Marina Lemai i Denis Njari: Dva hrvatska korijenska pravopisa

UDK 811.163.42-26(091)
81'35
Struni rad
Primljen 12. lipnja 2010., prihvaen za tisak 21. lipnja 2010.

Marina Lemai i Denis Njari

DVA HRVATSKA KORIJENSKA PRAVOPISA

U ovom radu ukratko prikazujemo najvanije znaajke hrvatskoga kori-

jenskoga pravopisa, odnosno njegova temeljna pravila i odstupanja, prema
izvornim pravopisnim prirunicima Korienskom pisanju iz 1942. i Hrvatskom
pravopisu iz 1944. godine. Prvi je bio samo privremena knjiica koja je slui-
la kao osnovni smjerokaz za korijensko (etimoloko) pisanje, dok tek Hrvat-
ski pravopis predstavlja cjeloviti pravopisni prirunik. Posebnu pozornost po-
svetili smo danas aktualnim pravopisnim pitanjima te smo u skladu s tim i
odabirali primjere.

Oivljavanje korijenskoga pravopisa (od 1941. godine)

U Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj postojala je institucionalna skrb o is-

toi hrvatskoga jezika, pa je tako ve 28. travnja 1941. osnovan Hrvatski dr-
avni ured za jezik, koji je djelovao u okviru Ministarstva bogotovlja i na-
stave i u suradnji s Hrvatskim sveuilitem i Hrvatskom akademijom znanosti
i umjetnosti. Najvanije su dunosti Hrvatskog dravnog ureda za jezik bile
potpun nadzor nad hrvatskim jezikom u javnoj usmenoj i pisanoj upotrebi,
jezino savjetnitvo, skrb o izradbi osnovnih prirunika hrvatskog jezika (gra-
matika, pravopis, rjenik), jezina suradnja sa zakonodavnim i izvrnim dr-
avnim tijelima (prilikom sastavljanja naredbi, zakona i sl.) te tzv. jezina
promiba (Samardija, 1993a: 16 -17).
Dana 23. lipnja 1941. godine objavljena je Ministarska naredba o hrvat-
skom pravopisu koja, meu ostalim, govori i sljedee:
Na duhu (jezika, op. a.) se osniva i samobitnost jezina, na hrvatskom
duhu hrvatska jezina samobitnost. Kako treba znanosti dati priliku, da i
ova pitanja produbljuje, a znanost nije ni u jednom kulturnom jeziku u
tom dala za sva vremena posljednju rije, ministarstvo bogotovlja i na-
stave prihvatilo je u pitanju o hrvatskom pravopisu ovu misao: hrvatski
se pravopis ima provesti na naelu etimolokom tako, da se utvrde sve
etimoloke mogunosti osnovane na znanosti, koja ima odrediti svuda
ono, to u duhu hrvatskog jezika nalazi svoju potvrdu.
(Koriensko pisanje, 1942: 14 -15)

223
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

Dakle, ve ta naredba najavljuje uporabu korijenskoga (etimolokog)

pravopisa, ali u svom drugom dijelu donosi svega dvanaest pravila koja odre-
uju kako bi po novom pravopisu trebalo pisati. Od tih dvanaest pravila,
samo ih se etiri odnosi na fonetiko/etimoloku dvojbu: na odraavanje pro-
mjene glasa (e > eca, a ne eca), uvanje suglasnika d i t u imenikim
doetcima -tak, -dak, -tac i -dac (redak > redci, zadatak > zadatci) te u
imenima naseljenih mjesta (Gradac > Gradca, a ne Graca) i uvanje zavr-
noga d u predmetcima nad- i pod- (podpredsjednik, a ne potpredsjednik)
(Samardija, 2008: 42).
Pisanje korijenskim pravopisom na poetku bilo je velik problem budui
da nije postojao prirunik koji bi pojasnio ili pak sustavno iznio pravila ko-
rijenskoga pravopisa. Takvo je stanje prouzrokovalo esto pogrjeno shvaa-
nje ili potpuno neshvaanje naela korijenskoga pravopisa, pa se u tiskovi-
nama prvih mjeseci Nezavisne Drave Hrvatske mogu pronai rijei s pog-
rjeno odreenim korijenom poput uniten, glastnik, zapovjedniktvo, sredi-
te i sl. ili je pak izjednaavanje suglasnika po zvunosti ukinuto u potpu-
nosti, primjerice: drutvo, oteen, iztina, pistmen, modka itd. (Samardija,
1993b: 34). Nedoumice je izazivala i odredba koja je zahtijevala iekavsko
pisanje, dakako, u sluaju kada je fonemski slijed i+j+e odraz jata. Meutim,
nerijetki su bili sluajevi da su nedovoljno struni autori tekstova pisali ie i u
posuenicama te u sluajevima gdje je slijed ije posljedica morfolokih
mijena, npr. razumiem, pametniega, provalie, higiena i sl.

Koriensko pisanje (1942.)

Slijedom navedenoga, bilo je nuno izda-

ti odreeni pravopisni prirunik, to se dogo-
dilo potkraj kolovoza 1942. godine, kada je
objavljena knjiica Koriensko pisanje. Knji-
icu je sastavio Adolf Bratoljub Klai, uz su-
radnju lanova Hrvatskog dravnog ureda za
jezik. Knjiica (osim opirnijeg predgovora)
ima dva dijela: zakonodavni, u kojem su ob-
javljeni najvaniji dokumenti tadanje drav-
ne jezine politike, te pravopisni, podijeljen
na pravopisna pravila i pravopisni rjenik. U
predgovoru Klai iznosi svojevrsnu kratku
povijest hrvatskoga korijenskog pravopisa, a
Koriensko pisanje, 1942.
na kraju naglaava da u ovoj knjiici, nije nita novo, nego je nastavak sta-
rog hrvatskog obiaja (Koriensko pisanje, 1942: 9; usp. Klai, 1943: 128 -

224
 Marina Lemai i Denis Njari: Dva hrvatska korijenska pravopisa

129), dakle, posebno istie tradiciju hrvatskog korijenskog pravopisanja. S

tim se slae i suvremeni hrvatski jezikoslovac Dalibor Brozovi (2005: 52).
Pravopisna pravila podijeljena su u pet poglavlja, redom: Dvoglas ie-je,
Koriensko naelo u pravopisu, Pregled suglasnikih skupova u korienskom
pisanju, O pisanju tuih riei i Razstavljanje riei na slogove. Temeljno na-
elo donosi se tek u drugom dijelu pravopisnih pravila: Pisati korienskim
pravopisom znai: u pisanju suglasnikih skupova valja paziti na postanak
riei, a ne na izgovor (Koriensko pisanje, 1942: 30). Zanimljivo je da se
Provedbenu naredbu o dvoglasu ie-je koja je propisala pisanje ie u dugom
odrazu , odnosno je u kratkomu pojanjava usporeujui ikavske oblike s
knjievnima; npr. dite, ri, riiti, zvizda > diete, rie, rieiti, zviezda, ali diji,
rinik, rienje, zvizdan > djeji, rjenik, rjeenje, zvjezdan (Koriensko pisa-
nje, 1942: 24 25), posebice imajui na umu da jezina politika toga razdob-
lja uglavnom nije bila naklonjena hrvatskim narjejima.
Glavnina drugoga poglavlja pravopisnih pravila posveena je glasovnim
promjenama: jednaenju po zvunosti, jednaenju po mjestu tvorbe te ispada-
nju suglasnika. Koriensko pisanje odreuje da se jednaenje po zvunosti ne
provodi u oblicima imenica i pridjeva s nepostojanim a (vrabac > vrabcu,
redak > redku, gladak > gladko), u tvorbi rijei ispred imenikih nastavaka
-ba, -benica, -benika, -bina, -anik, -e, -ad, -ica, -i, -ka, -kinja, -ko,
-()tina, -tvo (npr. djelitba, narubenica, glasbenik, vrabina, zubanik, go-
lube, vrabad, ibica, obrazi, zibka, robkinja, klubko, potrebtina, vi-
tetvo itd.), ispred pridjevskih nastavaka -an, -iji, -ki (zuban, drugiji,
englezki i sl.), ispred glagolskih nastavaka -ati, -kati, -sti, -ti (oteati, jedka-
ti, grebsti, vezti i sl.) te u sloenicama, veinom s prijedlonim predmetcima
bez-, iz-, nad-, nuz-, ob-, odr-, pod-, pred-, raz-, uz- (bezkonaan, izkaz,
nadpis, nuzprostorija, obi, odkljuati, podpis, predpostavka, razpored, uzpi-
njaa itd.) (Koriensko pisanje, 1942: 30-32).
Jednaenje po tvorbenom mjestu doputeno je u sluajevima kada se su-
glasnici s i z mijenjaju u i ispred , , , lj, nj, i (npr. daica umjesto
dasica, lie umjesto lise i sl.). Jedine su iznimke bili sluajevi kada su se
istovremeno odvijali jednaenje po mjestu tvorbe i jednaenje po zvunosti ili
ispadanje suglasnika (npr. razariti, uzuvati i sl.). Bilo je doputeno i jedna-
enje po mjestu tvorbe suglasnika u ispred c (npr. lice, srdace, a ne
lice, srdace), ali nije bilo doputeno ispred suglasnika t (npr. junatvo,
urednitvo, a ne junatvo, urednitvo). Promjena suglasnika n u m ispred b i p
bila je u potpunosti nedoputena (jeftinba, nastanba, crvenperka, jedanput i
sl.) (Koriensko pisanje, 1942: 32-33).
Ispadanje suglasnika bilo je doputeno u sluajevima kada nije postojala
znaenjska potreba za dvama suglasnicima (npr. odieliti, odahnuti, ali je bilo
obavezno pisati preddvorje, bezznaajan i sl.). Uz rijetke iznimke, u svim je
ostalim sluajevima suglasnike d i t bilo obavezno pisati ispred dometaka,
primjerice, u oblicima imenica na -ka, -(a)c i (a)k s nepostojanim a (bitka >

225
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

bitci, svetac > svetci, sudac > sudci i sl.), ali i openito u tvorbi rijei (npr.
sirot > siroti, otac > otev, ciepiti > odciepiti itd.). Ispred sljedeih dome-
taka suglasnici d i t takoer nisu ispadali: -ba, -bina, -kinja, -nik, -nica, -nat,
-noca, -naest, -nost, -stvo (npr. gostba, astbina, faistkinja, bolestnik,
dunostnica, lisnat, mastnoa, estnaest, nepropustnost, bratstvo, sudstvo
itd.) (Koriensko pisanje, 1942: 34-36).
U Pregledu suglasnikih skupova u korienskom pisanju navodi se u ko-
jih se skupova provodi korijensko pisanje te gdje se (u kojih rijei i njihovih
oblika) ti skupovi pojavljuju, primjerice, u suglasnikih skupova u kojima je
prvo slovo b: -bc, -b, -b, -bh, -bk, bp, -bs, -b i -bt, a ovaj potonji pojav-
ljuje se
(a) u deklinaciji riei hrbat, kojoj gen. glasi hrbta prema izgovornom
hrpta; (b) u tvorbi riei, kao to su na pr. hrbtenjaa, drobtina (od
droban) prema izgovornom hrptenjaa, droptina; (c) u sloenicama, u
kojima je prvi dio priedlog ob, a drugi dio sloenice poinje glasom t:
obteretiti, obtei, obteretiti, optei, obtok, obtrati prema izgovornom
opteretiti, optei, optjecati, optjerati, optoiti, optok, optrati. Ovamo
spadaju i tue riei s predmetkom sub-, na pr. subtilan, subtrakcija,
subtropski prema izgovornom suptilan, suptrakcija, suptropski. Razlikuj:
hlapta (od hlapat), te tue riei kao optant, optika, optimist.
(Koriensko pisanje, 1942: 36 -40)
Glede meusamoglasnikoga (intervokalnoga) suglasnika j u stranim ri-
jeima provedbena naredba propisuje, da se to slovo u takvu sluaju nema
pisati, osim na kraju riei i u izvedenicama izpred hrvatskih doetaka, kao to
su -ac, -a1ac, -anac, -anski, -anstvo (Koriensko pisanje, 1942: 56), pa su
strane rijei u hrvatskom korijenskom pravopisu izgledale ovako: diagnoza,
diaspora, Fabian, Gollat, material, plagiat, antikvariat i slino. Iznimke su
bile doputene u onih rijei koje su se smatrale udomaenima, poput Azijata,
dijaka i sl.; kada se skup i+j+e nalazio na kraju rijei, npr. Marija, Venecija,
Austrija, ekspropriacija, variacija itd. i u nekolicini rjeih pojava (Koriensko
pisanje, 1942: 58 -59).
Rastavljanje rijei sa suglasnikim skupovima na slogove u korijenskom
se pravopisu razlikovalo u jednostavnih i sloenih rijei. U pravilu, kada bi se
u jednostavnih rijei zajedno nalo dva ili vie suglasnika, oni su se rastavljali
na slogove tako da bi prvi suglasnik pripao prvom slogu, a drugi drugomu
(npr. ma-ka, svag-da, ig-la, kraj-nji i sl.), dok se u sloenih rijei to pravilo
nije primjenjivalo, odnosno rijei su se nastavile rastavljati kao i dotad (npr.
po-zvan, ni-smo, Miro-slav, iz-obraziti, raz-um i sl.) (Koriensko pisanje,
1942: 60 -63).

226
 Marina Lemai i Denis Njari: Dva hrvatska korijenska pravopisa

Hrvatski pravopis (1944.)

Dvije godine nakon izdavanja pravopisne

knjiice Koriensko pisanje izdan je pravopisni
prirunik Hrvatski pravopis. Pravopis su sastavili
lanovi Hrvatskog dravnog ureda za jezik Fra-
nje Cipra i Adolfa Bratoljuba Klaia. To je bio
najopseniji hrvatski pravopis do tada (460 stra-
nica osminskog formata), a bio je podijeljen u
dva dijela. U prvom su dijelu vrlo opirno i de-
taljno izloena pravila novog pravopisa (sa slje-
deim poglavljima: Hrvatska abeceda, Velika
i mala slova, O nekim glasovima i glasov-
nim skupovima, Sastavljeno i rastavljeno pi-
sanje riei, Tudje riei, Razstavljanje na slo-
Hrvatski pravopis, 1944. gove, Pismeni znaci, Kratice), a u drugom je
dijelu pravopisni rjenik.
Osim uobiajenih pravila znakovitih za sve suvremene pravopisne pri-
runike (pisanje velikog i malog slova, pisanje i biljeenja glasova , , d, ,
j), temeljna je znaajka pravopisa upravo u svom morfonolokom izriaju te
se u njemu naglaava da je hrvatski pravopis u naelu korijenski (etimoloki)
i da pazi na sam postanak rijei, odnosno, da uva njezin korijen.
U skladu s tim, preporuuje se pisanje vrabca, nadkriliti, jedanput,
drutvo, bolestnik (premda se govori vrapca, natkriliti, jedamput, drutvo,
bolesnik) jer to odgovara postanku tih rijei: primjerice, u obliku vrab-ca (od
vrab-ac), korjenito b ostaje u pismu, a u govoru prelazi ispred c u p; u gla-
golu nadkriliti (prijedlog nad + glagol kriliti), korjenito d prijedloga nad osta-
je i sl. (Cipra, Klai, 1944: 39).
Tri su glavne toke pravila korijenskog pisanja.
1. Imenice i pridjevi s nepostojanim a u sklanjanju ne mijenjaju i ne gube
svoj korijenski i osnovni suglasnik (npr. vrabac- vrabca; sudac sudca;
gladak gladka i sl.).
2. Kod sloenih rijei ne mijenja se suglasnik kojim se zavrava prvi dio
sloenice (npr. obina, nadkriliti, nadtpis)
3. U tvorbi rijei s doetcima ne dolazi do promjene suglasnika kojim zavr-
ava osnova pojedine rijei (npr. svat svatba; glas glasba; Zagreb
Zagrebanin i sl.) (Cipra, Klai, 1944: 39-42).
Pravila odstupaju u sljedeim situacijama. Prijedlog s mijenja se i u
pismu ispred suglasnika b, d, g u z, odnosno u , ispred i (primjerice u
rijeima zbor, zbiti, epati i sl.). Takoer, u rijeima odavna, odahnuti,
odagnati, korjenito d otpada, ali u rijeima naddvornik, poddijalekt ostaje
zbog znaenjske razlike (Cipra, Klai, 1944: 43).

227
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

Do odstupanja dolazi i kada se korijenski i osnovni suglasnik s nae is-

pred i (lie, proe, prai); korijenski i osnovni suglasnici s i z ispred lj
i nj prelaze u i kod tvorbe nekih imenica i pridjeva (pronja, vonja,
paljiv), ali ostaju nepromijenjeni ispred lje, nje (posljednji, snjean), u nekim
sloenicama (sljubiti, razljutiti) i u nekim rijeima, npr. vlasnjaa (od vlas)
(Cipra, Klai, 1944: 42-43).
U rijeima groe, gvoe, gvoah takoer dolazi do odstupanja, od-
nosno, korijenski i osnovni suglasnik z ispred prelazi u , a suglasnik
ispred ce mijenja se u , pa je pravilno pisati srdace, sunace (umjesto
srdace, sunace) (Cipra, Klai, 1944: 43).
Suglasnici d i t ispadaju u sljedeim sluajevima: u izvedenicama rijei
dijete (djeca, djeai, djeaki); kda (kaca, kaara); srdce (sran (hrab-
rost), ali srdan (pripada srdcu) i u rijei svetac (svean, sveanost) (Cipra,
Klai, 1944: 43).
Odstupanje od korijenskog pisanja vidljivo je i u nekim rijeima gdje je
tee odrediti korijen (npr. jeftin, iskon, trska, luckast), te u rijeima s nastav-
kom stvo s ispada ispred osnova koje se zavravaju na , , , (u rijeima
samatvo, junatvo, pokutvo, drutvo) i u rijeima s nastavkom -ski s
ispada ispred osnova koje zavravaju na , , , s, , z (npr. seljaki, kovaki,
viteki, muki) (Cipra, Klai, 1944: 43-44).
Posebno poglavlje u pravopisu posveeno je pisanju osobnih i mjesnih
imena. Preporuka je pisanje osobnih imena korijenski (npr. Vladko, Tvrdko,
Boko), a kod prezimena s nepostojanim a naglaava se uvanje korjenitog
suglasnika u sklanjanju (npr. Dabca, Gubca, Zubca). Slino je i s mjesnim
imenima gdje se takoer preporua pisanje prema pravilima korijenskog pi-
sanja. Prema tomu, u sklanjanju ispravno je pisati Gradca (od Gradac);
Loca (od Loac); Medka (od Medak) i sl., potom, u sloenicama s prijed-
lozima nad, od, pod, raz (Nadpolje, Odkopi, Podcrkvina, Podcetin i sl.); te u
mjesnim imenima koja mogu postojati i kao ope imenice ili kao posvojni
pridjevi (Baba, Vraba, Babska, Sredska). Osim toga, i izvedenice mjesnih
imena podlijeu korijenskom pisanju (baki, kriki, Pakinja, Osredanin)
(Cipra, Klai, 1944: 45-46).
Pravilo o pisanju dugog odraza jata slijedi preporuku pisanja ie kao to
je bilo u upotrebi do 1892., tj. do Brozova pravopisa.
Dvoglas koji je postao od (jat), pie se u dugom slogu ie (diete), a u
kratkom je (djeca). Taj skup ie jednosloan je dvoglas pa se ne smije rastav-
ljati (Cipra, Klai, 1944: 34).
Od dugog ie postaje kratko je jedino u sluajevima kada u nekoj riei
koja ima koriensko kratko je, u njezinim oblicima i izvedenicama to je dolazi
u dugom slogu, ono se ipak pie je, kao da je kratko, a izgovara se dugo, kao
da je napisano ie (Cipra, Klai, 1944: 36). Navedeno pravilo svoju potvrdu
nalazi u sljedeim sluajevima: u izvedenicama i oblicima gdje se umjesto

228
 Marina Lemai i Denis Njari: Dva hrvatska korijenska pravopisa

dugog sloga osnovne rijei javlja kratak slog (npr. diete djeteta, djeca; biel
bjelji, bjelina); u dugoj mnoini jednoslonih imenica na -ovi (npr. cviet,
cvieta cvjetovi; snieg, sniega snjegovi); iza r pred kojim je jo jedan
suglasnik (npr. vrieme vremena, brieg bregovi), ali u nekim sluajevima
ostaje je (ogrjev, ogrjevni, i u izvedenicama od rijei grieh grjehota, grje-
nik, pogrjean, pogrjeka, nepogrjeiv); ako ispred ie stoji samo u osnovnoj
rijei r, onda se u njezinim izvedenicama i sloenicama u kratkom slogu pie
je (rie rjeit, rjenik, porjekati se; riedak rjei, najrjei, razrjeivati);
je ostaje iza r u glagolima gorjeti izgorjeti, ogorjelica, starjeti ostarjela,
zastarjelost, starjeina starjeinski, starjeinstvo, starjeovati, starjeica
(Cipra, Klai, 1944: 34-36).
Vrlo detaljno u pravopisu je opisano poglavlje Tue rijei budui da je
jedno od temeljnih naela istoe hrvatskog jezika ne upotrebljavati tuu rije
ako se isti pojam moe izrei dobrom hrvatskom rijeju. Tue rijei, kako je
istaknuto u pravopisu, u hrvatskom se jeziku mogu pisati na dva naina: ili se
prilagoavaju vie ili manje hrvatskim jezinim zakonima i piu prema
izgovoru (odnosi se na tue rijei iji se oblik u hrvatskom jeziku ve posve
ustalio, a potjeu iz grkog ili latinskog) ili zadravaju oblik i pravopis jezika
iz kojeg su uzete (odnosi se na rijei preuzete iz ivih, suvremenih jezika)
(Cipra, Klai, 1944: 69). Toj drugoj skupini poklanja se malo vea pozornost
budui da se tu javlja najvie nedoumica. Preporuka je pravopisa da tue
rijei koje su se manje ili vie prilagodile hrvatskom pravopisu i jeziku piu
onako kako se izgovaraju primjerice, iz njemakog jezika: valcer (Walzer),
lager (Schlager), timung (Stimmung); iz francuskog jezika: konjak (cog-
nac), toaleta (toilette), peron (perron); iz engleskog jezika: keks (cakes),
sendvi (sandwich); iz talijanskog: libreto (libretto), pikolo (piccolo) i sl. U tu
skupinu idu i glagoli s nastavkom -irati: kalkulirati, rezonirati (a ne kalkuli-
sati, rezonovati) (Cipra, Klai, 1944: 69-70).
Meusamoglasniko j u tuicama se pie u nominativu jednine i u
genitivu mnoine (npr. hrija, Indija, studija); u genitivu jednine i mnoine
imenica s nastavcima -ije, -ij, -io, -i (npr. kolegija, Poncija, studija, Verdija);
u izvedenicama od rijei na -ija, ije, -ij ispred nastavaka -ac, -alac, -anac,
-anski, -anstvo, -a (npr. gimnazijalac, Belgijanac, komedija); u tuicama
izmeu i-e na kraju rijei (npr. Arije, Poncije); u tuicama izmeu i-u ispred
-n (npr. milijun, pijun) te u tuicama ispred e-a na kraju rijei (npr. Medeja,
ali ideal, idealan, idealizam) (Cipra, Klai, 1944: 32-33).
Drugi dio pravopisa ini Rjenik (str. 149-425), koji ima tri uloge. Prva i
osnovna je uputstvena, odnosno slui kao pomagalo za pravilno pisanje onih
rijei kod kojih se mogu javiti odreene potekoe i nedoumice pri njihovu
biljeenju (primjerice rije pogrjeka). Druga je uloga objasnidbena jer ima
za cilj objasniti znaenje pojedinih rijei (osobito tuica) te se tako navodi:
brodotoac = vrsta koljke; kosnik = kratki kosi jarbol na pramcu broda;
bukavac = ptica itd. Osim navedenih dviju uloga, rjenik ima i ulogu jezi-

229
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

nog savjetnika jer se uz mnoge rijei upozorava na mogue jezino nepra-

vilne oblike (primjerice rije kriomar, a ne krijumar ili kriumar) (Samar-
dija, 2008: 120-121) .

Usporedba korijenskog pravopisa sa suvremenima1

Danas se najee smatra da je ispadanje suglasnika t i d iskljuivo

znaajka korijenskog pravopisa. Meutim, uz pojedine iznimke,2 i suvremeni
hrvatski pravopisi slau se u tomu da suglasnici t i d ne trebaju ispadati u
rijeima s dometcima -stvo i -kinja (npr. bratstvo, sudstvo). (Ani, 2001: 253,
795; kolski pravopis, 2005: 146; Pravopis MH 2007: 347, 577) Ono u emu
se suvremeni pravopisi ne slau jest treba li se biljeiti gubljenje su-glasnika t
i d ispred c i u oblicima imenica s nepostojanim a u zavretku dac, -dak,
-tac, -tak, -tka, ako je taj zavretak ispred otvornika. U nekim pravopisima
doputene su dvostrukosti po tom pitanju (Ani), dok se u drugima daje
prednost oblicima s t i d (kolski pravopis). Ipak, svi se suvremeni pravopisi
slau da u oblicima imenice otac ne treba biljeiti t i d ispred c i (*oca
/Ani, 2001: 570, 795, 802; kolski pravopis, 2005: 31; Pravopis MH, 2007:
36).
Zajednika je osobina suvremenih i korijenskih pravopisnih prirunika
provoenje glasovne promjene jednaenja po mjestu tvorbe u sluajevima
kada se suglasnici s i z mijenjaju u i , te u ispred c (npr. srdace, lie),
uz pojedine iznimke3 (Ani, 2001: 448, 784; kolski pravopis, 2005: 112;
Pravopis MH, 2007: 436, 573). S druge strane, u korijenskom je pravopisu
jednaenje po tvorbenom mjestu zatvornika n s usmenim m bilo u potpunosti
doputeno, dok se u suvremenim pravopisima ono provodi, ali s iznimkama
koje se u pojedinim sluajevima poklapaju (primjerice, ako su zaporniki
skupovi nb i np na tvorbenoj granici sloenice crvenperka, jedanput) (Ani,
2001: 264, 401; kolski pravopis, 2005: 30; Pravopis MH, 2007: 416, 352).
Od dananjih pravopisnih prirunika samo kolski pravopis propisuje da
se glas j uvijek biljei u oblicima i tvorenicama rijei u kojih se j jasno
izgovara te ako se nalazi izmeu otvornika (osim ako se otvorniki skupovi
ia, ie, ii i iu nalaze na granici predmetka) (kolski pravopis, 2005: 19), dok
Ani i MH trae da se pie Maria, Marie i sl., zatim trae da se pie Leopardi,
Leopardia te Mariom i Dariom to kolski ne doputa i trai: Leopardija,
Marije, Darijem, Marijem. Korijenski pravopis u pravilu nije biljeio meu-

1
Ani, Vladimir / Sili, Josip, Pravopis hrvatskog jezika; Babi, Stjepan / Ham, Sanda / Mogu,
Milan, Hrvatski kolski pravopis; Badurina, Lada / Markovi, Ivan / Mianovi, Kreimir, Hr-
vatski pravopis.
2
Pogledati u odlomak u ovom radu Hrvatski pravopis (1944)
3
Pogledati u odlomak u ovom radu Koriensko pisanje (1942)

230
 Marina Lemai i Denis Njari: Dva hrvatska korijenska pravopisa

samoglasniko j, osim ukoliko se radilo o udomaenim rijeima (Koriensko

pisanje, 1942: 56-59; Cipra, Klai, 1944: 32-33).
Zanimljivo je da korijenski pravopis ne doputa odraz dvoglasnika u je
iza samoglasnoga r (Cipra, Klai, 1944: 34-36), kao ni suvremeni pravopisi
autora Badurine, Markovia i Mianovia te Silia i Ania (npr. brijeg
bregovi) (Ani, 2001: 124; Pravopis MH, 2007: 18). Za razliku od njih, pra-
vopis Babi, Ham, Mogu propisuje kraenje dvoglasnika iza pokrivenog r,
pa se na mjestu ije, pie je (brijeg brjegovi) (kolski pravopis, 2005: 23).
Ono to je zajedniko i suvremenim pravopisnim prirunicima i korijen-
skim, jest pravilo da se tua vlastita imena piu izvorno, a tue ope imenice
prema izgovoru (Ani, 2001: 178-214; kolski pravopis, 2005: 40-43; Pravo-
pis MH, 2007: 205-217).

Zakljuak

Najvaniji razlog zato se 1941. krenulo u oivljavanje korijenskoga

pravopisa bila je upravo tenja za povratkom hrvatskoj pravopisnoj tradiciji.
Budui da je prijelaz s izgovornog na korijenski pravopis bio relativno nagao
te da u hrvatskoj pravopisnoj povijesti nije postojao nijedan pravopisni priru-
nik koji bi bar naelno pojanjavao pravila korijenskog pisanja, u poetku je
njegova primjena izazivala znatne potekoe. One su se najvie oitovale oko
pitanja kraenje dvoglasa (zapovied, zviezda, ali zavjet, vidjet), premda je ve
u korijenskom pisanju 1942. naglaeno da je dolazi u kratkom dvoglasu, a ie
u dugomu. Ipak, zahvaljujui bogatom pravopisnom rjeniku Hrvatskog pra-
vopisa 1944., konano su rijeene nedoumice.
U radu smo posebno obratili pozornost na provoenje glasovnih pro-
mjena (jednaenje umnika po zvunosti, jednaenje zapornika po tvorbenom
mjestu i gubljenje zapornika), biljeenje meusamoglasnikog j te odraz jata.
Korijenski pravopis otvorio je i pokrenuo niz pitanja oko biljeenja pojedinih
rijei, a koliko su ta pitanja aktualna i danas, svjedoi upravo usporedba sa
suvremenim pravopisnim prirunicima i do danas neusuglaenim stajalitima
u hrvatskom jezikoslovlju.

Izvori

Cipra, Franjo / Klai, Adolf Bratoljub 1944. Hrvatski pravopis, Zagreb: Nakladni
odjel Hrvatske dravne tiskare.
Koriensko pisanje 1942., Zagreb: Ured za hrvatski jezik.

231
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

Literatura

Ani, Vladimir / Sili, Josip 2001. Pravopis hrvatskog jezika, Zagreb: kolska
knjiga.
Babi, Stjepan / Ham, Sanda / Mogu, Milan 2005. Hrvatski kolski pravopis,
Zagreb: kolska knjiga.
Badurina, Lada 2006. Hrvatska pravopisna norma u 20. stoljeu. Hrvatski jezik u
XX. stoljeu, (ur. Marko Samardija, Ivo Pranjkovi), Zagreb: Matica
hrvatska.
Badurina, Lada / Markovi, Ivan / Mianovi, Kreimir 2007. Hrvatski pravopis,
Zagreb: Matica hrvatska.
Brozovi, Dalibor 2005. Prvo lice jednine, Zagreb: Matica hrvatska.
Klai, Adolf Bratoljub 1943. Korienski i izgovorni pravopis u hrvatskoj prolosti
i sadanjosti. Naa domovina (ur. Filip Lukas), knjiga 1, svezak 1,
Zagreb: Izdanje Glavnog Ustakog Stana, str. 128-131.
Samardija, Marko 1993a. Hrvatski jezik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb:
Hrvatska sveuilina naklada.
Samardija, Marko 1993b. Jezini purizam u NDH, Zagreb: Hrvatska sveuilina
naklada,
Samardija, Marko 2008. Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.

232