- Sarajevo 1425./2004.

- Sarajevo 1425./2004.
LJUBAV PREMA ALLAHOVIM EVLIJAMA
Dr. Dilaver Selvi Dr. Dilaver Selvi

Naziv originala: Tehniko ureenje, DTP & design:

VELLER SEVMEDE L DTPS

Prijevod: Design korice:

A. K. Faruk abanovi

Izdava: tampa:
UG SEMERKAND Sarajevo Grafostar Sarajevo

Za izdavaa: Za tampariju: LJUBAV PREMA

prof. Seid Silajdi Mahir Tucakovi
ALLAHOVIM EVLIJAMA
Recenzenti: Tira:
dr. Irfan Ajanovi 1.000
mr. Nezir Kralo

Lektor - Korektor:
amil Medar Sarajevo, 1425./2004.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28-4

SELVI, Dilaver
Ljubav prema Allahovim evlijama / Dilaver Selvi
; [prijevod A.K.]. - Sarajevo : Semerkand, 2004. -
121 str. ; 21 cm

Prijevod djela: Velileri sevmede l. -

Bibliografske i druge biljeke uz tekst

ISBN 9958 - 9686 - 1 - 4

COBISS.BH-ID 13421062

Miljenjem Federalnog Ministarstva kulture i sporta br. 03-15-1689/04 od

13.07.2004. godine, ovaj proizvod je, na osnovu lana 18. stav 2. taka 10. Za-
kona o porezu na promet proizvoda i usluga (Preieni tekst - Slubene no-
vine Federacije BiH, br 49/02. i 37/03.), osloboen poreza na promet i usluge
 Ovo skromno djelo posveujem prije svega Allahovom
Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, a zatim svim
Allahovim, delleanuhu, prijateljima (evlijama), uz
nadu da e ono biti sredstvo postizanja njihove ljubavi i
efaata. Vas, cjenjeni itaoci molim, da njihovim mubarek
duama prouite po jednu Fatihu.
Rije murida - sufije

L jubav je najpotpuniji ovjekov duhovni izraz. Ljubav

je ovjekovo polazite za sve, potpuno za sve, i za
njegov unutarnji - duhovni, i za njegov vanjski - materijalni
ovoivot. Ljubav je najvea ovoivotna blagodat. Ona je to
iskljuivo i samo ukoliko znamo da se odmjerimo prema
samima sebi, ukoliko u ljubavi naemo mjeru, distancu,
odstojanje sebe prema svemu drugome, kako materijalnom,
tako i duhovnom ...
Ljubav ovjeka nadahnjuje, pokree, uznosi ga i ovjek
je ovjekom, istinskim vjernikom, racionalnim, odmjerenim
duhovnim biem samo ukoliko znade ljubiti, ali ljubavi i odoliti i
ne dozvoliti ljubavi da ga opsjeni, zaslijepi, da zagospodari njime
i vodi ga samo prizemnim, ovoivotnim porivima... Ako pred
sebe, pred korak svoj i pred srce svoje postavimo cilj onda znamo
mjeru, znamo dokle moemo, gdje je poetak a gdje je kraj ...
Naa ovoivotna iskustva murida (uenika), sufija
govore nam stalno da trebamo osjeati, voljeti, ljubiti, ali i biti
gospodarem svojih osjeanja ...
I upravo to je ona najupeatljivija, najuzvienija mudrost
koju najprije zapaamo kod svoga murida, svoga uitelja,
vodia... Zato je na murid ono to i jeste. I alimi, evlije
i muridi vole, ljube, ali su to to jesu jer dobro znaju pravu
mjeru u ljubavi, pa tako im je i jasniji i krai put ka Allahovoj
blizini... Mi se od njih moramo uiti toj uravnoteenoj mjeri
u ljubavi prema njima samima, pa e i nama biti krai put ka
Allahovoj blizini, nikako prema njima, nikako pridavajui im
fetika - boanska svojstva, jer tako inimo i r k (mnogobotvo
- idolatriju), najvei ovjekov grijeh ...
Imati mjeru u ljubavi prema alimima, evlijama, svome
muridu, znai imati, ivjeti osjeaj odgovornosti, znai


imati sebe pred sobom, vladati sobom, uspostaviti ravnoteu
izmeu sentimenta (sranog poriva) i racija (razuma) ....
Murid - sufija voli, murid ljubi, intenzivnije osjea ljubav
prema Allahu d.., prema Sveopoj Istini i onima koji su mu
putokaz, pruena ruka na putu ka Istini, ka Njenoj blizini, ali
u isto vrijeme mora osjeati i racionalnu odgovornost, mora
imati pravu mjeru u svojoj ljubavi .... Imati mjeru u ljubavi
prema alimima, evlijama, muridu, znai znati pobjeivati i
poznavati sebe, pa onda upravljati sobom na najracionalniji,
odmjereni nain ...
Mjeru u ljubavi najbolje, najbolje osjea i iskazuje Allah
d.. kao Prva i Svemogua Isitina, pa onda za Njim Njegovi
pejgamberi, Njegovi poslanici... Dokaz ovome je opa
univerzalna mjera u svemu, opa ravnotea u ovoivotnom
svijetu, koji se raa, preporaa, rui pa obnavlja, upravo
kao ishodie Njegove Svevinje ljubavi, naspram koje je
uspostavljena i mrnja kao injenica univerzalne ovoivotne,
sveope ravnotee ...
... Pa, ako se postavimo, ako uspijemo da se naemo u toj
ravnotei, tada smo iskazali i mjeru u ljubavi, njenu iskonsku
univerzalnost ...
Ova knjiga jo jedna je sufijska poruka razumijevanja,
jo jedno je svjedoenje, jo jedna pruena ruka sufijske
tolerancije nadtemeljene nad islamskom dubinom, kako
bi se premostili jazovi koji podstiu neprijatelje Islama, ili
pak dahile (neznalice) u Islamu s ciljem postizanja brojnih
raskola i podjela, posebno meu bosanskim muslimanima...
... Ova knjiga usmjerena je ka demistifikaciji, raskrinkavanju,
ka razbijanju predrasuda prema s u f i z m u, t e s a v v u f u,
prema derviima - sufijama ...
Mjera u ljubavi prema uenjacima (alimima) i
poznavateljima Uzvienog Hakka (arifima), prema upuivaima
- uiteljima (muridi kamilima) znai i biti svoj - svoja, zaroniti
u dubine tesavvufa, ali i izroniti, uhvatiti ruku muridovu,
 
vodilju koja uznosi, pa poletjeti, pa letjeti, pribliiti se, ali i ostati
na zemlji, pognuti ali i potom podii glavu do one prave mjere
... Jer, upravo sufije iz tesavvufa crpe snagu mjere stavljajue
se svakodnevno naspram svoga ohologa ega (nefsa), duhovno
istrajavajui da ljubav prema Uzvienoj Istini bude iznad svih
drugih ljubavi, iznad k i b u r a (gordosti - samoljubivosti), a
posebno iznad i r k a (idolatrije -mnogobotva) ...
Kako do kraja istrajati u odmjeravanju svog duhovnog
odnosa prema evlijama, alimima, muridu? Samo i samo
dosljedno slijedei slovo Objave, slovo erijata, vjerozakona,
kojima je jednom zauvijek uspostavljen velianstveni duhovni
hijerarhijski red, u okviru koga su alimi, evlije i muridi,
samo pruena, upuujua ruka, svjetlei putokaz da se to
bezgrijenije spozna ona Jedina, ona Prava, Prva i Svemogua
Isitina ...
I ova knjiga nam je uputa kako da u svojoj stalnoj
svakodnevnoj borbi, prije svega sa samima sobom, budemo
pobjednici nad d ahilijetom (neznanjem), nad gafletom
(nemarom), nad kiburom (gordou), nad irkom (idolatrijom
- fetiizmom) ...
Sve to ljubimo, sve to volimo, sve to i mrziti trebamo,
sve to inimo ponajprije radi Allahovog zadovoljstva, kon
stituirajui u sebi tako svoju unutranju, duevnu ravnoteu i
zadovoljstvo, a time i onu onu pravu mjeru u ljubavi ...
Irfan Ajanovi
Recenzija

U vjerenje da je ratio ili intelekt vrhovni kriterij

istinitosti nagnalo je nauku openito na pomisao
da hodi bezbjednom stazom istine, pa ukoliko se ovaj kritetij
pravilno primjeni u razliitim naunim disciplinama onda
e se nesumnjivo doi do cjelovite slike svijeta. No, krhkost
njihovih temelja ve se ogleda u nemogunosti definiranja
jednog pojma koji se prvotno odnosio na ovjekovu bit i njegovu
svjesnost. U pitanju je latinska rije inttelektus.
Potonja tumaenja razuuju ovaj pojam pripisujui
mu mnotvo znaenja, kao to su - duh, um, dua, razum,
srce i intelekt ..., to je istodobno put rastakanja ljudskosti
(insanijjeta), na njoj zasnovane istinske svjesnosti te spoznaje
Istine kao takve.
Prema ovoj ustaljenoj paradigmi gradi se nauna slika
svijeta a njeni sljedbenici nisu nita drugo do zatoenici i sluge
svoje poudne naravi, uobrazilje i uma pomuujueg.
Oni koji naginju iskrenosti slijede uputu Poslanika, s.a.v.s.,
koji je pokazujui tri puta rukom na svoja mubarek prsa ukazao
na sredite svjesnosti Allaha (takwa). Rije je o kalbskoj
dimenzijij ljudskog bia, ime se on razlikuje od svih stvorenja
i kojom se dosee istinske spoznaja jer je ona u nepretrgnutom
odnosu sa naim duevnim, duhovnim i razumnim ivotom.
No, srce (kalb) oivljava samo onda kada prima sjeme Jedinstva
(Tevhida) iz ivog srca.
Bojazan obrazovanih je da e njihova znanja usahnuti
ukoliko ovo bude njihov odabir. Ne, ovo je put Sunneta na
kojem njihova znanja zaivljavaju jer za istinsku svjesnost
spoznaju Tevhida imamo jamstvo Poslanika s.a.v.s..
U ovoj knjizi dr. Dilaver Selvi, prefinjenom mjerom,
u svjetlu Kurana i hadisa raskriva lik nasljednika (varisa)

11
Allahova Poslanika s.a.v.s. Predgovor
Biti dostojan vostva ovakvih insana, znak je pojavljivanje
enje (evk) u srcu.

mr. Nezir Kralo

N eka je beskrajna hvala (hamd) i pohvala (sena)
naem Gospodaru, koji nas je stvorio u ljudskom
liku, darovao naim srcima vjerovanje (iman) a duama naim
blagodat ljubavi.
Neka su bezbrojni salavati i selami, Vjerovjesniku milosti
i lijepog vladanja (Nebijjur - rahmeti vel-edebi), naem Prvaku,
Resulullahu, salallahu alejhi ve sellem, koji je centralni izvor
Boanskog aka i ljubavi. I neka je Allahova milost na njegovu
asnu porodicu i plemenite ashabe, radiallahu anhum, kao i na
sve mumine koji su se ukrasili Boanskim akom (akul-llahi)
i Muhammedijjskim vladanjem (edebom).
Djelo koje je pred vama, obrauje veoma vanu temu, a to
je mjera u ljubavi prema uenjacima (alimima) i poznavaocima
Uzvienog Hakka (arifima), nasljednicima Pejgambera,
alejhimus - selam; koji su kao potpuni upuivai (muridi kamili)
zadueni sa odgajanjem ummeta. Ovo je tako osjetljiva tema, jer,
oni koji ih nimalo ne vole, mogu zapasti u nevjerstvo (kufr), dok
oni koji ih vole, ne znajui mjeru u svojoj ljubavi, mogu zapasti
u mnogobotvo i idolatriju (irk). Budui da je stanje ovakvo,
moramo znati mjeru i granicu po pitanju ove stvari. Ova mjera
nije ni po ijoj elji niti hiru, jer, ako bi je neko postavio na takav
nain, to nas ne obavezuje. Mi moramo tu mjeru nauiti i uzeti
od Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, salallahu alejhi ve
sellem, kako bi nae djelovanje i rad bili ibadet, naa oekivanja
rahmet a ono emu se nadamo, Dennet.
U dananje vrijeme, pojedinim muslimanima, izrazi, kao
to su: velijj, arif, murid, tarikat, terbije, tezkijje, kef, keramet,
jekin, muaheda, dezba, Boanska ljubav (ilahi ak) i drugi,
izgledaju toliko strano, da ove, Islamom nareene i preporuene
istine, bilo iz neznanja ili gafleta, uope ne ele upoznati. ta

12 13
vie, oni se usuuju da ih s lahkoom nijeu i odbacuju. Postoje
neki propisi za ije dugotrajno neznanje nema isprike, jer onaj
ko ne zna, moe pitati. Za jednog mumina je, izmeu ostalog,
stroga dunost ( farzi ajn) da naui kako e voljeti nekoga radi
Allahovog Zadovoljstva, i koliko e mrziti nekoga radi Allaha.
Kod Allaha, delle anuhu, nemaju nikakve vrijednosti
niti prijateljstva radi dunjaluka i elja due (nefs), a niti
neprijateljstva radi njih, meutim, bie veoma teko odgovoriti
i poloiti raun za takve, bezvrijedne stvari. U ovom naem
skromnom radu nastojali smo odrediti i definisati granice u
pogledu odnosa, vrednovanja, ljubavi i potivanja Allahovih
evlija - zastupnika Rabbanijskog ahlaka na Zemlji, a pogotovo Mjera u ljubavi
muridi kamila koji su nasljednici Allahovog Vjerovjesnika,
salallahu alejhi ve sellem. Prilikom definisanja ovih granica, prema evlijama
nastojali smo to uraditi u svjetlu Kurana i hadisa ije smo izvore
naveli, dok smo teme obradili sa zanimljivim primjerima.
Trud je od nas, a uspjeh od Gospodara naeg Uzvienog.

Dr. Dilaver Selvi

14
 Ljubav prema Allahovim evlijama

C ilj (hedef ) vjernika je zadovoljstvo (rida) Uzvienog

Allaha. Mjerilo Njegovog zadovoljstva je Istina
(hakk). Istina je stvar koju Uzvieni Allah voli i s kojom je
zadovoljan. Nju moemo saznati samo na jedan nain, i to:
iz Kurani Kerima i od Allahovog Vjerovijesnika, salallahu
alejhi ve sellem. Najvrjednije djelo vjernika je da voli i mrzi
iskljuivo radi Allaha, delle anuhu. Kako god nije istinito
nastojati voljeti i potovati neku osobu ili stvar vie nego to
je Allah Uzvieni voli, isto tako je nepravda omalovaavati
onoga kome je On Uzvieni ukazao Svoju naklonost. Prvo je
pretjerivanje (ifrat) a drugo omalovaavanje (tefrit). Obje ove
stvari su pokuene.
1. to se tie izraza ehlullah, on oznaava Allahovog,
delle anuhu, bliskog (ehl) roba i prijatelja. On Uzvieni za
Sebe odabire prijatelja. Ehlullahi su Allahovi, delle anuhu,
svjedoci (ahidi), jer, ista srca koja ih vide, sjete se Allaha; a oni
koji sjede na njihovim sjelima (medlisima), osjeaju Boanski
(ilahi) miris. Zaista su oni dostojni da budu upoznati i da se
vole. Ako je Gospodar svjetova zavolio jednog roba, i rekao:
Robovi takvih i takvih osobina su Moji prijatelji, volite ih!
svakome ko ima zerru imana u svom srcu je dunost voljeti
onoga koga Allah Uzvieni i Njegov Poslanik, salallahu alejhi
ve seleme, vole, odnosno, koga je nareeno voljeti od tih dobrih
robova. Dunost je pridavati im vrijednost, druiti se s njima i
posjeivati njihove kruoke (halke), te im ukazivati potovanje
(hurmet ) odnositi se prema njima sa lijepim edebom.
Vezano za ovu temu, odmah nailazimo na dva pitanja:
prvo, ko su sve Allahovi prijatelji i kako se to odreuje; i drugo,
kako im ukazati potovanje bez naruavanja lijepog vladanja
(edeb), bez pretjerivanja i zapadanja u irk. Sada emo ukratko
razmotriti ova dva pitanja.

17
 I
Kako emo prepoznati
Allahovog velijju?
 Ljubav prema Allahovim evlijama

P rije svega, da razmotrimo kako emo utvrditi da li je

neko Allahov Prijatelj (velijj)!? Ko su evlije i koliko ih
ima, zaista, samo Allah Uzvieni zna, zato to On Uzvieni i
daje ovu ast (eref ) lino. Uzvieni Hakk, u Kurani Kerimu
nam ne spominje imena Svojih prijatelja, nego nam spominje
samo njihove osobine (sifate). Mi smo njihove osobine
i znamenja (alamete) spomenute u hadisima Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naveli u naem djelu:
Sposobnost za irad i muridi kamil (Irada ehliyet ve muridi
kamil). Navedeno u ovom djelu ukazuje na slijedee: Uzvieni
Allah voli sve vjernike (mumine). Ajet, A Allah je Zatitnik
vjernika(Vallahu Velijjul-muminin).1 Budui da je stanje
ovakvo, onda svaki mumin koji kae: Ja vjerujem u Allaha,
treba voljeti sve mumine. Ovo je naredba Uzvienog (emr). Na
Uzvieni Gospodar to od nas trai.2 Nakon toga, Uzvieni Hakk
uzima za Svoje prijatelje medu muminima one koji su postigli
istinsku bogobojaznost (takvaluk). On Uzvieni im daje odliku
bliskih (mukarrebun).3 Resullullah, salallahu alejhi ve sellem,
za njih kae: moj nasljednik (varis), moj namjesnik (halifa)
i moj blinji (ehl). Uzvieni Allah je naredio da posjeujemo
njihove medlise i da budemo s njima.4 Oni su te osobe koje
su zaduene sa upuivanjem i odgajanjem (irad), oni su
odlikovani ovim osobinama i vrlinama, i kao prvaci takvaluka
i upute (hidajet) su postavljeni na elo ummeta.
U gore spomenutom djelu (Sposobnost za irad i muridi
kamil), pored navedenih dokaza i obiljeja evlija, od njihovih
svojstava je na njima prisutni Boanski (Ilahi) edeb, Rabbanijski
nur koji izbija iz njihovih oiju, iskrenost koja je oita na njihovim
licima, ahlak sunneta Allahovog Vjerovjesnika, salallahu alejhi

1 Ali Imran, 68.

2 Ali Imran, 28; En-nisa, 144; El-Maide, 55-6.
3 El-Enfal, 34; El-Vaikia, 10-12.
4 Et- Tevbe, 119.

21
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

ve sellem, koji je vidljiv u svim njihovim stanjima (halovima), (ajete) i mudrosti (hikmete) Uzvienog Allaha.6
milost (rahmet) i ljubav (muhabbet) koji prosipaju na svoju Evidentno je da je uslov za spoznaju Allaha Uzvienog
okolinu, irad (upuivanje) i pozivanje u vjeru (davet) koji se (marifetullah) i ljubav prema onima koji su Ga spoznali
ostvaruju preko njihovih ruku, iskrenost (ihlas) i ustrajnost (arifima), prijaznost i skromnost (tevadu) i lijepo ponaanje
(istikamet) tokom cijelog ivota, bogobojaznost (takva) i ibadeti (edeb). Onome ko voli sebe, marifetullah se ne otvara. Oni koji
koji su stvarnost njihovog ivota, kao i mnoga druga njihova stalno govore: Ja!Ja!, nee stii do Njega.
svojstva koja jasno ukazuju na to da su oni potpune (kamil) Jo jednom vam iskreno preporuujemo djelo Sposobnost
evlije, dobri (salih) robovi Uzvienog Hakka i vodii (rehberi) za irad i muridi kamil, kako bi upoznali svojstva (sifate) i
upute (hidajet) za iju se ruku treba uhvatiti. Sve ovo ne moe stanja (halove) evlija koje smo duni voljeti i potovati radi
vidjeti i shvatiti samo onaj ije je srce slijepo ili zapeaeno. Allaha, i iju poduku i odgajanje (terbijjet) trebamo prihvatiti.
Oni koji imaju (boanski-Ilahi) udio evlijaluka (velajet), Kada se ovo djelo prostudira, budui da je sve u skladu sa
koji su svojim duhom (ruh) vezani za Allahove prijatelje i koji Kuranom i Sunnetom, onaj ko ima malo pronicljivosti ( feraset)
su srano vezani za put upute (hidajet), kad ih vide, sjete se u svom srcu i sa Allahovom dozvolom (bi iznillah) e moi
Allaha Uzvienog, njihove due se raduju zbog toga to su razlikovati istinu od neistine, med od otrova, svjetlo (nur) od
nale prijatelja (velijja) na ijem se licu nalaze znakovi vjene vatre (nar), ruu od trna, korist od tete, i nee se odvajati od
(ebedi) ljubavi. Njihova srca se ispunjavaju ljubavlju, a u pravednosti (adalet). Njegov arin e biti istina koju e braniti,
njihovim mislima je Ahiret. U duama njihovim se pojavljuje pa makar je njegova dua (nefs) i ne bude eljela.
Muhammedijjska ljubav, zavole pokornost (itat) i hrle pokajanju
(tevba). Allhovih prijatelja (evlija), koje je Allah Uzvieni uinio
posrednicima (vesillom) preko kojih se postiu ove blagodati
(nimeti), bilo je u ovome ummetu u svakom vaktu, a prema
radosnoj vijesti od Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve
sellem, bie ih do Kijametskog Dana, oni e demonstrirati i
afirmirati Muhammedijjski nain ivota, prilikom ega se nee
bojati nikoga osim Allaha Uzvienog.5
Budui da je injenino stanje ovakvo, ovjeka ne
sprijeava nita da se okoristi od njih osim njegove due (nefs),
oholosti (kibur) ili da ih ne smatra potpunim (kamil). Prema
ajeti kerimu, oni koji su oholi, uskraeni su da vide znakove

5 Vezano za ovu temu vidi: Buhari; Itisam, 10; Muslim, Imare, 53;
Ebu Davud, Melahim, 1; Tirmizi, Fiten, 27; Hakim, Mustedrek, 4.
Tom /523. str; Ebu Nuajm, Hiljetul-Evlija, 1. tom / 7. str; Sujuti, El-
Damius-Sagir, 2. tom /415. str; hadis No.7327 6 El- Araf, 146.

22 23
 II
Kojim mjerilima i kako
emo vrijednovati
Allahove prijatelje (evlije)?
 Ljubav prema Allahovim evlijama

O no to elimo ovdje definisati, jeste na pogled

naspram evlija, a pogotovo kad su u pitanju oni koji
su zadueni i zauzeti sa upuivanjem i odgajanjem (muridi
kamili), zatim, granice u njihovom vrednovanju, potivanju
i lijepom odnosu naspram njih. Ovu temu emo nastojati
objasniti posebno sa stanovita Islamskog vjerovanja (akaid),
kako bismo vidjeli mjesto ovakvih ljudi u okvirima onoga to
nam o njima govore Kuran i Sunnet.
Po pitanju onih koji vole evlije, i onih koji ih zanemaruju i
negiraju, elimo navesti dva bitna zakljuka:

- Prvi je da oni koji ih vole ne pretjeruju i ne idu u krajnost

u ljubavi prema njima (ifrat), jer sa pretjeranom ljubavlju ih
mogu vidjeti ispred Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, te ih tako uiniti idolima; i

- Drugi, da oni koji, ne znajui njihovu vrijednost

i ne ukazujui im potovanje, ne omalovaavaju ih i ne
negiraju, s ime bi bili lieni njihovih svijetlih (nurani) halki
i Rabbanijskog vladanja (edeba), a koji su uzrok (vesila)
duhovnog (manevijatskog) ivota srca. Jer, ovjek je nemaran
prema onome to ne zna, a ono prema emu je nemaran, to
i nijee. (ovjek je neprijatelj onome to ne zna; o:pr.). Oni
to nijeu (munkiri), ako se ne pokaju ostae lieni Allahovog
rahmeta.

Prilikom vrednovanja evlija, a pogotovo onih koji su

zadueni sa upuivanjem i odgajanjem (irad), treba obratiti
panju na slijedee injenice.

27
Dr. Dilaver Selvi
1. Evlije su Boansko (Rabbanijsko) ogledalo,
onaj ko ih ne posmatra pogledom ljubavi
(muhabbet) i pouke (ibret), ne moe se
okoristiti od njih niti moe postii mudrost
(hikmet)
R abbanijske alime, a pogotovo muridi kamile, treba
posmatrati okom pouke (ibret) i ljubavi (muhabbet), i
prema njima se odnositi krajnje ljubazno i s lijepim ponaanjem
(edeb). Ne treba im se pribliavati radi neke dunjaluke koristi,
oekujui nekakav svoj udio ili zbog nekog prohtjeva due
(nefs). Jer u tom sluaju, umjesto koristi dolazi teta.
Najvea manifestacija (tedelli), znamenje (ajet) i milost
(rahmet) Uzvienog Allaha u cijelom svemiru (kainat) je na
Prvak (Sejjid), Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Vjerovanje (iman) vjernika (mumina) koji su ga posmatrali
se poveavalo, srca su im se ispunjavala sa Boanskom ljubavi,
a ivoti njihovi su se mjenjali u potpunosti. S druge, strane,
licemjeri (munafici) i mnogoboci (murici), zbog tmine u
svojim nutrinama, nisu uspjeli uzeti niti jednu zraku od sunca
njegove upute. Vidjeli su ga oima u glavi, i nijednom nisu
pogledali svojim zaslijepljenim oima srca njegovu stvarnost
(hakikat). Uzvieni Hakk njihovu lienost ove sree opisuje
ovako: A ako ih pozovete na put upute, oni ne uju; vidi ih
kao da te gledaju, ali oni ne vide 7
Oni koji ne vide i ne razumiju realnost (hakikat) Allahovog,
delle anuhu, najveeg znamenja (ajeta), Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, njegovu svjetlost (nur), znaenje
(mana), Ijubav (muhabbet), lijepo ponaanje (edeb) i spoznaju
7 El-Araf, 198.
28
Ljubav prema Allahovim evlijama
(marifet), nee moi vidjeti a niti primjetiti na hiljade Allahovih
znakova sa kojima se licem u lice svakodnevno susreu. Takoer,
oni nee moi doi do njihovih znaenja i shvatiti njihove tajne i
poruke. Takvi se usuuju negirati Debraila, alejhis-selam, koji
im je od Hakka Uzvienog, kao duhovni ivot (hajat), Kuran
donio. Oni poriu Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, koji
je robovima dostavio tu vodu ivota. ta hoe insan? ta hoe
onaj ije je srce negirajui sve ovo postalo mrtvo, iji je razum
pijan, shvatanje lieno svjetlosti, vid (basiret) pronicjivosti
ugaen! ta on to eka? Moda meleka smrti, Azraila, alejhis-
selam? Onoga koji e okonati s njegovim ivotom i njegovim
raunima?!
Uzvieni Hakk, ukazujujui na bolest duhovnog slijepila
veine ljudi, kae: A koliko ima znamenja na nebesima i na
zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu!8
Lijeenje nemara (gaflet) i duhovnog sljepila kod veine
ljudi je ostavljeno za Ahiret. Oni koji Pejgambera, sallallahu
alejhi ve sellem, dre za ljudsko bie (beer) kao to su i oni sami,
koji njegov razum i stanje porede sa svojim razumom i stanjem,
i koji na njega gledaju kao na Abdul-Mutalibovo siroe, kako
e shvatiti i pojmiti, zavoljeti i obojiti se stanjima (halovima)
Allahovog, delle anuhu, Miljenika (Habibullah) zbog kojeg
su svi Pejgamberi, alejhimus-selam, Allaha Uzvienog molili
da budu u njegovom vremenu, da vide njegovu ljepotu, da
budu od njegovog ummeta, iza kojeg e se na Sudnjem Danu
i u najstranijem asu, skloniti i za efaat moliti, radi kojeg
su se meleki na nebesima, samo da bi ga vidjeli, veselili. Da
bi ga mogao shvatiti, zavoljeti i njegovim se stanjima ukrasiti,
ovjeku je prije svega potrebno vrsto vjerovanje (jekin), lijepa
pokornost (teslimijjet), iskrena ljubav (muhabbet) i poniznost
(tevadu), te lijepo vladanje (edeb). Isto vrijedi kada su u pitanju
muridi kamili i druge evlije. Oni koji njih gledaju postaju
8 Jusuf, 105.
29
Dr. Dilaver Selvi
drugaiji. Boanski (Ilahi) nur, Rabbanijski edeb i dostojanstvo
(hejbet) koji dolaze iz njhovih srca, odslikavaju se na njihovim
licima, pa neke oi, vidjevi sve to na njima, sa ljubavlju prema
Allahu (muhabbet), liju suze i nestaju od sebe (dezba).
Neke oi, gledaju ih sa sumnjom, neke kao da ih ne
primjeuju, a neke, idui u krajnost, govore isto to su
mnogoboci i poricatelji vjerovjesnicima govorili:
I on je ovjek kao i mi! Zar e nas on uputiti?
On je luak, ne zna ta govori!
to i nama ne bi bilo objavljeno ono to se njemu
objavljuje?
Kakva je razlika medu nama?
On na ovaj nain eli vlast i upravu, eli da cijenjen
i potovan bude! Ono to on eli je dunjaluk, zato ga se
priuvajte!
Mi ovakvo neto do sada nismo vidjeli! Da promijenimo
na nain ivota i njegov tok! E, nee moi! pitanju odnosa spram Vjerovjesnika, alejhimus-salatu ves-
On ni po emu nije iznad nas! ta vie, mi imamo
mnogo vie imetka i djece od njega! U osnovi, mi trebamo biti
potovani i cijenjeni!
Na razum i pamet su nama dovoljni, zar da imamo
potrebe za nekim drugim ?!
Na ovaj nain, oni, po svome hiru (nefsani) i, poput
ejtana, vrednuju evlije i odnose se prema njima, negiraju
ih i omalovaavaju. Oni potpune (kamil) evlije porede sa
sobom, i tako grijee. Svoja srca ne otvaraju, pa zato i ne
razumiju. Ne pribliavaju im se, te od njih ne mogu uzeti
nita. Poistovjeujui ih sa sobom, za njihovu bogobojaznost
(takva) kau da je to puko oponaanje (taklid), za njihovu
skromnost i poniznost kau da je ponienje (zillet), za pomno
razmiljanje (tefekkur) da je mata (hajal), za njihov pla da
je uzbuenje, a za borbu (dihad) na Allahovom putu da je
pustolovina. Oni ne znaju, i nisu ni svjesni da ne znaju. Posve
je jasno da nisu uli radosne vijesti i svjedodbe od Allahovog
30
Ljubav prema Allahovim evlijama
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju istinskih
(Rabbani) alima, i Allahovih, delle anuhu, evlija; da se On
Uzvieni hvali pred Svojim melekima sa onima koji Ga vole i
zikir ine9, da On, delle anuhu, prima dove Svojih prijatelja10,
da su njihova srca izvor bogobojaznosti (takva),11 da su oni
nasljednici (varisi) Vjerovjesnika, alejhimus-selam,12 i da su oni
povjerenici (emini)13 i svjedoci (ahidi)14 Allaha Uzvienog. Oni
u ijim srcima sija svjetlo bogobojaznosti, kada vide Njegova
znamenja (alamete) i znakove (ajete), prepoznaju evlije koji
Njemu Uzvienom pozivaju i poduavaju Njegovom zikru,
priu im i okoriste se od njih onoliko koliko im je odredeno
a prema svojim mogunostima (kabilijet). Jer, Allah Uzvieni
nas je obavijestio da e samo one ija su srca ispunjena nurom
spoznaje (marifet) i bogobojaznosti (takva), uzdignuti i ukazati
im posebno potovanje (hurmet).15
Sada emo vidjeti koje zakljuke moemo izvesti po
selam, i Allahovih, delle anuhu, evlija.
Mevlana Delaluddin Er-Rumi, kuddise sirruhu, (preselio
na Ahiret 672/1273.g.), u svojoj Mesneviji, na ovu temu
postavlja openito pravilo na slijedei nain: Svako se ponaa
prema poloaju (mekamu) i stanju (halu) u kome se nalazi.
Plavo staklo e prikazati sunce plavim, a crveno crvenim.
Meutim, ako se ta stakla preiste i postanu isto (safi) bijela,
pa, kristalno isto staklo e najvjernije prikazati kakvo je sunce.
Ono kao takvo e biti prvak meu svim staklima.
9 Muslim, Zikr, 11.
10 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16.
11 Sujuti, El-Damius-Sagir, 1.tom /617 str. (No.3995.)
12 Ebu Davud, lim, 1; Tirmizi, lim, 19; Ibn Made, Mukaddime, 17.
13 Dejlemi, Musned, 3.tom /18 str.
14 Ali Imran, 18.
15 El-Hadd, 32.
31
Dr. Dilaver Selvi
Hazreti Mevlana, kuddise sirruhu, vezano za ovu
konstataciju je kao primjer naveo slijedei dogaaj:
Jednog dana dok je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve
sellem, iao putem, doe mu u susret Ebu Dehl. Kada ga je
ugledao, ree mu: Kako je samo ruan ovaj ovjek od sinova
Haimovih. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, uvi
ovo (sa osmijehom) mu odgovori: Prekoraio si granicu ali
si rekao istinu! Nakon toga dode Ebu Bekr, radiallahu anhu,
pogleda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa
ree: Kako si samo lijep i kako je svijetlo tvoje lice!, hvalei ga.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njemu (sa osmijehom)
ree: O ti srani, (i ti si) rekao istinu!
Prisutni upitae: Ja Resulallah! Ti kae da je istinu rekao
i onaj to ti kae da si ruan kao i onaj to ti kae da si lijep! ta
je mudrost toga?
Resulullah, alejhis-salatu ves-selam, odgovori: Ja sam
ogledalo uglaano nurom Allaha Uzvienog, (gledajui u
mene) svako vidi sebe. 16
Prenosi se da je Sultan Mahmud Gaznevi doao u posjetu
kod ejha Ebul-Hasana El- Harkanija, kuddise sirruhu. Nakon
to je malo sjeo kod njega, upitao ga ta misli o Bajezidu
Bestamiji, kuddise sirruhu. Ebul-Hasan, kuddise sirruhu, ree:
On je takav rob da onaj ko ga vidi, nae uputu i postigne sreu.
Sultan Mahmud ree: Kako moe biti takvo neto? Ebu Dehl
je vidio Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, ali,
ipak se nije spasio zablude (dalalet)?! Ebul-Hasan El-Harkani,
kuddise sirruhu, mu odgovori: On njega, sallallahu alejhi ve
sellem, nije vidio kao Poslanika, nego kao Muhammeda, kao
Ebu Talibovo siroe. Da ga je vidio kao Allahovog Poslanika,
spasio bi se nesree i postigao sreu.
Kao dokaz za ovo je prouio rijei Uzvienog: Vidi ih
16 Abdulbaki Golpinani, Mesnevi erhi, 1. tom /433-434. str.
32
Ljubav prema Allahovim evlijama
kao da te gledaju, ali oni te ne vide.17 A zatim je rekao: Vidjeti
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, oima u glavi, ne
donosi ovu sreu, medutim, posmatrajui ga oima srca (kalb)
i tajne (sirr), ova srea se postigne. Znai, ko vidi Ebu Jezida,
kuddise sirruhu, na ovaj nain, (i okoristi se od njegovog znanja
spoznaje-marifet) postigne ovu sreu.18
Muhjuddin Ibni Arebi, kuddise sirruhu, definiui
potpunog ovjeka (insani kamila), je rekao: ovjek kao
Allahov namjesnik (halifa), je stvorenje na kome se u
najpotpunijoj formi manifestuje Njegovo Bie (Zat), svojstva
(sifati) i djelovanja (efali). Potpuni ovjek (insani kamil) je
jedna pregrada (berzah) izmeu Allaha, delle anuhu, i svijeta
(alem); izmeu vanjskog (zahir) i nutarnjeg (batin). On u sebi
objedinjuje sva znaenja Boanske savrenosti (Ilahi kemal).
Svijet je poput ogledala a on je njegovo glaalo (dila).19
Komentatori njegovog djela Fususul-Hikem, ove
njegove rijei komentariu na slijedei nain: Potpuni insan
(insani kamil) sa Boanskim sposobnostima i kabilijjetom, sa
svojstvima Milostivog (Sifati Rahmani) i ovlatenjima koje je
Uzvieni Allah pohranio u njemu, manifestuje Njegova lijepa
imena (Esmaul-husna). Fejz i nur koji uzima od Uzvienog
sa svojstvima Milostivog (Sifati Rahmani), svojim ljudskim
osobinama prenosi drugim ljudima.20
Da bi slabani robovi postigli spoznaju Allaha, delle
anuhu, (marifetullah) i visoke tajne (esrar), On Uzvieni im
je s vremena na vrijeme slao Vjerovjesnike (Nebije) i Svoje
17 El-Araf, 198.
18 Vidi: Feriduddin Attar, Tezkiretul - Evlija, (pripremio: S. Uludag)
678. str; Hani, El- Hqdaikul-Verdijje, (prevod Abdulkadira Akieka)
462. str; Ibrahim Hilmi, Medaridul- Hakika, 36. str; Bursevi, Ruhul-
Bejan, 3. tom /297. Str.
19 Vidi: Ibni Arebi, Fususul-Hikem, 49. str.
20 Vidi: Dami, Nakdun-Nusus fi erhi Nakil-Fusus, 104. str.
33
Dr. Dilaver Selvi
prijatelje (evlije). Insani kamil zauzima najvie mjesto Boijeg
namjesnitva. 21
Ibni Arebi, kuddise sirruhu, je definisao potpunog insana
kao ogledalo u svemu stvorenom (ma sivallah), u kome se
oituju svojstva Uzvienog Allaha.22
Mevlana Delaluddin Er-Rumi, kuddise sirruhu, u
svojoj Mesneviji kae: Allahova, delle anuhu, sjena (zill)
je Njegov primljeni (makbul) rob koji je mrtav u odnosu na
svijet, a iv u odnosu na Allaha Uzvienog. Rijei Uzvienog:
Zar ne vidi kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire?!23 su
asocijacija na evlije, jer su oni dokaz Boanske svjetlosti. Idi,
pa posredstvom sjene nai sunce!24 Muhjuddin ibni Arebi,
kuddise sirruhu, kae: Insani kamil je stvoren u liku (suretu)
Milostivog (Rahman), a hadis: Allah je Adema stvorio u Svom
suretu25, ukazuje na to.
Komentator Fususa, Ahmed Avni Konuk, vezano za
komentar gore navedenog hadisa, kae: Uzvieni Allah je
suret spoljnjosti (zahir) insani kamila sagradio od realiteta
(hakikata) svijeta (alema) i sureta tih realiteta; dok je suret
njegove nutrine (suretu batinihi) oblikovao prema Svom Liku
(suretu).26
Sadruddin Konevi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret,
673.h /1273.m) je rekao: Svaki dio svijeta (alem) ukazuje na
21 Vidi: Dami, isto, 103-104; Ismail Ankarevi, Nakul-Fusus erhi, 19-
20.
22 Vidi: Muhjuddin Ibni Arebi, 3.tom I 312. str; Keklik, Muhjuddin b.
Arebi, 438.str.
23 El- Furkan, 45.
24 Vidi: Tahirul-Mevlevi, Mesnevi erhi, 1. tom/ 276-278.str.
25 Buhari, Istizan, 1; Muslim, Dennet, 28; Ahmed ibni Hanbel, Musned,
2.tom 1244, 251.str; Taberani, El-Mudemul-Vesit, 8.tom 1414.str.
(hadis No. 7846).
26 Vidi: Ahmed Avni Konuk, Fususul - Hikem Terdume ve erhi, 1.tom
1 169.str.
34
Ljubav prema Allahovim evlijama
jedno od lijepih imena (Esmaul-husna) ili svojstava (sifat)
Allaha Uzvienog. On Uzvieni je uinio insani kamila takvim,
da on sa svojim ruhom, znaenjem i stepenima (mertebama),
predstavlja Njegov potpuni alamet. Kao takav, on je primjerak-
egzemplar (nusha) svake stvari, te u njemu postoji snaga i
mogunost da ukazuje na svaku stvar.27
Kutbur-Rabbani, Imam arani, kuddise sirruhu, (preselio
na Ahiret, 973.h/1565.m) kae: Moj Sejjid Ali b. Vefa, kuddise
sirruhu, je govorio: Muride! U kojem liku (suretu) i na koji
nain (ekl) vidi svog uitelja (murida), znaj da si i ti u tom
liku (suretu). Budui da je to tako, ti ga posmatraj kako hoe.
Ako ga posmatra kao da u njemu vidi licemjerstvo, znaj da
si ti licemjer (munafik). Ako ga vidi kao iskrenog, znaj da si i
ti iskren (muhlis). Kada gleda u ogledalo, normalno je da ne
vidi materiju ogledala, nego samog sebe.28
Ali b. Vefa, kuddise sirruhu, je takoer, rekao: Kada
posmatra svog murida, onakvog kakvim ga vidi, i tvoja
svojstva (sifati) su takva. Pravi lik (suret) murida moe vidjeti
i prepoznati samo onaj ko se pribliio njegovom mekamu, ili
onaj ko je iznad njega. Jednom prilikom je jedan od murida
Bajezida Bistamije, kuddise sirruhu, rekao : Moj Sejjide, sino
sam vas (u snu) vidio u suretu svinje! On mu je odgovorio:
Sinko moj, vidio si istinu. Ja sam jedno ogledalo; gledao si u
mene, meutim, sebe si vidio, od svog sureta si mislio da je moj
suret. edo moje, oisti osobine svinje koje su u tebi, a zatim
me pogledaj, pa e vidjeti da nisam svinja! 29
Velikani ovog puta su rekli: Onaj ko se ne mogne okoristiti
od gledanja svog murida, nee se okoristiti ni od druenja
s njim niti od njegovih rijei. Njegov nur slijeenja murida
27 Vidi: Sulejman Ate, lari Tefsir Okulu, 264.str, (preneseno iz Konevijeg
Idaza, str. 66b)
28 arani, El-Envarul-Kudsijje, 1.tom / 190.str.
29 arani, isto, 2. tom / 13-14.str.
35
Dr. Dilaver Selvi
e izii iz njegovog srca. Onaj ko po pitanju irada, ne vidi
svog murida kao nasljednika (varisa) Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nee postii istinskog puta, jer, onaj
ko ne uva edeb naspram svog murida, nee mu biti olakano
robovanje Hakku Uzvienom u okvirima lijepog edeba prema
Njemu Uzvienom. Znajte da Allah Uzvieni kada zaeli uzeti
nekoga u Svoju blizinu, On zbog njegove iskrenosti (sidk) i
vjernosti (sadakat), odredi arifa (murida) kojeg e slijediti.
Zbog svoje neiskrenosti na ovom putu, muridi izgube blagoslov
i bereket svojih murida.30
Allame Alusi, rahimehullah, komentariui rijei
Uzvienog: Ali, oi (njihove) nisu slijepe, ve srca u
grudima31, kae: U ovom ajetu se ukazuje na nevaljalost srca
poricatelja (munkira), koja su zastrta nemarom. Zbog toga
njihova srca ne mogu vidjeti svjetlost Allahovih bliskih robova
(ehlullah). Svjetlost (nur) koja se manifestuje na njima, moe se
vidjeti samo sranim oima. Takvim oima se opaaju hakikati
pojavnog svijeta (alemi mulk) i tajne (esrari) nevidljivog
svijeta (alemi melekut). Hadisi erif: uvajte se pronicljivosti
(feraseta) mumina, jer on gleda sa Allahovim nurom!32,
objanjava kakve su te oi.33
Imam arani, kuddise sirruhu, kada spominje adabe
koje je murid duan izvravati u odnosu na svog murida,
kae: Murid treba stalno initi dovu Allahu Uzvienom
da ne zapadne u bolest istraivanja nedostataka i mahana
svog murida. Kada murid primjeti kakav nedostatak svog
murida, to moe biti razlogom da ga zamrzi. To se dogaa kod
onoga murida, kome Allah Uzvieni nije dosudio postizanje
30 arani, isto, 2 .tom 1 92, 93.str.
31 El-Hadd, 46.
32 Tirmizi, Tefsir, 16 (No.3127); Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 10.tom 1
267.str; Albani, Ed- Daife, No. 1821.
33 Alusi, Tefsir, 16 (No. 3127); Hejsemi, ibid, 10.tom / 267.str.
36
Ljubav prema Allahovim evlijama
potpunosti (kemalat) i koga je prepustio rukama njegovog
nefsa, koji se tako unesreio. Vrlo je malo ljudi koji su nakon
to su kod svog murida primjetili nekakav nedostatak, bili
ustrajni i nastavili posjeivati njihove sohbete.34
Jedan od afijskih imama, ejh Muhjuddin En-Nevevi,
rahimehullah, je rekao: Kad god bih krenuo u posjetu (zijaret)
nekog od mojih uitelja ili ejhova, uvijek bih na putu prvo
udjelio sadaku a zatim uinio dovu: Allahu moj, sakrij od mene
sramotu mog uitelja!; jer, ko god posjeuje svog murida na
ovaj nain, postii e njegov blagoslov! (bereket)35
Imam Kuejri, kudise sirruhu, je rekao: Na poetku mog
puta, kad god bih iao kod svog murida Ebu Alija Ed-Dekkaka,
rahimehullah, uvijek bih prije toga zapostio i uzeo gusul. U
veini sluajeva, kad bih doao do kapije njegove medrese,
vratio bih se zbog mog velikog potovanja prema veliini
njegove linosti. Govorio bih u sebi: Ne moe kod njega ui
neko poput mene. Kad bih smogao snage da uem, i kad bih
doao do sredine medrese, njegovo dostojanstvo (hejbet) bi me
prekrilo od ega bih se ukoio. U veini sluajeva bih se sav
sledio u toj mjeri da, kada bi me neko u tom asu ubadao iglom
ne bih osjetio. Do njegovog preseljenja na Ahiret, ne znam ni
jedan sluaj da sam mu se suprostavio u neemu. 36
Imam arani, kuddise sirruhu, kae: Neki muridi vide
svog murida toliko velikim da ne mogu (zbog potovanja i iz
edeba prema njemu) dugo gledati u njegovo lice. 37
Ashabi, radiallahu anhum, su takoe bili takvi, nisu mogli
stalno gledati sretno lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Iz edeba i potovanja prema njemu, obarali bi oi,
stiavali svoje glasove, ponizno stajali pred njim i u njegovom
34 arani, El-Envaru; Kudsijje, 2.tom I 80, 81.str.
35 arani, isto, 2/92:
36 arani, isto, 2/92.
37 arani, isto.
37
Dr. Dilaver Selvi
prisustvu mirno i lijepo sjedili.38 Oni, radiallahu anuhum,
su tokom cijelog svog ivota uvali i odravali ovakav edeb i
ljubav prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem. Posmatrali
su ga kao Allahovog Miljenika (Habibullah), Sultana svih
Poslanika (Sultanur-Rusul), Prvaka (Sejjida) svih ljudi, kao
istou srca, lijek dua, sr (hulasa) cijelog svijeta, najjasnije
i najvee ogledalo u kome se manifestuje i pojavljuje (tedelli
ini) Boija Ljepota. Posmatrali su ga kao milost (rahmet)
cijelom svijetu, i kao sreu za one koji ga vole. Znali su ga kao
takvog i zbog toga su se odnosili prema njemu na poseban
nain. Oni su njega voljeli i Allahu se tako umilili. Sa imanom,
iskrenou, edebom i nadom, dali su svoje due. Oni nisu samo
rijeima iskazivali svoje potovanje i formalno mu bili pokorni,
nego su to svojim ivotima potvrdili. Oni su i srcem i duom
prihvatili rijei Uzvienog: Reci (Muhammede): Ako Allaha
volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti!39
U svakoj stvari u kojoj bi ga slijedili, svaki put bi se po
jednu stopu pribliili Allahu Uzvienom. Tako su postigli
stvarnost (hakikat) Jedinstva (tevhid) i od Gospodara svjetova
dobili radosnu vijest i pohvalu: Allah je s njima zadovoljan, a
i oni su Njime zadovoljni.40 Na taj nain su postali primjerom
i uzorom onima koji dolaze poslije njih.
Nur Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi
odabrani ashabi, radiallahu anhum, su se odazvali Boanskom
pozivu i poastili Ahiret (preselili). Sada smo mi na redu, ta
emo uraditi na ovom mejdanu!? Namjesnici i nasljednici
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, su istinski uenjaci
38 U naem djelu Muridi kamil i nadlenost za irad su navedeni lijepi
primjeri odnosa ashaba naspram Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem.
39 Ali Imran, 31, 32.
40 El-Bejjine, 8.
38
Ljubav prema Allahovim evlijama
(Ulemaur-Rabbanijun), a oni koji predstavljaju ashabe,
radiallahu anhum, su vjernici (mumini). Duni smo uvati tu
ljubav, edeb, pokornost, Kuran, ahlak sunneta, vjersko bratstvo
i radost, te na taj nain pronai istinski tevhid i uvati ga. Ako
mumini nakon Muhadira i Ensarija preuzmu na sebe ovaj
veliki emanet, slijedei ih na najljepi nain, te poput njih se
budu drali sunneta i edeba, potivajui svaki emanet, bio on
veliki ili mali, ostvarie se u pogledu njih radosna vijest Allaha
Uzvienog: Allah je s njima zadovoljan, a i oni su Njime
zadovoljni. On Uzvieni je rekao: Allah je zadovoljan prvim
muslimanima, Muhadirima i Ensarijama i svima onima
koji ih budu slijedili u ihsanu, a i oni su Njime zadovoljni; za
njih je On pripremio Dennete kroz koje e rijeke tei, i oni
e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.41
Vjernici koji dou poslije, pa za primjer uzmu Muhadire
i Ensarije, koji su prvi prihvatili Islam i okitili se Allahovim,
delle anuhu, ahlakom; i budu ih slijedili u njihovom
vjerovanju (iman), iskrenosti (ihlas), pokornosti (itat), lijepom
ponaanju (edeb), borbi na Allahovom putu (dihad), odanosti
(sadakat), zikru, razmiljanju (tefekkur), udjeljivanju (infak),
pratanju (afv) i drugim pohvalnim osobinama; ovo Allahovo,
delle anuhu, obeanje e se obistiniti i u pogledu njih.
Zbog toga ih ummet treba dobro upoznati i nauiti njihove
ivotopise (sirete). Koliko je god mogue, njih treba nastojati
shvatiti kao primjer ljudskom rodu, njih koji su uskladili svoj
ivot prema Kuranu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, njih koji predstavljaju stoljee sree (asrus-
seadeti), a koji su to stoljee i materijalno i duhovno ukrasili,
sa svim svojim idealima i poduhvatima, sa ljubavlju (akom)
i sa suzama. Hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem,
je bio najvei murid, a njegovi plemeniti ashabi, radiallahu
anhum, su bili najiskreniji tragaoci spoznaje Allaha Uzvienog
41 Et - Tevbe, 100.
39
Dr. Dilaver Selvi
(marifetullah). Poslije, muridi kamili i istinski alimi koji su
se pojavili u ummetu, postali su duhovni (manevi) nasljednici
Resulullaha, alejhis-salatu ves-selam, uvari njegovog sunneta,
dokazi (delili) i voe (imami) ummeta. Ummetu ne preostaje
nita drugo, osim da, kao to su bili ashabi, iskreno slijedi
imama takvaluka, da slui (hizmet) i da mu vjeran bude Allaha
radi. Blago onima koji znaju vrijednost ove blagodati i koji
uvaju svoj edeb! Allaha Uzvienog molimo za ovu sreu...
2. Voljeti evlije i ukazivati im potovanje
je nuan uslov bogobojaznosti (takva)
U kazivanje potovanja (hurmet) Allahovim pri
jateljima (evlijaullah), je ukazivanje potovanja
Allahu Uzvienom. Jer, onaj koji ih uzvisuje i nareuje da se
potivaju je On Uzvieni. On e se osvetiti onome ko im je
neprijatelj; u hadisi kudsijji se kae: Onome ko napada Moga
prijatelja (veliju), objavio sam mu rat (kojim u se osvetiti
za Mog prijatelja).42 U drugom rivajetu se kae: Ko bude
potcjenjivao jednog od Mojih evlija, pred Mene e izii kao
neprijatelj.43
Smatrati i drati velikim onoga koga Allah Uzvieni dri
42 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-
Evlija, 26, 27 (No.1); Begavi, erhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-
Zuhd, hadis No. 696.
43 Taberani, El-Mudemul-Kebir, 8/222 (No. 7880).
40
Ljubav prema Allahovim evlijama
velikim je posao samo onih koji posjeduju iman. Voljeti ono to
mu pripada je znak od Boga date ljubavi. Uzvieni Hakk kae:
Pa ko potiva Allahove eaire (dokaze Njegovog postojanja
i alamete Njegove vjere) znak je takvaluka srca.44 eair
oznaava znakove posredstvom kojih se neto zna i spoznaje.
Neki komentatori Kurana kau da su to svi ibadeti (i alameti
koji ukazuju na Allaha Uzvienog).45
Nema sumnje da su na Prvak, hazreti Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, a zatim svi Vjerovjesnici, alejhimus-
selam, mjesto najvee manifestacije i pojavljivanja (tedellijjata)
Allaha Uzvienog. Denabu Hakk se na najotvoreniji nain
pojavljuje na njima, a zatim na evlijama i muridi kamilima
koji su uinjeni njihovim nasljednicima; na onima ija su srca
mjesto u koje Uzvieni gleda (nazargjah Ilahi), ija su lica
Njegovo ogledalo (ajinei Rabbani), onima koji kada ih drugi
vide, podstaknu ih na zikrulla. Allahovi prijatelji (evlijaullah)
na sebi nose Boanske tedellijjate, zatim, svjetlost Milostivog
(nuri Rahmani), Njegov lijepi edeb (edebi Rabbani) i motive
vjene ljubavi (nukuu akil-ebedi). Uzvieni Allah je istinske
alime stavio kao svjedoke u istu ravan sa melekima.46
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavjetava da
su meleki svjedoci (ahidi) na nebesima, a potpuni mumini
su ahidi na zemlji.47 Onaj ko eli spoznati Uzvienog Allaha,
mora kod njih otii. Ko trai Ilahi ak, za to njih mora pitati.
Onaj ko eli vjerovati u svog Gospodara sa ubjeenjem, treba
prihvatiti njihovu svjedodbu (ehadet). Njihova srca spominju
Allaha, njihovi jezici govore o Njegovim blagodatima, njihova
44 El-Had, 32.
45 Fahruddln Er-Razl, Tefslrul-Keblr, 23.tom / 29. str; Kurtubi, El-
Dzamlu li Ahkamul- li ahkamil Kuran, 12.tom / 56.str.
46 Ali Imran, 18.
47 Nesai, Denaiz, 50;Sujuti, El-Damius-Sagir, 1.tom / 416.str. (No.
2715); Taberani, El- Mudemul-Kebir, 7.tom /23.str. (No.6262).
41
Dr. Dilaver Selvi
stanja (halovi) odslikavaju Njegov edeb. Evlije su stubovi dina
i nasljednici Muhammedijjskog edeba i emaneta. Autor tefsira
Damiul-bejan, imam Et-Taberi, rahimehullah, (preselio na
Ahiret 310.h / 923.m), kae: Veliati i potovati sva znamenja
(alamete) vjere je od takvaluka srca.
Uzvieni Allah kae u ajetu: Pa ko potuje Allahove
eaire (dokaze Njegovog postojanja i alamete Njegovog dina),
znak je takvaluka srca48, kao da kae: Potovati Moje robove
mumine i sve ono to Meni pripada je dug (hakk).49
Dunejd El-Bagdadi, kuddise sirruhu, je rekao: Oslanjanje
na Allaha (tevekkul), preputanje (tefvid) i pokornost (teslim)
Njemu Uzvienom jeste potivanje onoga to i Njemu
pripada. Ove (tri) stvari su alameti Uzvienog Hakka (Njegove
Uzvienosti i Moi) u tajnama (sirr) srca evlija. Zato, kada ih
rob vidi velikim i kada uvea svoje potovanje (u srcu) prema
njima, Allah uljepa njegovu spoljanost sa lijepim edebom.50
Muhjuddin ibni Arebi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret
638.h / 1240.m) je rekao: U svemu stvorenom (kainat) postoje
manifestacije (tedellijati) Allaha Uzvienog. Njih potivati je
ispred same spoznaje Allaha Uzvienog, pa ko ih potuje, svi
njegovi poslovi e biti s bogobojaznou (takvalukom). To nije
da koju god stvar vidi, da nju lino (bizatihi) potiva, nego da
potiva (Onoga koji ju je stvorio), kako bi potvrdio Allahovu
Uzvienost. Na taj nain e i ta stvar koju posmatra biti velika
(ti e tako velik postati). To je edeb. Pred svakim ajetom (koji
dokazuje Boije postojanje - Illahi delil, i koji ukazuje na Njega
- alamet) koji pred tebe izie, stani i s poniznou zamoli:
Gospodaru moj, poveaj mi znanje! (Pokai mi mudrost koja
je u njemu, podui me njegovom hakikatu!)51
48 El-Hadd, 32.
49 Taberi, Damiul-Bejan, 10.tom / 157.str.
50 Bursevi, Ruhul-Bejan, 6.tom /32.str.
51 Mahmud El-Gurab, Rahmetun Miner-Rahman, 3.tom / 167.str.
42
Ljubav prema Allahovim evlijama
Pokornost evlijama je pokornost Allahu Uzvienom. U
ajeti kerimu se kae: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava
se i Allahu; a onaj ko glavu okree - pa, (znaj!) Mi te nismo
poslali da im uvar bude.52
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Onaj
ko se pokorava meni pokorava se i Allahu, a onaj ko se meni
ne pokorava, ne pokorava se ni Allahu. Onaj ko se pokorava
mome emiru (imamu koji vam je nadreen) pokorava se
i meni, a onaj ko se njemu ne pokorava, ne pokorava se ni
meni. Imam je tit (koji vas titi od neprijatelja i runih stvari).
Iza njega se ide u borbu i sa njim se uzima zatita. Ako vam
imam kome ste podreeni nareuje da se Allaha bojite, on
e zato imati nagradu; a ako vam nareuje neto to je izvan
bogobojaznosti (takva), on je zato odgovoran.53
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radiallahu anhu, da
je ispriao sljedee: Bio sam sa jednom grupom ashaba koji
su bili pored Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa ih
je on, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: O skupino! Zar ne
znate da sam ja Poslanik, od Allaha vam poslan?! Prisutni
odgovorie: Da, ti si Allahov Poslanik! Allahov Poslanik,
alejhis-salatu ves-selam, upita: Zar ne znate da je objavljen
ajet u Allahovoj Knjizi koji obavjetava; da onaj ko se bude
meni pokoravao da se i Allahu pokorava? Prisutni rekoe:
Da, o, Allahov Poslanie! Svjedoimo da onaj ko se pokorava
tebi pokorava se i Allahu! Zaista se pokornost (itaat) tebi
smatra pokornou Allahu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, ree: Zaista je vaa pokornost meni pokornost
Allahu. Vaa pokornost imamima (mojim zamjenicima -
vekilima, i zapovjednicima - emirima) kojima ste podreeni
je pokornost i meni. 54
52 En-Nisa, 80.
53 Buhari, Dihad, 109; Nesai, Bejat, 27, 30.
54 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 2. tom 1597. str.
43
Dr. Dilaver Selvi
Imam Kuejri, kuddise sirruhu, komentariui gore
navedeni ajet, kae: Uzvieni Hakk u ovom ajetu kae:
Pokornost Pejgamberu je pokornost Meni uinjena. Onaj ko je
njemu blizu i Meni je blizu. Koga on primi (makbul) i Ja Sam ga
primio; koga on odbaci (merdud) i Ja Sam ga odbacio.55
Potovanje i edeb koji se ukazuju prema muridi kamilu
su Allaha radi i radi Njegovog Poslanika. Jer, muridi kamil
predstavlja vjeru, iri Boiju misiju (Illahi davet) i uva ono s
ime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni, a ne ono to njegova
dua eli. On ima posebno zaduenje. Uzvieni Allah je insani
kamile i istinske alime uinio Svojim svjedocima (ahidima) i
namjesnicima (halifama). Svako ko njima ukazuje potovanje i
sam e biti potovan. Poniznost i lijep odnos prema njima nije
ponienje, nego ast. Oholost i zavist su ejtanova svojstva, a
on je uskraen od milosti. Treba biti oprezan i ne navlaiti na
sebe prijetnju hadisi erifa u kojima Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, kae: Ko ne potuje nae starije, ko nije milostiv
prema naim mladima i ko ne zna (vrijednost i edeb) naih
uenih (alima), nije od nas.56
Trojicu samo munafik moe potcjeniti; onoga ko je
osjedio u Islamu, uenog alima i pravednog zapovjednika
(emira).57
U jednoj hadisi kudsijji se kae: Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Uzvienog da je rekao:
Ko potcjenjuje (poniava i omalovaava) jednog od Mojih
evlija, doi e pred Mene kao Moj neprijatelj.58
55 Kuejri, Letaiful-iarat, 1.tom / 348.str .
56 Ahmed ibni Hanbel, Musned, 5.tom / 323.str; Hakim, Mustedrek,
1.tom / 132.str; na istu temu sa malo drugaijim rivajetom, Tirmizi,
Birr, 15.
57 Taberani, El-Mudemul-Kebir, 8.tom / 202.str. (No.7819); Munziri,
Et- Tergib, 1.tom / 115.str.
58 Taberani, u gore navedenom djelu, 8.tom / 222.str. (No.7880).
44
Ljubav prema Allahovim evlijama
Treba znati da edeb koji trae murid od murida, uitelj
od uenika i imam od demata, ne trae radi sebe i svog ega.
Potpuni muridi i istinski alimi se trude da svoje uenike ukrase
pohvalnim edebom i da ih dovedu u stanje prisutnosti (hudur)
sa Uzvienim Hakkom, tako da kod Njega budu primljeni
(makbul) kao Njegovi asni robovi.
Imam arani, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 973.h
/1565.m) je rekao: Murid ne treba pruati noge prema svome
muridu bilo da je u njegovom prisustvu ili ne, i treba paziti
na to bilo da je dan ili no, bio njegov murid iv ili ne, on
to nikako ne smije vidjeti malim i beznaajnim. Murid koji
postigne ovaj edeb, (na kraju) e biti u stanju da uva edeb
naspram Allaha Uzvienog, zato to murid u odnosu na njega
predstavlja duhovne (manevi) ljestve za uspinjanje (terakki),
mekteb spoznaje (marifeta) i lijepog ponaanja (edeb).59
Murid nikako ne smije misliti da murid, nareujui
edeb muridima, eli postii neki poloaj ili nekakvo znaajno
mjesto medu ljudima. Ovakve misli su rune. Muridi od
murida zahtijevaju edeb kako bi postigli edeb prisutnosti
(hudur) sa Uzvienim Allahom.60 Ko ne vidi svog murida
u poslu upuivanja i usmjeravanja (irad) kao nasljednika
Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, nee stii do
puta (i hudura) Uzvienog Hakka, jer, onome ko ne vidi edeb
u ruci svog murida, nee biti olakano postizanje lijepog
edeba nasuprot Uzvienog Hakka. Znajte, kada Uzvieni Hakk
uini dostojnim nekoga Svoje prisnosti (hudur) zbog njegove
odanosti Njemu Uzvienom, On mu omogui jednog arifa
koga e slijediti. Muridi zbog nedostatka odanosti bivaju lieni
blagoslova i edeba svojih murida.61
Na Prvak (Sejjid), Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
59 arani, El-Envaru!.KudsWe, 2.tom / 72, 73.str.
60 arani, isto, 2.tom / 73.str.
61 arani, isto, 2.tom / 93.str.
45
Dr. Dilaver Selvi
je rekao: Ukazujte potovanje i poast uenima (istinskoj
ulemi), jer su oni nasljednici Vjerovjesnika (enbijaa). Onaj
ko njima potovanje i poasti (ikram) ukazuje, ukazuje ih i
Allahu i Njegovom Poslaniku.62 Bereket je sa velikanima
meu vama.63
Kako god je pokornost roditeljima pokornost Allahu,64
neposlunost njima je neposlunost Allahu. Ista stvar je i sa
muridom, jer je on posrednik (vesila) duhovnog (manevijatskog)
raanja, ta vie, on je vrjedniji i korisniji od fizikog oca. Zbog
toga je neposlunost i nepotivanje manevijatskog oca, takoer,
zabranjeno65, jer, neposlunost i nepotivanje njega izaziva
Allahovu srdbu.66 Utjeemo se Allahu od toga.
Uzvieni Allah je za one koji ine dva grijeha rekao: Oni
koji ovo (dvoje) ine, uli su u rat sa Mnom; ta dva grijeha su:
uzimati kamatu (smatrajui je dozvoljenom)67 i neprijateljski se
odnositi prema nekom od Njegovih evlija68
Prema konstataciji imama Gazalije, rahimehullah, onaj
ko iskreno voli nekoga i bude mu odan u ljubavi, njegova ljubav
se prenosi na sve ono to pripada onome koga voli; na njegove
line stvari, mjesto boravka, njegove uspomene, pa ak i na
njegove ivotinje. Ovo znaju samo pravi zaljubljenici. Onaj ko
62 Hatib, Tarihu Bagdad, 4.tom / 438.str; Sujuti, El-Damius-Sagir,
1.tom / (No. 1428).
63 Hakim, Mustedrek, 1. tom / 62.str. (kae da je sahih prema uvjetima
Buharije, ali ga nije zabiljeio); Bejheki, uabul-lman, 7.tom / 467.str.
(No. 11005).
64 Tirmizi, Birr, 2; Hakim, Mustedrek, 4/152; Munziri, Et- Tergib, 3.tom
I 322.str .
65 arani, u gore navedenom djelu, 1 tom / 189 -190.str.
66 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16; Ibn i Ebid-Dunya, Kitabul-
Evlija, 26-27; Begavi, erhus-Sunne, 1 1142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd,
hadis No. 696.
67 El-Bekare, 278-9.
68 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16.
46
Ljubav prema Allahovim evlijama
kae da voli Hakka Uzvienog, a mrzi Njegove voljene robove
koliko mrzi svoj pokvareni nefs (zalim nefs), neka uti! Neka ne
govori o ljubavi i neka sjedne i plae nad svojim srcem i stanjem
u kom se nalazi! Allahu moj, molimo te za Tvoju Ljubav, za
ljubav Tvojih voljenih i za ljubav prema djelima koja e nas
dovesti do Tvoje Ljubavi (Zadovoljstva - Rizaluka).69 Amin!
3. Evlije su predstavnici Allahovog jedinstva
(tevhid), izvlae robove iz mnogobotva (irk)
i podstiu ih na pravo vjerovanje (jekin)
C ilj slanja svih Pejgambera, alejhimus-selam, je
Jedinstvo Uzvienog Allaha (tevhid). Tevhid je
poetak i kraj svakog posla. Ulaskom u pravu vjeru, kao i
odlaskom sa ovog svijeta od roba se trai tevhid. Osnova
evlijaluka (velajet) je postizanje istinskog tevhida, to jeste,
postii tajnu kelime La ilahe illallah. U koli tesavvufa,
osnovni predmeti kojim se pouava su Jedinstvo (tevhid) i
spoznaja Allaha Uzvienog (marifetullah). Sve druge akcije
(amelijati) i zalaganja (mudahede) su radi postizanja njihovog
hakikata.
Nijedan Vjerovjesnik, niti velijj kojeme je dato znanje
(ilm), spoznaja (marifet) i mudrost (hikmet) nije rekao
Ijudima: Zaboravite Allaha i ostavite Ga, mene slijedite i
budite mi robovi! Naprotiv, oni su prema Kuranu Mudrom
69 Tirmizi, Davat, 73 (No.3490).
47
Dr. Dilaver Selvi
govorili svojim sagovornicima: Vratite se svom Gospodaru
Uzvienom! Pravi Cilj (kasd), Vjeni Dost je On! Njega volite i
Njemu se umilite! Njegovom Zadovoljstvu se uputite!
Uzvieni Allah na slijedei nain svjedoi za ovaj njihov
hal: Nezamislivo je da ovjek kome Allah da Knjigu i
znanje i Vjerovjesnitvo (Nubuvvet) - poslije rekne ljudima:
Klanjajte se meni (budite meni robovi)! - nego: Budite Boiji
(Rabbani) jer vi Knjigu znate i nju prouavate!
On vam nee narediti da meleke i Vjerovjesnike
bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici,
nakon to ste muslimani postali?70
Budui da je ovo istina, neki ljudi opet misle i govore da
ljubav prema jednom ovakvom Rabbani alimu naruava ljubav
prema Allahu. To ukazuje da oni ne znaju prave poznavaoce
Uzvienog Hakka (arife), koji su cijeli svoj ivot rtvovali radi
postizanja hakikata tevhida. Oni porede potpunu pokornost
hazreti Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim
halifama, emirima i nasljednicima, sa postupkom Izraeliana
koji su uzeli za bogove svoje alime. Oni, takoer, potovanje
prema njima dovode u usporedbu i mijeaju sa idolatrijom
krana, koji su od Isaa, alejhis-selam, nainili boga. Takvi su
bez ikakve sumnje u jednom haosu i meteu. Oni iz straha da
se ne bi natetilo tevhidu, ne ukazuju potovanje ili ne slue
potpunim arifima koji su voe ummeta, a i druge odvraaju od
dobrih Allahovih robova. Sa ovakvim rezonom i stavovima, oni
su u velikoj zabuni i na velikom gubitku. Oni su poput onoga koji
kae: Idem ugladiti svoje obrve!, a iskopa sebi oi, ili onaj koji
hoe ugasiti vatru koja tinja, a naini od nje uareni oganj.
Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Onaj ko voli mene voli i Allaha, onaj ko se pokorava meni
pokorava se i Allahu, munafici su rekli: Ovaj ovjek nam
zabranjuje da oboavamo ikoga sem Allaha, a pribliava se
70 Ali Imran, 79-80.
48
Ljubav prema Allahovim evlijama
irku i eli da ga uinimo bogom kao to su krani uinili
Isaa ! Nakon toga je Allah Uzvieni objavio ajet71: Onaj ko
se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu
okree - pa, Mi te nismo poslali da im uvar bude.72
Imam Taberi, rahimehullah, ovaj ajet komentarie
na slijedei nain: Allah Teala im kae: O ljudi, onaj ko
se pokorava Muhammedu, s pokornou njemu i Meni se
pokorio. Kada je tako, sluajte (i srcem i duom) ono to vam
govori i pokoravajte se njegovim nareenjima, jer, ono to vam
on naredi, Moje je nareenje (emr), a ono to vam zabrani je
Moja zabrana (nehj). uvajte se da ne kaete: Muhammed je
ovjek kao i mi, on eli da bude iznad nas (pa zato nareuje i
zabranjuje)!
Poslije je Allah Uzvieni objavio Svom Vjerovjesniku: O
Muhammede, onaj ko glavu okrene od pokornosti tebi, i ti
okreni svoje lice od njega. Mi tebe nismo poslali da im uvar
bude i da ih prati. Ti dostavi ono to ti objavljujemo, a Mi
smo dovoljni da njihova djela ispitamo, da ih pratimo i svedemo
njihove raune.73
Nasljednici Vjerovjesnika - muridi kamili, svojim
muridima ne nareuju nita po svome hiru ili elji, a niti radi
neke ovosvjetske koristi. Oni od njih ne oekuju da im ukazuju
potovanje i edeb radi njih samih, nego ih vide kao emanet koji
im je povjeren od Allaha. Odgajaju ih sukladno Allahovim,
delle anuhu, naredbama i lijepom edebu Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i na taj nain ih dovode u stanje
potpunog insana (insani kamil) kako bi bili primljeni u Boije
prisustvo (Illahi hudur).74 Jer, edeb koji se treba ispunjavati
prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba
71 En-Nisa, 80.
72 Razi, Tefsirul-Kebir, 10 /155; Alusi, Ruhul-Meani, 3/91
73 Taberi, Damiul-Bejan, 4/277
74 Vidi: Suhraverdi, Avariful-Mearif, 12. poglavlje.
49
Dr. Dilaver Selvi
se ispunjavati i prema njegovim nasljednicima poslije njega,
istinskim alimima i muridi kamilima.
Oni koji sa namjerom (nijjetom) ouvanja tevhida bjee od
evlija, a pogotovo od muridi kamila koji su poznati po svojoj
bogobojaznosti i dobroti, i ne ukazuju im potovanje i lijep
edeb i od njih narod odvraaju; hotimino ili iz neznanja ulaze
u neto gdje postoji Boija prijetnja i gdje je njihovo vjerovanje
(iman) u opasnosti. emu sumnja i oklijevanje? Dobri robovi
ovog ummeta i muridi kamili koji su zauzeti sa iradom, nisu
nikada pogazili Allahove granice kao uenjaci krana i jevreja,
pa da predstavljaju opasnost. Iskreni muridi koji AIIaha radi
ukazuju potovanje potpunim (kamil) evlijama, takoer,
nisu ih izuzeli iz robovanja (ubudijjet) Allahu Uzvienom i
odgovornosti (mukellefijjet) prema Njemu Uzvienom, kako
bi zapali u mnogobotvo (irk) i bili na gubitku. Nakon to se
svaka stvar uskladi po Kuranu i Sunnetu, ishod je rahmet i
Dennet. Rob nikada, haa (neuzubillah; o.pr.), ne moe
imati mo i ovlatenje koje posjeduje Gospodar (Rabb). U
krajnjoj granici moe biti odgojen od strane Rabba, te na taj
nain postati Rabbani (potpuni rob, koji je sasvim pokoran
svom Rabbu). Allah ovakvog roba oboji Svojom bojom. On
ga uini Svojim ogledalom i svjedokom (ahidom) Svoje moi
(kudret) i Svoga postojanja (vudud). On Uzvieni ga spominje
medu melekima kao Svoga prijatelja, tako da ga cijeli svijet
(osim nemarnih gafila) voli i cijeni. Insani kamil je uinjen
Allahovim halifom medu stvorenjima, a sva stvorenja ukazuju
potovanje onome ko je u pokornosti Allahu Uzvienom.
Potpuno je jasno da oni koji porede ovo potivanje (hurmet) sa
potivanjem kipova, ili sa poginjanjem glave pred silnicima, ili
pak sa dodvoravanjem posjednicima poloaja; ne poznaju Ilahi
edeb i potovanje, mjeaju istinu sa neistinom, nur sa vatrom,
i zapadaju u greku navodei kao svoj dokaz ajet: Oni, pored
Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje i
Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se samo jednom
50
Ljubav prema Allahovim evlijama
Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je ist (Munezzeh-
Subhanehu) od onih koje Njemu ravnim smatraju.75
Poloaj onih koji su spomenuti u ajetu, a koji su pored
Allaha uinjeni bogovima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, je objasnio ovako: Narod se nije njima klanjao,
nego su oni, narodu (suprotno Allahovom emru) proglaavali
dozvoljenim (halal) ono to su smatrali da je dozvoljeno, a
zabranjenim proglaavali ono to su smatrali zabranjenim
(haram), to je narod i prihvatao.76
Rebi, radiallahu anhu, kae: Pitao sam EbuI-Alije:
Kako su Israilovi sinovi (pored AIIaha) jedni druge smatrali
bogovima? Odgovorio mi je: Oni bi, kada nau u Allahovoj
Knjizi neto suprotno rijeima njihovih sveenika i monaha,
prihvatali njihove rijei (suprotne Boijim propisima) a
odbacivali propise Knjige Uzvienog Allaha.77
Naravno, kako god je mogue da se pored Allaha neko
smatra bogom, da se srce koje se Allahu treba predati, preda
nekome drugom, i da se propisi (ahkam) koje Allah odreuje
trae od nekoga drugog, isto tako se granica moe prei jo
vie, tako da se pojedine osobe od strane svijeta smatraju
dijelom Allaha, ili da su kao On Lino, ili da su Njegova djeca, ili
Njegova desna ruka i slino, pa svijet pred takvima ini seddu
smatrajui ih bogom i onima koji su se sjedinili s Allahom. Sve
ovo je praznovjerje, la i haram!!!
Kod alima i evlija ovog ummeta koji idu putem Kurana
i edeba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ovako neto
ne postoji, oni su izvan i daleko od ovakvog stanja. Istinski
(Rabbani) alimi i potpuni (kamil) muridi, kojima je data
Knjiga, mudrost (hikmet) i znanje spoznaje (marifet), onima
75 Et- Tevbe, 31.
76 Razi, Tefsirul-Kebir, 16/30; Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 4/174; Alusi,
Ruhul-Meani, 5/ 84.
77 Razi, Tefsirul-Kebir, 16/31
51
Dr. Dilaver Selvi
koji im se obraaju, ukazuju samo na edeb i cilj na slijedei
nain:
O ljudi! Budite Boiji (Rabbani), budite robovi Uzvienog
Rabba i Njegovi ljudi! Spasite se irka, Njemu se vratite! Ne
mjeajte i ne zamjenjujte mjesta i nadlenosti Stvoritelja (Halik)
i stvorenja (halk)!
Zbog ovakvog njihovog stanja, Uzvieni Allah nam je
izdao sljedeu naredbu: O vjernici, pokoravajte se Allahu i
pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima (zapovjednicima)
vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i
Njegovom Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u dan Ahiretski;
to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe.78
U ovom ajetu se navodi i pokornost ulul - emru
(predstavnicima kojima je povjerena uprava; zapovjednicima),
meutim, pored pravednih zapovjednika, ova sintagma se
odnosi i na uenjake (alime), erijatske pravnike ( fakihe) i
dobre Allahove robove (salihe).
Abdullah ibni Abbas, radiallahu anhuma, je rekao:
Uenjaci (ulema) koji pouavaju narod vjeri i njenom znaenju,
koji im nareuju dobro a odvraaju od loeg, su pokorni (dobri)
robovi.79
Svi Allahu bliski robovi (ehlullah) su sloni u tome da:
Kako god ne postoji nikakav put koji vodi Allahu osim puta
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, takoer, ne postoji
nikakva kapija svjetlosti (nur) osim njega, sallallahu alejhi ve
sellem!80
Svi Allahovi prijatelji (evlijaullah) su saglasni po pitanju
Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedi: Nema
78 En-Nisa, 59.
79 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 2 / 574; radi drugih miljenja vidi: Taberi,
Damiul-bejan, 4 / 147-150.
80 Seid Nursi, Mektubat, 1/423; pored toga vidi: Gazali, El-Munkiz, 22;
Imam Rabbani, Mektubat, 1 /251. pismo.
52
Ljubav prema Allahovim evlijama
pokornosti (itat) stvorenjima u onome to je grijeh prema
Allahu (Stvoritelju).81
Nakon to se prihvati mogunost greke kod muridi
kamila, treba znati, takoer da je on sve svoje, pa ak i svoju
volju (iradet) podredio Allahovom putu i onome to On eli, te
na taj nain postigao poloaj (mekam) i upravu (tesarruf ) koju
Uzvieni Hakk opisuje ovako: Ja postanem njegov vid kojim
gleda, njegov sluh kojim slua, njegov jezik kojim govori,
njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi...82
Zbog ove injenice, treba i srcem i duom sluati njegove
savjete i nareenja, i izvravati ih na najbolji mogui nain. Ovo
nije nita drugo do pokornost Allahu Uzvienom i poslunost
nasljedniku Pejgambera, salallahu alejhi ve sellem.
Murid ne smije odbacivati i poricati raznolika stanja
muridi kamila, kao i njegove rijei ija se stvarnost ne moe
lahko razumjeti i naredbe koje teko padaju njegovom nefsu,
naprotiv, on e smatrati da je nedostatak kod njega ekajui na
kraju ishod i mudrost svega toga. Ukoliko bi sam po sebi i po
svom vienju ocjenjivao njegove postupke, kao i veina onih
koji su vrednovali te postupke, prvo bi zapao u sumnju, a zatim
bi mu oponirao, i na kraju bi ga negirao.
U ovakvim situacijama treba postupiti prema instrukciji
hazreti Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao:
Ko vidi neto kod svog emira (imama ili murida kome je
podreen) to mu se ne bude svialo, neka se strpi (i neka
se ne odvaja od demata); jer, onaj ko se udalji od demata
koliko je jedan pedalj, umrijet e dahilijetskom smru (kao
neznalica)83
Objanjavajui ljubav i pokornost prema muridi kamilu,
81 Taberi, Damiul-Bejan, 4/150; Hakim, Mustedrek, 3/123, 356.
82 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16.
83 Muslim, Imare, 13; Ahmed ibni Hanbel, Musned, 1/275-297; Ubu
Jala, Musned, 4/235 (No. 2347).
53
Dr. Dilaver Selvi
poznati mufessir Elmalili Hamdi Yazir, rahimehullah, kae:
Voljeti i slijediti Allahove voljene robove nije ni grijeh niti
irk, naprotiv, voljeti ih i slijediti je Boija naredba (Ilahi
emr), te dokaz same ljubavi prema Allahu. Meutim, ta ljubav
nikako ne smije biti kao to je ljubav prema Allahu, i nikako
ne smije zadobiti formu ljubavi krana prema Isau, alejhis -
selam, koji su ga uzdigli do stepena oboavanog (mabuda).
Najljepu formu izraavanja te ljubavi nalazimo u samom
kelimei ehadetu: kada jedan musliman kae: Svjedoim da je
Muhammed (s.a.v.s.) Njegov rob (abd) i Poslanik (Resul), on
prvo negirajui odbacuje sve oboavane (mabude), a zatim
sa istim srcem svjedoi i potvruje robovanje (ubudijjet)
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allahu Uzvienom,
te da je on Pejgamber koji od Njega dolazi. Nakon toga, voli
ga radi Allaha, delle delaluhu, tako da njegovo vjerovanje
(iman) postaje potpuno sa ljubavlju prema njemu. Ljubav prema
evlijama, takoer, ulazi u ovu ljubav (i zahtijeva isti edeb).84
Sigurno je da postoji velika razlika izmedu ljubavi onoga
koji voli nekoga kao Allaha, i ljubavi onoga koji voli nekoga
radi Allaha. Voljeti nekoga Allaha radi je zato to ga On, delle
delaluhu, voli, i zato to je On Uzvieni rekao da ga volimo
radi Njegovog zadovoljstva: Volite ovoga Moga roba, jer ga Ja
volim! 85
84 Vidi: Hamdi Jazir, Hakk Dini Kuran Dili, 1/574.
85 Isto, 1076-1079.
54
Ljubav prema Allahovim evlijama
4. Uputa (hidajet) i upuivanje (irad) se
ostvaruju sa Allahovom dozvolom i pomoi,
dok su muridi posrednici (vesila)
M uridi kamili mogu biti posrednici uzdizanja
ruha (terakki), oienja srca (tezkijjetul - kalb) i
odgajanja due (terbijjetun -nefs) samo sa dozvolom Uzvienog
Allaha.
Uzvieni Allah kae: O vjernici, ne idite ejtanovim
stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e
na razvrat i na odvratna djela navoditi. A da nije Allahove
dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne
bi nikada od grijeha oistio; ali Allah isti (od nevjerovanja i
grijeenja) onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna.86
Ismail Hakki Bursevi, kuddise sirruhu, kae: ienje
(tezkijje srca i ruha) pripada Allahu Uzvienom, zato to On
Uzvieni, Svojom dobrotom i milou uvruje i uspjenim
ini Svog roba u pokornosti i djelima koja su sebeb pokornosti
(itat). Meutim, ovjeku je potreban uitelj koji e mu
ukazati kako e se oistiti na nain kako bi Allah Uzvieni bio
zadovoljan s njim. Na putu stizanja Allahu Uzvienom (visal),
najvei murid i posrednik u tome poslu je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, a nakon njega su to arifi koji su
zadueni sa iradom.
ejhul Islam, Abdullah El - Ensari, rahimehullah, je
rekao: U znanostima hadisa i erijata imam puno ejhova,
dok je u tarikatu moj murid Ebul - Hasan El - Harkani. Da
sam ga vidio, a da nisam prisustvovao njegovoj halki, ne bih
nikada upoznao hakikat. Znai, ehlullahi koji su zadueni sa
iradom su vodii (rehberi) na putu Islama i oni su kljuevi
86 En-Nur, 21.
55
Dr. Dilaver Selvi
vrata vrstog vjerovanja (jekin). Nai jednog insani kamila je
najvee blago, a prisustvovati njegovom medlisu je blagodat
koja se rijetko nalazi.87
U jednom drugom ajetu se kae: Ti (Muhammede),
doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti (voli i)
eli da uputi, Allah ukazuje na pravi put onome kome On
hoe. I On dobro zna one koji e pravim putem poi.88
U stvarnosti (hakikatu), uputa (hidajet) je usmjeravanje
srca iz zablude ka istini (hakku). Stvaranje ovog usmjeravanja
u srcu je djelo svojstveno moi Allaha Uzvienog. Pored toga,
ukazivanje na istinu i podsticanje na dobro se zove uputa
(hidajet). Ovu vrstu upuivanja mogu initi i Vjerovjesnici, to
su i inili.89
Nakon Vjerovjesnika, alejhimus -selam, istinski (Rabbani)
alimi su dokaz (delil) puta upute (hidajet), i oni ukazuju na put
ka Hakku Uzvienom.
Imam Rabbani, (Mudeddid li elfis-sani), kuddise sirruhu,
je saoptio da murid treba, kada mu doe talib koji trai Hakka,
da uputi dovu Allahu Uzvienom, skrueno i korei sebe, te da
klanja istiharu namaz, a zatim da ga uzme u svoju halku irada.
U ovom poslu on se mora utjecati Allahu od spletki ejtana,
njegovih obmana (istidrada) i od zapadanja u neistinu (batil),
jer, preuzimanje odgovornosti irada na sebe e biti ispravno
ukoliko je sa Allahovom dozvolom (izunom).90 Kao dokaz za
to on je naveo slijedei ajet: Elif-lam-ra. (Poslanie!) Knjigu
ti objavljujemo zato da ljude, voljom (sa izunom) njihova
Gospodara, izvede iz tmina (nevjerovanja i grijeenja) na
svjetlo (imana i marifeta), na put Silnoga i Hvaljenoga.91
87 Bursevi, Ruhul-Bejan, 6 /132 .
88 El-Kasas, 56.
89 Kuejri, Letaiful-larat, 3 /73.
90 Imam Rabbani, Mektubat, 1/21 .pismo.
91 Sura Ibrahim, 1.
56
Ljubav prema Allahovim evlijama
Muridi kamili svaki posao i irad ine Allahovom
voljom, sa Njegovom dozvolom i pomoi. Kao mudrost se kod
njih pojavljuju otkrovenja (kefovi), kerameti i duhovna stanja;
nur koji sija iz njihovih srca i oiju, duhovna otkrovenja koja
se preko njih ostvaruju u svijetu, sve je to sa Boijim izunom i
Njegovom pomoi. Allah, delle delaluhu, koji ih je izabrao za
ovaj asni posao, obasipa Svojim blagodatima i poastima njih
i one koji ih slijede. A Allah Uzvieni je najvei Dobroinitelj.
Ajet: A da nije Allahove dobrote (fadl) prema vama i
milosti (rahmet) Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od
grijeha oistio92 obuhvata i Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, jer je on Vjerovjesnik milosti (rahmet), poslan
kao milost svim svjetovima.93 Allah Uzvieni ga je poslao
zbog oienja srca. Njegovim posredstvom se srce isti od
prljavtina nevjerstva, licemjerja, nemara i grijeenja. Uzvieni
Hakk ovu blagodat napominje na slijedei nain: Allah je
vjernike milou Svojom obasuo kad im je jednog izmedu
njih kao Poslanika poslao, da im rijei Njegove kazuje, da
ih oisti (od prljavtina negiranja i grijeenja) i da ih Knjizi i
mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi94
Ova odgovornost, koja je data Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, odgovornost odgoja (terbijjet) i
ienja (tezkijje), je data i njegovim nasljednicima, muridima
koji su potpuni (kamil) i koji druge upotpunjavaju (mukemmil).
Ovaj Boiji rahmet je dat svijetu preko njihovih ruku.
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, u svom djelu : Avariful-
mearif je saoptio da je stepen irada (rutbetul-irad), nakon
Vjerovjesnitva (Nubuvvet) najvii stepen, te da je u pozivanju
(davet) Allahu Uzvienom u poziciji predstavnitva (vekalet)
Nubuvveta.
92 En-Nur, 21.
93 El-Enbija, 107.
94 Ali Imran, 164.
57
Dr. Dilaver Selvi
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, nakon izlaganja o
muridi kamilu koji robove upuuje Allahu da bi Ga zavoljeli,
a i On njih, te nakon objanjenja ko su potpuni (kamil) a ko
upotpunjavajui (mukemmil) muridi, kae: Onaj ko postigne
ovaj stepen koji smo opisali, on je apsolutno potpuni murid,
istinski poznavalac Allaha (arif billah) i Njegov voljeni koji
je postigao pravu slobodu (hurrijjetul-aslijju). Njegov pogled
i govor su lijek. On govori sa posebnom podrkom Allaha
Uzvienog, a uti Njegovom voljom. U hadisi kudsijji se kae:
Kada Ja zavolim Svog roba, postanem njegov vid kojim gleda,
njegov sluh kojim slua, njegova ruka kojom uzima, njegova
noga kojom hoda...95 Znai, muridi kamil daje sa Allahom
Uzvienim i uskrauje. On nema svoje volje prilikom davanja
ili uskraivanja. On stalno ini ono to eli Uzvieni Hakk, On
Uzvieni mu ukazuje ta eli. Na taj nain, muridi kamil u
svim svojim nastojanjima se ne kree sopstvenim htijenjem,
nego u granicama onoga to Allah Uzvieni eli.96
Neka je beskrajna hvala (hamd) i zahvala (ukr) Allahu,
koji je Svojim robovima dao na hiljade vrsta hrane i lijekova,
kako bi njihova tijela uspravna bila i kako bi se lijeili, koji je
preko Vjerovjesnika, alejhimus -selam, a zatim preko njihovih
nasljednika - muridi kamila, darovao vjernicima iz Svoje
dobrote svjetlo (nur), svijest (uur) i milost (rahmet) koji su
potrebni za oienje (tezkijje) i popravak (islah) srca, ljudskog
najvrijednijeg centra i osnovnog znaenja.
95 Buhari, Rikak, 38; Ibni Made, Fiten, 16.
96 Suhraverdi, Avariful-Mearif, 10. poglavlje.
58
Ljubav prema Allahovim evlijama
5. Ljubav prema evlijama se oituje kroz
pokornost (itat) i lijepo vladanje (edeb)
N ajljepi nain da se velia Uzvieni Allah i da
se iskazuje ljubav prema Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i Allahovim bliskim robovima
(ehlullah) jeste lijepa pokornost (itat) i lijep odnos i ophoenje
(edeb). Potvrda ljubavi nije sa rijeima, nego sa okrenutou
srca i pokornou tijela. Onima koji tvrde da vole radi Allaha,
Uzvieni Allah se ovako obraa: Reci Poslanie: Ako Allaha
volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti! 97
Mufessir, Ibni Kesir, rahimehullah, kae: Ovaj ajet
ukazuje da je laov onaj ko tvrdi da voli Allaha Uzvienog a
nije na Muhammedijjskom putu, i nee biti iskren u svojoj
tvrdnji sve dok ne bude slijedio Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, u svim svojim djelima, govoru i stanjima. Zato to
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj
ko radi neki posao koji nije na (novotarija; o.pr.), taj posao
(i osoba koja ga radi) su odbaeni.98 Ovaj hadis odbacuje ono
to nije u skladu sa edebom Resulullaha, sallallahu alejhi ve
sellem, a i onoga koji to ini. Jedan od uenjaka, mudraca, je
rekao: Pravi posao nije voljeti, nego umiliti se (da bi bio voljen;
o. pr.).99
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tumaei gore
navedeni ajet, objasnio je u kojim ga stvarima treba slijediti:
Slijedite me u dobru, bogobojaznosti, skromnosti i u
97 Ali Imran, 31.
98 Buhari, Itiam, 20; Muslim, Akdine, 17; Ebu Davud, Sunne, 5; Ibni
Made, Mukaddime, 2.
99 Ibni Kesir, Tefsir, 2/25; Razi, Tefsirul-Kebir, 8/16.
59
Dr. Dilaver Selvi
poniavanju svog nefsa.100
Na koji nain treba ukazivati potovanje prema Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kako mu se treba umiliti,
sa poukom proitajmo slijedei dogaaj:
Imam Zuhri, radiallahu anhu, kae: Ispriao mi je jedan
Ensarija, koji je pouzdan, sljedee: Kada bi Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo abdest ili pljunuo, ashabi bi
tu vodu, koju je koristio pri uzimanju abdesta i pljuvaku koju
bi ispljunuo, potirali po svojim licima i tjelima (radi bereketa
i iz potovanja prema njemu). Jedne prilike dok su tako inili,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: Zato to
radite? Oni odgovorie: Radi bereketa i sevaba. Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, im ree: Ko hoe da ga vole Allah
i Njegov Poslanik, kada govori neka govori samo istinu, neka
ispunjava dato obeanje i neka ne uznemirava komiju! 101
Kutbur-Rabbani, Imam arani, kuddise sirruhu, vezano
za odnos i ljubav murida prema muridu napominje: Od
adaba murida u odnosu na svoga murida je i to da murid ne
bude lijen i ravnoduan naspram onoga to mu je nareeno
ili zabranjeno, i da se ne oslanja na svoje lijepo miljenje o
muridu (oekivajui njegovu pomo-himmet) govorei: Meni
je dovoljan pogled (tevedduh) mog murida! Bez sumnje je
ovo neznanje i nepoznavanje puta. Kada je jedan od plemenitih
ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu.alejhi ve sellem, rekao
mu: elim biti s tobom u Dennetu!, on, sallallahu alejhi ve
sellem, mu je odgovorio: U tom sluaju, pomozi mi u ovom
poslu sa mnogim injenjem sedde.(puno ini seddu kako bi
ti bila olakana elja; o.pr.)102 Na ovaj nain mu je preporuio
100 Kurtubi, El-Damiu, 4/61; evkani, Fethul-Kadir, 4/334.
101 Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal, 8/228; Hejsemi, Medmeuz-Zevaid,
8/271; Kurtubi, El-Damiu, 4/61; vidi: Sejjid ibni Alevi, Mefahimu
Jedibu En Tusahhah; 100 -102.
102 Muslim, Salat, 225; Ebu Davud, Tetavvu, 22; Nesai, Tatbik, 79.
60
Ljubav prema Allahovim evlijama
da se prihvati dobrih djela koja e biti nada za njegov efaat i
Allahovu milost, te da ljubav ne bude samo na jeziku a nada u
srcu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom
prilikom i kerki Fatimi, radiallahu anha, rekao: Fatima,
prihvati se dobrih djela koja e te spasiti od vatre! Znaj da ne
mogu otkloniti ono to ti od Allaha doe!103 Iako je bila kerka
Pejgambera, on, sallallahu alejhi ve sellem, opet joj napominje
da treba prigrliti dobra djela radi Allaha. Razlog tome je pravilo
i princip koji je utemeljio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekavi: Koga njegova djela unazade, srodstvo ga ne
moe unaprijediti.104
ejh Ebul-Abbas El-Mursi, rahimehullah, je rekao: Nije
murid onaj ko se hvali svojim ejhom, nego je murid onaj s
kime se njegov ejh hvali. 105
Jedan od velikana i imama Nakibendijskog tarikata,
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, opominje one koji bez
truda i dobrih djela nalaze utjehu u velianju svog murida
i koji samo rijeima zastupaju tesavvuf, i kae: Ne smije se
ostaviti injenje dobrih djela ili biti ravnoduan prema njima
zavaravajui se ruhanijetom meaiha (umiljati da su duhovne
pomoi njhovih ruhanijjeta dovoljne). Potpunosti (kemalat)
koje vidi kod drugih, u osnovi su letaifi ejha koji se slijedi, na
taj nain se one pojavljuju. Srce treba usmjeriti (tevedduh)
prema jednoj kibli (jednom ejhu). Rastreenost tevedduha
(kad je srce usmjereno na jednu; stranu, a murid na drugu)
prouzrokuje izgubljenost (husran), da Allah sauva...106
Pored dobrih djela i hizmeta, nain na koji se moe okoristiti
od muridi kamila jesu skruenost, poniznost i slomljenost srca.
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, to objanjava ovako: Uvjeti
103 Buhari, Vesaja, 11; Nesai, Vesaja, 6; Darimi, Rikak, 23.
104 Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Kuran, 10; Ibni Made, Mukaddime, 17.
105 arani,- El-Envarul-Kudsijje, 1/200.
106 Imam Rabbani, Mektubat, 1/148. pismo.
61
Dr. Dilaver Selvi
(arti) da bi se murid okrenuo muridu (tevedduhom) jesu
skruenost (tedarru) i poniznost prema Allahu, a skromnost i
slomljenost (inkisar) srca naspram murida. Sve drugo je uzrok
nemogunosti pribavljanja bilo kakve koristi (mahrumijet).107
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, ovaj edeb objanjava na
slijedei nain: Sastajanje s nekim i oformljivanje sohbeta ima
dva cilja:
1-okoristiti se i
2-biti od koristi.
Ukoliko sohbet nema ovo dvoje, on nema nikakve koristi.
Pored jednog velikana (na sohbetu), (da bi se moglo okoristiti
od njega), srce treba drati praznim, kako bi se napunilo
(manevijatskim fejzom) koji dolazi od tog velikana. Pored toga,
murid treba da sebe vidi nemonim i kao nekoga ko je duhovno
(manen) bankrotirao. Na taj nain e on postati mjesto njegove
blagosti (efkat) i stei e pravo prihvatanja fejza. Kako je
runo i alosno kada neko doe edan (kod jednog arifa koji
je okean duhovnosti i more milosti), pa se od njega vrati opet
edan. Smatrati se punim je jedna duhovna bolest, a smatrati
se neovisnim o jednom muridu je glupost i smetenost.
Hade Behauddin Nakibend, kuddise sirruhu, je rekao:
Bolesnik, prije svega treba biti ponizan i slomljenog srca.
Nakon toga mu se posveuje panja i prema njemu se okree
(tevedduh). Znai, uvjet (art) za tevedduh murida je
poniznost i slomljenost srca!108
Ali ibni Veta, kuddise sirruhu, je rekao: Kada je murid
iskren, on je muridu poput zjenice oka (vrijedan)109
Adab na koji murid treba obratiti panju prilikom isticanja
vrijednosti svog murida i ljubavi prema njemu, jeste da hvalei
svog murida ni na koji nain ne poniava druge muride, te
107 Isto, 157. pismo.
108 Isto.
109 arani, gore navedeno djelo, 1/190.
62
Ljubav prema Allahovim evlijama
da ne pronalazi njihove nedostatke i mahane, i ne prikazuje ih
krnjavim i nepotpuni (nakis). Ovo je veoma opasan posao koji
je zabranjen.
Imam arani, kuddise sirruhu, je rekao: Svaki murid
treba da vjeruje da je njegov murid potpun (kamil) i onaj koji
upotpunjuje (mukemmil), te da je on jedini u ijim rukama je
njegov manevi udio (nasib) i njegov irad. 110
Meutim, ovo njegovo vjerovanje (Itikad) ne smije
naruavati potovanje (hurmet) i vrijednost drugih murida.
Svi ehlullahi su vojska Uzvienog Allaha posredstvom kojih
upuuje i odgaja Svoje robove. Svi oni su porodica (al) Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; ive i ire njegov Sunnet.
Oni su milost svim ljudima i nikada ne mogu biti sredstvo
smutnje ( fitneluka) i razdora. Svaki mumin ih voli i treba ih
voljeti. Meutim, budui da je irad svakog ovjeka u rukama
jednog od njih, on svome muridu treba posebno initi hizmet
i vie blagodaran biti od ostalih. Govoriti: Tvoj murid je takav
i takav, a moj ovakav... je veoma runo i pogreno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio
ovu vrstu razdora na slijedei nain: Nemojte davati
prednost (ovaj je vrijedniji od toga, i sl.) meu Allahovim
Vjerovjesnicima (alejhimus -selam)!111
Ne pravite razliku medu Vjerovjesnicima (a.s.)!112
Prvak svih ljudi, sallallahu alejhi ve sellem, da bi nas
poduio edebu, iz svoje skromnosti je ovako naredio. Uzvieni
Allah nije prepustio muridima da oni odreuju (tesbit),
naimenuju (tajin) i podiu (terfi) mekame murida. On
odabire i On daje. On uzdie i unizuje. On daje i pla i smijeh.
Mo je Njegova i ast Njemu pripada. U Njegovoj ruci su
riznice i nebesa i zemlje. On vidi sve Svoje robove i zna sva
110 arani, isto djelo, 2/95.
111 Muslim, Fedail, Fedail, 159.str, 32. poglavlje
112 Isto 163 str, 32. poglavlje.
63
Dr. Dilaver Selvi
njihova stanja. On je Sudac (Hakim) Dana Sudnjega i Njemu
pripadaju zauzimanje (efaat), vaganje (mizan), uprija (sirat),
vatra (nar), Dennet i Ljepota (Demal). Treba vjerovati u sve
ono to je objavio, pokoravati se onima koje je poslao i ukazivati
potovanje (hurmet) i edeb onima koje On voli. Prema onome o
emu su nas obavijestili nai velikani, sa stanovita okoritenja
od murida, murid treba smatrati svog murida najpotpunijim,
a i sve ostale muride treba smatrati potpunim.
Kako je to naglasio Bediuzzeman Seid Nursi, rahimehullah:
Moj mereb i moj put su najljepi, ali su i drugi istinski merebi
i putevi lijepi,113 prema tome, treba se sa iskrenou pokoravati
muridu i slijediti ga, a ishod pripada Allahu.
6. Evlije posjeduju razliite stepene (derede)
K ao to je naznaeno u ajetu: A vojske Gospodara
tvoga samo On zna,114 samo Allah Uzvieni zna Svoje
evlije koji su Njegova vojska, i jedino On zna njihov broj i njihove
derede. Ovo znanje nije nama dato, a nema ni potrebe za njim.
Ono to je naa dunost, jeste da ih volimo, da ih uzimamo
za primjer i da se sa Allahovom pomoi trudimo da budemo
jedni od njih. Blizina Allahu Uzvienom i duhovno uzdizanje
(terakki) su pretpostavljeni vrstom vjerovanju (jekini iman),
a ono to se trai na ovom putu su ispravno znanje (ilmi sahih),
113 Seid Nursi, Mektubat, 244, 22 .pismo.
114 El-Mudessir, 31.
64
Ljubav prema Allahovim evlijama
potpuna bogobojaznost (takva) i iskrena borba (dihad). Ovaj
put je otvoren svakome, svakom mukarcu i eni.
Uzvieni nas obavjetava: Allah e na visoke stepene
uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato
znanje, a Allah dobro zna ono to radite.115
U drugom ajetu se kae: Gledaj kako jednim (ljudima)
dajemo prednost nad drugima; a na Ahiretu razlika u
stepenima (deredama) i prednostima bie, doista, vea.116
A u jednom drugom ajetu se kae: Za sve e biti posebni
stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za
djela njihova, - nepravda im se nee uiniti.117.
Kao to se vidi, ovo vrednovanje prema stepenima, biva sa
Allahovom voljom i milou, s tim to se od roba trai trud da
bi postigao ovu blagodat.
Uzvieni Allah kae: Mi smo jedne Vjerovjesnike nad
drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.118
Uzvieni Hakk u sljedeem ajetu dijeli Svoje robove na tri
vrste, i kae: Vas e tri vrste biti:
1. Oni sreni - ko su sreni?! (Ashabul-mejmene;
mumini kojima e knjiga djela biti data s njihove desne
strane).
2. I oni nesreeni - ko su nesreni?! (Ashabul-meeme;
munafici i kafiri kojima e knjiga djela biti data s
njihove lijeve strane).
3. I oni prvi (sabikun) - uvijek prvi (u injenju dobra i u
nagradi)! Oni e Allahu bliski (mukarrebun) biti (u
Njegov hudur primljeni), u Dennetskim baama
naslada.119
115 115 El-Mudadele, 11.
116 El-lsra, 21.
117 El-Ahkaf, 19.
118 El-lsra, 55.
119 El-Vakia, 7-12.
65
Dr. Dilaver Selvi
Evlije, kao vodii (imami) naroda, Allahovi namjesnici
(halife) i kao nasljednici (varisi) Pejgambera, sallallahu alejhi
ve sellem, u ovom ajetu su u treoj vrsti. Kao to je to ustanovio
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, istinski sufija je na mekamu
bliskih (mukarrebun), kao nasljednik Pejgambera, sallallahu
alejhi ve sellem. U Kuranu Mudrom, umjesto imena sufi je
koriten naziv mukarrebun.120
Da meu muslimanima pojedinci zauzimaju posebno
mjesto, deredu i posebna ovlatenja, Islamska ulema je
saglasna u slijedeim takama:
1. Uzvieni Allah je neke Svoje robove odabrao meu
ostalim robovima.121 Za to je temeljni dokaz ovaj ajet:
Allah za Sebe odabire onoga koga On hoe i upuuje
onoga ko Mu se iskreno obrati. 122 Imam Kurtubi,
rahimehullah, (preselio na Ahiret; 671.h 1273.m),
je za ove Allahove, delle delaluhu, rijei rekao, da
On Uzvieni odabire Svoje robove za znanje (ilm),
predvodnitvo u vjeri (imamet), poimanje ( fehm) i
vlast (mulk).123
2. Mjera u ocjenjivanju vrijednosti ( fadilet) je bogo
bojaznost (takva). Najvrijedniji ovjek je onaj koji
je najvie bogobojazan (mutteki). Vrijednost nije
vezana za porijeklo, rodbinu, imetak, vlast, domovinu
i narod.124 Ovu univerzalnu paradigmu postavlja
120 Vidi: Suhraverdi, Avarif, 18 (Prevod: Gerek Tesavvuf, 16.).
121 Vidi: Ibni Derir, Damiul-Bejan, 22 1137, 25/16; Semerkandi,
Bahrul-Ulum, 3/192; Ibn Atijje, El-Muharrerul-Vediz, 5/29; Kurtubi,
El-Damiu Li Ahkamil-Kuran, 14/374, 16/12; Ibni Kesir, Tefsirul-
Kuranil-Azim, 6/532, 7/183; Kasimi, Mehasinut- Tevil, 14/4985.
122 E-ura, 13.
123 Kurtubi, u gore navedenom djelu, 7/30.
124 Vidi: Ibni Derir, ibid, 26/140; Kurtubi, ibid, 16/345-347; Ibni Kesir,
ibid, 7/365-367; Sujuti, ibid, 7/579-582; evkani, ibid, 5/78; Kasimi,
ibid, 25/5469.
66
Ljubav prema Allahovim evlijama
Kuranski ajet: Najugledniji (najvrijedniji) od vas kod
Allaha je onaj koji Ga se najvie boji.125
3. Mumini meusobno zauzimaju razliite derede.
One koji su na najvioj deredi, Kur an naziva bliski
(mukarrebun) 126 127
4. Oni kojima je dato znanje, ukoliko budu uvali njegovo
pravo, njihova dereda e biti daleko iznad dereda
drugih mumina. Dokaz za to su rijei Uzvienog:
Allah e na visoke derede uzdignuti one medu
vama koji vjeruju i kojima je dato znanje128 kao i
hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Vrijednost i prednost (istinskog) alima u odnosu na
pobonjaka (abida koji je zauzet samo sa ibadetom), je
kao primjer mene u odnosu na onoga koji je od vas
na najniem stepenu (deredi).129 U drugom rivajetu
se kae: Kao prednost punog mjeseca u odnosu na
druge zvjezde.130
5. Uzvieni Allah je mumine koje voli u Kuranu
nazvao prema osobinama koje, posjeduju; neke je
nazvao bliskima (mukarrebun)131, neke iskrenima
- pravednicima (siddik)132, neke dobroiniteljima
125 El-Hudurat, 13.
126 Vidi: Ibni Derir, ibid, 22/135; 27/171; Ibni Atilie, ibid, 5/230; Kurtubi,
ibid, 17/299- 300; Ibni Kesir, ibid, 7/491; Sujuti, ibid, 5/256-7; 7/ 126-
27.
127 Vidi: Ibni Derir, ibid, 28/16; Semerkandi, ibid, 3/337; Kurtubi, ibid,
17/299-300; Ibni Kesir, ibid, 6/536; Sujuti, ibid, 8/83; evkani, ibid,
4/399; Kasimi, ibid, 16/5722.
128 El-Mudadele, 11.
129 Vidi: Tirmizi, llm, 19 (No.2685).
130 Ibid, hadis No. 2682 .
131 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 45; El-Vakia, 11; El-Mutaffifin, 28.
132 Vidi tefsir ajeta: En-Nisa, 69; El-Hadid, 19.
67
Dr. Dilaver Selvi
(muhsinini)133, neke dobrima (ebrar)134, neke
prijateljima - tienicima (evlija)135 kao i drugim
imenima.
Komentatori Kurana (mufessiri) su u komentaru gore
navedenog ajeta (Allah e na visoke derede uzdignuti
one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. El -
Mudadele, 11.) dali razliite definicije onih koji ulaze u ovu
grupu, i spomenuli razliite osobine evlija koji pripadaju ovoj
skupini bliskih (mukarrebun), a koji su po sufijama elita
medu evlijama i imami bogobojaznih (muttekija).
uveni mufessir, Ebul - Lejs Es - Semerkandi, rahimehullah,
(preselio na Ahiret; 373.h /983.m), je prenio, oko 25 definicija;
a mufessiri poslije njega, koji su definisali ove grupe, uglavnom
su prenosili isti broj definicija. Mi emo navesti jedan njihov
dio.
Prema naim mufessirima, vrste i stanja onih koji su
sa Allahovim, delle anuhu, odabirom i dozvolom postigli
svojstva (sifate) prvih (sabikun) i poloaj (mekam) bliskih
(mukarrebun), su sljedea:
1. Pejgamberi, (alejhimus-selam) su na elu ove vrste, a na
njihovom elu je na Poslanik, Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem.
2. Hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, radiallahu anhuma,
su na elu onih koji su postigli ovaj mekam ummeta
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.136
3. Svi ostali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
133 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 124; En-Nahl, 128; El-Ankebut, 69; El-
Ahzab, 29; Es- - Saaffat, 113.
134 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 193, 198; El-lnsan, 5; El-lnfitar, 13; El-
Mutaffifin, 18, 22.
135 Vidi tefsir ajeta: El-Enfal, 24; Junus, 62.
136 Ovo miljenje prenosi Maverdi, vidi: Tefsirul-Maverdi (En-Nuketu
vel-Ujun), 5/448.
68
Ljubav prema Allahovim evlijama
ve sellem, ulaze u ovu vrstu, neka je Allah zadovoljan s
njima.
4. Prvi koji su vjerovali (mumini) od prethodnih ummeta,
takoer, ulaze u ovu vrstu.
5. Svi dobri (salih) robovi ummeta Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, koji su postigli vjerovanje
sa ubjeenjem (jekini iman), istinsku bogobojaznost
(takva) i mekam bliskosti (kurbijjet), ulaze u ovu
vrstu.
Mufessiri su najprepoznatljivije osobine evlija koji ulaze u
ovu vrstu pobrojali na slijedei nain:
1. Oni naputaju dunjaluk radi Allaha Uzvienog .
2. Posjeduju vie lijepih osobina od nedostataka.
3. Oslanjaju se u potpunosti na Allaha, svu svoju snagu i
trud troe u pokornosti Njemu.
4. Sve njihove misli i zaokupljenost su Ahiret.
5. Kao to su se i sami spasili, uinjeni su posrednicima s
ijim efaatom i drugi nalaze spas.
6. U svim poslovima se oslanjaju na svog Gospodara.
7. Stalno trae Allahovo zadovoljstvo (rizaluk) i ljubav
(muhabbet).
8. uvaju se i velikih i malih grijeha,
9. Pouruju sa namazom i dihadom ispred svih ostalih.
10. Zaokupljeni su sa svojim sramotama, ne ulaze u
nedostatke i mahane drugih i
11. Prema radosnim vijestima Kurana137 i Hadisa138 ui e
137 Vidi ajete : El-Fatir, 32, 33; El-Vakia, 12, 88, 89; El-lnfitar, 13; El-
Mutaffifin, 28.
138 Meu tim hadisima je i hadis u kome je Resulullah, salallahu alejhi ve
sellem, nakon to je prouio ajet: Mi emo uiniti da Knjigu (Kuran)
poslije nasljede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; bie onih koji e se
prema sebi ogrijeiti, bie onih ija e dobra djela podjednako teka
biti, i bie onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge
nadmaiti (sabikun), - za to e veliku blagodat dobiti. (Fatir, 32.);
69
Dr. Dilaver Selvi
u Dennet bez obrauna.
12. Knjigu djela e uzeti sa svoje desne strane 139
13. Oni su istinski alimi
14. Njihove nutrine (batini) su bolji od njihovih spoljnjosti
(zahir).
15. Jezikom potvruju Jedinstvo Uzvienog Allaha, udovi
ma i organima Mu se pokoravaju, a srca su im potpuno
iskrena.
16. Ue Kuran i po njemu se vladaju.140
17. Bore se na Allahovom putu (ehli-dihad). 141
18. Uzdigli su se do mekama ilijjuna-a.142
19. Allahovu volju su predpostavili svojoj volji !
Oni koji u mome ummetu nadmae druge u dobru (sabikun), ui e
u Dennet bez obrauna. Oni ija djela budu podjednaka (muktesid)
bie podvrgnuti lahkom obraunu (hesabu), a oni koji se budu
ogrijeili prema sebi (zalimi prema sebi) bie zadrani i kanjeni
onoliko koliko budu imali grijeha, a zatim e ui u Dennet. Vidi:
Ahmed ibni Hanbel, Musned, 5/194; 6/444; Taberi, Damiul-Bejan,
22/137; Begavi, Mealimut-Tenzil, 6/421; Taberani, El- Mudemul-
Kebir, 18/79-80; Hakim, Mustedrek, 2/426; Hejsemi, Medmeuz-
Zevaid, 7/95.
139 Vezano za definicije do ove, vidi: Samerkandi, Bahrul-Ulum, 3/86-
87.
140 Ove etiri definicije prenosi Begavi, vidi: Begavi, Mealimut- Tenzil,
6/423.
141 lbnul-Devzi, Zadul-Mesir, 8/133; rijei pripadaju hz. Osmanu r.a .
142 Ibni Kesir ovo miljenje prenosi od Suddija. Ibni Kesir, rahimehullah,
nakon ireg osvrta na ovu temu, kao zakljuak kae sljedee: Sve ove
rijei su pouzdane (sahih), jer oni koji su na mekamu mukarrebina
i koji su odlikovani svojstvom sabikuna, ine dobra djela u skladu
ajeta : I nastojte (pourite!) da zasluite oprost Gospodara svoga i
Dennet prostran kao nebesa i Zemlja! (Ali Imran, 133.). Oni koji
su na dunjaluku pretekli druge u pokornosti (itatu), pretei e ih i
na Ahiretu. Nagrada je prema vrsti djela, ono ta radi to e nai.
Nakon ovog zakljuka, Ibni Kesir prenosi predaju od Ibni Ebi Hatima u
kojoj se kae da su oni koji pripadaju ovoj skupini vrijedniji od meleka.
(Vidi: Ibni Kesir, Tefsirul - Kuranil-Azim, 7/490-491.; tampan u
osam tomova).
70
Ljubav prema Allahovim evlijama
20. Prvi ulaze u mesdid, a posljednji iz njega izlaze.143
21. Kad im se da neko pravo prihvate ga, a kada se od
njih neto zatrai, udjeljuju irokogrudno. Kada sude
svijetu, kao da sami sebe osuuju.144
22. Nikako ne zaboravljaju na Allaha i stalno Ga spominju
(zikire).145
23. Posjeduju duhovna (manevi) stanja (halove).
24. Od iskuenja uzimaju slast.
25. Kada im ne bude dato nita od dunjaluka, zahvaljuju; a
kada im doe neto u ruke, udjeljuju.
26. Neovisni su od svega, jer su sa svojim Gospodarom.146
Imam Kuejri, kuddise sirruhu, je nakon to je nabrojao
gotovo sve gore navedene osobine evlija mukarrebina, koji
zauzimaju prvi saf u robovanju Allahu Uzvienom, dodao
sljedee: Oni su postojani (baki) sa Uzvienim Allahom (na
mekamu (beka billah), presjekli su veze sa svime (ma sivallah)
osim Allaha, predali su svoj ruh Njemu, postigli su istinsko
vjerovanje i ubjeenje (hakkul-jekin), napustili su sve besposlice
i rune stvari, postigli su isar, uns, hejbet, kurbet, muhabbet,
munadat i tefviz, te mekam osvjedoenja (muahede). Oni
uope nisu zastrti od Uzvienog Hakka.147
Imam Kuejri, kuddise sirruhu, kae da su arifi koji su u
143 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 8/6-7, ovo miljenje potkrepljuje sa
predajama od Ebu Nuajma i Bejhekije.
144 Kurtubi ovo miljenje preuzima iz hadisa kojeg prenosi; vidi: El-
Damiu, 17.tom/199.str. ,
145 Kurtubi nakon to kae: O sabikunima su mnogo toga rekli posjednici
srca (Erbabul- Kulub ), prenosi mnoge predaje od sufija. Ovo miljenje
prenosi od Zunnuna El-Misrija, kuddise sirruhu.
146 Posljednje definicije prenosi Kurtubi. Vidi: Ibid, 14/348-349. Predaje
Kurtubija Ilbni Atijjea su paralelne. Predaje Ibni Atijjea pogledaj u
djelu: El- Muharrerul-Vediz, 5/230, 453.
147 Kuejri, Letaiful-larat, 3/204- 206 .(Sa tahkikom Ibrahima Besjunija,
drugo izdanje, 1983.god.)
71
Dr. Dilaver Selvi
skupini mukarrebina na mekamu ajnul-dema148 149, te da
su poasti kojima je odlikovana ova posebna (havas) skupina
razliite.150
Hudviri, kuddise sirruhu, (470.h / 1077.m) spominje
skupinu evlija od 4000 osoba, koji su skriveni i koje ne poznaje
ni svijet a ni oni sami. Pored njih postoji grupa evlija koji se
nalaze u dergjahu Uzvienog Allaha i koji se zovu ehli-hall
vel-akd, od kojih je tri stotine evtad, trojica nukeba i jedan
kutb (ili gavs). Svi oni se meusobno poznaju.
On, takoer, navodi da ima mnogo hadisa i izvjea (ahbar)
koji govore o njima, te da postoji saglasnost (idma) ummeta
po pitanju onoga o emu obavjetavaju ti hadisi i ahbari.151
Mi ovdje elimo da prenesemo nekoliko hadisi erifa koji
govore o osobinama evlija, njihovim vrstama i zaduenjima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
Ebdali se (uglavnom) nalaze u amu. Njih je etrdeset osoba.
Ako umre jedan od njih, Allah na njegovo mjesto dovede
148 Termine Dem i ajnul-dem vidi: Kuejri, Risale, 222, 223. Ibrahima, alejhis-selam (njegovog ahlaka i stanja). Zbog
Suhraverdi ove termine ovako objanjava: Dem je stanje u kome rob vidi
samo Hakka s Kojim je skupa, dok je tefrika posmatranje roba onoga to
eli, odvojeno od Hakka. Na ovu temu postoje mnogi iareti sufija. Ono
to se eli objasniti sa ovim terminima jeste tevhid onoga koji je u stanju
dema u kojem je u potpunosti oien od stvorenja, dok se sa tefrikom
eli ukazati na trud i nastojanje roba da sa dobrim djelima i ibadetima
postigne dem. Prema tome, dem je mogu samo sa tefrikom.
Kada sufije kau: Taj ovjek je u stanju dema, to znai da je njegovu
nutrinu (batin) u potpunosti zaposjela murakaba Uzvienog Hakka.
Ebul-Hasan Ali Muhammed Muzejjin, (k.s.) je rekao: Dem je lino
nestati (fani) od sebe i biti sa Allahom, a tefrika je robovati Allahu
sa stalnim injenjem dobrih djela. (Vidi: Suhraverdi, Avariful-Mearif,
str.524-525.str, Bejrut, 1983; prevod na turski: Gerek Tesavvuf, 677 -
678.str.
149 Kuejri, Letaif, 3/518.str .
150 Kuejri, ibid, 704.
151 Hudviri, Keful-Mahdub, 258; (prevod na turski: Sulejman Uludag,
Istanbul, 1982; 330.str.
72
Ljubav prema Allahovim evlijama
drugoga. Zbog njih (i njihovih dova) kia pada i postie se
Boija pomo u borbi protiv neprijatelja. Zbog njih (i njihovih
dova) se podie kazna sa stanovnika gradova.152
ejh Eref Ali Tanevi, rahimehullah, ovako komentarie
ovaj hadis: Budui da u hadisu stoji dokaz postojanja jedne
grupe evlija, ridalul-gajb, nije nelogino da postoje i druge
grupe. Ako na jednu temu postoji jedan primjer postojanja, to
potvruje injenicu da na istu temu postoji jo slinih primjera,
to je temeljno pravilo. U ovom hadisu se nalazi dokaz postojanja
duhovnog blagoslova (manevi bereket), dok dokaz za uticaj
(tesarruf ) ridalul-gajba na prirodu nalazimo u Kuranskom
kazivanju153 o Hidru, alejhis-selam.154
Drugi hadisi na ovu temu:
Ebdali mog ummeta nee ui u Dennet zbog mnogog
klanjanja namaza, mnogog posta i mnogog udjeljivanja
sadake, nego e ui sa Allahovim rahmetom, a zbog svoje
plemenitosti (sehavet) i istoe svojih srca (selamet).155
U mom ummetu ima etrdeset osoba koje su na srcu
njihovih dova Allah otklanja belaje sa stanovnika Zemlje.
Zovu se ebdali. Oni nisu postigli ovaj stepen sa svojim
namazima, postom i udjeljivanjem sadake. Nakon to
su ashabi upitali: S ime su postigli ovu deredu? Allahov
152 Ahmed ibni Hanbel, Musned, 1/112; Hejsemi, Medmeuz-Zevaid,
10/62; Zebidi, Ithafus-Seade, 10/32; Sujuti, El-Haberud-Dall (u
djelu El-Havi), 2/456-59; Sehavi, Mekasid, 9; Adluni, ibid, 1/2; Ibni
Manzur, Muhtesaru Tarihi Dimek, 1/ 113.str.
153 Vidi u suri El-Kehf, 60-82. str.
154 Eref Ali, Hakikatut-Tarika (prevod na turski: Hadislerle tesavvuf),
281.
155 Vidi: Ebul-Hasan El-Hallal, Kerametul-Evlija, 33; Bejheki, uabul-
lman, 7/439; Hakim Ebu Nuajm, Hilyetul-Evlija, 4/173; Taberani,
Mudemul:Kebir, 10/181, No. 10390; Hejsemi, ibid, 10/63; Adluni,
Keful-Hafa, 1/26
73
Dr. Dilaver Selvi
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Sa svojom
plemenitou i udjeljivanjem savjeta muslimanima.156
Meu Allahovim robovima ima tri stotine koji su na
srcu Adema, alejhis-selam (njegovog ahlaka i stanja), etrdeset
koji su na srcu Musaa, alejhis-selam, sedam koji su na srcu
Ibrahima, alejhis-selam, pet koji su na srcu Debraila,
alejhis-selam, tri koji su i na srcu Mikaila, alejhis-selam,
i jedan koji je na srcu Israfila, alejhis-selam. Kada umre
ovaj posljednji (kutb - koji je na srcu Israfila, a.s.), na njegovo
mjesto dolazi jedan od trojice (ulera), kada umre jedan od
njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od petorice (belera), a
kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od
sedmorice (jediler), a kada umre jedan od njih, na njegovo
mjesto prelazi jedan od etrdesetorice (krklera), a kada
umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od tri
stotine (u juzlera), a kada umre jedan od njih, na njegovo
mjesto prelazi jedan od obinog svijeta. Zbog njihovih dova,
Uzvieni Allah oivljava, usmruje, sputa kiu, ini da nie
bilje i otklanja belaje koji mogu zadesiti Zemlju. Kada je
Abdullah ibni Mesud, radiallahu anhu, bio upitan: Kako to da
zbog njih usmruje i oivljava? Odgovorio je: Oivljava tako
to oni ine dovu za poveanje ummeta, pa se zbog njihovih
dova ummet poveava. Usmruje tako to oni ine bed-dovu
da Allah uniti nasilnike (zalime), pa ih On Uzvieni ubija i
njihove korjene upa. Oni ine dovu za kiu, pa bude sputena,
ine dovu za bereket pa zbog njihovih dova na Zemlji niu
plodovi. Oni ine dove zbog kojih se podiu mnogi belaji sa
Zemlje.157
156 Et- Tirmizi, ibid, 1/166; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 66; Albani,
Silsiletu Ehadisid-Daife, 3/668.
157 Ebu Nuajm, ibid, 1.tom 18-9; Ibni Manzur, ibid, 1.tom/116, 117;
Zebidi, Ithafus-Seade, 10.tom/323; Ibni Arrak, Tenzihu-eria,
2.tom/306. str; Hejsemi, ibid, 10/63.str.
74
Ljubav prema Allahovim evlijama
Na Zemlji e uvijek (do Sudnjeg Dana; op.prev.) biti
etrdeset osoba koje su poput Ibrahima, alejhis-selam,
(njegovog ahlaka i prirode)onima koji ive na Zemlji, kia se
sputa i Allahova pomo im dolazi zbog njihovih dova. Kada
jedan od njih umre, na njegovo mjesto Allah dovede nekog
drugog158
Ebdali su etrdeset ljudi etrdeset ena. Kada umre
jedan od ljudi, Allah na njegovo mjesto dovede drugog
ovjeka, a kada umre jedna od ena, na njeno mjesto dovede
drugu enu.159
Nakon Nuha, alejhis-selam, Zemlja nee biti bez sedam
osoba, Allah zbog njih podie belaje sa Zemlje.160
Kod koga se nadu ove tri osobine: zadovoljstvo sa
odreenjem (kader), strpljivost naspram zabranjenih
(haram) stvari ljutnja iskljuivo radi Allaha; bie jedan od
ebdala s ijim bereketom opstaje Zemlja i stanovnici na
njoj.161
Hakim Et - Tirmizi, rahimehullah, ( 285.h / 898.m) je
podijelio evlije u dvije vrste:
1. 0ne (evlije) koje tite Allahovo pravo; (evlijau
hakkillah),
2. Allahovi tienici (evlijaullah).
Prva vrsta evlija izvrava strogo naredene dunosti ( farz)
i izbjegava zabranjene (haram) stvari. Oni se ovoga dosljedno
pridravaju uz injenje i ostalih djela pokornosti, a izbjegavaju
ono to je pokueno
Druga vrsta su one evlije koje je Uzvieni Allah uzeo u
158 Sulemi, Tabakat, 2; Taberani, El-Mudemul-Vesit, 5/65.str. No.4113;
Hejsemi, ibid, 10/63.str.
159 Dejlemi, ibid, 1/154-155; Sujuti, El-Damius-Sagir, 1/ 471.str.hadis
No.3036; Adluni, ibid, 1/25.
160 Sujuti, El-Havi, 2/461 .
161 Dejlemi, Firdevsul-Ahbar, 2/132; Adluni, ibid, 1/28.
75
Dr. Dilaver Selvi
posebnu Svoju zatitu, koje je spasio od robovanju svom nefsu
i koje je obasuo milou i nurom. On Uzvieni ih je uzdigao na
visoke derede, darovao im duhovnu snagu, oistio ih, odgojio
i ukrasio sa manevijatskim svjetlom (nurom), a potom ih vratio
svijetu kao velike Svoje robove.162
Hakim Et - Tirmizi, kuddise sirruhu, odabrane meu
evlijama; imame, povjerenike, - murakibe i bajraktare ostalih
evlija, opisuje na slijedei nain:
Jedan dio ehlullaha posjeduju najvie derede evlijaluka
(velajet). Takav jedan velijj je rob Uzvienog Allaha koga On
odabire za velajet. Takav rob se kree i djeluje u posebnoj zatiti
Allaha Uzvienog, s Njim govori, vidi, uzima i razumijeva
(poima). Allah, delle delaluhu, njegovu ast (i irad) iri po
Zemlji s tim to ga je uinio bajraktarom svih evlija.
On ga je uinio sigurnou za stanovnike Zemlje, mjestom
posmatranja stanovnika zemlje i Nebesa, mirisom (rejhanom)
srca, Svojim posebnim prijateljom, mjestom Svog pogleda
(nazar), riznicom Svojih tajni i biom Svoje Pravednosti
(adalet). Uzvieni Allah posredsvom njega odgaja (terbijjeti)
Svoje robove, sa njegovim pogledom oivljava mrtva srca, s njim
upuuje stvorenja na Svoj put i odrava Svoj Zakon (Hukukul-
Ilahi). On je klju upute, radost Zemlje, povjerenik (emin) i
voa (imam) ehlullaha. On je stalno zaokupljen sa pohvalom
(sena) svoga Gospodara. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
se ponosi sa njim u Boijem prisustvu (huduru Ilahi). Uzvieni
Allah na njegovom mekamu velia i njegovo ime. Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, sa svjetlou u oima se raduje zbog
njega. Uzvieni Allah uva njegovo srce od derta i zauzetosti
dunjalukom. Daruje ga sa visokim mudrostima. Privlai ga
samo Svome tevhidu (Sebi) a Udaljava ga (i isti) od sjene strasti
njegove due (nefs) i od toga da uope vidi svoj nefs. Njega
162 Hakim Tirmizi, Hatmul-Evlija, 118, 138, 331; Kitabu Siretil-Evlija,
(Bejrut, 1992.g.), 2, 33.str.
76
Ljubav prema Allahovim evlijama
postavlja za povjerljivog murakiba deftera drugih ehlullaha
(u kojima se upisuju njihova imena i halovi). Obavjetava ga o
njihovim mekamima i deredama.
Na ovaj nain on postaje prvak nudeba-a, salih hukema-
a, lijek za bolesti i imam duhovnih doktora. Njegove rijei
vezuju srca ljudi za Allaha, a kada ga vide, njihove due nalaze
lijek. Kada se usmjeri (tevedduh) prema njima, odstranjuje iz
njihovih srca niske elje i strasti, njegova blizina njima, isti ih
od runih osobina. On je poput nura i topline proljea, poput
ljeta u kome se skupljaju plodovi. On je zaklon i tit iza kojeg
se ljudi sklanjaju. On je izvor i riznica onima koji tragaju, On
razluuje istinu od lai. On je iskreni - pravednik (siddik),
ovjek Uzvienog Hakka, Njegov prijatelj. On je znalac (koji
posjeduje spoznaju Allaha Uzvienog - arif; o.pr.). On je mjesto
nadahnua (ilham), On je jedini za koga se moe rei da je
Allahov prijatelj.163
Ove naznake su svjedodbe arifa koji poznaje ova stanja
i koji je proao ovim putem. Onaj ko nije doivljavajui ova
stanja stekao iskustvo i nije postigao spomenute mekame,
treba vjerovati da Allah Uzvieni ini ono to hoe, te gajiti
povjerenje prema potpunim arifima, to e mu biti dovoljno.
Pored svega to smo spomenuli, ipak se ne smije pretjerivati
u ljubavi i hvaljenju muridi kamila. Potujui njegovo pravo,
treba se znati granica. Onaj koji najbolje poznaje stanje robova,
koji daje kome hoe i ta hoe, i onaj koji unizuje i uzdie je
Allah Uzvieni. Sultan svih Vjerovjesnika i evlija, Prvak svih
ljudi, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je po pitanju ove
teme, a i svoje linosti, postavio slijedee mjerilo:
Nemojte me veliati i uzdizati kao to krani veliaju
Isaa sina Merjemina (uzdiui ga do derede boga). Ja sam
163 Vidi: Hakim Et-Tirmizi, Nevadirul-Usul, 1/339; vezano za slina
svojstva vidi: Tirmizi, Kitabu Siretil-Evlija, 35-6.
77
Dr. Dilaver Selvi
samo rob. Za mene recite: Allahov rob i Poslanik.164
O ljudi! Pazite ta govorite. uvajte se da vas ejtan
ne navede na bezvrijedne stvari, Ja sam Muhammed sin
Abdullahov i Allahov Poslanik. Tako mi Allaha, ne elim da
me uzdiete vie nego to me je Allah uzdigao.165
Ono to raduje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, jeste da se ukrasimo, njegovim edebom i da ivimo i
oivljavamo njegov sunnet. Na taj nain emo pokazati da
ga volimo i da pored svega njemu dajemo prednost. Evlije
koje su zaduene sa iradom, takoer ne trae od onih koji ih
slijede da ih rijeima veliaju i hvale, nego da u pravom smislu
rijei robuju Uzvienom Hakku. To je zbog toga to oni vole
Uzvienog Hakka (Njegovi su aici) i to je njihova radost u
robovanju Njemu. Koliko god se raduju poveanju svojih
dereda sa pokornou, toliko se raduju i ele da se derede onih
koji ih slijede poveavaju sa njihovom iskrenom pokornou i
ibadetima Allahu Uzvienom.
7. Evlije su ljudska bia koja imaju
ljudska stanja i iskuenja
Budui da su evlije ljudska bia, ljudi ih mogu nijekati
i zlostavljati. Allahov adet je ovakav. Meutim, to
ne moe poremetiti njihovu potpunost (kemalat) i ne moe
164 Buhari, Enbija, 48; Ahmed, Musned, 1/23; Darimi, Rikak, 68.
165 Ahmed, Musned, 3.tom /241.str; Ibni Kesir, El-Bidaje, 6/47.
78
Ljubav prema Allahovim evlijama
sprijeiti Allahov rahmet koji im je obean.
Uzvieni Allah je Svoje Vjerovjesnike i evlije uinio
posrednicima upute (hidajet) i upuivanja na pravi put (irad),
Da bi to mogli initi, Vjerovjesnici kojima je dola Objava (vahj)
od Allaha, a koji su je dostavili i objasnili ljudima, trebali su i
sami biti ljudska bia (beer). Ista stvar je i sa evlijama i muridi
kamilima koji su taj posao nastavili kao njihovi nasljednici. Kako
god postoji na hiljade razloga i koristi da posrednici (izmeu
Allaha d.. i ljudi; o.pr.) budu ljudska bia, njihova osobina
ljudskosti je za mnoge bila razlog iskuenja i poricanja.
Zbog ljudskih osobina Vjerovjesnika i evlija, mnogi ljudi
su ih poricali i zanemarivali. Razlog tome je to priroda ovjeka
teko prihvata i nije sklona pokornosti nekome ko je iste vrste
kao i on. Kurani Hakim ovu ljudsku slabost izraava ovako:
A ljude je, kad im je dolazila Objava, odvraalo od
vjerovanja samo to to su govorili: Zar je Allah kao poslanika
ovjeka poslao? 166(I to su ih poredili sa sobom i zavaravali
se zbog njihovih ljudskih osobina).
Ista stvar je i sa evlijama. ta vie, prema objanjenju
autora djela Ruhul-bejan, Ismail Hakkija Bursevija,
rahimehullah, upoznati potpunog velijja je tee nego upoznati
Allaha Uzvienog. RazIog tome je to se On Uzvieni poznaje
Svojom manifestacijom u svemu stvorenom (kainat), po Svom
Savrenstvu (kemal), Uzvienostl (delal), Ljepoti (demal)
i po tome to sve savladava (kahr). S druge strane, velijj je u
svojoj spoljanosti, odlikovan mnogim ljudskim (beerijetskim)
slabostima. On, kao i ostali ljudi, jede, pije, obavlja nudu i sl.
Dok se ne obrati svome Gospodaru (dok to ne bude potrebno),
kod njega se ne pojavljuje nikakav keramet. Kako e ga svijet
prepoznati u ovakvom njegovom stanju? Postoje mnoge tajne
i razlozi zbog kojih evlija prekriva svoj mekam i krije svoje
stanje. Najjednostavniji od njih jeste da, kada ih svijet upozna
166 El-lsra, 94.
79
Dr. Dilaver Selvi
kao Allahove evlije, i pone ih uznemiravati i zlostavljati, s
ime ulazi u rat sa Allahom Uzvienim. (A On Uzvieni je
rekao da e objaviti rat onome ko uznemirava Njegovog velijja
i osvetiti se za to.)167
Znai, pokrivenost njihovih mekama i halova je za svijet
(narod) milost, jer, ukoliko bi ih i uznemiravali ne poznajui ih,
za njih je kapija isprike otvorena. Ne znajui njihove stepene,
svijet ih je u svakom stoljeu uznemiravao i zlostavljao, a tako
e biti i u budunosti.168
Prema onome o emu nas obavijetava Imam arani,
kuddise sirruhu, najvea prepreka u prepoznavanju evlija
Uzvienog i Monog Allaha jeste posmatrati njihov vanjski
izgled, lik. Ovo je veliki zastor sa kojim je Allah Uzvieni
prekrio i sakrio mnoge Svoje prethodne evlije a i one koji e
doi kasnije.169
Poricatelji i nemarni koji su smatrali da Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ne moe dobijati Objavu zato
to je ovjek, te da ne moe saznati Boanske istine, vidjeti
meleke i postii Rabbanijjske tedellijjate, odmah su poeli sa
prigovorima:
On je ovjek kao i vi ; jede ono to vi jedete, pije ono to
vi pijete (ovo ne moe biti Pejgamber!)170
Zar da nas ljudi upuuju?171
Nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
167 Ovo potkrepljuje hadisi kudsijja: Onaj ko se suprostavlja i
neprijateljski odnosi prema jednom od Mojih evlija, zaista u mu
objaviti rat (i osvetiti se za Svog prijatelja). Biljee ga: Buhari, Rikak,
38; Ibni Made, Fiten, 16; Taberani, El-Mudemul-Kebir, 8.tom /222.
str.hadis No.7880; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 26-27, hadis No.1;
Begavi, erhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, hadis No. 696.
168 Bursevi, Ruhul-Bejan, 5/9.str
169 arani, Tabekatul-Kubra, 1/18.
170 El-Muminun, 33.
171 Ettegabun, 6.
80
Ljubav prema Allahovim evlijama
su u istom poloaju i iskuenjima. U osnovi, Pejgamberi i evlije
nisu nikada tvrdili da su daleko od ljudskih stanja i da su neovisni
od njih. Onima koje su pozivali, uvijek su govorili: Mi smo
ljudi kao i vi, ali, Allah daje poslanstvo (risalet) i (velajet) onim
robovima Svojim kojima On hoe.172 Zbog rijei i gestova gafila
i poricatelja, kojima vrijeaju, poniavaju, negiraju i zlostavljaju
muridi kamila, murid se ne smije uznemiravati, umanjivati
ljubav prema njemu i sumnjati u njegovu potpunost (kemalat).
Jer, iste stvari su se deavale i Pejgamberima, alejhimus - selam,
koji su imali mudize od Uzvienog Allaha, meu kojima je i
na Prvak, i Prvak svih ljudi, Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem. Uzvieni Allah, obraajui mu se, kae: (Miljenie!)
Tebi se nee rei nita to ve nije reeno Poslanicima prije
tebe (zato ne tuguj i strpi se)!173
Kao to smo tebi (Muhammede) dali, isto tako smo dali
da svakom Vjerovjesniku grijenici neprijatelji budu.174
Nasljednici Vjerovjesnika (veresetul-enbija), takoer,
imaju svoje neprijatelje i poricatelje. Oni to znaju. ta vie, oni
ekaju one koji e im nanijeti kakav dumanluk. Budui da su
ovakve stvari pratile sve Pejgambere, oni znaju da je to obiaj
(sunnet) koji e i njih pratiti, zato pored strpljivosti sa takvim
stvarima, oni ak i zahvaljuju. Oni, na izrugivanja i na napade,
na pravdi Boga, uzvraaju sa lijepom umjesnou i strpljivou.
Oni ne bivaju zauzeti sa osvetom, nego sa dobroinstvom. U
ovom poslu nastoje pronai mudrost i iz toga stei duhovnu
(manevi) dobit, a svoje neprijatelje preputaju Allahu.
Nije bio ni jedan velijj, a da nije imao nekoga ko mu se ruga
i negira ga. ta vie, i Allah Uzvieni ima Svoje poricatelje koji ga
nijeu. Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
koji je poslan kao milost svjetovima, imao je dumane koji nisu
172 Ibrahim, 11.
173 El-fussilet, 43.
174 El furkan, 31.
81
Dr. Dilaver Selvi
mogli shvatiti i pojmiti veliinu njegove linosti, i koji ga stoljeima
omalovaavaju. Mnogi zaljubljenici su za njegov put dali svoje
due, a mnogi zabludjeli su pod svoje noge prostrli trnje.
I ashabima, radijallahu anhum, su njihovi neprijatelji
inili isto. Isto je bilo i sa tabiinima, alimima, salihima i
plemenitim prvacima (sadati kiram), Allah sa svima njima
bio zadovoljan.
Na pitanje: Ako su tarikat i velajet istina (hakk), zato
imaju negatore i neprijatelje?, Sejjid Muhammed Raid,
kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 1993. godine) koji je bio
vesila milionima ljudi da se pokaju i nau uputu, i koji je bio
kutb irada u svom vremenu, odgovorio je: To to se govori
protiv tarikata ne znai da tarikat nije istina. Pogledajte, po
pitanju Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, koji je sunce
vjere, i po pitanju vjere koju je on donio, ima onih koji prednjae
ispred ostalih i bie ih do Kijametskog Dana. Mnogi klevetnici
i poricatelji ulau napore kako bi ocrnili ovu vjeru, meutim,
oni ne znaju da njihove lai i potvore o ovoj lijepoj vjeri bivaju
uzrokom da se ona jo ljepe i vre iri.
Sve to je u univerzumu se spoznaje i postoji sa svojom
suprotnou. Isto tako i potvore o tarikatu, bivaju uzrokom da
on zadobije jo ie stanje i da se iri. Allahov nepromjenjivi
zakon i obiaj (sunnetullah) je ovakav. Tarikat je oivljavanje
sunneta (Allahovog Poslanika, s.a.v.s.), Hazreti Resulullah,
alejhis-selam je objasnio koja je vrijednost tog posla.175
Evlije mogu biti bolesni i siromani. Mogu biti u bijedi i
neimatini. Mogu biti savladani od vanjskog dumana. U ratu
mogu biti ehidi ili gazije. Medu ljudima mogu biti izrugivani,
omalovaavani, ismijavani i uznemiravani. Neprilike im mogu
initi njihove ene, djeca i komije. Sve to je prirodno da im
175 Pitanje i odgovor, sa predavanja hz. Sejdaa kojeg je odrao u
banjama Sandkli u Afjonu 1980. godine. Sejjid Saki Erol je prenio
ovo predavanje.
82
Ljubav prema Allahovim evlijama
se deava. Medutim, nita od toga nemoe poljuljati i naruiti
njihov evlijaluk (velajet), ta vie, to im moe poveati njihov
stepen (mekam). Kadi Ijad, rahimehullah, u svom djelu E-
ifa objanjava na slijedei nain mudrost ovakvih slinih
stanja koja su zadesila Pejgambere alejhimus selam, i koja se
deavaju evlijama: Prije svega, to to Allah Uzvieni iskuava
raznim iskuenjima i belajima Svoje Pejgambere i prijatelje je
zbog poveanja njihovih dereda. To je uzrok upotpunjenja
njihovih stanja sabura, zadovoljstva (rizaluk), zahvalnosti
(ukr), pokornosti (teslim), oslanjanja na Allaha (tevekkul) i
predanja Njemu (tefviz) , te njihove dove i skruenosti (tedarru).
Nakon njihovog preivljavanja ovih stanja, biva ojaana njihova
pronicljivost (basiret) po pitanju blagosti naspram onih koji su
u iskuenju sa kakvim belajom ili rahmetom. Pored toga, ova
stanja su opomena drugima i jedna vrsta savjeta. Tako ljudi koji
su u tekoama koje su ih zadesile, razmisle o ovim njihovim
stanjima i nau utjehu. Pored svega toga, tjeskoba i iskuenja
koja zadese robove, iste njihov nemar (gaflet) i druge greke, i
na taj nain obezbjeuju da dou u Allahovu blizinu potpuno
isti. Zahvaljujui tome, nagrade im se poveavaju, a derede
im bivaju jo vie.176
Paljivo proitajmo ovaj hadisi erif: Musab ibni Sad,
radiallahu anhu, prenosi od svog oca da je rekao: Rekao sam:
O, Allahov Poslanie (Ja Resulallah)! Ko ima najvea iskuenja
i nedae od ljudi? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
je odgovorio: Pejgamberi, zatim oni koji su im najblii u
injenju dobra (ehli hajr), a zatim njima slini. ovjek biva
iskuavan belajom prema stepen u svoje vjere. Ukoliko je
njegova vjera jaka i vrsta, belaj i iskuenje koji ga zadese
budu veliki; a ukoliko mu je vjera slaba, biva iskuan prema
stepenu svoje vjere. Rob (mumin) dok se ne oisti iskuenjima
i belajima koji mu dolaze, i dok ne bude hodao po Zemlji bez
176 Kadi Ijad, E-ifa, 2/454.
83
Dr. Dilaver Selvi
grijeha, belaji ga nee napustiti. 177
Iako su evlije kao i svi drugi ljudi, u, ljudima svojstvenim
stanjima, ipak se od njih mnogo razlikuju i u mnogo viem
halu; sa svojim stanjima srca (kalb) i duha (ruh), duhovnim
stanjima i postojanou (istikamet), zanosom, ljubavlju i
suzama, zatim sa svojim takvalukom, edebom, razmiljanjem
(tefekkur), spominjanjem (tezekkur) i ciljem (hedef ). Prema
radosnoj vijesti od Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem;
Uzvieni Allah se pred melekima hvali sa Svojim dobrim
(salih) robovima,178 meleki im izraavaju svoje potovanje, a
Pejgamberi ih sa zahvalnou posmatraju.179
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, je rekao: Ehlullahi trebaju
smatrati velikom sreom to to ih svijet ogovara i uznemirava,
jer su i Vjerovjesnici isto inili i krajnje strpljivi bili.180
On, kuddise sirruhu, je takoe rekao: Bez slijeenja
ovih velikana (uleme ehlu sunneta vel-demaata; - ovako je
u originalu - o.pr.), i bez slijeenja njihovih miljenja, nije se
mogue spasiti. Ovo potvruju dokazi razuma (akl), predaje
(nakl) i otkrovenja (kef ). Nema nikakve mogunosti izmjene
ove injenice: Treba vjerovati da je druenje i sohbet sa onim
koji se je odvojio od ovog njihovog puta, koliko je jedno zrno
goruice, kao otrov koji ubija. Znaj da je sjediti s takvim isto to
i sjediti sa zmijom!181
Imam arani, kuddise sirruhu, je rekao: uo sam mog
Sejjida, Alija El-Mersifija, rahimehullah, gdje govori: Murid ne
smije ni u kom sluaju sjediti sa onim koji se suprostavlja (i
huli) njegovog murida. Zato to u veini sluajeva, murid, zbog
177 Tirmizi, Zuhd, 57; Ibni Made, Fiten, 23; Darimi, Rikak, 67; Ahmed,
Musned, 1/172- 174.
178 Muslim, Zikr, 11.poglavlje.
179 Ebu Davud, Buju, 76, No.3527; Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 4/372.
180 Imam Rabbani, Mektubat, 1/194.pismo.
181 Ibid, 213.pismo.
84
Ljubav prema Allahovim evlijama
rijei uvrede i nepromiljenog prosuivanja nekoga o njegovom
muridu, zapada u sumnje u pogledu svog murida.182
Kasnije emo se dotai negativnih posljedica prosuivanja
zasnovanih iskljuivo na zapaanju spoljanjeg.
Kada jednog roba koji je muridi kamil uzmemo za vodia
na putu upute i spoznaje, mi time, kao to neki misle, izmeu
nas i Allaha Uzvienog ne stavljamo nikakve posrednike, ljubavi
i voljene. Mi samo izvravamo Allahovo, (d..): Volite!,
i pokoravamo se Stvoritelju (Zati Bari). Mi se Allaha radi
druimo sa onima za koje je rekao: Budite sa (iskrenima)!, i
od njih uimo edeb. Na taj nain, mi prema Allahovoj naredbi
i edebu koji od nas trai, na Njegovom putu i radi Njega to
inimo. Mi znamo da su Rabbanijski alimi posrednici izmedu
nas i naeg Rabba, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Ukoliko elite da va namaz (i vae robovanje)
budu primljeni kod Allaha, neka vai imami budu ueni (A
u drugom rivajetu : Najbolji od vas). Zaista su ueni (ulema)
posrednici izmedu vas i vaeg Gospodara.183
Ljubav Allaha radi i na Allahovom putu ne predstavlja
uzrok irka, nego zahvalnosti (ukra). Posljedica i ishod ovakve
ljubavi je milost i na dunjaluku i na Ahiretu. Na Milostivi
Gospodar, delle delaluhu, rei e na Kijametskom Danu:
Gdje su oni koji su se voljeli zbog Mene? Na ovom Danu, kada
nema drugog hlada osim Moga, uzeu ih u Svoj hlad.184
Neka je hvala Allahu koji ini da uimo dovu na svakom
rekatu namaza u Fatihi: Uputi nas na put Tvojih (prijatelja)
kojima Si darovao Svoje blagodati (i ukazao posebne
poasti)!185 Gospodaru, usliaj nau dovu! Amin!
182 arani, El-Envarul-Kudsijje, 2/36.
183 Hakim, Mustedrek, 3/222; Taberani, El-Mudemul-Kebir, 20.tom
/328.str; Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 2/64.
184 Muslim, Birr, 37.
185 El-Fatiha, 6-7.
85
Dr. Dilaver Selvi
8. Insani kamil je blagoslovljen
(mubarek) kao Kaba
S va lijepa stanja (halovi), potpunosti (kemal) i
vrijednosti, ovjeku su dati od Allaha Uzvienog.
On Uzvieni je dao da se Kaba sagradi za ljude, dok je rukom
Svoje Moi stvorio ovjeka. Od njega je one koji su potpuni
(kamil), uinio Svojim namjesnicima (halifama) koji e Njegov
Zat predstavljati na Zemlji. Potpuni insan (insani kamil) je u
nekim aspektima vrjedniji od Kabe. Kaba je Allahova kua
(Bejtullah) a insani kamil je Allahov prijatelj (Velijjullah).
Prenosi se od Abdullaha ibni Amra, radiallahu anhu, da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je obilazio
oko Kabe, govorio: Kako si samo lijepa i kako je prijatan
miris tvoj. Kako si samo velika i potovanja dostojna. Tako
mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova dua mumin je
vrjedniji od tebe i vie potovanja dostojan. Allah je i imetak
njegov i krv njegovu haramom uinio, i naredio da se o
muminu samo dobro misli (i da se na pravdi Boga ne optuuje
i ne ocrnjuje).186
Od Ibni Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pogledao u Kabu i rekao: Kako je
velik hurmet tvoj (vrijednost i edeb koji se prema tebi treba
ispunjavati)187
U rivajetu od Ebu Pripremioima, radiallahu anhu, Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Kod Allaha je
hurmet mumina (vrijednost i edeb koji se treba prema njemu
ispunjavati) vei od tvog hurmeta. Kod tebe je Allah zabranio
186 Ibni Made, Fiten, 2; slian hadis biljei i Tirmizi, Birr, 85.
187 Bejheki, uabul-lman, 5/296-7, hadis No.6706; Adluni, Keful-Hafa,
2/292, No.2676
86
Ljubav prema Allahovim evlijama
(haramom uinio) jednu stvar, dok je kod vjernika (mumina)
zabranio tri stvari: njegovu krv, njegov imetak i da se o njemu
ne sumnjii (runo misli).188
Kaba je uinjena zabranjenim mjestom (tj. Mesdidul-
Haram; o.pr.) zbog vjernika. Uzvieni Allah kae: Prvi hram
sagraen za ljude jest onaj u Mekki, blagoslovljen (mubarek)
je on i putokaz svjetovima.189 On Uzvieni ukazuje da je
ovo blagoslovljeno mjesto dato ljudima. Iz ovoga moemo
zakljuiti da je insani kamil vrijedniji od mjesta koje je za njega
pripremljeno.
Eref Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 874.h
/ 1470.m) je u svom djelu Muzekkin-Nufus dao veoma lijep
komentar na ovu temu:
Srca evlija Uzvienog Hakka predstavljaju po jednu kabu.
Za Kabu koja se nalazi u Mekki-i Mukerremi kau Kabe-
i Halili, a za kabu srca Kabe-i Delili. Naime, spoljanju
(zahiri) Kabu je sagradio Halil Ibrahim, alejhis-selam, od
kamenja i zemlje; dok je kabu srca (kalbi selim) sagradio Moni
(Aziz) i Uzvieni (Delil) Allah (sa nurom moi i ukrasima
edeba). Onaj ko posjeti Allaha radi Spoljanju (Zahir) Kabu
(u Mekki), spasiti e svoje tijelo od vatre, a oni koji Allaha radi
posjeuju srca evlija, koji predstavljaju Nutarnje (batin) kabe,
od vatre bivaju spaena i njihova tijela i due. Na kraju, stizanje
(visal) do Prijatelja se ostvaruje u ovoj Kabi
Mevlana Delaluddin Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na
Ahiret; 672.h / 1240.m) je rekao:
O, vi koji na Hadd idete! Gdje ste vi, gdje ste? Doite
ovamo, ovdje je va Voljeni.
ejh Safi, kuddise sirruhu, je, komentariui ove stihove
rekao: Dva su Bejtullaha (Kabe) na Zemlji. Jedan je u Mekki-i
Mukerremi, koga narod posjeuje i tavaf ini zato to je farz, a
188 Bejheki, uabul-lman, 5/297 .
189 Ali Imran, 96.
87
Dr. Dilaver Selvi
drugi je srce ehlullaha, na koga ukazuju gore navedeni stihovi.
Ovi stihovi su upueni posjetiocima tog bejtullaha. Prema
tome, ruknovi Islama se upotpunjuju sa Kabom u Mekki, dok
se spoznaja Allaha (marifetullah) postie u kabi srca muridi
kamila.
Mevlana, kuddise sirruhu, kao da je htio rei: O narode,
koji traite marifetullah, i koji Hakka elite! Doite u Kabu
srca, i tu ga traite!190
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, je rekao: Kaba (manen)
posjeuje evlije ovog ummeta. Od njihovih nureva trai
blagoslov (bereket).191
Meutim, kako je to istakao ejh Eref Et - Tanevi; Iako
se ovdje asocira na veliinu i vrijednost srca insani kamila, jer
je ono mjesto gdje se manifestuje i pojavljuje (tedelli) Uzvieni
Hakk, ipak, ta vrijednost je sa jednog aspekta, te se ne moe
zakljuiti iz toga da je dozvoljeno ovjeku initi seddu192 193,
jer, takvo neto je haram.
Muridi kamil koji vri dunost namjesnika Allaha
Uzvienog (halifetullah) i nasljednika (varis) Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je u Ime Allaha i
Njegovog Poslanika dostojan da se potuje i da se prema njemu
odnosi sa edebom. Muminima je to dunost. Meleki su uinili
seddu Ademu, alejhis - selam zbog Allahove naredbe (emr) i
njegovog zadovoljstva (rizaluka), zato njihova sedda nije irk,
nego zahvala (ukr). ejtan zbog oholosti i zavisti nije uinio
seddu, zato je i protjeran iz Boije blizine i udaljen od Njegovog
190 Eref Rumi, Muzekkin-Nufus, 524; vidi: Hz. Mevlana, Divani Kebir,
(prevod: Abdulbaki Golpinarli), 7/608-9; Mustafa Usta, Divani
Kebirde Mevlananin Egitim Goruu, 130; Vezano za komentar ovoga
stiha, vidi: arani, El-Envarul-Kudsijje, 2/6.
191 Imam Rabbani, Mektubat, 1/209.pismo .
192 Eref Et-Tanevi, Hadislerle Tesavvuf, 144.
193 El-Hadd, 32.
88
Ljubav prema Allahovim evlijama
zadovoljstva. To to mumini okrenuti Allahu, pred Kabom
ine seddu, je zato to tako eli i nareuje Uzvieni Allah. Oni
Mu tako ine ibadet, a, pored toga i Kabi ukazuju potovanje
(hurmet). Isto tako je i sa kamil evlijama, voljeti ih, potovati, i
u njihovom prisustvu, zbog Boanskog hejbeta koji se na njima
oituje, ponizno i sa edebom ponaati, je nareenje Allaha i
Njegovog Poslanika. Ne smije se zaboraviti da ljubav, potovanje
i edeb koji ukazujemo potpunim evlijama, ne ukazujemo njima
lino, nego Boanskom (Ilahi) znaenju (mana), Rabbanijskim
tedellijjatima i Muhammedijjskom ahlaku koji se oituju na
njima. Ukazivati potovanje i ast vrijednostima koje pripadaju
Allahu, proistie iz srane bogobojaznosti (takva) i ukazuje na
njenu deredu.
9. Potpuni (kamil) mumini su vrijedni kao
meleki, i od mnogih njih su ak i vrijedniji
P rema djelima akaida i onome to nam govore
ehlullahi, potpuni insan je kod Allaha vrjedniji
od mnogih meleka. Meleki takve insane posjeuju, grle ih,
prisustvuju njihovim medlisima, za njih ine dovu i mole za
oprost (istigfar).
Od Abdullaha ibni Amra, radiallahu se prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kod Allaha
nema nijedno asnije stvorenje od (potpunog) insana. Pa je
upitan: I od meleka?.
Odgovorio je, alejhis-selam: I od meleka. Jer, meleki
89
Dr. Dilaver Selvi
su kao i sunce i mjesec duni (izvravati svoje dunosti u
granicama propisanim od Allaha.)194
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je rekao: (Potpuni) mumin je asniji kod Allaha od
pojedinih meleka.195
Imam Munavi, rahimehullah, (preselio na Ahiret; 1 031.h
/1621.m) u komentaru ovog hadisa kae: Razlog ove prednosti
je u tome to meleki nemaju strasti i elja koje navraaju
na zlo, i nefsa koji nareuje ono to je runo. Dok mumin
vlada svojim strastima i ejtanom koji ga navode na propast,
i upravlja svojim nefsom, svojim najveim neprijateljom, koji
stalno nareuje ono sto je runo. Na taj nain, on je u stalnoj
borbi i tekoama, a poznato je da su ast i keramet srazmjerni
potekoama (meakkatima).196
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
Kada je Uzvieni Allah stvorio Adema i njegovo potomstvo,
meleki su rekli: Gospodaru, Ti Si ih stvorio kao one koji
jedu, piju, ene se i jau (ivotinje i druga sredstva). Njima
daj dunjaluk, a nama Ahiret!
Uzvieni Allah je rekao: Zar da one koje Sam Svojom
rukom stvorio (Adema i njegovo potomstvo), kojima Sam
od Svoga ruha udahnuo i koji su sa Mojim emrom Budi!
stvoreni, kao vas uinim (njihova vrijednost je vea). 197
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je izvjestio da
e meleki posjeivati one koji stalno budu uvali hal zikra, i
da e ih grliti (musafaha initi) na putevima i u njihovim
posteljama.198
194 Bejheki, uabul-lman, 1/174-5, No.153, 154; Ali El-Mutteki, Kenzul-
Ummal, 12/192-3
195 Ibni Made, Fiten, 6; Sujuti, Damius-Sagir, 2/No.9155.
196 Munavi, Fejzul-Kadir, 6/256 .
197 Bejheki, uabul.lman, 1/172, No.149.
198 Muslim, Tevbe, 12; Tirmizi, Kijame, 59, No.2514 .
90
Ljubav prema Allahovim evlijama
Pored toga, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je
saopio radosne vijesti; da svi meleki vole Allahove prijatelje199,
da meleki i sva stvorenja na nebesima i na Zemlji, pa ak i ribe
u vodi i mravi u svojim gnjezdima, ine dovu i mole oprost za
one koji ljude pouavaju dobru200 i neprestano ih hvale.201
Sada dobro razmislimo, moe li se poistovjetiti sa Islamom
potjecenjivanje, uznemiravanje i mrnja potpunih prijatelja
Uzvienog Hakka koje On Uzvieni voli i cijeni, i koje vole
meleki, Vjerovjesnici i sva iva i neiva stvorenja koja trajno
ispoljavaju ovu Boansku ljubav? Moe li posljedica toga biti
dobro? Kad je u pitanju ova tema, elimo ukazati na greku
pojedinih mumina. Jedan dio pobonih mumina ne porie
potpune muride, nego, ne idu kod tih riznica nura i takvaluka
i ne okoritavaju se od njih. Oni to zapostavljaju troei vrijeme
sa ljudima koji su na njihovom stepenu, i ova njihova greka ne
proizilazi iz prkosa, nego od njihovog nemara. Za one iji su
put i cilj Ahiret, oni su na stepenu izvjesnog gubitka. Sa vrlo
malo iskrene ljubavi i edeba prema Allahovim prijateljima,
postigli bi velike koristi. Razlog tome je to su oni primljeni
u Allahovu blizinu i prisutnost (hudur), i to s Njim prave
medlise i sohbete. Onaj ko sjedi s njima nee biti nesrean
(lien bereketa i rahmeta).202
199 Muslim, Birr, 157.
200 Ibid, 45.
201 Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Ilm, 19.
202 Muslim, Zikr, 8.
91
Dr. Dilaver Selvi
10. Evlija nije bezgrijean (masum) kao
vjerovjesnik, ali je sauvan Boanskom
zatitom (himaje) od runih svojstava
B oanska zatita i sauvanost Pejgambera od grijeha
i od svega onoga to bi naruilo njihov mekam
vjerovjesnitva (nubuvvet), zove se masumijjet; dok se Boansko
uvanje i podrka evlija u okvirima erijata i u skladu edeba
velajeta, naziva mahfuzinet.
Mi emo sada ukratko definisati erijatski stav i granicu
ovog Boanskog mahfuzijjeta, koji se postie kao posljedica
vrstog vjerovanja (jekin) i potpune bogobojaznosti (takva).
Naime, Uzvieni Allah objanjavajui u ajeti kerimu Svoje
evlije, naglaava njihove dvije najbitnije osobine, a to su:
1. vrsto vjerovanje iz kojeg proistie ubjeenje (jekin), i
2. Stanje bogobojaznosti u pravom smislu i strah od
Allaha.203
Ovaj iman i takvaluk koji dovode do ovog velikog
mekama se u hadisi kudsijji objanjavaju ovako: Ko zlostavlja
i neprijateljski se odnosi prema jednom od Mojih evlija,
objaviu mu rat (i osvetiti se za Svog prijatelja). Moj rob Mi
se ne moe pribliiti niim draim od onoga to Sam mu
naredio od farzova. Moj rob Mi se neprestano pribliava
sa dobrovoljnim (nafile) ibadetima, sve dok ga ne zavolim.
A kada ga zavolim, (sa posebnim nurom koji mu darujem)
postanem njegov sluh kojim slua, njegov vid kojim vidi,
njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ukoliko
203 Sura Junus, 62..
92
Ljubav prema Allahovim evlijama
od Mene neto zatrai, Ja mu to i usliam, a ako od Mene
zatrai zatitu, Ja ga zatitim. 204
Allame Taftazani, rahimehullah, (preselio na Ahiret;
793.h / 1390.m), u komentaru (erhu) ove hadisi kudsijje kae:
Rijei spomenute u hadisu: Ja postanem njegov sluh kojim
slua, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova
noga kojom hodi, znae: Ja organe Mog roba uvam od grijeha
i neposlunosti, tako da on naputa svoje strasti predajui se
ibadetu i pokornosti, i samo ono to mu erijat nareuje vidi,
uje, uzima i ini205
Hattabi, rahimehullah, (preselio na Ahiret 388.h / 998.m)
kae: U hadisu se aludira na to da Uzvieni Allah ini Svog
roba sposobnim i uspjenim u dobrim djelima koje ini sa
spomenutim organima; i daje mu muhabbet kako bi ga sauvao
u ustrajnosti u dobrim dielima i kako ne bi ta djela pomijeao
sa stvarima kojima On Uzvieni nije zadovoljan206
Imam Rabbani, obnovitelj drugog milenijuma, kuddise
sirruhu, objanjavajui visoki hal i ahlak muridi kamila kae:
Muridi kamili sve to rade, rade Allaha radi, a ne zbog svog
nefsa. Zbog toga to su njihove due (nefsovi) kurban uinjene
Allahu Uzvienom. Oni, nakon to postignu mekame fena fillah
i beka billah njihovi nijeti bivaju iskljuivo Allaha radi.207
Suprostavljati se velijju koji je na mekamu radije, merdijje
i mutmeinne, prihvata se kao suprostavljanje Allahu. Zbog
toga to je njegova elja (murad) i Allahova elja, i kod njega se
ne moe javiti nikakvo osjeanje ili djelovanje radi nefsa.208
204 Vidi: Buhari, Rikak, 38; Ibn i Made, Fiten, 16; Taberani, Mudemul-
Kebir, 8/222, No.7880; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 26-7; Begavi,
erhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, No.696
205 Taftazani, erhul-Ehadisil-Erbein, 286.
206 Ajni, Umdetul-Kari, 23.tom 190.str.
207 Imam Rabbani, Mektubat, 1/59. pismo .
208 Ibid, 101. pismo.
93
Dr. Dilaver Selvi
Imam onih koji su spoznali (imamul-arifin), ihabuddin
Suhraverdi, kuddise sirruhu, objanjavajui duhovno odgajanje
(terbijet) i potpunosti (kemalat) koje postie nasljednik
Vjerovjesnika (varisul-enbija), muridi kamil koji je zaduen sa
iradom, kae: Prije svega, Uzvieni Hakk Svome robu kojeg
priprema za irad daje manevijatska otkrovenja, nureve vrstog
vjerovanja (jekina) i podiui zastor sa njegovog srca pojavljuje
se (tedelli se ini). On Uzvieni sa nurevima muahede
osvjetljava svaki njegov dio. Otvara se i proiruje njegovo srce.
Udaljava se od dunjaluka koji je mjesto obmane i prevare, a
usmjerava se putu vjenosti (ebedijet). Zbog toga to je njegovo
srce ispunjeno ljubavlju prema svom Gospodaru, ukraava
se Njegovim svojstvima (sifatima). Kako god je njegovo srce
smekalo, i njegov kalup smeka, topi se i pokorava. Znak
toga su djela koja nakon to ih srce prihvati (kabul) i odazove
im se (idabet), njegov kalup i tijelo ih prihvate i izvravaju.
Ovakav rob postane od voljenih (i odabranih robova). On
presijeca svaku vezu i vee se samo za Hakka. Od svega to
nije Allah (ma sivallah) se udaljava i dovodi se u Boanski
hudur (huduri Ilahi). Od njega se odstranjuje estina i tvrdoa
nefsa. Zagrijava se (nurani) toplinom ruha. Iz njegovog srca se
presijeca i odstranjuje damar nefsa (i njegovih misli).
Srce voljenog (mahbuba) koji je uinjen sposobnim za
irad je spaeno od loih osobina, njegova prsa su otvorena a
koa smekana. Njegovo srce (kalb) je poprimilo prirodu duha
(ruha) a njegova dua (nefs) prirodu srca. Nefs koji je trajno
navodio i nareivao loe, sada je smekao i pokorio se Hakku.
Ko bude postigao ovaj mekam koji smo opisali, on
je apsolutno potpuni murid, istinski poznavalac Allaha
(arif billah) i Njegov voljeni koji je postigao temeljnu (ili
praiskonsku, o.pr.) slobodu. Njegov pogled i govor su lijek. On
govori sa posebnom podrkom i nurom Uzvienog Allaha. On
s Njim uti, s Njim daje i s Njim zabranjuje. Sa svojom eljom
i ljubavlju ne ini nita. ini ono to Hakk eli, jer ga je On 211 Vidi: Hudviri, Keful-Mahdub, (prevod: S. Uludag), 242.str.
94
Ljubav prema Allahovim evlijama
Uzvieni obavijestio o Svojoj nakani (murad). On na svaku
stvar utie (tesarruf ) sa htijenjem Uzvienog Allaha, a ne sa
svojim nefsom.209
Terdumanul-arifin, Imam Kuejri, kuddise sirruhu,
(465.h / 1072.m) u svojoj Risali ovako definie velijja: Velijj
je pod Boanskom zatitom (himajetul-llahi). Zatien je od
grijeha. Uzvieni Allah ga ne ostavlja ni na jedan tren samog sa
svojim nefsom. Sa ovom Boanskom podrkom on je u stalnoj
pokornosti i ibadetu. Sve ovo je uvjet za evlijaluk (velajet).
Onaj ko se nalazi u stanju ili ko ivi na nain kojeg ne
prihvata erijat, nije velijj, nego, jadnik koji je upao u zamku
ejtana.210
Hudviri, kuddise sirruhu, (470.h / 1077.m) je na ovu
temu dao slijedei zakljuak: Velijj nije kao Pejgamber da
nikada ne ini grijeh, budui da je on ovjek (beer), moe
poiniti neku greku, kao i da je poini radi neke mudrosti
(hikmet). Meutim, ta greka ni u kom sluaju nije veliki grijeh
koji e ga izvesti iz imana zbog kojeg bi postao nevejernik i bio
odbaen. Potpuni velijj ne ustrajava u grekama i ne smatra ih
lijepim, naprotiv, on se odmah vraa i kaje Hakku. Hakim Et-
Tirmizi, Dunejd El-Bagdad, Haris Muhasibi i drugi velikan
ehli hakikata. su ovog miljenja.211
U ivotopisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, (sirama), kao i u tabekatima (koji govore o ivotu
ashaba ; o.pr.) se prenosi da su velikani medu ashabima s
vremena na vrijeme inili greke koje odgovaraju njihovim
deredama, kao i greke koje su iz grupe ostavljanja najpreeg
(terki evla). Meutim, oni nisu ustrajavali u grekama, nego su
se istog asa vraali i kajali Hakku Uzvienom. Takvo neto ih
209 Suhraverdi, Avariful-Mearif, u skraenoj verziji preuzeto iz 10.
poglavlja.
210 Kuejri, Risale, 127.
95
Dr. Dilaver Selvi
nije liilo njihovih visokih poloaja i svojstava ashaba.
Dunejd El-Bagdadi, kuddise sirruhu, je upitan: Moe Ii
velijj poiniti blud? On je pogeo glavu naprijed i tako ostao neko
vrijeme, a zatim prouio ajet: A Allahova zapovijed (emr) kako
bude odreena (kaderen), tako e i biti (makduren).212 Sa tim
je ukazao da; ukoliko je to odreeno, i velijj to moe poiniti.213
Ovo stanje se nalazi u okvirima mogueg i ono je veliki ispit i
iskuenje Uzvienog Allaha. Meutim, ono je toliko skriveno
da se moe rei da ga kod evlija i nema, jer, ejtan nemoe nita
uiniti potpunim muminima. Kuran Mudri nas obavijetava
o njegovom, (l.a.) priznanju: E tako mi dostojanstva (Izzeta)
Tvoga, sigurno u ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih
meu njima robova iskrenih!214
Uzvieni Hakk kae: On (ejtan, l.a.) doista nema
nikakve vlasti nad onima koji vjeruju (sa ubjeenjem-jekin) i
koji se oslanjaju (u potpunosti) na svoga Gospodara; njegova
vlast je jedino nad onima (gafilima) koji njega za zatitnika
(i prijatelja) uzimaju i (kafirima) koji druge Allahu ravnim
smatraju.215
A radosna vijest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, je ovo: Onaj ko se (istinski) pokaje za svoje grijehe je
kao onaj to nema grijeha. Kada Uzvieni Allah zavoli jednog
Svog roba, (i kad ta Njegova ljubav zaposjedne sva njegova
osjetila, srce i itavo tijelo) grijeh mu ne moe natetiti. (Zbog
Boanske dezbe i aka, grijeh ne moe nai puta do njegovog
srca.)216
Prema onome to objanjava Imam Suhraverdi, kuddise
212 El-Ahzab, 38.
213 Kuejri, Risale, 175.
214 Sura Sad, 82-3.
215 En-Nahl, 99-100.
216 Sujuti, El-Damius-Sagir, 1/No.3386; Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal,
4/208.
96
Ljubav prema Allahovim evlijama
sirruhu, Allahov dobri (salih) rob sa trajnim pokajanjem
(tevbom) i pokornou isti svoje grijehe i pogreke, tako da
melek na lijevoj strani nema ta da zapie. Na taj nain, rob
potpuno ist stie svom Gospodaru.217 Uvjet (art) za velajet
nije biti bez grijeha i pogreki, nego ne ustrajavati u njima.
Zbog jedne pogreke svog murida ili zbog neega to se ne
svia njegovom nefsu kod njega, murid ga ne smije naputati,
osuivati ili udaljavati od njegovog odgajanja (terbijjeta).
Kao zakljuak i sie na ovu temu, moemo rei sljedee:
Istinski velijj je takav da za njega Uzvieni Allah kae: Kad Ja
zavolim Svog roba, postanem njegov vid kojim vidi, njegov
sluh kojim slua, njegova ruka kojom hvata i njegova noga
kojom hodi. Tada on sa Mnom vidi, govori, slua, uzima i
hodi.218 ejtan (l.a.) kao predvodnik svakog zla govorei: E tako
mi Izzeta Tvoga, sigurno u ih sve na stranputicu navesti,.
osim Tvojih meu njima robova iskrenih (koji su posjednici
ihlasa i jekina, jer za njih nemam snage, njima moja spletka
nita ne moe.)219, odustao je od njih i izgubio nadu da e ih
odvojiti od istine. U tom sluaju, velijj je arif billah, varisul-
enbija, on je potpuni insan koji je postigao svojstvo (sifat)
Allahovog namjesnika (halifetullah) na mekamu posebnog
velajeta (velajetul-hassa). Sa ovim svojstvom i stanjem on je
pod manevijjatskom podrkom i kontrolom, iz kojih proistie
da je zatien od loih osobina i djela.
Pored svega toga, muridi kamil koji posjeduje ovaj visoki
mekam, budui da je ovjek, smatramo da moe poiniti greku
u okviru tih ljudskih (beerijjetskih) svojstava i osobenosti.
Mislimo da je Uzvieni Hakk, i Svoje najodabranije robove
prepustio nekim pokliznuima (zelie) i pogrekama (hata)
217 Suhraverdi, Avarif, 484, (prevod: Gerek Tesavvuf, 624.str.).
218 Vidi: Buhari, Rikak, 38; Ibni Made, Fiten, 16; Taberani, El-Mudemul-
Kebir, 8/222, No.7880; Ibn; Ebi Dunya, Kitabul-Evlija, 26-7.
219 Sura Sad, 82-3.
97
Dr. Dilaver Selvi
zbog toga to su ljudska bia (beer), a prema njihovoj deredi;
bilo da se radi o ostavljanju onoga to je pree (terki evla) ili
onome to je spomenuto u izreci: Dobra djela ebrara su grijesi
mukarrebina. To je radi potvrde Njegovih potpunih svojstava,
da niko osim Njega nije potpuno ist (munezzeh) i daleko
(muberra) od svakojakih nedostataka i mahana, i da niko nije
odlikovan (muttasif ) sa svim potpunim svojstvima osim Njega,
te da Mu u tome nema slinog niti sudruga. Sve to je mudrost
Onoga koji je ist (hikmeti Subhani) i manifestacija Njegovog
Rububijjeta (dilvetu Rabbani). A Allah najbolje zna.220
11. Nekoliko vanih napomena
a) Prvo moramo pogledati sebe
Osnova tesavvufa je u tome da ovjek prije svega vidi
svoje nedostatke i da ide putem njihovog lijeenja. Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Blago onome koga
zauzetost svojom sramotom sprijei od istraivanja sramota
drugih, koji veinu svoga imetka udjeljuje, koji uva svoj jezik
od bespotrebnih rijei i besmislica, i koji ostane u okvirima
sunneta ne zaranjajui u novotarije.221
220 Opirnije o velijju, evlijaluku i sauvanosti velijja, moete vidjeti u
naem djelu: Evlijaluk i keramet u Islamu.
221 Dejlemi, Musned, 3/21, No.3742; Sujuti, El-Damius-Sagir, 2/No.5306;
Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 10/229.
98
Ljubav prema Allahovim evlijama
Onaj ko razmisli o svojoj nepokornosti u djelima, gafletu
u svom srcu, inertnosti svoje prirode, labilnosti i ravnodunosti
na putu Ahireta, te nitavnosti svojih ibadeta u odnosu na
dobrotu svoga Gospodara; dok mu oi prate nekoga drugog
istraujui njegove nedostatke, iako mu je njegov nefs najblii,
odmah treba okrenuti glavu prema svom nefsu i njegovim
otvorenim nedostatcima, te plakati nad svojim halom.
Kutb irada naega vremena i vrelo fejza, Sejjid Abdulbaki,
Hazretleri, je na jednom sohbetu vezano za ovu temu naveo
veoma prefinjen primjer: Sufija koji trai Hakka treba biti
kao paun, a ne kao vrana. Paun ne gleda mnotvo ljepote svog
tijela, nego crninu svojih nogu, i poginje glavu. I sufija treba
biti takvog razmiljanja i stanja; treba gledati nedostatke svoga
nefsa a ne lijepa stanja (hal) koja posjeduje. To je zbog toga to
insan kada posmatra svoja lijepa stanja, ona bivaju uzrokom
njegove oholosti i samoljublja. Paun pored tolike ljepote boja,
stidi se svojih crnih nogu. Vrana, iako ima samo dvije boje, i
pored toga to svoj kljun zabada u svakavu prljavtinu, gae
na sav glas kao da je ona najljepa ptica i kao da osim nje nema
nijedne ptice. Eto, to je razlika medu njima!
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Mumin
je muminu ogledalo.222 Prema ovom hadisu, ovjek dok god
u sebi ne vidi greku i nedostatak koji vidi kod svog brata
mumina, nije mogue da postigne potpunost (kemalat). Gavs,
kuddise sirruhu, je na jednom sohbetu rekao: Insan dok sebe
ne vidi prostim i bezvrijednim kao to je sasuena balega,
nee moi stajati na povrini vode i nee moi krenuti putem
manevijjata. Onaj ko sebi pripisuje neku vrijednost i teinu,
tone u vodu poput kamena i nikome nije od koristi.
Sva potpunost (kemalat) koja se manifestuje na stvorenjima
je odraz (tezahur) potpunosti i savrenosti Allaha Uzvienog.
222 Vidi: Buhari, Edebul-Mufred, No.238; Ebu Davud, Edeb, 49, No.4918;
Sujuti, El- Damius-Sagir, No.9141
99
Dr. Dilaver Selvi
Ukoliko ovjek smatra da je njegov kemalat od njega samoga,
to je besmislena tvrdnja i veliki nedostatak.223
b) Muhabbet je istina (hakk) a pristrasnost u ljubavi
(teassub) je zabranjena
Voljeti radi Allaha je istina, ali je zabranjena pristrasnost
(teassub) radi svog nefsa ili neke koristi. Rob nije stvoren da
podrava svoj nefs i korist, nego je stvoren i zaduen (mukellef )
da brani istinu. Istina nije ono to svako po sebi smatra lijepim,
istina (hakk) je ono to Uzvieni Hakk smatra lijepim i o ijoj
Ijepoti nas je obavijestio. Onaj ko eli da se spasi, treba se
pokoriti svome Gospodaru. Primljena (makbul) ljubav je ona
koja je u skladu sa Boijim zadovoljstvom i edebom. Osim onih
koji su se voljeli Allaha radi, svi drugi prijatelji e biti neprijatelji
jedni drugima na Ahiretu. O toj realnosti nam govori slijedei
ajet: Tog Dana e oni koji su jedni drugima bili prijatelji
postati neprijatelji, samo to nee biti oni koji su se Allaha
bojali, grijeha klonili (i voljeli se Allaha radi.)224
Pejgamber rahmeta, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
ovjek je sa onim koga voli.225
Uzvieni Allah kae: Onima koji se vole radi Mene,
koji radi Mene pitaju jedni za druge i trae jedan drugog,
koji se posjeuju radi Mene, koji jedni drugima udjeljuju i
poast ukazuju radi Mene, Moja ljubav (muhabbet) je dug
(hakk).226
Na Kijametskom Danu Uzvieni Allah e rei: Gdje su
oni koji su se radi Mog Delala (zadovoljstva) voljeli? Danas
223 Ovo predavanje (sohbet) je prenio Sejjid Saki Erol.
224 Ez-Zuhruf, 67.
225 Buhari, Edeb, 96; Muslim, Birr, 165; Tirmizi, Zuhd, 50; Hakim,
Mustedrek, 4/171 .
226 Ahmed, Musned, 5/229; Hakim, Mustedrek, 4/169-70.
100
Ljubav prema Allahovim evlijama
kada nema nikakvog hlada, njih u smjestiti u hlad Moje
Milosti.227
Svi ovi hadisi potvruju da e samo ljubav Allaha radi biti
od koristi. ovjek ne smije biti pristrasan u ljubavi (muhabbet) i
putu koji je njemu priroen (mereb), pa da hvalei svog uitelja
(ustaz), hodu ili murida, druge dobre ljude i muridi kamile
ocrnjuje, vrijea i negira. Svi dobri mumini i muridi kamili su
braa i prijatelji. Zato to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Moj (pravi) ehli bejt su bogobojazni (muttekije), ma ko
oni bili i ma gdje bili!. 228 229Prema tome, muridi kamili su
ehli bejt Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hadisi
erif: Alimi su nasljednici Pejgambera, ukazuje na to da su
svi istinski (Rabbani) alimi nosioci duhovnog tereta Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da oni nastavljaju sa
odgajanjem (terbijjet) i ienjem (tezkijje) ummeta. Budui
da je tako, onda je svaki od njih dostojan da se radi Allahovog
zadovoljstva i hatura Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,
voli, hvali, potuje, da mu se slui, ide njegovim putem, i da se
okoristi njihovim stanjima.
Naravno, ovjek moe u uvanju prava arifa na ije
sohbete dolazi i koji ga odgaja, da nakon to ga zavoli pouri sa
irenjem vijesti o njemu i njegovim lijepim stanjima (halovima).
Meutim, to ne smije biti dranje svoje strane i pristrasnost,
nego trud da svakome prenese njegovu ljepotu koju je kod
njega vidio.
Kao to je rekao Imam arani, kuddise sirruhu, i drugi
arifi, murid ne smije porediti svog murida sa njegovim
227 Muslim.Birr, 12,No.37,.
228 Vidi: Ahmed, Musned, 5/235; Taberani, El-Mudemus-Sagir, No.318,
El-Mudemul-Evsat, 4/204, No.3356; Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal,
3/89, 94; Hejsemi, Medmeuz-Zevald, 10.tom /269.str.
229 Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Ilm, 19; Ibni Made, Mukaddima, 17;
Darimi, Mukaddima, 32.
101
Dr. Dilaver Selvi
prijateljima ili sa drugim muridima. Naime, on mora vjerovati
da je njegov manevijatski udio (nasib) kod njegovog murida
i da je njemu predat u emanet od strane Allaha Uzvienog;
kada bi svijet bio pun murida, on opet mora znati da e njegov
nasib doi preko kapije njegovog murida, da je lijek za njegovu
bolest jedino njegov murid, te sav svoj trud i panju treba
usmjeriti prema njemu.230 Jer, ukoliko murid jednog muridi
kamila vrsto ne vjeruje da je on potpun (kamil) i onaj koji
upotpunjuje (mukemmil), u njegovim rukama se nee popraviti
i postii ono to eli.
S druge strane, ukoliko vrsto vjeruje u svog murida, to
ne smije prei u pristrasnost kojom e naruiti potovanje i
edeb prema drugim muridi kamilima.
c) Pokornost bez pogovora muridi kamilu i
mukemmilu je dozvoljena
Pokornost (teslimijjet) i ljubav (muhabbet) koje smo gore
naveli su potrebni prema muridi kamilu, jer, onaj ko nije
istinski nasljednik (Pejgambera, s.a.v.s; o.pr.) i istinski murid
ne moe svojim muridima obezbjediti duhovnu uzdizanje
(terakki). Jedan od Nakibendijskih velikana, Mudeddid
drugog milenijuma, Imam Rabbani, kuddise sirruhu, po ovom
pitanju napominje ovo: Onaj ko nije upotpunio svoj sejri suluk
i manevijjatsku dezbu, i koji zauzme mjesto irada (dok mu
ne doe iaret, dozvola i ovlatenje za to od Allaha i Njegovog
Poslanika) kao nepotpun (nakis), je najvei uzrok zastoja na
putu onih koji su se vezali (intisab) za njega. Sohbet takvoga
je za murida otrov koji ubija, vezivanje za njega je bolest koja
unitava .231
Kutbur - Rabban, Imam arani, kuddise sirruhu, kae:
230 Vidi: arani, El-Envarul-Kudsijje, 2/95.
231 Imam Rabbani, Mektubat, 61. pismo.
102
Ljubav prema Allahovim evlijama
Nakon to Allah Uzvieni usmjeri srce murida prema jednom
muridi kamilu, on ne treba pokazivati svoju blagonaklonost
i panju niemu drugom. Jer, ono to mu je udio (nasib) i na
dunjaluku i na Ahiretu je ba ispred njega, (pa neka nastoji
postii taj svoj udio,). Moj Sejjid, Ali ibni Vefa, rahimehullah,
je govorio: Ukoliko nae istinskog murida, nai e i svoj
hakikat. Kada nae svoj hakikat, nai e Allaha Uzvienog.
Kada nae Allaha, sve si naao. Najvanije je da nae ovakvog
jednog murida. Shvati ovo, i kada nae ovakvog nekoga
smatraj ga blagom.232
Jedan kamil-i-mukemmil murid je uzrok sree cijelog
svijeta. On je poast i blagodat Uzvienog Allaha ovome
ummetu nad kojim je milost. Oni koji postignu ovu blagodat,
ono to trebaju initi jeste pokornost (itat) i ukazivati
potovanje (hurmet) Allaha radi imamu takvaluka koji je
pred njima. Ishod i posljedica pokornosti u Ime Allaha je
rahmet i Dennet. Evlije na ovome svijetu uivaju u dennetu
spoznaje Allaha (marifetullah) i Boanskog aka. Halke zikra
koje prave, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je nazvao
Dennetskim baama.233 Iskreni talibi koji su s njima, ubiru
plodove marifetullaha iz ove bae. Temelj svakog posla na
ovom putu je iskrenost i vjernost. Oni koji su iskreni (sadik) u
govoru, nijjetu, djelima, u svojoj sri i cilju, postii e Allahov
rahmet i blagodati (nimete) koje je obeao.
d) Kritikovati arife bez provjere vijesti o njima je
opasno
Negativne vijesti i glasine o dobrim ljudima i muridi
kamilima se moraju uzimati sa velikom panjom i oprezom.
Nikako se ne smije odmah vjerovati i iriti ono to se uje, nego,
232 arani, Ibid 1/190
233 Vidi: Tirmizi, Davat, 82; Ahmed, Musned, 3/150.
103
Dr. Dilaver Selvi
to treba ispitati budui da postoji mogunost da je dotina
vijest pogreno shvaena ili nepouzdano prenesena. Prije nego
to ta vijest ili dogaaj ne iziu u javnost kao dan jasni, i dok
se ne bude razumjelo ta je stvarni cilj i smisao rijei ili djela
kojeg je dotini murid rekao ili uradio, ne smije se donositi sud
na osnovu predpostavki.
initi neku greku je grijeh, a, i iriti istu je grijeh. Posebno
se treba truditi i prekrivati mogue greke alima i osoba koje
su uzor ljudima, i ne iriti ih medu ummetom. Jer, mala greka
koja se prenosi od usta do usta, na kraju se poinje predstavljati
kao veliki haram. Na taj nain se sjeme vesvese i fitneluka sije u
srcima zbog kojih se mnogi ljudi ne mogu okoristiti od takvih
osoba.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je na ovu veoma
osjetljivu temu upozorio na slijedei nain: uvajte se irenja
greke alima! ekajte da se povrati!234
e) Kada je nijjet dobar, i kraj (akibet) je dobar
Kada se ide u posjetu (zijaret) jednom muridu, nekom
dobrom ovjeku ili istinskom alimu, treba se krenuti sa lijepim
nijjetom, otvarajui srce i sa eljom da se zadobije njegov hal
i bereket. Svoju pamet i nefs treba ostaviti po strani i radi
Allahovog zadovoljstva, sa edebom, nadom i strahom zijaretiti
ga i vezati se (intisab) za njega. Ne smiju se sa srcem mijeati
raznorazni komentari razuma i rauni nefsa. Imam arani,
kuddise sirruhu, kae: uo sam mog Sejjida Muhammeda
inavija, kuddise sirruhu, gdje kae: Jedna od blagodati koje
mi je darovao Uzvieni Allah jeste, kada god bih iao kod
nekog murida (ili saliha), vagu mog razuma bacio bih na
jednu stranu, a svoj nefs bih stavio pod njegove noge. Na taj
234 Bejheki, Sunenu Kubra, 10.tom /211.str.; Sujuti, El-Damius-Sagir, 1/
No.147.
104
Ljubav prema Allahovim evlijama
nain sam se svaki put vratio sa Boanskom pomoi (meded) i
koristi ( faide).235
Posluajmo ta kae Imam Rabbani, kuddise sirruhu, o
ehlullahima: Ljubav prama ehlullahima (a posebno prema
muridi kamilima) se treba smatrati jednim od najveih
nimeta. Ono to se trai od Uzvienog Hakka jeste ostati
dosljedan u toj ljubavi. Zbog vezanosti za ove velikane, ono to
se postigne u maloj koliini treba se prihvatati kao veliko. Jer
ono nije malo.236
f) Postojanost (istikamet) i bogobojaznost (takva)
onoga koji se slijedi su dovoljni; ne treba se traiti
keramet.
Za slijeenje i pokornost jednom muridi kamilu, njegov
istikamet, takvaluk i njegov ivot u skladu pohvalnog ahlaka
(ahlaki hamide) kao nasljednika Pejgambera (a.s.), kao i irenje
tog ahlaka se moraju smatrati dovoljnim. Od njega se ne smiju
oekivati nadnaravne (harika) stvari, otkrovenja (kefovi) i
kerameti, i ne smije se irad vezati za ovakve stvari. Pokazivanje
mudize od strane Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, je
bilo uvjet (art) za dokazivanje njegovog Vjerovjesnitva, dok
za velijja nije art pokazivanje kerameta kako bi dokazao da je
on velijj. Velijj ne donosi nikakvu novu vjeru za koju bi postojala
potreba za dokazivanjem njegovog ovlatenja ili ispunjenjem
njegove elje. Ono to ini potpuni nasljednik (varis) je ono s
im smo svi zadueni; da ivi po vjeri (Islamu; o.pr.) na nain
kako to Allah zahtijeva i u skladu ahlaka Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, te da tu vjeru iri i oivljava. On
govori u ime Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i njima poziva. Kada su govor i stanje ovakvog jednog
235 aranl, El-Envar, 1/182.
236 Imam Rabbani, Mektubat, 142.pismo.
105
Dr. Dilaver Selvi
ovjeka na istikametu, sumnjati u njegovo stanje je poput
sumnje u vjeri, i to je gore od srane bolesti i tmine nefsa. Arifi
su ovakvo neto ocjenili kao veliku bolest.237
Treba dodati i to da je keramet evlija istina (hakk). Keramet
je dar Uzvienog Hakka Njegovim dobrim (salih) robovima.
Zato zahtijeva zhvalnost (ukr) a ne ponos ( fahr). On se ne smije
smatrati ciljem, nego sredstvom postizanja vrstog vjerovanja
i ubjeenja (jekin). Ne moe se postii traenjem, a ne daje se
onome ko ga eka. U osnovi, keramet se ne moe traiti ni od
koga, jer je svakome nareen istikamet.
Nakon uputstva Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem:
(Miljenie!) Ti idi pravim putem postojano (sa istikametom),
kao to ti je nareeno!, slijedi i naredba: I oni koji s tobom
tevbu ine neka budu postojani (na istikametu).238
Ajeti kerim: A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju,
da Mu iskreno, kao prevovjerni, vjeru ispovjedaju239 ukazuje
na pravi cilj. Ishod i posljedica istikameta su (rijei Uzvienog;
o.pr.): A Allahovo zadovoljstvo je vee od svega!240
Prema Sehl ibni Abdullahu Et-Tusteriju, kuddise sirruhu,
(283.h 1896.m), najvei keramet je napustiti neto od runog
ahlaka i zamjeniti ga sa dobrim. 241
Kako su lijepe rijei Ahmeda Taberanija Serahsija, kuddise
sirruhu, koji je rekao: Cilj kerameta je poveati ubjeenje
(jekin) u tevhidu. Onaj ko ne vidi da u Univerzumu jedino
Allaha sve stvara i odrava, za njega je isto bilo da vidi neto
nadnaravno ili obino.242
Pir azilijskog tarikata, Ebul-Hasan E-azili, kuddise
237 Imam arani ibid 2/20.
238 Hud, 112.
239 El-Bejjine, 5.
240 Et- Tevbe, 72.
241 Kuejri, Risale, 2/679 .
242 Kuejri, ibid, 2/675.
106
Ljubav prema Allahovim evlijama
sirruhu, (624.h. / 1256.m.) je rekao: Onome ko trajno eli
keramet i prisiljava sebe na dobra djela kako bi ga postigao,
keramet se ne daje. On se daje onome ko ne vidi nikakve
vrijednosti kod sebe i u svojim djelima, onome koji je stalno
zaokupljen sa muhabbetom Allaha Uzvienog i gleda Njegovu
dobrotu, i onome koji je izgubio nadu u svoj nefs i svoja dobra
djela. Nema veeg kerameta od imana i slijeenja sunneta
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj kome je
to dato, a on i dalje udi za jo neim pored toga, takav je, zaista,
laac u svom pozivu i u onome za ta se prikazuje, njegove rijei
su izmiljotine, ili je grjenik koji nije stekao istinsko znanje.
Njegov primjer je primjer onoga koji je postigao blagodat da
boravi kod sultana, pa, ne zadovoljivi se time eli da slui
ivotinjama u tali. 243
Nema razloga da se keramet porie, kao to nema ni
potrebe niti mogunosti da se uvijek dokazuje. Kazna za onoga
koji porie ono to je istina, jeste da bude od njega uskraen.
U svim djelima Islamskog vjerovanja (akaida) se nailazi na
injenicu: Keramet je istina (hakk), koja vai za keramet do
kojeg se dolazi u okvirima istine. One stvari to se mogu pojaviti
kod grjenika ( fasika) i nevjernika(kafira) su od istidrada, i
moraju se drati van ovih okvira.
Kod Uzvienog Hakka ne postoji nita to bi bilo
izvanredno (harikul-ade) ili nadnaravno; za Njega je isto jednu
eliju podijeliti i mjesec na dva djela prepoloviti.
to se nas tie, ono to doivljavamo, vidimo, osjeamo
i to smatramo da je normalno u naem tijelu, u osnovi je sa
svim stanjima i pokretima, svaka stvar pojedinano jedno udo
izvanrednosti (harika) i primjer kerameta. U svakoj stvari se
dokazuje prelazak iz nepostojanja u postojanje, iz smrti u ivot,
a ako se pogleda sa nurom imana, onda se u najmanjoj estici
i u svim nebeskim tijelima oituju (tedelli) imena (esma)
243 arani, Tabekatul-Kubra, 2/7.
107
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

Uzvienog Hakka. Drugim rijeima, nijedno ivo ili neivo Literatura:

stvorenje nije vlasnik svog postojanja, njihovo postojanje je
od Allaha Uzvienog. U osnovi, volja, stvaranje, ivot i sud su
Njegovi. Nakon to ovo sazna sa jekinom, na robu nije da trai
nova uda, nego da otvori oi prema postojeim mudrostima i 1. Abdulbaki, Muhammed Fuad,
realnostima, i da robuje Stvoritelju sa ljubavlju i edebom. Onaj El-Mudemul-Mufehres Li Elfazil-Kuran, Istanbul, 1984.
ko ne posjeduje edeb i ljubav prema Bogu, on jo nije zakoraio 2. Abdulkadir Isa,
u okvire Ijudskosti (da bude insan; o.pr.), i kada bi vidio sve Hakaik anit - Tasavvuf, Halep, 1993
mudize, nita ne bi shvatio, zato to je njegovo srce mrtvo a 3. Abdurrahman Tahi,
razum opijen. Iaretler, Istanbul, 1994,
4. Abdurrezzak, Ebu Bekr b. Hemmam es Sanani,
el-Musannef, (1-XI), el-Medlisul Ilmi yaynlar.
5. Adluni, Ismail b. Muhammed,
Keful-Hafa, (I-II), Bejrut,1985.
6. Ahmed, b. Hanbel,
Musned, (I-X), Bejrut, 1991.
Kitabuz-Zhd, Bejrut, 1988.
7. Alijjul-Kari,
Mirkatul-Mefatih, (I-XI), Bejrut, 1994.
8. Ali el-Muttaki,
Kenzul-Ummal, (I-XVIII), Bejrut, 1993.
9. Alusi, ihabuddin Mahmud,
Ruhul-Meani, (I-XV), Bejrut, 1987.
10. Ankaravi, Ismail,
Minhadul-Fukara, trs.
Nakul-Fusus erhi (Pripremio: Ilhan Kutluer), Istanbul, 1995.
11. Arvasi, Sejjid Sibgatullah,
Minah, Istanbul, 1983.
12. Attar, Feriduddin,
Tezkiretul - Evlija, (Pripremio: Sulejman Uluda), Istanbul, 1991.
13. Ate, Sulejman,
Islam Tasavvufu, Istanbul, 1992.
Iari Tefsir Okulu, Ankara, 1994.

108 109
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

14. Ajni, Muhammed b. Ahmed, 28. Ebu Nuajm, Ahmed b. Abdullah,

Umdetul- Kari, (I-XX), Egipat, 1982.
15. Ajni, Mehmed Ali,
Tasavvuf Tarihi, Istanbul, 1992.
16. Azimabadi, Muhammed emsul - Hakk,
Avnul - Mabud, (I-XIV), Bejrut, trs.
17. Beaavi, Ebu Muhammed el-Husein b. Mesud,
Mealimut- Tenzil (I-VIII), Rijad, 1993.
erhus - Sunne (I-XVI), Bejrut, 1983.
18. Bejdavi, Abdullah b. Omer b. Muhammed,
Envarut - Tenzil ve Esrarut - Tevil (I-II), Bejrut, 1988. I izdanje
19. Bejhaki, Ahmed b. Husein,
Kitabuz-Zuhdul-Kebir, Bejrut, 1987.
uabul-Iman, (I-IX), Bejrut, 1990.
20. Buhari, Muhammed b. Ismail,
Sahihul- Buhari, (I-VIII), Bejrut, 1991.
21. Bursevi, Ismail Hakki,
Ruhul-Bejan, (I-X), Bejrut, 1995.
22. Dami, Abdurrahman,
Nefahatul-Uns (Pripremio: Sulejman Uluda-Mustafa Kara),
Istanbul, 1995.
Nakdunn-Nusus fi erhi Nakil-Fusus, Teheran, 1380 h.
23. Dili, Abdulkerim,
Insan-i Kamil, (Prevod: Abdulkadir Akiek), Istanbul, 1980.
24. Durdani, e-erif Ali. b. Muhammed,
et- Tarfat
25. Darimi, Abdullah b. Abdurrahman,
Sunenud - Darimi, (I-II), Bejrut, 1987.
26. Dejlemi, ehredar b. urije,
Firdevsul-Ahbar, (I-V), Bejrut, 1987.
27. Ebu Davud, Sulejman b. el-Eas es-Sidistani,
Kitabuz-Zuhd, Kairo, 1992.
Sunenu Ebi Davud, (I-II), Bejrut, 1988.
Delailun- Nubuvve, (I-II), Bejrut, 1991.
Hiljetul-Evlija, (I-X), Bejrut, 1987.
29. Ebus-Suud, Muhammed,
Iradu Aklis-Selim, (I-IX), Bejrut
30. Ebu Yala, Ahmed b. Ali,
Musned, (I-XVI), Bejrut, 1989.
31. Ebu Zehra, Muhammed,
Hatemunn-Nebijjin, (I-II), Bejrut, 1979.
32. Elbani, Muhammed Nasiruddin,
Silsiletul-Ehadisis-Sahiha, Bejrut, 1985. IV izdanje
Silsiletul-Ehadisid-Daife, Rijad, 1992.
33. Elmalili, M. Hamdi jazir,
Hak Dini Kuran Dili, (I-IX)- Istanbul, 1979.
Sadeletirme, Azim Dagitim, Istanbul, 1992.
34. Endelusi, Ebu Muhammed Abdullah,
Behetun- Nufus Muhtasar Buhari erhi, (I-IV), Bejrut, trs.
35. Erajdin, Seluk,
Tasavvuf ve Tarikatlar, Istanbul, 1994.
36. Erbili, Muhamed Emin el-Kurdi,
Tenvirul-Kulub, Damask, 1991.
37. Eref-i Rumi,
Muzekkin Nufus, Istanbul, 1977.
38. Firuzabadi, Muhammed b. Jakub,
Kamusul-Muhit (I-IV), Bejrut, 1991.
39. Gazzali, Muhammed b. Muhammed,
Ihjau Ulumid-Din, (I-VI), Bejrut, 1992.
el-Munkizu mined-Dalal Kahire, trs., Abdulhalim Mahmud akdim
ve tahkikijle.
40. el-Gurab, Mahmud,
Rahmetun Miner-Rahman fi Tefsiri ve Iaratil-Kuran, (I-IV),
Damask, 1989.
erhu Fususil-Hikem, Damask, 1985.

110 111
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

41. Hakim, Muhammed b. Abdullah, 56. Ibnu Adibe, Ahmed b. Muhammed,

el-Mustedrek, (I-IV), Bejrut, 1992. Ikazul-Himem fi erhil-Hikem, Bejrut
42. Hakim et-Tirmizi, Muhammed, Ikazul-Himem fi erhil-Hikem Kairo, 1985.
Kitabu Hatmil-Evlija, Bejrut, 1965 (Osman Ismail Jahjanin tahkikijle). 57. Ibnu Arabi, Ebu Bekr Abdullah,
Kitabu Siretil-Evlija, Bejrut, 1992. Ahkamul- Kuran, (I-IV) Bejrut, 1967.
Nevadirul Usul, (I-II), Bejrut, 1992. 58. Ibnu Arabi, Muhjiddin,
43. el-Hallal, el-Hasen, El-Futuhatul-Mekkijje (I-IV), Bejrut
Keramatul-Evlija, Damask, 1992. Fususul-Hikem (Ebul-Ala Afifinin talik ve tahkikijle), Bejrut, 1980.
44. Hani, Muhammed Abdullah, Tefsirul-Kuranil-Kerim, (I-II), Bejrut, 1981. II izdanje
el-Behetus-Senijje, (Prevod: Adab), Istanbul. 1980. 59. Ibnu Arrak, Ali b. Muhammed,
45. Hatib, Ebu Bekir Ahmed b. Ali, Tezihu-eriatil-Merfua, (I-II), Bejrut, 1981. II izdanje
Tarihu Bagdad, (I-XIX), Bejrut 60. Ibnu Atijje, Ebu Muhammed Abdulhakk,
46. Herevi, Abdullah b. Muhammed el-Ensari, el-Muharrarul-Veciz fi Tefsiril-Kitabil- Aziz, (I-V+Fihrist), Bejrut, 1993.
Menazilus-Sairin, Kairo, 1966. 61. Ibnu Ebid-Dunja, Ebu Bekr Abdullah,
47. Herevi, Husein el-Vaiz, Kitabul-Evlija, Kairo
Raahatu Ajnil-Hajat, Daru Sadir, 62. Ibnul-Devzi, Ebul- Fered Abdurrahman,
48. Hejsemi, Nuriddin Ali b. Ebi Bekr, Zadul-Mesir fi Ilmit- Tefsir, (I-IX), Bejrut, 1987.
Medmauz-Zevaid, (I-X), Bejrut, 1982. 63. Ibnu Hader, Ahmed b. Ali el-Askalani,
49. Hejtemi, Ahmed ihabuddin b. Hader, Fethul-Bari (I-XV), Bejrut, 1993.
el-Fetaval-Hadisijje, Egipat, 1989. el-Metalibul-Alijje, (I-IV), Mekka-i-Mukerrema
50. Hudviri, Ali b. Osman Dullabi, 64. Ibnul-Imad, Abdulhajj b. Ahmed,
Keful- Mahdub, Kairo, 1974. ezeratuz-Zeheb fi Ahbari men Zeheb (I-X), Bejrut, 1986. I izdanje
Keful- Mahdub terdumesi, (Pripremio: S. Uludag), Istanbul, 1992. 65. Ibnu Kajjim, Muhammed b. Ebu Bekr,
51. Humejdi, Abdullah b. Zubejr, Medaridus-Salikin. (I-III), Bejrut, 1988.
el-Musned, (I-II), Bejrut, 1998. Zadul- Mead, (I-VI), Bejrut, 1994.
52. Husejni, Abdulhakim, 66. Ibnu Kesir, Ebul-Fida Ismail
Sohbetler, Istanbul, 1987. el-Bidaje ven-Nihaje, (I-XIV), Bejrut
53. Ibnu Abdisselam, Izzuddin, Tefsiru Kuranil-Azim, (I-VIII), Kairo
Kavaidul-Ahkam fi Mesalihil-Enam, (I-II), Bejrut, 1990. 67. Ibnu Made, Muhammed b. Jezid,
54. Ibnu Abdulberr, Ebu Omer Jusuf, Sunenu ibni Made, (I-II), Bejrut
Damiu Bejanil-Ilm, Bejrut 68. Ibnu Mubarek, Abdullah,
55. Ibnu Abidin, Muhammed Emin, Kitabuz-Zuhd, Bejrut
Medmuatu Resailu Ibni Abidin, (I-II), Alemul-Kutub. 69. Ibnu Mulakkin, Omer b. Ali,
Tabakatul-Evlija, Bejrut, 1986. II izdanje

112 113
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

70. Ibnu Redeb, Abdurrahman b. ihabuddin, 85. Mahmud el-Gurab,

Damiul-Ulum vel-Hikem, (I-II), Bejrut, 1993. I izdanje Rahmetun Minerrahman, (I-IV), Damask, 1989.
71. Ibnu Sad, 86. el-Makdisi, Ibnul-Kajsarani,
Tabakatul- Kubra, (I-VIII), Bejrut Safvetut - Tasavvuf, Bejrut, 1995. I izdanje
72. Imam Rabbani, Ahmed Serhendi, 87. Maverdi, Ali b. Muhamed,
Mektubat, (I-II), Istanbul en-Nuketu vel-Ujun, (I-VI), Bejrut, 1992.
Mektubat Terdumesi (Prevod: Abdulkadir Akiek), Istanbul, 1977. 88. el-Mekki, Ebu Talib,
73. Islamska enciklopedija, Ilmul-Kulub, (Abdulkadir Ahmed Atatahkikiyle), Kairo
Trkiye Diyanet Vakf Yay. Kutul-Kulub, (I-II), Daru Sadir
74. Kad-i Ijaz, Ebul-Fadl, 89. Mevlana, Delaluddin,
e-ifa, (I-II), Bejrut, 1988. Mesnevi ve erhi, (Pripremio: Abdlbaki Glpinarli), Istanbul, 1985.
75. Kandehlevi, Muhammed Jusuf, erh-i Mesnevi (arih: Tahirul-Mevlevi), Istanbul, 1971.
Hajatus-Sahabe, (I-III), Bejrut 90. Mevlana Halid,
76. Kara, Mustafa, Medd-i Talid (Pripremio: Yakub iek), Istanbul. 1987.
Tasavuf ve Tarikatlar Tarihi, Istanbul. 1990. Dergah yay. 91. Mubarekpuri, Ebul-Ula Muhammed,
77. Kasimi, Demaluddin, Tuhfetul-Ahvezi bi erhi Damiit-Tirmizi, (I-X), Bejrut, 1990. I izdanje
Mehasinut- Tevil, (I-XV), (Muhammed Fuad Abdulbakinin tashih, 92. Muhammed Alevi,
tahri ve talikiyle) Mefahim Jedibu en Tusahhah, Mekka, 1987.
78. Kastallani, ihabuddin Ahmed b. Muhammed, 93. Muhasibi, el-Haris b. Esed,
Iradus-Sari, (I-XV), Bejrut, 1996. er-Riaje li Hukukillah, (Abdulkadir Ahmet Ata tahkikiyle), Bejrut
79. Kaani, Abdurrezzak, 94. Munavi, Muhammed Abdurrauf,
Istlahatus-Sufiyye, Kairo, 1992. Fejzul- Kadir, (I-VI), Bejrut, 1972.
erhu Menazilis-Sairin, Kum, 1413. h. el-Kevakibud-Durrijje, (I-IV), el-Mektebetul-Ezherijje
80. el-Kediri, Dehlan, 95. Munziri, Abdulazim,
Siradut- Talibin erhu Ala Minhadil-Abidin, (I-II), Darul-Fikr et-Tergib vet- Terhib, (I-IV), Bejrut, 1986.
81. Keklik, Nihat, 96. Muslim, b. el Haddad,
Muhjiddin b. Arabi, Kltr Bakanl, Ankara, 1990. Sahihu Muslim, (I-V), Bejrut, 1983.
82. Konuk, Ahmed Avni, 97. Nedvi, Abdulbari,
Fususul-Hikem Terdume ve erhi, (I-IV), Istanbul, 1987. et-Tasavvufu vel-Hajat, Damask, 1963.
83. Kurtubi, Muhammed b. Ahmed, Tasavvuf ve Tarikatin Jenilenmesi, (Prevod: Jusuf Erturul), Konja,
el-Dami li Ahkamil- Kuran, (I-XX), Bejrut, 1985. 1992.
84. Kuejri, Abdulkerim, 98. Nedvi, Ebul- Hasen Ali,
er-Risale, (I-II), Kairo Gerek Tasavvuf, (Prevod: Ismet Ersoz), Konja, 1992.
Letaifui-iarat, (I-III), el-Hejetul-Misrijje, 1981. Islam Onderleri Tarihi, (Prevod: Jusuf Karada), Istanbul, 1992.

114 115
Dr. Dilaver Selvi
99. Nehdivani, Nimetullah b. Mahmud,
el-Fevatihul-Ilahijje vel-Mefatihul-Gajbijje (I-II), el-Matbaatul-
Osmani, 1325. h.
100. Nesai, Ahmed b. uajb,
Sunenn-Nesai, Bejrut, 1992.
101. Nesefi, Abdullah b. Ahmed,
Tefsirun-Nesefi(I-III), Bejrut, 1989, I izdanje
102. Nevevi, Muhjiddin Ebu Zekerijja,
Sahih-i Muslim erhi, (I-XVIII), Bejrut
Bustanul-Arifin, Bejrut, 1994.
103. Nisaburi, Nizamuddin el-Hasen b. Muhammed,
Garaibul-Kuran ve Regaibul-Furkan (I-XXX), Egipat, 1962.
104. Razi, Fahruddin,
Mefatihul-Gajb, (1- XXXII), Bejrut,1990.
105. Said Havva,
Terbijjetuner-Ruhijje, Bejrut, 1979. (Ruh Terbijemiz. Prevod:
Ibrahim Sarmi-M Said imek), Istanbul, 1986.
106. Said Nursi,
Mektubat, Istanbul, 1979.
107. Sehavi,
el-Mekasidul-Hasene, Bejrut, 1985.
108. Selvi, Dilaver,
Islamda Velajet ve Keramet, Istanbul, 1990.
Kuran ve Sunnet Iiginda Rabita ve Tevessul, (Hejet), Istanbul, 1994.
109. Semarkandi, Ebul-lejs Nabr b. Muhammed,
Bahrul-Ulum, (I-III), Bejrut, 1993.
110. Sujuti, Abdurrahman Delaluddin,
el-Damius-Sagir, (I-II), Bejrut, 1981.
ed-Durrul- Mensur, (I-VIII), Bejrut, 1993.
el-Havi lil-Fetava, (I-II), Bejrut
111. Subki, Abdulvehhab b. Ali el-Kafi,
Tabakatu-afijje, (I-X+Fihrist), 1992. II izdanje
112. Suhreverdi, Omer b. Muhammed,
Avariful-Mearif, Bejrut, 1983.
116
Ljubav prema Allahovim evlijama
Gerek Tasavvuf, (Prevod: Dilaver Selvi), Istanbul, 1995. II izdanje
113. Sulemi, Ebu Abdurrahman,
Tabakatus-Sufijje, Halep, 1986.
114. arani, Abdulvehhab b. Ahmed,
el-Envarul- Kudsijje, Bejrut, 1988.
levakihul-Envaril-Kudsijje, Halep, 1993.
Tabakatul-Kubra, (I-II), Bejrut
115. alibi, Ibrahim b. Musa,
el-Itisam, (I-II), Bejrut, 1986.
116. Tabarani, Sulejman b. Ahmed,
el-Mudemul- Kebir, (I-XX), Bejrut
el-Mudemul-Vasit, (I-XI), Rijad, 1995.
el-Mudemus-Sagir, Bejrut
117. Taberi, Muhammed b. Derir,
Damiul-Bejan an Tevili Ajil-Kuran, (I-XV), Bejrut, 1988.
118. Tebrizi, Muhammed b. Abdullah,
Mikatul- Mesabih, (I-III), Bejrut, 1991.
119. Tanevi, Eref Ali,
Hadislerle Tasavvuf, (Pripremio: H. Zaferullah Davudi-Ahmed
Yildirim), Istanbul, 1995.
120. et- Tehanevi, Muhammed Alab. Ali,
Keafu Istllatll-Funun, Bejrut, Daru Sadir.
121. Tirmizi, Ebu Isa Muhamed,
Sunen, (I-V), Bejrut
122. Uludag, Sulejman,
Tasavvuf Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1991.
123. Vahidi, Ebul-Hasen Ali B. Ahmed,
el-Vasit fi Tefsiril-Kuranil-Medid, (I-IV), Bejrut, 1994. I izdanje
124. Zebidi, Muhammed b. Muhammed.
Ithafus-Sadetil-Muttakin, (I-XIV), Bejrut, 1989.
125. Zehebi, Muhammed b. Ahmed,
Tezkiratul-Huffaz, (1-IV+Zejl), Bejrut.
126. Zemaheri, Mahmud b. Omer,
Keaf an-Hakaikit- Tenzil, Bejrut
117
 Ljubav prema Allahovim evlijama

Sadraj

Rije murida - sufije 7

Recenzija 11

Predgovor 13

Mjera u ljubavi prema evlijama 15

I Kako emo prepoznati

Allahovog velijju? 19

II Kojim mjerilima i kako

emo vrijednovati
Allahove prijatelje (evlije)? 25

1. Evlije su Boansko (Rabbanijsko) ogledalo,

onaj ko ih ne posmatra pogledom ljubavi
(muhabbet) i pouke (ibret), ne moe se okoristiti
od njih niti moe postii mudrost (hikmet) 28

2. Voljeti evlije i ukazivati im potovanje je

nuan uslov bogobojaznosti (takva) 40

3. Evlije su predstavnici Allahovog jedinstva

(tevhid), izvlae robove iz mnogobotva (irk)
i podstiu ih na pravo vjerovanje (jekin) 47

4. Uputa (hidajet) i upuivanje (irad) se

ostvaruju sa Allahovom dozvolom i
pomoi, dok su muridi posrednici (vesila) 55

119
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

5. Ljubav prema evlijama se oituje kroz f) Postojanost (istikamet) i bogobojaznost

pokornost (itat) i lijepo vladanje (edeb) 59 (takva) onoga koji se slijedi su dovoljni;
ne treba se traiti keramet. 105
6. Evlije posjeduju razliite
stepene (derede) 64 Literatura 109

7. Evlije su ljudska bia koja imaju Sadraj 119

ljudska stanja i iskuenja 78

8. Insani kamil je blagoslovljen

(mubarek) kao Kaba 86

9. Potpuni (kamil) mumini su vrijedni kao

meleki, i od mnogih njih su ak i vrijedniji 89

10. Evlija nije bezgrijean (masum) kao

vjerovjesnik, ali je sauvan Boanskom
zatitom (himaje) od runih svojstava 92

11. Nekoliko vanih napomena 98

a) Prvo moramo pogledati sebe 98

b) Muhabbet je istina (hakk) a pristrasnost

u ljubavi (teassub) je zabranjena 100

c) Pokornost bez pogovora muridi

kamilu i mukemmilu je dozvoljena 102

d) Kritikovati arife bez provjere

vijesti o njima je opasno 103

e) Kada je nijjet dobar, i kraj (akibet) je dobar 104

120 121