Professional Documents
Culture Documents
Vuk Uskokovic - 1001 Naucna Pitalica PDF
Vuk Uskokovic - 1001 Naucna Pitalica PDF
nauna pitalica
ta su to elementarne estice?
Zato ne moemo da vidimo atome?
ta je to Hajzenbergova relacija neodreenosti?
Koja je razlika izmeu orbite i orbitale?
Zato neki elementi menjaju boju u plamenu?
Koliko ima poznatih hemijskih elemenata?
ta su to kvarkovi?
ta je to neutrino?
Koja je najgua stvar na Zemlji?
Koliko neutrona sadre atomska jezgra?
Koja je najjaa sila u Univerzumu?
ta su to virtuelne estice?
ta se nalazi izmeu elektrona i jezgra atoma?
ta je to Higsov bozon?
ta je to antimaterija?
Da li postoji anti-neutron?
ta su to akceleratori?
ta je to konstanta fine strukture?
ta su to Plankova konstanta, duina, vreme i energija?
Po emu je posebna iva?
Koji su to zakoni termodinamike?
Kako se toplota prenosi sa toplijeg na hladnije telo?
ta je to difuzija?
Da li se temperatura uvek poveava sa zagrevanjem?
Da li je mogua hladna fuzija?
ta je to superfluidnost?
ta je to supersimetrija?
ta je to erenkovljeva radijacija?
ta je to talasna funkcija?
Da li ljudi mogu da prolaze kroz zidove?
ta je to Ramzauer-Taunsendov efekat?
Da li je mogue napraviti idealan vakuum?
ta je to vakuumska energija?
ta je to Kazimirov efekat?
Od ega se sastoje magneti?
Da li magneti mogu da prestani da budu magnetni?
Kako moemo da vidimo orbitale?
Kako se moe zaustaviti svetlost?
ta su to levoruki materijali?
ta su to minijaturne crne rupe?
ta su to frakcionalni atomi?
Da li jedan foton moe da napravi interferencionu putanju?
Kako jedan atom moe istovremeno biti na dva mesta u prostoru?
Da li je izvodljiva fizika teleportacija?
Kako verovatnoa moe da bude negativna?
ta je to teorija struna?
ta je to EPR eksperiment?
Koliko bismo solarnih elija morali da postavimo na vrh nae kue da bi nam one obezbedile
struju u njoj?
Kako je hleb tako elastian i vazduast?
Kako se pravi hleb od kiselog testa?
ta je to praak za pecivo?
Koja je razlika izmeu putera i margarina?
Zato je mleko tako zdravo?
Zato jaja ovrsnu kada ih kuvamo?
Kako se prave kokice?
ta je to ele?
Zato nam suze oi kada seckamo luk?
Zato se urka mora odmrzavati na ispravan nain?
Ako se nita ne lepi za Teflon, kako se on sam lepi na lonie i tiganje?
Zato pena na toplom pivu splasne bre nego na hladnom?
ta su to vetake arome?
Zato je sos u piti od jabuka topliji od kore?
Zato iseeni parii voa potamne na vazduhu?
Kako moemo iz banane da izdvojimo molekule DNK?
Zato banana u friideru potamni bre nego u sobi?
Kako friider hladi hranu?
Kada bismo vrata friidera ostavili otvorena, ta bi se desilo sa temperaturom sobe?
Zato se vrata friidera tee otvaraju neposredno nakon to smo ih zatvorili?
Koji kuni aparati troe najvie elektrine energije?
Zato nam radi telefon kada nestane struja?
Zato se telefonski kablovi sami uvru?
Kako radi Caller ID?
Zato je selotejp lepljiv?
emu slue elektrini osigurai?
Kako tosteri greju sendvie?
Kako radi mikrotalasna pe?
ta je to bebi monitor?
Da li smo stvarno neto vii kada se probudimo?
Zato se majice posle pranja isprave kada ih opeglamo?
Zato se novanice za razliku od obinog papira ouvaju kada se zajedno sa pantalonama
operu u maini za ve?
ta su to belila?
Zato predmeti ostanu na stolu ako brzo pomerimo stolnjak ispod njih?
Kako rade aparati za regulisanje vlanosti?
Kako air condition ureaji hlade sobu?
Da li moemo da pomou uskladitenog snega tokom zime hladimo kuu leti?
Kako usisiva usisava prainu?
Zato je korisno provetravati posteljinu i tepihe?
Zato je svetlost koja dolazi spolja iz sobe u kojoj je upaljen TV skoro uvek plava?
Kako moemo da napravimo teleskop kod kue?
Kako rade solarne svetiljke u dvoritima?
ta su to oscilujue batenske prskalice?
Da li bi karusel mogao da se zavrti brzinom svetlosti tako da vreme stoji za one koji se voze
na njemu?
Zato nam se zavrti u glavi kada se vrtimo u krug?
Kako neke koverte sa pismima svetle u plavoj boji kada se otvore?
Zato je bicikl tako stabilan samo kada ga vozimo?
Zato napumpana lopta bolje odskae od podloge od ispumpane lopte?
Koliko se moe poveati skok uz pomo tramboline?
Koji od ova tri sporta bi bilo najtee, a koji najlake igrati na Mesecu: koarku, fudbal ili
ragbi?
Na kom principu radi aparat za signaliziranje servis greke u tenisu?
Zato loptica za bejzbol odleti najdalje kada se udari aluminijumskom palicom?
Od ega se sastoje palice za golf?
emu slue rupice na lopticama za golf?
Zato se zafelirane loptice ne kreu pravolinijski?
Zato se bumerang vraa onome ko ga baci?
Zato se jo-jo vrati nazad kada ga bacimo?
Kako bilijarski sto prepoznaje belu kuglu?
Kako rade automatske maine za postavljanje kegli?
Zato ljudi imaju brazde na prstima?
Kako moemo da napustimo povrinu savreno ledenog jezera?
Zato se na kaiki ogledamo naopake?
ta je to silk screening?
Zato milk shake ne moe da se pije pomou slamice kada ga okrenemo naopake?
Zato neispucala zrna kukuruza padaju na dno kese sa kokicama?
Zato nam je hladno u ustima kada jedemo mentol bombone?
Zato vaku ne moemo da savaemo?
Koje su to vake koje svetle dok ih vaemo?
Zato se smejemo samo kada nas neko drugi zagolica?
Zato je aprililili ba 1. april?
ta znae inicijali RSVP na nekim pozivnicama?
ta je to paradoks roendana?
Zato neke sveice nikako nee da se ugase?
ta su to prstenovi raspoloenja?
Kako se pravi magla u diskotekama?
Zato neki ljudi trljaju oi kada im se spava?
Zato ljudi zevaju?
Kako neke igrake svetlucaju u mraku?
Kako neke igrake mogu da priaju bez baterija?
Kako neke igrake mogu da se voze pomou daljinskog upravljaa?
ta je to dunking ducky?
Da li vie pokisnemo kada trimo ili kada hodamo po kii?
ta je to roller coaster?
Zato imamo udan oseaj u stomaku kada se ljuljamo na ljuljaci ili vozimo na roller
coaster-u?
ta su to bazeni sa talasima?
ta su to vodena klizalita?
ta su to kristali?
ta su to teni kristali?
Koliko ima atoma u zrnu soli?
Zato se dodaje so u sladoled?
Koji molekuli imaju oblik fudbalske lopte?
ta je to aerogel?
ta su to pametni materijali?
ta su to biomaterijali?
ta je to holografska memorija?
Zato su dijamanti tako dragoceni?
ta je to karat?
Kako se odreuje tvrdoa kamenja?
ta je to princip gustog pakovanja?
Koliko atoma je debela aluminijumska folija?
Kako fluor iz zubne paste spreava karijes?
Kako izgledaju kristali leda?
Zato oblik kristala leda utie na brzinu njegovog topljenja?
Kako se pravi providan led?
ta je to suvi led?
ta je to aktivni ugalj?
Zato se koriste polimerni kristali u pelenama?
ta je to silikatni gel?
Kako moemo da prepoznamo plastike u rukama?
Kako moemo da razlikujemo providnu plastiku od stakla?
ta su to elektroliti?
ta je to ra?
Zato nerajui elik nikad ne zara?
Koji je najkrui materijal u prirodi?
ta je to negativna krutost?
ta su to nanoklasteri?
Da li je kofa sa vlanim peskom tea od kofe sa suvim peskom?
ta je to ip?
ta su to tranzistori?
ta je to logika kapija?
ta je to Bulova logika?
ta su to bitovi i bajtovi?
Kako se klasifikuju kompjuteri?
Zato kompjuter ne moe da radi bez sata?
Koja je razlika izmeu statike i dinamike kompjuterske RA memorije?
Koja je razlika izmeu ROM-a, PROM-a, EPROM-a i EEPROM-a?
ta je to operativni sistem?
ta je to fle memorija?
ta je to BIOS?
ta je to virtuelna memorija?
ta je to tajna memorija?
ta su to grafike kartice?
ta su to zvune kartice?
ta su to teno-kristalni displeji?
Kako izgleda kompjuterski LCD?
Kako neki monitori rade na dodir?
Zato je kompjuteru potrebna baterija?
ta je to UPS?
Zato hard disk kri dok ita podatke?
Da li je nasnimljeni hard disk tei od praznog?
ta su to modemi?
ta je to Internet?
Zato se podaci alju u paketima kroz kompjuterske mree?
Kako se e-mail poruke alju kroz Internet?
ta je to ludo A ()?
Koliko je dugaak jedan paket od 1500 bajtova?
ta je to satelitski Internet?
ta je to HALO Network?
ta je to DSL?
ta je to Ethernet?
ta su to digitalni potpisi?
ta su to firewall programi?
ta je to Carnivore?
ta su to Web kamere?
Kako se mogu pijunirati kompjuteri?
ta je to IP telefonija?
ta je to e-tampanje?
ta je to VIOS?
ta je to sveprisutna mrea kompjutera?
ta su to Internet kolaii?
ta su to Internet arome?
Kako kompjuterski fajlovi mogu da se spakuju?
Kako anti-virus programi uklanjaju kompjuterske viruse?
ta je to parazitsko kompjutersko raunanje?
Koji je to kompjuterski problem 2038. godine?
Koji je najbri kompjuter na Zemlji?
ta je to PDA?
ta je to Majestic?
ta je to kompjuterizovana odea?
ta su to tampai kompjuteri?
ta su to DNK kompjuteri?
ta je to elektronski nos?
ta je to magnetski RAM?
ta su to dijamantski ipovi?
ta su to genetiki algoritmi?
ta je to fuzzy logika?
Kako kompjuteri stvaraju sluajne brojeve?
ta je to teksturno mapiranje?
Kako se likovi kompjuterskih igara kreu tako fluidno?
Kako se kreu roboti?
ta je to vetaka inteligencija?
Kako kompjuteri mogu da igraju ah?
ta su to cvetni kompjuteri?
ta su to kvantni kompjuteri?
ta je to vetaki vid?
ta je to nanotehnologija?
Kako neki foto-aparati sami fokusiraju sliku?
ta je to maglev voz?
Kako se pokreu pokretne stepenice?
ta su to pokretne kartice?
ta su to pametne kartice?
Kako bankomati prepoznaju raune i novanice?
ta su to pametne etikete?
ta su to pametni prozori?
ta je to Power Paper?
ta je to elektronsko mastilo?
ta su to elektronski kljuevi?
ta su to elektronski kompasi?
ta je to elektronski mikroskop?
ta je to SET?
ta su to jednomolekulska elektronska kola?
ta su to magnetski friideri?
ta su to isparavaki hladnjaci?
Zato neka piva u konzervi imaju lopticu unutra?
Kako alkohol deluje na ljude?
Kako kafa deluje na mozak?
Zato se povre pakuje?
Zato se aj ne zagreje, a supa ne ohladi kada se nalaze u termos-boci?
ta znae brojevi i pruge na bar kodovima?
Na kom principu rade sistemi protiv krae u prodavnicama?
ta su to detektori lai?
Kako rade detektori metala?
Kako detektori poara prepoznaju vatru?
ta sadre vatrospremi?
ta su to sigurnosne ibice?
ta je to kamena hartija?
ta su to miriljave razglednice?
Kako sprej-boce raspruju tenosti?
ta su to svetlei tapii?
ta su to mezonske vage?
Kako bakterije mogu biti i baterije?
Kako se isti odea na hemijskom ienju?
ta su to pijunske muve?
ta je to Peningova klopka?
ta je to Dozefsonov spoj?
ta je to SQUID?
ta su to spintronici?
ta su to optika vlakna?
Kolika je energetska efikasnost optikih vlakana?
Koja je razlika izmeu analogne i digitalne tehnologije?
Kako neki diskovi mogu vie puta da se presnimavaju?
ta je to DVD?
ta su to mini diskovi?
Kako na CD moe stati 800 puta vie podataka?
Kako rade kvarcni satovi?
Kako rade samonavijajui satovi?
ta su to radio satovi?
Koliko je irok radio spektar?
Kako neki radio aparati na svom displeju pokazuju poruke sa radio stanice?
ta je to satelitski radio?
emu slue rupice na satelitskom tanjiru?
Kako se obavljaju telefonski razgovori na velikim razdaljinama?
Da li je mobilni telefon ustvari radio?
Zato je nije preporuljivo koristiti mobilni telefon na benzinskoj pumpi?
Koja je razlika izmeu analognih i digitalnih mobilnih telefona?
ta su to pejderi?
ta je to univerzalni prevodilac?
Kako neki foto-aparati odmah izbacuju sliku?
Kako su CCD zamenili fotografske filmove?
Koja je razlika izmeu CCD i CMOS senzora svetlosti u digitalnim kamerama?
ta je to Segway?
Da li bi hologramska lupa mogla da uveava stvari oko nas?
ta su to DNK i geni?
ta je to genetski inenjering?
ta je to somatska rekombinacija?
Kako se vri kloniranje?
Kako se izvodi identifikacija pomou DNK?
ta su to Jetpack letelice?
Kako rade merai preenog puta na biciklu?
ta je to GPS?
ta je to augmentirana stvarnost?
ta je to Bluetooth tehnologija?
ta je to digitalni nakit?
ta je to LASIK?
ta je to lasetron?
ta su to plazmeni displeji?
ta su to toplotni ispravljai?
Kakvi su to sublimacioni tampai?
ta su to lava lampe?
Kako neke tenosti mogu same da se prospu iz ae?
ta je to MagnaDoodle?
ta je to digitalni ram za slike?
Kako se pravi vatromet?
ta su to sintetike morske koljke?
ta su to polimerne perle?
ta su to hologrami?
Pogovor: A ta je to ljubav?
1. U svetu Suneve svetlosti
Dragi itaoe, knjiga u koju upravo zakorauje, moda i ovim putem, pokuae da Ti
prui odgovore na pitanja koje je postavilo jedno radoznalo dete udei se svetu oko sebe.
Prilikom prireivanja odgovora, prihvatio sam savremene naune predstave i pretpostavke
kao osnove iscrtavanih objanjenja, ne udubljujui se preterano u njihove filosofske crte,
znajui da eksplicitovanje implicitnih pretpostavki predstavlja jedan potencijalno beskrajan
proces. Odgovori na pitanja su, stoga, zasnovani na tipinoj savremenoj naunoj metodologiji
kakva pripada njenim domenima fizike i hemije, a ne na filosofskim injenicama, osim u
sluajevima kada fizika poinje da se preliva u metafiziku, to je neizbena pojava ne samo u
modernoj nauci, ve i u naem svakodnevnom razmiljanju. Pitanja naeg porekla, smisla
sveta i radosti njegovog doivljavanja nalaze se implicitno sadrana u svakoj naoj misli,
delu, pokreti, te i u itavoj, velianstvenoj graevini ljudskog znanja poznatoj kao nauka. A za
produbljivanje upravo ovih puteva koji od striktnih fizikih objanjenja vode u tajne samih
objanjenja i naeg postojanja smatramo da e u budunosti dovesti do boljeg razumevanja, te
svakako i pomirenja izmeu veoma esto slepih i zatvorenih, nauno-racionalistikih i
otvorenih, sveprihvatajuih, etiko-estetskih, duhovno-filosofskih stavova i razmiljanja. A
zato Sunce sija, pa sija jer je njegova svetlost samo materijalna refleksija Sunca koje sija u
nekima od nas. A to Sunce je Sunce due, Sunce ija je svetlost dobrota, saoseajnost, radost,
mir, ljubav. Kada ne bismo negovali svetlost ovog unutranjeg Sunca, i ova uta sjajna zvezda
sa naeg zemaljskog neba bi ubrzo uvenula. Zemlja bi postala tamna i tuna, i ivot na njoj bi
nestao i ne bi vie bilo nikoga ko bi se divio lepoti zvezda, cvea, drvea, uma, kua, ljudi.
Ali, dokle god postoji barem jedno bie na Zemlji koje zna za tajnu Sunca i koje se u svome
srcu raduje ivotu koji nam ono daruje, i ova uta zvezda koja sliva svetlost na nau planetu
e sijati punim sjajem na naem plavom nebu.
- ta su to Suneve pege?
Poto nae Sunce nije vrsto telo, ve je uglavnom sastavljeno iz kompresovanih
gasova i plazme (stanje materije u kome su elektroni uglavnom odvojeni od nukleona
protona i neutrona), razliite oblasti Sunca kreu se razliitim brzinama. Usled ovog
neravnomernog kretanja, Sunevo magnetno polje na odreenim mestima postaje
deformisano i iskrivljeno. U delovima Sunca gde je ova deformacija najvie izraena javlja se
i najjae magnetno polje, koje je oko 5000 puta jae od Zemljinog magnetnog polja. Ukoliko
su ovakve oblasti za posmatrae sa Zemlje oigledne i na Sunevoj povrini, onda se one
nazivaju Sunevim pegama. Na osnovu posmatranja prividnog pomeranja pega na Suncu,
lako je mogue odrediti period rotacije Sunca oko svoje ose koji na njegovom ekvatoru iznosi
25 dana, dok na polovima iznosi oko 35 dana. Premda se esto pojavljuju i kao usamljene,
pege se najee javljaju u bliskim parovima ije je magnetno polje suprotnog pola. Pege na
Suncu predstavljaju najuoljivije znake Suneve aktivnosti, ali sa ciklusom aktivnosti Sunca
variraju i mnogi drugi faktori, kao na primer erupcije (ili solarni bljeskovi, odnosno
oslobaanje dinovskih koliina energije pri temperaturama od nekoliko stotina miliona
stepeni, traju svega nekoliko minuta, a smatra se da su izazvane naglim promenama u
magnetnim poljima u Suncu), Sunev vetar (emisija elektrona i jona), protuberance (erupcije
u kojima dominira emisija vodonika i jonizovanog kalcijuma i koje se proteu do visina od
oko 50 000 km iznad povrine Sunca pri emu emituju estice kroz koronu brzinama od oko
1000 km/s), filamenti (koji slede linije gde je magnetska sila neutralna), spikule
(petnaestominutni gasni mlazevi prenika oko 700 km i desetostruko vee visine), itd.
Aktivnost Sunevih pega (pa i samog Sunca) raste do maksimuma svakih 11 godina, a 2000. i
1989. godina su bile poslednje dve godine maksimalnih Sunevih aktivnosti. Ako
posmatramo Sunce u domenu bele svetlosti (odnosno kada posmatramo celokupan vidljivi
deo solarnog zraenja), pege izgledaju tamne naspram svetle fotosfere (vidljive povrine
Sunca iznad koje se nalaze hromosfera koja tokom Sunevog pomraenja poseduje
ruiastu boju i ini samo oko 2% solarnog prenika, i korona Sunev oreol), dok su
hromosfera i korona providne. Naime, snana magnetna polja u Sunevim pegama uzrokuju
hlaenje u oblasti pege (oko 3700 K u centru pege, a oko 5700 K na granici sa okolnom
fotosferom), pa stoga one na fotografijama izgledaju tamnije u odnosu na okolnu fotosferu.
Ukoliko, meutim, primenimo naroite filtere za posmatranje u domenu vodonikove svetlosti,
itavo podruje koje okruuje pegu izgleda srazmerno svetlo. Ovo podruje je dobilo ime
plaa (koje je francuskog porekla), a bela svetlost plae se moe posebno dobro videti uz
ivicu Sunevog diska.
- Zato je Suneva atmosfera toplija od povrine?
Spoljanji slojevi Suneve atmosfere, poznatije pod imenom korona, poseduju
temperaturu od nekoliko miliona stepeni, dok tanki sloj fotosfere (debljine 300 do 400 km) sa
koga nam dolazi najvei deo vidljive svetlosti, i koji se nalazi neposredno iznad Suneve
povrine, poseduje temperaturu od 6000 Kelvina. Ova razlika u temperaturi znai da se atomi
ili estice plazme kreu znatno bre u Sunevoj koroni, i pored toga to je njena gustina
znatno manja od gustine materije na Sunevoj povrini. Taan uzrok ove pojave jo uvek nije
poznat, ali postoji nekoliko pretpostavki. U skladu sa jednom od njih, smatra se da se gas
korone greje pod dejstvom prodirueg magnetnog polja sa Sunca, za koje se zna da uzrokuje
pojavu ciklusa aktivnosti sunevih pega, a fiziki oblik i aktivnost korone takoe variraju sa
ciklusom sunevih pega. Takoe, smatra se da u pojasu na oko 1500 km (to je u granicama
hromosfere, sloja Suneve atmosfere koji se nalazi iznad fotosfere, a ispod korone) iznad
povrine Sunca, do koga temperatura opada sa porastom visine, dolazi do usmerenog
ubrzavanja jona i elektrona pod dejstvom magnetnog polja, to dovodi do naglog porasta
temperature, koja na oko 10 000 km visine dostie milion stepeni.
- Zato su najtopliji meseci jul i avgust iako nam je Sunce najblie 22. juna?
Na pojavu da zemlja ispod nas ne postaje najtoplija kada nam se Sunce tokom godine
priblii na najmanje rastojanje utiu dve osobine svih materijalnih sistema, pa i nae planete, a
to su: toplotni kapacitet, koji je mera sposobnosti tela da apsorbuje, odnosno emituje toplotu,
kao i toplotna provodljivost, odnosno brzina kojom telo apsorbuje i emituje toplotu (pri emu
toplotna provodljivost direktno zavisi od toplotnog kapaciteta). Kao to zidovi i asfalt nisu
najtopliji tano u podne kada im je Sunce tokom vedrog dana najblie, a i ostanu topli tokom
letnjih veeri iako je Sunce zalo iza horizonta, jer su u stanju da polako gube primljenu
toplotu, kao i da je postepeno primaju, isto tako i Zemlja polako apsorbuje Sunevu toplotu i
zatim je polako rasipa u vazduh, koji se skoro u potpunosti greje indirektno od Zemljinog tla.
Takoe, kada drimo upaljenu vatru u sobu, vazduh se ne zagreje istog trenutka, ve svoju
maksimalnu temperaturu dostigne neto kasnije. Koliina toplote koju moramo predati nekom
telu da bismo mu povisili temperaturu za jedan stepen naziva se toplotnim kapacitetom, i to
je ova veliina vea, to e temperatura tela sporije rasti pri dovoenju toplote. Tako, toplotni
kapacitet vazduha iznosi 1 Dul po stepenu, zemljinog tla 0,80 J/oC, vode 4,18 J/oC, a zlata
samo 0,13 J/oC. Stoga e se sa ravnomernim predavanjem toplote navedenim supstancama,
temperatura zlata najvie poveavati, pa zatim zemljinog tla, pa vazduha i tek onda vode.
Visoki toplotni kapacitet tenosti u odnosu na vrste materije je posledica injenice da se
najvei deo koliine toplote koju dovodimo tenim telima koristi za raskidanje veza izmeu
estica (to je i razlog zato dem bolje tee kada ga zagrejemo), te je tako koliina toplote
koju predajemo telu za poveanje njegove temperature (tj. toplotni kapacitet), odnosno
prosene brzine kretanje estica velika. U sluaju vrstih tela se, s druge strane, najvei deo
toplote koji predajemo telu koristi za intenzivnije vibriranje kristalne reetke (tj. za
intenzivnije kretanje estica kristala), pa se time skoro u potpunosti koristi za poveanje
temperature. Toplotna provodljivost Zemljinog tla je prilino mala, tako da apsorbovana
Suneva toplota ne uspeva da se probije dublje ka dnu, ve se najveim delom prenosi na
okolni vazduh. Sunce nam je stvarno najblie 22. juna ukoliko se nalazimo iznad severne
geografske irine od 23,5 stepena, ali Zemljina povrina, kao i njena atmosfera u naim,
severnim umerenim geografskim irinama dostie svoje maksimalne temperature tokom jula i
avgusta, jer je u to vreme Sunce ve nekoliko meseci provelo izmeu ekvatora i 23,5 stepena
severne geografske irine i zagrejalo Zemlju koja, slino asfaltu i zidovima tokom letnjih
noi, relativno sporo apsorbuje, ali i sporo emituje toplotu (premda mnogo bre od vode).
Adekvatna pojava se deava i zimi, jer iako nam je Sunce najudaljenije 22. decembra,
najhladniji meseci su januar i februar, jer je Zemlji potrebno neko vreme kako bi rasula
apsorbovanu toplotu i prilagodila se toploti koja dolazi sa Sunca.
- ta je to Luks?
Luks je standardna meunarodna jedinica za merenje osvetljenosti (luminiscencije)
koja se odreuje kao svetlosni fluks po jedinici povrine. Za razliku od Vata po jedinici
povrine koji predstavlja radiometrijsku jedinicu osvetljenosti, Luks je fotometrijska jedinica
to znai da osim fizike energije i zraenja uzima u obzir i fizike osobine ljudskog oka, jer
nae oi jednostavno bolje primaju neke boje od drugih. Tako bi, na primer, 1 Vat ute boje
bio znatno svetliji (efikasnije bi ga apsorbovalo nae oko) od 1 Vata plave boje. Da biste
preveli vrednost objektivne radiometrijske osvetljenosti u fotometrijsku osvetljenost,
dovoljno je da osvetljenost u Vatima pomnoite sa 685 i luminoznom efikasnou koja nam
kae sa kolikom efikasnou nae oi apsorbuju datu boju. Luminozna efikasnost poseduje
zvonastu zavisnost od talasne duine svetlosti, kao i razliite vrednosti za dnevne i za none
uslove. Tako, relativna luminozna efikasnost pri normalnim, dnevnim uslovima poseduje
maksimalnu vrednost (1) na talasnoj duini od 555 nanometara to odgovara utoj boji (koja
istovremeno predstavlja boju koju u najveoj meri emituje nae Sunce), a njena maksimalna
vrednost za oi koje su se navikle na posmatranje u mraku iznosi 507 nanometara, to
odgovara zelenoj boji. Tako, osvetljenosti od jednog Luksa odgovara 2,9 miliVata zelene
svetlosti ili 1,5 miliVata ute svetlosti ili ak 15 miliVata crvene svetlosti.
- Zato je boja neba nekada bela, nekada malo plava, a nekada tamno
plava?
Boja neba, odnosno njegova plavoa, direktno je povezana sa temperaturom vazduha,
a osim nje, postoji jo nekoliko faktora koji utiu na boju neba, a to su: nadmorska visina,
praina i vodene kapi. Sa porastom nadmorske visine, smanjuje se rasejanje svetlosti na
molekulima kiseonika i azota iz vazduha od ega inae i potie plava boja neba, pa stoga sa
penjanjem u visinu nebo najpre postaje tamno plavo, dok sa daljim penjanjem i smanjenjem
koncentracije estica u atmosferi nebo ne postane potpuno tamno, ukoliko ne raunamo
prekrasnu svetlost koja dolazi sa zvezda. Takoe, sa porastom nadmorske visine dolazi i do
opadanja temperature. estice praine uzrokuju rasipanje svetlosti koje tei da promeni plavu
boju neba u belu. Prisustvo praine je posledica toplotnih strujanja, a anticiklonski uslovi koji
dovode do zahlaenja prekidaju strujanje toplote i tako smanjuju koncentraciju atmosferske
praine. Vodene kapi, koje se tokom hladnih anticiklonskih dana kondenzuju veoma blizu
Zemljine povrine i ponekad dovode do magle, doputaju gornjim slojevima atmosfere da
budu veoma suvi i bistri. S obzirom da sva tri faktora pokazuju da se sa smanjenjem
temperature poveava plavoa neba, najee je sluaj da tokom hladnijih dana nebo ima tako
duboko plavu boju.
- ta je to jednosmerno ogledalo?
Svi smo verovatno gledali detektivske filmove u kojima se jedno ovakvo
jednosmerno ogledalo nalazi na zidu sobe, tako da se kroz njega moe posmatrati iz sobe u
kojoj sede detektivi, dok ono izgleda kao obino ogledalo u drugoj sobi u kojoj se obino
nalazi neko koga detektivi ispituju. Ovakva jednosmerna ogledala poseduju polu-posrebrene
povrine (polovinu atoma sa povrine ogledala ine atomi srebra koji reflektuju svetlost, a
drugu polovinu ine atomi koji ne reaguju sa svetlou i proputaju je kroz ogledalo), pa stoga
predstavljaju delimino transparentna ogledala. Drugim reima, svetlost koja padne na
povrinu jednog ovakvog ogledala uglavnom se reflektuje, ali se jedan deo svetlosti proputa
kroz njega. Inae, sva ogledala su barem malo transparentna, ali njihovi proizvoai obino
ofarbaju poleinu u crnu boju koja apsorbuje proputenu svetlost. Ipak, tajna jednosmernih
ogledala lei u razliitoj osvetljenosti soba izmeu kojih se ono nalazi. Posmatrai u
osvetljenijoj sobi vide ogledalo, dok gledaoci u zatamnjenoj sobi vide prozor. Ukoliko
sumnjate da je neko ogledalo u sobi ustvari prozor, ugasite svetlo u sobi i zatim uperite neki
jak izvor svetlosti, kao na primer depnu lampu, direktno u ogledalo. Ukoliko postoji neka
tajna soba iza ogledala, svetlost depne lampe e je osvetliti, pa ete i vi moi da je vidite.
Ipak, pravo, jednosmerno ogledalo koje bi funkcionisalo izmeu podjednako osvetljenih soba
nije mogue napraviti, jer bi se tako naruili zakoni termodinamike. Naime, ako biste
napravili jednu kutiju od jednosmernih ogledala, u nju bi ulazilo vie svetlosti nego to bi
izlazilo, pa bi se njena unutranja energija stalno poveavala, a tako neto se ne moe deavati
spontano, ve samo uz utroak energije. Stoga, kada bi jednosmerna ogledala postojala, ona bi
se mogla koristiti kao izvori energije i od njih bi se mogao napraviti Perpetuum Mobile.
- ta su to pinhole foto-aparati?
Pinhole foto-aparati predstavljaju najjednostavnije vrste foto-kamera. Sastoje se od
kutije koja je nepropustljiva za svetlost, filma koji se nalazi u tamnoj kutiji i male rupice na
povrini kutije koja je otprilike velika isto onoliko koliko bi bila velika i rupica koju biste
dobili kada biste iglom probuili pare tanke aluminijumske folije. Zamislite da se nalazite u
mranoj sobi koja na zidu poseduje malu rupicu kroz koju ulazi dnevna svetlost. Na
suprotnom zidu od zida sa rupom videete svetlosni snop koji dolazi spolja. Kako se Sunce ili
neki drugi spoljanji izvor svetlosti budu pomerali u odnosu na rupu, tako e se i odraz
spoljanje svetlosti u zatamnjenoj sobi pomerati po zidu. to su manje razmere rupice (do
odreene granice, pre nego to doe do rasipanja, odnosno difrakcije svetlosti), to e manja i
otrija biti svetlost na suprotnom zidu. Zamislite sada da ste uzeli jednu ovakvu sobu u obliku
male kutije i usmerili je na neki lepi predeo. Kada pogledate na suprotan zid od zida sa
rupicom, videete obrnutu sliku spoljanjeg predela. Naravno, slika na zidu e biti veoma
slaba, ali ako je soba dovoljno tamna i rupa na zidu dovoljno mala, ova slika e ipak moi da
se vidi. Pinhole foto-aparat predstavlja umanjenu verziju ove sobe, pri emu film zamenjuje
zid na kome se odraava upadni svetlosni snop. Na povrini filma se snima slika predela na
koji usmerimo kameru. Najee je neophodno neto due izlaganje filma svetlosti nego to je
to sluaj kod obinih foto-aparata. Upravo iz ovog razloga, skoro svi savremeniji foto-aparati
koriste soivo za fokusiranje upadne svetlosti jer se time dozvoljava upotreba znatno veeg
ulaznog otvora, a time i vreme ekspozicije (vreme neophodno da svetlost ostavi trajni trag na
filmu) postaje krae, kao i sam proces slikanja.
,
gde je mo masa mirovanja estice, a c brzina svetlosti (oko 300 000 km/s). Na prvi pogled
nam moe izgledati da fotoni imaju nultu masu, jer im je masa mirovanja jednaka nuli, ali ako
se bolje zagledamo, moemo primetiti da je i izraz u imeniocu razlomka jednak nuli, jer je
=c, pa stoga jednaina kolapsira u nedefinisanu formu (0/0). Stoga, moemo zakljuiti da se
gornja jednaina moe primeniti samo na tela koja putuju manjim brzinama od brzine
svetlosti, tj. tela ija je masa mirovanja vea od nule. Takoe, teorija relativnosti nam kae i
da je masa samo jedan oblik energije, a uvena jednaina E=mc2 se moe itati u dva smera:
masa je jednaka energiji, ali i energija moe biti jednaka masi. Premda fotoni nemaju masu,
oni imaju energiju, koja je jednaka E=h, gde je h Plankova konstanta (6,62 x 10-34 Js), a je
frekvencija fotona, a poto su fotoni elektromagnetni talasi, oni stoga i imaju frekvenciju.
Izjednaavanjem dva prethodna izraza za energiju fotona, moemo doi do veze izmeu
frekvencije fotona i njihove mase, koja ukazuje na talasno-estinu dualnost svetlosnih
fotona, to znai da se fotoni mogu ponaati i kao estice i kao talasi. Impuls fotona je jednak
koliniku njihove energije i brzine kretanja, tj. brzine svetlosti, a foton koji dodirne neku
povrinu moe biti apsorbovan ili reflektovan. Ako doe do njegove refleksije, njegov impuls
e ostati nepromenjen, i on nee izvriti pritisak na povrinu. Meutim, ako atomi povrine
apsorbuju foton, tada se impuls fotona predaje povrini. Na taj nain, u snopu fotona koji je
usmeren na neku povrinu, neki fotoni e se apsorbovati, a neki reflektovati, a radijacioni
pritisak na povrini pod dejstvom snopa svetlosti e se nalaziti negde izmeu minimalne
teorijske vrednosti za sluaj kada su se svi fotoni reflektovali i maksimalne teorijske vrednosti
u sluaju apsorbovanja svih fotona od strane povrine.
- ta je to Kruksov radiometar?
Ovaj radiometar je izradio engleski fiziar Vilijam Kruks, a danas se on koristi
uglavnom kao ivopisna igraka. Kruksov radiometar ima oblik sijalice u kojoj se nalaze 4
vertikalna vetrokaza sa po malim dijamantom na vrhu svakog od njih. Jedna strana svakog od
4 dijamanta je obojena u crnu, a druga u belu boju. Kada igraku iznesemo na svetlo dana,
vetrokazi poinju da se okreu u krug, a ukoliko je posebno jaka Suneva svetlost, oni su u
stanju da se okree brzinama i od po nekoliko hiljada obrtaja u minuti. Meutim, postoji jedna
stvar koja je neophodna da bi se ovi vetrokazi okretali na Sunevoj svetlosti, a to je prisustvo
vakuuma. Svetlosni fotoni se odbijaju od svetlih strana dijamanata i deluju pritiskom na svetlu
poleinu, a time i uzrokuju rotaciju vetrokaza. Refleksija fotona sa svetle strane dijamanata
prenosi dvostruko vei impuls od apsorpcije fotona na tamnoj strani, pa se rotacija vri tako
da tamna strana prednjai. Ukoliko bi vetrokazi bili okrueni vazduhom, trenje dijamanata sa
vazduhom bi bilo isuvie veliko i suprotstavljalo bi se pritisku kojim svetlost odbacuje svetlu
stranu dijamanata, te ne bi dolo do rotacije vetrokaza. Meutim, ukoliko je vakuum u
radiometru dobar, ali ne dovoljno visok (odnosno u sluaju da pritisak nije dovoljno nizak),
dolazi do pojave efekta poznatog pod imenom toplotna transpiracija. Tada se radiometar vrti
tako da mu svetla strana prednjai. Naime, u ovoj situaciji je impuls koji preuzimaju molekuli
vazduha sa crne, tj. toplije strane dijamanta vei od impulsa koji fotoni prenose na svetlu
stranu, a kao rezultat toga radiometar rotira tako da mu svetla strana prednjai.
- ta su to solarne elije?
Sunce tokom samo 20 minuta obaspe Zemlju sa onoliko energije koliko mi, stanovnici
Zemlje potroimo za godinu dana. Primljena energija varira sa ritmom dana i noi, smenom
godinjih doba, kao i oblanih i sunanih dana. Ipak, kao posledica prelamanja svetlosti na
vodenim kapima i esticama praine iz atmosfere, prosena koliina Suneve svetlosti koju
primi proizvoljna taka na Zemljinoj lopti je jednaka polovini svetlosti koja bi pala na nju
kada smog i oblaci ne bi postojali. Ipak, direktna Suneva svetlost osvetljava Zemljinu
povrinu snagom od oko 1000 Vati po kvadratnom metru, a kada bismo samo polovinu ove
energije mogli da stalno pretvaramo u struju, imali bismo korisne energije na pretek. S
obzirom da se planetarne zalihe fosilnih goriva blie svom iscrpljenju (oko 2050. godine),
prelazak oveanstva na solarnu energiju e uskoro postati neophodan. Solarne (fotovoltane)
elije predstavljaju jedan od naina direktnog pretvaranja energije koju nose svetlosni fotoni u
elektrinu energiju koja se tokom noi ili oblanih dana moe skladititi u baterijama (baterije
sa dubokim ciklusom, kao npr. olovno-kisele ili nikl-kadmijumske baterije). Solarne elije se
nalaze u mnogim kalkulatorima (ukoliko ga poklopite rukom, a njegov teno-kristalni displej
se ugasi, znaete da radi na solarnu energiju), parkiralitima (za oznaavanje slobodnog
mesta), znakovima pored puta, a i svemirske letelice i sateliti su na jednom delu svoje
povrine obloeni solarnim elijama. Solarne elije se sastoje od dva sloja nekog
poluprovodnog materijala (npr. silicijuma, galijum arsenida, bakar indijum diselenida,
kadmijum telurida), pri emu je jedan sloj n-tipa (dopiran je sa atomima nekog elementa
koji, ugraujui se u kristalnu reetku, oslobaaju po elektron), dok je drugi sloj p-tipa (svaki
atom dopiranog elementa vezuje za sebe po elektron, stvarajui upljinu, odnosno pozitivno
naelektrisanu prazninu u elektronskoj strukturi kristalne reetke). Prilikom spajanja ova dva
sloja, dolazi do kretanja elektrona iz n-poluprovodnika u sloj p-poluprovodnika, a do kretanja
upljina u obrnutom smeru. Ovaj proces kretanja biva prekinut kada se uravnotei sa nastalim
elektrinim poljem na granici slojeva, to spreava dalje kretanje. Ipak, kada svetlosni foton
padne na ovu poluprovodniku diodu, njegova energija se troi za formiranje parova elektron-
upljina, koji se nakon svog nastanka odmah kreu i to elektroni ka n-poluprovodniku, a
upljine ka p-poluprovodniku, to dovodi do naruavanja ravnotee, a to za posledicu ima, u
prisustvu spoljanjeg kola koje povezuje n i p-poluprovodnik, ponovno kretanje elektrona iz n
u p-poluprovodnik, kako bi se ujedinili sa nastalim upljinama u p-poluprovodniku. Ovo
kretanje se putem metalnih elektroda postavljenih na vrh i na dno elije pretvara u koristan
rad, odnosno u elektrinu struju. Ovaj tok naelektrisanja predstavlja struju, a elektrino polje
na spoju poluprovodnika definie napon elije, dok nam proizvod ove dve veliine (jaine
struje i napona elije) daje veliinu snage elije. Ipak, s obzirom da solarne elije poseduju
prag energije koji foton mora imati kako bi formirao par elektron-upljina, samo izmeu 10 i
25 % elektromagnetnih talasa koji dou u eliju biva iskorieno za dobijanje struje.
Meutim, to je manji energetski prag materijala, to e i napon elije biti manji, a to e
rezultirati u maloj snazi (optimalno je oko 1,4 eV). Povrine solarnih elija se presvlae sa
antireflektivnim slojem koji spreava odbijanje svetlosti od elije (do oko 5%) i sa staklenim
slojem koji titi eliju od atoma iz vazduha. U solarnim ploama, vie elija (najee 36) se
povezuju redno i paralelno kako bi se poveao njihov rezultujui napon (a time i snaga).
- ta je to solarni vodonik?
Suneva energija bi mogla da postane zamena za energiju koju dobijamo
sagorevanjem fosilnih goriva im se bude pronaao efikasan nain za njeno prevoenje u
oblik koji se moe lako skladititi. Naime, u sunanim priobalskim ili morskim oblastima na
Zemljinoj povrini mogue je postaviti solarne elije (na plaama ili na brodovima) koje bi
proizvedenu elektrinu struju slale do elektrolizatora u kojima bi se morska voda razlagala na
vodonik i kiseonik. Dobijeni, takozvani solarni vodonik se moe hlaenjem ili dejstvom
visokih pritisaka prevesti u teno stanje i uvati u rezervoarima, moe se skladititi u
kristalnim reetkama nekih metala (u vidu hidrida) ili se eventualno, u razvijenijem sistemu,
moe direktno preko cevovoda odvoditi do mesta potronje. Naime, spajanjem vodonika i
kiseonika u gorivnim elijama (to je suprotno procesu elektrolize) oslobaa se energija koja
se moe prevesti u koristan oblik. Takoe, preko vodoninog motora se moe pokretati
odgovarajui generator i proizvoditi struja, a istovremeno se koristiti otpadna toplota za
zagrevanje. Za razliku od fosilnih goriva koja sagorevaju na visokim temperaturama, vodonik
se moe sagorevati bez plamena, tj. na hladno. Katalitiki gorionici, koji su u tu svrhu
izraeni, sastoje se od ploa sa mnotvom finih pora, a pomou specijalnog katalizatora na
povrini pora, vodonini gas sagoreva u njima bez plamena dajui vodenu paru. Energija se sa
skoro apsolutnom efikasnou oslobaa u obliku toplote, a ploe imaju temperaturu od 150-
200 oC, to se moe koristiti za zagrevanje stanova. Takoe, katalitiki gorionici ne stvaraju
nikakve gasove pa im stoga nisu ni potrebni dimnjaci. Savremeni elektrolizatori poseduju
efikasnost od 70 %, to znai da se svaki kiloVat-as elektrine energije (dobijene
posredstvom solarnih elija) u njima prevodi u 0,7 kiloVat-asova hemijske energije
uskladitene u vodoniku sa ukupnom efikasnou od oko 5 15 %. Ipak, smatra se da e se
efikasnost elektrolizera uskoro poveati do 90 %, premda e u solarno-vodoninoj ekonomiji
planetarnih razmera odluujua biti cena elektrine energije dobijene iz solarne energije, koja
bi mogla da se smanji sa masovnom proizvodnjom solarnih elija izraenih od ekstremno
tankih poluprovodnikih slojave, kao i sa poveanjem efikasnosti solarnih elija (na primer,
spajanjem vie slojeva solarnih elija sa razliitim energetskim pragovima). Za razliku od
baterija (koje koriste dananji solarni sistemi u svrhu skladitenja energije) koje se moraju
drati u stalno provetravanim prostorijama i u nemetalnim pakovanjima, vodonik predstavlja
idealan nain skladitenja energije. Uprkos tome to kritiari istiu da iskorienje solarne
energije zahteva velike povrine, bilo bi dovoljno samo oko 0,5 % kopnene povrine Zemlje
da bi se stopostotno zadovoljile potrebe stanovnitva planete za solarnim vodonikom, a ova
povrina otprilike odgovara onoj koju na naoj planeti pokrivaju zgrade i putevi.
- ta je to endlerovo kolebanje?
endlerovo kolebanje je promena u pravcu du koga se Zemlja obre oko svoje ose.
Kolebanje elektrinih igraki u trenutku kada ih pokrenemo ili tokom njihovog zaustavljanja
pomalo podsea na ovo kolebanje Zemlje. Naime, polovi igrake i Zemlje ne miruju tokom
rotacije, ve se i oni malo kreu. Zamislite jedno penkalo iji kraj prolazi kroz juni, a vrh
kroz severni pol Zemlje. Ako bi to penkalo moglo da pie po nekoj podlozi, nakon jednog
dana, tj. nakon jednog punog obrtaja Zemlje oko svoje ose (ako zanemarimo kretanje oko
Sunca), ono ne bi iscrtalo taku, ve krug. Takoe, nakon nekoliko dana ili meseci, umesto
prave linije (ako sada uzmemo u obzir i kretanje oko Sunca) dobili bismo spiralnu putanju.
Upravo ovaj efekat predstavlja tzv. endlerovo kolebanje, pojavu koju je otkrio ameriki
astronom Set Karlo endler 1800. godine. Za razliku od godinjeg kolebanja pravca Zemljine
ose rotacije, to za posledicu ima promenu godinjih doba, endlerovo kolebanje je dnevna
pojava. Postoji nekoliko teorija koje pokuavaju da objasne ovakvo kretanje Zemlje oko svoje
ose. Osim miljenja da je ovo kolebanje uzrokovano injenicom da naa planeta nije potpuno
pravilna sfera, ve je njen ekvatorijalni obim neto vei od obima oko polova, neki naunici
smatraju da plime i morske povrine u vidu promena pritiska u okeanima ili vetrova (koji
neravnomerno potiskuju vodene mase) du okeana uzrokuju endlerov efekat. endlerov
efekat utie na preciznost sa kojom se posmatraju zvezde uz pomo teleskopa, a i na nebesku
navigaciju, poto se geografska irina menja tokom perioda od 14 meseci. GPS je u stanju da
lako prevazie uticaj endlerovog efekta, ali se zvezdani navigatori i dalje moraju redovno
snabdevati sa novim referentnim takama koje odgovaraju severnom i junom geografskom
polu. S druge strane, endlerov efekat ne utie na Zemljine magnetne polove, a time ni na
preciznost kompasa.
- ta je to aurora borealis?
Aurora predstavlja brzo promenljive, raznobojne svetlosne putanje koje se povremeno
primeuju na nonom nebu, najee u oblastima velikih geografskih irina, kako na severnoj,
tako i na junoj Zemljinoj polulopti. Aurora borealis je naziv za severnu polarnu svetlost, dok
aurora australis predstavlja junu polarnu svetlost. Naelektrisane estice sa Sunca i drugih
zvezda dolaze na Zemlju, ali se pod dejstvom Zemljinog magnetnog polja usmeravaju u
spiralne putanje oko Zemlje. Linije sila magnetnog polja Zemlje su najgue na polovima, pa
tako i putanje estica postaju ravnije, te se u krajnjem sluaju vrte u krug. estica koja putuje
u spiralnoj putanji du linija magnetnog polja od junog do severnog magnetnog pola, putuje i
unatrag, tj. od severnog do junog magnetnog pola, pa se stoga ovakve putanje nazivaju
magnetnim ogledalima. Oko nae planete postoje dva ovakva, tzv. Van Alenova pojasa
naelektrisanih kosmikih estica, jedan koji sadri uglavnom protone na visini od 3000 km, a
drugi koji sadri elektrone na visini od 15 000 km od povrine Zemlje. Jedna od posledica
postojanja ovih pojasa je i polarna svetlost, koja nastaje kada naelektrisane kosmike estice
uu u Zemljinu atmosferu, predaju deo svoje velike kinetike energije atomima kiseonika i
azota iz vazduha, koji se pobuuju i pri relaksaciji emituju vidljivu svetlost zelene i crvene
boje. Aurora se javlja na visinama od oko 100 km, a ova svetlost je posebno primetna na
polovima, gde linije sila magnetnog polja uranjaju u atmosferu, povlaei sa sobom Van
Alenove pojase. Pojava i intenzitet polarne svetlosti u mnogome zavise od Sunevih ciklusa,
rotacije Sunca i njegove sezonske i magnetske aktivnosti, a aurora se moe pojavljivati i u
obliku irokih svetlosnih lukova, zavesa i spirala na nebu.
- ta je to zemljotresna svetlost?
Zemljotresna svetlost predstavlja sjaj na nebu ili izbijanje svetlosti iz pukotina u
Zemlji neposredno pre, tokom ili malo vremena nakon potresa tla. Zemljotresi nastaju kao
posledica kretanja tektonskih ploa u Zemljinoj kori. Kada dve susedne ploe blokiraju jedna
drugoj kretanje, energija njihovog kretanja poinje da se nagomilava na liniji njihovog dodira.
U jednom trenutku, ova energija prevazilazi sile koje su se dotle suprotstavljale kretanju ploa
i dolazi do trenutnog oslobaanja sve nagomilane energije, koja se u talasima prenosi do
povrine Zemlje gde izaziva potres tla. Na svom putu ka povrini Zemlje, ovi seizmiki talasi
cepaju stene, to zajedno sa trenjem izmeu stena uzrokuje njihovo zagrevanje, kao i
oslobaanje elektrona iz atoma stena. Molekuli vode iz Zemlje ispravaju pod dejstvom
toplote, a atomi vodonika se pod dejstvom sudara sa slobodnim elektronima pobuuju na
emitovanje svetlosti. Emisija svetlosti od strane velikog broja atoma vodonika stvara tzv.
pljosnate munje, kako se ponekad naziva sjaj koji potie iz Zemlje tokom talasanja njenog tla.
Pretpostavlja se da samo izuzetno jaki zemljotresi stvaraju dovoljno slobodnog naelektrisanja
koje uzrokuje zemljotresnu svetlost. Mogue je da u emisiji svetlosti osim atoma vodonika
uestvuju i atomi kiseonika i azota iz atmosfere, to bi ovu pojavu uinilo slinom pojavama
polarnih svetlosti (aurora borealis i aurora australis), koje nastaju kada se naelektrisane
kosmike estice sudaraju sa molekulima kiseonika i azota iz gornjih slojeva atmosfere i
dovode do pojave raznobojnog sjaja na nebu.
- Kako se odreuje starost predmeta?
Jedna od najpouzdanijih metoda za odreivanje starosti arheolokih predmeta je
radiougljenina tehnika koju je izumeo Vilijard Frenk Libi 1947. godine. Kroz metabolike
aktivnosti, zastupljenost ugljenikovog izotopa C-14, koji u svom atomskom jezgru sadri
dodatna dva neutrona (uz 6 protona i 6 neutrona), ostaje u konstantnoj ravnotei sa
zastupljenou ovog izotopa u Zemljinoj atmosferi i morima. Nakon prestanka ivota ivih
organizama, atomska jezgra C-14 poinju da se radioaktivno raspadaju poznatom brzinom.
Poluivot ugljenika C-14 iznosi 5730 godina, to znai da se nakon svakog ovog vremenskog
perioda, koliina ugljenika C-14 dvostruko smanji pod dejstvom njegovog nuklearnog
prevoenja u ugljenikov izotop C-13, a zatim u prirodni ugljenik C-12. Stoga, merenjem
odnosa zastupljenosti ugljenikovog izotopa C-14 u odnosu na C-12 moemo priblino
proceniti starost predmeta. Ipak, ovako brza dezintegracija ugljenika C-14 ograniava
primenu ove metode na predmete stare do 50 000 godina, mada se ona esto primenjuje i za
objekte stare i do 70 000 godina. Osim radiougljenine metode, koja se osim u arheologiji
iroko koristi i u antropologiji, okeanografiji, pedologiji i klimatologiji, za procenu starosti
kamenja u geologiji se najee koristi adekvatna metoda na osnovu radioaktivnog prelaska
kalijuma-40 u argon. Za odreivanje starosti vulkanskog i metamorfnog Zemaljskog kamenja,
kao i uzoraka sa Meseca, koristi se metoda zasnovana na radioaktivnom prelasku rubidijuma-
87 u stroncijum-87, a za odreivanje starosti okeanskih sedimenata starijih od 50 000 godina
koristi se torijum-230, iji je poluivot jednak 80 000 godina, a za odreivanje starosti
kamenja starog do oko million godina koristi se merenje spontane fisije uranijuma-238
prisutnog u malim koliinama u svim stenama, a iji poluivot iznosi 4 i po milijarde godina.
- ta je to El Ninjo?
El Ninjo je vremenski period na Zemlji tokom koga je temperatura morske povrine
du junoamerike obale i u ekvatorijalnom Pacifiku iznad normalne. El Ninjo, to na
panskom znai mladi ili Hristovo dete, pojavljuje se najee tokom meseca decembra,
a na svakih 3 do 7 godina, kada se smanje jaki vetrovi koji pokreu povrinske okeanske
struje ka zapadu, to dovodi do prestanka podizanja hladnih dubinskih voda, pa i do naglog
porasta temperature povrine Okeana. Osim to ovo zagrevanje odvlai ribu ka dubljim
vodama i dalje od ribarskih mrea, ono znatno utie na vremenske prilike i u drugim delovima
planete. Veoma tople vode u ekvatorijalnom Pacifiku isputaju vie vlage u vazduh dovodei
tako do porasta broja pljuskova, oluja sa grmljavinom i tropskih oluja, to znatno utie na
vazdune tokove u najviim slojevima atmosfere i dovodi do vremenskih neprilika najvie u
Severnoj Americi. Australija, Indonezija, Brazil, Indija i Afrika, s druge strane esto
doivljavaju velike sue, jer su El Ninjom uzrokovane oluje odvuene sa ovih podruja.
Argentinu, Junu Kinu, Brazil i Japan mogu pak zadesiti dugotrajne kie i poplave. Uz sve
ovo, El Ninjo dovodi i do smanjenog broja uragana u Meksikom zalivu i u zapadnom
Atlantiku, a do porasta broja tropskih oluja u Pacifiku. El Ninjo smanjuje i koliine snenih
padavina u Severnoj Americi, a topliji zimski dani su tokom El Ninja prisutni u Kanadi i na
Aljasci.
- Ako Njutnov zakon akcije i reakcije uvek vai, kako onda moemo da se
odbacujemo od predmeta ili da ih sami guramo?
Njutnov trei zakon kretanja, poznatiji kao zakon akcije i reakcije nam kae da svakoj
sili u prirodi odgovara po intenzitetu jednaka i suprotno usmerena sila. Stoga, kada elimo da
gurajui pomerimo neki predmet, primeniemo silu na njega u onom pravcu u kome elimo
da ga gurnemo, a predmet e delovati silom jednakog intenziteta na nas. uven je primer
bistrog, ali lenjog konja koji je jednom prilikom, kada mu je farmer rekao da bi mogao da
pogura kolica, odgovorio kako to nema smisla jer koliko god da on bude vukao kola, ona e
delovati na njega jednakom, ali suprotno usmerenom silom, to e dovesto do
uravnoteavanja sile akcije i sile reakcije, pa e rezultujua sila biti jednaka nuli i kola nee
moi da se pokrenu. Ovakvo razmiljanje bi zaista i bilo ispravno ali samo kada bi mi i na
predmet, kao i konj i njegova kolica plutali u bezvazdunom prostoru, odnosno kada osim
subjekata ne bi postojala i Zemlja. Naime, da bismo proraunali kako e se odigrati jedan
proces u kome delujemo silom, uvek moramo uzeti u obzir sve sile koje izaziva dejstvo nae,
inicirajue sile. U sluaju kada guramo neki predmet od sebe, mi delujemo silom i na pod
ispod nas, pa kao reakcija na ovu silu i pod deluje silom na nas, a i telo koje guramo deluje
silom na podlogu, koja zauzvrat deluje jednakom silom na telo. Ukoliko je reakciona sila
kojom Zemlja deluje na nas vea od reakcione sile kojom predmet deluje na nas, mi emo
uspeti da pomerimo predmet. Istovremeno, kola koja gura konj ili predmet koji mi sami
guramo, pomerie se unapred kada je sila kojom delujemo na predmet vea od sile trenja
izmeu predmeta i Zemlje. Slino tome, kada skoimo odbacivi se od Zemlje, mi za ovo
koristimo rezultujuu silu kojom Zemlja deluje na nas, to rasporeujemo po miiima i
skaemo u visinu.
- ta su to stalaktiti i stalagmiti?
Ukoliko ste se nekada etali kroz neku peinu na Zemlji, sigurno ste primetili kupaste
providne iljkove koji vise sa plafona peina i nazivaju se stalaktitima, kao i sline strukture
koje se uzdiu sa poda peine, a koje nazivamo stalagmitima. I stalaktiti i stalagmiti se sastoje
od kalcijum karbonata (CaCO3), a nalaze se u peinama koje su izgraene od minerala
krenjaka. Kalcijum karbonat se lako rastvara u vodi, a pogotovo ukoliko je ona kisela, kao
to je sluaj sa kiom. Naime, dok kapi vode padaju sa oblaka ka Zemlji, u njima se rastvara
malo ugljen dioksida iz vazduha. Molekuli ugljen dioksida u vodi stvaraju veoma slabu
ugljenu kiselinu, tako da su kapi kie uvek blago kisele. Kia koja pada na Zemlju prolazi
kroz zemljani sloj, kree se zatim kroz upljine u stenama i otie u podzemne vode. Ove,
podzemne vode moemo da primetimo ukoliko iskopamo bunar. Naime, podzemne vode e se
slivati ka oblasti nieg pritiska kao to je bunar i mi emo moi da punimo kofe sa vodom iz
njega. Poto je kia blago kisela, ista ova osobina vai i za podzemne vode, kao i za sve vode
koje teku kroz vazduh koji uvek sadri ugljen dioksid. Prolaskom pored krenjakih stena,
ova voda rastvara u sebi malo kalcijum karbonata. Tokom vie miliona godina, ove podzemne
vode malo po malo mogu rastvoriti toliko krenjaka od stena pored kojih teku da formiraju
upljine koje postepeno poinju da obrazuju velike peine. U ve formiranim peinama,
podzemne vode koje kaplju sa njenog vrha, taloie malo rastvorenog kalcijum karbonata
tako da male naslage poinju da se pojavljuju. Tako nastaje jedan stalaktit, dok stalagmiti
nastaju na mestima gde kapi podzemne vode kaplju na dno peine gde ostavljaju malo
kalcijum karbonata ije naslage postaju sve vee tako da formiraju pravu kupastu ili
piramidalnu figuru. Za formiranje stalaktita i stalagmita, potrebno je na hiljade godina
ovakvog kapljanja podzemnih voda. Inae, ne toliko lepi kao peinski, stalaktiti se mogu
primetiti i na nekim cementiranim mostovima i tada nastaju za samo nekoliko godina u
procesu tokom koga kia spira malo kalcijum karbonata iz cementa i kapljui sa dna mosta
ostavlja male taloge koji nagomilavajui se, formiraju betonske stalaktite.
- ta je to vatra?
Vatra predstavlja jednu od ivopisnih prirodnih pojava koju od svih ivih bia na
Zemlji, samo ljudi i noni leptiri mogu mirno posmatrati. Nekada su ljudi mislili da je vatra
isto toliko iva kao i mi, ali se danas zna da ona nastaje kao rezultat hemijske reakcije pri
kojoj dolazi do stvaranja toplote i svetlosti. Vatra predstavlja vidljivi proizvod hemijske
reakcije neke supstance sa kiseonikom iz vazduha, a ponekad i sa hlorom. uti plamen, koji
se obino vidi, predstavlja oblast ispunjenu vruim esticama ugljenika koje imaju dovoljno
energije da zapale i neku drugu supstancu. U veini sluajeva, da bi nastala vatra potrebna
nam je odreena koliina raspoloive toplotne energije kako bi reakcija zapoela, kao i
prisustvo dovoljne koliine kiseonika ili hlora. Jednom zapoeta reakcija sagorevanja trajae
sve dok ne prestane dovod goriva ili kiseonika. Vatra se najee stvara ili pomou trenja, tj.
mehanikog predavanja toplote neophodne za zapoinjanje hemijske reakcije sagorevanja, ili
pomou stvaranja iskre koja se pretvara u plamen, kao npr. kod trljanja dva kremena jednog o
drugi, prilikom ega nastaje iskra koja pali pripremljeno gorivo. Izviai u prirodi esto trljaju
dva komada mekog i tvrdog drveta sve dok nagomilana toplota ne zapali neki lako zapaljivi
materijal, kao npr. suvo lie, ptiije perje, iverje ili pilovinu. Vatra, takoe, moe nastati
upotrebom soiva ili zakrivljenih ogledala, koja fokusiraju Sunevu svetlost u jednu taku u
kojoj je prisutan zapaljivi materijal.
- ta je to indijansko leto?
Uobiajena definicija indijanskog leta nam kae da ovo leto predstavlja svako lepo
vreme nakon to je pao prvi jesenji mraz u godini. Mraz predstavlja prirodni atmosferski
proces kondenzovanja vodene pare iz vazduha direktno u kristale leda na povrini Zemlje
(slino rosi kod koje se vodena para kondenzuje u vodene kapi), a primetan je najee rano
ujutro nakon prohladnih noi. Ipak, postoji i meteoroloka definicija indijanskog leta koja
nam kae da ovo leto predstavlja period blago toplog i esto maglovitog vremena pri kome
temperatura vazduha dostie temperature od 26 oC, ali samo ako je pre toga u istoj godini, a
nakon jesenje ravnodnevnice (trenutka kada Sunevi zraci koji padaju na Zemlju pod pravim
uglom prou kroz ekvatorijalni pojas i upute sa ka jugu za stanovnike severne, a ka severu za
stanovnike june hemisfere) temperatura vazduha ve pala na 0 oC. Naziv indijanskog leta
vodi poreklo od Indijanaca koji su ove tople jesenje dane koristili za lov na divlja ili za
sejanje itarica. Upravo zato je indijansko leto termin koji je u upotrebi najvie na severnom
delu amerikog kontinenta, dok je ovo leto kod nas poznato i kao miholjsko leto, a toplo
Sunce koje tada razvejava oblake zove se esto miholjskim Suncem.
- ta su to gejziri?
Moda ste se nekada etali nekim kamenim predelima npr. na Islandu ili u parku
Jeloustoun, gde se iz uto-beliastih pukotina u zemlji pui para, kada ste odjednom primetili
mlaz vode koji izlazi iz zemlje, a prua se desetinama metara u visinu podseajui na fontanu
koja pravi buku jednog voza u prolazu. Ipak, nakon nekoliko minuta, isto onako neoekivano
kako se ova fontana pojavila, ona i nestaje ostavljajui za sobom malu okruglu baru iz koje se
pui vrua voda. Ovakve prirodne fontane vrue vode se nazivaju gejzirskim erupcijama i
predstavljaju jedne od najimpresivnijih prirodnih manifestacija hidrotermalne energije.
Gejzirske erupcije nastaju na delovima zemlje koji neposredno ispod svoje povrine poseduju
magmu (vulkansku lavu). Ovakvi predeli se najee sreu na vulkanskim ostrvima kao to su
npr. Island ili Novi Zeland (gde je poetkom 20. veka postojao najvii gejzir na svetu, s
obzirom da je voda iz njega izbijala na visinu od 430 metara, ali je on, posle jakog zemljotresa
prestao da radi) ili mestima koja su imala burnu vulkansku prolost kao to je park Jeloustoun
u Vajomingu. Kinica i otopljeni sneg prolaze kroz pukotine u zemlji i interaguju sa toplim
podzemnim kamenjem, pri emu temperatura vode dostie temperature mnogo vee od njene
take kljuanja na zemljinoj povrini (tj. pri atmosferskom pritisku). Meutim, poto se iznad
nje nalazi dosta kamenih slojeva (ponekad i po nekoliko kilometara), ona nije u stanju da
prokljua, ve postaje pregrejana i njen pritisak se sve vie poveava. U jednom trenutku,
kada se nagradi dovoljno veliki pritisak vode, ona prevazilazi teinu kamenja iznad sebe i
nalazi put kroz zemlju do njene povrine, gde izbija u eksplozivnom mlazu, odnosno gejziru.
itav proces pomalo podsea na grejanje vode u ajniku sa zatvorenim poklopcem. Tek kada
pritisak vode postane dovoljno veliki da prevazie teinu poklopca, njena para e izleteti
napolje i aktivirati zviduk ajnika. Interesantno je da nakon prve gejzirske erupcije, dolazi do
pada pritiska podzemne vode, to uzrokuje njeno dodatno isparavanje (to je nii pritisak koji
deluje na tenost, to se molekuli iz tenosti lake oslobaaju u vidu pare) kroz druge okolne
kanale koji dolaze do zemljine povrine. Kada se ovi kanali isprazne, zavrava se gejzirska
erupcija i poinje ponovno poveanje pritiska podzemne vode sve do sledee erupcije. Neki
gejziri prolaze kroz ovaj ciklus veoma brzo, pa se njihove erupcije deavaju na svakih
nekoliko minuta (Old Faithful u Jeloustounu proizvodi fontane visoke do 100 metara na
svakih 80 minuta), dok neki gejzirski ciklusi traju i po nekoliko godina (npr. Steamboat u
Jeloustounu koji pravi fontane visoke i do 200 metara). Na naoj planeti danas postoji oko
700 gejzira, od ega se polovina nalazi u parku Jeloustoun.
- ta je to erozija?
Kada priamo o eroziji, najee mislimo na prirodni proces koji zajedno sa sobom
podrazumeva i sedimentaciju, a predstavlja spiranje kamenja vodom i odnoenja finih
stenovitih estica sa jednog mesta Zemlje na neko drugo mesto. Meutim, postoje i mnogi
drugi tipovi erozija koji nisu izazvani vodom. Tako, subvazduna erozija predstavlja eroziju
pod dejstvom atmosferskih pojava, vetrovna erozija se deava pod dejstvom vazdunih struja
u atmosferi, a pre svega deluje na plae i pustinje, masena erozija se odnosi na izravnavanje
zemljita pod dejstvom Zemljine gravitacije i velikih nagiba stena, rena erozija se odnosi na
eroziju pod dejstvom pokretnih voda i abrazivnih (nagrizajuih) materijala koje one sa sobom
nose, glacijalna erozija se odnosi na proces pri kome voda najpre ispunjava pore u kamenju, a
zatim se tokom zahlaenja pretvara u led, pri emu se iri i deluje na kamenje pritiskom od
ak 2400 atmosfera, to esto dovodi do pucanja toliko tvrdog kamenja, kao to su npr. granit
(najtvri kamen) ili bazalt. Talasna ili priobalna erozija uzrokuje odnoenje plodnog
priobalnog zemljita u more, pa time i smanjenje plaa tokom godina, kao i smanjenje
povrinske priobalne vegetacije. Pod dejstvom erozije dolazi do postepenog starenja mnogih
graevina koje su podigle ljudske ruke, ukljujui i egipatske piramide, hramove Maja i Inka,
kineski zid, Akropolj, Dioklecijanovu palatu, Mikelanelove biste, crkvu svetog Petra u Rimu
itd. Ipak, osim svih ne ba povoljnih stvari koje ini erozija, zahvaljujui njoj danas na Zemlji
postoje mnoga plodna, usitnjena zemljita na kojima se gaje razne biljne kulture. Naime, sila
kojom deluju kapi kie koje padaju sa oblaka je veoma velika i dovodi do razbijanja i sitnjenja
krupnih estica zemlja, pa i kamenja. Kada koliina pale kinice prevazie sposobnost
upijanja gornjeg sloja zemlje, tada poinje povrinsko oticanje vode. Kapi tada prestaju da
otkidaju i odnose sa sobom estice zemlje, ve sada to ine povrinska vodena strujanja. Voda
koja otie po povrini zemlje sadri izmeu 1/18 i 1/3 vrstih estica u svom sastavu, a takva
pojava se esto naziva povrinskom erozijom. Spiranje zemljita u umi je 1200 puta manje
od erozije na zasaenim njivama, a 3000 puta manje nego na zemljitima na kojima nema
vegetacija, pa stoga velika sea uma veoma poveava eroziju. Rastvorene materije i
odlomljene delove stena, naravno odnosi voda. Ona ih najpre taloi u podnoju planina, pa u
renim koritima, na dnu jezera i na kraju, najvei deo ovog tereta se odnosi u Okean. Tako,
npr. reka Misisipi u toku jednog dana odnese u okean 1,5-2 miliona tona taloga rastvorenog u
vodi i oko 20 000 krupnijeg taloga koji voda kotrlja po dnu reke. Svaki kubni metar vode reke
Neve sadri 10 grama vrstog materijala, Volge - 100 grama, a mala reica Atrek koja se
uliva u Kaspijsko more - 18 kg, to je tri puta vie od kineske reke Hoangho (uta reka) koja
se smatra najmutnijom rekom na naoj planeti. Naravno, osim vrstog materijala, reke unose
godinje sa sobom u Okean i 320 miliona tona kalcijuma, 560 miliona tona silicijuma, puno
fosfora i azota, pa je stoga biljni i ivotinjski svet veoma razvijen na uima reka u more.
Geolozi su izraunali da voda spere sa povrine Evrope sloj od jednog metra za 16600 godina,
sa povrine Australije - za 5128 godina, Severne i Centralne Amerike - za 2857, a sa povrine
Azije, June Amerike i Afrike - za 2000 do 2300 godina. Zemljino kopno godinje gubi 12
km3, odnosno 36 milijardi tona vrstog materijala samo pod dejstvom erozije. Sa povrine
kopna od 150 miliona km2 godinje otie u Okean 37 000 km3 vode od ega 58 % u Atlantski
okean i Severno more, 40 % u Tihi i Indijski Okean, dok ostala 2 % vode ispari u vazduh pre
nego to stigne do Okeana. U svakom sluaju, reke su poslednja etapa vode koja se vraa u
svoju otadbinu, u Okean.
3. More
Zbog zakrivljenosti nae planete, najudaljenija taka koju vidimo na okeanu zavisi od
nae visine, tj. od rastojanja od naih oiju do povrine mora. Ukoliko plivamo u moru, onda
su nam oi na nekih dvadesetak santimetara iznad povrine vode, a u tom sluaju horizont je
oko 1,6 kilometara daleko od nas. Priblina udaljenost horizonta se moe izraunati ako
uzmete vau visinu u santimetrima, podelite je sa 6,752 i izvedete kvadratni koren iz dobijene
vrednosti. Tako ete dobiti rastojanje horizonta u kilometrima. Tako, na primer, ako smo
visoki metar i 80 santimetara i stojimo tano na obali mora, tada su nae oi na oko 150
santimetara iznad nivoa mora, pa lako moemo izraunati da je horizont na puini mora na
otprilike 4,8 kilometara od nas. Ovako izraunata vrednost rastojanja od naih oiju do
horizonta se naziva geometrijskim rastojanjem horizonta, dok smo u stvarnosti u stanju da
vidimo i dalje od ovog rastojanja usled pojave prelamanja svetlosti. Naime, svetlost koju je
reflektovalo neko telo koje lei izvan granica naeg horizonta, moe se prelamati na esticama
atmosfere, skreui pri tome svoj put i zavravajui u naim oima. Ovako izmerena optika
udaljenost do horizonta zavisi od niza faktora ukljuujui i nadmorsku visinu, kao i sastav
atmosfere, a najee je za oko 8 % vea od geometrijske udaljenosti do horizonta.
- Koliko bi bio dubok okean na Zemlji kada bi njena vrsta povrina bila
savrena sfera?
Zemljina vrsta povrina, odnosno njena kora, ne formira savrenu sferu oko
unutranjih slojeva nae planete, ve je prepuna uzviica, padina, planina i dolina,
zahvaljujui emu okeani ne prekrivaju ravnomerno kristalitnu povrinu Zemlje. Zemljin
proseni poluprenik iznosi 6370 km. Pomnoimo trei stepen poluprenika Zemlje sa 4/3 i
dobiemo zapreminu Zemlje u vrednosti od 1 082 700 000 000 kubnih kilometara, dok je
ukupna zapremina Okeana i mora na Zemlji jednaka 1 347 000 000 km3, odnosno oko 1000
puta je manja od zapremine vrste Zemlje. Ovako zamiljena Zemlja bi se sastojala od
unutranje, vrste sfere oko koje bi bio obmotan prsten okeanske povrine. Stoga, razlika
ukupne zapremine ovakve Zemljine sfere (zajedno sa unutranjom, vrstom sferom i
spoljanjim, tenim prstenom) u kojoj kao prenik figurie suma poluprenika vrste sfere i
debljina prstena, i zapremine samo unutranje, vrste sfere u kojoj naravno, figurie samo
poluprenik ove sfere, bie jednaka zapremini Okeana na Zemlji. Ukoliko poluprenik
unutranje sfere izjednaimo sa sadanjim srednjim poluprenikom Zemlje, lako moemo
izraunati debljinu vodenog prstena kao 2,6 kilometra ili oko 1,6 milja. Drugim reima, na
Zemlji na kojoj ne bi postojali uzdignuti kontinenti, sloj Okeana bi bio dubok oko 2,6 km. S
druge strane, na dananjoj Zemlji, prosena dubina okeana iznosi oko 4 km, dok najvea
dubina u jarku Mariana u Tihom Okeanu iznosi 10924 metara. Ipak, koliko god da impresivno
deluje dubina okeana na nas, ona je i dalje veoma mala u odnosu na njihovu irinu. Naime,
prosena dubina okeana u odnosu na irinu Pacifika od 11 000 km, stavlja nam do znanja da
okeani poseduju odnose irine prema dubini (odnosno debljini) sline jednom papirnom listu.
Ova injenica esto pomae okeanografima, jer sve morske talase mogu aproksimirati kao
horizontalne, to veinu njihovih prorauna ini znatno lakim.
- ta su to morske pustinje?
Morske pustinje su naziv za suvoparne oblasti na okeanu, u kojima kia skoro nikada
ne pada. Na svakoj hemisferi, izmeu geografske irine od 25 i 45 stepeni nalazi se zona
visokog vazdunog pritiska, koja se zove subtropski pojas. Ovaj pojas se sastoji od nekoliko
odvojenih vazdunih oblasti, poznatijih pod imenom anticikloni, koji se kreu severno ili
juno u zavisnosti od godinjeg doba, pri emu su za oko 5 stepeni geografske irine blii
ekvatoru zimi nego leti. Pojas sa anticiklonima takoe sadri i ogromna podruja u kojima
vladaju blagi vetrovi i mirne vazdune struje, koje podleu kompresionom zagrevanju
stvarajui tako vazduh veoma niske relativne vlanosti. Vreme je u ovim oblastima sunano i
sa veoma malim brojem kinih oblaka, pa je klima veoma suva kako iznad okeana, tako i
iznad kopna. Ipak, zapadni delovi subtropskog pojasa poseduju manje stabilan vazduh, pa su
u ovim delovima pojasa neto ee oluje. Najvee svetske peane pustinje, kao npr. Sahara i
Kalahari u Africi, pustinje na jugozapadu SAD-a, pustinja Atakama u ileu, pustinje zapadne
Australije, kao i veliki delovi okeana, lee u ovoj subtropskoj i suvoparnoj oblasti visokih
vazdunih pritisaka.
- ta su to pokretni gradovi ?
Prvi pokretni, odnosno plutajui grad na naoj planeti otvorio se 2004. godine pod
imenom Grad slobode. Za razliku od brodova krstarica, Grad slobode je planiran kao
mesto koje bi imalo svoje stalne stanovnike. Brod teine 2,7 miliona tona, duine 1316, irine
221, a visine 103 metra, isplaniran je da obilazi Zemljinu loptu svake dve godine i s vremena
na vreme se odmara u lukama priobalskih gradova. Ovakve dimenzije ine Brod slobode
dvostruko viim, a 4 puta duim i irim od trenutno najvee krstarice na planeti. Brod je
izgraen na vrhu baze sastavljene od 520 elinih elija, a pokreu ga 100 dizel motora, pri
emu svaki radi sa po 3700 konjskih snaga. Brod slobode poseduje 17 000 stanova, pa u
njemu moe da ivi oko 60 000 ljudi uz 20 000 posetilaca i 15 000 lanova posade. Na brodu
se osim svih stvari koje postoje u modernim gradovima, nalaze i: aerodrom zajedno sa
hangarima i 1158 metara dugom stazom za sletanje i poletanje avione, marina za jahte i
brodove, veliko oping etalite, osnovna, srednja kola i koled, teren za golf, biciklistike
staze, pozorita, i 80 hektara (8000 ari) sportskih igralita. Ideja tokom izgradnje je bila da
stanovnici broda budu osloboeni svih lokalnih taksi, a imaju obaveze samo prema dravnim
zakonima zemlje iz kojih potiu. Brod se koristi spaljivajuim toaletima, tako da ne stvarati
nikakav otpad. Umesto da se bacaju u more, sagorele fekalije se stavljaju u cvetne sadnice i
saksije, istroeno ulje se sagoreva u parnim postrojenjima kako bi se dobila elektrina
energija, a staklo, papir i metali se recikliraju na samom brodu i zatim ponovo koriste.
- ta su to fotonski jarboli?
Posada podmornice ponekad provodi itave mesece potopljena u moru sa jedinim
prozorom ka Sunevoj svetlosti u vidu periskopa - ogledalskog (ili prizmatinog uz pomo
soiva i teleskopa) sistema (duine do 18 metara, to definie tzv. periskopsku dubinu do koje
je mogue orijentisati se pomou njega) pomou koga je mogue posmatrati vazduni predeo
dok je podmornica ispod vode. Meutim, konvencionalni optiki periskopi moraju posedovati
veoma velika kuita (vrh podmornice), kontrolne sobe postavljene izuzetno visoko kako bi
bile povezane sa periskopom, a kroz same periskope jednovremeno moe gledati samo jedna
osoba. Stoga e uskoro sve podmornice umesto periskopa biti opremljene sa parom fotonskih
jarbola, odnosno visoko-rezolucionih kamera koje alju primljene vizulne signale na ploasti
displej u kontrolnoj sobi podmornice. Fotonski jarboli e se koristiti za slikanje i navigaciju
modernih podmornica, a po svom izgledu e podseati na automobilske antene, premda u
stalnom teleskopskom kretanju. Srce fotonskog jarbola predstavlja elektro-optiki senzor koji
se nalazi u delu rotirajue glave koji je isturen iz vode, a koji se sastoji iz antene, kritine
kamere koja se nalazi u specijalnom kuitu otpornom na visoke i nagle pritiske, tri visoko-
rezolucione kamere (jedna u boji, jedna crno-bela i jedna infracrvena) sa ugraenom opcijom
nonog posmatranja i laser pomou koga se mogu precizno meriti rastojanje do okolnih
nevodenih prepreka. Slike koje prikuplja fotonski jarbol se du optikih vlakana alju do dve
radne stanice i konzole komandne sobe. Fotonski jarboli se pomou dojstika mogu
pojedinano orijentisati sa dve radne stanice, a slike sa kamera se mogu snimati na video
traku ili kompakt disk.
- ta je to fotosinteza?
U elijama biljaka (a posebno u liu) se nalaze hloroplasti, sloene strukturne jedinice
sastavljene od izuvijane membrane od molekula masti i proteina u okviru koje se nalaze neki
enzimi, kao i hlorofili, molekuli koji imaju sposobnost da apsorbuju vidljive fotone odreenih
talasnih duina. Prilikom apsorpcije fotona od strane molekula hlorofila, dolazi do
oslobaanja po jednog elektrona iz svakog od njih, a ovi elektroni, zatim skae na oblinje
molekule vode (H2O) i izazivaju njihovu disocijaciju na po dva atoma vodonika (2H) i po
jedan atom kiseonika (O). Kada dva atoma kiseonika postanu slobodna, oni se kombinuju
stvarajui molekul kiseonika (O2) koji zatim odlazi u okolni vazduh, odakle ga udiu ljudi.
Elektroni koji su svojom energijom, izazvali disocijaciju vode, nastavljaju svoj put du niza
enzimski kontrolisanih reakcija, u kojima se energija elektrona koristi za vezivanje fosfatne
grupe (PO42-) za molekul ADP (adenozin difosfata) i na taj nain, do stvaranja molekula ATP-
a (adenozin trifosfata), glavnog skladita i izvora energija u celom ivom svetu. Slino tome,
iz molekula NADP (oksidovani nikotinamid adenin dinukleotid fosfat) se dodavanjem jednog
protona dobija molekul NADPH+ (redukovani nikotinamid adenin dinukleotid fosfat). Osim
proizvodnje kiseonika, biljke imaju sposobnost odigravanja i tzv. tamnih reakcija, tj. reakcija
kojima za odigravanje nije potrebna Suneva svetlost. U ovim reakcijama, ugljen dioksid
(CO2) se u delovima hloroplasta (stromama), pomou energije uskladitene u molekulima
ATP-a i NADPH+, pretvara u eere (ugljene hidrate). Upravo ovi procesi stvaranja eera iz
ugljen dioksida, kao i razlaganja vode pomou svetlosti predstavljaju osnovu procesa
fotosinteze, iji precizan redosled reakcija (po kojima klizi elektron) jo uvek nije u
potpunosti razjanjen.
- ta je to pluta?
Skoro svako drvo na planeti poseduje spoljanji koru od plute, ali hrast pluta
(Quercus suber) predstavlja glavni izvor proizvoda od plute, ukljuujui i zapuae za vinske
flae i pojaseve za spasavanje. Ovih vrsta drvea ima u izobilju du obale Mediteranskog
mora, gde ima mnogo Suneve svetlosti, malo padavina, a i gde je vlanost niska. Hrast pluta
je evoluirao tako da uz pomo spoljanjeg omotaa od plute zatiti sebe od otre klime i
velikih temperaturskih fluktuacija u umama Mediterana, u kojima vladaju otre zime i veoma
topla leta, a gde su sue i poari esta pojava. Pluta se sastoji iz vodo-otpornih elija koje
razdvajaju grubu spoljanju kore drveta od osetljive unutranje kore. Pluta je meka i lagana,
otporna na truljenje, vatru i termite, a neprobojna za gasove i tenosti. Uzrok ove
nepropustljivosti plute zbog koje se ona smatra idealnim materijalom za pravljenje zapuaa,
je prisustvo voskaste supstance, suberina. Pluta nalazi primenu kao zapua ve vie od 400
godina, a s obzirom da je veoma slab provodnik toplote, koristi se i za izradu podloga za
crepove, kao i za izolaciju velikih hladnjaa, friidera i ureaja za klimatizaciju. Poto je pluta
odlian zvuni izolator, esto se koristi u muzikim studijima za izolovanje eha, odnosno
zvuka odbijenog od zidova prostorije, a takoe, pluta uz olovo predstavlja primere odlinih
izolatora jonizujueg zraenja.
- ta su to kine praume?
Kine praume predstavljaju najraznovrsnije ekosisteme na Zemlji, a iako pokrivaju
samo 6 % od ukupne Zemljine povrine, u njima se nalaze domovi preko polovine biljnih i
ivotinjskih vrsta sa nae planete. Uz sve to, osim oko 10 miliona razliitih ivotinjskih vrsta
koje poznajemo, u njima ivi i oko hiljadu biljnih i ivotinjskih vrsta koje ljudi jo uvek nisu
otkrili. Po definiciji, kine praume su sve one ume sa visokim drveem na koje pada mnogo
kie. Premda po ovoj definiciji, u kine praume spadaju i mnoge ume iz umerenih oblasti
Zemljine kugle, najee se pod pojmom kinih prauma podrazumevaju velike tropske ume
iz ekvatorijalnih oblasti Afrike, Australije, Azije, centralne i June Amerike koje godinje
prime izmeu 406,4 i 1016 santimetara padavina. Za razliku od prauma iz umerenih
podruja, u kinim praumama ne postoje sezone, ve kie ravnomerno padaju tokom cele
godine, a temperatura retko pada ispod 16 oC. Ovakvi ivotni uslovi pruaju drveu
mogunost da raste do enormnih visina (od 18 do 76 metara), a i da dostie starost od po
nekoliko stotina ili hiljada godina. Meutim, to zalazimo dublje u praumu, sve je manje
zelenia oko nas, to je upravo posledica prisustva visokog drvea koje rairivi svoje grane i
lie visoko iznad tla, blokira prolaz Suneve svetlosti do dna ume. Samo 1 % Suneve
svetlosti koja dospe do ume, nae svoj put do njenog tla, odnosno podnoja. Ovakva
raspodela Suneve energije u praumama, ini ovakva mesta na Zemlji jedinstvenom
zajednicom u kojoj biljke rastu u visinu kako bi se domogle Sunca, pa i najvei deo hrane za
ivotinje dolazi odozgo. Drvee ovih prauma se nalazi u veoma bliskoj, simbiotikoj vezi sa
bakterijama iz zemlje. Naime, poto je zemljite u praumama veoma uplje i vlano, drvee
snabdeva bakterije sa hranom u vidu lia i drugih supstanci, to bakterije hranei se
prerauju i stvaraju druge hranljive supstance koje su drveu potrebne za preivljavanje. U
kinim praumama raste oko 3000 razliitih vrsta voa, to ini 80 % svih vonih vrsta na
planeti. Ljudi iz umerenih predela koriste oko 200 vrsta ovog voa, dok plemena koja ive u
ovim praumama koriste oko 2000 vrsta.
- ta su to peurke?
Peurke predstavljaju gljive koje poseduju stabljiku i klobuk, a osim carstva biljaka i
ivotinja, i peurke ine posebno kraljevstvo u ivome svetu. Slino biljkama, peurke (kao i
sve gljive) su nepokretne (osim njihovih spora), a opet za razliku od biljaka, a slino
ivotinjama, nisu u stanju da samo uz pomou Suneve svetlosti i atmosfere stvaraju
sopstvenu hranu, ve je moraju uzimati iz okoline. Danas na naoj planeti postoji oko 2
miliona vrsti gljiva (premda samo oko 70 000 imaju naznaena imena), u koje spadaju na
hiljade vrsta kako jestivih, tako i oko 200 vrsta otrovnih peurki, gljive koje napadaju lie
biljaka, zatim kvasac, Penicillum notatum (gljive koje prave penicilin), beli prstenovi koji se
ponekad pojave u travnjaku bate ili na povrini marmelade (bu, odnosno plesni), kao i
gljive koje rastu u naim starim patikama za tenis. Ono to najee podrazumevamo pod
peurkom njena stabljika i klobuk, predstavljaju samo mali deo itave peurke. Najvei deo
peurke se nalazi pod zemljom i sastavljen je od malih cevastih elija koje se zovu hife
(hyphae). Deo peurke koji se nalazi iznad povrine je slian samo plodu ili cvetu kod biljke.
To je zapravo samo njen deo koji joj slui za reprodukciju. Ovaj deo peurke stvara spore,
koje su isto ono to su semenke kod biljaka, ako izuzmemo to da semenke biljaka poseduju po
jedan embrion sa po jednom malom biljkom u sebi. Spore poseduju samo genetske instrukcije
neophodne za njen rast u novu peurku. Peurke mogu biti veoma velike. Nedavno je u
Miigenu pronaena peurka koja se prostirala na povrini od 20 hektara i tada je bila
proglaena za najvee ivo bie na naoj planeti. Danas se smatra da u severozapadnom
Pacifiku postoje jo vei primerci peurki. Uzrok njihove veliine potie u nainu njihovog
rasta. Naime, kada spora proklija, hife poinju da rastu iz spore, kao i da se granaju. Hife rastu
samo iz vrha peurke, a klobuk peurke lui izvesni enzim (enzimi su proteini katalizatori
specifinih biohemijskih reakcija) koji pretvara materiju oko peurke (zemlja, drvo, organske
materije itd.) u hranu, koju peurka koristi za dalji rast njenog klobuka. Svi drugi delovi
peurke, ukljuujui i sve njene podzemne delove, ne konzumiraju nikakvu hranu, ve samo
alju hranljive materije ka klobuku.
Slepi mievi su jedni od nekoliko sisara, koji za navigaciju koriste zvuk, tj. tzv.
eholokaciju. Od oko 900 vrsta slepih mieva, vie od polovina vrsta koristi eholokaciju radi
detektovanja prepreka u letu, kao i nalaenja puta do gnezda i hrane. Eholokacija, tj. aktivno
korienje zvune navigacije, zajedno sa posebnim morfolokim i fiziolokim adaptacijama
dozovoljava slepim mievima da vide pomou zvuka. Veina slepih mieva stvaraju
eholokacione zvuke stezanjem larinksa, tj. zvune kutije, mada nekoliko vrsta stvara zvuke
jezikom. Ovi zvuci se najee isputaju kroz usta, mada postoje dve vrste koje ih isputaju
kroz nos. Zvuni talasi eholokacije su ultrazvuni, to znai da se nalaze u opsegu frekvencija
od 20 do 200 kiloHerca, a plafon ljudske ujnosti nalazi se na frekvenciji od 20 kiloHerca.
Ipak, postoje eholokacije nekih vrsta slepih mieva koje moemo uti, a koji podseaju na
zvuk udaranja dva kamenia jedan o drugi. Slepi mievi proizvode eholokacione zvuke
konstantne frekvencije ili frekventno modulisane zvuke, ali najee oni predstavljaju
segmentne kombinacije ova dva tipa. Iako zvuci nie frekvencije putuju dalje kroz prostor,
slepi mievi najee koriste tonove visokih frekvencija, jer oni daju vie informacija o
okolnom prostoru. Slepi mievi emituju zvuke glasnosti od 50 do 120 decibela, to je glasnije
od detektora poara koji trubi na 10 cm od naih uiju. Jedina razlika je u tome to mi i ovako
glasne zvuke slepih mieva ne moemo uti, jer se njihove frekvencije nalaze izvan naeg
slunog opsega. elije u mozgu i u uima slepih mieva se trenutno prilagoavaju prijemu
emitovanog zvuka odreene frekvencije. Koncentracija receptora u unutranjem uhu ini
slepe mieve sposobnim da prepoznaju i najmanje promene u frekvenciji signala, koje mogu
iznositi i samo 0,1 Herc.
- Kada bi elektron bio veliine jabuke, kolika bi bila velika ljudska bia?
ta je veliko, a ta malo u naem svetu, moe se rei tek kada se dovede u meusobni
odnos. Na primer, ovek je mali u odnosu na slona, ali veliki u odnosu na maku ili mia.
Poto se, kao to je poznato, svi sastojimo iz atoma, a atomi iz jo sitnijih estica elektrona,
protona i neutrona, odgovor na pitanje glasi: Poluprenik jedne prosene jabuke je etiri
santimetra, a poluprenik elektrona je 2,8 10-15 metara. To znai da u Univerzumu gde bi
elektron imao veliinu jabuke sve bi bilo vee za 14 triliona i dvesta milijardi puta. Samim
tim ovek prosene visine od 180 santimetara bio bi 3,5 puta vei od prenika Sunevog
sistema. Na isti nain moe se prikazati da kada bi Sunev sistem porastao do veliine
Mlenog puta, i kada bi se pri tome sve osim ljudi uvealo za isti faktor, jedna iva elija bi
bila pet puta vea od nas. Razmeru rastojanja izmeu zvezda moemo stei sledeom
ilustracijom. Naime, kada bi nae Sunce bilo veliine loptice za golf, njemu najblia zvezda
(Proxima Centaura) udaljena u stvarnosti 270 000 astronomskih jedinica (oko 40 triliona
kilometara) nalazila bi se na rastojanju od oko 1300 kilometara, a prenik itavog Mlenog
puta u kome ima izmeu 100 i 200 milijardi zvezda bi bio jednak oko 3 miliona kilometara,
to odgovara otprilike sedmostrukom rastojanju od nas do Meseca ili samo jednom pedesetom
delu udaljenosti Sunca od nas. Rastojanje izmeu elektrona i jezgra atoma je takoe veoma
veliko. Naime, kada bismo jezgro atoma predstavili kao jednu lopticu za golf, tada bi ivica
atoma, odnosno rastojanje na kome orbitira najudaljeniji elektron iz jezgra (ili samo jedan
elektron u sluaju najjednostavnijeg, vodonikovog atoma) bila vie od 3 kilometra udaljena od
jezgra.
- ta je to metar?
Metar je konvencionalna jedinica za merenje duine, a prva njegova definicija je
nastala u 18. veku i glasila je da je metar duina klatna iji je period oscilovanja jednak jednoj
sekundi. Nakon toga, uvedena je nova definicija metra, po kojoj je on bio jednak jednom
desetomilionitom delu duine Zemljinog meridijana du kvadranta, tj. meridijana ija je
duina jednaka etvrtini obima Zemljine lopte. U skladu sa ovom definicijom, istraivai su
izmerili luk Zemljine lopte od grada Dunkirka u Francuskoj do Barselone u paniji, a iz ovog
rauna, dobijena duina metra je bila ucrtana na platinskoj ipci koja je 1799. godine
smetena u Francusku Akademiju arhiva. Meutim, prilikom ovog rauna, francuski naunici
su pogreno izraunali efekat poravnavanja Zemlje usled njene rotacije oko svoje ose, pa je iz
tog razloga, njihov izraunati metar bio za 0,2 milimetra krai od jednog desetomilionitog
dela Zemljinog kvadranta. Francuska metalna ipka se smatrala za jedinu vaeu meru metra
sve do 1960. godine, kada je pojam metra predefinisan u odreeni broj talasnih duina veoma
precizne boje svetlosti emitovane od strane atoma kriptona-86. Meutim, ova definicija je
trajalo samo do 1983. godine kada je uvedena tzv. teorijska definicija metra kao 1/299792458
deo puta koji pree svetlost u jednoj sekundi svog putovanja kroz vakuum.
- ta je to nautika milja?
Nautika milja predstavlja mernu jedinicu duine koja se koristi prilikom vazdunih i
morskih putovanja, a zasnovana je na veliini obima nae planete. Kada bismo Zemljin
ekvator (tj. njen obim) podelili na 360 stepeni, a zatim jo i svaki stepen podelili na 60
minuta, tada bi duina jednog lunog minuta bila jednaka duini jedne nautike milje. Jedna
nautika milja je jednaka duini od 1,1508 obinih milja, 6076 stopa ili 1,851 kilometara. Ako
biste eleli da obiete Zemlju oko ekvatora, morali biste da preete rastojanje od 21 600
nautikih milja to je jednako duini od 40 003 kilometara. vor predstavlja jedinicu brzine
putovanja koja je povezana sa nautikom miljom. Naime, ukoliko putujete brzinom od jedne
nautike milje na as, tada moete rei i da se kreete brzinom od jednog vora.
- ta je to astronomska jedinica?
Astronomska jedinica predstavlja duinu koja je jednaka srednjoj udaljenosti Zemlje
od Sunca ili oko 150 miliona kilometara, to je opet jednako rastojanju koje svetlost u
vakuumu pree za 8 minuta i 20 sekundi. Ova jedinica duine se najee koristi za opisivanje
rastojanja u okviru Sunevog sistema, jer su tada kilometri ili metri isuvie mali, a svetlosne
godine isuvie velike. Tako je, na primer, srednje rastojanje od Sunca do najudaljenije planete
u Sunevom sistemu, planete Pluton jednako 40 astronomskih jedinica, a srednje rastojanje
izmeu Sunca i njemu najblie planete, planete Merkur jednako 0,36 astronomskih jedinica. U
jednoj svetlosnoj godini postoji 63 240 astronomskih jedinica, a tana vrednost astronomske
jedinice u kilometrima iznosi 149 597 870 kilometara, to je malo krae od polovine glavne
ose Zemljine orbite oko Sunca.
- ta je to parsek?
Parsek je astronomska jedinica duine i predstavlja rastojanje na kome bi trebalo da
bude zvezda od nas kada bi joj paralaksa bila jednaka jednoj lunoj sekundi. Pogledajte jednu
zvezde u mesecu junu, a zatim je opet pogledajte tokom meseca decembra, kada se Zemlja
nalazi na suprotnoj strani svoje orbite oko Sunca, i primetiete relativni pomeraj poloaja
zvezde u odnosu na zvezdanu pozadinu. Taj pomeraj se naziva paralaksa, i ukoliko je jednaka
jednom lunom sekundu, onda je zvezda udaljena od nas za tano jedan parsek. Takoe,
parsek je jednak rastojanju koje svetlost u vakuumu pree za 3,26 godina, to je priblino
jednako rastojanju od oko 30 triliona kilometara. Parsek je izvedena re, a nastala je iz prva tri
slova rei paralaksa i sekund, a ukoliko postavimo Sunce u centar lopte poluprenika 10
parseka, u njoj e se zajedno sa Suncem nalaziti 73 zvezde, od kojih samo 28 zvezda grade
pojedinane sisteme, 36 zvezda uestvuju u dvojnim sistemima, dok 9 zvezda gradi tri trojna
zvezdana sistema (najblia zvezda Suncu, Alfa Kentaura, udaljena samo 4,3 svetlosne godine
od Sunca, primer je trojnog zvezdanog sistema u kome tri zvezde krue jedne oko drugih).
- Koliko bi se podiglo tlo kada bismo Zemlji dodali jedan metar u obimu?
Obim Zemlje (i bilo koje druge lopte ili kruga) je jednak proizvodu njenog
poluprenika i 2 (oko 6,28). Kada bi se Zemljin obim poveao za tano jedan metar, tlo
ispod nas bi se podiglo za itavih 16 santimetara. Zapravo, ukoliko bilo kom krugu na svetu
dodamo jedan metar u obimu, njegov poluprenik e se poveati za 16 santimetara. Dovoljno
je samo da podelimo duinu koju smo dodali obimu kruga sa 2 i dobiemo koliko je vei
poluprenik kruga sa poveanim obimom. Tako, ukoliko poveamo obim kruga za dva metra,
njegov poluprenik e se poveati za 32 santimetra, a ako bismo krugu ili lopti dodali
kilometar u obimu, njen poluprenik bi se poveao za 160 metara. Zaista je interesantno da
ukoliko atomu, fudbalskoj lopti, naoj planeti, nekoj zvezdi ili ak i itavoj Galaksiji dodamo
po jedan metar u obimu, svima e se poluprenik poveati za tano 16 santimetara. A da li ste
znali da odnos povrina dva slina tela (npr. dve lopte ili dve kocke razliitih povrina), bez
obzira na njihove nepravilnosti moemo izraunati kao kvadrat odnosa rastojanja izmeu bilo
koje dve odgovarajue take tela. Odnos zapremina je isto tako jednak treem stepenu odnosa
rastojanja izmeu bilo koje dve odgovarajue take tela.
- ta je to Galilejev termometar?
Galileo Galilej je poetkom 17. veka konstruisao jednostavan i prilino precizan
termometar koji se danas koristi uglavnom za dekoraciju, a sastoji se od zatvorene staklene
cevi ispunjene vodom i nekoliko staklenih loptica ispunjenih obojenom tenou za koje je
zakaeno po jedno pare metala na kome je oznaena temperatura. Metalne ploice su kod
svake loptice razliite teine, a to je nia oznaka temperature to je masa metalnog vrka vea,
pa stoga, usled meusobne rezultujue razlike u gustini, loptice plutaju jedne iznad drugih.
Svaka promena temperature vazduha u okolini termometra, dovee do promene temperature
vode koja okruuje loptice, to e pak rezultirati u promeni gustine vode u cevi, a usled toga
e loptice ija je gustina manja od gustine vode teiti da izrone na povrinu, dok e loptice
ija je gustina vea od gustine vode teiti da potonu na dno. Lopta ija je gustina najblia
gustini vode na datoj temperaturi trpee najvie kolebanja izmedju procesa izranjanja pod
dejstvom sile potiska i procesa tonjenja pod dejstvom gravitacije i indicirae nam priblinu
temperaturu okolnog vazduha.
- ta je to seizmograf?
Seizmograf je ureaj koji naunici koriste za merenje jaine zemljotresa. Svrha
seizmografa je da precizno registruje pomeranje tla pri potresima Zemlje. Ukoliko ivite u
gradu, verovatno ste zapazili da se ponekad vaa zgrada ili kua blago zatrese kada nekom od
bliskih ulica prolazi veliki kamion ili tramvaj. Dobri seizmografi su zbog toga izolovani i
povezani sa kamenim leitem koje spreava registrovanje signala koji ne potiu od
zemljotresa. Glavni problem koji se mora reiti posledica je injenice da kada se tlo trese,
trese se i instrument. Stoga, veina seizmografa sadri i teg velike mase. I vi moete napraviti
veoma jednostavan seizmograf ukoliko zakaite neki vei teg za konopac i prebacite ga preko
stola, a njegovo kretanje ograniite samo na gore-dole. Zalepite jedno pero na dno tega tako
da ono dodiruje pare papira. Prilikom potresa Zemlje, cela konstrukcija osim mase sa perom
(jer su gravitaciona i zatezna sila uravnoteene, a neophodno je da pomeranje konstrukcije
bude zanemarljivo malo u odnosu na duinu niti kojom je masa zakaena za oslonac) e
poeti da se trese, tako da e pero poeti da crta po papiru. Ako upotrebite rolnu papira i
motor koji lagano vue papir po stolu moi ete da registrujete potrese tokom vremena.
Meutim, bie potreban prilino jak potres da biste neto primetili. Kod pravih seizmografa,
poluge i elektronska kola se koriste za pojaavanje signala kako bi se mogli registrovati i
najmanji potresi. Veliki mehaniki seizmografi imaju masu i od preko 500 kilograma, a
poseduju jo i itav niz poluga i zupanika pomou kojih se veoma uveava rezolucija pisaa.
Postoje i neto moderniji tipovi seizmografa koji poseduju ipku od nekog piezoelektrinog
materijala (koji stvara elektrini signal kada se izdui ili sabije) montiranu izmeu dva
nepokretna kraja. Prilikom potresa Zemlje, ova ipka se blago izduuje i sabija proizvodei
elektrine signale koje detektuju osetljiva elektronska kola seizmografa. Ovakvi seizmografi
su veoma osetljivi na najmanja pomeranja Zemlje, pa su u stanju da osete pomeraje koji su
manji od jednog milimetra u odnosu na Zemljinu kuglu. Interesantno je da se zemljotresi ne
moraju registrovati samo na Zemlji, ve i u vazduhu. Naime, seizmiki talas se kree kroz
Zemlju brzinom od jednog do deset kilometara u sekundi, a ove vibracije i u atmosferi
izazivaju akustike (zvune) talase koji se prostiru sve do jonosfere (visokog sloja atmosfere
ispunjenog jonizovanim esticama), a ija amplituda raste sa poveanjem nadmorske visine.
Kao rezultat, struktura radio signala odbijenih od jonosfere i vremenski sluajno podudarnih
sa zemljotresom, poinje da se raspada na manje fragmente, a upravo registrovanjem
izmenjene frekvencije ovih radio signala na Zemlji kao posledice kolebanja jonosfere pod
dejstvom zemljotresa, mogue je detektovati zemljotres, ponekada ak i pre nego to njegov
posledini veliki okeanski talas (cunami) doe do obale.
- ta su to fraktali?
Fraktali su geometrijski oblici koji poseduju kompleksnu i detaljnu strukturu na bilo
kom nivou uveanja i to je najvanije, poseduju osobinu da svaki njihov deo ima izgled
umanjene celine. Jedan od najuvenijih fraktala je kriva snene pahuljice koja se konstruie
tako to jednom jednakostraninom trouglu postavimo po jedan umanjeni jednakostranini
trougao na sredinu svake stranice, a zatim ovim manjim trouglima opet postavljamo jo manje
trouglove na sredine njihovih stranica i tako dalje. Prilikom svakog dodavanja trouglova
snenoj pahuljici, ukupna duina krive se poveava za faktor (4/3)n, gde je n broj
transformacije. Stoga bi se nakon dodavanja beskonanog broja trouglova, teorijski dobila
figura sa konanom povrinom i sa konanim brojem uglova, ali sa beskonanom duinom,
to znai da se fraktalne krive ne mogu diferencirati. Fraktalna slika se moe konstruisati tako
to bismo za svaku taku odreenog dela ravni sa jednom realnom (, -2, -1, 0, +1, +2, ) i
jednom imaginarnom osom (, -2i, -i, 0, +i, +2i,gde je i jednako 1 ) izraunali kub
koordinata datih taaka ((x,y)2(a,b), gde je (x,y) jednako sa (a,b)). Tako bismo za svaku taku
datog segmenta ravni dobili nove kompleksne brojeve, nakon ega je potrebno izraunati
moduo razlike poslednje dve vrednosti, a zatim ponovo izvriti istu operaciju, ali nad
novodobijenom vrednou. Zatim, moramo utvrditi da li bi ponavljanjem ovog procesa
beskonaan broj puta, moduo razlike teio beskonanoj veliini ili bi konvergirao nekom
konanom broju. Ako se konvergentnim takama u ravni dodeli jedna boja, a divergentnim
takama druga boja, dobie se grafik tzv. Mandelbrotovog skupa. Ako paljivo pogledamo
dobijenu sliku, primetiemo da svi njeni delovi imaju isti oblik kao i celina. Ako bismo
uveali sliku jednog dela, primetili bismo da i delovi delova ponovo imaju izgled celine i tako
dalje. Ovako dobijeni skup se naziva fraktalnim skupom, dok se slika naziva fraktalnom
slikom. Fraktali, koji se esto nazivaju i geometrijom prirode, nali su izuzetnu primenu u
kompjuterskoj grafici, kao i u kompresovanju slika video formata.
- ta je to dendrohronologija?
Dendrohronologija je nauka koja se bavi brojanjem godova drveta. Kada se sledei put
budete etali kroz umu, moda ete primetiti i po neki panj na putu. Zagledajte se u njegovu
povrinu i primetiete koncentrine krugove jedan u drugom. Ovi krugovi se nazivaju
godovima i na osnovu njihovog broja, irine, boja, kao i godinje gustine, mogue je saznati
poneto o prolosti. Po jedan svetao i jedan taman krug ine godinji prsten ili god, a drvo
stvara svake godine po jedan god. Krugovi koji odgovaraju istoj godini su razliitih boja, jer
drvo raste razliito u raznim godinjim dobima. Naime, u prolee i rano leto, elije drveta su
vee i imaju tanje zidove pa stoga izgledaju svetlije, dok su u pozno leto manje, imaju deblje
zidove i nalaze se vrsto priljubljene jedna uz drugu, pa tako stvaraju tamniji krug. Svako
suno leto i svaka hladnija zima ostavljaju trag na ivom svetu, a time i trajni zapis na
odgovarajuem godu drveta. Poto smena sunih i normalnih leta, kao i hladnih i normalnih
zima nije ravnomerna, to se tanji i deblji godovi neravnomerno smenjuju. Kompjuterska ili
vizuelna obrada uzoraka drveta iz pojedinih predela na Zemlji, moe nam dati podatke o klimi
iz prolosti u svakoj od prouavanih oblasti, a i jo vaniji klju za datiranje pojedinih
geolokih dogaaja, kao to su zemljotresi ili intenzivna erozija koju osim pojaanih kia
(klimatski faktor) izaziva i lagano izdizanje brdsko-planinskih regiona. Najbolji geoloki,
istorijski i arheoloki podaci se mogu dobiti od to starijeg drveta. Najstarije drvo na
Zemljinoj lopti je do skoro bila nekoliko hiljada godina stara sekvoja sa Stenovitih Planina
koja se nalazila u Sekvoja Nacionalnom Parku u Kaliforniji, ija je visina iznosila 84, a obim
11 metara. Meutim, nedavno je na padinama Belih Planina u Kaliforniji naeno jo starije
drvee. To su etkasti borovi, drvea ija visina iznosi samo oko 9 metara, njihov obim je
takoe mali, ali im starost iznosi i do 5000 godina. Uz pomo posebno napravljenih indeksa
godova, prouavanjem etkastih borova, kao i drvea iz porodice Daglasovih jelki, u
jugozapadnoj Americi se mogu posmatrati klimatske promene u poslednjih 3-4000 godina.
Takoe, na godovima se oitavaju i Suneve pege, odnosno periodina Suneva aktivnost.
- ta su to optiki satovi?
Optiki satovi predstavljaju trenutno najpreciznije satove na Zemlji, a kao klatno
koriste oscilacije vidljive svetlosti. Optiki satovi su 7 puta precizniji od aktuelnih atomskih
satova koji se zasnivaju na merenju dugotalasnijih mikrotalasnih signala. Naime, usled manje
frekvencije mikrotalasnih od optikih oscilacija, preciznost atomskih satova je takoe manje.
Sekunda se zvanino definie kao vreme potrebno da atom cezijuma napravi 9 192 631 770
oscilacija izmeu dva energetska stanja (tj. da izemituje isto toliki broj fotona), a tehnika koja
se koristi u atomskim satovima podrazumeva to pouzdanije merenje upravo ovih oscilacija.
Atomski asovnici rade sa preciznou od 10-15 sekundi (to znai da mogu da pogree najvie
za jednu sekundu tokom 15 miliona godina), ali optiki signali pruaju jo bolju preciznost
merenju (jedna sekunda na 300 miliona godina), jer se greka merenja smanjuje sa brzinom
oscilovanja klatna, pod uslovom da smo u stanju da bez greke registrujemo sve oscilacije.
Greka rada ovih satova je veoma mala, pogotovo ako je uporedimo sa kineskim satovima iz
11. veka koji su greili za oko 100 sekundi dnevno, ili sa satovima iz 17. veka koji su kasnili
ili urili oko 10 sekundi na dan ili sa najpreciznijim satovima iz tridesetih godina 20. veka ija
je greka merenja vremena iznosila oko jednu sekundu tokom tri dana. Prvi primerci optikih
asovnika se se zasnivali na tzv. frekvencionom lancu, koji je pretvarao optiki u mikrotalasni
signal, ali se sada koristi tzv. frekvenciono sae, koje se sastoji od femtosekundnog lasera i
fotoninog vlakna (optiko vlakno sa nizom malih rupica). Kao izvor optikih talasa, odnosno
svetlosti, koristi se samo jedan ohlaeni jon ive (atom ive sa jednim elektronom manje) koji
je povezan sa laserskim oscilatorom, koji se ponaa kao tradicionalno klatno stvarajui tik-tak
signale, ali ne na svaku sekundu ili pola sekunde, ve ovo klatno otkuca tik 1064
kvadriliona puta u sekundi (jedan kvadrilion je milion milijardi). Optiki i atomski satovi na
osnovu kojih se prua vreme ostatku nae planete nalaze se u amerikom Nacionalnom
Institutu za standarde i tehnologiju (NIST) na Univerzitetu u Koloradu. Interesantno je da to
smo u stanju preciznije da merimo vreme, to emo preciznije moi da izmerimo i
fundamentalne fizike konstante, a precizno merenje vremena je veoma vano i kod prenosa
podataka velikom brzinom, merenja rastojanja, sinhronizovanja televizijskih i drugih ureaja,
regulisanja satelitskih orbita, kosmike navigacije, spajanja letelica, slanja e-mail poruka itd.
- ta je to koeficijent inteligencije?
IQ ili koeficijent inteligencije predstavlja pojam izveden iz raunske metode koju je
prvi koristio nemaki fiziolog Vilijam tern u okviru StenfordBine skale inteligencije. Ovaj i
drugi raniji testovi inteligencije odreivali su mentalnu starost (ili zrelost) subjekta u
zavisnosti od pruenog reenja testa i poreenja rezultata sa ostatkom populacije. Danas,
pojam koeficijenta inteligencije opisuje rezultat testa koji meri spoznajne sposobnosti
subjekta u poreenju sa optom populacijom, gde broj 100 predstavlja srednji, tj. proseni
rezultat. Na veini testova, rezultat izmeu 90 i 110 oznaava prosenu inteligenciju, rezultat
preko 130 predstavlja izuzetnu inteligenciju, dok rezultat manji od 70 indicira mentalnu
usporenost. Testovi inteligencije se prave kako bi se pomou njih merila opta sposobnost
reavanja problema i razumevanja. Pri tome, oni moraju ukljuivati testiranje: prostornih
sposobnosti, odnosno sposobnosti vizuelizacije razliitih figura i oblika, zatim matematike
sposobnosti, odnosno sposobnosti reavanja problema i korienje logike, zatim jezike
sposobnosti, odnosno sposobnosti dovravanja reenica i prepoznavanja rei kada su slova
premetena ili zamenjena, i na kraju sposobnosti pamenja, tj. sposobnosti da se prisetimo
stvari prethodno opisanih vizuelno ili zvuno. Poto koeficijent inteligencije meri sposobnost
razumevanja ideja, a ne koliinu znanja, onda uenje novih informacija ne poveava
automatski inteligenciju, premda veba um, to za posledicu ima poveanje saznajnih moi.
Iako testovi inteligencije prilino precizno ukazuju na intelektualni potencijal pojedinca, oni
su samo jedan nesavren nain merenja odreenih aspekata intelektualnih sposobnosti.
Testovi inteligencije ne mere kreativnost, moralne vrednosti, mudrost, estetiku, steena
znanja, intuiciju kao i mnotvo drugih stvari koja takoe spadaju u polje inteligencije, kao i
svakodnevnog logikog i intuitivnog rasuivanja.
- ta je to broj ?
Broj (pi) je jednak odnosu obima kruga i njegovog prenika. Ako nacrtate savreni
krug, bilo u stvarnosti, bilo kompjuterski, zatim izmerite njegov obim i prenik, podelite ta
dva broja i dobiete vrednost broja . Cifre broja iza decimalnog zareza pruaju se u
beskonanost, a vrednost ovog broja do stote decimale iznosi
3,14159265358979323846264338327950288419716939937510582097494459230781640620
89986280348253421170679821. je iracionalan (transcedentan) broj to znai da se ne moe
predstaviti ni kao razlomak dva cela broja. Cifre iza decimalnog zareza iracionalnih brojeva
se pruaju u beskonanost bez njihovog ponavljanja (kao npr. kod 0,111111jer je to ustvari
1/9) , a i bez ponavljanja odreenih nizova cifara. Ovaj beskrajni niz decimala se moe
izraunati pomou jednostavne jednaine, po kojoj je =
1 1 1 1 1 1 1 1
4( +). Premda je poznavanje vrednosti broja do 39.
1 3 5 7 9 11 13 15
decimalnog mesta dovoljno da bi se mogao izraunati obim Kosmosa do tanosti prenika
atoma vodonika, kompjuterski je izraunata vrednost broja do oko hiljadu milijardi
decimala. Osim to povezuje obim kruga i njegov prenik, broj predstavlja vezu i izmeu
povrine kruga i kvadrata poluprenika, tj. etvrtine kvadrata prenika, u vidu njihovog
kolinika. Interesantno je da je broj najee jednak odnosu stvarne duine reke od izvora
do ua i direktne duine reke u vazdunoj liniji. Premda taj odnos varira od reke do reke,
prosena vrednost je jednaka broju . Albert Ajntajn je prvi primetio da reke imaju
tendenciju ka sve veem krivudanju zato to mala krivina stvara bre struje na spoljanjim
obodima, to dovodi do vee erozije i do pojave otrijih krivina. to je krivina otrija, to su
bre struje na spoljanjim obodima reke, vee su erozije, reka vie zaokree i tako dalje.
Meutim, poveanje krivudanja e dovesti do pribliavanja dve krivine i, praktino do
kratkog spajanja. Reka e postati pravija i krivina e biti ostavljena na jednoj strani,
formirajui jezero u obliku slova U. Ravnotea izmeu ova dva suprotna faktora vodi ka
prosenom odnosu izmeu stvarne duine reke i direktnog rastojanja od izvora do ua.
- ta je to broj e?
Broj e i broj predstavljaju dva najvie koriena i najvanija broja u itavoj nauci.
Broj e se najee definie kao brojna vrednost kojoj tei (1+1/n)n kada broj n postaje
beskonano velik. Naime, ovaj izraz je za n=1 jednak 2, za n=2 je jednak 2,25, za n=3 jednak
je 2,369, za n=4 je jednak 2,489 i tako dalje sa poveanjem broja n konvergira vrednosti e
koju dostie tek za n = . Slino broju , i broj e je transcedentan, tj. iracionalan broj to
znai da ne predstavlja reenje nijednog polinoma sa celobrojnim koeficijentima, odnosno da
se ne moe predstaviti kao razlomak dva cela broja, odnosno da se njegove cifre iza
decimalnog zareza pruaju u beskonanost i da redosled njihovog pojavljivanja nikada ne
postaje predvidljiv. Vrednost broja e do desete decimale iznosi 2,7182818285. Broj e se esto
1
odreuje i putem raunanja beskonanih redova kao to je npr. . Za razliku od broja ,
n 1 n!
broj e ne poseduje geometrijsku interpretaciju. Broj e predstavlja osnovu prirodnih logaritama
(ln), to znai da za razliku od log m = x, gde je x = 10m, kod ln m = x, x = em. Broj e je
verovatno najpoznatiji po tome to funkcija f(x) = ex (tzv. eksponencijalna funkcija)
predstavlja jedinu funkciju ija je brzina rasta u bilo kom trenutku jednaka njenoj veliini u
tom istom trenutku. Matematiari bi verovatno drugim reima rekli kako je to jedina funkcija
iji je izvod u svakoj taki jednak veliini te funkcije u toj taki. Stoga, kada su pitanju neke
pojave koje se naglo uveavaju sa porastom razmera te pojave, esto se govori o
eksponencijalnom rastu. Upravo zbog ove jedinstvene osobine, eksponencijalna funkcija se
koristi u mnogim oblastima nauke kad kod se opisuju rast i promena nekog sistema. uven je
Bolcmanov faktor verovatnoe e-E/kT koji definie razne tipove verovatnoe raspodele u
prirodi, a u geometriji, broj e je sastavni deo mnogih formula koje opisuju oblike nekih tela,
kao npr. lananice.
- ta je to simetrija?
Simetrija predstavlja osobinu nekog tela ili funkcije da je nepromenljiva (invarijantna)
pri odreenim promenama. Ravan (koja deli telo na lik i predmet u ogledalu), osa (oko koje
rotiranjem tela za neki ugao manji od punog kruga, njegov izgled postaje identian poetnom)
i centar simetrije (kroz koju svaka prava preseca telo u takama podjednako udaljenim od
centralne take, odnosno centra simetrije) su elementi simetrije obinih tela, dok se u
kontinualnim sredinama pojavljuje jo i translacija (nepromenljivost nakon pomeranja du
odreenog pravca). Svaki element simetrije poseduje sebi odgovarajuu operaciju simetrije:
za ravan simetrije, to je refleksija, za osu simetrije je to rotacija, za centar simetrije to
predstavlja preslikavanje, a za translaciju postupno reflektovanje u dvema paralelnim
ravnima. Najsimetrinije dvodimenzionalno telo je krug, a najsimetrinije trodimenzionalno
telo je lopta koja poseduje centar simetrije, kao i beskonaan broj ravni i osa simetrije.
Aristotel je tako smatrao da sva nebeska tela moraju da budu sferna, jer moraju da
zadovoljavaju ideal lepote, a sfera predstavlja telo najsavrenije simetrije. Mnoge stvari oko
nas nam ukazuju na prisustvo simetrije u prirodi. Kristalne forme, oblutci na obali mora,
Mesec i Sunce, snene pahuljice, lie i cvee, pelinje sae pa i mi sami, samo smo neki od
primera prirodno simetrinih tela. Simetrija se moe dovesti u vezu sa svim zakonima
odranja u fizici. Naime, neka fizika pojava (situacija, eksperiment, zakon) je simetrina u
odnosu na neku veliinu (npr. vreme, prostornu koordinatu) ako se rezultati eksperimenta
ne menjaju pri proizvoljnoj promeni te veliine. Tako, translacija u prostoru, odnosno
injenica da su zakoni fizike isti u svim delovima Kosmosa (homogenost prostora), dovodi do
zakona odranja impulsa; injenica da rotacija, odnosno promena pravca u kome posmatramo,
ne menja zakone fizike (izotropnost prostora), dovodi do zakona odranja ugaonog impulsa,
tj. ugaonog momenta; a injenica da se zakoni fizike ne menjaju sa vremenom (homogenost
vremena) dovodi do zakona odranja energije. U modernoj fizici postoje i tzv. diskretne
simetrije koje se ogledaju pri promenama skokovitog karaktera, a u njih spadaju: simetrija u
odnosu na refleksiju u ogledalu (P), simetrija u odnosu na promenu smera vremena (T),
simetrija u odnosu na promenu estice u antiesticu (C) i simetrija u odnosu na permutaciju
estica. Naime, u svim prirodnim procesima dolazi do odravanja kombinovane CPT
simetrije, ija invarijantnost nam kae da se na svet i njegova refleksija u ogledalu, ali
sainjena od antiestica i uz obrnuti tok vremena ponaaju identino. Sama simetrija T nam
kae da ukoliko u prirodi uoimo neki elementaran proces, onda moemo oekivati da se isti
taj proces odigra obrnutim redosledom. Naravno, postojanje simetrija T u svakodnevnom
ivotu je onemogueno zahvaljujui drugom zakonu termodinamike po kome entropija u
Kosmosu stalno raste, a naravno bilo bi udno kada bi se zahvaljujui T simetriji seali
budunosti podjednako kao i prolosti.
- ta su to ciklini brojevi?
Ukoliko ste nekada prilikom raunanja koristili razlomak 22/7 kao aproksimaciju
broja (koji je iracionalan broj pa se stoga ne moe predstaviti razlomkom, ve se njim samo
moe aproksimirati), tada ste imali priliku da se upoznate sa prvim ciklinim brojem. Naime,
ukoliko podelimo 22 sa 7 po pravilu da se 7 sastoji u 22 tri puta (pa piemo 3), a ostatak je 1
na ta dodajemo 0, 7 se sastoji u 10 jedanput (pa iza decimalnog zareza piemo 1), a ostatak je
3 na ta opet dodajemo 0, 7 se u 30 sastoji 4 puta (pa piemo 4), a ostatak je 2 na ta
dodajemo 0, 7 se u 20 sastoji 2 puta (pa piemo 2) itd. dobiemo broj 3,142857. Broj 142857
predstavlja ciklian broj. Naime, ako ga pomnoimo sa 2 dobiemo 285714, pomnoimo li ga
sa 3 dobiemo 428571, a ako ga pomnoimo sa 4 dobiemo 571428, mnoei ga sa 5
dobijamo 714285, mnoenjem sa 6 dobijamo 857142 i sigurno primeujemo da se mnoenjem
ovoga broja samo menja prva cifra u identinom ciklinom redosledu cifara broja. Drugim
reima, ako bismo jedan ovakav broj nacrtali na ivici kruga, njegovim umnoavanjem sa bilo
kojim brojem koji je manji od broja njegovih cifara, rezultujui broj bismo mogli da
predstavimo tako to bismo samo pomerali krug na kome je nacrtan broj, tako da nova cifra
zauzme poetno mesto. 142857 moemo pomnoiti i sa nekim veim brojem od 6 i videemo
da se u svakom rezultatu krije na poetni ciklini broj. Tako, na primer, 142857 678 =
96857046. Saberimo sada broj koji ine prve dve cifre rezultata sa brojem koji ine ostale
cifre i dobiemo da je 96 + 857046 = 857142. Ovaj, prvi cikliini broj jednak 142857
dobijamo kao 1/7, dok ostale bliske cikline brojeve dobijamo iz razlomaka 1/17, 1/19, 1/23,
1/29 i 1/47, 1/59, 1/61, 1/97 itd. U optem sluaju, ukoliko prilikom deljenja dva broja
dobijamo kao ostatak nulu prilikom bilo kog koraka pri deljenju, tada e decimalni rezultujui
broj imati konaan broj cifara, dok e u suprotnom sekvence njegovih cifara morati da se
ponavljaju jer bi u suprotnom sluaju (kada se sekvenca njegovih cifara ne bi ponavljala) broj
bio iracionalan, a znamo da se iracionalni brojevi ne mogu predstaviti u vidu razlomka dva
cela broja. Da bi broj bio ciklian, ponavljajua sekvenca u okviru rezultujueg decimalnog
zapisa ne sme imati vie od n-1 cifara kada vrimo deljenje 1/n, gde je n prost broj, to znai
da je deljiv samo sa samim sobim i sa 1. Deljenjem 1 sa 17 dobijamo 0,0588235294117647,
dok deljenjem 2 i 3 sa 17 dobijamo istu decimalnu sekvencu, ali koja poinje na razliitom
mestu. Tako, prvi sledei ciklini broj posle broja 142857 ima 16 cifara i jednak je
0588235294117647, pa emo mnoenjem ovog broja sa bilo kojim brojem izmeu 1 i 16
(ukljuujui i 16) dobiti istu sekvencu ciklinog broja samo sa drugom cifrom na poetku.
Takoe, svi ciklini brojevi vei od 142857 moraju poinjati sa jednom ili vie nula. U 19.
veku, Vilijam enks je otkrio ciklini broj dobijen kao 1/17389, pa se stoga on sastoji od
17388 cifara, a u njegovu ciklinost se ovaj matematiar uverio tako to ga je runo mnoio sa
svim brojevima od 1 do 17388. Inae, imenioce u razlomku 1/n koji daju cikline brojeve
moemo pronai kao n = 2S + 1, gde je S "pogodan" prost broj Sofi ermen, to znai da je
osim S, i 2S+1 takoe prost broj. Stoga, broj S podeljen sa 20 mora ostaviti ostatak jednak 3,
9 ili 11.
- ta je to steradijan?
Kao to radijan predstavlja meru ugla naspram jednodimenzionalne linije, kada je
ugao u dvodimenzionalnom prostoru, tj. ravni, tako slino steradijan predstavlja meru ugaone
oblasti naspram dvodimenzionalne povrine, kada je ugao u trodimenzionalnom prostoru.
Steradijani se ponekad nazivaju i kvadratnim radijanima. Broj steradijana u sferi je brojno
jednak povrini sfere jedininog poluprenika, pa stoga, sfera, tj. lopta obuhvata 4 kvadratna
radijana, tj. steradijana. Slino tome, broj radijana u krugu je jednak obimu kruga jedininog
poluprenika, pa stoga krug obuhvata 2 radijana. Ukoliko elimo da pretvorimo vrednost
nekog ugla iz steradijana u kvadratne lune stepene, dovoljno je da broj steradijana
pomnoimo sa kvadratom broja stepena u radijanu, tj. sa kvadratom od 57, 2957795stepeni.
Na ovaj nain se moe izraunati broj kvadratnih stepena u sferi: 4 (57.2957795)2 = 41,253
kvadratna stepena. Za one koji vie vole da se slue kvadratnim stepenima nego
steradijanima, moda je korisno zapamtiti da broj kvadratnih stepena u sferi sadri
beskonaan niz cifara od 1 do 5 bez ponavljanja. Steradijani se esto pojavljuju u fizikim
raunima, i to uvek kada se posmatra fluks neke veliine kroz trodimenzionalnu povr. Tako
se, npr., u fizikim formulama esto pojavljuje faktor 4, koji se uvodi radi normalizacije,
preraunavanja ili opisivanja bilo koje prostorno zavisne veliine u odnosu na ugaonu oblast
opisanu sferom. Takoe, steradijani nalaze veliku primenu u izradi antena, i to za opisivanje
osobine usmerenosti antene u odnosu na izotropni radijator koji zrai podjednako u svim
pravcima kroz povrinu zamiljene sfere.
- ta je to zlatni presek?
Zlatnim presekom se naziva ona geometrijska ili brojevna struktura kod koje je odnos
dela prema celini jednak odnosu izmeu delova. Nacrtajte jednu du AB i zatim pronaite na
njoj taku C za koju e vaiti da je AB:AC = AB:BC i dobiete jedan zlatni presek. Ukoliko
je du AB jedinine duine, tada moemo postaviti jednakost u okviru koje je 1/x = x/(1-x),
odakle sledi da je zlatni odnos 1/x jednak ( 5 +1)/2, odnosno 1,6180339887498948482...
Euklid je u knjizi Elementi opisao izraunavanje povrina nekih tela putem deljenja linija
po pravilu zlatnog preseka, a pokazao je kako se pomou ovog pravila konstruiu pentagon,
ikosaedar i dodekaedar. Tako, ako na naoj dui ACB povuemo krug poluprenika AB i
zatim pronaemo na krugu taku D tako da AC bude jednako CD i BD, dobiemo trougao
ABD iji e uglovi nad osnovicom biti dvostruko vei od ugla ispod D. Sada, nacrtajmo krug
koji prolazi kroz A, B i D, a zatim prepolovimo ugao ADB i iz njega povucimo bisekcionu
liniju dok ona ne presee krug u taki E. Primetimo da je ova prava presekla taku C koja
predstavlja zlatni presek dui AB od koje smo poeli konstrukciju. Na isti nain prepolovimo
i ugao ABD i naimo taki E odgovarajuu taku F sa susedne strane kruga. Na kraju je
dovoljno da povuemo dui AE, EB, BD, DF i FA i dobiemo jedan pentagon. Takoe, odnos
susednih brojeva u Fibonaijevom nizu brojeva takoe tei zlatnom preseku, a Fibonaijev niz
je onaj niz kod koga je svaki broj jednak sumi prethodna dva broja u nizu (1, 2, 3, 5, 8, 13, 21,
34, 55, 89). Interesantno je da mnoge stvari u prirodi poseduju u sebi neke od lanova
Fibonaijevog niza. Tako, ukoliko izbrojimo broj ljuspi na jednoj od iarkinih spirala
dobiemo neki broj iz Fibonaijevog niza, a i broj semenih plodova suncokreta, poreanih po
spiralno uvijenim arama odgovara jednom od brojeva iz Fibonaijevog niza. Takoe, prirodi
je poznat i tzv. zlatni ugao ugao od 137,5 stepeni. To je, naime, ugao koji deli krug na dva
segmenta, tako da je odnos lukova nad manjim i veim segmentom jednak odnosu luka nad
veim segmentom i obima kruga.
- ta je to Raselov paradoks?
Poetkom 20. veka, matematiari su radili na graenju logikog sistema u kome bi se
na osnovu povezanosti formalnih izraza (npr. y=1) i matematikih osobina (npr. neparni broj),
mogle definisate sve mogue osobine na osnovu prethodno definisanih osobina (ili aksioma).
Meutim, 1901. godine, Bertrand Rasel je pronaao jednu nekonzistentnost u matematikom
razmiljanju koja se naziva Raselovim paradoksom. Ovaj paradoks se esto objanjava kroz
priu o briljivom bibliotekaru. Naime, jednog dana, dok se etao pored polica sa knjigama,
otkrio je kolekciju kataloga. Postojali su posebni katalozi za romane, renike, poeziju itd.
Meutim, bibliotekar je primetio da neki katalozi navode i sami sebe, dok neki to ne rade. Da
bi uprostio sistem, bibliotekar pravi dva dodatna kataloga od kojih jedan nabraja sve kataloge
koji nabrajaju sami sebe i jedan katalog koji nabraja sve kataloge koji ne nabrajaju sami sebe.
Poto je zavrio posao, pred bibliotekarom se postavlja novo pitanje: da li bi katalog koji
nabraja sve kataloge koji ne nabrajaju sami sebe trebalo da bude pomenut u njemu samom?
Ako bi bio naveden, onda mu po definiciji nije mesto u tom katalogu. Meutim, ako se ne
navede, tada bi po definiciji morao biti naveden i bibliotekar se nalazi u nereivoj situaciji. U
optem sluaju, klasa objekata ponekad jeste, a ponekad nije lan same sebe. Tako, npr. klasa
knjiga nije jo jedna knjiga, ali je klasa stvari koje nisu knjige jo jedna stvar koja nije knjiga.
Bibliotekarevi katalozi su analogni klasama koji se u matematici koriste za osnovnu definiciju
brojeva, pa se stoga problem bibliotekara prebacuje i na itavu logiku strukturu matematike
koja, kao to je poznato, ne tolerie nikakve nekonzistentnosti, paradokse i kontradikcije.
- ta su to Gedelove teoreme?
Kurt Gedel je 1931. godine objavio svoje dve teorije o neodluivosti (zajedno sa
njihovim dokazima) na osnovu kojih nije mogue kreirati potpuno kompletan i konzistentan
matematiki (komunikacioni) sistem. Ovo nam moe zvuati zapanjujue, pogotovo ako
znamo da je matematika najpreciziji i najkonzistentniji nain komunikacije (kao i sredstvo
njene izgradnje) meu ljudima. Prva Gedelova teorema o neodluivosti nam kae da ako je
aksiomatska teorija konzistentna, postoje teoreme za koje se moe dokazati niti da su istinite
niti da su neistinite, dok druga Gedelova teorema tvrdi da ne postoji konstruktivna procedura
koja e pokazati da je aksiomatska teorija konzistentna. Prva Gedelova teorema se najlake
moe ilustrovati na primeru tzv. kritskog paradoksa (ili paradoksa laljivca) u kome jedan
stanovnik Krita tvrdi kako ne govori istinu. Paradoks se javlja tek kada pokuamo da
ustanovimo da li je tvrdnja Krianina istinita ili nije. Naime, istinita tvrdnja implicira da je
ovaj Krianin rekao istinitu tvrdnju, pa stoga on ne moe biti laljivac to je nekonzistentno sa
njegovom tvrdnjom. S druge strane, ukoliko pretpostavimo da je tvrdnja neistinita, tada
Krianin nije laov, ali smo na poetku pretpostavili da je on rekao neistinitu tvrdnju, pa je
stoga on laov, tj. imamo jo jednu nekonzistentnost. Bez obzira na to da li pretpostavljamo
da li je tvrdnja istinita ili neistinita, dolazimo do nekonzistentnosti, tako da tvrdnja (koja
spada u jednu od tzv. neodluivih tvrdnji) nije ni istinita ni lana, odnosno matematikim
jezikom je ne moemo dokazati. Naravno, premda i druga Gedelova teorema kae da je
nemogue dokazati da je izabran skup aksioma konzistentan, to ne znai da je on stvarno
nekonzistentan. Slino tome, premda ne moemo dokazati drugima, istinitost nekih tvrdnji
moemo sami poznavati ili kako bi neki rekli, uvati u srcu. Gedelova teorema nam,
primenjena na nauku o kompjuterima, kae da postoje odreene (neodluive) tvrdnje iju
istinitost kompjuter ne moe dokazati. I u nekom savrenijem modelu kompjutera, koji bi
reio problem date tvrdnje, opet bi iskrsla neka nova neodluiva tvrdnja koju sada on ne bi
mogao reiti i tako dalje do sve boljih i boljih kompjutera i novih neodluivih tvrdnji koje bi
postojale u svakom od njih. Kao to je Hajzenbergov princip neodreenosti dokazao
nemogunost poznavanja svih osobina materijalnih sistema, tako su Gedelove teoreme
(formulisane samo 4 godine nakon to je Verner Hajzenberg formulisao princip
neodreenosti) u matematici doprinele shvatanju da se neke tvrdnje ne mogu dokazati na
papiru.
- ta je to Hilbertov hotel?
Hilbertov hotel je hotel koji je izmislio nemaki matematiar David Hilbert, kako bi
pokazao koliko je beskonanost neogranieno velika. Ovaj hipotetiki hotel ima tu neobinu
osobinu da u njemu postoji beskonano mnogo soba. Jednoga dana, novi gost, doavi u hotel,
saznaje na recepciji da su sve sobe popunjene, tj. da u njemu ve ima beskonaan broj gostiju.
Meutim, portir uverava gosta kako e brzo srediti problem tako to e zamoliti gosta iz sobe
broj 1 da pree u sobu broj 2, gosta iz sobe broj 2 da pree u sobu broj 3 i uopte gosta iz sobe
broj n da pree u sobu broj n+1. Tako e se novi gost smestiti u osloboenu sobu broj 1.
Meutim, opet u vreme kada su sve sobe u hotelu popunjene, tj. kada u njemu postoji
beskonaan broj gostiju, u hotel dolazi beskonaan broj putnika koji trai prenoite. Ipak,
zadatak ni sada nije teak. Naime, zamoliemo trenutne goste da se presele u sobu koja nosi
broj koji je duplo vei od broja njihove sadanje sobe. Tako e gost iz sobe broj 1 prei u sobu
broj 2, gost iz sobe broj 2 e prei u sobu broj 4, i uopte gost iz sobe broj n e prei u sobu
broj 2n. Svako ko je ve u hotelu i dalje ima sobu, pa ipak beskonaan broj soba, sve sa
neparnim brojem su ispranjene za pridole goste (naime, ako se svaki prirodni broj upari sa
nekim lanom iz liste parnih ili neparnih brojeva, tada te dve liste moraju biti jednake
veliine, a poto skup prirodnih brojeva ima beskonaan broj lanova, tada se to isto moe
tvrditi i za skup parnih ili neparnih brojeva). Ovo pokazuje da je dupla beskonanost i dalje
beskonanost. Meutim, zamislite da je potrebno smestiti beskonano mnogo gostiju iz
beskonano mnogo Hilbertovih hotela (svi sa potpuno popunjenim sobama) u samo jedan.
ak i za ovo postoji nekoliko reenja. Naime, upotrebiemo proste brojeve, odnosno brojeve
koji su deljivi samo sa 1 i sa samim sobom (1, 2, 3, 5, 7, 11, 13, 17, 19, 23). I prostih
brojeva ima beskonano mnogo, pa ako smestimo goste prvog hotela u sobe sa brojevima 2,
22, 23, 24, goste drugog hotela na brojeve 3, 32, 33, 34, goste treeg hotela na brojeve 5,
52, 53, 54, etvrtog na 7, 72, 73, 74 i tako dalje, uspeemo da naemo sobe za sve goste
beskonanog broja Hilbertovih hotela, jer ukoliko su p i q prosti brojevi i p q, a m i n
prirodni brojevi, tada je pn qn za svako n. Takoe, mogue je koristiti se samo sa dva prosta
broja: 2 i 3. Naime, gosta iz sobe sa brojem m n-tog hotela smestiemo u sobu broj 2m3n.
Ovakav sistem rasporeivanja je omoguen time to ako je m p ili n q, onda 2m3n 2p3q,
pa u istu sobu nee biti smeteno dvoje. Meutim, na oba ova naina mnoge sobe u hotelu
ostaju prazne. Kada bismo eleli da popunimo sve sobe, tada bismo morali da se posluimo
treom metodom. Potrebno je, najpre, napraviti tablicu u kojoj e redovi biti numerisani
brojevima hotela, a kolone brojevima soba, nakon ega bismo goste smetali po kvadratima
tablice. Tako bismo u sobu broj 1 stavili gosta iz (1,1), tj. iz sobe broj 1 prvog hotela; u sobu 2
bismo stavili gosta iz (1,2), tj. iz sobe broj 2 prvoga hotela; u sobu 3 bismo stavili gosta iz
(2,2), tj. iz sobe broj 2 drugog hotela; u 4 bismo stavili gosta iz (2,1), tj. iz prve sobe drugog
hotela. Na taj nain e biti razmeteni gosti iz gornjeg levog kvadrata tablice sa stranicom 2.
Posle toga, na broj 5 poslaemo gosta iz (1,3), na 6 iz (2,3), na 7 iz (3,3), na 8 iz (3,2),
na 9 iz (3,1), nakon ega emo prei na kvadrat duine stranice 4 itd. U optem sluaju, ako
gost zauzima sobu broj n u m-tom hotelu, on e za n m zauzeti sobu (n - 1)2 + m, a za nm
sobu m2 n +1. Hilbertov hotel nam pokazuje kako su sve beskonanosti podjednako velike,
jer razliite beskonanosti uspevaju da se sabiju u isti beskonani hotel (beskonanost
parnih, neparnih ili prostih brojeva se moe uporediti sa beskonanou svih prirodnih
brojeva), a kao to smo videli, ak i beskonaan broj beskonanih skupova se moe staviti u
samo jedan beskonaan skup.
- ta je to efekat leptira?
Nekada se mislilo da je priroda deterministika, to znai da bismo poznavajui
poetne parametre sistema, mogli da poznajemo njegovo stanje u bilo kom vremenskom
trenutku. Meutim, nakon formulisanja Hajzenbergove relacije neodreenosti postalo nam je
jasno da ishodi prirodnih dogaaja uvek ostavljaju prostora za upliv boanske sile, pa je stoga
ljudska tenja ka poznavanju svih osobina materijalnih sistema u bilo kom vremenskom
trenutku na osnovu samo fizikih merenja postala iluzija. uveni efekat leptira je povezan sa
nemogunou potpuno preciznog predvianja vremenske prognoze. Naime, premda je
atmosfera jedan veoma sloen sistem sa mnogo meuzavisnih promenljivih veliina, u
teorijskom sluaju, kada bismo mogli da izmerimo temperature, pravce i brzine kretanja,
vlanost i gustinu svih kopnenih, vazdunih i vodenih masa na Zemlji i kada bismo u raun
ukljuili i prijem energije sa Sunca, mogli bismo sve ove brojke da ubacimo u memoriju
jednog specijalizovanog superkompjutera koji bi nam izraunao tano vreme i sve vremenske
pojave na Zemlji u bilo kom trenutku u budunosti. Meutim, upravo kao posledica
Hajzenbergove relacije neodreenosti, naa merenja nikada ne mogu biti u potpunosti
precizna, ak ni sa najsavrenijom opremom na svetu. A poto predvianje buduih stanja
sistema najvie zavisi od poetnih parametara, pravljenje male greke u uneenim podacima
dovee do potpuno drugaijih predvianja od istinitih. Naime, dovoljno je da jedan leptir
mahne svojim krilima i na taj nain samo malo promeni poetna stanja sistema pa da naa
predvianja padnu u vodu time to emo pogreno predvideti neki uragan koji se nee desiti
ili neemo predvideti kiu tamo gde e ona pasti. Ovaj efekat nepredvidljivosti u svakom
naunom eksperimentu po ovom mahanju krila jednog leptira nosi i ime leptirov efekat.
6. Voda
Smer okretanja vode u lavabou uzrokovan je Koriolisovim efektom pod dejstvom rotacije
Zemlje oko svoje ose, a skromniji tip istog ovog efekta moemo proizvesti i kod kue ukoliko
ane sa vodom postavimo na obrui sto koji smo prethodno podesili da se obre u pravcu
suprotnom kretanju kazaljke na satu, odnosno u istom smeru u kome se obre Zemlja
posmatrano na severne hemisfere Zemljine lopte. Voda sa dna aneta e se okretati u pravcu
suprotnom kazaljci na satu bre nego voda sa povrine, to e davati vodi iz aneta
posmatranoj odozgo oigledan izgled obrtanja u pravcu kretanja kazaljke asovnika.
Meutim, ukoliko pogledate vodu iz posude odozdo, to odgovara posmatranju sa june
hemisfere, izgledae vam kao da se voda okree u pravcu suprotnom obrtanju kazaljke na
satu. Isto tako, rotacija Zemlje tei da ubrzava vodu koja otie kroz lavabo u smeru obrtanja
kazaljke na satu na severnoj hemisferi, a u smeru suprotnom kretanju kazaljke na satu u
junoj hemisferi. Meutim, u stvarnosti najee moemo zanemariti Koriolisov efekat, jer su
lokalne neopravilnosti kretanja, struje vazduha, poetni ugaoni momenti molekula vode, kao i
male asimetrije u obliku lavaboa, ili zaostale kapi vode u njemu, dovoljno veliki uzroci da
premae uticaj Koriolisovog efekta i dovedu do sluajnog smera okretanja istiue vode.
Ukoliko bi se svi ovi spoljni uticaji mogli eliminisati, Koriolisov efekat bi zaista doveo do
toga da se istiua voda uvek okree u suprotnim pravcima u severnoj i junoj hemisferi.
Koriolisov efekat je takoe, zasluan zato cikloni, odnosno vazdune struje koje se obru u
pravcu kazaljke na satu, postoje na severnoj hemisferi, dok anticikloni, odnosno suprotno
rotirajue vazdune mase, postoje samo u junoj hemisferi Zemljine lopte.
- Zato je otpor vode vei kada ruku sputamo u nju brzo, nego kada je
sputamo polako?
Kao to sa lakoom moemo izbaciti ruke kroz prozor automobila koji se kree brzinom
od oko desetak kilometara na as, a nije preporuljivo ovo isprobavati u kolima koja se kreu
znatno veim brzinama, isto tako estice bilo kog fluida (u naem sluaju vode ili vazduha)
pruaju vei otpor pri kretanju tela veih brzina kroz njih. Zapravo, otpor kretanju se
poveava srazmerno kvadratu brzine tela, pa se npr. dvostrukim poveanjem brzine tela, otpor
poveava etiri puta. Ukoliko gore razmotreni automobil povea brzinu kretanja sa 10 na 100
kilomatara na as, otpor e se poveati za (100/10)2, tj. za tano 100 puta, pa e i sila koja
deluje na telo u pravcu suprotnom od pravca kretanja biti vea za 100 puta. Prelaz od nenog
do brzog kretanja ruke kroz vodu je samo jo jedan primer uticaja brzine tela na otpor fluida.
- Koliki je pH vode?
pH (elektrini potencijal za vodonikove jone, tj. mera privlaenja protona) predstavlja
bezdimenzionalnu veliinu koja se definie kao negativan logaritam koncentracije slobodnih
protona (tj. vodoninih jona) u datom rastvoru. pH iste vode (a savreno ista voda
verovatno ne postoji nigde u prirodi) je jednak 7, to znai da svim slobodnim protonima
odgovara jednak broj hidroksilnih grupa (-OH), to rezultuje u tzv. neutralnom rastvoru. Kao
to rastvori baza (-OH) imaju viak slobodnih OH grupa nego protona (to rezultuje u pH
veem od 7), tako i rastvori kiselina imaju u sebi viak slobodnih protona nego OH grupa, to
opet rezultuje u pH manjem od 7. Drugim reima, kisele rastvore karakterie pH manji od 7,
dok bazni (tzv. alkalni) rastvori poseduju pH vei od 7. Meutim, ukoliko ste nekada izmerili
pH destilovane vode iz laboratorije, moda ste se zaudili kada ste primetili da njen pH oko
5,5. Razlog ovoj pojavi je u tome to destilovana voda (preiena voda koja se dobija putem
isparavanja i kondenzacije vode iz rastvora) tokom procesa destilacije gubi mnotvo jonskih
molekula koji su pruali izvestan puferski efekat (puferi su smee soli i kiseline koje imaju
sposobnost da ne dozvoljavaju vee i nagle promene pH), pa u kontaktu sa vazduhom, dolazi
do rastvaranja ugljen dioksida u vodi, to zapravo dovodi do nastanka male koliine ugljene
kiseline, a to u vodi bez mineralnih pufera, sniava pH ak do oko 5,5. Ipak, voda koju
pijemo je prepuna, pa ponekad skoro i zasiena raznim mineralima, kao to su kalcijum,
magnezijum (koji definiu tvrdou vode), silikati, natrijum, kalijum i hlor koji se najee
koristi za dezinfekciju vode. Stoga je i njen pH takoe malo razliit, ali i dalje veoma blizak
7.
- ta je to reverzna osmoza?
Obina osmoza predstavlja kretanje rastvaraa kroz polupropustljivu membranu iz
rastvora manje u rastvor vee koncentracije kako bi se izjednaila koncentracija rastvora sa
obe strane membrane. Probajte da stavite jednu cev u sud sa vodom i primetiete da je nivo
vode u cevi i van nje isti. Zalepite, zatim neku polupropustljivu membranu za kraj cevi koji je
potopljen u vodu. Primetiete da je nivo vode u cevi i dalje isti kao i oko nje. Sada, posolite
vodu u cevi i primetiete da e nivo vode u njoj poeti polako da se podie, to je upravo
posledica nastajanja tzv. osmotskog pritiska koji omoguava kretanje vode kroz
polupropustljivu membranu. Polupropustljiva membrana je membrana koja neke atoma
proputa, dok neke zaustavlja. Gore-tex tkanina predstavlja jednu polupropustljivu
membranu, jer se sastoji od veoma tankog plastinog filma sa mnotvom malih pora, koje su
dovoljno velike da bi vodena para prolazila kroz njih, ali su dovoljno male da tena voda ne bi
mogla da prolazi kroz njih. Tako, membrana koju smo zakaili za nau cev proputa molekule
vode, ali ne i molekule soli. Na slanoj strani, neke pore membrane su zapuene molekulima
soli, dok pore sa strane iste vode nisu. Stoga, poto postoji vie slobodnih pora na
neposoljenoj strani membrane, vie vode e prolaziti navie nego nanie. Voda e nastaviti
svoje kretanje navie sve do trenutka kada se ili koncentracija rastvorene soli sa obe strane
membrane izjednai (to se verovatno nikada nee desiti ako je u sudu destilovana voda), ili
kada se pritisak vode sa gornje strane (koji se poveava sa poveavanjem visine vodenog
stuba) izjednai sa osmotskim pritiskom. S druge strane, reverzna osmoza predstavlja proces
koji se koristi u najveem broju filtera za vodu, koji od slane ili zagaene vode stvaraju vodu
koja se moe piti. Naime, slana voda se postavlja sa jedne strane membrane i na nju se
primenjuje mehaniki pritisak kako bi se najpre zaustavila osmoza, a zatim pokrenula u
suprotnom smeru. Ipak, ceo ovaj proces zahteva dugotrajno delovanje prilino visokog
pritiska.
- ta je to Paskalov zakon?
Svaki put kada pritisnete tubu paste za zube kako biste iscedili iz nje malo paste, vi
posmatrate Paskalov zakon u akciji. Ovaj fiziki zakon je otkrio Blez Paskal 1652. godine, a
on nam kae da se primenjena promena pritiska na neki zatvoreni, nekompresibilni fluid
ravnomerno prenosi kroz sve take fluida do zidova suda u kome se on nalazi. Drugim
reima, nekompresibilni fluid prenosi pritisak kroz sebe. Na Paskalovom zkonu se bazira
princip rada hidrauline poluge kod koje se primenom pritiska na deo povrine jednog klipa,
sila transformie u talas pritiska koji se prenosi kroz hidraulino ulje i ponovo pretvara u silu
na drugom, susednom klipu. Takoe, ukoliko sipate tenost u neki sud oblika slova U, V ili
W, nivo tenosti e biti isti u svim kracima suda to je takoe posledica Paskalovog zakona,
tj. zavisnosti pritiska tenosti samo od rastojanja od povrine, tj. od visine vodenog stuba
iznad posmatrane take. Tako je pritisak na dnu cevi ispunjene vodom iji je prenik oko 2,5
cm i visina oko 15 metara, jednak pritisku vode u jezeru na dubini od 15 metara. Paskalov
zakon je esencijalan i u nainu funkcionisanja izostatskih presa, kod kojih se uzorak koji
elimo ispresovati stavlja tako da je sa svih strana okruen uljem. Dejstvom pritiska na ulje,
ovaj mehaniki pritisak se ravnomerno prenosi do uzorka tako da ga pritiska podjednako u
svakoj taki njegove povrine.
- ta su to omekivai vode?
Tipian sistem za omekavanje vode uklanja jone kalcijuma i magnezijuma iz
vodovodne vode, a zamenjuje ih sa jonima natrijuma. Kalcijumovi i magnezijumovi joni se za
razliku od natrijumovih jona, upliu u akciju kunih sapuna i deterdenata. Stoga, uz pomo
vodo-omekivakih sistema, deterdenti znatno efikasnije uklanjaju prljavtinu i masti sa
odee i sudova. Ovaj sistem, takoe, omoguava sapunima da stvaraju tako klizei oseaj
dok peremo ruke, a veina proizvoaa omekivaa vode savetuje da koristimo manje
koliine sapuna i detrdenata, nakon instaliranja ovog sistema. Agregat omekivaa vode se
montira na vodovodnu cev, u blizini mesta gde voda ulazi u kuu, tako da se omekana voda
moe koristiti za pranje i pijenje, ali ne i za navodnjavanje. Ovaj ureaj se sastoji od nekoliko
desetina kubnih santimetara porozne plastine smole pokrivene sa molekulima koji privlae i
vezuju pozitivne jone, rastvorene u vodi. Natrijumovi joni oblau smolu, a prilikom prolaska
vode preko smole na njenom putu do lavaboa, kade ili maine za ve, magnezijumovi i
kalcijumovi joni se lepe za smolu, to oslobaa jone natrijuma u vodu, kako bi se odrala
ravnotena koncentracija naelektrisanja na smoli. Postepeno se veina natrijumovih jona
oslobodi u vodu, a smola postaje zasiena sa jonima kalcijuma i magnezijuma. Stoga, na
svakih nekoliko dana, agregat mora obnoviti smolu, to se vri njenim potapanjem u rastvor
kuhinjske soli, a to sistem izvodi najee tokom noi. Visoka koncentracija jona natrijuma u
rastvoru kuhinjske soli, tj. natrijum hlorida, zamenjuje jone kalcijuma i magnezijuma, i smola
opet postaje spremna za omekivanje vode. Slana isprana voda, zajedno sa jonima kalcijuma i
magnezijuma, se odvodi i sistem nastavlja svoj rad.
- ta je to filmsko kuvanje?
Voda koja se kuva u loniu zagreva se putem provoenja toplote od povrine ringle
do vode. Voda na atmosferskom pritisku kljua na oko 100 oC. Voda ispod povrine nije
direktno izloena atmosferskom pritisku i moe due ostati u tenom stanju i pored toga to
voda iznad nje kljua. Na dovoljno visokim temperaturama, podpovrinska voda e formirati
gasoviti sloj iznad koga e se nalaziti tena voda. Posredstvom ovog gasovitog sloja, toplota
e se sa grejaa do tene vode prenositi uglavnom putem zraenja (infracrvenih talasa), a ovaj
proces je poznat pod imenom filmsko ili slojasto kuvanje. Ako napunite obian loni za aj
sa vodom i grejete ga na kuhinjskoj ringli, malo je verovatno da ete uspeti da stvorite
dovoljno visoku temperaturu za nastanak filmskog kuvanja, ali ete lake uspeti ako probate
da zagrevate epruvetu sa vodom na laboratorijskom plameniku. Meutim, ukoliko zagrejete
tiganj na ringli i zatim bacite na njega nekoliko kapi vode, videete da e vodene kapljice
poeti da se prevru i igraju po povrini vrelog tiganja. Ovaj ples kapi vode se deava usled
formiranja sloja vodene pare na samoj dodirnoj povrini izmeu kapi i tiganja, to predstavlja
jedan vid filmskog kuvanja. Molekuli vode iz sloja pare, odlaze sa strane, a gasoviti sloj se
obnavlja sa molekulima vode iz kapi, sve dok cela kap potpuno ne ispari.
Molekuli vode na Sunevoj svetlosti mogu posedovati razne boje. Tako su tena voda
i led bezbojni, sneg je beo, dok gleeri, slino morskoj vodi mogu ponekad imati izrazito
plavu boju. Najvei zapreminski udeo snega ini vazduh, to ini vodene kristale u snenim
pahuljicama isuvie raznolikim da bi posebno reflektovali neku odreenu boju. S druge
strane, led se u najveem delu sastoji od iste vode koja reflektuje oko 7 % svetlosti sa kojom
doe u kontakt, dok preostalih 93 % svetlosti apsorbuje ili proputa. Bez prisustva vazdunih
pora koje rasipaju svetlost u svim pravcima (kao kod snega), svetlost prolazi kroz led gleera i
dolazi do kamenog dna odakle se reflektuje nazad. Meutim, odreeni deo svetlosti biva
apsorbovan od strane molekula vode, a posebno onaj deo vidljive svetlosti koji je crvene boje.
Naime, apsorbujui svetlosne fotone, molekuli vode se greju, odnosno intenzivnije vibriraju
du hemijskih veza u molekulima. Poto su frekvencije vibracija u molekulima uvek u
infracrvenom delu spektra, molekuli vode e uglavnom apsorbovati crvenkaste nijanse
Suneve svetlosti. Nakon samo dva metra putovanja kroz vodu ili led, sva crvena svetlost biva
apsorbovana, dok plavi fotoni prelaze u proseku put od 24 metra pre nego to bivaju
apsorbovani. Svetlost koja se reflektuje iz unutranjosti gleera bie bogatija plavom bojom,
pa je to i razlog zato su mnogi gleeri plave ili zelene boje. to reflektovana svetlost dolazi iz
vee dubine gleera, to e ona biti plavlja. Naravno, kada se gleeri otope, oni se meaju sa
vodom mora ili jezer ispod njih, tokom ega postaju izmeani i sa mnogim mineralima i
neistoama iz nje, koji presudno utiu na boju vode. Ipak, neki naunici smatraju da voda i
bez ikakvih neistoa ili minerala u sebi poseduje jednu suptilnu i jedva primetnu nijansu
plave boje.
7. Kvantni svet
- ta su to elementarne estice?
Nekada se smatralo da su atomi elementarne estice od kojih je sainjena kosmika
materija, i da se oni ne mogu podeliti na manje delove. Meutim, danas se zna da su i atomi
sastavljeni od elementarnijih estica. Naime, nukleoni (protoni i neutroni od kojih su
sastavljena atomska jezgra) se sastoje od po tri kvarka, dok osim elektrona postoji jo 5
elementarnih laganih estica koje se nazivaju leptoni. Danas se smatra da postoji tano 12
elementarnih estica od kojih je izgraena itav materijalni svet koji poznajemo, a to su: 6
kvarkova (gore, dole, armantni, udni, vrh i dno) i 6 leptona (elektron, elektronski neutrino,
mion, mionski neutrino, tau i tau neutrino). Neutrini su nenaelektrisane estice, dok elektron,
mion i tau nose po jedno negativno elementarno naelektrisanje. Sve elementarne estice su
rasporeene u tri generacije u zavisnosti od svoje mase i brzine raspadanja koje se poveavaju
sa porastom generacije estice. Tako, u estice prve generacije spadaju gore i dole kvarkovi
(masa 0,005 GeV i 0,009 GeV, respektivno), elektron (mase od 0,5 MeV/c2) i elektronski
neutrino (za koji se jo uve ne zna da li ima masu); drugu generaciju elementarnih estica ine
armantni i udni kvarkovi (masa 1,4 i 0,17 GeV, respektivno), mion (208 puta masivniji od
elektrona) i mionski neutrino (ija je masa sigurno manja od 0,00017 GeV); a treoj generaciji
pripadaju vrh (mase 174 GeV/c2) i dno (mase 4,4 GeV/c2) kvarkovi, kao i tau (3560 puta
masivniji od elektrona) i tau neutrino (ija je masa manja od 0,017 GeV). estice viih
generacija su manje zastupljene u prirodi jer se lako raspadaju na estice niih generacije.
Tako se esto deavaju pretvaranja jednih elementarnih estica u druge estice, a posebno u
stanjima visoke energije. Tako se npr. esto deava pretvaranje jednog tau leptona u kvark,
antikvark i tau neutrino. Ipak, po pravilu, ukupan broj estica u svakoj generaciji pre i posle
raspada mora ostati isti (kvark i antikvark se u ovom pravilu ponitavaju). Takoe, svaka od
12 elementarnih estica poseduje svog odgovarajue antimaterijalnog partnera. Za razliku od
leptona koji postoje sami, kvarkovi (koji poseduju frakciona naelektrisanja, odnosno umnoke
treine elementarnog naelektrisanja) se nikada ne nalaze usamljeni u prirodi, ve se uvek
nalaze u grupacijama ije je rezultujee naelektrisanje celobrojni umnoak naelektrisanja
elektrona, a ove estice se nazivaju hadronima. U hadrone spadaju: barjoni (protoni i
neutroni), koji su sastavljeni od po 3 kvarka; i mezoni (pioni, kaoni) koji se sastoje od
jednog kvarka i jednog antikvarka i koji su stoga veoma nestabilni. Ipak, najudnija odlika
hadrona je ta da njihova masa samo u maloj meri potie od kvarkova koji su u njima.
Elementarne estice su veoma male u odnosu na veliine atoma. Naime, zamislite jezgro
atoma kao zrno soli, a elektrone kao trunice praine koje orbitiraju po prostoru veliine crkve
Svetog Petra u Rimu i dobiete priblinu razmeru elementarnih estica u atoma. Ili, moete
zamisliti iste ove estice praine kako krue oko malog kristala soli po prostoru veliine 30
fudbalskih terena. Zapravo, 99,999999999999 % atoma je prazan prostor. U svakom sluaju,
moramo imati na umu da elementarne estice u naem svetu ne predstavljaju izolovane
entitete, ve integralne delove jedne jedinstvene kosmike celine.
- ta su to kvarkovi?
Re kvark se prvi put spominje u knjizi Dejmsa Dojsa ''Fineganovo buenje'' gde je
oznaavala besmisleni pojam. Jezgra atoma sainjena su od protona i neutrona, a sami protoni
i neutroni sainjeni su od kvarkova. Postoji 6 poznatih kvarkova, premda ih fiziari spominju
kao 3 para, a to su: gore i dole kvarkovi (na engleskom up i down), zatim arm i udni
kvarkovi (na engleskom charm i strange) i vrh i dno kvarkovi (na engleskom top i bottom),
koji su se nekada zvali istina kvark i lepota kvark (na engleskom truth i beauty). Kvarkovi
imaju frakciono naelektrisanje. Tri kvarka (gore, arm i vrh) imaju naelektrisanje +2/3, dok
ostala tri kvarka poseduju jednu treinu elementarnog naelektrisanja, odnosno naelektrisanja
koja nosi jedan elektron ili jedan proton. Prva dva otkrivena kvarka su gore i dole kvarkovi i
oni predstavljaju 2 najlaka kvarka. Sledei je bio otkriven udni kvark, nazvan tako po
zauujue dugom ivotu estice K, prve kompozitne estice u kojoj je otkriveno prisustvo
ovog kvarka. etvrti otkriveni kvark bio je armantni kvark, koji je 1974. godine gotovo
istovremeno otkriven u Stenfordu, kao i u amerikoj Brookhaven nacionalnoj laboratoriji. Vrh
kvark, tj. lepota kvark je 1977. godine otkriven u kompozitnoj estici Y u amerikoj Fermi
nacionalnoj laboratoriji, takoe u SAD-u, a dno kvark, odnosno istina kvark je poslednji
otkriven, 1995. godine, takoe u Fermi nacionalnoj laboratoriji i predstavlja najtei od svih 6
kvarkova. Kvarkovi su otkriveni u akceleratorima, koji proizvode veoma visoke energije u
sudarima atoma, a poto je vreme koje protekne dok se slobodni kvarkovi ne rekombinuju u
protone i neutrone isuvie malo da bismo mogli podrobnije da ih ispitamo, za sada je
uglavnom samo njihovo postojanje dokazano na osnovu tragova koje ostavljaju u maglenoj
komori nakon razbijanja nekog nukleona (protona ili neutrona) pod dejstvom sudara sa
esticama visokih energija. Kvarkovi se pod dejstvom jake nuklearne sile vezuju u grupe od
po dva (mezoni) ili po tri kvarka (nukleoni).
- ta je to neutrino?
Neutrino spada u grupu lakih elementarnih estica, odnosno leptona, koji ne uestvuju
u jakim, ve u slabim nuklearnim interakcijama. Nasuprot njemu, neutron spada u grupu
barjona, tj. tekih elementarnih estica, a njegova karakteristika u slobodnom stanju (van
jezgra) je radioaktivnost. Nakon prosenog vremena ivota od oko 12 minuta slobodan
neutron se raspada na proton, elektron i antineutrino, koji je anti-estica neutrina. Neutrino je
jedna od najprisutnijih estica u Kosmosu (prosena kosmika gustina iznosi oko 450 miliona
neutrina po kubnom metru u poreenju sa proseno samo jednim protonom po kubnom metru
zapremine Kosmosa), putuje brzinama bliskim brzini svetlosti i neutralan je, to znai da ne
reaguje sa elektromagnetnim talasima. Drugim reima, taman je. Postojanje neutrina je
postulirano 1930. godine (radi zadovoljenja zakona odranja impulsa prilikom radioaktivnih
raspada), a njegovo postojanje je dokazano tek 1957. godine. 1995. godine Nobelova nagrada
za fiziku pripala je Frederiku Rajneu za otkrie neutrina. Neutrini se stvaraju u mnogim
nuklearnim reakcijama, ukljuujui i one koje se deavaju na Suncu, a neutrini odnose ak 2
% Suneve energije u Kosmos. Ipak najvei broj neutrina koji dolazi sa Sunca, proe kroz
itavu Zemljinu kuglu, ne interagujui pri tome ni sa jednim jedinim atomom. Zapravo, jedan
tipian, nisko-energetski neutrino proputuje oko nekoliko svetlosnih godina kroz materiju pre
nego to interaguje sa nekim atomom. S obzirom na njihovu veoma slabu interakciju sa
materijom, veoma ih je teko i detektovati. Neutrini postoje u 3 tzv. ''ukusa'', tj. oblika :
elektronski neutrino, tau neutrino i mionski neutrino, a premda se dugo smatralo da neutrini
nemaju masu, jedno od najvanijih modernih otkria je to da neutrini mogu da menjaju svoje
ukuse, pa iz toga sledi da oni moraju imati i masu, premda se ona nalazi u opsegu od 0,01 do
0,05 elektronVolti (1 eV je jednak 1,6 10-19 Dula). Poto neutrni poseduju masu, oni su
stoga i kandidati za tamnu materiju, ije je postojanje, prema dananjim saznanjima iz
kosmologije neophodno da bi Kosmos zauvek nastavio da pulsira.
- ta su to virtuelne estice?
S obzirom na univerzalno vaenje Hajzenbergovog principa neodreenosti, mogue je
naruavanje zakona odranja energije (koji nam kae da je ukupna koliina energije u
Kosmosu konstantna i da se energija ne moe ni stvoriti, ni unititi) za vrednost energije od
E, ali samo tokom izuzetno kratkog vremenskog intervala t tako da vai da je E t
h
, gde je h Plankova konstanta (6,62 10-34 Js). Na ovaj nain je mogue stvaranje
4
estica i njihovo postojanje tokom veoma kratkih vremenskih intervala, to bi u suprotnom
sluaju naruilo zakon o odranju energije (zakon o odranju ugaonog momenta, odnosno
ugaonog impulsa s druge strane, nije mogue naruiti ni tokom ovako kratkih vremenskih
intervala). Ove estice se nazivaju virtuelnim esticama, a dejstvo sve 4 prirodne sile se moe
kako teorijski, tako i slikovito opisati pomou razmene ovih virtuelnih estica. U standardnom
modelu fizike elementarnih estica (koji opisuje tri prirodne sile elektromagnetnu, jaku i
slabu nuklearnu silu, ali ne i gravitacionu silu), sile koje deluju izmeu pojedinih stvarnih,
materijalnih estica posredovane su razmenom nevidljivih estica koje se nazivaju virtuelnim
esticama i s obzirom da poseduju celobrojne vrednosti spina, spadaju u grupu bozona (za
razliku od fermiona koji grade materiju i iji je spin polubrojan). Tako se jaka nuklearna
interakcija koja dri na okupu kvarkove unutar protona, neutrona i drugih hadrona, kao i
protone i neutrone unutar atomskih jezgara, prenosi putem virtuelnih estica gluona koji
nemaju masu, iji je spin jednak jedinici, a koji su indirektno detektovani u eksperimentima
sudara visokoenergetskih estica u akceleratorima. Slaba nuklearna interakcija koja dolazi do
izraaja u radioaktivnim raspadima (prilikom kojih se neutron raspada na proton, elektron i
antineutrino ili se proton ili elektron pretvaraju u neutron i neutrino) prenosi se putem
razmene virtuelnih bozona W+, W- i Zo, iji je spin jednak 1, a za koje je karakteristino da
za razliku od svih drugih virtuelnih estica poseduju masu i to W+ i W- po 80 GeV, a Zo 91
GeV, a takoe za razliku od svih drugih virtuelnih estica, W+ i W- su naelektrisane estice i
to W+ pozitivno, a W- negativno. Elektromagnetna interakcija se prenosi putem virtuelnih
fotona (koji nisu isti kao stvarni fotoni koji ine svetlost) iji je spin jednak 1, a gravitaciona
interakcija putem virtuelnih estica, gravitona, koji su svojstveni po tome to predstavljaju
jedine virtuelne estice koje jo uvek nisu detektovane. Ipak, i pored toga to graviton jo
uvek nije opaen, poznata su nam neka njegova hipotetina svojstva. Tako je graviton estica
bez mase i bez naelektrisanja, a spin mu je jednak 2, za razliku od svih ostalih virtuelnih
estica koje poseduju spin jednak 1, i protona, neutrona i elektrona koji poseduju spin jednak
1/2 ili stvarnih fotona iji je spin jednak 0. Dve mase se privlae tako to konstantno
razmenjuju virtuelne gravitone, isto kao to se dva naelektrisana tela mogu privlaiti ili
odbijati putem stalne razmene virtuelnih fotona.
- ta je to Higsov bozon?
Standardni model u nauci teorijski objedinjuje tri od etiri prirodne sile:
elektromagnetnu, slabu i jaku neuklearnu silu. Jedan od osnovnih delova standardnog modela
koji objanjava ponaanje fundamentalnih estica i sila u prirodi jeste hipotetino, kvantno
polje, tj. tzv. Higsovo polje koje je odgovorno za pojavu mase kod estica. Kao posledica
talasno-estinog dualizma, sva kvantna polja imaju svoju fundamentalnu esticu povezanu sa
njima, a u sluaju Higsovog polja, ta virtuelna estica je Higsov bozon. Postojanje ove estice
je postulirao Piter Higs (Peter Higgs) 1960. godine i po njemu, ona je neutralna, a spin joj je
jednak nuli. Dok elektromagnetna teorija opisuje interakciju estica sa fotonima, moderna
teorija slabih interakcija opisuje interakciju estica (W i Z bozona) sa elektronima,
neutrinima, kvarkovima i drugim esticama. Za razliku od fotona koji nema masu, mase W i
Z estica su oko 80 puta vee od mase protona, i upravo da bi se prevazila ova razlika u
masama izmeu nosilaca dve sile, postulirano je postojanje Higsovog bozona. Meutim,
postulirano postojanje ovog bozona na osnovu koga bi se u odnosu njegove interakcije sa
drugim esticama i poljima mogla objanjavati masa jo uvek nije u stvarnosti potvreno.
- ta je to antimaterija?
Pol Dirak (Paul Dirac) je 1928. godine predvideo postojanje antimaterije, to je
nekoliko godina kasnije bilo i potvreno na osnovu putanje estice u maglenoj komori, koja je
ukazivala na to da postoji estica po razmerama jednaka elektronu, ali suprotnog
naelektrisanja. Ova antimaterijalna estica elektrona nazvana je pozitronom, a i sve druge
elementarne estice poseduju svoje antimaterijalne partnere, koji kao i u sluaju elektrona i
pozitrona imaju jednake mase, ali suprotna naelektrisanja, kao i suprotne barjonske (ili
leptonske) brojeve. Prilikom susreta materijalne estice i njenog antimaterijalnog partnera,
obe estice se pretvaraju u kvant gama zraenja energije jednake proizvodu sume njihovih
masa i kvadrata brzine svetlosti. Ukoliko estica poseduje samo linearni i ugaoni momenat
koji definiu energiju i spin estice, onda je takva estica istovremeno i svoja antiestica, a
ovaj sluaj odgovara primeru fotona. S druge strane, bilo koja druga osobina koju poseduje
estica mora biti obrnuta kod njoj odgovarajue antiestice. Tako, antiproton poseduje
suprotno naelektrisanje od protona, a antineutron poseduje suprotno usmeren magnetni
momenat od neutrona. Takoe, i protoni i neutroni imaju barjonske brojeve suprotnog
predznaka od svojih antimaterijalnih partnera. Ukoliko zamenimo esticu sa njenom
antiesticom, pogledamo u trodimenzionalno ogledalo i obrnemo smer vremena, mi ne
moemo ustanoviti nijednu razliku izmeu njih, a ova pojava je posledica tzv. CPT (Charge
Conjugation-Parity-Time) invarijantnosti. Antimaterija se pojavljuje kao posledica toga da
relativistike jednaine kretanja nemaju samo reenja za pozitivnu, ve i za negativnu
energiju. 1955. godine je u Berkeley laboratoriji u Kaliforniji pronaen antiproton, a 1995.
godine je po prvi put bio sintetizovan atom antivodonika. Jedno od interesantnih kosmolokih
pitanja je zato u svetu kakav mi poznajemo postoji tako malo antimaterije, a njena primena
danas postoji u tzv. pozitronskim emisionim tomografima, dok je njena budua primena
usmerena ka oivljavanju ideje iz Zvezdanih staza o svemirskom brodu koji bi za
meuzvezdana putovanja koristio energiju dobijenu prilikom kontrolisane anihilacije materije
i antimaterije.
- Da li postoji anti-neutron?
Da, iako je proton pozitvno naelektrisan za razliku od svog negativno naelektrisanog
antimaterijalnog partnera anti-protona, i elektron negativno naelektrisan za razliku od svog
suprotno naelektrisanog antimaterijalnog partnera pozitrona, i neutron poseduje svog
antimaterijalnog partnera, ali koji je isto tako elektrino neutralan kao i njegov materijalni
partner. Za razliku od elektrona i pozitrona, protoni i neutroni nisu fundamentalne
elementarne estice, ve su sastavljene od manjih estica, koji se nazivaju kvarkovi. Proton se
sastoji od dva gore kvarka i jednog dole kvarka, dok je neutron sainjen od jednog
gore i dva dole kvarka. Gore kvarkovi poseduju naelektrisanje od +2/3 elementarnog
naelektrisanja (naelektrisanja elektrona ili protona), dok dole kvarkovi poseduju
naelektrisanje od 1/3 elementarnog naelektrisanja. Ukoliko saberete naelektrisanja kvarkova
u protonu i neutronu, videete da proton poseduje naelektrisanje od +1 elementarnog
naelektrisanja, dok je neutron elektrino neutralan. Anti-proton se sastoji od dva anti-gore i
jednog anti-dole kvarka, gde svaki od ovih anti-kvarkova poseduje brojno jednako
naelektrisanje kao svoj materijalni kvark, ali suprotnog znaka, pa stoga anti-proton ima
naelektrisanje jednako 1 elementarnog naelektrisanja, to je jednako naelektrisanju
elektrona. Isto tako, anti-neutron se sastoji od jednog anti-gore i dva anti-dole kvarka, to
znai da je anti-neutron istoga naelektrisanja kao i neutron.
- ta su to akceleratori?
Akceleratori estica su ureaji u kojima se atomi ili subatomske estice (protoni,
neutroni ili elektroni) ubrzavaju do velikih brzina i meusobno sudaraju. Velike kinetike
energija estica u sudaru se koriste za raspadanje subatomskih estica na kvarkove i leptone
koji se zatim rekombinuju stvarajui neke druge vrste estica ili antiestica. U linearnim
akceleratorima, estica putuje kroz vakuum du nekoliko kilometara dugake bakarne cevi na
kojoj se nalaze elektromagneti koji odravaju esticu pravilno usmerenom. S druge strane,
kruni akceleratori (ciklotroni, sinhotroni) ubrzavaju esticu nekoliko puta du krune cevi.
Sa svakim novim obrtajem, magnetno polje se pojaava kako bi se estica to je mogue vie
ubrzala i tako postigla to je mogue veu kinetiku energiju. U svakom sluaju, delovi
jednog akceleratora su: izvor estica (najee laser koji svojom svetlou izbija estice sa
povrine nekog elementa), bakarna cev kroz koju putuju estice, klistron (stvara mikrotalase
na kojima se voze ubrzavajue estice), elektromagneti koji usmeravaju snop estica, meta
(mesto sudara estica), detektori (najee gasna komora kroz koju prolaze nastale estice i
dovode do isparavanja ili jonizacije gasa, pa tako u njoj ostavljaju vidljive tragove, na osnovu
kojih se mogu odrediti tipovi nastalih estica), vakuumski sistem (koji uklanja vazduh i
prainu iz bakarne cevi), sistem hlaenja (koji uklanja toplotu koju stvaraju elektromagneti),
kompjuterski sistem (koji kontrolie rad akceleratora, prikuplja i analizira dobijene podatke),
zatitna konstrukcija (koja blokira zraenje koje nastaje u akceleratoru), sistem za nadgledanje
(kamere i senzori zraenja koji radi bezbednosti posmatraju ta se deava u akceleratoru),
elektrini sistem (koji snabdeva akcelerator energijom) i skladini prstenovi (u kojima se
uvaju prethodno ubrzane estice). Inae, najvei akcelerator na naoj planeti je super-proton-
sinhrotron koji se nalazi u CERN-u (Evropski center za nuklearna istraivanja) u gradiu
Meranu blizu eneve. U ovom akceleratoru prenika nekoliko kilometara (povrina ovog
akceleratora je otprilike jednaka povrini koju zatvara putanja tramvaja broj 2 u Beogradu),
protoni i antiprotoni se ubrzavaju do brzina i od po 99,9994 % brzina svetlosti nakon ega se
sudaraju da bi od njihovih enormno velikih kinetikih energija, kao i od energije nastale
njihovom anihilacijom nastalo 30-50 novih estica koje se detektuju prolaskom kroz maglenu
komoru. Na ovaj nain se u trenucima sudara ubrzanih protona i antiprotona postiu energije
vee i od 27 milijardi elektronVolti, ime taka sudara postaje verovatno najvrelija taka u
dananjem Kosmosu, s obzirom da su ovako velike skoncentrisane energije postojale samo u
trenucima nakon Velikog Praska.
- ta je to difuzija?
Difuzija predstavlja spontano kretanje materije ili energije iz oblasti vee
koncentracije u oblast nie koncentracije. Nakon zavrenog procesa difundovanja dolazi do
homogene, tj. ravnomerne prostorne raspodele difundujue materije ili energije. Difuzija
toplote i naelektrisanja je veoma brza kod metala, a jako spora kod izolatora. U principu,
difuzija materije je najbra kod gasova, sporija kod tenosti, a najsporija kod vrstih tela.
Primer difuzije kod gasova moe biti irenje mirisa kroz sobu, to je znatno bri proces od
difuzije rastvorene kocke eera u vodi, to bi mogao biti primer difuzije kod tenosti. Opet,
ova dva procesa su mnogo bra od difuzije re kroz gvozdeni predmet to bi mogao biti
primer difuzije u vrstom, kristalnom stanju. U svakom sluaju, brzina difuzije je direktno
proporcionalna povrini poprenog preseka kroz koji se vri kretanje materije ili energije, i
gradijentu koncentracije, temperature ili naelektrisanja, u zavisnosti od prirode difundujue
energije. Takoe, svaka supstanca u prirodi se karakterie sebi svojstvenim difuzionim
koeficijentom koji predstavlja stepen u kome supstanca proputa difundujuu komponentu
kroz sebe.
- ta je to superfluidnost?
Kada bismo probali da hladimo gas helijuma ka apsolutnoj nuli, primetili bismo da on
postaje tean na 4,2 K, ali da nikada ne prelazi u vrsto stanje. Meutim, na temperaturi od
2,12 K, teni helijum prelazi u jedno specifino stanje koje se naziva supertenim ili
superfluidnim stanjem i koje poseduje niz osobina koje su karakteristine samo za ovakva
stanja materije. Naime, viskoznost (unutranje trenje tenosti, odnosno otpor kretanju)
superfluidnog helijuma je ak oko 10 000 manja od viskoznosti gasovitog vodonika, to znai
da se svi atomi u ovom superhelijumu kreu kao jedan. Takoe, superfluidni helijum je i
izvanredan provodnik toplote bar 200 puta bolji od bakra. Pojava superfluidnosti nekih
tenosti na niskim temperaturama (tanije ispod odreene kritine temperature) se objanjava
Boze-Ajntajnovom kondenzacijom, odnosno mogunou da sve estice sa nultim ili
celobrojnim spinom (kao to su atomi helijuma, jer imaju u jezgru dva protona i dva neutrona
iji je spin jednak jednoj polovini, to sumiranjem daje celobrojni spin jezgra, a uz to postoje
dva elektrona u elektronskom omotau atoma, to znai da je i ukupan elektronski spin
helijuma takoe celobrojan) u sistemu zauzmu isto kvantno stanje (odnosno imaju isti poloaj
i brzinu) i na taj nain se identino pokreu. Posledica potpunog nestanka viskoznosti kod
superfluida je praena pojavom da ove supertenosti mogu da prolaze kroz izuzetno uske
kanale i pore kroz koje obine tenosti ne mogu da prolaze. Danas su jedini otkriveni
superfluidi helijum-4, helijum-3 (izotop helijuma koji umesto dva neutrona u jezgru poseduje
samo jedan i koji postaje supertean tek ispod temperature od 0,0024 K), neki laserski
ohlaeni alkalni gasovi (litijum, natrijum, rubidijum) i mala skupina paravodonika (oblika
atoma vodonika kod kojih su spinovi dva protona suprotno usmereni i koji postaje supertean
na 0,15 K).
- ta je to supersimetrija?
Supersimetrija predstavlja teorijski model koji ujedinjuje sve elementarne i virtuelne
estice u Kosmosu. Supersimetrija je moderna ideja koja se pojavljuje u fizici elementarnih
estica, a po kojoj svaki fermion (u koje spadaju sve realne elementarne estice kvarkovi,
leptoni i neutrini, ija je karakteristika polubrojan spin) poseduje sebi supersimetrinog
partnera u vidu nekog bozona (u koje spadaju sve virtuelne estice, odnosno estice koje
prenose silu gluoni, fotoni, gravitoni, i W i Z bozoni, a ija je karakteristika posedovanje
celobrojnog spina). Glavna razlika izmeu bozona i fermiona se ogleda u njihovoj
drueljubivosti. Naime, za razliku od fermiona koji se pokoravaju Paulijevom principu
iskljuenja po kome dva fermiona nikada ne mogu imati isti poloaj i brzinu, pa time i ne
mogu biti u istom kvantnom stanju, beskonano mnogo bozona moe zauzeti isto kvantno
stanje. Teorija o supersimetriji postulira da svaki elementarni bozon poseduje svog
supersimetrinog partnera u vidu znatno masivnijeg fermiona i obrnuto. Takoe, slino
superprstenovima koji predstavljaju supersimetrine partnere obinih prstenova, ali pri tome
raspolau sa 10 dimenzija, i realne etvorodimenzionalne elementarne estice bi mogle da
budu supersimetrine sa fundamentalnim jednodimenzionalnim esticama ili tanije strunama
ija duina ne prelazi 10-35 metara, a koje postulira teorija superstruna. Supersimetrija je
uvedena u Standardni model (koji ujedinjuje elektromagnetnu, slabu i jaku nukelarnu silu)
kako bi se izbegao problem koji potie od ak 19 parametara u standardnom modelu koji se
moraju eksperimentalno odrediti. Jedan od najinteresantnijih aspekata supersimetrine teorije
je taj da bi najlaka supersimetrina estica u prirodi morala biti stabilna. Ovoj estici je dato i
ime neutralino i njena masa bi trebalo da iznosi izmeu 20 i 1000 GeV/c2 (masa protona je
jednaka 1 GeV/c2).
- ta je to erenkovljeva radijacija?
Ispitujui efekte nekih radioaktivnih supstanci na tenosti, Pavel erenkov je 1934.
godine primetio da voda koja okruuje radioaktivnu supstancu emituje plavu svetlost, a ovo
svetljenje je po nauniku koji ju je prvi otkrio nazvana erenkovljevom radijacijom. Ovo
zraenje potie od estica koje se kreu veom brzinom od brzine svetlosti u datoj sredini.
Iako je brzina svetlosti u vakuumu najvea brzina u prirodi kojom mogu putovati samo estice
bez mase, svetlost se u raznim sredinama kree brzinama koje su uvek sporije od njene brzine
u vakuumu. Tako je brzina svetlosti u vazduhu jednaka 0,9997c, gde je c brzina svetlosti u
vakuumu, a u staklu se svetlost kree brzinom od 2c/3. Efekat nastanka erenkovljeve
radijacije je slian probijanju zvunog zida kod aviona. Kada se avion kree bre od brzine
zvuka, tada se vazduh ispred aviona ne pomera kontinualno, ve dolazi do iznenadnih i
intenzivnih padova u pritisku koji se slino vodenoj brazdi iza broda kreu kroz vazduh, a
kada takva promena u pritisku doe do nas, mi je ujemo kao glasno buuum. Slino ovome,
svaka naelektrisana estica u pokretu emituje elektrino polje koje se prenosi fotonima, i koji
se mogu kretati samo brzinom svetlosti, karakteristinom za sredinu kroz koju se estica
kree. Meutim, kada se estica kree veom brzinom od brzine svetlosti u datoj sredini, tada
ona pretie svoje sopstveno elektrino polje, pa se ono slino brazdama iza broda ili talasu
vazdunog pritiska prilikom probijanja zvunog zida, emituje u talasima, koji ovoga puta ne
predstavljaju zvuk, ve svetlost. erenkovljevi talasi su, takoe, odgovorni za misteriozne
plave bljeskove svetlosti koje esto vide astronauti tokom svemirskih letova.
- ta je to talasna funkcija?
U naem Kosmosu, svaka estica (atom, elektron, molekul, kvark itd.) predstavlja
istovremeno i talas ija je talasna duina jednaka koliniku Plankove konstante i impulsa
estice. Tako, umesto da zamiljamo estice u prostoru, moemo zamiljati i talase, ija
amplituda bi se postepeno poveavala kako bismo prilazili mestu nalaenja estice, dostigla bi
maksimum u samom centru estice i zatim bi poela da opada kako bismo poeli da se
udaljavamo od date estice. Amplituda ovog estinog talasa se obeleava sa i njenu
vrednost u svakoj taki prostora i vremena nam daje talasna funkcija (takoe ), koju
moemo izraunati kao reenje uvene redingerove jednaine koji ju je formulisao 1926.
godine, smatrajui da je priroda itavog sveta zapravo ne estina, ve talasna. Talasna
funkcija datog sistema sadri sve informacije o sistemu. Znajui oblik talasne funkcije,
moemo da izraunamo sve merljive velIine u okviru datog sistema (naravno, u granicama
Hajzenbergove relacije neodreenosti). Naime, ukoliko poznajemo oblik talasne funkcije u
poetnom trenutku, kao i polje sila koje deluju na sistem, reavanjem vremenski zavisne
redingerove jednaine (postoji i stacionarni oblik redingerove jednaine, koji ne zavisi od
vremena), moemo da odredimo vrednosti talasne funkcije u svakom trenutku, a time i stanje
sistema u svakom trenutku. Premda sama talasna funkcija nema realno fiziko znaenje (to
znai da je nezamisliva u materijalnom svetu), kvadrat vrednosti talasne funkcije (tanije,
proizvod talasne funkcije i njoj konjugovane talasne funkcije, s obzirom da je talasna funkcija
kompleksna, odnosno, drugim reima, u njoj figurie imaginarna jedinica) u odreenoj taki
prostora i vremena nam daje verovatnou nalaenja date estice u datoj taki i u datom
trenutku. Slino drugim osnovnim jednainama fizike (npr. Njutnovim jednainama kretanja
ili Maksvelovim jednainama za elektromagnetno polje), i redingerova jednaina se ne
izvodi ve postulira, a jedine osobine koje mora posedovati su (u skladu sa Bornovom
interpretacijom) konanost (jer kada bi talasna funkcija bila beskonano velika, tada bi estica
bila lokalizovana u jednoj taki, to je u suprotnosti sa Hajzenbergovom relacijom
neodreenosti koja nas uvek ostavlja na odreivanju poloaja estica sa odreenom
izvesnou), jednoznanost (znai da jednoj estici odgovara samo jedna verovatnoa
nalaenja u datoj taki prostora), neprekidnost i diferencijabilnost (poto je redingerova
jednaina diferencijalna jednaina drugog reda po koordinatama, tako prvi izvod talasne
funkcije mora biti neprekidan kako bi drugi izvod postojao). Interesantno je da se u optem
sluaju, talasna funkcija nekog sistema (za datu opservablu, odnosno merenu veliinu) moe
predstaviti kao superpozicija talasnih funkcija svih moguih stanja sistema, dok e nakon
izvrenog merenja nad datim sistemom, sistem zauzeti samo jedno od superponiranih stanja,
koje smo mu mi pridali upravo samim inom merenja.
- ta je to Ramzauer-Taunsendov efekat?
Univerzalno svojstvo svih materijalnih estica u prirodi je da su oni istovremeno i
talasi, dok su i svi talasi u prirodi istovremeno i estice, tako da je proizvod impulsa estice i
talasne duine njoj pridruenog talasa (i obrnuto proizvod talasne duine talasa i impulsa
njoj pridruene estice) jednak Plankovoj konstanti (6,62 10-34 Js). Tako se svaka estica u
prirodi moe predstaviti kao tzv. talasni paket ija je amplituda maksimalna u delu prostora
koji odgovara dimenzijama estice. Upravo na osnovu dualnosti estica-talas objanjava se
sposobnost estica da prou kroz energetsku barijeru koja je vea od njihove same kinetike
energije, a ova pojava je poznata i kao tuneliranje. Naime, prilikom prolaska estice kroz
potencijalnu barijeru iji je energetski nivo manji od kinetike energije estice, estica e na
izlasku iz opsega barijere posedovati neto veu talasnu duinu, to znai da su joj se impuls,
odnosno kinetika energija smanjili. Meutim, kada estica prolazi kroz potencijalnu barijeru
energetskog nivoa veeg od energije estice, tada amplituda estice tokom prolaska kroz
barijeru konstantno opada da bi na izlazu iz barijere njena talasna duina ostala
nepromenjena, ali amplituda znatno manja. Verovatnoa prolaska estice kroz ovakvu
barijeru srazmerna je kvadratu amplitude njenog talasa, to znai da e u sluaju veeg broja
estica neke proi kroz barijeru dok e neke biti zaustavljene u njoj, a to sve zavisi od odnosa
amplituda estica pre i posle prolaska kroz potencijalnu barijeru, odnosno od visine
potencijalne barijere u odnosu na energiju estice. Meutim, kada je irina potencijalne
barijere (bez obzira koliko velike energije) jednaka celobrojnom umnoku polovina talasnih
duina estice, tada estica uvek bez gubitka energije prolazi kroz barijeru. Upravo je ova
pojava poznata pod imenom Ramzauer-Taunsendovog efekta koji je nazvan po istraivaima
koji su ga otkrili. Naime, oni su u eksperimentima sudaranja ubrzanih elektrona sa odreenom
stacionarnom metom primetili da je verovatnoa sudara najmanja pri odreenoj energiji
elektrona i to tano pri kojoj je bio ispunjen uslov da je polovina talasne duine elektrona bila
ceo broj puta sadrana u potencijalnoj barijeri koju je inila materija kroz koju su elektroni
prolazili. Ova pojava je slina pojavi selektivnog proputanja svetlosti odreene talasne
duine kroz tanke slojeve stakla ili nekog drugog dielektrika. Naime, paljivim podeavanjem
debljine ploice, mogue je potpuno proputati svetlost uskog opsega oko odreene talasne
duine.
- ta je to vakuumska energija?
Energija nulte take predstavlja nezaobilazni deo kvantne teorije i prouava se jo od
trenutka kada je kvantna teorija 20. godine 20. veka postala glavna teorija za opisivanje
pojava u mikrosvetu na nivou dimenzija atoma, dok vakuumska energija predstavlja
specifian primer (odnosno, posledicu postojanja) energije nulte take. U potpuno praznom i
ravnom Kosmosu, rauni za vrednost ukupne vakuumske energije nam daju beskonane
vrednosti istovremeno kako pozitivnog, tako i negativnog znaka, to veoma zbunjuje dananje
kosmologe koji nisu u stanju da ovakvu istovremeno pozitivnu i negativnu beskonanost
poveu ili zamisle u svetu materije oko nas. S druge strane, u naem sadanjem Kosmosu,
ukupna vakuumska energija je veoma mala i moda je ak i jednaka nuli. Ipak, vakuumsku
eneergiju je mogue menjati, to ine svi sistemi koji menjaju kvantno-mehaniko vakumsko
stanje, kao npr. elektrini provodnici, dielektrici i gravitaciona polja, a mogunost menjanja
vakuumske energije lei u sri uvenog Kazimirovog efekta. Naime, u klasinom svetu
potpuno neutralna tela ne privlae jedna drugo, dok u kvantnom svetu neutralni provodnici
deluju na kvantni elektromagnetni vakuum, pa tako stvaraju konane i merljive energetske
promene u svom okruenju. Takoe, smatra se da je energija nulte take u dielektricima
povezana sa pojavom sonoluminiscencije (svetljenja tela pod dejstvom zvuka). Vakuumska
energija uz materiju i elektromagnetne talase predstavlja kosmike pojave koje zakrivljuju
prostor-vreme oko sebe. U klasinoj fizici, ukupnu energiju materijalne estice moemo da
predstavimo kao sumu kinetike (mv2/2 u sluaju malih, nerelativistikih brzina) i
potencijalne energije (koja zavisi od poloaja estica u polju neke sile). Ukoliko postepeno
smanjujemo brzinu kretanja estice sve dok ne dostignemo nultu brzinu, odnosno stanje
mirovanja u odnosu na dati referentni sistem, i ukoliko esticu postavimo u stanje minimalne
potencijalne energije, ona e se nalaziti u stanju minimalne energije. Meutim, u tom sluaju
bismo mogli da sa potpunom preiznou poznajemo kako brzinu tako i poloaj estice, to bi
naruilo univerzalno vaei Hajzenbergov princip neodreenosti koji nam kae da nikada sa
potpunom preciznou ne moemo znati istovremene vrednosti ove dve fizike veliine
(poloaja i brzine), s obzirom da proizvod mase estice, neodreenosti njene brzine i njenog
poloaja uvek mora biti vei ili jednak od kolinika Plankove konstante i broja 2. Stoga,
zakon neodreenosti zahteva da estica u prostoru uvek poseduje odreenu brzinu, kao i
vrednost poloaja koji ne odgovaraju klasinom minimumu energije. Energija nulte take se
definie kao razlika izmeu energetskog minimuma koji nam daje kvantna teorija i minimuma
energije koji nam daje klasina teorija. Ovak zakon inae uslovljava da se i na apsolutnoj nuli,
estice kristalnog tela nalaze u stanju vibriranja pri najniem vibracionom modu, tako da
energija pojedinanih vibracija nije jednaka nuli kao po klasinom razmatranju (zapravo, na
apsolutnoj nuli ne bi ni postojalo vibriranje po zakonima klasine fizike), ve je jednaka
proizvodu polovine Plankove konstante i prirodne frekvencije oscilovanja. Kada bismo sabrali
energiju ovako izraunatih pojedinanih vibracija po svim modovima (kojih ima beskonano
mnogo, to i doprinosi beskonano velikim izraunatim vrednostima) u prostoru, dobili bismo
elektromagnetnu vakuumsku energiju. Takoe, u Kosmosu postoje i druga kvantna polja osim
elektromagnetnog, a koja potiu od elektrona, neutrina, kvarkova, gluona, W i Z bozona,
Higsovog bozona i svih drugih estica. Zapravo, dovoljno je samo da izvrimo izraunavanje
na elektronima pomou tzv. Fermijeve statistike i moraemo da dodamo znak minus na
prethodno pozitivnu beskonanost, to jo vie ini vrednost vakuumske energije
nezamislivom. Ipak, ne obazirui se na problem beskonanosti, kada u vrednost ukupne
vakuumske energije ukljuimo sva kvantna polja u Kosmosu, kao i sve interakcije izmeu
estica, dobijamo ono to se naziva kosmolokom konstantom, koju je jo Albert Ajntajn
ubacio u svoju optu Teoriju relativnosti i koja je tada predstavljala silu koja se protivila
privlanoj sili gravitacije kako bi se odravao ili poveavao razmak izmeu Galaksija,
odnosno stanje statinog Kosmosa koje je zamiljao Ajntajn. Danas se sa kosmoloke take
gledita smatra bi moderna kosmoloka konstanta (odnosno ukupna vakuumska energija)
mogla da obuhvati od 60 do 80 % od ukupne mase Kosmosa, dok atomski fiziari uglavnom
smatraju da je njena vrednost oko 10123 puta manja nego to se to oekuje iz teorijskih
prorauna, dok bi ak mogla biti jednaka i nuli.
- ta je to Kazimirov efekat?
Moderna fizika pretpostavlja da vakuum nije prazan ve ispunjen fluktuacijama
elektromagnetnih talasa koje nikada ne mogu biti u potpunosti eliminisane, kao to su u moru
ili okeanu uvek prisutni talasi vode. Ovi elektromagnetni talasi poseduju sve mogue talasne
duine, a njihovo postojanje dovodi do injenice da i prazan prostor sadri odreenu uvek
prisutnu koliinu energije. Ako licem u lice postavimo dva ogledala u vakuumu, neki talasi e
se odbijati izmeu njih dok talasima odreenih talasnih duina nee odgovarati rastojanje
izmeu dva ogledala, pa ih u njihovom meuprostoru nee ni biti. Ukoliko jo vie pribliimo
dva ogledala, talasi duih talasnih duina nee vie moi da se uklope u put izmeu dva
ogledala, a kao rezultat, ukupna koliina energije u vakuumu izmeu ogledala e biti neto
manja nego koliina energije na nekom drugom mestu u vakuumu. Stoga e ogledala
privlaiti jedno drugo, kao to se dva tela povezana rastegljivom oprugom zajedno pomeraju
pri opadanju energije uskladitene u opruzi. Ovaj efekat privlaenja dva ogledala u vakuumu
naziva se Kazimirovim efektom po holandskom nauniku Hendriku Kazimiru koji je njegovo
postojanje predvideo jo 1948. godine.
- ta su to levoruki materijali?
Naunici sa Kalifornijskog Univerziteta u San Dijegu nedavno su napravili
kompozitni materijal koji se sastoji od meusobno pregraenih bakarnih kalema i ica, a ija
neobina osobina je ta da poseduje negativan indeks prelamanja za odreen opseg
elektromagnetnog spektra koji pripada mikrotalasima. Kada su mikrotalasi bili usmereni ka
prizmi napravljenoj od ovog, levorukog materijala, oni su skretali ka normali. Naime, u svim
konvencionalnim materijalima, svetlost se prelama nasuprot normale, a to je jedan od razloga
zato nam se duboka voda ini plitkom. Drugim reima, kod konvencionalnih materijala,
svetlost se prelama u istom pravcu u kome je ula u materijal (tzv. Snelov zakon), dok kod
ovog, tzv. levorukog materijala, svetlost skree u pravcu iz koga je dola. Ruski fiziar Viktor
Veselago je 1964. godine predvideo postojanje ovih, levorukih materijala tako to je uvene
Maksvelove jednaine elektromagnetnog polja reio uvodei negativne vrednosti elektrine i
magnetne propustljivosti i time je teorijski odobrio postojanje supstanca negativnog indeksa
prelamanja. Otkriu prvog levorukog materijala je prethodilo saznanje da odreeni niz
bakarnih namotaja ice poseduje negativnu elektrinu propustljivost, a kombinovanjem ica
sa ovakvim nizom namotaja i magnetna propustljivost sistema je uinjena negativnom. Kod
ovakvih materijala je Doplerov efekat suprotnog karaktera u odnosu na konvencionalne
materijale, a sasvim sigurno e nai primenu u filterima za proputanje svetlosti odreenog
opsega talasnih duina, kao i u soivima visokih rezolucija koja nee biti ograniena
difrakcijom i moi e da fokusiraju svetlost na neoekivan nain. Ukoliko bi se osobina
negativnog indeksa prelamanja materijala proirila i na optiki deo elektromagnetnog spektra,
tada bismo mogli na kriku ovakvog materijala da usmerimo svetlost iz baterijske lampe i
materijal bi ovu svetlost fokusirao u taki sa njegove suprotne povrine, to nijedan materijal
sa pozitivnim indeksom prelamanja nije u stanju da uradi.
- ta su to frakcionalni atomi?
Atomi su sastavljeni od nukleona (protona i neutrona) i elektrona, a sami nukleoni se
sastoje od kvarkova. Meutim, prilikom sudara visokoenergetskih estica u akceleratorima
kada se atomima predaje dovoljno energije da se oni razloe na svoje sastavne kvarkove,
kvarkovi se skoro trenutno rekombinuju formirajui stabilnije estice ije je naelektrisanje za
razliku od naelektrisanja pojedinanih kvarkova jednako celobrojnom umnoku elementarnog
naelektrisanja (naelektrisanja jednog protona ili jednog elektrona). Ipak, neke neobine pojave
da se elementarne estice mogu pronai u svojim frakcionim stanjima su odavno poznate.
Naime, kada polimer poliacetilen primi jedan dodatni elektron, ova estica izgleda kao da se
podeli na dva kvazi-stanja, odnosno pobuivanja molekula kao celine. Naime, jedno
elektronsko stanje nosi sa sobom spin, a drugo naelektrisanje. Poznat nam je takoe i
frakcioni Halov efekat u okviru koga elektroni zahvaeni izmeu dve poluprovodnike
povrine mogu izgledati kao estice sa manjim naelektrisanjem od elementarnog
naelektrisanja. Ova dva primera koji nam ukazuju na neshvatljivost kvantnog sveta u
terminima klasine fizike (u kojima se atomi najee zamiljaju), predstavljaju pojave koje
oigledno zavise od ponaanja datog materijalnog sistema kao celine. Naunici sa
Univerziteta u Hertfordiru u Engleskoj razmatraju nain za stvaranje i frakcionalnih atoma.
Prvi korak u ovom procesu bi bilo hlaenje oblaka atoma polubrojnog spina (tzv. fermioni
koji poseduju polubrojan spin za razliku od bozona iji je spin celobrojan) do najhladnijeg
mogueg energetskog stanja koje je poznato kao Fermi-Dirakov gas (kod koga je maksimalna
energija koju jedan elektron moe posedovati jednaka tzv. Fermijevoj energiji za koju je
verovatnoa da e je posedovati elektron jedanaka 50 %) i koje postoji na apsolutnoj nuli, ali
se u aproksimaciji moe posti i na neto vioj temperaturi. U ovom gasu bi spin jednih atoma
bio jednak +1/2, a drugih -1/2, to znai da gas ne bi smeo da bude magnetik (kod koga su svi
ili skoro svi spinovi jednostrano orijentisani). Zatim bi ovaj oblak atoma trebalo da se ubaci u
optiku reetku - stojei talas laserske svetlosti koji sortira i odrava atome slino kutiji za jaja
koja ubacuje sva jaja u po jednu polusferu kutije. Optikoj reetki su potrebne dve
komponente: jedan skup mesta na kojima bi se hvatali atomi sa spinom jednakim +1/2, i drugi
skup mesta koji se preplie sa prvim skupom, koji bi hvatao samo atome sa spinom jednakim
-1/2. Finalni korak bi bilo dodavanje oscilujueg, elektromagnetnog stojeeg talasa koje bi
bilo priblino konstantne jaine du cele reetke osim to bi levi deo polja bio negativan kad
god je desni deo pozitivan. Taka u sredini reetke gde elektromagnetno polje menja znak
naziva se faznom petljom i slino je taki u sredini konopca za preskakanje oko koje postoji
po jedan breg na obe strane kanapa. Upravo ovo dodatno elektromagnetno polje prua
atomima dovoljno energije za menjanje orijentacije spinova, a time i za preskakanje izmeu
mesta u reetki. U skladu sa proraunima ovog istraivakog tima, svako merenje broja atoma
na mestima reetke dae nam frakcionalnu vrednost. Taan mehanizam ove pojave jo uvek
nije poznat, premda se pretpostavlja da bi jedan deo kvantno-mehanike talasne funkcije koja
opisuje atom u taki fazne petlje morao da bude razmazan du celog sistema, dok ostatak
frakcije atoma ostaje na taki fazne petlje, odnosno na svom mestu u reetki. Naunici iz
Univerziteta u Taksonu u Arizoni e uskoro probati da postave eksperimentalnu aparaturu za
proveru teorijskog rauna, ali e detektovanje frakcionih atoma zahtevati neke dosetke, pri
emu se smatra da bi rasejanje svetlosti na gasu u blizini take fazne petlje ili magnetno polje
za detektovanje spinova mogli da se koriste u svrhu registrovanja podeljenih atoma.
- ta je to teorija struna?
Teorija struna predstavlja jednu od najdivnijih, ali jo uvek nezavrenih naunih
teorija koja ima za cilj opisivanje materijalnog kosmikog sveta u svetlu ujedinjenja sve 4
prirodne sile (elektromagnetne, slabe nuklearne, jake nuklearne i gravitacione), a uz to ona
predstavlja kvantnu teoriju gravitacije, to znai da pokuava da ujedini Ajntajnovu teoriju
relativnosti koja opisuje Kosmos u razmerama planeta, zvezda i Galaksija sa kvantnom
teorijom koja opisuje Kosmos na nivou atoma. U teoriji struna, fundamentalne gradivne
opeke naeg Kosmosa nisu elementarne estice, ve jednodimenzionalne strune razmera reda
veliine Plankove duine (10-33m), to je i razlog zato ih veovatno nikada neemo moi
eksperimentalno opaziti posredstvom nekog instrumenta. Zamislite jednu icu sa gitare ili
klavira koju smo timovanjem zategli. U zavisnosti od zategnutosti ove ice, ona e
proizvoditi tonove razliitih frekvencija, odnosno razliite muzike note. Slino tome, i
razliite elementarne estice koje primeujemo u visokoenergetskim eksperimentima (u
akceleratorima) nisu nita drugo do razliite muzike note, odnosno razliiti ekscitacioni
modovi elementarnih struna. Ipak, za razliku od klavirskih ili gitarskih ica koje se moraju
mehaniki zategnuti da bi stvarale tonove, strune jednostavno plutaju u prostor-vremenu i
same po sebi poseduju mogunost menjanja zategnua. One mogu biti otvorene sa krajevima
koji putuju brzinom svetlosti, zatvorene sa krajevima meusobno povezanim tako da
formiraju prsten (tada estica nema masu, odnosno predstavlja bozon), a mogu se i
obmotavati oko kruga. Do danas je postulirano nekoliko teorija struna. Neke od njih se bave
samo bozonima (tzv. virtuelnim esticama koje prenose sile i iji je spin celobrojan) i tada
zahtevaju 26 dimenzija (25 prostornih i 1 vremenska), dok neke osim virtuelnih estica,
opisuju i fermione (odnosno estice koje grade obinu materiju i iji je spin jednak jednoj
polovini), a tada zahtevaju 10 dimenzija (9 prostornih i 1 vremensku), kao i postojanje
supersimetrije, pa se stoga nazivaju teorijama superstruna. Razlog zato sa veih rastojanja,
odnosno u obinom ulnom svetu, ne vidimo dodatne prostrone dimenzije je u tome to su
one ili umotane u male delie prostora slino batenskom crevu iju cevastu strukturu
opaamo tek kada mu malo priemo, ili su s druge strane, one podjednako velike (ili mnogo
vee) kao opaljive prostorne dimenzije samo se kroz njih ne kreu materija i gravitacija ve
neke druge nematerijalne sile. Razliite teorije struna nisu potpuno odvojene teorije, ve
predstavljaju samo razliite naine posmatranja na jednu zajedniku teoriju struna, koja jo
uvek nije kompletirana. O ovome svedoe tzv. dualnosti (T dualnost, tj. nemogunost
razlikovanja izmeu velikih i malih duinskih razmera; i S dualnost koja izjednaava teorije
sa razliitim konstantama koje definiu intenzitet interakcija) kojima se povezuju razliite
teorije (kada su dve teorije povezane dualnom transformacijom, tada se jedna teorija moe
pretvoriti u drugu i obrnuto), a sveobuhvatna teorija struna e se verovatno nazivati M
terijom, jer e biti Majka svih teorija koje opisuju ustrojstvo Kosmosa.
- ta je to EPR eksperiment?
EPR (Einstein Podolsky Rosen) eksperiment predstavlja jedan od najlepih
misaonih eksperimenata u itavoj istoriji nauke. Ovaj eksperiment se pojavio kao posledica
neslaganja izmeu klasinog poimanja sveta na osnovu koga svojstva i ponaanje delova
sistema odreuje ponaanje celine, i kvantnog pogleda na svet, na osnovu koga je Celina ta
koja odreuje ponaanje delova. Poznato je da se spin estica na klasian nain zamilja kao
rotacija estica oko sopstvene ose. U sluaju elektrona, spin je ogranien na dve vrednosti:
koliina spina je uvek ista, ali se elektron moe obrtati u jednom ili u drugom smeru za neku
datu osu rotacije. Fiziari te dve vrednosti spina obino oznaavaju kao gore i dole.
Sutinsko svojstvo rotirajueg elektrona, koje se ne moe razumeti u klasinim terminima,
jeste injenica da se njegova osa rotacije ne moe uvek odrediti sa sigurnou. Isto kao to
elektroni u atomu pokazuju samo verovatnoe postojanja na odreenim mestima, elektroni
takoe pokazuju tendencije da se obru oko odreenih osa. No, kad god se za bilo koju osu
rotacije obavi merenje, nai e se da se elektron obre u jednom ili drugom smeru oko te ose.
Drugim reima, in merenja estici daje jednu odreenu osu rotacije, ali pre nego to se
merenje izvri, za nju se ne moe rei da se obre oko neke odreene ose; ona poseduje tek
odreenu tendenciju da to ini (fundamentalna osobina kvantne teorije je da se opaena
realnost materijalizuje tek u sadejstvu objekta i posmatraa). EPR eksperiment obuhvata
dva elektrona koji se obru u suprotnim smerovima (ili dva fotona koja su suprotno
polarizovana) tako da je njihov ukupni spin jednak nuli. Postoji nekoliko eksperimentalnih
metoda kojima se dva elektrona mogu staviti u takvo stanje, u kojem se pojedinani spinovi
ne znaju s izvesnou, ali je zdrueni spin oba elektrona definitivno jednak nuli.
Pretpostavimo sada da se te dve estice razdvoje nekim procesom koji ne utie na njihove
spinove. Kada se udaljavaju jedna od druge, njihov zdrueni spin i dalje e biti jednak nuli i
kada se jednom nau na velikoj udaljenosti, njihovi se pojedinani spinovi izmere. Znaajni
aspekt eksperimenta je da razdaljina izmeu dve estice moe biti proizvoljno velika; jedna
estica moe biti u Nju Jorku, a druga u Parizu ili jedna na Zemlji, a druga na Mesecu.
Pretpostavimo sada da je spin prve estice izmeren u odnosu na vertikalnu osu i da je naeno
da je on gore. Poto je zdrueni spin te dve estice jednak nuli, ovo merenje nam kae da
spin druge estice mora biti dole. Tako, merei spin estice 1 dolazimo do posredne mere
spina estice 2 bez da tu esticu na bilo koji nain poremetimo. U trenutku kada mi obavimo
nae merenje na estici 1, estica 2, koja moe biti udaljena hiljadama kilometara ili
milionima svetlosnih godina, zadobie tano odreeni spin oko izabrane ose. Kako estica 2
zna koju smo osu izabrali? Ona nema vremena da tu informaciju primi bilo kojim
konvencionalnim signalom. Upravo je u tom nelokalnom i trenutnom prenosu informacija i
sutina EPR eksperimenta. Prema kvantnoj teoriji, sistem od dve estice predstavlja jednu
nedeljivu celinu i pored toga to su estice razdvojene velikim udaljenostima. Mada su ta dva
elektrona veoma udaljeni u prostoru, oni su ipak povezani trenutnim, nelokalnim vezama koje
prevazilaze uuobiajene pojmove prenoenja informacije i to je najvanije mogu se prenositi
bre od svetlosti. Sedamdesetih godina 20. veka, jedna grupa francuskih fiziara iz Pariza je
na primeru odnosa polarizacije dva fotona uspela da potvrdi postojanje nelokalnih veza
izmeu dve estice, ime je potvreno da je Kosmos meupovezan, meuzavisan i nerazluiv.
8. Kosmos
- ta je to Mleni put?
Mleni put, koga su Maje nazivale Duginim Bratom, stari Kinezi Nebeskom Rekom,
stari Germani Putem Inja i Leda, a u naem narodu je poznat kao Kumova Slama ili Rimski
Put, predstavlja magliastu traku svetlosti koja se prua du nonog neba, a potie od svetlosti
mnotva zvezda iz nae Galaksije. Pojam Mleni put se koristi i kao sinonim za nau
galaksiju, koja je spiralnog oblika i sadri oko 200 milijardi zvezda. Usled rotacije Zemlje
oko svoje ose, poloaj Mlenog puta na nebu se menja tokom noi, usled oscilovanja
Zemljine ose rotacije, to za posledicu ima smenu godinjih doba, poloaj Mlenog puta se
menja tokom godine, a usled rotacije svih galaktikih zvezda oko centra Galaksije, Mleni put
se pomera i tokom niza godina. Galaktiki disk je dugaak oko 100 000 svetlosnih godina, a
nae Sunce se nalazi na oko dve treine rastojanja od centra Galaksije do njenog kraja,
odnosno na oko 30 000 svetlosnih godina od centra Galaksije. Centar Mlenog puta prenika
oko 15 000 svetlosnih godina, najsvetliji je i najgui zvezdama i predstavlja intenzivan izvor
radio talasa. Kada bismo se nalazili unutar sredinjeg parseka galaktikog jezgra (kruga oko
centra Mlenog puta iji je poluprenik jednak jednom parseku, tj. 3,26 svetlosnih godina),
milion bliskih zvezda obasipalo bi nas koliinom svetlosti jednakoj svetlosti od nekoliko
stotina punih Meseca. Naime, u blizini centra nae Galaksije, srednje rastojanje izmeu
zvezda iznosi oko jedne svetlosne nedelje. Razlog zato se milijarde zgusnutih zvezda iz
sredita Mlenog puta ne vide kao najsjajniji deo nae Galaksije je u tome to brojni oblaci
meuzvezdane materije (gasa i praine), koncentrisani u galaktikoj ravni, zaklanjaju deo
vidljive svetlosti zvezda. S druge strane, u krugu od jednog parseka od naeg Sunca, nema
nijedne druge zvezde osim Sunca.
- ta su to asteroidi?
Asteroidi (ili planetoidi) predstavljaju mala, kamena nebeska tela koja orbitiraju oko
Sunca u prostoru izmeu orbita Marsa i Jupitera, to znai da se nalaze na rastojanjima
izmeu 2,1 i 3,2 astronomske jedinice od Sunca. Danas postoji vie od 20 000 poznatih
asteroida, a njihovo postojanje je otkrio uzepe Pjaci 1801. godine kada je pomou teleskopa
ugledao Ceres, najvei od svih poznatih asteroida, prenika 457 km. Asteroidi su asimetrinih
oblika, njihovi prenici se nalaze u rasponu izmeu jednog i nekoliko stotina kilometara, a
merenjem promena u njihovom sjaju (odnosno odsjaju), saznali smo da njihove godine
(periodi obilaska oko Sunca) traju izmeu 3 i 30 dana. Izuavanjem spektra svetlosti koju
reflektuju ova nebeska tela, doli smo do zakljuka da svaki asteroid pripada jednoj od
sledeih klasa: C (mrani, najverovatnije ugljenini asteroidi), S (dvostruko svetliji od C
asteroida, a najverovatnije su izgraeni od gvozdenih stena), M (slini gvozdenim
meteoritima), P i D (crvenkasti, niskog sjaja). Dnevne temperature na asteroidima iznose oko
100oC, dok nou temperatura opada na oko -150oC. Usled slabe gravitacije, kosmika brzina
sa povrina ovih tela iznosi svega nekoliko desetina kilometara na as, to znai da bismo i
samo uz pomo skoka moda mogli da se otisnemo sa povrine asteroida u meuplanetarni
prostor. Letelica NEAR je bila lansirana februara 1996. godine i predstavljala je prvi kosmiki
projekat orbitiranja oko jednog, malog nebeskog tela. Ova letelica je juna 1997. godine prola
na oko 1212 km iznad povrine asteroida Matilda, da bi februara 2000. godine ula u orbitu
asteroida Eros, koji predstavlja jedan od najveih asteroida u Sunevom sistemu, oblika je
ploda krompira dugakog 33 km, irokog i debelog po 13 km, a orbitira na oko 1,5
astronomskih jedinica od Sunca. Godina na njemu traje samo oko 5 sati i on je asteroid S tipa.
Letelica NEAR koja je bila opremljena sa magnetometrom (koji je merenjem magnetnog polja
ustanovio prisustvo gvoa u ovom asteroidu), X i Gama spektrometrom (koji je merio
visokoenergetsko zraenje emitovano sa povrine asteroida), infracrvenim spektrometrom
(koji je merio spektar Suneve svetlosti reflektovan sa asteroida kako bi se ustanovio njegov
mineralni sastav), laserskim ureajem za merenje topografije asteroida, multispektralnim
spektrometrom (koji je pomou vie razliitih talasnih duina svetlosti odreivao sastav
kamenja na asteroidu) i radio aparatom (koji je slao konstantan radio signal ka Zemlji pomou
koga se merilo gravitaciono privlaenje letelice ka Erosu, a iz ega se odredila masa i gustina
Erosa), uspela je da 12. februara 2001. godine sleti na povrinu asteroida Eros prilikom ega
je na Zemlju poslala mnogo slika sa visina izmeu 500 i 120 metara, a danas jo uvek alje
radio signale ka Zemlji.
- ta su to komete?
Komete predstavljaju kosmike lutalice, odnosno male lanove zvezdanih sistema ije
su dimenzije najee reda veliine kilometra, a smatra se da se sastoje od: praine, leda
(tanije zaleene smee vode, amonijaka, metana i ugljen dioksida), nekih ugljeninih
(organskih) jedinjenja (tj. katrana) i kamenog sredita. Komete koje prolaze kroz na, Sunev
sistem poseduju veoma iroke orbite oko Sunca koje se nalaze u okviru: Ortovog oblaka
(sfere oko Sunca iji poluprenik iznosi oko 277 svetlosnih dana) ili Kuiperovog pojasa
(oblast u ravni Sunevog sistema, ali daleko iza orbite Plutona, najudaljenije planete koja
krui oko Sunca). Komete mogu imati kratke orbitalne periode (manje od 200 godina, kao na
primer Halejeva kometa iji period obilaska oko Sunca iznosi 76 godina) ili duge (preko 200
godina, kao na primer kometa Kohoutek koja je prola pored Sunca 1974. godine, a sledei
put e doi tek kroz 300 000 godina). Kada kometa prie Suncu (ili nekoj drugoj zvezdi) na
rastojanje manje od jednog svetlosnog sata, vrsti led u njoj poinje direktno da prelazi u
vodenu paru (sublimacija), to sa Zemlje opisujemo kao kometin rep. Kada se kometa
dovoljno priblii Suncu, moe se razlikovati nekoliko njenih razliitih delova: vrsto jezgro
(iji prenik najee iznosi izmeu 1 i 10 kilometara, premda moe biti i vei), koma (koja
zajedno sa jezgrom ini glavu kometa, najee je oko 1000 puta vea od jezgra, mada moe
biti velika koliko i Jupiter ili Saturn, a sastoji se isparljivih gasova i praine), vodonini
omota (koji nevidljivo oblae glavu komete i poveava se sa pribliavanjem komete Suncu),
prainasti rep (najee dugaak nekoliko miliona kilometara, uvek je usmeren suprotno od
Sunca, jer ga odbacuje pritisak Suneve svetlosti, a predstavlja jedini deo komete koji je
vidljiv sa Zemlje golim okom, jer dobro reflektuje svetlost) i jonski rep (koji se sastoji od
jonizovanih atoma i molekula koje, takoe, solarni vetar odbacuje od sebe). Prilikom prolaska
kometa kroz Sunev sistem, esto se desi da one pod dejstvom Jupiterove gravitacije budu
pocepana na delie.
- ta je to interferometar?
Optiki interferometar je ureaj u kome se dva ili vie svetlosnih talasa kombinuju
stvarajui interferenciju. Ako dva teleskopa posmatraju istu zvezdu, a primljena svetlost sa
oba teleskopa se pomea, dolazi do pojave interferencije ova dva svetlosna talasa, a sjaj
zvezde e zavisiti od odnosa vremena dolaska oba talasa (ukoliko se njihovi bregovi preklope,
sjaj zvezde e se pojaati, a ukoliko se breg jednog talasa poklopi sa doljom drugog, njen sjaj
e nestati). Drugim reima, zvezda nestaje i ponovo se pojavljuje svaki put kada je razlika u
vremenu dolaska talasa na ova dva teleskopa jednaka celobrojnom umnoku talasnih duina
talasa, a ova pojava podsea na kretanje zvezde iza nekakve prugaste ograde. to je vei
razmak izmeu teleskopa, manji je raspon izmeu zaklanjajuih pruga, pa tako i merenja
postaju preciznija. Dva teleskopa na meusobnom rastojanju od samo nekoliko metara
stvaraju tamne prenike razmera dinovske zvezde Betelgez. U ovom sluaju, zvezda postaje
vea od duine tamne pruge i vie ne moe da se krije iza nje, a mi stalno vidimo njen sjaj.
Upravo su se ovom metodom koristili Albert Majkelson (Albert A. Michelson) i Fransis Piz
(Francis Pease) kada su 1920. godine izmerili prenik zvezde Betelgez, koja i pored toga to
je zvezda sa najveim razmerama na nebeskoj sferi, ne sija tako jako, jer je vrlo stara zvezda u
obliku crvenog dina. Veina drugih zvezda zahteva znatno vei razmak izmeu teleskopa
radi merenja njihovih razmera, to znai da se oni ne mogu kao u sluaju Betelgeza montirati
ba jedan pored drugog, a jo jedna tekoa u vezi sa ovakvim merenjima potie od
nehomogenosti vazduha, to uzrokuje neravnomeran indeks prelamanja, to dovodi do stalnih
nepredvidljivih promena u vremenu dolaska svetlosti do teleskopa, a kao rezultat toga, zvezda
se nasumino pomera iza tamnih pruga, to znatno oteava merenja. Stoga se danas za
interferometrijska merenja najee koriste radio teleskopi koji detektuju talase talasnih
duina reda veliine milimetra ili santimetra, a sama interferometrija se moe koristiti i za
precizna merenja rastojanja izmeu zvezda i njihovog kretanja, kao i za izraunavanja orbite
dvojnih zvezda. Korienjem dovoljnog broja razliito razmaknutih teleskopa usmerenih u
raznim pravcima na nebu, mogue je rekonstruisati slike zvezda sa veoma visokom ugaonom
rezolucijom, koja e u skoroj budunosti dostii veliinu od jednog mililunog sekunda po
mikronu (rezolucija od 1 lunog sekunda odgovara sposobnosti da se sa Zemlje prepozna
osoba koja stoji na Mesecu). Osim velike primene interferometara u radio i optikoj
astronomiji, oni se koriste i u spektroskopiji, u ispitivanju tankih filmova, isprobavanju
optikih ureaja i pri merenju indeksa prelamanja.
- ta je to nebeska sfera?
Nebeska sfera predstavlja zamiljenu loptu iji je poluprenik beskonano velik, a u
ijem centru se nalazi posmatra na planeti Zemlji. Nebeska sfera predstavlja pozadinu na
kojoj astronomi ucrtavaju poloaje nebeskih tela onakvih kakve ih vidimo sa Zemlje. Slino
geografima koji mesta na Zemlji oznaavaju pomou koordinata kao to su geografska irina,
geografska duina i nadmorska visina na Zemljinoj sferi, tako i astronomi oznaavaju
poloaje zvezda i drugih nebeskih tela pomou odgovarajuih koordinata na nebeskoj sferi.
Poto se poloaji nebeskih tela ne nebu Zemlje menjaju iz trenutka u trenutak usled obrtanja
Zemlje oko svoje ose, a i iz dana u dan usled obrtanja Zemlje oko Sunca, nebeska sfera se crta
u posebno doba godine i to tano u trenutku prolene ravnodnevnice, odnosno u trenutku kada
Suneva svetlost kreui se ka severu pod pravim uglom padne na ekvator. Ona poseduje
nekoliko karakteristinih elemenata i to su: severni nebeski pol (taka na kojoj se severnjaa
polarna zvezda ne pomera sa okretanjem Zemlje oko svoje ose), juni nebeski pol (taka na
kojoj prava koja spaja severni nebeski pol i poloaj posmatraa na Zemlji preseca povrinu
nebeske sfere na njenoj junoj polulopti), svetska osa (prava koja povezuje severni i juni
nebeski pol i oko koje nebeska sfera rotira sa periodom rotacije od jednog zvezdanog dana,
odnosno dana koji se meri ne u odnosu na Sunce, ve u odnosu na zvezde, i koje je za oko 4
minuta krai od srednjeg sunanog dana), nebeski ekvator (krug nebeske sfere koji je
podjednako udaljen od oba nebeska pola), ekliptika (kruna projekcija putanje Sunca oko
Zemlje, koja se odigrava u suprotnom smeru od smera kazaljke na satu, posmatrano sa
severa), deklinacijski krug (svaki krug na nebeskoj sferi ija ravan prolazi kroz svetsku osu),
prva taka Ovna (Ovan je prvi zodijaki znak, a ova taka odgovara taki preseka nebeskog
ekvatora i ekliptike, kada se Sunce penje severno od ekvatora, to se deava na dan poetka
prolea, odnosno prolene ravnodnevnice), prva taka Vage (Vaga je sedmi zodijaki znak, a
ova taka odgovara dijametralno suprotnoj taki od prve take Ovna), nagib ekliptike (23,5o
severno i juno u odnosu na nebeski ekvator), zenit (taka projekcije centra nebeske sfere na
njenu beskonano udaljenu povrinu, odnosno taka u kojoj vertikala probija vidljivu nebesku
sferu iznad horizonta), nadir (dijametralno suprotna taka od zenita), horizont (veliki krug iji
su polovi take zenita i nadira), kao i krajnja severna i juna taka na horizontu. Ukoliko sada
ugledamo neku zvezdu ili planetu na nebeskoj sferi, njen poloaj u odnosu na osnovne
elemente nebeske sfere moemo da izrazimo preko: visine (ugla u vertikalnoj ravni od ravni
horizonta do vizure na nebesko telo, koji moe imati vrednosti izmeu 900 i 90o), azimuta
(ugao u horizontalnoj ravni koji se meri od june take horizonta do ravni vertikale koja
prolazi kroz uoeno nebesko telo, i moe imati vrednosti od 0o do 3600), deklinacije (nebeske
geografske irine - ugla u ravni deklinacijskog kruga izmeu ravni ekvatora i vizure na
nebesko telo, i moe imati vrednosti od 900 do 900) i rektascenzije (nebeske geografske
duine - ugla koji se meri u ekvatorskoj ravni u direktnom smeru od pravca ka prvoj taki
Ovna do ravni deklinacijskog kruga zvezde i moe imati razne vrednosti od 0h do 24h, a
interesantno je da je ovaj ugao stalan, jer deklinacijski krug prve take Ovna i deklinacijski
krug zvezde ne menjaju svoj meusobni poloaj tokom Zemljinog dnevnog obrtanja).
- ta su to sazvea?
ivimo u Galaksiji Mleni put, u kojoj osim naeg Sunca postoji jo oko 200 milijardi
drugih zvezda. Kada pogledamo nono nebo iznad nas, golim okom (iz nekog malo
osvetljenog mesta na Zemlji) moemo videti nekoliko hiljada zvezda. Kada dugo gledamo u
nebo, poinjemo da zapaamo najpre najsvetlije zvezde, a zatim i neke figure koje opisuju
grupe bliskih zvezda. Tako nas neki skup bliskih zvezda moe podseati na srce, neki na
oveka koji se raduje, neki na devojku koja dri perle u rukama, neki na kola, neki na irafu,
neki na ribu ili kamilu ili zapravo na bilo ta to nam padne na pamet. Tako su ljudi koji su
iveli na Zemlji pre nas radi lakeg opisivanja poloaja pojedinih zvezda na nebu, poeli da
zvezde grupiu po sazveima kojih danas ima 88. Tako se npr. zvezda Vega nalazi u
sazveu Lira, Sirijus u sazveu Velikog psa, Betelgez u sazveu Orion, Kapela u sazveu
Koijaa, Arktur u sazveu Volara, Altair u sazveu Orla, Algol u sazveu Perseja itd.
Zvezde koje formiraju neko sazvee uopte ne moraju biti stvarno bliske, ve one oblikuju
svoja sazvea samo za posmatraa na Zemlji. Posmatrani sa neke druge planete (van
Sunevog sistema), oblici sazvea bi bili drugaiji, pa stoga svako mesto u Kosmosu
poseduje sebi posebna sazvea. Najee samo najsjajnije zvezde formiraju sazvea, dok se
za slabije vidljive zvezde kae da se nalaze u tom i tom sazveu. Inae, razliite kulture su
istim sazveima davali razliita imena, dok smo mi danas uglavnom usvojili ova imena od
Vavilonaca, starih Grka, Rimljana i Egipana. Tako je sazvee veliki Medved, stare
Egipane podsealo na kravu, Kineze na razgovor izmeu porotnika i cara, a stanovnike
ostrva u Junom moru, sazvee korpije je podsealo na palmino drvo.
- ta su to nove?
Nove su zvezde iji se sjaj iznenada poveava tako da zvezda odjedanput postane
otprilike desetostruko svetlija nego to je bila, nakon ega njen intenzivni sjaj polako opada
tokom nekoliko meseci. Nove predstavljaju sisteme dvojnih zvezda koje krue oko
zajednikog centra gravitacije, pri emu je jedna zvezda beli patuljak (zvezda koja je
gravitaciono kolapsirala dok se daljem saimanju nije suprotstavilo odbijanje elektrona usled
injenice da dva elektrona nikada ne mogu imati istu brzinu i energiju). Kada druga zvezda
tokom svoje evolucije poraste do razmera crvenog dina, tada njena zapremina u jednom
trenutku pree u oblast prostora u kojoj je gravitacionoo privlaenje belog patuljka vee od
gravitacionog privlaenja sopstvene zvezde. Tada spoljanji materijal ove druge velike
zvezde poinje da pada ka belom patuljku. Ova materija formira sloj na povrini belog
patuljka sve dok njegova temperatura i pritisak ne postanu toliko veliki da postane mogue
odigravanje tzv. ugljeninog ciklusa, odnosno glavnog izvora energije zvezda na
temperaturama od preko 16 miliona Kelvina prilikom koga se pomou male koliine
ugljenika vri pretvaranje vodonika u helijum. Energija koja se stvara u iniciranom
ugljeninom ciklusu nuklarnih reakcija na povrini belog patuljka nije u stanju da se oslobodi
u Kosmos jer stalno nova koliina materije pristie sa susedne zvezde. Tako, temperatura
povrine belog patuljka moe dostii temperature i od preko 100 miliona stepeni da bi se u
jednom trenutku desila dinovska eksplozija u kojoj se oslobaaju ogromne koliine energije
akumulirane na povrini belog patuljka. Smatra se da materija osloboena u eksploziji jedne
nove iznosi oko jedan deseto hiljaditi deo mase Sunca, dok je osloboena energija jednaka
samo jednom milionitom delu osloboene energije prilikom eksplozije jedna supernove. U
svakoj Galaksiji se pojavi nekoliko desetina nova godinje.
- ta su to supernove?
Tiho Brahe je u svojoj knjizi Progimnasmata opisao divan trenutak kada je 1572.
godine na nebu opazio supernovu, kojoj je sam i nadenuo ovo ime. Supernove su dinovske
zvezdane eksplozije koje se deavaju na kraju ivota zvezde (tj. kada ona potroi svoje
nuklearno gorivo) pri kojima se oslobaa toliko mnogo energija da zvezda za jedno kratko
vreme svojom svetlou zaseni i itavu (svoju) Galaksiju od stotinu milijardi zvezda. Osim
obilja svetlosti, deset puta vie energije se oslobodi u vidu kinetike energije estica
osloboenih u Kosmos, a stotinu puta veu energiju odnose sa sobom estice neutrina.
Tokom tri nedelje nakon poetka eksplozije, sjaj supernove se poveava, nakon ega
postepeno opada tokom estomesenog ili dueg perioda. Supernove nastaju od zvezda iji je
sastav izuzetno bogat. Naime, njihove unutranje temperature su bile dovoljno visoke da
osim pretvaranja vodonika u helijum, omogue i pretvaranje helijuma u ugljenik (to zahteva
temperature od preko 200 miliona oC), pretvaranje ugljenika u neon (na preko 600 miliona
o
C), transformaciju neona u kiseonik (preko 1,5 milijardi oC), kiseonika u silicijum (preko
2,5 milijardi oC) i na kraju silicijuma u gvoe (na temperaturama veim od 4 milijarde oC).
U zavisnosti od prisustva vodonika u spektrima supernova, one se dele na tip I (ne poseduju
vodonik) i tip II (poseduju vodonik). Supernove tipa I se zatim u zavisnosti od prisustva
silicijuma dele na tip Ia (intenzivne silicijumske linije) i Ib (slabe silicijumske linije). Smatra
se da su supernove tipa II zvezde ija je masa bila jednaka osam Sunevih masi, a ija je
struktura do trenutka pre eksplozije bila slojevita. Naime, kada u jezgru zvezde zapone
fuzija silicijuma dobija se gvoe koje je jedini element u prirodi koji ni u procesu fuzije, ni
u procesu fisije ne oslobaa energiju. Stoga, u sve veem nedostatku stvaranja energije,
pritisak koji se suprotstavlja tenji ka gravitacionom saimanju materije sve vie opada. U
trenutku gravitacionog kolapsa, jezgro se za deli sekunde same do gustine nuklearne
materije (oko gustine atomskog jezgra), nakon ega implodirani materijal odskae unazad
stvarajui snaan udarni talas pod ijim dejstvom se spoljanji slojevi zvezde odbacuju u
Kosmos brzinom od nekoliko hiljada kilometara u sekundi, a jezgro ostaje na svom mestu u
obliku neutronske zvezde. Supernove znatno obogauju raznovrsnost hemijskih elemenata (a
posebno gvoa) u meuzvezdanom prostoru. Tako se smatra da velika raznovrsnost
elemenata na naoj planeti potie od supernove koja je pre nastanka Sunevog sistema
eksplodirala u blizini. Inae, supernove su veoma retke pojave. Tako je samo 5 supernova
primeeno u naoj Galaksiji tokom prethodnog milenijuma, a oko pedesetak supernova se
svake godine primeti u drugim Galaksijama naeg Kosmosa.
- ta su to neutronske zvezde?
Neutronske zvezde imaju masu oko 1,4 puta veu od mase Sunca, a pri tome nisu vee
od prosenog gradia na Zemlji, jer imaju samo oko 15 kilometara u preniku. Jedna kaiica
materijala sa neutronske zvezde teila bi oko 10 miliona tona, pa moemo zakljuiti da je i
pored veoma male zapremine jedne ovakve zvezde, njeno gravitaciono polje i pored toga
veoma jako. Ovako kolabirana zvezda je toliko gusta da njeni elektroni i protoni ne postoje
odvojeno, ve su se spojili formirajui neutrone, koji formiraju gustu strukturu u kojoj nema
mesta za ogromne razmake kao to su oni izmeu nukleona (protona i neutrona koji ine
atomska jezgra) i elektrona u atomima. Spoljanji omotai zvezde stvaraju vrstu koru
okruenu atmosferom visoko energetskih elektrona i energetski pobuenih atoma. Neutronske
zvezde se ponaaju kao ogromni magneti, sa magnetskim polovima postavljenim pod
odreenim uglom u odnosu na osu rotacije zvezde. Kao i Zemlja, i neutronska zvezda je
okruena magnetosferom, koja predstavlja oblast u kojoj se elektroni i druge estice
ubrazavaju pod dejstvom magnetnog polja. Meutim, magnetno polje neutronske zvezde je
znatno jae nego magnetno polje Zemlje i elektroni se kreu brzinama bliskim brzini svetlosti
emitujui sinhotronu radijaciju (kontinualno elektromagnetno zraenje koje emituju elektroni
ubrzani do brzina bliskih brzini svetlosti) u uskim snopovima du magnetne ose. Ovi snopovi
svetlosti se na Zemlji registruju kao kratki pulsevi svetlosti koja usled velike udaljenosti
ovakvih zvezda (odnosno Doplerovog efekta kao posledice udaljavanja galaksija), lee u
radiofrekventnoj oblasti. Usled ovakvog naina registrovanja neutronskih zvezda, na Zemlji
su im naunici dali i drugo ime pulsari. Poto nuklearna fuzija na neutronskim zvezdama
nije mogua, ovakve zvezde nemaju nove izvore unutranje energije i njihova rotacija i
magnetno polje vremenom opadaju, sve dok jednog dana sa Zemlje ne postanu nevidljive.
- ta su to pulsari?
Pulsari su veoma brzo rotirajue visoko namagnetisane neutronske zvezde koje
emituju radio pulseve u periodinim vremenskim intervalima. Ovakve neutronske zvezde su
otkrivene 1967. godine i smatra se da predstavljaju ostatke eksplodiranih supernova. Trajanje
emitovanih radio ili svetlosnih pulseva je veoma kratko, reda veliine mikrosekunde, a
vremenski interval izmeu dva pulsa zove se pulsni period i kree se u opsegu od 0,2 do 2
sekunde. Postoji retka grupa ovakvih zvezda iji pulsni period je reda veliine milisekunde i
one se nazivaju milisekundnim pulsarima. Visoko energetski elektroni koji se kreu po spirali
u magnetnom polju zvezde pulsara emituju radio talase du magnetne ose, a ovi talasi
bivaju detektovani na Zemlji samo onda kada je svetlosni snop usmeren u pravcu Zemlje.
Ovaj proces je slian kretanju svetlosnog fara sa vrha svetionika koje nas u pravilnim
vremenskim razmacima obaspe svetlou. Neke pulsare ovde na Zemlji ipak ne vidimo jer nas
oni nikada ne osvetle svojom svetlou.
- ta su to kvazari?
ezdesetih godina dvadesetog veka astronomi su pronali nekoliko nebeskih izvora
intenzivnih radio signala koji nisu mogli da se identifikuju kao obine zvezde ili galaksije, pa
su stoga ovi neobini izvori svetlosti nazvani kvazari. Naime, kvazari se odlikuju veoma
brzim promenama sjaja (ponekad i svakog dana), a s obzirom da nijedan fiziki proces koji
uzrokuje menjanje sjaja ne moe da se prostire brzinom veom od brzine svetlosti, dimenzije
veine kvazara ne mogu biti vee od jedne svetlosne godine, to je nekoliko stotina hiljada
puta manje od nama poznatih Galaksija. Takoe, crveni pomaka spektara kvazara je toliko
veliki da se one udaljuju od nas brzinama od oko 50 000 km/s. Istraivanja pokazuju da
kvazari lee u srcima nekih dalekih Galaksija, a oblast kvazara koja stvara svetlost ima
prenik duine jednog sunevog sistema. Poto se ovi daleki objekti mogu videti sa Zemlje,
zakljueno je da emituju energiju koja je 1000 puta vea od ukupne energije svih zvezda u
Mlenom putu. Jo uvek nije zavrena potraga za mehanizmom koji je u stanju da proizvodi
toliko velike koliine energije, premda je najprihvatljivija teorija meu astronomima ta da su
kvazari zapravo super-masivne crne rupe, ija je masa jednaka masi od 100 miliona Sunaca,
pri emu ogromne koliine osloboene energije nastaju u procesu pri kome ove crne rupe
gutaju, tj. svojom velikom gravitacijom privlae u sebe zvezde iz okolnih Galaksija brzinom
od oko jedne Suneve mase godinje. Ako jednu takvu masu ubacimo u Ajntajnovu
jednainu E=mc2 dobiemo veoma velike vrednosti energije to odgovara tako velikom sjaju
kvazara. S obzirom da su kvazari udaljeni od nas oko nekoliko milijardi svetlosnih godina,
oni se u poslednje vreme u astronomiji koriste u funkciji kosmikih svetionika, tj. za
osvetljavanje puta do novih galaksija i za posmatranje vremena kada je Kosmos bio mlai
nego danas. Poto je njihov sjaj jednak sjaju triliona sunaca, to ih izmeu ostalog ini
idealnim orudjem za posmatranje objekata izmeu njih i Zemlje.
- ta je to tamna materija?
Tamna materija je svaka supstanca u Kosmosu koja ne emituje elektromagnetne talase
ili ih emituje, ali u toliko maloj meri da tu emisiju ne moemo detektovati. Smatra se da
tamna materija ini 90 % mase Kosmosa, dok svetlea materija (od koje su sainjene zvezde)
ini samo oko 5 % mase Svemira. Naime, da bi privlana sila gravitacija zaustavila sadanje
irenje Kosmosa i kroz nekoliko desetina milijardi godina (ili jo vie) skupila ohlaenu
kosmiku masu, neophodno je da u Kosmosu postoji odreena koliina materije, to je
mogue samo uz postojanje velike koliine materije koju nismo u stanju da registrujemo jer je
nevidljiva za nae teleskope i spektroskope. Do dokaza o postojanju ovoliko velike koliine
tamne materije, dolo se na osnovu posmatranja dejstva gravitacije nevidljivih tela, odnosno
tzv. ''gravitacione mase'', na kretanje vidljivih nebeskih objekata. U spiralnim galaksijama,
kao to je Mleni put, ''gravitaciona masa'' se odreuje posmatranjem kruenja zvezda i
oblaka praine oko centra galaksije. Kada se zvezda kree oko centra galaksije, njena
orbitalna brzina zavisi od raspodele ukupne mase u Galaksiji. Grafik brzine rotacije zvezde u
funkciji njenog rastojanja od centra galaksije naziva se krivom rotacije zvezde u Galaksiji, i u
sluaju uzimanja u obzir samo svetlee mase u naoj galaksiji, brzina zvezde bi trebalo da
opada sa njenim udaljavanjem od centra galaksije, tj. kriva rotacije bi trebalo da ima
negativan nagib. Meutim, u stvarnosti, rotaciona brzina zvezde ne opada, a u najveem broju
sluajeva se ak i poveava sa poveanjem rastojanja zvezde od centra Galaksije, to je u
suprotnosti sa rezultatima rauna koji uzimaju u obzir samo vidljivu masu. Iz ovoga se
zakljuilo da Galaksije u svom sastavu poseduju i velike koliine tamne materije koju ne
moemo videti putem teleskopa, a ija je kosmika zastupljenost oko 10 puta vea od
zastupljenosti tzv. luminozne ili svetlee materije. Ipak, najbolji primer gravitacionog efekta
tamne materije moe biti primeen posmatranjem ne rotacije zvezda, ve rotacije itavih
galaksija. Osim ovoga, smatra se da postoje i itave galaksije sastavljene samo od tamne
materije, a trenutno postoje dva kandidata za tamnu materiju. Jedni su tzv. masivni
astrofiziki kompaktni halo objekti, ije je kosmiko prisustvo i eksperimentalno provereno, a
ovakvi objekti su npr. crne rupe. Drugi aktuelni kandidati za tamnu materiju su tzv. slabo
interagujue masivne estice, tj. egzotine, masivne, elementarne estice koje skoro uopte ne
interaguju sa materijom, kao npr. neutrini (ukoliko se pokae da zaista poseduju dovoljno
veliku masu) ili supersimetrine estice koje su veoma masivne, ali slabo reaguju sa tipom
estica koji ini materiju oko nas. Tek kada se bude odredila ukupna masa u Univerzumu, tj.
suma ukupne svetlee i tamne materije, zakljuie se da li e se Univerzum stalno iriti, ili e
se ponovo skupiti u jednu taku beskrajne gustine.
- ta je to zakrivljenost prostor-vremena?
Ponekad kaemo da ivimo u etvorodimenzionalnom svetu. Sve te 4 dimenzije se
naravno odnose samo na materijalni svet, a dimenzije ne predstavljaju nita drugo do
koordinate za opisivanje nekog sistema. Naime, da bismo opisali poloaj bilo koje take u
prostoru u kome ivimo, potrebne su nam 3 kordinate: duina, irina i visina. Na lopti kao to
je Zemljina kugla, te tri koordinate mogu biti goegrafska irina, geografska duina i
nadmorska visina. Poto materijalne stvari ne stoje na svom mestu, ve se pomeraju du tri
prostorne koordinate tokom vremena, potrebna nam je i etvrta, tj. vremenska koordinata.
Nekada se smatralo da vreme predstavlja odvojenu dimenziju od prostora, ali je Ajntajn u
svojoj specijalnoj teoriji relativnosti uveo pojam prostor-vremena, etvorodimenzionalnog
kontinuuma u kome je vremenska koordinata potpuno ravnopravna sa ostale tri prostorne
koordinate. Stoga, umesto opisivanja poloaja neke take u prostoru pomou tri prostorne
koordinate, mi koristimo 4 koordinate za opisivanje dogaaja u prostor-vremenu. U
Ajntajnovoj optoj teoriji relativnosti, uvodi se pojam zakrivljenosti kosmikog prostor-
vremena kao posledice raspodele materije i energije u njemu. Zamislimo sada jednu
trodimenzionalnu loptu, ija povrina poseduje samo dve dimenzije jer na njoj imamo samo
dve koordinate kojima se moe opisivati kretanje po njoj: duina i irina. Kada bi na povrini
ove lopte iveli neka dvodimenzionalna bia (koja nemaju visinu), njima bi verovatno
izgledalo kao da ne ive na lopti, ve na velikoj ravnoj povrini. Meutim, kada bi paljivo
izmerili rastojanja na povrini lopte, primetili bi da dobru mapu svog sveta mogu da nacrtaju
samo na zakrivljenoj povri lopte, odnosno u trodimenzionalnom prostoru. Ideja
zakrivljenosti povrine ove lopte se moe primeniti i na itav Kosmos, to je i sutina
Ajntajnove opte teorije relativnosti, a interesantno je da se geometrija prostor-vremena
moe primeniti skoro iskljuivo na itav Kosmos (ceo prostor) i to u svim vremenskim
razdobljima (svo vreme). Zakrivljenost prostor-vremena zapravo predstavlja gravitaciju. to
je vea gravitacija u nekoj taki Kosmosa, to je jae gravitaciono u polje u toj taki, pa e u
njoj i zakrivljenost prostor-vremena biti vea. Drugim reima, sve kosmike estice se nalaze
u prostor-vremenu, a svojom energijom utiu na njegovu zakrivljenost. Iako nama u
trodimenzionalnom svetu izgleda kao da Zemlja krui oko Sunca, u zakrivljenom prostor-
vremenu ona zapravo stalno sledi pravu putanju. Zakrivljenost prostor-vremena moe biti
pozitivna (kao u sluaju zatvorenog Kosmosa koji se periodino iri i skuplja i poseduje oblik
4-dimenzionalne sfere), nulta (kao u sluaju ravnog Kosmosa koji se prostire beskrajno
daleko u svim pravcima) ili negativna (otvoren Kosmos oblika hiperboloida koji poseduje
beskrajnu zapreminu i beskrajno se prostire u vremenu).
- ta su to gravitacioni talasi?
Dok se gravitaciona interakcija izmeu dva tela sa masom odvija preko stalne razmene
virtuelnih gravitona, gravitacioni talasi nastaju kada maseno telo pone da se ubrzava. Kada
masivna estica miruje, ona je okruena statikim gravitacionim poljem, tj. statikom
zakrivljenou prostor-vremena, i tada nisu prisutni gravitacioni talasi. Ukoliko druga
masivna estica ue u gravitaciono polje prve estice, osetie privlanu silu i poee da se
ubrzava ka prvoj estici, a ova gravitaciona interakcija se u kvantnom smislu moe opisati kao
razmena virtuelnih gravitona izmeu dve estice. Ipak, kada masivna estica pone da se
ubrzava, njeno gravitaciono polje je prodrmano i poinje da proizvodi gravitacione talase
koji se ire po prostor-vremenu, a energija i impuls ovih gravitacionih talasa se prenose
pravim gravitonima. Takoe, mogue je postaviti analogiju ovoj pojavi sa nastankom
elektromagnetnih talasa. Kada je naelektrisana estica u stanju mirovanja, ona je okruena
statikim elektrinim poljem bez talasa. Kada druga naelektrisana estica ue u polje prve
estice, na nju e poeti da deluje sila privlaenja ili odbijanja u zavisnosti od toga da li su
estice istoimenog ili raznoimenog naelektrisanja. Premda se sa kvantne take gledita,
njihova interakcija opisuje kao stalna razmena virtuelnih fotona, elektrino polje ubrzane
estice je prodrmano i poinje da emituje elektromagnetne talase, a energija i impuls ovih
elektromagnetnih talasa se prenose stvarnim fotonima.
- ta su to Lagranove take?
Lagranove take (koje su dobile ime po francuskom matematiaru i astronomu
ozefu Luju Lagranu) predstavljaju take u prostoru koje se nalaze u orbitalnoj ravni
izmeu dva nebeska tela koja rotiraju oko zajednikog centra gravitacije (kao npr. Sunce i
bilo koja planeta Sunevog sistema) i za koje je karakteristino da bi telo u njima u
podjednakoj meri bilo privlaeno gravitacijom oba tela, pa bi tako stalno bilo u ravnotei,
odnosno u stanju mirovanja u odnosu na tela koja ga privlae. Izmeu dva bilo koja nebeska
tela koja rotiraju jedno oko drugog postoji tano 5 Lagranovih taaka, pri emu su 3 take
veoma nestabilne pri dejstvu najmanjih poremeaja, pa bi ak i telo zanemarljivo male mase
u njima teko opstalo, ve bi nakon odreenog vremena ipak bilo privueno ka jednom od
dva privlana tela. Ipak, ove druge dve, stabilne Lagranove take se nalaze pod uglom od
60o u odnosu na obe strane manje masivnog tela. Trojanovi asteroidi koji dele orbitu oko
Sunca sa Jupiterom predstavljaju primere tela koja su ostala uhvaena u dvema stabilnim
Lagranovim takama izmeu Sunca i Jupitera. Takoe, tri nestabilne od ukupno pet
Lagranovih taaka sistema Zemlja Mesec se nalaze na liniji koja spaja Zemlju sa
Mesecom pri emu se prva nalazi iza Meseca, druga je izmeu Meseca i Zemlje, dok se trea
labilna Lagranova taka nalazi iza Zemlje. Dve stabilne Lagranove take se nalaze na
Meseevoj orbiti oko Zemlje i u odnosu na pravac Zemlja Mesec zaklapaju ugao od 60
lunih stepeni. Stoga bi telo postavljeno u jednu od ove dve Lagranove take uvek imalo isti
geometrijski poloaj u odnosu na Zemlju i Mesec, pa bi sa istim periodom rotacije kao i
Mesec orbitiralo oko Zemlje.
- ta su to eksplozije gama-zraka?
Gama zraenje predstavlja najenergetskije elektromagnetne talase u prirodi, a
eksplozije gama zraka su najsnanije eksplozije u Kosmosu koje traju izmeu nekoliko
hiljaditih i nekoliko desetih delova sekunde, a u tok kratkom deliu vremena stvaraju vie
energije nego to stvori nae Sunce za itav svoj ivot. Istraivai Kosmosa jo uvek ne znaju
sa sigurnou ta predstavlja uzrok ovim eksplozijama, a za njihovo objanjenje postoje za
sada dve hipoteze. Po manje popularnoj hipotezi, eksplozije gama zraka se deavaju kao
posledica sudara dva izrazito gusta svemirska objekta, kao to su npr. crne rupe ili neutronske
zvezde. Po popularnijoj hipotezi, eksplozije supernova predstavljaju uzroke eksplozija gama-
zraka. U prilog ove hipoteze govore podaci o pronalasku izvesnih koliina gvoa u oblacima
eksplodiranih gama-zraka, a smatra se da ovo gvoe potie upravo iz jezgra eksplodirane
zvezde, jer kao to znamo zvezde stvaraju energiju u nizu reakcija nuklearne fuzije, gde je
prvi lan niza vodonik, drugi helijum a poslednje je gvoe.
- ta su to zvezdani zemljotresi?
Kada potroe svoje nuklearno gorivo, neke, srednje masivne zvezde doivljavaju
gravitacioni kolaps pri kome se protoni i elektroni iz njihovih atoma pretvaraju u neutrone.
Takve zvezde se zovu neutronske zvezde i u njima su neutroni veoma gusto spakovani tako da
formiraju jednu vrstu kristalne reetke. Magnetno polje neutronskih zvezda je izuzetno visoko
(oko milijardu Tesli) to ponekad uzrokuje udare o povrinu zvezde koji dovode ne do
nepovratnog pucanja reetke, ve do naglog pucanja, klizanja i ponovnog formiranja kristalne
neutronske reetke, a ceo ovaj proces se naziva zvezdanim zemljotresom. Ovi pomeraji
ureene reetke neutrona u neutronskim zvezdama se sa Zemlje primeuju kao emisije mekih
gama talasa (gama talasa relativno niskih frekvencija). Takoe, zvezdani zemljotresi dovode
do promene inercijalnog momenta rotirajue neutronske zvezde, to dovodi do nagle promene
perioda njene rotacije, a to se za Zemlje opaa kao nagla promena pulsnog perioda zvezde.
- ta su to kosmiki zraci?
Nekada su se kosmikim zracima nazivali najenergetskiji elektromagnetni talasi u
prirodi, ije su se frekvencije nalazile iznad opsega gama talasa, odnosno iznad frekvencija od
oko 1024 Herca ili ispod talasnih duina od oko 10-16 metara. Meutim, danas se gama
talasima nazivaju svi elektromagnetni talasi frekvencija veih od oko 1020 Herca, premda
granica izmeu rendgenske oblasti i gama oblasti u elektromagnetnom spektru nije precizno
definisana, a X (tj. rendgenski) i gama talasi su razliitog porekla, s obzirom da X talasi
karakteristinih talasnih duina nastaju u okviru elektronskih prelaza u atomima, dok gama
talasi nastaju kao posledica prelaza samog atomskog jezgra izmeu razliitih energetskih
stanja. Pod kosmikim zracima se danas nazivaju sve subatomske estice visokih energija
(kao posledica velikih brzina kojima se kreu kroz kosmika prostranstva) koje pristiu na
Zemlju i bivaju detektovane na njoj. Viktor Franc Hes je poetkom 20. veka pokazao kako se
jonizacija atmosfere poveava sa porastom nadmorske visine, a jonizacija visokih
atmosferskih slojeva je upravo posledica prolaska kosmikog zraenja (tzv. primarnog
kosmikog zraenja), koje svojom visokom energijom uspeva da jonizuje atome vazduha, kao
i da proizvede stvaranje drugih elementarnih estica poznatih i kao sekundarno kosmiko
zraenje (koji ine tzv. atmosferske pljuskove estica, sastavljene uglavnom od miona, piona,
neutrina, pozitrona, elektrona i gama fotona), te na ovaj nain, rasipajui energiju, ove
primarne kosmike estice se blago usporavaju pribliavajui se Zemljinom tlu, ili u nekim
sluajevima, potpuno nestaju, pretvarajui se u potpunosti u sekundarno kosmiko zraenje.
Poto je poznato da magnetno polje Zemlje deluje na kosmiko zraenje, ove estice su
najveim delom naelektrisane, jer u suprotnom sluaju, magnetno polje ne bi uspevalo da im
promeni putanju. Oko 87 % estica kosmikog zraenja ine protoni, 12 % ine alfa estice
(jezgra atoma helijuma koja se sastoje od po dva protona i dva neutrona), dok ostatak ine
neki tei elementi, kao npr. litijum, berilijum, bor (tzv. laki elementi kosmikog zraenja koji
ine oko 0,25 % estica zraenja), ugljenik, azot, kiseonik i fluor (srednje teki elementi u
okviru kosmikog zraenja) i neki jo tei elementi sve do atomskog broja 28, to odgovara
atomima ili jonima nikla. Kada predstavimo broj estica kosmikog zraenja u funkciji
njihove energije, vidimo da ova funkcija poseduje maksimum za vrednosti energije od oko 0,3
GigaelektronVolta (GeV), to znai da se najvei broj estica kosmikog zraenja kree
brzinama od oko 2/3 brzine svetlosti, a sa poveanjem energije estica, njihov broj opada,
premda postoje estice ija energije dostiu vrednosti i od oko 1011 GeV. Ipak, u proseku,
kosmiko zraenje poseduje srednju energiju od oko 1 eV u svakom kubnom santimetru u
naoj Galaksiji, pa se tako moe izraunati da naa Galaksija gubi oko 1034 Dula energije u
svakoj sekundi (to je ekvivalentno snazi od oko 1031 konjskih snaga) kao posledica toga to
ovi kosmiki zraci naputaju nau Galaksiju i odlaze u meugalaktika prostranstva. S druge
strane, intenzitet (odnosno, fluks) kosmikih zraka na nivou mora na naoj planeti je jednak
jednoj kosmikoj estici po kvadratnom santimetru povrine u minutu. ak i veoma slaba
magnetna polja su u stanju da utiu na putanje kosmikih zraka, pa je tako npr. magnetno
polje jaine svega 3 10-6 Gausa dovoljno da pokree proton energije 1 GeV du kruga
poluprenika 10-6 svetlosnih godina, dok bi se proton energije 1011 GeV u polju iste jaine
kretao po krugu poluprenika 105 svetlosnih godina, to otprilike odgovara dimenzijama nae
Galaksije. Stoga, osim magnetnog polja Zemlje, i meuzvezdana magnetna polja spreavaju
prodor velikih koliina kosmikog zraenja ka naoj planeti, a meuzvezdana magnetna polja
utiu i na to da kosmiko zraenje bude izotropno rasporeeno du Zemljine sfere. Na Zemlji
je poznat i tzv. efekat istok-zapad vezan za kosmike zrake, a na osnovu koga vie kosmikih
estica pristie na Zemljinu povrinu sa zapada, nego sa istoka, to nam ukazuje da kosmike
zrake u najveoj meri ine pozitivno nalelektrisane estice. Izvori kosmikih zraka jo uvek
nisu poznati, jer kada bi sve zvezde u proseku bile kao nae Sunce (koje proizvodi kosmike
zrake u vidu solarnog vetra, iji je najvei intenzitet u solarnim bljeskovima, dinovskim
eksplozijama vidljivim i na Sunevoj povrini), tada bi kosmikih zraka bilo oko nas mnogo
manje nego to je to stvarni sluaj. Stoga se smatra da bi supernove mogle da predstavljaju
kljune izvore ovih naelektrisanih kosmikih estica.
- Ako u Kosmosu postoji toliko mnogo zvezda, zato je onda nono nebo
tamno?
Odgovor na ovo pitanje predstavlja osnovu uvenog kosmolokog problema poznatog
pod imenom Olbersov paradoks koji je 1826. godine formulisao nemaki astronom Hejnrih
Olbers (Heinrich Olbers). Naime, kada bi na Kosmos bio beskonano star i kada bi u njemu
postojao beskonaan broj zvezda, tada bi stvarno nono nebo bilo podjednako svetlo kao i
dnevno nebo na kome sija Sunce. Naime, zamislimo da su zvezde poreane oko Zemlje u
koncentrinim krugovima. Svaki sledei krug imae dvostruko vei broj zvezda od
prethodnog sloja. Stoga, i pored toga to sjaj zvezda opada sa kvadratom rastojanja od nas, svi
slojevi e biti podjednako sjajni, jer e oni udaljeniji slojevi sa manje svetlim zvezdama imati
vei broj zvezda od nama bliih slojeva. Zaklanjanje svetlosti zvezda od strane praine se ne
moe uzeti u obzir, jer bi se i sama praina u jednom trenutku zagrejala i poela da emituje
zraenje. Stoga, danas postoje dva razloga zato je nono nebo tamno. Jedan razlog uzima u
obzir crveni pomak svetlosti zvezda usled irenja Kosmosa i meusobnog udaljavanja jata
Galaksija. Naime, sa poveanjem brzine kretanja svetlosnog izvora od nas, mi emo
emitovanu svetlost registrovati na znatno veim talasnim duinama od talasnih duina koje je
emitovao izvor. Stoga je svetlost sa najveeg broja zvezda u Kosmosu pomerena ka crvenom
kraju spektra (ka veim talasnim duinama), ime je znatno umanjena ukupna koliina
vidljive svetlosti koja stie do nas. Drugi razlog zatamnjenosti nonog neba je u tome to na
Kosmos nije beskonano star. Danas se smatra da je na Kosmos nastao u Velikom Prasku pre
oko 15 milijardi godina. Naime, kada bi Kosmos bio beskonano star, on bi bio i beskonano
svetao, jer bi svetlost sa svake take u Kosmosu imala dovoljno vremena (beskonanost) da
stigne do svih drugih taaka u Kosmosu. Danas se smatra da na fiziki Kosmos nema
prostornu granicu, ve samo granicu u vremenu.
- ta je to Veliki Prasak?
Veliki Prasak, poznat i pod imenom Big Beng predstavlja popularni naziv za trenutak
nastanka naeg Kosmosa koji se desio pre izmeu 12 i 16 milijardi godina. itav Kosmos
kakvim ga danas poznajemo, nalazio se pre trenutka Velikog Praska u stanju singulariteta (u
jednoj taki), to znai da je njegova gustina, kao i zakrivljenost prostor-vremena u njemu
bila beskrajno velika. Dokazi za ovakav nain postanka sveta se nalaze u trenutnom irenju
Kosmosa, odnosno stalnom meusobnom udaljavanju galaktikih jata, kao i u postojanju
pozadinskog mikrotalasnog zraenja, koje predstavlja zaostale elektromagnetne talase iz
doba nastanka Kosmosa. Neposredno nakon trenutka Big Benga, celokupna kosmika
materija se nalazila u obliku elektromagnetnih talasa, odnosno svetlosti da bi se tek nakon
odreenog vremena (nakon otprilike jedne sekunde), energija poela materijalizovati. Oko
100 sekundi nakon Big Benga, temperatura Kosmosa je postala dovoljno niska da bi protoni i
neutroni mogli da se spoje u atomska jezgra najlakih elemenata kao to su vodonik, helijum
i litijum. 10 000 godina nakon Velikog Praska, energetska gustina materije u Kosmosu je
postala vea od energetske gustine svetlosti (odnosno elektromagnetnih talasa), pa je Kosmos
tada postao providan za zraenje (jer su fotoni poeli da se vie rasipaju meu sobom, nego
sa materijom), fotoni su se termalizovali i poeli su da se ponaaju kao toplotno zraenje
crnog tela, a upravo ovo mikrotalasno pozadinsko zraenje predstavlja talase koji vode
poreklo iz ovog perioda nastanka Kosmosa. Oko 500 000 godina nakon trenutka Velikog
Praska, temperatura Kosmosa je postala dovoljno niska da bi i elektroni poeli da se vezuju
za atomska jezgra, pa su u ovo vreme nastali i prvi atomi vodonika, helijuma i litijuma (svi
elementi tei od ova tri, nastaju u zvezdama, a u prostor se razbacuju putem eksplozija
supernova). Tokom milion godina nakon trenutka Velikog Praska, sva kosmika materija je
uglavnom bila u obliku plazme (protoni su bili odvojeni od elektrona), sve dok temperatura
Kosmosa nije pala na oko 3000 K, kada je postalo mogue kombinovanje elektrona i protona
u znatno veoj meri, kao i stvaranje najbrojnijih atoma vodonika. Ovi atomi vodonika su se
tek oko milijardu godina kasnije poeli saimati pod dejstvom gravitacije i tada su nastale
prve Galaksije i zvezde. Pod dejstvom privlane sile gravitacije, Kosmos se najverovatnije
usporava da bi se nakon kratkotrajnog izjednaavanja sile koja tei irenju i privlane
gravitacione sile dolo do prevlaavanja sile gravitacije i do ponovnog saimanja Kosmosa u
jednu taku. Danas se smatra da se Kosmos nalazi u stanju beskonanog pulsiranja (irenja i
skupljanja), tako da nakon stvaranja sveta dolazi do njegovog unitenja i ponovnog stvaranja
i ponovnog unitenja i ponovnog stvaranja, kako ivot nikada ne bi prestao da postoji.
- ta je to pozadinsko zraenje?
Svako telo koje poseduje unutranju energiju, tj. ija je temperatura vea od apsolutne
nule, emituje energiju u obliku elektromagnetnih talasa, odnosno svetlosti. Plankov zakon
nam govori da emitovana talasna duina ove svetlosti zavisi od temperature tela. to je vea
temperatura tela, to je manja talasna duina zraenja, i obrnuto. Nezamislivo visoka
temperatura Velikog Praska u kome je nastao na Kosmos oslobodila je elektromagnetno
zraenje veoma male talasne duine. Meutim, zbog irenja Kosmosa oko take Velikog
Praska dolo je do hlaenja celog Univerzuma, pa i do poveavanja talasne duine tog tzv.
pozadinskog zraenja, iji se maksimum danas nalazi u mikrotalasnoj oblasti
elektromagnetnog spektra i prisutan je svuda oko nas, odnosno dolazi iz svih pravaca na nebu.
Ova pojava stalnog poveavanja talasne duine pozadinskog zraenja moe se objasniti i
Doplerovim efektom, tj. poveavanjem talasne duine svetlosti usled meusobnog udaljavanja
objekata, u ovom sluaju Galaksija. Poto mikrotalasi imaju veu talasnu duinu i od vidljive
svetlosti i od infracrvenog zraenja, ovo pozadinsko zraenje se opaa pomou radio
teleskopa i dolazi iz svih pravaca u Univerzumu. Maksimum talasne duine pozadinskog
zraenja koje se prostire du opsega od 0,6 mm do 60 cm, nalazi se na oko 8 milimetara, to
po Plankovom zakonu odgovara temperaturi od 2,73 Kelvina.
- ta je kosmika inflacija?
Kosmika inflacija predstavlja teoriju o nastanku Kosmosa po kojoj je Kosmos tokom
jednog delia sekunde nakon Velikog Praska rastao ogromnom brzinom da bi nakon toga
znatno usporio svoju brzinu irenja koja je jednaka dananjoj. Po ovoj teoriji je upravo
inflacija, odnosno ubrzano irenje Kosmosa u kratkom vremenskom intervalu izazvalo
nastanak fluktuacije energije, odnosno materije Kosmosa to kasnije nije dovelo do
formiranja uniformne mase estica ve odvojenih Galaksija. Takoe, po ovoj teoriji, inflacije
je odgovorna i za nastanak malih fluktuaciji u temperaturi pozadinskog kosmikog zraenja
(2,73 K) koje je detektovao jedan mikrotalasni teleskop koji je desetak dana tokom 1998.
godine u balonu na visini od 37 km leteo iznad Antarktika (BOOMERANG Baloon
Observations of Millimetric Extragalactic Radiation and Geophysics eksperiment). Po
inflatornom modelu Kosmosa, koji je nastao tokom 80-ih godina 20. veka, Univerzum je
proao kroz fazni prelaz 10-35 sekundi nakon trenutka Velikog Praska i zatim se irio
eksponencijalnim porastom brzine (kod koga je u svakom trenutku brzina porasta brzine
jednaka brzini), a ovaj model je izraen na osnovu pretpostavke da je gustina Kosmosa
kritina, tj. da se naalzi tano na graninoj vrednosti izmeu otvorenog Kosmosa (koji se
veno iri) i zatvorenog Kosmosa (koji se naizmenino iri i skuplja), pa se ovakav model
materijalnog Kosmosa naziva ravnim. U inflatornom modelu, Kosmos je neposredno nakon
trenutka Velikog Praska predstavljao etvorodimenzionalni mehur iste vakuumske energije,
bez imalo materije ili svetlosti. Nakon perioda brzog irenja (inflacije) i isto tako brzog
hlaenja, potencijalna energija vakuuma se pretvorila u kinetiku energiju materijalnih estica
i elektromagnetnih talasa, pa je Kosmos opet poeo da se greje. Kao posledica vakuumskog
pritiska tokom inflacije, svetlost je bila u stanju da prevazie gravitacionu silu kojom je
privlai materija i da se kree bre od nje, pa se smatra da je do kraja perioda inflacije,
svetlost obila ceo Kosmos, a u skladu sa ovom pretpostavkom, konana brzina svetlosti
prestaje da bude inkonzistentna sa izotropnou pozadinskog zraenja. Trenutno
najpopularniji nauni model koji se suprotstavlja modelu inflacije je model Ekpirotikog
Kosmosa koji poinje sa hladnim, statinim petodimenzionalnim prostor-vremenom koje je
skoro supersimetrino, a 4 prostorne dimenzije su povezane putem dva trodimenzionalna zida
(tzv. tri grane), pri emu jedan od ovih zidova ini prostor u kome ivimo, dok je drugi
skriven naoj ulnoj percepciji.
- ta su to magnetni monopoli?
Ukoliko uzmemo u ruke bilo koji magnet na Zemlji, na njemu emo primetiti dva
magnetna pola: severni i juni, a linije sila magnetnog polja e se pruati izmeu ova dva
pola. Kada bismo jedan ovakav, obIan magnet prepolovili na dva dela, ne bismo dobili jedan
magnet samo sa severnim i jedan magnet samo sa junim polom, ve dva magneta od kojih bi
svaki imao svoj severni i svoj juni pol. Magnetni monopoli predstavljaju hipotetike (to
znai da je njihovo postojanje pretpostavljeno, ali ne i potvreno) magnete koji poseduju
samo po jedan magnetni pol. Za razliku od naelektrisanih sistema koje je mogue razdvojiti
tako da u jednoj polovini sistema postavimo samo pozitivno, a u drugom delu samo negativno
naelektrisane estice, magnetni ekvivalenti ovih elektrinih monopola jo uvek nisu
primeeni i pored toga to bi se Maksvelove jednaine elektromagnetnog polja pokazale
potpuno simetrinim ukoliko bi se potvrdilo njihovo postojanje. Takoe, estine teorije kao
to je npr. Velika Ujedinjena Teorija koja pokuava da u jedan teorijski okvir ujedini sve 4
poznate prirodne sile (gravitacionu, slabu nuklearnu, jaku nuklearnu i elektromagnetnu), pa
ak i teorija superstruna, pretpostavljaju da magnetni monopoli postoje u naem Kosmosu, a
teorija relativnosti nam kae da je Veliki Prasak (odnosno fazni prelaz u okviru koga su se
razdvojile nekada, na velikim energijama ujedinjene 4 prirodne sile) mogao da stvori toliko
mnogo magnetnih monopola da bi njihova dananja gustina trebalo da bude oko sto milijardi
puta vea od gustine Kosmosa koju danas registrujemo sa Zemlje. Ipak, na Zemlji jo niko
nije pronaao nijedan magnetni monopol. Teorija o inflatornom Kosmosu smatra da postoji
samo jedan magnetni monopol po mehuru vakuumske energije, a poto je po ovoj teoriji ceo
na Kosmos nastao iz samo jednog mehura vakuumske energije, tada u itavom naem
Kosmosu postoji samo jedan magnetni monopol, pa je njegova ovakva retkost i razlog zato
ga jo uvek nismo primetili. Kada bi u naem Kosmosu bili otkriveni magnetni monopoli, oni
bi nam verovatno objasnili zato je naelektrisanje u naem svetu postojano samo u jedinicama
elementarnog naelektrisanja (odnosno, naelektrisanja koje nose jedan proton ili jedan
elektron), a smatra se da je jedinini magnetni naboj magnetnih monopola (to je
istovremeno minimalno magnetno polje koje oni mogu posedovati) jednak koliniku
elementarnog nelektrisanja (1,6 10-19 C) i dvostruke vrednosti konstante fine strukture
(1/137). Ipak, ukoliko postoje, smatra se da su magnetni monopoli ipak prilino masivni, s
obzirom da bi najmanji od njih trebalo da poseduju masu od oko 1000 protona, a da su pri
tome njihovi prenici hiljadu puta manji od dimenzija jednog protona.
- Ako svetlost nema masu, kako onda ne moe da napusti crnu rupu?
Svetlost se sastoji od malih kvanata ili talasno-estinih paketia pod imenom fotoni.
Svaki foton poseduje svoju frekvenciju kojom osciluje njegovo elektromagnetno polje u
prostor-vremenu. Fotoni se kreu brzinom svetlosti, a poznato nam je da se samo stvari koje
nemaju masu mogu kretati tano ovom brzinom. Ako bismo eleli da budemo jo precizniji,
onda bismo rekli da fotoni ne poseduju masu mirovanja, odnosno masu koju poseduje telo
kada se ne kree. Galileo Galilej je u svom uvenom eksperimentu ispustio sa krivog tornja u
Pizi dva predmeta razliitih masa i video da oni istovremeno padaju na Zemlju. Iz ovoga je
izveo uveni princip ekvivalencije, po kome gravitacija podjednako deluje na sva tela
nezavisno od njihove mase, jer se sa padanjem tela, gravitaciona masa koja odreuje intenzitet
gravitacione sile koja deluje na telo potire sa inercijalnom masom (koja je jednaka
gravitacionoj masi, to je i sutina principa ekvivalencije) koja odreuje silu reakcije tela na
silu gravitacije. Albert Ajntajn je zatim dopunio princip ekvivalencije time to je dejstvo
gravitacione sile izjednaio sa ubrzavanjem tela u odnosu na dati referentni sistem. Kada
zvezdana svetlost prolazi pored neke masivne zvezde, ona biva savijena ka njoj, jer je privlai
sila gravitacije. Isto tako i svetlost koja se penje sa Zemljine povrine gubi neto malo svoje
energije, jer Zemlja svojom gravitacijom pokuava da je vrati ka sebi. Ajntajnova Opta
teorija relativnosti nam prua potvrdu istinitosti principa ekvivalencije. Naime, po ovoj teoriji,
gravitacija predstavlja posledicu zakrivljenosti prostor-vremena. Prostor-vreme se zakrivljuje
u blizini velikih masa, pa iako tela privuena gravitacijom slede pravu putanju u
etvorodimenzionalnom zakrivljenom prostor-vremenu, nama u trodimenzionalnom prostoru
izgleda kao da se njihova putanja krivi i pada ka velikoj masi. Sva tela, teka, lagana ili ak i
ona koja ne poseduju masu kao npr. fotoni, prolaze kroz prostor-vreme sledei pri tome
najkrai put koji nama, s obzirom da sve to posmatramo iz manje-dimenzionalnog sveta,
izgleda teko zamislivo. Crne rupe predstavljaju podruja beskonane zakrivljenosti prostor-
vremena, pa stoga za sva tela koja u njih upadnu, vreme prestaje da tee, jer se sve estice u
njime ukljuujuu u svetlosne fotone mogu samo kretati po zatvorenoj zakrivljenoj prostorno-
vremenskoj putanji.
- ta su to bele rupe?
Bele rupe predstavljaju hipotetika nebeska tela sa osobinama koje su matematiki
inverzne (suprotne) osobinama crnih rupa. Njihovo postojanje bi nam pruilo objanjenje o
tome ta se deava sa materijom koja upadne u crnu rupu. Prema dananjim shvatanjima,
materija koja dospe u crnu rupu, stapa se sa njenim singularitetom (takom beskrajne gustine)
enormno velike mase i gravitacije. S druge strane, prema teoriji o belim rupama, materija koja
bi upala u rotitajuu crnu rupu (tzv. Kerova rupa za razliku od nerotirajuih varcildovih
rupa), izala bi iz nje kroz belu rupu u nekom drugom prostor-vremenu, tj. u nekom drugom
delom Kosmosa. Transfer materije bi mogao da se izvri preko ogromnih udaljenosti veliine
i po nekoliko miliona ili milijardi svetlosnih godina, a u sasvim siunom vremenskom
intervalu. Naime, ukoliko postoje, bele rupe su povezane sa crnim rupama putem Rozen-
Ajntajnovih tunela (crvotoina) kroz koji materija prolazi trenutno, odnosno bre nego to se
prostire svetlost. Kada materija izae na drugom kraju Rozen-Ajntajnovog tunela, ona se
iznenada ponovo pretvara u obinu materiju i pri tome emituje mlazeve energetskih talasa, tj.
onu energiju koja je bila zarobljena u crnoj rupi. Tako, bele rupe predstavljaju prostorno-
vremenske pandane crnim rupama, sa tom razlikom to ne gutaju okolnu materiju ve emituju
materiju koju je prethodno progutala neka crna rupa. Eventualno postojanje belih rupa bi
podrazumevalo i mogunost trenutnih putovanja u neke udaljene delove Kosmosa, kao i u
prolost ili budunost, naravno pod uslovom da su putnici u stanju da izdre tako veliku
gravitaciju kao onu koja vlada u blizini crne rupe. Ipak, danas se smatra da je zvezda koja
kolabira u rotirajuu crnu rupu zadrala oko seben prsten neutrona koji bi stvarao dovoljno
veliku centrifugalnu silu kako bi se spreilo poniranje progutane materije (gravitacijom
privuene materije) u singularitet. Tako bi putovanje u jednu ovakvu crnu rupu bilo bezbedno,
jer ne bi postojala enormno velika gravitaciona sila dovoljna da zdrobi sve predmete koji se
bace ka njoj. Takoe, smatra se da bi ovakvi sistemi povezanih crnih i belih rupa koristili neki
vid egzotine materije (materija negativne energije) radi potiskivanja materije i energije od
crnih ka belim rupama. Pristalice hipoteze o belim rupama smatraju da su i kvazari, daleki
kosmiki objekti malih dimenzija, ali iji sjaj prevazilazi sjaj itavih Galaksija, nita drugo do
bele rupe.
- ta je to SETI?
SETI predstavlja inicijale projekta koji se zove Search for Extra-Terrestrial
Intelligence, to u prevodu znai ''potraga za vanzemaljskom inteligencijom''. Slino naoj
civilizaciji koja ostatku Kosmosa otkriva svoje prisustvo jo od 30-ih godina 20. veka putem
svakodnevnog slanja radio talasa u kosmika prostranstva, istraivai koji su pokrenuli SETI
projekat, nadaju se da u beskrajnom Kosmosu postoji jo mnogo drugih inteligentnih
civilizacija do ijih bismo poloaja na nebu doli na osnovu prouavanja radio talasa koji nam
pristiu iz Kosmosa. Poto je nebo iznad nas toliko veliko, postoje dva osnovna pristupa SETI
traganjima, a to su: potraga irokog polja (u okviru koje se pri niskoj rezoluciji pretrauju
radio signali sa celog neba) i usmerena potraga (u okviru koje se trae ET signali sa 1000-
2000 zvezda slinih naem Suncu, a za sada projekat Phoenix predstavlja jedini tip ovakvog
traganja). Projekat SETI obraa posebnu panju na frekvenciju od 1,42 GHz (talasna duina
od 21 cm) pri kojoj vibriraju atomi vodonika u molekulu vodonika, kao i na frekvenciju od
1,65 GHZ pri kojoj vibriraju atom kiseonika i atom vodonika oko veze u hidroksilnom jonu
(OH- jon, sastavni deo vode), jer se misli da bi vanzemaljci mogli da neku od ove dve
frekvencije koriste kao nosei radio talas za prenos razumljivih informacija. Osim ove dve
frekvencije, u rasponu od 1-10 GHz se nalazi drastian pad radio uma kako na Zemlji, tako i
u Kosmosu, pa veina SETI istraivanja prouava upravo ovaj deo spektra. SETI istraivanja
ukljuuju upotrebu veoma velikih radio-teleskopa (najee interferometrijskom metodom),
odnosno satelitskih antena ogromnih razmera. Jedan od problema u vezi sa SETI projektom je
taj to on zahteva ogromne kompjuterske sisteme. SETI antene su toliko velike da primaju
signale svih radija, televizija, radara i satelita, a u svoj toj zbrci pokuavaju da prepoznaju
radio signale neke druge civilizacije. Kompjuteri moraju analizirati svaku frekvenciju
posebno i prosuivati da li na njoj postoji neki razumljivi signal ili samo um. Antena koju
koristi neki od SETI projekata (npr. SERENDIP koji je 1998. godine lansiran u Australiji, a
danas radio signale prikuplja pomou Arecibo tanjira u Portoriku, odakle pretrauje juni deo
neba) svakoga dana prikupi 35 Gigabajta podataka, koji se skladite na magnetnoj traci ili
kompakt disku, zajedno sa prateim podacima, kao to su datum, vreme, nebeske koordinate i
podaci o opremi. Ovi podaci se zatim dele na manje paketie (blokove od oko 107 sekundi)
koji se raspodeljuju na 140 000 radnih jedinica. Jednom desktop personalnom kompjuteru je
potrebno 30 sati da bi obradio jedan paketi podataka, pa bi stoga jedan kompjuter morao da
radi 4,2 miliona sati (ili neto vie od 479 godina) kako bi obradio podatke iz samo jednog
dana. Poto bi ugradnja tolikog operativnog sistema bila jako skupa, SETI organizacija je
dola na ideju da u proces obrade podataka, tj. radio signala iz kosmosa, ukljui i sve
stanovnike Zemlje koji to ele. Ukoliko imate kompjuter, potrebno je samo da odete na sajt
''SETIhome'' (koji u proseku dnevno obie oko 100 000 posetilaca) i presnimite i instalirate
istoimeni screen saver na va kompjuter. Tako e va kompjuter u radnim pauzama umesto
crtanja ribica i leteih tostera obraivati svemirske radio signale i na taj nain tragati za
vanzemaljskim inteligentnim biima. Ovaj screen saver je podeljen u 3 dela: prozor u kome
se analiziraju podaci (gornji levi), prozor sa informacijama o podacima i korisniku (gornji
desni) i analizirani grafik frekvencije signala u funkciji vremena (donji prozor). Paketi
podataka preuzet sa nekog SETI Web sajta se deli na mnotvo kanala matematikom tehnikom
poznatom kao brza Furijeova transformacija (FFT Fast Fourier Transformation). Ukoliko
su podaci sluajni, tada e intenzitet signala biti isti na svim kanalima. Meutim, ukoliko je
prisutan samo jedan ET signal, tada e jedan ili vie FFT kanala biti iznad ostalih, tj. iznad
odreenog prosenog nivoa intenziteta svih kanala. Dalje, program analizira da li je
frekvencija ovog (ili ovih) pikova blago pomerena ka susednim frekvencijama, to bi bilo
uzrokovano Zemljinom rotacijom, a to bi ukazivalo na vanzemaljsko poreklo pika. Na kraju,
poto je Arecibo tanjir stacionaran (ne prati nebeska tela zajedno sa rotacijom Zemlje), ET
signal bi se pomerao od kraja tanjira do njegovog centra i zatim do drugog kraja, pa bi grafik
intenziteta signala u funkciji vremena bio zvonastog oblika. Ukoliko su svi ovi kriterijumi
ispunjeni za neke od pikova, tada program obavetava o tome SETI Web sajt, koji dalje
nastavlja istraivanje.
- ta je to astrologija?
Astrologija predstavlja drevnu mudrost koja se bavi prouavanjem dejstva planeta i
zvezda na iva bia. Ljudima je danas poznato da je astrologija kao formirana nauka postojala
jo 5000 pre nove ere u civilizacijama Sumera i Akada, nakon ega je njeno postojanje
oigledno i u starim egipatskim, grkim i rimskim civilizacijama. Njeni ostaci se takoe,
nalaze okamenjeni u ruevinama Tiohuanaka, Teotihuanana, Maja i Asteka, gde je ona
dostigla svoj veliki uspon, nakon ega je u Evropi, njena popularnost polako ustupala mesto
Galilejevoj i Kopernikovoj postavci heliocentrinog sistema, pa je njen uticaj na naoj planeti
danas sveden uglavnom samo na horoskope u novinama. Po astrologiji, svaka planeta, slino
Suncu i Mesecu deluje svojim suptilnim gravitacionim poljem na nas, a uz to i sve planete
reflektuju sebi svojstven deo Sunevog spektra, pa tako sa svake planete i zvezde dolaze
posebni elektromagnetni talasi, koji svakako imaju uticaja na ivot na Zemlji. Nebeska sfera
se moe podeliti na 12 delova lunog raspona od po 30o. Svaki od ovih delova neba se naziva
zodijakom i u svakom od njih, svaka od planeta Sunevog sistema ima drugaiji intenzitet i
spektar zraenja u razliitim vremenskim periodima, a time i drugaiji uticaj. Po zakonima
astrologije, sve energije, koje su u trenutku naeg roenja ispunjavala vreme i prostor,
odraavaju se u nama. Mudri astrolozi nikada nisu bili obeshrabreni dekadencijom nauke o
astrologiji u modernoj civilizaciji, ve su uvek tvrdili da je od atoma do supergalaksija, sve
spojeno u Jednom i Jedan je deo svega. Sve neprekidno tee od Svega ka Jednom i od Jednog
ka Svemu. Iz Jednog se raa mnotvo, kako bi se opet pretvorilo u Jedno. I naravno, i ovek
je deo Jednog, deo Kosmosa, njegov sastavni deo i Kosmos je u njemu. Razumevi kosmiko
poreklo ljudskih tela, Hipokrat, osniva medicine, nauke o zdravlju, smatrao je da svi
saoseajni lekari moraju poznavati zakone astrologije, odnosno paralele izmeu Kosmosa u
zvezdama i Kosmosa u nama. Astrolozi se danas najvie bave prouavanjem kosmograma,
poloaja planeta i zvezda na nebu u datom trenutku i njihovim uticajem na mikrokosmiki
svet unutar ivih bia. Ova izraunavanja su intuitivne prirode, premda esto podrazumevaju i
upotrebu komplikovanih matematikih prorauna.
- ta je to kosmoloko naelo?
Kosmoloko naelo nam kae da je Kosmos kakvog ga vidimo izotropan i homogen.
Naime, ukoliko usmerimo na pogled ka bilo kom delu neba, u njemu e postojati isti broj (i
iste vrste) Galaksija kao i u bilo kom drugom, jednako velikom nebeskom deliu. Stoga,
kaemo da je Kosmos iz nae take posmatranje izotropan, odnosno da su Galaksije u njemu
ravnomerno rasporeene u svim pravcima. S obzirom da se najvei broj Galaksija udaljava od
nas (to znamo na osnovu crvenog pomaka njihovih svetlosti), lako bi moglo da nam padne na
pamet da se naa mala planeta nalazi u centru Kosmosa. Meutim, da bi se izbeglo
prekopernikovsko, geocentrino shvatanje po kome se Zemlja nalazi u centru sveta, moramo
pretpostaviti da je Kosmos izotropan i u svakoj drugoj taki posmatranja, odnosno u svakoj
taki Kosmosa. Stoga, kaemo da osim to je izotropan, Kosmos je i homogen. Oni koji
smatraju da je Kosmos statian, odnosno da se nikada ne menja, kosmoloko naelo proiruju
na tzv. savreno kosmoloko naelo po kome osim to je izotropan i homogen, Kosmos
izgleda isto i u svim vremenima.
- ta je to veliki zid?
Nekada se smatralo da je veliki kineski zid jedina vidljiva, ljudskom rukom izgraena
struktura koja se moe videti iz visina na kojima orbitiraju sateliti i space shuttle-ovi oko
Zemlje. Meutim, premda je ovaj zid zaista veoma dugaak, on nije dovoljno irok da bi
mogao i u jednom svom delu da se vidi iz Kosmosa ili ak sa Meseca kako se nekada mislilo.
Meutim, na zvezdanom nebu iznad nas, astronomi su nedavno u okviru posmatranja svetlosti
pomerene ka crvenom, odnosno infracrvenom delu spektra (to je posledica udaljavanja
svetlosnih izvora od nas, odnosno irenja Kosmosa) otkrili najveu kontinualnu nebesku
strukturu kojoj su dali ime "veliki zid". Naime, na nebu severne hemisfere, veliki zid,
odnosno ogromna koncentracija Galaksija koja se dijagonalno prostire na nebu pokriva
najmanje 85 Megaparseka u deklinaciji i 215 Megaparseka u rektascenziji. Poto ova
galaktika superstruktura jo uvek nije detaljno prouena, smatra se da je ona i vea nego to
izgleda, jer je na jednom kraju nae galaktike ravi pokrivena meuzvezdanom i
meugalaktikom prainom, dok sa druge strane Mlenog puta jo nije mapirana. A za razliku
od kineskog zida koji je dugaak oko 2400 kilometara, a na svom najirem delu (oko Pekinga)
je irok 9 metara, veliki nebeski zid je debeo oko 7 Megaparseka i dugaak preko 3 milijarde
svetlosnih godina (da vas podsetimo, starost naeg Kosmosa se procenjuje na oko 14 milijardi
godina). I na junoj hemisferi je otkrivena slina struktura koja je dobila naziv "juni veliki
zid", a poto ni severni ni juni veliki zid nisu u potpunosti mapirani na nebeskoj sferi, smatra
se da se oni na jednom delu neba povezuju i tako grade jedinstvenu nebesku strukturu.
- ta su to galaktika jata?
Grupacije Galaksija na najniem nivou se nazivaju jatima i najee obuhvataju oko
50 Galaksija, a prenik prosenih jata iznosi oko 2 Megaparseka. Zahvaljujui zakonu
odranja ugaonog momenta, slino kretanju planeta oko zvezda i zvezda oko centara
pojedinanih Galaksija, i Galaksije u svakom jatu se kreu oko centra datog jata. Ukupna
masa proseno velikih galaktikih jata iznosi oko 1013 Sunevih masa, a disperzija brzine
(odnosno, opseg brzina pojedinanih Galaksija u okviru njihovog galaktikog jata, to je mera
mase jata) iznosi u tipinom sluaju oko 150 km/s. Odnos mase galaktikih jata i njihove
osvetljenosti iznosi u jedinicama Sunevih masa prema sjaju Sunca oko 260, to nam sugerie
da najvei deo (preko 90 %, a moda i preko 99 %) mase Galaksija i galaktikih jata ini tzv.
tamna materija, odnosno materija koju ne moemo da vidimo sa Zemlje, jer ona ne zrai
svetlou. Mleni put, Galaksija u kojoj se nalazimo, predstavlja jednu od 30 Galaksija koje
pripadaju tzv. lokalnom galaktikom jatu. Najvee Galaksije u ovom jatu su Mleni put i
Galaksija Andromeda (koja se kree ka nama brzinom od oko 200 milja na sat, to ini njen
svetlosni spektar plavo pomerenim u odnosu na nas), a dve Galaksije koje su najblie
Mlenom putu su dva Magelanova oblaka (koji se golim okom mogu videti sa june
hemisfere, a pomou dvogleda moemo prepoznati ak i zvezde u njima), koje su toliko male
da zapravo predstavljaju satelitske Galaksije naeg Mlenog puta i nalaze sa na oko 200 000
svetlosnih godina od nas. Posle Magelanovih oblaka, Galaksija Andromeda koja se nalazi na
izmeu 2 i 3 miliona svetlosnih godina od nas i Galaksija Trougao su dve spiralne Galaksije
koje su nam najblie. Osim naeg galaktikog jata, postoji jo oko 20 manjih galaktikih jata
koje su nam blie od superjata Galaksija iz sazvea Device. Ovo superjato (ili superklaster,
jer se klasterima nazivaju jata Galaksija koja sadre od 50 do 1000 lanova, odnosno oko 1014
do 1015 Sunevih masa, a prenik im iznosi oko 8 Megaparseka) Galaksija se nalazi na oko 16
Megaparseka od nas i sastoji se od oko 250 velikih Galaksija i 2000 manjih Galaksija koje
zajedno obuhvataju prostor od oko 10 x 10 stepeni na naem nebu, to odgovara irini od oko
3 Megaparseka.
- ta je to besteinsko stanje?
Ako bismo eleli da definiemo besteinsko stanje, morali bismo prvo da definiemo
ta je to teina. Ako bismo probali da teinu definiemo kao gravitacionu silu koja deluje na
telo, onda ne bismo mogli tako lako da definiemo besteinsko stanje, jer ak i astronauti koji
praktino nemaju teinu dok lebde u kosmikim brodovima, poseduju silu gravitacije koja
stalno deluje na njihova tela. Meutim, ako iskoristimo specifiniju definiciju teine, kao
vrednost spoljanje sile potrebne da odrava telo u stanju mirovanja u njegovom referentnom
sistemu, tada emo doi do boljeg objanjenja pojma besteinskog stanja. Naime, u skladu sa
definicijom teine kao nagore usmerene sile koja se opire sili gravitacije, astronaut u
svemirskoj letelici ne mora da koristi nagore usmerenu silu da bi ostao u uspravnom poloaju,
pa se stoga i moe smatrati besteinskim telom. Slino tome, ako zaronimo u vodu, naa
teina e biti jednaka razlici izmeu gravitacione sile koja nas vue nadole i sile potiska koja
nas povlai navie. Stoga se telo u besteinskom stanju moe definisati kao telo u kome su
uravnoteene sve spoljanje sile koje deluju na njega.
- ta je to kosmika brzina?
Ako bacimo neko telo u vazduh, ono e leteti navie sve dok ga negativno ubrzanje
usled privlane sile gravitacije ne zaustavi i zatim ne vrati na Zemlju. Meutim, intenzitet sile
gravitacije opada sa udaljavanjem od centra Zemljine lopte. Stoga, ako bismo bacili, odnosno
lansirali u vazduh telo sa dovoljno velikom brzinom, sila gravitacije bi usporavala telo samo
do odreene granice, nakon ega bi telo, poto je izbeglo Zemljino gravitaciono polje,
nastavilo da se kree kontantnom brzinom kroz Kosmos ili bi eventualno nastavilo da se kree
u Zemljinoj orbiti. Najmanja poetna brzina koju treba da ima telo da bi savladalo Zemljino
gravitaciono polje i odletelo u Kosmos, naziva se kosmika brzina, a sa povrine Zemlje ova
brzina (ako zanemarimo usporavajue dejstvo trenja tela sa esticama vazduha) iznosi 11 100
m/s, odnosno 40 200 km/h. Kosmiku brzinu sa povrine bilo kog nebeskog tela moemo lako
da izraunamo. Dovoljno je da pomnoimo gravitacionu konstantu (6,673 * 10-11 Nm/kg2) sa
dvostrukom masom tela, dobijeni proizvod podelimo sa poluprenikom tela, i dobijenu
vrednost zatim korenujemo. Sa poveanjem mase nebeskog tela, poveava se i intenzitet
gravitacione sile koja privlai tela sa povine ka njenom centru, odnosno, poveava se teina
tela. Sa poveanjem ove sile, poveava se i kosmika brzina datog nebeskog tela. Tako npr.
kosmika brzina na Meseevom ekvatoru iznosi samo 2,38 km/s, dok je kosmika brzina sa
povrine Jupitera (iji je prenik 11 puta vei od Zemljinog prenika) jednaka 59,5 km/s.
Kada kosmika brzina sa povrine jednog nebeskog tela postane vea od brzine svetlosti, tada
to telo nazivamo crnom rupom, jer sa njega ak ni svetlost koja se kree najveom moguom
brzinom u materijalnom svetu prirode (oko 300 000 km/s), ne moe da se otisne.
- ta je to teorija relativnosti?
Albert Ajntajn je poetkom 20. veka formulisao dve teorije relativnosti: specijalnu i
optu. Specijalna teorija relativnosti se esto opisuje na primeru astronauta koji posmatra dva
svemirska broda kako se mimoilaze ispred njega. Astronaut je najpre merio brzine ova dva
broda u odnosu na njega. Ukoliko se jedan brod kree brzinom od 100 km/h u odnosu na
astronauta, dok se drugi brod kree u suprotnom smeru brzinom od 75 km/h, tada e putnici
oba broda izmeriti brzinu kretanja susednog broda kao 175 km/h. Ukoliko bi se sada ova dva
broda ubrzali tako da brzina breg broda iznosi 240 000 km/s, dok brzina sporijeg broda
postane jednaka 200 000 km/s, i ukoliko bismo sada probali da izmerimo brzinu kretanja
jednog broda u odnosu na drugi, ne bismo dobili vrednost od 440 000 km/s, ve znatno manju
V a Vb
vrednost (uvek manju od brzine svetlosti, a jednaku Vab = , gde su Va i Vb
1 (V aVb / c 2 )
brzine dva broda u odnosu na posmatraa pri emu u sluaju da se dva broda kreu u istim
smerovima u brojiocu ne figurie znak +, ve znak -, c je brzina svetlosti, a Vab je brzina
broda A koju meri posmatra koji putuje zajedno sa brodom B), to je posledica toga da je
brzina svetlosti (oko 300 000 km/s) jednaka za sve posmatrae nezavisno od njihovog
kretanja. Posledica konstantnosti brzine svetlosti je to da ne postoji apsolutno, ve samo
relativno vreme. Ukoliko sada zamislimo da u jednom brodu koji se kree u odnosu na
astronauta postoji sat koji meri vreme potrebno da se vertikalna svetlost iz lampe odbije od
ogledala i istim putem vrati nazad ka senzoru u lampi. Ukoliko se ogledalo nalazi na
rastojanju od 0,3 metra od ogledala, tada e svetlosti biti potrebno 2 nanosekunde da pree put
od lampe do ogledala i ponovo do lampe. Meutim, za astronauta koji posmatra ovaj svetlosni
sat, svetlost iz sata nee prelaziti vertikalan put kao za putnika u brodu, ve e se kretati
dijagonalno pa e tako prelaziti i dui put, pa e svetlosti biti potrebno vie vremena da pree
isti put u astronautovim oima, odnosno u astronautovom referentnom sistemu, pa e ovu
pojavu astronaut protumaiti kao sporije proticanje vremena u brodu, odnosno u telu koje se
kree velikom brzinom u odnosu na njega. Takoe, sa poveanjem brzine tela, i njegova masa
se poveava, a i duina u pravcu kretanja se smanjuje. Ipak, relativnost vremena je direktna
posledica apsolutnog vaenja fizikih zakona u svim inercijalnim sistemima (tj. u svakom
pojedinanom svemirskom brodu). Opta teorija relativnosti se bazira na ekvivalenciji izmeu
ubrzanja i sile gravitacije. Naime, ukoliko se nalazimo na Zemlji i ispustimo loptu ka njoj,
lopta e se ubrzavati brzinom od 9,81 m/s u svakoj sekundi puta. Ukoliko se sada nalazimo u
liftu koji pluta Kosmosom daleko od planeta i zvezda, i mi i lopta emo biti besteinski i
plutaemo u liftu. Meutim, ukoliko lift pone da se ubrzava brzinom od 9,81 m/s u svakoj
sekundu puta, mi emo opet postati teki kao na Zemlji, a lopta koju ispustimo ka podu lifta,
ubrzavae se istom brzinom kao na Zemlji. Ukoliko probamo da usmerimo snop svetlosti u
liftu koji se kree konstantnom brzinom (ili miruje), tada e svetlost slediti pravolinijski put.
Meutim, kada se lift ubrzava, snop svetlosti nee vie biti pravolinijski, ve e biti iskrivljen.
U skladu sa principom ekvivalencije, Ajntajn je 1915. godine pretpostavio da ako se putanja
svetlosti krivi u referentnom sistemu koji se ubrzava, ona e se kriviti i u gravitacionom polju.
Ova Ajntajnova pretpostavka je i potvrena tokom jednog pomraenja Sunca 1919. godine
tokom koga je primeeno da su se dve zvezde, jedna iznad, a druga ispod pomraenog Sunca
razmakle dok je Sunce prolazilo izmeu njih, da bi se sa prolaskom Sunca opet vratile na
poetne poloaje, to je bila oigledna posledica dejstva Suneve gravitacije na svetlost koja
dolazi sa ovih zvezda.
- ta su to crvotoine?
Crvotoine su reenja Ajntajnovih jednaina gravitacionog polja, a predstavljaju
tunele koji povezuju razliite take u prostor-vremenu, tako da bi za putovanje kroz njih bilo
potrebno znatno manje vremena nego u sluaju putovanja kroz obini prostor. Crvotoina se
sastoji iz dva ulaza povezana grlom, odnosno Ajntajn-Rozenovim mostom koji predstavlja
put koji je topoloki razliit od ostalih moguih puteva koji povezuju dve ulazne take.
Topoloki identini putevi predstavljaju razne puteve koje crv moe prei izmeu dve take
na jabucu puzei po povrini kore, dok bi topoloki razliit put u odnosu na povrinske puteve
predstavljao put kroz unutranjost jabuke. U naunoj fantastici, pojam crvotoina se najee
odnosi na preicu puta, dok se u teorijskoj fizici, ova preica moe ispostaviti ponekad i kao
dui put od konvencionalne rute. Crvotoine su se najpre pojavile kao reenja Ajntajnovih
jednaina za crne rupe, ali se one u ovom sluaju najverovatnije ne bi mogle koristiti za
putovanja jer bi usled svoje nepostojanosti kolabirale pre nego to bi neki svemirski brod ili
ak i zrak svetlosti mogao da proe kroz njih. Stoga bi crvotoine kroz koje bi moglo da se
putuje morale da budu dovoljno dugo otvorene kako bi signal mogao da proe kroz njih.
Ovakve otvorene, statine i u vremenu nepromenljive crvotoine morale bi da sadre tzv.
egzotinu materiju, odnosno materiju negativne gustine energije i velikog negativnog pritiska.
Neki naunici smatraju da na materijalni svet pri dimenzijama Plankove duine (10-35
metara) poseduje mnogo crvotoina koji bi mogli da nas povezuju sa drugim Kosmosima.
- Da li postoji anti-gravitacija?
Premda su pre nekoliko godina, naunici tvrdili da su proizveli anti-gravitacioni efekat
pomou rotirajueg superprovodnog diska, fiziki zakoni kakve dananja nauka poznaje kau
nam da nestajanje gravitacione interakcije pomou bilo kog sredstva nije mogue. Mogue je
dovesti telo u stanje lebdenja pomou neke suprotno usmerene, a po intenzitetu jednake sile
(npr. magnetnim ili elektrostatikim odbijanjem), ali u svetu materije samu gravitaciju nije
mogue eliminisati, jer se u skladu sa Ajntajnovom optom Teorijom relativnosti, gravitacija
ne definie kao jedna od 4 osnovne sile u prirodi, ve kao zakrivljenost, odnosno promena u
lokalnoj geometriji prostor-vremena u blizini neke mase ili nekog drugog oblika energije.
Ipak, i pored ovoga, teorija relativnosti dozvoljava postojanje odbojne sile odgovarajue
gravitaciji, to u samoj teoriji odgovara postuliranim beskonano debelim zidovima sa izrazito
velikim povrinskim naponom koji bi bili u stanju da odbijaju svako telo ubrzano ka njemu. I
sam Ajntajn je u svom modelu statine Vasione uveo pojam negativne gravitacije
(uvoenjem tzv. kosmoloke konstante), kako bi objasnio postulirani nepromenljivi Kosmos.
Iako se nakon otkria (odnosno postuliranja teorije) Velikog praska i irenja Kosmosa
smatralo da Ajntajnov model nije ispravan, najnovija istraivanja u kosmologiji pokuavaju
da preko anti-gravitacionog efekta na velikim udaljenostima objasne poreklo ubrzanog irenja
Vasione, koje je nedavno otkriveno.
- ta su to Suneve jedrilice?
S obzirom da 95 % teine dananjih svemirskih letelica ini gorivo, u poslednje vreme
se ine razni pokuaji konstrukcije svemirskih brodova koji bi umesto raketnog goriva
koristili neki laki i praktiniji izvor energije kretanja. Slino morskim jedrilicama koje
koriste pritisak vetra za kretanje u pogodnom pravcu i smeru, tako i dizajnirane solarne
jedrilice predstavljaju kosmike letelice budunosti koje e u svrhu pogona koristiti pritisak
svetlosnih fotona, a njeno kretanje bi zavisilo od meusobnog dejstva tri komponente: stalne
sile koju Suneva svetlost predaje brodu, posedovanje velikih i ultratankih ogledala, kao i
korienje odvojenog vozila za poletanje. Svetlost predstavlja elektromagnetne talase koji
deluju malom silom na objekte sa kojima dou u kontakt, a ovako delujua svetlost bi
predstavljala motor jedne Suneve jedrilice. Svetlost koja bi gurala brod dolazila bi ili sa
Sunca ili sa velikih lasera koji bi se izgradili na Zemlji ili na nekom vetakom satelitu.
Takoe, spregom gravitacione sile Sunca (ili drugih zvezda) i pritiska svetlosnih talasa bie
mogue upravljati kosmikom jedrilicom i menjati njenu brzinu i kurs, slino nainu na koji
su stari moreplovci plovili morima, s tom razlikom to more ne bi nikada bilo burno i
nepredvidljivo, ve uvek tiho i sunano. Jedra ovakve letelice bi morala biti ogromna kako bi
bila u stanju da sakupe dovoljnu koliinu svetlosne energije, a pri tome bi morala biti veoma
lagana (kvadratni metar jedra ne bi smeo da bude tei od 3 grama), kao i neisparljiva u
vakuumu i temperaturno veoma postojana (u opsegu od skoro apsolutne nule do 300oC).
Reflektujui materijal od koga bi bila napravljena jedra ne bi smeo biti deblji od jedne nae
vlasi kose, morao bi biti izuzetno lak, a i trebao bi da ne topei se, izdri veliku toplotu sa
Sunca. U ovu svrhu se u poslednje vreme koriste vlakna ugljenika debljine oko jednog
mikrometra. Neki prototipi Sunevih jedara napravljenih od poliestera, poliamida ili nekih
drugih organskih polimera, presvueni su sa jedne strane sa slojem aluminijuma koji
reflektuje Suneve svetlosne talase, dok su sa druge strane presvueni sa slojem silicijum
dioksida (SiO2) koji rasejava toplotu i tako titi jedro od preteranog zagrevanja. Suneve
jedrilice bi se lansirale u Kosmos pomou drugih letelica ili bi se u tu svrhu koristili jaki
snopovi mikrotalasnog ili laserskog zraenja. Smatra se da bi svemirske jedrilice mogle
dostizati brzine do 90 km/s, to je 10 puta vie od orbitalne brzine jednog space shuttle-a.
Takoe, naunici NASA-e smatraju da bi se ugraivanjem odailjaa laserskog ili magnetnog
snopa, mogla dostii brzina od oko 30 000 km/s, to ini jednu desetinu brzine svetlosti, a
tada bi mogunost meuzvezdanih putovanja zakoraila u stvarnost.
- ta su to svetlosne letelice?
Dananji svemirski brodovi nose sa sobom izvore energije kretanja u obliku goriva.
Cena svemirskih putovanja bi mogla biti drastino umanjena kada bi se umesto tenog goriva
i drugih tekih komponenti koristili izvori energije u obliku veoma intenzivne laserske
svetlosti ili mikrotalasa emitovanih sa Zemlje ili nekog vetakog planetarnog satelita u
Sunevom sistemu. Eksperimenti koje je proteklih godina finansirala amerika administracija
za nacionalnu aeronautiku i Svemir demonstrirali su svetlosnu letelicu koja bi se vozila na
pulsirajuem infracrvenom laserskom zraku emitovanom sa Zemlje. Reflektivne povrine na
letelici bi fokusirale laserski zrak u jedan prsten gde bi se grejao vazduh do temperature koja
5 puta prevazilazi temperaturu povrine Sunca. Zagrejani vazduh bi se eksplozivno irio to bi
prualo letelici energiju kretanja. Demonstrativne svetlosne letelice su napravljene od
aluminijuma ili silicijum karbida (SiC) i sastoje se od prednjeg vazdunog oklopa koji pokriva
prstenasti plat i zadnjeg dela u kome se nalaze optiki delovi, kao i irei otvor. Tokom
atmosferskog leta, prednji odeljak bi sabijao vazduh i usmeravao ga ka ulazu motora.
Prstenasti plat predstavlja teite vazdunog pritiska, a zadnja sekcija slui kao paraboliko
ogledalo koje koncentrie infracrvenu lasersku svetlost u iu prstena. Istovremeno, zadnja
sekcija prua dodatnu povrinu koja se odupire pritisku isputenog vrelog vazduha. U dizajn
svetlosnih brodova ukljueno je i automatsko upravljanje: ako letelica skrene sa pravca
svetlosnog snopa, pravac potiska vazduha se naginje i vraa letelicu na pravi put. Takoe,
mlaz kompresovanog vazduha se koristi da bi zarotirao letelicu do brzine od oko 10 000
obrtaja u minutu, to bi dodatno iroskopski stabilizovalo letelicu i dozvoljavalo joj da lake
see vazduh kroz koji prolazi.
- ta su to mikrotalasne letelice?
Osim laserskog snopa koji se koristi za pogon jedna vrste laganih (ili svetlosnih)
letelica (tzv. lightcrafts), u budunosti e biti mogua i upotreba mikrotalasa za predavanje
energije izuzetno lakim svemirskim letelicama. Mikrotalasi su jeftiniji od laserskog snopa, ali
e zato mikrotalasni brodovi morati da budu vei od svetlosnih letelica i po obliku e
podseati na letee tanjire. Mikrotalasni svemirski brodovi bi se oslanjali na energiju koju bi
ka njima usmeravale stanice koje bi orbitirale oko Sunca i prevodile Sunevu energiju u
mikrotalase. Za razliku od svetlosnih letelica koje bi laserski snop ubrzavao u smeru
emitovanog snopa, izvori mikrotalasa (tj. solarne stanice) bi privlaile mikrotalasne letelice ka
sebi. Izvori mikrotalasnog zraenja u vidu solarnih stanica bi morali da imaju oko 1 kilometar
u preniku i smatra se da bi mogle da stvaraju oko 20 GigaVata snage. Na orbiti od oko 500
kilometara od Zemlje, stanice bi usmeravale mikrotalase ka mikrotalasnim letelicima koje bi
bile u obliku diska od oko 20 metara u preniku, a u njih bi moglo da stane 12 ljudi. Milioni
malih antena sa povrine letelice bi prevodile mikrotalase u elektrinu energiju. Tokom samo
dve orbite, solarne stanice bi bile u stanju da sakupe 1800 GigaDula energije i poalju 4,3
GigaVata snage letelici za vonju u orbiti. Mikrotalasni svemirski brodovi bi bili opremljeni
sa po dva snana magneta i po tri motora za pogon. Solarne elije koje pokrivaju povrinu
broda, koristile bi se za stvaranje elektrine struje prilikom poletanja. Kada poleti, letelica bi
poela da koristi unutranje reflektore za zagrevanje vazduha i probijanje zvunog zida. Kada
se nae na dovoljno velikoj visini, nagnula bi se na stranu kako bi dostigla hipersonine
brzine. Polovina primljene mikrotalasne snage bi se zatim reflektovala ispred broda kako bi
zagrevala i proreivala vazduh ispred sebe i tako doputala letelici da dostigne brzinu koja je
25 puta vea od brzine zvuka i odleti u orbitu. Maksimalna brzina ovakve letelice bi iznosila
oko 50 brzina zvuka (brzina zvuka u vazduhu iznosi oko 330 m/s). Druga polovina primljene
mikrotalasne energije bi se preko antena prevodila u elektrinu struju i koristila za napajanje
dva elektromagnetna motora koji e ubrzavati klizni tok ili vazduh koji tee oko letelice.
Ubrzavanjem kliznog toka, letelica e biti u stanju da sprei svako probijanje zvunog zida i
tako postane potpuno neujna iako se kree supersoninim brzinama.
- ta je to EMU odelo?
EMU (Extravehicular Mobility Unit) predstavlja odelo koje astronauti trenutno koriste
tokom svemirskih etnji u okolini space shuttle-ova ili Meunarodne svemirske stanice. Ova
narandasta odela pod pritiskom sa ugraenim padobranom, astronauti nose i prilikom
poletanja svemirskih brodova, kao i prilikom ulaska u atmosferu, s obzirom da u njima mogu
skoiti iz broda u sluaju nekog kvara. Za razliku od ranijih svemirskih odela koja su u
potpunosti bila napravljena od meke tkanine, EMU je saiven od kombinacija meke i vrste
tkanine kako bi ispunio zahtev za nepropustljivou, pokretljivou i ugodnou. Samo odelo
se sastoji od 13 slojeva materijala, ukljuujui unutranji hladnjaki deo (dva sloja), odelo pod
pritiskom (dva sloja), toplotni deo koji titi astronauta od udara mikrometeorida (8 slojeva) i
spoljanji deo (1 sloj). Materijali koji se koriste za izradu EMU-a su: Najlonski triko,
Spandex, Najlon obloen uretanom, Dacron, Najlon obloen neoprenom, Mylar, Gortex,
Kevlar i Nomex. Svi slojevi tkanine su uiveni i meusobno zacementirani. Za razliku od
prethodnih vrsta svemirskih odela koja su bila ivena za svakog astronauta posebno, EMU
poseduje sve komponente odela u razliitim veliinama, tako da se oni mogu uklopiti tako da
pristaju astronautu. EMU je na Zemlji teak 127 kg, u njemu se odrava atmosfera od 0,29
atmosfera, odelo bez astronauta zauzima zapreminu izmeu 0,125 i 0,153 m3, a sadanja cena
mu iznosi oko 12 miliona dolara. EMU se sastoji od sledeih delova: MAG (Maximum
Absorption Garment) odnosno pelene, jer je astronautima potrebno isuvie mnogo vremena
da se prilagoavaju pritisku i sastavu atmosfere u space shuttle-u da bi mogli tokom
svemirske etnje da odu u toalet u brodu i da se ponovo vrate napolje; LCVG (Liquid
Cooling and Ventilation Garment) set od Najlonskog trikoa i spandeksa sa tankim
plastinim cevima kroz koje prolazi hladna voda koja se dovodi ili sa pupanog kabla koji je
povezan sa space shuttle-om ili sa lenog paketa odela, a koja hladi astronauta tokom
njegovog rada; EEH (EMU Electrical Harness) nizovi komunikacionih ica i
bioinstrumenata preko kojih se posmatraju vitalne funkcije astronauta iz broda; CCA
(Communications Carrier Assembly) kapa od tkanine na kojoj se nalaze mikrofoni i
zvunici koji se koriste tokom radio komunikacije bez upotrebe ruku; LTA (Lower Torso
Assembly) sadri donji deo EMU-a, ukljuujui pantalone, zglobove odela u predelu kolena
i stopala, izmi i struka to olakava kretanje, sadri i pertle za koje se moe privezati alat
tako da ne odleti, a sa gornjim delom odela je povezan pomou metalnog spojnog prstena;
HUT (Hard Upper Torso) tvrda ljuska od staklenih vlakana, oblika prsnika, sadri rukave,
donji torzo, kacigu, leno life-support pakovanje i kontrolni modul, a moe drati i pribor sa
alatom; rukavi; rukavice sa gumenim prstima kako bi se predmeti mogli lake drati, a
astronauti osim ovih spoljanjih, nose i finije unutranje rukavice neposredno uz ruke; kaciga
napravljena od providne polikarbonatne plastike otporne na udar, sadri i jastuie radi
ugodnosti i ventil za izbacivanje ugljen dioksida u sluaju korienja kiseonika iz lenog
pakovanja umesto iz pupane vrpce, a u kacigi, kiseonik se uvodi iza astronautove glave, ide
preko glave i zatim se sputa do lica, a u unutranjost kacige se ubrizgava antizamagljiva
koji spreava da se prozor lema zamagli usled vodene pare koju izdie astronaut; EVA
(Extravehicular Visor Assembly) koji se stavlja preko kacige i sadri metalno-zlatno
obloen vizir kako bi se filtrirala Suneva svetlost, providnu navlaku koja titi astronauta od
toplotnih i udarnih talasa, sistem za podeavanje koliine proputene svetlosti, 4 lampe i TV
kameru; IDB (In-suit Drink Bag) plastina torbica sa 1,9 litara vode i mala slamka
pozicionirana u blizini astronautovih usta, kao i dep sa tanglama voa i itarica obloenih sa
pirinanim papirom, kako bi astronaut sve mogao da proguta, tako da ne ostanu ostaci hrane
da plutaju po kacigi; PLSS (Primary Life-Support Subsystem) leno pakovanje u kome se
nalaze rezervoar sa 0,54 kilograma kiseonika pod pritiskom od 518 atmosfera, filteri za ugljen
dioksid, 4,6 kg vode za hlaenje, radio aparat, izvor elektrine energije u vidu niza od 11
cinkovih baterija, ventilator i sistem za uzbunu; SOP (Secondary Oxygen Pack) dodatni
izvor kiseonik koji se nalazi ispod lenog pakovanja, a poseduje dva rezervoara sa ukupnom
koliinom od 1,2 kg kiseonika pod pritiskom od 408 atmosfera; DCM (Display and Control
Module) montiran na grudima, sadri sve prekidae, merae, ventile i LCD neophodan za
pokretanje PLSS-a, a ovaj displej moe videti i sam astronaut uz pomo ogledala montiranih
na rukavu. EMU sadri i neke dodatne delove, kao na primer: SCU (Servicing and Cooling
Umbilical) pupana vrpca kroz koju se astronautu dovode voda za hlaenje, kiseonik i
elektrina energija sa broda; AAP (Airlock Adapter Plate) okvir montiran na zidu airlock
kabine na kome astronaut ostavlja svoju odeu nakon skidanja prilikom ponovnog ulaska u
brod i postepenog prilagoavanja na atmosferski pritisak; svetla na lemu i kamera; i ogledala
montirana na rukavu pomou kojih astronaut moe gledati monitor na grudima na kome se
ispisuju uputstva za stvari koje on treba da uradi tokom svoje, najee sedmoasovne
svemirske etnje.
- ta su to tahjoni?
Tahjoni su teorijski postulirane estice koje putuju bre od svetlosti i imaju
imaginarne mase (a time i imaginarne energije), tj. mase jednake proizvodu nekog broja i
imaginarne jedinice (kvadratnog korena iz broja minus jedan), pa se stoga kreu putujui
unazad kroz vreme. Dok se u realnom svetu, energija nekog tela poveava sa njegovom
brzinom, kod tahjona je to obrnuto. Naime, njihova imaginarna energija opada sa poveanjem
brzine, da bi pri beskonanoj brzini postala jednaka nuli. Tahjon sa beskonano velikom
brzinom vie nema energiju, ve samo impuls. Iako postojanje tahjona u vidu estica koje se
prostiru kroz vakuum nije do sada eksperimentalno potvreno, oni se smatraju kvaziesticama
koje putuju kroz sredinu inverzne atomske naseljenosti, tj. sredinu u kojoj je vie atoma u
pobuenom nego u osnovnom stanju, to je npr. sluaj kod nastanka laserskih talasa. Postoje
dva razliita tipa efekta putovanja bre od svetlosti, pronaena u kvantnim optikim
eksperimentima, a postojanje kvaziestica tahjona predstavlja trei sluaj te vrste i pojavljuje
se kao posledica primene Maksvelovih jednaina elektromagnetnog polja na inverzno
naseljenu atomsku sredinu. Kao prvo, pronaeno je da fotoni koji tuneliraju kroz kvantnu
barijeru, mogu da putuju bre od svetlosti. Ova pojava je posledica principa neodreenosti, po
kome foton ima malu, ali realnu verovatnou da se pojavi sa druge strane barijere kroz
kvantni, tj. tunel efekat, koji je po zakonima klasine fizike nemogu. Kao drugo, pronaeno
je da se dva fotona emitovana iz istog izvora ponaaju na usaglaen nain prilikom njihovog
pristizanja na dva udaljena interferometra, a ovaj fenomen, koji je posledica uvenog EPR
misaonog eksperimenta, predstavlja jedan vid signala koji putuje bre od brzine svetlosti.
- ta su to svemirski liftovi?
Od 1961. godine kada je Juri Gagarin postao prvi ovek iz nae civilizacije koji je
leteo Kosmosom, samo je jo oko 1000 ljudi putovalo kroz Kosmos, dok je manje od 20 ljudi
hodalo na Mesecu. Glavni razlog zato Svemir jo uvek nije postao turistiko odredite (kao
npr. Meseevi hoteli ili zvezdana krstarenja) predstavljaju velike cene ovakvih putovanja. Pri
dananjem tehnolokom razvoju, cena lansiranja jednog kilograma materije u orbitu iznosi
oko $22000. Realizacija NASA-ine ideje izgradnje svemirskog lifta definitivno bi utedela
kvadrilione dolara u bliskoj budunosti i svemirska putovanja bi uinila znatno
pristupanijim. Osnovne komponente svemirskog lifta bi bile: ekstremno visoka bazna kula
na Zemlji, velika teina koja orbitira oko Zemlje, kabl koji povezuje toranj sa teinom i
svemirska letelica koja bi preko kabla odlazila u orbitu. Teina sa kraja kabla bi se okretala
brzinom jednakom brzini rotacije Zemlje oko svoje ose to je neophodan uslov da kabl koji
povezuje teinu sa tornjem stalno bude zategnut. Svemirske letelice bi se vozile po ovom
kablu slino kao to se vozovi kreu po inama. Kada bi se izgradio ovakav tip prevoznog
sredstva, cena lansiranja letelica u orbitu bi drastino opala. Trenutno su najvei trokovi
svemirskih putovanja povezani sa lansiranjem goriva (koje ini najvei deo mase svemirskih
letelica) u orbitu, ali i drugi trokovi koji potiu od izgradnje i odravanja letelice, kao i od
ugradnje potronih raketnih pobuivaa nisu zanemarljivi. Da bi uao u nisku orbitu oko
Zemlje, svemirski brod izgori oko 1,8 miliona kilograma goriva za samo osam minuta. S
druge strane, upotrebom svemirskih liftova, potronja goriva se potpuno eliminie, jer lift
preuzima energiju za lansiranje iz elektrane na Zemlji. Kako bi se letelica dalje kretala na
kablu, zahtevala bi sve manje elektrine energije, jer bi se u sve veoj meri oslanjala na
centrifugalnu silu koju stvara orbitirajua teina. Do trenutka kada dostigne kraj kabla,
svemirski brod bi mogao da dostigne brzinu od oko 11 km/s, to je dovoljno velika brzina
koja bi mu omoguila da se slobodno otisne u Kosmos, i da stigne npr. do planete Mars za
samo nekoliko dana ili nedelja umesto itavih nekoliko meseci koliko danas traje put do
njega. Meutim, izgradnja svemirskog lifta bi predstavljala najvei i najkomplikovaniji
graevinski projekat koji je ikada preduzet na naoj planeti. Bazni toranj na Zemlji bi morao
biti visine od oko 50 km, to je sto puta vee od trenutno najvie zgrade na planeti (CN kula u
Torontu). Takoe, kabl bi morao da se protee 144 000 km od ekvatora u Kosmos, to
predstavlja treinu rastojanja od nas do Meseca. Smatra se da bi se uz pomo specijalno
opremljenog satelita mogla vriti gradnja kabla direktno iz Kosmosa i to uz pomo
nanomaina koje bi ugraivale jedan po jedan molekul na kabl. Jaina ovog kabla bi morala
da bude vea od 62 GigaPaskala, pa se smatra da bi se on mogao napraviti od ugljeninih
nanotuba koje poseduju jainu na istezanje od 200 GigaPaskala (kvarc, grafit i aluminijum
imaju jainu na istezanje od oko 20 GigaPaskala). NASA predlae da bi se kao kontratea
kablu mogao postaviti neki asteroid koji bi se smestio u orbitu na nekoliko hiljada kilometara
od povrine Zemlje. Letelica bi se vozila i ubrzavala na kablu po principu elektromagnetne
propulzije koju koriste i maglev vozovi koji lebde na inama. Izgradnjom jednog ovakvog
transportnog sistema, let u Kosmos ne bio skuplji od leta avionom.
- ta je to teraformiranje?
Teraformiranje (Terra Zemlja) predstavlja proces transformisanja planeta koje nisu
pogodne za ljudski ivot u naseljive ivotne sredine. Najpogodnijim nebeskim telima u
Sunevom sistemu na kojima bi ljudska civilizacija mogla u budunosti da se naseli se danas
smatraju Venera, Evropa (Jupiterov mesec), Titan (Saturnov mesec), na Mesec, neki
asteroidi i Mars (posle Venere, nama najblia planeta, koja je za oko 50 % dalja od Sunca
nego Zemlja). Meutim, dok je Venera isuvie blizu Sunca (prosena temperatura na njoj
iznosi 482,2 oC), Titan i Evropa su previe daleko od njega, pa se danas smatra bi se u
doglednoj budunosti proces teraformiranja mogao obavljati samo na Marsu. Naime, na
Marsu postoje svi elementi koji su neophodni za odravanje ivota, kao to su: voda (koja je
najverovatnije zaleena na polarnim kapama planete), ugljenik i kiseonik u obliku ugljen
dioksida (CO2) koji ini 95,3 % marsovske atmosfere i azot (2,7 % atmosfere). Ipak, da bi se
Mars pretvorio u ivotnu sredinu kao to je ova na Zemlji, neophodno je promeniti sadanju
klimu i atmosferu na njemu tako da se njegovi pustinjski i hladni pejzai pretvore u tople,
bujne, poumljene i morske predele u kojima bi mogli da ive ljudi, biljke i ivotinje. Do
danas je predloeno nekoliko naina teraformiranja ukljuujui: upotrebu orbitalnih ogledala
(prenika oko 250 km, a tekih oko 200 000 tona, koji bi stoga bili preteki da se lansiraju sa
Zemlje, ve bi se verovatno pravili u Kosmosu, npr. na Mesecu iji se najvei deo povrine
sastoji od stakla) koji bi reflektovali Sunevu svetlost ka Marsu (posebno ka njegovim
polarnim kapama kako bi se otapala voda) i tako grejali njegovu povrinu; stvaranje gasova
koji podstiu efekat zelene bate time to apsorbuju Sunevu svetlost i prevode je u toplotu; i
sudaranja asteroida bogatih amonijakom sa Marsom kako bi se poveao efekat staklene bate
u atmosferi planete. Na hladnim planetama bi mogla da se podignu postrojenja koja bi se
snabdevala Sunevom energijom, a koja bi stvarala gasove koji podstiu efekat staklene bate,
kao to su ugljen dioksid, metan, amonijak, voda ili hlorflourougljenici (CFC). Naime, naa
civilizacija je tokom poslednjeg veka oslobodila mnotvo ovakvih gasova putem raznih
fabrika, to je i odgovorno za globalno zagrevanje nae atmosfere, a isti efekat bi mogao da se
postigne ukoliko bismo ovakve fabrike podigli na hladnim planetama. Ove fabrike bi na
Marsu, koji je bogat ugljen dioksidom, mogle da imitiraju proces fotosinteze tako to bi
konzumirale ugljen dioksid, a proizvodile kiseonik. Dananji putnici na Mars bi morali sa
sobom da ponesu ogromne koliine kiseonika i azota, kao i odelo pod pritiskom, ali uz
upotrebu ovakvih postrojenja, ovakva pomona sredstva putnicima na Mars ne bi vie bila
potrebna. Bakterije koje obavljaju proces fotosinteze bi takoe mogle da se odnose na Mars
kako bi poveavale nivo kiseonika na njemu. Predloeno je takoe i zakainjanje raketnog
motora na neki asteroid koji bi mogao da pokree 10 milijardi tona teak asteroid brzinom od
oko 4 kilometra u sekundi u pravcu Marsa tokom desetak godina nakon ega bi se tokom
sudara oslobodila snaga od 130 miliona MegaVata, to je dovoljna kolIina energije koja bi
mogla da snabdeva Zemlju decenijama, a na Marsu bi podigla temperaturu za oko 3oC, to bi
otopilo trilione tona vode, a to bi bilo dovoljno da se stvori barem jedno jezero veliine
amerike drave Konektikat (oko 14,3 hiljade kvadratnih kilometara). Nekoliko ovakvih
sudara tokom 50 godina bi bilo dovoljno da 25 % povrine Marsa bude pokriveno vodom.
- ta su to robonauti?
Robotske sonde i roveri se ve dugo vremena koriste u svemirskim programima.
Naime, robot Mariner IV je 1965. godine poslao na Zemlju prve slike Marsa iz njegove
neposredne blizine, a 1997. godine, rover Pathfinder se proetao (odnosno provozao)
povrinom Marsa i proanalizirao nekoliko uzoraka sa povrine crvene planete i iz njene
atmosfere. Ipak, za razliku od ovih robotskih letelica i vozila, robonauti predstavljaju robotske
astronaute koji su ljudskog oblika, poseduju glavu, dva oka, kao i po 5 prstiju na svakoj ruci.
Meutim, struktura robonauta je svakako veoma razliita od strukture ljudskih tela. Naime,
glava robonauta se sastoji od dve male video kamere u boji montirane tako da pruaju stereo
vid astronautu koji upravlja robonautom. Stereolitografskom tehnikom je napravljen lem od
epoksi smole koji pokriva i titi glavu robonauta. Glava je povezana sa vratom koji joj
omoguava da se usmerava u svim pravcima. Grudni ko robonauta predstavlja centralnu
jedinicu njegovog tela, jer povezuje ekstremitete sa vratom i glavom, a predstavlja i kuite
kontrolnog kompjuterskog sistema. Za razliku od ljudi, dananji robonauti poseduju samo
jednu nogu koja im slui kao oslonac samo kada su im obe ruke zauzete. Ruke robonauta su
teke po 9,5 kg to im prua izvesnu jainu, imaju iri opseg kretanja od naih ruku, gusto su
spakovani mehanikim zglobovima, poseduju po vie od 150 senzora, kao i motore za
pokretanje aka, harmonske pogone, sigurnosne konice itd. ake i dlan robonauta
predstavljaju njegove najimpresivnije delove, s obzirom da im sposobnost baratanja sa alatom
nije nimalo slabija od ljudskih ruku u svemirskom odelu. Naime, glavna uloga robonauta je u
popravljanju kvarova na svemirskim brodovima. Kada se robonaut poalje u bezvazduni
prostor da bi uklonio kvar ili doterao sklop letelice, ljudski astronaut unutar broda bi upravljao
njegovim pokretima. Astronaut je opremljen sa kacigom na kojoj posmatra signale sa
robonautovih kamera, a pomou rukavica signalizira robonautu pokrete rukama. Ukoliko
astronaut pogleda gore i robonaut e saviti vrat da uini isto. Ovaj vid daljinskog upravljanja
se naziva tele-prisustvom, s obzirom da je astronaut u stanju da virtuelno popravlja brod
upravljajui pokretima robonauta. Prednost robonauta u ovakvim situacijama je to su u stanju
da izau u kosmiki vakuum za deli sekunde, to je mnogo bre od vremena koje je
neophodno da protekne dok se obave sve pripreme za slanje ljudskih astronauta u kosmiku
etnju. Robonauti bi takoe mogli da se koriste i na Zemlji na mestima gde ljudima nije
mogu pristup, kao npr. u vulkanima ili nuklearnim postrojenjima. Dananji robonauti su
opremljeni sa PowerPC procesorima koje pokree VxWorks real-time operativni sistem iji je
software napisan u C i C++ programskim jezicima, a koriste i ControlShell software kako bi
se postigao dodatni razvoj grafike.
- Ko su to temponauti?
Temponauti su astronauti koji jezde kroz Kosmos relativistikim brzinama, odnosno
brzinama bliskim brzini svetlosti (skoro 300 000 km/s), to znai oko 10 000 puta bre nego
to se Zemlja okree oko Sunca, oko milion puta bre od zvuka ili oko deset miliona puta bre
od brzih automobila na auto-putu. Dananja civilizacija na Zemlji jo uvek nije u stanju da
temponautima obezbedi odgovarajue svemirske brodove, ali ako primetimo da se tokom 20.
veka maksimalna brzina letelica napravljenih ljudskom rukom poveala za 400 000 %,
moemo oekivati da e se primenom nekih novih tehnologija propulzije (fuzija, spajanje
materije i antimaterije, fotonske, jonske ili laserske rakete) uskoro napraviti relativistike
letelice. Ukoliko bismo odluili da krenemo na put ka Proxima Centauri, najblioj zvezdi od
Sunca udaljenoj 4,3 svetlosne godine, pomou jedne dananje vasionske sonde npr. tipa
Voyager, put do tamo i natrag bi trajao itavih 100 000 godina. Ipak, Ajntajnova teorija
relativnosti nam kae da se pri 96 % brzine svetlosti, zemaljski sat smanjuje na 17 minuta; pri
97 % na 12, a pri 99 % od 60 zemaljskih minuta preostaje samo 6. Naravno, za tela koja se
kreu brzinom jednakoj brzini svetlosti, vreme bi potpuno prestalo da tee, ali kao to nam je
poznato, uz dilataciju vremena sa pribliavanjem brzini svetlosti, dolazi do skraivanja
svemirskog broda u pravcu kretanja, kao i do poveanja mase, pri emu bi na osnovu
Ajntajnovih jednaina, u trenutku dostizanja brzine svetlosti, masa svemirskog broda postala
beskonano velika za ta bi bila potrebna beskonano velika koliina energije, to je vie od
dostupne energije koja postoji u Kosmosu. Naravno, temponauti u svojim brodovima ne
oseaju vreme usporenim, jer se zajedno sa usporavanjem njihovih asovnika, usporavaju i
svi ivotni procesi (ritam otkucaja srca, disanje). Putovanje temponauta od preene jedne
svetlosne godine brzinom od 99,9 % brzine svetlosti bi za posmatraa sa Zemlje trajalo
godinu dana i 53 minuta. Meutim, temponautima bi isti ovaj put, usled dilatacije vremena,
trajao samo 5 dana i jedan sat. Drugim reima, kazaljke na satovima na svemirskom brodu (ili
oscilacije izmeu energetskih stanja atoma u atomskom satu) bi ile oko 73 puta sporije od
istih na Zemlji. Kao posledica skraenja duine broda u pravcu leta posmatranog sa Zemlje,
temponauti e imati utisak da se skrauje i njihov let u pravcu u kojem se kreu. Naime, za
temponaute ubrzanje ne predstavlja nikakvo poveanje brzine, ve pre smanjivanje preenog
rastojanja, usled sabijanja prostora kao posledice velikih brzina. Stoga, put temponauta
brzinom od 99 % brzine svetlosti do Galaksije Andromeda, udaljene oko 2 miliona svetlosnih
godina od Zemlje, ne bi trajao malo vie od 2 miliona godina, ve samo 28 000 godina
(naravno, ukoliko bi se prevaziao problem prevelike gravitacije na brodu kao posledice
velikih ubrzanja). Pri brzini od 99,999999 % brzine svetlosti, do Andromede bismo stigli za
283 godine, a ako jednoga dana uspemo da izgradimo raketu koja e moi da se kree
brzinom od 99,9999999999 % brzine svetlosti, put do Andromede bi trajao samo 2,8 godina.
Naravno, poto bi se temponauti vratili sa svog estogodinjeg putovanja do Galaksije
Andromeda, na Zemlji bi, ipak, prolo oko 4 miliona godina.
- ta je to KEO?
Ukoliko tokom toplih letnjih noi sa poetka 21. veka pogledate kroz teleskop nebo
iznad nas i primetite neobian objekat koji lagano mae krilima, znajte da to nije ni ptica ni
avion, ve KEO inspirativna vremenska kapsula, odnosno svojevrsna kosmika poruka u
boci. Ideja o slanju poruka u boci ka dalekim kosmikim prostranstvima ipak nije nova.
Naime, 20. avgusta 1977. godine je lansirana letelica Voyager 2, a 5. septembra iste godine i
identina letelica Voyager 1. Obe letelice su izmeu ostalih aparata i senzora za posmatranje
udaljenih planeta Sunevog sistema, sa sobom ponele i po jednu identinu zlatno-bakarnu
gramofonsku plou na kojoj je snimljeno 115 slika (ukljuujui i opis dimenzija ljudskih bia
pri emu se kao jedinina duina koristila talasna duina iz radio opsega 21 cm koju
emituju molekuli vodonika), niz karakteristinih zvukova sa nae planete, kao i 55 pozdrava
upuenih stanovnicima nekih dalekih zvezdanih sistema. Letelica Voyager 1 je 12. novembra
prola pored Saturna da bi zatim skrenula na sever, izlazei tako iz ekliptike ravni (ravni u
kojoj se nalaze Sunce i sve planete koje krue oko Sunca osim Plutona) i upuujui se ka
drugim zvezdanim sistemima, dok je letelica Voyager 2 25. avgusta 1989. godine prola pored
Neptuna nakon ega se otisnula na jug, takoe naputajui ekliptiku i odlazeu ka
meuzvezdanim prostranstvima. Ipak, proi e oko 40 000 godina dok ove dve letelice ne
dou do nekog drugog zvezdanog ili planetarnog sistema. Takoe, i lenderi Viking i
Pathfinder koji danas stoje na Marsu, poseduju sa sobom niz mikrotakica koje predstavljaju
informacije o naoj planeti, a i letelica Cassini koja se trenutno nalazi na putu ka Saturnu nosi
sa sobom DVD na kome je snimljeno vie od 600 000 pozdrava sa nae planete. Za razliku od
dve letelice tipa Voyager, vremenska kapsula letelice Cassini e ostati u Sunevom sistemu
odakle e se jednoga dana na osnovu podataka koje ona nosi, moda rekonstruisati delovi
prolosti nae planete, bilo od nekih vanzemaljskih kosmikih putnika ili od buduih itelja
nae planete. Vremenska kapsula u vidu dva mikroipa na ijoj su povrini urezane fotografije
i pisma, a koja se nalazi u letelici Stardust, ipak e se vratiti na Zemlju 2006. godine nakon
to ova letelica 2004. godine presretne kometu Wild-2. Meutim, an-Mark Filip i Kerin
Dastin planiraju slanje kapsule koja e sadrati ogroman broj poruka, i koja e 50 000 godina
nakon lansiranja u orbitu oko Zemlje, sleteti na nju i doneti poruke biima koja e otprilike 52
002. godine iveti na Zemlji. Trenutno je svako bie na Zemlj pozvano da napie pismo na 4
stranice koje e se preneti na memoriju staklenih diskova koji e nai svoje mesto u ovoj
kapsuli. Uz ove necenzurisane eseje, na memoriji staklenih diskova e se nai i itava
savremena aleksandrijska biblioteka, a u ovoj boci e postojati i niz fotografija nae planete,
dijamant koji e sadrati vodu, vazduh, zemlju i ljudsku DNK, kao i niz astronomskih
podataka i koordinata koje e oznaavati taan trenutak lansiranja KEO letelice. Umesto da
izgleda kao konvencionalni satelit, letelica KEO e posedovati specijalne kupaste solarne
ploe povezane sa zglobovima nainjenim od jedne pametne legure koja je u stanju da pamti
svoj oblik. Promene u temperaturi izazvane ulaenjem i izlaenjem letelice KEO iz Zemljine
senke, inicirae rastezanje zglobova, to e nama sa Zemlje izgledati kao da letelica podie i
sputa svoja krila. Svega 10 metara dugaka letelica KEO e svoju orbitu oko Zemlje zapoeti
na visini od 1500 kilometara, tako da e za njeno posmatranje biti neophodan teleskop.
Tokom 50 000 godina, obim orbite KEO letelice e se postepeno smanjivati tako da e se ovaj
satelit spiralno sputati ka Zemlji. Nekoliko zatitnih slojeva e tititi letelicu od kosmikih
zraka, meteorita i atomskog kiseonika. Danas je niska orbita oko Zemlje prepuna otpadaka
kao to su odbaeni parii raketa i slIno, ali Filip smatra da e se budue generacije
oveanstva pobrinuti za ienje nae neposredne kosmike okoline, jer e u suprotnom
sluaju, KEO biti ometen estim sudarima na svom putu ka Zemlji. Kada pree u guste
slojeve atmosfere, KEO-ov toplotni tit e se zapaliti stvarajui tako vetaku auroru koja e
stanovnicima Zemlje staviti do znanja da se letelica KEO vratila. Jedna od najvanijih ideja
koja stoji u osnovi plana o slanju pisama buduim stanovncima Zemlje je ta da smo svi
pozvani da neto napiemo, tako da e se jedna do druge na staklenim diskovima ove
kosmike boce nai poruke poglavica indijanaca i afrikih plemena, dobitnika Nobelove
nagrade i malih deaka i devojica iz siromanih favela.
10. Kua, grad dragulja
- ta je to praak za pecivo?
Za pravljenje ajnog peciva, biskvita, kolaa i torti, umesto kvasca (koji oslobaanjem
gasovitog ugljen dioksida uzrokuje narastanje hleba) se koristi praak za pecivo. Ovaj praak
se sastoji iz kiseline, baze i tzv. filera ili kamenog brana. Sva ova tri sastojka moraju biti
suva i prakasta kako bi se mogli homogeno pomeati. Tako, na primer, soda bikarbona (baza
natrijum bikarbonat NaHCO3), tartar (kiselina KHC4H4O6) i kukuruzni skrob (filer)
predstavljaju tri uobiajena sastojka praka za pecivo. Moda ste nekada izveli eksperiment
meanja sode (baze) i sireta (kiseline) i primetili pojavu burne i penuave reakcije kiseline i
baze u kojoj se dobija so. Slino tome, kada dodamo vodu u praak za pecivo, kiselina i baza
u rastvoru dolaze u kontakt i zapoinju reakciju stvaranja soli (u sluaju meanja sode
bikarbone i tartara dobija se KNaC4H4O6) uz oslobaanje izvesne koliine mehurova ugljen
dioksida. Praak za pecivo za jednokratnu namenu oslobaa svu koliinu ugljen dioksida kada
se pokvasi, dok praak za pecivo dvostruke namene oslobaa mehurove ugljen dioksida
ponovo kada se zagreje. Takoe, neki prakovi za pecivo umesto tartara sadre natrijum
aluminijum sulfat (NaAl(SO4)2) koji u reakciji sa natrijum bikarbonatom daje aluminijum
hidroksid (Al(OH)3), natrijum sulfat (Na2SO4) i ugljen dioksid (CO2). Mnogi recepti umesto
praka za pecivo zahtevaju korenje samo sode. Ovakvi recepti najee podrazumevaju
korienja i neke tene kiseline (npr. jogurta) koja e izreagovati sa sodom i tako stvoriti
neophodan ugljen dioksid. Za razliku od kvasca kome je potrebno nekoliko sati da bi stvorio
gasne mehurove, praak za pecivo predstavlja sredstvo za skoro trenutno narastanje testa.
- ta je to ele?
Bilo da ste u poslastiarnici naruili Jelly-o, u prodavnici kupili ele-bombone ili kod
kue zatalasali pihtije, sigurno ste se zapitali ta je to to svim ovim stvarima daje tako
elatinozan izgled i ponaanje. Dakle, ele se sastoji iz elatina, vode, eera, vetake
arome i boje, a elatin predstavlja denaturisani kolagen. Kolagen je najzastupljeniji protein
kod sisara, a ak treinu svih protein u naim telima ini kolagen. Istovremeno, etvrtina nae
teine potie od mase kolagena. Kolagen je meuelijski protein koji prua jainu i elastinost
koi, kostima i tetivama i poseduje slinu, vezivnu ulogu koju imaju molekuli celuloze u
biljnom svetu. Kolagen se sastoji od tri meusobno povezana spiralna polipeptidna lanca (tzv.
alfa heliks istog oblika kao molekulski lanci DNK i RNK) od kojih se svaki sastoji od po oko
1000 aminokiselinskih ostataka. Denaturacija proteina predstavlja proces raskidanja peptidnih
veza izmeu aminokiselinskih ostataka u molekulu proteina. U svrhu denaturacije kolagena,
tj. dobijanja elatina, proizvoai najpre uzimaju vezivno tkivo krava, svinja ili ajkula koje
izlau dejstvu jake kiseline ili baze kako bi se unitila elijska struktura i oslobodili proteini
kao to je kolagen. Nakon toga, rezultujua smea se kuva, tokom ega se pod dejstvom
poviene temperature, raskidaju veze unutar molekula kolagena, tj. deava se njihova
denaturacija, a krajnji proizvod ovog procesa se naziva elatin. elatin se veoma lako izdvaja
iz smee jer formira sloj na povrini prokuvane tenosti. Prilikom hlaenja, raskinuti
polipeptidni lanci poinju opet da se delimino povezuju, ali se ne formiraju potpuno pravilne
spiralne kolagenske strukture. Na nekim mestima postoje upljine u spirali, dok je negde
izrazitija umreenost susednih polipeptidnih lanaca. Voda se zadrava u ovim upljinama
izmeu lanaca, to prua karakteristino talasanje elatinoznog pudinga. Osim to se koristi
kao elatinozni agens (kao npr. u ele-bombonama), elatin se moe koristiti i kao otvriva,
emulgator ili stabilizator, a nalazi se u raznim vrstama hrane, od jogurta do vakaih guma,
preko gumenih bombona, krem sira, kolaa, supa, soseva, piletine i unke u konzervi, pa i
kobasica. elatin se koristi i za oblaganje pilula kako bi one mogle lake da se progutaju, a
koristi se i u kozmetici i to u pomadama.
- ta su to vetake arome?
Mnogo proizvedene hrane koju danas kupujemo sadre nalepnice na kojima su
vetake arome navedene kao jedan od glavnih sastojaka. Vetake arome su hemijska
jedinjenja ili smee koje oponaaju prirodne ukuse. Bilo koji prirodni miris je najee veoma
sloenog sastava sa po nekoliko stotina hemijskih jedinjenja koje delujui na nae receptore u
ustima i nosu, uestvuju u stvaranju mirisa ili ukusa. Ipak mnoge arome, a pre svega vone
arome imaju samo jednu ili nekoliko dominantnih komponenti koje odreuju miris, odnosno
ukus. Mnoga jedinjenja tog tipa se zovu estri. Tako je npr. estar po imenu oktal acetat glavno
jedinjenje u aromi pomorande, a estar koji se zove izoamil acetat daje specifian ukus
banani. Osim ovih, postoji jo stotinak jedinjenja sa karakteristinom aromom nekog voa. Na
taj nain se arome raznih voa mogu meati u najneobinijim odnosima, a primer za smee
vetakih aroma su razne bombone ili juicy fruit gume za vakanje.
- ta je to bebi monitor?
Bebi monitor predstavlja mini radio predajnik koji prevodi elektrini signal dobijen sa
mikrofona u frekventno modulisani (FM) radio signal koji zatim emituje na jednoj frekvenciji
(49300, 49830, 49845, 49860, 49875 ili 49890 MHz) dokle god je ukljuen. Domet
predajnika je reda veliine razmera kue zajedno sa dvoritem, pa stoga pomou prijemnika
bebi monitora moete uti vau bebu kada se probudi iako se pri tome nalazite, npr. u
susednoj sobi ili u dvoritu. Bebi monitor se stoga sastoji iz jednog radio predajnika koji
postavljamo u blizini zvuka koji elimo da sluamo, i radio prijemnika sa malim zvunikom
koji moemo zakaiti za neki deo odee ili ga nositi sa sobom. Prenik prostiranja signala je
najee nekoliko desetina metara, a pomou ove naprave moete npr. sluati televizijsku
emisiju u drugoj sobi ili uti udaljeno zvonce ili telefon.
- Da li smo stvarno neto vii kada se probudimo?
Skoranja nauna istraivanja su pokazala da smo zaista neto vii kada se probudimo
ujutro, a za ovaj efekat postoje dva razloga. Kod dece koja jo uvek rastu, dolazi do
intenzivnijeg luenja hormona rasta tokom noi od strane hipofize, to dovodi do niza
hormonski indukovanih biohemijskih reakcija koje rezultuju u produenju kostiju na njenim
krajevima (epifizama). Ipak, kod odraslih bia, ova pojava smanjivanja visine tokom dana,
kao i rasta tokom noi, povezana je sa dejstvom gravitacije na nau kimu. Naime, kada
hodamo ili sedimo preko dana, dolazi do blage i jedva primetne kompresije, tj. sabijanja
susednih kimenih prljenova pod dejstvom sile tee, dok kada spavamo u leeem poloaju
dolazi do ponovnog izduivanja i isto tako blagog poveanja rastojanja izmeu susednih
kimenih prljenova, pa nam je kima za itavih 16 milimetara dua ujutru.
- ta su to belila?
Ukoliko propustimo elektrinu struju kroz slanu vodu (tj. vodeni rastvor kuhinjske soli
- NaCl), na jednoj elektrodi e se izdvajati gas hlor (Cl2), a na drugoj natrijum hidroksid
(NaOH). Meanjem ova dva proizvoda elektrohemijske reakcije dobija se natrijum hipohlorat
(NaOCl). Kada kupimo belilo u prodavnici, onda je to najee 5,25 %-tni rastvor ove
supstance. Drugim reima, ovom prilikom kupujemo slanu vodu koja je malo izmenjena
prolaskom struje kroz nju. Osim to se koristi za dezinfekciju bazena i pijae vode zbog svoje
sposobnosti da unitava bakterije i alge, hlor predstavlja odlino sredstvo za uklanjanje mrlja.
Sve prirodne boje, pa i mrlje na odei, poseduju u svom sastavu jedinjenja ili delove
hemijskih jedinjenja koje se nazivaju hromofore, a imaju sposobnost da apsorbuju svetlost
odreenih talasnih duina, usled ega imaju odreene boje. Kada hlor reaguje sa vodom
nastaju hlorovodonina kiselina i atomski kiseonik. Kiseonik lako reaguje sa hromoforama
eliminiui deo njihove atomske strukture koji je odgovoran za apsorpciju svetlosti i stvaranje
boje.
- Zato predmeti ostanu na stolu ako brzo pomerimo stolnjak ispod njih?
Ovaj trik predstavlja jedan od najeih kolskih primera Njutnovih zakona kretanja.
Naime, prvi Njutnov zakon nam kae da e predmeti na stolu ostati nepokretni sve dok na njih
ne pone da deluje neka spoljanja sila. Da bismo pokrenuli predmete sa stola, neophodno je
da na njih primenimo horizontalnu silu, to u sluaju pomeranja stolnjaka predstavlja sila
trenja izmeu stonih predmeta i stone mueme. Njutnov drugi zakon nam kae da je vrednost
sile koja je neophodna da ubrza predmete na stolu direktno proporcionalna ubrzanju
predmeta. Kada se stolnjak pomera polako, predmetima odgovara malo ubrzanje stolnjaka, pa
se i oni pokreu sa njom. Kada se stolnjak brzo izvue, predmetima je potrebno vee ubrzanje
da bi se pokrenuli zajedno sa njim, a sila koja uzrokuje izvlaenje stolnjaka je vea od
dostupne sile trenje, pa tada predmeti ostaju na svojim mestima.
- ta je to silk screening?
Silk screening (svilena ekranizacija) predstavlja verovatno najee primenjivanu
metodu tampanja na majicama i drugim tkaninama. Za razliku od tampanja na papiru koje
se moe obavljati brzinom od 10 listova u minutu, tampanje na odei se vri toliko sporije da
je brzina tampanja od jedne majice za 5 minuta izuzetno velika, a uz to svaka od majici se
mora runo tampati. U tradicionalnoj silk screening metodi, polazi se od komada drveta ije
su razmere priblino jednake razmerama majice. Preko ove daske se zatim prevlai neka
tanka tkanina (u poetku je to bila svila, odakle i potie naziv ove metode, ali se danas
najee koristi poliester) koja predstavlja screen. Preko ove tanke tkanine se zatim stavlja
tanki sloj plastike na kome se pomou skalpela moe ucrtati ablon koji e se pojaviti na
majici. Mogue je kao ovaj plastini sloj koristiti i tenu plastinu prevlaku koja je osetljiva
na ultraljubiastu svetlost, pomou koje bismo iscrtavali putanje po njoj. Pre ili posle
ucrtavanja ablona, screen se pomou etkice premazuje sa slojem mastila eljene boje.
Majica se zatim pritiska preko itave konstrukcije tako da mastilo sa screen-a ostavlja trag na
majici. Za viebojni dizajn, itav proces se izvodi nekoliko puta, poev od nasvetlijih, pa do
najtamnijih boja. Alternativa silk screening-u je nanoenje ablona pomou pegle. U
turistikim prodavnicama za majice (pored plaa) se esto mogu kupiti ovakvi abloni, koje je
dovoljno da ispeglamo zajedno sa majicom, da bi oni ostavili trajni trag na njoj. Naime, na
poleini papirnatih ablona se nalazi tanki sloj termoplastinog mastila koji se pod dejstvom
pritiska i toplote pegle, topi i delimino prenosi na povrinu majice.
- ta je to paradoks roendana?
Paradoks roendana je popularni naziv za fenomen da kada ste u sobi sa 22 ljudska
bia, postoji 50 % anse da dvoje od njih imaju isti roendan. Ukoliko zaustavite nekoga na
ulici i pitate ga za roendan, verovatnoa da e se vai roendani poklopiti iznosi 0,27 %
(1/365), to je veoma malo. Takoe, ako pitate 20 ljudi za roendan, verovatnoa da ete
pronai nekoga ko je roen istog datuma je manja od 5 %, to je i dalje vrlo malo. Meutim,
uz mali raun iz teorije verovatnoe lako se moe pokazati da ako imate 23 ljudska bia u
sobi, verovatnoa da e se dvoma od njih poklopiti roendani iznosi tano 50 %. A ako je 42
oveka u sobi, verovatnoa je ak 90 %. I pored ovako velike verovatnoe ljudi e se uvek
iznenaditi i obradovati kad sretnu dvoje poznanika kojima je roendan istoga dana. Ukoliko
vam ovaj paradoks izgleda neverovatan probajte da zamislite kalendar na kome e svako ko
ulazi u sobu zaokruiti svoj roendan. Kada druga osoba ue u sobu, verovatnoa da se
njegov roendan nee poklopiti sa roendanom prve osobe iznosie 364/365. Kada trea
osoba ue u sobu, postojae 363 nezaokruena dana, pa e verovatnoa da se roendan tree
osobe nee poklopiti sa roendanima prve dve osobe iznositi 363/365. Stoga, za n ljudi,
verovatnoa da se roendani nikome nee poklopiti iznosie 364/365 363/365 (365 n
+ 1)/365. Verovatnoa da e se roendani barem dvojice uesnika roendana poklopiti bie
jednaka razlici broja jedan i gornjeg proizvoda. Ako uzmete da je broj n jednak broju
prijatelja koji e doi na va roendan, uz pomo gornjeg izraza lako moete izraunati kolika
e biti verovatnoa da e te na roendanu pronai barem dvoje prijatelja koji su se rodili istog
datuma u godini. Paradoks roendana, ali u svom optijem smislu nalazi primenu i u drugim
oblastima nauke, kao to su npr. kriptografija ili melanni algoritmi.
- ta su to prstenovi raspoloenja?
Prstenovi raspoloenja su se prvi put pojavili tokom kasnih sedamdesetih godina 20.
veka, a i danas se esto mogu primetiti. Ako stavite jedan ovakav prsten na ruku, on e vam
indicirati vae trenutno raspoloenje. Ako mu je boja crna, znai da ste neraspoloeni,
nervozni ili uurbani, ako mu je boja siva, znai da ste zabrinuti, zelena boja ukazuje na
proseno raspoloenje, dok svetlo plava i tamno plava boja ukazuju na smirenost, sreu,
romantino i radosno raspoloenje. Kameni unutar prstena predstavlja ili staklenu ljusku
napunjenu nekim termotropnim tenim kristalom ili bistri stakleni kamen koji sedi na vrhu
tankog sloja tenog kristala. Molekuli tenih kristala su veoma osetljivi i menjaju svoj poloaj
ili se uvru, prepliu i raspliu u zavisnosti od temperature. Promene u njihovoj molekulskoj
strukturi utiu na talasne duine svetlosti koje ovi molekuli apsorbuju i reflektuju, to
rezultuje u promeni boje kamena. Tako se, na primer, sa porastom temperature, molekuli
tenog kristala blago uvru u jednom pravcu, to uzrokuje da tenost u ovom stanju apsorbuje
vie crvenih i zelenih fotona, a reflektuje vie plavih fotona. Tako, boja kamena postaje
plavlja. Kada stavite prsten oko prsta, unutranja strana prstena provodi toplotu sa vaeg prsta
do tenih kristala u kamenu. Zelena boja kamena koja predstavlja uobiajeno raspoloenje,
kalibrisana je na tipinu temperature koe od 28oC. Ukoliko vaa povrinska temperatura
varira manje ili vie od normalne temperature, tada e doi do promena u strukturi tenih
kristala u kamenu i promenie se reflektovana boja svetlosti. Ukoliko skinete prsten sa ruke,
njegova boja e postati crna, osim ako okolna temperatura nije dovoljno visoka. Iako ovi tzv.
prstenovi raspoloenja ne moraju da ukazuju na prava i istinska oseanja u nama, oni
predstavljaju indikator nesvesne fizike reakcije naih tela na odreena raspoloenja. Kada se
nalazimo u ushienom raspoloenju, tada se kapilari pribliavaju povrini koe i oslobaaju
toplotu, to dovodi do blagog poveanja temperature nae koe.
- ta je to dunking ducky?
Dunking ducky znai u prevodu gnjurajue pae, to je popularan naziv za malu uplju
staklenu igraku oblika paeta koje se klati napred-nazad i uranja svoj kljun u au vode
ispred sebe. U staklenom paetu se nalazi tenost sa niskom temperaturom isparavanja. Kada
ovo pae samo sedi u sobi, temperatura u njegovoj glavi i telu je ista i nita neobino se ne
deava. Meutim, ako mu pokvasite kljun, voda sa povrine kljuna e koristiti toplotu paje
glave za isparavanje, to e dovesti do sniavanja temperature glave paeta i neto pare
tenosti iz unutranjosti paeta e se kondenzovati na unutranjim zidovima njegove glave.
Stoga, opadae i vazduni pritisak unutar glave, to znai da tada pritisak vazduha u telu
postaje vei od pritiska u glavi, to podstie izjednaavanje pritiska u glavi i telu, pa se pare
tenosti iz tela podiu ka glavi i deluju na nju tako da se ona povija unapred. Ako se ispred
paeta nalazi aa sa vodom, onda e se ceo ovaj proces njegovog klaenja ponavljati sve dok
kljun paeta bude dosezao vodenu povrinu u ai. Vazduni pritisak u telu paeta moete
podii i ako ga drite u ruci neko vreme. Toplota sa vaeg dlana dovodi do dodatnog
isparavanja tenosti to izaziva tok pare u paetovu glavu, a samim tim i inicira njegovo
klaenje.
- ta je to roller coaster?
Na prvi pogled, roller coaster (u prevodu talasasti brod uz obalu) podsea na obian
putniki voz. Sastoji se od niza povezanih kola koja se kreu po inama. Meutim, za razliku
od putnikog voza, roller coaster ne poseduje motor niti bilo kakav drugi sopstveni izvor
energije. Tokom najveeg dela vonje, roller coaster se kree samo pod dejstvom sila inercije
i gravitacije. Jedini utroak energije se vri tokom poetnog uspinjanja na prvi (najvei) breg,
to se najee vri pomou lanca (koji je povezan u petlju izmeu vrha i dna prvog brega, a
koji pokree motor sa dna brega) ili katapulta (linearni indukcioni motori koji pomou
elektromagneta stvaraju dva magnetna polja - jedno ispred, a jedno iza voza). Svrha ovog
podizanja je da se voziu preda odreena koliina potencijalne energije. Naime, to se roller
coaster popne u veu visinu, to je vee rastojanje du koga ga nadole moe povuu
gravitacija. Potencijalna energija roller coaster-a se pretvara u kinetiku energiju im voz
pone da se sputa niz breg i on se tada ubrzava. Na dnu prvog brega, sva potencijalna
energija steena podizanjem na prvo brdo se pretvorila u kinetiku energiju, koja se penjui se
uz sledee, manje brdo, ponovo delimino pretvara u potencijalnu energiju. Roller coaster je
specifian i po svojim tzv. loop-to-loop deonicama tokom kojih se voz okree naopake, pri
emu putnici pod dejstvom sopstvene inercije bivaju privueni navie (odnosno ka dnu voza
koje je tada okrenuto naopake), pa ne mogu da ispadnu. Naime, u trenutku ulaska u loop-to-
loop deonicu, voz poseduje vie kinetike nego potencijalne energije, pri emu se potencijalna
energija ponovo nagradi na vrhu ove uvrnute deonice, da bi se na izlasku iz nje, opet
preobrazila u kinetiku energiju. U skoro svim roller coasterim-a, svaki naredni breuljak
posle poetnog je sve manji i manji, jer se rezervoar potencijalne energije napunjen penjanjem
uz prvi breg polako rasipa pod dejstvom trenja (odnosno stvaranja toplote) izmeu vozia i
ina, kao i izmeu vozia i vazduha. U zavisnosti od strukture ina, postoje dva tipa roller
coaster-a: drveni (metalni tokovi se obru na metalnoj ipci koja je zabravljena za snane
ine napravljene od lameliranog drveta) i moderniji elini roller coaster-i (eline ine se
sastoje od para dugakih elinih cevi, a tokovi voza su napravljeni od poliuretana ili
najlona).
- ta su to bazeni sa talasima?
Naa moderna civilizacija je prepuna imitacija prirode. Ljudi ukraavaju kue sa
vetakim boinim drveem, nose vetaku kosu, igraju igre na vetakoj travi, grade
zooloke vrtove od vetakog kamenja, pravimo vetaka srca, a postoje ak i vetake obale
mora, odnosno bazeni u kojima se na svakih nekoliko minuta pojavljuju talasi, kao kada na
moru proe brod. Sve to nam je potrebno da bismo napravili bazen sa talasima je naravno
bazen napunjen vodom i neto pomou ega bismo stvarali talase pritiska u vodi, kao npr.
jaka vazduna struja du povrine vode, rotirajue krilo (kao na parobrodima) ili oscilirajui
ronilac. U vodenom parku Emerald Pointe u gradu Grinsboro u Severnoj Karolini, postoji
bazen sa talasima koji koristi vazduh pod pritiskom radi stvaranja malih talasia. Naime, u
sobi koja je ispod nivoa bazena, nalazi se pumpa, kao i brzo rotirajui ventilator koji duva
vazduh u metalnu cev iji je izduvni otvor na dnu dela bazena odakle kreu talasi. Na sredini
pumpe se nalazi leptirasti ventil, iroki disk sa metalnom ipkom koja se obre du ose
rotacije diska. Kada se ipka okree na jednu stranu, disk zauzima normalan poloaj u odnosu
na zidove cevi, blokirajui tok vazduha. Meutim, kada se ipka okrene na drugu stranu, disk
se pomera paralelno sa zidovima suda tako da vazduh nastavlja put kroz cev ka dnu bazena.
Hidraulini klip okree ipku napred i nazad, omoguavajui tako kratkim naletima vazduha
pod pritiskom da prou kroz izlazni otvor cevi. Nagomilani vazduh u cevi naglo predaje
energiju vodi, slino kao kada bacimo kameni u vodu, i dolazi do stvaranja talasa. Na ovaj
nain se mogu stvarati mali talasii, ali da bismo pravili talase na kojima bismo mogli da
surfujemo, koristimo se drugaijom tehnikom. Umesto da guramo vodu pomou vazduha ili
vesla, talasni sistem u ovom sluaju isputa veliku zapreminu vode u dubokom kraju bazena,
a talas se iri sve do obale bazena, nakon ega se nivo vode ponovo uravnoteava. Ovakvi
bazeni sa talasima se sastoje od: sistema za pumpanje vode, rezervoara za vodu, niza
otpustnih ventila na dnu rezervoara, dinovskog bazena i povratnog kanala koji vodi od plae
bazena do sistema za pumpanje vode. Sistem pumpi povlai vodu iz povratnog kanala u
rezervoar, a kada nivo vode u njemu postane dovoljno veliki, sistem otvara otpustne ventile sa
dna rezervoara i voda se isputa u bazen stvarajui veliki talas koji ide sve do obale na kojoj
se preliva i odlazi kroz povratne cevi do rezervoara itd. Thunder Bay iz Emeralde Pointe
parka je jedan od bazena ovakvog tipa, u dubljem delu bazena je dubok 26 metara, dugaak je
126 metara, sadri 7,6 miliona vode, a pri stvaranju talasa se isputa 341 000 litara vode.
- ta su to vodena klizalita?
Za razliku od ledenih klizalita na kojima se pomou klizaljki (ili i bez njih) moemo
klizati ili igrati hokej, vodena klizalita predstavljaju viestruke tobogane koji poseduju iste
principe putovanja kao i roller coaster-i, samo to su mokri, nemaju sedita, a ni sigurnosne
pojaseve. Vozie na roller coaster-u pokree gravitacija. Kada se uspnemo na prvi breg,
poveavamo nau potencijalnu energiju u gravitacionom polju Zemlje, koja se sputanjem ka
Zemlji prevodi u kinetiku energiju, koja se zatim opet prevodi u potencijalnu tokom
uspinjanja na sledei breg itd. S druge strane, na vodenim klizalitima se ne uspinjemo na
breg, ve se penjemo uz stepenice kako bismo poveali nau potencijalnu energiju, koja se
zatim prevodi u energiju kretanja im skliznemo niz tobogan. Za razliku od vozia coaster-a
koja poseduju tokie kako bi se smanjilo trenje izmeu voza i ina (kako bi voz mogao da se
kree), kroz vodena klizalita se stalno proputa vodena struja koja tee od poetka do dna
klizalita, a koja ima za cilj da smanji trenje izmeu nas i klizalita, kako bismo mogli da
klizimo du staze. Mali tobogani koji se mogu videti u parkovima ili dvoritima napravljeni
su od glatkih staklenih vlakana koja su izlivena u obliku tobogana koji se odrava na
metalnom okviru. I veina vodenih klizalita iz vodenih parkova irom planete, napravljena je
od istog materijala, samo to je oblik ovih klizalita izuzetno raznovrstan. Slino delovima
dejih eleznica koje se uklapaju jedan u drugi, i posebno izliveni delovi ovih klizalita se
kae jedan za drugi kako bi se dobile dinovske konstrukcije kroz koje se vozimo na vodi i po
nekoliko minuta. Konstrukcija klizalita se oslanja na eline grede. Najvei broj vodenih
klizalita stvara konstantnu struju vode du klizalita uz pomo pumpe, koja se nalazi u zgradi
ispod nivoa klizalita. Motor pumpe okree osovinu koja je vezana za propeler. Rotirajua
krila propelera pokreu vodu unapred, na slian nain kao to avionski propeler pokree
estice vazduha. Pumpa povlai vodu iz dna bazena gde se sliva voda iz klizalita i gura je
nagore du uske cevi sve do vrha klizalita. Tokom svog recikliranja, voda prolazi i kroz filter
u vidu velikog suda ispunjenog peskom ispod koga se nalazi sloj ljunka. Naime, otre ivice
zrnaca peska zahvataju i vezuju na svojoj povrinu estice praine iz vode i na taj nain je
iste. Nou, uvari parka putaju vodu kroz filtere u suprotnom smeru. Na taj nain se filteri
iste, a ova nona voda odlazi u kanalizacionu cev. Poto svaki bazen stalno gubi vodu putem
filterovanja, isparavanja i odnoenja na telima i odei kupaa, koliina vode se i u ovom
sistemu stalno mora obnavljati putem dovoenja ili iz bunara ili iz gradske vodovodne mree.
Jedan od najnovijih tipova vodenih klizalita su i vodeni coaster-i u kojima sistem pumpi na
nekoliko mesta du staze stvara mlazova vode koji nas podiu u visinu do sledeeg brega
staze. Na ovaj nain se slino roller coaster-u omoguava vonja du nekoliko krugova oko
staze, bez potrebe da se na kraju staze usporimo i spljutimo u bazen.
12. U vazduhu
- Ako kruimo avionom iznad neke oblasti na Zemlji, zato se kroz pola
dana ne nalazi ispod nas druga strana planete?
Ovo pitanje je slino pitanju zato se Zemlja ne pomeri ispod naih nogu kada
skoimo u vis. Ako se nalazimo u avionu koji krui iznad nekog mesta, ili u helikopteru koji
samo stoji u jednom mestu, u oba sluaja se naa letelica nalazi u vazduhu, koji se pomera
zajedno sa Zemljom ispod nas. Probajte da dok sedite u toj letelici, bacite npr. ping-pong
lopticu u vis, i naravno videete da nee biti odneena unazad, ve e u skladu sa zakonom o
odranju impulsa, pasti isto onako kao da se nalazite u nekom nepokretnom sistemu. I zaista,
loptica i vi u avionu ste u slinom inercijalnom sistemu, kao i avion i vazduh na Zemlji.
Drugim reima, Zemlja i njena vazduna atmosfera se zajedno vrte u krug oko Zemljine ose
rotacije. Prvi Njutnov zakon kae da tela u kretanju nastavljaju da se kreu sve dok ih neke
spoljne sile ne ubrzaju ili uspore. U sluaju naeg radoznalog skakaa, ping-pong loptice ili
aviona/helikoptera koji krui ili stoji u mestu, njihovo poetno horizontalno kretanje (tj.
ugaono kretanje zajedno sa celom Zemljom) traje ak i kada napuste Zemljinu povrinu i vinu
se u visine. Zemljin ekvator je dugaak oko 38 miliona metara, pa ako podelimo ovu duinu
sa 24 asa, dobiemo brzinu rotiranja Zemlje na ekvatoru koja iznosi oko 460 metara u
sekundi. Uragan dostie brzine od oko 70 metara u sekundi, pa samo zamislite kakav bi to bio
vetar kada se vazduh iznad Zemlje ne bi okretao istom brzinom kao i Zemlja ispod. Ovaj
efekat ouvanja impulsa, je i razlog zato se sateliti skoro uvek lansiraju u pravcu istoka i u
blizini ekvatora, jer tada im Zemljino kretanje prua najvie slobodnog impulsa i pre nego
to se raketa otisne u vazduh.
- Koliko brzo bismo trebali da letimo oko Zemlje da bi Sunce bilo uvek pod
istim uglom iznad nas?
Pretpostavimo da se nalazimo u avionu koji putuje u pravcu zapada, du ekvatora.
Vremenske zone se menjaju na svakih 1609 km, pa ako elimo da na svakih sat vremena
vraamo kazaljku na satu za po jedan sat unazad ili da slobodno zaustavimo kretanje kazaljke
na satu, brzina kojom bi se kretao na avion, a i mi u njemu, trebalo bi da bude jednaka brzini
od 1609 km/h. U ovome sluaju, naa brzina kretanja u odnosu na Zemlju bi bila jednaka
brzini rotacije Zemlje oko svoje ose, s tom razlikom to bi bila usmerena u suprotnom pravcu,
tako da se Sunce nalazi uvek na istom delu neba. Ako bi na avion ovako leteo nekoliko dana,
osim to bismo pomerali kazaljku za jedan sat unazad na svakih sat vremena, morali bismo
promeniti datum svaki put kada preletimo Meunarodnu datumsku liniju, koja predstavlja
meridijan (povezuju Zemljin severni i juni pol) koji prolazi kroz Tihi Okean, a nalazi se na
suprotnoj strani od Grinia. Jo je portugalski pomorac Ferdinand Magelan primetio da je
tokom trogodinje plovidbe oko nae planete kreui se od istoka ka zapadu propustio jedan
dan u svom brodskom dnevniku (suprotno od onoga to se desilo junaku il Vernove knjige
Put oko sveta za 80 dana). Naravno, neto kasnije je shvatio da je usled obilaska Zemlje u
pravcu zapada, video po jedan izlazak i zalazak Sunca manje od svojih prijatelja koji su to
vreme proveli u jednom mestu. Inae, kada bi dva aviona poletela u obilazak Zemlje jedan u
pravcu istoka, a drugi u pravcu zapada, asovnik koji se bude kretao u pravcu izlazeeg Sunca
e pokazivati manje vreme za itavih 207,4 nanosekunde, to je posledica relativistikog
uticaja Zemljine rotacije na tok vremena.
Vazduh uvek sadri u sebi rastvorenu odreenu koliinu vlage (odnosno, molekula
vode H2O), koju je veoma teko u potpunosti ukloniti. Kada bi se avionske gume napumpale
vazduhom, tokom leta bi dolo do stvaranja leda unutar guma, jer temperatura na visini leta
iznosi oko 35 oC, to je znatno nie od temperature na kojoj kristalie voda. Sletanje sa
ledom u gumama bi dovelo do porasta pritiska u gumama i velika je verovatnoa da bi se one
i zapalile. S druge strane, azot prelazi u teno stanje tek pri temperaturama niim od 173 oC,
a uz to i ist azot skoro uopte ne poseduje vlagu. Takoe, ukoliko bi se tokovi pregrejali i
zapalili, azot ne bi goreo, dok bi s druge strane, kiseonik iz vazduha samo jo vie pojaao
vatru.
- ta su to glajderi?
Glajderi su svi avioni koji nemaju motor. Glajderi su veoma mali i lagani i u njima se
najee moe voziti najvie dva oveka. Pilotska kabina glajdera je takoe veoma mala, a
umesto da piloti u njima sede kao na stolici, oni zapravo sede na podu sa horizontalno
ispruenim nogama. I glajderi su, slino obinim avionima, izdizajnirani tako da im je
povrina to je mogue vie glatka kako bi to lake klizili kroz vazduh. Prvi tipovi glajdera
su se pravili od drveta obloenog platnom, dok su se kasniji tipovi izraivali od aluminijuma.
Ipak, moderni glajderi se prave od ugljeninih i staklenih vlakana, ime se omoguava izrada
povrine koja pravi znatno manje trenja sa vazduhom od aluminijuma. Ukoliko biste postavili
glajder i obian avion jedan pored drugog primetili biste oiglednu razliku u izgledu krila jer
su krila glajdera znatno ua i dua od krila obinog aviona. Naime, efikasnost krila se moe
poveati putem poveanja odnosa raspona krila i njihove irine. Inae, glajderi koriste iste
kontrolne povrine (pokretni delovi krila i repa) kao i obini avioni, a poseduju samo jedan
toak za sletanje koji je montiran direktno ispod kabine. Naravno, od odnosa teine aviona,
trenja sa vazduhom i podizanja zavisie visina i vremensko trajanje krstarenja glajdera.
Poletanje glajdera se izvodi putem aero-noenja, postupka u kome avion sa motorom odnosi
glajdera u visinu pomou dugakog kanapa. Pilot glajdera bira pogodnu nadmorsku visinu na
kojoj otputa kanap i samostalno nastavlja let. Drugi popularni metod poletanja glajdera
podrazumeva mehaniko vuenje pomou dugakih kablova. U trenutku kada glajder pone
da se podie, pilot otputa kanap i samostalno nastavlja let. Sa poveanjem brzine leta
glajdera, poveava se kako podizanje, tako i trenje. Poto glajder ne poseduje motor, on
dobija brzinu na sledei nain: savijanjem krila nadole i avion poinje da se sputa prilikom
ega se smanjuje njegova nadmorska visina, ali i poveava brzina, koja se zatim koristi za
podizanje aviona. Tako e tei avioni uz vie manevrisanja i bre leteti. Stoga, glajderi u
okviru svog tereta uvek nose oko 250 kg vode, pri emu se ona moe i isputati kroz ventile
ukoliko je neophodno trenutno podizanje. Performans glajdera se odreuje njegovim odnosom
klizanja (glajdinga). Moderni glajderi poseduju odnos klizanja od 60:1, to znai da e ovakav
glajder preleteti 60 kilometara ukoliko zapone let na nadmorskoj visini od jednog kilometra.
U poreenju sa glajderima, obini avioni poseduju odnos klizanja od samo 17:1. Slino
paraglajderima, i glajderi se koriste navie usmerenim vazdunim strujama (termalnim
strujama, koje postoje iznad delova Zemljine povrine koje odlino apsorbuju Sunevu
toplotu asfalt, tamne njive, kameni predeli, a i oblasti ispunjene pticama koje retko mau
krilima i oblaci u nastajanju ukazuju na eventulano postojanje struja toplih vazduha; strujama
odbijenim od breuljaka ili planina; i talasnim strujama koje nastaju na strani planine koja je u
zavetrini) za poveanje visine leta.
- ta su to sprajtovi?
Sprajtovi predstavljaju ogromne atmosferske trake crvene i plave svetlosti irine do
10, a visine do 30 kilometara koje se pojavljuju i nestaju toliko brzo da ih ljudsko oko tek
ponekad moe primetiti. Sprajtovi se pojavljuju u tankim i hladnim slojevima atmosfere na
nadmorskim visinama izmeu 40 i 90 kilometara, a iako njihovo stvarno poreklo do danas
nije u potpunosti razjanjeno, smatra se da su njihove pojave izazvane munjama u olujama
ispod njih. Premda najvei broj munja potie iz negativno naelektrisanih dna oblaka, ak
jedna od 5 munja potie iz pozitivno naelektrisanog dna oblaka, to ne rezultuje u sputanju
elektrona ka Zemlji, ve u njihovom uspinjanju sa Zemlje ka oblaku. Negativno naelektrisana
dna oblaka predstavljaju ono to fiziari nazivaju kvazi-elektrostatikim (QE) poljem
intenzivnim elektrinim poljem koje se prostire visoko u atmosferu. Vrednost kritinog
napona preko koga dolazi do elektrinog pranjenja, u velikoj meri zavisi od gustine
vazduha. Na veoma visokim nadmorskim visinama (iznad 75 kilometara) gde je gustina
vazduha mala, QE polje premauje vrednost kritinog napona za vazduh, to dovodi do
elektrinog pranjenja i jonizacije (oslobaanja elektrona) molekula azota i kiseonika. Pod
dejstvom QE polja, elektroni se ubrzavaju nagore, a pozitivni joni azota i kiseonika nadole. U
mnogobrojnim sudarima izmeu jona i elektrona sa drugim atomima i molekulima iz
atmosfere dolazi do nastanka lavine naelektrisanih estica. Kada se visoko-energetski
elektroni sudare sa molekulom azota u vazduhu, oni prenose deo svoje kinetike energije
elektronima u atomu azota, ime se oni pomeraju na via energetska stanja u atomu, a pri
povratku na osnovna stanja, relaksirani atomi azota emituju crvenu ili plavu svetlost u
zavisnosti od energetske razlike izmeu energetskih nivoa elektrona u atomu. Na niim
nadmorskim visinama gde je vazduh gui, naelektrisane estice ne mogu da preu dug put
pre nego to se sudare sa nekim atomom ili molekulom iz vazduha, ali u visokim slojevima
atmosfere gde je gustina vazduha mala, QE polje moe ubrzati elektrone do veoma velikih
brzina pa u sudarima sa molekulima azota, naelektrisane estice poseduju dovoljno energije
da pobude elektrone iz atoma azota, a time i da izazovu emisiju svetlosti. Jedan sprajt ima
vreme trajanja od samo nekoliko hiljaditih delova sekunde, ali QE polja traju znatno due,
to se moe registrovati pomou radio prijemnika na frekvencijama izmeu nekoliko Herca i
nekoliko kiloHerca. Jedna ovakva pojava je prvi put fotografisana 1989. godine, a poznato je
da sprajtovi dovode do stvaranja azotovih oksida.
- ta je to terminalna brzina?
Ako posmatramo telo koje pada, primetiemo da na njega deluju dve sile: nadole
usmerena sila gravitacije i nagore usmerena sila trenja. Osim to uvek deluju suprotno pravcu
kretanja, sila trenja kao posledica sudaranja i prenoenja energije na okolne estice sredine
kroz koju prolazi telo u velikoj meri zavisi i od kvadrata brzine tela. Kada telo poinje da
pada, njegova brzina je mala, pa je stoga i sila trenja mala. Meutim, poto pod dejstvom
gravitacionog ubrzanja telo u svakoj sekundi dobija u brzini za dodatnih 9,81 m/s, njegova
brzina se poveava, a stoga se poveava i sila trenja. U jednom trenutku, sila trenja ipak
dostie dovoljno veliku vrednost da poniti delovanje sile gravitacije i dalje ubrzanje se ne
deava, ve telo nastavlja da pada konstantnom brzinom, koja se naziva terminalna brzina.
injenica da se sila trenja poveava sa brzinom tela, a sila gravitacije ne, ima za posledicu
postojanje terminalne brzine tela koje pada kroz neki fluid. Terminalna brzina je razliita za
razliita tela, a osim brzine tela, terminalna brzina zavisi i od gustine fluida kroz koji se telo
kree, od povrine dela tela koje se kree direktno kroz fluid, kao i od koeficijenta trenja
(bezdimenziona veliina koja zavisi i od oblika tela).
- ta je to perpetuum mobile?
Perpetuum mobile predstavlja hipotetinu i nikad ostvarljivu mainu koja bi u jednom
izolovanom sistemu (u kome ne razmenjuje energiju sa okolinom) radila veno. Posle
vievekovnih pokuaja da se napravi ovakva vena maina, sa otkriem zakona
termodinamike koji upravljaju naim Kosmosom dolo se i do saznanja da bi postojanje
perpetuum mobile-a znailo naruavanje zakona termodinamike, pa se stoga iz sveopteg
vaenja ovih zakona u naem materijalnom svetu, zakljuilo da postojanje ovakve maine
nije mogue. Ipak, svako klatno koje osciluje ili toak koji se obre predstavljali bi perpetuum
mobile, ali samo kada ne bi postojalo trenje. Zavrtite jedan toak u kosmikom vakuumu i on
e se obrtati sve dok ga neka spoljanja sila (estice ili elektromagnetni talasi) ne zaustavi.
Ovakav toak bi se u jednom hipotetikom, izolovanom sistemu beskonano dugo obrtao.
Meutim, toak koji se okree na povrini Zemlje, okruen je molekulima vazduha koji se
sudaraju sa atomima toka, tokom ega se kinetika energija toka postepeno predaje
atomima vazduha, a ova pojava je poznata kao trenje, odnosno pretvaranje energije kretanja
toka u toplotu, odnosno zagrevanje okolnog vazduha. Stoga, ako bismo eleli da napravimo
mehanizam koji se nikada ne bi zaustavio, morali bismo da odstranimo svaki otpor kretanju,
kao to je trenje na osovini, otpor vazduha i sl. Meutim, neko bi rekao da je dovoljno
konstruisati ureaj koji bi pretvarao toplotu (nastalu pod dejstvom trenja) u mehaniku
energiju i vraao je toku. Na taj nain, zakon o odranju energije (koji kae da se energija ne
moe ni stvoriti ni unititi, ve samo moe menjati svoj oblik) bi bio ouvan, a perpetuum
mobile ostvarljiv. Prevesti toplotu u energiju kretanja ak i nije tako teko svaka parna
maina to radi. Meutim, dok i najsavrenija toplotna maina uspeva da prevede u rad samo
jedan deo toplote kojom raspolae, u sluaju perpetuum mobile-a, ona bi trebalo da prevede
svu nastalu toplotu, bez ikakvog ostatka. I to je mogue, ali kako nam kae termodinamika,
samo ako se toplotna maina nalazi na temperaturi apsolutne nule (0 K, tj. 273.16 oC), jer joj
se jedino tako moe oduzeti (i zatim pretvoriti u mehaniki rad) sva toplota kojom raspolae.
A apsolutnu nulu je, kako nam kae trei, poslednji zakon termodinamike, neizvodljivo
dostii u konanom broju koraka. Drugim reima, i za postizanje apsolutne nule bismo morali
da imamo 100 % efikasnu mainu, slinu onoj koju teimo da napravimo, pa se tako vraamo
u krug.
- ta su to teretni diriabli?
Sve do otkria aviona, diriabli su predstavljali jedinu alternativu brodskim
prekookeanskim putovanjima, a danas se oni uglavnom koriste kao letee reklame iznad nekih
veih sportskih takmienja ili velikih gradova. Meutim, teretni diriabli e uskoro moi da
zalaze u predele gde kamioni ili vozovi nisu u stanju da dou, a pri tome e moi da prenose
mnogo vei teret (do 160 tona) od dananjih aviona. CL 160, prvi planetarni model teretnog
diriabla, dugaak je 260 metara, a napunjen je sa 550 000 kubnih metara nezapaljivog gasa
helijuma. Glavni delovi CL 160 su: omota, koji predstavlja vieslojni film debljine 1,6 mm,
koji podsea na gumenu tkaninu; nosna kupa prenika 26 metara povezana je sa omotaem i u
sebi sadri male raketne motore (kojima se postie efikasno manevrisanje diriablom),
konopaste dizalice, kameru, kontrolne zupanike i komunikacioni sistem za kontakt sa
Zemljom; 250 metara dugaka kobilica koja oblae ceo pod diriabla i za koju se vezuje teret;
repna jedinica koja se sastoji od 4 kormilarska peraja (sa samim kormilom), ija je funkcija da
odravaju stabilnost i pravac krstarenja; i 16 turbinskih motora koji e dozvoljavati diriablu
da pree 10 000 kilometara brzinom od 90 km/h pre nego to dosipanje goriva bude
neophodno. Teretni okvir diriabla je zakaen za kobilicu, a tokom faze utovarivanja, diriabl
se odrava na oko 100 metara visine, dok se teretni okvir sputa ka zemlji pomou dizalica
instaliranih na kobilici. Da bi se diriabl odravao stabilnim tokom utovarivanja, 4 vodea
kabla se sputaju do zemlje i kae za pilone. Istovarivanje diriabla je neto komplikovaniji
proces, jer kada bi diriabl naglo ispustio svoj teret, naglo bi se i vinuo u nebo. Stoga, da bi
ostao stabilan, diriabl se na istovarnom doku povezuje sa sistemom koji upumpava u diriabl
vodu kako bi iskompenzovao gubitak teine usled istovarivanja i tako spreio odletanje
diriabla. Takoe, teret se ne sputa potpuno do zemlje, ve se pomou dizalica sputa do
visine od oko 40 metara. Kablovi sa teretne platforme se zakainju za zemlju kako bi
stabilizovali platformu, a teret se zatim pomou njih sputa do same zemlje. Inae, itav
proces istovarivanja e trajati oko dva sata.
- ta su to kristali?
Danas se smatra da svaka materija u prirodi moe da postoji u 4 agregatna stanja, a to
su: plazma, gasovito, teno i vrsto stanje. Kada su materijalni sistemi veoma topli, odnosno
kada je njihova temperatura visoka, tada se pojedinane estice u sistemu veoma brzo kreu i
intenzivno se sudaraju. Pod dejstvom veoma estih sudara, atomi se stalno jonizuju i gube
elektrone iz svojih atomskih polja. Ovakvo stanje visokoenergetske materije u kojoj su
elektroni odvojeni od atomskih jezgara naziva se plazmom i ona je prisutna u svim sjajnim
zvezdama. Sa postepenim hlaenjem plazme, sve e manje biti slobodnih jona i elektrona, da
bi se u jednom trenutku, svi elektroni vezali za jone formirajui neutralne atome. Meutim,
intenzivnost kretanja estica u ovakvom sistemu je i dalje veoma velika, jer esti sudari i sada
onemoguavaju opstanak estica na energetski najpovoljnijim meusobnim rastojanjima.
Ovakav sistem se naziva gasom pod uslovom da zauzima oblik suda u kome se nalazi, dok
ukoliko to nije sluaj, nazivamo ga tenou. Atomi i molekuli tenosti se nalaze na znatno
manjim meusobnim rastojanjima, nego to je to sluaj kod estica gasa, ali je i dalje usled
dovoljno velikih kinetikih energija atoma i molekula, nemogu prelazak u kristalno stanje.
Ipak, sa daljim oduzimanjem toplote sistemu, on e prei u kristalno stanje, odnosno u stanje
u kome su atomi u prostoru pravilno rasporeeni i formiraju simetrian poredak, tako da se
pojedinane estice, kao i itavo kristalno telo nalaze u stanju minimalne potencijalne
energije. Malo je vrstih stvari u naem svetu koje nisu kristalne, premda su najvei broj
kristala polikristali, to znai da se sastoje od mnogo malih kristalia razliitih orijentacija.
Prisustvo kristala u nekom svetu moemo poistovetiti sa prisustvom ureenosti, jer je
savreno kristalno stanje (monokristal bez ikakvih defekata u vidu upljina na vorovima
kristalne reetke, odnosno mestima na kojima bi trebalo da se nalaze atomi kristala, kao i
postojanja atoma u meuvornim pozicijama) stanje minimalne entropije za dati materijalni
sistem. Atomi se u kristalu kreu samo u vidu vibracionog kretanja, odnosno oscilovanja oko
svojih ravnotenih poloaja (poloaja sa minimalnom vrednou potencijalne energije, kao
posledice prisustva okolnih atomskih, odnosno elektronskih polja) koje se odigrava ak i na
apsolutnoj nuli. Jedan idealan kristal se moe zamisliti kao da nastaje beskonanim
ponavljanjem identinih paralelopipeda u prostoru. Ovi paralelopipedi koji se preslikavaju u
prostoru i ijim uglovima (tzv. vorovima) odgovaraju prostorni poloaji atoma, nazivaju se
elementarnim elijama kristala i njih, u odnosu na sve ostale paralelopipede u kristalu
karakteriu maksimalan broj pravih uglova, minimalna zapremina, kao i simetrija identina
simetriji itave kristalne strukture. Ovakve elementarne elije se nazivaju Braveovim
reetkama i u dvodimenzionalnom prostoru ih ima 5 (paralelogram, kvadrat, romb,
pravougaonik i centrirani pravougaonik, odnosno pravougaonik koji u centru poseduje jo
jedan vor, odnosno atomski poloaj), dok ih u trodimenzionalnom prostoru ima 14
(triklinina reetka, kod koje ose nisu paralelne, a nisu ni jednakih duina; monoklinina
reetka, kod koje duine osa nisu jednake, ali su dve od tri ose meusobno normalne;
povrinski centrirana monoklinina reetka, koja poseduje jo dva vora na dvema osnovama;
rombina reetka, kod koje ose nisu jednakih duina, ali su sve meusobno normalne;
zapreminski centrirana rombina reetka, sa jednim vorom u centru romba; povrinski
centrirana rombina reetka, sa vorovima na centrima svih strana; bono centrirana rombina
reetka, sa dvema vorovima na dvema bonim stranama romba; trigonalna reetka, kod koje
su sve tri ose jednakih duina, dok su i uglovi izmeu osa jednaki, ali nejednaki pravom uglu;
tetragonalna reetka, kod koje dve ose moraju biti jednake, a sve tri ose su meusobno
normalne; heksagonalna, kod koje dve ose jednakih duina zaklapaju ugao od 1200, a
normalne su na treu osu; i kubina reetka, kod koje su sve ose jednakih duina i meusobno
su normalne). Ovih 7 kristalnih sistema, zajedno sa 32 takaste grupe simetrije daju nam 230
razliitih prostornih grupa simetrije. Pravilna rasporeenost atoma u prostoru kristala se
potvruje konstruktivnom interferencijom elektrona, neutrona, ili rendgenskih talasa
(neophodno je da talasna duina ovih talasa bude bliska rastojanju izmeu atoma kristala, to
je reda veliine angstrema 10-10 metara) difraktovanih na kristalnim ravnima, nakon
usmeravanja snopa talasa pod odreenim uglom (ili uglovima) ka kristalu. Interesantno je i da
su oscilacije izmeu atoma kristala anharmonine, to znai da srednje rastojanje tokom
oscilovanja estice ne odgovara njenom ravnotenom poloaju. Drugim reima, estice se
tokom svake oscilacije vie udaljavaju jedna od druge, nego to se pribliavaju, odnosno
amplituda svake oscilujue estice nije jednaka na obe strane oko ravnotenog poloaja. Ova
pojava je veoma znaajna za na svet, jer ona za posledicu proizvodi konanu toplotnu
provodljivost kristala, kao i pojavu toplotnog irenja (slino inama vozova koje se leti
proire). Naime, kada bi oscilacije izmeu atoma u kristalu bile harmonijske slino
oscilovanju ljuljake ili klatna, tada bi toplotna provodljivost kristalnih tela bila beskonana,
jer sa poveanjem temperature tela, odnosno sa poveanjem amplitude oscilovanja estica, ne
bi dolazilo do njihovog poklapanja i rasejavanja, ve bi one oscilovale nezavisno jedne od
drugih.
- ta su to teni kristali?
1888. godine je Fridrih Rejnicer (Friedrich Reinitzer) ispitujui supstancu holesterol
benzoat, primetio da ona poseduje dve razliite take topljenja. Sa zagrevanjem je prvo
prelazila u neprozirnu tenost, dok je sa daljim zagrevanjem prelazila u providnu tenost.
Neprozirna tena faza je okarakterisana kao teno kristalna faza ove supstance. Veina tenih
kristala poseduje nekoliko zajednikih odlika: njihovi molekuli su dugaki, imaju vrste
lanane produetke i veliki dipolni momenat (ili veliku polarizabilnost). Ovi, dugaki
molekuli se mogu usmeravati u pojedinim pravcima dajui tako izvesnu simetriju molekulima
tenosti, pa stoga ovakve tenosti smatraju polu-kristalima. Primeri tenih kristala mogu biti
nematina faza u kojoj su svi molekuli usmereni u istom pravcu, ali pri tome ne postoji
neka posebna simetrija u njihovoj strukturi, i smektina faza, u kojoj osim usmerenosti
molekuli, postoji i oigledan simetrini poredak molekula. Primer smektinog tenog kristala
bi mogle biti elijske membrane, koje se sastoje od dva sloja molekula masti, gde su njihove
nepolarne strane okrenute ka unutranjosti membrane, dok su polarni krajevi ugljovodoninog
lanca jednog sloja okrenuti ka spoljanjosti, a drugog ka unutranjosti elije. Slino strukturi
molekula lipida (masti), mnogi teni kristali predstavljaju polimere organskih jedinjenja, iji
su glavni atomski sastojci naravno atomi azota, ugljenika, kiseonika i vodonika. Tako npr. i
mehurovi od sapunice predstavljaju tene kristale sapuna, odnosno deterdenta (koji su po
strukturi slini dugakim molekulima masti, osim to umesto COOH atomske grupe na kraju
molekula poseduju neki metalni jon, kao to je npr. natrijumov), pomeane sa molekulima
vode. Teni kristali se zbog svojih optikih osobina sve vie koriste u optiko-elektronskim
tehnologijama, a koriste se npr. za izradu LCD displeja u kojima se izmeu dva sloja
polarizatora nalazi ureeni teni kristal, koji menja svoj orijentaciju, a time i transparentnost u
zavisnosti od primenjenog elektrinog polja.
Merenje broja atoma u zrnu soli zavisi od toga koliko je veliko zrno soli koje smo
izabrali kao reprezentativni uzorak, pa e stoga ovaj raun biti taan u opsegu reda veliine, tj.
vie ili manje za faktor deset. Prvi korak je, naravno, da procenimo koliko je veliko zrno soli.
Istresli smo nekoliko zrna soli na sto i izmerili da kada se tri zrna soli poreaju jedno pored
drugog, onda je njihova zajednika duina otprilike jednaka jednom milimetru. Stoga,
moemo pretpostaviti da je nae tipino zrno soli jedna slana kockica stranice duine 0,3
milimetra. Gustina natrijum hlorida je oko 2,156 g/cm3, a uz pretpostavljenu kubinost
kristala i izraunatu zapreminu od 0,027 mm3, mnoenjem gustine i zapremine dobijamo
masu kockice od 5,85 10-5 grama. Zrno kuhinjske soli se sastoji od atoma natrijuma i atoma
hlora. Atomska masa natrijuma iznosi 23 grama po molu, dok je atomska masa hlora jednaka
35,5 grama po molu, a prosena atomska masa kuhinjske soli e iznositi 29,25 grama po
molu. Jedan mol bilo koje supstance sadri 6,02 1023 atoma (ili molekula), pa emo broj
atoma u naem zrnu soli dobiti lako ako podelimo masu zrnca sa prosenom atomskom
masom i Avogadrovim brojem (6,02 1023). Ovako smo dobili broj od 1,2 1018 atoma u
samo jednom zrnu soli. Naravno, pola su atomi natrijuma, a pola atomi hlora.
- ta je to aerogel?
Aerogel predstavlja vrstu materiju na bazi silicijuma dioksida, ali koja je toliko
porozna da ak 99,8 % njene zapremine ini prazan prostor, odnosno vazduh. Aerogel je
providna, plava supstanca koja drei se u rukama izgleda kao kockica plave, zaleene magle.
Aerogel je 1000 puta rei od stakla (jo jednog materijala na bazi silicijuma dioksida, istog
jedinjenja od koga se sastoje zrna peska sa plae), otkriven je 1930. godine na Univerzitetu u
Stenfordu i danas predstavlja najlaku (najreu) vrstu materiju. Aerogel poseduje niz
razliitih primena zahvaljujui svojim neobinim osobinama u koje spada i sposobnost
izdravanja veoma visokih temperatura. Tako, NASA-ina laboratorija za mlazni pogon u gradu
Pasadeni u Kaliforniji je koristila aerogel za toplotno izolovanje elektronskih kutija u roveru
Pathfinder koji se 1997. godine proetao po povrini Marsa i tom prilikom je proanalizirao, a
istu funkciju e aerogel imati i prilikom izolacije baterija na roveru koji e istraivati Mars
2003. godine. Iako aerogel izgleda kao kockica plave magle, ukoliko na vrh ove kockice
postavimo ibice, a dno izloimo plamenu, ibice e biti u potpunosti izolovane od toplote
plamena i nee se zapaliti, to je posledica izuzetno niske toplotne provodljivosti aerogela, to
ga ini 39 puta boljim izolacionim sredstvom od staklenih vlakana. Takoe, letelica Stardust
koja se trenutno nalazi na putu ka kometi Wild-2 koristie aerogel za zahvatanje estica
praine sa ove komete, kao i zvezdane praine koju e doneti na Zemlju 2006. godine. Kada
letelica Stardust susretne kometu, estice praine koje su manje od zrnaca peska kretae se
brzinom od oko 3 km/s, a aerogel e ove estice postepeno usporavati tokom njihovog
prolaska kroz njegovu strukturu, tako da one nimalo ne promene njegov oblik ili hemijski
sastav. Kockice aerogela koje se nalaze u ovoj letelici su manje guste na povrini koja je
izloena udarcima estica, ali se gustina kockica poveava sa pomeranjem ka njihovom
sreditu, a upravo na ovaj nain se izaziva postepeno usporavanje i zaustavljanje kosmikih
estica u aerogelu. Kockice aerogela su u letelici Stardust poreane u ramu oblika jednog
teniskog reketa, pri emu e jedna strana reketa biti okrenuta kometi koju e presresti, dok e
druga strana reketa tokom ostatka sedmogodinjeg putovanja kroz Kosmos biti okrenuta u
pravcu leta letelice tako da prikuplja kosmike estice u prolazu. Kada estica ue u aerogel,
ona ostavi trag koji je oko 200 puta vei od dimenzija estice. Usled svojih jedinstvenih ne
samo toplotnih, ve i akustikih, optikih i elektronskih osobina, smatra se da e aerogel
nalaziti veliku primenu na Zemlji budunosti.
- ta su to pametni materijali?
Pamenje je jedna od osnovnih osobina ivog sveta. elije se smatraju najmanjim
inteligentnim jedinicama, ali kada priamo o pametnim materijalima, tada govorimo o
pamenju onog to ljudi esto nazivaju neivom prirodom kristalima. Jo pre 70 godina,
primeena je poveana rastvorljivost oksida u kiselinama koje odgovaraju solima iz kojih su
ovi oksidi dobijeni. Tako se npr. aluminijum oksid (Al2O3), dobijen arenjem aluminijum
sulfata, najbolje rastvara u sumpornoj, a slabije u hlorovodoninoj, azotnoj ili siretnoj
kiselini. Analogna pojava je ustanovljena i kod oksida dobijenih arenjem hlorida, nitrata i
acetata, a objanjena je injenicom da su u dobijenim oksidima sauvani delii polaznih soli
sposobni da se prisete svoje polazne strukture, to i olakava stvaranje tih soli delovanjem
odgovarajuih kiselina na okside. Efekat pamenja kod materijala moe biti raznovrstan.
Tako, neki materijali poseduju sposobnost pamenja oblika i ukoliko ih zagrejemo iznad neke
tano definisane temperature, oni e se transformisati u oblik koji mu je prethodno namenjen.
Ovakav efekat pamenja je prvi put primeen 1932. godine kod nekih zlato-kadmijum legura,
a 1938. godine i kod nekih bakar-cink mesinga. Meutim, 1962. godine je u amerikoj
mornarikoj laboratoriji otkriveno da i legura titana i nikla u odnosu pola-pola poseduje
potpuno povratan proces pamenja koji se moe ponavljati tokom hiljada ciklusa, bez imalo
tragova senilnosti. Pri tom prelazu dolazi do znaajnih naprezanja koja se neposredno mogu
prevesti u mehaniki rad, to je iskorieno u izradi toplotne maine na bazi nitinola (kako je
ova pametna legura nikla i titana dobila ime sa dodatkom inicijala amerike mornarike
laboratorije). Osim nitinola i mnoga druga intermetalna jedinjenja kod kojih dolazi do
martenzitnog prelaza (kristalna struktura u kojoj su susedni slojevi malo pomereni jedan u
odnosu na drugi) poseduju efekat pamenja. Naime, kada se pametno intermetalno jedinjenje
hladi, njegova kubna struktura se ne smie u jednu od dve istovetne (jednakoenergetske)
trodimenzionalne paralelogramske martenzitne strukture, ve se dobijaju jednake koliine dva
blizanca oblika tanke paralelopipedne ploice istegnute u jednom pravcu, sloene sa ploama
koje su njihova slika u ogledalu, jer su orijentisane u drugom pravcu (tzv. riblja kost). Pod
dejstvom naprezanja u nisko-temperaturnom stanju, sistem e prei samo u jednu od strukture
blizanaca. Sa zagrevanjem, materijal prelazi u svoj originalni, visoko-temperaturni oblik, pri
emu materijal pamti ovaj oblik koji mu je bio dat iznad oblasti faznog prelaza. Pametni
materijali danas nalaze razliite primene: kao zaptivai za spajanje cevi (koje se ohlaene
nametaju, a na sobnoj temperaturi se ire to omoguava dobro zaptiven spoj), kao
samoizvlaee antene na satelitima (koje su u poetnom stanju skupljene, da bi se u Kosmosu
ispravile zagrevanjem iznad kritine temperature), ploice na odei (koje se mogu prati u ve
maini da bi zatim povratile svoj prvobitni oblik), kao okviri naoara (kada se iskrive, stavimo
ih pod mlaz tople vode i one ponovo poprimaju svoj originalni oblik), u toplotnim mainama
(koje prevode toplotu u rad na bazi irenja i skupljanja nitinola ili nekog drugog pametnog
materijala oko kainika potopljenog u vruu i hladnu vodu), a u budunosti e se moda od
njih praviti i automobilske karoserije, koje e biti dovoljno da stavimo pod tu tople vode da
bi se ispeglale.
- ta su to biomaterijali?
U jednoj egipatskoj mumiji, staroj nekoliko hiljada godina, koja se danas paljivo
uva u londonskom British Museum-u, deo lobanje bio je zamenjen zlatnom ploicom.
Detaljna ispitivanja su pokazala da je zlatna ploica bila implantirana u ivo ljudsko telo, to
svedoi da je i medicina drevnih civilizacija tragala za biomaterijalima koji bi bili
kompatibilni sa telima ivih bia. Za razliku od biolokih materijala koji predstavljaju sve
materijale biolokog porekla, biomaterijali su svi oni materijali, bilo prirodnog ili vetakog
porekla, koji su predodreeni da stupe u fiziki kontakt sa unutranjim tkivima ivih tela.
Stoga se naoare ili sluni aparati najee ne smatraju biomaterijalima jer stupaju u kontakt
samo sa koom, dok kontaktna soiva, vetake kosti, zubi, sintetiki krvni sudovi, srani
zalistci i razna druga medicinska pomagala predstavljaju primere biomaterijala. Biomaterijali
mogu biti neresorbilni (u telu zadravaju svoj prvobitni oblik i strukturu) ili resorbilni (u telu
se rastvaraju na raun stvaranja novog tkiva), kao i bioaktivni (kada se formiraju veze
izmeu biomaterijala i tkiva) ili bioinertni, a obavezne osobine svih biomaterijala su:
biokompatibilnost (sklapanje prijateljstva sa telom domaina), visoka otpornost na koroziju
(u sluaju metalnih implanata), i odgovarajue mehanike osobine (zatezna jaina, otpornost
na zamor i habanje). Hidroksiapatit (Ca10(PO4)6(OH)2), kolagen (koji zajedno ine 89 %
kostiju) i mnogi polimeri (na primer poli-L-laktid, poliglikolid) nalaze danas primenu kao
komponente koje ulaze u sastav biomaterijala, a u sve veoj meri se u ljudska bia ugrauju i
ipovi (mikroelektronska kola) koji u zavisnosti od elektrinih osobina svoje okoline
iniciraju luenje korisnih lekova. Stoga, izgleda da kiborzi (spojevi maine i oveka) i
androidi (maine koje misle ili oseaju) vie nisu retki sluajevi iz SF pria, ve i deo sveta
dananjice.
- ta je to holografska memorija?
Ureaji koji koriste svetlost za uvanje i itanje podataka postoje na naoj planeti od
ranih osamdesetih godina 20. veka kada su se na tritu prvi put pojavili kompakt diskovi
(CD) koji omoguavaju uvanje 783 miliona bajtova na disku prenika oko 12 santimetara i
debljine oko 1,2 milimetra. 1997. godine se na tritu pojavila unapreena verzija CD-ova u
obliku DVD-ova (Digital Versatile Discs) na ijim povrinama se mogu uvati itavi
dugometrani filmovi. Naime, jedan dvoslojni i dvostrani DVD moe uvati 15,9 Gigabajta
podataka, to znai da na njemu moe biti snimljeno 8 sati filma. Meutim, CD-ovi, DVD-
ovi, kao i magnetni zapisi skladite podatke na povrini ureaja, a naunici danas intenzivno
istrauju nove naine optikog skladitenja podataka, koji se nazivaju holografskom
memorijom, i koji e ukljuivati snimanje podataka po celoj zapremini ureaja, a ne samo na
njegovoj povrini. Ovakvo, trodimenzionalno skladitenje podataka e omoguiti uvanje
vee koliine informacija na manjem prostoru, kao i bri pristup uskladitenim podacima.
Holografska memorija nudi mogunost uvanja jednog Terabajta podataka (1000 Gigabajta ili
trilion bajtova) na telu veliine zrna soli. Poetkom sedamdesetih godina 20.veka, naunici iz
RCA laboratorije su prvi demonstrirali tehnologiju holografskog materijalnog pamenja
putem skladitenja 500 holograma u kristalu litijum-niobata, kao i 550 holograma u jednom
svetlosno osetljivom polimernom materijalu. Danas se u osnovne komponente holografskom
sistema za skladitenje podataka (Holographic Data Storage System) ubrajaju: plavo-zeleni
argonski laser, delilac laserskog snopa, ogledala koja usmeravaju laserske snopove, LCD
ploa (prostorni modulator svetlosti), soiva koja fokusiraju laserski snop i kristal litijum-
niobata ili neki fotopolimer, kao i CCD (Charge Coupled Device) fotokamera. Kada plavo-
zeleni argonski laser ispali koherentni svetlosni snop, delilac deli snop na dva dela. Jedan
snop (tzv. signalni snop) se zatim odbija od jednog ogledala i putuje kroz prostorni modulator
svetlosti (LCD ploa) koji prikazuje stranice binarnih podataka kao naizmenine svetle i
tamne bljeskove. Informacija sa stranice binarnog koda se prenosi putem signalnog snopa do
svetlosno osetljivog kristala litijum-niobata (ili nekog fotopolimera). Drugi odvojeni snop
(tzv. referentni snop) se suprotnim putem dovodi do kristala. Kada se dva snopa sretnu,
nastala interferenciona putanja skladiti podatke doneene od strane signalnog snopa u
odreenu oblast kristala. Svaka stranica informacija se uva u odreenom delu kristala, u
zavisnosti od ugla pod kojim je referentni snop osvetljavao kristal. Da bismo proitali
zapisane podatke, dovoljno je da osvetlimo kristal referentnim snopom pod istim onim uglom
pod kojim je padao na kristal kada je zapisivao date podatke. Referentni snop se difraktuje od
kristala dozvoljavajui rekonstrukciju zapisane stranice, koja se zatim projektuje na CCD
kameru, koja interpretira i prosleuje digitalnu informaciju kompjuteru. Stoga, kljuna
komponenta svakog holografskog skladitenja podataka je ugao pod kojim sekundarni
referentni snop osvetljava stranicu prilikom zapisivanja (i itanja) podataka. Razlika od samo
jednog hiljaditog dela milimetra e rezultovati u meanju holograma i u neuspenom itanju
zapisanih podataka. Naunici iz IBM-a smatraju da e se prvi desktop kompjuteri sa
holografskom memorijom pojaviti u prodaji tokom 2003. godine, kada e imati kapacitet od
125 Gigabajta i brzinu prenosa podataka od 40 Megabajta u sekundi, a smatra se da e nedugo
zatim, njihov kapacitet dostii 1 Terabajt, dok e se brzina prenosa podataka poveati do
jednog Gigabajta u sekundi, to e biti dovoljno za prebacivanje itavog DVD filma za samo
30 sekundi.
- ta je to karat?
Karat je jedinica za teinu dijamanata i drugog dragog kamenja, a jedan karat je
jednak masi od 200 miligrama, tj. 0,2 grama ili 0,007 unci. Istovremeno, karat je i jedinica
kojom merimo istou zlatnih predmeta. Dvadesetetvorokaratno zlato je isto zlato, ali se
usled velike mekoe ovako istog zlata, zlatni nakit najee pravi meanjem zlata sa nekim
drugim metalom, npr. sa bakrom ili sa srebrom. Tako na primer osamnaestokaratni zlatni
predmet sadri tri etvrtine istog zlata, a jednu etvrtinu neke primese, dok u
dvanaestokaratnom zlatnom predmetu polovinu sadraja ini zlato, a polovinu neki drugi
metal.
- ta je to suvi led?
Suvi led je vrsti, odnosno kristalni ugljen dioksid (CO2). Blok suvog leda poseduje
povrinsku temperaturu od 78,5 oC, a prilikom zagrevanja na atmosferskom pritisku,
sublimuje se, odnosno prelazi direktno u gasoviti ugljen dioksid, ne ostavljajui za sobom
tenost. CO2 se moe pretvoriti u tenost samo pri veoma visokim pritiscima. Super hladna
temperatura suvog leda, kao i sposobnost sublimacije ine ga idealnim sredstvom za hlaenje.
Tako, na primer, ako biste hteli da poaljete neki zaleeni predmet prijatelju u Africi ili u
nekoj drugoj dalekoj zemlji, mogli biste poiljku upakovati u suvi led. Tako biste izbegli svu
onu otopljenu tenost koja ostaje za obinim ledom. Suvi led se esto koristi i u aparatima za
pravljenje dima koje ste sigurno videli na nekim pop-koncertima ili u diskotekama. Vano je
znati da se suvi led zbog svoje veoma niske temperature sme drati samo pomou specijalnih
rukavica.
- ta je to aktivni ugalj?
Aktivni ugalj predstavlja obian ugalj koji je prethodno reagovao sa kiseonikom pod
ijim dejstvom su se otvorili milioni malih pora izmeu kristalia ugljenika. Na taj nain se
dobija visoko porozni ugljenik, tj. tzv. aktivni ugalj koji poseduje povrinu od 300 2000
kvadratnih metara po gramu. Ovaj, aktivirani ili aktivni ugalj se zbog svoje velike slobodne
povrine koristi u filterima kao adsorbens miriljavih ili obojenih supstanci iz gasova i
tenosti. Kada materijal neto adsorbuje, to znai da na svojoj povrini vezuje neke strane
estice. Velika povrina aktivnog uglja prua ovoj supstanci veoma mnogo mesta na kojima
se mogu adsorbovati neke druge materije, pa otuda i potie njegova izuzetna sposobnost
adsorpcije. Aktivni ugalj je dobar za vezivanje raznih neistoa na bazi ugljenika (organskih
hemikalija), kao i halogenih elemenata. S druge strane, neke hemikalije, kao npr. nitrati ili
natrijum slobodno prolaze preko povrine aktivnog uglja ne zadravajui se na njoj. Ovo
znai da su filteri na bazi aktivnog uglja visoko selektivni, tj. neke supstance adsorbuju na
raun drugih koje proputaju. Takoe, kada se sva vezivna mesta na povrini filtera popune,
tada se filter mora zameniti.
- ta je to silikatni gel?
Silikatni ili silika gel se koristi kao sredstvo za suenje u raznim vrstama elektronskih
ureaja, kao i u nizu drugih proizvoda preko boca sa vitaminima do zapakovanog povra.
Visokoporozni silikatni gel ima tu osobinu da odlino apsorbuje vodenu paru i zadrava je u
svojim porama. U pakovanjima povra, apsorbovanje vika vlage od strane silikatnog gela
poveava trajnost proizvoda i spreava njegovo kvarenje. U elektronskim ureajima, silikatni
gel spreava kondenzaciju vodene pare koja bi mogla da pokvari aparat. Takoe, ako boca sa
vitaminima sadri neto malo vlage i ako se brzo ohladi, kondenzovana vodena para e
upropastiti pilule. Stoga se male kesice silikatnog gela esto nalaze u svim onim proizvodima
kojima prekoraenje odreenog nivoa vlanosti moe nakoditi. Po sastavu, silikatni gel
predstavlja silicijum dioksid (SiO2), a to je isto hemijsko jedinjenje od koga se sastoji kvarc.
Drugim reima, silikatni gel predstavlja visokoporozni pesak sa plae. Silikatni gel moe
apsorbovati vlagu u iznosu do 40 % svoje teine, a stoga moe za oko 40 %. sniziti relativnu
vlanost u zatvorenoj posudu u kojoj se nalazi. Kada se silikatni gel zasiti, tj. kada se sve
njegove pore ispune molekulima vode, on se moe ponovo osposobiti za upotrebu putem
zagrevanja do temperature od preko 150oC kada e apsorbovana voda ispariti.
- ta su to elektroliti?
Elektrolit je nauni naziv za soli, a posebno za jone. Svaki elektrolit se sastoji od jona
koji su naelektrisani i oni mogu biti pozitivno naelektrisani katjoni i negativno naelektrisani
anjoni. Telesni fluidi, kao npr. krv, plazma ili meuelijski fluid po svom sastavu podseaju
na morsku vodu jer sadre velike koliine elektrolita koji se zove kuhinjska so, tj. natrijum
hlorid (NaCl). Ovaj elektrolit se sastoji od pozitivno naelektrisanih atoma natrijuma i
negativno naelektrisanih atoma hlora. U telesnom fluidu se osim kuhinjske soli u velikoj
koncentraciji nalaze jo i katjoni kalijuma, kalcijuma, magnezijuma, kao i bikarbonatni,
sulfatni i fosfatni anjoni. Elektroliti su neophodni u ishrani jer uestvuju u stvaranju razlike u
elektrinom potencijalu spoljne i unutranje membrane elija, to ima ulogu u prenoenju
nervnih impulsa i kontrakciji miia. Prilikom fizikog vebanja, naa tela gube elektrolite
kroz znoj, pa se koliina elektrolita kod sportista obino nadoknauje kroz spotrska pia koja
u odnosu na obina osveavajua pia sadre vee koliine elektrolita, a pre svega kuhinjske
soli i kalcijum hlorida.
- ta je to ra?
Ra je popularno ime za hemijsko jedinjenje gvoe oksid. Interesantno je da se na
apsolutno istom gvou nikada ne pojavljuje ra, jer je ona posledica postojanja izvesne
koliine neistoa (tj. stranih elemenata) u gvozdenom predmetu. isto gvoe se vrlo retko
nalazi u prirodi, a ranje gvoa ili elika predstavlja primer korozije, elektrohemijskog
procesa koji zahteva postojanje katode (negativno naelektrisane elektrode), anode (pozitivno
naelektrisane elektrode) i elektrolita. Kada pare metala korodira, elektrolit snabdeva anodu
sa kiseonikom. Vezivanjem kiseonika za metal oslobaaju se elektroni koji kroz elektrolit
teku do katode. Kao rezultat procesa korozije, metal anode nestaje stvarajui jedinjenje sa
kiseonikom, tj. ru u sluaju nastajanja gvoe oksida. Da bi iz gvoa nastalo gvoe oksid
potrebne su tri stvari: gvoe, voda i kiseonik. Kada kap vode padne na gvozdenu ipku, dve
stvari se odmah dogode. Voda, koja je dobar elektrolit vezuje se sa ugljen dioksidom iz
vazduha i stvara ugljenu kiselinu koja je jo bolji elektrolit. Kako se stvara kiselina i rastvara
gvoe, voda poinje da se razlae na svoje sastavne komponente vodonik i kiseonik.
Slobodni kiseonik i rastvoreno gvoe se vezuju stvarajui gvoe oksid, tj. ru. Hemijska
jedinjenja koja se nalaze u tenostima kao to su kisele kie, morska voda ili slani sprejevi
predstavljaju jo bolje elektrolite nego to je to voda, pa stoga dodatno ubrzavaju proces
korozije, tj. ranja.
- ta je to negativna krutost?
Kada na odreeni materijal u prirodi delujemo silom, on e se deformisati upravo u
pravcu dejstva sile. Kada bismo na y-osi dvodimenzionalnog grafika ucrtali napon (odnosno,
silu po jedinici povrine) kojim delujemo na telo, a na x-osu istegnue materijala (ili njegovo
sabijanje u sluaju kompresionog napona) tada bismo dobili pravolinijsku ili krivolinijsku
zavisnost iji bi koeficijent pravca (odnosn tangens ugla koji kriva zaklapa sa x-osom) bio
pozitivan. Nagib ove krive upravo predstavlja koeficijent elastinost za dati materijal koji
definie krutost materijala i vrednost ovog koeficijenta je za sluaj najveeg broja materijala
pozitivna. Meutim, kada se deformacija materijala vri u suprotnom smeru od smera dejstva
sile, tada materijal poseduje negativnu elastinost, odnosno negativnu krutost (krutost se moe
definisati kao mera kojom se kristal opire sabijanju). Negativnu krutost ne bi trebalo da
meamo sa negativnim Poazonovim koeficijentom koji se odnosi na pojavu irenja kristalne
reetke u normalnom pravcu u odnosu na pravac istezanja materijala. Negativna elastinost se
pojavljuje kod onih materijala koji imaju izvesnu koliinu uskladitene energije (ili im se
kontinualno dovodi energija). Meutim, ova osobina je veoma nestabilna, premda se
teorijskim putem pokazalo da inkluzije (mali paketii, odnosno mehurii) negativne
elastinosti mogu biti stabilizovane u okviru matrice napravljene od materijala pozitivne
elastinosti. Istraivai sa Univerziteta u Viskonsinu u gradu Medisonu su nedavno
eksperimentalnim putem izveli opisani postupak tako to su u matricu od istog kalaja
ugradili negativno elastine inkluzije feroelastinog vanadijum dioksida. Rezultujui
kompozitni materijal je pokazao odlino rasipanje energije sile koja deluje na njega. Mali
paketii negativne elastinosti su spremno apsorbovali mehaniku energiju, ali nisu mogli da
kolabiraju jer ih je na mestu odravala pozitivno elastina matrica. Takoe, pokazalo se da
inkluzije nainjene od materijala negativne elastinosti doprinose krutosti rezultujueg
kompozitnog materijala u veoj meri nego da su inkluzije napravljene od dijamanta
(najkrueg materijala posle osmijuma). Ovakav kompozitni materijal ak 15 puta efikasnije
priguuje vibracije od tipinih kompozitnih materijala, a smatra se da e nai primenu u
mnogim oblastim industrije od automobilskih karoserija, preko kuita motora do ramova
svemirskih teleskopa.
- ta su to nanoklasteri?
Tokom osamdesetih godina 20. veka otkriveno je da se gasoviti metalni atomi
sjedinjuju u male globule (grupice), odnosno klastere od po nekoliko atoma pri emu je broj
atoma u svakom klasteru isti i esto se naziva maginim brojem datog metala. Nedavno je
otkriveno da se i prilikom naparavanja metalnih atoma na nekoj kristalnoj povrini deava
slina pojava, pri emu se klasteri sa tano odreenim brojem atoma postavljaju na tano
odreenom razmaku jedni od drugih. Tako se oko 1011 klastera formira na povrini od
nekoiko mm2, pri emu je poeljno da se proces naparavanja odigrava pri povienoj
temperaturi (najee izmeu 100 i 200 oC) kako bi atomi gasa posedovali dovoljno toplotno
kretanje da bi na povrini supstrata zauzeli najstabilniju energetsku konfiguraciju (onu sa
najmanjom slobodnom energijom). Ukoliko je kristalna povrina na koju se naparavaju
metalni atomi isuvie hladna i ukoliko atomi gasa isuvie brzo pristiu na povrinu, tada
nanoklasteri nee biti tako pravilno rasporeeni jedni od drugih, jer e neki od atoma biti
uhvaeni na pogrenim mestima, a nee posedovati dovoljnu toplotnu energiju da se jo kreu
po povrini i na njoj pronau najstabilnije energetsko stanje koje oigledno odgovara
stvaranju klastera od po nekoliko atoma i to na tano odreenim mestima na kristalnoj reetki
supstrata. Poto poseduju samo po nekoliko atoma, ovi klasteri imaju duinu od svega
nekoliko nanometara, pa se stoga i nazivaju nanoklasterima. U februaru 2002. godine,
istraivai Kineske akademije nauka u Pekingu su naparavanjem atoma indijuma na
silicijumskoj povrini dobili trouglaste klastere od po 6 atoma indijuma, pri emu osim to su
svi bili istog trouglastog oblika i na identinim rastojanjima jedni od drugih, svi su se nalazili
na istoj polovini jedinine elije (najmanjeg dela kristalne reetke koji se periodino ponavlja
u prostoru, a poseduje istu simetriju kao i cela kristalna reetka) silicijuma. Ovakvi
nanoklasterni materijali e se koristiti u naprednim optikim i elektronskim aparatima
budunosti, jer elektroni zatvoreni u ovakvim prostorima imaju mogunost da stvaraju fotone
korisnih talasnih duina. Ukoliko klasteri imaju mogunost da se namagnetiu, oni e onda
moi da se koriste kao ultra-gusti memorijski ureaji, a nalazie primenu i u spintronicima,
kao i sloenim katalizatorima hemijskih reakcija.
- ta je to projekciona televizija?
Maksimalna veliina ekrana televizora sa katodnom cevi iznosi 101 cm u dijagonali,
pa stoga svi ekrani veih dimenzija zahtevaju neku vrstu projekcione TV tehnologije. Osim
ekrana (npr. filmskog platna ili belog zida), kontrolne ploe (sa ulaznim VCR, DVD; i
izlaznim ureajima audio, video, S-video) i zvunog sistema koji mogu biti unutar ili izvan
televizora, svi projekcioni TV ureaji poseduju u sebi projektor u kome se formira slika koja
se prenosi na vei ekran putem reflektovanja svetlosti sa nje (refleksiona projekcija) ili
proputanja svetlosti kroz nju (transmisiona projekcija). Soivo prikuplja reflektovanu ili
proputenu svetlost, uveava sliku i fokusira je na uveani ekran postavljen npr. na zidu ili
plafonu sobe. U transmisionim projektorima se umanjena slika formira ili na fluoroscentnom
ekranu katodne cevi (koja moe biti obina sa crvenim, plavim i zelenim fosfornim takicama
na svakom pikselu, crno-bela sa brzo rotirajuim filterskim tokiima u boji postavljenim
izmeu katodne cevi i projekcionog soiva, ili tri katodne cevi sa crvenim, plavim i zelenim
fluoroscentnim ekranima i sa tri soiva, postavljenim tako da daju jedinstvenu sliku) ili na
LCD-u (koji je otpozadi osvetljen sa veoma svetlom halogenom lampom). S druge strane, u
refleksionim projektorima, slika se formira na malom, reflektivnom ipu. Kada svetlost
obaspe ovaj ip, slika se reflektuje sa njega i kroz projekciono soivo prenosi na uveani
ekran. Refleksioni projektori mogu biti razliitih tipova. Tako, mikroelektromehaniki sistemi
poseduju pokretnu i deformabilnu povrinu ipa koji stvara napon kao odgovor na digitalnu
informaciju. Ovaj napon menja oblik reflektivne povrine i na taj nain stvara sliku.
Projektovana svetlost se odbija od ove reflektivne povrine, skuplja na projekcionom soivu i
usmerava ka uveanom ekranu. S druge strane, digitalni mikroogledalski projektori
predstavljaju ipove sa izmeu 800 i milion malih ogledalaca (povrine od po 16 kvadratnih
mikrometara) povezanih sa po jednom elektrodom. Svako ogledalce se sastoji od tri fizika i
dva vazduna sloja koji omoguavaju naginjanje ogledala za 10o (on ili off signal, tj. svetao
ili taman piksel) pod dejstvom dovedenog napona na elektrodu datog ogledala. Svaka slika
filma se deli na crvenu, plavu i zelenu komponentu i digitalizuje u 1 310 000 semplova u
sekundi, a svako ogledalo kontrolie po jedan od ovih semplova. Pomou filtera za boje
izmeu upadne svetlosti i povrine ipa, kao i variranjem vremena tokom koga su pojedini
pikseli upaljeni (odnosno ogledalca nagnuta pod uglom od +10o), digitalna slika u boji se
projektuje na uveani ekran. Neki refleksioni projektori koriste reetkasti svetlosni ventil,
odnosno ip koji se sastoji od mnogo malih traka duine jednog femtometra, a irine oko 100
nanometara, koje se pod dejstvom primenjenog napona ispod njih, pomeraju ka ipu
(moguom brzinom od 20 milijardi puta u sekundi) u zavisnosti od talasne duine upadne
svetlosti formirajui tako difrakcionu reetku koju skeniraju svetlosti sa tri lasera (crvenog,
plavog i zelenog). Takoe, postoje i refleksioni projektori sa ipovima obloenim tenim
kristalima. Digitalni signal uzrokuje pojavu naponske konfiguracije na ipu, svetlost (crvena,
plava i zelena) sa lampe prolazi kroz polarizator, odbija se od povrine ipa, prolazi kroz
drugi polarizator i zatim kroz soivo koje uveava sliku i fokusira je na uveani ekran.
- ta je to VisionStation?
Za razliku od kompjuterskih procesora ija se brzina za poslednjih 20 godina poveala
1000 puta, kompjuterski monitori u istom vremenskom periodu nisu doiveli praktino
nikakve znaajnije inovacije. Ogranienost tipinih displeja se najvie primeuje u virtuelnim
programima ili igrama koje simuliraju realno kretanje. Naime, u tom sluaju, vidno polje je
ogranieno na pravougaoni deo prostora pravo ispred nas (oko 50o), a sve ono to je iznad,
ispod i sa strane ovog pravougaonika, nismo u stanju da vidimo, to znatno uskrauje realnost
virtuelnog doivljaja. U stvarnom svetu, posedujemo i tzv. periferno vidno polje, odnosno
sposobnost vizuelnog detektovanja kretanja u pravcima u kojima nisu direktno usmerene nae
oi. Elumen, kompanija iz Severne Karoline, napravila je prvi displej sistem koji uzima u
obzir i periferni vid, a zove se VisionStation. VisionStation se sastoji od velike, zakrivljene
povrine (koja podsea na satelitski tanjir), visokog rezolucionog projektora podataka i
projekcionog soiva sa irokim uglom, to kao rezultat stvara kompletno vidno polje od 180o.
Osim portabl VisionStation displeja koji je namenjen za pojedinanu upotrebu, postoji i
VisionDome u kome moe stati do 45 ljudi i u kome se mogu gledati filmovi ili TV program.
VisionStation poseduje LCD projektor sa rezolucijom izmeu 1027 x 768 i 1365 x 1024
piksela sa 24-bitnom bojom (16,8 miliona boja) i f-teta soivo sa vidnim poljem od 180o x
135o i beskonanom dubinom fokusa, to znai da kada se soivo jednom fokusira, sve take
izvan soiva su uvek u fokusu. VisionStation se smatra znatno boljim od displeja koji se
montiraju na glavi (nosioca tzv. virtuelne stvarnosti), jer za razliku od virtuelne stvarnosti
koja nas potpuno vizuelno izoluje od okolnog sveta, VisionStation nas i dalje ostavlja u
kontaktu sa stvarnou, odnosno sa naim prirodnim vizuelnim okruenjem. Za stvaranje 3-D
scena, preporuuje se tzv. proces 4 kamere u kome jedna kamera prati animaciju, a zatim se
ovaj originalni snimak duplira 4 puta, pri emu su ostale 4 kamere zarotirane pod uglom od
90o (na gore, na dole, ulevo u udesno) u odnosu na osu glavne kamere kako bi bile usmerene
na razliite prostorne oblasti scene. Ova 4 razliita kadra iste scene se zatim pomou
specijalnog programa (npr. TruFrame) kombinuju u pojedinanu scenu.
- ta je to tele-imerzija?
Tele-imerzija predstavlja komunikaciono sredstvo budunosti pomou koga e ljudi
moi realno da komuniciraju sa velikih geografskih udaljenosti. Uz pomo digitalne
tehnologije, tele-imerzija e aproksimirati iluziju da se udaljena osoba nalazi u istom
trodimenzionalnom fizikom prostoru kao i ostali, iako ona moe stvarno biti i hiljadama
kilometara daleko od njih. Tele-imerzija e postizati ovakve efekte putem kombinovanja
displeja i interakcionih tehnika virtuelne stvarnosti sa novom kompjutersko vizijskom
tehnologijom (spojem kamera i Internet telefonije). U prvim pokuajima izvoenja tele-
imerzije, prenoena osoba ili prostor su bili snimani sa 60 kamera, a snimci su se slali do
kompjutera gde su prolazili kroz proces detaljne obrade, nakon ega su se slali na mesto
prenosa. Holografski efekat tele-imerzije e se postizati pomou kompjutera ija je brzina
procesovanja podataka oko hiljadu puta bra od brzine dananjih PC kompjutera, kako ne bi
bilo primetnog kanjenja slika. Tele-imerzija i virtuelna stvarnost se razlikuju po tome to
nam virtuelna stvarnost doputa da se virtuelno kreemo kroz 3-D kompjutersku grafiku, dok
tele-imerzija stvara 3-D okolinu u naem stvarnom prostoru. Sledei korak u napredku tele-
imerzije e biti mogunost ne samo posmatranja, ve i delovanja na holografsku scenu koju
vidimo. Raniji prototipovi tele-imerzije su podrazumevali da posmatrai nose kacige koje su
pratile pokrete glave, kao i specijalne naoare, na kojima se na svakom staklu prikazivala
polarizovana slika sa kamera koje su snimale sliku koja se prikazuje kao 3-D hologram.
Naunici smatraju da bi se prenos podataka preko Interneta morao uiniti mnogo brim kako
bi se brzina osveavanja slike na naoarima posmatraa poveala sa sadanjih 3 (to ini sliku
prilino sporo pokretnom), na minimum 10 puta u sekundi.
- Koji je najrezolutivniji TV ekran na naoj planeti?
- ta su to 3D naoare?
Kada bismo posmatrali neki udaljeni predmet pomou samo jednog oka, ne bismo bili
u stanju da mu odredimo udaljenost ni priblino precizno kao to to inimo gledajui sa oba
oka. Filmovi koji se snimaju pomou jedne kamere ne koriste pogodnosti naeg binokularnog
vida, ali postoje filmovi koji se umesto sa jednom, snimaju sa dve kamere uvek udaljene
nekoliko santimetara, to je adekvatno rastojanju izmeu naih oiju. Ovakvi filmovi se radi
specijalnih efekata mogu posmatrati pomou trodimenzionalnih naoara. Ekran ovakvih
filmova stvara dva tipa pokretnih slika, a naoare slue kako bi proputale jedan tip slika u
jedno oko, a drugi tip slika u drugo oko. Da bi se izveo ovaj efekat najee se koristi jedan
od dva sistema. U filmovima koje prave Disney World i Universal Studio koristi se metod
polarizacije. Dva sinhronizovana projektora projektuju slike razliite polarizacije na ekran, a
levo i desno staklo naoara su razliito polarizovani tako da proputaju razliite slike
(odnosno razliito polarizovane slike) kroz njih. Na taj nain, kroz naoare vidimo realniju
sliku jer svako oko dobija posebne, odvojene slike, isto kao u stvarnosti. Na obinom
televizijskom ekranu se ne moe koristiti metoda polarizacije, pa se koristi sistem
crveno/zeleno (ili crveno/plavo). Dva sistema pokretnih slika se prikazuju na ekranu, jedan u
crvenoj, a drugi u zelenoj (ili plavoj) nijansi, a filteri na naoarima dozvoljavaju da slike
odreene boje ulaze u svako oko, npr. crvene u levo, a zelene u desno oko ili obrnuto. Postoji
takoe i neto skuplji sistem, kod koga se na TV ekranu naizmenino, jedan za drugim
prikazuju razliite slike, a specijalne sinhronizovane LCD naoare naizmenino blokiraju
prolaz svetlosti sa televizora ka levom i desnom oku.
- ta je to IMAX?
Kada biste zakoraili u jedan IMAX bioskop, sigurno biste primetili da je filmsko
platno mnogo vee od uobiajenog bioskopskog platna. Naime, u standardnim IMAX
bioskopima, platno je iroko 22, a visoko izmeu 16 i 30 metara, to je po veliini otprilike
jednako jednoj poloenoj osmospratnoj zgradi, dok je u IMAX dvoranama, platno
polukrunog oblika sa prenikom od oko tridesetak metara. Takoe, trake na kojima se
snimaju IMAX filmovi su drugaije od standardnih filmskih traka. Naime, najvei broj
filmova se danas, snima na 35-mm trakama, to znai da se svaki kadar zauzima priblino
kvadratasti deli trake duine 35 mm. Ipak, filmska platna u obinim bioskopima nisu
kvadratastog, ve pravougaonog oblika sa duom irinom od visine, to znai da se
projektovana slika iri sa strane. Neki filmovi se snimaju na 70-mm traci, ime se
udvostruava rezolucija slike, a i u ovom sluaju se razmere nasnimljenih kadrova najee
poklapaju sa razmerama filmskog platna. Meutim, IMAX filmovi se snimaju na 15/70
filmskom formatu, to znai da je svaki kadar visok 70 mm, a u duini obuhvata 15
perforacija, to znai da je 10 puta vei od standardne 35-mm filmske trake. Poto su IMAX
filmovi isuvie teki da bi klupe moglo da ih pokree, i projektori IMAX filmova se potpuno
razlikuju od obinih filmskih projektora. Naime, film se kree ne vertikalno, ve horizontalno,
vakuumski sistem lepi svaku sliku za stakleno soivo, blenda je otvorena tokom dueg
perioda vremena kako bi propustila vie svetlosti na film, a sijalica projektora predstavlja
ksenonsku lampu jaine 15000 Vati. Cela ova aparatura ini IMAX projektor tekim oko 2
tone, to je jednako teini jednog prosenog automobila. IMAX se koristi polarizujuim
staklima i tehnologijom LCD zastora (blende) za stvaranje 3D efekta, filmovi se snimaju
brzinom od 48 kadrova u sekundi, a IMAX bioskopi poseduju 6-kanalni zvuni sistem uz dva
dodatna kanala koji se putem slualica putaju svakom pojedinanom posmatrau. Ipak,
IMAX poseduje i neke male nedostatke. Naime, IMAX kamera je izuzetno buna dok radi, a i
teka je 90 kg, to je 6 puta vee od teine obine filmske kamere, pa je stoga neophodna
specijalna oprema za njeno pomeranje. Kamera je u stanju da dri samo trominutni film, dok
sama zamena filma traje oko 20 minuta, a poto je rezolucija IMAX filmova veoma velika,
mora se obratiti posebna panja prilikom snimanja i kompjuterske obrade svake scene, jer i
najfiniji detalji tokom projekcija filma postaju jasno vidljivi.
- ta su to animatronici?
Animatronici su mehanizirane lutke koje se mogu reprogramirati ili daljinski
pokretati. Ako se seate nenog E.T.-a ili dinosaurusa iz parka iz doba Jure, znajte da su to
samo neki od primera animatronika u dosadanjim filmovima. Spinosaurus (najvei otkriveni
dinosaurus mesoder) iz treeg dela parka iz doba Jure predstavlja dinovski hidraulini
animatronik koji je velik i teak kao jedan autobus, a koji se pokree pomou 42 hidraulina
cilindra i 671 metra hidraulinih creva. Ovaj animatronik se kree na 43 metra dugakim
inama, a njegovim pokretima se rukovodi preko 8 daljinskih upravljaa (odvojeno se
pokreu glava, jezik, oi, ruke, telo napred-nazad, disanje, rep i podizanje-sputanje). Prva
dva procesa u izradi animatronika su skiciranje i pravljenje njegove makete (minijaturnog
modela). Naravno, dobre papirne skice su najvanije, jer se celokupna naknadna izrada
zasniva na to vernijem otelotvorenju ideje sa papira. Maketa se crta najpre u odnosu veliina
1:16, a zatim u odnosu 1:5. Kada se napravi, maketa se nosi u poseban studio (Cyber F/X u
Holivudu) gde se vri skeniranje modela pomou 3D digitajzera. Postoji niz metoda koje se
mogu koristiti u 3D digitajzerima, ali jedna od najzastupljenijih je lasersko skeniranje.
Naime, na osnovu odbijanih snopova laserske svetlosti (oko 15000 snopova u sekundi) sa
povrine makete, kompjuterski sistem preko visoko-rezolucionih kamera postavljenih sa obe
strane lasera, dobija precizne podatke o obliku skeniranog tela i rekonstruie kompjuterski
model animatronika. Ovaj kompjuterizovani model se, zatim, koristi za pravljenje stvarnog
animatronika od pene poliuretana. Kompjuterski program deli model animatronika na krike,
a dimenzije ovih kriki se alju do vajarske maine koja od vrlo vrste pene iseca adekvatne
komadie. Kada se naprave svi delovi animatronika, oni se poput 3D slagalice slau kako bi
se dobio model animatronika u svojoj realnoj veliini. Iz ove skulpture se, zatim, od epoksija
prave kalupi. Unutranjost kalupa se zatim oblae se tankim slojevima gline koji
predstavljaju kou animatronika, u koju se zatim stavljaju staklena vlakna kako bi se stvorilo
meko penasto jezgro animatronika. Nakon to se glina izvadi, meko penasto jezgro se sipa u
kalup tako da se stvara razmak izmeu ove pene i detaljne povrine kalupa. Kada se ispuni sa
gumenom penom, ovaj razmak postaje koa. Dalji proces izrade se deli u 4 kategorije:
mehaniku (izrada zupanika i hidraulike), elektronsku (pravljenje elektronskih kola slinih
onima koji se ugrauju u igrake koje se pokreu pomou daljinskih upravljaa), strukturnu
(izgradnja skeleta i konstrukcije za koju se vezuje animatronik) i povrinsku (koa
animatronika se najee pravi od lagane i suneraste, penaste gume koja se dobija
ovravanjem smee lateksa i vazduha). Pokretanjem animatronika uz pomo telemetrijskih
ureaja koji najee podseaju na dojstike, upravljaju ljudi. Snimljeno kretanje
animatronika se moe dodatno doterivati raznim digitalnim efektima, a ukoliko se na ekranu
pojavi itav animatronik od glave do pete, moete znati da je scena naknadno kompjuterski
doterana, jer se najvei broj animatronika kree po inama.
- ta su to LED svetiljke?
Na naoj planeti se umesto tungstenovih sijalica i halogenih ili fluoroscentnih lampi
sve vie koriste LED (Light Emitting Diode) sijalice. Za razliku od obinih sijalica, LED
lampe nemaju metalna vlakna koja se prekidaju nakon odreenog vremena svetljenja, i
stvaraju veoma malo toplote, pa se stoga esto nalaze u kompjuterima, automobilima,
telefonima, igrakama i skoro svim drugim baterijskim aparatima. LED-i predstavljaju jednu
vrstu obinih dioda (spoj dva razliita tipa poluprovodnih materijala), ija je karakteristika da
proputaju elektrinu struju u samo jednom smeru. Meutim, LED-i poseduju i osobinu
emitovanja svetlosti prilikom prolaska struje kroz njih. Jedan poluprovodnik LED-a je n-tipa i
poseduje viak elektrona, a drugi je p-tipa i poseduje viak upljina (praznih mesta u
elektronskoj strukturi na ijim bi mestima elektroni mogli da zauzmu najstabilnije energetsko
stanje). Prilikom prolaska elektrona od n-poluprovodnika do p-poluprovodnika, dolazi do
anuliranja elektrona i upljina uz oslobaanje kinetike energije elektrona u vidu svetlosnih
fotona. Boja fotona (tj. njihova talasna duina) zavisi od niza faktora, a pre svega od vrste
korienih materijala, odnosno od veliine energetske barijere koju mora prevazii elektron da
bi sa poluprovodnika n-tipa stigao do poluprovodnika p-tipa. Male energetske barijere
zahtevaju od elektrona i male energije, pa e tako emitovani fotoni biti niskoenergetski i
pripadae infracrvenoj ili crvenoj boji. S druge strane, velike energetske barijere e prelaziti
samo elektroni sa velikim energijama, ijim e se oslobaanjem dobijati fotoni veih energija
ija e boja biti vie plava. Nekada su se bele LED lampe pravile pomou etiri razliita LED-
a (crvenog, uto-zelenog i para svetlo plavih silicijum karbidnih dioda), dok se danas beli
LED-i izrauju od jednog plavog LED-a presvuenog fosforom koji svetli u ukasto-beloj
boji kada se izloi plavoj ili ljubiastoj svetlosti, a kao rezultat se dobija svetiljka na bazi
LED-a koja svetli u plavo-beloj ili isto beloj svetlosti. U mnogim gradovima se intenzivno
zamenjuju halogene lampe sa LED lampama, a za to postoji nekoliko razloga. Pre svega, LED
lampe su svetlije od halogenih lampi i jednakim intenzitetom ispunjavaju svaki deo povrine
sijalice. Takoe, LED lampe mogu trajati godinama za razliku od halogenih lampi iji radni
vek iznosi samo nekoliko meseci, a uz sve to LED lampe troe znatno manje koliine
energije, s obzirom da im je snaga pri istoj osvetljenosti 5-6 puta manja od snage halogenih
svetiljki.
- ta je to halogena lampa?
Obina kuna sijalica se sastoji od vlakna tungstena okruenog gasom argona i/ili
azota i obloenog tankim staklom. Elektrina struja zagreva nit tungstena do oko 2500 oC, a
svako zagrejano telo do visoke temperature kao to je ova, emituje izvesnu dozu vidljive
svetlosti. Meutim, ovakva sijalica nije naroito efikasna jer emituje mnogo vie toplote (tj.
infracrvenih talasa) od vidljive svetlosti, a i rok trajanja joj nije naroito veliki (od 750 do
1000 sati upotrebe u proseku). Ovakve sijalice ne traju dugo, jer tungsten iz sijajueg vlakna
isparava i taloi se na unutranjoj strani stakla. Postepeno tanjenje vlakna tungstena kao
posledice njegovog isparavanja dovodi do prekida niti, tj. do pregorevanja sijalice. Halogena
lampa, takoe, koristi vlakno tungstena, ali unutar znatno manje kvarcne ampule. Poto je
ampula izuzetno blizu usijanom vlaknu, ona bi definitivno prsla da je napravljena od stakla.
Gas unutar ampule je takoe razliit u odnosu na obine sijalice jer se sastoji od halogenih
gasova, tj. gasova iz sedme grupe periodnog sistema elemenata. Halogeni gasovi imaju
jedinstvenu osobinu da se jedine sa parama tungstena. Ovako nastali halogenidi tungstena se
ne taloe na unutranjoj strani ampule, ve se vraaju na tungstensku nit, pa je stoga i njen
vek trajanja znatno dui. Uz to, kod ovakvih sijalica je zbog prisustva toplotno otpornije
kvarcne ampule, mogue zagrevanje tungstena do jo vee temperature, pa se tako moe
dobiti jo vie vidljive svetlosti, usled ega je svetlost halogene lampe znatno belja od
ukaste svetlosti obine sijalice.
- ta je to elektrini luk?
Izolatori, tj. dielektrici predstavljaju supstance koje ne provode elektrinu struju, ve
se polarizuju pod dejstvom elektrinog polja. Polarizacija predstavlja pojavu razdvajanja
naelektrisanja u okviru jednog neutralnog tela, tako da se pozitivno naelektrisanje koncentrie
na jednom, a negativno naelektrisanje na drugom kraju tela. Stoga se kae da izolatorske
supstance poseduju osobinu stvaranja kapacitivnosti (kao kod kondenzatora kod koga se dve
paralelne ploe suprotno naelektriu), koja se karakterie pomou vrednosti elektrine
propustljivosti (permitivnosti) koja nam kae koliko je puta elektrino polje u datoj supstanci
slabije nego u vakuumu. Elektrini luk predstavlja pojavu iznenadnog stvaranje elektrine
struje kroz neki izolator (npr. vazduh ili vodu) kada razlika potencijala na elektrodama
izmeu kojih je postavljen izolator dostigne vrednost tzv. probojnog napona. Pri ovakvim
uslovima, unutar izolatora koji je do tada spreavao prolazak struje, dolazi do naglog
pranjenja i on poinje da provodi struju. Elektrini luk, osim pranjenja naelektrisanja,
dovodi u najveem broju sluajeva i do prateeg pranjenja toplote i svetlosti. Osobine
elektrinog luka ponajvie zavise od materijala kroz koji se luk provodi. Tako, npr. neonske
lampe stvaraju svetlost uz pomo kontrolisanog elektrinog luka kroz molekule neona.
Takoe, munja predstavlja elektrini luk koji se kree izmeu dva suprotno naelektrisana dela
oblaka ili izmeu negativno naelektrisanog oblaka i pozitivno naelektrisane Zemlje, a pti tome
prolazi kroz vazduh koji je izolator. Munja, tj. elektrini luk, a sa njom i pratea buka, svetlost
i toplota nastaju kada razlika potencijala (tj. napon) izmeu dva kraja munje prevazie
vrednost probojnog napona u vazduhu.
- ta je to Teslin kalem?
Teslin kalem (koji je dobio ime po svom pronalazau Nikoli Tesli) se esto moe
primetiti u filmovima kao izvor dugakih i svetleih iskrica, a u sutini, on predstavlja visoko-
frekventni transformator koji radi pri visokom naponu. Kao i veina transformatora, Teslin
kalem poseduje dva odvojena kola primarno i sekundarno. Primarno kolo se sastoji iz
kondenzatora (dve provodne ploe izmeu kojih se nalazi neki izolator) i induktora,
povezanih tako da formiraju tzv. rezervoarno kolo. Naime, kondenzator skladiti energiju u
svom elektrinom polju, dok induktor skladiti energiju u svom magnetnom polju. Kada se
kondenzator i induktor poveu paralelno, njihova kombinovana energija se kree napred-
nazad od kondenzatora do induktora. Povezivanjem primarnog Teslinog kalema sa izvorom
naelektrisanja dobija se sistem isporuivanja naelektrisanja ija se energija u rezervoarnom
kolu kree napred-nazad. Sekundarno kolo se sastoji od namotaja ice i nekoliko elektroda.
Ovi namotaji se nalaze u istom delu prostora koji zauzima induktor primarnog kola.
Promenljivo magnetno polje stvara elektrino polje koje potiskuje naelektrisanje du
sekundarnog kalema, a kada naelektrisanje izae iz sekundarnog kalema, ono poseduje veoma
veliku energiju, to predstavlja visokonaponsko naelektrisanje, koje se akumulira u brojnim
elektrodama sekundarnog kalema i meusobno se potiskujui stvara brojne iskrice. Za razliku
od veine kola koja moraju da formiraju zatvorene petlje, Teslin kalem sekundarnog kola to
ne mora, poto je Teslin kalem u svom originalnom obliku proizvodio napon od 10-12
miliona Volti, to je dovoljno da izazove elektrino pranjenje u vazduhu (munju) du
etrdesetak metara. Naime, njegove krajnje elektrode odbacuju naelektrisanje u okolni
prostor, a mnoge varnice e nai svoj put kroz vazduh ka drugim elektrodama. Poto se
pravac struje elektrona kroz sekundarni kalem stalno menja napred-nazad, Teslin kalem
predstavlja visoko-frekventni ureaj ije se naelektrisanje elektroda menja od pozitivnog ka
negativnom i obrnuto i po nekoliko miliona puta u sekundi. Ova brza promena naelektrisanja,
kao i promenljivo elektrino i magnetno polje ine Teslin kalem, izmeu ostalog i veoma
snanim emiterom elektromagnetnih talasa.
- ta je to magneto?
Mnogim malim mainama za ianje trave, testerama i drugim benzinskim motorima
ponekad nije potrebna baterija za paljenje motora, jer oni u svrhu stvaranja elektrine energije
za rad sveica koriste magneto. Magneto se takoe, koristi i u mnogim malim avionima
(umesto elektrinog startnog motora) jer je veoma pouzdan. Zadatak svakog sistema za
paljenje motora je da stvori ekstremno veliki napon (reda veliine 20 000 Volti) u pravom
trenutku. Visoki napon na sveicama uzrokuje skok varnice koja pali gorivo u motoru.
Magneto je u osnovi, elektrini generator, ali koji ne slui u svrhu stvaranja kontinualne struje
elektrona, ve periodinog visokonaponskog pulsa. Magneto predstavlja obratni (inverzni)
elektromagnet. U elektromagnetu postoje namotaji ice oko gvozdene ploe (tzv. armature).
Kada preko baterije provodimo struju elektrona kroz namotaje ice, kalem stvara magnetno
polje u armaturi. U generatoru, ovaj proces je obrnut. Magnet se pomera pored armature to
dovodi do stvaranja elektrine struje u kalemu. Magneto se sastoji iz pet delova: armature
(najee oblika slova U iji su krajevi usmereni ka zamajcu motora), primarnog kalema od
oko 200 namotaja debele ice oko jednog kraja armature, sekundarnog kalema od oko 20 000
namotaja veoma tanke ice oko primarnog kalema, jednostavne elektronske kontrolne jedinice
pod imenom elektronsko paljenje i para jakih stalnih magneta ugraenih u zamajac motora.
Kada ovi jaki magneti prolete pored armature, oni u njoj indukuju magnetno polje, koje dalje
indukuje malu koliinu struje u primarnom i sekundarnom kalemu. Meutim, iz ovako male
struje je neophodno dobiti ekstremno veliki napon. Stoga, kada magnetno polje u armaturi
dostigne svoj maksimum, elektronska kontrolna jedinica se otvara, to prekida tok struje kroz
primarni kalem i uzrokuje nagli skok napona (do oko 200 Volti). Sekundarni kalem, koji
poseduje sto puta vie namotaja od primarnog kalema, pojaava ovaj napon do oko 20 000
Volti, a ovaj napon se dovodi na sveicu koja stvara varnicu pomou koje se pali gorivo u
motoru.
- Kako nastaju munje?
U optem sluaju, munje nastaju u oblacima. Kombinovanjem strujanja vazduha i
pomeranja estica leda i vode, u oblacima dolazi do razdvajanja pozitivnog i negativnog
naelektrisanja. U najjednostavnijem sluaju, pozitivno naelektrisanje se skuplja blizu vrha
oblaka, a negativno u okolini dna oblaka. Kada se pri dnu oblaka skupi dovoljno velika
koliina negativnog naelektrisanja, na Zemlji ispod oblaka se stvaraju oblasti koncentrisanog
pozitivnog naelektrisanja privuene, tj. indukovane od strane skoncentrisanog negativnog
naelektrisanja na dnu oblaka. Kada je oblak dovoljno veliki i kada se na njegovom dnu skupi
dovoljno velika koliina slobodnog naelektrisanja (elektrona i negativno naelektrisanih jona),
struja negativnog naelektrisanja nalazi svoj put ka Zemlji. Kada ova struja prie Zemljinom
tlu dovoljno blizu, struja pozitivnog naelektrisanja joj se penje u susret. Na mestu susreta
dolazi do elektrinog pranjenja, odnosno rekombinovanja pozitivnog i negativnog
naelektrisanja u neutralne estice. Ovu svetlosnu pojavu sa Zemlje opisujemo kao munju. Na
mestu udara munje u Zemlju dolazi do naglog bogaenja zemljita sa azotom koji se oslobodi
iz atmosfere i iz kinih kapi, a neki naunici smatraju da su munje tokom evolucije odigrale
kljunu ulogu prilikom obezbeivanja velikih koliina energija kako bi nastale prve
aminokiseline od kojih su zatim nastali proteini, molekuli nosioci ivog sveta.
- ta su to kuglaste munje?
U skladu sa statistikim ispitivanjem iz 1960. godine, oko 5 % ljudske populacije sa
Zemlje je barem jednom u ivotu videlo loptastu munju. Premda jo uvek nije utvreno da li
se loptaste munje, slino obinim munjama sastoje od plazme ili predstavljaju neku
hemiluminiscentnu pojavu, one imaju oblik svetlee sfere veliine otprilike jedne fudbalske
lopte. One se najee pojavljuju tokom oluja sa grmljavinom, mogu se pojaviti zajedno sa
obinom munjom, ali i bez nje. Vreme trajanja ove svetlosne lopte na nebu je izmeu
nekoliko sekundi i nekoliko minuta, premda je njeno proseno trajanje oko 25 sekundi. Vreme
zadravanja lopte na nebu zavisi od njenog sjaja, kao i od veliine. to je loptasta munja vea
i manje sjajna, ona due traje. Loptaste munje mogu biti razliitih boja, a narandaste i plave
posebno dugo traju. Loptaste munje se najee kreu paralelno sa Zemljom (oko metar iznad
njene povrine), brzinom od oko 3 metra u sekundi i sa povremenim vertikalnim skokovima.
Ponekad ispadnu iz oblaka, a ponekad se materijalizuju na otvorenom prostoru ili u kui, a
ponekad uu u kuu kroz vrata, otvoren ili zatvoren prozor, tanki nemetalni zid ili dimnjak.
Loptaste munje se esto definiu kao bezelektrodno pranjenje (kod obine munje, elektrode
su oblaci, ili je jedna od elektroda Zemlja) izazvano stojeim UHF (visokofrekventnim radio)
talasima nepoznatog porekla. Po jednoj drugoj teoriji, loptaste munje su uzrokovane
atmosferskim maserom mikrotalasnim laserom koji ima znatno manju energiju, a ija je
zapremina nekoliko kubnih kilometara. Po ovoj teoriji, maser nastaje kada rotacioni
energetski nivoi molekula vode postanu inverzno naseljeni (tj. kada je vie rotaciono
pobuenih molekula nego to je molekula u osnovnom rotacionom stanju) pod dejstvom
kratkotalasnih elektromagnetnih pulseva pod dejstvom olujnog pranjenja. Kroz inverzno
naseljenu oblast vazduha, fotoni teko mogu da prolaze, jer dolazi do MASER (Microwave
Amplification by Stimulated Emission of Radiation) efekta. Ukoliko zapremina inverzno
naseljenog vazduha nije isuvie velika ili zatvorena (kao u sluaju aviona ili podmornica u
kojima se ponekad pojavi ovakva munja), sudari izmeu molekula e dovesti do opadanja
inverzne naseljenosti. Meutim, kada je zapremina inverzno naseljenog vazduha dovoljno
velika, maser moe stvoriti lokalizovano elektrino polja ili tzv. soliton, poznatiji kao loptasta
munja. Za razliku od loptastih munja koje se pojave u kui, gde ne prave nikakvu tetu
ukoliko je kua dobro uzemljena, loptaste munje na otvorenom prostoru se gase ili neujno ili
veoma eksplozivno, pri emu od sebe odbacuju uglavnom provodne materijale, ali ne i
dielektrike.
- ta su to gorivne elije?
Gorivne elije su elektrohemijski ureaji koji pretvaraju energiju hemijske reakcije u
elektrinu struju, vodu i toplotu. Za razliku od elektrinih elija ili baterija, gorivne elije ne
mogu da pregore i ne zahtevaju ponovno punjenje, ve funkcioniu sve dok se gorivo i
oksidaciono sredstvo kontinuirano dovode u eliju. Gorivna elija se sastoji iz anode, na koju
se dovodi gorivo (najee vodonik, ali sve ee i amonijak, hidrazin, fosforna kiselina, neki
ugljeni hidrat ili baza, vrsti oksid ili metanol) koje joj predaje elektrone; i katode, na koju se
dovodi oksidaciono sredstvo (najee vazduh ili kiseonik) koje preuzima elektrone,
prethodno osloboene na anodi i provedene kroz spoljanje kolo. Izdvajanjem elektrona na
anodi stvaraju se protoni koje privlai katoda, gde dolazi do njihovog rekombinovanja sa
redukovanim atomima kiseonika i formiranja molekula vodene pare, jedinog nus-proizvoda
gorivnih elija. Dve elektrode su odvojene jonskim provodnim elektrolitom, a struja elektrona
koja protie kroz spoljanje kolo izmeu anode i katode koristi se za napajanje nekog
elektrinog aparata ili za rad automobila ili nekog drugog vozila. Iako gorivne elije
predstavljaju jedan od najistijih izvora energije jer ne koriste sagorevanje, osloboena
energija iz ovakvih sistema je jo uvek dosta manja od izvora energije u vidu motora sa
unutranjim sagorevanjem. Nekoliko planetarnih kompanija intenzivno radi na razvijanju
gorivnih vodoninih elija koje bi trebalo da u budunosti u potpunosti zamene motore sa
unutranjim sagorevanjem koje koriste dananji automobili. U skladu sa procenama trita,
smatra se da e 2010. godine, oko 8 % automobila koristiti izvor energije u vidu gorivnih
elija, a takoe, smatra se da e njihova ira upotreba znaajno smanjiti zagaenje vazduha i
potronju nafte.
- ta je to statiki elektricitet?
Jedan od najpopularnijih kolskih naunih eksperimenata je onaj kada proeljamo
kosu, a zatim sa eljem privuemo listie papira sa stola. Uzrok ovom privlaenju papira ka
elju je upravo statiki elektricitet. Slino tome, kada protrljamo stakleni tapi sa svilenom
tkaninom ili pare ilibara sa vunom, stvorie se statiki elektricitet koji e biti u stanju da
privue male parie plastike ili papira (re elektron zapravo i potie od grke rei za ilibar).
Takoe, tokom hladnih zimskih dana nam se moda desilo da se statiki elektricitet nagradi u
naem telu i da zatim u vidu iskre skoi na neko drugo telo ili pare metala kada dodirnemo
npr. kvaku na vratima. Naime, sva materija oko nas je sainjena od atoma, koji se priblino
mogu zamisliti kao pozitivno naelektrisana jezgra (koja se sastoje od pozitivno naelektrisanih
protona i neutralnih neutrona) oko kojih krue elektroni. Materija je najee neutralna, to
znai da sadri podjednak broj protona i elektrona. Meutim, neki atomi znatno jae vezuju za
sebe elektrone od nekih drugih materija. Koliko je najslabije vezani elektron u atomu stabilan
definie jonizacioni potencijal atoma koji predstavlja koliinu energiju koju je potrebno
predati atomu da bi iz njega izleteo najslabije vezani elektron. Kada protrljamo dva razliita
materijala, pod dejstvom trenja dolazi do blsikih susreta izmeu atoma sa povrine dva
predmeta prilikom kojih neki od atoma imaju dovoljno energije da prevaziu energetsku
vrednost jonizacionog potencijala i da izbiju poneki elektron iz ponekog atoma. Osloboeni
elektroni se zatim privlae ka jednom od materijala gde poveavaju njegovo ukupno
negativno naelektrisanje koje je zatim u stanju da privlai suprotno naelektrisane predmete
(npr. listie papira). U zavisnosti od svog jonizacionog potencijala, svi atomi nalaze svoje
mesto na odreenom delu triboelektrine krive. Ukoliko materijal lako oslobaa svoje
elektrone u kontaktu sa drugim materijalom, onda je on pozitivniji na ovoj krivoj i obrnuto.
Ukoliko bismo poreali neke od svakodnevnih materijala od pozitivnom ka negativnom kraju
triboelektrine krive, dobili bismo jedan ovakav niz: ljudske ruke (veoma pozitivne), zeje
krzno, staklo, ljudska kosa, najlon, vuna, krzno, olovo, svila, aluminijum, papir, pamuk, elik
(neutralan), drvo, ilibar, tvrda guma, nikl, bakar, mesing, srebro, zlato, platina, poliester,
stiren (stiropor), saran traka, poliuretan, polietilen (kao selotejp), polipropilen, vinil (PVC),
silicijum, Teflon (veoma negativan). Relativan poloaj dve supstance u triboelektrinom nizu
nam kae kako e se one ponaati kada dou u kontakt. Staklo protrljano sa svilom uzrokuje
razdvajanje naelektrisanja, jer se oni nalaze neto udaljeni u nizu, a isto vai i za ilibar i
vunu. to je vee rastojanje u nizu, to e se vie naelektrisanja osloboditi u kontaktu dva
materijala. Materijal koji primi osloboeno naelektrisanje putem kontakta postaje negativno
naelektrisan, dok drugi materijal postaje pozitivno naelektrisan. Upravo ova neravnotea
naelektrisanja se naziva statikim elektricitetom. to je vea dodirna povrina izmeu
materijala u kontaktu i to je manja vlanost, to e vei napon (razlika elektrinih potencijala)
izmeu materijala moi da se uspostavi, a ovaj napon je u stanju da dostigne vrednosti i od
nekoliko desetina hiljada Volti.
- ta je to piezoelektricitet?
Piezoefekat predstavlja pojavu polarizacije (razdvajanja naelektrisanja u elektrino
neutralnim esticama tako da se pojavljuje dipolni elektrini momenat) estica nekog
materijala pod dejstvom mehanikog naprezanja. Drugim reima, kada delujemo pritiskom na
neke posebne supstance (feroelektrini materijali, kvarc, kao i neke keramike) doi e do
razdvajanja naelektrisanja, pa i do stvaranja raznoimeno naelektrisanih oblasti u materijalu, pa
stoga i do pojave napona du kristala koji u nekim sluajevima moe biti prilino visok.
Piezoelektrine supstance se koriste kao: upaljai (na dugme) rotilja ili kamina, biperi (u
digitalnim satovima, stereo zvunicima i mnogim drugim elektronskim ureajima sa kojih se
uje bip), izvori zvuka u eho sonarima, delovi aparata za lociranje riba i ultrazvunih
ureaja, fonografske igle (na gramofonima), vremenske baze u vidu kvarcnih kristala
digitalnih satova, koriste se u kristalnim mikrofonima za prevoenje zvunog signala u
elektrini signal itd. Tako, npr. u upaljaima za kamin ili rotilj, kada pritisnemo dugme, eki
udara piezoelektrini kristalni materijal i proizvodi napon od nekoliko hiljada Volti du
povrine kristala. Ovako visoki napon dovodi do pojave varnice koja pali okolni gas.
Piezoelektrini materijali mogu raditi i u suprotnom smeru primenite napon du kristala i
njegov oblik e se promeniti. Ova promena dimenzija kristala je najee veoma mala, ali je
dovoljna da bi npr. mogla da pokree male zvunike.
- ta je to Halov efekat?
Kada u metalu postoji elektrino polje, ono dovodi do pojave slobodnog naelektrisanja
u njemu. Elektrino polje deluje silom na naelektrisane estice koje ine struju kreui se
izmeu dva kraja provodnog metala. Ukoliko sada postavimo jednu metalnu ipku kroz koju
protie struja sa leva na desno u magnetno polje iji je pravac normalan na ipku, magnetna
sila e gurati pozitivno naelektrisane estice ka vrhu ipke, a elektrone ka dnu u sluaju da se
struja prenosi upljinama, ili e gurati elektrone ka vrhu ipke, a pozitivno naelektrisane
estice ka dnu ipke ako se struja prenosi elektronima. U oba sluaja se uspostavlja merljivo
elektrino polje izmeu gornje i donje povrine ipke, koje se naziva Halov potencijal, i koje
u velikoj meri zavisi od jaine primenjenog magnetnog polja. Ovu pojavu uspostavljanja
merljivog napona izmeu suprotnih povrina nekih materijala postavljenih u magnetno polje
otkrio je Edvin Hal (Edwin Hall) 1879. godine. Znak razlike potencijala (+ ili -) izmeu
gornje i donje povrine ipke odreuje da li su nosioci naelektrisanja upljine ili elektroni.
Kod poluprovodnika, Halov efekat se najvie koristi za procenu dopingovanja i polariteta
poluprovodnikih materijala. Elektrini pretvarai na bazi Halovog efekta se koriste u
mnogim ureajima dananjice u svrhu merenja magnetnog polja i prevoenja ovog merenja u
napon, a u stanju su da detektuju fluktuacije magnetnog polja reda veliine jednog stotog dela
Gausa. Takoe, mnogi drugi moderni elektronski ureaji koriste Halov efekat. Tako, npr.
kompjuterska tastatura koristi Halov efekat u svrhu snimanja kada je odreeni taster pritisnut,
a antilock konice koriste pretvarae na bazi Halovog efekta radi detektovanja promene
ugaone brzine automobila, to se zatim koristi za izraunavanje pogodnog koionog pritiska
na svakom toku.
- ta je to superprovodljivost?
Superprovodljivost je osobina nekoliko metalnih i keramikih materijala (posebno
keramika na bazi bakar oksida) da prilikom hlaenja do temperatura izmeu apsolutne nule (-
273oC) i oko 100oC (koliko danas iznosi rekordno visoka temperatura na kojoj je neko
jedinjenje superprovodno), dolazi do nestanka njihovog elektrinog otpora. Prilikom kretanja
elektrona kroz obian metal, oni se sudaraju sa vibrirajuim esticama materijala i gube
energiju u vidu osloboene toplote. Meutim, u jednom superprovodniku, elektroni putuju u
parovima i brzo se kreu izmeu atoma, bez ikakvog gubitka energije. Naime, kada se
elektroni nalaze u sredini krunog oblika i to u obliku elektronskih parova, njihov kvantni
talas (sve estice su istovremeno i talasi) koji prolee prstenom, u stanju je konstantne
energije koju dejstvo obinog otpora ne moe da poremeti. Takvi superprovodni elektroni
ponaaju se tada podjednako stabilno kao i elektroni koji krue oko jezgra, pa se stoga moe
rei da su superprovodnici neto poput dinovskih, makroskopskih atoma. Niske temperature
omoguavaju formiranje ovakvih parova elektrona, a kritina temperatura superprovodnosti
predstavlja temperaturu ispod koje elektrini otpor supstance postaje jednak nuli. Naravno,
svaki materijal poseduje uvek izvesnu dozu neistoa, pa stoga u stvarnosti superprovodna
otpornost nikada nije jednaka nuli, ali u svakom sluaju, provodljivost jedne superprovodne
ice je nekoliko redova veliine vea od provodljivosti najkvalitetnije trenutno dostupne
konvencionalne provodne ice. Kritina temperatura superprovodljivosti, tj. temperatura na
kojoj otpor postaje jednak nuli je razliita za razliite supstance, pa npr. za ivu iznosi 4,15 K,
za kalaj 3,72 K, za aluminijum 1,19 K, za magnezijum diborid (MgB2) 39 K, a za neke
keramike materijale je vea od 50 K, te u sluaju nekih keramika dostie i temperature i od
preko 220 K. Razne osobine superprovodnih materijala nalazie bogatu primenu u industriji
budunosti. Tako je npr. Mejsnerov (Meissner) efekat osobina superprovodnih materijala da
su neprobojni za sile magnetnog polja a ovaj efekat ve nalazi primenu u pravljenju super
brzih, magnetno lebdeih vozova. Takoe, kada se dva superprovodnika spoje tankim slojem
izolatora, dolazi do nesmetanog protoka (tuneliranja) parova elektrona sa jednog na drugi
superprovodnik (Dozefsonov efekat), a ovaj efekat nalazi primenu u pravljenju super brzih
elektronskih prekidaa, koje koriste minijaturni kompjuteri visokih brzina procesovanja
podataka. Najdinaminija istraivanja u oblasti superprovodnih materijala odnose se na razvoj
materijala koji bi bili superprovodni na sobnoj temperaturi, a i koji bi pri tome mogli lako da
se sintetiu. Smatra se da bi ovakvo otkrie unelo revoluciju na polju elektronike i prenosa
elektrine energije.
- ta su to superprovodni magneti?
Premda se i obini permanentni magneti i elektromagneti mogu koristiti za magnetno
lebdenje, veina maglev vozova (vozovi koji lebde na inama) koristi superprovodne
elektromagnete. Ovi specijalni elektromagneti su lagani, relativno jeftini i mogu da stvaraju
jaka magnetna polja koja su potrebna za odravanje vozova iznad ina. Superprovodni
materijali se zasnivaju na egzotinim materijalima poznatim i kao superprovodnici koji mogu
da provode elektrinu struju bez ikakvih toplotnih, odnosno energetskih gubitaka. Dok su
elektrine struje u obinim provodnim metalima podlone sudaranju sa atomima kristalne
reetke i rasipanju energije, elektroni u okviru elektrine struje u superprovodnim
materijalima putuju u parovima (odnosno u specifinom kvantnom stanju, tako da jedan
elektron sledi drugog, dok parovi slede putanje elektronskih parova ispred sebe) ne rasipajui
nimalo energije. Poto ne postoji nita to bi zaustavilo kretanje elektrona u superprovodnom
materijalu, jednom putena struja kroz ovakav materijal e tei dokle god postoji materijal, a
poto se prolaskom elektrine struje kroz provodnik stvara i magnetno polje (jer svaka
naelektrisana estica u kretanju stvara magnetno polje, dok ubrzana naelektrisana estica
stvara elektromagnetne talase), tako e i supeprovodnik kroz koji protie elektrina struja
stvarati magnetno polje dokle god struja protie kroz njega. Tako, dok je obinom
elektromagnetu stalno potreban dovod elektrine energije za odravanje magnetnog polja, sve
to treba da uradimo u elektromagnetu sa superprovodnim icama je da pustimo struju kroz
ove ice, spojimo dva otvorena kraja ice (tako da se formira petlja) i struja e kroz ice tei
godinama. Premda ovu struju ne moemo da vidimo, magnetno polje koje je njena posledica
lako moemo da detektujemo. Superprovodni magneti su idealni za elektrodinamiko
levitiranje maglev vozova. Naime, elektrina struja se dovodi na superprovodne magnete voza
jo u fazi njegove izgradnje, a kada se superprovodne ice zatvore u petlju, magnetima nije
potreban dodatni izvor elektrine energije, naravno, sve dok se ovi magneti dre u dovoljno
hladnoj sredini (u tu svrhu se koriste rashlaivake jedinice u vozu), jer superprovodni
materijali poseduju superprovodna svojstva samo na niskim temperaturama (na
temperaturama niim od 100oC, to je trenutno maksimalna temperatura ispod koje je jedan
materijal superprovodan, premda ova temperatura zavisi od sastava i strukture materijala).
- ta su to none naoare?
None naoare pojaava slabu svetlost u nonim uslovima, a zasnivaju se na
fotoelektrinom efektu, tj. pojavi da su svetlosni fotoni u stanju da izbijaju elektrone sa nekih
metala. U optem sluaju, kada se uglaani tanjir izloi dejstvu elektromagnetnih talasa, on
moe emitovati elektrone. Veliina emitovane struje elektrona zavisi od intenziteta i
frekvencije svetlosti koja pada na predmet. Ovi, tzv. fotoelektroni e se emitovati samo
ukoliko frekvencija svetlosti prelazi odreeni prag (kada energija fotona koje je jednaka
proizvodu Plankove konstante i frekvencije fotona postane vea od maksimalne energije
elektrona u materijalu), a vrednost ovog praga zavisi od same vrste materijala, pri emu
metali poseduju najslabije vezane elektrone pa e najmanje energije biti potrebno da se oni
udalje iz metala. U naoarima za nono posmatranje, fotoelektrini efekat se koristi za
pojaavanje prisustva individualnih fotona. Naime, sistem soiva alje prikupljenu svetlost na
staklenu plou obloenu sa fotoelektrinim materijalom. Izbijeni fotoelektroni se ubrzavaju
kroz potencijalnu razliku od nekoliko stotina Volti nakon ega padaju na kanalnu plou
koja se sastoji od malih rupica prenika od po nekoliko mikrona. Ove rupice poseduju
provodnu povrinu i dodatnu potencijalsku razliku izmeu dve strane ploe. Kada
fotoelektron udari u ovu mreastu plou, on jonizuje atome u taki sudara, to dovodi do
stvaranja dodatnih nekoliko elektrona koji nastavljaju da se ubrzavaju du rupe i u daljim
sudarima opet izbijaju po nekoliko elektrona. Ovaj deo ureaja se naziva fotomultiplikatorom
i ima za cilj da povea broj elektrona u struji. Tako od jednog elektrona koji udari u rupu,
nastane oko desetak hiljada elektrona koji napuste rupu. Ovi elektroni se dalje ubrzavaju do
fluorescentnog ekrana gde ostavljaju trag koji nae oi mogu videti. Fotoni koji padaju na
fotoelektrinu povrinu su diskretni i njihov broj varira sa vremenom. to je manja brzina
pristizanja fotona, vee su fluktuacije bilo kog piksela, a ova pojava se manifestuje kao
fluktuirajua osvetljenost ekrana ili tzv. fotonski um, koji spreava da ovaj ureaj bude
beskonano osetljiv. Da bi se ublaio ovaj problem, dolazei fotoni se integriu za due
vremenske periode uz pomo fluorescentnog ekrana ija se osvetljenost polako poveava i
smanjuje. Meutim, postoje granice ovog integracionog vremena. Naime, predugo
integraciono vreme e dovesti do razmazivanja slike po ekranu.
- ta je to laserska svetlost?
Laseri (Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation) predstavljaju ureaje
koji emituju koherentnu i monohromatsku svetlost, to znai da se ova svetlost sastoji od
jednakoenergetskih fotona (istih talasnih duina i frekvencija) koji se kreu u fazi (bregovi i
dolje svih talasa se poklapaju). Za razliku od svetlosti obine lampe, koja se emituje u svim
pravcima, laserska svetlost je usmerena, to znai da se moe fokusirati du veoma uskog
snopa, pa zbog toga i poseduje niz primena. U laserima, atomi odreene supstance (na primer,
rubina koji emituje fotone talasnih duina od 694 nm) se pomou snopova obine svetlosti ili
elektrinog pranjenja prevode u pobueno stanje, u kojima neki elektroni prelaze u
visokoenergetskije atomske orbitale. Intenzivnim pobuivanjem atoma postavljenih izmeu
dva ogledala, nakon odreenog vremena se postie inverzna naseljenost materije, odnosno
stanje supstance u kome postoji vei broj pobuenih atoma od broja atoma u osnovnom
stanju. Prelaskom elektrona iz vie-energetske u nie-energetsku orbitalu dolazi do
emitovanja jednog fotona ija je frekvencija jednaka koliniku razlike u energijama izmeu ta
dva stanja i Plankove konstante, a talasna duina fotona je jednaka koliniku brzine svetlosti i
frekvencije fotona. Supstanca se nalazi u prostoriji sa parom paralelnih ogledala, razmaknutih
na rastojanje jednako celobrojnom umnoku talasnih duina emitovanih fotona, kako bi se
mogla formirati koherentna svetlost. Emitovani fotoni se odbijaju od ogledala i ponovo
vraaju ka supstanci izazivajui pobuivanje jo veeg broja atoma, a na taj nain i za laser
karakteristino stanje inverzne naseljenosti. Jedno od dva ogledala je posrebreno, to znai da
se deo svetlosti koja padne na njega odbija od njegove povrine, dok se jedan deo proputa.
Upravo ovaj proputeni deo svetlosti ini izlazni laserski snop svetlosti. U zavisnosti od tipa
supstance koja emituje koherentnu svetlost, laseri se esto dele na: vrste (kao to su na
primer, rubinski i neodimijumski laseri koji emituje infracrvenu svetlost na 1064 nm), gasni
(helijumski i helijum-neonski laseri koji emituju crvenu svetlost ili ugljen dioksidni laseri koji
emituju infracrvenu svetlost i esto se koriste za seenje ak i elinih predmeta), eksimerski
(re koja je nastala od kombinacije rei pobuen (excited) i dimer predstavljaju smee
nekog reaktivnog gasa kao npr. hlora ili fluora i nekog inertnog gasa kao npr. argona, kriptona
ili ksenona, a smee u ovakvim laserima se tokom pobuivanja pretvaraju u dimere nakon
ega emituju ultraljubiastu svetlost), poluprovodniki (tzv. diodni laseri koji emituju crvenu
svetlost i veoma su male snage, pa se stoga koriste u svakidanjim elektronskim ureajima,
kao to su CD plejeri ili laserski tampai), i laseri sa bojama (koji sadre rastvor neke
organske boje, kao npr. rodamina, i mogu se podeavati tako da emituju lasersku svetlost
raznih talasnih duina). Laseri danas na naoj planeti nalaze niz primena od merenja
rastojanja od Zemlje do Meseca sa preciznou od manje od jednog milimetra, preko praenja
brzine pomeranja kontinenata i oblaka, predvianja zemljotresa, oitavanja i snimanja
kompakt diskova, pravljenja i oivljavanja holografskih zapisa, bruenja dijamanata, seenja
metala, prenosa informacija du optikih vlakana, pa sve do pisanja po TV ekranima i
oblacima.
- ta je to decibel?
Decibel je logaritamska jedinica za merenje jaine, odnosno glasnoe zvuka. Decibel
skala je vrlo iroka zato to su i ljudske ui izuzetno osetljive. Nae ui mogu uti praktino
sve zvune talase ija se jaina nalazi u rasponu od tananog klizenja prstiju preko koe pa do
glasnog motora mlaznog aviona, koji je 1000 milijardi puta buniji od najmanjeg ujnog
zvuka. Na skali decibela, najmanji ujni zvuk, odnosno praktino totalna tiina za nae ui
poseduje glasnou od 0 dB. 10 puta glasniji zvuk ima snagu od 10 dB, dok 100 i 1000 puta
glasniji zvuci imaju jaine od 20 i 30 dB, respektivno. Tako, na primer, apat ima jainu
zvuka od oko 15 dB, normalan razgovor oko 60 dB, automobilska sirena 110 dB, a rok
koncert ili motor mlaznog aviona su glasni oko 120 dB. Svaki zvuk od preko 85 dB moe
izazvati smanjenu osetljivost naeg slunog instrumenta to zavisi kako od jaine zvuka, tako
i od vremena izlaganja. 8 asova sluanja zvuka jaine 90 dB, moe dovesti do oteenja
sluha, dok makar i trenutno izlaganje zvuku od 140 dB izaziva trenutno oteenje. Osim ove,
apsolutne skale za merenje glasnoe zvuka, postoje i relativne skale, kao to su foni i soni, a
koji zavise od subjektivne procene nivoa glasnosti. Ukoliko elite da prevedete jainu zvuka u
decibelima u zvuni pritisak, dovoljno je da podelite broj decibela sa 20, logaritmujete
dobijeni broj, a zatim ovu vrednost pomnoite sa referentnim zvunim pritiskom praga
ujnosti koji iznosi 2 10-4 mikrobara. Tako se moe izraunati da jaini zvuka od npr. 110
dB odgovara zvuni pritisak od 63,2 mikrobara.
- ta je to beli um?
Beli um (ili bela buka) predstavlja zvuk koji se dobija istovremenim kombinovanjem
svih moguih zvunih frekvencija. Tako, ako istovremeno emitujemo sve tonove koje
pripadaju naem ujnom opsegu, dobiemo belu buku. Ovaj um se naziva belim po analogiji
sa belom bojom u prirodi. Naime, bela boja predstavlja zapravo kombinaciju svih boja, u ta
se moemo i uveriti ukoliko propustimo belu boju kroz prizmu, prilikom ega e se boje iz
bele svetlosti razdvojiti. Slino tome, kada bismo podelili beli um na zvuke razliitih
frekvencija, dobili bismo da je intenzitet zvuka na svim frekvencijama podjednak. Poto beli
um sadri u sebi sve frekvencije, on se esto koristi za maskiranje drugih zvukova. Tako, ako
elite da maskirate zvuk sa televizije, moete da ukljuite ventilator, fen ili mainu za ve, jer
veina elektrinih ureaja sasvim solidno aproksimira beli um radom svojih sastavnih
delova. Pojam uma se esto koristi i ne vezano za zvuk. Naime, fiziari definiu um kao
nepredvidljive promene neke veliine u vremenu (ili u prostoru). Meutim, osim belog uma
kod koga je srednja vrednost amplitude tonova na svim frekvencijama jednaka, postoje i 1/f i
1/f2 (tzv. Braunovo kretanje koje se zapaa kada spustimo esticu praine na povrinu mirne
vode) umovi iji su nazivi povezani sa funkcionalnom zavisnou srednje amplitude sa
frekvencijom. Naime, kod 1/f i 1/f2 umova, intenzitet zvuka opada sa njegovom
frekvencijom, pri emu je brzina opadanja vea kod uma 1/f2 nego kod uma 1/f. Poto beli
um predstavlja najneprirodniji i najsluajniji od svih vrsta umova, on se moe proizvesti
pomou generatora pseudo-sluajnih brojeva (na primer kompjutera), pri emu ne postoji
nikakva korelacija od take do take. S druge strane, 1/f um predstavlja najprirodniji um, jer
se najee sree u prirodi. Ovaj um se sree u mnogim sistemima: u skoro svim
elektronskim komponentama poev od jednostavnih ugljenih otpornika pa do vakuumskih
cevi i svih poluprovodnikih ureaja; kod svih ureaja za merenje vremena, od najtanijih
atomskih satova i kvarcnih oscilatora do starih peanih satova; u strujanju mora i okeana i
godinjem kolebanju nivoa Nila; u malim naponima na membranama nervnih elija kao
rezultata toka natrijumovih i kalijumovih jona, pa ak i u protoku automobila na autoputu. 1/f
um se takoe javlja i u muzici. Jedno od najuzbudljivijih otkria bilo je da skoro sve muzike
melodije lie na 1/f um. A poto tenja muzike i jeste jedinstvo sa prirodom, ona poseduje
isti odnos predvidljivog i neoekivanog kao 1/f um.
- ta je to sonoluminiscencija?
Sonoluminiscencija predstavlja zvukom izazvanu emisiju svetlosti od strane mehuria
u tenosti. Naziv ove pojave potie od rei sono to znai zvuk i rei luminiscencija koja se
odnosi na sve vrste svetljenja. Ova pojava je otkrivena 1934. godine prilikom jednog
eksperimenta na Univerzitetu u Kelnu, a do danas jo uvek u potpunosti nije razjanjen uzrok
ove pomalo neobine pojave. Danas se mogu napraviti veoma stabilni mehurovi (prenika od
po oko 1 mikrometra) koji zahvaeni stojeim akustikim talasom emituju svetlost tokom
svakog zvunog pulsa. Ipak, da bi jedan niskoenergetski zvuni puls mogao da izazove
emisiju svetlosti na jednoj tako maloj zapremini kao to je mehur, on bi morao da se trilion
puta koncentrie u delu prostora da bi njegova energija bila dovoljna da izazove prebacivanje
elektrona u atomima na pobueno stanje, a zatim i emisiju svetlosnih fotona sa njihovim
povratkom na osnovna energetska stanja u atomima. Uz ovo, spektar emitovane svetlosti se u
najveem delu sastoji od fotona veoma niskih talasnih duina koji uglavnom pripadaju
ultraljubiastoj svetlosti. to je manja talasna duina fotona, to je njihova energija vea, a
dobijeni spektar sonoluminiscencije mehurova ukazuje da bi temperatura u njima morala
premaivati 10 000 oC, a najverovatnije bi bila jednaka oko milion oC, to bi je uinilo veoma
interesantnom za npr. aktiviranje reakcija fuzije (za koje su potrebne ovako velike
temperature kao to su u zvezdama). Svetlosni bljeskovi koje emituju mehurovi su veoma
kratki, s obzirom da traju manje od 12 pikosekundi (pikosekunda je jedan trilioniti deo
sekunde). Takoe, frekvencija svetlosnih bljeskova je veoma stabilna, ak je stabilnija i od
oscilatora koji stvara pobuujue zvune talase. Uz sve ovo, a takoe iz jo uvek nepoznatih
razloga, dodatak male koliine nekog plemenitog gasa (npr. helijuma, argona, ksenona ili
neona) u gas u mehurovima, izaziva veliko poveanje intenziteta emitovane svetlosti.
- ta je to rezonancija?
Svako oscilatorno telo u prirodi poseduje svoju prirodnu (ili rezonantnu) frekvenciju,
odnosno frekvenciju kojom bi oscilovao kada na njega ne bi delovala nikakva spoljanja sila.
Tako, npr. klatno duine jednog metra, poseduje prirodnu frekvenciju od pola Herca, to znai
da napravi jednu puno oscilaciju na svake 2 sekunde. Stoga, ako kucnemo klatno na svake dve
sekunde, njegova amplituda e nakon odreenog vremena postati veoma velika (vie e se
zanositi u stranu, ali e mu frekvencija ostati nepromenjena). Slino tome, svaki materijal u
prirodi poseduje jednu ili nekoliko karakteristinih (prirodnih ili rezonantnih) frekvencija pri
kojima vibriraju (vibracije su kvantne oscilacije) njegove elementarne estice, odnosno atomi
du atomskih veza. Pod pojmom rezonancije se moe smatrati i prisiljena vibracija atoma u
okviru nekog tela. Ukoliko supstanci predajemo energiju na jednoj od njegovih rezonantnih
frekvencija, doi e do sve intenzivnijeg vibriranja estica, to u jednom trenutku moe
dovesti i do razdvajanja estica koje moe izazvati lom predmeta. Uzmite au vina,
protrljajte njene krajeve sa vlanim prstom i zauete blagu kripu i to ba na rezonantnoj
frekvenciji te ae (koja zavisi od oblika ae, kao i koliine vode u njoj). Mehaniki talas
pritiska pod dejstvom trenja predaje energiju molekulima stakla ae i uzrokuje njihovu
rezonanciju, a vibrirajue staklo prenosi talas na okolne molekule vazduha, to ujemo kao
zvuk. Ako predate staklu dovoljnu koliinu energije na njegovoj rezonantnoj frekvenciji, doi
e do njegovog lomljenja. Neki pevai su u stanju da otpevaju ton ija je frekvencija jednaka
rezonantnoj frekvenciji predmeta i tako ga slome. Rezonanca je takoe, bila uzrok kolapsa
mnogih mostova. Naime, nekoliko puta se desilo da se frekvencije vetrova poklope sa
rezonantnom frekvencijom mosta i da ga na taj nain prelome. Takoe, ako se vozite u kolima
koja se tresu, onda se rezonantna frekvencija automobila verovatno poklopila sa frekvencijom
rada motora.
- Zato se neke radio stanice bolje uju nou nego preko dana?
- ta je to mikrofonija?
Mikrofonija predstavlja jedan tip povratne sprege (feedback), koja u optem sluaju
predstavlja proces vraanja dela izlazne energija nazad ka ulazu ureaja koji vri konverziju
energije. Da biste postigli efekat mikrofonije, morate imati mikrofon, pojaalo i barem jedan
zvunik. Ukoliko dovoljno pribliite mikrofon zvuniku i zatim kucnete u mikrofon, zvuk e
otii preko mikrofona kroz pojaalo u zvunik. Zvunik emituje zvuk vaeg kuckanja koje
opet dolazi do mikrofona. Mikrofon isti zvuk alje do pojaala koje dodatno pojaava zvuk,
alje ga opet na zvunik i tako mnogo puta sve dok ne ujete da se zvuk beskrajno pojaava
usled mnogostrukog prolaska kroz pojaiva. Usled previe pojaanog mikrofona ili isuvie
malog rastojanja izmeu zvunika i mikrofona nakon odreenog vremena se uje glasan
pitei zvuk koji predstavlja posledicu efekta povratne sprege, a u sluaju pojaala kao u
ovom primeru kada se stvara glasan zvuk, naziva se mikrofonijom. Frekvencija zvuka
mikrofonije je najee vrlo visoka a zavisi od rastojanja izmeu zvunika i pojaala jer ovo
rastojanje odreuje koliko e brzo zvuk napraviti jedan krug u zatvorenom sistemu. Da biste
izbegli efekat mikrofonije, bitno je postaviti mikrofon iza zvunika, jer ukoliko zvunici
gledaju u mikrofon, do mikrofonije e skoro sigurno doi.
- ta su to neutralizatori buke?
Oscilacije zvunih talasa se ire kroz elastinu sredinu (za nae ulo sluha, ova sredina
je najee vazduh) slino talasima formiranim posle bacanja kamenia u vodu. Kada ovi
talasi dou do naih uiju, oni izazivaju oseaj zvuka. Opseg zvunih frekvencija koje
moemo uti se kree od 20 Hz (20 treptaja izvora u sekundi) do 20 000 Hz, a osetljivost
naeg uha je najvea za frekvencije izmeu 2000 i 3000 Hz. Osnovna osobina talasa
mogunost njihovog sabiranja (tj. interferencije) od presudnog je znaaja za metod
neutralisanja buke. Naime, dva talasa koja se susretnu u prostor-vremenu, preklapaju se,
sabiraju i daju trei, rezultujui talas. Ukoliko se, meutim, sabiraju dva talasa koji se jedan
prema drugom odnose kao predmet i lik u ogledalu, rezultujueg zvuka nee biti, jer e se ova
dva talasa meusobno ponititi. Neutralizatori buke predstavljaju ureaje koji primaju
spoljanje zvuke i sa to manjim zakanjenjem emituju ponitavajue talase, tako da u sobi sa
instaliranim neutralizatorom buke preostaje samo tiina. Moderni neutralizatori buke poseduju
osobinu podeavanja radnog opsega frekvencija, pa se najee eliminiu samo izuzetno
duboki zvuci (300 - 2000 Hz), kao npr. kada elimo da utiamo pneumatsku builicu koja bui
asfalt u susednoj ulici, ventilator, mainu za pranje vea ili elisu helikoptera. U sastav jednog
neutralizatora buke ulaze: senzor (osetljivi mikrofon koji prima zvuke iz okoline), kompjuter
(koji prima signal iz mikrofona putem kabla ili radio veze i zatim, formira signal koji
odgovara primljenom zvunom talasu, ali sa suprotnom fazom, koji zatim alje do zvunika) i
zvunik (koji emituje kompjuterski obraene zvuke). Ceo sistem je najee potpomognut
povratnom spregom. Naime, dodatni mikrofoni ugraeni u zvunike registruju ostatak zvuka i
alju signal kompjuteru, u kome se podaci selektiraju: na pojavu signala koji odgovaraju
onima koje prima senzor, procesor izvrava korekcije sekundarnog zvunog talasa, dok
pojavljivanje drugih zvunih signala ne uzrokuje promene. Korekcije se vre sve dok se u
mikrofonu registruje zvuk izvora. Neutralizatori buke se nalaze ugraeni u naslone sedita
nekih putnikih i klipnih aviona, helikoptera, kamiona i drugih vozila, mogu se instalirati u
bilo kojoj sobi ili ak i dvoritu, a koristi ih i nekoliko kompanija za proizvodnju papira radi
poboljanja kvaliteta hartije. Naime, neutralisanjem vibracija koje potiu od pumpi i
kompresora, dobija se mnogo ravniji papir.
- ta je to surround zvuk?
Za razliku od mono zvunih snimaka koji se snimaju na samo jednom kanalu (tj. u
obliku jedne spiralne putanje na ploi ili ili samo jedne od najee 2 magnetske linije na
traci) i stereo snimaka (standardni format TV-a, radija i savremenih muzikih ureaja) koji se
snimaju na dva kanala (pa se emituju i preko dva zvunika), surround zvuni zapisi se
snimaju na vie od dva, a najee na etiri kanala. Fantazija Volta Diznija iz 1941. godine
predstavlja jedan od najranijih filmova iji je zvuk bio sniman u vidu surround zapisa.
Razliiti delovi orkestra su snimani na 4 odvojene trake koje su prilikom emitovanja filma u
bioskopu pokretale membrane 4 odvojena zvunika uz panning efekat, tj. stiavanje kanala na
jednom, a pojaavanje na drugom zvuniku, tako da se stie oseaj etanja muzike (ili
orkestra) kroz prostoriju. Dolby Stereo predstavlja najpopularniji analogni sistem surround
zvuka, a da bi smestili 4 zvuna kanala na filmsku traku, Dolby sistem koristi 4-2-4 sistem
procesovanja koji se jo od sedamdesetih godina 20. veka koristi u kvadrofoninim kunim
stereo ureajima. U okviru ovog sistema, 4 toka informacija (tok A, tok B, informacija koja je
ista u tokovima A i B i informacija koja je razliita izmeu ova dva toka) se izvode iz dva
razliita zvuna toka (koja odgovaraju stereo zapisu, snimanom pomou dva odvojena
mikrofona). Audio signal izaziva fluktuacije elekrine struje koje se mogu predstaviti kao
oscilatorni talas kome amplituda odreuje veliinu pomeraja membrane zvunika, a
frekvencije odreuju visine (odnosno, frekvencije) tonova koje u vazduhu stvara zvunik.
Signal A se dovodi na levi, a signal B na desni zvunik. Dekoder surround sistema izabira
identine signale u zvunim tokovima A i B u zavisnosti od njihove putanje i amplitude, i
rezultujui signal dovodi na centralni (3.) zvunik. Jedna od osobina surround sistema je ta da
su identini signali na tokovima A i B koji se dovode na levi i desni zvunik, meusobno
pomereni u fazi, tako da jedan drugog ponitavaju i bivaju neujni na rastojanju koje nam
sugerie surround sistem. Stoga, dekoder surround sistema pomera tokove A i B tako da
njihovi identini signali postanu ponovo jednaki u fazi, a ovaj rezultujui signal se dovodi na
surround (4.) zvunik. S druge strane u znatno modernijem, digitalnom surround zvunom
sistemu (koji se prvi put koristio prilikom snimanja Parka iz doba Jure 1993. godine), 6
odvojenih audio kanala se snimaju na jedan ili dva CD-a. Prilikom projekcije filma, dekoder
deli ove kanale i puta ih na razliitim zvunicima rasporeenim po dvorani. CD je
sinhronizovan sa filmskim slikama putem specijalnog koda u vidu niza crtica i takica du
strane svake slike. Optiki ita montiran na projektoru alje putem LED lampe svetlost na
film. Svetlost u prolasku kroz film pada na malu fotoeliju koja alje odgovarajue strujne
impulse procesoru. Putanja crtica i takica na CD-u je ista kao i na filmu, a procesor se trudi
da uskladi ove putanje tako da se one istovremeno emituju. Takoe, umesto na CD-u, digitalni
zvuk se moe snimati i u obliku fine putanje na filmu izmeu rupica na filmskoj traci, tako da
se ove informacije mogu itati putem prolaska svetlosti kroz film. S druge strane filma,
svetlost pada na CCD (isti ureaj koji koriste digitalne kamere za hvatanje slike) koja zapis sa
filma prevodi u niz jedinica i nula koje odgovaraju audio zapisu.
- ta je to MP3?
MPEG (Moving Picture Experts Group) je razvila kompresioni sistem video podataka.
Tako, na primer, DVD filmovi, HDTV i DSS sateliti koriste MPEG kompresiju kako bi
uklopili video i filmske podatke u manji prostor i na taj nain ubrzali prenos podataka, a i
omoguili efikasnije skladitenje filmskih podataka. MPEG kompresioni sistem ukljuuje i
podsistem za kompresiju zvuka koji se zove MPEG Audio Layer-3, a poznatiji je po svojoj
skraenici kao MP3. MP3 format omoguava da se redukuje broj bitova koji zauzima pesma,
a da se pri tome ne utie bitno na kvalitet njenog zvuka. Pomou MP3-a, pesma od 32 MB sa
CD-a se kompresuje na samo 3 MB, to znai da se efikasnost MP3 kompresije kree izmeu
faktora 10 i 14. Da bi se napravio dobar kompresioni algoritam za zvuk koristi se metoda
poznata kao perceptualno oblikovanje uma, to znai da se MP3 kompresija koristi
odreenim karakteristikama ljudskog uha kako bi efikasno kompresovala podatke. Na primer,
neke zvuke ne moemo uti, neke ujemo bolje od ostalih, a u sazvuju dva tona, mnogo bolje
ujemo glasniji ton. Stoga, MP3 format neke pesme zvui veoma slino originalnoj verziji,
premda ne i identino. Popularizacija MP3 muzikih fajlova dovodi i do velike popularizacije
same muzike jer je danas preko Interneta mogue nai praktino bilo koju vrstu muzike, pri
emu je za download-ovanje jedne etvorominutne pesme potrebno oko 10-15 minuta na
proseno brzoj vezi. Sve to nam je potrebno za download-ovanje i sluanje MP3 fajlova su
kompjuter, zvuna kartica, zvunici, veza sa Internetom i MP3 plejer u vidu programa (npr.
Winamp) instaliranog na kompjuteru. Takoe, ukoliko posedujemo writable CD drajv, uz
pomo nekog programa za MP3 kompresiju (npr. Audio Catalyst) moemo najpre
kompresovati pesme na MP3 format, a zatim ih i nasnimiti na CD.
- ta je to MusicTeller?
Kompanija ETC Music je nedavno napravila mainu koja po svom izgledu i mestu
nalaenja podsea na obian ulini bankomat, ali umesto novca, korisnicima nudi pesme u
MP3, WMA (Windows Media) i AAC (Advanced Audio Coding) formatima. Prvih nekoliko
godina nakon pojave MP3 muzikih fajlova, njihovo korienje je bilo ogranieno na
kompjutersku opremu. Meutim, danas postoji sve vei broj MP3 plejera, pomou kojih se
mogu download-ovati pesme sa MusicTeller automata. Nakon to su se probne maine
MusicTeller-a pojavile u gradu Bostonu, danas ih je sve vie na aerodromima, maloprodajnim
trnicama, benzinskim pumpama i drugim mestima. ETC skladiti muzike fajlove na
privatnoj, veoma brzoj kompjuterskoj mrei koja je odvojena od Interneta, a za povezivanje
MP3 plejera na jednu od MusicTeller maina nije potreban nikakav poseban kabl ili adapter.
Korisnici putem tehnologije dodirnog ekrana biraju pesme koje se zatim prenose na portabl
ureaj brzinom od oko 6 pesama po minutu, a cena download-ovanja pojedinih pesama se
kree od besplatnih do nekoliko dolara, to verovatno zavisi od popularnosti pesama. Plaanje
se za sada vri ili putem kreditne kartice ili putem MusicTeller lanske kartice.
- ta je to ip?
ip i Dejl su veverice iz Volt Diznijevog crtanog filma, a u nauci o kompjuterima, ip
predstavlja malo parence poluprovodnikog materijala koje sadri elektrino kolo
sastavljeno od 100, 1000 ili ak i milion meusobno povezanih tranzistora i drugih
mikroelektronskih komponenti, kao to su otpornici i kondenzatori. ipovi, poznati jo i kao
integrisana kola ili mikroipovi, predstavljaju osnovne gradivne jedinice kompjutera, a
razmere im dostiu oko 5 santimetara na svakoj strani. Dva najvanija tipa ipova koje koriste
dananji kompjuteri su: centralna procesorska jedinica (CPU), koja predstavlja osnovu svih
digitalnih elektronskih ureaja, a slui za obradu informacija; i memorijski ipovi, koji
skladite informacije i mogu biti razliitih kapaciteta. Pravljenje kompjuterskih ipova
zapoinje seenjem ultra istih kristala silicijuma na tanke ploice, koje se zatim oblau
svetlosno-osetljivom prevlakom. Ploice poluprovodnog silicijuma zatim podleu dejstvu
intenzivne ultraljubiaste svetlosti kako bi se iscrtale putanje komponenti kola koje e biti
ugraene na njemu. Na osnovu iscrtanih putanji, ip se izlae dejstvu mlazova elektrona,
gasova i jona kako bi se na njegovoj povrini formirali tranzistori. U narednom procesu
obrade, tranzistori se povezuju pomou tankih iica metala i izolatora. Usled stalnih
poboljanja u procesu proizvodnje ipova, broj tranzistora na ipu, kao i brzina prenosa
signala kroz elektronske komponente mikrokola, u stalnom su porastu, dok je cena
proizvodnje bilo kog tipa ipa u stalnom padu. Ipak, uprkos Murovom zakonu koji nam kae
da se kao posledica ugraivanja sve manjih tranzistora u ipove, brzina procesovanja
podataka od strane ipova udvostruuje na svakih 18 meseci, dimenzije tranzistora ipak ne
mogu biti manje od nekoliko atoma, pa se smatra da e brzina procesovanja poluprovodnikih
ipova pri savremenim dostupnim tehnolokim mogunostima dostii uskoro (do 2020.
godine) svoju maksimalnu vrednost. Naime, jedan procesor brzine 1 GHz izvri milijardu
ciklusa u sekundi, odnosno za jedan ciklus mu je potrebna jedna nanosekunda. Svetlost za
jednu nanosekundu pree put od oko 30 cm, pa stoga dimenzije ovako brzog ipa moraju biti
manje od 30 cm, a najoptimalnije je da budu oko 3 cm. Meutim, ukoliko zamislimo ip ija
bi frekvenciju procesovanja iznosila oko 100 GHz, tada bi jedan procesorski ciklus trajao 0,01
nanosekundu, svetlost za to vreme pree 3 mm, a pravljenje ipa koji bi posedovao dimenzije
reda veliina oko 0,3 mm je isuvie mali prostor da bi se na njemu upakovali sve njegove
elektronske komponente. Najmanje elektronske komponente koje se nalaze u dananjim
ipovima su dimenzija od po oko 150 nanometara, a smatra se da e tranzistori uskoro dostii
veliine od samo 50 nanometara (to e odgovarati brzini procesovanja od oko 20 GHz),
nakon ega e u cilju daljeg poveavanja brzine procesovanja, tranzistori morati da se grade
atom po atom.
- ta su to tranzistori?
Tranzistori predstavljaju osnovne komponente svih ljudskom rukom napravljenih
elektronskih kola koji se nalaze oko nas. Nakon izuma tranzistora etrdesetih godina 20. veka,
kompjuteri su poeli da umesto zauzimanja itavog sprata zgrade, nalaze svoje mesto na
prostorima dimenzija stranice jedne knjige, a da pri tome mogu da izvode stotine miliona
raunskih operacija u sekundi. Tranzistori se u elektronskim ureajima koriste kao pojaivai
struje ili kao prekidai. Oni to postiu korienjem manje struje koja kontrolie tok vee
struje, slino kontrolisanjem protoka vode pomou ventila. Junction tranzistori predstavljaju
tzv. pnp ili npn sendvie, pri emu p predstavlja oznaku za neki poluprovodniki materijal p-
tipa (npr. element 4. grupe periodnog sistema dopiran sa elementom tree grupe tako da u
materijalu postoje slobodni elektroni), dok n oznaava poluprovodniki materijal n-tipa (npr.
element 4. grupe periodnog sistema dopiran sa elementom pete grupe tako da u materijalu
postoje slobodne upljine). Spoljanji slojevi sendvia se nazivaju emiterom i kolektorom,
dok se usendvieni sloj naziva bazom. Slanjem struje na bazu (ne preko emitera, ve sa
posebnog ulaza) moe se kontrolisati jaina struje koja protie od emitera ka kolektoru. Za
funkcionisanje tranzistora kao pojaivaa struje, neophodno je da napon baze bude vei od
napona emitera, a da napon kolektora bude vei od napona baze. Emiter je prikljuen na
bateriju koja je izvor struje, a ovi elektroni (ili upljine u sluaju pnp spoja) se ubrzavaju ka
pozitivno naelektrisanoj bazi u kojoj dominiraju upljine. Male promene napona baze dovode
i do promena u jaini struje koja tee kroz tranzistor. Ovaj proces se koristi i za stvaranje
binarnog koda u digitalnim procesorima, pri emu na bazi postoji naponski prag od oko 5
Volti koji je neophodno probiti da bi struja nala svoj put od emitera ka kolektoru. Tako se
tranzistori esto koriste i kao prekidai: ukoliko je napon manji od 5 Volti off (0), a kada je
napon vei od 5 Volti on (1). Tranzistori se mogu sastojati i od samo dva sloja
poluprovodnikih materijala i oni se tada nazivaju field-effect tranzistorima. Struja tada
protie kroz jedan od slojeva (tzv. kanal), dok napon koji se dovodi na drugi sloj (tzv. kapiju)
interferira sa strujom iz kanala i utie na njenu jainu. Ovakvi tranzistori su i metal oksidni
field-effect tranzistori (MOSFET) koji se danas nalaze u skoro svim kompjuterima.
- ta je to logika kapija?
Na jednoj farmi ili u gradu, kapija moe sluiti za kontrolu prometa prolaznika kroz
nju, ali u ipovima kompjutera, logika kapija kontrolie tok elektrine struje kroz kolo.
Kapija se sastoji od tranzistora, a njih bira dizajner ipa izmeu dva osnovna tipa: PMOS i
NMOS tranzistori (Metal Oxide Semiconductors). Struja koja protie kroz kapiju ustanovljava
napon na odreenim takama u kolu, a ovaj napon predstavlja jedan bit informacije, to znai
da moe biti ili visok (1) ili nizak (0). Da bi se ustanovio 1 na kolu, struja se kontrolisano
usmerava do kola, putem paljenja PMOS tranzistora izmeu kola i pozitivnog izvora
napajanja, iji napon najee ima standardne vrednosti izmedju 3,5 i 5 Volti. Veoma mali
interval vremena, reda veliine nanosekunde je potreban da se ukljui logika kapija, tj. da
struja proe od izvora napajanja kroz PMOS transistor do kola. Tok struje koji prebacuje
napon kola na 0, odvodi se iz kola kroz razliit tip tranzistora (NMOS), vezanog izmeu kola
i negativnog izvora napajanja, tj. zemlje. Tok struje opet menja napon u kolu, to ovoga puta
predstavlja nulu, tj. novi bit informacije. Tako, kada logika kapija kontrolie tok struje, ona
time kontrolie i tok informacija. Izlaz bilo koje logike kapije je napon, koji se opet moe
koristiti za kontrolu neke druge logike kapije, a kompjuterski ipovi se stoga dizajniraju
kako bi donosili sloene odluke u vezi sa informacijama koje prolaze kroz njih.
- ta je to Bulova logika?
Bulova logika (ili Bulova algebra iskaza kako se ponekad naziva) koju je razvio
emgleski matematiar Dord Bul (George Boole) sredinom 19. veka, danas koristi
kompjuterima u svrhu donoenja reenja svih problema i zadataka. Kompjuteri koji rade na
principu Bulove logike koriste se kombinacijom 7 kapija (na kojima se moe promeniti
vrednost binarnog signala koji prolazi kroz nju) u svrhu razvijanja logikog digitalnog
kompjuterskog rasuivanja. Tako, osnovne tri kapije u Bulovoj logici su kapija NOT (koja je
poznata i kao logika operacija negacije) koja za datu ulaznu vrednost (0 ili 1) kao izlaznu
vrednost formira suprotnu binarnu vrednost (1 ili 0); kapija AND (koja je poznata i kao
logika operacija konjukcije - ) koja barata sa dve ulazne vrednosti, pri emu je izlazna
vrednost jednaka 1 samo ako su obe ulazne vrednosti jednake 1, dok je u sva tri suprotna
sluaja jednaka 0; i kapija OR (koja je poznata i kao logika operacija disjunkcije - ) koja
takoe funkcionie sa dve ulazne vrednosti i koja je jednaka 0 samo ukoliko su obe ulazne
vrednosti jednake 0, dok je u sva tri suprotna sluaja jednaka 1. Sledee dve kapije su NAND
i NOR koje su zapravo kombinacije kapija AND i OR sa kapijom NOT, tako da su iskazi ovih
kapija suprotni od iskaza kapija AND i OR, respektivno. Poslednje dve kapije su XOR i
XNOR, gde X oznaava ekskluzivnost ovih operacija. Izlazna vrednost XOR kapije je
jednaka 1 samo ukoliko su vrednosti dve ulazne vrednosti razliite, dok ukoliko su njihove
vrednosti jednake, izlazna vrednost je jednaka 0. S druge strane, izlazna vrednost kapije
XNOR (ekvivalencije) je jednaka 1 samo ukoliko su obe ulazne vrednosti jednake, dok je u
suprotnim sluajevima jednaka 0. Uz pomo Bulove logike se mogu napraviti jednostavne
raunske maine (koje e za unete ulazne vrednosti izbacivati izraunati rezultat), kao i
memorija, s obzirom da e odreeni raspored kapija moi da zapamti sve ulazne vrednosti, to
se koristi kao osnova kod izrade RAM-a, kao i mnogih drugih elektronskih kola.
Kompjuterska memorija se, zapravo, zasniva na principu povratne sprege. Drugim reima, u
memoriji se izlazna vrednost prenosi unazad do ulaza kapije. Prva fizika implementacija
Bulove logike, odnosno prvo njeno otelotvorenje u stvarnom svetu se zasnivalo na relejima,
dok se danas umesto njih koriste sub-mikroskopski tranzistori ugraeni na silicijumskim
ploicama.
- ta su to bitovi i bajtovi?
Za razliku od dekadnih brojeva koji poseduju 10 moguih cifara (0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7,
8, 9) i heksadecimalnih brojeva koji poseduju 16 moguih cifara (uz 10 dekadnih brojeva, jo
A, B, C, D, E i F), binarni brojevi se sastoje samo od dve mogue cifre: nule i jedinice. Svaki
binarni (ili digitalni) broj predstavlja jedan bajt (drugim reima, bajtovi su binarni brojevi), a
bitovi (skraenica od Binary digIT) predstavljaju cifre bajtova, odnosno binarnih brojeva. U
dekadnom brojevnom sistemu kojim se svakodnevno koristimo, prva cifra sa desne strane u
bilo kom broju predstavlja umnoak broja 1 (tj. 100), druga cifra sa desne strane predstavlja
umnoak broja 10 (tj. 101), trea cifra predstavlja umnoak broja 100 (tj. 102), etvrta cifra sa
desne strane dekadnog broja predstavlja umnoak broja 1000 (103) itd. Iz ovoga vidimo da je
osnova svakog dekadnog broja desetka, to je i razlog zato se taj brojevni sistem naziva
dekadnim (deka deset). Ipak, da smo se kao Diznijevi junaci rodili sa 8 prstiju na rukama,
tada bi na brojevni sistem bio verovatno 8-cifren. Savremeni kompjuteri se koriste binarnim
brojevima, jer se oni odlino uklapaju sa njihovim nainom razmiljanja u okviru koga su sve
stvari ili tane ili netane (drugim reima, struja ili prolazi ili ne prolazi kroz kolo, treeg
reenja nema). Svaki binarni broj se moe predstaviti kao umnoak broja 2. Naime, prva cifra
(bit) sa desne strane binarnog broja (bajta) predstavlja umnoak broja 20 (tj. 1), druga cifra
(bit) sa desne strane binarnog broja (bajta) predstavlja umnoak broja 21 (tj. 2), trea cifra sa
desne strane binarnog broja predstavlja umnoak broja 22 (tj. 4) itd. Jedan bajt se sastoji od 8
bitova, pa stoga, bajt moe posedovati 256 razliitih vrednosti (od 0 do 255). Prilikom
semplovanja (odnosno pretvaranja analognog zvuka u digitalni zapis), CD koristi 2 bajta (16
bitova), pa se stoga svakom semplu pridaje jedna od 65535 moguih vrednosti. Bajtovi se
najee koriste sa uvanje pojedinanih slova u tekstualnim dokumentima (jednom slovu
odgovara jedan bajt). Tako, u ASCII skupu znakova, svakoj binarnoj vrednosti izmeu 0 i 127
se pridaje odreeni znak, a veina kompjutera i ostalim 128 vrednostima bajtova pridaje neka
slova iz stranih jezika. Pomou ASCII kodova, kompjuter skladiti dokumente u digitalnoj
formi u svojoj memoriji ili na hard disku. Prve 32 vrednosti (od 0 do 31) ASCII koda
oznaavaju simbole kao to su pomak kursora i novi red, space je 32, iza ega slede !, , #, $,
%, &, , (, ), *, od 48 do 57 se nalze dekadni brojevi, od 65 do 90 su rasprostranjena velika
slova engleske abeceda, od 97 do 122 mala itd. Interesantno je da za razliku od dekadnog
sistema gde prefiks kilo oznaava mnoenje sa 103 (tj. sa hiljadu), a prefiks Mega mnoenja
sa 106 (tj. sa milion), u binarnom sistemu, kilo oznaava mnoenje sa 210 (tj. 1024), Mega
mnoenje sa 220 (tj. 1 048 576), Giga 230, Tera 240, Peta 250, Egza 260, Zeta 270, Jota
280 itd. Stoga, jedan Megabajt memorije ne sadri million bajtova, ve tano 1 048 576
bajtova.
- ta je to operativni sistem?
Za razliku od hardware komponenti kompjutera koje predstavljaju same materijalne
strukture kompjuterskih delova, software komponente kompjutera predstavljaju instrukcije,
odnosno programe po kojima funkcioniu komponente hardware-a. Operativni sistem
predstavlja software koji prvi vidimo kada upalimo kompjuter i poslednji vidimo kada ga
ugasimo, s obzirom da upravo on otvara sve druge tipova software-a uskladitene u memoriji
kompjutera. Meutim, nemaju svi kompjuteri operativne sisteme. Tako, na primer,
kompjuteru u mikrotalasnoj penici, kao i svim drugim kompjuterima koji pokreu stalno
jedan isti program nije potreban ovakav software. S druge strane, svi desktop kompjuteri
poseduju barem po jedan operativni sistem. Osim popularnih operativnih sistema kao to su
Windows, DOS, UNIX ili Macintosh, postoje i stotine drugih operativnih sistema opredeljenih
za specijalne primene, kao npr. za mejnfremove, robotiku, manufakturu, real-time kontrolne
sisteme itd. U zavisnosti od tipa kompjutera koji kontroliu i vrste programa koje podravaju,
svi operativni sistemi pripadaju jednoj od 4 grupe, a to su: real-time operativni sistemi (koji
kontroliu mainske pogone, nauno-istraivake instrumente i industrijske sisteme, a njihov
cilj je obezbeivanje izvoenja procesa u tano odreenom vremenskom intervalu); single-
user, single task operativni sistemi (koji su dizajnirani tako da jedan korisnik obavlja jednu po
jednu stvar na njemu, a takvi su npr. Palm operativni sistemi na Palm runim kompjuterima);
single-user, multi-tasking operativni sistemi (koji se koriste na najveem broju desktop i
laptop kompjutera dananjice, s obzirom da omoguavaju jednom korisniku da obavlja
nekoliko poslova istovremeno, a primeri ovakvih operativnih sistema su Windows ili MacOS)
i multi-user operativni sistemi (koji omoguavaju veem broju korisnika da istovremeno
izvode raunske operacije na kompjuteru, a primeri ovakvih sistema su UNIX, VMS i
mejnfrejm operativni sistemi, kao npr. MVS). Operativni sistem ima 6 osnovnih zadataka:
upravljanje procesorom (obezbeivanje dovoljno vremena tokom kojeg e se procesor
posvetiti svakom pojedinanom zadatku, kao i korienje to je mogue veeg broja ciklusa
procesora), upravljanje memorijom (tako da svaki proces dobije dovoljno memorije za svoje
obavljanje, a da pri tome ne zakorai u memorijsku oblast koja je dodeljena nekom drugom
procesu), upravljanje ureajima (to se izvodi putem upravljanja drajverima, programima koji
predstavljaju prevodioce izmeu elektrinih signala hardware podsistema i programskih
jezika operativnog sistema i drugih programskih aplikacija), aplikacioni interfejs (slino
drajverima koji pruaju korienje hardware podsistema bez poznavanja svakog detalja u
radu hardware-a, tako i aplikacioni interfejs programi API dozvoljavaju aplikacionim
programerima da koriste funkcije kompjutera i operativnog sistema bez direktnog poznavanja
svakog detalja u radu centralne procesorske jedinice) i korisniki interfejs (slino API koji
prua konzistentan nain da aplikacije koriste resurse kompjuterskog sistema, korisniki
interfejs predstavlja strukturu koja prua interakciju izmeu korisnika i kompjutera, a tokom
poslednje decenije, skoro svi razvoji korisnikog interfejsa, kao programa ili niza programa
koji sede iznad samog operativnog sistema, su bili u oblasti grafikog korisnikog interfejsa
sa dva najpopularnija modela, Apple-ovim Macintosh-em i Microsoft-ovim Windows-om).
- ta je to fle memorija?
Fle memorija se koristi za lako i brzo skladitenje informacija u ureajima kao to su
digitalne kamere ili konzole video igara. Fle memorija predstavlja jedan vid EEPROM
ipova, koji poseduju mreu redova (wordline) i kolona (bitline) na ijim se presecima nalazi
po jedna elija sastavljena iz dva tranzistora izmeu kojih se nalazi tanki oksidni sloj. Jedan
od tranzistora se naziva plutajuom, a drugi kontrolnom kapijom. Svaka plutajua kapija se
povezana sa redom preko svoje kontrolne kapije. Prazan fle memorijski ip poseduje sve
kapije potpuno otvorene, pa je tako vrednost svake elije u njemu jednaka jedinici. Da bi se
vrednost elije pretvorila u 0, neophodno je sprovesti naelektrisanje (od 10-13 Volti) sa
kolone kroz kontolnu i plutajuu kapiju elije do zemlje. Sa vremenom prolaska struje,
poveava se broj zahvaenih elektrona u oksidnom sloju izmeu dva tranzistora, koji sve vie
predstavljaju barijeru daljem prolasku elektrona. Specijalni ureaj (elijski senzor) stalno meri
nivo naelektrisanja koji prolazi kroz plutajuu kapiju. Ako je tok elektrona kroz plutajuu
kapiju vei od 50 % primenjenog naelektrisanja, tada e elija imati vrednost 1. Kada udeo
elektrona koji prou plutajuu kapiju padne ispod 50 %, elija dobija vrednost 0. Primenom
elektrinog polja veeg napona, elektroni u eliji se mogu vratiti u normalu (1). Fle memorija
radi znatno bre od tradicionalnih EEPROM ipova, jer umesto brisanja jednog po jednog
bajta, ona brie ceo ip u jednom trenutku (pomou in-circuit sistema ica primenjuje
elektrino polje na ceo ip) ili ga brie po blokovima (grupe od 512 bajtova). U fle memorije
spadaju: kompjuterski BIOS ip, CompactFlash, SmartMedia i MemoryStick (u digitalnim
kamerama), kao i memorijske kartice sistema video igara kao to su Nintendo, Segas
Dreamcast, Sonys PlayStation Prednosti fle memorije u odnosu na hard disk su:
beumnost, bri pristup podacima, manji oblik, manja teina, kao i nedostatak pokretnih
delova. Meutim, fle memorije su znatno skuplje od hard diskova, a i njihov kapacitet je
manji.
- ta je to BIOS?
Jedna od najeih primena fle memorije kompjutera je za skladitenje osnovnog
ulazno/izlaznog sistema (Basic Input/Output System), poznatijeg i kao BIOS (izgovara se kao
bye-ose). Na skoro svakom kompjuteru na naoj planeti, BIOS proverava da li svi drugi
ipovi, hard drajvovi, portovi i procesor pod imenom centralna procesorska jedinica (CPU),
funkcioniu usklaeno. Osim operativnog sistema i programskih aplikacija, BIOS predstavlja
jo jedan tip software-a koji ima niz funkcija, a pre svega da uita, odnosno podigne
operativni sistem. Kada ukljuimo kompjuter, mikroprocesor eli da izvri svoju prvu
raunsku operaciju, a instrukcije za nju dolaze upravo iz BIOS-a. Naime, i sam operativni
sistem (pomou koga se zatim podiu svi programi) je lociran negde na hard disku, pa
mikroprocesor ne moe da doe do njega bez odreenih instrukcija koje mu stoga prua
BIOS. Osim ovoga, BIOS izvodi jo neke zadatke ukljuujui: POST (Power On Self Test) na
raznim komponentama hardware-a kako bi se proverilo njihovo ispravno funkcionisanje,
aktiviranje drugih BIOS ipova na raznim karticama instaliranim na kompjuteru (npr. SCSI i
grafika kartica, koji najee imaju svoj BIOS), izvoenje niza rutina pomou kojih se prua
interfejs izmeu operativnog sistema i raznih komponenti hardware-a (kao npr. tastature,
monitora, serijskih i paralelnih portova itd., a pre svega tokom podizanja sistema) i
upravljanje nizom postavki na hard disku, satu itd. BIOS se najee nalazi u okviru fle
memorije, premda ponekad predstavlja poseban tip ROM-a. Svaki put kada upalimo
kompjuter, BIOS izvodi nekoliko uobiajenih radnji, a to su: provera informacija koje se
uvaju na 64 bajta RAM-a u okviru CMOS ipa (CMOS Setup); uitavanje upravljaa
prekida, odnosno malih paketia software-a koji predstavljaju prevodioce izmeu datih
komponenti hardware-a i operativnog sistema (npr. svaki put kada pritisnemo neku dirku na
tastaturi, signal se alje do upravljaa prekida koji operativnom sistemu prevodi ta je
pritisnuto, a poto se BIOS stalno koristi za razmenu signala izmeu hardware-a i
operativnog sistema, on se najee kopira, tj. seni na RAM-u kako bi kompjuter radio bre);
u sluaju hladnog podizanja sistema (npr. kada smo nepravilno iskljuili kompjuter), BIOS
izvodi test itanja i zapisivanja na svakoj memorijskoj adresi RAM-a, kao i proveru PS/2
portova i USB portova za tastaturu i mia, trai PCI bus i ukoliko ga pronae, proverava sve
PCI kartice; i na ekranu ispisuje detalje o sistemu, ukljuujui informacije o procesoru, flopi i
hard drajvu, memoriji, monitoru, BIOS reviziji i datumu.
- ta je to virtuelna memorija?
Virtuelna memorija predstavlja uobiajeni deo veine operativnih sistema i kunih
kompjutera. Najvei broj kompjutera dananjice koristi oko 64 ili 128 Megabajta RAM-a
(Random Access Memory) koja je dostupna centralnoj procesorskoj jedinici (CPU Central
Processing Unit) za korienje. Meutim, esto se deava da samo RAM nije dovoljan za
istovremeno pokretanje vie programa. Na primer, ukoliko istovremeno uitate u RAM
Windows operativni sistem, e-mail program, Web pretraiva i neki tekstualni procesor, 64
Megabajta RAM-a nije dovoljno memorije da u nju stanu sve ove aplikacije. Kada ne bi
postojala virtuelna memorija, kompjuter bi vam tada rekao da ne moe da radi istovremeno sa
tolikim brojem programa i vi biste bili primorani da zatvorite neki od njih. Meutim, kada
kompjuter poseduje virtuelnu memoriju, on moe pronai delove RAM-a koji se trenutno ne
koriste i privremeno ih presnimiti na hard disk. Na taj nain, kompjuter oslobaa prostor na
RAM-u koji se zatim koristi za uitavanje novih programa. Poto je prostor na hard disku
znatno jeftiniji od prostora na RAM-u, virtuelna memortije prua i finansijske olakice
kompjuterskim korisnicima. Oblast hard diska na koju kompjuter privremeno kopira podatke
naziva se page file, a operativni sistem skoro stalno prebacuje podatke napred-nazad izmeu
page fajla i RAM-a (ovaj proces se naziva thrashing). Naravno, brzina kojom se zapisuju
podaci na hard disk je znatno manja od brzine zapisivanja podataka na RAM-u i stoga ukoliko
se va operativni sistem isuvie oslanja na virtuelnu memoriju (odnosno kada koristite mnogo
programa istovremeno) primetiete oigledno usporavanje i opadanje performansi
kompjutera.
- ta je to tajna memorija?
Tajno memorisanje (caching) predstavlja tehnologiju zasnovanu na memorijskim
podsistemima kompjutera koja dozvoljava znatno bre reavanje zadataka koji se daju
kompjuteru. Princip rada tajne memorije moemo opisati na principu rada biblioteke sa i bez
radne memorije. Ukoliko uemo u biblioteku u kojoj nema tajne memorije, i zatraimo
Malog Princa, bibliotekar e otii u riznicu knjiga, pronai Malog Princa i doneti nam
ga. Meutim, ukoliko nedugo za nama naie neko drugi ko e traiti istu knjigu, bibliotekar
e opet morati da pree isti put do riznice i natrag kako bi pronaao i doneo eljenu knjigu.
Meutim, u biblioteci koja poseduje tajnu memoriju, na stolu bibliotekara postoji malo
pakovanje u koje moe da stane nekoliko najtraenijih knjiga, pa e na taj nain biti izbegnut
dug put bibliotekara do riznice sa knjigama i natrag, pa e i cela biblioteka bre raditi. Jedini
nedostatak tajne memorije je taj to ukoliko traena knjiga nije u specijalnom pakovanju,
bibliotekar e izgubiti malo vremena svaki put kada pogleda u nju i ne pronae traenu
knjigu, pa tek onda zapone put do riznice. Ipak, u svakom sluaju, ovo vreme pretrage tajne
memorije je znatno manje od vremena koje se utedi na osnovu pronalaenja knjiga u njoj.
Isto tako, tajne memorije kompjutera predstavljaju male i brzo pretraljive delove memorije
ija je osnovna svrha da ubrzaju rad vee i sporije pretraljive memorije. Takoe, mogue je
postojanje nekoliko slojeva tajne memorije (L1 cache poseduje jednu, a L2 cache dve
odvojene tajne memorije), to bi u biblioteci odgovaralo nekolicini pakovanja sa razliitim
knjigama. Poto u kompjuteru postoji mnogo podsistema, mogue je radi ubrzavanja rada,
postaviti tajnu memoriju izmeu bilo kog od njih. Hard diskovi se najee koriste kao tajne
memorije najsporijeg podsistema u kompjuteru veze sa Internetom. Tako, program za
surfovanje Internetom koristi memoriju hard diska da bi u njoj uvao proitane Web stranice
kako bi eventualni, povratni put do njih manje trajao. Takoe, mnogi moderni hard diskovi
poseduju tajnu memoriju od oko 512 kilobajta. Najee L1 i L2 tajne memorije memoriu
delove glavne memorije koja zatim tajno memorie razne periferne podsisteme kompjutera.
Naravno, razlog zato se svi delovi kompjutera ne prave tako da rade brzinom tajne memorije
je u tome to bi takav pristup proizvodnji bio isuvie skup.
- ta su to grafike kartice?
Ako se paljivo zagledate u monitor PC-a, videete da se sve slike na njemu zapravo
sastoje od velikog broja pojedinanih takica, poznatih kao pikseli. Nekada su pikseli mogli
imati samo jednu od dve mogue boje: crnu ili belu (kao npr. u originalnim Macintosh
kompjuterima), dok danas neki pikseli kompjutera imaju na raspolaganju 256 moguih boja,
dok u true-color ekranima, postoji ak 16,8 miliona raznih osenavanja, to je vie nego
dovoljno za stvaranje realnih slika, posebno ako uzmemo u obzir da nae oi mogu da
razlikuju oko 10 miliona razliitih boja. Grafike kartice predstavljaju kompjuterske
komponente koje prevode digitalnu informaciju u niz signala za osvetljavanje piksela na
monitoru. Na veini kompjutera, grafika kartica prevodi digitalne informaciju u analogne
informacije, mada u laptop kompjuterima, grafika kartica barata samo sa digitalnim
informacijama, jer je displej laptop kompjutera digitalan. Moderne grafike kartice su
elektronska kola sa memorijom i procesorom, posebno dizajniranim za rukovanje grafikim
informacijama. U memoriji grafike kartice su uskladitene sve mogue boje koje se mogu
davati pikselima. Povezivanjem grafike kartice za matinu plou preko busa (najee AGP
Accelerated Graphics Port koji dozvoljava direktan pristup kartice sistemskoj memoriji),
kompjuter moe kartici slati signale pomou kojih e menjati njenu memoriju. Takoe,
kartica mora stvarati signale koji se alju na elektronski top katodne cevi monitora, kao i
horizontalne i vertikalne sinhronizacione signale (koji kau elektronskom topu kada da pree
na novi red piksela, kao i kada da pone iscrtavanje nove slike). U svrhu breg rada kartice,
na nju se dodaje i njena sopstvena centralna procesorska jedinica (CPU), koja u zavisnosti od
tipa kartice moe biti grafiki koprocesor (koji radi simultano sa CPU-om kartice) ili grafiki
akcelerator (koji izvrava zadatke po instrukcijama sa CPU-a kartice). Takoe, svaka
grafika kartica poseduje na sebi i mali ROM ip koji sadri osnovne informacije o nainu
meusobnog funkcionisanja sastavnih komponenti kartice. Digitalno-analogni konverter
(DAC) poznat pod imenom RAMDAC uzima podatke iz RAM-a kartice, prevodi ih u
analogni signal i alje na video interfejs, odakle se ovi signali alju na katodnu cev monitora.
Najstarija grafika karticu koju je napravio IBM (avgusta 1981. godine) bila je 2-bojni
Monochrome Display Adapter (MDA), a displeji koji su koristili ovu karticu, mogli su samo
da iscrtavaju zelena ili bela slova na crnoj pozadini. Kasnije su se pojavili 4-bojna Hercules
grafika kartica (HGC), pa 8-bojni Color Graphics Adapter (CGA), pa 16-bojni Enhanced
Graphics Adapter (EGA), 266-bojna Video Graphics Array (VGA) kartica (1987.), da bi
zatim nastala Super Video Graphics Array (SVGA) kojoj su razni proizvoai na razliite
naine dodavali rezoluciju i paletu boja. Nakon toga, Video Electronics Standards
Association (VESA) se sloila na standardnom primenjivanju SVGA kartica sa paletom od
16,8 miliona boja i rezolucijom od 1280 x 1024 piksela. Danas, veina grafikih kartica
podrava Ultra Extended Graphics Array (UXGA) koji osim 16,8 miliona razliitih boja
poseduje rezoluciju od 1600 x 1200 piksela.
- ta su to zvune kartice?
Pre nego to su kao jednu od svojih sastavnih komponenti, kompjuteri poeli da
koriste zvune kartice, svi zvuci koji su dolazili sa kompjutera bili su ogranieni na bi-bip
zvuke koje su pravili mali zvunici montirani direktno na matinoj ploi. Meutim, 1989.
godine je kompanija Creative Labs napravila prvu SoundBlaster karticu, nakon ega su i
mnoge druge kompanije lansirale izume svojih muzikih kartica na trite. Tipina zvuna
kartica poseduje: digitalni signalni procesor (DSP) koji barata sa najveim brojem
informacija; digitalno-analogni konverter (DAC) iz koga zvuk izlazi iz kompjutera; analogno-
digitalni konverter (ADC) radi prevoenja spoljanjeg zvuka u kompjuter; ROM ili Fle
memoriju radi uvanja podataka; MIDI (Musical Instrument Digital Interface) za povezivanje
sa spoljnom muzikom opremom, iji bi se zvuk prevodio u digitalnu informaciju; dekove za
povezivanje sa zvunicima i mikrofonom, kao i line-in (preko koga se mogu povezati sa
radijom, kasetofonom, CD plejerom, DAT-om ili CD-ROM drajvom) i line-out (preko koga
se zvuk moe izvoziti na kasetofon, DAT, CD-ROM drajv ili druge zvunike); i port za
povezivanje sa dojstikom ili gamepad-om. Zvune kartice se najee ubacuju u PCI
(Peripheral Component Interconnect) prorez, dok neke starije kartice koriste ISA (Industry
Standard Architecture) bus. Takoe, mnogi dananji kompjuteri poseduju ugraenu zvunu
karticu direktno na matinoj ploi, ime se drugi otvori ostavljaju slobodnim za neke druge
periferne ureaje. Pomou zvune kartice moemo: putati prethodno snimljenu muziku (sa
CD-ova ili audio fajlova kao na primer WAV, MP3 ili VQF fajlova), kao i igre i DVD
filmove; snimati zvuke sa razliitih izvora (preko mikrofona, kasetofona ili bilo kog
elektrinog instrumenta prikljuenog na line-in ulaz); sintetizovati razliite zvuke; i
procesovati postojee zvuke. Poto se DSP kartice orijentie na procesovanje zvuka, glavni
kompjuterski procesor obavlja sve ostale zadatke. Nekadanje zvune kartice su se koristile
FM sintezom radi stvaranja zvuka, u okviru koje se uzimaju tonovi razliitih frekvencija i
kombinuju kako bi se dobila aproksimacija odreenog zvuka, kao to je na primer zvuk trube
ili odjek harfe. Iako je FM sinteza napredovala do te mere da proizvedeni zvuci zvue prilino
realno, kvalitet zvuka ipak ne moe da se poredi sa sistemom wavetable sinteze pri kome se
snima mali sempl nekog instrumenta pomou koga se zatim stvaraju svi mogui tonove koje
taj instrument moe da proizvede.
- ta su to teno-kristalni displeji?
Teno-kristalni displeji (LCD Liquid Crystal Display) se nalaze svuda oko nas u
portabl kompjuterima, digitalnim satovima, mikrotalasnim penicama, CD plejerima i
mnogim drugim elektronskim ureajima. etiri fizike injenice se koriste za izradu LCD-a, a
to su: 1.) svetlost se moe polarizovati (tj. mogue je menjati ravan du koje se prostiru
svetlosni talasi); 2.) teni kristali mogu prenositi i menjati pravac polarizovane svetlosti; 3.)
struktura tenih kristala se moe menjati pod dejstvom elektrine struje i 4.) postoje providne
supstance koje provode elektrinu struju. Da biste napravili jedan LCD, uzmite dva pareta
polarizovanog stakla. Specijalni polimer koji stvara mikroskopske brazde na povrini, utrljava
se na strani stakla koja na svojoj povrini ne poseduje polarizujui film. Brazde moraju biti
usmerene isto kao i polarizujui film. Dodajte sloj nematinog tenog kristala (tzv. uvrueg
nematika koji se pod dejstvom elektrine struje rasplie do odreenog stepena koji zavisi od
primenjenog napona) na jedan od filtera. Brazde e dovesti do toga da se prvi sloj molekula
usmeri isto kao i orijentacija filtera. Drugi sloj stakla se postavlja tako da je njegov
polarizujui film pod pravim uglom u odnosu na prvo pare. Svaki sledei sloj molekula
uvrueg nematika e postepeno da se uvre sve dok najvii sloj ne bude bio postavljen pod
uglom od 90o u odnosu na najnii sloj, poklapajui se sa polarizujuim staklenim filterom.
Kada svetlost pogodi prvi filter, ona se polarizuje, a svetlost zatim prolazi kroz slojeve tenog
kristala, pri emu molekuli, takoe, menjaju ravan oscilovanja svetlosti u zavisnosti od svog
poloaja. Kada svetlost doe do najnieg sloja teno kristalne supstance, ona e oscilovati pod
istim uglom kao i poslednji sloj molekula. Ukoliko se orijentacija ovog, poslednjeg
molekulskog sloja poklapa sa drugim polarizujuim staklenim filterom, svetlost e proi kroz
filter. Meutim, kada primenimo elektrino polje na teni kristal, njegovi molekuli e se
rasplitati, pri emu e menjati ugao pod kojim svetlost prolazi kroz njih pa se ovaj ugao vie
nee poklapati sa uglom gornjeg polarizujueg filtera i svetlost nee moi da proe kroz tu
oblast LCD-a, to e initi tu njegovu oblast tamnijom od okolnih (kroz koje nije proputena
struja elektrona). Osim dva staklena polarizujua sloja, kao i jednog sloja tenog kristala,
LCD poseduje i sloj ogledala ispod donjeg sloja stakla, kao i dve elektrode, koje se nalaze
izmeu slojeva stakla i sloja tenog kristala. Tako, kada nema struje kroz teni kristal, svetlost
se odbija od ogledala i vraa nazad, a dovoenje napona na elektrode dovodi do rasplitanja
molekulskih lanaca tenog kristala to kao rezultat dovodi do zatamnjivanja te oblasti na
ekranu. Naravno, jednom ovakvom LCD-u je za funkcionisanje potreban jo i izvor svetlosti.
Pogledajte jedan LCD sat i primetiete da se brojevi pojavljuju tamo gde male elektrode
napajaju teni kristal i izazivaju rasplitanje njegovih molekula tako da oni u tom stanju na
proputaju svetlost kroz polarizujui film do reflektivne povrine. Ovakvi LCD-i koriste
spoljanji izvor svetlosti. S druge strane, veina kompjuterskih teno-kristalnih displeja
poseduje ugraene fluorescentne cevi iznad, pored, a ponekad i iza LCD-a, a bela difuziona
ploa iz LCD-a preusmerava i rasipa svetlost kako bi se osigurala njena ravnomerna
raspodela. LCD u boji poseduju na mestu svakog piksela po tri podpiksela u crvenim, zelenim
i plavim filterima. Kombinovanjem intenziteta svakog podpiksela (koji poseduje 256 nivoa
osvetljenosti) mogue je dobiti paletu od 16,8 miliona boja. Tipian laptop kompjuter
poseduje rezoluciju od 1024 x 768, a ako pomnoimo 1024 kolone sa 768 redova i sa 3 (broj
podpiksela u svakom pikselu) dobiemo 2 359 296, to predstavlja broj tranzistora koji je
zakaen za jedan ovakav LCD.
- ta su to modemi?
Modemi se koriste za slanje i primanje digitalnih podataka preko telefonske linije, a
re modem potie od kombinacije rei modulator (jer modem modulira digitalni signal kako
bi ga uinio kompatibilnim sa telefonskom linijom) i demodulator (jer se primljeni signal
demodulira kako bi se preveo u digitalni format, razumljiv kompjuteru). Osim uobiajenih
modema koji se kae za telefonsku liniju, postoje i beini modemi koji digitalne signale
prevode u radio formu i obrnuto. Modemi su prvi put poeli da se koriste ezdesetih godina
20.veka radi povezivanja terminala (najee samo tastature i monitora) sa kompjuterskom
bazom. Kada bi korisnik otkucao neko slovo na terminalu, ASCII kod tog slova bi se preko
modema prenosio do kompjutera, odakle bi se slovo vraalo terminalo i ispisivalo na
njegovom ekranu. Modemi su tada radili pri brzini od 300 bita u sekundi (300 bps) to
odgovara prenosu od oko 30 slova u sekundi, a to je mnogo bre nego to smo u stanju da
kucamo. Ipak. kada su kompjuteri preko svojih modema poeli da se povezuju na zajednike
bulletin ploe, mogli su se prenositi programi i mnogo vee informacije preko kompjutera, pa
je brzina modema poela polako da se poveava i to od 1200 bps sredinom osamdesetih,
preko 9600 bps poetkom devedestih godina, pa sve do dananjih 56 Kbps u sluaju
standardnih modema ili ak 10 Mbps kod ADSL modema. Modem od 300 bps predstavlja
ureaj koji koristi FSK (Frequency Key Shifting sistem u kome se razliiti bitovi predstavljaju
razliitim tonovima, odnosno razliitim zvunim frekvencijama) za prenos digitalnih
informacija preko telefonske ice. Tako, u sluaju veze izmeu terminala i kompjutera,
terminal predstavlja bit 0 frekvencijom od 1070 Hz, dok se bit 1 predstavlja sa 1270 Hz. S
druge strane, kompjuter koji alje informaciju terminalu predstavlja 0 kao 2025 Hz, a 1 kao
2225 Hz, a poto dva modema koji komuniciraju alju signale na razliitim frekvencijama, oni
mogu istovremeno slati i primati podatke. Kako bi poveali brzinu modema, njihovi dizajneri
se umesto FSK-om koriste PSK-om (Phase Key Shifting) ili QAM-om (Quadrature
Amplitude Modulation), ime je mogue ubaciti ogroman broj informacija na obinu
telefonsku liniju opsega frekvencija od samo 3 kHz. Naravno, danas se umesto terminala i
terminalskih emulatora koriste ISP-evi (Internet Service Provider) za povezivanje
kompjutera. Umesto slanja pojedinanih slova, modem prenosi TCP/IP pakete izmeu
kompjutera i njegovog ISP-a, a za slanje ovih paketa, modemi se koriste metodom poznatom i
kao PPP (Point-to Point Protocol) kompjuter pravi TCP/IP datagrame i daje ih modemu
radi prenosa, a ISP prima svaki datagram i alje ih na eljeno mesto na Internetu.
- ta je to Internet?
Internet predstavlja planetarnu mreu kompjutera koja podjednako pripada svim
biima - stanovnicima nae planete. Kompjuteri mogu pristupiti Internetu, tako to bi se
preko modema povezali sa lokalnim Internet Servis Provajderom (ISP) koji je stalno povezan
sa jo veom mreom kompjutera. ISP u svakom veem gradu poseduje po jedan POP (Point
of Presence), odnosno mesto na kome lokalni korisnici pristupaju ISP-u, a time i Internetu.
Pomou optikih vlakana, POP-ovi istog ISP-a iz razliitih gradova su meusobno povezani.
Razliiti ISP-evi se meusobno povezuju kroz Network Access Points (NAP), kako bi bio
mogu protok informacija izmeu korisnika razliitih ISP-eva. Najinteresantniji podatak u
vezi sa Internetom je taj da kada poaljemo neki podatak sa jednog kompjutera, ta
informacija moe obii pola planete kroz razne sisteme mrea i stii do nekog udaljenog
kompjutera za manje od delia sekunde. Ruteri predstavljaju specijalizovane umreene
kompjutere koji povezuju razliite mree i imaju zadatak da usmeravaju informacije na svoja
tana odredita. Svaki kompjuter na Internetu poseduje svoj identifikacioni broj u vidu IP
(Internet Protocol) adrese koja se sastoji od 4 decimalna broja (tzv. okteta, jer se svaki
decimalni broj sastoji od 8 cifara) razdvojenih takama. Poto svaka od 8 cifara u jednom
oktetu moe biti 0 ili 1, ukupan broj moguih kombinacija po oktetu je 28 = 256 (od 0 do
255). Kombinacijom 4 okteta dobija se 232 = 4 294 967 296 kombinacija, to predstavlja
priblian broj kompjutera koji se mogu prikljuiti na mreu. Od ovih 4,3 milijardi
kombinacija, neke adrese su rezervisane za posebne namene, kao npr. 0.0.0.0. za default
mreu ili 255.255.255.255. za broadcasting. Okteti se dele u dve grupe: Net i Host. Prvi broj
u IP adresi (Net oktet) je zajedniki za sve kompjtere koji pripadaju istoj ISP mrei, dok je
poslednji oktet (Host oktet) svojstven pojedinanom kompjuteru sa mree. Domain Name
System (DNS) serveri predstavljaju sisteme koji prevode tekstualna imena sajtova (poznatija
kao URL Uniform Resource Locator) i e-mail adrese u njihove IP adrese i obrnuto. Tako,
kada u nekom Internet browser-u (programu za surfovanje Internetom, kao to su na primer
Internet Explorer ili Netscape Navigator) otkucamo ime sajta koji elimo da virtuelno
posetimo, browser kontaktira DNS server da bi pronaao IP adresu traenog sajta. DNS
server vri pretragu po raznim root DNS serverima od kojih je svaki specifikovan za
pronalaenje odreenih tipova adresa (com, net, org). Svi kompjuteri na Internetu se mogu
podeliti na servere (koji stoje na raspolaganju drugim kompjuterima i na kojima su
uskladitene stranice sajtova) i klijente (kompjuteri koji se koriste za uspostavljanje veze sa
serverima). Serveri poseduju statine IP adrese, dok kuni kompjuteri kod svakog novog
prikljuivanja na Internet od svog ISP-a dobijaju razliitu IP adresu. Svi serveri nude svoje
usluge preko nekoliko razliitih portova, pri emu svakom portu odgovara poseban protokol
(FTP File Transfer Protocol ili HTTP Hypertext Transfer Protocol), koji najee
predstavlja tekstualan opis naina komuniciranja izmeu kompjutera.
- ta je to ludo A ()?
Malo, smeno slovo ''a'' sa repom koji ga okruuje predstavlja jedan od najee
korienih znakova dananjice, iako njegovo zvanino i univerzalno ime jo uvek nije
formulisano. Iako postoji mnotvo razliitih imena koji se pridaju ovom slovu, najei pojam
kojim se opisuje je ''at'' ( engleski prilog koji se u zavisnosti od smisla moe prevesti kao: u,
na, po, kod, pri, pored, ka, oko, kroz, prema, za...). Na mnogim jezicima, ovom simbolu je
pridodato ime neke ivotinje: kod nas se esto naziva majmunom, u Holandiji majmunovim
repom, u Danskoj slonovom surlom, u Finskoj majim repom, u Nemakoj majmunom koji
visi, u Maarskoj crvom, u Koreji puem, u Norvekoj praseom repom, a u Rusiji malom
kucom. Pre nego to je poeo da se koristi u nazivima adresa elektronske pote, ovaj simbol
se koristio za oznaavanje cene ili teine neega. Tako, npr. ako ste kupili 5 pomorandi po
ceni od po dolar, mogli ste napisati kako ste kupili 5 pomorandi1$. Pravo poreklo ovog
simbola jo uvek je nepoznato. Koristili su ga kalueri prilikom prepisivanja knjiga na
engleskom pre 1537. godine, u vreme kada jo nije bila izumljena tehnika tampanja. Tako se
umesto sa tri pokreta perom, re ''at'' pisala samo sa jednim pokretom kao ''''. Nakon toga, u
16. veku, u Italiji je uvedena oznaka kao skraenica za re amforu, koja je u to vreme
predstavljala jedinicu koliine prilikom trgovine voem, zainima i vinom.
- ta je to satelitski Internet?
Satelitski Internet ne koristi telefonsku liniju ili kablovski modem za povezivanje
kompjutera u raunarsku mreu, ve u tu svrhu koristi satelitski tanjir sa dvosmernom
komunikacijom podataka (upload i download). Brzina odailjanja podataka iznosi samo jednu
desetinu od brzine primanja podataka koja je jednaka 500 kilobita u sekundi. Stoga, kablovski
i DSL Internet poseduju vee download brzine (brzine uzimanja podataka sa Interneta od
strane kompjutera), ali je satelitski Internet ipak 10 puta bri od obinog modema. Sve to
vam je potrebno da biste prikljuili va kompjuter na Internet preko satelita su: satelitska
antena sa tanjirom, dva modema (uplink i downlink) i koaksijalni kablovi koji spajaju tanjir i
modem. Poto se sateliti nalaze iznad oblasti ekvatora, neophodan vam je jasan pogled ka
jugu (ukoliko se nalazite na severnoj hemisferi, a ukoliko ste na junoj hemisferi, tada vam je
potreban jasan pogled ka severu), a kie, drvee i satelitska televizija mogu lako ometati vau
vezu sa Internetom. Dvosmerni satelitski Internet koristi Internet protokol (IP) multikasting
tehnologiju, to znai da vie od 5000 kanala komunikacije mogu istovremeno funkcionisati
preko jednog satelita. IP multikasting istovremeno alje kompresovane podatke (kompresijom
se smanjuje veliina podataka i frekventni opseg) u mnogo taaka na Zemlji. Naime,
uobiajeni Zemljani sistemi poseduju ogranien frekventni opseg, to spreava multikasting
na nivou satelitske veze. Ako ivite u nekom seoskom naselju, satelitski Internet je moda
prava stvar za vas, s obzirom da je telefonska veza skuplja, a kablovsko povezivanje praktino
neizvodljivo.
- ta je to HALO Network?
Nekoliko kompanija na planeti planira da uvede veoma brzo, beino povezivanje na
Internet putem postavljanja aviona u fiksirane putanje iznad Zemlje. HALO (High Altitude
Long Operation) bi se koristio laganim avionima koji bi kruili iznad naih glava i snabdevali
kompjutere sa podacima znatno bre od T1 poslovnih linija. Smatra se da bi se u ovu svrhu
mogli koristiti solarni avioni bez ljudske posade ili ak i male vazdune lae za izvianje
morske obale. Naime, zemljani prenos podataka je ogranien samim tim to je prenik
optikog kabla ili telefonske linije isuvie mali. HALO Internet e funkcionisati slino
satelitskom Internetu, jer e oba sistema posedovati jednaku irinu opsega, premda e u
sluaju HALO Interneta, signali putovati znatno krae vreme do aviona (koji e leteti na oko
20 kilometara iznad Zemlje) i natrag, nego to je vremena potrebno signalu da ode do satelita
(koji se nalazi na nekoliko stotina kilometara iznad povrine Zemlje) i da se vrati natrag na
Zemlju, pa e, stoga i kanjenje HALO sistema biti zanemarljivo malo u odnosu na satelitski
Internet. Naravno, pristup Internetu preko HALO sistema nee biti potpuno beian. Naime,
neophodno je instaliranje antene na kui kako bi se primali signali sa aviona. Takoe, mree
razliitih provajdera e se i dalje povezivati pomou optikih kablova. Smatra se da e se prvi
HALO sistemi uvesti u 10 gradova tokom 2006. godine. Avioni, dizajnirani u svrhu slanja
HALO signala e posedovati dugaka krila, kao i nisko optereenje krila, to je neophodno za
let na velikim nadmorskim visinama. Avioni e leteti na visinama izmeu 15 i 18 kilometara,
a svojim signalom e pokrivati krunu oblast prenika 120 kilometara. U srcu ovih aviona e
se nalaziti tzv. airborne-network utika, pomou koga e avioni slati signale do stanica na
Zemlji i do kunih kompjutera. Niz antena na avionu e deliti Zemljane predele ispod sebe na
stotine virtuelnih elija kako bi bilo mogue snabdevanje nekoliko hiljada korisnika Interneta
pomou jednog aviona. Tanjir prenika 6 metara, montiran sa donje strane aviona e se
koristiti za reflektovanje signala sa Zemlje i usmeravanje ka kompjuterima korisnika. Svaki
veliki grad e posedovati tri HALO aviona, pri emu e svaki provoditi po 8 sati u letu iznad
grada. Takoe, mogue je postojanje solarnih i izuzetno laganih aviona, koji bi snabdevajui
se Sunevom energijom mogli da lete iznad grada bez prestanka i po 6 meseci.
- ta je to DSL?
Ako elite da poveete kompjuter sa Internetom, moete to uraditi pomou obinog
modema, local area network-a u kancelariji, kablovskog modema, satelitske veze ili DSL
(Digital Subscriber Line) veze. Korienjem DSL-a moete imati vezu sa Internetom, a
istovremeno koristiti telefonsku liniju (za koju je zakaen DSL) za glasovne razgovore.
Takoe, dananja brzina prenosa podataka DSL-a (1,5 Megabita u sekundi) je znatno vea od
brzine obinog modema (56 kilobita u sekundi), premda se smatra da korienjem dananje
tehnologije, maksimalna teorijska brzina prenosa podataka putem DSL-a iznosi oko 7
Megabita u sekundi, dok e se primenom nekih jo modernijih tehnologija, ova brzina
dodatno uveati u budunosti. Par bakarnih ica koje su skopane za va telefon mogu
prenositi znatno vei opseg frekvencija od onog koji stvaraju nai glasovi. DSL upravo
koristi ovaj dodatni kapacitet telefonske linije za prenoenje informacija, a da pri tome ne
remeti sposobnost linije da istovremeno prenosi razgovor. Ljudski glas moe stvarati zvune
frekvencije izmeu 0 i 3400 Herca (broja oscilacija u sekundi), zvunici mogu stvarati
frekvencije izmeu 20 i 20 000 Herca, dok je jedna obina telefonska linija u stanju da
prenosi frekvencije i do nekoliko miliona Herca. Jedna od najpopularnijih DSL veza koju
koristi veina kunih i kancelarijskih kompjutera predstavlja asimetrina DSL (ADSL) linija
ija je podela dostupnih frekvencija omoguena injenicom da veina kompjutera znatno vie
informacija prenosi na svoj kompjuter nego to ih alje drugima. Ipak, ADSL se najee
moe koristiti samo na rastojanjima do 5,46 kilometara izmeu kompjutera i telefonske
centrale. Razlog ovome je u tome to telefonske centrale za pojaanje zvunog signala
koriste male pojaivae (tzv. uitavajue kaleme) koji su nekompatibilni sa ADSL signalom.
- ta je to Ethernet?
Tehnologije kompjuterskog umreavanja se mogu podeliti u zavisnosti od toga da li
povezuju ureaje na manjim udaljenostima, najee u okviru jedne zgrade (LAN Local
Area Network) ili se povezuju ureaji koji mogu biti razdvojeni po nekoliko kilometara
(WAN Wide Area Network). Upotreba optikih kablova omoguuje povezivanje i po
desetak kilometara razdvojenih kompjutera putem LAN tehnologije, a istovremeno
omoguava drastino poveanje brzine prenosa podataka (do 1000 Megabita u sekundi), kao
i pouzdanosti u okviru WAN sistema. Ethernet je LAN tehnologija koja predstavlja
najpopularniju i najrasprostranjeniju tehnologiju umreavanja na planeti. Najvaniji pojmovi
u Ethernet terminologiji su: medijum za koji se kae svi Ethernet ureaji (koaksijalni
bakarni kabl ili uvrnuti par optikih kablova); segment pojedinani zajedniki medijum;
taka gramanja ili stanica ureaj koji se kai za segment; i frejm paketi informacija koje
razmenjuju stanice. Ethernet protokol specificira niz pravila koji se primenjuju prilikom
konstrukcije frejmova. Tako, na primer, postoji maksimalna i minimalna duina frejma, a i
svaki frejm mora posedovati odredinu i izvornu adresu, pomou kojih se identifikuju
poiljalac i primalac poruke. Osobina Etherneta je da njegovi frejmovi mogu umesto obine
odredine adrese posedovati tzv. broadcasting adresu, ime je dati frejm namenjen svim
kompjuterima (stanicama) u mrei. Takoe, samo jedan zajedniki kabl moe sluiti kao
osnova za stvaranje kompletne Ethernet mree. Meutim, poto elektrini signali slabe
tokom putovanja kroz icu, kao i usled interferencije sa signalima iz drugih ureaja, duina
Ethernet kabla je ograniena, a time i rastojanje izmeu stanica mree. Takoe, sa
poveanjem veliine Ethernet mree pojavljuje se problem zaguenja informacionog
saobraaja, jer nije mogue istovremeno slanje frejmova sa vie od jedne stanice. Stoga se
esto u okviru Ethernet mree prave mostovi koji povezuju dva ili vie segmenata,
poveavajui prenik mree i reguliui saobraaj. Jedno od najmodernijih unapreenja
Ethernet tehnologije umreavanja je tzv. Full-Duplex Ethernet kod koja je za razliku od
originalnog Ethernet-a, mogue istovremeno slanje podataka sa razliitih kompjutera.
- ta su to digitalni potpisi?
Digitalni potpis predstavlja nain za osiguravanje autentinosti elektronskog
dokumenta (e-mail-a, tablinog prorauna, tekstualnog fajla). Autentinost dokumenta
znai da je poznat njegov stvaralac, kao i da dokument nije u meuvremenu izmenjen od
strane nekog drugog. Digitalni potpisi se zasnivaju na nekoliko tipova ifrovanja kako bi se
osigurala autentinost poruke. ifrovanje predstavlja proces uzimanja podataka koje jedan
kompjuetr alje drugom i prevoenja u formu koju e razumeti, tj. moi da deifruje samo
ovaj drugi kompjuter. Postoji nekoliko naina da se potvrdi autentinost osobe ili informacije
na kompjuteru. Korienje korisnikog imena i ifre predstavlja najuobiajeniju formu
autorizovanja, odnosno overavanja. U ovom sluaju, ukucavamo korisniko ime i ifru kada
drugi kompjuter to od vas zatrai. Ovaj par podataka se zatim proverava u odnosu na
sigurnosni fajl, a ukoliko se ime ili ifra ne poklapaju, nije nam dozvoljen dalji pristup.
Proverni zbir predstavlja jedan od najstarijih naina za osiguravanja ispravnosti podataka, a uz
to predstavlja i oblik autorizovanja jer nevaei zbir ukazuje na to da su se podaci na neki
nain izmenili. Proverni zbir se odreuje na jedan od dva naina. Ukoliko proverni zbir
predstavlja memorijski paket duine jednog bajta, onda je njegova maksimalna vrednost 255.
Ukoliko je suma drugih bajtova u paketu manja ili jednaka 255, onda proverni zbir poseduje
tanu vrednost. Meutim, ako je suma drugih bajtova vea od 255, tada proverni zbir
predstavlja ostatak ukupne vrednosti poto se ona podeli sa 256. Ciklina provera
redundancije (CRC - Cyclic Redundancy Check) je slina konceptu provernog zbira osim to
koristi polinomsko deljenje za odreivanje vrednosti CRC-a ija duina obino iznosi izmeu
16 i 32 bita. CRC metod je veoma precizan. Ukoliko samo jedan bit nije ispravan, nee doi
do poklapanja CRC vrednosti. I proverni zbir i CRC predstavljaju dobar metod za spreavanje
sluajnih greaka prilikom prenosa podataka, ali pruaju slabu zatitu prilikom meunarodnih
napada na zatiene podatke. Tehnike ifrovanja na bazi privatnog i javnog kljua su znatno
bezbednije i pouzdanije. Privatni klju predstavlja tajni kod (ifru) koji koristi svaki
kompjuter za ifrovanje paketa informacija pre nego to ih poalje na drugi kompjuter preko
elektronske mree. Kako bi meusobno komunicirali, dva kompjutera moraju imati instalirane
svoje privatne kljueve. ifrovanje na bazi privatnog kljua predstavlja neto slino tajnoj
ifri koju moraju poznavati oba kompjutera kako bi deifrovala informacije. Za razliku od
privatnog kljua koji je poznat samo vaem kompjuteru, javni klju se alje svim drugim
kompjuterima sa kojima va kompjuter eli bezbedno da komunicira. Da bi deifrovao
ifrovanu poruku, kompjuter mora koristiti svoj privatni klju, kao i javni klju koji mu je dao
drugi kompjuter. Kljuevi se zasnivaju na melannoj vrednosti, tj. vrednosti koja se rauna iz
osnovnog unosnog broja uz pomo melannog algoritma. Vana stvar je ta da je skoro
nemogue izvesti originalni unosni broj bez poznavanja podataka koji su korieni za
stvaranje melanne vrednosti. Za stvaranje javnih kljueva najee se koriste sloeni
algoritmi i veoma velike vrednosti melannih vrednosti od oko 40 do 128-bitnih brojeva.
Jedan 128-bitni digitalni broj poseduje 2128 razliitih kombinacija, a to je otprilike isto onoliko
brojeva koliko ima molekula vode u olimpijskom bazenu. Za primenu ifrovanja javnih
kljueva na velikim elektronskim mreama, kao prilikom pristupa javnom Web serveru,
zahteva se neto drugaiji pristup, tj. uvoenje digitalnog potpisa. Digitalni potpis, u sutini
predstavlja bit informacije koji Web serveru kae da je poveren nezavisnom izvoru, poznatom
kao ovlaeni autoritet, koji se ponaa kao posrednik kome se poveravaju oba kompjutera.
Ovlaeni autoritet potvruje identitet oba kompjutera i razmenjuje javne kljueve izmeu
ova dva kompjutera. Standard digitalnih potpisa (DSS Digital Signature Standard) je
odobren od strane amerike vlade i zasniva se na metodi ifrovanja javnih kljueva koja
koristi Algoritme digitalnih potpisa (DSA Digital Signature Algorithms), koji se sastoje od
privatnog kljua koji poznaje samo vlasnik dokumenta i javnog kljua koji se sastoji iz etiri
dela.
- ta su to firewall programi?
Firewall je bilo koji program (kao npr. ZoneAlarm) ili deli hardware-a (npr. Linksys
Cable/DSL router) koji filtrira informacije koje prolaze kroz Internet vezu i stiu do vae
kompjuterske mree ili vaeg kompjutera. Ukoliko dolazei paket informacija biva
zaustavljen na filteru, njemu se ne doputa dalji prolaz. Slino pravi vatrenim zidovima koji
spreavaju irenje vatre sa druge strane zida, isto tako i kompjuterski vatreni zidovi
spreavaju pristup naim fajlovima i programima sa nekih udaljenih kompjutera. Firewall
programi se koriste jednim ili vie od tri mogua naina za kontrolu saobraaja kroz
kompjuter, a to su: filterovanje paketa (paketii podataka se analiziraju pomou niza filtera),
proxy servis (informacije sa Interneta se primaju od strane firewall programa i zatim alju do
odredinog sistema i obrnuto) ili provera stanja (u okviru koje se ne ispituje sadraj svakog
paketa, ve se odreeni kljuni delovi paketa porede sa bazom podataka koja sadri
informacije od poverenja). Firewall programi se mogu podeavati, to znai da im se mogu
dodavati ili oduzimati filteri u zavisnosti od nekoliko uslova kao to su: IP adrese (firewall
program moe npr. blokirati sav protok informacija ka kompjuteru kome odgovara data IP
adresa), imena Web sajtova (pa firewall program moe dozvoliti ili blokirati pristup
kompjutera odreenom broju definisanih sajtova), protokoli (kompjuteru se moe dozvoliti
korienje samo odreenih tipova protokola, od mnogo moguih kao to su Internet Protocol,
Transport Control Protocol, Hyper Text Transfer Protocol, File Transfer Protocol, User
Datagram Protocol, Internet Control Message Protocol, Simple Mail Transport Protocol,
Simple Network Management Protocol, Telnet), portovi (onemoguavanje dostupnosti
pojedinih portova na kompjuteru) i specifine rei ili fraze (firewall program moe blokirati
sve pakete koji sadre odreeni unapred definisani zabranjeni tekst).
- ta je to Carnivore?
Carnivore predstavlja treu generaciju (posle Etherpeek-a i Omnivore-a) detektivskog
Internet software-a (kompjuterskog programa) koji od 1999. koristi FBI za nadgledanje
sumnjivih informacija koje se prenose kroz Internet. Administratori kompjuterskih mrea ve
godinama koriste programe pod imenom njuai paketa za nadgledanje mree, izvoenje
dijagnostikih testova i oktlanjanje smetnji, a Carnivore predstavlja jedan tip programa
njuaa paketa. U normalnom sluaju, kompjuter posmatra samo pakete koji su adresirani na
njega i ignorie ostatak saobraaja na Internetu. Meutim, kada je njua paketa instaliran na
kompjuteru, njuaev mreni interfejs je postavljen na promiskuitetni mod, to znai da
posmatra sve to prolazi kroz njega. Naravno, koliina saobraaja u mnogome zavisi od
poloaja kompjutera na mrei. Dok obini, kuni kompjuteri predstavljaju samo izolovanu
granu kompjuterske mree, jer ne prolazi mnogo informacija kroz njih, kompjuterski serveri
predstavljaju prava raskra u razmeni informacija, pa se instalacijom njuaa paketa na
jedan ovakav kompjuter moe videti mnogo podataka. Paketi koji sadre odreene podatke
se kopiraju u memoriju ili na hard drajv u zavisnosti od konfiguracije programa. Ove kopije
se zatim analiziraju radi zapaanja specifinih informacija ili putanji. Takoe, poznajui
Internet Servis Provajdera (ISP) neijeg kompjutera, njua paketa instaliran na kompjuteru
Internet provajdera je u stanju da posmatra sve aktivnosti datog korisnika, ukljuujui i: koji
Web sajt je posetio, ta je download-ovao i posmatrao na sajtu, kao i itave e-mail poruke
koje je poslao ili primio. Uz pomo ovog programa se, takoe, moe tano znati koji
kompjuteri su obilazili sajt. FBI esto postavlja Carnivore kompjutere na lokalne ISP-e kako
bi imala pristup informacijama koje se prenose kroz dati ISP. Carnivore kompjuter se sastoji
od: Pentium III Windows NT/2000 operativnog sistema sa 120 Megabajta RAM-a,
komercijalnog komunikacionog software-a, C++ program koji omoguava njuenje i
filterovanje paketa, tip fizikog blokadnog sistema koji spreava neovlaene osobe da se
koriste kompjuterom, mreni izolacioni ureaj koji ini Carnivore sistema nevidljivim za
kompjutere sa mree, kao i 2 Gigabajta memorije za skladitenje podataka. Naravno, dekret o
privatnosti u elektronskoj komunikaciji (ECPA - Electronic Communications Privacy Act)
prua zakonsku zatitu privatnosti svih vidova elektronske komunikacije, pa je za
pijuniranje neijeg ISP-a neophodno posedovanje injenica koje ukazuju na prenos
nemoralnih i opasnih informacija putem datog ISP-a.
- ta su to Web kamere?
Jednostavna Web kamera se sastoji od digitalne kamere zakaene za va kompjuter
preko USB porta (nekada su se kamere kaile preko posebne kartice ili preko paralelnog
porta). Deli software-a se vezuje za kameru i s vremena na vreme preuzima od nje poneku
sliku, prevodi je u JPG fajl i alje do vaeg Web servera. Ove slike se mogu postaviti na neku
Web stranicu odakle ih mogu posmatrati posetioci irom Interneta. Dakle, sve to vam je
potrebno da biste napravili jednu Web kameru su: digitalna kamera, software koji preuzima
slike sa kamere, Web server (postoje i neke kompanije koje nude slobodna mesta za
postavljanje pokretnih slika na Internetu), sposobnost prenosa slika sa vaeg kompjutera na
Web server (npr. putem File Transfer Protocol-a), kao i relativno postojana veza izmeu
vaeg kompjutera i Interneta (npr. putem telefonske linije ili kablovskog modema). Trenutno
se na Internetu mogu nai snimci sa raznih Web kamera postavljenih irom planete. Neke od
njih posmatraju poletalita space shuttle-ova, displeje meteorolokih stanica i njihove
vetrokaze, ulice, zgrade, semafore, pa ak i itave gradove.
- ta je to IP telefonija?
IP (Internet Protocol) telefonija, poznata u telefonskoj industriji kao Voice-over IP
(VoIP), predstavlja prenos telefonskih razgovora preko neke od mrea za prenos podataka,
slinih onima od kojih je sainjen Internet. U jednom obinom telefonskom razgovoru koji se
u svakom pravcu prenosi brzinom od oko 64 kilobita u sekundi (ili eventualno 1024 bita u
sekundi), najvei deo prenesenih podataka je beskoristan. Na primer, dok vi priate a va
prijatelj vas slua, polovina veze se koristi za prenos tiine ili uma. Tako se dvostrukim
redukovanjem ovog beskorisnog prenosa, ukupan 10-minutni prenos od oko 9,4 Megabajta
moe svesti na oko 4,7 Megabajta. Takoe, tokom dosta dugog vremena, oba sagovornika
ute pa bi se redukovanjem i ovog uteeg vremena dodatno mogla smanjiti koliina ukupno
preneenih podataka. Za razliku od obinih telefonskih linija, linije za prenos podataka se ne
koriste sistemom sa prekidaima elektrinih kola kod koga je veza stalno otvorena, ve
metodom slanja paketa kojim se minimizira trajanje otvorene veze izmeu dva sistema, ime
se, izmeu ostalog, smanjuje i optereenje mree. Drugim reima, veza se otvara tek toliko
da bi kroz nju bio poslat segment informacija poznat pod imenom paket. Metod slanja paketa
je pogodan i zbog toga to doputa istovremenu komunikaciju izmeu veeg broja sistema.
IP telefonija se upravo koristi sistemom slanja paketa informacija, ime se trostruko redukuje
ukupan prenos podataka po razgovoru. Naravno, da bi telefoni mogli da preko linije za
prenos podataka komuniciraju izmeu sebe kao i sa drugim ureajima (npr. kompjuterima),
neophodno je da se sporazumevaju na istom jeziku, poznatijem po imenu protokol. Postoje
dva protokola koje koristi IP telefonija H.323 i SIP (Session Initiation Protocol). Osim to
oba protokola definiu nain na koji se ureaji povezuju izmeu sebe, oni ukljuuju i
specifikaciju poznatu kao kodeks (od Coder-DECoder), koja radi prenosa prevodi zvune
signale u digitalni oblik, a radi emitovanja primljenih informacija, primljene digitalne pakete
prevodi u audio signal. Postoje 4 naina za voenje telefonskih razgovora putem IP
telefonije: kompjuter kompjuter (za ovakvu, besplatnu telefoniju, potreban nam je samo
specifikovan software kao na primer MSN Explorer, mikrofon, zvunici, zvuna kartica i
veza sa Internetom), kompjuter-telefon (slino prethodnom nainu, potreban je samo poseban
software kao na primer Net2Phone, a cena je razliita u zavisnosti od tarifa u dravi iz koje
zovemo), telefon kompjuter (uz pomo specijalnih kartica, sa obinog telefona moemo
zvati kompjuter na kome je instalirana IP telefonija) i telefon telefon (u ovom sluaju je
neophodno najpre instalirati Private Branch Exchange PBX, ureaj koji prevodi standardni
telefonski signal u digitalne podatke koji se dalje mogu u malim paketiima slati kroz
Internet mreu ka drugom telefonu)
- ta je to e-tampanje?
E-tampanje predstavlja proces tampanja vizit-kartica, razglednica ili zaglavlja
pisama putem Interneta, a osim znatno bogatijih mogunosti prilikom dizajniranja ablona, e-
tampanje je znatno jeftinije od obinog tampanja na malo. VistaPrint.com predstavlja jedan
od Web sajtova na kome se mogu dizajnirati eljeni abloni koji se zatim naruuju po veoma
jeftinoj ceni. Naime, 250 vizit-karti u boji kota samo $5 (putni trokovi) pod uslovom da na
poleini bude napisano VistaPrint.com. U funkcije dizajniranja ablona spadaju
repozicioniranje ve postojeih grafikih i tekstualnih elemenata, podeavanje osvetljenosti i
kontrasta pojedinih delova teksta, standardne Windows funkcije (boje fontova, nagnuta, deblja
slova itd.), brzina odgovora koja odgovara jednom desktop programu, niz pozadina,
mogunost postavljanja slika, logoa i druge grafike, kao i nekoliko stotina ve postojeih
dizajna, razmetaja slova i slika. VistaPrint.com koristi Heidelberg Quickmaster DI 46-6
tampae koji kotaju po $400000, a u stanju su da odtampaju 10000 listova za sat vremena
putem standardnog offset tampanja, u okviru koga se mastilo sa metalne ili papirne ploe
prenosi na glatki gumeni cilindar koji prenosi mastilo na papir. U ovakvim tampaima
postoji 4 para ploa/cilindar gde svaki postavlja 4 osnovne boje: cian, magentu, utu i crnu.
Kombinovanjem ovih boja u razliitim odnosima, praktino sve druge boje i nijanse se mogu
izvesti. Slino kao i kod laserskih tampaa, 16 infracrvenih laserskih dioda greju vosak na
svakom od 4 tampae jedinice tampaa, uzrokujui tako lepljenje osnovnog materijala na
bazi poliestera radi formiranja dela slike koji koristi datu od 4 boje. Kompjuter visokih
performansi, zasnovan na Intel Pentium III procesoru (733 MHz) pokree ceo sistem. Po
tampanju svakog lista, oni prolaze kroz automatski sistem koji papiru skrauje veliinu do
dizajniranog okvira. Takoe, neki listovi, kao to su broure, moraju biti savijeni to radi
drugi automatski sistem. Putem velikog broja porudbina, VistaPrint.com je u stanju da
efikasno amortizuje trokove skupe opreme, pa je stoga i u stanju da ponudi veoma jeftine
cene tampanja. Takoe, VistaPrint.com je razvila i inovativni sistem po imenu VistaBridge u
okviru koga se kombinuju sline porudbine od razliitih muterija. Tako, na primer, ako
naruimo odreeni broj razglednica, VistaBridge e na posao odtampati zajedno sa jo oko
150 drugih porudbina slinog tipa, to jo vie smanjuje trokove tampanja, a time i njegovu
cenu.
- ta je to VIOS?
Internet na naoj planeti postoji vie od 30 godina. Tokom prve dve decenije
postojanja, Internet je bio uglavnom tekstualan, a od surfera je zahtevao izvesno poznavanje
kompjuterskih komandi kako bi se interagovalo sa nekim udaljenim kompjuterom. Sa
razvojem HTML-a (HyperText Markup Language) i WWW-a (World Wide Web), Internet je
postao dostupan svim kompjuterskim korisnicima, s obzirom da je postao vizuelniji i poto
koristi jednostavniji interfejs (mia). Meutim, VIOS (to je skraenica od Visual Internet
Operating System) predstavlja jo vizuelniji operativni sistem s obzirom da se putnici kroz
Internet u okviru ovog sistema sreu u virtuelnim gradovima ili raznim drugim predelima, gde
mogu da igraju, priaju, pecaju, igraju tenis itd. VIOS browser sadri sve one mogunosti
kakve poseduju i dananji Web browser-i (kao npr. Internet explorer) kao to su vraanje na
prethodnu stranicu, odeljak sa omiljenim sajtovima i istorija obienih mesta, a kroz VIOS
cyberspace se kreemo pomou tastature ili mia. U VIOS-u postoji 420 sadrajnih oblasti, od
kojih svaka izgleda kao 3-D svet. Postoje VIOS gradovi sa po oko 15000 Web sajtova u koje
se moemo uetati i razgledati ih na najrazliitije naine. Tako e i kupovina stvari preko
Interneta postati jo vizuelniji virtuelni doivljaj, jer emo moi i da se etamo pored polica i
razgledamo artikle, priamo sa animiranim prodavcima itd. Kompanije ili pojedinci imaju
izbor pri lociranju svojih sajtova na mapi VIOS sveta, a mesta na kojima se mogu izgraditi
sajtovi su gradovi (u kojima postoji najvie publike), tematski paviljoni (po mogustvu u
blizini suparnike kompanije), na vrhu planine ili du reke, gde nema drugih sajtova u blizini.
Kada se ulogujemo na VIOS, moemo da napravimo sopstvenu linost i da je poveemo sa
avatarom (sanskritska re koja oznaava boansku inkarnacija u svetu materije), odnosno
naim animiranim grafikim izgledom, to moe biti ljudsko telo, ali moe biti i delfin,
veverica, neka ptica, brod, slika, predeo ili zapravo bilo ta to poelimo. Jedna od osobina
VIOS-a je ta da omoguava ljudima da zajedno putuju kroz virtuelni svet Interneta. Naime,
pomou opcija lead (voditi) i follow (pratiti), korisnici se mogu nai sa svojim prijateljima na
nekom mestu na karti VIOS-a odakle mogu zajedno obilaziti sajtove, askati i deliti iskustva
tokom puta. VIOS trenutno nudi niz naina komunikacije ukljuujui: tekstualne poruke,
instant poruke, sobe za askanje, video mail servis, servis za kontaktiranje prijatelja i
porodice, privatno tekstualno askanje, liste prijatelja, personalizacione alate i opcije lead i
follow. Sobe za askanje u VIOS-u izgledaju kao providne sobe sa mehuriima koji plutaju po
vazduhu, a pomou funkcije build je mogue i graditi konstrukcije, a zatim im dati odreene
osobine i funkcije. Takoe, u odeljku preferences, mogue je modifikovati razne osobine
VIOS sveta, ukljuujui i samo nebo iznad nas.
- ta su to Internet kolaii?
Cookie (kolai) je kratki tekstualni zapis koji Web server moe stavljati na hard disk
klijenata (kompjutera koji se preko datog servera povezuju na Internet), a koji omoguava
Web serveru da uva odreene informacije na kompjuteru korisnika i da ih kasnije ponovo
preuzme. Tako, na primer, Web server moe da napravi jedinstveni ID (identifikacioni) broj
za svakog pojedinanog posetioca sajta i da te brojeve skladiti na kompjuterima korisnika u
obliku cookie fajlova. Cookie fajlovi se najee nalaze u Windows direktorijumu i svaki od
cookie tekstualnih fajlova sadri jedan ili nekoliko parova ime-vrednost (ime moe bit
UserID, a vrednost neki jedinstveni identifikacioni broj), a uz to, najee i ime sajta koji je
poslao cookie fajl na na kompjuter. Premda postoje neki loi Web sajtovi koji na kompjutere
klijenata alju cookie fajlove koji omoguavaju tzv. backdoor, tj. tajni pristup naim fajlovima
sa nekog udaljenog kompjutera, Web sajtovi najee nemaju nameru da preuzmu sa
kompjutera korisnika nita osim sopstvenog cookie fajla, koji zapravo sam kompjuter
korisnika alje na dati sajt u trenutku kontaktiranja sajta preko Web browser-a. Pomou
cookie fajlova, Web sajtovi mogu da izraunaju koliko kompjutera poseuje njihov sajt, u
kojoj meri se poveava broj novih posetilaca, kao i razne druge statistike u vezi sa
popularnou sajta. Cookie fajlovi doputaju prilagoavanje Web stranica (menjanje boje
pozadine ili slova itd. to kompjuter uva u cookie fajlu), kao i brzu proveru prilikom Internet
kupovine. Postoje neki moderni infrastrukturni provajderi (npr. DoubleClick) koji su u stanju
da naprave cookie fajlove koji su vidljivi na viestrukim sajtovima, a koji se uitavaju na
kompjuter korisnika prolaskom kursora kroz GIF fajl veliine 1 x 1 piksel, nakon ega je
mogue praenje kretanja korisnika kroz niz sajtova, kao i posmatranje ukucanog teksta u
search poljima.
- ta su to Internet arome?
Naunici iz DigiScience Inc. iz Ouklenda u Kaliforniji su napravili prvi digitalni
ureaj za stvaranje mirisa pod nazivom ISmell. Personalni sintisajzer mirisa ISmell se
povezuje za kompjuter preko serijskog ili UBS porta, a sa druge strane se ukljuuje u obian
zidni utika. U ISmell ureaju se nalazi nekoliko hiljada uskladitenih mirisa koji se pomou
kompjutera mogu kodirati i prevesti u digitalni fajl i zatim zakaiti za Web stranicu ili za e-
mail poruku. Korisnici sa druge strane mree koji za svoj kompjuter, takoe imaju instaliran
ureaj za stvaranje mirisa, u stanju su da primljeni digitalni fajl prevedu u miris. ISmell
ureaji poseduju kartride sa po 128 osnovnih mirisa, ijom se kombinacijom moe napraviti
oko hiljadu raznovrsnih mirisa. Slino toneru tampaa, i kartridi sa mirisima se moraju s
vremena na vreme obnavljati kako bi se osveila kolekcija mirisa. S druge strane, kompanija
TriSenx iz Savane, najstarijeg grada u Dordiji je izumela metodu tampanja download-
ovanih aroma sa Interneta, koji se mogu okusiti. Ova, SENX (Sensory Enhanced Net
eXperience) maina sa dimenzijama od samo 14 x 20 x 6,4 cm, predstavlja ureaj slian
kompjuterskom tampau koji je u stanju da na vlaknastom papiru tampa odreene arome na
osnovu podataka programiranih u Web stranici. Dva kartrida SENX-a poseduju po dvadeset
komora ispunjenih aromama, a kombinacijom aroma iz ovih komora se moe napraviti na
hiljade razliitih ukusa. SENX ureaj se prikljuuje za otvoreni spoljni COM port kompjutera,
a snabdeva se elektrinom energijom pomou baterije od 6 Volti. Uz pomo ova dva ureaja,
uskoro e biti mogue i posmatranje DVD filma zajedno sa mirisanjem okeana ili cvea iz
filmske scene, a i mnoge video igre e biti obogaene mirisima virtuelnih scena. Uskoro e i
mnoge reklame sa Interneta posedovati i mirisne fajlove, pa e biti dovoljno da preemo
kursorom preko reklame pa da sa naeg digitalnog sintisajzera aroma osetimo miris parfema,
soka, nekog slatkia ili cvea.
- ta je to PDA?
Mnogi ljudi danas umesto sveica i agendi u kojima se zapisuju vremena zakazanih
sastanaka ili lepe misli, u istu svrhu koriste male kompjutere koji mogu stati u aku, a
nazivaju se Personalnim digitalnim asistentima (Personal Digital Assistants - PDA) i za
razliku od obinih sveica mogu sami raunati, planirati, obavetavati nas na vreme
sastanaka (putem sata ili alarma), procesovati rei, svirati muziku, putati MPEG filmove ili
video igre i download-ovati e-mail. 1984. godine se pojavio prvi PDA pod imenom Psion 1
koji je mogao da pamti adrese i telefonske brojeve, a uz to je posedovao i kalendar, sat i
digitron. Svi PDA-i se mogu podeliti na one koji se mogu drati u ruci i one koji se mogu
drati na dlanu. Ipak, svim PDA-ima je zajedniko posedovanje: mikroprocesora, operativnog
sistema, memorije, baterija, LCD displeja, ulaznog ureaja dugmii u kombinaciji sa
dodirnim ekranom ili tastaturom, ulazno/izlaznih portova, kao i desktop PC software-a.
Mikroprocesor je mozak PDA, i on koordinira svim njegovim funkcijama u skladu sa
programiranim instrukcijama. Operativni sistem sadri sve prethodno programirane
instrukcije koje kau mikroprocesoru ta treba da radi. PDA ne poseduje hard disk, ve sve
osnovne programe (adresar, kalendar, memo pad i operativni sistem) skladiti u ROM ipu,
dok se naknadno dodati podaci i programi uvaju u RAM-u ureaja ija memorija iznosi oko
32 MB. Stoga za razliku od standardnih PC-a, nije potrebno ekati odreeno vreme nakon
paljenja ureaja da se aplikacije uitaju. Neki modeli PDA se snabdevaju pomou alkalnih
(AAA) baterija dok neki koriste baterije koje se mogu ponovo puniti, kao npr. litijumske,
nikl-kadmijumske ili nikl-metal hidridne baterije. Za razliku od LCD displeja desktop i laptop
kompjutera, koji se uglavnom koriste kao izlazni ureaji, PDA koriste svoje ekrane, kako za
iznos tako i za unos informacija. Osim aktiviranja odreenih programa dodirom, uz pomo
posebnog penkala, mogue je direktno po ekranu ispisivati tekst koji specijalan software (na
primer Graffiti ili Jot) prepoznaje kao slova ili brojeve i direktno ih prevodi u memoriju
ureaja. Naime, ekran PDA predstavlja jedan vieslojni sendvi, na ijem vrhu se nalazi tanki
plastini ili stakleni list sa otpornom presvlakom na svom dnu. Ovaj sloj pluta na tankom
sloju neprovodnog ulja ispod koga se nalazi sloj stakla obloen sa slinom otpornom
oblogom. Tanke ipke srebrnog mastila oblau horizontalne i vertikalne ivice stakla, a
direktna struja se primenjuje naizmenino na svaki par ipki, stvarajui naponsko polje
izmeu njih. Kada penkalom dodirnemo ekran, gornji i donji sloj se dodiruju (tzv.
touchdown), to uzrokuje promenu u naponskom polju, to se registruje pomou driver-a
touch screen software-a koji skenira ekran hiljadu puta u sekundi i alje podatke trenutno
aktivnom programu. Takoe, neki najnoviji PDA ureaji ukljuuju i tehnologiju
prepoznavanja glasa, gde je dovoljno da priamo u mikrofon i software e prevoditi glasovne
talase u podatke. Poto su predodreeni da asistiraju PC-evima, PDA mogu slati podatke
veim kompjuterima preko serijskog ili USB porta na PDA ili preko infracrvenog
komunikacionog porta koji e na infracrvenim talasima slati informacije drugim
kompjuterima. Inae, najlaki PDA na planeti je danas teak samo oko 50 grama.
- ta je to Majestic?
Kompanija Electronic Arts je nedavno napravila kompjutersku interaktivnu igru koja
se ne odigrava samo na kompjuterskim ekranima, ve se seli i u stvarni svet. Majestic stavlja
svoje igrae u sred spletke u vezi sa kompanijom za pravljenje kompjuterskih igara iji
poslednji proizvod sadri agendu sa misterioznim, top-secret politikim organizacijama
tokom ijeg razotkrivanja igra dolazi u interakciju sa drugim igraima putem uobiajenih
sredstava svakodnevne komunikacije, kao to su mobilni telefoni, faks maine, ICQ itd. Ime
ove igre potie iz Majestic dokumenta koji je opisivao rad tajne amerike organizacije koju je
1947. godine osnovao tadanji ameriki predsednik Hari Truman (Harry. S. Truman) radi
istraivanje pojava NLO-a (Neidentifikovanih Leteih Objekata) i vanzemaljskih bia i koja
se zvala Majestic-12. Igrai Majestica interaguju sa izmiljenim likovima, razotkrivajui
dokaze i traei odgovore koji bi reili misteriju zavere. Igra se prilagoava svakom igrau
tokom njegovog napredovanja u reavanju misterije, a u stanju je i da primeti kada igrau ne
polazi za rukom da prevazie odreenu prepreku, pa tada igra pomae igrau da rei igru i
tako pree na sledei nivo. Igra se prikazuje po epizodama tokom sezona (jedna epizoda
meseno), a prvi set od 9 epizoda je bio lansiran jula 2001. godine. Tokom igranja Majestica,
likovi iz igre vam mogu slati poruke preko e-mail-a, telefona, faksa, AOL Instant Messenger-
a (AIM) i svih drugih komunikacionih sredstava, a sami igrai provode vreme igranja etajui
se po jednom od stotinak specijalizovanih Web sajtova gde trae neophodne dokaze. Sve to
vam je potrebno za igranje Majestic-a su: kompjuter sa Windows operativnim sistemom,
Pentium procesor od 166 MHz, 32 MB RAM-a, 3 MB slobodne memorije na hard disku,
video kartica sa memorijom od 4 MB, modem sa minimalnom brzinom od 56 Kbps, Flash 4,
RealPlayer 8, AOL Instant Messenger 3 ili 5, Internet browser, e-mail i program Majestic
Alliance koji se download-uje sa jednog od dva Netscape enterprise Web servera koji rade na
Sun Solaris operativnim sistemima. Osim ova dva servera, platformu igre Majestic ini jo
Oracle Enterprise server sa bazom podataka u kome se nalaze svi podaci u vezi sa igrom, kao
i sedam BEA WebLogic aplikacionih servera.
- ta je to kompjuterizovana odea?
Za nekoliko godina emo moda biti u prilici da nosimo pametne majice koje e
itati brzinu otkucaja naeg srca ili pratiti ritam naeg disanja, muzike jakne koje e u
tkanini imati ugraen itav muziki studio ili odeu sa ugraenim LED monitorima na
kojima emo moi da gledamo TV ili neki film po izboru. Svi ovi primeri kompjuterizovane
odee e uskoro postati prvi korak ka pravljenju portabl kompjutera i elektronskih ureaja
koje neemo morati da vezujemo za naa tela ili nosimo u depovima da bismo ih uinili
pokretnim. Ipak, pamuk, poliester ili vetaka svila nisu dovoljno dobri prenosnici elektrine
energije, to je neophodan uslov da bi se odea digitalizovala. Meutim, metalna prediva se
ve dugo koriste u industriji odee. U svrhu pravljenja digitalne odee, istraivai iz MIT
Media laboratorije se koriste svilenom organzom, vrstom tkanine koja se itav vek koristi u
Indiji za pravljenje raznih vrsta odee. Svilena organza je skoro idealna za proizvodnju
kompjuterizovane odee, jer se pravi iz dve niti koje su elektroprovodne. Prvo vlakno
predstavlja najobiniju svilu, dok se drugo vlakno, koje je postavljeno normalno na niti prvog
vlakna, sastoji od svilenih niti obmotanih sa tankom bakarnom folijom. Upravo ovaj bakarni
dodatak prua svilenoj organzi sposobnost provoenja elektrine struje. Zapravo, metalna
vlakna se prave slino telefonskim icama. Isecite jedan telefonski kabl i primetiete tanku
bakarnu icu obmotanu oko niti najlona ili poliestera. Poto metalna prediva mogu izdrati
prilino visoke temperature, ona se mogu iti ili vesti pomou industrijskih strojeva, to
omoguava masovnu proizvodnju kompjuterizovane odee. Kada se tkanina saije do
eljenog oblika, u nju se moraju uiti dodatne komponente kao to su otpornici, kondenzatori
i kalemi. Sve druge komponente kao to su LED lampice ili monitori, kristali, piezo
pretvarai, kao i sve druge povrinske komponente e morati da se leme direktno za metalno
predivo za ta naunici kau da nije teko izvodljiv proces. Svi dodatni elektronski ureaju bi
se mogli zakaiti za odeu pomou specijalnih zihernadli kako bi se lako mogli skinuti pre
pranja odee. Levi-eva muzika jakna je napravljena od svilene organze i kontrolie se
pomou tkaninske kapacitivne tastature. Natampana kola omoguavaju da kada pritisnemo
neku dirku sa tastature, dolazi do poveanja kapacitivnosti elektrode koju dodirujemo.
Tastatura je povezana sa MIDI sintisajzerom koji svira tonove pritisnutih dugmia. Energija
za snabdevanje kola bi mogla da potie iz Sunca, vetra, promene u temperaturi ili mehanikoj
energiji pod dejstvom okretanja navoja ili samo hodanja, a u budunosti se oekuje i razvoj
piezoelektrine tkanine koja bi mogla da stvara elektrinu energiju pod dejstvom savijanja.
Prva pametna majica je napravljena na Georgia Tech-u, a u njoj su osim redova optikih i
elektrinih vlakana, uiveni i specijalni senzori koji prate i daju informacije o tempu kucanja
srca, telesnoj temperaturi, pulsu, krvnom pritisku, kao i brzini disanja.
- ta su to tampai kompjuteri?
tampai kompjuteri predstavljaju proizvode spajanja konvencionalne tehnologije
tampanja sa pravljenjem kompjuterskih ipova, a sve u svrhu dobijanja jeftinijih i
fleksibilnijih kompjuterskih komponenti. Jedno proseno postrojenje za proizvodnju
mikroprocesora kota oko 2 milijarde dolara i potrebno mu je pune dve nedelje za izradu
jednog jedinog mikroprocesora na bazi silicijuma. Meutim, danas se vre intenzivna
istraivanja koja e nam jednog dana omoguiti da pravimo sopstvene kompjuterske
komponente, ali ne na silicijumskim, ve na plastinim ploicama. Bie dovoljno da sa
Interneta download-ujemo dizajn mikroipa i jednostavno ga odtampamo na plastinoj
podlozi pomou desktop proizvodne maine koja po izgledu podsea na obian, ink jet
tampa. Smatra se da e kompjuteri naredne generacije biti praktino nevidljivi, odnosno
stopljeni sa svakodnevnim predmetima oko nas, kao npr. na odei. Pomou mastila sainjenog
od suspenzije poluprovodnikih nanoestica (estica reda veliine jednog nanometra, odnosno
jednog milijarditog dela metra) u tenosti, mogue je iscrtavati ili tampati komponente na
plastinim ploicama. Neke od elektronskih komponenti dobijenih ovom metodom u
laboratoriji MIT-a su: termalni pobuivai (kod kojih se toplota koristi za irenje komponenti i
stvaranje pomeraja), linearni motori (kod kojih magnet ne krui oko namotaja ice kao kod
obinih elektrinih motora, ve se kree napred-nazad slino klipu), mikroelektromehaniki
sistemi (prekursori ili mostovi ka nanotehnologiji, a koriste se u nizu ureaja ukljuujui
pejsmejkere, igre, akcelerometre itd. gde obavljaju razne funkcije, kao npr. oitavanje,
raspoznavanje, komunikaciju i pobuivanje na rad). Kompanija MediaLab je takoe,
napravila ipove pomou drugaije tamparske tehnologije. Naime, polimerni peati sa
urezanom strukturom tranzistora su umakani u nanoestino mastlo i zatim runo pritiskani na
supstrat. Ipak, kompanija, Bell Labs Innovations je 1997. godine napravila prvi tampani
tranzistor. Korienjem plastinih providnih listova, teni plastini poluprovodnik se stavljao
preko mree od nerajueg elika i tako formirao viestruke slojeve tranzistora. Nakon
isparavanja rastvaraa iz smee, na mrei je ostajala samo plastika. Ipak, dananji desktop
proizvodni ureaji mogu praviti plastine tranzistore reda veliine 25 mikrometara, to je
isuvie veliko u odnosu na rezoluciju od 0,2 mikrometra koja je potrebna za izradu
mikroprocesora. Kompanija Intel je npr. u stanju da na silicijumskom ipu spakuje oko 10
miliona tranzistora na kvadratiu osnovice nekoliko stotina nanometara. Takoe, tampani
plastini tranzistori su oko 100 puta sporiji od konvencionalnih silicijumskih tranzistora, ali se
i pored toga smatra da e kroz nekoliko decenija tehnika tampanja plastinih kompjutera biti
znatno unapreena, a oni e u svakom sluaju uskoro nai primenu u odei, etiketama,
igrakama, jeftinijim mobilnim telefonima, viestrukim displejima, digitalnim kamerama u
okviru biznis kartica itd.
- ta su to DNK kompjuteri?
DNK molekuli spiralnog oblika nalaze su u srcima svih naih ivih elija odakle
upravljaju fukcionisanjem elija. Njihov memorijski kapacitet je toliko veliki da se procenjuje
da se na jednom milionitom delu kubnog milimetra moe uskladititi oko milijardu bitova.
Stoga, kada bismo uspeli da napravimo memoriju sa takvom gustinom podataka, tada bi sve
knjige koje su ljudi napisali do danas mogle da stanu u zapreminu od 100 cm3, to je
zapremina koja otprilike odgovara jednoj fudbalskoj lopti. Umesto silicijumskih ipova i
elektrine struje koje koriste konvencionalni kompjuteri dananjice, DNK kompjuteri upravo
koriste nukleotide (adenin-A, guanin-G, citozin-C i timin-T koji spojeni izmeu sebe preko po
jednog ciklinog molekula eera dezoksiriboze i fosfatne grupe PO4 formiraju dva
meusobno obmotana spiralna lanca u okviru molekula DNK) kao memorijske jedinice, dok
rekombinujue DNK tehnike predstavljaju osnovne raunske operacije. Ulazne i izlazne
informacije su niti DNK, iji redosled nukleinskih kiselina predstavlja odreenu informaciju.
Tipian program u DNK kompjuteru se izvrava nizom biohemijskih operacija, koje utiu na
sintezu, izdvajanje, modifikaciju ili kloniranje DNK lanaca. Glavna razlika izmeu
elektronskih i DNK kompjutera je kapacitet memorijskih jedinica. Naime, dok elektronski
kompjuteri imaju dve razliite mogue pozicije (0 i 1), DNK kompjuteri imaju 4 dozvoljena
poloaja (A, G, C ili T), pa je stoga njihov memorijski kapacitet znatno vei. Uz to, svaki
molekul DNK moe sadrati istu koliinu informacija kao i itav elektronski ip, a da pri
tome zauzima 10 000 milijardi manje prostora od jednog silicijumskog ipa. Meutim,
raunarske biohemijske operacije su jo uvek veoma spore, a i ee su podlone grekama,
pa se ovakvi kompjuteri jo uvek nalaze u fazi razvoja i verovatno jo uvek daleko od realne
primene.
- ta je to elektronski nos?
Ljudski nos koristi sloeni sistem meusobno povezanih receptora i neurona (nervnih
elija), koji reaguju na molekule iz pare mirisa i zatim provode adekvatan signal mozgu radi
interpretacije. Kod elektronskog nosa, niz hemijskih senzora se koristi za imitiranje
proteinskih receptora u ljudskom nosu. Svaki od ovih senzora odgovara specifinim signalom
na odreeni miris, a senzori su elektronskim putem povezani sa mikroprocesorom ili
kompjuterom, gde se vri prepoznavanje mirisa uz pomo specijalno programiranog software-
a. Tehnologija elektronskog nosa, koju su izumeli naunici sa Kalifornijskog Instituta za
tehnologiju koristi niz senzora, pri emu je svaki sensor sastavljen od polimera ispunjenog
provodnim esticama. Kada senzori dou u kontakt sa parom arome, dolazi do irenja
polimera, to dovodi do promene otpora ovog kompozitnog materijala. Elektrini signal
srazmeran promeni otpora prenosi se na kompjuter, gde se na osnovu signala sa itavog niza
senzora, odreuje tip, koliina i sastav registrovanog mirisa. Kao i u sluaju prirodnog nosa,
proces uenja, odnosno navikavanja na odreene mirise i njihovog prepoznavanja, je
neophodan.
- ta je to magnetski RAM?
Za razliku od televizora, koji nam prui sliku skoro istog trenutka kada ga upalimo,
nakon paljenja kompjutera neophodno je priekati nekoliko desetina sekundi ili nekoliko
minuta da kompjuter podigne sistem, tj. da u svoj RAM uita sve informacije, neophodne
za funkcionisanje operativnog sistema. Meutim, magnetski RAM poseduje mogunost
skladitenja vee koliine podataka, kao i breg pristupa podacima uz manju potronju
energije, a i itav proces podizanja sistema e se primenom magnetskog RAM-a izvriti za
deli sekunde. Ukoliko bi se masovnom proizvodnjom MRAM ipova uskoro ovladalo, oni bi
mogli da se pojave u kompjuterima, mobilnim telefonima i elektronskim igrama ve oko
2004. godine, gde e zameniti znatno skuplji i manje efikasan dinamiki RAM, kao i fle
memoriju. Naime, svaki kompjuter poseduje BIOS (Basic Input/Output System), tip software-
a koji izvodi niz operacija tokom procesa podizanja sistema. Osim uitavanja operativnog
sistema u memoriju kompjutera, BIOS izvodi proces zapisivanja i brisanja podataka na svakoj
memorijskoj adresi, a prva stvar koju radi je provera informacija zapisanih na malom delu
RAM-a (64 bajta) pod imenom CMOS (Complimentary Metal Oxide Semiconductor) ip.
Meutim, za razliku od dinamikog RAM-a, MRAM e radi skladitenja bitova podataka
umesto elektriciteta, koristiti magnetizam. U MRAM ipu se samo mala koliina
naelektrisanja koristi za skladitenja podataka i to za menjanje polariteta svake memorijske
elije na ipu. Slino fle memoriji, a za razliku od DRAM-a, MRAM predstavlja oblik trajne
memorije, to izmeu ostalog znai da e njegova primena dovesti i do dueg trajanja baterija
koje napajaju ip.
- ta su to dijamantski ipovi?
Postoji realna mogunost da bi se mikroelektronski ipovi u budunosti mogli moda
praviti od dijamanta, pre nego od silicijuma. Nemaki naunici sa Instituta u Ausburgu su
pronali nain za pravljenje tankih, visoko kvalitetnih dijamantskih filmova. Poznato je da
dijamant ne provodi elektrinu struju ba najbolje ali ako se u njegovu kristalnu reetku ubace
strani elementi, kao na primer bor ili azot, onda se ovakvim dopingovanjem obezbeuju
dodatni elektroni u reetci, ime dijamant postaje poluprovodnik slian silicijumu. Dobre
osobine dijamantskih ipova u odnosu na silicijumove su npr. da su postojani sve do
temperature od 500 oC, za razliku od silicijumovih koji gube funkcionalnost ve na 150oC.
Zatim, dijamant moe podneti znatno vei napon, pa bi dijamantski ipovi bili jo manji od
silicijumovih, a radili bi pri istom naponu. Ove i druge prednosti ine dijamantske filmove
veoma atraktivnim za elektroniku budunosti. Za sada postoji samo jedan problem, a to je
nehomogenost kristalne strukture dijamantskog filma (granice izmeu kristalnih zrna), to
onemoguuje potpuno pravolinijski tok struje elektrona kroz kristal.
- ta su to genetiki algoritmi?
Algoritmi u matematici predstavljaju naine reavanja problema (tj. zadataka) putem
korienja jednostavnijeg kompjuterskog metoda, tj. jednostavnijih naredbi. Algoritmi se
danas koriste prilikom reavanja raznih tipova problema kao jasno definisana uputstva koja
vode reenju zadatka po redosledu koraka koje oni prikazuju. Prvi korak u pravljenju nekog
kompjuterskog programa koji e reavati neki zadatak predstavlja pisanje algoritma, ija se
struktura zatim prevodi na odreeni kompjuterski jezik, koji zatim sam kompjuter prevodi u
digitalne informacije. Logiko rasuivanje kompjutera se nalazi na nivou algoritama, to
znai da njegovi postupci uvek slede tano definisan put koji je definisan algoritmom, pa na
taj nain za razliku od ljudskog rasuivanja, kompjuteri ne poznaju intuiciju i procene.
Meutim, genetiki algoritmi su kompjuterski programi iju su globalnu strukturu dizajnirali
matematiari, odnosno programeri, ali ije fine detalje odreuje sam kompjuter. Naime,
izvesnim linijama u programu je dozvoljeno da mutiraju i evoluiraju slino pojedinanim
genima lanca DNK. Tako, od originalno programa-majke, kompjuter moe generisati na
hiljade programa-kerki koji se svi po neemu razlikuju usled sluajnih mutacija generisanih
od strane kompjutera. Programe-kerke kompjuter zatim koristi za reavanje odreenih
zadataka. Mnogi od programa-potomaka budu neuspeni u reavanju problema, ali onaj koji
ode najdalje u reavanju problema, moe se dalje reprodukovati i kreirati novu generaciju
mutiranih programa-kerki. Borba za opstanak se interpretira u svetlu toga koji program prie
najblie reenju problema. Ponavljanjem ovog procesa, matematiari se nadaju da e bez
spoljanje intervencije, genetiki algoritmi biti u stanju da evoluiraju i ree razne tipove
problema, a u mnogim sluajevima je ovaj pristup ve postigao veliki uspeh. Ipak, kada su u
pitanju razni matematiki dokazi koje na ovaj nain reavaju kompjuteri, potrebno je uzeti u
obzir da dobijanje odgovora od strane kompjutera doprinosi znanju, ali esto ne doprinosi i
razumevanju, koje je zapravo istovremeno i sutina i cilj znanja.
- ta je to fuzzy logika?
Standardna logika koju primenjuju digitalni kompjuteri dananjice koristi samo tri
operacije (i, ili i ne), a primenjuje se na pojmove koji su ili potpuno istiniti, tj. imaju stepen
istine jednak jedinici, ili su potpuno lani, tj. imaju stepen istine jednak nuli. Tzv. nejasna ili
fuzzy logika predstavlja uoptavanje principa standardne kompjuterske logike po kome bilo
koji pojam ili tvrdnja moe posedovati stepen istine jednak bilo kom broju izmeu nule i
jedinice, a smatra se da e se u budunosti koristiti za kompjutersko rezonovanje u vezi
sutinski nejasnih tvrdnji, koje se ne mogu precizno opisati putem matematikih modela, a
takve osobine bi mogle biti npr. visina, lepota, mudrost, razboritost, znanje, mataIako ovaj
tip logike ve nalazi primenu u jeziki kontrolisanim ureajima, kao i u svim kompjuterskim
sistemima koji poseduju, odnosno toleriu izvestan stepen nesigurnosti ili suprotnosti, smatra
se da ovaj tip logike nee nai vrhunac svoje primene u vetakoj inteligenciji visokog nivoa,
ve u kontrolnim mainama niskog nivoa, a posebno u potroakim proizvodima. U Japanu se
jo od 1980. godine zapoelo sa integrisanjem malih analognih fuzzy sistema u obinim
digitalnim kunim aparatima, kao to su usisivai, mikrotalasne penice, vozovi, liftovi ili
video kamere, a ovakvi aparati imaju sposobnost automatskog adaptiranja na razliite uslove.
Tako, bi npr. usisiva sam po sebi jae usisavao prainu na prljavijim mestima na tepihu.
- ta je to teksturno mapiranje?
Najvei broj trodimenzionalnih objekata koji se dizajniraju za potrebe kompjuterskih
igara, sastoje se od mnotva poligona. Da biste nacrtali jedan poligon, neophodno je da
nacrtate barem tri neparalelne linije, a zatvoreni oblik koji e ove linije oiviavati
predstavljae jedan poligon. Stranice poligona povezuju niz koordinata u trodimenzionalnom
prostoru koji kreira kompjuter, a svaka ivica poseduje po jednu X (definie relativno
rastojanje na desno ili na levo u virtuelnom prostoru), Y (definie relativno rastojanje na gore
ili na dole u virtuelnom prostoru), i Z (definie relativno rastojanje ka napred ili ka nazad u
virtuelnom prostoru) koordinatu. Kada se definie oblik svakog poligona, neophodno je i
obojiti ga u eljenom maniru, to se moe uraditi na jedan od etiri naina. Ravno senenje
pridaje samo po jednu boju svakom poligonu, to predstavlja veoma brz nain bojenja, ali e
obojeni objekti izgledati pomalo vetaki. Guroovo (Gouraud) senenje se znatno ee
koristi eljene boje se nanose na svaku od ivica pojedinanih poligona i zatim se meaju du
povrine poligona. Poto je ivica svakog poligona povezana sa najmanje tri druga poligona,
ovaj nain bojenja ini kompjuterske objekte znatno prirodnijim. Jo sloeniji tip senenja
predstavlja Fong (Phong) bojenje koje se retko koristi u igrama. Naime, tamo gde se pomou
Guroovog senenja interpoliraju boje putem usrednjavanja intenziteta boja ivica, Phong
senenje usrednjava boju svakog piksela na bazi boje susednih piksela. Jo jedna uobiajena
tehnika za definisanje izgleda poligona predstavlja tzv. teksturno mapiranje koje moete lako
zamisliti kao umotavanje poklona u ukrasni papir. Poklon koji zavijamo je ustvari bezbojni
poligon, a ukrasni papir je eljeni dizajn i izgled naeg poligona. Teksturno mapiranje zahteva
korienje druge slike koja se presvlai preko objekta. Veina konzola za video igre i adaptera
kompjuterske grafike sadri posebnu memoriju u kojoj se uvaju slike koje se koriste za
teksturno mapiranje i specijalan ip pomou koga se slike primenjuju na svaki poligon u
pokretu. Ovakav nain bojenja pokretnih i pozadinskih kompjuterskih objekata prua izuzetno
realnu i detaljnu trodimenzionalnu animacionu virtuelnu grafiku.
- ta je to vetaka inteligencija?
Pod vetakom inteligencijom se podrazumeva osobina nekog predmeta da obavlja
funkcije koje su na naoj planeti samo ljudska bia u stanju da urade. Uporedo sa napretkom
moderne nauke, mnogi naunici posveuju svoje vreme istraivanju vetake inteligencije i to
najee se koristei jednim od dva ucrtana pravca: fiziolokim - koji se bavi prouavanjem
tokova misli u ljudskoj svesti, i tehnolokim - koji radi na razvoju kompjutera. Pojam
vetake inteligencije se esto odnosi na kompjuterske sisteme i programe koji su u stanju da
obavljaju neke sloenije zadatke od samog itanja i primene programskih naredbi. Iako su
ovakvi, vetako inteligentni programi i dalje beskrajno daleko od toka ljudskih misli,
primetan je napredak u rezonovanju kompjutera. Tako danas postoje kompjuteri koji su u
stanju da prepoznaju pisane ili izgovorene informacije, kao i da formiraju zakljuke (ili
skraene opise) iz odreenih informacija, daju odgovore na specifina pitanja, ili da
preraspodeljuju informacije meu korisnicima zainteresovanim samo za posebne oblasti date
informacije. Vanom osobinom ovih programa se smatra njihova osobina stvaranja gramatiki
pravilnih reenica, kao i uspostavljanje veza izmeu ideja, rei, kao i asocijacija sa drugim
idejama. Kompjuter sa vetakom inteligencijom bi mogao da ui, rezonuje, koristi jezik i
eventualno formulie originalne ideje (odnosno, da donosi ideje koje se nadovezuju na
posojei napredak u datom polju nauke). Ipak, svakom kompjuteru je potreban ovek koji e
uneti u njega ulazne informacije, a njegov sistem rada se zasniva na brzom pronalaenju
posledica svakog dejstva i zatim predvianja koja e informacija ostaviti najpogodnije
posledice, to se esto ilustruje na principu programa za igranje aha. Neki roboti danas
poseduju sposobnost uenja, odnosno mogunost skladitenja informacija koje su nastale
njegovim iskustvom, odnosno interakcijom sa okolinom putem senzora. Meutim, jo uvek se
ne zna da li e ovakav razvoj inteligencije zaista dovesti do toga da e kompjuteri jednoga
dana samo na bazi gomilanja znanja posedovati inteligenciju slinu naoj. Uostalom, danas ne
postoji nijedan poznati nain da se od kompjutera naprave androidi (kompjuteri sa
emocijama), koji bi i itavom njihovom znanju pruili smisao postojanja, kao to je sluaj sa
ljudskim biima.
- ta su to cvetni kompjuteri?
Najvanije komponente kompjutera budunosti se moda nalaze u laticama cvea,
liu drvea i stabljikama svih drugih biljaka. Naime, molekuli hlorofila - biljni pigmenti koji
apsorbuju odreene talasne duine koje uglavnom odgovaraju plavoj i narandastoj boji, te
stoga biljkama daju zelenu boju, imaju sposobnost da razdvoje naelektrisanje, odnosno da
stvore razliku elektrinog potencijala koja se naziva naponom, a upravo se ovaj napon koristi
za "napajanje", odnosno predavanje energije hemijskim reakcijama u okviru kojih se od vode
i ugljen dioksida u procesu fotosinteze stvaraju molekuli ugljenih hidrata, odnosno hranljive
materije. Biofiziari iz amerike Nacionalne laboratorije u gradu Ouk Ridu u Tenesiju
smatraju da bi molekuli hlorofila zahvaljujui sposobnosti razdvajanja naelektrisanja mogli da
imaju funkciju dioda, osnovnih komponenti elektronskih kola koje proputaju elektrinu
struju samo u jednom smeru te stoga imaju vanu ulogu u okviru implementacije tzv. Bulove
logike kod svih digitalnih kompjutera. Ovi molekuli koji imaju sposobnost razdvajanja
naelektrisanja su dugaki samo oko 5 nanometara (odnosno 5 milijarditih delova metra), pa bi
stoga mogli da ine delove mikroipova koji bi bili 1000 puta manji od dananjih
poluprovodnikih ipova. Istraivai iz laboratorije u Ouk Ridu su ve izolovali pojedinane
molekule hlorofila iz biljnog sveta i ugradili ih u platinom presvuene ploice - baze tzv.
cvetnih ipova budunosti. Merenjem napona koji su stvarali pojedinani molekuli hlorofila
dolo se do vrednosti od jednog Volta po molekulu, to je vie nego dovoljan napon za
funkcionisanje hlorofilnih dioda u buduim ipovima koji e se graditi na molekularnom
nivou, a prvi primerci ovih zelenih ipova e se verovatno ve tokom prve decenije 21. veka
pojaviti oko nas.
- ta su to kvantni kompjuteri?
Kompjuteri dananjice rade na principu manipulisanja bitovima, tj. binarnim
brojevima koji se sastoje samo od jedinica i nula. Pokazalo se da prenoenje informacija
putem bitovi dosta dobro odgovara nainu na koji klasina fizika vidi svet. Tako, npr.
elektrini prekidai mogu biti otvoreni ili zatvoreni (0 ili 1), elektrina struja moe proticati ili
ne proticati (1 ili 0), objekti mogu biti na nekom mestu ili ne (1 ili 0) itd. S druge strane,
kvantni kompjuteri nisu ogranieni binarnom prirodom tvrenja u klasinom fizikom svetu,
ve se zasnivaju na posmatranju stanja kvantnih bitova (tzv. qubita) koji osim to mogu da
predstavljaju nulu i jedinicu, mogu predstavljati kombinaciju nule ili jedinice, kao i broj koji
se nalazi negde izmeu nule i jedinice. Po zakonima kvantne fizike, ne moemo sa potpunom
preciznou rei da li subatomska estica postoji ona, zapravo, poseduje izvesnu statistiku
verovatnou postojanja na nekom odreenom mestu u odreenom trenutku vremena, ali ne
postoji nain da saznamo da li je ona stvarno tamo sve dok je ne osmotrimo (tj. dok ne
izvrimo merenje), a poto inom merenja utiemo na nau esticu, tako emo joj od nekoliko
stanja koje ona moe zauzeti pridati samo jedno (kae se da je talasna funkcija estice iz
superponiranih stanja vie funkcija kolabirala samo u jednu). Drugim reima, estica se
istovremeno nalazi na svim mestima u Univerzumu sve dok ne izvrimo merenje njenog
poloaja i ne pridamo joj izmerenu vrednost. Naunici iz IBM-a su napravili prve kvantne
kompjutere uz pomo korienja nuklearne magnetne rezonance (NMR), tj. metode za
merenje i menjanje spinova jezgara individualnih atoma. Elektromagnetni talasi iz radio-
frekventnog opsega menjaju energetske nivoe atoma putem dejstva na spinove njihovih
jezgara, a ovi atomi dalje reaguju sa drugim atomima na kontrolisan nain tako da se izmeu
individualnih atoma uspostavlja tok informacija kojim se mogu dobiti podjednako ispravni
odgovori i prorauni kao i uz pomo obinih, mikroprocesorskih kompjutera. Postoji itav niz
prednosti koje e posedovati kvantni kompjuteri budunosti u odnosu na dananje
kompjutere. Naime, atomi menjaju svoja energetska stanja veoma brzo, pa e informacije u
kvantnim kompjuterima moi da se prenose znatno bre nego u najbrim mikroprocesorima
dananjice. Takoe, za odreeni tip prorauna, jedan qubit e moi da zameni itav procesor,
tj. 1000 jona nekog elementa e zauzeti mesto 1000 kompjuterskih procesora. Naalost,
trenutno se smatra da veliki kvantni kompjuteri nee u skorije vreme nai primenu za
procesovanje tekstova ili prenos e-mail poruka, ve e se uglavnom koristiti za kriptografiju,
modelovanje, kao i indeksiranje velikih baza podataka. Najvei problem sa kojim se
suoavaju graditelji kvantnih kompjutera je kako odravati jedan atom na istom mestu dok
stalno utiemo na njega menjajui mu energetske nivoe i pravac spina. Trenutno se, u ovu
svrhu, radi hlaenja pojedinanih jona do skoro apsolutne nule, kao i njihovog izdvajanja iz
grupe atoma, koriste laserski snopovi. Takoe, postoji i problem posmatranja stanja atoma i
kolabiranja njegove verovatnoe stanja u pojedinano stanje, to naruava sva meustanja
(izmeu 0 i 1) koja su tako vana za prenos i skladitenje informacija. NMR tehnika koja se
koristi u IBM-u predstavlja jedan od naina da se indirektno odreuje energetsko stanje jona
(to znai da ne dolazi do kolabiranja verovatnoe) putem posmatranja efekata energetskog
stanja jona.
18. Automobili
- Ako su dizel motori efikasniji i koriste jeftinije gorivo, zato onda svi
automobili ne rade na dizel?
Iako su dizel motori efikasniji od benzinskih motora, postoji nekoliko problema usled
kojih oni nikada nisu postali toliko zastupljeni i korieni na naoj planeti kao benzinski
motori. Osim to su skuplji od benzinskih motora, motori koji rade na dizel imaju i znatno
vei odnos kompresije (20:1 za tipini dizel motor u poreenju sa 8:1 za tipini benzinski
motor), pa su zato i tei od ekvivalentnih benzinskih motora. Usled vee teine i odnosa
kompresije, dizel motori imaju nii maksimalni broj obrtaja osovine motora od brzine obrtaja
benzinskih motora. Ovo doprinosi poveanoj torziji dizel motora u odnosu na konjsku snagu,
pa se automobili sa dizel motorima sporije ubrzavaju. Takoe, u dizel motore se gorivo mora
utrcavati, a ovakav tip unosa goriva je skuplji i nije toliko pouzdan. Dizel motori tee da
stvaraju vie dima i udnih mirisa. Dizel motore je izmeu svega ostalog i tee upaliti zimi,
a i ukoliko sadre svetlee sveice, neophodno je saekati neko vreme pre nego to se pokrene
motor kako bi se svetlee sveice zagrejale. Uz sve ovo, dizel motori su znatno buniji i vie
vibriraju od benzinskih motora, a dizel gorivo je u optem sluaju, manje dostupno od
benzina. Ipak, tri stvari koje idu u korist dizel motorima su korienje jeftinijeg goriva, bolja
efikasnost, kao i dui radni vek motora. Takoe, najnoviji dizel motori koriste naprednu
kompjutersku tehnologiju kako bi redukovali neke nepovoljnosti kao to su prisustvo dima,
buke i vibracija, a i njihova cena se nalazi u padu, pa emo u budunosti moda biti u prilici
da vidimo vie dizel automobila na putevima.
- ta su to katalitiki konverteri?
Izduvni gasovi automobilskih motora sadre nekoliko gasova koji zagauju ivotnu
sredinu, kao to su: ugljen monoksid koji nastaje usled nepotpunog sagorevanja goriva (tj.
usled neispunjavanja zahteva za brzom i dovoljno dostupnom koliinom kiseonika koja bi
izreagovala sa svim ugljenikom iz goriva); oksidi azota koji nastaju u uslovima visokog
pritiska i temperature unutar cilindra; nesagoreli ugljovodonici; i oksidi sumpora (sumpor se
nalazi u gorivu kao neistoa). Tokom toplih letnjih dana ovi gasovi se mogu primetiti u
obliku smoga ili ozona blizu nivoa Zemljinog tla. Naime, azotovi oksidi i ugljovodonici se
meaju sa vazduhom stvarajui smog, a pod dejstvom ultraljubiastog zraenja sa Sunca,
oksidi azota otputaju jedan atom kiseonika koji reaguje sa molekularnim dvoatomskim
kiseonikom iz vazduha stvarajui ozon (O3) na niskim nadmorskim visinama. Katalitiki
konverter predstavlja ureaj koji koristi odreeni katalizator radi ubrzavanja procesa reakcije
kiseonika sa gorivom te tako dovodi do efikasnijeg prevoenja tetnih gasova u nekodljive
supstance. Katalizator (tj. najee platina ili paladijum, premda se pokazuju kao perspektivni
i katalizatori na bazi kobalta) se oblae oko keramikog saa ili ploica i ovakva pakovanja se
kae za izduvnu cev izmeu motora i auspuha (priguivaa). Katalizator poveava efikasnost
procesa prevoenja ugljen monoksida u ugljen dioksid, prevodi nesagorele ugljovodonike u
ugljen dioksid i vodu, kao i azotove okside u azot i kiseonik, pa na ovaj nain doprinosi
zdravijoj ivotnoj sredini.
- ta je to E-ZPass?
E-ZPass predstavlja elektronski sistem prikupljanja putarine ijom primenom se
znatno ubrzava funkcionisanje saobraaja. U svrhu detektovanja i elektronskog procesovanja
putarine, E-ZPass sistem koristi pretvara koji je montiran na vozilu i koji se aktivira u
blizini antene (tj. elektronskog itaa) postavljene na konstrukciji rampe. U pretvarau koji je
veliine pila karata i koji se montira iza ogledala u kolima, uvaju se identifikacioni broj ili
informacije o raunu vlasnika vozila, koje antena ita i zatim skida novanu vrednost
putarine sa vaeg rauna. Pretvara predstavlja dvosmerni radio sa mikroprocesorom koji
radi na frekvenciji od 900 MegaHerca, a detekciona zona antene je duga i iroka po 2-3
metra. Neki elektronski sistemi prikupljanja putarine koriste tzv. papuice i svetlosne zavese.
Svetlosna zavesa predstavlja snop svetlosti koji se usmerava du rampe, a kada kola preseku
put ove svetlosti, sistem zna da su kola tu. S druge strane, papuice predstavljaju senzorske
trake koje su ugraene u put i koje prepoznaju da li je vozilo dvo-osovinsko ili tro-osovinsko,
kako bi se vrednost putarine prilagodila veliini vozila. Ukoliko je raun automobila validan,
vozau se signalizira zeleno svetlo da moe da nastavi put, a neki sistemi poseduju i displeje
na kojima se uz razne tekstualne poruke ispisuje i vrednost rauna automobila koji upravo
prolazi kroz rampu. Brzina kojom se prolazi kroz rampu zavisi od sistema do sistema. Tako,
neki sistemi dozvoljavaju da kola prolaze kroz njih brzinom do 86 km/h, dok neki sistemi
zahtevaju usporavanje do oko 5 km/h. Takoe, video kamera snima kola koja prou kroz
rampu bez pretvaraa na njima, zbog ega kasnije dobijaju novanu kaznu.
- ta je to iverica?
per-ploa ili iverica je jedno od esto korienih drvenih graevinskih materijala.
Neke od prednosti iverice nad obinim daskama su: standardna veliina, niska cena, jaina,
kao i stabilnost (savijanje i lom se deavaju samo pri neuobiajeno velikim optereenjima).
Kada per-ploe standardne veliine ne bi postojale, verovatno bi graevinski radnici
testerisali daske do drvenih komada jednake veliine to bi predstavljalo dodatni veliki posao
prilikom izgradnje kue. Da bi se napravila iverica, drvena klada se najpre omekava u pari, a
zatim se montira na strug. Dugaki no secka montirano deblo na tanke furnirne listove koji
nakon suenja postaju veoma jaki u jednom pravcu (du ose zrna), a veoma slabi u drugom
pravcu (kroz osu zrna). Nekoliko ovakvih tankih slojeva (najee od 5 do 7) naleu jedan na
drugi, tako da se usmerenost drvenih zrna menja od sloja do sloja. Izmeu slojeva se stavlja i
lepak, i niz tankih slojeva se zatim zagreva i presuje kako bi se dobila kruta ploa. Poto su
drvena zrna u razliitim slojevima razliito usmerena, per-ploa je veoma jaka u svim
pravcima.
- ta je to kaljeno staklo?
Kaljeno staklo je oko etiri puta jae od obinog, brzo ohlaenog (kako supstanca ne
bi stigla da kristalie, ve ostaje u amorfnom stanju) i zatim odgrevanog (kako bi staklo prelo
iz neravnotenog u metastabilno stanje, ime se poboljavaju njegove mehanike osobine)
stakla i za razliku od obinog stakla koje se prilikom lomljenja pretvara u prilino velike i
nazubljene komade, kaljeno staklo se prilikom loma rasprava u relativno male i nekodljive
komadie. Stoga se kaljeno staklo koristi za izradu prozora putnikih vozila, ulaznih vrata u
zgradama, tu kabina, teniskih terena, kunog nametaja, mikrotalasnih penica i staklenih
krovova. Da bi staklo podleglo procesu kaljenja, ono se najpre mora izoblikovati. Oblikovano
staklo se zatim pregleda radi eventualnog pronalaenja veih strukturnih nepravilnosti koje bi
lako mogle da uzrokuju njegovo lomljenje prilikom procesa kaljenja. Nagrizajue sredstvo,
kao npr. mirgl-papir, koristi se u svrhu skidanja otrih ivica sa povrine stakla. Nakon toga,
zapoinje proces zagrevanja u kome staklo putuje kroz pe za kaljenje. Pe zagreva staklo do
temperature od preko 600oC (industrijski standard je 620oC), nakon ega se staklo hladi pod
dejstvom visokog pritiska. Tokom hlaenja koje traje svega nekoliko sekundi, vazdune struje
visokog pritiska se kroz niz cevica u blizini stakla dovode do njegove povrine. Kaljenjem
(to u optem sluaju podrazumeva naizmenino zagrevanje i hlaenje, a u ovom sluaju
oznaava proces brzog hlaenja nakon zagrevanja do odreene temperature) se spoljanja
povrina stakla hladi znatno bre nego unutranji delovi stakla. Kako se sredite stakla hladi,
ono tei da se odmakne od spoljanje povrine. Kao rezultat, centralni delovi stakla ostaju u
stanju napetosti, dok se spoljanja povrina kompresuje to kaljenom staklu daje izuzetnu
jainu. Staklo se pri naprezanju lomi pet puta lake nego pri sabijanju. Obino staklo se lomi
pri pritisku od 420 kg/cm2, dok se kaljeno staklo lomi pri pritisku od oko 1700 kg/cm2. Drugi
pristup kaljenju stakla predstavlja tzv. hemijsko kaljenje i podrazumeva upotrebu raznih
supstanci koje razmenjuju jone sa povrinom stakla u cilju stvaranja kompresije.
- ta je to stereolitografija?
Tehnika stereolitografije, poznata i kao 3-D oslojavanje ili 3-D tampanje, prua
mogunost stvaranja stvarnih tela iz kompjuterskih crtea. Nekada je bilo potrebno nekoliko
meseci da bi se napravio stvarni prototip nekog kompjuterski konstruisanog tela, dok je
pomou stereolitografije danas potrebno svega nekoliko sati da bi se otelotvorio crte nacrtan
u CAD programu. Stereolitografska maina poseduje 4 osnovna dela: rezervoar napunjen sa
desetak litara tenog fotopolimera; izreckana platforma koja je potopljena u tenost i koja se
tokom procesa tampanja moe pomerati gore-dole; ultraljubiasti laser; i kompjuter koji
pokree laser i platformu. Fotopolimer predstavlja jednu prozirnu i plastinu tenost koja pod
dejstvom ultraljubiaste svetlosti sa lasera ovrava. Nakon to napravimo 3-D model tela u
CAD programu, software deli na CAD model u slojeve debljine od jedne petine do jedne
desetine milimetra. Na osnovu ovih odlomaka modela, laser stereolitografske maine iscrtava
svaki sloj putem izlaganja fotopolimerne tenosti ultraljubiastim snopovima koherentne
svetlosti. Nakon iscrtavanja svakog sloja, platforma se sputa tano za debljinu iscrtanog
sloja, nakon ega laser poinje da iscrtava sledei sloj. Tako, laser iscrtava itav model, sloj
po sloj. Laseru je potrebno oko minut do dva za iscrtavanje svakog sloja. Fotopolimer koji se
najee koristi u stereolitografiji poseduje fabriko ime CibaTool SL5170 i prodaje se po
ceni od oko $220 po litru, to uz cenu stereolitografske maine od oko $220000 ograniava
upotrebu ove tehnike iskljuivo na velike kompanije.
- ta je to dinamit?
Dinamit je jedna vrsta hemijskog eksploziva, a eksploziv je bilo koja supstanca koja
kada se zapali, veoma brzo izgori stvarajui veliku koliinu toplog gasa koji se iri i stvara
talase pritiska u vazduhu ili bilo koj drugoj okolnoj materiji. Dinamit predstavlja neki
upijajui materijal, npr. piljevinu utopljenu u nitroglicerin (C3H5(ONO2)3). Kada se ova smea
zapali dolazi do burne reakcije kiseonika iz vazduha sa ugljenikom i vodonikom iz
ugljovodoninih lanaca nitroglicerina pri emu se oslabaaju gas ugljen dioksida i pare vode
(slino kao kod sagorevanja benzina ili bilo kog ugljenog hidrata), zajedno sa veoma velikom
koliinom toplote, koja se oslobaa u vidu visokih kinetikih energija estica, proizvoda
eksplozivnog sagorevanja. Topli gasovi se ire stvarajui talase pritiska koji su ponekad u
stanju da raznosi stvari oko sebe, to se esto primenjuje kod iskopavanja rudnika ili
razbijanja leda na rekama. Osim nitroglicerina, tj. dinamita, esti eksplozivi su trinitrotoluol
(TNT), benzin, amonijum nitrat itd.
- Ko su to nobelovci?
Nobelovci su dobitnici nobelove nagrade, a svake godine, poev od 1901. dodeljuje se
po jedna nobelova nagrada u oblastima hemije, fizike, medicine, knjievnosti, ekonomije, kao
i nagrada za mir. Nagrada je dobila ime po veaninu Alfredu Nobelu, pronalazau dinamita,
koji je veliki deo svoje imovine poklonio u fond za dodelu ove nagrade, a eleo je da se
nagrada da onima koji daruju oveanstvo sa najveom dobrobiti i koji su napravili
najznaajnija otkria ili izume u oblasti fizike. Nobelove nagrade daje Nobelova fondacija u
jesen svake godine nakon detaljnih procesa selekcije. U dobitnike Nobelove nagrade za fiziku
spadaju Albert Ajntajn (za otkrie fotoelektrinog efekta), Nils Bor (za istraivanje strukture
atoma i emisije svetlosti iz njih), Robert Miliken (za radove o elementarnom naelektrisanju),
Luj De Brolj (za otkrie talasne prirode elektrona), Verner Hajzenberg (za ostvarenja na
podruju kvantne mehanike), Volfgang Pauli (za otkrie principa iskljuivosti), Maks Born
(za statiku interpretaciju talasne funkcije), Marija i Pjer Kiri (za zajedniki rad na
istraivanje pojave radioaktivnosti), Maks Plank (za otkrie kvanta energije), Vilijam Brag (za
istraivanje strukture kristala pomou x-zraka), andrasekar Venkata Raman (za istraivake
radove na disperziji svetla), Ervin redinger (za otkrie novih puteva u atomskoj teoriji,
odnosno za formulisanje talasne funkcije), Hideki Jukava (za dokaz o nunosti postojanja
mezona), Lev Landau (za radove o superfluidnosti) i druga poznata imena, a novana nagrada
danas iznosi tano milion dolara.
- ta su to pametne zgrade?
Destruktivna i pustoea snaga zemljotresa je u stanju da srui itave gradove u samo
jednoj sekundi, ostavljajui iza sebe ruevine i tugu. Iz ovoga razloga, naunici pokuavaju da
naprave nove tehnologije koje e smanjiti razarajua dejstva zemljotresa. Istraivai iz
laboratorije korporacije Lord u saradnji sa Univerzitetom Notr Dam izneli su na svetlo dana
novi proizvod koji bi mogao da smanji tetu uzrokovanu zemljotresom. Kompanija Lord je
naime jedan od najveih proizvoaa supstance koja se zove magnetoreoloki fluid. Ovaj tzv.
MR fluid ima jedinstvenu karakteristiku da pod dejstvom magnetne sile prelazi u vrsto
stanje, a po prestanku dejstva magnetnog polja opet se vraa u teno, fluidno stanje. U
budunosti, visoke zgrade bi se mogle praviti tako to bi se du visine zgrade montirao niz
velikih priguivaa ispunjenih ovim fluidom. Tokom zemljotresa, MR fluid u ovim
amortizerima bi spontano pod dejstvom magnetnog polja indukovanog potresom Zemlje
prelazio iz vrstog u teno stanje i na taj nain dozvoljavao znatno elastinije i fleksibilnije
talasanje zgrade prilikom potresa.
- ta je to hidraulini eki?
Mnoge seoske kue ispod ijeg nadmorskog nivoa se nalazi prirodni izvor vode,
koriste hidraulini eki za pumpanje vode ka kuama. Hidraulini ekii (ili hidrauline
pumpe) su posebni po tome to im nije potreban nikakav spoljanji izvor energije, jer ih
napaja sila pokretne vode, a i poseduju samo dva pokretna dela. Princip rada hidraulinog
ekia je veoma jednostavan: pumpa koristi kinetiku energiju dovoljno velike koliine
vodenog toka da bi jednu manju koliinu vode pumpala navie. Da bismo koristili hidraulini
eki, moramo imati izvor vode koji se nalazi ispod ekia. Na primer, ukoliko imamo jezerce
na breuljku, moemo sprovesti cev od jezera do pumpe u podnoju brega. Pumpa poseduje
ventil pomou koga se dozvoljava vodi da tee kroz cev i da povea svoju brzinu sputajui se
nadole. Kada voda dostigne svoju maksimalnu brzinu, ventil se zatvara, to stvara visok
pritisak u pumpi usled njene inercije. Poveanje pritiska izaziva otvaranje drugog ventila kroz
koji prolazi voda pod visokim pritiskom i ulazi u cev kroz koju se voda isporuuje
korisnicima. Pre ove cevi se najee nalazi i vazduna komora koja dozvoljava da se to je
mogue vie vode pod visokim pritiskom prikupi tokom jednog mlaznog ciklusa. Nakon
prolaska vode kroz drugi ventil, pritisak u pumpi opada, to izaziva zatvaranje drugog,
ponovno otvaranje prvog ventila, proputanje vode nadole kako bi joj se poveala energija
kretanja i itav ciklus se nastavlja. Otpustna cev (cev kroz koju se voda iz jezera ili potoka
isporuuje korisnicima) se moe pruati u veu visinu od samog izvora vode. Tako, na primer,
ako se hidraulina pumpa nalazi 3 metra ispod nivoa izvora, otpustna cev se moe popeti na
oko 30 metara iznad visine izvora. Meutim, jedan od nedostataka hidraulinog ekia je taj
da samo oko 10 % vode nae svoj put do esmi korisnika. Ostatak vode istekne iz pumpe
tokom sputanja, odnosno poveanja energije vodenog toka. Dizajn hidrauline pumpe sa vie
pokretnih delova bi mogao da se sastoji i u sledeem: voda padajui nadole pokree mlinski
toak za koji je povezana neka osovinska pumpa (npr. reciprona, centrifugalna), koja
pokree vodu navie.
- Kako se dobijaju gvoe i elik?
U modernoj industriji, gvoe i elik predstavljaju najvie koriene materijale jer su
izuzetno snani u odnosu na drvo ili bakar, lako se mogu oblikovati na povienim
temperaturama, mogu se namagnetisati i mogu izdravati visoke temperature pa se stoga od
njih prave motori, konstrukcije svih prevoznih sredstava, mostova, zgrada, kao i skoro svi
mainski delovi, a za razliku od aluminijuma koji je najprisutniji metal u zemljinoj kori
(premda se nikada ne nalazi u elementarnom obliku, ve uvek u obliku jedinjenja), nije
potrebno koristiti elektrolizu u postupku dobijanja. Gvoe se dobija iz gvozdenih ruda i to:
hematita, (Fe2O3), magnetita (Fe3O4), limonita (Fe2O3 H2O) i siderita (FeCO3). Ovi minerali
se najee nalaze u kamenju pomeani sa silicijumom. U najstarijem postupku za dobijanje
istog gvoa, vri se sagorevanje uglja i neke gvozdene rude. Ugljenik iz uglja se jedini sa
kiseonikom iz gvozdenih minerala i odlazi u vazduh u vidu ugljen dioksida i ugljen
monoksida ostavljajui sirovo gvoe, odnosno smeu gvoa i silikata (koji su prisutni i u
najistijim gvozdenim mineralima). Grejanjem i ekianjem sirovo gvoa, staklasti silikati
se meaju sa metalom gvoa stvarajui tako kovano gvoe, koje se u kovnicama koristi za
pravljenje orua i raznih gvozdenih predmeta i delova. Neto savremeniji nain za dobijanje
skoro istog gvoa iz prirodnih minerala podrazumeva sagorevanje gvozdene rude, uglja i
krenjaka (CaCO3) u visokim peima. Kalcijum iz krenjaka se jedini sa silikatima iz
gvozdene rude formirajui ljaku, dok se na samom dnu pei izdvaja isto vrue gvoe, koje
se povremeno puta da istie iz pei i da se hladi u peanim leajevima. Ovako ohlaeno
gvoe se naziva sirovim gvoem, a za dobijanje jedne tone ovakvog sirovog gvoa,
potroi se 2 tone rude, 1 tona uglja, pola tone krenjaka i 5 tona vazduha i sve to na
temperaturi od oko 1600oC. Meutim, sirovo gvoe sadri 4-5 % ugljenika usled ega je ono
veoma tvrdo i krto, pa se stoga sirovo gvoe topi, mea sa ljakom i ekia kako bi se
eliminisalo to je mogue vie ugljenika (do ispod 0,3 %) i napravilo kovano gvoe, koje se
zatim koristi za pravljenje raznih gvozdenih predmeta. S druge strane, elik predstavlja
gvoe koje ne sadri nimalo neistoa osim 0,5-1,5 % ugljenika. Naime, sve primese u vidu
atoma silicijuma, fosfora ili sumpora znatno slabe elik, pa se stoga moraju ukloniti. U
postupku dobijanja elika, u pe sa otvorenim ognjitem se stavljaju sirovo gvoe, krenjak i
gvozdena ruda i zatim zagrevaju do oko 870 oC. Krenjak i ruda formiraju ljaku koja pluta na
povrini, a sve neistoe, ukljuujui i ugljenik se oksiduju i iz gvozdenog sloja isplivavaju na
povrinu smee. Postoje takoe i neki jo moderniji i bri postupci za dobijanje elika
ukljuujui i Besemerov proces, kao i sagorevanje u osnovnim kiseoninim peima.
- ta je to plavo tampanje?
Ako ste ikada posmatrali ili uestvovali u graenju kue, sigurno ste primetili da se
standardni metod komunikacije izmeu arhitekata i graditelja odvija preko listova papira koji
se nazivaju plavim otiscima ili plavom tampom. Plavo tampanje predstavlja standardni
nain za kopiranje velikih arhitektonskih i konstrukcionih nacrta, a plavo tampane skice se
sastoje od belih linija na plavoj pozadini, ili eventualno u skorije vreme od plavih linija na
beloj pozadini. U metodi plavog tampanja koja je izmiljena 1842. godine, nacrt koji je
ispisan na providnom papiru, stavlja se preko papira koji sadri smeu gvoe amonijum
citrata i kalijum ferocijanida i izlae svetlosti. Tamo gde oblasti osetljivog papira nisu
zaklonjene linijama gornjeg crtea, svetlost dovodi do reagovanja dve hemijske supstance i do
stvaranja plave boje. Eksponirani papir se zatim pere u vodi i na ovaj nain se dobija negativ
crtea tamne linije na originalnom crteu pretvaraju se u bele linije na kopiji, dok se
providna kopija originala pretvara u plavu pozadinu na kopiji. U diazotipnom metodu, tj.
jednoj vrsti plavog tampanja koja se tek odnedavno koristi, papir se ini osetljivim na
svetlost uz pomo dodavanja smee diazonijumovih soli (koje se koriste u proizvodnji boja),
reagensa i kiseline koja spreava reagovanje dizonijumovih soli i reagensa. Poluprovidni
originalni nacrt se stavlja preko osetljivog papira i izlae svetlosti. Svetlost dovodi do
unitavanja dizonijumovih soli, a osloboeni gas ili rastvor amonijaka se koristi kao razvija
nakon izlaganja svetlosti. Naime, amonijak neutralizuje kiselinu i dozvoljava da se ouvana
dizonijumova so kombinuje sa reagensom pri emu se stvara plava boja i to samo na mestima
koja nisu bila izloena Sunevoj svetlosti. Stoga se diazotipnim metodom plavog tampanja
dobijaju kopije plavih linija na beloj pozadini. Razlog zato se plavo tampanje jo uvek
koristi lei u njegovoj eleganciji, kao i jeftinoi. Naime, plavo tampanje je znatno jeftinije od
kopiranja na fotokopir maini.
- ta je to vetaki vid?
Danas na Zemlji ivi vie od 10 miliona ljudi kojima je mrenjaa oteena i koji su
zbog toga na putu da ulno oslepe, ali uskoro bi im se pomou ugradnje malih ipova na
mesto mrenjae, mogao povratiti vid. Naime, kada posmatramo neke predmete u svetu oko
nas, nae oi registruju svetlost koju ti predmeti reflektuju. Ovu svetlost soiva u naim oima
prelamaju i fokusiraju u mrenjau, gde ih detektuju pigmentne elije oblika tapia (koje su
osetljive na pojedinane fotone i formiraju crno-belu sliku) i kupi (koje su osetljive na boje).
Informacija koju primaju tapii i kupe, prenosi se dalje du oko milion nervnih elija u
mrenjai odakle se ovaj signal dalje vodi do mozga. 1988. godine, Mark Hjumazun je
pokazao da slepi ljudi mogu videti slike iz stvarnog sveta putem stimulacije nervnih elija u
mrenjai putem elektrine struje, ime je dokazano da ove, nervne elija funkcioniu
normalno ak i kada su pigmentne elije u mrenjai oteene kao to je sluaj kod slepih
ljudi. Na osnovu ove injenice, naunici danas pokuavaju da naprave biomedicinske ureaje
koji bi nakon implantacije u mrenjai slali odgovarajue elektrine impulse ka nervnim
zavrecima u mrenjai, a ovi bi se dalje putem nervnih vlakana prenosili do centra za vid u
mozgu. Jedan od takvih ureaja je i vetaka silicijumska mrenjaa, koju je napravila
kompanija Optobionics, a koja ima oblik valjka sa prenikom osnove od samo 2 mm, a sa
visinom manjom od prenika ljudske kose. Ovaj aparat sadri oko 3500 mikroskopskih
solarnih elija koje su u stanju da prevode svetlost u elektrine impulse (bez ikakvog
spoljanjeg izvora energije) imitirajui na taj nain funkciju kupastih i tapiastih elija. Na
nekoliko Univerziteta u Severnoj Karolini se trenutno razvija jedan drugi aparat koji bi mogao
da povrati vid slepim ljudima, a njegovo ime je vetaki komponentni mrenjani ip, koji
predstavlja silicijumski kvadar sa stranicom od 2 mm, a visinom od 0,02 mm. Meutim, ovom
ureaju je potreban i spoljanji izvor energije, u iju svrhu se danas koristi laser koji je
montiran na paru naoara, a koji se napaja pomou malog baterijskog pakovanja, montiranog
takoe na okviru naoara. Ovaj aparat danas daje mogunost posmatranja slika razmera 10 x
10 piksela, dok e se u budunosti razmera ovih slika poveati do 250 x 250 piksela to e
sasvim sigurno omoguiti ljudima oteenog vida da itaju knjige.
- ta je to nanotehnologija?
Nanotehnologija se bavi nanostrukturama koje se mogu definisati kao atomski i
molekulski sistemi dimenzija reda veliine nanometra, odnosno jednog milijarditog dela
metra. Da vas podsetimo, jedan nanometar se prema jednom metru odnosi kao zrno groa
prema Zemljinoj kugli, a istovremeno, jedan nanometar je duina koja je 80 000 puta tanja od
prenika vlasi ljudske kose. Smatra se da emo tokom narednih 50 godina (ili manje, a
najverovatnije kroz izmeu 5 i 15 godina), poeti da koristimo nanomaine koje e biti toliko
male (ne vee od nekoliko nanometara) da e na hiljade njih moi da stane u prostor izmeu
ove dve rei. Ove nanomaine e moi da prave razne ureaje tako to e graditi atom po
atom (ili molekul po molekul), a naunici smatraju da e nanotehnologije preko
minijaturizacije elektronskih (i drugih) ureaja, izvriti na nau civilizaciju slian uticaj kao
to su tokom prolog veka izvrili pronalasci aviona, televizije ili kompjutera. Istraivai iz
IBM-a su 1990. godine prvi uspeli da putem atomic force mikroskopa pozicioniraju logo
IBM tako to su reali atom po atom ksenona na povrini kristala nikla. Sledei korak je
razvoj nanoskopskih maina (tzv. asemblera) koji mogu biti programirani da manipuliu
pojedinanim atomima i molekulima. Poto bi jednom asembleru bilo potrebno hiljade godina
da sam izgradi jedan proseno veliki elektronski ureaj, ovaj posao bi zajedno obavljalo
nekoliko milijardi asemblera kako bi se eljeni proizvod napravio u doglednom vremenu.
Posao stvaranja asemblera bi obavljale posebne nanomaine pod imenom replikatori.
Milijarde asemblera i replikatora e moi da stane na zapreminu od jednog kubnog milimetra,
a da pri tome neemo biti u stanju da ih (kao skupinu) prepoznamo golim okom. Nanomaine
e biti u stanju da repliciraju bilo ta, ukljuujui vodu, dijamante i hranu. Pomou njih e se
napraviti i prvi molekularni kompjuteri koji e sve knjige ikada napisane na naoj planeti
moi da uskladite na prostoru veliine kocke eera. Nanoroboti e sami moi da izvode
sloene hirurke operacije, da uklanjaju masti iz krvotoka, naftne mrlje i otpadne materije iz
mora ili da u vazduhu izgrauju ozonski omota nad naom planetom, a zavisnost nae
civilizacije od neobnovljivih sredstava (npr. drvea i fosilnih goriva) bi nestala sa razvojem
nanotehnologije, jer bi nanomaine mogle da sintetizuju bilo koju supstancu.
- ta je to maglev voz?
Smatra se da e isto onako kako su avioni uneli revoluciju u transportu ljudi tokom 20.
veka, maglev vozovi predstavljati revolucionarno prevozno sredtsvo za 21. vek. Do sada su u
nekoliko zemalja (Nemaka, Japan) uz pomo snanih elektromagneta napravljeni maglev
(od MAGnetna LEVitacija) vozovi koji kako im samo ime kae, plutaju u vazduhu,
odnosno lebde iznad magnetnih ina. U sistemu maglev vozova postoje tri osnovne
komponente: veliki izvor elektrine energije, metalni kalemi koji oblau kolosek, i veliki
magneti-vodii zakaeni za dno voza. Najvea razlika izmeu maglev vozova i vozova
dananjice je u tome to maglev vozovi ne poseduju motor. Umesto korienja fosilnih goriva,
kombinacijom magnetnog polja koje nastaje u naelektrisanim namotajima ice sa donje strane
voza i koloseka, pokretae se voz. Naime, namagnetisani kalem koji je postavljen du
koloseka (koji se naziva vodini put - guideway) e odbijati magnete voza dozvoljavajui tako
vozu da lebdi (tj. levitira) na 1 do 10 santimetara iznad (vodinog) puta. Kada voz pone da
lebdi, elektrina energija se dovodi na kaleme koloseka stvarajui tako jedinstveni sistem
magnetnih polja koji e vui voz u pravcu njegovog kretanja. Elektrina struja koja se dovodi
na kaleme koloseka stalno menja svoj pravac prostiranja kako bi menjala polaritet
indukovanog magnetnog polja. Ove promene polariteta (sever-jug) su podeene tako da
magnetno polje ispred voza privlai voz ka sebi, dok magnetno polje ispod i iza voza odbija
voz od sebe. Maglev vozovi plutaju na sloju vazduha, pa se na taj nain eliminie trenje sa
inama koje ograniava brzinu kretanja vozova, a i smanjuje efikasnost potronje goriva.
Stoga, maglev vozovi dostiu brzine od oko 500 km/h, to je za samo 289 km/h manje od
brzine leta Boeing-a 777. Tako biste uz pomo jednog ovakvog voza mogli da preemo
rastojanje od Pariza do Rima za samo dva sata. Iako je ideja o Maglev transportu prvi put
predloena pre vie od jednog veka, javni debut Maglev voza se ne oekuje pre 2005. godine.
Nemaki naunici grade maglev vozove na principu sistema elektromagnetne suspenzije,
poznate pod imenom Transrapid, dok japanski naunici prave maglev vozove na principu
sistema elektrodinamike suspenzije. Kljuna razlika izmeu japanskih i nemakih maglev
vozova je u tome to se japanski konstruktori slue super-ohlaenim superprovodnim
elektromagnetima, dok nemaki naunici koriste standardne elektromagnete. Takoe, za
razliku od nemakih maglev vozova koji mogu da levitiraju i u stanju mirovanja, japanski
maglev vozovi se moraju ubrzati do odreene brzine kako bi mogli da ponu da lebde, pa
stoga poseduju i gumene tokove, za razliku od nemakih vozova ije je dno obmotano oko
koloseka.
- ta su to pokretne kartice?
Pokretne kartice poseduju na svojoj povrini nekoliko razliitih slika koje vidimo ili
ne vidimo u zavisnosti od ugla posmatranja. Nekada su se pravile kartice koje su imale
kombinacije dve ili tri slike, npr. slike automobila i ime firme, ali se danas prave kartice koje
poseduju vie od 20 vidljivih slika, tj. praktino itav jedan kratki video zapis. Ovakve kartice
koriste specijalnu tehnologiju koja se zove lentikularno tampanje. U ovom procesu se uzima
nekoliko razliitih slika koje se tampaju u naizmeninim trakama na poleini providnog
plastinog lista. Plastini list poseduje niz iskrivljenih brazdi irokih oko 0,3 milimetra, koje
se nazivaju lentikulama, a koje moemo osetiti na dodir. Poto svetlost proe kroz plastini
list, dolazi do njenog reflektovanja sa glatkog belog papira koje nalazi ispod sloja plastike.
Odbijena svetlost prolazi kroz trake slika odtampane na plastinoj ploici, a zatim kroz
lentikulu. Svaka lentikula je napravljena tako da prelama odbijenu svetlost pod odreenim
uglom i na taj nain uveava svaku sliku u odreenom ugaonom intervalu. Sve trake slika su
poreane tako da se svaka slika prelama u istoj meri, ali pod razliitim uglom. Na taj nain,
menjanjem ugla pod kojim posmatramo karticu, u nae oi e postupno stizati svetlost
reflektovana sa razliitih slika odtampanih na kartici.
- ta su to pametne kartice?
Pametne kartice po svojoj veliini i obliku podseaju na kreditne kartice, samo to za
razliku od kreditnih kartica koje za skladitenje podataka koriste magnetnu traku, pametne
kartice u svojoj unutranjosti neposredno ispod malog zlatnog kontaktnog jastuia vidljivog
na povrini kartice, sadre ugraen 8-bitni mikroprocesor. Pametne kartice najee poseduju
do 1 kilobajt RAM-a, 16 kilobajta PROM-a, 24 kilobajta ROM-a, a njihov 8-bitni procesor
radi pri brzini od 5 MegaHerca. Pametne kartice poseduju serijski interfejs, a napajaju se
elektrinom energijom sa automata - itaa kartice. Kada se ubace u odgovarajui kompjuter
ili automat, pametne kartice pruaju kompjuteru na uvid podatke zapisane u njihovoj
memoriji. Magnetni zapis na obinim kreditnim karticama se moe lako prepravljati ili brisati
uz pomo odgovarajue opreme, pa su stoga neke evropske zemlje nedavno uvele znatno
pouzdanije i sigurnije pametne kartice koje nalaze primenu kao elektronski novac,
identifikacione kartice, kreditne kartice, a primenjuju se i u kompjuterskim sistemima
obezbeenja, beinoj komunikaciji, satelitskoj televiziji, mobilnim telefonima i raznim
drugim elektronskim ureajima.
- ta su to pametne etikete?
Danas se smatra da e dugaki redovi za kasama u prodavnicama ieznuti do 2005.
godine, jer se do tada najavljuje uvoenje pametnih etiketa koje e zameniti dananje UPC bar
kodove na prodajnim proizvodima. Ove pametne etikete predstavljaju zapravo radio-
frekventne identifikacione (RFID) nalepnice koje su u stanju da komuniciraju sa mrenim
sistemom koji prati kretanje svakog proizvoda od stajanja na polici, preko ubacivanja u korpu
i izlaska iz prodavnice, pa sve do korienja i bacanja, odnosno recikliranja njegovog omota.
Umesto da radnik za kasom kompjuterski oitava svaki bar kod, elektronski sistem e nakon
naeg izlaska iz prodavnice sa odreenim proizvodima koji poseduju RFID etiketu, cenu
kupovine automatski skinuti sa naeg bankovnog rauna. Danas postoje dva osnovna tipa
RFID etiketa, a to su: induktivno skopane RFID etikete (koje osim silicijumskog
mikroprocesora poseduju i namotaje bakarne ili aluminijumske ice koji se ponaaju kao
antena etikete, s obzirom da alju signal ka itau, a kalem i ip su obmotani staklenim ili
polimernim materijalom) i kapacitivno skopane RFID etikete (koje osim silicijumskog
mikroprocesora koji moe da skladiti 96 bitova informacija u koje spadaju ime
proizvoaa, ime proizvoda i 40-bitni serijski broj - to je dovoljno da se jedinstveni kodovi
pridaju trilionima razliitih proizvoda, poseduju i provodno ugljenino mastilo koje je zajedno
sa ipom zalepljeno za papirni supstrat). Za razliku od induktivno skopanih RFID etiketa
koje napaja magnetno polje, kapacitivno skopane RFID etikete napaja elektrino polje koje
stvara ita, a iako su kapacitivno skopane RFID etikete dvostruko jeftinije od induktivno
skopanih RFID etiketa, njihov domet za sada iznosi samo oko 1 santimetar, a da bi se
napravio globalni sistem triliona komunicirajuih etiketa, potrebno je da njihov pojedinani
domet iznosi barem jedan ili vie metara.
- ta su to pametni prozori?
U jednu od tehnologija ijom bi se implementacijom smanjile energetske kune
potrebe spadaju i pametni prozori koji su u stanju da po potrebi blokiraju ili proputaju prolaz
Suneve svetlosti ka unutranjosti kue i na taj nain smanje elektrine trokove za
osvetljenje, kao i za grejanje tokom zime i hlaenje kue tokom leta. Do danas su se samo
zavese i venecijaneri koristili za zatamnjenje sobi, ali Research Frontiers je trenutno jedina
kompanija koja radi na novoj vrsti prozora koji sadre mikroskopski male estice koje su u
stanju da apsorbuju ili proputaju svetlost u zavisnosti od toga da li postoji tok struje kroz
njih. Ureaji na bazi ovih estica se esto nazivaju svetlosnim ventilima ili SPD-ima
(Suspended Particle Device). Jedan pametni prozor na bazi SPD-a se sastoji od dve providne
staklene ili plastine ploe provodnog materijala (koji oblae ove dve ploe), SPD-a (miliona
tamnih estica rasporeenih izmeu dve ploe), tene suspenzije ili filma (koji dozvoljava
esticama da slobodno plutaju izmeu dve ploe), kao i od kontrolnog ureaja. Kada se
dovede struja na provodni materijal kojim su obloene dve granine ploe prozora,
uspostavlja se tok struje kroz estice rastvorene izmeu dve ploe. Ova struja izaziva reanje
estica du pravih linija i na taj nain, svetlost prolzi kroz prozor. Kada se iskljui dovod
struje ka prozoru, estice u njegovom sreditu gube jednostranu orijentaciju i prestaju da
proputaju svetlost. Napon na prozoru se moe podeavati pomou potenciometra tako da se
intenzitet svetlosti koji proputa prozor moe podeavati. Fotoelije ili neki drugi senzori se
mogu koristiti radi automatskog podeavanja nivoa proputene svetlosti. Osim kunih
prozora, ovakvi pametni prozori se mogu koristiti i na sunanim krovovima, sunanim
vizirima, retrovizorima, naoarima za skijanje i ploastim displejima kompjutera. Osim
tehnologije SPD-a, i teni kristali se mogu koristiti u pametnim prozorima. Teni kristali se
takoe ispravljaju i reaju paralelno pod dejstvom struje (pa tada proputaju svetlost), dok se
sluajno rasporeuju po prostoru bez prisustva elektrinog polja (tada blokiraju prolaz
svetlosti), ali kod njih ne postoji mogunost podeavanja intenziteta proputene svetlosti. Oni
ili proputaju svu svetlost ili blokiraju prolaz svim fotonima. Ipak, za razliku od estine
suspenzije i tenih kristala koji zahtevaju elektrinu energiju da bi proputali svetlost,
elektrohromatski pametni prozori su providni bez prisustva struje, a zatamnjuju se tek kada
provodimo struju kroz njih. Elektrohromatski prozori se prave putem usendviavanja nekoliko
slojeva materijala izmeu dve staklene ploe, a presek jednog ovakvog prozora bi izgledao
ovako: staklena ili plastina ploa, provodni oksid, elektrohromatska supstanca kao npr.
tungsten oksid, jonski provodnik, odnosno elektrolit, sloj materijala koji skladiti jone, drugi
sloj provodnog oksida i drugi stakleni ili plastini sloj. Kada se uspostavi tok struje izmeu
dve oksidne provodne ploe, joni se kreu od sloja koji skladiti jone kroz sloj elektrolita ka
elektrohromatskom sloju, a ovaj proces ini prozor neprozirnim. Kada prekinemo struju kroz
prozor, joni poinju da se kreu od elektrohromatskog sloja ka sloju koji skladiti jone, to
polako vraa prozoru njegovu providnost.
- ta je to Power Paper?
U bliskoj budunosti e postojati knjige iji e listovi biti digitalni papiri na kojima e
moi da se ispisuju tekstovi bilo koje knjige na svetu koju elimo da itamo. Ove knjige, koje
e se tampati sa elektronskim mastilom, moi e pritiskom na dugme da menjaju ispisani
tekst, a u njima e postojati i mikroprocesori, kao i druga elektronska kola koja e obavljati
razliite funkcije. Uz sve to, u ovom mastilu e biti ugraene male i kao papir tanke baterije
koje se zovu Power Paper. Power Paper elija poseduje debljinu od samo pola milimetra i
mogunost stvaranja napona od 1,5 Volti, to je otprilike jednako naponu koji stvaraju baterije
u satovima ili digitronima. Takoe, vie Power Paper baterija je mogue povezati u niz
kako bi se dobila vea izlazna snaga. Katoda Power Paper baterije je napravljena od cinka, a
anoda od mangan dioksida (MnO2). Standardne silkscreen tamparske prese se koriste za
tampanje baterija na papir ili na neke druge supstrate, pa se na taj nain, Power Paper
baterije integriu u same elektronske ureaje. S obzirom da se Power Paper baterije tampaju
direktno na papir, one su mnogo fleksibilnije od bilo kojih drugih baterija. Poto se elektrode
baterije prave od mastila koje se brzo sui, one mogu biti raznovrsnih oblika, a i za razliku od
obinih baterija, ne moraju da poseduju metalne omotae, koje obine baterije mogu uiniti
kodljivim. Poto u svrhu proizvodnje ne zahtevaju specijalnu opremu, cena pravljenja Power
Paper baterija e iznositi manje od jednog centa po kvadratnom inu (1 in je jednak 2,54
cm). Power Paper baterije se trenutno koriste u pametnim karticama, interaktivnim etiketama
i specijalnim pozivnicama, nekim senzorskim medicinskim ureajima, kao i raznim
elektronskim igrama.
- ta je to elektronsko mastilo?
Na prvi pogled, boca sa elektronskim mastilom bi mogla da izgleda potpuno isto kao i
boca obinog mastila, premda bi paljivije ispitivanje ipak pokazalo da je elektronsko mastilo
sasvim razliito od obinog, pigmentnog mastila. Premda razliite kompanije (E ink iz
Kembrida, MA i Xerox iz Palo Altoa, nedaleko od San Franciska u Kaliforniji) prave razliite
vrste elektronskog mastila, sve ove vrste ipak poseduju neke zajednike osobine koje im
omoguavaju da se preureuju po naredbi, a to su: milioni malih mikrokapsula, mastilo ili
neka uljana supstanca koja ispunjava ove kapsule i pigmentisani ipovi ili loptice sa
negativnim naelektrisanjem koje pluta u njihovoj unutranjosti. Elektronsko mastilo se moe
nanositi na iste materijale na kojima se tampa i obino mastilo, a u sluaju digitalnih knjiga,
stranice su napravljene od ultra-tanke plastike, a elektronsko mastilo pokriva celu povrinu
stranica, pri emu je svaka stranica podeljena na male elije koje su malim icama povezane
sa mikroelektronikom koja je ugraena u plastini list. Ova mikroelektronika primenjuju na
svaku eliju posebnu struju kako bi se na listu knjige pojavio eljeni tekst ili slika. U
elektronskom mastilu kompanije E ink, milioni mikrokapsula se porede sa mnotvom
providnih loptica za plau. U svakoj od ovih loptica za plau se nalazi po nekoliko stotina jo
manjih ping-pong loptica, a umesto vazduhom, lopte za plau su napunjene plavom bojom.
Kada biste ovakvu jednu lopticu za plau pogledali odozgo, videli biste ping-pong loptice
kako plutaju u tenosti, a cela loptica za plau bi bila bela. Meutim, ukoliko biste istu lopticu
pogledali odozdo, njena boja bi bila plava. Kada biste poreali loptice za plau na jednu
poljanu ili prostranu peanu plau, menjanjem njihove orijentacije biste mogli da ispisujemo
tekst na plai. U sluaju stvarnog elektronskog mastila, mikrokapsule su iroke oko 100
mikrometara, a oko 100 000 mikrokapsula moe stati na jedna kvadratni in papira (1 in je
jednak 2,54 cm). U svakoj od ovih mikrokapsula se nalazi oko stotinak malih pigmentisanih
ipova. Kada se primeni elektrino polje na kapsulu, u zavisnosti od znaka polja, ipovi e
prei na gornju ili na donju stranu kapsule. U prvom sluaju, kapsula e imati belu, a u
drugom sluaju, plavu boju. S druge strane, kompanija Xerox radi na tzv. elektronskom papiru
na kome su poreane loptice sa jednom tamnom i jednom svetlom polovinom, a pod dejstvom
elektrinog polja, ove loptice rotiraju i posmatrau se pokazuju u eljenoj boji. U Xerox-ovim
digitalnim knjigama, ove mikroskopske loptice su umoene u uljani sloj koji je povezan sa
gumenim listom knjige. Digitalne knjige ispisane elektronskim mastilom e moi da na
svojim listovima ispisuju tekstove bilo koje knjige na svetu. Jedna od velikih prednosti
elektronskog mastila je da troe veoma malo struje, jer za razliku od kompjuterskih i TV
displeja koji kontinualno obnavljaju sliku, struja se primenjuje na elektronsko mastilo samo
kada je potrebno okrenuti stranu knjige (to zahteva oko 0,1 Vat), nakon ega napajanje
radi odravanja ispisanog teksta nije potrebno. Takoe, prve stranice digitalnih knjiga
poseduju rezoluciju od 200 taaka po inu (200 dpi), to je dvostruko vee od rezolucije LCD
displeja, a to ini digitalne knjige znatno prijemivijim za itanje.
- ta su to elektronski kljuevi?
Mnogi moderni automobili poseduju elektronske kljueve za paljenje, a oni se mogu
prepoznati po tome to sa obe svoje due strane poseduju ugraen modul. Premda e uskoro
ovi moduli, kod nekih modela kljueva predstavljati ipove ili mikrokompjutere, kod PASS
kljueva (jednog tipa popularnih elektronskih kljueva) ovaj modul predstavlja jedan obian
mali i precizni otpornik. Kada ovakav klju ubacimo u bravu, otpornik sa njegove povrine
postaje deo jednostavnog elektrinog kola koje ukljuuje jo tri otpornika iz automobila.
Ukoliko klju ne poseduje otpornik ili ukoliko je vrednost otpora ovog otpornika pogrena,
elektrino kolo blokira deo elektrinog sistema automobila kako bi se spreilo paljenje
motora, odnosno startovanje automobila. Razlog zato se jo uvek ne ugrauju ipovi u
kljueve je u tome to bi ovakvi kljuevi bili znatno skuplji od kljueva sa otpornikom, a i
moralo bi znatno vie da se vodi rauna o ipu na kljuevima, to znai da nema vie noenja
kljueva u depu punom novia, bacanja o sto ili ak i otvaranja flae sa njim, pa bi onda
pouzdanost ovakvih kljueva brzo bila dovedena u pitanje. Kako PASS kljuevi, tako i
kljuevi sa ipom, predstavljaju samo naine za borbu protiv krae.
- ta su to elektronski kompasi?
Elektronski kompasi u vidu irokompasa se koriste na naoj planeti ve 60 godina, to
je znatno due od vremena od oko 7 godina tokom koga se koriste GPS prijemnici koji su
takoe jedna vrsta elektronskog kompasa, ali kojima su sateliti neophodni za rad. Stoga se
pod pojmom elektronskih kompasa danas podrazumevaju senzori magnetnog polja na bazi
magnetootpornikog (MR) efekta. Ovakvi kompasi se mogu nai u okviru jeftinih pakovanja
(od po nekoliko desetina dolara), a neke od njihovih povoljnih strana su te da lako stupaju u
meuvezu sa mikroprocesorom ili drugim tipom navigacione opreme, a i njihov rad ne moe
biti ometen visokim zgradama ili krovom iznad nas, kao to je sluaj sa GPS prijemnicima.
Magnetootporniki (MR) efekat kojim se koriste ovi kompasi podrazumeva menjanje
elektrine otpornosti nekog materijala sa promenom magnetnog polja u kome se on nalazi.
Kao magnetootporniki materijal se u elektronskim kompasima koristi permalegura (legura sa
visokom vrednou magnetne permeabilnosti odnosa magnetne indukcije i jaine
magnetnog polja, pri maloj magnetnoj indukciji i pri malim histerezisnim gubicima) koja se
sastoji od 19 % gvoa i 81 % nikla. Sastavni delovi jednog elektronskog kompasa su:
dvodimenzionalni MR senzor (koji registruje promene u jaini struje kroz MR leguru),
signalna jedinica stanja, jedinica za odreivanja pravca i displej. Na tankom filmu MR legure,
postavljena su 4 MR senzora tako da formiraju kvadrat. Ovakvo kolo se u elektronici naziva
mostom i predstavlja jedan od najpreciznijih naina za merenje promena u otpornosti. Poto je
svaki od 4 MR senzora postavljen pod uglom od 90o u odnosu na susedne senzore, par
senzora koji je usmeren du pravca sever-jug pruae maksimalan, dok e drugi par senzora
pruati minimnalan signal. Kada kompas menja svoju orijentaciju, signalna jedinica stanja e
pojaavati slabu MR struju, kompenzovati temperaturske efekte i slati signal do jedinice za
odreivanje pravca koja e iz primljenih informacija izvoditi ugao pod kojim je kompas
orijentisan u odnosu na spoljanje, Zemljino magnetno polje i ove informacije e slati na
displej. Najjednostavniji tip displeja elektronskih kompasa se sastoji od 8 LED lampica
poreanih tako da pokazuju 4 strane sveta, zajedno sa 4 pravca izmeu svakog od njih
(severoistok, severozapad, jugoistok i jugozapad). U sluaju neto sloenijih displeja, na
ekranu se ispisuje taan ugao (sa preciznou od jednog stepena) pod kojim se nalazimo u
odnosu na linije sila magnetnog polja Zemlje koje se pruaju izmeu njenog severnog i
junog magnetnog pola.
- ta je to elektronski mikroskop?
Za razliku od obinog, optikog mikroskopa koji za uveanje predmeta koristi
svetlost, i koji postie uveanja do hiljadu puta, elektronski mikroskop koji koristi
visokoenergetske elektrone za formiranje uveane slike posmatranih predmeta, postie
uveanja vea od milion puta. Naime, minimalna talasna duina vidljive svetlosti iznosi oko
300 nanometara, pa se stoga pomou nje mogu u najboljem sluaju nazirati predmeti ije su
razmere neto vee od 300 nanometara. S druge strane, ubrzavanjem elektrona u katodnoj
cevi, njihova talasna duina se moe uiniti znatno manjom, pa je stoga i rezolucija
elektronskog mikroskopa (od 0,1 do 2 nm u tipinom sluaju) u proseku oko 1000 puta vea
od rezolucije tipinog optikog mikroskopa (oko 1000 nm). Meutim, uzorci koji se
posmatraju na elektronskom mikroskopu moraju biti paljivo pripremljeni kako bi izdrali
visoki vakuum unutar aparature. Tako se bioloki uzorci moraju dobro osuiti kako se ne bi
smeurali ili isparavali tokom posmatranja, a i svi posmatrani uzorci moraju biti
elektroprovodni, to se postie naparavanjem tankog sloja zlata na njihovu povrinu. U
suprotnom, elektroni bi se odbijali od povrine i posmatranje predmeta ne bi bilo mogue.
Mikroskopi koji sliku objekta formiraju analizom elektronskog snopa proputenog kroz
objekat zovu se transmisioni elektronski mikroskopi (TEM), dok postoje i skenirajui
elektronski mikroskopi (SEM) koji formiraju lik objekta na bazi reflektovanog snopa
upadnih ili sekundarnih elektrona (izbijenih iz atomskih polja materijala pod dejstvom
upadnog elektronskog snopa). Elektronski mikroskopi su esto povezani sa dodacima za
spektroskopiju rasutog rendgenskog zraenja ili elektrona izbijenih iz atoma materijala, ime
se istovremeno sa posmatranjem uzorka, moe analizirati i njegov hemijski sastav. U jednom
TEM-u, elektronski top emituje elektrone iz usijane volframske niti i ubrzava ih u
elektrinom polju ija je jaina izmeu 50 000 i 100 000 Volti. Kondenzorsko soivo
fokusira elektronski snop na objekat, a elektroni koji prou kroz objekat nose sa sobom
informaciju o objektu u obliku intenziteta (amplituda) i faznih razlika na osnovu ega se
posle prolaska elektrona kroz soivo objektiva rekonstruie lik objekta u vidu neto uveane
slike (tzv. meulik). Glavno uveanje se postie pomou projekcionog soiva koje meulik
projektuje na fluoroscentni ekran. Da bi se neka supstanca posmatrala na TEM-u, ona mora
biti dovoljno transparentna za elektrone, to zavisi kako od energije elektrona tako i od mase
atoma u uzorku. Tanjenje uzoraka se vri rezanjem i bruenjem, nakon ega se primenjuje
neka jo finija metoda tanjenja kao to su na primer elektrohemijsko ili hemijsko nagrizanje
ili jonsko bombardovanje u vakuumu. S druge strane, glavna odlika SEM-a je da se objekat u
njemu moe posmatrati direktno u reflektovanom snopu elektrona. Naime, reflektovani
elektroni sa povrine uzorka, hvataju se elektronskim multiplikatorom, a dobijeni naponski
impuls se vodi na reetku katodne cevi. Ako taka koju pogaa elektronski snop dobro
reflektuje elektrone, to preko pojaivaa elektronskog multiplikatora izaziva dobru
propustljivost reetke katodne cevi, pa se na odgovarajuoj taki ekrana dobija jae
osvetljenje. Postoje i skenirajui tunel mikroskop (STM), iji rad koristi injenicu da su
povrine vrstih tela prekrivene mikroskopskom atmosferom elektrona. STM sputa
siunu metalnu iglu do na milijarditi deo santimetra od povrine, gde se elektronske
atmosfere vrstog tela i igle prepliu. Elektroni tada preskau (tuneliraju) izmeu igle i
povrine, dajui elektrinu struju koja zavisi od rastojanja izmeu vrha igle i povrine i na
osnovu koje se kompjuterski rekonstruie povrina elektroprovodnog vrstog tela. AFM
(Atomic Force Microscope) je jedina vrsta elektronskog mikroskopa na kome se mogu
posmatrati i povrine koje nisu elektroprovodne. Kod AFM-a, vrh igle dodiruje povrinu
uzorka slino gramofonskoj igli koja dodiruje gramofonsu plou, samo sa milion puta
manjim pritiskom. Prilikom skeniranja povrine, vertikalni poloaj vrha igle se stalno menja
kako bi se pritisak na podlogu odrao konstantnim, a ova promena poloaja daje nam
informaciju o topografiji povrine.
- ta je to SET?
Uz pomo ugljeninih nanotuba, holandski naunici sa Univerziteta za tehnologiju u
Delftu su nedavno napravili prvi jednoelektronski tranzistor (SET Single-Electron
Transistor) koji funkcionie na sobnoj temperaturi. Ovakav tranzistor e moi da u digitalnim
kompjuterima budunosti zauzme on ili off stanje u zavisnosti od protoka samo jednog
elektrona, a primena ovakvih tranzistora e smanjiti proizvode celokupne dananje
kompjuterske tranzistorske tehnologije do svojih potencijalno minimalnih dimenzija. Obini
tranzistori dananjih kompjutera se zasnivaju na protoku miliona elektrona, a kada se mnogo
tranzistora spoji zajedno, onda se kao rezultat ovakvog kretanja proizvodi i velika koliina
toplote. Upravo usled pojave zagrevanja raunarske konfiguracije sa zbliavanjem tranzistora,
naunici misle da nije mogue smanjenje dimenzija postojeih kompjuterskih komponenti do
jo manjih razmera. Ipak, jednoelektronski prekidai e biti u stanju da premoste ovu barijeru.
Ovakvi ureaji se sastoje od metalnih ostrva odvojenih od dveju elektroda putem okruujueg
mora materijala. Napon koji se dovodi na kapije ostrva omoguava elektronima da
tuneliraju kroz more i da skau na ostrvo tako da formiraju on signale, kao i da skau sa
ostrva nazad u more formirajui off signale. Meutim, i toplota je u stanju da preda
elektronima dovoljno energije za skok na ostrvo, to je i razlog zato su svi dosadanji
jednoelektronski tranzistori funkcionisali samo na veoma niskim temperaturama. Meutim,
grupa holandskih naunika je prevazila ovaj problem time to je napravila veoma mali SET
koji je jedan nanometar irok i 20 nanometara dugaak, tako da se dejstvo toplote pokazalo
zanemarljivim. Korienjem vrha atomic force mikroskopa, oni su napravili male krivine u
jednoj ugljeninoj nanotubi, a upravo su ove krivine u nanotubi imale ulogu mora materijala u
preanjim ureajima, reguliui broj elektrona koji prolazi kroz SET.
- ta su to isparavaki hladnjaci?
Isparavaki hladnjaci su ureaji koji za snienje temperature okoline, tj. redukovanje
njene toplotne energije koriste isparavanje neke tenosti, a najee vode. Sistem koji se
sastoji od molekula vode moe postojati u tri razliite faze (vrsta, tj. led, tena, tj. voda i
gasovita, tj. vodena para). Molekuli vode imaju vee energije kretanja u gasovitoj, nego u
tenoj fazi, a prelaz izmeu ova dva fazna stanja vode se postie oduzimanjem toplotne
energije iz okoline, tj. iz vazduha i iz stvari koje se nalaze u jednom ovakvom hladnjaku.
Meutim, da bi se postiglo isparavanje vode i na niim temperaturama od 100oC, to je
temperatura kljuanja vode pri normalnom atmosferskom pritisku, aparatura stvara nizak
pritisak u vazduhu iznad povrine tenosti, pa molekuli vode u znatno veoj meri isparavaju i
na temperaturama bliskim sobnoj. Voda je veoma efikasna supstanca za ovakve tipove
rashlaivakih ureaja, jer poseduje veliku toplotu isparavanja od oko 42 kiloDula po molu.
Takoe, isparavaki hladnjaci zahtevaju da okolni vazduh bude niske relativne vlanosti, jer
je brzina isparavanja obrnuto proporcionalna relativnoj vlanosti. Tako, npr. pri stopostotnoj
relativnoj vlanosti vazduha, nimalo vode ne bi isparavalo i hladnjak ne bi uopte hladio
okolinu.
- ta sadre vatrospremi?
Aparati za gaenje poara sadre razliite hemijske supstance u zavisnosti od njihove
primene. Runi vatrospremi sadre smeu azota i ugljen dioksida pod visokim pritiskom, dok
aktivni materijal moe biti prah kalijum bikarbonata (KHCO3), tena voda ili isparljivi
fluorougljenik, od kojih se najefikasnijm smatra bromhlordifluormetan (CF2ClBr), poznat i
pod nazivom halon 1211. Brom i fluor su izrazito efikasni u gaenju poara jer neverovatno
brzo vezuju atome vodonika, koji su glavni element u lancu reakcija sagorevanja. Atomi
broma i fluora se oslobaaju u atmosferu prilikom razgradnje halona pod dejstvom toplote
plamena, stvarajui tako katalitiki ciklus koji ukljuuje molekule HBr i HCl, a ovaj ciklus
pretvara aktivne atome vodonika u stabilne dvoatomske molekule vodonika, prekidajui tako
lananu reakciju gorenja. Ipak, 1994. godine je otkriveno da haloni oslobadjaju atome fluora i
bora koji odlaze u visoke slojeve atmosfere, gde smanjuju koncentraciju molekula ozona u
jednom katalitikom ciklusu. I pored intenzivnih istraivanja, jo uvek se nije pronalo tako
efikasno sredstvo za gaenje poara kao to su haloni, a da su pri tome nekodljivi za ivotnu
sredinu. Trenutno se vre istraivanja na hidrofluorougljenicima koji slino azotu i ugljen
dioksidu, deluju tako to apsorbuju toplotu i redukuju kiseonik iz okoline, a da pri tome ne
unitavaju ozonski omota, ali im ipak nedostatak atoma broma i fluora ne dozvoljava da
prekinu lananu reakciju sagorevanja i ugase vatru tako brzo kao haloni.
- ta su to sigurnosne ibice?
ibice koje se danas uglavnom koriste nazivaju se sigurnosnim ibicama, s obzirom da
se mogu upaliti samo ako sa njima delujemo trenjem na tano odreenu povrinu. Tako se
uobiajene sigurnosne ibice sastoje od drvenog tapia na ijem vrhu se nalazi antimon
sulfid, oksidaciono sredstvo, najee u vidu kalijum hlorata, sumpor (koji se lako oksiduje
to izaziva sagorevanje ibice), neki lepak kao vezivno sredstvo sastavnih komponenti
palidrvca i boja. esto se sloj drveta neposredno ispod vrha ibice oblae sa parafinom koji
znatno lake (a i na niim temperaturama) poinje da gori nego drvo. Sama ova smea nije u
stanju da zapone reakciju sagorevanja, ve joj u tu svrhu moramo predati energiju. Ipak,
trljanjem o bilo kakvu povrinu emo teko uspeti da joj predamo dovoljno energije za
iniciranje reakcije sagorevanja, ve na vrh ibice moramo delovati trenjem pomou specijalne
naborane povrine koja je prevuena fosforom, kao i staklastim prahom i lepkom koji dri
ovaj prah i fosfor u mestu. Kada se ibica kresne, toplota trenja izaziva prelazak crvenog
fosfora u beli fosfor, to dovodi do paljenja itavog vrha ibice, a plamen sa nje se zatim
prenosi i na drvenu drku. Za razliku od njih, prvim drvenim ibicama koje su se dobijale
umakanjem drvenih tapia u neku sumpornu (ili fosfornu) rastopljenu masu, za paljenje nije
bila potrebna tano odgovarajua povrina, ve su se one mogle trenjem upaliti o bilo ta kao
npr. o kremen, mirgl-papir, trotoar, farmerke ili ak i izmu kao u kaubojskim filmovima.
Postoje takoe i tzv. hemijske ibice koje se prave presvlaenjem vrha drvenog tapia sa
sumporom i smeom kalijum hromata i nekog eera, a one se pale potapanjem njihovog vrha
u sumpornu kiselinu.
- ta je to kamena hartija?
Pre nego to su stari Kinezi 105. godine nove ere izumeli proces dobijanja hartije iz
drvea (vodena smea celuloznih vlakana kore duda se prostirala preko kalupa od bambusovih
trski, gde se nakon suenja smee nalazila meka papirna prostirka), Sumerci su pisali na
glinenim ploicama, Egipani na papirusu, Grci na pergamentu, Rimljani na bronzi i olovu,
Indijci na koljkama, Inke na palminom liu, srednjevekovni Evropljani na daicama
obloenim voskom, Rusi na brestovoj koriTokom 3. veka, skupi pergament je poela da
potiskuje jeftinija hartija koja se tada dobijala iz starih krpa, konopaca i ribarskih mrea, a
neto kasnije iz materija bogatih celulozom (vezivnim elijskim tkivom kod biljaka u okviru
koga se nalazi najvei deo ugljenika sa nae planete), kao to su drvea. Tek u 19. veku,
hartija je prestala da se izliva u pojedinanim listovim, jer se izumeo proces kontinualne
proizvodnje traka hartije koje su se namotavale na valjke. Naime, drvene daske su se
pritiskale uz kameno tocilo, a tako dobijena kaa se kuvala u vodi i izlivala u trake. Ipak, za
dobijanje hartije se naalost, jo uvek koriste iva drvea, koja se esto nazivaju pluima
planete, jer bez njihov ivot ljudskih bia na Zemlji ne bi bio mogu. Meutim, postoji
razvijena, premda i malo koriena tehnologija dobijanja hartije iz kamenja, tanije iz bazalta,
tufa (vulkanski kamen) ili peska. Naime, iz maine u kojoj se rastapa bazalt, izvlae se
snopovi tankih neprekidnih niti brzinom od dva kilometra u minutu. Izravnati sloj vlakana se
impregnira (ojaava) sa jeftinim formaldehidnim smolama ime se dobija tanka traka hartije
slina indigo-papiru, ali mrke boje. Na ovu, mrku hartiju se zatim nanosi kaolinski prah ime
se dobija hartija sneno bele boje, pet puta tanja, ali i mnogo vra od obinog papira.
Kamena hartija, usled svoje velike otpornosti na kidanje omoguava da se brzina rada
tamparskih rotacionih maina povea nekoliko puta, slike na njoj su mnogo otrije, a boje su
podjednako kvalitetne kao i na obinom papiru. Kamena hartija je na dodir svilasta i meka,
tako da se teko moe poverovati da je dobijana iz kamena. Osim toga, kamena hartija moe
da izdri nekoliko hiljada puta vie previjanja od obine hartije, otpornija je na vatru, dejstvo
vode i bakterija. Zastupnici tehnologije kamene hartije smatraju da bi se uvoenjem ove
tehnologije mogli spasti desetine miliona hektara uma, a i reke bi postale mnogo istije, jer
se pri proizvodnji kamene hartije ne stvaraju otpadne materije. Ova nova vrsta hartija e
moda jednog dana nai iroku primenu u svetu oko nas i to kao: dugoveni papirni
dokumenti, tanke antikorozivne cevi, tapeti koji se mogu prati, odea, termoizolacione
graevinske konstrukcije itd.
- ta su to miriljave razglednice?
Ukoliko ste nekada u potanskom sanduetu pronali razglednicu na kojoj je izmeu
ostalog postojao i obojeni kvadrati na kome je pisalo zagrebi i pomirii onda ste se ve
susreli sa tehnologijom mikroenkapsulacije. Naime, u okviru ove tehnologije, aromatina
hemijska supstanca se pakuje u male elatinozne ili plastine loptice prenika nekoliko
mikrona (hiljaditih delova milimetra). Svaki put kada zagrebemo datu povrinu, mi zapravo
lomimo nekoliko ovih miriljavih loptica (od nekoliko miliona loptica) iz kojih se oslobaa
isparljiva supstanca koja dolazi do naeg nosa i izaziva mirisni doivljaj. S obzirom da
prilikom svakog grebanja otvorimo svega nekoliko kapsula sa mirisom od oko nekoliko
miliona prisutnih kapsula, ovakvi proizvodi su u stanju da desetinama godina stvaraju mirise
nesmanjene sveine. Mikroenkapsulaciona tehnologija se prvi put koristila za pravljenje
indigo papira, odnosno neugljeninog papira za kopiranje. Naime, gornji sloj indigo papira je
obloen sa mikrokapsulama koje sadre bezbojno mastilo. Kada piemo po papiru, lomimo
odreeni broj ovih kapsula iz kojih se oslobaa mastilo koje se zatim mea sa razvijaem
(specijalnom hemijskom supstancom) sa sledeeg sloja papira prilikom ega se stvara tamna
boja koja ostavlja trag na donjem sloju papira. Tehnologija mikroenkapsulacije se danas
koristi i u mnogim miriljavim slikovnicama ili knjigama, kartonskim bocama parfema, a
nalaze i niz drugih primena u elektronici, hemijskoj industriji, industriji tekstila, deterdenata,
hrane itd.
- ta su to svetlei tapii?
Svetlei tapii predstavljaju male duguljaste tapie koji poinju da emituju svetlost
kada se malo saviju, a njihova esencijalna osobina lei u tome da se uopte ne zagrevaju
tokom svetljenja, pa se stoga mogu slobodno drati u ruci. Za emitovanje svetlosti, svetlei
tapii koriste energiju dobijenu iz hemijske reakcije, koja se odvija u nekoliko koraka.
Tipini komercijalni svetlei tapii sadri u sebi rastvor vodonik peroksida (H2O2), rastvor
koji sadri fenil oksalat estar, kao i fluoroscentnu boju. Na poetku hemijsku reakcije,
vodonik peroksid oksiduje fenil oksalat estar, a kao rezultat se dobijaju fenol i nestabilni
estar peroksidne kiseline, koji se veoma brzo razlae na dodatni fenol i ciklino peroksidno
jedinjenje, koje se zatim razlae na ugljen dioksid pri emu se oslobaa odreena koliina
energije koja se predaje fluorescentnoj boji. Pod dejstvom primljene energije, elektroni iz
atoma fluoroscentne boje skau na vie energetske nivoe, a prilikom povratka na osnovna
energetska stanja emituju po jedan foton. Mnogo ovako emitovanih fotona daje svetlost
odreene boje. Pre nego to aktiviramo lampu, dva rastvora se dre u odvojenim komorama.
Fenil oksalat estar i boja ispunjavaju najvei deo plastinog tapia, a rastvor vodonik
peroksida koji se naziva aktivatorom se nalazi u maloj, lomljivoj staklenoj ampuli na sredini
tapia. Kada savijemo plastini tapi, staklena ampula se prelama i dva rastvora poinju da
se meaju, to kao rezultat daje svetlost. U zavisnosti od jedinjenja koje se koriste u
hemijskoj reakciji, ona moe trajati nekoliko minuta ili nekoliko asova. Ukoliko elimo da
ve aktivirani svetlei tapi sauvamo za sledei dan, onda je najbolje da ga stavimo u
friider, jer e sniena temperatura usporiti odigravanje hemijske reakcije, pa e tapi due
svetleti. Isto tako, tapi e u toplijoj sobi svetleti znatno svetlije, jer e se reakcija na
povienoj temperaturi bre odigravati.
- ta su to mezonske vage?
Kada biste imali zadatak da izmerimo masu neke velike graevine, sasvim sigurno ne
biste ni pomislili na mogunost njenog razmontiranja i stavljanja pojedinanih potpornih
stubova, betonskih armatura i slinih delova konstrukcije na vagu. Naunici moskovskog
Instituta za geoloka istraivanja su pronali nain merenja masa raznih graevina uz pomo
tzv. kosmike ili mezonske vage koja u sebi ne poseduje nikakve mehanike dosetke. Naime,
umesto mehanikih delova, ova vaga koristi energetske atomske estice koje stiu na Zemlju
iz dalekih kosmikih prostranstava, odnosno tzv. kosmiko zraenje. Visokoenergetsko
primarno kosmiko zraenje u sudarima sa esticama iz visokih slojeva atmosfere proizvodi
niz novih, sekundranih estica ukljuujui i mi-mezone, veoma prodorne estice koje se
sastoje od po jednog kvarka i jednog antikvarka i koje mogu da prodru i do nekoliko stotina
metara ispod Zemljinog tla. Naravno, to prepreka na njihovom putu raspolae veom masom,
to e njihov intenzitet (odnosno ukupan broj mezona koji pristignu na detktor u jedinici
vremena) po izlasku iz prepreke biti manji. Stoga, odreujui stepen slabljenja snopa mi-
mezona koji su proli kroz neku graevinu, brdo ili rudnik, moemo da zakljuimo koliko
materije sadri prepreka na njihovom putu. Da biste to uinili, moramo da upotrebimo
osetljive nuklearne detektore brojae mi-mezona od kojih jedan postavljamo ispod temelja
graevine, pod brdo ili u okno rudnika iju masu elimo da odredimo, dok se drugi nalazi u
vazduhu po mogustvu neposredno iznad graevine. Primenjujui ovakvu metodu merenja,
ruski naunici su izraunali da hotel Moskva u Moskvi ima masu od 45 000 tona, a istom
tehnikom merenja, odreen je i sadraj pojedinih minerala na nekim mestima na Zemlji, kao i
koliina vode u snenim pokrivaima itd.
- ta su to pijunske muve?
pijunske muve za razliku od drugih tipova mikro letelica, lete imitirajui pokrete
insekata. Ovi robotski insekti su veliki izmeu 10 i 25 milimetara, a mahanjem krila stvaraju
vazdune virove koji im omoguavaju da se odravaju u vazduhu. Na kraju svakog zamaha,
krilo se rotira unazad stvarajui tako backspin koji omoguava podizanje tela, slino teniskoj
loptici koja se podie u vazduhu pod dejstvom backspin-a. Danas postoje dva tipa pijunskih
muva, a to su: mikromehaniki insekti koji se prouavaju na Univerzitetu u Berkliju u
Kaliforniji i tzv. entomopteri koje prave istraivai sa Instituta za tehnologiju u Dordiji.
Entomopter je u stanju da se kree kroz holove, ventilacione sisteme, kao i da prolazi ispod
vrata, a osnovni delovi od kojih se sastoji su: trup (kuite motora i primarnog rezervoara za
gorivo), dva krila (prednje i zadnje krilo napravljeno od tankih filmova, a koji su povezani za
trup u X konfiguraciji), dodatni motor bez unutranjeg sagorevanja (koji je zakaen za krila i
izaziva njihovo mahanje), senzori (za posmatranje napred, nadole i sa strane), kamere
(osetljive na mirise), povrinski mehanizmi kormilarenja (koji pruaju pomo navigaciji kada
se letelica nalazi na zemlji), radio antena, ruke i noge (koji se zajedno nazivaju povrinskim
lokomotorima koji se suprotstavljaju inerciji i predstavljaju dodatno skladite goriva).
Entomopter se snabdeva energijom iz hemijske reakcije. Naime, monopropelant se ubacuje u
telo letelice gde izaziva hemijsku reakciju pri kojoj se oslobaa gas, iji pritisak pokree
klipove u telu, koji su povezani sa krilima i izazivaju njihovo mahanje. Neto gasa se isputa
kroz ventile u krilu, pa se na ovaj nain izvodi okretanje ili podizanje letelice u prostoru. S
druge strane, Robofly (jedan tip mikromehanike letelice), napravljen je od Plexiglass-a, a
modelovan po izgledu vone muice sa krilima umoenim u mineralno ulje. 6 motora (po 3 na
svakom krilu) pokreu krila napred, nazad, gore i dole. Naredni tip Robofly-a e biti
napravljen od nerajueg elika, imae masu od 43 miligrama, raspon krila od 10 do 25
milimetara, krila napravljena od Mylar filma, a bie napajan Sunevom energijom pomou
piezoelektrinog pobuivaa koji e pokretati krila. Smatra se da e nam mikroletelice uskoro
davati mnogo bre i detaljnije informacije o nebeskim telima (npr. planetama, satelitima i
asteroidima) od savremenih, velikih kosmikih letelica. One e takoe imati pristup mnogim
mestima u koje ljudi i velike maine nisu u stanju da kroe (npr. u blizini erupcije vulkana,
zemljotresa, tornada itd.), a koristie se i za nadgledanje saobraaja, raznih zemaljskih
predela, ispitivanje strujovoda, pravljenje fotografija iz prirode i dr.
- ta je to Peningova klopka?
Peningova zamka predstavlja ureaj koji koristi elektrina i magnetna polja za
hvatanje i uvanje naelektrisanih estica, tj. jona, a najvaniju primenu u poslednje vreme
nalazi kao aparatura za uvanje antimaterije u vremenu od po nekoliko dana. Poznato je da se
antimaterija i materija prilikom susreta anihilaraju, tj. pretvaraju u iste elektromagnetne
talase, pa je stoga uvanje antimaterije i spreavanje njenog kontakta sa materijom pravi
problem i izazov za naunike. U Peningovoj klopci, dve baterije na krajevima proizvode
elektrino polje, dok magnetno polje putuje normalno na linije sila elektrinog polja. Ovakvo
uzajamno dejstvo elektrinog i magnetnog polja omoguava ravnoteu sila u sreditu
aparature i stoga dugotrajno uvanje naelektrisanih estica, npr. antiprotona, u praznom
prostoru izmeu dve baterije. U novijim eksperimentima uvedeno je i dodatno elektrino polje
koje rotira oko linija sila magnetnog polja, a ovaj izum omoguava neodreeno dugo uvanje
jona, a osim toga, u mnogim eksperimentima ukljuen je i plavi laser koji hladi jone do vrlo
niskih temperatura i tako usprava njihovo kretanje, pa im na taj nain i smanjuje verovatnou
bekstva iz klopke.
- ta je to Dozefsonov spoj?
Dozefsonov spoj predstavlja ime sendvia napravljenog od dva sloja superprovodnih
materijala izmeu kojih je umetnut tanak sloj nekog provodnog materijala koji nije
superprovodnik elektrine struje. Ovaj spoj je dobio ime po Brajanu Dozefsonu (Brian
Josephson) koji je 1962. godine predvideo da bi superprovodni elektroni mogli da tuneliraju
kroz sredinji sloj, kreui se tako slobodno izmeu dva superprovodna kraja, a za ovo otkrie
mu je 1973. godine pripala i Nobelova nagrada za fiziku. Ispod kritine temperature svakog
superprovodnika, sila izmeu dva elektrona prestaje da bude odbojna i postaje blago privlana
kao rezultat specifine nisko-temperaturske interakcije elektrona sa jonskom reetkom metala.
Ovo blago privlaenje im dozvoljava da se spuste u nie energetsko stanje, stvarajui tako
energetsku prazninu, to doputa struji elektrona da se kree bez sudaranja sa jonima reetke,
pa je stoga elektrini otpor ovakvih materijala jednak nuli. U jednom Dozefsonovom spoju,
sve dok se ne postigne odreena kritina vrednost struje, parovi elektrona nesmetano prolaze
kroz sredinji sloj pri emu zbog odsustva magnetnog polja ne nailaze ni na kakav otpor, a
kao rezultat toga pad napona u spoju je jednak nuli. Meutim, kada jaina struje premai
kritinu vrednost (ili ako se stvori magnetsko polje), dolazi do pojave drugog, vremenski
zavisnog napona du spoja i do naruavanja superprovodnosti barijere, a upravo prelaz
izmeu ova dva stanja Dozefsonovog spoja (superprovodno stanje - 1 i otporno stanje - 0) i
njegova detekcija lee u sri mnogih dizajniranih elektronskih ureaja budunosti.
- ta je to SQUID?
SQUID (Superconducting QUantum Interference Device) je akronim za
superprovodni kvantni interferirajui ureaj, koji predstavlja veoma osetljivo elektrino
kolo sastavljeno od dva Dozefsonova spoja koji prekidaju strujnu petlju. Ovaj ureaj
predstavlja osnovu komponentu raznih tipova magnetometara i voltmetara koji su u stanju da
izmere napon i od samo nekoliko pikovolti (i struju jaine od 10-15A), to ih ini 1000 puta
osetljivijim od drugih dostupnih vrsta voltmetara. Rad SQUID-a se bazira na veoma velikoj
osetljivosti na ukupnu koliinu magnetnog polja koje prolazi kroz petlju, a mereni napon je
blisko povezan sa vrednou ovog magnetnog polja. Zahvaljujui svojoj izuzetno velikoj
osetljivosti, SQUID je u stanju da vri merenja magnetskih pojava ak do nivoa kvanta
magnetne energije (tzv. Borov magneton). SQUID se koristi u najrazliitijim vrstama
istraivanja. Tako, npr. poto mozak funkcionie elektrino, mogue je praenjem magnetnih
polja nastalih pod dejstvom neurolokih struja, posmatrati aktivnost mozga ili srca. U
geolokim istraivanjima, SQUID magnetometar je u stanju da detektuje ostatke iz istorijskih
geofizikih promena u Zemljinom magnetnom polju u kamenju. Takoe, i podmornice u
prolazu deluju na promenu ambijentalnog magnetnog polja, pa se SQUID moe koristiti za
detekciju poloaja raznih vrsta podmornica, brodova i drugih vozila, a napravljen je i SQUID
skenirajui mikroskop, kod koga se SQUID eta po povrini uzorka, a na osnovu promena u
magnetizmu uzorka stvara se njegova slika.
- ta su to spintronici?
Spintronici su elektronski uredjaji budunosti koji e za svoje funkcionisanje koristiti
osim naelektrisanja elektrona i njegov spin. Spin je fundamentalna karakteristika svih
elementarnih estica i predstavlja ugaoni momenat estice, to po klasinoj predstavi
odgovara rotaciji estice oko svoje ose. Meutim, na osnovu kvantne mehanike, smatra se da
estice nemaju neku odreenu osu. Ono to nam spin govori je ustvari, kako estica izgleda
posmatrana iz razliitih pravaca. Tako, estice sa spinom 0 (fotoni) odgovaraju takama, jer
izgledaju iste iz svih pravaca; estice sa spinom 1 (gluoni i virtuelni fotoni) odgovaraju
strelama, jer izgledaju iste samo ako se okrenu za ceo krug (360o); estice sa spinom 2
(graviton) odgovaraju obliku dvostrane strele, jer izgledaju isto ako se okrenu za pola kruga
(180o); dok estice sa spinom jednakim jednoj polovini (protoni, neutroni, elektroni) se sa
stanovita spina teko mogu zamisliti jer izgledaju isto tek kada se okrenu za dva puna kruga
(720o) S obzirom na to, spin protona, neutrona i elektrona moe imati samo dve vrednosti:
+1/2 i 1/2, odnosno moe biti usmeren na ''gore'' i na ''dole''. Iako jo uvek nije u potpunosti
prevazien problem odravanja elektrona u odreenom spinskom stanju, napravljeni su prvi
elektronski ureaji koji koriste spin polarizovane struje, odnosno struje elektrona iji su
spinovi orijentisani u istom smeru. Ovakva spin polarizovana struje elektrona se dobija
proputanjem kruno polarizovane svetlosti kroz odreeni nanostrukturni materijal.
- ta su to optika vlakna?
U poslednjih dvadeset godina, u telefonskoj industriji i u Internet saobraaju, optika
vlakna intenzivno zamenjuju bakarne ice, ime se znatno smanjuju trokovi prenosa
informacija. Da biste razumeli kako rade optika vlakna, probajte da zamislite jednu iroku
cev dugaku nekoliko kilometara ija je cela unutranjost obloena ogledalima. Ako bi va
drugar sa baterijskom lampom bacio snop svetlosti u cev, vi biste na drugom kraju cevi
sigurno videli tu svetlost. Za obostranu komunikaciju pomou baterijskih lampi verovatno
biste morali da koristite Morzeovu azbuku, ali biste sasvim sigurno bili u stanju da se
sporazumevate. Pravljenje ovakvih cevi male veliine bi bilo veoma teko, pa se stoga optika
vlakna prave od izuzetno istog stakla (najee 90 % SiO2 i 10 % GeO2). Ovo staklo je toliko
isto da kada biste od njega napravili prozor debeo nekoliko kilometara i dalje biste mogli da
gledamo kroz njega. Od dugake staklene niti se formira kabl debljine ljudske kose, koji se
zatim oblae sa dva sloja plastike. Oblaganjem staklenog vlakna sa plastikom dobijamo
ekvivalent ogledala oko vlakna, jer se i pomou plastinog omota postie totalna unutranja
refleksija. Probajte da usmerite svetlost iz lampe na prozor pod pravim uglom i videete da e
najvei deo svetlosti proi kroz prozor. Meutim, usmerite svetlost iz lampe pod malim uglom
(skoro paralelno sa povrinom prozora) i videete da e se najvei deo svetlosti odbiti od
prozora i pasti na zid sobe. Slina stvar se deava i dok svetlosni signali putuju kroz optiko
vlakno. Svetlost se odbija pod malim uglovima i stalno ostaje u vlaknu. Da biste poslali
telefonski signal kroz kabl sa optikim vlaknom, analogni zvuni signal se prevodi u digitalni
signal. Laser se na jednom kraju vlakna pali i gasi kako bi slao jedinice i nule, tj. bitove
informacije. Moderni sistemi vlakana sa jednim laserom mogu prenositi i do nekoliko
milijardi bitova u sekundi, jer se laser moe ukljuivati i iskljuivati nekoliko milijardi puta u
sekundi. Najnoviji sistemi koriste viestruke lasere sa razliitim bojama kako bi uklopili
razliite signale u isto vlakno. Moderni kablovi sa optikim vlaknom mogu prenositi signal na
rastojanje od oko 100 km. Za prenos informacija na vea rastojanja, koristi se dodatna oprema
koja na svakih 100 km prima signal i ponovo ga alje na cilj.
- ta su to mini diskovi?
Mini diskovi veoma podseaju na flopi diskete dimenzija 3,5 ina, premda su neto
manji od njih, jer imaju po 7 santimetara (2,75 ina) u duini i irini. Meutim, na jednom
mini disku se moe smestiti 100 puta vie podataka nego na jednoj flopi disketi. Naime,
memorija mini diska iznosi oko 140 Megabajta u modu za podatke, a 160 Megabajta u
zvunom modu, dok memorija flopi diskete iznosi 1,44 Megabajta. Premda se svi podaci
zapisani na mini diskovima mogu menjati, mini diskovi se mogu nai u dva oblika: kao
prethodno nasnimljeni ili kao prazni. Prethodno nasnimljeni mini diskovi predstavljaju
umanjenu verziju kompakt diskova, Iako se na jednom CD-u moe smestiti 650 Megabajta
podataka u modu za podatke, a 740 Megabajta u zvunom modu, CD-ovi i mini diskovi mogu
uskladititi podjednaku duinu muzike (oko 75 minuta). Ovako efikasnije skladitenje muzike
na mini diskovima u odnosu na CD-ove omogueno je primenom kompresione tehnike koja
se zove ATRAC (Adaptive TRansform Acoustic Coding) koja petostruko smanjuje memoriju
muzikih fajlova i predstavlja lossy kompjuterski algoritam, to znai da veoma malo menja
zvuk prilikom kompresije. Mini diskovi koji se mogu presnimavati i koji se kupuju kao prazni
predstavljaju magnetno-optike ureaje na kojima moe stati 140 Megabajta informacija.
Muzika na njima moe biti rasuta svuda po povrini, a mini disk plejer e pravilno povezivati
ove odvojene delove prilikom putanja muzike. To znai da za razliku od snimanja CD-ova
kod koga se svaki put mora presnimavati cela povrina, sa mini diska se pojedinane pesme
mogu brisati i neke nove nasnimavati.
- ta su to radio satovi?
Radio satovi su vrste satova koji na osnovu radio signala pokazuju tano vreme. Ovi
satovi su najee povezani sa vremenom nekog atomskog asovnika u svetu, kao to je npr.
atomski sat u amerikom nacionalnom Institutu za standarde i tehnologiju u Fort Kolinsu u
Koloradu, u SAD-u. Ovaj atomski sat poseduje radio stanicu (WWVB stanica koja alje
vremenske kodove) snage od 50 000 Vati i niske frekvencije od samo 60 000 Herca (radi
poreenja tipina AM radio stanica alje signale na frekvenciji od oko 1 MHz, dok su FM
radio stanice locirane na frekvencijama od oko 100 MHz) pomou koje alje vreme radio
satovima u Severnoj i Centralnoj Americi. U svrhu radio odailjanja vremenskih kodova,
WWVB radio stanica koristi jedan od najjednostavnijih poznatih sistema, a i radi pri veoma
niskoj brzini slanja podataka od samo jednog bita u sekundi (radi poreenja, tipini modemi
prenose desetine hiljada bitova u sekundi, a jedna Web stranica bi se brzinom prenosa WWVB-
a uitavala vie od 10 dana). Signal frekvencije 60000 Hz se stalno emituje, ali se njegova
snaga periodino menja, tako da signal slabije snage u trajanju od 0,2 sekunde oznaava
binarnu nulu, u trajanju od 0,5 sekundi oznaava binarnu jedinicu, a u trajanju od 0,8 sekundi
predstavlja razmak (kao STOP u telegrafskim porukama, to oznaava kraj prethodne i
poetak nove reenice). Emitovani vremenski kod sadri informacije o minutu, asu, danu u
godini, kao i o samoj godini, ukljuujui i informacije o viku vremena u njoj (s obzirom da
godina traje priblino 365,24 dana), kao i o prestupnim godinama. Tano vreme se prenosi
pomou 53 bita i 7 razmaka, pa mu je stoga potreban tano jedan minut da prenese signal
asovnicima. Za razliku od obinih satova, radio satovi sadre malu antenu i radio prijemnik
pomou koga primaju i deifruju vremenski signal i podeavaju precizno vreme. Da biste
namestili na radio satu tano vreme, sve to je potrebno da uradite je da izaberete vremensku
zonu u kojoj se nalazite i sat e automatski pokazati tano vreme na svom displeju. Jedini
nain da dobijete jo tanije vreme je da pronaete asovnik koji bi radio signalima bio
povezan sa atomskim satom na jednom od Zemljinih satelita, a takvi satovi se nalaze npr. u
okviru GPS prijemnika.
- ta je to satelitski radio?
Za razliku od zemaljskih radio stanica iji signali mogu da putuju na rastojanja od
samo oko 50-70 kilometara od mesta izvora (pre nego to bivaju apsorbovani u atmosferi ili
otputeni u Kosmos), satelitski radio alje svoje signale sa visine od 35 000 kilometara
(geostacionarna orbita na kojoj sateliti stalno stoje iznad istog mesta na Zemlji), a muzika sa
njega poseduje kristalno ist zvuk i nije u stanju da upadne u interferenciju sa bilo kojim
drugim signalom (kao kada se u kolima ili kada zazvoni mobilni telefon, prekida muzika sa
radija usled preklapanja radio talasa razliitog porekla). Takoe, sluaoci satelitskog (koji se
esto naziva i digitalnim) radija nee morati da trae muziku sa lokalnih radio stanica, ve
imaju pristup stotinama svetskih radio stanica sa najrazliitijim tipovima muzike, radio drama,
vesti, pria, a bez reklama. Proizvoai automobila su u modelima kola za 2001. i 2002.
godinu ugradili prijemnike satelitskih radio talasa, a elektronske kompanije su nedavno
lansirale na trite nekoliko modela portabl prijemnika satelitskog radija. Danas, na naoj
planeti postoje tri satelitska radija: Sirius, XM (koji su dostupni u SAD-u) i WorldSpace (koji
je trenutno dostupan u Africi, Aziji i Junoj Americi). Komponente svakog od ova tri
satelitska radio sistema su: sateliti, zemaljski ponavljai signala (ripiteri) i radio prijemnici.
XM radio koristi dva Boeing HS 702 satelita (Rock i Roll) postavljena u geostacionarnoj orbiti,
jedan na 85, a drugi na 115 stepeni zapadne geografske duine. Zemaljska stanica XM radija
alje signale satelitima koji ih dalje odbijaju do radio prijemnika irom Zemlje. Radio
prijemnici su programirani tako da deifruju (unscramble-uju) digitalne signale koji sadre
oko 100 digitalnih audio kanala, a uz enkodiran zvuk, signal sadri i dodatne informacije, kao
to su ime pesme, izvoaa, vremenska prognoza itd. koje se emituju na displeju radio
prijemnika. U gradovima, gde zgrade lako mogu blokirati satelitske signale, XM radio-difuzni
sistem je obogaen sa dodatnim zemaljskim predajnicima. Sirius je po svom sistemu slanja
digitalnih enkodiranih sugnala slian XM radiju, osim to za razliku od XM-a, Sirius ne koristi
satelite u geostacionarnoj orbiti, ve tri SS/L-1300 satelita formiraju nagnutu eliptiku
satelitsku konstelaciju, tako da svaki satelit dnevno provede oko 16 sati iznad severnog dela
amerikog kontinenta. Takoe, Sirius nudi i adapter pomou kojih je obian radio prijemnik
mogue preobraziti u prijemnik digitalnih signala sa satelita. WorldSpace predstavlja
najstariju satelitsku radio industriju koja je svoj satelit AfriStar lansirala u geostacionarnu
orbitu jo 1998. godine, AsiaStar satelit je bio lansiran 2000., a AmeriStar 2001. godine.
Svaki od ovih satelita alje po tri snopa radio talasa, gde svaki od snopova prenosi oko 50
kanala audio i multimedijalnih programa na segmentu radio spektra od 1467-1492 MHz, koji
je posveen digitalnom audio brodkastingu.
- ta su to pejderi?
Pejderi su mali radio aparati koji sve vreme sluaju samo jednu radio stanicu. Radio
predajnik prenosi signale na specifinoj frekvenciji, a svi pejderi sa mree datog predajnika
imaju ugraene prijemnike koji primaju ove signale. Svaki pejder poseduje specifinu
identifikacionu sekvencu koja se naziva Channel Access Protocol (CAP) kodom. Kada uje
ovaj kod, pejder obavetava korisnika i uz to eventualno, prua neku dodatnu informaciju.
Postoji 5 osnovnih tipova pejdera: biperi prvi i najjednostavniji oblici pejdiranja koji
obuhvataju samo razliite zvune, svetlosne ili vibrirajue signale; glasovni/tonski koji
omoguavaju sluanje snimljene glasovne poruke nakon njenog primanja; numeriki imaju
mogunost slanja samo telefonskih brojeva i brojevnih poruka, gde svaki broj predstavlja
neku tekstualnu poruku u skladu sa uputstvom za korienje; alfanumeriki koji osim
brojeva mogu slati i tekstualne poruke; i dvosmerni koji osim primanja, imaju mogunost i
slanja poruka. Regionalne i dravne pejding mree postavljaju tornjeve, sline onima koje
koriste mree mobilne telefonije, kako bi svojim signalom pokrile odreene predele. S druge
strane, on-site pejding sistemi koriste male, desktop predajnike, jer su predodreeni da
signalom pokrivaju znatno manju oblast. Ako ste nekada doli u restoran u kome vam je
konobarica odmah pruila u ruke jednu napravu radi alarmiranja u sluaju pojave slobodnog
mesta, onda moete znati da je ova naprava ustvari jedan on-site pejder ijom primenom se
spreava guva u samom restoranu, ve se moemo etati negde po okolnim ulicama, dok nas
pejder ne obavesti o slobodnom mestu. Tipian pejder se sastoji iz: baterija, zvunika,
LED-a, motora, radio antene i mikroprocesora. Jednostavna radio antena, napravljena od
namotaja ice oko metalnog jezgra, prikuplja signal koji alje predajnik. Ovaj signal se zatim
alje do mikroprocesora, koji ga poredi sa CAP kodom. Ukoliko se primljeni signal poklopi sa
CAP kodom, pejder se koristi zvukom, LED svetiljkom ili vibriranjem da bi obavestio
korisnika o pristigloj poruci. Zvuni signal se stvara posredstvom malih piezoelektrinih
zvunika, montiranih direktno na ploi sa elektronskim kolima. U svrhu vibriranja, pejderi,
slino mobilnim telefonima, koriste mali jednosmerni motor za koga je zakaen mali teg.
Kada se motor zavrti, teg se odvaja od centra i poinje da udara o zidove komore u kojoj je
postavljen motor, a s obzirom da se teg obre sa brzinama izmeu 100 i 150 obrtaja u sekundi,
ovakvo kretanje izaziva snanu vibraciju celog pejdera.
- ta je to univerzalni prevodilac?
Na naoj planeti danas postoji vie od 6000 razliitih jezika, a ovolika raznovrsnost
lako moe predstavljati potekou u sporazumevanju sa nekim ko ne govori nijedan od jezika
koje mi poznajemo. Ideju o univerzalnom prevodicu smo videli u Zvezdanim stazama, a
ViA, kompanija koja proizvodi kompjutere kao delove odee, razvila je Zemljanog
univerzalnog prevodioca. Univerzalni prevodilac ViA je veliine dva pila karata (24,77 cm x
7,95 cm x 3,18 cm), podeljen je u dve polovine koje su povezane pokretljivim zglobom, a
teak je 0,63 kg i lako se moe zakaiti za kai ili staviti u dep od jakne. Univerzalni
prevodilac je opremljen sa mikroprocesorom od 600 MHz koji pokree Windows 2000
operativni sistem, a kompatibilan je sa tastaturom ili software-om za prepoznavanje glasa.
Osnovni delovi ViA univerzalnog prevodioca su: mikrofon (koji se dri u rukama ili stavlja
oko glave), zvunik (ugraen u prednjem delu ureaja), hard disk drajv (2,5-inni IBM hard
drajv sa oko 6,2 Gigabajta memorije), kontrole (na gornjem desnom delu ureaja), prikljuak
za baterije (koji pokree litijum-jonske baterije na punjenje), dva ulaza za dve PC kartice tipa
II ili jednu PC karticu tipa III, USB port (preko koga se neki periferni ureaj moe povezati sa
ViA ureajem), AC/DC dek (preko koga se ureaj moe napajati u kolima putem
automobilskih baterija ili u kui putem struje iz elektrine mree), integrisani ulazno/izlazni
dekovi (za prikljuivanje za digitalni displej) i magnezijumova legura koja prolazi du
ureaja kako bi rasipala toplotu iz sistemskog procesora. Kada korisnik pria (na engleskom),
njegov glas detektuje software za prepoznavanje glasa koji zatim prepoznaje ta je korisnik
rekao i prevodi to na jezik za koji je ureaj podeen. 5 sekundi nakon govora korisnika,
prevedene rei se projektuju na zvunik ureaja odakle se uje prevod. Odgovor osobe sa
kojom priamo e zatim biti preveden na engleski jezik, to znai da univerzalni prevodilac
poseduje mogunost dvosmernog prevoda, pri emu je jedan od jezika uvek engleski.
Dananja verzija univerzalnog prevodioca moe prevoditi na desetine jezika ukljuujui
italijanski, francuski, panski, portugalski, srpski, nemaki, korejski, arapski, tai, kineski i
mnoge druge jezike. Univerzalni prevodilac ViA ipak, najee ne prevodi re po re, ve
pokuava da izrazi sutinu onoga to je korisnik rekao. Istovremeno je u stanju da razlikuje
akcente engleskog koji se govoru u Hjustonu i engleskog koji se pria u Bostonu, a poseduje i
stonu funkciju u reniku, omoguavajui tako dodavanje argona i slenga u standardne
renike instalirane na ureaju.
- ta je to Segway?
Segway, koji je pre nego to je bio javno otkriven, bio poznat i pod imenom IT (ili
Ginger), predstavlja prvo samo-balansirajue prevozno sredstvo koje po svom spoljanjem
izgledu pomalo podsea na skuter ili trotinet. Za razliku od automobila, Segway poseduje dva
toka, a kada elite da se na njemu pomerate napred ili nazad, dovoljno je samo da se nagnete
na eljenu stranu, dok za skretanje levo ili desno morate povui desnu ruku napred ili nazad.
A to je najvanije, ta god da na njemu uradite, Segway se nee prevrnuti. Interesantno je da
je pronalazaev model za konstrukciju Segway-a bilo upravo ljudsko bie. Naime, ukoliko se
stojei nagnemo unapred tako da izaemo iz ravnotee, fluid u unutranjim uima e
signalizirati mozgu na poloaj, pa emo znati kako da reagujemo (odnosno da ispruimo
nogu unapred) da biste povratili ravnoteu. Segway ini praktino istu stvar, samo pomou
tokova umesto nogu, motora umesto miia, skupa mikroprocesora umesto mozga i niza
osetljivih senzora umesto sistema za uranoteavanje unutranjeg uha. Kao to na mozak
signalizira nogama da naprave korak kada se nagnemo unapred, isto tako mikroprocesori
Segway-a signaliziraju okretanje tokova u pravcu u kome se nagnemo stojei na vozilu.
Osnovu senzorskog sistema Segway-a ini niz iroskopa. iroskop u sutini predstavlja
rotirajui toak unutar stabilnog okvira. Rotirajue telo se opire promeni svoje ose rotacije jer
se primenjena sila pomera zajedno sa rotirajuim telom. S obzirom na pruanje otpora pri
dejstvu spoljanje sile, iroskop zadrava svoj poloaj u prostoru (u odnosu na Zemlju) kada
ga pomeramo ili okreemo. Meutim, okvir iroskopa se slobodno pomera u prostoru.
Merenjem poloaja rotirajueg toka u odnosu na nepomini okvir, precizni senzor nam moe
izraunati nagib tela, kao i brzinu naginjanja. Poto su uobiajeni iroskopi glomazni i teki
za odravanje u ovakvom tipu vozila, Segway koristi specijalne silicijumske senzore koji
odreuju rotaciju tela preko Koriolisovog efekta na malim razmerama. Ovi senzori se sastoje
od malih silicijumskih tanjiria montiranih na okviru-drau. estice silicijuma se pomeraju
pod dejstvom elektrostatike struje primenjene du tanjira. estice se pomeraju na odreeni
nain, to uzrokuje vibriranje tanjira. Meutim, kada se tanjir zarotira du svoje ose (tj. kada
se Segway zarotira u istoj toj ravni), estice se iznenada pomeraju u odnosu na tanjir, to
menja nain vibriranja, ija je promena srazmerna stepenu rotacije. iroskopski sistem meri
promenu u vibraciji i prosleuje informaciju kompjuteru, koji iz dobijenih podataka lako
prosuuje du koje ose Segway rotira. Segway poseduje 5 iroskopskih senzora, premda su
mu samo tri potrebna za detektovanje pravca naginjanja, dok ostala 2 senzora doprinose
pouzdanosti vozila. Kompjuter Segway-a se sastoji iz 10 mikroprocesora, ija je snaga 3 puta
vea od obinog PC-a. Elektrini motor Segway-a se napaja od strane para nikl-kadmijumskih
(Ni-Cd) ili nikl-metal hidridnih (NIMH) baterija, koje pokreu svaki toak nezavisno od
drugog, i brzinom koja zavisi od signala sa iroskopskih senzora. Kada stanemo na Segway,
senzor teine automatski pali vozilo (poto smo prethodno ubacili elektronski klju u njega).
Ukoliko stojimo mirno i pravo na Segway-u, kontrolni program e pokretati tokove tek toliko
da se postie ravnotea sa silom gravitacije. Dananja verzija Segway-a je teka 36 kilograma,
kree se maksimalnom brzinom od 20 kilometara na as, a potrebno joj je estoasovno
punjenje baterija kako bi izdrala vonju maksimalnog dometa od 28 kilometara. Meutim za
razliku od automobila, Segway se moe voziti i po trotoaru, pa se uskoro oekuje njegovo
pojavljivanje i na aerodromima, zabavnim parkovima i raznim drugim velikim naseljenim
predelima.
- ta su to DNK i geni?
Naa tela se sastoje od oko 1012 elija ije se razmere kreu od jedne desetina prenika
dlake kose do jednog prenika kose. U srcu svake elije nalazi se dugaki i neprekidni spiralni
molekulski lanac koji se zove dezoksiribonukleinska kiselina (DNA ili DNK). I pored toga to
razliite elije obavljaju razliite funkcije, sve elije jednog organizma poseduju identine
lance DNA u kojima su uskladitene informacije o nainu funkcionisanja datih elija. Lanac
DNA koji kod oveka poseduju duinu od oko jednog metra, sastoji se od dva jedan oko
drugog uvijena spiralna lanca, a svaki od lanaca se sastoji od oko 3,8 milijardi nukleotida pri
emu se svaki nukleotid sastoji iz purinske ili pirimidinske (cikline azotne) baze (tzv.
nukleotidna baza, od ije molekulske strukture zavisi kako emo nazivati dati nukleotid, s
obzirom da su svi ostali delovi nukleotida identini) za koju su vezani dezoksiriboza (vrsta
eera) i fosfatna grupa (-PO4), preko koje se povezuju susedni nukleotidi. Nukleotidne baze
koje ulaze u sastav nukleotida, gradivnih jedinica DNA, predstavljaju petougaone prstenove, a
kada biste posmatrali jedan lanac DNA du njegove ose, videli biste deset petougaonika
poreanih u krug. Tako se na svakih deset nukleotida, struktura lanca DNA (ali ne i redosled
nukleotida) ponavlja. U sastav DNA ulazi samo 4 tipa nukleotida: Adenin, Guanin, Timin i
Citozin, pri emu se putem dvostrukih (A=T) ili trostrukih (GC) vodoninih veza uvek
povezuju Adenin i Timin iz suprotnih lanaca, kao i Guanin i Citozin. Zbog ovakvog
karakteristinog naina sparivanja nukleotida, poznavanjem njihovog redosleda u jednom
spiralnom lancu, mogue je automatski znati i redosled baza u komplementarnom lancu istog
molekula DNA. Upravo ovaj redosled nukleotida u DNA nosi genetsku, odnosno naslednu
informaciju. Naime, itav lanac DNA je neprekidan, premda se moe podeliti na 46
podoblasti koje se nazivaju hromozomima, pri emu smo 23 hromozoma nasledili od oca, a
23 od majke. Niz od 100 000 nukeotidnih parova ini jednu reenicu, tj. jedan gen, a du
celog lanca DNA kod oveka postoji oko 38 000 gena, pri emu 31 000 gena preslikava svoju
strukturu na lanac RNK (slian DNA, osim to je jednostruk, i umesto Timina poseduje
Uracil) koji dalje predstavlja model za sintezu proteina u eliji (odreeni tripleti nukleotidnih
baza znae odreenu aminokiselinu u polipeptidnoj sekvenci proteina), dok 740 gena
preslikava svoju nukleotidnu sekvencu na RNK koja zatim ne uestvuje u sintezi proteina, ve
daje tzv. housekeeping instrukcije.
- ta je to genetski inenjering?
U sreditu svake elije naih tela, nalazi se dugaka spirala (DNK) sastavljena od 2
meusobno obavijena molekulska lanca, povezana vodoninim vezama. U svakom od ova 2
spiralna lanca ljudske DNK se nalazi oko 3,2 milijarde nukleotida (Adenozin, Guanin,
Citozin, Timin), sparenih tako da svaki ovek ima svoj posebni redosled. Ukoliko poznajemo
redosled nukleotida u jednom lancu, mi automatski moemo znati i redosled nukleotida u
drugom lancu, jer se A iz jednog lanca uvek sparuje sa T iz drugog, a G iz jednog sa C iz
drugog. Pojedine sekvence ovog dugakog ivotnog lanca (poznatog i kao genom) su poznati
kao geni, a njihova osnovna funkcija je pruanje ablona za sintezu enzima u eliji. Pod
genetskim inenjeringom se smatra modifikacija redosleda nukleotidnih parova u pojedinim
genima kako bi se uticalo na proizvodnju enzima u datoj eliji. Jedan od prvih poduhvata
genetskog inenjeringa je bilo modifikovanje (tj. dodavanje gena koji inicira sintezu dodatnog
enzima) lanca DNK bakterije Escherichia Coli tako da ona uz svoje enzime pone da
proizvodi lekovite supstance kao to su na primer ljudski hormon rasta, insulin ili interferon.
Mnoge druge bakterije se danas genetski modifikuju kako bi se dobile razne korisne i lekovite
supstance i enzimi (enzimi su katalizatori biohemijskih reakcija, koje najmanje milion puta
ubrzavaju specifine hemijske reakcije u telu). Takoe, genetskom modifikacijom biljaka,
mogue je povoljno uticati na njihovu osetljivost na razne prirodne pojave, napade stranih tela
ili pesticide, pa tako i poveati prinos osetljivih biljnih vrsta. Tako, na primer, paradajz
postaje potpuno otporan na gljive ukoliko se njegovom genomu doda sekvenca koja inicira
stvaranja enzima itinaza u eliji. Ovaj enzim razlae itin, supstancu od koga su izgraene
elijske membrane gljiva i na taj nain ih unitava. Takoe, pesticid Roundup unitava sve
biljke, ali se genetskom modifikacijom biljaka, one lako mogu uiniti otpornim na njega.
- ta je to somatska rekombinacija?
Somatska rekombinacija predstavlja naziv za proces koji se deava u elijama imunog
sistema (mree molekula i elija iji je cilj da razlikuju nae elije od elija stranih tela,
odnosno tzv. antigena), a koji je odgovoran za stvaranje beskrajne ranolikosti antitela. U
biohemiji se antitelima (tj. imunoglobulinima) nazivaju proteini koje lue plazmene elije
koje stvaraju bela krvna zrnca (tj. limfociti). Antitela se sastoje od 4 proteinska lanca, 2 duga i
2 kratka, pri emu itav molekul antitela poseduje oblik dvostrukog slova Y u kome su
susedni lanci povezani disulfidnim mostovima (-S-S-). Za razliku od dva paralelna, vertikalna
lanca koja su skoro jednakog sastava kod svih tipova antitela, dva gornja kraja antitela mogu
posedovati raznovrstan redosled aminokiselina, to se specifikuje za svaki posebni antigen ili
hapten (strani molekuli, npr. enzimi antigena). Interakcija izmeu antitela i haptena ili
antigena podsea na reakciju enzima i supstrata koja funkcionie po principu klju-brava.
Naime, gornji krajevi antitela poseduju karakteristina mesta za koja se posredstvom
vodoninih veza, van der Valsovih interakcija (interakcije izmeu dipola), slabog
elektrostatikog privlaenja i hidrofobnih interakcija, vezuju hapteni i antigeni, nakon ega
bivaju razloeni i onesposobljeni za dalje funkcionisanje. Imunologe i genetiare je dugo
muilo pitanje kako je mogue da iva bia sa svojom ogranienom zalihom gena (oko 38 000
kod nas) proizvode neogranien broj raznih antitela. Naime, ne postoji takav uljez, bilo
prirodnog ili laboratorijskog porekla, kome se organizam nee suprotstaviti odgovarajuim
antitelom. Suzumu Tonegava je 1976. godine primetio da se raspored gena (koji kodiraju
proteine od kojih su sastavljeni neki delovi antitela) u elijama embriona razlikuje od
rasporeda istih gena u elijama odraslih tela (kada elije poinju da proizvode antitela).
Tonegava je otkrio somatsku rekombinaciju, kako se struno naziva proces meanja gena
(slino meanju pila od karata kako bi se promenio redosled karata, odnosno nukleotidnih
parova u genu) koji omoguuje beskrajnu raznovrsnost u proizvodnji antitela. Na ovaj nain
je takoe dokazano i da spiralni lanac DNK nije statiko skladite informacija, ve se neki
njegovi delovi stalno menjaju omoguavajui stvaranje antitela protiv svakog antigena. Danas
se smatra da ovaj princip meanja gena postoji i u drugim sluajevima kada dolazi do velike
raznovrsnosti, kao npr. kod nervnog sistema. Zahvaljajui ovom svom otkriu, Suzumu
Tonegava je 1987. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
- ta su to Jetpack letelice?
Jetpack letelice predstavljaju ureaje koje je dovoljno da zakaimo za naa tela da bi
pomou njih mogli da letimo kroz vazduh. U jednom filmu o Dejmsu Bondu (Thunderball iz
1965. godine), kao i na otvaranju olimpijskih igara u Los Anelesu 1984. godine, imali smo
priliku da vidimo ljude-rakete koji su koristili Bell raketne pojaseve, jedan vid personalne
jetpack tehnologije koji nikada nije naao svoj put ka komercijalnom tritu. Naime, pomou
Bell raketnog pojasa ne biste mogli da letimo, ve samo da pravimo dvadesetosekundne
skokove. Ipak, dananja verzija Bell raketnih pojaseva (RB 2000 Rocket Belt) nam omoguava
da pravimo poluminutne letove, a raketna pakovanja sadre tri supstance koje zajedno
uestvuju u hemijskoj reakciji u kojoj nastaje energija koja se zatim koristi za let, a to su:
vodonik peroksid (H2O2 - propelant u koliini od 23 litre rasporeene u dva bona pakovanja),
gas azota pod visokim pritiskom i srebro obloeno samarijum nitratom (katalizator).
Oslobaanjem azota, potiskuje se vodonik peroksid ka komori sa katalizatorom, gde reaguje
sa srebrnim materijalom, pri emu se teni vodonik peroksid prevodi u pregrejanu paru
temperature 743 oC. Ova para se izbacuje kroz dve savijene cevi koje idu od vrha rezervoara
do ispod vozaevih ruki. Ove cevi su obmotane izolatorom, tako da se toplota skoro uopte
ne gubi, a usled ovako velike toplote pare, voza mora da nosi specijalno odelo koje je u
stanju da podnosi veliku toplotu. S druge strane, kompanija Millennium Jet je razvila
SoloTrek Exo-Skeletor letee vozilo (XFV eXo-skeletor Flying Vehicle) koje za razliku od
mlaznog pogona, poseduje propelere pomou kojih se postie podizanje vozaa i vozila u
vazduh. Kada biste uli u (odnosno privezali se za) jedno ovakvo personalno vozilo, koje se
ponekad naziva i vazdunim skuterom, etvorocilindrini motor jaine 130 konjskih snaga bi
poeo da obre propelere do brzine od izmeu 3500 i 4000 obrtaja u minutu, kako bi se izvelo
podizanje letelice visoke 2,3 metra i teke izmeu 52 i 125 kilograma. Kada se podignemo u
visinu, XFV biste mogli da vozimo maksimalnom brzinom od 129 kilometara na as tokom
241 kilometra, nakon ega biste morali ponovo da napunimo benzinski rezervoar od 40 litara.
Poto XFV moe da dostigne visine od preko 3 kilometra, on moe deliti visinu sa drugim
manjim avionima, pri emu biste za razliku od aviona, sa XFV-om mogli da sletimo na
prostor veliine jednog kuhinjskog stola. XFV-om se upravlja pomou dve ruke, kao i putem
pomeranja teita (radi skretanja ulevo i udesno), slino kao kod upravljanja paraglajderom ili
segway-om. Uvrtanjem leve ruke, poveavamo brzinu rotiranja propelera, a time i brzinu
vozila, a desna ruka nam omoguava podeavanja nagiba propelera radi kretanja napred ili
nazad, kao i rotiranja vozila du vertikalne ose. Slino helikopteru, XFV moe lebdeti u mestu
do tri sata, a vozilo je snabdeveno padobranom koji se automatski aktivira u sluaju kvara na
letelici.
- ta je to GPS?
GPS (Global Positioning System) je navigacioni sistem koji se sastoji od 24 satelita
koji su u orbiti oko Zemlje (sa periodima orbitiranja od po 12 sati) i koji dozvoljavaju onima
koji nose sa sobom specijalne GPS prijemnike da u svakom trenutku poznaju geografsku
duinu, irinu i nadmorsku visinu (kao i poloaj i preeni put na umemorisanoj interaktivnoj
mapi u okviru kompjuterskog sistema prijemnika) na kojoj se nalaze. Mnogi putnici kroz
umu, mornari i noni piloti nose sa sobom ove prijemnike pomou kojih ne mogu da
zalutaju. Pomou kvarcnih satova koji su ugraeni u njima, GPS prijemnici mere vreme koje
potrebno radio signalu da stigne sa satelita (u kojima se nalaze atomski satovi) do prijemnika,
nakon ega izraunavaju precizno rastojanje od prijemnika do satelita. Naime, poto se radio
signali kao i svi drugi vidovi elektromagnetnih talasa kreu brzinom svetlosti, poznavajui
vreme koje signal proputuje, mnoenjem ove dve vrednosti (brzine svetlosti i vremena puta
signala od satelita do prijemnika) dobijamo rastojanje izmeu satelita i prijemnika. Naravno,
u vazduhu elektromagnetni talasi putuju neto malo sporije od brzine svetlosti, pa se stoga
GPS prijemnici slue sloenim matematikim formulama koje uzimaju u obzir i atmosferske
uslove koji utiu na usporavanje svetlosti. GPS prijemnici istovremeno primaju signal sa
najmanje etiri bliska satelita, a pomou signala sa svakog pojedinanog satelita mogue je
nacrtati sferu iji je poluprenik jednak izmerenom rastojanju, a u kojoj se satelit nalazi u
centru. Ukoliko iscrtamo 4 ovakve sfere za 4 razliita satelita, taka preseka sve 4 sfere e
predstavljati na taan poloaj u prostoru, a koordinate ove take se lako mogu izraziti
pomou geografskih koordinata. Iako se najee 8 satelita nalazi u prijemnom polju GPS
prijemnika, ponekad se desava da je GPS prijemnik u stanju da izmeri rastojanje do samo 3
satelita. Tada, Zemljina sfera predstavlja 4. sferu pomou koje se mogu izraunati svi podaci
o trenutnom poloaju osim nadmorske visine. Poto GPS sateliti orbitiraju na oko 20 000
kilometara iznad nas, njihov signal je esto veoma slab kada stigne do nas, pa je neophodno
biti sa GPS prijemnikom ispod otvorenog neba kako bi on imao dobar prijem. Uz pomo
stalnog poznavanja koordinata GPS prijemnika na Zemlji, oni nam mogu dati podatke i o
duini i vremenskom trajanju preenog puta, o trenutnoj i srednjoj brzini kretanja, kao i
procenu vremena potrebnog da stignemo do odreene lokacije na interaktivnoj mapi.
- ta je to augmentirana stvarnost?
Poznato je da istraivai planiraju da tokom naredne decenije izvuku grafiku sa TV
ekrana i kompjuterskih monitora, i da je integriu sa stvarnom okolinom. Na liniji izmeu
virtuelne stvarnosti (koja kompjuterski imitira stvarni, materijalni svet) i materijalnog sveta
oko nas, augmentirana stvarnost se nalazi blie stvarnom svetu. Ona zapravo, dodaje grafiku,
zvuk, dodir i miris naim ulima. Uz pomo displeja augmentirane stvarnosti u obliku obinih
naoara, moi emo da se etamo, a da nam pri tome, informativna grafika uplivava u vidno
polje i stapa se sa okolinom. Takoe, ova grafika e se menjati tako da se prilagodi kretanju
oiju i glave korisnika, kako bi grafika uvek bila uklopljena u perspektivu. Postoje tri osnovne
komponente ovih sistema koje mnogi nazivaju Walkman-ima za 21. vek, a to su: displej
montiran na glavi, sistem praenja i mobilni kompjuter, a cilj istraivaa koji rade na razvoju
augmentirane stvarnosti je da se ove tri komponente uklope u sistem koji e moi da se zakai
za kai, a iji e displej to vie podseati na obine naoare. Danas postoje dva osnovna tipa
displeja augmentirane stvarnosti: video providan (koji blokira pogled na stvarni svet, tako to
pomou kamera sa spoljanje strane naoara snima sliku sveta koja se istovremeno, zajedno
sa dodatnom grafikom, puta na displeju) i optiki providan (postoji mnogo prototipova
ovakvih sistema, a jedan od njih koristi svetlost koja putem brzog pokretanja izvora svetlosti
iscrtava slike po mreanjai oiju). Najvei trenutni izazov razvoju augmentirane stvarnosti je
razvoj sistema koji bi stalno znao gde se korisnik nalazi u odnosu na njegovu okolinu, a pri
tome i pratio njegove pokrete oiju i glave. Da bi augmentirana stvarnost mogla svuda da se
koristi, ona mora biti funkcionalna kako pod otvorenim nebom, tako i u kuama. GPS
predstavlja trenutno najprecizniju tehniku lociranja na otvorenom prostoru (GPR prijemnici se
ne mogu se koristiti u kuama). Meutim, preciznost odreivanja poloaja pomou satelita (tj.
GPS sistema) iznosi oko 10 do 30 metara, a za potrebe augmentirane stvarnosti, neophodna je
preciznost manja od milimetra, jer naravno ne biste imali mnogo koristi ako bi nam
projektovana grafika bila prikazivana kao da se nalazi na udaljenosti od 10 metara, a u stvari
nam se nalazi ispred nosa. Ipak, pomou tehnike poznate kao diferencijalni GPS, pri kojoj
GPS prijemnik sa antenom iji je poloaj precizno poznat (npr. putem viestrukih merenja)
prati poloaj korisnikovog GPS prijemnika, mogue je odrediti poloaj korisnika sa manjom
grekom od jednog metra. Takoe, dananji kompjuteri koji se uklapaju u delove odee su jo
uvek isuvie spori da bi mogli da procesuju izuzetno zahtevnu stereo 3-D grafiku. Kompanija
Toshiba je nedavno dodala NVidia GPU (Graphics Processing Unit) na svoj kompjuter
notnu sveicu, koji je sada u stanju da procesuje vie od 17 miliona trouglova u sekundi i 286
miliona piksela u sekndi, to znai da se na njemu mogu igrati 3-D igre. S druge strane,
NVidia je za Microsoft-ovu Xbox konzolu razvila 3-D grafiki procesor koji je u stanju da
procesuje 150 miliona poligona u sekundi, a poto ovako preciznu grafiku koriste ogromne
konzole za igranje igara, pre 2005. godine se ne oekuje razvoj slinih ili jo kvalitetnijih
sistema koji e moi da budu mobilni. Augmentirana stvarnost e nai niz primena u
stvarnom svetu, poev od odravanja i konstruisanja, igranja i turizma.
- ta je to Bluetooth tehnologija?
Bluetooth predstavlja moderni standard beine radio komunikacije izmeu bilo koja
dva elektronska ureaja. Ime ovog standarda potie od danskog kralja Haralda Blututa sa
kraja prolog milenijuma, a osim Bluetooth-a, danas postoji nekoliko drugih standarda
beinog prenosa informacija izmeu razliitih komponenata (od kompjutera, moblinih
telefona do klavijatura i slualica) jednog sistema elektronskih ureaja, ukljuujui prenos
informacija na infracrvenoj svetlosti (nedostaci ovog sistema su jednosmernost i prostorna
ogranienost kao kada morate daljinski upravlja da usmerite direktno ka televizoru da biste
promenili kanal) i sinhronizovanje kablova. Bluetooth komunicira na frekvenciji od 2,45
GigaHerca, na kojoj komuniciraju i mnogi bebi monitori, otvarai garae, pa i neki tipovi
beinih telefona. Meutim, interferencija Bluetooth signala sa drugim sistemima je
onemoguena jer Bluetooth ureaji emituju signal ija je snaga samo 1 miliVat. U poreenju
sa njima, mobilni telefoni emituju signal snage 3 Vata, a radio stanice signale snage nekoliko
desetina hiljada Vati. Ipak, ovako mala snaga emitovanog signala, ograniava komuniciranje
izmeu Bluetooth komponenti na samo desetak metara u preniku. Sa nekoliko Bluetooth
ureaja u istoj sobi, interferencija meu njima je spreena primenom tehnike poznate kao
skakanje du irokog spektra frekvencija. U ovom sistemu, ureaj koristi 79 sluajno
odabranih frekvencija u odreenom opsegu, a Bluetooth predajnik menja frekvenciju emisije
1600 puta u sekundi, to dozvoljava mnotvu ureaja da istovremeno koristi isto parence
radio spektra za komunikaciju bez pojave interferencije. Primenom ove tehnike se minimizira
i interferencija sa drugim kunim aparatima koji rade na istoj frekvenciji, jer e eventualna
interferencija meu njima trajati samo 625 mikrosekundi. Takoe, kada razliiti Bluetooth
ureaji dou blizu jedan drugom, doi e do automatske elektronske konverzacije i
odreivanja da li oni mogu da razmenjuju podatke ili su predodreeni tako da jedan ureaj
kontrolie drugi. im se dogodi konverzacija, ureaji, bilo da su deo kompjuterskog,
televizijskog ili stereo sistema, formiraju komunikacionu mreu.
- ta je to digitalni nakit?
Naunici iz IBM-a (i Charmed Technology-a) smatraju da e mobilni telefoni uskoro
dobiti nivi oblik. Naime, umesto pojedinanih ureaja, svaki mobilni telefon e moi da se
razbije na svoje sastavne komponetne, a svaki komad nakita e sadrati pojedinu komponentu
konvencionalnog mobilnog telefona, pri emu e razdvojene komponente komunicirati
najverovatnije putem Bluetooth radio beinog prenosa. Minue e predstavljati prijemnike
signala i imae ugraene zvunike, preko kojih emo moi da ujemo naeg sagovornika,
ogrlica e imati u sebi ugraen mikrofon koji e pretvarati na glas u strujni signal i zatim ga
slati ka naem telefonskom sagovorniku, na prstenu e se nalaziti LED lampice koje e u
svrhu signalizacije poziva svetleti u raznim bojama u zavisnosti od osobe ili bia koje nas
zove, a narukvica e biti opremljena sa VGA (Video Graphics Array) displejom na kome e
se ispisivati telefonski broj i ime sagovornika. U okviru jednog ovakvog nakitnog telefona,
dugmii sa brojevima i pozivne funkcije e ili biti ugraene u narukvicu ili e razgovori biti u
potpunosti glasovno kontrolisani. Takoe, digitalni nakit e moi da nas obavetava i kada
nam je pristigla e-mail poruka, a uskoro e na prstenu biti ugraena i TrackPoint tehnologija
(mala loptica) pomeranja kursora po ekranu, koja e moi po potrebi da se montira za glavu,
na primer, kao obine naoare ili e se nalaziti na samoj narukvici. Inae, u Celebration koli
(inovativnoj K-12 koli) u okolini Orlanda na Floridi, poeli su da se koriste tzv. Java
prstenovi, tj. prestenovi izraeni od nerajueg elika sa 16 mm u preniku i sa procesorom
od milion tranzistora koji se zove iButton i na kome je uskladiten niz podataka
karakteristinih za svakog studenta. Prsten poseduje 134 kilobajta RAM-a, 32 kilobajta ROM-
a, real-time sat, kao i software koji prepoznaje Java kompjuterski jezik i prevodi ga za potrebe
prenosa u kompjuterski sistem. U ovim prstenovima koje nose studenti Celebration kole,
upisani su broj bonova za ruak, klju koji automatski otvara vrata, informacija putem ijeg
prenosa se upisuju na as, broj knjiga uzetih iz biblioteke, kao i druge personalne informacije
o studentima koje koriste koli.
- ta je to LASIK?
Kada svetlost doe do naih oiju, ona prolazi kroz ronjau i zenicu, a zatim se
prelama na onom soivu, koje uz pomo ronjae svetlost fokusira u mrenjau. Meutim, u
sluaju kratkovidosti se kao posledica prevelike fokusirajue snage soiva i isuvie izduene
one jabuice, svetlost fokusira ispred, a u sluaju dalekovidosti, kao posledice premale one
jabuice ili preslabe fokusirajue snage soiva, iza mrenjae. U sluaju astigmatizma, oblik
ronjae ili soiva je iskrivljen tako da svetlost pada u dve ie u mrenjai, a u sluaju tzv.
starake dalekovidosti, ronjaa i soivo postaju manje savitljivi, pa se svetlost sa bliskih
predmeta teko fokusira u mrenjau. LASIK (Laser-ASsisted In-situ Keratomileusis)
predstavlja najpopularniji hirurki nain za eliminisanje dioptrije (dalekovidosti ili
kratkovidosti) putem preoblikovanja ronjae. Laserska hirurgija oka se vri pod dejstvom
pulsirajueg fino-fokusiranog snopa laserske svetlost usmerenog na povrinu oka. Prilikom
kontakta laserske svetlost sa delom ronjae, dolazi do isparavanja njenog mikroskopskog
dela. Kontrolisanjem dimenzija, poloaja i broja laserskih pulseva, ronjaa se moe
problikovati. Kratkovidost se najlake lei pomou laserske hirurgije, jer je tada ronjaa
isuvie iskrivljena, a uklanjanjem njenog malog dela, popravlja se vid. S druge strane,
korekcija dalekovidosti zahteva zaokrugljivanje, tj. preoblikovanje, a ne samo uklanjanje dela
ronjae, pa stoga predstavlja neto komplikovaniju operaciju. Kao laseri se koriste Excimer
laseri koji su hladni, to znai da ne zagrevaju okolni vazduh ili neku drugu povrinu i koji se
mogu fokusirati du prenika od 0,25 mikrometara, to je 200 puta manji prenik od prenika
ljudske kose. Oni emituju veoma fini snop ultraljubiaste svetlosti koji dovodi do raskidanja
veza u okviru i izmeu organskih molekula sa povrine. Toplota koja nastaje u ovom procesu
se rasporeuje samo du povrinskog sloja debljine jednog nanometra.
- ta je to lasetron?
Ukoliko ste nekada videli fotografije kapi vode kako pada sa krova snimljene pomou
stroboskopske svetlosti, tada vam je sigurno poznato kako fiziari snimaju fotografije najbrih
meuatomskih procesa. Naime, dovoljno kratak svetlosni ili elektronski puls moe uhvatiti
deli putanje kretanja molekula ili ak i atoma. Meutim, jo uvek nije predloen nain na
koji bi se mogli snimati i atomski procesi koji su odgovorni za procese kao to su fuzija, fisija,
emisija gama talasa i slino. Meutim, pomou lasetrona, ureaja koji e se koristiti jednim
od najmonijih lasera koji se trenutno prave na naoj planeti, moi e da snimi dogaaje koji
traju reda veliine zeptosekunde (10-21 sekundu). Najkrai pulsevi lasera na Zemlji dananjice
se nalaze u opsegu od oko 10-15 sekundi, to je dovoljno kratak vremenski interval da bi se
mogle posmatrati atomske vibracije u molekulima. Poetkom devedesetih godina 20. veka,
naunici su teorijskim putem doli do zakljuka da bi linearno polarizovani laserski snopovi
fokusirani na inertnom gasu mogli da podele elektromagnetne talase na jo manje delie.
Elektroni u atomima zahvaenim laserskom svetlou bi oscilovali emitujui aptosekundne
(10-16 sekundi) ili jo krae bljeskove svetlosti. Meutim, naunici iz amerikog dravnog
Njujorkog Univerziteta iz grada Stouni Bruka izraunali su da bi kruno polarizovana
svetlost iz petaVatnih (1015 Vati) lasera koji se trenutno prave na naoj planeti, mogla da
stvori izuzetno kratke pulseve sinhotrone radijacije, a aparate koji e stvarati ovako kratke
svetlosne pulseve po predloenom mehanizmu, naunici su nazvali lasetronima. Elektroni
zahvaeni u snopu kruno polarizovane laserske svetlosti visokog intenziteta bi poeli da brzo
okreu zajedno sa rotirajuim elektrinim poljem laserske svetlosti, to bi ih nateralo da
emituju uske radijacione kupe. Posmatrano sa ivice, oni bi izgledali kao da zasvetle u periodu
od jedne zeptosekunde i to poput minijaturnih svetionika tako da nas zaslepe svetlou svaki
put kada nas ova kupa obasja. Kada bi se elektroni nalazili na tankoj ici, ureaj bi se ponaao
kao antena emitujui zeptosekundne svetlosne bljeskove po dva puta tokom svakog krunog
ciklusa laserske svetlosti i to svaki put pod pravim uglom u odnosu na poloaj ice i pravac
laserskog snopa. U skladu sa Hajzenbergovim principom neodreenosti, ovi ultrakratki
pulsevi bi imali veoma irok energetski spektar pri emu bi neki fotoni pripadali i gama
opsegu elektromagnetnog spektra sa energijama od po preko 1 MeV. Jedan od problema e se
naravno ticati detekcije (odnosno merenja trajanja) ovako kratkih pulseva. Ipak, elektroni u
pokretu e tokom perioda od nekoliko femtosekundi emitovati snano magnetno polje reda
veliine milion Tesli, to je otprilike jednako magnetnom polju koje okruuje bele patuljke.
Ovo polje bi u velikoj meri rasejavalo snop neutrona to bi predstavljalo nain za
detektovanje kratkih svetlosnih pulseva.
- ta su to plazmeni displeji?
Tokom poslednjih 75 godina, najvei broj televizora koristi istu tehnologiju u okviru
koje elektronski top katodne cevi emituje elektrone koje par horizontalnih i par vertikalnih
elektroda (na jedan par elektroda se dovodi tzv. testerasta, a na drugi tzv. stepeniasta
zavisnost napona od vremena) katodne cevi eta po ekranu koji se sastoji od niza fosfornih
takica koje svetle u odreenoj boji kada ih pogodi mlaz elektrona. Jedan od nedostataka TV
prijemnika sa katodnom cevi je taj to su oni veoma veliki. Naime, da biste poveali irinu
ekrana, moramo mu poveati i duinu katodne cevi (kako biste elektronskom topu dali
dovoljno mesta da moe da osvetli svaku taku ekrana). Kao posledica toga, ukoliko elimo
da na osnovu ove tehnologije napravimo TV koji e biti velik kao zid sobe, tada e on morati
da bude teak barem tonu, a uz to e i zauzeti veliki deo sobe. Meutim, ukoliko vidite tanak i
ravan televizor, onda je on verovatno napravljen na bazi tehnologije tenih kristala (LCD
Liquid Crystal Display, premda za razliku od plazmenih displeja, LCD imaju relativno sporu
brzinu osveavanja ekrana tako da i nisu ba najzgodniji za gledanje TV-a) ili predstavlja
upravo plazmeni displej koji najee nije deblji od desetak santimetara. Meutim, veina
plazmenih displeja zapravo nisu televizori, jer ne poseduju TV tjuner, odnosno ureaj koji
prevodi televizijske signale i interpretira ih radi stvaranja video slike. Slino LCD
monitorima, i plazmeni displeji su samo monitori koji emituju standardni video signal. Da
biste posmatrali TV program na jednom plazmenom displeju, morali biste da ga prikljuimo
na posebni aparat (npr. video-rekorder) koji poseduje svoj sopstveni TV tjuner. Svaki piksel
plazmenog displeja poseduje tri fluorescentna svetla crvenu, zelenu i plavu svetlost. Slino
kao i u sluaju TV aparata sa katodnom cevi, i plazmeni displeji variraju intenzitet
pojedinaih boja kako bi formirali eljenu sliku. Plazma predstavlja stanje materije koje
postoji na veoma visokim temperaturama kada se atomi toliko esto i intenzivno sudaraju da
stalno izbijaju elektrone iz atomskih polja tako da supstanca postoji u stanju odvojenih
elektrona i jona. Meutim, prilikom susretanja elektrona i jona (koji se privlae jer su
raznoimeno naelektrisani) dolazi i do estih prelaza elektrona izmeu energetskih stanja u
atomima, pri emu se emituju fotoni. U plazmenim televizorima se koristi plazma gasova
ksenona i neona koji su postavljeni u stotinama hiljada malih elija poreanih izmeu dve
staklene ploe. Dugake elektrode su takoe usendviene izmeu staklenih ploa sa obe
strane elija. Adresne elektrode su postavljene iza elija du zadnje staklene ploe.
Transparentne displejne elektrode, koje su okruene sa izolacionim dielektrinim materijalom
i obloene sa magnezijum oksidnim zatitnim slojem, postavljene su iza elija du prednje
staklene ploe. Oba niza elektroda se proteu du itavog ekrana, pri emu su displejne
elektrode poreane u horizontalnim redovima, dok su adresne elektrode postavljene po
vertikalnim kolonama tako da zajedno formiraju mreu. Da bi se jonizovao gas u odreenoj
eliji, kompjuter plazmenog displeja napaja elektrode koje se presecaju na mestu date elije,
ime se formira tok struje kroz gas u datoj eliji, a energija struje se koristi za pobuivanje i
relaksiranje atoma u eliji koji pri tome emituju ultraljubiaste fotone koji reaguju sa
fosforom kojim su obloene sve elije sa svoje spoljanje strane koja je okrenuta posmatrau
u sobi. Fosfor prima energiju ultraljubiastih fotona iz zauzvrat emituje vidljive fotone. Svaki
piksel je podeljen na tri podpiksela koji emituju crveu, zelenu i plavu boju, respektivno.
Variranjem strujnih pulseva kroz svaku eliju (odnosno svaki podpiksel) televizora formiraju
se pokretne slike.
- ta su to toplotni ispravljai?
U skladu sa drugim zakonom termodinamike, toplota se uvek kree od toplijeg ka
hladnijem telu, nezavisno od orijentacije tela. S druge strane, elektrina struja moe biti
ograniena na protok u samo jednom smeru, to se i odigrava u ispravljaima i
poluprovodnikim diodama. Meutim, danas na naoj planeti postoje ideje i o izgradnji prvih
toplotnih ispravljaa koji bi doputali protok toplote samo u jednom smeru, a smatra se da e
biti izgraeni od niti DNK ili od nekog nanomaterijala. Kada biste zapalili vatru iznad erpe
sa pagetima oni se veoma dugo ne bi skuvali, dok ukoliko postavimo istu vatru ispod erpe,
oni e se brzo skuvati. Meutim, ovom jednosmernom protoku toplote doprinosi gravitacija,
jer se topliji i laki vazduh podie navie pri emu predaje toplotu erpi ukoliko se ona nalazi
iznad vatre. Ipak, u toplotnim ispravljaima ili ak i toplotnim tranzistorima budunosti,
toplota bi i bez pomoi gravitacije mogla da uvek tee u istom smeru, a ovakvi ureaji bi nali
izuzetno primenu u elektronici i biotehnologiji. Prenos toplote se vri rasipanjem
meuatomskih vibracijama meu sobom. Naime, ukoliko zagrevamo jedan kraj nekog tela,
estice na toplijem kraju e poeti da znatno intenzivnije vibriraju oko svojih ravnotenih
poloaja, dok se amplitude atomskih vibracija na hladnom kraju ipke nee poveavati. Kada
bi ove oscilacije bile harmonine, u sluaju kojih bi srednji poloaj svake oscilujue estice
odgovarao ravnotenom poloaju estice (poloaju kome odgovara minimum potencijalne
energije u elektrinom polju susednih atoma), tada bi se sa predavanjem toplote, poveavale i
amplitude oscilacija, a ove amplitude bi se u talasima prenosile do drugih atoma i ovakvo telo
bi posedovalo beskonanu toplotnu provodljivost, a i ne bi se nimalo irilo sa zagrevanjem.
Meutim, oscilacije atoma kristalnih tela u naem svetu nisu harmonine, ve anharmonine,
to znai da se estice vie udaljavaju jedne od drugih tokom svake oscilacije nego to se
pribliavaju. Ovo je posledica toga to odbojne sile izmeu atoma (kao posledice preklapanja
njihovih elektronskih oblaka) rastu sa smanjivanjem rastojanja izmeu atoma mnogo bre
nego to rastu privlane meuatomske sile sa udaljavanjem atoma. Kao posledica toga, i
srednji poloaj oscilujue estice u sluaju anharmoninih oscilacija ne odgovara
ravnotenom poloaju i oscilacije kristalnog tela se rasejavaju jedne na drugima, odnosno
meusobno interaguju i stoga se toplotna energija prenosi manje efikasno. Tim naunika iz
Univerziteta u Komu u Italiji i iz Ecole Normale Superieur iz Liona u Francuskoj su u svrhu
pravljenja toplotnog ispravljaa teorijski razmatrali sendvi napravljen od dva harmonina
poklopca (jedan zategnutiji koji vibrira pri viim frekvencijama i jedan oputeniji) izmeu
kojih se nalazi lanac anharmoninih oscilatora (svaki oscilator predstavlja par oscilujuih
atoma). Prilikom velikih amplituda vibracije (to odgovara visokim temperaturama), atomi u
sreditu sendvia su se talasali (odnosno ljuljali gore-dole) sporije i bili su usaglaeni sa
oputenijim oscilatornim poklopcem. Meutim, pri niim temperaturama, oscilujui atomi
sredinjeg sloja su se bolje slagali sa atomima iz zategnutijeg i krueg poklopca. Tako, ako se
na fleksibilnijem kraju sendvia izazove intenzivnije oscilovanje (npr. putem zagrevanja ovog
kraja sendvia), ove oscilacije e se preneti kroz sredinju liniju postajui pri tome krae ali
bre, i prenee se na krui kraj sendvia, premda sa ne ba savrenom efikasnou. S druge
strane, zagrevanjem krueg poklopca, izazivamo vibriranje (inae, vibracije su samo
kvantovane oscilacije, pa se stoga sve meuatomske i meumolekulske oscilacije nazivaju
vibracijama) anharmoninog lanca sa veim amplitudama i pri viim frekvencijama, to ovaj
lanac nije u stanju da prenosi pa se tako prekida prenos toplote u ovom smeru. Naunici
smatraju da bi njihov jednodimenzionalni model (jer je sredinji sloj ispravljakog sendvia
jednodimenzionalan) trebalo da bude podjednako primenljiv i na trodimenzionalni, realni
sluaj. Ovakvi toplotni ispravljai bi u kompjuterima budunosti bili u stanju da
preusmeravaju prenos toplote kroz ip, a niz toplotnih tranzistora bi bio u stanju da pokree
mikrolaboratoriju na ipu, pri emu bi temperatura kontrolisala razne biohemijske reakcije.
- ta su to lava lampe?
Lava lampe predstavljaju svetiljke koje u sebi poseduju pokretne tenosti koje se
prelivaju jedne preko drugih dok je sijalica upaljena, stvarajui tako lep vizuelni doivljaj. U
tipinoj lava lampi se obino nalaze dve raznobojne tenosti, ija je gustina veoma bliska i
koje se meusobno ne rastvaraju. Ulje i voda se ne mogu pomeati, ali im je gustina veoma
razliita pa se ova smea ne bi mogla koristiti u lava lampama. Meutim, smea mineralnog
ulja (eventualno sa malo parafinskog voska) i vodenog rastvora nekog alkohola (ili glicerol,
premda se najee koristi propilen glikol) ije bi gustine bile vrlo bliske, mogla bi se lako
koristiti u lava lampama. Kada upalimo lava lampu, uareno vlakno njene sijalice stvara
odreenu koliinu toplote koja se provodi do dna smee dve nemeljive tenosti. Tea tenost
(tj. ona koja je na dnu) apsorbuje toplotu i iri se, pa se stoga njena gustina smanjuje. Poto
dve tenosti poseduju veoma sline gustine, pod dejstvom naglog irenja, donja tenost e
iznenada postati rea od gornje i teie da se popenje na vrh smee. Tokom podizanja, tenost
e se hladiti, njena gustina e se poveavati i ona e opet padati na dno. Apsorpcija i rasipanje
toplote su prilino spori procesi, a kao posledica toga dolazi do laganog presipanja dve
raznobojne tenosti u sudu lava lampe.
- ta je to MagnaDoodle?
MagnaDoodle je popularna deija igraka za crtanje koja poseduje beli zastor po
kome se moe crtati uz pomo specijalne pisaljke, a zatim se samo pomeranjem klizaa sa dna
zastora mogu obrisati nacrtani detalji. Deca vole ovu igraku jer nije potrebno izvriti veliki
pritisak sa pisaljkom da bi se iscrtale veoma jasne linije, a i roditelji je vole jer pisaljka ne
poseduje ni mastilo ni boje, ve predstavlja obino pare metala sa kojim se nigde drugde ne
moe pisati. Ekran MagnaDoodle-a se sastoji iz dva sloja plastike, postavljenih jedan preko
drugog, pri emu je gornji sloj providan i predstavlja povrinu po kojoj se kree pisaljka.
Izmeu ova dva sloja nalazi se upljikava mreica koja odrava dva plastina sloja na
odreenom meusobnom rastojanju i istovremeno deli prostor izmeu dva sloja na jednake
elementarne elije u kojima se nalazi bela neprozirna tenost (slina mleku) u koju su
umoene veoma fine tamne magnetne estice gvoe oksida. Kada delujemo malim
magnetom, tj. pisaljkom na povrinu ekrana, pisaljka privlai tamne estica gvoe oksida ka
povrini tenosti i one postaju vidljive. Nakon to iscrtamo liniju, magnetne estice se ne
vraaju ponovo u dubinu tenosti, usled paljivo podeene debljine tenog sloja, kao i zbog
jednake gustine estica gvoe oksida i tenosti. Ako elimo da obriemo ekran, dovoljno je
da povuemo specijalni brisa (tj. dugaki magnet) preko njegove zadnje strane, i on e
povui magnetne estice unazad i opet ih uroniti u belu tenost, pa e ekran opet dobiti belu
boju.
- ta su to polimerne perle?
Slino perlama koje se niu na ogrlici, i mikroskopske polimerne loptice se mogu
povezivati tako da formiraju dugake malecne ogrlice koje e nalaziti izuzetne primenu u
materijalima budunosti, a pre svega u optoelektronskim i magnetnim ureajima.
Poluprovodniki i drugi neorganski kristali (kao to je npr. silicijum) predstavljaju osnovu
elektronskih i drugih tehnologija, ali izuzimajui male promene koje se deavaju sa
dodavanjem stranih atoma u njihovu kristalnu strukturu, njihove hemijske osobine su u sutini
fiksirane. S druge strane, modifikovanjem monomernih jedinica u polimernim molekulima na
bazi ugljenika mogu se neogranieno menjati osobine materijala, a time i nalaziti nova polja
njihove primene. Naunici iz amerike Nacionalne laboratorije u Ouk Ridu u Tenesiju
pronali su nain za meanje rastvora dva polimera koji se inae ne privlae. Naime, oni su
izazvali toliko brzo isparavanje vode tako da polimerni molekuli nisu bili u stanju da se
odvoje i umesto toga su se zajedno grupisali u mikroskopske sfere. Naunici su takoe otkrili
i da se ove polimerne sfere u procesu mogu nanizati jedne na druge tako da formiraju prave
mikroskopske ogrlice. Smatra se da sa isparavanjem vode, krajevi molekulskih lanaca koji
vire iz sfera mogu da se povezuju gradei tako strukturu ogrlice. Ove molekulske sfere su
dovoljno glatke i lagane da se svetlost moe odbijati u njima. Na taj nain se one ponaaju
kao minijaturne laserske upljine. Naime, svetlost prave talasne duine moe napraviti oko
stotinak krunih puteva oko svake mikrosfere. Poto su mikrosfere povezane, ove optike
rezonancije mogu prolaziti izmeu njih i kretati se du ove lanane strukture. Ovaj efekat bi
bio veoma koristan u optikim icama senzora i drugih svetlosnih ureaja koji mogu biti
podeeni na posebnu frekvenciju. Osim u optoelektronici, polimerne perle bi mogle da budu
korisne i u magnetnim prevlakama. Naime, hvatanje magnetnih estica u okviru mikrosfera bi
moglo da prui novi nain za oblaganje magnetnih ureaja za skladitenje informacija kao to
su npr. hard diskovi: dovoljno je da samo obojimo namagnetisane polimerne perle.
- ta su to hologrami?
Hologrami predstavljaju fotografije snimljene pomou laserske svetlosti, u kojima se
uvaju informacije o kompletnoj trodimenzionalnoj slici snimljenog tela. Na film na ijoj
povrini se snima izgled predmeta, direktno se usmerava jedan laserski snop, dok se drugi
snop (najee bez soiva) usmerava na film tek nakon reflektovanja od posmatranog
predmeta. Dva snopa laserske svetlosti se prilikom pristizanja na film razlikuju u fazama (jer
su se kretali razliitim putem) i stoga interferiraju (preklapaju se) i na filmu, tj. hologramu
ostavljaju rezultujue tragove - rezultate njihove interferencije. Celokupna informacija takvog
trodimenzionalnog snimka nalazi se u svakoj taki povrine, odnosno u samom
interferencionom obrascu. Drugim reima, na fotoploi (hologramu) se ne vide konture
predmeta, ve figure interferencije dva svetlosna polja izvornog koherentnog (laserskog)
polja i rasprenog polja koje potie od snimanog predmeta. Svetle i tamne linije
interferencionog obrasca sadre sve informacije o smeru, intenzitetu i fazi svetla sa
snimljenog objekta. Na hologramu je sauvana i perspektivnost predmeta, pa se iz jednog
holograma mogu dobiti razliite fotografije predmeta u zavisnosti od eljenog ugla
posmatranja. Da bi se rekonstruisala snimljena slika, dovoljno je da hologram osvetlimo
koherentnom svetlou koja e se difraktovati (pojava rasipanja svetlosnih ili nekih drugih
talasa u svim pravcima prilikom prolaska kroz uzan otvor) od strane interferencionog obrasca
holograma, nakon ega emo dobiti sliku snimljenog predmeta u trodimenzionalnom
prostoru. Jedno od kljunih osobina holograma je to da on u svakom svom delu sadri
kompletnu informaciju o celom predmetu. Naime, ukoliko osvetlimo bilo koji deo holograma,
bie rekonstruisana celokupna slika, premda e ona pokazivati manje detalja nego slika
dobijena sa celog holograma. Prema shvatanju mnogih naunika i filosofa, stvarni svet je
ustrojen prema istim hologramskim principima tako da je Celina skrivena u svakom od
svojih delova, kao na primer Kosmos u zrnu peska ili umu mora.
- A ta je to ljubav?
Dragi itaoe, postoje pitanja na koja nam niko drugi do nas samih ne moe dati pravi
odgovor. I ne samo to, ve postoje pitanja koja i nemaju odgovore, ili barem ne odgovore koji
bi bili fiksnog i nepromenljivog karaktera. Kada bismo bili u stanju da pruimo odgovor na
svako pitanje u Kosmosu, sve za ta znamo da postoji izgubilo bi svoj smisao i lepotu svoga
postojanja. Zamislimo samo kako bi siromano druenje sa drugim biima i nae upoznavanje
sveta kroz nadanja i verovanja koja ispunjavaju svaki novi zavijutak naeg ivota, kada bismo
mogli da unapred poznajemo sve posledice naih dejstava. Stoga je u nepredvidljivosti i
neznanju, u radoznalim susretima sa beskrajnim morem nepoznatog, novim otkriima i
saznanjima prisutno izvorite sree ljudskih bia. Ne u nalaenju, ve u lepoti traganja; ne u
cilju, ve u putu prisutna je Tajna odgovora na ovo pitanje. I nauka sa svim odgovorima kakvi
su prueni u ovoj knjizi, a koji naravno predstavljaju samo jedne od mnogih, predstavlja jednu
takvu beskrajnu potragu.
Najlepi odgovori nikada ne poseduju pretenzije finalnosti koja bi zatvorila polja
naeg radoznalog istraivanja Prirode, ve su oni upravo usmereni ka irenju naeg uenja,
ka buenju novih susreta i interesovanja, ka postavljanju starih pitanja u nove, sve vee i sve
dublje saznajne okvire. Najlepi odgovori nas podstiu ne da otkrivajui ih postajemo mnogo
vani, ve da se sve jae i sve radosnije divimo udesima sveta svuda oko nas. I jo neto.
Najlepi odgovori nikada ne otkrivaju za nas ono to eznemo da saznamo, ve predstavljaju
samo blage zvezde vodilje, puteve koji vode do naih samostalnih otkria.
Dragi itaoe, doao si tako do samog kraja ove knjiga, ali to ustvari i nije kraj. Ovo je
poetak jedne druge knjige, vee nego ova knjiga, vee nego sve druge knjige na svetu, knjige
koja se nalazi u Tvome srcu. itanje ove knjige napisane boanskim jezikom, bilo u sebi tiho,
neujno ili ponekad i na sav glas nazivamo ljubavlju. Tamo gde se spajaju svet duha svet
naih toplih unutranjih tenji ispunjenih brinou prema svetu, njegovom ulepavanju i
prosvetljenju, i svet materije naeg znanja i mudrog razmiljanja, raa se ljubav zbog koje i
usled koje i postoji itav ovaj veliki svet. Negujmo ljubav kao jedan cvet svetlosti u naim
srcima i dajmo vie nego to imamo i itav svet e tada biti na. Jer stvari zaista imaju onakav
izgled kakav im dadne naa dua.