1

Jenny Downham

prije nego to odem

 3

JEDAN

Htjela bih imati deka. ivio bi na vjealici u ormaru. Mogla bih ga

izvaditi kad god to poelim, a on bi me gledao onako kao to to rade
u filmovima, kao da sam lijepa. Ne bi mnogo govorio, ali bi teko
disao dok bi skidao svoju konu jaknu i otkopavao traperice. Nosio
bi bijele gae i bio bi toliko prei van da bi me hvatala nesvjestica.
Skinuo bi i moju odjeu, aptao bi: Tessa, volim te. Zbilja te
prokleto volim. Prekrasna si. - tono tim rijeima - dok bi me
skidao.
Sjedam i palim svjetlo kraj kreveta. Pronalazim olovku, ali ne i
papir pa piem na zid iza sebe: elim osjetiti teinu deka na sebi.
Onda se opet ispruim i gledam van u nebo. Ono je poprimilo neke
udne boje - u isto je vrijeme crveno i boje ugljena, kao da iz dana
istjee krv.

Osjeam miris kobasica. Subotom naveer uvijek su kobasice. Bit

e i pirea, zelja i umaka od luka. Tata e imati listi lota i Cal e ve
odabrati brojeve pa e sjediti pred televizorom i veerati s
pladnjeva na krilu. Gledat e X faktor pa Tko eli biti milijuna?.
Nakon toga e se Cal okupati i otii u krevet, a Tata e popiti pivo i
puiti dok ne bude dovoljno kasno da ode spavati.
Doao me je vidjeti ranije. Otiao je do prozora i otvorio zavjese.
Pogledaj ti to! rekao je dok je svjetlo plavilo sobu. Vani je bilo
popodne, vrhovi drvea, nebo. Stajao je ispred prozora s rukama na
bokovima, silueta mu se ocrtavala na svjetlu. Izgledao je kao Power
Ranger.
Kako da ti pomognem ako nee priati o tome? pitao je,
priao blie i sjeo na rub kreveta. Ja sam zadrala dah. Ako to radi
dovoljno dugo, pred oima ti ponu plesati bijela svjetla. Ispruio je
ruku i pogladio me po glavi, njegovi su prsti njeno masirali moje
tjeme.
 4

Dii, Tessa, proaptao je.

No, ja sam zgrabila svoj eir s ormaria pokraj kreveta i nabila
si ga preko oiju. Tada je otiao.
Sad je dolje i pri kobasice. Mogu uti cvranje masti i bukanje
umaka u tavi. Nisam sigurna da bih smjela to uti skroz odavde, ali
vie me nita ne iznenauje. Mogu uti Calov zatvara dok skida
jaknu, vratio se iz duana sa senfom. Prije deset minuta dobio je
jednu funtu uz uputu: Ne priaj ni s kim udnim. Dok ga nije bilo,
Tata je stajao na stranjim vratima i puio. ula sam apat lia koje
je padalo na travu pod njegovim nogama. Invazija jeseni.
Objesi kaput i idi vidjeti hoe li Tessa neto, kae Tata. Ima
mnogo kupina. Pokuaj je zainteresirati.
Cal je u tenisicama; zrak u potplatima uzdie dok tri uza stube i
kroz vrata moje sobe. Pretvaram se da spavam, ali njega to ne
zaustavlja. Naginje se nada mnom i ape: Nije me briga i ako vie
nikada nee priati sa mnom. Otvaram jedno oko i ugledam dva
plava. Znao sam da se pretvara, kae on i smije se iroko i
prekrasno. Tata pita hoe li kupine.
Ne.
to da mu kaem?
Reci mu da hou slonia.
On se smije. Nedostajat e mi, kae i ostavlja me s otvorenim
vratima i propuhom sa stuba.

DVA

Zoey ak i ne kuca, samo ue i svali se na rub kreveta. Dobaci mi

udan pogled, kao da nije oekivala da e me ovdje nai.

to radi? pita.
Zato?
Vie ne silazi dolje?
 5

Je li te moj tati nazvao?

Boli li te neto?
Ne?
Dobaci mi sumnjiav pogled, a onda ustane i skine kaput. Nosi
vrlo kratku crvenu haljinu. Haljina je usklaena s torbicom koju je
bacila na pod.
Ide van? pitam je. Ima spoj?
Ona slijee ramenima, odlazi do prozora i gleda dolje prema
vrtu. Prstom krui po staklu pa kae: Moda bi trebala probati
vjerovati u Boga.
Misli?
Da, moda bi svi trebali. Cijeli ljudski rod.
Mislim da ne. Mislim da je on moda mrtav
Ona se okrene i pogleda me. Lice joj je blijedo kao zima. Iza
njezinih ramena avion namiguje po nebu.
Ona pita: to si to napisala na zid?
Ne znam zato joj doputam da proita. Valjda elim da se neto
dogodi. Napisano je crnom tintom. Pod Zoeyinim se pogledom sve
rijei izvijaju poput pauka. Ona to ita opet i opet. Mrzim to koliko
me moe saalijevati.
Vrlo njeno kae: To ba i nije Disneyland, zar ne?
Jesam li rekla da jest?
Mislila sam da je u tome stvar.
Meni nije.
Mislim da tvoj tata oekuje da trai ponija, a ne deka.
udesno je, zvuk naeg smijeha. Iako me boli, ja to oboavam.
Smijati se sa Zoey jedna je od meni apsolutno najdraih stvari zato
to znam da obje imamo iste glupe slike u glavi. Ona samo mora
rei: Moda bi rjeenje moglo biti u farmi pastuha, da obje
ponemo urlati od smijeha.
Zoey pita: Je l ti to plae?
 6

Nisam sigurna. Mislim da plaem. Zvuim kao- one ene na

televiziji kojima pobiju cijelu obitelj. Zvuim kao ivotinja koja
pokuava odgristi vlastitu nogu. Sve me preplavljuje u isti mah -
budui da su mi prsti samo kosti, a koa doslovno prozirna.
Osjeam kako se stanice u mom lijevom plunom krilu mnoe,
gomilaju, poput pepela koji polako ispunjava vazu. Uskoro neu
moi disati.
O. K. je ako se boji, kae Zoey.
Nije O. K.
Naravno da jest. to god osjea, u redu je.
Pokuaj to zamisliti, Zoey - biti prestravljena cijelo vrijeme.
Mogu zamisliti.
Ali ne moe. Kako bi uope mogla kad pred sobom ima cijeli
ivot? Ponovo se skrivam pod eir, no samo nakratko jer e mi
nedostajati disanje. I prianje. I prozori. Nedostajat e mi torta. I
ribe. Volim ribe. Sviaju mi se njihova mala usta koja rade otvori,
zatvori, otvori.
A onamo kamo ja idem, ne moe nita ponijeti sa sobom.
Zoey me gleda dok si briem oi rubom popluna.
Napravi to sa mnom, kaem.
Ona izgleda zaprepateno.
to da napravim?
Napisano je po papiriima svud unaokolo. Sloit u popis kako
treba, a ti e me natjerati da to napravim.
Natjerati te da napravi to? Ovo to si napisala na zid?
I druge stvari, ali to s dekom prvo. Zoey, ti si se seksala puno
puta, a mene nitko ak nije ni poljubio.
Gledam kako moje rijei padaju u nju. Slijeu negdje vrlo duboko.
Ne ba puno puta, napokon kae.
Molim te, Zoey. ak i ako te preklinjem da prestane, ak i ako
sam grozna prema tebi, mora me natjerati da to napravim. Imam
 7

popis stvari koje elim napraviti.

Kada kae O. K., to zvui leerno, kao da sam je samo zamolila
da me ee posjeuje.
Zbilja to misli?
Pa rekla sam to, nisam li?
Pitam se je li svjesna u to se uputa.
Uspravljam se u krevetu i gledam je kako kopa po kutu mojeg
ormara. Mislim da ima plan. To je dobra stvar sa Zoey. No, bolje da
pouri jer ja poinjem misliti na stvari kao to su mrkve. I zrak. I
patke. I stabla kruke. Na barun i svilu. Jezera. Nedostajat e mi
led. I kau. I dnevna sobe. I to kako Cal voli magiarske trikove. I
bijele stvari - mlijeko, snijeg, labudovi.
Iz kuta ormara Zoey izvlai haljinu na preklop koju mi je Tata
kupio prolog mjeseca. Jo uvijek ima markicu s cijenom.
Ja u obui ovo, kae, Ti moe uzeti moju. Pone
otkopavati haljinu.
Vodi me van?
Subota je naveer, Tess. Jesi li ikada ula za to?
Naravno. Naravno da jesam.
Nisam bila u vertikali ve satima. Zbog toga se osjeam malo
udno, nekako prazno i eterino. Zoey stoji u donjem rublju i po-
mae mi da obuem crvenu haljinu. Haljina mirie na nju. Materijal
je mekan i prianja uz tijelo.
Zato hoe da to obuem?
Ponekad se dobro osjeati kao netko drugi.
Netko kao ti?
Ona se zamisli. Moda, kae. Moda netko kao ja.
Kad se pogledam u ogledalo, oduevljena sam svojim novim
izgledom - izgledam opasno, s velikim oima. To je uzbudljivo, kao
da je sve mogue. ak mi i kosa izgleda dobro, kao da je dramatino
obrijana, a ne da tek raste. Gledamo se u ogledalu, jedna pokraj
 8

druge, a zatim me ona okree od ogledala i posjedne na krevet. S

toaletnog stolia uzima moju kutiju sa minkom i sjeda kraj mene.
Dok istiskuje podlogu na prst i lagano je nanosi na moje obraze,
koncentriram se na njezino lice. Vrlo je blijeda i vrlo plava, a akne
joj daju pomalo divljaki izgled. Ja nikad u ivotu nisam imala
priti. To ti je srea.
Ocrta mi obrise usana i popuni ih ruem. Pronae nekakvu
maskaru i kae mi da gledam ravno u nju. Pokuavam zamisliti
kako bi bilo biti ona. To esto radim, ali zapravo se nikad ne
uspijevam potpuno ufurati. Kad me ponovo potjera pred ogledalo,
sjajim. Pomalo kao ona.
Kamo eli ii? pita.
Na mnoga mjesta. U birc. U klub. Na tulum. elim veliku mranu
sobu u kojoj se jedva kree, u kojoj se tijela trljaju jedno o drugo.
elim uti tisuu nevjerojatno glasnih pjesama. elim plesati tako
brzo da mi kosa naraste dovoljno duga da se po njoj mo e gaziti.
elim da mi glas grmi iznad pulsiranja basova. elim da mi bude
tako vrue da moram drobiti led u ustima.
Idemo plesati, kaem joj. Idemo nai neke deke s kojima
emo se seksati.
Dobro. Zoey uzima svoju torbicu i izvodi me iz sobe.
Tata izae iz dnevne sobe i penje se stubama. Pretvara se da je
krenuo na zahod i glumi iznenaenje kad nas vidi.
Ustala si! kae. To je udo! Kimanjem odaje Zoey nevoljko
potovanje. Kako si to uspjela?
Zoey svoj osmijeh usmjerava prema podu. Samo joj je trebao
mali poticaj.
A to je bilo?
Ja prebacim teinu na jedan bok i pogledam ga ravno u oi.
Zoey me vodi na ples oko tange.
Vrlo smijeno, kae.
 9

Ne, zbilja.
On odmahuje glavom, rukom krui po trbuhu. ao mi ga je jer ne
zna to da radi.
O. K, kaem. Mi izlazimo.
On gleda na sat kao da e mu on rei neto novo.
Pazit u na nju, kae Zoey. Zvui tako slatko i nevino da joj
gotovo povjerujem.
Ne, kae on. Ona se mora odmarati. Klub e biti zadimljen i
glasan.
Zato ste me onda zvali ako se mora odmarati?
Htio sam da pria s njom, ne da je odvede.
Ne brinite se, smije se ona. Vratit u je.
Osjeam kako sva srea istie iz mene jer znam da Tata ima
pravo. Da odem van, morala bih poslije spavati tjedan dana. Kad
potroim previe energije, poslije uvijek za to platim.
U redu je, kaem. Nema veze.
Zoey me grabi za ruku i vue me za sobom niza stube. Uzela
sam mamin auto, kae. Vratit u je doma do tri.
Moj tata kae ne, to je prekasno; kae joj da me dovede do
ponoi. Ponovi to nekoliko puta dok Zoey uzima moj kaput iz
ormara u predsoblju. Dok prolazimo kroz ulazna vrata, ja mu viem
bok, ali on ne odgovara. Zoey zatvara vrata za nama.
Pono je O. K., kaem joj.
Ona se na stubama okree prema meni. Sluaj, curo, ako hoe
ovo napraviti kako treba, mora nauiti kriti pravila.
Meni je O. K. da se vratim do ponoi. On e se brinuti.
Neka se brine - nije vano. Za nekog poput tebe nema
posljedica.
Nikad o tome nisam razmiljala na taj nain.
 10

TRI

Naravno da smo uspjele ui u klub. U subotu naveer nikad nema

dovoljno cura, a Zoey ima sjajno tijelo. Redari sline nad njom dok
nas proputaju na poetak reda. Ona im priuti malo mrdanja
guzom dok prolazimo kroz vrata i njihove nas oi prate kroz
predvorje do garderobe. Dobru zabavu, dame! viu. Ne moramo
platiti. Mi kontroliramo situaciju.
Nakon to smo ostavili kapute u garderobi, odlazimo do anka i
naruujemo dvije cole, Zoey u svoju ulijeva rum iz ploske koju nosi
u torbici. To rade svi studenti na njezinu faksu, kae mi, jer su tako
izlasci jeftiniji. Alkohol je jedina zabrana koje u se ja drati, jer me
podsjea na radioterapiju. Jednom sam se izmeu dvije terapije
ubila od mijeanja razliitih cuga iz Tatina kunog bara i sad su te
dvije stvari povezane u mojoj glavi. Alkohol i okus zraenja cijelog
tijela.
Naslanjamo se na ank da izvidimo situaciju. Mjesto je ve krcato,
plesni podij uaren od tijela. Svjetla araju po grudima, guzicama,
stropu.
Zoey kae: Usput, imam kondome. Kad ih bue;trebala, u mojoj
su torbi. Dodiruje mi ruku. Jesi dobro?
Aha. Nisi se ustrtarila?
Ne.
Cijela soba opijena subotom naveer tono je ono to sam htjela.
Poela sam kriati stvari sa svojeg popisa, a Zoey je tu da mi
pomogne. Veeras u prekriiti broj jedan - seks. I neu umrijeti
dok ne prekriim svih deset.
Gle, kae Zoey. to misli o onom? Pokazuje jednog deka.
Dobro plee, kree se sklopljenih oiju, kao da je sam, kao da ne
treba nita osim glazbe. Ovdje je svaki tjedan. Ne znam kako mu
prolazi ovdje puiti travu. Nije li sladak?
 11

Ne elim narkia.
Zoey se mrti. Na to ti to brije?
Ako je urokan, nee me se sjeati. A i ne elim nikoga
nadrkanog.
Zoey tresne au na ank. Nadam se da ne oekuje da e se
zaljubiti. Nemoj mi rei da ti je i to na popisu.
Ne ba.
Dobro, jer te ne elim podsjeati da vrijeme nije na tvojoj strani.
A sad krenimo ve jednom.
Vue me za sobom na plesni podij. Pribliimo se dovoljno da nas
Haoman primijeti, a onda ponemo plesati.
I dobro je. Osjeam se kao da smo dio nekog plemena, svi se
kreemo i diemo u istom ritmu. Ljudi se gledaju, meusobno se
odmjeravaju. To mi nitko ne moe oduzeti. To to sam ovdje, to
pleem kroz ovu subotnju veer privlaei pogled jednog deka u
Zoeyinoj crvenoj haljini. Neke cure to nikad ne doive. ak ni to.

Imala sam mnogo vremena za itanje i poznajem sve zaplete pa

znam to e se sad dogoditi. Haoman e se pribliiti da nas
odmjeri. Zoey ga nee pogledati, ali ja hou. Moj e pogled trajati
sekundu predugo i on e se nagnuti prema meni i pitati me kako se
zovem, Tessa, rei u, a on e ponoviti za mnom - tvrdo T,
sibilacija dvostrukog s, a mnogo nade. Ja u kimnuti da mu
pokaem da je dobro zapamtio, da mi se svia kako slatko i novo
moje ime zvui iz njegovih usta. Tada e on ispruiti obje ruke, s
dlanovima prema gore, kao da kae, Predajem se, to da radim s
tolikom ljepotom? Ja u se stidljivo nasmijeiti i zagledati u pod. To
e mu dati do znanja da smije nastaviti, da ne grizem, da znam
igrati igru. Tada e me zagrliti rukama i poet emo plesati, moja
glava na njegovim prsima, sluajui njegovo srce - srce stranca.
Ali nije se dogodilo tako. Zaboravila sam tri stvari. Zaboravila
sam da knjige nisu stvarne. Zaboravila sam i da nemam vremena za
 12

oijukanje. Zoey to nije zaboravila. Ona je trea stvar na koju sam

zaboravila. I ona kree u napad.
Ovo je moje frendica, dovikuje Haomanu nadglasavajui se s
glazbom. Zove se Tessa. Sigurno bi htjela dim tvog jointa.
On se nasmije, prui nam joint i odmjeri nas, a pogled mu klizi niz
Zoeyinu kosu.
To je ista trava, Zoey ape. to god da je, gusto je i otro u
mom grlu. Od toga kaljem i vrti mi se u glavi. Dodajem joint Zoey
koja duboko uvlai i vraa ga njemu.
Nas troje smo sad povezani, kreemo se zajedno dok nam
vibracije basa udaraju u noge i ulaze u krv. Kaleidoskopske slike
trepere na videozidovima, Joint opet krui.
Ne znam koliko je vremena prolo. Moda sati. Minute. Znam da
ne smijem stati i to je sve to znam. Ako nastavim plesati, mrani
kutovi sobe nee se priuljati blie, a tiina izmeu pjesama nee
postati glasnija. Ako nastavim plesati, ponovo u vidjeti brodove na
moru, okusiti dagnje i kamenice i uti kako snijeg kripi kad si prvi
koji je stao na njega.
U jednom trenutku Zoey mi dodaje novi joint. Je 1 ti drago to si
dola? itam joj s usana.
Nakratko zastanem da povuem dim, sekundu predugo glupavo
stojim na mjestu, zaboravljajui da se moram kretati. I sad je
arolija prekinuta. Oajniki pokuavam vratiti dio entuzijazma, ali
osjeam se kao da mi leinar sjedi na prsima. Zoey, Haoman i svi
drugi plesai udaljeni su i nestvarni, poput TV programa. Vie ne
oekujem da budem ukljuena.
Vraam se za minutu, kaem Zoey.
U tiini WC-a sjedam na koljku i prouavam si koljena. Ako jo
samo malo podignem ovu malu crvenu haljinu, mogu si vidjeti
trbuh. Na njemu jo imam crvene mrlje. I na bedrima. Uza svu
koliinu kreme koju utrljavam, koa mi je suha kao guterova. Na
 13

unutarnjoj strani ruku imam tragove uboda igle.

Popikim se do kraja, obriem i ponovo povuem haljinu dolje.
Kad izaem iz kabine, Zoey me eka kraj suila za ruke. Nisam ula
kad je ula. Oi su joj tamnije nego prije. Perem ruke vrlo polako.
Znam. da me gleda.
On ima prijatelja, kae. Prijatelj mu je slai, ali preputam ti
ga jer je ovo tvoja no. Zovu se Scott i Jake i mi idemo k njima
doma.
Drim se za rub umivaonika i promatram svoje lice u ogledalu.
Oi mi izgledaju nepoznato.
Jedan od trumfova zove se Jake, kaem.
Gle, kae Zoey, sad ve ljuta, eli li se poseksati ili ne?
Cura za susjednim umivaonikom me pogleda. elim joj rei da
nisam ono to misli. Zapravo sam vrlo draga, vjerojatno bih joj se
svidjela. Ali nema vremena za to.
Zoey me odvlai iz WC-a i ponovo gura prema anku. Evo ih.
Onaj je tvoj.
Deko kojeg pokazuje dri ruke ravno iznad prepona, palci su mu
zakaeni za remen. Izgleda kao kauboj odsutnog pogleda. Jo nas
nije primijetio pa se ukopavam na mjestu.
Ne mogu ja to!
Moe! ivi brzo, umri mlad, budi lijep le!
Ne, Zoey!
Lice mi je uareno. Pitam se je li ikako mogue dovesti malo zra-
ka tu unutra. Gdje su ta vrata kroz koja smo uli?
Ona me mrko pogleda, Ti si traila da te natjeram na ovo! to
bih ja sad trebala napraviti?
Nita. Ne mora nita napraviti.
Ba si jadna! Odmahuje glavom, odmarira preko plesnog
podija van do predvorja. Ja se pourim za njom i promatram je
kako daje broj da podigne moj kaput.
 14

to to radi?
Uzimam ti kaput. Nai u ti taksi tako da moe odjebati doma.
Zoey, ne moe sama otii k njima!
Samo me gledaj!
Odguruje vrata i gleda po ulici. Tiho je tu vani sada kad vie
nema reda, a nema ni taksija. Na ploniku nekoliko golubova kljuca
po piletini upakiranoj za van.
Molim te, Zoey, umorna sam. Ne moe li me samo odvesti
doma?
Ona slijee ramenima. Ti si uvijek umorna.
Prestani biti tako grozna!
Prestani biti tako dosadna!
Ne elim ii u kuu nekih nepoznatih tipova. Svata nam se
moe dogoditi.
Ba dobro. Nadam se da hoe jer inae se nee dogoditi ba
nita.
Stojim u neprilici, odjednom uplaena. Zoey, ja elim da to bude
savreno. Ako spavam s dekom kojeg i ne znam, to e to rei o
meni? Da sam drolja?
Ona se obrui na mene, oi joj svjetlucaju. Ne, da si iva Ako
ue u taksi i ode doma tatici, to e to rei o tebi?
Zamiljam kako se penjem u krevet, cijelu no udiem mrtvi zrak
u svojoj sobi, budim se ujutro i nita se nije promijenilo.
Ona se opet smijei,, Ajde, kae, Moe prekriiti prvu stvar s
te svoje proklete liste. Znam da to elil. Njetin je osmijeh zarazan,
Reci da, Tessa. Ajde, reci da.
Da.
Hura! Grabi me za ruku i vodi natrag do ulaza u klub, A sad
poalji poruku svom tati, reci mu da e prespavati kod mene i
krenimo ve jednom.
 15

ETIRI

Ne voli pivo? pita Jake.

Naslanja se na sudoper u svojoj kuhinji, a ja mu stojim preblizu.
Radim to namjerno.
Jednostavno mi se pije aj.
On slijee ramenima, kucne svojom pivskom bocom o moju
alicu i zabaci glavu da potegne iz nje. Gledam mu grlo dok guta,
primjeujem mali blijedi oiljak ispod brade, tanku vrpcu iz neke
davne nesree. Brie usta o rukav, primjeuje da gledam.
Jesi O. K.? upita.
Aha. Ti?
Aha.
Dobro.
Smijei mi se. Ima lijep osmijeh. To mi je drago. Bilo bi mnogo
tee da je ruan.
Prije pola sata, Jake i njegov frend Haoman znaajno su se cerili
jedan drugome dok su vodili mene i Zoey kui. Njihova su lica
govorila da su uboli. Zoey im je rekla da nita ne uzimaju zdravo za
gotovo, ali mi smo ipak uetale u njihovu dnevnu sobu i ona je
dopustila Haomanu da joj uzme kaput. Smijala se njegovim alama,
prihvaala jointove koje joj je motao i sustavno se unitavala.
Vidim je kroz vrata. Pustili su glazbu, neku laganu jazz-stvar.
Ugasili su svjetla radi plesne atmosfere i kretali se zajedno u
sporim, napuenim krugovima po tepihu. Jedna Zoeyina ruka dri
joint u zraku, a druga je zataknuta u remen na Haomanovim
leima. On je ovio ruke oko nje, tako da se ini da pridravaju jedno
drugo.
Odjednom se osjeam vrlo razborito, pijui aj u kuhinji, i
shvaam da moram nastaviti s planom. Na kraju krajeva, tu je rije o
 16

meni.
Gutam svoj aj, stavljam alicu na stalak za suenje i prilazim jo
blie Jakeu. Vrci naih cipela dodiruju se.
Poljubi me, kaem, to mi zazvui glupo im to izgovorim, ali
ini se da Jakeu ne smeta. Odlae svoje pivo i naginje se prema
meni.
Ljubimo se dosta njeno, usne nam se jedva dodiruju, samo
nagovjetaj daha od njega prema meni. Uvijek sam znala da u biti
dobra u ljubljenju. Proitala sam sve asopise, one koji govore o
sudaranju nosova i previe sline i o tome gdje da stavi ruke. No,
nisam znala da e osjeaj biti ovakav; njeno grebanje njegove
brade po mojoj, njegove ruke koje njeno istrauju moja lea,
njegov jezik koji prelazi preko mojih usana i ulazi mi u usta.
Ljubimo se duge minute, naa se tijela jo vie priljubljuju,
uranjamo jedno u drugo. Takvo je olakanje biti s nekim tko me
uope ne poznaje. Moje su ruke hrabre, uranjaju u krivinu gdje
zavrava njegova kraljenica i miluju ga tamo. Tako je zdrav, tako
vrst pod mojom rukom.
Otvaram oi da vidim uiva li, ali pogled mi privlai prozor iza
njega, drvee okrueno tamom tamo vani. Crne granice lagano
kuckaju o staklo, kao prsti. Brzo zatvaram oi i stiem se blie
njemu. Kroz svoju malu crvenu haljinu osjeam koliko me eli. On
isputa mali jecaj iz dubine grla.
Idemo gore, kae.
Pokuava me pomaknuti prema vratima, ali ja stavljam ruku na
njegova prsa kako bih ga zadrala na udaljenosti dok promislim.
Ajde, kae on. eli to, zar ne?
Osjeam kako mu srce pulsira kroz moje prste. On mi se
nasmijei i ja to zbilja elim, zar ne? Nisam li zbog toga ovdje?
O. K.
Osjeam kako mu je ruka vrua kad ispreplele svoje prste s
 17

mojima i povede me kroz dnevnu sobu do stepenica. Zoey ljubi

Haomana. Pritisnula ga je uza zid i gurnula nogu meu njegove.
Kad proemo kraj njih, oni nas uju i okreu se prema nama.
Izgledaju razbarueno i vrue. Zoey mi plazi jezik koji se ljeska kao
riba u peini.
Putam Jakeovu ruku kako bih uzela Zoeyinu torbu s kaua.
Kopam po njoj, svjesna da su sve oi na meni, svjesna znaajnog
osmijeha na Haomanovu licu. Jake se naslanja na okvir vrata, eka.
Pokazuje li prstima znak pobjede? Ne usuujem se pogledati. No, ne
mogu ni nai kondome, ak niti ne znam jesu li u kutiji ili omotu, ni
kako uope izgledaju. Onako posramljena, odluujem cijelu torbu
uzeti gore. Ako Zoey zatreba kondom, jednostavno e morati doi
po njega.
Idemo, kaem.
Slijedim Jakea po stubama, koncentriram se na njihanje njegovih
bokova kako bih zadrala dobro raspoloenje. Osjeam se nekako
udno, vrti mi se i lagano mi je zlo. Nisam mislila da e me
uspinjanje po stubama iza deka podsjetiti na bolnike hodnike.
Moda sam samo umorna. Pokuavam se sjetiti pravila o
pobjeivanju munine - svje zrak kad god je to mogue, treba
otvoriti prozor ili izai van ako moe. I mnogo terapije odvraanja
pozornosti - radi neto, bilo to, da ne misli na to.
Ovamo, kae on.
Njegova soba nije nita posebno - mala soba sa stolom,
raunalom, knjigama ratrkanim po podu, stolicom i uskim
krevetom. Na zidovima visi nekoliko crno-bijelih plakata - veinom
jazz- -glazbenika.
On me promatra kako gledam njegovu sobu. Moe odloiti
torbu, kae.
Podie prljavu odjeu s kreveta i baca je na pod, poravna poplun,
sjedne i potape mjesto do sebe na krevetu.
 18

Ja se ne miem. Jer ako sjednem na taj krevet, morat e se ugasiti

svjetla.
Moe li upaliti tu svijeu? pitam.
On otvara ladicu, vadi ibice i ustaje zapaliti svijeu koja stoji na
stolu. Gasi svjetlo i ponovo sjeda na krevet.
Ovo je pravi pravcati deko, koji me gleda, koji me eka. Ovo je
moj trenutak, ali ja osjeam kako mi kucka u prsima. Moda se ovo
moe zavriti a da on ne zakljui kako sam potpuni kreten samo
ako se pretvaram da sam netko drugi. Odluujem biti Zoey i
ponem otkopavati gumbe na haljini.
On me gleda dok to radim, jedan gumb, dva. Prelazi jezikom
preko usnica. Tri.
Ustaje. Daj da ja to napravim.
Prsti su mu brzi. Radio je to i prije. Druga cura, druga no. Pitam
se gdje je ona sada. etiri gumba, pet, i mala crvena haljina sklizne s
ramena na bokove, pada na pod i poput poljupca slijee pred moje
noge. Iskoraujem iz nje i stojim pred njim samo u grudnjaku i
gaicama.
to je ovo? Mrti se na smeuranu kou na mojim prsima.
Bila sam bolesna.
to ti je bilo?
Uutkujem ga poljupcima.
Drugaije miriem sad kad sam gotovo gola - mousno i vrue.
On ima drugaiji okus - po cigaretama i neemu slatkom. Moda
ivotu.
Ti se nee skinuti? Pitam svojim najboljim Zoey glasom.
On povlai svoju majicu gore, preko lica, podignutih ruku. Na
sekundu me ne moe vidjeti, ali on je izloen - njegov uski prsni
ko, pjegav i mlad, tamni sjaj dlaka ispod pazuha. Baca svoju majicu
na pod i ponovo me poljubi. Pokuava otkopati remen bez
gledanja, samo jednom rukom, ali ne uspijeva mu. Odmie se,
 19

neprekidno me gledajui dok petlja po gumbima i zatvarau. Skida

hlae i stoji preda mnom u gaama. Na trenutak je moda
nesiguran, oklijeva, izgleda stidljivo. Ja primjeujem njegova
stopala, nevina poput tratinica u svojim bijelim arapama, i
poelim mu neto dati.
Nikad prije nisam ovo radila, kaem. Nisam ila do kraja s
tipom.
Vosak curi niz svijeu.
Na trenutak nita ne govori, a onda zatrese glavom kao da
jednostavno ne moe vjerovati. To je nevjerojatno.
Ja kimnem.
Doi.
Zakapam se u njegovo rame. To me smiruje, kao da sve moe biti
dobro. On me grli jednom rukom, a druga mu se potkrada uz moja
lea kako bi mi mazila vrat. Ruka mu je topla. Prije dva sata nisam
znala ni kako se zove.
Moda se ne moramo seksati. Moda moemo samo lei i priviti
se jedno uz drugo, nai san u zagrljaju ispod popluna. Moda emo
se zaljubiti. On e tragati za lijekom i ja u ivjeti vjeno.
Ali ne. Ima kondome? ape on. Meni je nestalo.
Poseem za Zoeyinom torbom i prevrem je na pod kraj naih
nogu, a on se sam poslui, stavlja kondom na ormari pokraj
kreveta i poinje skidati arape.
Polako skidam grudnjak. Nikad prije nisam bila gola pred tipom.
On me gleda kao da me eli pojesti i pita se odakle da pone. ujem
kako mi srce tue. On se mui sa skidanjem hlaa, paljivo ih
prevlaei preko erekcije. Ja skidam gaice, shvaam da se tresem.
Oboje smo goli. Kao Adam i Eva.
Bit e O. K,, kae on, uzme me za ruku i odvede do kreveta,
povue poplun i mi se popnemo unutra. To je brod. To je brlog. To
 20

je skrovite.
Bit e ti super, kae.
Ponemo se ljubiti; prvo polako, njegovi prsti lijeno slijede linije
mojih kostiju. To mi se svia - kako smo njeni jedno prema
drugome, naa usporenost pod svjetlom svijea. Ali to ne traje
dugo. Njegovi poljupci postaju dublji, njegov jezik brzo prodire, kao
da se ne moe dovoljno pribliiti. Trai li neto posebno?
Neprestano ponavlja O da, o da, ali mislim da ne govori meni. Oi
su mu zatvorene, usta puna mojih grudi.
Pogledaj me, kaem mu. Mora me pogledati.
On se nasloni na lakat. to je?
Ne znam to da radim.
Dobro ti ide. Oi su mu tako tamne da ga ne prepoznajem. Kao
da se pretvorio u nekoga drugog, nije ak ni onaj polustranac od
prije nekoliko minuta. Sve je u redu.
I ponovo me pone ljubiti u vrat, grudi, trbuh, sve dok mi
njegovo lice ponovo ne nestane iz vida.
Njegove ruke takoer pronalaze put prema dolje, a ja ne znam
kako da mu kaem ne. Odmiem bokove od njega, ali on ne
prestaje. Njegovi prsti zatrepere meu mojim nogama i ja hvatam
zrak u oku jer mi to nitko prije nije napravio.
to nije u redu sa mnom da ne znam kako se ovo radi? Mislila
sam. da u znati to raditi, to e se dogoditi. Ali ovo mi izmie iz
ruku, kao da me Jake tjera na neto to bih ja trebala kontrolirati.
Privijam se uz njega, ovijam ruke oko njegovih lea i potapem
ga tamo, kao da je pas kojega ne razumijem.
On se polako uspravlja i sjeda.
Moe?
Kimnem.
Prui ruku do ormaria na kojem je ostavio kondom. Gledam ga
dok ga stavlja. Brz je. On je strunjak za kondome.
 21

Spremna?
Ponovo kimnem. Ne elim biti nepristojna.
On legne, svojim nogama rastvara moje, stie se blie, njegova je
teina na meni. Uskoro u ga osjetiti u sebi i znat u u emu je fora.
To je bila moja ideja.
Dok se crvene neonske brojke na njegovom radiosatu pomiu s
3.15 na 3.19, ja primjeujem mnogo stvari. Primjeujem da su
njegove cipele nemarno odbaene kraj vrata. Vrata nisu dobro
zatvorena. Neobina sjena na stropu u najdaljem kutu izgleda kao
lice. Razmiljam o debeljku kojega sam jednom vidjela kako se znoji
dok tri naom ulicom. Razmiljam o jabukama. Razmiljam o tome
kako bih sad bila najsigurnija ispod kreveta, ili s glavom u krilu
svoje majke.
On se oslanja na ruke, polako se pomie iznad mene, lica
okrenuta na jednu stranu, vrsto zatvorenih oiju. To je to. Zbilja se
dogaa. Upravo to proivljavam. Seks.
Kad je gotovo, leim pod njim osjeajui se nekako tiho i maleno.
Ostajemo tako neko vrijeme, a onda se on otkotrlja i, zagleda u
mene iz mraka.
to je? pita. to nije u redu?
Ne mogu ga pogledati pa se primiem blie, zakapam se dublje,
krijem se u njegovu zagrljaju. Znam da radim budalu od sebe.
Slinim svuda po njemu kao beba, ne mogu prestati, uas.
Njegove ruke krue po mojim leima, ape mi u uho;
naposljetku se lagano odmakne od mene da me moe vidjeti.
to je? Nee valjda rei da to nisi htjela?
Briem oi o poplun. Sjedam, a noge mi vise s ruba kreveta.
Sjedim leima okrenuta prema njemu, mirkam prema svojoj
odjei, nepoznatim sjenama razbacanima po podu.
Kad sam bila mala, tata bi me nosio na ramenima. Bila sam tako
sitna da me je morao drati s obje ruke da ne padnem, ali ipak sam
 22

bila toliko visoko da sam rukama mogla uroniti u lie. Jakeu to

nikad ne bih mogla rei. Njemu to nita ne bi znailo. Mislim da
rijei uope ne dopiru do ljudi. Moda nita ne dopire.
Uvlaim se u svoju odjeu. Crvena se haljina ini manja nego ikad
prije; povlaim je dolje u pokuaju da prekrijem koljena, jesam li
zaista otila u klub ovako obuena?
Brzo navlaim cipele, skupljam stvari iz Zoevine torbe.
Jake kae: Ne mora ii. Naslanja se na lakat. Prsa su mu
blijeda pod treptajima svijee.
Ali elim.
On se baca natrag na jastuk. Jedna mu ruka visi preko ruba
kreveta; prsti su mu se savili pri dodiru s podom. Lagano odmahuje
glavom.
Zoey je dolje na kauu, spava. Haoman isto. Lee zajedno,
isprepletenih ruku, lica okrenutih jedno prema drugom.. Mrzim to
joj je to O. K. ak nosi i njegovu koulju. Slatki gumbi u malim
redovima podsjeaju me na kuu od slatkia iz prie za djecu.
Kleknem ispred njih i pomilujem Zoeyinu ruku, vrlo lagano. Ruka
joj je topla. Milujem je dok ne otvori oi. mirne prema meni. Hej!
apne. Ve si gotova?
Kimnem, ne uspijevam zaustaviti osmijeh, to je udno. Ona se
ispetlja iz Haomanova zagrljaja, sjedne i gleda okolo po podu.
Vidi negdje stvari za joint?.
Nalazim kutiju s travom i dajem joj je, a onda odlazim u kuhinju i
natoim si au vode. Oekujem da e doi za mnom, ali nje nema.
Kako da priamo kad je Haornan tamo? Popijem vodu, stavljam
au da se sui i vraani se u dnevnu sobu. Sjednem na podu do
Zoeyinih nogu dok ona lie jednu rizlu i lijepi je za drugu, lie i
drugu, smota joint, otkida vrak.
I? pita. Kako je bilo?
O. K.
 23

Zasljepljuje me zraka svjetla koja se probija kroza zavjese. Vidim

samo sjaj njezinih zubi.
Je li on bio emu?
Mislim na Jakea tamo gore, na njegovu ruku koja se vue po
podu. Ne znam,
Zoey uvue dim, udno me pogleda, izdahne. Na to se mora
naviknuti. Moja mama je jednom rekla da je seks samo tri minute
uitka. Ja sam pomislila, to je sve? Meni e biti bolje! I je. Ako im
da da misle da su super, nekako sve dobro ispadne.
Ja ustajem, odlazim do zavjesa i razmiem ih. Ulina svjetla jo
uvijek gore. Jutro nije ni blizu.
Zoey pita: Zar si ga samo ostavila tamo gore?
Izgleda.
To ba nije pristojno. Trebala bi se vratiti po drugu rundu.
Ne elim.
E pa, ne moemo jo doma. Ja sam razbijena.
Gasi joint u pepeljari, smjeta se natrag kraj Scotta i zatvara oi.
Dugo je gledam, dizanje i sputanje njezina disanja. Traka svjetla
na zidu stvara njean odbljesak na tepihu. Tu je i prostira, mali
oval s mrljama plave i sive, kao more.
Vraani se u kuhinju i pristavljam vodu za aj. Na anku je komad
papira. Na njemu je netko napisao: sir, maslac, grah, kruh. Sjedam za
kuhinjski stol i dodajem: karamele, est paketa okoladnih jaja.
Posebno elim okoladna jaja jer ih oboavam jesti za Uskrs. Do
Uskrsa ima dvjesto sedamnaest dana.
Moda bih trebala biti realistinija. Kriam okoladna jaja i
piem: okoladni Djed Mraz, u crvenoj i zlatnoj foliji sa zvoncem oko
vrata. To bih jo i mogla dobiti. Do Boia ima sto trinaest dana.
Okreem taj komadi papira na drugu stranu i piem: Tessa Scott.
Dobro ime od tri sloga, kao to moj tata uvijek kae. Ako uspijem
ugurati svoje ime na ovaj papiri vie od pedeset puta, sve e biti u
 24

redu. Piem vrlo mala slova, kao zubi-vila kad odgovara na pismo
nekog djeteta. Zglob me boli. ajnik piti. Kuhinja se puni parom.

PET

Ponekad nedjeljom Tata mene i Cala vodi u posjet Mami. Vozimo

se liftom do osmog kata i obino postoji trenutak kad ona otvori
vrata i kae: Hej, ti! a njezin pogled ukljui sve troje. Tata se
obino malo zadri na stubitu i oni priaju.
Ali kad danas Mama otvori vrata, Tata toliko oajniki ali
pobjei od mene da ve hoda natrag prema liftu.
Pazi na nju, kae, prstom pokazujui prema meni. Ne moe
joj se vjerovati,
Mama se smije. Zato, to je napravila?
Cal jedva suzdrava uzbuenje, Tata joj je rekao da ne moe ii
van.
Da, kae Mama. To zvui kao va otac.
Ali ona je ipak otila. Tek se sad vratila doma. Bila je vani cijelu
no.
Mama mi se njeno nasmijei. Jesi upoznala nekog deka?
Ne.
Kladim se da jesi. Kako se zove?
Nisam!
Tata je bijesan. Tipino, kae. Ba tipino. Trebao sam znati
da me nee podrati. Tiho ti, kae Mama. Pa nije joj nakodilo,
zar ne?
Pogledaj je. Potpuno je iscrpljena.
Sad se svi troje okrenu prema meni. Mrzim to. Osjeam se
sumorno, hladno mi je i trbuh me boli. Boli me cijelo vrijeme od
seksa s Jakeom. Nitko mi nije rekao da e se to dogoditi.
 25

Vratit u se u etiri, kae Tata dok ulazi u lift. Ve gotovo dva

tjedna odbija napraviti krvnu sliku pa me nazovi ako se neto
promijeni. Moe li to?
Da, da, ne brini se. Ona se naginje i ljubi me u elo. Pazit u na
nju.
Cal i ja sjedimo za kuhinjskim stolom, a Mama pristavlja vodu za
aj; meu prljavim alicama u sudoperu izabire tri i ispire ih pod
mlazom vode. Uzima vreice aja iz ormaria, uzima mlijeko iz
hladnjaka i pomirie ga, stavlja kekse na tanjur.
Trpam cijeli keks u usta. Super je. Jeftina okolada i navala
eera u mozak.
Jesam li ti ikad priala o svom prvom deku? pita Mama dok s
treskom stavlja aj na stol. Zvao se Kevin i radio je u prodavaonici
satova. Svialo mi se kako se koncentrirao s tim malim okularom
nabijenim na oko.
Cal se poslui jo jednim keksom. Mama, koliko si deki ustvari
imala?
Ona se smije, zabacuje svoju dugu kosu preko ramena. Je li to
ba prikladno pitanje?
Je li Tata bio najbolji?
A, va otac! vie ona i melodramatino se hvata za srce, zbog
ega Cal urla od smijeha.
Jednom sam pitala Mamu to nije bilo u redu s Tatom. Rekla je:
On je najrazumniji ovjek kojega sam ikad upoznala.
Imala sam dvanaest godina kad ga je ostavila. Neko je vrijeme
slala razglednice iz mjesta za koja nikad nisam ula - Skegness,
Grimsby, Hull. Na jednoj je razglednici bila slika hotela. Sada ovdje
radim, pisala je, Uim biti slastiar i debljam se!
Ba dobro, rekao je Tata. Nadam se da e se raspuknuti!
Njezine sam razglednice stavila na zid svoje sobe - Carlisle,
Merlose, Dornoch.
 26

ivimo na malom seoskom imanju kao pastiri, pisala je. Jeste li

znali da se haggis1 pravi od ovjih dunika, plua, srca i jetre?
Nisam to znala, a nisam znala ni na koga se odnosi to mi, ali
voljela sam gledati sliku sela John rfGroafs s tim golemim nebom
koje se protee iznad Firtha.
Onda je dola zima, a ja sam dobila dijagnozu. Mislim da isprva
nije povjerovala u to jer je prolo dosta vremena prije nego to se
okrenula i vratila natrag. Imala sam trinaest godina kad je konano
pokucala na naa vrata.
Lijepo izgleda! rekla mi. je kad sam otvorila. Zato tvoj otac
uvijek sve opisuje mnogo gorim nego to jest?
Hoe li opet ivjeti s nama? pitala sam.
Ne ba.
I tada se uselila u svoj stan.
Uvijek je. isto. Moda je to zato to nema novaca, ili moda hoe
biti sigurna da se neu premoriti, ali na kraju uvijek gledamo video
ili igramo drutvene igre. Danas je Cal izabrao Igru ivota. Igra je
smee, a ja sam uasno loa u njoj. Na kraju zavravam s muem,
dvoje djece i poslom u turistikoj agenciji. Zaboravim kupiti
osiguranje kue pa gubim sav novac kad doe oluja. No, Calu se
posrei da bude pop-zvijezda s kuicom kraj mora, a Mama je
umjetnik s golemim prihodima i velianstvenim domom. Kad odem
u mirovinu, to se dogodi rano jer na kocki stalno dobivam desetke,
uope se ne trudim zbrojiti preostali ke.
Poslije Cal hoe Mami pokazati svoj novi magiarski trik. Uzima
kovanicu iz njezine torbe, a dok ekamo, ja uzimam deku s naslona
kaua i uz Maminu se pomo pokrivam preko koljena.
Sljedei tjedan idem u bolnicu, kaem joj. Hoe doi?
Ne ide li Tata s tobom?
Mogli biste doi oboje.

1 Tlaenica od ovjih iznutrica, tradicionalno kotsko jelo (op. prev.)

 27

Na trenutak joj je neugodno. Zato ide?

Ponovo imam glavobolje. ele napraviti lumbalnu punkciju.
Ona se naginje i ljubi me, njezin topli dah na mojem licu. Bit e
dobro, ne brini se. Znam da e biti dobro.
Cal se vraa s kovanicom od jedne funte. Dame, obratite
pozornost, kae.
Ali ja ne elim. Dosadno mi je gledati kako stvari nestaju.
U Maminoj spavaoj sobi stanem pred ogledalo i podiem svoju
majicu kratkih rukava. Prije sam izgledala kao runi patuljak. Koa
mije bila siva, a kad bih prstom dotaknula trbuh, imala sam osjeaj
kao da diram previe napuhnutu grudu smjese za kruh u ijoj bi se
mekoi prst potpuno izgubio. To je bio uinak steroida. Visoke doze
prednizolona i deksametazona. To su otrovi koji te ine debelom,
runom i nabusitom.
Otkad ih vie ne uzimam, poela sam se smanjivati. Danas su mi
kukovi otri, a rebra mi sjaje kroz kou. Povlaim se sama od sebe,
kao duh.
Sjedam na Mamin krevet i zovem Zoey.
Seks, pitam je. to to znai?
Jadnice, kae ona. Zbilja te zapala loa eva, zar ne?
Jednostavno ne shvaam zato se osjeam tako udno.
udno na koji nain?
Usamljeno, a i trbuh me boli. E da! kae. Sjeam se toga.
Kao da te netko rasporio iznutra?
Tako nekako.
To e proi.
Zato se osjeam kao da u svakog trena zaplakati?
Tessa, preozbiljno to shvaa. Seks je samo nain da bude s
nekim, nita vie. To je samo nain da se ugrije i osjea
privlano.
Zvui udno, kao da se smijei.
 28

Zoey, jesi li opet napuena?

Ne!
Gdje si?
Sluaj, za minutu moram ii. Reci mi to je sljedee na tvom
popisu i napravit emo plan.
Otkazala sam popis. Bilo je glupo.
Bilo je zabavno! Ne odustaj od toga. Napokon si radila neto sa
svojim ivotom.
Nakon to poklopim, u glavi brojim do pedeset sedam. Onda
nazovem 112.
enski glas kae: Hitni sluajevi. Koju slubu trebate?
Ja utim.
ena pita: Imate hitni sluaj?
Ja kaem: Ne.
Ona pita: Moete potvrditi da nema hitnog sluaja? Moete
potvrditi svoju adresu?
Kaem joj gdje Mama ivi. Potvrujem da nema hitnog sluaja.
Pitam se hoe li Mama dobiti nekakav raun. Nadam se da ne.
Zovem telefonske informacije i traim broj Plavog telefona.
Utipkavam ga u telefon vrlo sporo.
enski glas kae: Dobar dan. Ima blag glas, moda je Irkinja.
Dobar dan, ponavlja.
Osjeam se krivo to tratim njezino vrijeme pa kaem: Sve je
hrpa sranja.
Ona napravi mali a-ha zvuk duboko u grlu, to me podsjeti na
Tatu. On je prije est tjedana napravio isti zvuk kad je savjetnik u
bolnici pitao razumijemo li smisao onoga to nam govori. Sjeam se
da sam pomislila da ih Tata sigurno ne razumije jer je toliko plakao
da ih nije mogao ni uti.
Jo sam ovdje, kae ena.
elim joj rei. Pritiem slualicu na uho jer o neemu ovako
 29

vanom moe se priati samo ako se skupite u sebe.

Ali ne mogu nai dovoljno dobre rijei.
Jeste li jo na liniji? pita ona.
Ne, kaem i poklopim slualicu.

EST

Tata me uzme za ruku, Daj mi svoju bol, kae.

Leim na rubu bolnikog kreveta, s koljenima na prsima i glavom
na jastuku. Kraljenica mi je paralelna s rubom kreveta.
U sobi su doktor, doktorica i sestra, ali ja ih ne mogu vidjeti jer su
iza mene. Doktorica je studentica. Ona ne govori mnogo, ali
pretpostavljam da gleda dok doktor trai pravo mjesto na mojoj
kraljenici i oznaava ga olovkom. Kou priprema antiseptikom
otopinom. Otopina je vrlo hladna. Doktor poinje na mjestu gdje e
zabosti iglu i odande pravi sve ire koncentrine krugove, a onda
mi prebacuje runike preko lea i navlai sterilne rukavice.
Upotrijebit u iglu debljine 25G, govori studentici. I pet
mililitarsku pricu.
Na zidu iza Tatina ramena nalazi se slika. U bolnici esto
mijenjaju slike pa ovu ranije nisam vidjela. Zapiljim se u nju. U
protekle sam etiri godine nauila svakakve tehnike za odvraanje
pozornosti.
Na slici je kasno popodne na nekom polju u Engleskoj, sunce je
nisko na nebu. Jedan se ovjek bori s teinom pluga. Ptice se
obruavaju i poniru.
Tata se okree u svojoj plastinoj stolici da vidi u to gledam,
puta moju ruku i ustaje da bolje razgleda sliku.
Dolje pri dnu polja tri neka ena. Jednom rukom pridrava suk-
nju da bi mogla bre trati.
 30

Velika kuga stie u Eyam, objavljuje Tata. Vedra sliica, ba za

bolnicu.
Doktor se smijulji. Jeste li znali, kae, da se godinje jo uvijek
javlja vie od tri tisue sluajeva bubonske kuge?
Ne, odgovara Tata, nisam znao.
Hvala Bogu na antibioticima, zar ne?
Tata sjeda i ponovo hvata moju ruku. Hvala Bogu.
Kokoi bjee od ene koja tri, a ja tek sad primjeujem njezine
oi koje panino trae mukarca.
Kuga, veliki poar i rat s Nizozemskom, sve se to dogodilo 1666.
godine. Sjeam se toga iz kole. Milijuni su odvezeni na teretnim
kolima, tijela baena u jame s vapnom i bezimene grobove. Vie od
tristo etrdeset godina poslije, svi koji su to preivjeli mrtvi su. Od
svih stvari na slici, samo je sunce jo tu. I zemlja. Zbog te se misli
osjeam vrlo malom.
Sad e te malo zapei, kae doktor.
Tatin mi palac gladi ruku dok elektrostatiki valovi vruine
prodiru u moje kosti. To me podsjea na rijei zauvijek, na
injenicu da ima vie mrtvih nego ivih, da smo okrueni
duhovima. To bi trebalo biti utjeno, ali nije.
Stisni mi ruku, kae Tata.
Ne elim te ozlijediti.
Kad te je tvoja majka raala, etrnaest me je sati drala za ruku
i nije mi iaila ni jedan prst! Ne moe me ozlijediti, Tess.
To je kao struja, kao da mi je kraljenica ugurana u toster, a
doktor je pokuava iskopati pomou tupog noa.
to misli, to Mama radi danas? pitam. Glas mi zvui
drugaije. Suzdrano, Kontrolirano.
Nemani pojma.
Molila sam je da doe.
Zbilja? Tata zvui iznenaeno.
 31

Mislila sam da biste poslije mogli na kavu.

On se mrti. To je udna ideja.
Zatvaram oi i zamiljam da sam drvo. okupano sunevim
svjetlom, da ne elim nita osim kie. Mislim na srebrnu vodu koja
pada po mojem liu, natapa moje korijenje, putuje mi po venama.
Doktor recitira statistike studentici. Kae; Tijekom ovog testa
otprilike jedan od tisuu ljudi zadobije neku manju ozljedu ivaca.
Postoji i mali rizik od infekcije, krvarenja ili oteenja hrskavice.
Onda izvue iglu. Dobra cura, kae. Gotova si.
Na pola oekujem da me pljesne po guzici, kao poslunog konja.
Ali nije. Umjesto toga, mae s tri sterilne epruvete. Ove idu u
labos. Uope ne pozdravi, samo tiho klizne iz sobe, sa studenticom
za petama. Kao da mu je naglo postalo neugodno to je meu nama
dolo do bilo kakve intimnosti.
Ali sestra je vrlo draga. Pria s nama dok mi gazom zamata lea,
zatim zaobilazi krevet i smijei mi se.
Duo, sad mora malo biti mirna.
Znam.
Bila si ovdje i prije, zar ne? Okree se prema Tati. to ete vi
raditi?
Sjedit u ovdje i itati knjigu.
Ona klima. Ja sam tu vani. Znate na to trebate paziti kad
doete doma?
On recitira poput pravog profesionalca: Zimica, temperatura,
ukoen vrat ili glavobolja. Istjecanje gnoja ili krvarenje, bilo kakva
obamrlost ili gubitak snage ispod mjesta uboda.
Sestra je zadivljena. Dobri ste!
Kad ona izae, Tata mi se nasmijei. Dobro si to obavila, Tess.
Sad je sve gotovo.
Osim ako su nalazi loi.
Nee biti.
 32

Opet u morati raditi lumbalne punkcije svaki tjedan.

! Pokuaj sada spavati, .srce. Bre e ti proi vrijeme.
Uzima svoju knjigu, naslanja se u stolcu.
Sitne tokice svjetla poput krijesnica udaraju u moje vjee.
ujem zvuk svoje krvi koja mi juri po tijelu, poput udarca kopita po
cesti. S druge strane bolnikog prozora sivo svjetlo postaje sve
gue.
On okrse stranicu.
Na. slici iza .njegova ramena, dim se nevino uzdie nad
dimnjakom seoske kue, a ena tri - lica nakrivljena od uasa.

SEDAM

Buenje! Buenje! Vie Cal. Ja navlaim poplun preko glave, ali

on ga odmah opet mie. Tata kae da e, ako odmah ne ustane, on
doi gore s mokrom krpom!
Okreem se na. suprotnu stranu, ali on odskakue do druge
strane kreveta i stane iznad mene, cerei se od uha do uha. Tata
kae da se svakog jutra mora ustati i napraviti neto sa svojim
ivotom.
Udaram ga i ponovo navlaim poplun preko glave. Boli me ona
stvar, Cal! Odjebi iz moje sobe.
udno koliko mi njegov odlazak malo znai.
Invazija zvukova - tutanj njegovih nogu po stubama, zveket
posua dopire kroz kuhinjska vrata koja je ostavio otvorena. Do
mene dopiru ak i najmanji umovi - zvuk mlijeka koje se prelijeva
preko itnih pahuljica, lice kojom netko vitla po zraku. Tata neto
prigovara dok krpom brie Calovu kolsku majicu. Maka lie pod.
Otvara se ormar u predsoblju i Tata dodaje Calu kaput. ujem
zvuk zatvaraa, zakopavanje gumba na vrhu da mu bude toplo za
vrat. ujem pusu, a zatim uzdah - veliki val oaja koji preplavljuje
 33

kuu.
Idi se pozdraviti, kae Tata.
Cal tri uza stube, na trenutak zastaje pred mojim vratima, a
zatim ue i prilazi krevetu.
Nadam se da e umrijeti dok sam u koli! prosike. I nadam
se da e te gadno boljeti! I nadam se da e te pokopati na nekom
groznome mjestu kao to je ribarnica ili zubar!
Zbogom, mali brate, mislim ja. Zbogom, zbogom.
Tata je sad sigurno ostao u neurednoj kuhinji u svojem kunom
ogrtau i papuama, neobrijan, trljajui oi kao da je iznenaen to
je ostao sam. Nekoliko posljednjih tjedana ima svoju malu jutarnju
rutinu. Nakon to Cal ode, Tata si prvo skuha kavu, a onda oisti
kuhinjski stol, ispere sue i ukljui stroj za pranje. To traje
dvadesetak minuta. Nakon toga me doe pitati jesam li dobro
spavala, jesam li gladna i kad u ustati. Tim redoslijedom.
Kad mu kaem: Ne, ne i nikad, on se obue i vraa se dolje do
svojeg raunala za kojim provede sate tipkajui, surfajui netom, u
potrazi za informacijama koje bi me mogle odrati na ivotu. Rekli
su mi da postoji pet faza tugovanja; ako je to tono, onda je on
zaglavio u prvoj: poricanju.
Zaudo, danas kuca na moja vrata ranije nego obino. Jo nije
popio kavu ni poistio. to se dogaa? Leim vrlo mirno dok on
ulazi, tiho zatvara vrata iza sebe i izuva papue.
Pomakni se, kae. Podie jedan kraj popluna.
Tata! to to radi?
Ulazim u tvoj krevet.
Nemoj!
Prebacuje ruku preko mene tako da se ne mogu pomaknuti.
Kosti su mu tvrde. Njegove se arape trljaju o moje bose noge.
Tata! Izlazi iz kreveta!
Neu.
 34

Odgurujem njegovu ruku i uspravim se da ga mogu vidjeti.

Mirie na ustajali dim i pivo. Izgleda starije nego to se sjeam.
Mogu uti i kako mu kuca srce, to mislim da ne bi smjelo biti
mogue.
Kog vraga radi?
Nikad ne pria sa mnom, Tess.
I ti misli da e ovo pomoi?
On slegne ramenima.. Moda.
Kako bi tebi bilo da ja doem u tvoj krevet dok spava?
Radila si to kad si bila mala. Govorila si da nije fer to mora
spavati sama. Svake bismo te noi Mama i ja putali u krevet jer si
bila usamljena.
Sigurna sam da to nije istina jer se toga uope ne sjeam. Moda
je poludio.
E pa, ako se ti nee maknuti iz mog krevela onda u ja.
Dobro, kae on. To i hou.
A ti e ostati ovdje?
On se smjeka i udobno se namjeta pod poplun. Ba je fino
toplo.
Noge su mi slabe. Juer nisam ba mnogo jela i to kao da me
uinilo prozirnom. Hvatam se za okvir kreveta, epam do prozora i
gledam van. Jo je rano; mjesec se stapa s blijedosivim nebom.
Tata kae: Ve se neko vrijeme nisi vidjela sa Zoey.
Ne.
to se dogodilo one noi kad ste ile van? Jeste li se posvaale?
Dolje u vrtu, Calova naranasta nogometna lopta izgleda kao
ispuhani planet na travi, a onaj deko iz susjedne kue opet je vani.
Stavljam dlanove na prozorsko staklo. Svako jutro radi neto vani -
grablja ili kopa ili petlja po neemu. Trenutano sijee ivicu s
ograde i baca je na hrpu za spaljivanje.
Tess, uje me?
 35

Da, ali te ignoriram. Moda bi trebala razmisliti o tome da se

vrati u kolu. Tako bi vidjela i druge prijatelje.
Okreem se da ga pogledam. Nemam druge prijatelje - i prije
nego to predloi, ne elim ih ni upoznavati. Ne zanimaju me
znatieljnici koji me ele upoznati samo da bi pobrali simpatije na
mom sprovodu.
On uzdahne, povue poplun do brade i odmahne glavom. Ne bi
smjela tako govoriti. Cinizam ti moe koditi.
Jesi li to negdje proitao?
Pozitivan stav ojaava imunoloki sustav.
Onda sam sama kriva to sam bolesna?
Zna da ne mislim tako.
E pa, uvijek se ponaa kao da je sve to ja napravim loe.
On se pokuava iskobeljati iz kreveta. To nije istina.
E, istina je. Kao da ne umirem po protokolu. Uvijek mi dolazi u
sobu i govori mi da se dignem iz kreveta ili da se saberem. Sad mi
kae da se vratim u kolu. To je apsurdno!
Ljutito odmariram preko sobe, zgrabim njegove papue i
nabijem si ih na noge. Prevelike su mi, ali svejedno mi je. Tata se
podie na lakat da vidi to radim. Izgleda kao da sam ga udarila.
Nemoj ii. Kamo ide?
Dalje od tebe.
S uitkom zalupim vratima. Moe imati moj krevet. Neka mu ga.
Nek lei u njemu i trune.

OSAM

Deko izgleda iznenaeno kad pomolim glavu preko ograde i

zovnem ga. Stariji je nego to sam mislila, ima moda osamnaest
godina., tamnu kosu i lagani nagovjetaj brade.
Da?
 36

Mogu li spaliti neke stvari na tvojoj vatri?

On se dogega do mene puteljkom, briui rukom elo kao da mu
je vrue. Ima prljave nokte i komadie lia u kosi. Ne smije se.
Podiem dvije kutije od cipela da mu ih pokaem. Zoeyina
haljina prebaena mi je preko ramena poput zastave.
to je unutra?
Uglavnom papiri. Mogu ih donijeti?
On slijee ramenima kao da mu je potpuno svejedno pa prolazim
kroz bona vrata na naoj ogradi, prekoraujem niski zidi koji
razdvaja nae dvije kue i krenem preko njegova vrta i uz rub kue.
On je ve tamo, dri mi vrata otvorena. Oklijevam.
Ja sam Tessa.
Adam.
U tiini hodamo niz vrtni puteljak. Sigurno misli da me upravo
napucao deko, da su to njegova ljubavna pisma. Sigurno misli:
Nije ni udo da ju je napucao, s tim licem poput mrtvake glave i
elavim tjemenom.
Vatra me razoara kad stignemo do nje; samo tinjajua hrpa lia
i granica, s nekoliko nadobudnih plamenova koji liu rubove.
Lie je bilo vlano, kae. Papir e je oivjeti.
Otvaram jednu kutiju i okreem je naopake.
Od dana kad sam primijetila prvu masnicu na kraljenici do prije
samo dva mjeseca, kad je bolnica slubeno odustala od mene, ja
sam pisala dnevnik. etiri godine patetinog optimizma dobro gori
- kako je samo planulo! Sve estitke sa eljama za brzo ozdravljenje
koje sam ikad dobila sad se svijaju po rubovima, kovraju u sebe i
pahuljaju u nita. U etiri duge godine zaboravi imena ljudi.
Znala sam jednu sestru koja je crtala karikature doktora i
ostavljala mi ih kraj kreveta da bi me nasmijala. Ni njezina se imena
ne sjeam. Moda Louise? Bila je dosta produktivna. Vatra pljucka,
plamtee iskre tvore svjetlucavi trag sve do drvea.
 37

Rastereujem se, kaem Adamu.

Ali mislim da me ne slua. Dovlai naramak granja preko trave.
Sljedeu kutiju mrzim najvie. Tata i ja smo je znali zajedno
pregledavati, razbacujui fotografije po bolnikom krevetu.
Ozdravit e, govorio bi mi dok je prstom prelazio preko slike
jedanaestogodinje mene, zbunjene, u kolskoj uniformi, prvoga
dana srednje kole. Evo tebe u panjolskoj, rekao bi. Sjea se?
Izgledala sam mravo i pocrnjelo i puna nade. Bila sam u remisiji
prvi put. Neki je deko fukao za mnom na plai. Tata me slikao,
rekao je da u se uvijek htjeti sjeati svoga prvog fukanja.
Ali vie ne elim.
Odjednom me hvata elja da otrim doma i donesem jo stvari.
Svoju odjeu, knjige.
Pitam: Mogu li opet doi kad bude sljedei put palio vatru?
Adam jednom nogom stoji na jednom kraju naramka granja, a
drugi dio savija u vatru. Pita: Zato se eli svega otarasiti?
Ja guvam Zoeyinu haljinu u vrstu kuglu; u mojoj aci izgleda
tako mala. Bacam je u vatru i ona kao da hvata svjetlost prije nego
to je uope stigla do plamena. Mirno lebdi u zraku, topei se u
plastiku.
Opasna haljina, kae Adam i gleda ravno u mene, kao da neto
zna.
Sva se materija sastoji od estica. to je neto vre, to su estice
blie jedna drugoj. Ljudi su vrsti, ali iznutra je tekuina. Mislim da
bi stajanje preblizu vatri moglo promijeniti estice tijela, jer se
osjeam nekako omamljeno i lagano. Nisam ba sigurna to mi je -
moda je to zbog toga to ne jedem kako treba - ali ini mi se kao da
nisam uzemljena u svojem tijelu. Vrt odjednom postaje vrlo
svijetao.
Ba poput iskrica s vatre, koje mi slijeu na kosu i odjeu, zakon
gravitacije kae da sva tijela koja padaju moraju pasti na tlo.
 38

Iznenaena sam kad shvatim da leim na travi, da gledam uvis

prema Adamovu blijedom licu s aureolom od oblaka. Na minutu mi
nita nije jasno.
Nemoj se micati, kae on. Mislim da si se onesvijestila.
Pokuavam neto rei, ali jezik mi je spor i mnogo je lake samo
leati.
Jesi li dijabetiar? Treba eera? Imam ovdje limenku cole ako
hoe.
On sjeda do mene, prieka da se pridignem, a onda mi dodaje
pie. U glavi mi zuji zbog eera koji mi udara u mozak. Kako se
lagano osjeam, kao duh, jo vie nego prije, ali mi je i mnogo bolje.
Oboje gledamo u vatru. Stvari iz mojih kutija potpuno su izgorjele;
ak su i kutije sada samo izgorjeli ostaci. Haljina se pretvorila u
zrak. Pepeo je jo dovoljno topao, dovoljno sjajan da privue moljca,
glupog moljca koji plee prema njemu. Moljac pucketa dok mu krila
cvre i pretvara se u prah. Oboje gledamo mjesto gdje je bio.
Kaem: Mnogo radi u vrtu, zar ne?
Volim to.
Gledam te. Kroz prozor, dok kopa i radi stvari.
Izgleda iznenaeno. Gleda me? Zato?
Svia mi se gledati te.
On se mrti, kao da pokuava shvatiti. Na trenutak izgleda kao da
e neto rei, ali umjesto toga skree pogled, oi mu putuju po vrtu.
Planiram napraviti povrtnjak u onom kutu, kae. Graak,
kupus, salata, mahune. Zapravo sve. To je vie za moju mamu nego
za mene.
Zato?
On slijee ramenima, gleda prema kui kao da je sam spomen
moe dovesti na prozor. Ona voli vrtove.
to je s tvojim tatom?
Ne. Samo smo ja i mama.
 39

Primjeujem tanki trag krvi na njegovoj nadlanici. On vidi moj

pogled i brie ruku o hlae.
Mislim da bih trebao nastaviti, kae. Hoe li biti dobro?
Zadri colu ako hoe.
Hoda uz mene dok polako idem puteljkom. Vrlo sam sretna to
su moje fotografije i dnevnik spaljeni, to Zoeyine haljine vie
nema. Osjeam da e se sad dogaati drugaije stvari.
Na vratima ograde okreem se prema Adamu.
Kaem: Hvala na pomoi.
On odgovara: I drugi put.
Dri ruke u depovima. Nasmije se pa skrene pogled dolje,
prema svojim izmama. Ali ja znam da me vidi.

DEVET

Ne znam zato su vas poslali ovamo, kae recepcionarka.

Zamolili su nas da doemo, kae joj Tata. Tajnica dr. Ryana
nazvala je i molila nas da doemo.
Ne ovdje, kae ona. Ne danas.
Da, ovdje, kae joj. Da, danas.
Ona prezrivo otpuhne i okrene se prema svojem raunalu da
provjeri. Je li to za lumbalnu punkciju?
Ne, nije. Tata zvui sve nadrkanije. Ordinira li danas uope dr.
Ryan?
Ja sjedam u ekaonicu i putam ih da nastave. Uobiajeni
sumnjivci su tu - banda sa eirima u kutu, prikopana na svoje
prijenosne kemoterapije, koja pria o proljevu i povraanju; djeak
koji oajniki hvata maminu ruku, njegova osjetljiva nova kosica u
istoj fazi kao i moja; i djevojka bez obrva koja se pretvara da ita
knjigu. Olovkom je iscrtala lane obrve u dva luka, koji joj vire iznad
naoala. Vidi me kako buljim i nasmije mi se, ali ja to ne puim.
 40

Imam to pravilo da se ne zbliavam s ljudima koji umiru. Od njih

nikad nita dobro. Jednom sam se sprijateljila s jednom curom
odavde. Zvala se Angela i svaki smo se dan mejlale, a onda je jednog
dana ona prestala odgovarati. Napokon je njezina mama nazvala
mog tatu i rekla mu da je Angela umrla. Mrtva. Samo tako, a da mi
nije nita rekla. Odluila sam da neu troiti vrijeme ni na koga
drugog.
Uzimam asopis, ali ga ne uspijevam ni otvoriti prije nego to me
Tata potape po ramenu. Osveeni smo! kae.
to?
Mi smo u pravu, ona je u krivu. Veselo mae recepcionarki dok
mi pomae da ustanem. Glupava ena ne zna gdje joj je dupe, a
gdje glava. Izgleda da sad smijemo ii ravno do ureda tog velikana!
Dr. Ryan ima neku crvenu mrlju na bradi. Ne mogu prestati piljiti
u nju dok sjedamo s druge strane njegova stola. Pitam se - je li to
umak za pagete ili juha? Je li upravo zavrio operaciju? Moda je
to sirovo meso.
Hvala to ste doli, kae i promekolji ruke u krilu.
Tata pomakne svoj stolac blie meni i pritisne koljeno uz moje. Ja
progutam knedlu, borei se protiv nagona da ustanem i odem. Ako
ga ne sluam, onda neu znati to je rekao pa se to moda nee ni
ostvariti.
Ali dr. Ryan ne oklijeva i glas mu je vrst. Tessa, kae, bojim
se da nemam dobre vijesti. Tvoja najnovija lumbalna punkcija
pokazuje da se rak proirio na likvor.
Je li to loe? pitam u ali.
On se ne smije. Vrlo loe, Tessa. To znai da se rak vratio u tvoj
sredinji ivani sustav. Znam da je ovo teko uti, ali stvari
napreduju bre nego to smo isprva mislili.
Pogledam ga. Stvari?
Mekolji se u stolcu. Pomaknula si se dalje na liniji, Tessa.
 41

Iza njegova je stola veliki prozor i kroz njega mogu vidjeti

vrhove dvaju stabala. Vidim njihove grane, lie koje se sui i
komadi neba.
Koliko sam se pomakla po liniji?
Tessa, samo te mogu pitati kako se osjea. Jesi li umornija, je li
ti vie zlo? Bole li te noge?
Malo.
Ne mogu procijeniti, ali preporuio bih ti da pone raditi ono
to eli napraviti.
Donio je neke dijapozitive kao dokaz, alje ih okolo kao fotke s
godinjeg, pokazuje male mrlje tame, lezije, ljepljivi blastoderm koji
slobodno lebdi. To izgleda kao da je dijete s kanticom crne boje,
kistom i previe entuzijazma puteno da radi to god hoe u meni.
Tata bezuspjeno pokuava ne plakati. I to sad? pita, a iz oiju
mu na krilo kapaju velike, tihe suze. Doktor mu dodaje rupi.
S druge strane prozora prva kia dana prska po staklu. List se
otkida uhvaen naletom vjetra pa plamti crveno i zlatno dok pada.
Doktor kae: Tessa bi moda reagirala na intenzivnu intra-tekalnu
terapiju. Predlaem methotrexat i hidrokortizon na etiri tjedna.
Ako bude uspjeno, njezini bi se simptomi trebali popraviti i mogli
bismo nastaviti program odravanja.
Doktor i dalje govori, Tata i dalje slua, ali ja vie nita ne ujem.
To e se zbilja dogoditi. Rekli su da hoe, ali ovo je bre nego to
je itko mislio. Zbilja se nikada neu vratiti u kolu. Nikada. Nikad
neu postati slavna ili ostaviti ita vrijedno iza sebe. Nikad neu
otii na faks ili se zaposliti. Neu vidjeti kako mi brat odrasta. Neu
putovati, nikad neu zaraivati, nikada voziti, nikad se zaljubiti, ni
odselit se od doma ni imati vlastitu kuu.
To je zbilja, zbilja stvarno.
Jedna me misao probode, izrasta mi iz nonih prstiju i sijee kroz
mene dok ne ugui sve ostalo i ostane jedina stvar u mojoj glavi,
 42

ispunjava me poput neujna vriska. Tako sam dugo bolesna,

napuhana i nemona, s grubom i istroenom koom, ljuskavim
noktima, kosom koja nestaje i osjeajem munine koji prodire do
kostiju. Nije fer. Ne elim umrijeti tako, ne prije nego to sam uope
poela ivjeti. To mi je odjednom jasno kao dan. Gotovo da osjeam
nadu, to je ludost. elim ivjeti prije nego to umrem. To je jedino
to ima smisla.
I tada se soba naglo vraa u fokus.
Doktor sada govori o ispitivanjima lijekova, kako to meni
vjerojatno nee pomoi, ali bi moglo pomoi drugima. Tata jo
uvijek tiho plae, a ja zurim kroz prozor i pitam se zato svjetlo
blijedi tako brzo. Zar je ve toliko sati? Koliko dugo sjedimo ovdje?
Gledam na sat - tri i trideset, i dan je skoro gotov. Listopad je. Svi ti
klinci koji su se nedavno vratili u razrede s novim kolskim torbama
i pernicama ve s nestrpljenjem oekuju polugodite. Kako vrijeme
brzo ide. Uskoro e No vjetica pa No vatrometa. Boi. Proljee.
Uskrs. Onda dolazi moj roendan u svibnju. Navrit u sedamnaest.
Koliko dugo mogu to odgaati? Ne znam. Samo znam da imam
dva izbora - ostati zamotana u deke i nastaviti umiranje ili ponovo
sastaviti popis i nastaviti ivot.

DESET

Tata kae: Hej, ustala si! Onda primjeuje mini haljinu koju
nosim i usta mu se stisnu. Da pogodim. Nalazi se sa Zoey?
Ima neto, protiv?
On mi gura vitamine preko kuhinjskog stola. Nemoj ih
zaboraviti. Obino ili donese gore na pladnju, ali danas se nee
morati truditi. ovjek bi pomislio da e biti sretan zbog toga, ali on
samo sjedi tamo gledajui me kako gutam pilulu za pilulom.
Vitamin E pomae tijelu da se oporavi od postradijacijske
 43

anemije. Vitamin A bori se protiv uinaka koje radijacija ima na

crijeva. Glatki brijest zamjenjuje sluz koja prekriva sve uplje
kanale u mom tijelu. Silicijev dioksid jaa kosti. Kalij, eljezo i bakar
izgrauju imunoloki sustav. Aloe vera je openito za zdravlje. A
enjak - pa, Tata je negdje proitao da svojstva enjaka jo nisu
potpuno istraena. On to zove vitamin X. Sve to zaliveno ne
preraenim sokom od narane s ajnom liicom nerafiniranog
meda. Mljac.
Sa smijekom odguravarn pladanj natrag u Tatinu smjeru. On
ustaje, nosi ga do sudopera i uz zveket baca unutra. Mislio sam,
kae, putajui vodu da tee po zdjelici, da ti je juer bilo zlo i da te
je boljelo.
Dobro sam. Danas me nita ne boli.
Ne misli li da bi bilo pametno odmoriti se?
To je opasno podruje pa brzo mijenjam temu i usredotoujem
se na Cala koji svoje kukuruzne pahuljice pretvara u gnjecavu kau.
Izgleda jednako natmureno kao i Tata.
to ti je? pitam.
Nita.
Subota je! Ne bi li trebao biti sretan zbog toga?
On me divlje pogleda.. Zaboravila si, zar ne?
Zaboravila to?
Rekla si da e me na kraju polugodita voditi u oping. Rekla si
a. e ponijeti svoju kreditnu karticu. vrsto zatvara oi. Sranje,
znao sam da nee.
Smiri se! Tata kae onim glasom upozorenja koji upotrebljava
kad Cal pone pretjeravat!.
Da, rekla sam da hou, Cal, ali ne mogu danas.
Bijesno me gleda. Ali ja hou ii danas!
I sad mora biti danas, jer takva su pravila. Broj dva na mom
popisu jednostavan je. Cijeli dan moram govoriti da na svaki
 44

prijedlog. to god da jest i tko god da pita.

Dok izlazimo kroz vrata, ja pogledam dolje u Calovo lice puno
nade i odjednom osjetim ubod straha.
Poslat u poruku Zoey, kaem mu. Rei joj da smo krenuli.
On mi kae da mrzi Zoey, to je njegov problem jer ja je trebam.
Trebam njezinu energiju. injenicu da se stvari uvijek dogaaju
kad je ona blizu.
Cal kae: Hou ii na igralite.
Nisi li to ve prerastao?
Ne. Bit e zabavno.
esto zaboravljam da je on jo dijete, da postoji dio njega koji jo
voli ljuljake i vrtuljke i sve te stvari. No, park je prilino sigurno
mjesto, a i Zoey je rekla da je u redu, ionako e kasniti pa emo se
nai tamo.
Sjedam na klupu i gledam Cala kako se penje. To je paukova
mrea od uadi, a on tamo gore izgleda vrlo sitno.
Idem jo vie! vie. Da odem skroz do vrha?
Da, odvikujem, jer sam obeala sama sebi. Takva su pravila.
Vidim unutranjost aviona! vie on. Doi vidjeti!
Teko se penjati u mini haljini. Cijela se mrea njie pa moram
odbaciti cipele na zemlju. Cal mi se smije. Ravno do vrha!
nareuje. Zbilja je prokleto visoko, a jo i neki klinac s licem poput
autobusa trese uad dolje na dnu. Povlaim se gore, iako me bole
ruke. I ja hou vidjeti unutranjost aviona. elim promatrati vjetar i
rukom loviti ptice.
Uspijevam, Mogu vidjeti vrh crkve i drvee koje obrubljuje park i
sve plodove divljeg kestena koji samo to se ne rasprsnu. Zrak je
ist, a oblaci su blizu, kao da sam na nekoj zbilja maloj planini.
Gledam dolje u sva ta uzdignuta lica.
Visoko je, zar ne? kae Cal.
Da.
 45

Hoemo sad na ljuljake?

Da.
Da svemu to kae Cal, ali najprije elim osjetiti kako mi zrak
struji oko lica. elim gledati krivinu Zemlje dok se polako okreemo
oko Sunca.
Rekao sam ti da e biti zabavno. Calovo lice sjaji od dobre
volje. Ajmo na sve ostalo!
Pred ljuljakama je red pa odlazimo na klackalicu. Jo sam tea
od njega, jo uvijek njegova starija sestra, i mogu se odraziti
nogama od zemlje tako da on visoko odskoi i vriti od smijeha dok
teko pada natrag na guzu. Imat e masnice, ali svejedno mu je.
Reci da, samo reci da.
Idemo na sve - kuica na vrhu ljestava u pjeaniku u koju jedva
stanemo. Motor na golemoj opruzi koji se pijano nagne na jednu
stranu kad sjednem na njega, tako da si ogrebem koljeno o zemlju.
Tamo je i drvena greda, a mi se pretvaramo da smo gimnastiari,
zatim abecedna zmija po kojoj moe hodati, kolica, neke preke
za penjanje. Onda natrag na ljuljake, gdje cijeli red mama s
rupiima i s djecom debelih obraza jasno iskazuje prezir prema
meni kad preteknem Cala do jedine slobodne ljuljake. Moja se
haljina die i otkriva bedra. Zbog toga se smijem. Zbog toga se
naginjem natrag i tjeram ljuljaku jo vie. Ako se zanjiem
dovoljno visoko, moda e svijet biti drugaiji.
Nisam vidjela kad je Zoey dola. Kad mi je Cal pokae, ona je
naslonjena na ulaz u igralite i gleda nas. Moda stoji tamo ve
stoljeima. Nosi kratku majicu i suknju koja joj jedva pokriva dupe.
Jutro, kae kad joj se pridruimo. Vidim da ste poeli bez
mene.
Osjeam kako crvenim. Cal je htio da odemo na ljuljake.
A ti si, naravno, morala rei da.
Zamiljeno gleda Cala. Mi idemo u oping-centar, kae mu. Ii
 46

emo po duanima i razgovarati o mjesenici. To e tebi biti jako

dosadno.
On je ljutito pogleda, lice mu je umazano blatom. Ja hou ii u
Kuu magije.
Dobro. Onda idi. Vidimo se poslije.
On mora s nama, kaem joj. Obeala sam mu.
Ona uzdahne, okrene se i pone hodati. Cal i ja krenemo za njom.
Zoey je bila jedina cura u koli koju moja bolest nije plaila. Jo je
uvijek jedina osoba koju znam, a koja hoda ulicom kao da se uline
pljake ne dogaaju, kao da ljude ne napadaju noevima, kao da
autobusi ne nalijeu na plonike, kao da se bolesti ne dogaaju.
Druenje s njom je kao da su mi rekli da su pogrijeili, da ne
umirem ja, ve netko drugi i da je sve ovo zapravo pogreka.
Migolji se, dobacuje ona preko ramena. Ljuljaj te bokove,
Tessa!
Ova je haljina vrlo kratka. Otkriva svaki drhtaj i pregib. Jedan
auto trubi. Neki su se deki zabuljili, u moje grudi, moju guzicu.
Zato mora raditi to ti ona kae? pita Cal.
Jednostavno moram.
Zoey je oduevljena. eka da je dostignemo pa me hvata pod
ruku. Oproteno ti je, kae.
Oproteno za to?
Urotniki se naginje prema meni. Zato to si bila tako uasna
zbog svoje loe eve.
Nisam!
Da, jesi. Ali u redu je.
Nepristojno je aptati! kae Cal
Ona ga gura ispred nas, privlai me blie dok hodamo. Dakle,
kae. Koliko si daleko spremna ii? Bi li se tetovirala da ti
naredim?
Bih.
 47

Bi li se drogirala?
Ja se elim drogirati!
Bi li rekla onom ovjeku da ga voli?
ovjek na kojeg pokazuje elav je i stariji od mog tate. Izlazi iz
kioska skidajui celofan s kutije pljuga i putajui ga da odlepra na
zemlju.
Da.
Ajde onda.
ovjek vadi pljugu iz kutije, pali je i otpuhuje dim u zrak.
Prilazim mu i on se okree, s poluosmijehom, moda oekujui
nekoga koga zna.
Volim te, kaem.
On se mrti, a onda primjeuje Zoey koja hihoe. Odjebi, kae.
Prokleta glupaa.
To je da umre od smijeha. Zoey i ja meusobno se pridravamo i
smijemo ko blesave. Cal iz oaja pravi grimase prema nama.
Moemo li sad ii? pita.

oping-centar puca po avovima. Hrpa ljudi, svi se naguravaju

kao da je dan prepun hitnih sluajeva. Debele stare ene s
koaricama guraju se kraj mene; od roditelja s kolicima ne moe
disati. To to stojim ovdje okruena sivom, svjetlou ovog dana
jest kao da sam u snu, kao da se uope ne miem, kao da je plonik
ljepljiv, a moje noge olovne. Oko mene se epire deki, kapuljae na
glavi, bezizraajna lica. Cure s kojima sam ila u kolu preetavaju
se gore-dolje. Ne prepoznaju me; prolo je mnogo vremena otkad
sam posljednji put bila u razredu. Zrak je gust od mirisa hot doga,
hamburgera i luka. Sve je na prodaju - kokoi koje se kuhaju
objeene za noge, pladnjevi fileka i iznutrica, svinjske polovice,
njihova slomljena rebra izloena pogledima. Materijali, vuna, ipka i
zavjese. Na tandu s igrakama psi kevu i prave salta, a vojnici na
navijanje zvekeu inelama. Prodavaica mi se osmjehne, pokae na
 48

golemu plastinu lutku koja nijemo sjedi u svojem celofanu. Samo

cener, duo.
Okreem se na drugu stranu, pretvaram se da nisam ula.
Zoey me strogo pogleda. Trebala bi rei da na sve. Sljedei put,
kupi - togod da je. O. K.?
Da.
Dobro. Vraam se za minutu. i nestaje u gomili.
Ne elim da ode. Trebam je. Ako se ne vrati, moj e se dan svesti
na krug po igralitu i nekoliko zviduka na putu do oping-centra.
Jesi dobro? pita Cal.
Aha.
Ne izgleda dobro.
Sve je u redu.
E, pa meni je dosadno.
A to je opasno jer u mu, naravno, morati rei da ako zatrai da
odemo doma.
Zoey e se odmah vratiti. Moda onda moemo uhvatiti bus do
drugog kraja grada. Mogli bismo otii do Kue magije.
Cal slijee ramenima, gura ruke u depove. Ona nee htjeti.
Razgledaj igrake dok ekamo.
Igrake su sranje.
Zbilja? Prije sam znala dolaziti i gledati ih s Tatom. Tada je sve
blistalo.
Zoey se vraa uzrujana. Scott je laljivi gad, kae.
Tko?
Scott, Rekao je da radi na jednom tandu, ali nema ga.
Haoman? Kad ti je to rekao?
Pogleda me kao da sam potpuno poludjela i ponovo ode. Odlazi
do ovjeka na tandu s voem i naginje se preko kutija banana da
popria s njim. On gleda u njezine grudi.
Prilazi mi neka ena. Nosi nekoliko plastinih vreica. Gleda
 49

ravno u mene i ne skree pogled.

Deset svinjskih kotleta, tri pakiranja dimljene slanine i kuhana
koko, ape. Hoe ih?
Da.
Daje mi vreicu, a onda pone kopati svoj krastavi nos dok ja
traim pare. Dajem joj pet funti, a ona prekopa depove i vraa mi
dvije funte. Prava bagatela, kae.
Ona ode, a Cal izgleda malo preplaeno. Zato si to napravila?
Zaepi, kaem mu, jer nigdje u pravilima ne pie da mi mora biti
drago zbog toga to radim. Pitam se s obzirom na to da mi je ostalo
jo samo dvanaest funti, smijem li promijeniti pravila tako da samo
govorim da stvarima koje su besplatne. Iz vreice krv kapa kraj
mojih nogu. Pitam se moram li zadrati sve to kupim,
Zoey se vraa, primjeuje vreicu i odljepljuje je od mene. Koji
je to vrag? Viri unutra. Izgleda kao dijelovi mrtvog psa! Baca
cijelu stvar u smee, onda se ponovo okree prema meni, smijeei
se. Nala sam Scotta. Ipak je ovdje. Jake je s njim. Idemo.
Dok se probijamo kroz gomilu, Zoey mi govori da se vidjela sa
Scottom jo nekoliko puta; odonda kad smo bile kod njih. Ne gleda
me dok mi to govori.
Zato mi nisi rekla?
Ti si nekoliko tjedana, bila izvan igre! Osim toga, mislila sam, da
e popizditi.
Dosta je okantno vidjeti ih danju, kako stoje iza tanda, s
bakljama i tosierima satovima i ajnicima. Izgledaju starije nego ih
se sjeam.
Zoey odlazi iza tanda priati sa Scottoim Jake mi kimne na
pozdrav.
Jesi dobro? pita.
Aha.
Malo opinga?
 50

Izgleda drugaije -znoji se i kao da mu je malo neugodno. Neka

se ena stvori iza nas pa se Cal i ja moramo pomaknuti da je
pustimo do tanda. Kupuje etiri baterije koje kotaju jednu funtu.
Jake ih stavlja u plastinu vreicu i uzima njezin novac. Ona odlazi.
Hoe baterije?, pita me. Ne uspijeva me pogledati u oi Ne
mora platiti.
Neto u nainu na koji to kae, kao da mi pravi golemu uslugu,
kao da me saaljeva i eli mi pokazati da je pristojan tip - govori mi
da zna. Zoey mu je rekla. Mogu vidjeti krivnju i saaljenje u
njegovim oima. Poevio je curu koja umire i sad ga je strah. Moda
je zarazno; moja ga je bolest okrznula po ramenu i moda ga eka u
zasjedi.
Onda, hoe ih? Uzima paket baterija i mae njima.
Da, izlazi iz mojih usta. Teko gutam razoaranje te rijei dok
uzimam njegove glupe baterije i stavljam ih u torbu.
Cal me udara u rebra, snano. Moemo sad ii?
Da.
Zoeyina ruka je oko Scottova struka. Ne! kae ona. Idemo do
njih doma. Za pola sata imaju pauzu za ruak.
Ja vodim Cala na drugi kraj grada.
Zoey se smijei dok mi prilazi. Lijepa je, kao da ju je Scott ispunio
nekim sjajem. Ne bi li trebala rei da?
Cal je prvi pitao.
Ona se mrti. Oni imaju neto ketamina kod kue. Sve je
sreeno. Povedi Cala ako hoe. Nai e mu neku zabavu,
PlayStation ili neto.
Relda si Jakeu.
to sam mu relda?
Za mene.
Nisam.
Ona se zacrveni pa baca cigaretu na pod i gasi je nogom da me ne
 51

mora gledati.
Tono mogu zamisliti kako je to napravila. Otila je do njihove
kue i natjerala ih da smotaju joint i onda inzistirala da ona prva
povue, dugo ispuhujui dim dok su je obojica gledala. Onda se
spustila dolje do Scott a i rekla: Hej, sjea se Tesse?
I onda im je rekla. Moda je ak i plakala. Scott ju je sigurno
zagrlio. Jake je sigurno zgrabio joint i uvukao tako duboko da ne
mora misliti na to.
Grabim Calovu ruku i odvodim ga. Dalje od Zoey, dalje od oping-
centra. Vuem ga niz stube iza tandova i putem koji ide uz kanal.
Kamo idemo? cmizdri on.
Zaepi,
Plai me.
Pogledam dolje u njegovo lice i svejedno mi je.
Ponekad sanjam da hodam po kui, samo ulazim i izlazim iz
soba, i nitko me od moje obitelji ne prepoznaje. Prolazim kraj Tate
na stubama, a on mi pristojno kimne kao da sam dola oistiti kuu
ili kao da smo u nekom hotelu. Cal me sumnjiavo promatra dok
ulazim u svoju sobu. Unutra, sve su moje stvari nestale i neka je
druga cura tamo umjesto mene, cura s haljinom na cvjetie, s
blistavim usnama i obrazima, rumenim poput jabuka. Mislim da je
to moj paralelni ivot. Onaj u kojem sam zdrava, u kojem bi Jakeu
bilo drago to me je upoznao.
U stvarnom ivotu vuem svog brata putem prema kafiu s
pogledom na kanal.
Bit e sve u redu, kaem mu. Naruit emo sladoled i vruu
okoladu i colu.
Ti ne bi smjela jesti eer. Tuit u te Tati.
Pojaavam stisak na njegovu ruku. Neki ovjek stoji na putu
malo dalje, izmeu nas i kafia. Nosi pidamu i gleda u kanal.
Cigareta dozrijeva u njegovim ustima.
 52

Cal kae: Hou ii doma.

Ali ja mu elim pokazati takore na putu, lie koje je uz vrisak
otrgnuto s drvea. elim, mu pokazati kako ljudi izbjegavaju teke
situacije i kako je ovaj ovjek u pidami stvarniji od Zoey koja
klipe za nama sa svojom velikom gubicom i smijenom plavom
kosom.
Odlazi, kaem joj ne okreui se.
Ona me grabi za ruku. Zato s tobom sve mora biti tako teko?
Odgurujem je. Ne znam, Zoey. to ti misli?
Nije da je to neka tajna. Mnogo ljudi zna da si bolesna. Jakeu
nije smetalo, ali sad misli da si prava udakinja.
Ja jesam prava udakinja.
Gleda me kroz stisnute oi. Ja mislim da ti se svia biti
bolesna.
Misli?
Ne moe podnijeti da bude normalna.
Da, u pravu si, to je ba super. Hoe se mijenjati?
Svi umiru, kae mi kao da je to neto ega se upravo dosjetila,
kao da joj ne bi smetalo da se to njoj dogaa.
Cal me povlai za rukav. Vidi, kae.
ovjek u pidami uao je u kanal. Brka se u pliaku i rukama
udara po vodi. Blijedo nas pogleda, a onda se nasmijei, pokazujui
nekoliko zlatnih zubi. Osjeam marce u kraljenici.
Jeste za kupanje, moje dame? dovikuje nam. Ima kotski
naglasak. Nikad nisam bila u kotskoj.
Ulazi unutra s njim, kae Zoey. Zato ne bi?
Kae mi da uem unutra?
Zlobno mi se nasmije. Da.
Bacam pogled na stolove ispred kafia. Ljudi gledaju prema
nama. Mislit e da sam narki, psiho, kandidat za ludnicu. Podiem
haljinu i zakaim je za gaice.
 53

to to radi? sike Cal. Svi te gledaju!

Onda se pretvaraj da me ne poznaje.
I hou! Tvrdoglavo sjeda na travu dok skidam cipele.
Umaem palac. Voda je tako hladna da mi cijela noga protrne.
Zoey mi dodiruje ruku. Nemoj, Tessa. Nisam to mislila. Nemoj
biti glupa.
Zar ona nita ne shvaa?
Uranjam u vodu do bedara, to uzrokuje uplaeno gakanje
pataka. Nije duboko, malo je mutno, vjerojatno od svakakvih sranja
na dnu. takori plivaju u ovoj vodi. Ljudi bacaju limenke i kolica iz
samoposluivanja i igle i mrtve pse. Mekano blato ljapka mi
izmeu nonih prstiju.
Zlatozubi mi mae, smije se dok gaca prema meni, udarajui se
po bokovima. Dobra si ti cura, kae, Usne su mu plave, a zlatni
mu zubi blistaju. Ima posjekotinu na glavi pa mu svjea krv curi od
linije kose prema oima. Zbog toga mi postaje jo hladnije.
ovjek izlazi iz kafia maui krpom za sue. Hej! vie, Hej,
izlazi odande!
Na sebi ima pregaa, a trbuh mu se trese dok se naginje da mi
pomogne, Jesi luda?. kale. Od te se vode moe razboljeti.
Okree se. prema Zoey. Jesi ti s njom?
ao mi je , kae ona. Nisam je mogla zaustaviti Mae kosom
kako bi shvatio da ona nije kriva. Mrzim kad to radi.
Ona nije sa mnom, kaem mu. Ne poznajem je.
Zoeyino se lice naglo zatvara, a ovjek iz kafia opet se okree
prema meni, sav zbunjen. Daje mi svoju krpu za sue da si obriem
noge. Onda mi kae da sam luda. Kae mi da su svi mladi ljudi
narkii. Dok on vie, ja gledam Zoey kako odlazi. Postaje sve manja i
manja, dok potpuno ne nestane. ovjek iz kafia pita gdje su mi
roditelji; pita poznajem li ovjeka sa zlatnim zubima koji se upravo
uspinje po suprotnoj obali i promuklo se smije sam sebi. ovjek iz
 54

kafia negoduje, ali onda me otprati natrag na put do kafia i

posjedne za stal i donesm mi alicu aja. Stavljam-tri kocke eera i
pijem malim gutljajima. Mnogo ljudi zuri u mene, Cal izgleda vrlo
sitno i preplaeno,
to to radi? ape.
Nedostajat e mi toliko da ga elim povrijediti. Takoer ga elim
odvesti doma i predati ga Tati prije nego to nas oboje izgubim. Ali
doma je dosadno. Tamo mogu rei da na sve jer Tata nee traiti da
napravim nita stvarno.
aj mi ugrije eludac. Nebo se u tili as promijeni iz dosadno sive
u sunano i natrag. ak se ni vrijeme ne moe odluiti to da radi pa
posre od jednoga besmislenog dogaaja do drugog.
Ajmo na bus, kaem.
Ustajem pridravajui se za rub stola i ponovo navlaim cipele.
Ljudi se pretvaraju da me ne gledaju, ali ja osjeam njihove
poglede. Zbog njih se osjeam ivo.

JEDANAEST

Je li to istina? Cal pita dok hodamo prema autobusnoj postaji.

Svia li ti se biti bolesna?
Ponekad.
Jesi li zato skoila u vodu?
Stajem i gledam ga, njegove bistre plave oi. Posute su sivim, kao
i moje. Postoje fotografije njega i mene u istoj dobi i nalik smo
jedno drugome kao jaje jajetu.
Skoila sam jer sam sastavila popis stvari koje moram
napraviti. Danas na sve moram rei da.
On razmisli o tome, treba mu nekoliko sekunda da shvati smisao,
a onda se iroko osmjehne. Znai, to god ti kaem da napravi, ti
mora rei da.
 55

Pogodio si iz prve.
Penjemo se u prvi bus koji doe. Sjednemo na kat, na zadnja
sjedala.
O. K., ape Cal. Isplazi jezik onom ovjeku.
Oduevljenje kad to zaista napravim.
Sad pokai srednji prst onoj eni na ploniku, a onda poalji
pusu onim dekima.
Bilo bi zabavnije kad bi mi se pridruio.
Pravimo grimase, maemo svima, viemo mrklji, guzica i pimpa
na sav glas. Kad pozvonimo da elimo sii na sljedeoj stanici, ve
smo sami na katu. Svi nas mrze, ali nama je svejedno.
Kamo idemo? pita Cal.
U oping.
Ima svoju kreditnu karticu? Hoe mi kupovati stvari?
Da.
Prvo kupujemo letei tanjur na daljinsko upravljanje. Moe se
lansirati iz zraka i dostie visinu do deset metara. Cal baca
ambalau u kantu za smee ispred duana i puta ga da leti ulicom
ispred nas. Hodamo iza njega, zabljesnuti njegovim raznobojnim
svjetlima., sve do duana s donjim rubljem.
Natjeram Cala da sjedne sa svim onim mukarcima koji ekaju
svoje ene. Ima neto vrlo lijepo u skidanju haljine, ne za pregled,
ve za enu s mekim glasom koja me mjeri za ipkast i vrlo skup
grudnjak.
Jorgovan, kaem joj kad pita za boju. A elim i pripadajue
gaice. Nakon to platim, ona mi ih uruuje u otmjenoj vreici sa
srebrnom rukom.
Onda Calu kupujem kaicu u obliku robota koji govori. Pa
traperice za sebe. Uzimam isti isprani skinny model kakve ima
Zoey.
Cal dobije PlayStation. Ja haljinu. Od smaragdne i crne svile,
 56

najskuplja je stvar koju sam ikad dobila. udim se svojem odrazu u

ogledalu, ostavljam svoju mokru haljinu u garderobi i pridruujem
se Calu.
Guba, kae on kad me vidi. Je 1 ostalo para za digitalni sat?
Kupujem mu i budilicu koja e projicirati vrijeme u
trodimenzionalnu sliku na strop njegove sobe.
Zatim izme. Kone, sa zatvaraem i malim potpeticama. I veliki
ruksak iz istoga duana, da u njega stavimo sve te stvari.
Nakon posjeta Kui magije prisiljeni smo kupiti kofer s kotaima
da u njega stavimo ruksak. Cala zabavlja da ga vue, ali meni pada
na pamet da emo, ako kupimo jo stvari, morati kupiti auto da
prevezemo kofer. Pa kamion za auto. Pa brod za kamion. Kupit
emo luku, ocean, kontinent.
Glavobolja poinje u McDonaldsu. Kao da je netko iznenada uzeo
licu i skalpirao me pa sada kopa po mojem mozgu. Vrti mi se i zlo
mi je, a svijet me pritie sa svih strana. Uzimam paracetamol, ali
znam da nee mnogo pomoi.
Cal pita: Jesi dobro?
Da.
Zna da laem. Pun je hrane i sretan kao malo prase, ali oi su mu
uplaene. Hou ii doma.
Moram rei da. Oboje se pretvaramo da to nije zbog mene.
Stojim na ploniku, pridravam se za zid da zadrim ravnoteu, i
gledam ga kako zaustavlja taksi. Odbijam ovaj dan zavriti na
transfuziji. Danas ne elim njihove opscene igle u sebi.
U taksiju, Calova je ruka mala i prijateljska i savreno pristaje u
moju. Pokuavam uivati u trenutku. Nije esto da me sam od sebe
primi za ruku.
Hoemo nagrabusiti? pita.
to nam mogu?
On se smije. Znai, moemo opet imati ovakav dan?
 57

Naravno.
Moemo li sljedei put ii na klizanje?
Moe.
On dalje brblja o raftingu na divljim vodama, kae da bi htio
jahati, a mogao bi probati i bungee jumping. Ja gledam kroz prozor,
u glavi mi lupa. Svjetlo se odbija o zidove i lica i napada me svojim
bljetavilom i blizinom. ini se da gori stotinu vatri.

DVANAEST

im otvorim oi, znam da sam u bolnici. Sve imaju isti miris, a i

infuzija u mojoj ruci bolno je poznata. Pokuavam sjesti, ali glava mi
pada, a u grlu mi se die u.
Sestra tri prema meni s kartonskom zdjelicom, ali ne stie na
vrijeme. Veina toga zavrava na meni i na plahtama.
Nita zato, kae ona. Zaas emo to poistiti.
Brie mi usta, a onda mi pomae da se okrenem na bok kako bi
mi mogla odvezati bolniku halju.
Sestre ti nikad ne kau to znaju. Zapoljavaju ih zbog njihove
vedrine i guste kose. Moraju izgledati ivo i zdravo kako bi
pacijentima dale nekakav cilj u ivotu.
avrlja dok mi pomae da obuem istu halju, pria kako je prije
ivjela kraj oceana u Junoafrikoj Republici, kae: Ondje je Sunce
blie Zemlji i uvijek je vrue.
Brzim pokretom skida plahtu ispod mene i kao arolijom stvori
istu. U Engleskoj su mi uvijek hladne noge, kae. O. K ajmo te
sad okrenuti natrag. Spremna? To je to, gotovo je. I u pravi as -
stigao je doktor.
Doktor je elav i bljedunjav i sredovjean. Pristojno me pozdravi
i uzima stolac koji se nalazi ispod prozora kako bi sjeo kraj kreveta.
Stalno se nadam da u u nekoj bolnici negdje u ovoj zemlji naletjeti
 58

na savrenog doktora, ali to se dosad nije dogodilo. elim

arobnjaka s platem i arobnim tapiem, ili viteza s maem,
nekoga neustraivog. Ovaj je nezanimljivi pristojan kao prodava.
Tessa, kae, zna li to je hiperkalcemija?
Ako kaem ne, mogu li dobiti neto drugo?
Izgleda zbunjeno, a u tome i jest problem - doktori nikad ne
shvate foru. Da bar on ima asistenta. Neki aljivdija bio bi dobar,
netko tko bi ga kakljao percem dok iznosi svoje struno miljenje.
On prelista karton koji mu stoji u krilu. Hiperkalcemija je stanje
u kojem razina kalcija u tvojoj krvi postane vrlo visoka. Dajemo ti
bisfosfonate koji e smanjiti te, razine. Zbunjenost i munina ve bi
trebali biti znatno smanjeni.
Ja sam uvijek zbunjena, kaem mu.
Ima pitanja?
Gleda me pun oekivanja i ja ga ne bih htjela razoamti,. ali to
bih pod milim Bogom mogla, pitati ovoga obinog malog
ovjeuljka?
Kae mi da e mi sestra dati neto za spavanje. Ustaje i kimne mi
za pozdrav. To je trenutak u kojem bi aljivdija postavio niz kora
od banane odavde do vrata, a onda se vratio i sjeo sa mnom na
krevet. Zajedno bismo se smijali doktorovim leima dok bi jurio
van.
Budim se u mraku i ne mogu se niega sjetiti. To me izbezumi.
Desetak sekundi borim se sa strahom, koprcajui se u zapletenim
plahtama, uvjerena da sam oteta ili neto jo gore.
Tata je taj koji dotri do mene, gladi me po glavi, ape moje ime
opet i opet. Poput arolije.
I onda se sjetim. Skoila sam u rijeku, nagovorila Cala da mi se
pridrui u luakoj potroakoj groznici i sada sam u bolnici. Ali
zbog tog mi trenutka zaborava srce kuca brzo kao zeje, jer sam na
minutu stvarno zaboravila tko sam. Postala sam nitko, i znam da e
 59

se to opet dogoditi.
Tata mi se smijei. Hoe malo vode? pita. Jesi edna?
Toi mi vodu iz vra, ali ja odmahnem glavom i on vrati au na
stol.
Zna li Zoey da sam ovdje?
Proeprka po jakni i izvadi kutiju cigareta. Odlazi do prozora i
otvara ga. Hladan zrak srameljivo ulazi u sobu.
Ne smije puiti ovdje, Tata.
Zatvara prozor i vraa cigarete u dep. Ne, kae, ini se da ne
smijem. Ponovo sjedne, posegne za mojom rukom. Pitam se je li i
on zaboravio tko je.
Potroila sam mnogo novaca, Tata.
Znam. Nije vano.
Zapravo nisam mislila da e moja kartica sve to podnijeti. U
svakom sam duanu mislila da e je odbiti, ali nikad nisu. No, imam
raune pa moemo sve vratiti.
, kae on. U redu je.
Je li Cal dobro? Jesam ga preplaila?
Preivjet e. Hoe ga vidjeti? Vani je u hodniku s tvojom
majkom.
U ove etiri godine, nikad me nisu posjetili sve troje u isto
vrijeme. Odjednom se bojim.
Tako su ozbiljni dok ulaze; Cal se grevito dri za Maminu ruku,
Mama izgleda kao da ne pripada ovdje, Tata im pridrava vrata. Sve
troje stoje kraj kreveta i gledaju me. Ta scena izgleda kao
predosjeaj dana koji e doi. Poslije. Ne sada. Dana kad ja neu
vidjeti da me gledaju, kad se neu moi nasmijati niti im rei da
sjednu i prestanu me plaiti.
Mama si privue stolac, nagne se i poljubi me. Njezin poznati
miris - deterdent koji upotrebljava, naranino ulje koje si pricne
po grlu - gotovo me natjera na pla.
 60

Prestraila si me! kae ona i odmahuje glavom kao da

jednostavno ne moe vjerovati.
I ja sam se bojao, ape Cal. Onesvijestila si se u taksiju i
voza je mislio da si pijana.
To je mislio?
Nisam znao to da radim. Rekao je da emo morati platiti vie
ako povrati.
Jesam li povraala?
Ne.
Jesi mu onda rekao da odjebe?
Cal se nasmije, ali osmijeh mu nesigurno treperi na rubovima.
Ne.
Hoe doi i sjesti na krevet?
Odmahuje glavom.
Hej, Cal, nemoj plakati! Doi i sjedni sa mnom na krevet, ajde.
Probat emo se sjetiti svih stvari koje smo kupili.
Ali on ipak sjedne Mami u krilo. Ne sjeam se da sam ga ikad
vidjela da je to napravio. Mislim da nije ni Tata. ak i Cal izgleda
iznenaeno. Okree se prema njezinu ramenu i uistinu zaplae. Ona
ga mazi po leima, rukom opisujui krugove. Tata gleda kroz
prozor. A ja stavljam ruke na plahtu ispred sebe i irim prste. Tako
su tanki i bijeli, kao ruke vampira koje bi mogle isisati svaiju
toplinu.
Kao dijete uvijek sam htjela imati haljinu od baruna, kae
Mama. Zelenu s ipkastim ovratnikom. Moja je sestra imala takvu,
a ja nikada, pa razumijem elju za lijepim stvarima. Tessa, ako ikad
opet poeli ii u oping, idem i ja s tobom. Ekstravagantno mae
rukom po sobi. Idemo svi!
Cal se odmie od njezina ramena da joj vidi lice. Zbilja? I ja?
I ti.
Ba se pitam tko e sve to platiti! Javlja se Tata ironino sa
 61

svojeg sjedala na prozorskoj dasci.

Mama se osmjehuje, dlanom sui Calove suze pa ga ljubi u obraz.
Slano, kae. Slano kao more.
Tata je promatra dok to radi. Pitam se zna li ona to.
Zatim se baca u priu o svojoj razmaenoj sestri Sari i poniju
zvanom Tango. Tata se smije i kae da se ne bi smjela aliti na
tegobno djetinjstvo. Onda ga ona zadirkuje, govorei nam kako se
odrekla svoje bogate obitelji da bi se udala za Tatu i pridruila se
proletarijatu. A Cal vjeba trik s kovanicom, premjetajui funtu iz
jednog dlana u drugi da bi na kraju otvorio aku i pokazao nam da
je kovanica nestala.
Lijepo je sluati ih kako priaju, njihove rijei klize jedna u
drugu. Kosti me manje bole kad su njih troje tako blizu. Moda, ako
sam vrlo mirna, oni nee primijetiti blijedi mjesec ispred prozora ni
uti bolnika kolica kako zvekeu niz hodnik. Mogli bi ostati cijelu
no. Mogli bismo biti razuzdani, priati viceve i prie sve do izlaska
sunca.
Ali, naposljetku, Mama kae: Cal je umoran. Odvest u ga doma i
staviti u krevet. Okree se Tati. Vidimo se tamo.
Ljubi me za rastanak pa poalje jo jedan poljubac s vrata. Doista
ga mogu osjetiti kad sleti na moj obraz.
Nasmrdim te poslije, kae Cal.
I onda ih vie nema.
Prespavat e kod nas? pitam Tatu.
ini se da veeras to ima smisla.
On prilazi, sjedne na stolac i uzima mi ruku. Zna, kae, kad si
bila beba, Mama i ja znali smo nou leati budni i gledati te kako
die. Bili smo uvjereni da bi zaboravila kako se to radi da te mi
prestanemo gledati. Osjeam promjenu u njegovoj ruci, poputa
stisak njegovih prstiju. Smij se ako eli, ali to je istina. Postaje
lake kad ti djeca odrastu, ali nikad ne nestane. Ja se stalno brinem
 62

za tebe.
Zato mi to govori?
On uzdahne. Znam da neto sprema. Cal mi je rekao za neki
popis koji si napravila. Moram znati o emu je rije, ne zato to bih
te htio sprijeiti, ve zato to elim da si sigurna.
Nije li to ista stvar?
Ne, mislim da nije. ini mi se kao da dijeli najbolje dijelove
sebe, Tess. I uasno me boli to me iskljuuje iz toga.
Glas mu se gubi. Je li to uistinu sve to eli? Biti ukljuen? Ali
kako da mu kaem za Jakea i njegov uski krevet? Kako da mu kaem
da je Zoey bila ta koji mi je rekla da skoim, a da sam ja morala
posluati? Sljedea na redu je droga. A poslije droge ima jo sedam
stvari koje moram napraviti. Ako mu kaem, on e mi to oduzeti. Ne
elim provesti ostatak ivota skutrena pod dekom na kauu, s
glavom na Tatinu ramenu. Popis je jedina stvar koja me odrava na
ivotu.

TRINAEST

Mislila sam da je jutro, ali nije. Mislila sam da je kua ovako tiha
jer su svi ustali i otili van. No, tek je est sati, a ja sam zaglavila s
priguenim svjetlom zore.
Iz kuhinjskog ormaria uzimam vreicu grickalica od sira i palim
radio. Nekoliko je ljudi ostalo zatoeno u svojim autima preko noi
nakon lananog sudara na cesti M3. Nisu imali pristup sanitarijama,
a hranu i vodu dostavile su im hitne slube. Krkljanac. Svijet se
puni. Konzervativni zastupnik u parlamentu vara svoju enu. U
hotelu je naeno tijelo. To je kao da sluam crti. Iskljuujem radio i
iz hladnjaka uzimam okoladni sladoled. Od njega se osjeam
pomalo pijano i vrlo hladno. Uzimam kaput s vjealice i uljam se
kuhinjom oslukujui lie i sjene i mekani zvuk praine koja pada.
 63

To me malo ugrije.
Sedamnaest je minuta poslije est.
Moda e u vrtu biti neto drugaije - divlji bizoni, svemirski
brod, brda crvenih rua. Otvaram stranja vrata vrlo polako, molei
svijet da mi donese neto novo i iznenaujue. Ali sve je
zastraujue poznato - prazne gredice cvijea, mokra trava i niski
sivi oblaci.
Zoey aljem poruku s jednom jedinom rijei: DROGE!!
Ne odgovara. Kladim se da je kod Scotta, vrua i sretna u
njegovim rukama. Doli su me posjetiti u bolnicu, sjedili su zajedno
na jednom stolcu kao da su se u meuvremenu oenili, a ja sam to
propustila. Donijeli su mi ljive i baklju za No vjetica, sa tanda.
Pomaem Scottu na tandu, rekla mi je Zoey.
No, ja sam mislila samo o tome kako je kraj listopada doao brzo
i kako je usporava teina Scottove ruke na njezinu ramenu. Od tada
je prolo tjedan dana. Iako mi alje poruke svaki dan, ini se da vie
nije zainteresirana za moj popis.
Pretpostavljam da u bez nje samo stajati ovdje na stubi i gledati
oblake kako se nakupljaju i eksplodiraju. Niz kuhinjski e prozor
tei potoii vode i jo e se jedan dan poeti raspadati oko mene.
Je li to ivot? Je li to ita?
U susjednoj se kui vrata otvaraju pa zatvaraju. uje se teak
korak izama po blatu. Odlazim do ograde i zavirujem preko.
Evo me opet!
Adam stavlja ruku na srce kao da je zbog mene dobio srani
udar.
Isuse! Prepala si me!
Oprosti.
Nije odjeven za rad u vrtu. Nosi konu jaknu i traperice, a u ruci
dri motociklistiku kacigu.
Ide van?
 64

Aha.
Oboje gledamo u njegov motor. Dolje je kraj upe, vezan. Crveno-
srebrni. Izgleda kao da bi zapalio da ga oslobodi.
Dobar motor.
On kima. Upravo sam ga popravio.
to nije bilo u redu?
Pao je pa su mu se vilice iskrivile. Razumije se u motore?
Razmiljam o tome da slaem, ali to je la u kojoj bi me vrlo brzo
uhvatio. Ne ba. No, uvijek sam se htjela voziti na njima.
udno me pogleda. Zbog tog se pogleda upitam kako izgledam.
Juer sam izgledala kao narki jer se inilo da mi koa postaje uta.
Naveer sam stavila naunice u pokuaju da ponitim taj dojam, ali
jutros sam zaboravila provjeriti kako mi lice izgleda. Svata se
moglo dogoditi preko noi. Malo mi je neugodno kad me tako gleda.
Sluaj, kae on. Ima neto to bih ti vjerojatno trebao rei.
U glasu mu ujem nelagodu i znam to e to biti. elim ga
potedjeti muke.
U redu je, kaem. Moj je tata prava baba traara. Ovih me
dana ak i stranci gledaju sa saaljenjem.
Zbilja? Izgleda iznenaeno. Jednostavno te neko vrijeme
nisam vidio pa sam pitao tvog brata jesi li O. K. On mi je rekao.
Gledam u svoje noge, u travu ispred svojih nogu, u rupu izmeu
trave i dna ograde.
Mislio sam da ima dijabetes. Zna, kad si se onda onesvijestila.
Nisam znao.
Ne.
ao mi je. Mislim, bilo mi je jako ao kad mi je rekao.
Aha.
inilo mi se vanim rei ti da znam.
Hvala.
Nae rijei zvue jako glasno. Zauzimaju mi itavu glavu i sjede
 65

uzvraajui mi jekom.
Napokon kaem: Ljudi se obino malo izbezume kad doznaju,
kao da to ne mogu podnijeti. On kima, kao da zna. Ali nije da u
odapeti ove sekunde. Imam cijeli popis stvari koje moram napraviti
prije toga.
Nisam znala da u mu to rei. Iznenadilo me. Iznenadilo me i kad
se osmjehnuo.
Na primjer?
Sigurno mu neu rei za Jakea ili za skakanje u rijeku, Pa,
sljedea je droga.
Droga?
Aha, i to ne aspirin.
On se smije. Ne, nisam ni mislio.
Frendica e mi nabaviti E.
Ecstasy? Trebala bi uzeti gljive, bolje su.
Od njih halucinira, zar ne? Ne elim da me naganjaju kosturi.
Osjeat e se kao u snu, nije to kao trip.
To me ba i ne tjei jer smatram da moji snovi nisu kao snovi
drugih ljudi. Na kraju uvijek zavrim na nekim samotnim mjestima
s kojih se teko vratiti. Budim se edna i u vruici.
Mogu ti nabaviti ako hoe,kae.
Moe?
Danas ako hoe.
Danas?
Nita bolje od dananjosti.
Obeala sam frendici da neu nita raditi bez. nje.
On podigne obrvu. To je veliko obeanje..
Skreem pogled i gledam prema kui. Tata e se uskoro
probuditi i otii ravno do raunala. Cal e otii u kolu. Mogla bih
je nazvati, vidjeti moe li doi.
On zakopava jaknu. U redu
 66

Gdje e ih nabaviti?
Lagani smijeak uzdigne mu kutove usana. Jednog u te dana
provozati na motoru i pokazati ti. Krene unatrag niz puteljak, jo
uvijek se smijeei. Pogled mi je prikovan za njegove oi, blijedo
zelene pod ranim svjetlom.

ETRNAEST

Zoey, to misli, odakle ih nabavlja?

Ona iroko zijevne. Legoland? kae. Turbolima?
Zato si tako grozna?
Ona se okrene na krevetu i pogleda me. Zato to je dosadan i
ruan, a ti ima mene pa mi nije jasno zato te uope zanima. Nisi
ga trebala pitati za drogu. Rekla sam da u je ja nabaviti.
Ali u zadnje te vrijeme i nisam ba viala.
Koliko se ja sjeam, ti si leala u bolnici, a ja sam te
posjeivala!
A koliko se ja sjeam, bila sam ondje samo zato to si mi ti rekla
da skoim u rijeku!
Ona mi isplazi jezik pa se okreem prema prozoru. Adam se ve
odavno vratio doma, uao u kuu na pola sata, a zatim ponovo
izaao i poeo grabljati lie. Mislila sam da e ve pokucati na
vrata. Moda bismo mi trebale otii k njemu.
Zoey dolazi i staje kraj mene pa ga zajedno promatramo. Svaki
put kad natovari lie na take, zapue vjetar i razbaca listove po
travnjaku.
Zar nema nita pametnije za raditi?
Znala sam da e to misliti. Ona ba i nema strpljenja za bilo to
to mora ekati. Da posadi sjeme, svaki bi ga dan ponovo
iskopavala da vidi raste li.
Vrtlari.
 67

Upuuje mi ubojit pogled. Je li zaostao?

Ne!
Ne bi li trebao biti na faksu ili takvo to?
Mislim da se brine za svoju mamu.
Ona mi dobaci zavjereniki pogled. Svia ti se.
Ne svia.
Svia. Potajno si zaljubljena u njega. Zna stvari o njemu koje
nikada ne bi znala da ti nije stalo.
Odmahujem glavom, pokuavam je odvratiti s traga. Ona e sad
to jo razraditi, cijelu stvar uiniti veom nego to bi bila bez nje.
Stoji li svaki dan ovdje i pijunira ga?
Ne.
Kladim se da stoji. Pitat u ga svia li se i ti njemu.
Ne, Zoey!
Smije se i tri do vrata. Pitat u ga hoe li te oeniti!
Molim te, Zoey. Nemoj sve upropastiti.
Polako se vraa preko sobe odmahujui glavom. Tessa, mislila
sam da razumije pravila! Nikad ne putaj tipa u svoje srce - to je
kobno!
to je s tobom i Scottom?
To je drugaije.
Zato?
Ona se smijei. To je samo seks.
Ne, nije. Kad ste me posjetili u bolnici, nisi mogla skinuti pogled
s njegova lica.
Gluposti! Istina je.
Zoey je prije ivjela kao da je ljudska vrsta na rubu unitenja, kao
da nita nije vano. Ali kad je sa Scottom, postane sva mekana i
topla. Zar toga nije svjesna?
Gleda me tako ozbiljno da je zgrabim za lice i poljubim je jer
elim da se opet smije. Usne su joj meke i lijepo mirie. Pada mi na
 68

pamet da bih tako moda mogla usisati malo njezinih zdravih

bijelih krvnih stanica, ali odguruje me prije nego to uspijevam
isprobati svoju teoriju.
Zato si to napravila?
Jer e sve pokvariti. A sada idi pitati Adama je li nabavio
gljive.
Idi ti.
Smijem joj se. Idemo zajedno.
Ona si brie usta o rukav, izgleda zbunjeno. O. K., moe. I tako ti
je soba poela udno mirisati.

Kad nas Adam vidi da dolazimo preko travnjaka, odloi grablje i

krene prema ogradi, nama u susret. Malo mi se pone vrtjeti u glavi
kad nam se priblii. Vrt se ini svjetlijim nego prije.
Ovo je moja prijateljica Zoey.
On joj kimne.
ula sam puno dobrog o tebi! kae mu ona. A onda uzdahne,
zvuk zbog kojega se uini malom i bespomonom. Svi deki koje
sam ikad upoznala, mislili su da je Zoey prekrasna.
Ma nemoj?
O, da! Tessa cijelo vrijeme pria o tebi!
Pokuam je uutkati brzim udarcem, ali ona se izmie i zamahuje
kosom.
Jesi ih nabavio? pitam, elei mu skrenuti pozornost.
On posee u dep kaputa, vadi malu plastinu vreicu i daje mi
je. Unutra su male tamne gljive. Izgledaju nedovreno, tajno, kao da
nisu potpuno spremne za ovaj svijet.
Gdje si ih nabavio?
Ubrao sam ih.
Zoey mi otima vreicu i podie je. Kako moemo znati da su
dobre? Moda su otrovne muhare!
 69

Nisu, kae on. Nisu ni ludare ni zelene pupavke.

Ona se mrti, vraa mu vreicu. Ne elimo gubiti vrijeme na to.
Bolje nam je s ecstasyjem.
Uzmite oboje, kae joj. Njih sad, a E neki drugi dan.
Ona se okrene prema meni. to ti misli?
Mislim da bismo ih trebale uzeti.
No, s druge strane, ja nemam to izgubiti.
Adam se nasmije. Dobro, kae, Doite do mene pa u ih
staviti u aj.

***

Njegova je kuhinja tako ista da izgleda kao da je iz prodajnog

salona; ak nema ni sua koje se sui iznad sudopera. udno kako
je sve obrnuto od nae kue. Ne samo soba koja je zrcalni odraz
nae nego i urednost i tiina.
Adam mi izvue stolac i ja sjednem za stol.
Je l ti mama doma? pitam.
Spava.
Nije joj dobro?
Dobro je.
Odlazi do kuhala za vodu i ukljuuje ga, uzima alice iz ormaria
i stavlja ih pokraj ajnika.
Zoey pravi face njemu iza lea, a onda mi se nasmije dok skida
kaput.
Ova je kua ista kao tvoja, kae. Samo naopake.
Sjedni, kaem joj.
Ona uzima gljive sa stola, otvara vreicu i pomirie ih. Fuj! Jesi
siguran da su dobre?
Adam joj ih uzima i nosi ih do ajnika. Istrese cijelu vreicu pa ih
prelije kipuom vodom. Ona ga slijedi i viri mu preko ramena da
vidi to radi.
 70

To ne izgleda dovoljno. Zna li ti uope to radi?

Ja ih neu uzeti, kae joj. Otii emo negdje kad ponu
djelovati. Pazit u na vas.
Zoey koluta oima prema meni kao da je to najjadnija stvar koju
je ikad ula.
Nije mi ovo prvi put da se drogiram, govori mu. Sigurna sam
da ne trebamo dadilju.
Gledam njegova lea dok mijea aj. Zveckanje lice podsjea me
na vrijeme za odlazak u krevet, kad Tata uvijek spravlja kakao za
mene i Cala; i on mijea jednako temeljito.
Ne smije nam se smijati ako napravimo neto glupo, kaem.
Osmjehuje mi se preko ramena. Neete.
Moda hoemo, kae Zoey, Ne zna ti nas. Moda potpuno
poludimo. Tessa je sposobna za sve sad kad ima svoj popis.
Ma da?
Zaepi, Zoey! kaem joj.
Ona sjeda natrag za stol. Ups, kae, iako uope ne izgleda kao
da joj je ao.
Adam donosi alice i stavlja ih ispred nas. Obavijene su parom i
odvratno smrde - na karton i mokre koprive.
Zoey se naginje i njuka svoju alicu. Izgleda kao sok od
peenja!
On sjeda do nas. U redu je. Vjerujte mi. Stavio sam tapi cimeta
da ga malo zasladi.
Ta izjava opet izaziva Zoeyino kolutanje oima.
Otpija oprezno, pravi grimasu.
Popij sve, kae Adam. to prije popije, to e te prije lupiti.
Ne znam to e se sad dogoditi, ali on posjeduje neki mir koji je
zarazan. Njegov je glas jedina jasna stvar. Popij ga, kae. I zato mi
sjedimo u njegovoj kuhinji i pijemo smei napoj, a on nas gleda.
Zoey si je zaepila nos i pije velikim gadljivim gutljajima. Meni je
 71

zapravo svejedno to jedem ili pijem jer mi vie nita nema dobar
okus.
Neko vrijeme sjedimo, priamo o glupostima. Ne mogu se ba
usredotoiti. Stalno ekam da se neto dogodi, da se neto
promijeni. Adam nam objanjava da te gljive moemo prepoznati
po iljatim kapicama i poput vretena tankim stabljikama. Kae da
rastu u nakupinama, ali samo u kasno ljeto i u jesen. Kae nam da
su legalne, da ih u odreenim duanima moe kupiti suene. Onda
nam, zato to se jo nita ne dogaa, svima napravi alicu obinog
aja. Ja svoj zapravo ne elim, samo omatam ruke oko alice da se
ugrijem. U ovoj se kuhinji sve ini vrlo hladno, hladnije nego vani.
Razmiljam o tome da pitam Zoey da mi ode doma po kaput, ali kad
joj to pokuam rei, grlo mi se stegne kao da me neke male ruke
dave iznutra.
Je li normalno da te boli vrat?
Adam odmahuje glavom.
Kao da mi se dunik stee.
Prestat e. Ali licem mu prijee sjena straha.
Zoey ga bijesno gleda. Jesi nam dao previe?
Ne! Bit e dobro - samo treba malo zraka.
Ali u glas mu se uvukla sumnja. Sigurno misli isto to i ja - da sam
ja drugaija, da moje tijelo drugaije reagira, da je ovo moda bila
pogreka.
Ajde, idemo van.
Ustajem i on me vodi niz hodnik do ulaznih vrata.
ekaj na ulazu - donijet u ti kaputi!
Prednji je dio kue u sjeni. Stojim na pragu i pokuavam duboko
disati, pokuavam ne paniariti. Odavde puteljak vodi do prednjeg
prilaza i auta Adamove mame. S obje strane puteljka je trava. Zbog
nekog se razloga trava danas ini drugaijom. Nije stvar samo u
boji, nego i u njezinoj kratkoi, ekinjavoj kao obrijana glava. Dok je
 72

gledam, postaje mi sve jasnije da su prag i puteljak sigurna mjesta,

ali da je trava zlonamjerna.
Pridravam se za alku na vratima, kako bih bila sigurna da se
neu poskliznuti. Dok je stiem,primjeujem da ulazna vrata imajz
rupu koja izgleda kao oko. Sve spirale i vorovi u drvu vode do te
rupe pa se im kao da vrata klize u sebe, skupljaju se i ponovo
vraaju na mjesto. Dugo promatram taj spori, suptilni pokret.
Zatim prislanjam oko na rupu, ali tamo unutra je oblano pa se
vraam u hodnik,zatvaram vrata i gledam kroz rupu u drugom
smjeru.
Odavdije je svijet potpuno drugaiji, a prilaz kui izduen u nit.
Kako tvoje grlo? pita Adam kad se ponovo pojavi u hodniku
nosei mi jaknu.
Jesi li ikada gledao kroz ovo?
Zjenice su ti goleme! kae. Moramo odmah van. Obuci jaknu.
To je parka s krznom oko kapuljae. Adam me zakopa. Osjeam
se kao mali Eskim.
Gdje ti je prijateljica?
Na trenutak uope ne znam o kome pria; onda se sjetim Zoey i
srce mi preplavi toplina.
Zoey! Zoey! zovem. Doi vidjeti ovo.
Ona se smije dok dolazi niz hodnik, a oi, su joj duboke i tamne
kao zimi.
Tvoje oi! kaem.
Ona me gleda u udu. I tvoje!
Zurimo jedna u drugu dok nam se nosovi ne dotaknu.
U kuhinji je tepih, ape mi, koji u sebi ima cijeli svijet..
I vrata isto. Stvari mijenjaju oblik ako gleda kroz njih.
Pardon, kae Adam. Ne elim kvariti trenutak, ali eli li se itko
provozati?
Iz epa, vadi kljueve automobila i pokazuje nam ih.
 73

Nevjerojatni su.
Lagano odmie Zoey od vrata i izlazimo, Zatim uperi kljueve u
auto koji ga prepozna i zvuno mu odgovori. Ja oprezno silazim
niza stubu i hodam po puteljku. Upozoravam Zoey da uini, isto, ali
ona me ne uje, ve plee po travi. ini se da joj nije niste, tako da
za nju moda vrijede drugaija pravila.
Sjedam na prednje sjedalo kraj Adama; Zoey sjeda otraga.
ekamo minutu, a onda Adam pita: I, kako vam se ini?.
Ali ja mu ne namjeravam odgovoriti na to pitanje.
Primjeujem kako je oprezan dok posee za volanom, kao da
mami neku rijetku ivotinju da mu jede iz ruke.
Kae: Volim ovaj auto.
Znam to misli. Osjeam se kao da sjedimo unutar nekoga
skupog sata.
Pripadao je mom tati. Mama ne eli da ga vozim.
Moda bismo onda trebali ostati ovdje! vie Zoey otraga. Ne
bi li to bilo zabavno?
Adam se okrene da je pogleda. Govori vrlo polako. Odvest u
vas negdje, kae, Samo kaem da ona nee biti sretna zbog toga.
Zoey se baca na stranje sjedalo i trese glavom prema stropu kao
da ne moe vjerovati.
Pazi s tim cipelama! vie on.
Ona se brzo uspravlja i pokazuje mu prst.
Pogledaj se! kae mu. Izgleda kao pas koji se sprema posrati
negdje gdje ne smije!
Zaepi! Uzvraa joj, to me potpuno okira jer nisam znala da u
sebi ima taj glas.
Zoey tone natrag u sjedalo, dalje od njega. ovjee, samo vozi taj
auto, mrmlja.
Nisam ni primijetila kad je upalio motor. Ovdje unutra je tako
tiho i skupo da se uope ne uje. Ali dok klizimo niz prilaz i kroz
 74

vrata, kue i vrtovi u naoj ulici teku pokraj nas, i ja sam sretna.
Ovaj e mi izlet otvoriti svakakva vrata. Tata kae da glazbenici piu
svoje najbolje stvari kad su na neemu. Otkrit u neto
nevjerojatno. Znam da hou. I donijet u to natrag sa sobom. Kao
Sveti gral.
Otvaram prozor i izvlaim se van; i ruke, i cijeli gornji dio tijela
klatari se. Zoey otraga radi isto. Zrak juri prema meni. Osjeam se
tako budnom. Primjeujem stvari koje nikada prije nisam vidjela,
moji prsti skiciraju tue ivote - zgodna cura koja svog deka gleda
s toliko oekivanja. ovjek na autobusnoj stanici koji se ee po
kosi, ostavlja dijelove sebe svuda po ovoj zemlji, a svaka pahulja
koe svjetluca dok pada na tlo. Dijete koje plae zbog njega, jer je
shvatilo kratkou i beznadnost svega ovoga.
Vidi, Zoey, kaem.
Pokazujem na kuu s otvorenim vratima, bljesak hodnika, majka
koja ljubi svoju ker. Djevojica koja oklijeva na izlazu. Poznajem te,
mislim ja. Ne boj se.
Zoey se gotovo potpuno izvukla iz auta i podigla na krov. Stopala
su joj na stranjem sjedalu, a lice kraj mog prozora. Izgleda kao
sirena na pramcu broda.
Vraaj se u vraji auto! vie Adam. I skidaj noge s vrajeg
sjedala!
Ona utone natrag u auto, vritei od smijeha.
Ovaj dio ceste zovu kilometar kradljivaca. Tata nam uvijek ita
o tome iz lokalnih novina. To je mjesto nasuminog nasilja,
siromatva i oaja. Ali, dok ubrzavamo a tui ivoti ibaju kraj nas,
ja vidim koliko su ti ljudi lijepi. Ja u umrijeti prva, to znam, ali svi
e mi se oni pridruiti, jedan po jedan.
Biramo preac kroz stranje uliice. Plan je da odemo do ume,
kae Adam. Tamo je kafi i park i tamo nas nitko nee poznavati.
Tamo moete ludovati i ostati anonimne, kae. A nije ni jako
 75

daleko pa se moemo vratiti na vrijeme za aj.

Jesi ti lud? vie Zoey otraga. Zvui kao Majka Tereza! Hou
da svi znaju da sam nadrogirana i neu nikakav prokleti aj!
Ponovo se izvlai kroz prozor, alje poljupce svakom
nepoznatom prolazniku. Izgleda kao odbjegla Matovilka, kosa joj
vijori na vjetru. Ali onda Adam iznenada nagazi na konicu i
Zoeyina glava uz tresak udara u okvir prozora.
Isuse! vie ona. To si namjerno napravio!
Pada na sjedalo, trlja si glavu i tiho kuka.
Oprosti, kae Adam. Treba nam benzina.
Drkadijo, kae mu.
On izlazi iz auta i odlazi do crpke. ini se da je Zoey naglo
zaspala, zavaljena u sjedalo s palcem u ustima. Moda ima potres
mozga.
Jesi O. K.? pitam.
On hoe tebe! sike ona. Pokuava me se rijeiti kako bi te
mogao imati samo za sebe. Ne smije mu to dopustiti!
Mislim da to nije istina.
Kao da bi ti primijetila da jest!
Gurne palac natrag u usta i okrene glavu od mene. Ostavljam je
na miru, izlazim iz auta i odlazim porazgovarati s ovjekom na
alteru. Lice mu je izbrazdano oiljcima koji mu poput srebrne
rijeke teku od kose preko cijelog ela do hrpta nosa. Slii na moga
pokojnog ujaka Billa.
On se naginje preko svoga malog stola. Broj? pita.
Osam.
Izgleda zbunjeno. Ne, nije osam.
O. K., bit u tri.
Gdje vam je auto?
Tamo.
Jaguar?
 76

Ne znam.
Ne znate?
Ne znam mu ime.
Isuse Kriste!
Teina njegova gnjeva iskrivljuje staklo koje se nalazi izmeu
nas. Ja uzmiem od iste zapanjenosti i strahopotovanja.
Mislim da je on arobnjak, kaem Adamu kad mi prie otraga i
stavi mi ruku na rame.
Mislim da si u pravu, ape mi. Najbolje bi bilo da se vrati u
auto.
Poslije se budim u umi. Auto je stao, a Adama nema. Zoey spava,
kao dijete rairena preko stranjeg sjedala. S druge strane prozora
svjetlo koje se filtrira kroz drvee tanko je i sablasno poput duha.
Ne mogu razabrati je li dan ili no. Osjeam se vrlo spokojno dok
otvaram vrata i iskoraujem.
Svuda uokolo su stabla, razliite vrste, bjelogorica i crnogorica.
Tako je hladno da sam sigurna da smo u kotskoj.
Malo hodam okolo, dodirujem koru, pozdravljam lie. Shvaam
da sam gladna, zbilja, opasno gladna. Ako se pojavi medvjed, oborit
u ga na zemlju i odgristi mu glavu. Moda bih trebala zapaliti
vatru. Postavit u zamke i iskopati rupe, i sljedea ivotinja koja
naie zavrit e na ranju. Napravit u zaklon od prua i lia i
ivjeti ovdje zauvijek. Ovdje nema mikrovalki ni pesticida. Nema
fluorescentnih pidama ni satova koji svijetle u mraku. Nema
televizije ni iega plastinog. Nema laka ni boje za kosu, ni cigareta.
Petrokemijska tvornica je daleko. U ovoj sam umi sigurna. Tiho se
smijem sama sebi. Ne mogu vjerovati da se toga nisam sjetila prije.
To je ta tajna po koju sam dola.
Onda ugledam Adama. ini se manjim i neoekivano dalekim.
Otkrila sam neto! viem.
to to radi? Glas mu je sitan i savren.
 77

Ne odgovaram mu jer je to oito i jer ne elim da ispadne glup.

Zbog kojeg bih drugog razloga bili ovdje i sakupljali granice, lie i
ostalo?
Spusti se dolje! vie on.
Ali drvo je omotalo svoje ruke oko mene i moli me da ne siem.
Pokuavam to objasniti Adamu, ali nisam sigurna da me uje. On
skida kaput. Poinje se penjati.
Mora se spustiti! vie. Izgleda vrlo pobono dok se penje kroz
grane, sve vie i vie, kao slatki redovnik koji me doao spasiti.
Tvoj tata e me ubiti ako neto slomi. Molim te, Tessa, sii odmah
dolje.
Blizu je, lice mu je svedeno samo na svjetlo iza njegovih oiju.
Saginjem se da liznem hladnou s njega. Koa mu je slana.
Molim te, kae.
To uope ne boli. Zajedno jedrimo prema dolje, hvatajui velike
naramke zraka. Na dnu sjedimo u gnijezdu od lia i Adam me dri
kao da sam dijete.
to si to radila? pita. Kog si vraga radila tamo gore?
Skupljala materijal za sklonite.
Mislim da je tvoja prijateljica bila u pravu. Zbilja vam nisam
smio dati tako mnogo.
Ali nije mi dao nita. Osim svojeg imena i zemlje pod svojim
noktima. Zapravo ga i ne poznajem. Pitam se trebam li mu povjeriti
svoju tajnu.
Neto u ti rei, kaem mu. A ti mora obeati da nee
nikome rei. O. K.?
Kima, iako ne izgleda sigurno. Sjedam uspravno kraj njega i
najprije se uvjerim da me gleda. Po njemu plamte boje i svjetla.
Tako je blistav da mu mogu vidjeti kosti i svijet iza njegovih oiju.
Nisam vie bolesna. Toliko sam uzbuena da mi je teko
govoriti. Moram ostati ovdje u ovoj umi. Moram se drati dalje od
 78

modernog svijeta i svih njegovih naprava i onda neu biti bolesna.

Moe ostati sa mnom ako hoe. Pravit emo stvari, sklonita i
zamke, Uzgajat emo povre.
Adamove su oi pune suza. Gledati ga kako plae jest kao da me
netko povukao s vrha planine.
Tessa, kae on.
Iznad njegova ramena nalazi se rupa u nebu kroz koju prodire
statiko zujanje satelita. Od toga mi zubi drhte. Onda nestaje, iza
sebe ostavlja samo prazninu koja zjapi.
Stavljam mu prst na usta. Ne, kaem mu. Nemoj nita rei.

PETNAEST

Na Internetu sam, kae Tata pokazujui na svoj laptop. eli li

moda nervozno koraati gore-dolje negdje drugdje?
Svjetlo raunala treperi u njegovim naoalama. Sjedam na stolac
nasuprot njemu.
I to me ivcira, kae ne diui pogled.
To to ja sjedim ovdje?
Ne.
To to lupkam po stolu?
Sluaj, kae on, jedan je doktor razvio sustav koji se zove
disanje kostiju. Jesi ula za to?
Ne.
Mora zamisliti da ti je dah neka topla boja, a onda udahnuti
kroz lijevo stopalo, uz nogu do boka pa istim putem natrag. Ponovi
to sedam puta pa isto desnom nogom. Hoe probati?
Ne.
Skida naoale i gleda me. Kia je prestala. Zato ne uzme deku i
sjedne u vrt? Javit u ti kad sestra doe.
 79

Ne elim.
On uzdahne, ponovo stavlja naoale i vraa se laptopu. Mrzim ga.
Znam da me gleda dok odlazim. ujem njegov tihi uzdah olakanja.
Vrata svih spavaih soba zatvorena su pa je hodnik mraan.
Penjem se po stubama na sve etiri, sjednem na vrh i gledam dolje.
Mrak se mie. Moda poinjem nazirati stvari koje drugi ljudi ne
vide. Primjerice, atome. Sputam se dolje na dupetu i ponovo
puzim gore, uivajui u osjeaju tepiha pod svojim koljenima. Ima
trinaest stuba. Svaki put kad ih izbrojim, ispadne isto.
Sklupam se u podnoju stubita. To je mjesto gdje maka sjedi
kad hoe da se ljudi spotaknu preko nje. Uvijek sam htjela biti
maka. Topla i pripitomljena kad to eli, divlja kad ne.
Netko zvoni na vratima. Ja se jo vre sklupam.
Tata izlazi na hodnik. Tessa! kae. Za ime Boje!
Dananja je sestra nova. Nosi kariranu suknju i velika je kao
brod. Tata izgleda razoarano.
Ovo je Tessa, kae i pokazuje na mene koja leim na tepihu.
Sestra izgleda okirano. Je li pala?
Ne, odbija napustiti kuu ve dva tjedna i od toga ludi.
Ona prilazi blie i gleda dolje prema meni. Grudi su joj goleme i
lelujave dok prua ruku da mi pomogne da se dignem. Ima ruku
veliine teniskog reketa. Ja sam Philippa, kae, kao da to neto
objanjava.
Vodi me u dnevnu sobu i pomae mi da sjednem, sputa se ravno
preda me.
I, kae, danas ba i nisi dobro?
Bi li ti bila?
Tata mi dobaci pogled upozorenja. Meni je svejedno.
Ima potekoa s disanjem ili munine?
Uzimam sredstva protiv povraanja. Jesi li uope proitala moj
karton?
 80

Ispriavam se, kae Tata, Malo je boli noga u zadnje vrijeme,

nita drugo. Sestra koja ju je pregledala proli tjedan, rekla je da je
dobro, Sian, mislim da se zvala - ona zna reim lijeenja.
Frkem nosom. Jako je leeran dok to pria, ali mene ne moe
zavarati. Zadnji put kad je Sian bila ovdje, ponudio joj je juhu i
napravio idiota od sebe.
Pokuavamo osigurati kontinuitet, kae Phillppa, ali to nije
uvijek mogue. Okree se prema meni, ignorirajui Tatu i njegov
jadni ljubavni ivot.
Tessa, ima dosta modrica na rukama.
Penjala sam se na. drvo.
To upuuje na to da ima niske trombocite. Ima li ovaj tjedan u
planu kakve vee aktivnosti
Ne trebam transfuziju!
Svejedno emo ti testirati krv da budemo sigurni.
Tata joj ponudi kavu, ali ona odbija. Sian bi prihvatila.
Moj tata nije ovome dorastao, kaem Philippi kad on nadureno
ode u kuhinju, Sve radi krivo.
Ona mi pomae da skinem majicu. A kako se ti osjea zbog
toga?
To mi je smijeno.
Iz svoje medicinske torbe uzima gazu i antiseptini sprej, navlai
sterilne rukavice i pridrava mi ruku tako da moe oistiti oko
porta.2 Obje ekamo da se osui.
Ima deka? pitam je.
Imam mua.
Kako se zove?
Andy.
Izgleda kao da joj je neugodno izgovoriti njegovo ime naglas. Ja
stalno upoznajem nove ljude i oni se nikad ne predstave kako
2Centralni venski kateter - potkoni prikljuak ili posudica, kirurki ugraena pod kou, kroz koju se moe vaditi krv i
primjenjivati kemo- terapija (op. prev.)
 81

treba. Ali zato hoe znati sve o meni.

Vjeruje li u Boga? pitam.
Ona se naslanja na stolac i mrti. Kakvo je to pitanje!
Vjeruje li?
Pa, pretpostavljam da bih voljela vjerovati.
A raj? Vjeruje u to?
Trga sterilnu iglu iz omota. Mislim da raj dobro zvui.
To ne znai da postoji.
Strogo me gleda. Onda se nadajmo da postoji.
Ja mislim da je sve to jedna velika la. Kad si mrtav, mrtav si.
Sad je ve poinjem uzrujavati: izgleda uznemireno. A to se
dogaa sa svim tim duhom i energijom?
Pretvara se u nita.
Zna, kae ona, postoje grupe za podrku, mjesta gdje moe
upoznati mlade ljude koji su u istoj situaciji kao i ti.
Nitko nije u istoj situaciji kao ja.
Tako se osjea?
Tako i jest.
Diem ruku da mi moe izvaditi krv kroz port. Ja sam napola
robot, s plastikom i metalom usaenim pod kou. Vadi mi krv u
pricu i baca je. To je takvo rasipanje, ta prva prica upropatena
zbog fizioloke otopine. Tijekom godina, sestre su sigurno bacile
dovoljno moje krvi da bi se njome moglo napuniti cijelo tijelo. Ona
puni drugu pricu, prebacuje je u staklenku i plavom tintom
navrlja moje ime na etiketu.
Gotova si, kae. Nazvat u za nekih sat vremena da vam javim
rezultate. Treba li jo neto prije nego to odem?
Ne.
Ima dovoljno lijekova? Hoe da skoim do lijenika ope
prakse i pokupim neke recepte?
Ne trebam nita.
 82

Ona se izvue iz stolca i gleda me vrlo ozbiljno.

Na dom zdravlja nudi razne vrste podrke za koje moda ne
zna, Tessa. Moemo ti pomoi da se vrati u kolu, na primjer,
barem samo na neka predavanja, barem na samo nekoliko tjedana.
Moda bi vrijedilo o tome razmisliti, da pokua normalizirati svoju
situaciju.
Smijem joj se u lice. Bi li ti ila u kolu da si na mome mjestu?
Moda bih bila usamljena da sam cijeli dan sama doma.
Nisam sama.
Ne, kae ona. Ali tvoj tata to teko podnosi.
Ona je krava. Ne bi smjela govoriti takve stvari. Zabuljim se u
nju. Shvatila je poruku.
Dovienja, Tessa. Svratit u malo u kuhinju da popriam s
tvojim tatom, a onda idem.
Usprkos tome to je ve debela, Tata joj nudi voni kola i kavu, a
ona prihvaa! Jedina stvar koju bismo trebali nuditi gostima jesu
plastine vreice da ih omotaju oko cipela. Trebali bismo imati
golemi znak X na vratima.
Kradem pljugu iz Tatine jakne, odlazim gore i naginjem se kroz
Calov prozor. elim vidjeti ulicu. Nazire se kroz drvee. Prolazi
jedan auto. Pa drugi. Pa ovjek.
Otpuhujem dim u zrak. Svaki put kad udahnem, ujem kako mi
plua pucketaju. Moda imam tuberkulozu. Nadam se da imam. Svi
su najbolji pjesnici imali tuberkulozu; to je znak osjeajnosti. Rak je
samo poniavajui.
Philippa izlazi kroz prednja vrata i stoji na pragu. Otresam pepeo
na njezinu kosu, ali ona to ne primjeuje, samo kae dovienja tim
svojim dubokim glasom i odgega se niz puteljak.
Sjedam na Calov krevet. Tata e svaki as doi gore. Dok ekam,
uzimam kemijsku olovku i na tapetu iznad Calova kreveta piem:
padobrani, kokteli, kamenje, lizalice, vjedra, zebre, upe, cigarete,
 83

hladna voda iz pipe. Onda si pomiriem pazuha, kou na ruci, prste.

Zagladim si kosu natrag, naprijed, kao da je tepih.
Tati se ne uri. Ja krenem u etnju po sobi. Ispred ogledala si
iupam jednu dlaku. Narasla je mnogo tamnija nego to je bila i
udno kovrava, kao stidna dlaka. Pregledam je, putam da padne.
Svia mi se to si mogu dopustiti da jednu prepustim tepihu.
Na Calovu zidu visi karta svijeta. Oceani i pustinje. Na stropu je
objesio Sunev sustav. Legnem na njegov krevet da ga bolje vidim.
Ispod njega se osjeam majuno.
Doslovce nakon pet minuta otvaram oi i odlazim dolje vidjeti
zato se Tata zadrao. Ve je zbrisao, ostavio je neku glupu poruku
kraj laptopa.
Zovem ga na mobitel. Gdje si?
Spavala si, Tess.
Ali gdje si?
Samo sam izaao na kratku kavu. U parku sam.
Parku? Zato si iao u park? Imamo kavu i doma.
Tess! Molim te, samo mi treba malo prostora. Upali televizor
ako si usamljena. Brzo se vraam.
Neka ena priprema pohanu piletinu. Tri mukarca pritiu
zujalicu dok se natjeu za pedeset tisua funta. Dva se glumca
svaaju oko mrtve make, jedan od njih ali se da bi je nadjenuo.
Sjedim pogrbljena. Nijema. Zaprepatena injenicom koliko je
televizija sranje, koliko malo svi mi imamo za rei.
aljem poruku Zoey. Dl SI? Ona odgovara da je na faksu, ali to je
la jer petkom nema predavanja.
Da bar imam Adamov broj mobitela. Napisala bih mu: SI UMRO?
Trebao bi biti vani i kopati po gnojivu, tresetitu i trulom povru.
Potraila sam mjesec studeni u Tatinoj Velikoj knjizi vrtlarstva
Readers Digesta koja kae da je ovo savreno vrijeme za
pripremanje tla. Takoer bi trebao razmiljati o tome da posadi
 84

grm ljenjaka jer je on zgodan dodatak svakom vrtu. Mislim da bi

obian ljenjak bio najbolji. Daje velike plodove u obliku srca.
No, on ve danima nije bio vani.
A obeao mi je vonju motorom.

ESNAEST

Runiji je nego to se sjeam, Kao da ga je moje sjeanje

proljepalo. Ne znam zato je tako. Razmiljam o tome kako bi me
Zoey ismijala da zna da sam dola kucati na njegova vrata, I zbog te
joj pomisli poelim nikada ne rei Ona kae da je od runih ljudi
boli glava.
Izbjegava me, kaem mu.
Na sekundu izgleda iznenaeno, ali dosta brzo to prikrije. Bio
sam u guvi.
Ma je li?
Aha.
Znai, to nije zato to misli da sam zarazna? Veina se ljudi na
kraju pone ponaati kao da ih mogu zaraziti rakom, ili kao da ga
zbog neega zasluujem.
Izgleda uznemireno, Ne, ne! Ne mislim to!
Dobro. Onda, .kad se idemo voziti na .tvome motoru?!
On se uzvrpolji i postane mu neugodno. Zapravo imam samo
dozvolu za mlade vozae. Ne bih smio voziti putnike.
Mogu se sjetiti milijun razloga zato bi vonja Adamovim
motorom mogla biti loa ideja. Jer se moemo slupati. Jer moda
nee biti tako dobro kao to sam se nadala. Jer, to u rei Zoey? Jer
to elim napraviti vie od svega. Ali neu dopustiti da vozaka za
mlade vozae bude jedan od njih.
Ima kacigu vika? pitam ga.
 85

Ponovo taj lagani osmijeh. Volim taj osmijeh! Jesam li maloprije

pomislila da je ruan? Ne, njegovo je lice preobraeno.
U upi. Imam i vika jaknu.
Ne mogu se sprijeiti da mu ne uzvratim osmijehom. Osjeam se
hrabro i sigurno. Ajde onda. Prije nego to padne kia.
On zatvara vrata iza sebe. Nee padati.
Zaobilazimo kuu i uzimamo stvari iz upe. Ali upravo dok mi
pomae zakopati jaknu, upravo kad mi govori da njegov motor
dosee brzinu od sto pedeset kilometara na sat i da e vjetar biti
hladan, otvaraju se stranja vrata i u vrt izlazi jedna ena. Obuena
je u kunu haljinu i papue.
Adam kae: Vrati se unutra, mama, prehladit e se.
Ali ona nastavlja hodati puteljkom prema nama. Ima najtunije
lice koje sam ikad vidjela, kao da se jednom utopila pa je plima na
njoj ostavila svoj trag.
Kamo ide? pita ga, a mene i ne pogleda. Nisi mi rekao da e
nekamo ii.
Neu dugo.
Smijean mali zvuk pobjegne joj iz dubine grla. Adam naglo
digne pogled. Nemoj, mama, kae. Idi se okupati i obui. Vratit
u se prije nego to primijeti da me nema.
Ona bespomono kimne, pone hodati prema kui, a onda
zastane kao da se neega sjetila pa se okrene i prvi put pogleda u
mene, stranca u njezinu vrtu.
Tko si ti? pita.
ivim vrata do. Dola sam vidjeti Adama.
Tuga u njezinim oima postaje jo dublja. Da, to sam i mislila.
Adam odlazi do nje i njeno je hvata za lakat, Hajde, kae,
Trebala bi se vratiti unutra.
Ona mu doputa da joj pomogne uz puteljak i da je odvede do
stranjih vrata. Zakorai na prag, a onda se okrene i ponovo me
 86

pogleda. Ne kae nita, kao ni ja. Samo se gledamo, a onda ona kroz
vrata ue u svoju kuhinju. Pitam se to se zatim dogaa, to govore
jedno drugom.
Je li dobro? pitam Adama kad se ponovo vrati u vrt.
Idemo odavde, kae.
Nije kao to sam zamiljala, nije kao kad se biciklom brzo sputa
nizbrdo, ak ni kao kad na autocesti gurne glavu kroz prozor.
Elementarnije je, kao kad si na plai zimi, a vjetar urlie s mora.
Kacige imaju plastine vizire. Ja sam svoj spustila, ali Adam. ga je
podignuo; napravio je to itekako namjerno.
Rekao je: Volim osjetiti vjetar u oima.
Rekao mi je da se naginjem u zavojima. Rekao mi je da, s obzirom
na to da mi je ovo prvi put, nee ii punom brzinom. Ali to moe
znaiti bilo to. ak bismo se i s pola brzine mogli odvojiti od
zemlje. Mogli bismo letjeti.
Iza sebe ostavljamo ulice i ulinu rasvjetu i kue. Ostavljamo
duane i industrijski kompleks i pilanu i prelazimo tu neku granicu
do koje stvari pripadaju gradu i razumljive su. Pojavljuje se drvee,
polja, prostranstva. Krijem se iza krivulje njegovih lea, zatvaram
oi i pitam se kamo me vodi. Zamiljam konje u motoru, njihove
leprave grive, vreo dah, nosnice koje se ire dok galopiraju.
Jednom sam ula priu o nimfi koju je ugrabio neki bog i svojim je
bojnim kolima odveo na neko mrano i opasno mjesto.
Mjesto na kojem se zaustavljamo nije ono to sam oekivala;
blatno parkiralite pokraj autoceste s dva velika kamiona, nekoliko
automobila i tand s hot dogovima.
Adam gasi motor, udarcem noge sputa nogar i skida kacigu.
Ti mora sii prva, kae.
Kimnem, nisam sigurna da mogu govoriti, dah mi je ostao negdje
iza na cesti. Koljena mi se tresu i potreban je velik napor da
prebacim nogu preko motora i stanem na noge. Tlo se ini vrlo
 87

mirno, nepokretno. Jedan mi voza kamiona namigne iz svoje

kabine. U jednoj ruci dri alicu aja iz koje se pari. Preko puta, na
tandu s hot dogovima, djevojka s kosom zavezanom u rep preko
pulta dodaje vreicu ipsa ovjeku sa psom. Ja sam drugaija od svih
njih. To je kao da smo doletjeli dovde i svi su drugi potpuno obini.
Adam kae: Ovo nije to mjesto. Ajmo uzeti neto za jelo, onda u
ti pokazati.
ini se da razumije da jo nisam sposobna govoriti pa i ne eka
odgovor. Polako hodam iza njega, sluam ga kako naruuje dva hot
doga s lukom. Kako je znao da je to moja ideja savrenog ruka?
Stojimo i jedemo. Dijelimo jednu colu. Nevjerojatno je da smo
ovdje, da mi se svijet otvorio sa sjedala motora, da je nebo izgledalo
poput svile, da sam vidjela kako dolazi popodne, ni bijelo ni sivo ni
potpuno srebrno, ve kombinacija svega toga. Naposljetku, nakon
to sam bacila omot hot doga u smee i popila colu, Adam pita:
Spremna?
I slijedim ga kroz vrata iza tanda s hot dogovima, preko jarka i u
rijetku malu umu. Blatni put probija se kroz umicu i otvara se u
prostranstvo. Nisam shvatila da smo tako visoko. Nevjerojatno je,
dolje je cijeli grad, kao da ga je netko prostro pred nae noge, a mi s
visine gledamo dolje u sve to.
Opa! kaem. Nisam znala da ovaj vidik postoji.
Aha.
Sjedimo zajedno na klupi, koljena nam se gotovo dodiruju. Tlo je
tvrdo pod mojim nogama. Zrak je hladan, mirie na mraz koji se
ipak nije uspio stvoriti, na zimu koja dolazi.
Ovdje dolazim kad hou pobjei od svega, kae on. Ovdje sam
ubrao gljive.
Vadi svoju limenku s duhanom, otvara je, stavlja duhan u rizlu i
smota si cigaretu. Nokti su mu prljavi i zadrhtim od pomisli da me
 88

te ruke diraju.
Evo, kae. Ovo e te ugrijati.
Dodaje mi cigaretu i ja je prouavam dok si on mota drugu.
Izgleda kao blijed, tanak prst. Nudi mi vatre. Dugo nita ne
govorimo, samo otpuhujemo dim dolje prema gradu.
On kae: Tamo bi se dolje moglo dogaati bilo to, ali mi za to
jednostavno ne bismo znali.
Znam to misli. U svim bi tim malim kuama mogao izbiti kaos,
svaiji bi snovi mogli biti u neredu. Ali ovdje gore je mimo. isto.
ao mi je zbog onog prije s mojom mamom, kae. Ona zna biti
teka.
Je li bolesna?
Ne ba.
to joj je onda?
On uzdahne, rukom proe kroz kosu. Moj je tata poginuo u
prometnoj nesrei prije osamnaest mjeseci.
Baca svoju cigaretu preko trave i oboje promatramo njezin
naranasti sjaj. ini se da su prole minute prije nego to se ugasila.
eli razgovarati o tome?
Slijee ramenima. Nema se ba mnogo za rei. Mama i tata su se
posvaali, on je odjurio u birtiju, ali nije pazio dok je prelazio cestu.
Dva sata poslije na vrata nam je pokucala policija.
Sranje! Jesi ikada vidjela uplaenog policajca?
Ne.
Zastraujui prizor. Moja je mama sjedila na stubama i rukama
prekrila ui, a oni su stajali u hodniku sa skinutim kapama i
drhtavih koljena. Smije se kroz nos, mekan zvuk bez imalo
humora. Bili su tek malo stariji od mene. Nisu imali pojma kako da
se ponaaju.
To je uasno!
To nam nije pomoglo. Odveli su je da vidi tatino tijelo. Ona je
 89

htjela, ali nisu joj smjeli dopustiti. Bio je u poprilino loem stanju.
I ti si iao?
Ja sam sjedio vani.
Sada shvaam zato je Adam drugaiji od Zoey i od svih ostalih
klinaca koje sam poznavala u koli. Oboje smo ranjeni.
On kae: Mislio sam da e pomoi ako se preselimo iz nae
stare kue, ali ba i nije. Jo je uvijek na milijun tableta dnevno.
A ti se brine o njoj?
Manje-vie.
to je s tvojim ivotom?
Ba i nemam nekog izbora.
Okree se na klupi tako da mu je lice prema meni. Gleda me kao
da me zaista vidi, kao da zna neto o meni to ak ni ja ne znam.
Tessa, je li te strah?
To me nitko dosad nije pitao. Nikada. Gledam ga da se uvjerim da
se ne zajebava ili da ne pita samo iz pristojnosti, ali on mi vrsto
uzvraa pogled. Pa mu priznam da se bojim mraka, da se bo jim
spavanja, isprepletenih prstiju, malih prostora, vrata.
To doe i proe. Ljudi misle da, kad si bolestan, postane
neustraiv i hrabar, ali nije tako. Veinu vremena osjea se kao da
te proganja psihopat, kao da te svake sekunde mogu upucati. Ali
ponekad prou sati prije nego to se opet toga sjetim.
to ti pomae da zaboravi?
Ljudi. Kad radim neto. Kad sam bila s tobom u umi,
zaboravila sam na cijelo popodne.
On kima vrlo polako.
Onda nastupa tiina. To je samo mala tiina, ali ima formu, poput
jastuka oko otre kutije.
Adam kae; Svia mi se, Tessa.
Kad progutam, grlo me boli. Zbilja?
Onog dana kad si dola baciti svoje stvari na vatru, rekla si da
 90

se eli svega rijeiti. Rekla si da me promatra s prozora. Veina

ljudi ne pria na taj nain.
Jesam te prestraila?
Ba suprotno. Gleda u svoje noge kao da e mu one dati
nekakav znak. No, ne mogu ti dati ono to eli.
Ono to elim?
Ja se jedva snalazim. Da se ita dogodi meu nama, to bi bilo
kao, ima li to uope smisla? Pomie se na klupi. Ovo nije ispalo
dobro.
Dok ustajem s klupe, osjeam se nekako nedodirljivo. Osjeam
kako se zatvara neki unutarnji prozor. Onaj koji kontrolira
temperaturu i osjeaje. Osjeam se otro i svjee kao list u zimi.
Vidimo se, kaem.
Ide?
Aha, moram obaviti neke stvari u gradu. Oprosti, nisam znala
da je toliko sati.
Mora odmah ii?
Nalazim se s prijateljima. ekat e me.
On petlja po travi traei kacige. Pa, daj da te odvezem.
Ne, ne, u redu je. Nazvat u nekog od njih da me pokupi. Svi
imaju aute.
Izgleda zateeno. Ha! Ba dobro! Pa neka bude isti kao i svi
drugi. ak ga i ne pozdravim.
ekaj! kae.
Ali ja ne elim ekati. Neu se ni osvrnuti.
Put je moda sklizak! vie. Poinje kia.
Rekla sam mu da e padati kia. Znala sam da hoe.
Tessa, daj da te odvezem!
Ali ako on misli da u se ponovo s njim popeti na taj motor,
grdno se vara.
Napravila sam kobnu pogreku mislei da me moe spasiti.
 91

SEDAMNAEST

Zapoinjem napad; ulazei u autobus vrsto zabijam lakat u lea

neke ene. Ona se naglo okree, luakih oiju.
Jao! jaue. Gledaj kamo ide!
To je bio on! kaem joj pokazujui na ovjeka iza mene. On ne
uje, previe je okupiran noenjem djeteta koje vriti i deranjem u
telefon da bi znao da sam ga upravo oklevetala. ena me zaobilazi.
upino! kae mu.
To je uo.
U toj zbrci uspijevam ne platiti kartu i nalazim si mjesto otraga.
Tri zloina u manje od minute. Nije loe.
Na putu niz brdo pregledala sam depove Adamove motoristike
jakne, ali sve to sam nala bio je upalja i jedna svijena stara
cigareta, pa ionako nisam imala ime platiti autobus. Odluujem se
na zloin broj etiri i palim cigaretu. Neki stari tip okree se i mae
prstom prema meni. Ugasi to! kae.
Odjebi, odgovaram, to bi se na sudu vjerojatno brojilo kao
nasilniko ponaanje.
Ide mi ovo. Sada je vrijeme za malo ubojstvo u rundi Igre umi-
ranja.
ovjek tri sjedala ispred mene rezancima hrani djeaka koji mu
sjedi u krilu. Dajem si tri boda za boju za hranu koja polako poinje
kolati djetetovim venama.
U suprotnom redu ena si vee al oko grla. Jedan bod za kvrgu
na njezinu vratu, bolnu i ruiastu poput rakovih klijeta.
Jo jedan bod za eksploziju autobusa dok koi na semaforu. Dva
za velike komade otopljene plastike od sjedala koji reu zrak.
Savjetnica kod koje sam bila u bolnici rekla je da to nije moja
krivnja. Rekla je da vjerojatno ima mnogo bolesnih ljudi koji
 92

potajno ele zlo zdravima.

Rekla sam joj da moj tata kae da je rak znak izdaje jer tijelo radi
neto bez znanja ili suglasnosti uma. Pitala sam je misli li da je ta
igra moda nain na koji moj mozak to nadoknauje.
Mogue je rekla je. esto to igra?
Austobos prolijee kraj groblja, eljezna su vrata otvorenaTri
boda za mrtvace koji polako razvaljuju poklopce svojih lijesova. Oni
ele nauditi ivima, Ne mogu stati. Grla su im se pretvorika u
tekuinu, a prsti im se bjelasaju na slabanom jesenskom suncu.
Moda je to bilo dosta. U autobusu sad ima previe ljudi.
mirkaju i premjetaju se s obije strane prolaza, U autobusu sam,
govore dok im mobiteli cvrkuu. Ako ih sve pobijem, samo u pasti
u depresiju.
Prisiljavam se gledati kroz prozor. Ve smo u Aveniji Wilis. Prije
sam ila u kolu tu blizu. Evo mini marketa!
Potpuno sam zaboravila na to mjesto iako su prvi u gradu
prodavali vone frapee, Ljeti bismo ih Zoey i ja kupovali, svaki dan
na putu iz kole. Ondje prodaju i druge stvari - svjee datulje i
smokve, halvu, kruh sa sezamom i rahatlokum. Ne mogu vjerovati
da sam si dopustila zaboraviti taj mini market.
Skreemo lijevo kod videoteke, a na vratima Barbecue Cafea stoji
ovjek u bijeloj pregai i otri no. Janjea vratina polako se vrti u
izlogu iza njega. Prije dvije godine ondje si za dnevni deparac
mogao dobiti kebab i pomfrit ili, ako si Zoey, kebab i pomfrit plus
cigaretu ispod pulta.
Nedostaje mi. Silazim s autobusa kod oping-centra i zovem je.
Zvui kao da je pod vodom.
Zar si u bazenu?
U kadi sam.
Sama?
Naravno da sam sama!
 93

Rekla si mi da si na faksu. Znala sam da lae.

to hoe, Tessa?
Kriti zakon.
to?
To je broj etiri na mom popisu.
A kako to planira napraviti?
Nekad, ona bi imala ideju. Ali zbog Scotta je izgubila otrinu. Kao
da su se stopili u jedno.
Razmiljala sam da ubijem Premijera. Prilino mi se svia ideja
o zapoinjanju revolucije.
Jako smijeno.
Ili Kraljicu. Mogli bismo sjesti na bus do Buckinghamske
palae.
Zoey uzdie. Uope se ne trudi to sakriti. Imam posla. Ne mogu
biti s tobom svaki dan.
Nisam te vidjela ve deset dana! Ona uti. Zbog toga je poelim
povrijediti. Zoey, obeala si da e sve raditi sa mnom. Napravila
sam samo tri stvari s popisa. Ovom brzinom neu sve stii na
vrijeme.
Za ime Boje!
Ja sam u oping-centru. Doi, bit e zabavno.
U oping centru? Je li Scott tamo? Ne znam, tek sam sila s
busa.
Naemo se za dvadeset minuta, kae.

Sunce sja u mojoj alici za aj i nadasve je ugodno sjediti ispred

ovog kafia i uivati u njemu.
Mislim da si ti vampir kae Zoey. Isisala si svu energiju iz
mene, odguraje svoj tanjur i naslanja glavu na stol.
Svia mi se ovdje- cerada s bijelim i ruiastim prugama iznad
nas, pogled na fontanu preko trga. Otar miris kie u zraku i ptice
 94

koje su se postrojile iznad kanti za smee.

Kakve su to ptice?
Zoey otvara jedno oko, vorci.

Kako zna?
Jednostavno znam

Nisam sigurna da joj vjerujam, ali svejedno to zapisujem na

salvetu. A oblaci? Zna kako se oni zovu?
Ona zastenje, pomakne glavu na stolu.
Zoey, misli li da kamenje ima imena?
Ne! Kao ni kine kapi, ni lie, niti bilo koja druga glupost o
kojima bulazni.
Od svojih ruku pravi gnijezdo i potpuno skriva lice od mene.
Mrzovoljna je otkad je dola i poinje me ivcirati. Ovo bi me
trebalo oraspoloiti.
Zoey se namjeta u stolcu. Tebi nije hladno?
Ne.
Moemo li, dakle, ii orobiti banku ili to god bismo ve trebale
raditi?
Hoe me nauiti voziti?
Ne moe pitati tatu?
Pitala sam ga, ali ba i nije upalilo. To bi trajalo sto godina,
Tessa! A vjerojatno i ne smijem. I sama sam tek nauila.
Otkad je tebi stalo do toga to smije, a to ne?
Moramo li sad priati o tome? Ajde, idemo.
Njezin stolac zakripi kad se odgurne od stola, ali ja jo nisam
spremna. elim gledati kako onaj crni oblak plovi prema suncu.
elim gledati kako se nebo mijenja od sive do boje ugljena. Vjetar e
se pojaati i sve e lie biti otrgnuto s drvea. Ja u juriti naokolo i
loviti ih. Zaeljet u stotine elja.
S druge strane trga pojavljuju se tri ene, tegle djecu i djeja
 95

kolica prema nama.

Brzo! viu. Ovamo, brzo, prije nego opet pone padati.
Drhte i smiju se dok se proguravaju pokraj nas kako bi zauzele
slobodan stol. Tko to hoe? viu. to emo? Zvue ba kao
vorci.
Zoey se protee, mirka prema enama kao da se pita odakle su
se one stvorile. Prave veliku strku skidajui kapute i ubacujui bebe
u visoke stolice, briui nosove i naruujui sokove i vone kolae.
Mama me je znala voditi u ovaj kafi kad je bila trudna s
Calom, govorim Zoey. Bila je potpuno ovisna o frapeima. Dolazile
smo svaki dan dok se nije toliko udebljala da joj je krilo potpuno
nestalo. Kad smo gledale televiziju, morala sam sjediti na stolcu
kraj nje.
O, Boe! zarei Zoey. Druenje s tobom je kao da sam u
nekom filmu strave!
Prvi je put zaista pogledam. Uope se nije potrudila; samo je
nabacila bezlini donji dio trenirke i obinu majicu. Mislim da je
nikad prije nisam vidjela bez minke. Pritii joj se zbilja vide.
Zoey, jesi dobro?
Hladno mi je.
Zar si mislila da tandovi rade danas? Jesi oekivala da e
vidjeti Scotta?
Ne!
Dobro, jer ba ne izgleda sjajno.
Bijesno me pogleda Kraa po duanima, kae. Ajmo se
rijeiti toga.

OSAMNAEST

Morrisons je najvei supermarket u oping-centru. Gotovo je kraj

 96

nastave pa je guva.
Uzmi koaricu, kae Zoey. I pazi na zatitare.
Kako oni izgledaju?
Kao da rade!
Hodam polako, uivajui u detaljima. Nisam bila u supermarketu
ve sto godina. Na odjelu s delikatesama nalazi se pult s
tanjuriima. Uzimam dvije krike sira i maslinu, shvaam da
umirem od gladi pa se posluim akom treanja s vonog bara.
Mljackam dok hodam.
Kako moe toliko jesti? kae Zoey. Meni je zlo samo kad te
gledam.
Govori mi da u koaricu stavljam stvari koje ne elim -
uobiajene stvari kao to su juha od rajica i krekeri s kremom.
A u kaput, kae ona, stavlja stvari koje eli.
Kao naprimjer?
Izgleda kao da je na rubu ivaca. Nemam pojma! Ima cijeli
duan pun stvari. Sama izaberi.
Izabirem tanku boicu vampirsko crvenog laka za nokte. Jo
uvijek nosim Adamovu jaknu. Ima mnogo depova. Lako ga ubacim.
Super! kae Zoey. Zakon uspjeno prekren. Moemo sad
ii?
To je to?
U naelu.
To nije nita! ak bi i bjeanje iz kafia a da ne platimo bilo
uzbudljivije od toga.
Ona uzdie, provjerava svoj mobitel. Onda jo pet minuta.
Zvui kao moj tata.
A to je s tobom? Ti e samo gledati?
Ja sam ti izvidnica.
Prodavaica iz ljekarne s kupcem raspravlja o mokrom kalju.
Mislim da joj nee nedostajati ova tuba lagane kreme za tijelo ili
 97

ova mala posudica Crme de Corps Nutritif. U koaricu idu dijetni

krekeri. U moj dep ide hidratantna krema za lice. aj za koaricu.
Tretman za svilenkastu kou za mene. Kao da berem jagode.
Ide mi ovo! govorim Zoey.
Super!
Uope me ne slua. I to mi je neka izvidnica. Mota se oko pulta
ljekarne.
Slijedi odjel s okoladom, kaem joj.
Ali ona ne odgovara pa je ostavljam njezinu poslu.
Nije to ba belgijska okolada, ali na odjelu sa slatkiima ima
minijaturnih kutija pralina vezanih slatkim malim vrpcama.
Kotaju samo 1,99 funta pa zdipim dvije kutije i gurnem ih u dep.
Motoristika je jakna vrlo dobra za lopove. Pitam se zna li to Adam.
U zadnjem redu, kod hladnjaka, depovi mi pucaju po avovima.
Upravo se pitam koliko bi Grandissimo izdrao u jakni kad kraj
mene prou dvije cure s kojima sam ila u kolu. Zastanu kad me
vide, nagnu glave jedna drugoj i apuu. Ba se spremam poslati
poruku Zoey da mi mora pomoi pri izlasku kad mi njih dvije priu.
Ti si Tessa Scott? pita ona plava.
Aha.
Sjea se nas? Mi smo Fiona i Beth. Kae to kao da dolaze samo
u paru. Otila si u treem razredu, zar ne?
Drugom.
Obje me gledaju s iekivanjem. Zar ne shvaaju da su one s
drugog planeta - nekog koji se vrti mnogo sporije od mojeg i da im
nemam apsolutno nita rei?
Kako ide? pita Fiona. Beth kima, kao da se u potpunosti slae s
pitanjem. Jo uvijek ide na sve one terapije?
Vie ne.
Onda si bolje?
Ne.
 98

Gledam kako im to dopire do mozga. Poinje u njihovim oima i

iri se preko obraza do usta. Sve je to tako predvidljivo. Vie nee
postavljati nikakva pitanja jer vie ne postoji ni jedno pristojno.
elim im dati doputenje da odu, ali ne znam kako.
Ovdje sam sa Zoey, kaem jer tiina predugo traje. Zoey
Walker. Ona je bila godinu ispred nas.
Zbilja? Fiona gurka svoju prijateljicu. To je udno. To je cura
o kojoj sam ti priala.
Beth se sad razvedri, laknulo joj je to se nastavlja uobiajena
komunikacija. Ona ti pomae u kupnji? Zvui kao da razgovara s
etverogodinjakinjom.
Ne ba.
Hej, vidi! kae Fiona. Eno je. Zna sad na koga mislim?
Beth klima. A, ona!
Poinjem aliti to sam uope neto rekla. Imam grozan
predosjeaj. Ali sad je prekasno.
ini se da Zoey uope nije drago to ih vidi. to vi radite
ovdje?
Razgovaramo s Tessom.
O emu?
O raznim stvarima.
Zoey me sumnjiavo gleda. Jesi gotova?
Aha.
Prije nego to odete, Fiona dodiruje Zoeyin rukav, je li istina
da izlazi sa Scottom Redmondom?
Zoey oklijeva. to se to tebe tie? Zna ga?
Fiona frkne, mekan zvuk u njezinu nosu. Svi ga znaju, i koluta
oima prema Beth. Mislim, svi.
Beth se smije. Aha, izlazio je s mojom sestrom jedno pola sata.
Zoeyine oi svjetlucaju, Ma nemoj?
Hej, vidi, kaem ja, Ovo je zbilja fascinantno, ali mi sad
 99

moramo ii. Moram pokupiti pozivnice za svoj sprovod.

To ih je uutkalo. Fiona izgleda zaprepateno. Zbilja?
Aha. Grabim Zoeyinu ruku. teta to ne mogu tamo biti
osobno - volim tulume. Poaljite mi poruku ako se sjetite nekih
dobrih crkvenih pjesama!
Ostavljamo ih potpuno zbunjene. Ja i Zoey odlazimo iza ugla do
odjela s kuhinjskim potreptinama i stojimo tamo okruene
priborima za jelo i nehrajuim elikom.
One su glupae, Zoey. Nemaju pojma.
Ona hini zanimanje za par hvataljki za eer. Ne elim
razgovarati o tome.
Idemo napraviti neto divlje da se razveselimo. Ajmo napraviti
to vie nelegalnih stvari u jednom satu!
Zoey se nevoljko smije. Mogle bismo spaliti Scottovu kuu.
Ne bi smjela vjerovati u to to su rekle Zoey.
Zato ne? Jer ga ti zna bolje od njih.
Nikad nisam vidjela Zoey da plae, ni jednom. Ni kad je dobila
rezultate mature, ak ni kad sam joj rekla za svoju smrtnu
dijagnozu. Uvijek sam mislila da i ne moe plakati, kao Vulkanac. Ali
sad plae. U superrnarketu. Pokuava to sakriti, maui kosom da
pokrije lice.
to? to je?
Moram ga pronai, kae.
Sada?
ao mi je.
Osjeam se vrlo hladno dok je gledam kako plae, mislim, kako
joj se Scott moe toliko sviati? Upoznala ga je tek prije nekoliko
tjedana.
Nismo jo gotove s krenjem zakona.
Ona kimne, suze joj klize niz lice. Samo se rijei koarice i izai
kad si gotova. Ne mogu si pomoi. Moram ii.
 100

Ovo sam ve vidjela, isti ovaj prizor. Uzmie, kosa joj je ivo zlato
dok odlazi sve dalje i dalje od mene.
Moda u spaliti njezinu kuu.
No, bez nje nije zabavno pa odlaem koaricu u ne mogu
vjerovati da sam zaboravila novanik maniri i na trenutak stojim
tamo ekajui se po glavi prije nego to produim prema vratima.
Ali upravo prije nego to doem do njih, netko me zgrabi za runi
zglob.
Mislila sam da je Zoey rekla da su zatitari lako uoljivi. Mislila
sam da e biti loe odjeveni u loe odijelo i kravatu i da nee nositi
jaknu jer su po cijeli dan unutra.
Ovaj ovjek ima jaknu od trapera i kratko podianu kosu. Kae:
Hoete li platiti te artikle u svojoj jakni? Kae: Imam razloga
vjerovati da ste otuili artikle iz redova pet i sedam. Svjedok je lan
naeg osoblja.
Vadim lak za nokte iz depa i pruam mu ga. Moete ga uzeti.
Vruina mi se iri od vrata do lica i oiju. Ne elim ga.
Namjeravali ste napustiti trgovinu ne plativi, govori on i vue
me za ruku.
Hodamo izmeu polica prema stranjem dijelu duana. Svi me
gledaju i njihovi me pogledi peku. Nisam sigurna da me smije ovako
vui. Moda to uope nije zatitar: moda me vodi na neko
usamljeno i tiho mjesto. Ukopavam se na mjestu i hvatam za policu.
Imam problema s disanjem.
On oklijeva. Jesi dobro? Ima astmu ili neto?
Zatvaram oi. Ne, ja, ne elim...
Ne mogu zavriti. Previe mi rijei pada s jezika.
On se mrti, vadi pager i trai pomo. Dvoje male djece bulji u
mene dok prolaze u kolicima iz samoposluivanja. Cura mojih
godina preetava se gore-dolje, glupavo se smijuljei.
ena koja je dojurila do nas nosi ploicu s imenom. Zove se
 101

Shirley i mrti se. Ja preuzimam, kae mukarcu i mae mu da

moe otii. Doi.
Iza hladnjaka s ribom ulaz je u tajni ured. Obini ljudi ne bi znali
da je ovdje. Shirley zatvara vrata za nama. Takvu sobu moete
vidjeti u policijskim serijama na televiziji - mala i bez zraka, sa
stolom i dvije stolice, osvijetljena fluorescentnom trakom koja
mirka sa stropa.
Sjedni, kae Shirley. Isprazni depove.
Posluam je. Na stolu izmeu nas, stvari koje sam ukrala
izgledaju otrcano i jeftino.
Pa, kae ona, ja bih rekla da je to dokaz, zar ne?
Pokuam s plakanjem, ali ona ne nasjeda. Dodaje mi rupi, ali
vidi se da joj uope nije stalo. Prieka da ispuem nos pa pokae
prema kou za smee.
Moram ti postaviti neka pitanja, kae. Poevi s tvojim
imenom.
To traje cijelu vjenost. eli sve detalje - dob, adresu, Tatin
telefonski broj. ak eli znati i Mamino ime, iako ja ne vidim zato
bi to bilo vano.
Moe birati, kae. Moemo zvati tvog oca ili moemo zvati
policiju.
Odluujem povui oajniki potez. Skidam Adamovu jaknu i
poinjem otkopavati koulju. Shirley jedva da trepne. Nisam
dobro, kaem joj. Sputam koulju ispod ramena i podiem ruku
da joj pokaem metalni disk ispod pazuha. To je port, prilazni disk
za medicinske tretmane.
Molim te, obuci koulju.
elim da mi vjerujete.
Vjerujem ti.
Imam akutnu limfoblastinu leukemiju. Moete nazvati bolnicu
i pitati ih.
 102

Molim te, obuci koulju.

Znate li uope to je akutna limfoblastina leukemija?
Ne, bojim se da ne znam.
To je rak.
Ali ona se ne boji rijei na r i svejedno nazove mog tatu.
Postoji mjesto pod naim hladnjakom gdje uvijek stoji lokva
smrdljive vode. Svako je jutro Tata obrie antiseptikim krpicama
za ienje. Tijekom dana voda se ponovo vrati. Drvene su se grede
poele iskrivljivati od vlage. Jedne noi, kad nisam mogla spavati,
vidjela sam tri ohara kako tre u zahod kad sam upalila svjetlo.
Sljedeeg je dana Tata kupio ljepljive zamke i mamio ih bananom.
No, nikad nismo ulovili ni jednog ohara. Tata kae da mi se
priinilo.
ak sam i kao vrlo mala prepoznavala znakove - moljci
mumificirani u staklenkama s pekmezom, Calov zec koji je pojeo
vlastitu djecu.
U moju kolu ila je cura koja je zgnjeena kad je pala sa svojeg
ponija. Zatim se deko is voarne sudario s taksijem. Onda je moj
ujak Bili dobio tumor na mozgu. Na njegovu su se sprovodu svi
sendvii savili na rubovima. Poslije toga danima s cipela nisam
mogla skinuti zemlju s njegova groba.
Kad sam primijetila masnice na svojoj kraljenici, Tata me odveo
doktoru. Doktor je rekao da ne bih smjela biti tako umorna. Doktor
je rekao mnogo toga. Nou, stabla udaraju o moj prozor kao da
pokuavaju ui. Opkoljena sam. Znam te.
Kad se Tata pojavi, une kraj mojeg stolca, rukama mi digne
bradu i natjera me da pogledam ravno u njega. Nikada ga nisam
vidjela tako tunog.
Jesi dobro?
Misli medicinski, pa ja kimnem. Ne kaem mu za pauke koji se
mnoe na prozorskoj dasci.
 103

Zatim ustaje i gleda Shirley iza njezina stola. Moja ki nije

zdrava.
Spomenula je to.
I to nita ne znai? Jeste li vi ljudi toliko bezosjeajni?
Shirley uzdahne. Vaa je ki uhvaena kako skriva artikle s
namjerom da napusti prodavaonicu ne plativi.
Kako znate da ih nije namjeravala platiti?
Artikli su bili skriveni u njezinoj jakni.
Ali nije otila.
Namjera krae je zloin. U ovoj fazi vaoj keri moemo izdati
upozorenje. Nismo prije imali problema s njom i ne moram zvati
policiju ako je predam vama na skrb. No, moram biti potpuno
sigurna da ete se najozbiljnije pozabaviti ovim problemom,;
Tata je gleda kao da mu je postavila vrlo teko pitanje i mora
razmisliti o odgovoru.
Da, kae. Pozabavit u se. Pa mi pomogne ustati.
Shirley takoer ustaje. Onda smo se dogovorili?
On izgleda zbunjeno. Oprostite. Moram li vam platiti ili neto?
Platiti?
Za stvari koje je uzela?
Ne, ne, ne morate.
Onda je mogu odvesti doma?
Objasnit ete joj ozbiljnost situacije?
Tata se okree prema meni. Govori polako, kao da sam iznenada
oglupavila: Obuci kaput, Tessa. Vani je hladno.
Jedva uspijevam izai iz auta prije nego to me pone gurati uz
puteljak i kroz prednja vrata. Odvede me u dnevnu sobu. Sjedni,
kae. Ajde.
Sjedim na kauu, a on preko puta mene u naslonjau. ini se da
ga je put doma nabrijao. Izgleda ljuto i bez daha, kao da tjednima
nije spavao i sad je sposoban za sve.
 104

Kog vraga radi, Tessa?

Nita.
Ti krau u duanu zove niim? Nestane na cijelo popodne, ne
ostavi mi ni poruku i misli da je to nita?
Omata ruke oko sebe kao da mu je hladno i sjedimo tako neko
vrijeme. ujem sat kako otkucava. Na stoliu kraj mene jedan je
Tatin automagazin. Petljam po vrhu jedne stranice, preklapam je u
trokut i opet rastvaram dok ekam ono to e doi.
Kad progovori, ini to vrlo paljivo, kao da eli pogoditi prave
rijei. Na neke stvari ima pravo, kae. Neka pravila moemo
zaobii zbog tebe, ali ima stvari koje moe htjeti do preksutra pa
ih svejedno nee dobiti.
Kad se nasmijem, zvui kao da staklo pada s velike visine. To me
iznenadi. Takoer me iznenadi kad se uhvatim kako presavijam
Tatin asopis napola i otkidam naslovnicu - crveni auto, zgodna
cura s bijelim zubima. Zguvam je i bacam na pod. Trgam stranicu
za stranicom, stavljam, ih na stoli jednu za drugom uz glasno
lupanje rukom, sve dok se cijeli asopis ne prostire izmeu nas.
Zajedno zurimo u otrgnute stranice, i ja se borim da doem do
daha i toliko elim da se neto dogodi, neto golemo poput vulkana
koji bi eksplodirao u vrtu. Ali sve to se dogaa jest da se Tata
vre obgrli, to radi uvijek kad je uznemiren: od njega mi dolazi
samo neka praznina, kao da se pretvorio u nita.
A onda kae: to e se dogoditi ako te ljutnja potpuno obuzme,
Tessa? Tko e onda postati? to e ostati od tebe?
A ja utim, samo gledam u svjetlo lampe koje se lomi preko kaua
i prska po tepihu da bi se na kraju zaledilo pred mojim nogama.

DEVETNAEST
Na travnjaku lei mrtva ptica s nogama tankima poput akalica.
 105

Sjedim u lealjci ispod drva jabuke i gledam je.

Definitivno se pomaknula, govorim Calu,
On prestaje onglirati i dolazi pogledati. Crvi, kae. Unutar
mrtvog tijela moe postati tako vrue da se oni u sredini moraju
pomaknuti na rubove kako bi se ohladili.
Kako to zna, dovraga?
Slijee ramenima. Internet.
Cipelom lagano gurka pticu dok joj se ne otvori eludac. Stotine
se crva izlije na travu i migolje se tamo, oamueni sunevim
svjetlom.
Vidi? kae Cal, une i pone prkati po njima tapom. Mrtvo
je tijelo svoj vlastiti ekosustav. U odreenim uvjetima potrebno je
samo devet dana da ljudsko tijelo istrune do kostiju. Zamiljeno
me pogleda. No, to se tebi nee dogoditi.
Ne?
To je vie kad su ljudi ubijeni i ostavljeni vani.
to e se meni dogoditi, Cal?
Imam osjeaj da e sve to kae biti ispravno, kao da je neki
veliki arobnjak kroz kojega govori kozmika istina. Ali on samo
slegne ramenima i kae: Doznat u pa ti javim.
Odlazi do upe po lopatu. uvaj pticu,, kae.
Perje joj se mreka na vjetru. Vrlo je lijepa, crna s plavim
odsjajem, poput nafte na moru. I crvi su dosta lijepi. Paniare na
travi; tragajui za pticom, jedan za drugim.
I tada se Adam doee preko travnjaka.
Bok, kae, Kako si?
Uspravljam se u lealjci, Jesi se upravo popeo preko ograde??
Odmahuje glavom, Strgana je dolje pri dnu.
Na sebi ima traperice, izme, konu jaknu. Dri. neto iza lea.
Evo,kae. Prua mi snop divljega zelenog lia. Meu liem se
nalaze jarko naranasti cvjetovi. Izgledaju kao lampioni ili male
 106

bundeve.
Za mene?
Za tebe.
Srce me zaboli, Tradim se ne stjecati nove stvari.
On st namri. Medo se ive stvari ne raunaju.
Mislim da se raunaju jo vie.
Sjeda na travu do mojeg stolca i stavlja cvijee izmeu nas. Tlo je
mokro. Vlaga e se uvui u njega. Postat e mu hladno. Ne kaem
mu to. Ne kaem mu mi za crve. elim da ugmiu u njegove
depove.
Cal se vraa,s vrtlarskom lopaticom.
Sadi neto? pita ga Adam.
Mrtvu pticu, odgovora i pokazuje na mjesto gdje lei.
Adam se naginje. To je vrana. Je li ju dograbila vaa maka?
Ne znam. No, pokopat u je.
Cal odlazi do stranje ograde, nalazi mjesto u cvjetnoj gredici i
pone kopati. Tlo je mokro poput smjese za kolae. Kad se lopata
sretne s kameniima, zvui kao cipele na ljunku.
Adam upa komadie trave i prosijava ih kroz prste, ao mi je
zbog onoga to sam rekao onaj dan. U redu je.
Nije zvualo kako je trebalo.
Zbilja, u redu je. Ne moramo priati o tome.
On kima vrlo ozbiljno, jo uvijek se igra travom, jo uvijek me ne
gleda. Ti si vrijedna truda.
Jesam?
Aha.
Znai hoe da budemo prijatelji?
Die pogled. Ako ti hoe.
I siguran si da to ima smisla?
Uivam gledajui ga kako se crveni, zbunjenost u njegovim
oima. Moda Tata ima pravo i zbilja se pretvaram u bijes.
 107

Mislim da ima smisla, kae.

Onda ti je oproteno.
Ispruim ruku i rukujemo se. Ruka mu je topla.
Cal prilazi, umazan zemljom, lopata u ruci. Izgleda kao poludjeli
mali grobar. Grob je gotov, kae.
Adam mu pomae okrenuti vranu na lopatu. Ukoena je i izgleda
teko. Njezina ozljeda je oita - crvena rana na stranjem dijelu
vrata. Glava joj se pijano klatari dok je zajedno nose prema rupi.
Cal pria s njom dok hodaju. Jadna ptico, kae. Hajde, vrijeme je
za odmor.
Omatam deku oko ramena, slijedim ih preko trave i gledam kako
je istovaruju. Jedno oko svijetli prema nama. Izgleda mirno, ak i
zahvalno. Perje joj je sad tamnije.
Da kaemo neto? pita Cal.
Zbogom, ptico? predlaem.
On kima. Zbogom, ptico. Hvala to si dola. I sretno.
Nagre zemlju preko nje, ali glavu ostavlja otkrivenu, kao da bi
ptica mogla poeljeti pogledati okolo posljednji put. to je s
crvima? pita.
to s njima?
Nee se uguiti?
Ostavi rupu za zrak, kaem mu.
ini se da je zadovoljan tim prijedlogom, mrvi zemlju iznad glave
ptice i zagladi je rukom. tapom napravi rupu za crve.
Donesi neko kamenje, Tess, da ga moemo ukrasiti.
Posluam ga i odlazim u potragu. Adam ostaje s Calom. Kae mu
da su vrane vrlo drueljubive, da ova vrana sigurno ima mnogo
prijatelja i da e oni biti zahvalni Calu to ju je tako paljivo
pokopao.
Mislim da me pokuava zadiviti.
Ova dva bijela kamena gotovo su savreno okrugla. Evo pueve
 108

kuice, crvenog lista. Meko sivo pero. Drim ih u ruci. Tako su lijepi
da se moram nasloniti na upu i zatvoriti oi.
To je bila pogreka. Kao da padam u tamu.
Na glavi imam zemlje. Hladno mi je. Crvi ruju. Termiti i babure
dolaze.
Pokuavam se usredotoiti na dobre stvari, ali vrlo se teko
izvui. Otvaram oi pred grubim prstima jabukova drva. Paukova
mrea treperi srebro. Moja topla ruka stie kamenje.
Ali sve to je toplo, postat e hladno. Ui e mi otpasti, a oi se
otopiti. Usta e mi silom zatvoriti. Usne se pretvoriti u ljepilo.
Adam se pojavljuje. Jesi dobro? pita.
Ja se koncentriram na disanje. Unutra. Van. Ali disanje ima
suprotan rezultat kad ga postane svjestan. Plua e mi se isuiti
poput papirnatih lepeza. Van. Van.
Dodiruje mi rame. Tessa?
Ni jedan okus ni miris ni dodir ni zvuk. Nita u to mogu gledati.
Potpuna praznina zauvijek.
Cal dotri. to se dogodilo?
Nita. Izgleda udno.
Zavrtjelo mi se kad sam se sagnula.
Da pozovem Tatu?
Ne.
Jesi sigurna?
Cal, dovri grob. Bit u dobro.
Dajem mu stvari koje sam skupila i on otri. Adam ostaje. Kos
prelijee nisko iznad ograde. Nebo je proarano ruiastim i sivim.
Dii. Unutra. Unutra.
Adam pita: to je?
Kako da mu kaem.
On prua ruku i dlanom mi dodiruje lea. Ne znam to to znai.
Ruka mu je vrsta, mie se u njenim krugovima. Dogovorili smo se
 109

da emo biti prijatelji. Rade li prijatelji to?

Njegova toplina prodire kroz tkaninu deke, kroz moj kaput, moj
demper, majicu kratkih rukava. Skroz do moje koe. To mi zadaje
toliko boli da mi misli bjee. Cijelo moje tijelo postaje osjet.
Prestani.
to?
Izmiem se ispod njegove ruke. Zato samo ne ode?
Na trenutak vrijeme stane. uje se zvuk, kao da je neto vrlo
malo upravo slomljeno.
eli da odem?
Da. I ne vraaj se.
On hoda preko trave. Pozdravlja se s Calom i provlai se natrag
kroz strgani dio ograde. Da nema cvijea kraj stolca, bilo bi kao da
nikad nije ni bio ovdje. Podiem ih. Njihove mi naranaste glavice
kimaju dok ih dajem Calu.
Ovo je za pticu.
Super!
Polijee ih na vlanu zemlju i stojimo zajedno gledajui u grob.

DVADESET

Tati treba sto godina da otkrije da me nema. Voljela bih da se

pouri jer mi je lijeva noga utrnula i moram se pokrenuti prije nego
to dobijem gangrenu ili neto poput toga. Premjetam, se. u uei
poloaj, grabim demper s police iznad sebe i jednom ga rukom
gurnem meu cipele da si napravim bolje mjesto za sjedenje. Vrata
ormara lagano se odkrinu dok se namjetam. Na trenutak se taj
zvuk ini vrlo glasnim. Onda prestane.
Tess? Vrata sobe lagano se otvore i Tata se na prstima uulja
preko tepiha. Mama je dola. Nisi ula da te zovem?
Kroz pukotinu na ormaru mogu vidjeti zbunjenost na njegovu
 110

licu kad shvati da je kvrga na mojem krevetu samo poplun. Podie

ga i gleda ispod, kao da sam se moda smanjila u nekoga vrlo malog
otkad me posljednji put vidio za dorukom.
Sranje! kae i rukom protrlja lice kao da ne razumije, odlazi do
prozora i gleda u vrt. Pokraj njega, na prozorskoj dasci, stoji zelena
staklena jabuka. Dobila sam je zato to sam bila djeverua na
vjenanju svoje sestrine. Imala sam dvanaest godina i friku
dijagnozu. Sjeam se da su mi ljudi govorili da lijepo izgledam sa
svojom elavom glavom omotanom alom s cvjetnim uzorkom, a
sve su druge cure imale pravo cvijee u kosi.
Tata uzima jabuku i dri je prema jutru. Unutra postoje vrtlozi
blijedoute i smee koji izgledaju kao srika prave jabuke;
impresija kotica koje je staklar upuhao unutra. Polako je okree u
ruci. Mnogo sam puta promatrala svijet kroz to zeleno staklo -
izgleda maleno i spokojno.
No, mislim da ne bi trebao dirati moje stvari. Mislim da bi se
trebao baviti Calom koji odozdo urla o anteni koja je ispala iz
televizora. Takoer mislim da bi trebao otii dolje i rei Mami da je
jedini razlog to ju je pozvao taj to eli da mu se vrati. Bavljenje
pitanjima discipline protivi se svim njezinim naelima pa je teko
povjerovati da trai njezin savjet u vezi s tim.
Odlae jabuku i odlazi do polica za knjige, prstom prelazi preko
korica mojih knjiga, kao da su tipke klavira od kojih oekuje da
proizveu melodiju. Okree glavu da pogleda gore prema stalku za
CD-e, odabire jedan, pregleda omot i vraa ga natrag.
Tata! vie Cal odozdo. Slika je skroz loa, a od Mame nikakve
koristi!
Tata uzdie, krene prema vratima, ali ne moe odoljeti napasti da
u prolazu ne izravna poplun. Malo ita moj zid - sve stvari koje e
mi nedostajati, sve stvari koje elim. Odmahuje glavom na njih,
zatim se saginje i s poda podigne majicu kratkih rukava, sloi je i
 111

stavlja na moj jastuk. I tada primjeuje da je ladica na ormariu kraj

kreveta malo otvorena.
Cal se pribliava. Proputam svoje emisije!
Vrati se dolje, Cal! Sad u doi.
Ali nee. Sjeda na rubu kreveta i jednim prstom lagano izvlai
ladicu. Unutra su stranice i stranice rijei koje sam napisala o svom
popisu. Razmiljanja o stvarima koje sam ve napravila - seks, da,
droge, krenje zakona - i moji planovi za ostatak. Poludjet e ako
proita to danas namjeravam napraviti, za broj pet. uje se
utanje papira, micanje gumene vrpce. Vrlo je glasno. Pokuavam
se uspraviti kako bih skoila iz ormara i oborila ga na pod, ali Cal
me spaava otvaranjem vrata. Tata brzo gura papire natrag u ladicu,
naglo je zatvara.
Zar ne mogu imati ni malo mira? kae. ak ni pet minuta?
Jesi li gledao Tessine stvari?
Je li to tvoja stvar?
Da, ako joj kaem.
O, za ime Boje, potedi me! Tatini koraci odjekuju niza stube.
Cal ga slijedi.
Iskoprcam se iz ormara i trljanjem vraam noge u ivot. Mogu
osjetiti kako mi se u koljenu zgruava troma krv, a stopalo mi je
potpuno utrnulo. epam do kreveta i bacam se na nj upravo u
trenutku kad se Cal vraa unutra.
Iznenaeno me pogleda. Tata je rekao da nisi tu.
I nisam.
Da, jesi.
Stiaj se. Kamo je otiao?
Cal slijee ramenima. U kuhinji je s Mamom. Mrzim ga. Upravo
mi je rekao da sam klipan, a onda je upotrijebio rije na j.
Priaju o meni?
Aha, i ne daju mi gledati televiziju!
 112

uljamo se niza stube i virimo preko ograde. Tata balansira na

barskom stolcu u sredini kuhinje. Izgleda nespretno dok prekopava
depove u potrazi za cigaretama i upaljaem. Mama stoji leima
oslonjena na hladnjak i gleda ga.
Kad si ponovo poeo puiti? pita. Na sebi ima traperice, a kosa
joj je svezana tako da joj pramenovi vise oko lica. Izgleda mlado i
lijepo dok mu dodaje tanjur.
Tata pali cigaretu i otpuhuje dim preko sobe. Oprosti, izgleda
da sam te doveo ovdje pod lanim izgovorom. Na trenutak djeluje
zbunjeno, kao da ne zna to rei nakon toga. Samo sam mislio da
bi je mogla malo urazumiti.
to misli, kamo je otila ovaj put?
Poznavajui nju, vjerojatno je na putu prema aerodromu!
Mama se smijulji, to je udno jer se zbog toga ini nekako vie
ivom nego Tata. On joj se mrano osmjehuje sa svojeg stolca,
prolazi rukom kroz kosu. Prokleto sam umoran.
Da, vidim.
Granice se stalno mijenjaju. U jednom trenutku ne eli nikoga
kraj sebe, a onda hoe da je satima drim. Danima ne eli napustiti
kuu, a onda nestane kad to najmanje oekujem. Ta e me njezina
lista stajati ivota.
Zna, kae Mama, jedina potpuno ispravna stvar koju bi itko
mogao napraviti bilo bi da je uini ponovo zdravom, a to nitko ne
moe.
Gleda je vrlo intenzivno. Nisam siguran koliko jo mogu sam
izdrati. Nekih se jutara jedva natjeram otvoriti oi.
Cal me gurne. Da ga hranem? apne.
Aha. U njegovu alicu.
On skupi slinu u ustima i snano ispljune. Loe cilja. Jedva proe
kroz vrata; veina mu samo zaslini bradu i tepih u predsoblju.
 113

Kolutam oima prema njemu i dajem, mu znak da me slijedi.

Odlazimo natrag u moju sobu.
Sjedni na pod kraj vrata, kaem mu. Stavi ruke preko lica i ne
putaj ni jedno od njih unutra.
to e ti raditi?
Oblaim se.
to e onda raditi?
Skidam pidamu, oblaim svoje najbolje gaice i uvlaim se u
onu svilenu haljinu koju sam kupila u oping-groznici s Calom.
Istrljam taj osjeaj igala i iglica iz stopala i navuem cipele s
remeniima.
Cal pita: Hoe vidjeti moj Megazord? Mora doi u moju sobu
jer on brani grad i, ako ga pomaknem, svi e umrijeti.
Uzimam kaput s naslona stolca, Zapravo mi se malo uri.
Viri prema meni kroz prste. To je tvoja pustolovna haljina!
Aha.
Ustaje, blokira vrata. Mogu s tobom?
Ne.
Molim te. Mrzim biti ovdje.
Ne.
Mobitel ostavljam jer te pomou njega mogu locirati. Papire iz
ladice trpam u dep kaputa, Poslije u ih baciti negdje u smee.
Vidi, Tata, kako stvari nestaju tebi pred oima?
Prije nego to ga poaljem dolje, podmiujem Cala. On tono zna
koliko magiarskih trikova moe kupiti za cenera i shvaa da e
nestati iz moje oporuke ako me ikad otkuca.
Priekam dok ne ujem da je siao, a onda polako krenem za
njim. Zastajem na vrhu stuba, ne samo da doem do daha nego i da
pogledam kroz prozor preko ravnine travnjaka, da prstom preem
po zidu, da okruim vreteno ograde, da se nasmijem fotografijama
na vrhu stuba.
 114

U kuhinji, Cal ui na podu ispred Mame i Tate i samo zuri u njih.

Neto si htio? pita Tata.
Hou sluati.
ao mi je, ovo je samo za odrasle.
Onda hou neto jesti.
Upravo si pojeo pola paketia keksa.
Imam vake, kae Mama. Hoe to? Kopa po depu jakne i
prua mu ih.
Cal gurne vaku u usta, zamiljeno je vae, a onda kae:
Moemo li ii na odmor kad Tessa umre?
Tati uspijeva izgledati opako i iznenaeno u isto vrijeme.
Uasno je rei takvo to!
Uope se ne sjeam odmora u panjolskoj. To je jedini put kad
sam letio avionom, a bilo je tako davno da se moda nije ni
dogodilo.
Tata kae: Sad je dosta! i krene ustajati, ali Mama ga
zaustavlja.
U redu je, kae i okree se prema Calu. Tessa je ve dugo
bolesna, zar ne? Sigurno se ponekad osjea vrlo zanemareno.
On se ceri. Aha. Nekih se jutara jedva natjeram otvoriti oi.

DVADESET JEDAN

Zoey otvara vrata, kosa joj je u neredu. Nosi istu odjeu kao i
proli put kad sam je vidjela.
Ide sa mnom na more? Zveckam kljuevima ispred nje.
Viri kraj mene prema Tatinu autu. Dola si sama?
Aha.
Ali ti ne zna voziti!
Sad znam. To je broj pet na mom popisu.
Mrti se. Jesi li uope imala koji sat vonje?
 115

Na neki nain. Mogu ui?

Otvara vrata ire. Obrii noge ili skini cipele.
Kua njezinih roditelja uvijek je nevjerojatno uredna, kao da je iz
kataloga. Oni toliko vremena provode na poslu da mislim da uope
nemaju vremena napraviti nered. Slijedim Zoey u dnevnu sobu i
sjedam na kau. Ona sjedne na rub naslonjaa nasuprot meni i
prekrii ruke.
Znai, tata ti je posudio auto? Iako nisi osigurana i to je potpuno
ilegalno?
On ba i ne zna da sam ga uzela, ali zbilja dobro vozim! Vidjet
e. Poloila bih vozaki da sam dovoljno stara.
Ona odmahuje glavom kao da ne moe vjerovati da mogu biti
tako glupa. Trebala bi biti ponosna na mene. Uspjela sam pobjei a
da Tata ne primijeti. Sjetila sam se provjeriti retrovizore prije nego
to sam upalila motor, onda stisnuti kvailo, ubaciti u prvu, pustiti
kvailo, dodati gas. Uspjela sam napraviti tri kruga oko kvarta i
samo mi se dvaput ugasio, to je moj rekord. Prela sam kruni tok
i ak stigla do tree brzine na glavnoj cesti koja vodi do Zoeyine
kue. A ona sad samo sjedi i ljutito me gleda, kao da je sve to samo
jedna velika pogreka.
Zna, govorim dok ustajem i ponovo zakopavam kaput, mis-
lila sam, ako doem dovde u jednom komadu, jedini problem bit e
autocesta. Nije mi palo na pamet da e me ti zajebavati.
Ona ara nogama po podu kao da pokuava neto izbrisati.
Oprosti. Samo imam posla.
S im?
Slijee. Ako ti nema to raditi, ne znai da je tako i sa svima
ostalima.
Osjeam kako neto raste u meni dok je gledam i u jednom
savreno jasnom trenutku shvaam da mi se uope ne svia.
Zna to? kaem. Zaboravi. Sama u proi popis.
 116

Ona ustaje, zamahne svojom glupom kosom i trudi se izgledati

uvrijeeno. Taj trik pali s dekima, ali nimalo ne utjee na ono to
osjeam prema njoj.
Nisam rekla da neu ii!
Ali oito je da sam joj dosadila. Htjela bi da se pourim i umrem
ve jednom kako bi ona mogla nastaviti svoj ivot.
Ne, ne, ti ostani ovdje, kaem joj. Ionako uvijek sve propadne
kad si ti blizu!
Slijedi me u hodnik. Ne propadne!
Okreem se na izlazu. Govorim o sebi. Jesi li ikad primijetila da
sve sranje uvijek padne meni na glavu, nikada tebi?
Ona se mrti. Kad? Kad se to dogodilo?
Stalno. Ponekad se pitam drui li se sa mnom samo da bi mogla
biti ona koja ima sree.
Isuse! kae ona. Moe li bar na minutu prestati misliti samo
na sebe?:
Zaepi! kaem joj. I zbog toga se osjeam tako dobro da to
ponovim jo jednom.
Ne, kae ona. Ti zaepi, ali glas joj je jedva apat, to je
udno. Napravi mali korak unatrag, zastane kao da e jo neto rei,
predomisli se i otri gore.
Ne slijedim je. Male ekam u hodniku, osjeajui debljinu tepiha
pod nogama. Oslukujem sat. Brojim ezdeset otkucaja, a onda
odlazim, u dnevnu sobu i palim TV. Sedam minuta gledam
amatersko vrtlarenje, Doznajem da na sunanom komadu zemlje
okrenutu prema jugu moete uzgajati marelice,ak i u
Engleskoj.Pitam se zna li to Adam. Ali onda mi dosade lisne ui i
koprivine grinje i monotono. brujanje glasa tog smijenog
ovjeuljka pa ga gasim i aljem poruku Zoey: AO MI JE.
Gledam kroz prozor da vidim je li auto jo tamo. Da. Nebo je
tamno, oblaci su niski i boje sumpora. Nikad nisam vozila po kii,
 117

to me malo zabrinjava. Da je barem jo listopad. Onda je bilo toplo,

kao da je svijet zaboravio da je na redu jesen. Sjeam se da sam
promatrala lie kako pada. kraj bolnikog prozora.
Zoey odgovara: I MENI.
Silazi dolje i dolazi u dnevnu sobu. Nosi kratku tirkiznu haljinu i
gomilu narukvica koje joj vijugaju oko ruke i zveckaju dok mi
prilazi i grli me. Fino mirie. Naslanjam se na njezino rame, a ona
me ljubi u vrh glave.
Zoey se smije kad ja upalim auto, a on se odmah ugasi. Ponovo ga
palim i dok krivudamo niz ulicu, priam joj kako mi je Tata pet puta
dao da vozim, ali meni jednostavno nije ilo. Nikako nisam
uspijevala svladati rad s papuicama - lagano odmicanje nonih
prstiju od kvaila, istodobni pritisak na gas.
To je to! - stalno je vikao - Osjea taj prijelaz?
Ali ja nita nisam osjeala, ak ni kad sam skinula cipele.
Umorili smo se od toga, oboje. Svaka je sljedea lekcija bila kraa
od prethodne, sve dok nisu potpuno prestale, a ni on ni ja nismo
nita rekli.
Sumnjam da e prije ruka primijetiti da auta nema, kaem joj.
A ak i onda, to moe napraviti? Kao to si rekla, ja sam imuna na
pravila.
Ma ti si pravi heroj! kae ona. Fantastina si!
I smijemo se kao u starim danima. Zaboravila sam koliko se
volim smijati sa Zoey. Ona ne kritizira moju vonju kao Tata. Ona se
ne uplai kad auto zastrue pri ubacivanju u treu, ili kad
zaboravim lijevi migavac na kraju ulice. Mnogo sam bolji voza
kad me ona gleda.
Nisi loa. Tvoj te stari bar neto nauio.
Oboavam voziti, kaem joj. Zamisli kako bi bilo zabavno
voziti Europom. Mogla bi uzeti godinu dana pauze na faksu i poi sa
mnom.
 118

Ne elim, kae ona, uzima autokartu i zauti.

Ne treba nam karta.
Zato ne?
Misli na ovo kao na film ceste.
Sranje, kae ona i uperi prst prema vjetrobranu.
Ispred nas, grupa deki na biciklima blokira cestu. Kapuljae su
podignute, cigarete frajerski vise iz usta. Nebo je zbilja udne boje i
mi smo gotovo sami na cesti. Odmah usporavam.
to da radim?
Idi unatrag, kae Zoey. Oni se nee pomaknuti.
Sputam svoj prozor. Ej! viem. Miite guzice!
Oni zastaju, lijeno se pomaknu do ruba ceste i smiju se dok im ja
aljem puse u prolazu.
Zoey je zaprepatena. to ti bi?
Nita - samo jo nisam nauila voziti unatrag.
Na glavnoj cesti zapinjemo u prometu. Kroz prozor promatram
trenutke tuih ivota. Beba plae u autosjedalici, ovjek lupka
prstima po volanu. ena kopa nos. Dijete mae.
Nevjerojatno, nije li? kaem.
to?
Ja sam ja i ti si ti, i svi oni tamo vani su oni. I svi smo toliko
razliiti i jednako vani.
Govori u svoje ime.
To je istina. Zar nikad ne razmilja o tome kad se pogleda u
ogledalo? Zar nikad ne zamilja vlastitu lubanju?
Ne, zapravo i ne.
Meni ne ide tablica mnoenja sa sedam i osam i mrzim ciklu i
celer. Tebi se ne sviaju tvoje akne ni tvoje noge, ali kad sve to
stavi u perspektivu, nita od toga nije vano.
Zaepi, Tessa! Prestani priati gluposti.
Pa prestajem, ali u sebi znam da je moj dah svje od zubne paste,
 119

a njezin kiselkast od dima. Ja imam dijagnozu. Ona ima roditelje

koji ive zajedno. Ja sam jutros izila iz kreveta i nala znoj na
plahtama. Ja sada vozim. To je moje lice u retrovizoru, moj osmijeh,
moje kosti koje e spaliti ili pokopati. To e biti moja smrt. Ne
Zoeyina. Moja. I prvi put, to mi se ne ini tako strano.
Ne govorimo. Ona samo zuri kroz prozor, a ja vozim. Van iz
grada, na autocestu. Nebo postaje sve tamnije i tamnije. Super je.
Ali napokon se Zoey opet pone aliti.
Ovo je najgora vonja u kojoj sam ikad bila, kae, Zlo mi je.
Zato ne stiemo nigdje?
Jer ignoriram znakove na cesti.
Gleda me, u udu. Zato? Ja elim stii nekamo.
Pritisnem papuicu gasa, jako. O. K.
Zoey zaskvii, rukama se odupire o nadzornu plou. Uspori!
Tek si nauila voziti, dovraga!
Pedeset. Pedeset pet. Tolika mo u mojim rukama.
Uspori. To je bio grom.
Kia ara po vjetrobranu. Zbog njezina odsjaja na staklu sve je
zamueno i blijeti. Izgleda kao struja, uope ne slii na vodu.
Potiho brojim u sebi dok se nebom ne prolomi munja.
Jo jedan kilometar, kaem joj.
Stani sa strane!
Zato?
Kia sad ve jako udara po krovu auta, a ja ne znam kako
ukljuiti brisae. Petljam po prekidaima za svjetlo, trubi, paljenju.
Zaboravljam da sam u etvrtoj i auto se odmah ugasi.
Ne ovdje! vie Zoey. Na autocesti smo! eli poginuti?
Vraam mjenja u ler. Uope me nije strah. Voda u valovima tee
niz vjetrobran, a auti nam trube i blendaju dok prolaze, ali ja vrlo
mirno provjeravam retrovizore, palim motor, onda u prvu i
kreemo. ak uspijevam nai brisae dok klizim u drugu i u treu
 120

brzinu.
Na Zoeyinom je licu ispisana panika. Ti si luda. Daj meni da
vozim!
Ti nisi osigurana.
Nisi ni ti!
Oluja je sad glasnija, nema razmaka izmeu grmljavine i munja.
Iako je dan, ostali su auti upalili svjetla. No, ja ih ne mogu nai.
Molim te, urla Zoey. Molim te, stani.
U autu je sigurno. Gume nas tite.
Uspori! vie ona. Slupat emo se. Zar nikad nisi ula za
zaustavni put?
Nisam. Umjesto toga, otkrivam petu brzinu, za koju nisam ni
znala da postoji. Sad vozimo zbilja brzo, a nebo paraju prave
lanaste munje. Nikad ih prije nisam vidjela ovako blizu. Kad nas je
Tata odveo u panjolsku, nad morem je bjesnila elektrina oluja
koju smo gledali s balkona naeg hotela. Ali to se nije inilo
stvarnim, vie kao neto pripremljeno za turiste. Ova je tono iznad
nas i fantastina je.
No, Zoey ne dijeli moje miljenje. uurila se na svojem sjedalu.
Auti su napravljeni od metala! vriti. Svaki nas trenutak moe
pogoditi. Stani! alim je, ali nije u pravu u vezi s munjama.
Mahnito pokazuje prema prozoru. Gledaj, tamo je crpka. Skreni
s ceste ili u se baciti kroz vrata.
Ionako mi se jede okolada pa skreem. Auto ide malo prebrzo,
ali ja uspijevam nai konicu. Dramatino uklizavamo preko prilaza
i zaustavljamo, se okrueni benzinskim crpkama i fluorescentnim
svjetlima. Zoey zatvara oi. Smijeno, jer ja bih radije bila vani na
cesti, irom otvorenih oiju.
Ne znam na to si ti zabrijala, sike, ali skoro si nas ubila.
Otvara vrata, izlazi, zatvara ih uz tresak i odmarira do duana.
Na trenutak razmiljam o tome da odem bez nje, ali ne stignem ni
 121

razmisliti kad ona domarira natrag i otvori moja vrata. Mirie

drugaije, hladno i svjee. Bijesno vadi mokri pramen kose iz usta.
Nemam para. Trebam cigarete.
Dodajem joj svoju torbu. Odjednom sam vrlo sretna. Moe mi
donijeti neku okoladu kad ve ide unutra?
Nakon to kupim cigarete, kae ona, idem na WC. Kad se
vratim, pustit e mene da vozim.
Zatvara vrata uz tresak i ponovo hoda do duana. Kia jo jako
pada i ona se skuplja u sebe, drhtei pred nebom dok gromovi
ponovo tutnje. Nikad je prije nisam vidjela uplaenu i odjednom me
preplavi val ljubavi prema njoj. Ona se ne moe nositi s tim kao ja.
Nije navikla na to. Mene ne bi izbezumilo ni da cijeli svijet pone
grmjeti. Ja elim lavinu na sljedeem krianju. elim da pada crna
kia i da najezda skakavaca eksplodira iz prednjeg pretinca auta.
Jadna Zoey. Vidim je sad u duanu kako nevino kupuje slatkie i
pljuge. Dat u joj da vozi, ali samo zato to to elim. Ne moe me
vie kontrolirati. Nadrasla sam je.

DVADESET DVA

etiri i dvadeset i more je sivo. Nebo takoer, iako je ono malo

svjetlije i ne mie se tako brzo. Od mora mi se vrti u glavi - moda
od toga neprestanog kretanja i injenice da ga nitko ne bi mogao
zaustaviti ak ni kad bi htio.
Ovo je totalna ludost kae Zoey Kako sam ti dopustila da me
nagovori?
Sjedimo na klupi uz more. Mjesto je doslovce naputeno. Negdje
daleko na drugoj strani pijeska pas laje na valove. Njegov je vlasnik
najmanja tokica na horizontu.
Dolazila sam ovamo svakog ljeta za praznike., govorim joj.
Prije nego to je Mama otila. Prije nego to sam se razboljela.
 122

Odsjedali bismo u hotelu Crosskey. Svako bismo se jutro probudili,

dorukovali i proveli dan na plai. Ba svaki dan, puna dva tjedna.
Koja zabava! kae Zoey, utone dublje na klupu i vre stee
kaput preko prsa.
Nismo se vraali u hotel ni na ruak. Tata nam je radio sendvie
i kupovali smo praak za puding Dn Oetker, On ga je na plai
mijeao s mlijekom u Tupperware posudi. Bilo je udno uti zvuk
vilice koja udara o rubove posude tamo meu bukom galebova i
valova.
Zoey me gleda dugo i znaajno. Jesi li moda danas zaboravila
uzeti neki vaan lijek?
Ne! grabim je za ruku, vuem je na noge. Hajde, pokazat u ti
hotel u kojem smo odsjedali.
Hodamo etalitem. Ispod nas, pijesak je prekriven sipama. Teke
su i pune oiljaka, kao da ih svaka plima baca jedne o druge. alim
se da bismo ih mogli sakupiti i prodati duanu za kune ljubimce
kao hranu za papige, ali to je uistinu udno. Ne sjeam se da se to
prije dogaalo.
Moda je to neka jesenska stvar, kae Zoey. Ili zbog
oneienja. Cijeli ovaj ludi planet umire. Trebala bi biti sretna to
e zbrisati odavde.
Zoey kae da mora pikiti, odlazi niza stube do pijeska i une
tamo. Ne mogu vjerovati da je upravo to napravila. Okolo nema
gotovo nikoga, ali inae bi bila vrlo zabrinuta da e je netko vidjeti.
Mlaz njezine mokrae napravio je rupu u pijesku kroz koju nestaje,
ostavljajui samo paru. Izgleda vrlo iskonski dok sputa haljinu i
vraa se prema meni.
Nakratko stojimo i zajedno gledamo more. Ono juri, bijeli se,
povlai.
Zoey, drago mi je to si mi prijateljica, kaem, hvatam je za
ruku i vrsto drim.
 123

Hodamo uz obalu do luke. Gotovo joj ispriam za Adama i vonju

na motoru i to se dogodilo na brdu, ali to mi se ini prenaporno i
zapravo ne elim priati o tome. Umjesto toga, gubim se u
sjeanjima, na ovo mjesto. Sve mi izgleda tako poznato - kuica sa
suvenirima, sa svojim kanticama i lopaticama i stalcima s
razglednicama, okreeni zidovi slastiarnice i golemi svjetlei
ruiasti kornet ispred nje. ak uspijevam pronai uliicu blizu luke
koja je preac do hotela.
Promijenilo se, kaem joj. Prije je bilo vee. Ali, to je to
mjesto?
Aha.
Super, moemo se sad vratiti do auta?
Otvaram vrata, hodam puteljkom. Pitam se bi li mi dali da
pogledam sobu u kojoj smo odsjedali.
Kriste! mrmlja Zoey i baca se na zidi da me prieka.
Vrata otvara ena srednjih godina. Izgleda ljubazno i debelo i
nosi pregau. Ne sjeam je se. Da?
Govorim joj da sam dolazila tamo kad sam bila mala, da smo
svakog ljeta unajmljivali obiteljsku sobu na dva tjedna.
Traite sobu za veeras? pita ona.
to mi zapravo nije palo na pamet, ali odjednom zvui kao divna
ideja. Moemo li dobiti tu istu?
Zoey domarira puteljkom do mene, grabi me za ruku i okree
me. Kog vraga radi?
Uzimam sobu.
Ja ne mogu ostati ovdje, sutra imam faks.
Uvijek ima faks, kaem joj. I imat e mnogo sutra.
Mislim da to zvui prilino elokventno i ini se da je definitivno
uutkalo Zoey. Ona se sputa nazad na zidi i sjedi ondje gledajui u
nebo.
Ponovo se okreem prema eni. Oprostite za to, kaem. ena
 124

mi se svia. Uope nije sumnjiava. Moda ja danas izgledam kao

pedesetogodinjakinja pa ona misli da je Zoey moja grozna ki
tinejderica.
U toj je sobi sad krevet s baldahinom, kae mi, ali jo ima
vlastitu kupaonicu.
Dobro. Uzet emo je.
Slijedimo je uza stube. Stranjica joj je golema i njie se dok
hoda. Pitam se kako bi bilo da mi je ona majka.
Evo nas, kae dok otvara vrata. Potpuno smo preuredili pa
vjerojatno izgleda drugaije.
Potpuno drugaije. Sobom dominira krevet s baldahinom. Visok
je i staromodan i omotan barunom.
Dolazi nam mnogo mladenaca, objanjava ena.
Fantastino! zarei Zoey.
Teko je prepoznati onu sunanu sobu u kojoj sam se budila
svako ljeto. Nema vie kreveta na kat, zamijenio ih je stol s
ajnikom i ostalim priborom za aj. No, zasvoeni mi je prozor
poznat, kao i ugradbeni ormari uz jedan zid.
Ostavit u vas, kae ena.
Zoey odbacuje cipele i baca se na krevet. Ova soba kota
sedamdeset funta za no! kae. Jesi ti uope ponijela ita
novaca?
Samo sam je htjela pogledati.
Jesi luda?
Penjem se na krevet kraj nje. Ne, ali zvuat e glupo ako ti
kaem naglas.
Ona se naslanja na lakat i sumnjiavo me gleda. Probaj.
Pa joj ispriam o posljednjem ljetu kad sam bili ovdje, kako su se
Mama i Tata svaali vie nego ikad. Kaem joj kako jednog jutra za
dorukom Mama nije htjela jesti, kako je rekla da joj je ve muka od
kobasica i konzerviranih rajica i da bi bilo jeftinije otii u
 125

panjolsku.
Onda idi, rekao je Tata. Poalji nam razglednicu kad stigne.
Mama me uzela za ruku i mi smo se vratile natrag u sobu. Ajmo
im se sakriti, rekla je. Nee li to biti zabavno? Bila sam zaista
uzbuena. Ostavila je Cala s Tatom. Izabrala je mene.
Sakrile smo se u ormar.
Ovdje nas nitko nee nai, rekla je.
I nisu, iako nisam bila sigurna da nas je itko uope traio. Sjedile
smo tamo vrlo dugo, dok se napokon Mama nije iuljala da uzme
kemijsku olovku iz svoje torbe. Onda se vratila i vrlo paljivo
napisala svoje ime na unutranjoj strani vrata ormara. Dodala je
kemijsku meni i ja sam napisala svoje ime do njezinoga.
Evo, rekla je. ak i da se nikad ne vratimo, uvijek emo biti
ovdje.
Zoey me sumnjivo gleda. To je to? Kraj prie?
To je to.
Ti i tvoja mama napisale ste svoja imena u ormaru i mi smo se
morale voziti ezdeset pet kilometara da mi to kae?
Mi nestajemo svakih nekoliko godina, Zoev. Sve nae stanice
zamijene druge. Nijedan djeli mene nije isti kao kad sam posljednji
put bila u ovoj sobi. Ja sam bila netko drugi kad sam napisala svoje
ime ovdje, netko zdrav.
Zoey sjeda. Izgleda bijesno. Znai, ako je tvoj potpis jo uvijek
tamo, ti e biti udesno izlijeena? A ako nije, to onda? Zar nisi
ula kad je ona ena rekla da su potpuno preuredili?
Ne svia mi se to vie na mene. Moe li pogledati u ormar i
vidjeti, Zoey?
Ne. Natjerala si me da doem, a ja nisam htjela. Osjeam se kao
govno, a sad jo i ovo - glupi ormar! Nevjerojatna si.
Zato si tako ljuta?
Ona se iskoprca iz kreveta, ja idem. Izludjet e me s tim svojim
 126

neprestanim traenjem znakova. Uzima svoj kaput s mjesta gdje

ga je bacila kraj vrata i ljuto ga navlai. Ne prestaje priati o sebi,
kao da si jedina na svijetu s problemom. Svi smo u istom sranju,
zna. Roeni smo, jedemo, seremo, umiremo. To je to!
Ne znam kako da se ponaam kad ona vie ovako glasno. to ti
je?
Ja to tebe pitam! vie.
Nita mi nije, osim onoga oitog.
Onda sam i ja dobro. Ne, nisi. Pogledaj se.
to da se pogledam? Kako izgledam?
Tuno.
Ona zastaje na vratima. Tuno?
Nastupa uasna tiina. Primjeujem malu poderotinu na tapeti
iznad njezinoga ramena. Primjeujem prljave otiske prstiju na
prekidau za svjetlo. Negdje dolje u kui vrata se otvaraju i
zatvaraju. Dok se Zoey okree prema meni, shvaam da se ivot
sastoji od niza trenutaka, a svaki je putovanje do kraja.
Kad konano progovori, glas joj je teak i potmuo. Trudna
sam.
O, Boe!
Nisam ti htjela rei.
Jesi sigurna?
Ona utone u stolac kraj vrata. Napravila sam dva testa.
Jesi li ih dobro napravila?
Ako drugi prozori postane ruiast i ostane ruiast, trudna
si. Ostao je ruiast dva puta.
O, Boe!
Hoe li prestati to govoriti?
Zna li Scott?
Kima. Nisam ga mogla nai onog dana u supermarketu i cijeli se
vikend nije javljao na telefon pa sam juer otila do njega i
 127

natjerala ga da me poslua. On me mrzi. Trebala si mu vidjeti izraz

lica.
Kao to?
Kao da sam idiot. Kao, kako sam mogla biti tako glupa? Sigurno
se via s nekom drugom. One su cure bile u pravu.
elim joj prii i pomilovati joj ramena, vrstu liniju njezine
kraljenice. No, ne inim to jer mislim da ona to ne bi htjela.
to e napraviti?
Slegne ramenima i u tom slijeganju vidim njezin strah. Izgleda
kao da ima dvanaest godina. Izgleda kao dijete u amcu koje putuje
po nekom velikom moru bez hrane i kompasa.
Mogla bi ga zadrati, Zoey.
To ak nije ni smijeno.
Nije ni trebalo biti. Zadri ga. Zato ne?
Neu ga zadrati zbog tebe!
Vidim da ovo nije prvi put da razmilja o tome. Onda ga se
otarasi.
Ona tiho zajeca dok naslanja glavu na zid iza sebe i oajniki se
zagleda u strop.
Trudna sam vie od tri mjeseca, kae. Misli da je ve
prekasno? Misli da e mi uope dati da napravim pobaaj?
Rukavom brie prve suze s lica. Tako sam glupa! Kako sam mogla
biti tako glupa? Sad e mama doznati. Trebala sam otii u ljekarnu i
uzeti pilulu za dan poslije. Da ga bar nikad nisam upoznala!
Ne znam to da joj kaem. Ne znam ni bi li me uope ula, ak i
da neto smislim. ini se jako dalekom dok sjedi na tom stolcu.
Samo elim da to nestane, kae. Onda pogleda ravno u mene.
Mrzi li me?
Ne.
Hoe li me mrziti ako ga se rijeim?
Mogla bih.
 128

Napravit u alicu aja, kaem.

Na jednom tanjuru stoje ajni kolaii i paketii eera i mlijeka.
Ovo je zbilja vrlo lijepa soba. Gledam kroz prozor dok ekam da
voda uzavri. Dva djeaka igraju nogomet na etalitu. Pada kia i
oni su navukli kapuljae. Nije mi jasno kako vide loptu. Zoey i ja
bile smo maloprije tamo vani, na hladnoi i vjetru. Ja sam drala
Zoey za ruku.
U luci imaju svakodnevne izlete brodom, kaem joj. Moda
voze na neko toplo i daleko mjesto.
Idem spavati, kae ona. Probudi me kad sve bude gotovo.
Ali nije se pomaknula sa stolca niti zatvorila oi.
Obitelj prolazi ispod prozora. Tata gura kolica, a curica u sjajnoj
ruiastoj kabanici dri se za maminu ruku na kii. Ona je mokra,
moda joj je hladno, ali zna da e uskoro biti doma, suha. Toplo
mlijeko. TV emisije za djecu. Moda keksi i rano u pidamu.
Pitam se kako se zove. Rosie? Amber? Izgleda kao da bi njezino
ime moglo sadravati boje. Scarlett?
Zapravo ne namjeravam to napraviti. ak i ne razmiljam o tome.
Jednostavno prelazim preko sobe i otvaram vrata od ormara.
Uzdrmam vjealice koje zvekeu jedna o drugu. Preplavi me miris
vlanog drva.
Je li tamo? pita Zoey,
Unutarnja strana vrata bljetavo je bijela. Potpuno novi premaz.
Dodirujem ga prstom, ali nita se ne mijenja. Tako je bljetavo da
soba pone treperiti na rubovima. Svakih nekoliko godina
nestajemo.
Zoey uzdie i ponovo se naslanja na stolac. Nisi trebala
pogledati.
Zatvaram vrata ormara i vraam se do ajnika.
Brojim dok nalijevam vodu preko ajnih vreica. Zoey je trudna
vie od tri mjeseca. Bebi treba devet mjeseci da naraste. Rodit e se
 129

u svibnju, kao i ja. Volim svibanj. Tada imamo dva dravna praznika
koji se mogu spojiti s vikendima. Imamo trenje u cvatu. Zumbule.
Kosilice. Sanjivi miris svjee pokoene trave.
Jo sto pedeset i etiri dana do svibnja.

DVADESET TRI

Cal dotri iz dna mranog vrta,prua ruku. Sljedea, kae.

Mama otvara kutiju s pirotehnikom na svojem krilu. Razgledava
je kao da bira okoladu, njeno vadi jednu prskalicu i proita
etiketu prije nego to mu je doda.
Zaarani vrt, kae.
On je brzo nosi natrag Tati. Dok tri,vrhovi njegovih gumenih
izama udaraju jedan o drugi. Mjeseina se probija kroz stablo
jabuke i prska travu.
Mama i ja iznijele smo stolce iz kuhinje i sjedimo kraj stranjih
vrata. Hladno je. Dah nam je poput dima. Sad kad je stigla zima, tlo
mirie mokro, kao da se ivot pritajio, sve se uurilo, uva
energiju.
Mama kae: Zna li koliko je nama grozno kad ti nestane i
nikome ne javi gdje si?
S obzirom na to da je ona najvei strunjak za nestajanje u
povijesti, to me pitanje nasmije. Izgleda iznenaeno, oito ne
shvaa ironiju. Tata kae da si nakon povratka spavala dva dana
bez prekida.
Bila sam umorna.
On je umro od straha.
A ti?
Oboje.
Zaarani vrt! najavljuje Tata.
uje se iznenadno pucketanje, u zraku cvatu cvjetovi od svjetla,
 130

ire se, a onda potonu i ieznu iznad trave.

Ahhh, kae Mama. To je bilo prekrasno.
To je bilo dosadno, vie Cal dok galopira natrag prema nama.
Mama ponovo otvara kutiju. to kae na raketu? Bi li raketa
bila bolja?
Raketa bi bila super! Cal slavi trei poasni krug oko vrta
prije nego to je odnese Tati. Zajedno zabijaju drak u zemlju. Ja
razmiljam o onoj ptici, o Calovu zecu, O svim stvorenjima koja su
umrla u naem vrtu, ije se kosti naguravaju ispod zemlje. Zato
more? pita Mama.
Jednostavno mi je dolo.
Zato Tatin auto?
Slegnem ramenima. Vonja je bila na mom popisu.
Zna, kae ona, ne moe samo ii okolo i raditi to hoe.
Mora misliti na ljude koji te vole.
Na koga?
Ljude koji te vole.
Ova je glasna, kae Tata. Dame, ruke na ui.
Raketa uzlijee uz jedan bum, toliko glasan da se njegova
energija iri u meni. Zvuni valovi lome mi se u krvi. Mojim
mozgom upravljaju plima i oseka.
Mama mi nikad nije rekla da me voli. Ni jednom. Mislim da nikad
i nee. Sad bi to bilo previe oito, previe ispunjeno
saalijevanjem. To bi nas obje posramilo. Ponekad razmiljam o
tihim stvarima koje smo sigurno dijelile prije nego to sam se
rodila, kad sam bila sklupana, sitna i tamna, u njoj. Ali ne
razmiljam o tome esto.
Ona se s nelagodom premjeta na stolcu. Tessa, planira li ubiti
nekoga? Zvui leerno, ali mislim da je ozbiljna.
Naravno da ne!
Dobro, izgleda kao da joj je iskreno laknulo. Pa to je onda
 131

sljedee na tvom popisu?

Iznenaena sam. Zbilja eli znati?
Zbilja elim.
O. K. Sljedea je slava.
Ona zbunjeno odmahuje glavom, ali Cal, koji je doao po sljedeu
prskalicu, misli da je to urnebesno. Provjeri koliko slamica moe
nagurati u usta, kae. Svjetski rekord je dvjesto pedeset osam.
Razmislit u o tome, kaem mu.
Ili se moe tetovirati po cijelom tijelu kao leopard. Ili te
moemo gurati po autocesti u krevetu.
Mama ga zamiljeno promatra. Vodopad dvadeset i jednog
praska, kae.
Brojimo ih. Uzlijeu uz mekano itanje, rasprskavaju se u roj
zvijezda pa polako trepere prema zemlji. Pitam se hoe li ujutro
trava biti obojena u sumporno utu, cinober, akvamarin.
Slijedi komet da utoli Calovu elju za akcijom. Tata ga pali i on
fijue iznad krova, svjetlucavi rep iza njega.
Mama je kupila dimne bombe. Svaka kota 3,50 funta i Cal je
zaista zadivljen. Dovikuje cijenu Tati.
Vie novca nego pameti, odvikuje Tata.
Mama mu pokazuje prst, a on se smije tako toplo da ona zadrhti.
Dobila sam dvije za cijenu jedne, kae mi. To je prednost toga
to si ti bolesna i to mi imamo no vatrometa u prosincu.
Bombe vrtom raspruju zeleni dim. Mnogo dima. ini se kao da
dolaze udovita. Cal i Tata dotravaju iz dna vrta, smiju se i
brbljaju.
Uasno puno dima! vie Tata. Kao da smo u Beirutu!
Mama se smijei, prua mu Vrtivjetar. Daj ovu sljedeu. Ta mi je
najdraa.
On uzima eki, a ona ustaje i pridrava stup ograde dok on
zabija avao u njega. Oboje se smiju.
 132

Nemoj me udariti po prstima, kae ona i lagano ga gurne

laktom.
Hou ako e me gurkati!
Cal sjeda na Mamin stolac i trga paket prskalica. Kladim se da
u postati slavan prije tebe, kae mi.
Kladim se da nee.
Bit u najmlaa osoba koja je ikad postala lan arobnog
kruga.
Zar ne mora biti pozvan?
Bit u pozvan. Ja sam nadaren. to ti zna raditi? Ne zna ni
pjevati.
Hej! kae Tata. to je sad ovo?
Mama uzdie. Oboje nae djece eli biti slavno.
Zbilja?
Slava je sljedea na Tessinu popisu.
Na Tatinu licu vidim da ovo nije oekivao. Okree se prema
meni, eki mu visi iz ruke. Slava?
Aha.
Kako?
Nisam jo odluila.
Mislio sam da si gotova s popisom.
Ne. Mislio sam da, nakon auta, nakon svega to se dogodilo...
Ne. Tata, nije gotovo.
Nekad sam vjerovala da Tata moe sve, da me moe spasiti od
svega. Ali ne moe, on je samo ljudsko bie. Mama ga grli jednom
rukom, a on se naslanja na nju.
Zurim u njih. Moja majka. Moj otac. Lice mu je u sjeni, vrhovi
kose umoeni u svjetlo. Sjedim vrlo mirno. I Cal se umirio kraj
mene.
Opa! ape.
To boli vie nego to sam ikad mogla zamisliti.
 133

U kuhinji, punim usta vodom iz slavine i pljujem je u sudoper.

Pljuvaka izgleda ljigavo, tako se sporo kree prema odvodu da je
moram potjerati s jo vode. Na koi osjeam hladnou sudopera.
Gasim svjetlo i kroz prozor promatram svoju obitelj. Stoje
zajedno na travi, pregledavaju posljednje prskalice. Tata svaku
uzme u ruku i osvijetli je lampicom. Odabiru jednu, zatvaraju kutiju
i sve troje odlaze do ruba vrta.
Moda sam mrtva. Moda je ovo sve to e biti. ivi e ii dalje u
svojem svijetu - dodirujui, hodajui. A ja u i dalje biti u ovom
praznom svijetu, neujno kucajui na staklo izmeu nas.
Izlazim kroz prednja vrata, zatvaram ih za sobom i sjedam na
stubu. bunje uti kao da se neko nono stvorenje pokuava
sakriti od mene, ali to me ne uplai, ak se i ne pomaknem. Kad mi
se oi prilagode, poinjem razabirati ogradu i grmlje koje raste uz
nju. Dosta jasno vidim ulicu s druge strane ograde, ulinu rasvjetu
koju prska preko plonika, krivi se preko tuih automobila, odbija
se od tuih praznih prozora.
Osjeam miris luka. Kebab. Da mi je ivot drugaiji, sad bih bila
vani sa Zoey. Jele bismo pomfrit. Stajale bismo na nekom uglu,
lizale slane prste, ekajui akciju. Umjesto toga, ja sam ovdje. Mrtva
na kunom pragu.
ujem Adama prije nego to ga ugledam, grlenu riku njegova
motora. Kako se pribliava, zrak poinje treperiti od buke, tako da
se ini da stabla pleu. On staje izvan svojeg dvorita, gasi svjetla i
motor. Tiina i tama opet se sputaju dok otkopava kacigu, vjea je
na upravlja i gura motor uz prilaz.
Ja uglavnom vjerujem u kaos. Kad bi se elje ostvarivale, kosti
me ne bi boljele kao da je sav prostor u njima potroen. Ne bih pred
oima imala maglu koje se ne mogu rijeiti.
No, imam osjeaj da sad promatram Adama kako hoda uz
puteljak jer sam to izabrala. On zakljuava motor za ogradu uz
 134

bonu stranu kue. Ne vidi me. Ja mu prilazim s lea. Osjeam se

vrlo mono i sigurno.
Adame?
On se iznenaeno okree. Sranje! Mislio sam da si duh! Oko
sebe iri neki hladno-mokri miris, kao da je ivotinja koja je
izronila iz noi. Koraknem blie.
to to radi? pita.
Rekli smo da emo biti prijatelji.
Izgleda zbunjeno. Aha.
Ne elim to.
Meu nama je prostor, a u tom prostoru tama. Napravim jo
jedan korak, tako blizu da dijelimo dah. Isti dah. Unutra i van.
Tessa, kae on. Znam da je to upozorenje, ali svejedno mi je.
to je najgore to se moe dogoditi?
Boljet e, kae on.
Ve boli.
On kimne, vrlo polako. I kao da se odjednom stvorila rupa u
vremenu, kao da je sve stalo i ova se jedna minuta, u kojoj se
gledamo tako blizu, prostire meu nama. Dok se naginje prema
meni, osjeam kako se neka udna toplina probija kroza me.
Zaboravljam da mi je glava puna svih tunih lica na svim prozorima
kraj kojih sam ikada prola. Dok se on naginje blie, osjeam samo
toplinu njegova daha na svojoj koi. Poljubimo se vrlo njeno.
Gotovo da se i ne dotaknemo, kao da nismo sigurni. Usne su jedino
mjesto na kojem se dodirujemo.
Odmiemo se i gledamo jedno u drugo. Koje rijei postoje za taj
pogled koji prolazi od mene do njega i natrag? Oko nas, sve se
none stvari skupljaju i zure. Izgubljene stvari ponovo naene.
Sranje, Tess!
U redu je, kaem mu. Neu se slomiti.
I da mu to dokaem, guram ga uza zid njegove kue i drim ga
 135

tamo, I ovaj puta nije rije o njenosti Moj je jezik u njegovim

ustima, traei, nalazei njegov. Njegove me ruke toplo obavijaju.
Njegov je dlan na stranjem dijelu mojega vrata. Topim se tamo.
Moja ruka klizi niz njegova lea. Tiskam se blie.uza nj, ali to mi nije
dovoljno. elim se popeti u njega. ivjeti u njemu. Biti on.
Sve je jezik i enja. Liem ga, grickam rub njegovih usana. Nisam
znala da sam tako gladna.
On se odmie. Sranje, kae. Sranje! I prolazi rukom kroz
kosu; ona isijava mokru, ivotinjsku tamu. Ulino svjetlo gori u
njegovim oima. to se dogaa s nama?
elim te, kaem mu.
Srca mi udara. Osjeam se potpuno iva.

DVADESET ETIRI

Zoey me nije smjela moliti da doem. Otkad smo ule kroz vrata,
ne mogu prestati brojiti. Ovdje smo sedam minuta. Ona je naruena
za est minuta, Zatrudnjela je prije devedeset pet dana.
Pokuavam misliti na nasumine brojeve, ali nekako svi neto
znae. Osam - broj diskretnih prozora na udaljenom zidu. Jedan -
jednako diskretna recepcionarka. Petsto - broj funti koje je Scott
platio da se rijei djeteta.
Zoey mi dobacuje nervozan smijeak preko vrha asopisa.
Kladim se da neega ovakvog nema u dravnoj bolnici.
I nema. Sjedala su konata, tamo je i veliki etvrtasti stoli sa
sjajnim asopisima, i tako je toplo da sam morala skinuti kaput.
Mislila sam da e biti mnogo cura koje grevito steu svoje
maramice i izgledaju oajno, ali Zoey i ja smo jedine. Ona je skupila
kosu u rep i opet nosi donji dio trenirke. Izgleda umorno i blijedo.
eli li znati kojih u se simptoma s veseljem rijeiti? Odlae
asopis na krilo i broji na prste, Grudi mi izgledaju kao neka
 136

udovina karta, potpuno su prekrivene plavim venama. Osjeam se

teko - ak su mi i prsti teki. Neprestano povraam. Stalno me boli
glava. I oi su mi nadraene.
Ima li ita dobro?
Ona razmilja na trenutak. Miriem drugaije. Miriem sasvim
dobro.
Naginjem se preko stolia i udiem njezin miris. Mirie na dim,
parfem, vakau gumu. I jo neto.
Fertilnost, kaem joj.
to?
To znai da moe imati djecu.
Odmahuje glavom kao da sam luda. Je li te tvoj deko to
nauio?
Kad ne odgovorim, ona se vraa asopisu. Dvadeset i dvije
stranice najnovijih spravica. Kako napisati savrenu ljubavnu
pjesmu. Hoe li svemir ikada postati turistika destinacija?
Vidjela sam jednom neki film, kaem joj, o curi koja je umrla.
Kad je dola u raj, njezina je mrtvoroena sestra ve bila tamo i ona
se brinula za nju dok nisu svi bili ponovo zajedno.
Zoey se pretvara da me ne uje. Okree stranice kao da ita.
To se moda i meni dogodi, Zoey.
Nee.
Tvoja je beba tako mala da bih je mogla drati u depu.
Zaepi, Tessa!
Neki si dan gledala odjeu za bebe.
Zoey propada dublje u stolac i zatvara oi. Usta joj se opuste kao
da ju je netko iskljuio. Molim te, kae. Molim te, zauti. Nisi ni
trebala doi ako e negodovati.
U pravu je. Znala sam to i prole noi kad nisam mogla spavati.
Na drugoj strani hodnika kapao je tu i neto - ohar? pauk? - tr-
karalo je preko tepiha u mojoj sobi.
 137

Ustala sam, obukla kunu haljinu i otila dolje. Planirala sam si

napraviti alicu vrue okolade, moda malo gledati kasnoveernji
program. Ali tamo, tono nasred kuhinje, bio je mi koji se zaglavio
u jednoj od Tatinih zamki za ohare. Jedini njegov dio koji nije bio
zalijepljen za karton bila je jedna stranja noga, kojom se koristio
kao veslom pri pokuaju da pobjegne od mene. Bio je u agoniji.
Znala sam da u ga morati ubiti, ali nisam znala kako to napraviti a
da mu ne nanesem jo vie boli. No za rezanje mesa? kare?
Olovka kroz stranji dio glave? Mogla sam se sjetiti samo groznih
zavretaka.
Napokon sam uzela staru kutiju od sladoleda iz kuhinjskog
ormaria i napunila je vodom. Mia sam stavila unutra i potopila ga
pomou drvene lice. Gledao je gore prema meni, u udu, dok se
borio za dah. Tri su siuna zrana mjehura pobjegla, jedan za
drugim.
Piem poruku Zoeyinoj bebi: SAKRIJ SE!
Za koga je to?
Nikoga.
Naginje se preko stolia. Daj da vidim.
Briem tekst, pokazujem joj prazan ekran.
Je li bilo za Adama?
Ne.
Koluta oima. Gotovo se poseksate u vrtu, a onda se ti radi
nekoga perverznog zadovoljstva pretvara da se to nije dogodilo.
On nije zainteresiran.
Ona se mrti. Naravno da je zainteresiran. Samo to je njegova
mama izala i ulovila vas. Inae bi te vrlo rado poevio.
To je bilo prije etiri dana, Zoey. Da je zainteresiran, ve bi mi
se javio.
Slijee ramenima. Moda je zauzet.
Minutu sjedimo s tom lai. Kosti mi izbijaju kroz kou, imam
 138

ljubiaste mrlje ispod oiju i definitivno poprimam udan miris.

Adam si vjerojatno jo uvijek ispire usta.
Ljubav ionako samo kodi, kae Zoey. Ja sam ivi dokaz za
to. Baca asopis na stol i gleda na sat. Zato ja zapravo ovo
plaam?
Premjetam se na stolac do nje.
Moda je to ala, kae ona. Moda ti uzmu novac, puste te da
se znoji i nadaju se da e ti postati tako neugodno da e sama
otii doma.
Uzimam joj ruku i drim je izmeu svojih. Izgleda malo
iznenaeno, ali ne mie je.
Prozorska su stakla zatamnjena tako da se ulica ne vidi. Kad smo
dole, snijeg je upravo poeo padati; ljudi u boinom opingu
zabundani zbog hladnoe. Ovdje unutra vruina isijava iz
radijatora, a puhaka se .glazba prelijva preko nas. Tamo vani moe
biti smak svijeta, ali mi to ne bismo znali.
Zoey kae : Kad ovo bude gotovo i opet budemo samo ti i ja,
vraamo se tvom popisu. Slava,nije li? Neki dan sam na telki vidjela
tu enu. Ima rak u zavrnom stadiju i upravo je zavrila triatlon. I ti
bi to trebala napraviti.
Ona ima rak dojke.
Pa?
Pa to je drugaije.
Tranje i bicikliranje joj pomae da ostane motivirana. to je tu
toliko drugaije? Ona je iva mnogo due nego to je itko mislio da
e biti i zbilja je poznata.
Ja mrzim tranje!
Zoey odmahuje glavom vrlo dostojanstveno, kao da mi govori da
sam namjerno naporna. A Big Brother? Tamo nikad nisu imali
nekog poput tebe.,
To poinje tek sljedeeg ljeta.:
 139

Pa?
Pa razmisli malo!
Upravo tada sestra izlazi iz sobe i prilazi nam. Zoey Walker?
Spremni smo za vas.
Zoey me potee na noge. Moe li doi moja prijateljica?
ao mi je, ali bolje je da ona prieka vani. Danas ete samo
razgovarati, ali to nije razgovor koji je lako voditi pred prijateljem.
Sestra zvui kao da je vrlo uvjerena u to to govori i mislim da joj
se Zoey ne moe oduprijeti. Daje mi svoj kaput, kae: Pazi na ovo,
i odlazi sa sestrom. Vrata se zatvaraju iza njih.
Osjeam se vrlo vrsto. Ne maleno nego veliko i pulsirajue i
ivo. Tako je opipljivo, to postojanje i nepostojanje. Ja sam ovdje.
Uskoro neu biti. Zoeyina beba je ovdje. Njezin puls radi tik-tak.
Uskoro vie nee. A kad Zoey izae iz te sobe, nakon to je stavila
svoj potpis na komad papira, bit e promijenjena. Razumjet e ono
to ja ve znam - da smrt okruuje sve nas.
I da ima okus kao metal meu zubima.

DVADESET PET

Kamo idemo?
Tata mie ruku s volana kako bi me potapao po koljenu. Sve u
svoje vrijeme.
Hoe li mi biti neugodno?
Nadam se da ne.
Hoemo li upoznati nekoga poznatog?
Na trenutak izgleda uznemireno. Je li se o tome radilo?
Ne ba.
Vozimo se kroz grad i on mi ne eli rei. Prolazimo kraj
sirotinjskog naselja i izlazimo na zaobilaznicu, a moje pogaanje
 140

postaje potpuno nasumino. Volim ga nasmijavati. On se ne smije

esto.
Put na Mjesec?
Ne.
Natjecanje talenata?
S tvojim sluhom?
Zovem Zoey da je pitam eli li pokuati pogoditi, ali ona je jo
izbezumljena zbog operacije. Moram povesti neku odgovornu
odraslu osobu. Koga da pitam, dovraga?
Mogu ja ii.
Misle na nekoga zbilja odraslog. Zna, kao na roditelja.
Ne mogu te natjerati da kae roditeljima.
Mrzim ovo, kae ona. Mislila sam da e mi dati pilulu i da e
to samo ispasti. Zato trebam operaciju? To nije vee od toke.
Tu nije u pravu. Prole sam noi uzela Readers Digest Knjigu
obiteljske medicine i potraila trudnou. Htjela sam znati koliko
su bebe velike u esnaestom tjednu. Otkrila sam da su dugake kao
maslaak. Nisam mogla prestati itati. Pogledala sam i ubode pela
i konice. Krasne svakodnevne, obiteljske bolesti - ekcem, angina,
krup.
Jesi jo tu? pita ona.
Aha.
E, ja sad idem. Kiselina mi se die uz grlo i ulazi u usta.
To je loa probava. Morala bi si masirati debelo crijevo i popiti
malo mlijeka. Proi e. to god da odlui napraviti s djetetom, svi e
Zoeyini simptomi proi. No, ne kaem joj to. Umjesto toga stiem
crveni gumb na mobitelu i koncentriram se na cestu ispred nas.
Ona je vrlo budalasta djevojka, kae Tata. to dulje odgaa, to
e biti gore. Prekidanje trudnoe nije kao iznoenje smea.
Ona to zna, Tata, U svakom sluaju, to se tebe ne tie - nije tvoja
ki.
 141

Ne, sloi se on. Nije.

Piem poruku Adamu. Piem: GDJE SI DOVRAGA? Onda je
izbriem.
Prije est noi, njegova je mama stajala na kunom pragu i
plakala. Rekla je da je vatromet bio zastraujui. Pitala ga je zato
ju je ostavio sada kad se pribliava kraj svijeta.
Daj mi broj mobitela, rekao je. Nazvat u te.
Razmijenili smo brojeve. Bilo je erotino. Mislila sam da je to
obeanje.
Slava, kae Tata. to ti podrazumijeva pod time, ha?
Mislim na Shakespearea. Ona njegova silueta sa ivahnom
bradom i perom u ruci bila je na naslovnoj stranici izdanja svih
njegovih drama koje smo imali u koli. On je izmislio hrpu novih
rijei i svi znaju za njega ak i nekoliko stotina godina poslije
njegove. ivio je prije automobila i aviona, puaka i bombi i
zagaenja. Prije kemijskih olovaka. Kad je on pisao, na prijestolju je
bila kraljica Elizabeta 1. I ona je bila slavna, ne samo kao ki
Henrika VIII., ve i zbog krumpira i Armade i duhana i jer je bila
tako pametna.
Onda je tu i Marilyn. Elvis. ak e i suvremene ikone poput
Madonne biti zapamene. Take That su opet na turneji koja je
rasprodana u milisekundi. Oko oiju su im se urezale godine, a
Robbie ak i ne pjeva, ali ljudi jo ele dio njih. Na takvu slavu
mislim. Hou da cijeli svijet prekine to to radi i osobno se doe
oprostiti od mene kad umrem. to je drugo uope vano?
to ti misli pod slavom, Tata?
Nakon minute razmiljanja, on kae: Da ostavi neto iza sebe,
pretpostavljam.
Pomislim na Zoey i njezinu bebu. Ona raste. Raste.
O. K., kae Tata. Tu smo.
Nisam sigurna gdje je tu. Izgleda kao knjinica, jedna od onih
 142

pravokutnih, funkcionalnih zgrada s mnogo prozora i vlastitim

parkiralitem s oznaenim mjestima za direktora. Parkiramo na
mjesto za invalide.
ena koja se javi na interfon eli znati koga smo doli vidjeti.
Tata pokuava aptati, ali ona ne uje pa je prisiljen ponoviti,
glasnije. Richard Green, kae i pogleda me iskosa.
Richard Green?
On kima, zadovoljan samim sobom. Poznaje ga jedan
raunovoa s kojim sam radio.
I to je vano jer...?
eli te intervjuirati.
Zastajem na ulazu. Intervju? Na radiju? Ali svi e me uti!
Nije li to bila ideja?
O emu bi me trebao intervjuirati?
I tada on pocrveni. Tada mu moda sine da je ovo najgora ideja
koju je ikada imao jer je jedina stvar koja me ini posebnom moja
bolest. Da nije toga, sad bih bila u koli ili markirala. Moda bih bila
kod Zoey, nosei joj peptoran iz ormaria u kupaonici. Moda bih
leala u Adamovu naruju.
Recepcionarka se pretvara da je sve u redu. Pita nas naa imena i
daje nam po jednu naljepnicu za svakoga. Posluno ih lijepimo na
kapute dok nam ona govori da e producent brzo doi.
Sjednite, kae, pokazujui prema redu naslonjaa na drugoj
strani predvorja.
Ti ne mora govoriti, kae Tata dok sjedamo. Ja u ui sam
ako hoe, a ti moe ostati ovdje.
A o emu bi priao?
On slijee. Nedostatak onkolokih odjela za tinejdere,
nedostatak financiranja alternativne medicine, o tome kako
zdravstveno ne pokriva trokove tvojih dijetalnih potreba. Kvragu,
mogao bih govoriti satima. Za tu sam temu specijalist.
 143

Financiranje? Ne elim biti poznata jer sam skupila neto para!

elim biti poznata jer sam nevjerojatna. elim onu vrstu slave koja
ne treba prezime. elim biti superzvijezda. Zna to to znai?
On se okree prema meni, oi mu sjaje. A kako bismo tono to
trebali postii?
Aparat za vodu do nas pravi mjehurie i kapa. Meni je zlo. Mislim
na Zoey. Mislim na njezinu bebu koja ve ima sve nokte - sitni, sitni
maslakasti nokti.
Da kaem recepcionarki da otkae? pita Tata. Ne elim da
poslije kae da sam te prisilio.
Osjeam minimalnu koliinu saaljenja dok ga gledam kako
cipelama strue po podu kao kolarac. Za kolike se kilometre
mimoilazimo.
Ne, Tata, ne mora otkazati.
Onda e ui?
Ui u.
Stie mi ruku. To je super, Tess.
ena se penje uza stube i ulazi u predvorje. Krupnim koracima
dolazi do nas i srdano se rukuje s Tatom.
Razgovarali smo telefonski.
Da.
A ovo je sigurno Tessa.
To sam ja!
Prua mi ruku na pozdrav, ali ja je ignoriram, pretvaram se da
ne mogu micati rukama. Moda e misliti da je to dio moje bolesti.
Njezine oi raaloeno putuju do mojeg kaputa, ala i kape. Moda
zna da danas nije tako hladno.
Nema lifta, kae ona. Hoe li moi po stubama?
Preivjet emo.
Izgleda kao da joj je laknulo. Richard se zbilja veseli to e vas
upoznati.
 144

Koketira s Tatom dok hodamo prema studiju. Pada mi na pamet

da bi njegov nespretni zatitniki stav prema meni mogao privlaiti
ene. Da ga onda poele spasiti. Od mene. Od sve ove patnje.
Intervju e ii uivo, kae ona. Sputa glas kad se pribliimo
vratima studija. Vidite ono crveno svjetlo? To znai da je Richard
u eteru i da ne moemo unutra. Sad e pustiti reklamu i svjetlo e
postati zeleno. Kae to kao da bismo morali biti zadivljeni.
Koji je Richardov fokus? pitam. Ta Cura na umoru spika, ili je
isplanirao neto originalno?
Oprosti? Njezin se osmijeh gubi; s trakom zabrinutosti gleda
Tatu traei da je umiri. Poinje li to ona osjeati slabi miris
neprijateljstva u zraku?
Onkoloki odjeli za tinejdere rijetki su u bolnicama, Tata se
pouri rei. Bilo bi super kad bismo uspjeli barem malo poveati
svijest o tom problemu.
Crveno svjetlo izvan studija mijenja se u zeleno. To ste vi! kae
producentica i otvara nam vrata. Tessa Scott i njezin otac,
najavljuje.
Zvuimo kao gosti na sveanoj veeri, kao da smo doli na bal. Ali
Richard Green definitivno nije princ. Lagano se die sa stolca i
prua debelu ruku prvo jednom pa drugom. Ruka mu je znojna, kao
da je treba iscijediti. Plua mu pite dok ponovo sjeda. Smrdi po
pljugama. Premee neke papire. Sjednite, kae. Ja u vas
predstaviti, a onda emo odmah poeti s pitanjima.
Prije sam znala gledati Richarda Greena na lokalnim vijestima u
doba ruka. Jedna sestra u bolnici mislila je da je sladak. Sada znam
zato su ga premjestili na radio.
O. K., kae on. Kreemo. Budite to prirodniji. Bit e vrlo
neformalno. Okree se prema mikrofonu. A sada sam poaen
to kao gosta u studiju danas imam jednu vrlo hrabru mladu damu
koja se zove Tessa Scott.
 145

Srce mi brzo kuca kad izgovori moje ime. Slua li Adam? A Zoey?
Ona moda lei na svom krevetu s ukljuenim radijem. Zlo joj je.
Napola spava.
Tessa posljednje etiri godine ivi s leukemijom, a danas je
dola ovdje sa svojim tatom da s nama popria o cijelom tom
iskustvu.
Tata se naginje naprijed i Richard mu, moda prepoznajui
njegov entuzijazam, postavlja prvo pitanje.
Ispriajte nam kako ste shvatili da je Tessa bolesna? kae
Richard.
Tata to oboava. Pria o bolesti nalik na gripu koja je trajala
tjednima i nikako nije prolazila. Govori kako na lijenik ope
prakse nije otkrio uzrok na redovitim pregledima jer je leukemija
tako rijetka.
Primijetili smo modrice, kae. Mala unutarnja krvarenja na
Tessinim leima uzrokovana smanjivanjem broja trombocita.
Tata je heroj. Pria kako je morao ostaviti svoj posao financijskog
savjetnika, kako se na nain ivota izgubio u bolnicama i
tretmanima.
Rak nije bolest koja pogaa samo jedan organ, kae, ve
bolest cijelog tijela. Jednom kad je Tessa donijela odluku da prekine
agresivne tretmane, odluili smo pokuati holistiki pristup kod
kue. Na posebnoj je dijeti. To je skupo, ali ja vrsto vjerujem da nije
hrana u vaem ivotu ono to donosi zdravlje, ve da je ivot u vaoj
hrani ono to je zbilja bitno.
Zaprepatena sam. eli li on da ljudi zovu i daju novac za
organsko povre?
Richard se okree prema meni ozbiljnog lica. Ti si odluila
prekinuti tretman, Tessa? To zvui kao odluka koju je vrlo teko
donijeti sa esnaest godina.
Grlo mi je suho. I nije.
 146

On kima kao da oekuje nastavak. Bacam pogled prema Tati koji

mi namiguje. Kemoterapija vam produljuje ivot, kaem, ali zbog
nje se osjeate loe. Ja sam dobivala poprilino gadnu terapiju i
znala sam da bih, ako je prekinem, bila u stanju raditi vie stvari.
Tvoj tata kae da hoe biti slavna, govori Richard. Zato si
danas htjela doi na radio, zar ne? Da ugrabi svojih petnaest mi-
nuta slave?
Opisuje me kao jednu od onih jadnih malih djevojica koje daju
oglas u lokalne novine jer ele biti djeverue na neijem vjenanju,
ali ne znaju ni jednu mladenku. Opisuje me kao pravu glupau.
Duboko udahnem. Imam popis stvari koje hou napraviti prije
nego to umrem. Postati slavna jedna je od njih.
Richardove oi zasjaje. On je novinar i zna prepoznati dobru
priu. Tvoj tata nije spomenuo nikakav popis.
Zato to je veina stvari na njemu nelegalna.
Dok je priao s Tatom, gotovo je zaspao, ali sad je na rubu stolca.
Zbilja? Kao naprimjer?
Pa, uzela sam Tatin auto i cijeli se dan vozila bez vozake
dozvole i poloenog ispita.
Ho, ho! Smijulji se Richard. Pozdravite se sa svojim
premijama osiguranja, g. Scott! Trkne Tatu laktom da pokae kako
ne misli nita loe, ali Tata jednostavno izgleda zaprepateno.
Osjetim nalet krivnje i moram odvratiti pogled.
Jedan sam dan govorila da na sve prijedloge.
to se dogodilo?
Zavrila sam u rijeci.
Ima jedna slina reklama na televiziji, kae Richard. Je li ti
ona dala ideju?
Ne.
Skoro je slomila vrat vozei se na motoru, upada Tata. eli nas
vratiti na sigurno tlo. Ali ovo je bila njegova ideja i sad se vie ne
 147

moe izvui.
Skoro su me uhitili zbog krae u duanu. Htjela sam prekriti
to vie zakona u jednom danu.
Richard sad izgleda malo nervozno.
Onda je tu i seks.
Ah.
I droge... I rock n rolll veselo dobacuje Richard u mikrofon.
uo sam da ljudi kau kako se smrtna dijagnoza moe shvatiti kao
prilika za sreivanje ivota, dovravanje svih nedovrenih poslova.
Mislim da ete se sloiti, dame i gospodo, da ovdje imamo mladu
damu koja je ivot uhvatila za rogove.
Otpremaju nas prilino otro. Oekujem da e Tata poeti vikati
na mene, ali to ne ini. Polako hodamo uza stube. Osjeam se
iscrpljeno.
Tata kae: Ljudi bi mogli dati novce. To se ve dogaalo. Ljudi
e ti htjeti pomoi.
Moja najdraa Shakespeareova drama je Macbeth. Kad on ubije
kralja, diljem zemlje poinju se dogaati udne stvari. Sove vrite.
Cvrci plau. U cijelom oceanu nema dovoljno vode da spere svu
krv.
Ako skupimo dovoljno novaca, moemo te ubaciti u onaj
istraivaici institut u Americi.
Novac nije dovoljan za to, Tata.
Jest! Mi si to nikako ne moemo priutiti bez pomoi, a oni su
postigli neke uspjehe svojim programom jaanja imuniteta.
Ja se pridravam za ogradu. Plastina je i sjajna i glatka.
elim da prestane, Tata.
Da prestanem to?
Prestani se pretvarati da u biti dobro.
 148

DVADESET EST

Tata brie prainu sa stolia, okvira kamina i sve etiri prozorske

daske. irom otvara zavjese i pali obje lampe. Kao da pokuava
upozoriti tamu da ne dolazi.
Mama sjedi do mene na kauu, lice joj je okirano poznatim,
Zaboravila sam, kae.
to?
Nain na koji se uspanii.
On joj dobaci sumnjiav pogled. Je li to uvreda?
Uzima mu krpu iz ruku i dodaje mu svoju au erija koju prazni
i ponovo puni sve od doruka. Evo, kae, mora mnogo
nadoknaditi.
Mislim da se probudila pijana. Sigurno je da se probudila u
Tatinu krevetu. Cal me odvukao niz hodnik da mi pokae.
Broj sedam, rekla sam mu.
to?
Na mom popisu. Prvo sam htjela put oko svijeta, ali zamijenila
sam ga za to da Mama i Tata opet budu zajedno.
On mi se osmjehnuo kao da sam ja zasluna za to, no zasluga je
bila samo njihova. Mi smo otvorili svoje izmice i darove na podu
njihove spavae sobe dok su nas oni sneno gledali. Bilo je kao da
smo se vratili natrag u vremenu.
Tata odlazi do stola u blagovaonici i pone premjetati vilice i
salvete. Ukrasio je stol praskalicama3 i malim snjegoviima od vate.
Od salveta je napravio origami-ljiljane.
Rekao sam im da dou u jedan, kae.
Cal uzdie iza stripa koji ita. Ne znam zato si im uope ita
rekao. Oni su udni.

3 Eng. crackers - arene papirnate tube zavinute na oba kraja (izgledaju kao veliki bomboni) koje, kad se povuku, eksplodiraju uz lagani
prasak. Obino sadre papirnati eir ili krunu, sitnu igraku i neku poruku ili vic. Dio su boinih obiaja u Ujedinjenom Kraljevstvu,
Australiji, Kanadi, Novom Zelandu i drugim zemljama Britanske zajednice naroda (op. prev.)
 149

Tiho, kae mu Mama. Misli na boini duh!

Boini idiotizam, mrmlja on, otkotrlja se po tepihu i alobno
zagleda u strop. Htio bih da budemo samo mi.
Mama ga lagano gurka svojom cipelom, ali on se ne eli
nasmijeiti. Zamahuje perukom prema njemu. Hoe malo
ovoga?
Samo probaj! Poskoi i smijui se odjuri preko sobe do Tate.
Mama tri za njim, ali Tata ga zatiti tako to joj stane na put i
odbije njezin napad lanim karate-udarcima.
Sruit ete neto, kaem im, ali nitko me ne slua. Umjesto
toga, Mama gurne peruku Tati meu noge i mae njome. On joj je
otme i gurne joj je u majicu, a onda se ponu natjeravati oko stola.
udno je koliko me to ivcira. Htjela sam da opet budu zajedno,
ali nisam mislila ba na ovo. Mislila sam da e biti dostojanstvenije.
Toliko su glasni da ne ujemo zvono. Odjednom netko pokuca na
prozor.
Op, kae Mama, stigli su nam gosti! Izgleda lagano
omamljeno dok skakue do vrata. Tata si popravlja hlae. Jo uvijek
se smijei dok je on i Cal slijede u hodnik.
Ja ostajem gdje jesam na kauu. Prekriim noge. Opet ih
razdvojim. Uzimam TV vodi i leerno ga listam.
Gle tko je ovdje, kae Mama dok uvodi Adama u dnevnu sobu.
Na sebi ima koulju i platnene hlae umjesto uobiajenih traperica i
majice. Poeljao se.
Sretan Boi, kae.
I tebi.
Donio sam ti estitku.
Mama mi namiguje. Ostavit u vas same.
to ba i nije suptilno.
Adam sjeda na naslon fotelje nasuprot kaua i gleda me dok
otvaram estitku. Na prednjoj strani nacrtan je sob s boikovinom
 150

omotanom oko rogova. Unutra je napisao: Nek ti je sretan! Nema

pusa.
Stavljam estitku na stoli izmeu nas i oboje ju gledamo.
Osjeam neku bol. Tanka je i stara i ini se kao da je nita nee
izlijeiti.
to se tie one noi... kaem.
On klizne s naslona do sjedita fotelje. Da?
Misli da bismo trebali razgovarati o tome?
Oklijeva, kao da bi to moglo biti trik-pitanje. Vjerojatno.
Jer mislim da te to moda malo izbezumilo. Skupim snagu i
pogledam ga. Je li?
Ali prije nego to stigne odgovoriti, otvaraju se vrata dnevne
sobe i ulijee Cal.
Kupio si mi unjeve za ongliranje! objavljuje. Stoji ispred
Adama potpuno zapanjen: Kako si znao da ih elim? Tako su
super! Vidi, ve sam skoro uspio.
Ne ide mu. unjevi lete po sobi u svim smjerovima. Adam se
smije, podie ih, a onda i sam pokua. Zauujue je dobar, uspijeva
ih uhvatiti sedamnaest puta prije nego to mu ispadnu.
Misli li da to moe i noevima? pita ga Cal. Jer jednom sam
vidio nekog ovjeka koji je onglirao s jabukom i s tri noa. Ogulio
je jabuku i pojeo je dok je onglirao. Moe me nauiti da to
napravim prije nego to napunim dvanaest?
Pomoi u ti vjebati.
Kako su prirodni dok se dobacuju unjevima. Kako je njima lako
razgovarati o budunosti.
Adamova mama ue u sobu i sjedne do mene na kau. Rukujemo
se, to je malo udno. Ruke su joj male i suhe. Izgleda umorno, kao
da je ve danima na putu.
Ja sam Sally, kae. Imamo dar i za tebe.
Prua mi vreicu. Unutra je bombonijera. ak nije ni zamotana.
 151

Vadim je i prevrem u svojem krilu.

Cal joj dodaje palice za ongliranje. Hoe probati? Ona izgleda
sumnjiavo, ali svejedno ustaje. Pokazat u ti, kae on.
Adam sjeda na njezino mjesto kraj mene na kauu. Nagne se
prema meni i kae: Nisam se izbezumio.
Nasmijei se. Ja mu uzvraam osmijeh. elim ga dodirnuti, ali ne
mogu jer ulazi Tata s bocom erija u jednoj i noem za meso u
drugoj ruci i objavljuje da je ruak na stolu.
Doekuje nas brdo hrane. Tata je napravio peenu puricu, pire-
krumpir i pet razliitih vrsta povra, nadjeva i umaka. Pustio je CD
Binga Crosbyja pa starinska glazba o zvoniima i snijegu lebdi oko
nas dok jedemo.
Mislila sam da e odrasli raspravljati o hipotekama i biti
uobiajeno dosadni. Ali Mama i Tata malo su se nacvrcali pa
njihove sitne budalatine pridonose oputenoj atmosferi.
ak ni Sally ne moe zaustaviti smijeh dok Mama pria kako
njezini roditelji nisu odobravali Tatino radniko podrijetlo pa su joj
zabranili da se via s njim. Pria o privatnim kolama i balovima, o
tome kako je nou redovito krala ponija svoje sestre i jahala preko
grada do Tatina siromanog kvarta.
On se smije dok se prisjea. To je bio samo mali trgovaki grad,
ali ja sam ivio skroz na drugoj strani. Taj je jadni poni imao tako
naporne subote da vie nikad nije osvojio ni jedno konjiko
natjecanje.
Mama puni Sallyinu au. Cal izvodi magiarski trik s noem za
maslac i salvetom.
Jasno se vidi kako Cal mie salvetu, ali ga Sally svejedno gleda
puna strahopotovanja; moda joj njezini lijekovi otvaraju vrata
alternativnih stvarnosti.
Zna li jo trikova? pita ga.
On je ushien. Hrpu. Pokazat u ti poslije.
 152

Adam sjedi preko puta mene. Moja noga dodiruje njegovu ispod
stola. Svaki dio mene svjestan je toga. Gledam ga dok jede. Kad
otpije gutljaj vina, ja mislim na to kakva bi okusa mogli biti njegovi
poljupci.
Gore, govorim mu oima. Idemo gore, sada. Ajmo pobjei.
to bi oni napravili? to mogu napraviti? Mogli bismo se skinuti,
lei u moj krevet.
Praskalice! uzvikuje Mama. Zaboravili smo potezati
praskalice!
Mi ukriimo ruke i poveemo se, lanac boinih praskalica oko
stola. eiri i vicevi i plastine igrake lete zrakom dok poteemo.
Cal ita svoj vic naglas: Kako policajac otvara konzervu? Nitko
ne zna. U ime zakona, otvori! vie on.
Svi se smiju osim Sally. Moda misli na svoga mrtvog mua. Moj
je vic sranje, o plavui koja tri za slonom jer se hoe nasloniti.
Adamov ak ni nije vic, ve zanimljivost - da je svemir stvoren
danas, cijela bi se zabiljeena povijest dogodila u posljednjih deset
sekundi.
To je istina, kae Cal. Ljudska su bia zbilja beznaajna u
usporedbi sa Sunevim sustavom.
Mislim da bih se mogla pokuati zaposliti u tvornici praskalica,
kae Mama. Zamislite da cijelu godinu izmiljate viceve, zar to ne
bi bilo zabavno?
Ja bih mogao poraditi na prasku, kae Tata i namiguje joj.
Zbilja su popili previe.
Sally si dodiruje kosu. Da proitam svoj?
Svi se meusobno utiavamo. Oi su joj tune dok ita: Doao
pas s posla i govori:
Uh, umoran sam ko ovjek!
Cal pukne od smijeha. Baca se sa stolca na pod i mae nogama.
Sally je zadovoljna, ponovo ita vic. Zbilja je smijean. Smijeh
 153

zapone kao mrekanje u mojem trbuhu, a onda se premjesti na

usta. I Sally se smije, glasno i neobino, kao tuljan. Izgleda
iznenaeno to je proizvela takav zvuk, zbog ega se Mama, Tata i
Adam ponu cerekati. To je takvo olakanje. Takvo prokleto
olakanje. Ne mogu se sjetiti kad sam se posljednji puta glasno
smijala. Suze mi teku niz obraze. Adam mi dodaje salvetu preko
stola.
Evo. Njegovi prsti okrznu moje.
Briem oi. Idemo gore, gore. elim te osjetiti pod svojim
prstima. I gotovo to kaem naglas, gotovo kaem: Adame, imam
neto za tebe, ali to je u mojoj sobi pa mora doi sa mnom, kad se
zauje kucanje na prozoru.
To je Zoey, lica pritisnuta uz staklo, kao Marija u boinoj prii.
Trebala je doi poslije, na aj, i to sa svojim roditeljima.
Ona unosi hladnou. Svi je gledaju dok lupka nogama po tepihu.
Sretan Boi svima, kae.
Tata podigne au prema njoj i uzvrati joj elju. Mama ustane i
zagrli je.
Zoey kae: Hvala. Zatim brine u pla.
Mama joj donese stolac i rupie. Odnekud se stvore dvije tortice
punjene suhim voem i prekrivene izdanom koliinom maslaca s
konjakom. Zoey zapravo ne bi smjela konzumirati alkohol, ali
maslac se moda ne broji.
Kad sam pogledala kroz prozor, mrcne ona, prizor je bio kao
iz reklame. Skoro sam otila doma.
Tata kae: to se dogaa, Zoey?
Ona gurne punu licu kolaa i maslaca u usta, brzo vae,
proguta. to elite znati?
to god nam eli rei.
Pa, nos mi je zaepljen i osjeam se grozno. elite da vam
priam o tome?
 154

To je uzrokovano porastom HCG-a, kaem joj. To je hormon

trudnoe. Za stolom nastupi trenutak utnje u kojem svi gledaju u
mene. Proitala sam to u Readers Digestu.
Mislim da ovo nisam smjela rei naglas. Zaboravila sam da
Adam, Cal i Sally ak i ne znaju da je Zoey trudna. No, nitko od njih
nije nita rekao, a ni Zoey ne izgleda ljuto dok ubacuje jo jedan
komad kolaa u usta.
Tata kae: Je li se neto dogodilo s tvojim roditeljima, Zoey?
Ona opet paljivo puni praznu licu. Rekla sam im.
Relda si im danas? On zvui iznenaeno.
Ona brie usta o rukav. Moda sam loe odabrala trenutak.
to su rekli?
Rekli su milijun stvari, sve grozne. Mrze me. Svi me mrze,
zapravo. Osim bebe.
Cal se ceri. Imat e bebu?
Aha.
Kladim se da je deko.
Ona odmahuje glavom. Ne elim deka.
Tata kae: Ali, eli dijete? Kae to vrlo njeno.
Zoey oklijeva, kao da prvi put razmilja o tome. Onda mu se
nasmijei, oi su joj vlane i zauene. Nikad prije nisam vidjela
takav pogled na njezinu licu. Da, kae. Zbilja mislim da elim.
Nazvat u je Lauren.
Trudna je devetnaest tjedana, njezino je dijete potpuno
formirano i tei oko dvjesto etrdeset grama. Da se sada rodi, stalo
bi mi u dlan. Trbuh bi mu bio proziran i iaran ruiastim venama.
Da progovorim, ulo bi me.
Kaem: Stavila sam tvoju bebu na svoj popis. Vjerojatno ni ovo
nisam smjela rei naglas. Zbilja nisam namjerno, jo jednom, svi
zure u mene.
Tata prua ruku i dodiruje moju preko stola. Tessa, kae.
 155

Mrzim to. Miem ruku. elim biti tamo.

Zoey kae: Do tada ima jo pet mjeseci, Tess.
Pa? To je samo sto ezdeset dana. Ali ako me ne eli tamo,
mogu sjediti ispred i moda poslije ui. elim biti jedna od prvih
osoba na svijetu koja e je drati.
Ona ustaje i hoda oko stola. Grli me. Drugaija je. Vrlo je topla i
njezin je trbui postao vrlo tvrd.
Tessa, kae, ja elim da si tamo.

DVADESET SEDAM

Poslijepodne brzo proe. Stol je raspremljen, a televizor

ukljuen. Svi zajedno sluamo Kraljiin govor, a onda Cal izvodi
nekoliko magiarskih trikova.
Zoey provodi poslijepodne na kauu sa Sally i Mamom
raspravljajui o svim detaljima svoje zlosretne veze sa Scottom. ak
ih pita za savjet o poroaju. Recite mi, kae, boli li kao to svi
kau?
Tata je zadubljen u svoju novu knjigu, Organska prehrana.
Povremeno zainteresiranima ita statistike o kemikalijama i
pesticidima.
Adam veinom pria s Calom. Pokazuje mu kako da vrti unjeve;
ui ga novom triku s kovanicom. Ja se stalno predomiljam u vezi s
njim. Ne o tome svia li mi se ili ne, ve sviam li se ja njemu. Svako
toliko njegove oi hvataju moje preko sobe, ali uvijek on prvi
skrene pogled.
eli te, Zoey mi neujno dobacuje u jednom trenutku. Ali, ak i
ako je to istina, ne znam kako da se to ostvari.
Poslijepodne sam provela listajui knjigu koju mi je kupio Cal,
Sto neobinih naina za otii pred Stvoritelja. Prilino je smijena, ali
mi ne pomae da se rijeim osjeaja da u meni postoji prostor koji
 156

se smanjuje. Ve dva sata sjedim u ovoj fotelji u kutu, izolirala sam

se. Znam da to radim i znam da to nije dobro, ali ne znam se
drugaije ponaati.
U etiri je sata ve mrak i Tata je upalio sva svjetla. Iznosi zdjele
sa slatkiima i orasima. Mama predlae da se kartamo. Dok oni
premjetaju stolce, ja se iskradem u hodnik. Dosta mi je stalno istih
zidova i polica za knjige. Dosta mi je centralnoga grijanja i zabavnih
igara. Uzimam kaput s vjealice i izlazim u vrt.
Hladnoa okira. Pali mi plua, pretvara dah u dim. Stavljam
kapuljau, veem je vrsto ispod brade i ekam.
Polako, kao da izlazi iz magle, sve u vrtu izotrava se - grm
boikovine koji grebe upu, ptica na stupu ograde, njezino perje
koje treperi na vjetru.
Unutra vjerojatno dijele karte i dodaju si kikiriki, ali ovdje vani,
svaka vlat trave blista posuta mrazom. Ovdje vani, nebo je prepuno
zvijezda, kao iz bajke. ak i mjesec izgleda zapanjeno.
Dok hodam prema stablu jabuke, izme mi gnjee otpalo voe.
Dodirujem vor na kori pokuavajui prstima osjetiti njegovu oz-
lijeenu boju kriljevca. Nekoliko listova mokro visi na granama.
Pregrt sasuenih jabuka pretvara se u hru.
Cal kae da su ljudi sainjeni od nuklearnog pepela umrlih
zvijezda. Kae da u se kad umrem pretvoriti natrag u prah,
bljetavilo, kiu. Ako je to istina, elim da me pokopaju upravo
ovdje, ispod ovog stabla. Njegovo e korijenje doprijeti do mekane
zbrke mojeg tijela i potpuno me isisati. Bit u preobraena u cvijet
jabuke. U proljee e me vjetar raznijeti kao konfete i ja u se
zalijepiti za cipele svoje obitelji. Oni e me nositi u depovima,
prosuti moju njenu svilu po jastucima za ljepi san. Kakve li e
snove onda sanjati?
U ljeto e me pojesti. Adam e se popeti preko ograde da me
ukrade, izluen mojim mirisom, mojim oblinama, sjajem i
 157

zdravljem. Nagovorit e mamu da od mene napravi pitu ili trudlu

pa e me se prejesti.
Leim na zemlji i pokuavam to zamisliti. Ozbiljno, najozbiljnije.
Mrtva sam. Pretvaram se u jabukovo stablo. No, ne ide mi ba
najbolje. Razmiljam o ptici koju sam prije vidjela, pitam se je li
odletjela. Pitam se to oni rade unutra, nedostajem li im ve.
Okreem se i pritiem lice u travu; ona me hladno odguruje
natrag. Prolazim rukama kroz nju, njuim prste da osjetim miris
zemlje. Mirie na sagnjilo lie, dah crva.
to to radi?
Okrenem se vrlo polako. Adamovo je lice naglavake. Pomislio
sam da bih mogao izai i potraiti te. Jesi dobro?
Sjedam i briem zemlju s hlaa. Dobro sam. Bilo mi je vrue.
On kima, kao da to objanjava zato na kaputu imam mokro lie.
Izgledam kao idiot, znam to. Usto mi je i kapuljaa zavezana pod
bradom kao da sam stara ena. Brzo je razvezujem.
Njegova jakna kripi dok sjeda do mene. Hoe jednu smotanu
cigaretu?
Uzimam cigaretu koju mi nudi i putam ga da mi je pripali. On
pali svoju i mi otpuhujemo tihi dim preko vrta. Osjeam njegov
pogled na sebi. Moje su misli tako bistre da me ne bi zaudilo da ih
moe vidjeti kako bljeskaju iznad moje glave poput neonske
reklame ispred duana s ribom i prenim krumpiriima. Svia mi
se. Svia mi se. Bljes. Bljes. Bljes. Sa arkim, neonski crvenim srcem
na kraju.
Lijeem natrag na travu da pobjegnem od njegova pogleda.
Hladnoa mi prolazi kroz hlae kao voda.
On legne blizu mene, vrlo blizu mene. To boli, boli kad je tako
blizu. Bolesna sam od toga.
To je Orionov pojas, kae on.
Gdje?
 158

Pokazuje gore prema nebu. Vidi one tri zvijezde u nizu?

Mintaka, Alnilam, Alnitak. Zvijezde cvjetaju na kraju njegova prsta
kad ih imenuje.
Kako to zna?
Kad sam bio mali, tata mi je priao prie o zvijeima. Ako
dalekozor uperi ispod Oriona, vidjet e divovski oblak plina
kojem se raaju sve nove zvijezde.
Nove zvijezde? Mislila sam da svemir odumire.
To ovisi o perspektivi. On se i iri i umire. Okree se na bok i
naslanja na lakat. Tvoj mi je brat rekao da si postala slavna.
A je li ti rekao da je to bila totalna katastrofa?
On se smije. Nije, ali ti sad mora.
Volim ga nasmijavati. Ima lijepa usta i to mi je isprika da ga
gledam. Zato mu ispriam o cijeloj radijskoj budalatini i sve
prikaem smjenijim nego to je bilo. Ispadam heroj, anarhist
radiovalova. Onda mu, zato to sve ide tako dobro, priam o tome
kako sam uzela Tatin auto i odvezla Zoey do hotela. Leimo na
vlanoj travi, nebo iznad nas je masivno, mjesec nizak i sjajan, a ja
mu priam o ormaru i o tome kako je moje ime nestalo sa svijeta.
ak mu kaem i za svoju naviku pisanja po zidovima. U mraku je
lako govoriti - nisam to prije znala.
Kad sam zavrila, on kae: Ne treba se brinuti da e te
zaboraviti, Tess. Onda pita: Misli da e primijetiti da nas nema
ako odemo do mene na deset minuta?
Oboje se nasmijeimo.
Bljes, bljes, pravi znak iznad moje glave.
Dok prolazimo kroz strgani dio ograde i hodamo uz puteljak do
njegovih stranjih vrata, njegova ruku okrzne moju. Jedva se
dodirujemo, ali poinje.
Slijedim ga u kuhinju. Samo malo, kae on. Imam dar za
tebe, pa nestaje u hodniku i tri uza stube.
 159

Nedostaje mi im ode. Kad nije sa mnom, mislim da sam ga

izmislila.
Adame? To je prvi put da sam mu izgovorila ime. Zvui udno
na mom jeziku, i mono, kao da e se neto dogoditi ako ga
dovoljno esto izgovorim. Odlazim u hodnik i gledam uza stube.
Adame?
Ovdje sam. Doi ako hoe.
Pa doem.
Njegova je soba ista kao moja, samo naopake. On sjedi na svom
krevetu. Izgleda drugaije, kao da ne zna to bi sa sobom. U ruci
dri mali srebrni paket.
Nisam siguran hoe li ti se ovo sviati.
Sjedam kraj njega. Svake noi spavamo odijeljeni tek zidom.
Izbuit u rupu u zidu iza svog ormara i napraviti tajni prolaz u
njegov svijet.
Evo, kae on. Pretpostavljam da je najbolje da ga otvori.
Unutar ukrasnog papira je vreica. U vreici je kutija. U kutiji je
narukvica - sedam kamena, svaki drugaije boje, povezani srebrnim
laniem.
Znam da se trudi ne stjecati nove stvari, ali mislio sam da bi ti
se moglo svidjeti.
Tako sam iznenaena da ne mogu govoriti.
On kae: Da ti je pomognem staviti?
Pruim ruku, a on mi ovije narukvicu oko zgloba i zakopa je.
Zatim provue prste kroz moje. Gledamo u svoje ruke, spojene na
krevetu izmeu nas. Moja mi se ini drugaija, ovako isprepletena s
njegovom, nova narukvica oko zgloba. A njegove su mi ruke
potpuno nove.
Tessa? kae on.
Ovo je njegova soba. Samo jedan zid dijeli moj krevet od njegova.
Drimo se za ruke. Kupio mi je narukvicu.
 160

Tessa? ponavlja.
Kad ga pogledam, kao da osjeam strah. Njegove su oi zelene i
pune sjena. Njegova su usta predivna. On se naginje prema meni i
ja znam. Ja znam.
Nije se jo dogodilo, ali hoe.
Broj osam je ljubav.

DVADESET OSAM

Srce mi poskoi. Mogu ja.

Ne, kae Adam. Pusti mene.
Svakoj kopi posveuje punu pozornost, zatim mi skida izme i
stavlja ih na pod jednu do druge.
Pridruujem mu se na tepihu. Odvezujem njegove vezice,
stavljam mu prvo jednu pa drugu nogu sebi u krilo i skidam mu
arape. Dodirujem njegove glenjeve, moja mu ruka ulazi pod hlae
i penje se uz listove. Dodirujem ga. Dodirujem mekane dlake na
njegovim nogama. Nisam znala da mogu biti tako hrabra.
Pretvaramo to u igru, kao poker na svlaenje, samo bez karata i
kockica. Otkopavam mu jaknu i putam je da padne na pod. On mi
rastvara kaput koji klizne niz moja ramena. U mojoj kosi nalazi list
iz vrta. Dodirujem njegove tamne kovre, uvijam njihovu snagu
kroz svoje prste.
Nita se ne ini nevanim dok me on gleda pa si dajem vremena s
gumbima njegove koulje. Posljednji se gumb pod naim pogledima
zgusnuo u planet - mlijeno bijel i savreno okrugao.
Zapanjujue je da oboje znamo to radimo. Ne moram ni
razmiljati o tome. Nisam bespomono noena strujom, ja plivam.
Nije ni prepredeno ni promiljeno. To je kao da zajedno
otkrivamo put.
 161

Kao dijete pruam ruke iznad glave dok mi on skida vestu. Moja
kosa, moja nova kratka kosa naelektrizirala se i pucketa u mraku.
Nasmijem se. Osjeam se kao da mi je tijelo bucmasto i zdravo.
Stranji dio njegovih prstiju dotie moje grudi preko grudnjaka i
on zna da je to O. K. jer se gledamo. Toliko me je ljudi diralo,
pipkalo i ubadalo, pregledavalo i operiralo. Mislila sam da mi je
tijelo obamrlo, da je imuno na dodir.
Ponovo se ljubimo. Dugo. Sitni poljupci u kojima mi on njeno
gricka gornju usnu, u kojima moj jezik obilazi rub njegovih usta.
Soba je puna duhova, drvea, neba.
Nai poljupci postaju sve dublji. Tonemo jedno u drugo. To je kao
kad smo se prvi put poljubili - eljno, estoko.
elim te, kae on.
A ja elim njega.
elim mu pokazati svoje grudi. elim otkopati grudnjak i otkriti
ih. Vuem ga prema krevetu. Jo uvijek se ljubimo - grla, vratovi,
usta. Soba se ini puna dima, kao da neto gori tu izmeu nas.
Legnem na krevet i diem kukove. Moram se osloboditi
traperica. elim se izloiti pred njim, elim da me vidi.
Jesi sigurna u ovo? pita on.
Potpuno.
Tako je jednostavno.
On mi otkopa traperice. Ja mu otkopam remen jednom rukom,
kao da je magiarski trik. Prstom kruim oko njegova pupka, moj
palac lagano povlai njegove bokserice.
Osjeaj njegove koe na mojoj, njegova teina na meni, toplina
koju mi daje - nisam znala da e biti ovako, nisam shvaala da voditi
ljubav uistinu znai stvarati ljubav. Uzburkati stvari. Utjecati jedno
na drugo. Dah koji bjei iz mene je zaslijepljen. On ga udie uz uzvik
uenja.
Njegova ruka klizne ispod mog boka. Doekam je svojom, nai se
 162

prsti spoje. Nisam sigurna koja ruku kome pripada.

Ja sam Tessa.
Ja sam Adam.
Savreno je lijepo ne znati vlastite granice.
Osjeati nas pod naim prstima. Okusiti nas naim jezicima.
I uvijek gledamo jedno drugo, provjeravamo jedno s drugim,
poput glazbe, poput plesa. Oi u oi.
Raste, ta enja meu nama, mijenja se i buja. elim ga. elim ga
blie. Ne mogu se dovoljno pribliiti. Ovijam noge oko njegovih,
prelazim rukama preko njegovih lea pokuavajui ga uvui dublje
u sebe.
To je kao da mi se srce uzdiglo i sjedinilo s duom, dok mi tijelo
potresaju eksplozije. Poput kamena koji pada u jezero, val za valom
ljubavi putuju kroz mene.
Adam uzvikuje od sree.
Skupljam ga cijelog i drim vrsto. U udu sam pred njim. Pred
nama. Pred ovim darom.
Miluje mi glavu, lice, ljubi mi suze.
iva sam, blagoslovljena to sam s njim na ovoj zemlji, u ovom
trenutku.

DVADESET DEVET

Krv mi curi iz nosa. Stojim ispred ogledala u predsoblju i gledam

kako mi tee niz bradu i kroz prste, dok mi ruke ne postaju skliske
od krvi. Kapa na pod i ulazi u tkanje tepiha.

Molim te, apem. Ne sada. Ne veeras.

Ali ona ne prestaje.
Odozgo ujem Mamu kako Calu govori laku no. Zatvara vrata
njegove sobe i odlazi u kupaonicu. Ja ekam, sluajui je kako piki,
 163

a zatim puta vodu. Zamiljam je kako pere ruke u umivaoniku,

brie ih runikom. Moda se gleda u ogledalu, ba kao to i ja radim
ovdje dolje. Pitam se osjea li se jednako dalekom kao i ja, jednako
zbunjena vlastitim odrazom.
Zatvara vrata kupaonice i silazi niza stube. Ja joj se isprijeim na
dnu stuba.
O, Boe!
Curi mi krv iz nosa.
To ike iz tebe! Mae rukama. Ovamo, brzo! Gura me u
dnevnu sobu. Teke, trome kapi prskaju tepih dok hodam. Makovi
cvjetaju pod mojim nogama.
Sjedni, naredi mi, Nasloni se natrag i stisni nos.
To je upravo suprotno od onoga to bih trebala raditi pa je
ignoriram. Za deset minuta dolazi Adam i idemo plesati. Mama na
trenutak stoji i gleda me, a onda izjuri iz sobe. Pomislim da je otila
povraati, ali ona se vraa s kuhinjskom krpom koju gurne prema
meni.
Nasloni se. Pritisni ovo na nos.
S obzirom na to da moj nain ne djeluje, posluam je. Krv mi curi
niz grlo. Gutam koliko mogu, ali usta su mi puna i ne mogu ba
disati. Uspravljam se i pljujem u krpu. U njoj zablista veliki ugruak,
neobino taman. To definitivno nije neto to bi smjelo biti izvan
mog tijela.
Daj to meni, kae Mama.
Dajem joj krpu koju ona paljivo pregleda prije nego to je
smota. Sad su i njezine ruke umrljane krvlju kao i moje.
to da radim, Mama? On e svaki as doi.
Brzo e prestati.
Pogledaj mi odjeu!
Oajniki odmahuje glavom. Bolje da legne.
Ni to se ne bi smjelo initi, ali krv ne prestaje curiti pa je ionako
 164

sve upropateno. Mama sjeda na rub kaua. Ja leim i promatram

oblike koji postaju svjetliji i nestaju. Zamiljam da sam na brodu
koji tone. Sjena mi mae svojim krilima.
Mama pita: Je li tako bolje?
Mnogo bolje.
Mislim da mi ne vjeruje jer odlazi u kuhinju i vraa se s posudom
za led. une kraj kaua i isprazni je u krilo. Kocke leda kliznu s
njezinih traperica na tepih. Podigne jednu, obrie prainu s nje i
prui mi je.
Stavi ovo na nos.
Smrznuti graak bio bi bolji, Mama.
Ona razmisli o tome pa opet odjuri i vrati se s paketom slatkog
kukuruza.
Moe ovo? Nema graka.
To me nasmije, to i nije loe.
to? pita. to je tako smijeno?
Makara joj je razmazana, kosa upava. Poseem za njezinom
rukom i ona mi pomogne da sjednem. Osjeam se prastaro.
Zamahujem nogama prema podu dok prstima stiem korijen nosa
kao to su mi pokazali u bolnici. U glavi mi udara puls.
Ne prestaje, zar ne? Nazvat u Tatu.
Onda e on misliti da si nesposobna.
Neka misli.
Brzo bira njegov broj. Pogreno ga utipka, bira ponovo.
Ajde, ajde, mrmlja si u bradu.
Soba je vrlo blijeda. Svi ukrasi na okviru kamina izgledaju kao
izblijedjele kosti.
Ne javlja se. Zato se ne javlja? Koliko buno moe biti na
kuglanju?
Mama, to mu je prva slobodna veer u ne znam koliko tjedana.
Pusti ga. Snai emo se.
 165

Njezino se lice slomi. Nikad nije sudjelovala ni u jednoj

transfuziji ili lumbalnoj punkciji. Nisu je pustili blizu mene kad su
mi presaivali kotanu sr, ali mogla je biti tamo za bilo koju drugu
dijagnozu a nije. ak su i njezina obeanja da e me ee
posjeivati izblijedjela nakon Boia. Sad je njezin red da vidi kako
je to.
Mora me odvesti u bolnicu, Mama.
Izgleda prestravljeno. Tata je uzeo auto.
Pozovi taksi.
to da radim s Calom?
On spava, zar ne?
Ona bespomono kimne, logistika joj nije jaa strana.
Napii mu poruku.
Ne moemo ga ostaviti samog!
Mama, ima jedanaest godina, doslovce je odrastao.
Ona na trenutak oklijeva, a onda uzme svoj mobitel i potrai broj
za taksi. Promatram njezino lice, ali ne mogu ga izotriti. Sve to
dobivam jest dojam straha i zbunjenosti. Zatvaram oi i mislim o
mami koju sam jednom vidjela u nekom filmu. ivjela je na planini s
pukom i gomilom djece. Bila je sigurna i samopouzdana. Lijepim
tu mamu povrh svoje, kao flaster na ranu.
Kad ponovo otvorim oi, ona dri hrpu runika i vue me za
kaput. Vjerojatno ne bi smjela zaspati, kae. Ajde, daj da te
dignemo. Netko zvoni na vratima.
Omamljena sam i gorim, i sve mi se ovo ini kao san. Ona me die
s kaua i zajedno se odvuemo do hodnika. ujem apat koji dolazi
iz zidova.
Ali na vratima nije taksist, nego Adam, sav sreen za na spoj.
Pokuavam se sakriti, pokuavam uteturati natrag u dnevnu sobu,
ali ve me vidio.
Tess, kae. O Boe! to se dogodilo?
 166

Curi joj krv iz nosa, kae mu Mama. Mislile smo da si taksist.

Idete u bolnicu? Ja u vas odvesti tatinim autom.
Ulazi u hodnik i krene me zagrliti kao da emo svi jednostavno
odetati do njegova auta i ui u nj. Kao da e on voziti, a ja u mu
zakrvaviti sve presvlake, i kao da nita od toga nije vano. Izgledam
kao da me pregazio vlak. Zar on ne shvaa da me zbilja ne bi smio
vidjeti ovakvu?
Odgurujem ga. Idi doma, Adame.
Vozim te u bolnicu, ponavlja on, kao da ga moda nisam ula
prvi put, ili kao da sam oglupjela od sve te krvi.
Mama ga uzima za ruku i njeno ga vodi natrag do vrata. Snai
emo se, kae mu. U redu je. Uostalom, vidi, taksi je stigao.
elim biti s njom.
Znam, odgovara mu ona. ao mi je.
On mi dodiruje ruku dok prolazim kraj njega na puteljku. Tess,
kae.
Ne odgovaram. ak ga i ne pogledam jer mu je glas tako bistar da
bih se mogla predomisliti. Pronai ljubav i onda je se morati odrei
- to je zbilja okrutna ala. Ali moram. Zbog njega i zbog sebe. Prije
nego to postane jo bolnije nego to ve je.
Mama rairi runik po stranjem sjedalu taksija, provjeri da smo
zavezane pa potakne vozaa da pri izlasku na cestu napravi vrlo
dramatino polukruno okretanje.
To je to, govori mu Mama. Nagazite na gas. Zvui kao da je u
nekom filmu.
Adam nas gleda s vrata. Mae. Postaje sve manji i manji dok se
odvozimo.
Zatvaram oi. Iako sjedim, osjeam se kao da padam.
Mama me gura laktom. Ostani budna.
Mjesec uskakuje kroz prozor. Ispred prednjih svjetala -
izmaglica.
 167

Trebali smo ii plesati. Htjela sam opet probati alkohol. Htjela

sam se penjati po stolovima i pjevati vesele pjesme. Htjela sam se
popeti preko ograde u parku, ukrasti amac i napraviti krug po
jezeru. Htjela sam se vratiti natrag do Adamove kuu i oduljati se
u njegovu sobu i voditi ljubav.
Adam, mrmljam tiho. Ali to, kao i sve drugo, prekrije krv.

U bolnici mi pronau invalidska kolica i natjeraju me da sjednem

u njih. Ja sam hitni sluaj, kau mi dok me brzo odvoze s odjela za
prijam. Iza sebe ostavljamo uobiajene rtve barskih tunjava, loih
droga i kasnononih obiteljskih sukoba, i jurimo niz hodnik prema
neemu mnogo vanijem.
Na neki udan nain te razliite razine u bolnicama na mene
djeluju smirujue. To je duplicirani svijet s vlastitim pravilima u
kojem svatko ima svoje mjesto. U sobi za hitne sluajeve nalazit e
se mladii s brzim autima i loim konicama. Motociklisti koji su
preotro uli u zavoj.
U dvoranama za operacije su ljudi koji su petljali sa zranim
pukama ili oni koji su na putu do doma pokupili neeljenu pratnju
u obliku nekog psihopata. Jo i rtve nasuminih nesrea - dijete
ija je kosa zapela u liftu, ena koja je nosila grudnjak sa icama za
vrijeme oluje.
A u krevetima duboko unutar zgrade sve su glavobolje koje
odbijaju nestati. Bubrezi koji su otkazali, osipi, madei s
nepravilnim rubovima, kvrge na grudima, gadni kaljevi. Na odjelu
Marie Curie na etvrtom katu su djeca s rakom; njihova tijela koja
potajno i polako izjedaju sama sebe.
Zatim, tu je i mrtvanica, gdje mrtvi lee u rashlaenim ladicama
s ploicama i s imenima zavezanima oko stopala.
Soba u koju me dovedu svijetla je i sterilna. U njoj su krevet,
umivaonik, doktor i sestra.
Mislim da je edna, kae Mama. Izgubila je toliko krvi. Ne bi li
 168

trebala popiti neto?

Doktor to odbacuje mahanjem ruke. Moramo joj tamponirati
nos.
Tamponirati?
Sestra odvodi Mamu do stolca i sjeda kraj nje. Doktor e joj
ugurati komade gaze u nos kako bi zaustavio krv, govori joj.
Slobodno moete ostati.
Zadrhtim. Sestra ustane da mi donese deku i pokriva me do
brade. Ja ponovo zadrhtim.
To znai da netko sanja o tebi, kae Mama.
Uvijek sam mislila da to znai da mi, u nekom drugom ivotu,
netko stoji na grobu.
Doktor mi stie nos, zaviruje u usta, pipa grlo i stranju stranu
vrata.
Mama? kae on.
Ona se uplaeno trgne, uspravlja se u stolcu. Ja?
Jeste li primijetili neke znakove trombocitopenije tijekom
dana?
Molim?
Je li se alila na glavobolju? Jeste li primijetili modrice kao od
uboda igle?
Nisam gledala.
Doktor uzdahne, u trenutku shvaa da je za nju to potpuno nov
jezik, no, zaudo, ustraje.
Kad je bila na zadnjoj transfuziji trombocita?
Mama izgleda sve izgubljenije. Nisam sigurna.
Je li u posljednje vrijeme upotrebljavala bilo kakve aspirinske
derivate?
ao mi je. Ne znam nita od toga.
Odluujem je spasiti. Toliko je slaba da bi, ako postane preteko,
jednostavno mogla otii.
 169

Dvadeset prvog prosinca bila je zadnja transfuzija trombocita,

kaem. Glas mi zvui grubo. Krv mi se pjenua u grlu.
Doktor mi se namrti. Nemoj priati. Mama, dolazi ovamo i
uzmi ker za ruku.
Ona posluno doe i sjedne na rub kreveta.
Stisni maminu ruku jednom za da, kae mi doktor. Dvaput
za ne. Jesi shvatila?
Da.
Tiho, kae on. Stii. Ne priaj.
Ponovo prolazimo isti slijed - modrice, glavobolje, aspirin, ali
ovaj puta Mama zna odgovore.
Bonjela ili Teejel? pita doktor.
Dva stiska. Ne, kae mu Mama. Nije ih upotrebljavala.
Protuupalni lijekovi?
Ne, kae Mama. Gleda me u oi. Napokon govori mojim
jezikom.
Dobro, kae doktor. Gazom u ti tamponirati prednji dio
nosa. Ako to ne pomogne, tamponirat emo i stranji dio, a ako ni to
ne zaustavi krvarenje, morat emo ga kauterizirati. Jesu ti ikada
prije kauterizirali nos?
Stisnem Maminu ruku tako jako da se ona trgne. Da.
To boli ko sam vrag. Poslije sam danima osjeala miris svojega
spaljenog mesa.
Moramo ti provjeriti razinu trombocita, nastavlja on.
Iznenadio bih se kad ne bi bili ispod dvadeset. Tape me po
koljenu preko deke. ao mi je. Ovo ti je ba trula no.
Ispod dvadeset? odjekuje Mama.
Vjerojatno e trebati nekoliko doza, objanjava on. Ne brinite
se, ne bi trebalo trajati dulje od sata.
Dok mi gura sterilnu gazu u nos, pokuavam se usredotoiti na
jednostavne stvari - stolac, nekoliko srebrnih breza u Adamovu
 170

vrtu i nain na koji njihovo lie treperi na suncu.

Ali ne uspijevam ih zadrati.
Osjeam se kao da sam progutala higijenski uloak; usta su mi
suha i teko diem. Pogledam Mamu, ali sve to vidim jest da je ona
zgaeno okrenula glavu na drugu stranu. Kako se ja mogu osjeati
starije od vlastite majke? Zatvaram oi da ne moram gledati njezin
neuspjeh.
Neugodno? pita doktor. Mama, moe li joj nekako odvratiti
pozornost?
eljela bih da to nije rekao. to da ona radi? Plee za nas? Pjeva?
Moda e izvesti svoj poznati trik nestajanja i ietati kroz vrata.
Tiina traje dugo. Onda: Sjea se onog dana kad smo svi
probali kamenice, a Tata je povratio u kantu na kraju mola?
Otvaram oi. Sve su sjene u sobi rasprene svjetlom njezinih
rijei. ak se i sestra osmjehuje.
Imale su okus ba kao more, kae ona. Sjea se?
Sjeam se. Kupili smo etiri komada, jednu za svakog. Mama je
zabacila glavu unatrag i progutala svoju cijelu. Ja sam napravila
isto. Ali Tata je svoju vakao pa mu je zapela za zube. Otrao je niz
mol drei se za trbuh, a kad se vratio, naiskap je popio cijelu
limenku limunade. Ni Calu se nisu svidjele. Moda je to neka
enska stvar, rekla je Mama i kupila nama dvjema jo po jednu.
Nastavlja opisivati primorski gradi i hotel, kratke etnje do
plae i dane kad je sunce sjalo arko i toplo.
Ti si oboavala to mjesto, kae. Satima si skupljala koljke i
kamenie. Jednom si zavezala neko ue oko komada naplavljena
drva i provela cijeli dan vukui ga gore-dolje plaom, pretvarajui
se da ima psa.
Sestra se na to nasmije pa se i Mama nasmijei. Imala si divnu
matu, kae mi. Tako sretno, nezahtjevno dijete.
Da mogu priati, pitala bih je zato me je onda ostavila? A ona bi
 171

mi moda napokon priala o ovjeku zbog kojega je ostavila Tatu.

Moda bi mi ispriala o ljubavi tako velikoj da bih poela shvaati.
Ali ne mogu priati. Grlo mi se ini malim i upaljenim. Umjesto
toga, sluam kako Mama istrauje jedno staro sunce, izblijedjele
dane, minule ljepote. Dobra je. Vrlo je dosjetljiva. ak i doktor
izgleda kao da se zabavlja. U njezinoj prii nebo svjetluca, a mi
provodimo dane promatrajui dupine kako se igraju u moru.
Dodatni kisik, kae doktor pa mi namigne, kao da mi nudi
drogu. Kauterizacija nee biti potrebna. Dobro obavljeno.
Razmijeni nekoliko rijei sa sestrom, a onda se na vratima okrene i
mahne nam. Najbolja muterija veeras, kae mi, a onda se
lagano nakloni prema Mami. A ni vi niste bili tako loi.
Dakle, kakva je ovo bila no! kae Mama dok napokon ulazimo
u taksi koji e nas odvesti doma.
Drago mi je to si bila sa mnom.
Ona djeluje iznenaeno, ak i zadovoljno. Ne znam ba koliko
sam bila korisna.
Ranojutarnje svjetlo prelijeva se s neba na cestu. U taksiju je
hladno, zrak je rijedak, kao unutar crkve.
Evo, kae Mama dok otkopava kaput i omata ga oko mojih
ramena.
Nagazi, kae vozau, na to se obadvije zasmijuljimo.
Vozimo se natrag istim putem kojim smo i doli. Ona je vrlo
priljiva, puna planova za proljee i Uskrs. eli provoditi vie
vremena kod nas, kae. eli pozvati neke njihove stare prijatelje na
veeru. eljela bi organizirati zabavu za moj roendan u svibnju.
Moda ovaj put to zaista i misli.
Zna, kae, svake veeri kad raspremaju tandove na placu, ja
odem i pokupim voe i povre sa zemlje. Ponekad bace cijele kutije
pune manga. Prolog sam tjedna nala pet brancina kako samo lee
ondje u plastinoj vreici. Kad bih poela stavljati stvari u Tatin
 172

zamrziva, imali bismo dovoljno hrane za zabave i veere, a Tata ne

bi morao nita potroiti.
Gubi se u zabavnim igrama i koktelima. Pria o glazbenim
grupama i zabavljaima; iznajmljuje prostorije lokalne mjesne
zajednice i puni ih ukrasnim vrpcama i balonima. Ja se uukam
blizu nje i naslonim joj glavu na rame. Na kraju krajeva, ipak sam
joj ki. Pokuavam biti vrlo mirna jer ne elim da se ita promijeni.
Divno je biti uspavan njezinim rijeima i toplinom njezina
kaputa.
Gle, kae. Ba udno.
Napreem se da otvorim oi. to je udno?
Gore na nadvonjaku. To prije nije bilo tamo.
Stojimo na semaforu ispred eljeznike postaje. Guva je, ak i
ovako rano ujutro. Taksiji dovoze ljude koji putuju na posao i
odluni su da preduhitre prometnu guvu. Na nadvonjaku, visoko
iznad ceste, preko noi su procvjetala slova. Nekoliko ljudi gleda u
njih. Tamo je nesigurno T, zupasto E i etiri isprepletene krivulje
koje tvore duplo S. Na kraju, vee od ostalih slova, golemo je A.
Mama kae: To je sluajnost.
Ali nije.
Mobitel mi je u depu. Prsti mi se savijaju i oputaju.
Sigurno je to napravio noas. Bilo je mrano. Popeo se na zid,
zajaio ga i nagnuo se nad cestu.
Srce me boli. Vadim mobitel i piem: SI IV?
Svjetlo na semaforu mijenja se iz jantarne u zelenu. Taksi prolazi
ispod nadvonjaka i vozi po Visokoj ulici.
est i trideset je. Je li on uope budan? to ako je izgubio
ravnoteu i pao na cestu?
O, Boe, kae Mama. Posvuda si!
Duani u Visokoj ulici uvijek su pokriveni metalnim reetkama,
praznih oiju, usnuli. Moje je ime nakrabano na svima njima. Ja
 173

sam ispred Ajayova kioska. Nalazim se na skupim roletama duana

sa zdravom hranom. Golema sam na Handijevu duanu s
namjetajem, Kraljevskoj piletini i kafiu Rotilj. Prekrivam
plonik ispred banke, skroz do duana Mama Nova. Zaposjela
sam cestu i opisala blistavi krug oko krunoga toka.
To je udo! ape Mama.
To je Adam.
Susjed? Zvui zaueno, kao da je to neka arolija.
Moj se mobitel oglasi. IV SAM. TI?
Smijem se naglas. Kad se vratim, pokucat u na njegova vrata i
rei mu da mi je ao. On e se nasmijati kao i juer kad je iznosio
smee, vidio da ga gledam i rekao: Zbilja mi ne moe odoljeti, zar
ne? To me nasmijalo jer je zapravo bilo istina, a i vie nije toliko
boljelo sad kad je izreeno naglas.
Adam je to napravio za tebe? Mama drhti od uzbuenja. Uvijek
je vjerovala u romantiku.
Odgovaram mu na poruku. I JA. DOLAZIM DOMA.
Zoey me jednom pitala: Koji ti je dosad najbolji trenutak u
ivotu? Ispriala sam joj kako sam vjebala stoj na rukama sa
svojom prijateljicom Lorraine. Imala sam osam godina, sljedei se
dan u koli odravao sajam, a Mama je obeala da e mi kupiti
kutiju za nakit. Leala sam na travi drei Lorraine za ruku,
oamuena od sree i potpuno sigurna daje svijet lijepo mjesto.
Zoey je mislila da sam luda. Ali zbilja, to je bio prvi put da sam
bila uistinu svjesna svoje sree.
Stoj su zamijenili Adamovi poljupci. Poljupce je zamijenilo
voenje ljubavi. A sad je napravio ovo za mene. Uinio me slavnom.
Napisao je moje ime na svijet. Cijelu sam no bila u bolnici, glava mi
je natrpana vatom. Drim papirnatu vreicu punu antibiotika i
analgetika, a ruka me boli od dviju doza trombocita koje sam
primila kroz port. A ipak, nevjerojatno je koliko sam sretna.
 174

TRIDESET

elim da se Adam useli kod nas.

Tata se okree od sudopera, sapunica mu s ruku kapa na pod.
Izgleda potpuno zaprepateno. Ne budi smijena!
Ozbiljna sam.
Gdje bi spavao?
U mojoj sobi.
Nema anse da pristanem na to, Tess! Okree se natrag prema
sudoperu, zvecka zdjelama i tanjurima. Je li to na tvom popisu?
Pie li da mora ivjeti s dekom?
Ime mu je Adam.
Odmahuje glavom. Zaboravi.
Onda u se ja preseliti k njemu.
Misli da e te njegova majka htjeti tamo?
Onda emo pobjei u kotsku i ivjeti na farmi. Bi li ti to bilo
drae?
Usta mu se ljutito trzaju dok se okree prema meni. Odgovor je
ne, Tess.
Mrzim nain na koji se poziva na autoritet, kao da je sve
dogovoreno jer on tako kae. Odjurim gore u svoju sobu i zalupim
vrata.
On misli da je stvar u seksu. Zar ne vidi da je to mnogo vie od
seksa? I zar ne vidi koliko mi je bilo teko pitati?
Prije tri tjedna, na kraju sijenja, Adam me provozao na motoru,
bre nego prije, i dalje - sve do mjesta na granici s Kentom gdje se
ravna movarna zemlja sputa prema plai. Vani na moru stajale su
etiri vjetrenjae, njihovi su se sablasni propeleri okretali na vjetru.
On je radio abice na valovima, a ja sam sjedila na ljunku i rekla
mu da gubim kontrolu nad popisom.
 175

Postoji toliko stvari koje elim. Deset mi vie nije dovoljno.

Reci mi.
Na poetku je bilo lako. Samo sam priala i priala. Proljee.
Narcise i tulipani. Plivati pod mirnim plavim veernjim nebom.
Dugo putovanje vlakom, paun, papirnati zmaj. Jo jedno ljeto. Ali
nisam mu mogla rei ono to sam najvie htjela.
Te je noi otiao doma. Svake noi odlazi doma uvati svoju
mamu. Spava samo nekoliko metara od mene, preko zida, s druge
strane ormara.
Sljedei se dan pojavio s kartama za zooloki vrt. Ili smo
vlakom. Vidjeli smo vukove i antilope. Jedan je paun otvorio svoj
rep za mene, smaragdni i akvamarin. Ruali smo u kavani i Adam
mi je kupio vonu salatu s crnim groem i jarkim krikama manga.
Nekoliko dana poslije odveo me na grijani otvoreni bazen. Nakon
plivanja, sjedili smo na rubu, umotani u runike, i mahali nogama
iznad vode. Pili smo vruu okoladu i smijali se djeci koja su se
dovikivala na hladnom zraku.
Jednog je jutra dostavio vazu punu afrana u moju sobu.
Proljee, rekao je.
Motorom me odveo na na breuljak. Na kiosku je kupio
depnoga papirnatog zmaja pa smo ga putali zajedno.
Ali nikad nismo zajedno proveli no.
Onda sam, na Valentinovo, postala anemina samo dvanaest
dana nakon transfuzije.
to to znai? pitala sam doktora.
Pomaknula si se blie crti, rekao je.
Sve tee diem. Sjene pod mojim oima sve su dublje. Usne mi
izgledaju kao plastika nategnuta preko okvira.
Prole sam se noi probudila u dva ujutro. Boljele su me noge,
osjeala sam tupo pulsiranje, poput zubobolje. Prije spavanja popila
sam paracetamol, ali sad sam trebala kodein. Na putu prema
 176

kupaonici prola sam kraj otvorenih vrata Tatine sobe i tamo je bila
Mama - njezina kosa rasuta po jastuku, njegova ruka zatitniki
prebaena preko nje. To je bio trei put u posljednja dva tjedna da
je prespavala kod nas.
Stajala sam na hodniku, gledala ih kako spavaju i jednostavno
sam znala da vie ne mogu biti sama u mraku.

Mama dolazi gore i sjeda na moj krevet. Ja stojim ispred prozora

i promatram sumrak. Nebo je puno neega, oblaci su niski i puni
oekivanja.
ujem da eli da se Adam useli, kae.
Ispisujem svoje ime na zamagljenu prozoru. Od svojih se otisaka
prstiju razmazanih po staklu osjeam mlado.
Ona kae: Tvoj bi tata moda pristao na pokoju no, Tess, ali
nee dopustiti da Adam ivi ovdje.
Tata je rekao da e mi pomoi oko popisa.
To i ini. Upravo nam je svima kupio karte za Siciliju, nije li?
Zato to eli provesti cijeli tjedan s tobom!
Kad se okrenem da je pogledam, ona se mrti kao da sam netko
koga nikad prije nije vidjela.
Je li to rekao? Zaljubljen je u tebe, to je tako oito. Putovanje
vie uope nije na mom popisu.
Ona izgleda smeteno. Mislila sam da je putovanje broj sedam.
Odrekla sam ga se da biste se Tata i ti pomirili.
Oh, Tessa!
To je udno; barem bi ona, od svih ljudi na svijetu, trebala
razumjeti ljubav. Zauzimam odluan stav. Priaj mi o njemu.
O kome?
ovjeku zbog kojeg si nas ostavila.
Ona odmahuje glavom. Zato to sada spominje?
Jer si rekla da nisi imala izbora. Nisi li to rekla?
Rekla sam da sam bila nesretna.
 177

Mnogi su ljudi nesretni, ali ne bjee.

Molim te, Tess, zbilja ne elim govoriti o tome.
Mi smo te voljeli.
Mnoina. Prolo vrijeme. Ali jo uvijek zvui preveliko za ovu
malu sobu.
Ona me pogleda, lice joj je blijedo i koato. ao mi je.
Morala si ga voljeti vie nego to si ikad ikoga voljela. Morao je
biti divan, neka arobna osoba.
Ona uti.
Jednostavno je. Tolika ljubav. Vraam se prozoru. Onda bi
morala razumjeti to ja osjeam prema Adamu.
Ona ustaje i prilazi mi. Ne dodiruje me, ali stoji vrlo blizu.
Osjea li on isto prema tebi, Tess?
Ne znam.
elim se nasloniti na nju i pretvarati se da e sve biti O. K. No,
umjesto toga, samo izbriem svoje ime s prozora i zagledam se u
no. Tamo vani neobino je tmurno.
Razgovarat u s Tatom, kae. Sprema Cala na spavanje, ali
odvest u ga na pivo kad bude gotov. Hoe li biti dobro sama?
Pozvat u Adama. Napravit u mu veeru.
Dobro. Okrene se da ode, a onda se na vratima ponovo okrene
prema meni. To to eli je lijepo i krasno, Tessa, ali budi oprezna.
Drugi ti ljudi ne mogu uvijek dati ono to eli.

Na drvenoj dasci reem etiri goleme krike kruha i stavljam ih

na stolni gril. Uzimam rajice sa stalka za povre i, zato to me
Adam gleda naslonjen na sudoper, stavljam jednu u svaku ruku,
drim ih u visini grudi i zavodniki se eem do anka.
On se smije. Reem rajice i stavljam ih na gril kraj tosta.
Uzimam ribe iz ormara i sir iz hladnjaka pa naribam veliku
koliina na dasku za rezanje. Znam da mi rub majice ne dotie rub
traperica. Znam za odreenu krivinu (jedinu koju jo imam) na
 178

mjestu gdje mi se kraljenica spaja s guzom; znam i da se, kad

prebacim teinu na jedan bok, ta krivina ispupi prema Adamu.
Kad sam naribala sir, obliem si prste, jedan po jedan, vrlo
polako, i to potakne upravo ono emu sam se nadala. On mi prie i
poljubi mi stranji dio vrata.
eli znati na to mislim? apne.
Reci mi. Iako ve znam.
elim te. Okrene me i poljubi u usta. Jako.
Govori kao da ga je obuzela neka sila koju ne razumije.
Oboavam to. Stiem se uz njega.
Kaem: eli znati to ja hou?
Nastavi.
On se smijei. Misli da zna to u rei. Ne elim da se prestane
smijeiti. Tebe.
Istina. I ne posve.
Gasim plin prije nego to poemo gore. Tost se pretvorio u
ugljen. Rastuuje me miris paljevine.
U njegovu naruju zaboravljam. Ali poslije, dok tiho leimo
zajedno, opet se sjetim.
Imam rune snove, kaem mu.
Miluje mi bok, gornji dio bedra. Ruka mu je topla i vrsta. Reci
mi.
U njima odlazim nekamo.
Hodam bosa poljima do mjesta na kraju svijeta. Penjem se preko
ograde i probijam kroz visoku travu. Svake noi idem dalje. Prole
sam noi stigla do ume - mrane i relativno male ume. S druge
strane bila je rijeka. Magla je lebdjela iznad njezine povrine. Nije
bilo riba, a dok sam gacala van, blato mi je curilo izmeu prstiju.
Adam mi jednim prstom lagano dodiruje obraz. Onda me privue
blie i poljubi me. U obraz. U bradu. U drugi obraz. Pa u usta. Vrlo
njeno.
 179

Iao bih s tobom kad bih mogao.

Zastraujue je.
On kima. Ja sam vrlo hrabar.
Znam da jest. Koliko bi ljudi uope bilo ovdje sa mnom?
Adame, moram te neto pitati.
On eka. Njegova je glava na jastuku do moje, njegove su oi
mirne. Teko je. Ne mogu nai prave rijei. ini se kao da se knjige
na polici iznad nas vrpolje i uzdiu.
Uspravlja se i dodaje mi olovku. Napii na zid.
Gledam sve stvari koje sam napisala tijekom ovih mjeseci.
rkarije elja. Toliko bih jo toga mogla dodati. Zajedniki
bankovni raun, pjevati s njim u kadi, sluati ga kako hre jo
mnoge godine.
Ajde, kae on. Uskoro moram ii.
I te mi rijei, s otricom vanjskog svijeta u sebi, sa stvarima koje
treba uiniti i mjestima koja treba vidjeti, omogue da ponem
pisati.
elim da se doseli k meni. elim nae noi. Piem brzo, vrlo loim
rukopisom, tako da moda ne uspije proitati. Onda se sakrijem
ispod popluna.
Za sekundu se nita ne dogodi.
Ne mogu, Tess.
Izvuem se iz popluna. Ne vidim mu lice, samo traak odbljeska
svjetla u njegovim oima. Moda to zvijezde sjaje. Ili mjesec.
Jer ne eli?
Ne mogu mamu ostaviti samu.
Mrzim njegovu majku, bore na njezinu elu i oko oiju. Mrzim
njezin ranjeni pogled. Izgubila je mua, ali nije izgubila nita drugo.
Zar se ne moe vratiti kad ona zaspi?
Ne.
Jesi li je uope pitao?
 180

Ustane iz kreveta ne dodirnuvi me i pone se oblaiti. Da je

barem mogue razmazati stanice raka po njegovoj guzici. Mogla bih
ga dosegnuti odavde i on bi bio zauvijek moj. Podigla bih tepih i
povukla ga ispod poda do temelja kue. Vodili bismo ljubav pred
crvima. Moji bi prsti ulazili ispod njegove koe.
Opsjedat u te, kaem mu. Ali iznutra. Mislit e na mene
svaki put kad zakalje.
Prestani manipulirati mnome, kae.
I onda ode.
Grabim svoju odjeu i krenem za njim. Uzima svoju jaknu s
ograde stubita. ujem kako prolazi kroz kuhinju i otvara stranja
vrata.
Dostiem ga dok jo stoji na pragu. Iza njega, u vrtu, kovitlaju se
velike pahulje snijega. Sigurno je poeo padati kad smo otili gore.
Puteljak je prekriven snijegom, kao i travnjak. Nebo ga je puno.
Svijet izgleda maleno i tiho.
Htjela si snijeg. On prua ruku, uhvati pahulju i pokazuje mi je.
To je prava pravcata pahuljica, kakve sam izrezivala iz salveta i
lijepila na prozor u osnovnoj koli. Gledamo kako se topi na
njegovu dlanu.
Uzimam kaput. Adam mi dodaje izme, al i kapu, i pomae mi
preko praga. Dah mi je zaleen. Snijeg pada tako jako da nai
tragovi nestaju im ih napravimo.
Na travnjaku je snijeg dublji; kripi kad stanemo na njega.
Zajedno prelazimo preko netaknute svjeine. Nogama utabamo
svoja imena, pokuavajui ga istroiti, doi do trave ispod njega. Ali
novi snijeg prekriva sve tragove koje napravimo.
Gledaj, kae Adam.
Legne na lea te mae rukama i nogama. Vie zbog hladnog
snijega na vratu, glavi. Ustaje skokom, otrese snijeg s hlaa.
Za tebe, kae. Snjeni aneo.
 181

To je prvi put da me je pogledao otkad sam pisala po zidu. Oi su

mu tune.
Jesi li ikad probao snjeni sladoled? pitam ga.
aljem ga unutra po zdjelu, eer u prahu, vaniliju, licu. On
slijedi moje upute, rukama grabi snijeg i stavlja ga u zdjelu, mijea
sve sastojke. Dobivamo nekakvu kau, smeu, udnog okusa.
Sasvim drugaije od onoga ega se sjeam iz djetinjstva.
Moda ide jogurt i sok od narane.
On otri. Vraa se. Probamo ponovo. Sad je jo gore, ali ovaj se
puta on nasmije.
Predivna usta, kaem mu.
Ti drhti, kae. Trebala bi otii unutra. Ne bez tebe.
On gleda na sat.
Pitani ga: Kako se zove snjegovi u pustinji?
Moram ii, Tess.
Lokva.
Ozbiljno.
Ne moe otii sad, usred snjene oluje. Nikad neu uspjeti
pronai put do kue.
Otkopavam kaput. Putam ga da se otvori tako da su mi ramena
izloena. Prije, Adam je proveo minute ljubei upravo taj dio
ramena. On mirka prema meni. Snijeg mu pada na trepavice.
Pita: to hoe od mene, Tess?
Noi.
to zbilja hoe?
Znala sam da e shvatiti.
Hou da bude sa mnom u mraku. Da me grli. Da me nastavi
voljeti. Da mi pomogne kad sam uplaena. Da doe skroz do ruba
i pogleda dolje.
On pogleda duboko u mene. to ako pogrijeim?
Nemogue je pogrijeiti.
 182

Moda te iznevjerim.
Nee.
Moda se uspaniarim.
Nije vano. Samo elim da si uza me.
On me gleda s druge strane zimskog vrta. Oi su mu vrlo zelene.
U njima vidim budunost koja se prua pred njim. Ne znam to on
vidi u mojima. Ali hrabar je. Uvijek sam to znala o njemu. Uzima me
za ruku i vodi me natrag unutra.
U sobi se osjeam tee, kao da se krevet prilijepio za mene i vue
me dolje. Adamu treba sto godina da se skine, a onda stoji tamo u
boksericama i drhti.
Onda, da doem?
Samo ako to eli.
Koluta oima, kao da ne moe sa mnom na zelenu granu. Tako je
teko dobiti ono to elim. Brinem se zbog pomisli da mi ljudi daju
stvari samo zato to se osjeaju krivima. Hou da Adam eli biti
ovdje. Kako u znati razliku?
Ne bismo li trebali rei tvojoj mami? pitam ga dok ulazi u
krevet kraj mene.
Rei u joj sutra. Preivjet e.
Ne radi ovo zato to me saalijeva?
Odmahuje glavom. Tess, prestani.
Umotamo se zajedno, ali drhtanje snijega jo je s nama; ruke i
noge su nam led. Nogama vozimo bicikl da se ugrijemo. On me trlja,
mazi. Ponovo me uzima u naruje. Osjeam kako mu pimpek raste.
Ponem se smijati. I on se smije, ali nervozno, kao da misli da se
smijem njemu.
eli li me? pitam.
On se smijei. Uvijek te elim. Ali kasno je, trebala bi spavati.
Vani je svjetlije zbog snijega. Svjetlo prodire kroz prozor. Tonem
u san promatrajui svjetlucanje i sjaj na njegovoj koi.
 183

Kad se probudim, jo je no i on spava. Kosa mu je tamna na

jastuku, ruka prebaena preko mene kao da me moe zadrati
ovdje. On uzdahne, prestane disati, promekolji se, ponovo udahne.
Usred sna je - dio ovoga svijeta, ali i nekoga drugog. To me tjei na
neki udan nain.
No, to to je on ovdje, ne spreava bol u mojim nogama.
Ostavljam mu poplun, umatam se u deku i teturam do kupaonice
po kodein.
Kad izaem iz kupaonice, Tata stoji na hodniku u kunom
ogrtau. Zaboravila sam da on uope postoji. Ne nosi papue. Noni
mu se prsti ine vrlo dugi i sivi.
Stari, kaem mu. Samo stari ljudi ustaju nou.
On vre stee svoj ogrta. Znam da je Adam tamo s tobom.
A je li Mama tamo s tobom?
To mi se pitanje ini vanim, ali on ga odluuje ignorirati.
Napravila si to bez mog doputenja.
Gledam u tepih i nadam se da e se brzo ispuhati. Noge su mi
ispunjene, kao da mi kosti natiu. Premjetam se s noge na nogu.
Ne elim ti kvariti zabavu, Tess, ali moj je posao brinuti se za
tebe i ne elim da bude povrijeena.
Malo je kasno za to.
To je trebala biti ala, ali on se ne smije. Adam je jo dijete,
Tessa. Ne moe raunati na njega za sve: mogao bi te razoarati.
Nee.
A ako ipak bude?
Onda jo uvijek imam tebe.
udno je grliti ga u mraku na hodniku. Ne sjeam se da smo se
ikada drali tako vrsto. Naposljetku poputa stisak i gleda me vrlo
ozbiljno.
Uvijek moe raunati na mene, Tess. to god da radi, to god
ti je jo ostalo da uini, to god te tvoj glupi popis tjera da radi.
 184

Mora to znati.
Skoro je gotov.
Broj devet je da se Adam useli. Vie od seksa. Tu je rije o tome
da se suoavam sa smru, ali ne sama. Moj krevet vie nije
zastraujui; sada je mjesto gdje Adam lei, topao, ekajui mene.
Tata me ljubi u vrh glave. Onda brii.
On odlazi u kupaonicu.
Ja se vraam Adamu.

TRIDESET JEDAN

Proljee je mona arolija.

Plavetnilo. Oblaci visoki i napuhani. Zrak topliji nego to je bio
tjednima.
Jutros je svjetlo bilo drugaije, kaem Zoey. To me
probudilo.
Ona se namjeta u stolcu. Blago tebi. Mene je probudio gr u
nozi.
Sjedimo ispod jabuke. Zoey je uzela deku s kaua i umotala se u
nju, ali meni uope nije hladno. Jedan je od onih blagih dana u
oujku kad se ini da se zemlja naginje naprijed. Travnjak je posut
tratinicama. Nakupine tulipana klijaju uz rubove ograde. Vrt ak i
mirie drugaije - vlano i tajnovito.
Jesi dobro? pita Zoey. Izgleda nekako udno.
Koncentriram se.
Na to?
Na znakove.
Ona tiho uzdahne, uzima turistiku brouru iz mog krila i pone
je listati. Onda u se ja muiti ovime. Javi mi kad bude gotova.
Nikad neu biti gotova.
 185

Onaj procjep u oblacima kroz koji prolazi svjetlo.

Ta drska ptica koja leti tono nasred neba.
Znakovi su svuda. Paze na mene.
I Cal se ufurao u to, samo to je on praktiniji. Zove ih
arolijama protiv smrti.
Stavio je enjak iznad svih vrata i na sva etiri kuta mojeg
kreveta. Napravio je natpise NE ULAZI za prednja i stranja vrata.
Prole je noi, dok smo gledali televiziju, zavezao svoju nogu za
moju konopcem za preskakanje. Izgledali smo kao da se
prijavljujemo za utrku na tri noge.
Rekao je: Nitko te nee odvesti ako si zavezana za mene.
Mogli bi uzeti i tebe!
Slegnuo je ramenima kao da mu to nije vano. Nee te uloviti ni
na Siciliji; nee znati gdje si.
Sutra letimo. Cijeli tjedan na suncu.
Zadirkujem Zoey brourom, prstima prelazim preko vulkanskih
plaa s crnim pijeskom, mora obrubljenog planinama, kafiima i
trgovima. Na nekim se fotografijama u pozadini vidi Etna, masivna,
daleka i vatrena.
Vulkan je aktivan, kaem joj. Nou baca iskre, a kad pada
kia, sve je pokriveno pepelom.
No, kia nee padati, zar ne? Ondje je sigurno trideset
stupnjeva. Naglo zatvara brouru. Ne mogu vjerovati da je tvoja
mama dala svoju kartu Adamu.
Ni Tata ne moe vjerovati.
Zoey trenutak razmilja o tome. Nije li tvoj popis ukljuivao da
oni opet budu zajedno?
Broj sedam.
To je uasno. Baca brouru na travu. Sad sam tuna.
To je zbog hormona.
Tunija nego to moe zamisliti.
 186

Da, to su hormoni.
Na trenutak se oajniki zagleda u nebo, no gotovo se odmah
ponovo okrene prema meni s osmijehom na licu. Jesam li ti rekla
da za tri tjedna podiem kljueve?
Razgovor o njezinu stanu uvijek je razveseli. Gradsko ga je vijee
pristalo subvencionirati. Dobit e bonove koje e onda moi za boje
i tapete, kae mi. Potpuno oivi kad pone priati o zidnoj slici koju
planira za spavau sobu, o ploicama s tropskim ribicama za
kupaonicu.
udno je, ali dok pria, tijelo joj pone treperiti na rubovima.
Pokuavam se usredotoiti na njezine planove za kuhinju, ali ini se
kao da je zarobljena u toplinskoj izmaglici.
Jesi dobro? pita me. Opet ima onaj udni izraz lica.
Naginjem se naprijed i masiram si tjeme. Usredotoujem se na
bol iza svojih oiju i pokuavam je natjerati da nestane.
Da pozovem tvog tatu?
Ne.
Da ti donesem au vode?
Ne. Ostani ovdje. Vraam se za minutu.
Kamo ide?
Ne vidim Adama, ali ujem ga. Prekopava zemlju tako da njegova
mama moe posaditi cvijee dok nas nema. ujem pritisak njegove
izme na lopatu, mokri otpor zemlje.
Prolazim kroz rupu u ogradi. ujem apat stvari koje rastu -
pupoljaka koji se otvaraju, njenih zelenih listova paprati koji se
guraju u zrak.
Skinuo je vestu, na sebi ima samo majicu bez rukava i traperice.
Juer se oiao; luk njegova vrata na mjestu gdje se spaja s
ramenima okantno je lijep. Nasmije se kad primijeti da ga gledam,
odlae lopatu i dolazi do ograde.
Hej, ti.
 187

Naslanjam se na njega i ekam da mi bude bolje. Topao je. Koa

mu je slana i mirie kao zapeena suneva svjetlost.
Volim te.
Tiina. Zaprepatenost. jesam li namjeravala to rei?
On se nasmije svojim nakrivljenim smijekom. I ja tebe volim,
Tess.
Rukom mu pokrivam usta, Ne govori to ako to stvarno ne
misli.
Stvarno to mislim. Prsti mi postaju vlani od njegova daha. On
mi ljubi dlan.
Ove stvari pohranjujem u srce - dodir njegove koe pod mojim
prstima, njegov okus na mojim usnama. Trebat e mi kao talismani
za preivljavanje nemogueg putovanja.
Jednim mi prstom mazi obraz, od sljepoonice do brade pa
preko usana. Jesi dobro?
Kimam.
Gleda me odozgo, malo je zbunjen. Nekako si tiha. Da te doem
potraiti kad budem gotov? Mogli bismo se provozati na motoru,
oprostiti se od brda na tjedan dana.
Opet klimam. Da.
On me ljubi na rastanku. Ima okus po maslacu.
Pridravam se za ogradu dok prolazim natrag kroz rupu. Ptica
pjeva kompliciranu pjesmu, a Tata stoji na pragu stranjeg ulaza s
ananasom u ruci. To su dobri znakovi. Nema razloga za strah.
Vraam se do svojeg stolca. Zoey se pretvara da spava, ali otvara
jedno oko kad me uje da sjedam. Pitam se bi li ti se sviao i da
nisi bolesna?
Bi.
Nije zgodan kao Jake.
Ali je mnogo drai. Kladim se da ti ponekad ide na ivce.
Kladim se da pria totalne gluposti ili se hoe eviti kad se tebi ne
 188

da.
Nije tako.
Ona se mrti. Pa on je muko, zar ne?
Kako da joj to objasnim? Nonu utjehu njegove ruke oko mojeg
ramena? Nain na koji mu se disanje mijenja s dobom noi pa ja
znam kad je zora? Svakog jutra kad se probudi, poljubi me. Njegova
ruka na mojim grudima ne da mojem srcu da prestane kucati.
Tata dolazi puteljkom, i dalje stiui svoj ananas. Mora ui.
Dola je Philippa.
Ali ja ne elim unutra. Imam problema sa zidovima. elim ostati
ispod jabuke, vani na proljetnom zraku.
Zamoli je da doe van, Tata.
On slijee ramenima, okree se natrag prema kui.
Mora mi napraviti krvnu sliku, kaem Zoey.
Ona frkne. Dobro. Ionako se ovdje smrzavam.

Philippa ugura ruke u sterilne rukavice. Onda, ljubavna magija

jo djeluje?
Sutra slavimo desetku.
Deset tjedana? E, pa, to za tebe radi uda. Poet u
preporuivati svim svojim pacijentima da se zaljube.
Uzima mi ruku, dri je gore prema nebu i komadiem vate isti
kou oko porta.
Jesi li se ve spakirala?
Nekoliko haljina. Bikini i sandale.
To je sve?
to mi drugo treba?
Krema za sunanje, eir i jedna topla vesta za poetak! Ne
elim te lijeiti od opeklina kad se vrati.
Svia mi se to se brine za mene. Sad je ve tjednima moja stalna
sestra. Mislim da sam joj moda najdrai pacijent.
Kako je Andy?
 189

Ona se umorno osmjehne. Cijeli je tjedan prehlaen. Iako on,

naravno, tvrdi da ima gripu. Zna kakvi su mukarci.
Zapravo ne znam, ali svejedno kimam glavom. Pitam se voli li je
mu, osjea li se zbog njega prekrasnom, lei li on oarano u
njezinim debelim rukama.
Zato nemate djecu, Philippa?
Ona pogleda ravno u mene dok mi pricom vadi krv. Ne bih
mogla podnijeti toliki strah.
Vadi drugu dozu krvi, premjeta je u bocu, ispire port
fiziolokom otopinom i heparinom, a onda spakira svoje stvari u
medicinsku torbu i ustaje. Na trenutak pomislim da e se sagnuti i
zagrliti me, ali ipak ne.
Lijepo se provedi, kae. I nemoj mi zaboraviti poslati
razglednicu.
Gledam je kako se gega uz puteljak. Na stubi se okrene i mahne
mi.
Zoey se vraa van. to tono ona trai u tvojoj krvi?
Bolest.
Mudro kima dok sjeda natrag u stolac. Usput, tvoj tata sprema
ruak. Donijet e ga za minutu.
Jedan list plee. Sjena putuje cijelom duinom travnjaka.
Znakovi su posvuda. Neke sam stvori. Neki te pronau.
Zoey grabi moju ruku i pritie je na svoj trbuh.
Mie se! Stavi ruku ovdje - ne, ovdje. To je to. Osjea?
Osjeam lagano okretanje, kao da dijete izvodi najljeniji salto. Ne
elim maknuti ruku. elim da to ponovi.
Ti si prva osoba koja je to osjetila. Osjetila si to, zar ne?
Osjetila sam. Zamisli je, govori mi Zoey. Zbilja je zamisli.
esto je zamiljam. Nacrtala sam je na zidu iznad svojeg kreveta.
Crte i nije najbolji, ali mjere su tone - bedrena kost, trbuh, opseg
glave.
 190

Broj deset na mom popisu. Lauren Tessa Walker.

Kraljenica joj je ve formirana, kaem Zoey. Trideset tri
prstena, stotinu pedeset zglobova i tisuu ligamenata. Oni kapci su
joj otvoreni, jesi to znala? I arenice su formirane.
Zoey zbunjeno trepe, kao da ne moe vjerovati da itko moe
znati te informacije. Odluim preutjeti da njezino vlastito srce radi
dva puta bre nego to je normalno, da kroz njega svake minute
proe est litara krvi. Mislim da bi je to izbezumilo.
Tata dolazi niz puteljak. Evo, cure. Stavlja pladanj na travu
izmeu nas. Salata od avokada i potoarke. Krike ananasa i kivija.
Zdjela ribiza.
Zoey pita: Nema anse za jedan hamburger?
On se namrti, onda shvati da je to ala pa se nasmije. Izvadit u
kosilicu. Odlazi u upu.
Na rupi u ogradi pojavljuju se Adam i njegova mama. Divan dan,
zar ne? dovikuje Sally.
Proljee je, odgovara Zoey dok joj iz usta klija potoarka.
Kalendarski jo nije.
Onda je to sigurno zbog oneienja.
Sally izgleda uzbunjeno. ovjek na radiju je rekao da si ljudska
vrsta moe kupiti dodatnih tisuu godina na Zemlji ako se odmah
prestanemo koristiti autima.
Adam se smije, zvecka kljuevima. Da onda hodamo do vrtnog
centra, Mama?
Ne, hou kupiti sadnice. Ne bismo ih mogli nositi.
Gledamo ih kako hodaju niz puteljak. Na izlazu mi Adam
namigne.
Zoey kae: To bi me definitivno ivciralo.
Ignoriram je. Jedem kriku kivija. Njegov me okus vodi na neko
drugo mjesto. Nebom su se rasuli oblaci kao mlada janjad na
udnom plavom polju. Sunce dolazi i odlazi. Sve se ini nestalno.
 191

Tata dovlai kosilicu iz upe. Prekrivena je starim runicima, kao

da je spavala zimski san. Prije se on gotovo religiozno bavio vrtom,
sadio je i podrezivao, dijelove vezao komadiima page i odravao
neki openiti red. No, sad je sve podivljalo - trava je zaputena, rue
samo to nisu urasle u upu.
Smijemo mu se kad mu kosilica ne eli upaliti, ali njemu kao da
ne smeta, samo slegne ramenima kao da ionako nije elio kositi
travu. Ponovo odlazi do upe, izae iz nje s nekim karama i pone
rezati trnje s ograde.
Zoey kae: Postoji ta grupa za trudne tinejderke, jesam ti rekla
za njih? Daju ti kolae i aj i pokau ti kako se mijenjaju pelene i
takve stvari. Mislila sam da e biti sranje, ali super smo se
zabavljali.
Avion prelazi preko neba, iza sebe ostavlja dimni trag. Drugi se
avion kria s prvim oblikujui poljubac. Ni jedan se avion ne srui.
Zoey pita: Slua li me? Jer ne izgleda tako.
Trljam oi, pokuavam se koncentrirati. Ona pria kako se
sprijateljila s jednom curom... neto o tome kako su im termini isti...
jo neto o primalji. Njezin glas kao da dopire iz tunela.
Primjeujem gumb koji se napinje usred njezine koulje.
Leptir slijee na puteljak i iri krila. Suna se. Jo je prilino rano
za leptire.
Slua li me zbilja?
Cal ulazi kroz vrata ograde. Baca bicikl na travu i tri oko vrta,
dvaput.
Praznici upravo poinju! vie. Slavi penjui se na jabuku, ugura
koljeno izmeu dviju grana i ui tamo kao vilenjak.
Stie mu poruka, plavo svjetlo na njegovu mobitelu bljeti meu
mladim liem. To me podsjea na san koji sam sanjala prije
nekoliko dana. U tom mi je snu iz grla sjala plava svjetlost svaki put
kad sam otvorila usta.
 192

On odgovori na poruku, ubrzo dobije jo jednu. Smije se. Stie jo

jedna poruka, pa jo jedna, poput jata ptica koje slijeu na drvo.
Sedmi je razred pobijedio! veselo objavljuje. U parku se
vodila vodena bitka protiv drugog srednje i mi smo pobijedili!
Cal u srednjoj koli. Cal s prijateljima i novim mobitelom. Cal koji
puta kosu jer hoe izgledati kao skejter.
to bulji? Plazi mi jezik, skae sa stabla i utrava u kuu.
Vrt je utonuo u sjenu. Zrak je vlaan. Omot bombona lepra
puteljkom.
Zoey drhti. Mislim da sad idem. vrsto me grli, kao da bi jedna
od nas mogla pasti. Vrlo si topla. Je li to normalno?
Tata je isprati.
Adam ulazi kroz rupu u ogradi. Gotovo. Dovue si lealjku i
sjedne kraj mene. Pokupovala je pola vrtnog centra. Potroila je
pravo bogatstvo, ali zbilja se ufurala. Hoe napraviti vrt sa
zainskim biljem.
arolije protiv smrti. vrsto drati svog deka za ruku.
Jesi dobro?
Naslanjam glavu na njegovo rame. Osjeam se kao da neto
oekujem.
uju se zvukovi - neodreeni zveket sua u kuhinji, utanje
lia, brujanje nekoga dalekog motora.
Sunce je postalo tekue, hladno se topi u horizontu.
Jako si topla. Stavlja mi ruku na elo, dodiruje obraze, pipa
stranji dio vrata. Ne mii se.
Ostavlja me, tri puteljkom prema kui.
Planet se okree, vjetar prosijava stabla.
Nije me strah.
Nastavi disati, samo dii i dalje. Lako je - unutra i van.
udno kako mi je zemlja dola u susret, ali bolje mi je kad sam
nisko. Dok leim tamo, razmiljam o svojem imenu. Tessa Scott.
 193

Dobro ime od tri sloga. Svakih se sedam godina naa tijela

promijene, svaka stanica. Svakih sedam godina nestanemo.
Isuse! Ona gori! Tatino lice tinja tono iznad mene. Zovi
hitnu! Glas mu dolazi izdaleka. elim se osmjehnuti. elim mu
zahvaliti to je ovdje, ali zbog nekog razloga nisam u stanju
sastaviti rijei.
Ne zatvaraj oi, Tess. uje me? Ostani s nama!
Kad kimnem, nebo se pone okretati zastraujuom brzinom,
kao da padam sa zgrade.

TRIDESET DVA

Smrt me vezala za bolniki krevet, pandama se dovukla do

mojih prsa i zasjela tamo. Nisam znala da e toliko boljeti. Nisam
znala da e opustoiti sve dobro to mi se ikada dogodilo u ivotu.
Sad se to dogaa i to je zbilja zbilja istina i koliko god svi oni
obeavaju da e me se sjeati uope nije vano hoe li ili nee jer ja
to neu znati jer me nee biti.
Tamna se rupa otvara u kutu sobe i puni se izmaglicom, poput
tkanine koja se mreka meu drveem.
Iz daljine ujem samu sebe kako stenjem. Ne elim sluati.
Hvatam teinu skrivenih pogleda. Sestra prema doktoru, doktor
prema Tati. Njihove stiane glasove. Panika se razlijeva iz Tatina
grla.
Ne jo. Ne jo.
Neprestano mislim o cvijetu. Bijelom cvijetu iz vrtloga plavog
neba. Kako su ljudi mali, kako ranjivi u usporedbi s kamenjem,
zvijezdama.
Cal dolazi. Njega se sjeam. elim mu rei da se ne boji. elim da
govori normalnim glasom i da mi ispria neto smijeno. Ali on stoji
kraj Tate, malen i tih, i ape: to joj je? Ima neku infekciju.
 194

Hoe li umrijeti?
Dali su joj antibiotike.
Onda e joj biti bolje?
Tiina.
Ne bi smjelo biti ovako. Iznenadno, kao kad te udari auto. Ne bih
smjela osjeati ovu udnu vruinu, ovaj osjeaj masovnih ozljeda
negdje duboko u sebi. Leukemija je progresivna bolest. Trebala bih
postajati sve slabija i slabija dok mi na kraju ne postane svejedno.
Ali jo mi nije svejedno. Kad e mi postati svejedno?
Pokuavam razmiljati o jednostavnim stvarima - kuhanim
krumpirima, mlijeku. Ali na pamet mi padaju strane stvari -
prazno drvee, tanjuri od praine. Izblijedio kut eljusne kosti.
elim Tati rei koliko se bojim, ali govor je kao penjanje iz bave
pune ulja. Moje rijei dolaze s nekoga mranog i skliskog mjesta.
Ne daj da padnem.
Drim te.
Padam.
Tu sam. Drim te.
Ali oi su mu uplaene, a lice malaksalo, kao da ima sto godina.

TRIDESET TRI

Budim se uz cvijee. Vaze s tulipanima, karanfili kao na svadbi,

urice se prelijevaju preko ormaria kraj kreveta.
Budim se uz Tatu koji me jo dri za ruku.
Sve su stvari u sobi prekrasne - vr, ona stolica. Nebo je vrlo
plavo s druge strane prozora.
Jesi edna? pita Tata. Hoe popiti neto?
Hou sok od manga. U velikim koliinama. On mi popravlja
jastuk i pridrava mi au. Njegove su oi zalijepljene za moje. Ja
srknem, progutam. Daje mi vremena da udahnem, ponovo naginje
 195

au. Kad sam dovoljno popila, brie mi usta rupiem.

Kao beba, kaem mu.
On kima. Oi mu se napune nijemim suzama.
Spavam. Opet se budim. I ovaj puta umirem od gladi.
Ima li anse za jedan sladoled?
Tata uz osmijeh odloi svoju knjigu. Ne mii se. Nije dugo
odsutan, vraa se sa sladoledom od jagode. tapi omata u
maramicu tako da ne kapa i ja ga uspijevam sama drati. Savreno
je ukusan. Moje se tijelo samo popravlja. Nisam znala da jo uvijek
to moe. Znam da neu umrijeti sa sladoledom od jagode u ruci.
Mislim da u nakon ovoga htjeti jo jedan.
Tata mi kae da mogu dobiti pedeset sladoleda ako elim.
Sigurno je zaboravio da ne smijem jesti eer ni mlijene
proizvode.
Imam jo neto za tebe. Kopa po depovima sakoa i vadi
magnet za hladnjak. Ima oblik srca, obojen je crveno i loe lakiran.
Cal ga je napravio. Pozdravlja te.
A Mama?
Posjetila te nekoliko puta. Bila si jako osjetljiva, Tessa. Posjeti
su bili strogo ogranieni.
Znai, Adam nije bio?
Ne jo.
Liem tapi od sladoleda, pokuavam iz njega izvui sav okus.
Jezik mi strue po drvu.
Tata pita: Da ti donesem jo jedan?
Ne. Hou da sad ode.
On izgleda zbunjeno. Kamo da odem?
Hou da ode i pokupi Cala ispred kole, odvede ga u park i
da igrate nogomet. Kupi mu pomfrit. Onda se vrati i sve mi
ispriaj.
Tata je malo iznenaen, ali se nasmije. Vidim da si se probudila
 196

u estokom raspoloenju!
Hou da nazove Adama. Reci mu da me doe posjetiti danas
popodne.
Jo neto?
Reci Mami da elim darove - skupi sok, hrpu asopisa i novu
minku. Kad je ve kukavica, moe mi barem kupovati stvari.
Dobro raspoloen, Tata grabi komad papira i zapisuje marku
pudera i rua za usne koje elim. Potie me da se sjetim jo stvari
koje hou pa naruujem muffine s borovnicama, okoladno mlijeko
i veliko pakiranje punjenih okoladnih jaja. Ipak e uskoro Uskrs.
Daje mi tri puse u elo i kae da e se vratiti.
Nakon to ode, ptica slijee na prozorsku dasku. Nije to neka
spektakularna ptica, nije leinar niti feniks, ve obian vorak.
Sestra ue u sobu, petlja po plahtama, puni vr s vodom.
Pokazujem joj pticu, alim se da ju je Smrt poslala u izvidnicu. Ona
cokne jezikom i kae mi da ne izazivam sudbinu.
Ali ptica pogleda ravno u mene i nakrivi glavu.
Ne jo, kaem joj.

Doktor je u viziti. Dakle, kae, na kraju smo ipak nali pravi

antibiotik.
Na kraju.
Neko je vrijeme bilo gusto.
Je li?
Mislim za tebe. Takva te infekcija moe vrlo dezorijentirati.
Dok mi slua plua, itam njegovu ploicu s imenom. Dr. James
Wilson. Tatinih je godina, ima tamnu kosu prorijeenu na elu.
Mraviji je od Tate. Izgleda umorno. Provjerava mi ruke, noge i lea
traei potkono krvarenje, a onda sjedne na stolac kraj kreveta i
zapisuje biljeke u moj karton.
Doktori oekuju da bude pristojan i zahvalan. To im olakava
 197

posao. Ali danas mi se ne da biti taktina.

Koliko mi je jo ostalo?
On iznenaeno die pogled. Da priekamo tvog tatu prije nego
to zaponemo ovaj razgovor?
Zato?
Da bismo mogli zajedno razmotriti tvoje medicinske opcije.
Ja sam ta koja je bolesna, ne moj tata.
On vraa olovku u dep. eljusni miii mu se stegnu. Ne elim
biti uvuen u vremenske procjene, Tessa. To nimalo ne pomae.
Meni pomae.
Nije da sam odluila biti hrabra. Ovo nije novogodinja odluka.
Stvar je samo u tome da u ruci imam infuziju i da sam izgubila dane
svog ivota vezana za bolniki krevet. Odjednom su mi moji
prioriteti potpuno jasni.
Moja e najbolja prijateljica roditi za osam tjedana i ja moram
znati hou li biti ovdje.
On prekrii noge, a zatim ih odmah opet rairi. Malo mi ga je ao.
Doktori ba i nisu uvjebani za smrt.
Kae: Ako budem previe optimistian, razoarat e se.
Pesimistina prognoza jednako je loa.
Nije vano. Ti se ipak u to kui bolje od mene. Molim te,
James.
Sestrama nije doputeno zvati doktore osobnim imenima i inae
se ni ja ne bih usudila. Ali neto se promijenilo. Ovo je moja smrt i
neke stvari moram znati.
Neu te tuiti ako pogrijei.
Za to dobijem kratak, sumoran osmijeh. Iako smo uspjeli
izlijeiti infekciju i ti se oito osjea mnogo bolje, tvoja se krvna
slika nije popravila onoliko koliko smo se nadali pa smo napravili
nekoliko testova. Kad se tvoj otac vrati, moemo zajedno razmotriti
rezultate.
 198

Imam li perifernu bolest?

Ti i ja se ne poznamo ba dobro, Tessa. Ne bi li radije priekala
svog oca?
Samo mi reci.
Duboko uzdahne, kao da ne moe vjerovati da e popustiti. Da,
pronali smo znakove bolesti u tvojoj perifernoj krvi. Jako mi je
ao.
To je onda to. Razjedena sam rakom, moj je imunoloki sustav
mrtav i vie nita ne mogu napraviti za mene. Svaki sam tjedan
radila krvne slike traei bolest. A sad je tu.
Uvijek sam mislila da e konana objava biti kao udarac u trbuh -
otra bol koja se pretvara u tupu, dugotrajniju bol. Ali uope nije
tupa. Otra je. Srce mi kuca kao ludo, adrenalin juri kroz mene.
Osjeam se potpuno usredotoeno.
Moj tata ve zna?
Kima. Htjeli smo ti zajedno rei.
Koje su mi opcije?
Tvoj imunoloki sustav je u raspadu, Tessa. Opcije su ti
ograniene. Ako eli, moemo nastaviti transfuzije krvi i
trombocita, ali njihova e uinkovitost biti kratkotrajna. Ako
postane anemina odmah nakon transfuzije, morat emo
prestati.
to onda?
Onda emo poduzeti sve to moemo da ti bude udobno i
ostaviti te na miru.
Dnevne transfuzije nisu izvedive?
Ne.
Onda neu izdrati osam tjedana, zar ne?
Dr. Wilson pogleda ravno u mene. Trebalo bi ti mnogo sree.

Znam da izgledam kao vrea kostiju prekrivena folijom. Mogu

vidjeti ok u Adamovim oima.
 199

Nisam ba kakve me se sjea, zar ne?

On se naginje i ljubi me u obraz. Prekrasna si.
Ali mislim da je to ono ega se oduvijek bojao - da e morati biti
zainteresiran i kad budem runa i beskorisna.
Donio mi je tulipane iz vrta. Stavljam ih u vr za vodu dok on
razgledava poruke za brzo ozdravljenje koje sam dobila. Malo
priamo ni o emu - kako napreduju biljke koje je kupio u vrtnom
centru, kako njegova mama uiva u lijepom vremenu sad kad ee
izlazi. On gleda kroz prozor, ali se o pogledu na parkiralite.
Adame, hou da se ponaa normalno.
Mrti se kao da ne razumije.
Nemoj se pretvarati da ti je stalo. Ne treba mi kao anestetik.
to bi to trebalo znaiti?
Ne elim da se itko pretvara.
Ne pretvaram se.
Ne krivim te. Nisi znao da u postati ovako bolesna. A bit e jo
samo gore.
On na trenutak razmisli o tome, a onda skine cipele.
to to radi?
Ponaam se normalno.
Die deku i penje se u krevet kraj mene. Uzme me u naruje.
Volim te, apne ljutito u moj vrat. Ovo me boli vie nego ita
prije, ali ja te volim. Tako da se nisi usudila rei da to nije istina. Da
to vie nikad nisi rekla!
Stavljam dlan na njegovo lice, a on se utisne u njega. Pada mi na
pamet da je usamljen. ao mi je.
I treba ti biti.
Ne eli me pogledati. Mislim da pokuava suspregnuti suze.
Ostaje cijelo popodne. Gledamo MTV, onda on ita novine koje je
Tata ostavio, a ja opet spavam. Sanjam njega, iako je ovdje kraj
mene. Hodamo zajedno kroz snijeg, ali nama je vrue i obueni smo
 200

u kupae kostime. Oko nas su prazne staze i zamrznuta stabla i

cesta koja zavija u beskraj.
Kad se probudim, opet sam gladna pa ga aljem po jo jedan
sladoled od jagode. Nedostaje mi im ode. Kao da se cijela bolnica
ispraznila. Kako je to mogue? Oajniki trljam ruke ispod deke sve
dok se on opet ne popne u krevet sa mnom.
Odmota sladoled i prua mi ga. Ja ga stavljam na ormari kraj
kreveta.
Dodirni me.
Izgleda zbunjeno. Sladoled e ti se otopiti. Molim te.
Tu sam. Dodirujem te.
Stavljam njegovu ruku na svoje grudi. Ovako.
Ne, Tess, mogao bih te ozlijediti.
Nee.
A sestra?
Gaat emo je guskom ako ue.
Vrlo njeno obuhvaa moje grudi kroz pidamu. Ovako?
Dodiruje me kao da sam dragocjena, kao da je zateen, kao da ga
moje tijelo zadivljuje, ak i sad, kad se gasi. Kad njegova koa
dotakne moju, koa uz kou, oboje zadrhtimo.
elim voditi ljubav.
Ruka mu zastaje. Kada?
Kad se vratim doma. Jo jedanput prije nego to umrem. Hou
da mi obea.
Preplai me pogled u njegovim oima. Nikad ga prije nisam
vidjela. Tako je dubok i stvaran, kao da je vidio stvari na ovom
svijetu koje ostali mogu samo zamiljati.
Obeavam.
 201

TRIDESET ETIRI

Mijenjaju se kao straari.

Tata dolazi svako jutro. Adam dolazi svako popodne. Tata se
vraa naveer, s Calom. Mama dolazi bez pravila; prilikom drugog
posjeta uspijeva izdrati cijelu transfuziju krvi.
Hemoglobini i trombociti su servirani, rekla je kad su mi dali
transfuziju.
Svialo mi se to zna te rijei.
Ali deset dana. ak sam propustila Uskrs. To je previe vremena
za gubljenje.
Svake noi leim u svojem uskom bolnikom krevetu i elim
Adama, njegove noge isprepletene s mojima, njegovu toplinu.
Hou ii doma, kaem sestri.
Ne jo.
Bolje mi je.
Ne dovoljno.
emu se nadate? Ozdravljenju?
Svakog se jutra sunce die, a sva se svjetla u gradu gase uz
treptaj. Oblaci jure nebom, pomahnitali se promet prelijeva i
izlijeva s parkiralita, a onda se sunce strmoglavi natrag ispod
horizonta i jo je jedan dan gotov. Nalet vremena. Nalet krvi.

Spakiram svoju torbu i obuem se. Sjedim na krevetu trudei se

izgledati ivahno. ekam Jamesa.
Idem doma, kaem mu dok on prouava moj karton.
Kimne kao da je to oekivao. Odluila si?
Potpuno. Proputam ovo vrijeme. Pokazujem prema prozoru
za sluaj da je bio prezaposlen da primijeti meko svjetlo i oblake
plavog neba.
Odravanje ovakve krvne slike zahtijeva odreenu disciplinu,
 202

Tessa.
Mogu li biti disciplinirana doma?
Gleda me vrlo ozbiljno. Tanka je linija izmeu kvalitete ivota
koji ti je jo ostao i medicinske intervencije potrebne za njegovo
odravanje. Ti si jedina koja moe donijeti tu odluku. Govori li mi
da ti je dosta?
Ja mislim o sobama u naoj kui, bojama tepiha i zavjesa,
rasporedu namjetaja. Postoji taj put koji zbilja volim, od moje
sobe, niza stube, kroz kuhinju pa u vrt. elim otii na taj put. elim
sjediti u svojoj lealjci na travi.
Posljednja je transfuzija trajala samo tri dana.
Kima suosjeajno. Znam. ao mi je.
Jutros sam dobila jo jednu. to mislite, koliko e ta trajati?
Uzdie. Ne znam.
Prelazim dlanom preko plahte na krevetu. Samo hou ii
doma.
A da porazgovaram sa sestrama iz tvog doma zdravlja? Ako mi
oni zajame da e te svakodnevno posjeivati, moda moemo
preispitati ovu odluku. Vraa moj karton na krevet. Nazvat u ih i
vratiti se kad stigne tvoj tata.
Nakon to ode, brojim do sto. Muha hoda po stolu. Pruam prst
da dotaknem ta tanahna krila. Ona me osjeti, eksplodira u ivot i
odlijee do lampe na stropu gdje krui izvan mojeg dohvata.
Oblaim kaput, omatam al oko ramena i uzimam torbu. Sestra
ne obraa pozornost dok prolazim kraj njezina stola i ulazim u lift.
Kad stignem u prizemlje, aljem poruku Adamu: SJEA SE SVOG
OBEANJA?
elim umrijeti na svoj nain. Ovo je moja bolest, moja smrt, moj
izbor.
To znai rei da.
To je uitak hodanja, jedna noga ispred druge, slijedei ute linije
 203

na podu hodnika sve do recepcije. To je uitak rotirajuih vrata -

proi ih dva puta u ast geniju koji ih je izmislio. I uitak zraka.
Slatkog, svjeeg, okantnog vanjskoga svijeta.
Na izlasku iz bolnice nalazi se kiosk. Kupujem mlijenu okoladu
i paketi bombona. ena na kiosku udno me gleda dok plaam.
Mislim da moda svijetlim od svih tih terapija i neki ljudi mogu to
vidjeti, kao neonsku ranu koja blijeti kad se kreem.
Hodam sporo do taksija, uivajui u detaljima - sigurnosna
kamera na stupu koja se okree oko svoje osi, mobiteli koji cvrkuu
svuda oko mene. Bolnica kao da uzmie dok joj apem zbogom,
sjene platana bacaju sve prozore u tamu.
Neka djevojka prolazi kraj mene njiui bokovima, njezine
potpetice kljocaju; oko nje se iri miris peene piletine dok lie
prste. ovjek koji dre uplakano dijete, vie u mobitel: Ne! Ne
mogu nositi i jebene krumpire!
Mi stvaramo obrasce, dijelimo trenutke. Ponekad mislim da sam
jedina koja to vidi.
Dijelim svoju okoladu s vozaem taksija dok se ukljuujemo u
guvu u vrijeme ruka. Danas radi duplu smjenu, kae mi, a na cesti
ima previe automobila za njegov ukus. U oaju mae prema njima
dok puzimo kroz sredite grada.
Gdje e se to sve zavriti? pita.
Nudim mu bombon da ga razvedrim. Zatim ponovo aljem
poruku Adamu: MORA ISPUNITI SVOJE OBEANJE.
Vrijeme se promijenilo, sunce se sakrilo iza oblaka. Otvaram
prozor. Hladan travanjski zrak okira moja plua.
Voza nestrpljivo lupka prstima po volanu. Ovo je potpuni
krkljanac!
Meni se svia - zastoji i guranja u prometu, duboki tutanj
autobusnog motora, sirena hitne u daljini. Svia mi se gmizati po
Visokoj ulici tako sporo da imam vremena primijetiti neprodana
 204

uskrsna jaja u izlogu prodavaonice novina, opuke cigareta

pometene na urednu hrpu ispred Kraljevske piletine. Vidim djecu
koja nose najudnije stvari - bijelog medvjeda, hobotnicu. A ispod
kotaa djejih kolica ispred Mama Nove vidim svoje ime koje je
sad izblijedjelo, ali jo krivuda plonikom sve do banke.
Biram Adamov broj. Ne javlja se pa ostavljam jo jednu poruku:
ELIM TE.
Jednostavno.
Nasred raskrija stoji vozilo hitne pomoi, otvorenih vrata, plavo
svjetlo njihove sirene ara po cesti. Svjetlo ak treperi i po
oblacima, nisko iznad nas. Na cesti lei ena pokrivena dekom.
Ma gledaj ti to, kae taksist.
Svi gledaju - ljudi u drugim autima, uredsko osoblje koje je izalo
na sendvi. enina je glava prekrivena, ali noge joj stre van. Nosi
najlonke; cipele joj stoje pod udnim kutovima. Njezina krv, tamna
kao kia, stvorila je lokvu pokraj nje.
Taksist mi dobaci pogled u retrovizoru. Tjera te na razmiljanje,
zar ne?
Da. Tako je opipljivo. Postojanje i nepostojanje.

Dok kucam na Adamova vrata, osjeam se kao da su mi ivotni

sokovi u nonim prstima; oni teku uz moje zglobove i utjeu u
potkoljenice.
Sally odkrine vrata i zakilji prema meni. Preplavi me nalet
ljubavi prema njoj.
Je li Adam tu?
Ne bi li ti trebala biti u bolnici?
Ne vie.
Izgleda zbunjeno. Nije mi rekao da te putaju.
To je iznenaenje.
Jo jedno? Ona uzdahne, otvori vrata malo ire i pogleda na
 205

sat. Nee se vratiti prije pet.

Pet?
Namrti se. Jesi dobro?
Nisam. Pet je prekasno. Do tad bih mogla opet biti potpuno
anemina.
Gdje je?
Otiao je vlakom u Nottingham. Pristali su ga intervjuirati.
Za to?
Fakultet. eli krenuti u rujnu.
Vrt se okree.
Izgleda jednako iznenaena kao to sam i ja bila.
Zaspala sam mu u naruju u onom bolnikom krevetu. Dodirni
me, rekla sam i on je to napravio. Volim te, rekao je. Da se nisi
usudila rei da to nije istina. Obeao mi je.
Kia poinje padati dok hodam natrag niz puteljak do ograde.
Lijepa srebrna kia, kao da padaju paukove mree.

TRIDESET PET

Strgam svoju svilenu haljinu s vjealice u ormaru i na njoj

izrezujem usta koja zjape malo ispod struka. Ove su kare otre pa
same klize, kao metal kroz vodu. Moja plava haljina na preklop
dobiva dijagonalan prorez preko prsa. Polaem ih jednu do druge
na krevet kao par bolesnih prijateljica i milujem ih.
To mi ne pomae.
Glupe traperice koje sam kupila s Calom ionako mi nikad nisu
pristajale pa odrezujem nogavice na koljenima. Otkidam depove
sa svih donjih dijelova trenirke, gornje dijelove unakazim rupama i
sve zajedno bacam kraj haljina.
Treba mi sto godina da probodem izme. Ruke me bole i teko
diem. Ali jutros sam dobila transfuziju i tua krv kola mojim
 206

ilama pa ne stajem. Svaku izmu razrezujem po duljini. Dvije

zapanjujue rane.
elim biti prazna. elim ivjeti na nekome minimalistikom
mjestu.
Otvaram prozor i izme lete van. Padaju na travu.
Cijelo je nebo jedan veliki oblak, nizak i siv. Pada slaba kiica.
upa je mokra. Trava je mokra. Rotilj hra na svojim kotaima.
Izvlaim preostalu odjeu iz ormara. Plua mi se napreu, ali ja
ne stajem. Gumbi fijuu po sobi dok razrezujem svoje kapute. Veste
derem u komadie. Rastrgam svaki par traperica. Cipele poslaem
na prozorsku dasku i reem im jezike.
Dobro je. Osjeam se ivo.
Grabim haljine s kreveta i bacam ih van zajedno s cipelama.
Zajedno se skotrljaju u dvorite i lee tamo na kii.
Provjeravam mobitel. Nema poruka. Nema proputenih poziva.
Mrzim svoju sobu. Sve me u njoj podsjea na neto drugo. Mala
porculanska posudica iz St Ivesa. Smea keramika posuda u kojoj
je Mama drala kekse. Figurica psa koji spava uz svoju tihu papuu
koja je prije stajala na Bakinu kaminu. Moja zelena staklena jabuka.
Sve to dospijeva na travu, osim psa koji se razbija o ogradu.
Knjige se rastvaraju dok ih bacam. Njihove stranice lepraju kao
egzotine ptice, trgaju se i vijore. CD-i i DVD-i lete preko susjedne
ograde kao frizbiji. Adam ih moe putati svojim novim prijateljima
s faksa kad ja budem mrtva.
Poplun, plahte, deke, sve leti van. Boice i kutije s lijekovima s
ormaria kraj kreveta, prica za injekcije, razliite kreme. Moja
kutijica za nakit.
Param svoju vreu za sjedenje, ukraavam pod kuglicama od
stiropora i bacam praznu vreu van na kiu. Vrt izgleda prilino
popunjeno. Svata e narasti u njemu. Stabla od hlaa. Knjigova
loza. Poslije u baciti i sebe i ukorijenit u se u onom tamnom kutu
 207

kraj upe.
Jo nema poruka od Adama. Bacam svoj telefon preko njegove
ograde.
Televizor je teak kao da je auto. Bole me lea. Noge mi gore.
Guram ga i vuem preko tepiha. Ne mogu disati, moram stati. Soba
se nakrivljuje. Dii. Dii. Moe ti to. Sve mora van.
Diem ga na prozorsku dasku.
I van.
Hui dok pada pa eksplodira u dramatinoj lomljavi stakla i
plastike.
To je to. Niega vie nema. Gotovo.

Tata upada unutra. Na trenutak samo stoji, mirno, otvorenih

usta.
udovite jedno, proape.
Moram si zaepiti ui.
On mi prilazi i hvata me za ruke. Dah mu mirie na ustajali
duhan. eli me upropastiti?
Nije bilo nikoga!
Pa si pomislila da bi ba mogla sve unititi?
Gdje si bio?
Bio sam u duanu. Onda sam otiao posjetiti tebe u bolnici, ali ti
nisi bila ondje. Svi smo se izbezumili.
Boli me ona stvar, Tata!
E, pa, mene ne boli! Meni je jebeno stalo! Ovo e te potpuno
iscrpiti.
To je moje tijelo. Mogu raditi to hou!
Znai, sad se ne brine za svoje tijelo?
Ne, dosta mi ga je! Dosta mi je doktora i igala i krvnih slika i
transfuzija. Dosta mi je toga to sam zavezana za krevet dan za
danom dok vi nastavljate svoje ivote. Mrzim to! Mrzim vas sve!
Adam je otiao na razgovor za faks, jesi li to znao? On e jo
 208

godinama biti ovdje, radit e to god poeli, a ja u za nekoliko

tjedana biti pod zemljom!
Tata poinje plakati. Potone na krevet, stavi glavu u ruke i samo
plae. Ne znam to da radim. Zato je on slabiji od mene? Sjednem
do njega i dotaknem mu koljeno. Ne vraam se u bolnicu, Tata.
Brie nos o rukav koulje i pogleda me. Izgleda kao Cal. Zbilja ti
je dosta?
Zbilja mi je dosta.
Zagrlim ga, a on nasloni glavu na moje rame. Gladim ga po kosi.
ini mi se kao da plutamo na nekom brodu. ak i povjetarac pue
kroz otvoreni prozor. Sjedimo tako sto godina.
Nikad ne zna, moda neu umrijeti ako sam doma.
To bi bilo divno.
Umjesto toga, poloit u maturu. Onda u otii na faks.
On uzdahne, protegne se na krevetu i zatvori oi. To je dobra
ideja.
Nai u posao, a jednog u dana moda imati i djecu - Chestera,
Merlina i Daisy.
Tata nakratko otvori jedno oko. Bog im pomogao!
Bit e djed. Stalno emo te posjeivati. Posjeivat emo te
mnogo godina, dok ne bude devedesetogodinjak.
I, to onda? Prestat ete dolaziti?
Ne, onda e umrijeti. Prije mene. Kako bi i trebalo biti.
Ne odgovara. ini se kao da nestaje na mjestima gdje mrak
prodire kroz prozor i sjena dodiruje njegovu ruku.
Vie nee ivjeti u ovoj kui, nego u nekoj manjoj blizu mora. Ja
u imati kljueve jer te tako esto posjeujem. Jednoga dana ui u
unutra kao i obino, ali zavjese nee biti razmaknute, a pota e jo
biti na otirau. Otii u do spavae sobe da vidim gdje si. Laknut e
mi kad te vidim kako spokojno lei u krevetu, toliko da u se
glasno nasmijati. Ali kad razmaknem zavjese, primijetit u da su ti
 209

usne poplavjele. Dodirnut u ti obraz, bit e hladan. I ruke e ti biti

hladne. Ponavljat u tvoje ime, ali ti me nee uti i nee otvoriti
oi.
Tata sjeda. Opet plae. vrsto ga grlim i tapem po leima.
Oprosti. Jesam te izbezumila? Ne, ne. Odmie se od mene,
prelazi rukom preko oiju. Trebao bih otii raistiti ovo vani prije
nego to padne mrak. Hoe biti dobro ako to odem napraviti?
Naravno.
Gledam ga kroz prozor. Kia sad jako pada i on oblai gumene
izme i kabanicu. Iz upe uzima metlu i take. Navlai vrtlarske
rukavice. Podie televizor. Mete slomljeno staklo. Uzima kartonsku
kutiju u koju stavlja sve knjige. ak skuplja i stranice koje drui
lee uz ogradu.
Cal se pojavljuje u kolskoj uniformi s ruksakom i biciklom.
Izgleda normalno i zdravo. Tata odlazi do njega i grli ga.
Cal ostavlja bicikl i pridruuje mu se u raiavanju. Izgleda kao
lovac na blago koji svaki prsten podie prema nebu. Pronalazi
srebrnu ogrlicu koju sam dobila za posljednji roendan, moju
narukvicu od umjetnog jantara. Zatim nalazi smijene stvari - pua,
pero, posebni kamen. Nalazi blatnu lokvu i gaca po njoj. Tata se
smije. Naslanja se na metlu i glasno se smije. I Cal se smije.
Kia meko lupa po prozoru, ispire ih do prozirnosti.

TRIDESET EST

I, jesi li mi uope planirao rei?

Adam mi upuuje mraan pogled iz svojeg gnijezda na
prozorskoj dasci. Bilo je teko.
Znai ne.
Slijee. Pokuao sam nekoliko puta. Jednostavno mi se inilo
 210

nepoteno, kao, kako to da ja smijem imati taj ivot?

Uspravljam se u krevetu. Da se nisi usudio saalijevati se zato
to e ostati iv!
Ne radim to.
Jer, ako i ti eli umrijeti, evo plana. Odvezemo se zajedno na
motoru. Ti velikom brzinom uleti u otar zavoj ba kada nam u
susret dolazi veliki kamion pa emo umrijeti zajedno - mnogo krvi,
zajedniki sprovod, nae kosti isprepletene za cijelu vjenost. Kako
ti to zvui?
Izgleda tako uasnuto da se ponem smijati. Uzvraa mi osmijeh
pun olakanja. Kao da smo izali iz magle, kao da je u sobi zasjalo
sunce.
Ajmo samo zaboraviti sve to, Adame. Jednostavno je dolo u
pogreno vrijeme.
Bacila si sve kroz prozor!
Nije to bilo samo zbog tebe.
Naslanja glavu na naslon stolca i zatvara oi. Nije.
Tata mu je rekao da sam raskrstila s bolnicom. Svi znaju.
Philippa dolazi sutra ujutro da porazgovaramo o opcijama, iako ja
mislim da ba i nemamo o emu razgovarati. Dananja transfuzija
ve prestaje djelovati.
I, kako je bilo?
On slijee. Bilo je veliko, puno zgrada. Malo sam se izgubio.
Ali on isijava budunost. Vidim to u njegovim oima. Sjeo je na
vlak i otiao u Nottingham. Ii e na mnoga mjesta bez mene.
Jesi upoznao kakve cure?
Ne!
Nije li to razlog zbog kojeg ljudi idu na faks?
Ustaje i sjeda na rub kreveta. Gleda me vrlo ozbiljno. Ja idem
jer mi je ivot bio sranje dok nisam upoznao tebe. Idem jer ne
elim biti ovdje kad tebe vie ne bude, ne elim jo ivjeti s
 211

mamom i da sve bude isto. Nikad mi ne bi ni palo na pamet da

odem da nije bilo tebe.
Kladim se da e me zaboraviti do kraja prvog semestra.
Kladim se da neu.
To je doslovce zakonom propisano.
Prestani! Moram li napraviti neto ludo da bi mi vjerovala?
Da.
On se naceri. to predlae?
Odri svoje obeanje.
Isprui ruku da podigne poplun, ali ja ga zaustavljam. Prvo
ugasi svjetlo.
Zato? elim te vidjeti.
Ja sam hrpa kostiju. Molim te.
On uzdahne, ugasi glavno svjetlo i sjeda natrag na krevet. Mislim
da sam ga prestraila jer i ne pokua ui u krevet, samo me mazi
preko popluna - uzdu noge od bedra do zgloba, uzdu druge noge.
Ruke su mu sigurne. Osjeam se kao instrument koji ugaaju.
Mogao bih provesti sate na svakom tvojem djeliu, kae. Zatim
se nasmije, kao da to nije bilo cool rei. Zbilja si prekrasna.
Pod njegovim rukama. Jer njegovi prsti daju mojem tijelu
dimenziju.
Je li ovo O. K., da te ovako mazim?
Kad kimnem, sklizne s kreveta, klekne na tepih i uzme moja
stopala u ruke, grijui me preko arapa.
Masira ih tako dugo da ja gotovo zadrijemam, ali probudim se
kad mi sldne arape, podigne oba stopala do usta i pone ih ljubiti.
Njegov jezik pliva oko svakoga nonog prsta. Zubima zagrebe
uzdu tabana. Polie mi petu.
Mislila sam da moje tijelo vie nee osjetiti vruinu, ne takvu
neodgodivu vruinu kakvu sam ve osjetila s njim. Zato sam
zapanjena kad me opet preplavi. I on to osjea, sigurna sam u to.
 212

Brzo skida majicu i odbacuje izme. Nae se oi sreu dok si on

otkopava traperice.
Nevjerojatno je lijep - kako mu je sad kosa kratka, kraa od moje;
luk njegovih lea dok svlai traperice, miii vrsti od vrtlarenja.
Upadaj, kaem mu.
Soba je topla, radijator je vru, ali ja svejedno zadrhtim kad on
podigne poplun i ue u krevet kraj mene. Oprezan je da ne nasloni
svoju teinu na mene. Naslanja se na lakat i ljubi me u usta, vrlo
njeno.
Nemoj me se bojati, Adame.
Ne bojim se.
Ali moj je jezik taj koji pronalazi njegov. Ja sam ta koja stavlja
njegovu ruku na svoje grudi i ohrabruje ga da mi otkopa gumbe.
Njegovi se poljupci sputaju sve nie, a iz grla mu pobjegne zvuk,
duboki jecaj. Rukama mu obuhvaam glavu. Gladim mu kosu dok
on njeno, poput djeteta, sisa moje grudi.
Toliko si mi nedostajao, kaem mu.
Njegova ruka klizne do mojeg struka, do mojeg pupka, do
poetka mojih bedara. Poljupcima slijedi ruku, sve nie i nie, dok
mu se glava ne nae meu mojim nogama, a onda me pogleda,
oima trai doputenje.
To me razlije, pomisao na to da me ljubi tamo.
Glava mu je u sjeni, ruke omotane oko mojih nogu. Dah mu je
topao na mojem bedru. Poinje, vrlo polagano.
Da se mogu propeti, bih. Da mogu zavijati na mjesec, zavijala bih.
Osjetiti ovo, kad sam mislila da je sve gotovo, kad mi se tijelo gasi i
kad sam mislila da mi vie nikad nee moi pruiti uitak.
Blagoslovljena sam.
Doi ovdje. Doi gore.
U oima mu treperi traak zabrinutosti. Jesi O. K.?
Kako si znao to napraviti?
 213

Je l' ti bilo dobro?

Bilo je nevjerojatno!
Smije se, smijeno zadovoljan samim sobom. Vidio sam to
jednom u nekom filmu.
Ali, to je s tobom? Ti si sad ostao zanemaren.
Slijee ramenima. Nema veze, umorna si. Ne moramo raditi
nita drugo.
Mogao bi se dirati.
Pred tobom?
Ja bih mogla gledati.
On pocrveni. Ozbiljno?
Zato ne? Trebam jo sjeanja.
Stidljivo se osmjehne. Zbilja to eli?
Zbilja to elim.
On klekne. Moda nemam vie energije, ali mogu mu dati svoj
pogled.
Gleda u moje grudi dok se dira. Nikad nisam s nekim dijelila
neto tako intimno, nikad vidjela takav pogled izbezumljene
ljubavi kao kad su mu se otvorila usta i rairile oi.
Tess, volim te! Zbilja te prokleto volim!

TRIDESET SEDAM

Reci mi kako e biti.

Phillipa kimne kao da je oekivala to pitanje. Izraz njezina lica
udan je - profesionalan, dalek. Mislim da se poela povlaiti. to joj
drugo preostaje? Njezin je posao brinuti se za umirue, ali ako im se
previe priblii, mogla bi pasti u ponor.
Izgubit e elju za hranom. Vjerojatno e ti se stalno spavati.
Moda nee htjeti govoriti, no moda e se nakon sna osjeati
 214

dovoljno svjee za razgovore od dobrih deset minuta. Moda e

ak poeljeti sii dolje ili otii van ako bude dovoljno toplo, ako te
tvoj tata bude mogao nositi. Ali veinom e spavati. Za nekoliko
dana poet e lutati izmeu sna i jave, gubiti svijest. U toj fazi
moda nee moi reagirati, ali znat e da oko tebe ima ljudi i ut
e to ti govore. Na kraju e jednostavno odlutati.
Hoe li boljeti?
Mislim da emo uvijek moi kontrolirati tvoju bol.
U bolnici nisu mogli. Ne u poetku.
Ne, priznaje ona. U poetku su imali potekoa pri pravilnom
doziranju lijekova. Ali ovdje imamo morfin-sulfat, koji se sporo
otputa. Imam i Oramorph ako bude potrebno neto jae. Ne bi
smjela trpjeti nikakvu bol.
Misli li da e me biti strah?
Mislim da ne postoje pravi ili krivi osjeaji. Na mojem licu vidi
da ja mislim kako je to sranje. Mislim da si imala najgoru sreu na
svijetu, Tessa, i da sam ja na tvome mjestu, mene bi bilo strah. Ali
jednako tako vjerujem da e bilo koji nain na koji provede ove
posljednje dane, biti pravi za tebe.
Mrzim kad kae dane.
Ona se namrti. Znam. ao mi je.
Zatim mi pria o olakavanju bolova, pokazuje mi kutije i boice.
Glas joj je mekan, njezine se rijei prelijevaju preko mene, njezine
se upute gube negdje putem. Osjeam se kao da se sve usmjerava u
jednu toku, neka udna halucinacija da je cijeli moj ivot bio
usredotoen na ovaj trenutak. Rodila sam se i odrasla kako bih
dobila ove informacije i kako bi mi ova ena dala te lijekove.
Tessa, ima pitanja?
Pokuavam se sjetiti svih stvari koje bih trebala pitati. Ali
jednostavno se osjeam prazno i nelagodno, kao da me ona dola
ispratiti na stanicu i sad se obje nadamo da e vlak to bre doi i
 215

spasiti nas glupog, neobaveznog avrljanja.

Vrijeme je.
Tamo vani vedro je travanjsko jutro. Svijet e se nastaviti
kotrljati i bez mene. Ja nemam izbora. Puna sam raka. Izjedena
njime. I tu se nita ne moe napraviti.
Phillipa kae: Sad idem dolje porazgovarati s tvojim tatom.
Pokuat u te opet doi vidjeti.
Ne mora.
Znam, ali hou.
Dobra, debela Phillipa, pomae svim ljudima izmeu Londona i
june obale da umru. Saginje se i grli me. Topla je i znojna i mirie
na lavandu.
Nakon to ode, ja sanjam da sam ula u dnevnu sobu i da su svi
ondje. Tata pravi zvuk koji nikad prije nisam ula.
Zato plae? pitam ga. to se dogodilo?
Mama i Cal sjede jedno do drugog na kauu. Cal je u odijelu i
kravati, kao minijaturni igra bilijara.
I onda mi sine - ja sam mrtva.
Ovdje sam, evo me! Viem, ali oni me ne uju.
Jednom sam vidjela neki film o mrtvima - o tome kako zapravo
nikad ne odu, nego tiho ive meu nama. elim im to rei.
Pokuavam sruiti olovku sa stola, ali moja ruke prolazi kroz nju. I
kroz kau. Proem kroza zid tamo i natrag. Migoljim prste u Tatinoj
glavi i on se pomakne u stolcu, moda se udei ushitu hladnoe.
Tada se probudim.
Tata sjedi na stolcu kraj kreveta. Posee za mojom rukom. Kako
se osjea?
Razmiljam o tom pitanju, skeniram si tijelo traei znakove.
Ne boli me.
To je dobro.
Malo sam umorna.
 216

On kima. Jesi gladna?

Htjela bih biti. Zbog njega. Htjela bih zatraiti riu i kampe i
puding, ali to bi bila la.
Mogu li ti neto donijeti, neto to eli?
Upoznati bebu. Zavriti kolu. Odrasti. Putovati svijetom.
alicu aja?
Tata izgleda zadovoljno. Neto drugo? Keks?
Papir i olovku.
Pomae mi da sjednem. Popravlja jastuke iza mene, pali svjetlo
kraj kreveta i dodaje mi blok i olovku s police. Onda odlazi dolje
pristaviti vodu.
Broj jedanaest. alica aja.
Broj dvanaest....

Upute za Tatu

Ne elim u hladnjak kod pogrebnika. Hou da me do sprovoda

drite doma. Molim te, moe li netko sjediti sa mnom da se ne
osjeam usamljeno? Obeavam da vas neu plaiti.
elim biti pokopana u svojoj haljini s leptirima, ljubiastom
grudnjaku i gaicama i crnim izmama na zakopavanje (sve je jo u
koferu koji sam spakirala za Siciliju). elim imati i narukvicu koju mi
je Adam darovao.
Nemojte me minkati. To izgleda glupo na mrtvim ljudima.
NE elim biti kremirana. Kremiranje zagauje atmosferu
dioksinima, hidroklorinom kiselinom, hidrofloridnom kiselinom,
sumpornim dioksidom i ugljikovim dioksidom. Osim toga, u
krematorijima imaju one jezive zavjese.
elim biorazgradivi lijes od vrbe i sprovod na umovitu mjestu.
Ljudi iz Centra za prirodnu smrt pomogli su mi izabrati mjesto
nedaleko od nae kue i oni e vam pomoi oko svih priprema.
elim neku domau vrstu drveta na svojem grobu ili blizu njega.
 217

Htjela bih hrast, ali moe i kesten, ili ak vrba. elim drvenu ploicu
sa svojim imenom. elim da na grobu raste divlje bilje i cvijee.
elim da obred bude jednostavan. Reci Zoey da dovede Lauren
(ako do tada bude roena). Pozovi Phillipu i njezina mua Andyja
(ako bude htio doi) i Jamesa iz bolnice (iako on moda nee imati
vremena).
Ne elim da govori nitko tko me nije poznavao. Ljudi iz Centra za
prirodnu smrt ostat e s vama, ali bi se trebali drati po strani.
elim da ljudi koje volim ustanu i priaju o meni; bit e 0. K. i ako
plaete. Hou da kaete iskrene stvari. Ako hoete, recite da sam bila
udovite, ispriajte kako sam vas sve tjerala da skaete oko mene.
Ako se uspijete sjetiti neega dobrog, recite i to! No, prvo si zapiite,
jer ini se da ljudi na sprovodima esto zaborave to su htjeli rei.
Ni pod kojim okolnostima nemojte itati onu Audenovu pjesmu.
Ve je nasmrt otrcana (ha, ha) i previe je tuna. Neka netko proita
Shakespeareov sonet 12.
Glazba - Blackbird od Beatlesa. Plainsong od Iite Curea. Live
Like You. Were Dying, Tim McGraw. Ali the Trees of the Field Will
Clap Their Hands od Sufjana Stevensa. Moda nee biti vremena za
sve to, ali svakako pustite ovo zadnje. Zoey mi ih je pomogla odabrati
i sve ih ima na svom iPodu (ima i zvunike, ako ih trebate posuditi).
Nakon toga idite na ruak u neku gostionicu. Imam 260funti na
svom raunu i zbilja elim da ih upotrijebite za to. Zbilja, ne alim se -
astim vas rukom. Svakako uzmite desert - ljepljivu karamelu,
okoladni kola, sladoled, neto zbilja nezdravo. I napijte se ako
hoete (nemojte prestraiti Cala). Potroite sav novac.
I poslije, kako dani budu prolazili, pripazite na mene. Moda u
pisati po zamagljenom ogledalu u kupaonici ili se igrati liem na
stablu jabuke kad budete vani u vrtu. Moda u vam kliznuti u san.
Posjeujte moj grob kad budete mogli, ali nemojte se osjeati
krivima ako ne moete ili ako se preselite i odjednom vam je
 218

predaleko. Tamo je lijepo ljeti (pogledajte njihovu internetsku

stranicu). Mogli biste ponijeti koaru za piknik i sjediti sa mnom. To
bih voljela.
O. K. To je sve.
Volim te.
Pusa, Tessa.

TRIDESET OSAM

Bit u jedini klinac u koli s mrtvom sestrom.

Bit e super. Nee morati pisati domau zadau cijelu
vjenosti i sviat e se svim curama.
Cal razmilja o tome. Hou li jo biti brat?
Naravno.
Ali ti to nee znati.
Moe se kladiti da hou.
Hoe li me opsjedati?
eli li to?
On se nervozno nasmije. Moda e me biti strah.
Onda neu.
Ne moe stajati na mjestu, neprestano hoda po tepihu izmeu
mog kreveta i ormara. Neto se promijenilo meu nama nakon
bolnice. Nae ale vie nisu tako prirodne.
Baci televizor kroz prozor ako hoe, Cal. Meni je pomoglo.
Ne elim.
Onda mi pokai magiarski trik.
Otri po stvari, vraa se odjeven u svoju posebnu jaknu, onu
crnu sa skrivenim depovima.
Paljivo promatraj.
Vee dva svilena rupca jedan za drugi i gura ih u aku. Otvara
 219

ruku prst po prst. Prazna je.

Kako si to napravio?
Odmahuje glavom, dodiruje nos arobnim tapiem. Magiari
nikad ne odaju svoje tajne.
Napravi to opet.
Umjesto toga, promijea i rairi pil karata. Izaberi jednu,
zapamti je, ali nemoj mi rei koja je.
Izabirem pikovu kraljicu i vraam je natrag u pil. Cal ponovo
rairi karte, ovaj put licem prema gore. Ali moje karte nema.
Dobar si, Cal!
Baca se na krevet. Ne dovoljno dobar. Da bar mogu napraviti
neto vee, neto zastraujue.
Moe me prepiliti napola ako hoe.
Smije se, ali gotovo odmah poinje plakati, prvo tiho, a onda u
velikim jecajima. Koliko ja znam, ovo mu je samo drugi put u ivotu
da plae; moda mu je to trebalo. Oboje se ponaamo kao da si ne
moe pomoi, kao da je to krvarenje iz nosa koje nema nikakve
veze s njegovim osjeajima. Privuem ga blizu i grlim ga. On rida u
moje rame, njegove suze rastapaju moju pidamu. elim ih polizati.
Njegove prave, istinske suze.
Volim te, Cal.
Lako je. Pa iako on zbog toga plae deset puta vie, meni je zbilja
drago to sam se usudila.
Broj trinaest, grliti svojeg brata dok se sumrak smjeta na moj
prozor.

Adam ulazi u krevet. Navlai poplun skroz do brade, kao da mu

je hladno ili kao da se boji da bi mu strop mogao pasti na glavu.
Kae: Sutra e tvoj tata kupiti poljski krevet i staviti ga tu na
pod za mene.
Vie nee spavati sa mnom?
Moda to nee htjeti, Tess. Moda nee htjeti da te grlim.
 220

to ako u htjeti?
Onda u te grliti.
Ali on je prestravljen. Vidim mu to u oima.
U redu je, putam te.
Tiho.
Ne, zbilja. Oslobaam te.
Ne elim biti slobodan. Naginje se prema meni i poljubi me.
Probudi me ako me bude trebala.
Brzo zaspi. Ja leim budna i sluam kako se svjetla gase svugdje
po gradu. Proaptane elje za laku no. Snena kripa kreveta.
Nalazim Adamovu ruku i vrsto je drim.
Drago mi je to postoje noni portiri i medicinske sestre i vozai
kamiona. Tjei me spoznaja da u drugim zemljama s razliitim
vremenskim zonama ene peru odjeu u rijekama, a djeca u koloni
odlaze u kolu. Upravo sada, negdje na svijetu jedan djeak slua
veselo zveckanje kozjeg zvonca dok se penje po planini. To me ini
sretnom.

TRIDESET DEVET

Zoey ije. Nisam znala da to zna. Na koljenima joj lei odijelce

boje limuna, za bebu. Uvodi konac u iglu mirei na jedno oko,
povlai ga i polizanim prstima vee vor. Od koga je to nauila?
Provodim minute gledajui je, a ona iva kao da to oduvijek zna.
Plava joj je kosa visoko podignuta, vrat blago nakoen. Grize donju
usnu u usredotoenosti.
ivi, kaem joj. ivjet e, zar ne?
Iznenada die pogled, sie jarku krv s prsta. Sranje! kae.
Nisam znala da si budna.
Ja se smijuljim. Procvala si.
Debela sam! Podie se u stolcu i gura svoj trbuh prema meni
 221

kao dokaz. Velika sam kao slon.

Voljela bih biti to dijete u njoj. Biti mala i zdrava.

Upute za Zoey
Nemoj rei svojoj keri da planet ide kvragu. Pokai joj lijepe
stvari. Budi div za nju, iako to tvoji roditelji nisu mogli biti za tebe.
Nikad nemoj biti s dekom koji te ne voli.

Kad se dijete rodi, misli li da e ti nedostajati ivot koji si imala

prije?
Zoey me pogleda vrlo ozbiljno. Trebala bi se obui. Nije dobro
za tebe da se cijeli dan povlai u pidami.
Naslanjam se natrag na jastuke i promatram kutove svoje sobe.
Kao mala, uvijek sam eljela ivjeti na stropu - izgledao je tako ist i
nenatrpan, kao gornji dio torte. Sad me samo podsjea na krevet.
Osjeam se kao da sam te iznevjerila. Neu ti moi pomagati,
uvati Lauren.
Zoey kae: Vani je zbilja lijepo. Da pitam Adama ili tvog tatu da
te odnesu van?

Ptice se nadmeu na travi. Poderani oblaci obrubljuju plavo

nebo. Ova lealjka je topla, kao da je satima upijala toplinu sunca.
Zoey ita asopis. Adam mi masira stopala preko arapa.
Sluaj ovo, kae Zoey. Ovo je pobijedilo na natjeaju za
najsmjeniji vic.
Broj etrnaest, vic.
Doe ovjek kod doktora i kae: Imam jagodu zaglavljenu u
guzici! Ah, kae doktor, dat u vam neku kremu za to.
Glasno se smijem. Ja sam kostur koji se smije. uti nas - Adama,
Zoey i mene - jest kao da ti ponude prozor kroz koji se moe
 222

popeti. Sad se moe dogoditi bilo to.

Zoey mi daje svoju bebu u ruke. Zove se Lauren.

Debela je i ljepljiva i mlijeko joj curi niz usta. Fino mirie. Mae
rukama prema meni, hvata zrak. Njezini mali prsti s noktima u
obliku polumjeseca eprkaju mi po nosu.
Bok, Lauren.
Kaem joj koliko je velika i pametna. Kaem joj sve smijene
stvari za koje mislim da ih bebe vole uti. A ona mi uzvraa pogled
svojim nedokuivim oima i iroko zijevne. Vidim u unutranjost
njezinih malih ruiastih usta.
Svia joj se, kae Zoey. Zna tko si.
Stavljam Lauren Tessu Walker na svoje rame i rukama joj
kruim po leima. Sluam joj srce. Zvui oprezno, odluno. Strano
je topla.

Ispod jabuke pleu sjene. Sunce se prosijava kroz grane. Kosilica

bruji negdje u daljini. Zoey jo ita svoj asopis, no ostavlja ga kad
vidi da sam budna.
Spavala si sto godina, kae mi.
Sanjala sam da se Lauren rodila.
Je li bila prekrasna?
Naravno.
Adam podie pogled i smijei mi se. Hej, kae.
Tata dolazi niz puteljak snimajui nas videokamerom.
Prestani, kaem mu. To je morbidno.
Odnosi kameru natrag u kuu, izlazi s kutijom za recikliranje i
stavlja je kraj vrata. isti cvijee od suhih listova i latica.
Tata, doi sjedni s nama.
 223

Ali on ne moe biti miran. Ponovo odlazi unutra, vraa se sa

zdjelom groa, razliitim okoladicama, aama sa sokom.
Hoe li netko sendvi?
Zoey odmahuje glavom. Meni su dovoljni ovi okoladni
bomboni, hvala.
Svia mi se kako joj se usta nakube dok ih cucla.

arolije protiv smrti.

Zamoli svoju najbolju prijateljicu da naglas ita sone dijelove iz
asopisa - o modi, traevima. Ohrabri je da sjedne dovoljno blizu da
joj moe dotaknuti trbuh, njegovo udesno prostranstvo. A kad
mora krenuti doma, udahni duboko i reci joj da je voli. Jer je to
istina. A kad se ona nagne prema tebi i apne ti to isto, vrsto je
zagrli jer to nisu rijei koje si inae govorite.
Natjeraj brata da sjedne s tobom nakon to se vrati iz kole i da ti
ispria svaki detalj svojeg dana, svako predavanje, svaki razgovor,
ak i to je imao za ruak, dok mu ne postane tako dosadno da te
moli da ga pusti u park na partiju nogometa s prijateljima.
Gledaj svoju mamu dok skida cipele i masira si stopala jer njezin
novi posao u knjiari znai da cijeli dan mora stajati na nogama i
biti ljubazna prema strancima. Nasmij se kad tvojem tati daruje
knjigu jer ima popust za zaposlene pa si moe priutiti da bude
velikoduna.
Gledaj kako je tata ljubi u obraz. Zamijeti njihove osmijehe. Znaj
da su, to god da se dogodilo, oni tvoji roditelji.
Sluaj kako tvoja susjeda podrezuje rue dok sjene rastu preko
travnjaka. Ona pjevui neku staru pjesmu, a ti si ispod deke sa
svojim dekom. Reci mu da si ponosna na njega jer je uinio da taj
vrt raste i jer je ohrabrio svoju majku da se brine za njega.
Prouavaj Mjesec. Blizu je i sjaji ruiastim sjajem. Tvoj ti deko
kae da je to optika varka, da samo izgleda velik zbog nagiba
 224

prema Zemlji.
Usporedi se s Mjesecom.
A nou, kad te na kraju jo jednog dana nose natrag u sobu, ne
dopusti svojem deku da spava na poljskom krevetu. Reci mu da
eli da te zagrli i nemoj se bojati da on to moda ne eli jer te, ako
kae da hoe, voli i to je jedino vano. Pokrij svoje noge njegovima.
Sluaj ga dok spava, sluaj njegovo njeno disanje.
A kad uje zvuk, kao lepet krila koja dolaze sve blie, kao jedra
vjetrenjae koja se polako okreu, reci: Ne jo, ne jo.
Nastavi disati, samo dii i dalje. Lako je - unutra i van.

ETRDESET

Svjetlo se poinje vraati. Apsolutna tama blijedi na rubovima.

Usta su mi suha. Pjeani ostatak noanjih lijekova ispunjava mi
grlo.
Hej, kae Adam.
Ima erekciju, ispria se stidljivim osmijehom pa razmie zavjese i
stoji kraj prozora gledajui van. Iza njega, sumorni ruiasti oblaci
jutra.
Ti e biti ovdje godinama bez mene, kaem mu.
On pita: Da nam napravim neto za doruak?
Donosi mi stvari kao batler. Limunov sladoled na tapiu.
Termofor. Krike narane na tanjuru. Jo jednu deku. Stavlja tapie
cimeta da se kuhaju dolje na tednjaku jer ja elim osjetiti boine
mirise.
Kako se ovo dogodilo tako brzo? Kako je postalo stvarno?

molim te doi u krevet i popni se na mene sa svojom toplinom i

omotaj me svojim rukama i uini da prestane Mama postavlja
 225

sjenicu, kae on. Prvo je bio vrt sa zainskim biljem, onda rue, a
sad hoe kozju krv. Moda bih joj mogao otii pomoi kad tvoj tata
doe sjediti s tobom. Je l to bilo O. K.?
Naravno.
Danas ti se ne sjedi vani?
Ne.
Uope mi se ne da micati. Sunce mi bui rupe u mozgu i sve me
boli.

ovaj prokleti psihopat govori svima da odu u polje i kae izabrat

u jednog od vas samo jednog od svih vas da umre i svi gledaju
okolo i misle tako je malo vjerojatno da u to biti ja jer nas ima na
tisue pa je statistiki to potpuno nevjerojatno a psihopat hoda
gore-dolje i promatra sve a kad doe blizu mene on oklijeva i
nasmijei se i onda pokae ravno prema meni i kae ti si ta i ok da
sam ja ta a opet naravno da sam ja zato ne bih bila znala sam to
cijelo vrijeme

Cal upada unutra. Mogu li ii vani?

Tata uzdie. Kamo?
Jednostavno vani.
Mora biti malo konkretniji.
Javit u ti kad stignem.
To nije dovoljno dobro.
Svi drugi smiju vani, tek tako, bez veze.
Ne zanimaju me svi drugi.
Divan bijes dok Cal ljutito odmarira do vrata. Komadii vrta u
njegovoj kosi, prljavtina njegovih noktiju. Njegovo je tijelo
sposobno trzajem otvoriti vrata i zalupiti ih za sobom.
Vi ste svi takvi prokleti gadovi! vie dok juri niza stube.
 226

Upute za Cala
Nemoj umrijeti mlad. Nemoj dobiti meningitis ni SIDU ni bilo to
drugo, nikad. Budi zdrav. Nemoj se boriti ni u jednom ratu, niti se
pridruiti nekom kultu, niti postati religiozan, niti izgubiti srce zbog
nekoga tko ga ne zasluuje. Nemoj misliti da mora biti dobar jer si
jedini ostao. Budi zloest koliko eli.

Poseem za Tatinom rukom. Prsti mu izgledaju sirovo, kao da su

proli kroz ribe.
to si napravio?
Slijee ramenima. Ne znam. Nisam ni primijetio.

Dodatne upute za Tatu - Dopusti Calu da ti bude dovoljan.

Volim te. Volim te. aljem tu poruku kroz svoje prste i u njegove,
uz njegovu ruku i u njegovo srce. uj me. Volim te. I ao mi je to te
ostavljam.

Budim se satima poslije. Kako se to dogodilo?

Cal je opet ovdje, sjedi kraj mene na krevetu, podboen
jastucima. ao mi je to sam vikao.
Je li ti Tata rekao da to kae?
Kima. Zavjese su otvorene i tama se nekako vratila.
Boji li se? pita Cal vrlo tiho, kao da je to neto to misli, ali
nije htio izrei naglas.
Bojim se da ne zaspim.
Boji se da se nee probuditi?
Da.
Oi mu sjaje. Ali zna da to nee biti noas, zar ne? Mislim,
 227

znala bi, zar ne?

Nee biti noas.
Naslanja glavu na moje rame. Zbilja, zbilja mrzim ovo, kae.

ETRDESET JEDAN

Zvono koje su mi dali glasno je u mraku, ali nije mi stalo. Adam

ulazi u sobu, pospanih oiju, u boksericama i majici.
Ostavio si me.
Ove sam sekunde otiao dolje da si napravim alicu aja.
Ne vjerujem mu. I nije me briga za njegov aj. Moe piti mlaku
vodu iz mojeg vra ako je tako oajan.
Dri me za ruku. Ne putaj.
Svaki put kad zatvorim oi, padam. Padam u beskraj.

ETRDESET DVA

Sva su svojstva ista - svjetlo koje prodire kroz zavjese, udaljeno

brujanje automobila, pritisak vode u bojleru. Ovo bi mogao biti
beskrajan dan, samo to mi je tijelo umornije, koa prozirnija. Ja
sam manje nego to sam bila juer.
I
Adam je u poljskom krevetu.
Pokuavam sjesti, ali nekako ne uspijevam smoi snagu. Zato si
spavao dolje?
Dodirne mi ruku. Boljelo te po noi.
Razmie zavjese ba kao to je napravio i juer. Stoji kraj prozora
gledajui van. Iza njega, nebo je blijedo i vodnjikavo.

vodili smo ljubav dvadeset sedam puta i dijelili smo krevet

 228

ezdeset dvije noi i to je mnogo ljubavi

Doruak? pita on.

Ne elim biti mrtva.

Nisam voljena na ovaj nain dovoljno dugo.

ETRDESET TRI

Moja me mama raala etrnaest sati. Bio je to najtopliji

zabiljeeni svibanj. Bilo je tako toplo da prva dva tjedna svojeg
ivota uope nisam nosila odjeu.
Polegla bih te sebi na trbuh pa bismo satima spavale, kae ona.
Bilo je prevrue za bilo to drugo.
Kao pantomima, ovo oivljavanje uspomena.
Znala sam te voditi na autobus da se naemo s tatom za vrijeme
njegove stanke za ruak; ti bi mi sjedila u krilu i buljila u ljude;
Imala si tako intenzivan izraz lica. Svi su to komentirali.
Svjetlo je vrlo bljetavo. Veliki komad svjetla ulazi kroz prozor i
pada na krevet. Mogu odmarati ruku na suncu ne miui se.
Sjea se kad smo bili u Cromeru i ti si izgubila svoju narukvicu
na plai?
Donijela je fotografije, pokazuje mi ih jednu po jednu.
Zeleno i bijelo poslijepodne dok pravimo vjenie od tratinica.

Blijedo svjetlo zime u zoolokom vrtu.

uto lie, blatne izme i ponosna crna kantica.
to si uhvatila, sjea li se?
Philippa je rekla da e mi sluh otii posljednji, ali nije rekla da u
vidjeti boje kad ljudi govore.
 229

Cijele se reenice proteu preko sobe poput duge.

Sve mi se pomijea. Ja stojim uz krevet, a Mama umire umjesto
mene. Odmaknem plahte da je pogledam, a ona je gola, naborana
stara ena sa sijedim stidnim dlakama.
Plaem za psom kojeg je lupio auto, mrtvim i pokopanim. Nikad
nismo imali psa. To nije moje sjeanje.
Ja sam Mama na poniju, kaskam preko grada da posjetim Tatu.
On ivi u siromanom naselju, a ja i moj poni ulazimo u lift i
penjemo se do osmog kata. Ponijeva kopita proizvode glasan
metalan zvuk. Ja se smijem.
Imam dvanaest godina. Vraam se doma iz kole, a Mama stoji na
vratima. Nosi svoj kaput, a kofer joj stoji kraj nogu. Prua mi
omotnicu. Daj ovo svom tati kad doe doma.
Ljubi me na odlasku. Pratim je pogledom sve do horizonta; na
vrhu breuljka ona nestane poput daka dima.

ETRDESET ETIRI

Svjetlo mi slama srce.

Tata pijucka aj kraj kreveta. elim mu rei da proputa jutarnju

emisiju, ali nisam sigurna da je to tono. Nisam sigurna koliko je
sati.
Donio si je i neto za jelo. Krekeri s ajvarom i starim zrelim
cheddarom. Htjela bih osjeati elju za tim. Biti zainteresiran za
okus - mrvljivost i suhu hrskavost stvari.
On odloi tanjur kad shvati da ga gledam i uzima me za ruku.
Moja prekrasna djevojica, kae.
Kaem mu hvala.
Ali usta mi se ne miu i ini se da me nije uo.
 230

Onda mu kaem, ba sam razmiljala o onom stupu s

koarkakim obruem koji si mi postavio kad sam ula u kolsku
momad. Sjea se kako si pogrijeio s mjerama i napravio ga
previsokim? Toliko sam vjebala na njemu da sam u koli uvijek
pucala iznad koa pa su me izbacili iz ekipe.
Ali ini se da ni to nije uo.
Stoga odluim ii do kraja.

Tata, igrao si bejzbol sa mnom iako si ga mrzio i htio si da

ponem igrati kriket. Nauio si sve o skupljanju potanskih maraka
jer sam ja to htjela znati. Satima si sjedio u bolnici, a da se nikad, ni
jednom, nisi alio. eljao si mi kosu kao to bi majka trebala.
Odrekao si se posla zbog mene, prijatelja zbog mene, etiri godine
svojeg ivota zbog mene. Nikad nisi kukao. Gotovo nikad. Dopustio
si mi da imam Adama. Dopustio si da imam svoj popis. Ja sam bila
grozna. Traei, trebajui toliko toga. A ti nikad nisi rekao: Dosta je
bilo. Prestani.

Ve ti dugo elim to rei.

Cal kilji dolje prema meni. Bok, kae. Kako si?

Ja mirkam prema njemu.
Sjedi na stolcu i prouava me. Moe li uope jo govoriti?
Pokuavam mu rei da mogu, naravno da mogu. Je l on glup ili to?
Uzdahne, ustane i ode do prozora. Pita: Misli da sam premlad
da imam curu?
Kaem mu da mislim.
Jer hrpa mojih prijatelja ima curu. Nije da ba idu van zajedno.
Samo si alju poruke na mobitelu. Odmahuje glavom u nevjerici.
Nikad neu razumjeti ljubav.
 231

Ali mislim da je ve razumije. Bolje od veine ljudi.

Zoey kae: Hej, Cal.

On kae: Hej.
Ona kae: Dola sam se oprostiti. Mislim, znam da ve jesam, ali
sam pomislila da bih mogla to jo jednom rei.
Zato? pita on. Kamo ide?

Svia mi se teina Mamine ruke u mojoj.

Ona kae: Zna, kad bih mogla, zamijenila bih se s tobom.

Zatim kae: Da te barem mogu spasiti od ovoga.
Moda misli da je ne ujem.
Kae: Mogla bih napisati priu za jedan od onih knjievnih
asopisa o tome koliko mi je bilo teko ostaviti te. Ne elim da
misli da je bilo lako.

kad sam imala dvanaest godina potraila sam kotsku na karti i

vidjela da su iznad Firtha otoci Orkney i znala sam da ondje imaju
amce koji e je odvesti jo dalje
 232

Upute za Mamu
Nemoj odustati od Cala. Da se nikad nisi usudila tiho kliznuti od
njega, preseliti se natrag u kotsku ili misliti da je ijedan mukarac
vaniji od njega. Inae u te progoniti. Micat u tvoj namjetaj, bacati
stvari na tebe i prestraiti te nasmrt. Budi dobra prema Tati.
Ozbiljno. Ja te gledam.

Ona mi daje gutljaj vode s ledom. Njeno mi stavlja hladan runik

na elo.

Tada kae: Volim te.

Kao dvije kapi krvi koje padaju na snijeg.

ETRDESET PET

Adam se penje na svoj poljski krevet. Krevet kripi. Onda kripa

prestaje.
Sjeam se kako mi je sisao grudi. Nije to bilo tako davno. Bili smo
u ovoj sobi, u mojem krevetu; ja sam ga zagrlila, a on se priljubio
uza me i ja sam se osjeala kao njegova majka.
Obeao mi je da e doi do ruba. Natjerala sam ga da obea. Ali
nisam znala da e nou tako edno leati uza me. Nisam znala da e
me dodiri boljeti, da e biti previe uplaen da me primi za ruku.

Trebao bi biti vani u noi s nekom curom prekrasnih oblina i s

dahom koji mirie na narane.
 233

Upute za Adama

Jedina osoba na koju treba paziti jesi ti. Idi na fakultet i upoznaj
mnogo prijatelja i napij se. Zaboravi kljueve stana. Smij se. Jedi
instant-rezance za doruak. Preskoi predavanje. Budi neodgovoran.
Adam kae: Laku no, Tessa.

Laku no, Adame.

Nazvao sam sestru. Rekla je da morfij pojaamo Oramorphom.

Nitko nee doi?
Snai emo se.
Opet je zvala mamu dok si ti bio na telefonu.

kad sam imala etiri godine gotovo sam pala u okno rudnika
kositra a kad mi je bilo pet auto se prevrnuo na autocesti a kad
sam imala sedam otili smo na godinji a u kamp-kuici je
eksplodirao plinski tednjak i nitko nije primijetio

umirem cijeloga ivota

Sad je mirnija.

Hmm.
 234

ujem samo djelie stvari. Rijei upadaju u pukotine, gube se na

vie sati, a onda dolete natrag i slijeu mi na prsa.

Zahvalan sam ti.

Zato?
Zato to nisi pobjegao. Veina mladia ve bi bila miljama
daleko.
Volim je.

ETRDESET EST

Hej, kae Adam, budna si.

Naginje se nada me i spuvom mi vlai usta. Lagano ih osui
runikom i namae vazelinom.
Ruke su ti hladne. Malo u ih drati da ih zagrijem, mogu?
Smrdim. Mogu namirisati vlastiti prde. ujem gadne otkucaje
svog tijela koje se izjeda iznutra. Tonem, tonem u krevet.
Petnaest, ustati iz kreveta i otii dolje i da je sve ovo samo ala.
Dvjesto devet, udati se za Adama.
Trideset, ii na roditeljske sastanke i nae je dijete genij.
Zapravo sve troje nae djece - Chester, Merlin i Daisy.
Pedeset jedan, dva, tri. Otvoriti oi. Gaduro, otvori ih.

Ne mogu. Padam.
 235

etrdeset etiri, da ne padam. Ne elim pasti. Bojim se.

etrdeset pet, da ne padam.
Misli na neto. Neu umrijeti ako mislim na Adamov vrui dah
meu svojim nogama.

Ali ne mogu se uhvatiti ni za to.

Kao drvo koje ostaje bez lia.

Zaboravljam ak i o emu sam razmiljala.

Zato proizvodi taj zvuk?

To su plua. Tekuine ne otjeu jer se ne mie.
Zvui grozno.
Zvui gore nego to je.
Je li to Cal? ujem trzaj povlaenja prstena, itanje limenke
cole.
Adam pita: to ti radi tata?
Na telefonu je. Poziva Mamu da doe.
Dobro.

Cal, to se dogaa s mrtvim tijelima?

Praina, sjaj, kia.

Misli da nas uje?

Definitivno.
 236

Jer ja priam s njom.

to joj kae?
Neu valjda tebi rei!

veliki prasak stvorio je sunev sustav i tek je onda formirana

zemlja i tek se onda ivot mogao pojaviti i nakon to su prestale sve
te kie i vatre dole su ribe pa kukci amfibije dinosauri sisavci ptice
primati hominidi i napokon ljudi

Jesi li siguran da bi trebala praviti taj zvuk?

Mislim da je O. K.
Drugaije je nego maloprije.
Tiho, ne ujem.
Pogoralo se. Zvui kao da uope ne moe disati.
Sranje.
Umire li?
Idi po Tatu, Cal. Tri!

ptiica mie planinu pijeska zrno po zrno svakih milijun godina

podigne jedno zrno i kad je planina pomaknuta ptica opet sve to
vrati i toliko je duga vjenost a to je vrlo mnogo vremena da bude
mrtav

Moda se vratim kao netko drugi.

Bit u djevojka divlje kose koju e Adam sresti prvi tjedan faksa.
Bok, i ti ide na predavanje iz vrtlarstva?
 237

Ovdje sam, Tess. Ovdje sam kraj tebe, drim te za ruku. I Adam
je ovdje, on sjedi na drugoj strani kreveta. I Cal. Mama stie, bit e
ovdje za minutu. Svi te volimo, Tessa. Svi smo ovdje uz tebe.

Mrzim taj zvuk. Zvui kao da je boli.

Ne boli je, Cal. Nije pri svijesti. Ne osjea bol.
Adam je rekao da nas uje. Kako nas moe uti ako nije pri
svijesti?
To je kao da spava, samo to zna da smo ovdje. Sjedni kraj
mene, Cal, u redu je. Doi i sjedni mi u krilo. Ona je spokojna, ne
brini se.
Ne zvui spokojno. Zvui kao pokvareni bojler.
Okreem se prema unutra, njihovi su glasovi zvuk vode koja
ubori.

Trenuci se sabiru.

Avioni se zabijaju u zgrade. Tijela plove kroz zrak. Podzemne

eljeznice i busevi eksplodiraju. Radijacija izbija iz plonika. Sunce
se pretvara u najmanju crnu pjegu. Ljudska vrsta izumire i ohari
vladaju svijetom.

Sad se bilo to moe dogoditi.

Puding na plai.
 238

Vilica udara o rubove posude.

Galebovi. Valovi.

U redu je, Tessa, moe otii. Volimo te. Moe ii sad.

Zato to govori?
Moda treba doputenje da umre, Cal.
Ne elim da umre. Ja joj ne dam doputenje.

Reci onda da.

Da svemu jo samo jedan dan.

Moda bi se trebao oprostiti, Cal.

Ne.
Moglo bi biti vano.
Mogla bi umrijeti zbog toga.
Ne moe umrijeti ni zbog ega to ti kae. Ona eli znati da je
voli.

Jo jedan trenutak. Jo jedan. Izdrat u jo jedan trenutak.

Omot bombona leti po stazi na vjetru.

Hajde, Cal.
Osjeam se glupo.
Nitko od nas ne slua. Priblii se i apni joj.
Moje ime okruuje kruni tok.
 239

Sipa koju je more izbacilo na obalu. Mrtva ptica na travnjaku.

Milijuni crva oamueni svjetlom.

Bok, Tess. Moe me opsjedati ako hoe. Meni ne smeta.

Doao pas s posla.

Mi stavljen u vodu, potopljen drvenom licom.
Tri sitna zrana mjehura bjee, jedan za drugim.

est snjegovia od vate.

est salveta savijenih u origami-ljiljane.
Sedam kamena, svaki razliite boje, povezani srebrnim
laniem.

Sunce sja u mojoj alici za aj.

Zoey gleda kroz prozor, a ja nas odvozim iz grada. Nebo postaje
sve tamnije i tamnije.
Pusti ih da odu.

Adam otpuhuje dim prema gradu ispod nas. Kae: Tamo dolje
moglo bi se dogaati bilo to, ali mi za to jednostavno ne bismo
znali.
 240

Adam me miluje po glavi, po licu, ljubi mi suze.

Mi smo blagoslovljeni.

Sve ih pusti da odu.

Zvuk ptice koja leti nisko iznad vrta. Onda nita. Nita. Prolazi
oblak. Opet nita. Svjetlo pada kroz prozor, pada na mene, u mene.

Trenuci.

Svi se sabiru prema ovom.

 241

ZAHVALE

Zahvaljujem svojim prvim i najboljim itateljima - Megan Dunn,

Brianu Keaneyju, Anne Douglas i Nicoli Williams.

Za tvoju velikodunost (duha i prostora), hvala ti, Anne McShane.

Za pronicljivo istraivanje, hvala ti, Andrew St lohn.

Svim kolegama s projekta Centerprise Literature Development

Project zahvaljujem na stalnoj podrci i ohrabrenju - Nathalie Abi-
Ezzi, Steveu Cooku, Sarah Lerner, Evi Lewin, Anne Owen, Stefu
Pixneru, Jacobu Rossu i Spilceu Warvicku.

I hvala Catherine Clarke, za njezinu vjeru.

 242

BILJEKA O AUTORICI

Jenny Downham engleska je autorica i biva glumica roena

1964. godine. Svojom prvom knjigom, romanom Prije nego to odem
objavljenim 2007., osvojila je publiku i knjievnu kritiku diljem
svijeta. Nazivan prekrasnom i hrabrom knjigom, odom ivotu,
nezaboravnim djelom velike ovjenosti i duboke suosjeajnosti,
roman Prije nego to odem uao je u ui izbor Guardianove nagrade i
nagrade Lancashire za najbolju djeju knjigu godine, bio je
nominiran za medalju Carnegie te Booktrust Teenage Prize, a osvojio
je nagradu Branford Boase.