GIJOM MUSO

Roman

S francuskog prevela
Gorica Todosijevi

Podgorica 2016
 Za Ingrid,
za Nejtana.
I ona mi je pobjegla...
 Antibi, srijeda, 31. avgust 2016.
Na tri nedjelje od naeg vjenanja, ovaj dugaki vikend je izgledao kao
dragocjeni predah, trenutak intimnosti pronaen pod suncem poznog
ljeta na Azurnoj obali.
Vee je lijepo poelo: etnja po tvravi staroga grada, aa merloa u
bati i porcija pageta sa koljkama koje smo s uivanjem jeli pod
Mikelanelovim svodovima od klesanog kamena. Priali smo malo o tvom
zanimanju, o mom, i o buduoj ceremoniji vjenanja, planiranoj u strogo
najuem krugu, dvoje prijatelja za svjedoke i moj sin Teo da nam
aplaudira.
Na panoramskom putu, u povratku, polako sam vozio na iznajmljeni
kabriolet kako bi ti uivala u pogledu na obalu na kojoj se ocrtava rt.
Savreno se sjeam tog trenutka: tvog bistrog smaragdnog pogleda, tvoje
boemske pune, kratke suknjice, tvoje tanke otkopane kone jakne ispod
koje si nosila dreavo utu majicu sa sloganom Power to the people. U
krivinama sam, mijenjajui brzine, posmatrao tvoje preplanule noge,
razmjenjivali smo osmijehe, pjevuila si neku staru pjesmu Arete Frenklin.
Bilo je lijepo. Vazduh je bio mlak i okrepljuju. Savreno se sjeam tog
trenutka: iskrica u tvojim oima, tvog lica koje zrai od sree, pramenova
kose koji lepraju na vjetru, tvojih njenih prstiju koji udaraju u taktu po
instrument tabli.
Vila koju smo iznajmili nalazila se na Posjedu lovaca na bisere,
otmenoj parceli od desetak kua koja se uzdizala nad Mediteranom. Dok
smo se peli ljunkovitom alejom kroz miomirisnu borovu umu, irila si
oi pri pogledu na udesnu panoramu koja nas je okruivala.
Savreno se sjeam tog trenutka: posljednji put kad smo bili sreni.

* * *

Pjesma zrikavaca. Uspavanka od valova koji se odbijaju. Lagani

povjetarac koji rastapa svilenu vlanost vazduha.
Na terasi koja se pruala iznad padine stijene, upalila si miriljave
svijee i ukrasne svjetiljke za tjeranje komaraca, ja sam stavio disk arlija
Hejdena. Kao u Ficderaldovom romanu, smjestio sam se za ank bara pod
otvorenim nebom gdje sam nam pripremao koktel. Tvoj omiljeni: Long
Ajlend ledeni aj s puno kockica leda i krikom zelenog limuna.
Rijetko kad sam te vidio tako raspoloenu. Mogli smo da provedemo
lijepo vee. Trebalo je da provedemo lijepo vee. Ali umjesto toga, mene je
uhvatila opsesivna misao, stara dobro poznata stvar koja mi se ve neko
vrijeme vrzmala po glavi, koju sam, meutim, dotle uspijevao da
kontroliem: Zna Ana, ne treba da imamo tajne jedno pred drugim.
Zato je strah da te istinski ne poznajem isplivao ba te veeri? Da li je
to bilo zbog vjenanja koje se blii? Strah da se napravi korak dalje?
Brzina kojom smo odluili da se vjerimo? Nesumnjivo je to bila mjeavina
svega toga, na ta se nadovezivala moja sopstvena pria, obiljeena
izdajom ljudi za koje sam mislio da ih poznajem.
Pruio sam ti au i sjeo preko puta tebe.
Ozbiljan sam, Ana: ne elim da ivim u lai.
Ba dobro: ni ja. Ali ne ivjeti u lai ne znai nemati nijednu tajnu.
Znai priznaje: ima tajne!
Ali svako ima tajne, Rafaele! I tako i treba da bude. Nae tajne nas
definiu. One odreuju jedan dio naeg identiteta, nae istorije, nae
misterije.
Ja nemam tajni pred tobom.
Ali trebalo bi da ima!
Bila si razoarana i bijesna. Ja takoe. Sva radost i lijepo raspoloenje
s poetka veeri su splasnuli.
Razgovor je mogao da se zaustavi u tom trenutku, ali ja sam, uprkos
sebi, navalio iznosei sve argumente ne bih li doao do pitanja koje me je
opsjedalo:
Zato skree temu svaki put kad te ispitujem o tvojoj prolosti?
Zato to je po definiciji prolost - prolost. Ne moe je vie
promijeniti.
Ljutnuo sam se:
Prolost rasvjetljava sadanjost, to vrlo dobro zna. ta to, pobogu,
pokuava da sakrije?
Od tebe ne krijem nita to bi nam moglo zasmetati. Imaj povjerenja
u mene! Imaj povjerenja u nas!
Prestani s tvojim frazama!
Udario sam pesnicom o sto, od ega si se trgnula. Tvoje lijepo lice se
preobrazilo u lepezu nijansi koje su ile od tjeskobe do straha.
Bio sam bijesan zato to mi je trebalo da se razuvjerim. Poznavao sam
te tek est mjeseci i od naeg prvog susreta sve mi se kod tebe svidjelo. Ali
jedan dio onoga to me je zavelo na poetku - tvoja tajnovitost, tvoja
suzdranost, diskretnost, tvoj usamljeniki karakter - postao je izvor
strepnje koja mi se vraala poput bumeranga.
Zato hoe sve potpuno da upropasti? upitala si me glasom koji je
zvuao kao da te je sve ovo zamaralo.
 Zna moj ivot. Ve sam pravio greke. Danas vie ne mogu sebi da
dozvolim da se prevarim.
Znao sam koliko te povreujem, ali imao sam osjeaj da sam u stanju
sve da shvatim, sve istrpim iz ljubavi prema tebi. Da si imala neto bolno
da mi prizna, ja bih elio da ti olakam taj bol podijelivi taj teret sa
tobom.
Trebalo je da se povuem i zaboravim na ovo, ali rasprava se
nastavila. I nisam te tedio. Jer sam dobro osjetio da e mi ovoga puta
neto otkriti. Tada sam melodino nastavio da zabadam svoja koplja sve
dok se nisi dovoljno iscrpila da vie nisi mogla da se bori.
Traim samo istinu, Ana.
Istina! Istina! Samo ti je ta rije u ustima, ali jesi li se ikada zapitao da
li bi mogao da podnese tu istinu?
Ova predaja oruja pobudila je sumnju u meni. Vie nisam mogao da
te prepoznam. Ajlajner ti se bio razmazao i oi su ti bile zaarene kako ili
nikada ranije nisam vidio.
Hoe da zna da li imam neku tajnu, Rafaele? Odgovor je da! eli da
zna zato neu da ti priam o tome: zato to im je bude saznao, ne samo
da me vie nee voljeti, ve e me mrzjeti.
To nije tano: u stanju sam sve da razumijem.
Bar sam u to bio ubijeen u tom trenutku. Da nita to bi mi otkrila ne
bi moglo da me povrijedi.
Ne, Rafaele, to su rijei! Rijei poput onih koje pie u svojim
romanima, ali stvarnost je jaa od rijei.
Neto se preokrenulo. Nastao je jaz. Sada si se i ti pitala, bilo mi je
sasvim jasno, kakav sam i ja zapravo. Ti si takoe to eljela da zna. Da li
me jo uvijek voli. Da li te dovoljno volim. Da li e bomba koju se si
spremala da aktivira unititi na par.
Tada si neto potraila u svojoj tani i iz nje izvukla tablet. Ukucala si
lozinku i otvorila aplikaciju s fotografijama. Polako si listala snimke dok
nisi pronala onaj koji trai. Zatim si me dobro pogledala u lice,
promrmljala nekoliko rijei i pruila tablet. Na njemu sam posmatrao
tajnu koju sam ti upravo iznudio.
Ja sam to uradila, ponovila si.
Preneraeno sam piljio u ekran mirkajui sve dok mi se od munine
nije prevrnuo eludac, zbog ega sam morao da okrenem glavu. Jeza mi je
prostrujala itavim tijelom. Ruke su mi drhtale, krv pulsirala u
sljepoonicama. Oekivao sam sve. Vjerovao da sam sve mogao da
zamislim. Ali na ovo nikada nisam pomiljao.
 Ustao sam dok su mi noge klecale. Obuzet vrtoglavicom, zanio sam se,
ali sam uloio napor i odlunim korakom izaao iz salona.
Putna torba mi je stajala u predsoblju. Zgrabio sam je i ne pogledavi
te, napustio kuu.

* * *

Obamrlost, Najeenost. Kiselina u elucu. Grake znoja koje su mi

zamagljivale vid.
Zalupio sam vrata kabrioleta i vozio kroz no kao robot. Bijes i
gorina kolali su mi venama razarajui sve. U glavi mi se sve sudaralo:
snano dejstvo fotografije, nerazumijevanje, osjeaj da mi se ivot rui.
Nakon nekoliko kilometara, primijetih vrstu i zbijenu siluetu tvrdave
Kare koja se uzdizala na vrhu stijene, stamenu na svojim utvrenjima, tu
posljednju osmatranicu prije nego to se napusti luka.
Ne. Nisam mogao tek tako da odem. Ve sam alio zbog svog
postupka. Usljed oka sam izgubio hladnokrvnost, ali nisam mogao da
nestanem ne sasluavi tvoja objanjenja. Nagazio sam konicu i
zaokrenuo nasred kolovoza, zagazivi na nasip i umalo ne udarivi jednog
motordiju koji je dolazio iz suprotnog smjera.
Trebalo je da te podrim i pomognem ti da otjera taj komar iz svog
ivota. Trebalo je da budem onakav kakav sam sebi obeao da u biti, onaj
koji e moi da razumije tvoju bol, podijeli je s tobom i pomogne ti da je
prevazie. U punoj brzini, prevalio sam put u suprotnom smjeru: bulevar
Rta, plaa Talasa, luka Maslinjaka, Bateri di Grajon, zatim uzani put koji
vodi na privatni posjed.
Parkirao sam kola pod borovima i zaletio se prema kui ija su ulazna
vrata bila odkrinuta.
Ana! povikao sam uletjevi u hodnik.
U salonu nije bilo nikoga. Na podu su bili razbacani komadii stakla.
Polica na kojoj su stajale sitnice bila je oborena, polomivi u svom padu
salonski stoi od duvanog stakla koji se razbio u paramparad. Usred
ovog nereda leao je sveanj kljueva koje sam ti poklonio nekoliko
nedjelja ranije.
Ana!
Velika staklena vrata uokvirena zavjesama bila su otvorena.
Razmaknuo sam krajeve tkanine koji su leprali na vjetru da bih izaao na
terasu. Ponovo sam uzviknuo tvoje ime uprazno. Okrenuo sam broj tvog
mobilnog, ali je moj poziv ostao bez odgovora.
 Kleknuo sam i stavio glavu meu ruke. Gdje si? ta se desilo tokom tih
dvadeset minuta koliko je trajalo moje odsustvo? Koju Pandorinu kutiju
sam otvorio dirajui u tvoju prolost?
Zamurio sam i vidio djelie naeg zajednikog ivota. est mjeseci
sree koji su, naslutio sam, zauvijek odletjeli. Obeanja o budunosti,
porodici, bebi, koja se nikada nee ispuniti.
Bio sam ljut na sebe.
emu slui to to tvrdite da nekog volite ako niste u stanju da ga
zatitite?
 Prvi dan

Saznanje o nestanku
 1

ovjek od papira

im vie ne drim knjigu

ili ne matam da napiem neku drugu,
obuzima me uasna dosada.
ivot mi, najzad, izgleda podnoljiv
samo ukoliko mu vjeto izmiem.
Gistav Flober

1.
etvrtak, 1. septembar 2016.
Moja ena se svako vee uspavljuje uz vas, na svu sreu nisam
ljubomoran!
Radostan zbog svoje duhovitosti, pariski taksista mi je namignuo u
retrovizoru. Usporio je i ukljuio migavac da bi se ukljuio na traku auto-
puta koja mu je omoguavala da se izvue sa aerodroma Orli.
Treba rei da ona ima eludac za to. I ja sam isto proitao dvije ili tri
vae knjige, nastavi on gladei brkove. Ima smisla to se tie napetosti,
ali je zaista isuvie naporno za mene. Ta ubistva, to nasilje... Uz sve duno
potovanje, gospodine Bartelemi, smatram da imate bolesnu viziju
ovjeanstva. Ako bi se sretalo toliko uvrnutih likova u stvarnosti kao u
vaim romanima, loe bi nam se pisalo.
Oiju prikovanih za ekran mog telefona, napravio sam se da nisam
uo. Posljednja stvar koju sam elio ovog jutra je da raspravljam o
knjievnosti ili razgovaram o stanju u svijetu.
Bilo je 8:10 sati, uhvatio sam prvi avion da bih se hitno vratio u Pariz.
Anin telefon me je direktno preusmjerio na njenu sekretaricu. Ostavio
sam joj desetinu poruka, izvinjavajui se, saoptavajui joj svoju
uznemirenost i molei je da me nazove.
Bio sam poraen. Nikada ranije se nismo stvarno posvaali.
Te noi nisam oka sklopio, koristei sve svoje vrijeme da je traim.
Poeo sam tako to sam otiao u kuicu obezbjeenja posjeda, gdje mi je
uvar naznaio da je tokom mog odsustva nekoliko vozila ulo na parcelu,
meu kojima i jedna limuzina firme za iznajmljivanje vozila sa
profesionalnim oferom.
ofer mi je rekao da ga je pozvala gospoa Ana Beker, koja stanuje u
vili Talasi. Kontaktirao sam stanarku preko interfona i ona mi je potvrdila
svoju narudbinu.
Kako ste sigurni da se radilo upravo o firmi za iznajmljivanje vozila
sa vozaem? upitao sam.
Imao je propisnu oznaku na oferajbni.
I nemate ideju na koje mjesto je mogao da je odveze?
Otkud bih to mogao da znam?
ofer je odvezao Anu na aerodrom. To sam bar zakljuio nekoliko sati
kasnije kad sam se konektovao na internet sajt Er Fransa. Unijevi nae
putne podatke - ja sam kupio karte - saznao sam da je putnica Ana Beker
zamijenila svoju povratnu kartu da bi uhvatila posljednji let Nica-Pariz tog
dana. Predvien za 21:20 asova, avion je poletio tek u 23:45 zbog
dvostruke prepreke: vezana kanjenja prilikom povratka s odmora i
kompjuterski kvar koji je prikovao za zemlju sve letove kompanije tokom
vie od jednog sata.
Ovo saznanje me je malo oraspoloilo. Ana je bila dovoljno bijesna na
mene da bi polomila salonski stoi i ranije se vratila u Pariz, ali je makar
bila iva i zdrava.
Taksi je napustio auto-put i njegove tune i grafitima ispisane tunele
da bi krenuo ka periferiji. Ve gust saobraaj je jo vie usporio izlaz ka
Orleanu sve do gotovo potpunog kolapsa. Kola su vozila priljubljena jedna
uz druga branicima, zaustavljena u crnkastim uljanim isparenjima iz
motora kamiona i autobusa. Zatvorio sam svoj prozor, Ugljen-monoksid,
kancerogene estice, buka sirena, psovke. PARIZ...
Moj prvi refleks je bio da upitam vozaa da me odveze u Monru.
Premda smo ovih posljednjih nedjelja poeli da ivimo zajedno, Ana je tu
zadrala svoj dvosobni stan, koji nalazi u modernoj zgradi na Aveniji
Aristid-Brijan. Ostala je vezana za to mjesto na kome je ostavila najvei
dio svojih poslova. Nadao sam se iznad svega da se iz bijesa prema meni
vratila ovdje.
Kola su napravila beskrajni poluokret na krunom toku Va-Noar
prije nego to su se vratila unazad.
Stigli smo, gospodine pie, saoptio mi je voza zaustavivi se du
trotoara pred jednom novijom zgradom bez drai.
Okrugle i zdepaste siluete, elav, opreznog pogleda i tankih usana,
imao je glas lika Raula Volfonija iz filma Gospodin gangster.
Moete li da me saekate na trenutak? upitao sam.
 Nema problema. Ostaviu ukljuen taksimetar.
Zatvorio sam vrata kola i iskoristio izlazak nekog klinca, sa kolskom
torbom na leima, da bih se uvukao u ulaz. Kao i uvijek, lift je bio u kvaru.
Uspeo sam se do dvanaestog sprata ne napravivi predah prije nego to
sam zakucao na vrata Aninog stana, bez daha i s rukama na koljenima.
Niko mi nije odgovorio. Nauljio sam ui, ali nisam uo nikakav zvuk. Ana
je ostavila kljueve mog stana. Ako nije bila u svom, gdje je prespavala?
Pozvonio sam na sva vrata na spratu. Jedini susjed koji mi je otvorio nije
mi bio ni od kakve pomoi. Nita nije ni vidio ni uo: uobiajena fraza koja
regulie kolektivni ivot u velikim zgradama.
Ljutito sam ponovo siao na ulicu i dao Raulu moju adresu na
Monparnasu.
Kada je izaao va posljednji roman, gospodine Bartelemi?
Prije tri godine, odgovorih uzdahnuvi.
Da li imate u pripremi neki drugi?
Odmahnuo sam glavom.
Ne u narednim mjesecima.
Moja ena e biti razoarana.
Pokuavajui da okonani ovaj razgovor, zamolio sam ga da pojaa
zvuk na radiju kako bih uo vijesti. Prikljuen na jednu popularnu stanicu,
na radiju su se davale udarne vijesti u 9 asova. Ovog etvrtka, prvog
septembra, dvanaest miliona uenika se pripremalo da ponovo krene u
kolu, Fransoa Oland je estitao sebi na neznatnom ekonomskom rastu, na
nekoliko sati od zavretka transfera igraa, Pari Sen ermen je uspio da
obezbijedi novog centarfora, dok se u Sjedinjenim Dravama
Republikanska partija spremala da pripremi svog kandidata za sljedee
predsjednike izbore...
Ne razumijem dobro, navaljivao je taksista. Rijeili ste da kulirate ili
imate sindrom bijele stranice?
Komplikovanije je, odgovorih gledajui kroz prozor.

2.
Istina je da nisam napisao ni retka ve tri godine, jer me je ivot
zatekao.
Nisam patio ni od blokade niti od nedostatka inspiracije. U svojoj
glavi sam sebi priao prie od este godine, a u mladosti mi se pisanje
nametnulo kao centar ivota, sredstvo kanalisanja moje bujne mate.
Fikcija je bila pribjeite. Najjeftinija avionska karta za bjeanje od
sumorne svakodnevice. Godinama je ona zaokupljala sve moje vrijeme i
sve moje misli. Prikovan za svoj notes ili kompjuter, pisao sam sve vrijeme
i svuda: na javnim klupama, na stolicama kafea, stojei u metrou. A kad
nisam pisao, mislio sam na svoje likove, njihove patnje, njihove ljubavi.
Nita drugo nije bilo istinski vano. Osrednjost stvarnog svijeta je imala
slab uticaj na mene. Uvijek u raskoraku i povuen iz realnosti, razvijao
sam se u jednom izmiljenom svijetu iji sam bio jedini demijurg.
Od 2003. godine, kada je izaao moj prvi roman, objavljivao sam
jednu knjigu godinje. Uglavnom krimi romane i trilere. U intervjuima sam
imao obiaj da tvrdim kako radim svakoga dana izuzev za Boi i za moj
roendan - taj odgovor sam pokupio od Stivena Kinga. Ali kao kod njega,
ovo je bila la: radio sam i 25. decembra i nisam vidio nijedan valjani
razlog da ne radim na dan kada obiljeavam svoje roenje.
Jer rijetko kad imam neto pametnije da radim od sjedenja pred
svojim ekranom da bih saznao novosti od mojih likova.
Oboavao sam svoje zanimanje i osjeao se ugodno u svom svijetu
napetosti, ubistava i nasilja. Poput djece - prisjetite se monog arobnjaka
iz Maka u izmama, loih roditelja iz Palia, udovita iz Riobradog ili
vuka iz Crvenkape - odrasli vole da se igraju plaenja. I oni imaju potrebu
za priama da bi istjerali svoje uase.
Oduevljenje italaca krimi romanima donijelo mi je bajkovitu
deceniju ivljenja tokom koje sam se prikljuio uskom bratstvu pisaca koji
su mogli da ive od svog pera. Svakog jutra, sjedajui za radni sto, znao
sam da imam tu sreu da ljudi irom svijeta ekaju izlazak mog sljedeeg
romana.
Ali taj magini krug uspjeha i stvaralatva razbijen je prije tri godine
zbog jedne ene. Za vrijeme jedne promotivne turneje u Londonu, moj
asistent za tampu predstavio mi je Natali Kertis, mladu englesku
naunicu, podjednako nadarenu za biologiju kao i za poslove. Bila je
saradnica u jednoj medicinskoj start-ap kompaniji koja se bavila razvojem
inteligentnih kontaktnih soiva koja su sposobna da otkriju razliite
bolesti na osnovu stepena glukoze u onoj tenosti.
Natali je radila osamnaest sati dnevno. Sa iznenaujuom lakoom,
onglirala je izmeu programiranja softvera, nadgledanja klinikih
eksperimenata, koncepcije biznis planova i prelaenja asovnih zona koje
su je vodile na sve etiri strane svijeta kako bi podnijela izvjetaje
udaljenim finansijskim partnerima.
ivjeli smo u dva razliita svijeta. Ja sam bio ovjek od papira; ona
digitalna ena. Ja sam zaraivao za ivot izmiljajui prie; ona je za svoj
zaraivala usavravajui mikroprocesore tanane poput kose odojeta. Ja
sam bio tip ovjeka koji je uio grki u gimnaziji, volio Aragonovu poeziju i
penkalom pisao ljubavna pisma. Ona je bila tip ultrakonektovane djevojke
koja se osjeala kao kod kue u hladnom svijetu bez granica aerodromskih
raskra.
ak i poslije naknadnog razmiljanja, nisam uspijevao da razumijem
ta nas je privuklo jedno drugom. Zato smo, tano u tom trenutku naih
ivota, sebe naveli na povjerujemo da naa nespojiva pria moe da ima
budunost?
Volimo da budemo ono to nismo, napisao je Albert Koen. Moda se
zato ponekad zaljubljujemo u osobe s kojima nemamo nita da podijelimo.
Moda nas ta elja za dopunjavanjem vue da se nadamo promjeni,
preobraaju. Kao da e nas kontakt sa drugim uiniti potpunijim biima,
bogatijim, otvorenijim. To je lijepa ideja na papiru, ali u stvarnosti je to
rijetko sluaj.
Iluzija ljubavi bi se brzo rasprila da Natali nije ostala u drugom
stanju. Zasnivanje porodice u perspektivi produilo je varku. Bar to se
mene tie. Napustio sam Francusku da bih se smjestio u stanu koji je ona
iznajmljivala u Londonu, u etvrti Belgravija, i pratio sam je najbolje to
sam umio tokom itave njene trudnoe.
Koji vam je va roman najdrai? U svakom periodu promocije, ovo
pitanje se moglo iznova uti iz usta novinara. Tokom godina poeo sam
pomalo da skreem temu, zadovoljavajui se lakonskim odgovorom:
Teko mi je da se odluim. Moji romani su kao djeca, znate.
Ali knjige nisu djeca. Bio sam prisutan u poroajnoj sali tokom
raanja naeg sina. Kada mi je babica pruila Teovo tjelace da bih ga uzeo
u naruje, u jednoj sekundi sam postao svjestan do koje mjere je ta
ponovljena tvrdnja u mnogobrojnim intervjuima bila la.
Knjige nisu djeca.
Knjige imaju izvjesnu posebnost koja se granii sa magijom: one su
paso za druge svjetove, veliko bjekstvo. Mogu da slue kao oslonac za
suoavanje sa ivotnim iskuenjima. Kako to tvrdi Pol Oster, one su
jedino mjesto na svijetu gdje se dva potpuna stranca mogu susresti na
intiman nain.
Ali to nisu djeca. Nita se ne moe porediti sa djetetom.

3.
Na moje veliko iznenaenje, Natali se vratila na posao nakon deset
dana poto se porodila. Njeno produeno radno vrijeme i brojna
putovanja nisu joj uopte dozvolili da u potpunosti proivi prve nedjelje -
koliko magine toliko i zastraujue - koje slijede poslije roenja. Ovo je
nije izgleda pretjerano pogaalo. Shvatio sam i zato, kad mi je jedno vee,
svlaei se u sobi za garderobu, koja se nadovezivala na nau sobu,
saoptila priguenim glasom:
Prihvatili smo predlog Gugla. Oni e uzeti veinski dio u kapitalu
kompanije.
Bio sam zaprepaen i trebalo mi je nekoliko sekundi da progovorim:
Ti to ozbiljno?
Odsutnog izgleda, izula je elegantne cipelice, izmasirala bolni zglob
prije nego to mi je zadala udarac:
Naravno. Od ponedjeljka odlazim da radim sa svojim timom u
Kaliforniju.
Odmjerio sam je preplaeno. Upravo je prevalila dvanaest sati
avionom, a ja sam se se naao u potpunom det lagu 1.
To nije odluka koju moe sama da donese, Natali! Moramo da
priamo o tome! Treba da...
Potiteno se spustila na ivicu kreveta.
Dobro znam da ne mogu da traim od tebe da me prati.
Bio sam van sebe.
Ali ja sam duan da te pratim! Podsjeam te da imamo bebu od tri
nedjelje!
Ne vii! Ja sam prva zateena time, ali neu uspjeti, Rafaele.
Uspjeti u emu?
Briznula je u pla.
Da budem dobra majka Teu.
Pokuao sam da joj protivurjeim, ali ona mi se vie puta
suprotstavila tom uasnom reenicom koja je odavala ta joj lei na srcu:
Nisam roena za to. ao mi je.
Kad sam je upitao kako tono zamilja nau budunost, prikovala je za
mene nesigurni pogled prije nego to je izbacila keca iz rukava koji je
uvala otpoetka tog razgovora:
Ako eli da podie Tea u Parizu sasvim sam, ne vidim u tome nita
loe. Da budem iskrena, ak mislim da je to najbolje rjeenje za sve nas.
Nijemo sam potvrdio, preneraen ogromnim olakanjem koje sam joj
itao na licu. Nje, majke mog sina. Zatim je u naoj sobi nastala olovna
tiina i Natali je progutala pilulu za spavanje prije nego to je legla u tami.
Ve sutradan sam se vratio u Francusku, naavi se opet u svom stanu
na Monparnasu. Mogao sam da zaposlim dadilju, ali nita slino nisam

1
Nelagoda uzrokovana promjenom vremenskih zona. - Prim. prev.
uradio. vrsto sam bio odluio da gledam sina dok odrasta. A naroito sam
ivio u opsesivnom strahu da ga ne izgubim.
Mjesecima sam, svaki put kad bi zazvonio telefon, oekivao da ujem
Natalinog advokata koji mi saoptava da se njegova klijentkinja
predomislila i da trai iskljuivo starateljstvo nad Teom. Ali taj komarni
poziv se nikada nije desio. Proteklo je dvadeset mjeseci, a da nisam dobio
nikakvih novosti od Natali. Dvadeset mjeseci je proteklo u jednom dahu.
Nekada u ritmu pisanja, sada su moji dani protkali isprekidani flaicama,
kaicama, mijenjanjem pelena, etnjama po parku, kupanjem na 37C i
stalnim pranjem vea. Oni su takoe bili narueni nedostatkom sna,
nespokojem pri najmanjem skoku temperature i bojazni da neu biti na
visini zadatka.
Ali to iskustvo ne bih mijenjao ni za ta na svijetu. Kao to je o tome
svjedoilo pet hiljada fotografija sauvanih u mom mobilnom telefonu,
prvi mjeseci ivota mog sina su me odveli u oaravajuu avanturu u kojoj
sam bio vie glumac nego reditelj.

4.
Avenija generala Leklerka, saobraaj je postao protoan. Taksista je
ubrzao, dok se pravo ispred njega ukazivao visoki zvonik crkve Sjen-Pjer-
de-Monru. Na Trgu Alezija, vozilo je krenulo Avenijom di Men. Sunevi
zraci prosuti meu granama. Bijele fasade od klesanog kamena, mnotvo
sitnih radnji, povoljni hoteli.
Mada sam bio planirao da odsustvujem iz Pariza etiri dana, vratio
sam se svega nekoliko sati poto sam otiao. Da bih ga obavijestio o mom
ranijem dolasku, otkucao sam SMS poruku Marku Karadeku, jedinom
ovjeku u koga sam imao dovoljno povjerenja da bih mu povjerio sina na
uvanje. Oinstvo me je napravilo paranoinim, kao da su prie o
ubistvima i otmicama koje sam reirao u svojim krimi romanima mogle da
se odraze na moj porodini ivot. Od njegovog roenja, dozvolio sam samo
dvjema osobama da se brinu o Teu: Amaliji, domarki moje zgrade, koju
sam poznavao ve skoro deset godina, i Marku Karadeku, mom susjedu i
prijatelju, starom policajcu BRB-a 2 koji je istog momenta odgovorio na
moju poruku:

Ne brini. Zlatne loknice jo spavaju.

ekam potpuno pripravan da se probudi: ukljuio sam mainu za
flaice, izvadio kompot iz friidera i namjestio stoliicu za bebe. Priae mi
ta se desilo.

2
Brigada za suzbijanje kriminala. - Prim. prev.
 Vidimo se uskoro.

Osjetivi olakanje, ponovo sam pokuao da pozovem Anu, ali sam

ponovo naletio na njenu sekretaricu. Telefon joj je iskljuen? Baterija se
ispraznila?
Prekinuo sam vezu i protrljao oi, i dalje oamuen zbog brzine kojom
su se stvari koje sam smatrao sigurnim poljuljale. U svojoj glavi sam
premotavao film od prethodnog dana i vie nisam znao ta da mislim. Zar
je mjehur sree u kome smo ivjeli bio samo privid koji prikriva ne tako
blistavu stvarnost? Da li je trebalo da se zabrinem za Anu ili da je se
klonim? Od ovog posljednjeg pitanja sam se najeio. Bilo je teko misliti na
nju u ovim terminima dok sam, nekoliko sati ranije, bio ubijeen da sam
naao dobru osobu: onu koju sam godinama ekao i s kojom sam potpuno
rijeen da dobijem jo djece.
Anu sam sreo est mjeseci ranije, jedne februarske noi, u
pedijatrijskoj hitnoj pomoi bolnice Pompidu gdje sam uletio u jedan sat
ujutru. Teo je dobio naglu temperaturu koja se nije sputala. Grio se i
odbijao hranu. Podlegao sam besmislenom iskuenju da unesem listu
simptoma na pretraiva. Poslije tolikih veb-stranica bio sam ubijeen da
pati od naglog meningitisa. Banuvi u prepunu bolniku ekaonicu, bio
sam premro od brige. Zbog ekanja koje je potrajalo, alio sam se na
prijemu: morao sam odmah da se razuvjerim, htio sam da zbrinu mog sina
smjesta. Moe da umre, on...
Smirite se, gospodine.
Kao magijom, pojavila se jedna mlada ljekarka. Pratio sam je do jedne
ordinacije za pregled gdje je posluala Tea sa svih strana.
Vaa beba ima otekle ganglije, konstatovala je opipavajui njegov
mali vrat. Boluje od upale krajnika.
Obina angina?
Da. Oteano gutanje objanjava njegovo odbijanje da jede.
Da li e se to povui s antibioticima?
Ne, to je virusna infekcija. Nastavite da mu dajete paracetamol i bie
izlijeen kroz nekoliko dana.
Jeste li sigurni da nije meningitis? insistirao sam vezujui lea,
sasvim klonulog, u svojoj nosiljci.
Nasmijeila se.
Bolje bi bilo da ne surfujete po medicinskim sajtovima. Internet
samo stvara nedoumice.
 Ispratila nas je do glavnog hola na ulazu. U trenutku kad je trebalo da
se oprostimo, ja sam, utjeen zbog saznanja da je mom sinu dobro,
pokazao na automat za pia i izletio mi je predlog:
Mogu li da vas astim kafom?
Poslije kratkog oklijevanja, ona je obavijestila koleginicu da e
iskoristiti pauzu i priali smo etvrt sata u velikom holu bolnice.
Zvala se Ana Beker. Imala je dvadeset pet godina, bila je na stairanju
iz pedijatrije i nosila svoj bijeli mantil kao da je Barberijev. Kod nje je sve
bilo elegantno a nenametljivo: njeno ponosno dranje glave, nevjerovatno
fine crte lica, njena i topla boja njenog glasa.
Oscilirajui izmeu trenutaka potpunog mira i grozniave
uurbanosti, bolniki hol je bio obliven nestvarnom svjetlou. Moj sin se
bio uspavao u nosiljci. Posmatrao sam Anu kako trepe. Odavno vie
nisam vjerovao da se iza aneoskog lica nuno nalazi lijepa dua, ali
svejedno sam dopustio da me oaraju njene dugake izvijene trepavice,
njena koa meleskinje boje dragocjenog drveta i njega ravna kosa koja joj
je padala simetrino s obje strane lica.
Moram da se vratim na posao, rekla je pokazavi zidni sat.
Uprkos satu koji otkucava, ona je insistirala da nas otprati do
stajalita za taksi, na tridesetak metara od ulaza. Bili smo usred noi, u
srcu polarne zime. Nekoliko paperjastih pahuljica lebdjelo je na snjenom
nebu. Osjeajui Anino prisustvo pokraj sebe, osjetio sam kao bljesak
udno uvjerenje da nas dvoje ve inimo par. tavie, porodicu. Kao da su
se zvijezde pokopile na nebu. Kao da emo se svi troje vratiti kui.
Namjestio sam sjedite-nosiljku za bebe na zadnje sjedite kola, a
potom se okrenuo prema Ani. Svjetlost ulinih svjetiljki davala je
plaviastu boju pari koja joj je izlazila iz usta. Traio sam rije da bih je
zasmijao, ali umjesto toga sam je upitao u koliko sati joj se zavrava
deurstvo.
Za as posla, u 8 sati.
Da li biste poli da dorukujete s nama... U pekari na uglu moje ulice
prave divna peciva...
Dao sam joj moju adresu i ona se nasmijala. Moj predlog je neko
vrijeme lebdio u ledenom vazduhu ostavi bez odgovora. Potom je taksi
krenuo i tokom povratka kui, pitao sam se da li smo ona i ja doivjeli istu
stvar.
Loe sam spavao, ali sutradan ujutru je Ana pozvonila na vrata u
trenutku kad je moj sin zavravao svoju flaicu. Teo se ve osjeao bolje.
Stavio sam mu kapicu i obukao skafander i da bih odrao rije, svi troje
smo izali da kupimo pecivo. Bilo je nedjeljno jutro. Pariz se ugibao pod
snijegom. Na metalnosivom nebu zimsko sunce je razlivalo svoje zrake po
jo sasvim bijelim trotoarima.
Pronali smo se i od tog prvog maginog jutra nismo se vie
razdvajali. est idilinih mjeseci je upravo proteklo, otvarajui radosno
poglavlje: najsreniji period mog ivota.
Vie nisam pisao, ve sam ivio. Podizanje bebe i zaljubljenost usidrili
su me u stvarnom ivotu i uinili da postanem svjestan toga da mi je
fikcija predugo isisavala ivot. Zahvaljujui pisanju, ulazio sam u kou
mnogobrojnih likova. Poput infiltrirano g agenta mogao sam da ivim na
stotine iskustava. Ali ti ivoti za koje sam bio opunomoen, odvukli su me
od jedinog i jedinstvenog ivota koji zaista postoji: mog ivota.
 2

Profesor

Maska je tako ljupka da

se bojim lica.
Alfred de Mise

1.
Tata! Tata!
im sam uao na vrata, moj sin me je doekao s vriskom u kome se
iznenaenje mijealo sa oduevljenjem. ivahnim i nesigurnim hodom,
Teo se gegao prema meni. Uhvatio sam ga u letu i stisnuo u naruju. Svaki
put je to bilo isto zajednitvo, ista doza kiseonika, isto olakanje.
Stie tano na doruak, dobaci mi Mark Karadek zavrui cuclu na
flaici koju je upravo zagrijao.
Stari policajac je ivio u umjetnikom ateljeu koji gleda na unutranje
dvorite moje zgrade, u srcu Monparnasa. Sa strehom od velikog stakla,
mjesto je bilo prozrano i pregledno: izglancan parket, police od bijelog
patiniranog drveta, rustini sto izrezbaren u deblu kvrgavog drveta. U
jednom uglu prostorije, otvorene stepenice su vodile do meusprata sa
popreno postavljenim gredama.
Teo je dohvatio svoju flaicu i uspuzao u lealjku. Istog trena sva
njegova panja je bila usmjerena na toplo kremasto mlijeko koje je
prodrljivo gutao kao da ga nisu hranili itavu vjenost.
Iskoristih ovaj trenutak tiine da bih se pridruio Marku u
kuhinjskom dijelu koji gleda na dvorite.
Onii ezdesetogodinjak, pogleda elinoplavog, kratke neuredne
kose, gustih obrva, prosijede brade. Zavisno od raspoloenja, njegovo lice
je moglo naizmjenino da odaje veliku blagost ili krajnju hladnou.
Da ti napravim kafu?
Bar duplu! uzdahnuh smjetajui se na jednu od barskih stolica.
Dobro, hoe li da mi ispria ta se deava?
Dok nam je pripremao napitak, ja sam mu izloio sve - ili gotovo sve.
Anin nestanak nakon nae svae, njen vjerovatni povratak u Pariz, njeno
odsustvo iz stana u Monruu, njen iskljueni ili ispranjeni telefon.
Namjerno sam preutao o fotografiji koju mi je bila pokazala. Prije nego
to budem bilo kome o tome priao, treba najprije sam da saznam neto
vie o tome.
Koncentrisan, nabranog ela, stari policajac me je pomno sluao.
Obuen u tamne farmerke, crnu majicu i par iznoenih cipela, odavao je
utisak kao da je jo uvijek u slubi.
ta misli o ovome? upitao sam ga kao zakljuak mog monologa.
Iskrivio je usta i uzdahnuo.
Nita naroito. Nisam imao prilike da esto priam sa tvojom
voljenom. Svaki put kad sam je sreo u dvoritu, imao sam utisak da ini
sve da bi me izbjegla.
Takav joj je karakter: rezervisana i pomalo plaljiva.
Mark je spustio olju pjenaste kafe na sto preda mnom. Njegova graa
keera i vrat bika ocrtavali su se okrenuti od izvora svjetla. Prije nego to
je ranjen u pucnjavi prilikom jedne oruane pljake na trgu Vandom i bio
prinuen da prijevremeno ode u penziju, Karadek je bio elitni policajac:
jedan od heroja slavnog vremena BRB-a. Od 1990. do 2000. godine,
uestvovao je u odreenim akcijama koje su najvie medijski propraene:
raskrinkavanje bande iz junog predgraa, hapenje pljakaa u
blindiranim furgonima Drim tima, unitavanje bande obijaa sefova koji
su rtve traili u izdanjima Whos Who i hajka za Pink Panter ima,
uvenom balkanskom bandom koja je tokom deset godina pljakala
najvee svjetske zlatare. Priznao mi je da je teko prihvatio prinudnu
penziju. Od toga mu je ostao istroen izgled koji me je ganuo.
ta zna o njenim roditeljima? upitao me je sjedajui preko puta
mene i uzimajui hemijsku olovku i bloke koje mu je obino sluilo za
biljeenje liste za kupovinu.
Nita posebno. Majka joj je Francuskinja, ali porijeklom sa
Barbadosa. Umrla je od raka dojke kad je Ana imala dvanaest ili trinaest
godina.
Otac?
Austrijanac, stigao je u Francusku krajem sedamdesetih. Nastradao
je prije pet godina u nesrei na radu na pomorskim gradilitima Sen
Nazera.
Jedinica?
Potvrdno sam klimnuo glavom. Poznaje li njene bliske prijatelje?
U sebi sam pravio pregled osoba koje bih mogao da kontaktiram.
Lista je bila mrava, tavie nepostojea. Pretraujui po imeniku mog
telefona, iskopao sam broj Margo Lakroa, interniste koja je stairala na
ginekologiji u bolnici Rober-Debre u isto vrijeme kad i Ana. Pozvala nas je
prolog mjeseca na useljenje i osjetili smo uzajamnu simpatiju. Nju je Ana
izabrala za kumu.
Pozovi je, posavjetovao me je Karadek.
Okuao sam sreu i okrenuo njen broj. Kada se javila, Margo je upravo
dola na posao. Potvrdila mi je da nema novosti od Ane od prekjue.
Mislila sam da provodite odmor kao zaljubljeni na Azurnoj obali! Da
li je sve u redu?
Izbjegao sam odgovor i zahvalio joj prije nego to sam spustio
slualicu. Dvoumio sam se, a potom pitao Marka:
Nema svrhe da idem u policiju, zar ne?
Mark je progutao posljednji gutljaj svog espresa.
U ovom stadijumu, zna kao i ja da nee moi mnogo da uine. Ana je
odrasla i nita ne ukazuje na to da je u opasnosti, dakle...
Moe li da mi pomogne?
Pogledao me je prodorno iskosa.
ta tano ima na umu?
Da li bi mogao da iskoristi svoje kontakte u policiji i ue u trag
Aninom mobilnom, pristupi njenim porukama, prati skidanje novca s
njene bankovne kartice i kretanja na njenom raunu, analizira njen...
On podie ruku da bi me zaustavio.
Zar ne misli da je to pretjerano? Kada bi svi policajci to radili svaki
put kad se posvaaju sa djevojkom...
Ustao sam sa stolice usljed nagle promjene raspoloenja, ali me on
zadra za rukav.
Trenutak, leptiriu! Ako eli da ti pomognem, mora da mi kae
cijelu istinu.
Ne razumijem.
Odmahnuo je glavom i ispusito dugaak uzdah. Nemoj da me pravi
budalom, Rafaele. Proveo sam trideset godina u sasluavanjima. Znam kad
me lau.
Nisam te slagao.
Nisi rekao cijelu istinu, a to je laganje. Ima sigurno neto kljuno to
mi nisi povjerio, inae ne bi bio toliko uznemiren.

2.
Gotovo, tata! Gotovo! povika Teo tresui svoju flaicu. unuo sam
pored sina da bih pokupio posudu. eli li jo neto, malia?
 Kado! Kado! dobacio je djeai da bi traio svoj omiljeni slatki:
mikado tapie sa okoladom. Zaustavio sam njegovo uzbuenje. Ne,
mome, mikado je za uinu.
Shvativi da nee dobiti svoje keksie, maska razoarenja, tavie
bijesa, ukazala se na aneoskom licu moga sina. Pritisnuo je uza sebe
plianu kucu od koje se nikada nije razdvajao - uvenog Fifija - i spremao
se da brizne u pla kad mu je Mark Karadek pruio kriku hljeba iz sredine
koji je upravo prepekao.
Hajde, lolo, uzmi komadi hljeba umjesto toga!
Da! Da! uzviknu beba oduevljeno.
Teko je bilo to osporiti: namrgoeni policajac, strunjak za oruane
pljake i otmice, imao je pravi dar za djecu.
Poznavao sam Marka Karadeka otkako se uselio u moju zgradu prije
pet godina. Bio je to netipini policajac, zaljubljenik u klasinu knjievnost,
staru muziku i filmove. Odmah mi se dopao i ubrzo se pokazalo da je
simpatija uzajamna. U Brigadi za suzbijanje kriminala, njegova
intelektualna strana linosti doprinijela je da ga nazovu Profesor. esto
sam ga traio tokom pisanja mog posljednjeg trilera. Nikada krt na
anegdotama koje se tiu njegovog starog posla, davao mi je brojne savjete
i prihvatao da proita i ispravi moj rukopis.
Malo pomalo, postali smo prijatelji. Ili smo zajedno na stadion Park
prineva gotovo svaki put kad bi Pari Sen ermen igrao kod kue. I bar
jednom sedmino, sa posluavnikom suija i dvije flae piva, provodili
bismo vee pred ekranom mog kunog bioskopa gledajui koreanske
krimie i ponovo posjeujui filmografiju an-Pjera Melvila, Vilijama
Fridkina ili Sema Pekinpaha.
U istom svojstvu kao Amalija, domarka nae zgrade, Mark mi je bio od
dragocjene pomoi i velika podrka u podizanju Tea. On ga je uvao kada
sam morao da odsustvujem zbog odlaska u kupovinu. On je bio taj koji mi
je davao najumjesnije savjete kada bih bio izgubljen. On me je naroito
nauio ono najhitnije: da vjerujem svom djetetu, da ga sasluam prije nego
to postavim pravila, da se ne bojim da neu biti na visini zadatka.

3.
Ja sam to uradila - eto ta mi je Ana rekla pokazavi mi fotografiju na
svom ajpedu.
ta je bilo na fotografiji? upita Mark.
Obojica smo sjedili za stolom u kuhinji. Posluio nam je jo dvije olje
kafe. Nije skidao svoj koncentrisani pogled sa mene. Ako sam elio da mi
pomogne, nisam imao drugog izbora do da mu sruim istinu. Do
najsurovijih detalja. Utiao sam glas zbog Tea, iako nije mogao da
razumije:
Fotografija na kojoj se nalaze tri spaljena tijela.
ali se?
Ne. Tri tijela, poreana jedno do drugog.
U policajevim oima se upalio plamen. Leevi. Smrt. Jeziva scena. U
nekoliko sekundi napustili su branu svau da bi zali na njegov teren.
Da li je to bio prvi put da ti Ana pria o takvoj stvari?
Naravno.
Nema dakle nikavu predstavu o prirodi njene upletenosti u taj
dogaaj?
Odmahnuo sam glavom. Bio je uporan:
Tresnula ti je to u lice bez objanjenja?
Rekao sam ti, nisam joj ostavio vremena. Bio sam oduzet.
Preneraen. Fotografija je bila tako uasna da sam je napustio bez ijednog
pitanja. A kad sam se vratio, ona je bila otila.
Gledao me je udno, kao da sumnja da su se stvari taino tako odvijale.
Koje veliine su bila tijela? Da li su to bili odrasli ili djeca?
Teko je rei,
Na kom mjestu su se nalazila: napolju? Na stolu za seciranje? Na...
Nemam pojma, doavola! Sve to mogu da ti kaem je da su bila crna
kao ugalj, sagorela u plamenu. Totalno ugljenisana. Karadek me je
satjerivao uza zid:
Pokuaj da bude precizniji, Rafaele. Vizualizuj scenu. Daj mi vie
pojedinosti.
Zamurio sam da bih prizvao sjeanja. Nisam morao mnogo da se
trudim, toliko mi je fotografija izazvala gaenje. Slomljene lobanje.
Raskomadan grudni ko, Rasporen stomak odakle je izlazila utroba. Na
Karadekovo navaljivanje, dao sam sve od sebe da bih opisao leeve sa
zgrenim udovima, ugljenisanom i ispucalom koom. Kosti bijele kao
slonovaa virile su iz mesa.
Na emu su leali?
Intuitivno, rekao bih direktno na zemlji. Moda na platnu...
Po tvom saznanju, da li je Ana ista? Ne drogira se? Nema mentalnih
bolesti? Nije boravila u psihijatrijskoj bolnici?
Upozoravam te da pria o eni koju se spremam da oenim.
Samo mi odgovori na pitanje.
Ne, nita od toga. Zavrava specijalizaciju na medicini. Briljantna je.
 Zato si onda sumnjao u njenu prolost?
Zna moju priu, ovjee! Zna kako se zavrila moja posljednja
veza!
Ali ta te je tano uznemiravalo? Stao sam da nabrajam:
Izvjesne praznine kad bi se prisjeala prolosti, pomalo kao da nije
imala djetinjstvo ili mladost. Krajnja diskretnost. elja da proe
neprimijeena to je bila njena druga priroda. Izbjegavanje da se pojavi na
fotografijama. A iskreno, da li zna mnogo mladih ena od dvadeset pet
godina koje nemaju Fejsbuk nalog i nisu prisutne ni na jednoj drutvenoj
mrei?
Zanimljivo, priznade policajac, ali i dalje je prilino nejasno da bi se
otpoela istraga.
Tri lea, i tebi je to nejasno!
Smiri se. Ne znamo nita o tim tijelima. Najzad, ona je ljekar, mogla je
da naide na to tokom svojih studija!
Razlog vie da istraimo, zar ne?

4.
Tvoja kuna pomonica jo nije dolazila?
Treba da doe tek poetkom poslijepodneva.
Tim bolje! obradova se Mark.
Proli smo kroz dvorite do mog stana i sada smo se nalazili u mojoj
kuhinji, dugakoj prostoriji na uglu koja je gledala istovremeno na Ulicu
Kampanj-Premijer i na plonike i obojene kapke prolaza Anfer. Kod naih
nogu, Teo i Fifi su se zabavljali stavljanjem i skidanjem magnetnih
ivotinja na vrata friidera.
Poto je pregledao sudoperu, Karadek je otvorio mainu za pranje
sudove.
ta zapravo trai?
Neto to je samo Ana mogla da pipne. olju iz koje je jue ujutru pila
svoju kafu, na primjer.
Iz nje pije aj, izjavio sam pokazujui prstom tirkiznu olju sa
siluetom Tintina, olju koju je donijela iz posjete muzeju Ere.
Ima li olovku?
Kakvo smijeno pitanje za pisca, pomislih i pruih mu svoju roler
olovku.
Pomou olovke, Mark je dohvatio olju za drku i stavio je na papirnu
salvetu koju je postavio na sto. Potom je otvorio rajsferlus mekane kone
torbice odakle je izvadio staklenu cijev u kojoj se nalazi crni prah kao i
etkica, ljepljiva traka i pare kartona.
Forenziki set.
Vjetim pokretima, spustio je vrh etkice u prah i njime premazao
olju u nadi da e opiljci gvoa i ugljenika otkriti otiske koje je Ana
ostavila.
Scena koju sam ve opisao u jednom od svojih romana. Izuzev to smo
ovdje bili u stvarnosti. I to osoba koju smo pratili nije bila kriminalac ve
ena koju volim.
Policajac dunu u olju, rasprivi viak praha, zatim stavi svoje
naoare da bi osmotrio povrinu.
Vidi li ovu oznaku? To je palac tvoje drage, zadovoljno ree.
On isijee jedan dio ljepljive trake i upotrijebi je sa hiljadu
predostronosti da bi uvrstio otisak na karton.
Fotografii, zatraio je.
Zbog ega?
Nisam vie u kontaktu sa glavnima u BRB. Veina mojih starih kolega
su penzionisani, ali poznajem jednog tipa u kriminalistikoj slubi: an-
Kristof Vaser. Rav tip i lo policajac, ali ako uspijemo da dobijemo
upotrebljiv otisak i tutnemo mu etiri stotine eura, prihvatie da ga
proslijedi u FAED 3.
Bazu otisaka prstiju? Iskreno, sumnjam da je Ana ikada bila
umijeana u neki zloin ili prestup. Ili da je bila u zatvoru.
Moda emo se iznenaditi. Sve to si mi ispriao o njenoj bolesnoj
potrebi za diskrecijom navodi na pomisao da ima neto to krije.
Zar nemamo svi neto to krijemo?
Prekini s tvojim replikama iz romana. Slikaj kao to sam ti traio i
ibni mi mejlom prije nego to kontaktiram Vasera.
Napravio sam nekoliko snimaka telefonom, zatim sam uz pomo
aplikacije za retuiranje fotografija popravio ekspoziciju i kontrast kako
bih otisak uinio to jasnijim. Tokom rukovanja ovim, fascinirano sam
posmatrao brazde i izboine koje su vijugale, kao u kovitlacu, preplitale se
da bi stvorile jedinstveni misteriozni lavirint bez Arijadnine niti.
I ta emo sada? upitah poslavi snimak na Karadekov mejl.
Vraamo se kod Ane u Monru. I nastavljamo da je traimo. Sve dok
je ne naemo.

3
Francuska baza podataka otisaka prstiju. - Prim. prev.
 3

Crna no due

Nikada nemoj da bude siguran u enu koju voli.

Leopold fon Zaher-Mazoh

1.
Sudei po vinjetama koje su se nagomilale na oferajbni, rend rover
Marka Karadeka je u upotrebi jo od kraja osamdesetih godina.
Stari terenac - vie od tri stotine hiljada kilometara na brojaniku -
provlaio se kroz saobraaj s gracioznou betonskog bloka, proavi
pored stabala parka Monsuri, preavi periferiju, provezavi se pored
grafita Avenije Pol-Vajan-Kutirije, zatim pored fasade nalik ahovskoj tabli
Hotela Ibis u Ulici Barbes.
Tea sam povjerio Amaliji i laknulo mi je kad mi je Mark predloio da
krene sa mnom. U tom trenutku sam jo gajio nadu da e se stvari vratiti
na svoje. Moda e se Ana svakog asa pojaviti. Moda njena tajna
naposljetku nije toliko strana. Ona e mi dati objanjenja, ivot e krenuti
starim tokom i nae vjenanje e biti proslavljeno planiranog datuma,
krajem septembra, u crkvici u Sen-Gijem-le-Dezeru, istorijskoj kolijevci
moje porodice.
U kabini automobila se osjeao neobian miris: isparenja koe i suve
trave pomijeana sa neim to podsjea na miris cigare. Mark je zaostajao.
Terenac je brektao kao da se odjednom neto zaguilo. Vozilo je najblae
reeno bilo rustino: njegova somotska sjedita su bila skroz izlizana,
amortizeri su izgledali kao da su odavno ispustiti duu, ali su visina
njegove karoserije i iroka stakla omoguavali da se drite iznad
saobraajnog metea.
Avenija Aristid-Brijan: nekada nacionalni put 20, iroka kao auto-put
sa dvije trake.
To je ovdje, rekao sam pokazujui Aninu zgradu s druge strane puta.
Ali ne moe da proe odavde, mora da skrene na raskrsnici...
Ne saekavi da dovrim reenicu, Mark je naglo okrenuo volan do
kraja. Uz trubljenje sirena i kripu tokova, opasno je zaokrenuo,
presjekavi prolaz dvama vozilima koja su naglo zakoila da bi za dlaku
izbjegla sudar.
 Potpuno si nesavjestan!
Policajac odmahnu glavom i zadovoljan tim prvim prekrajem, pope
se na trotoar da bi tu parkirao rend rover.
Mark, ne moemo ovdje da se parkiramo!
Mi smo policija, odsjeno ree povukavi runu.
Onda je spustio titnik za sunce na kome je stajala tablica Nacionalna
policija.
Ko e povjerovati da se policajci voze u ovakvoj klopociji? upitao
sam zatvarajui vrata. Uostalom, ti ak vie i nisi policajac...
On izvadi kalauz iz zadnjeg depa svojih farmerki.
Jednom policajac, uvijek policajac, ree on otvarajui vrata kroz koja
se ulazilo u hol ulaza.
udo: od mog posljednjeg dolaska, popravili su lift. Prije nego to smo
se popeli, insistirao sam da odem i bacim pogled na parking u suterenu.
Anin mini moris je bio parkiran na svom mjestu. Vraam se do lifta.
Dvanaesti sprat. Hodnik pust. Ponovo, poto sam zvonio, kucao sam na
vrata bezuspjeno kao i proli put.
Skloni se, naredio mi je policajac zaletjevi se.
ekaj, moda nema potrebe da obija vra...

2.
Vrata su popustila nakon drugog udarca ramenom.
Karadek je krenuo naprijed u hodnik i s nekoliko pogleda obuhvatio
prostor, manje od etrdeset lijepo ureenih kvadrata. Parket od
hrastovine, enterijer krem boje, u pastelnim nijansama, salon s
namjetajem u skandinavskom stilu, kuhinja otvorena, ormar koji se
protee sve do sobe.
Prazan i tih stan.
Vratio sam se nazad da pregledam bravu i dovratak. Vrata su lako
popustila zato to nijedna od dvije brave nije bila zakljuana.
Osoba koja je posljednja izala iz stana, zadovoljila se da samo zatvori
vrata, ne zakljuavi ih. To zaista nije liilo na Anu.
Drugo iznenaenje, Anina putna torba je leala na ulasku u kuu,
nasred hodnika. Zakopana pletena kona torba, prekrivena komadima
koe u boji. Kleknuo sam da bih pretraio njene pregratke, ali nisam
pronaao nita uoljivo.
Znai, Ana se vratila iz Nice... zapoeo je Karadek.
... prije nego to je ponovo nestala... oajavao sam.
 U naletu strepnje, pokuao sam da je ponovo pozovem na mobilni, ali
se javila telefonska sekretarica.
U redu, pretraiemo stan! odluio je Mark.
Po starom refleksu policajca u pretresu, ve je poeo da otvara
vodokotli.
Ne znam da li imamo pravo to da radimo, Mark.
Poto nita nije otkrio u kupatilu, krenuo je ka sobi.
Skreem ti panju da si ti taj koji je zapoeo! Da nisi njukao po
prolosti tvoje djevojke, sada bi bio sa njom na Azurnoj obali i progutao
gorku pilulu zahvaljujui njenim slatkim rijeima.
To moda nije razlog za...
Rafaele! prekinuo me je. To to si ispitivao Anu, znailo je da si
imao intuiciju koja se pokazala tanom. Sada treba da dovri taj posao.
Pogledao sam sobu. Krevet od svijetlog drveta, ormar pun krpica,
biblioteka krcata knjigama iz medicine, rjenici i ostale knjige iz gramatike
koje su mi bile poznate: Grevis, Ans, Berto di azo. Nekoliko amerikih
romana takoe, u originalu: Dona Tart, Riard Pauers, Toni Morison...
Poto je pretraio daice na podu, Mark je poeo da pretura po
fiokama.
Pobrini se za njen kompjuter! zatraio je poto je ustanovio da sam
se ukipio, ja se mnogo ne razumijem u informatiku.
Primijetio sam mekbuk na anku bara koji je sluio kao pregrada
izmeu kuhinje i salona.
Otkako sam upoznao Anu, mora da sam dolazio ovdje samo pet ili est
puta. Ovaj stan je bio njeno pribjeite i ambijent prostorije, kroz koju sam
se kretao, bila je nalik njoj: elegantan, miran, skoro asketski. Kako sam
mogao da je toliko razljutim da pobjegne?
Smjestih se ispred ekrana i pritisnuh jedno dugme da bih ukljuio
spravu. Direktni pristup desktopu, bez lozinke. Znao sam da to niemu ne
slui. Ana nije imala povjerenja u kompjutere. Kad bi stvarno imala neto
da sakrije, sumnjam da bi se to nalo u dubinama njenog mekbuka. Da bih
bio umirio savjest, poeo sam da pregledam mejlove. Prvenstveno poruke
u vezi s njenim asovima i stairanjem u bolnici. U njenoj multimedijalnoj
biblioteci, pregrt Mocarta, naunih dokumentaraca i posljednje
televizijske serije koje smo zajedno gledali. Istorija navigacije:
informativni sajtovi, institucionalni sajtovi i na tone stranica posveenih
pretragama koje se tiu teme njene memorije (Rezilijentnost 4: genetski i

4
Rezilijentnost, sposobnost suoavanja sa ivotnim nedaama. - Prim.
prev.
epigenetski faktori). Nita znaajno u preostalom hard disku koji je skoro u
cjelini ispunjen biljekama, tabelama, pdf dokumentima i pauerpoint
prezentacijama u vezi s njenim studijama. Kompjuter nije bio zanimljiv po
onome to se na njemu moglo nai, ve prije po onome to se na njemu
nije nalazilo: nijedna porodina fotografija, nije bilo video snimaka sa
ljetovanja, mejlova koji svjedoe o postojanju prave mree prijatelja.
Treba da baci pogled na ove pisarije, saoptio mi je Karadek
vrativi se u prostoriju, s punim rukama kutija napunjenih fasciklama sa
sortiranim administrativnim dokumentima: raunima, fakturama,
priznanicama o uplatama i kiriji, bankarskim izvodima...
Spustio je kutije na sto, zatim mi je pruio jedan providni plastini
dep.
Iskopao sam i ovo. Na kompjuteru nema nita?
Odmahnuo sam glavom i zavirio u plastinu foliju. Bila je to
tradicionalna fotografija sa odjeljenjem, kao to se izrauju od vrtia do
gimnazije. Na snimku je dvadesetak uglaenih, klasino odjevenih
djevojaka poziralo u kolskom dvoritu. Profesorka, ena od etrdesetak
godina, pratila je grupu. Uenica u sredini je drala jednu tablu na kojoj je
kredom bilo ispisano:

Gimnazija Sveta Cecilija

Zavrna godina, nauni smjer
2008-2009.

U posljednjem redu sam odmah prepoznao moju Anu. Sasvim

suzdranu i smjernu. S pogledom malo u stranu, oiju blago sputenih. S
mudrim osmijehom, u mornarskom demperu sa V izrezom koji je obukla
preko bijele koulje zakopane do grla. Uvijek ta volja da bude
neprimjetna, da izbrie svoju senzualnost da bi zaboravili na njenu ljepotu
koja plijeni.
Ne isticati se. Ne pobuivati elju.
Da li si uo za tu kolu, Sveta Cecilija? upitao me je Mark izvadivi
paklu cigareta.
Na brzinu sam pretraio na svom telefonu. Smjetena u Ulici Grenel,
Sveta Cecilija je bila religijska ustanova finih etvrti. Privatna i otmena
katolika gimnazija u kojoj su se kolovale samo djevojice.
Da li si znao da je Ana pohaala ovo mjesto? Sve ovo se ne uklapa u
sliku jadne djevojice iz Sent-Nazera, nastavio je Mark palei cigaru.
Zadubili smo se u arhive iz kutija. Spajajui razliita dokumenta,
uspjeli smo da sastavimo Anin ivotni put.
 ivjela je u Monruu od prije dvije godine. Ovaj stan je kupila 2014.
tokom svoje este godine na studijama medicine. Dobro plaen u to doba,
190.000 eura, finansiran ulogom od 50.000 eura kao i kreditom na
dvadeset godina. Klasino dolaenje do stana.
Godine 2012. i 2013. iznajmila je garsonjeru u jednoj zgradi u Ulici
Sen-Gijom.
Ranije, 2011. pronali smo priznanice za iznajmljivanje jedne
djevojake sobice na Aveniji Opservatorije, izdate od izvjesnog Filipa
Lelijevra.
Trag se tu gubio. Nemogue je bilo saznati gdje je Ana ivjela od prve
godine medicine i tokom gimnazijskih godina. Kod oca? U studentskom
domu? U nekoj drugoj djevojakoj sobi plaenoj na crno? U internatu svoje
gimnazije?

3.
Karadek je ugasio pikavac na jednoj tacni i uzdahnuo. Zamiljeno je
ukljuio kafe-aparat u boji, koji je stajao na anku i ubacio jednu kapsulu.
Dok se voda zagrijavala, on je nastavio da pregleda preostale dokumente.
Zastao je na fotokopiji jedne stare kartice za socijalno osiguranje, presavio
list i stavio ga u dep. Potom je bezuspjeno pretraio rernu, aspirator,
istraio parket i pregradne zidove.
Ne pitajui me za miljenje, pripremio nam je obojici kratki espreso s
pjenom. Pijuckao je svoju kafu arabiku odlutalog pogleda. Neto mu se nije
uklapalo, ali jo nije znao ta. Na minut je ostao zamiljen, dok nije
pronaao.
Pogledaj lampu.
Okrenuh se prema halogenoj lampi stavljenoj u jedan ugao salona.
Da?
Zato bi je neko ukljuio na drugom kraju prostorije ako postoji
trostruka utinica u podnoj letvici, odmah pored stalka? Da, logino...
Priao sam rasvjeti, kleknuo i povukao kuite trostruke utinice koje
mi je ostalo u ruci. Kao to je Karadek naslutio, nije bilo povezano ni na
jedan kabl. Legao sam na pod, pruio podlakticu u slobodan prostor i
uspio da odignem, a potom skinem podnu letvicu.
Neto je bilo sakriveno iza drvene trake. Torba.

4.
Bila je to velika dak torba od utog platna ukraena krunim logom
marke Konvers. Boja platna je bila izblijedjela jer je bila prekrivena
tankim slojem praine. Nekada boje senfa, sada je izgledala ukasta to je
odavalo njenu starost.
Torba je bila previe teka da budem iskren. Podjednako uzbuen
koliko i uznemiren, otvorio sam rajsferlus strahujui od onoga to u u
njoj pronai.
Doavola!
Bio sam u pravu to sam se brinuo.
Bila je puna svenjeva bankovnih novanica.
Ustuknuo sam kao da je lova iva i da e mi skoiti na lice.
Karadek uze i prosu sadrinu na sto - uglavnom apoeni od 50 i 100
eura. Novac se razletio po anku, obrazujui piramidu koja se slijee na
labavim temeljima.
Koliko ima?
Prebrajao je nekoliko svenjeva i zakiljio raunajui u sebi: Naoko,
rekao bih oko etiri stotine hiljada eura. Ana, ta si radila?
Otkud ova lova, po tvom miljenju? upitao sam preneraeno.
U svakom sluaju ne od Aninih pregleda u bolnici.
Zamurio sam na trenutak masirajui sebi potiljak. Tolika koliina
kea mogla je da potie od oruane pljake, prodaje astronomske koliine
droge, ucjene vrlo imune osobe... Od ega drugog?
Ponovo mi je u glavi iskrsla fotografija s tri ugljenisana lea. Sigurno
je postojala veza izmeu toga i novca. Ali koja?
Nema kraja tvojim iznenaenjima, deko moj.
Unutar torbe, u zakopanom bonom depu, Karadek je upravo
pronaao dvije line karte s Aninom slikom kad je imala sedamnaest ili
osamnaest godina. Prva je bila na ime Poline Paes, druga na ime Magali
Lamber. Dva meni nepoznata imena.
Mark mi ih je uzeo iz ruku da bi ih paljivije osmotrio.
Lane su, naravno.
Potpuno izgubljen, pogledom sam odlutao kroz prozor. Napolju se
ivot nastavljao. Sunce je mirno bacalo svoje zrake na fasade zgrade preko
puta. Vijenac puzavice se obmotavao oko jednog balkona. Bilo je jo ljeto.
Ova je bezveze, tvrdio je za prvu linu kartu. Loa kopija
proizvedena na Tajlandu ili u Vijetnamu. Za osam stotina eura moe je
nai u bilo kom sumnjivom kraju. Narkomani.
A druga?
Poput procjenitelja pred dragim kamenom, namjestio je naoare i
pomno pregledao linu kartu svojim strunim okom.
 Ova je oigledno bolja, iako nije skoranja. Libanska ili maarska
izrada. Oko tri hiljade eura. Ne bi prola dublju provjeru, ali moe se
njome sluiti ne strahujui svakodnevno za ivot.
Svijet mi se okrenuo. Sve na osnovu ega sam se orijentisao se sruilo.
Bio mi je potreban dobar minut da se saberem.

Sada su bar stvari jasne, presjekao je Karadek. Nemamo drugog

izbora do da nastavimo da pratimo trag Ane Beker dalje u prolost.
Pognuo sam glavu. Iznova mi je jeziva fotografija s tijelima prola
kroz glavu. I slab Anin glas koji mrmlja: To sam ja uradila. To sam ja
uradila...
 4

Saznanje o nestanku

Da bi bila uvjerljiva, la
mora da sadri bar minimum
istine. Kap istine je uglavnom dovoljna,
ali je neophodna,
kao maslina u martiniju.
Saa Arango

1.
Mark Karadek je osjeao kako mu leptirii lete u stomaku. Kao da mu
je bilo petnaest godina i da ide na prvi ljubavni sastanak. Isti strah, isto
uzbuenje.
Policajac ostaje policajac. Fotografija tri ugljenisana lea, torba puna,
samo to ne prsne, novanica, lana dokumenta, dvostruki Anin ivot:
ponovo je adrenalin lovca kolao njegovim venama. Otkako ga je zalutali
metak iskljuio iz igre, nije zadrhtao od tog posebnog zadovoljstva koje
imaju pravi policajci na terenu, koji partaju asfaltom, njukala, oni kojima
nije mrzak trud koji iziskuje svaka hajka. Lovci.
Napustivi Aninu zgradu, Rafael i ja smo oduili da se razdvojimo da
bi svako vodio svoju istragu. A Mark je tano znao koje tragove najprije
hoe pomno da istrai.
La Bit o Kaj, Ulica Glasijer. Poznavao je ovaj kraj kao svoj dep.
Iskoristio je ekanje na semaforu da bi prelistao kontakte na ekranu svog
telefona i zaustavio se na onom koji je traio. Matilda Fransens. I sam se
zaudio to jo uvijek ima ove podatke nakon svih tih godina.
Okrenuo je broj i sa zadovoljstvom prepoznao glas koji mu je
odgovorio poslije drugog zvonjenja.
Mark! Otkad se nismo uli...
Zdravo ljepotice. Nadam se da si dobro! Jesi li i dalje u Osiguranju?
Da, ali sam se konano mogla da se izvuem iz Primarnog
zdravstvenog osiguranja Evrija. Sada radim u 17. arondismanu, u centru
Batinjola. Odlazim u penziju u martu.
 Srean odlazak onda. Reci mi dok si jo na poslu, da li bi mogla da mi
potrai...
Tano sam pomislila da tvoj poziv ne moe biti isto prijateljski.
... djevojku po imenu Ana Beker? Imam njen broj ako moe da
zapie.
Upalilo se zeleno svjetlo. Dok je kretao, dohvatio je sklopljenu
fotokopiju iz svog depa i izdiktirao Matildi broj osiguranja. Ko je to?
Dvadeset pet godina, meleskinja, lijepa djevojka koja zavrava
studije medicine. Nestala je i pomaem njenoj porodici da je pronau.
Kao slobodan strijelac?
Dobrovoljno. Zna kako kau: jednom policajac, uvijek policajac.
ta tano eli da zna?
Treba mi sve to bude uspjela da sakupi.
,,Ok, vidjeu ta mogu da uradim. Nazvau te.
Mark je zadovoljno spustio slualicu. Sljedea etapa: Filip Lelijevr.
Pretraujui po telefonu, ustanovio je da se Lelijevr nalazi na utim
stranama kao zubar. Njegova ordinacija je bila na istom broju kao smjetaj
koji je Ana iznajmljivala na samom poetku 2010. godine.
Na Bulevaru Por-Roajal primijetio je staklenu nadstrenicu stanice
RER, zatim, jo dalje, biljnu fasadu restorana La Klozeri de Lila. Upalio je
migavac da bi skrenuo na Aveniju Opservatorije i proao fontanu i njeno
krdo morskih konja koji frku na sredini vodoskoka. Parkirao se ispod
kestenova, zatvorio vrata na kolima i saekao da dovri cigaretu, pogleda
odlutalog na drugu stranu parka gdje su stubovi i grede Centra Mile, u
cjelosti od crvene opeke, podsjeali na tople boje Afrike i Italije.
Posmatrajui rasijano djeicu koja su se izdvajala iz mnotva na
igralitu, Karadeku su se vratile uspomene. U vrijeme kad je stanovao u
Bulevaru Sen-Miel, deavalo mu se da ovdje doe da se igra sa svojom
kerkom. Blagosloven period iju je vrijednost shvatio tek kasnije.
mirkao je, ali daleko od toga da su se rasprili, prizori su se samo
umnovavali, druga mjesta, druge radosti, praene smijehom njegove
kerke kao muzikom iz filma kad je imala pet-est godina. Njeno sputanje
niz tobogan, prve vonje na ringipilu kod Sakre-Kera. Ponovo je vidio
kako skae da bi uhvatila mjehure od sapunice. Ponovo ju je vidio u svom
naruju na plai Palombaa, oiju uprtih ka nebu dok prstom pokazuje
zmajeve.
Kad prevali odreene godine, ovjek se vie ne plai niega osim svojih
uspomena. Gdje je to uo? Pokuao je da sjeti zgazivi cigaru na trotoaru.
Preao je ulicu, pozvonio na ulazu u zgradu i popeo se stepenitem
treim korakom. Kao to to ine neki policajci, sauvao je svoju
legitimaciju kojom je mahnuo pred oima lijepe brinete na prijemu.
BRB, gospoice, elio bih da razgovaram sa doktorom.
Obavijestiu ga.
Bilo je dobro pronai stare osjeaje i nekadanje reflekse: kretanje,
izvjesni nain da se nametne, autoritet koji je predstavljala trobojna
propusnica.
Strpio se, ostavi da stoji nalaken na alteru recepcije. Mora da je
zubareva ordinacija nedavno bila renovirana jer se jo osjeala na svjeu
farbu. Bio je to krajnje moderan prostor koji je u isti mah odisao toplinom:
pult i fotelje od svijetlog drveta, stakleni zidovi i paravan od bambusa. U
pozadini se ula oputajua muzika koja je evocirala zvuk talasa,
obavijena zvucima romantine flaute i harfe. Nepodnoljivo.
Suprotno onome to je zamiljao, Lelijevr je bio mladi zubar koji jo
nije prevalio etrdesetu. S okruglom glavom, kratko oianom kosom,
naoarima s narandastim okvirima koje su uokvirivale nasmijane oi.
Ispod njegove uniforme s kratkim rukavima mogle su se vidjeti
impresivne tetovae jednoroga kako tri preko njegove podlaktice.
Da li poznajete ovu enu, doktore? upitao je Karadek poto se
predstavio.
Pruio je ljekaru svoj mobilni telefon na kome se nalazila skorija
Anina fotografija koju mu je poslao Rafael.
Lelijevr bez oklijevanja odgovori:
Naravno. Studentkinja kojoj sam iznajmljivao djevojaku sobu prije
etiri ili pet godina. Ana... kako bjee.
Ana Beker.
Tako je: ako me sjeanje dobro slui, studirala je medicinu na
fakultetu Pariz-Dekart.
ega se jo tano sjeate?
Lelijevru je trebalo vremena da pretrai u svom sjeanju.
Nieg naroitog. Ta djevojka je bila savreni podstanar. Diskretna,
nikada nije kasnila s kirijom. Plaala je gotovinom, ali sve sam prijavio
poreskom. Ukoliko elite dokaz, traiu od mog raunovoe da vam...
Nee biti potrebe. Da li je primala veliko drutvo?
Nikoga koga bih se sjetio. Odavala je utisak da radi danonono. Ali
emu to ispitivanje, kapetane? Da li joj se desilo neto?
Karadek je izmasirao nosnu kost i izbjegao pitanje.
Jo jedna posljednja stvar, doktore: da li znate gdje je Ana stanovala
prije nego to je postala va podstanar?
 Naravno: kod mog biveg zeta koji joj je iznajmljivao sobu.
Policajca kao da je blago udarila struja. Bila je to tano vrsta
informacije koju je doao da trai.
Zove se Manuel Spontini, dopunio je doca. Poslije razvoda je bio
primoran da proda stan u Ulici Univerziteta i djevojaku sobu pripojenu s
njim.
Onu u kojoj je ivjela Ana?
Tako je. Moja sestra je znala da traim podstanara. Ona je dala moje
podatke Ani.
Gdje mogu da naem tog Spontinija?
Dri pekaru na Aveniji Frenklin-Ruzvelt, ali upozoravam vas: on je
gadan tip. Moja sestra je predugo ekala prije nego to ga je napustila.

2.
Zamoren od vrebanja taksija na izlazu ka Orleanu, ukrcao sam se u
autobus 68.
Stajalite Ulice di Bak? Biete tamo za manje od dvadeset minuta,
obeao mi je voza.
Sruio sam se na sjedite. Bio sam preneraen, opustoen, skoro
obamro. Prisjeao sam se svega to sam saznao u nekoliko sati: fotografije
tri lea, pola miliona eura pronaenih iza pregrade, lanih dokumenata.
Sve ovo je bilo tako daleko od slike mlade ene koju sam poznavao:
marljiva studentkinja medicine, uzorni pedijatar, paljiva i njena s
djecom, radosna i vedra pratilja. Pitao sam se koji je dogaaj mogao da do
te mjere skrene Anin ivot s kolosijeka.
Trudio sam se da se saberem i iskoristio vonju da prouim internet
sajt mog budueg odredita: gimnazije Sveta Cecilija.
Rezervisana za djevojke, ustanova je bila pomalo specifina katolika
struktura. Mala ustanova koja nije pod ugovorom i ne zavisi od
Nacionalnog obrazovanja, ali koja je, suprotno brojnim privatnim
kolama, dobij ala laskave rezultate na ispitima, posebno na naunom
smjeru.
Religiozna strana kole nije bila samo poza: pored dvonedjeljne mise i
grupnih molitvi, gimnazijalke su morale da prisustvuju vjeronauci svake
srijede poslije podne i uzmu uea u vie dobrotvornih akcija.
Voza me nije slagao. Jo nije bilo 11 sati kad sam stigao u Ulicu di
Bak.
 Sveti Toma Akvinski. Sredite ik Pariza. S aristokratijom i osobenim
hotelima. S ministarstvima i burujskim zgradama od klesanog kamena, s
krovovima od kriljca i besprijekornim fasadama.
U nekoliko koraka, stigao sam do Ulice de Grenel. Pozvonio sam i
pokazao isprave domaru. Iza tekih lunih vrata krilo se poploano
dvorite, zeleno i ucvjetalo, sa zasaenom ukrasnom ljivom i lijanderima.
Organizovano u obliku kvadrata, kao samostan, imalo je na sredini
kamenu fontanu koja je mjestu davala izgled toskanskog vrta. Tiho zvono
je najavilo vrijeme za promjenu uionice. Kroz dvorite su tada u miru i
tiini prole grupice gimnazijalki s plisiranim marinskoplavim suknjicama
i blejzerima s izvezenim malim grbom. Zelenilo, blagi um vode i uniforme
prebacile bi posjetioca daleko od Pariza. Kao da smo se nali u pedesetim
godinama, as u Italiji, as u Eksan-Provansi ili pak u nekom engleskom
koledu.
Na nekoliko sekundi pomislio sam na dvorite moje gimnazije.
Salvador-Aljende, u Esonu. Poetak devedesetih. Na hiljadu milja od ovog
uukanog mjesta. Dvije hiljade aka zgurano meu betonsku ogradu.
Nasilje, droga, zaprijeen horizont. Profesori koji svi odreda pokuavaju
da zbriu odatle, rijetki dobri uenici kojima se podsmijavaju i koje
lemaju. Druga planeta. Druga stvarnost. Gadna stvarnost od koje sam
bjeao piui prie.
Izmasirao sam kapke da bih odagnao ova sjeanja i raspitao se kod
vrtlara koji je zalivao bujne alfije.
Upravnik ustanove? Pa, to je ga Blondel, nova direktorka. To je ona
gospoa tamo, ispred table ispod svodova.
Klotilda Blondel... Sjeam se da sam proitao njeno ime na veb-sajtu.
Zahvalili mu i zaputili se ka direktorki. Bila je to ena koju sam vidio na
fotografiji odjeljenja pronaenoj kod Ane. Onia pedeseto-godinjakinja,
vitka, odjevena u kostim od laganog tvida i pamunu polo majicu od strea
oker boje. Ime Klotilde Blondel je ba dobro ilo uz nju: plava, sasvim
svijetla, neto izmeu Grete Garbo i Delfine Serig. Okrenuta od svjetlosti,
njena silueta se rasipala u zlatastim esticama tog poznog ljeta. Kao
boansko privienje.
Ruka joj je bila poloena na rame jedne uenice. Iskoristio sam njihov
razgovor da je due posmatram. Fine crte lica, na kome godine nisu
ostavile traga, prirodna ljupkost bez imalo arogancije. U ovom vrtu je bila
na svom mjestu, izmeu statue Djevice i statue Svete Cecilije. Zraila je
neim majinskim: blizina koja uliva sigurnost, vrstinu. Djevojka s kojom
je razgovarala upijala je, uostalom, njene rijei, izgovorene u isti mah
njenim i dubokim glasom. im su zavrile razgovor, priao sam da se
predstavim:
 Dobar dan, gospoo, ja sam...
Njene oi zasijae smaragdnim sjajem.
Savreno znam ko ste, Rafaele Bartelemi.
Malo pometen, nabrao sam obrve. Ona je nastavila:
Najprije zato to sam jedna od vaih itateljici, ali naroito zato to
Ani ve est mjeseci vae ime ne silazi s usana.
Jedva sam uspijevao da sakrijem svoje iznenaenje. Klotildu Blondel
je izgleda zabavljala moja zbunjenost. Stojei tako izbiliza, jo vie je
budila moju radoznalost. Pravilno lice, parfem jorgovana, pramenovi boje
sunca koji padaju preko njenih visokih jagodica.
Gospoo Blondel, da li ste skoro vidjeli Anu?
Veerale smo zajedno prole nedjelje. Kao i svakog utorka uvee.
Stresao sam se. Otkako je znam, Ana je tvrdila da utorkom uvee ide u
teretanu. Ali nije bilo velike razlike da li je tamo ili... Klotilda je, meutim,
naslutila moju nelagodnost. Rafaele, to to ste danas ovdje, znai da znate
ko sam, zar ne?
Zapravo, i ne ba. Ovdje sam zato to sam zabrinut za Anu. Pruih joj
plastinu providnu fasciklu. Zahvaljujui ovoj fotografiji uspio sam da
doem do vas.
Gdje ste je pronali?
U Aninom stanu. Sigurno ima neki znaaj im je jedini snimak koji
uva kod kue.
Ona poprimi uvrijeen izgled: Preturali ste kod nje bez njene
dozvole?
Dozvolite mi da vam objasnim.
U nekoliko reenica sam je upoznao sa Aninim nestankom, preutavi
pritom razloge nae prepirke. Sluala je ne uzbuujui se.
Ako sam dobro razumjela, posvaali ste se sa svojom vjerenicom. I
da bi vam oitala lekciju, ona se vratila bez vas u Pariz. Bar se nadam se da
e vas to opametiti.
Nisam dozvolio da me ubijedi:
Misllim da potcjenjujete teinu situacije. Razlog zbog koga sam ovdje
prevazilazi okvir brane svae.
Ubudue vam preporuujem da strogo izbjegavate preturate po
njenim stvarima. Poznajem Anu i jemim vam da je to vrsta stvari koju
nee cijeniti.
Glas joj se promijenio, postao je deblji, promukliji, manje mek,
A ja vjerujem da sam bio u pravu to sam postupio na taj nain.
 Kap crnog mastila se rastvorila u njenim zjenicama, ugasivi sjaj
njenog pogleda.
Uzmite svoju fotografiju i odlazite!
Okrenula se, ali ja sam bio uporan:
Htio bih, naprotiv, da porazgovaramo o jednoj drugoj fotografiji.
Kako se udaljavala, povisio sam glas da bih joj zadao udarac
posljednjim pitanjem:
Gospoo Blondel, da li vam je Ana ve pokazala snimak na kome se
nalaze tri ugljenisana tijela?
Nekoliko gimnazijalki se okrenulo. Direktorka se naglo osvrnula.
Mislim da je bolje da se popnemo u moju kancelariju.

3.
Osmi arondisman.
Karadek je upalio migavac, stavio titnik za sunce i parkirao se u
zoni za isporuke, na trgu Sen-Filip-di-Rul.
Kua Spontini je drala radnju na zastakljenom mjestu itavom
duinom na uglu Ulice La Boesi i Avenije Frenklin-Ruzvelt. Radnja boje
okolade, zlatne zavjesice: pekara-poslastiarnica je prodavala kvalitetne
proizvode, nudei prefinjenu lepezu hljebova i peciva. Mark je proao
vrata i stao da posmatra prodavaice koje su se, u ovoj poslovnoj etvrti,
pripremale za udarnu guvu u podne, izlaui u izlozima ormara sendvie,
pite s povrem i salate u providnim ambalaama. Od ovog prizora je
ogladnio. Zbog iznenadnog Rafaelovog povratka, morao je da preskoi
doruak i nije nita pojeo od prethodnog dana. Naruio je sendvi sa
parmskom unkom zatraio da razgovara sa Manuelom Spontinijem.
Pokretom brade, posluitelj ka ga je uputila na bistro preko puta.
Karadek pree ulicu. Sjedei u bati podvrnutih rukava, Manuel
Spontini je itao Ekipu s pola litra piva. S cigarilosom u ustima, rej-banom
na nosu, nosio je zulufe i razbaruenu kosu to mu je davalo izgled ana
Jana iz abrolovih i Pijalinih filmova.
Manuel Spontini? Moemo li da porazgovaramo na tri minuta?
Karadek je iskoristio njegovo iznenaenje smjestivi se nametljivo
preko puta njega, nalaktivi se na sto kao da ga izaziva da obaraju ruke,
Ali... ko ste vi, zaboga? piskutavim glasom ree pekar ustuknuvi.
Kapetan Karadek, BRB. Vodim istragu o Ani Beker.
Ne poznajem je.
Mark mu mirno pokaza Aninu fotografiju na ekranu svog telefona.
Nikad je nisam vidio.
 Moj ti je savjet da pogleda paljivije. Spontini uzdahnu i nae se
nad ekran. Slatka crna lutkica. Dobro bih je opalio.
Munjevitom brzinom Karadek je epao Spontinija za kosu i zabio mu
lice u metalni sto, da je pivska aa odletjela sa stola i slomila se na
trotoaru. Pekarov jauk je privukao konobara iz kafia.
Zvau policiju!
Ja sam policija, mali! odgovori Mark izvadivi legitimaciju rukom
koja mu je bila slobodna. Bolje mi donesi flau vode.
Konobar je odmaglio. Karadek je popustio stisak.
Umalo da mi rascopa nos, majku mu! zastenja Spontini.
Zaepi! Priaj mi o Ani, znam da si joj iznajmljivao sobu. Ispriaj mi.
Spontini je dohvatio sveanj papirnih salveta da bi obrisao krv koja
mu je tekla iz lijeve nozdrve. Nije se tako zvala.
Objasni.
Ime joj je bilo Paes. Polina Paes.
Kao u kartanju, Karadek baci kao adut na sto Aninu lanu linu kartu.
Spontini uze dokument i osmotri ga.
Aha, to je ta lina koju mi je pokazala prvi put kad sam je vidio.
Kada je to bilo?
Nemam pojma.
Potrudi se.
Dok su Marku donosili flau vode, Spontini se udubio u sjeanja. Poto
je obrisao krv s nosa, stade glasno da razmilja: Kada su bili
predsjedniki izbori za Sarkozija?
U maju 2007.
Aha. Tog ljeta je u Parizu bila estoka oluja koja je poplavila nau
zgradu. Trebalo je popraviti dio krova i renovirati sobice. Radovi su
zavreni u jesen. Stavio sam oglas u moje tri radnje. I tvoja lijepa Barbi,
meleskinja se prva pojavila.
Dakle, kog je to mjeseca bilo?
U oktobru, rekao bih. Krajem oktobra 2007. Najkasnije poetkom
novembra.
Jesi li prijavio kiriju?
ta je tebi ovjee? Sa svim onim ime nas reketiraju, treba jo da
prijavim sobiak od dvanaest kvadrata? Bilo je na crno, est stotina eura u
keu mjeseno, uzmi ili ostavi. I djevojka je uvijek plaala.
2007. je bila maloljetna. Imala je sigurno esnaest godina.
Tako nije pisalo u njenim ispravama.
 Njena dokumenta su bila lana i ti si u to posumnjao. Manuel
Spontini je slegnuo ramenima.
Da li je imala petnaest ili devetnaest, ne vidim ta to mijenja stvar.
Nisam traio da je zaskoim. Samo sam joj iznajmio sobu.
Ljutito je zakripao stolicom po asfaltu i pokuao da ustane, ali ga je
Karadek zadrao za ruku.
Kad si je prvi put vidio, koliko je godina imala?
Pojma nemam, doavola! To je bilo prije skoro deset godina!
to prije mi odgovori, to emo prije zavriti.
Spontini duboko uzdahnu.
Pomalo bojaljiva, pomalo pogubljena. Uostalom, mislim da prvih
nedjelja skoro da nije naputala gajbu. Kao da se plaila svega.
Nastavi. Izbaci mi jo dvije-tri informacije i povlaim se.
ta znam... Govorila je da je Amerikanka, ali da je dola u Pariz na
studije.
Kako Amerikanka? Povjerovao si joj?
Imala je jenki akcenat u svakom sluaju. Istina je da me je bilo briga.
Platila mi je kiriju za tri mjeseca unaprijed, to je sve to me je zanimalo.
Tvrdila je da joj to plaaju roditelji.
Da li upoznao njene roditelje?
Ne, nikada nikog nisam upoznao... Ah, da... Jednu plavuu, pomalo
burujskog izgleda koja joj je ponekad dolazila u posjetu.
etrdesetogodinjakinja, sva utegnuta. Nju bih, naprotiv, rado navukao. U
stilu eron Stoun je, ili Dine Dejvis, shvata?
Zna li njeno ime?
Pekar je odmahnuo glavom. Karadek nastavi: Da se vratimo na
djevojku. Da li je mogla da se uvali u neku sumnjivu stvar?
Kao ta?
Droga? Prostitucija? Ucjena? Spontini razrogai oi.
Mislim da si potpuno omaio, ovjee. Ako hoe moje miljenje, bila
je to fina djevojka koja eli samo da studira i mirno ivi. Djevojka koja vie
nije eljela da joj dosauju.
Jednim pokretom ruke, Mark oslobodi pekara. On sam ostade jo
trenutak da sjedi na stolici, mozgajui o informacijama koje je upravo
prikupio. Taman je htio da krene dalje kad mu je telefon zavibrirao.
Matilda Fransens. Javio se.
Ima informacije za mene.
 Nala sam dosije Ane Beker, da. Ali on uopte ne odgovara onome to
si mi rekao. Ako je vjerovati mojim podacima, ta djevojka je...

4.
Oduvijek sam se bojala ovog trenutka. Znala sam da e doi, ali nisam
mislila da e poprimiti ovaj oblik.
Klotilda Blondel je sjedila za stolom ija je staklena ploa stajala na
dva hromirana stalka. Uzdiui se iznad dvorita, njena kancelarija
savremeno opremljena odudarala je od stogodinjeg izgleda Svete Cecilije.
Oekivao sam namjetaj iz XVIII vijeka i biblioteku s prepunim policama
Plejade i starih biblijskih poveza. Nalazio sam se u oskudno opremljenoj
prostoriji s bijelim zidovima. Na radnom stolu, laptop, smartfon u konoj
futroli, ram od svijetlog drveta, reprodukcija jedne senzualne
Brankuijeve 5 statuice.
Gospoo Blondel, otkada poznajete Anu?
Direktorka me pogleda pravo u oi, ali umjesto da mi odgovori, ona
mi je uputila neku vrstu upozorenja:
Ana je ludo zaljubljena u vas. Ovo je prvi put da je vidim toliko
zaljubljenu u nekoga. I nadam se, radi vas, da zasluujete tu ljubav.
Ponovih pitanje, ali ga je ona ponovo ignorisala.
Kad me je Ana pitala za miljenje, savjetovala sam joj da vam kae
istinu, ali se ona bojala vae reakcije. Iz straha da vas ne izgubi...
Tiina. Zatim je kao za sebe promrmljala:
Sabato je nesumnjivo bio u pravu: Istina je savrena za matematiku i
hemiju, ali ne za ivot.
Promekoljio sam se u fotelji. Po svemu sudei, Klotilda Blondel je
znala dosta stvari. Da bih je pridobio, rijeio sam da nita ne skrivam od
nje i ispriao sam joj o svemu to sam naao kod Ane: etiri stotine hiljade
eura i lane line karte na imena Magali Lamber i Polina Paes.
Ona me je sasluala ne pokazavi iznenaenost, kao da sam je
podsjeao na obinu zaboravljenu uspomenu koja je sada izbijala na
povrinu, irei za sobom uznemiravajui miris.
Polina Paes. Pod tim imenom se Ana predstavila prvi put kad sam je
vidjela.
Ponovo tiina. Dohvatila je tanu ostavljenu na stoliici pored nje i iz
nje izvadila paklicu dugakih i finih cigara. Zapalila je jednu lakiranim
upaljaem.

5
Konstantin Brankui (1876-1957), rumunski vajar koji je radio i stvarao
u Francuskoj i Rumuniji. Smatra se zaetnikom modernizma. - Prim. prev.
 Bilo je to 22. decembra 2007. Jedne subote poslije podne. Sjeam se
tano datuma zato to je to bio dan kolske proslave Boia. Vrlo znaajan
trenutak za nau ustanovu: svake godine okupljamo nae ake i njihove
roditelje da bismo zajedno proslavili Hristovo roenje.
Glas joj je sada zvuao dublje i hrapavo. Glas puaa.
Tog dana je padao snijeg, nastavila je ona izbacujui kolutove dima s
aromom mentola. Sjeau se cijeloga ivota te djevojke, lijepe kao avo,
koja je banula niotkuda, u svijetlobe mantilu koji je vezala u struku.
ta vam je rekla?
S blagim akcentom koji je pokuavala da sakrije, ispriala mi je jednu
priu. Priu koja se drala ili skoro da jeste. Tvrdila je da je ki francuskih
kooperanata koji su otili da rade u Mali. Rekla mi je da je provela dobar
dio kolovanja u francuskom koledu i gimnaziji u Bamaku, ali da su njeni
roditelji eljeli da ona poloi maturu u Parizu. Iz tog razloga su htjeli da je
upiu u Svetu Ceciliju. Uz takav zahtjev, pruila mi je kovertu u kojoj je
bila godinja kolarina, to jest oko osam hiljada eura.
itava njena pria je bila lana?
Potpuno. Pozvala sam francusku gimnaziju u Bamaku da bi mi
faksirali njenu ispisnicu, neophodno uvjerenje da bismo izvrili upis
novog aka. Nikada nisu uli za nju. Nala sam se u potpunom rebusu. to
sam vie napredovala u istrazi, to mi je slika o Ani bivala sve manje jasna.
Klotilda Blondel ugasi cigaretu.
Sutradan sam otila na adresu koju mi je Ana naznaila: djevojaka
soba koju je iznajmila u Univerzitetskoj ulici. Provela sam cio dan s njom i
odmah shvatila da je to tip osobe koju sretnete samo jednom u ivotu.
Usamljeno bie, poluena, poludijete, u potrazi za ponovnom izgradnjom,
ali rijeeno da uspije. Nije sluajno dola u Svetu Ceciliju: imala je jasan
poslovni plan, da postane ljekar, bila je natprosjena inteligentna i s
velikim radnim kapacitetom koji je iziskivao okvir da bi se razvio u punom
smislu.
Dakle, ta ste odluili?
Neko je pokucao na vrata njene kancelarije: pomonik direktora koji
je imao problema u izradi rasporeda asova. Klotilda ga je zamolila da se
strpi na trenutak. U trenutku kad je zatvarao vrata, ona me upita:
Rafaele, da li vam je poznato Jevanelje po Mateju - Uska su vrata,
uzan je put to vodi u ivot, malo ih je koji ga nau. Moja hrianska
dunost je bila da pomognem Ani. A pomoi joj u tom trenutku, znailo je
sakriti je.
Od koga?
Od svakog i nikog. U tome je upravo i bila teina.
 ta konkretno?
Konkretno, prihvatila sam da kolujem Anu ne upisujui je u registre
akademije da bi mogla da zavri svoju prvu godinu kolovanja sa nama.
Ne postavljajui joj vie pitanja?
Nisam imala potrebe da joj postavljam pitanja. Sama sam otkrila
njenu tajnu.
I ta je to bilo?
Zaustavio sam dah. Konano u saznati istinu. Ali Klotilda Blondel je
rasprila moju iluziju:
Nije na meni da vam kaem. Zaklela sam se Ani da neu otkriti njenu
prolost. I to je obeanje koje u zauvijek odrati.
Da li biste mogli bar jo neto da mi kaete.
Beskorisno je da navaljujete. Neete dobiti nita vie u tom pogledu.
Vjerujte mi, ukoliko jednoga dana budete morali da saznate istinu, bolje bi
bilo da to bude iz njenih usta, a ne nekog drugog.
Razmislio sam o onome to mi je upravo rekla. Neto se nije uklapalo.
Prije nego to sam mogao da ivim od svojih romana, bio sam
profesor nekoliko godina. Poznajem sistem: na prvoj godini ne moete da
polaete maturske ispite ako niste nigdje upisani.
Klimnula je glavom.
U pravu ste, Ana nije poloila ispite te godine.
Ali to je samo odlaganje neizbjenog, problem je u cjelosti ostajao na
zavrnoj godini, zar ne?
Da, ovoga puta nije bilo naina da se sakrije. Ako je Ana eljela da ide
dalje na studije, morala je da polae maturu.
Zapalila je drugu cigaretu i grozniavo povukla nekoliko dimova prije
nego to je nastavila:
Tokom ljeta koje je prethodila poetku kolske godine, bila sam
oajna. Od te prie sam se razboljela. Od sada sam Anu smatrala dijelom
porodice. Obeala sam joj da u joj pomoi, ali bila sam suoena sa
naizgled nerjeivim problemom i prijetila nam je potpuna propast.
Spustila je pogled. Njeno lice je bilo u gru, odajui utisak da ponovo
proivljava te bolne trenutke.
Ali uvijek postoji rjeenje i kao to to esto biva, ono vam je ispred
samih oiju.
Potkrepljujui rije gestom, podigla je fotografski ram koji je stajao na
stolu ispred nje. Uzeh predmet koji mi je pruila i pomno pogledah snimak
nita ne shvatajui.
 Ko je to? upitao sam.
Moja sestriina. Prava Ana Beker.

5.
Mark Karadek je vozio kao lud.
Otkako je izaao iz Pariza, policajac je prevalio kilometre ne obazirui
se na saobraajne propise. Htio je, morao je da provjeri na licu mjesta
informacije Matilde Fransans, njegove prijateljice iz Osiguranja.
Svirao je jednom teretnjaku koji je pokuavao da pretekne drugog i u
posljednjem trenutku uspio da se prestroji kako bi se doepao izlaza s
auto-puta. Zavojiti betonski put za iskljuenje davao mu je utisak da
njegova kola potanjaju u provaliju. Vrtoglavica, Bubnjanje u uima. Od
sendvia koji je na brzinu pojeo u vonji pripala mu je muka. Na nekoliko
sekundi se osjetio izgubljenim usred vora auto-puta, zatim se postepeno
pribrao, pribjegavi uputstvima sa svog GPS-a.
Kruni tok na uzlasku u atene-Malabri, zatim uzan put koji je kretao
prema Verijerskoj umi. Mark se potpuno opustio tek kad je beton ustupio
mjesto prirodi. Spustio je staklo kad se naao okruen kestenovima,
ljenikom i javorom. Posljednja etapa pjeskovitog puta i zdanje iskrsnu
pred njim.
Parkirao je rend rover na ljunkovitoj povrini za parkiranje i zalupio
vrata. S rukama iza lea, ostao je nekoliko trenutaka da posmatra zgradu
stvorenu iz nekakve zbunjujue mjeavine izmeu starog kamena i
modernijih materijala: stakla, metala, prozirnog betona. Staro
prihvatilite, od prije dvije stotine godina, bilo je modernizovano
(iskasapljeno, pomislio je Karadek) postavljanjem foto-naponskih
solarnih ploa na krovove i biljnog zida.
Policajac se zaputio ka ulazu u zgradu. Hol je bio gotovo pust, nikoga
za prijemnim pultom. Prelistao je prospekte koji su se nalazili pred njim, a
koji su predstavljali ustanovu.
Medicinsko prihvatilite Sveta Barbara zbrinjavalo je pedesetak
osoba sa viestrukim invaliditetima ili one sa autistinim sindromom.
Nesrenike koji vie nisu bili samostalni za ivot i ije je zdravstveno
stanje zahtijevalo stalnu njegu.
Mogu li da vam pomognem?
Karadek se osvrte u pravcu glasa koji ga pozvao. Mlada ena u bijelom
mantilu upravo je ubacivala novi u automat.
Policija. Mark Karadek, kapetan BRB, predstavio se.
Malika Ferii, ja sam jedna od pomonika za medicinsku psihologiju
ovog prihvatilita.
 Magrebljanka je pritisnula dugme da bi uzela gazirano pie, ali maina
se blokirala.
Opet se pokvarila! Doavola, ovo udo mi je sigurno ve pokupilo
pola iznosa za plaanje!
Mark epa aparat i poe da ga trese. Poslije nekoliko sekundi
ovakvog postupka, konzerva je konano pala u odjeljak za uzimanje.
Bar ete dobiti ovu ree on pruivi joj koka-kolu zero. Va sam
dunik.
Dobro mi doe jer imam da vas zamolim za jednu uslugu. Ovdje sam
da bih provjerio informacije o jednoj vaoj pacijentkinji.
Malika otvori svoje pie i otpi jedan gutljaj.
Dok je pila, policajac je pomno posmatrao njenu zagasitu kou, njena
usta obrubljena ruiastom bojom, njenu strogu punu, oi isklesane u
safiru.
Voljela bih da mogu da vam dam obavjetenje, ali vrlo dobro znate da
nemam pravo. Obratite se direktoru koji...
ekajte, nema potrebe da pokreete itavu administrativnu
maineriju zbog obine kontrole.
Malika ga podrugljivo pogleda,
Naravno, tako ete moi da radite na miru izvan uobiajene
procedure!
Ona otpi jo jedan gutljaj.
Znam sitna policijska lukavstva. Moj otac je iz iste kue, kako vi to
kaete.
U kojoj slubi radi?
Brigada za narkotike.
Karadek je razmislio jedan trenutak.
Vi ste kerka Selima Feriija?
Klimnula je glavom.
Znate ga?
uo sam za njega.
Malika pogleda na sat.
Moram da se vratim na posao. Drago mi je to sam vas upoznala,
kapetane.
Sa konzervom u ruci, ona se udaljila kroz svijetli hodnik, ali ju je
Karadek sustigao.
Pacijentkinja o kojoj vam govorim zove se Ana Beker. Moete li me
samo odvesti do nje?
 Proli su uzani atrijum s obiljem biljaka mesnatih listova, ivom
ogradom od bambusa, kaktusima i patuljastim palmama.
Ako nameravate da je ispitujete, stavljate sebi prst u oko.
Stigli su u jedan osunan vrt koji izlazi na umu. Pacijenti i
njegovateljice su zavravali ruak u hladu javorova i breza.
Obeavam da neu pokuavati da je ispitujem, hou samo da znam da
li...
Malika pokaza kaiprstom prema umi.
To je ona, tamo, u kolicima. Ana Beker.
Karadek postavi ruku iznad oiju da bi se zatitio od svjetlosti. Sjedei
u elektrinim kolicima, mlada ena od dvadesetak godina gledala je u
nebo, sa slualicama na uima.
Utonula u debelu rolku, imala je estougaono lice koje je progutala
plavoria kosa u kojoj su bile ukosnice koje nose male djevojice. Iza
naoara u boji, oi su joj bile nepomine, izgubljene u daljini.
Malika nastavi:
Ovo je njena omiljena zanimacija: sluanje audio knjiga.
Da bi pobjegla od stvarnosti?
Da bi putovala, uila, matala. Potrebna joj je makar jedna dnevno.
Hoete li me prekinuti ako vam kaem da joj skidam tonu sa interneta?
Od ega tano boluje?
Policaj izvadi bloke da bi ponovo iitao svoje biljeke. Rekli su mi
da se radi o Fridrajhovoj bolesti, je li tako?
Fridrajhova ataksija, ispravi ga Malika. To je neuro-degenerativna
bolest. Rijetka genetska bolest.
Dugo poznajete Anu?
Da, radila sam kao zamjena u medicinsko-edukativno centru u Ulici
Palatin u kome je ostala do svoje devetnaeste godine.
S osjeajem nelagode, Karadek potrai paklicu cigara u depu svoje
jakne.
U kojoj godini su joj to otkrili?
Vrlo rano. Rekla bih oko osme ili devete godine.
Kako se manifestuje ta bolest?
Poremeaji ravnotee, krivljenje kimenog stuba, stopala koja se
deformiu, gubitak koordinacije pokreta.
Kako su se kod Ane stvari razvijale?
Dajte mi jednu cigaretu.
 Mark je pristao i nagnuo se prema mladoj eni da bi joj pripalio
cigaretu. Svje miris irio se s njenog tijela: limun, urevak, bosiljak.
Zeleni, zbunjujui i uzbudljiv talas.
Prinijela je cigaretu usnama i udahnula jedan dim prije nego to je
nastavila:
Ana je veoma rano izgubila sposobnost hodanja. Zatim se, oko njene
trinaeste godine, bolest se skoro stabilizovala. Ono to morate dobro da
razumijete, to je da Fridrajhova ataksija ne napada intelektualne
sposobnosti. Ana je mlada briljantna ena. Ona nije studirala u klasinom
smislu te rijei, ali je sve do nedavno provodila dane ispred kompjutera
pratei MOOC 6 onlajn kurs za informatiki razvoj.
Ali je bolest nastavila da napreduje, nadovezao se Karadek Malika je
odobrila klimanjem glave.
Od odreenog stadijuma, naroito postoji opasnost od sranih i
respiratornih komplikacija, kao to su kardiomiopatije koje iscrpljuju
srce.
Karadek neto proguna i zvuno uzdahnu. Osjetio je kako u njemu
narasta bijes. ivot je prava kuka. Dok dijeli karte, nekima d preteku
igru koju treba odigrati. Ta nepravda mu je zapalila srce. Nije je
primjeivao, ali od jutros se osjeao ranjivijim. Na ivici. Tako mu se
deavalo kad god bi otpoeo istragu. Osjeanja, elja, nasilje mnoili su se
u njemu. Kao vulkan prije erupcije.
Malika je naslutila njegovu nelagodu.
Iako ne postoji pravo lijeenje, mi pokuavamo da pacijentima
osiguramo to bolji kvalitet ivota. Kineziterapija, ergoterapija, ortofonija,
psihoterapija vrlo su korisne. To je itav smisao mog posla.
Mark je utao, nepomian, pustivi da mu cigara izgori meu prstima.
Kako je takva zamjena identiteta bila mogua? Naravno, s take gledita
osiguravanja informacija, iz iskustva je znao da je zdravstveno osiguranje
veliko sito (pronevjerene desetine miliona eura, ivotna kartica koja nije
imala nikakvu vjerodostojnost...), ali nikada nije saznao za ovako
razraenu strategiju.
Ovoga puta zaista moram da idem, upozori ga Malika.
Ostaviu vam moj mobilni za svaki sluaj.
Dok je zapisivao svoj broj Maliki, Mark je postavio posljednje pitanje:
Da li Ani dolazi puno njih u posjetu?

6
Skraenica MOOC znai Massive Open Online Course. Rije je o onlajn
kursu otvorenom za sve.
 Uglavnom njena tetka, Klotilda Blondel, koja dolazi da je vidi svakog
drugog dana, kao i jedna druga mlada ena: meleskinja, ravne kose, uvijek
dobro namontirana.
Karadek joj pokaza ekran svog telefona.
Da, to je ona, potvrdi Malika. Znate li kako se zove?
 5

Mala Indijanka i kauboji

Svijet [...] je borba bez

kraja izmeu jednog sjeanja i jednog drugog
sjeanja, koje mu je suprotstavljeno.
Haruki Murakami

1.
Taksi me je ostavio na uglu Bulevara Edgar-Kine i Ulice Odesa. Bacih
pogled na sat. Skoro je podne. Kroz deset minuta e bataljoni slubenika
koji rade u kraju nagrnuti i mjesto na suncu bie dragocjeno. Ali jo
nekoliko trenutaka bie mogue zauzeti sto. Naao sam jedan u bati kod
Kolobine i Arlekina, kafeu na trgu.
Naruio sam flau vode i sevi 7 od orade. esto sam ovdje dolazio da
bih pojeo neto s nogu i da bih pisao, i veina konobara me je poznavala.
Po svim stolovima i trotoarima, produavalo se ljeto: naoare za sunce,
kratki rukavi i leprave suknje. Ono nekoliko stabala na malom trgu nije
moglo da se izbori sa vruinom koja se obruila na asfalt. Na Jugu bi
pootvarali suncobrane, ali u Parizu su se ljudi toliko bojali da ovo nee jo
dugo potrajati da su bili spremni da se izloe opasnosti da dobiju
sunanicu.
Zamurio sam dopustivi i sm da mi sunce miluje lice. Kao da je ovo
izlivanje svjetlosti i toplote imalo mo da mi postavi ideje na mjesto.
Dugo sam razgovarao telefonom s Karadekom. Razmijenili smo
informacije do kojih smo doli i bilo je planirano da se naemo ovdje da
bismo utvrdili injenino stanje. Dok sam ekao da stigne, izvadio sam
noutbuk i otvorio ekran. Da bih sredio misli, imao sam potrebu da pravim
biljeke, zapisujem datume, stavljam hipoteze na papir.
Sada vie nije bilo sumnje da ena koju volim nije osoba za koju se
izdavala. Pratei dva razliita traga, Mark i ja smo uspjeli da uemo u trag
Ani - koja se nije zvala Ana - sve do jeseni 2007.

7
Jelo od orade, s limunovim sokom, zainjeno umbirom, s krastavcima i
kokosovim mlijekom. - Prim. prev.
 Krenuo sam da piem tekst odluivi da napravim sintezu samo
kljunih otkria:

Kraj oktobra 2007: jedna djevojka od otprilike esnaest godina (iz

Sjedinjenih Drava?) iskrcava se u Pariz s preko etiri stotine hiljada eura
u keu. Pokuava da se sakrije, pronalazi utoite u jednoj djevojakoj sobi
koju iznajmljuje za gotovinu od bezobzirnog vlasnika. Istraumirana je
dogaajem koji je upravo doivjela, ali je dovoljno bistra da sebi
obezbijedi lana dokumenta. U poetku vrlo loeg kvaliteta, ali kasnije
mnogo bolje izrade.
U decembru se pojavljuje u katolikoj zgradi, ustanovi Sveta Cecilija,
gdje uspijeva da se koluje i poloi maturu uzimajui identitet Ane Beker,
sestriine Klotilde Blondel, direktorke gimnazije.
Ova zamjena identiteta je majstorski izvedena: prikovana za
invalidska kolica, ivei u prihvatiliu za hendikepirane, prava Ana Beker
ne putuje, ne vozi, ne studira.
Godine 2008, sa izjavom da je izgubila ili da joj je ukradena lina
karta, lana Ana se pojavljuje u optini da bi ponovo izvadila paso i
linu kartu. Otada, obmana je savrena. Ana posjeduje vjerodostojna
dokumenta sa sopstvenom fotografijom i ivi u potpunosti pod
identitetom koji nije njen. Mada posjeduje broj socijalnog osiguranja,
oprezna je i nesumnjivo s puno obzira potuje odreena pravila: uvijek
sama plaa svoje ljekarske preglede i lijekove da se iz Osiguranja ne bi
vie zainteresovali za nju.

Podigao sam glavu s kompjutera dok mi je konobar donosio jelo. Uzeo

sam gutljaj vode i zalogaj orade. Dvije ene su dijelile isti identitet:
podvala koju je smislila Klotilda Blondel je bila smjela, ali dovoljno
uvjerljiva da bi se odrala ve deset godina. Naa istraga nije bila
uzaludna, meutim, na ovom nivou samo je pokretala pitanja bez
odgovora. U letu sam ih pribiljeio na mom ekranu:
- Ko je stvarno Ana?
- Gdje je ivjela prije nego to je stigla u Pariz? Otkud joj etiri stotine
hiljade eura pronaenih u njenom stanu?
- ija su tri ugljenisana tijela s fotografije? Zato Ana sebe optuuje za
njihovu smrt?
- Zato je nestala odmah poto je poela da mi otkriva jedan dio
istine?
- Gdje se ona sada nalazi?
 Ne mogavi da izdrim, mahinalno sam jo jedanput okrenuo njen
broj. Nije se desilo udo: i dalje poruka sa sekretarice koju mora da sam
presluao pedeset puta od prethodnog dana.
A onda mi je najednom sinula ideja.

2.
Prije est godina, kad sam bio na putu u Njujorku, izgubio sam
mobilni telefon u taksiju. Vratio sam se u hotel poslije veeri u restoranu i
nisam odmah primijetio svoj propust. Dok sam postao svjestan toga i
pozvao udruenje taksista, bilo je prekasno: jedna od muterija koju je
voza povezao poslije mene, pronala je moj mobilni i postarala se da to
prijavi. Za svaki sluaj, poslao sam joj SMS poruku sa telefona moje
asistentkinje za tampu. Sat vremena kasnije, primio sam poziv osobe koja
se izraavala na nesigurnom engleskom koja mi je predlagala da mi vrati
mobilni za sumu od sto dolara. Poto mi je tako bilo najlake, prihvatio
sam predlog. Zakazali smo sastanak u kafeu na Tajms skveru, ali tek to
sam bio stigao na dogovoreno mjesto, moj me ucjenjiva pozvao i rekao da
se cijena promijenila. Sada je elio pet stotina dolara koje je trebalo da mu
dostavim na jednu adresu u Kvinsu. Tada sam odreagovao kako je trebalo
otpoetka: ispriao sam ta mi se desilo dvojici policajaca na koje sam
prvo naiao. Za nekoliko minuta oni su locirali moj mobilni zahvaljujui
sistemu za geopozicioniranje, uhapsili su mog lopova i vratili mi telefon.
Zato ne postupiti na isti nain sa Aninim telefonom?
Zato to je vjerovatno ugaen ili mu se baterija ispraznila...
Ipak pokuaj.
Moj kompjuter je i dalje bio otvoren ispred mene. Zatraio sam od
konobara ifru da bih se prikljuio na vaj-faj kafea, zatim sam otiao na
sajt proizvoaa klaud kompjuting. Prva etapa nije predstavljala tekou:
bilo je dovoljno unijeti svoju identifikaciju, drugim rijeima svoju imejl
adresu. Upisao sam Aninu, ali sam zastao na drugom koraku: njenoj
lozinci.
Nisam gubio vrijeme i pokuao sam razne ifre pa ta bude. Ovakve
stvari uspijevaju samo u filmovima i televizijskim serijama. Kliknuo sam
na sponu Zaboravljena lozinka, koja je otvorila novu veb-stranicu
pozivajui me da odgovorim na dva bezbjednosna pitanja koja je Ana
stavila tokom formiranja svoje identifikacije.

+ Koji je model vaeg prvog automobila?

+ Koji je prvi film koji ste gledali u bioskopu?
 Prvo pitanje je bilo lako. Ana je u svom ivotu imala samo jedna kola:
polovnog minija boje glaziranog kestena koji je kupila dvije godine
ranije. Iako ga nije mnogo koristila, oboavala je ovaj mali kabriolet. Svaki
put kad bi priala o njemu, nije govorila mini ili kabriolet, ve mini
kuper. Taj sam odgovor, dakle, ukucao u odgovarajue kuite. I uspio
sam.
Na redu je bilo drugo pitanje.
Nismo se uvijek slagali povodom filmova. Ja sam volio Tarantina,
brau Koen, Brajana de Palmu, stare trilere i filmove b produkcije. Ona je
voljela one malo intelektualnije, u stilu Telerame: Mihaela Hanekea, brau
Darden, Abdelatifa Keia, Fatiha Akina, Kitofa Kilovskog.
Nisam daleko odamkao s ovim: rijetka su djeca koja svoju
kinematografsku inicijaciju zaponu sa Bijelom trakom ili Veronikinim
dvostrukim ivotom.
Trebalo mi je vremena da razmislim. S koliko godina ovjek moe da
odvede djecu u bioskop? Vrlo dobro se sjeam svog prvog puta: ljeto 1980,
Bombi, bioskop Olimpija, Ulica Antiba, u Kanu. Imao sam est godina i
pretvarao se da mi je upala trunka praine u oko da bih opravdao moje
plakanje u trenutku smrti lanetove majke. Gad od Volta Diznija.
Ana je danas imala dvadeset pet godina. Da je gledala svoj prvi film
sa est godina, bilo bi to 1997.
Potraio sam uspjene filmove iz te godine na Vikipediji i jedan mi je
upao u oi: Titanik. Planetarni uspjeh. Mnoge klinke su u to vrijeme
sigurno dosaivale roditeljima da ih odvedu da gledaju Leonarda.
Ubijeen da sam pronaao, ukucao sam naslov filma munjevitom brzinom,
potvrdio i...

Odgovori koje ste unijeli ne odgovaraju onima koji se nalaze

u naim dosijeima. Molimo vas da provjerite vae line informacije
i pokuajte ponovo.

Razoarenje. Isuvie brzo sam se zagrijao i sada su mi preostajala

samo dva pokuaja prije nego to se sistem blokira.
Ne zalijeui se, pokuao sam da raistim stvari. Ana i ja nismo bili
ista generacija. Nesumnjivo je ranije ila u bioskop prije svoje este, ali s
koliko?
Gugl. Moji prsti na tastaturi. S koliko godina odvesti djecu u
bioskop? Na desetine stranica se otvorilo. Preteno forumi posveeni
porodici i enskim asopisima. Pregledao sam prve sajtove. Izgleda su se
svi slagali; u drugoj godini je prerano, ali treba pokuati s tri ili etiri.
 Povratak na Vikipediju. 1994. Ana ima tri godine i njeni roditelji je
vode da gleda... Kralj lavova, najvei uspjeh za djecu u toj godini.
Novi pokuaj... i novi neuspjeh.
Doavola! Horizont je postajao sve mraniji. Vie nisam imao prava
na greku. Prevario sam se. Igra je izgledala laka, ali je imalo previe
mogunosti, previe parametara koje je trebalo uzeti u obzir. Nikada neu
uspjeti da prokljuvim Aninu lozinku.
Posljednji slavni pokuaj. 1995. Ana ima etiri godine. Zamurio sam
kako bih pokuao da zamislim sebe u tom uzrastu. U glavi mi se pojavila
mala djevojica. Zagasite koe, finih crta lica, smaragdnog, gotovo
prozranog pogleda, stidljivog osmijeha. Prvi put ide u bioskop. A roditelji
je vode da gleda... Ponovo bacam pogled na internet enciklopediju. Te
godine je sjajan Toy Story doivio ogroman uspjeh. Ukucao sam odgovor i
stavio prst na tipku da bih potvrdio. Prije nego to pritisnuo, zatvorio sam
oi posljednji put. Mala djevojica je i dalje bila tamo. Sa crnim
pletenicama, farmerkama na tregere, arenim duksom, besprijekorno
istim cipelicama. Zadovoljna je. Zato to je roditelji vode da gleda Toy
Story? Ne, to se nije uklapalo s Anom koju sam poznavao. Vratio sam se
unazad i premotao film. Boi 1995. Ana ima skoro pet godina. Prvi put
ide u bioskop i ona je izabrala film. Zato to je ve pametna i nezavisna.
Ona zna ta hoe. Neki lijep crtani film u kome e moi da se poistovjeti sa
junakinjom i naui neke stvari. Ponovo pregledam liste uspjenih filmova
iz te godine, vrebajui unutranji glas male djevojice. Pokahontas.
Djevojka iz plemena Povatan kojoj su Diznijevi crtai dali crte Naomi
Kempbel. Prola me je jeza. ak i prije nego to sam potvrdio odgovor, bio
sam ubijeen da sam ga pronaao. Unio sam deset maginih slova i nova
veb-stranica mi je izgleda dozvoljavala da promijenim lozinku. Yes! Ovoga
puta je bila ispravna. Otvorio sam aplikaciju za geopozicioniranje telefona
i po isteku od nekoliko sekundi, na mom ekranu je zatreperila
blijedoplava takica.

3.
Ruke su mi drhtale. Srce mi je udaralo. Bio sam u pravu to sam
istrajao. Poruka mi je naznaavala da je Anin telefon iskljuen, ali je sistem
memorisao narednih dvadeset etiri asa posljednju poznatu poziciju
aparata.
Grozne drai globalnog nadzora...
Uoio sam krug koji je svjetlucao usred Sen-Sen-Denija. Na prvi
pogled, nekakva industrijska zona izmeu Stena i Olnesu-Boa.
Napisao sam SMS Karadeku (Jesi li jo daleko?), na koju je odgovorio
ko iz topa (Bulevar Sen-ermen, zato?).
 Mrdni malo! Imam ozbiljan trag.
Dok sam ga ekao, napravio sam kopiju na ekranu i zabiljeio adresu
koja se pojavila, Avenija Platoa, Sten, Ii de Frans. Zatim sam preao na
posmatranje iz satelita i maksimalno zumirao. Gledano iz vazduha,
objekat koji me je zanimao, liio je na dinovski kameni blok koji je leao
usred naputenog terena.
S nekoliko klikova uspio sam tano da prepoznam mjesto: firma za
skladitenje namjetaja. Ujedoh se za usnu. Skladita u predgrau: sve ovo
nije slutilo na dobro.
Zvuk udaljene ali produene sirene, koja je vie liila na trubljenje
slona nego na zvuno upozorenje, prodrmala je batu.
Podigoh pogled, spustih dvije novanice na sto, dohvatih moje stvari i
uskoih u Karadekov stari rend rover koji poleti Ulicom Delambr.
 6

Riding with the King 8

ivot ima zaokrete od 180 stepeni

a kad se to desi, ini to
u punoj brzini.
Stiven King

1.
Nije bilo kraja vonji.
Najprije Invalidi, prelazak preko Sene, kretanje ka Jelisejskim poljima
i izlaz Majo. Potom periferija, auto-put, stadion Francuske i nacionalni put
koji je krivudao izmeu La Kurneva, Sen-Denija i Stena.
ak i na suncu, predgrae je izgledalo tuno, kao da se boja neba
promijenila, postepeno se naoblaivi, rastapajui se da bi izgubila svoj
sjaj i uklopila se sa socijalnim stanovima i zgradama bez due koje su se
smjenjivale du glavne saobraajnice iji su nazivi bili hvalospjev
proteklom komunizmu: Romen-Rolan, Anri-Barbis, Pol-Elijar, an-Fera...
Saobraaj je izluivao Karadeka. Uprkos bijeloj liniji, on je pretekao
mali kombi koji se vukao. Zato se naao u nevolji: ogroman crni dip, koji
se kretao punom brzinom, stigao nam je u susret, razjapljenih, bijesnih
eljusti, kao drogiran, iz koga kulja hromirana para. Malo je falilo da nas
grdosija udari. Bivi policajac se u posljednjem trenutku izmakao sasuvi
bujicu psovki.
Mark je sada bio ubijeen u neophodnost da pronaemo Anu. Vidio
sam ga kako drhti od bijesa, frustriran i nestrpljiv, podjednako
dekoncentrisan kao ja usljed neoekivanog razgranavanja nae istrage.
Iskoristili smo putovanje da bismo dovrili nau razmjenu informacija. Ma
koliko plodna bila, naa istraivanja su samo uspjela da skiciraju portret
jedne mlade ene koja je nestala, za koju ni on ni ja nismo vie znali da li je
rtva ili krivac.
Ni policajci ne bi to bolje uradili potvrdio je estitajui mi to sam
odredio poloaj telefona. Osjeao sam da vjeruje u taj novi trag. Vozio je

8
Vonja s kraljem. - Prim. prev.
brzo, oiju prikovanih za put, alei to nema, kao u stara dobra
vremena, svoju sirenu ili rotaciju pri ruci.
Ekran GPS-a je pokazivao da nas kilometri dijele od naeg odredita. S
elom priljubljenim uz staklo, posmatrao sam betonske ploe, montane
kue, oronule fasade, javne zgrade koje samo to su nikle iz zemlje, a ve
su bile umorne i iarane grafitima. Poslije razvoda mojih roditelja,
napustio sam Azurnu obalu da bih pratio majku u parisko predgrae i
proveo sam mladost u istoj vrsti dekora iz koga izbija beznae. Svaki put
kad bih kroio u njega, imao sam taj gadni utisak da zapravo nikad nisam
odatle ni otiao.
Zeleno. Narandasto pa crveno. Karadek se nije obazirao na to to se
polako pali crveno svjetlo na semaforu i ukljuio se u kruni tok da bi
krenuo slijepom ulicom ija je posljednja taka bila jedna dinovska kocka
od armiranog betona s etiri sprata. Zgrada Boks-populiija, vaeg
strunjaka za skladitenje namjetaja.
Policajac je parkirao rend rover na jednom gotovo pustom parkingu:
dugaka traka asfalta koja je uzmicala pred poljem paprati sprene od
sunca.
Kakav je plan? upitah izlazei iz kola.
Plan je ovo, ree nagnuvi se ka pregradi za rukavice da bi iz nje
izvadio glok 19 od polimera.
Karadek nije vratio svoje slubeno oruje kao ni znaku. Nisam
podnosio vatreno oruje i ak ni u ovakvom trenutku nisam bio spreman
da se odreknem svojih principa.
Ozbiljno mislim, Mark.
Zalupio je vrata na kolima i nainio nekoliko koraka na kljualom
betonu.
Vjeruj mom iskustvu, u ovakvim situacijama, najbolje je nemati
plan.
Zavukao je svoje poluautomatsko oruje u pojas i zaputio se odlunim
korakom u pravcu utvrenja.

2.
Balet kolica za prevoz robe i paletara. Uporni miris spaljenog kartona.
Koreografija viljukara i kontejnera na tokiima. Prizemlje je gledalo na
zonu za upravljanje na koju su se nastavljale platforme za istovar
natrpane vozilima.
Karadek je pokucao na zastakljenu pregradu kancelarije u podnoju
betonske rampe koja je opsluivala spratove.
Policija! dobacio je maui svojom trobojnom kartom.
 E sad ste me stvarno ostavili bez teksta! Nema ni deset minuta kako
sam vas zvao! uzviknuo je brbljivi ovjeuljak koji je sjedio za metalnim
stolom.
Mark je okrenuo glavu prema meni. Njegov pogled je govorio: Nita
ne razumijem, ali pusti mene.
Patrik Aja, predstavi se slubenik koji nam je dolazio u susret. Ja
sam ef ovog mjesta.
Aja je imao jako izraen arapski akcenat. Zdepaste figure, etvrtastog
i veselog lica sa oreolom guste koste. Ispod njegove moderne prugaste
koulje virio je zlatan lanac. Da sam njega uzeo za lik u romanu, izgledao
bi kao karikatura.
Pustio sam dakle Marka da uzme stvar u svoje ruke:
Objasnite nam ta se desilo.
Dajui nam znak rukom, Aja nas je pozvao da ga slijedimo krenuvi
hodnikom rezervisanom za osoblje, kojim se dolazilo do liftova. Pomjerio
se u stranu da bi nas propustio da uemo, pritisnuo dugme posljednjeg
sprata prije nego to je povikao:
Prvi put vidim ovako neto!
Dok se kabina kretala, kroz staklo sam mogao vidjeti nizove drvenih
sanduka i olovnih kontejnera koji su se prostirali u nedogled.
Buka nas je upozorila, nastavi on. Pomislili smo da je sudar: niz
strano jakih udara uz zvuk lomljenja limarije, kao da nam autoput prolazi
iznad glave!
Lift se otvorio na poploano stubite.
Ovdje se nalazi sprat za samoskladitenje, objasni Aja vodei nas sa
sobom. Klijenti mogu da iznajme boksove veliine velike garae i
ovlaeni su da mu pristupe u bilo kom trenutku.
Upravnik je hodao podjednako brzo kao to je priao. Koraci su mu
kripali po plastificiranoj podlozi i gotovo da smo se muili da ga pratimo.
Prolazi su se smjenjivali za prolazima. Svi istovjetni. Uasavajui oaj
beskonanog parkinga.
Evo, to je ovdje, saoptio je konano, pokazujui veliki boks ija su
obijena vrata odavala utisak kao da su probuena.
Jedan crnac sijede kose uvao je strau na ulazu. U bijeloj polo majici,
ukastosmeoj jakni i kaketom.
Ovo je Papa, predstavi nam ga Aja.
Prestigavi Karadeka, priao sam da vidim kolika je teta.
Nije ostalo bogznata od dvoja krila.
 Ispala su iz arki. ak ni dvostruke ipke koje su sluile kao ojaanje,
nisu mogle da sprijee napad. Povrina od galvanizovanog elika je bila
uvrnuta, savijena, istrgnuta. Okaeni na metalnim polugama, pokidani
lanci od dva katanca visili su nadolje.
Je li ovo tenk napravio?
Niste bolje mogli da se izrazite! uzviknu Papa. Prije dvadeset
minuta je jedan dip na silu uao u skladite. Popeo se dovde preko
pristupne rampe i zalijetao se na vrata sve dok nisu popustila. Kao prava
kola-ovan.
Kamere za nadzor su sve snimile, uvjeravao je Aja. Pokazau vam
snimke.
Opkoraio sam pukotinu da bih uao u boks. Dvadeset kvadrata
osvijetljenih jakom svjetlou. Prazno. Izuzev robusnih metalnih polica
zavarenih za pod i dva rasprivaa u spreju oborenih na zemlju. Jedan je
bio bijeli, a drugi crni. Liili su na boce termosa na koje je nakalemljen
poklopac s rasprivaem. Obmotani oko elinog stuba, konopci, ostaci
izolir trake, nedavno presjeen gajtan.
Nekog su prisilno drali ovdje.
Anu su drali ovdje.
Osjea ovaj miris? upitao me je Mark.
Klimnuo sam glavom. Bila je to zapravo prva stvar koju sam
primijetio. Jak miris s razliitim notama lebdio je u prostoriji. Miris je bilo
teko raspoznati: izmeu svjee prene kafe i zemlje poslije kie.
Policajac je kleknuo da bi ispitao dva rasprivaa.
Da li zna ta je ovo?
Predstavljam ti Eboni&Ajvori, ree on zabrinutog izgleda. Crno i
bijelo. Kao naziv pjesme Pola Makartnija i Stivija Vondera? Klimnuo je
glavom.
To je runa izrada na bazi deterdenata koji se koriste u bolnicama.
Mjeavina koja potpuno brie tragove DNK prisutne na mjestu zloina.
Profesionalna stvar. Set savrenog lopova.
Zato dva sprej a?
Pokazao je crni sprej.
Eboni sadri ultrasnaan deterdent koji moe da uniti devedeset
devet procenata DNK tragova. Zatim je pokazao na bijeli sprej.
to se tie Ajvorija, to je proizvod za maskiranje koji moe da
promijeni strukturu jednih za stotinu preostalih. Ukratko, pred sobom
ima udotvorni recept koji omoguava da se svim forenziarima na
svijetu kae da mogu da se nose.
 Izaao sam iz sanduka da bih se vratio do Ajaa.
Ko iznajmljuje ovo mjesto?
Upravnik rairi ruke u znak da ne razume.
Niko zapravo. Prazno je od prije osam mjeseci!
ta je bilo u garai? upitao je Karadek pridruivi nam se.
Nita hitro odgovori Papa.
Policajac duboko uzdahnu. Istovremeno umornog i zabrinutog
izgleda, on se priblii Patriku Ajau i otvori usta kao da se sprema da mu
zaprijeti, ali umjesto toga, on mu spusti ruku na rame. Za nekoliko
sekundi, Karadekov stisak je preao sa kljune kosti Arapina da bi mu
zavrio na vratu. Palac mu je zabijao u grkljan dok mu je kaiprstom
pritiskao vratni prljen. Poevi da se gui zbog klijeta koja su ga sve jae
stiskala, Aja vie nije imao kud. Dvoumio sam se da li da se umijeam,
poludio zbog tog iznenadnog naslnitva. Karadek je iao na blef iako su
oigledno dva tipa govorila istinu. Bar sam u to vjerovao sve dok Aja nije
podigao ruku u znak predaje. Policajac popusti stisak, tek toliko da mu
dozvoli da uzme vazduha. Zatim je u patetinom pokuaju da sauva
glavu, Aja izgovorio:
Uvjeravam vas da nije bilo nieg drugog osima dva predmeta koja
sam sauvao u kompjuterskom obezbjeenju.

3.
Ajaova verzija kompjuterskog obezbjeenja bila je jedna prostorija
obloena desetinom ekrana na kojima su se smjenjivale crno-bijele slike
sistema za video-nadzor.
Sjedei za svojim stolom, ef ovog mjesta je otvorio jednu od fioka.
Nali smo ih zaglavljene pod policom, pojasnio je stavljajui ova dva
trofeja na sto.
Prvi je bio Anin mobilni telefon. Odmah sam ga prepoznao
zahvaljujui naljepnici Crvenog krsta zalijepljenoj na aparatu. Aja je
postao toliko predusretljiv da mi je ponudio svoj punja, ali bilo je
nemogue ponovo ga ukljuiti. Ekran je bio polomljen. teta nije bila
onakva kakva se desi kad ispustite mobilni. Neko je morao da ga izgazi
udarcima pete da bi ga smrskao na taj nain.
Drugi predmet je imao vei znaaj. Radilo se o torbici od guterove
sjajne koe ukraenoj kristalima ruiastog kvarca. Jedan od mojih prvih
poklona Ani, a koji je nosila prethodne veeri za vrijeme naeg izlaska u
restoran. Brzo sam pretraio torbicu: novanik, privezak za kljueve,
pakovanje papirnih maramica, hemijska olovka, naoare za sunce. Nita
znaajno.
 Evo video snimaka! Sada ete da vidite divljako ruenje!
Aja je povratio snagu i vie nije mirovao na svojoj stolici. Kao da
glumi u amerikoj seriji, postavio se kao veliki strunjak za slike,
onglirajui s ekranima, vjeto usporavajui, ubrzavajui ili premotavajui
snimke unazad.
Prestani da mae rukama i daj da vidimo film, iznervirao se Mark.
Ve pri prvom prizoru smo se oduzeli: nabildovana zvijer spremna da
skoi. Miiava silueta, opremljena zatamnjenim staklima, koja se
produavala dvostrukom hromiranom reetkom iznad branika.
Razmijenismo bijesne poglede: bio je to dip koji nas umalo nije
udario!
Na prvim snimcima video-nadzora, vidjelo se kako na silu rui ogradu
na ulazu u skladite prije nego to je krenuo rampom koja opsluuje
gornje nivoe. Zatim se mogao vidjeti na posljednjem spratu.
Zaustavi! povika Karadek.
Aja je posluao. Paljivo posmatrajui ogromno sportsko vozilo,
prepoznao sam model: X6 BMW, kombinacija terenca i kupea. Kad je
dobio drugo dijete, jedan od mojih prijatelja, pisac krimia, nabavio ga je i
hvalio njegove vrijednosti: imao je bar dvije tone, pet metara dugaak,
visine preko metar i po. Primjerak koji sam gledao na ekranu djelovao je
jo vie zastraujue sa svojim ojaanim branicima, zadimljenim staklima,
maskiranim registarskim tablicama.
Mark je sam pritisnuo jedno dugme da bi ponovo pustio sliku.
Voza dipa je tano znao zato je tu. Bez oklijevanja je odjurio do
posljednjeg reda, zaokrenuo i zaustavio vozilo ispod mjesta gdje je
postavljena kamera. Mogla se raspoznati samo hauba vozila i desetine
boksova u nizu. Potom... se vie nita nije vidjelo.
Kukin sin, pomjerio je aparat! procijedio je Karadek kroz zube,
Baksuz. Tip je - ali nita ne govori da se nije radilo o eni i da nije bilo
vie osoba u kolima - oigledno bio okrenuo kameru za video-nadzor u
pravcu zida. Na ekranu je sada bio samo prljav i sivkast snijeg.
Karadek je od bijesa tresnuo pesnicom u sto, ali je Aja, nalik
maioniaru, imao vie od jednog trika u eiru. Pokai mu tvoj telefon,
Papa!
Crnac je ve imao svoju spravu u ruci. irok osmijeh mu je ozario lice.
Ja sam sve snimio! Stari Papa je lukaviji od...
Daj to ovamo! Mark mu istre mobilni iz ruku.
Stao je da rukuje mobilnim i pustio film.
 Prvo razoarenje: slika je bila tamna, prezasiena i istakana. Hrabar,
ali ne i neustraiv, Papa se drao po strani operacija. Nije se moglo mnogo
nazrijeti jer se scena nije dobro vidjela, ali je ono najhitnije bilo tu.
Brutalno, nasilno, uasno. Uz paklenu buku, dip je nalijetao na boks sve
dok ga nije obio. Zatim je mukarac s fantomkom izletio iz vozila i uao u
garau. Kad je ponovo izaao, nepun minut kasnije, nosio je Anu
presavijenu na dva dijela na ramenu.
Dokaz da mukarac nije bio vitez na bijelom konju koji je doao da je
izbavi je to to je Ana vritala i branila se. Tip je otvorio gepek i grubo je
ubacio unutra. Poslije kraeg zadravanja u kabini automobila, on je
izaao drei dva sprej a i pourio da se vrati u garau da bi obavio
ienje. Vidio se zavravao u trenutku kad kola ponovo kreu
munjevitom brzinom i odlaze ka izlazu iz skladita.
Nadajui se da e primijetiti neku indiciju, Mark je iznova putao film
pojaavi zvuk telefona na maksimum.
Muenje je ponovo poinjalo: pobjenjela kola, unitavanje sanduka i
Ana, zarobljenica nepoznatog ovjeka.
Upravo prije nego to e je ubaciti u gepek, nauljio sam paljivije ui.
Ana je mene dozivala.
Urlala je moje ime.
Rafaele! Pomozi mi, Rafaele! Pomozi mi!

4.
Vrata na kolima se zatvaraju. Vonja nazad. Promjena brzine.
Karadek je naglo ubrzao, ostavljajui nekoliko tragova guma na
asfaltu. Prikovan za svoje sjedite usljed silovitog polaska, vezah se
pojasom gledajui u retrovizoru kako se udaljava podrhtavajua slika
betonske kocke.
Izjedao me je nespokoj zbog Ane, grozniavije nego ikada. Vidjevi je
kako me tako doziva u pomo, toliko sam se potresao i jedva sam
uspijevao da zamislim ta je tada vjerovatno osjeala. Svim silama sam se
nadao da je u svojoj preplaenosti, vjerovala da sam u stanju da je
pronaem. Dok je Mark gazio na gas da bi izaao na nacionalni put, ja sam
pokuao da sredim misli. Za trenutak mi je obamrlost zaustavila svaku
sposobnost razmiljanja. Bio sam potpuno izgubljen: od jutros smo saznali
toliko stvari, ali ja nisam uspijevao da ih poveem u dogaaje niti da im
dam i najmanji smisao.
Koncentrisao sam se. U ta sam bio potpuno siguran? Ne u mnogo
toga, iako na prvi pogled odreene injenice nisu bile sporne. Nakon nae
prepirke, Ana je sjela na avion, sino, na aerodromu u Nici, da bi se vratila
u Pariz. Stigla je u Orli oko jedan ujutru. Kao to svjedoi prisustvo njene
torbe u stanu, ona se vjerovatno taksijem dovezla do Monrua. A poslije?
Uvjerenje prije nego izvjesnost: kontaktirala je nekoga da bi ga upozorila
da mi je pokazala fotografiju na kojoj su tri lea. Koga i zato? Nisam imao
predstavu. Ali od tog trenutka, sve se preokrenulo. Ana je finala posjetu u
svom stanu. Uslijedio je razgovor koji je prerastao u svau. Oteli su je i
drali nekoliko sati u skladitu za namjetaj u sjevernom predgrau. Sve
dok jedan drugi neznanac nije obio boks svojim dipom, ne da bi je
oslobodio, ve da bi je zadrao u pritvoru.
Protrljao sam kapke i spustio prozor da bih uzeo malo vazduha.
Plovio sam kroz mutne vode. Moj scenario nije bio nuno netaan, ali mu
je nedostajalo previe djelia slagalice.
Morae brzo da donese odluku.
Markov glas me je prenuo iz razmiljanja. Zapalio je cigaretu i vozio
punom brzinom, O emu razmilja?
Hoe li ili ne da prijavimo policiji?
Poslije onoga to smo upravo vidjeli, teko je to ne uiniti, zar ne?
Povukao je dugi dim iz cigare mirkajui. Na tebi je da odlui.
Osjeam da ti izbjegava.
Nikako, ali treba da bude svjestan jedne stvari: policija je kao
hanzaplast kapetana Hadoka 9. Jednom kad se upetlja, vie nee moi da
se iupa. Policajci e istraivati. Tvoj i Anin ivot e biti ispretresani.
Klupko e se razmotati. Sve e se nai u javnosti. Vie nita nee moi da
kontrolie i vie se nikada nee moi vratiti unazad.
ta e se tano desiti ako odluim da odem i sluaj prijavim policiji?
Mark izvadi iz depa Papin telefon.
S ovim video snimkom, ve smo im savakali jedan dio posla. Sada
kada imamo konkretan dokaz da je Ana u opasnosti, tuilac nee moi da
postupi drugaije osim da zakljui da se radi o uznemirujuem nestanku,
tavie o otmici.
ta policija moe da uradi vie od nas?
Karadek je bacio kroz prozor svoj pikavac i malo razmislio.
Kao prvo, pokuae da istrae Aninu telefonsku liniju da bi vidjeli
dnevnik njenih poziva.
ta jo?
Pokuae da udu u trag Eboni&Ajvoriju, ali ih to nee daleko odvesti.
Zatim e izbaciti listinge da bi vidjeli kome pripada dip. Tablice su

9
Lik iz stripa Tintin, - Prim. prev.
zaklonjene, ali poto se ne radi o uobiajenom modelu, uspjee dosta
lako...
... da primijete da je vozilo kradeno.
Klimnuo je glavom. Razumio si.
To je sve?
Za sada ne vidim nita drugo.
Udahnuo sam duboko. Neto mi nije dalo da se obratim policajcima:
Anina briga da prikrije svoj identitet svih ovih godina. To to je jedna
esnaestogodinjakinja imala toliku potrebu da se krije, inilo mi se
zapanjujuim. Prije nego to dublje zadrem ispod povrine, trebalo je da
saznam ko je ona zaista.
Ako odluim da nastavim istragu, mogu li da raunam na tvoju
pomo?
Da, tvoj sam ovjek, ali mora da bude svjestan opasnosti i da dobro
izmjeri sve rizike.
ta e se desiti sa policajcima iz Sen-Sen-Denija koje je Aja pozvao?
Karadek je odagnao moje strahove:
Nije im se urilo da stignu. Vjeruj mi, nee se udubiti. Dok se ne
dokae suprotno, radi se samo o obijenoj garai, ni o emu vie. Bez video
snimka, dvije slute nee djelovati uvjerljivo. Nema vie otisaka na mjestu
zloina, a mi smo pokupili jedine predmete koji bi mogli da ih odvedu do
Ane: njen telefon i torbicu. S tim u vezi, jesi li siguran da u torbici nema
niega to bi se moglo istraiti?
Da bih umirio savjest, provjerio sam jo jedanput sadraj futrole od
guterove koe. Novanik, papirne maramice, privezak za kljueve,
naoare za sunce. Hemijska. Ne. Zastao sam na ovom posljednjem
predmetu. Plastini tapi sa poklopcem za koji sam u prvo vrijeme
pomislio da je flomaster, bio je zapravo... test za trudnou. Pogledao sam u
prozori za oitavanje rezultata da bih otkrio dvije plave paralelne
traice.
Od emocije mi se stegnu grlo. Tijelo mi je probolo hiljadu ledenih
strelica koje su me paralisale. Oko mene je stvarnost poela da se rastapa,
krv mi je strujala i bubnjala u uima. Pokuao sam da progutam pljuvaku,
ali nisam bio u stanju da progutam.
Test je bio pozitivan.
Trudna si.
Sklopio sam oi. Poput eksplozije granata, odreeni trenuci su
bljesnuli u mojoj glavi: prizori nae posljednje veeri prije nego to je
prerasla u svau. Tako jasno sam ponovo vidio tvoje izraze lica, kako
zrai od sree, svjetlost na tvom licu. uo sam tvoj smijeh i deifrovao
promjene u tvom glasu. Tvoj pogled, tvoje rijei, svaki tvoj pokret sada je
dobijao novi smisao. Bila si planirala da mi to saopti jue. Siguran sam.
Prije nego to sve upropastim, planirala si da mi saopti da nosi nau
bebu.
Otvorio sam oi. Moja istraga je upravo promijenila svoju prirodu.
Nisam vie traio samo enu koju volim ve i nae dijete!
Promuklo brujanje u mojim uima je nestalo. Kad sam se okrenuo
prema Karadeku, bio je na telefonu. Pod dejstvom emocija, nisam ak ni
uo da je zvonio.
Poto je periferija postajala sve zakrenija, on je krenuo Avenijom
Marala kod izlaza Anijer i sada se provlaio Ulicom de Tokvil da bi
izbjegao zastoje u Bulevaru Malezerb.
S mobilnim uglavljenim izmeu uha i ramena, i on je izgledao
zaprepaeno.
Jebote! Vaser! Jesi li apsolutno siguran u to to mi govori? Nisam
uo odgovor njegovog sagovornika. ,,Ok promrmljao je policajac prije
nego to je spustio slualicu. Nekoliko sekundi je ostao bez glasa. Bio je
preblijedio. Lice mu se izobliilo. Nikada ga nisam vidio takvog. Ko je to
bio? upitah.
an-Kristof Vaser, policajac iz Kriminalistikog kome sam poslao A
nine otiske.
Pa?
Otisci prstiju su se podudarili. Ana se nalazi u sistemu za automatsku
identifikaciju otisaka prstiju. Koa na nadlakticama mi se najeila. Koji je
njen pravi identitet? Policajac je zapalio drugu cigaretu. Ana se u stvari
zove Kler Karlajl.
Zatije. Ovo ime mi nije nita govorilo. Mora da sam ga uo nekada
davno, ali se vie nisam sjeao pod kojim okolnostima. Za ta je
osuena?
Karadek je odmahnuo glavom izdahnuvi dim. Ni za ta zapravo. Kler
Karlajl se smatra mrtvom ve godinama.
Pogledao me je i proitao nerazumijevanje na mom licu. Kler Karlajl
je jedna od rtava Hajnca Kifera, poblie je objasnio.
Krv mi se sledila i imao sam utisak da padam u provaliju uasa.
 7

Sluaj Kler Karlajl

Bilo je to tokom uasa

jedne duboke noi.
an Rasin

1.
Razdanjivalo se.
Ruiasta svjetlost je bojila igrake koje je moj sin razbacao na sve
strane po salonu. Konji koji se klati, slagalice, magino drvo, hrpe knjiga,
drveni vozi...
Malo poslije 6 asova, no je ustupila mjesto kobaltnoplavom nebu,
zagasitom i prozranom. Prolaz Anfer, ptice su poinjale da pjevaju, a na
mom balkonu je svje miris mukafli postajao sve jai. Dok sam ustajao da
bih ugasio lampe, nagazio sam jednu plastinu kornjau koja je poela da
svira neku pjesmicu i trebalo mi je skoro minut da bih je uutkao. Na svu
sreu, Teo je uvijek imao vrst san, da ga ni topovi ne bi probudili. Poto
sam odkrinuo njegova vrata da bih ga uo kad se probudi, otvorio sam
prozor da bih ugrabio izlazak sunca i ostao sam tako, nalaken na ogradu
terase nadajui se da u pronai malo snage u svjetlosti zore.
Gdje si ti, Ana? Ili prije, sada treba da te zovem Kler...?
Hladne nijanse su se pretoile, vukui na ljubiasto, prije nego to su
otoplile u nestvarno bistroj svjetlosti, prekrivajui narandastim velom
lamele hrastovog parketa. Ali oekivana snaga nije dola.
Zatvorio sam prozor i pokupio nekoliko listova iz mog tampaa.
Zatim sam ih iodama zakaio na pano od plute koju sam obino koristio
da bih klasirao dokumentaciju tokom pisanja mojih romana.
No sam proveo u pretraivanju po netu. Na sajtovima internet
tampe i digitalnim knjiarama, prelistao sam stotine lanaka, skinuo vie
knjiga, odtampao veliki broj fotografija. Takoe sam pogledao sve
programe o razliitim injenicama koji su posvetili jednu emisiju ovom
sluaju (as zloina, Uvedite optuenog, On the Case with Paula Zahn...).
Sad mi je jasno zato si eljela da sakrije svoju prolost.
 Ako sam htio da imam ansu da te naem, trebalo je da prikupim za
ogranieno vrijeme dosije od vie stotina strana koji se tiu tvog
nestanka.
Sada vie nije dolazilo u obzir da obavijestim policiju. Nije mi vie bilo
vano da znam da li si neduna rtva ili previjani krivac. Ovakvim
pojmovima vie nije bilo mjesta. Ti si jednostavno bila ena koju volim i
koja nosi nae dijete i u tom smislu sam htio sauvam tvoju tajnu to due
mogu. Kao to si ti uspjela da je uva skoro deset godina.
Dohvatio sam termos pored kompjutera i ispraznio ga do kraja u
moju olju, dovravajui tako trei litar kafe te noi. Zatim sam sjeo u
udobnu fotelju koja se nalazila preko puta panoa od plute.
Gledao sam s odstojanja desetine fotografija zakaenih iodama. Prva,
gore slijeva, bila je kopija potjernice podijeljene u prvim satima nakon
tvog nestanka:

Zabrinjavajui nestanak maloljetne osobe.

Kler, 14 godina
Nestala u Liburnu od 28. maja 2005.
Visina 1.60m; meleskinja, zelene oi,
kratka crna kosa, govori engleski.
Farmerke, bijela majica, uta sportska torba.
Ako raspolaete bilo kakvom informacijom, kontaktirajte:
andarmeriju Liburna
Policijski hotel - stanica Bordoa

Ova fotografija me potpuno zbunjuje. To si ti i to je neka druga.

Trebalo bi da ima etrnaest godina, ali ti se lako moe dati esnaest ili
sedamnaest. Prepoznajem tvoju kou boje ambre, ozareno lice, tvoje
pravilne crte. Ali ostalo mi je strano: lana sigurnost, provokativni pogled
pomalo divlje tinejderke, kratka kovrdava kosa podiana na pa, usne
sedefastog sjaja djevojke koja glumi enu.
Ko si ti, Kler Karlajl?
Zamurio sam. Bio sam krajnje iscrpljen, ali nisam imao namjeru da
se odmaram. Naprotiv. U mojoj glavi sam premotavao film o tome ta sam
saznao ovih posljednjih asova. Film o onome to su mediji svojevremeno
nazivali Sluaj Kler Karlajl.
2.
Subota, 28. maj 2005, Kler Karlajl, mlada Njujoranka od etrnaest
godina na lingvistikom boravku u Akvitaniji, provodi popodne u Bordou
sa grupom od pet drugarica. Djevojke ruaju salatu na Trgu Burs, etaju
po etalitima, grickaju okoladne kanele kod Bajardrana i opinguju u
etvrti Sen-Pjer.
U 18:05 sati, Kler sjeda u regionalni brzi voz na stanici Sen-an da bi
se vratila u Liburn gdje stanuje porodica Larivijer kod kojih je smjetena
tokom trajanja boravka. U drutvu je sa Olivijom Mendelon, drugom
amerikom uenicom koja pohaa istu kolu. Voz ulazi na peron u 18:34
asova i kamera za nadzor jasno snima prizore dvije djevojke u trenutku
kad naputaju stanicu pet minuta kasnije.
Kler i Olivija prave nekoliko koraka zajedno, na Aveniji Galijeni.
Zatim, tek to su im se putevi razili, Olivija zauje vrisak, okrene se i
kriom spazi ovjeka od tridesetak godina, plave kose u trenutku kada
gura njenu prijateljicu u sivi kamionet. Prije nego to e naglo krenuti. I
ieznuti.
Olivija Mendelon je bila prisebna i zabiljeila je broj tablica kombija i
smjesta pozvala andarmeriju. Mada plan o prijavi-otmice jo nije
postojao u to vrijeme (prvi put e biti testiran est mjeseci kasnije da bi
pronali estogodinju djevojicu u Men-e-Loar), patrole su bez odlaganja
bile postavljene na veini glavnih putnih pravaca. Apel svjedocima i
upozorenje otmiaru s predumiljajem, brzo su i masovno upueni -
napravljen je foto-robot na osnovu Olivijinih opisa, koji je pokazivao
ovjeka upalog lica, podianog na kratki pa, oiju duboko usaenih u
one duplje.
Postavljene patrole nisu uspjele da uhapse osumnjienog. Praktino
vozilo, sivi peo ekspert, ije su tablice odgovarale opisu koji je
obezbijedila Olivija, pronaeno je sutradan, zapaljeno, u jednoj umi
izmeu Angulema i Perigea. Vozilo je prijavljeno kao ukradeno
prethodnog dana. Helikopteri su nadlijetali umu. Oznaili su dosta
prostranu zonu potrage koju su podrobno proeljali organizujui brojne
hajke sa psima. Policijski forenziari koji su pohrili na lice mjesta, uspjeli
su da uzmu izvjesne otiske i genetske tragove. Na zemlji su takoe
pronali tragove guma pored ugljenisane koljke automobila. Nesumnjivo
gume kola u kojima je prevezena Kler. Uzet je otisak, ali je kia koja je pala
preko noi pokvasila zemlju, umanjivi svaku ansu za identifikacijom,

3.
Da li je otmica Kler bila in s predumiljajem ili je bila samo trenutni
impuls nekog poremeenog tipa u prolazu?
 Povjerena kriminalisikoj brigadi Bordoa, istraga se pokazala
komplikovanom. Ni genetski uzorci ni otisci prstiju nisu doveli do
identifikovanja osumnjienog. Uz pomo prevodilaca, istraitelji su se dali
na dalje ispitivanje aka i profesora. Svi su pripadali koli Mother of
Mercy High School, katolikoj ustanovi za djevojke Aper Ist Sajda koja je
bila pobratimljena sa gimnazijom Sen-Fransoa-de-Sal iz Bordoa. Ispitali su
porodicu u kojoj je bila smjetena - gospodina i gospou Larivijer - ne
saznavi bogznata. Pratili su seksualne prestupnike iz te oblasti,
popisivali telefonske razgovore obavljene u trenutku dogaaja nedaleko
od terminala najblieg stanici. Kao i u svakoj medijski propraenoj istrazi,
policijska stancia je dobijala na desetine izmiljenih poziva i beskorisnih
anonimnih pisama. Ali nakon mjesec dana, trebalo je prihvatiti uasnu
istinu: istraga nije odmakla ni za jedan korak. Kao da nikada u stvari nije
ni pokrenuta...

4.
Teorijski, nestanak Kler Karlajl je imao sve od ega se mediji uzrujaju.
Meutim, maina se nije zahuktala onoliko koliko u drugim slinim
sluajevima. Ne mogu to sebi da objasnim, ali neto je ukoilo talas
saosjeanja kakav je drama zavreivala. Da li je Klerino ameriko
dravljanstvo? injenica to na fotografijama izgleda starije nego to
jeste? Vijesti plasirane tog dana?
Pronaao sam novine iz tog vremena. U nacionalnim novinama su
sutradan poslije nestanka Kler, udarni naslovi bili rezervisani za
unutranju politiku. Pobjeda ne na referendumu o Evropskoj konstituciji
doivljena je kao zemljotres, slabei istovremeno iraka i njegovu
opoziciju, izazivajui odlazak premijera i formiranje nove vlade.
Prva depea Frans presa u kojoj se pominje sluaj Karlajl bila je
puna nepreciznosti. Sam bog zna zato, sastavlja teksta je tvrdio da je
Kler porijeklom iz Bruklina, dok je ona ve dugo vremena ivjela u
Harlemu. Zatim, druga depea je ispravila greku, ali bilo je prekasno:
pogrena informacija se prenijela kao virus, duplirajui se iz lanka u
lanak, preobraavajui Kler Karlajl u djevojku iz Bruklina.
Prvih dana je sluaj gotovo da je imao vie medijskog odjeka u
Sjedinjenim Dravama nego u Francuskoj. Njujork tajms mu je posvetio
ozbiljan lanak s dosta injenica, ali iz koga nisam saznao nita posebno.
Njujork post, kralj tabloida, bavio se sluajem skoro nedjelju dana. Sa
svojim dobro poznatim smislom za krutost i nijanse, nedjeljnik je nagaao
najlue pretpostavke, preputajui se po pravilu ocrnjivanju Francuske,
odvraajui itaoce od odlaska na odmor u Francusku ukoliko ne ele da
im tamo kidnapuju, siluju ili mue dijete. Potom su se novine od danas do
sutra zamorile, okrenule ka drugim skandalima (suenje Majklu
Deksonu), drugim razglabanjima (zaruke Toma Kruza) i ostalim
dramama (u Nju Dersiju su tri mala djeteta pronaena uguena u gepeku
automobila).
U Francuskoj je najbolji lanak koji sam proitao bio iz regionalne
tampe. Potpisala ga je Marlena Delatur, novinarka nedjeljnika Sid-Uest
koji je posvetio duplericu porodici Karlajl. Opislala je portret Kler koji se
poklapao s onim kako sam je ja zamiljao u njenom mladalakom dobu.
Djevojka odrasla bez oca, stidljiva i marljiva, oduevljena knjigama i
studijama, koja je najvie od svega eljela da postane advokat. Uprkos
svom skromnom porijeklu, ovaj odlina uenica se izborila da dobije
stipendiju i upie se, godinu dana prije vremena, u jednu od najelitnijih
gimnazija Njujorka. lanak je napisan povodom dolaska Klerine majke u
Francusku. Godine 2005, 13. juna, vidjevi da istraga tapka u mjestu, Dojs
Karlajl je napustila Harlem da bi dola u Bordo. Na sajtu INA, mogao sam
da vidim nekoliko apela za pomo koje je dala u medijima, koji je
ponovljen naroito u vijestima u osam asova uvee na Frans 2, u kome je
molila onoga ko je oteo njenu kerku da joj ne naudi i da je oslobodi. Na
ovim slikama, liila je na nekadanju ameriku sprinterku Merion Dons: s
punom od pletenica, izduenog lica, s nosem istovremeno iljatim i
prastim, mlijenobijelih zuba i pogleda od ebanovine.
Ali Merion Dons s naduvenim kapcima i crtama lica unitenim od
tuge i bola i neprospavanih noi. Izgubljena i dezorijentisana majka, u
zemlji koja nije njena i koja se sigurno pitala kojom je to ironijom sudbine
njena kerka, poto je etrnaest godina bezbjedno ivjela u Istonom
Harlemu, mogla da se nae u smrtnoj opasnosti u zabiti neke francuske
provincije.

5.
Tokom vie od dvije godine, istraga je ostala dakle na mrtvoj taki
prije nego to je ponovo pokrenuta na spektakularan nain i doivjela
posebno gnusan epilog.
Godine 2007, 26. oktobra, u zoru, prijavljen je poar u jednoj
osamljenoj kui usred ume blizu Saverna, na granici Lorene i Alzasa.
Frank Mizelije, andar iz te oblasti, na putu za posao, primijetio je s puta
dim i prvi je signalizirao uzbunu.
Kad su vatrogasci stigli, bilo je previe kasno. Vatra je opustoila
kuu. im je poar savladan, vatrogasci su krenuli prema zgaritu i s
uenjem otkrili prvobitnu arhitekturu kue. Naizgled vrlo klasina, bila je
to zapravo moderna graevina, poluukopana u zemlju. vrsto utvrenje u
obliku elise, napravljeno oko dinovskog zavojitog stepenita koje je
tonulo u zemlju da bi opsluilo niz jo dubljih prostorija.
 elije.
Doivotne tamnice.
U prizemlju je pronaen le mukarca koji je progutao ogromnu dozu
ljekova za spavanje i anksiolitika. Potonja identifikacija e pokazati da se
radi o vlasniku kue: Hajncu Kiferu, njemakom arhitekti od trideset
sedam godina, koji se u toj oblasti nastanio prije etiri godine.
U jednoj od tri sobe, lisicama vezano za teak cjevovod, tijelo jedne
adolescentkinje. Trebalo je vie dana da bi se na osnovu zuba i DNK
rtavama stavila imena.
Luiz Gotje, koja je imala etrnaest godina kada je nestala 21.
decembra 2004. dok je bila na raspustu kod svoje bake i djeda blizu Sen-
Brijeka u Kot-Darmoru.
Kamij Mason, koja je imala esnaest godina kad je nestala 29.
novembra 2006. vraajui se kui pjeice, poslije treninga, u nekoj palanci
izmeu Sen-amona i Sent-Etjena.
Kloe Deanel, naposljetku, koja je imala petnaest godina na dan kad se
odigrala drama, netragom je nestala 6. aprila 2007. kad je ila u optinski
konzervatorijum Sent-Averten u predgrau Tura.
Tri tinejderke koje je Kifer kidnapovao u periodu od dvije i po
godine, u tri francuska regiona udaljena jedna od drugih. Tri nemone
rtve koje je istrgao iz njihovih ivota srednjokolki da bi stvorio svoj
grozomorni harem. Tri nestanka koja svojevremeno nisu ak slubeno ni
okarakterisana kao otmice u vrijeme odigravanja. Luiz Gotje se bila
posvaala s bakom i djedom, Kamij Mason je bila strunjak za male izlete,
a roditelji Kloe Deanel su oklijevali da prijave nestanak svoje kerke,
naruivi time efikasnost istrage. Da bi stvar bila jo gora, zbog geografske
razuenosti, nijedan od policajaca koji su radili na ovim dosijeima nije
izgleda napravio vezu izmeu ova tri sluaja...
Posljednjih deset godina, brojna djela su pokuala da razumiju
psihologiju Hajnca Kifera - ako uopte ima ta da se razumije u glavi onoga
ija monstruoznost dostigne takve razmjere. S nadimkom njemaki
Ditru 10, predator je ostao enigma, odolijevajui analizama policajaca,
psihijatara i novinara. Kifer nije imao prethodne kriminalne radnje, nije se
pojavljivao ni u jednom policijskom dosijeu, nikada nije oznaen zbog
sumnjivog ponaanja.
Sve do kraja 2001. godine radio je u Minhenu u arhitektonskom
kabinetu na dobrom glasu. Ljudi koji su ga sretali nisu se sjeali nieg
loeg u vezi sa njim, ali veina ga se naprosto nije sjeala. Hajnc Kifer je

10
Mark Ditru, belgijski serijski monstruozni pedofil i ubica. - Prim. prev.
bio samotnjak, providno i nepristupano bie. Pravi pravcati gospodin
Celofan.
Nije se pouzdano znalo ta je Kifer radio sa svojim rtvama. Tri
ugljenisana tijela su bila u previe loem stanju da bi se njihovom
autopsijom mogli otkriti tragovi seksualnih radnji ili muenja. Priroda
poara, naprotiv, nije dovoena u sumnju. Unutranjost kue je bila
polivena benzinom. Kao i tijelo njihovog delata, tijela tinejderki su bila
natrpana tabletama za spavanje i anksioliticima. Iz nepoznatog razloga,
Kifer je po svemu sudei odluio da izvri samoubistvo i povede sa sobom
svoje tri zatvorenice.
Pojedini kriminolozi koji su se udubili u njegov sluaj, traili su savjet
od arhitekata. Podrobno prouavajui planove i konfiguraciju palate
uasa i njenih zvuno izolovanih zidova, ovi posljednji su doli do
zakljuka da je vrlo mogue da nijedna djevojica nije znala da postoje
druge dvije. Premda je ova verzija bila nepouzdana, tampa ju je upamtila.
A ona je izazivala oaj i ledila od uasa.

6.
Otkrie tri tijela je imalo znaajan medijski odjek. Ono je stavljalo
policiju i pravosue u delikatnu poziciju, ukazujui istraiteljima i
istranim sudijama na njihove propuste. Tri mlade Francuskinje su umrle,
ubio ih je avo, poto su mjesecima i godinama bile zarobljene i trpele
zlostavljanje. ija je to greka? Svaija? Niija? Nadleni su poeli da
prebacuju loptu jedni drugima.
Analiza mjesta zloina trajala je itava dva dana. U kanalizaciji kue
kao i u Kiferovom pikapu, pronaena je kosa kao i drugi svjei tragovi
DNK koji nisu pripadali ni zloincu ni trima rtvama. Rezultati su pali
desetak dana kasnije: postojala su dva genetska otiska, od kojih je jedan
ostao nepoznat. Drugi je bio od Kler Karlajl.
Samo to je ta informacija otkrivena, ustanovljeno je da je u trenutku
otmice Kler, Hajnc Kifer bio u posjeti kod svoje majke koja je ivjela u
jednom stacionaru u Riberaku, u Dordonji, na svega ezdeset kilometara
od Liburna.
Obiljeili su vrlo irok perimetar oko objekta. Ponovo su pretraili
jezera, dovezli bagere, mobilisali helikoptere da nadlijeu umu i apelovali
na sve ljude dobre volje da se ukljue u opsenu hajku.
A vrijeme je prolazilo.
I nada da e se tijelo odnekud pojaviti je iezla.
Iako nikada nisu pronali tijelo tinejderke, ni za koga vie nije bilo
sumnje da je Kler Karlajl mrtva. Nekoliko dana ili nekoliko sati prije nego
to e okonati svoje dane i organizovati svoj masakr, Kifer ju je odveo na
zabito mjesto, ubio je i otarasio se tijela.
Dosije je ipak ostao otvoren tokom naredne dvije godine, a da nijedan
novi elemenat istraitelji nisu unijeli. Potom, krajem 2009. godine, sudija
zaduen za instrukcije, potpisao je potvrdu o smrti Kler Karlajl.
I vie niko nikada nije uo za djevojku iz Bruklina.
 8

Ples duhova

Istina je kao sunce.

Doputa da se sve vidi ali se u
nju ne moe gledati.
Viktor Igo

1.
Hajde, ustaj tamo!
Stresao sam se od Karadekovog glasa. Otvorio sam oi poskoivi.
Preznojio sam se, srce mi je udaralo kao ludo i imao sam gorak ukusu u
ustima.
Kako si uao, doavola?
Jo imam duplikat tvojih kljueva.
Nosei seljaki hljeb pod jednom mikom i sa kesom iz kupovine pod
drugom, oigledno se vraao iz piljarnice-pekare na uglu ulice. Oi su me
peckale i osjeao sam poetak munine. Dvije neprospavane noi zaredom
bilo je vie nego to moje tijelo moe da podnese. Zijevnuo sam dva puta u
mahu prije nego to sam na jedvite jade ustao iz fotelje da bih se pridruio
Marku u kuhinji.
Bacih pogled na zidni sat: skoro 8 sati. Sranje. Umor me je iznenada
savladao i spavao sam vie od jednog sata.
Imam lou vijest, saoptio je Mark palei automat za kafu.
Po prvi put otkako je upao, pogledao sam ga u oi. Njegov mraan
izgled nije slutio na dobro.
Kako je mogue da stvari mogu biti jo gore?
Radi se o Klotildi Blondel.
Direktorici gimnazije?
Potvrdio je glavom.
Upravo se vraam iz Svete Cecilije.
Nisam mogao da vjerujem sopstvenim uima.
Iao si tamo bez mene?
 Dolazio sam da te traim prije sat vremena, ljutnu se on. Ali spavao
si kao top, pa sam rijeio da tamo odem sam. Proveo sam no
razmiljajui: Blondel je na jedini trag. Ako sam dobro shvatio ono to si
mi ispriao, ona o svemu zna mnogo vie nego to ti je rekla. Mislio sam da
e se, polo pogleda video o napadu na njenu tienicu, uplaiti i sjesti da
razgovaramo.
Prije nego to je nastavio, stavio je mljevenu kafu u filter.
Ali kad sam stigao u Ulicu de Grenel, bilo je mnotvo policajaca
ispred kapije gimnazije. Neke sam prepoznao: tipovi iz tree divizije
sudske policije. itava trupa Ludovika Kasanja. Pokuao sam da budem
neprimjetan da me ne bi opazili i ostao sam pritajen u svom autu sve dok
nisu otili.
Imao sam lo predosjeaj.
ta su policajci imali da trae u Svetoj Ceciliji?
Pozvao ih je pomonik direktora: tijelo Klotilde Blondel je pronaeno
beivotno u dvoritu kole.
Odjednom sam izaao iz svoje letargije, ali nisam bio siguran da sam
dobro razumio.
Mogao sam da ispitam vrtlara, nastavio je Mark stavljajui krike
hljeba u toster. On je otkrio Blondelovu doavi na posao u 6 jutros.
Policajci misle da je neko gurnuo direktorku kroz prozor njene
kancelarije. Pad s treeg sprata.
Da li je... mrtva?
Mark napui usta u znak sumnje.
Po onome to mi je tip rekao, jo je disala kad su je nali, ali je bila u
kritinom stanju.
On izvadi notes iz depa svojih farmerki i stavi naoare da bi uspio da
odgonetne svoje biljeke:
Prva pomo ju je hitno odvezla u bolnicu Koen.
Uzeo sam telefon. Nisam nikoga poznavao u Koenu, ali sam imao
jednog roaka, Aleksandra Lekea koji je bio naelnik kardiologije bolnice
Neker. Ostavio sam mu poruku na sekretarici zamolivi ga da pokrene
svoje veze i da me dri u toku s razvojem zdravstvenog stanja Klotilde
Blondel.
Potom sam se sruio na stolicu, uspanien i potpuno smrvljen zbog
osjeaja krivice. Za sve sam ja bio kriv. Satjerujui Anu u tjesnac, primorao
sam je da mi otkrije istinu koju nije trebalo. Mada to nisam elio,
oslobodio sam tragine utvare prolosti, koje su se sada smjenjivale jedna
za drugom u bujici nasilja.
2.
Oce uca, tata! Oce uca!
Jo pospan, Teo se pojavio iz svoje sobe, klimatajui se preda mnom i
hodao ispred mene sve do salona. S osmijehom na usnama, dohvatio je
flaicu koju sam mu pripremio prije nego to se smjestio u svoju stoliicu.
irom otvorene sjajne oi netremice su gledale dok je on halapljivo
sisao cuclu kao da mu ivot od toga zavisi. Posmatrao sam njegovo lijepo
lice - plave lokne, prast nos, njegov tamnoplav bistar pogled, ist i
prozraan - pokuavajui da iz njega crpim svoju snagu i nadu.
Sa oljom kafe u ruci, Mark se etao ispred panoa od plute.
Ovu ti je fotografiju pokazala, zar ne? naslutio je pokazavi kopiju
odtampanu u boji zakaenu za zid.
Klimnuo sam glavom. Fotografija je predstavljala ugljenisana tijela tri
tinejderke koje je Kifer oteo. Sada sam mogao da dopiem imena rtava.
Luiz Gotje, Kamij Mason, Kloe Deanel.
Gdje si je naao? upitao je ne skidajui pogled sa slike.
U jednom vanserijskom broju regionalne tampe: Specijalno izdanje
- razno u zajednikom izdanju La Vua di Nor i Le republiken loren. Snimak
je ilustrovao dvije strane o Kiferu i njegovo sklonite strave i uasa.
udno je, uostalom, kako je glavni urednik pustio takvu ilustraciju da
proe.
Mark je otpio gutljaj kafe uzdiui. Zakiljio je i narednih pet minuta
prelijetao lanke koje sam bio okaio hronolokim redom.
Kako ti se ine stvari?
Zamiljeno je otvorio prozor da bi mogao da pui, spustio tacnu na
ivicu prozora i improvizovao scenario.
Maj 2005: Kler Karlajl je oteo Kifer na eljeznikoj stanici u Liburnu.
Odvodi je kolima do svoje jazbine na istoku Francuske. Tamo pedofil ve
ima jednu zatoenicu: malu Luiz, koju je uhvatio est mjeseci ranije u
Bretanji. Tokom nekoliko mjeseci, dvije djevojice doivljavaju pakao.
Kifer nastavlja da dopunjuje svoj jezivi harem: otima Kamij Mason krajem
2006. godine, a Kloe Deanel sljedeeg proljea.
Dovde se slaemo.
Oktobar 2007: Kler je zatvorenica ve dvije i po godine. Da bi bolje
zlostavljao svoje zatvorenice, Kifer im daje tablete za spavanje i sedative.
Poto je pod sve veim stresom, i sara poinje da ih uzima. Jednoga dana
Kler koristi poputanje panje njenog tamniara da uspjela da pobjegne.
Primijetivi da je nestala, Kifera hvata panika. Oekuje da mu zakucaju
policajci svakog asa i da ga ne bi uhvatili, vie voli da ubije svoje
zatvorenice a potom izvri samoubistvo tako to e podmetnuti poar u
svojoj kui i...
Ovdje te vie ne pratim.
Objasni mi.
Priao sam prozoru i sjeo na ivicu stola.
Kiferova kua je bila pravi sef. Pojedinane elije, blindirana vrata,
alarmni sistem s automatskim zakljuavanjem. Ne mislim da je Kler mogla
tek tako da pobjegne!
Karadek mu nije dao za pravo:
Iz svakog zatvora se moe pobjei.
U redu, popustio sam, ,,nek bude po tvome. Kler uspijeva da izae iz
kue.
Ustao sam, uzeo olovku i pokazao na panou dio Milenove karte
tampane na formatu A3.
Jesi li vidio gdje se nalazi kua? Usred ume Petit Pjer. Pjeice bi
trebalo hodati satima da bi se dospjelo do prve naseljene zone. ak i da ga
je iznenadila, Kifer bi imao dovoljno vremena da ponovo uhvati
djevojicu.
Moda mu je Kler pokupila kola.
Ne, njegov pikap i motor su pronaeni ispred kue. A po svemu to
sam mogao da proitam, Kifer nije imao drugo vozilo. Karadek je nastavio
glasno da razmilja:
Dok je bjeala, srela je nekoga na putu ko ju je pokupio stopom?
Mora da se ali? S tolikom medijskom bukom koju je sluaj izazvao,
ta osoba bi je prijavila. A da se Kler zaista izvukla, kako objanjava to to
nije prijavila? Makar da bi spasila druge djevojice? Kako objanjava to
to se nikada nije pojavila? Zato otpoinjati novi ivot u Parizu dok joj se
majka, prijatelji, kola nalaze u Njujorku?
U stvari, ne objanjavam. .
Dobro, za druge nije morala da zna da su tamo, ali za lovu? etiri ili
pet stotina hiljada eura u keu naenim u sakrivenoj torbi?
Makla je Kiferu, nagaao je Karadek.
Ni tu njegova pretpostavka nije pila vodu.
Policajci su proeljali njegove raune uzdu i poprijeko: Hajnc Kifer
se strano zaduio da bi finansirao izgradnju kue. Nije imao nikakvu
uteevinu. ak je pozajmio od majke koja mu je isplaivala pet stotina
eura svakog mjeseca.
Mark je ugasio cigaretu u mukatlama, naizgled odagnao jednu
nemoguu misao ljutitim pokretom i ponovo ivnuo.
 Rafaele, da bismo pronali Kler, treba da se vratimo na osnovno.
Moramo sebi da postavimo dobra pitanja! Ti si itave noi rintao nad
dosijeom, ti treba da mi kae koja su kljuna za nau istragu!
Uzeh marker i iscijepah ikraban list mog starog pejperboarda da bih
na istoj neispisanoj povrini mogao da zapiem nekoliko pitanja:

Ko je zatvorio Kler u boks u predgrau?

Ko ju je izvukao odatle?
Zato je neko i dalje dri zatvorenu?

Policajac je odluio da se baci na posljednje pitanje:

Dre je zatvorenu zato to se spremala da otkrije cijelu istinu. Ana se
spremala da ti prizna da je ona Kler Karlajl.
Mark, uvijek si mi priao da je u istrazi jedino vrijedno pitanje,
pitanje motiva.
Tako je! U ovom sluaju koji nas se tie, stalno se namee pitanje
kome bi smetalo Klerino otkrie. Ko bi pretrpio tetu ako bi se iznenada
saznalo da je Ana Beker u stvari mala Kler Karlajl, koju je prije deset
godina oteo Hajnc Kifer?
Nekoliko trenutaka, pitanje je lebdjelo u vazduhu, ali nijedan od nas
dvojice to nije mogao da dokui i utisak koji smo stekli da smo bar malo
odmakli u razmiljanju, rasprio se. Kljuna stvar nam je i dalje izmicala.

3.
Sjedei na stolici, sa portiklom vezanom oko vrata, Teo je halapljivo
gutao kriku hljeba s medom. Smjeten pored njega, poto je sruio po ko
zna koju olju kafe, Mark je ve razraivao druge hipoteze i imao nova
uvjerenja:
Treba ponovo istraiti sve o Hajneu Kiferu. Vratiti se na mjesto
drame. Otkriti ta se desilo u noi koja je prethodila poaru u kui.
to se mene tie, nisam bio ubijeen da je to najbolja stvar koju treba
uraditi. Od prije nekoliko minuta, poinjao sam da bivam svjestan jedne
oigledne injenice: Mark je situaciju posmatrao kao policajac, a ja sam je
analizirao kao romansijer.
Da li se sjea naih razgovora o pisanju, Mark? Kad si me pitao kako
konstruiem likove, odgovorio sam ti da nikada ne poinjem roman bez
savrenog poznavanja prolosti mojih junaka.
Sastavlja neku vrstu biografije za svaki lik, je li tako?
Da, i tim povodom sam ti govorio o Duhu.
 Podsjeti me malo.
Duh, Fantom, Utvara: to su nazivi koje odreeni profesori
dramaturgije upotrebljavaju da bi oznaili neki povezan dogaaj, preokret
utvren u prolosti neke linosti koji ga i danas proganja.
Njegova Ahilova peta?
U neku ruku. okantni podatak u biografiji, potisnuti dio, tajna koja
objanjava njegovu linost, njegovu psihologiju, unutranje stanje, kao i
dobar dio njegovih akcija.
Posmatrao me je kako briem potpuno ljepljivu Teovu njukicu.
Na ta tano cilja?
Moram da naem Duha Kler Karlajl.
Nai e ga kada budemo saznali ta se stvarno dogodilo u Kiferovoj
kui u noi prije poara.
Ne obavezno. Vjerujem da postoji druga stvar. Neka druga istina koja
bi objasnila zato, ako je zaista uspjela da pobjegne, Kler Karlajl nije
obavijestila niti ikada pokuala da vidi svoju porodicu.
A gdje se to objanjenje po tvom miljenju nalazi?
Tamo gdje i sva objanjenja na svijetu: u djetinjstvu.
U Harlemu? upitao je otpivi gutljaj kafe.
Tako je. Evo ta ti predlaem, Mark: ti nastavi istragu u Francuskoj, a
ja u je nastaviti u Sjedinjenim Dravama!
Kao lik iz stripa, Karadek se zagrcnuo i ispljunuo je kafu. Kad je napad
kalja prestao, pogledao me je nepovjerljivo. Nadam se da ne misli
ozbiljno.

4.
Na krunom toku na Trgu Italije, naa kola su skrenula ka Bulevaru
Vensan-Oriol. Auto, tata! Auto!
Sjedei u mom krilu pozadi u taksiju, Teo je bio najsreniji djeai na
svijetu. S ruicama poloenim na staklo, zabavljao se gledajui pariski
saobraaj. to se mene tie, dok sam njuio njegovu kosu s mirisom ita,
crpio sam u njegovom oduevljenju malo optimiza koji mi je prijeko bio
potreban.
Bili smo na putu za aerodrom. Uspio sam da ubijedim Marka. U
nekoliko klikova, rezervisao sam avionsku kartu za Njujork, zatim sa
ubacio Teove i moje stvari u jedan kofer i rezervisao hotelsku sobu.
Telefon mi je zavibrirao. Izvadio sam ga iz depa taman na vrijeme da
prihvatim poziv. Broj na ekranu je bio broj mog roaka, kardiologa iz
bolnice Neker.
 Zdravo, Aleksandre, hvala to si me nazvao.
Zdravo, roae, kako je?
Komplikovano u ovom trenutku. A ti? Sonja? Djeca?
Brzo rastu. Je l se to Teo uje kako avrlja u pozadini?
Da, u taksiju smo.
Poljubi ga umjesto mene. Sluaj, uspio sam da saznam novosti o
tvojoj prijateljici, Klotildi Blondel.
ta se deava?
ao mi je, njen sluaj je vrlo teak. Prelom nekoliko rebara, noge i
karlice, iaenje kuka, ozbiljna povreda glave. Kad sam pozvao mog
ortaka iz Koena, jo je bila na operacionom stolu.
Da li e preivjeti?
Zasad je teko prognozirati. Zna, kod ovakvih sluajeva viestrukih
povreda, postoje brojni rizici.
Hematom u mozgu?
Da i sve ono to pogaa respiratorni sistem: pneumotoraks,
hemotoraks. A da ne govorim o eventualnim povredama kime.
Dvostruki bip je prekidao na razgovor. Broj na 02.
Izvini, Aleks, imam nekoga na drugoj liniji. Radi se o vanoj stvari.
Motri molim te i obavjetavaj me o razvoju situacije, hoe?
Vai, roae.
Zahvalio sam mu i preuzeo poziv. Kao to sam se nadao, radilo se o
Marleni Delatur, novinarki iz Sid-Uesta koja je istraivala sluaj Karlajl. Te
noi, poto sam proitao njen lanak, naao sam njen trag na internetu:
promijenila je poslodavca i sada je radila za novine Uest Frans. Poslao sam
joj mejl objasnivi da piem neku vrstu antologije zloina XXI vijeka i da
bih volio da u zbirku ukljuim njene utiske i sjeanja na taj sluaj.
Hvala to ste me pozvali.
Sreli smo se prije nekoliko godina, Intervjuisala sam vas za vrijeme
sajma Etonan Voajaer 2011.
Naravno, kako da se ne sjeam, slagah. Dakle, prestajete s pisanjem
romana da biste preli na eseje?
U odreenim stvarima, horor prevazilazi fikciju.
Slaem se.
Pritisnuo sam telefon u udubljenje na ramenu. Na taj nain su mi bile
slobodne ruke da bih mogao da pridravam sina. Stojei na sjeditu, Teo
se bacakao jer je opazio kompoziciju koja je ulazila u stanicu na mostu
nadzemnog dijela metroa.
 Da li se dobro sjeate sluaja Karlajl? upitao sam Marlenu.
Sasvim sigurno. Da vam pravo kaem, svojevremeno sam se prilino
poistovjeivala sa Kler. Imale smo zajednike crte: nepoznati otac, obje
nas je odgajila samohrana majka, porijeklo iz obinog naroda, kola kao
nain da se popnemo na drutvenoj ljestvici... Bila je to pomalo moja
amerika sestrica.
Da li ste sigurni da Kler nije poznavala svog oca?
Po mom miljenju, ak ni Klerina majka nije znala s kim je ostala u
drugom stanju.
Sigurni ste?
Zauo sam njen uzdah s druge strane ice.
Praktino. U svakom sluaju, to mi je sama Dojs Karlajl dala do
znanja kad sam je ispitivala na tu temu. Bilo je to prilikom njenog dolaska
u Francusku dvije nedjelje nakon otmice Kler, u trenutku kad je istraga
tapkala u mjestu. To nisam napisala u lanku, ali sam saznala da je prije
roenja svoje kerke, Dojs ve godinama bila na drogama. Krek, heroin,
kristal: sve je isprobala. Tokom dvije ili tri godine, krajem osamdesetih,
prodavala se za 10 dolara da bi platila drogu.
Ovo saznanje mi je izazvalo muninu. Poslije kraeg oklijevanja,
odolio sam iskuenju da svojoj sagovornici otkrijem da sam na putu za
Njujork. Marlen Delatur je bila dobra novinarka. Ako osjeti da se toliko
zalaem, pronjukae radi mogue senzacionalne vijesti. Poto sam se
namuio da bih policiju zadrao po strani od mojih problema, neu ii
meki na rupu povjerivi se jednoj novinarki.
Pokuao sam dakle da sebi dam odstupnicu i oputeno upitao: Da li
ste imali drugih kontakata s Dojs od tog vremena? Marlena je zaueno
zautala prije nego to mi je objasnila: Teko da sam to mogla: umrla je
dvije nedjelje kasnije! Prenerazio sam se. Nisam to nigdje proitao.
I ja sam to saznala dosta kasnije, u ljeto 2010, dok sam bila na
odmoru u Njujorku. Dok sam obilazila Harlem, poeljela sam da bacim
pogled na kuu u kojoj je Kler provela djetinjstvo. Njena adresa je bila: 6
Bilberry Street, Ulica Borovnica... Tek sam tu, na licu mjesta, razgovarajui
sa prodavcima iz kraja, saznala da je Dojs umrla krajem juna 2005. Samo
etiri mjeseca poslije otmice njene kerke.
Ako je tana, ova informacija mijenja mnogo toga.
Od ega je umrla?
ta mislite? Predozirala se heroinom, kod svoje kue. Uspjela je da
ostane ista petnaest godina, ali ju je ova drama ponovo bacila na dno. A
poslije toliko duge apstinencije, ak i vrlo slabe doze mogu da vas ubiju.
 Taksi je preao Most Bersi i vozio ka keju. S druge strane Sene su se
smjenjivali pejzai: bazen ozefin-Beker koji je plutao na rijeci, ugaone
kule biblioteke Fransoa Miteran, lijene barke i niski lukovi mosta Tolbijak.
ta mi jo moete rei o ovom sluaju?
Sada napreac ne mogu mnogo, ali mogu da pokuam da pronaem
svoje biljeke.
To bi bilo vrlo...
Ona me prekide:
Stanite, neeg sam se upravo sjetila. Glasina koje su neprestano
kolale u trenutku istrage: Dojs je otprilike bila angaovala privatnog
detektiva da bi vodila svoju linu istragu.
Od koga ste to uli?
U to vrijeme sam izlazila s jednim tipom: Riarom Anelijem, mladim
policajcem iz kriminalistike brigade Bordoa. Meu nama, bio je to
nevieni rupadija, ali je imao luaku ambiciju i ponekad bi mi neto
apnuo na uvce.
Izvio sam se da bih dohvatio olovku iz depa i zabiljeio ime policajca
na jedinom papiru koji mi je bio pri ruci: arli pravi gluposti, omiljena
knjiga mog sina koju sam ponio da bi se on zanimao na putovanju.
ta je bio njegov posao?
Bio je parniar u grupi koja je istraivala nestanak Kler Karlajl. Po
onome to mi je ispriao, njegove kolege i sudija su poludjeli to im se u
istragu moe umijeati neko njukalo spolja.
Ko je to bio? Ameriki detektiv?
Nemam pojma. Malo sam zagrebla s te strane, ali nikada nita
konkretno nisam iskopala. Nastala je tiina, a potom:
Rafaele, ako saznate neto novo, moete li da me obavijestite o
tome?
Naravno.
Naslutio sam to u njenom glasu, bilo je dovoljno samo nekoliko
minuta pa da se Marlena Delatur ponovo zarazi virusom Kler Karlajl.
Sada je taksi proao izlaz Bersi i vozio periferijom. Moj sin se smirio.
U naruju je stezao svoju plianu kucu, vjernog Fifija.
U ovoj istrazi sam uvijek imala utisak da nam neto izmie, nastavila
je mlada ena. Policija, novinari, sudije: svi su se zaglibili u tom sluaju.
Ali poslije otkria DNK tragova kod Hajnca Kifera, pria je ostavila ukus
nedovrene stvari.
Ovo je bilo prvi put da ujem da neko osporava slubenu verziju.
 ta pod tim tano podrazumijevate? Kifer je potpuno odgovarao
foto-robotu.
Foto-robotu koji je nainjen po jednom jedinom svjedoenju,
podsjetila ga je.
Svjedoenju male Olivije Mandelon.
Djevojice koju su policajci mogli da ispituju samo nekoliko sati
poto su je njeni ispratili u Njujork koliko sutradan.
Sad vas vie ne pratim. Dovodite u pitanje zakljuke...
Ne, ne, presjekla me je ona. Nemam drugu teoriju, nemam drugih
dokaza, ali mi je to oduvijek bilo udno: samo jedan svjedok prilikom
otmice, zatim kasnije tragovi DNK, ali nigdje tijela. Zar vam se sve to ne
ini malo sumnjivim?
Sad sam ja uzdahnuo:
Vi, novinari, u svemu vidite neto loe.
A vi, pisci, imate problem sa realnou.
 9

Ulica borovnica

Ono to ovjek naziva istinom,

uvijek je samo njegova istina, to jest
vid u kome mu se stvari javljaju.
Protagora

1.
im je taksi preao Bruklinski most, naiao sam na dobro poznatu
vrevu Menhetna. Nisam ovdje kroio od Teovog roenja i sad sam shvatao
koliko mi je njegovo metalno nebo i magnetsko pulsiranje nedostajalo.
Njujork sam poznavao od osamnaeste godine. U ljeto kad sam
maturirao, poao sam po impulsu na Menhetn za jednom mladom
Dankinjom u koju sam se bio zaljubio. Tri nedjelje poslije naeg dolaska,
Kirstin - koja je radila kao dadilja i pomo u kui na Aper Ist Sajdu -
odjednom je bila odluila da prekine nau idilu. Takvo neto nisam
oekivao i to me je dotuklo, ali me je oaranost koju sam osjetio
otkrivajui ovaj grad brzo utjeila u ovim prvim ljubavnim jadima.
Ostao sam godinu dana na Menhelnu. Prvih nedjelja sam naao posao
u jednom dajneru 11 na Aveniji Medison, zatim sam nalazio manje poslove:
prodavac sladoleda, konobar u jednom francuskom restoranu, radnik u
video-klubu, knjiar u jednoj radnji na Ist Sajdu. Bio je to jedan od
najbogatijih perioda u mom ivotu. U Njujorku sam upoznao ljude koji su
me zauvijek obiljeili i u njemu sam proivio odluujue dogaaje koji su
dijelom uslovili ostatak mog ivota. Otad sam, dok se nije rodio Teo, u
njega dolazio bar dvaput godinje, s podjednakim oduevljenjem.
Iskoristio sam vaj-faj konekciju na raspolaganju u avionu da bih
razmijenio mejlove s osobljem na recepciji Brid kluba, hotela u Trajbeki u
kome sam odsjedao deset godina i koji uprkos svom imenu nije imao
nikakve veze s kartaroima. Pohvalili su mi svoju slubu probranih dadilja
i jednu sam uposlio da bi mi uvala sina dok se ja bavim istragom.
Iznajmio sam takoe i kolica i sainio listu za kupovinu koju se hotel

11
Diner (eng.), mali restoran, obino pored puta, koji lii na kola za rua-
vanje. - Prim. prev.
ponudio da obavi umjesto mene: dva pakovanja pelena 12-15 kg, vlane
maramice, pamune tufere, mlijeko za ienje koe, zalihe kaica.
Reklo bi se da vaem sinu ne manjka glasa! izjavila je efica kabine u
trenutku ukrcavanja. Lijep eufemizam: Teo je bio nepodnoljiv i sramotio
me je. Umoran, uzbuen, pravio je cirkus za vrijeme itavog ljeta, ne
skraavajui se ni za trenutak, dosaujui osoblju i ostalim putnicima
biznis klase. Zaspao je tek u taksiju koji nas je vozio u Brid klub.
Po dolasku u hotel, nisam imao vremena da raspakujem stvari.
Presvukao sam sina i promijenio mu pelene prije nego to sam ga ostavio
na uvanje Marieki, dadilji Nemici, za koju bi moja baka rekla da je suvie
lijepa da bi bila potena.
Sedamnaest asova. Zaron u jurnjavu grada. Ulica, vreva,
grozniavost. Neumoljiva bitka da se uhvati taksi. U to vrijeme je metro
bio bri. Kod Ulice embers, sjeo sam na liniju A u pravcu sjevera i za
manje od pola sata peo sam se stepenicama stanice u 125. ulici.
Nisam dobro poznavao Harlem. Devedesetih godina, kada sam prvi
put boravio u Njujorku, etvrt je bila propala i opasna da bi bilo ko
razuman poelio da u njoj provede odmor. Kao svi turisti, kroio sam u nju
da bih se malo igrao plaenja, prisustvovao misi gospel i slikao neonska
svjetla Pozorita Apolo, ali nita vie od toga.
Napravio sam nekoliko koraka trotoarom, radoznao da vidim koliko
je etvrt napredovala. U avionu sam proitao jedan lanak koji objanjava
kako su agenti nekretninama na brzinu prekrstili mjesto u SOHA (za
South Harlem) nadajui se da e mu ta skraenica dati novu i modernu
stranu. U stvari, mjesto vie nije bilo leglo kriminala kao nekada i
odgovaralo je skoro onome to je opisano u turistikim vodiima.
U 125. ulici - koja se jo zvala Bulevar Martina Lutera Kinga - naao
sam sve ono to sam volio na Menhetnu. Naelektrisani vazduh, pjesma
sirena, kovitlac boja, mirisa, akcenata. Metalna kolica prodavaca pereca i
hot-dogova, ogromne ploe, narandaste i bijele, iz kojih su se dizali oblaci
dima, jedni te isti povici ulinih prodavaca koji su pokuavali da utope
svoje drangulije pod rasklimatanim suncobranima. Ukratko, taj
jedinstveni opojni utisak ogromnog vrlo organizovanog vaarita.
im bi se udaljili od ove velike saobraaj nice, etvrt bi postajala
mnogo mirnija. Trebalo mi je nekoliko minuta da bih se orijentisao i
pronaao uvenu Bilberi strit: atipinu uliicu, uglavljenu izmeu 131. i
132. ulice i koja sijee Bulevar Malkolm X.
Krajem tog ljetnjeg popodneva, prijatna svjetlost je obasjavala
trotoare, arei prozore, podrhtavajui izmeu lia kestenova. S obje
strane ulice, uzdizale su se kue od crvene opeke s drvenim tremovima,
izrezbarenim i ofarbanim, balkoni s ogradom od kovanog gvoa i
stepenitem koje je silazilo u male bate. I to je takoe bila magija
Njujorka, svaki taj put lead bi ovjek tano pomislio: Nemam utisak da
sam u Njujorku.
Tog poslijepodneva, dok sam hodao prema Klerinom djetinjstvu, vie
nisam bio u Harlemu. Bio sam u Dip Sautu, u Dordiji ili Junoj Karolini,
pored Savane ili arlstona.
Tragovima djevojke iz Bruklina.

2.
Mozel. Auto-put A 4. Izlaz 44: Falsbur/Sarbur.
Strpljivo ekajui ispred jedine naplatne rampe, Mark Karadek je
bacio pogled na svoj stari runi sat prije nego to je protrljao kapke. Grlo
mu je bilo suvo, zjenice rairene. Napustio je Pariz neto poslije 11 sati,
prevalivi vie od etiri stotine kilometara za etiri i po sata, napravivi
samo jednu pauzu da bi napunio rezervoar na pumpi kod Verden a.
Policajac je pruio aku sitnine slubeniku SANEF-a 12 i krenuo
oblasnim putem koji vodi sve do Falsbura.
Smjeteno na proplanku prirodnog parka Voa, nekadanje utvreno
nalazite je bilo posljednji grad Lorene prije ulaska na alzaku teritoriju.
Mark je parkirao svog rend rovera na Trgu oruja okupanog suncem.
Upalio je cigaretu i stavio ruku iznad oiju da bi se zatitio od jakog
svjetla. Stara kasarna od oker pjeanika, monumentalna bronzana statua
marala Carstva, sve u neuobiajenim razmjerama mjesta, upuivalo je na
ratniko nasljee tog grada.
Ne tako daleko doba vojnih defilea i parada kojima su morali da se
potine klinci od dvadeset godina prije nego to odu i poslue kao
topovsko meso. Sjetio se sopstvenog djeda, ubijenog od neprijatelja
decembra 1915, u Men de Masi an ampanj. Danas je, na sreu, mjesto
bilo mirno. Nije bilo zvuka mariranja ni ratnih pjesama, ve su tu bili
nasmijani ljudi koji sjede za stolovima u batama i pijuckaju kapuino
ispod kestenova.
Mark je iskoristio dugo putovanje od Pariza da bi krenuo u potragu za
informacijama. Nekoliko telefonskih poziva bilo mu je dovoljno da uao u
trag Franku Mizelijeu, andaru koji je dao znak za uzbunu i prvi stigao na
mjesto poara u kui Hajnca Kifera. Vojnik je danas komandovao
oblinjom brigadom andarmerije Falsbura. Mark je kontaktirao njegov
sekretarijat i lako zakazao sastanak. Poto mu je njegova sagovornica
naznaila da andarmerija dijeli prostorije sa optinom, on je pitao za put

12
Drutvo za auto-puteve Sjevera i Istoka Francuske. - Prim. prev.
jednog slubenika gradskog zelenila koji je okresivao drvee, potom je
preao trg, poploan sivim kamenom i roze granitom.
Disao je punim pluima. Proteklo je dosta vremena otkako nije kroio
van Pariza i bilo mu je milo to ga istraga vodi daleko od glavnog grada. Na
trenutak se prepustio spokoju mjesta, prebacivi se u neko drugo vrijeme,
u doba Tree Republike: trobojna zastava koja vijori na vjetru na proelju
optine, crkvena zvona koja zvone na pola sata, graja u dvoritu optinske
kole.
Kue koje su okruivale trg pojaavale su taj utisak mirne snage:
fasade od pjeanika, patinirani stubovi, veoma visoki krovovi, s
dvostukom kosinom, prekriveni crijepom od terakote.
Karadek je uao u gradsku optinu, staru straarnicu u sklopu koje je
takoe bio istorijski muzej i pota. Unutar objekta saekala ga je prijatna
svjeina. Pod visokim svodom, prizemlje je liilo na crkvu, sa svojim
mermernim statuama i tamnom drvenarijom. Poto se raspitao, saznao je
da se prostorije koje trai nalaze na posljednjem spratu. Krenuo je strmim
stepenitem od hrastovine i stigao u hodnik koji se zavravao staklenim
vratima.
Skorije ureeno, mjesto nije bilo prepuno aktivnosti. Osim jedne
mlade ene na prijemu, andarmerija je izgledala pusto.
Mogu li da vam pomognem, gospodine?
Mark Karadek, imam sastanak s Frankom Mizelijeom.
Solveg Mareal, predstavi se ona sklanjajui plavi pramen iza uha.
Sa mnom ste razgovarali preko telefona.
Drago mi je.
Podigla je slualicu.
Obavijestiu ga da ste stigli.
Karadek je otkopao dugme na koulji. Pod ovim krovovima je bila
paklena vruina. Cio sprat je bio u potkrovlju. Zidovi, obloeni bijelim
drvetom, izgledali su kao premazani karamelom na suncu.
Potpukovnik e vas primiti za dva minuta. elite li malo vode?
Rado je prihvatio. andarka ga je posluila aom vode sa vrstom
slatke perece od finog tijesta za kolae koju je slatko smazao.
Vi ste policajac?
Zato to jedem ko prase?
Solveg prasnu u smijeh. Saekala je da zavri sa pecivom da bi ga
otpratila do kancelarije svog nadreenog.
3.
Njujork.
Na adresi Bilberi strit broj 6 tamo gdje je Kler provela itavo svoje
djetinjstvo i gdje joj je umrla majka - nalazila se kua boje ljive s bijelim
dvokrilnim vratima iznad kojih se nalazio slomljeni zabat.
Dok sam paljivo posmatrao kuu ve nekoliko minuta, pojavila se
jedna ena na tremu. Rie kose, vrlo blijedog lica istakanog pjegama. U
poodmakloj trudnoi, kao da e svakog trena da se porodi.
Jeste li vi tip iz agencije za nekretnine? upitala me je krajnje
neljubazno.
Ne, gospoo, nisam. Zovem se Rafael Bartelemi.
Etel Faradej, ree ona pruajui ruku u evropskom stilu. Imate
francuski akcenat, primijetila je. Da li ste iz Pariza?
Da, jutros sam stigao avionom.
Ja sam Engleskinja, ali moji roditelji ive u Francuskoj ve
godinama.
Stvarno?
Da, u Libronu, u selu Rusijon.
Razmijenili smo nekoliko uobiajenih fraza o Francuskoj i njenoj
trudnoi: nepodnoljivo je biti trudna po takvoj vruini, nije najbolja ideja
praviti tree dijete s etrdeset etiri godine, uostalom, ne mogu vie da
izdrim da stojim, da li vam ne bi smetalo ako malo sjednem? Samo to
sam napravila ledeni aj, da li biste i vi malo?
Oigledno je da se Etel Faradej dosaivala i da je bila spremna da
prihvati bilo kakvo drutvo. Tako sam joj, dakle, sjedei s aom, pod
tremom, priznao, bar djelimino, koja je svrha moje posjete:
Ja sam pisac i vodim istragu o djevojci koja je provela svoje
djetinjstvo u ovoj kui.
Stvarno? zaudi se ona. Kada je to bilo?
Devedesetih godina i poetkom 2000.
Ona nabra obrve.
Jeste li sigurni da je to bilo ovdje?
Da, mislim da je tako. Ova kua je pripadala Dojs Karlajl, zar ne?
Klimnula je glavom.
Moj mu i ja smo je otkupili od njenih sestara.
Njenih sestara?
Etel mahnu rukom u pravcu istoka.
 Endela i Gledis Karlajl. One ive malo nie niz ulicu, u broju 299.
Slabo ih poznajem, da ne kaem skoro uopte. Lino nemam nita protiv
njih, ali to nisu najsimpatinije ene u kraju.
Kad ste otkupili kuu od njih?
Ugrizla je donju usnu dok je razmiljala:
Godine 2007, po povratku iz San Franciska, Bila sam upravo trudna s
prvim djetetom.
Da li ste tog dana znali da je neko umro od predoziranja u ovoj kui?
Slegla je ramenima.
Naknadno sam saznala, ali sam bila ravnoduna prema tome. Ne
vjerujem u te gluposti o prokletstvima i ukletim kuama. Mora se negdje
umrijeti, je li tako?
Otpila je gutljaj aja a potom opisala stanovnike koji je okruuju.
Inae, meu nama, ovo je Harlem! Vidite sve ove slatke kue u koje
su dole da ive fine i pristojne porodice, iste i moderne?
Osamdesetih godina, prije nego to su renovirane, bile su naputene,
bespravno zaposjednute od dilera i preobraene u krek haus13. ik
pronaite jednu jedinu u kojoj neko nije nasilno umro.
Da li ste znali da je Dojs Karlajl imala kerku?
Ne, nisam to znala.
Teko mi je da u to povjerujem.
Ona se zaudi:
Zato bih vas lagala?
Ozbiljno, nikada niste uli za tu tinejderku iz kraja koju su 2005.
oteli na zapadu Francuske? Odmahnula je glavom.
2005. smo ivjeli u Kaliforniji, u Silikonskoj dolini. Da bi se osvjeila,
priljubila je au uz elo prije nego to je nastavila:
Htjela bih da budem sigurna da sam dobro razumjela: vi mi kaete da
je ki bive vlasnice bila oteta, je li tako?
Da, to je uinio pravi monstrum po imenu Hajnc Kifer.
Kako se ona zvala?
Kler. Kler Karlajl.
I kad vie nita nisam oekivao od nje, lice Etel Faradej, koje je ve
preblijedjelo, sledi se i postade bijelo kao kre. Ja...

Objekat u kome dileri droge i narkomani prodaju, kupuju, proizvode i

13

konzumiraju drogu. - Prim. prev.

 Zapoela je reenicu i naglo stala. Tokom nekoliko sekundi njen
pogled se zamaglio da bi se izgubio u daljini, kao da pokuava da se vrati u
daleka sjeanja.
Kad malo bolje razmislim, jeste se desilo neto, nastavi ona poslije
kraeg vremena. udan telefonski poziv, na dan kad smo proslavljali
useljenje. Bilo je to... 25. oktobra 2007. Izabrali smo taj datum da
pozovemo prijatelje jer je to bio i roendan mog mua koji je punio
trideset godina.
Da bi sabrala sjeanja, ona opet zastade, to se meni uinilo
beskonano dugo. Dobacio sam joj, da bih je podstakao da nastavi:
Dakle, tog dana ste primili telefonski poziv...
Bilo je oko osam sati uvee. Slavlje je bilo u punom jeku. Bilo je
muzike i vike. Bila sam zauzeta u kuhinji, upravo sam stavljala svjeice na
tortu, kad je telefon na zidu zazvonio. Podigla sam slualicu i prije nego
to sam izgovorila ijednu reenicu, zaula sam glas: Mama, to sam ja,
Kler! Pobjegla sam, mama! Pobjegla sam!
Sada sam se ja sledio i proela me je jeza. Vremenska razlika izmeu
Francuske i Istone obale Sjedinjenih Drava iznosila je est asova. Ako je
Etel primila poziv oko osam uvee, to znai da je Kler telefonirala oko dva
ujutru. Znai, nekoliko sati prije poara. Kao to smo Mark i ja nazreli, Kler
je uspjela da se oslobodi iz Kiferovih kandi, ali suprotno onome u ta smo
vjerovali, nije se oslobodila tog jutra ve prethodnog dana. to sve
mijenja...
Sad je Etel nastavila:
Pitala sam ko je na vezi i tada, im je ula moj glas, mislim da je
shvatila da to nije njena majka. Neto me ja zanimalo.
Ali kako je Kler mogla da naleti na vas poslije toliko vremena? Kad
ste se preselili, zar niste zadrali broj bive vlasnice?
Da, tano. Linija nikada nije zatvorena, samo je privremeno
iskljuena, i kad smo se obratili AT&T-u, oni su nam predloili ovo
rjeenje. To je bilo uobiajeno u to vrijeme. Naroito je bilo jeftinije nego
otvarati novu liniju, a poto smo malo bili u besparici...
A poslije tog poziva, niste obavijestili policiju?
Ona ljutito razrogai oi:
Ma ta vam pada na pamet! Zato bih to uradila? Nisam znala nita o
toj prii i nisam shvatila ko je ta djevojka.
I ta ste joj odgovorili?
Rekla sam joj istinu: rekla sam joj da je Dojs Karlajl umrla.
4.
Stasit, promuklog glasa i gojaznog lica, Frank Mizelije mu je doao u
susret i stisnuo ruku.
Hvala to ste me primili. Mark Karadek: ja sam...
Znam ko ste, kapetane! prekide ga andar pokazavi mu da sjedne.
Neprikosnoveni strunjak iz BRB-a: banda Salvadoraca, banda junog
predgraa, blindirani furgoni Drim Tima. Vaa uvenost ide ispred vas.
Ako vi tako kaete.
U svakom sluaju, zavidjeli smo vam! U naim krajevima nemamo
takve sluajeve pune izazova.
Mizelije izvadi pamunu maramicu iz depa i obrisa njome elo. Uz
to, nemamo ak ni klimu!
Zamolio je Solveg da im donese dvije ae vode i zagleda se u
sagovornika, sa blagim osmijehom na licu.
Dobro, emu imam da zahvalim za ovu posjetu BRB-a?
Pred jednim andarom Karadek je vie volio da izbjegne lai:
Odmah da vas upozorim da ne bi bilo nesporazuma: ja sam u penziji i
ovdje radim za svoj raun.
Mizelije je slegnuo ramenima.
Ako mogu da vam pomognem, to mi ne predstavlja problem.
Pa evo, zanima me sluaj Karlajl.
Ne mogu da se sjetim, ree povukavi koulju da bi zaklonio svoj
veliki trbuh.
Mark se namrti. Glas mu postade vri:
Kler Karlajl, ponovi on. Jedna od rtava Hajnc Kifera. Mala ije tijelo
nikada nisu pronali.
Mizelije ovo lice se ozari, mada se na njemu ogledala blaga
neugodnost.
U redu, jasnije mi je. To je zbog mladog Boasoa, je li tako? On vas je
angaovao?
Ne, nikako. Ko je taj Boaso?
Zaboravite, andar izbjegnu odgovor dok je Solveg zatvarala vrata
kancelarije nakon to im je ostavila dvije flaice vode.
Mizelije otvori svoju i stade da pije direktno iz flae.
ta tano hoete da znate o Kiferu? pitao je, briui usne gornjim
dijelom ake. Upoznati ste s tim da nisam ja vodio istragu, zar ne?
 Ali vi ste prvi stigli na mjesto poara. elim da znam pod kojim
okolnostima.
andar se nervozno nasmeja.
Volio bih da mogu da vam kaem da je to zahvaljujui mom njuhu, ali
u stvari, sve se desilo sluajno. Da ste me obavijestili o motivu vaeg
istraivanja, pronaao bih vam izjavu koju sam u to vrijeme dao. Mogu da
vam je poaljem faksom ako elite.
elim. Dotle, moete da mi ispriate najbitnije.
Mizelije se poea iza uveta i gotovo s natovjeanskim naporom
ustade sa svoje stolice da bi stao ispred zidne karte okaene iza njegovog
radnog stola.
Dobro, poznajete li malo ovaj kraj?
Ne saekavi odgovor, on nastavi:
Ovdje, u Falsburu, nalazimo se na granici izmeu Lorene i Alzasa, je li
tako?
On dohvati lenjir koji je leao na njegovom radnom stolu i pokaza
jednu zonu na karti: reljefnu predstavu regiona kao to se nekada moglo
vidjeti u kolama.
Ja ivim sa alzake strane, ali u vrijeme sluaja, radio sam u
andarmeriji Sarbura, u Mozelu. Vie od trideset kilometara da se prevali
svakoga dana.
Nije gore od pariskog javnog prevoza, primijeti Mark.
Mizelije ne obrati panju na primjedbu.
Tog dana, na putu do posla, primijetio sam stub crnog dima kako se
die iz ume. To me je zainteresovalo i ja sam pozvao pomo. To je sve.
Koliko je sati bilo?
Oko 8:30 asova.
Mark se priblii karti.
Gdje se nalazila Kiferova kua?
Ovdje, potvrdi andar pokazujui zonu usred ume.
Dakle, kao i svakog jutra, ili ste u andarmeriju...
Karadek izvadi olovku iz dapa. Pratei pokretom rijei - ali ne
skidajui poklopac sa olovke - on je pratio na karti mar-rutu koju je
pokazivao andar.
... i ovdje, u 8:30 asova, vi ste primijetili dim koji je dolazio...
odavde.
Da, kapetane.
Mark je ostao pristojan:
 Ve sam prolazio klancem Savern. Iskreno, nisam ba siguran kako
se odatle moe ita vidjeti u tom dijelu ume.
Bingo, odgovori andar. Kao to sa napomenuo u mojoj izjavi,
nisam vozio glavnim putem.
Ponovo je pokazao lenjirom.
Prolazio sam preicom, putem D 133, ovdje.
I uz sve duno potovanje, pukovnie, ta ste kog avola radili na
tako udaljenom umskom putu tako rano ujutru?
Mizelijeu je i dalje igrao osmijeh na usnama.
Da li volite lov, kapetane? Zato to je to moje veliko zadovoljstvo,
moja velika pasija.
ta se ovdje lovi?
Srnda, divlja svinja, jelen, umski zec. Ako imate sree, naii ete na
jarebice i fazane. Ukratko, tog datuma - bio je petak, oktobarsko jutro - lov
je ve nekoliko nedjelja bio otvoren, ali svi prethodni vikendi su bili kini.
On se vrati da ponovo sjedne i nastavi:
Tolika vodurina bez prestanka! Ovoga puta je vremenska prognoza
konano najavljivala dva prelijepa dana. Ja sam lan Lovakog drutva
Mozela i sa ortacima sam planirao da u potpunosti iskoristimo vikend. Bio
sam dakle na tom putu da bih pregledao teren zbog sutranjeg dana. Da
provjerim stanje staza i lovostaja i tako dalje. Volim da posmatram sunce
koje se die iznad ume poslije kie, volim da udiem umska isparenja.
Ti si, ovjee, andar, a ne lovouvar, pomislio je Mark, ali se suzdrao
od bilo kakve primjedbe. Mastan i lano iskren, ovaj Lip nije bio ist, ali
Mark nije nalazio naina da mu doskoi.
Diskretno je uzdahnuo i vratio razgovor na glavnu temu:
Dakle, spazili ste dim s puta...
Tako je. I kako sam imao slubena kola - udoban megan uzgred budi
reeno - mogao sam radio-vezom da obavijestim istovremeno i kolege i
vatrogasce.
Onda ste otili na lice mjesta?
Da, da bih obezbijedio dolazak pomoi i da bih bio siguran da nijedan
eta ili lovac ne nalazi u blizini. Logino, zar ne?
Da, odradili ste svoj posao.
Lijepo od vas to to priznajete.
Mizelije se nasmija i oisti svoje rejbanke skutom koulje. Karadek i
dalje nije odustajao:
Ako mi dozvoljavate jo nekoliko pitanja...
 Samo brzo, odgovori ovaj pogledavi na sat. Moram da se naem sa
svojim ljudima na krunom toku A 4. Poljoprivrednici su od jutros
blokirali put i...
Karadek ga presijee:
Ponovo sam iitao novine iz tog vremena. Relativno se malo
govorilo o Kiferovom vozilu. Onom u kome su pronaeni genetski tragovi
Kler Karlajl.
Nije bilo samo otisaka te djevojke, ree vojnik. Bilo je tragova svih
drugih rtava, A znate li zato? Zato to je u tim kolima ovaj bolesnik
prevozio rtve. Kad su forenziari doli da pokupe uzorke, mogao sam da
posmatram ta prokleta mrtvaka kola iz svih uglova. Kifer je bio namjestio
neku vrstu komore, sanduka, kao veliki mrtvaki sanduk zvuno
izolovan.
Karadek je potraio u depu da bi izvukao novinski lanak koji je
pokupio u Rafaelovom stanu.
Ovo je fotografija koju sam mogao da pronaem, rekao je pruajui
je andaru.
Mizelije je osmotrio snimak. Crno-bijeli, prilino mutan.
To je taj auto, pikap nisan navara.
A ta je ovo pozadi?
To je Kiferov motor. Moto-kros 125. Zadavljena je u prikolici kola.
ta je tamo radila?
Otkud ja mogu da znam?
Kao andar valjda imate neko objanjenje.
Mizelije je odmahnuo glavom.
Nikada se nisam zapitao. Kao to sam vam objasnio, nisam bio
zaduen za istragu. Poto smo kolege, moemo li da preemo na ti?
Naravno, nastavio je Mark. Da li si znao za Kifera prije nego to se
pojavio ovaj sluaj?
Nikad sreo, nikad uo za njega.
Ipak, lovio si blizu njegove kue, zar ne?
uma je prostrana, odgovorio je Mizelije ustavi i zgrabivi svoju
jaknu. Dobro, sada zaista moram da krenem.
Samo jo jedno posljednje pitanje, ako mi dozvoli, zamoli je
Karadek sjedei i dalje. Deset godina nakon dogaaja, kako je mogue da
se sjea marke automobila? Fotografija je potpuno mutna.
andar se nije dao zbuniti:
Pa zbog sluaja Boaso! Mislio sam da si zato doao da me ispituje.
 Priaj.
Poslije kraeg oklijevanja, andar ponovo sjede. Neto ga je u ovom
razgovoru zabavljalo. U ovoj igri make i mia, imao je utisak da je
neprevazien.
Porodica Boaso-Depre, poznaje ih?
Mark odmahnu glavom.
Nisi jedini. Malo ljudi ih zna, ak i u regionu. Meutim, njihovo ime se
nalazi na spisku sto pedeset najveih imetaka Francuske. Vrlo povueni
ljudi, potomci jedne stare porodice industrijalaca iz Nansija koji su danas
na elu male imperije u distribuciji graevinskog materijala.
Kakve to veze ima s mojim sluajem?
Mizelije je uivao u nestrpljenju svog sagovornika.
Zamisli, prije est mjeseci ovdje se pojavio jedan od potomaka te
porodice: Maksim Boaso, momi od dvadeset godina, nervozan,
uznemiren, sav nespretan. Sjeo je na isto mjesto kao ti, ispriavi mi neto
nepovezano, objanjavajui mi da trenutno ide na psihoterapiju i da mu je
njegova terapeutkinja savjetovala da doe kod mene da bi konano bio
priznat kao rtva i...
Karadeka je izdavalo strpljenje:
Molim te, skrati verziju.
Kako ti eli! Ukratko, paljivo sam sasluao njegovu priu i stiemo
do onog glavnog: 24. oktobra 2007. klinac, koji je tada bio
desetogodinjak, tvrdi da ga je oteo neki tip u samom centru Nansija.
24. oktobra? Dva dana prije poara?
Tako je! Munjevita operacija. Jedva neto vie od dvadeset etiri asa
izmeu otmice i isplate otkupnine. Klinja nam je rekao da je u to vrijeme
bio dovoljno pribran da zapamti registarske tablice svog otmiara. Devet
godina kasnije, on nam je daje, unosimo je u kompjuter i pogodi ta?
Bile su to tablice Kiferovog pikapa, shvatio je Mark.
Bingo! Priznaj da je nevjerovatno! U poetku smo mislili da deko
izmilja, ali i sam si rekao: tablice nisu procurile u tampu.
ta ti je Boaso jo rekao?
Po njemu, njegov otac je platio otkup bez pogovora i ne
obavjetavajui policiju. Razmjena je obavljena u jednoj oblinjoj umi:
pet stotina hiljada eura, isporueno Kiferu u utoj platnenoj torbi.
Na pomen torbe, Mark osjeti kako mu je skoio adrenalin, ali je ostao
miran. Nije imao namjeru da andaru pokloni i najmanju stvar.
Da li ti je dao pojedinosti o svom oslobaanju? Da li je trpio
zlostavljanje?
 Ne, uvjerava nas da ga Kifer nije ni pipnuo. Poslije je malo pobrkao
lonie. Ponekad tvrdi da je Kifer imao sauesnicu, ponekad je to manje
jasno.
Sauesnicu?
Zato je doao kod tebe?
Iz istog razloga kao ti. Pretraivao je po Internetu i naletio na moje
ime koje se pojavljivalo u mnogim lancima.
A zato roditelji nikada nisu podnijeli tubu?
Da se ne bi proulo. Upravo to im njihov sin zamjera! Boaso-
Depreovi su smatrali da su sami regulisali problem, a za njih pola miliona
nije velika stavka. utanje je zlato: u ovom sluaju, izraz ima svoj puni
smisao.
Solveg je pokucala na vrata i otvorila ih ne saekavi da joj se kae da
ue.
Mejer hoe da vas uje, pukovnie: jedan traktor upravo rui
skulpturu na krunom toku A 4.
Doavola, kakvi su glupaci te seljaine! prasnuo je andar ustajui.
Karadek je nastavio.
Moe li da mi da izjavu Maksima Boasoa?
Nisam je uzeo. U krivinom pogledu, njegova pria danas vie nije
aktuelna. Poslije vie podnoenja sudu, zna dobro kao i ja da sudski
prestaje da vai. Koga danas da krivino gonimo?
Karadek je uzdahnuo.
Da li bar zna gdje boravi?
Ne ba. U zavadi je sa porodicom. Po posljednjim vijestima, radio je u
jednoj velikoj knjiari u Nansiju: Hol knjige.
Poznato mi je mjesto.
Dok je Mizelije oblaio jaknu, Solveg je poverila Marku: Radim za
asopis Nacionalna andarmerija. Trenutno piem lanak o velikim
linostima iz nae kue. Moda bih mogla da vas intervjuiem?
Iskreno, nemam vremena za to.
Samo jedno pitanje onda: koji je glavni kvalitet da bi neko postao
veliki policajac?
Nesumnjivo, razviti sopstveni detektor lai. To mi je bilo od najvee
koristi u mojim istragama: znam kada me ljudi lau.
A ja, jesam li te lagao? upitao je Mizelije.
Da, jednom ste me slagali, potvrdio je Karadek poevi ponovo da
mu persira.
Odjednom je dolo do tenzije.
Ma nemoj? Ti ba ima petlju! Objasni mi kad ti nisam rekao istinu?
Upravo to mi preostaje da utvrdim.
Odlino, navrati tada opet do mene!
Budi siguran da hou.
 10

Dvije sestre su mirno ivjele

Neduni ne postoje. Postoje,

meutim, samo razliiti
stepeni odgovornosti.
Stig Larson

1.
Put koji vodi iz Falsbura do Nansija je velika istina, bezvremena i
umirujua.
Za volanom starog dipa, Karadeku je odgovarala ta monotonija koja
ga je odmarala: panjaci, stada, miris ubriva, polja koja se smjenjuju
jedna za drugima i traktori koji se vuku asfaltom, a koje se nikad nije urio
da pretekne.
Na instrument tabli, odbljesci sunca koji prave slike kao u
kaleidoskopu. Na radiju u autu, rafinirani i minimalistiki dez trubaa
Kenija Vilera. Kuda god bi krenuo, ovaj CD se vrtio ukrug u njegovim
kolima ve deset godina. Bio je to posljednji poklon koji mu je dala ena
prije nego to je otila.
Prije nego to je umrla.
Tokom itave vonje, Mark je mislio o onome to mu je ispriao
andar. Vraao je u sebi njihov razgovor kao da ga je snimio. Pustio je da
se razjasne reenice koje su razmijenili. Vario ih je. estitao je sebi to je
pratio instinkt. Najednom je imao predosjeaj da je Mizelije jedan od
kljunih svjedoka koga su prvi istraitelji potcijenili. Znao je da ga je
andar lagao, ali morao je sve da obavi da bi ga satjerao uza zid.
Dok je stizao u grad Nansi, oklijevao je da ostavi Rafaelu poruku na
sekretarici. Ne, suvie je rano. Vie je volio da saeka dok ne dobije jo
konkretnih elemenata.
Stigavi u centar grada, doao je u iskuenje da se parkira na
zabranjenim mjestima ispred knjiare, ali je odustao. Nije pametno
izlagati se riziku da mu odnesu vozilo. Naao je jedno mjesto na parkingu
Sen-an, pored eljeznike stanice i velikog trnog centra, glomazne
betonske konstrukcije koja datira iz sedamdesetih godina.
 Otiao je pjeice iz ove etvrti bez drai, izobliene radovima.
Siv, ugaen, sumoran, beivotan: u sjeanju mu je ostala negativna
slika Nansija. Ipak, upravo tu je 1978. sreo onu koja e mu postati ena. U
to doba mlad novopeeni inspektor (kako se tada govorilo) iz Kan-Ekliza,
Mark je bio primoran da prati strunu obuku u trajanju od nedjelju dana,
organizovanu u kampu za knjievnost i humanistike nauke fakulteta u
Nansiju. Tu se, u amfiteatru, tokom smjene asova, sreo sa Elizom. Bila je
studentkinja na klasinoj knjievnosti, imala je dvadeset godina i ivjela u
univerzitetskoj sobi u Ulici Notr-Dam-de-Lurd.
Mark je radio u Parizu. Tokom dvije godine, ekajui da Eliza zavri
magistarske studije, stalno je putovao izmeu ova dva grada. Sjeao se
nekih veeri kada bi iz ista mira napustio prijestonicu i otiao da joj se
pridrui, jurei bezbrino ka Nansiju za volanom svog renoa 8 Gordinija.
On osjeti kako mu se oi pune suzama. Ti trenuci se doive samo jedanput,
ali u tom trenutku ovjek je rijetko kad svjestan njihove vrijednosti. I to je
bila jedna od drama u ivotu.
Doavola. Nije trebalo da otvara brane uspomena. Trebalo je da ih
ogradi nasipom, bori se protiv njih prsa u prsa, ne ustupi im ni za jedan
prst teritoriju, inae je s njim gotovo.
Trepnuo je nekoliko puta, ali mu je Elizin lik ostao urezan pred oima.
Prava djevojka sa Istoka. Karakterno i melanholino lice, pepeljasta kosa,
kristalne oi. Na prvi pogled, hladna ljepota, daleka, gotovo nedostina. Ali
u intimi je umjela da bude sasvim drugaija: zabavna, privrena,
oduevljena.
Eliza ga je upravo uvela u knjievnost, slikarstvo i klasinu muziku.
Zahtjevna, ali ne i snob, uvijek je imala knjigu u ruci: roman, zbirku
pjesama, katalog neke izlobe. Umjetnost, imaginarno i fantastino inili
su sastavni dio njenog svijeta. Dajui mu pristup toj osjetljivoj dimenziji,
Eliza ga je preobrazila. Zahvaljujui njoj, Karadek je doao do otkrovenja:
svijet se nije ograniavao na uasnu realnost njegovih istraga. Svijet je bio
iri, manje dokuiv, vrtoglaviji.
Dok je etao po gradu, Mark je osjeao da gubi bitku. U novaniku je
otvorio pregradak rezervisan za sitninu i iz njega izvadio tabletu
leksomila koju je polomio na dva dijela. Njegovo posljednje punjenje.
Tableta pod jezik. Hemija koja mu pritie u pomo da ne bi potonuo. Da bi
potisnuo bol jer nije bio u stanju da voli Elizu s vie snage. Jer nije bio u
stanju da je zadri.
Dejstvo tablete se osjetilo gotovo trenutno. Vizije su postale manje
agresivne, pritisak je odjednom popustio. Dok su slike njegove ene
blijedile, Floberove rijei koje je ona naroito voljela, vratile su mu se u
sjeanje: Svako od nas ima u srcu jednu kraljevsku sobu. Ja sam je
zazidao, ali nije unitena.

2.
Ovog popodneva poznog ljeta, runa prolost Bilberi strita se inila
tako dalekom da bi ovjek mogao da povjeruje da je izmiljotina. Listovi
su utali pod lahorom koji je romorio neku umilnu pjesmu na uho
prolaznicima. Kao slikar impresionista, sunce je sputalo svoje zlatne
ljuske na ograde, slikajui platno istovremeno melanholino i toplo, neto
izmeu Normana Rokvela i Edvarda Hopera.
U broju 299, na stepenitu kue, dvije crne ene su izale da se malo
rashlade pazei jednu malu djevojicu i deka na pragu adolescencije koji
su radili domae zadatke na stolu u bat.
Traite neto, gospodine?
Ona to mi se prva obratila, starija, mora da je bila Endela, starija
sestra Dojs Karlajl.
Dobar dan, gospoe, zovem se Rafael Bartelemi, elio sam da vam
postavim nekoliko pitanja o...
Ona se odmah brecnu:
Niste valjda novinar?
Ne, pisac sam.
To je neto to me je sve vrijeme iznenaivalo: do koje mjere je veina
ljudi prezirala novinare dok su romansijere prilino voljeli. Pitanja o
emu?
O vaoj sestri Dojs.
ustrim pokretom, ona udari rukom kroz vazduh kao da tjera osicu.
Dojs je umrla prije deset godina! Ko ste vi da biste smatrali da imate
pravo da uznemiravate sjeanje na nju?
Endela je imala ozbiljan i snaan glas. Liila je na glumicu iz filmova
pravca blaksploatacija. Afro luk, prirodna kovrdava i razbaruena kosa.
Pem Grijer koja je obukla arenu koulju i konu jaknu bez rukava.
Zaista mi je mnogo ao to oivljavam bolna sjeanja, ali imam
informacije koje bi mogle da vas zanimaju.
Kakve informacije?
U vezi s vaom sestriinom, Kler.
Oi joj se zaarie. Ona skoi iz svoje stolice za njihanje da bi me
opsovala:
Ne svia mi se tvoje ucjenjivanje, utokljuncu! Ako ima neto da
nam saopti, uini to odmah, u suprotnom, isti se odavde!
 Gledis, mlaa, pritee mi u pomo:
Pusti ga da kae, Endi, izgleda pristojno.
Pristojno ko parazit, da! povika ona i vrati se u kui odvodei dva
djeteta, kao da pokuava da ih zatiti.
Razgovarao sam nekoliko minuta sa Gledis. Imala je klasiniji stil od
njene sestre, koji je bio blii Klerinom stilu: duga i ravna kosa, fine crte
lica, neupadljivo naminkano lice. U svojoj bijeloj, vrlo usjeenoj haljini
koja joj je potpuno otkrivala noge, podsjeala me je na omot ploe Four
Seasons of Love. Disko album Done Samer nalazio se u diskoteci mojih
roditelja i uveseljavao je moje najranije mladalake godine.
Srdana i radoznala, ona je prihvatila da govori o svojoj pokojnoj
sestri. Potvrdila mi je, a da nisam morao da je molim, ono to mi je
ispriala Marlen Delatur, novinarka Uest Fransa: Dojs Karlajl je zaista
umrla od prekomjerne doze, za manje od mjesec dana nakon Klerine
otmice.
Poslije svih tih godina apstinencije, Dojs je naglo ponovo potonula?
Kako to da joj se zamjeri? Bila je skrhana nestankom kerke.
Ali u trenutku kad se predozirala, jo je postojala nada da e Kler
pronai ivu.
Istroila se od stresa i oaja. Imate li djece, gospodine Bartelemi?
Pokazah joj Teovu sliku u telefonu.
Nek je iv i zdrav! povika ona. Mnogo lii na vas.
Bilo je to glupo, ali ovakav komentar mi je uvijek priinjavao
zadovoljstvo. Dok sam joj zahvaljivao, vrata kue su se otvorila i pojavila
se Endela, s albumom ispod mike, i dola je da nam se prikljui. Bila se
smirila i sama se umijeala u razgovor koji je oigledno pratila iza prozora.
Ako hoete da razumijete Dojs, morate uvijek da jednu istinu na
umu: naa sestra je bila oduevljena, strastvena, zaljubljena. To nije moja
karakterna crta, ali je potujem.
Reenica Anatola Fransa mi odjeknu u glavi: Oduvijek sam vie volio
ludilo strasti od mudrosti ravnodunosti.
Endela se zamiljeno hladila albumom koji je ponijela, kao lepezom.
Kad je bila mlaa, Dojs bi esto sebi sprila krila, nastavi ona. S
Klerinim roenjem se dovela u red. Bila je to naitana ena i dobra majka,
ali imala je tu crnu iskru, taj auto destruktivni nagon koje neke osobe nose
u sebi. Neku vrstu unutranje zvijeri koju ponekad moete da ukrotite
godinama tako da ak povjerujete da ste je savladali. Ali zvijer nikada ne
umire, a iskra samo eka priliku da se ponovo upali.
 Nita niste predosjetili da se sprema? Pretpostavljam da je u tom
periodu sigurno bila okruena ljudima.
Pogledala me s beskrajnom tugom u oima.
,Ja sam pronala Dojs na podu kupatila sa pricom zabodenim u
ruku. I nesumnjivo sam pomalo odgovorna za njenu smrt.

3.
Nansi.
Prelazei s jednog trotoara na drugi, Karadek se provlaio meu
prolaznicima. Pod suncem je nekadanja prijestonica vojvoda iz Lorene
izgledala oivljena u odnosu na sjeanja koje je na nju sauvao. Lijepo
vrijeme je sve promijenilo, dajui gradu vitamine koji su mu nedostajali u
vrijeme kinih dana. Danas su ak i zgradice u Ulici Klodijon izgledale kao
gradi s juga. Sada je pjeaka zona kroz koju prolazi tramvaj, Ulica Sen-
an, vibrirala od energije.
Ullica Sen-Dizje. Hol knjige. Velika knjiara je bila vjerna uspomeni
koju je Mark o njoj sauvao. Sjeao se jasno plonika u prizemlju i galerija
na svakom spratu, dajui vam ponekad utisak kao da ste na brodu.
Samo to je kroio, upitao je radnika koji je slagao depne rjenike na
jedan dreavi stalak.
Traim Maksima Boasoa.
Odjeljak za krimi romane, trei sprat.
Mark se popeo preskaui sve po dva stepenika, ali kad je stigao do
stolova za prezentaciju trilera i crnih romana, naao je samo jednu mladu
knjiarku koja je u tom trenutku pokuavala da na jednog mladog itaoca
prenese svoje oduevljenje Nekropolosom, remek-djelom Herberta
Libermana.
Maksim? Zbog poetka kolske godine, otiao je da pomogne
momcima sa kolskim priborom.
Karadek se ponovo vratio gunajui. Poetak kotske godine...
Gospode, pripala mu je muka. Bio je petak popodne. asovi su se upravo
zavrili i odjeljak posveen priboru je bio preplavljen kolaracima i
njihovim roditeljima.
Dva prodavca su bila zatrpana poslom. Na svom crvenom prsluku,
najmlai je bio zakaio bed na kome je pisalo njegovo ime.
Maksim Boaso? Kapetan Karadek, brigada za suzbijanja kriminala,
imam nekoliko pitanja da vam postavim.
Da, ali ja... Najzad, ne ovdje, promrmljao je.
 Maksim Boaso je izgledao mnogo mlai nego to ga je Mark zamiljao.
Imao je lijepo napaeno lice na kome su se jasno vidjele njegove sumnje i
osjetljivost.
Karadek se odmah sjetio Montgomerija Klifta u njegovim prvim
ulogama: Crvena rijeka, Mjesto pod suncem...
Moe da ode na pauzu, uvjerio ga je drugi radnik koji je ujedno bio
ef odjeljka. Pozvau Melani.
Maksim je skinuo prsluk s bojama radnje i krenuo za Karadekom koji
se laktao da bi se izvukao iz guve.
Od ovolikog svijeta nisam imao vremena da ruam, ree knjiar
stigavi na trotoar. Malo povie je sui bar, hoete li da odemo?
Vie bi mi prijala dobra nicla, ali zato da ne.
Pet minuta kasnije, dva ovjeka su sjedila za stolom na barskim
stolicama. Restorani su funkcionisali po principu kaitena: tanjirii pod
plastinim zvonima koji se pokreu na traci. U ovo vrijeme, tek se bio
otvorio i bio je skoro prazan.
Ve sam sve ispriao pukovniku Mizelijeu, poeo je Boaso,
mijeajui vodu s ukusom nane sa svojom cjevicom.
Karadek bez pretvaranja ree:
Zaboravi tog kretena. Kao to si shvatio, on ti ne moe pomoi.
Mada se ovaj iskreni jezik izgleda svidio mladom knjiaru, on je uzeo
andara u odbranu:
S druge strane, Mizelije ne grijei: devet godina nakon dogaaja,
moja pria je izgubila smisao.
Mark odmahnu glavom.
Ne samo da i dalje ima smisla, ve nam moe pomoi u jednom
drugom sluaju.
Zaista?
Pusti me da ti najprije postavim pitanja, a ostalo u ti objasniti, vai?
Mladi je pristao. Mark je izloio u glavnim crtama priu koju mu je
ispriao vojnik.
Dakle, u to vrijeme si imao deset godina, je li tako?
Deset i po godina. Upravo sam bio krenuo u esti.
Gdje si ivio?
Kod roditelja, u posebnom porodinoj kui na Trgu de la Karijer.
U starom gradu, zar ne? Blizu Trga Stanislas? Boaso klimnu glavom i
nastavi:
Svake srijede popodne, porodoni voza me je vozio na vjeronauku.
 Na koje mjesto?
U Baziliku Sent-Epvr. Lagao sam oca o satnici da bih dobio vie
vremena. Voza bi me ostavljao u Ulici de Giz i svaki drugi put bih, umjesto
da idem kod svetenika, odlazio u park Orli. Tamo je bio jedan animator iz
Meunarodne kancelarije za mlade koji je davao asove pozorita djeci.
Ulaz je bio slobodan. Nije bilo upisa ni zbrke. Bilo je strano zabavno.
Mark otpi gutljaj piva iz flae i uze jedan asortiman saimija. Maksim
je nastavio svoju priu drhtavim glasom:
Na povratku nazad taj tip me je presreo. Uvijek sam iao preicom
presjekavi kroz bolniki centar. Nisam ga vidio kako nailazi i u roku od
nekoliko sekundi naao sam se zatvoren pozadi u njegovom dipu.
Da li je on znao ko si?
Oigledno. Uostalom, prvo to mi je rekao bilo je: Sve e biti u redu:
tvoj tata e te izvui odavde vrlo brzo. Mora da me je pratio ve
nedjeljama.
Koliko dugo ste se vozili?
Oko dva sata. Kad smo stigli kod njega, usred neke ume, lila je kia i
bila je skoro no. Najprije me je zatvorio u jednu upu s alatom pored
kue. Mislim da sam dobio groznicu od oka. Buncao sam, vritao, nisam
mogao da se zaustavim. Pravo da vam kaem, bio sam se usrao od straha,
razumijete? I u pravom i u prenesenom smislu. inuo mi je dva-tri amara,
a zatim odluio da me uvede u kuu. Prvo mi je stavio povez preko oiju,
onda me je vodio niz puno stepenica. Otvorio je jedna vrata, zatim druga.
Na kraju me je povjerio jednoj djevojci. Imala je njean glas i lijepo je
mirisala. Na omekiva od ljubiice svjee ispeglanog vea. Ona mi je rekla
da ne skidam povez i da se ne brinem. Oprala me je toaletnom rukavicom i
ak ljuljukala da bih se uspavao.
Da li zna ime te djevojke?
Boaso je potvrdno klimnuo glavom.
Rekla mi je da se zove Luiz.
Karadek je trepnuo.
Luiz Gotje, prva rtva, starosti etrnaest godina kada je nestala
krajem 2004. dok je bila na raspustu u Bretanji kod svoje bake i djeda.
Sada je Maksim govorio s jecanjem u glasu.
Kad samo pomislim da sam sve ove godine mislio da mu je ona
sauesnica! Tek sam nedavno, itajui lanke o ovom tipu, Hajncu Kiferu,
shvatio ko je ona bila! To je bila...
Znam ko je to bio. Da li si bio u kontaktu s drugim djevojicama dok
si bio tamo?
 Ne, samo sa Luiz. Nisam mogao nikada ni po emu da zakljuim da je
bilo drugih djevojica u kui.
Nepomian, zagledan u prazno, Maksim je zanijemio skoro jedan
minut.
Koliko je vremena trebalo tvojim roditeljima da sakupe novac za
otkup? elio je da zna Karadek.
Jedva nekoliko sati. Kifer nije napravio glupost da trai besmisleno
ogromnu sumu. Pet stotina hiljada eura u malim apoenima i neoznaenim
novanicama. Nesumnjivo znate: imetak mojih roditelja je ogroman. To je
iznos koji je moj otac bez tekoe sakupio.
Gdje se odigrala predaja otkupa?
U umi Lanevevil-o-Boa, zabaenom mjestu kod Linevila.
Kako se sjea svih tih pojedinosti? Boaso je objasnio:
Sutradan, u trenutku naputanja njegove barake, on me je vezao, ali
ovoga puta nisam imao povez preko oiju i bio sam pored njega, naprijed,
na suvozaevom sjeditu. Na pola puta je stao kod jedne telefonske
govornice pored puta. Pozvao je oca da bi odredili mjesto sastanka.
Kakav je Kifer bio u tom trenutku?
Skroz grozniav, sjeban. Vrlo pogubljen i potpuno paranoian. Bila je
ista ludost staviti me naprijed. Iako je iao sporednim putiima, neko je
mogao da me primijeti. Stavio je bio fantomku, priao sam sa sobom, bio je
jezivo napet. Kao da je uzeo neto.
Lijekove? Drogu?
Da, nesumnjivo.
A u kom trenutku si vidio tablice automobila?
Pri svjetlosti farova, kad sam iao u susret ocu.
To je znai bilo u umi? Njihova dva automobila su stajala jedan
naspram drugog?
Da, tako je. Kao u Klanu Sicilijanaca. Moj otac je dobacio koferi pun
love, Kifer je provjerio, a onda me pustio da odem. Kraj prie.
ekaj malo. Kakav koferi? Tvoj otac je valjda uruio novac u torbi?
Ne, bila je to muka akten-tana.
Mizelije mi je rekao da si mu ti govorio o nekoj utoj platnenoj torbi.
Boaso se iznervira:
Nikad mu nisam to rekao! Bila je to vrsta akten-tana, tipa samsonit,
kakvih je moj otac imao vie komada. Poslije je moda Kifer prebacio
novac u torbu. Ne bi me udilo. Gledajte, on je zazirao od svega. Mislio je
da hoe da mu postave zamku s nekakvim odailjaem ili nekom slinom
stvari.
Karadek je sagnuo glavu i primijetio na pultu Boasoove nokte
izgriene do krvi. Deko je bio sav razdraen, na stalnom oprezu. Njegovo
aneosko lice bilo je izoblieno od stresa i straha.
ta se potom desilo sa tvojim roditeljima?
Nita naroito. Nikakav razgovor, nikakav dijalog. Po njima je sve to
bila moja krivica. Dva dana kasnije su me poslali u internat. Najprije u
vajcarsku, zatim u Sjedinjene Drave. Nikada vie nismo spominjali tu
epizodu i vremenom sam i sam to potisnuo.
Mark se namrtio.
Hoe da kae da nikada nisi povezao tvoju priu sa priom
Kiferovih rtava?
Ne. ivio sam u ikagu. Bio sam daleko od toga. Sve do prije est
mjeseci nisam ak nikada uo za Kifera.
Kad ti je kliknulo u glavi? Mizelije mi spomenuo psihoterapiju.
Da, htio sam da ostanem u Sjedinjenim Dravama i uzimam asove
pozorine glume na Brodveju, ali morao sam da se vratim u Francusku
poslije mature. Iz zdravstvenih razloga. Nisam se uopte osjeao dobro.
Imao sam stalnu tendenciju da se plaim svega, ali su se moje krize
uznemirenosti umnoavale. Patio sam od samoubilakih nagona,
paranoinih delirijuma i halucinacija. Bio sam na pragu ludila.
Hospitalizovali su me u jednom specijalizovanom centru u Sargeminu
tokom est mjeseci. Polako sam se oporavljao, najprije uz pomo ljekova,
kasnije zahvaljujui mom psihijatru.
Da li ti se tokom terapije otmica esto vraala u sjeanje ...
Da, postalo je gore kad sam postao svjestan da je moj otmiar bio
Kifer koji je podmetnuo poar u svojoj brvnari nekoliko asova kasnije.
Mogao sam da spasim ove djevojice, shvatate!
Pitanje je, procijenio je Mark.
Boaso je poeo da vie:
Imao sam broj tablica, doavola! Da sam otiao da naem policajce,
oni bi stigli do njega prije nego to napravi masakr. Mark ga uhvati za
rame da bi ga smirio. Tvoji roditelji su za to odgovorni. Ne ti.
Ti kreteni! Da im se ime ne bi nalo u novinskoj rubrici, drae im je
bilo da puste ubicu na slobodu. To me dovodi do ludila!
Da li si priao sa njima o tome?
 Ne razgovaram vie sa njima otkako sam shvatio ta su uradili.
Odbiu itavo nasljedstvo. Neu nita da im dugujem. Moji baka i djed su
platili moje lijeenje.
Mark je uzdahnuo.
Nisi ni za ta odgovoran u itavom tom sranju, imao si samo deset
godina!
To nije opravdanje.
Da, to jeste opravdanje koje sve opravdava! Mnogi ljudi imaju manje-
vie teke stvari sebi da zamjere u tom sluaju, ali vjeruj mi, ti ne spada
meu njih.
Maksim uhvati glavu meu ruke. Nije ni pipnuo svoj sui. Karadek je
uzdahnuo. Ovaj klinac mu se sviao: karakteran, osjetljiv, njean, poten.
Zaista je imao elju da mu pomogne.
Sluaj, znam da je lake rei nego uraditi, ali mora da nae nain da
sve to ostavi iza sebe, razumije? I ta jo, doavola, trai ovdje?
Gdje ovdje?
U Nansiju. Brii odavde, ima previe loih sjeanja koji te vezuju za
ovaj grad i region. Uzmi lovu roditelja, idi u Njujork, plati te asove
pozorita. Ima samo jedan ivot, a on brzo prolazi.
Ne mogu to da uradim.
Zato?
Rekao sam vam, bolestan sam. Imam psihikih problema. Psihijatar
koji me prati je ovdje i...
Stani! prekide ga policajac podignuvi ruku.
Sa ivice pulta je dohvatio vizit kartu restorana na kojoj je ispisao ime
s brojem telefona prije nego to ju je pruio Boasou.
Ester Hezijel, odgonetnuo je mladi. Ko je to?
Stari psihijatar iz Svete Ane. Frankoamerikanka. Radi na Menhetnu
danas, u ordinaciji i u jednoj bolnici. Ako tamo bude imao probleme, reci
joj da sam te ja preporuio.
Odakle je znate?
I meni je bila potrebna pomo. Depresija, halucinacije, krize, strah od
drugih i od sebe, kroz vrata pakla sam, kao to si rekao, tuda proao.
Maksim je zanijemio.
Nikad to ne bih pomislio kad vas vidim. A sada ste izlijeeni?
Karadek odmahnu glavom.
Ne, od tih stvari se ovjek nikada potpuno ne izlijei. To je loa
vijest.
 A dobra?
Dobra vijest je da ovjek moe da naui da ivi sa tim.

4.
Bilberi strit.
Endela Karlajl je spustila stari album sa platnenim omotom na sto na
tremu - tu knjigu uspomena koju su nekada ljudi izraivali, umjesto da
uvaju stotine fotografija u telefonima i zaboravljaju na njih.
Njeno rukujui njime, Gledis i Endela su poele da ga listaju preda
mnom. Sada su vrata nostaligije bila otvorena. Putem slika, Dojs je
pomalo oivjela. To im je teko padalo, to im je prijalo.
Nizale su se godine: 1988, 1989, 1990... a snimci nisu odraavali ono
to sam oekivao. U to vrijeme, Dojs nije bila drogirani zombi kakvog mi
je opisala Marlena Delatur. Bila je to mlada ena koja sija od sree,
radosna, divna. Biva urednica Sid-Uesta je moda neto pobrkala? Ili je
neto previdjela emu je bila sklona njena profesija? Pred sestrama sam
iao oprezno, izbjegavajui za sada da nainjem temu o prostituciji:
Jedna francuska novinarka mi je saoptila da je u vrijeme kad se Kler
rodila, Dojs bila zavisna od kreka i heroina.
To nije tano! umijeala se Endela. Dojs nikada nije ni pipnula
krek. Imala je probleme s heroinom, tano, ali to je bilo mnogo ranije! Kler
se rodila 1990. U to doba, droga je bila daleko iza Dojs. Ona se bila vratila
kod naih roditelja, u Filadelfiju, nala posao u biblioteci i bila ak
volonter u jednom centru za socijalnu pomo grada.
U sebi sam biljeio sve informacije gledajui ostale fotografije: slike
Kler, male djevojice, sa majkom, sa tetkama i bakom. Grlo mi se steglo od
emocija. Bilo je zbunjujue i dirljivo da vidim enu koju sam volio sa est
ili sedam godina. Mislio sam na ivot koji je otpoinjao u njenom stomaku.
Moda mala djevojica koja e liiti na nju. Ako uspijem da je pronaem.
Jo smo bili daleko od jadnih slika iz tampe. Sestre Karlajl su bile
obrazovane ene i prilino su dobro stajale finansijski. Njihova majka
Ivona, bila je pravnik i radila je itavog ivota u kabinetu gradonaelnika
Filadelfije.
Nema slika vaeg oca?
Teko je slikati duha, odgovorila je Gledis.
Iii prije e biti promaju ispravi je Endela. Promaju s kiticom koja
landara.
Sestre nehotice prasnue u gromoglasan smijeh, a ni ja nisam mogao
da izdrim da se ne nasmijem. A Kler? Ko je njen otac?
 Ne znamo, uvjeravala je Gledis slijeui ramenima. Dojs o tome
nikada nije priala, a mi se nismo trudile da otkrijemo.
Teko mi je da u to povjerujem. Dijete, vaa sestriina mora da je
postavila to pitanje vie puta!
Endela nabra obrve. Unijela mi se u lice gunajui:
Vidite li mukarce u ovom albumu?
Ne.
Vidite li mukarce u ovoj kui?
Ni to.
Nema ih, niti ih je ikada bilo niti e ih ikada biti. Mi Karlajlove smo
takve. ivimo bez mukaraca. Mi smo Amazonke.
Nisam siguran da je slinost odgovarajua.
Zato?
U grkoj mitologiji pie da su lomile udove svojoj mukoj djeci. Ili da
su im kopale oi da bi ih koristile kao robove.
Znate vi dobro ta sam mislila. Nita ne oekujemo od mukaraca,
utokljuncu. To je naa filozofija, svidjelo ti se to ili ne.
Ne treba sve mukarce trpati u isti ko.
Da, da, treba, svi su mukarci isti: nepoteni, nevjerni, kukavice,
laovi, pozeri. Niste pouzdani. Sebe smatrate ratnicima, a u stvari ste samo
bijedne marionete kojima upravljaju vai impulsi. Sebe smatrate
muevnima, a samo ste lovci na bofl.
Sad je na mene bio red da se ukljuim u igru razgovora i ispriao sam
im moje iskustvo s Natali, koja me je ostavila nakon mjesec dana poto je
donijela na svijet nau bebu. Ali to nije bilo dovoljno da bih izazvao
njihovo saaljenje.
Izuzetak samo potvruje pravilo, izjavila je Endela.
Sunce je zalazilo. Vruina je popustila. Moja simpatina glava je i dalje
igrala u moju korist poto su se sestre, jo ne znajui ko sam zaista,
upustile u povjeravanja. Endela je spustila gard. Premda je tvrdila
suprotno, osjeao sam da nije bila neosjetljiva na moju priu.
Sklopila je album. Za trenutak, oblaci su se nagomilali preko sunca, a
onda su se su se razmaknuli.
Zato ste maloprije rekli da se pomalo osjeate odgovornom za
Dojsinu smrt?
Sve imamo svoj udio u odgovornosti, potvrdila je Gledis.
Endela je uzdahnula.
 Istina je da ak nismo ni bile tu tog vikenda kad se to dogodilo. Bile
smo kod majke u Filadelfiji. Dojs nije htjela da ide s nama. Posumnjala
sam da je ponovo poela, iako je ona tvrdila suprotno.
Gledis je pokuala da istakne neke injenice:
Na brzinu smo otile i vratile se, jer naa majka je upravo bila
operisala kuk i nije mogla da se kree. Ona je takoe bila premrla od brige
povodom Klerine otmice i, iskreno, nisam bila sigurna da bi nae prisustvo
ovdje bilo ta promijenilo.
Kako su stvari tano odigrale?
Endela je uzela rije:
Ja sam pronala Dojsino tijelo u kadi, u nedjelju uvee po povratku.
Imala je pric zaboden u ruku. Oigledno je pala i udarila glavom u
lavabo.
Nije bilo istrage?
Naravno da jeste, uvjeravala je Gledis. A kako se radilo o nasilnoj
smrti, medicinski vjetak je traio autopsiju. Endela je dodala:
Policija je podrala zahtjev zbog jedne nejasne injenice: anonimnog
telefonskog poziva koji je upozorio na napad na Dojsinoj adresi na dan
njene smrti.
Poput talasa koji se iri, proela me je jeza od glave do pete. Bio mi je
poznat taj osjeaj. Postoji uvijek trenutak u pisanju romana kad vas vai
likovi iznenade. Bilo da poele da rade stvari za koje ih niste predodredili,
bilo da vam u lice bace kapitalno otkrie usred dijaloga koji su vai prsti
ve preletjeli na tastaturi. U tom sluaju uvijek moete da pritisnete tipku
Delete i napravite se kao da se nita od toga nije desilo. Ali najee ne
birate tu opciju, jer je ta nepredviena stvar takoe najuzbudljiviji
trenutak u pisanju. Ona koja je vau priu gurnula u nepoznato. I upravo je
taj utisak kod mene izazvalo Endelino otkrie.
Istraitelji su analizirali posljednje pozive na Dojsinom telefonu.
Uhapsili su i stavili u pritvor njenog dilera, sitnu protuvu iz kraja. Tip je
priznao da je isporuiio Dojs prilinu dozu za vikend drogiranja, ali imao
je vrst alibi za poslije podne kad je nastupila smrt i puten je.
Sveano sam izjavio:
Da li je neko imao i najmanji motiv da ubije vau sestru? Gledis je
tuno uzdahnula.
Ne vjerujem, ali kad se drogirate, uvueni ste uprkos sebi u talog
ljudskog drutva. Endela se nadovezala:
U svakom sluaju, rezultati autopsije su potvrdili predoziranost. to
se tie njene povrede glave, sama je to uradila tresnuvi u ivicu lavaboa.
A anonimni poziv?
 Bilo je to uobiajeno u to doba u ovom kraju. Igra meu mladima da
bi razbjesnili policijace.
Zar vam se ipak ne ini da postoji previe podudarnosti?
Da, naravno, upravo stoga smo angaovale jednog advokata da bi
nam pribavio odreene dijelove istrage.
I?
Najednom su se Endeline oi zamaglile. Kao da je zaalila to je
previe rekla. Kao da je postala svjesna da o meni nita ne zna. Kao da se
iznenada sjetila da sam joj pola sata ranije rekao: Moda imam
informacije o vaoj sestriini.
Na kakve ste informacije maloprije ciljali? ta to mislite da nam
kaete o Kler?
Znao sam da e ovaj trenutak doi i da nee biti dobro. Telefon mi je
jo bio na stolu. Meu mojim fotografijama posebno potraih jednu.
Snimak Kler i mene: selfi od prethodnog dana, uoi odlaska u restoran,
napravljen na brzinu na Mostu Antiba sa tvravom Kare u pozadini.
Pruih spravu Endeli.
Naravno, svata se moe rei za fotografiju, ali vjerujem da ova nije
lagala.
Kler je iva, izjavio sam jednostavno.
Ona je na kratko pogledala fotografiju prije nego to e iz sve snage
zavitlati moj telefon na trotoar.
Gubite se odavde! Vi ste prevarant! povikala je na sav glas prije
nego to je zajecala.
 11

ene koje nisu voljele mukarce

Krv na snijegu, vrlo isto.

Crveno i bijelo, bilo je vrlo lijepo.
an iono

1.
Stop tata! Teo oce sam! Teo oce sam!
Sjedei na svojoj stolici za bebe, moj sin mi je iz ruku istrgao plastinu
kaiicu da bi sam zavrio pire sa unkom. Poto sam provjerio da mu je
portikla dobro privezana, uzeo sam kaipirinju 14 u nedostatku kofe s
kokicama i, kao u bioskopu, gledao ga kako nemilice prosipa hranu.
Pokreti su mu jo bili nesigurni. Nos, brada, kosa, pod, stolica: imao sam
utisak da pire zavrava svuda samo ne u njegovim ustima. Ali to ga je
izgleda zabavljalo, a mene je zasmijavalo.
Miris Italije je lebdio u vazduhu. Bili smo pod svodovima atrijuma
Brid kluba. Luka zelenila i spokoja usred Njujorka. Bukoliki i
vanvremenski pejza koji je sam po sebi opravdavao vrlo visoku cijenu
hotela.
Suda..., ree Teo.
Eh, da, veliki moj: svuda si zamazao. Nema ime da se pohvali.
Hoe li jedan jogurt sada?
Ne, oce sidze!
Nisam uo: molim te.
Moim te, tata, oce sidze.
Nema veze, uzee jogurt kasnije. Obrisao sam ga salvetom, teak
poduhvat jer je Teo vrtio glavu na sve strane da bi mi se izmaknuo. Zatim
sam mu skinuo portiklu, podigao iz stolice i pustio ga da skakue u ovom
idilinom ambijentu, meu palmama, egzotinim biljem i avoljim
brljanom koji se slivao sa zidova.
U sreditu atrijuma, statua umornog anela, isklesana u mermeru i
impresivna fontana u dva nivoa okruena ivom ogradom i cvijeem.

14
Najpopularniji koktel Brazila. - Prim. prev.
Posmatrao sam sina kako se provlai izmeu briljivo potkresanih
bunova koji su obrazovali geometrijske motive podsjeajui na lavirint.
Prizor iz Kubrikovog Isijavanju mi je proao kroz glavu i podila me je
jeza.
Nemoj mnogo da se udaljava, Teo, vai?
On se okrenuo i uputio mi neodoljivi osmijeh mahnuvi mi kratko
rukom.
Uzeo sam telefon i ustanovio tetu koju je pretrpio nakon Endelinog
postupka. Ekran je bio naprsao, ali ga je maska dovoljno zatitila tako da
je i dalje radio. Konektovao sam se na vaj-faj hotela i tokom deset minuta
uzaludno pokuavao da pronaem trag Olivije Mandelon, Klerine
prijateljice, jedinog svjedoka njene otmice. Sumnjao sam da poslije vie od
deset godina moe da mi saopti neto odluujue, ali bio je to jedan od
rijetkih tragova koji mi je preostao. Moral mi nije bio na zavidnom nivou.
Nisam prestajao da mislim na Kler, otete po drugi put u svom ivotu.
Jedna konobarica se nagnula ka meni.
Neko vas trai, gospodine Bartelemi.
Okrenuo sam se prema ulazu koji se nalazio pored koktel bara. Bila je
to Gledis, najmlaa sestra Karlajl. Svoju bijelu haljinu zamijenila je
konom rokerskom jaknom, arenim kombinezonom sa psihodelinim
printom i parom vrtoglavo visokih potpetica. Posmatrao sam je dok se
primicala, kao maka, kreui se graciozno meu marokanskim lampama
koje su oznaavale prolaz poploan terakotom usred travnjaka.
Laknulo mi je to je vidim. Prije nego to sam napustio njihovu kuu,
na brzinu sam navrljao adresu hotela na mojoj vizit karti koju sam
umetnuo ispod ae, na stolu na tremu.
Dobro vee, Gledis, hvala to si dola.
Smjestila se na stolicu od trske isped mene, ali je i dalje utala.
Vrlo dobro razumijem reakciju vae sestre.
Endela misli da ste prevarant koji pokuava da nam izvue novac.
Ne elim novac.
Znam. Ukucala sam vae ime na internetu. Vjerujem da dobro
zaraujete.
Konobarica je prila. Gledis je naruila zeleni aj sa nanom.
Pokaite mi ponovo fotografiju, zatraila je.
Pruio sam joj moj telefon i prelistao nekoliko snimaka sa Kler. Ona ih
je gledala, hipnotisana, sve dok joj se oi nisu napunile suzama.
Ako ne elite novac, ta onda hoete?
Vau pomo, da pronaem enu koju volim.
 Drei Tea na oku, koji je bio oaran tigrastom makom iz hotela, bilo
mi je potrebno dobrih petnaest minuta da bih joj do tanina objasnio
svoju potragu. Od mog susreta sa Kler i nae svae na jugu Francuske sve
do spleta okolnosti koje su me dovele u Njujork. Jedino sam izostavio
Klerinu trudnou da je ne bih previe opteretio.
Upijajui svaku moju rije, sluala je moju priu s nevjericom i
divljenjem. Gledis je bila inteligentna djevojka. Malo je razmislila, a potom
primijetila:
Ako je to to mi kaete istina, ne vidim zato niste obavijestili
policiju.
Zato to Kler to ne bi voljela da uradim.
Kako moete da budete tako sigurni u to?
Razmislite. Prije skoro deset godina, ona je pokuala da izbjegne
policiju! Hou da potujem tajnu koju se toliko trudila da sakrije.
Dovodei njen ivot u opasnost? uzviknula je.
Nisam imao odgovor na to pitanje. Napravio sam izbor za koji sam
mislio da je najmanje lo. Sada sam bio rijeen da ga sprovedem do kraja.
inim sve to mogu da bih je pronaao, objasnih. Ovdje u
Harlemu?
Mislim da jedan dio objanjenja njenog nestanka treba traiti ovdje,
da. U njenoj prolosti.
Ali vi ste pisac romana, niste istraitelj.
Suzdrao sam se da joj ne kaem da se u mojoj glavi to ne razlikuje
toliko. Umjesto toga, pokuao sam da je razuvjerim.
Mark Karadek, jedan od mojih prijatelja, policajac na glasu, nastavlja
da vodi potragu u Francuskoj.
Pogledom sam potraio sina. Upravo je pokuavao da se popne na
jedan up od terakote, dvaput vei od njega. Vodi rauna, Teo. Samo ti
priaj, tata...
Gledis je zatvorila oi da bi bolje razmislila. Umirujue pljuskanje
fontane podsjealo me je na cd-ove za relaksaciju koju su putali u
ekaonici kabineta za akupunkturu u koji sam odlazio.
U dubini due, uvijek sam sauvala traak nade da je Kler iva,
povjerila se. Imala sam dvadeset etiri godine kada je moja sestriina
oteta i sjeam se da sam u nedjeljama koje su uslijedile, ja...
Gledis je traila rijei.
... esto imala osjeaj da me neko uhodi. To se nije zasnivalo ni na
emu konkretnom, ali bilo je tako stvarno. Pustio sam je da nastavi.
 ak i kad su pronali njen DNK kod tog pedofila, pomislila sam da
nedostaje vie dijelova slagalice.
Bilo je to zaprepaujue: taj isti osjeaj javljao se kod svih onih kojih
se blie ticala ova istraga.
Zaista ne znate ko je Klerin otac?
Ne, i mislim da to nema znaaja. Dojs je imala ljubavnike, ali se nije
vezivala. Dobro ste shvatili: u porodici, mi smo slobodne ene, u
plemenitom smislu te rijei.
Otkud vam ta mrnja prema mukarcima?
Nije to mrnja. Naprosto volja da se ne bude rtva.
rtva ega?
Vi ste obrazovan ovjek, Rafaele. Ne treba ja da vam objanjavam da
se u svim ljudskim drutvima i u svim vremenskim razdobljima vri
dominacija mukaraca nad enama. Nekakva superiornost, toliko
utvrena u duhovima da se ini prirodnom i oiglednom. A jo ako tome
pridodate to to smo crnkinje...
Ali nisu svi mukarci takvi.
Pogledala me je kao da ne razumijem ba nita.
Nije to pojedinano pitanje ljutnula se ona. To je pitanje drutvene
reprodukcije, pitanje... Dobro, zaboravite: nadam se da ste bolji istraitelj
nego sociolog.
Otpila je jedan gutljaj aja prije nego to je otvorila svoju lijepu tanu
od dreavo crvenog pitona.
Ne znam tano ta ovdje traite, ali fotokopirala sam vam ovo,
saoptila je vadei jednu kartonsku fasciklu.
Prelistah prve stranice. Bili su to pravni spisi koje je nekada Endela
dobila zahvaljujui advokatu koga je bila angaovala.
Tu nije itav policijski dosije, ali imate nov pogled na stvari. Mogue
da ete otkriti neku pojedinost koja je nama promakla.
Gledis me je na trenutak odmjerila, zatim je odluila. Imala je neto
drugo za mene.
A poto ste spremni da istraujete, mogli biste malo da obiete
mjesto, savjetovala mi je pruajui mi klju koji je visio na jednom
reklamnom privjesku.
O emu se radi?
O skladitu za namjetaj u kome je sauvan dio stvari od Dojs i
njene kerke. Otiite tamo. Moda ete neto pronai.
Zbog ega tako mislite?
 Nekoliko nedjelja nakon smrti Dojs, iznajmili smo prostor u ovom
lokalu da bismo tu ostavili neke stvari. Onog dana kad smo otili na to
mjesto, boks koji smo bile rezervisale nije na kraju bio na raspolaganju
zato to se prethodni vlasnici nisu na vrijeme iselili. Smanjivi kiriju,
vlasnik nam je predloio da privremeno uzmemo drugi lokal.
Priala je tako brzo da sam imao potekoe da je pratim, ali se kraj
njene prie pokazao zanimljivim,
I pogodite? Sutradan je boks koji je trebalo da bude na, bio potpuno
spaljen. To je previe sluajnosti, zar ne?
ta su to mogli da trae da bi ga uklonili?
Na vama je da otkrijete, gospodine romansijeru.
Gledao sam je ne izustivi nita jo nekoliko sekundi. To mi je prijalo
jer me je po izvjesnim izrazima lica podsjeala na Kler.
Ona me podsjea koliko mi ti nedostaje.
Hvala to ste mi se povjerili.
Gledis se sumnjiavo nadurila prije nego to me je pogledala pravo u
oi.
Povjeravam vam se zato to ne mogu da uinim drugaije, iako nisam
jo uvijek ba sigurna da je djevojka o kojoj mi priate, zaista Kler. Ali
upozoravam vas: bilo je potrebno deset godina da Endela i ja oplaemo
nau sestru. Danas obje imamo djecu i neu dozvoliti da mi jedan
prodavac nade srui dom.
Ne prodajem ja nita, branio sam se. Vi ste romansijer. Prodajete
lijepe prie.
Vidi se da niste itali moje knjige.
Ukoliko je Kler iva, pronaite je, to je sve to traim od vas.

2.
Kia je padala otkako je Mark izaao iz Nansija.
I sad Jovo nanovo. Ponovo jedan i po sat puta prema istoku, ali manje
prijatna vonja nego tokom poslijepodneva zbog velikog broja teretnjaka i
klizavog kolovoza.
Policajac se vratio u andarmeriju Falsbura. Kao to je i sumnjao,
Mizelije je bio odsutan, ali je Solveg ostala prekovremeno, konektovana na
Fejsbuk, za ekranom svog kompjutera.
Dakle, kapetane, rijeili ste da prenoite u naem lijepom regionu?
Karadek nije bio raspoloen za alu: Gdje se nalazi Mizelije?
Pretpostavljam da se vratio kui.
 Gdje je to tano?
andarka je uzela list papira iz maine za fotokopiranje da bi mu na
brzinu nacrtala plan podigavi ruku.
Pukovnik stanuje ovdje, objasni ona oznaivi krsti olovkom. U
Kiratu, zabaenom mjestu izmeu Stenbura i Atmata.
Nalaken na prijemni pult, policajac je izmasirao sljepoonice da bi
otjerao poetak migrene. Sva ova skoro ista imena, koja zvue alzaki,
poinjala su da mu idu na ivce.
On stavi plan u dep, zahvali Solveg i nastavi put po pljusku. Dok je
prevaljivao trideset kilometara, skoro se smrailo. U tami mu se upalila
lampica za ulje. Maler! Ve mjesecima je njegov rend rover imao
problema s oticanjem ulja, ali se on pobrinuo da ga lino opravi prije
nego to je poao iz Pariza. Prekrstio je prste da se kvar ne bi pogorao.
Poslije nekoliko kilometara, lampica se ugasila. Lana uzbuna. Njegova
kola su bila njegova slika i prilika: umorna, rasklimana, podlona da se
pokvare i pri blaem udaru, ali naposljetku neunitiva.
Slijedei uputstva andarke Solveg, on je siao sa puta D6 da bi
krenuo uskim zemljanim putem koji je zalazio u umu. U trenutku kad je
ve pomislio da se prevario, prolaz je iznenada izbio na mali proplanak u
ijem se sreditu nalazila alzaka farma s drvenom konstrukcijom. Stara
seoska kua koja je bila blie ruini nego prizoru iz asopisa
Art&Dekorasjon.
Kia je bila prestala. Karadek se parkirao i napravio nekoliko koraka
po blatnjavoj zemlji. Sjedei ispred ulaza na niskoj stolici, pri svjetlosti
ogoljene sijalice, Frank Mizelije je u tom trenuku praznio pakovanje piva.
Oekivao sam te, kapetane. Znao sam da e ponovo doi, stade da
ga uvjerava dobacivi mu jednu konzervu. Mark je uhvati u letu.
Doi da sjedne, predloi, pokazavi mu jednu lealjku na
rasklapanje od kedrovine koju je bio stavio pored sebe.
Karadek je vie volio da ostane da stoji i upalio je cigaretu. andar se
zakikota.
uta torba, naravno! Tu sam zakazao, kao novajlija.
Mark nije ni trepnuo. Kao u pritvoru, Mizelije je bio pijan. Vie nije
bilo potrebe da umnoava pitanja, bilo je dovoljno samo da slua
odgovore. Malo po malo, andar je poloio karte na sto.
Trebalo je da me vidi u to vrijeme. Nisam bio ispiutura kakvu ima
pred sobom. Bio sam oenjen, imao sam sina. Bio sam dobar policajac s
ambicijama. Dodaj mi cigaretu, molim te!
Mark mu prui svoju paklicu i upalja. Mizelije zapali kraj cigarete,
povue dug dim i poto je na trenutak uivao u tome, on izbaci dim.
 Hoe da zna ta se zaista desilo te famozne veeri, zar ne? Tog
udnog etvrtka, 25. oktobra 2007, proveo sam vee u Mecu, u stanu moje
ljubavnice ili, prodavaice u Galeri Lafajet. Poznat ti je izraz: Dok tri za
mnom, bjeim od tebe, kad bjei od mene, trim za tobom. On je dobro
oslikavao na odnos. Po ko zna koji put smo se posvaali. Ovoga puta smo
pretjerali s kokainom i alkoholom. Sjeo sam u kola oko ponoi. Bio sam
pijan i skroz drogiran. Poetak mog kraha.
Povukao je dug dim iz cigarete i otpio gutljaj piva prije nego to e
nastaviti:
Vozio sam ve skoro sat vremena kad se to desilo. Bio sam mortus
pijan tako da sam pogrijeio put i pokuavao da izaem na glavni. Tada je
ona istrala pred moj auto, izbivi niotkuda i ukipila se poput srne pod
svjetlima mojih farova.
Kler Karlajl, naslutio je Mark.
Tek kasnije sam saznao kako se zvala. Bila je sva prozrana, oskudno
odjevena u donji dio pidame i majicu. Bilo je u isto vrijeme i uasno i
lijepo. Nagazio sam na konicu iz sve snage, ali sam je udario i ona se
sruila na zemlju.
Zastao je da bi kao dijete rukavom obrisao nos koji je curio.
Nisam znao ta da radim. Izaao sam iz kola i nagnuo se nad nju. Bila
je klinka, lijepa meleskinja, vrlo mrava. Mora da je imala petnaest ili
esnaest godina. Jedna uta platnena torba je bila na zemlji pored nje. Na
poetku sam vjerovao da sam je ubio, ali kad sam pribliio lice njenim
grudima, shvatio sam da die. Imala je na nekoliko mjesta poderanu kou,
ali nije bilo vidljivih povreda.
ta si uradio?
Lagao bih ako bih ti rekao da nisam pomislio da pobjegnem. Ako
pozovem vatrogasce ili hitnu pomo, iskrcala bi se andarmerija. Dali bi
mi da duvam u balon i testirali pljuvaku. andar sa dva grama alkohola i
punim nosom praha je otpisan. Takoe bih morao da se pravdam eni
kojoj sam rekao da radim do kasno.
Dakle?
Uhvatila me je panika. Uzeo sam malu u naruje i stavio je na zadnje
sjedite. Pokupio sam torbu i nastavio putem prema Savernu ne znajui
tano ta da radim. Usput se u meni javila radoznalost da zavirim u njenu
torbu da bih vidio da li ima dokumenta i tada... Majko mila! Nikada nisam
vidio toliku lovu u svom ivotu. Desetine svenjeva. Stotine hiljada eura.
Novac za otkup malog Boasoa...
Mizelije potvrdi.
 Pretrnuo sam. Sve to nije imalo nikakvog smisla. ta je ta djevojka
radila s tolikom sumom novca? Vie sam volio da o tome i ne razmiljam.
Imao sam preih stvari. udno, vidi, zato to mi se usput probudila nada.
Jo sam mislio da mogu da promijenim stvari. Moja svastika je bila
medicinska sestra u bolnikom centru u Savernu. Dvoumio sam se da li da
je pozovem. Na kraju sam izabrao drugo rjeenje: da bih izbjegao da me
primijete, ostavio sam klinku i torbu iza bolnice, kod perionice. Potom
sam otiao. Vozio sam nekoliko kilometara prije nego to sam pozvao
bolnicu prikrivi broj da bih ih upozorio na prisustvo povrijeene osobe i
odmah sam spustio slualicu.
andar je isisavao konzervu kao to se doliva gorivo u motor. Njegovo
podnadulo lice se znojilo krupnim grakama znoja. Njegova slubena
neboplava koulja bila je raskopana sve do pupka, otkrivajui dlake
prosijedog tepiha.
Sutradan, u cik zore, pojurio sam u bolnicu. Pod izgovorom neke
bezvezne istrage o krai ljekova koja se odigrala prije vie mjeseci u
izvjesnim skladitima regiona, mogao sam da postavljam pitanja osoblju i
brzo shvatio da djevojka nije bila tamo. Ispitao sam svastiku u strogoj
tajnosti. Ona mi je potvrdila da je centrala primila moj poziv od prethodne
veeri, ali da medicinski tehniari nisu pronali nikoga na naznaenom
mjestu. Nisam mogao da vjerujem da je klinka uspjela da prikupi snagu i
ode! Sreom, mislili su da je to jedan od onih izmiljenih poziva kakve su
esto dobijali, tako da nikada nije zabiljeeno niti ikome javljeno.
Kia je ponovo poela da pada. Lie je utalo. U takvoj tmini, itava
uma okolo je poela da pritiska i uznemiruje. Pojas biljnog utvrenja,
gustog ali nelojalnog, koji nije u stanju da sprijei eventualnog neprijatelja
da se provue sve do kue. Krupne kapi slivale su se niz Karadekovo lice i
ramena, ali nestrpljiv da sazna nastavak prie, izgledao je da to ne
primjeuje.
Obrt dogaaja me je prevaziao. Uznemiren, vratio sam se na put
gdje sam oborio djevojku i tada sam primijetio stub dima koji se dizao iz
ume.
andar je izgleda proivljavao ove trenutke grozniavo i kao u bunilu:
im se saznalo ta se desilo u toj brvnari, shvatio sam da je mala bila
Kiferova rtva koja je uspjela da mu pobjegne! Zbog sporih DNK analiza,
trebalo je ekati dvije sedmice da bi se saznalo njeno ime: Kler Karlajl. Svi
su mislili da je mrtva, ali ja sam znao da to nije bilo tano! Uvijek sam se
pitao ta je bilo sa njom i kako je uspjela da se provue kroz iglene ui.
Nisam razumio zato niko nikada nije spominjao astronomsku koliinu
kesa koju je Kifer drao kod sebe i koju mu je ona oigledno ukrala.
Odgovor mi je konano donio na tacni Maksim Boaso... devet godina
kasnije.
Bezosjeajan, nepominog lica, Karadek je nastavio s pitanjima:
Osim novca, da li je bilo jo neega u torbi?
A?
Razmisli.
Mizelije se muio da se sabere.
Hm.... da, telefonska kartica i nekakva debela sveska s tvrdim
koricama u plavom omotu.
Da li si proitao ta je pisalo u njoj?
Ne, imao sam prea posla, ovjee!
Kia je poinjala da pada sve jae. Smatrajui da je ve dosta saznao,
Karadek je podigao kragnu, okrenuo se i otiao.
Mizelije ga je pratio sve do kola, vukui korake kroz blato, alei :
Da li je jo iva? Ta djevojka! Siguran sam da zna, kapetane. Moe li
to samo meni da kae, a? Meu nama, policajcima.
Mark je uskoio u rend rover i ne pogledavi kolegu.
Ta pria me je unitila! doviknuo je u trenutku kad je Mark palio
motor. Da sam obavijestio hitnu pomo kad sam je oborio, ispitali bi je i
spasili bi ostale djevojke! Doavola! Nisam mogao da znam!
Dip je ve bio daleko, ali andar je nastavio da se obraa Karadeku:
Nisam mogao da znam! urlao je. Oiju prepunih suza i potpuno
krvavih.

3.
No i komarci su uzalud pokuavali da nas otjeraju iz atrijuma, nismo
smo se povukli. Salon Brid kluba je bio udobno i uukano utoite s
priguenim svjetlima, bogato rezbarijom i starim tepisima, koji je mamio
da utonete u jedan od dubokih kaua. Svaki put kad bih se naao u ovoj
prostoriji, ukraenoj sitnicama, koliko neobinim toliko i raznovrsnim,
imao sam utisak da sam u gostima kod nekog engleskog istraivaa koji se
upravo vratio iz ekspedicije. Neto izmeu Kentaur kluba, dragog Blejku i
Mortimeru, i biblioteke Henrija Higinsa u Maj Fer Lejdi.
Teo je priao kaminu i domogao se araa.
Ne, ne, spusti to, mili! To nije za djecu!
Umijeao sam se prije nego to se povrijedi i ponio ga da bih ga stavio
da sjedi pored mene dok ja pomno prouavam dosije koji mi je Gledis
uruila. Ve sam ga jednom preao, ali sam bio razoaran formom:
fotokopije fotokopija su bile crno-bijele. Gotovo neitljive stranice
propraene gomilom tehnikih izraza na engleskom.
Preao sam pravo na elemenat koji je pobudio moju radoznalost:
prepis poziva na 911, broj hitne pomoi. Godine 2005, 25. juna, u 3 asa
po podne, jedan enski glas je obavijestio o nasilnom napadu u broju 6,
Bilberi strit, Dojsinoj kui. Spremaju se da je ubiju! Doite brzo! molio
je glas. Potraio sam u svenju papira onaj koji odgovara izvjetaju s
autopsije Dojs. Njena smrt je nastupila u 4 asa poslije podne s moguom
grekom od bar dva sata.
Oce sidze tata! Mojim te!
Teo mi je ostavio oko dva i po minuta odmora - to jest itavu vjenost.
Oslobodio sam ga i nastavio da itam.
Policijsko vozilo je bilo poslato kod Dojs. U 15:10 sati, dva patrolna
policajca, oficiri Pauel i Gomez, intervenisali su na licu mjesta. Kua je
oigledno bila prazna. Ispitali su prilaz kui ne naavi nita sumnjivo.
Kroz staklo su pogledali unutar salona, kuhinje, kupatila i sobu u
prizemlju ne uoivi nita uznemirujue. Nikakav trag provale, napada, ni
krvi. Zakljuili su da se radi o neijoj neslanoj ali. Zlonamjerni poziv
kakve su policajci dobijali na desetine u to doba, naroito u Harlemu.
Uspostavljanje nulte tolerancije, od strane gradonaelnika Rudolfa
ulijanija, to je nastavio njegov nasljednik, povuklo je itav niz
postupaka: kontrole izgleda pojedinca i njegove boje koe, pretjerane
revnosti, politiku brojki, ije su prve rtve bili crnci i Latino stanovnitvo.
Zaetak onoga to e se kasnije desiti Fergusonu. Oajni zbog policijskog
progona, odreeni stanovnici etvrti su rijeili da uzvrate i iskomplikuju
zadatak organima reda tako to su im upuivali luckaste pozive. Ovakvo
ponaanje nije potrajalo, ali je tog ljeta doivjelo vrhunac.
Ipak, poziv je zabiljeen. Dolazio je iz jedne telefonske govornice
Louer Ist Sajda, smjetene na uglu Boverija i Bond strita. Dakle, na dobrih
petanestak kilometara od Harlema.
ta se iz ovoga zakljuuje? Da je poziv bio neslana ala? Ako to nije bio
sluaj, to je znailo da ena, koja je nazvala 911 ni u kom sluaju nije bila
svjedok oevidac navodnog napada na Dojs. Kako je ona onda bila
upoznata sa napadom? Moda zato to ju je Dojs upozorila preko
telefona? Ali zato u tom sluaju Dojs sama nije pozvala 911? I zato
policajci koji su pourili na lice mjesta nisu nita opazili? Vrzino kolo.
Neko oigledno nije govorio istinu. tavie, debelo je lagao.
Podigao sam glavu. Moj sin je upravo armirao jednu lijepu riokosu
koja je pijuckala martini pored kamina. Mahnula mi je srdano rukom,
uputio sam joj utiv osmijeh, sjetivi se T., mog prijatelja pisca,
razvedenog, mao tipa, koji je tvrdio da je njegov sin od dvije godine pravi
magnet za ribe i da ga je vodio uvijek sa sobom kad eli da meka
enske.
Ponovo sam se udubio u moj dosije. Policajac koji je svojevremeno bio
zaduen za istragu o smrti Dojs, bila je jedna ena koreanskog porijekla:
detektivka Mej Su-Jun. Ona je zahtijevala detaljnu analizu Dojsinih
telefonskih poziva, fiksnih i mobilnih. Detaljni telefonski listinzi su
pokazivali da je jutro prije svoje smrti, Dojs kontaktirala izvjesnog
Marvina Tomasa, dvadeset sedam godna, ve vie puta osuivanog zbog
sluajeva preprodaje narkotika i nasilne provale. Diler se pojavljivao u tri
maha meu telefonima koje je okrenula Dojs u posljednje dvije nedjelje
svoga ivota. Mej Su-Jun je naredila njegovo hapenje prvog ponedjeljka
koji je uslijedio.
Na papiru je Marvin Tomas bio idealni krivac: prilino nabijen
krivini dosije i ranije poznati sluajevi nasilnitva. U pritvoru je priznao
da je prodao znatne koliine heroina Dojs Karlajl, ali je izuzet od sumnje
u vezi sa eventualnim napadom. Tomas je imao neoborivi alibi: u trenutku
Dojsine smrti, on se nalazio sa dva pajtosa u Nju Dersiju, u Atlantik
Sitiju. Vie kamera za nadzor je snimilo njegovo svadljivo ponaanje u
jednom hotelu, u spa centru i kazinu. Puten je na slobodu.
Nakon toga, konani izvjetaj s autopsije je potvrdio tezu o
predoziranosti i u odsustvu elemenata koji bi tvrdili suprotno, porunica
Su-Jun je predloila zatvaranje sluaja.
Izmasirao sam sljepoonice. Nisam vie mogao da izdrim na nogama
i bio sam frustriran. Saznao sam mnogo stvari, ali mi to nije pomoglo da
napredujem u istrazi. ta sada da radim? Da potraim dilera? Da pokuam
da dobijem preciznija svjedoenja od oficira Pauela i Gomeza? Da
kontaktiram Mej Su-Jun? Nijedan od ovih tragova mi nije izgledao pravi.
Sluaj je imao jedanaest godina. Brzo je zatvoren. Bilo je malo ansi da se
protagonisti tog doba s preciznou sjete. A da ne raunam da mi je
nedostajalo vremena i da nisam imao svoje veze u lavirintu NYPD-a 15.
Cuca, tata!
Moj sin je prestao da se pravi vaan i vraao se domu trljajui oi. Dok
sam preturao po depovima u potrazi za maginom cuclom, osjetio sam
klju od skladita namjetaja koji mi je povjerila Gledis.
Bilo je ve kasno, ali mi smo bili u gradu koji nikad ne spava i na
privjesku za kljueve je pisalo: Coogans Bluff Self Storage - Open 24/7.
Problem je to sam ispratio lijepu Marieke i to vie nisam imao
dadilju pri ruci. Nagnuo sam se prema Teu i apnuo mu na uvo: Zna ta,
stari moj? Malo emo se proetati nas dvojica.

15
Njujorki policijski odsjek. - Prim. prev.
 12

Harlem nou

Doi e smrt i imae tvoje oi.

ezare Paveze

1.
Najednom sleen, Frank Mizelije je ostavio svoje konzerve piva na
ploice kojima je bio obloen pod i vratio se unutra.
Njegov salon je bio njegova slika i prilika: pohaban, oronuo, patetian.
Prostorija s niskim plafonom, u neredu, puna drvenarije koja se ljutila i
ukraen lovakim trofejima po kojima je napadala praina: preparirana
glava divlje svinje, jelenski rogovi, preparirana umska jarebica.
Upalio je vatru u kaminu i uzeo gutljaj rizlinga, ali to mu nije bilo
dovoljno da se zagrije i zaboravi na priu o Kler Karlajl. U njegovim linim
rezervama, ostalo je samo malo haia i dvije-tri tablete. Ne ono to mu je
veeras bilo potrebno. Poslao je SMS poruku svom dobavljau, Loranu
Eskou, srednjokolcu, sitnom probisvijetu koga su zvali Eskobar.
Bila je to realnost o kojoj se nije svakodnevno prialo u televizijskom
dnevniku, ali je i u seoskim sredinama droga bila svuda. Meu sluajevima
kojima se bavio Mizelije (provale, nasilnitva, poravnavanje rauna...),
droga nikada nije bila mnogo daleko. ak i u ivopisnim i rascvjetalim
zabaenim mjestacima od tri stotine stanovnika, bilo je bijelog praha
meu ruiastim laticama.
Okej za dva grama, odgovorio je diler gotovo u sekundi. ekajui ga,
Frank se sruio na kau. Saaljevao je sebe, ali samosaaljenje nije bilo
dovoljno da bi pokrenuo i najmanju promjenu u svom ivotu. Iz borbe
koja se u njemu odigravala izmeu volje i umalosti, uvijek je ova
posljednja izlazila kao pobjednik. andar je otkopao koulju i izmasirao
vrat. Teko je disao, bilo mu je hladno. Bila mu je potrebna toplota i
utjeni miris njegovog psa, ali stari Zloko je uginuo prolog proljea.
Tanka je linija razdvajanja. Da li je kriv ili nije kriv? Kako nije
uspijevao da se izjasni o svojoj sudbini, on je zamislio sebe kako se brani
pred zamiljenim sudom. injenice, samo injenice: devet godina prije
toga, oborio je jednu klinku koja nije imala ta da trai na tom putu usred
noi. Odvezao ju je sve do bolnice i obavijestio ih. Naravno, bio je mrtav
pijan, nadrogiran do bola, ali uradio je najhitnije. Poslije, ako je klinka vie
voljela da zbrie, pa nita, onda je ona bila podjednako kriva kao on!
Zauo je zvuk kola koja stiu.
Eskobar ba nije oklijevao.
Mizelije, rob kokaina, ustade u jednom skoku.
Otvori vrata i izae na terasu, razabirajuu jednu siluetu kroz kiu.
Neko mu je krenuo u susret, ali to nije bio Eskobar.
Kad je sjenka poela bolje da se razaznaje, andar je ustanovio da je u
njega upereno oruje.
Preneraeno je otvorio usta, ali nije bio u stanju da izgovori nijednu
rije.
Tanka je linija razdvajanja. Da li je kriv ili nije kriv? Oigledno je neko
drugi odluio umjesto njega. Pognuo je glavu u znak predaje.
Najzad, moda je tako i bolje, pomislio je Frank prije nego to mu je
neko raznio glavu.

2.
Harlem. Devet sati uvee.
Taksi nas je ostavio kod stanice metroa na Aveniji Edkomb. Kugans
Blaf Self Storid, skladite namjetaja koje mi je naznaila Gledis, nalazilo
se u pojasu Polo Graunds Tauersa, skupu skromnih stanova od cigle.
Visoke kule u obliku krsta koje su odavale utisak da se udvajaju do
beskonanosti na iroku trouglastu zonu stisnutu izmeu rijeke, Harlem
River Drajva i 155. ulice.
Vazduh je bio topao i vlaan, etvrt slabo osvijetljena. Brojni stanari
su se, meutim, bili okupili napolju, posjedavi u grupicama po niskim
bedemima i travnjacima.
Atmosfera je bila naelektrisana, ali ne mnogo drugaija od odreenih
krajeva Esona u kome sam proveo mladost. Osim to su ovdje svi bili crni.
Pomislio sam da sam u filmu Spajka Lija. Iz vremena kad je Spajk Li jo
pravio dobre filmove.
U blagoj noi, rasklopio sam kolica i smjestio Tea u njih. Da bih
zabavio sina, gurao sam to malo vozilo uz zvuk formule 1. Ljudi su nas
znatieljno gledali, ali nas nisu dirali.
Poslije nekoliko minuta vrljanja, stigao sam sav zadihan pred zgradu
koju sam traio. Uao sam u lokal i predstavio se. U ove sate, ef je bio
jedan pomalo prepotentni student koji je tapkao po svom mekbuku.
Njegova visoka klimava silueta lelujala je u duksu univerziteta Kolumbija.
Njegovo strogo lice bilo je posuto aknama i uokvireno gustom afro
frizurom, a iza prevelikih naoara iako s debelim okvirima, izvirivale su
guste obrve.
Ovo zaista nije mjesto za bebe, rekao je fotokopirajui moju linu
kartu. Zar ne bi trebalo da je u krevetu?
Na raspustu je. Sutra nema vrtia.
Pogledao me je drsko kao da me pita: Je l se ti to zajebava sa mnom,
ovjee? A tako je i bilo.
Uprkos ovom diskretnom ukrtanju oruja, pokazao mi je na planu
gdje se nalazi sanduk.
Zahvalio sam mu i iznova obiao hangar oponaajui zvuk trkakih
kola.
Auto tata! Blze tata! Blze! dovikivao mi je Teo da bi me ohrabrio.
Stigavi pred garau, odglumio sam bono zanoenje prije nego to
sam zaustavio bolid. Zatim sam izvadio sina iz kolica i podigao gvozdenu
zavjesu.
Naravno, bilo je praine, ali manje nego to sam pretpostavljao. Ponio
sam Tea u naruju (koji je i sam u naruju nosio Fifija, svoju omiljenu
igraku), upalio sam svjetlo i uao unutra.
Uspomena na prolost.
Trebalo je da imam na umu kontekst u kome su sakupljane sve ove
stvari. Endela i Gledis su uskladitile ove stvari poslije smrti Dojs, 2005.
Dvije godine prije nego to uzet Klerin DNK kod Hajnca Kifera. U to
vrijeme, sestre su nesumnjivo jo gajile malu nadu da e pronai djevojku
i da e joj imovina njene majke jednoga dana pripasti.
Sanduk je bio prostran, ali u neredu. Hodao sam po tom haosu sa
sinom, kao da sam ga poveo da istraujemo Ali-babinu peinu.
Uvijek spreman za avanturu, Teo se oduevljavao svime to bi mu
iskrslo pred oi: namjetaj od obojenog drveta, bicikl, trotinet, odjea,
kuhinjski pribor.
Oce sidze tata, mojim te!
Spustio sam ga na pod da bih ga ostavio da se igra. Tako e poslije biti
miran i moi e dugo da spava kad se vratimo u hotel.
Ozbiljno sam prionuo na posao. Ovdje je bilo neeg dovoljno
sumnjivog ili opasnog da bi se neko izlagao opasnosti da podmetne poar.
DVD-ovi, CD-ovi, novine, knjige. Mnogo eseja i romana i to ne bilo
kojih: Popularna istorija Sjedinjenih Drava Hauarda Zina, Proizvodnja
pristanka Noama omskog, Dungla Aptona Sinklera, Ljudi s dna Deka
Londona, No Logo Naomi Klajna. Takoe biografije: Lusi Stoun, En
Brejden, Bil Klinton, Malkolm X, Devetoro iz Liti Roka, Cezar avez.
Pronaao sam ak i jedan primjerak Muke dominacije, Pjera Burdijea, na
engleskom. Poput svojih sestara, Dojs Karlajl je bila obrazovana ena s
feministikim stavovima i bliska krajnjoj ljevici, to nije bilo tako
uobiajeno u Sjedinjenim Dravama.
Pronaao sam takoe odjeu za djevojice koja mora da je pripadala
Kler, kao i njene kolske knjige. Pomalo uzbuen, prelistavao sam njene
kolske sveske popunjene marljivim rukopisom. Meu ostalim zadacima,
zastavo sam na jednom sastavu koji je ona sastavila: Zato elim da
postanem advokat. Izdano iznoenje argumenata gdje je takoe citiran
Ralf Nejder kao i Atikus Fin (bilo je to 2005. godine, mnogo prije nego to
je Amerika otkrila koji je to pokvarenjak u stvari bio). Prelazei ove
redove, sjetio sam se neega: Marlena Delatur mi je potvrdila da je Kler
htjela da postane advokat. U trenutku njenog nestanka, to je ve izgleda
bio sazreo i dobro razraen profesionalni projekat. Zbog ega se na kraju
opredijelila da postane ljekar? Njeno tamnienje, nesumnjivo. elja da
pomogne drugima na konkretniji nain. Pohranio sam informaciju,
meutim, u jednom dijelu moje glave i nastavio potragu.
Poslije etrdeset i pet minuta Teo je bio iscrpljen. Poto se svuda
vukao, bio je prljav kao prase. Spustio sam naslon i stavio ga da legne u
kolica. Potom je nedostojni otac kakav sam bio, postao jo neodgovorniju
tako to mu je dao da gleda crtani film na svom oteenom ajfonu da bi mu
pomogao da se uspava.
Moda u ovdje provesti no, ali nije dolazilo u obzir da odem sa
ovoga mjesta bez iega. Imalo je ta da se radi. Papirologija u neredu:
fakture, bankovni izvodi, rauni itd. Sreom, Dojs je bila uredna i
postarala se da sloi svu arhivu u kartonske fascikle.
Dakle, dok je moj sin spavao snom pravednika, ja sam sjeo u turski
sijed i krenuo da prekopavam. Nije bilo nieg naroito upadljivog. Dojs je
godinama radila kao kolska bibliotekarka u jednom koledu u okolini.
Njena majka, koja je bila prava vlasnica kue, izdavala ju joj je da bi mogla
da preivi. Ova je malo troila, nije imala drugih izvora zarade osim svog
zanimanja. Neto mi je privuklo panju usred te papirologije: niz lanaka
koje je ona isijecala iz novina Njujork Herald i koje je uvala u jednoj
providnoj fascikli. Preletio sam preko naslova: Prezaduenost srednje
klase, Nejednakosti dostigle rekord u Americi, Pristup abortusu jo
nedostiniji, Polovina lanova Kongresa su milioneri, Volstrit protiv
Mejnstrita. ta je bilo zajedniko ovim lancima osim njihovog
naprednog karaktera? Poto sam ih proitao uzdu i poprijeko, nisam
pronaao nita.
Ustao sam da bih se malo istegao. Teko je ne obeshrabriti se. Moda
je Mark neto pronaao sa svoje strane? Pokuah da ga pozovem, ali nije
bilo mree u podrumu.
 Ponovo sam se udubio u Dojsine dosijee. Uputstvo za montiranje
Ikeinog ormara, naznake o funkcionisanju i garantni listovi: rerna, mobilni
telefon, maina za pranje vea, automat za kafu... Stop. Vratio sam se
unazad. Obavjetenje koje je privuklo moju panju bilo je ono o pripejd
telefonu. Raun iz kase koji je ostao priheftan imao je datum 30. maj 2005.
Dva dana poslije otmice Kler!
Podigao sam se, na vrhuncu uzbuenosti. U pojedinostima istrage
koje mi je Gledis povjerila, dobro sam primijetio da su policajci pomno
pregledali Dojsine telefonske listinge i fiksne i njene zvanine mobilne
linije. Ali ona je oigledno imala jo jedan telefon. Model bez pretplate, s
pripejd karticom, koja je mnogo komplikovanija da joj se ue u trag. Ono
to je najvie zbunjivalo, nije toliko postojanje tog telefona koliko
injenica da ga je Dojs uzela nekoliko desetina sati nakon otmice Kler.
Pretpostavke su se reale u mojoj glavi, ali sam se trudio da me ovo suvie
ne ponese. S novim arom sam se bacio na posao. Jedna ansa priziva
drugu.
Odjea.
Jedna vana epizoda u mojoj mladosti odigrala se zbog jednog odijela.
Moja majka koja je strahovala da je moj otac vara, uvela je jedan razraeni
sistem za nadgledanje (govorim vam o praistorijskom vremenu, prije
interneta, Fejsbuka, softvera za pijuniranje i sajtova za susrete). Moj otac
je bio vrlo oprezan, ali jedanput mu se omaklo. Dovoljno je uvijek
jedanput. Raun iz hotela zaboravljen u odijelu. Moja majka je naletjela na
njega kad je nosila odijelo na hemijsko inje. Kako nije podnosila da ivi
u lai, napustila je mua, odrekla se toplog doma i lagodnog ivota kakav
smo imali u Antibima. Vratila se u Pariz - ili prije u parisko predgrae. A ja
sam je pratio. Bio sam prisiljen i natjeran da napustim svoje drugove,
spokoj starog koleda Rustan, mogunost odlaska na more svakoga dana,
etnje po borovoj umi ili po bedemima tvrave. Pratio sam je u sivilo i
beton Esona. Jedan dio mene joj se divio zbog ovog izbora; drugi ju je
mrzio.
Primijenio sam isti postupak na Dojsinu odjeu i pretresao depove
svih haljina, svih jakni, sakoa, koulja i pantalona. U njima sam pronaao
kartu metroa, olovku, novac, raune iz kupovine, bonove s popustom,
tampon, kutiju aspirina, vizit kartu...
Vizit kartu koja je sadravala samo ime i jedan telefonski broj.
Paljivo sam je osmotrio:

Florans Galo
(212) 132-5278
 Ovo ime mi je bilo poznato. Sigurno sam ga vidio ili mi ga je neko
nedavno pominjao. Padao sam od iscrpljenosti. Osjetio sam trnjenje u
udovima, praina mi je pekla oi, ali srce mi je jako udaralo. Bio je to
prijatan osjeaj. To da znam da sam dotakao prstom neto znaajno i da
sam ubijeen da u na kraju neto pronai. Shvatao sam Karadekovu
strast prema bivem zanimanju.
Vazduh je postao svjeiji. Pokrio sam sina mojom jaknom i napustio
ovo mjesto natovarivi na kolica to sam mogao vie kartonskih fascikli da
bih mogao jo da ih prouavam u hotelu. Jedan trenutak sam ostao holu
skladita namjetaja - praen pogledom bubuljiavog studenta, koji je i
dalje bio isto onako neblagonaklon da bih naruio vozilo s aplikacije na
mom telefonu. Dok sam ekao, ponovo sam pokuao da dobijem Marka, ali
je moj poziv zvonio u prazno. Na brzinu sam pokuao da pozovem tu
Florans Galo: Broj vaeg sagovornika nije dostupan. Zatim sam dobio
poruku kojom sam obavijeten da su moja kola stigla. Napustio sam pojas
Graunds Tauersa i uao u auto. Voza je bio ljubazan i pomogao mi je da
sklopim kolica i da strpam kartonske fascikle u gepek. Smjestio sam se
pozadi sa Teom u naruju vodei rauna da ga ne probudim. Unutranjost
od koe, klasina muzika, flaa vode. Kola su jezdila kroz no. Speni
Harlem. Aper Ist Sajd. Central Park. I ja sam sklopio oi. Osjeao sam
dragocjeni dah mog sina na mom vratu. Dok sam poinjao da tonem u
slatki dreme, jedan prizor mi je proao kroz glavu i iznenada sam
dobacio vozau: Stop! Zaustavite kola, molim vas!
On je upalio migavac i parkirao se u duplom nizu upalivi stop
svjetla.
Moete li da mi otkljuate gepek?
Izaao sam pravei grimase. Moj sin je zabrinuto otvorio oi: Je l Fifi
tu?
Pa naravno da je tu, odgovorih dohvativi plianu kucu. Zagrli ga
vrsto.
Potraio sam po gepeku i svojom slobodnom rukom dohvatio
providnu fasciklu u kojoj su se nalazili novinski lanci. Sada sam znao ko
je Florans Galo: bila je to novinarka koja je potpisala sve lanke iz Njujork
Heralda koje je isijecala Dojs. Pogledao sam datume papira: svi su bili
napisani izmeu 14. i 20. juna 2005. Period koji se poklapa sa sedmicom
koja je uslijedila poslije dolaska Dojs u Francusku. Prisjeao sam se
prizora iz televizijskog dnevnika u kome sam je vidio skruenu. Jedna luda
pretpostavka pade mi na um: a ta ako je sluaj Kler Karlajl samo tragini
nastavak sluaja Dojs Karlajl? Ako prokletstvo Karlajlovih vodi porijeklo
ne od otmice Kler, ve od drugog, starijeg dogaaja, direktno vezanog za
njenu majku? U svakom sluaju, jedno je bilo sigurno: nalik lutkama
babukama, moja istraivanja su vodila ka viestrukoj istrazi.
Ponovo sam se popeo u kola sa sinom. Saznao sam mnoge stvari te
noi. Najprije da je Dojs nabavila telefon koji se ne moe pratiti, na samo
dva dana poslije otmice svoje kerke. Zatim da je, u nedjelji po povratku iz
ironde, stupila u kontakt sa jednom novinarkom istraiteljkom,
nesumnjivo da bi joj povjerila neto vano.
Nekoliko dana kasnije, bila je mrtva.
Vozilo je krenulo na put. Jeza mi je prostrujala niz kimu.
Nisam imao nikakvog dokaza, ali sada sam bio uvjeren da je Dojs
Karlajl ubijena.

3.
S obzirom da auto-put ima mo da ga uspava kao lo film, Karadek je
rijeio da ide sporednim putevima da bi se vratio u Pariz. Stao je na
benzinskoj pumpi na izlazu iz Vitril-Fransoa. Njegova lampica za gorivo se
opet upalila prije nekoliko kilometara. Pumpa je bila pred zatvaranjem, ali
je malecki koji je upravo zatvarao, pristao da mu natoi pun rezervoar.
Mark mu je pruio novanicu.
Sipaj mi jo goriva u kanticu i stavi u gepek.
U prodavnici je kupio posljednji raspoloivi sendvi. Nordijski
industrijski hljeb i losos krcat otrovima. Izaao je napolje da ga pojede
provjerivi svoj mobilni. Otkrio je SMS poruku od Malike Ferii,
medicinskog psihologa asistenta u prihvatilitu Sveta Barbara. Poruka isto
toliko iznenaujua koliko lakonska:

Ako elite da me pozovete na veeru...

Imam vremena krajem nedjelje.
M.F.

Odmah mu je sjeanje na zanosni miris tijela mlade ene ponovo

zalepralo u mislima. Mirisne note mandarine, kruke i urevka.
Svjetlost u noi njegove due.
Zbunjen pulsiranjem ivota koje je osjetio kako nadolazi u njemu,
suzdrao se da odgovori i okrenuo je Rafaelov broj. Sekretarica. Poruka:
Imam novosti. Teke! Nazovi me da vidim da li si ti neto pronaao s tvoje
strane.
Kafa. Cigarete, ala sa automehaniarem dok je kia ponovo poinjala
da pada.
 Karadek se sklonio u rend rover, dao kontakt i provjerio lampice na
instrument tabli. Krenuo je, zastao na izlazu iz pumpe i to iskoristio da
zapali jo jednu cigaretu. Tu, dok je jo sanjario o Malikinoj poruci, pogled
na neto ga presijee.
Jebote, nije mogue!
Kola koju su upravo prola ispred njega u punoj brzini, bio je crni X6
BMW. Karadek je prepoznao zatamnjena stakla i dvostruku hromiranu
reetku iznad branika. Mogao bi da se opkladi u svoje atribute da je to
auto koji je oteo Kler!
Preavi put da bi krenuo suprotnim smjerom, Karadek je krenuo da
juri za dipom. Nemogue da se radi o istoj sluajnosti. ta je radio taj
terenac u ovom zabaenom kutku? Uspio je da ga sustigne, ali je ostao na
dobrom odstojanju, nadajui se da e prikupiti druge informacije. Ne
dolazi u obzir da dozvoli da bude primijeen.
Ukljuivi ventilaciju, obrisao je zamagljenu oferajbnu rukavom.
Sada je padala teka i uporna kia ibana vjetrom.
Odmah nakon jedne opasne krivine, X6 je skrenuo bez pokazivaa da
bi se otisnuo seoskim putem na kome nije bilo nikakvog saobraajnog
znaka. Karadek je bez oklijevanja poao za njim.
to je vie napredovao, to je put bivao u sve loijem stanju. Nije se
moglo vidjeti na deset metara. Prilaz je bio uzan, oivien grmljem i
stijenama. Iako je dip krio put pred njim, Mark je teko napredovao. Tek
kada je primijetio da e mu biti teko da se okrene, on shvati da je
uhvaen u klopku.
Zapravo, X6 je naglo zakoio.
Naoruana pukom sa pumpom, jedna silueta u tamnom mantilu je
iskoila iz vozila i krenula ka Karadeku. Na svjetlosti farova Mark je
prepoznao to lice. Za ime boje!
Zadrao je dah. U njegovoj glavi su se pomijeale crte etiri ene:
Elize, njegove kerke, Malike, Kler.
Preko puta njega, njegov napada je prislonio puku na rame i
nanianio.
Ne, ovo je previe glupo. Ne moe sada da umre. Ne tako blizu cilja.
Ne prije nego to rijei sluaj Kler Karlajl. Odjeknuo je pucanj od koga
su se kola zatresla i raznio oferajbnu rend rovera.
 13

U oima drugih

Nesrea je [...] zaleeni mulj

crna kaljuga, bolna
krasta koja nas primorava
da napravimo izbor: da joj se pokorimo ili
da je prevaziemo.
Boris Sirilnik

1.
Zovem se Kler Karlajl.
Vjerovatno imam petnaest ili esnaest godina. Sve u stvari zavisi od
broja dana tokom kojih sam ostala zatvorena u tom zatvoru. Dvije stotine?
Tri stotine? est stotina? Nemogue je to stvarno znati.
Iz moje elije ne vidim svjetlost dasna. Nije mi dostupan nikakav sat,
nijedne novine ni televizor. Veinu vremena ivim u magli anksiolitika.
Uostalom, maloprije je, prije nego to e negdje poi - mislim da se
spremao da izae jer je nosio debelu postavljenu jaknu i al... - doao da
mi d injekciju u ruku. Ranije mi je davao tablete, ali je na kraju uvidio da
ih gutam tek svaki drugi put.
Ubod injekcije me je bolio zato to je on bio nervozan i rastresen.
Znojio se, psovao, neprestano mirkao oima. Lice mu je bilo upalo, a
pogled sumanut. Vrisnula sam od bola zbog ega mi je on istog trena
opalio amar i udario pesnicom u grudni ko. Van sebe, ponaao se prema
meni kako prema maloj odvratnoj drolji, potom je izvadio iglu i napustio
prostoriju zalupivi vrata. Poto me nije vezao, zgrila sam se u jednom
oku elije, pod prljavim ebetom.
Nepodnoljivo je hladno. Bole me kosti, slinava sam, a glava mi gori.
Uprkos sistemu zvune izolacije, ini mi se da ujem kiu, ali to je
nemogue i ta kia moda pada samo u mojoj lobanji. Opruena na podu,
ekam da me san odnese, ali on ne dolazi lako. Za sve je kriva pjesma koja
se uje u mojoj glavi. Fridom, arija Arete Frenklin.
 Zaista sam pokuala da je uutkam, uzalud. Neto ne tima, ne znam
ta i potrebna mi je i dalje itava vjenost da bih shvatila: zaboravio je da
zakljua vrata!
Ustajem u skoku. Otkako sam utamniena, takav previd mu se desio
svega dva puta. Prvi put mi nije niemu sluilo. S jedne strane zato to sam
bila vezana lisicama, drugo zato to je gotovo trenutno to primijetio. Drugi
put, mogla sam da izaem u hodnik i popnem se stepenitem od
uglaanog betona koje je vodilo do vrata zatienih ifrom. Naglo sam se
vratila nazad jer je on jo bio u kui i jer sam se bojala da me ne uje. Ali
ovoga puta je upravo odlazio!
Otvaram vrata, idem du hodnika i penjem se uz stepenice treim
korakom. Prislonim uho na vrata. Nije tu, sigurna sam u to. Gledam kuite
u mraku, koje poziva da ukucam ifru. Srce hoe da mi iskoi iz grudi.
Moram da je provalim! Gledajui veliinu malog pravougaonog ekrana i
brojeve koji se ukazuju kad se pritisnu tipke, zakljuujem da ifra ne smije
da prede etiri cifre. Kao pin kd na mobilnom telefonu. Ukucavam
nasumino nizove: 0000#, 6666#, 9999#, itd. Zatim kaem sebi da su
etiri cifre savrene za datum. Sjeam se da mi je jednoga dana potvrdio:
Na susret je bio najljepi dan u mom ivotu. Od toga mi se povraalo. To
to naziva naim susretom je dan kad me je oteo, 28. maja 2005. Ne
vjerujui mnogo u to, ukucavam 0528#, potom se sjetim da se u
kontinentalnoj Evropi datumi piu tako to se dani stavljaju ispred
mjeseci. 2805#.
Bez uspjeha.
Nije ni udo. Najljepi dan psihopate takvog kalibra moe biti samo
dan koji se u potpunosti odnosi na njega. Dan koji je njemu posveen. A ta
ako je, poput malog djeaka, naprosto izabrao svoj roendan? Jedna
uspomena. Jedne veeri, nekoliko nedjelja poslije moje otmice, pojavio se
u mojoj sobi s tortom: varcvald torta, suva i nagorela, filovana nekim
odvratnim kremom. Prisilio me je da je jedem dok mi se nije smuilo.
Zatim je otkopao lic i zahtijevao svoj roendanski poklon. Dok sam
bila na koljenima, spazila sam datum na brojaniku njegovog sata, 13. juli.
Zatim sam ponovo povraala.
Ponovo ukucavam etiri cifre: 1307, onda potvrdim #. I vrata se
otvore. Ovoga puta srce hoe da mi iskoi. Ne usuujem se da povjerujem.
Hodam dalje kroz mranu prostoriju, ne rizikujui da palim svjetlo. Sve
roletne su sputene. Svi prozori su zatvoreni. Nema nijednog zvuka osim
zvuka kie koja dobuje po krovu i staklima. Ne pokuavam ak ni da
viem. Nemam predstavu gdje se nalazim. Naputeno naselje naravno (u
nekoliko navrata, vrlo rijetko, dozvolio mi je da napravim par koraka po
nekakvom ograenom panjaku iza kue), ali u kom dijelu Francuske? I u
blizini kog grada?
 Nemam ak ni vremena da istraim kuu jer ve ujem zvuk motora.
udno, ali sada sam vrlo smirena, iako sam potpuno svjesna da se ovakva
ansa vie nikada nee ukazati. Lijekovi su mi otupjeli tijelo i ula, ali neu
se sruiti. Bar ne jo. Adrenalin i strah su protivtea dejstvu anksiolitika.
Spazila sam jedan predmet. Prvi koji sam primijetila uavi u ovu
prostoriju: jako teku bronzanu lampu. Skidam abaur i kidam elektrini
kabl. Stajem iza vrata dok ga sluam kako stie. ula su mi
udesetostruena, nasluujem kako poinje da tri, ali ujem i zvuk motora
koji nastavlja da radi. Zato? Zato to se uspaniio? Mora da je shvatio da
je zaboravio da zakljua vrata. A ja znam da je on plaljivko. Uznemiren.
Tip koji nema muda.
Vrata se otvaraju. Spremna sam. Vie se ne bojim. Odavno ekam na
ovaj trenutak. Savreno znam da imam prava samo na jedan pokuaj. Na
sve ili nita. ake su mi vlane, ali vrsto drim lampu iznad ramena. Iz sve
snage ga udaram njome po lobanji tano u trenutku kad je podigao glavu.
Pred mojim oima, ovaj pokret mi izgleda u dijelovima, kao usporen
snimak. Najprije vidim njegovu iznenaenost od koje mu se lice gri, zatim
otro postolje lampre koje mu je upravo razbilo nosnu kost, izobliujui
mu crte lica u bolni jauk. On se zanosi, kliza i gubi ravnoteu. Isputam
svoje oruje koje je odjednom ponovo teko jednu tonu i preskaem
njegovo tijelo.

2.
Napolju sam.
No, kia, opijenost. Strah.
Trim ispred sebe ne postavljajui pitanja. Noge su mi bose - za sve
ovo vrijeme nikad se nije usudio da mi da bilo kakav par cipela - nosim
samo uski donji dio trenerke i staru majicu dugih rukava.
Zemlja. Blato. Silueta pikapa nasred puta, upaljeni farovi. Pravim
greku i okreem se. Kifer mi je za petama. Krv mi se ledi.
Otvaram vrata kola, zatvaram ih, treba mi itava vjenost da
pronaem sistem za centralno zakljuavanje. Kina zavjesa sliva se niz
oferajbnu. Udarac. Kifer lupa u prozor, lica izoblienog od mrnje,
ludakog pogleda. Pokuavam da se ne obazirem na taj pritisak. Gledam
instrument tablu, mjenja. Nikada u ivotu nisam vozila, ali po onome to
shvatam, ovo je automatsko vozilo. U Njujorku sam ve viala ene
obuvene u raskone cipele s potpeticama od dvanaest centimetara i
savreno izlakiranim noktima za volanom pore kajena. Nisam toliko
glupa da...
Od oka vritim. Staklo je upravo odletjelo u paramparad. Srce me
izdaje. Kifer je otiao da potrai gvozdenu ipku. Podie je da bi zadao
novi udarac. Pomjeram se naprijed na sjeditu i pritiskam pedalu. Pikap
kree. Rade brisai. Nalazim se na umskom putu. Oko mene tmina.
Zastraujue bunje, nebo mutno, crna prijetea silueta drvea. Obazriva
sam. Samo sad ne smijem da se ukopam. Poslije sto metara, blatnjavi put
postaje blago proiren. Desno ili lijevo? Kreem u pravcu nizbrdo i jo vie
ubrzavam. Nekoliko uspjenih skretanja u krivine i vraa mi se
samopouzdanje. Palim gornje svjetlo u kolima i ugledam torbu na
suvozaevom sjeditu. Moja uta platnena torba! Ona koju sam nosila na
dan kada sam oteta. Nemam vremena da se pitam zao je ona ovdje, jer
ujem zvuk motora iza sebe. Okreem retrovizor tako da mogu da spazim
Kifera na motoru, koji mi je za petama. Ubrzavam, pokuavam da
postignem vee rastojanje izmeu njega i mene, ali on se neumoljivo
pribliava. Zemlja je klizava. Ubrzavam jo vie. Druga krivina. Ovoga
puta, vozilo slijee s puta i udara u jednu stijenu. Pokuavam da se vratim
u rikverc, ali se pikap zaglibio.
Uas mi prolazi kroz vene. Uzimam torbu i izlazim iz kola. Noge mi
tonu u blato. Motor je na nekoliko metara i stii e me. Ne mogu da
ostanem na glavnom putu. Onda presijecam kroz umu. Trim. Trim.
Granje mi iba lice, trnje grebe kou, kamenje ozljeuje stopala, ali mi to
prija. Trim. Na nekoliko sekundi sam slobodna, iva sam i nema nieg
boljeg na svijetu. Trim. Postajem jedno sa prirodom koja me okruuje. Ja
sam kia koja me kvasi, ja sam uma koja me titi i guta, ja sam krv koja mi
pulsira u srcu. Trim. Ja sam napor koji me iscrpljuje, ranjena zvijer.
Odjednom, gubim tlo pod nogama i stropotavam se nekoliko metara,
steui i dalje torbu na prsa. Skotrljala sam se na asfaltni put na kome
nema nikakvog osvjetljenja. Nemam vremena da uhvatim dah jer ve
ujem zvuk motora koji mi je ponovo na tragu. Naglo se okrenem da bih
krenula u suprotnom pravcu. Krivina. Zatim iznenada dva zasljepljujua
fara, urlanje sirene na koju je neko legao. Udar.
Velika crna rupa.
Vie ne trim.

3.
kripa guma.
Zvuk motora koji slabi.
Otvaram oi.
Jo je no; ukraena ukastim oreolom oko svjetiljki. Leim u oku
jednog parkinga na otvorenom. Lea su mi ubijena, migrena me
oamuuje, osjeam bol u kukovima. Glava mi krvari. Moja platnena torba
lei pored mene.
 Ali otkud ja ovdje?
Suze mi se slivaju niz lice. Moda sanjam. Moda sam mrtva.
Odupirem se rukama da bih se podigla. Ne, smrt ne moe da lii na ovo.
Uzimam svoju torbu i otvaram je da detaljno pogledam ta je
unutra. Mislim da haluciniram, jer unutra su svenjevi i svenjevi
novanica. Hiljade eura, nesumnjivo vie desetina hiljada. Sve je toliko
konfuzno u mojoj glavi da sebi ak i ne postavljam pitanje zato je onaj
bolesnik prenosio toliku sumu novca u svom pikapu. U jednom od bonih
depova, nalazim takoe debelu ukorienu plavu svesku kao i telefonsku
karticu i u tom trenutku mi se ini da su ove sitnice kao sezam koji vie
vrijedi od hiljada eura. Pravim nekoliko koraka po asfaltu. Usred sam neke
konstrukcije u obliku slova U. Prva zgrada je prilino stara, od braon cigle,
s krovom od kriljca. Druga je moderna, u obliku savrenog
paralelepipeda od betona i stakla.
Zvuk motora, plavo rotaciono svjetlo koje treperi, ambulantna kola
koja se kreu po parkingu. Osjeam tremu. U svakom trenu oekujem da
vidim kako iskrsava Kifer. Moram da napustim ovo mjesto. Ali gdje da
idem? Provlaei se izmeu automobila, primjeujem svijetlei znak:
Bolniki centar Saverna. Znai da sam ispred bolnice. Ali ko me je
dovezao ovdje? Zato u dvorite pozadi? Koliko je vremena proteklo
otkako sam ostala bez svijesti?
Za trenutak oklijevam da uem u hol, ali odustajem. Treba da
pozovem majku. Samo u nju imam povjerenja. Ona e znati da me uputi i
kae ta da radim.
Naputam bolniki pojas i nastavljam po putu s dva kolosijeka oivien
paviljonima. Jedan znak pokazuje da je centar grada blizu. Hodam. Kia je
prestala da pada i sada je vazduh skoro blag. Jo ne znam koliko je sati ni
koji je dan. Prolazei pored nekog naselja, primjeujem malu nadstrenicu
koja se uzdie iznad ulaznih vrata pred kojima su svi lanovi jedne
porodice ostavili svoje kine kabanice i blatnjave cipele da se sue.
Preskaem ogradu i dograbim jednu vjetrovku i par patika koje sigurno
pripadaju majci porodice. Skoro moja veliina, mislim se dok se obuvam i
oblaim zavukavi pod otira dvije novanice od po pedeset eura koje sam
iskopala iz torbe.
Hodam. Imam vrtoglavicu. Jo ne uspijevam da povjerujem da sam
slobodna. Mislim da u se svakoga asa probuditi. Hodam. Kao mjesear.
Ovoga puta, od ljekova mi se oduzimaju noge i muti u glavi. Hodam. I
uskoro stiem u Savern, na Trg de la Gar. Na njegovom satu stoji 1:55 sati
ujutru. Dalje, jedan znak nagovjetava: Strazbur 54 km. Znai da sam na
istoku Francuske. To mi apsolutno nita ne znai. Mogli su isto tako da mi
kau da se nalazim u Lozani ili Brestu, ne bih trepnula. Sve mi izgleda tako
nestvarno.
Na trgu nema nikoga osim dvije skitnice koje spavaju ispred izloga
radnje. Na ulazu u eljezniku stanicu nalazi se jedna telefonska kabina.
Ulazim u nju, ali ne zatvaram vrata. Miris mokrae, koja zaudara i gui, iri
se po cijeloj kabini. Ruke mi drhte u trenutku kad ubacujem telefonsku
karticu u prorez. Provjeravam da li ima kredita i pokuavam da
odgonetnem plastificirani plakat koji predstavlja uputstvo za telefoniranje
u inostranstvo. itam, ali ne razumijem, jer je uputstvo ispisano grafitima
od kojih se ne zna koji je od kog gluplji: Ovo je Francuska!, Neil voli da
sisa stare kite, gevurctra-miner e pobijediti, An-Mari voli da svira/
An-Mari ribu dira, Ja sam pjesnik.
Po isteku od pet minuta i nakon silnih pokuaja, konano sam dobila
signal. est puta je zvonilo tako oajniki sporo kad je na kraju moja majka
podigla slualicu. Tada je nastupilo moje stvarno oslobaanje:
Mama, to sam ja, Kler! Pobjegla sam, mama! Pobjegla sam.
Ali s druge strane ice nije moja majka. To je neka gospoa koja mi je
tiho objasnila da je moja majka umrla jo prije dvije godine.
U poetku imam utisak da informacija ne dopire do mene, da je moj
mozak odbija. U uima mi bruji i one me bole, kao da mi neko zabija
eksere u bubne opne. Potom mi smrad mokrae udara u glavu. Kleknem
da povraam. Ali nemam ak ni snage za to. I iznova tonem u veliku crnu
rupu.

4.
Bilo je 6 sati ujutru kad sam se osvijestila. Poput zombija, ula sam u
eljezniku stanicu i pronala mjesto u vozu za Pariz.
Sruila sam se na svoje sjedite, lica priljubljenog uz staklo prozora i
ponovo sam zadrijemala sve dok me kondukter nije povukao i probudio.
Kako nisam imala kartu za prevoz, platila sam kaznu i cijenu karte u
gotovom novcu. Tip je strpao moj novac ne trepnuvi. Vjerujem da se ni
sm jo nije razbudio. Onda sam ubrzo ponovo zaspala. Ruan san prepun
neizvjesnih snova. Sjeam se samo da se neto malo poslije Remsa voz
zaustavio usred nedoije i da je ostao da stoji vie od sat i po vremena. U
vagonu su ljudi gunali. Njihove psovke su me podsjetile na vulgarne
grafite iz telefonske govornice: Sranje zemlja, Nigdje nikoga da nam
objasni ta se deava, Jo jedne proklete demonstracije, Samo naprijed,
nek ih privatizuju...
Zatim je voz na kraju ponovo krenuo i zbog kanjenja stigao u Pariz
tek u 10:30 asova.
 A ta sada?...
Tokom itavog drugog dijela vonje, nisam prestajala da mislim na
Kendis emberlen.
Kendis je bila vrlo ljubazna i vrlo lijepa djevojka koja je ivjela na sto
metara od mene u Harlemu. Bila je starija od mene, ali smo esto
razgovarale kad smo se vraale s koleda. Bila je dobar ak, djevojka na
mjestu koja je eljela da se iupa. Pozajmljivala mi je knjige, davala
pravne savjete i ukazivala na mnoge iluzije.
Jednoga dana, meutim, neto poslije njenog esnaestog roendana,
ona je pola sa grupom momaka koji su ivjeli u Baumer Apartments,
kompleksu socijalnih stanova koji se nalazi u 150. ulici. Ne znam zato je
ona koja je obino tako suzdrana i oprezna, dozvolila sebi da se upetlja u
takvu riskantnu situaciju, ni kako su se stvari tano odvijale. Samo znam
da su je tipovi drali zatvorenu u jednom prostoru za odlaganje ubreta u
podrumu jedne od zgrada. Samo znam da su je silovali na smjenu danima i
da je policajcima bilo potrebno dvije nedjelje da je pronau i oslobode.
Poslije nekoliko dana provedenih u bolnici, Kendis se vratila da ivi
kod svojih roditelja, u 134. ulici, blizu episkopske crkve. Poev od tog
trenutka mediji su poludjeli. I danju i nou, reporteri, fotografi i paparaci
su opsjedali kuu emberlenovih. Svakog jutra dok sam ila u kolu, viala
sam novinare i snimatelje kako snimaju prizore da bi ilustrovali svoje
intervencije u direktnom prenosu za lokalne i dravne kanale.
Vie puta je njen otac traio od medija da potuju bol njegove kerke i
da se sklone odatle, ali niko ga nije sluao. Kendis je bila crnkinja, jedan od
silovatelja je bio bijelac. Zajednice i politiari su pokuavali da
instrumentalizuju dramu koja je, po mom miljenju, vie proisticala iz
divljakog ponaanja nego iz nekakvog rasnog problema.
Imala sam tada jedanaest ili dvanaest godina i ta epizoda mi je
ostavila duboku traumu. ta su kog avola radili svi ti odrasli ispred te
kue? Ti ljudi su prouavali. ta su oekali, ta rulja koja se tiska u
grupicama uz ogradu? ta su oekivali, prekopavajui po ubritu
prolosti, nadajui se da e naletjeti na svjedoenje nekog susjeda,
susjetke, druga iz djetinjstva koje e isijecati, izvlaiti iz konteksta, drobiti
u beskonano, uivajui u tom groznom ulju koje e lino dohvati na
vatru?
To je princip slobode o informisanju, odgovorio mi je jedan od
reportera kome sam postavila pitanje jedno vee vraajui se s koleda.
Ali informisanja o emu? Mlada djevojka je preivjela neto nepojmljivo i
njena porodica je patila zajedno s njom. Zar je trebalo dodavati u
napadima i voajerizmu? Zar je zaista trebalo proizvoditi ove slike iji je
jedini cilj da podstiu kafanske prie i potresaju publiku da bi prodali
glupave novinske dodatke?
I dogodilo se ono to je moralo da se dogodi. Jednog jutra je gospoa
emberlen pronala tijelo svoje kerke kako lei u kadi punoj krvave
vode. Kendis je sebi presjekla vene tokom noi. Koliko znam, moja
drugarica nije ostavila oprotajno pismo u kome objanjava svoj
postupak, ali sam oduvijek mislila da je poklekla u trenutku kada je
postala svjesna da vie nikada nee imati normalan ivot. U oima drugih,
ona e uvijek biti djevojka koja je silovana na smetlitu Baumer
Apartmentsa.
Lud od bola, njen otac, Darijus emberlen, dograbio je puku i izjurio
na terasu. Sasvim miran, napunio je svoje oruje i bez urbe krenuo da
puca vie puta u gomilu, teko ranivi novinara koji mi je odrao
predavanje o principu slobode informisanja i ubivi jednog kamermana
koji je i sam imao dvoje djece.
Od tog dana vie nemam nijednu iluziju. Kod onog maloumnika Kifera
bilo je knjiga. To je jedina razonoda koju mi je dozvoljavao: mala
biblioteka koju je smjestio na policama u mojoj eliji. Stare knjige iz
filozofije i psihologije koje su pripadale njegovoj majci. Tokom dvije
godine, pored poneto pisanja u sveskama koje bi mi Kifer oduzimao im
bi bile pune, nisam imala drugog naina da provodim vrijeme osim itanja.
itala sam i iznova itala izvjesne knjige, dotle da sam neke pasuse znala
napamet. ovjek nije dobroudno stvorenje ije srce ezne za ljubavlju,
pie Frojd u Nelagodnosti u kulturi. Da, ovjek je njegov najgori predator.
ovjek je u ratu sa samim sobom. U najdubljem dijelu sebe, ovjek je
nastanjen nasiljem, agresivnou, impulsom smrti, eljom da dominira
drugim i da ga sebi potini ponizivi ga.

5.
Istona eljeznika stanica. Pokretne stepenice su u kvaru. Penjui se
stepenicama, s mukom odolijevam gomili koja me gazi i nosi kao talas.
Dok osjeam kako posustajem, pronalazim utoite u jednom bezlinom
kafeu jednog lanca restorana. Poto je mjesto dupke puno, primorana sam
da sjednem za ank. Kre mi crijeva. Jedem okoladu i dva kroasana. Suze
mi liju niz obraze, ali trudim se da ih zaustavim kako ne bih upala u oi
konobaru. Ionako je ve dovoljno to sam bezveze obuena.
A ta sada?
Ne elim da zavrim kao Kendis, ali i ja znam da vie nikada neu
moi da imam normalan ivot. U oima drugih ja u uvijek biti djevojka
koju je dvije godine drao zatvorenu i silovao neki psihopata. To e biti
moja etiketa. Neizostavno. Ja u biti ta vaarska nakaza primorana da
odgovara na pitanja. ta vam je monstrum radio? Koliko puta? Kako?
Policija e htjeti da zna. Pravda e htjeti da zna. Novinari e htjeti da znaju.
A ja u odgovarati, ali svaki odgovor e povlaiti novo pitanje. Pitae
stalno i iznova sve vie. Jo. Dok ne ispriam sve. Jo i jo.
Moda u se jednoga dana zaljubiti. Sreu ovjeka koji e me voljeti,
koji e me nasmijati i koji e potovati kako moju nezavisnost tako i
potrebu da budem zatiena. Svia mi se da tako razmiljam. Da
zamiljam na susret, kao na filmu. To e se desiti jednoga dana kada se
najmanje budem nadala. Najzad, tako ja to vidim u mojoj glavi. I doi e taj
trenutak kada e on saznati ko sam. Djevojka koju je oteo Kifer. Etiketa
koja zatamnjuje sve drugo. I moda e me poslije toga i dalje voljeti, ali ne
kao prije. S vie samilosti i vie saaljenja. Ali ja ne elim takvo saaljenje.
Ne elim da budem ta djevojka u oima drugih.
Drhtim. Hladno mi je. Ve ne osjeam svoje bjekstvo kao pobjedu i
oslobaanje. Jaka sam. Mogu da se podignem iz svega. Pretrpjela sam dvije
godine pakla. Ne elim da postanem preplaena zvijer. Poto sam bila
rtva psihopate, ne dolazi u obzir da jedan pakao zamijenim drugim.
Oi mi se sklapaju. Iscrpljena sam. Fiziki i psihiki protivudarac
posljednjih sati koje sam preivjela. Sjedei na barskoj stolici borim se da
se ne sruim. Ponovo vidim sliku moje majke i poinju da mi liju suze. Ne
znam okolnosti njene smrti, ali ve znam da sam je na izvjestan nain
upravo ja ubila.
Vrijeme se rasulo. Vie nemam orijentire. U mojoj glavi neke stvari su
jasne, neke pak potpuno konfuzne.
Najednom, na televizijskom ekranu, okaenom u jednom oku kafea,
primjeujem prizore koji mi djeluju nadrealno. Prava pravcata
halucinacija. Trljam sljepoonice i napreem ui da bih ula spikera na
informativnom kanalu:
Jezivo otkrie u Alzasu gdje je rano jutros izbio veliki poar, u jednoj
kui u umi Petit Pjer blizu grada Saverna.
Na dojavu jednog andara, vatrogasci su efikasno uspjeli da obuzdaju
vatru koja je poela da se iri na okolno umsko podruje. Istraga e
utvrditi uzroke poara, jer su nakon te intervencije, vatrogasci otkrili
najmanje etiri tijela u toj kui koja je pripadala Hajncu Kiferu,
njemakom arhitekti koji...
Srce mi se cijepa. U grlu mi se stvara knedla od koje ne mogu da
diem.
Pobjei.
Sputam novanicu na ank i ustajem ne saekavi kusur. Uzimam
torbu i naputam kafe. Kler Karlajl ne postoji vie. Sada sam neko drugi.
 Trei dan,

jutro

Sluaj Dojs Karlajl

 14

Angel Falls

Onaj koji se boji vode,

nek ostane na obali.
Pjer De Marbef

1.
No je bila kratka.
Isprekidana, nemirna, buna, nisam mogao da spavam nakon 6
asova ujutru. im sam ustao, poslije tuiranja koje me je malo okrijepilo,
zatvorio sam klizna vrata koja razdvajaju sobu - u kojoj je moj sin i dalje
spavao - od malog salona sa irokim lunim vratima koja su gledala na jo
tamne vode Hadsona. Onda sam sebi spremio espreso prije nego to sam
upalio laptop i pogledao u telefon. Karadek je pokuao da me dobije i
ostavio mi poruku. Pokuao sam da ga nazovem, ali sam naletio na
njegovu sekretaricu. Doavola. Zato Mark ne odgovara? Vie sam se ljutio
nego to sam zaista bio zabrinut. Karadek nije bio zaljubljenik u mobilne
telefone. Koliko sam ga poznavao, on je ak bio u stanju da zaboravi svoj
punja u Parizu kad bi krenuo da istrauje na istoku Francuske.
Progutao sam u jednom gutljaju ostatak kafe s jednim eferalganom.
Brujalo mi je u uima, kao da me je desetine pitanja muilo u snu i skakalo
po zidovima lobanje.
Sjedei ispred monitora pri svjetlosti rane zore, nadao sam se da e
mi internet pomoi da raskrim teren. Gugl. Prva pretraga: Mej Su-Jun
detektivka NYPD koja je vodila istragu o smrti Dojs. U nekoliko klikova,
shvatio sam da policajka vie to nije bila. Mej je napustila policiju
poetkom 2010. godine. Sada je radila kao portparol Transparensi
prodekta, jedne mone neprofitabilne organizacije, poznate po programu
pravne pomoi namijenjenoj podrci rtava pravosudnih greaka.
Na vebsajtu Transparensija, lako sam pronaao njenu mejl adresu i
poslao joj potu traei da se sastanemo. Da bih bivoj policajki osvjeio
pamenje, podsjetio sam je u nekoliko rijei na glavne crte sluaja Dojs
Karlajl kojim se bavila devet godina ranije. Nisam raunao na brz odgovor
- najvjerovatnije mi ak nee ni odgovoriti - ali moja dunost je bila da
ponem odatle.
 Druga pretraga: Njujork Herald, novine za koje je radila Florans
Galo, novinarka koja je po svemu sudei kontaktirala Dojs nekoliko dana
poslije otmice Kler. I drugo iznenaenje: asopis vie nije postojao. rtva
krize u tampi, Njujork Herald je iezao s kioska 2009. Poto je doivio
zlatno doba sedamdesetih godina, novine su poele da gomilaju dugove.
Uprkos restrukturiranju, nisu preivjele tekoe izdavakog trita i
finansijska kriza se zavrila njihovom propau.
Pogledavi poblie, vidjelo se da je veb asopisa ipak i dalje bio u
funkciji, omoguavajui da se prelistaju arhive, ali vie nije izbacivao nove
lanke. Alen Bridis, bivi glavni urednik, kao i mala grupica novinara,
osnovali su od onda informativni sajt pjur plejer. Finansiran pomou
pretplata, #Vintersan je bio neka vrsta amerikog Medijaparta 16,
specijalizovanog u politikom istraiteljskom novinarstvu. Razmislivi
malo bolje, sjetio sam se da sam ve uo za Alena Bridisa i njegov sajt kad
je tragom afere Snouden, #Vintersan objavio dokumenta dobijena od
drugih uzbunjivaa u vezi sa masovno orkestriranim elektronskim
nadzorom Nacionalne bezbjednosne agencije.
Ukucao sam Florans Galo u pretraiva Heralda da bih vidio koje je
istrage vodila nakon lanaka koje je objedinjavao sluaj Dojs.
Najnoviji rezultat me je sledio. Novinarka je bila mrtva.

2.
Ovo je nemogue...
Vrtio sam se na stolici. Onlajn arhive Heralda su objavile vijest o smrti
Florans u vidu kratkog teksta izalog u izdanju od 27. juna 2005:
Sa dubokim bolom obavjetavamo vas o brutalnoj smrti nae
prijateljice i saradnice Florans Galo nastradale dok je izvodila
bejzdamp 17.
Florans je imala dvadeset devet godina. ivjela je od svoje profesije i
za svoju profesiju.
Nikada neemo zaboraviti njen entuzijazam, njeno dobro
raspoloenje, njenu energinost, intuiciju i odlunost koji su je inili
izvanrednom enom i novinarkom.
Svi lanovi nae redakcije su skrhani bolom.
Izjavljujemo nae iskreno sauee njenoj porodici i onima kojima je
bila draga.

16
Francuski nezavisni informativni sajt. - Prim. prev.
17
Skakanje padobranom sa zgrade. - Prim. prev.
 lanak je bio ilustrovan zauujuom slikom. Ozarena plavua i
mladost koja trijumfuje, u dubokim izmama i konom ortsu, Florans je
pozirala na motoru. Skoro savrena dvojnica Briit Bardo s kraja
ezdesetih, iz perioda Harli Dejvidsona i Rodera Vivijera.
I ja sam bio u oku. Dok sam mislio da sam konano pronaao nekoga
ko e moi da mi pomogne na odluujui nain, ja sam saznao za njenu
smrt.
Ponovo sam sebi skuvao kafu dok su se u mojoj glavi sudarala pitanja.
Sjeo sam ispred ekrana i istovremeno otvorio vie prozora u navigatoru
kako bih mogao paralelno da pretraujem. Znao sam da je informacija tu,
nadohvat klika.
U prvoj etapi, sakupio sam dovoljno obavjetenja da bih mogao da
skiciram novinarkinu biografiju. Svajcarskog dravljanstva, Florans je vrlo
rano poela da se bavi novinarstvom. Njen otac je bio sportski reporter u
Matenu, a majka je dugo vremena vodila emisiju iz kulture na talasima
RTS-a. Srednjokolsko kolovanje je zavrila u enevi, a zatim je, s
devetnaest godina, zapoela stairanje u razliitim redakcijama, od kojih i
24 sata, asopis Kantona Vod. Paralelno je nastavila studije u CRFJ,
Romanskom centru za obuavanje novinara. Godine 2002, radila je godinu
dana u Londonu za ekonomski kanal Blumberg TV, zatim je prela Atlantik
i naselila se u Njujorku, gdje je najprije pisala lanke za Frans-Amerik,
frankofoni dnevnik
Sjedinjenih Drava, prije nego to se prikljuila redakciji Njujork
Heralda 2004. godine.
Drugi prozor. Slike na Guglu. Sve fotografije Florans koje su bile na
raspolaganju onlajn, pokazivale su lijepu djevojku, sportistkinju, zdravu,
uvijek u pokretu, uvijek s osmijehom na usnama. Nedostine ljepote, bez
arogancije, koja je pobuivala simpatije. Mlada ena pomalo nalik
lancima koje je pisala. Skinuo sam ih na desetine: mnogo portreta, bitnih
tema i istraga o politikom ivotu, drutvena pitanja, problemi drutva.
Bez uveliavanja, samo istina. Njena proza je bila pitka i uravnoteena.
Dobronamjerna ali ne i spremna da ugaa. Bez ustupaka ali i bez cinizma.
Kad se sve sabere, ovi papiri su oslikavali portret jednog kompleksnog
Njujorka, koji ima mnogo vidova, poput kaleidoskopa. Ameriko drutvo,
ponekad dezorijentisano i koje se mui, ali koje ima energiju i pogled
upravljen prema budunosti. Naroito je bilo nesporno da je Florans imala
razumijevanja za druge. Imala je empatiju za teme i lanke kao to je neki
romansijeri mogu osjetiti za svoje likove.
itajui ove tekstove, pokuao sam da prozrem ta je povezivalo sa
Dojs. Kako su se dvije ene upoznale? Da li je Florans kontaktirala Dojs
ili je obrnuto? Moja intuicija me je vodila ka drugoj pretpostavci. Poslije
otmice njene kerke, vidjevi da anse da bude pronaena iva postaju
neznatne, Dojs je bila odluila da se obrati tampi za pomo. S kakvom
tano zamisli u glavi? Nisam jo znao, ali sam bio spreman da se opkladim
da se ona jednostavno okrenula prema nekome ije je lanke cijenila.
Nova veb-stranica. Sauvao sam za kraj ono to mi je, meutim,
odmah upalo u oi. Najstranija istina: datum smrti Florans toliko blizu
smrti Dojs da mi je teko bilo da povjerujem da je to mogla biti ista
sluajnost. Stao sam da tragam za detaljnijim izvjetajima, plaei se
onoga to mogu da otkrijem. Sada se vie nije radilo samo o istraivanju
nestanka ili otmice ene koju volim. Radilo se moda o otkrivanju istine o
seriji ubistava koja su ostala nekanjena: Dojs, Florans i drugih, zato da
ne...
U dubinama veba, iskopao sam jedan lanak koji je neto iscrpniji, o
smrti Florans Galo. Kratko pojavljivanje u lokalnim novinama Virdinije, u
Lafajet Tribjunu:
RAZNO
Jedna mlada ena je pronaena mrtva, jue ujutru, u nedjelju 26. juna,
u podruju Silver River Brid Parka (Zapadna Virdinija).
Prema upravi parka, rtva - gospoica Florans Galo, njujorka
novinarka - vjerovatno je loe izvela svoj bejzdamp skok, ekstremno
bavljenje padobranstvom koje se sastoji u skakanju sa neke fiksne take, a
ne iz aviona. Uzbunu su dali etai koji su pronali tijelo sportistkinje blizu
obala rijeke. Florans Galo je dobro poznavala region i bila vjeta
bejzdamperka. U prolosti je ve izvela vie skokova sa elinih struktura
mostova, naroito tokom demonstriranja bejzdampa, organizovanog
tokom proslava Brid deja.
Ovoga puta se radilo o skoku bez svjedoka koji se odigravao van
vremena dozvoljenog za bavljenje ovom aktivnou. Istraga je povjerena
kancelariji erifa za oblast Fajet. Razlog nesree je za sada nepoznat.
Prema prvim pokazateljima, padobran gospoe Galo se nije otvorio iz jo
neutvrenih razloga.

Pogledao sam nekoliko fotografija mosta. Silver River brid je bio

uvena taka u sredinama ekstremnog sporta. Smjetena u Apalaima,
impresivna elina struktura nadnosila se nad vodeni tok na preko tri
stotine metara. To da se nad njim moe njihati s padobranom izazivalo mi
je jezu.
Dugo vremena je most bio jedan od ponosa regiona, prije nego to je
zatvoren za saobraaj sredinom devedesetih godina nakon nekoliko
upozorenja to se tie bezbjednosti. Uprkos tome, uvijek je odravan i
ostao je otvoren za etae i posjetioce Silver River parka. Bejzdamp je bio
dozvoljen s poda mosta, ali strogo uokviren i sa drastinim mjerama
predstronosti koje oigledno nije potovala Florans Galo.
Potraio sam u arhivama novina da bih saznao da li je istraga dola do
nekih kasnijih saznanja, ali nisam nita pronaao. Nova stranica
pretraivaa, pravac vebsajt # Vintersana. Popunjavanjem jednog
formulara bilo je mogue poslati mejl glavnom uredniku,
Alenu Bridisu. Nisam oekivao nita posebno, i tu sam htio da
okuam sreu, traei sastanak da bismo priali o uspomenama koje je
zadrao na Florans Galo.
Poruka samo to je otila kad mi je zazvonio mobilni telefon.
Aleksandar. Sada je bilo 9:30 asova u Njujorku, to jest 15:30h u
Francuskoj.
Zdravo, Aleks.
Zdravo, roae. Iskoristio sam pauzu da te nazovem.
Ba lijepo. Jesu li vijesti dobre? Zau se uzdah s druge strane ice.
Ne, naalost. Desilo ono ega smo se plaili. Krajem prole noi,
dijagnostikovali smo hematom Klotildi Blondel.
Doavola...
Hitno su je operisali, krvarenje je bilo duboko i loe lokalizovano.
Sama operacija nije loe protekla, ali je kod tvoje prijateljice nastala
respiratorna insuficijencija. Za sada je jo u komi.
Moe li i dalje da prati?
Raunaj na mene.
Samo to sam zavrio razgovor kada sam vidio da su dva mejla gotovo
istovremeno stigla u moje sandue. Mej Su-Jun i Alen Bridis su izgleda
poslali odgovor: protivno svakom oekivanju, stajali su mi na
raspolaganju i prihvatili da me prime kad budem elio. Zakazao sam s
njima dva sastanka jedan za drugim u toku dana, pitajui se pritom o
brzini, i o iskrenosti njihovih odgovora. Prije svega, nijedna od te dvije
osobe nije imala valjan razlog da mi pomogne. Jedino objanjenje je da
pokuavaju da saznaju ta ja znam o itavoj stvari...
Pola deset je. Moj sin je oigledno zavrio sa izleavanjem. S druge
strane pregradnih vrata, uo sam njegovo sreno avrljanje. Ne znajui
rijei, Teo je pokuavao prilino uvjerljivu verziju pjesme Get Bek od
Bitlsa, njegove omiljene pjesme od prije dvije nedjelje. Otvorio sam
dvokrilna vrata da bih mu ukrao nekoliko osmijeha dok ne pozovem
recepciju i rezerviem dadilju. Oigledno u sjajnoj formi, Teo je nastavio
da pjeva u svom stilu pjesmu Papaute. U narednih pola sata bavio sam se
samo njime: kupanje, kompletno sreivanje marsejskim sapunom, pelene,
bodi, isto odijelce koje mirie na lavandu.
 Keks! Keks!
im je stao na noge, taj stomai na apama je ve vrebao kutiju keksa
Oreo koju je primijetio u korpi pored minibara.
Ne, ne, ne keks sada. Vrijeme je za flaicu. Hajde hop! Uzeemo je
dolje.
Hajde hop! ponovio je.
Uzeo sam torbu sa svim naim stvarima i prije nego to sam zatvorio
vrata, stao sam da se presliavam spiska stvari koje nikako ne smijem da
zaboravim. Fifi: tu je! Flaica: tu je! Portikla: tu je! arli i Mimo: tu je! Kolca:
tu su! Rezervne pelene: tu su! Vlane maramice: tu su! Papirne maramice: tu
su! Bojice: tu su! Bojanka: tu je!
Umiren, izaao sam u hodnik. Upravo smo zakoraili u lift kad... Tata,
cuca. Eto ti ga pa sad, zaboravio sam tu bezveznu cuclu.
Zar nisi mogao ranije da mi kae?
Povrijedio sam ga. Krokodilske suze da bi ispao nepravedno optuen.
Moje odbijanje da se pokajem:
Hajde prestani da glumi, lo si glumac!
Vraamo se u sobu, pet minuta nam treba da pronaemo cuclu (ispod
kreveta, uvaljana u prainu), pranje cucle, uzbuna, neto sumnjivo mirie,
provjera, kiselkasti miris, duboki uzdah, ponovo mijenjanje pelena, glad
postaje sve jaa, psihodrama, krivica, pregovaranje u svakom smislu.
Fenomenalno gubljenje vremena. Lift again. Koristim ogledalo da
popravim frizuru. Ja, zatim on. Osmijeh i sve je opet redu. Kod njega i
mene.
Bilo je prolo deset sati kad smo se liftom spustili u hol. U istom
trenutku, s druge strane hodnika, teka vrata na ulazu u hotel otvorie se
na jednu impozantnu figuru. Teovo lice se ozari.
Mak! Mak! povikao je pokazujui prstom klijenta nasred hola.
Okrenuo sam se i namrtio. Nisam mogao da vjerujem roenim
oima, ali mi je avolski laknulo: Mark Karadek je doao da mi se pridrui
u Njujorku!

3.
Lilo je ko iz kabla. Bio sam sam u svojim kolima, usred visoke trave
na tom putu koji se zatvarao za mnom. Naoruan pukom sa pumpom,
jedna silueta je iskoila iz dipa ispred mene i krenula po kii.
Sjedei za stolom u atrijumu hotela, Karadek i ja smo ve pola sata
razgovarali. Razmijenili smo sve informacije koje smo imali. I ovoga puta,
one su se nadovezivale i bivale sve potpunije na neoekivani nain,
bacajui na prolost Kler i njene majke dodatno, sve dramatinije svjetlo.
ovjek je uperio oruje u mene, nastavio je Mark. Pri svjetlosti
farova, jasno sam ga vidio. Netipinog izgleda, nabijene i zdepaste grae, s
dugakom riom kosom i gustom bradom. Bio je na tri metra od mene, s
prstom na orozu.
Dok sam pomno pratio svaku njegovu rije, Karadek je zastao da bi
Teu obrisao usta. U svojoj visokoj stoliici za bebe, moj sin je izgledao kao
da paljivo prati na razgovor jedui pare hljeba sa sirom.
Pucao je i moja oferajbna je prsla u paramparad, nastavio je
Mark. Osjetio sam fijuk metka koji mi je proao na nekoliko milimetara
od sljepoonice.
A onda?
Prikovan za stolicu, bio sam preneraen razmjerama koje je poprimila
naa istraga.
Karadek je slegnuo ramenima progutavi gutljaj svog kapuina.
ta misli: ni sekunde nisam ekao da me upuca. Od straha sam se
sagnuo ispod volana. Pregrada za rukavice se od udarca otvorila i moj
pitolj je skliznuo na pod. Zgrabio sam ga i otvorio vatru. Bilo je ili on ili ja,
i ovoga puta srea je bila na mojoj strani.
Dok me je podilazila jeza, Mark nije odavao utisak kao da je
prekomjerno pogoen svojom pustolovinom. Meutim, dovoljno sam ga
poznavao da bih znao da se iza neosjetljivog izgleda krije osjeajan i
brian ovjek koji je svjestan krhkosti ivota.
arli! arli!
S licem umazanim sirom, Teo je traio svoj primjerak knjiice arli
pravi gluposti.
Potraio sam po torbi i pruio mu njegovu knjigu. Ono to mi je
Karadek potom priznao, ostavilo me je bez teksta:
Tip mi je bio poznat, nastavi on. Bio je to jedan policajac. Ve sam
se susreo sa njim, nekada davno. U to vrijeme je radio u brigadi za
maloljetnike u kojoj su ga svi nazivali Drvosjea, ali je njegovo pravo ime
bilo Stefan Lakost.
Grlo mi se steglo. Nisam mogao da vjerujem da je Karadek ubio
ovjeka. Bio sam preneraen i uasnut onim to sam izazvao. I kad
pomislim da je sve to poelo samo najobinijom prepirkom. Prepirkom
koju sam ja izazvao. Samo zato to sam bio ljubomoran. Samo zato to sam
bio sumnjiav u pogledu prolosti ene s kojom u se oeniti.
Mark me je vratio u stvarnost.
 Pretresao sam kola i tog ovjeka, ali nita nisam naao. Nikakav trag
od Kler. Nikakvu indiciju. Lakost je trebalo da bude oprezan, jer nije ak
imao ni mobilni.
Doavola! Policija e stii do tebe, Mark.
Odmahnu je glavom.
Ne, ne vjerujem. Prvo, nee pokupiti metak koji sam ispalio. Posebno
zato to sam smjestio Lakostin le na mjesto vozaa i napravio fini rotilj
od automobila. Ta konzerva je sigurno kradena. A sve to budu pronali
od Stefana Lakosta, bie ugljenisana koljka auta. Prije nego to ga
identifikuju, bie potrebno dobiti uzorak zuba, a to zahtijeva mnogo
vremena.
A tvoja kola?
U pravu si, to je najosjetljivija taka. Nisam mogao da vozim dugo
vremena sa raznesenom oferajbnom. Oprezno sam preao deset
kilometara sve do alon-an-ampanja. Tamo sam ukrao jedna kola, na
staromodni nain, povezavi kablove. Bio je to neki kr, sloie se sa
mnom: reno 5 iz 1994. Jesi li znao da ih jo voze? Sigurno se kree oko
dvije stotine eura u Argusu...
Ali pronai e tvoj rend rover.
Ne sekiraj se: zamolio sam jednog prijatelja automehaniara da ode
da ga pokupi. U ovom trenutku, moj stari fijaker se u Parizu pretvara u
ljepotana.
Zamurio sam da bih se koncentrisao. Morao sam da poveem neke
konce.
Taj policajac, Stefan Lakost, po tvom miljenju, kako je povezan sa
nestankom Kler?
Mark je izvadio notes iz depa i poeo da ga lista.
Pravo da ti kaem, nemam pojma. Na aerodromu sam obavio vie
telefonskih poziva da bi mi bio jasniji Lakostin put. Poeo je karijeru u
interventnoj brigadi Orleana prije nego to je preao u brigadu za zatitu
maloljetnih lica i sudsku policiju Versaja. Stalno se nalazi u pratnji jednog
drugog policajca, kapetana Riara Anelija. Po rijeima jednog mog biveg
kolege, Aneli je pokuao da povede Lakosta sa sobom u interventnu
brigadu u trideset estici 18, ali ovaj nije proao prijemni ispit.
Promekoljio sam se u svojoj fotelji.
ekaj! Poznato mi je to ime, Riar Aneli! Ba nedavno sam ga uo.

36 je drugi naziv za parisku prefekturu koja se nalazi na adresi Ke dez

18

Orfevr broj 36. - Prim. prev.

 Pokuao sam da se sjetim, ali sam mozgao u prazno. Kojim
povodom?
Ne znam vie tano. Sjetiu se. Tebi nije poznato?
Ne, nikada ga nisam sreo. Ali po onome to sam razumio, tip je
doivio munjevitu karijeru. Tek etrdeset godina, a zavidan slubeni
poloaj. To mora da je dobar policajac. Ne postaje se sluajno kapetan
protiv kriminalnih bandi. Naroito ne u njegovim...
U jednom skoku sam ustao sa stolice i vidno uzbuen, istrgao knjigu
iz ruku mog sina. Teo je iznenaeno briznuo u pla i naao utjehu, u
Markovom naruju. Grozniavo sam okretao stranice sve dok nisam
pronaao biljeke koje sam navrljao u taksiju na putu sa aerodroma.
Znam ko je Riar Aneli! rekao sam pokazujui knjigu Karadeku. To
je deko Marlene Delatur. Mladi policajac iz kriminalistike brigade
Bordoa koji je radio na sluaju Karlajl 2005.
Karadek je primio informaciju, a potom iznio pretpostavku.
A ta ako je to bio on?
On?
Detektiv kojeg je Dojs tajno angaovala. ta e bolje od francuskog
policajca koji radi na sluaju da bi imao pristupa svim informacijama i
sproveo dodatna istraivanja?
Scenario nije bio besmislen. Pokuao sam da zamislim Dojs kako u
najveoj tajnosti regrutuje ovog mladog policajca koji puno obeava. Ali
zahvaljujui kom posredniku? A kada istraga svojevremeno nije donijela
rezultate, zato su danas nailazili na sjenku Anelija i njegovog porunika
Stefana Lakosta?
Hello, Theo, how are you, adorable young boy?
Podigao sam glavu. Marieke, bebisiterka mog sina, upravo je stigla u
atrijum. Uvijek tako sreena, dola je obuena u usku haljinicu s afrikim
motivima i ipkom, zbog ega bi se moglo lako pomisliti da je u tom
periodu fashion weeka upravo sila s modne piste.
Teu nije trebalo mnogo da se oraspoloi. Sa objeenjakim osmijehom
na usnama, on je pokuavao da armira lijepu Njemicu.
Pogledao sam na sat i ustao. Bilo je vrijeme da poem na sastanak sa
Alenom Bridisom.
 15

Sluaj Dojs Karlajl

Volite me vie nego ranije,

posto mi je teko.
or Sand

1.
Sjedite #Vintersana zauzimalo je itav sprat Fletiron Bildinga,
uvene njujorke zgrade prepoznatljive po trouglastom obliku koji
podsjea na peglu. Na podnevnom suncu ornamenti od krenjaka na
stubovima fasade davali su zgradi izgled grkog hrama.
Unutra, kancelarije #Vintersana su liile na startap kompaniju koja je
zaradila dovoljno novca da bi sebi priutila usluge modernog dekoratera.
Svi pregradni zidovi su iezli u korist otvorenog radnog prostora,
organizovanog oko neformalnih zona za sastanke. Parket s rebrastim
neravninama, gotovo bijel, pruao se izmeu drvenih stolova, taburea,
niskih kaua i viebojnih kancelarijskih stolica.
Na sredini prostorije, iza pulta, poslovao je barmen koji je pripremao
pjenaste kapuine. Malo dalje, zaposleni su se suoavali za stolom za stoni
tenis i mini fudbal. Prosjek njihovih godina sigurno nije prelazio dvadeset
pet. Neki su ak odavali utisak da su uenici koji se spremaju da polau
maturu. to se tie stila, bilo ih je po svaijem ukusu. Od hipstera sa
bradicama do Zakerbergovih klonova za momke, dok se kod djevojaka ilo
od uniformisanosti u savrenim-proljetnim-haljinicama-kupljenim-u-
seknd hend opovima-Vilijamsburga i sofisticiranijeg luka koji podsjea
na slike koje kae neke blogerke koje se bave modom.
S mobilnim sraslim za dlanove ruku, s laptopom na koljenima, sav
ovaj lijepi svijet kuckao je sluei se klicama i ipsom od kelja iz irokih
inija na stolovima. Bilo je to neto to nije prestajalo da me udi: do koje
mjere realnost esto premauje karikature.
Izvinite to kasnim, ve tri dana sam u jurnjavi!
Alen Bridis nas je primio na gotovo savrenom francuskom.
Pozdravio sam i ja njega i predstavio Karadeka kao biveg elitnog
policajca koji mi je pomagao u istrazi.
 Mnogo volim Francusku, tvrdio je rukujui se s nama. Kad sam
imao dvadeset godina, godinu dana sam studirao u Eks-an-Provansi.
Prola je otada itava vjenost. iskar je upravo bio izabran za
predsjednika, zamislite!
Samo to je zaao u ezdesete, ovaj ivahni ovjek, glavni urednik
#Vintersansa, nosio je bijelu koulju, svijetle platnene pantalone, sako od
tankog tvida i kone patike. Sa svojom visokom figurom, toplim glasom i
nespornom harizmom, Alen Bridis je liio na svog imenjaka, glumca
Defa Bridisa. Bilo je to dosta neobino poto sam proitao na internetu
da je njegovo pravo ime Alen Kovalkovski i da je ovaj pseudonim uzeo kad
mu je bilo sedamnaest godina dok je pisao za novine s fakulteta.
Poite za mnom, predloio je, vodei nas u jednini ograeni prostor
na spratu.
Otkako sam doao u Njujork, kad god bih prolazio pored Fletirona,
uvijek sam se pitao kako li izgleda enterijer tog nevjerovatnog oblakodera
i nisam bio razoaran. Smjeten u trouglastoj prostoriji itavom duinom,
Bridisova kancelarija je imala spektakularan pogled na Brodvej, na 5.
aveniju i Medison Skver park.
Sjedite, pozvao nas je. Samo da obavim jo jedan telefonski poziv i
va sam. Vijesti su se malo zahuktale zbog skuptine.
Bilo je nemogue ne primijetiti. Prvobitno planirana u Mineapolisu,
stranaka republikanska konvencija je katastrofalno premjetena u
Njujork zbog ogromnog rizika od uragana u Minesoti. Otvorena je dva
dana ranije u Medison Skver Gardenu i trebalo je da se zatvori veeras
govorom Ted Kouplenda koji je pobijedio u trci na zalaganje partije.
Na tri ravna ekrana zakaena na zidu, ukljuena na mute na
informativnim kanalima, mogle su se vidjeti slike razliitih kandidata
partije: Deb Bra, Karli Fjorina, Ted Kruz, Kris Kristi, Ted Kouplend.
Bacivi pogled na Bridisov radni sto - zapravo, stara patinirana vrata
od masivnog drveta postavljena na dva graevinska stalka - primijetio
sam fotokopiju s biljekom o meni s Vikipedije koju je novinar oigledno
ozbiljno prouio.
Dok je Bridis pokuavao da dobije ekskluzivni intervju s
republikanskim kandidatom, ja sam se osjetio slobodnim da malo
proetam po prostoriji.
Izmeu budistikog i taoistikog nadahnua, kancelarija je bila
originalna. Oskudnost, skromnost, isticanje nesavrenosti i prolaznosti
vremena: osjealo se da su principi vabi-sabija 19 vodili onog koji je ovo
osmislio.
U jednom malom ramu, koji je stajao na rustinoj polici, nalazila se
slika Bridisa i Florans Galo koji su se drali za ruke u Bateri parku. Bila je
to jedina fotografija u cijeloj prostoriji. Odjednom mi je neto potpuno
oigledno palo u oi: Florans i Bridis su bili ljubavnici! Samo iz tog
razloga me je glavni urednik primio. Kao to je svjedoila fotografija,
Florans je bila zauvijek izgubljena ljubav, odsutna, na koju je moda i dalje
mislio svakoga dana.
Ona vrsta dirljivog prizora koji me je podsjetio koliko sam, ve dugo
vremena, prezirao fotoaparate, te okrutne maine za stvaranje nostalgije.
Njihove hiljade varljivih klikova u trenutku bi zamrznuli spontanost koja
je ve iezla. Jo gore, poput puaka sa dvostrukim okidaem, esto su tek
godinama kasnije dostizale metu, ali su uvijek pogaale u srce. Jer u
brojnim ivotima, nita nije jae od prolosti, izgubljena nevinost i
skrivene ljubavi. Nita nas ne uzdrma vie nego sjeanje na proputene
prilike i miris sree koju smo pustili da nam isklizne.
Iz tog razloga sam takoe mnogo volio da postanem otac. Imati dijete
je protivotrov toj nostalgiji i uvenuloj svjeini. Imati dijele vas obavezuje
da se oslobodite tekog tereta prolosti, jedinog uslova da biste krenuli
naprijed. Imati dijete znai da njegova budunost postaje vanija od vae
prolosti. Imati dijete znai biti siguran da prolost nikada vie nee
trijumfovati nad budunou.

2.
Va sam, ree nam Bridis zavrivi razgovor. Sa zanimanjem sam
proitao va mejl, gospodine Bartelemi, ali nisam najbolje shvatio zato se
interesujete za Florans Galo.
Da bih imao vie vremena, rijeio sam da ne okoliam. Zar nikada
niste pomislili da je Floransina nesrea mogla biti namjetena?
Dok je novinar nabirao obrve, Karadek je bio jo direktniji:
Zar nikada niste pomislili da je Florans mogla biti ubijena?
Bridis je zaprepaeno odmahnuo glavom.
Nijednog trenutka mi to nije prolo kroz glavu, kategorino je
tvrdio. Koliko znam, istraga je nedvosmisleno pokazala da se radilo o
nesrenom sluaju. Florans je esto ila tamo da skae kad god bi bila u

Vabi-sabi, japanska estetika koja se zasniva na ljepoti jednostavnosti i

19

harmoniji s prirodom. - Prim. prev.

melanholinom raspoloenju i kad je eljela da isprazni glavu. Njena kola
su pronaena u parku, na nekoliko metara od mosta.
Njen padobran koji se nije otvorio, da li je to nesrena sluajnost?
Prekinite s vaim alama. Nisam strunjak za bejzdamp, ali to je
vrsta nesree koja se deava kad se bavite ovakvim aktivnostima. A osim
toga, ako elite nekoga da ubijete, postoje oiglednija sredstva od guranja
nekoga s mosta u nekom zabaenom mjestu u Virdiniji, zar ne?
Kome je mogla da se zamjeri?
Toliko da bi je ubio? Nikome koliko znam.
Da li se sjeate na emu je Florans radila u trenutku svoje smrti?
Ne ba, ali nita pretjerano vano.
Zar ona nije bila lovac na ekskluzivne naslove?
Ne doslovno. Recimo da su prije te udarne vijesti nalazile nju. Zato
to je ona sjedinjavala snagu ubjeivanja i razumijevanje. Florans je bila
prava rijetkost. Genijalna djevojka, zaista. Inteligentna, nezavisna,
nadarena istinskom empatijom, za koju etika nije bila uplja rije. Imala je
rijetku otmenost u ovom poslu: bila je pomalo stara kola, pomalo iz
drugog vremena.
Uutao je nekoliko sekundi, a zatim bacio pogled ka fotografiji. Oi su
mu sijale. Kad je shvatio da smo primijetili da mu je nelagodno, vie se nije
trudio da sakrije osjeanja.
Biu vrlo iskren sa vama, a to uostalom nije tajna ni za koga. U to
vrijeme, Florans i ja smo se viali. I voljeli smo se.
On uzdahnu, a zatim sjede. Za deset sekundi bio je za deset godina
stariji.
Bio je to za mene komplikovan period, nastavio je. Sa Keri, mojom
enom, ve sam imao jedno dijete od etiri godine, uz to je bila trudna ve
osam mjeseci. Mislite za mene da sam gad ili ta god hoete, ali tako je. Da,
volio sam Florans, da, planirao sam da napustim svoju trudnu enu zbog
nje. Jer ona je bila ena kakvu sam oduvijek ekao. Dobra osoba koja je
napokon ula u moj ivot. Naalost, ne u najboljem trenutku...
Sluajui Bridisa kako govori, odmah sam prema njemu osjetio
simpatiju. Poslije krae skruenosti, plamen se ponovo upalio u oku
novinara. Sjeanje na Florans mora da je bilo tako ivo da nije trebalo
mnogo da se ponovo probudi.
Gospodine Bartelemi, zato se interesujete za Florans? ponovo je
upitao.
Taman kad sam htio da odgovorim, Karadek me je pogledao u znak
upozorenja i ja sam na mjestu stao. I nije pogrijeio. Bridis je bio stari vuk
u novinarstvu koji je raspolagao armijom istraivaa. Jedna suvina rije i
Klerina tajna bi bila otkrivena. Strpljivo sam razmislio kako da formuliem
pitanje prije nego to ga izgovorim:
Imamo ozbiljne razloge da vjerujemo da je smrt Florans Galo
izazvana.
Alen Bridis je uzdahnuo.
Gospodo, mislim da smo se dovoljno igrali. U ovom poslu je
informacija protiv informacije. Ja sam vam svoje dao. Sad je na vas red. ta
to imate da mi otkrijete?
Mogu da vam kaem ta je Florans istraivala u trenutku svoje
smrti.
Skoro uprkos sebi, glavni urednik je toliko stisnuo pesnice da je zario
sebi nokte u meso. Ta informacija ga je zanimala i bilo mu je teko da je
sakrije. Mark je osjetio da bi odnos snaga mogao da pree u nau korist.
Znate, Alene, mi smo u istom taboru, uvjerio ga je. Onaj koji je u
potrazi za istinom.
Ali o kojoj istini govorite, pobogu?
Doi e i to na red, ali prije toga, dopustite mi jedno posljednje
pitanje. Maloas ste rekli da je Florans imala obiaj da ide i skae s
padobranom kad klone duhom?
Tano.
Zbog ega mislite da je tok vikenda ona bila deprimirana? Novi
uzdah. Ovoga puta, uspomene nisu bile samo mune, bile su bolne.
Na dva dana dana pred Floransinu smrt - bio je petak - moja ena je
otkrila nau vezu. Poetkom poslijepodneva, Keri je banula u novine, u
poodmakloj trudnoi, van sebe od bijesa. Vikala je na mene pred
zaposlenima. Govorila je da sam je ponizio i da e prerezati vene, tu, preda
mnom. Kada je spazila Florans, bacila se na nju, zatim joj je napravila haos
u kancelariji, ruei sve to je mogla, slomivi joj kompjuter o zid. S
takvom estinom da joj je pozlilo i trebalo ju je hitno odvesti u bolnicu
gdje se porodila prije vremena.
Ova pria me je ostavila bez rijei. Svaiji ivot doivi jednoga dana
ovakvu vrstu zemljotresa: taj trenutak kada osjeanja postanu ibice
kresnute usred osuene ume. Uvod u poar koji moe da uniti sve nae
temelje i odvue nas u ambis. Ili ponovno roenje.
Kada ste posljednji put razgovarali sa Florans?
Karadek nije gubio nit. Osjeao se prijatno dok ispituje i proitao je
Bridisa.
Ostavila mi je poruku na sekretarici sutradan. Poruka koju sam tek
uvee zatekao.
 I ta je bilo u njoj?
Glavni urednik je razmislio nekoliko sekundi.
Poslala sam ti mejl, Alene. Napravi kopiju priloga. Nee vjerovati
svojim uima. Nazovi me.
Mark me je pogledao. Neto je preutao, bilo je jasno. Bridis je
nastavio:
Kao to sam vam rekao, te subote popodne, bio sam na klinici gdje mi
se ena upravo porodila. Moete zamisliti stanje u kome smo bili. Ipak
sampogledao u sandue, ali nisam pronaao Floransin mejl. Nita u mom
privatnom sanduetu, nita u mom poslovnom sanduetu. Nita u
spamovima. ak je i njena poruka bila dvosmislena: nisam znao da li se
odnosi na nau intimnu priu ili na posao.
Ipak je morala da vas zaintrigira?
Naravno. Tokom veeri sam mugnuo iz bolnice da bih otiao kod
Florans u stan u Louer Ist Sajdu, ali ona je bila odsutna. Pogledao sam u
slijepu ulicu iza zgrade u kojoj je imala obiaj da parkira auto. Njen mali
leksus nije bio tamo.
Jedna novinarka duge rie kose pokuca na staklena vrata i ue u
kancelariju.
Ted Kouplend je prihvatio intervju! viknula je pokazujui Bridisu
kompjuterski ekran koji je drala u rukama. Imamo ekskluzivan prvi
intervju: samo vi i on, sutra ujutru, na koarkakom terenu blizu
Kolambas parka. To je dobro, ali zar ne bojite da to da je utisak da smo
previe usluni prema njemu?
Raunaj na mene da u mu postaviti dobra pitanja, Kros, odgovorio
je glavni urednik.
Bridis je saekao da njegova slubenica napusti prostoriju da bi
ponovo zaronio u svoju prolost.
Vijest o smrti Florans bila je cunami. Ja sam se na kraju razveo, a
moja ena je angaovala itavu gerilu da me opeljee do posljednje pare i
uradila tako da mogu da viam djecu samo povremeno. A i na poslu je bio
pakao: vie nisam bio novinar. Moj posao je bio da otputam ljude sve do
potpune obustave plaanja predviene za 2009. Jedan od najmranijih
perioda u mom ivotu.
Karadek se uhvatio za pomisao koja mu je bila u glavi:
Niste potraili Floransin mejl nekim drugim sredstvima?
Za trenutak vie nisam mislio na tu poruku. Onda sam otiao da
bacim pogled na Floransinu poslovnu potu, ali ni tamo nisam nita naao.
U to vrijeme novine su bile na meti opteg informatikog hakovanja. I
moje poslovno sandue je bilo hakovano. Pravi pravcati haos.
 I to vas nije zagolicalo?
Iskreno, prijetnje, hakovanje, to nam se deavalo sve vrijeme. Njujork
Herald su bile napredne novine. Bili smo prisutni dvije posljednje godine
mandata Dorda V. Bua. ivot smo proveli u potkopavanju politikih
nasilnika i raskrinkavanju lai te administracije. Tako da...
To hakovanje, da li zaista mislite da je dolazilo iz politike sfere?
Ne mora da znai. Imali smo neprijatelja koliko hoete: udruenja
koja se zalau za upotrebu oruane sile, oni koji su protiv abortusa, protiv
gej brakova, protiv imigracije, libertarijanci... Ukratko, dobra polovina
Sjedinjenih Amerikih Drava.
A u Floransinom kompjuteru nije bilo niega?
U tome i jeste stvar, nisam znao koji je kompjuter koristila jer je moja
ena unitila njen.
Na koji mejl vam je Florans obino pisala?
S obzirom na na odnos, ona mi je obino pisala na privatnu adresu.
Ona je jo aktivna, uostalom.
Izvadio je vizit karticu iz depa svog sakoa i pored poslovnih telefona
i mejla, zabiljeio olovkom jo jedan mejl: alen.kovalkovski@att.net.
Bridis nije moje pravo ime, ali zvualo je bolje kad sam poeo da
piem. Zatim, dopadalo se i djevojkama...
Zagledan u daljinu, na par sekundi je lutao po svojoj izgubljenoj
mladosti, a potom se vratio u stvarnost.
Dobro, a sada vi! Na emu je radila Florans u trenutku smrti?
Ovoga puta sam ja uzeo rije:
Nekoliko dana prije nego to je nastradala, Florans je stupila u
kontakt s jednom enom, Dojs Karlajl.
Na brzinu je ispisao ime na bloketu koje je stajalo ispred njega.
Nastavio sam:
To je jedna ena iju je kerku oteo seksualni manijak iz Francuske,
nije vam poznato?
Odmahnuo je glavom dok se odreeno razoarenje oslikavalo na
novinarovom licu.
U svakom sluaju se ne sjeam. Ali ne vidim kakve veze taj uasni
dogaaj ima sa...
Dojs Karlajl je umrla nekoliko sati prije Florans, prekidoh ga.
Na licu mu se ukaza radoznalost.
Kako je umrla?
Zvanino, od predoziranja, ali ja mislim da je ubijena.
 ta vas navodi na takvo miljenje?
Rei u vam kad budem saznao neto vie.
Bridis je prekrstio ruke i protrljao sljepoonice palevima.
Istraiu malo o toj Dojs Karlajl.
Ustao je i pokazao uzmuvanost kao u konici iza stakla njegove
kancelarije.
Klinci koje vidite tamo, ne izgledaju u skladu sa poslom koji
obavljaju, ali to su najbolji makrekeri 20 koje poznajem. Ako ima neto da
se sazna o toj eni, oni e pronai.
Izvadio sam iz depa kljueve koje mi je dala Gledis. Ako imate
vremena, idite tamo da pogledate.
Od ega su ti kljuevi? upitao je uzevi sveanj. Od skladita
namjetaja u koji su Dojsine sestre ostavile njene stvari.
Otii emo da obiemo, obeao je.
Dok nas je pratio do lifta, stekao sam utisak neeg nedovrenog. Isti
osjeaj koji sam ponekad imao dovravajui pisanje poglavlja. Dobro
napisano poglavlje mora da sadri poetak, sredinu i kraj. Ovdje sam, ini
mi se, promaio temu. Kljunu temu. ta sam morao da vidim? Koje
pitanje nisam postavio?
Bridis Kovalkovski se rukovao s nama i dok su se vrata lifta
zatvarala, ja ih jako pritisnuh rukom da bih ih blokirao.
Gdje je ivjela Florans? upitah Alena.
Glavni urednik se okrenu.
Ve sam vam rekao, u Louer Ist Sajdu.
Ali na kojoj adresi?
U jednoj maloj zgradi, na uglu Boverija i Bond strita. Pogledao sam
izbezumljeno Karadeka. To je tano ono mjesto s koga je obavljen
telefonski poziv koji upozorava na napad na Dojs.

3.
Kada smo izali iz Fletirona, hodali smo prema jugu, po osunanim
trotoarima Brodveja i Univerzitetskog trga, sve dook nismo stigli u Grini
Vilid. Mehnetn je je vrvio sa svih strana. Republikanska konvencija je
izmamila silni svijet na ulice: novinare, predstavnike, aktiviste, pristalice.

20
Termin makreker (eng. muckracker - njukalo) je poznat poto ga je
upotrijebio Teodor Ruzvelt da bi oznaio novinare koji su prvi raskrinkali
mafijake metode velikih trustova koji su pokuavali da korumpiraju
izvjesne politiare.
Ovdje to nije bio sluaj, ali oko Medison Skver Gardena vie ulica je bilo
zatvoreno za saobraaj ili strogo rezervisano za autobuse koji su prevozili
pobornike konvencije iz njihovih hotela do mjesta dogaaja.
Meutim, Njujork je tradicionalno bio sve osim republikanski bastion.
Nalazio sam se na Menhetnu u jesen 2004. zbog nekih mjesta u romanu.
Sjeam se grozne atmosfere koja je tada vladala zato to su prijatelji D.V.
Bua odluili da grad bude kao pozornica njihove konvencije, nadajui se
da e na taj nain oivjeti emocije iz teroristikih napada od 11.
septembra. U to vrijeme Njujork je mrzio republikance. Predvoeni prije
svega Majklom Murom, na stotine hiljada demonstranata protiv Bua
preplavili su grad da bi protestovali protiv lai i nelegitimnog rata koji je u
Iraku vodio njihov predsjednik. Menhetn je izgledao kao pod opsadnim
stanjem. Demonstraciije su se izmetnule u brojne sukobe poslije kojih su
uslijedila izvjesna hapenja. Prizori republikanaca, ograenih u Medison
Skver Gardenu, s barikadama od blokova cementa i koje tite hiljade
policajaca, obili su svijet. To nije sprijeilo Bua da ponovo bude izabran,
ali Old Party iz toga nije izala uveana.
Dvanaest godina kasnije, proteklo je dosta vode. Ovog subotnjeg
popodneva, uprkos masivnom razmjetanju snaga reda, ambijent je
zauujue miran. Treba rei da su republikance, bar jednom, izabrali
mladog i umjerenog kandidata za koga bi se moglo pomisiti da je izaao iz
televizijske serije Sonde Rims. Ted Kouplend, guverner Pensilvanije, bio
je, prema istraivanju, rame uz rame sa Hilari Klinton.
Pristalica abortusa, ekologista, pristalica kontrole naoruanja i
branilac prava homoseksualaca, Kouplend je dezorijentisao, tavie
zbunio dobar dio svog tabora. Ali na kraju jednog nemilosrdnog
sueljavanja tokom unutarstranakog glasanja, on je priredio iznenaenje
pobijedivi u posljednjem trenutku Donalda Trampa i Teda Kruza,
ekstremnih konzervativaca Republikanske stranke.
Sada je dinamika kampanje bila na strani bijelog Baraka Obame,
nadimak koji mu je nadjenula tampa. Isto kao i predsjednik na funkciji,
Kouplend je poeo karijeru kao drutveni radnik prije nego to je bio
profesor ustavnog prava na Filadelfijskom univerzitetu. Potekao iz naroda
i drei se dobro u svojim pedesetim, Kouplend je potisnuo i pokupio dio
glasova demokratskog kandidata, starijeg i onog koji je potekao iz
politike dinastije.
Pogledao sam na sat. Dosta smo bili poranili za na sljedei sastanak i
u jednom trenutku sam shvatio da Karadek hramlje.
Jesi li raspoloen da odemo na ostrige?
Ne zvui loe, odgovorio je Mark. Poinjem malo da se zamaram.
Zbog razlike u vremenu...
 ... i nesumnjivo zbog emotivnog oka to si ucmekao Lakosta.
Pogledao me je ne trepnuvi.
Ne oekuj od mene da oplakujem tog tipa.
Pogledao sam okolo da bih se orijentisao.
Za mnom!
Znao sam jednu adresu u kraju. Bar sa koljkama i raiima na uglu
Kornelija strit i Blikera u koji me je vie puta vodio moj prijatelj Artur
Kostelo, njujorki pisac koga u Francuskoj objavljuje isti izdava kao
mene.
Karadek je iao za mnom i pustio da ga vodim sve do jedne uske
uliice sa zgradama od oker cigle, oiviene ivopisnim drveem.
Hello guys, join us anywhere at the bar!
Svaki put kad bih gurnuo vrata Ojster bara, laknulo bi mi to u njemu
ne sreem turiste.
Prijatno je ovdje, procijenio je Mark smjetajui se na jednu barsku
stolicu za ankom.
Znao sam da e ti se svidjeti.
U Ojster baru, vrijeme se zaustavilo negdje poetkom ezdesetih.
Nalazili smo se u lukom ribarskom restoranu Nove Engleske u kome vas
je konobarica nazivala darling donosei vam krekere za aperitiv. U kome
je radio svirao Riija Valensa, Donija Matisa i abija ekera. U kome je
gazda nosio olovku za uvetom. U kome su jagode imale ukus jagoda. U
kome se nije znalo za internet i Kim Kardaijan.
Naruili smo porciju specijaliteta i flau bijelog sansera. as je bio
teak, ali to nas nije sprijeilo da se kucnemo i dok smo dizali ae da
nazdravimo, preplavio me je jak osjeaj zahvalnosti. Otkako ga znam,
Karadek je uvijek bio tu za mene i mog sina. ak eto i danas, bez
oklijevanja je sjeo na avion da bi me pratio sve do Njujorka. Zbog mene je
umalo nastradao i naao se u poziciji u kojoj je bio prinuen da ubije
ovjeka.
Nije potrebno biti mnogo mudar da bih sebi priznao: pored Kler i
njega, nisam imao nikoga u ivotu. Nikada nisam imao nita zajedniko sa
svojom sestrom; moja majka koja je sada ivjela u paniji, dola je
vjerovatno svega dva puta od roenja svog unuka da ga vidi; to se tie
mog oca, on je i dalje ivio na jugu Francuske, ali je jo jednom otpoeo
novi ivot, sa jednom dvadesetpetogodinjakinjom. Zvanino, ni s kim
nisam bio u svai, ali nai odnosi su bili udaljeni, tavie nepostojei.
Tuna porodica.
Hvala ti to si ovdje, Mark. Mnogo mi je ao to sam te uvukao u ovaj
haos.
 Pogledi su nam se sreli. Namigivanje, sauesnitvo, stidljivost. Ne
brini se. Izvui emo mi tvoju Kler Karlajl.
Kae to da bi me utjeio.
Ne, tako mislim. Naa istraga napreduje. Dobar smo tim.
Zaista?
Da, nisi lo kao detektiv.
Naa posjeta Alenu Bridisu nam je sipala gorivo u motore. Sakupili
smo nove elemente, ali sam i dalje imao utisak da se nalazim pred
dinovskim vunenim klupkom koje je trebalo razmotati.
Mark je stavio naoare i izvadio iz depa plan koji mora da je pokupio
iz hola hotela.
Dobro, pokai mi gdje su se odigrali dogaaji na dan Dojsine smrti.
Po mojim naznakama, on je oznaio krstiem Dojsinu kuu u
Harlemu, zatim kuu Florans Galo u Louer Ist Sajdu, petnaest kilometara
nie.
Tvoj scenario? upitao me je sipajui sebi vino.
Razmiljao sam naglas:
Nee vjerovati svojim uima: eto ta je Florans poruila Alenu
poto mu je poslala mejl za koji tvrdi da ga nikada nije primio. Hmm.
Nije rekla: Nikada nee povjerovati ili Nee vjerovati svojim
oima. Ona mu je rekla svojim uima. Dakle, za mene je stvar jasna:
poslala mu je zvunu poruku.
Slaem se, ali koji fajl?
Razgovor koji je upravo snimila svojim telefonom.
Karadek je zamiljeno isturio usta: moda da, moda ne. Ali nisam
dozvolio da me pokoleba njegova sumnjiavost.
Hoe scenario, dakle, evo jednog. Za poetak, Florans nije snimila
Dojs bez njenog znanja.
Zato tako misli?
Kao prvo, to nije njen stil, kao drugo oduvijek sam mislio da je Dojs
prva potraila Florans da bi joj ispriala svoju priu.
Znai, ti misli da su se njih dvije povezale da bi snimile treu
osobu?
Da, nekoga kome je Dojs zakazala sastanak u svojoj kui. Evo plana:
Dojs namamljuje svoju rtvu da bi je navela da govori dok poziva sa svog
telefona s pripejd karticom. S druge strane ice, Florans slua i snima
razgovor. Kad iznenada...
 ... razgovor prerasta u svau, nastavio je Mark ukljuivi se u igru.
Moda je druga osoba primijetila da je snimaju. U svakom sluaju, ona
postaje nasilna i poinje da udara Dojs koja poinje da vriti.
Florans hvata panika. Ona silazi u telefonsku govornicu ispred svoje
zgrade da bi obavijestila o napadu. Tano onako kako se navodi u
dokumentima koje mi je dostavila Gledis.
Dok su nam donosili posluavnik sa ostrigama, izvadio sam fotokopije
iz moje tane za spise i pruio ih Marku. Opet je morao da stavi naoare da
bi proitao biljeku o pozivu na 911.
Datum: subota, 25. juni 2005. Vrijeme: 3 sata po podne.
Zovem da bih prijavila nasilniki napad u Bilberi stritu broj 6, u kui
Dojs Karlajl. Pourite! Ubie je!
Dovde se sve savreno uklapalo. Osim to su policajci zapravo stigli
na lice mjesta est minuta kasniije i to nisu primijetili nita sumnjivo.
Bacio sam pogled preko Markovog ramena da bih zaokruio olovkom put
kojim su prola dva policajca, a koji je oznaavao da su imali pregledno
vidno polje u itavu unutranjost kue, ukljuujui i kupatilo i da nisu
ustanovili nijedan trag provale, borbe ili krvi.
A ipak je tu otkriveno tijelo Dojs..., promrmljao je Karadek.
Da, sutradan. Njena sestra Endela ga je pronala kod lavaboa.
Potvrdila mi je ak da je svuda po prostoriji bilo krvi.
Zbunjujue priznao je Mark. I to baca u vodu nau finu hrpu
dokaza.
Uzdahnuo sam i stisnuo zube. Potom sam, od bijesa, udario akom o
ank.
 16

Cold case 21

Tempus tantum nostrum est.

Jedino nam vrijeme pripada.
Seneka

1.
Lomljenju nije bilo mjesta u Ojster baru i nekolicina stalnih gostiju me
je prijekorno pogledala. Pokuao sam da savladam svoj oaj.
Ova dva patrolna policajca, Pauel i Gomez su lagali, to je sigurno!
Ne bih se kladio u to odgovorio je Mark dok je mazao puter na pare
raanog hljeba.
Obrazloi mi.
Slegnuo je ramenima.
Zato bi policajci lagali? U kom cilju?
Moda nikada nisu doli na lice mjesta. U to vrijeme je bilo mnogo
lanih poziva koji...
Podigao je ruku da bi me prekinuo:
Floransina poruka je bila dovoljno uvjerljiva da bi je shvatili ozbiljno.
Ta procedura intervenisanja u sluaju nasilnog napada je utvrena
zakonom i niko ne bi reskirao i ogluio se o takav poziv u pomo. A ak i
da su povrno odradili svoju inspekciju, dva policajca bi prije tvrdila da su
zavjese bile navuene. To je po njih bilo mnogo manje rizino nego ta
izjava koja ih obavezuje.
Polovino ubijeen, mjerio sam ove argumente prije nego to sam ga
zapitao:
Kako onda ti objanjava sve to?
Naalost, nikako odgovori policajac dovravajui svoj hljeb. Zatim je
Mark s uivanjem probao koljke nastavljajui da ita izvode iz policijskih
izvjetaja koje mi je dostavila Gledis. Njegov engleski je bio pristojan, ali

21
Stari nerijeeni zloini. - Prim. prev.
me je esto molio da mu objasnim tehnike termine ili dvosmislene
reenike obrte.
U dva navrata se vratio na detalj koji mi je promakao ili prije iju
osnovanost nisam vidio. Ajzak Landis, poslovoa prodavnice alkoholnih
pia, koja se nalazi u 132. ulici, 2E, potvrdio je da je prodao flau votke
Dojs Karlajl te famozne subote, 25. juna, u 14:45 asova. Uzeo sam rije:
Znai, sa sigurnou znamo da je Dojs tada bila u kraju i da je bila
jo iva u to vrijeme, ali osim toga?
Pokretom ruke Karadek je zatraio da stavim dotinu radnju na plan.
Bila je na oko sedam stotina metara od broja 6 u Bilberi stritu, kue
Klerine majke.
Teko mi je da zamislim mjesto, priznao je prekinuvi svoje
razmiljanje. Zna da nikada nisam kroio u Harlem?
Stvarno? Kada si posljednji put dolazio u Njujork?
Zviznuo je kroz zube,
Sa Blizom i malom, za uskrnji raspust 2001, nekoliko mjeseci prije
teroristikog napada.
Pruio sam mu telefon na kome sa sauvao sve fotografije etvrti koje
sam slikao prethodnog dana popodne kad sam iao da se naem sa Etel
Faradej i dvije sestre Karlajl. Pogledao ih je metodino, zumirao
zahvaljujui ekranu na dodir i postavio brojna pitanja.
A gdje je ovo?
Pokazao je znak na jednoj radnjici. Discount Wine and Liquor - Since
1971.
Na presjeku Lcnoksa i Bilberi strita.
Znai, sasvim blizu Dojsine kue, zar ne?
Da, na dvadeset, metara.
Karadeku su zasijale oi. Bio je siguran da je doao do neega, mada
nisam uviao do ega.
Spustio mi je ruku na nadlakticu.
Ako je Dojs imala elju za osvjeavajuim napitkom, zato bi
prelazila skoro kilometar pjeice da bi kupila svoje pience kad joj se pred
vratima nalazila prodavnica alkoholnog pia
Ovaj elemenat mi je djelovao nevano.
Moda je radnja bila zatvorena, usudio sam se da kaem.
Prevrnuo je oima.
 U subotu popodne? ali se! U Sjedinjenim Dravama smo, ne u
Francuskoj. Nisu ekali na Makronov zakon da bi otvorili radnje
vikendom!
Da.
I dalje nisam bio ubijeen, ali Karadek nije navaljivao.
Dok sam netremice gledao u plan rasklopljen na anku, jedna
povjerljiva stvar koju mi je rekla Endela Karlajl iskrsla mi je u sjeanju.
Tog famoznog vikenda, ona i Gledis su bile na putu u Filadelfiju u posjeti
majci. Dakle, njihova kua je bila prazna. U trenutku mi je od uzbuenja
prostrujala jeza kroz kimu.
Znam! saoptio sam Marku.
Dok me je zaueno gledao, razvio sam svoju priu: iz razloga, meni
jo nepoznatog, Dojs je vie voljela da primi gosta kod sestara nego kod
svoje kue, ali nije smatrala nunim da o tome obavijesti Florans. To sve
objanjava: da je naizgled ila po votku tako daleko i da policajci nisu nali
nita sumnjivo kod Dojs. Naprosto zato to im je novinarka dala, a da to
nije znala, pogrenu adresu!
Ponesen oduevljenjem, napravio sam nagli pokret i prevrnuo au na
anku.
Kako sam trapav!
Stopa ae se razbila od udarca. Alkohol me je poprskao po odjei,
napravivi fleku posred koulje.
Upio sam vlagu salvetom, ali sam psovao sanser.
Vraam se odmah, rekao sam siavi sa barske stolice.
Proao sam kroz salu da bih otiao u toalet, ali kako je bio zauzet,
strpljivo sam saekao pred vratima. U tom trenutku mi je zazvonio telefon.
Bila je to Marieke. Zvala me je sva prestraena, jer je Teo pao i zaradio
vorugu.
Vie volim da vas obavijestim! dobacila je prebacivi mi vru
krompir.
U pozadini sam uo Tea kako jeca. Traio sam da priam s njim i za
nekoliko sekundi sam shvatio da malii nije nita. Hajde prestani da
glumi!
Samo je pokuavao ljupki manevar da bi izazvao saaljenje i izmamio
poljupce svoje dadilje. Bol je ve bio zaboravljen i dok mi je Teo potanko
priao ta je jeo, ja sam izdaleka posmatrao Karadeka. Trebalo je priznati
policajcu taj kvalitet: imao je mo da ljudima ulije povjerenje. U tom
trenutku je, kao da su oduvijek drugari, veselo razgovarao sa naim
susjedom za stolom, studentom umjetnosti sa debelim proaranim
naoarima koji je tokom cijelog obroka crtao po svom bloku. Zakiljio sam.
Mark je upravo pozajmio telefon od njega. Ve mi se poalio da njegova
stara nokia ne radi u Sjedinjenim Dravama. Policajac nije nikoga zvao.
Surfovao je po internetu. ta je traio?
Vrata toaleta su se otvorila. Uvukao sam se unutra i pokuao da
popravim tetu tenim sapunom, mlakom vodoma i toplim vazduhom iz
aparata za suenje ruku.
Kad sam izaao, mirisao sam na vetiver s Jave i malo manje sam
izgedao kao pijanica polivena loim vinom.
Ali Mark vie nije sjedio za ankom.
Gdje je ovjek koji je bio sa mnom? upitao sam studenta.
Nisam znao da ste zajedno.
Hajde vie, kreteniu!
Gdje je on?
Samo to je otiao, odgovorio je naoarac. ta?
Mladi je pokazao velika staklena vrata Ojster bara. Oduzeo sam se.
Ostavio je ovo za vas, rekao je oblaei jaknu.
Zakopao je rajsferlus i pruio mi na plan Njujorka na ijoj je
poleini Karadek na brzinu napisao nekoliko reenica sabijenim
rukopisom:

Rafe,
Izvini to sam te ostavio, ali moram neto da provjerim. Moda je
besmisleno. Ako je to slijepa ulica, tim prije idem tamo sam.
Nastavi istragu s tvoje strane. Naao si tvoju metodu: istrauj kao to
pie. Nastavi da prati duh, Ghost svih Karlajlovih.
Vjerujem da si bio u pravu: sve istine svijeta uvijek imaju korijena u
zemlji djetinjstva.
Javiu ti se im bude novosti. Poljubi mog drugara Tea umjesto mene.

Mark

Ovo je bilo skoro nevjerovatno. Prije nego to je student otiao,

uhvatio sam ga za rukav.
Zato mu je trebao tvoj telefon? Deko je izvadio svoj mobilni iz
depa. Pogledajte sami.
Pokrenuo sam pretraiva koji se otvorio na sajtu White Pages. Bijele
stranice. Ameriki godinji telefonski imenik.
 Mark je traio broj telefona ili adresu. Ali sajt nije sauvao pretragu u
memoriji.
Vratio sam telefon njegovom vlasniku i za trenutak ostao kao
oamuen, nesrean kao dijete, s osjeajem da sam naputen.
Zato se svi ljudi koji mi znae u ivotu na kraju udalje od mene?

2.
Biva detektivka Mej Sujun mi je zakazala sastanak u prostorijama
Transparensi prodekta koje se nalaze u okviru Pravnog fakulteta na
Univerzitetskoj pravnoj koli Menhetna, u etvrti Vaington skvera.
Kancelarija u kojoj me je asistent zamolio da saekam, prostorija sa
staklenim zidovima, nadvisivala je univerzitetsku itaonicu. Ovog poetka
popodneva, biblioteka je bila dupke puna. Predavanja su se nastavila
prethodne sedmice i nadneseni nad svoje knjige i za ekranima
kompjutera, studenti su radili u istovremeno radnoj i oputenoj atmosferi.
Pred ovim okvirom povoljnim za uenje, sjetio sam se trulog faksa na
kome sam poloio svoj magistarski: krcati amfiteatri, dozlaboga dosadna
predavanja, ispolitizovani i potpuno nezainteresovani profani, zdanja iz
sedamdesetih godina, koliko runa toliko i oronula, odsustvo
takmiarskog duha, ambijent pritisnut nezaposlenou i zatvorenim
perspektivama. Svakako, situacija nije bila za poreenje. Studenti ovdje
upisani, plaali su svoje obrazovanje po visokoj cijeni, ali nesumnjivo ga i
dobijali za taj novac. Ta stvar je u meni izazivala revolt u Francuskoj: kako
je, ve decenijama, drutvo moglo da se zadovoljava edukativnim
sistemom tako zaleenim, tako malo stimuliuim i na kraju krajeva tako
neravnopravnim iza tobonjih govora?
Odagnavi ove sumorne misli za koje sam znao da su dijelom
prouzrokovane Karadekovim odmetnitvom, iskoristio sam ovaj trenutak
da bih pregledao na ekranu mog mobilnog telefona cjelokupnu
dokumentaciju koju sam skinuo s interneta tokom mojih jutarnjih
pretraivanja.
Osnovan poetkom devedesetih godina od Itana i Doane Dikson, par
advokata, vatrenih boraca protiv smrtne kazne, Transparensi prodekt je
priskakao u pomo moguim rtvama pravosudnih greaka.
Da bi vodila sopstvene protivistrage, organizacija je od samog
poetka napravila partnerstva sa vie pravnih univerziteta u zemlji. Pod
dirigentskom palicom osvjedoenih advokata, studenti su dakle poinjali
da otvaraju stare kriminalistike sluajeve u kojima su pojedinci, najee
u loem poloaju, doivjeli da im se ivoti slome zbog povrno vodenih
istraga i ishitrenih procesa zbog preoptereenih sudova.
 Poslije niza godina, banalizovanje DNK testa, ukljuujui i u onim
sluajevima u kojima je ve donijeta presuda, dovelo je do zastraujueg
broja sudskih greaka. Ameriko javno mnjenje je tada otkrilo da njena
pravda ne samo da je bila nepravedna, ve da je postala maina za
masovno osuivanje nevinih. Tako da vie nije bilo na desetine, ve na
stotine, tavie hiljade graana koji su se, na osnovu ponekad samo jednog
jedinog svjedoenja, nali u doivotnom zatvoru ili su otpremljeni u
hodnik smrti.
DNK svakako nije bio Gral, ali su zahvaljujui organizaciji kao to je
Transparensi, mnoge osobe nepravedno osuene, sada spavale u svom
domu, a ne vie izmeu etiri zida elije.
Dobar dan, gospodine Bartelemi.
Mej Su-Jun je zatvorila vrata za sobom. Od svojih etrdesetak godina,
imala je krut i gord hod koji je odudarao od njenog oputenog stila
odijevanja: svijetle farmerke, somotski sako petrolej boje sa izvezenim
grbom fakulteta, par iznoenih patika adidas superstar. Njena sjajna crna
kosa je bila prva stvar koja se primijeti kod nje.
Umotana oko tirkiznog prstena, obrazovala je punu koja joj je davala
neku vrste gospodske prefinjenosti.
Hvala to ste prihvatili da me primite tako brzo.
Ona je zauzela mjesto preko puta mene i stavila na sto hrpu dosijea
koje je nosila pod mikom kao i jedan od mojih romana prevedenih na
korejski.
Pripada mojoj snahi, objasnila je pruajui mi ga. Vae knjige su
vrlo popularne u Koreji. Bie veoma srena ako joj napiete posvetu. Zove
se Li Hjo-Jung.
Dok sam se predao tom zadatku, ona mi je povjerila:
Sjeam se veoma dobro sluaja Karlajl zato to je to jedan od
posljednjih kojim sam se bavila prije nego to sam napustila policiju.
Zapravo, zato ste preli na drugu stranu ograde? upitao sam
vraajui joj roman.
Jedna obrva je zadrhtala na njenom lijepom previe naminkanom
licu.
Na drugu stranu ograde? Va izraz je u isti mah i taan i pogrean. U
osnovi radim isti posao: vodim istragu, analiziram izvjetaje sa sasluanja,
odlazim na mjesta zloina, pronalazim svjedoke...
Osim to pokuavate da ljude izvuete iz zatvora umjesto da ih tamo
zatvorite.
Pokuavam uvijek da radim tako da pravda bude zadovoljena.
 Osjeao sam da je Mej Su-Jun na oprezu i da je poturala fraze da bi se
zatitila. Prije nego to je uletjela u sr problema, napravio sam
najprijatniji izraz lica i pokuao da joj postavim jedno drugo pitanje o
njenom radu, ali ona mi je dala do znanja da je njeno vrijeme dragocjeno:
ta elite da znate o sluaju Karlajl?
Pokazah joj dosije koji mi je dala Gledis.
Otkud ovo kod vas? povikala je okreui stranice.
Na najpoteniji mogui nain. To je dosije koji je porodica rtve
dobila poslije zapetljane istrage.
Nije bilo zapetljane istrage, odgovorila je uvredljivo.
U pravu ste, recimo onda zapetljancije izmeu informacija
saoptenih na 911 i konstatacije prvih policajaca koji su stigli na lice
mjesta.
Da, sjeam se te epizode.
Oi su joj bile pocrnjele. Prelijetala je dosije, oigledno traei dijelove
kojih tu nije bilo.
Samo su izvodi dati porodici, pojasnio sam. To je ono to vidim.
Trebalo mi je deset minuta da joj objasnim moja najnovija otkria:
Dojsina kupovina mobilnog pripejd telefona na nekoliko dana pred njenu
smrt, njena veza sa novinarkom Florans Galo iji se stan nalazio na mjestu
sa koga je upuen poziv u pomo. Naposljetku, ispriao sam joj o svojoj
pretpostavci po kojoj je Dojs ubijena u kui njenih sestara prije nego to
joj je tijelo prenijeto u njeno kupatilo.
Biva policajka je utala za sve vrijeme mog izlaganja, ali, kako sam
pomjerao moje pione, vidio sam kako je sve izoblienija kao da e da se
srui.
Ako je to to mi kaete istina, to znai da je dosije zatvoren previe
brzo, ali svojevremeno nismo imali sve te informacije, nastavila je ona
kada sam ja zavrio.
Zakiljila je i posvjedoila:
I sam koroner 22 je zakljuio da je postojala tuno banalna
predoziranost, uprkos tom zbunjujuem pozivu.
Lice joj je bilo blijedo kao zid. Ponovo je pognula glavu i zagledala se u
listove rairene pred njom.
Tada sam imao predosjeaj:

22
U anglosaksonskim zemljama, policajac sudske policije, zaduen da
istrai uzroke smrti koja se desila pod sumnjivim okolnostima ili nasiljem.
- Prim. prev.
 Gospoo, da li je bilo jo neto znaajno u dosijeu? Neto ega ovdje
nema?
Mej Su-Jun je pogledala kroz prozor. Odsutnog pogleda, ona se
upitala:
Zato vas zanima ta istraga stara vie od deset godina?
To ne mogu da vam kaem.
Onda ne mogu da vam pomognem.
U nastupu bijesa, unio sam joj se u lice i povisio glas:
Ne samo da ete mi pomoi, nego ete to uraditi odmah! Zato to ste
teko zabrljali prije deset godina! I zato to vai fini govori o pravdi ne
mogu da ostanu lijepi samo na rijeima.

3.
Mej Su-Juri je preplaeno ustuknula i pogledala me kao da sam
psihopata. Sada je bar led bio probijen. Tokom nekoliko sekundi zatvorila
je oi i bio sam ko na iglama jer nisam znao ta e uslijediti. Da li e
izvaditi huando 23 iz svoje torbe i odrubiti mi glavu? Umjesto toga, ona mi
je na kraju skrenula panju:
Vaa teorija nam i dalje ne govori ko je ubio Dojs.
Zato ste mi vi potrebni.
Ko je va osumnjieni? Jedna od Dojsinih sestara?
Nemam pojma. Htio bih samo da otkrijem da li ima jo neto korisno
u ostatku dosijea.
Nita to bi se moglo upotrijebiti pred sudom, uvjerila ga je. Niste
mi odgovorili na pitanje.
Ispriau vam jednu priu, gospodine Bartelemi. Vas, koji ste pisac,
sigurno e zanimati.
U prostoriji je bio jedan automat za pia, ona ustade, izvadi novi iz
depa svojih farmerki i uze jednu konzervu aja maa 24.
U osnovi, imam nauno obrazovanje, poela je da pria naslonivi se
na mainu. Ali oduvijek sam voljela da se suoim sa terenom i ivotom
ljudi u onome to je u njemu najstvarnije. Poslije mog doktorata iz
biologije, prola sam na prijemnom konkursu za Njujorki policijski
odsjek. Na poetku sam voljela ovaj poziv i bila prilino uspjena u njemu,
ali sve se poremetilo 2004.

23
Hwan-do, korejski ma. Prim. prev.
24
Maa, mljeveni zeleni aj. - Prim. prev.
 Otpila je gutljaj aja i nastavila:
U to vrijeme, pripadala sam 52. sektoru, policijskoj stanici Bedford
parka u Bronksu. U intervalu od nekoliko dana, istraivala sam dva sluaja
koji su bili slini kao jaje jajetu. Jedan ovjek koji se uvlaio kod rtava,
mladih ena, silovao ih i muio prije nego to bi ih dokrajio. Dva sluaja
podjednako surova i jeziva, ali naizgled laka za rjeavanje poto je ubica
ostavio brojne genetske tragove: vaku, opuke, dlake, nokte. I kao lag na
torti, tip je bio zabiljeen u CODIS-u, bazi podataka genetskih profila FBI-
ja.
Dakle, strpali ste u zatvor ubicu?
Klimnula je glavom.
Da, im smo dobili prve rezultate analiza. Zvao se Judin Dekson.
Mladi crnac od dvadeset dvije godine, student u jednoj koli dizajna.
Homoseksualac, stidljiv, oigledno inteligentan. Dobio je dosije poslije
osude za egzibicionizam tri godine ranije. Opklada sa ortacima koja se
otela kontroli, branio se svojevremeno. Stvar koja nije bila mnogo strana,
ali za koju je osuen na psihijatrijsko praenje. Tokom njegovog
sasluanja, Judin je poricao silovanja i ubistva, ali njegovi alibiji su bili
mutni i naroito ga je DNK analiza jo vie gurnula ka dnu. Bio je to krhki
klinac. U nedjelji koja je uslijedila po njegovom zatvaranju u Rikersu,
izmasakrirali su ga neki zatvorenici. Poto je prebaen u zatvorsku
bolnicu, on se objesio ne saekavi odravanje procesa.
Duga tiina. Mej je uzdahnula i vratila se da sjedne preko puta mene.
Sudei po njenom izoblienom licu, nasluivao sam da najbolnije tek
dolazi. Neke uspomene su kao rak: remisija nije uvijek izljeenje,
Godinu kasnije, napustila sam Bronks, ali bilo je drugih sluajeva
ovoga tipa. Dvije mlade ene silovane i muene prije nego to su ubijene.
Svaki put, ubica bi pobjegao i ostavljao nam na poklon svoje genetske
tragove. Istraitelj koji me je naslijedio smatrao je to previe lakim i imao
je pravo. avo koji se krio iza ovih monsturoznih dijela zvao se Andre de
Valat.
Nisam nikada uo za njega.
Kriminolozi i tampa su ga nazvali DNK lopov. Bio je to kanadski
medicinski tehniar koji je radio u jednoj medicinskoj strukturi u kojoj su
praeni seksualni delinkventi. Naroito oni ije je genetske tragove
metodino sakupljao da bi ih ostavljao na mjestu zloina koje je vrio.
Andre de Valat je jedinstveni serijski ubica te vrste. Njegove prave rtve
nisu bile samo te nesrene mlade ene koje je ubijao, ve i mukarci koje
je optuivao umjesto njega i ije je ivote unitio. To je bio njegov pravi
naum.
 Ostao sam preneraen priom bive policajke. Ova pria je bila
dostojna scenarija za krimi roman, ali nisam uviao po emu ona ima veze
s ubistvom Dojs.
Zbog mene je Judin izvrio samoubistvo jadala se Azijatkinja. Ve
dvanaest godina imam njegovu smrt na savjesti i nepodnoljivo mi je
saznanje da sam pala u klopku koju je Valet razapeo.
ta pokuavate da mi kaete, Mej?
Da je DNK najbolja i najgora stvar. I da suprotno onome to se misli,
to nije dokaz sam po sebi.
Kakve to veze ima sa Dojs?
Postojao je trag DNK na mjestu zloina, priznala mi je presrevi moj
pogled.
Za trenutak, vrijeme se zaledilo. Konano smo stigli do onog glavnog.
Neki drugi trag, a ne od Dojs ili njenih sestara?
Da.
iji trag, dakle?
Ne znam.
Kako ne znate? Zato niste istraili svojevremeno?
Zato to sam upravo izlazila iz sluaja Valat. Bila sam u slaboj poziciji
i nijedan sud me ne bi pratio povodom tog jedinstvenog dokaza.
Zato?
Neto mi je promicalo. Mej Su-Jun je okoliala i nije mi govorila sve.
Da biste shvatili, trebalo bi da i sami proitate cjelokupan dosije
istrage.
Kako mogu da ga dobijem?
Ne moete. I u svakom sluaju, deset godina nakon toga, svi
zapeaeni sluajevi su uniteni.
Moda zapeaeni sluajevi, ali dosije i dalje postoji negdje u
arhivama NYPD, zar ne?
Potvrdno je klimnula glavom.
Pomozite mi da ih podignem. itao sam lanke o Transparensiju.
Znam da u okrilju same policije, kao i meu visokim poloajima, imate
anonimne dounike koji vas obavjetavaju o odreenim zastranjivanjima.
Odmahnula je glavom.
Ne znate o emu priate.
Poeo sam da blefiram:
Policajci koji vam pomau zato to ih je stid da pripadaju instituciji u
koju graani vie nemaju povjerenja. Brutalnoj instituciji s pretjerano
mnogo slabia. Instituciji koja, da bi ostvarila rezultate, uvijek cilja iste
zajednice. Instituciji koja ima okrvavljene ruke, ali koja uiva skoro
totalnu nemogunost kanjavanja. Instituciji koja...
Prekinula je moju anaforu:
U redu! Prekinite! Pokuau da kontaktiram nekoga ko e vam
pronai dosije.
Hvala.
Ne zahvaljujte mi i ne radujte se prerano. Kad budete shvatili zato
nita nisam mogla da uradim svojevremeno, shvatiete da ste izgubili
svoje vrijeme i zbog toga ete osjeati samo ozlojeenost.
 17

Florans Galo

A ti srce moje, zato kuca?

Kao melankolini straar
Posmatram no i smrt.
Gijom Apoliner

1.
Subota, 25. jun 2005.
Zovem se Florans Galo.
Imam dvadeset devet godina i novinarka sam.
Kroz osam sati u biti mrtva, ali to jo ne znam.
Trenutno sjedim na dasci ve-ce olje i pokuavam da mokrim na test
za trudnou.
Nekoliko kapi koje nikako da krenu jer toliko strepim.
Kad sam konano zavrila, ustajem i stavljam plastini tapi na ivicu
lavaboa. Za tri minuta u znati.
Izlazim iz kupatila, uzimam strpljivo svoju tjeskobu kao flau vode iz
friidera. etam gore-dolje po malom salonu, diem duboko da bih se
smirila. Sjedam na ivicu prozora i izlaem lice suncu. Lijepa subota na
poeku ljeta. Sa plavetnim nebom i laganim povjetarcem, grad podrhtava
od pozitivne energije. Gledam uposlene Njujorane koji hodaju trotoarom.
ujem naroito vrisku djece koja dopire sa ulice dok se igraju i to me
uveseljava kao da sluam Mocarta.
eljela bih da sam trudna. eljela bih da imam bebu premda ne znam
kako e Alen reagovati. Jedan dio mene je lud od sree. Zaljubljena sam.
Konano! Srela sam ovjeka koga sam ekala. ivim snano svaki trenutak
koji nas dvoje dijelimo i spremna sam na sve samo da naa pria uspije. Ali
ta euforija je pomuena krivicom koja mi lomi krila. Mrzim to sam
njegova ljubavnica. ena koja je svjesno dola da se mota oko mua neke
druge. Nikada nisam mislila da u se nai u ulozi koja me bolno vraa na
moju sopstvenu priu. Imala sam est godina kad je moj otac napustio
kuu da bi otpoeo novi ivot sa svojom koleginicom. Mlaom, svjeijom
od moje majke. Mrzila sam tu enu kao to danas mrzim taj utisak da
kradem sreu nekoj drugoj.
Zvonjava telefona vraa odjednom ove uspomene. Veselo zvonjenje
koje ne prepoznajem odmah. I s razlogom: to je zvuk koji sam prepoznala
kao zvuk pripejd aparata Dojs Karlajl, za koji nisam oekivala da e
zvoniti jo dobrih sat vremena.
Javljam se, ali nemam vremena da izgovorim nijednu rije.
Florans? Ovdje Dojs. On je promijenio vrijeme sastanka!
Kako to? Ali...
Stie! Ne mogu da priam s vama!
Poto osjeam da je van sebe s druge strane ice, pokuavam da je
smirim:
Pratite tano plan koji smo zajedno razradile, Dojs. Privrstite
telefon ispod trpezarijskog stola ljepljivom trakom, vai? ,,Po...pokuau.
Ne, Dojs, nemojte da pokuate ve uradite to!
Panika. Ni ja nisam nita pripremila. Zatvaram prozor da vie ne bih
ula buku s ulice, prikljuujem zvunik na telefon. Smjetam se za pult
moje kuhinjice i otvaram preklop kompjutera koji mi je pozajmio moj
brati. Edgar je u Njujorku ve tri sedmice. Poslije tri godine studija u
Ferandiju, zaposlio se u kafeu Boulud i uselio se u moj stan u iekivanju
da primi svoju prvu platu.
Pokreti su mi nespretni: nikada nisam podnosila PC-ve, ali Keri,
Alenova ena, mi je slomila moj mek jue popodne, bacivi ga o zid moje
kancelarije. Otvaram aplikaciju i prikljuujem mikrofon kompjutera da bih
zabiljeila razgovor.
Tokom jednog minuta, nita se ne deava. ak pomiljam da je
komunikacija izgubljena kad odjednom ujem muici glas, odluan i ljutit.
Minuti koji slijede su presudni. Sleena sam onim to ujem. Zatim se
razgovor oteo kontroli. Argumenti ustupaju mjesto prijetnji, vritanju,
suzama. I najednom, shvatam da se upravo deava ono najgore. ivot
izlijee iz ina, smrt iklja. ujem razarajue urlanje Dojs. Dojs koja
doziva u pomo. Dojs koja mene zove u pomo.
Ruke su mi vlane. Grlo mi se vezalo.
Jedan trenutak ostajem skamenjena, kao da su mi se oduzele noge.
Potom izlijeem iz stana. Prevaljujem stepenike. Trotoar. Gomilu. Krv mi
bije u venama. Telefonska kabina preko puta Starbaksa. Pjeaki prelaz.
Guranje. Ruke mi drhte dok okreem 911, zatim moj glas koji u dahu
kae:Zovem da prijavim nasilni napad u Bilberi stritu broj 6, u kui Dojs
Karlajl. Pourite! Ubie je!
2.
Vie ne kontroliem moje srce. Ono udara kao da pokuava da iskoi
iz mog tijela probadajui mi grudi.
Lift je u kvaru. Stepenice. Penjem se u svoj stan, priljubljujem pripejd
mobilni uz uvo, ali nema vie nikoga na drugoj strani ice. Pokuavam da
kontaktiram Dojs, ali moj poziv zvoni u prazno.
Doavola. ta se desilo?
Drhtim. Ne znam ta da radim. Da odem tamo? Ne, ne jo. Najednom,
postajem svjesna da se ne bojim samo za Dojs, ve i za sebe. Utisak da je
opasnost svuda. Dobro poznajem taj osjeaj. Intuicija, esto ulo koju
stalno koristim u svom poslu. Uzimam svoj kompjuter i silazim na
Boveri. Ne smijem da ostanem sama. Iskoristiu gomilu kao tit.
Ulazim u Starbaks, naruujem kafu. Pronalazim mjesto u sali, otvaram
ekran kompjutera. Sa ajpod slualicama na uima, ponovo presluavam
snimak. Uas. Pomahnitalost. U nekoliko poteza ga kompresujem i
prebacujem u mp3 fajl.
Uzimam gutljaj makijata. Na raunu za kafu, nalazim ifru za vaj-faj
ovog objekta. Internet. Softver za potu. Doavola. Naravno, otvara se
sandue mog brata, a moji kontakti nisu ni zabiljeeni na ovom softveru.
Tim gore. Prsti mi lete po tastaturi. Unosim snimak da bih ga poslala kao
atament i najbre to mogu ukucavam Alenovu adresu:
alen.kovalkovsky@att.net.
Gotovo, mejl je otiao. Ponovo dolazim do daha, zatim zovem Alena na
mobilni. Triput zvoni. Javi se, molim te! Sekretarica. Ostavljam mu
poruku:Upravo sam ti poslala mejl, Alene. Napravi kopiju atamenta.
Nee vjerovati svojim uima. Nazovi me. Volim te.
Ne mogu da ostanem ovdje. Uzeu svoja kola, parkirana u slijepoj ulici
iza starog CBGB 25 i odveu se do Harlema da bih lino provjerila ta se
desilo. Penjem se u stan da bih uzela kljueve. U hodniku, izdaleka,
primjeujem jednu adolescentkinju pred mojim vratima. Niskog rasta, u
uskim tamnim farmerkama, kariranoj koulji, roze patikama, platnenim
rancem i strukiranom teksas jaknom levis, poput one koju sam imala u
gimnaziji. Kad se okrenula, shvatam da je to odrasla osoba i da je mojih
godina. Glatko lice ija sva ljepota nestaje ispod braon iki i iza naoara
za vid.
Tu enu poznajem i divim joj se. Zove se Zora Zorkin. itala sam njene
knjige, sluala sam njena predavanja, u dva maha sam pokuala da je

Country BlueGrass Blues, njujorki muziki klub, sinonim za ameriku

25

pank scenu. - Prim. prev.

intervjuiem, ali ona je uvijek odbijala moje predloge. A danas znam o
emu je dola da razgovara sa mnom.
Ili bar mislim da znam. Ali varam se. Zorkinova nije dola da
razgovara. Ona mi kree u susret laganim korakom i to se vie pribliava,
to me vie hipnotie svojim zmijskim oima za koje ne znam da kaem da
li su zelene ili kestenjaste. Sada je na manje od dva metra od mene i sve
to pronalazim da joj promrmljam je:
Brzi ste.
Ona zaranja ruku u dep jakne da bi iz nje izvadila pitolj sa
elektrinim impulsima koji niani u mene prije nego to e mi rei: Zaista
ste vrlo lijepi.
Ta situacija je toliko nadrealna da ostajem zabezeknuta. Moj mozak
ne stie da shvati da je sve to stvarno. Meutim, Zora Zorkin pritiska
okida svog oruja i dvije strelice Tejzera mi se zabijaju u vrat,
oslobaajui tako jak napon da se od njega sruim na zemlju i nastaje
velika crna rupa.

3.
Kad se ponovo osvijestim, u glavi mi je mutno, kao da sam obavljena
ljuturom satkanom od hipnotikih niti. Trese me groznica, muka mi je i
drhtim. Usta su mi teka, a jezik dvostruko uvean. Pokuavam nekoliko
pokreta. Kima mi krka kao da je smrvljena.
Ruke su mi vezane iza lea, zglobovi sputani lisicama, noge spojene
zajedno gajtanom. Nekoliko namotaja izolir trake zariva mi se u usta.
Pokuavam da progutam pljuvaku uprkos krpi koja mi je u ustima.
Panika me obuzima u potpunosti.
Nalazim se u zadnjem dijelu pravog mastodonta - kadilaka eskalade
sa zatamnjenim staklima - koji svojom visinom od dva metra dominira
putem i odaje utisak da prelijee asfalt. Sjedite je odvojeno od kabine
pregradom od pleksiglasa. Iz nekog meni jo nepoznatog razloga nosim
kombinezon za bejzdamp. Sve je tu: moja kaciga, kaievi koji mi steu
butine i ramena, torba sa padobranom sklopljenim unutra.
Iza providne ploe, razaznajem debelu siluetu vozaa: graa vojnika,
izbrijanog potiljka i sijede kose, oian kao marinac. Pored njega, Zora
Zorkin zuri u ekran svog telefona. Zatiena kacigom, udaram iz sve snage
glavom o pregradu. Zorkinova nakratko baci pogled na mene, gledajui
me, a da me ne vidi prije nego to se opet udubi u svoj mobilni, Zakiljivi,
primjeujem sat na instrument tabli. Prolo je deset sati uvee.
Situacija mi izmie. ta sve ovo znai? Kako su stvari mogle da se
odvijaju na ovaj nain?
 Pomjeram se puzei da bih gledala predio koji promie iza prozora
pozadi. No. Osamljeni put. U nedogled se vide jelke iji se iljati vrhovi,
povijani vjetrom, ocrtavaju na nebu plavom kao mastilo.
Poslije niza kilometara, poinjem da razaznajem gdje se nalazimo.
Ako vozimo est ili sedam sati, mora da smo preli Pensilvaniju, Merilend i
Zapadnu Virdiniju. Nalazimo se u Apalaima, blizu mosta na Silver
Riveru.
Nakratko mi se raa nada poto sam primijetila drugo vozilo iza nas.
Udaram u zadnje staklo da bih privukla njegovu panju, a onda,
pogledavi izbliza, prepoznajem svoj mali metalik crveni leksus i shvatam
da nas prati.
Tada odjednom shvatam koji je njihov plan i poinjem da plaem.

4.
Dobro sam vidjela: ve dvadeset minuta, sa sopstvenim kolima u
pratnji, ogromni dip se penje uz strme puteve Silver River parka. Dva
vozila se uskoro parkiraju jedno pored drugog na pustom uzvienju koje
dominira dolinom i omoguava da se sie ka pristupnoj rampi starog
mosta.
im se ugasio motor, sve se odigrava vrlo brzo: vojnik - koga Zora
zove Blant - otvara bona vrata dipa i nadljudskom snagom me hvata oko
struka, da bi me prebacio preko ramena i odnio do mosta. Na oprezu, Zora
Zorkin koraa nekoliko metara iza nas. Pokuavam da viem, ali im
otvorim usta, izolir traka mi se usijeca u uglove usana. U svakom sluaju,
od toga ne bi bilo nikakve koristi. U svemiru vas niko ne uje da vritite. U
ovaj sat, gotovo je ista stvar u Silver River parku.
Sve do posljednjeg trenutka, odbijam da povjerujem u neizbjeno.
Moda samo hoe da me uplae. Ali ne prelazi se est stotina kilometara
da biste nekoga uplaili.
Kako su mogli da dou na tu zamisao? Kako su znali? Za ovo mjesto,
za ovaj sport? Lako. jednostavno su pretresli moj stan, nali opremu, moje
fotografije i moje obiljeene karte.
Kad smo stigli nasred eline strukture, Blant me je ispustio na
zemlju. Podiem se i pokuavam da bjeim, ali zbog toga to sam vezana,
sruim se skoro istog trena.
Ponovo ustajem. ujem srebrnu rijeku koja tee tri stotine metara
ispod. No je sjajna, vrlo svijetla. Nebo bez oblaka, suva hladnoa, skoro
pun mjesec, teak, ogroman.
 Zora Zorkin staje naspram mene na mostu. Gurnula je ruke u depove
postavljene protepane jakne i nosi bejzbol kaket Njujorkog
univerziteta na kome je studirala.
U njenom pogledu itam vrstu rijeenost. Za nju, u ovom trenutku, ja
nisam ljudsko bie. Ve samo problem koji treba to prije rijeiti.
Guim se, znojim, upiala sam se od staha. Stravina vizija mi razjeda
duh. Krv mi se ledi. Ono to vidim je nezamislivo, prevazilazi paniku.
Tijelo mi je kruto, skoro paralizovano. Polo je izolir traka upravo
popustila, upinjem se posljednjim snagama da se dovuem do nje. Urlam.
Bacim se niice pred nju, molim je, preklinjem je. Ali njena ravnodunost
je ledena.
Kreemo, dobacuje Blant nagnuvi se prema meni i presjekavi
konopac za otvaranje padobrana.
Ne mogu nita da uinim. To je masa isklesana u stijeni. Kolos kome
se takoe uri da zavri s ovim.
I tada se deava neto nezamislivo. Prije nego to je pustila delata da
odradi svoj posao, u Zorinim oima bljesne svjetlost.
Ne znam da li znate, kae. Ako to nije sluaj, mislila sam da biste
moda voljeli da znate.
Ne razumijem na ta aludira, sve dok rijei ne potkrijepi pokretom i
izvadi neto iz depa. Moj test za trudnou.
Pozitivan je. Trudni ste, Florans, estitam.
Tokom nekoliko sekundi ostajem sleena, ukoena. Vie nisam na
ovom svijetu. Ve sam negdje drugdje.
Potom, gotovo u jednom jedinom pokretu, Blant presijeca sve ime
sam bila vezana, hvata me za noge, podie i baca preko ograde.

5.
Padam.
I ne mislim ak da vritim.
Najprije me uas spreava da razmiljam.
Zatim se nekoliko sekundi koliko traje pad odue.
I malo pomalo, osjeam da sam laka.
Strah se pretvara u nostalgiju. Ne vidim kako mi itav ivot ubrzano
proe pred oima. Sjeam se samo onoga to sam voljela: vedrog neba,
svjetlosti koja uliva snagu, snage vjetra.
Posebno mislim na moju bebu.
Na bebu koju nosim u stomaku i koja e umrijeti sa mnom.
 Da ne bih plakala, kaem sebi da treba da joj smislim ime.
Zemlja se pribliava, sada sam ve jedno sa nebom, planinama,
jelama. Nikada nisam vjerovala u Boga, a ipak, u tom trenu, imam utisak
da je Bog svuda. Ili prije da je priroda Bog.
Na pola sekunde prije udarca, imam otkrovenje.
Moja beba je djevojica.
Zvae se Rebeka.
Jo ne znam gdje idem, ali tamo idem sa njom. I zato se sada manje
bojim.
 Trei dan,

popodne

Adaje u noi
 18

Put na Zapad

Uvijek volimo samo duha.

Pol Valeri

1.
Sunce. Praina. Asfalt.
Omorina na kraju ljeta. Don Koltrejn na radiju.
S otvorenim prozorom, ruke izbaene preko vrata automobila,
razbaruene kose, Mark Karadek je ibao putem.
Predio je promicao iza njegovih tamnih naoara. Farme za uzgoj
stoke, panjaci, traktori i silosi za ito. Pezja jedne ruralne Amerike,
zaleene u vremenu. Nepregledna polja. Monotone ravnice boje ita,
kukuruza, soje, duvana.
Bilo je to prvi put da je Mark kroio na Midvest, srednji zapad. Odmah
se sjetio gradiva iz geografije koje je presliavao kerku dok je ila u
osnovnu kolu. Njenih karti obojenih drvenim bojicama koje su razdvajale
velike amerike poljoprivrene povrine: Korn Belt, Fruit Belt, Vit Belt,
Dajeri Belt...
Glupi zadaci, potpuno apstraktni kad ima etrnaest godina i kad nisi
mnogo putovao, ali koji su danas postajali njegova uzbudljiva realnost.
Karadek je ispruio ruku da ga ne bi uhvatio gr i pogledao na sat.
Skoro pet sati po podne. etiri sata su protekla otkako je ostavio Rafaela u
baru sa koljkama. Slijedei svoju intuiciju, pojurio je na JFK da kupi
avionsku kartu za Ohajo. Manje od dva sata kasnije, sputao se u
Kolambas. Na aerodromu je iznajmio dip dod. Tokom prvih kilometara
pokuao je da osposobi svoj GPS, ali je na kraju odustao. Krenuo je na
sjeverozapad, zadovoljivi se time da prati saobraajne znakove u pravcu
Fort Vejna.
Nije spavao prole noi, a veoma malo i prethodne dvije. S
vremenskom razlikom i anksioliticima, trebalo je da padne kao klada, ali
deavalo se potpuno suprotno: bio je prepun energije. Adrenalin koji mu
je kolao organizmom, odravao ga je u stanju oduevljenja gdje su sva
njegova ula bila u pripravnosti. I za ono najbolje, ali i za najgore.
 Najbolje, bila je otrina u rasuivanju. Misli su mu se rojile, jurile,
ubrzavale, sudarale u njegovoj glavi u tako plodnom haosu zahvaljujui
emu je sve do sada donosio dobre odluke. Ona tamnija strana, bila je
nekakva pretjerana osjetljivost. Uspomene su ekale u zasjedi: Eliza, kao
mala, surova bespovratnost nekih dogaaja.
Ponekad bi mu mlaka suza nenadano krenula i slila se niz obraz.
Duhovi su se prikradali naokolo i samo su ih lijekovi drali na rastojanju.
Pomislio je na ovu Aragonovu reenicu: Biti ovjek, znai moi beskrajno
padati. A on je, ve skoro dvanaest godina padao. Ovih posljednjih dana
probudio se bol. Na kraju e ga pobijediti, znao je to. Doi e taj dan kad e
pustiti svoje pse koji e sve rastrgnuti. Taj dan se bliio, ali to jo nije bilo
danas.
Mark je duboko uzdahnuo. U ovom trenutku, na tom pustom putu,
osjeao je kao da ima dar vidovitosti. ak je imao utisak da hoda po vodi.
Otkako je ubio onog policajca, log gada Stefana Lakosta, bio je poneen
neim to ga je prevazilazilo. Kad ga je metak bio okrznuo, njegov strah je
nestao u trenu. Prisjeao se nastavka scene, premotavajui slike kao na
usporenom snimku. Zgrabio je svoje oruje, uspravio se i opalio. Uspio je
da ostane u ivotu s nekom vrstom bistrine i pomilovanja. Kao da nije
stvarno on pucao.
Oigledna stvar mu je tako jako upadala u oi.
Pronai e Kler zato to je to njegova misija.
Pronai e Kler zato to tako nalau stvari.
U policijskoj istrazi, nalaganje stvari je onaj specifini trenutak kad vi
vie niste ti koji traite istinu, ve istina trai vas.
Poslije vie od deset godina kako je zapoeo, sluaj Karlajl je otkrivao
neoekivano grananje pipaka. Dinovski slap domina koji je zahvatao
obale Atlantika. U svojoj glavi, Mark je sluao zvuk pravougaonih komada
koji su padali jedni za drugima: Klotilda Blondel, Frank Mizelije, Maksim
Boaso, Hajnc Kifer, Dojs Karlajl, Florans Galo, Alen Bridis...
Nestanak ili smrt djeteta uvijek pogaa samo jednu porodicu. U svom
prolazu sve pali, sve guta, lomi bia, mijea odgovornosti, vraajui
svakoga na njegove neuspjehe i komare.
Mark je stigao do jednog ravanja, ali ak nije ni nagazio konicu.
Skrenuo je desno i ne gledajui kartu ili znak. Nije bio siguran kuda e ga
to odvesti, ali u jedno je bio siguran: stvari su se pokrenule. U poretku
planeta, istina je poela naglo da preuzima svoja prava. Izbijala je na
povrinu, ikljala, prtala svom snagom koju su neki uloili da bi je sakrili.
Proces je bio neminovan i razoran.
A on, Mark Karadek, bio je samo obino oruje istine.
2.
Poslije mog sastanka sa Mej Su-Jun, svratio sam u hotel da vidim sina.
Borio sam se postepeno s njim da bih ga natjerao da odspava. I izgubio
sam. Kao i obino, bitka se zavrila pred ekranom kompjutera i gledanjem
starih filmova sa Luj de Finesom. Kad je kucnulo tri popodne, on se
konano uspavao pred Velikim restoranom, a ja sam, uprkos sebi, i sam
otiao u carstvo snova zajedno s njim.
Probudio me je zvonki zvuk SMS poruke. Otvorio sam oi u znoju. Teo
je brbljao na drugom kraju kreveta, leei na leima, s noicama u
vazduhu, igrajui se sa Fifijem, njegovim plianim psom. Pogledao sam na
sat: prolo je est po podne.
Sranje! povikao sam skoivi iz kreveta.
Sranje! ponovio je moj sin smijui se.
Udahnuo sam duboko da ne bih prasnuo u smijeh.
Ne, Teo! To je vrlo nepristojna rije, ti ne bi smio to da govori!
Dok je moj razdragani sin oigledno oklijevao da ponovi svoj
pronalazak, ja sam gledao telefon. Upravo sam dobio poruku od Mej Su-
Jun: Imate sastanak za 20 minuta. Perlmans Kni Bejkeri.
Nisam iao preko recepcije, ve sam pozvao Marieke direktno sa
fiksnog telefona u sobi. Mlada bebisiterka je u tom trenutku bila na piu sa
drugaricama kod Raulsa, bistroa u Sohou. Naruujui istovremeno s
laptopa vozilo s profesionalnim vozaem, pregovarao sam s njom da bi
pristala da uva Tea ostatak veeri. Mogla je da stigne za petnaest minuta,
ali je kao prava kapitalistkinja, iskoristila svoju poziciju da mi nametne
nerazumne tarife koje sam bio primoran da prihvatim.
Stigao sam na sastanak s neznatnih pola sata zakanjenja. Perlmans
Kni Bejkeri je bila baraka u Eseks Stritu koja se nalazila na dva koraka od
7. prisinkta, policijske stanice Louer Ist Sajda.
Radnja je bila prazna, osim jednog para Japanaca koji su pokuavali
da se slikaju ispred anka. Iza velike staklene vitrine, jedan stari ovjek je
prodavao jevrejske kulinarske specijalitete. U dnu radnje, bilo je
postavljeno nekoliko stolova od ultrapasa oko kojih su se nalazile klupice
presvuen crvenim skajom.
udei se to jo nema Mej, sjeo sam na mjesto najblie ulazu i
naruio flau vode. Na stolu je prethodni gost ostavio Njujork tajms od tog
dana. Bio sam nervozan i bijesan to sam se uspavao. Mahinalno sam itao
dnevni list drei ulazna vrata na oku. Bila je omorina. Stari ventilator je
vrtio mlaki vazduh zasien mirisima luka, peruna i prenog luka. Telefon
mi je zavibrirao. Ovoga puta bila je to Alenova SMS poruka:
Doite odmah kod mene, obavezno.
 ta se deava? upitao sam u letu.
Imam novosti o Dojs Karlajl.
Recite, Alene.
Ne preko telefona.
Dolazim im budem mogao, obeao sam.
Dok sam kucao po ekranu, jedan ovjek je otvorio vrata Bejkerija.
Mojih godina, nabijene grae, kose crne kao gavran, s bradom od tri dana.
Iscrpljenog izgleda, odvezao je bio kravatu i podvrnuo rukave koulje. im
me je opazio, odlunim korakom je proao kroz restoran i seo preko puta
mene.
Detektiv Barezi, predstavio se. Ja sam bivi Mejin partner. Radio
sam s njom na sluaju smrti Dojs Karlajl.
Rafael Bartelemi.
Policajac je obrisao elo papirnom salvetom.
Mej me je zamolila da se naem s vama. Samo da vam kaem da
nemam puno vremena. Zbog republikanske konvencije, radimo kao
nenormalni ve tri dana.
Barezi je sigurno bio stalni gost na ovom mjestu jer mu je vlasnik
odmah donio ime da se osvjei.

Kni 26 samo to je izaao iz penice, Injacio, uvjeravao je gazda

stavljajui pred policajca posluavnik sa krofnama od krompira, koleslav
kupus salatom i kiselim krastaviima.
Gorio sam da postavim jedno pitanje:
Da li ste mogli da pronaete dosije tog sluaja?
Barezi se posluio aom vode odmahnuvi glavom.
Ovaj dosije je star deset godina. Ako jo postoji, nalazi se u arhivama
52. prisinkta 27. To konkretno znai da se uva u skladitima Buklina ili
Kvinsa. Ne znam ta vam je Mej obeala, ali stari dosije se ne moe izvui
tako to ete da zapucketate prstima. Potrebne su dozvole. Komplikovano
je i svakako su potrebne nedjelje.
Osjetio sam razoarenje.
Ona mi je rekla da postoji genetski trag na mjestu zloina. Barezi se
namrtio.
Malo je prenaglila. Mjesto zloina je zapravo bilo savreno isto.
Jedino to su nali bio je komarac.

26
Popularno jevrejsko tijesto s raznim nadjevima. - Prim. prev.
27
Policijska stanica. - Prim. prev.
 Komarac?
Mislio sam da pravi aluziju na termin iz policijskog argona, ali radilo
se ba o insektu.
Da... Zgaeni komarac, koji se napio krvi, na ploicama u kupatilu
rtve. Kao i uvijek, Mej je htjela da ispadne pametna. Pomislila je da je
ubicu moda ujeo dvokrilac i ukoliko je to sluaj, njegov DNK se jo uvijek
nalazi u tijelu komarca. Otada je sebi uvrtjela u glavu da treba da ga
analizira.
Vi ste se protivili tome?
Barezi je progutao jednu od svojih kuglica s krompirom.
Naravno, jer ak i da smo bili te sree, da li bi to dokazalo zloin?
Naravno da ne. A ne bi se ni sekunde odralo pred sudom. Dakle, ne bi
niemu sluilo. U to vrijeme, Mej je bila u stilu Ja pa ja: pretjerano,
bolesno ambiciozna. Nadala se da e se o njoj priati zato to je pokuala
neto to nikada nije uraeno u Njujorku.
Bareziju je trebalo vremena da savae nekoliko knieva prije nego
to je nastavio:
Tehniari su se pozabavili komarcem uprkos svemu. Uspjeli su da
izvuku uzorak krvi koju su poslali u laboratoriju. Tamo su momci uspjeli
da izvuku DNK i razviju genetski profil.
A onda?
Policajac je slegnuo ramenima.
Onda klasina procedura. Ona koju viate u televizijskim serijama:
laboratorija je zabiljeila novi profil u bazama podataka i uporedila ga sa
postojeim profilima koji se ve nalaze u njoj.
ta ste dobili?
Nita. Nada, bio je uvjerljiv Barezi pruivi mi jedan list papira. Evo
kopije laboratorijskog izvjetaja. Naao sam njihov mejl na serveru. Kao
to moete da vidite: nema poklapanja sa ve postojeim profilom.
Zagrizao je kiseli krastavi i primijetio, punih usta:
U svakom sluaju, laboratoriji je toliko vremena trebalo da nam
poalje rezultate da smo u meuvremenu ve zatvorili dosije.
Pogledao sam izvjetaj. Genetski profil je izgledao kao neka vrsta bar
kodova ili histograma koji pruaju sintetiki prikaz trinaest segmenata
DNK, trinaest neophodnih mjesta da bi se s pouzdanou identifikovao
pojedinac. Bilo je frustrirajue: ubica je nesumnjivo bio tu, pred mojim
oima, ali nisam imao nikakvog naina da prepoznam njegov identitet.
Koliko ljudi se nalazilo u bazi u to doba?
U CODIS-u? Sredinom 2000? Ne znam tano. Moda dva miliona.
 Koliko ih ima danas?
Vie od deset miliona. Ali vidim na ta ciljate: ne dolazi u obzir da se
radi nova istraga.
Zato?
Policajac je ogoreno i optuivaki uperio prst u mene: Rei u vam
najiskrenije ta mislim. U policiji smo stalno u nedostatku kadrova. Na
posao je da se bavimo zloinima i deliktima u trenutku njihovog izvrenja.
Ne deset godina kasnije. Sluaj koji se vue je nezdrav sluaj. Za mene su
kold kejsis vrsta koketerije za intelektualce i nemam nikakvog potovanja
za kolege kojima se to dopada.
Zgranuo sam se.
Poznajem dosta policajaca i skoro sam siguran da niko ne misli kao
vi.
Barezi je uzdahnuo i povisio ton postavi nepristojan: Va sluaj
zaudara na neto gadno, ok? Dakle, zaboravite na to! Nemate druga posla
u ivotu nego da oplakujete smrt neke narkomanke?
Taman sam htio da iskalim svoju nervozu kad sam shvatio: policajac
nije mislio nijednu rije od onoga to je govorio. Ako je pokuavao da me
odvrati od dalje istrage, bilo je to zato to je znao identitet ubice.

3.
Sunce je poinjalo da zalazi iza plantaa Midvesta. Njegova zlatasta
svjetlost oblivala je stabljike kukuruza, provlaila se izmeu sadnica soje,
obasjavajui otpozadi i sprijeda masivne siluete hangara sa itaricama i
mlijenih farmi.
Za volanom prostranog automobila, Mark Karadek je jurio prema
zapadu.
Mnogi su predjele Ohaja doivljavali kao oajno jednoline. On je,
naprotiv, prolazio s izvjesnim uivanjem u ovim vatrenim bojama,
kuajui hiljade nijansi svjetlosti i gomilu pojedinosti koje su se
smjenjivale du puta: nadrealni obrisi zaralog kombajna, krdo krava koje
preiva u miru, niz vjetrenjaa koje se okreu na nebu afranove boje.
Saobrajni znakovi su se nizali, s nazivima kao iz vestern filmova:
Vapakoneta, Rokford, Hantington, Koldvoter... Mjesto koje je traio
nalazilo se malo isped Fort Vejna, na granici Ohaja i Indijane. Jo nekoliko
kilometara i on e znati da li je imao genijalni predosjeaj ili je samo gubio
dragocjeno vrijeme.
Deneral Stor se ukazao na horizontu. Mark je bacio pogled na mjera
goriva. Jo nije bio pri kraju, ali je odluio da sada prebrine tu obavezu s
benzinom.
 Daje pokaziva. Smanjuje brzinu. Oblak praine. Parkirao se ispred
jedine pumpe, nedaleko od starinskog pikapa koji kao da je izaao sa
stranica romana Dima Harisona.
Pun, gospodine?
Jedan klinac je iskrsao iza njega. Sa prevelikim tregericama i
kaketom Redsa iz Sinsinatija, imao je nasmijanu facu. Trinaest godina u
vrh glave, ali ovdje oigledno nije bio problem da se zapoljavaju djeca.
Yes, please, odgovorio je pruajui mu kljueve dipa.
Mark je otvorio vrata dajnera prislonjenog uz glavnu prodavnicu i
napravio nekoliko koraka po uleglom parketu prekrivenom piljevinom.
Cestice praine koje su poigravale na sunevim zracima rasipale su se pri
njegovom prolasku. Policajac je bacio pomni pogled na prostoriju. Ovog
poetka veeri, montani restoran je bio utonuo u neku vrstu polusna. Za
ankom je nekoliko stalnih gostiju praznilo krigle piva ubrizgavajui sebi
holesterol direktno u vene u obliku hamburgera sa slaninom, barbekju
ribsa i fi end ips koji plivaju u svojoj masnoi. U jednom uglu plafona,
umorni televizor prenosio je direktno odvijanje republikanske konvencije,
ali je zvuk bio iskljuen i niko na to nije obraao panju. Iz radija koji je
stajao na jednoj polici uo se stari hit Van Morisona.
Mark se pope na barsku stolicu i narui pivo koje pijuckao dok je
iitavao svoje biljeke. Na papiru, pretpostavka kojoj je rijeio da d
prednost, nije izgledala nita naroito, ali on se za nju uhvatio iz sve snage.
Ako se dobro sjeao svojih asova latinskog, koncept intuicije je izveden iz
pojma koji znai slika koja se odraava u ogledalu.
Slika. Slike. Na to je upravo obratio panju: film koji je vidio da mu se
odvija u glavi kad je pokuao da se stavi na mjesto Florans Galo. Bila je to
jedna metoda kojoj ga je nauio na poetku karijere jedan stari policajac
BRB-a, sljedbenik joge, sofrologije 28 i hipnoze. Pokuaj da se doslovno ue
u empatiju sa rtvom. Intuitivno se staviti na njeno mjesto, osjetiti istu
stvar, nakratko postati ona.
Mark je bio skeptian u pogledu sposobnosti razvijanja mentalnog
povezivanja sa rtvom, ali je bio ubijeen da dedukcija i racionalnost
mogu da se ispolje u punoj mjeri samo ako u sebe ukljue psiholoke
parametre. S te take gledita, razgovor koji je imao sa Alenom Bridisom
- sa pravim imenom Alen Kovalkovski - posebno je rasvijetlio neke stvari.
On mu je dao materijal da ue u glavu Florans.
Rafael je bio u pravu, Florans je zaista poslala Alenu audio fajl
mejlom: razgovor koji je upravo snimila svojim telefonom izmeu Dojs

28
Sofrologija je tehnika relaksacije koja istrauje, modifikuje i unapreuje
ljudsku svijest. - Prim. prev.
Karlajl i njenog ubice. Uinila je to odmah nakon to je pozvala urgentni
broj da bi prijavila napad na Klerinu majku. To je uradila vidno potreena
i u stanju maksimalnog stresa. A to je svakako uradila na kompjuteru koji
joj nije pripadao poto je Alenova ena unitila i njenu kancelariju i
opremu prethodnog dana. Kompjuter na koji nije bila navikla i sandue s
porukama u kome nije imala svoje kontakte.
Zatvorivi oi, Mark je gotovo mogao da vidi Florans: urba, strah,
preznojavanje, njeni prsti koji prelijeu tastaturu u trenutku kada ukucava
Alenovu adresu. Izmeu dvije strane njegovog notesa, Mark je pronaao
vizit kartu koju im je glavni urednik #VinterSana dao i na kojoj je lijepim
rukopisom ispisao svoju privatnu adresu: alen.kovalovski@att.net.
Osim to to nije bila tano ona adresa koju je Florans u urbi ukucala.
Takva je bila Markova pretpostavka: Florans je ukucala
alen.kovalkovsky@att.net.
Jedno y umjesto i. Kovalkovsky umjesto Kovalkovski. Zato? Zato to
je to bilo prvo slovo koga se sjetila. Prije svega, esto se grijeilo sa ovom
vrstom zavretka. Uz to, ivjela je u Njujorku dugo vremena a Amerikanci
su imali tendenciju da stavljaju y za izvjesna imena ruskog porijekla.
Amerikanci su pisali Tchaikovsky, Dostoyevsky, Stanislavsky tamo gdje su
se frankofoni govornici opredjeljivali za Tchaikovski, Dostoievski i
Stanislavski. Osim to je Kovalkovski bilo nesumnjivo ime poljskog
porijekla. Ne rusko.

4.
Vi znate ko je Dojsin ubica?
Perlmans Kni Bejkeri je bila zaronjena u vlagu, tiinu i mirise crnog
luka, nanije i vlaca.
Ne, odgovorio je policajac mirnog izraza lica.
Postavio sam pitanje na drugaiji nain:
Detektive Barezi, niste ekali da vas ja pitam da biste pogledali fajl,
zar ne?
Uzdahnuo je.
Zbog toga sam kasnio, priznade. Mej mi je ispriala vau priu i
moram priznati da me je zbunila.
Prevrnuo je oima i pustio da zavlada tiina. Vie nisam mogao da
sjedim mirno na svojoj stolici. Konano u saznati.
Cio posao je prije deset godina obavila laboratorija, objasnio je
maui mi pred oima dokumentom u kome je bio kodifikovan genetski
profil. Trebalo je samo da se konektujem na server CODISa i uem u
podatke.
 I ovoga puta se poklopilo! pretpostavio sam.
Nova SMS poruka od Alena ukazala se na mom ekranu, ali sam ga
ignorisao. Barezi je izvadio iz depa svoje koulje list presavijen na etiri
dijela.
Ovo je na osumnjieni.
Otvorio sam list da bih ugledao fotografiju ovjeka irokog
etvrtastog lica. S glavom buldoga, bio je oian kao marinac. Pomalo me
je podsjetio na Ernesta Borgnajna u Dvanaestorici igosanih.
Zove se Blant Liebovic, pojasnio je Barezi. Roen je 13. aprila 1964.
u Astoriji u Kvinsu. Sluio u kopnenoj vojsci 1986. i tu e ostati sve do
2002. a da nikad nije preao u vii in od porunika. Uestvuje naroito u
prvom ratu u Iraku i u operacijama u Somaliji.
A kad je otiao iz vojske?
Nisam istraivao, ali kad su ga uhapsili prije etiri godine, spomenuo
je da je na elu jedne male firme za privatno obezbjeenje.
Njegovo ime se nije nikada pojavilo u istrazi o Dojs Karlajl.
Ne, ni izbliza ni izdaleka.
Zato je onda u fajlu?
Sitan prekraj. Saobraajna policija ga je uhvatila da vozi u pijanom
stanju. Dolo je do povienog tona i Liebovic je prijetio policajcu koji ga je
kontrolisao. Proveo je no u eliji, ali je izaao slobodan iz policijske
stanice.
Nije osuivan za jo neto?
Ne, koliko je meni poznato.
Barezi je spustio novanicu na sto i obrisao usta prije nego to je
ustao i upozorio me:
Sluajte me dobro. Nesumnjivo imate svoje razloge da izvlaite tu
staru istragu iz plakara, ali neu da znam koji su. Dao sam vam informacije
zato to dugujem uslugu Mej. Sada me se taj sluaj vie ne tie. Snalazite se
sami kako znate i nemojte da pokuavate da me ponovo kontaktirate,
jasno?
Ne saekavi moj odgovor, okrenuo se i proao kroz salu. Pozvao sam
ga:
Znai, ne zanima vas da saznate istinu?
Odgovorio mi je, ne osvrnuvi se:
Ve znam istinu. A kad ne biste bili slijepi, vidjeli biste da vam je pred
oima!
Dok je izlazio na vrata, razmislio sam na trenutak o njegovim rijeima.
ta je tano podrazumijevao pod: Istina vam je pred oima?
 Sagnuo sam glavu, paljivo itajui sve informacije koje mi je dobavio
povodom tog Blanta Liebovica. Bjesnio sam to me je taj koliko umiljeni
toliko i neprijatni tip smatrao budalom.
Zatim mi je, najednom, pogled pao na presavijene novine na mom
stolu. I shvatio sam.
Kao sve ostale novine, Njujork tajms je posvetio svoju nasovnu stranu
republikanskoj konvenciji. Na fotografiji koja je zauzimala najvei dio prve
strane, vidio se Ted Kouplend, partijski kandidat, kako se upravo probija
kroz gomilu sa svojom suprugom. U zadnjem planu na snimku, sa
slualicom u uhu, mogao se primijetiti onaj koji mora da je bio
Kouplendov tjelohranitelj.
Radilo se o Blantu Liebovicu.
 19

Biografija

Vikipedija
[Izvod]

TED KOUPLEND

Za homonimne lanke vidjeti Kouplen (homonimija).

Tedeus Dejvid Ted Kouplend, roen 20. marta 1960. u Lankasteru,
Pensilvanija, ameriki politiar, lan Republikanske partije. On je
gradonaelnik Filadelfije od 2000. do 2004. i guverner Pensilvanije od
januara 2005.

Obrazovanje i profesionalna karijera

Potekao iz skromne porodice (otac mu je automehaniar, a majka

socijalni asistent), Ted Kouplend je diplomirao prava na Tempi Lo Skul u
Filadelfiji 1985.
Poslije svojih studija, radi za uvenu advokatsku kancelariju
Vajz&Ajvori. Tu sree svoju buduu suprugu, Kerolin Ajvori, kerku
Denijela Ajvorija, jednog od saosnivaa kancelarije.
Poslije vjenanja 1988, Ted Kouplend naputa kancelariju svog punca
i postaje profesor ustavnog prava, najprije u Kornel Lo Skul u Itaki, zatim
u Filadelfiji na prestinom univerzitetu Pensilvanije.
Uporedo sa svojom profesorskom aktivnou, on obrazuje Tejk Bek
Jor (TBY), neprofitnu organizaciju koja se zalae za stvar manjina u
filadelfijskoj etvrti Nortist.
Kouplend vodi zapaene akcije u domenu obrazovanja, stanovanja i
borbe protiv narkomanije.
Uspijeva da ubijedi optinu da angauje irok program informisanja
za borbu protiv rane trudnoe adolescentkinja i za podsticanje mladih da
se upiu na izborne liste.

Gradonaelnik Filadelfije
 Godine 1995. izabran je na gradskom vijeu Filadelfije za
predstavnika Nortista, postavi jedan od rijetkih republikanaca unutar te
veinski demokratske strukture.
Kao veoma popularan u odreenim etvrtima, uspijeva da stvori veze
koje mu, na opte iznenaenje, omoguavaju da postane izabran za
gradonaelnika Filadelfije 2000. godine.
Njegov prvi mandat je obiljeen vraanjem finansijske ravnotee,
smanjenjem optinskih poreza i modernizacijom funkcionisanja kolskih
ustanova grada.
Kouplend uvruje partnerstvo izmeu optine i privatnog sektora
kako bi izbacio irok plan rehabilitacije centra grada. Po oprobanom
modelu Njujorka o nula toleranciji, on vri reformu policije svog grada
da bi suzbio kriminal na spektakularan nain.
On je takoe zasluan za projekat Reil Park, zelena ekoloka traka od
preko pet kilometara ureena na ostacima nekadanje eljeznike linije.

Pokuaj ubistva

Godine 2003. dok traje kampanja za izbor za novi mandat, Kouplend

je rtva pokuaja ubistva dok je naputao svoj glavni tab. Poremeena
osoba od pedeset tri godine, Hamid Kumar, otvara vatru, ispaljuje vie
metaka u njegovom pravcu. Dva pogaaju gradonaelnika. Jedan metak
mu probija u plua, drugi abdomen. Odveen je u bolnicu u tekom stanju i
Kouplendu e biti potrebno vie mjeseci da se oporavi od povreda, to e
ga sprijeiti da cilja na drugi mandat, ali e mu donijeti podrku mnjenja.
Kako je ve pobornik kontrole vatrenog oruja, Kouplendova uvjerenja su
ojaana ovim dogaajem.

Guverner Pensilvanije

U novembru 2004, ponesen popularnou, zbacuje demokratskog

guvernera i biva izabran za guvernera Pensilvanije. Stupa na funkciju u
januaru 2005. i pozicionira se na programu za fiskalnu stabilnost.
Odreeni trokovi su ukinuti da bi se prerasporedili u korist obrazovanja,
starakih domova, a naroito uvoenje reforme u zdravstvenom
osiguranju kojom e se stanovnicima Pensilvanije omoguiti da uivaju u
jednom od najrjeih i najnaprednijih optih zdravstvenih osiguranja
Sjedinjenih Drava.
Lako je ponovo izabran u novembru 2008. i 2012.
 Njegovi naredni mandati produavaju i bruse njegovu sliku
reformatora i pragmatinog politiara. Kouplend se takoe namee kao
branitelj ivotne sredine, utiui da se izglasa niz tekstova kojima se
naglasak stavlja na zatitu prirodne batine drave.
U decembru 2014, svrstan je kao esti najpopularniji guverner u
dravi sa stopom pristalica koja prelazi 65%.

Predsjednike ambicije

Uprkos lokalnoj popularnosti, Kouplend se nikada ne namee kao

prirodni kandidat koji bi predstavljao republikansku partiju na
predsjednikim izborima.
Pristalica abortusa, blagonaklon prema homoseksualnim brakovima i
stroijoj kontroli vatrenog oruja, politika linija koju zastupa izgleda
isuvie umjerena da bi dobila pristanak baze njegove partije.
Izvjesni politiki analitiari, meutim, primjeuju da e njegova
popularnost kod birakog tijela koje je tradicionalno malo naklonjeno
republikancima - Latino stanovnitvo, ene i mladi - od njega nainiti
dobrog kandidata u drugom krugu koji je u perspektivi u sljedeim
predsjednikim izborima.
Izmeu 2014. i 2015, prema svim istraivanjima koja se tiu
potencijalnih kandidata po glasanju njegove partije, Kouplend nikada ne
ubira vie od 3% namjeravanih glasova.
Ovi rezultati ga ne spreavaju da nastavi da pothranjuje ambicije
poto se, 1. septembra 2015, zvanino ukljuuje u predsjedniku trku za
2016.
[...]

Privatan ivot

Njegova supruga, Kerolin Ajvori, pripada staroj demokratskoj

porodici Pensilvanije. Poto je bila advokat, sada je glavna asistentkinja
saveznog tuioca zapadnog okruga Pensilvanije.
Vjenani 3. maja 1988, imaju sina Pitera, studenta medicine na
univerzitetu Don-Hopkins i kerku Natau, studentkinju na Kraljevskom
koledu umjetnosti u Londonu.
 20

Alen i makrakeri

Svaki ovjek ima tri ivota.

Jedan javni, drugi privatni i trei tajni.
Gabrijel Garsija Markes

1.
Midvest
Prije nego to je napustio dajner i nastavio put, Mark Karadek je
izmirio raun za pun rezervoar goriva i zatraio drugo pivo. Na radiju je
Van Morison ustupio mjesto Bobu Dilanu koji je pjevao Saru, jednu od
njegovih omiljenih kompozicija. Sjea se da je svojevremeno kupio plou
od 33 obrtaja: sredina sedamdesetih, album Dizajr, malo prije nego to se
pjeva razveo od ene, uvene Sare iz pjesme. U ovom naslovu, Dilan je
prizivao svoje uspomene, zaustavljajui nostalgine trenutke u svojim
poetskim rijeima: dinu, nebo, djecu koja se igraju na plai, voljenu enu
koju poredi sa blistavim draguljem. Kraj pjesme je bio sumorniji:
pokuaj pomirenja je propao. Na pustoj plai ostala je samo barka koju je
sa svih strana naela ra.
Pria njegovog ivota.
Pria svih ivota,
Ne elite da probate dnevni meni? ree konobarica stavljajui pred
Marka flau piva koju je naruio.
Bila je to mlada ena ne vie mnogo mlada, koju su stalni gosti zvali
Dinder. Imala je kratku kosu, ofarbanu u crveno i tetovirane ruke kao
to nose bajkeri.
ta preporuujete? upitao je iz utivosti.
Pilea prsa sa zainskim biljem i pireom s bijelim lukom.
Ne ovaj put, hvala.
Imate vrlo seksi akcenat, odakle ste? stala je da se raspituje.
Imam jednu drugaricu koja se tamo zatekla na medenom mjesecu za
vrijeme atentata uzviknula je. Bojim se da...
 Karadek nije ulazio u takvu raspravu. Svaki put kad bi se pred njim
prialo na ovu temu, on je imao elju da citira Hemingvejevu
reenicu:Pariz uvijek vrijedi truda i uvijek dobijete neto zauzvrat od
onoga to ste vi njemu dali.
ta vas dovodi u Fort Vejn, Indijana? nastavi Dinder vidjevi da se
on ne izjanjava.
Neka stara istraga. Ja sam policajac.
A o emu istraujete?
Pokuavam da naem jednog ovjeka. Nekoga ko se zove Alen
Kovalkovski. Mislim da bi trebalo da ivi na farmi nedaleko odavde.
Dinder klimnu glavom.
Da, poznajem tog kretena Alena. Ili smo zajedno u kolu. ta hoete
od njega?
Samo da mu postavim nekoliko pitanja.
Teko da ete to moi.
Zato?
Zato to je mrtav ve deset godina, izusti ona flegmatino. Mark se
vidno iznenadi. Htio je da navede Dinder da pria kako bi saznao neto
vie, ali konobaricu su pozvali drugi gosti. Doavola.
Vijest o ovoj smrti je komplikovala njegovu teoriju, ali je nije
iskljuivala. Mark je oduvijek mislio da je mejl koji je poslala Florans Galo
zavrio u sanduetu koje postoji. Iako se ne razumije naroito u
informatiku, to mu je govorio zdrav razumje. U baru sa ostrigama, dobio je
ideju da na internetu pogleda godinji telefonski imenik i neto ga je
zaprepastilo. Izvan crvene liste, na prostoru itave amerike teritorije
postojalo je na stotine Kovalkovskih, ali samo etiri s prezimenom
Kovalkovsky. I jedan od njih se zvao Alen i ivio je ovdje, na granici Ohaja i
Indijane!
Otkako je doao do tog otkria, uporno mu se u glavi vrtjela ista
misao: a ta ako je taj ovjek primio poruku od Florans? Slina neprijanost
se i njemu desila prije dvije godine. Jednog jutra je u svom sanduetu
naao goliave fotografije praene opscenim tekstom koje je neka mlada
ena koja se zvala Mari poslala bezmalo njegovom imenjaku, izvjesnom
Marku Karadegu koji je ivio u Tuluzu i imao istog provajdera kao on.
Jo jedan gutljaj piva da bi razbistrio misli. I novo pitanje: ako je taj
Alen Kovalkovsky umro, kako objasniti da je njegova telefonska linija i
dalje navedena na spisku?
Mark je mahnuo da bi pozvao Dinder, ali njoj se vie dopadalo da se
jo malo zadri s jednim utokljuncem koji je buljio u njen dekolte.
 Mark uzdahnu i izvadi novanicu od dvadeset dolara kojom mahnu u
pravcu nje,
Misli da moe da me kupi, izusti Dinder pourivi da uzme
novac.
Karadeka poe da hvata vrtoglavica. Trepnuo je i duboko udahnuo.
Odjednom mu je bilo muka od ovog mjesta: miris prenja, okolna
vulgarnost, osrednjost ovih ljudi ukljetenih za ankom koji je izgleda bio
njihov jedini horizont.
Priaj mi o Alenu, zatraio je. Da li je bio farmer?
Da, imao je mali posjed kojim je upravljao sa enom Helenom.
Da li zna od ega je umro?
Izvrio je samoubistvo. Uasna stvar. Ne pria mi se o tome.
Mark je zakiljio da bi odgonetnuo istetoviranu reenicu u donjem
dijelu vrata konobarice:ivimo sa oiljcima koje izaberemo. Nije potpuno
pogreno, ali nije tako jednostavno. Potom je izvadio drugu novanicu
koju je Dinder istog asa tutnula u dep svojih farmerki.
Alen je imao jednu strast u ivotu: lov na jelene u koji je iao im bi
mu se ukazala prilika. Najee je traio od sina da ide sa njim, iako ovaj to
nije pretjerano volio. Njegov djeak se zvao Tim. Bilo je to divno dijete.
Zbog kakvog alite to nemate djece.
Dinderin pogled se izgubio na nekoliko sekundi u daljini prije nego
to se vratila svojoj prii.
Jednog jutra, prije deset godina, Tim je odbio da prati oca, ali je i
ovoga puta Alen snano navaljivao. Govorio je da e zahvaljujui lovu
njegov sin postati ovjek. Takve budalatine, kao to vidite...
Mark klimnu glavom u znak odobravanja.
Njihova svaa se nastavila u umi sve do take kad nema nazad.
Ovoga puta Tim se suprotstavio ocu i bacio mu u lice svoje etiri istine.
Dok je njegov sin krio put da bi stigao do porodine farme, Alen je
nastavio da ganja ivotinju koju je pratio ve nekoliko sati. U jednom
trenutku, uinilo mu se da uje jelena u ikari i ispalio je na slijepo.
Nastavak nasluujete.
Pogoen ovakvom stravinom vizijom, Mark je promucao:
Pogodio... pogodio je svog sina?
Da. Strijela iz luka je prola kroz grudi djeaka u nivou srca. Tim je na
mjestu ostao mrtav. Imao je etrnaest godina. Alen to nije podnio. Ubio se
iz puke sutradan poslije ukopa svog sina.
Mark je zvuno uzdahnuo.
Uasna pria, doavola. A njegova ena?
 Helen? Ona jo ivi na farmi. I prije ove drame je bila udna djevojka,
usamljena, intelektualka. Poslije ovoga je postala potpuno uvrnuta. Pustila
je da gazdinstvo propada, ivi u neistoi, loe od jutra do mraka...
Od ega ivi?
Dinder je ispljunula vaku korpu za otpatke.
Hoete istinu?
Kad smo dovde stigli...
Tokom nekoliko godina, bavila se prostitucijom. Za momke iz ove
oblasti koji su eljeli da se provedu, svraanje kod udovice Kovalkovsky je
bilo praktino rjeenje.
Mark je pogledao prema vratima. Bilo mu je previe. Trebalo je da
napusti ovo mjesto.
Ako hoete moje miljenje, nastavila je Dinder, sigurno vie ne
radi mnogo. ak i momci koji nemaju ta da jebu nisu spremni da povale
mrtvaca.

2.
Njujork
Alen Bridis se ljutio.
ta ste doavola radili, Rafaele? ekam vas vie od sat vremena?
ao mi je. Objasniu vam.
Na posljednjem spratu Fletirona, Alenova kancelarija je bila
preobraena u krizni tab: na tabli od plute su bile prikaene stare
fotografije, oznaeni datumi na bijeloj tabli, raspakovane kutije iz kojih se
prelivaju knjige. Na zidu, tri prenosiva ekrana bila su povezana preko vaj-
faja na laptopove dva mlada novinara iz #Vintersana. Alen mi je malo
zvaninije predstavio svoje asistente s kojima sam se ve rukovao:
Kristofer Haris i Erika Kros. Svi ih ovdje zovu Kris & Kros.
Krosova je bila jedan lijepa riokosa ija je talasasta kosa padala
preko ramena, Kris, mutavi krljavko koji je izgledao kao hermafrodit i
stidljivog pogleda. Iza staklenog zida, tim makrekera se bio rasuo jer je
veina novinara otila na Medison Skver Garden da bi snimila zavretak
republikanske konvencije.
Alen je ozbiljnim glasom rekao:
Bio sam skeptian prema onome to ste mi ispriali, ali sam
pogrijeio.
Pokazao je kutije sloene na podu.
Slijedili smo vaa uputstva: otili smo da pretraimo skladite sa
namjetajem Dojs Karlajl i neto udno nam je privuklo panju.
 On uze jednu knjigu koja je stajala na radnom stolu i prui mi je. S
naslovom The Unusual Candidate, bila je to biografija Teda Kouplenda.
Izala je 1999, za vrijeme Kouplendove prve izborne kampanje za
mjesto gradonaelnika Filadelfiije objasnio je. Knjiga je objavljena na
raun autora sa skromnim tiraom od pet stotina primjeraka. To je vrsta
biografske politike knjige koja nije mnogo zanimljiva i prodaje se
uglavnom stalno kandidatima i tokom njihovih mitinga.
Proito sam ime autora:
Pep Lombardi?
Stari novinar i fotograf Filadelfije Investigejtora, lokalnog
beznaajnog lista. Tip je pratio Kouplenda od njegovih politikih poetaka
dok je jo bio samo obian gradski savjetnik.
Prelistao sam knjigu, zatim otvorio na stranici sa fotografijama na
sredini knjige koja je oznaena samoljepljivim papiriem.
Da li je prepoznajete?
Dvije fotografije su datirale s kraja osamdesetih (odnosno od
decembra 1988. i marta 1989. ako je vjerovati legendi). Na njima su se
nalazili Dojs i Ted u kancelarijama Tejk Bek Jor Filadelfija, organizacije
koju je stvorio Kouplend prije nego to se pojavio na politikoj scijeni. U to
vrijeme, Klerina majka je bila zanosna, mlada, puna energije. Vitkog tijela,
njenih i pravilnih crta lica, s bijelim zubima i krupnim bademastim
zelenim oima. Slinost sa Kler je bila nevjerovatna.
Dvije fotografije su otkrivale oigledno ortatvo, ali sam bio oprezan s
fotografijama.
Obavili smo nau istragu, nastavio je Alen. Dojs je radila za TBY
skoro godinu dana, najprije kao dobrovoljac, a poslije kao zaposlena koja
prima platu.
ta ste iz ovoga zakljuili?
ta vam je, jeste li slijepi? Kresao ju je ili je imao namjeru da je
kresne, dobacila mi je Krosova tako ustro i ne mnogo enstveno. Ovo
me podsjea na fotografije Klintona i Levinski. Njihov zagrljaj se osjeao
na seks na dvije milje unaokolo.
To su samo fotografije, uzvratio sam. Moe da se pomisli bilo ta, to
dobro znate.
Saekajte nastavak, produila je riokosa. Uli smo u trag Pepu
Lombardiju u jednom starakom domu u Mejnu. Danas ima devedeset
godina, ali jo uvijek trezveno razmilja. Zvala sam ga prije sat vremena.
Ispriao mi je da je 1999, deset dana po izlasku knjige, Zora Zorkin,
direktorka Kouplendove kampanje, otkupila od njega cjelokupni tira kao
i sve negative njegovih fotografija.
 Pod kojim izgovorom?
Alen je uzeo rije:
Zvanino, kandidatu se toliko dopala knjiga da je elio da izae novo
izdanje s predgovorom koji e on sam napisati.
A knjiga nikada nije ponovo izala, naslutio sam.
Tako je! ak je nekoliko puta bila ponovo objavljivana, ali u novim
izdanjima se nisu pojavile dvije Dojsine fotografije.
Glumio sam avoljeg advokata:
Moe da postoji hiljade razloga za to. I sami ste rekli: ako su ti snimci
dvosmisleni, nije nenormalno to je jedan politiar traio da nestanu iz
njegove biografije. Tim prije to je bio oenjen.
Jedino to se nije ostalo na tome, uvjeravao je Alen okrenuvi se
preme Krisu & Krosu.
Vatrena riokosa je objasnila:
Malo smo pretraivali po tajnama veba, naroito po sajtovima za
prodaju polovnih knjiga. Svaki put kad je isplivao primjerak originalnog
izdanja, na primjer na Amazonu ili Ibeju, gotovo trenutno je otkupljen za
ogromnu sumu.
Ko je to uradio?
Slegnula je ramenima.
Teko je pouzdano znati, ali nije previe teko pogoditi.
Prvi put je Kris, stidljivi hermafrodit, zatraio rije:
Ima jo neto. Svojevremeno su odreene gradske medijateke i
biblioteke Pensilvanije dobile biografiju. Uspio sam da kontaktiram neke
od njih. Moe se nai trag knjige u njihovim onlajn katalozima, ali zapravo,
knjiga nikad nije na policama. Ili je izgubljena ili je pozajmljena i nikada
nije vraena.
Pokretom glave, Alen je zatraio od svojih pomonika da nas ostave
nasamo. Saekao je da ostanemo sami da bi mi iskreno rekao:
Dobro, neemo da okoliamo, Rafaelo. Ako se Kouplend toliko
potrudio da ukloni ove fotografije, znai ne samo da je imao aferu sa Dojs
Karlajl, nego je i Klerin otac. Sve se slae: datumi pretpostavljene veze sa
Dojs, injenica da je mala meleskinja...
Pomislio sam na to, naravno, to je jedna mogunost.
Ono to me iznenauje, naprotiv, je to to ste me uvjeravali da je
Florans istraivala o Dojs i Kouplendu malo prije svoje smrti.
Zato?
 Florans i ja smo imali isto miljenje povodom privatnog ivota
politiara: nije nas zanimao. Smatrali smo da je dananje novinarstvo bilo
na putu da pukne zbog tog licemjernog voajerizma. Ba me briga da znam
da li je budui predsjednik Sjedinjenih Drava moda imao vanbranu
aferu prije vie od dvadeset godia. To ga u mojim oima ne iskljuuje kao
sposobnog da vodi dravu.
ekajte, Alene, nije stvar u tome: mislim da je sama Dojs u to
vrijeme imala namjeru da otkrije da je Kouplend, novi guverner
Pensilvanije, otac njene kerke,
Ako je htjela publicitet, zato je ekala tako dugo?
Zato to joj je kerka bila oteta, a istraga je tapkala u mjestu. I ja bih
uradio to isto na njenom mjestu: dao bih sluaj u sve medije u nadi da e
mi pronai kerku.
U prostoriji je nastala tiina. ta upravo pokuavate da mi kaete,
Rafaele?
Da je Ted Kouplend bez svake sumnje ubio, ili naruio ubistvo,
njegove bive ljubavnice.
 21

Vrijeme tuge i bola

Veeras moja haljina jo sva mirie na njih...

Udahni na meni njihov miris uspomene.
Marselin Debord-Valmor

1.
Midvest
Sunce je bacalo svoje posljednje vatrene zrake kad je Karadek stigao
kod udovice Kovalkovsky.
Glavna zgrada je bila onia sabijena kua koja se uzdizala na dva
sprata. Tipina farma Midvesta kakvih je vidio na stotine dok je iao od
Kolambasa do Fort Vejna. Ali ono to Mark nije vidio ni na jednom drugom
mjestu i zbog ega je gazdinstvo bilo jedinstveno, jeste ambar. Hangar za
ito sa grimiznom fasadom i bijelim krovom u obliku gotikog luka ija se
impozantna silueta ocrtavala na uarenom nebu.
Mark je krenuo naprijed prema kui, netremice gledajui u trem s
koga se ljutila farba, a koji se nastavljao du itave fasade. Popeo se uz
etiri stepenika koji su vodili ka ulazu. Nesumnjivo zbog vruine, vrata su
bila otvorena, a komarnik je udarao na mlakom vjetru. Mark je razmaknuo
laganu zavjesu i najavio svoje prisustvo:
Gospoo Kovalkovsky!
Lupao je na staklo i poto je saekao jedan minut, rijeio je da ue u
kuu.
Ulaz je direktno gledao na salon, prostoriju koja je odisala
zaputenou: oronuli zidovi, odlijepljene tapete, izlizan tepih, pohaban
namjetaj.
Sklupana na jednom kauu od zelenkastog platna, spavala je jedna
ena. Kraj njenih nogu leala je prazna flaa jeftinog dina. Mark je
uzdahnuo i priao Helen Kovalkovsky.
Zbog njenog poloaja, nije uspijevao da joj vidi lice. Ali lice nije bilo
vano. Ta ena bila je ono. Ono to je ostalo od njega: bia slomljenog
tugom i bolom koje vie nije uspijevalo da izroni iz najcrnjeg mraka.
Gospoo Kovalkovsky, apnuo je prodrmavi je blago za rame.
 Bilo je potrebno nekoliko minuta da se vlasnica ovog mjesta razbudi.
Uinila je to umorno, ne trgnuvi se niti se iznenadivi. Bila je negdje
drugdje. Na mjestu gdje nita ne moe da dopre.
Izvinite to vas uznemiravam, gospoo.
Ko ste vi? upitala je pokuavajui da ustane. Samo da vam
napomenem da ovdje nema ta da se ukrade, ak ni moj ivot.
Ja sam suprotno od lopova. Ja sam policajac.
Doli ste da me uhapsite?
Ne, gospoo. Zato bih doao da vas uhapsim?
Helen Kovalkovsky se zateturala i pala na kau. Rei da nije u svom
normalnom stanju, bilo bi previe blago. Pijana je nesumnjivo. Moda ak i
malo drogirana. Uprkos sadanjem izgledu - bila je sama kost i koa, njeno
lice je bilo upalo sa sivim podonjacima - moglo se nazrijeti da je nekada
bila lijepa djevojka: viljasta silueta, pepeljasta kosa, svijetle oi.
Skuvau vam aj, to e vas okrijepiti, vai? predloio je Karadek.
Nije bilo odgovora. Policajac je bio smeten svojim suoavanjem sa
ovom aveti. Ali kako se uvao buenja duhova i nije elio da ga neto
iznenadi, provjerio je da nema vidljivog oruja u salonu prije nego to je
preao u kuhinju.
Bila je to prostorija sa zamazanim prozorima koji su gledali na polje
obraslo visokom travom. Posue se nagomilavalo u sudoperi. Friider je
bio skoro prazan osim kutije s jajima i komore zamrzivaa u kojoj je bilo
flaa dina. Na stolu su bile kutije s lijekovima: valijum, tablete za
spavanje i slino. Mark je uzdahnuo. Bio je na poznatom terenu. Dugo
vremena je i sam partao po ovoj no mans land - pravi pakao na zemlji -
kojom su prolazili oni koji ne podnose vie ivot, ali koji, iz raznoraznih
razloga, jo uvijek bili spremni da ga potpuno napuste.
Stavio je vodu da se zagrije i pripremio aj s onim to mu je bilo pri
ruci: limun, med, cimet.
Kad se Mark vratio u salon, Helen je i dalje sjedila na kauu. Mark joj
je pruio olju toplog limuna. Otvorio je usta, ali se predomislio. Objasniti
toj eni ta radi kod nje uinilo mu se na trenutak kao nepremostivi
zadatak. Helen je okvasila usne u olji i pila aj u malim gutljajima. Praznih
oiju, povijenih lea, izmeu preoptereenosti i premora, bila je slika i
prilika te kue: uvenula, ukoena, presahla. Karadek se sjetio izmuenih
modela slikara Egona ilea, njihovih boleljivih lica, njihove ukaste koe
zbog ega su izgledali vie mrtvi nego ivi.
Osjeajui se neprijatno u zamraenoj kui, Mark je otvorio roletne i
provjetrio salon. Zatim je bacio pogled na biblioteku, zapaajui knjige
koje je i sam volio i na koje nije oekivao da tu naie, na jednoj zabaenoj
farmi u Ohaju: Pet Konroj, Dejms Li Burk, Don Irving, Edit Varton, Luiz
Erdrih. ak i jedan primjerak kaligrama Gijoma Apolinera objavljenih u
Univerzitetskim novinama Kalifornije!
Ovo je moj omiljeni pjesnik, ree uzimajui ovo djelo.
Na spomen ovoga, Helenino lice je izgledalo kao da je ivnulo. Na
nevjetom engleskom, Karadek je nastavio da zadobija njeno povjerenje,
priajui joj o Apolineru, pjesmama za Lu, o velikom ratu, njegovom djedi
koji je poginuo u borbi, panskom gripu, njegovoj eni Elizi koja je bila
strunjak za taj period, o njihovom susretu, kako mu je dala osnove i
probudila u njemu ljubav prema umjetnosti.
Kad je zavrio, sunce je bilo zalo, prostorija je bila utonula u tamu. I
desilo se udo. Helen mu je prepustila nekoliko odlomaka iz svoje prie: o
tome kako je bila dobar ak, suvie esto primorana da propusti asove da
bi pomagala roditeljima, o tome kako je bila studentkinja koja obeava,
kako se premlada udala za lou osobu, o ivotu supruge s munom
svakodnevicom, ali koju je obasjalo roenje njenog sina Timija, njene
jedine sree u ivotu sa knjigama. Zatim o bezdanu poslije Timijeve smrti i
mranih godina koje su uslijedile.
Prije nego to s obje noge noge budu u grobu, ljudi nikada nisu sasvim
mrtvi, mislio je Mark gledajui je. Naravno, uvijek je bilo lake povjeriti se
neznancu, ali Helen je priala kao da ve dugo vremena ni s kim vie nije
razgovarala. Kad je nastala tiina, ona je popravila kosu svojim dugim
prstima poput mamurne princeze. Mark je to iskoristio da bi uzeo rije:
Doao sam ovdje zbog potreba jedne istrage.
Nisam ni sumnjala da niste doli ak iz Pariza zbog mojih lijepih
oiju, primijetila je Helen.
Radi se o prii koja je istovremeno i vrlo jednostavna i vrlo
komplikovana, odgovorio je Karadek. Prii koja je prije deset godina
unitila ivote nekoliko osoba i za ta posredno moda vi imate klju.
Recite mi vie o tome, zatraila je.
Karadek je poeo da pria o njihovoj istrazi, Rafaelovoj i njegovoj,
zatim o nestanku Kler. Helena se postepeno preobraavala, ali istinski.
Njene oi su se ponovo upalile, ramena ispravila. Sve to nee potrajati,
oboje su to znali. Poev od sutra, ona e ponovo uroniti u rijeku dina i
votke i davie se u magli lijekova. Ali veeras je opet imala bistru glavu i
otar duh. Dovoljno u svakom sluaju da bi bila u stanju da uje cijelu
priu o djevojci iz Bruklina i shvati razvoj dogaaja. Dovoljno da Marku,
poslije njegove prie, postavi, pomalo zajedljivo, jedno jedino pitanje:
Znai, ako sam dobro razumjela, preli ste hiljadu kilometara iz
Njujorka zato to tragate za porukom koja je grekom poslata u imejl
sandue mog mua prije jedanaest godina?
 Tako je, 25. juna 2005. tanije odgovorio je Karadek, ali sam
svjestan da kad se stvari ovako izloe izgledaju pomalo besmisleno,
Nakratko je izgledalo da je Helen Kovalkovsky ponovo obamrla, a
onda se povratila i sredila svoje misli.
Otkako smo se smjestili ovdje 1990, imamo telefonsku liniju na
Alenovo ime. Zadrala sam je i nakon njegove smrti, to objanjava kako
ste doli do mene zahvaljui bijelim stranicama. Isto vai i za internet:
pretplatili smo se na ime mog mua, ali to bilo samo zato da bismo uinili
sinu. Alen se nimalo nije razumio u informatiku. Tim je koristio mejl i
konekciju.
U Marku se rodila nada. Istina je tu: u ovoj kui. Osjeao je to, znao je
to.
Da je Tim dobio neki udan mejl, da li bi vas obavijestio o tome?
Ne, zato to bi me to zabrinulo, a on se uvijek trudio da me zatiti.
Da li bi to spomenuo ocu? Teka tiina.
Tim je uglavnom izbjegavao da pria s ocem.
Da li va nalog i dalje vai? Helen je odmahnula glavom.
Nemam vie internet konekciju od smrti sina. Znai, ve skoro deset
godina ta adresa vie ne postoji.
Ovoga puta Mark je bio vidno uznemiren. U glavi su poele da mu se
roje sumnje.
Njegova intuicija se poigravala s njim. Pomislio je na etimologiju
rijei: obian odraz u ogledalu. Pouka. Himera. Duhovni sklop.
Jedan tren je osjeao kako se zanosi prije nego to e ponovo vrsto
stati.
Helen, da li ste sauvali kompjuter vaeg sina?

2.
Njujork
Ozbiljnog lica, Alen je razmiljao u tiini. Direktno ili indirektno, Ted
Kouplend je ubio Dojs Karlajl, ponovio sam.
To je besmisleno, nije htio ni da uje glavni urednik. Ne moemo da
baratamo tako krupnim stvarima bez dokaza. To je neodgovorno!
Kouplend je moda republikanac, ali to je najbolji predsjedniki kandidat
poslije Kenedija. Ne dolazi u obzir da ga moje novine dovedu u teak
poloaj s priom koja baca ljagu na njega.
to je vie odmicao na razgovor, to sam vie uviao neku
neodreenu opinjenost Alena ovim politiarem. Kouplend je bio ovjek iz
njegove generacije, ovjek s kojim se osjeao ideoloki blizak. Prvi put je
do vrata moi stigao jedan republikanac koji je vatreno kritikovao
krajnosti neoliberalizma, propovijedao kontrolu naoruanja i distancirao
se od religije. Guverner Pensilvanije je raznio linije amerikog politikog
pejzaa. Gotovo udesnim spletom elemenata, trijumfovao je nad svim
populistima iz svog tabora.
Da budemo potpuno iskreni, ni ja sam nisam bio neosjetljiv na
retoriku kandidata. Svialo mi se kada citira tajnbeka i Marka Tvena u
svojim govorima. Tokom glasakih debata, radovao sam se kad je poistio
Trampa i Benu Karlsonu pokazao gdje mu je mjesto. Kouplend je imao
jasan ambiciozni plan, govorio je inteligentne stvari na koje sam bio
osjetljiv: volja da se odrede dugorone politike odluke, to to je kandidat
iz srednje klase, uvjerenje da je neodrivo i pogubno da od rasta amerike
ekonomije korist sada ima samo beskrajno mala manjina superbogatih.
Moda je Kouplend bio tip na mjestu - ili makar najmanje lo politiar
u zemlji - ali bio sam ubijeen da je on upleten u otmicu Kler. Meutim,
izabrao sam drugi ugao iz koga bih Alena mogao da veem za svoj cilj:
Hoete li da idem dalje? rekao sam. Kouplend je takoe ili neko iz
njegovog okruenja, odgovoran za smrt Florans Galo.
Sad je dosta! prasnuo je.
Da bih ga uvjerio, izvadio sam jednu za drugom svoje dvije najjae
karte: mjesto s kog je pozvan broj 911 koje je odgovaralo adresi gdje ivi
Florans, kao i DNK Blanta Liebovica pronaen na mjestu zloina.
Poklapanje ova da dogaaja bacilo je novinara u razmiljanje. im se
probudilo sjeanje na Florans, Alen je poeo da se probraava. Njegove
crte lica ogrubjele, pogled mu se zaario, bore postale dublje.
Poznajete li Liebovica? upitao sam.
Naravno, odgovorio je ljutito. Svi novinari koji su se ve pribliili
Kouplendu, znaju ko je Blant Liebovic: njegov lini tjelohranitelj. Nalazi se
u njegovom okruenju ve dugo. To je ujak Zore Zorkin.
Bilo je to drugi put da ujem to ime. Alen mi je dao sva potrebna
objanjenja:
Zora Zorkin je Kouplendova sjenka. Ona je njegova direktorka
kampanje i glavna savjetnica. Ona ga prati gdje god da ide. Radila je u
njegovom kabinetu otkako je postao guverner, a prije toga je proizvela da
ga izaberu za gradonaelnika Filadelfiije. Ne kaem da je marioneta, ali da
nije bilo Zore, on bi jo uvijek bio profesor prava na univerzitetu u
Pensilvaniji.
Zato uopte ne znam ko je ona?
Zato to je diskretna i to ira javnost ne poznaje odista sive
eminencije, mada se i to sada mijenja: prije tri mjeseca, Njujork tajms ju je
stavio na naslovnu stranu svog asopisa sa ovim naslovom: Sexiest Brain
of America. Pravo da vam kaem, mislim da nisu pretjerali.
ta je na njoj tako izvanredno?
Alen je zakiljio.
Dugo vremena, zbog njenog dranja niko nije zazirao od nje. Ali ta
vremena su prola: svi danas znaju da je Zora krajnje hladnokrvna
ahistkinja koja je uvijek nekoliko poteza u prednosti nad svojim
protivnicima. Tokom glasake kampanje, ona je bila strahovito efikasna i
prikupila je fondove, naroito kod predvodnika Fejsbuk generacije koji su
mogli samo da ue od nje. Dok je jo bio vrlo nisko po istraivanjima,
Kouplend je mogao da se odri na povrini zahvaljujui tom novcu i da
eka da se tendencija promijeni. Zorkinova je dakle taktiarka i strateg
kome nema ravnog, ali je i strunjak za niske udarce, bijesni pitbul koji
nikada ne olabavljuje svoj ugriz.
Slegnuo sam ramenima.
Tako je svuda, rekao sam. U biznisu, politici, spektaklu. Svim
monim ljudima treba neko ko e umjesto njih da uprlja ruke.
Dok mi je klimao glavom u znak odobravanja, Alen je pritisnuo
interfon da bi pozvao Krisa i Krosovu.
Djeco, poaljite mi sve to budete pronali o rasporedu guvernera
Kouplenda za subotu 25. juni 2005.
Bio sam sumnjiav u pogledu ovog poduhvata.
Na dan Dojsine smrti? ta oekujete da ete nai poslije deset
godina?
Sve ovo me prevazilazi, uzadahnuo je, ali vidjeete za ta su sve
sposobni Kris&Kros. Oni koriste inteligentni algoritam koji e potraiti
informaciju munjevitom brzinom u tadanjoj tampi, na vebsajtovima,
blogovima i drutvenim mrama. Znate podjednako dobro kao ja, sa
internetom se nita ne brie: ovjek je stvorio udovite koje vie ne moe
da kontrolie, ali to je druga pria...
Dok je on priao, Alen je pritisnuo daljinski da bi bacio pogled na
informativne kanale koji su prenosili republikansku konvenciju.
Na Medison Skver Gardenu, pred deset hiljada ljudi, govornici su se
smjenjivali da bi o svom kandidatu ispriali hvalospjeve. Na nekoliko
dinovskih ekrana, linosti iz sporta i spektakla aplaudirale su kliui
gromoglasno, vatreno i oduevljeno to mi je izgledalo smijeno. Prekjue
su poslanici partije glasali da bi odredili svog kandidata. Za manje od
jednog sata, Ted Kouplend e izgovoriti svoj govor pobjednika. Zatim e
biti tradicionalno putanje balona i kia trobojnih konfeta...
Alene, aljemo ti materijal, saoptio je glas Erike Kros na interfonu.
 Dokumenta su poela da se ukazuju na monitoru okaenom na zidu.
Kris je pojasnio:
Od 2004. zvanina agenda guvernera je dostupna na sajtu drave
Pensilvanije. Dovoljno je znati kako da se preuzme. Evo, dakle, rasporeda
od tog 25. juna 2005:
9h - 10:30h: Konani krug pregovora sa sindikatima za utvrivanje
mjera koje imaju za cilj poboljanje efikasnosti javnog prevoza.
11h - 12h: Susret sa nastavnicima gimnazije ester Hajts.

A evo i svih fotografija iz novinskih lanaka ili s blogova koje sam

mogao da sakupim sa ova dva dogaaja, saoptila je riokosa.
Niz fotografija se pojavi na ekranima: Kouplend kako pozira sa
sindikalistima, potom sa nastavnicima i uenicima.
Zora i Blant nikada nisu mnogo daleko, primijetio je Alen
oznaavajui olovkom masivnu siluetu tjelohranitelja i tananiju siluetu
ene bez godina, esto dijelom zaklonjene ili isjeene na fotografijama.
Za sada nema nieg neuobiajenog, rekao sam. Nastavak je vrlo
zanimljiv, odgovorio je Kris. Dva naredna sastanka su bila upisana u
Kouplendovoj agendi za popodne:

12:30h - 14 h: Ruak i razmjena sa osobljem starakih domova iz

okruga Montgomeri.
15h: Sveano otvaranje sportskog kompleksa Metropol u Filadelfija
Nortistu.

Ali Kouplend je rekao da je bolestan, dopunio je novinar. U oba

sluaja, predstavljao ga je Anabel Skivo, viceguverner.
To nije logino, priznao je Alen. Nortist je uvijek bila Kouplendova
omiljena etvrt i znam za Metropol: to je gigantski projekat, ne montana
sportska hala. Da bi Kouplend propustio takvo sveano otvaranje, sigurno
mora da se desio neki znaajan i nepredvien dogaaj.
Sada je Alenovo uzbuenje bilo opipljivo i rjeitije.
Pretpostavljam da poslije nisu itavog dana vie vidjeli Kouplenda u
Filadelfiji.
Niste u pravu! uzviknuo je Kris vidjevi novu sliku. U est sati po
podne prisustvovao je koarkakoj utakmici Filadelfije 76ers u Vels Fargo
Centru pred vie od dvadeset hiljada ljudi.
 Pribliio sam se monitoru. Obavijen alom i s kaketom navijaa,
Kouplend nije izgledao kao neko ko je upravo ubio neku enu, ali u tome
nije bilo nieg udnog. Svi znaju da politiari umiju da se pretvaraju.
Ima li druge fotografije s utakmice?
Nova hrpa snimaka je preplavila ekrane.
Ovoga puta ni na jednoj se nije mogao primijetiti tjelohranitelj ili
direktorka kampanje.
Erika, pronai mi fotografije s drugih utakmica, zatraio je Alen.
S kojih?
Sa utakmica koje su igrane u Vels Fargu malo ranije tog dana.
Proteklo je trideset sekundi prije nego to se mlada ena ponovo oglasila:
Iskopala sam ovo na primjer: utakmica protiv Keltiksa prethodne
nedjelje ili ona protiv Orlanda krajem aprila.
Za ova dva susreta, ponavljala se ista scena: Zora je sjedila u redu iza
guvernera. Na nekim uveanim kadrovima, mogla se takoe primijetiti
gromada Blanta Liebovica kako stoji na sredinjem prolazu.
Pogledajte! Zorkinova je i dalje na istom mjestu iza Kouplenda. Osim
te famozne subote, 25. juna. To nije sluajnost, Alene!
Glavni urednik nije ima ta da prigovori.
Koliko vremena treba da se iz Filadelfije kolima stigne do Njujorka?
upitao sam.
Sa zastojima? Rekao bili oko dobra dva sata.
Povukavi se u fotelji, zamurio sam i razmislio tri minuta. Bio sam
siguran da sam shvatio ta se desilo tog junskog dana 2005, trebalo samo
da izaberem prave rijei da bih povukao Alena sa sobom. Morao je da mi
pomogne, jer sam prvi put nazirao rjeenje kako da pronaem Kler i da mi
se vrati iva i zdrava.
Sve je kristalno jasno, Alene, rekao sam otvorivi oi prije nego to
mu budem izloio svoj scenario. Te subote, guverner, Zora i Blant su otili
iz Filadelfiije kolima poetkom popodneva. Kouplend ima sastanak sa
Dojs. Razgovor se loe odvija. Prerasta u svau. Kouplend panii i ubija
je. Potom otkriva da ga je Florans snimila bez njegovog znanja. Vraa se u
Filadelfiju sam, bez tjelohranitelja, da bi prisustvovao koarkakoj
utakmici i dao laan utisak da je sve u redu. Za to vrijeme, Blant i Zora
ostaju u Njujorku i staraju se da obave prljavi posao: premjetaju tijelo
Dojs, namjetaju mjesto zloina da bi se povjeravalo da se ova
predozirala i uklanjaju Florans da ne bi mogla da im naudi. Sve je odrivo,
pobogu!
Satrven, Alen je stavio glavu meu ruke. Imao sam utisak da sam uao
u njegovu glavu. Brujalo je od haosa i bijes se mijeao sa bolom. Moda se
ponovo sjeao srenih dana sa Florans. Tog trenutka kad je jo sve bilo
mogue: da ima djecu s njom, da pravi planove o budunosti, da ima taj
opojni osjeaj da je glumac, a ne obian statista u sopstvenom ivotu.
Moda je zamiljao tu okrutnu smrt koju je pretrpjela jedina ena koju je
ikada volio. Moda je razmiljao o vremenu koje je otada proteklo. Vrijeme
provedeno u satiranju od rada da bi otupio. Moda je pomiljao da Merilin
Monro nije grijeila kada je tvrdila da je uspjena karijera predivna stvar,
ali da se uz nju ne moe pribiti nou kad ti je hladno.
ta ete da radite? upitao me je kao da se budi iz tekog sna. Da li
ste spremni da mi pomognete, Alene?
Ne znam da li sam spreman, ali u to uiniti, u znak sjeanja na
Florans.
Da li imate naina da pozovete Zorkinovu?
Da, imam njen broj mobilnog telefona. Onaj koji sam koristio da bih
pregovarao s njom o intervjuu sa Kouplendom.
Dok je traio u adresaru njen telefon, sastavio sam kratku SMS
poruku koja je glasila ovako: Znam ta ste uradili Florans Galo, Dojs
Karlajl i njenoj kerki.
Nisam siguran da je to dobra zamisao, Rafaele. Lako e ui u trag
vaem telefonu. Biete locirani za manje od deset minuta.
Ali tome se ba i nadam, odgovorio sam. I ja znam da igram ah.
 22

Zora

Hladnokrvne ivotinje su
jedine koje imaju otrov.
Artur openhauer

1.
Sedamnaest godina ranije Proljee 1999.
Zovem se Ted Kouplend. Imam trideset devet godina. Profesor sam
ustavnog prava i politikih nauka na Pensilvanijskom univerzitetu. Ovog
subotnjeg prijepodneva, u proljee 1999, vraam se s pecanja, ali kao i
obino, bio je to izgovor da bih proveo nekoliko spokojnih sati u prirodi.
Dok privezujem amac za drveni ponton koji zalazi u namrekanu
vodu jezera, Argos, moj Labrador, hrli ka meni i vrti se oko mene lajui i
maui repom.
Hajde, doi kuco moja!
On me pretie i grabi u pravcu velike brvnare, moderne konstrukcije,
sa skladnom kombinacijom tisovine, kamena i stakla. Moje utoite svakog
vikenda.
im stignem kui, pripremam sebi kafu, sluajui na radiju saksofon
Lestera Janga. Zatim se smjetam na terasu sa podom od drvenih kolutova
i uivam u cigareti prelistavajui novine i ispravljajui neke radove. Na
mom telefonu, jedna poruke od moje ene, Kerolin, koja se zadrala u
Filadelfiji i koja treba da mi se pridrui sredinom dana. Raunam na tebe
da mi spremi pagete s pestom! Ljubim te! K.
Zvuk motora me tjera da podignem glavu. Stavljam naoare za sunce i
kiljim. ak i iz daljine prepoznajem odmah tu majunu siluetu koja ustro
koraa: Zora Zorkin.
Kako da je zaboravim? Bila je moj ak prije etiri ili pet godina, i to ne
bilo kakav. Bila je ubjedljivo najbolja studentkinja u itavoj mojoj karijeri
predavaa. ivog duha, neumoljiva, vanredne sposobnosti da razvije
inteligentno rezonovanje na sve mogue teme. Fenomenalno znanje o
politici i istoriji Sjedinjenih Drava. Prava patriotkinja koja je na ravnoj
nozi branila pozicije koja sam ja zastupao i one druge s kojima se nisam
slagao. Briljantan duh, znai, ali nita drugo: nema smisla za humor, ima
slabu empatiju, i koliko znam, nema ni druga ni drugaricu.
Sjeam se da sam uvijek osjeao istinsko zadovoljstvo u diskutovanju
s njom, to nije bio sluaj sa svim mojim kolegama. Mnogi nastavnici su se
osjeali neugodno pored Zore. To je zbog njene hladne inteligencije koja je
ponekad imala neto uznemirujue. To je zbog njenog pogleda, esto
odsutnog kad bi se udubila u svoja razmiljanja i koji bi se najednom
upalio prije nego to vam zarije pronicljivu misao kao koplje.
Dobar dan, profesore Kouplend.
Ona stoji ispred mene, loe odjevena, plivajui u izlizanim
farmerkama i nezgrapnom plianom demperu, drei na ramenu remen
ranca koji mora da ima jo od gimnazije.
Zdravo, Zora. emu dugujem ovu posjetu?
Razmjenjujemo nekoliko uobiajenih reenica, potom mi ona govorio
o njenim poecima u profesionalnom ivotu. uo sam za njen put. Znam
da se ovih posljednjih godina, nakon fakulteta, brusila radei za vie
lokalnih izbornih kampanja, dobivi vrlo laskave rezultate s kandidatima
koji su tada imali vrlo mali znaaj, izgradivi reputaciju politikog
savjetnika koga je bolje imati uza sebe nego protiv sebe.
Mislim da vrijedite vie od toga, kaem posluivi je oljom kafe.
Ako elite da napravite velike stvari, treba da naete kandidata po mjeri
vae inteligencije.
Tano, odgovorila je. Mislim da sam pronala jednog.
Posmatram je kako duva u kafu. Ten boje mjeseca obasjava joj lice ija
je sva ljepota izbrisana debelim i loe skraenim ikama koje joj padaju
preko oiju.
Stvarno? Da li ga znam?
To ste vi, Ted.
Ne shvatam.
Ona otkopava rajsferlus na njenom rancu da bi odatle izvadila
planove oglasa, slogan, odtampane i ukoriene stranice na kojima je
opisana izborna strategija. Dok otvara svoj materijal na starom
stolarskom stolu koji mi slui kao batenski sto, zaustavljam je prije nego
to ode dalje:
ekaj, Zoro, nikada nisam htio da se bavim politikom.
Ve ste u njoj: vae udruenje, va mandat gradskog savjetnika...
Hou da kaem da nemam velikih ambicija. Ona me gleda svojim
krupnim zmijskim oima. Mislim da imate.
Na kom mjestu bi htjela da se predstavim?
 Za poetak, u optini Filadelfije. Zatim, na mjestu guvernera
Pensilvanije.
Slijeem ramenima.
Pria kojeta, Zoro. Filadelfija nikad nije izabrala republikanca na
njenom elu.
Jeste, odgovara ko iz topa. Bernarda Semjuela, 1941.
Dobro, moda, ali to je bilo prije ezdeset godina. Danas to ne bi vie
bilo mogue.
Smatra moj argument neubjedljivim.
Vi, Tede, niste pravi republikanac, a vaa ena potie iz stare i veoma
ugledne demokratske porodice.
U svakom sluaju, Garland e ponovo biti izabran za fotelju.
Garland nee izai, uvjerava ona. Ma ta kae?
Znam, to je sve. Ali ne pitajte kako.

2.
Pod pretpostavkom da hou da se bavim politikom, zato bih se
kladio na tebe, Zoro?
Ne shvatate, Ted, ja se kladim na vas.
Priali smo ve skoro sat vremena. Uprkos samom sebi, upleo sam se
u igru. Znao sam vrlo dobro da u stupiti na opasnu teritoriju. Znao sam
vrlo dobro da ne treba da se uputam u avanturu za koju sam znao da
nema povratka. Ali u to vrijeme sam imao utisak da sam ve obiao jedan
krug oko svog ivota. Prolazio sam kroz period sumnji. Vie nisam bio
siguran ni u ta: ni u svoj brak, ni u svoj poziv nastavnika, ni u smisao koji
elim da dam svom ivotu. A ova djevojka je umjela da pronae rijei. Bila
je dalekovida i vidjela je jasno. Iz njenih usta, nita nije izgledalo
nemogue. Sutranji dani su izgledali uzbudljivi i velianstveni. U osnovi,
zar to nije ono to sam oduvijek ekao: susret s nekom izvanrednom
osobom koja e mi promijeniti ivot, izvui me iz komfornog ali skuenog
ivota?
Uzalud sam pokuao da odolim iskuenju, ali Zora je odbacivala sve
moje primjedbe.
Ne vjerujem u Boga, to zna. A ameriki birai ne vole kandidate
ateiste.
Ne morate da to oglaavate na sva zvona.
Ve sam puio travu.
Kao i svi, Tede.
I sada mi se deava da je puim.
 U tom sluaju, prestanite smjesta, a ako vam postave pitanje,
tvrdiete da niste uvlaili dim.
Nemam privatnu imovinu da bih finansirao kampanju.
Moj je posao da naem novac, ne va.
Idem na medicinsko lijeenje ve godinama.
Od ega ste bolesni?
Patim od blagog bipolarnog poremeaja.
Vinston eril je bio bipolaran, general Peton je bio bipolaran. Ba
kao i Kelvin Kulid, Abraham Linkoln, Teodor Ruzvelt, Riard Nikson...
Potirala je njegove argumente jedan po jedan. Sada vie nisam elio
da ode. elio sam da nastavi da mi pria i zaliva to zrno nade koje je
zasadila u meni. elio da nastavi da mi pria da u postati gradonaelnik
petog najveeg grada u dravi. I elio sam da se jo malo pretvaram kako
joj vjerujem.

3.
Kad me je skoro ubijedila, Zora je promijenila plou. Bilo je to neto
to sam morao potom da nauim: niko nije mogao zadugo da krije svoje
tajne od Zore Zorkin.
Sada kada ste zavrili sa svojim lanim opravdanjima, mogli bismo
da se pozabavimo pravim problemima, zar ne mislite tako? Napravio sam
se da ne shvatam: ta pod time misli?
Politikom. Sigurno ste ve na to mislili, Ted. Vi ste stvoreni za to.
Dovoljno je prisustvovati bilo kojem vaem predavanju da bi se u to
uvjerilo. Vae intervencije su nas pokoravale. Vai estoki napadi su
pogaali pravo u metu. Svi su upijali vae rijei. Jo se sjeam vaeg gnjeva
zbog isuvie velikog broja siromanih radnika ili Amerikanaca koji ne
raspolau zdravstvenim osiguranjem. Uvijek e mi ostati u sjeanju vai
govori o nestanku amerikog sna i o mjerama koje treba preduzeti da bi se
on ponovo vrati. Vi imate to u krvi.
Otvorio sam usta da bih joj protivurjeio, ali nisam naao rijei.
Les mots.
Neto konkretno je uticalo da se odreknete politike, priznajte Ted.
Neto to smatrate nepremostivim hendikepom.
Tvoja jeftina psihologija ovdje ne pije vodu.
Zora me je izazivaki pogledala.
Koju to stranu tajnu krijete, profesore Kouplend?
Oslonjen na ogradu, utao sam i dalje. Pogled mi se gubio u daljini, na
povrini jezera koja je svjetlucala u hiljadama iskrica.
 Zora je pokupila svoje stvari u ranac.
Dajem vam jedan minut, Tede, nastavila je gledajui na sat. Ni
sekunde vie. Ako nemate povjerenja u mene, bolje ja da odmah
prekinemo.
Uzela je cigaretu iz paklice koju sam ostavio na stolu i stala da zuri u
mene.
Prvi put sam osjetio kakvu opasnost zaista predstavlja ta djevojka.
Nisu mi se svidjeli njeni maniri. Nije mi se svialo da me neko satjera uza
zid. Jo nekoliko sekundi sam imao tu slobodu da kaem ne. Najveu od
svih sloboda. Ali emu slui sloboda ako vam ne doputa da ivite svoje
snove?
U redu, rekao sam, sjedajui pored nje. U pravu si: postoji jedna
epizoda u mom ivotu koja me moe liiti politike sudbine.
Sluam.
Ne oekuj strana otkrovenja. Ovo je tuno banalno. Prije desetak
godina, nekoliko mjeseci sam odravao vezu s jednom enom.
Ko je to bio?
Zove se Dojs Karlajl. Bila je volonterka, zatim slubenica u mom
udruenju Tejk Bek Jor Filadelfrija.
Da li vaa ena zna za to?
Da Kerolin zna, vie mi ne bi bila ena.
Gdje stanuje ta Dojs Karlajl sada?
U Njujorku. Ali to nije sve: dobila je kerku Kler, koja sada ima osam
godina.
Kerka kojoj ste vi otac?
Da, vrlo vjerovatno.
Da li je Dojs pokuala da vas ucijeni?
Ne. To je dobra ena. Slobodna, ali vrijedna potovanja. Njena majka
radi u pravnoj slubi grada.
Da li ste ostali u kontaktu?
Ne. Nemam vijesti o njoj ve godinama, ali nisam se ni trudio da se
raspitam.
Da li mala Kler zna da ste joj vi otac?
Nemam pojma.
Zora je uzdahnula i ponovo poprimila taj udni odsutni izgled koji je
imala kad razmilja. utke sam oekivao njenu presudu, kao kolarac koga
su uhvatili da je stavio prst u teglu pekmeza.
 Upravo u tom trenutku je trebalo da odustanem, ali Zora je izgovorila
tano rijei koje sam elio da ujem:
To jeste nezgodno, tano je. Sve to bi moglo da ispliva bilo kada, ali
rizikovaemo. Najvanije je da se situacija dri pod kontrolom. Znamo da
je postojala ta epizoda u vaem ivotu i da moe potencijalno postati
problem. Moda se to nikada nee desiti, ali ako se desi jednoga dana, ako
to postane problem, baviemo se njime u datom trenutku.

4.
Ako to postane problem, baviemo se njime u datom trenutku.
Reenica je bila predskazanje i ja sam to znao. Bar sam se toga bojao.
Ali moram da budem iskren. Znajui ak za dramu koja se odigrala
nakon toga, lagao bih ako bih rekao da alim zbog moje odluke. I ak bi
otiao jo dalje: lagao bih ako bih tvrdio da ne osjeam nostalgiju za tim
jutrom. Jutrom kada je sve poelo. Jutrom kada se ta udna djevojka
iskrcala kod mene u svojim nevjerovatnim krpicama i s pohabanim
rancem. Jutrom kada je rairila svoje stvari po mom starom stolarskom
stolu i kada mi je rekla:Da li ste spremni da piete novo poglavlje
politike istorije Sjedinjenih Drava, Ted? Poglavlje u kome ete vi biti
heroj.
 23

Smoking Gun 29

Pravilo br. 2: Ne povjeravajte se prijateljima,

iskoristite svoje neprijatelje [...].
Ako nemate neprijatelja, naite nain da ih steknete.
Robert Grin

1.
Hoemo li jednu partiju u 20 dolara, gospodine?
Predlog je dolazio od jednog beskunika s gustom bradom koji je pod
mikom nosio kutiju s igrama.
Drugi put, rado. Danas imam sastanak, rekao sam pruivi mu
novanicu.
Sjedei za jednim kamenim stolom, ekao sam Zoru Zorkin u uglu
Vaington Skver Parka namijenjenom ahistima.
Ve je bilo kasno, ali je u parku jo uvijek bilo uzavrelo. Bilo je ivo i
veselo kao to to biva u ljetnje subotnje vee, kada dan nikako da se zavri,
kada je vazduh naklonjen muzici, tumaranju, glasnom smijehu i igranju
valcera.
Atmosfera koja je suprotna mom stanju duha. Nisam dobro, Kler. Ova
tri posljednja dana, da ne bih poludio, uspio sam da potisnem svoju
strepnju, ali meu svim ovim bezbrinim ljudima, moj strah za tebe je
ponovo isplivao na povrinu.
im bih poeo da radim ili razmiljam, ponovo bih vidio prizore s
kamere za video-nadzor. One na kojima te zbir Aneli ubacuje u gepek
svojih hromiranih mrtvakih kola. One na kojima iz sveg glasa uzvikuje
moje ime: Rafaele! Pomozi mi, Rafaele! Pomozi mi!
U kakvom si slanju tri dana poslije otmice? I taj ivot koji nosi? Da li
emo biti te sree da slavimo roenje naeg djeteta?
Da li si jo iva? Sve do sada nikada nisam u to posumnjao, ali to je
izgleda vie zbog moje jake vjere u to nego iz ubjeenja zasnovanog na
vrstim dokazima. Nesumnjivo jo vie poiva na bjekstvu ovjeka koji se
29
Predmet ili injenica koja slui kao neoborivi dokaz zloina. - Prim. prev.
plai da nije dovoljno jak da bi prihvatio realnost. to najzad nije tako
strano romansijerima. Sebi to bez prestanka ponavljam, da ne moe tek
tako zauvijek da nestane. Ni sa ovoga svijeta ni iz mog ivota.
Ovih posljednjih sati, da bih odagnao strah, naporno sam radio. Ja koji
sam obino djelovao kroz junake svojih romana, sada sam se preobrazio u
pravog istraitelja. Otkrio sam tajne tvoje prolosti, proao svim stazama,
otvorio sva vrata.
To sam ja uradila. Da li me jo uvijek voli, Rafaele?
ta da ti zamjerim, Kler? To to si izvukla ivu glavu? to si pokuala
da pone novi ivot i ostavi iza sebe sve uase koje si preivjela? Ne,
naravno! Naprotiv, bio sam impresioniran tvojom snagom karaktera,
odlunou i tvojom inteligencijom.
Da li me jo voli, Rafaele?
Pribliavam se kraju puta. Skoro sam siguran da sam pronaao
nalogodavca tvoje otmice. Zora Zorkin, ena koja je nesumnjivo ubica i
tvoje majke. Ali ne shvatam kako su te ovi ljudi na kraju nali poslije svih
ovih godina. Zato sada? Zato toliko brzo nakon to si mi otkrila svoju
tajnu? Uzalud sam pokuavao da sagledam sve pretpostavke, neto
kljuno mi je izmicalo.
Da li me jo voli, Rafaele?
Prestani da mi postavlja to pitanje, Kler! Da, volim te, ali vie ne
znam koga to volim. Da bi nekog volio, mora da ga poznaje, a ja tebe vie
ne poznajem. Sada imam utisak da se nalazim ispred dvije osobe. S jedne
strane je Ana Beker, ljekarka u koju sam se zaljubio, topla, zabavna, lijepa
dua pored koje sam proveo est najsrenijih mjeseci u mom ivotu. ena
koju sam trebao da oenim. S druge strane je Kler Karlajl, otporna
zatvorenica koja je preivjela Kiferov pakao, djevojka iz Bruklina
misterioznog porijekla. Pred tom takorei neznankom, osjeao sam
divljenje i oaranost. Ali ne uspijevam da sjedinim vae dvije siluete. Ko
e biti ako se ponovo naemo? Oduvijek sam mislio da zajedniko
prevazilaenje nekog velikog iskuenja zauvijek vezuje ljude, a posebno
parove. Prelaenje niza bolnih prepreka bez razdora stvara vrste spone,
gotovo neunitive. S te take gledita, jedno je sigurno: sada kada znam
tvoju prolost, sada kada sam razotkrio one koji su te povrijedili, nikada
vie neemo biti stranci jedno drugom.

2.
Okretna i sitna, Zora Zorkin se provukla kroz guvu koja je sjedila na
klupama Medison Skver Gardena 30. Zahvaljujui svom bedu, domogla se

30
Vienamjenska zatvorena dvorana u centru Njujorka. - Prim. prev.
kulisa i prela vie stotina metara kroz lavirint hodnika, sve do poarnih
vrata koja su gledala na 31. ulicu a na kojima su stajala dva vojnika.
Blant ju je ekao. Tjelohranitelj je na svom telefonu pokazao neaki
plavu taku koja je treperila na softveru za geolokalizaciju.
Rafael Bartelemi se nije maknuo s mjesta ve deset minuta.
Gdje je on tano?
Na sjeverozapadnom uglu Vaington skvera, kod ahovskih tabli.
Zora je klimnula glavom. Simbolika je bila jasna: izaziva je na njenom
terenu. Ona je uglavnom znala da gasi poar i voljela je okraje, ali je njeno
pravilo bilo da nikada ne potcjenjuje protivnika.
Zamolila je Blanta da je prati sa odstojanja i prela je ulicu da bi stigla
na 7. aveniju. itava etvrt je bila zatvorena. Nije imalo svrhe da pokuava
da krene kolima: ne bi ila bre, a svakako bi rizikovala da je primijeti neki
novinar. Zastala je na minut da bi kupila flau vode od prodavca na
pokretnoj tezgi. Tada je prikaila slualice za svoj telefon da bi na radiju
pratila Kouplendov politiki govor od koga je ula samo poetak.
Govor je bio trenja na vrhu kolaa i zakljuak trodnevnog nastupanja
koje je, zahvaljujui njoj, proteklo bez ikakvih smetnji. Kouplendov trijumf
je bio takoe i prije svega njen. Svi politiki analitiari su to znali, a sam
Ted je to priznavao: ona mu je pomogla da dobije glasake izbore i sutra
e ga odvesti do same Bijele kue.
Drugi kandidati su koristili glomazne timove od stotinu osoba:
savjetnike za politiku strategiju, istraivae javnog mnjenja, spin
doktore 31, strunjake za marketing. Kouplend i ona su funkcionisali po
starom, kao tandem, poput malog zanatskog preduzea. Njoj je pripadala
strategija, a njemu govori i predstavljanja. Ta formula se pokazala kao
dobitna jer svako od njih dvoje je znao da nije nita bez onog drugog. Ona
je savjetovala Kouplenda da se prijavi kasno za glasanje i da glumi da
tamo ide samo da bi se simboliki pojavio. Guverner je ostavio favorite da
se meusobno poubijaju tokom prvih debata, ostavi pritajen i postepeno
otkrivajui svoju igru.
Bilo je to udno doba. Doba kad je nedostajalo dravnika. Doba kad za
inteligentne govore i sloena razmiljanja nije vie bilo mjesta. Doba kada
su samo simplicistiki i pretjerani govori uspijevali da nau medijski
odjek. Doba kad istina vie nije bila vana, gdje su lake emocije potisnule
razum, gdje su se samo raunali imid i komunikacija.

Obrazovani ljudi iz sfere drutvenih nauka koji dostupnim

31

komunikacijskim metodama utiu na rast ili zaustavljanje pada

popularnosti onoga za koga rade. - Prim. prev.
 Ako se danas Kouplend pojavio kao nov ovjek, prvi mjeseci njegove
unutarstranake izborne kampanje bili su katastrofalni. Ted je bio izgubio
na prvim okupljanjima lanova partije i udaljio se prilikom Super
Tjuzdija 32. Zatim je pomilovan, kao da su se zvijezde sklopile na nebu.
Kouplendove dotadanje mane odjednom su doivljene kao kvaliteti,
njegov govor je prihvaen kod javnog mnjenja, a republikanskom
birakom tijelu je najednom prekipjelo da ih predstavljaju karikature od
kandidata. Ovu igru domina, strpljivo je osmislila i uskladila Zora i u roku
od nekoliko dana, Kouplend je pobrao finansijsku podrku i glasove onih
koji su bili neodluni.
Uprkos tom novom elanu, borba je bila surova sve do posljednjeg
trenutka. U prvim satima konvencije, ona se ak pribojavala podmuklog
udarca protivnika. Za trenutak je pomislila da e sto trideset
superdelegata pokuati neku vrstu pua u korist njihovog protivnika, ali
te mudrice nisu imale petlju da idu do kraja i mudro su se svrstale iza
njenog kandidata.
Iskreno, Ted je bio inteligentan politiar, vrst i ozbiljan. Uspjeno se
nosio se sa ekonomskim pitanjima i staranakom politikom. Televizijska
kamera ga je voljela, imao je smisla za humor i harizmu. Uprkos njegovim
centristikim pozicijama, uivao je kod javnog mnjenja odreenu sliku
vrstog ovjeka tako da su ga lako mogli zamisliti kako uspjeno odolijeva
Putinu ili Ksi Jinpingu. Bio je to prije svega optimistian govornik koji
umije da okupi ljude. Ako Kouplend bude dobio na predsjednikim
izborima - a sada je bila ubijeena da e se to i desiti - imenovae je za
potpredsjednika Bijele kue. Najinteresantniji posao na svijetu. Osoba
koja zaista upravlja zemljom dok predsjednik izvodi ou pred kamerama.
Osoba koja se bavi svime. Ona koja uvruje saveze u Kongresu, koja
pregovara sa lokalnim izvrnim organima i saveznim agencijama. Ona,
najzad, koja rukovodi veinom kriza.
Obino Zora nikada nita nije preputala nita sluaju. Meutim,
posljednja tri dana se uznemirila zbog ponovnog iskrsavanja sluaja
Karlajl. Mrani sati, doli iz prolosti, koji su isplivali na povrinu u
najgorem trenutku kampanje i prijetili da unite sve ono u ta je uloila
vie od petnaest godina da izgradi.
Ve godinama je predano radila na prouavanju moguih scenarija da
se suprotstavi svim opasnostima, jedini o kome nije toliko razmiljala jer
je izgledao malo vjerovatan, jeste meutim jedini koji je poeo da se
ostavaruje: dok su skoro deset godina svi smatrali da je mrtva, Kler Karlajl
je poela novi ivot pod drugim imenom.

32
Super Tuesday, super utorak, termin koji se koristi za unutarpartijske
izbore u amerikim saveznim dravama. - Prim. prev.
 Tu vijest je saznala od Riara Anelija. Kad ju je prole nedjelje
kontaktirao, ona je gotovo bila zaboravila na mladog policajca iz Bordoa
koga je lino zaposlila jedanaest godina ranije, na zahtjev guvernera, da bi
imala informacije iz prve ruke u vezi sa otmicom njegove kerke. Od tog
vremena, Aneli je preao veliki put. Sam bog zna kako, uasno vana
informacija mu je dola iznebuha: Kler Karlajl je iva.
Bez dvoumljenja je odluila da ne pominje sluaj kandidatu. Bio je to
njen posao: da regulie probleme kad do njih doe da ne bi ugrozili
guvernera. Znala je to da radi, voljela je to. Ne spominjui nita
Kouplendu, deblokirala je fondove - ogromnu sumu - namijenjenim
Aneliju ija je pohlepa bila bezgranina i naloila mu je odredi gdje se
nalazi djevojka, da je otme i zatvori.
Dugo je oklijevala da zatrai da je ubije i skloni njeno tijelo, ime bi
sigurno rijeila problem, jedna jedina stvar ju je zadrala: Kouplendova
nepredvidiva reakcija ukoliko za to sazna.
Odluila je, dakle, da sebi d nekoliko dana da o svemu promisli, ali
sada je pomiljala da je previe ekala i da je krajnje vrijeme da pree na
djelo.

3.
Uzalud sam vrebao iz daljine ve nekoliko minuta, nikako nisam
uspijevao da ugledam Zoru Zorkin dok se nije nala na svega metar od
mene. Mada je bila starija, liila je na bilo koju studentkinju s njujorkog
univerziteta kojih je bilo puno na Vaington skveru: u farmerkama,
koulji, s rancem i u patikama.
Ja sam..., poeo sam ustajui.
Znam ko ste.
Osjetih neiju ruku na mom ramenu. Okrenuli se i ugladah krupnu i
pleatog Blanta Liebovica. Tjelohranitelj me je pretresao od glave do pete i
oduzeo mi telefon, sigurno da bi izbjegao da snimim razgovor. Zatim je
otiao da sjedne na klupu na deset metara od stolova sa ahovskim
tablama.
Zora je zauzela mjesto ispred mene.
Vjerujem da ste htjeli da me vidite, gospodine Bartelemi.
Imala je ist i prilino blag glas, suprotno onome to sam oekivao.
Sve znam, rekao sam.
Niko ne zna sve, a vi znate manje od drugih. Ne znate koji je glavni
grad Bocvane. Ne znate koja je moneta u Tadikistanu ni u Kambodi. Ne
znate ko je bio predsjednik Sjedinjenih Drava 1901. niti koje izmislio
vakcinu protiv boginja.
 Poela je grubo.
Stvarno hoete da se igramo kviza?
ta mislite da znate, gospodine Bartelemi?
Znam da negdje u Francuskoj drite zatvorenu moju prijateljicu Kler
Karlajl, vanbranu kerku guvernera Kouplenda. Znam da ste prije
jedanaest godina, vi ili on, ili va gorila tamo, ubili njenu majku Dojs,
bivu guvernerovu ljubavnicu.
Paljivo je sluala, ali nije bila zbunjena mojim otkriima.
U periodu izborne kampanje, svakog jutra dobijam stotinu
anonimnih pisama ovog tipa: guverner je vanzemaljac, guverner je
sajentolog, guverner je ensko, guverner je vampir, guverner je zoofil. To
je sudbina svih politiara.
Jedino to ja imam dokaze.
Ba sam radoznala da saznam koje.
Bacila je pogled na ekran mobilnog koji je bila spustila na sto. Mobilni
joj se zagrijavao: svuda uzbune i poruke koji su neprestano blinkali.
Pokazao sam pokretom brade na tjelohranitelja.
DNK vaeg ujaka, Blanta Liebovica, pronaen je na mjestu zloina
Dojs Karlajl.
Ona je sumnjiavo napuila usta.
Ako je to stvarno tako, mislim da bi ga policija ispitala jo u ono
vrijeme.
U to vrijeme nije znala. Danas je drugaije.
Izvadio sam iz depa stranice istrgnute iz knjige koju je Alen
pronaao.
Ima i fotografija Dojs i senatora.
Posmatrala ih je bez i najmanjeg znaka uenja.
Da, te fotografije su poznate. Vrlo su lijepe, uostalom, ali ta to
dokazuje? Da su se Ted i ta mlada ena lijepo slagali. Zar to nije normalno?
Koliko znam, on ju je bio zaposlio.
Te fotografije dovode u vezu...
Presjekla me je usred rijei nehajnim gestom:
Ako je to stvarno sve ime raspolaete, neete nai nikoga ko e
sasluati te budalatine i povezati ih.
Mislim upravo suprotno, da e novinari jedva doekati da uju da ste
hladnokrvno ubili jednu od njihovih koleginica, Florans Galo.
Na ovo je podsmjeljivo rekla:
 U stvari veoma esto sam imala elju da ubijem neke novinare kad bi
u svojim lancima pokazivali nepotenje, nekompetentnost i intelektualno
siromatvo, ali sam se uvijek savladala da ne preem na djelo.
Vidjevi da sam u orsokaku, promijenio sam strategiju: Sluajte,
Zoro, ja nisam policajac, nisam ni sudija, ja sam samo ovjek koji hoe da
nae enu koju voli.
Dirljivo, zaista.
Kler Karlajl je skrivala svoj identitet deset godina. Mislim da ak i ne
zna ko joj je otac. Pustite je i vie nikada neete uti za nas. Odmahnula je
podsmjeljivo glavom.
Hoete da tvrdite pazar, ali nemate nita opipljivo u svojoj torbici.
Ogoren, mogao sam samo da priznam da je u pravu. Mark i ja smo
vodili ozbiljnu istragu koja nam je omoguila da sklopimo nevjerovatno
sloenu slagalicu, ali nijedan od djelia koji smo sakupili nije mogao da
poslui kao sredstvo za razmjenu. Iznijeli smo istinu na svjetlost dana, ali
nedostajalo nam je najvanije: dokaz istine.

4.
Sjeanje kao svetinja
Mark Karadek i Helen Kovalkovsky uli su u Timovu sobu sveano
kao u crkvu.
Prostorija je odavala utisak da je djeak odsutan tek nekoliko sati da
bi otiao u kolu ili kod druga i da e uskoro banuti, baciti svoj ranac na
krevet prije nego to ode i namae nutelu na pare hljeba i poslui se
aom mlijeka.
Iluzija sa dvostukom otricom: neto to najprije prua utjehu, a
potom ojauje. Dok je parket pucketao pod njime, Mark se zaputio ka
centru sobe osvijetljene sijalicom koja slabo treperi. udan miris
peperminta provlaio se kroz vazduh. Kroz prozor se, uprkos noi,
primjeivao zabat krova ambara.
Tim je matao da se upie u kolu filma, objasnila je Helen
pokazujui zidove prekrivene filmskim plakatima.
Mark je bacio pogled po sobi. Sudei po plakatima, mali je imao dobar
ukus: Memento, Requiem for a Dream, Old Boy, Paklena pomoranda,
Vertigo...
Na policama, itavi nizovi stripova, figurica junaka iz stripova, hrpe
filmskih asopisa, CD-ovi pjevaa ili grupa za koje Karadek nikada nije
uo: Eliot Smit, Arkad Fajer, D Vajt Strajps, Sufjan Stivens...
Postavljena na zvunik muzikog stuba, digitalna kamera.
 Poklon njegove bake, pojasnila je Helen. Tim je sve svoje slobodno
vrijeme posveivao svojoj strasti. Pravio je amaterske kratkometrane
filmove.
Na radnom stolu, Dart Vejder telefonska slualica, posuda s bojicama,
plastina kutija sa praznim DVD-ijevima, olja sa likom Desike Rebit i
stari ekran kompjutera u boji.
Mogu li? upitao je Karadek pokazavi na kompjuter.
Helen je potvrdnuo klimnula glavom.
Ukljuujem ga ponekad da bih gledala njegove filmove ili fotografije.
Zavisi kako koji dan, ali uglavnom me to vie mui nego to mi pomae.
Mark je sjeo na metalnu stolicu bez naslona koja se vrti. Pomjerio je
ruku da bi spustio sjedite i ukljuio kompjuter,
Zauo se blagi um maine koji se produio. Na ekranu se pojavio
poziv da se ukuca lozinka.
Trebalo mi je skoro godinu dana da je otkrijem, priznala je Helen
sjedajui i sama na ivicu kreveta. Mekgafin. Nije bilo teko pogoditi: Tim
je oboavao Hikoka.
Mark je ukucao osam slova i naiao na desktop i ikonice. U dnu
ekrana, djeak je stavio reprodukciju Dalijevog crtea: Sveti ore ubija
adaju.
Odjedno se zauo prasak. Sijalica na lusteru je upravo pregorjela
puknuvi tako jako da su se Mark i Helena trgnuli.
Sada je soba bila osvijetljena samo svijetlom kompjuterskog ekrana.
Mark je gutao pljuvaku. Nije mu bilo mnogo prijatno u ovom mraku.
Promaja mu je duvala pozadi u vrat. Povjerovao je da vidi sjenku kako se
nadvija nad njim. On se naglo okrete, naslutivi tue prisustvo u prostoriji.
Ali osim Helen, umorne aveti s licem utim kao vosak, u prostoriji ne bjee
nikoga.
Vratio se na ekran i pokrenuo sandue s mejlovima. Kao to mu je
objasnila Timova majka, nije bilo internet konekcije i dotini nalog nije
postojao ve godinama, ali su ve skinute poruke ostale zarobljene u
maini. Mark je miem prelazio poruke sve do tog kobnog datuma, 25.
juna 2005.
Osjetio je kako ga peku oi i jee dlake na podlakticama. Mejl koji je
traio bio je tu, onaj koji je poslala Florans Galo. Kad je kliknuo da bi ga
otvorio, polarni talas zapahnuo mu je tijelo. Poruka nije sadravala
nikakav tekst, samo audio fajl s naslovom karlajl mp3.
Sa knedlom u grlu, upalio je zvunike kompjutera i pustio snimak. Bio
je rjeit. Dojsin glas je bio onakav kakvim ga je zamiljao: ozbiljan, topao,
promukao od bijesa i bola. to se tie glasa ovjeka koji ju je ubio, nije mu
bio nepoznat. Kad je Mark shvatio o kome se radi, ponovo je presluao da
bi bio siguran ta je uo.
Nepovjerljiv, provjerio je i trei put, mislei da ga njegov engleski
vara. Ostao je skamenjen nekoliko sekundi, zatim je podigao slualicu sa
likom Darta Vejdera i okrenuo Rafaelov broj. Naletio je na njegovu
sekretaricu.
Rafe, nazovi me to prije moe. Naao sam snimak koji je napravila
Florans Galo. Sluaj ovo...

5.
Ako nemate nita vie da mi kaete, ovaj razgovor je zavren,
gospodine Bartelemi.
Kad je Zora ve bila ustala, Blant je krenuo ka nama, mranog lica.
Drao je moj mobilni u ruci.
Upravo mu je zvonio telefon, objasnio je svojoj neaki. Poto niko
nije odgovorio, neki Karadek je ostavio poruku.
Jesi li je presluao?
Tjelohranitelj je klimnuo glavom.
Da, a mislim da bi i trebalo i ti.
Dok je presluavala poruku, ja sam netremice pratio Zorin izraz lica,
vrebajui svaki njen treptaj, pratei i najmanji drhtaj na njenom
bezosjeajnom licu. Kad je zavrila, nisam mogao da znam ta je saznala.
Tek kad je rijeila da ponovo sjedne, pomislio sam da odnos snaga vie
moda nije na moju tetu.
Da li je Kler iva? upitao sam.
Da, odgovorila je Zorkinova bez okolianja.
Nisam se ni potrudio da ne pokaem ogromno olakanje.
Gdje je ona?
Dri je zatvorenu i nadzire negdje u Parizu Riar Aneli.
Hou odmah da razgovaram sa njom! Zora je odmahnula glavom.
Uradiemo kao na filmu. Kler e biti slobodna im dobijem kopiju
snimka i im unitite njegov original.
Imate moju rije.
Briga me za vau rije. Sve ovo mi je izgledalo previe jednostavno.
ta vam garantuje da ga na kraju neu objelodaniti? upitao sam.
ta vam garantuje da, ukoliko Kouplend i ja uemo u Bijelu kuu,
neki specijalac nee jednog lijepog jutra doi da vam ispali metak u
glavu? nastavila je ona.
 Ostavila je vremena da njena duhovita opaska proizvede svoj efekat, a
onda je dodala:
Nema stabilnije situacije od ravnotee terora. Svako od nas raspolae
nuklearnim orujem i prvi koji potegne da uniti svog protivnika izlae se
opasnosti da i sam bude uniten.
Posmatrao sam je zbunjeno. Smatrao sam da je predaja malo brza i
nisam mogao da shvatim zadovoljstvo koje je isijavalo iz njenog pogleda.
Mislim da je prozrela moju zbunjenost.
Niste izgubili, a ja sam dobila, Rafaele. Znate li zato? Zato to ne
vodimo isti rat i zato to nemamo iste neprijatelje.
Sjetio sam se ta mi je rekao Alen: Zora je uvijek imala vie poteza
spremljenih unaprijed.
Ko je va neprijatelj?
Znate kako se ponaaju politiari kad se domognu vlasti, Rafaele?
Uvijek pokuaju da udalje sve one kojima duguju svoju pobjedu. Toliko je
utjenije vjerovati da je dotle stigao sam.
Taj snimak je vae ivotno osiguranje, zar ne?
To mi da je sigurnost da me Kouplend nikada nee ostaviti na cjedilu,
jer sada imam ime da ga povuem za sobom.
Ravnotea terora proaputao sam.
To je tajna parova koji traju.
Za vas osvajanje moi sve opravdava, zar ne?
U mjeri u kojoj e vrenje te moi biti u korist najveeg broja.
Ustao sam da bih otiao od stola sa ahovskom tablom.
Nikada nisam podnosio ljude poput vas.
One koji djeluju za dobrobit svoje zemlje? podrugljivo mi je rekla.
One koji umiljaju da su iznad infantilnog naroda koji je nesposoban
da sam izabere svoju sudbinu. U pravnoj dravi, ak i politika mora da
potuje pravila.
Pogledala me je popustljivo.
Pravna drava je varka. Otkako je svijeta i vijeka, jedino pravo koje
postoji, jeste pravo jaeg.
 24

Jedno popodne u Harlemu

Volja nas spaljuje a mo nas unitava.

Onore de Balzak

Harlem
Subota, 25. juni 2005.
Dojs Karlajl je zatvorila za sobom vrata kue u kojoj su obino ivjele
njene dvije sestre, u broju 266 Bilberi strita, atipinoj uliici, stisnutoj
izmeu 131. i 132. ulice. Ted ju je u posljednjem trenutku zamolio da
promijene mjesto sastanka. Bio je oprezan i nije htio da rizikuje da ga
neko vidi ispred njene kue.
Iz papirne kese, Dojs je izvadila flau votke koju je kupila nekoliko
minuta ranije u radnji Ajzaka Lendisa. Premda je uzela ve nekoliko
gutljaja usput, dobro je potegla jo dva puta jedan za drugim, to joj je
palilo dunik, ali joj nije donijelo nikakvo olakanje.
Ovog subotnjeg popodneva, povjetarac je njihao listove kestena,
proputajui blagu svjetlost koja je bojila plonike mrkocrvenim
odrazima. Proljee je bilo svuda, ali Dojs nije vidjela nita oko sebe, ni
pupoljke u travi ni bohore cvijea ispred kue. Ona je bila samo tamni
kamen tuge, srdbe i straha.
Novi gutljaj ljute rakije prije nego to zatvori zastore i izvadi telefon
da bi drhtei pozvala Florans Galo.
Florans? Dojs ovdje. Promijenio je vrijeme sastanka!
Njena sagovornica se iznenadi, ali joj Dojs nije ostavila vremena da
komentarie:
Evo ga stie! Ne mogu vie da priam s vama!
Florans je pokuala da je umiri:
Drite se tano plana koji smo zajedno razradile, Dojs. Privrstite
aparat ispod trpezarijskog stola ljepljivom trakom, vai?
Po... pokuau.
Ne, Dojs, nemojte da pokuavate nego uinite to!
U kuhinjskoj fioci, pronala je kolut iroke trake, isjekla nekoliko
traica i privrstila prislukiva ispod stoia blizu kaua.
 U istom trenutku jedna kola su skrenula na uglu ulice: crni kadilak
eskalada sa zatamnjenim staklima koji se zaustavi pod drveem. Jedna od
zadnjih vrata se otvorie, omoguivi Tedu Kouplendu da izae iz
automobila. Zatim, da ne bi privukao panju, dip zaokrete i parkira se
malo dalje, na uglu Avenije Lenoks.
Bezosjeajnog lica, u tamnoj rolki, sakou od tvida, guverner se nije
mnogo zadravao na trotoaru i brzo se uspentrao uz niz stepenika koji su
vodili do trema broja 266. Nije morao da zvoni. Iscrpljenih crta lica, sjajnih
oiju, unezvijerenog pogleda, Dojs ga je vrebala kroz prozor i otvorila mu
vrata.
Ve u prvim sekundama Kouplend je shvatio da e razgovori biti
teki. ena u koju je nekada bio zaljubljen, tako blistava i ivahna,
preobrazila se u runo izraenu bombu, natopljenu alkoholom, ispunjenu
heroinom, na kojoj je aktiviran tajmer.
Dobar dan, Dojs, dobacio je zatvarajui vrata za sobom.
Otkriu tampi da je Kler tvoja kerka, napala ga je bez uvertire.
Kouplend je odmahnuo glavom.
Kler nije moja kerka. Ne ine krvne veze porodicu, zna to
podjednako dobro kao ja.
Krenuo je ka njoj i obratio joj se najubjedljivim moguim glasom da bi
je urazumio:
Uradio sam sve to sam mogao, Dojs. Angaovao sam odmah
policajca da bi me neprestano izvjetavao o svakom pomaku. Francuska
policija je kompetentna. Istraitelji ine sve to je u njihovoj moi.
To nije dovoljno.
Ted je uzdahnuo.
Znam da si opet uzimala drogu. Stvarno ne mislim da je najbolji
trenutak.
Naredio si da me nadziru?
Da, za tvoje dobro! Ne moe da ostane takva! Nai u kliniku da...
Ne treba mi klinika! Hou da se pronae Kler!
Na jedan kratak trenutak, kao kontrast, vidjevi je kako divlja kao
furija, sa izoblienim licem i pljuvakom na usnama, sjetio se njihovih
zagrljaja, petnaest godina ranije, senzualnih, skladnih, vatrenih, divnih. U
to vrijeme je prema njoj osjeao paklenu privlanost. Snanu fiziku i
intelektualnu strast koja, meutim, nije imala mnogo veze s ljubavlju.
Kler je tvoja kerka i to mora da shvati! izgovarala je jedno te isto.
Nikada se nije postavljalo pitanje da imamo dijete. Vrlo dobro si
znala moju situaciju. Izvini to te ovako grubo na to podsjeam, ali uvijek
si me uvjeravala da uzima zatitu. A kad si ostala u drugom stanju, rekla
si mi da od mene ne oekuje nita i da e sama podizati to dijete.
I to sam radila petnaest godina! uzvratila je Dojs. Ali sada je
drugaije.
ta je drugaije?
Kler je oteta prije mjesec dana i svakoga je briga, jebote! Kad se bude
saznalo da je to tvoja kerka, policajci e nai naina da je pronau.
To je besmisleno.
To e postati dravna stvar. Svi e o tome priati.
Kouplendov ton je postao odluniji, obojen oajem i gnjevom:
To nee nita promijeniti, Dojs. Ako bi objelodanjivanje toga moglo
da predstavlja dodatnu ansu da se spasi Kler, uradio bih to, ali to nije
sluaj.
Ti si guverner Sjedinjenih Drava.
Tano, ja sam guverner od prije pet mjeseci. Ne moe tek tako da mi
podriva ivot! Briznula je u pla:
Ono to ne mogu, to je da napustim Kler, a da ne reagujem!
Kouplend je uzdahnuo. U osnovi ju je razumio. Stavivi se na trenutak
na mjesto Dojs, pomislio je na Natau, njegovu kerku. Njegovu pravu
kerku, ona koju je on odgojio. Ona za koju je pripremao flaice u tri sata
ujutru. Ona za koju bi se iv pojeo svaki put kad bi se razboljela. Nije mu
bilo teko da prizna da bi, suoen sa njenom otmicom, sve uinio da je
spasi. Ukljuujui i uzaludne i iracionalne postupke. I upravo u tom
trenutku je shvatio da se pod njegovim nogama upravo otvorio pakao i da
e sve izgubiti: porodicu, funkciju, ast. Sve e izgubiti iako uopte nije bio
odgovoran za otmicu te djevojke. Uvijek je prihvatao svoje obaveze, ali o
emu se radilo u ovom sluaju? O odnosu izmeu dvoje odraslih koji su se
sporazumjeli? O odnosu sa enom koja je svojevremeno zagovarala i
ispunjavala svoju seksualnu slobodu. O licemjernom drutvu koje je
stigmatizovalo branu prevaru, ali koje se prilagodilo hekatombama
nainjenim vatrenim orujem.
Nije imao elju da se izvinjava zbog svog ponaanja, nije imao elju da
se ponaa pokajniki.
Ja sam donijela odluku, Tede, dobacila je Dojs. Moe da ide
sada.
Naglo je okrenula lea i krenula da se udaljava hodnikom, ali Ted nije
bio raspoloen da se preda bez reagovanja. Potrao je za njom, uao za
njom u kupatilo.
Dojs, sluaj me! povikao je uhvativi je za ramena. Savreno
razumijem bol koji te je preplavio, ali ne mora zbog toga da me uniti.
 Pokuavajui da se oslobodi njegovog stiska, udarala ga je pesnicama
u lice.
Iznenaen, poeo je da je drmusa. Saberi se, pobogu! Saberi se!
Prekasno je, guila se. Zato?
Ve sam angaovala jednu novinarku.
ta si uradila? Promucala je:
Upoznala sam jednu novinarku iz Heralda. Florans Galo. Ona e
otkriti istinu.
Istina je da si ti jedna gadna djevojura!
Dugo zadravan, Kouplendov bijes je provaho iz njega i Dojs je sada
pokuavala da se odbrani. Oamario ju je.
Upomo, Florans! Upomo!
Noen ludakim gnjevom, Kouplend ju je protresao tako jako prije
nego to ju je svom silinom odbacio unazad.
Dojs je zaustila da vikne, ali nije imala vremena. Pala je unazad,
pruivi oajniki ruku da bi se zadrala za neto. Potiljkom je svom
snagom udarila u ivicu lavaboa. Potmulo pucanje, poput onog kad pukne
suva grana, odjeknulo je prostorijom. Skamenjen, zateen svojim
postupkom, Kouplend je ostao na mjestu prikovan. Vrijeme je teklo sve
sporije dok se nije zaledilo. Dugo. Zatim je nastavilo da tee u naglim
prekidima.
Dojsino tijelo je lealo na podu. Politiar se bacio ka njenom
uzglavlju, ali je ubrzo shvatio da je isuvie kasno. U stanju oka, ostao je da
klei jedan dobar minut, preneraen, zanijemio, obamro, dok su mu ake i
ruke drhtale. Zatim su brane popustile:
Ubio sam je! poeo je da urla dok su mu lile suze.
Izgubio je kontrolu samo na tri sekunde! Tri sekunde zbog kojih je
njegov ivot skliznuo u uas.
S glavom zaronjenom u ruke, pustio je da ga nosi i preklapa talas
panike. Zatim se uasan strah povukao i on se malo pomalo povratio. Uzeo
je mobilni da obavijesti policiju. Poeo je bio da ukucava broj kad se
odjednom ukipio. Jedno pitanje ga je muilo: zato je Dojs vritala da bi
pozvala tu novinarku u pomo? Izaao je iz kupatila da bi se vratio u salon.
Tu je otvarao fioke i vrata ormara; pregledao je zavjese, sitnice i
namjetaj. Trebalo mu je manje od dva minuta da pronae mobilni
zalijepljen ispod salonskog stoia i urno ga je ugasio.
Ovo otkrie je na njega djelovalo udno. Ono ga je preobrazilo,
promijenilo njegova osjeanja. Sada vie uopte nije imao namjeru da se
preda, da pogne glavu ili da se kaje. Lako je sebe ubijedio da nije ni za ta
kriv. Kad se bolje razmisli, on je u stvari bio rtva. Borie se i skupo
prodati svoju kou. Poslije svega, ivot mu se oduvijek smijeio. Moda
nije danas taj dan kada e ga njegova srena zvijezda napustiti.
Sa svog telefona je okrenuo broj svoje takozvane srene zvijezde, koja
je ostala u kolima parkiranim ispred kue.
Zoro, doi brzo! I povedi Blanta sa sobom. Diskretno.
ta se deava, Tede? pitao je glas s druge strane. Postoji problem sa
Dojs.
Svijet se dijeli

na dva dijela...
 Ana

Danas
Nedjelja, 4. septembar 2016.
Sa zidova je kapalo. Vlaga je bila svuda. Vazduh se osjeao na bu i
trule.
Leei na ledenom podu, pored ustajale bare, Ana je teko disala.
Njene dvije ruke bile su vezane lisicama za debeli cjevovod od sivog elika,
noge vrsto stegnute gajtanom. Traka joj se urezivala u uglove usana.
Ruke su joj drhtale, koljena sudarala, bokovi su joj bili ukoeni i oduzeti od
bola.
Bila je skoro potpuna tama, osim slabog traka bljedunjave svjetlosti
koja je prodirala iz pukotine na krovu i omoguavala da se nazru zidovi
zatvora. To mjesto je bilo eljeznika trafostanica, odavno naputena.
Toranj od dvadeset metara kvadratnih na zemlji i preko deset metara
visine u kome se nekada nalazio strujni transformator.
ak i tako zatvorena u prostoriji biveg transformatora, Ana je ula
daleki zvuk vozova i saobraaja. Bila je tu zatvorena ve tri dana.
Nepomina, sa zbrkom u mozgu, ona je iznova pokuala da se sjeti kakav
je bio slijed dogaaja koji su je doveli ovdje.
Sve je ilo brzo. Previe brzo da bi razumjela smisao onoga to joj se
deava. U Antibima je sve poelo tom prepirkom, tim snanim
suoavanjem sa Rafaelom, koja se zavrila u suzama. ovjek koga voli nije
bio u stanju da saslua njenu tajnu i napustio ju je, reakcija koja ju je
preopteretila i satrla.
Otkako je saznala da nosi dijete, neprestano je sebi ponavljala da nije
razumno zasnivati porodicu na lai. Zato se, kad ju je Rafael napao,
namjerno branila slabije nego inae. Mada je tokom njihovog razgovora
tvrdila suprotno, gotovo da je osjetila olakanje kad je izgledalo da je
neminovno da mu kae istinu. Ohrabrena njegovim rijeima kojima je
pokazao lano razumijevanje, ona se ak nakratko ponadala da e joj
pomoi da prevazie nerazmrsivu situaciju u kojoj godinama ivi.
Postalo joj je teko. Osjetivi se naputenom i poraenom, iskalila je
svoj bijes, prevrnui biblioteku koja je pri padu slomila niski salonski
stakleni stoi. Zatim je naruila vozilo za aerodrom i vratila se u Pariz.
Vratila se kui, u Monru, oko jedan as ujutru. Ulazei u svoj stan,
odmah je osjetila neije prisustvo iza sebe, ali jo nije stigla ni da se
okrene kad ju je neto udarilo po glavi. Kad se osvijestila, bila je zatvorena
u prostoru skladita za namjetaj.
 Nekoliko sati kasnije, jedno podivljalo vozilo je razvalilo vrata
sanduka. Ali ne da bi je izbavilo. Naprotiv, bilo je to da bi je zatvorili ovdje,
nakon to je kratko putovala u gepeku dipa. to se tie okruenja tog
mjesta, mogla je da primijeti samo nekoliko prolaznih prizora: beskrajno
prostranstvo pustog zemljita oivienog auto-putevima i eljeznikim
kolosijecima. ovjek koji ju je ovdje dovezao zvao se Stefan Lakost, ali
radio je za nekog Riara Anelija. Poto je ula njihove razgovore, Ana je
shvatila da su policajci i to je nije umirilo. Jedna druga stvar ju je
uasavala: u nekoliko mahova, Aneli ju je nazvao Karlajl. Identitet koji
niko nije znao. Zato je prolost ponovo tako naglo isplivala na povrinu?
Zato je ono najgore ponovo poinjalo: zatvaranje, uas, opustoena
srea?
Zbog silnog plakanja, suze su joj presahle. Bila je na ivici iscrpljenosti.
Mozak joj je vrtio u prazno. Bila je usred neprozirne magle. Naslaga
pepeljaste boje koje su je obavijale dotle da poinje da se gui. Od znoja i
prljavtine odjea joj je bila kruta i ljepljiva.
Da ne bi potonula, ponavljala je sebi da nita nikada vie ne moe biti
surovije i uasnije od one dvije godine provedene u Kiferovoj jazbini.
Predator joj je sve ukrao: nevinost, mladost, porodicu, prijatelje, zemlju,
ivot. Jer Kifer je na kraju uspio da ubije Kler Karlajl. Da bi mogla da
nastavi da postoji, mogla je da pribjegne samo jednom: da se uunja u
neku drugu linost. Kler je odavno bila mrtva. Bar je Lako vjerovala Ana
sve do ovih posljednjih dana. Prije nego to je shvatila da je pokojna Kler
tvrdoglavo uporna. Bijela nerazdvojiva sjenka s kojom e morati da ini
jedno do kraja.
Jezivi zvuk. Zvuk kripe metalnih vrata. Anelijeva silueta se ocrtala
na mrtvakoj svjetlosti zore. ovjek je zakoraio, naoruan otrim noem.
Sve se desilo tako brzo da Ana ak nije imala vremena ni da vrisne. Naglim
pokretom, Aneli joj je presjekao gajtan zatim skinuo alke elinih lisica.
Ne shvatajui ta joj se deava, Ana se zaputila prema vratima i izala iz
trafostanice.
Nala se na pustom zemljitu, obraslom nakostrijeenom paprati,
trnjem i visokom travom. Apokaliptina teritorija, po kojoj su razbacana
naputena skladita, industrijski objekti ispisani grafitima, ruinirani i
zarasli u bujnu vegetaciju. Na porcelanskom nebu, stajale su dizalice
zaleene u pokretu.
Ana je trala bez daha usred ove no mans land. Nije primijetila da je
Aneli ne prati. Tako da je Ana trala. Trala kao to je to inila krajem
jednog oktobra 2007, kroz ledenu no jedne alzake ume. Iscrpljena, na
ivici snaga, trala je pitajui se zato na kraju njen ivot uvijek svodio na
to: da bjei da bi umakla ludacima, da bjei da bi umakla nesretnoj sudbini
koja hoe da je uniti.
 Ovo pusto zemljite nalazilo se na raskrsnici vie puteva. Nesumnjivo
na periferiji i auto-putu u zoni Bersi-aranton. Ana je stigla na jedno
gradilite gdje se, uprkos ranom jutarnjem satu, grupa radnika grijala oko
jednog plamena. Nijedan radnik nije govorio francuski, ali su razumjeli da
joj treba pomo. Pokuali su da je umire i utjee. Onda su joj predloili da
popije kafu i dali su joj mobilni.
Jo zadihana, ona je okrenula Rafaelov broj. Dugo je ekala da se
uspostavi veza. Kad se konano javio, odmah joj je rekao:
Znam da su te oslobodili, Kler, i vie te niko nee pratiti. Sve e sada
biti dobro. itava ta pria je zavrena.
Razgovor se nastavio, isprekidan, nadrealan. Nije razumjela ta Rafael
radi u Njujorku ni zato je naziva Kler. Onda je shvatila da on zna. Sve: ko
je ona, odakle je, puteve kojima je prola prije nego to su se sreli. Postala
je svjesna da on ak zna i vie od nje i hvatala ju je vrtoglavica dok su joj se
istovremeno u stomaku razvezivali nizovi vorova.
Sve e sada biti dobro, ponovo ju je uvjerio. Toliko je eljela da u to
povjeruje.
 Kler

Dan kasnije
Ponedjeljak, 5. septembar 2016.
Zaboravila sam koliko volim buku Menhetna. Te difuzne vibracije,
gotovo umirujue, brujanje saobraaja u daljini, lepravi amor koji me
podsjea na djetinjstvo.
Budim se prva. Takorei nisam ni spavala. Suvie sam uzbuena,
suvie udaljena od realnosti da bih imala miran san. Ova posljednja
dvadeset etiri sata, prola sam od najcrnjeg oaja do trenutaka euforije i
obamrlosti. Previe emocija. Prava vrtoglavica koja me u isti mah ostavlja
omamljenom, iscrpljenom, srenom i tunom.
Vodei rauna da ga ne probudim, uukavam se kod Rafaelovog
ramena. Zatvaram oi i premotavam film o naem susretu od prethodnog
dana. Moj dolazak u Njujork na aerodrom Kenedi, moje srce koje se stee
kad sam ponovo vidjela moje tetke i moje roake, ostarjele preko deset
godina, malog Tea koji tri i baca mi se u zagrljaj da bi me poljubio.
Onda Rafael, naravno, koji mi je donio dokaz da je ovjek koga ekam.
On koji je bio u stanju da doe da me trai tamo gdje sam se izgubila.
Tamo gdje se moj ivot zaustavio. ovjek koji mi je vratio moj ivot, moju
porodicu, moje porijeklo.
Jo ne uspijevam da u potpunosti prihvatim priu koju mi je ispriao.
Od sada znam ko mi je otac. Ali isto tako znam da je zbog mene - ak zbog
mog postojanja - moj otac ubio moju majku. Osim to bi se od toga
obogatio neki psihoanalitiar u narednih dvadeset godina, jo nisam
odluila ta u uraditi s tom informacijom.
Nestabilna sam, ali iskrena. Znam da sam se povezala sa svojim
korijenima i da e stvari postepeno doi na svoje mjesto.
Imam povjerenja. Moja tajna ima sve anse da bude sauvana.
Pronala sam svoj identitet, a da nisam morala to da oglaavam na sva
zvona. Pronala sam svoju porodicu, a ovjek koga volim konano zna ko
sam zaista.
Od tog oslobaanja - u svakom smislu te rijei - shvatam do koje
mjere me je, poslije niza godina, teret lai na kraju izobliio, izvitoperio, da
bi od mene nainio bie kameleona, stalno u bjekstvu, stalno
nepovjerljivo, sposobno da se provue kroz sve tekoe, ali bez korijena,
bez sigurnosti ni sigurne luke.
Zatvaram oi. Prijatna sjeanja na veeru od prethodnog dana lebde u
mojoj glavi: rotilj u bati, smijeh i pla Endele i Gledis kad su saznale da
u uskoro postati majka, neizreciva emocija kad sam vidjela moju ulicu,
moju nekadanju kuu, tu etvrt koju sam toliko voljela. Miris veeri,
kukuruznog hljeba, peenog pileta i galeta. Vee koje se produava,
muzika, pjesme, ae ruma, oi koje peku od sree...
Uskoro, meutim, traka se usporava i film se zaustavlja da bi iskrsli
drugi, tamniji prizori. To je san koji sam ve sanjale noas, u polusnu.
Ponovo vidim sebe, te famozne noi, kad sam se vratila u Monru. U
trenutku kad otvaram vrata svog stana, osjetila sam skrivenu opasnost i
prisustvo iza mene. Kad sam se okrenula, teka aluminijumska baterijska
lampa se sruila na mene.
estok bol eksplodirao mi je u glavi. Sve je poelo da se vrti oko mene
i ja sam se sruila na pod . Ali se nisam odmah onesvijestila. Prije blekauta,
na dvije-tri sekunde, spazila sam...
Ne znam vie, i to me je morilo te noi. Koncentriem se, ali mozgam u
prazno. Neprozirna mlijena magla me spreava da pronaem svoja
sjeanja. Pokuavam da zaustavim prizore koji bjee. Uporna sam. Djelii
sjeanja izviru iz magle. Nejasni, neuhvatljivi, poput filma na kome mogu
da se zabiljee samo pejzai boje krede. Potom tragovi postaju sve jasniji.
Gutam pljuvaku. Srce poinje ubrzano da kuca. Tokom ovih nekoliko
sekundi, prije nego to izgubim svijest, vidjela sam... lamele parketa, moju
torbu koju sam upravo ispustila, plakar u neredu jer je u njemu preturano,
odkrinuta vrata moje sobe. I tu, na zemlji, kod odkrinutih vrata,
ima...jedan pas. Braon pliani pas sa velikim uima i okruglom njukom.
Taj pas, to je Fifi, pliana Teova kuca!
Ustajem iz kreveta u skoku. Znojim se. Srce mi kuca kao da e da
iskoi. Mora da sam pomijeala. A ipak, sada su moje uspomene jasne kao
kristal.
Pokuavam da naem racionalno objanjenje, ali ne mogu. Nemogue
je da se Teova omiljena igraka nala u Monruu iz prostog i jednostavnog
razloga to Rafael nikada nije doao u moj stan sa sinom. A te veeri je
Rafael bio u Antibima. Mark Karadek je uvao Tea.
Mark Karadek...
Oklijevam da probudim Rafaela. Oblaim farmerke i koulju
prebaene preko ivice kreveta i izlazim iz sobe. Prostorija se produava
malim salonom ija iroka staklena vrata gledaju na Hadson. Sunce je ve
visoko na nebu. Gledam na sat. Kasno je, skoro deset sati. Sjedam za sto i
rukama hvatam glavu da bih pokuala da saberem misli.
Kako je ta igrakica mogla da se nade tamo? Postoji samo jedno
objanjenje: Teo i Mark Karadek su bili kod mene te noi. Koristei nae
putovanje dvoje zaljubljenih u Antibima, Mark se vjerovatno uvukao u moj
stan da bi ga pretresao. Ali moj nenadani dolazak mu je pomrsio plan. im
sam ula, on me je oamutio baterijskom lampom, zatim me je zatvorio u
to skladite namjetaja u pariskom regionu.
Ali iz kog razloga?
Preneraena sam. Da li je Mark primijetio mnogo ranije ko sam nego
to tvrdi? ak i da to jeste sluaj, zato bi se ljutio na mene? Da li je on
napao Klotildu Blondel? On koji od poetka igru dvostruku stranu igru?
Obuzima me uasni predosjeaj. Moram neto da provjerim.
Jurim prema kauu pored koga je sputena moja putna torba.
Otvaram je i pretraujem da bih pronala ono to traim: debelu
ukorienu svesku s plavim koricama. Onu koju sam pokupila u noi
bjekstva iz kue Hajnca Kifera. Svesku koja je ostala skrivena kod mene,
zabijena daleko iza podne letvice, pored torbe s novcem. Svesku koju nisu
vidjeli Rafael i Mark. Svesku koja mi je promijenila ivot i koju sam otila
da uzmem jue ujutru kad me je Aneli oslobodio. S mojim pasoem i
nekoliko komada garderobe.
Okreem stranice. Traim tano pasus koji mi je na umu. Kad ga
konano naem, prelazim ga nekoliko puta, pokuavajui da itam izmeu
redova. Potom mi se srce sledi.
I sve mi postaje jasno.
Otvaram vrata Teove sobe. Beba vie nije u svom krevetu. Umjesto
toga, rukom pisana poruka na memorandumu hotela.
Ne gubei ni sekunde, obuvam cipele, ostavljam poruku na stolu kod
ulaznih vrata i grabim ranac u koji tutnem plavu svesku. Lift, recepcija. Na
jednom prospektu u sobi vidjela sam da Brid klub stavlja svojim gostima
besplatno na raspolaganje bicikle. Dohvatim prvu koju mi nude i jurnem
niz Grini strit.
Nebo je malo oblano i vjetar duva ulicama sa zapada na istok.
Okreem pedale kao kad sam bila tinejderka. Najprije prema jugu, zatim
im sam mogla, skrenem na embers strit. Pronalazim zaboravljene
osjeaje. Njujork je moj grad, dio mene. Uzalud su protekle godine,
napamet znam njegovu geografiju, njegov puls, kako die, njegove tajne
ifre.
U produetku ulice, male sedefaste kule Mjunisipal Bildinga uzdiu se
na etrdeset spratova. Brzo vozim ispod njenog velelepnog luka da bih
stigla na Bruklin Brid, na stazu rezervisanu za bicikliste. Konano, na
kraju prolaza, provlaim se izmeu automobila i idem du parka Kedman
Plaza, zatim klizim ka obalama Ist Rivera.
Nalazim se u srcu Damboa, jednog od starih industrijskih i lukih
etvrti grada, smjetenog izmeu Bruklinskog mosta i mosta na
Menhetnu. Ovdje sam nekoliko puta dolazila u etnju sa majkom. Sjeam
se fasada od crvene opeke, starih dokova i renoviranih skladita koji
gledaju na liniju nebodera.
Stiem u zonu uokvirenu breuljkastim travnjacima koji se sputaju
ka drvenom etalitu preko puta Menhetna. Od pogleda zastaje dah. Na
trenutak zastajem da bih ga po smatrala. Vratila sam se.
Prvi put u mom ivotu, postajem istinski djevojka iz Bruklina.
 Rafael

Sav srean to sam pronaao Kler, nisam osjetio no, spavajui

vrstim i mirnim snom. Moram da kaem da su sestre Karlajl imale smisao
za slavlje. Prethodne veeri, da bi proslavile ponovno okupljanje sa
njihovom sestriinom, natjerale su me da pijem sve do kasno u no brojne
ae njihovih domaih koktela sa bijelim rumom i sokom od ananasa.
Zvonjava telefona me je prenula iz dremea. Javio sam se jo uvijek
pospan traei Kler po sobi. Nije je bilo.
Rafael Bartelemi? ponovio je glas s druge strane ice.
Radilo se o an-Kristofu Vaseru, policajcu koji je identifikovao Klerine
otiske na zahtjev Marka Karadeka. Jue sam uspio da iskopam njegov
telefon i ostavio sam mu vie poruka na sekretarici. ekajui da se Kler
vrati, neumorno sam premotavao film o naoj prolosti, i u mojim
pokuajima da ga rekonstruiem, naiao sam na izvjesne nepovezane
stvari, izgubio sam se u izvjesnim prazninama prie. Najvei dio mog
nerazumijevanja odnosio se na okida drame koju smo upravo proivjeli.
Jedno pitanje mi se posebno stalno navraalo: kako je Riar Aneli,
policajac koga je Zora angaovala, otkrio pravi identitet Ane Beker?
Nalazio sam samo jedan mogui odgovor: zato to ga je Vaser upozorio.
Hvala to ste me pozvali, porunie. Da vam ne bih oduzimao mnogo
vremena, prei u odmah na stvar...
Poslije minut razgovora, dok sam pokuavao da raspetljam s njim
konce prie, shvatio sam da je Vaser uznemiren.
Kad me je Karadek zamolio da unesem otiske u FNAEG 33, uradio sam
to bez razmiljanja, ispriao je. Samo sam htio da uinim uslugu svog
bivem kolegi.
I strpa u prolazu etiri stotine eura u dep..., pomislio sam ah nisam
rekao. Nema potrebe ciljati na ovog tipa.
Ali sam se iznenadio kad sam vidio da pripadaju maloj Karlajlovoj,
nastavio je. Nakon to sam Marku saoptio rezultate, i samog me je
uhvatila panika. Taj preokret e mi se vratiti kao bumerang i eksplodirati
pravo u facu, to je sigurno! Bio sam strano uznemiren i to sam spomenuo
Riaru Aneliju.
Znai, dobro sam procijenio.
Da li ga odavno poznajete?

33
Francuska nacionalna DNK baza. - Prim. prev.
 On je bio moj zapovjednik u brigadi za maloljetnike, objasnio je
Vaser. Mislio sam da e me dobro posavjetovati.
ta vam je rekao?
Da sam dobro uradio to sam ga pozvao i...
I?
Da e srediti tu priu, ali da je vrlo vano da te rezultate nikome ne
spominjem.
Da li ste mu rekli za Marka?
S osjeajem nelagodnosti, Vaser je promrmljao:
Pa, bio sam duan da...
Upravo sam izaao iz sobe. Salon u produetku je bio prazan, kao i
krevet mog sina. U trenutku se nisam zabrinuo. Bilo je kasno. Mora da je
Teo umirao od gladi i da je Kler sila sam njim da kupi doruak. S
namjerom da im se pridruim, navukao sam pantalone, uzeo patike,
uglavio slualicu izmeu glave i ramena i poeo da vezujem pertle.
Da li konkretno znate ta je Aneli uradio s vaom informadjom?
Nemam predstavu, uvjeravao me policajac. Pokuavao sam da ga
dobijem nekoliko puta, ali mi se nikad nije javio.
Niste pokuali da ga naete kod kue ili na poslu?
Naravno da jesam, ali nije odgovarao ni na jedan moj poziv.
Logino. Do sada mi Vaser nije otkrio nita znaajno. Samo je potvrdio
ono to sam predosjeao. Taman kad sam mislio da zavrim razgovor,
odluih da mu postavim jo jedno posljednje pitanje. Da bih potpuno
raistio stvar. Ne oekujui bogznata, upitao sam:
Kog datuma ste obavijestili Anelija o tome to znate?
Dugo sam oklijevao. Otiao sam kod njega nedjelju dana nakon to
sam razgovarao s Karadekom.
Namrtio sam se. Ta verzija se nije uklapala: nije proteklo nedjelju
dana, ve nepuna etiri dana otkako je Mark otkrio Klerine otiske u mojoj
kuhinji na njenoj olji aja. Kakvu je korist policajac imao da me tako
grubo lae?
Skoro uprkos meni samome, sjenka sumnje se, meutim, pojavila u
meni.
Ne razumijem, Vasere, kog dana je Mark od vas zatraio da obavite
istragu otisaka?
Policajac je odgovorio bez oklijevanja:
Prije tano dvanaest dana. Vrlo dobro se sjeam zato to je to bilo
posljednje popodne raspusta koji sam provodio sa svojom klinkom:
srijeda, 24. avgust. Isto to vee sam odvezao Agatu na Istonu stanicu gdje
je sjela na voz da se vrati kod svoje majke. Tu sam se sastao sa
Karadekom: Kod Tri prijatelja, bistro preko puta eljeznike stanice.
Jo prije nekoliko sekundi sam prestao da vezujem pertle. U trenutku
kad sam to najmanje oekivao, jedan dio mog ivota je opet iskakao iz
ina.
A kada ste mu saoptili rezultate?
Dva dana kasnije, 26.
Jeste li sigurni u to?
Naravno, zato?
Oduzeo sam se. Mark je znai ve deset dana znao ko je Kler! Uzeo je
bez mog znanja uzorak otisaka moje djevojke mnogo prije nego to je
nestala. Onda je izvodio itavu tu predstavu od samog poetka. A ja
naivan, mislio sam da se zauzeo zbog mene.
Ali koji je razlog imao za to, doavola?
Dok sam se pitao koju je motivaciju mogao da ima, dvostruki poziv
me je primorao da prekinem svoja razmiljanja. Zahvalio sam Vaseru i
preuzeo vezu.
Gospodine Bartelemi? Ovdje Malika Ferii. Radim u medicinskom
prihvatilitu Sveta Barbara u...
Naravno, znam ko ste, Malika. Mark Karadek mi je priao o vama.
Dobila sam va broj od Klotilde Blondel. Ona se upravo probudila iz
kome, jo je slaba, ali je htjela da se uvjeri da li njena sestriina bezbjedna.
udno da nas niko nije obavijestio o napadu na nju! U prihvatilitu smo se
zabrinuli to je ne viamo!
Mlada ena je imala pomalo obian glas. Istovremeno ozbiljan i jasan.
U svakom sluaju laknulo mi je to je gospoa Blondel bolje, rekao
sam. Mada ne razumijem sasvim dobro zato vam je dala moj broj...
Malika je malo zautala, a onda:
Vi ste prijatelj Marka Karadeka, je li tako?
Tako je.
Da li...? Da li vam je poznata njegova prolost? ini mi se da ga od
prije pet minuta vie uopte ne prepoznajem.
Na ta tano mislite?
Da li znate zato je napustio policiju?
Dobio je zalutali metak tokom jedne intervencije: pljaka zlatare kod
Trga Vandom.
 Tano, ali to nije pravi razlog. U tom trenutku je ve izvjesno vrijeme
Karadek bio samo sjenka od ovjeka. Nakon to je bio uspjean policajac,
uzimao je godinama bolovanja i boravio u Kurbau.
,,Kurba? ta je to?
Zdravstveni centar koji se nalazi u Endr-e-Loar, blizu Tura. Ustanova
koja uglavnom prima policajce s problemima koji pate od depresije ili koji
su potonuli u alkohol i lijekove.
Odakle vam te informacije, Malika?
Od mog oca. On je ef grupe za drogu. Markova pria je poznata
policiji.
Zato? Depresivni policajac, nije ba originalno, zar ne?
Nije samo to. Upoznati ste s tim da je Mark izgubio svoju enu?
Naravno.
Nije mi se sviao preokret koji je poprimio ovaj razgovor i ono to
sam saznao o Marku, ali je moja radoznalost prevagnula nad uviajnou.
Znate li da je ona izvrila samoubistvo?
Ponekad mi je priao o tome, da.
Niste pokuali da saznate zato?
Ne. Ne volim da drugima postavljam pitanja koja ne bih volio da
postavljaju meni.
Dakle, ne znate za njegovu kerku?
Vratio sam se u salon. Izvio sam se da bih obukao jaknu i uzeo
novanik sa stola.
Znam da Mark ima kerku, da. Po onome to sam shvatio, ne viaju
se vie mnogo esto. Vjerujem da studira u inostranstvu.
U inostranstvu? alite se. Luiz je ubijena prije vie od deset godina!
O emu priate?
Luiz, njegovu kerku, kidnapovao je, drao zatvorenu i ubio predator
koji je zlostavljao djevojke sredinom 2000. godine.
Ponovo, vrijeme je stalo. Nepomian ispred irokih staklenih vrata,
zamurio sam i poeo da masiram sljepoonice. Fle. Ime. Ime Luiz Gotje,
prve Kiferove rtve, u decembru 2004, dok je bila na raspustu kod bake i
djeda kod Sen-Breka, u Kot-Darmor.
Hoete da kaete da je Luiz Gotje bila kerka Marka Karadeka?
Tako mi je rekao otac.
Bio sam ljut na sebe. Otpoetka mi je dio istine bio pred oima. Ali
kako sam mogao da je prokljuvim?
ekajte. Zato mala nije imala prezime svog oca?
 Kao prava kerka policajca, Malika je imala odgovor na sve:
U to doba Mark je radio na opasnim dosijeima BRB-a. Nije
neuobiajeno kod policajaca koji su izloeni kao on da pokuaju da zatite
identitet svoje djece kako bi izbjegli ucjenu ili otmicu.
Bila je u pravu, naravno.
Obuzet vrtoglavicom, bilo mi je teko da odmah shvatim sve
posljedice takvog otkria. Dok sam gorio da postavim i posljednje pitanje,
primijetio sam rukom ispisanu poruku koja je bila na stolu kod ulaznih
vrata. Jedna reenica, napisana na papiru za pisma na hotelskom
memorandumu:

Rafe,
Odveo sam Tea na ringipil u Dejns Karusel u Bruklinu.

Mark

Iznenada me je obuzeo strah. Pojurio sam van sobe i dok sam silazio
niz stepenite, upitao sam Maliku:
Moete li sada da mi kaete zato ste uopte zvali?
Da bih vas upozorila. Klotilda Blondel se vrlo dobro sjea svog
napadaa, dala je njegov opis policajcu koji ju je ispitivao i opisala mi ga
je.
Na trenutak je zastala, zatim je izustila ono to sam nasluivao: Taj
foto-robot do najmanjih pojedinosti odgovara Marku Karadeku.
 Mark

Bruklin
Vrijeme se promijenilo.
Sada je bilo hladnije, nebo se naoblailo i poelo je da duva vjetar. Na
drvenom etalitu koje ide du rukavca, etai su drhtali, podizali kragne,
trljali nadlaktice. Na pokretnim tezgama prodavaca, tople kafe i hot dogovi
zamijenili su sladolede.
ak je i voda Ist Rivera poprimila zelenkastosivu nijansu. umei
potmulo, talasi su se nadimali, valjali i razbijali o rijene obale prskajui
prolaznike.
Na tapiseriji od sedefastosivih oblaka ocrtavala se dugaka silueta
skajlajna junog Menhetna. Raznoliki slijed nebodera razliite gradnje i iz
razliitog vremena: trijumfalna igla Uan Vorld Trejd centra, ogromni
toranj Geri obavijen svojom metalnom haljinom, neoklasicistika fasada i
iljati krov palate pravde. Malo blie, odmah s druge strane mosta,
skromnije zgrade od braon cigle etvrti Tu Bridis.
Kler je ostavila svoj bicikl na travnjaku. Pored vodoskoka je
primijetila veliku staklenu kupolu koja je pokrivala vrteku iz dvadesetih
godina prolog vijeka, savreno dotjeranu. Ringipil je izgledao kao
postavljen na vodi. Spoj starih drveni konjii i linije zgrada koje su se
opaale kroz staklenu opnu, imalo je neto zbunjujue i oaravajue.
Muena nespokojem, ona je zakiljila, pomno gledajui u svakog
konjia, svaku korpu s balonom, svaki avioni s elisom koji su se vrtjeli u
ritmu vergla.
ao, Teo! uzviknula je prepoznavi konano Rafaelovog sina kako
sjedi pored Marka Karadeka u jednoj smanjenoj verziji koije.
Izvadila je dva dolara iz depa, platila kartu i saekala da kruni plato
postane nepomian da bi im se pridruila. Bebac je bio oduevljen i
obradovao joj se. U svojim ruicama je drao dinovski kola koji mu je
Mark kupio. Njegovo okruglo lice kao i gornji dio tregerica bio je umrljan
okoladom, to ga je izgleda radovalo.
Ima ko-ja-c. Ko-ja-c! dobacio je pokazujui svoj kola, vrlo ponosan
to je nauio novu rije.
Koliko je Teo bio u formi, toliko je Karadek izgledao iscrpljeno.
Duboke bore izdubile su mu elo i namrekale konture njegovih svijetlih
oiju. Gusta brada mu je progutala tri etvrtine lica sivkastog tena. Njegov
prazan pogled i bez sjaja odavao je utisak da je negdje drugdje, kao
odsjeen od svijeta.
 Dok je ringipil ponovo kretao, zaula se grmljavina. Kler se smjestila
u koiju preko puta Karadeka.
Vi ste otac Luize Gotje, zar ne?
Policajac nekoliko sekundi nije progovarao, ali je znao da vie nita ne
moa da skriva. Kucnuo je as za to veliko objanjenje na koje je ekao ve
deset godina. Pogledao je Kler u oi i poeo da joj pria njegovu priu:
Kad je Kifer oteo Luiz, imala je etrnaest i po godina. etrnaest
godina, komplikovan uzrast za jednu djevojicu. U to vrijeme, Luiz je
postala toliko nepodnoljiva i kapriciozna da smo ena i ja odluili da je za
Boi poaljemo kod mojih roditelja u Bretanju.
Zastao je da bi namjestio Teu al.
Teko mi je da to danas priznam, uzdahnuo je, ali naa mala
djevojica nam se otrgla. Bila je tu samo za drugove, izlaske i svakojake
budalatine. Ja sam bjesnio to je vidim takvu. Da ti pravo kaem,
posljednji put kad smo razgovarali, uasno smo se posvaali. Ona mi je
rekla da sam kreten, a ja sam je nekoliko puta oamario.
Uguen emocijom, Mark je zamurio nekoliko sekundi prije nego to
je nastavio:
Kad je saznala da se Luiz nije vratila, moja ena je prvo pomislila da
je pobjegla. Nije bilo prvi put da nam mala pravi tako neto, da ode da
spava kod drugarice, a onda se vrati nakon trideset est sati. Ja sam, zbog
profesionalne deformacije, odmah poeo da istraujem. Danima nisam oka
sklopio. Prevrnuo sam nebo i zemlju, ali ne mislim da je policajac mudriji
kad istrauje sluaj koji ga se direktno tie. Ono to dobije zato to je lino
upleten, izgubi zbog rasuivanja. A tada sam ve deset godina radio u
BRB. Moja svakodnevica bili su provalnici i kradljivci nakita, ne otmice
adolescentkinja. Meutim, volim da mislim da bih uspio da pronaem Luiz
da se nisam razbolio nedjelju dana nakon njenog nestanka.
Razboljeti ste se?
Nekoliko sekundi Mark je uzdisao drei glavu meu rukama. To je
udna bolest, ali za koju ti kao ljekar sigurno zna: Gijen-Bareov sindrom.
Kler je klimnula glavom.
Poremeaj kad imunoloki sistem napada sopstvena tkiva perifernog
nervnog sistema.
Tako je. Probudi se normalno jednog jutra i ne osjea udove.
Osjea mravinjanje u butinama i listovima, kao da te je udarila struja.
Onda, vrlo brzo, noge ti se ukrute i postanu skoro paralizovane. Bol ti se
penje uz bokove, grudi, lea, vrat, lice. Ostaje na krevetu, zaleen,
skamenjen, pretvoren u statuu. Vie ne moe da ustane, vie ne moe
da guta, vie ne moe da pria. Vie ne moe da istrauje o otmici
svoje etrnaestogodinje kerke. Srce ti kuca sve jae, pulsira, postaje
nekontrolisano. Gui se im ti stave hranu u usta. I poto vie ne moe
ak ni da die, stavljaju ti svuda cjevice da ne bi ubrzo umro.
Sjedei pored nas i daleko od naih briga, Teo se svime oduevljavao,
klimajui se naprijed-nazad, pratei ritam muzike.
Ostao sam u takvom stanju skoro dva mjeseca, nastavio je Mark.
Zatim su simptomi poeli da se povlae, ali se vie nikada nisam u
potpunosti oporavio od te grozne stvari. Kad sam mogao da se vratim na
posao, bilo je proteklo skoro godinu dana. anse da naem Luiz bile
minimalne. Da li sam, da nije bilo te bolesti, mogao da spasim svoju
kerku? Nikada neu saznati. Meu nama, sklon sam da mislim da ne bih i
to je nepodnoljivo. Stidio sam se pred Elizom. Rjeavanje istraga bio je
moj posao, moj razlog ivljenja, moja drutvena uloga. Ali nisam imao tim,
nisam imao pristupa razliitim dosijeima, a naroito nisam imao jasne
ideje. A imao sam ih jo manje kad mi se ena ubila.
Ringipil je polako usporavao. Karadeku su potekle suze niz obraze.
Eliza vie nije uspijevala da ivi s tim, tvrdio je stisnutih pesnica.
Sumnja, zna? To je najgore od svega. To je poguban otrov koji te na kraju
moe dokrajiti.
Koija se zaustavila. Teo je traio jo jedan krug na ringipilu, ali prije
nego to postane kapriciozan, Mark mu je predloio da proetaju pored
vode. Poto mu je zakopao rajsferlus na jakni, uzeo je djetence u naruje
i zajedno sa Kler krenuo drvenim etalitem du Ist Rivera. Saekao je dok
ne spusti dijete na posivjele letve daanog poda, a onda je nastavio svoju
bolnu ispovijest:
Kad su pronali ugljenisano Luizino tijelo kod Kifera, najprije sam
osjetio neku vrstu olakanja. Pomisli da poto je tvoja djevojica sada
mrtva, bar vie ne pati. Ali bol se ubrzo vraa kao bumerang, A vrijeme
nita ne lijei: to je vjeni uas. Beskrajni uas. Ne vjeruj u sve one gluposti
koje moe proitati u asopisima ili knjigama iz psihologije:
prevazilaenje bola, utjeha... Nita od toga ne postoji. U svakom sluaju ne
kad ti je dijete nestalo pod okolnostima u kojima je Luiz nastradala. Moja
kerka nije pokoena nekom stranom boleu. Ona nije poginula u
saobraajnoj nesrei, razumije? Ona je ivjela nekoliko godina u
kandama avola. Kad pomislim na njeno stradanje, imam samo elju da
sebi prosviram mozak da bih okonao taj potop jezivog uasa koji mi
neprestano nadire u glavi.
Karadek je skoro vikao da bi rijeima nadglasao fijukanje vjetra.
Znam da si trudna, rekao je, pokuavajui da uhvati Klerin pogled.
Kad postane majka, shvatie da se svijet dijeli na dva dijela: na one koji
imaju djecu i ostale. Biti roditelj ini te srenijim, ali te isto tako ini
beskrajno ranjivijim. Gubitak djeteta je vjeno noenje tekog krsta,
otvorena rana koja vie nikada ne moe da zacijeli. Svakog dana misli da
si doivio najgore, ali najgore uvijek tek dolazi. A zna li ta je,
naposljetku, najgore? To su uspomene koje venu, koje blijede i koje na
kraju iezavaju. Jednog jutra, kad se probudi, shvati da si zaboravio
glas tvoje kerke. Zaboravio si njeno lice, iskru u njenom pogledu, onaj
poseban nain na koji je sklanjala pramen kose iza uha. Nesposoban si da
uje njen zvonki smijeh u svojoj glavi. Tada shvati da bol nije problem. I
da je vremenom ak postao udno drutvo, pomonik koji moe da odagna
uspomene.
Kada to ukapira, spreman si da duu proda avolu da bi oivio svoj
bol.
Mark je upalio cigaretu i okrenuo glavu prema brodiima koji su
plovili na morskom rukavcu.
Oko mene se, meutim, ivot nastavljao, izjavio je udiui oblak
dima. Moje kolege su odlazile na odmore, pravili djecu, razvodili se,
ponovo vjenavali. Ja sam ivio kao zombi, nou, uvijek na rubu provalije.
Vie nisam imao ivota u sebi niti ikakvu elju za ivotom. Olovo mi je bilo
u nogama i pritiskalo mi je kapke. A onda, jednog dana... Jednog dana, sreo
sam tebe...
Pogled starog policajca je sinuo ludakim arom.
Bilo je to jednog jutra, krajem proljea. Izlazila si iz Rafaelovog Stana
da bi otila u bolnicu. Sreli smo se u sunanom dvoritu zgrade. Pozdravila
si me stidljivo, zatim si spustila pogled. Uprkos tvojoj suzdranosti, bilo je
teko ne primijetiti te. Ali iza tvoje vitke siluete, koe meleskinje i ravne
kose, neto je budilo moju radoznalost. I svaki naredni put kad bih te
vidio, osjetio bih istu nelagodnost. Podsjeala si me na nekoga; davno
sjeanje koje nisam mogao jasno da odredim; istovremeno iiljelo a jo
prisutno. Trebalo mi je vie nedjelja da uspijem da shvatim zbunjenost:
liila si na Kler Karlajl, tu malu Amerikanku koju je takoe oteo Kifer, ali
ije tijelo nikada nije pronaeno. Dugo sam odbacivao tu pomisao.
Najprije zato to je bila besmislena, a zatim zato to sam mislio da oslikava
samo moje opsesije. Ali me vie nije naputala. Ugradila mi se u mozak.
Proganjala me je. A znao sam samo jedan nain da je se oslobodim: da
uzmem tvoje otiske i zamolim kolegu da ih ubaci u FAED. Onda sam, prije
petnaest dana, vrsto odluio. Rezultat je potvrdio nemogue: ne samo da
si liila na Kler Karlajl, ti si bila Kler Karlajl.
Mark je bacio pikavac na drvene preage i zgazio ga petom kao to se
gazi stjenica.
Otada sam imao samo jednu opsesiju: da te posmatram, razumijem i
osvetim se. ivot te nije stavio na moj put sluajno. Trebalo je da neko
plati za sve zlo koje si uinila. To je bila moja misija. Neto to sam
dugovao svojoj kerki, mojoj eni kao i porodicama ostalih rtava Hajnca
Kifera: Kamiji Mason i Kloi Deanel. I one su umrle tvojom krivicom,
podviknuo je.
Ne! branila se Kler.
Zato nikoga nisi obavijestila kad si uspjela da pobjegne?
Rafael mi je rekao da ste vodili istragu sa njim. Vrlo dobro znate
zato nikoga nisam obavijestila: upravo sam bila saznala da mi je majka
mrtva! Nisam htjela da postanem vaarsko udovite. Bilo mi je potrebno
da se povratim u miru.
S pobjesnjelim pogledom, Karadek joj se suprotstavio.
Samo zato to sam vodio iscrpnu istragu, uvjerenja sam da zasluuje
da umre. Zaista sam htio da te ubijem, Kler. Kao to sam ubio andara iz
Saverna, tu gnjidu Franka Mizelijea.
Odjednom, Kler je jasno shvatila slijed dogaaja.
Kao to ste pokuali da ubijete Klotildu Blondel?
S Blondelovom je bio nesretan sluaj! branio se Mark povisivi glas.
Doao sam bio da je ispitujem, ali ona je povjerovala da hou da je
napadnem i prola kroz staklo dok je bjeala. Ne pokuavaj da preokrene
uloge. Jedini pravi krivac si ti. Da si obavijestila o svom bjekstvu, Luis bi
jo bila ovdje. Kamij i Kloe takoe!
Izvan sebe od gnjeva, Mark je zgrabio Kler za ruku i iskalio sav bijes
na njoj:
Jedan obian poziv! Anonimna poruka ostavljena na sekretarici!
Trebalo ti je minut za to i spasila bi tri ivota! Kako se usuuje da tvrdi
drugaije?
Teo se uplaio i stao da jeca, ali ovoga puta nije naao nikoga da ga
utjei. Kler se oslobodila Markovog stiska i odgovorila mu istim tonom:
To pitanje se nikad nije ni postavilo. Nikada, ni na sekundu nisam
pomislila da je moglo biti drugih osoba koje su zatvorene zajedno sa
mnom!
Ne vjerujem ti! vikao je.
Teo je sada grcao, posmatrajui njihov sukob.
Vi niste bili u toj prokletoj kui sa mnom! urlala je Kler. Provela
sam 879 dana zatvorena u prostoru od dvanaest kvadrata. Najee
vezana. Ponekad sa gvozdenom ogrlicom oko vrata! Hoete li da vam
kaem istinu? Da, bilo je jezivo! Da, to je bio pakao! Da, Kifer je bio zvijer!
Da, muio nas je! Da, silovao nas je!
 Zateen, Mark je pognuo glavu i zamurio, kao bokser koji je potisnut
u jedan oak ringa. je stalno radio: putao nas je da piemo, ali bi nam
oduzimao sve to stavimo na papir.
Pruila je svesku Karadeku, ali je policajac ostao nepomian,
skamenjen, nije bio u stanju da naini ni najmanji pokret.
Uzmite je. Sada je vaa. Dok je bila zarobljena, Luiz vam je puno
pisala. Na poetku po jedno pismo svakoga dana.
Karadek je uzeo dnevnik drhtavom rukom dok je Kler ponovo
uzimala Tea u naruje. U daljini je, na poetku etalita, spazila Rafaela
kako tri prema njima.
Hajde, idemo da vidimo tatu, rekla je malom djeaku.
Mark je sjeo na klupu pored mora. Otvorio je svesku i prelistao
nekoliko stana. Odmah je prepoznao zbijeni i iljati Luizin rukopis i
motive koje je imala obiaj da crta: ptice, zvijezde, rue isprepletane
gotikim ukrasima. Na marginama, pored crtea, bilo je ispisano sijaset
stihova. Odlomci iz pjesama ili tekstova koje je nauila od majke. Mark je
prepoznao Igoa (Svaki ovjek u svojoj noi koraa ka svjetlosti), Elijara
(Bio sam tako blizu tebe da mi hladno pored drugih), Sent-Egziperija
(Bie ti teko. Izgledau kao da sam mrtav, a to nee biti istina) i Didroa
(Svuda gdje ne bude bilo nita, itajte da vas volim).
Od emocije mu se stee grlo. Bol se ponovo vratio, munjevit i estok,
otrovan, koji pustoi. Ali sa sobom je donosio itavu povorku uspomena
koje su se probudile da bi izbile kao vreli gejzir natapajui njegovu
utrnulu duu.

Ponovo je Mark uo Luiz.

Mogao je da prepozna njen smijeh, njenu energiju, boju njenoga glasa.
itava ona bila je meu tim stranicama. ivjela je meu tim
stranicama.
 Luiz

Bojim se, tata...

Neu da ti priam prie: ruke i noge mi drhte, a srce samo to ne
svisne. Takoe stalno imam utisak da mi Kerber upravo prodire utrobu.
ujem ga kako laje, ali znam da sve to postoji samo u mojoj glavi. Bojim se,
ali, kao to si mi ti uvijek ponavljao, pokuavam da se ne bojim svog
straha.
A kad panika pone da prijeti da e me preplaviti, kaem sebi da e ti
doi po mene.
Vidjela sam da radi, vidjela sam da se kasno vraa kui. Znam da se
nikada ne obeshrabruje, znam da nikada ne ostavlja neki sluaj. Znam
da e me pronai. Prije ili kasnije. To me odrava i pomae da ostanem
jaka.
Nismo se uvijek razumjeli, ti i ja. U posljednje vrijeme skoro da nismo
razgovarali. Kad bi samo znao koliko danas alim zbog toga. Trebalo je
ee da govorimo jedno drugom da se volimo i da raunamo jedno na
drugo.
Kad propadnemo u pakao, vano je da imamo zalihe srenih
uspomena. Bez prestanka ih zamiljam u svojoj glavi. Da bi mi bilo manje
hladno, da bih se manje plaila. Recitujem sebi pjesme koje me je mama
nauila, sviram u glavi arije na klaviru koje sam ponavljala na
konzervatorij umu, priam sebi prie iz romana koje si mi davao da itam.
Uspomene izbijaju u bohorima. Vidim sebe sasvim malu, na tvojim
ramenima, u etnji po umi Vizavona, s mojom peruanskom kapicom na
glavi. Osjeam miris okoladnih kroasana koje smo nas dvoje ili da
kupimo nedjeljom ujutru u toj pekari na bulevaru Sen-Miel gdje mi je
prodavaica uvijek davala jednu madlenu 34 upravo izalu iz penice.
Kasnije, nae kruenje po putevima Francuske kada si me pratio u mojim
pokuajima da se bavim jahanjem. Iako sam tvrdila suprotno, bilo mi je
potrebno tvoje prisustvo i tvoj pogled. Kad si bio tu, znala sam da mi se
nita loe ne moe desiti.
Sjeam se raspusta koji smo svi troje proveli, mama, ti i ja. Stalno sam
gunala to moram da idem sa vama, ali sada shvatam koliko mi sjeanje
na ta putovanja pomae da se iupam iz mog zatvora.
Sjeam se palmi i kafea na Trgu Rejal u Barseloni. Sjeam se gotikih
zabata kua oko kanala u Amsterdamu. Sjeam se naeg ludog smijeha na

34
Vrsta kolaa. - Prim. prev.
kii u kotskoj usred stada ovaca. Sjeam se azurnog plavetnila
azuleosa 35 iz Alfame, mirisa hobotnice na aru na ulicama Lisabona,
svjeeg ljeta u Sintri i poslastice pasteis de nata iz Belema. Sjeam se riota
sa parglama sa pjace Navona, oker svjetlosti San iminjana, maslinjaka
koji ume oko Sijene, tajnih vrtova starog Praga.
Izmeu ova etiri ledena zida, nikada ne vidim dan. Ovdje je svuda
no. Savijam se, ali se ne slamam. I kaem sebi da ovo izmravjelo tijelo
spaljeno crvenim takama nije moje. Ja nisam taj ivi mrtvac s uasnim
porcelanskim tenom. Ja nisam taj keramiki le izmeu pokrova i sanduka.

Ja sam ta osunana djevojica koja tri po mlakom pijesku plae

Palombaa. Ja sam vjetar koji nadima jedra brodia koji kree. Beskrajno
more oblaka od koga vas hvata vrtoglavica iza brodskog okna.
Ja sam radosni plamen koji gori za praznik Svetog Jovana. Obluci u
Etretau koji se kotrljaju po plai. Venecijanska lampa koja odolijeva
olujama.
Ja sam kometa koja zaari nebo. Zlatni list koji odnesu naleti vjetra.
Poletni refren koji pjevui gomila.
Ja sam vjetar koji miluje vodu. Topli vjetar koji nosi pijesak s dina.
Boca u moru izgubljena u Atlantiku.
Ja sam miris vanile na raspustu na moru i opojno isparenje vlane
zemlje.
Ja sam lepet krila sedefastoplavog tufnastog leptira. Kratkotrajni
plamiak koji lebdi nad movarama. Praina jedne bijele zvijezde koja je
prerano pala.

Oslikane keramike ploice koje krase fasade starijih zgrada u

35

Portugaliji. - Prim. prev.

 Izvori

Za potrebe romana sam tu i tamo sebi dao slobodu u pogledu

francuske i amerike geografije kao i pravila funkcionisanja amerikog
politikog ivota. to se naunog dijela istrage tie, on je ponekad
zasnovan na anegdotama koje sam zapaao ovih posljednjih godina u
knjigama koje sam itao: za sprejeve Eboni&Ajvori inspirisao me je lanak
u kome je predstavljen rad njujorke umjetnice Heder Devej-Hagborg;
DNK uzorak komarca posluio je kao dokaz u aferi ubistva koje se desilo
na Siciliji poetkom 2000. kao to ete moi da otkrijete na blogu Passeur
de sciences Pjera Bartelemija, na sajtu asopisa Le Monde. Naposljetku,
koncept Duha koji evocira Rafael razvio je Don Trubi u Anatomiji
scenarija (LAnatomie du scenario, Nouveau Monde Editions, 2010).