Pregledni lanak UDK 159.955: 141.132: 133.2 / C.

Lvi-Strauss
Primljeno 01. 03. 2008.

Jana Hodi
Klanji 36, HR10000 Zagreb
janahodzic@gmail.com

Divlja misao: znanost o konkretnom

ili univerzalna logika duha

Saetak
Ovaj se rad bavi Lvi-Straussovim prouavanjem mitskog miljenja u Divljoj misli, kako
mnogi tvrde, njegovom najznaajnijem djelu. Divlja misao (takoer, mitska misao) je
logika uma svojstvena svakom ovjeku, a kao takva odreuje sva ljudska drutva. Antropo-
logija, koja se bavi prouavanjima institucija i obiaja, treba zahvatiti nesvjesnu strukturu
na kojoj oni poivaju. Svojom nesvjesnom djelatnou um namee oblik sadraju. Jedna
od temeljnih pretpostavki jest da su ti oblici isti kod svih umova davnih i suvremenih,
primitivnih i civiliziranih i ona nalae da se otkrije nesvjesna struktura na kojoj poiva
svaka institucija i obiaj.

Kljune rijei
Claude Lvi-Strauss, struktura, nesvjesna djelatnost uma, univerzalna logika duha, drutvene
institucije, odnos oblika i sadraja, divlja misao (mitsko miljenje), pitoma misao

Ideja strukturalizma u antropologiji

Lvi-Strauss etnografskoj grai pristupa strukturalistikom metodom, koju je
dijelom preuzeo iz lingvistike i prilagodio ju svojim istraivanjima, te je sma-
tran glavnim predstavnikom strukturalizma. U svojim razmatranjima oslonio
se na metodu lingvistike prake kole (Trubeckoj, Jakobson, Martinet), te je
time uveo strukturalizam u antropologiju. Toj je koli temelj za izuavanje go-
vora bila fonetika struktura. Od svojih osnovnih principa, dva je preuzeo iz
lingvistike. Prvi je preuzeo od de Saussurea: sastavni dijelovi nemaju unutra-
nje znaenje, nego ono proistjee iz njihova poloaja. Drugi je princip meu
prvima istaknuo Boas: duh svojom nesvjesnom djelatnou stvara logike
strukture. Poto zakoni jezika djeluju na nesvjesnoj razini, izvan kontrole oso-
be koja govori, oni se mogu prouavati kao objektivne promjene. A ono to je
istinito za jezik istinito je i za druge drutvene pojave. Pojam transformacije
nije posudio ni od lingvista ni od logiara, ve od biologa Darcy Wentworth
Thompsona, koji je transformacije tumaio kao one razlike koje su vidljive
izmeu ivotinjskih i biljnih vrsta ili organa, u okviru istog roda.1
Meu svim drutvenim i humanistikim znanostima, smatra Lvi-Strauss, je-
dino se lingvistika moe mjeriti s egzaktnim i prirodnim znanostima. Ona, i
u manjoj mjeri etnologija, moe otkrivati elemente raznih sustava koji se u
vremenskim i prostornim posebnostima ponavljaju i koji se kombiniraju na

1
Klod Levi Stros i Didie Eribon, Izbliza i izda-
leka, Svjetlost, Sarajevo 1989., str. 125.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 932 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

razliite naine. Ono to mu se od poetka inilo jest da, iza onog to je slo-
eno, mora postojati ono to je jednostavno. Kao polazite mu je posluilo de
Saussureovo razdvajanje fonolokog i semantikog plana u govoru, odnosno
podjela govora na funkciju oznaavajueg (fonoloki materijal) i na funkciju
oznaenoga (pojmovi). Tako je odnos znaka i smisla osnovni odnos u jeziku.
De Saussure je postavio temelje strukturalizma u lingvistici kada je pokazao
da se procesi jezika ne svode na dijakroniju i da je porijeklo neke odreene
rijei esto vrlo daleko od njezina dananjeg znaenja. Osim povijesti postoji
i sistem,2 a jedan takav sistem ine zakoni ravnotee. Oni utjeu na elemente
sistema koji u svakom trenutku ovise o sinkroniji. Lvi-Strauss je usporedio
foneme (najmanje jedinice zvuka koje skupina ljudi razlikuje od svake dru-
ge) s rodbinskim pojmovima, odredivi ih kao elemente znaenja. Oni imaju
znaenje jedino u odnosu na sustave iji su sastavni dio i koje je izgradio um
svojom nesvjesnom djelatnou. Um nesvjesnom djelatnou namee oblik
sadraju; pod pretpostavkom da su ti oblici isti kod svih umova davnih i
suvremenih, primitivnih i civiliziranih treba se zahvatiti nesvjesna struktura
na kojoj poiva svaka institucija i obiaj.
Smislenost i organiziranost ne proizlaze iz prirode samih predmeta, ve iz
prirode ljudskog duha, to potvruje mnotvo jezika koji na razliite naine
na semantikom polju dijele jednu te istu oblast. Lvi-Strauss opredijelio se
za sintaksu protiv semantike, budui da
smisao proizlazi uvijek iz kombinacije elemenata koji nisu sami po sebi znaajni (signifi-
kantni). Jedna rije, sama po sebi, jo nita ne znai, sve dok nije stavljena u odnos s drugom,
i dok one ovako kombinirane, ne razgraniuju jedan dio stvarnosti upravo ovaj nain lijepo
dolazi do izraaja u srodstvenim sistemima jer su tamo odnosi i nazivi dati jednim te istim
inom.3

Ono to, dakle, strukturalizam analizira jesu odnosi meu terminima.

Lvi-Strauss ovjeka vidi prvenstveno kao drutveno bie. Izvan drutva ne
moe se zamisliti ljudski ivot, stoga je zadaa etnologa da nae oblik koji je
neodvojiv od drutvenog stanja. Svoju potragu za takvim drutvom temelji na
Rousseauovoj filozofiji drutva. Slae se s Rousseauom kad kae da najpri-
bliniju sliku modela drutva moemo vidjeti u neolitu. Naime, u neolitu su
ljudi, prema arheolokim nalazima, imali vremena za dokolicu i za razmilja-
nje. Tako nam danas prouavanje primitivnih drutava ne donosi otkrie uto-
pijskog prirodnog stanja ili savrenog drutva u srcu uma, ve neto drugo;
ono nam pomae da izgradimo jedan teorijski model ljudskog drutva razliit
od svake stvarnosti koja se moe opaziti.4
Po Lvi-Straussu postoje tri vrste osnovnih odnosa ili komunikacija meu
ljudima: razmjena rijei, dobara i ena. Srodniki sistem poiva na razmjeni
ena: jedan mukarac daje svoju ker ili sestru drugom mukarcu. Na srod-
stvenom planu drutva, ene su tako znaci koji se razmjenjuju.5 Tim prvo-
bitnim aktom razmjene konstituira se drutvo. Drutvo ine porodice, koje su
njegovi bioloki elementi, te odnosi meu porodicama, koji se prakticiraju na
planu kulture. Lvi-Strauss tvrdi da je ova suprotnost u svakom drutvu pri-
sutna kao suprotnost prirode i kulture u kojoj se ene, zbog svojih biolokih
predispozicija, vezuju uz porodicu i poistovjeuju s prirodom. Mukarcima
je tako pripalo obavljanje kulturnih djelatnosti, radi ega im se pripisuje vea
sposobnost kulturnog stvaralatva.6
Polazei od pretpostavke da se u mitologiji duh moe slobodnije prepustiti
stvaralakoj spontanosti, Lvi-Strauss eli pokazati da mitologija podlijee
temeljnim i obveznim svojstvima duha.7 Ako se pokae da je u toj oblasti duh
prikovan i odreen u svim svojim operacijama, on mora biti prikovan u svim
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 933 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

drugim oblastima. Totemizam je, zbog njegove podobnosti da bude ispitan

strukturalistikom metodom, Lvi-Straussova vjena inspiracija. Tako je na-
ao da je osnovna funkcija mitova u totemizmu ukazivanje na razlike meu
grupama. On je diferencijalni sistem u odreivanju drutva kojim se njegov
identitet stvara odreivanjem suprotnosti. Specifinost ove operacije duha, po
kojoj drutvo postaje svjesno sebe kao grupe, jest u tome to se ona vri po-
sredstvom ideje vrste. Tako su u totemizmu uzor za klasifikacije ivotinjske i
biljne vrste, pa i neive tvari. Totemizam ne izraava, kao to su mnogi antro-
polozi prije mislili, tenju da se ovjek izjednai s nekom vrstom, ve princip
na temelju kojeg se vri identifikacija i klasifikacija. On je proizvod jedne
ope ljudske sposobnosti klasificiranja, a odnos prema totemu kao neemu
svetom odraz je sentimentalne veze prema klanu i njegovom amblemu.

Divlja misao: znanost o konkretnom

i univerzalna logika duha
Divlja misao jest Lvi-Straussova teoretski moda najznaajnija knjiga. U
njoj razrauje kljune pojmove svoje metode: postupak transformacije i vrste
kao logikog operatera, pojmove sinkronije, dijakronije, dualizma i oprenos
ti termina. Nadalje, obrauje temu totemizma, mitova, povijesti, uspostav-
ljanja razlike izmeu kulture i prirode; pravi distinkciju izmeu divlje i
pitome misli, izmeu znanosti i magije, odnosno religije. Osnovna teza
Divlje misli jest ta da divlja misao nije misao divljaka, niti misao primi-
tivnih drutava, ve misao u divljem stanju, koja je prisutna i u civilizira-
nim kulturama, ali koja se razlikuje od ukroene pitome misli. Ova tvrdnja
opovrgava dotad uvrijeeno uvjerenje o primitivnim drutvima kao onima u
kojima postoji samo predlogiko miljenje, a to je najizrazitije zastupao
Lvy-Bruhl. Divlja misao imala je i odreeni epistemoloki domaaj. U njoj
uvodi pojam znanost o konkretnom, koji se odnosi na postupak blizak znan-
stvenom te inspiriran onim za to je primijetio da se dogaa u suvremenoj
znanstvenoj misli. Znanost se bila postavila na noge tako to je raskinula s
jednim nainom primanja podataka s drugorazrednim osobinama pred-
meta koje spoznajemo opaajnim ulima (mirisi, oblici, boje, zvuci itd.). Ona
se orijentirala na prouavanje primarnih osobina koje ne ovise o osjetilnom
doivljaju, te koje ine pravu stvarnost. Misao divljaka, pak, ne razliku-

2
De Saussure je govorio o sistemu, a ne o
strukturi.
3 6
Rudi Supek, Stukturalna antropologija,
predgovor u: Claude Lvi-Strauss, Divlja mi-
sao, Nolit, Beograd 1978., str. 15.
4
Claude Lvi-Strauss, Tuni tropi, Zepter, Beo
grad 1999., str. 311.
5
Svojom je terminologijom (razmjena ena-
znakova) izazvao prigovore feministica. Od
tih kritika se obranio rekavi da se odluio
izraavati onako kako govore skoro sva ljud-
ska drutva, i da bi se isto tako moglo rei da
ene razmjenjuju mueve: bilo bi dovoljno
zamijeniti znak + za znak i obrnuto, ustroj-
stvo sistema ne bi se promijenilo. (K. Levi
Stros i D. Eribon, Izbliza i izdaleka, str. 117.)
Ostaje otvorenim pitanje je li Lvi-Strauss
nesvjesno preuzeo kartezijansku dualistiku
podjelu na um i materiju, koja se kod njega
javlja kao pravljenje distinkcije izmeu priro-
de i kulture, od strane svih ljudskih drutava.
7
Postoje dva perioda interesa Lvi-Straussa: u
prvom se razdoblju svoga rada bavio sistemi-
ma srodstva i branim obiajima, a u drugom
religijskim uvjerenjima. U Strukturalnoj an-
tropologiji prouavao je infrastrukture (siste-
me srodstva). U Divljoj misli bavio se super-
strukturama (vjerskim predodbama).
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 934 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

je dvije spomenute razine spoznaje, te svoju logiku primjenjuje na podatke

dobivene osjetilima. Prema miljenju Lvi-Straussa, znanost se, nakon to je
osjetilnome okrenula lea, vraa tom podruju i istrauje ga. Tako se zanima
za melodinost pjeva ptica, za razne oblike cvijea, i na taj nain kojiput otkri
va pravi uzrok narodnih vjerovanja. Pokuaj obnove prevladanog razdoblja
u razvoju znanosti to ga Lvi-Strauss primjeuje, suprotan je Foucaultovoj
tvrdnji o konanom raskidu izmeu epistem.
Za ljude je svijet sredstvo zadovoljenja potreba, no njegova se uloga u ljud-
skom ivotu ne svodi samo na to. Svijet je ujedno predmet miljenja za sve
ljude, bez obzira na kulturu kojoj pripadaju. Ljudi ne poznaju ivotinjske i
biljne vrste samo zato jer su im one korisne: oni su ih proglasili za korisne ili
zanimljive nakon to su ih prvo upoznali. Lvi-Strauss opovrgava uobiaje-
no poimanje kulture primitivnih drutava, te spominje Malinowskog koji je
pogreno tvrdio da jedino krenje praznog eludca potie primitivne ljude
na interes za totemske biljke i ivotinje. Glavni cilj njihove znanosti nije
praktine prirode: ona zapravo prije udovoljava intelektualnim zahtjevima
nego to slui za zadovoljavanje potreba. Pomou povezivanja stvari i bia,
to je postupak kojim se koristi, uspostavlja se zaetak nekog reda u svijetu.
Kakvo god bilo, razvrstavanje ima prednost pred nedostatkom razvrstavanja.
Zato takvoj znanosti, upozorava Lvi-Strauss, ne treba prigovarati, to se
jo uvijek ini, da nije uinkovita na praktinom planu.
Prirodne pojave nisu ono to mitovi nastoje objasniti; pomou njih mitovi
tee objasniti one realitete koji pripadaju logikom, a ne prirodnom redu.8
Nadalje, Lvi-Strauss tvrdi da logiki red mora biti univerzalan za sve ljude i
da samo oblici mogu biti zajedniki, ali ne i sadraji.
Ako postoje zajedniki sadraji, za to valja traiti razlog ili u objektivnim svojstvima nekih
prirodnih ili umjetnih bia, ili u njihovoj rairenosti i posuivanju, to e rei, u oba sluaja
izvan duha.9

Analogne logike strukture mogu se graditi razliitim leksikim sredstvima.

Dakle, samo su odnosi stalni, a elementi su promjenjivi. Univerzalan logiki
poredak odreen je strukturama proturjenosti. Oblici proturjenosti mno-
go su manje raznoliki od njihovih empirijskih sadraja.10

Sustavi transformacija
Sustave transformacija najbolje je objasniti Lvi-Straussovom analizom to-
temizma. Totemizam obiljeavaju takve zabrane u prehrani koje odreenim
grupama ljudi zabranjuju konzumiranje odreenih vrsta ivotinja. Razlikova-
nje dozvoljene i zabranjene vrste u totemizmu Lvi-Strauss tumai brigom da
se napravi razlika izmeu oznaene i neoznaene vrste (u lingvistikom
smislu), a manje brigom zbog pretpostavljene tetnosti koja se pripisuje za-
branjenoj vrsti. Openito, zabrane i propisi o uzimanju hrane ukazuju se kao
teoretski ekvivalentna sredstva za oznaavanje znaenja u logikom sustavu
iji su elementi, u cjelini ili djelomino, jestive vrste.11 ovjek iz prirode
izdvaja razlike meu ivotinjama i kao simbole ih prenosi u kulturu. Simbo-
lika obiljeja pomou kojih se razlikuju ivotinje jedne od drugih pruaju im
prirodan model diferencijacije. Pomou tog modela diferencijacije ljudi meu
sobom, unutar svoga drutva, stvaraju i simboliki obiljeavaju razlike.
U junoafrikih Bumana, na primjer, nita ne podsjea na totemizam, ali se
oni ipak pridravaju strogih i sloenih zabrana u prehrani koje se tiu dijelova
tijela ivotinja, a ne vrst ivotinja. Ovdje Lvi-Strauss predlae teoretsko
rjeenje koje objanjava prijelaz iz jednog sustava u drugi postupak trans
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 935 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

formacije. Tako je u sluaju Bumana dovoljno zamijeniti etnozoologiju

etnoanatomijom.12 Razlika izmeu totemizma i drutva Bumana jest ta da
totemizam postavlja logiku ekvivalenciju izmeu drutva prirodnih vrsta i svijeta dru-
tvenih grupa; Bumani polaze od iste formalne ekvivalencije, ali izmeu sastavnih dijelova
pojedinog organizma i funkcionalnih klasa drutva, to jest drutva koje je i samo promatrano
kao organizam.13

Dakle, zabrane uzimanja hrane nisu uvijek svojstvene totemskim klasifikaci-

jama i one su im logiki podreene, poto ne proizlaze nuno iz njih. Dijelovi
ivotinja koji se mogu jesti, dakle i asimilirati, znak su tjelesne istovjetnosti,
koju pak zabrana u prehrani porie. Pravi cilj zabran u prehrani jest poricanje
ivotinjske prirode svoje ljudske prirode. Njima poriu slinost izmeu sebe
(ljudi) i ivotinja, koja proizlazi iz mogunosti da ljudi asimiliraju meso ivo-
tinja. Obratno dranje znailo bi da priznaju zajednitvo ljudske i ivotinjske
prirode.
U etnografskoj se tradiciji totemske grupe povezuju s najprimitivnijim ci-
vilizacijama, dok se na kaste gleda kao na proizvod razvijenih drutava koja
ponekad poznaju pismo. Nadalje, totemske institucije povezuju se s najstro-
im oblicima egzogamije, a kastinski sistem s endogamijom. Ta dva sistema,
koja se u tradiciji promatraju kao jasno odvojena zbog navedenih specifinos
ti, Lvi-Strauss promatra iz drukije perspektive. On uoava odreeno podu-
daranje izmeu australskih plemena i kastinskih drutava: ona se sastoje od
grupa koje vre neku specijaliziranu funkciju. Svaka grupa u njima vri speci-
jaliziranu funkciju, a svaka od tih funkcija jest prijeko potrebna zajednici kao
cjelini, i dopunjuje se s funkcijama koje su dodijeljene drugim grupama.
Totemski sustav jest sustav homologija odnosa, a kastinski je sustav homo-
logija termina. Totemski sustav poiva na homologiji izmeu dvaju sustava
razlika, od kojih jedan pripada prirodi, a drugi kulturi.14 Odnos izmeu gru-
pe 1 i grupe 2 poistovjeuje su s odnosom vrste 1 i vrste 2, itd.
Totemsku strukturu je prikazao ovako:
PRIRODA: vrsta 1 vrsta 2 vrsta 3 vrsta n
| | |
KULTURA: grupa 1 grupa 2 grupa 3 grupa n

8 9
Murngini, pleme sa sjevera Australije, ive na C. Lvi-Strauss, Divlja misao, str. 77.
podruju koje obiljeavaju dva oprena kli-
10
matska razdoblja, i imaju mit koji se simbo-
liki odnosi na diferencijaciju tih razdoblja: Nikada neemo dostatno naglasiti siroma-
svi termini koji izraavaju nadmonost od- tvo religijske misli; ono pokazuje da se ljudi
govaraju sakralnom i istom periodu, kinom tako esto slue istim sredstvima za rjeava-
periodu, periodu gladi, izolacije i opasnosti; nje problema iji konkretni elementi mogu
a termini koji izraavaju podreenost odgo- biti vrlo razliiti, ali zajedniko im je to da
varaju neistom i profanom periodu, sunom svi pripadaju strukturama proturjenosti.
periodu, periodu izobilja i sakralnih obreda. (Isto, str. 107.)
Mitski sustav i njegove predodbe slue, 11
dakle, za uspostavljanje odnosa homologi- Isto, str. 115116.
je izmeu prirodnih i drutvenih uvjeta, ili
tonije, za odreivanje zakona ekvivalencije 12
izmeu oprenosti odreenog znaenja koje Isto, str. 116.
nalazimo na vie planova: geografskom, eko-
13
nomskom, drutvenom, obrednom, vjerskom
i filozofskom. (Claude Lvi-Strauss, Divlja Isto.
misao, Golden marketing, Zagreb 2004., str. 14
104105.) Isto, str. 127.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 936 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

Temelj totemizma jest pretpostavljena podudarnost izmeu dva paralelna niza

niza prirodnih vrsta i niza drutvenih grupa. Pritom ne dolazi do poistovje-
ivanja odgovarajuih lanova s jedne i druge strane, jer oni nisu meusobno
slini jedino je opi odnos izmeu nizova homomorfan: formalna meu-
zavisnost dvaju sustava razlika, od kojih svaki ini jedan pol suprotnosti.15
Kada bismo pomaknuli opi sustav homologija s odnosa na termine, dobili
bi sljedeu shemu svojstvenu kastinskom sustavu:

PRIRODA: vrsta 1 vrsta 2 vrsta 3 vrsta n

| | | |
KULTURA: grupa 1 grupa 2 grupa 3 grupa n

U ovom sluaju grupa 1 se poistovjeuje s vrstom 1, a grupa 2 s vrstom 2, itd.

Pri nepostojanju podjele rada i profesionalne specijalizacije (koja, pak, stro-
go odreuje ustrojstvo kastinskog drutva), ljudi su, traivi jedan objektivan
model diferencijacije, u prirodi nali nadahnue za model kojim se uspostav-
ljaju odnosi komplementarnosti i suradnje. Model diferencijacije i vlastiti
drutveni odnosi jesu temelj na kojemu se u totemizmu zamiljaju i meu-
sobni ljudski odnosi i odnosi izmeu prirodnih vrsta. Simetrija izmeu kasta
i totemskih grupa s obzirom na zanimanja kojima se ljudi bave, obrnuta je
simetrija. Openito, naelo diferencijacije unutar kastinskog sustava uzeto je
od kulture, a ono totemskih grupa iz prirode.16
Poto se u svim sluajevima izdvaja isti obrazac, odnos totemskih i kastin-
skih sustava povrno moe biti shvaen kao istovjetan s odnosom egzogamije
i endogamije, vrste i funkcije, prirodnog i kulturnog modela raznovrsnosti.
Lvi-Strauss navodi i prijelazne oblike izmeu kastinskog i totemskog siste-
ma u Indiji gdje su ostaci totemskih grupa pustili da ih zahvati simbolika
tehnolokog i profesionalnog nadahnua,17 koja je svojstvena kastinskim
sustavima. Kako se ne bi pogreno shvatilo njegovo tumaenje naina na koji
dolazi do promjena, upozorava:
Nikako ne elimo navesti na misao da ideoloke transformacije dovode do drutvenih. Samo je
obratan red toan: nain na koji ljudi zamiljaju odnose izmeu prirode i kulture ovisi o nainu
na koji se mijenjaju njihovi vlastiti drutveni odnosi.18

Ustroj klasifikacijskih sustava

Lvi-Strauss usporeuje klasifikacijske sustave s drveem i njihovim ra-
stom:
U svojim donjim dijelovima drvo je jako motivirano: ono mora imati deblo i rasti okomito.
Niske grane ve imaju vie arbitrarnosti: iako se moe predvidjeti da e njihov broj biti ogra-
nien, on nije unaprijed utvren, kao ni smjer rasta ali ti aspekti ipak ostaju povezani uzaja-
mnim odnosima, jer velike grane moraju uravnoteiti pritisak na zajedniku toku oslonca.
Ali kako pozornost postupno prelazi prema viim dijelovima udio motiviranosti se smanjuje, a
poveava se udio arbitrarnosti: najvie grane vie nemaju mo da narue stabilnost drveta niti
da promijene njegov karakteristian oblik.19

Struktura, koja je u poetku inteligibilna, granajui se zapada u inerciju. Ona

e moi podnijeti pritiske raznovrsnih dogaaja koji nastupaju prekasno da bi
ugrozili njezinu prvobitnu prirodu. Nije nuno da se logika cijelog sustava tre-
ba podudarati sa svim svojim lokalnim logikama; sve ovisi o pravilima tran-
sformacije i osima kojima se slui. Klasifikacijski sustavi tako, kao i jezici,
mogu s obzirom na arbitrarnost i motiviranost biti u nejednakom poloaju.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 937 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

Razinu vrste Lvi-Strauss opisuje kao srednji klasifikator: on moe proiriti

svoju mreu prema gore, odnosno prema elementima, kategorijama i brojevi-
ma, ili je suziti prema dolje, prema vlastitim imenima. Zato je taj klasifikator
i najee upotrebljavan. Svojstva vrste uvijek su jedinstvo i mnogostrukost,
jer se kao jedinstvo razlikuje od drugih vrsta, dok u sebi sadri mnotvo po-
jedinih elemenata. Tako se svaki sustav odreuje pomou dvije osi: jedna je
okomita, a druga je vodoravna.
Vrsta kao logiki operator daje klasifikacijama mogunost da izau van
svojih prvobitnih granica: ili poopavanjem ili individuacijom. Lvi-Strauss
stoga i vlastita imena promatra kao kodove unutar sustava: sve mora ima-
ti neki smisao, inae nita ne bi imalo smisla. Pojedinca se uvijek nastoji
smjestiti unutar neke klase; samo ako se ne moe tako postupiti on ostaje
izvan nje. Mnoga plemena imaju sloen sustav davanja imena. U njima po-
jedinci dobivaju odreena imena kada netko umre, kada oni sami dobiju di-
jete, s obzirom na imena koja su u optjecaju, itd.20 U nekima od njih vlastita
imena su u podreenoj poziciji ona obiljeavaju one koji su izvan klase.
Samo djeca nose svoje ime javno, jer su premlada da ih sustav strukturalno
odredi.21
Poto je veza izmeu vlastitih i totemskih imena esto prisutna, jasno je da
vlastita imena pripadaju istom sustavu kao i zajednika imena: vlastita su
imena sredstva koja prebacuju jedna znaenja u termine drugih znaenja i
time ih uvruju. Vlastita imena su produetak i granica opeg sustava kla-
sifikacije, s tim da svaka kultura drukije utvruje te granice. Preko njih se,
putem transformacija, moe prijei s razine individuacije na razinu najopeni-
tijih kategorija. U totemizmu ljudi tako bivaju odreeni na vie naina i esto
se ne moe nai niti jedan isti ovjek s obzirom na imena koje nosi. U naoj
je civilizaciji, pak, totem svakoga pojedinca njegova vlastita linost: ona je
oznaitelj njegova oznaena bia.22 Bez drutvenog pritiska, koji namee
osjeaj osobnog identiteta (da smo odgovorni za ono to inimo i govorimo),
taj bi osjeaj sigurno bio slabiji.

15
Isto, str. 246.
16
Postoje, dakle, dva modela raznolikosti: je-
dan na planu prirode, to je onaj o raznolikosti
vrsta; drugi na planu kulture, i to je model
raznolikosti funkcija (isto, str. 140). to se
tie razmjene ena, totemske grupe vide ene
kao raznorodne na planu kulture, dok ih ka-
ste vide raznorodnima po prirodi. Totemski
model raznovrsnosti jest prirodan model, pa
se ene razmjenjuju meu grupama jer ih se
po prirodi dri slinima, a po kulturi razliiti-
ma. U kulturnom modelu raznolikosti ene su
po prirodi sline samo unutar granica svojih
drutvenih grupa, pa se ne mogu razmjenjiva-
ti meu kastama.
17
Isto, str. 138.
18
Isto, str. 129.
20
Smrt stvara prazninu u drutvenoj strukturi i,
kako bi se ona ispunila, pojedinac biva uvu-
en u tu prazninu dobivi svoj nekronim. U
tradiciji francuskog jezika, na primjer, rije
udovica dodaje se vlastitom imenu, ali to
nije sluaj i s rijei udovac. ena iji je mu
umro postaje udovica toga i toga zato jer je
ona udajom odbacila svoj autonim i zamije-
nila ga nazivom koji izraava njezin odnos s
nekim drugim ja, to je definicija koju smo
prihvatili za teknonim (isto, str. 211).
21
S formalne strane, ne postoji bitna razlika
izmeu zoologa ili botaniara koji nedavno
pronaenoj biljci daju mjesto Elephantopus
spicatus Aubl., koje joj je uvao sustav (ipak,
ona nije bila unaprijed upisana) i sveenika
u Omaha koji odreuje drutvene paradigme
novoga lana grupe dajui mu raspoloivo
ime: Istroeno-kopito-starog-bizona. (Isto,
str. 237)

19 22

Isto, str. 176. Isto, str. 236.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 938 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

enja za prolou kod

hladnih i toplih drutava
Razlog za to to se doima da je totemizam potpuno odsutan s podruja europ-
skih i azijskih civilizacija, Lvi-Strauss vidi u tome to su one odabrale da
protumae same sebe povijeu, a to je nespojivo sa svrstavanjem stvari i
bia pomou konanih grupa.23 On predlae da se umjesto podjele na narode
s povijeu i one bez nje, uvede podjela na hladna i topla drutva: prva
su ona koja nastoje unititi uinak povijesnih inilaca na njihovu ravnoteu
i kontinuitet, a druga interioriziraju povijesno postojanje kako bi od njega
napravila pokretaa svoga razvitka.24 Ta tvrdoglava odanost jednoj prolo-
sti hladnih drutava, izraava jedan stav koji im je svima zajedniki, a koji
se ispoljava neumornim, opetovanim opravdavanjem svake tehnike, pravila
i obiaja jednim jedinim argumentom: preci su nas tome nauili.25 I kod
nas i u drugim podrujima, starina i kontinuitet sve su donedavno bili temelj
legitimnosti. Ali s tom razlikom to ta starina nije bila postavljena apsolutno,
kao to je sluaj s hladnim drutvima u kojima se svijest o njoj protee sve
do nastanka svijeta u kontinuitetu koji ne doputa stupnjevanje.26
Topla drutva religijski potuju prolost ona vjeruju u ona znanja ili bi ih
eljela imati o svojoj prolosti, kako bi pripadnici tih drutava mogli oprav-
davati ili osporavati razvitak tih drutava i usmjeravati njihovu budunost.
Hladna drutva, s druge strane, makar tee nepromjenjivosti, ne mogu
izbjei povijesni proces.
Drutva koja zovemo primitivnim nisu to ni na koji nain ona eznu za tim da budu primi-
tivna, jer im je ideal da ostanu u stanju u kome su ih stvorili njihovi bogovi ili preci u poetku
vremena.27

Povijesna spoznaja jest jedan oblik pripitomljene misli, ona postoji i u divljoj
misli, ali ne bi se moglo rei da u njoj cvate. Divlja misao eli svijet obuhvatiti
u njegovoj sveukupnosti, i sinkronijski i dijakronijski.28
Totemski sustavi pogodni su za Lvi-Straussova istraivanja, jer su to sustavi
koji se teko mogu mitologizirati, to on prepoznaje u izrazitoj turosti mi-
tova o podrijetlu klanskih naziva. Njihovo je virtualno sinkronijsko bie,
naime, u stalnom sukobu s dijakronijom. Povijesni dogaaji, nepredvidljivo-
u broja novoroenih u odreenim klanovima, stalno prema sebi privlae
sustav.29 S obzirom na to, zakljuuje da u totemizmu funkcija ima prevlast
nad strukturom, no i to da je velika pouka totemizma, i razlog to je njemu
posvetio toliko pozornosti, to da oblik strukture moe ponekad preivjeti i
kad samu strukturu svlada dogaaj.30

Divlja misao i znanost

Lvi-Strauss odreuje divlju misao kao misao koja
nije misao divljaka, niti misao primitivnog ili arhainog ovjeanstva, nego nepripitomljena
misao, razliita od kultivirane ili pripitomljene misli radi postizanja uinka oba naina milje-
nja mogu postojati jedan uz drugi i meusobno se proimati, kao to prirodne vrste mogu (barem
teoretski) zajedno ivjeti i ukrtati se, jedne divlje, druge izmijenjene, u obliku kakav su im dali
poljodjelstvo ili pripitomljavanje, iako je njihovo postojanje prijetnja opstanku onih prvih.31

U naoj su civilizaciji jedni obiaji ili tabui jasno odijeljeni od drugih i po-
vezani su samo s odreenim kontekstom, dok je u egzotinim drutvima
situacija takva da su obiaji i konteksti meusobno srasli i, to je najvanije,
srasli su s kontekstom obiteljskih veza. Ono to se kod nas doima kao vea
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 939 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

intelektualna pokretljivost, te kao laki drutveni ivot, posljedica je upotre-

bljavanja odvojenih dijelova.32 S druge strane, uroenici neprekidno slau i
povezuju sve oblike stvarnosti to ih poznaju, bili oni fizike, drutvene ili
mentalne prirode. To je zato jer oni svoje ideje tretiraju kao blago. U tom
kontekstu, kao prvu razliku izmeu magije i znanosti Lvi-Strauss vidi to to
magija polazi od opeg i potpunog determinizma, dok znanost priznaje da
samo za neke dogaaje vae odreeni oblici determinizma ona pravi razliku
izmeu razina na koje se oni mogu primijeniti.33 Magijska misao i obredi
izraz su nesvjesnog shvaanja istinitosti determinizma kao naina postoja-

23
Isto, str. 254.
24
Isto, str. 255.
25
Isto, str. 257.
26
Lvi-Strauss ovdje usporeuje nau emotivnu
vezanost uz predmete iz prolosti sa situaci-
jom u srednjoj Australiji, gdje se kao sveti tre-
tiraju uringe ili tjurunge. uringa predstavlja
tijelo odreenog pretka i sveano se predaje, s
koljena na koljeno, osobi za koju se vjeruje da
je reinkarnirani predak. Oni se skrivaju i po-
vremeno pregledavaju, te njeguju i obnavlja-
ju. Lvi-Strauss tumai njihovu svetost time
to su opipljivi svjedoci mitskog vremena,
koji je njihovim postojanjem fiziki potvren
(isto, str. 263). Jedino uringe mogu osigurati
dijakronijsko znaenje sustava koji se opre-
dijelio za postojanje u sinkroniji. Nadalje,
razmatra zato je naoj civilizaciji stalo do
ouvanja arhivskih dokumenata. Kada bismo
izgubili svoje dokumente, naa prolost ne bi
bila izbrisana: ali bi postojala kao prolost
sauvana samo u suvremenim ili novijim
produkcijama, knjigama, institucijama, ak
i nekoj situaciji ona bi bila rasporeena u
sinkroniji (isto, str. 264). Arhivski dokumen-
ti, dakle, daju povijesti fiziko postojanje, jer
ona preko njih jo uvijek ivi u sadanjosti.
27
K. Levi Stros i D. Eribon, Izbliza i izdaleka,
str. 138.
28
Znanje to ga divlja misao ima o svijetu na-
likuje onom koje o jednoj sobi daju ogledala
privrena na suprotnim zidovima koja jed-
no drugo odraavaju (kao i predmete u pro-
storu koji ih dijeli), a da pri tome nisu strogo
paralelna (C. Lvi-Strauss, Divlja misao, str.
285). Tako shvaenu, Lvi-Strauss ju definira
kao analoku misao, jer mentalne graevi-
ne to ih ona gradi i kojima razumijeva svi-
jet, nalikuju tom svijetu. Po tome se razlikuje
od pripitomljene misli, koje je povijesna spo-
znaja jedan oblik.
29
Sinkronija sigurno dominira nad dijakroni-
jom kada je rije o hortikulturi primitivnih
naroda. Lvi-Strauss daje razne primjere o
uzgoju biljaka i citira autore koji su primije-
tili istou njihovih varijeteta. Taj trud koji je
uloen u diferenciranje i koji se primjenjuje
na praktinu i spekulativnu aktivnost, navodi
Lvi-Straussa da ustvrdi da se i uroenike
institucije, iako i njih nosi struja vremena,
mogu odravati na stalnoj udaljenosti od po-
vijesne sluajnosti i nepromjenjivosti jednog
plana, i ploviti, ako se tako moe rei, strujom
inteligibilnosti (isto, str. 86). Navodi citat
botaniara Andersona: Neke su najizvornije
varijetete ak uzgajale ne samo razliite obi-
telji, nego i razliita plemena i u razliitim
krajevima. Bila je potrebna fanatina odanost
jednome idealnom tipu kako bi se sauva-
li tako isti varijeteti, unato tome to su se
prenosili od obitelji do obitelji, od plemena
do plemena. ini se, dakle, netonim tvrditi,
kako se to esto radi, da se najnepostojaniji
varijeteti susreu kod najprimitivnijih naroda.
Upravo je obratno. Jer, ba su oni uroenici
koje esto posjeuju, oni koji ive u blizini
velikih prometnica i gradova, oni ija se tra-
dicionalna kultura najvie promijenila, uzrok
vjerovanju da su primitivni narodi nemarni
poljodjelci. (isto, str. 86)
30
Isto, str. 254.
31
Isto, str. 240.
32
No, postoje podruja u kojima je divlja misao,
poput divljih vrsta, relativno zatiena. Takva
je, na primjer, umjetnost koja u naoj civiliza-
ciji ima status nacionalnog parka.
33
Lvi-Strauss citira Evans-Pritchardovo raz-
miljanje o magiji: Promatrana kao sustav
prirodne filozofije, ona (witchcraft) ukljuuje
teoriju uzroka: nesrea nastaje iz vradbina
koje djeluju zajedno s prirodnim silama (isto,
str. 24). Vradbine su odgovorne za posebnu
okolnost koja prirodne sile dovodi u unitava-
juu vezu sa stanovitom osoboma, na primjer:
krov bi ionako pao jer je bio dotrajao, ali je
vradbina kriva to je pao ba u onom trenut-
ku kad je odreena osoba bila pod njim.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 940 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

nja znanstvenih fenomena, tako da bi determinizam bio globalno nasluen i

odigran prije nego to je upoznat i potovan.34 Takoer, mitska misao nije
samo zatoenica dogaaja i iskustava koje uporno rasporeuje i preraspore-
uje da bi im otkrila neki smisao; ona je i osloboditeljica jer ustaje protiv
odsustva smisla, s kojim se znanost najprije nagodila.35
Mitove, legende i prie proizveo je isti duh, a taj duh, suprotno Descartesovoj
metodi, nikad ne prihvaa djelomian odgovor, ne eli dijeliti problem. Ne
moe se pomiriti s injenicom da neto ne zna. On tei takvom razumijeva-
nju koje hoe obuhvatiti ukupnost pojava.36 Mit, suoen s nekim problemom,
mora voditi rauna o svim problemima iz svih oblasti zajedno; oni se moraju
moi usporediti. Znanost, dakle, pristupa fizikom svijetu na apstraktan nain
traei formalna svojstva, a divlja misao jest konkretna, ona pristupa svije-
tu traei osjetilne kvalitete. Znanje koje se zasniva na teoriji osjetilnog i
danas zadovoljava nae osnovne potrebe pomou vjetina koje se koriste u
svakodnevnom ivotu kao to su: poljodjelstvo, stoarstvo, lonarstvo, tka-
nje, uvanje i pripremanje hrane. Iz znanja koje se temelji na pojmljivosti
proizala je suvremena znanost.

Strukturalizam vs. antropocentrina

filozofija subjekta
Lvi-Straussu su najee prigovarali oni kojima je smetalo poimanje struk-
tur kao stabilnih pojava. Takvi su se prigovori uglavnom zasnivali na nera-
zumijevanju pojma struktura pojam struktura se, naime, uope ne moe
shvatiti bez pojma transformacija. Struktura se ne svodi na sistem; sistem
nije nita drugo doli skup elemenata i njihovih odnosa. Strukturu ine ele-
menti, skupovi, odnosi unutar i izmeu njih, te neizmjenjivi odnosi koji omo-
guuju da se iz jednog skupa u drugi moe prijei pomou transformacije.
Piaget na slijedei nain odreuje strukturu:
Struktura jest sistem transformacija koji ima u vidu zakone kao dio sistema (nasuprot svoj-
stvima elemenata). Sistem se odrava i bogati samom igrom transformacija, a da transformacije
ne prekorauju svoje granice i ne pozivaju se na vanjske elemente. Ukratko reeno, struktura
obuhvaa tri svojstva: svojstvo totaliteta, svojstvo transformacija i svojstvo autoregulacije.37

Svojstvo autoregulacije omoguava da strukture ive vlastitim ivotom kon-

zervirajui se i zatvarajui se same u sebe. Transformacije su razliite s obzi-
rom na razliite tipove struktura. Piaget istie vrijednost pojma transformaci-
je, koji izmeu ostalog omoguuje da se strukturalizam odijeli od svih onih
filozofskih teorija koje se jo od Platona, preko Kanta do Husserla, pozivaju
na forme ili sutine.38
Strukturirani su totaliteti po prirodi strukturirajui, a uspjeh pojma struktu-
re Piaget vidi u tom dvojstvu koje ona sadri, odnosno u bipolarnosti svojstva
da je istovremeno strukturirajua i strukturirana. Sistem transformacija jest ta
strukturirajua djelatnost. U strukturi se razlikuju oni elementi koji su podre-
eni transformacijama i zakoni strukture koji upravljaju transformacijama.
Naime, svojstvo bilo kakve operacije, nasuprot nekom djelovanju, jest da se
organizira u sisteme. Po Piagetu, ti sistemi svojim konstrukcijama ine struk-
ture, ali ne postoje prije tih konstrukcija, odnosno ne ureuju ih unaprijed.
Svojstvo autoregulacije struktur odnosi se na to da one ureuju same sebe,
da su samodostatne, odnosno da transformacije jedne strukture ne vode izvan
njenih granica, nego da stvoreni elementi, koji pripadaju danoj strukturi, odr-
avaju zakone njene reprodukcije. Operacije to ih vri subjekt konstitutivni
su elementi struktura koje on koristi.39
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 941 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

Postavka sinkronijskog strukturalizma u lingvistici jest da je jezik kolek-

tivna institucija ija su pravila nuna. Skup znaenja jest sistem distinkcija
i opozicija, poto su znaenja relativna jedna u odnosu na druga, i ujedno
je sinkronijski sistem, jer su ovi odnosi meusobno zavisni.40 Po Piagetu,
strukture odgovaraju formama formi koje posjeduju svojstva autoregulacije,
transformacije i totaliteta. Ako razlikujemo stanja ravnotee i stanja uravno-
teivanja kao proces, sinkronizam je tako shvaen kao izraz nepromjenjivog
dijakronizma.
to se tie prigovora povjesniara i filozofa, poput Sartrea, da zbog takvog
pristupa odbija ideju kretanja, Lvi-Strauss im odgovara da i oni pretpostav-
ljaju da ljudi u osnovi misle na isti nain, poto inae ne bi mogli pretpo-
stavljati to se dogaalo u glavama ljudi prije nekoliko stoljea i tisuljea.
Lvi-Strauss u Sartreovu polazitu vidi veliku greku: on je ovjeka definirao
pomou dijalektike, a dijalektiku pomou povijesti. Zbog toga upada u pote-
koe kad pokuava objasniti narode bez povijesti. Takav koncept u kojem
se spoznaji povijesnih injenica daje povlateno mjesto, Lvi-Strauss promatra
kao kulturno obiljeje.41 Napominjui da je svako od desetaka tisua drutava
koja postoje ili su postojala, u vlastitim oima bilo moralno superiorno nad
drugima i u sebi vidjelo saetak smisla i dostojanstva ljudskog roda, Lvi-
Strauss upozorava:
bilo to kod njih ili kod nas, treba mnogo egocentrizma i naivnosti da se vjeruje kako se
ovjek itav zavukao u samo jedan od povijesnih ili geografskih oblika svoga bia, dok se istina
o ovjeku nalazi u sustavu njihovih razlika i zajednikih svojstava.42

Zastupnici filozofije subjekta upuivali su Lvi-Straussu i prigovore za anti-

humanizam, na to je odgovorio da dobro organiziran humanizam ne poinje
samim sobom, kao to u filozofskoj tradiciji koja potjee od Descartesa sve
34
Isto, str. 25.
35
Isto, str. 35.
36
Mi rezoniramo pomalo na ovaj nain kada,
zamoljeni da damo objanjenje, odgovaramo
to je kad ili to je kao (K. Levi Stros i Za Sartrea kae da je postao zarobljenikom
D. Eribon, Izbliza i izdaleka, str.153). Obja-
njenje koje dolazi iz lijenosti s nae strane,
mitska misao sistematski koristi kao nastavu.
37
Jean Piaget, Strukturalizam, BIGZ, Beograd
1978., str. 1819.
38
Za Piageta, strukturalizam jest ponajprije me-
toda spoznavanja, a ne doktrina. On nudi od-
govor na pitanje o porijeklu i mehanizmima
spoznavanja.
39
Jednako kako postoje stege kojima se svaki
jezik podinjava kada bira foneme za svoj
fonoloki sistem. Jednom rijeju, subjekt
postoji jer je bie struktura njihova struktu-
racija. (isto, str. 142)
40
Piaget upozorava da je problem s jezikom taj
to, ako on i proizlazi iz djelomino struk-
turirane inteligencije, on sa svoje strane tu
inteligenciju i strukturira. Nadalje, podsjea
da se senzorno-motorika inteligencija doka-
zano temelji na strukturama koje se tiu opih
koordinacija djelovanja, a koje se ne mogu
pripisati jeziku.
41
svoga Cogita: Descartesov Cogito omogua-
vao je pristup univerzalnom, ali pod uvjetom
da ostane psiholoki i individualan; sociologi-
zirajui Cogito, Sartre samo mijenja zatvor
Sartreov kut gledanja na svijet i na ovjeka
pokazuje onu uskost po kojoj se obino pre-
poznaju zatvorena drutva. (C. Lvi-Strauss,
Divlja misao, str. 271) K tome, dodaje da je za
etnologa filozofija prvorazredan etnografski
dokument, poto se u njoj nalaze svi oblici
divlje misli koju treba prouavati ako se eli
razumjeti mitologija naeg vremena. Sartre-
ova se misao nalazi u mitolokom kontekstu
francuske revolucije, u kontekstu ideologije
koja je iz nje proistekla. Takva se misao na-
lazi u svom uskom okviru koji nije univer-
zalne naravi. Prema toj misli, drutvo ovisi o
apstraktnoj misli, a ono je u stvari stvoreno
obiajima i navikama.
42
Isto, str. 271.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 942 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

poinje subjektom. Zapadni je humanizam antropocentrian on je odvojio

ovjeka od ostalih vrsta i time mu onemoguio da vidi granice svoje moi, te
se od tog trenutka ovjek poinje samounitavati. Lvi-Strauss postavlja pi-
tanje zato bi se svaki pojedinac trebao potivati samo zato jer je neponovljiv
i jedinstven. Naime, neponovljive su i jedinke drugih vrsta. Priznajui odre-
ena prava svim vrstama i za prava ovjeka postigao bi se iri konsenzus, jer
je takav pogled na svijet blizak filozofiji Dalekog istoka i stoicizma, a i stavu
to ga imaju primitivni narodi. Nasuprot egzistencijalistikoj humanizaciji
univerzuma, gdje se cijeli univerzum zatvara unutar okvira subjekta, ovjek
bi, prema Lvi-Straussu, trebao biti uvjeren da zauzima siuno mjesto u
stvaranju, da ga bogatstvo stvaranja daleko prevazilazi, i da nijedan njegov
estetski pronalazak nee moi da se takmii sa pronalascima koje pruaju
mineral, insekt ili cvijet.43

Zakljuni osvrt
Podruje kojim se Lvi-Strauss bavi pripada i filozofiji i sociologiji, etnolo-
giji i antropologiji, znanosti knjievnosti i psihologiji. Njegov nain miljenja
odlikuje ne samo pitoma misao svojstvena znanosti ve i divlja misao,
koja se zadrala u umjetnosti. On se ne bavi strogo samo jednim predmetnim
podrujem, ve nalazi inspiraciju za svoja razmatranja u svim oblastima zna-
nja koje je ovjek stvorio. Premda su njegovi radovi
doista znanstveni u smislu dosljednosti u zakljuivanju, ipak obuhvatom, pa donekle i me-
todom, nadilaze okvire znanstvene teorije do te mjere da je njegov opus, gledan u cjelini, poma-
lo nalik zadivljujuoj misaonoj konstrukciji koja poput, recimo, psihoanalize zahvaa i ono
to ne pripada samo znanosti niti se moe samo tako ocjenjivati nego i umjetnosti.44

Najzanimljiviji, i jedan od temeljnih problema kojim se bavi Lvi-Strauss jest

onaj o dualnosti struktura, o proturjenostima koje se nalaze na dva suprot-
na pola, o suprotnostima termina.45 Pojmom dualizma otvara se i problem
identiteta formiranje ja nasuprot drugog, ime se intenzivno bavi her-
meneutika i postmodernistika i poststrukturalistika kritika. Moglo bi se rei
da su i sama njegova djela obiljeena jednim protuslovljem. Makar se dri da
je jedan od utemeljitelja strukturalizma, za koji se smatra da pripada moderni,
njegov nain izlaganja je postmodernistiki. Njegov stil obiljeava strogost
znanstvenog zakljuivanja isprepletenog elementima filozofije, etnografije i
autobiografije. On je istovremeno modernist i utemeljitelj strukturalizma, i
postmodernist i poststrukturalist. Njegova temeljna teza o strukturi ljudskog
uma i metoda kojom se koristio od poetka su podvrgnute otroj kritici, no
ak su i najotriji kritiari uvidjeli vrijednost takvog naina razmiljanja i nisu
mogli porei da se njegovi zakljuci trebaju uvaavati.
Razlika izmeu pripadnika tehniki nerazvijenih kultura i onih tehniki razvi-
jenih, prema Lvi-Straussu, nalik je razlici izmeu divljih i pripitomljenih i-
votinja: graa i temeljne zakonitosti su iste, samo se rabe na drukije naine.
Temeljna teza o slinosti divlje i pitome misli danas je iroko prihvaena,
te dobiva brojne nove razrade u obliku kritika europocentrizma. Takoer je
teko osporiti da se totemizam treba shvatiti kao sustav klasifikacije. Njegova
se metoda komparativne analize rituala, obiaja, ceremonijala, knjievnosti i
umjetnosti pokazala izuzetno plodna: on ih je prouavao u cjelini; jer poruka
koju prenosi neki mit, na primjer, nije sadrana samo u tom jednom mitu, ve
u cjelini sustava mitova, a svaki pojedini mit prenosi tek dio cijele prie.46
Njegovo shvaanje ovjeka prvenstveno je shvaanje drutvenog bia. To to
je ignorirao objanjenja do kojih bi se moglo doi i iz bioloke ili psiholoke
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 943 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

perspektive, posljedica je ve spomenute odanosti strukturalistikoj metodi i

pretpostavci ovjeka kao drutvenog bia. Koliko god bila potrebna istraiva-
nja ivotinjskog svijeta (kojim se bavi sociobiologija) i istraivanja psihologi-
je grupe, nije imao potrebe za njihove pretpostavke, jer je smatrao da su socio
loka razmatranja dovoljno uvjerljiva.47 Htio je isto tako odoljeti iskuenju, u
koje padaju mnogi sociolozi, etnolozi i povjesniari: kada im se dogodi da im
istraivanja nenadano promijene pravac, oni pune praznine psihoanalitikim
objanjenjima umjesto da prerade svoja tumaenja.
Lvi-Strauss je za sebe tvrdio da je kantovac, jer je prihvatio slijedea Kanto-
va naela: Da duh ima svoje stege i prinude, da ih on namee stvarnosti koja
je vjeito nedokuiva, i da savladava stvarnost samo preko tih stega.48
On svojom strukturalnom antropologijom pokuava smanjiti rasjeklinu koja
se nalazi izmeu filozofije i znanosti. Svojim razmiljanjima dolazi do kraj-
njih apstrakcija49 do oblika a od njih do konstitucije duha, odnosno naeg

43
K. Levi Stros i D. Eribon, Izbliza i izdaleka,
str. 190.
44
Milivoj Solar, pogovor u: Divlja misao, Gol-
den marketing, Zagreb 2004., str. 315.
45
Lvi-Strauss na kraju Mitologika daje odgo-
vor na veliko pitanje koje proima njegov i-
tav opus postoji li neka osnovna opozicija
i koja je to?: Osnovna opozicija, roditeljka
sviju drugih jest ba ona koju iskazuje Ham
let u obliku ipak previe lakovjerne dileme.
Jer ovjeku nije sudbinom dato da bira izme-
u biti i ne-biti. ovjek je prisiljen preuzeti
dvije proturjene oiglednosti od ijeg sudara
podrhtava njegova misao i, kako bi neutralizi-
rao njihovu suprotnost, stvara beskonaan niz
drugih binarnih distinkcija (Claude Lvi-
Strauss, Finale Mitologika, u: Marksizam
i strukturalizam, Nolit, Beograd 1974., str.
1375)
46
Ono to Lvi-Straussa opet razlikuje od mno-
gih postmodernista i poststrukturalista, nje-
govo je uvjerenje da je spoznaja mogua. On
u vie navrata ponavlja svoje uvjerenje da bi
se sve strukture mogle tono odrediti kada bi
postojala dovoljno razvijena metoda ili kom-
pjuterski program, te da e jednoga dana dois
ta i postojati. No, nikada neemo sve uspjeti
spoznati, svaki rijeeni problem povlai za
sobom nove, i tako unedogled. U znanstvenu
spoznaju treba imati povjerenja makar, kako
vrijeme prolazi, postajemo sve uvjereniji da
je naa sposobnost miljenja preslaba da prati
korak sa stvarnou, i dolazimo do spoznaje
krajnjeg paradoksa: ne znamo sa sigurnou
ni da ovo znanje, koje nam otkriva nemogu-
nost konane spoznaje, ima ikakvu spoznajnu
vrijednost. No, poruuje Lvi-Strauss, treba
ustrajati na znanstvenom radu, jer nita vie
ne potie i ne obogauje duh kao to to ini
pokuaj da se slijedi znanost.
47
Za sebe je tvrdio da se bavio drutvenim i
humanistikim znanostima, no isto tako je
naglaavao da to zapravo nisu znanosti, za
razliku od egzaktnih i prirodnih koje to ne-
sumnjivo jesu. Po njemu se one svode pod
isti naziv samo na temelju jedne semantike
fikcije i filozofske iluzije za koju jo uvijek
nema potvrde (Claude Lvi-Strauss, Znan-
stveni kriteriji u drutvenim i humanistikim
disciplinama, u: Strukturalna antropologija
2, kolska knjiga, Zagreb 1988.). On sam je
u Uvertiri napisao da je njegova znanost o
mitologiji samo jo jedan mit o mitovima.
Antropologija je samo jedan od naina na koji
ljudi unose smisao u svoja iskustva. Ona pred-
stavlja pokuaj kulture Zapada da shvati samu
sebe i da opravda svoju egzistenciju inei
ivot u njoj znaajnim. Protivnik znanosti o
ovjeku jest svijest znanstvenika da se istra-
ivanje vri na njima samima. Poto ovjek
ne moe biti nezainteresiran za samoga sebe,
humanistike znanosti od poetka se hrvu s
neobjektivnou. Humanistike znanosti ne-
dostatno tono objanjavaju i proriu ime ne
jame sigurnost svojih tvrdnji. Ne moe se sa
sigurnou predviati to e se od svih mo-
guih i shvatljivih, te potpuno neshvatljivih
dogaaja ostvariti.
48
K. Levi Stros i D. Eribon, Izbliza i izdaleka,
str. 121.
49
Uznemirujua mogua konzekvenca Lvi-
Straussovih teza jest da je ovjeku malo va-
no u kakvoj kulturi (s kakvim vrijednostima)
ivi, sve dok se njegovo drutvo temelji na
oblicima misli koji ureuju institucije i obia-
je. Lvi-Strauss poziva na osvjetavanje spo-
znaje da nijedno drutvo nije sasvim dobro,
no i da nijedno nije potpuno loe. Svako dru-
tvo prua neke koristi svojim lanovima, ali u
svakom se nalazi konstantan talog nepravde.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
112 God. 28 (2008) Sv. 4 (931944) 944 J. Hodi, Divlja misao: znanost o konkret-
nom ili univerzalna logika duha

uma, koji je temelj i uvjet naeg bivanja. U njegovu je antropologiju kao kon-
stanta utkana filozofija, koja se pita o izgradnji smisla za ovjeka. Ona dijeli
elemente s budizmom i marksizmom, pitajui se u emu bi ovjek mogao nai
spas u besmislenom svijetu. Nikada nije smatrao da se sve to ini drutveni
ivot moe podiniti strukturalistikoj analizi. Drutveni ivot i iskustvena
stvarnost po njemu spadaju u podruje neizvjesnog, a ono to se odluio istra-
ivati samo su otoii na kojima se istiu odreene organizacije. Kako je sam
rekao, posvetio se prouavanju vrlo malih podruja u koja se moe uvesti
neto reda.

Jana Hodi

Savage Thought: Science on the Concrete

or Universal Logics of Spirit

Abstract
This essay deals with explorations of the mythical thought in Lvi-Strausss most significant
book The savage mind. Savage thought (or mythical thought) is logic of mind which is
inherent to every human being, and as such it determines all human societies. Anthropology
should reveal unconscious structure in which institutions and customs are rooted. Unconscious
activity of mind dictates forms to the content. One of the key assumptions is that those forms are
basically the same to all people ancient and contemporary, primitive and civilized and it
calls for revelation of unconscious structure which determines every institution and custom.
Key words
Claude Lvi-Strauss, structure, unconscious activity of mind, universal logic of mind, social institutions,
form and content, savage thought (mythical thought), tainted thought