Marko Aurelije

MISLI
(izbor iz djela)

Nakladnik
NOVA AKROPOLA
Habdelieva 2, Zagreb

NOVA AKROPOLA
KVLTVRNA

VDRVGA

Urednik
Andrija Joni

Prijevod
Vlasta Nedela
Zoran Peh
Redaktura
Dijana Kotarac
Ivan Tomasevi

Marko Aurelije

Lektura i korektura
Branka aja

(izbor iz djela)

MISLI

Grafiko urednitvo
Atila Barta
Suzana Dobri
Tisak
Forada d.o.o., Bauerova 29, Zagreb

ISBN 953 - 96431 - 3 - 9

Zagreb 2003.

Predgovor

U nizu povijesnih karika koje su stvarale zapadnu civi

lizaciju znaajno mjesto pripada stoikoj filozofiji, jed
nom od posljednjih velikih filozofskih sustava antike
Grke. Stoika filozofska kola nastala je na samom
kraju IV st.pr.Kr. i kroz svoje je predstavnike djelovala
sve do III. st. poslije Krista. Filozofija koju su dali stoici
smatra se jednom od povijesnih poveznica grke i
rimske kulture jer su je prihvaali mnogi vladari i
dravnici Rimskog Carstva, tako da je esto nazivaju i
rimskom filozofijom. Meutim, u vremenima koja su
slijedila, i prvi kranski filozofi prihvatili su stoike
postavke, a mnogi filozofi, od srednjeg vijeka do dana
njih dana, citiraju i esto ugrauju njihove misli u vlasti
ta uenja.
7

Univerzalnost kojom je stoika filozofija nadilazila i

smiju biti vanije od moralnog izbora u djelovanju.

spajala razliita vremena proizlazi iz njenih etikih

Savrena ljudska priroda savreno je slobodna, i nitko

uenja. Iako su se stoici posveivali i istraivanju

nije po roenju rob. Slobodan je samo onaj tko je

prirode, a na podruju logike i gramatike jo se i danas

vladar nad vlastitim nagonima, onaj tko slobodno

koriste termini koje su uveli, etika je bila svrha i

izabire dunost umjesto trenutanih elja. Slobodan je

sredite njihove filozofije.

onaj tko zna izabrati prave vrijednosti umjesto privid

nih, a prave vrijednosti lee u ovjeku i ovise jedino o

Ljudski ivot, njegov smisao, ostvarenje istinskog o

njemu samom.

vjeka koji je i savreno sretan, temeljna je preokupaci

ja stoika. U djelima posveenim etici oni govore o

No, stoici ne razmiljaju samo o ovjeku pojedincu. o

osnovnim naelima koja ovjek treba ostvarivati kako

vjek je bie zajednice. U svakom djeliu prirode odraava

bi nadvladao potekoe i odgovorio na ivotne izazove.

se jedan dio jedinstvenog boanstva i svi su ljudi

Sve prepreke, ali i odgovori, nalaze se u samom o

meusobno srodni jer je u svakom dio boanskog uma.

vjeku. Svrha ivota je ivjeti u skladu s prirodom. Tako

Ova boanska esencija daje svakom ovjeku pravo na

ovjek ostvaruje i svoju istinsku ljudsku prirodu koju

vlastito dostojanstvo, ali on zato ima i dunost voljeti

stoici opisuju kroz pojam mudraca. Put prema ovom

druge ljude. Svoju ljubav tada nee ograniiti na vlastitu

idealu savrene ljudske prirode vodi kroz proces

obitelj ili dravu ve e biti graanin svijeta, onaj koji

usavravanja. Potekoe i izazovi nalaze se prvenstveno

svjesno radi za dobrobit zajednice kojoj zaista pripada, a

u ovjeku; to su zablude i nekontrolirani nagoni, robo

to je ovjeanstvo.

vanje slabostima i izvanjskim okolnostima. U samom

ovjeku je i rjeenje: zabludama se suprotstaviti

Ova naela dobila su svoj puni izraaj u rimskom razdo

snagom razuma, nagonima snagom vrline, a snagom

blju stoike filozofije kroz izuzetne pojave njenih posljed

volje oduprijeti se slabostima. Put usavravanja ovjeka

njih velikih predstavnika: Seneke, rimskog pravnika,

je, dakle, moralan ivot, ivot prema postojanim nae

Epikteta, rimskog roba, Marka Aurelija, rimskog cara.

lima. Takav je ivot u skladu i s prirodnim zakonom.

Njihovi ivotni primjeri i djela sauvana iz ovog razdoblja

Zato je za stoike ivjeti vrlinu prirodan in. Vrlina se ne

potvruju ono to su sami stoici govorili o filozofiji: za

ivi zbog nagrade ili straha, ona je rezultat slobode svi

njih je to bila honeste vivendi scientia, znanost o esti

jesti. Zato ni pritisak okoline ni teke okolnosti ne

tom ivotu.

MARKO AURELIJE - rimski car i filozof

Marko Anije Ver rodio se 121. godine u Rimu, za vrijeme
vladavine cara Hadrijana, kao potomak ugledne plemike
obitelji. Poslije rane smrti roditelja usvaja ga djed, tadanji
rimski prefekt. Hadrijana nasljeuje Aurelije Antonin
(poznat kao Antonin Pio) koji usvaja tada sedamnaesto
godinjeg mladia, mijenja mu ime u Marko Aurelije
Antonin i proglaava ga svojim nasljednikom.
Jo od rane mladike dobi sklon filozofiji, Marko Aurelije
pristupa stoikoj filozofiji kao ivotnom odabiru, a njegovi
kroniari biljee tenju dravnika i cara za praktinim
ostvarenjem stoike etike. Iako je za njega carski poloaj
predstavljao teak teret, on ga, kao pravi stoik, prihvaa

U posljednjim godinama ivota, u kratkim predasima

izmeu vojnikih i dravnikih dunosti, Marko Aurelije
pie dnevnik vlastitih misli i posveuje ga samome sebi. U
ovom razgovoru sa samim sobom, napisanom na grkom
jeziku, Marko Aurelije analizira svoje postupke i kao filozof
savjetuje i poduava Marka Aurelija, ovjeka i cara.
Ovo djelo, tek mnogo kasnije prevedeno na latinski jezik
pod naslovom Meditationes, plijenilo je ne samo
pozornost nego i potovanje u narednim stoljeima.
Danas je ono jednako zapaeno i aktualno jer iz njegovih
stranica ne progovara rimski car iz II. stoljea, nego
jednostavna dobrota ljudske due koju svako razdoblje
moe prepoznati.

kao dunost koju za ivota treba ostvariti.

Ana Joni

Premda je Rimsko Carstvo tada bilo suoeno s ozbiljnim

unutranjim problemima i napadima barbarskih pleme
na, njegova vladavina (161. g. - 180. g.) ostaje zabiljeena
kao posljednja etapa najsjajnijeg razdoblja ovog carstva.
Marko Aurelije provodi reforme u graanskom pravu,
tednjom sanira dravne financije, gradi kole, a vei dio
svoje vladavine provodi branei granice carstva. Tamo i
umire 180. godine. Povijesni zapisi govore o osobnom
ivotu ovog cara koji nije bio sretan, jer ga je pratila neza
hvalnost i nedolino ponaanje najbliih suradnika i
lanova obitelji.
10

11

Knjiga I.
Uljudnost i vedru narav upoznao sam najprije kod svoga
djeda Vera.
Muevnost bez razmetljivosti upoznao sam preko onoga
to sam uo i zapamtio od svoga oca.
Majka mi je bila primjer pobonosti i plemenitosti,
dobrostivosti - ne samo u djelima, nego i u mislima,
i primjer jednostavnog ivota kakvim bogati inae
ne ive.
Svome pradjedu dugujem to me savjetovao da umjesto
obinog kolskog obrazovanja uzmem dobre kune uite
lje i da na tome ne tedim.

13

Od Diogneta sam nauio da se ne bavim beznaaj

Raspravama

nim stvarima, da budem sumnjiav prema arobnja

knjinice.

cima i udotvorcima i njihovim priama o arolija

donijevi

mi

primjerak

iz

svoje

ma, egzorcizmu i slino, da se klonim borbi pijetlova

Sekstu^ dugujem ljubaznost, upravljanje kuanstvom

i slinih ludosti, da ne zamjeram priprostima, da se

oinskim autoritetom, spoznaju istinskog znaenja ivlje

upoznam s filozofijom poevi od Bakheja i nastav

nja u skladu s prirodom i nesebinog dostojanstva, intu

ljajui s Tandazisom i Marcijanom, da piem sastavke

itivnu brigu za dobro prijatelja, te dobroduno strpljenje s

ve u mladosti i da rado prihvaam obian leaj

neznalicama i sanjarima. Njegova susretljivost davala je

prekriven koom, kao i ostale stroge odredbe grke

njegovom drutvu poseban ar, vie od bilo kakvog laska

discipline.

nja, a istodobno je izazivala savreno tovanje svih prisu

tnih. Osnovna ivotna pravila odreivao je i sistematizirao

Rustik mi je dao do znanja da mome karakteru treba

razumljivo i promiljeno. Nije nikada pokazivao znakove

vjebe i mara, te da se ne dam zavesti sofistikim

ljutnje ili neke druge osjeaje, bio je miran i nadasve

oduevljenjem za mudrijakim raspravama, mora

ljubazan. Pohvale je izricao nenapadno i bez buke, i nika

liziranjima, ni lanim asketizmom ili altruizmom.

da se nije razmetao svojim enciklopedijskim znanjem.

Uio me i da se klonim retorike, pjesnitva i verbalnih

dosjetki, prenemaganja u odijevanju kod kue i slinih

Svome uitelju Frontonu4 dugujem znanje o tome da

primjera loeg ukusa; pouavao me jednostavnom l i

svaku apsolutnu mo prate zloba, lukavost i dvolinost, i

terarnom stilu tako da sam oponaao njegovo pismo iz

da naim patricijskim obiteljima najveim dijelom

Sinese upueno mojoj majci. Ako bi netko, nakon

nedostaju obini ljudski osjeaji.

svae sa mnom u trenutku bijesa, dao znak da se eli

pomiriti, istoga sam trena trebao biti spreman izii mu

Aleksandar Platoniar5 me oduavao od este upotrebe

ususret. Isto tako, trebao sam biti temeljit u itanju, a

rijei "zauzet sam", osim u iznimnim sluajevima, go

ne zadovoljiti se samo opim naznakama smisla;

vorei da nitko ne smije izbjegavati dunosti prema

nisam sebi smio dopustiti brzoplete zakljuke brb

drutvu pod izlikom nekih hitnih poslova.

ljavog jezika. On me takoer upoznao s Epiktetovim

1 Slikar i filozof koji je Marka upoznao sa stoicizmom.
2 K. Junije Rustik, stoik.

14

3 Sekst iz Heroneje, Plutarhov unuk i jedan od uitelja Marka Aurelija.

4 M. Kornelije Fronton, govornik, uitelj Marka Aurelija i Lucija Vera.
5 Carev tajnik.

15

Od svoga brata Severa nauio sam voljeti roake, voljeti

Nikada nikoga nije drao manje vrijednim, a ipak nitko se

istinu i pravdu. On me upoznao s Trazejem, Katonom,

nije drznuo izazivati njegovu nadmo. Osim toga posje

Helvidijem, Dionom i Brutom; od njega potjee moja spo

dovao je i ugodan smisao za humor.

znaja da se koncepcija zajednice treba temeljiti na jedna

8

kosti i opoj slobodi govora, a drava treba u prvom redu

Divio sam se blagosti svoga oca , njegovoj ustrajnosti na

brinuti o ouvanju slobode podanika. On mi je ukazao na

odluci koju je donio svojom slobodnom voljom, potpunoj

potrebu primjerenog i nepristranog razumijevanja filozofi

ravnodunosti prema ispraznim i lanim poastima, nje

je, sklonosti k dobrim djelima, dareljivosti i optimizmu, te

govoj radinosti, postojanosti i spremnosti da saslua sve

na povjerenje u naklonost svojih prijatelja. Pamtim takoer

ono to vodi k opem dobru, nepokolebljivom nastojanju

njegovu izravnost kad bi nekoga korio kao i to da svoje pri

da svaka nagrada ovisi o zasluzi, nepogreivom osjeaju

jatelje nije ostavljao u nedoumici o tome to mu se svia, a

kada treba zategnuti uzde, a kada ih olabaviti, i na kraju,

to ne, nego bi im to jasno dao do znanja.

njegovim naporima za suzbijanje pederastije.

Bio je svjestan da drutveni ivot ima svoje zahtjeve: pri

Maksim mi je bio primjer samokontrole, postojanosti

jatelji mu se nisu morali pridruiti za stolom ili ga pratiti

namjere i vedrine za vrijeme bolesti ili drugih nedaa.

na putovanju ako su imali drugog posla. Svako pitanje koje

Njegov je karakter bio zadivljujua kombinacija dosto

bi trailo njegov savjet prouio bi pomno i strpljivo, i nije

janstva i ljubaznosti, a sve dunosti svoga zvanja obavljao

se moglo dogoditi da ga odbije samo tako. Njegova su pri

je mirno i bez uzrujavanja. Nitko nije sumnjao u to da go

jateljstva bila trajna, bez hirova i bez pretjeranosti. Uvijek

vori ono to misli i djeluje prema onome to smatra

je bio na visini zadatka: vedar, ali dovoljno dalekovidan da

ispravnim. Nije znao za smetenost ili bojaljivost; nikada

svaki svoj plan nenametljivo i do u tanine dovede do

nije urio, ali nikada nije ni kasnio ni bio u nedoumici.

savrenstva. Uvijek je bdio nad potrebama Carstva, pomno

Nije se preputao malodunosti ili usiljenoj veselosti,

je uvao njegova blaga i podnosio kritike koje su proizlazile

njime nikada nisu ovladali bijes ili ljubomora. Ljubaznost,

iz toga. Pred bogovima nije bio praznovjeran, niti se dodvo

suosjeanje i iskrenost pridonosile su stvaranju utiska

ravao svojoj okolini kako bi izmamio njenu naklonost,

pravinosti koja je prije bila uroena nego usaena.

mnotvu se nije ulagivao. Umjeren i postojan, prezirao je

6 Marko nije imao brata. Moda se ovo odnosi na Lucija Vera kojeg je,
kao i Marka, posvojio car Antonin Pio.

sve to je imalo primjese kienosti ili pomodnosti. Bez

samozadovoljstva ili grinje savjesti prihvaao bi materija8 Marka Aurelija je posvojio car Antonin Pio.

7 Klaudije Maksim, stoiki filozof.

16

17

Inu udobnost kao sretnu okolnost i posluio se njome

radosno, a kada bi izostala, nije alio.
Nije ga se moglo optuiti ni za najmanju sofistiku smi
calicu, ni za udvorniku drskost, ni za cjepidlaenje; svi su
u njemu prepoznavali zrelu i izgraenu osobnost,
neosjetljivu na laskanje i savreno sposobnu da vlada
sobom i drugima. Nadalje, izuzetno je cijenio sve istinske
filozofe, a one druge, premda nije kritizirao, nije ih niti sli
jedio. U drutvu je bio ljubazan i uljudan bez pretjerivanja.
0 vlastitom tijelu vodio je umjerenu brigu, nije se opterei
vao milju o produljenju ivota ili o uljepanju svoga izgle
da, ali ga nije ni zanemarivao, te mu je vrlo rijetko trebala
lijenika pomo. Kod njega nije bilo ni najmanjeg traga
ljubomore kada bi kod nekog uoio neku izuzetnu sposob
nost bilo u javnom istupu, pravu, etici i si., nego se zauzi
mao za to da se svakome dade prilika u onome u emu je
dobar. Premda je cjelokupno njegovo djelovanje bilo
vodeno potivanjem uspostavljenih institucija, nikada nije

neprilino vrijeme, nije imao maniju graenja, nije bio

zahtjevan u pogledu hrane, nije prigovarao zbog kroja ili
boje svoje odjee, a nije se bunio ni protiv izgleda ljudi oko
sebe. Odjea mu je stizala iz dvora u Loriju, a veina stvari
iz Lanuvija. Njegova dobro znana obrana nadglednika iz
Tuskula bila je tipina za njegovo ponaanje jer mu je
neuljudnost bila isto toliko strana kao i okrutnost ili pri
jetnja. Nikada se nije razbjesnio do toke usijanja, nego je
imao obiaj ralaniti i odvagnuti svaki dogaaj mirno,
metodino, odluno i dosljedno. Ono to se pamti o
Sokratu, moe se primijeniti i kod njega: sposobnost da
sebi dopusti ili uskrati uivanje. To je osobina koje su
mnogi lieni zbog straha da budu odbaeni, odnosno silne
elje za prihvaanjem. Takva snaga dobrovoljnog odbijanja
ili privole ukazuje na savrenu i postojanu duu, to je
Maksim pokazao i u bolesnikoj postelji.
Zapisano na rijeci Gran meu Kvadima.

odstupao od svojih uvjerenja kako bi zadobio javno priz

nanje. No, nije volio nemir i promjenu, vrsto se drao
istih mjesta i istih stvari. Odmah nakon to bi proao
napad migrene preuzimao bi svoje obveze s novom energi
jom i snagom. Nije bilo puno njegovih tajnih i povjerljivih
spisa, osim nekoliko rijetkih koji su se iskljuivo odnosili
na dravna pitanja. Razborito i suzdrljivo se odnosio
prema spektaklima, prema izgradnji javnih graevina, ras
poredu novane pomoi, itd., uvijek imajui vie u vidu
nunost mjera nego mogui pljesak. Nije se kupao u
18

19

Knjiga II.
Svaki dan zaponi rijeima: Danas u se susresti s pro
tivljenjem, nezahvalnou, drskou, izdajstvom, mr
njom i sebinou, a sve zbog toga to oni koji grijee ne
znaju to je dobro, a to zlo. to se mene pak tie, ve
odavno mi je znana priroda dobra i njegova plemenitost,
kao i priroda zla i njegova niskost. Poznajem i prirodu
samog grenika koji mi je brat, ne po krvi, ve stoga to
je obdaren razumom i boanskom iskrom. I zato mi
nita od toga ne moe nauditi jer me nitko ne moe
uplesti u neko nisko djelo. Na brata se ne mogu niti lju
titi niti se zavaditi s njim jer smo roeni za zajednika
djela, poput ruku, nogu, obrva, gornjih i donjih zubi.
tetiti jedan drugome znai protiviti se zakonu prirode,
jer to je ogorenost ili zazor, ako ne samo jedan oblik
ometanja rada prirode?
21

Svakoga trenutka vrsto nastoj, kao Rimljanin i kao

dnom je sluaju grenik nalik onomu tko je zbog nane

mukarac, da to to upravo radi obavlja s ispravnim i

sene mu nepravde izgubio samokontrolu, a u drugom

prirodnim dostojanstvom, ovjekoljubivo, slobodno i

imamo onoga koji udi zadovoljiti svoje strasti i svjesno

pravedno. Oslobodi svoj um svih ostalih razmiljanja. To

ini krivo.

e moi ako svakom svom djelu prie kao da ti je

posljednje u ivotu, ako se "oslobodi nepostojanosti, ako ti

Budui da smo razumna bia, trebali bismo uvidjeti

osjeaji ne pobijaju zapovijedi razuma, ako pobijedi elju

kojom brzinom stvari nestaju: tijela u prostoru, a sjeanje

za ostavljanjem utiska i divljenjem samome sebi, te ako

na njih - u vremenu. Isto tako, trebali bismo spoznati

prestane biti nezadovoljan svojom sudbinom. Vidi kako

prirodu svojih osjetila, onih koji nas zavode nasladom ili

je malo toga to ovjek treba prevladati kako bi mu dani

nas strae bolom, onih koji nam prijete naom vlastitom

protjecati u miru i pobonosti: treba se samo drati ovih

uobraenou. Trebali bismo spoznati koliko su jeftina,

nekoliko savjeta jer bogovi ne trae nita vie.

podla i prljava i kako brzo iezavaju i umiru. Trebali

bismo prepoznati istinsku vrijednost onih ija rije i misao

Uznemiruju li te vanjska zbivanja? Povuci se tada na mirno

ukazuju na asnost. I prirodu smrti trebamo shvatiti: ako

mjesto gdje e moi usavriti svoje znanje o Dobru i

o njoj trijezno razmiljamo i uklonimo sve predodbe koje

nauiti kako ukrotiti vlastiti nemir. Zatiti se od jo jedne

smo uz nju vezali, uskoro emo je shvatiti kao prirodni

greke: od ludosti onih koji se ubijaju poslom, ali bez cilja

proces (a samo se djeca boje prirodnog procesa) ili emo

prema kojem bi sav njihov napor i misli bili upravljeni.

je prihvatiti kao doprinos dobrobiti prirode. Moemo

nauiti i to kojim je svojim dijelom ovjek povezan s

Kada je Teofrast usporeivao grijehe, u onoj mjeri u kojoj

Bogom i to se s njim dogaa kada ode s ovoga svijeta.

se oni uope mogu usporediti, potvrdio je filozofsku istinu

da je^rijeh poinjen iz udnje tei od grijeha poinjenog iz

Nema nita tunije nego kada ovjek, istraujui itavo

gnjeva. Gnjevno odvraanje od razuma barem donosi

stvaranje, "prodirui u dubine zemlje" kako bi pjesnik

osjeaj nelagode i postienosti, dok grijeh iz udnje u

rekao, i znatieljno zavirujui u tajne dua drugih ljudi, ne

kojem prevladavaju uici ukazuje na poputanje pred

shvaa da je jedino nuno vrsto se drati boanskog duha

nasladama i nemuevnim sklonostima. Prema tome, i

u sebi samome i vjerno mu sluiti. Ovo sluenje podrazu

iskustvo i filozofija dre da grijeh poinjen iz udnje

mijeva oslobaanje od strasti, besciljnosti i nezadovoljstva

zasluuje teu kaznu od onoga poinjenog iz boli. U je

djelima bogova ili ljudi. Savreno djelo bogova zasluuje

22

23

nae tovanje, a djela ovjeka nau bratsku naklonost,

boanski duh u sebi neokaljanim i nepovrijeenim, tako

ponekad pak i nae milosre zbog ljudskog nerazlikovanja

da moe pobijediti sve naslade i boli, niega se ne primati

dobra od zla, crnog od bijelog.

bez cilja, lano ili prijetvorno, ne zavisiti o tome radi li neki

ovjek neto ili ne, prihvaati sve to nas snae jer dolazi

Najvea teta koju ljudska dua moe sama sebi nanijeti

iz istog Izvora kao i ovjek sam, te posljednje i najvanije,

jest da svojom krivicom postane tumor ili neka vrsta ira

vedro oekivati smrt jer ona nije nita drugo nego razdva

na tijelu svijeta. Nezadovoljstvo bilo ime to se dogaa

janje elemenata od kojih je svako pojedino bie sastav

uvijek je pobuna protiv prirode koja u sebi sadri

ljeno. Ako ovim elementima ne teti njihovo neprestano

prirode svih drugih bia. Druga teta je odbaciti nekog

uobliavanje i razobliavanje, zato bi onda ovjek s nepov

ovjeka, ili mu se suprotstaviti podmuklim namjerama,

jerenjem promatrao promjenu i raspadanje svega? To je

kao to to ljudi ine kad su gnjevni. Trea, predati se

zakon prirode, i u tome nema nikakvog zla.

nasladi ili boli. etvrta, pretvarati se i biti neiskren ili

dvolian u rijeima i djelima. Peta teta koju ljudska
dua sebi moe nanijeti je ako svoja djelovanja i nasto
janja ne usmjerava prema odreenom cilju i uzaludno
rasipa svoje snage, bez dolinog promiljanja. Jer, i
najneznatnije nae djelo mora imati u vidu neki cilj, a za
razumna bia taj cilj je usklaenost s naelima i zako
nima najstarijeg Grada i Drave.
Ljudski je ivot tek trenutak, njegovo postojanje neprestani
tijek, ula poput slabe none svjetiljke, itavo tijelo hrana
crvima, njegova dua nemiran vir, sudbina tajanstvena, a
slava nestalna. Ukratko, sve tjelesno je poput rijeke koja
tee, a to je u vezi s duom, poput sna je i izmaglice. ivot
je borba i kratki privremeni boravak u stranoj zemlji, a
nakon slave zaborav. Gdje da onda ovjek potrai oslonac?
Samo i jedino u filozofiji. Biti filozof znai odravati
24

25

Knjiga III.
Ne treba samo razmiljati o protjecanju ivota i plaljivo bro
jati koliko nam je jo ostalo. ak i ako se ovjekov ivot
produi, moramo uzeti u obzir da njegov um moda nee
uspjeti odrati sposobnost razumijevanja stvari ili kontempla
tivnog napora potrebnog za spoznaju boanskog i ljudskog.
Iako ovjeku sa starou ne moraju oslabjeti disanje ili
probava, osjeti ili nagoni, on se, ipak, vie ne moe u pot
punosti koristiti svojim sposobnostima, ne moe tono
procijeniti svoje dunosti ni rijeiti razliite probleme koji
se javljaju, ne moe prosuditi je li dolo vrijeme da privede
kraju svoj boravak na zemlji, a ne moe donijeti odluku ni
o emu to zahtijeva izvjeban um. I zato moramo
pouriti: ne samo zato to smo svakoga sata blie smrti,
ve zato to e puno prije toga trenutka oslabjeti nae
sposobnosti opaanja i shvaanja.
27

Jo neto treba primijetiti: ak i u sluajnim prirodnim

pojavama postoji dra i ljepota. Dok se, naprimjer, kruh
pee u penici, njegova kora ispuca, a te nepravilnosti u
peenju, iako nenamjerne, svojstvene su mu i potiu
tek. Isto tako pucaju i smokve u punoj zrelosti. Poetak
propadanja, prije nego e otpasti, daje maslini osobitu
ljepotu. Daleko od toga da su klonuli itni klas, namr
goeno lavlje elo, pjena iz veprovih ralja, lijepe slike
ako ih gledamo izdvojeno, ali ako ih promatramo kao
dio prirodnoga procesa, one doprinose ljepoti i

unutranju snagu koja ovjeka moe odrati neokaljana

strastima, otporna na bol, nedodirljiva na uvrede i nepri
stupana zlu. On je borac u najveoj od svih bitaka, u
borbi protiv nadmoi strasti; nadahnut je estitou,
punim srcem pozdravlja sve to mu sudbina odredi i
rijetko razmilja o tome to drugi govore, ine ili misle,
osim ako to zahtijeva javno dobro. On brine svoju brigu,
usredotoivi se na vlastitu nit u tkanju univerzuma, vodi
rauna o asnosti svojih djela i uvjeren je u dobro svega to
mu se dogaa jer je njegova vlastita sudbina voena neim

privlanosti prirode.

viim. On ne zaboravlja bratstvo svih razumnih bia, jer

Ne trati ostatak svoga ivota razmiljajui o onima oko

jediti miljenje mase, ve samo onih ljudi koji ive u

ljudski je brinuti o svakom ovjeku; on zna da ne treba sli

sebe, ukoliko se ne radi o zajednikom dobru. Pitati se o

tome to netko ini i zato, to govori, misli ili snuje, jed
nom rijeju, razmiljati o svemu onome to te udaljava od
bliskosti s tvojim unutranjim Vladarem, predstavlja pro
putenu priliku za neki drugi posao. Pobrini se stoga da
tok svojih misli oslobodi beskorisnih i nerazboritih ma
tarija, osobito onih znatieljne ili neprijateljske prirode.
ovjekovo razmiljanje mora biti takvo da upitan to mu je
tog trena na umu, moe odgovoriti iskreno i bez oklijeva
nja, pokazujui time da su mu misli iste i iskrene, da je
drutveno bie koje ne zanimaju ulna zadovoljstva,
ljubomora, zavist, sumnja ili bilo koji drugi osjeaji zbog
kojih bi pocrvenio kad bi ih u sebi prepoznao. Takav ovjek
koji se ovdje i sada odluio stremiti k visinama, uistinu je

skladu s prirodom. A to se tie onih iji ivot nije na taj

nain odreen, on uvijek ima na umu kakvima se oni
pokazuju danju ili nou, kod kue i izvan nje, te u kakvom
se drutvu kreu. Dobiti pohvalu od takvih ljudi koji ni
sami sebe ne vrednuju za njega nema vrijednosti.
Neka tvojim djelima upravlja dobra volja, kao i osjeaj za
zajedniko dobro, primjereni oprez, ali ne i neodlunost;
neka u tvojim osjeajima ne bude uobraenog cjepi
dlaenja. Izbjegavaj brbljavost, izbjegavaj nametljivost. Bog
unutar tebe trebao bi voditi bie koje je snano i zrelo, bie
koje je dravnik i Rimljanin, vladar; voditi onoga koji je
zauzeo svoj poloaj poput vojnika spremnog napustiti ovaj
ivot i pozdraviti svoj poinak; voditi ovjeka koji se ne

sveenik i sluga bogova jer u potpunosti koristi onu

mora zaklinjati u svoje zasluge, niti ih drugi moraju pri-

28

29

znavati. U tome je tajna radosti, tajna neovisnosti o pomoi

ostani dolino ponizan - budi jedino siguran da si stvar

izvana, kada tvoj mir ne ovisi o drugima. Mi se sami

ispravno procijenio.

moramo uspraviti, a ne biti uspravljani.

Ne cijeni nikada dobitak steen krenjem vjernosti,
Ako ti ovaj ivot moe ponuditi ita bolje od pravde i istine,

gubitkom samopotovanja, kroz mrnju, sumnju ili

samokontrole i hrabrosti - to znai smireni um koji djelu

proklinjanje drugih/neiskrenost; ne eli nita to trai

je u skladu sa zakonom razuma, smireni um u svim sud

da bude skriveno iza zastora. Onaj tko najveu vanost

binskim situacijama - ako moe naslutiti neki vii ideal,

pridaje svom razumu, onom boanskom u sebi, te

zato mu se ne okrene itavom svojom duom, zato se

predanost njegovoj dobroti, taj se nee prikazivati onim

ne veseli nagradi koju si naao? Ali ako smatra da nita

to nije, nee se aliti i nee udjeti ni za samoom ni za

nije vrjednije od boanstva koje u tebi boravi, koje upravlja

gomilom. to je najbolje od svega, itav njegov ivot bit

svakim tvojim impulsom, vae svaki utisak, odrie se

e rijeen neprestanih tenji i izbjegavanja. Takav ovjek

(Sokratovim rijeima) tjelesnih iskuenja i oituje odanost

ne mari koliko e se godina njegova dua zadrati u nje

bogovima i suosjeanje prema ljudskom rodu; ako ti je u

govom smrtnom tijelu, a u trenutku odlaska bit e za to

usporedbi s tim sve ostalo jadno i bezvrijedno, tada u sebi

spreman kao i za bilo koje djelo koje treba izvriti mirno

ne ostavljaj prostora ni za kakve druge tenje. Jer ako jed

i s potovanjem samoga sebe. Jedina mu je briga u

nom uzmakne, zauvijek e nestati postojane odanosti

ivotu ne zalutati stazom koja ne prilii razumnom i

idealu koji si izabrao. Nijedna druga tenja ne moe se

drutvenom biu.

mjeriti s valjanou koja pripada razumu i graanskoj

dunosti; ni odobravanje itavoga svijeta, ni mo, ni bogat

Potuj svoju sposobnost stvaranja vlastitog miljenja.

stvo, ni slast zadovoljstva. Na trenutak moe izgledati kako

Jedino e njime tvoja dua moi izbjei ona miljenja koja

medu tim stvarima nema nepodudarnosti, no one vrlo

se protive zakonima prirode i razumnoga bia. Samo

brzo prevladaju i ovjeka izbace iz ravnotee.

vlastitim miljenjem moe postii obazrivost, biti u

Zato te pitam, hoe li jednostavno i spontano izabrati

dobrim odnosima s ljudima oko sebe i u skladu s

ono najuzvienije i hrliti prema tome? Odgovorit e mi

nebeskom voljom.

da je ono najuzvienije ujedno i za tebe najbolje. Ako je

to najbolje za tebe kao razumno bie, tada se toga i dri;

Kao to je kirurgu uvijek pri ruci kirurki no u sluaju

ali ako to pristaje samo ivotinji, tada to izravno i reci, i

iznenadne potrebe, tako i ti uvijek dri svoja naela spre-

30

31

mna za razumijevanje i ljudskih i boanskih stvari; ni u

najbeznaajnijoj stvari nemoj zaboraviti koliko je to dvoje
povezano. Jer nijedno ljudsko djelo nije valjano ukoliko
nije povezano s boanskim i obrnuto.

Knjiga IV.
Ako nam je unutranja snaga u skladu s prirodom, ona e
se spremno prilagoditi svakoj prilici. Ona ne tei ni za im
unaprijed odreenim i na svom je putu spremna pri
lagoditi se i svaku prepreku pretvoriti u korisno iskustvo.
To je poput krijesa koji nadvlada gomilu trijea koje bi
inae uguilo plamiak. Njegov jarki plamen brzo zahvaa
drvo, pali ga i jo se jae rasplamsava u visinu.
Ne poduzimaj nikakvo djelo nasumce ili bez potivanja
naela prema kojima ono mora biti dovreno.
Ako je mo miljenja opa svojina ljudskoga roda, onda
je to i razum koji nas ini razumnim stvorenjima. Iz
toga, dakle, slijedi da razum svima nama govori to ini
ti, a to ne. Postoji dalje i zakon svijeta prema kojem
32

33

smo svi sugraani i pripadamo opem graanstvu, a svi

proizlazi iz pouzdanja da se slui pravdi, zajednikom

jet je po tome jedan jedini grad. Postoji li neko drugo

dobru ili slinoj stvari. Ovo mora biti tvoja jedina briga, a

ope graanstvo koje bi ovjeanstvo moglo prihvatiti?

ne mogunost zadovoljstva ili slave.

Upravo iz te svjetske zajednice proizlazi razum i zakon.

Ako ne otuda, onda odakle? Kao to zemaljski dio mene

Zrnca tamjana padaju na isti oltar: jedno prije, drugo ka

potjee iz zemlje, vodeni iz nekog drugog elementa, moj

snije, ali to nije bitno.

dah dolazi iz svoga izvora kao i toplina iz svoga (jer nita

ne nastaje ni iz ega niti nestaje ni u to), tako mora
postojati i jedan izvor uma.

Trajniji mir postie onaj tko ne brine o rijeima ili po

stupcima svojih susjeda, ve nastoji sam djelovati prave
dno i dobro. Dobar ovjek ne trai tue greke, ve kroi

Neminovno je da se odreena vrsta ljudi ponaa onako

ravno prema cilju bez odstupanja.

kako se ponaa. elja da se to promijeni slina je elji da

u smokvi nema soka. U svakom sluaju, zapamti da ete i

Sve to je istinski lijepo, lijepo je samo po sebi i ne

ti i oni vrlo brzo biti mrtvi, a i sama vaa imena bit e usko

trai nita izvan sebe. Pohvala nema nita s tim jer

ro zaboravljena.

zbog nje nita ne postaje ni bolje ni gore. To se odnosi

i na sasvim obine oblike ljepote kao to su stvari iz

Sve to se dogaa, dogaa se po pravdi. Paljivo prati i

prirode ili umjetnika djela. Ima li istinska ljepota

shvatit e da je to istina. Slijed dogaaja nije samo njiho

potrebu za jo neim? Doista nema, kao to to nemaju

vo puko nizanje, ve utvreni pravedan i ispravan red iz

ni zakon ili istina, dobrota ili umjerenost. Postaje li

ruke onoga koji dodjeljuje svakome ono to mu pripada.

ita od toga ljepim zbog pohvale ili runijim zbog

Zato i nadalje ostani budan i neka ti svako djelo bude

pokude? Gube li smaragd, zlato, bjelokost ili grimiz

dobro u pravom smislu rijei. 0 tome vodi brigu na

svoju ljepotu ako im se ne divimo? A lira, ma, pupo

svakom koraku.

ljak rue ili mlado stablo?

Uvijek se dri ova dva pravila: prvo, ini samo ono to

0 svijete, u skladu sam sa svakim tonom tvoje uzviene

razum, na vladar i zakonodavac, nalae za ope dobro, i

harmonije. Nita mi nije ni rano ni kasno ako je tebi

drugo, preispitaj svoju odluku ako netko ukae na tvoju

pravodobno. 0 prirodo, sve to tvoja doba donose, za mene

krivu prosudbu. No, mora biti siguran da takvo uvjerenje

je plod. Od tebe polazi sve, u tebi je sve i tebi se vraa sve.

34

35

Zar ne bi uskliknuli "O, dragi Boji grade!" kada ak i pje

snik klie "O, dragi grade Kekropov!"9

bore se meusobno, slave, cjenkaju, obrauju zemlju,

hvale se, ulaguju i zavide jedan drugome, spletkare,
proklinju, nezadovoljno gunaju na svoju sudbinu, vole,

Mudrac kae: "Ako eli upoznati spokojno zadovoljstvo,

zgru i ude za prijestoljem i poastima. Od cijeloga toga

ne ini puno stvari odjednom." Radije se smiri, ogranii

ivota danas nema ni traga.

svoje djelovanje na ono to je bitno, na ono to ti nalae

Idi dalje do Trajanova vremena. Opet isto, i taj je ivot ne

razum kao drutvenom biu. Zadovoljstvo dolazi iz spo

stao. Pogledaj zapise o ostalim vremenima i ljudima: opet

znaje da ini nekoliko stvari i da ih ini dobro. Veina

e nai kako su nakon kratkoga ivotnoga vijeka nestali i

naih rijei i djela nepotrebna su i utedjet emo i vrijeme

rastvorili se u elemente. Kao najvanije od svega, sjeti se

i trud ako ih izostavimo. ovjek bi se na svakom koraku

onih koje si i sam poznavao, a koji su ivot proveli bez

trebao upitati: "Je li ovo jedna od suvinih stvari?" I ne

prave svrhe umjesto da su izvravali svoje dunosti zbog

samo da treba ograniiti beskorisno djelovanje, treba

kojih su i bili stvoreni. U takvom sluaju bitno je podsjetiti

obuzdavati i takve utiske, i u tom sluaju nee uslijediti

se da nastojanje oko neke stvari ovisi o njenoj vrijednosti.

nepotreban in.

Ako eli izbjei obeshrabrenost, nikada se ne daj uhvatiti

bezvrijednim stvarima.

Iskuaj svoju sposobnost da ivi ivotom dobrog ovjeka,

ivotom onoga koji je zadovoljan ulogom koja mu je pri

Starih izraza danas vie nema. I nekadanja imena

pala u univerzumu, onoga koji jedino tei pravednosti u

danas su arhaizmi: Kamilo, Cezon, Voles, Dentat, zatim

svome djelu i dobrotvornosti na svome putu.

Scipion i Katon, August, pa ak i Hadrijan i Antonin. Sve

stvari prelaze u prie i vrlo brzo nestaju pod velom zabo

Sav se predaj onom to zna raditi, i u tome trai izvor snage.

rava. To se dogaa ak i sa slavnim ljudima jer i njihov

Ostatak ivota provedi kao onaj tko je bogovima iskreno po

se dah gubi i oni su kao kod Homera "izgubljeni i za oko

vjerio sve to ima i otada vie nije ni gospodar ni rob.

i za rije".
to je, dakle, besmrtna slava? Potpuna praznina. emu

Razmisli, naprimjer, o Vespazijanovu vremenu. to vidi?

onda treba teiti? Jedino ovome: ispravnoj misli, nese

Vidi ljude kako se ene, podiu djecu, boluju, umiru,

binom djelu, rijei bez lai, naravi koja svaki dogaaj po

zdravlja kao neto unaprijed odreeno i oekivano, kao

9 Kekrop je legendarni osniva Atene.

36

neto to je proizalo iz jednog izvora.

37

10

Dragovoljno se pokori Kloti i prepusti joj pletenje tvoje

zakonima niza, meu njima postoji svrsishodna veza. I

niti od onakvog materijala kakvog ona eli.

kao to je sve postojee meusobno harmonino, tako e

i ono to dolazi imati istu udesnu vezu.

Uoi kako se sve raa iz promjene i shvati da priroda

najvie voli mijenjati ono to jest i stvarati nove stvari

Budi slian stijeni o koju se neprekidno razbijaju valovi;

sline vrste. Sve to postoji sjeme je onoga to e od njega

vrsto ona stoji dok se vodena stihija oko nje polako stiava.

postati. Filozofu ne prilii misao da je sjeme samo neto

"O, kako sam nesretan to mi se to dogodilo!" Ne govori

to je posijano u zemlju ili maternicu.

tako, reci radije: "Kako li sam sretan to u meni nije ostalo

gorine, to sam ostao vrst i to se ne bojim budunosti."

Uskoro e umrijeti, a jo nisi postigao ni estitost ni mir.

To se svakome moglo dogoditi, no ne moe svatko iz toga

Jo nisi shvatio da ti ne prijeti zlo izvana, jo nema milo

izii bez ogorenja. Zato to onda jedan pripisuje nesrei,

sra za sve ljude i jo ne zna da je ispravno djelo jedina

a drugi srei? Moe li ovjek nesreom nazvati ono to ne

mudrost.

predstavlja odstupanje od njegove prave prirode, moe li

uope biti takvog odstupanja ako ono nije protivno volji

Paljivo promatraj kako mudri rade, emu se uklanjaju i

prirode? Dakle, tu volju si shvatio. Moe li te ono to ti se

emu tee.

dogodilo sprijeiti da bude pravedan, velikoduan,

umjeren, razborit, istinoljubiv, slobodan, da sebe potuje

Na univerzum uvijek gledaj kao na ivi organizam s jed

i da bude sve ono to ovjeka ini ovjekom? Kad god ti se

nim tijelom i jednom duom. Pomisli kako je sve sadrano

dogodi neto to bi te moglo ogoriti, sjeti se da pravilo ne

u tome Jednom, sve pokree jedan impuls i sve je uzrok

kae "Ovo je nesrea", ve "Srea je ovo podnositi asno".

svemu to se dogaa. Pogledaj samo isprepleteno jato

divljih ptica u letu ili sloenost tkanine.

Uvijek idi najkraim putem, jer najkrai put je put prirode,

a istinska rije i djelo neka ti budu cilj. To e te liiti

Ono to nastupa kasnije uvijek je povezano s onim to je

tjeskobe i sukoba, sramote i prijetvornosti.

bilo ranije. To nije samo nizanje zasebnih dogaaja prema

10 Klota, jedna od triju Parka (Suenica), ona koja prede nit ovjeko
va ivota. Lahesa odreuje sudbinu, a Atropa kida nit kada ovjek treba
umrijeti.

38

39

Knjiga V.
Protiv nesklonosti da napusti krevet kod prve dnevne svje
tlosti, imaj u pripravnosti misao: "Ustajem da bih ostvario
djelo ovjeka." Moram li negodovati zbog obavljanja onoga
za to sam roen i u ime ega sam doao na svijet? Je li
svrha moga postojanja leati ovdje pod pokrivaem i grijati
se? "Ah, ali to je puno ugodnije!" Jesi li, dakle, roen zbog
uitka ili zbog dunosti? Pogledaj biljke, vrapce, mrave,
pauke, pele, svatko od njih radei na svom zadatku prinosi
svoj udio u smjeru skladnog svjetskog poretka. Hoe li
uskratiti ovjekov doprinos tome, umjesto da spremno
izvrava zahtjeve prirode? "Da, ali ovjek mora i poinuti."
Slaem se, ali priroda je odmoru odredila granice kao i kod
hrane i pia; kad prekorai ove granice, ide preko granica
umjerenosti, dok s druge strane, kad je u pitanju rad, brzo
odustaje od onoga to bi mogao postii.
41

Nema istinske ljubavi za sebe, jer da je ima, volio bi

tekoe u razumijevanju, a ak i to moe popraviti

svoju prirodu i volju svoje prirode. Oni koji vole svoj poziv,

vjebom, ukoliko to ne smatra nevanim ili ne uiva u

predaju mu se do krajnosti, ne stiui se ak ni oprati ni

vlastitoj ogranienosti.

jesti. Pa zar ti manje dri do svoje prirode negoli rezbar do

svoje rezbarije, plesa do svog plesa, tvrdica do svoje hrpe

Postoje oni koji se, ako ti naprave uslugu, ne usteu

srebrnjaka, ili razmetljiv ovjek do trenutka svoje slave?

zauzvrat traiti naknadu. Drugi e te, pak, mada

Kada su srcem u svom poslu, ti su ljudi spremni rtvovati

nespremni da idu tako daleko kao prvi, ipak potajno

hranu i san za njegov uspjeh. Je li sluenje za opu korist

smatrati dunikom i biti potpuno svjesni onoga to su

u tvojim oima manje znaajno i zasluuje li manje

napravili. No, postoje takoer i oni koji, moglo bi se

predanosti?

gotovo rei, uope nemaju svijest o onome to su

uinili, poput loze koja dade grozd groa, i tada,

Nikada nee biti poznat po svojoj otroumnosti. Neka je

budui da je donijela svoj plod, ne trai nita vie hvale

tome tako. Ali jo uvijek postoji mnotvo drugih osobina

od konja koji je zavrio utrku, lovakog psa koji je gonio

za koje ne moe rei: "Nemam za to dara." Poradi,

divlja, ili pele koja je u konicu spremila med. Poput

dakle, na onima koje su potpuno u tvojoj moi, a to su,

njih, ovjek koji je napravio dobro djelo, ne izvikuje ga,

naprimjer, iskrenost, dostojanstvo, izdrljivost, razbori

ve odmah prelazi na drugo, kao to e loza sljedeeg

tost. Ne negoduj, budi umjeren, obziran prema drugi

ljeta opet roditi groem.

ma, iskren; budi blag u ophoenju i u govoru, dri se

"Zar bismo se trebali ravnati prema biima koja djeluju

dostojanstveno. Pogledaj koliko ima kvaliteta koje bi u

nesvjesno?" Tono, iako bismo mi to trebali initi svjesno,

ovom trenutku mogle biti tvoje. Ne moe ustvrditi

jer kako kae izreka "obiljeje je drutvenog bia svijest o

nikakve svoje priroene nesposobnosti Hi nesklonosti za

tome da su njegova djela za ope dobro". "Nije li poeljno

njih, pa ipak se jo uvijek zadrava na manje

da i samo drutvo bude toga podjednako svjesno?" Istina

uzvienom planu. Nadalje, je li nedostatak prirodne

je, nesumnjivo, ali ti jo uvijek ne razumije smisao

nadarenosti razlog za nastupe mrzovolje, krtosti i

izreke pa se tako svrstava u red onih koje sam upravo

prekomjernog laskanja, prigovaranja na loe zdravlje,

opisao, a koji su na slian nain zavedeni varljivim

puzanje pred nekim i hvalisanje, te stalnu promjenu

zakljuivanjem.

raspoloenja? Zasigurno nije. Svega si se toga mogao

Shvati pravo znaenje izreke i ne boj se da e te to odvesti

osloboditi daleko ranije i biti kriv samo zbog sporosti i

42

u zanemarivanje bilo koje drutvene dunosti.

43

Atenjani mole: "Kie, kie, dragi Zeuse, na polja i ravnice

Atene!" Moda se uope ne bi trebalo moliti ili bi molitve
trebale biti jednostavne i iskrene kao ova.
Ne budi alostan, ne kloni duhom i ne predaji se oaju ako
s vremena na vrijeme obavljanje dunosti zaostaje za nae
lima. Vrati se u napad poslije svakog neuspjeha i budi za
hvalan ako moe u veini sluajeva vjerno izvriti dunost
onako kao to prilii ovjeku. Ali imaj istinske ljubavi
prema onome emu se vraa: ne vraaj se svojoj filozofi
ji poput kolarca uitelju, nego kao oni to se bolna oka
vraaju pripravku od jaja, ili drugi svom ljekovitom uvarku
ili kupki. Na ovaj nain tvoje pokoravanje razumu nee
postati predmetom javnog razmetanja, nego za tvoju pri
vatnu utjehu. Imaj na umu da dok filozofija samo eli ono
to tvoja vlastita priroda eli, ti sam si elio neto drugo,
to nije bilo u skladu s prirodom. "Da, ali koja druga stvar
bi mogla biti ugodnija?" Nije li to nagovor kojim te uitak
tei zavesti? Razmisli: ne bi li plemenitost due bila ugod
nija? Iskrenost, jednostavnost, ljubaznost, pobonost?
tovie, kad razmisli o jasnoi i glatkoi kojom se procesi
logikog zakljuivanja i shvaanja odvijaju, moe li posto
jati ita ugodnije od vjebanja uma?
U kakvu slubu ja sad stavljam snage svoje due?
Priupitaj sebe o tome na svakom koraku, i razmisli: "U
kakvom je to odnosu s dijelom mene koji ljudi zovu
vladajuim dijelom? ija me dua naseljava u ovom
44

trenutku? Djeja, momaka, enska, tiranska, nijemog

vola ili divlje zvijeri?"
Sastojim se od nematerijalnog prapoela i tvari. Ni jedno
od toga ne moe prijei ni u to, kao to ni jedno od toga
nije dolo u postojanje ni iz ega. Prema tome, svaki e
dio mene biti jednoga dana preoblikovan procesom pro
mjene u neki drugi dio svemira, koji e, kad doe njegov
red, ponovno biti promijenjen u neto drugo i tako dalje,
do beskonanosti. To je isti onaj proces kojim sam ja
doao na svijet, i moji roditelji prije mene, a tako i
unazad, jo jednom do beskonanosti. Izraz "besko
nanost" dolazi u obzir ak i ako je svijet ureen u ko
nanim ciklusima.
ovjeku se ne moe dogoditi nita to mu priroda nije
odredila da moe podnijeti. Iskustva onih oko tebe ne
razlikuju se od tvojih vlastitih, iako oni, budui da su ili
manje svjesni onoga to se dogodilo, ili spremniji
pokazati svoju borbenost, stoje mirno i bez straha. Bila
bi sramota kad bi se neznanje i tatina pokazali snani
jima od mudrosti.
Vanjske stvari ne mogu ni najmanje dotaknuti duu, one
ne poznaju naina za to, one nemaju snage da utjeu na
nju ili da je pokrenu. Ona utjee na samu sebe i pokree
samu sebe; ona ima svoja vlastita mjerila prosuivanja i
njima vae svako iskustvo.
45

ovjeanstvo mi je s jedne strane blisko budui da sam

vjenim mijenama i uzrocima koji se smjenjuju bez kraja.

duan initi dobro svojim blinjima i imati strpljenja s

Nita nije stalno dok se ispred i iza nas protee beskraj -

njima. S druge strane, ukoliko pojedinci osujeuju moje

bezdan u kojem sve nestaje. ovjek bi stoga, dakle, bio

ispravno djelovanje, ovjeanstvo tada na mene ima isto

nerazuman kad bi uzdisao ili se pjenio od bijesa, kao da e

onoliko utjecaja koliko Sunce, vjetar ili divlja stvorenja.

trajanje njegovih muka biti dugog vijeka.

Istina, drugi mogu sprijeiti izvravanje odreenih djela,

ali ne mogu osujetiti moju volju niti upravljanje mojim

ini li mi tko zlo? Neka on pripazi na to; njegova narav i

razumom, jer e se ovo dvoje uvijek zatititi i prilagoditi

njegovo djelovanje njegova su vlastita briga. to se mene

okolnostima. Razum moe zaobii sve prepreke koje stoje

pak tie, ja samo primam ono to priroda svijeta eli da

na putu djelovanja i preokrenuti ih u svoju korist, pa tako

primim, i djelujem onako kako moja vlastita priroda eli

svaka smetnja njegovom djelovanju postaje korisna, a

da djelujem.

prepreke na njegovom putu postaju pomo napretku.

Neka nikakvi tjelesni osjeaji, bilo bol ili zadovoljstvo, ne
U univerzumu duboko potuj ono to je najuzvienije: ono

utjeu na uzvieni i neogranieni dio due. Pripazi da se

emu sve ostalo slui i to svemu daje zakon. Na slian

taj dio due nikada ne pomijea s njima; on se mora

nain, takoer, duboko potuj najuzvienije u sebi: ono je

ograniiti na svoje vlastito podruje, a osjeaje zadrati u

dio istoga, budui da je i u tebi takoer ono emu sve osta

njihovom vlastitom podruju. Ako se oni (djelovanjem

lo slui i ime je tvoj ivot upravljan.

organa jednih na druge, to je prisutno u svakom

sloenom organizmu) proire do razuma, ne treba se

Ono to nije tetno za grad, ne moe tetiti ni graaninu.

pokuavati oduprijeti podraajima, jedino se vrhovni um

U bilo kojem sluaju primijeni naelo: "Ako nije oteen

mora uzdrati od dodavanja svojih vlastitih procjena nji

grad, nisam ni ja oteen." Ali ako bi grad zaista bio

hove dobrote ili zloe.

oteen, nikad se ne esti na krivca, radije pronai u

emu grijei.

ivi s bogovima. ivjeti s bogovima znai pokazivati im u

svako doba duu zadovoljnu onim to su joj dodijelili, i u

Promisli esto o brzini kojom sve postojee stvari, ili stvari

potpunosti ispunjavajui volju tog nutarnjeg boanstva, tog

koje tek dolaze u postojanje, prolaze mimo nas i nastav

dijela sebe koji je Zeus dao svakom ovjeku za vladara i

ljaju dalje. Velika rijeka postojanja tee bez prestanka, s

vodia - duu i razum.

46

47

Kako si se u prolosti ponaao prema bogovima, prema

svojim roditeljima, svojoj brai, eni, djeci, uiteljima,
odgajateljima, prijateljima, rodbini, slugama? U svim ovim
odnosima, sve do dananjeg dana, moe li iskreno
ponoviti pjesnikove stihove: "Nikad gruba rije, nikad
11

nepravda prema bilo kome." Prizovi u sjeanje sve kroz

to si proao i to si sve bio u stanju izdrati. Promisli kako
je tvoja ivotna pria zavrena i tvoja sluba privedena
kraju; sjeti se svih ugodnih prizora koje si vidio, zadovolj

Knjiga VI.

stava i boli koje si odagnao, brojnih prezrenih odlija, broj

nih obzira koje si pokazao prema bezobzirnima.
Kako to da due bez ikakva znanja i uenja mogu postidjeti
upuenog majstora i mudraca? Ah, ali koja je dua uistinu

Ako ini ono to je ispravno, neka te ne brine smrzava li

i upuena i mudra? Jedino dua onoga koji ima znanje o

se od hladnoe ili se grije kraj dobre vatre, jesi li neispa

poetku i kraju i o sveproimajuem razumu koji upravlja

van ili svje poslije zdrava sna, kleveu li te ili ti pljeu,

univerzumom u njegovim odreenim ciklusima do kraja

umire li ili se bavi neim drugim. (Jer ak je i umiranje

vremena.

posao; i tu se, takoer, od ovjeka ne trai nita vie nego

"da pripazi da to dobro obavi".)

Ustraj nepokolebljivo, dri se ispravnog puta u mislima i

djelima, i tvoji e dani protjecati mirno. Ljudska dua, kao

Gledaj ispod povrine; nikad ne dopusti da ono istinsko i

i dua svih razumnih stvorenja, ima dvije zajednike

vrijedno izmakne tvojoj pozornosti.

osobine s Bojom duom: ona nikad ne moe biti osu

jeena izvana i njeno se dobro sastoji u ispravnosti karak

Suzdrati se od oponaanja najbolja je osveta.

tera i djelovanja, kao i u usmjerenosti na to.

Neka ti jedino zadovoljstvo i osvjeenje bude prelazak od
jednog sluenja zajednici k drugom, uvijek s Bogom u
mislima.

11 Homer, Odiseja

48

49

Da istodobno ima i maehu i majku, ispunjavao bi svoju

nestaje iz vida. ovjekov ivot nije nita vie do udah iz

dunost prema prvoj, ali bi se i dalje neprestano vraao

zraka i izdah iz krvi. I nema prave razlike izmeu jednog

drugoj. Ovdje ima oboje: carski dvor i filozofiju. Uvijek se

udisaja, samo da bismo ponovno izdahnuli, to inimo

za okrepu vraaj filozofiji; tada e ak i dvorski ivot, i ti u

svakog trena, i stjecanja moi potrebne da uope diemo,

njemu, djelovati podnoljivo.

kao to si to uinio jo juer kad si se rodio, samo da bi je

jednog dana vratio izvoru iz kojeg si je povukao.

Kad se pred tobom nadu meso i druge poslastice, promi

sli: to je mrtva riba, perad ili svinja. Ili, u ovom falerni-

Ako ti je neto teko, nemoj zato misliti da je to izvan

jskom vinu je sok od grozda groa, moj grimizni plat

moi smrtnika. Ba suprotno, ako je ovjeku ita

ovje je runo obojeno s malo rakove krvi, parenje je tr

mogue i ispravno uiniti, smatraj da to onda mora biti

ljanje dijelova tijela i izluivanje sjemena. Razmiljanja

mogue i tebi.

ove vrste idu do osnova svih stvari to postoje, ponirui u

njih i otkrivajui njihovu pravu prirodu. Isti bi se postu

Ako mi bilo tko pokae i dokae da sam rijeima ili djelom

pak trebao primijeniti na itav ivot. Kada se neka stvar

u krivu, rado u se promijeniti. Ja tragam za istinom, to

ini najuvjerljivijom, ogoli je, vidi kako je beznaajna i

jo nikada nikoga nije povrijedilo. Samo je ustrajnost u

skini joj ogrta rjeitosti koji joj daje dostojanstvo.

samozavaravanju i neznanju ono to teti.

Umiljenost je varalica nad varalicama i nikad te ne

omamljuje jae nego kad svoj rad zamilja najvrjednijim
hvale. Sjeti se to Krat govori o Ksenokratu.

Budi plemenit i velikoduan prema stvorenjima bez

razuma i prema veini materijalnih stvari jer ti ima
razum, a oni ga nemaju. Ljudska bia, s druge pak

Neto hita prema postojanju, drugo iz postojanja. ak i

strane, posjeduju razum; zato postupaj prema njima u

kad neto prolazi kroz in postanka, neki dijelovi toga ve

duhu bratstva. U svakoj prilici pozovi u pomo bogove, ali

su prestali postojati. Protok i promjena vjeno obnavljaju

bez previe dvojbi o duljini svojih molitvi; tri sata tako

tkivo univerzuma, ba kao to i neprestano protjecanje

provedena bit e dovoljna.

vremena stalno obnavlja lice vjenosti. U toj rijeci to tee,

gdje nema vrstog oslonca, to ostaje ovjeku vrijedno

Kako je barbarski negirati ljudima povlasticu da slijede

meu tolikim stvarima koje jure pokraj njega? Bilo bi to

ono to misle da im je najvanije i najkorisnije! Ipak, u

isto kao zavoljeti vrapca u letu koji u tom istom trenutku

odreenom smislu, to je ba ono to ini kad dopusti

50

51

svom gnjevu da se rasplamsa zbog njihovih prijestupa. Jer,

ak i takvi poput njega. Na tebi je, dakle, da odabere uz

konano, oni oito samo slijede ono to im je najvanije i

koga e se svrstati. Jer, u svakom sluaju, onaj koji upra

najkorisnije. Kae da su se prevarili? Zato im onda to ne

vlja svime, pronai e mogunost upotrijebiti te na neki

kae i objasni, umjesto da bude ogoren.

koristan nain i nai ti mjesto koje ti pripada meu nje

govim pomagaima i suradnicima. Pripazi ipak da te ne

Smrt: osloboenje od osjeta, od hirovitosti nagona, od

zapadne otuna uloga koju, prema Hrizipu, izvodi luda na

lutanja misli i sluenja tijelu.

pozornici.

Sramota je za duu da posre na putu ivota, dok tijelo i

Razmilja li Sunce o tome da obavlja dunost kie? Ili

dalje ustraje.

Asklepije da se bavi Demetrinim poslom? I kako je to sa

zvijezdama? Nisu li svi oni razliiti, a ipak skladno rade s

Obrati pozornost na to kako e obini majstori ispunjavati

istim ciljem?

elje nevjetog poslodavca sve do neke odreene toke, ali

nita manje ne ustraju na pravilima svoga zanata i ne

Ako bi svi bogovi zajedno vijeali o meni i o mojoj sudbini,

odstupaju od njih. Nije li jadno da graditelj ili lijenik ima

tada bi to bilo dobro. Jer, teko je zamisliti boanstvo koje

vie potovanja prema kanonima svog umijea, negoli ga

dijeli nerazumne savjete. Na kraju krajeva, to bi ih potica

ovjek ima za svoje vlastite koje dijeli s bogovima?

lo da rade na moju tetu? Tko bi bio na dobitku, zar oni i

Prilagodi se okolini u koju te je dovela sudbina i pokai

posebnih razloga da se zamisle nada mnom, sigurno bi

istinsku ljubav prema blinjima kojima te je okruila.

razmiljali o univerzumu, a na meni je da doekam

univerzum koji je njihova glavna briga? ak i kad ne bi bilo

dobrodolicom i postupim blagonaklono prema svemu to

Svi mi radimo da bismo ostvarili zajedniki cilj; neki od

bi se moglo dogoditi. Naravno, ako ne bi razmiljali ni o

nas sa znanjem i svrhovito, drugi nesvjesno (kao to je

emu - kako je bezbono na to uope i pomisliti - uinimo

Heraklit, mislim, primijetio da "ak i dok spavaju ljudi

onda kraj rtvovanju, molitvi, zavjetu i svim drugim djelima

rade" i daju svoj doprinos kozmikom procesu). Jednoga

po kojima priznajemo da bogovi ive meu nama. Pa ak i

zapadne ovaj dio zadae, drugoga onaj; poprilian dio

tada, ak i da je istina da ih nije nimalo briga za nas smrt

obavi upravo onaj nezadovoljnik koji ini sve da bi spri

nike, ja u jo uvijek biti u stanju brinuti se o sebi i gledati

jeio ili rainio tijek dogaaja. Univerzumu su potrebni

svoju vlastitu korist, a korist svakog bia u skladu je s nje-

52

53

govim ustrojstvom i prirodom. Moja je priroda razumska i

graanska; imam grad, a imam i zemlju. Kao Marko imam
Rim, a kao ljudsko bie imam univerzum. Prema tome, to

Naui se obraati punu pozornost na ono to drugi govore

i nastoj proniknuti u misli sugovornika.

je korisno ovim zajednicama, i za mene je jedina korist.

Sto nije dobro za konicu, nije dobro ni za pelu.

Neka se tvoje misli esto zaustave na mnotvu velikih djela

Nitko te ne moe sprijeiti da ivi prema zakonima

svih stalea i naroda, sve do Filistiona, Feba i Origaniona.

Od njih, neka tvoje misli otplove k mnotvu drugih; misli
na to kako moramo krenuti putem kojim je mnogo veli

vlastite prirode i ne moe ti se nita dogoditi to je supro

tno zakonima prirode-svijeta.

kih govornika, toliko tovanih mudraca, ve otilo Heraklit, Pitagora, Sokrat - junaci ranih dana, kapetani i
kraljevi buduih pokoljenja, a s njima i Eudokso, Hiparh,
Arhimed i mnogi drugi. Blistavi umovi, uzviene due,
ljudi neumorni, sposobni i odluni; oni koji su se poput
Menipa i njegove kole alili na raun prolaznosti i
kratkoe ovog smrtnog ivota. Sjeti se esto tih ljudi koji su
ve odavno mrtvi. Zar su oni sada zbog toga loiji - pogo
tovo oni ija su imena zaboravljena? U ovom ivotu samo
je jedna stvar od neprocjenjive vrijednosti: proivjeti svoje
dane u istini i estitom vladanju, ak i prema dvolinima
i nepravednima.
Kako bi imao okrepu za svoj duh, sjeti se dobrih osobina
svojih prijatelja: vjetine jednoga, samozatajnosti drugoga,
neije plemenitosti i tako dalje. Nema pouzdanijeg lijeka
za potitenost nego se ugledati na primjere razliitih vrlina
koje neprestano otkriva u ljudima oko sebe. Zato ih uvi
jek imaj pred oima.
54

55

Knjiga VII.
Isprazne sveanosti, kazaline predstave, krda ovaca i
stoke, sukob kopljanika, kost baena oporu pasa, mrvi
ca ribama, mravlja radinost i trud, strka uplaenih mie
va, lutke na koncu - sve to je ivot. U svemu tome ti
mora zauzeti svoje mjesto, mirno i bez prezira, ali biti
svjestan da je ovjek vrijedan onoliko koliko su vrijedne
njegove tenje.
Je li moj razum dorastao ovoj zadai? Ako jest, koristit u ga
kao orue za rad koje mi je priroda dala. Ako nije, onda u
ovaj posao prepustiti sposobnijem od sebe ako mi to
dunost dopusti, ili u raditi najbolje to znam uz pomo
onoga tko e iskoristiti moje nadahnue da ostvari dobrobit
zajednice. Jer jedina svrha onoga to radim, bilo sam, bilo
s nekim drugim, mora biti sluenje svima i sklad sa svime.
57

Koliko li je opjevanih ve nestalo u zaboravu! Koliko li je

ljanju dobrih djela zbog njih samih. Dobra djela ini po

ve nestalo i onih koji su ih opjevali!

dunosti, a ne kao neto ime ini dobro sebi samome.

Ne uznemiruj se zbog budunosti. S njom e se suoiti

Neka dijelove mene pogodi to god hoe; oni mogu

istim orujem razuma kojim se i danas slui.

jadikovati ako ele. Ali to se mene samoga tie, sve dotle

dok ja sam neto ne smatram nesreom, to me ne moe

Sve je meusobno povezano svetom vezom i nema niega

pogoditi. I nita me ne moe prisiliti da drugaije gledam

to je izdvojeno. Sve je usklaeno i sve zajedno oblikuje

na stvari.

univerzum. Ureeni svijet je jedinstvo razliitosti. Jedan je

Bog koji proima sve, sva bia su jedno, jedan je zakon

to god svijet govorio ili inio, na meni je da ostanem

(zajedniki razum svih razumnih bia) i jedna je istina;

dobar. Kao to bi zlato, smaragd ili grimiz sebi rekli: "to

jedna je staza koja vodi savrenstvu svih stvorenja.

god netko govorio ili inio, moram ostati smaragd i sau

vati svoju pravu boju."

Svaki djeli materije brzo nestaje u kozmikoj supstanciji,

svaki se uzrok vrlo brzo vraa uzroku univerzuma, i sva se

Strepimo od promjene, a moe li ita nastati bez nje? Ima

sjeanja brzo utapaju u struji vjenosti.

li prirodi ita drae ili prirodnije? Bi li mogao uivati u

toploj kupki da drvo nije pretrpjelo promjenu? Bi li se

Kad razumno bie djeluje u skladu s prirodom, njegovo je

djelo u skladu s razumom.

mogao najesti da hrana nije doivjela promjenu? Moe li

se ita korisno postii bez promjene? Nije li ti, dakle, jasno
da promjena u tebi slijedi isti zakon i da nije nita manje

U sustavu sazdanom od razliitih elemenata razumna su

nuna za prirodu?

bia poput meusobno povezanih tjelesnih udova jednoga

organizma koji predstavlja cjelinu, a zbog zajednike

Samo me jedno brine: da ne uinim neto to ne prilii

suradnje i pomoi sline su grade. Ova e misao djelovati

ustrojstvu ovjeka, da ne poelim uiniti neto na drugi

na tebe snanije ako sebi bude neprekidno ponavljao: "Ja

nain, ili da ne uinim neto za to jo nije pravi trenutak.

sam 'lanak' {melos) itavog kompleksa razumnih bia."

Ako sebe vidi jedino kao 'dio' (meros), tada ti jo uvijek

Uskoro e zaboraviti svijet, i uskoro e svijet zaboraviti

nedostaje iskrene ljubavi za ovjeanstvo i radosti u obav

tebe.

58

59

Svojstveno je ovjeku da voli i one koji grijee ili su

Ne zanosi se matarijama. Prestani biti marioneta nagona.

skrenuli s pravoga puta. Takva je ljubav roena onoga

ivi u sadanjem trenutku. Naui prepoznati svako isku

trena kada shvati da su ti svi ljudi braa, da ne posru

stvo, bilo ono tvoje ili tue. Kod svake stvari razdvoji i ra

dragovoljno, ve iz neznanja, da uskoro nee biti ni

zlikuj uzrok od tvari. Pomisli na svoj posljednji as. Tue

jednog ni drugog, a iznad svega kada shvati da nisi

pogreke ostavi onima koji su ih poinili.

povrijeen i da tvoj najvii um-vladar nije time postao

Pomno sluaj to se govori i neka tvoj um pronikne u ono

nimalo gori.

to se dogaa, kao i u uzroke dogaaja.

Iz kozmike supstancije, kao iz voska, priroda oblikuje
drijebe, zatim ga razgrauje i od te tvari stvara drvo, pa

O slavi. Pogledaj u um onih koji joj tee, u njihove sklono

onda ovjeka, pa onda opet neto drugo, a nita od toga

sti i nesklonosti. Razmisli dalje kojom e brzinom dana

nije dugoga vijeka. to se tie same posude, nije je nita

nji dogaaji biti prekriveni sutranjim, ba kao to jedan

tee razloiti nego sastaviti u cjelinu.

sloj pijeska prekriva drugi.

Kada te netko povrijedi, razmisli prvo to on smatra

Sramotno je da crte lica posluno izvravaju naredbe

dobrim, a to zlim. Kada to uvidi, tvoje uenje i bijes

uma, dok taj isti um odbija sebe i svoje dranje dovesti

ustupit e mjesto saaljenju. Jer se tvoje poimanje dobra

u red.

ne razlikuje puno od njegovog i stoga ti je dunost opro

stiti. Ako si, pak, prerastao to da ovakva djela smatra

"Poput klasja ita ljudski ivoti zore;

dobrima ili zlima, tada e jo lake podnositi tue

Ovaj je jo ostavljen, a onaj je ponjeven."

(Euripid, Hipsipila)

sljepilo.
Ne sanjaj o onome to nema, nego se sjeti najvani

"Ako bogovi ne mare za mene i moja dva sina,

jih od blagoslova koje ima i pomisli sa zahvalnou

ak i za to postoji dobar razlog."

kako bi za njima udio da nisu tvoji. Istodobno,

(Euripid, Antiopa)

meutim, pripazi da te uivanje u njima ne zaokupi

toliko da bi njihovim gubitkom tvoj duevni mir bio
razoren.

"I pravednost i srea na mojoj su strani."

(Euripid)

60

61

Dobro kae Platon, da bi onaj tko raspravlja o ovjeku tre

Umijee ivljenja slinije je hrvanju negoli plesanju, uto

bao na zemaljske stvari gledati kao s kakve proma-

liko to od nas zahtijeva postojanost i budnost pred svakim

tranice: na mirnodopske ili ratne skupove, na poljo

neoekivanim napadom.

djelske radove, svadbe i razvode, raanje i umiranje,

bune sudnice, osamljene pustoi, ljude s raznih strana,

Neprestano istrauj tko su ljudi iju potvrdu eli kao i

njihove sveanosti, alovanja i pogaanja; trebao bi pogle

narav naela kojima se rukovode. Sagledaj izvore njihovih

dati svu tu arenu mjeavinu i harmonian red istkan od

miljenja i njihovih motiva, i tada ih nee kriviti za

suprotnosti.

nehotinu uvredu, niti e eljeti njihovu potvrdu.

"to postade od zemlje, zemlji se vraa,

Uvijek kada osjeti bol, spremno se podsjeti da u tome

to od nebeskog sjemena, nebu se vraa"

(Euripid, Hrizip)

nema niega sramotnog ni tetnog po um koji se nalazi na

"Boanski vjetar treba pozdraviti zamahom vesla i

umu da je ograniena i ako se ne prepusti pretjerivanju".

radosna srca"

Imaj takoer na umu da su i mnoge druge neugodnosti

kormilu. U veini sluajeva pomau Epikurove rijei kako

"bol nikada nije nepodnoljiva niti vjena ako ima na

(Nepoznati izvor)

poput bezvoljnosti, vruice, gubitka teka, iste prirode kao i

bol, iako to ne shvaamo. I kad bude gunao zbog neeg

Voli samo ono to je utkano u tkanje tvoje sudbine. Jer, to

od ovoga, reci samome sebi da se preputa boli.

bi bilo primjerenije tvojim potrebama?

Kad su ljudi neljudi, vodi brigu da se prema njima ne po
Trai duboko unutar sebe. Ondje je izvor dobra koji e izvi

naa onako kako se oni ponaaju prema drugima.

rati dokle god bude traio.

Kako je smijeno to vlastite slabosti ne izbjegavamo, a
Neka ti i poloaj tijela bude vrst i uspravan, bilo da si u

moemo. Tue bismo, pak, htjeli izbjei, a to je nemogue.

pokretu ili u stanju mirovanja. Kako se duh razotkriva na

licu, drei crte lica staloenima i asnima, isto se moe

Ako si uinio neto dobro, a drugi je to dobroinstvo osje

zahtijevati i od cijeloga tijela. Sve valja initi bez ikakve

tio, zato trai jo pohvalu svojoj dobroti, neku uslugu

usiljenosti.

zauzvrat? To oekuju samo budale!

62

63

Knjiga VIII.
Za sve to ini zapitaj se: Kakve e to za mene imati
posljedice? Hou li se zbog toga pokajati? Uskoro u biti
mrtav i sve e biti zaboravljeno. Ali, u meuvremenu, ako
je taj pothvat primjeren razumnom i drutvenom biu
koje se podvrgava istom zakonu kao i sam Bog, emu
traiti vie?
Prvo je pravilo sauvati duh od briga. Jer sve to postoji
mora se pokoriti zakonu prirode i ti e se vrlo brzo,
poput Hadrijana i Augusta, morati pretvoriti u nitavilo.
Drugo je pravilo gledati stvarima u oi i prepoznati ih
takvima kakve jesu, imajui na umu da ti je dunost biti
dobar ovjek. Uini bez odlaganja ono to ti priroda
nalae; reci ono to ti se ini najispravnijim - ali s uljudnou, skromno i iskreno.
65

Ne moe se nadati da e biti uen. Ali, ono to moe

uiniti jest zauzdati oholost, izdii se iznad uitka i boli;
moe zagospodariti zamkama slave, moe obuzdati
svoju narav pred nerazboritima i nezahvalnima, i ak se
brinuti za njih.

Priroda uvijek ima u vidu svoj cilj, a taj ukljuuje svretak,

jednako kao i poetak i trajanje svega. Ona je kao baca
kugle. Je li kugla time postala bolja ako je baena uvis? Je
li ita gora kad padne ili kad nakon pada ostane leati? to
dobiva mjehuri sapunice ako ostane itav, a to gubi ako
pukne? Slino vrijedi i za svijeu.

Neka te nitko vie nikada ne uje kako se ali na dvorski

ivot, pa ak ni ti sam sebe.

Bilo to da inim, trebam initi tako da sluim ovje

anstvu. to god da me zadesi, trebam to prihvatiti mislei

Nitko nije iznenaen kad smokvino stablo rodi smokvama.

Na slian nain morali bismo se posramiti ako nas izne
nadi to to svijet rodi svojom uobiajenom etvom
dogaaja. Lijenik ili kapetan broda pocrvenjeli bi kad bi
ih iznenadilo to bolesnik ima groznicu ili je vjetar
suprotan od oekivanog.

na bogove i na onaj univerzalni izvor u kojem itav tijesno

povezani lanac okolnosti ima svoje polazite.
ovjeku je prava radost initi ono za to je stvoren. Stvoren je
da pokae dobru volju svom rodu, da se izdigne iznad zahtje
va svojih osjetila, da razlikuje privid od stvarnosti i da ustraje
u prouavanju prirode i njezinih djela.

Ono to umire ne odlazi s ovoga svijeta, ostaje ovdje.

Prema tome, ovdje se takoer i mijenja i raspada na
svoje sastavne dijelove, to jest, na elemente koji
izgrauju univerzum i tebe. I oni jednako tako podli
jeu promjeni, pa ipak od njih ne dolaze nikakve
pritube.

Imamo tri odnosa: jedan prema tjelesnoj ljusci u koju

smo umotani, jedan prema boanskom uzroku koji je
izvor svega i nalazi se u svim stvarima, i jedan prema osta
lim smrtnicima oko nas.
Ukloni sve uobrazilje i kai sam sebi: "U mojim je vlastitim

Sve je stvoreno da neemu slui, konj kao i loza, i tu nema

mjesta nikakvom uenju. ak e ti i samo Sunce-bog
rei: "Ovdje sam zato da bih radio", a tako i drugi nebeski
stanovnici. Zbog kojeg si zadatka, dakle, ti stvoren? Zbog
uitka? Je li takva misao dopustiva?
66

rukama osigurati da nikakva zloba, pohota ili nemir bilo

koje vrste ne nau svoj dom u mojoj dui; na meni je pro
matrati sve stvari u njihovom pravom svjetlu i svakom se
od njih baviti kako to ona zasluuje." Podsjeti se na tu mo
koja ti je dana kao prirodan dar.
67

Kako u senatu, tako i kad se obraa pojedincima, slui se

ovjeku se ne moe dogoditi nita osim onog to je u

jezikom koji je dolian, ali ne retorian. Budi razuman i

skladu s njegovom prirodom, kao ni volu, lozi ili kamenu

svrsishodan u govoru.

nita to odista ne pripada prirodi vola, loze ili kamena.

Uzimaj skromno, daji otmjeno.

uobiajeno i prirodno, emu alopojke? Ona ista priroda,

Stoga, ako se svemu dogaa samo ono to je za njega

koja je tvoja kao i njihova, ne donosi ti nita to ne bi
Priroda koja preobraava sve prepreke i oprenosti i stav

mogao podnijeti.

lja ih na njihovo mjesto u tkanju sudbine, darovala je

razumna bia istom takvom sposobnou da svaku

Ako si uznemiren zbog neega izvana, bol ne dolazi od same

zapreku iskoriste za vlastiti razvitak.

te stvari, ve od tvoje procjene iste, a u tvojoj je moi da je

odbaci kad god poeli. Ako se uzrok briga nalazi u tvom

Neka te nikad ne zbune vizije itavog ivotnog vijeka

karakteru, preoblikuj svoja naela. Tko te u tome moe

najednom. To jest, ne dopusti svojim mislima da blude

sprijeiti? Ako je nepoduzimanje nekog oito razboritog tije

preko itavog mnotva razliitih nedaa koje bi te mogle

ka djelovanja ono to te mui, zato ga onda ne poduzme,

zadesiti, nego radije, kad naie na neku od njih, upitaj

umjesto da se grize u sebi? "Zato to se na putu isprijeila

samoga sebe: "to je tu toliko neizdrivo, toliko nepo

nepremostiva prepreka." U tom sluaju, ne brini; odgo

dnoljivo?" Otkrit e da se srami priznati poraz. I opet,

vornost za nedjelovanje nije tvoja. "Ali ivot nije vrijedan iv

sjeti se da nije teina budunosti ili prolosti ono to te

ljenja ako se to ne uini." Daj se, onda, dragovoljno oprosti

pritie, ve je to uvijek i samo teina sadanjosti. ak i taj

od ivota, prihvati razoaranje otmjeno i umri kao bilo koji

teret moe se olakati svede li ga u njegove stvarne

drugi ovjek koji pred sobom nije imao prepreka.

granice i postupi li odluno s nesposobnou vlastitog

uma da podnese takve sitnice.

Je li ti krastavac gorak? Baci ga. Ima li trnja na tvom putu?

Makni ga. To je dovoljno. Nemoj rei: "Zato se tako neto

Svatko ima neto to ga raduje. Mene raduje zdrav

uope pojavljuje na svijetu?" Onaj koji prouava prirodu

razum, nikakvo zaziranje od ovjeanstva i njegove

samo e ti se nasmijati, ba kao to bi se tesar ili postolar

kobi, mogunost sagledavanja i prihvaanja svih stvari

nasmijali kad bi pronali greku u strugotinama ili

blagonaklono, i bavljenje njima na nain kako to

komadiima zaostalim poslije njihova rada, koje si vidio u

zasluuju.

radionici. No oni bar imaju kamo baciti svoje otpatke, dok

68

69

priroda nema takvog odlagalita. To je udo njezina zana

ta: usprkos ovom samoogranienju, ona ipak preobraava
u sebi sve to izgleda istroeno, staro ili beskorisno, stvara
jui od toga novo, tako da joj nikad ne treba niti novih za
liha izvana, niti mjesto kamo bi sklonila svoj otpad.
Dovoljni su joj njen vlastiti prostor, njene vlastite sirovine
i njena vlastita vjetina.
Zakanjelo djelovanje, nesuvisli razgovori, nejasni utisci;
dua previe sputana iznutra, dua previe slobodna izvana,
ivot bez predaha - izbjegavaj takvo to. Muenitvo, sakatost,

Knjiga IX.

prokletstvo - kako mogu omesti ovjekovu sposobnost da

ostane ist, zdrav, umjeren, pravedan! ovjek moe stajati
pokraj bistrog izvora pitke vode i obasipati ga pogrdama, ali

Nepravda je grijeh. Priroda je stvorila razumna bia zbog

izvor e i dalje jednako tei svjeom vodom; ovjek moe

njihove uzajamne dobrobiti, da svatko od njih pomae

baciti u njega ak i blato i smee, ali izvor e ih ubrzo

jedno drugom u skladu s njihovim zaslugama te da ih ni

rastvoriti i isprati, ne ostavljajui nikakvog traga. Kako posta

na koji nain ne povrijedi. Ogrijeiti se o njenu volju znai

ti gospodar takvog nepresunog vrela? Budno pazei na pravo

jednostavno poiniti grijeh protiv tog najuzvienijeg od svih

da vladamo sami sobom u svakom trenutku dana, svom svo

boanstava. La je takoer grijeh, usmjeren protiv iste

jom dobrotom, jednostavnou i skromnou.

boice. Jer, priroda jest priroda samog bitka, a bitak

podrazumijeva srodstvo svih ivih bia. Istina je samo

Sva zloba ovjeanstva ne moe ozlijediti univerzum, niti

drugo ime za tu istu prirodu, prvobitnog stvoritelja svega

moe pojedinana zloba nekog ovjeka ozlijediti njegovog

to postoji. Stoga, ako je namjerna la grijeh zato to je pri

blinjeg. Ona ne teti nikome osim samom zloincu, a i on

jevara nepravedan in, nehotina la je takoer grijeh, jer

se moe osloboditi zlobe im sam tako odlui.

predstavlja notu koja nije u skladu s harmonijom prirode

Ljudi postoje jedni zbog drugih. Stoga ih ili oplemeni ili

prava je pobuna kad ovjek sebi dopusti da se, ak i neho

podnosi.

tice, dovede u poloaj suprotan istini, budui da je toliko

i stvara buntovniki nered u poretku univerzuma. Jer,

70

71

zanemario mo koju mu je podarila priroda da nije vie u

poput rasta i zrelosti, poput pojave prvih zubi, brade i

stanju razlikovati krivo od pravoga.

sijedih vlasi, poput zaea, trudnoe i roenja djeteta,

Nadalje, grijeh je ii za uitkom kao da je on dobro, a iz

poput svakog drugog prirodnog procesa koji nam

bjegavati bol kao da je zlo. To e uroditi prigovorima da je

donose ivotna doba, takav je i na kraj. Nikad, dakle,

priroda nepravedna jer nagrauje i porok i vrlinu, jer oni

ovjek koji razmilja nee gledati na smrt olako, nestr

koji se raduju uicima i nainima kako da ih se domognu

pljivo ili s prezirom; ekat e na nju tek kao na dio

obino su zli, dok boli i dogaaji koji su im povod padaju

prirodnog procesa. Kao to oekuje pojavu djeteta iz

na lea dobrih. Osim toga, boji li se ovjek boli, to znai da

utrobe svoje ene, tako oekuj i trenutak kad e dua

se boji da se ne dogodi neto to je dio utvrenog poretka,

napustiti ovu ovojnicu.

a to je samo po sebi grijeh. Ako je sklon uicima, nee se

Ali ako tvoje srce udi za nekom jednostavnijom utje

zaustaviti pred nepravednim inom, to je oito grijeh. Ne,

hom, tada nema veeg olakanja pred licem smrti

kad priroda sama ne pravi razliku - a da je to uinila ne bi

nego misliti na prirodu onog to ostavlja za sobom i

stvorila bol i radost istovremeno - prilii se onima koji idu

na ud onih s kojima se vie nee morati nositi.

za njenim tragovima da budu kao ona i pokau istu

Prema njima ne smije osjeati odvratnost, radije

nepristranost. Onaj, dakle, koji ne promatra s jednakom

smatraj svojom dunou da se brine za njih i strplji

ravnodunou i bol i radost, i smrt i ivot, i ast i sramo

vo ih podnosi; a ipak, nikad ne zaboravi da se odvaja

tu - koje je stvorila priroda bez ikakve pristranosti - bez

od ljudi potpuno drukijih naela nego to su tvoja.

sumnje ini grijeh. A kad kaem da priroda stvara bez pris

Samo jedno, ako i to, moglo bi te zadrati i vezati uz

tranosti, elim rei da svaki novi val stvaranja prolazi

ovaj ivot: prilika da se zblii sa srodnim duama. Ali,

redom ista iskustva kao i prethodni; jer to je posljedica

kad razmilja o zamorenosti ivljenjem u tako

poetnog impulsa kojeg je na samom poetku potaknula

neskladnom mnotvu, zavapi: "Pouri, smrti, da se ne

providnost - uzimajui odreene klice neeg to e tek biti

bih i sam zaboravio."

i udahnjujui im stvaralake moi samoostvarenja, mije

njanja i nasljeivanja - da napreduju od postanka uni

Grenik grijei protiv sebe, zlotvor zlo ini sebi, postajui

verzuma do njegova dananjeg poretka.

gori zbog svojih vlastitih djela.

Ne preziri smrt; radije se nasmijei njenom dolasku, jer

ovjek ne grijei samo djelovanjem, nego i proputanjem

to je volja prirode. Poput mladosti i starakog doba,

djelovanja.

72

73

Dovoljno je da tvoje sadanje miljenje proizlazi iz

uvjerenja, tvoja djela iz nesebinosti, i da je tvoja dua
zadovoljna svime to te snae izvana.
Izbrii fantazije, zauzdaj nagone, ugasi udnju; neka za
vlada vrhovni razum.

meusobno jako daleko, kao to je sluaj sa zvijezdama.

Tako uspon na ljestvici stvaranja moe potaknuti osjeaj
bliske pripadnosti ak i bez blizine.
A sad pogledaj to se zbiva. Mi smo ti - mi, razumna bia koji smo jedini zaboravili taj zajedniki ar za jedinstvom;
samo meu nama tokovi kao da ne streme prema istoj
toki. Ipak, koliko god bjeao, ovjek je ipak zaustavljen i

Sve stvari koje imaju neto zajedniko tee onome to im

vrsto uhvaen; priroda je prejaka za njega. Promatraj s

je srodno. Zemaljsko tei zemlji, vodeno tee prema vodi,

panjom i vidjet e: prije e nai djeli tla koji nema veze

zrano na slian nain - odatle potreba za preprekama

s ostalim tlom nego ovjeka koji je bez ikakve veze sa svo

koje ih prisilno dre odvojenima. Tenja je plamena

jim blinjima.

uspinjati se prema nebu zbog elementala vatre. ak i ovdje

dolje on je tako rado u drutvu svoje vlastite vrste da e
zapaliti bilo koju suhu tvar jer je u njoj malo sastojaka
otpornih na vatru. Na isti su nain, dakle, svi dijelovi svjet
skog uma privueni jedni drugima. Dapae, jo i jae,
budui da su vieg stupnja, njihova elja da se stope i
udrue sa sebi bliskima razmjerno je dublja. Taj instinkt
za ponovnim sjedinjenjem pokazuje se u prvom stadiju
meu stvorenjima bez razuma, kad vidimo pele koje se
roje, stoku koja se skuplja u krdo, ptice koje se gnijezde u
skupinama i parove koji se pare. Jer, u njima se dua ve
pojavila. U ovim relativno viim oblicima ivota, elja za
sjedinjenjem ima snagu kakva se ne moe nai u kamenju
ili iblju. Kad doemo do bia s razumom, pojavljuju se
politika udruenja, prijateljstva, obiteljski ivot, javni
skupovi, a u doba rata sporazumi i primirja; na jo viem
stupnju postoji ak i mjera jedinstva meu tijelima koja su
74

Podui ih bolje ako moe; ako ne, zapamti da ti je blagost

dana za trenutke poput takvih. Sami bogovi pokazuju
dobrodunost prema takvim ljudima, a povremeno su
toliko milostivi da e im ak i pomoi kad pokuavaju
sauvati zdravlje, bogatstvo ili dobar glas. I ti bi mogao tako
postupati - tko te u tome prijei?
Radi mnogo, ali ne tako da od sebe stvara rtvu i ne sa
eljom da s tobom suosjeaju ili ti se dive. Poeli samo
jedno: da to to radi ili ne radi bude dolino razumnog
graanina.
injenice su potpuno izvan naeg utjecaja: one su to to
jesu i nita vie. One ne znaju nita o sebi i ne donose o
sebi nikakve sudove. to je, dakle, to to izrie sud? Na
vodi i vladar - razum.
75

Za baeni kamen nije nikakvo zlo to to pada, kao ni dobro

uvjeravaju sami sebe da djeluju u duhu prave filozofije.

to leti uvis.

Djeca, nesposobna ak i da obrisu vlastiti nos! A to s

Sve je zahvaeno promjenama. I ti si neprekidno pod

ovom trenutku trai od tebe. Prihvati se toga im ti se

tobom koji si odrastao ovjek? Pa, radi ono to priroda u

vrgnut preobrazbi i propadanju nekih svojih dijelova, a

ukae prilika i ne gledaj uokolo ne bi li opazio je li te tko

takav je i itav univerzum.

gleda. I ne oekuj Platonovu idealnu dravu nego budi

zadovoljan ako ak i najmanja stvar zavri kako valja, a

U prestanku ili prekidu neke aktivnosti i, da tako kaem,

postignuto ne smatraj osrednjim uspjehom. Jer, tko se

smrti nekog pokreta ili razmiljanja, nema zla. Osvrni se

moe nadati da e promijeniti ljudsko uvjerenje, a bez

na faze svoga rasta: djetinjstvo, djeatvo, mladost, starost;

promjene uvjerenja to se moe oekivati do nevoljne

svaka je promjena sama po sebi jedna vrsta smrti. Je li to

poniznosti i hinjenog odobravanja? 0 da, priaj mi sada o

bilo tako strano? Ili, uzmi ivot koji si ivio pod zatitom

Aleksandru, Filipu i Demetriju Faleronskom. Ako su ti

svoga djeda, zatim majke i konano, oca. Prati bezbrojne

ljudi doista razumjeli volju prirode i nauili je slijediti, to

razlike, promjene i zavretke kojih je bilo u tim danima,

je njihova osobna stvar. Ali ako u tome nije bilo nita vie

pa se upitaj: "Je li to bilo tako strano?" Nita vie od toga

od glume, tada me nikakav sud ne moe primorati da sli

nije ni prestanak, prekid, promjena ivota samog.

jedim njihov primjer. Filozofija je skromna, jednostavna i

jasna. Ne pokuavaj me navesti na ispraznu pompoznost.

Kad oni oko tebe iskaljuju svoj prijekor ili zlobu na tebi ili se
okome na tebe uvredama, priblii se, zagledaj im se u duu

Pogledaj s visine na bezbrojno mnotvo ljudi, na njihove

i vidi kakva je to vrsta ljudi. Otkrit e vrlo malo razloga za

ceremonije, njihova svakojaka putovanja po oluji i bonaci,

svoje bolno nastojanje da zadobije njihovo dobro miljenje.

aroliki uzorak njihovih dolazaka, okupljanja i odlazaka.

Svejedno je tvoja dunost da o njima i dalje dobro misli, jer

Nastavi zatim razmatrati ivote prolih narataja, zatim

priroda ih je stvorila da ti budu prijatelji, a i sami bogovi im

razmotri ivot onih koji e tek doi, razmisli i o ivotu

pomau na sve mogue naine, snovima i proroanstvima,

hordi dananjih divljaka iz dalekih krajeva. Ukratko, sjeti

da postignu ciljeve za kojima eznu njihova srca.

se koliko je mnogo onih koji ne znaju za tvoje ime, koliki

e ga ubrzo zaboraviti, koliki e ga, koji te sada moda

Prvobitni je uzrok poput nabujale rijeke: nosi sve sa

sobom. Kako su jadni mali ljudi koji se igraju politike i
76

uzdiu u nebo, uskoro blatiti. Stoga sjeanje, slava i sve

drugo zajedno nisu ni od kakve vrijednosti.
77

Kad te pritisnu vanjske okolnosti, ostani miran. Kad si

Nastavio sam razgovarati o naelima prirodne filozofije. A

iznutra ponukan na djelovanje, budi pravedan i poten:

posebno sam se bavio time kako um, iako osjetljiv na pat

ukratko, neka rijei i djela prijeu u ponaanje korisno

nje tijela, i dalje ostaje staloen i slijedi svoje vlastito

zajednici i koje ispunjava zakon tvog bia.

dobro. Isto tako," dodaje on, "nisam dao lijenicima pri

liku da se hvale svojim uspjesima; moj je ivot jedno

Bogovi imaju mo ili je nemaju. Ako je nemaju, zato im

stavno nastavio tei svojim normalnim tijekom, lagano i

se moliti? Ako je imaju, zato se tad umjesto molitve da bi

sretno." Kad si, dakle, bolestan, ili te mue neke druge

se dobilo ili sauvalo ovo ili ono, radije ne moliti za

brige, budi poput Epikura. Nikad se ne odreci filozofije,

osloboenje od straha, udnje ili aljenja nad istim? Bez

bez obzira to se dogodilo, i nikad ne uzimaj udjela u glu

sumnje, ako ovjeku mogu biti od ikakve pomoi, mogu

postima koje uje od neznalica i neukih (to je naelo s

mu pomoi na taj nain. Rei e moda: "Ali, to je sve nad

kojim se slau sve kole). Potpuno se usredotoi na

im su mi oni ve dali mo." Tada bi sigurno bilo bolje da

zadatak koji je pred tobom i na sredstvo koje posjeduje za

iskoristi svoju mo i bude slobodan ovjek, nego da

njegovo ispunjenje.

ezne poput roba i prosi za neto to nije u tvojoj moi.

Osim toga, tko ti je rekao da bogovi ne pruaju pomo ak
i onda kad neto lei u naoj moi? Poni moliti na takav
nain pa e vidjeti. Tamo gdje netko moli: "Daj mi da
imam tu enu", neka tvoja molitva bude: "Daj mi da ne
udim za njom." Gdje netko moli: "Daj mi da se rijeim
one osobe", moli: "Oslobodi me elje da se rijeim te
osobe." Gdje netko prosi: "Potedi me gubitka mojeg naj
draeg djeteta", radije prosi da se oslobodi uasa od nje
govog gubitka. Ukratko, usmjeri svoje molbe u tom smjeru
i prati to e se zbiti.
"Kad sam bio bolestan," rekao je Epikur, "nikad nisam
obiavao govoriti o slabostima svog tijela. Nikad nisam sa
svojim posjetiocima poveo razgovor o slinoj temi.
78

79

Knjiga X.
O duo moja, hoe li ikada postati dobra, iskrena, cjelo
vita, otvorena i promatrau vidljivija od tijela koje te
okruuje? Hoe li ikada osjetiti radost koju prua srce
ispunjeno ljubavlju i njenou? Hoe li ikada osjetiti
takvu ispunjenost da vie nita ne eli, ne udi ni za im,
da ne ezne ni za biem ni za stvari koja ti prua zado
voljstvo, da ne osjea potrebu produljiti dane zbog uiva
nja, da ne tei za mjestom, zemljom, ugodnim pod
nebljem ili ljudskim drutvom?
Kada e biti zadovoljna svojim sadanjim stanjem, sretna
sa svime oko sebe, sigurna da su sve stvari tvoje, da sve
dolazi od Boga, da je sve dobro i da e ti biti dobro sve dotle
dok je to bogovima drago i ureeno zbog sigurnosti i
dobrobiti savrene ive Cjeline - tako dobre, tako pravedne
1 tako lijepe - koja daje ivot svemu, sve potpomae i sve
81

objedinjuje, a kad se sve rastvori, sabire u sebe kako bi

luku i zadri svoje dostojanstvo, ili se pozdravi sa ivotom,

nastalo neto drugo? Hoe li ikada postii takvo pri

ali ne gnjevno, ve jednostavno, iskreno i slobodno, kako bi

jateljstvo s bogovima i ljudima da se ni rijeju ne ali na

sebi u zaslugu mogao pripisati barem taj uspjeh - dosto

njih, a niti od njih dobiva rijei prigovora?

janstveno povlaenje iz ivota. Sjeanje na bogove pomoi

e ti da ne zaboravi ove pridjeve, kao i to da oni od razum

to god da ti se dogodi pripremljeno je za tebe od poetka

nih bia ne trae dodvoravanje, nego da im ona postanu

vremena. U tkanju uzronosti nit tvoga bia oduvijek je

nalik. Takoer se prisjeti da je smokva ono to ispunjava

isprepletena s tim dogaajem.

zadau smokve, pas ono to ispunjava zadau psa, pela

zadau pele, a ovjek zadau ovjeka.

Ako sebi prisvoji pridjeve kao to su dobar, skroman, isti

noljubiv, razuman, ispravan, velikoduan, pripazi da ih ne

Neka ti postane navika stalno promatrati sveope pro

iznevjeri. Ako se dogodi da ih izgubi, vrati im se to prije.

mjene, budi u tome ustrajan i u tome se temeljito

Sjeti se da razumnost podrazumijeva razluivanje i

izvjebaj, jer za uzdizanje duha nema nita bolje od toga.

promiljanje svake stvari i budnu panju; ispravnost znai

Kada ovjek shvati da u jednom trenutku mora ostaviti sve

dobrovoljno prihvaati sve to ti je priroda namijenila, a

i otii od ljudi, on se tada odvaja od tijela i potpuno se

velikodunost je izdizanje uma iznad svih tjelesnih zahtje

predaje sluenju pravednosti u vlastitom djelovanju i su

va, njenih ili grubih, oholosti, smrti i slinih briga. ivi

glasju s prirodom u svemu ostalom. Tada ga ne zanima to

prema tim pridjevima, ali ne udi da te njima drugi nazi

drugi o njemu govore, misle ili rade protiv njega. Njemu su

vaju, i postat e nov ovjek i krenuti u nov ivot. Nastaviti

dovoljne samo dvije stvari: da je njegovo svakodnevno

ivjeti na dosadanji nain, rastrgan i uprljan takvim nai

djelovanje pravedno i da zadovoljno prihvaa sve to mu

nom ivota, znai ivjeti poput lude i kukavice, to podsjea

donosi sudbina. Po strani ostaju sve brige i sav nemir, nje

na gladijatora u areni koji iznakaen od divljih zvijeri, sav u

gova jedina tenja jest kroiti ispravnim putem zakona i

krvi i ranama, moli da ga se potedi do sljedeeg dana kako

inei tako postati Bojim sljedbenikom.

bi se u takvom stanju iznova izvrgao istim kandama i ra

ljama. Uspni se na ovu malu splav od pridjeva, i ako ih

Prirodi, iz koje sve dolazi i u koju se sve vraa, skroman

moe ostvariti, ostani na njoj kao da si ve prenijet na

i uen ovjek ovako govori: "Daj ono to hoe i uzmi

Otoke blaenih. Ali ako osjeti da te struja zanosi i da ne

ono to hoe." Ove rijei izgovara on bez patetike,

moe odravati pravac, skupi hrabrosti, povuci se u mirnu

pokorno i uljudno.

82

83

Preostalo ti je jo malo godina ivota. ivi ih tada kao da si

na vrhu planine. Uope nije vano na kojem si mjestu ako
posvuda vidi svijet kao grad, a sebe kao graanina. Neka
ljudi u tebi vide i prepoznaju istinskog ovjeka koji ivi u
skladu sa zakonima prirode, a ako to ne mogu podnijeti,
neka te ubiju. I to je bolje nego ivjeti kako oni ive.
Ne gubi vrijeme na raspravljanje o tome kakav bi trebao
biti dobar ovjek. Budi takav

brojne drame u cjelini i na njihove pozadine koje si upo

znao iz vlastitog iskustva ili iz povijesnih biljeki; sve je to
tako slino: Hadrijanov dvor, naprimjer, ili Antoninov dvor,
Filipov, Aleksandrov i Krezov. Predstava je uvijek ista,
mijenjaju se samo izvoai.
Kada vidi ovjeka kako se zbog neega ljuti ili negoduje,
zamisli prase kako se rita i skvii pod rtvenim noem.
Nita bolji nije ni onaj koji legne na svoj leaj pa u samoi
sobe tiho jadikuje nad ljudskim suanjstvom. Samo je

Stalno razmiljaj o vremenu i postojanju i shvati da je

razumnim biima darovana mo dobrovoljne prilagodbe

svaka stvar u odnosu na postojanje samo zrnce pijeska,

okolnostima, a sama prilagodba neumoljiva je nuda za

tek jedan okretaj svrdla u vremenu.

sve to je stvoreno.

Za svakog ovjeka i za svaku stvar ono to donosi priroda

Nikome ne daj povoda da o tebi govori kao o nepotenom i

za njihovo je vlastito dobro; i tovie, korisno je upravo

onda kada je donijeto.

loem ovjeku. Ako te ipak netko dri takvim, potrudi se da

to bude neutemeljeno. Sve ovisi o tebi jer tko te drugi moe

Sluga koji bjei od svoga gospodara, bjegunac je. Nama je

na gospodar zakon i zato je svaki prekritelj zakona bje
gunac. A tuga, bijes ili strah, sve su to odbijanja neega to
je, u prolosti, sadanjosti ili budunosti, odredila snaga
koja upravlja univerzumom - zakon koji svakom stvorenju
dodjeljuje njegove dunosti. Poputati pred strahom,
tugom ili bijesom znai biti bjegunac.
esto razmiljaj o tome kako je dananji ivot ponavljanje

sprijeiti da postane dobar i poten ovjek? Ako ne

uzmogne biti takav, naprosto odlui da vie nee ivjeti jer
ak ni razum u tom sluaju nee zahtijevati tvoje postojanje.
Zadatak zdravog oka je da vidi sve to je vidljivo, a ne da
zahtijeva samo zelenu boju, jer to znai poremeen vid. Na
slian nain zdrav sluh i njuh moraju prihvaati sve slune
i mirisne poticaje. Zdrav eludac mora probavljati svaku
vrstu hrane kao to mlin mora mljeti sve ono za to je
nainjen. Tako isto i um mora biti spreman na sve to ga

prolosti i ujedno najava onoga to ima doi. Osvrni se na

snae. Onaj tko vie: "Neka moja djeca budu spaena!

84

85

Neka se svijetom ori pohvala svakom mom djelu!" - nalik

je oku koje udi samo za zelenim ili zubima koji trae
samo meko.
Pri svakom djelu, bez obzira ijem, uvijek se upitaj: "Zato
on to radi?" Ali poni od sebe i najprije sebi postavi to
pitanje.

Knjiga XI.
Osobine razumne due su ove: ona moe samu sebe
promatrati, preispitivati, napraviti od sebe sve to eli,
moe sama uivati svoje plodove (dok plodove koje daju
stablo ili ivotinja uivaju drugi). Ona uvijek ima pot
puno dovren svoj zadatak, bez obzira u kojem trenutku
okonava na ivot.
Jer, za razliku od plesa, igrokaza ili slino, kod kojih, ako
se iznenada prekinu, predstava kao cjelina ostaje
nedovrena, dua uvijek moe rei: "Ja sam potpuno u
svojoj vlasti." tovie, ona moe ako hoe obuhvatiti
itavi univerzum, njegov ustroj i prazninu koja ga
okruuje, i moe se vinuti u vjenost, zahvaajui i razu
mijevajui velike cikluse ponovnog stvaranja, uviajui
kako budui narataji nee imati posvjedoiti nita novo,
kao to ni nai preci nisu vidjeli nita vie negoli mi
86

87

danas. Osim toga, ako ovjek doe do svoje etrdesete

godine i ako imalo razumije stvari, on je zapravo, za

hrabrosti, a s druge strane, kroz otuenje od ljudi koji su

tvoja roena braa i prijatelji.

hvaljujui njihovoj slinosti, vidio sva mogua zbivanja,

i prola i budua. Najzad, kvalitete razumne due
ukljuuju ljubav prema ljudima, istinoljubivost, skrom
nost i prije svega, duboko potovanje prema samoj sebi,
a kako je ovo posljednje jedno od obiljeja zakona, iz
toga slijedi da se naelo razuma ni po emu ne razliku
je od naela pravde.

Stvari od kojih strahuje ili koje izbjegava ne dolaze k tebi,

prije ti odlazi k njima. Obuzdaj stoga svoje prosudbe o
njima pa e i te stvari ostati u miru, a ti ih nee morati ni
izbjegavati ni progoniti.
Dua postie svoj savreni okrugli oblik kada se ne istee
ni za im, niti se skuplja u sebe; kada se ne rasipa, niti

Jesam li uinio nesebino djelo? U tom sluaju i ja sam

slomljena tone, nego se kupa u svjetlu koje joj u pravim

nagraen. Imaj ovu misao stalno na umu i budi postojan.

bojama otkriva svijet i nju samu.

Oito nikakve druge ivotne okolnosti ne bi mogle biti

Hoe li mi se tko prezrivo nasmijati? To je njegova

pogodnije za bavljenje filozofijom od ovih u kojima te

briga; moja je briga osigurati da nita to napravim ili

danas zatekla sudbina.

kaem ne zasluuje prezir. Hoe li me moda mrziti?

Iako te drugi mogu ometati u tome da slijedi put razu

stiv prema svim ljudima, spreman ukazati tom ovjeku

ma, nikad te ne mogu odvratiti od ispravnog djelovanja.

gdje grijei i to bez grdnje ili razmetljive strpljivosti,

Opet, njegova stvar. Moja je biti u prijateljstvu i dobro

Uini da budu podjednako neuspjeni i u zatiranju tvojih

nego otvoreno i velikoduno kao stari Fokion, 12 ukoliko

dobronamjernih osjeaja prema njima samima. Oba

njegove rijei nisu bile hinjene. To je pravi duh za ov

stava mora podjednako braniti: svoju postojanost u

jeka; bogovi ga nikada ne bi smjeli vidjeti nezadovoljna

odluci i djelovanju, te istodobno blagonaklonost prema

ili da se ali na svoju patnju. Kakvo te zlo moe snai

onima koji te pokuavaju osujetiti ili uznemiriti. Ustupiti

ako slijedi prave zakone svoga bia i prihvaa iz

mjesto ozlojeenosti prema njima bila bi podjednako

trenutka u trenutak to god velika priroda smatra pri-

velika slabost kao da odustaje od smjera djelovanja i da

si se predao prestraen prijetnjom. U oba sluaja,
dunost je zaputena; s jedne strane kroz pomanjkanje
88

12 Atenski general i dravnik koji je optuen za prijevaru i osuen na smrt.

Upitan ima li na kraju to za rei, odgovorio je: "Samo to da nemam prigo
vora naAtenjane."

89

kladnim, kao pravi ovjek koji je na svaki nain spre

Iako je u prirodi zranih i vatrenih dijelova koji

man raditi za dobrobit svijeta?

izgrauju tvoje tijelo vinuti se u visine, ipak se poko

ravaju poretku Cjeline i ostaju zatvoreni unutar tijela. S

Kako prazno i neiskreno zvui kad netko kae: "Odluio

druge strane, svi oni zemljani i vodeni elementi u tebi,

sam biti sasvim otvoren s tobom." Zato, ovjee, emu

usprkos tome to tee nadolje, dre se uspravno i zauzi

to? Za to ne treba uvoda, to e se oitovati samo po sebi.

maju poloaj koji za njih nije prirodan. Prema tome se i

To bi moralo biti zapisano na tvom elu, moralo bi

ovi dijelovi pokoravaju zakonima Cjeline. Kada im je

odjekivati u tonovima tvoga glasa, sjati iz tvojih oiju, ba

jednom dodijeljena sluba, oni nuno ostaju tamo dok

kao to samo jedan razmijenjeni pogled izmeu onih

ih znak za rastvaranje jo jednom ne opozove. Nije li,

koji se vole govori sve. Iskrenost i dobrota trebale bi

dakle, tuno da jedino razumni dio tebe bude

imati svoj vlastiti nepogreivi miris tako da ga onaj tko se

neposluan i nezadovoljan poloajem koji mu je dodi

s njim susretne, htio on to ili ne, odmah prepozna.

jeljen? Od njega se ne zahtijeva nita nasilno, nita osim

Namjetena iskrenost je skriveni bode. Lano pri

onoga to je u skladu s njegovom vlastitom prirodom.

jateljstvo vuka zavrjeuje najvei prezir i treba ga izbje

Ipak, on se ne pokorava, nego ide u suprotnom smjeru

gavati vie od iega. ovjek koji je uistinu dobar, iskren i

- jer to su sve njegove sklonosti prema nepravdi, neu-

potenih namjera, pokazat e to svojim oima, i to se ne

mjerenosti, ljutnji, tuzi ili strahu nego tvrdoglavo odstu

moe previdjeti.

panje od prirode? Kada jednom dua pokae ljutnju

prema bilo emu to se dogaa, tog trenutka ona napu

Postoje etiri odstupanja tvoje due kojih se neprestano

ta svoj poloaj, jer ona je stvorena za pravednost koliko

mora uvati i suzbijati ih im ih otkrije. Kai im, jednom

i za pobonost i za bogosluje, a ove vrline, budui da su

po jednom: "Ovo je misao koja je nepotrebna", "Ovo je ona

sadrane u ideji o zajednitvu svega stvorenog, svakako

koja bi potkopala prijateljstvo", "Ovaj glas ne dolazi iz

dolaze ispred pravde.

dubine tvoga srca" (jer izraavati neto to nije tvoje pravo

miljenje, upamti, najneumjesnije je od svega), i etvrto,

Pitagorejci su svako jutro nalagali promatranje neba, kako

kada samom sebi prigovara: "Ovo dokazuje da je ono

bi se podsjetili na bia koja uvijek na isti nain i tono

boansko u tebi poraeno i da je pokleknulo pred neple

obavljaju dunosti koje su im dodijeljene, te da bi tako

menitim i propadljivim tijelom i njegovim grubim pro

uplovili u srce reda, istoe i jednostavnosti - jer zvijezde

htjevima."

ne skriva nikakav zastor.

90

91

U itanju i pisanju ne moe postavljati pravila dok ih nisi

nauio slijediti. To pogotovo vrijedi u ivotu.
Sokrat je obiavao pitati:
"to biste eljeli imati: due razumnih ili nerazumnih
ljudi?"
"Razumnih."
"Razumnih ljudi koji su zdravi ili bolesni?"
"Zdravi."

Knjiga XII.

"Zato ih onda ne traite?"

"Zato to ih ve imamo."
"Zato se, onda, svaate i prepirete?"

Svi oni blagoslovi, za koje moli da jednom dou,

mogu ve danas biti tvoji, osim ako ih sam sebi ne
uskrati.

Treba,

stoga,

raskrstiti

prolou,

budunost povjeriti providnosti, a svoju sadanjost

usmjeriti putem pobonosti i pravednosti: pobonost
kao prihvaanje s ljubavlju onoga to ti je dodijeljeno,
jer to je priroda dodijelila tebi, a tebe tome.
Pravednost neka bude u tvojim rijeima, u njihovoj
otvorenoj i nepokolebljivoj istinoljubivosti, a tako i u
tvojim djelima koja e potivati zakon na dobrobit
svakog ovjeka. Isto tako, ne dopusti da te sprijei
zloba, miljenje ili klevete drugih, kao ni ono to bi
mogla osjeati tvoja tjelesna ljutura: njen ugroeni
dio ve e se sam za sebe pobrinuti. Trenutak tvog
odlaska sve je blie. Ako zaboravi sve drugo i svoju
92

93

panju usmjeri na svoju duu, na boansku iskru u

U upravljanju svojim naelima povedi se za primjerom

njoj, ako svoj strah od svretka ivota zamijeni stra

boksaa, a ne maevaoca. Kad ispusti svoju otricu, ovaj

hom da ga jo nisi ni poeo ivjeti u skladu s priro

potonji mora je ponovno uzeti; prvi nikad nije bez svojih

dnim zakonima, tada jo moe postati ovjek dosto

aka i jedino ih treba stisnuti.

jan univerzuma koji ti je dao ivot. Tada vie nee biti

stranac u vlastitoj domovini, iznenaen svakidanji

Plamen svjetiljke sja nesmanjenim sjajem sve dok ne

com kao da je ona neto neoekivano, i vie se nee

utrne. Zar e istina, mudrost i pravednost umrijeti u tebi

zadravati sad na ovom, sad na onom dogaaju.

prije nego se sam ugasi?

Bog vidi unutarnje ustrojstvo ljudi, ogoljeno od svih tje

Ako to nije prava stvar koju treba uiniti, nemoj je uini

lesnih omotaa, ljuski i neistoa. Djelujui samo svo

ti. Ako nije istina, nemoj je izrei. Odluka je u tvojim

jom milju, on uspostavlja dodir jedino s onim nji

rukama.

hovim dijelom koji je proiziao iz njega samoga. Naui

sam initi slino i bit e poteen mnogih nemira. Zar

Pokuaj uvidjeti, prije nego bude kasno, da u sebi ima

se onaj koji vidi kroz tjelesni pokrov mui vizijama

neto vie i boanskije od pukih nagona koji pokreu tvoje

odjee, stanovanja, ugleda ili bilo ega od ivotnih kos

osjeaje i trzaju te poput lutke na koncu. to, dakle, u

tima i kulisa?

ovom trenutku zamagljuje tvoj razum? Strah, ljubomora,

pouda ili neto drugo?

Radi - ak i onda kad nema izgleda za uspjeh. Lijeva ruka,

nespretna u mnogim stvarima zbog neizvjebanosti,

Prvo, kloni se svih djela koja su bez svrhe i cilja; drugo,

vre dri uzde nego desna, jer je na to nauena.

neka svako djelo bude usmjereno samo prema zajed

nikom dobru.

Pogledaj najskrivenije uzroke stvari, ogoljene do sri; uoi

namjere koje se nalaze u pozadini djela, proui u emu je

Uskoro, zapamti to, postat e nitko u nitavilu. Uskoro e

bit boli, radosti, smrti, slave, obrati panju na to da je o

sve to se nalazi u tvom vidokrugu, zajedno sa svima

vjekov nemir njegovo vlastito djelo i kako brige nikad ne

onima u kojima je sada dah ivota, prestati postojati. Jer,

dolaze od nekog drugog, ve su kao i sve ostalo plod naih

sve su stvari roene da se mijenjaju i nestanu da bi druge

vlastitih misli.

mogle doi na njihovo mjesto.

94

95

Sve je samo u naim mislima, a one ovise o nama. Odreci

ih se kad god hoe i nai e se iza hridi gdje je sve tiho;
mirno more, uvala bez plime i oseke.

koji je prethodno odobrio tvoje roenje, a danas odreuje

tvoj odlazak. Ni jedno ni drugo ne ovisi o tebi. Kreni onda
s radou dalje, ispraen osmjehom onog koji te poziva.

Da bi ti ivot bio zdrav i siguran, njeguj potpun uvid u

stvari i otkrij njihovu bit, tvar i uzrok; itavim svojim
srcem posveti se ispravnom djelovanju i govori ono to je
istina. A to se ostalog tie, upoznaj radost ivota slaui
jedno dobro djelo do drugog.
Kako je malen djeli neizmjerne beskonanosti dodijeljen
svakome od nas - samo na tren, a onda nestaje u vjeno
sti. Kako je siuan i tvoj dio sveukupne tvari ovoga svijeta,
kako beznaajan tvoj udio u ukupnoj dui svijeta, po kako
majunoj mrlji itave zemlje puzi. Dok razmilja nad
tim stvarima, prilagodi svoj um spoznaji da je vano initi
ono na to nas naa priroda usmjerava i podnositi ono to
nam priroda svijeta alje.
ovjee, bio si graanin ovog velikog grada-svijeta. Da li
samo pet godina ili pet puta toliko, to to znai? togod
zakon tog grada odlui, pravedno je i za sve jednako. U
emu je, dakle, tvoja prituba? Nije te iz grada izbacio
nepravedan sudac ili tiranin nego te uklanja ona ista priro
da koja te je i dovela u njega, isto kao to glumca otputa
onaj isti intendant koji ga je i zaposlio. "Ali, igrao sam
samo u tri ili pet inova." Upravo tako; u ivotnoj drami tri
ina su cijela predstava. Njeno trajanje je odredio onaj isti
96

97

SADRAJ

Predgovor

Knjiga I

13

Knjiga II

21

Knjiga III

27

Knjiga IV

33

Knjiga V

41

Knjiga VI

49

Knjiga VII

57

Knjiga VIII

65

Knjiga K

71

Knjiga X

81

Knjiga XI

87

Knjiga XII

93

99

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 141.22
17.034
MARCUS Aurelius Antoninus
Misli / Marko Aurelije ; <prijevod Vlasta
Nedela i Zoran Peh. >.
- Zagreb : Nova Akropola, 2003. - 100 str.; 18.5
cm - (Biblioteka "Mudrost Istoka i Zapada")
ISBN 953-96431-3-9
430314099

100