You are on page 1of 36

www.starisloveni.

com

KRATKA GRAMATIKA
STAROSLOVENSKOG JEZIKA

FONETIKA

STAROSLOVENSKA IRILICA

Slovo Fonetska transkripcija Naziv Brojevna


vrednost
[] az 1

[b] buky -

[v] vd 2

[g] glagoli 3

[d] dobro 4

[e, je] jest 5


ita se kao [je] na poetku rei ili na
poetku sloga, tj. posle samoglasnika. 1
[] ivte -

S [dz] dzelo 6

[z] zemla 7

[i, ji, j] ie 10

[i, ji, j] i 8
Uvek se izgovara kao i sem kod
promenljivih rei koje u osnovi imaju
jotu, a morfoloki nastavak i ili .
Tada nastaju kombinacije ji i j. Za jot
u staroslovenskom nema znaka.
[] erv -
Slovo je uzeto sa naslovne strane

1
U staroslovenskom vaio je zakon otvorenog sloga (ZOS), tj. pravilo da se svi slogovi zavravaju
samoglasnikom.
Miroslavljevog jevanelja (12. vek), to
znai da je mlae od ostalih.
[k] kako 20

[l] ludije 30

[m] mijslite 40

[n] na 50

[o] on 70

[p] pokoj 80

[r] rci 100

[s] slovo 200

[t] tvrdo 300

, [u]
uk 400
Isti glas obeleava se i digramom i
ligaturom .

[f] frt 500

[ch] chr 600


Zadnjonepano h, kao u srpskom.

w [o] ot 800

[t] ta -
U staroslovenskom nema glasova i ,
ve umesto njih stoje suglasnike grupe
t i d.
[c] ci 900

[] rv 90

[] a -

[] jer debelo -
Poluglasnik, ima glasovnu vrednost
koja se dobija kada se, npr. nabrajaju
suglasnici (B, G, D...).

[y] jery -
Slino dananjem ruskom tvrdom i.

[] jer tanko -

Slino kao .

[, ja, a] jat -
Izgovara se kao ja na poetku rei ili na
poetku sloga (iza samoglasnika), a kao
a kaoda se nae iza mekog (palatalnog)
suglasnika (lj, nj, j).2 U svim ostalim
pozicijama glasovna vrednost mu je ,
to je vrlo otvoreno e (e koje se
pribliava a). Meutim, prihvatljiv je
izgovor obinog e.

[ju] ju -

g [ja] ja -

[je] je -

[] s 900
Nazalno e, e sa delom izgovora kroz
nos.

] [j] js -

[] s -
Nazalno o, o sa delom izgovora kroz
nos.

[j] js -

X [ks] ksi 60
Uzeto samo za rei grkog porekla.

P [ps] psi 700

F [th] thita 9
Uzeto samo za rei grkog porekla

v [i, v] iica 400


Kao i ita se izmeu dva suglasnika, a
kao v izmeu dva samoglasnika ili
izmeu suglasnika i samoglasnika.

U staroslovenskom su se brojevi obeleavali slovima iznad kojih je stajala titla, jedan


od nadrednih znakova. Svako slovo imalo je svoju utvrenu vrednost. Tako je, na
primer, U imalo vrednost 1.

SAMOGLASNICI (VOKALI)
Postoji vie kriterijuma podele samoglasnika u staroslovenskom jeziku.

2
Znak je takozvani znak mekoe. Njime se oznaava da je suglasnik mek, pa tako oznake l, n znai
da te samoglasnike treba itati umekano, kao srpsko lj i nj, a r treba izgovarati blisko suglasnikoj
grupi rj. Kada se nae iza takvih suglasnika, ono se ita kao a.
Prema horizontalnom kretanju jezika,
samoglasnici se dele na samoglasnike prednjeg,
srednjeg i zadnjeg reda.
Prema vertikalnom kretanju, samoglasnici se dele
na zatvorene, srednje otvorene i otvorene.
U zavisnosti od toga da li vazduna struja izlazi
samo na usta ili jedan njen deo izlazi i na nos,
samoglasnici se dele na usne (oralne) i nosne
(nazalne).
prema punoi obrazovanja, samoglasnici se dele
na pune i redukovane, pri emu se redukovani
dele na delimino redukovane samoglasnike
(redukovane samo po kvantitetu) i poluglasnike (redukovane i po kvalitetu i po
kvantitetu).

puni redukovani
sonanti u slubi
samo po polugla-
oralni nazalni vokala
kvantitetu snici
visoki [i] []

prednji meki [e] [] [ [


srednji
[] ] ]
niski []

[y] []
visoki

[r] [
srednji srednji tvrdi
[] ]
niski
visoki [u]
srednji zadnji tvrdi [o] []
niski []

SUGLASNICI (KONSONANTI)

sonanti konsonanti suglasnike


likvide nazali
spi- eksplozivni frikativni afrikate grupe
ranti zvuni bezvuni zvuni bezvuni zvuni bezvuni zvuni bezvuni


usneni
(labijali)

zubni
tvrdi

(dentali)
zadnjonepani
(velari)
[j] s
prednjonepani

meki
(palatali)

U tabeli suglasnika nisu data slova za suglasnike preuzete iz grkog zajedno sa


neprevedenim reima u kojima se javljaju: [f], X [ks], P [ps], F [th].

MORFOLOGIJA
U staroslovenskom ima deset vrsta rei, koje se dele na promenljive i nepromenljive.

1. promenljive rei
a) rei sa deklinacijom
- imenice
- zamenice
- pridevi
- brojevi
b) rei sa konjugacijom
- glagoli

2. nepromenljive rei
- predlozi
- prilozi
- veznici
- rece
- uzvici

DEKLINACIJA
Promena rei koja se naziva deklinacija podrazumeva razlikovanje kategorija roda,
broja i padea.

Staroslovenski ima sedam padea: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ,


instrumental i lokativ. Padei se mogu javiti bez predloga i sa predlogom. Nominativ i
vokativ nikad se ne upotrebljavaju sa predlogom.

U staroslovenskom postoje tri broja: jednina (singularis), mnoina (pluralis) i dvojina


(dualis). Dvojina se prvo koristila uz ono to ovek ima u prirodnom paru (ui, oi,
roditelji), a kasnije se uoptila njena upotreba na sve imenice uz broj dva i oba.
Veina imenica ima sve tri kategorije broja, ali ima i onih imenica koje imaju samo
jedninu (singularia tantum), samo mnoinu (pluralia tantum) ili samo dvojinu (dualia
tantum).

Staroslovenski razlikuje tri roda muki, enski i srednji.


Imenice rod imaju kao klasifikacionu kategoriju dele se na imenice mukog,
enskog i srednjeg roda.
Pridevi se u rodu prilagoavaju imenici i mogu imati oblike sva tri roda. Ova osobina
nayiva se mocija roda.
Zamenice takoe imaju mociju roda, sem zamenica, sem zamenica i , poto
su to lica koje uestvuju u razgovoru i njihov rod je vidljiv.

TIPOVI DEKLINACIJA
U staroslovenskom razlikujemo tri tipa deklainacija:

1. imenika deklinacija, po kojoj se menjaju imenice, pridevi neodreenog vida,


participi neodreenog vida i vei deo brojeva;
2. zamenika deklinacija, po kojoj se menjaju zamenice i neki brojevi;
3. sloena pridevska deklinacija (nastala srastanjem oblikaimenike deklinacije i
odgovarajuih oblika anaforske zamenice), po kojoj se menjaju pridevi odreenog
vida i participi odreenog vida.

IMENICE
DEKLINACIONE VRSTE

Za odreivanje deklinacione vrste u staroslovenskom bitan je zavretak osnove. Malo


je vidljivih tragova tih osnova zahvaljujui glasovnim promenama. Ono to mi
zovemo osnovama potie iz praindoevropskog, kada su svi vokali mogli biti dugi i
kratki.
U zavisnosti od zavretka osnove postoji est grupa imenica.

1. osnove na --
imenice mukog roda
N. jd.
G. jd.
D. mn.

Samo u dativu mnoine ispred nastavka uva se nekadanji zavretak osnove.

imenice srednjeg roda


N. jd.
G. jd.
D. mn.

2. osnove na --
imenice mukog roda
N. jd.
D. mn.

U staroslovenskom daje .

3. osnove na --
imenice mukog roda

N. jd.
G. jd.
D. mn.

U staroslovenskom daje .

4. osnove na --
imenice enskog roda

N. jd.
G. jd.
D. mn.

5. osnove na suglasnik

-n- (=) imenice m. r. N. jd. G. jd.


imenice sr. r. N. jd. G. jd.
-nt- (=) imenice sr. r. N. jd. G. jd.
-s- (=) imenice sr. r. N. jd. G. jd.
-r- (=) imenice . r. N. jd. G. jd.

Za odreivanje zavretka osnove u ovom sluaju nije nam potreban oblik dativa
mnoine.

6. osnove na - // -u- ( // )
imenice enskog roda

N. jd. G. jd.
IMENICE MUKOG RODA

-- -j- -- -- -n-
N.
G. g
D.
jednina

A.
V.
I.
L.
N.
G.
D.
mnoina

A. ^
V.
I.
L.
N. A. V. g
dvojina

G. L.
D. I.

Napomene:

1. I -- i -j- osnove potiu od --. Tek nakom promene u e nakon j i niza promena
iniciranih time moglo se govoriti o dva deklinaciona tipa.

2. Kod vlastitih imenica akuzativ jednine uvek je jednak genitivu jednine. Kod
zajednikih imenica koje oznaavaju osobu akuzativ jednine esto je jednak genitivu,
ali ne uvek. Kod imenica koje oznaavaju ivotinje ovo je retka pojava, ee je
akuzativ jednine jednak nominativu.
3. Imenice proirene
singulativnim sufiksom -
(,
) u jednini i
dvojini menjaju se kao --
osnove. U mnoini
singulativno - nestaje,
a promena je kao kod
suglasnikih osnova
().

4. Imenice na - i - u jednini i mnoini menjaju se kao -j- osnove (,


- , - ). U mnoini se menjaju po suglasnikoj deklinaciji, a i gube
mekou i postaju i ( , ). U instrumentalu mnoine menjaju se
kao -- osnove (, , kao ).

IMENICE ENSKOG RODA

-- -j- -- - / -u- -r-


N.
G.
D.
jednina

A.
V.
I.
L.
N.
G.
D.
mnoina

A.
V.
I.
L.
N. A. V. / /
dvojina G. L. / /
D. I. / /

Napomene:

1. Osnove -- i -j- nekad su bile iste. Tek nakon to je o dalo e posle mekih
suglasnika dolo je do razlike i izdvajanja -j- osnova.

2. Meu -- i -j- osnovama ima imenica prirodno mukog roda koje se menjaju kao
imenice enskog roda. To su imenice koje se odnose na zanimanja koja enama nisu
dostupna.

--: , , ,
-j-: , , , g, g
3. Meu imenicama -j- osnova ima imenica sa redukovanim stepenom -j- osnova, a
to su imenice na -i-. Ono se javlja samo u nominativu jednine. To su imenice na -
( , , , , , ,
) i - ( , ), a takve su i imenice prirodnog mukog roda
kao to su (lekar), (prorok), (sudija). Ove imenice se u svim
padeima menjaju kao -j- osnove, samo im se nominativ jednine razlikuje.

IMENICE SREDNJEG RODA

-- -j- -n- -nt- -s-


N.
G. g
D.
jednina

A.
V.
I.
L.
N. g
mnoina

G.
D.
A. g
V. g
I.
L.
N. A.
V.
dvojina

G. L.
D. I.

Napomene:

1. Imenice , menjaju se po -s- osnovama (, ..- ). Meutim,


dvojina im je starija od prilaska -s- osnovama:

N. A. V.
G. L.
D. I.

2. Kod imenica ija se osnova zavrava na k, g ili h (, ) u lokativu jednine i


mnoine i u nominativu, akuzativu i vokativu dvojine dolazi do glasovne promene
(s, ).

ZAMENICE

LINE ZAMENICE

Zamenice imaju posebnu, zameniku promenu.


Line zamenice za 1. i 2. lice i povratna zamenica za svako lice imaju zasebnu
promenu.

N. /
G.
jednina

D. , , ,
A. , , ,
I.
L.
N. /
G. /
, ,
mnoina

D. /
A. , , /
I. /
L. /
N. /

dvoji-na

A. /
G. L. /
D. I. /

Napomene:

1. Zamenice i nemaju obeleje roda.


2. Zamenica nema nominativ (nikad nije subjekat u reenici), ne razlikuje rod i
nema oblike mnoine i dvojine (singularia tantum).
3. Oblici akuzativa , , , , su stariji, prvobitno jedini, puni,
akcentovani oblici.Dui oblici su uvedeni kasnije, analogijom prema dativu, koji
takoe ima dui i krai oblik, a uzet je oblik genitiva.
4. Zamenice nemaju oblik vokativa.

NELINE ZAMENICE

Neline zamenice menjaju se po zamenikoj deklinaciji, koja ima dve varijante:

a) tvrda varijanta, ije su karakteristike


- nastavci u nominativu jednine (m.), - (.), - (sr.),
- tvrdi suglasnik na kraju osnove,
- tematski vokal /

b) meka varijanta, koja ima


- nastavke u nominativu jednine (m.), - (.), - (sr.)
- meki suglasnik na kraju osnove,
- tematski vokal /

meka varijanta tvrda varijanta


m. sr. . m. sr. .
N. g
G. ^ ^

jednina

D.
A. , ,
I.
L.
N. g ^
G.

mnoina

D.
A. ^ g ^
I.
L.
N. g
A.
dvoji-na

G.
L.
D. I.

Po tvrdoj varijanti menjaju se:

1. pokazne zamenice
, , ,
, , ,
, , ;

2. zamenice izvedene sufiksom k-


, , ,
, , ,
, , ,
g, g, g,
g, g, g;

3. sloene zamenice sa prepozitivnom i postpozitivnom partikulom

, , ,
, , ,
, , ,
, , ;

4. zameniki pridevi i brojevi


, , ,
, , ,
, , ;

5. upitna zamenica za lica

N.
G.
D.
A.
I.
L.

Ovako se menjaju i sloene zamenice , , .

Po mekoj varijanti menjaju se

1. prisvojne zamenice
, g, ,
, g, ,
, , ,
, , ,
, g, ,
, g, ,

2. anaforska zamenica lina zamenica za 3. lice. Nominativ ove zamenice nije


sauvan, nego se pozajmljuje od pokazne zamenice , , ili , , .

jednina mnoina dvojina


m. sr. . m. sr. . m. ssr. .
N. (, ) (, ) (, ) () () () N. A. () () ()
G. o ^ G. L.
D. D. I.
A. ^ g ^
I.
L.

3. odnosna zamenica (koji)

jednina mnoina dvojina


m. sr. . m. sr. . m. ssr. .
N. g g ^ N. A. g
G. ^ G. L.
D. D. I.
A. ^ g ^
I.
L.

4. upitna zamenica za stvari

N.
G. (),
D. (),
A.
I.
L. ,

Isto se menjaju i sloene zamenice , .


5. pokazna zamenica (ovaj)

jednina mnoina dvojina


m. sr. . m. sr. . m. ssr. .
N. ^ N. A. g
G. ^ G. L.
D. D. I.
A. , ^ ^
I.
L.

Ovako se menjaju i sloene zamenice , , .

6. zamenica , g,

jednina mnoina
m. sr. . m. sr. .
N. g g
G. ^
D.
A. g
I.
L.

Ova zamenica jedne oblike ima po mekoj, a druge po tvrdoj varijanti. Nema oblike
dvojine.

7. upitna pridevska zamenica

jednina mnoina
m. sr. . m. sr. .
N. g g ^
G. ^
D.
A. ^ g ^
I.
L.
Ova zamenica jedne oblike ima po mekoj varijanti
od osnove *kojo-, a druge po sloenoj pridevskoj
promeni. Nema oblike dvojine. Isto se menjaju i
sloene zamenice , g, i
, g, .

MEOVITA PROMENA ZAMENICA

Po zamenikoj deklinaciji ili kao pridevi po


imenikoj i po sloenoj deklinaciji menjaju se
zameniki pridevi na -: , -, -,
, -, -, , -, -, , -, ,
kao i rei , -, -, , -, -
. Zameniko oblici e se javljati u padeima
sa tematskom vokalom instrumentalu jednine mukog i srednjeg roda, genitivu,
lokativu, dativu i instrumentalu mnoine sva tri roda.

IMENIKA I SLOENA PRIDEVSKA PROMENA ZAMENICA


Samo po imenikoj deklinaciji (kao pridevi neodreenog vida) menjaju se zamenice
, , .

I po imenikoj i po sloenoj pridevskoj promeni menjaju se , ,


, , g, ; , -, -, , -g, -
; , -, -, , -g, -; , -, -, , -g, -.
Samo po sloenoj pridevskoj promeni menja se , g, .

PRIDEVI
PROMENA PRIDEVA NEODREENOG VIDA
Pridevi neodreenog vida menjaju se po imenikoj deklinaciji
- kod mukog i srednjeg roda po -- (tvrda varijanta) i -j- (meka varijanta)
osnovama
- kod enskog roda po -- (tvrda varijanta) i -j- (meka varijanta) osnovama.
Tvrdu i meku varijantu razlikujemo prema zavretku osnove.

meka varijanta tvrda varijanta


m. sr. . m. sr. .
N.
G.
D.
jednina

A. ,

I.
L.
N.
G.

mnoina

D.
A.
I.
L.
N.
A.
dvoji-na

G.
L.
D. I.

PROMENA PRIDEVA ODREENOG VIDA

Promena prideva odreenog vida je spoj imenike i zamenike deklinacije, tj. spoj
odgovarajuih padenih oblika imenike promene i odgovarajuih padenih oblika
anaforske zamenice. U poetku se zamenica prosto dodavala, a kasnije je zbog
fonetskih promena to dodavanje zamagljeno i nije uvek oigledno.

meka varijanta tvrda varijanta


m. sr. . m. sr. .
N. g
G.

jednina

D.
A. ,

I.
L.
N.
G.

mnoina

D.
A.
I.
L.
N.
A.
dvoji-na

G.
L.
D. I.
KOMPARATIV
Komparativ se gradio na dva naina, pomou:

1. (m.) - (f.) - (n.) - - (osnova za promenu)


: , , ()

2. (m.), - (f.), - (n.) - (osnova za promenu)


: , ,

SUPERLATIV

Gradio se na tri naina:

1. dodavanjem rece - ispred oblika komparativa; ovaj nain graenja je veoma


redak i sree se samo u obliku srednjeg roda

,
2. koritenjem oblika genitiva mnoine zamenice () u vezi sa komparativom

3. pomou priloga -s (vrlo, veoma) ili prefiksa -

,
GLAGOLI

I Lini glagolski oblici:


a) glagolska vremena
1. prezent (sadanje vreme)
2. aorist (preanje svreno vreme)
3. imperfekat (preanje nesvreno vreme)
4. perfekat (prolo vreme)
5. pluskvamperfekat (davno prolo vreme)
6. futur (budue vreme)
7. futur egzaktni (budue svreno vreme)
b) glagolski naini
8. imperativ ( zapovedni nain)
9. potencijal (mogui nain)
c) glagolska stanja ili rodovi
- aktiv (radno stanje)
- pasiv (trpno stanje)
II Nelini glagolski oblici:
10. infinitiv
11. supin
12. particip prezenta aktiva
13. particip prezenta pasiva
14. particip preterita aktiva
15. particip preterita pasiva
16. particip perfekta

S obzirom na graenje, glagolski oblici mogu biti:


a) prosti glagolski oblici: prezent, imperfekat, aorist, imperativ, infinitiv, supin,
participi;
b) sloeni glagolski oblici: perfekat, pluskvamperfekat, futur, futur egzaktni,
potencijal, oblici za pasiv.

GLAGOLSKE OSNOVE
Svi prosti glagolski oblici grade se od dveju osnova, prezentske i infinitivne.
Od prezentske osnove grade se prezent, imperativ i participi prezenta.
Od infinitivne osnove grade se infinitiv i supin, aorist, participi preterita i particip
perfekta.
Imperfekat se gradi ili od infinitivne osnove ili ima svoju posebnu osnovu.

- VRSTE PREZENTSKE OSNOVE


Prezentska osnova moe biti:
a) tematska (izvedena od korena osnovinskim nastavkom);
b) atematska (jednaka korenu, bez osnovinskog nastavka).
Ukupno ima pet prezentskih osnova etiri tematske i jedna atematska.

osnovinski 2. l. mn. 3. l. mn. poreklo


nastavak
I -e/o- -- *nes-o-nti
II -ne/no- -- *kos-no-nti
III -je/jo- -- *zna-jo-nti
IV -i- -- *nos-i-nti
V atematska -

- VRSTE INFINITIVNE OSNOVE


I korenska
a) koren na vokal -, -, , ,
b) koren na suglasnik -, (*nes-), (*rek-),
(*mog-), (*greb-)

II n- (klik- n-)
III - (um -)
a- (krik -)
IV -i- (nos-i-)
V a- (d l-a-)
VI ova- (vr-ova-)

- LINI NASTAVCI

Razlikuju se primarni i sekundarni lini nastavci.

Primarni
atematske tematske Sekundarni
osnove osnove

Je

ni

1.
d

n
a
2.

3.

Mn. 3. / /

Zajedniki nastavci
Dvojina: 1.
2.
3.
Mnoina: 1.
2.

PREZENT

I vrsta II vrsta III vrsta


-o/e- -no/ne- -jo/je-
1.
Jednina

2.
3.
1.
Dvojina

2.
3.
1.
Mnoina

2.
3.

V vrsta
IV vrsta atematska
-i-
g
1. g
Jednin
a

2. g
3. g
1. g
Dvojina

2. g
3. g
1. g
Mnoina

2. g
3. g

Po atematskim osnovama menja se samo pet navedenih glagola.

Glagol ima dva prezenta, po V vrsti, ali i po I vrsti (, ,


...).

IMPERATIV
Imperativ se gradio od prezentske osnove, koja se dobija tako to se od 3. lica
mnoine prezenta oduzme nastavak - ili . Prema zavrecima u jednini i
tematskom vokalu u dvojini i mnoini razlikujemo tri tipa (u nekim gramatikama se
drugi i trei tip spajaju pa se razlikuju dva tipa):

a) nastavak - u jednini i tematski vokal - u dvojini i mnoini (I i II prezentska


vrsta);

b) nastavak - u jednini i tematski vokal - u dvojini i mnoini (III i IV prezentska


vrsta);

c) nastavak - u jednini i tematski vokal - u dvojini i mnoini (V prezentska


vrsta, ali ne svi glagoli, nego samo oni koji imaju nastavak u 3. licu mnoine)

I vrsta II vrsta III vrsta


() obrazac () obrazac (b) obrazac
1. - - - - -
Jednina

2.
3.

in
oj

1.
D
v

a
2.
3. - - - - -
1.
Mnoina

2.
3. - - - - -

V vrsta
IV vrsta atematska
-i-
g
1. - - - -
Jednina

2. g
3. g
1. g
Dvojina

2. g
3. - - - -
1. g
Mnoina

2. g
3. - - - -

Po (c) obrascu menja se i tematski glagol , koji pripada IV vrsti.


Glagol , koji ima prezent i po I i po V vrsti, imperativ gradi po I vrsti.

1. -
Jednina

2.
3.
1.
Dvojina

2.
3. -
1.
Mnoina
2.
3. -

Glagol imperativ gradi od infinitivne osnove, po (b) obrascu.

1. -
Jednina

2.
3.
1.
Dvojina

2.
3. -
1.
Mnoina

2.
3. -

U 3. licu dvojine i mnoine zapovest moe biti opisno iskazana konstrukcijom da +


prezent: , .

AORIST

Aorist se gradi od infinitivne osnove. U staroslovenskom nalazimo tri tipa aorista:

1. asigmatski (jaki, prosti) aorist, koji se gradi bez suglasnika -;


2. sigmatski stari aorist, koji se gradi sa obaveznim dodavanjem suglasnika - ili sa
alternacijama //-;
3. sigmatski novi aorist, koji se gradi pomou posebnih grupa - // -.

- ASIGMATSKI AORIST
Gradi se samo od glagola I infinitivne vrste sa osnovom na suglasnik i II infinitivne
vrste kod kojih ispred infinitivnog nastavka n stoji suglasnik (suglasnik + n + ti).

(*pad-) (*id-) (*mog-) (*gas-)
1.
Jednina

2.
3.
1.
Dvojina

2.
3.
1.
Mnoina

2.
3.

- SIGMATSKI STARI AORIST


Gradio se od svih glagola, i sa infinitivnom osnovom na suglasnik i sa
infinitivnom osnovom na samoglasnik. U oba sluaja ima dve varijante:
a) sa ostajanjem - u svim licima;
b) sa smenjivanjem (alterniranjem) suglasnika //- u toku promene.

- Glagoli sa infinitivnom osnovom na suglasnik

Za aorist ovih glagola karakteristini su sledei momenti:

- duljenje osnovinskog vokala


kada se duljio osnovinski vokal o prelazio je u a o/a
kada se duljio osnovinski vokal e prelazio je u (- a) e/ (- a)
kada se duljio osnovinski vokal prelazio je u i / i;

- obavezno dodavanje suglasnika - na osnovu, pa tek onda linih nastavaka.


To - je moglo ostati u svim licima ili alternirati sa ili (kod glagola sa
infinitivnom osnovom na i );
- gubljenje osnovinskog suglasnika ispred - ili alternanata //-;
- oblici 2. i 3. lica jednine pozajmljuju se od asigmatskog aorista.

(*bod-) (*ved-) (*it-) (*rek-) (*eg-)
1.
Jednina

2. () () () () ()
3. () () () () ()
1.
Dvojina

2.
3.
1.
Mnoina

2.
3.

- Glagoli sa infinitivnom osnovom na samoglasnik

Karakteristike:
- varijanta //- analogijom je uoptena kod svih glagola, iako bi se
oekivala samo kod glagola sa infinitivnom osnovom na - i -;
- samo kod glagola sa infinitivnom osnovom na - pored varijante //-
postoji i varijanta sa uvanjem sigme;
- ovi glagoli nemaju asigmatski aorist, pa od njega ne mogu pozajmljivati oblike
za 2. i 3. lice jednine i zato su 2. i 3. lice jednine jednaki infinitivnoj osnovi.
Jedino ako je osnova jednoslona moe doi do proirenja sa ili -, ali ovo
nije obavezno i nema pravila kada se dodaje a kada .


(-) (-) (-) (--)
1. :
Jednina

2. ()
3. ()
1. :
Dvojina

2.
3.
1. :

Mnoina 2.
3. :

- SIGMATSKI NOVI AORIST

Upotrebljavao se kod glagola I infinitivne vrste sa osnovom na suglasnik i kod glagola


druge vrste koji ispred infinitivnog nastavka -n imaju suglasnik.

Karakteristike:
- umetanje vokala o izmeu infinitivne osnove i obeleja aorista, tj. glasova
//, pa se tako dobija //;
- 2. i 3. lice jednine pozajmljuje se od asigmatskog aorista.


(*ved-) (*rek-) (*dvig-)
1.
Jednina

2.
3.
1.
Dvojina

2.
3.
1.
Mnoina

2.
3.

IMPERFEKAT
Imperfekat se gradi samo od glagola nesvrenog vida. Svi nesvreni glagoli grade
imperfekat od istih nastavaka:

Jednina: 1. - Dvojina: 1. - Mnoina: 1. -


2. - 2. - 2. -
3. - 3. - 3.

S obzirom na osnovu na koju se ti nastavci dodaju razlikuje se nekoliko naina


graenja imperfekta.

a) Kod glagola sa infinitivima na - i - (infinitivne osnove na i )


imperfekat se gradi dodavanjem nastavaka na infinitivnu osnovu.

+ ()
+ ()

b1) Dodavanje nastavaka - , - . Ovo se tie glagola IV (-). Ako se


glagol ne zavrava na - ili , imperfekat se gradi od specijalnih
imperfekatskih osnova: na postojeu infinitivnu osnovu dodaje se .
-
-
- g

b2) Zavreci -g, -g tiu se glagola sa korenom na vokal (onih kod kojih je
infinitivna osnova jednaka korenu), najee na --, -- i --.

g, g...
g, g...
g, g...

b3) Zavreci -, - dodaju se kod glagola sa infinitivnom osnovom na


suglasnik. Ako je u pitanju zadnjonepani suglasnik, doi e do I palatalizacije, a
e iza prednjonepanog (mekog) suglasnika prei u .

, ...
, ....
, ...
Glagol gradi imperfekat od osnove - (, ). U znaenju
imperfekta upotrebljavaju se oblici sigmatskog aorista od osnove -:
Jednina: Dvojina: Mnoina:

PARTICIPI

Participi su oblici koji se delom oslanjaju na glagole, a delom na imenice. Na glagole


se oslanjaju time to se grade od neke glagolske osnove. Mocija roda i promena
povezuju ih sa imenicama. Postoje dva participa prezenta, dva participa preterita i
particip perfekta.

PARTICIP PREZENTA AKTIVA


Gradio se od prezentske osnove, koja se dobija tako to se od 3. lica mnoine prezenta
odbije nastavak ili - i na koju se dodaju razliiti nastavci. Prema nastavcima
razlikujemo nekoliko tipova:

a) - (m. i sr. rod), - (. rod), osnova za promenu --


Tie se glagola I i II prezentske vrste;

b1) -^/ (m. i sr. rod), -/ (. rod), osnova za promenu --/


-
Tie se glagola III prezentske vrste;

b2) - (m. i sr. rod), - (. rod), osnova za promenu --


Tie se glagola IV prezentske vrste.

Osnova za promenu uvek je jednaka obliku anskog raoda bez krajnjeg .

vrsta 3. l. mn. prezenta mki i srednji rod enski rod osnova za promenu
I -
II -
III ^ -
-
IV -
Promena

Nominativ mukog i srednjeg roda je , genitiv - itd. Ako je u pitanju


neodreeni vid, menjae se kao imenica itd. Ako se radi o odreenom
vidu, promena e biti kao kod prideva odreenog vida meke varijante
itd. Participi se u svemu menjaju kao pridevi meke varijante. Postoje
dva odstupanja u odnosu na prideve:
1. nominativ jednine mukog i srednjeg roda nema zajedniku osnovu;
2. nominativ mnoine mukog roda ima nastavak (po suglasnikim osnovama):
(neodreeni vid) / (odreeni vid).

Svi glagoli V vrste grade ovaj oblik po obrascu I vrste.

1. l. jd. 3. l. mn. mki i srednji osnova za


enski rod
prezenta prezenta rod promenu
-
-
-
-
g g g g g-

PARTICIP PREZENTA PASIVA


Gradio se od prezentske osnove i nastavaka:
- (muki rod), - (enski rod), - (srednji rod)

vrsta muki rod enski rod srednji rod


I
II
II

IV
V
Glagoli V vrste ovaj oblik grade kao glagoli I vrste.

PARTICIP PRETERITA AKTIVA

Gradi se od infinitivne osnove pomou dve vrste nastavaka.

1. Kod glagola sa infinitivnom osnovom na suglasnik nastavci su


- (m. i sr. rod), - (. rod), osnova za promenu je -.

2. Kod glagola sa i nfinitivnom osnovom na vokal nastavci su


- (m. i sr. rod), - (. rod), osnova za promenu je -.

infinitiv (infinitivna muki i srednji rod enski rod osnova za promenu


osnova)
(nes-) -
(bod-) -
(vid-) -
(dla-) -
(nosi-) -
-

Glagoli IV vrste mogu imati particip preterita aktiva od obaju tipova nastavaka.

Infinitivne osnove svih glagola V vrste zavravaju se na vokal, pa oni samim tim
dobijaju drugi tip nastavaka.

PARTICIP PRETERITA PASIVA


Gradi se od infinitivne osnove i nastavaka, koji se dele u nekoliko grupa.

a) nastavci koji imaju -

a1) , -, -
: , ,
: , ,

a2) -, -, -
: , ,
: , ,

a3) - , - , -
: , ,
: , ,

a4) -, -, -
Ovi nastavci dodaju se kod onih glagola kod kojih je infinitivna osnova koren i to
koren na vokal.
: , ,
: , ,

U ovom sluaju prilikom dodavanja nastavka en nastaje hijat koji se otklanja


hijatskim glasom j. U drugom sluaju hijatski glas je v poto je pred njim vokal
zadnjeg reda.

b) nastavci koji sadre suglasnik -


-, -, -
Ovi nastavci dodaju se kod glagola sa korenom na vokal ili na sonante n, m i r.

: , ,
: , , (koren na r)
: , , (koren na n)

PARTICIP PERFEKTA

Gradi se od infinitivne osnove i nastavaka

muki enski srednji


rod rod rod
jednina - - -
dvojina - - -
mnoina - - -

Glagol particip perfekta gradi od posebne osnove.


d- , ,

SLOENI GLAGOLSKI OBLICI

Grade se ili od participa i pomonog glagola ili od infinitiva i pomonog glagola.

PERFEKAT

Gradio se od participa perfekta i atematskog prezenta glagola .

Jednina: (, )


Dvojina: (, )


Mnoina: (, )

PLUSKVAMPERFEKAT

Gradio se od participa perfekta i imperfekta glagola , pri emu se u funkciji


imperfekta mogu nai i oblici sigmatskog aorista tog glagola.

Jednina: (, ) ili


Dvojina: (, )


Mnoina: (, )

U spomenicima se javlja i oblik sa perfektom glagola :


FUTUR
Gradio se na dva naina:

1) prezent perfektivnih glagola upotrebljavao se sa znaenjem futura;


2) od infinitiva glagola i prezenta nekog pomonog glagola.

, , ...
, , ...
, ...
, ...

FUTUR EGZAKTNI

Gradio se od participa perfekta i prezenta glagola po I vrsti.

, ...

POTENCIJAL

Gradio se od participa perfekta i posebnih oblika glagola koji su stari optativ


(eljni nain). Umesto optativa koristi se i pravi aorist.

Jednina: (, ) ili


Dvojina: (, )


Mnoina: (, ) ,

,

pripremila Romana Radovi

www.starisloveni.com

You might also like