KRVOROENA

Knjiga Prva
 Naklada:
Vlastito Izdanje

Autor:
Barbara Mikovi

Naslov knjige:
Krvoroena

Fotografije:
www.pixabay.com

KRVOROENA 2003 BARBARA MIKOVI

melodx.kay@gmail.com
SVA PRAVA
NA TEKST KNJIGE PRIDRANA

2
Mojim sinovima Gabrielu i Davidu,
da nikad ne zaborave sanjati!

3
 1.

"Legende govore da smo potekli od boanstava

izvan Oceana. Velikog Anu i majke Tiamat. Legende
govore o Poplavi i o ovjeku zvanom Nur. Drevne
prie koje se jo i danas apuu pred ognjitima u
gluho doba noi, govore o Nurovoj keri, Zarhavi,
ljudskoj pramajci koja bjee oevom laom prepunom
ivotinja dospjela u udesnu zemlju, Tiaam koju zvae
i Elgehea. Tek to je stupila na meko tlo nepoznate
zemlje, Zarhava je podarila jo jedan ivot. Tog je
dana roena Nin Mag Ninhursag, Gospa ivota,
pramajka Zarkatskog roda. Upravo nju bjee odabrao
Kaleatan od Boanskih Petero za enu i tim inom
zapeatio sudbinu dva naroda i dvije vrste, ali tiho
dijete, legende su tajna, a kazna za njihovo
pripovijedanje je samo jedna..."
"Mahalenova Crna Krila", proape djevojica,
a njen apat je unio jezu u cariine mramorne odaje.
Carica Azurea pogleda svoju jedinicu u oi i
ree: "Car nikada ne smije saznati, Ashlamavia."

4
 Djevojica plave kose i prodornih plavih oiju
kimne. Njeni crveni tagrimi kao da su zaiskrili na
mjeseevom svjetlu s kupolastog staklenog prozora
koji ih je nadvisivao.
"Zmajske Kraljice, Tajni Red i posebno sama
Tajna nikada ne smiju biti otkriveni, razumije li me,
enamilla?"
Carevna Ashlamavia ponovno kimne. Arkatska
djevojica je bila je umanjena slika i prilika svoje
majke.
"Car nikad ne smije saznati za slike u tvojoj
glavi", tiho je aputala carica usnama prislonjenim na
djeje uho.
"A moja sestra?" upita djevojica zabrinuto.
Cariin izraz lica se izmijeni u bolnu grimasu, a
dvije krupne suze proklize niz njeno lice, ali Njena
Milost ih se nije niti trudila obrisati. Vidjela je
zbunjenost, brigu i strah na licu svoje malene. Ta,
imala je tek etiri godine, makar i bila arkatsko dijete
ovo je ipak bilo prerano. Prerano za njih oboje, ali
Azurea nije imala vremena. Morala je pripremiti svoje
plaho djetece za okrutnu sudbinu i ivot bez milosti.
"Vidjela sam nandira u plamenu i tamu u
carevim oima, goru od pohlepe koja ga sada tjera.
Vidjela sam carevnu koja prkosi caru i lije krv zbog
toga. Vidjela sam smrt i vukove i neumiruu zvijer sa
Sjevera. Vidjela sam vatru i maeve i Svetu Zemlju
kako se lomi pod kamenjem i vodom. Vidjela sam
rijeku krvi koja se slijeva u Ocean i to sve zbog nje i za
nju."
"Manleh, zato tvoje rijei zvue poput
pozdrava?" upita malena uplaeno.
Carica je sad jedva suzdravala bujicu suza i
jecaja koje su joj ispunile srce, ali nije se smjela
slomiti pred Ashlamavijom. Nije smjela dopustiti da je
ker takvu pamti.

5
 "Tvoja sestra e te trebati, Ashlamavia. Vie
nego to misli. Ona nee imati nikoga osim tebe.
Pobrini se za nju, a Ur Naumir e uiniti ostalo."
"Manleh!" zajecala je carevna prestravljeno.
"Ne ostavljaj me!"
Carica Azurea poloi svoje ruke na carevnina
ramena i gledajui je ravno u oi ree: "Ti si
Ashlamavia Zahiri Orominus, careva ki i potomak
bogova. Ti si arkat i krv Majke Zmajeva i Boanskog
Kaleatana tee kroz tvoje vene. Ti si potomak
Eruchsiila i njegovih keri. Tvoje tetovae govore
priu tvojeg ivota. Vjeruj u sebe i u ono to jesi i
uvijek e znati to treba uiniti. Zapamti, malena, mi
donosimo vlastiti izbor i ne ekamo da ga ivot donese
za nas. Amanu Tir Luten Mur."
"Amanu Tir Luten Mur", proape carevna jo
uvijek u suzama.
Djevojica tada zagrli majku, a potom prisloni
usne na njen nabrekli trbuh.
"ekam te, shaleh", proape ona.
Carevna je znala da sada mora poi jer je
pogled u oima njene majke jasno govorio da je
vrijeme odlaska.
Teka srca je je krenula prema vratima.
Arkatska krv u njoj nije joj dala da se okrene i jo
jednom pogleda majku.
Nakon to je djevojica izala, kao i uvijek, iz
sjene istupi Ur Naumir. Postariji ovjek, sjede kose i
vrlo kratke neuredne brade. Obla lica, ali jo uvijek
junakog dranja. Nosio je zlatnu halju svojega
stalea, a na rukama je imao neobina obiljeja,
tetovae, iako nije bio zarkatskog podrijetla.
Carica ga nije vidjela jer mu bjee leima
okrenuta pogleda uprta prema nonom nebu. Stakleni
krov june kule doputao je predivan pogled na

6
zvijezde. Iako ga nije vidjela, Azurea je znala da je
starored tamo.
"Mahalen mi apue, Naumire. Ve ga mogu
uti."
"Fen'sil'ni Tirashi?" starored e sad ve stajui
iza carice i nadvijajui se nad nju. Zvuao je istinski
zabrinuto.
"Jesi li uo moje rijei djevojici?" upita carica
pogleda i dalje uperena u zvijezde.
"Uvijek, Fen'silni", tiho e starored.
Carica se na to blago nasmijei.
"Tada zna da se moje vrijeme blii kraju", ree
mu Njena Milost.
Starored je poelio da ga carica pogleda u oi da
mu kae da to nije istina. Ona je jo prekrasna mlada
zarkatkinja. Zarkati ive stoljeima, ne godinama.
elio ju je moliti da ostane, da se ne predaje, ali rijei
na dvorovima Atlantide, kako je Putnik bjee nazvao,
su se vagale i znao je da mora paziti to govori.
"Milosti, uo sam Vae rijei mladoj carevni.
Proroanstvo koje ste izrekli ispunjava me strepnjom,
ali zato ova rtva?"
Carica spusti pogled i zagleda se staroredu
ravno u oi, ba kao da je proitala njegovu elju iz
njegova uma.
"Zato to je nuna, Naumire. Dijete koje raste u
meni je posebno. Sudbina svih nas ovisit e o njenoj
sposobnosti. Jednog dana biti e joj potrebna sva
snaga koju moe dobiti. Ako predam svoj ivot
novoroenetu dok sam jo uvijek u naponu snage ulit
u u nju moi kakve tvoj um ne moe niti pojmiti, a
moda i izbor koji e joj biti oduzet. To je uinila i
moja majka za mene jer je oito znala kakva e mi biti
sudbina."

7
 "Zarkati su uistinu dalekovidni. Vidjeti
sudbinu nekoliko narataja unaprijed je doista
blagoslov", ree starored s tugom na srcu.
"Ili prokletstvo", kratko e carica alosna lica.
Starored sklopi oi od tuge znajui da nita to
kae ili uini nee promijeniti cariinu odluku, stoga
upita posljednje pitanje koje je imao za nju.
"Kako e joj biti ime?"
Carica uzdahne, pogleda u zvijezde i zamisli se
poloivi ruke na trbuh.
"Amalexia", ree ona jasnim glasom. "Amalexia
Enamwen, Dijete Tajne."
Ur Naumir je znao da je vrijeme da se povue.
Iako je vie od svega elio natjerati Azureu da se
predomisli, bio je bolno svjestan da je ona svoju
odluku donijela. Nestao je jednako neujno kao to se
i pojavio.
Nakon njegova odlaska carica je znala da ova
no nee skonati tako brzo niti tako lako. I prije no
to je ula u njene odaje, carica je osjetila njenu zlobu.
"Kneginja Amrug Nash, Vaa Milosti", najavila
je sluavka.
"Dopusti joj da ue", odvrati carica jer se
kneginju ionako ne bi moglo sprijeiti.
Kneginja Nash je bila careva trea ena, sad
druga, nakon to je njena sestra, careva pokojna prva
ena kneginja Astor Nash poginula. Oboje su bile
ljudskog podrijetla. Kneginja Nash je bila tamnoputa
gorijanka dok je car bio tek napola gorijan po majci, a
Almorijac po ocu.
"Tiha no i tihi glasi", ree kneginja zvuei
gotovo almorijski.
Iako je bila u visokom stupnju trudnoe, carica
nije leala. Sjedila je pored kamina i promatrala
plamen kako poigrava.
"Pitanje je tko ih nosi..."odvrati carica hladno.

8
 Kneginja se podsmjehne.
"Kau da ljudi na dvoru vau svoje rijei, ali za
gorijane to je gubitak vremena."
I carica se osmjehnula na njene rijei, bio je to
sarkastian osmjeh.
"Pazi da te car ne uje tako govoriti."
Nakon to je uputila jedan prezrivi pogled
cariinim odajama, ona bez doputenja sjedne
nasuprot Njene Milosti.
"Zato, pa i on je gorijan, nee mi zamjeriti?"
Iako je to izrekla, kneginja je znala drugaije.
Nitko se nije protivio caru. Na njegovom dvoru je
postojala samo jedna kazna za sve prijestupe.
"Ti nisi Astor, kneginjo Nash. Tebi se nee
oprostiti", ravnoduno e carica znajui koliko je tim
rijeima pogodila kneginju.
Iako je bila duboko uvrijeena, Amrug to nije
eljela pokazati. Zloba je bila njen pravi tit.
"ujem da Vam je vrijeme na izmaku, Vaa
Milosti", ona e uperivi znaajan pogled na sluavku.
im je sluavka shvatila na to kneginja Nash
smjera bacila se carici pred noge i stala jecati.
"Kunem Vam se, Fen'sil'ni Tirashi! Nikada Vas
ne bih izdala! Ne znam od koga je saznala! Kunem se
ivotom i smru svojih predaka! Neka me Luten Mur
zgromi na ovom mjestu ako laem!"
Slavodobitni izraz na kneginjinu licu bio je
odvratan.
"Smiri se, Tewo i napusti nas. Nitko ti nee
nauditi", odluno e carica i dalje zvuei potpuno
ravnoduno iako joj je na licu bilo mogue razaznati
tragove milosti.
Djevojka se naklonila i najbre to se usudila
napustila prostoriju.

9
 "Sluati sjene i kriviti djecu za njihove lai je
runo djelo", ree carica kneginji gledajui u vrata za
mladom Tewo.
Tamne oi susrele su svijetle i kneginja ree:
"Ali to nisu bile lai, zar ne? Ti doista umire."
Uzbuenje i radost u njenom glasu je bilo
gotovo nemogue sakriti.
Carica je pogleda s prezirom.
"Slaem se s vama, kneginjo, umjetnost vaganja
rijei je uistinu izvan vaeg domaaja."
Kneginja se malko smrkne ali nije eljela
dozvoliti carici da joj pokvari zadovoljstvo.
"Tvoja djeca e postati moja, ba kao i Everziol!
Samo to e tvoja ker i tvoje neroeno, ako se uope
rodi platiti cijenu moje sramote, Azureo. Plaati e
cijenu, svaki dan sve dok ne odluim koji e im biti
posljednji!"
Caricu su boljele ove rijei jer je znala koliko je
kneginja uistinu ozbiljna u svojoj namjeri.
"Za ime Luten Mur, Amrug, ja nisam kriva to
te je uzeo za posljednju enu, ja ga ak nisam niti
eljela za mua."
Kneginja Nash se trgne na ove rijei.
"Znai stvarno je istina?! Ne bi ovako govorila
da ne umire, a nakon tvoje smrti..."
"Nakon moje smrti, stvari se nee uvijek
odvijati prema tvojim oekivanjima stoga bih na
tvojem mjestu pripazila kako se ponaam prema
mojim kerima!"
Kneginja Nash iznenaeno pogleda caricu.
"Kerima?" upita ona sumnjiavo. "Ti dakle
zna spol djeteta u svojoj utrobi."
Carica ju je samo oinula ljutim pogledom.
Nije si smjela dopustiti da izgubi kontrolu. Morala je
odrati privid do kraja.
"Nadam se, ali ne znam", ree ona kratko.

10
 Kneginja Nash je sad izgledala jo sumnjiavije.
"Da se carica nada keri, a ne sinu, to jo nisam
doivjela, kao ni to da zarkat umre u vrhuncu
mladosti. Kakve to tajne eli ponijeti u plamen,
Arnemijska Ruo?" kneginja e kao i uvijek posprdno
izgovarajui cariin nadimak.
Carica joj nije odgovorila.
"Ur Naumire", izgovorila je poluglasno.
Kao i uvijek, iz sjene se pojavio starored.
Kneginja Nash se prepala jer je dosad mislila da
su same u sobi, kao to su i bile, ali ona nije razumjela
staroredove moi.
"Fen'sil'ni Tirashi?" kratko e starored.
Carica se primi za trbuh, a licem joj proe gr
bola.
"Isprati kneginju Nash iz mojih odaja. Vrijeme
je da donesem jo jedan ivot na ovaj svijet."

2.

"Svjetlih oiju nema vie. Ne svijetle oi u

tmini. Ugasio se plam Arnemijske Rue", govorio je
starored, a glas mu je pucao od bola.
Njegova je tuga bila tako golema da nije niti
uo vriskove i naricanje cariinih primalja i sluavki.
Na rukama je drao dreavo dijete. Carica je umrla
prije nego to je stigla roditi djevojicu, a Ur Naumir
je morao bodeom razrezati caricu da doe do
novoroeneta. Kako je rezao da doe do djeteta,
malena ruica je uhvatila vrh bodea i porezala se.
Porezotina koja je na zarkatskoj koi bila u potpunosti
beznaajna.
Gledao je dijete u svojim rukama suspreui bol
i silu. Njena kosa je bila crna a zarkatske tetovae

11
tamne, a kad joj je ugledao poleinu vrata shvatio je i
njeno ime.
"Amalexia Enamwen", rekao je tiho. "Dijete
Tajne. U krvi roena i u krvi e umrijeti!"
Dijete je bilo krvavo i sluzavo poput sve
novoroene djece, osim jednog detalja. Tetovae nalik
na krivudavi ma koja joj se usko protezala od
sljepoonice do brade.
Predao je dijete primaljama i pustio ih da je
odnesu i operu elei konano biti sam s caricom.
Obiao je krevet ne bi li ugledao jedini dio nje
koji nije bio umrljan krvlju. Njeno lice. Njeno lice
neizrecive ljepote. Svjedoanstvo da boanska djeca
jo uvijek hodaju meu ljudskom. Imala je tetovae
nalik na tri zmaja. Jednog na elu i dva na obrazima.
Zarkatske tetovae, zvane tagrimi, su se s vremenom
pojavljivale na koi boanske vrste dok su se neki s
njima i raali. Cariina bujna valovita plava kosa bila
je razasuta po jastucima izgledajui poput zraka sunca
uhvaenih u mreu svile.
Oi boje safira koje je prenijela na svoju stariju
ker sad su bile sklopljene. Nisu ak ni poivjele
dovoljno dugo da ugledaju dijete za koje je dala ivot.
Ur Naumir se pitao koliko je dugo znala da e
ovako skonati? Koliko je rano ili kasno predvidjela
vlastitu smrt?
Kleknuo je pored nje gledajui to lice od kojeg
nije mogao maknuti pogled.
"Ja sam volio tebe, a ti si voljela njega, a car
nije volio nikoga", aptao joj je u uho kao u kakvu
zanosu. "Ukleti krug se nastavlja, a dijete, to krvavo
dijete, hoe li nam ona suditi? Hoe li ona biti obeani
Crni Kosac Luten Mur? Vatra i Ma?"
Podigao je pogled meu zvijezde i ugledao je
upravo tamo gdje je carica rekla da e i biti.

12
 Svijetli komet, koji su ljudi Atlantide, kako je
Putnik bjee nazvao, dobro poznavali. Zvali su ga
Borgin Komet.
Ur Naumir je znao da je to nagovjetaj zle kobi.
Znao je i to da e on imati velikog udjela u prii koja
e uslijediti, a koja e po rijeima Fen'sil'ni Tirashi
uzdrmati temelje njihova svijeta. Iako je bio mnogo
stariji od nje, Naumir je volio caricu. Bila je to njegova
tajna. Tajna za koju je znao da je ona zna iako nikada
nisu govorili o tome. Bilo je gotovo nemogue neto
sakriti pred Azureom. Znala je da joj je upravo zbog te
ljubavi on tako odan. Iako je uvjerljivo hinio careva
slugu i savjetnika Ur Naumir je bio cariin ovjek do
sri. Njegova je obitelj sluila Zmajske Kraljice
generacijama, ali Naumir je smatrao da je zakazao u
svojoj ulozi, da je nije titio kako treba. Pogotovo kad
bi bila preputena na milost i nemilost svojeg
zakonitog mua i cara. Bol zbog cariina gubitka ga je
izjedala i znao je da e jedino iskupljenje dobiti ako
uspije odrati svoje obeanje. Morao ih je zatititi
obje. Ashlamaviu i Amalexiu. Samo nije mogao niti
pojmiti kakav e to uistinu izazov biti.
Jo jednom se zagledao u nadljudsku ljepotu
minule carice, pitajui se ima li nade za ovjeanstvo
jednom kad sva boanska djeca umru i nestanu iz
njihova svijeta? Legende su govorile da kad i
posljednji zarkat umre, Tiaam e progutati duboke
vode oceana i nestati e Elgehee zauvijek.
Duboko u sebi Naumir je imao osjeaj da je to
vrijeme sve blie i blie, pitajui se je li zato Azurea
rtvovala svoj ivot jer je i sama eljela kraj svijeta? Ili
zato jer je eljela da njeno dijete osveti njenu patnju?
Naumiru to u ovom trenu zapravo i nije bilo bitno. U
njegovim oima svijet nije mogao biti gori nego to
jest, pogotovo sad kad one koju je ljubio snanije od
svih bogova zajedno, vie nema u njemu.

13
 Bilo mu je jasno, dakako, da e se sad sve
promijeniti. Njegov poloaj u Carstvu je postao rizian
kao i ivot najmlae careve keri. Roena je u
okolnostima od povijesnog znaaja. Takve stvari na
Atlantidi, kako je Putnik bjee nazvao, nisu prolazile
nezapaene. Cariine slukinje i primalje ve su
zasigurno poput poara irile glase o tome kako je
izvadio djevojicu iz majina mrtva tijela. Kako je
njena ruka uhvatila bode i porezala se.
"Krvoroenom e je nazivati", pomislio je
Naumir, svjestan znaenja tog imena.
Ur Naumir se ipak svim srcem usudio nadati da
e Amalexiu njena zarkatska krv sauvati od zle kobi
njenog roenja. Azureino proroanstvo je govorilo o
carevninom moguem putu, ali u konainici e zbog
mjaine rtve Amalexia morati sama izabrati svoju
sudbinu. Hoe li izabrati biti propast Elgehee ili njeno
spasenje, to ak ni Ur Naumir nije mogao predvidjeti.
Sve to je mogao jest bdjeti nad njom onoliko dugo
koliko mu to bude dozvoljeno i pouiti je onoliko
skromne mudrosti koliko je sam posjedovao. Put pred
njim je bio teak. Hodao je na rubu izdaje i odanosti, u
stalnoj opasnosti da bude otkriven, a kazna u Carstvu
je bila samo jedna.
Tugujui nad tijelom netom minule carice nije
ni primijetio dijete iza njega koje je neopazice ulo u
majine odaje. Tek kad je zauo njene jecaje, Ur
Naumir se okrene i ugleda djevojicu plavih oiju i
kose svijetle poput jutarnje rose na suncu. On pogleda
cariino okrvavljeno tijelo i pomisli kakav to stravian
prizor mora predstavljati njenoj malenoj keri.
"Ashlamavia", njeno e on prilazei djevojici,
bojei se da je ne uplai u ovom traginom trenutku.
Djevojica je djelovala kao da ga niti ne vidi.
Suze su klizile niz njene obraze i nije skidala oiju s
majina mrtvog tijela okupanog u vlastitoj krvi.

14
 "Asha", jo jednom je zazove Ur Naumir, ali ne
dobi odgovora.
Tek kad je doao tik do nje, ona prozbori lica
odjednom nepomina, a oiju nekako udaljenih koje
kao da su gledale neto ega vie nije bilo.
"Svijetlih oi vie nema, ne svijetle oi u tmini.
Svi voljeni jednom umiru", ree ona tiho. "Vjenost ne
poznaje milost. Snovi su samo put u beznae. Mjesto
gdje tuga poinje. Prah i pepeo, to je sve to ova
voljena poznaje. Zbogom moja manleh, Posljednja
Arnemijska Ruo. Neka ti je put posut ruinim
laticama, a Eruchsiilov blagoslov nek te prati u dvore
Luten Mur. Anemmu si Anemae."
Nakon to je izrekla svoju alost, malena je jo
jednom pogledala zlato majine kose i zmajeve njena
lica, a potom se bez rijei okrenula i napustila
prostoriju. Bjelokosna vrata zatvorila su se za njom
odjekujui poput mrtvakog sanduka pri posljednjem
zatvaranju.
Ur Naumir je dugo gledao za carevnom,
postien zbog vlastite slabosti. Samo je boansko
dijete moglo otpratiti svojeg roditelja u smrt ovakvim
uzvienim rijeima.
I u tako mladoj dobi zarkati su posjedovali
mudrost koja je premaivala obine ljude. Sve dok su
zarkati vladali prijestoljima Atlantide bivao je mir.
Kad su njihova mjesta zauzeli ljudi, rat je pohodio
njihova srca i domove, a krasote kojih je neko bilo u
svijetu, odavna su izgubljene i nema ih vie.

3.

"Mrtva?" upitao je car pomalo iznenaeno, ali

kao i uvijek potpuno hladno.

15
 "Mrtva", potvrdi Ur Naumir, kriom bacivi
pogled prema kneginji Nash ije su se usne izvile u
pakostan osmjeh.
Ve je sjedila na cariinu smaragdnu prijestolju
kitei se cariinim nakitom.
"Kako je to mogue, Naumire? Zarkati ive
stoljeima!" car e ravnodunim glasom.
Ur Naumir je znao da ne moe caru rei istinu,
ali nije mu mogao ni lagati, cijena je bila previsoka.
"Zarkati imaju izbor, Vaa Visosti", poluglasno
e starored. Tuga zbog gubitka carice jo ga je duboko
pogaala.
"Izbor?" znatieljno se umijeala kneginja
Nash.
"Izbor, Vaa Milosti", kratko e Naumir.
Kneginja Nash ga je iznenaeno pogledala.
Nikada je nitko nije oslovio s tim naslovom, ali
Azureinom smru je ona uistinu postajala carevom
prvom enom, caricom. Naravno, car e uzeti i druge,
ali ona e biti glavna, najmonija ena Juga. Jedva se
susprezala od gromoglasnog smijeha koji je bio
tipian za gorijane u trenutku slavlja.
"O kakvom izboru govori, Ur Naumire?" upita
car pomalo nestrpljivo.
Naumir nije elio udostojiti novu caricu
opirnijim odgovorom, ali s carem nije imao izbora.
Morao je objasniti.
"Zarkati mogu izabrati smrt umjesto ivota.
Imaju tu neobinu sposobnost koja nama manjka."
Dok je govorio, starored je razmiljao o tome da
kae caru da je carica umrla zbog potekoa na
porodu, ali takva izlika bi vrijedila samo u sluaju
ljudske ene. Nikad niti jedna zarkatkinja nije
skonala pri porodu, osim ako to nije bila njena
vlastita volja.

16
 Car gnjevno pogledom oine staroreda.
Primivi se za elik o pasu. Uvijek se hvatao za balak
maa kad je bio uzrujan.
"Hoe li rei da je carica izabrala smrt? Da je
eljela umrijeti?" car e ispunjen okrutnim
namjerama.
Ur Naumir je bio svjestan da se nalazi na
skliskom terenu.
"Ja nisam dostojan razumjeti Fen'sil'ni Tirashi
ni njen izbor."
Car mu se podsmjehne. "Starored dobro vae
rijei, zar ne, kneginjo Nash?"
Iako je bila pomalo uvrijeena to joj se car jo
nije obratio s novom titulom, znala je da i ona mora
vagati rijei ako eli uistinu postati caricom.
"Uistinu. Vaa Visosti", odvratila je kratko iako
je zapravo eljela rei da je starored jedna laljiva
svinja koja zna mnogo vie nego to govori.
"A dijete?" upita car mrtei se.
Carica Azurea je bila na glasu kao najljepa
ena Atlantide. Bila je zarkatskog podrijetla,
natprirodno lijepa i neobina. Njene tetovae
smatrane su gotovo ravnima onim carice Asule
Mahiri. Bila je rijedak dragulj. Izdanak umirue rase
kojeg je on morao osvojiti. Iako nije mogao smisliti
njeno dranje i hladnou. Iako ju je mrzio zbog njenih
izdaja u prolosti, bilo mu je ao to je umrla. Njena
prisutnost na sveanim dogaanja dizala ga je meu
zvijezde pred drugim vladarima. Trenutno je bio
jedini ovjek na Atlantidi koji je za svojeg vremena
uspio oeniti zarkatkinju. Sad kad je saznao za njen
izbor mrzio ju je jo vie. Nikada nije mogao pomisliti
da bi mogla izabrati smrt da skrati svoje muke.
Osjeao se prevarenim.
"Ime joj je Amalexia Enamwen", kratko e
starored.

17
 Ako je car i bio iznenaen ovim izborom imena
za djevojicu nije to pokazivao. Naslonio se na svoj
mramorni tron i duboko uzdahnuo.
"Je li istina da si je izvadio bodeom iz cariina
mrtvog tijela? "znatieljno upita nova carica.
Ur Naumir uperi svoje oi prema caru. Vidjelo
se da ni caru nije bilo pravo to kneginja Nash ne vae
svoje rijei, ali oito je i cara zanimala ta glasina.
"Carevna je roena u majinoj krvi, Vaa
Milosti", tiho e starored svjestan to te rijei uistinu
znae.
"ak i u Goriji imamo legende o tome, Ur
Naumire", pakosno e carica.
Car kimne glavom. On je sam bio polutaman.
Otac mu je bio almorijski car, a majka gorijska
kneginja.
"Nedugo nakon to je dijete roeno, jedan od
savjetnika se osjeao dunim da mi ispripovijeda
legendu o Argoni. Kao to zna, Naumire, ove noi je
ponovno zasjao Borgin Komet, jesu li to samo
sluajnosti?" pitao je car.
"Prokleta bila!" pomislio je Naumir gledajui u
Amrug Nash. "Dabogda je sjene odvele u Tamu! Samo
je ona mogla ispriati caru o Argoni, nije to bilo djelo
niti jednog savjetnika."
"Legende su povijest", kratko e Naumir vaui
rijei.
Car nije izgledao uvjeren.
"Povijest ima runu naviku ponavljati se,
Naumire. Kako moemo znati da je dijete bezazleno?"
Car Elezion je bio neugodno pronicav. Bilo mu
je gotovo nemogue slagati.
"Doputa li mi Vaa Visost drugi glas?" pomalo
bojaljivo upita starored, svjestan da je car to
dozvoljavao vrlo rijetko.

18
 Isprva Elezion nije govorio nita. ekao je i
crpio staroredovo strpljenje razmiljajui. Drugi glas
je najee bio nagovjetaj pokuaja prevare ili
nagovora. Car nije trpio takve gluposti, ali s druge
strane uistinu ga je zanimalo to mu starored ima za
rei.
"Govori", kratko e car napokon.
Ako je elio spasiti ivot novoroene carevne
Ur Naumir je morao paziti to govori, ali i uvjeriti cara
da je njen ivot vrijedan ouvanja.
"Slaem se da je carevna roena pod neobinim
okolnostima, moda ak i onima od povijesnog
znaaja, ali ona je zarkat i..."
"Misli valjda arkat?" bezobrazno ga prekine
carica Amrug. "Potomci ljudi i zarkata nazivaju se
arkatima, zar ne?"
Iako je bio uzrujan zbog njenog podlog upada,
Ur Naumir se nije dao smesti.
"Moja zabuna u rijeima je nebitna, Vaa
Milosti, bitno je ono to carevna predstavlja."
"A to bi bilo?" ovaj put mu je car upao u rije
izgledajui sumnjiavije svakog trena.
Ur Naumir duboko uzdahne i nastavi govoriti:
"Poput njene sestre, carevne Ashlamavie, carevna
Amalexia jest izdanak umirue rase. Zarkati su rijetki,
a arkati jo rijei. Kad odrastu njihova slava i ljepota
nee imati premca. Svaki vladar e ih eljeti za sebe,
ljudi e polagati kraljevstva pred noge Vae Visosti za
pravo braka s carevnama. Tamo gdje rat nije imao
uinka u osvajanju, njihova egzotina ljepota bi
mogla. Smru novoroene carevne se ne dobiva nita,
ali njenim ivotom bi Vaa Visost mogla dobiti mnogo.
Njena cijena e rasti s godinama, a kad dosegne
vrhunac, Car e od toga imati veliku korist."

19
 Ur Naumir je inio sve u svojoj moi da zvui
ravnoduno. Nije elio da car niti na trenutak pomisli
da je emotivno vezan za djecu pokojne carice.
Carica Amrug Nash se zlobno nasmijala
Naumirovim rijeima.
"Iz tvoje reakcije, trea eno, zakljuujem da se
ne slae sa staroredovim drugim glasom?" ree car
izgledajui kao da se pomalo zabavlja.
Amrug Nash je mrzila kad bi joj se obratio s tim
naslovom, "trea eno", to je bila njena prva titula i
najnia, nakon smrti njene sestre Astor, ona je postala
drugom enom, ali car ju je i dalje zvao "trea eno",
ak i sad kad joj s pravom pripada titula carice on joj
se i dalje obraa kao nekada.
"Starored je moda istaknuo neke sitne
prednosti carevni. U sluaju carevne Ashlamavije one
moda i vrijede, ali Amalexia Krvoroena pod
svjetlou Borgina Kometa ni manje ni vie, to da
kaemo na to? Svi znaju da su takva djeca izdajice koje
povijest pamti ba poput Argone! Ja smatram da je
dijete prijetnja ovom Carstvu i da je treba unititi prije
no to ona uniti nas!"
Ur Naumir je planuo na njene rijei poput
poara
"Zar kneginja Nash pretpostavlja da se na
dini car koji je krvlju i maem i trudom svojih ruku i
djela stvorio ovo Carstvo, ratnik bez premca, treba
bojati obinog djeteta?"
Ur Naumir je znao da ovim ne vaganim
rijeima riskira i svoj i Amalexijin ivot, ali nije imao
izbora.
Kneginja Nash se uzdigne do svoje pune visine,
a za gorijanku je bila uistinu visoka. "Kako se
usuuje, starorede! Ja sam tvoja carica! Dunost ti je
da me potuje!"
Njeno lice je plamtjelo srdbom.

20
 Starored joj uzvrati pogled i ravnoduno ree:
"Neka mi Vaa Milost oprosti moje propuste."
Carica Amrug ne bi voljela nita vie nego
vidjeti Ur Naumira na lomai zajedno s obje keri
carice Azuree, ali i ona je morala paziti to govori. Car
je nije nikada volio kao njenu sestru Astor,
zahvaljujui ijoj milosti je Amrug i postala treom
carevom enom. Nje se ak ni divio njenoj ljepoti kao
u sluaju s Azureom. Amrug se nije smjela zavaravati,
njen novi poloaj jo nije bio uvren, a u carevim
oima nije bila nita posebno. Mogao je se rijeiti u
tren oka ako to poeli.
Sad je bio red na cara da progovori. Starored
nije znao jesu li njegove riskantne rijei imale kakav
uinak na Njegovu Visost. Znao je da Elezion nije
dozvoljavao nikome misliti da je car kukavica, a smrt
novoroeneta bi pokazala upravo to.
Car je oito razmiljao o istom kad je
progovorio: "Starorede, nikada se vie nee obratiti
carici Amrug takvim tonom. Kazna za prijestup na
mojem dvoru je samo jedna i ti to dobro zna."
"Neka mi moj car sudi pravo!" odvrati Naumir
kako se od njega oekivalo.
Bilo je to prvi put da je Car priznao Amrug
njenu novu titulu. Osjetila je kako joj srce treperi zbog
uzbuenja i sree. Dijete e umrijeti. Jo jedan
neprijatelj manje.
Car kimne, a potom nadoda staroredu:
"Carevna Amalexia, kao i Carevna Ashlamavia od
danas e biti pod tvojom izravnom paskom. Ako u bilo
kojem trenutku koja od njih pokae izdajnike
namjere kazna je samo jedna."
"Neka nam na car sudi pravo", istodobno
odvrate nezadovoljna Amrug i Ur Naumir.

21
 4.

Fenimar je bio na bojitu kad je do njega stigao

glasnik.
Nije bilo ovjeka u Trozemlju koji nije znao za
njegovu povijest s almorijskom caricom. Upravo zbog
nje su ga prozvali Kalderijskim Feniksom.
Da je bio obian kralj, ljudskog podrijetla,
moda bi mu bilo teko povjerovati te rijei. Moda bi
ispitivao glasnika iznova i iznova sve dok ovaj ne bi
rekao da je to nekakva smicalica. La, varka bilo to
samo ne istina.
"Predala se izboru smrti", pomisli on sa
strahopotovanjem. "Zbog djeteta."
Podigao je pogled u nebo, gledajui komet
visoko na nebu koji je godinama nosio ime zla, a ljudi
Carstva su mu nadjenuli novo,"Amalexijina Zvijezda."
U ast malene carevne. Tog neobinog djeteta.
On sam je u snovima vidio njenu smrt. Kao
zarkat, dobro je znao znaenje snova. Znao je da se
vrijeme njenog odlaska blii. Niti sudbine nisu bile
tkane samo jednim koncem i zarkati su to dobro znali.
Iako su imali dar vienja, znali su i da se vieno moe
promijeniti, osim ako sami bogovi ne odlue
drugaije.
Zato se i borio s tolikom estinom, nadajui se
da ako uspije poraziti cara prije vremena, moda e je
spasiti. Borio se za nju kao da mu ivot ovisi o tome,
ali uzalud.
Rei da ga je njen odlazak bolio bilo bi
preblago, ali Fenimar nije znao plakati. Teak ivot ga
je natjerao da zaboravi suze i potrai utjehu u bitci.
Jedine suze koje je jo imao bile su dvije tetovae na
njegovim kapcima u obliku suza.

22
 Izvadio je Balladrun, Otricu Koja Pjeva, iz toka
i sam uao u sredite bitke. Mnogi koji su ga vidjeli s
takvim jarom na licu razbjeali su se. Njegove duge
bodlje koje su zarkatskim ratnicima rasle iz podlaktica
bile su izvuene dajui mu tako jo opasniji izgled.
Mrkog pogleda u oima i s gnjevom na srcu
ustremio se na neprijatelje poput kakve ptice
grabljivice i stao ih sjei. Bio je ratnik bez premca.
Nadljudske snage i sposobnosti. Neprijatelji su ga
pokuali poraziti svojom brojnosti ali on se nije
predavao.
Skidao im je glave i sjekao udove. Bojno se
polje crvenilo od krvi njegovih neprijatelja.
S njenim imenom na usnama kao bojnim
pokliem, Kalderijski je Feniks kosio neprijatelje
poput samog Boga Smrti. Nandirov tit u njegovim
rukama je bio jednako smrtonosan kao i ma koji mu
je bio poput produetka ruke.
Bio je toliko sluen bolom da se udaljio od
svojih ljudi i u potpunosti se okruio neprijateljima,
zamiljajui na svakome od njih lik svojeg najljueg
neprijatelja. Lice cara Eleziona.
Napadali su ga u grupama, sprijeda i straga,
bojei mu se previe pribliiti jer je svaki marov
udarac bio smrtonosan. Gnjev je iz njega plamtio
poput plavog svjetla bogova. Bio je stravian i prelijep
istovremeno. Vrhunski zarkatski vojskovoa. Njegovi
ljudi su ga oboavali poput boanstva i slijedili bi ga i
u smrt bez imalo predomiljanja.
Njegova koa je zarastala brzo, tako da su oni
koji su ga uspjeli barem porezati umirali u mukama
od brzih uboda njegova maa ili tupih udaraca tita.
Fenimar nije nosio teki oklop i iane koulje
poput njegove ljudske vojske. Njegova duga kosa je
bila skupljena u visoku pletenicu na vrhu glave, a koe
oko pasa i ruku su bile jedina odjea koju je nosio. Na

23
nogama je imao vojnike izme. Znoj i krv su se
cijedili po njegovu tijelu slijedei putanju vretenastih
miia. Oi su mu bile tamne poput noi, osim plavog
svijetla bogova koje je zbog bijesa i alosti isijavalo iz
njega.
Kad je bitka zavrila, ljudi su govorili da je
stotinu mukaraca palo pod noge kralja Trozemlja, a
on sam jo nije umirio svoj gnjev, ve je zajahao svoju
bijelu tigricu Kallaru i gonio neprijatelje koji su u
strahu bjeali pred njim poput gonjene divljai.
Tamo se susreo s vojskom svojeg brata
Geodrida i zajedno su posmicali gotovo sve
neprijateljske vojnike kojih su se mogli domoi. Iako
je dobio bitku, rat se ipak nastavio, a za Azureu je
ionako bilo prekasno. Ona je svoj ivot predala Luten
Mur. Tek ga je njegov mlai brat uspio navesti da se
smiri, podsjetivi ga da ima sina u Kalderiji, u Bijelom
Gradu, koji iekuje povratak svojeg oca. Mnogi ljudi
govore, da Fenimar nije tako silno ljubio malog
kraljevia Zanija, nikada se vie ne bi vratio, ve bi
nastavio goniti carevu vojsku sve dok ga na koncu ne
bi pogubili u Almoriji. Toliko je velika bila njegova
tuga i golem njegov gubitak da je samo ljubav prema
sinu bila monija od njegove alosti. Drugi pak kau
da mu se u bitci ukazala sama pokojna carica i odala
mu kakvu tajnu zbog koje je suzdrao svoj gnjev i
ponovno postao razborit. Kakva god istina bila,
Fenimar vie nikada nije govorio ili imenom
spomenuo almorijsku caricu iako mnogi i dalje vjeruju
da mu je sjeanje na njenu smrt bilo bolnije od svih
tuga koje mu je ivot kasnije priutio.
Osveta je gorjela u Fenimarovu srcu. Zarkati su
bili posebno osjetljiva vrsta i nisu pratali nepravdu.
Azurea je trebala ivjeti stoljeima, a nije proivjela
ak ni jedan ljudski ivot. On bi je bio ekao. Bio bi se
borio za nju sve do njenog posljednjeg daha, a sad kad

24
je prestala disati, borit e se da je osveti. Da naplati
svaku njenu suzu, svaku modricu, svaki vrisak.
Dugovao je Azurei toliko, a i jo vie od toga.
Dugovao joj je svoj ivot, a bio bi joj dao i svoje srce za
vjenost samo da mu je ivot pruio tu priliku.

5.

Razlika izmeu zarkatske i ljudske djece bila je

golema. Zarkatska djeca su ve s godinu dana bila
sposobna izgovarati sloene reenice, a s tri godine su
bila pismena i sposobna itati ak i neka
kompliciranija tiva. Mnogi su ih smatrali izravnim
potomcima bogova i ljudi. Govorilo se da potjeu od
Aykata i Arhalana od same Luten Mur.
Bili su vrsta na rubu izumiranja i upravo zbog
toga su bili cijenjeni i tovani u svim narodima
Atlantide, kako je Putnik bjee nazvao.
Brak su uglavnom sklapali samo sa svojom
vrstom i vrlo rijetko s ljudima. Smatrali su se starijom
rasom i iako su ivjeli meu ljudima nisu se mnogo
mijeali u njihove ivote. Vie nije bilo zarkata meu
puanima. Jo u davna vremena se njihova krv u
potpunosti pomijeala s ljudskom i izgubio im se trag.
Samo su jo neki izdanci drevnih kraljevskih loza
pripadali Boanskoj Vrsti. ak su se i samim izgledom
razlikovali od obinog ovjeka i ene.
Za razliku od ljudi svi zarkati su bili tjelesno
privlani. Imali su glatku bezdlaku kou koja se ni s
godinama nije oputala ve se samo sve vie
priljepljivala uz kosti, davajui starcima krhak izgled.
Kosa im je bila duga i sjajna.Tijela zarkata bila su
ukraena tetovaama zvanim tagrimi s kojima su se

25
raali. Zarkatske tetovae bile su nepredvidljive.
Nastajale su tijekom cijelog ivota, dogaalo se da se
zarkatske bebe raaju tek s jednom ili dvije, a kao
starci umiru potpuno prekriveni tim udnim
obiljejima svoje vrste. Boja tagrima je gotovo u
svakog zarkata bila razliita. Zarkati su bili i neobini
po tome to im je koa za punog mjeseca sjajila, pa su
ih u povijesti znali nazivati Mjeseevom Djecom.
Neki muki zarkati su na podlakticama imali i
otre bodlje koje su mogli izvlaiti iz koe i uvlaiti
natrag po potrebi. Bila je to osobina boraca i samo su
oni u najvioj fizikoj spremi uspijevali postii takvo
udo. Zarkati su bili vri od ljudi i imali su
sposobnost regeneracije. Tako da bi svaka posjekotina
ili vea rana ve za nekoliko sati ili dan, dva potpuno
nestajala, osim ako bi netko esto ponavljao
ozljeivanje, tada bi ipak ostajali oiljci. ivjeli su
due od ljudi. Dvjesto godina smatralo se prosjenom
starosti za tu vrstu, a bilo je onih koji su poivjeli i
mnogo due od toga. Ipak, zarkati su bili na rubu
izumiranja jer su se mnogo tee razmnoavali sa
svojom vlastitom vrstom. Djeca ljudi i zarkata su se
pak nazivala arkatima.
Arkati su u potpunosti posjedovali sve
prednosti svojih zarkatskih roditelja, kao to je fizika
snaga, ljepota i tjelesna obiljeja, te ivotni vijek, ali za
razliku od zarkata koji su bili predani svjetlu, arkati su
u sebi imali i mranu, ljudsku crtu i lake su se dali
iskvariti od zarkata.
Bilo je gotovo nemogue razlikovati ih.
Postojao je samo jedan nain da se takvo to provjeri.
Samo su zarkati imali tagrime ispunjene bojom na
poleini vrata, dok su u arkata ti tagrimi bili skroz
blijedi. Poleina zarkatskog i arkatskog vrata se od
roenja prekrivala koom. Zarkati su samo pred
svojim suprunicima, braom i roditeljima pokazivali

26
stranji dio vrata. To je bila i njihova najerotinija
toka na tijelu i malo ljudi je znalo za to. Bilo je
svetogre vidjeti poleinu zarkatskog vrata. Za takav
se zloin uvijek zahtijevala zadovoljtina.
Ur Naumir nije mogao niti zamisliti kakav je
zadatak dobio kad mu je car dodijelio svoje keri na
skrb. Starored nije bio budala. Iako je po starom
zakonu nova carica trebala dobiti pravo skrbi nad
djecom pokojne carice, car je bio dovoljno mudar da
to ne dopusti. Kao to nije dopustio pokojnoj carici
Azurei da skrbi za njegovog prvoroenca Everziola,
sina Astor Nash, ve ga je dao njenoj sestri Amrug na
skrb, tako nije dao Amrug da bude zaduena za
carevne. Amrug je mrzila Azureinu djecu i bilo bi
samo pitanje vremena kad bi ih pod njenom skrbi
snala kakva tragina nesrea.
Ur Naumir je morao dobro paziti da carevne
cijelo vrijeme uva jer im je Amrug ve nekoliko puta
neizravno pokuala nauditi.
Car nije volio svoje keri. Za njega su one su
one bile samo roba koja ima neku vrijednost, a Amrug
ih je mrzila i zavidjela im. Znala je da e izrasti u
ljepotice ba kao i njihova majka, Posljednja
Arnemijska Rua.
Amrug se nikada nije mogla natjecati s caricom
u ljepoti, a eljela je uiniti sve u svojoj moi da se
jednog dana ne mora natjecati s Azureinim kerima.
Ur Naumir je stoga morao smisliti dobar plan
kako e zatiti carevne. Znao je da unato tome to je
pokojna carica mogla vidjeti budunost, ona je i dalje
bila neizvjesna i mnogo toga je ovisilo o njemu. Nitko
na dvoru nije znao tko je on zapravo. Promjena vlasti
u Carstvu stvorila je mnoge linosti koje su se
istaknule u carevoj slubi. Ur Naumir je bio jedna od
tih linosti, ali on je bio mnogo vie od dvorskog
staroreda. Mogao se samo nadati da e doivjeti dan

27
gdje e njegova prava sluba imati svoju pravu svrhu.
Zasad se njegova dunost svodila na to da savjetuje
cara mudrim savjetima koje je ovaj ionako rijetko
sluao i brine se za carevne iako je zarkatskoj djeci
malo bila bitna ljudska skrb.
Ur Numir je najvie vremena provodio s
mladom Ashlamaviom u knjinici jer je mlada carevna
dijelila njegovu ljubav prema knjigama.
"Zato je car tako nesklon svojoj najmlaoj
keri, Ur Naumire?" upitala ga je tako jednom dok su
oboje prouavali povijesne rukopise, pokuavajui ih
prepisati i obnoviti.
uvi carevnino pitanje, starored digne pogled
sa svojih rukopisa i pogleda malenu carevnu koja je
stajala pred njim. Imala je tek deset godina, a ve je
toliko podsjeala na svoju majku.
Duga valovita plava kosa boje suneva svjetla
joj je padala na ramena, a crvene tetovae su joj
krasile lice. Imala je tek dvije iznad oiju jer je jo bila
tako mlada. Tijelo joj je bilo tanko i vitko, a prsti
dugaki i izgledom krhki. Kraljevskog dranja i
znatieljnih oiju prepunih suuti. Mlada je carevna
jako rano nauila vagati svoje rijei. Umjetnost koja je
njenoj mlaoj sestri tee padala.
Ur Naumir je dobro znao to je djevojica
mislila pod tim. Zapravo ga je pitala zato se njena
malena sestrica nakon svakog susreta s ocem vraa
oblivena krvlju na rukama i leima? Zato car tako
esto trai vidjeti svoje najmlae dijete, a onda je
vraa u njene odaje ozlijeenu i prestravljenu poput
kakve gonjene ivotinje? Pitala ga je zato mora
sluati bolne jecaje svoje sestrice dugo u no i kakvo je
to zlo mogla malena Amalexia poiniti caru u tako
ranim godinama?
Uistinu carevna Ashlamavia je dobro vagala
svoje rijei.

28
 "Njegova Visost smatra da je potrebno da
carevna Amalexia usvoji odreene lekcije u najranijoj
mladosti", odgovori on djevojici rasteui reenicu do
samog ruba vaganja.
Na dvoru nikome nije bilo dozvoljeno slobodno
iznositi sve svoje misli onako kako je elio jer je uvijek
postojao netko tko slua izgovorene rijei. I zidovi su
imali ui u Almorahu.
Mlada je carevna samo nekoliko trenutaka
promatrala staroreda pokuavajui dokuiti smisao
onoga to je izrekao. Kad je bila spremna izgovorila je:
"Sretna sam jer je Njegova Visost oito smatrala da ja
ne moram usvajati te iste lekcije."
Iako to uope nije izgovorila kao pitanje.
Starored je djevojicu poznavao od njenog roenja i
tono je shvaao to je mislila pod tim. Njeno pravo
pitanje je bilo: "Zato i ja ne prolazim istu patnju?
Zato samo Amalexia?"
"Sjea li se Vae Velianstvo, vae majke
pokojne, Fen'sil'ni Tirashi?" upitao je starored iskreno
znatieljan.
Mlada carevna se lagano osmjehnula, ali bilo je
i tuge u tom osmjehu. "Arkati ne gube sjeanja.
Pamtim je dobro."
Sjeanja na majku ispunjavala su malenu
carevnu podvojenim osjeajima tuge i radosti. Bile su
joj to najposebnije uspomene.
Starored kimne glavom. Bilo mu je iznimno
drago to ga je djevojica tako dobro razumjela.
"Ne zaboravite nikad rijei svoje manleh, Vae
Velianstvo. Jednog dana, moda i prije no to mislite
one e dobiti smisao."
Carevna je bila pomalo zateena ovom izjavom.
Pamtila je majine rijei, ali ih nije razumjela u
potpunosti. Ponekad je imala snove, kao to joj je
majka rekla da hoe. Lagane nagovjetaje nejasnih

29
dogaaja u budunosti, ali to je sve. Nije bila nita
blie razumijevanju majinih rijei kao to nije bila
nita blie razumijevanju razloga zato njihov otac
tako esto kanjava njenu sestru.
Posjekotine od njegova noa na Lexinoj koi
ponekad su bile tako duboke da im je ponekad trebalo
i par dana da zarastu, to je za zarkatsku kou bilo
dugo vremena. Zato je to radio? Zato je tukao
Amalexiu uvijek joj ponavljajui iste rijei: "Tvoja
odanost lei u meni! Izdaj me i kazna e biti mnogo
gora od boli koju osjea sada!"
Ponekad je car tjerao nju i Everziola da gledaju
krvavu djevojicu kako plazi po podu i stenje od
bolova.
"Ovo nije nita prema kazni koju e platiti oni
koji me izdaju!" govorio je car.
Ako je elio od nekoga uiniti primjer, zato
onda nije uzeo Everziola koji je stariji od njih i kojemu
je ve bilo dvanaest godina, a nikada u ivotu nije
primio udarac od careve ruke. Ili barem nju, stariju
sestru. Amalexiji je bilo tek est godina, kakav je
zloin mogla poiniti da zavrijedi takvu oevu mrnju?
Carevna Ashlamavia je po prirodi bila iznimno
plaha i povuena. Bojala se cara vie nego ijedne ive
osobe. ak vie i od carice Amrug koja nije skrivala
svoj prezir prema njoj i Lexi, ali kad bi ikako mogla
postii da car prestane kanjavati njenu sestru,
Ashlamavia bi to uinila u trenu. Meutim, zapravo,
je jedan dio nje ipak sumnjao da zna odgovor na
pitanje zato je car odabrao upravo Amalexiu za
kanjavanje, no o tome se nije usudila previe
razmiljati. Ta stara uspomena joj je jo uvijek bila
prebolna.
Vrata dvorske knjinice su se otvorila, a izmeu
polica pojavila se jo jedna zarkatska djevojica.
Tamnih oiju, tamne kose i krvi na rukama.

30
 "Lexa!" pohitala je Ashlamavia k sestri.
Ur Naumir je takoer smjesta ustao i priao
carevnama. Iza Amalexie i njene strae se pojavila
ona, kao i uvijek, s pakosnim osmjehom na licu.
"Car je zavrio s lekcijama Njenog Velianstva
za danas. Nadajmo se da ih je dobro usvojila", ree im
Amrug Nash.
Malena Amalexia podigne pogled i susretne oi
pakosne gorijanke. eljela joj je rei toliko runih
rijei. eljela joj je rei da e jednog dana ona njoj
dijeliti lekcije i pokazati joj kako boli udarac bia ili
posjekotina noa, ali znala je da ne smije. Kazna za
prijestup na dvoru je bila samo jedna, a to je bila prva
lekcija koju je ikada nauila.
Vidjevi da joj nitko ne planira odgovoriti ili je
izazvati na neki nain, nije vie imala koristi od
naslaivanja. Ostavila ih je same da tinjaju u ognju
unutanje boli i gnjeva.
im ih je carica Amrug napustila Ashlamavia je
zagrlila sestru. Djevojica je zapoela jecati.
"Tiho, tiho sestrice", umirivala ju je
Ashlamavia.
"Posluaj sestrin savjet, Amalexia. Za suze se
plaa visoka cijena na ovom dvoru", ree Ur Naumir
smjesta vidajui porezotine na carevninim rukama.
Nije smio koristiti previe sile, da ne otkrije svoju
tajnu, ali mogao je barem malo umanjiti njenu bol.

6.

Vladarica Estrinora, Peomina Smrt Silvaretha

sjedila je na svojem ledenom tronu i promatrala svoj
narod, Lorakhov narod kako je govorila u srcu.
Svakog dana nemir u njoj je jaao, a opasnost
koju je predosjeala sad je ve bila gotovo na vrhuncu.

31
Otkako je napustila svoj rodni kraj i postala
Lorakhovom druicom prihvatila je shiele Estrinora
kao svoju vlastitu brau, ali neto se u njima
mijenjalo. Neka zla kob ih je polako obuzimala, a
sjene su im plele pauinu oko srca i uma, obavijajui
ih u tamu.
Zapoelo je s nekolicinom, ali sad je sve vie
shiela poelo pokazivati znakove pritajene zlobe. Jeza
je obuzimala Peominu jer ona nije strahovala samo za
sebe ve i za svoj pomladak.
Prva Shielah Estrinora imala je troje djece.
Snanog sina Lorakhovog koji je nosio oev lik s
ponosom i koji joj je bio jedina utjeha u danima nakon
Lorakhove smrti. I jo dvoje mlae, blizance, iji je
otac bio ovjek s granice, potpuno nevaan u
Estrinoru, ali bitan u Peomininim mislima.
Promatrala je svoju djecu koja su djelila stol s
drugom mladunadi. I na njihovim licima je itala
nemir koji je obuzeo i njeno srce. Ba poput nje ni
njena djeca nisu pala pod utjecaj te udne sile koja je
polako preuzimala njen cijeli narod. Zle namjere i
agresija bile su gotovo opipljive u zraku. Postala je
svjesna da je samo pitanje vremena kad e je svrgnuti
s prijestolja. Svi njeni prijatelji i saveznici su se polako
okretali protiv nje i stvarali vlastite saveze.
Znala je to mora uiniti, ali odgaala je tu
zadau do zadnjeg. Bojala se za svoju djecu i eljela je
da ostanu zauvijek s njom, ali opasnost se nadvila nad
njih poput vuka nad plijenom i vrijeme joj je bilo na
izmaku.
Ustala je pretvarajui se da ne primjeuje da su
sve oi uperene u nju.
"Dovoo, prii mi", dozvala je svojeg
najstarijeg sina, a dvoje mlaih ga je pratilo u stopu.

32
 "Shielanum?" ree Makorius, njen najstariji sin
kad joj je priao. Bila je to rije za majku na jeziku
Estrinora.
"Slijedite me", kratko e im Peomina.
"Gdje je Prva krenula?" iznenada upita jedan
od uvara estokim glasom.
U normalnim okolnostima straaru nikad ne bi
palo na pamet da upita takvoto, ali ovo nisu bile
normalne okolnosti i Peomina je vidjela da je i njenog
najodanijeg uvara preuzela tama.
"Prva eli san i drutvo svojeg pomlatka. Bit u
med svojim zidovima."
Peomina je ovo izgovorila potpuno ravnoduno
kako uvar ne bi shvatio da je primjetila njegovo
neprimjereno ponaanje.
Prijetnja u njegovim oima davala je naslutiti
zlobu.
Ne ekajui da joj se vie tkogod obrati,
Peomina povede djecu u svoje odaje. Tek to su uli
ona se okrene prema njima i stavi prst na usta
ukazujui im da moraju biti tiho. Njena mlaa djeca
su je zbunjeno pogledala, ali Makorius je samo
kimnuo. Oito je i on nasluivao prijetnju. Pokazala
im je rukom da eli da je prate, to su i uinili.
Postojao je razlog zato Lorakh nikad nije dozvoljavao
svojim uvarima da uu u njegove odaje, ali bilo je
samo pitanje vremena kad e i to pravilo izgubiti
vrijednost. Shieli su imali izvrstan njuh, a iza ormara
u Peomininim odajama postojao je prolaz koji je vodio
u planine gotovo sve do ugaslog vulkana Ariona.
Estrinor je bio pun tajnih prolaza i kao vladarica,
Peomina ih je znala sve, no jedino ovaj je bio u
potpunosti tajan. Znala je da e ga shieli pronai im
uu u njene odaje, ali nadala se da e do tad njena
djeca ve biti daleko u planinama.

33
 Kad im je pokazala prolaz, njena djeca su
uistinu odavala znakove iznenaenja. Njuh njene
Tarianiran i Aromurna jo nije bio dovoljno razvijen,
ali zato Makorius nije izgledao iznenaeno. Oito je
ranije najuio neto neobino, ali nije se usudio
govoriti o tome.
Peomina je ponovno stavila ruku na usne kako
bi ih podsjetila da moraju biti tiho.
Svo troje je zaklimalo glavama shvaajui
majinu poruku.
Prolaz je prvo vodio kroz zemlju. Bilo je mrvicu
manje hladno pod zemljom nego iznad nje. U zemlji
vjenog snjega i leda nikad nije bilo toplo. Tek kad je
smatrala da su se udaljili dovoljno daleko da ih drugi
shieli ne mogu uti, Peomina je stala i obratila se
svojim potomcima.
"Estrinor je obavila Tama", ree im ona."Ne
znam odakle je dola, ali polako svi potpadaju pod
njen utjecaj."
"Ostali smo jedino mi", tiho e Makorius,
najstariji sin.
"Shielanum svi su postali drugaiji. Nai
prijatelji nas gledaju s prijetnjom u oima", ree
Aromurn blizanac Tarianiran.
Peomina se smatrala blagoslovljenom to ima
tako pronicavu djecu s izotrenim osjetilima.
"Aromurne, Tarianiran, va brat je va Prvi od
ovog dana. Sluajte ga u svemu", naredi im Peomina
osjeajui bol u srcu pri pogledu na njihova zbunjena
lica.
"Shielanum?" zbunjeno e Makorius."Ti si
Prva. Tvoj sin ne moe biti Prvi sve dok si na ivotu."
Peomina ga pogleda sa aljenjem."Imao je tek
etrnaest djejih zima, a ve je takav teret pao na
njegova lea."

34
 "Moja smrt e stii brzo i nee biti laka, zato je
vano da posluhnete moje rijei!" rekla im je hitro
priguenim glasom.
Nije mogla ni zamisliti koliko e ove rijei
izazvati bola na licima njenog pomlatka.
"Shielanum, ako mora umrijeti dopusti da tvoj
sin umre s tobom!" ree Makorius i gnjevno se ogleda
oko sebe kao da eka neprijatelje.
"Shielanum, ne naputaj nas!" cikne malena
Tarianiran i privije se uz majku.
Aromurn, njen blizanac je stajao po strani i
suzdravao suze.
"Ne, djeco moja. Ja moram umrijeti da biste vi
mogli ivjeti. Morate otii odavde", ree im ona
napuklim glasom.
Tarianiran uplaeno odmahne glavom.
"Zato ne moemo ostati zajedno? Ne elimo te
napustiti!" Pobuni se Makorius.
"Makoriuse, to je vanije od naih elja?" upita
Peomina otro.
Makorius pogleda majku oiju mutnih od tuge.
"Dunost i ast", ree on odluno.
"A kome dugujemo dunost i ast?" upita
Peomina svo troje.
"Prvom Voi! Vladaru Estrinora", odgovore oni
u glas teka srca.
"Tko je Prvi Voa! Tko vlada Estrinorom?"
nastavila je Peomina.
"Peomina Ubojica Silvaretha", odgovore joj
djeca.
Peomina im kimne glavom i pogleda lice
svakoga od njih pojedinano.
"Tako je, djeco moja. Zato je bitno da me sad
dobro sasluate. Tama je obuzela Estrinor i ako
ostanete ovdje ne sumnjam da e nam nai prijatelji
vrlo skoro postati neprijateljima. Makoriuse, povesti

35
e brata i sestru kroz ovaj prolaz ravno do vulkana, a
onda ete poi prema Oceanu sve do Hridi Sutona.
Tamo uite u vodu i plivajte dugo slijedei Alamnirin
Trag na nebu sve dok se pred vama ne pojavi malen
otok. Ocean e isprati va miris i shieli vas vie nee
moi pronai. Ostanite na otoku dva dana. Izdrite!
Potom se vratite na kopno i slijedite granicu s
Ruvenonom sve do mjesta Ikayon. Tamo ivi
Aromurnov i Tarianiranin otac. On je gostioniar.
Nitko vas nikad nee traiti ondje. Nitko ne zna za
Mikku Vorena."
Dvoje mlae djece je izgledalo potpuno
prestravljeno ovom idejom, a Makoriusu je pak na licu
titrao prkosan izraz.
"Mlai neka idu, sielahanum, ali ja ostajem s
tobom. Ti si Prva, a ja sam Lorakhov sin, zasluujem
umrijeti pored tebe!" odluno je rekao Makorius
gledajui majku ravno u oi.
U tom trenu Peomina je uistinu pomislila da bi
se mogla slomiti u tisuu malenih komadia od tuge.
Nije bila niti priblino jaka kako je njen narod
vjerovao.
Pomisao da se cijeli ivot skriva u nekakvoj
gostionici sa svojom mlaom braom bila je uvredljiva
mladom Makoriusu, Prvom Dovoi. On je bio sin
Vladara Estrinora, potomak drevnih kraljeva Sjevera,
nije si mogao zamisliti da samo tako prepusti svoju
majku smrti.
Nikada nije Peomina Ubojica Silvaretha bila
ponosnija na svojeg najstarijeg sina kao tada, ali nije
mu smjela to pokazati.
"Ne!" rekla je kratko i otro."Ako ostane sa
mnom, to znai smrt i za Aromurna i Tarianiran.
Njima je tek osam zima. ak i ako odu sami umrijet e
i ti to dobro zna, Makoriuse. Ti si njihov Prvi i oni te
trebaju da preive!"

36
 "Shielanum, zato ne moe poi s nama? Ako
moramo bjeati iz naeg doma, zato ne moemo
bjeati svi zajedno?" upitao je maleni Aromurn koji se
dosad drao po strani i koji se sav tresao od
nakupljenih emocija.
Suze su se stale nakupljati u Peomininim
oima, ali ona je bila shielah-ane kraljevna Arkaruka i
Prva Vladarica Estrinora. Nijedna suza nee dotai
njen obraz.
"Ne mogu poi s vama, djeco, jer kad bih to
uinila nikad nas ne bi prestali traiti. Vjerujem da e
im moja smrt donijeti rtvu kakvu ele i dati vama
vremena da odmaknete im dalje."
"Shielanum!" javi se Makorius, a glas mu je ve
zvuao oajno. "Daj da se borim s tobom, da zginem s
tobom!"
"Ne! Ti si moj sin i zapovijedam ti da odvede
ovu djecu odavde i uini kao to sam te uputila!"
naredi mu Peomina i odvoji Tarianiran od sebe i stavi
njenu ruku u Aromurnovu.
"Sielahanum!" moleivo e Tarianiran niz ije
su se obraze stale slijevati suze.
"Idite sad! Brzo!" ree Peomina odluno.
Makorius je mrko pogleda.
"Nikada ti neu oprostiti za ovo", ree joj.
Bio je to udarac koji nije mogla podnjeti, ali
morala je. Nije imala izbora.
"Moda, shiel-ore, ali e jednog dana
razumjeti", ree mu ona i okrene se od njih i stane se
vraati natrag prema Estrinoru.
"Shielanum! Shielanum!" dozivala ju je njena
malena, ali Peomina nije smjela stati, nije se smjela
okrenuti jer kad bi to uinila morala bi ostati uz njih
zauvijek. Osudila bi svoju vlastitu djecu na smrt.
"Slijedite me!" rekao je Makorius gnjevno
svojoj brai znajui da mu se nee usuditi

37
suprotstaviti. O kako je elio da su stariji i da se mogu
boriti protiv ove Tame, ali kako se boriti protiv
neprijatelja kojeg ne moe vidjeti?
Vodio ih je tajnim prolazom upravo kao to mu
je majka i rekla sve do samog izlaza u planinama.
Snjenim, ledenim planinama Namirije gdje je njegov
otac skonao pod kandama i zubima bijele zvijeri,
nasara silvaretha. Zvijeri koju je njegova majka u
naletu gnjeva rastrgala i tako stekla slavu i ast kao ni
jedna shielah prije nje.
to mu je znailo to to je on sin drevnih
kraljeva, potomak Arkova kad je morao bjeati od
smrti i uvati djecu umjesto da se bori rame uz rame
uz svoju majku. Onu koja ga je donjela na svijet, onu
koja ga je oblikovala u ratnika, onu koju je volio i
potovao vie od ikog ivog.
Njegova glava mu je govorila da mora slijediti
majinu posljednju naredbu. ast i dunost su to
zahtijevale, ali njegovo mlado srce je gorjelo od elje
da spasi svoju shielanum ili barem asno pogine uz
nju. Borei se kao i njegov otac, a ne u bijegu poput
kakve kukavice.
Polako, odluka se oblikovala u njegovoj glavi.
"Aromurne, uo si to je Shielanum rekla.
Slijedi put kroz planine, a potom krenite prema
Oceanu."
Njegov maleni brat je stao u mjestu i pogledao
ga potpuno prestravljeno.
"Makoriuse, ne ostavljaj nas!" zajecala je
Tarianiran. "Ne i ti!"
Makorius klekne pred svoju sestricu jer bijae
shiel-hare, a to je znailo da je bio vrlo visok.
"Sluajte me oboje", ree im odluno."Dva traga
su bolja nego jedan. Va miris je slabiji od mojeg i ako
im ostavim laan trag, slijedit e me, a ja u se nai s
vama kad budem siguran da nas nitko ne prati."

38
 "Brate, postoje zvijeri u planini, silvarethi,
medvjedi, mi smo tek djeca, pomrijet emo bez tvoje
zatite, ba kao to je shielanum i rekla da hoemo."
Makorius se nije mogao ne iznenaditi kako mu
brat zrelo zbori za svoje godine.
"Uio sam vas kako se sakriti pred zvijerima i
kako prikriti svoj trag, budite brzi i ne zastajkujte,
sjetite se lekcija koje sam vas nauio i bit ete dobro.
Nai emo se kod Hridi Sutona, ekajte me tono dok
se ne pokae Alamnirin Trag na nebu, ako se ne
pojavim zaplivajte prema otoku. Ja u vas pronai
prije ili kasnije."
"Makoriuse..." plakala je Tarianiran.
"Tiho sad, vrijeme je na izmaku, a opasnost sve
blie, budite hitri!"
"Ako te ulove..." zapone Aromurn.
Makorius se samouvjereno osmjehne. "Nikada
me nisu ulovili, brate, i ti to dobro zna. Dosta govora,
vrijeme je za trk."
ekao je na istom mjestu sve dok mu se brat i
sestra nisu izgubili s vidika, a potom je poao natrag
za majkom. Znao je da e se ljutiti na njega jer se
ogluio o zapovijed, ali na pomisao kako netko iz
Estrinora pokuava nauditi njegovoj shiealahanum ga
je ispunjavala takvim gnjevom da se jedva uspijevao
kontrolirati.
Pronaao ju je u njenim odajama kako mirno
sjedi na krevetu s oevom ratnom sjekirom u rukama i
eka smrt.
Bila je potpuno u oku kad ga je ugledala.
"Ne!" dahnula je zaprepateno."Shiel-ore?
Zato?!"
"Zato jer nema te sile koja bi me mogla
sprijeiti", ree Makorius mirno, shvativi da ga na
neki morbidni nain majina uzrujanost smiruje.
Peominine se oi ponovno ispune suzama.

39
 "Tarianiran, Aromurn, pomrijet e bez tebe",
ree ona promuklo.
Makorius je pogleda ravno u oi. Iako je bio tek
dijete ve je dosegao njenu punu visinu.
"Ne bi ih smjela podcjenjivati, shielanum, oni
su tvoja krv. Preivjet e."
Peomina rukama obujmi njegovo lice i ree mu:
"Ali ti nee ako ostane. Ako ti umre Makoriuse,
nikada neemo saznati kakva je to Tama preuzela ovo
mjesto. Zato mora ivjeti jer ovi ljudi rade protiv
svoje prirode. Ako ti, njihov Prvi, ne preivi, nee
ostati nitko tko ih moe osvetiti!"
Makorius shvati da uope nije razmiljao o
tome. elja za slavnom smru u borbi zajedno s
majkom mu je potpuno pomutila zdrav razum.
Peomina duboko udahne i prie zidu te skine
golemi ma s njega i dobaci ga Makoriusu koji ga
spretno uhvati i zavrti u ruci.
"Sad je ve prekasno jer dolaze, ali ako ti se
prui prilika, bjei! Jednog dana e im naplatiti ovaj
dug."
Vrata sobe se iznenada otvore i petorica uvara
stupe u Peominine odaje. Tajanstvena tamna svjetlost
im je isijavala iz oiju, dokaz da ih je Tama u
potpunosti preuzela.
"Gdje je drugo dvoje?" naglo upita jedan od
uvara nasilnim glasom.
"Med svojim zidovima su. Spavaju", odvrati im
Peomina bijesno, a potom nadoda. "Kakav je ovo upad
u moje odaje? Odakle vam pravo da uznemiravate
Prvu?!"
uvari joj se nisu udostojali odgovoriti. Jedan
od njih je samo povikao: "Zgrabite ih!" i borba je
zapoela.
Makorius je imao izvrsnu obuku u borbi, prvo
od oca, a kasnije od majke i nekih drugih shiela, ali

40
nikad nije morao ubiti jednog od svoje brae. Kad je
vidio kako nasru na njegovu majku koja je pak vitlala
oevom sjekirom, kao da je roena s njom u ruci,
njegovog je skanjivanja nestalo i on je nasrnuo na
uvare.
Iznenaeni njegovim otporom oni su se
podijelili. Trojica su i dalje napadala Peominu, a
dvojica su nasrnula na njega.
Soba je odjekivala od zvuka razbijanja
neprocjenjivih predmeta i namjetaja. Drevni vladari
shiela skupljali su ove predmete stoljeima. Svaka
stvar u Estrinoru je bila skupocjena. Shieli nisu bili
divljaci, kako su mnogi vjerovali u minulim
stoljeima. Metri i kovai Estrinora kovali su takve
krasote kakve oi obinih ljudi nisu mogle ni zamisliti.
No Makorius sad nije mario za to. Bitka je uzela
maha i on se konano se uspio pribliiti tik do svoje
majke tako da su mogli stati lea uz lea. Udario je
jednog protivnika maem po ramenu, ali tek to je pao
na tlo ovaj se smjesta digao natrag na noge. Shieli su
bili otporna vrsta.
Makorius nije niti primijetio u kojem je
trenutku jedan od uvara iskoristio priliku i zabio
otricu ravno ispod lijevog ramena njegove majke,
pravo u srce.
Peomina, kraljevna Arkaruka i Nilandila, Prva
Vladarica Estrinora, Ubojica Silvaretha, pala je kao
pokoena na tlo i ostala nepomino leati.
Gnjev i nevjerica ispune Makoriusevo srce. On
osjeti kako u njemu raste neka neman koju nije mogao
kontrolirati, elio se preobraziti, ali nije smio, ne u
ovom trenutku.
Bacio se prema majinom tijelu i dohvatio
sjekiru koja joj je ispala.
uvari nisu oekivali ovakav potez, pa su
iskoristili priliku da ga u potpunosti opkole.

41
 "Predaj se, Prvi, i moda ti smrt bude laka."
Makorius ga nije niti uo. estoka srdba ga je
u potpunosti ispunila i u uima mu je umilo od
bijesa.
Nasrnuo je na njih silinom kakvu doista nisu
mogli oekivati. Borio se snagom ovjeka koji ne mari
za vlastiti ivot iako je bio tek djeak. Jedan za drugim
padali su pod njegove noge, dok ih je okrvavljen,
sjekirom komadao na dijelove. Njihovi krici su bili
stravini.
Kad je i posljednji pao, znao je da e ostali
nagrnuti kroz vrata svaki tren. Nije smio dopustiti da
ga uhvate. Mrtvo tijelo njegove majke lealo je
nepomino na podu dok je krv nemilosrno istjecala iz
nje.
Bacio je jo samo jedan pogled na nju i
preobrazio se u trenu, drei oevu sjekiru u gubici.
Pohitao je kroz tajni prolaz znajui da e ga slijediti.
Kad izae na drugu stranu morati e krenuti drugim
putem i odvesti ih daleko od smjera kojim su sada
kroili njegovi brat i sestra.
Znao je da ga nee moi uhvatiti. Nijedan shiel
u Estrinoru nije mogao nadmaiti njegovu brzinu.
Dok je hitao u glavi je imao samo jednu misao.
Jednog dana e se vratiti u Estrinor i kad shvati
odakle je potekla Tama koja je obuzela njegov narod,
pronai e krivca i osvetiti se.

7.

General Rowan Axir bio je vie nego zadovoljan

gostoprimstvom kralja Trozemlja. Kalderijski Feniks,
kako su ga zvali uistinu je znao kako poastiti svoje
saveznike. General je sjedio za stolom isklesanim iz
morske stijene na kojem je svaki detalj i rez bio vidljiv.

42
Cijela povijest Kalderije bila je ispisana na
povrinama Fenimarovih dvora. Ispred njega,
zabavljala ga je sva sila egzotinih plesaa i akrobata.
Kalderija je bila vrhunac civilizacije! Zemlja umjetnika
i stvaraoca koje je kralj uvelike poticao. Mukarci
Kalderona bili su gospoda nesklona nasilju, ali vrlo
sposobni ratnici po potrebi, a njihove ene, prave
dame lijepog ponaanja i hvalevrijednih manira. Dugi
niz godina su Trozemlje i Almorija bili u savezu. Ljudi
su ih nazivali stupovima junog mira, mira koji je
zavrio onog trena kad je car Elezion ubio svojeg oca i
preoteo prijestolje zapoevi ovaj krvavi rat.
"Je li general zadovoljan gostoprimstvom mara
Trozemlja?"
General Axir se blago nakloni glavom i ree:
"Mar je vrlo dareljiv."
Rowanu Axiru su uvijek bile zanimljive
zarkatske titule. Prije nego to je postao generalom
bio je uenjak, a boanska vrsta ga je uvijek
inspirirala. Titula mara je bila jednaka onoj kralja, ali
je nekako zahtijevala vie potovanja i odanosti. Bilo
je neto posebno u toj rijei koja je i sama po sebi bila
drevna.
Gledao je u visokog kralja, njegovo lice bilo je
djelomino prekriveno vijugavim tagrimima crnim
poput njegove kose. General se pitao jesu li glasine o
Fenimarovim dugakim bodljama, koje bi mu izlazile
iz ruku u bitci, istinite? Duga kosa bila mu je
podignuta u visoku pletenicu obrubljenu zlatom. Za
razliku od ljudskih kraljeva i careva, zarkati nisu nosili
krune. Njihovi kraljevi odisali su strahopotovanjem i
dostojanstvom i bez takvog nakita.
General Axir je smatrao da im uz njihov
neobian izgled nisu uope bile potrebne. Nije znao
tono koliko je Kalderijskom maru ljeta. Bez uvida u
ljetopise malo je ljudi znalo pravu dob zarkatskih

43
vladara. Fenimar je imao samo jednog sina, potomka
zarkatske mareene Sabrimar. Djeaku je bilo tek neto
vie od deset godina. Zvali su ga mareen Zanireth ili
samo Zani.
Rowan Axir svrne pogled prema mladom
mareenu, kako su nazivali kraljevie, koji je sjedio s
desna ocu. Njegova kosa jo nije bila pletena jer jo
nije vidio bitku. Njegova majka mareena Sabrimar
ubijena je pri posjetu svojoj obitelji u Solahim Gorijski
vojnici su je oteli i dokrajili, a Elezion je poslao njenu
glavu Kalderijskom Feniksu s porukom da ovakva
smrt eka sve one koji mu se suprotstave. Kraljeviu
Zaniju je tad bilo tek dvije godine.
Kalderijski Feniks bio je najljui neprijatelj cara
Eleziona. Njihov sukob i meusobna mrnja bila je
iznad politike. Bila je privatna, ali o tome se nije
smjelo govoriti. Kralj Fenimar je bio jedini koji je
stajao na carevu putu da osvoji cijeli jug Atlantide.
Nitko nije bio bolji izbor za saveznika
Pobunjenika od kralja Trozemlja.
"apati govore da careva vojska planira napad
na Silvalis kako bi oslabila vae snage u Mordiji", ree
general tako tiho da su ga samo mar i njegov sin mogli
uti.
Fenimar ozbiljno pogleda generala i na tren
sklopi oi. Generalu nije promaklo da mar ak i na
onim kapcima ima tetovae iznimno nalik suzama.
"apati govore", ree mar i prodorno pogleda
generala. "Ali ja im ne vjerujem."
General se osjeti uvrijeenim.
"Zar mar eli rei da ga pokuavam prevariti?"
Rowan Axir je mogao vagati rijei, ali nije to
elio uiniti u ovom trenutku.
Kalderijski Feniks odmahne glavom.
"Ne", ree on kratko. "General vjeruje da je
njegova poruka tona, ali imam razloga vjerovati da se

44
carevi planovi razlikuju. Ne elim o tome govoriti
ovdje, doi u moje radne odaje kad pun mjesec legne
u srce neba, tada emo razgovarati o ozbiljnu poslu.
Sad elim uti novosti koje mi je moj prijatelj Rowan
donio iz svijeta."
Rowan Axir je si je uistinu morao priznati da
mu je marova zagonetnost raspirila znatielju.
"Kako mar zapovijeda", ree general
prijateljski, a potom nadoda: "ito je sazrelo i
pokoeno u Almoriji."
Mar se nasmije na Axirove rijei, primijetivi
kako njegov sin uivljeno slua njihov razgovor..
"To su dobre vijesti", ree mar.
Rowanovo lice se smrkne.
"Ne bih se sloio Mar Maghu. ito je pokoeno,
ali samo je vojska jela od njega. Narod ak nije mogao
kupiti ni otpalo zrnje jer su vojnici polja zapalili. I ove
e godine ljudi Almorije gladovati.
Marovo se lice smrkne ba kao i generalovo.
"Poalji mi svoje ljude, prijatelju i dat' u vam
ita", kratko e Fenimar.
Rowan Axir se duboko nakloni. "Mar je
velikoduan. I ove e godine nahraniti siroti puk tue
zemlje."
Mladom mareenu Zanirethu nije promakao
pogled dubokog potovanja kojim je pobunjeniki
general gledao njegova oca.
"Velika je nevolja snala Jug otkako Elezion
sjedi na Prijestolju od Mramora. Kukavikim
umorstvom je steen taj tron i zla ga kob oekuje, ali
nije narod kriv za to. Krv mojih predaka tee i
Almorijom. Neu dopustiti da ljudi gladuju."
Rowan se osjeao poaenim to je ovog
zarkata mogao zvati svojim prijateljem.
"Ui od svojeg oca, kraljeviu Zani", ree on
mladom mareenu. "On je velik ovjek.

45
 "Mladi kraljevi se nasmije i ree glasom
gotovo odraslog ovjeka: "On nije ovjek, zato i jest
takav."
"Uistinu", sloi se general Axir.
Fenimar se samo nasmijao na njihove rijei. On
sam nije drao sebe velianstvenim. On je bio zarkat i
slijedio je put svoje vrste. Put mira ak i u ratu. Put
koji je neko bio jedini u Elgehei sve do Velikog rata,
dolaska Putnika, Osnivanja Carstva i Promjene Doba.
Sve te stvari su izmijenile njihov svijet. Sad je bilo
drugo doba. Doba ovjeka i njegova osvajanja i suton
zarkatske vrste, osim ako se zarkati ne rtvuju za mir.
Mar tad pljesne rukama i egzotine plesaice
zamijene pjevai i glazbenici. Prijestolna dvorana se
vrlo brzo ispunila plesom i smijehom. Fenimar tad
namigne Rowanu, a general itekako svjestan kako
ivot prua vrlo malo prilika za uivanje, on uzme
svoju pobonicu za ruku i povede je na plesni podij.
Mnogi su je mrko gledali jer je bila gorijskog
podrijetla i njena koa je bila iznimno tamna, ali nije
boja koe bila ta koja im je ulijevala strah jer na
Atlantidi je bilo mnogo tamnoputog naroda, ve su
njeno dranje i crte njenog lica odavali istinu. Gorijani
su bili Elezionov narod. Neko barbari, razasuti po
svuda, nastanili su se u smrtonosnoj pustoi ravno
iznad Almorije i nazvali je Gorah' Na' Hura, Gorija.
Bili su ratnici i nemilosrdni osvajai. Koljai i
nasilnici, ast iznimkama. Nitko nije irio carev ar za
novim teritorijima tako uspjeno kao njegova gorijska
vojska.
Upravo zato je njegova pobonica dobivala
mnoge prezirne poglede, ali nije ga bilo briga. Elea je
bila najvjernije stvorenje na svijetu. ak ni njeno ime
nije bilo Gorijsko ve Verdijsko. Njena majka, Nurg, je
bila peta ena gorijskog grohna, plemia. Kad vie nije
mogla izdrati njegovo zlostavljanje, kao i ono drugih

46
ena, napustila ga je i pobjegla daleko od njega, prvo u
Almoriju, a potom u Verdiju, na samu granicu. Svo to
vrijeme nosei dijete na rukama. Nije mislila da e
djevojica preivjeti putovanje, ali jest, i tek joj je
tamo dala Verdijsko ime ostavljajui uspomene na
Goriju daleko iza sebe.
Otkako se Elea pridruila njegovoj vojsci
nikada mu nije dala povoda da posumnja u njenu
odanost, a kad bi car saznao da jedna gorijanaka slui
njegovog neprijatelja, uinio bi sve da je pogubi.
Rowan Axir je plesao, gostio se i smijao u
drutvu svoje pobonice, a kad je dolo vrijeme
sastanka s marom, otiao je iz dvorane i ne traei
nikoga savjet potraio mareve radne odaje.
Pokucao je na vrata, a vjetar ih je otvorio pred
njim. Uao je u sobu obasjanu samo mjeseevom
svjetlosti i sjajnom prilikom zarkata koji je zrcalio tu
istu svjetlost, kad je shvatio da je u odajama jo ljudi
osim mladog kraljevia koji su ubrzano palili svijee
ne bi li osvjetlili prizor pred sobom.
Rowan Axir se zgrozio nad onim to je vidio.
Sve njegove lae su potonule u vodu. Zarkatski kralj
Fenimar leao je u lokvi vlastite krvi dok je njegov
jedinac kleao nad njim izgledajui kao da ga je netko
skamenio u mjestu.
Svi planovi koje su Pobunjenici imali za
zbacivanje cara s trona sad su pali u vodu. Kalderijski
Feniks je bio mrtav.

8.

Amalexia se nalazila u sobi kakvu nikada dosad

nije vidjela. Zidovi su bili bijeli, ali ne mramorni
poput onih u Almorahu. Zarkatski djeak kamena lica
kleao je na tlu izgledajui u potpunosti bespomono.

47
Oko njega su bili ljudi ija lica nije vidjela, osim
jednog almorijca kratke sijede kose i gole etvrtaste
brade koji je takoer izgledao bespomono. Znala je
da je bilo jo ljudi u sobi, ali vidjela je samo njih
dvojicu i jeza kakvu nikad dosad nije osjetila ispunila
joj je srce i preplavila je nekakvom udnom boli.
Odjednom je ugledala i lice zarkata koji je leao u
vlastitoj krvi na tlu. Bilo je toliko mnogo krvi, a Lexa
je dobila osjeaj kao da e se utopiti u njoj.
Iznenada je osjetila kako joj postaje vrue, kako
gori. Otvorila je oi i trgnula se iz sna samo da bi se
nala obgrljena plamenom. Bol je bila nepodnoljiva!
Nije niti shvatila kad je tono zapoela vritati.
Plamenovi su je lizali, gotovo trgajui meso s
njenih kostiju i razarajui njenu utrobu. Njeni vriskovi
odjekivali su u njenim uima, a cijelo tijelo joj je bilo
proeto tim paklenim ognjem. Bila je sigurna da
umire kad se iznenada sva njena bol povukla jednako
naglo kao to je i dola, a zabrinuto lice njene sestre i
straara koji su se nadvili nad nju poput mranih
sjena, bilo joj je jednako nestvarno kao i neobian san
koji je usnula.
"Molim vas ispriajte mi ponovno to ste vidjeli
u snu, Vae Velianstvo", ree joj Ur Naumir
izgledajui kao da je na rubu strpljenja.
Malena Amalexia nije imala volje neprestano
ponavljati staroredu svoj san, ionako joj je bio
dovoljno straan dok ga je sanjala. Nije vidjela
potrebu da ga ponavlja.
"Ne", ree ona kratko. "Ne elim vie govoriti o
tome."
Ur Naumir je izgledao ljutito. elio je saznati
to je vie mogue detalja iz carevnine prve vizije, ali
nije je mogao natjerati da govori, ako ona sama to nije
eljela. Moda je tako i bilo bolje.

48
 "U redu, Velianstvo, ali molim vas nemojte
govoriti nikome drugom za va san. Ne elim niti
pomisliti to bi carica Amrug rekla na sve to."
Amalexia je kimnula glavom slaui se.
"Za tako malenu djevojicu je uistinu
razborita", pomisli Naumir, a potom se okrene prema
sluavki koja mu se pribliavala.
"Da, Taru?" upitao je.
Slukinja ga plaho pogleda i ree: "Njegova
Visost vas trai, Vrhovni."
Cara se nije smjelo pustiti da eka, stoga je Ur
Naumir uputio pogled upozorenja malenoj carevni i
smjesta poao potraiti cara.
"Njegova Visost je u Carskim Vrtovima",
usluno e Taru.
Carski Vrtovi su bili posebna tvorevina na
Atlantidi, kako ju je Putnik nazvao.
U drugom dobu cara Emriuza, drevnog
almorijskog vladara dolo je vrijeme da se car oeni.
Njegovo srce je udjelo za ormanskom princezom
Tedashirom, ali Tedashira je bila ker Leptirova
Zagrljaja i nije joj se mililo napustiti svoj divni dom.
Orman je u potpunosti ograen leptirolikim
bedemom, a ljepote te zemlje su jedinstvene na
cijelom kontinentu. Tedashira je voljela svoju zemlju i
svoj narod i nije mogla smoi snage u svojem srcu da
se odrekne doma.
Mladi car Emriuz je stoga donio odluku da e
napraviti najljepe vrtove na cijeloj Svetoj Zemlji ne bi
li njihova krasota navela princezu da pristane na brak.
Biljke i ivotinje s itavog kontinenta donesene su u
Eanor , a potom u Almorah kako bi se stvorili najljepi
vrtovi ikada. Vie od tisuu ljudi je radilo na tom udu
koji i danas ostavlja bez daha sve koji ga ugledaju.
Tako i samu princezu koja, kad je ugledala ljepotu i
trud koji je uloen u takvo velianstveno djelo, nije

49
vie oklijevala ni trena. Pristala je na brak i preuzela
ime carica Adashira Ormanska. Carski se vrtovi vrlo
esto nazivaju i Adashirinim Gnijezdom.
Car Elezion nije mario za ljepotu tog drevnog
vrta, ali mir koji je ondje pronalazio bio mu je
neprocjenjiv.
"Legende govore da su sami bogovi darivali
Emruza i Adashiru na vjenanju podarivi im sjeme
ivota koje su oni pomno sakrili u Adashirinu
Gnijezdu. Jesi li znao za to, Ur Numire?" priupita car
staroreda kad je shvatio da mu ovaj stoji iza lea.
"Legende govore i da je Emriuz dao sjeme
ivota svojem sinu Elazriolu koji ga je pojeo i tako
ovjekovjeio muku lozu Almorijskog Carstva
podarivi plodnost svim svojim potomcima", odvrati
Ur Naumir caru. Nitko nije poznavao legende
Almorije bolje od vrhovnog staroreda.
Car se nasmije na to.
"Moda bih se i mogao sloiti s tobom oko
toga", ree mu "Napokon, vjekovi su proli, a Carstvo
je jo uvijek tu."
Ur Naumir se nakloni na careve rijei kako se i
oekivalo iako je vie nego dobro znao da je posljednji
muki pripadnik loze careva bio pokojni car Ezzael.
Elezion je bio kopile koje je njegova gorijska majka,
trea ena cara Ezzaela podmetnula kao carevo, ali
Naumir je znao da to nikada ne smije izgovoriti na
glas jer kazna na dvoru je bila samo jedna.
"Pa, ipak, to da su bogovi dali Emriuzu
drugaiji dar?" car je ove rijei izgovorio poluglasno
zvuei vie kao da govori sam sa sobom.
"Vaa Visosti?" starored e zbunjeno.
Car se okrene oko svoje osi i pogleda Naumira
ravno u oi.
"to da su mu bogovi umjesto plodnosti
podarili besmrtnost?" ree car hladnim glasom.

50
 Sama pomisao na neto takvo ispunila je
Naumira jezom.
"Nitko nije besmrtan", odvagne starored.
Car se pakosno nasmijei.
"Osim Ghortlocka", ree on.
Ur Naumir se zgrozi.
"Ghortloci su uvari Vjere. Oni nisu ljudi. Ne
znamo jesu li uope ivi i to su oni zapravo, osim da
je njihova snaga nenadmaiva, a osveta nemilosrdna.
Ni ovjek ni zarkat im se ne moe suprotstaviti!"
Car je izgledao kao da se istodobno mrti i
likuje razmiljajui o staroredovim rijeima.
"Moda. Prolo je mnogo godina prije nego to
je netko pokuao", ree car proraunato.
Strava u Ur Naumirovu srcu se poveala kad je
shvatio to car smjera. Morao je vagati rijei, ali
morao ga je i odgovoriti od ovog ludog nauma. Kako
da to uini, a da ne izgubi glavu?
"Vaa Visosti, posljednji vladar koji je pokuao
pretvorio se u pepeo zajedno sa svim svojim narodom
i svojom zemljom. Tamo gdje je neko bilo uma i
trava, livada i ivota sad je pusto i crna zemlja
ogoljena u potpunosti. Ghortloci nisu ostavili nita za
sobom. Izazivati njih bilo bi izazivati bogove i Luten
Mur."
Car uzvije obrvama i oholo ga pogleda.
"Da ne znam bolje rekao bih da koristi drugi
glas bez moje dozvole. Rijei ti ba i nisu dobro
vagane."
"Neka mi moj car sudi pravo", odvrati starored
i duboko se nakloni.
Car je danas oito bio dobre volje jer se samo
nasmijeio.
"Ti si ovjek od knjige, Naumire, od rijei. Ja
sam ovjek od bitke i rata. Ne vjerujem u takozvanu
nadmo tih udnih stvorova. Jo nisam vidio stvora

51
koji ne krvari, a nakon moje najnovije pobjede
potreban mi je novi izazov."
Ur Naumir je bio prestravljen carevim rijeima.
Ako car uistinu misli ono to govori, onda je u
potpunosti izgubio razum. Ghortloci ne kanjavaju
samo vladare koji su ih izazvali ve i one koji su ih
postavili za vladare. Ghortloci ne prataju i ne daju
druge prilike. Jedan izazov je dovoljan da se pokrenu.
S njima nema pregovaranja i rasprave. Oni ulaze u
bitku zajedno i izlaze iz nje u jednakom broju kao i
kad su uli, ne ostavljajui iza sebe nita ivo. Car je
oito bio izvan svake pameti ako je planirao izazvati
Ghortlocke!
"Najnovije pobjede?" priupita Ur Naumir
svjestan da mora dobro paziti da ne kae vie nita
krivo.
Car kimne i slavodobitno se osmjehne.
"Moj najvei neprijatelj je pao. Iza njega je
ostao tek djeak kojeg u lako natjerati da mi preda
svoju vojsku i preklinje za milost."
U tom trenu carev osobni draguljar istupi u
rukama nosei nekakav neobian predmet. Bila je to
nekakva udna ogrlica od bjelokosti. Izgledala je
pomalo divljaki poput lanca s kojeg vise bodlje.
Draguljar je bez rijei priao caru i naklonio se, a
potom mu stavio taj neobian komad nakita oko vrata.
Zatim se ponovno naklonio i napustio ih.
"Kako ti se ini, Naumire?" upita car ponosno
se drei. Blistajui okruen zelenilom Carskih vrtova.
Iako nije znao zato, nije mu se sviao pogled
na tu ogrlicu.
"Vrlo je osebujna, Vaa Visosti", ree starored u
nedostatku drugih rijei.
"Uistinu", prihvati car. "Moe li pogoditi od
ega je izraena?"

52
 Ur Naumir sad znatieljno pogleda neobinu
ogrlicu.
"ini mi se da je lanac od zlata, a bodlje bi
mogle pripadati kakvoj nemani?"
Car se gromoglasno nasmije.
"To si dobro rekao, starorede. Bodlje su uistinu
pripadale nemani. Mojem najveem neprijatelju. Slavi
sa mnom, Naumire jer plamen Kalderijskog Feniksa je
konano ugaen!"
Ur Naumir zaprepateno pogleda svojeg cara, a
potom s gaenjem ogrlicu koju je nosio oko vrata.
"To su zarkatske bodlje", on e u nevjerici.
Car je oito njegovo zaprepatenje morao uzeti
pod divljenje jer mu je rekao: "Konano je i moj
posljednji neprijatelj pao, a moja vizija je na rubu
ispunjenja.

9.

Makorius, sin Lorakhov je na kraju ipak slijedio

majinu zapovijed. Odveo je svoje neprijatelje daleko
od traga njegove sestre i brata, a potom kad je bio
siguran da se rijeio onih koji su ga slijedili spustio se
do Hridi Sutona gdje su ga Tarianiran i Aromurn
ekali. Hitro su se spustili u vodu slijedei Alamnirin
Trag na nebu i doli do otoia nikad ne saznavi kako
je njihova majka uistinu otkrila taj otok.
Onog dana kad je poginuo Lorakh, Prvi Voa
Estrinora, sin drevnih kraljeva Sjevera, Peomina ga je
osvetila poinivi djelo velikog junatva zbog kojeg su
je i prozvali Ubojica Silvaretha, ali kad je osveta bila
izvrena, Peomina se u svojoj golemoj tuzi spustila do
Oceana i zaplivala. Bila je spremna plivati sve dok je
snaga ne izda i dok je ledena i tamna voda ne proguta

53
u svoje dubine. U svojoj je tuzi i stanju ludila
zaboravila na sina koji ju je ekao u Estrinoru, a kad
ga se sjetila, poalila je svoju odluku i kao nekom
boanskom milou pred njom se pojavio maleni
otoi potpuno sazdan od stijene, ali dovoljno velik da
se na njemu odmori i provede no. Okrijepljena,
vratila se sljedeeg dana svojem najstarijem i tad
jedinom djetetu, te preuzela prijestolje za koje je
smatrala da joj nikada nije ni trebalo pripasti.
Nakon to su dosegli otoi, umorni i iscrpljeni
polijegali su na hladan kamen i zaspali u nemirne
snove. Makroius nije morao rei svojoj brai kakva je
sudbina pogodila njihovu shielhanum. Aromurn i
Tarianiran vidjeli su golemu tugu u bratovim oima
znajui da joj je samo jedno moglo biti uzrokom.
Slijedei dalje majine zapovijedi, Makorius je
nakon dva dana poveo svoju brau natrag na kopno
sve do granice s Ruvenonom i slijedei granicu sve do
malenog sela po imenu Ikayon.
Iako to nikako nije elio uiniti i u srcu je elio
otii na jedno drugo mjesto, nije mogao zanemariti
majinu posljednju volju. Teka je srca zakucao na
vrata gostionice zvane "Granini Gavran" jer bijahu
doli u gluho doba noi, dobro pazei da ih ne opazi
nekolicina ljudi koja je drala strau oko sela.
Vrata su se otvorila, pred njima se pojavio
debeljukasti svat crne kutrave kose i brade pletene u
dvije kratke pletenice. Obrazi mu bjehu rumeni, a lice
dobroudno. U rukama je drao kratki, ali debeli ratni
eki.
Kad je pogledao visokog djeaka pred sobom
nehotice je ustuknuo jer ak i kao dijete, Lorakhov je
sin bio impresivna pojava. Pogled mu tad padne nie
na dvoje manje djece crne kose i bijele puti koja su se
drala za ruke i izgledala ustraeno i neopisivo tuno.
Nije mu trebalo vie od par trenutaka da shvati tko su.

54
Lice malene Tarianiran je odavalo pravu istinu jer su
joj crte lica i oi bili odraz majina.
"Ahoj! Uite djeco moja", ree im on
dobrostivo i pomakne se u stranu da mogu proi.
Makorius ga oprezno odmjeri i tek kad je
Mikko Voren spustio ratni uz bok, Makorius je vratio
oevu ratnu sjekiru na lea i poveo svoju brau u
unutranjost Graninog Gavrana.
Brzo je oima pretraio prostoriju i pogledom
zastao nad prilikom plavokosog djeaka koji je sjedio
na stepenicama i znatieljno gledao pridolice. Moglo
mu je biti tek kojih deset zima.
"Uite! Sjednite! Put je dalek, sigurno vas mori
glad! Hrane imam, kao i malko medovine da vam
zagrije srca", ree im Mikko i zapone iznositi hranu i
pie na stol.
Kako su dva dana proveli u divljini ne stajui
ak ni da bi jeli i drei se oceana i rijeke kako bi im
trag ostao zameten, Peominina su mlaa djeca bila
istinski zahvalna na hrani.
Mlai su eljeli smjesta eljeli navaliti na
hranu, ali Makorius ih je istom zaustavio i prinio
njihovu hranu i medovinu nosnicama. Tek kad je bio
siguran da nije otrovana dozvolio je mlaima da jedu,
ali sam je nije ni okusio.
Mikko je njegovo ponaanje promatrao s
iskrenom znatieljom.
"Zar je ispod asti, sinu Lorakhovom da kua
hranu skromnog gostioniara?" upita Mikko drei se
pomalo uvrijeenim iako to nije zapravo bio.
Makorius zaprepateo pogleda oca svoje brae.
"Zar je Peomina zborila s Mikkom Vorenom o
Lorakhu Estrinorskom?" upita on grubim glasom
nalik reanju.
Mikko Voren kimne.

55
 "Nikada nisam ugledao vee tuge na neijem
licu od one na licu vae majke kad je prvi put ula u
ovu gostionicu. Osim moda tuge koju gledam sad u
oima svoje djece, koja ne bi bila ovdje da nisu
izgubila majku. Jer nema te sile koja bi natjerala
Peominu shielah da se odrekne svojeg potomstva",
ree im Mikko alosnim glasom.
Makorius, koji je teko mogao prihvatiti da je
njegova majka bila s drugim mukarcem osim njegova
oca se namrti na ove rijei.
On isprva ne ree nita ve pogleda oko sebe.
Bila je to skromna gostionica, nimalo nalik velikim
dvoranama u Estrinoru. Stolovi i stolice bili su grubo
isklesani i ponegdje okrhnuti. Slama je bila svuda po
podu i unutranjost je imala miris po piliima.
"Istina je da nam je majka mrtva", ree
Makorius gostioniaru, a malena Tarianiran zajeca na
ove rijei. Njen brat blizanac je zagrli, ali i na
njegovim obrazima su se ljeskale suze.
Makorius nije plakao, ali srce mu je stezala
oma velike alosti.
Mikko sjedne za stol s djecom smireno ih
gledajui dok jedu. Bili su gladni i preplaeni. Gledao
je malenog Aromurna i Tarianiran razmiljajui kako
nije ni znao da uope postoje, ali sad kad je gledao
njihova lica, vidio je tragove i vlastitog lika na njima.
Samo je jednu no proveo s vladaricom Estrinora, ali
bila je dovoljna da mu ona otvori svoje srce i izlije svu
tugu na njegovo rame dok joj je on mrsio njene rie
vlasi. Gledajui Lorakhovog sina pred sobom bilo mu
je jasno i zato je ona tako gorljivo tugovala za
djeakovim ocem.
"Dok ste ivi u ovoj gostionici imate dom, djeco
moja, i oca u meni, ako ga elite", ree im Mikko
rijeima dobrodolice.

56
 Aromurn pronicavo pogleda oca i ree: "A
Makorius?"
Mladi Makorius se trzne na te rijei. Naravno
da on nije bio dobrodoao. Koji bi ovjek elio sina
koji nije njegovo dijete? Njegova je zadaa sad ionako
leala drugdje. Morao je otkriti uzrok Tami Estrinora i
osvetiti se.
Mikko Voren se pravio da nije uo rijei svojeg
sinia. Ve je digao pogled prema stubitu gdje je
plavokosi djeak i dalje sjedio zbunjeno ih gledajui.
"Lauri! Sii i upoznaj svoju brau!" Mikko e
hitrim glasom.
Maleni djeak kao da je jedva doekao ove rijei
u skokovima se spusti niz stepenice.
"Da oe", ree on u tren oka stvorivi se kod
stola gdje su ga Aromurn i Tarianiran znatieljno
pogledavali.
"Ovo je Makorius, sin Lorakhov, brat tvoje
brae i tvoj brat od ovog dana, pozdravi ga kao
najstarijeg."
"Ali ja sam najstariji!" usprotivi se djeak.
Mikko Voren kimne i ree: "To moda jesi, ali
zla je sudbina dovela tvoju brau ovdje i moramo im
pruiti svu nau pomo."
Djeak blijede puti i svijetlih vlasi, njenih crta
lica koje su izdavale njegovu ruvenonsku krv zaueno
pogleda oca.
"Obeao si mi, oe, da u jednog dana ja biti
vlasnik Graninog Gavrana kao tvoj najstariji sin",
djeak e zvuei pomalo prkosno.
Mikko se nasmijei. Samo je u rijetkim
prilikama Lauri pokazivao ovakvu sranost. Ne esto
vien dokaz da je u sebi imao i Vorenove krvi.
"To i hoe! Mikko Voren ne gazi svoju rije.
Upoznaj se sad s bratom i sestrom jer jo ni ja ne uh
njihova imena."

57
 Zadovoljan oevim rijeima, Lauri se nasmijei
i ree: "Ja sam Lauri, sin Mikkin."
"Ja sam Aromurn, sin..." zapone djeak, ali ga
Makorius prekine shvativi njegovu zbunjenost.
"Mikkin", ree mu Makorius jer su sinovi uvijek
prvo navodili oeva imena, iako je mlai sin Peominin
uvijek govorio majino ime umjesto oeva jer im je
otac dosad bio nepoznat.
"A ja sam Tarianiran, ker Peominina."
"Imam jo jednog sina", ree Mikko iznenada.
"Ali on je jo u povojima, a njegova je majka pala pod
Namirijom. Ime mu je Heigen."
Makorius znatieljno promotri ovog starca.
"Mikko Voren je otac mnogoj djeci, ali nema ene uza
se?" ree on.
Mikko se osmjehne, ali bio je to tuan osmjeh.
"Sudbina mi nije namijenila ene, ve samo djecu."
Rekavi to on duboko uzdahne, a potom
pogleda Lorakhova sina ravno u oi i ree: "Lauri,
povedi svoju brau na spavanje, neka veeras spavaju
u gostinjskim krevetima dok im ne pripremimo trajni
smjetaj. Ja imam jo mnogo toga o emu elim
zboriti s mladim Makoriusom."
Aromurn i Tarianran zbunjeno pogledaju
svojeg brata, a Aromurn priupita: "Imamo li tvoje
doputenje, Prvi?"
Makorius saalno pogleda svoju brau. Silan
umor im se ocrtavao na djejim licima. "Poite", on e
im blago."
Aromurn krene za Laurijem, ali Tarianiran
ostane stajati na mjestu, premiljajui se trenutak ona
ipak skupi hrabrosti i prie svojem velikom bratu, te
ga zagrli i ree: "Molim te, brate, nemoj nas ostaviti.
elim ugledati tvoj lik kad se ujutro probudim. Tek u
onda znati da smo sigurni od zla."

58
 Makorius zagrli svoju sestricu, ne rekavi nita.
Njegovo srce se prelamalo od alosti.

10.

"Proklet bio! Proklet bio! Stotinu prokletstva

palo na njega! Neka mu se kua srui! Ime neka mu se
zatre! Proklinjem ga bogovima i demonima!
PROKLET BIO ZANIMAR KALDERIJSKI"
Elezion je znao to sad govore o njemu. Svi
kraljevi Atlantide smijali su mu se iza lea. Kako je
mogue da jedan zarkatski balavac osujeti najveeg
vladara koji je ikad ivio?! Kako je mogue da djeak
od dvanaest godina na bojitu porazi cara koji je
proveo cijeli ivot u ratu!?!
"Vaa Visosti, nije djeak taj koji je porazio
vau vojsku, ve je njegov ujak Geodrid imao prste u
ovome!" ree mu Amrug puna sebe.
Car prie carici i prilijepi joj takav amar da se
smjesta nala na leima. Uistinu car nije bio ovjek
lake ruke. Carevi Everziol se nije niti trznuo vidjevi
kako njegov otac udara njegovu tetu i pomajku.
Everziol je bio navikao na nasilje, a car se pobrinuo da
ovrsne djeakovo srce od najranijih dana njegova
ivota.
"Geodrid nije imao veze s ovim! Njegova je
vojska dolje na istoku Verdije i dri strau na Oceanu.
Djeak je taj koji je porazio moje vojnike! prokleti sin
Kalderijskog Feniksa!"
Carica Amrug nije se usudila vie govoriti.
Dosad je za carev gnjev uvijek ispatala carica Azurea.
Amrug nije eljela da se i ona nae na carevoj meti
neprijatelja, stoga je drala jezik za zubima i klonila se
njegova pogleda.

59
 "Gdje je Petronius Nexus?! Gdje je moj
savjetnik u ovakvom asu?!" derao se car, a glas mu se
pronio mramornom dvoranom.
"Ovdje sam Vaa Visosti", zauje se tihi glas.
ovjek koji je priao caru bio je starac s dugom
bradom, pognutih lea i s drvenim tapom u rukama
bez kojeg nije mogao hodati pravo. Na sebi je nosio
grimizni plat s kapuljaom iza koje su mu samo oi
bile vidljive.
"Petroniuse, potreban mi je va mudri savjet!"
ree car vidno uzrujan.
"Ako je mudrost ono to caru potrebuje u ovom
asu, tad je Ur Numir, Vrhovni starored ovjek koji
vam treba", javi se Ur Naumir kao i uvijek pojavljujui
se niotkud.
Car ga smrknuto pogleda, a potom grubo ree.
"Mudrosti, nikad na odmet. Poimo sva trojica u
Ovalnu Sobu jer imam mnogo toga o emu elim
zboriti s vama."
Oba savjetnika se naklone caru i pou za njim.
Iako je hodao sa tapom u rukama Petronius Nexus je
ipak nekako uspijevao drati korak s carem i njegovim
staroredom.
Amrug Nash se osjeala uvrijeeno to i ona
nije mogla poi s njima, ali znala je dobro da ne smije
iskuavati cara.
im su stupili u Ovalnu Sobu car je sjeo na elo
stola i rukom dao dozvolu dvojici mukaraca da mu se
pridrue.
"Peharnie! Donesi rakije i vina!" naredi car
slugi koji je stajao u kutu.
Peharnik kojem nije bilo dozvoljeno zboriti
pred carem se samo nakloni i stane toiti.
"Taj djeak postaje sve vea napast!" ree car
nakon par estica. "Smatrao sam da e se njegova

60
vojska raspriti nakon smrti njegova oca, ali ona se
pojaala!"
Petronius Nexus se nagne naprijed pustivi da
mu kapuljaa otkrije dio lica.
"Kad je Vaa Visost pogubila Kalderijskog
Feniksa, on je postao muenikom, a njegov sin je
smru oca stekao saaljenje cijelog Trozemlja", ree
on caru, smrknuto gledajui carevu ogrlicu od
neprijateljevih bodlji.
Ur Naumir se slagao s ovom izjavom.
"Mukarci i mladii Trozemlja vidjeli su heroja
u Fenimaru, a sad vide isto to u njegovu sinu, upravo
zato se tako eljno okupljaju oko mladog mara."
Elezion je znao da su njegovi savjetnici u pravu,
ali nije elio popustiti.
"On je samo djeak, kaem vam! Njegovo
napredovanje ometa moje velike planove za poraz
Ghortlocka."
"Ghortlocka?!" iznenaeno e Petronius Nexus
gledajui izravno u cara.
Car je pak pogledao Ur Naumira koji je smjesta
shvatio znak i zapoeo objanjavati Nexusu.
"Njegova Visost eli otkriti tajnu besmrtnosti
Ghortlocka. eli ih podiniti ili poraziti, a stalna borba
protiv kralja Zanimara ga sprjeava u tome."
Ur Naumira je istinski zanimalo to e
Petronius Nexus, carev najblii savjetnik rei na ovo.
Ako je imao imalo mudrosti u sebi Nexus je morao
znati da je sukob s Ghortlocima naum luaka koji
moe zavriti samo smru tisuama nevinih ljudi.
Pitao se hoe li Nexus pokuati odgovoriti cara ili e
ga slijediti u ovom ludom naumu.
"Vidim tamnu cestu pred Vaom Visosti", ree
Nexus. "Sudbina Carstva visi na otrici maa. Ako car
eli ispuniti svoju sudbinu, on uistinu mora poraziti
djeaka kao to je porazio i njegova oca."

61
 Car se namrgodi.
"Zagonetke, Petroniuse! Uvijek mi daje samo
zagonetke kad trebam odgovore!"
Petronius Nexus se nagne unatrag, a svjetlost
svijea mu stvori sjenu preko lica, tako da mu je bilo
gotovo nemogue vidjeti oi.
"Odgovor je taj, Vaa Visosti, car mora
usredotoiti svu svoju silu ne bi li porazio Fenimarova
sina i porobio Trozemlje. Tek e onda njegova vojska
biti dovoljno snana da izazove monije sile
Atlantide."
"A to je s mirom Vaa Visosti?" iznenada se
umijea Naumir."Dok je bio na ivotu, kralj Fenimar
vam je jednom ak i ponudio mir, moda je njegov sin
sklon istoj stvari."
Petronius Nexus se gromko nasmije na ove
rijei. "Sklopiti mir s ovjekom koji mu je ubio oca!
Kakve li budalaste pomisli! Zarkati nemaju spokoja
ako nisu osveeni. Zanimar e nastaviti ovaj rat sve
dok i posljednji njegov vojnik ne bude mrtav."
Ur Naumir je predviao ovakav Nexusov
odgovor, ali nije mogao ni zamisliti da e biti
izgovoren s takvom uvjerljivou. Petronius Nexus
nije samo dobro vagao rijei, on je bio majstor
uvjeravanja.
Ako car uistinu usmjeri sve svoje sile na
Trozemlje i nastavi rat s mladim zarkatskim marom,
to daje vremena Ur Naumiru da smisli kako odvratiti
cara od ideje da zavlada Ghortlocima.
Ponekad je razmiljao i o tome da pokua ubiti
cara, makar tako rtvujui i vlastiti ivot. Na
prijestolje bi tad zasjela Amrug sve do Everziolove
punoljenosti, a ivot mladih carevni bi bio izgubljen.
Azureino bi proroanstvo tad ostalo neispunjeno i
sudbina svijeta bi se izmijenila. Na bolje ili na loije to
nitko nije mogao znati. Ur Naumir ipak nije mogao

62
zamisliti da on bude uzrokom smrti Azureine djece.
Drao je stoga tu opciju kao posljednju i trudio se
najmanje razmiljati o njoj.
"Istinu zbori, Petroniuse, savjetnie dvora. S
moi Trozemlja bih mogao uiniti uda na ovom
svijetu. Kad bi se ujedinili, Trozemlje i Almorijsko
Carstvo bili bi sila bez premca. ak bi i Ghortloci
strijepili pred takvom prijetnjom.
"Hmm..." odvrati Nexus, gledajui iz sjene Ur
Naumira koji je radije utio na sve ovo nego da kae
neto to bi mogao poaliti.
"Tako e i biti", ree car konanim glasom.
"Okupiti u najveu vojsku do sada i nasrnuti na
Trozemlje i s kopna i s mora, porazit u sve sile tog
novopeenog kralja! Slomit u ga jednako kao i
njegova oca."
"Hmm... ne bi bilo mudro podijeliti svoju silu,
Visosti", ree Nexus vaui rijei.
Car ga iznenaeno pogleda. "Zbori drugim
glasom", ree mu car znatieljno.
"Trozemlje ima veu flotu od Vae Visosti.
Izazvati ih na moru bi bio samo gubitak vremena.
Bitka se treba odviti na kopnu, na nedostupnom
terenu, tako da im pojaanja s Oceana ne mogu prii."
Car pogleda Naumira elei uti i njegovo
miljenje.
"Gospodar Nexus, mudro zbori, Visosti. Slaem
se s njim."
Elezion pouti nekoliko trenutaka razmiljajui
o reenom.
Iako je imao silan ponos, car nije bio bez
pameti, jer kad bi bilo tako ne bi nikada mogao vladati
tako silnim Carstvom.
"Bitka e se tad odviti u Krashari Domi", ree
im car.
"U movari?" zainteresirano e Naumir.

63
 "Hmm", javi se Nexus. "Mudar izbor Vaa
Visosti."
Ur Naumir se nije slagao s Petroiniusom
Nexusom. Stare prie govorile su o udnim
movarnim stvorovima nalik gmazovima koji jeli
ljudsko meso. Narod Trozemlja je izbjegavao
putovanje kroz varljivo movarno tlo kad god je to bilo
mogue. Ipak, kako Naumir ionako nije elio da
careva vojska pobijedi, nije se ni trudio ispravljati
Nexusa.
"A kako e Vaa Visost navesti Zanimarove
vojnike da se bore na tako nepovoljnom teritoriju?"
priupita Naumir iskreno znatieljan.
"Dati u im jo jedan razlog za osvetu", ree car
mrko se smijeei.

11.

Amrug Nash je bila udarana mnogo puta u

ivotu. Od svojeg oca, od svoje majke i drugih oevih
ena. Od svojeg brata i roaka, a sad i od cara. Nije
bila eljeno dijete, ni najljepe Nikome nije bilo drago
kad se rodila jer su eljeli jo jednog sina, Rugh je tada
bio jedini. Jedina osoba kojoj je ikada bilo stalo do nje
bila je njena sestra Astor. Da nije bilo nje Amrug
nikada ne bi postala carevom treom enom.
Zahvaljujui Astor, Amrug je bila ta koja danas sjedi
na Mramornom Tronu i koju oslovljavaju s: "Vaa
Milosti."Samo je zbog ljubavi prema svojoj sestri
Amrug tako paljivo skrbila za Everziola. ak i kad bi
Amrug imala vlastitu djecu, smru Everziola, prvo bi
na red za tron dole njegove polusestre, a tek onda
Amrugino potomstvo, bez obzira to je ona sada
carica. Ipak, Amrug je znala da nikad nee imati djece.

64
Napitak gorijske vjetice, jedne od oevih ena, uinio
ju je jalovom jo u djetinjoj dobi. Nikada nee njena
utroba osjetiti pomicanje ploda ni radost majinstva.
Zato je i zavidjela Azurei koja je tako budno pazila
svoju djevojicu i iskazivala joj toliko naklonosti.
Amrug je stoga u potpunosti posvojila Everziola i
trudila se u njega uliti svu svoju zavist i zlobu, ne bi li
se on jednog dana osjetio dunim ispraviti nepravdu
koja je nanesena njegovoj pomajci.
Naalost, kako to obino biva s plodovima zla,
Everziol je iao vlastitim putem razmaenog derita
koje nije poznavalo zahvalnost kao ni pravu ljubav.
Mrnjom i predrasudama je kovano djeakovo srce i
on nije poznavao milosti ni za kog, pa tako ni za svoju
pomajku. Amrug jo nije shvatila tu tunu istinu jer je
djeaku bilo tek dvanaest ljeta, ba kao i mladom
maru Trozemlja zbog kojeg je danas Amrug primila
udarac od cara.
S balkona june kule, gledala je svojeg posinka
dok je vjebao maevanje u Carskim Vrtovima. Cijeli
ivot je promatrala djeake i mukarce kako vjebaju,
ali kad je sama uzela ma u ruke da se i ona okua,
istukli su je i ismijali.
Dobro je znala da od Everziola nikada nee
nastati veliki maevalac. Nijedan od njegovih partnera
za vjebanje nije mu se usudio suprotstaviti koristei
punu snagu. Svi su se bojali da ne povrijede
prijestolonasljednika. ak i da ga netko malo okrzne
maem, kazna je na Almorijskom dvoru bila samo
jedna.
Iznenada joj je pogled privuklo neto drugo.
Na jednom od balkona nasuprot cariinog jo jedne
oi su promatrale vjebu maevanja. Sitne oi
najmlae Almorijske carevne pomicale su se bre no
to su se maevi uope kretali. Tek tad Amrug shvati
da malena Amalexia nije uope gledala svojeg

65
polubrata u vjebi, ve dvojicu odraslih vojnika koji su
ozbiljno vjebali nedaleko od carevia.
Amrug je takoer prestala gledati u carevia i
dobro promotrila vojnike. Bili su pripadnici careve
osobne strae. Zvali su ih Eruch Lur, Carev Red, i bili
su jedni od najsmrtonosnijih vojnika Atlantide.
Njihovi su maevi bljeskali na podnevnom
suncu takvom brzinom da je bilo gotovo nemogue
pohvatati poteze koje su izvodili. Carica Amrug
osjetila je alac ljubomore vidjevi kako se carevnina
glava brzo pokree pratei poteze vojnika. Zarkatske
su oi vidjele mnogo bre i vie od obinih ljudskih.
U jednom trenu djevojica se slavodobitno
osmjehnula kao da nazire kakvu pobjedu, a carica
spusti pogled da vidi to je tome uzrok. Dvojica Eruch
Lura su se jo uvijek borila, ali sljedeeg trenutka
sitniji vojnik je sruio krupnijeg na tlo i njeno mu
poloio ma na vrat.
Istinski iznenaena, Amrug pogleda djevojicu.
Je li to ona imala dar vienja, pa je predvidjela to e
se dogoditi ili joj je superiorniji vid pomogao naslutiti
ishod borbe?
Carica Amrug bi dala sve da je mogla dobiti
odgovor na to pitanje. Naalost, careve su keri bile
dobro uvane i ak i u onim trenucima kad je smjela
biti uz njih, vjeito ih je pratila straa. Caru Elezionu
su carevne bile roba od velike vrijednosti i iako ih je
eljela vidjeti mrtve, prvo je morala uvrstiti svoj
poloaj u Carstvu.
est godina je prolo od Azureine smrti, a njen
poloaj je jo uvijek bio nesiguran. Da nije bila u
krvnom srodstvu s carevim sinom, bila je sigurna da
bi je se car odavna rijeio. Nitko nije elio jalovu
caricu. Ipak, tjeilo ju je to to se car jo uvijek nije
ponovno oenio.

66
 Amrug je ponovno pogledala vojnike koji su
oito shvatili da imaju publiku, pretvarajui se da
uope nisu ni vidjeli caricu vojnici su se okrenuli
prema balkonu malene Amalexie i duboko joj se
naklonili, a ona im uzvratila naklon.
Caricu je ova neizravna uvreda potpuno smela,
usredotoila se na Eruch Lure elei im upamtiti lica,
ljutita to su prenisko da bi ih mogla dobro vidjeti.
Bila je svjesna da ih Amalexijine zarkatske oi vide i
predobro. Carica je tada pogleda i iznenadi se
shvativi da su carevnine oi uperene pravo u njene
vlastite.
Nije to bio blag i njean pogled koji joj je to
zarkatsko dijete uputilo. Amrug je predobro poznavala
mrnju. Uzvratila je pogled trudei se izgledati
nadmono i prekoravajui se to je iz nekog razloga
eljela skrenuti pogled, pa ak i pobjei s balkona.
"Ta ona je samo obino derite! Nema nikakvih
skrivenih moi?" govorila si je strogo.
U tom trenu se na balkonu pojavilo jo jedno
dijete. Carevna Ashlamavia. Tek joj je bilo deset ljeta,
a ve je toliko nalikovala majci.
"Dijete Svjetla", zvali su je na dvoru, a njena
ljepota je izazivala zavist i oduevljenje svih koji su je
ikada vidjeli.
Pronicavoj djevojici nije trebalo dugo da shvati
to se dogaa. Prila je malenoj sestrici i neto joj
apnula u uho.
Amalexia se na to samo nasmijala i dalje
gledajui pravo u cariine oi. U sljedeem trenu se
jednostavno okrenula i zajedno sa sestrom sila s
balkona med zidove zamka.
Amrug duboko odahne u trenu kad se okrenula,
a kao da su je ule, zaula je djeji hihot.
Bijesno je pogledom oinula balkon mladih
carevni, da bi shvatila da hihot zapravo dolazi odozdo.

67
 "Vaa Milosti! Vaa Milosti! Jeste li gledali?
Jeste li vidjeli kako sam porazio ovog jadnika ovdje?!"
vikao joj je oduevljeni Everziol, omamljen pobjedom
nad vojnikom koji mu je kao i svaki do sad pustio
borbu.
Carica se iroko osmjehne svojem posinku.
"Naravno, Vae Velianstvo, svi vai protivnici
strijepe pred vaim gnjevom! estitam vam na
pobjedi!"
Oito zadovoljan estitkom, Everziol se
nastavio hihotati i hvastati pred vojnicima.
Amrug nije vie imala volje gledati ga. Pogled
na Azureine keri upropastio joj je raspoloenje.
"Djeca!" pomisli ona srdito. "Zar e ova djeca
jednog dana odluivati o naoj sudbini? O sudbini
Carstva? O mojoj sudbini?!"
Osjeajui breme nepravde ona se zatvori u
svoje odaje i nastavi oajavati, kao i uvijek,
ispunjavajui svoje srce zlobom.

12.

Na dalekom Sjeveru u zemlji vjenog snijega i

leda dvoje ljudi je sjedilo u gostionici Granini Gavran
i oima punim tuge promatrali su se.
Mikko Voren dobro je promotrio Lorakhova
sina. Bio je visok za svoju dob, vii i od samog Mikke i
irokih ramena. Imao je crvenkasto-smeu kosu koja
mu je padala na ramena, a ve su se vidjeli i prvi znaci
rasta brade. Lice mu nije bilo u potpunosti pravilnih
crta, ali je izgledao nekako strogo i odluujue, gotovo
kraljevski, ak i dok je sjedio u obinoj gostionici
Lorakhov je sin odisao dostojanstvom. Ruke su mu

68
bile iznimno miiave za djeaka, a na sebi je nosio tek
seljake hlae i koulju. Odjea koju su njegov brat i
sestra zasigurno pokupili negdje usput. Da nije znao
da shieli jo uvijek postoje ne bi mu nikako bilo jasno
kako troje djece moe putovati Namirijom u tako
laganoj odjei i bosih stopala, a da ne zadobe ozebline
i ne pomru od hladnoe.
Kad je poslao mlau djecu na spavanje zatraio
je od Makoriusa da mu ispripovjedi kakva ih je zla kob
snala i to se zbilo s njihovom majkom.
Sluao je djeaka bez prekida i nije mu
postavljao pitanja. Vidio je kako se djeak u sebi bori
sa suzama, ali ne pokazuje bol. Takva je bila snaga
mladog Makoriusa ak i u djetinjstvu.
Tek kad je Makorius zavrio, Mikko mu ree:
"Pokai mi tu sjekiru svojeg oca, jedino nasljee koje
si ponio sa sobom iz Estrinora."
Djeak tad skine veliku dvostruku ratnu sjekiru
s lea koja je bila privezana tek komadom koe za
njegova lea, i poloi je na stol.
Mikko Voren se nagne nad sjekiru, ali je ne
dotakne. S velikm je strahopotovanjem promatrao
ovo oruje. Nije to bila obina ratna sjekira, znao je
Mikko, im je ugledao rune urezane u njenu drku i
unutarnji rub samih otrica. Davno izumrli Arkovi
iskovali su ovo oruje smrti, a drevni Aykati osnaili
su je svojom magijom. Samo se istinski nasljednik
kralja Sjevera moe uistinu uzdati u ovo oruje i
raunati na njegovu vjernost. Bila je to sjekira kovana
u vrijeme najveih kovaa i arobnjaka minulih
vjekova. Njena drka je bila nesalomljiva, a otrice se
nisu mogle istupiti.
Prie Sjevera spominjale su tu ratnu sjekiru
pod raznim imenima, zvali su je Alamnatyr, Alamnirin
Gnjev, kao i Kemhron Shiel, Sud Shiela, Salheruth,
Sjekira Pravde.

69
 "Zna li povijest ove svetinje?" priupita Mikko
ozbiljnim glasom.
Mladi Makorius kimne glavom.
"Shiel ne treba krunu da dokae svoje pravo,
dovoljan je Alamnatyr!"
Mikko Voren pogleda mladog Makoriusa ispod
oka. "Ja znam tko si, Lorakhov sine. Ljudi Sjevera
moda pamte shiele jo samo u legendama i starim
priama, ali tvoja majka mi je dala do znanja da niste
izbirsani s lica Atlantide, a ovo oruje koje nosi je vie
od simbola tvojem narodu, ono je simbol cijelog
Sjevera, davno izgubljena zajedno s Estrinorom,
nestala u snijegu i vie ne postoji, a tako mora i ostati
barem jo neko vrijeme."
Makoriusov pogled ovrsne. Nije bio siguran
svia li mu se to to mu gostioniar eli rei.
"Mikko Voren zbori nejasnim rijeima. Moje
ui su mlade. Ne razumijem."
Mikko kimne glavom.
"Upravo tako, Makoriuse. Tvoje je ime bilo na
usnama tvoje majke one veeri kad je dola u ovu
gostionicu. Tad mi je izrekla mnoge stvari koje u srcu
prieljkujem, ali nekako osjeam da neu doivjeti da
ih i svojim oima ugledam."
Makorius i dalje nije razumio. Priekao je da
Mikko nastavi govoriti.
"Rei u ti ono to znam, ono o emu govore
nae prie, iako nitko iv danas vie ne vjeruje u njih.
Nisam ni ja sve dok nisam susreo tvoju majku."
Makorius je predosjeao da je ono to mu ovaj
gostioniar eli rei uistinu vano i iako je elio svim
srcem uzeti sjekiru sa stola i poi u no ne bi li ispunio
svoju misiju, odluio je ostati jo malo i posluhnuti
Vorenove rijei.
"Nitko ne zna zato se posljednji kralj Sjevera
otuio od svojeg ljudskog roda i zatvorio u Estrinor

70
iskoristivi mo Vorolejeva reda ne bi li sakrio svoju
prijestolnicu u snijegu i ledu, uinivi je nedostupnim
ljudima. Izabravi tako samo vladavinu nad shielima.
Kako su stoljea prolazila, a kralj i shieli se nisu
vraali meu narod Namirije, ljudi su prestali
vjerovati da Estrinor uope postoji. I ja sam tako
vjerovao neko. Estrinor je postao mit, a njegovi
stanovnici plod mate. Ipak izvidnici u umama
vraali su se s neobinim priama o udnim umskim
divljacima koji goli stoje u snjegu, a potom nestaju bez
traga, osim ivotinjskih tragova koji ostaju iza njih.
Tek tada bi se netko u gostionicama poput ove moje
sjetio kakve drevne prie ili pjesme o shielima.
Postojala je ak i jedna za koju se govorilo da je
zapravo proroanstvo, eli li je uti mladi shiel-
hare?"
Makorius nita ne ree ve samo kimne.
Mikko tad ponovno pogleda Alamnatyr i
promuklim glasom tiho zapjeva ni manje ni vie ve
na jeziku samog Estrinora to je Makoriusa uhvatilo
potpuno nespremnog.

"Sa Sjevera, sa zime, kralju dozivam ti ime

Kad Alamnirin Trag na nebu zasja
Otvorit' e se vrata Estrinora
Silom protjerani sa svojih dvora
Troje e ih doi s mora
Neprijatelj tame, ratnik svjetla
Tama e te preuzeti, vladaru svijeta
I postat e slugom koji vlada,
Sunjem koji oboava svojeg gospodara
Vrijeme e proi
Sudbina te eka
Poe li putem
Kralja ovog svijeta"

71
 Iako nije znao zato Makorius je osjeao kako
ga prolazi jeza od Mikkine pjesme.
"Tmurne mi je rijei spjevao otac moje brae",
ree Makorius razoarano. Pjesma u kojoj kralj
Sjevera slama svoje neprijatelje i pobjeuje Tamu bi
mu razvedrila duh i olakala breme. Ova udna
pjesma ga je uistinu jo vie oneraspoloila.
"Ova se pjesma ve stoljeima pjeva u naem
narodu. Pjevao sam je i tvojoj majci, mislim da upravo
zbog toga vie nikada nisam vidio njen lik", ree mu
Mikko pa nadoda. "Ako je ovo sudbina onog koji nosi
Alamnatyr tada mu ne bih elio biti u koi. Tako sam
joj rekao."
Makorius ga pogleda osjeajui trnce straha
pod koom.
"Je li Prva odgovorila na rijei Mikke Vorena?"
priupita on promuklim glasom.
Mikko kimne.
"Onaj tko nosi Alamnatyr ne boji se svoje
sudbine. I ekati e na nju koliko treba. On nee srljati
u opasnost, ve e ekati da opasnost doe k njemu i
susresti sa svojim neprijateljem bez imalo milosti."
Ove su rijei mladog Makoriusa ostavile u
potpunosti zbunjenog.
"Ali, ona mi je rekla da moram saznati kako je
Tama dospjela u Estrinor? Kako je obuzela sav narod.
Rekla je da moram pronai krivca i osvetiti se!"
Mikko njeno poloi svoju ruku na mladievo
rame.
"I hoe, sine Lorakhov, i hoe, ali ne ove
veeri."
Makorius se povue i naglo ustane, gnjev i bol
komeali su se u njemu.
"Makoriuse, ovaj je narod predugo bio bez
kralja, preputen na milost i nemilost barbara! Svako
selo za sebe. Jedino to nas je titilo od neprijatelja

72
jest hladnoa i neimatina. U tebi lei posljednja
prilika da se to promijeni. Ako ode u bitku ovako
mlad i neiskusan, tvoja rtva nee znaiti nita, a tvoj
e neprijatelj ostati neporaen. Ostani i ivi sa svojim
narodom, dopusti si upoznati ga. Ne budi sebian i
nerazborit putajui da srdba i elja za osvetom
nadvladaju tvoje mlado srce. To je upravo ono to
Tama eli."
Iako je bio ljut i tuan, Makorius nije bio bez
razuma. Vie od iega elio se osvetiti za majinu
smrt, ali znao je da Vorenove rijei imaju smisla.
Tada Mikko Voren uini neto za to je vjerovao
da nikada nee uiniti za ivota. On stupi pred djeaka
i uzme svoj ratni eki u ruke.
Iznenaen, Makorius se trgne i stane u borbeni
stav.
Na njegovo uenje Mikko Voren se spusti na
jedno koljeno pred njim i stavi mu svoj bojni eki
pod noge, a potom ga pogleda u oi i ree mu: "Ne
vjerujem da u poivjeti dovoljno dugo da vidim
krunu na tvojoj glavi, djeae, ali elim da zna da je
moje oruje tvoje, moj krov, tvoj, moj kruh, tvoj, moje
meso, tvoje. Ti moda jo nisi onaj koji e postati, ali
u srcu u te zvati kraljem od ovog dana sve do svoje
smrti."
Suza, samo jedna jedina, kanula je iz djeakova
oka. Samo jedna jedina, skotrljala se niz njegov obraz.
Suza u kojoj je bila ukroena sva njegova tuga.
"Moda jesam sin Lorakhov i bit u Lorakhov
sin do smrti, ali od danas u ocem zvati i Mikku
Vorena od Graninog Gavrana, Mikku Milosrdnog i
Mikku Odanog."

73
 13.

Mladi kralj Zanimar sjedio je u umi Kalderije

posve sam, krijui svoju tugu od svojih vojnika,
oplakujui svojeg oca. Gledao je svoj odraz u potoku i
na tren sklopivi jedno oko ugledao ju je. Otvorio je to
oko, pa sklopio drugo i shvativi da su dvije, ba kao i
u njegova oca. To ga je u isti mah i rastuilo i
razveselilo. Dvije tetovae u obliku suza na oba kapka
njegovih oiju.
Ba kao to je njegov otac proveo ivot tugujui
za svojim ljubavi, tako e i Zanimar tugovati za svojim
ocem.
Malo mu je znaila ova pobjeda nad
Almorijskim Carem, kad je Kalderijski Feniks bio
mrtav. Znao je da bi mu otac bio ponosan na njegovu
pobjedu, ali to mu nije pruilo utjehu.
Gledajui bistru vodu kako protjee, on se
iznenadi vidjevi komeanje na povrini. Mar se sagne
blie nad vodu i ugleda ondje njeni lik za koji je znao
da nee zaboraviti dok je iv. Dubok osjeaj topline
preplavi njegovo tijelo i nada mu stane rasti u srcu.
Bila mu je predivna kose svjetle poput rose na
suncu i safirnih oiju. Znao je da je imao viziju, o
kakvima se govorilo u njegovu narodu, ali nije mogao
odgonetnuti njeno znaenje.
Njegov otar sluh iznenada zauje pucanje
granice na tlu. On hitro izvue ma iz toka i osvrne se
oko sebe, traei prijetnju.
Iz sjene je istupio ovjek u crnom platu s
kapuljaom prebaenom preko glave. Stupivi pred
mara, on skine kukuljicu s glave i duboko se nakloni.
ovjek pred njim je bio visok i snaan. Ratnik u
kasnim srednjim godinama. Almorijac bez brade sa
smjekom na usnama. Prosjedu je kosu rezao na

74
kratko, vojniki, a crte lica bile su mu jednako
otmjene kao i njegove rijei.
"Pozdravljen da si, kralju Zanimare i estitam ti
na tvojoj prvoj pobjedi! Junakoj bitci o kojoj e
pjesme biti pjevane dok je svijeta i vijeka."
Zanimar kimne pridolici i vrati svoj ma
Balladrun, Otricu Koja Pjeva, natrag u korice.
"Generalu Axire, pozdravljam te! Kakve vijesti
donosi iz Carstva?" priupita djeak.
Rowan Axir prie potoku i sjedne na stari panj
do njega jer put do Kalderona nije bio lak i trebao mu
je odmor.
Iz sjene se tada pojavi neka ivotinja. Jahai
tigar voe Pobunjenika. Golema zvijer je prila potoku
i napila se.
Zanimar je pogleda s oduevljenjem jer bjee
volio ratne tigrove i divio im se jo od malih nogu. On
sam je jo uvijek jahao na kostarima, konjima Juga,
ali polako su ga uvjebavali i jahanje na ovim opasnim
zvijerima, to nije bio nimalo lak zadatak.
Tigar nije niime odavao da je primijetio
zarkatskog djeaka. Dugo je pio vodu, a kad se
napojio, legao je iza svojeg gospodara izgledajui
poput krznene planine.
"Zle vijesti nosim, Zanimare, sinu Fenimarov",
tiho e general pritom vadei lulu iz depa. Dok ju je
puno duhanom, on ree: "Od mnogih darova Putnika,
ovaj mi je najdrai", on e pokazujui na oblaie
dima koji su se stali pojavljivati kad je ugao duhan.
"Tako je kako smo se i bojali", ree mu. "Bodlje
tvojeg oca sada krase carev vrat poput kakve ogrlice
divljakih kraljeva starine."
Zanimarovo se lice smrkne.
"Sva prokletstva ovog svijeta neka padnu na
njega! Oskvrnuo mi je i majku i oca! Neka ga bogovi

75
slome, jer ako nee oni, ja sigurno hou!" kleo se
mladi kralj.
Rowan Axir pogleda gnjevnog djeaka i saali
se nad njegovom tugom ovim rijeima: "Znaj da u
Pobunjenicima, uvijek ima saveznike, maru
Trozemlja, ali barem jo na neko vrijeme nae
postojanje mora biti tajna za Cara. Jer kad bi nas
otkrio ovako malobrojne, izbrisao bi nas s lica zemlje i
prije no to bi naa pobuna zapoela."
Mladi se kralj zamisli nad ovim rijeima.
"Zato se onda moj prijatelj Rowan Axir i
njegova vojska ne pridrue vojsci Trozemlja i osnae
je brojem i hrabrou?"
Rowan Axir je znao da je to bio logian
prijedlog. Mladi Zanimar je bio zarkatsko dijete,
pronicav od rane dobi.
General se ogleda oko sebe traei rijei kojima
bi objasnio kralju svoju misiju. Uvijek su mu se
sviale ume Kalderona. Spokoj zlata i srebra koji se
prelijevao s drvea utapajui se u svjetlosti dana bio je
mogu samo ovdje. Legende su govorile da je sama
Siahelma od Petorke neko etala ovim umama i
tamo gdje su njena stopala dotakla tlo, raslo je
najljepe drvee i najkrasniji potoci kao i slapovi koji
se uju, ali im se nikada ne moe pribliiti.
"Almorija je bila Carstvo i prije Eleziona, a
ostati e i Carstvo nakon njega, ali kakvo pitam se?
Ako mladi Everziol ikada zasjedne na prijestolje biti e
to tuan dan za Almorijski narod. Oni su isti i otac i
sin, nema u njima milosti za nikog. Ponajmanje za
vlastiti narod koji je pretvoren u roblje", objasni
general Zanimaru.
"I do mojih ui je dospjelo da nema vie pravde
na carevu dvoru. Srca carske obitelji su se omrznula za
svako dobro na ovome svijetu. Pakost i podlost sad

76
lei u njima. Spletke i uhode. Da, generale, ak sam i
ja uo vijesti o gorijskoj carici."
Djeak tad prie potoku i zagleda se u vodu
pred sobom, eljan ponovno vidjeti lik koji je ugledao
tamo malo prije.
"Nije istina, Vae Velianstvo, da su sva srca
carske obitelji omrznula za svako dobro na ovome
svijetu. Jer jo postoje dva koja su vjerna Petorki. Dva
koja su samo rtve careve tiranije ba kao i mi ostali.
Djevojice koje trpe carevo zlostavljanje svakog dana."
Zanimar ga iznenaeno pogleda, a bilo je i
neto srdbe u njegovu pogledu.
"Govori o kerima carice Azuree", ree mar
kratko.
General kimne glavom i zagleda se u lice
mladog kralja. Iako je liio i na oca, mladi je Zanimar
ipak vie podsjeao na pokojnu mareenu Sabrimar.
Kako general nije ponovno progovorio,
Zanimar ree: "to se mene tie sudbina carevih
keri? One su njegova djeca i njegova briga."
"Moglo bi te se ticati kad uje to imam za
rei", ree mu general spokojno.
Sad je mar bio taj koji nije odgovarao. Zagledao
se u umu pred sobom gubei pogled u njenoj ljepoti.
"Davno prije tvojeg roenja, srce Kalderijskog
Feniksa pripadalo je nikome drugome do Azurei od
Arnema. Ti si uo te glasine, siguran sam, ali pitam se
zna li uope njihovu priu?"
Djeak bijesno oine pogledom generala.
"Mislio sam da je Rowan Axir moj prijatelj,
zato me onda tlai s ovakvim laima i krmarskim
tlapnjama?" priupita on ljutito.
General Axir se nije uvrijedio na ove rijei ve
je nastavio mirno govoriti: "Prijatelji su oni koji nam
govore istinu, ak i kad je ne elimo uti. Ne dopusti

77
da te ljubav prema majci zaslijepi i tvoje ui oglue na
zvuk ustiju koje zbore pravo."
Zasigurno da nije bio zarkat, mladi bi se kralj iz
ponosa i prkosa ogluio na ove rijei, ali kako je bio
vie od obinog ovjeka, on pogleda generala
sumnjiavim pogledom i kratko mu ree: "Zbori."
General Axir nije ekao druge prilike jer
vremena je bilo malo, a put dalek, stoga je zapoeo
priu: "Nakon to je Elezion Okrutni, ubio cara
Ezzaela kako bi zasjeo na njegovo prijestolje, njegova
elja za osvajanjem je bila neugasiva. Od svih zemalja
navie je elio pripojiti Carstvu Arnemiju, zemlju mira
i blagostanja, zemlju velikih bogatstva! Zapoeti rat u
Arnemu znailo je sukobiti se s Ghortlocima, za to
mladi car tad jo nije imao hrabrosti. Stoga je morao
poi drugaijim putem. Pod krinkom prijateljstva
doao je Zarkatskom kralju Ruzmaru i zatraio ga za
ruku njegove keri, Arnemijske Rue. Ono to Ruzmar
nije znao jest da je njegova ki ve poklonila srce
drugom ovjeku koji se spremao zaprositi je, a to je
bio kralj Trozemlja. Iako je bio zarkat, Ruzmar je iz
nekih tajanstvenih razloga pristao dati svoju ker caru
Elezionu iako nitko nikada nije mogao shvatiti zato je
to uinio. Pristao je na taj brak, ali njegova se ker
srano protivila, rekavi ocu da je svoju ljubav dala
maru Fenimaru i da e radije skonati u dubinama
Atle nego pristati na brak s ovjekom koji je poinio
rodoubojstvo. Elezion je saznao za njene rijei i
smjesta zaratio s Trozemljem s kojim je dotad imao
labav mir. Fenimar koji nije mogao zamisliti da
njegova voljena pripadne tako okrutnom ovjeku
doao je pod okriljem noi u njene dvore i izveo je u
mrak. Hitali su Arnemom u najveoj urbi i nadi da e
uspjeti spasiti svoju ljubav. Od svih pothvata kralja
Fenimara ovaj je bio najdiniji jer je riskirao i vlastiti
ivot ne bi li spasio Arnemijsku Ruu. Na kraju su ih

78
ipak uhvatili. Elezion je elio ubiti kralja Fenimara, ali
kralj Ruzmar nije bio voljan proliti zarkatsku krv
stoga je bacio Kalderijskog Feniksa u svoje tamnice i
pustio ga da tamo trune. Elezion je pak odveo Azureu
daleko, zarobivi, zarobivi je zauvijek u svojim
dvorima sve dok nije izgubila volju za ivotom i
predala se izboru smrti. Dugo je kralj Fenimar bio
utamnien u Ruzmarovim dvorima, a svakog dana,
nandiri, magini plameni feniksi, letjeli su oko
njegova prozora i donosili mu glase iz dalekog svijeta.
Njegova straa je bila prva koja ga je prozvala tim
imenom: "Kalderijski Feniks", iako ga je on kasnije
opravdao nebrojenim bitkama iz kojih je udom
uvijek izlazio iv i neozljeen. Prie govore da su mu
nandiri podarili dio svoje moi i da je na koncu postao
jedan od njih, ali kako je kralj Fenimar pobjegao iz
Ruzmarove tamnice, to je pak tajna koju je ponio sa
sobom u grob. Sam Ruzmar je kasnije poalio svoju
odluku jer se car Elezion nije libio proliti njegovu
zarkatsku krv."
Mladi Zanimar je rano uo prie i aputanja o
ljubavi njegova oca prema Almorijskoj carici, a
govorilo se da u dalekim mjestima izvan Trozemlja i
Carstva bardi i dan danas pjevaju pjesme o njihovoj
ljubavi. Uistinu njegov otac nikada nije dao nikome
zboriti loe o toj eni. Mnogo je puta Zanimar poelio
pitati oca o tim glasinama, ali takvo pitanje je bilo
preintimno, a on sam, premlad da ga postavi.
Iz generalove prie doista je uo istinu. Znao je
da ga ovaj ne lae jer zarkati su mogli pogledati u srca
ljudi i raspoznati himbu i prevare u njima. Rowan
Axir je bio iskren u svojim rijeima.
"Ipak", ree mar konano. "U Azureinim
kerima tee i Elezionova krv. ak i da ih uspijem
spasiti, kako mogu biti siguran da me nee izdati?"

79
 Rowan Axir otrese pepeo iz svoje lule i spremi
je natrag u dep, a potom ustane i prie djeaku.
"Vidio sam Azureine keri, Zanimare, sine
Fenimarov. Mlaa je tek dijete, ali um joj je bistar, a
patnja velika jer je pod udnim okolnostima roena i
car nema ljubavi za nju. Njeno maleno tijelo dobro
poznaje udarce. Starija je slika i prilika svoje majke, a
postati e jo krasnija s godinama. Bujne plave kose
boje suneva svjetla i crvenih tagrima oko oiju. Krhka
i njena, ba kao to joj i samo ime govori,
Ashlamavia. One moda jesu careva krv, ali Azurea im
je bila majka i sam zna to zarkati zapamte nikad ne
zaboravljaju."
Zanimar se tad saali nad sudbinom carevni
koje su uostalom bile tek djeca kao i on sam i priupita:
"Ta, Ashlamavia, o kojoj zbori moj prijatelj Nexus,
kose boje suneva svjetla i crvenih tagrima na licu.
Kojeg su oblika ta zarkatska obiljeja?"
General se zamisli na tren pa ree: "Izgledaju
poput dva crvena plumjeseca. Neopisivo su zagonetne
i pristoje joj kraljevski."
Iznenaen ovim rijeima mladi mar utihne i
ponovno se na tren zagleda u vodu. Kako ni general
vie nita nije govorio, on priupita: "Reci mi,
prijatelju, kakve veze ima sudbina carskih keri s
tvojom odlukom da ne eli pridruiti svoju vojsku,
vojsci Trozemlja?"
Petronius Nexus stane iza kralja i uperi oi u
marov odraz u vodi. Shvatio je da djeak stoji
sklopljenih oiju. Dvije crne tetovae na zarkatskim
kapcima bolno potsjete generala na pokojnog kralja
Fenimara.
"Ovo bi bilo toliko lake, samo da je Kalderijski
Feniks poivio", pomisli on i duboko uzdahne.
"Mi nismo samo pobunjenici, Vae
Velianstvo", ree on djeaku. "Mi smo preivjeli

80
vojnici, pokojnog cara Ezzaela. On je taj kojemu
dugujemo odanost. Mi smo odani naem Carstvu i
ljudima, a ne uzurpatoru koji sad sjedi na prijestolju i
zove se carem, a nema ni kap carske krvi u sebi.
Narodu Almorije je dosta robovanja i patnje, smrti i
rata. Oni ele mir i mole za nj. Elezion nije ovjek od
mira, kao ni njegov sin, ali oni nisu jedini koji polau
pravo na Mramorni Tron. Preopasno je govoriti o
tome, ovdje i sada jer vrijeme jo nije sazrelo, ali neka
mar Trozemlja zna da e u Almoriji uvijek nai
saveznike kad mu budu najpotrebniji."
Kralj Zanimar se okrene i pogleda generala
ravno u oi.
"Moj prijatelj zvui kao da se oprata?" tiho e
on.
Rowan Axir kimne glavom.
"Uistinu, mnogo e godina proi prije no to
ponovno ugledamo jedan drugoga, ali bit e to bez
sumnje svrhovit sastanak."
Zarkatski djeak i almorijski general dugo su
gledali jedan u drugoga, a kad je trenutak minuo,
teka srca se rastadoe, svjesni da je cesta pred njima
puna prepreka, a put do uspjeha gotovo nemogu.

14.

"Hladni vjetrovi puu sa Sjevera, dijete, skloni

se u zamak", ree Petronius Nexus mladoj carevni
zatekavi je u Carskim Vrtovima raspletene kose kako
stoji na vjetru rairenih ruku i sklopljenih oiju.
"Volim vjetrove sa Sjevera."jednostavno ree
djevojica ne otvarajui oi.

81
 "Hmm, nakon Sjevernog vjetra uvijek slijedi
nevrijeme! To je svima poznato", Petronius e s
uenjem gledajui carevnu.
Tek tada Amalexia otvori oi i podigne pogled
prema Petroniusu Nexusu koji je stajao pred njom
izgledajui i dalje zauen.
"A kad nije bilo nevremena u ovom Carstvu?"
priupita malena zvuei potpuno bezazleno, a ipak,
nekakva mudrost joj se nazirala u zlatnim oima.
Petronius Nexus klekne pred djevojicu kako bi
bili na istoj razini.
"Tko si ti?" upita on aptom kako ga njeni
straari ne bi mogli uti.
Zlaane oi sretnu tamne i malena takoer
proape: "Ja sam ba poput tebe, savjetnie, ona koja
jesam i ona koja nisam i ona koja u moda postati."
Potpuno zaprepaten ovim odgovorom, on je
upita: "Zna li ti tko sam ja?"
Djevojica se nije trudila ak ni promisliti prije
no to mu je odgovorila pjevnim glasom: "Petronius
Nexus je ovjek sa lica toliko brojnih, da je gotovo
zaboravio svoje vlastito."
"A kako to zna?" on e gotovo bez daha.
"Ne hajite za rijei malene carevne, gospodaru
Nexuse. Ona je tek dijete i glava joj je puna igara i
zagonetki", iznenada e glas iza savjetnikovih lea.
"Ur Naumire, nisam vas vidio blizu", ree
Petronius polako se uspravljajui jer bijae hramao pa
se inilo kao da ga svaki pokret boli.
"Tako to obino biva, savjetnie. Pred
pogledom na zarkatsku djecu malotko e primijetiti i
druge stvari osim njihove nadzemaljske ljepote", ree
mu Naumir blagim glasom.
"Hmm",tiho e Petronius. "Nadzmaljske
ljepote, svakako, ali i mudrosti."

82
 Starored se gromko nasmije na te rijei.
"Moda u odrasloj dobi jer mudrost se stjee s
vremenom, ali malena Amalexia je tek obino
zarkatsko dijete."
Odjednom starored osjeti da ga netko povlai
za halju. On spusti pogled i ugleda Amalexiu kako ga
vue za rukav.
"Da, Vae Velianstvo?" on priupita pomalo
zbunjeno.
Djevojica ga malo jae povue za rukav elei
da starored une. On to doista i uini, a malena
prinese svoje usne Naumirovom uhu i apne neto
tako tiho da ju je samo starored mogao uti.
Starored tad s uenjem pogleda Petroniusa
izgledajui kao da ga vidi prvi put u ivotu, a potom
tog izraza nestane s Naumirova lica i savjetnik pomisli
da mu se moda i priinio, no sljedee rijei su ga u
potpunosti razuvjerile.
"Carevni je hladno i eli ui u dvorac", ree Ur
Naumir i primivi dijete za ruku, on je povede u
unutranjost dvora. Malena je gledala unatrag za
Sjevernim vjetrom, nevoljna se vratiti ponovno u svoj
kavez.
"Kakve to tajne krije Vrhovni starorede?
Kakvu to udnu mo posjeduje Amalexia
Krvoroena?" priupita on poluglasno govorei sam sa
sobom.

"Vae Velianstvo mora biti opreznije,

Amalexia!" ree joj starored im su se vratili u njene
odaje zvuei pomalo ljuto.
Amalexia mu nije odgovarala, samo se
naroguila.
"Niste vagali rijei, carevno, a Petroniusu
Nexusu se ne moe vjerovati. Ta on je carev najblii
savjetnik", ree joj on aptom.

83
 "On je i vie od toga", kratko odvrati Amalexia,
a prkos joj se nasluivao u glasu.
"Da, da! Ali je li dobar? Ili je zao? To ne
moemo znati! Znamo koga slui i to nam treba biti
dovoljno", on e glasnije no to je elio.
Vrata sobe se otvore i u pratnji dadilje carevna
Ashlamavia ue u prostoriju. Lica njene sestre i
staroreda govorila su joj vie no bilo kakve rijei.
"Napusti nas, mila Zarreo, molim te", ree ona.
Dadilja se nakloni, vidjevi da preputa
djevojicu dobroj skrbi Ur Naumira, ona napusti
odaje.
Tek kad je bila sigurna da je Zarrea izvan
domaaja uha, Ashlamavia blago ree: "Sjeta vam
prekriva lica. Nesloga je meu vama."
Nije to bilo pitanje.
Starored prie starijoj djevojici i pomiluje je
po obrazu.
"Ne brinite, mila Ashlamavio, vaa je sestra
dobro", ree starored vidjevi brigu na
mladome licu.
Amalexia nije gledala u sestru. Prila je vratima
od balkona i irom ih rastvorila, elei pustiti Sjeverni
vjetar u njihove odaje. Raalostila se shvativi da je
vjetra nestalo, a umjesto njega je zapoela kia.
Podigla je pogled visoko u nebo i tamo ugledala ptice.
"Sokolovi noas lete nebom Almoraha", ree im
ona.
Starored joj prie i on sam pogleda u nebo i ne
vidje nita osim tmurnih oblaka.
"Nema sokolova, na ovom nebu. Ve ih dugo,
dugo nije bilo."
Ashlamavia takoer prie balkonu i uperi oi u
nebeski svod.

84
 "Moja sestra ne lae, starorede. Tri sokola lete
visoko nad nama, predaleko da ljudske oi vide ono
to zarkatske mogu."
Ur Naumir uzme ove rijei k srcu, a potom
primi malenu Amalexiu za ramena i okrene je prema
sebi.
"Strahujem za tebe, dijete", ree joj on tiho.
"Strahujem da e jednog dana prei granicu, a car
nee imati milosti."
Amalexia vrsto zagrli staroreda.
"Ne tjeraj me da idem protiv sebe, ghamu. To je
jedino to mi je jo ostalo."
Ashlamavia se pridrui zagrljaju ovim rijeima.
"Nije jedino. Ne dok sam ja iva."

15.

Te noi, Amalexia je usnula nemiran san. Boje i

svjetla ispresijecali su se u mutnom okruju, a neka
strana lica uznemiravala su je prijeteim izgledom.
Kao kroz mutno staklo, vidjela je udne ivotinjske
stvorove kako kolju ljude u bijeloj dvorani. Zvuk
vritanja ispunio joj je bubnjie. udni stvorovi su
ubijali sve pred sobom, a ona je bila sljedea na redu.
Iznenada se pred njom pojavi jo jedno udovite, ali
ovo ju nije napadalo ve titilo, a sigurnost kakvu
nikad dotad nije osjetila nadvladala joj je sva osjetila i
ona se probudila.
"Vaa Velianstva, morate se probuditi,
Njegova Visost vas eka", hitrim glasom e dadilja
skidajui pokrivae s Amalexije i tresui je.
"Zarreo? Kakva sluba u ovaj sitan sat?"
zbunjeno priupita Ashlamavia.

85
 "Ne znam, djeco, ali car je rekao da vas hitro
opremim i da mu vas dovedem najveom brzinom!"
uzrujano e dadilja, pourujui carevne da se to prije
spreme i krenu s njom.
Gotovo treim korakom stigle su carevne,
njihova straa i njihova dadilja u prijestolnu dvoranu.
"Njihova Velianstva, carevne Ashlamavia
Zahiri i Amalexia Enamwen Krvoroena!" najavi ih
glasnik gromkim glasom.
Prizor koji su djevojice ugledale pred sobom
nije bio nimalo uobiajen. Car je sjedio na svojem
tronu, a do njega i mladi carevi Everziol. ak je i
carica Amrug bila prisutna, kao i uvijek ohola dranja.
Pred carem je sputan kleao nepoznat ovjek, a sa
svakog njegova boka stajao je po jedan Eruch Lur,
oprezno pazei na svaki zarobljenikov pokret. Ispred
zarobljenika stajao je Ur Naumir ravnoduno ga
gledajui.
Zarobljenik je bio tamnokos i bradat, vojnike
grae i sivih oiju koje su odavale da je bio muen.
Jo je jedna osoba bila prisutna ovom
neobinom skupu. Pod grimiznom kapuljaom
nazirao se sjedobradi Petronius Nexus.
Obje carevne, kao i njihova dadilja se poklone
pred carem, a car rukom da znak dadilji da se povue.
Prestraene, careve keri promatrale su oca s
oekivanjem.
"Priite!" otro im naredi Njegova Visost.
One priu prijestolju.
"Dobro pogledajte ovog ovjeka!" ree im otac.
"Ne oklijevajte i istinu zborite, jeste li ga ikad dosad
vidjele?"
Plaha Ashlamavia se jedva usuivala pogledati prema
ovjeku, Amrug koja je vidjela svoju priliku za nasladu
prie djevojicama te ih zgrabi za iju i uperi im glave
prema zarobljeniku.

86
 "Tko je on?" upita ih ona okrutnim glasom.
"Poznajete li ga?"
Obje djevojice pogledaju zarobljenika. ovjek
je izgledao izmueno, a niz rukave mu je tekla krv.
Bilo je oito da je povrijeen.
"Ne znamo tko je on, Vaa Visosti! Nikada ga
nijesmo vidjele", ustvrdi Ashlamavia piskutavim
glasom.
Amrug grubo gurne Ashlamaviu u stranu i
obrati se Amalexiji: "Ali ti si ga zasigurno vidjela, ti
zna tko je on?"
Zarobljenik tad punom snagom svojih oiju
pogleda Amalexiju, a ona ustukne.
Nebrojeno slika proletjelo joj je umom
odjednom. Prikaz ene kovrave tamne kose kako ga
grli i ljubi mu obraze, djeca s kojom se valja po podu u
igri. Djeca koja se penju po njemu i preskau ga.
Djevojica koja mu plae na ramenu ne elei se
rastati od svojeg oca.
"Alassarah!" iznenada zauje Lexa glas u svojoj
glavi. "Ime joj je Alassarah i voljeh je vie no to
cvijee voli proljee i oblaci vedro nebo!"
Suze su nagrnule na Amalexijine oi, a starored
koji se pobojao da se malena ne oda ree: "Vaa
Milosti, carevna se boji. Nikada nije vidjela
zarobljenika dosad."
"Je li to istina?" upita Amrug grubo. "Boji li se
ovog ovjeka? Zna li tko je on?" propitkivala je carica.
Amalexia odmahne glavom i slomljenim
glasom ree: "Ne poznajem tog ovjeka. Stranac je u
mojim oima."
Car ustane s prijestolja i mrko pogleda svoje
keri. Nije vidio lai na njihovim licima, iako je lice
njegova najmlaeg djeteta ionako uvijek bilo u
potpunosti nedokuivo.

87
 "Ovaj ovjek je uao u dvorac pod okriljem noi
i planom da me pokrade! Planom koji mi je otkrio tek
na mukama. elio je oteti moje keri. Kazna je na
ovom dvoru samo jedna, a pozvane ste ovdje da je
vidite na djelu. Ovo eka onoga tko se suprotstavi
moi Cara."
Car tad podigne ruku, a jedan od Eruch Lura
mu u ruke preda veliki ma za obje ruke. Ma drevan
koliko i Carstvo, a ime mu bjee Neharhun, Brza Smrt.
On uzme veliki ma u ruke, a Eruch Luri se razmaknu
u stranu od zarobljenika.
Nesretnik je sklopio oi i povikao iz sveg glasa:
"Alassarah!"
Car je zamahnuo golemim orujem iznad
zarobljenikove glave i tren kasnije nesretnikova krv je
poprskala sve prisutne, ukljuujui i careve keri.
Amalexia je u nevjerici gledala kako
zarobljenikova glava pada na tlo i ostaje leati
beivotno, kao da nikada nije ni pripadala ivom biu.
Njena sestra je tiho jecala do nje.
"Ovo je kazna za onog tko se bori protiv ili izda
Cara!" ree im Elezion grubo.
Car se tad okrene prema svojim kerima i s
nekim divljim sjajem u oima ree: "Neka se zna; to
je moje, ostati e moje zauvijek!"
"Vaa Visosti, doputate li mi drugi glas?"
iznenada se javi Petronius Nexus iz sjene. Jedino
njega nije poprskala zarobljenikova krv.
"Govori!" car e ne obazirui se to mu je
odjea umrljana krvlju i sjedajui natrag na
prijestolje.
Amrug koja je sva blistala od radosti u ovom
krvavom okruenju, ponosno sjedne do njega. Carevi
Everziol je pak bio u potpunosti navikao na ovakav
prizor. Njega je otac vodio gledati krvoprolia od
najranije mladosti.

88
 "Zarobljenik nam je pod mukama otkrio samo
svoje ime i svrhu svojeg dolaska. Ime mu je Ulazzar
Sharim, sin Azzimov, on je Verdijac. to moe znaiti
samo jedno. Kralj Trozemlja eli careve keri. eli se
osvetiti za smrt svojeg oca ivotima mladih carevni.
Carevne vie nisu sigurne u Almorahu."
Carica Amrug se nije slagala s Petroniusom:
"Budalo!" ree mu ona. "Da ih je Zanimar elio mrtve,
onda bi prije ciljao na Everziola. Neto drugo on hoe
od njih, a mislim da svi ovdje prisutni moemo
zakljuiti to bi to moglo biti."
"Zanimar je tek djeak!" ree Ur Naumir ne
slaui se s caricom.
"Djeak koji je kralj i koji ima savjetnike, a obje
careve keri polau pravo na prijestolje nakon
carevia Everziola", ustvrdi Petronius. "Bilo da ih eli
ive ili mrtve, svejedno je. Ovo nije prvi pijun koji e
pokuati doi do njih, a sigurno niti posljednji.
"One nikada nee sjediti na ovom prijestolju!"
smjesta ustvrdi car. "Radije u ih utopiti u Atli!"
Carevne se trznu na te rijei jer ih bjehu
pogodile duboko u srce i iako su bile navikle na oevu
grubost, uti da bi ih mogao pogubiti jednako lako kao
i ovog zarobljenika maloprije bilo je uistinu bolno za
njihova mlada srca.
"To je dobra opcija, Visosti, ionako su samo
prijetnja ovom carstvu", sloi se Amrug Nash s
osmjehom na usnama.
"Carevne su vrednije ive", iako se Ur Naumir
spremao izgovoriti te rijei, nije on bio taj koji ih je
izgovorio, ve su dole iz usta kraljeva savjetnika.
"Tu sam priu ve uo", mrko e car.
"Ali je istinita", ree Ur Naumir konano.
"Njihovi brakovi mogu caru donijeti vojnike i radnike,
nove teritorije i podanike. Mone saveze!"

89
 Petronius Nexus kimne slaui se s
Naumirovim rijeima. "Carevne su vrednije ive, ali
ne bi trebale ostati u Almorahu. Treba ih potajno
preseliti na neko skrovito mjesto."
"Ne slaem se s tim Vaa Visosti, carevne su
najsigurnije u Eanoru, ovdje trebaju ostati", Ur
Naumir e otrim glasom.
"Treba ih smaknuti ionako zadaju previe
problema?" carica e nemilosrdno.
Ashlamavia i Amalexia mogle su samo gledati
kako odrasli grubo odluuju o njihovoj sudbini i
ivotu bez da su imale imalo prava glasa u cijeloj
stvari.
"O kakvom skrovitom mjestu govori
Petroniuse?" priupita car ozbiljnim glasom.
"Hmm" ,ree Petronius. "to kaete na
Sokolovo Tlo?"
Car ga iznenaeno pogleda.
"Sokolovo Tlo su same ume i planine tko bi
uope mogao ivjeti u takvim uvjetima?"
Petronius Nexus se nasmije. "Ako mi Vaa
Visost dopusti, ja posjedujem zamak, Amurion u
Sokolovu Tlu."
Sad je bio red na Ur Naumira da se nasmije.
"Amurion nije nikakav zamak, to je drevna zarkatska
utvrda!"
"Hmm... I tim bolje da je utvrda starorede,
utvrda skrivena u umi okruenoj nepremostivim
planinama. Reci mi tko e pronai careve keri ondje?
Tko e znati da su one tamo skrivene?"
"A reci mi, Nexuse, to ti ima od toga da
odvede careve keri daleko od njihova doma i zatoi
ih u utvrdu daleko od svijeta i dnevnog svjetla?" ljutito
prozbori Ur Naumir ne marei za to to nije vagao
rijei.

90
 Car i Carica uistinu su s velikim zanimanjem
pratili tijek ove prepirke.
"Za razliku od tebe, starorede, koji si emotivno
vezan za djecu pokojne carice i kojem je razum
pomutila briga za djecu, ja marim samo za careve
interese i nita mi nije ispred njih. Ako carevne
moraju biti izdvojene da bi bile zatiene dok ne
stasaju za brak, tada je to rtva koju u rado podnjeti
za dobrobit carstva. Nikada dosad Almorija nije imala
cara ovakva kova! Cara koji ne preza pred niim da
dobije ono to eli! Mo i slavu!"
Ur Naumir je znao da je poraen i prije no to je
Petronius Nexus zavrio svoj govor. Mogao je vidjeti
kako su njegove rijei zapalile plamen strasti i ponosa
u carevu srcu. I doista te je veeri izgubio skrb nad
Azureinim kerima, a ona je prela na Petroniusa
Nexusa, ovjeka sa toliko brojnih lica da je gotovo
zaboravio svoje vlastito."

16.

Zanimaru nitko nije morao rei da je Ulazzar

Sharim bio neuspjean. Nitko mu nije morao rei da je
mrtav. Znao je to onog trena kad je u viziji vidio njeno
lice umrljano krvlju i suzama koje je isplakala dok ih
je pokuavala obrisati.
Znao je da je gotovo nemogue oteti careve
keri njemu ispred nosa, ali morao je pokuati. Nije
elio da odrastu slomljene i odustanu od ivota. Da
izaberu smrt poput svoje majke. Naalost, smrt
Ulazzara Sharima nije bila jedina novost s kojom se
mladi kralj morao nositi. Elezionova osveta je bila
strana. Poslao je svoje uhode u Kalderiju, a oni su

91
poinili uasna djela otmice Kalderijske djece. Djece
koju su odveli u Krasharu Domu i tamo ih
nemilosrdno zaklali. ast je zahtijevala odmazdu za
takvo zlodjelo, ali marov savjetnik je govorio da je car
morao ranije smisliti ovaj potez.
"On eli bitku u Krashari Domi, Mar Maghu?"
govorio mu je Vladmiir Shairam njegov najstariji
savjetnik.
"Znam, ghamu, znam!" djeak-kralj je odvratio
uzrujano. "Ne eli da dobijemo pojaanje s Oceana.
Njegovi jahai tigrova su dosad ve sigurno preplavili
movaru", kralj e stiui pesnice.
"to e mar uiniti?" upita Shairam.
Zanimar je dugo razmiljao o tome kako
osvetiti djecu Trozemlja i istovremeno ne upasti u
Elezionovu zamku.
"Mar e poi u Krasharu Domu", ree Zanimar
kad je konano odluio.
"Mar Maghu! To ne moe biti! Mar nema
nasljednika, tko e vladati Trozemljem ako Zanimar
pogine?"
Zanimar duboko uzdahne. Bojao se svoje
odluke. Nikada dosad nije izravno sudjelovao u bitci.
Posljednja bitka mu je bila prva, ali njegovi vojnici su
ionako obavili veinu posla on sam nije se ni stigao
poteno suoiti se s neprijateljem.
"Geodrid, brat mojeg oca e vladati ako ja
poginem i njegova e loza zamijeniti onu Kalderijskog
Feniksa!" ree kralj odlunim glasom.
Vladmiir Shairam se elio usprotiviti kraljevoj
odluci, ali odlunost kraljeva glasa to nije doputala,
makar on i bio jo djeak.
"Neka me bogovi zatite jer neu povesti vojsku
u bitku",Zanimar e gledajui svojeg savjetnika ravno
u oi.
"Mar Maghu?" zbunjeno e Shairam.

92
 "Sam u poi u Krasharu Domu tek s
nekolicinom najboljih ratnika", tiho e djeak-kralj,
zvuei kao da sam sebe nagovara na to to je naumio.
"I izazvati jednu cijelu vojsku?" zaprepateno e
savjetnik.
Zanimar se okrene od savjetnika ne elei da
njegov negdanji uitelj i uvar vidi strah na njegovu
mladu licu.
"Moj otac je inio ekstremne stvari ne bi li
uvjebao svojeg sina za mnoge nepredviene situacije.
Krashara Doma je bila jedna od njih. Poznajem onu
movaru. Znam njene opasnosti, ali i njene milosti.
Kad bih poveo cijelu vojsku onamo, mnogo bi mojih
vojnika poginulo i podavilo se u Krasharinom
varljivom mulju, na kraju bi nas brojnost Elezionovih
vojnika uistinu porazila."
Vladmiir Shairam je shvaao kraljeve namjere,
ali nije mogao vjerovati u uspjeh ovog pothvata.
"Ne znam hou li se vratiti iv, ghamu, ali znam
da u osvetiti onu djecu. Ako preivim ovaj test, tada
e Almorijski Car znati da je pronaao sebi ravnoga i
nikada vie nee podcijeniti mo Trozemlja."
"Mar Maghu, preklinjem vas odustanite od tog
nauma, posavjetujmo se jo jednom i zatraimo druga
miljenja."
"Ne!" hitro e kralj dok je jo imao hrabrosti u
sebi. "Nitko ne smije znati za ovo. ekaj me koliko
mora, a ako se ne vratim, reci mom stricu za moju
sudbinu."
Vladmiir Shairam, kraljevski savjetnik se
nakloni.
"Tko e poi s vama?" upita Vladmiir
znatieljno.
"etvero neka ih bude, a ja u biti peti, moda
nam tako bogovi budu naklonjeniji. Poi e Danis
Soko, njegov luk je jak a strijele uvijek pogaaju svoj

93
cilj. Poi e i Malukh Alzarion, moda je stranac u
naoj zemlji, ali pokazao se odanim prijateljem, a
posjeduje i udne moi koje bi mogle biti od koristi u
ovoj stvari. Serafin moj roak e poi sa mnom,
njegov ma je uvijek dobrodoao i Tahlenis Mordijska
jer nam je uvijek dobro imati iskusnog izvidnika uza
se."
"Petero e dakle, pokuati poraziti vojsku cara
koji ne tuje Petorku. Molit u se za va uspjeh Mar
Maghu", ree mu Shairam tuna glasa.
Malo je vremena prolo, a Zanimar je oko sebe
okupio vjernu druinu. Kad im je rekao za svoj naum
svi do jednog zakleli su mu se na vjernost.
"S tobom i u ivot i u smrt, sine brata moga
oca", rekao mu je Serafin spremno.
Put nije bio dalek, ali teren je bio teko
prohodan. Jahali su na kostarima, a Tahlenis
Mordijska je jedina jahala na tigru ispred svih kao to
se i oekivalo od iskusnog izvidnika. No kad su
pristigli u movaru. Pustili su ivotinje da se vrate
svome domu jer im ovdje vie nisu bile od koristi.
Movara je vrvjela od mnotva svjetla
Elezionove vojske. Zanimar nije nikako smatrao da s
etvoricom prijatelja moe poraziti cijelu vojsku, ali
znao je ako smakne glavne voe njihovih redova,
ostatak vojske e se raspriti. Prije no to je otiao,
dao je postroiti strae na granicama, nijedan
Elezonov vojnik nee izai iv iz Trozemlja ako on
uspije u svojem naumu.
Krashara Doma je bila tmurno mjesto na
Atlantidi, kako je Putnik bjee nazvao. Nikada nisu
suneve zrake u potpunosti prodirale kroz gusto
drvee i visoko raslinje, tako da je u movari bila
vjena polutama. Tlo je bilo varljivo i ako bi ovjek
krivo stao progutalo bi ga zauvijek. Postojalo je i
zlobno bilje koje bi se putnicima namjernicima

94
omatalo oko nogu i povlailo ih pod crnu zemlju ili
jezerca nad kojima je bilo vodeno tlo. Neke biljke su
ak isputale otrovne plinove. Gmizava stvorenja,
smrtonosni pauci, zmije, gliste i gusjenice, ivjeli su
ovdje. Kao i bube veliine ljudske ake. Ali i druga
stvorenja o kojima se ni aptom nije govorilo. Guteri
gotovo ljudske veliine koji bi prodirali sve pred
sobom. Nitko nije znao jesu li uistinu stvarni, ali nitko
nije zapravo to elio ni saznati. Bilo je tu i nebrojeno
komaraca koji su mogli ovjeka doslovno dovesti do
ludila.
Prva stvar koju su Zanimar i njegova druba
napravili bila je ta da premau svoja tijela blatom i
biljkama koje su ih titile od uboda komaraca. Uistinu
Kalderijski je Feniks dobro obuio svojeg sina. Imali
su sree to je nou bio pun mjesec jer u Krashari
Domi je bio potpuni mrak, osim svjetla Elezionove
vojske jedina svjetlost je dolazila jo od samog kralja i
njegova roaka Serafina koji su kao i sva zarkatska
djeca svijetlili za punog mjeseca sablasnim plavim
svjetlom. Njihove oi, pak nisu marile za mrak jer
zarkati su imali izvrstan vid.
Zanimar ih je poveo u tamu Krashare Dome
osjeajui njihov strah kao svoj vlastiti. No morao je
biti hrabar. Neprestano se podsjeao da je on sin
Fenimarov i da bi njegov otac bez premiljanja poao
na ovu misiju.
"Krashara Doma jest opasan teren", ree im on
aptom. "Movara je smrtonosna za svakog tko je ne
poznaje, ali onaj koji se potrudi da je upozna pronai
e u tom mjestu moan tit od neprijatelja", hrabrio ih
je kralj.
Bilo mu je teko ponovno se nalaziti u ovoj
movari i prisjeati se svih savjeta koje mu je otac
dijelio kad su ovdje zajedno provodili vrijeme.
Uspomena na oca bila mu je svjea na srcu.

95
 Vodio ih je kroz ipraje oprezno tapkajui
kroz vodu, maem opipavajui tlo pod sobom.
"Srce mi je ispunjeno hrabrou, Zanimare,
Mar Maghu, ali ipak se bojim da bi mi jedan krivi
korak u ovom ukletom mjestu mogao biti i posljednji",
ree mu Danis Soko priguenim glasom.
Zanimar se bojao te iste stvari, ali nije to smio
pokazati.
"Hodaj pravo za mojim koracima i nee se
izgubiti", blago e on.
O kako je elio da mu je otac jo uvijek iv u
ovom trenutku i da ova teka zadaa nije pala na
njegova lea, ali sudbina je htjela da Zanireth postane
marom u tako ranoj dobi, a ast je zahtijevala da
nastavi oevim stopama.
"Radije bih se susreo s stotinu carevih vojnika
na bojnom polju nego da moram kroiti kroz ovu
movaru", javi se krupni Serafin koji je ljubio bitku
prsa o prsa vie no ovakvo uljanje po mraku.
"Znam, roae, ali Elezion je prevelika kukavica
da bi se borio na otvorenom, pa ga moramo poraziti u
njegovoj vlastitoj igri. Za mnom stoga i budite tiho
poput Mahalena u zadnjoj uri."

17.

Dok su putovali ka Sokolovu tlu, malena se

Ashlamavia s tugom u srcu prisjeala svih trenutaka
provedenih u drutvu Ur Naumira.
Putovale su same u koiji okruenoj vojnicima
sa svih strana. Petrionius Nexus je bio u koiji iza njih.
Kostari su hitali naprijed velikom brzinom jer je

96
trebalo prevaliti dalek put do Amuriona koji je bio na
etiri dana jahanja od Almoraha. Put je bio neravan i
dijelom brdovit, a okruivale su ih tamne ume koje su
skrivale mnoge opasnosti. Zbog vlanog zraka, magla
ih je slijedila putem poput neeljenog slijepog
putnika. Dvije carevne su se primile za ruke, elei
tako podijeliti hrabrost.
"to misli hoemo li mu nedostajati?" priupita
najmlaa carevna poluglasno.
"Ocu? Ne vjerujem, a Ur Naumiru nedvojbeno",
odvrati Ashlamavia.
Ashlamavia se zagleda kroz maleni prozori na
koiji i tiho ree: "Tako su lako raspravljali o naoj
smrti."
Amalexia kimne, a potom poloi usne na
sestrino uho i priapne: "Mogle bismo pobjei."
Strah preplavi Ashlamavijino lice i ona
problijedi od same pomisli, a potom ozbiljno pogleda
sestru.
"Kazna za prijestup je samo jedna", apne ona
Amalexiji. "Car ne bi imao milosti."
Amalexijino lice se smrkne.
"Mi smo njegove igrake, Asha. Nagrada za
njegove najvjernije pse. Ako ostanemo, takva nam je
sudbina."
Ashlamaviu su raalostili srdba i bol na
sestrinu licu. Prisjetila se rijei koje joj je majka
uputila prije smrti. Proroanstva vezanog za
Amalexiu.
"Sudbina nije tkana samo jednim koncem,
Amalexia."
Pomalo iznenaena, Lexa pogleda sestru u oi.
"Ti zna kakvu tajnu koja meni nije znana?"
priupita je.
Ashlamavia tuno kimne glavom.
"Reci mi!" najmlaa e carevna zahtjevno.

97
 Carevna Ashlamavia odmahne. "Ne. Jo si
premlada da bi nosila takav teret. Pitaj me za par
ljeta."
Lexi se nikako nije svidio ovakav odgovor, ali
nije se eljela svaati sa sestrom. Odluila je stoga
pitati neto drugo.
"to misli o naem novom uitelju?" priupita
ona znatieljno.
"Uitelju? Valjda misli zatitniku?" odvrati
Ashlamavia, ispravljajui sestru.
Amalexia ispreplete prste na koljenima i
zagleda se u svoje nove tagrime. Ovo se jutro
probudila s njima. Na objema rukama. Izgledale su
poput kakvih krvavih mrlji na dlanovima. Vrlo
neobino.
"Mislim da e nas uskoro traiti da ga zovemo
uiteljem", jednostavno e Lexa.
"Ti si to predvidjela?" priupita je sestra na to
najmlaa carevna samo kimne glavom.
Ashlamavia koja je i sama bila tek dijete
zabrinuto pogleda svoju sestricu.
"Ovo putovanje i ne mora biti tako loe, Lexa",
ree joj ona.
Amalexia je tuno pogleda.
"Kako to misli?" upita.
"Nema vie udaraca", Asha e s osmjehom na
usnama.
Amalexia se eljela osmjehnuti zajedno sa
sestrom, ali nije mogla smoi snage.
"Ali nema vie ni Ur Naumira", ona e alosno
nastavljajui gledati neobine linije na rukama.
Iznenada je koija naglo stala, a vojnici su se
uskomeali. Jedan od Eruch Lura je otvorio vrata i
uao u koiju.
"Vaa Velianstva", on e izvlaei ma iz toka.

98
 Ashlamavia krikne od straha. "Ubiti ete nas?"
ona e ustraena.
Eruch Lur, kojeg je Lexa hitro prepoznala kao
jednog od one dvojice iju je vjebu nedavno
promatrala, im ree: "Pobunjenici su nas napali."
"Kakvi pobunjenici?" uplaeno e Asha.
"Dosad su bili samo glasina, nita vie. Sad
znamo da uistinu postoje. Meta im je oito Petronius
Nexus, carev savjetnik. Oni ne znaju da ste i vi ovdje, a
ne smiju ni saznati."
Amalexia tad opusti um i dotakne ruku kojom
je Eruch Lur drao ma.
Straneve misli su joj preplavile glavu. "Ako
dou ovamo, morat u ih ubiti! Car je to naredio, ali
kako? Kako mogu ubiti Mjeseevu Djecu?! Ako to
uinim bogovi e me omrznuti zasvagda, ali prisegao
sam caru."
"Kako ti je ime, Eruch Lure?" upita Lexa
potpuno smirena.
"Tanael, sin Brewonov", iznenaeno e straar
osjeajui neobine trnce od carevnina dodira.
"Nee nas ubiti, Tanaele, sine Brewonov.
Nee okaljati ast pred bogovima. Prokletstvo nee
pasti na tvoju obitelj. Ako neprijatelji uu ti e nas
tititi, jer si ti Eruch Lur, a mi smo boanska djeca."
Eruch Lur Tanael tada pogleda u oi malene
carevne i na tren u njima vidje neto to ga je uistinu
duboko potreslo.
"titit u vas!" prisegne on i to u pravom trenu
jer su pobunjenici upravo razvalili vrata koije.
Moan kako to samo jedan Eruch Lur moe biti
on glasno povie: "BREWOOON!" i iskoi iz koije
spremno zavitla ma prema neprijateljima. Prvo su ga
opkolila trojica. Imali su primitivno oruje i zahrale
maeve, a na sebi su nosili dronjke.

99
 Udarao je po njima bez milosti ne tedei
nikoga. Jednom je zario otricu u trbuh, a drugome
pravo u srce. Kacigom je udario treega u glavu
iskoristivi trenutak da zavrti svoj kratki ma i preree
mu grkljan. Jo su dvojica pala prije nego su ga
okruili njegovi vojnici. Jednog je gotovo rasporio
tako da su mu se crijeva prosula po tlu. Prizor je bio
stravian.
Careva je straa porazila pobunjenike, a
Petronius Nexus, koji se zbog svoje slabosti nije borio,
zadobio je manju posjekotinu na ruci. Carevne su
takoer bile dobro, tek malo uplaene.
Tanael je priao najmlaoj carevni prekriven
krvlju ljudi koje je ubio, a koja je alosna lica
promatrala leeve na tlu i rekao joj: "Neu zaboraviti
ovaj dan, Vae Velianstvo. Dan kad sam poradi vas
sauvao svoju ast. Hvala vam."
Malena Amalexia mu je samo kimnula. Svim
silama suzdravajui suze jer bilo joj je teko vidjeti
tolike ivote potraene na tlu, osjeajui se kao da je
nekako ona sama kriva za to zlo.
Putovanje se nastavilo sve do mraka kad su
stigli u utvrdu Ardemon gdje su trebali prenoiti u
sigurnosti zidina.
Petronius Nexus i nije obraao mnogo panje
na careve keri. Cijelim putem uope nije govorio s
njima, a kad su stigli prepustio ih je na brigu drugima.
Utvrda Ardemon nije bila mona poput
Sardimiona na istoku, ali je bila dobro uvana. Visoki
sivi zidovi i teka ulazna vrata davali su vojnicima,
utjehu i sigurnost.
Mladi titonoa imenom Gwahetar Grom
kojemu je moglo biti oko esnaest-sedamnaest ljeta
bio je zaduen za sigurnost i smjetaj carevni iako su
pred vratima njihovih odaja straarili i Eruch Luri.

100
 U Ardemonu nije bilo ena osim prostitutki
kojima je bilo zabranjeno da se pokazuju dok su
Njihova Velianstva prisutna u utvrdi.
Gwahetar Grom je bio potpuno zapanjen kad je
prvi puta u ivotu ugledao Mjeseevu Djecu. Oi su
mu bile irom rairene i izgledao je kao da se ne moe
nagledati njihove ljepote.
"Nepristojno je buljiti!" ree mu Amalexia
zvuei pomalo uvrijeeno, ali potom joj se glas
promijenio i ona potri prema stranom vojniku i
pogleda ga duboko u oi.
Mladia je ova neobina carevnina reakcija
potpuno prestravila i on se ukopao na mjestu.
"Kako ti je ime?" priupitala je, a glas joj je
podrhtavao od nekakvog tajnog uenja.
"Ggg... Gwahetar Grom, Vae Velianstvo. Sin
Arwenthorov", odvrati on jo jednom se naklonivi.
Amalexia dobro pogleda ovog svata, dok je
njena sestra s uenjem promatrala Lexinu reakciju
na potpunog neznanca.
Bio je to visoki trkljavi mladi. Ne ba najbolje
uhranjen. Kosa i oi su mu bili sivkasti, nekako
bezbojni. Nije se drao ponosito, ve nekako plaho i
pogrbljeno, kao netko tko je navikao na udarce.
"Jesi li ikada bio u Eanoru? Ili Almorahu?"
priupita Lexa iznenada."
"Ne, Vae Velianstvo", kratko odvrati mladi
bojaljivim glasom.
"Jesi li siguran? Jer iako ne prepoznajem tvoje
lice, moje srce mi govori da si mi znan."
Pomalo prestraen, mladi odstupi nekoliko
koraka unatrag od carevne. Zasigurno ga je ovo dijete
neopisive ljepote s kosom crnom poput tmine i
tetovaom na licu, moralo uplaiti svojim udnim
ponaanjem i neobinim ispitivanjem.

101
 "Oprostite, carevno, moram pristavit' vodu za
va topli napitak", uplaeni mladi se potom nakloni i
najbre to se usuivao napusti prostoriju.
Kad je otiao, Ashlamavia se prijekorno obrati
svojoj sestri: "Vidi li sad, Lexa, to se dogaa kad se
ne ponaa poput ljudske djece! Uplaila si ga!"
"Ali ja nisam ljudsko dijete!" tvrdoglavo ustvrdi
Amalexia nadodavi, "I poznajem tog mladia."
Ashlamavia nestrpljivo uzdahne. "Nisi valjda i
njega vidjela u snu?"
Lexa odmahne glavom.
"Ne. Ali sigurna sam da mi je znan", ree ona.
Ashlamavia je sad ve bila ozbiljno uzrujana.
"Postoji razlog zato se naa majka pretvarala
da nije nita vie od obine ene. Iako nije mogla skriti
vidljiva obiljeja nae vrste, nije pokazivala i svoje
druge sposobnosti, a sigurno ne bi eljela da mi
inimo suprotno."
Na spomen njihove majke Amalexijino lice se
pretvorilo u bolnu grimasu. Neopisivo tuna, okrenula
se od sestre i legla u neudoban krevet namijenjen za
nju.
Ashlamavia nije namjeravala ii ovako daleko i
povrijediti sestru grubim rijeima. Iako se jasno
sjeala naina na koji je njihova majka odluila
umrijeti nije si smjela dopustiti da gaji zle misli i
srdbu u srcu.
Ashlamavia prie sestrinu krevetu i sjedne do
nje. Malena Lexa je leala sklopljenih oiju.
"Oprosti mi shaleh, nisam te eljela
povrijediti", ree joj.
Amalexia nije odgovarala jer joj je u uima
bubnjala samo jedna rije: "Krvoroena."
Amalexiji je trebalo dugo da usne, a kad je
konano uspjela probudili su je divlji krici i san o krvi.

102
 Ashlamavia se takoer probudila, a Eruch Lur
Tanael kao i Petronius Nexus uli su viui u njihove
odaje.
"ija je ta vojska?!" zahtjevao je Nexus.
"Ne znam, gospodaru", kratko e Tanael.
"Imaju zmajeve na titovima i stjegovima i visoka
koplja. Nikada nisam uo za takvu vojsku."
Petroinius Nexus ga mrko pogleda. "Ja jesam.
Ali te vojske odavna vie nema."
"Ne razumijem kako su uope uspjeli probiti
zidove? Kako su provalili u utvrdu?" uzrujano e
Tanael.
Ashlamavia i Amalexia mogle su samo uplaeno
gledati kako se dvojica mukaraca raspravljaju.
Tek kad su shvatili da ih carevne promatraju,
Petronius Nexus im ree: "Utvda Ardemon je pala.
Neka strana vojska nas je porazila. Morat emo se
iskrasti iz utvrde i pokuati pobjei. Obucite ovo!"
On dobaci carevnama dva siva plata s
kapuljaama.
Lexa i Asha nisu ekale da im se kae dva puta.
Iako prestraene smjesta su na sebe navukle plateve i
pokrile glave kukuljicama.
"Odlino, krenimo smje", Petronius Nexus nije
stigao zavriti reenicu jer su dvojica ratnika u sjajnim
crnim oklopima sa zmajevim simbolom na prsima
upala u sobu i nasrnula na njih.
Ako je Eruch Lur i bio iznenaen brzinom
kojom je Petronius Nexus izvukao ma iz toka i stao se
neustraivo boriti, koristei neku nevienu vjetinu,
nije to stigao pokazati jer je i sam bio napadnut.
Ovi Zmajevi Ratnici se nisu alili. Bili su
potpuno nemilosrdni.
Lexa je povukla sestru u kut sobe jer se Asha
bila ukopala u mjestu, paralizirana strahom.

103
 Amalexia je bila zaprepatena snagom i
vjetinom Zmajevih Ratnika. Iako se iznenaujue
Petronius Nexus jednako dobro drao blokirajui
svaki pokuaj napada, no ubrzo je shvatila da e
Tanael izgubiti bitku. Iako sama nije posjedovala
nikakve borilake vjetine dugo je vremena provela
promatrajui Eruch Lure u vjebi i nauila je
predvidjeti poraz.
Nije zapravo stigla uope dobro promisliti o
tome to ini. Znala je samo da ona i Asha duguju
Tanaelu svoje ivote. Nije mogla dopustiti da umre.
Ba kao to je i predvidjela zmajev ratnik je izbio ma
iz Tanaelovih ruku i on je zveei tresnuo na pod.
Amalexia ga je spremno uhvatila i vjetinom
kakvu samo zarkati posjeduju bacila se s tekim
maem ravno na zmajeva ratnika zabijajui mu
otricu u oklopom nezatieno mjesto ispod pazuha.
Zmajev ratnik je ispustio nekakav udan grleni zvuk i
sruio se prvo na koljena, a potom na lea. U tom
trenu je Lexa osjetila kako joj krv navire u mozak, a
tijelo pod njom nestaje. Kleknula je do palog ratnika,
a suze su joj stale navirati na obraze. Nisu to bile
obine suze. Bile su crvene poput krvi. Suze kakve
zarkati plau samo kad nekoga ubiju. Kad ubiju
nekoga do koga im je stalo.
"Zato?" rekao je aptom, gledajui mjeseevo
dijete. "Doao sam te spasiti..."
Tren kasnije i njegov drug je leao mrtav ma
tlu. Petronius Nexus, ovjek od Mnogo Lica, ga je
smaknuo.
Zavladala je utnja.
Amalexia je bezglasno plakala nad tijelom svoje
rtve dok je njena sestra u nevjerici i oku drhtala u
kutu. Petronius Nexus je imao potpuno nedokuiv
izraz lica i nije skidao pogleda s najmlae carevne.

104
Vidio je dobro to je uinila, ali to je mislio o tome, to
nitko nije znao rei.
Tanael, Eruch Lur, je bio prvi koji se snaao.
Ustao je na noge i podigao Amalexiu u naruje. Ona se
nije opirala. Samo je klonula na njegovim rukama
mrljajui mu oklop svojim krvavim suzama.
Petronius Nexus je tad uzeo Ashlamaviu za
ruku i vukui je svi su potrali u carevnama
nepoznatom smjeru.
Amalexia je krajikom oka primijetila mladia
mije boje kose kako se vue po tlu. Krv mu je navirala
na usta.
"Zbogom, Gwahetare Grome", pomislila je i
sklopila oi jer je patnja bila prevelika i teret preteak.

18.

"Poput duha, Vaa Visosti! Poput plavog

sjajnog duha koji sije smrt!"
Car je bio bijesan.
"Kakve su ovo besmislice!" zahtijevao je.
Vojnik pred njim se tresao od straha. Znao je
da e ga car pogubiti, ali ne prije nego to mu kae sve
to zna. U srcu se nadao, da e car moda shvatiti jer
kau da nada umire zadnja ak i kad je najmanja.
"Bio je sam u Krashari Domi. Bez vojske. Samo
on, zarkatski djeak-kralj. Dolazio je i odlazio poput
duha gotovo nevidljiv u tmini movare. Pobio je sve
nae zapovjednike. Vojska se rasprila jer je vie nije
imao tko voditi."
"Jedan djeak protiv cijele vojske? " javila se
carica Amrug s nevjericom gledajui vojnika koji je
preivio Krasharu Domu.

105
 "Jedan djeak da je porazio vojsku najmonijeg
cara Atlantide?" ree car i primi se za balak maa.
"Lae li ti to svojem caru, olou?!"
Vojnik je bio potpuno skren. "Molim vas, Vaa
Visosti, vjerujte mi. Djeak ih je pobio. A kad smo se
razbjeali njegova vojska nas je gonila do granice.
Samo nas je nekolicina pobjegla. Molim vas, vjerujte
mi! Bio je to on, sin Kalderijskog Feniksa, Plavi Duh!"
Caru se vie nije dalo sluati ovo blebetanje,
rukom je dao znak da ga odvedu.
"Ovo je sedmi ovjek kojega smo uhvatili da
pria istu priu, Vaa Visosti", odvagne Ur Naumir.
Car nije odgovarao. Srdba je tinjala u njemu.
"Plavi Duh, promrmljao je. Zovu ga Plavi Duh
Krashare Dome, jesi li uo to, Naumire?" otro e car.
"Jesam, Visosti", Naumir e vaui.
Car dohvati svoje zlatno ezlo i zavitla ga preko
dvorane. S treskom je udarilo u mramorni stup.
"Trebao sam ga sam ubiti!" ree on iako
nikome nije bilo jasno na koga to tono misli.
"Vaa Visosti, nemogue je da je to zarkatsko
kopile samo rastjeralo vau vojsku", iznenada se javi
mladi Everziol. Kojemu je tek nedavno car dao pravo
govora na dvoru.
"Jedino moj sin zbori pravo!" ree car uzrujano.
"Jedino on shvaa, to glupi vojnici nisu sposobni!
Zanimar je djeak, a ne duh, bila je to nekakva varka,
arolija dok je on zasigurno sjedio u svojim dvorima i
slatko se smijao svojoj ali! Ugrub Ragh!" drekne car a
tamni gorijski vojskovoa mu prie mrka izraza lica.
"Vaa Visosti?" priupita vojskovoa.
"elim da uskrati vojnicima hranu! Tri dana
neka gladuju kao kazna za one koji su pobjegli iz
Krashare Dome.
"A one koji su pobjegli?" priupita Ragh.

106
 "Muite ih na trgu Eanora, neka umru u
mukama za primjer svim vojnicima. Neka znaju da to
eka one koji pobjegnu iz bitke."
"Da, Vaa Visosti", Ragh e gromko.
"I poalji rije u Goriju, elim novu vojsku, da
zamijeni onu koju sam izgubio. Uzmite i muku djecu
koja jo nisu stasala. I oni e posluiti."
"Da, Vaa Visosti."
Ugrub Ragh se duboko naklonio i krenuo
izvriti svoje zapovijedi kad ga je carev glas ponovno
zaustavio.
"Ragh, ja nosim Fenimarove bodlje oko vrata,
nosit u i one njegovog sina! Proslijedi to vojnicima."
Ugrub Ragh se na te rijei osmjehnuo od uha
do uha i naklonio najdublje do sad, a potom ih
napustio.
Car vie nije imao volje sjediti na tronu. Grubo
je uzeo Amrug za ruku i poveo je sa sobom u svoje
odaje. Amrug je smjesta pogodila to mu je na
pameti.
"Kako me moj car eli?" upitala je zavodljivo.
No umjesto odgovora dobila je amar, a potom
ju je sruio na krevet. Rastrgao je odjeu s nje i zabio
joj duge nokte u prsa sve dok krv nije potekla i
umrljala njenu bijelu haljinu.
Morao je nekako izbaciti iz sebe bijes koji je
osjeao, a ene su esto bile orue koje je koristio u te
svrhe. Car je svoje prilenice rijetko ostavljao na
ivotu. Imao je cijeli harem ena koje su sluile da mu
udovolje. Keri Almorije i drugih zemalja koje je na
silu oteo iz njihovih domova. Mnoge su izgubile ivote
nakon samo jednog susreta s carem, a one koje su pak
ostale trudne isto tako nisu poivjele dovoljno dugo da
im se dijete rodi.
Car je rijetko opio s Amrug. Nije vidio svrhe u
tome. Bila je jalova i gotovo beskorisna. Nije bila ni

107
neka pretjerana krasotica, ali bila je Astorina sestra i
ponekad, barem na tren znala ga je podsjetiti na nju.
Tada bi je uzeo, na neki nain je kanjavajui zato to
nije Astor.
Kad bi zaspao, Amrug bi znala dugo u tiini
plakati od bolova zbog masnica i rana koje joj je znao
zadati. Uvijek se bojala da se car ne zanese. Da je ne
ubije. Iako nikad nije bio okrutan prema njoj kao
prema svojim prilenicama, ipak je dugo osjeala
posljedice njihova tjelesnog odnosa.
Kad je zavrio s njom, rekao joj je grubo: "Uzet
u novu enu."
Amrug je osjetila kako joj srce zastaje na te
rijei.
"Moj caru?" rekla je za promjenu vaui rijei.
"Princezu - leptiricu, Hesteru Uniron od
Ormana. Njen otac, kralj-tashir Hattar nema sinova,
a ona je najstarija ker. Njegovom smru, Orman e
branim pravom postati moj."
Mrnja je granula u Amruginom srcu, ali nije
imala drugog izbora nego da je zatomi. utjela je.
"Nee mi ni estitati?" car e prijeko.
"estitam, Vaa Visosti", ona e gledajui u
pod.
Caru se gadila slabost u svakom obliku.
Vidjevi kako je lako slomio cariin duh, na tren se
prisjetio pokojne Azuree. Iako ju je mrzio, divio se
njenoj hrabrosti i prkosu koje je zadrala sve do same
smrti. Uistinu Amrug Nash ga nije bila dostojna.
Car se u narednim danima trudio ne misliti o
porazu koji je pretrpio u Krashari Domi. Najvie ga je
smetalo to to nije mogao spremati odmazdu. Njegovi
su vojnici poklani kod granice i snaga mu se oslabila.
Dok ne stignu nove snage iz Gorije i okolnih krajeva i
dok ih ne uvjebaju nije mogao ni razmiljati o
protuudaru. Vie nije skidao Fenimarove kosti s vrata

108
ak i dok je spavao. Bile su mu dokaz da su i zarkati
smrtna bia.
Znao je dobro da ga preivjeli vojnici nisu
lagali, ali nije si elio priznati da mladi Zanimar
uistinu posjeduje takvu snagu. Da je sam samcat
porazio carevu vojsku.
aputanja o Plavom Duhu su se proirila
Almorijom poput poara i car je bio svjestan da je
hrabrost njegovih ljudi pokolebana.
Njegova mrnja prema Zanimaru je svakim
danom sve vie rasla. Shvatio je da plan o
porobljavanju Ghortlocka nee biti izvediv tako skoro
pa ga je prestao i spominjati iako je ta tajna elja i
dalje tinjala u njemu. Svoje je misli sad usredotoio na
Zanimara. Neprijatelja kojeg je elio slomiti i pokoriti
vie od iega. Uvelike se iznenadio kad je saznao da
nije jedini koji mu se usudio suprotstaviti.
Vijest o tome da su Petroniusa Nexusa i njegove
keri putem napali pobunjenici uistinu ga je
iznenadila ali ni priblino kao vijest o tome da je
Ardemon pao. Pokoren od davno nepostojee vojske.
Zmajevi Ratnici kao i Zmajev Red bili su junaci iz
legendi. Malo se o njima znalo, a njihovi ciljevi su bili
potpuno nepoznati. Nitko nikada nije uspio pronai
njihovo sjedite. S vremenom su kao i mnoge druge
legende Atlantide pali u zaborav.
Car nikako nije mogao shvatiti to su eljeli.
Petronius Nexus mu je putem jedinog preivjelog
Eruch Lura poslao poruku da je uspjeno odveo
carevne u Amurion i da su sada na sigurnom. Car nije
shvaao kako su jedan hramav ovjek i dvije djevojice
preivjeli bitku.
Sjedio je sa svojim generalima i staroredom u
Ovalnoj Sobi u dvorcu. Sobi u kojoj su se kovali svi
vojni planovi.

109
 "Ispriaj nam tono, od rijei do rijei to se
dogodilo", naredi car preivjelom Eruch Luru.
"Da, Vaa Visosti", ree Tanael, sin Brewonov.
"Putovali smo glavnom cestom prema Ardemonu kad
su nas zaskoili pobunjenici. Bili su to sirotinjski
razbojnici u dronjcima s bijednim orujem. Brzo smo
ih porazili."
"Gdje si ti bio u to vrijeme?" strogo upita car.
"U koiji, Vaa Visosti, spreman da izvrim
vau zapovijed nad carevnama ukoliko se sve pokae
izgubljenim."
Car kimne, oito zadovoljan odgovorom i ree:
"Nastavi."
Naveer smo stigli u Ardemon. Moj brat po
oruju Darur i ja straarili smo pred sobom u kojoj su
bile smjetene carevne. Gospodar Nexus je bio u sobi
do te. uli smo zvona za uzbunu. Netko je povikao:
"Zmajevi! Zmajevi nas napadaju!"
Mi smo izvadili oruje, a gospodar Nexus je
takoer izaao iz svojih odaja. Imao je isuen ma iako
mi se nije inio sposobnim upotrijebiti ga. Poslao sam
Darura pred ulazna vrata hodnika i rekao mu da brani
prolaz svojim ivotom. to je i uinio, Vaa Visosti,
poginuo je slavno s imenom svojeg cara na usnama.
Gospodar Nexus je odluio pobjei s carevnama
kroz tunele Ardemona za koje ja nisam niti znao da
postoje, ali on je znao za njih i rekao mi da ga slijedim.
Uli smo u odaje Njihovih Velianstva. Carevne su bile
prestraene jer nisu znale to se zbiva. Dva Zmajeva
Ratnika su nas napala i prije no to smo stigli ita
drugo uiniti morali smo se braniti. Gospodar Nexus
nije imao velike vjetine s maem i brzo je bio
poraen, ali tek lake ozlijeen. Sam sam ubio tu
dvojicu koji su nas napali. Gospodar Nexus se ubrzo
pridigao na noge i zajedno s carevnama pobjegli smo
kroz tunele. Putem smo vidjeli mnogo mrtvih.

110
Pretvarajui se da smo seljaci, uspjeli smo se probiti
sve do Amuriona."
Carica Amrug koju je car poastio pozivom da
prisustvuje ovom sasluanju se gromko nasmijala.
"Kako je, molim te, Petronius Nexus uspio
preobraziti dvije tako oito zarkatske djevojice u
obine seljanice?"
Tanael je posramljeno pogledao u pod, a potom
uperio oi ravno u cara i rekao: "Vaa Visosti,
gospodar Nexus nije imao drugog izbora nego da ih
premae blatnjavom tvari. Svi smo se uprljali kako
bismo ostali neprimjetni."
"Mudar potez", ree Ur Naumir ravnodunim
glasom.
Car ga iznenaeno pogleda.
"Petronius Nexus je riskirao sve, pa i vlastiti
ivot i ponos da zatiti vae dragocjenosti."
Car, kojega je poniavala pomisao da mu se
keri valjaju u blatu nije bio promislio o ovome.
"Jesi li siguran da vas nitko nije pratio?" car e
sumnjiavo.
"Da, Vaa Visosti", kratko e Eruch Lur.
"Je li ti se Amurion uinio dobro uvanim?"
priupita Ur Naumir iskreno zatieljan.
Tanael kimne i ree: "Nitko nikad ne bi mogao
pronai taj zamak, a da ne zna gdje se nalazi. Zatien
je prirodnim labirintom stijenja i ume, a zidine su
drevne aykatske tvorevine, gotovo neprobojne. Divlje
zvijeri vrebaju u umama koje ga okruuju. Nexusovi
straari su tako utljivi da djelomice vjerujem da im je
svima dao odrezati jezike kako ne bi mogli odati tajnu
njegova boravita. Carevne e biti potpuno sigurne
ondje dok ne stasaju za udaju. Gospodar Nexus je
rekao da e poslati caru bijelu pticu koja e mu
prenositi poruke."

111
 "Primio sam bijelu pticu Amuriona", ree car
zadovoljno, a potom ree: "Zna li jo ita drugo o
Zmajevim Ratnicima, kakav podatak koji bi nam
mogao pomoi u potrazi?"
Tanael slegne ramenima. "Osim opisa njihovih
oklopa koje sam vidio na njima dok smo se borili ne
mogu ponuditi druge odgovore, ali svaku zapovijed
koju mi moj car izda slijedit u do smrti."
Elezionu se to oito svidjelo jer se na tren
nasmjeio, a potom rekao.
"Vrati se svojoj dunosti Eruch Lure. Car je
zadovoljan tvojim trudom. Kao nagradu moe uzeti
jednu od mojih prilenica i initi s njom to te volja."
Eruch Lur se duboko nakloni i ree: "Njegova
Visost je premilostiva."
"Uistinu", ree car oholo. "Nisi ni svjestan
koliko."

19.

"Pozdravite Zanimara od Trozemlja, sina

Fenimarova, mara svih marova, kralja svih kraljeva,
spasitelja i osvetnika! Zanimara Neustraivog! Plavog
Duha Krashare Dome! Pobjednika nad carem
Almorije i Gorije! Pozdravljen da si, Mar-maghu!"
Sav visoki puk bio je okupljen u prijestolnoj
dvorani Bakam Boldira, Bijelog Grada Kalderije. Svi
su s divljenjem gledali kralja-djeaka i klanjali se.
Zanimar je sjeo na Visoku Stolicu, a narod je
stao amoriti. Bubnjevi su bubnjali pobjedniki mar,
ali tuga je resila kraljevo lice. Sklopio je oi, a tagrimi
u obliku suza prikazivale su ono to on sam nije smio.
Petero ih je ulo u Krasharu Domu, a samo
dvojica su izala. Danis Soko koji je ostavio ker na

112
skrb svojoj majci kako bi slijedio mara u pogibeljnu
misiju, Thalenis Mordijska, kojoj je strijela probila
plua, nije se vratila ba kao ni Serafin, Zanimarov
brati, sin Fenimarova brata Geodrida, kojeg je
progutala movara.
Samo je Malukh Alzarion, Vra, izvukao ivu
glavu zajedno sa samim Zanimarom. Alzarion je
iskoristio svoju mo i uinio da njih etvero nalikuju
Zanimaru u oima carevih vojnika. Tako da su
Elezionovi vojnici mislili da je Zanimar sam u
Krashari Domi i da ih je vlastoruno porazio.
Malukh Alzarion je takoer stajao u prijestolnoj
dvorani na poasnom mjestu do careva. Narod je
zasjeo za stolove da podijeli velebnu gozbu u ast
marova povratka. Na gozbi je prisustvovao i Geodrid,
Serafinov otac i carev stric. Zbog tuge u njegovim
oima nitko se nije usudio zboriti s njim.
Bilo je tu plesa i glazbe. Ljudi su se radovali jer
je udarac koji je Zanimar zadao Elezionu bio silan i
trebat e neko vrijeme dok se car oporavi, a u
meuvremenu e imati mir. Blaeni i sanjani mir.
Zanimar je pogledao u oi svoje thor-ene Safire,
Serafinove sestre. Oi su joj bile crvene od suza.
Unato tome i dalje je bila nadljudski lijepa kao i sva
boanska djeca. Bila je arkatikinja jer joj je majka bila
ljudskog podrijetla. Odabranica srca njezina oca.
Njihov djed nije gledao blagonaklono na taj brak i svi
su oekivali da e jednog dana Safira proistiti lozu
udajom za kakvog zarkatskog kneza.
Sad je i taj plan pao u vodu.
Kad je gozba zavrila mladi je mar ostao sam sa
svojom obitelji. Pozvao je Geodrida i Safiru u privatne
odaje i obznanio im svoje namjere.
"Sjednite krvi moja i tugujte sa mnom", rekao
je mar po drevnom obiaju.

113
 Geodrid je sjeo na jastuk nasuprot svojeg
neaka, a Safira s lijeve strane oeve.
Mar i njegov thor-um sjedili su tako netremice
se gledajui, dijelei tugu, a Safira je zapjevala
tualjku:

"Svijetlih oi nema vie

Ne svijetle oi u tmini
Ugasio se plam
Marova thor-oma
Uzela ga za vjekove
Krashara Doma
Zbogom Serafine
Zbogom zvijezdo sree
Zbogom sretni osmjehu
zbog rijeke to tee
Zbog polja u daljini
I brda u visini.
Zbogom vrsti mau
I jaki obarau
Bio si do smrti odan
Svome maru
Petero te slavi
U najveem aru
Serafin kraljeva sin
Serafin Siahelmin"

Tualjka se prekinula jer je Safirina tuga bila

golema i jecaji su navirali s njenih usana.
Suze su kanule i iz Geodridovih oiju, a potom i
iz Zanimarovih.
Zajedno su oplakivali Serafina Junanog, kako
ga bijahu nazvali.
Tek kad su im suze minule, mladi mar ree:
"Prii, Shairamu!"

114
 Pred vratima je stajao Vladmiir Sahiram
ekajui marovu zapovjed.
"Mar Maghu?" upitao je suutno osjetivi i sam
golemu tugu koja je ispunila odaju.
"etiri e se mramorna lika izraditi. Jedan sina
brata moga oca, Serafina, drugi za Tahlenis
Mordijsku, a trei neka bude za Danisa Soka, iji je vid
gotovo ravan zarkatskom jer uistinu je imao zarkatske
krvi u sebi. etvrti neka bude za Malukh Alzariona jer
bez njegove goleme pomoi naa misija nikada ne bi
uspjela."
Vladmiir Shairam kimne i priupita: "Gdje mar
eli da postavimo te velianstvenosti?"
"Na glavnom trgu Boldira", kratko e mar.
Svi ga zaueno pogledaju.
"Siahelmina Fontana je u sreditu trga. Nee li
boica ovo shvatiti kao uvredu?" upita Safira koja je
bila znana po svojoj pobonosti.
Mar pogne glavu i sklopljenih oiju ree:
"Petero nas je ilo kako bi nam bogovi bili naklonjeni.
Ja sam se predao u ruke Siahelmine, a ona je odluila
poastiti nas pobjedom. ivoti koje smo izgubili
putem sad pripadaju njoj, kao i onaj Malukh
Alzariona koji jo ivi. Njena je slava to smo bili
uspjeni. Neka se u sreditu fontane postave ovi kipovi
jer su djelo njene volje."
Vladmiir Shairam se nakloni i ode.
Geodrid pogleda svojeg mladog neaka s
velikim aljenjem.
"Veliku si nam ast iskazao, Mar Maghu, thor-
dene", ree Geodrid i ponosno se nadme. "Moj je sin
aen, a i ja sam."
Zanimar kimne ali tuga ga je i dalje proimala
zbog vijesti koje im je morao obznaniti.
"Nisu sve vijesti koje nosim dobre, moja
obitelji,", ree on turobno.

115
 "Sanjala sam da ostavljam tugu iza sebe i
odlazim u svjetlo nakon kojeg slijedi tama", ne govori
li o meni , thor-ome?"
Zanimar kimne. "Uistinu, Safiro, ova stvar se i
tebe tie. Znaj da ti nita neu narediti da ini protiv
svoje volje, ali mora znati kako stoje stvari."
Geodrid koji je bio mudar ovjek i iskusan u
ovim stvarima ree: "eli li rei da se moja ker ima
udati, Mar Maghu? Znaj da je jo mlada i rano je za
nju."
Zanimaru je ovo postajalo sve tee. Nije elio
prisiliti bratinu na brak. elio je da prieka, ali nije
bilo vremena.
"Safira i Serafin su blizanci. On je bio stasao za
bitku, kao to je ona stasala za brak makar to i bilo
neuobiajeno", trudio se da ovo izgovori smireno,
nadajui se da mu glas nee zadrhtati. I uspio je.
"Bez saveznika Trozemlje nee dugo opstati",
ree im mar. "Princ Carmion, sin kralja Certha od
Zelenog Otoja, zaprosio je asnu Serafinu. Brak
izmeu njih dvoje znaio bi monu flotu za Trozemlje
i pomo u bitci protiv cara."
"Sin kralja Certha!" ogoreno se javi Geodrid i
gnjevno ustane. "Dao bi svoju sestrinu ovjeku koji
ima tek tri etvrtine zarkatske krvi u sebi. Nije ak ni
arkat!"
I mar ustane iako je bio tek djeak i mnogo nii
od svojeg strica i ree mu: "Tvoja ena nema ni kap
zarkatske krvi u sebi, a ipak si je odabrao."
Geodrid se osjeao zapanjeno to se mladi mar
usudio povui takvu paralelu.
"To je bilo pitanje srca! Uzeo sam je jer sam je
volio! Moja ker ak ni ne poznaje tog ovjeka! Nije
ona roba koju moe triti po povoljnoj cijeni! Ako to
uini nisi nimalo bolji od Eleziona!"

116
 "DOSTA!" Povikao je djeak kralj. "Sjeti se s
kim zbori! Ja sam tvoj mar i potovat e me! Ja neu
donijeti izbor za nju kao to sam ve rekao, ali znajte
oboje ako ne steknemo saveznike Elezion e nas
poraziti prije ili kasnije!"
Geodrid se pokua smiriti. Doista nije vagao
svoje rijei.
"Tvoj otac to ne bi uinio, Zanimare. Tvoj otac
je volio Safiru kao svoje dijete, nikada je ne bi
prepustio ovakvoj sudbini."
Zanimarove ruke su zadrhtale, izdajui njegovu
bol. Stisnuo ih je u pesnice i rekao stricu: "Moj otac,
tvoj brat, jest mrtav! to bi on uinio ja ne mogu znati.
Znaj ovo, thor-ume, ja volim Safiru poput svoje sestre,
kao to sam volio Serafina poput brata. Ali ja sam mar
i ne mogu tititi samo svoje interese. Kao kraljevska
obitelj duni smo sluiti narod, a ne obrnuto. Na meni
je da iznesem Safiri branu ponudu Carmiona sina
Certhovog, a na njoj je da ju prihvati ili odbije."
Geodrid se uistinu hvatao za posljednju slamku
kad je izrekao ove rijei: "Dao sam ti svojeg sina, Mar
Maghu? Zar se i keri moram odrei prije vremena?"
Nita dosad nije pogodilo mladoga kralja kao
ove rijei. Tek tad je shvatio rijei svojeg oca da mar
ivi sam i umire sam bez obzira koliko ga ljudi
okruivalo.
Skupivi snagu i hrabrost on ree: "Serafina si predao
Trozemlju, ba kao to sam i ja predao svojeg oca i
majku istoj zemlji. Tvoj gubitak nije samo tvoj,
pripada i meni kao i cijelom narodu."
Geodrid, zarkat, konano shvati da ga je teret
tuge natjerao na zle rijei pa pogne glavu pred marom
i ree: "Oprosti mi thor-dene, jer sam u vlastitoj tuzi
zaboravio na druge. Ti zbori mudrou drevnih
unato svojim mladim godinama."

117
 Safira je sve to vrijeme u tiini lila suze nita ne
govorei. Tek kad su zavrili, ona im ree: "Vidjela
sam dvoje djece u tami. Iako im nisam poznavala lica,
srce mi je odalo da su moji. U Certhovom kraljevstvu
mir nee dugo potrajati i mnogo u propatiti ondje,
predosjeam, ali pogled na onu mjeseevu djecu me
mami i samo zbog njih u pristati na ovu rtvu."
Zanimar koji se jo gore osjeao zbog njena
tmurna proroanstva ipak kimne glavom i zavri
sastanak ovim rijeima: "Tada je odlueno. Uskoro e
postati Safira od Zelenog Otoja."

20.

Labirint empresa koji je okruivao Amurion

bio je toliko zbunjuju da su se ak i oni koji su ga
poznavali znali ponekad izgubiti u njemu. Onaj koji je
pak dobro poznavao te labirinte, mogao je doi sve do
njihova sredita gdje se nalazilo veliko Kristalno
Jezero, okrueno cvjetnom livadom. Mjesto tako
spokojno i zadivljujue da se samo po sebi nije nikako
uklapalo u inae tmurno okruje utvrde Petroniusa
Nexusa.
Nexus je stoga bio vie nego zadivljen kad je
uvidio kako se lako najmlaa carevna snalazi u tim
labirintima. Dok je njena sestra radije provodila
vrijeme u knjinici zamka, Amalexia je pak vie voljela
lutanje. im je shvatila da joj Petronius Nexus nije
ograniio kretanje, Lexa je iskoristila priliku za
istraivanje.
Ono to ih je sve zabrinjavalo, meutim, jest da
djevojica nije progovorila niti jednu jedinu rije
otkako je pogubila zmajevog ratnika u Ardemonu. Ni

118
na kakva pitanja nije vie odgovarala ak i kad bi je
sestra u suzama preklinjala da prozbori, Lexa je
utjela.
Nexus koji je ba kao to je Amalexia predvidjela
zatraio od djevojica da ga zovu uiteljem, pokuavao
je na razne naine doprijeti do Amalexie, ali uzalud.
Djevojica nije pustila ni glasa od sebe otkako su se
spasili iz Ardemona.
Petronius Nexus, ovjek od Mnogo Lica, se u oima
carevni iznenaujue promijenio otkako su doli u
Amurion. Nekako se uspravio i nije vie epao dok je
hodao, a svakog je dana vjebao maevanje u dvoritu,
esto puta se pretvarajui da ne primjeuje zarkatsko
dijete koje je skriveno u kronji kakvog drveta gorljivo
oima pratilo svaki njegov potez.
Amalexijine oi nisu bile jedine koje su ga
pratile. Bila je tu i gorijska ena srednjih godina koja
je esto etala uz njega i koja je uglavnom bila
zaduena za Ashlamavijin odgoj i izobrazbu. Nitko
nije znao njeno ime jer joj se gospodar Nexus uvijek
obraao samo s: "uvarice".
Misterij Zmajevih Ratnika je i dalje ostao u
potpunosti nerazrjeiv i ak ni carevi napori nisu
donosili ploda u toj stvari. Petronius je znao da mu je
vrijeme ogranieno i da ako eli provesti svoj plan u
stvarnost, morao je djelovati to prije.
"Prii, Amalexia", rekao joj je jednog jutra dok
je maevao znajui da se krije iza stabla i promatra
njegovu vjebu.
Oekivao je da e joj trebati due da se pojavi, ali nije.
im ju je pozvao, ona je hrabro istupila i prila mu
gledajui ga ravno u oi.
"Voli gledati borbu?" upitao je, ali uzalud jer
djevojica nije odgovarala. Samo ga je i dalje gledala u
oi.

119
 "Znam da me razumije, Amalexia", rekao je
blago, oekujui da e moda barem malim pokretom
odati da ga uistinu slua.
"Primi ovo", rekao joj je i pruio joj svoj ma.
Amalexia je spustila pogled na oruje. Bio je to
neobian ma, dvosjekla otrica sa neobine kovine sa
zlatnim vrhom. Duinom maa bila su ispisana slova
na drevnom jeziku.
Amalexia je dugo gledala u ma koji joj je
nudio, a potom podigla svoje ruke do struka i
pogledala u dlanove. Tetovae u obliku mrlja od krvi i
dalje su bile ondje. Sad je dobro razumjela njihovo
znaenje. Carevna se okrenula od uitelja i ubrzo
nestala u labirintu empresa. No tek to je stupila na
livadu Kristalnog Jezera uitelj se pojavio pred njom
drei ma pred rukama. Lexa je tad potrala na
drugu stranu prema junom dijelu livade, ali u onom
trenu kad se okrenula da vidi lovi li je on, zaletjela se u
neto tvrdo i izgubivi ravnoteu pala na tlo.
Pogledala je gore i vidjela ga kako stoji nad
njom. Kleknuo je do nje i poloio ma u travu. Tad je
uzeo njene ruke u svoje i dobro pogledao tetovae koje
je nosila na njima.
"Ima krvi na rukama", rekao joj je aptom.
Amalexia je takoer gledala u svoje ruke, a kad vie
nije mogla gledati, sklopila je oi.
"Ubila si onog ovjeka", rekao je nemilosrdno i
pustio njene ruke. "Je li bio dobar ovjek? Zna li?"
upitao je.
Lexa ga je bijesno pogledala. Prvi put da je
pokazala ikakvu emociju.
"Znai zna. Jesi li mu proitala misli kao to si
proitala Tanaelove?"
Lexa vie nije bila ljuta, sad je bila u potpunosti
zaprepatena. Nije shvaala kako je znao.
"Reci mi onda, carevno, to ja sad mislim!"

120
 U potpuno nepredviljivoj reakciji Amalexia
poloi ruku na Nexusov obraz. Izgledalo je kao da ga
je oamarila, samo to je zadrala ruku na njegovu
licu. No ne zadugo jer ju je silina negativne energije
koja je prostrujala kroz njenu ruku uhvatila potpuno
nespremnom. Brzo je povukla ruku.
Petronius Nexus se gromko nasmijao, a brada
mu se tresla od smijeha. Izgledao je gotovo komino.
"Puno ti jo toga mora nauiti, djevojice. Ja te
mogu nauiti, ali samo ako mi dopusti."
Amalexia je ponovno pogledala tagrime na
svojim rukama.
"Luten Mur je eljela da se sudbina obistini i taj
ovjek umre od tvoje ruke, bio on dobar ili zao.
Bjeanjem od onog ega se bojimo ne postiemo nita
sem to se pretvaramo u kukavice", govorio je
Petronius Nexus odlunim glasom.
Spominjanjem Luten Mur je zadobio
Amalexijinu panju. Javno spominjanje bogova je bilo
zabranjeno u Carstvu.
"Ti si roena u krvi svoje majke. uo sam
glasine da si rukom obuhvatila otricu bodea i
porezala se dok te Ur Naumir vadio iz majina tijela.
Te iste noi na nebu je sjao Borgin Komet ili
Amalexijina Zvijezda kako ga sada zovu. Zar uistinu
vjeruje da ti je suen ivot mira? U krvi roen u krvi
umire."Jesi li ikad ula za tu izreku?"
Petronius Nexus je dobro znao da se nikada
dosad nitko nije usudio tako izravno govoriti s
carevom keri. Po izrazu njenog lica shvatio je da su je
njegove rijei duboko potresle.
"ovjek ili zarkat ima samo dva izbora u ivotu,
Amalexia; biti rob ili biti slobodan. Robu je dobro sve
dok je gospodar zadovoljan njime, ali roba se moe i
ibati, bievati, moe ga se prodati poput stoke.
Slobodan ovjek se za svoju slobodu mora izboriti

121
protiv mnogih neprijatelja koji bi ga pokorili. Mora se
boriti svaki dan, ali kad mu zakuca posljednja ura zna
da je ivio onako kako je on sam odabrao i da umire
pod vlastitim uvjetima. I umire blaen jer je sauvao
svoju ast."
Amalexia je sad ve gotovo upijala svaku
Nexusovu rije. eljna uti vie.
"Odat u ti tajnu, Lexa", rekao je uitelj
ispunjavajui joj neizreenu elju. "Tvoja majka je
umrla slobodna."
Suze su se stale nakupljati u oima mjeseevog
djeteta, ali ba u tom trenu zapuhao je jak vjetar sa
Sjevera i ona osjeti kako u njoj raste nadahnue.
Amalexia ustane s poda i pritom dohvati kratki
ma u ruke. Osjetila je istovremeno tugu i gorinu, ali
i slobodu. Nikada joj nitko u Almorahu ne bi
svojevoljno pruio ma u ruke i pokazao joj kako da se
bori. Iako je znala da preuzimanjem maa u ruke ide
protiv careve izriite naredbe, nije marila. Ako je
njena majka umrla slobodna onda e i njena ker
donijeti isti izbor. To je najmanje to moe uiniti za
nju.
Petronius Nexus se nasmijeio.
"Uistinu,", ree on. "Zarkati su nevjerojatna
stvorenja."
On tad izvadi kratku sablju koja mu je bila skrivena
meu haljama i uperi je prema djevojici.
"Brani se!" povikao je i nasrnuo, a oluja se
nadvila nad njih.

21.

"Poi za mnom sine Brewonov jer danas je dan

kad e te Njegova Visost nagraditi za svoju slubu."

122
 Tanael je slijedio Ur Naumira kroz hodnike
Almoraha, a potom kroz Carske Vrtove sve do
bajkovitih odaja u kojima je car drao svoje prilenice.
Visoki zidovi dvorca osiguravali su da djevojke ne
mogu pobjei. Djevojke su ivjele u nezamislivoj
raskoi jer je car ovamo dovodio sve svoje mone
prijatelje na razonodu. ivjele su samo zato da slue
caru i onima koje on odabere. Car je smatrao da je
darivanjem jedne svoje privatne prilenice mladom
Eruch Luru uinio veliku ast. Problem je bio u tome
to Tanael nije dijelio carevo miljenje.
Iako je bio u carevoj vojsci jer kao Almorijac
nije imao drugog izbora, Tanael je u srcu bio astan
ovjek, a njegova majka ga je odgojila po starim
obiajima. Prisegao je sluiti caru, ali pod prisilom
kao i svi carevi vojnici. Carevna Amalexia je uinila
ono to mu se na tren uinilo nemoguim jer ba kad
je izgubio svu nadu u bolju sutranjicu, ona ju je
vratila.
Usred silne buke koja je vladala u haremu jer
su mnoge djevojke svirale i plesale po cijele dane na
carevu zapovijed, Ur Naumir je priao Tanaelu i
proaptao: "Znam da si lagao caru, Tanaele."
Tanael je problijedio na tu izjavu, ali Naumir ga
umiri ovim rijeima: "Neu te izdati mladi prijatelju
jer sve mi se ini da smo na istoj strani."
Tanael nije znao to bi odgovorio na to. Bojao
se da je ovo kakva careva smicalica.
"Ja sam carev najpokorniji sluga, Vrhovnie",
ree on glasno da su ga oni najblii njemu mogli uti.
Ur Naumir ga tad dobrostivo pogleda i ree mu
ponovno apui u uho: "Uzmi onu tamnokosu
djevojku pored kupalita. Onu s oiljkom na licu. Nju
ti nee ponuditi, ali uzmi je bez obzira."
Tanael pogleda u smjeru u kojem je starored
pokazao i kad je uperio oi u pravome smjeru, on

123
shvati da pored kupalita klei tamnokosa djevojka i
pere drugoj nagoj eni kosu. Nije bila raskono
odjevena poput ostalih, a ravna crvena linija preko
desnog obraza bila je dovoljno pravilna da bi se ondje
sluajno nala.
"Moji gospodari!" pozdravi ih careva glavna
gorijska prilenica Zell'urah i nakloni se pred njima.
Bila je dijelom naga. Na sebi je nosila prozirnu bijelu
halju koja je bila razrezana sprijeda i straga, a vezala
se oko vrata iako nije pokrivala svoje grudi, ve su one
bile vidljive svakome. Druge su djevojke nosile slinu
odjeu ili su pak bile potpuno gole.
Zell'urah je imala velike tamne grudi s
bradavicama koje bi se ukrutile u prisustvu
mukaraca. Dobro se vidjelo da uiva poseban status u
carevu haremu i da joj se ovdje nitko ne usuuje
suprotstaviti. Druge djevojke je se nisu ak ni
usuivale pogledati.
Tanael koji je kao Eruch Lur imao visok nivo
samo-discipline se ipak osjeao vrlo nelagodno u
ovakvu mjestu.
"Zell'urah", kratko e Ur Naumir, a po izrazu
staroredova lica Tanael je lako mogao pretpostaviti da
ga visoka gorijanka nije niti najmanje privlaila.
Zell'urah je tad pljesnula svojim mesnatim
dlanovima, a nekolicina djevojaka se postrojila pred
mladim Eruch Lurom.
"Izabrala sam meu najboljima za vas, moj
gospodaru", ree Zell'urah ponosno. "Djevojke su iste
i zdrave i vrlo sposobne u umijeima ljubavi. Njegova
Visost vam je ukazala veliku ast ovim darom."
Tanael je preao pogledom po djevojkama i
osjetio kako su mu hlae iznenada postale tijesne.
Zell'urah se samo zadovoljno nasmijala na ovu
reakciju.

124
 "elio bih malo proetati oko kupalita, a kad
budem spreman sam u izabrati djevojku koju elim",
rekao je Tanael grubim glasom i ne doivljavajui vie
Zell'urino prenemaganje usredotoio se na djevojke.
Dobro je vidio da ga se boje. Znao je da su ovdje
protiv svoje volje. Roblje, siroad. Neke su jedva
stasale u ene, a neke su bile uistinu premlade da bi
se uope nalazile na takvom mjestu. Poput one koju
joj je Ur Naumir rekao da uzme.
Pogledao ju je iz daljine i nije mogao shvatiti
zato je Ur Naumir ba nju izdvojio. Bila je tek dijete,
nije joj moglo biti vie od etrnaest godina. Po njenoj
blijedoj puti i tamnoj kosi pretpostavljao je da je
zasigurno iz Bardura ili nekih istonih zemalja. Kad je
shvatila da je gleda, pogrbila se i prebacila kosu preko
lica, kao da se eli uiniti nevidljivom.
Naalost, nije bila najmlaa u ovom haremu, ali
po neemu je oito bila jedinstvena. Znatielja je
prevladala i Tanael joj je priao. Kad je djevojica
shvatila da ogromni Eruch Lur stoji iznad nje zapoela
je drhtati.
On je unuo do nje i uhvativi je za bradu
njeno okrenuo lice prema sebi. Odmah je znao da je
oiljak na njenom licu bio uinjen carevim bodeom.
Gadilo mu se takvo ponaanje prema enama, ali bio
je tek vojnik i nije mu bilo dozvoljeno pokazati svoje
neslaganje.
"Kako se zove?" upitao je.
"Ishana", odvratila je tiho djetinjim glasom.
"Moj gospodaru!" javila se Zell'urah iznenada.
"Ne gledajte tu rugobu. Ima mnogo drugih djevojaka,
ljepih od nje i zdravijih. Ta pogledajte joj lice ni cara
nije mogla zadovoljiti."
"Uzet u je!" rekao je Tanael ljutito i uhvativi
djevojku za ruku, podigao je na noge.

125
 "Moj gospodaru? Zar ovu boleljivu djevojku?
Jeste li sigurni??" govorila je Zell'urah, a Tanael shvati
da neto uistinu nije u redu kad ga ona ovako silno
pokuava nagovoriti da odustane od djevojke. Kao da
je na neki nain ovisila o tome.
"Odluio sam", kratko e Tanael glasom koji
nije doputao suprotstavljanje.
Zell'urah se na licu oitavao izraz krajnjeg
nezadovoljstva. Pa ak i natruha panike.
Tanael nije mario za to. Uzeo je djevojku i ne
osvrui se vie krenuo prema vratima.
Kad je zajedno s Ur Naumirom napustio
harem, Tanael mu ree: "Uzeo sam djevojku. Sad mi
reci zato?"
Ur Naumir pogleda prestraenu djevojicu i
ree: "Ti ima dobro srce, Tanaele, sine Brewonov.
Vrijeme e ti pokazati istinu."
Ur Naumir se tu rastao od njega i poao svojim
putem.
Tanael se pak vratio s djevojkom u svoje odaje.
Kao Eruch Lur uivao je rasko vlastitih odaja i slugu.
Nisu to bile iznimno bogate odaje, ali sama
injenica da su bile privatne, govorila je mnogo o
njegovoj cijeni na dvoru. U sobi je imao uzak krevet i
ormar. Omanji radni stol. U kaminu je tinjala vatra,
osvjetljavajui mramorne zidove dvorca.
"Sjedni pored vatre i ugrij se", rekao joj je.
Djevojka ga je posluala.
On je priao svojem ormaru i iz njega izvukao
ogrta. Ogrnuo je djevojku kako ga njena nagost ne bi
ometala.
"Koliko ima godina?" upitao je ozbiljno.
"Ne znam, moj gospodaru", tihim glasom e
ona. "Koliko vi elite da imam."
Tanaela je zbunio ovakav odgovor.

126
 "elim znati koliko uistinu ima godina?" ree
on pomalo ljut.
"Petnaest", odvrati Ishana bojaljivo, zvuei
kao da se boji da e biti kanjena ako da kakav krivi
odgovor.
Bila je starija no to je mislio. Oito se zbog
neishranjenosti inila mlaom. On sam je imao
dvadeset godina. Bilo mu je drago to ih ne dijeli tako
velika razlika u godinama.
"Kako si dospjela u carev harem?" zanimalo ga
je.
Ishana se tad rasplakala.
"Molim vas, gospodaru, nemojte me ubiti!
Molim vas! Uinit u sve to poelite!" jecala je.
Ovaj razgovor je bio tako nesuvisao.
"Ne namjeravam te ubiti , Ishana. Zato si to
pomislila?"
Ishana je i dalje jecala.
"Sve druge su ubili! Nitko vie ne govori o
njima. Molim vas, uinit u sve!"
Tanael je sad uistinu bio u potpunosti zbunjen.
"Kakve druge? O emu govori, djevojko?"
Ona se tad nenadano nagne naprijed i povrati
svud po podu.
Eruch Luri su bili ljudi izdrljiva eluca, stoga
ga je Ishanino povraanje iznenadilo, ali nije osjeao
gaenje.
Primio joj je kosu i lagano rukom prolazio po
leima.
Nakon to je povratila, stala je jecati.
"Molim vas, oprostite mi, gospodaru! Kunem se
nisam htjela unerediti vae odaje! Tako mi je ao."
Tanael nije nita govorio, samo ju je uhvatio za
ruku i poveo sa sobom.
Ishana koja se pobojala da e je sad smaknuti
stala je plakati i moliti za ivot.

127
 "Nemojte, gospodaru, molim vas!"
On je zaustavi u mjestu i ree joj: "Ako eli
ivjeti. Budi tiho."
Te su rijei oito djelovale na djevojku jer je
smjesta utihnula.
Tanael ju je poveo iz Almoraha sluganskom
stazom prema Eanoru. Eanor je bio glavni grad
Almorije. Debeli bedemi toga grada opasivali su sam
grad kao i carev dvorac koji je bio uklesan u planine
Kir.
Postojala su tri izlaza iz grada. Sa svake strane
grada po jedan, ali sva tri vrata su zapravo bila
mostevi preko Atle koja su se lancima podizala i
sputala. Eanor je bilo nemogue osvojiti vojnom
silom. Osim putem kakve izdaje.
Dvorac i grad bili su povezani raznim stazama.
Kako ne bi privukao panju na njih Tanael je poveo
djevojku sluanjskim putem, kako su ga zvali. Mogao
je uzeti i kostara i odjahati. Kostare su u gradu smjeli
jahati samo pripadnici careve garde i teklii. Svi ostali
su ili pjeice.
Tanael je poveo svoju tienicu sve do jedne
trone kue ispred koje je sjedila vremena ena i
gledala u daljinu.
"Pozdravljena da si majko Tanaelova", pozdravi
sin svoju majku, koja podigne glavu prema njemu i
ree alosnim glasom: "Neko me bjehu pozdravljali s:
"Pozdravljena da si majko Bredarova, a kad zgine
Bredar, "majko Hadorova", a kad zgine Hador, "majko
Teluvelova", a kad ostadoh i bez Teluvela, tad rekoe
mi: "majko Tanaelova". Hoe li doi as kad u biti
majka bez sinova, pitam se?"
Tanael je osjeao njenu bol u svojem srcu jer i
njemu bjehu nedostajala braa koju je ljubio, a koja su
poginula na bojitima. On sam je stekao najugledniji
poloaj meu njima, ali nije iskljuivo da e i on

128
moda poginuti borei se za stvar u koju uope nije
vjerovao.
Vidjevi tugu u njegovim oima, Xora, jer to
bijae ime Tanaelove majke, ree: "Ne sluaj tugu ove
ene sine. Vidim da nisi sam. Neobinu mi gou
dovodi jer nikada te dosad nijesam vidjela u
enskom drutvu."
Tanael svrne pogled na Ishanu koja se sva
tresla od straha. Ne znajui kakva ju sudbina iekuje
i tko je ova ena zapravo.
"Bit e bolje, majko, da uemo med tvoje
zidove."
ena kimne i ree: "Nije svaka stvar za svaije
ui."
Bila je to njena omiljena izreka.
Ona ih uvede u svoju skromnu kuicu. Xorin
mu je davno umro, ubrzo nakon Tanaelova roenja.
Bolest kalja ga je odnijela, kao i mnoge druge u to
vrijeme. Sama je podigla svoje sinove u ovoj skromnoj
kui. Kad su joj sinovi odrasli i poeli zaraivati, slali
su joj novac, ali ona ga nije troila na sebe. uvala ga
je skrivenog i pomagala njime siroadi i gladnima.
Bila je ena dobra duha i u srcu nije gajila ljubavi za
okrutnog cara.
Kad ih je uvela unutra, Tanael joj predstavi
Ishanu ovim rijeima: "Car me nagradio svojom
prilenicom za jedno dobro koje sam mu uinio, ali
sve mi se ini da je djevojka bolesna."
Xora jo jednom pogleda djevojku i mrko ree:
"Ako se trudnu enu u ovim vremenima naziva
bolesnom tad je ona uistinu u tekom stanju."
Djevojka se tad ponovno ustrai za svoj ivot,
pa klekne i ree: "Molim vas dobra gospo i dobri
gospodaru, ne ubijte me!"
"Zato bismo te ubili?" iznenaeno e Xora
hrapavim glasom.

129
 "Sve su druge ubili. Sve koje su bile poput
mene", djevojka e jecajui.
Tanael konano shvati.
"Misli sve koje su ostale trudne s carem?"
upita je.
Djevojka nije imala snage odgovoriti. Samo je
kimnula glavom, a suze su se slijevale niz njeno lice.
Xora klekne do djevojke i njeno je primivi za
ruku upita: "Gdje su tvoji roditelji, dijete?"
"Bili su nomadi", kratko odgovori djevojka
briui suze.
Svi su dobro znali da car ne voli nomade.
Postojala su dvije vrste naroda na Atlantidi koji nisu
imali trajno boravite. Nomadi i barbari. Nomadi su
uglavnom bili miroljubivi, putnici i trgovci. Zabavljai
dvorova i gradova, pjesnici, bardovi i lutalice dok su
barbari uvijek bili ratnici i osvajai.
Car nije trpio ni jedne ni druge, ali s barbarima
je znao tu i tamo sklopiti kakav savez ili ih unajmiti
kao plaenike. Od nomada nije imao koristi, pa ih je
ubijao, krao njihove stvari i otimao njihove keri za
svoje prilenice.
"Ako car sazna za ovo...?" Tanael e nervozno.
Xora koja se saalila nad djevojkom ree: "Ona
je tvoja, car ti ju je dao, znai da je svako dijete koje
dobije tvoje."
Tanael duboko uzdahne.
"to ako dijete bude tamnoputo poput njega?
Ljudi e poeti govoriti", on e zabrinuto.
Njegova majka odmahne glavom.
"I sam car je tek polutaman, a Ishana je vrlo
blijeda, a ako dijete i bude nalik caru poslat emo je iz
Eanora gdje je nitko ne poznaje. Samo tako je
moemo spasiti."

130
 Ishana koja je konano shvatila da se nalazi u
drutvu dobrih ljudi ree im: "Hvala vam na vaoj
dobroti."
Xora kimne i ree: "Malo je dobrote ostalo u
ovim crnim vremenima koja su na nas spala, ali jo
nije nestala. Ima nas jo koji gledamo srcem i ne
seemo rukama samo za bogatstvom."
"Morat e ostati skrivena dok ne rodi. Svi znaju
tko sam i znaju odakle sam je doveo. Ne elim da se
brzo prouje da je trudna", Tanael e razborito.
Xora se slagala s njim. "Bit e najbolje da
ostane sa mnom dok ne rodi. To je za tvoju sigurnost,
Ishana. Ja u se dobro brinuti za tebe, ali morati e
ostati skrivena med ovim zidovima, ako eli
preivjeti."
Ishana zaklima glavom. "Uinit u sve to mi
mila gospa naredi. Ne elim umrijeti i ne elim da
moje dijete umre."
Tanael tad povede djevojku u sobu koju je
neko dijelio s braom. Srce mu se steglo kad je vidio
njihove prazne krevete znajui da vie nikad nee lei
na njih. Prisjetio se raznih ala koje su braa znala
zbijati u gluho doba noi i kako je matao da jednog
dana postane visok i jak poput njih.
"ao mi je zbog vae brae, gospodaru", blago
e djevojka.
Kad ju je pogledao u oi, shvatio je da to uistinu
i misli.
"I meni je ao, zbog tvoje obitelji", ree joj o, pa
nadoda: "Ne mora me zvati, gospodaru. Zovi me
imenom."
Djevojka kimne, ali ne ree nita vie.
"Moja majka e ti dati pristojnu odjeu. Sluaj
je. Dobra je ena i pomoi e ti. Ja u te doi vidjeti
kad uzmognem."

131
 Tanael se tad okrene da ode, ali sitan glas ga
zazove natrag.
"Tanaele, hoe li primiti dar od mene?" upita
ga Ishana.
Tanael se okrene da vidi to ona eli, ali kad se
okrenuo, on shvati da Ishana ve stoji pred njim.
"Nemam zlata ni dragulja, kojima bih te
nagradila. Nisam bogata gospa i kraljeva ki, ali i
nomadi imaju svoja blaga. Ona su plavo nebo i oblaci
danju i svjetlucave zvijezde nou koje krase tminu
svojim sjajem. Sjeti se mene kad ih bude gledao i znaj
da iako su mi oteli sve, moje srce je slobodno voljeti
koga ja odaberem. Car je moda uzeo moje tijelo i
pogazio ponos, ali slobodna volja je jo uvijek dio
mene, a sad i tebe."
Ona tad njeno poloi svoje ruke na njegova
ramena i podigne se na vrhove prstiju ne bi li mu dala
poljubac u obraz.
Zateen, Eruch Lur je ostao stajati na istom
mjestu netremice gledajui njene duboke plave oi,
koje su mu se sad uinile poput najdubljeg oceana ili
plavetnila neba o kojem je zborila.

22.

Ashlamavia je bila poput duha u Amurionu.

Tamne zidine drevne aykatske tvorevine inile su joj
se isprva stranima, a kad se jednom priviknula na
njih, gotovo prijateljskima. Iako joj je Ur Naumir
neopisivo nedostajao, ipak je bila sretna. Ovdje nije
bilo carevih pravila kao ni Amrug Nash koja bi pratila
svaki njezin korak. Ovdje ak nije morala ni vagati

132
rijei iako je to inila iz navike. Ovdje se smjela smijati
glasno, pa ak i trati, ako je to eljela. Po prvi put se
na neki nain osjeala slobodnom.
Shvatila je joj je uitelj dodijelio uvaricu koja
je bila zaduena za njen odgoj i obrazovanje. Isprva se
Asha bojala visoke gorijanke, ali ubrzo je shvatila da
za to nema razloga. uvarica nije bila nimalo nalik
Amrug Nash. Bila je to jedna draga ena, snana
karaktera i ratnikog dranja.
Ashlamavia je nauila mnogo iz njenih lekcija. I
voljela je provoditi vrijeme uz uvaricu, ba kao to je
zamijetila da uitelj voli provoditi vrijeme uz njenu
sestru.
Amalexia je po cijele dane bila odsutna.
Ustajala je rano, prije svih i odlazila s uiteljem
vraajui se tek kasno uveer.
Ashlamaviji je nedostajala sestra. Bilo joj je
teko i zbog toga to Lexa i dalje nije eljela govoriti.
Tiina je zarobila usne najmlae Azureine keri i nitko
je nije mogao navesti da progovori.
Iako se osjeala slobodnijom nego ikad dosad u
ivotu, Ashlamavia je unato tome bila usamljena.
Bila je i znatieljna jer iako nije dijelila Lexin
entuzijazam za pustolovinu, eljela je znati gdje njena
sestra provodi dane i to radi. Nekoliko je puta ve
upitala uitelja za doputenje da poe s njima, ali on
je to ljubazno odbio.
"Vano je za tebe da se posveti lekcijama
uvarica, ba kao to je vano za tvoju sestru da se
posveti lekcijama kojima je ja poduavam."
Te su rijei samo jo vie raspirile Ashinu
znatielju stoga je odluila skovati plan. Iako se bojala
uiteljeva negodovanja i kazne koja bi mogla uslijediti,
ipak je odluila pratiti Amalexiu. uvarica je tek
nakon ruka dolazila po nju, nakon ega joj je u
knjinici zamka-tvre drala lekcije.

133
 Asha je prema tome imala cijelo jutro za sebe.
Jutro koje bi mogla provesti u uljanju. Iako joj je to
zapravo bila neprivlana ideja, ipak u sebi nije mogla
ne osjeati uzbuenje. Kad je njena sestra tog jutra
ustala, ona sama se pretvarala da spava. ula je
sestrine korake kako se pribliavaju njenom krevetu.
Ashlamavia je inae uvijek ustajala u isto vrijeme kao i
Amalexia no nije oekivala da e je Lexa protresti.
Otvorila je oi, znajui i predobro da ne moe prevariti
drugog zarkata.
"Ustat' u kasnije", rekla je trudei se zvuati
sneno. Iako je zapravo bila sasvim sigurna da nije
uspjela prevariti sestru.
Amalexia joj je uputila samo jedan dugi
sumnjiav pogled i nakon to se spremila nestala je u
nepoznatom smjeru.
Ashlamavia je znala da se mora pouriti, ako je
eli stii. Uzela je pokriva iz ormara i smotavi ga
poloila na svoj krevet, pokrivi ga svojim pokrivaem.
Pustila je da dio njene spavaice visi s kreveta tako da
bude vidljiv s vrata. Kad je bila uvjerena da njen
krevet izgleda kao da netko u njemu spava, prila je
drugom ormaru u njihovoj sobi, koji je uvijek bio
prazan i povukla sitni mehanizam koji je otvarao
drugu stranu. Zatvorila je ormar za sobom i uputila se
kroz dugi mraan prolaz. Jednako kao to je njena
sestra hitro upoznala labirinte empresa koji su
okruivali Amurion, tako je Ashlamavia dobro
poznavala sve tajne prolaze, dvostruke ormare i
hodnike sa zamkama u zamku-tvri. Obukla je jahae
hlae i laganu koulju koju je dobila od uitelja, ali je
nikad dosad nije nosila. Sad je to smatrala shodnim
jer joj je omoguavalo lake kretanje. Ljudima bi bilo
nemogue kretati se tajnim prolazima Amuriona bez
pomoi baklji. Asha je stoga bila itekako zahvalna na

134
svojem boanskom podrijetlu koje joj je omoguavalo
da vidi bez tekoa i u polumraku.
Stigla je do tajnih vrata koja su vodila u
dvorite. Znala je da ima jo neto vremena dok se
Lexa i uitelj ne spuste normalnim putem i ne izau
kroz glavna vrata.
Tek tad je stariju carevnu preplavila nervoza.
Znala je da se njeno ponaanje protivi izravnoj
uiteljevoj naredbi i nije eljela niti zamisliti kakve e
posljedice ispatati ako je uhvate, ali morala je saznati
to Lexa radi s uiteljem. Bila je zabrinuta jer se u
nekoliko navrata jer Amalexia vraala s
posjekotinama kojima je ak i na zarkatskoj koi
trebalo due da zarastu.
Najvie ju je zabrinjavalo kako e proi
dvoritem do labirinta, a da je nitko ne primijeti i to
ne dojavi uitelju. Dosjetila se stoga pripremiti si u
tajnom hodniku vjebeniki oklop, do kojeg i nije bilo
tako teko doi u Amurionu jer na njeno olakanje
nisu uope bili uvani. Bio je to laki oklop s kacigom.
Uzela je i kratki ma kakvima su vojnici najee
vjebali.
Nije se osjeala nimalo ugodno u ovoj odjei, ali
znala je da samo tako moe proi neopaena. Uistinu,
iako je osjeala kao da e joj srce iskoiti iz grudi od
straha, kad je izala u dvorite, nitko nije obratio niti
najmanju pozornost na nju.
Ubrzo je ugledala Amalexiu kako u istom
takvom oklopu kakav je Asha nosila izlazi s uiteljem
kroz glavnu kapiju. Jedina razlika je bila u tome to
nije nosila kacigu. Njena bujna crna kosa bila je
skupljena na vrh glave. ak i kao dijete, Amalexia je
izgledala poput ratnice.
Ashlamavia nije mogla ne zamijetiti sestrin hod
pun samopouzdanja. Nain na koji je drala ma u
ruci bio je tako siguran. Nikako nije mogla shvatiti

135
zato je Amalexia tako odjevena i gdje se uputila s
uiteljem.
Uli su u labirint, Ashlamavia ih je slijedila
odravajui razmak.
Gotovo se trudila da ne die, uvjerena da e
uitelj uti njene korake ili disanje ili ubrzano lupanje
srca i optuiti je za izdaju.
to ako uitelj zakljui da je njen zloin
neoprostiv i odlui je poslati natrag caru, a Amalexia
ostane ovdje. Moda e biti najbolje da se vrati.
Ashlamavijina hrabrost je u tom trenu
pokleknula i ona se okrene da ode, ali gotovo se
onesvijesti od straha kad pred sobom ugleda uitelja.
"Ah, tebe su poslali da danas vjeba s nama
vojnie?" upita je Petronius.
Ashlamavia tad shvati da je on ne prepoznaje.
Znala je da mora odgovoriti, ali bojala se da je
djevojaki glas ne izda.
"Da, plemeniti gospodaru!" odvrati ona
pokuavajui uiniti svoj glas hrapavim i muevnijim.
Nexus kimne i ree: "Hajdemo na livadu onda."
Ashlamavia kimne. Trudei se drati poput
pravog vojnika.
Ona se okrene i poe naprijed osjeajui se kao da su
joj noge poput olova. U sebi je drhtala od straha, ali
sad vie nije imala izbora, morala je poi.
U uima joj je umilo. Samo je ekala trenutak
kad e je uitelj raskrinkati. Umjesto toga on je
upitao: "Kako ti je ime, vojnie?"
"Zaurel", hitro odvrati Ashlamavia brzo
smiljajui dalje. "sin Lezonov."
"Zaurel, ha? Neobinog li imena. uo sam
Zariel, ali evo prvi put ujem Zaurel."
Ashlamavia nije odgovarala. Nije znala ni to
da kae, a bojala se da je glas u nekom trenu ne izda.

136
 "ini mi se mlad", ree uitelj ravnodunim
tonom. "Gdje su ti roditelji?"
Asha osjeti kako je oblijeva hladan znoj.
"Majka je umrla, a otac je vojnik u carevoj
vojsci, moj gospodaru", ree ona muevnim glasom.
"Hmm", promrmlja Petronius. "U carevoj
vojsci. Jesi li i ti zato doao sluiti ovdje. Jer vjeruje u
carevu stvar?"
"Carev sam pokoran sluga, kao i vi, plemeniti
gospodaru!" ree Asha osjeajui se kao da je na kakvu
suenju.
Nije znala koliko e dugo podnijeti ovo
ispitivanje dok se ne slomi i prizna mu tko je i zatrai
ga za oprost.
"Reci mi Zaurele, to bi rekao kad bih ti priznao
da se moda i ne slaem sa svim carevim planovima?"
upita Petronius.
Ashlamavia pomisli da je ovo moda kakav test
vjernosti koji Petronius daje vojnicima. Nije znala to
da uini, ali nalet lude inspiracije odlui za nju.
Ona ne vjerujui samoj sebi da to uistinu ini,
isue tupi ma iz korica i uperi ga u Petroniusa
Nexusa.
"Kazna za izdaju je samo jedna."ree
Ashlamavia uperenim maem, a ruka u kojoj je drala
oruje je podrhtavala od straha.
Petronius Nexus se nije niti potrudio isukati
oruje. On prie carevoj keri i rukom spusti njen
ma, koji joj je u tom trenutku kad ga je uitelj
dotakao ispao na pod.
Petronius tad prie skroz blizu djevojici i skine
njenu kacigu s glave, a valovita plava kosa koju je bila
sakrila pod njom joj proklizi niz lea i uokviri obraze.
"ak i nakon toliko godina, mjeseeva me djeca
jo uvijek mogu iznenaditi", ree joj on.

137
 Ashlamavia nije znala to da mu odgovori. Bila
je uhvaena. Mogla je samo priekati da uje svoju
kaznu.
"Bi li eljela postati Ashlamavia od Mnogih
Lica?" upita je on izgledajui nekako neobino. Poput
umjetnika koji zadivljeno gleda kakvu glinu koja e
tek nakon dugotrajne obrade postati remek-djelo.
Asha i dalje nije znala kako odgovoriti.
Petronius Nexus, ovjek Mnogih Lica, kako su ga
zvali, nije joj bio razumljiv. Nije mnogo drao do
protokola. Kao ni do uvrijeenog naina govora.
"to to znai?" upita ona iznenadivi i samu
sebe tim pitanjem.
Poput kakva pauka on proee u krugu oko nje.
"Mislio sam da u tebi nema hrabrosti? Da si lijepa, ali
ne i hrabra. Pametna, ali plaha. Sad vidim da
posjeduje drugaiju vrstu hrabrosti. Onakvu kakva bi
nam mogla biti od koristi."
Ashlamavia nije u potpunosti razumjela
njegove rijei.
"Kome to tono?" priupita ona.
Petronius Nexus nije elio odgovoriti na to
pitanje. Rekao joj je samo: "Doi, vrijeme je da sazna
to ti sestra radi po cijele dane."
Ashlamavia jo nije bila uvjerena da se uspjela
izvui bez kazne. Slijedila je uitelja kroz labirint
dobro pamtei skretanja, zahvalna na boanskom
pamenju.
Uitelj ju je odveo na mjesto netaknute
prirodne ljepote. Predivan proplanak prekriven
cvijeem i jezerom u sredini. Visoko drvee, kao i
labirint empresa inili su ovaj proplanak potpuno
tajnim.
Njena sestra je stajala pored jezera i kao to je
Ashlamavia iznenaeno primijetila uvjebavala,
borilake pokrete.

138
 "Vi je uite borbi?" izrekla je poluglasno
konano uvidjevi da su se njene najgore sumnje
doista obistinile.
"Da", kratko je odvratio uitelj.
"Zato?" upita Asha, nadodavi: "Car to
zasigurno ne bi dopustio."
Uitelj se nasmije. "A kazna za propust jest
samo jedna", smireno e on.
"Upravo tako", carevna e bojaljivo.
"Amalexia, pogledaj tko nam se pridruio!"
uitelj e zvuei radosno.
Lexa je ljutim pogledom oinula sestru, ali bio
je to jedini znak koji je ukazivao na to da je primijetila
sestrinu prisutnost. Nastavila je vjebati kao da je ni
nisu omeli.
"Ja sam Lexi ponudio izbor, kao to ga nudim i
tebi. Ti pamti svoju majku, zar ne?"
Ashlamavia je osjetila kako je preplavljuje
gnjev.
"Kako se usuujete zboriti o Azurei?! Tko ste vi
zapravo i kakvu igru igrate?!" povikala je
iznenadivi samu sebe vlastitom estinom.
Amalexiu je sestrin bijes trgnuo iz njenog
stanja i ona je prila Ashlamaviji zabrinuto je
gledajui.
"Oprostite mi, Vae Velianstvo, nisam vas
elio uvrijediti", ree uitelj izgledajui kao da se
istinski kaje.
Dirnuta njegovom iskrenou, Ashlamavia se
smiri.
"Ashlamavia, ti zna da vaa majka nije
vlastitim izborom postala caricom, zar ne?" upita
Petronius nadajui se da se djevojica nee ponovno
uvrijediti.
Ashlamavia nije odgovarala, ali je kimnula
glavom u znak potvrde.

139
 "Tad zna da djela tvojeg oca nad narodom nisu
dobra. Ljudi pate, keri. Vojska tvojeg oca razara
obitelji, ubija djecu, siluje ene, odvodi roblje. To su
strane sudbine, Ashlamavia."
Ashlamavia osjeti kako joj se grlo steglo od
alosti. "Ni nae sudbine nisu bolje", ree Ashlamavia
po prvi puta ne pazei hoe li vagati rijei ili ne. "Mi
smo njegove keri, vrijedna roba koju e dobro
unoviti, ako nas carica prije ne ubije."
Petronius prie djevojici i uzme njene ruke u
svoje. "Amrug Nash u prije smaknuti sam nego
dopustiti da poloi svoje ruke na vas!"
"Znai vi nas elite zatititi?" upita ona
ushieno, svim srcem se nadajui da je konano doao
netko kome je stalo do njih, a ne samo do cara.
Petronius Nexus odmahne glavom ruei
Ashine nade u vodu.
"elim vas nauiti kako da se zatitite same",
ree joj on jo uvijek drei njene ruke. "elim da se
znate obraniti da znate uzvratiti udarac. Vi ste
posljednja nada koje ovo carstvo ima za bolju
sutranjicu i bio bih lud kad to ne bih uvidio."
Ashlamavia tad shvati i prestravi se.
"Vi elite svrgnuti cara! elite staviti nas na
prijestolje", ree ona osjeajui se kao da je izgovorila
kakvu bogohulnu stvar.
Nexus pusti njene ruke i okrene se od njih,
zagledavi se u svjetlost koja se zrcalila s Kristalnog
Jezera. Neporeciva ljepota ovog mjesta uvijek je u
njemu budila nadu.
"Nisam jedini koji to eli. Imam saveznike u toj
stvari", ree im on.
Ashlamavia uzdahne alei ga. "Ali to je
potpuno nemogue. Car je presnaan."
Nexus kimne. "Zasad. Ali vremena se mijenjaju
i on pogleda u nebo."

140
 "Amalexijino roenje", dahne ona.
Petronius se okrene prema Ashlamaviji. "Kad
god je zarkat sjedio na prijestolju Almoraha, vladao je
dugogodinji mir. Zarkati ive stoljeima, to znai
stoljea mira."
Ashlamavia se tad prisjeti majina
proroanstva.
"Ne", ree ona tiho. "ao mi je, Petroniuse, ali
vai se snovi nee ostvariti jer ak i ako uspijete u
svojem naumu, to vam nee donijeti mir."
"to su to vidjele tvoje arkatske oi?" upita je
on iznenaen.
Ashlamavia osjeti kako se u njoj nakupljaju
emocije, a velika alost nastani se u njenom srcu. Ona
pogleda oi svoje sestre i shvati da i Amalexia aluje s
njom.
"Moje oi su mlade i vide slabo. Ona koja je
ivjela prije mene, vidjela je mnogo vie, ali o tome
neu govoriti sada i ovdje jer utim da jo toga mora
proi prije no to proroanstvo bude ponovljeno
naglas."
Petronius Nexus nije tono znao da shvati ove
rijei, ali bio je uvjeren da duboko znaenje stoji iza
njih.
"Reci mi, Ashlamavia? eli li ovaj izbor koji
stavljam pred tebe?" upita je uitelj.
Ashlamavia je imala dovoljno zarkatske krvi u
sebi da zna da je ovo jedan od onih izbora koji e
odluiti o njenom ivotu.
"Ako car pobijedi. Svi emo pomrijeti u
mukama", ree ona jasno i glasno.
Nexus kimne i ree: "Ali barem emo umrijeti
slobodni i pod svojim vlastitim uslovima."
Ashlamavia se alosno nasmijei i jedna krupna
suza se skotrlja niz njen krasni obraz. "Poput
Arnemijske Rue."

141
 "Upravo tako", sloi se uitelj.

23.

Rowan Axir sjedio je u svojim prostorijama za

odmor i puio lulu. Ugodno se smjestio u naslonjau
do kamina i podigavi noge na niski tabure, uivao je
u miru i tiini.
Njegov mir je poremetilo tiho kucanje na
vratima.
"Ui, Eleo", ree on prepoznajui kucanje.
Tamnoputa ena, gorijskog podrijetla ue i
uperivi pogled pun saaljenja svojem generalu, ona
se dobroduno smjesti u naslonja nasuprot njemu.
"Umoran si", ree ona tiho.
Rowan duboko uzdahne. "Prije bih rekao
zabrinut", prizna on.
Elea ga iznenaeno pogleda. "Ali stvari se
odvijaju povoljno za nas", ustvrdi.
Rowan primi lulu prstima i nekoliko puta
duboko udahne.
"Vie i nisam tako siguran", ree on izgledajui
smodeno.
Sad se i Elea ve zabrinula.
"Neto se dogodilo?" upita.
Rowan Axir se obazre po svojoj sobi za odmor.
Volio je ovu sobu. Nije bila velika i zraila je toplinom.
Zidove su prekrivale tapiserije koje su prikazivale
lijepe djeve kako beru cvijee ili ljubavnike u zagrljaju.
Nije mogao ne primijetiti da Elea ponekad kriomice
pogleda ljubavnike i porumeni.
"Petronius Nexus e obaviti svoju dunost",
ree on kratko. "Obuit' e carevne. Uiniti e ratnicu
od Amalexije i pijuna od Ashlamavije. Siguran je da

142
kad doe vrijeme za to djevojke e biti spremne za
svaki izazov.
"Zar to nije dobro?" Elea e znatieljno.
"Hmm... dobro ili loe, tko vie raspoznaje te
pojmove? to je dobro u tome kad se dvije malene
djevojice moraju nauiti vjetini rata u tako ranoj
dobi? Kad jedan ovjek mora staviti ma u njihove
sitne ruke i rei im: "Ubijte! Nemajte milosti!""
Elea s njenou pogleda svojeg generala.
Toliko se puta pitala zato on ne moe pogledati u
njeno srce s jednakom lakoom kojom gleda u srca
drugih? Kako ne moe vidjeti to ona osjea za njega?
"Amalexia Krovoroena je ve ubila ovjeka,
moj generalu, a nije Petronius Nexus bio taj koji joj je
stavio ma u ruke. Uzela ga je sama zato to joj je bio
suen."
Rowan Axir ugasi lulu i stavi je u njen dra na
stolu pored naslonjaa. On prekrii ruke na prsima i
ree: "To moda jest istina, ali je li istina isto i za
njenu sestru?"
Elea razmisli o ovom, a kad je razmislila ree:
"Moda Ashlamaviu treba obuiti, ali bez ikakva cilja.
Neka ona bude iskupljenje koje ti treba."
"Mudro zbori, uvarice. Hvala ti", ree general
i kimne glavom.
Neko su vrijeme sjedili tako u tiini, a potom
Elea ree: "Misli li da e Amalexia uskoro
progovoriti?" upita ga ona ozbiljno.
On se zagleda u plamen u kaminu i tiho ree:
"Nisam siguran. Nikada nisam uo da je zakrat
prestao govoriti zbog kakve traume, stoga mislim da je
neto drugo posrijedi."
Elea se zaudi. "Misli da je moda stvar u njoj?
Da moda namjerno ne eli govoriti?" upita ona.
Rowan Axir kimne. "Po svemu sudei ini mi se
da je upravo to sluaj."

143
 "Unato tome to ne govori, primijetila sam da
ona ui brzinom koja zaprepauje."
General se slagao s ovom tvrdnjom. "Boanska
Vrsta nas uvelike nadmauje u sposobnostima.
Ponekad mislim da za njih ne postoji granica toga to
ne mogu uiniti ako to poele."
"Tvoja pomisao me plai", prizna Elea. "to ako
se prometnu u udovita. Arkati nisu jednako odani
Luten Mur poput zarkata."
General osjeti kako ga ispunjava nemir zbog
ove izjave.
"Ili tu ima jo neto o emu ne govori?"
iznenada e Elea shvativi uzrok njegova nemira.
"Moda", djelomino on prizna. "Vrijeme e
pokazati."
Elea se pomiri s tim. Znala je da kad doe
vrijeme, njen general e joj rei sve to treba znati.
"to je s tigrovima?" upita "Hoe li ih obje
nauiti jahati?"
Rowan odmahne glavom. "Ne", ree on. "Samo
Amalexia."
"A ostalo?" ona e naglaeno.
"Ostati e i dalje tajna. Jo je prerano za nju, a
prvo moram biti potpuno siguran da im mogu
vjerovati."
"Razumijem", ree ona, pa upita neto to ju je
vie zanimalo: "to drugi misle o ovome?"
"Keri Arnemijske Rue su omiljene u narodu.
Ljudi bi radije gledali njih na prijestolju, nego cara i
njegovog razmaenog balavca."
Elea se u potpunosti slagala s ovom izjavom.
"Reci mi, uvarice", iznenada e Rowan. "Jesu
li stigle kakve vijesti o Zmajevim Ratnicima?"
Elea je mrzila razoarati svojeg generala.
"ao mi je, generale, ali kao da su u zemlju
propali. Nitko vie nije uo ni traga ni glasa o njima.

144
Nitko ne zna gdje su", ona e osjeajui kako se ljuti
sama na sebe zbog svoje nesposobnosti pribavljanja
informacija.
Rowan se namrgodio.
"Mrzim iznenaenja", ree. "Kad bi ti ljudi znali
tko smo zapravo, moda bi nam postali saveznicima, a
moda i ne bi. Bojim se da se ne pojave u krivom
trenutku i ne pokvare nam planove."
Elea je shvaala njegovu bojazan. General je
dobro razumio politiku situaciju Juga, pa ak i
ostalih zemalja Elgehee. Ono to nije mogao shvatiti
kao ni ona sama bili su motivi te tajanstvene vojske.
Jesu li eljeli oteti carevne, ubiti ih ili ih spasiti? To
nitko nije mogao rei, a moda jedina osoba koja je
mogla govoriti o tome, odbijala je govoriti uope.
"to je s Ur Naumirom?" upita Elea. "Na iju e
stranu veliki arobnjak stati kad zapone rat?"
Rowan Axir je mnogo vremena proveo
promiljajui o tom istom pitanju.
"Mislim da starored kuje vlastite planove, ali da
mu je istinski stalo do dobrobiti carevni. Moda e
nam jednog dana biti pravi saveznik", odgovori on
samouvjereno.
"A kralj Zanimar? Plavi Duh Krashare Dome?"
upita ona izgovarajui ove rijei sa
strahopotovanjem.
Rowan Axir se od srca nasmije na ove rijei, a
natruha ponosa se dala osjetiti iz njegova smijeha.
"Da mi je bilo vidjeti carevo lice kad je doznao
da je njegovu vojsku porazio jedan zarkatski djeak",
sretno e general.
I Elea si dopusti osmjeh, pa ree: "Mladi se
kralj pokazao tvrim orahom nego to bi itko mislio."
"Bez sumnje", sloi se general sa smijekom na
usnama.
Elea ga odjednom sneno pogleda.

145
 "Ponekad dok ih gledam jedva mogu
povjerovati da su stvarne. Pomislim da uope ne
pripadaju ovom mjestu."
Rowan Axir je dobro znao o emu Elea govori.
"Oni su poput djece odrasla uma. Njihova se
djetinjstva ne mogu mjeriti s naima. Nevjerojatna
ljepota koja ih krasi je ivi dokaz da su vie od ljudi."
Elea kimne.
"Sklona sam vjerovati da uope ne pripadaju
ovome svijetu. Trebali bi biti s Luten Mur, sigurni i
sretni."
General se nije slagao s ovim rijeima. On
pogleda njihove sjene na zidu koje je stvorio plamen iz
ognjita i ree: "Bogovi su ih nainili lijepima kako
ljudi ne bi zaboravili tko su, ali i snanima. Boanska
Vrsta izumire, Eleo, a uskoro e ovaj svijet zaboraviti
da su i postojali. Upravo zato je vano da pomognemo
carevnama na putu do prijestolja. Moje srce mi govori
da e upravo one biti promjena koju ovaj svijet treba."
Tek kad je izgovorio te velike rijei on iznenada
iskoi iz naslonjaa i ree pokajnikim glasom:
"Oprosti mi, Eleo. Sjedim ovdje poput kakva starca i
blebeem, a ni piem te nisam ponudio. Evo uzmi
krukova jakog soka. Ili medovine."
Elea se nasmije njegovoj uzrujanosti. Bio joj je
gotovo neodoljiv kad se ponaao ovako uviavno. Ona
mu stoga ree: "Nisam dola radi pia, ali pit u s
tobom kad mi je ponueno."
"Zasigurno me smatra iznimno nepristojnim",
ree on s isprikom u oima.
"Nipoto", odvrati Elea smijeei se. "Tek
moda malo previavnim."
Rowan se nasmije i poput najuljudnijeg
gospodina formalno ree: "Moja gospo, primite moje
isprike i poastite me svojim otmjenim drutvom
veeras. To vas usrdno molim."

146
 Elea se nasmijala.
"A za Petroniusa Nexusa kau da je ovjek
Mnogih Lica", ree ona i otpije gutljaj krukovca.

24.

Carica je oboavala dobre vijesti. Tako ih je

malo stizalo do njenih uiju da je uistinu uivala u
njima. Bilo je tako malo dobrih dana u njenu ivotu,
prije nego je postala caricom.
Najbolja stvar koja joj se ikada dogodila jest
Azureina smrt. Nakon toga usreio ju je odlazak
njenih keri, a potom ova predivna vijest o Ormanskoj
princezi. eljela je da ona moe biti ta koja e
obavijestiti cara o tim loim vijestima koje su do nje
stigle prije nego do cara, ali nije bila te sree. Ur
Naumir je ve obavio svoju dunost.
Kad je dobila carevu poruku da mu se pridrui
u lovu ve je znala zato je zove. Svim se silama trudila
na lice staviti ozbiljnu masku koja nije prijetila
prikrivenom podrugljivou. Bio joj je to iznimno
teak zadatak.
Obukla je svoje najkienije jahae odijelo.
Zeleno s bijelim draguljima koji su se presijavali. Kako
se nije mogla pohvaliti s nadljudskom tjelesnom
ljepotom, Amrug je troila mnogo zlata ne bi li barem
njena odjea izgledala carski. Na glavu je stavila eir
s perjem rijetkih ptica, a usne namazala sokom
jagode. Na noge je obula izme od tigrove koe a oko
vrata je zavezala gorijski simbol "Uth", znak obitelji
Nash.
Amrug nije kitila samo sebe ve je i njena bijela
kobila Glarra bila okiena sedlom od svile i smaragda.
Smaragdi su bili omiljeno drago kamenje dviju sestara

147
Nash. Car Elezion je za Astor Nash dao izgraditi i
posebnu kupaonicu od u kojoj se svjetlost smaragda
nazirala gotovo sa svake povrine. Nakon njene smrti,
vie nikome nije bilo dozvoljeno koristiti se njome, pa
ak ni njenoj sestri.
Dan je bio djelomino oblaan. Sunce i oblaci
neprestano su se izmjenjivali kao da vode kakvo
natjecanje na nebu.
Car je ekao Amrug na mostu pored Zlatne
ume.
"Vaa Visosti", naklonila se carica s kostara,
zajedno sa svojom svitom. Nekoliko plemkinja ija je
jedina svrha u ivotu bila pratiti caricu kad ona to
poeli i smijati se njenim alama i spletkama. Nisu to
bile djevojke neke posebne ljepote. Amrug je pazila na
to da ni jedna ne bude privlana caru, ali ni pretjerano
odbojna izgledom.
"Neugledne djeve", bio je naziv kojim su na
dvoru potajno i podrugljivo nazivali cariinu svitu.
"Vaa Milosti", odzdravi Car mrka lica.
Carica je znala da je to zasigurno zbog runih
vijesti koje je primio.
"Plemenita gospoda mi kau da su vidjela
mnogo lisica u Zlatogorju, tako da emo imati
zanimljiv lov", ree car ravnodunim glasom.
"Radujem se, Vaa Visosti", odvrati Amrug i
iskreno se nasmijei.
Car nakon toga vie nije govorio s njom.
Zadubio se u razgovor s nekim starim plemiima koji
su mu se dodvoravali.
Tek nakon nekog vremena car ree carici: "U
umi nas oekuje malo iznenaenje."
Zbog zlobe u njegovu glasu Amrug osjeti kako
joj se koa na vratu nakostrijeila.

148
 "Vjerujem da je carica ve doznala za nesretan
sluaj Hestere Unimar od Ormana", ree on iznenada,
paljivo promatrajui njenu reakciju.
Amrug Nash je znala da mora dobro paziti to
govori. Vaganje rijei je bilo presudno u ovom sluaju.
"Uistinu nesretne okolnosti, Visosti", ona e
hinei tugu na licu.
Car se nasmije na te rijei. Amrug je voljela kad
se smijao jer je to inio poput gorijana. Glasno i bez
zadravanja.
"Kurva je pobjegla s gorijskim gladijatorom!
Tko bi to oekivao, ha?!" car e i dalje se smijui.
Amrug se odmah sjetila Azuree i osjetila alac
ljubomore. Kad je Azurea pobjegla s Kalderijskim
Feniksom, Elezion je prevrnuo nebo i zemlju da ih
pronae i zarobi, a sad se ponaao kao da uope ne
mari za postupke ormanske princeze.
"To je sigurno gorka uvreda za mojeg cara!"
ree Amrug riskirajui.
Elezion se samo nasmijao na to, kao da zna
neku tajnu koja Amrug nije poznata.
"Dobro je to je odgmizala, inae bih morao
spavati s dvije zmije u krevetu", ree on svojoj eni.
Amrug nije u potpunosti shvaala njegovu
uvredu, ali bila je sigurna da se radi o uvredi. Upravo
zbog toga nije vie eljela progovoriti.
"Ne brini, mila, Hestera Unimar je gorko platila
svoj zloin, a enu koja se podala nekom
bezvrijednom gorijanu sigurno ne bih uzeo. Zato sam
dobio neto mlae i slae."
Ove su rijei duboko zabrinule caricu. Na to je,
za ime svega, mislio?
Jahali su dugo. Iako sam car nije pokazivao
nimalo zanimanja za potjeru. Njegovi su ljudi bili
ushieni kad su uhvatili prvi par lisica.

149
 Postepeno i Amrug je shvatila da nisu zapravo
izjahali zbog lova, a kad ju je zapahnuo miris
neopranih ljudi i peene divljai znala je da je u pravu.
Barbari su napravili kamp u Zlatnogorju.
Pokojni car Ezzaell se sigurno okretao u grobu.
Od davnine su ljudi Zlatnogorja tovali tu umu
posvetivi je Panuhareu od Petorke. Ime Zlatnogorje
je dobila zbog zlatnog lia debelih hrastova koje bi u
jesen pozlatilo cijelu umu svojim liem. Nisu tu
samo rasli hrastovi ve i mnogo drugo rijetko drvee
kakvog nigdje drugdje na Atlantidi nije bilo. Visoki
ulesnici koji su u proljee davali sone plodove,
grmovi otrovnih brigoda ijeg se crvenog soka trebalo
uvati. Rasli su tu i rijetki kostarski visovi s najveim
listovima u Elgehei. Ti pak listovi nikad nisu utjeli ili
spadali na tlo. Vjeitzelen je bilo jo jedno ime kojim
su nazivali to drvo. Bilo je tu i borova, ali malo, a
najljepa su pak krasota Zlatogorja bili Srebrni
Slapovi koji su se s visoke litice sputali u umsku
rijeku Runu, a Runa je kod granice Verdijom utjecala
u Atlu. Majku ivota.
Oko tridesetak barbarina doekalo je cara i
njegovu svitu usred ume. Na elu im je bio visoki
ratnik odbojna izgleda i kose tako masne da mu se
lijepila za tjeme.
Ime mu je bilo Margan sin Agarov.
Carica je primijetila da se ovi ljudi gade
Elezionu, no ipak je sjahao s osmjehom na licu. Svi su
njegovi ljudi morali sjahati nakon njega, ukljuujui i
caricu.
Margan, san Agarov je ponosno priao caru, a
zatim se jednako ponosno naklonio. Car je na njegov
pozdrav odvratio kimanjem.
"Pozdravljen da si, Elezione Okrutni!" zagrmi
visoki Margan.

150
 Amrug nije promaklo da su mu obje ruke
nagrene izgledajui kao da su do ramena bile
opeene u kakvoj vatri.
ak i nekoliko metara udaljena, Amrug je
mogla osjetiti njegov smrad i jaki miris znoja koji je
okruivao sve njegove ljude.
Gadila joj se pomisao na to da je i njen vlastiti
narod neko potjecao od barbara prije no to su doli
u Gorah' Na' Huru i osnovali kraljevstvo Goriju.
Iako vie nisu bili barbari, gorijski mukarci su
i dalje slijedili neke barbarske plemenske zakone.
Upravo zbog toga je Margan pokazivao potovanje
prema caru. Barbari su bili ponosan narod i nisu
priznavali nikakve autoritete osim svojih vlastitih.
"Pozdrav i tebi Margane, Agarov sine. Jeste li
donijeli obeano?" upita car, a Amrug je strahovala od
toga to bi to moglo biti.
U sebi je ve pomislila da je car uhvatio
Hesteru od Ormana.
Margan kimne. "Agaro Ruthaq uvijek dri
rije!" on e ponosno.
"Kao i Elezion Orominus", ree im car, a potom
nadoda: "Dovedite je!"
Margan se gromko nasmije, a njegovi mukarci
mu se pridrue. Carici su zvuali poput gomile
rokuih svinja. Sad je ve bila uvjerena da su uhvatili
odbjeglu carevnu.
Margan da znak dvojici svojih ljudi, a oni iz
atora izvedu neku djevojku. Imala je dugu
svjetlosmeu kosu i ukoene bademaste oi. Lijepih
crta lica i punih usana. Grudi su joj bile tek propupale,
a struk uzan. Imala je iroke bokove, to se Amrug
nikako nije dopadalo.
Bila je mlaa od nje i ljepa. Oekivala je da je
Hestera Unimar starija. Ovoj mladici nije moglo biti
vie od esnaest godina.

151
 Na sebi je nosila prozranu barbarsku haljinu
koja je vie otkrivala nego sakrivala.
Kad je shvatila kako je car poudno gleda,
Amrug je smjesta zamrzjela djevojku.
"Ovo je princeza-leptirica Valisa Unimar od
Ormana. arobnjak Oryn vam alje svoje pozdrave!"
ree Margan caru.
Amrug je dobro pogledala djevojku. Iako je
nikada nije vidjela, Amrug je znala tko je ta djevojka.
Valisa je bila mlaa sestra Hestere Unimar. Ona koju
je njen otac ljubio iznad svega i za koju je odbio sve
prosce.
Carica nije mogla ne zamijetiti kako princezino
ljupko lice krasi strah. Bila je premlada i preglupa da
bi znala koliko se uistinu treba bojati cara koji je
stajao pred njom. Amrug je znala da e princeza
ispatati za grijehe svoje sestre i ta pomisao ju je
ushitila.
Mlada princeza je kleknula pred cara i sa
suzama u oima rekla: "Vaa Visosti, moj ivot je u
vaim rukama."
Imala je tako sladak glas. Poput pjeva nandira.
Amrug ju je mrzila zbog toga.
"Ima svoju princezu, kao to je obeano! Mi
elimo svoju zemlju!" Margan e mrko.
Car na te rijei da znak i njegov titonoa mu
donese svitak papira.
"Daj ovo ocu?" car e sveanim glasom. "U ime
cara, ovom darovnicom pleme Ruthaq ima pravo
naseliti almorijsku pokrajinu Asbis i uzeti ondanji
narod kao svoje roblje i ivjeti ondje sve dok je carstva
i vijeka!"
Margan se nasmijei na ove rijei.
"Elezion je ovjek od rijei. Prijatelj!" ree mu
Margan zadovoljno.

152
 "Kao i Agaro Ruthaq i njegov sin Margan.
Prijatelji."
Car i barbari su se tu rastali. Princezu su stavili
na konja s jednim Eruch Lurom, i svi su krenuli
natrag.
"Vaa Visosti", javi se Turk' An, sin Urekov.
"to ako je princeza oskvrnuta? Ako su je barbari
uzeli?"
Elezion mrko pogleda svojeg botharqa.
"Princeza e biti propisno pregledana kad se
vratimo. Ukoliko se pokae da je bila s mukarcem, bit
e kanjena, a Ruthaqe u pobiti do zadnjega i
problem rijeen."
Carev glas je bio potpuno ravnoduan. Amrug
je znala da ako su barbari oskvrnuli djevojku, car nee
imati milosti ni za nju, a ni za barbare.
Bilo je mudro od njega, sklopiti savez s
Ruthaqovim plemenom i prepustiti im Asbis jer Asbis
nije bio vrijedna pokrajina, ovako je car dobio vojsku
koju nije morao plaati da mu uva zalee.
Carica je ipak kiptjela u sebi od bijesa. S
vremena na vrijeme je pogledavala mladu princezu
koja se vrsto drala za Eruch Lura kako ne bi spala s
kostara. Amrug je primijetila da je to onaj isti Eruch
Lur koji je spasio careve keri od sigurne pogibelji.
Onaj Tanael. I njega je mrzila. Da je barem poginuo
zajedno s carevnama.
Sama princeza nije cijelim putem nita
govorila, stoga je Amrug odluila zapoeti razgovor.
eljela je vidjeti kakvu je suparnicu dobila i koliko je
brzo moe poraziti.
"alosno je, leptirice, da je vaa sestra poinila
tako stranu izdaju pa vi sada morate stupiti na njeno
mjesto", ree Amrug princezi potpuno hladnokrvnim
glasom.

153
 Djevojka ju je plaho pogledala i skromno
odvratila. "Luten Mur mi je namijenila sudbinu careve
druge ene, tko sam ja da se oduprem takvoj sili."
Amrug se gromko gorijski nasmijala na ove
rijei, privlaei carevu panju.
"Njegova Visost ne dozvoljava bogotovlje u
carstvu! Na car je jedini bog kojeg trebamo", ree
Amrug prijekorno.
Valisa dobro odmjeri caricu, a kad je shvatila
da je i car slua ona odluno ree: "Tada se nadam da
u sluiti na radost i zadovoljstvo Njegove Visosti."
Amrug Nash je naljutio ovaj odgovor. Djevojka
oito nije bila onako glupa kao to je mislila.
Pouda u carevim oima se poveala. Amrug je
teka srca gledala kako car promatra mladu leptiricu
kako rairenih golih nogu jae iza Eruch Lura. Barbari
su je odjenuli u ruho barbarke kako bi je lake
prokrijumarili u Almoriju.
Amrug je znala da su morali ii protiv volje
kralja-atashira Hattara kojeg je Ormanski bedem
titio od Eleziona i koji iako je pristao dati svoju prvu
ker, nikada ne bi pristao dati Valisu sve dok ne stasa
za brak.
Zbog Ormanskog bedema u obliku leptira koji
je u potpunosti titio njihovu cijelu zemlju od
neprijatelja, ormani se nisu smjeli razmnoavati
jednakom brzinom poput drugih naroda kako ne bi
prenapuili zemlju i osiromaili. Imali su vrlo stroge
zakone i mladi nisu smjeli stupati u brak prije
dvadesete godine. Ormanski kralj nazivao se atashir, a
njegova ena ashira. Njihovi sinovi dobijali su naziv
leptirima, a keri leptiricama. Ormani su bili drevan
narod posveen naukama i raznim vjetinama. esto
su trgovali s drugim narodima, a predmeti ormanske
izrade bili su visokocijenjeni u cijeloj Atlantidi.

154
 Bilo je ipak jasno da sad kad je Elezion imao
Valisu u svojim rukama Ormanski e atashir postati
carev saveznik jer drugog izbora nije imao. Svi su znali
kako je Valisa Hattarova ljubimica, a Elezion je tu
ljubav dobro iskoristio.
Amrug ga je i mrzila i voljela zbog toga. Bila je
ponosna na osvajake sposobnosti svojega mua, ali
nije voljela konkurenciju, a Valisa od Ormana je bila
upravo to.

25.

Godine su prolazile, a najmlaa carevna ih

gotovo nije niti primjeivala. Vjeba i borba, lov i
opasnost je jedino to ju je zanimalo i emu se
potpuno posvetila. No vie nije bila jedina koja ui te
udne stvari.
Njena sestra je takoer uila posebne vjetine.
Vjetine potpuno suprotne Amalexijinima. Dok je
uitelj zahtijevao od Lexe da preivi u divljini
Sokolova Tla samo uz pomo luka i strijele ili lovakog
noa, Ashlamavia je morala nauiti vjetine tajnosti.
Amalexijina prava oruja su bila maevi. Jedan na
leima, a drugi o pasu. Ashlamavia je pak imala
bodee. Morala je znati preruiti se u bilo koga ili pak
postati potpuno neupadljivom. Uitelj je od njene
sestre zahtijevao da poznaje otrove i protuotrove da
prokae laljivce i sazna istinu nekim udnim
putevima kojih se nitko ne bi dosjetio ranije.
Ashlamavia je uila itati tajna pisma, kodove.
Poznavati drevne kulture i obiaje najneobinijih ljudi
na Svetoj Zemlji. Uila je njihove jezike i kulturu.

155
 Amalexia je pak znala jahati tigra i savladati
ratnika dvostruko jaeg od sebe. Nauila je zakrpati
ranjenika i ivati kou, brusiti noeve i kovati oruje.
Petronius Nexus je oblikovao Amalexiu u
ratnicu, a Ashlamaviu u pijuna, a one su pak nadile
sva njegova oekivanja.
Amalexia je sad znala zato je uitelj sprema,
ali i dalje nije govorila o tome.
Tri su godine prole otkako je ubila ovjeka.
Tagrimi nalik na drevne simbole, na njenom trbuhu
bile su dokaz protoka vremena, ali i dalje najmlaa
carevna nije govorila ni s kim.
Sada je ve imala dvanaest godina, a njena
sestra je upravo navrila esnaestu. Svi su znali da se
vrijeme povratka blii, ali koliko, nisu imali pojma.
Iako je u tiini provela sve ove godine,
Amalexia je duboko zavoljela Amurion. Njegove tajne
prolaze i labirinte. umu i divlja. ak i strahotna
udovita koja bi je nekad napadala, a koje bi uz
pomo svojeg tigra Razora znala savladati.
Njene podlaktice postale su izvor uenja svih
koji su je poznavali. Prilikom vjebe bodlje su joj
izlazile iz ruku, ponekad i protiv njene volje.
Davno u vrijeme kada su zarkatske ratnice jo
pohodile ovu zemlju to i nije bila tako neobina stvar,
ali otkako je prije tisuu godina osnovano Almorijsko
carstvo, uti za zarkatkinju s bodljama bilo je uistinu
udo.
Samo su najveim zarkatskim ratnicima rasla
ta obiljeja njihove vrste, a Petronius Nexus je to
shvatio kao znak od bogova da je na dobrome putu.
Amalexia je voljela svoje bodlje. Jako su boljele
kad bi izlazile, ali u bitci s kakvom nemani, bile su
dobrodola pomo. Svaki put kad bi koja pukla. Nova
joj je narasla, vea i vra od prethodne.
U sebi je osjeala kako se njeno tijelo mijenja.

156
 Tijelo njene sestre se ve uvelike promijenilo.
Za Ashlamaviu su govorili da je slika i prilika njihove
pokojne manleh. ak i da je nadmauje ljepotom.
Ashlamavia nije bila samo lijepa. Ona je svojom
pojavom oduzimala dah. Mukarci bi prestajali s
poslom koji su radili kad bi prolazila pored njih, a
ene bi stale i jednako zadivljeno buljile u nju.
Ponekad bi se Lexa u sebi ak i nasmijala na to.
Ashlamavijino tijelo je postalo iznimno
privlano. Njena skladna graa i bujne grudi, svijetla
put, te duga plava kosa i zarkatske tetovae koje su
krasile razne dijelove njena tijela bile su zapravo
nevjerojatan prizor. Za razliku od Lexe, Asha je nosila
enstvenu odjeu. Uitelj joj je nabavio haljine
zarkatskih tvoraca, neobinog kroja. Zarkati nisu bili
znani po svojoj srameljivosti u odijevanju. Jedini dio
tijela koji su uz intimne dijelove, zarkatske ene drale
pokrivenim, bila je poleina njihova vrata. Najsvetije
mjesto.
Nijedan mukarac osim oca, brata, mua i sina
nije imao prava vidjeti to se nalazi ispod koe koja se
djevojkama vezala za vrat kako bi titila njegovu
poleinu od pogleda. Upravo iz tog razloga zarkatske
ene nisu rezale svoju kosu koja im je bila vie od
ukrasa.
Amalexia je imala snove koji su joj govorili da
e se njena sestra uskoro nai u velikoj nevolji.
Neprestano je strepila za Ashlamaviu.
Petronius Nexus vie nije mogao skrivati svoje
planove pred njima. Carevne su sad dobro znale da je
on pobunjenik koji se bori protiv tiranije njihova oca.
Nexus je ak imao i sklonite za izbjeglice skriveno u
umama Sokolova Tla. Redovito je izvjetavao carevne
o pothvatima njihova oca. O ljudima koje bi porobio
ili poklao. enama koje su njegovi ljudi silovali i
siroadi koja bi umirala od gladi.

157
 Kao i svi zarkati u Amalexiji i Ashlamavi je elja
za pravednou bila jaa od svega. One nisu gajile
ljubavi za svojeg oca, kao to ni on nije gajio ljubavi za
njih. Dobro su pamtile onaj dan kad su sluale
raspravu o svojim ivotima i o tome hoe li ih ubiti.
Unato tome svemu jedna je stvar bila istinita,
nijedna od njih nije imala elje sjediti na Mramornom
Tronu ako i uspiju svrgnuti cara, Ashlamavia se o
tome ve jasno i glasno izjasnila, a kako Lexa nije
govorila uope tako su i njene namjere ostale svima
nejasne.
Kad ih je stiglo ljeto, a vjetrovi sa Sjevera koje
je tako voljela, postali su rijetki, Amalexia je osjetila
duboku napetost u sebi, a isto je osjetila i na licu svoje
sestre.
"Tako bih voljela jo jednom uti tvoj glas,
shaleh. Barem jo jednom prije svega", znala joj je
govoriti sestra, a Amalexia je osjeala stezanje u
grudima zbog tih rijei jer je znala da joj ne moe
odgovoriti.
Kad su noi postale prevrue, a snovi
premrani, Amalexia je utjehu traila u umama i
labirintu. Najee pored Kristalnog Jezera, mjesta
koje joj je bilo sveto u srcu poput samog svjetla Luten
Mur.
Te noi je leala u mekoj travi gledajui punu
ljepotu mjeseca i zvijezda koji su je obasjavali u tmini.
Ona sama je isijavala plavu svjetlost svojeg roda
izgledajui udesno.
Uznemirila se kad je zaula um u daljini.
Smjesta je postala oprezna. Skoila je na noge i
izvukla ma iz korica. Bio je brz poput duha. Kretao se
poput prave sablasti. ula ga je, prije no to ga je
vidjela, a plava svjetlost koja ga je pratila uvjerila ju je
da je to jedan od njene vlastite vrste. Zarkatsko lice u

158
potpunosti prekriveno tagrimima s koom tako
starom da se potpuno stanjila uz lubanju.
elik je udario elik, a lice koje je ugledala
obasjano plavom svjetlou uvjerilo ju je da se
sukobila sa samim boanstvom. Njene bodlje su
iskoile, a njegove su reagirale na taj isti podraaj.
Amalexia je oduevljeno uzdahnula kad je
ugledala njegove goleme, otre bodlje od kojih je
najvea bila duga kao cijela ruka.
Nasrnula je maem ukoenim u lijevu stranu,
ali samo jedan potez je bio dovoljan da je razorua
najvelianstvenijim maem kojeg je ikada vidjela.
Krivudavom otricom plave svjetlosti, balaka
ukraenog dijamantima i safirima.
Amalexia je izgubila ravnoteu, ali vrsta ruka
takoer ispunjena tetovaama uhvatila ju je i zadrala
na mjestu. Pradavne oi su susrele mladost i Amalexia
je osjeala kao da lebdi u nekom neoekivanom
vremenu i prostoru. Prostor njegovih oiju bio je
ispunjen tamnoplavim arenicama. Bez bjeloonica ili
zjenica. Izgledao je potpuno zastraujue.
"Zna li tko sam?" upitao je glas u njenoj glavi,
iako se straneve usne nisu niti pomaknule.
Amalexia kimne i smjesta klekne pred tog
neobinog posjetitelja.
"Mar Maghu, Annemu!" pomisli ona, sigurna
da moe uti njene misli.
"Annemu si doista Annemae", pomisli on
bezizraajno.
Bio je tako star da mu lice vie nije pokazivalo
promjene raspoloenja.
"Ti si Eruchsiil, sin Eralneemov. Nepobijeeni!
Posljednji muki potomak Kaleatanove loze, sina
sinova Panuharea od Petorke", rijei je izgovarala
samo u mislima ne usuujui se vie ga pogledati.

159
 On uzme carevnu za ramena i podigne je natrag
na noge. Natjeravi je da ga gleda.
"Kako me poznaje?" upita, a ona ponovno zau
njegov glas u svojoj glavi.
Amalexia osjeti kao da sva treperi od nekakvog
neobinog osjeaja koji ju je ispunio, a koji nije mogla
objasniti. Bila je to neka vrsta dubokog
strahopotovanja.
"Moja manleh je govorila mojoj sestri o tebi.
Moja shaleh je govorila o Eruchsiilu, posljednjem
maru svih zarkata. Legende govore da je trava prekrila
tvoje tijelo i da jo hoda samo poput sjene
Kaleatanove."
Eruchsiil je gledao dijete pred sobom. Ni jednu
rije nije govorio na glas. Njihov se razgovor odvijao
samo u mislima.
"Pola tisuljea sam hodao ovom zemljom", on
e Amalexiji. "Zarkati blijede s ovog svijeta. Uskoro
emo svi napustiti Elgeheu koja je i Tiaam i naem e
rodu doi kraj. ena je dola iz Vanjskog Svijeta i mi
nosimo i njenu krv u sebi, ali i krv aykata i arhalana i
svjetlost same Luten Mur, koja e uskoro zasvagda
nestati iz ove stvarnosti."
Amalexia ga djetinje pogleda i s tugom u oima
priupita. "Ima li onda uope vie nade? Ima se razloga
boriti?"
Eruchsiil pusti Lexina ramena i zagleda se u
zvjezdani svod iznad njih. Amalexiji se uini kao da su
zvijezde jae bljetale dok je ih je on gledao.
Iako je njegov izraz lica ostao nepromijenjen,
Amalexia je mogla osjetiti njegovo saaljenje kad je
uperio svoj udan pogled u nju.
"Tako mnogo vremena je prolo, otkako sam
posljednji puta vidio zarkatko dijete. Gotovo sam
zaboravio kakva nas ljepota krasi dok smo mladi",
ree joj bezglasno.

160
 Amalexia je osjeala kako ju njena znatielja
nadvladava. "Hou li i ja tako izgledati kad ostarim?
Tako strano i nezemaljski?"
Eruchsiil se nasmije na njene rijei. Bio je to
stvaran, glasan smijeh, ali u mislima joj je dao svoj
odgovor.
"Ako poivi dovoljno dugo, oi e ti postati
oceani Onahave, koa e ti se utisnuti u kosti, a
tagrimi, naa obiljeja e prekriti tvoje tijelo, da, ali
tvoja snaga e potrajati sve do onog dana kad
odabere izbor crnih krila."
Amalexiju ovo u isti mah rastui i ushiti.
"Doao si umrijeti", ona e konano svjesna
istine.
Osjeala je kako ju je preplavilo beznae.
Eruchsiil kimne. "Ti si najmlae od moje loze,
Amalexia Enamwen. U tebi tee krv Kaleatanova, ali i
Sunaheema jer nisi tko vjeruje. Dva su duha u tvojem
tijelu. Nakon tebe krv e prestati vaiti i na svijet e
se promijeniti u potpunosti."
Amalexia alosno uzdahne na ove rijei: "Mora
li moja sudba biti takva? Svi kau da nosim zlu kob.
Moe li se to promijeniti?"
Eruchsiil takoer uzdahne i primi carevnu za
ruku.
"Sudbina nije tkana samo jednim koncem,
Dijete Tajne, ali bogovi su tvoje konce vrsto spleli u
vor i teko e ikada biti slobodna."
Amalexia nije eljela takav odgovor, eljela je
uti da je slobodna da izabere vlastitu sudbinu.
"Zar uistinu nema nade za mene?" upita ga
teka srca.
Eruchsiil se zagleda u daljinu. "Uvijek postoji
nada, keri. Ona sitna nada koja tinja u naim srcima
ak i kad je sve drugo izgubljeno. Tvoja nada je na
Sjeveru. To je sve to moje stare oi vide."

161
 Amalexia ga zaueno pogleda. "Sjever je tako
daleko",ree mu u mislima.
"Moje su noge ostavile trag u svakoj zemlji
Tiaama. Sjever je daleko za obine ljude, ali ne i
Mjeseevu Djecu", on e a misli su mu bile njene
poput najmekeg krzna.
Amalexia osjeti kako joj u grudima raste neki
neobian osjeaj topline.
"Ubila sam ovjeka."prizna mu ona
posramljeno. "Bio je dobar ovjek."
Eruchsiil zaklima glavom, a mjeseina mu
obasja lik. Lexa opazi tetovau golema zmaja koja mu
je prekrivala vrat. Izgledao je jednako poput zmaja
kojeg je nosila na sljepoonici iznad tagrima nalik na
ma, samo to je Eruchsiilov bio mnogo vei.
On pogleda njenu tetovau i njeno prstima
proe po njoj.
"I ja sam ubio mnogo ljudi. Mnogo dobrih
ljudi", blago e on.
Amalexia je imala osjeaj kao da se u
potpunosti pomirio s tim smrtima.
"Postane li ikada lake?" ona e ojaeno,
promatrajui valove kako uznemiravaju vodu jezera.
Jeziva tama ih je okruivala sve dok nisu ugledali
tamnu zakukuljenu pojavu kako stoji na vodi nasred
jezera i eka.
"Ne", kratko e Eruchsiil gledajui u Mahalena,
boga smrti. "Sve dok ti je u srcu milost, okus ivota
koje si pogubio je gorak. Samo ljudi mogu ubijati bez
krivice. Nama nije dan taj dar."
Amalexia ga je jedno vrijeme samo gledala.
Iitavajui neobine oblike iz njegovih tagrima.
"eljela bih da ostane. eljela bih da imamo
oca."
Misli su joj bile ponizne, ali elja iskrena.

162
 Eruchsiil naini neobinu grimasu licem, a
Amalexiji se uini da se osmjehnuo.
"Toliko je vremena prolo, otkako sam vidio
jedno od svoje djece, da sam zaboravio koliko vas
ljubim."
Eruchsiil se tad nagne podari carevni jedan
cjelov u elo.
"Ostani", molila ga je u mislima. "Molim te."
Eruchsiil odmahne glavom.
"Moje vrijeme je dolo djete. Ja sam svoje
proivio. Osjeam izbor u sebi kao to e doi dan kad
e i ti osjetiti isto."
"Annemu", tiho ga zazove Lexa u mislima.
"Annemu, kojim putem hodaju mrtvi?" upita.
On pusti njenu ruku i odvrati. "Saznat e i
prebrzo, dijete moje. Ne ali. Kad doe vrijeme budi
ono to mora i slijedi put svojeg srca. Vjeruj onomu
bez kojeg nee moi."
Eruchsiil tad iznenada zavrti sabljom u rukama
i otkine jednu od svojih bodlji te je ponudi Amalexiji.
Ona je primi s obje ruke i nakloni se.
Zarkat stane skidati odjeu sa sebe. Eruchsiil
nije nosio oklop ve samo laganu tuniku i verdijske
koe na rukama i nogama. Amalexia je bila opinjena
time kako su tetovae u potpunosti prekrile njegovo
cijelo tijelo, poput kakve neobine paukove mree.
Njegova sijeda kosa bila je pletena, a pletenica mu je
sezala gotovo do koljena. Zarkati nikada nisu rezali
kosu.
"Zato jezero?" Amalexia e u mislima, eljna
odgoditi njihov rastanak.
"To su vode Arschaluda. U njima lei tijelo
Kaleatanovo, a leat e i Eruchsiilovo. To je tajna,
dijete, ba poput tebe, Jezero je sveto."
Amalexia je osjetila poriv za suzama, ali
Eruchsiil joj ree: "Ne plai, malena, jer ovaj je starac

163
oplakan nebrojeno puta. Opjevaj me radije. Oivjet u
u pjesmi na tvojim usnama, a kad kucne as, potrai
me i dat u ti ono to ti je sueno."
Postepeno, poput sablasti kakvom se i inio
Eruchsiil, sin Eralneemov, mar svih zarkata i potomak
Kaleatana sina sinova Panuhareovih od Petorke
uniao je u vode Arschaluda i pustio da ga prekriju u
potpunosti. Njegova plava svjetlost, kao i ona njegova
maa, je zamirala putem sve dok je Amalexia vie nije
mogla niti nazreti.
eljela je plakati za njim jer iako ga je tek
upoznala u srcu joj je bio blii od svih koji su je
okruivali. vrsto je u rukama drala njegovu bodlju
putajui da joj se uree u dlan i ostavi tamo
kratkotrajan trag.
eljela je plakati, ali nije smjela. Stoga je
uinila kako joj je zapovjeeno i zapjevala, znajui da
ga njena pjesma nikada nee biti dostojna. Djeji glas
pronio se livadom, a rijei su uslijedile:

"Svijetlih oiju vie nema

ne svijetle oi u tmini
Nepobjeeni
Nezaustavljivi
Mar Maghu
Posljednji kralju
Eralneemov sine
Pobjednie tmine
Pogledaj me iz dubina
Moje srce istinu zna
Ker sam sina Kaleatana
Ma e moj tvoje ime nositi
Usne e te moje veliati
U bitci u tvoju snagu dozivati
Nikada te neu zaboraviti
Eruchsiil Kaleatanen"

164
 Amalexia klekne pored jezera, na koljenima
odajui poast posljednjem maru svih zarkata i
najveem caru koji je ikada ivio.
Crna zakukuljena prilika boga smrti, pogledala
ju je, a Mahalenove oi su bljesnule u tmini. Bez rijei
on nestade kao da ga nikada nije niti bilo.

26.

Petronius Nexus promatrao je neobinog

zarkata koji se susreo s Amalexiom. ak i kad je
mislila da je sama, on je bio tu, uvajui je, skriven iza
empresova labirinta. Biti neopaen ak i od oiju
zarkata bila je uiteljeva najvea vjetina.
Kad je zarkat ukrstio otricu s Amalexiom,
Nexus samo to nije istrao meu njih, ali sad je bio
sretan to to nije uinio jer da jest propustio bi
velianstven prizor.
Poraena, carevna je kleknula pred zarkata
iskazujui tom strancu najdublju odanost. Ipak oni
nisu govorili. Ili jesu, ali potpuno bezglasno. Dugo je
stari zarkat zurio u Amalexiu, kao i ona u njega.
Primio ju je za ramena, a kasnije za ruku. Izgledali su
gotovo nevjerojatno, obje sjajui plavu svjetlost i
gledajui u zvijezde. Iako nisu isputali ni glasa od
sebe, Petronius bi se bio zakleo da su ipak vodili
nekakav neobian razgovor.
"Tko je bio ovaj zarkat, tijela potpuno
prekrivena tetovaama?" pitao se premiljajui.
Unato tiini njihovi pokreti i udna bliskost
odavali su kakvo tajno znaenje, a kad je zarkat stao

165
skidati odjeu sa sebe, uitelj se zabrinuo, ali
Amalexia je izgledala potpuno smireno.
"Tko je on?" pitao se. "Odakle ga poznaje?
Nikada na dvoru nisam vidio ovog zarkata."
Uitelj je po dranju starca i njegovim
dugakim bodljama mogao lako zakljuiti da se radi o
ratniku bez premca, ali tko je on bio, to ipak nije
mogao odgovoriti. Gledao je bodlju u Amalexijinoj
ruci i prisjetio se udovine ogrlice koju je car Elezion
nosio oko vrata. ak su i bodlje Fenimara kralja
Trozemlja izgledale sitno naspram ovih.
Kad se zarkat samo sa svojim neobinim
maem, za kojeg bi se Nexus dao zakleti da ga je ve
negdje vidio, stao sputati u jezero, konano je
shvatio.
Starac je doao umrijeti. Ali zato? Zato ovdje?
Zato sada?
Najvie od svega, zaudila ga je tuga na Lexinu
licu. Ona je alila za tim strancem. Srce mu je gotovo
stalo kad je zauo njen velianstven glas kako pjeva
alopojku.
Bilo je to prvi puta da je uo njen glas otkako je
dola ivjeti u Amurion. Iznenadio se koliko zvui
drugaije i odraslije.
Bila je to zarkatska tualjka, slina onoj koju je
Zanimar svojedobno spjevao za svojeg oca kad je ovaj
preminuo.
"Svijetlih oiju nema vie", pomisli uitelj
alosno. "Ne svijetle oi u tmini."
Kad se voda prestala komeati, a strancu vie
nije bilo ni traga ni glasa mlada se carevna spustila
ponovno na koljena odajui poast.
Petroniusa Nexusa je znatielja nadvladala i on
je napustio svoje sklonite i pridruio se svojoj
uenici.

166
 Sad je znao da Amalexia moe govoriti, ali bilo
je pitanje hoe li progovoriti u njegovoj blizini.
Stajao je iznad nje utei, a ona nije eljela
niime odati da ga primjeuje.
"ao mi je, zbog tvoje tuge", ree joj on blago.
Carevna nije reagirala na njegove rijei, to ga
je uistinu ojadilo.
"Volio bih da govori sa mnom, Amalexia.
Stvari bi tada bile mnogo lake."
Amalexia podigne pogled s jezera u zvijezde i
nakon dugo vremena ona konano ree: "Ja nisam
ona koju ti eli da budem, generale."
Petronius Nexus se prenerazi. Ove rijei nije
oekivao.
"Ti zna tko sam?" upita on oprezno, bojei se
da ona ponovno ne uuti.
Amalexia ustane i okrene se prema njemu,
pogledom jo jednom okrznuvi jezero. Plava svjetlost
njene koe obasjala je uiteljevo lice.
"Ti si ovjek Mnogih Lica", kratko e ona
dajui mu isti odgovor kao i prije pet godina kad ju je
to upitao.
Nexus se nije mogao pomiriti s ovim
odgovorom. Morao je znati to je jo ona saznala.
"Ali ti zna tko sam ja uistinu?" upita iznenada
se osjetivi ushienim zbog te mogunosti.
Amalexia mu se tuno osmjehne. "Petronius
Nexus, Rowan Axir , zar je to uope bitno? Zna li ti
tko si?"
On se zagleda u njeno lice, osjeajui kao da su
u ovom trenu potpuno sami na svijetu. Samo on i
zarkatska djevojica.
"Jesi li me vidjela u vienjima? Jesi li vidjela
budunost?"
Ona sklopi oi izgledajui kao da se prisjea.

167
 "Neki su snovi ivlji od drugih. Neke
budunosti se bolje vide, ali sve se mogu promijeniti u
trenu. Vidjela sam mladog generala pored Mramorna
Trona minula cara. Vidjela sam Petokraki stol i sebe
na elu. Nae su sudbine isprepletene generalu, ali za
koliko dugo, pitanje je? Moj put nee biti onaj koji si
mi namijenio, sad to znam."
Amalexijin glas je bio vrlo neobian. Na neki
nain umiruju, ali i prepun osjeaja.
Petroniusa su ove rijei duboko zabrinule. Imao
je plan, ali toliko je toga moglo poi po krivu. Nikako
mu se nije sviala ova neizvjesnost o kojoj je Amalexia
govorila.
"Tko je bio onaj zarkat", upita on iznenada,
nadvladan znatieljom.
Lexa se tad okrene od njega i ponovno se
zagleda u jezero.
"Posljednji muki potomak Kaleatanove loze,
sve dok moja sestra ili ja ne budemo blagoslovljene
sinom."
Nexus se zamisli nad ovim. On je bio uen
ovjek, ali ono to je Amalexia predlagala bilo je
gotovo nemogue.
"Eruchsiil", proape on zaueno. "Ali on je
mrtav."
Suze zaiskre u Lexinim oima, ali suzdrala se.
"Sad uistinu jest."
"Vi ste govorili?" upita je.
"A nijednu rije nismo izustili. Iznenauje li te
to uitelju ili te strai?"
Petronius Nexus porazmisli o ovom.
"Oboje", prizna on. "Mogu li to svi zarkati?"
Amalexia duboko uzdahne svjesna da duguje
uitelju neke odgovore nakon toliko godina utnje.
Ona se potapa meku travu do sebe, a uitelj sjedne do
nje znatieljno je gledajui.

168
 "Ne", Lexa e tiho. "Moja sestra to ne moe."
Bilo je neto posebno u razgovoru sa
Amalexiom nakon toliko vremena. Iako su je esto
optuivali da ne zna vagati rijei, uitelju se uini kao
da je nakon toliko vremena djevojica savreno
savladala tu vjetinu.
"Njeni snovi su tek mutni nagovjetaji, a vidjeti
to je drugome u glavi je nemogue za nju. Naa je
manleh tedjela sve svoje najbolje moi za mene."
Na licu joj se vidjela gorina zbog ovog to je
izgovorila. Pomisao na majku donosila joj je golemu
tugu.
"Zato ba ti?" upita uitelj trudei se prikriti
saaljenje u svojem glasu.
Amalexia poklopi lice rukama. Vrlo rijetko ju je
mogao vidjeti da ini tu gestu ak i dok su trenirali
uvijek je bila sabrana. Ponekad je ipak dopustila sebi
trenutak frustracije i dlanovima poklopila svoje oi i
obraze.
U takvim je trenucima i Nexus razumio da
unato svim svojim posebnostima, zarkatima je tee
ivjeti no ljudima.
Kad ga je ponovno pogledala, Lexa je izgledala
posramljeno.
"Zbog proroanstva", ree mu ona, govorei
polako. Kao da se pokuava natjerati da to izgovori
dokraja.
"Moja majka je vidjela neto strano. Toliko
strano da moja shaleh ne eli govoriti o tome. Kae
da su se bogovi upleli u moj put i da u teko izbjei
sudbu koja mi je namijenjena. Eruchsiil se slagao s
tom tvrdnjom."
Uitelj duboko uzdahne i sam pokazujui
znakove frustracije.
"Ima li onda ita od ovog to radimo smisla?"
ljutito e on.

169
 Zarkatsko ga dijete pogleda ispod oka i ree:
"To je i moje pitanje, uitelju."
Njena iskrenost ga umiri.
"Zato si utjela ovako dugo?" upita je alosno.
"Tvoja je sestra duboko patila zbog toga."
Amalexia proe rukom po mekoj travi i
osjetivi rosu pod prstima ona podigne ruke i podigne
dlanove s tagrimima u obliku krvavih mrlja i aptom
mu ree: "Ove su ruke ubile ovjeka koji to nije
zasluio. Rat je pun takvih ljudi. Ponekad u snovima
vidim ljude koji ginu podamnom. Moje ljude i
neprijatelje, ali svi su oni isti. Sirotinja koja stupa u
rat kojeg se grozi. utnjom sam ih okajavala dok jo
mogu. utnja me ouvala od ranih izbora i djejih
ludosti."
Petroniusa Nexusa zaude ove rijei: "Ali ti i
jesi dijete. Ne misli li da si uzela prevelik teret na
svoja lea."
Amalexia je bila na rubu suza kad je izgovorila
ove rijei: "Teret koji nosim nije moj odabir i ti to
dobro zna, Rowane Axiru. Dugo ve nisam dijete, ak
ni zarkatsko. Takvo je nasljee Arnemijske rue, a i
duh gori u meni koji nije od mene, a opet mi je blizak.
On je pak potpuno odrastao."
Bilo je teko razumjeti zarkatske rijei koje su
izvirale iz nje, ali uitelj je donekle shvaao to eli
rei.
"Krivi li me?" upita je pokajniki.
Ona ga pogleda ravno u oi i ree: "Krivnja je
krug bez kraja. Tko u krivnji trai spas nee daleko
dogurati."
Petronius Nexus bi u ovom trenu vie od svega
volio uti Amalexiu kako govori glasom obina djeteta.
Kako mu baca uvrede u lice i govori mu da ga mrzi jer
ju je iskoristio za svoje ciljeve. Njena zarkatska
staloenost ga je boljela vie od bilo kakve uvrede.

170
 "to ne znai da nisam ljuta", ree mu ona
konano, zvuei kao da je proitala njegove misli.
Uitelj se nasmijei na ove rijei.
"Kako si me izbacio iz svoje glave prvi puta kad
si poloio ma u moje ruke?" upita ga ona znatieljno.
Sad je bio red na Petroniusa Nexusa da
odgovori na neka pitanja.
On stoga legne na travu i strgne s lica umjetnu
bradu i periku pod kojom je tako dugo krio svoj lik.
Amalexia se nije nimalo iznenadila ovom
reakcijom. Tek se blago osmjehnula.
"Mojim ilama tee zarkatska krv", prizna joj
on gledajui u zvijezde.
Sad je bio red na Amalexiji da se zaudi.
"Moja pra pra pra pra baka je bila arkat, a njen
otac je bio zarkatskog podrijetla. Od loze
Sunaheemove. Otkako su mi jo kao djeaku govorili o
tome, bio sam zadivljen zarkatima i njihovim
neobinim vjetinama da sam se upitao mogu li i ja
uiniti neto posebno jer nosim njihovu krv u sebi ak
i u razblaenu obliku. Iznenadio sam se itajui
povijesne spise koji su govorili da su zarkatski kraljevi
mogli itati misli svojih podanika. Dok nisam susreo
tvoju majku, vjerovao sam da je to samo jedna od onih
prenapuhanih legendi. Tvoja majka me samo jednom
pozvala u svoje odaje i rekla mi ovako: "Jaka krv tee
Vaim ilama, gospodaru Nexuse. Vae su misli
tajnovite, ali put mi je jasan." Dotakla je moju ruku i
kunem se, da je vidjela sve moje tajne. Nikad se nisam
osjeao tako nag kao u tom trenutku. "Sada ste
sigurni", rekla mi je i otpustila me iz svojih odaja."
Kad je ponovno pogledao carevnu njene su oi
bile prepune suza, ali i dalje nije plakala. Kako nije
nita govorila, on je nastavio priu.
"Prilikom susreta s marom Trozemlja uvjerio
sam se da i Kalderijski Feniks moe vidjeti u umove

171
svojih podanika, ba kao to su stare prie govorile, ali
u moj um nije vidio. To ga je posebno zaudilo. Mislim
da mu je upravo zbog toga trebalo dugo vremena da
pridobijem njegovo povjerenje."
Amalexia se sad smijeila.
"Ni Ur Naumir nije vjerovao Petroniusu
Nexusu", ree mu.
I on se nasmijei.
"Uistinu", sloi se, a potom upita: "A ti,
Amalexia? Vjeruje li mi iako mi ne moe proitati
misli?"
Lexa se uozbilji i znaajno ree: "Petronius
Nexus bio je poput oca carevim kerima. Ve dugo
moje tijelo nije osjetilo ubode noa i udarce, a moje
ui vie ne odzvanjaju grubim rijeima pakosnika.
Vjerujem da su tvoje pobude iskrene, a put vjeran.
Slijedit u te generalu i u smrt ako zatreba."
Rei da je Rowan Axir godinama eznuo da uje
ove rijei bilo bi malo. Njegovo je srce bilo ispunjeno
emocijama koje nije mogao iskazati.
Suzdravajui se on ponovno sjedne i ree.
"Hvala ti, Amalexia."
"Hvala tebi, uitelju", odvrati ona. Pogled joj je
ponovno privukla povrina jezera.
"Eruchsiil", pomisli ona s tugom na srcu.
"Amanu Tir Luten Mur."

27.

uti glas svoje sestre nakon gotovo pet godina

utnje bilo je poput sluanja najdivnije glazbe ili
nebeskog pjeva nandira u proljee.

172
 Srea i osmjeh nisu silazili s Ashlamavijina lica,
ali iako je imala mnogo toga o emu je eljela zboriti
sa sestrom ipak se trudila suzdrati. Kako je ne bi
preplavila novostima.
Amalexia joj je pak govorila o mnogim
stvarima. O snovima, o tajnama, o Rowanu Axiru i
njihovom praocu Eruchsiilu i njegovu velianstvenu
mau. Mnogo je rijei izrekla Amalexia svojoj sestri.
Izlila joj je svoju tugu zbog smrti koju je skrivila i
zborila joj je o boli koju je osjeala na srcu.
Tako joj se njenom i ljupkom inila njena
shaleh dok je zborila da je gotovo na tren zaboravila
da je na putu da postane ratnicom i vojskovoom. Tek
je pogled na bodlju Eruchsiilove s nadlanice koju je
Amalexia sad nosila kao neizostavan ukras u svojoj
tamnoj kosi, podsjetio Ashlamaviu na Lexinu pravu
prirodu. Unato zloj kobi koja se poput oluje nakon
Sjeverna vjetra nadvijala nad njih, Ashlamaviji su ovo
bili sretni dani u ivotu. Uitelj im je dopustio da
provedu neto vie vremena zajedno no obino i one
su to vrijeme iskoristile vodei jedna drugu na
omiljena mjesta, matajui o budunosti koju bi
eljele, a znale su da je nikada nee imati.
"eljela bih biti nomadska plesaica", ree tako
jednom Ashlamavia dok su ona i Lexa uivale etajui
ispod netom procvalih trenji u bogatom vrtu zamka
Amuriona.
Rekavi to Asha se zavrtjela i poskoila ba kao
da je cijeli ivot provela pleui.
"Ila bih od mjesta do mjesta sa svojom
druinom. Mi bi plesali, a ljudi bi nam bacali zlatnike
od radosti. Djeca bi trala oko nas i sve bi bilo
ispunjeno smijehom."
"Ne bi bilo ni traga ratu", prihvati Amalexia
veselo. "I svi bi vam ili u susret kad bi dolazili, nosei
najslaa vina i sokove voki."

173
 Ashlamavia se sneno obujmi rukama i zavrti u
krug. "Jednog bih dana susrela tamnoputog stranca
koji bi me zavolio na prvi pogled i poveo me svojoj
skromnoj kui."
Amalexia se sad od srca nasmijala ovim
rijeima. "Zar moja sestra tako rano mata o ljubavi?"
Tugaljiv je bio osmjeh koji joj je Asha uputila.
"Matam o tome da sama odaberem koga u uzeti za
mua. Da moje srce odabere. Matam o skromnom
domu. O tome da sam samo obina ena s obinom
djecom i sretnim muem koji nas ljubi i titi."
Lexa nije sestri odgovorila na ove rijei.
Zagonetno ju je gledala sjedei na klupi od bijelog
drveta dok su joj se vjetrom noene latice trenje
upletale u kosu.
"O emu ti sanja budnim oima, shaleh?"
upita je sestra znatieljno.
Dugo je Amalexia smiljala odgovor na sestrino
pitanje. Nakon nekog vremena je konano kazala:
"Sanjam o sunanom otoku daleko od svijeta gdje
nitko ne zna tko sam. Gdje e i ljudi i bogovi
zaboraviti da postojim. Sanjam o vjetrovima sa
Sjevera koji me hlade i sigurnim rukama koje me grle
u svjeoj noi. Sanjam o miru."
Tek to je Amalexia zavrila svoju reenicu one
ugledaju prilike triju mukaraca koji su im se
pribliavali i one se uznemire. Njihove zarkatske oi
su dobro vidjele tko su ti ljudi.
ovjek duge brade i kose s kapuljaom preko
glave i tapom za hodanje, bio je njihov uitelj
Petronius Nexus, a pored njega je hodao carev Eruch
Lur kojeg su carevne dobro poznavale pod imenom
Tanael, sin Brewonov. Do Tanaela je hodao jo jedan
krupni tamnoputi mukarac kojeg su poznavale iako
su ga kao djevojice vrlo rijetko viale. Bio je to knez
Rugh Nash, brat carice Amrug.

174
 "Vaa Velianstva", slubeno ih oslove sva
trojica mukaraca i naklone se.
Sestre su morale dati sve od sebe da ne
izgledaju iznenaeno. ak ni Amalexijini snovi nisu
predviali ovaj posjet.
"Knee Nash", odvrate one obje uz slubeni
naklon.
Rugh Nash je pohlepnim oima dobro
promotrio mlade carevne. Neko ih je vrijeme samo
gledao, a onda je konano prozborio prijeteim tonom
glasa: "Kakav to muki oklop nosi carevna Amalexia?"
Rugh Nash je djelovao kao vrlo opasan i prijek
ovjek.
"To je za predstavu, moj knee", odvrati Nexus
smjesta.
"Kakvu predstavu?" osorno e on dobrano
nadvisujui pogrbljenog Nexusa svojom pojavom.
Tanael, sin Brewonov, pak nije nita govorio.
Ve je utke promatrao prizor pred sobom.
"Predstavu o Vitezu asti, moj knee", iznenada
se javi ljupka Ashlamavia uperivi svoje safirne oi
ravno u kneza.
Nijedan mukarac na svijetu nije mogao
odoljeti tom pogledu.
"Ja glumim Viteza", pridoda Amalexia zvuei
sasvim bezazleno.
Petronius Nexus se hrabro nasmije. "Vidite,
knee Nash, Njihova Velianstva se vole igrati likova
iz pria za razonodu."
"Hmm", iznenada e Ashlamavia razmaeno:
"Nije ba da imamo kakvu bolju zabavu na ovom
dozlaboga dosadnom mjestu."
Sad je bio red na kneza Nasha da se nasmije. Sa
svojom grubom pojavom se nije nikako uklapao u
drutvo mladih carevni pod trenjinim drveem. S

175
lea mu je visio buzdovan koji je samo naglaavao
njegovu prijeteu pojavu.
"Vae Velianstvo, carevno Ashlamavia, doao
sam zboriti s vama o braku u ime vaeg oca, cara."
Ashlamavia se uplai, a Amalexia je izgledala
kao da ju je netko skamenio na mjestu.
"Moj knee?" ona e vaui rijei.
Knez Nash se podrugljivo nasmije i pakosno
ree: "Sad vam vie i nije do razonode, je li, carevno?"
Ashlamavia ga nije eljela udostojiti
odgovorom.
"Slika i prilika svoje majke, zar ne Nexuse? ak
se i dri jednako oholo."
Petroniusu Nexusu se nisu svidjele rijei kneza
Nasha, ali nije imao izbora nego ga podrati: "Uistinu,
moj knee."
"Doi, Ashlamavia, moramo zboriti o mnogim
stvarima", ree knez iz ijeg se glasa dalo naslutiti da
je navikao izdavati naredbe.
"Vae Velianstvo, budite tako ljubazni i
podijelite gostoprimstvo Amuriona s ovim Eruch
Lurom. Siguran sam da e mu goditi vae drutvo
nakon silna puta", ree Nexus Amalexiji.
Sama Amalexia se nije htjela odvojiti od sestre,
ali bila je svjesna da sad nije trenutak za tvrdoglavost.
"Svakako, moj gospodaru", odvrati Lexa kako
se od nje i oekivalo.
"Va sam sluga", ree Tanael i nakloni se
Nexusu, Rughu i Amalexiji.
Ashlamavia je pak plaho kao lane pola za
Petroniusom Nexusom i knezom Nashom za sobom
ostavljajui i posljednje djetinje snove koji su opali i
sasuili se ba kao to e i se dogoditi i sa trenjinim
cvjetovima.

176
 Petronius Nexus je uveo kneza Nasha i
Ashlamaviu u primae odaje Amuriona dopustivi
knezu da sjedne na njegovu visoku stolicu.
"Za ime Atlantide, Petroniuse, douo sam da je
ovo mjesto mrano i tmurno, ali uistinu ovo je prava
utvrda", ree knez Nash ostavivi nejasnim je li to bio
kompliment ili poruga.
Ashlamavia je stajala pred visokom stolicom, a
lice kneza Nasha ju je grubo podsjealo na njegovu
sestru Amrug.
"Uistinu", odvagne uitelj.
"Donesite mi neto za piti i ostavite me samog s
Njenim Velianstvom", naredi on Petroniusu, kojem
se nimalo nisu sviale ove upute, ali nije imao izbora
nego posluati.
Nakon to je naredio slugama da donesu pie,
napustio je prostoriju.
Ashlamavia se osjeti potpuno naputenom.
Knez ustane s prijestolja, a slavodobitan izraz
mu je titrao na licu.
Zapoeo joj je prilaziti, a ona sama se nesvjesno
zapoela povlaiti sve dok nije osjetila dodir srebrne
tapiserije na zidu.
Nash podigne desnu ruku i uhvati pramen
njene kose.
"Sad shvaam sestrine osjeaje prema tvojoj
majci", ree on tiho, a potom licu prinese uvojak njene
kose i onjui ga.
"Vi ste eljeli govoriti sa mnom, knee Nash?"
upita Ashlamavia bezuspjeno se trudei da joj glas ne
zadrhti.
"Zatraio sam cara za pravo braka s tobom",
ravnoduno e on, a glas mu je bio otar poput
razbijenog stakla.
Ashlamavia je poeljela da moe biti bilo gdje
samo ne ovdje i sada.

177
 "Je li vam Njegova Visost dala kakav odgovor?"
upita ona pretvarajui se da ne vidi poudu u
njegovim oima.
Knez Nash nije odgovarao ve je prinio svoje
usne Ashlamavijinom vratu i okrznuo ga nosom.
"Tako ugodno mirie", ree joj zaneseno, a ona
se hitro odmakne od njega u stranu.
Rugh joj priprijeti put i uhvati je za struk.
"Knee Nash! To vam ne dolii!" povikala je
Ashlamavia gotovo izbezumljena od straha.
On je povue k sebi i pokua je poljubiti, ali ona
se opirala.
"Bit e moja! Milom ili silom!" rekao joj je
grubo i privukao je blie.
Iako je u sebi imala zarkatsku snagu, strah ju je
svejedno nadvladao i umjesto da mu se odupre,
Ashlamavia se potpuno skamenila."
"Sad je bilo dosta, knee Nash", iznenada se
zauje gromki glas Petroniusa Nexusa.
Nash odbaci carevnu na tlo poput kakve krpene
lutke i prijetei se nadvije nad careva savjetnika.
"Kako se usuuje! Ja sam cariin brat!"
zagrmio je gorijan.
Iako se hinio epavim, Ashlamavia je s poda
primijetila da je Petroniusu lijeva ruka leala na
skrivenoj sablji.
"Ne znam kakve zapovijedi ti je carica dala,
knee Nash, ali car je meni dao nalog da uvam
njegove keri sve dok ih on ne pozove natrag u
Almorah. Carevne imaju stii u Almorah netaknute."
Ashlamaviu je iznenadila mirnoa i hladnoa
Petroniusova nastupa. Uistinu je bio ovjek Mnogih
Lica.
"Carica Amrug ima druge planove za
Ashlamaviu. A ti me samo pokuaj sprijeiti ako se

178
usuuje", ree on i gurne ovjeka kojeg je smatrao
starcem u stranu.
Bre no to je kneevo oko moglo vidjeti
Petronius Nexus je izvukao sablju i zavrtio se na
mjestu.
Ashlamaviji se uini kao da je ponovno u
Almorahu i gleda kako njen otac odrubljuje glavu
onog zatvorenika.
Iz vrata kneza Nasha je potekla krv, a njegova
glava se tren kasnije zajedno s njegovim beivotnim
tijelom strovalila na pod. Vie nije izgledao ni strano
ni prijetee. Ve samo mrtvo i krvavo.
Shvatila je da se sva trese u onom trenu kad je
uitelj kleknuo do nje i ponudio joj neko jako pie.
"Popij ovo", rekao joj je njeno, a ona je pila bez
pitanja.
Osjeala je kako joj vrelina ispunjava usta, grlo
i utrobu. marci su se poeli iriti njenim tijelom.
"On je skoro", promucala je jedva. "Zbog
Amrug..."
"", tjeio ju je Petronius, njeno je gladei
po leima. "Sad je sve u redu, dijete..."
"Zato?" upita ga carevna pokuavajui se
pribrati.
Petronius Nexus mrko pogleda tijelo ovjeka
kojeg je ubio i ree: "Zato to obeaena vie ne bi
imala vrijednosti i kad bih te doveo u dvorac car bi te
dao ubiti."
Ashlamavia se zgrozi zbog ovoga.
"Zar je tako velika mrnja moje maehe?" u
nevjerici e ona.
Uitelj kimne. "Bojim se da jest, Ashlamavia, a
sad e te kriviti i za smrt svojeg brata. Ako elimo
sauvati svoje glave na ramenima, moramo hitno u
Eanor, prije no to stignu glasi o kneevoj smrti."
Ashlamavia se prestravi.

179
 "Ako odemo onamo, mrtvi smo", ona e ne
mogavi otrgnuti pogled od krvi. "Moramo bjeati!"
Petronius Nexus se nije mogao sloiti s njom.
"Ti ne razumije situaciju. Sve dok mi car nije povjerio
vas na brigu ja sam se mogao kretati neometeno po
carstvu, ali sada car ima uhode i dounike koji e
pratiti svaki moj korak im stupim nogom iz Sokolova
Tla. Samo u Eanor vas mogu povesti, svi drugi putevi
vode u smrt."
Ashlamavia gotovo zajeca od muke. "Ali kad car
sazna da je knez Nash mrtav i nas e pogubiti."
Petronius Nexus njeno podigne carevnu na
noge i vrsto ree: "Neu ti lagati, Asha, ta mogunost
je uistinu velika, ali ja imam jo nekoliko trikova u
rukavu."

28.

Tanael dobro promotri mladu carevnu. U pet

godina dijete koje je poznavao se u potpunosti
promijenilo. Nije mogao ne primijetiti kako joj dobro
stoji vojniki oklop. Izgledala je u isti mah poput
kakve kraljevne-ratnice. Uzvieno i divlje u isti mah.
"Biste li eljeli proetati, Vae Velianstvo?"
upita je on pristojno, eljan saznati u kakvu se osobu
izrasla. Posljednji puta kad ju je vidio bila je beskrajno
alosna i nevoljna izustiti bilo kakvu rije. Bila je i
mnogo sitnija kad ju je posljednji puta vidio. Tek
malena djevojica. Sad je ve bila na pola puta da
postane djevojkom. Zraila je nezemaljskom ljepotom
i samopouzdanjem.
"Ako niste odve umorni, Tanaele", ona e
boanskim glasom.
Vie gotovo i nije zvuala poput djeteta.

180
 Laganim hodom vodila ga je kroz drvorede dok
su se latice trenjina cvijeta noene vjetrom sputale
pod njihove noge, a divotan miris im ispunjavao
nosnice.
"Kakve vijesti nosite iz Eanora, prijatelju?"
upita ga Amalexia ozbiljnim glasom.
Tanael alosno uzdahne. Bio je u punom
oklopu i hod mu nije bio lak, ali ipak je etao jer nije
mogao prestati gledati u Amalexijino graciozno
kretanje. Hodala je poput kakve make ili tigrice tako
spretno da mu se uini da nikada nije vidio tako
skladnije kretnje ak ni u kakvom plesu.
"Kie su padale gotovo dva tjedna zaredom.
Imali smo i mraz, dosta je ljetine propalo. Mnogo je
pograninog plemstva stiglo u Eanor. Vojska mara
Trozemlja je zauzela njihovu zemlju. Car sprema
odmazdu, ali potrebuje i saveznike."
Amalexia je razumjela njegove rijei. Dobro je
promotrila Tanaela, sina Brewonovog. inilo joj se da
je nekako porastao otkako su se vidjeli posljednji put.
Bio je visok i jak, ali neka ozbiljnost u njegovim oima
natjerala ju je da shvati da mu ivot u Eanoru nije bio
lak.
"Da bi dobio saveznike car je odluio udati
svoju stariju ker", ree ona gorko. "Postoji li koji
poseban prosac ili car jo nije odluio?" upita ga.
Tanael odmahne glavom i ree: "Car je odluio
prirediti sveanost u ast carevne Ashlamavie. Tom e
prilikom procjenjivati najizglednije kandidate."
"Kandidate", pomisli Amalexia ljutito. "eli je
izloiti poput kakve izlobene zvijeri, a potom prodati
najboljem ponuau!"
Amalexia se zaustavi u mjestu, a Tanael uini
isto.
"Reci mi istinu. Govori slobodno, ne vai rijei.
to se dogaa u Almorahu?"

181
 Tanael ovo nije oekivao. ovjek je uvijek
morao biti oprezan u razgovoru s visokim rodom.
Nauio je da u svakom trenutku mora paziti to govori
i kako govori. Okolianje i vaganje rijei bila je gotovo
jedina priroda razgovora u carskom zamku. Ve je
gotovo zaboravio odgovarati na izravna pitanja.
On pogleda oko sebe, pazei da su sami pa ree
gotovo aptom: "Stalni sukobi s kraljem Zanimarom
oslabili su carevu vojsku. Ljudi bjee na Sjever, govori
se o velikom ratu, poaru koji e prodrijeti Jug.
Careva vojska treba pojaanje. Bez tog pojaanja,
Elezion bi ak mogao doivjeti poraz."
Amalexia osjeti kako joj je srce uzdrhtalo na
samu pomisao.
"Je li to uistinu mogue?" upita.
Tanael nije mogao ne vidjeti nadu u njenim
oima. Prisjetio se kako je nebrojeno puta morao
gledati cara dok kanjava Amalexiu.
"Koliko je udaraca mogla podnijeti jedna
zarkatska djevojica?" pitao se, prisjeajui se oiljaka
koji su se ak i zadrali na njenim leima unato moi
zarastanja. Pitao se nosi li ih jo uvijek.
"Postoji ta mogunost", on e tiho. "Zato je i
naredio samom bratu carice da mu vas dovede. Nije
vjerovao nikom drugom. Mene su poslali zato to
poznajem put."
"Da nas dovede?" ona e zbunjeno. "Zar i
mene? Ali ja sam premlada za brak!"
"Uistinu jesi", pomisli Tanael, ali ne ree nita.
Samo je kimnuo na carevnino pitanje.
"Carevi planovi s njegovom mlaom keri mi
nisu poznati", ree on napokon.
Amalexia se uzruja. Ponovno je poela hodati,
okrenuvi se na mjestu, krenula je u smjeru zamka-
tvre. Tanael ju je slijedio.

182
 "To ne moe biti", ona e glasno. "Uitelj to
nee dopustiti."
Tanael je zaueno pogleda. "Bojim se da
Petronius Nexus nema tu mo da promijeni carevu
odluku."
"To emo jo vidjeti!" ustro e Amalexia, a
njeno hodanje se pretvorilo u mariranje po dvoritu
jer su ve bili napustili Trenjine vrtove.
Tanael nikada nije vidio ovakvo ponaanje u
jedne visoke dame.
"Molim vas, Velianstvo, promislite o tome to
govorite! Ne stavljajte se u opasnost pred knezom
Nashom!" upozoravao ju je Eruch Lur iznenada
zabrinut.
Tanael je slijedio Amalexiu sve do zamka gdje
je ona vrsto rastvorila vrata primaih odaja
izgledajui dovoljno sposobnim da ih i razvali ako
treba, a potom je stala u mjestu, a kad je ugledao zbog
ega i on sam je stao.
Knez Nash leao je obezglavljen dok se njegova
plemika krv razlijevala po skupocjenom sagu.
Carevna Ashlamavia je pak sjedila na stolici nedaleko
od kneza vidno uznemirena dok joj je Petronius je
Nexus neto aputao na uho.
"Asha!" krikne Amalexia i potri sestri koja joj
se baci u zagrljaj.
"to se dogodilo, gospodaru?" upita Tanael
ruke lagano poloene na balak maa. Iako je moda
djelovao leerno, Tanael je bio spreman za napad u
svakom trenu.
"Ashlamavia, smiri se", tiho e Lexa. "to je
uinio?"
Svi prisutni mogli su osjetiti pritajeni gnjev u
njenim rijeima.
"Pokuao je obeastiti tvoju sestru", kratko e
uitelj, odmjeravajui Tanaela.

183
 uvi to Amalexia je bacila prezriv pogled na
mrtvo tijelo cariina brata.
"Jednom ste nam se pokazali prijateljem i
saveznikom, Tanaelei, sine Brewonov. Hoete li to
uiniti opet?" upita Petronius mladog Eruch Lura.
Tanael mrko pogleda Petroniusa Nexusa. "Knez
Nash nije doao sam. Njegovi ljudi su jahali s nama na
tigrovima, moj gospodaru. Car ima uhode na svim
cestama pa i u divljini, a ak vas ni Amurion nee
sakriti od Cariina gnjeva kad sazove sve sile Gorije i
Almorije protiv vas. Osueni ste na propast."
Petronius Nexus kimne. "Dugujem vam dug
zahvalnosti, jer ste uvali moju tajnu ovako dugo. Ako
se odluite pridruiti naim neprijateljima, dajem vam
svoju rije da nikada neu izustiti to ste uinili za
nas."
Tanael dobro promotri Petroniusa Nexusa, a
potom i mlade carevne. Pogled mu se zaustavio na
Amalexijinim zlaanim oima.
"Ja imam majku, enu i djete u Eanoru", ree
im on smrknuto. "Ako vam se pridruim, njihovi ivoti
su izgubljeni."
"Nisu izgubljeni, ako me odvedete u Almorah
kao svojeg zarobljenika, a carevne kao svoje tienice."
Tanael je gledao Petroniusa Nexusa izgledajui
kao da ga vidi prvi puta u ivotu.
"To bi moglo upaliti", ree mu Tanael. "Ali
samo ako vas car pristane sasluati nasamo."
"O emu govorite?!" iznenada e Ashlamavia
izgledajui jo uvijek potreseno, ali tren kasnije je
samo rekla: "O?" kad je shvatila. "Ali moj otac nije
znan po svojoj milosti", ree im ona gorko.
Amalexia nije nita govorila. Njene su oi bile
uperene u beivotno tijelo cariina brata, a izraz lica
bio joj je potpuno nedokuiv.

184
 29.

"Loe vijesti nose loi glasi", bila je izreka u

Carstvu. Izreka koju je carica dobro poznavala.
Gnjev i srdba nali su svoj dom u njenu srcu,
kao i nevjerica.
Tanael, Eruch Lur jae za Eanor s Petroniusom
Nexusom kao svojim zarobljenikom i carevnama pod
svojom zatitom. Ljudi njezina brata jau s njim. Knez
Nash je mrtav!
Tako su govorile glasine, a dosad ih je ve svako
uho da dvoru moralo uti.
Amrug je istovremeno bila i bijesna i
prestravljena. Zatvorena u junoj kuli ne primajui
posjete, mogla je samo hiniti duboku alost.
Nikada nije bilo ljubavi izmeu Amrug i njena
brata, ali on je bio knez Nash i cariin brat. ast je
zahtjevala osvetu.
Ve je od cara zatraila da poalje ljude koji e
smaknuti Petroniusa Nexusa i prije no to nogom
stupi u dvorac, ali car nije bio voljan udovoljiti njenoj
elji.
Zaklinjala ga je njegovom gorijskom krvlju, ali
za nagradu je samo dobila amar i nekoliko iupanih
vlasi. Car nije volio da mu se namee iija volja.
Njen neak, Everziol je ipak bio skloniji
sasluati njenu jadikovku. Sad je ve bio gotovo
odrastao ratnik i pomisao da je carev savjetnik
smaknuo njegova ujaka budila je dubok gnjev u
njemu.
Carica je potpirivala tu emociju sipajui mu
svoj uki otrov u ui svaki put kad bi zborili.
Nije mogla vjerovati da se jedan obian plemi
drznuo dii ruku na cariina brata. Rugh kao i obino

185
nije bio dovoljno oprezan. Bojala se onoga to je
Petronius Nexus mogao vidjeti i to bi mogao rei
caru. Zato je i eljela njegovu smrt.
Nije joj bilo jasno zato ga Eruch Lur nije
smaknuo na mjestu kao to bi i bio red. Zato ga je
uzeo za zarobljenika? to ako je Rugh umro prije no
to je uspio izvriti njene zapovijedi? Toliko ju je
beskorisnih ljudi okruivalo da je to bilo gotovo
nepodnoljivo.
Osjeajui kako joj je i sam zrak june kule
nepodnoljiv ona otvori prozore i izae na balkon.
Pogledala je dolje i u Carskim Vrtovima ugledala
krasotan prizor mlade leptirice Valise u raskonoj
bijeloj haljini kako svira ice torakha. Melodija je bila
istovremeno tugaljiva i lijepa.
Amrug je osjeala sve veu mrnju u srcu. Nije
mogla podnjeti lice ormanske princeze-leptirice.
Najvie ju je mrzila zbog panje koju joj je car
posveivao. Zbog Valise vie nije ni dolazio u njene
odaje. Iako je mrzila noiti s carem bio je to ipak
nekakav dokaz da je ona uistinu carica, a sad se
osjeala kao da bi car radije na tronu vidio tu
ormanku nego nju.
Srce joj je bilo preplavljeno tolikom mrnjom
da nije mogla vie ni zamisliti kako je to voljeti
nekoga. Davno je zaboravila taj osjeaj. Onog dana
kad je Astor umrla, zakopala je duboko u sebi i
posljednju toplinu kakve lijepe emocije.
Zloba je bila njen tit, a prkos srp kojim je
kosila sve pred sobom.
"Vrhovni starored, plemeniti, Ur Naumir!"
najavio je sluga, a samo tren nakon toga zaula je glas
iza sebe.
"Tiha veer i tihi glasi", pozdravi je Ur Naumir,
a na licu mu je bio neobian izraz.

186
 Amrug ga grubo pogleda. Kao i uvijek
nasluivala je neto neljudsko u njemu. Nain na koji
se pojavljivao iz vedra neba kao da je bio sposoban
zaustaviti i samo vrijeme. Mrzila je tog starca
napuhanih obraza u zlatnoj halji koji se drao kao da
mu ni sam car nije ravan.
"to eli, Naumire?" prosiktala je. Nije imala
volje igrati tu igru rijeima.
"Njegova Visost vas poziva u prijestolnu
dvoranu. Njihova Velianstva su se vratila u pratnji
Tanaela, sina Brewonova."
Amrug ga oine pogledom. Osjeala je kako
napetost raste u njoj. "To si mi doao rei osobno?
Zato? Mogao si poslati slugu!"
Ur Naumir se ljubazno nasmijei, iako je
njegova ljubaznost oito bila prijetvorna.
"elio sam vam osobno izraziti svoju duboku
tugu. Gubitak Kneza Nasha je prava tragedija."
Carica se ukopa na mjestu. "Znai istina je? ",
upita ga. "Ako je Rugh uistinu mrtav, gorijani e se
boriti meu sobom za namjesnitvo nad Gorah'na
Hurom", pomislila je.
Ur Naumir kimne i lagano se nakloni.
"Ne hinite tugu koja ne postoji!" povikne ona
iznenada. "Gubite mi se s oiju!"
Ona dohvati ukrasnu vazu sa mramornog
stolia i baci je za njim.
Ur Naumir je nestao jednako brzo kao to je i
doao.
"Pokuava mi se osvetiti za nju. Za Azureu!
Neu to dopustiti.!" bjesnjela je u sebi.
"Zato se smijeio?" pitala se prestraeno. "to
je car naumio?"
Smjesta je odjenula svoje najsveanije haljine
elei izgledati dostojno prilikom smaknua. Nije
zaboravila ni cariinu krunu, naravno. Petronius

187
Nexus nee zaboraviti ovaj dan kao i svi koji su
sumnjali u njenu dostojnost kao carice.
Nitko ne moe povrijediti obitelj Nash i ivjeti.
Car je to morao razumjeti. Morao je biti na njenoj
strani jer ako je iznevjeri, Gorija e se pobuniti protiv
njega. Bila je sigurna u to. Jo je jednom izala na
balkon ne bi li uhvatila malo svjeeg zraka, prije nego
se prisili poi u prijestolnu dvoranu.
Tek tada je shvatila da je neobine melodije
nestalo kao i careve druge ene. Amrug nije marila
zbog toga imala je previe briga na umu.
Spustila se onim to su joj se inile bezbrojne
stepenice. ivjeti u zamku je moda zvualo ugodno u
uima sirotinje, ali je bilo potpuno nepraktino. Svi ti
silni ukrasi, tajni putevi, neobina vrata i stepenice,
stotine i stotine stepenica.
im je dola do velianstvenih zlatnih dveri
koje su vodile u prijestolnu dvoranu, osjetila je greve
u elucu. Trema i nervoza kakve dosad nije imala. Na
lice je nanijela izraz oaloene sestre i kimnula
straarima da otvore.
"Kneginja, Amrug Agh Nash!" najavili su je, a
ona je zastala pred prizorom cara i predivne djevojke
koja je sjedila u njenoj visokoj stolici. Okrunjena
leptirica-princeza Valisa sjedila je na cariinu tronu
drei se poput carice, a Elezion Okrutni se
podrugljivo smjekao do nje. Njegov sin Everziol mu
je sjedio s desna, a kad je njegov pogled susreo
Amrugin, carevi je pogledao u svoja stopala i vie nije
dizao pogled.
Do prijestolja je stajao u svojem uobiajenom
straarskom poloaju Eruch Lur Tanael, a potpuno
slobodan pred carem se nalazio Petronius Nexus,
oslonjen na svoj tap za hodanje. Dvije predivne
zarkatske carevne bile su pak po strani napeto
promatrajui cjelokupnu situaciju. Cijela je dvorana

188
pak bila ispunjena plemstvom. Car je sazvao mnotvo
da svjedoi ovom dogaaju.
Kad se konano pribrala od oka. Amrug Nash
ujedno i ljuta i prestravljena stane prilaziti prijestolju.
"Vaa Visosti!" ona e nakon naklona. "Kakva je
ovo izdaja?! Kakve su ovo najave za carevu prvu
enu?! Zato je ubojica mojeg brata na slobodi?"
Srce joj je u grudima lupalo punom brzinom.
Ljutito je gledala u Petorniusa Nexusa elei ga
probosti kakvim bodeom.
"Amrug Nash!" car e iznenada ustajui i
prilazei joj. Njegove su rijei u isti mah bile i grube i
njene. "Zbog ljubavi koju sam gajio prema tvojoj
sestri Astor, uzeo sam te za treu enu. Zbog ljubavi
prema sinu dopustio sam ti da postane caricom
nakon smrti Arnemijske Rue. U svim ovim godinama
koliko si mi sinova rodila?" upitao je gotovo
milozvuno.
Amrug ga postieno pogleda. "Nijednog, Vaa
Visosti", ona e tiho.
"Glasnije, Amrug, mislim da te nisu svi uli!"
ponovi car, a na licu mu je titrao posprdan osmjeh.
Oito se dobro zabavljao.
"Nijednog", ona e glasnije. Po prvi put u
mnogo godina osjetila je kako se suze skupljaju u
njenim oima.
Car zaklima glavom. Izgledao je poput kakva
glumca u nekoj dramatinoj predstavi. "Niti jednog
sina, pa ak ni keri", ree car.
"Brinula sam se za prijestolonasljednika, Vaa
Visosti", ona e moleivim glasom.
"Svaka se dvorska dama mogla brinuti za
prijestolonasljednika!" grakne car na nju. "Sve ove
godine te nisam zamijenio drugom, a ti si me unato
mojoj milosti izdala!"
Amrug Nash se srui na koljena pred njim.

189
 "Izdala?!" ona e uplaenije no ikad do sad. "Ja
vas nikad ne bih izdala! Vi ste moj car, moj mu i moj
gospodar!"
Car se gradio kao da je nije niti uo.
"Od prvoga dana javno si pokazivala prezir i
mrnju prema mojim kerima", nastavio ju je
optuivati. "Vie si puta naglas zatraila njihovu smrt i
unato mojoj izravnoj zapovijedi da elim carevne ive
i zdrave, ti si poslala svojeg brata, izdajicu Nasha da
obeasti carevnu Ashlamaviu! Da je uini
bezvrjednom!"
Kneginja Nash dobaci prijeki pogled
Ashlamaviji, zaprepatena njenom ljepotom. ak je i
svoju majku nadmaila izgledom. Bilo ju je bolno
gledati. Pogledala je i Amalexiu i osjetila kako je
proima neka udna jeza.
"To nije istina! To su lai! Gdje su dokazi?! Ja
sam jedina ovdje oteena. Moj brat je mrtav zbog
ovih urotnika!"
Car joj opali pljusku, a ona se prevali na lea.
"Jesam li ti dao dozvolu za drugi glas?" on e
gromko.
Nikada u ivotu Amrug nije bila ovako
poniena. Iako ju je tukao u privatnosti njihovih
odaja, nikada je nije ovako ponizio pred ovoliko ljudi.
Pogledala je novu caricu na svojem tronu i na
Valisinom licu ugledala saaljenje.
Nije to mogla podnjeti.
"Tanael, sin Brewonov i savjetnik Nexus kao i
moje keri svi govore kako je tvoj brat iskoristio svoj
poloaj ne bi li pokuao silovati moju ker. Svi oni
govore da je knez Nash govorio da djeluje po
zapovjedima carice Amrug!"
"Lai!" kriknula je Amrug ustajui na noge. Ako
e je ubiti, eljela je umrijeti stojeki.

190
 "Ashlamavia!" povie car, "Ispriaj kneginji to
se dogodilo!" naredi on.
Mlada je carevna porumenjela izgledajui
posramljeno i zapoela govoriti drhtavim glasom:
"Knez Nash, gospodar Nexus i ja bili smo u primaim
odajama Amuriona. Knez Nash je rekao da eli
govoriti sa mnom o braku. Naredio je da mu donesu
pie i da se svi povuku", iznenada Ashlamavia uhvati
Amalexiu za ruku i vrsto je stisne. Bilo je oito da se
boji. Ni zarkatska djeca nisu roena bez straha.
"Kad smo ostali sami knez Nash mi je priao i
zapoeo me dodirivati. Ja sam ga zamolila da
prestane, ali on je postao grub. Rekao je da e me
imati milom ili silom. Ja sam poela vritati, a
gospodar Nexus i njegov osobni uvar su uli u odaje.
Gospodar Nexus se suprotstavio knezu Nashu. Rekao
mu je da je po carevoj naredbi duan tititi careve
keri sve dok car ne naredi drugaije. Rugh Nash se
naljutio i bacio me na tlo, a potom je napao gospodara
Nexusa, rekavi mu da tko je on da se suprotstavlja
volji carice Amrug! Knez Nash je tad napao gospodara
Nexusa, a uvar gospodara Nexusa je obezglavio
kneza Nasha. Bilo je uasno! Sve je bilo puno krvi!
Tada je doao Eruch Lur, Tanael u pratnji moje sestre
i vidjevi kneza Nasha mrtvog, a uvara s izvuenom
otricom, Eruch Lur je ubio uvara. Zahtjevao je da
mu objasnimo to se dogodilo, nakon ega je uzeo
gospodara Nexusa za svojeg zarobljenika i doveo nas
ovdje kako bi svi izili pred carev pravedni sud."
Amrug Nash je znala da je izgubljena. Nevini
izgled mlade carevne i njeno rumeno lice su pridobili
svo povjerenje u prostoriji. Samo je jo jedno mogla
uiniti, okaljati ast svoje obitelji i odrei se svojeg
brata da spasi ivu glavu.
"Ako su rijei carevnine rijei istinite tada
znajte da je moj brat djelovao bez moje volje", ree

191
ona trudei se zvuati im uvjerljivije. "Rugh je uvijek
bio nagao, zasigurno ga je zaslijepila carevnina ljepota
ili je moda elio sam postati carevim zetom. Njegovi
motivi su mi u potpunosti nepoznati, ali Vaa Visost
mi mora vjerovati, ja Vas nikad ne bih izdala."
Amrug je izgledala potpuno oajno dok je
govorila. Nikada ljudi dvora nisu vidjeli bivu caricu
ovako ponienu.
Car se pakosno nasmijei na enine rijei
gledajui ostala lica u dvorani. Nitko zapravo nije
vjerovao carici Amrug. Plemstvo joj je zapoelo
dovikivati uvrede i nastala je graja. Meutim, sve je
utihnulo onog trena kad je car podigao svoju ruku u
zrak.
"Kneginjo Nash," car e onim to je Amrug
smjesta prepoznala kao slubeni ton. "Odriete li se vi
to svake veze s postupcima vaeg brata iako je on bio
poglavar kue Nash i namjesnik Gorije?"
Amrug Nash se nikada u ivotu nije ovako
bojala za svoj ivot kao u ovom trenutku.
"Moj brat je izdao cara. Odriem ga se",
odvagnula je osjeajui teinu simbola "Uth" kojeg je
nosila oko vrata i koji je oznaavao vjenu vezu svih
lanova asne obitelji Nash.
Car se uozbilji.
"Unato vaoj izjavi, svi dokazi govore protiv
vas. Ima li ovdje netko tko e govoriti za kneginju.
Netko tko nam moe dati kakav razlog zato bi njen
ivot bio vrijedan ouvanja."
Nastala je potpuna tiina. Nitko se nije javljao.
Ljudi su i dalje siktali uvrede, a Amrug se osjeti
potpuno samom na svijetu. Znala je da je sve
izgubljeno. Iako je bogotovlje bilo zabranjeno u
Carstvu, ona je u srcu ipak promrmljala molitvu
Putniku. Bilo joj je to prvi put u ivotu da se obratila
kakvu boanstvu.

192
 Car joj je priao, vadei velianstveni ma
Neharhun spreman je smaknuti, kad se zauo muki
glas.
"Ja u govoriti za kneginju Nash."
Sve glave u prostoriji se okrenu prema
prijestolonasljedniku. Mladi Everziol je ustao sa svoje
visoke stolice i gledajui oca u oi rekao: "Kneginja
Nash je sve ove godine bila vjerna Vaoj Visosti.
Provela je godine brinui za prijestolonasljednika.
Imala je nebrojeno prilika da izda cara, ali to nije
uinila. Vjerujem da je knez Nash djelovao svojevoljno
i pokuao okriviti svoju sestru za svoja zlodjela. Zbog
ovih stvari traim milost za nju."
Kneginja Nash se bacila prema Everziolu
ljubei mu stopala.
"Hvala Vam, Vae Velianstvo, vi ljupki, ljupki
djeae!" govorila je dok su joj se suze slijevale niz
lice.
Njen neak ju je unato svojem govoru gledao s
velikim gaenjem.
Car je pak izgledao kao da razmilja o ovome
iako je svima zapravo bilo jasno da se radi o nekakvoj
politikoj igri.
"Kneginjo Nash, ustanite!" naredi joj car.
Dok je ustajala Amrug je bacila pogled na novu
caricu. Trudila se zagorati ivot princezi Ormana od
prvog dana otkako je nogom stupila u Almorah.
Unato tome Valisa je sad izgledala kao da je ali.
Prkosno je ustala ispravljajui se do svoje pune
visine koja je bila uistinu impresivna.
"Moj sin je zborio za vas,to imate rei?" upita
je Elezion Okrutni.
"Neka mi moj car sudi pravo", odvrati ona
briui suze.
Car kimne.

193
 "Zbog rijei carevia Everziola voljan sam
potedjeti va ivot, ali trebat u dokaz vae odanosti."
Amrug se duboko nakloni. "to god moj car
zaeli", ona e glasno.
Nikada kao dosad nije shvatila koliko su
dragocjeni otkucaji srca i kako je disanje zapravo
jedan iznimno ugodan osjeaj kojeg se nije voljna
odrei.
"Knez Nash je mrtav. Ti si posljednja od svoje
loze. Kua Nash je namjesnika kua Gorije. Ukoliko
se loza prekine postoje mnoge kue koje su spremne
zaratiti zbog te asti. Carstvu ne trebaju unutarnji
raskoli. Ja te se odriem kao svoje ene i predajem te
u ruke kneza Ugrub Ragha. On e biti tvoj mu i
gospodar i novi namjesnik Gorije. Kua Ragh e
naslijediti kuu Nash."
Njena sramota nije mogla biti vea i car je to
znao. Kue Nash i Ragh bile su zakleti neprijatelji.
Njihova mrnja je svoje korjene vukla jo iz
barbarskog doba Gorije.
Car je uputio pogled vojskovoi i knez Ragh je
istupio iz mnotva i pridruio se Armug. Gledao ju je s
prezirom, kao i ona njega. Od same pomisli da e se
morati predati ovom napuhanom divu, eludac joj se
okretao.
"Knee Ragh, hoete li uzeti kneginju Nash kao
svoju prvu enu?" upitao je car otrim glasom.
Iako mu se nije sviala pomisao s jednom
korpijom kako su zvali obitelj Nash, knez Ragh je
ipak elio postati carev namjesnik u Goriji. Bio je to
gotovo kao da ga je netko proglasio kraljem cijele
zemlje. Imati e neogranienu mo i samo e car biti
iznad njega.
Knez Ragh s gaenjem pogleda Amrug i gorko
ree: "Uzet u je", glasom kao da kupuje kakvu runu
kobilu na drabi.

194
 "Kneginjo Nash, pristajete li biti prvom enom
kneza Ragh?" upita car zlobno se smijeei.
Amrug nije mogla ni zamisliti kad se ovog jutra
probudila kako e se njen ivot u potpunosti okrenuti
naglavake. Probudila se kao carica, najmonija ena
Atlantide, a u tom istom danu je umalo izgubila ivot i
bila prisiljena udati se za svojeg najljueg neprijatelja.
Za sve to je krivila samo jednu osobu. Pogledala je
Azureinu ker i na tren joj se uini da gleda samu
Azureu kako stoji tamo. Ashlamavia se nije smijala i
njoj se na licu vidjelo saaljenje, a izraz njene sestre je
kao i uvijek bio potpuno nedokuiv. Amrug to nije
mogla podnjeti. Mogla se nositi s mrnjom,
prijetnjama, pa ak i udarcima, ali saaljenje ju je
dotuklo.
"Pristajem", rekla je konano ne trudei se
zvuati posebno glasno.
Bilo je ili to ili smrt, znala je, a Amrug je eljela
ivjeti vie od iega. Mrtvi ljudi se ne mogu osvetiti, ali
ivi mogu uiniti i puno gore stvari.

30.

Ashlamavia i Amalexia stajale su pred Ur

Naumirom u njegovim odajama. Dok su bili u
prijestolnoj dvorani, nisu smjeli pokazivati nikakve
znakove prisnosti, ali sad su stajali gledajui se bez
rijei. Ur Naumir se nije mogao pomiriti s tim koliko
su se njegove malene djevojice promijenile.
Priao je Ashlamaviji i dotaknuo njeno blago
lice zapanjen njenom slinou s pokojnom caricom
Azureom. Potom je spustio pogled na Amalexiu
gotovo ne vjerujui kako odraslo izgleda.

195
Znao je ipak da su one posljednjih pet godina provele
u drutvu Petroniusa Nexusa, stoga je morao biti
oprezan pri razgovoru s njima, podsjeajui se da to
vie nisu one iste djevojice koje je odgojio.
"Pozdravljene da ste, Azureine keri", obrati im
se on toplo i pokae im da se slobodno smjeste u
udobne naslonjae.
On sam je sjeo preko puta njih netremice ih
gledajui.
Unato njegovim toplim rijeima, carevne su
odmah shvatile da starored vie ne pokazuje prisnost
koju su neko dijelili.
"Pozdravljen da si, Vrhovni starorede",
pozdravi ga Ashlamavia koja je po dvorskom
protokolu imala pravo prvozborenja.
Amalexia je utjela i promatrala staroreda s
jednakom znatieljom kao to je on promatrao njih.
"Kakve novosti donose careve keri iz Sokolova
Tla?" upita on pristojno.
Ashlamavia se tuno osmjehne i ree: "Vijesti o
alosti i smrti smo donijele, ali to je ve znano. Druge
vijesti blijede pred tima."
Ur Naumir duboko uzdahne. Uvijek su u
carstvu vagali rijei. On je ipak s carevnama
komunicirao tako da su se u potpunosti razumjeli bez
obzira na rijei koje su bile izgovorene. Sad mu se
uini da su to ve neke druge carevne i pitao se hoe li
pronai zajedniki jezik s njima kao nekad.
Ashlamavia se pak obazrela po staroredovim
odajama. Bilo joj je drago vidjeti da se u njima nita
nije promijenilo. Police prepune knjiga ispunjavale su
zidove ostavljajui malo mjesta za ukrasne tapiserije.
Boice s mnogim napicima leale su na stolu s
muarima i tucima, a miris raznog bilja dopirao je do
njenih nosnica poput kakva slatka miomirisa. Jo kao

196
dijete je voljela ovu prostoriju. Osjeala se sigurno i
zatieno u njoj.
"To su uistinu nevesele vijesti", ree im
Naumir, pa nadoda,
"Okrenimo se radije nekim ugodnijim temama,
recite, kakve su vjetine nauila Vaa Velianstva i
kakva znanja stekla u tako dalekom kraju?"
Ashlamavia kimne. "Gospodar Nexus jest
uistinu hvalevrijedan uitelj. Zborio je s nama o
mnogim stvarima. O prirodi i ivotinjama, o kuturama
minulim i postojeim, o jezicima stranim i obiajima
tuinskim. Mnogo je svojeg znanja podijelio s nama i
obogatio nae umove."
Ur Naumir se nasmijei, ali bio je to zagonetan
osmjeh. "Uistinu, dok zborim s vama carevno, vidim u
kakvu ste se divotnu veleumnu carevnu prometnuli.
Moje srce se raduje zbog vas."
Ashlamavia porumeni od neugode. "Laskate
mi, starorede", ona e nevino.
"Vae Velianstvo, Amalexia", obrati se
iznenada Ur Naumir mlaoj carevni. "Od vas ne zauh
ni glasa. Zborite! Rado u posluhnuti vae rijei", ree
joj on sav znatieljan.
Amalexia ga otro pogleda. "Tuna su vremena
dola, kad prijatelj prijatelja vie ne raspoznaje", ree
mu ona grubo nadodavi: "Oni koji su neko bili bliski
sad se gledaju s oprezom ekaju' gdje li e bode
ostaviti traga. Ne hajim za takva prijateljstva, Ur
Naumire, i radije pamtim prijatelje onakve kakvi su
bili, no onakve kakve imam danas."
"Amalexia!" zauje se zgraajui prijekor njene
sestre. "Kako se usuuje obraati Vrhovnom
staroredu na tako zlorek nain!"
Ur Naumir pogleda obje djevojice i osjeti kako
mu se grlo stislo, a kamen lei na srcu.

197
 "Moje lijepo dijete..."on e gledajui
Ashlamaviu, doputajui da mu krinka spadne s lica.
"I moje hrabro dijete", pogleda Amalexiu i
potrudi se suzdrati svoje emocije.
On tad prie Amalexiji i klekne pred nju
uzimajui njene ruke u svoje.
"Da nije tvoje odvanosti, enamilla, pitao bih se
dugo tko su ova djeca koja sjede predamnom i ima li
na njima traga carevni koje sam poznavao. Sad znam
da me jo uvijek nosite u srcu, kao i ja vas."
Amalexia poloi svoje ruke na stareve obraze i
apne mu: "Nikada te nismo zaboravile, ghamu, uvijek
si nam bio u mislima."
"Nedostajao si nam", proape Ashlamavia, a
oi joj se ovlaie.
"I vi meni, djeco moja", on e podigavi se opet
na noge, a one ga obje vrsto zagrle.
Iznenada se on trgne i pogleda stariju carevnu.
"Ashlamavia?" upita, vidno zabrinut. "Je li
Tajna na sigurnom?"
Ashlamavia kimne i ne ree nita.
Amalexia se zaudi na ovo pitanje. Smjesta je
znala da taje neto pred njom, ali sad nije bilo ni
vrijeme ni mjesto da trai odgovore na opasna pitanja.
"Reci nam o ovom braku koji je car naumio za
svoju stariju ker?" upita Amalexia, sjedajui natrag u
udobni naslonja.
"Da, molim te", ree Ashlamavia glasom koji je
treperio od bojazni.
Ur Naumir se takoer spusti natrag u svoju
fotelju. Carevne nisu mogle ne primijetiti kako
umorno i smodeno izgleda. Ljudskome rodu je
starost tako brzo dolazila.
Ur Naumir se tuno zagledao u mladu carevnu i
rekao joj tiho: "Velika sveanost e se odrati u Vau
ast, Ashlamavia. Mnogi e monici naega svijeta

198
pristupiti Mramornom Tronu ne bi li zadobili pravo
braka s vama. Najmoniji od njih jest Demazigo
Garavelli iz Magrije. Vjerujem da on ima najvie
izgleda da zadovolji cara. Njegova vojska je poznata u
Srednjim Zemljama."
Ashlamavia je izgledala kao da ju je netko
udario.
"Magrijci zatvaraju svoje ene u hareme kao
to car zatvara svoje prilenice. Govori se da ive u
mraku i nikada ne smiju izustiti ni rijei u prisutnosti
mukaraca", ree ona gorko ne mogavi si ni zamisliti
takvu sudbinu.
Amalexia je takoer izgledala ojaeno. "Zar ne
postoji nita to bi moglo navesti cara da se
predomisli?" upita.
Ur Naumir odmahne glavom. "ao mi je, Vaa
Velianstva, ali car je donio svoju odluku. Bal je
zapravo neka vrsta predstave da udovolji proscima, ali
odrati e se bez obzira eljeli mi to ili ne."
Govorili su aptom jer je sve troje znalo kako bi
ih gorko mogle stajati ne vagane rijei.
Iznenada se zaula neka neobina melodija.
Ashlamavia ustane i prie prozoru, te se zagleda u
predivnu djevojku raskonih haljina koja je svirala
ice torakha.
"Nije li ono princeza-leptirica?" upita ona
Naumira jer je samo jednom imala priliku vidjeti
Valisu od Ormana, koju su sad nazivali caricom
Alisom.
Ur Naumir joj prie, a za njim i Amalexia, te se
svo troje zagledaju u mladu enu.
"Jest. To je carica", kratko e starored.
"Kakve je naravi Njena Milost?" zanimalo je
Ashlamaviu.
"Blage i njene", odvrati on na njeno pitanje.

199
 Ashlamavia uzdahne i alosno ree: "Ba i nije
mnogo starija od mene."
Naumir se zagleda u Valisin svijetli lik i ree
im: "Njena je sestra trebala postati carevom enom
umjesto nje."
Amalexia se zaudi na ove rijei. "Njena sestra,
kako se zove?" upita odjednom zvuei pomalo udno.
"Hestera Unimar od Ormana", Naumir e
zaueno je gledajui.
"to joj se dogodilo?" upita ona sklopljenih
oiju izgledajui kao da se pokuava prizvati kakvo
sjeanje.
Naumir prekrii ruke na prsima i tihim, jedva
ujnim glasom ree: "Sramota. Velika sramota.
Pobjegla je s gorijskim gladijatorom."
Amalexia prstima dotakne elo, a potom irom
rairenih oiju pogleda mladu caricu.
Starored joj se nagne i priapne na uho. "Jeste
li je sanjali?" upita.
Ashlamavia se tad okrene prema njima i ree:
"Ne obazirite se na Lexu, starorede. U posljednje joj se
vrijeme ini da poznaje svakoga koga sretnemo."
Amalexia nije odgovarala na ovu provokaciju
znajui da njena sestra govori ove grubosti samo zato
jer je uplaena zbog sudbine koja joj predstoji.
Ona pak jo jednom alosno pogleda mladu
leptiricu, a potom sklopi svoje zlaane oi prepune
suza.

200
 31.

Everziol nije mogao prestati razmiljati o svojoj

teti Amrug. Od malih nogu, njegov ga je otac uio da
ene nisu nita drugo do potrona roba, ija je jedina
dunost raati nove ratnike za Veliki rat, kako ga je on
nazivao. Kako je bila jalova, njegova teta ba i nije bila
od koristi caru i bilo je za oekivati da e je se prije ili
kasnije rijeiti. Dok je on bio maleni djeak, Amrug je
koristila carstvu tako to se brinula za
prijestolonasljednika i svi su zapravo mislili da je
upravo zbog toga Everziol progovorio u njenu korist.
Nitko nije znao da ga je njegov otac ve unaprijed
pripremio za taj tijek dogaaja i da mu je upravo on
naloio da spasi svojoj teti ivu glavu. Ako je elio biti
iskren sam sa sobom, a mrzio je biti iskren sam sa
sobom, Everziol se zapravo nikada ne bi suprotstavio
ocu kad bi on doista odluio pogubiti Amrug i upravo
se zbog te stvari, po prvi puta u ivotu, osjeao kao
kakva kukavica. Kakva bila, da bila, Amrug je neto
najblie majci to je ikada imao u ivotu i on je nije
elio vidjeti mrtvu.
Bilo mu je ao kad je otila jer je u njoj imao
saveznika na dvoru. U sluaju da car pogine ili da ga
pogodi kakva strana bolest, pa umre, bio je siguran
da bi njegova teta uinila sve da on sigurno zasjedne
na tron. Prva u nizu od sigurnosnih mjera koje bi
poduzela, bilo bi da se rijei njegovih odvratnih
sestara.
Everziol je oduvijek mrzio Ashlamaviu i
Amalexiu. Iako je upravo on bio prijestolonasljednik,
uvijek i svagdje pojava njegovih sestara bi ga u
potpunosti zasjenila,i to sve samo zbog njihove,

201
ugave, zarkatske krvi i onih prokletih tetovaa. Istina,
njegove su sestre bile boanski lijepe, ali nije njihova
ljepota bila ta koja je Everziolu toliko smetala, ve
aputanja vojnika o tome kako one zasluuju sjediti na
Mramornu Tronu vie od njega. Naravno, oni
odgovorni za takve rijei bi brzo izgubili jezik ili cijelu
glavu, ali to je to njemu znailo kad su izgovorne
rijei ostale visjeti u zraku poput kakve drevne kletve.
On je bio carev jedini sin i jedini je bio dostojan
sjediti na prijestolju, prokleta sirotinja od naroda
nikako da to utuvi u svoje bijedne, uplje glave.
Pogotvo oni kretenski pobunjenici Rowana Axira koji
su se drznuli u dronjcima i s piljivim vilama i
motikama dii ruku na cara i njegova sina. Svi su znali
da se Rowan Axir eli doepati carevih keri, kako bi
ih postavio na Mramorni Tron.
Everziol je bio uvjeren da e careva estoka
ruka kad-tad dohvatiti Axirov grkljan i iupati ga
vlastitim rukama. Najvie od svega bi volio kad bi
upravo on bio taj koji e omoguiti ocu da se doepa
Rowana Axira.
"Vae Velianstvo?" zazvao ga je glas jednog
odbojnog starog sluge, prenuvi ga tako iz njegovih
velikih i dubokih misli.
Everziol se nije volio obraati tim prljavim
stvorovima, stoga ga je samo prijeko pogledao,
ekajui da sazna to mu ovaj ima za poruiti.
"Njegova Carska Visost vas poziva da mu se
pridruite u slavlju", pokorno e sluga gledajui u pod
dok je govorio.
"Slavlju?" izlane Everziol zbunjeno. "Cvjetni se
bal odrava tek prekosutra, to to moj otac danas
slavi?."
Sluga jo malo pogne glavu, bojei se da ni na
koji nain ne narui carevievo raspoloenje jer ak su
i takve sitnice na ovom dvoru mogle biti pogubne pa

202
ree: " Vojnici Njegove Visosti uhvatili su gorijskog
gladijatora Morduka Rhuna, sin Erukova, koji je
pobjegao s leptiricom Hesterom od Ormana. Pozvao je
svoje najbolje ratnike da se okuaju s gladijatorom."
Ova je vijest uvelike uzbudila nasilno srce
mladoga carevia, stoga je smjesta pohitao u golemu
prijestolnu dvoranu ne bi li vidio taj mili dogaaj.
Car je pozvao cijelu obitelj da gleda sramoenje
gorijana koji se drznuo oteti njegovu odabranicu.
Carica Alisa sjedila je na tronu potpuno skamenjena
od straha. Do nje su stavili kavez sa velikim udavom,
koji se vijao po kavezu pokuavajui se probiti van.
Njegove sestre su stajale po strani zajedno s
Petroniusom Nexusomi Urom Naumirem. Carevna
Ashlamavia je izgledala kao da joj je zlo od prizora
pred njom, dok je izraz na Amalexijinom licu bio
potpuno tajanstven kao i uvijek. Sam car je pak bio
odlino raspoloen, s vrem vina u ruci, njegov
groktav smijeh, pravog gorijana je odjekivao
dvoranom.
"Udri ga Torakh! Otkini mu glavu!" derao se
car, navijajui za jednog od svojih Eruch Lura.
Everziol je urio ne bi li to prije ugledao
spektakularni prizor ogromnog crnog gladijatora
Morduka u vrhunskoj tjelesnoj spremi. Gorijan je bio
potpuno gol osim neke prljave krpe kojom su ga
pustili da si pokrije meunoje. Everziol je smjesta
zakljuio da bi, kad bi mogao birati, elio izgledati
poput Morduka Rhuna.
Taj div od ovjeka, naspram kojeg je i sam
moni car djelovao poput patuljka, bio je potpuno
elav, osim zmijske tetovae koja mu je krasila glavu,
vrat i ramena, a sam kraj joj je zavravao na njegovim
prsima, tono iznad srca. Torzo mu je bio toliko
savren da je izgledao kao da je od isklesane
ebanovine, a miii na rukama su mu bili veliki poput

203
lubenica. Opake, oi i upave tamne obrve jo su vie
naglaavali zloudnu pojavu ovog gladijatora.
Crni Kova, kako su ga zvali jer je bio iz klana
Kovaa, se unato svojoj veliini kretao hitro poput
zmije koja mu je bila druica, s jednako ubojitim
posljedicama. Govorilo se da je buzdovan njegovo
omiljeno oruje. Car mu oito nije elio pogodovati u
izboru oruija. Hravi lovaki no bio je sva obrana
koja mu je bila dozvoljena. Everziol je bio vie nego
impresioniran, shvativi da je taj obini lovaki no
zapravo bio i vie nego dovoljno Morduku Rhunu da
se obrani. Gotovo nadljudska snaga toga diva i
smrtonosna vjetina s otrim predmetom u ruci doista
su govorili neto o ratnikim sposobnostima ovog
poznatog borca.
Jedan po jedan, najvjetiji carevi ratnici padali
su pod noge gorijanskom junaku, natapajui svojom
krvlju prijestolnu dvoranu. Carevo je lice postajalo sve
nezadovoljnije. Everziol je znao da je car vie od iega
elio poniziti Morduka zbog njegove izdaje i krae
Ormanske leptirice Hestere, a umjesto toga, gladijator
je rastao u oima carskog plemstva svakom svojom
pobjedom.
Nije bilo dovoljno to ga je plemstvo oboavalo
gledati u arenama kako se bori, ve im je Morduk
Rhun u samoj prijestolnici priredio pravi spektakl.
Car to vie nije mogao trpjeti, stoga podigne
svoje ruke, a teko ranjeni ratnik koji se trenutno
borio protiv Morduka se povue. Znoj se cijedio niz
Mordukovo tamno tijelo slijedei putanju njegovih,
preko svake mjere golemih miia. Gorijan je izgledao
kao da se odlino zabavlja.
"to je bilo, djeco? Dosta vam je zabave ili vam
se moda gade ovi krvavi ostaci mesa pod mojim
nogama?!" grubim i promuklim glasom zadirkivao je
Crni Kova.

204
 Car spusti svoj vr s vinom, a potom se
procjenjivaki zagleda u Morduka.
"Zna, sine Erukov, tvoji su talenti doista bili
potraeni u areni, a i iako si teko sagrijeio protiv
svojega cara, vjerujem da to nije bila tvoja krivica.
Ormanska te guja zavela svojom putenou, natjeravi
te na taj koban in. Neka se zna da je ovaj car voljan
oprostiti tvoj veliki grijeh. S tvojim vjetinama i
vodstvom, gorijski bi vojnici bili nenadmani. Sve to
mora uiniti da sauva svoj ivot i ast jest zakleti
mi se na vjenu slubu i ubiti zmiju u onome kavezu.
To e biti dokaz tvoje odanosti. to kae svojemu
caru?"
Everziol je bio potpuno zateen ovim oevim
prijedlogom. Elezion Okrutni nije bio znan po svojoj
milosti. Zapravo, kazna za prijestup protiv cara je bila
samo jedna. Smrt je esto pohodila dvorane
Almoraha. Meutim, Everziol je ipak razumio oev
potez. Morduk Rhun je bio slavni, nepobjedivi ratnik,
a oevoj je vojsci itekako bila potrebna jedna takva
linost da im malo podigne moral.
Nakon poraza kod Krashare Dome, vjera carske
vojske u carevu mo se pomalo poljuljala i iako se to
nitko nije usudio izrei na glas pred carem, aputanja
po krmama, govorila su o tome kako vojnici po prvi
puta od smrti Kalderijskog Feniksa vjeruju da se
pojavio netko tko bi mogao svrgnuti cara s
Mramornog Prijestolja.
Plavi Duh Krashare Dome postao je prava
napast carstva, a na sam spomen imena mladoga
mara, mukarci bi se hvatali za bradu, a ene
pokrivale svoja usta od zaprepatenja. Bilo je
nesumnjivo da bi sluba Morduka Rhuna, Crnog
Kovaa, uvelike ohrabrila carevu vojsku.
Everziol se tad zajedno s mnotvom zagleda u
ogromnog gladijatora da uje njegov odgovor.

205
 Morduk Rhun prie prijestolju koliko mu je
straa dozvoljavala i ponosno se obrati caru Elezionu
govorei: "Pogledaj dobro ovog Gorijana, Elezione,
sine Ezzaelov, jer pred sobom gleda slobodnog
ovjeka. Jo se nije rodio taj mukarac pred kojim bi
Morduk Rhun pognuo svoju glavu, a kamo li koljeno."
U dvorani Mramornog Prijestolja je nastao
potpuni muk. Nikada se nitko nije s toliko
nepotovanja obratio Njegovoj Visosti. Pogotovo ne
netko gorijskog podrijetla.
Car je bio zgranut ovim rijeima, a mrnja mu
je smjesta buknula na licu. ak se i Everziol osjetio
uvrijeen rijeima ovog prokletnika koji se drznuo
tako zboriti s njegovim ocem. Bilo je jasno kao dan da
je ivot Morduka Rhuna doao k svojem kraju.
Car isue veliki ma, Neharhun, iz svojih
korica, ali umjesto da nasrne na gladijatora, on krene
prema kavezu sa zmijom.
"Rezati u je polako, na komadie, tako da je
moe gledati kako umire u mukama", car e
okrutnim glasom, a po prvi puta se na licu gorijskog
gladijatora oita istinski strah.
"Ne!" povie on svojim dubokim glasom. "Ubij
mene! Ona je ve dovoljno kanjena!"
Elezion se na te rijei samo gromko nasmijao, a
potom je zamahnuo prema kavezu. Morduk Rhun je
krenuo u napad, a sva sila carevih straara mu se
isprijeila na putu.
Kad je prvi puta zasjekao zmiju, tamna krv je
potekla po podu, a carica Alisa je zavritala kao nikada
u ivotu.
To malo, nejako stvorenje, blage naravi i sitne
grae nasrnulo je na cara poput ranjene ivotinje,
grebui ga svojim noktima po licu.
"Nee joj nauditi! Prokletnie! Proklinjem te u
ime Petorke!" vikala je udarajui cara koji je bio

206
potpuno zaprepaten ovim razvojem dogaaja. Nikada
mu ne bi palo na pamet da je njegova mlada ena
sposobna za takav neposluh.
"Valisa! Ne!" povikao je Morduk pokuavajui
se probiti do nje. U cijelom tom meteu, krvava je
zmija nekim neprirodnim nainom nestala iz kaveza
bez traga.
Bijesan preko svake mjere, car je ponovno
zamahnuo maem ovog puta probijajui trbuh mlade
carice rasporivi je od trbune upljine do prsnog koa
tako da su joj se crijeva rasula po podu, a ona sama se
skljokala na pod krvava i mrtva na uas i stravu svih
prisutnih.
"NE!" razjareno je riknuo Morduk, razoruavi
jednog straara, uzeo je njegov ma i krenuo u napad,
redom je sjekao sve pred sobom, ali bio je uvelike
brojano nadjaan. Sjekao je ruke, noge, miie, kosti ,
kou i meso carevih ljudi, a taman kad je bio gotovo
pred samim carem ispred njega je iskrsnula zarkatska
djevojica. Mlada carevna Amalexia. Carevo dijete.
Careva krv koja zasluuje umrijeti.Visoko je podigao
straarev ma u zrak, a potom zamahnuo. Zarkatsko je
dijete samo stajalo ispred cara ne miui se. Nakrivila
je glavu zagonetno ga pogledavi, a potom je mladi
glas u Mordukovoj glavi progovorio: "Spusti oruje,
Crni Kovau, ni ti ni ja danas neemo umrijeti."
Everziol nije mogao vjerovati svojim oima.
Njegova najmlaa sestra stajala je ravno ispred
samoga cara, na putu gladijatorskog koljaa. Morduk
Rhun je zamahnuo otricom maa prema njenoj glavi,
ali zaustavio se na koncu zamaha odsjekavi joj tek
pramen kose koji je lepravo kliznuo na pod
natapajui se u krvi carice Alise.
Morduk Rhun je odbacio ma na pod i predao
se na milost i nemilost carevim vojnicima.

207
 Tek tad je Everziolu sinulo da bi trebao uiniti
neto, a ne samo stajati i buljiti u to to se dogaa.
Brzo je izvukao ma iz korica, nadajui se da nitko
nee primijetiti da mu je trebalo tako dugo, ve e
pomisliti da je kao i svi ostali bio spreman braniti
cara. Ako je elio biti iskren sam sa sobom, a mrzio je
biti iskren sam sa sobom, zapravo mu nije bilo ni na
kraj pameti suprotstaviti se ogromnom gladijatoru ak
i da je ovaj doista odrubio carevu glavu s ramena.
Kad mu je svanulo da je Amalexia zapravo
spasila carev ivot, ljubomora je buknula u njemu kao
nikada do tad. to li e sad car misliti o njegovoj
zarkatskoj sestri? Samo mu je jo trebalo da upravo
ona, Amalexia Krvoroena, pridobije oevu naklonost.
Iako je vidio to se dogodilo i bio je potpuno
svjestan opasnosti u kojoj se naao, car je pak
zakljuio, da je najbolje pretvarati se da se nita od
toga nije dogodilo. Grubo je rukom gurnuo svoju
najmlau ker u stranu, ne mogavi podnijeti pomisao
da mu je to udnovato dijete koje je tako mrzio moda
upravo spasilo ivot.
"Odvedite ga u tamnicu", zapovijedi car otrim
glasom. " Sutra emo okovati na glavnom trgu Eanora.
Ovaj e prokleti gladijator umrijeti u paklenim
mukama."
Careva straa ga je smjesta posluala, ali
plemstvo je samo zaprepateno buljilo u njega.
"to zvjerate tako, kao da nikad niste vidjeli
krvoprolie. Neka neko vie oisti ovaj pod! Sramota
je na to lii carevo prijestolje!"
Ne rekavi vie nita car se povukao iz
prijestolne dvorane, praen dvojicom Eruch Lura, koji
mu nisu vie ulijevali jednak osjeaj sigurnosti kao
prije.
Plemstvo, koje nije prestajalo amoriti, se
poelo povlaiti, a Ashlamavia, Ur Naumir i Petronius

208
Nexus su takoer krenuli prema izlazu. Jedino je
njegova polusestra Amalexia ostala nepomino stajati
, ne skidajui pogleda s beivotnog tijela mlade carice
Alise.
"Kako si to uinila?" bahato je upitao Everziol
svoju polusestru. Nije si mogao pomoi. Morao je
znati odgovor.
Carevna Amalexia ga ravnoduno pogleda.
"Uinila to, Vae Velianstvo?" upitala je
hladno. Bilo je gotovo nemogue procijeniti misli i
osjeaje te udnovate djevojice.
Everzol joj oholo prie i unese joj se u lice. "Ne
glupiraj se, mila sestro, nego mi odgovori na pitanje.
Kako si natjerala gladijatora da se zaustavi?"
"Nisam uinila nita takvo, Vae Velianstvo",
smireno mu odvrati Amalexia gledajui ga ravno u oi,
iako bi po protokolu trebala spustiti pogled. Bio je to
jasan znak prijetnje.
"Kakav si ti to udan izrod?" gadljivo je upitao
Everziol.
Amalexia se tad nagne k Everziolu i priapne
mu na uho, "Mogla bih te upitati istu stvar, moj dragi
brate."
Osupnut ovom neoekivanom uvredom
Everziol zamahne rukom i odvali svojoj polusestri
amar. Oekivao je da e se djevojica od udarca
skljokati na tlo i zaplakati, ali umjesto toga, ona mu je
samo okrenula drugi obraz smijeei se od uha do
uha. Nije ak ni zadrhtala, ni zajecala, nita. Nikada se
nije osjeao manje muevnim nego u ovom trenutku.
Petronius Nexus im je priao sasvim blizu. "Ako
su Vaa Velianstva zavrila razgovor, morali bismo
osloboditi prijestolnu dvoranu tako da je sluge mogu
oistiti."
Everziol mrko pogleda kraljeva savjetnika.

209
 "Zavrili smo", on e oholo i ne rekavi vie
nita ode iz prijestolne dvorane.
Ako je elio biti iskren sam sa sobom, a mrzio je
biti iskren sam sa sobom, morao je priznati da je
zapravo samo elio pobjei im dalje od Amalexie i
njene zarkatske krvi.

32.

Tamnica je bila mokra hladna i kamena, kao to

je bilo i za oekivati. Nije to bila prva tamnica u kojoj
je Morduk Rhun ikada bio sveani gost, ali zasigurno
e biti posljednja. Nije ni sumnjao da e mu sutranji
dan donijeti nesluenu patnju, ali nijedna bol nije
mogla biti gora od one kad je njegova Hestera nestala,
a car je rasporio njenu njenu sestru Valisu poput
krave za klanje.
Morduk nikako nije mogao shvatiti to mu je
dolo. Imao je savrenu priliku da osveti Valisinu smrt
i da zauvijek rijei carstvo najveeg tiranina svih
vremena, a onda mu je ono mjeseevo dijete stalo na
put i umjesto da je obezglavi za svagda on samo to je
nije uzeo u naruje i pjevao joj uspavanke za laku no.
Kako se dovraga to dogodilo? Je li umislio da
mu se djevojica obratila u mislima ili se to doista
dogodilo? Nikako nije mogao shvatiti koji mu je vrag
doao u onoj prijestolnoj dvorani? Pa to ako je mala
bila zarkatske krvi? On je gorijan, jedini bog u kojega
on vjeruje je Putnik, a ni njemu se ne moli ba
preesto. Nikako nije mogao shvatiti zato je ostavio
tu djevojicu na ivotu.
"Nisi me ubio jer si astan ovjek", zauo se
blagi enski glas iz tamnog hodnika.
Morduk se priblii ogradi, a Carevna Amalexia
istupi na slabu svjetlost udaljene baklje.

210
 Iako je bio iznenaen to je ovdje vidi, Morduk
to nije pokazivao, ve joj je smjesta odgovorio: "to ti,
dovraga, zna o meni, djevojice? Ja sam gladijator,
takvi poput mene nemaju asti!"
U glasu mu se jasno ula primjesa tuge i
gorine, no zarkatsko se dijete samo nasmije na
njegove rijei. "Da je to istina, prijatelju, oboje bismo
sada bili mrtvi."
Gorijan se gnjevno zagleda u malenu carevnu i
zarei kroz reetke: "Ja nisam tvoj prijatelj!"
Amalexia se nije dala smesti. U mranom,
prohladnom hodniku, jedne su zlaane oi zurile u
druge tamne, a male, savreno oblikovane usne,
progovorile su: "Ti si budunost Gorah' Na' Hure i
najbolji i najodaniji prijatelj kojeg e mi ivot ikada
dodijeliti."
Ne ekajui da joj odgovori ili da joj se nasmije
u lice, Lexa iz svojih skuta izvadi klju od brave i na
Mordukovo potpuno zaprepatenje, ona stane
otkljuavati vrata njegove tamnice.
"to to radi?" zgroeno e on.
Mala carevna se nasmije. "Spaavam te,
prijatelju."
Kad je izaao u hodnik, izgledao je poput
pravog gorostasa naspram Amalexie. Ne marei za
protokol, on je uhvati za ruku i ree: "Car bi te mogao
ubiti zbog ovoga!"
"Znam", ravnoduno e carevna, pogledavi u
stranu. Iako si to nije eljela priznati, uvijek ju je
boljela mrnja koju je njen otac gajio prema njoj.
"Zato onda?" Crni Kova e zahtijevajui
odgovor.
Amalexia visoko podigne bradu i prkosno
pogleda gladijatora koji ju je trostruko nadvisivao.

211
 "Previe sam nevinih ljudi gledala kako umiru
od careve ruke. Ti i Hestera i Valisa niste zasluili
smrt."
im je uo ime svoje druice, Morduk se
potpuno ukipi. "Kakve veze Hesta ima s ovim?" On
tad grubo uhvati carevnu za ramena i protrese je.
"Zna li gdje je ona? Je li joj dobro?"
Amalexia kimne, a potom svrne pogledom na
Mordukove ogromne ruetine koje su je drale.
Gladijator smjesta spusti ruke i s nadom se
zagleda u mladu carevnu.
"Moramo pouriti. Malo smo kratki s
vremenom", hitro e Lexa, a potom da znak Morduku
da je slijedi.
Ne vjerujui da se ovo uistinu dogaa, Crni
Kova poe za njom, ne znajui hoe li ga ova
djevojica odvesti u smrt ili u novi ivot.
"to je sa straom?" zbunjeno je upitao vidjevi
da svi straari na ulazu u tamnicu lee na tlu
zatvorenih oiju.
"Spavaju. Nee se buditi do jutra", kratko i
nejasno mu odvrati Amalexia i stane ga voditi dalje u
nepoznatom smjeru.
Morduk nije znao to bi mislio o svemu ovom.
Bojao se da nije rije o kakvoj carevoj smicalici kojom
ga je elio poniziti jer koji bi drugi razlog bio da se
careva vlastita ker ulja hodnicima Almoraha poput
kakvog provalnika. Jedino ga je pomisao na Hestu
tjerala da ide dalje, pa gdjegod zavrili.
Carevna ga je uvela u neku odaju koja mu je
djelovala vrlo surovo i vojniki. Morduk je smjesta
zakljuio da ova soba pripada mukarcu.
"Tanaele?" glasno i razgovjetno e Amalexia, na
Mordukovo uenje. On je oekivao apat.

212
 "Vae Velianstvo?" odvrati snaan muki glas i
upali malu svjetiljku nasred prostorije. Morduk tek
tad shvati da carevni svjetlo zapravo i nije potrebno.
"Je li sve spremno?" upitala je Lexa, zabrinuto
gledajui Tanaela.
"Jest, Vae Velianstvo", odvrati vojnik kojega
je Morduk prepoznao iz prijestolne dvorane kao
jednoga od Eruch Lura. Tanael je bio jedan od rijetkih
s kojim se nije morao boriti.
"Ali ti si carev vojnik?" zbunjeno e on, ne
shvaajui to se dogaa.
Tanael tad znakovito pogleda carevnu
Amalexiu i vaui rijei ree: "Ja sam astan vojnik,
koji slui asnu carsku osobu."
Lexa, koja je itekako bila svjesna da ne smiju
gubiti vrijeme ree: "Prijatelju, sada nije vrijeme za
sumnjiavost. Morati e nam vjerovati. Ako obue
ovaj vojniki oklop i slijedi Tanaela, on e te odvesti
do tvoje odabranice."
Morduk prezrivo pogleda oklop gorijske vojske
koju je mrzio iz dna due.
"Nikada to neu obui", grubim e glasom mrki
gorijan.
Amalexia stane ispred njega i prijetei ga
pogleda, pa uzme vojnu kacigu u ruke.
"U ovom trenutku tvoja te druica oekuje i
umire od brige za tobom. Ako misli spasiti ivu glavu
i sebi i njoj, navui e ovaj oklop ili u ti ja silom
nabiti ovu kacigu na glavu i utnuti te nogom u dupe
kroz vrata."
Bilo zbog neoekivane prijetnje udnovatog
zarkatskog djeteta, bilo zbog toga to je skoro umro od
smijeha kad je uo te rijei ili zbog toga to je doista
vie od iega elio vidjeti Hestu, Morduk je skrueno,
uz Tanaelovu pomo stao navlaiti oklop na svoje
glomazno tijelo.

213
 "Mali mi je", Morduk e nezadovoljno, kad je
konano, na jedvite jade navukao oklop na svoje
krupno tijelo.
"Tko ti je kriv, to si takav gorostas",
ravnoduno mu odvrati Amalexia koja je uvala strau
na vratima.
Morduk se nasmije.
"Ne bi li ti kao carevna ipak trebala malo bolje
vagati rijei?" on e zadirkujui je.
"Vjerojatno", prizna ona pomalo posramljeno,
ali zatim joj u oima zatitra zagonetni sjaj i ona upita:
"Ne bi li ti kao gorijan, trebao naprosto oboavati ovaj
oklop?"
Morduk zaueno pogleda zarkatsku djevojicu
i shvati da ima neto doista posebno u njoj. U ovom
trenu mu je bilo uistinu drago to joj je potedio ivot,
no bilo je tu i neto vie od toga. Dobro je pogledao to
udnovato boansko dijete, pokuavajui silom
odgonetnuti njene tajne. Morao je postojati razlog
zato bi jedan vrhunski vojnik iz careve najblie strae
pristao sluiti carevu ker. Naizgled tek dijete.
Amalexia se tad alosno zagleda u Mordukove
zbunjene oi i ree mu apui po prvi puta otkako su
se sreli: "Sudbina mi je namijenila da budem ta koju
ljudi slijede, ali gdje u ih odvesti, to jo ni sama ne
znam."
Bila je iskrena. Prizna joj Morduk. Svidjelo mu
se to.
"Ovdje se opratamo, prijatelju, barem zasad
jer vjerujem da e doi dan kada u opet ugledati tvoj
gigantski lik."
"Ti ostaje ovdje?" zabrinuto e Morduk. "Ako
car sazna to si uinila..."
"Mahalen e me pokositi prije no to sunce
ponovno zae, znam", smireno e djevojica ne
odajui nikakav strah pred prijetnjom smrti.

214
 "Poi sa mnom, malena. tititi u te svojim
ivotom. Biti u ti otac kakav on nikada nije bio",
izrekne Morduk i sam se udei vlastitim rijeima.
Potreba da zatiti ovo udesno dijete koje mu je
podarilo slobodu, buknula je u njemu.
Amalexia tad na sveope zaprepatenje prie
Morduku Rhunu i zagrli ga. "I doista, s tobom e poi
jedno dijete, ali to neu biti ja. Zbogom zasad, Crni
Kovau, Prijatelju koji e to tek postati."
Ganut tom djetinjom iskrenou i dodirom,
okorjeli gladijator vrsto zagrli malenu i podraga je po
vranoj kosi.
"Zbogom, moja mala prijateljice. Nikada neu
zaboraviti to si uinila za mene."
Tanael tad povede Morduka iz svojih odaja
ostavljajui Amalexiju da irom rairenih oiju gleda
za njima, ali nisu oni bili ti koje je gledala.

33.

Ashlamavia je stajala na balkonu nestrpljivo

iekujui Lexin povratak. Znala je za sestrin plan, ak
i ako joj Amalexia nije nita govorila. Ur Naumir joj je
tek neto natuknuo, a Amalexijino udnovato
ponaanje u prijestolnoj dvorani joj je sve objasnilo.
Tek sad je shvaala da je Amalexia predvidjela
smrt carice Alise kao i Mordukovo zarobljavanje. Ur
Naumir je svakako imao svoje prste u oslobaanju
ranjene leptirice Hestere koju je zli arobnjak
ormanskog dvora, Oryn, pretvorio u zmiju za kaznu
to se zaljubila u gladijatora. To je sad bila ope
poznata stvar u Almorahu o kojoj su svi aputali.
Znala je to e Lexa uiniti i divila joj se na
njenoj hrabrosti, iako je zapravo premirala od straha

215
da je ne uhvate. Amalexia je toga bila svjesna i ba iz
tog razloga nije eljela sestri nita govoriti ne bi li ih
Ashlamavia svojom zabrinutou nehotice odala.
Asha je znala da je njena sestra samo pokuava
zatititi, ali nije si mogla pomoi, eljela je to prije
vidjeti sestru i uvjeriti se da je dobro. Pomiljala je da
je ode potraiti, ali znala je da ne smije to uiniti jer bi
tako ugrozila i svoj i Lexin ivot. Mogla je samo ekati
i vidjeti hoe li Amalexijin trud uroditi plodom.
Ponekad joj se inilo da je njena majka svu
svoju samouvjerenost prenijela njenoj sestri, a njoj
samoj je preostala bojaljiva priroda protiv koje se
nije znala boriti, ak i kad je to uistinu eljela.
Bila je duboko zadubljena u misli tako da je bilo
potpuno prekasno kad je osjetila prisutnost iza sebe.
Grube, vrste ruke su je zgrabile. Jedna oko struka, a
druga joj je prekrila usta. Opasni glas joj je apnuo u
uho: "Sada budi dobra carevna i nemoj vritati."
Znala je u tom trenu da se njena najgora nona
mora ostvaruje, netko ju je doao oteti. Neki neznani
muitelj ju je doao odvesti u novi pakao.
Hrabrou za koju se nikad ne bi usudila rei da
posjeduje, Ashlamavia se prisjeti uiteljeva treninga,
stoga nogom vrsto zgazi napadaevo stopalo, laktom
ga nemilosrdno opali u pleksus, a kad ju je ovaj
potpuno zaprepaten, ne oekujui takvu vrstu otpora,
pustio, ona se okrene da mu zabode prste u oi.
I onda je u potpunosti stala. Na mjestu se
ukoila od oka im je ugledala njegov lik. Iako ga
nikada nije vidjela, opis njegova izgleda je ula
nebrojeno puta.
On je pak samo stajao nasuprot nje, izgledajui
istovremeno oprezno i zbunjeno.
Prestravljena njegovom pojavom, ona se stane
povlaiti prema ogradi balkona. Puni mjesec, pojavio

216
se na nebu iznad nje i oni su oboje zasjali svjetlou
svoje vrste.
"Plavi Duh Krashare Dome", Ashlamavia e
plaho, drhtei od straha pred njegovom ratnikom
pojavom koja ju je prestravila i potpuno opinila.
Bio je za glavu vii od nje. Imao je dugu, crnu
kosu i zlatne oi, Zarkatski tagrim nalik na nandira
mu je leao na sredini vrata. Njegova dugaka kosa
bila je skupljena u pletenicu na vrhu glave i putena
skroz do sredine njegovih irokih lea. Imao je
etvrtasto lice, koje je izgledalo iznenaujue zrelo za
njegove godine. Ui su mu bile probuene vlastitim
bodljama. Ramena su mu bila uska, ali vrsta i napeta,
a dugi vretenasti miii napinjali su se na golim
rukama. Na sebi je nosio aykatski oklop zarkatskoga
kralja s crvenim platem, a o pasu mu je leao
Balladrun, Otrica koja Pjeva.
Poput arolije, uhvatio ju je pogledom svojih
tamnih oiju i zaueno rekao: "Annemu si
Annemae."
Ashlamavia koja nije mogla prestati drhtati nije
mogla smoi hrabrosti da mu odgovori. Ta stajala je
pred jednim od najveih ratnika koji hodaju
Atlantidom. to da mu kae? Molim te nemoj me
oteti, ozlijediti, muiti! Nemoj me kazniti zbog grijeha
mojega oca. to da uini? Da mu se baci pred koljena i
moli ga za milost? Pitala se posjeduje li ratnik poput
njega uope i trunku milosti? Da, on je bio zarkat, ali
isto tako je i otac njene majke bio zarkat pa ju je udao
za najveeg tiranina Elgehee. Zanimar je izgubio i oca
i majku od ruku cara Eleziona, nije ju niti najmanje
udilo to je doao po osvetu.
elei da se to im prije zavri dok Amalexia
nije dola pa i ona poginula pokuavajui spasiti njen
ivot, Ashlamavia se nespretno spusti na koljena pred
Plavim Duhom.

217
 "Uini to brzo, Mar Maghu", ona e gledajui u
pod, a potom jo promumlja, "Molim te, moja sestra
je tek dijete i nije kriva za zle tvorbe naega oca.
Potedi njen ivot, a neka mojom smru tvoja osveta
bude u potpunosti zadovoljena."
Zanimar se sjeao njenog lika koji je vidio u
potoku dok je oplakivao oca u Kalderijskoj umi. Tada
je on bio tek djeak, a ona djevojica iz njegove
najljepe vizije. Sada su oboje stasali, a ona zasigurno
nije vie bila djevojica.
Bila je nadljudski lijepa i enstvena, a
istovremeno sposobna i hrabra. Nikada ne bi ni
pomislio da bi ga jedna carevna pokuala napasti,
pogotovo ne Ashlamavia, kojoj je i samo ime govorilo:
"njena malena". Tako ga je zatekla svojim znanjem
borilakih vjetina, da ga je dosad ve nebrojeno puta
mogla izdati i dozvati strau.
Umjesto toga, drhtei od straha, kleala je pred
njim nudei mu svoj ivot kao osvetu za one koje je
izgubio.
Zar je doista mogla povjerovati da je on
sposoban za takvo zlodjelo? Mogao si je samo
zamisliti to su joj sve napriali o njemu. Kakve su
gnjusne prie o njegovu divljatvu morale sluati
njene nedune ui.
Nije mogao dopustiti da i jedan tren due
provede na podu pred njegovim nogama.
"Ustani", rekao je tiho, ne elei je dodatno
uplaiti.
Ashlamavia se nije dizala. Nastavila je i dalje
kleati na koljenima, samo to su joj ramena
strahovito podrhtavala.
Zanimar joj je priao i uhvatio je za podlaktice,
a potom je podigao na noge. Bila je toliko uplaena da
mu je smjesta klonula na prsa. im je ugledao njeno

218
lice, poelio ju je poljubiti. Niz njene obraze, klizile su
suze.
"Molim te, Mar Maghu, uini to brzo",
proaptala je izgledajui kao da joj je potrebna silna
hrabrost samo da mu se obrati.
Ne znajui to drugo da uini u ovoj udnovatoj
situaciji, Zanimar je obgrli rukama, ne bi li je umirio.
Njihova tijela su se u potpunosti dodirivala, a kralj
Trozemlja se po prvi puta u dugo vremena ponovno
osjeti cijelim.
", tiho, anemae, ne boj se. Kako moe
uope pomisliti da bih ti ikada mogao nauditi?" upita
je on njenim glasom.
Suspregnuvi jecaj straha i panike jer nikada
njeno tijelo nije bilo tako blisko pritisnuto uz drugog
pripadnika njene vrste, Ashlamavia propiskuta: "to
eli od mene, Mar Maghu?"
Iako ga je to upitala, nije bila sigurna eli li
doista znati odgovor. Preesto je sluala prie o tome
to mukarci ele od ena i o nasilnim nainima kako
da do toga i dou.
Zanimar nije znao kako da je umiri, kako da je
natjera da mu vjeruje. inilo se da je svaka nova rije
iz njegovih usta jo vie plai.
On tad uzme njeno predivno, oblo lice u
dlanove i elei je natjerati da ga pogleda u oi. Samo
to su njene oi bile vrsto zatvorene, a suze su joj
poput malih potoia i dalje klizile niz lice.
"Ashlamavia, pogledaj me", on e njeno, ali
djevojka nije otvarala svoje oi.
Ne znajui to da drugo uini, on joj tad
provue ruku ispod kose i primi je za poleinu vrata,
opipavi sakhtiir, glatki komad koe kojom je kao i sve
zarkatkinje prekrivala svoj vrat.
im je to uinio, ona je otvorila oi i gnjevno ga
pogledala.

219
 "Ne!" dahnula je, okirana, prestravljena i
potpuno uspaniena. Ona se hitro odmakne od njega,
primivi se vrsto za rub balkona, izgledajui kao da je
svaki tren spremna skoiti u zagrljaj smrti.
Zanimar tad polako makne ruku s njenog vrata,
a potom joj ozbiljno ree: "Smiri se, annemae, uinio
sam to samo kako bih zadobio tvoju pozornost. Molim
te, sasluaj me. Nisam ti doao nauditi. Doao sam
spasiti tebe i tvoju sestru iz ovog paklenog mjesta."
Ashlamavia nije mogla vjerovati onome to
uje. Plavi Duh Krashare Dome ih eli spasiti!?! Sin
najveeg neprijatelja njenog oca im eli pomoi! Bilo
joj je teko povjerovati u te rijei, ali ula ih je i
smjesta je moima svoje vrste znala da su istinite.
"Zato?" promucala je stidljivo. "Tko smo mi
tebi?"
Zanimar joj prie par koraka blie, iako ni sam
nije mogao dokuiti je li to zbog toga to se boji da e
se djevojka baciti niz ogradu ili zbog toga to je
jednostavno imao nesavladiv poriv da bude u njenoj
blizini.
"Moj prijatelj, Rowan mi je priao o vama.
Zborio mi je o vaoj patnji i alosti", Zanimar e
napravivi jo jedan korak naprijed.
Ashlamavia koja bi najradije ustuknula samo se
sve vie i vie priljubljivala ogradi balkona. Petronius
Nexus joj nikada nije govorio o svojem saveznitvu s
marom Trozemlja, a opet Petronius Nexus je bio
ovjek s toliko lica da je gotovo zaboravio svoje
vlastito.
Ashlamavia nije sumnjala u istinitost marovih
rijei, ali bojala se njihova znaenja. Je li on doista
znao sve? Je li znao kako je njihov otac poniavao
njihovu majku. Kako je zlostavljao njenu sestru i nju?
Kako je vlastite keri elio prodati kao rasplodne
kobile?

220
 "ao mi je to ste to doivjele, ali vaa patnja
nee proi nenaplaeno."
Krasno, sad joj je ve i itao misli. Zar su,
dovraga svi zarkati nadareniji od nje same? Stvarno je
bila izrod svoje vlastite vrste.
Kad je posegnuo za njenim mislima, Zanimar
nije mogao ni zamsliti kakvu e bol i sramotu pronai
tamo. Gnjev u njemu je buknuo i najradije bi smjesta
bio otiao skinuti glavu s carevih ramena. Njegove
zarkatske bodlje dobro su poznavale njegovu srdbu i
odmah su mu probile kou na podlakticama.
Vidjevi te duge, opasne bodlje, Ashlamavia je
uspanieno pogledom stala traiti izlaz.
Zanimar to nije mogao podnijeti. Nije mogao
podnijeti da ona koju je od one prve djetinje vizije,
svaku no gledao u snovima sada strahuje od njega
kao od kakvog udovita. Ne razmiljajui o tome to
ini, priao je djevojci i uzeo je u svoje naruje. Na svu
sreu, bila je previe plaha da bi se ponovno poela
opirati.
"Pogledaj u svoje srce, Ashlamavia i ono e ti
dati odgovor zato sam ovdje. Vidio sam tvoj lik u
boanskom poslanju i od tog dana pripadam samo
tebi, annemae. Ti si moja, Fen'sil'ni Tirashi i elim te
povesti sa sobom. elim da tvoje oi uivaju u ljepoti
Trozemlja. elim da tvoje noge slobodno kroe
poljanama Kalderona. elim ti dati ivot koji e
voljeti i elim da mi dopusti da te volim."
Ashlamavijino srce je tuklo kao ludo.
Nikada joj se nitko nije obratio rijeima koje su
bile manje vagane nego ove. Kako je dolo do toga da
se od svih djevojaka na Atlantidi ba ona nae u
naruju kralja Zanimara, nikada nee shvatiti. Znala
je da je svaka njegova rije izgovorena iz srca. Kao
arkatkinji, nije joj mogao slagati, ali ipak, nije znala
to da uini. Njena majka je voljela oca ovog zarkata.

221
Zar je doista mogue da se niti sudbine tako posloe,
da se Fenimarov sin zaljubi u nju?
Drhtei u njegovu naruju,ona shvati da nije
samo strah od njega taj koji je plai, ve je i
privlanost, opinjenost njegovim likom bila uvelike
kriva za njeno treperenje. ak i sad dok ju je drao
vrsto u naruju, nije mogla ne priznati si da joj taj
straan i udan osjeaj na neki nain i ne godi, a opet
istovremeno je eljela pobjei im dalje od njega jer su
joj te nove emocije bile tako strane i nejasne.
"Zar bi radije da te Magrijski princ dri u
svojem naruju? Da bude dio njegova harema?"
zagonetno je upita Zanimar, a im je izrekao te rijei
poalio je jer je njenim predivnim lice proao novi gr
straha i, na Zanimarovu nezasluenu radost, gaenja.
Ashlamavia se nije mogla prisiliti na odgovor,
ali usudila se pogledati gore prema njegovim zlatnim
oima i odmahnuti glavom.
Zanimar nije mogao odoljeti. Kad je podigla
svoju lijepu glavu njene su se usne nale nadomak
njegovim, i iako se bojao da e je uplaiti vie no
ikada, nije si mogao pomoi. Vrelinom, udnjom koja
se tako dugo skrivala u njemu, strastveno ju je
poljubio, a osjeaj vatrenog savrenstva proeo ga je u
potpunosti. elio je da taj poljubac bude kratak, ali
nije mogao stati jer nije znao kako. Tako dugo ju je
sanjao. Matao je o ovome trenutku kad e je drati u
naruju. Kad e biti samo njegova, a kad su se njene
malene usne stale pomicati, potpuno nesvjesno
uzvraajui poljubac, znao je da su mu bogovi upravo
darovali najveu dragocjenost u njegovu ivotu.
Kad je nakon nekog vremena ipak uspio
odvojiti svoje usne od od slatkog meda njenih ljupkih
usnica, shvatio je da ga carevna Ashlamavia gleda
potpuno zaprepatenim pogledom.

222
 "......to se dogodilo?" zbunjeno je promucala.
Bio je poprilino siguran da je to bio prvi puta u ivotu
da je ikada uo kako jedan pripadnik njegove vrste
muca.
"Poljubio sam te", ree joj on toplim glasom, pa
zadovoljno nadoda: "A ti si mi odvratila."
Vrlo nesigurno i srameljivo, Ashlamavia
kimne. "Jesam", prizna ona. "Ali zato?" upita.
Zanimar se nasmijei, a Ashlamavia stidljivo
shvati da mu je osmjeh izrazito zavodljiv.
"Pretpostavimo da je to bilo zato jer se i ja tebi
sviam", on e i dalje se smijeei kao da je najsretniji
ovjek na svijetu.
Ashino srce je udaralo kao ludo, a ovaj ju je
ludi, bliski kralj jo uvijek drao u svojem naruju, a
ona se nije mogla prisiliti da se makne od njega jer se
po prvi puta u ivotu osjetila sigurnom.
"Da ba, sigurnom u rukama neprijatelja",
pomislila je ogoreno.
Zanimar je tad uhvati za bradu i otro je
pogleda. "Ti e uvijek biti sigurna u mojim rukama i
nikada mi nee biti neprijatelj."
Njegove se usne ponovno silovito spuste na
njene, traei, zahtijevajui, da popusti pred njegovom
voljom i dopusti mu da prodre u unutranjost
njezinih usta gdje se zadovoljio slatkoom draenja
njenog slatkog jezika. Ono to joj nije mogao objasniti
rijeima, elio joj je izraziti svojom strau. elio je da
shvati koliko mu znai i da e jednom doi dan kad e
i on njoj znaiti jednako.
Ashlamavia nikada nije bila neki manijakalni
borac poput svoje sestre, nikad nije posjedovala takvu
vrstu tvrdoglave hrabrosti i kad ju je Zanimar
ponovno poljubio, nije joj trebalo dugo da se prestane
opirati i da mu poda svoje usne, koje su bile dovoljno

223
bezobrazne da vape za jo poljubaca ak i kad su oni
prestali.
"Hoe li biti moja Ashlamar?" sveano ju je
upitao.
Znajui u potpunosti, to te rijei znae i na to
obvezuju, Ashlamavia se po prvi puta bez straha
zagleda u zarkata koji ju je volio i koji joj je jednim
zagrljajem i poljupcem dao vie ljubavi i sigurnosti, no
to je ikada u ivotu dobila od svojega vlastitog oca.
Prisjetila se svoje pokojne majke i njene nesretne
ljubavi i rijei koje joj je izrekla prije smrti: "Zapamti,
malena, mi donosimo vlastiti izbor i ne ekamo da ga
ivot donese za nas."
"Hou", rekla je napokon i zauvijek zapeatila
svoju sudbinu.

34.

Amalexia je morala biti brza kao nikada dosad

u svojem ivotu. Poput vjetra sa Sjevera pohitala je
uljajui se tajnim prolazima Almoraha, ne bi li stigla
to prije. Napustila je Tanaelovu sobu, a potom se
oduljala do cariinih odaja koje su sada bile potpuno
puste jer je carica Alisa napustila ovaj svijet, a nikome
osim nove carice se nije bilo dozvoljeno koristiti se
ovim odajama.
Slijedei trag iz svoje vizije, otvorila je ormar, a
potom kleknuvi na tlo, poloila ruku na podnicu od
prekrasnog hrastovog ormara od boikovine, i
proaptala: "Amanu Tir Luten Mur".
Nekom udesnom arolijom podnica se
pomaknula u stranu, a Amalexia ih pronae upravo
tamo gdje ih je i vidjela u svojoj glavi.

224
 Ostavtina njene majke Azureje leala je tamo,
ekajui sve ove godine da ih Amalexia pronae.
Potpuno uski odjevni predmet od neobinog tamnog
materijala koji je prekrivao cijelo tijelo osim oiju.
Amalexia podigne odjeu i prisloni je na grudi,
pomiljajui na to kako je posljednja osoba koja je
dotaknula ovu tkaninu bila upravo njena minula
manleh.
Malo pisamce ispalo je na pod, a Amalexijino
srce zaigra od radosti kad je ugledala skriveni
predmet. Pismo nije bilo dio njene vizije.
Ona ga otvori i nasmijei se ugledavi majin
prekrasno sitan rukopis. Pismo je bilo pisano na
Arnemijskom jeziku.

Enamilla, Amalexia Enamwen, voljena moja djevojice,

Iako nikada nismo ugledale lik jedna druge, niti sudbine
nale su nain da nas spoje, barem putem ovog pisma. Mnogo ti
vanih rijei moram prenijeti.
Prvo je proroanstvo koje tvoja sestra tako briljivo uva
od tebe, ne elei te dodatno opteretiti. Vrijeme je da zna
istinu, jer milost koju sam izmolila od Petorke i koja te je titila
do dananjeg dana prestaje i sada jedino ti moe sauvati svoj
ivot ili ga izgubiti zauvijek.
Mora znati da sam vidjela nandira u plamenu i tamu u
carevim oima, goru od pohlepe koja ga sada tjera. Vidjela sam
tebe koja prkosi caru i lije krv zbog toga. Vidjela sam smrt i
vukove i neumiruu zvijer sa Sjevera. Vidjela sam vatru i maeve
i Svetu Zemlju kako se lomi pod kamenjem i vodom. Vidjela
sam rijeku krvi koja se slijeva u Ocean i to sve zbog tebe i za
tebe.
Takva ti je sudbina, moja keri. Ti e biti i propast i
spasenje Atlantide, kako je Putnik bjee nazvao. To je tvoj put.
Ne, plai, moja keri. (Jer doista se niz
Amalexijino lice bjehu slijevale suze dok je itala ove
uklete rijei). Na tom putu nee biti sama. Mnogi e stajati
uz tebe, ali nitko kao Sjeverni Vjetar.

225
 Takoer znaj da je mora pustiti da ode s a sinom
Kalderijskog Feniksa jer nitko se nee bolje brinuti za ivot tvoje
sestre, od tvojeg roenog brata. Iako je Ashlamavia careva ki, ti
si, Amalexia, Fenimarova krv i meso. Samo je jednom kralj
Fenimar uspio probiti okove mojega zatoenitva u Almorahu i
odvesti mene i Ashlamaviu odavde. Carevi su nas ljudi uhvatili.
Fenimar je uspio pobjei, ali ja sam bila prisiljena vratiti se
natrag u Almorah zajedno sa tvojom sestrom. O carevoj kazni ti
neu zboriti jer to doista bjee okrutnost divljakih razmjera.
Ostavio me na ivotu samo zbog mojeg zarkatskog podrijetla
koje ga je dizalo u visine pred plemstvom Atlantide. Zatakao je
svaki glas o mojem pokuaju bijega, ali moja vienja su mi
govorila da e upravo na mojim kerima car iskaliti svoju
osvetu. Ako si se ikada zapitala zato te je tako uasno
zlostavljao od najranijeg djetinjstva, tada znaj da nikada nije bio
siguran jesi li njegova krv ili Fenimarova, a to neznanje ga je
izluivalo.
Ova odjea koju ti ostavljam u nasljee, koju sam
protkala svojim moima i nazvala "zmajska krljut", omoguiti e
ti da se ovu no kree neviena Almorahom, pod uvjetom da
nikome ne uini naao. arolija je kratkotrajna i nakon ove
noi izgubiti e svoju mo, ali odjeu moe zadrati jer sam je
s ljubavlju za tebe saila.
Mnoge bih rijei eljela podijeliti s tobom. eljela bih te
zagrliti. eljela bih ti pruiti utjehu, uliti hrabrost i snagu, ali
keri moja, ti jesi hrabra i tvoje srce jest junako, a kad ti bude
najtee, sjeti se da niti sudbine nisu tkane samo jednim koncem.
Amanu Tir Luten Mur, keri moja, moje Dijete Tajne.

Proitavi majine dirljive rijei, Lexa je i dalje

kleala na podu sa suzama u oima jer je sad konano
znala pravu istinu o svojem podrijetlu, kad je
iznenada osjetila ledenu studen, a neka udnovata
jeza je prola njenim cijelim tijelom. Ona se okrene i
ugleda blijedi lik carice Alise na dovratku.
im ju je ugledala, odmah je znala da to nije
prava Alisa, ve samo minuli odjek pokojne carice, a
taj odjek nije doao sam. Kad je prozborila, bilo je to
kao da tisuu glasova govori odjednom.

226
 "Posjeena, presjeena, umorena, muena,
nevina, oskvrnuta, unitena, neosveena. Jedna od
mnogih koji su pali pod okrutnom naravi Tamnoga
Cara. Amalexio Krvoroena, tebe smo odabrali. Ti
e biti ma nae osvete, unitenje i smrt. U ime
Mahalena Neumoljivog i Nemilosrdnog, progovorili
smo."

Jednako nenadano kao to se i pojavila, prikaza

je nestala, a carevna Amalexia je u tom trenu imala
osjeaj kao da je sav teret ovoga svijeta poloen na
njena mlada ramena.
Skinula je odjeu koju je nosila na sebi i
presvukla se u zmajsku krljut, ostavljajui svoju
odjeu na skrivenu mjestu u ormaru. Imala je osjeaj
da poput kakvog reptila skida svoju staru kou sa sebe
i navlai novu, vru i opasniju. Amalexia, djevojica,
te je noi nestala, a Amalexa Krvoroena, Zmajska
Kraljica, te je noi konano preuzela svoju neeljenu
ulogu.

35.

Morduk Rhun je slijedio careva Eruch Lura sve

do jedne skromne kuice sa slamnatim krovom u
pokrajnjem dijelu Eanora.
Vojnik otvori vrata i obazre se oko sebe ne bi li
vidio promatraju li ih kakve sumnjiave oi, a kad se
uvjerio da ih nitko ne prati, Tanael unie u kuu i da
Morduku znak da ga slijedi.
U kui ih je doekala jedna krepka starica,
ljuljajui se u tronom drvenom naslonjau i pletui

227
uz slabu svjetlost svijea neto to je liilo na djeje
arapice.
"Pozdravljena da si majko Tanaelova", obrati se
vojnik eni koja mu je oito bila roena mati.
Kad je vidjela da je njen sin sa sobom doveo
gorijskog vojnika, starica oprezno ustane i prijetei se
zagleda u Morduka.
"Tko je tvoj prijatelj, sine?" upita ona,
nadodavi: "Nikada mi dosad nisi dovodio strane
mukarce u kuu."
Na Mordukovo ope zaprepatenje, Tanael ree
svojoj majci ovako: "Ovo je gladijator, Morduk Rhun,
sin Eruk Rhunov, odabranik Hestere od Ormana
kojeg je car sutra naumio muiti na glavnom trgu
Eanora jer je odbio kleknuti pred njim i prisegnuti mu
na vjernost."
Morduk je sad bio potpuno uvjeren da e se
sirota starica izbezumiti od straha, no umjesto toga,
ona je izgledala potpuno smireno, tovie, ak je
prozborila i ove rijei: "Ako je to sluaj, donesi mu
onda stolac da sjedne. Sigurno je umoran od onog
silnog mlaenja. Svi po cijeli dan samo priaju o tome,
iako mi je silno drago to se nije morao boriti s tobom,
mili sine. Junana si ti srca, Tanaele, sine Brewonov,
ali sad dok gledam njegov dojmljivi stas, sve mi se ini
da bi sutradan lomio kruh s Luten Mur da ste se
borili."
Starica tad znatieljno pogleda Morduka pa
upita: "Nego, Mordue, sine Erukov, kad si se ti
posljednji puta poteno najeo? Velik ovjek poput
tebe, sigurno treba obilno jesti", ona e veselo
avrljajui i usput vadei obilje hrane na stol. Mesa,
sira, voa i povra, suhih kolaa, smokava, pravo
bogatstvo jela!

228
 Potpuno smeten tom neoekivanom
ljubaznou, Morduk srameljivo ree: "Hvala vam na
vaoj dobroti, stara majko."
Starica se samo blago nasmijeila .
"Neka, neka, sinko. Sve mi se ini da si i
premalo dobrote u ivotu doivio. Hajde sada jedi i
najedi se dobro."
Morduk je uistinu bio gladan jer se jedva
mogao sjetiti svojeg posljednjeg obroka, ali nije
mogao jesti sve dok ne sazna to je s njom. On pogleda
Tanaela, pa ree: "Hestera. Obeali ste mi da u je
vidjeti. Gdje je ona?"
Tanael je zaustio da mu odgovori kad se vrata
sama od sebe otvore, a pred njima se pojavi
zakukuljena prilika u tamnom platu.
"Uite brzo", promumlja Tanael jedva ujnim
glasom, a Morduk oprezno poloi ruku na balak
gorijskog maa koji mu je Eruch Lur dao.
Zakukuljena prilika ue i skine kapuljau,
otkrivajui se kao nitko drugi do vrhovni starored, Ur
Naumir.
Vidjevi ga, Morduk gnjevno isue kratki ma iz
korica i zarei: "Kakva je ovo izdaja?!!"
Ur Naumir se namrgodi zbog ovakva doeka pa
ree: "Skloni tu otricu, sine Erukov, prije nego
sluajno nabode nekoga na nju."
Morduk ga zaueno pogleda, ali ne skloni
otricu.
Ur Naumir tad preokrene oima i smijeei se,
rairi svoje skute. Ovijena oko njegova struka i nogu,
nalazila se zmija Hestera, Ormanska leptirica.
Kao da je upravo ugledao samu viziju
boanskog poslanja, Morduk vrati kratki ma natrag u
tok i prui svoje ruke prema voljenoj druici.

229
 Slomljenim glasom, on joj ree: "Mislio sam da
si mrtva, najdraa moja. Mislio sam da te ove mutne
oi nikada vie nee ugledati."
Zmija se tad smjesta stane odmotavati od
staroreda i preko Mordukovih ruku ovila se preko
njegovih irokih ramena i vrata, grlei ga tako svojim
glatkim tijelom.
Tanael je zabrinuto promatrao svoju majku,
bojei se da je ogromni udav ne prestrai, ali starica je
i dalje stajala na istom mjestu izgledajui duboko
dirnuto prizorom koji se odvijao u njenom skromnom
domu.
Morduk je pak priljubio uza se svoju ljubimicu
apui joj njene rijei utjehe na materinjem jeziku.
Znao je tono kako se osjea nakon gubitka sestre jer
je i on izgubio svu svoju brau osim jednoga.
Sad kad je Hestera konano bila uz njega,
Morduk se obrati svima prisutnima: "Svo sam ovo
vrijeme strahovao da je vaa dobrota samo kakav dio
careve zle spletke, ali Hesta mi ree da ste je vi,
starorede, briljivo izlijeili i da je u vaim rukama
nikakvo zlo nije snalo."
"Zar ti se ona umije obraati?" zaueno
priupita vrhovni starored, kojemu se unato njegovim
posebnim vjetinama, zmija ipak nije obratila.
Morduk se alosno zagleda u Naumira i ree
mu: "To je jo jedina mo koja joj je preostala u ovome
obliku. Zbog veze i bliskosti koju ona i ja dijelimo, jo
uvijek mogu uti odjek njenih misli u mojemu umu."
Zmija Hestera tad zasike i prisloni svoju glavu
uz Mordukov obraz. Morduk tad sjedne i stane jesti,
obrativi se usput Ur Naumiru: "Vi ste vidali njene
rane, ne postoji li moda kakav nain da joj
pomognete da povrati svoj prijanji oblik?" s nadom
upita Morduk vrhovnog stroreda.

230
 Naalost, starored odmahne glavom i ozbiljno
mu odgovori: "Ja sam samo starac, vian dijeljenju
savjeta. Moja mo je mo iscjeljenja, a ne preobrazbe.
Vorolejev je sin bacio ovu stranu kletvu i samo je
Vorolejev sin moe skinuti."
Morduk je dobro znao o emu starored govori,
Vorolejevi sinovi i keri su bili odred najveih i
najopasnijih arobnjaka na Atlantidi. Skrivali su se od
obinih ljudi jer su zbog svojih moi u povijesti
Elgehee esto bili meta progona.
"Kletva kojom je tvoja druica prokleta, jest
tako mona da vjerujem da bi je samo Qelateras, voa
Vorolejevih sinova, mogao skinuti, osim ako to ne
uini arobnjak Oryn koji ju je i prokleo."
Morduk srdito odmahne glavom.
"Oryn nikada nee skinuti kletvu, a predobro je
zatien da bih ga se mogao doepati, iako bih to volio
vie od iega."
Tanael koji takoer bjee gladan, pridrui se
Morduku u veeri i ree mu aptom: "Ja vjerujem u
carevnu Amalexiu. Ona moda jest mlada, ali jednog
dana e ispraviti sve nepravde u ovome carstvu. to vi
kaete, Naumire?" upita on staroreda, rukom ga
pozivajui da im se pridrui u jelu.
Starored sjedne s njima i pojede tek mali
zalogaj kruha, pa im prizna: "Vrijeme e pokazati, ali i
ja polaem sve svoje nade u mlade carevne."
Iznenada se zauje nepoznati glas odozgo koji
im kaza: "Da ne znam bolje, rekao bih da ste svi
zaboravili vagati rijei i da vas eka smrtna kazna za
izdaju."
Mukarci odskoe od stola i isuu oruje, a
nepoznati mukarac prepun prljavtine i ae u
dronjcima lagano iskoi dolje sa iroke drvene grede
gdje se bjee skrivao i poasti ih svojim eretskm
osmjehom.

231
 "Kakav je to strah, prijatelji, zar me ne
prepoznajete?"
Oni se zagledahu u udnovatog mukarca, a
onda Ur Naumr zaueno ree: "Ili me to oi varaju ili
je to Petronius Nexus, carev premili savjetnik?"
"Siromah, Teko, sin Falukov, prosim lijepo", on
e i dalje se smijui.
Morduk se namrgodi pa grubo upita: "Je li on
na prijatelj ili neprijatelj?"
Starored preokrene oima i nezadovoljno ree:
"Pih! Ve pola stoljea to pokuavam dokuiti, a
nikako da mi poe za rukom."
Siromah Teko, se komino nakloni Ur
Naumiru, pa smijui se, ree: "Uzmimo da sam vam
danas prijatelj. I to ne bilo-kakav, ve najbolji."
"to vam to znai, gospodaru Nexus?" zanimalo
je Tanaela, sina Brewonovog.
"To znai da imam mnogo sigurniji nain da
nai prijatelji napuste Eanor koji takoer ukljuuje
onu uslugu o kojoj smo zborili Tanaele.
Na ovo Tanael nikako nije bio spreman. elio je
to uiniti prije no to ljudi ponu iriti glasine. Dijete
je na alost doista nalikovalo na svojeg pravog oca.
Ako je elio spasiti svojeg, moda ne roenog, ali
itekako voljenog, sina i ljubljenu Ishanu, morao ih je
pustiti da odu iz grada. Zato je i putem iz Amuriona
do Almoraha i bio zamolio gospodara Nexusa da mu
pomogne u tom naumu.
Nexus je obeao da e mu pomoi, ali Tanael
nije raunao s tim da e to biti upravo ba ove veeri.
"Razmisli o tome, Tanaele? Koliko dugo jo
moe odgaati prije no to ljudi ponu priati? Ako
pou s Mordukom i Hesterom, oni e ih zatititi. Tko
bi se usudio suprotstaviti ogromnom Gorijanu u
carevoj slubi, a kad vide enu i dijete s njim, mislit e

232
da je dijete njegovo", nagovarao ga je Petronius
Nexus.
"O emu to govorite? Dosta je vaganja rijei,
hou, dovraga, znati to se ovdje dogaa? Kakva ena?
Kakvo dijete?" zanimalo je Morduka koji se osjeao
potpuno iskljuenim iz ove rasprave.
"Carev savjetnik je u pravu, sine moj. To je
jedini nain da ih spasi, a Morduk, e ih uvati, je li
da hoe?" pitala je Tanaelova majka Xora, moleivo
gledajui zbunjenog Morduka.
"O emu vi, dovraga, govorite?" i dalje e
Morduk zbunjeno, a potom se zauje enski jecaj i on
smjesta okrene glavu prema vratima koja su vodila u
susjednu sobicu.
Mlada blijeda ena s oiljkom na licu i
uspavanim djetetom na rukama unie u prostoriju, a
na obrazima su joj se ljeskale suze.
On osjeti kako je Hesterin stisak ovrsnuo. Bila
je zabrinuta za enu i dijete. Sjajno! U kakvu se samo
kau sad uvalio?!

36.

Od svih nevjerojatnih i hrabrih junatava koje

je kralj Zanimar u ivotu izveo, otimanje careve keri
ispred nosa njena vlastita oca, bio je jedan od njegovih
najzapamenijih pothvata.
Njegov bliski prijatelj i suborac, udesnih moi
Malukh Alzarion, zatitio je Zanimara arolijom
opsjene. Kratkotrajnom arolijom koja ga je u oima
ljudi inila obinim ovjekom.
Pomou ormanskog elastinog ueta, spustio se
zajedno s carevnom s njenog balkona niz strmu

233
stijenu, a potom ju je poveo do tigrodoma, gdje ga
bjee ekala njegova ljubljena tigrica Krashara.
Zanimarove oi nisu bile slijepe za strah na
Ashlamavijinu licu. Kad je ugledala golemu ivotinju,
napola je oekivao da e se povui natrag, ali nije.
Hrabro mu je dopustila da je digne na Krasharu, a
potom se i sam uspeo i zajahao najveom brzinom
prema Zlatogorju i tajanstvenim spiljama planine Kir,
gdje ga je oekivao njegov prijatelj, Alzarion.
Znao je da e ovim inom navui svu carevu
vojsku na granice Trozemlja i upravo je iz tog razloga
poveo Ashlamaviu u suprotnom smjeru jer to nitko
nee oekivati, a vojska njegova strica Geodrida je
skrivena na granici, ekala Elezionove ljude u zasjedi.
Zanimar je svim srcem elio da i mlaa carevna
Amalexia poe s njima. Oekivao je da e i drugu
carevu ki zatei u istim ili susjednim odajama, ali kad
je upitao za nju, Ashlamavia mu je odgovorila ovako:
"udna je sudbina moje sestre, koja je i ove noi vodi
udnim putevima. Iako mi srce plae za njenim likom,
predosjeam da ona nee poi s nama. Njen put je
razliit od mojeg, ali doi e dan kad emo ponovno
boraviti pod istim krovom."
Zanimar nije mogao da u tom trenu ne posegne
za Ashlamavijinim mislima, a ono to je ondje
pronaao, duboko ga je raalostilo.
"Zbogom, moja shaleh, radosti moja i moj
osmjehu. Zbogom, Azureina keri. Neka ti Bogovi
podare prohodan put i jasnu sudbinu. Zbogom, sreo
moje due. Ja svakako neu biti cijela dok nam se
putevi ponovno ne ukrste."
Kako kakvom boanskom milou, Zanimar
ugleda viziju pred svojim oima. Sitna prilika u
tamnoj odjei, koja ju je u cijelosti potpuno prekrivala,
osim oiju, koje su mu bile zauujue bliske i
poznate, stajala je iznad uspavanog cara u ruci vrsto

234
steui bode, izgledajui kao da ga se sprema
probosti. Vizije je nestalo, a Zanimarov um je bio
prepun pitanja.
vre je stegnuo Krasharinu ogrlicu i potjerao
tigricu u puni trk. Ashlamavia je zadrhtala u njegovu
naruju i bilo mu je drago to ju je ogrnuo svojim
plavim platem, iako je znao da ona ne drhti zbog
hladnoe, ve zbog boli u srcu i straha od neizvjesne
sudbine koja je bila pred njom.
Zauo se duboki odjek roga iz Eanora i Zanimar
je bio uvjeren da su otkrili njihov nestanak, ali
Ashlamavia mu ree: "Ne haji za uzbunu, Mar Maghu,
nismo mi ti koje carevi ljudi love."
Izrekavi to ona se slomi i zajeca. Jecala je tako
glasno i neutjeno da je Zanimar zaustavio tigricu
pored Srebrnih Slapova Zlatogorja i sjahao s
uplakanom Ashlamaviom koja se samo nemono
oslonila na njega i nastavila plakati.
"Oprosti mi zbog moje slabosti, Mar Maghu, ali
tek sad shvaam sestrinu rtvu. Ona je znala za moju
sudbinu ove noi i zato je i stvorila ovu diverziju."
Carevna se tad pokua smiriti, a Zanimar je
vrsto zagrli, njeno rukom kruei po njenim leima.
"Hoe rei da nam je ona oslobodila put?"
upita je on zamiljeno.
Ashlamavia kimne i nadoda: "Moi moje sestre
uvelike nadmauju moje vlastite, a i one nae manleh,
koja je takoer bila blagoslovljena velikom silom."
Iznenada se iza njih zauje uanj u gustom
grmlju.
Zanimar smjesta prebaci Ashlamaviu iza sebe,
a on sam isue svoj ma, Balladrun i pripremi se za
okraj. Njegove zarkatske bodlje iskoile su iz
njegovih podlaktica eljne izazova.
Pridolica je dojahao na ogromnom
Armenskom tigru iz istokrvnog uzgoja. Bio je to

235
mujak mnogo vei od Krashare. Sitna prilika iz
Zanimarove vizije, koja je bila stajala iznad samoga
cara, sad je stajala pred njim samim. Iza maske koja je
podsjeala na zmijsku kou, bliske, poznate oi
promatrale su ih alosnim pogledom.
"Tko si?" smjesta je zahtijevao kralj Trozemlja.
"to eli?"
Prilika vjeto sjae s goleme ivotinje i priblii
mu se, usput skidajui masku s glave i otkrivajui
zarkatkinju koja se krila iza te udesne maske.
Duga crna kosa, rasula se poput mrana plata
prekrivi njena lea i ramena, a plava boanska
svjetlost obasjala je lice Amalexie Krvoroene.
"Lexa!" sretno usklikne Ashlamavia i pohita
zagrliti sestru, koja joj smjesta rukom da znak da se
zaustavi.
Na Zanimarovo zaprepatenje, Ashlamavijina
mlaa sestra isue kratki ma iz korica, a iz njenih
podlaktica izrastu zarkatske bodlje zavidne veliine.
"Lexa, to to radi?!" zgroeno e Ashlamavia.
"Sathiir, shaleh! Ostani gdje jesi!" umirujuim
glasom e Lexa.
Amalexia zamahne prema Zanimaru, a on se
izmakne.
"Neu se boriti s tobom, annemae!" otro e
Zanimar, prijetei je gledajui.
"Ili e ukrstiti ma s mojim ili ti neu dopustiti
da odvede moju sestru. Ako me uspije poraziti, tad
poite s mojim blagoslovom."
Zanimar samouvjereno pogleda Amalexiu.
"Kako to misli, ako te uspijem poraziti,
annemae? Ta ti si tek djevojica."
Lexa se slako nasmije ovoj izjavi.
"Onda se nema ega plaiti, Mar Maghu", ree
ona i estoko nasrne na kralja Trozemlja."

236
 Zanimar nije imao druge nego da odgovori na
napad blokirajui udarce. Bio je podcijenio mlau
carevu ki, jer je njena vjetina s maem doista bila
vrhunska.
"Ovo nisam oekivao, annemae!" ree joj on u
aru borbe. "Volio bih upoznati tvojeg uitelja."
Amalexia je ula mnoge glasine o borbenim
vjetinama sina Kalderijskog Feniksa i morala je
priznati da je on doista nije razoarao. Parirao joj je
savreno, blokirajui udarce i pritom pazei da je ne
povrijedi.
"Upoznao si ga ve, Mar Maghu ili ti ime
Rowana Axira nije znano."
Ovo Zanimar nije oekivao. Brzo je pokuavao
povezati prie i stvoriti smislenu sliku u svojoj glavi.
"Petronius Nexus", on e napokon shvativi tko
se krije iza maske careva savjetnika.
Amalexia kimne pokuavajui istovremeno
zadati udarac.
"ovjek od Mnogo Lica", ona e branei se od
Zanimarova protunapada, koji je konano odluio
okonati borbu.
Bio je vii od Amalexie i snaniji, ali ona je bila
bra i preciznija, okreui se poput zvrka, sad amo,
sad tamo, zadajui udarce koje se on svim silama
trudio blokirati.
Zanimara je iznenadilo kad je konano shvatio
da se i carevna trudi da ga ne povrijedi. Navalio je tad
na njenu desnu stranu prema rebrima jer mu se bjee
inilo da joj je to slabija strana. Balladrun je zapjevao,
a Zanimar je drugom rukom uhvatio Lexino rame,
gurnuvi je u stranu. Iskoristio je njenu nespremnost
da je prebaci na tlo, pravo na lea.
Smijeei se, zadihana, kao da joj je upravo
poklonio najvrjedniji dar, ona isprui svoju lijevu ruku
prema Zanimaru, koji je smjesta podigne na noge.

237
 Amalexia mu se tad nakloni i sveano ree:
"Annemu si annemae, Mar Maghu. Time to si me
porazio, dokazao si da e biti dobar mu i zatitnik
mojoj sestri. Imate moj blagoslov. Amanu Tir Luten
Mur."
Zauen i iznenaen Amalexijinim udnovatim
ponaanjem, Zanimar joj ljubazno ree: "Anemmu si
annemae, Amalexia, keri Azureina. Nikada nisam
mislio da e moje oi ugledati arkatkinju kojoj rastu
ratnike borbe i koja barata maem kao da je roena s
njim u ruci."
"Zarkatkinju", ispravi ga Amalexia, znakovito
ga gledajui, a Zanimara proe neka udnovata jeza
pred tim bliskim i poznatim oima.
On tad konano shvati.
"To su moje oi, oi mojega oca. To su oi kralja
Fenimara!" on e zaprepateno.
Ashlamavia tad progovori glasom prepunim
patnje, a suze joj se jo nisu osuile na obrazima.
"Nikada neu zaboraviti oevu kaznu za majin
prijestup. Odnio me je do Atle i uranjao mi glavu
iznova i iznova sve dok nisam ostala bez daha i dok
svijest nije napustila moje tijelo. Imala sam tek tri
ljeta, ali arkati ne gube svoja sjeanja."
Amalexia koja nije znala za to da je upravo
Ashlamavia pretrpjela kaznu za njeno zaee, sad
shvati majine rijei u pismu. Ona prie svojoj sestri i
zagrli je, te proape: "Oprosti mi, shaleh, zbog svih
zala koje sam nanijela tvojoj njenoj dui. Zbog oeva
zla i majine smrti. Oprosti mi, sestro, jer ja si nikada
neu oprostiti."
Ashlamavia zajeca, a Amalexia se tad okrene
prema Zanimaru i ree: "Zaklinjem te da je titi, moj
roeni brate, svom svojom snagom i junakim srcem.
Neka ti ona bude najvrednije od svega blaga na
Elgehei jer je vie od svega zasluila ljubav i radost."

238
 Zanimar prie carevni koju je sad poznavao kao
svoju vlastitu sestru i uzme njene ruke u svoje pa
okrene njene dlanove na gore. Tamo ugleda njene
tagrime u obliku mrlja krvi. On poljubi unutranju
stranu njenih dlanova i prinese ih svojim kapcima.
I bez rijei Amalexia ga je u potpunosti
razumjela. Kralj Trozemlja se upravo bio zakleo da e
poloiti i vlastiti ivot ako treba za Ashlamaviu.
Lexa kimne sa tovanjem i ree svojoj sestri i
Zanimaru: "Sada se moramo rastati, moja krvi, ali
prije nego to uinimo postoji neto to ti je ukradeno,
Mar Maghu i vrijeme je da ti se vrati natrag."
Amalexia tad posegne u unutranjost svojega
ruha i izvadi ogrlicu od zarkatskih bodlji Kalderijskog
Feniksa, te se nakloni kralju Trozemlja i preda mu ovu
svetinju.
Zanimar je u ivotu proao mnoge tekoe koje
su zasvagda okamenile njegovo srce, ali u ovom
trenutku je osjeao istinsku ljubav i odanost prema
sestri za koju nije niti znao da je ima.
On strgne jednu od bodlji iz careve proklete
ogrlice i prui je Amalexiji koja ga pogleda sa suzama
u oima. Nije bilo rijei kojima je mogla izraziti
zahvalnost za ovaj veliki dar koji bjee primila.
Ona tad privue i brata i sestru k sebi i vrsto ih
zagrli, a oni joj s ljubavlju uzvratie.
"Amanu Tir Luten Mur", ree im Lexa
slomljenim glasom.
"Amanu Tir Luten Mur, sestro naa", odgovore
joj Zanimar i Ashlamavia.

239
 37.

Amalexia se ponovno nalazila u Amurionu,

duboko u labirintu pored Kristalnog Jezera.
Gledala je svete vode Archalauda i razmiljala o
Eruchsiilu, sinu Eralneemovom. Odgovornost koju je
Eruchsiil u doba svojeg carevanja nosio na pleima
bila je golema. U vrijeme njegove mladosti Trozemlje i
Carstvo bili su ujedinjeni i on je bio uvar cijeloga
Juga. Nijedna barbarska prijetnja, nijedna Sjeverna
vojska nikada nije uspjela probiti njegov tit. Mnogo
je godina trajala njegova vladavina, ali onda se
njegova voljena carica, Asani od Solahima predala
izboru smrti, a tuga zbog njenog gubitka bila je
pregolema za Eruchsiilovo srce. Predao je carski tron
svojemu sinu i nestao je bez traga. O njemu se
govorilo samo kao o glasini, o burnom vjetru koji
donosi nevrijeme. Traio je bojita i borio se u nekima
od najslavnijih bitaka u povijesti Elgehee, nadajui se
da e se pojaviti neustraivi ratnik koji e ga poraziti,
ali na kraju je umro neporaen, a njegova vlastita krv
ga je poloila na poinak.
"Amalexia? Jesi li dobro?"
Carevna se okrene i ugleda svojeg uitelja,
Petroniusa, kako stoji iznad nje. Stajao je ravno na
suncu pa su ga okruivale zrake predivne suneve
svjetlosti, ona tad sklopi oi i na tren ugleda viziju
ogromne zvijeri, lancima privezane za mokri, ledeni
zid u mranoj prostoriji. Zvijer je izgledala ispijeno i
bolesno, kao da e svakog trena umrijeti. Osjetila je
bol i pogledala prema svojim rukama. Na desnoj je
ruci imala otvorenu ranu iz koje se cijedila krv."
Vizije je nestalo jednako brzo kao to je i dola,
a Petronius Nexus je i dalje stajao nad njom zabrinuto
je gledajui.

240
 Dobro je znala zato je tako gleda. Nakon,
Ashlamavijina i Mordukova bijega car je bio izvan
sebe od gnjeva. Gnjeva koji je bio tako golem i
neutaiv da ga je morao na nekome iskaliti, a tko bolji
sestra odbjegle nevjeste.
im je saznao za Ashlamavijin bijeg, izvukao je
Lexu iz kreveta za kosu, ba kao to je znala da hoe.
Bacio ju je na tlo, snano ju je udarao, po licu, po
trbuhu, po leima, vikao je na nju ekajui da ona
pone zapomagati za milost.
To se nije dogodilo. Amalexia je dobro znala da
je ovo posljednja kunja koju mora proi u Almorahu
prije rata. Znala je da mora podnijeti njegovo
kanjavanje, jo ovaj posljednji put, jer ako to ne
uini, ubiti e je, a niti sudbine e se zamrsiti
ostavljajui cijelo carstvo u carevoj nemilosti. Nakon
to je ostao bez keri, bez zarkatskih bodlji Fenimara
Viverziona i nakon to je njegova vojska upala u
zasjedu i bila poraena kod granice Almorije i
Trozemlja, u lovu na Ashlamaviu i Zanimara, careva
srdba je bila poput najgoreg nevremena koje odnosi
sve pred sobom.
"PROKLETA, ARNEMIJSKA ZMIJO! KOPILE
TROZEMLJA! ZLA KOBI! KRVOROENA KERI!
PROKLETSTVO SI SVALILA NA MOJU GLAVU! OD
TVOJEG ROENJA SVI MOJI POTHVATI VODE U
PROPAST!" vikao je car ne prestajui je udarati.
Amalexia je jaukala od bolova, ali nije plakala.
Tukao ju je sve dok nije izgubila svijest, a onda mu je
postala beskorisna, krvava hrpa mesa na tlu.
Car je bio uvjeren da ju je ubio, a kad se
njegova srdba malo stiala, dopustio je Ur Naumiru
da je pregleda. Ur Naumir je ustvrdio da je carevna
ipak iva.
Elezion je tad zapovjedio Nexusu da je makne
iz njegova dvora i da je vie nikada ne eli ni uti ni

241
vidjeti. Kad doe vrijeme, njen brak e biti sklopljen
bez njena pristanka, nakon ega e biti prebaena iz
Amurona u Magrijske Dvore jer je car namijenio da
ona ima biti enom nesuenog Ashlamavijina mua,
Magrijskog princa Demaziga Garavellija.
Krvavu i slomljenu ugurali su je u koiju, ne
dajui pritom ni priliku Ur Naumiru da joj pokua
pomoi.
"Ona je vjetica! Prokleta zarkatkinja e
zacijeliti putem, ne treba joj nikakva pomo! Ima
sree to sam je ostavio na ivotu", okrutno je govorio
car, nadodavi Petroniusu Nexusu. "Pozovite Tanaela,
Eruch Lura, neka i on poe s vama. Neka bdije nad
njom neprestano, ne elim da mi i ova ptica odleti
prije vjenanja."
Car je elio odmah dogovoriti vjenanje s
Magrijskim vladarom, ali njegovi savjetnici su ga u
tome zaustavili.
Petronius Nexus mu je kazao ovako: "Ako Vaa
Visost pouri vjenanje, nakon otmice carevne
Ashlamavije i poraza kod granice, to e Magrijskom
vladaru izgledati kao slabost."
Ur Naumir se sloio s tom tvrdnjom govorei:
"Sada je vie nego ikada vano da Car pokae svoju
mo ili e ga neprijatelji smatrati ranjivim. Magrijci e
stvoriti vlastite saveze i pokuati raskomadati
Carstvo."
"Ne smijemo to dopustiti, Vaa Visosti. U ovom
ratu s Trozemljem ne moemo si priutiti jo
neprijatelja. Neka vjeruju da vam Zanimarova uvreda
i poraz kod granice nisu uinili nikakvu znatnu tetu."
Carevi Everziol se sloio s Carevim
savjetnicima, elei pokazati da unato svojoj mladosti
i on posjeduje odreenu dozu razuma.
"Ne smijemo ispasti slabi, pred Magrijom, oe.
Neka ona prokletnica ostane u Amurionu jo koje tri

242
godine. Neka Magrijci ekaju na nju. To e osigurati
na savez i pobrinuti se da tri godine ne moramo
oekivati da e nam Magrija zabiti no u lea, a u to
vrijeme se moemo lijepo pozabaviti s kraljem
Zanimarom i onom izdajnikom kurvom od moje
sestre."
Iako je bio bijesan na Amalexu i iako ju je skoro
dokrajio, Car je znao da njegov sin, a i njegovi
savjetnici zbore razborito.
I tako je Amalexia ponovno zavrila u svojem
ljubljenom Amurionu gdje se oporavljala od carevih
ozlijede jer iako su mnoge njene posjekotine ve
zacijeljele, neke su rane ipak bile preduboke da bi
samo tako nestale s njenog tijela.
Lice joj je takoer bilo nagreno, a ljubiasta
boja zamijenila je plavu preko cijelog desnog obraza i
oka. Lexa je znala da e i to uskoro nestati, ali oiljci
koji su joj ostali na dui, nikada se nee moi izbrisati.
"Dobro sam", odgovorila je bezizraajno na
uiteljevo pitanje, gledajui kako se svijetlost i dalje
rastapa oko njegova lika. Ona tad skrene pogled i
ugleda plavokosog mladia, Ashlamavijinih godina.
Imao je kratku plavu kosu i vrlo alosne, sive oi. Na
sebi je nosio lagani oklop, Nexusovih vojnika. To ju je
zaintrigiralo jer su obino takvi mladii nosili
vjebenike oklope.
Dok im je prilazio, Raziel Anearis ju je gledao s
nevienim uenjem. Mogla je osjetiti njegovo
divljenje, i bila je sigurna da dosad nije vidio ni jedno
Mjeseevo Dijete, kao to je ona. Kad je ugledao
ozlijede na njenu tijelu i ljubiaste masnice na obrazu,
izraz zgraanja prostrujao mu je licem.
"Tko joj je to uinio?!" upitao je
zapovjednikim glasom mladi Anearis, Petroniusa
Nexusa, bez ikakvog uvijanja, bez vaganja rijei.

243
 To Lexa nije oekivala. Pristup mu je bio surov,
a dranje na neki nain okrutno, kao u nekoga tko je
preivio takvu bol, da ga nijedna druga vie ne moe
povrijediti. Iako je bio mlad, pogled u njegove hladne,
sive oi, govorio joj je o starosti njegove due. Ovaj je
ljudski mladi doista poznavao tragediju. Bilo je tu i
jo neto. Neka tama u njemu. Toliko mrana, strana
i opasna koja je prijetila da e ga prodrijeti cijelog.
Ona posegne za njegovim mislima i ondje nazre
lice. Lijepo, mlado sa svijetlim plavim oima i
dugakim plavim uvojcima koji su ga uokvirivali.
Djevojica, ne mnogo starija od nje same, smijeila se
prekrasnim, irokim osmjehom. Pozivala je Raziela na
igru lovice. Bila je brza, ali on je bio bri. Uhvatio ju je
i oboje su pali na meku travu smijui se. Zauli su glas
kako ih doziva, a na vratima male glinene kuice
stajala je punana ena oblog lica. Slinost je bila
neporeciva, bilo je jasno da im je to majka.
Raziel i njegova sestra Arien smjesta su pohitali
prema majci, utrkujui se tko e prije stii do nje.
Zastali su na pola puta kad se pojavio, smeokos,
bradat ovjek jaui golema crnog tigra.
"Vatra! Vatra!" vikao je uspanieno.
"Neprijatelj je nad nama!"
ovjek, koji im je bio otac, sjahao je s goleme
ivotinje i ovako zapovijedi svojemu sinu: "Brzo
pohitaj do gospodara Nexusa i reci mu da su me
otkrili! Povedi i Arien sa sobom, ona je sada tvoja
odgovornost!"
"Oe, ne!" zajaukao je mladi Raziel, gledajui,
malo oca, malo majku.
Otac ga uhvati za ramena i vrstim i odlunim
glasom mu ree: "Uini kako sam ti rekao! Vrijeme je
da postane mukarac!"
Raziel nije imao izbora. Posluao je svojega oca
i zajedno sa sestrom odjahao u nepovrat, mogao se

244
samo nadati da e mu roditelji biti ivi kad se vrati.
Jahali su tako na oevu crnom tigru, sve dok nisu
upali u zasjedu gorijskih vojnika.
"Negdje ste krenuli djeco?" upitao je niski
zdepasti gorijan, iji je dah imao miris po trulome
mesu, a odjea mu zasigurno nije bila prana
mjesecima.
Razielove su misli ovdje bile obojane u crvenu
boju gnjeva i tuge. Odvratne stvari koje su ti gorijani
inili njemu i njegovoj sestrici bile su tako strahotne,
bolne i poniavajue, da bi i sama pomisao na to
sjeanje u njemu izazvala provalu gnjeva i srama koji
su samo jaali s vremenom, a elja za osvetom bivala
jaa.
Njegova sestra nije preivjela muenje, ali on
jest. Uspio se osloboditi i pobjei na oevu crnom
tigru, Draugniru, dok mu je sestrino mueniko lice
prekriveno krvavim podljevima bridjelo u sjeanju
poput ive rane koja se stala gnojiti i koja nikada nee
zarasti kako treba. Kao ni sjeanje na svoj roditeljski
dom koji su carevi vojnici spalili do temelja,
ostavljajui za sobom samo pepeo i pougljene ostatke
njegovih roditelja.
Raziel se prene iz svojih sjeanja i otro ponovi
pitanje koje je ve ranije postavio: "Tko joj je to
uinio?!"
Kako mu Petronius Nexus nije odgovarao,
Raziel se tad okrene Amalexiji i iako je samo na tren
osjetila njegovo skanjivanje, na kraju ju je ipak upitao,
iznenadivi je s nesluenom njenou u glasu: "Tko
vas je povrijedio, Vae Velianstvo?"
Pravei se kao da ju njegova njenost i
suosjeanje nisu pogodili u najdublje dijelove njene
due, Amalexia bezizraajno ree: "ovjek kojega u
jednog dana ubiti."

245
 Ona tad ustane i skine svoj vjebeniki oklop, a
potom, odjevena samo u laganu kou, ona uskoi u
jezero i zaroni najdublje to je mogla, elei u tom
trenu da je kristalne vode Archalauda u potpunosti
prekriju, i poput Eruchsiila, uzmu k sebi zauvijek.
Mladi Raziel nastavio je s uenjem i
divljenjem gledati za najmlaom carevnom, pitajui
pritom Petroniusa: "Mogu li arkati disati pod vodom?"
S ozbiljnim izrazom lica, gospodar Nexus mu
odgovori: "Ne, ali znaju odlino plivati, a jo bolje
rone."
Raziel nije skidao pogleda s vodene povrine
nadajui se da e uskoro vidjeti carevnu kako izranja.
"Pozvao sam te ovdje s razlogom, sine
Morielov."
"Gospodaru?" i dalje gledajui Kristalno Jezero.
"Reci mi to zna o carevni Amalexiji?"
Raziel ga zbunjeno pogleda.
"Znam to i ostatak svijeta. Znam da je ona
careva ki. Njena majka je bila pokojna Arnemijska
Rua. Njena sestra je pobjegla s kraljem Trozemlja."
Iznenada Razielu svane, pa on upita: " Je li joj
car to uinio? Je li je kaznio za grijehe njene sestre?"
Petronius Nexus strogo pogleda mladia. "Ne bi
li ti trebao ipak malo bolje znati vagati rijei, sine
Morielov?"
Raziel uzvije svojim obrvama i osorno
odgovori: "Zato, dovraga? Koga se to ja trebam
bojati? to mi mogu uiniti? Ubiti me?" on e, smijui
se ovoj pomisli pa nadoda. "Prigrlio bih smrt
objeruke, moj gospodaru, samo bih volio povesti sa
sobom svu silu gorijske vojske."
Petronius Nexus teko uzdahne.
"Hrabar si ti mladi, Razielu, ali hrabrost e te
uvaliti u nevolje. Znam da se eli osvetiti za ono to
su uinili tvojoj obitelji. I ja elim osvetu za ivot

246
Moriela Anearisa, njegove ene i keri, kao to elim
osvetu i za bezbroj drugih obitelji koje su izgubile
ivote i domove zbog onog tiranina koji sjedi na
tronu."
Raziel se nasmije na Nexusovo kazivanje.
"Tko sad ne vae rijei, moj gospodaru?" mladi
e prkosno ga zadirkujui.
Petronius pogleda djeaka i zamisli se. Raziel je
karakterom bio iznimno nalik na oca, a u licu je bio
slika i prilika svoje majke. Bio je visok, kran mladi,
ije je tijelo ovrsnulo vjebajui od djetinjstva. Moriel
je bio dobar uitelj svojemu sinu i od dana kad je u
rukama mogao drati kratki ma, Raziela je otac uio
maevanje i borilake vjetine. Bio je sin ratnika,
obuavan da postane ratnik i upravo zbog toga je
nosio oklop Nexusove vojske jer je za razliku od
mnogih sinova farmera i ratara koji su trebali puno
vie obuke, Raziel ve dokazao svoju sposobnost u
borbi.
"Raziele, ona nema nikoga", kratko e gospodar
Nexus gledajui prema Kristalnom jezeru.
Raziel ga zaueno pogleda.
"to ja imam s tim?" izravno ga upita.
Petronus kao da je preuo Razielovo pitanje.
"Sve nae nade ovise o njoj. Ashlamavia je sada
Ashlamar Trozemlja, a iako Trozemlje stoji uz nas,
Amalexia je ta koju elimo na tronu Almoraha."
Raziel ga sumnjiavo pogleda, pa ree: "Ona je
careva ker. Kako moe biti tako siguran da e biti
bolji vladar od njega?"
Petronius Nexus se nasmije. "Vidi se da zna
jako malo o zarkatima. Zarkatski vladari tee miru i
prosperitetu, ljudi su ti koji ele podiniti druge. Ljudi
su ti ija gramziva srca poseu za tuim imetkom i
zbog toga vode ratove i rue domove."

247
 Razielu su lijepo zvuale rijei gospodara
Nexusa, ali tad se sjeti svojega oca. Ratnika bez
premca, ovjeka koji je ivio za obitelj i dunost, ali i
ovjeka koji je u sebi nosio mranu, gladnu zvijer, koja
je u bitkama izlazila na vidjelo i tamo se hranila
duama palih neprijatelja. Nemilosrdan, neumoljiv,
hladan i bezduan. Kao takvog su ga opisivali njegovi
suborci, kad bi se usudili zboriti o mranoj,
demonskoj strani njegova oca, strani koju je i on sam
nakon oeve smrti ugledao u sebi.
Bilo je to one noi kad se vratio da pronae
ljude koji su zarobili njega i njegovu sestru. Ljude koji
su ih muili na naine o kojima je sramotno zboriti
naglas. Pronaao ih je u jednoj krmi koja je smrdjela
po svinjama i ustajalom vinu. Opijali su se kao stoka i
na silu uzimali krmarevu enu i keri. Sam krmar
bio je svezan za gredu na sredini prostorije, gdje su ga
tjerali da gleda zlostavljanje svoje obitelji. Iako je bio
brojano nadjaan, gorijski su vojnici bili pijani i oito
nisu oekivali napad. Mrani demon Anearisa te je
noi prvi puta izaao u svijet u Razielovom ruhu,
koljui, sakatei, palei sve pred sobom. Ne marei za
one koji su ga preklinjali za milost, ne marei za to to
su ga krmareva ena i keri gledale dok on radi te
grozote, tim prokletim gorijskim izrodima. Gledale su
kako ih je redom vezao za grede, ba kao to su oni
vezali krmara, kojeg je oslobodio. Gledale su dok im
je malim bodeom vadio svakome po jedno oko, a
potom im je tim istim bodeom razmrcvario gola prsa,
nakon ega ih je silovao uarenim araem, to je i bio
krajnji uzrok njihove smrti, osim posljednjeg, njega je
prepustio krmarevoj eni i kerima, vjerujui da i one
zasluuju pravo na osvetu. Bezduni demon njegova
oca preao je u njegovo tijelo i iako to nije elio, on je
sada bio nepovratni dio njegova bia.
"Svejedno. Ona je careva ki, a krv nije voda."

248
 Petronius Nexus tad na Razielovo
zaprepatenje odmahne glavom.
"Krv koja tee u njenim venama nije krv
Eleziona Orominusa, ve Kalderijskog Feniksa. Ona je
roena sestra kralja Zanimara."
Raziel je uo za glasine o nesuenoj ljubavi
Kalderijskog Feniksa i Arnemijske Rue. Za ime
bogova, svi bardi na Atlantidi su valjda spjevali
pjesme na tu temu, ali pojmiti da su ovo dvoje uspjeli
zaeti dijete dok je Azurea bila carca, doista ga je
iznenadilo.
"Ali njena sestra je sada Ashlamar, znai li to..."
Petronius ponovno odmahne glavom.
"Ashlamavia je careva ker, kao i Everziol,
samo Amalexia ima drugog oca."
Znatielja se tad probudi u Razielu i on
priupita: "Zna li ona za to? Znaju li car i njen brat
Zanimar?"
"Da, ona zna sve, kao i kralj Trozemlja. Car
Elezion sumnja, ali nije siguran. Zato ju je i tukao
cijelo njeno djetinjstvo. Sumnja ga je ivog izjedala."
Raziel se se zgrozi nad ovime to je upravo uo.
"Ovo nije prvi puta?" upita on. "Tukao ju je i ranije?"
Petronius Nexus tad sklopi svoje oi i bolnim
izrazom na licu ree: "Amalexia Krvoroena je jedini
zarkat kojeg ja poznajem da na svojem leima nosi
oiljke od noa. Car je oito smatrao da njena mlada
koe neke lekcije mora usvojiti zauvijek."
S tim rijeima, Petronius Nexus se okrene i ode,
preputajui mladog Anearisa, njegovim mranim
mislima.
Raziel je doista ostao stajati pokuavajui
pojmiti Nexusove rijei. Svi su znali da zarkatska koa
zarasta nevjerojatnom brzinom. Kakva je to ivotinja
car morao biti da naudi jednom nedunom djetetu
samo zato jer nije siguran je li njegovo?

249
 Ponovno se zagledao u Kristalno jezero,
shvativi da nijednom nije vidio da je Amalexia
izronila po zrak. Mogue je da je izronila dok je on
razgovarao s Nexusom, a da on to nije primijetio.
Ipak, Nexus je rekao da zna dobro plivati i roniti, zar
bi doista bilo mogue da joj se neto dogodilo?
Carevna mu je izgledala slomljeno i
povrijeeno kad ju je vidio, ak iako se to trudila
sakriti pred njim, mogao je osjetiti njenu bol jer je i
sam bio utopljen u vlastitoj.
Kako mu je samo od svih stvari ba utapljanje
palo na pamet.
"Prokletstvo!" pomisli on i stane skidati oklop
sa sebe, a im je bio gotov, on smjesta poe prema
mjestu gdje je posljednji puta vidio carevnu.
Udahnuvi duboko, ispunio je zrak pluima i zaronio
u dubine Kristalnog Jezera.
Ronio je i izranjao, ronio i izranjao, nigdje ne
nazirui lik carevne Amalexie. Kad se ve sav
zabrinuo, potpuno uvjeren da se njihova najvea nada
utopila dok su on i gospodar Nexus leerno avrljali,
Raziel tad ipak nazre plavi odsjaj na dnu jezera i
zaroni i zapliva prema njemu.
Prizor na koji je naiao bio je uvjeren da e
pamtiti do kraja ivota.
Amalexia je kleala na dnu jezera, drei se za
ruku mrtvog i ve na pola izjedenog zarkata, koji je
imao bodlje nevjerojatne veliine. Onakve o kakvima
se zbori u povijesnim priama o davno minulim
vremenima dok je Petorka jo uvijek hodala
Elgeheom. Zarkat kojega je Amalexia drala i nad
kojim je oito tugovala, tada se na Razielovo
zaprepatenje, probudio iz mrtvih.
Drevni zarkat u prekriven tagrimima, izgledao
je kao da ga njegovo mrtvo stanje ni najmanje ne dira.
Njegove kosti ispunili su miii, krv, tkivo i koa.

250
Eruchsiil Velianstveni, oivio je po posljednji puta
kako bi predao svoje drevno nasljee.
Raziel je s uenjem gledao kako mu se
Amalexia ponizno klanja i prua svoje ruke kao da
oekuje primiti neto. Zarkatove oi su zasvijetlile
plavim svjetlom njihove vrste i on je posegnuo za
bljetavom otricom koja se formirala u vodi. Velikim
dvosjeklim maem za obje ruke s krivudavom
otricom koji je sveano uruio svojoj vlastitoj krvi.
Onoj koju su niti sudbine odabrale da ponovno unese
ovu slavnu otricu u svijet smrtnika i da jo jednom
ma zvan Kalelaren, Kletva Kaleatanova pokae svoju
boansku mo pravednosti.
Kad je nemrtvi zarkat predao svoj dar, Mahalen
ga je ponovno uzeo pod svoje, ali ne prije no to je
dlan svoje ruke poloio na Amalexijino elo, a njene
zlaane oi zasjale su plavim svjetlom koje se ondje
zadralo zasvagda, podarivi joj tako blagoslov same
Luten Mur.
Tijelo pokojnika se potom ponovno vratilo u
stanje u kojem je i bilo kad ga je Raziel prvi puta
ugledao, ali Amalexia nije izgledala dobro. Predugo je
bila pod vodom i ponestajalo joj je zraka. Posljednji
puta je pogledala svojeg voljenog praoca i brzo je
zaplivala prema povrini.
Jezero je bilo duboko, a povrina predaleko i
im je to shvatila, smjesta se okrenula prema Razielu,
kao da je znala da je on cijelo vrijeme tu. Kad je i
posljednji dah napustio njena plua, moleivo ga je
pogledala, hvatajui se za vrat.
Raziel je shvatio poruku. Brzo je doplivao do
nje i uhvativi je u naruje, prislonio je svoje usne na
njene, ne bi li joj predao sav zrak koji mu je bio
preostao jer ni on nije imao dovoljno da ispliva na
povrinu. Nije mogao ni zamisliti da e neduni dodir
njenih malih usana u njemu probuditi tako duboke

251
emocije i udnu, neutaivu udnju, ne za njenim
tijelom, ve za njenom bliskou, za njom samom.
Nije mogao vjerovati da e i ono malo zraka to
je uspio udahnuti u Amalexijina plua njoj podariti
takvu snagu da e iz jezera izvui i njega i arobni ma
koji je primila od pokojnika.
Kaljajui i pljujui vodu izronio je zajedno s
njom, potpuno svjestan da mu je upravo spasila ivot.
"Ti si taj koji nas je spasio", rekla mu je dok su
plivali prema obali. "Tvoj dah nam je omoguio da
preivimo. Hvala ti."
Nije bio siguran je li mu se to uinilo ili ne, ali
imao je osjeaj kao da mu je proitala misli.
Kad su doli do obale, on je bio sav zadihan, ali
ne i Amalexia. Ona je samo podigla dobiveni ma
visoko u zrak i stala ga promatrati svojim, sada plavim
oima.
"Vae Velianstvo, ono to se dogodilo pod
vodom", zapoeo je Raziel, ali ga je Amalexia
prekinula zbunjeno govorei: " Vidio si mrtvog zarkata
kako ponovno ustaje, a tebe brine to si poloio usne
na carevnine. To ba i nije razumno."
"Jeste li vi to... To jest moete li vi... Jeste li mi
upravo proitali misli?" Raziel e uvjeren da e ga
carevna vjerojatno ismijati zbog te pretpostavke.
"Jesam", odgovorila je Amalexia kratko i
nastavila promatrati svetinju u svojim rukama.
Raziela je iznenadila njezina iskrenost.
"Kako to inite? Mogu li to svi zarkati?" upitao
je strahujui zbog svega to je carevna dosad mogla
iitati iz njegova uma.
Amalexia jednostavno slegne ramenima i ree:
"Ne znam, jednostavno posegnem za tvojim mislima.
To mi doe prirodno. Ne mogu to svi. Samo poneki."
"Jeste li to uinili i kad smo se prvi puta
vidjeli?" upita je on, otrije no to je namjeravao.

252
 Amalexia kimne.
"Znam to su ti uinili, Raziele, kao to znam i
to si ti uinio njima."
Raziela je njen odgovor duboko pogodio.
Znala je za njegovu sramotu, znala je za
njegovu bol i za njegovu osvetu. Poznavala ga je u
potpunosti, a da se pritom nisu stigli ni predstaviti
jedno drugome. Osjeao se ogoljeno pred njom.
Prljavo, nevrijedno i ponieno. Ponovno mu je u
mislima prostrujalo sjeanje gorijanskog sramotnog
zlostavljanja iako se to trudio sakriti pred njom.
Ne mogavi si pomoi, Amalexia nije znala to
drugo da uini, pa ga je vrsto primila za ruku, a
Raziel se kao opeen potpuno skamenio od njenog
dodira.
"Vae Velianstvo!" promumljao je zgroeno.
"Prestani me tako zvati", rekla je naglo i
nadodala: "Nismo mi krivi, Raziele. Te su nam se
stvari dogodile. Oboje smo na teak nain obiljeeni,
ali ne moramo si oteavati tako to emo okrivljavati
sami sebe."
Ona se tad odmakne od njega, a on je na
njenom povrijeenom licu vidio duboku bol i patnju.
Biserne suze caklile su se u njenim oima, ali ne i na
njenim obrazima. Zbog toga ju je samo jo vie
potovao.
Svjestan da joj je prijeko potrebna utjeha, nije
razmiljao o tome to ini, ve ju je samo privio k
sebi, vrsto je zagrlivi.

38.

Kad je pobjegla s kraljem Trozemlja,

Ashlamavia, nije mogla ni zamisliti da e joj se

253
sudbina po prvi puta u ivotu osmjehnuti i da e
konano upoznati znaenje sree.
im su stigli u Trozemlje, Zanimar je smjesta
dao organizirati njihovo vjenanje. Kao njen otac,
Elezion je polagao pravo na nju sve dok ne stupi u
brak. Sad kad je postala Ashlamar od Trozemlja, car
Elezion je gubio svako pravo na ivot svoje starije
keri.
Ashlamavia se itekako bojala oeve osvete, ali
svaki puta kad bi je uhvatio taj grozni strah, Zanimar
bi je utjeio. Zaista nije je mogao bolje zatititi.
Nikada nije bila sama, a njegovi najodaniji ratnici bili
su spremni poloiti svoje ivote za nju.
Samo vjenanje bilo je obred pradavnog,
neraskidivog vezivanja, kakvo se u Zarkatskoj vrsti
prenosilo s koljena na koljeno jo od doba
Kaleatanova. Ashlamavia se pribojavala da e je
narod i plemstvo Trozemlja prezirati zbog njena
podrijetla, ali to nije bio sluaj. Bilo je vie no oito da
je zarkatska krv itekako cijenjena u Trozemlju. Svi su
se prema njoj odnosili s boanskim tovanjem, na koje
ona nikako nije bila navikla, a Zanimara je zabavljala
njena srameljivost.
"Zanimar!" pomislila je po ve tko zna koji put
istovremeno zadivljeno i isfrustrirano.
Sam kralj Trozemlja je doista bio prava
zagonetka. Otkako ju je doveo u Trozemlje bio je
savreno pristojan, ljubazan i utiv prema njoj.
Ponaao se onako kako je njena majka nekad znala
opisivati zarkatske mukarce, pojam koji je njoj samoj
bio potpuno stran.
Bilo je vie no oito da je Zanimaru stalo do
njene sree i zadovoljstva. Kao da je znao kako je malo
radosti doivjela do sad, da se svim silama trudio
nadoknaditi joj cijelo djetinjstvo tuge i alosti. Izvodio
ju je na izlete u Bakam Boldir, glavni grad Kalderona.

254
Pokazao joj predivne ume i livade Mordije, kao i
beskonane pustinje Verdije gdje ive udnovata
nomadska plemena koja se jo dre pradavnih
tradicija. Odveo ju je i u Krasharu Domu, movaru u
kojoj je njen otac uinio onaj strani pokolj djece
Trozemlja. Zanimar je nije elio voditi onamo, ali ona
je to zahtijevala. eljela je odati poast tim rtvama.
eljela je vidjeti na kakvu je to mjestu Zanimar
porazio careve ljude. Nije mogla ni zamisliti da e tim
svojim pothvatom, osvojiti srca svih Trozemljana.
Gdje god je hodila, polagali su cvijee pred
njene noge i klanjali joj se s ljubavlju kliui:
"Ashlamar! Fen'sil'ni Tirashi! Naa kraljice!"
Ono to je Ashlamaviu u svemu tome najvie
zbunjivalo, bila je distanca koju je Zanimar odravao.
Otkako ju je doveo ovdje, njena glava je bila ispunjena
vatrom strastvenih poljubaca u noi njihova susreta.
Sada, naalost, vie nita nije razumjela. Oenio se
njome, inio je sve da je usrei, a opet ni jednom
otkako ju je doveo u Kalderiju nije poloio ruke na
nju. Ni ruke, ni usne ni bilo koji drugi dio svojega
boanskoga tijela. To ju je frustriralo. Nikako nije
shvaala to joj promie. Imala je osjeaj kao da on
neto eka, kao da je neto propustila napraviti, ali
nikako nije mogla shvatiti u emu je stvar?
Zanimar naravno nije govorio nita o tim
stvarima, a njoj nije padalo na pamet da ga upita.
Lagala bi kad bi rekla da ne eli ponovno osjetiti
toplinu njegovih vrstih ruku oko svojeg struka,
njegov vreli dah na svojim golim ramenima, njegove
nezasitne poljupce pa jo i vie od toga. On je sigurno
to znao jer je kao i njena sestra imao dar pronicanja u
tui um.
Meutim, kralj Zanimar ju je samo promatrao
sa zagonetnim pogledom u oima i iskrivljenim
smijekom na usnama.

255
 Vrijeme je prolazilo, a Ashlamavia je ve mislila
da e izludjeti. Zato ju je, za ime Atlantide, uzeo za
enu ako nije namjeravao biti s njom na taj nain? Da
je rije o ljudskom mukarcu, vjerovala bi da ima
skrivene namjere, ali Zanimar je bio zarkat i njegove
su rijei odzvanjale istinom onu no kad ju je poveo sa
sobom.
"Zar ti doista ne zna, Fen'sil'ni Tirashi?"
upitao je enski glas iza njenih lea.
Bila je to Zanimarova thor-ena Safira koja im je
dola u posjetu sa Cvjetnog Otoja. Njen mu je bio
grub i njegova gruba narav joj nikako nije odgovarala
u trudnoi.
Njena duga smea kosa bila je rasputena
preko njenih bakrenih lea, a svijetle plave oi, po
kojima je dobila i ime gledale su je s uenjem.
Ashlamaviji je bilo udno biti okruena
pripadnicima vlastite vrste jer su u Almorahu, samo
ona i Lexa imale zarkatske krvi. Tek bi rijetko vidjele
kakvog vladara ili izaslanika kakve plemenite obitelji
koji bi im se sveano naklonio i s potovanjem rekao:
"Annemu si Annemae, blagoslov za blagoslovljene."
U Trozemlju je jo uvijek bilo zarkatskih
obitelji, a Zanimar si je dao truda upoznati
Ashlamaviju sa svima njima, u emu je ona doista
uivala jer se napokon osjeala kao da negdje pripada.
"Annemu si anemmae", pozdravi ona Safiru,
koja je kao i njen brati imala sposobnost pronicanja u
tui um, iako su njene sposobnosti ipak bile neto
slabije od Zanimarovih.
Safira se nakloni Ashlamaviji i ree: "Fen'sil'ni
Tirashi, Vidim brigu u tvojim oima i alost u tvojim
mislima.
Ashlamavia se zastidi svojih misli i ne ree
nita.
Safira odmahne glavom.

256
 "Ne valja tako, shaleh. Mi smo sada jedna krv,
neka ne bude tajni meu nama."
Ashlamavia teko uzdahne i nastavi kroiti
bijelim zidinama Boldiruma, kraljevske prijestolnice
Trozemlja.
"Oprosti mi, Safiro, sestro moja. Nisam navikla
na druge pripadnike nae vrste koji posjeduju mo
itanja misli, sem Zanimara i moje sestre Amalexie."
Safira kimne, pa upita: "Amalexia je mlaa od
tebe, a tvoja manleh je davno pala u Mahalenov
zagrljaj, zar nije bilo ni jedne pripadnice nae vrste
koja bi zborila s tobom o enskim stvarima?
Amalexijin zbunjeni pogled bio je sav odgovor
koji je Safiri bio potreban.
"Poimo u moje odaje, Fensil'ni. Ovo nisu
stvari za svaije ui."
Osjeajui se vrlo djetinjasto i blesavo,
Ashlamavia je posluno slijedila muevu bratinu u
njene odaje.
Iako nisu bile jednako raskone kao njene,
Safirine su odaje bile uistinu lijepe. Zidovi su bili
ukraeni neobinim rezbarijama i vrhunski izraenim
tapiserijama, a na prozranom stropu je bio cijeli niz
laganih arenih tkanina na koje se moglo uspeti
omotati se njima i spavati na svjeem zraku, kao u
kakvim udnovatim viseim lealjkama.
Ashlamaviji se jako sviao zarkatski stil
ureenja, koji se u mnogoemu razlikovao od
ljudskoga. Bio je neuobiajen i oslobaajui. Ona i
Safira, popele su se gore pomou uadi i i pruile se
svaka u svojoj lealjci.
Ugodan povjetarac drakao je njihove obraze i
ramena. Ashlamavija je sklopila svoje oi ne bi li
uivala u ugoaju.
"Ti si, Tirashi, poput ptice koju su konano
pustili iz kaveza", Safira e Ashi smijui se.

257
 "Doista, annemae, ponekad se tako i osjeam",
prizna Ashlamavia, tuno uzdiui.
Safira je potapa po ruci, pa upita: " Je li bilo
tako uasno biti careva ki?"
Suze se zacakle u Ashlamavijinm oima, a
bezbroj alosnih i okrutnih sjeanja iz djetinjstva joj
preplavi um.
Vidjevi Ashlamavijina sjeanja, Safira zavrti
glavom: "Kakav grozan, zao stvor", ona e u
nedostatku rijei kojima bi utjeila enu svojega
bratia.
"A moja sestra je ostala u njegovim rukama.
Zasigurno je bila prisiljena izdrati moju kaznu",
Ashlamavija e teko diui.
Safira kimne. "Osjeam kako tvoje srce krvari
zbog nje."
Suza kane iz Ashlamavijina oka, ali je ona
smjesta obrie. Mrzila je slabost svojega karaktera.
"Ne budi takva, annemae. Nismo svi isti. I
meu zarkatima postoje oni koji su snani poput
dijamanta i oni koji su njeni poput krila leptira. Nije
to nikakva sramota, ni ljudska slabost. To je
jednostavno dio tvojega bia. Svjetlost Luten Mur
protkala te svojom njenou i blagom naravi. Ne
treba se toga stidjeti."
Safirine su blage rijei doista imale utjecaja na
Ashlamaviju. Bilo joj je lake kad nije naila na osudu
u njenim rijeima ve samo istinu izreenih misli. Bilo
je prekrasno razgovarati sa zarkatima jer oni nisu
lagali jedni drugima. Ionako bi prozreli la, stoga nije
bilo smisla ni pokuavati.
"Hvala ti na tvojim dobrim rijeima, Safiro.
Uistinu si ugrijala moje srce plamom ljubavi i
prijateljstva na kakvo nisam navikla."

258
 "Fen'sil'ni Tirashi, zbori mi pravo, jesi li barem
meu nama pronala sreu?" Safira e ozbiljno
gledajui Ashlamaviu.
Ashlamavia se iroko osmjehne.
"Zar ti moje misli i radosne uspomene o
vremenu provedenom u Trozemlju ne govore istinu
koja mi lei na srcu?" upita ona Safiru koja se takoer
smijala.
"Govore mi mnogo, ali ne sve. Ne govore mi o
tebi i Zanimaru. O vaoj bliskosti. Zato ga nisi
pozvala k sebi, a odavno ve dijelite postelju?"
Ashlamaviu duboko zaude ove rijei.
Bila je istina da ona i Zanimar spavaju u istom
krevetu, ali nikada joj Zanimar nije priao na muevan
nain. Ponekad bi je zagrlio u hladnijim noima, ali to
je bilo sve.
"On me to nikada nije traio!" Ashlamavia e,
branei se.
Safira joj se nasmije.
"To je tako samo meu ljudskim enkama koje
njihovi mukarci ponekad uzimaju i bez njihova
pristanka."
Safira tu napravi grimasu kao da dobro zna o
emu govori.
Ashlamavia smjesta shvati i zabrine se.
"Zar tvoj mu..", zapone ona, ali je Safira
smjesta prekine.
"Molim te, shaleh, ne elim zboriti o njemu",
moleivo e ona.
Ashlamavia kimne, potivajui Safirinu elju da
sakrije svoju bol.
Kao da se nita nije niti dogodilo, Safira se
ponovno nasmije i ree: "Med zarkatima je ena ta
koja odluuje kad eli primiti mukarca k sebi. Ako
eli da Zanimar zna da si spremna za njega, tad ga
dozovi u vae odaje, okreni se prvo prema njemu i

259
razvei svoje haljine. Kad one spadnu na tlo, a ti
ostane naga pred njim, tad se okreni njemu leima i
prebaci svoju kosu naprijed preko ramena. Dopusti
svojem odabraniku da svojim bodljama preree
sakhtiir na tvojem vratu, da ga otkrije po prvi puta
pred ovjekom kojeg si odabrala da ti bude mu i
zatitnik."
Kad je Safira zavrila svoju pripovijest,
Ashlamavia ju je samo skamenjeno promatrala, ne
vjerujui onome to je upravo ula. Obrazi su joj
potpuno problijedjeli izgledajui kao da vie nije
ostala ni kap krvi u njima.
"to je bilo?" sa strepnjom je upita Safira, ni ne
slutei da e njene rijei izazvati ovakvu reakciju.
"Stati tako naga pred njega? Izloiti se na tako
besraman nain? Ah, Safiro, sada sam sasvim sigurna
da u ostati djevicom do svoje smrti, jer za ovo o emu
ti govori nikada neu skupiti dovoljno hrabrosti",
oajno e Ashlamavia, izgledajui kao da je na rubu
suza.
Safira nije shvaala njen strah.
"Ne razumijem te, annemae, ti se bar nema
ega plaiti. Zanimar nije grube naravi. Nikada ti ne bi
naudio. Sigurna sam u to."
Ashlamavia brzo odmahne glavom.
"Ne bojim se ja njegove grubosti, ve mi nikada
nije palo na pamet da bi ja trebala biti ta koja e
zapoeti ljubavni in. Ja nisam tako odvana. Od
Azureinih keri, samo je jedna naslijedila hrabrost, a
ja nisam Amalexia."
Safiri je ovo bilo smijeno.
"Sva srea!" ona e alei se. "Da je to bio
sluaj, moj thor-om bi oenio vlastitu sestru. Zamisli
samo tu sramotu!"
Ashlamaviji nije bilo do ale.

260
 "Ma ne kaem to, ve samo govorim da nikada
neu biti tako hrabra da to uinim."
Safira se zamisli, pa ree: "A ipak si bila
dovoljno hrabra da sve ove godine uva majinu
tajnu. Bila si dovoljno hrabra da se usudi pobjei s
oevim najljuim neprijateljem. Ti si ta koju je
Zanimar jo kao djeak vidio u boanskoj viziji i
zaljubio se. Ti si ta koju sanja, koju voli, koju eli i na
koju je spreman ekati, pa i do smrti ako bude
potrebno.
Ashlamavia pokrije lice rukama.
"Zato mi nije nita rekao? Zato nije nita
poduzeo? Zasigurno je znao da ja ne znam mnotvo
zarkatskih obiaja!"
Safira prieka da se Ashlamavia malo smiri, pa
ree: "ao mi je ako sam te uznemirila Fen'sil'ni
Tirashi. Znaj da mi to nije bila namjera. Uvjerena sam
da je Zanimar znao, ali isto tako sam sigurna da bi te
bio ekao sve dok ne shvati o emu je rije i sama ne
donese svoj izbor."
Ashlamavia duboko uzdahne i jo jednom
pokrije lice rukama, uvjerena kako je kralj Zanimar
sebi za enu odabrao najveu kukavicu na svijetu.

39.

Elezion nikako nije mogao podnijeti toliko

poraza u posljednje vrijeme. Bio je vladar golemoga
carstva. Svi su mu sluili, narod, robovi, radnici,
ratnici, a ipak unato svemu tome i golemoj vojnoj sili
kojom je zapovijedao, jo uvijek nije uspio poraziti
ono malo kopile od sina Kalderijskog Feniksa. K tome

261
mu to odvratno mlado smee otme vlastitu ker ispred
nosa.
Elezion nije bio ovako ponien jo otkako je
Azurea svojedobno pokuala pobjei s Fenimarom.
Koja mu je prokleta korist od toga da je car
cijelog Carstva, kad ga ovakvi poput onog zarkatskog
izroda, Zanimara, uspijevaju izbaciti iz takta?
"To se dogaa kad donosi loe odluke."
Elezion se okrene i polupijano ustane od svojeg
radnog stola i prie prema pridolici. Nasred njegovih
odaja stajao je ovjek ormanskog podrijetla,
neodredivih godina, kratke crne kose i uredno
oblikovane brade. Oi su mu bile ukoene, kao i svim
Ormanima, ali bile su neobine zbog toga jer su
ponekad svjetlucale nekim neobinim srebrnkastim
sjajem.
Pridolica je s gaenjem gledao u Eleziona.
"Oryne?" zaueno e car, a u glasu mu se ula
doza strahopotovanja, koja je kod njega bila prava
rijetkost.
"Pogledaj se na to lii! Pijan. Poraen.
Potpuno beskoristan", grdio ga je arobnjak.
"Nemoj tako, prijatelju", Elezion e polupijano.
Oryn mu se unese u lice i prijetei ga pogleda.
"Ja nisam tvoj prijatelj. Ja sam tvoj pokrovitelj
i bolje ti je da to ne zaboravi!"
Elezion smjesta odmahne glavom.
"Nisam zaboravio, Viesilni. Nisam te elio
uvrijediti."
Oryn se oholo okrene od njega i srdito se
ushoda po carevim odajama, drei se kao da su
njegove vlastite.
"Zar ti nisam dao sve? Zar ti nisam raistio put
do prijestolja? Zar nisam prislilio Ruzmara da ti preda
Almorijsku Ruu? Zar ti nisam praktiki predao cijelo
jedno carstvo na pladnju?"

262
 Elezion kimne i nakloni se.
"Sve si mi dao, Viesilni. Nikada neu
zaboraviti te velike darove."
Oryn ga gnjevno pogleda.
"Da se nisi usudio govoriti o mojim darovima!
Poslao sam ti leptiricu Valisu i tim inom sam
zapeatio savez carstva s Ormanom. A to si ti uinio?
Zaklao si je poput kakve debele krmae!"
Elezion koji nije niti pomislio da bi ga veliki
arobnjak Oryn mogao poastiti vlastitom posjetom,
bio je bez rijei.
Sve ove godine njihov savez je bio tako vrst da
je car bio uvjeren da ga nita ne moe poljuljati.
"Viesilni, leptirica Valisa je nasrnula na mene
pred cijelim Almorijskim dvorom, a kazna u carstvu je
samo jedna. Bio bih ispao slab da sam je ostavio na
ivotu."
"Svejedno", ravnoduno e Oryn. "Razoarao si
me. Oekivao sam vie od tebe. Raunao sam da e
dosad cijeli jug Atlantide biti pod tvojom vlau.
Elezion zgrabi vr s vinom i baci ga u mramorni
zid. Crvena tekuina se razlila po svuda, ostavljajui
rune mrlje po skupocjenom armenskom sagu.
"I bio bi da nije do onog prokletnika!"
Oryn samo odmahne glavom.
"Zanimar je mlad. Netko drugi s tvojim
iskustvom i vojnom silom bi ga ve odavna satro. Bit
u iskren s tobom, Elezione. Gospodarica misli da si
slab. Razmilja o tome ne bi li Everziol moda bio
bolji car."
Elezion se gromko nasmije na te arobnjakove
rijei, ali bilo je prizvuka straha i panike u njegovu
glasu.
"Everziol je moj prvoroenac i ljubim ga vie no
ijedno drugo ivo bie, ali on je mlad i neiskusan.
Mogue je da sam ga previe titio. Nije se ba razvio

263
u velianstvenog ratnika. Pametan je, ali mu nedostaje
ambicije i otroumnosti.
Sad je Oryn bio taj koji se nasmijao.
"Meni zvui kao da je deko potpuno
beskoristan. Zar e te takav sin naslijediti na
prijestolju? Prijestolju koje sam ti ja omoguio?"
Elezion je sad doista bio u nevolji. Nikada mu
se nije sviala ideja da nekome mora polagati raune,
ali Orynovo saveznitvo je bilo jedini nain da se
doepa prijestolja. On je bio trei, sin, Ezzaelove tree
ene. Zapravo je bio kopile. Pravi otac mu je bio neki
nepoznati almorijac. Car Ezzael za to ili nije znao ili
nije dovoljno mario jer je ionako oenio njegovu
majku samo radi mira s Gorijom. Da je Elezion
slijedio pravila carstva nikada ne bi sjedio na
prijestolju.
"Misli da e te utnja spasiti od Gospodariina
gnjeva?" upita ga arobnjak, a oi su mu prijetei
zasvijetlile.
Elezion se umorno svali u naslonja.
"to ona eli od mene, Viesilni? Zar joj nisam
dao dovoljno? Zar joj nisam rtvovao vlastitu majku i
Astor, jedinu enu koju sam ikada volio?"
Oryn sjedne nasuprot njega, gledajui ga poput
ptice grabljivice koja se okomila na svoj plijen.
Gospodarica ti se je voljna smilovati, Elezione",
proape on gotovo njenim glasom. "Voljna je uiniti
i vie od toga. Voljna je ostvariti sve tvoje snove.
Voljna je poloiti cijelu Elgeheu pod tvoje noge i
uiniti te besmrtnikom. Zna li to to znai, Elezione?
Bio bi bog i nitko ti ne bi mogao stati na put. Nikada!"
Elezion nije mogao ni zamisliti da bi mu Oryn
ikada mogao ponuditi neto ovakvo. Njegovo
gramzivo srce smjesta je poelo ubrzano kucati,
zamiljajui se gospodarem cijele Atlantide,
besmrtnim bogom pred kojim se svi klanjaju i mole.

264
Sjeanje na ensko lice koje izgara u plamenu, vrati ga
natrag u stvarnost. Prisjetio se posljednje rtve koju
je morao prinjeti Gospodarici za njeno dobroinstvo.
Astorino vritee lice i miris spaljenog ljudskog mesa
podsjetilo ga je na cijenu poslovanja s Orynom i
Gospodaricom. Spaliti vlastitu majku i voljenu enu
bile su najtee stvari koje je ikada uinio, ali njegove
ambicije su bile velike i zakleo se da nikada nitko, pa
ak ni ena koju voli nee stati na put da postane
najmoniji ovjek na Atlantidi.
"Ghortloci to nikada nee dopustiti. Njihov
kodeks brani stvaranje ljudskih bogova.", iznenada e
Elezion gorko. Mrzio je Ghortlocke i elja da ih uniti
ili podini svojoj volji, mono se rasplamsala u njemu.
Kao da je pogodio careve misli, Oryn ree.
"Gospodarica ima plan i za njih. Plan koji e ti se jako
svidjeti."
Car se zlobno nasmijei, ali tad mu osmjeh
klizne s lica, a misli mu obuzme mrana sjena.
"Gospodariini darovi su skupocjeni. Kakvu
rtvu zahtijeva kraljica Grada Izgubljene Nade ovog
puta?"
Oryn naglo ustane i prie carevu balkonu, te se
zagleda u zvijezde.
"Vrijeme je dolo, sine Ezzaelov. Gospodarica je
spremna za prijelaz. Ti si taj kojeg je odabrala za
vezivanje. Ona eli da joj ti otvori prolaz na Elgeheu.
eli postati tvojom enom. eli da zajedno vladate
Atlantidom, da budete bogovi. Njena mo e ti
omoguiti besmrtnost, a kao brani poklon spremna
je ponuditi ti cijelu vojsku zvjerskih vojnika i svojih
vlastitih demona, getira, koji e zamijeniti Ghortlocke
na ovoj zemlji.
Elezion je sve to mogao ivo vidjeti pred svojim
oima. Bio bi oenjen pravom boginjom. Bio bi vjean.
Vladao bi svime i vladao bi zauvijek.

265
 "Koja je cijena njene milosti?" sa strahom u
oima upitao je arobnjaka.
Oryn ga ozbiljno promotri. Njegove neljudske
oi prodirale su ravno u tminu careve due.
"Mislim da zna odgovor na to pitanje."
Elezion duboko uzdahne i proe rukama kroz
kosu.
"Mislim da to ne mogu uiniti", on e slabim
glasom.
Oryn ga beutno pogleda.
"Onda e izgubiti ovaj rat, a s njime i svoj
ivot, kao i svaku ansu za velianstvenost."

40.

"Jesi li spremna za iznenaenje, keri?" upitao

je uitelj Petronius Nexus svoju uenicu.
"Hoe li Raziel poi s nama?" upita Lexa
znatieljno.
Bila je ve navikla na njegovo raskalaeno
drutvo, koje ju je uvelike zabavljalo i tjeralo tminu s
njene due.
"Ne", kratko e uitelj. "On je ve tamo."
Amalexia tad kimne i uspne se na svojeg tigra
Razora. Golemu ivotinju iz vrhunskog uzgoja,
naranaste boje sa irokim crnim prugama.
Kad se uspela na njegova lea, tigar je
zadovoljno zapreo, a Amalexia posegne za njegovim
umom u kojem je bila slika nepregledne visoke
paprati i trave po kojoj se tigar oboavao uljati.
Kad su krenuli, nije mogla ne primijetiti da
uitelj svako malo bulji u njen ma. Kalelaren je leao
u crnim koricama, privren za njena lea.

266
 Raziel je bio taj koji je ispriao Petroniusu kako
je Lexa zadobila ovo drevno oruje, a kao i sve dobre
prie i ova se proirila poput poara, inei od njenog
imena jo veu legendu.
"Ponekad stvarno ne znam to da mislim o tebi,
Amalexia", iznenada joj prizna uitelj Petronius.
Amalexia od onog prvog puta kad ju je blokirao
nije vie pokuavala posegnuti za njegovim mislima,
ali po izrazu uiteljeva lica, mogla je pretpostaviti to
mu je na pameti.
On je imao jasnu svrhu za nju. vrsto odreen i
definiran put. Ono s im nije raunao, bilo je to da i
bogovi imaju plan za nju. Problem je bio u tome to
nije znao preklapaju li se njegovi planovi s
boanskima.
"Ni ja ne znam odgovor na to pitanje, uitelju, a
ponekad nisam sigurna ni elim li ga znati", ree mu
Amalexia potiteno.
Petronius je nehajano pogleda i promijenivi
temu upita: "Zna li gdje te vodim?"
Amalexia odmahne glavom.
Uitelj Nexus se nasmije.
"to? Nikakvi snovi, vizije, nagovjetaji
budunosti?"
Amalexia se takoer nasmije, pa mu ree:
"Mnogo je vizija i nagovjetaja budunosti prolo
mojim umom, ali gdje me moj uitelj danas vodi, ne
bih znala rei.
Petroniusu je bilo drago uti ove rijei. Poveo je
svoju uenicu duboko u mranu umu gdje ju je,
gotovo nevidljivim, umskim puteljcima vodio do
nepoznatog cilja.
"Nisam mogao ne primijetiti da ti i mladi
Anearis provodite mnogo vremena zajedno", odvagne
Nexus drei se kao da promatra krajolik, dok je

267
zapravo krajikom oka promatrao Lexinu reakciju na
ovo pitanje.
Amalexia pak samo kimne. Isprva nije nita
govorila, ali onda napokon ree, za promjenu vaui
rijei: "Raziel je drugaiji od svih ljudi koje sam ikada
upoznala."
"Kako to misli?" uitelj e traei pojanjenje.
Lexa slegne ramenima.
"Ne znam. Govori i ponaa se drugaije od
ostalih."
Uitelj se nasmije i ree: "Misli surov je i
vulgaran. Psuje poput trgovca tigrovima, a pregovara
kao barbar."
Poanta je bila u tome to s barbarima ba i nije
bilo pregovora.
Amalexia se popustljivo nasmijei: "Tako
nekako", prizna ona.
"Svia li ti se on, keri?" otvoreno je upita
Nexus.
"Naravno", smjesta ustvrdi Amalexia. "On mi je
prijatelj."
Petronius odmahne glavom, pa jo jednom
upita: "Mislio sam, svia li ti se i vie od toga?"
Amalexia ne ree nita, ali blago rumenilo ipak
obaspe njene lijepe obraze.
Izvijen osmjeh se pojavi na uiteljevim usnama.
"Tako sam i mislio."
Pred njima se napokon pokazala istina i Lexa
se znatieljno zagleda u cijelo selo glinenih kua,
prekrivenih travom i paprati, koje su izgledale poput
neobinih humaka usred niega.
Na toj istini je ipak bilo neega. Cijela sila
vojske bila je postrojena u stavu mirno. Pjeadija,
jahai na kostarima, kao i oni na tigrovima iza njih.
Kad su im se Amalexia i Petronius Nexus
pribliili, glasno se zauo dubok odjek roga, a vojnici

268
su ih jednoglasno pozdravili. Bili su dobro opremljeni.
Pjeadija je imala kone lagane oklope koji su im
omoguavali da se brzo i neprimjetno kreu. Jahai
kostara imali su pak vrste eline oklope, tee i
otpornije na udarce. Kostari i tigrovi su takoer bili
oklopljeni kako ih otri zubi neprijateljskih zvijeri ne
bi mogle lako probiti.
Jahai tigra na sebi su nosili oklope zvane:
"riblja krljut" koji su bili napravljeni od vrstog, ali
podatnog i laganog metala, koji je poput riblje krljuti
prekrivao cijelo ratnikovo tijelo.
Gledajui u jahae tigrova, Amalexia nije mogla
ne primijetiti i jedinu enu meu njima. uvaricu
Eleu, koja se drala tako junaki i neustraivo, da Lexa
nije mogla, a da ne bude zadivljena, pogotovo zato jer
je bilo jasno kao dan da je upravo uvarica bila glavni
zapovjednik Tigrove garde.
Promatrajui tu, dobro opremljenu i
naoruanu, vojnu silu pred sobom, Amalexia pogleda
svojeg uitelja i shvati da danas pred njom ne stoji
gospodar Petronius Nexus , ve sam zloglasni general
Rowan Axir. Njegovo pravo lice, lice koje je esto
morao kriti da bi preivio, danas je blistalo sjajem
ponosa dok je gledao djelo svojih ruku i uma
okupljeno samo zbog jednog cilja.
"Moj generalu?" obrati mu se Lexa sa
tovanjem. "Tvoja vojska je velianstvena, ali..."
"Znam", prekine je Rowan Axir. "Premalo ih je.
Oni su samo aka ljudi naspram careve vojne sile."
Amalexia alosno kimne, a na njeno uenje,
general Axir se nasmije.
"Zar doista vjeruje da ovjek od Mnogih Lica
nema i pokoji trik u rukavu?"
Amalexia ga zbunjeno pogleda, ali on se samo
zloesto nasmijei i pokae prstom u nebo.

269
 Zaprepatena, Amalexia konano shvati to joj
je tako silno elio pokazati. Tajna koju je uvao sve
ove godine.
Viskoko na nebu, daleko iznad njih, sokolovi su
se strmoglavili prema tlu. Njih tridesetak slijetalo je u
obliku slova V, slijedei pticu koja je bila na elu.
Sokola koji je na svojim leima nosio nikog drugog do
drskog plavokosog pobunjenika razmetljiva dranja,
koje je priliilo samo Razielu Anearisu, sinu
Morielovom.
Jahai na sokolovima, napravili su nekoliko
predivnih preleta iznad njihovih glava nakon ega su
promijenili formaciju, iznenadivi Lexu kad su
napravili kompliciranu formaciju "AXA", njenog
carskog monograma.
General Axir se nagne k Lexi i ree joj: "To su
tvoji ljudi, Amalexia. Nikada to nemoj zaboraviti."
Sokolovi jahai se tad zajedno sa svojim
pticama spuste na tlo, sjau i stanu u stav mirno.
Amalexia se iznimno zaudi kad meu njima
ugleda i djevojicu par godina mlau od nje same.
Primijetivi koga gleda, general Axir ree: "To
je Leanis Soko, ki Mordijskog junaka Danisa Soka.
Njena vjetina s lukom i strijelom je bez premca.
Usudio bih se rei da nam je ona najbolji strijelac u
cijeloj vojsci.
Amalexia neodobravajui stisne usne, a potom
prozbori: "Ona je tek dijete, nije joj mjesto ovdje."
General Axir odmahne glavom.
"Leanis je uskoro tvoje dobi, Amalexia. Ona je
siroe koje je izgubilo sve od ruku i djela cara
Eleziona. Luk, strijele i elja za osvetom su jedino to
joj je preostalo od obitelji. Tko sam ja da joj to
uskratim?"
Amalexia jo jednom svrne pogled na malenu
Leanis, poseui za njenim mislima, no ondje nije

270
pronala nesigurnost, ve samo vrst i odluan um i
elju da dokae svima da je jednako vrijedna kao i
svaki drugi vojnik u pobunjenikoj vojsci.
Gledajui je Amalexia osjeti jo neto,
zauujuu sponu sudbine koju je osjetila tek s
nekolicinom ljudi. Djeakom-vojnikom kojeg je
susrela u utvrdi Ardemon, prije no to su ga Zmajevi
vojnici sravnili s tlom, Mordukom Rhunom i
njegovom Hestom, svojim bratom Zanimarom i sad,
evo, s mladom Leanis Soko koja ju je gledala oima
prepunim divljenja. Divljenja za koje je Amalexia bila
u potpunosti sigurna da ne zasluuje.
Kako Lexa nije nita govorila, general ree:
"Ako ba eli, maknut u je iz Sokolove Osvete i
prebaciti je u vjebalite dok ne stasa, ali znaj da u joj
time zasigurno slomiti srce.
Amalexia odmahne glavom i sumorno ree:
"Neka ostane. Bogovi znaju da ima na to potpuno
pravo."
Lexa tad jo jednom pogledom obujmi cijelu
vojsku pred sobom, pa se obrati generalu Axiru:
"Pravo si mi iznenaenje priredio, generale. Mislila
sam da su sokolovi neukrotivi jo od doba Kaleatana.
Kako ti je to uspjelo?"
Rowan Axir je bio vie no zadovoljan zbog
carevnina pitanja, pogotovo nakon to je ekao tako
dugo da joj pokae sokolove.
"Trik je u zarkatskoj krvi i puno, puno truda",
ree joj on aljivim glasom.
"Kako to misli, zarkatskoj krvi?" upita Lexa.
"Sokolovi doputaju samo onima koji u sebi
nose zarkatsku krv da lete na njima. U davna
vremena, jo dok su bogovi hodali Elgeheom, zarkati
su letjeli na sokolovima. Danas se sokolovi mogu
pripitomiti jo samo od onih koji u sebi imaju pa
makar i kap zarkatske krvi, no ak i sami zarkati koji

271
danas ive zaboravili su na vezu koju su neko dijelili
s tim velebnim stvorenjima", objasni joj on gorljivo.
Amalexia koja ovo nije znala, zaueno ga
pogleda.
"Znai li to da svi ovi vojnici na sokolovima
imaju zarkatske krvi?"
General kimne.
"Svatko od njih je imao pretka koji je bio
zarkat."
Amalexia tad ponovno pogleda mladu Leanis
Soko. Mordijka je bila prava ljepotica. Imala je kratku
smeu kosu i jarko zelene oi. Na sebi je nosila
maslinastu tuniku sa sputenom kapuljaom i
tammno-smee uske hlae s tamnosmeim izmama.
Bila je to odora svih letaa, osim jednog, njihovog
voe koji je nosio upadljivo plavu boju. Raziel Anaris
je unato svojim mladim godinama oito bio na elu
Sokolove Osvete.
"Nisam znala da Raziel ima zarkatske krvi", ona
e generalu zauenim glasom.
"Ni ja", prizna Rowan Axir. "Sve dok nije
poletio, ali leti tako dobro da ga svi ostali slijede bez
pogovora. Ptice i letai su ga sami izabrali za svojeg
vou.
Ona tad shvati da joj je Raziel uputio onaj svoj
izvijeni osmjeh od kojeg se uvijek osjeala neobino
lepravo u trbuhu.
"eli li Vae Velianstvo zapoeti s lekcijama?"
upita je general slubenim tonom glasa.
"Molim?" Amalexia e pomalo zbunjeno.
General Axir im da znak, a vojnici pred nju
izvedu jednu ogromnu pticu sivosmeeg perja.
Shvativi konano to joj je njen general
namijenio, Amalexia upita: "Tko e mi pokazati
kako?"

272
 Kao da je jedva ekao da ga netko prozove,
Raziel Anearis istupi i prie joj.
"S vaim doputenjem?" on e netipino
pristojno.
Amalexia posegne za njegovim mislima u
kojima je vidjela kako je ona hvata za struk i stavlja
gore na sokola. Krv joj je uzavrela od same pomisli na
to, stoga ne asei ni asa, ona smjesta skoi gore u
sedlo.
Raziel se na to samo jo ire nasmijeio i
podigao se iza nje, svejedno je obujmivi oko struka,
jer je to zapravo bio jedini nain da ne padne tokom
leta.
Sam uzlet je bio predivan. Lexa nije mogla ni
zamisliti da tako oslobaajui osjeaj uope moe
postojati na ovome svijetu. Posegnula je za mislima
ptice na kojoj je letjela, ubrzo shvativi da se ptica
jednako kao i ona sama raduje beskrajnim nebeskim
prostranstvima. Spojila je svoj um s umom sokola i
poletjeli su kao jedno bie.
"Mislim da ovo nitko nije oekivao", Raziel e
naginjujui joj se nad uho.
"Oekivao to?" Amalexia e trudei se ne
razmiljati kako joj godi osjeaj njegova daha na
obrazu.
"Pa, prvi puta si poletjela na sokolu, a leti kao
da si samo to radila cijeli ivot."
Amalexia se ovome uistinu zaudi.
"Zar tebi i ostalima nije bilo ovako kad ste prvi
puta poletjeli?" upita ona znatieljno.
On se zasmijulji i ree: "Da bar! K vragu,
poteno smo se namuili. Recimo samo da je nama
ostalima trebali mnogo due da se priviknemo."
Amalexia tad promijeni temu i ree mu vaui
rijei: "Nisam znala da ima zarkatske krvi, Raziele."

273
 "Imam", on e dok su prelijetali preko niza
rijeka i jezera. "Prvi Anearis, po kojemu smo i dobili
obiteljsko ime bio je zarkat. Otac mi je to jednom
ispriao, ali nisam mu vjerovao dok nisam poletio."
Amalexia tada iz sokolova uma izvue sliku
onih jezera koje su preletjeli, pa se okrene natrag.
"Zato se vraamo?" iznenada e Raziel
shvativi da mijenjaju planirani kurs.
"Pegris je edan", jednostavno e Amalexia.
"Pegris?" zaueno je on upita.
Amalexia kimne.
"Da, tako u ga zvati. Velianstveno ime za
velianstvenog sokola."

41.

"Dobrodola, uvarice Eleo, kakve nam vijesti

nosi iz Amuriona?"
"Pozdravljen da si Mar Maghu, Zanimaru od
Trozemlja, Plavi Due Krashare Dome, donosim ti
pozdrave i darove od tvojeg prijatelja i saveznika
Rowana Axira, kao i od tvoje ljubljene sestre
Amalexie.
Zanimar se nasmije i ree: "Istinski se moje
srce radije to te vidi, uvarice, ali znam nekoga tko e
se radovati jo vie!"
Kralj se tad okrene prema jednom od slugu i
ree: "Pozovite Ashlamar, moju ljubljenu. Postavite
stolove, pozovite glazbenike i plesae. Napravite
gozbu za nau gou!"
Elea kojoj nije padalo na pamet da bi Zanimar
oko njenog obinog posjeta kao generalova glasnika
mogao napraviti takvu pompu, skromno ree: "Rado
bih vidjela Ashlamar jer je moje srce ljubi jo otkako

274
je bila dijete, ali doista nema te potrebe da samo zbog
mene pravite cijelu gozbu. Ta, ja sam samo glasnik."
Zanimaru su bile smijene Eleine rijei.
"Gorijska krv moda tee tvojim ilama, Eleo,
keri Nurgina, ali Verdija je tvoj dom. Cijeli si svoj
ivot posvetila borbi protiv neprijatelja svojeg mara i
slubi marova saveznika. Svatko tko ivi i postupa
poput tebe biti e aen na mojem dvoru.
Elea je bila snana ena, ratnica, navikla na
ivotne nedae. Svojom vjetinom i hrabrou, bila je
pravi uzor mladim carevnama, ali ona sebe nije vidjela
na taj nain. U svojim vlastitim oima, ona je bila
otpadnik. Odbaena od Gorije, omraena od Verdije.
Iako su Verdijci bili tamnoputi, njena gorijska koa ju
je svugdje izdvajala, a mnogi su je osuivali, vjerujui
da pijunira za cara.
Upravo iz tog razloga se nije bila pridruila
Fenimarovoj vojsci za njegova ivota. Pridruila se
pobunjenicima, a iako je general isprva bio sumnjiav,
s vremenom joj je poeo sve vie vjerovati, da bi mu
nakraju postala desnom rukom i zapovjednikom
Tigrove Garde.
Ovakvo Zanimarovo prihvaanje, bez trunke
sumnje u njegovu glasu pogodilo ju je ravno u srce i
iako se trudila da to ne pokae, bila je duboko ganuta.
"Eleo!" zauje se uzvik poznatog enskog glasa.
"Asha!" radosno e Elea rairivi ruke i grlei
mladu kraljicu.
"Oprosti." , Elea e skanjivajui se. "Sad bih te
vjerojatno trebala zvati Fen'sil'ni Tirashi Ashlamar."
Ashlamavia preokrene oima, a potom se
iroko nasmijei i ree: "Za ime Petorke, Eleo, bila si
mi poput druge majke u Amurionu. Ti me uvijek
moe zvati kako god eli."
Elei je bilo iznimno drago to se izmeu nje i
Ashlamavie nita nije promijenilo.

275
 "Kako si, Eleo? Kakve nam vijesti nosi od moje
sestre iz Amuriona? Kako su ona i uitelj Petronius?"
"Svi se ute dobro i alju vam srdane
pozdrave", odvrati joj Elea veselo.
Zanimar nije mogao ne primijetiti kako su se
tijelo i um njegove ene opustili kad je ula ove dobre
vijesti.
Iznenada se zauo pjev lijepih glasova koji su
ispunili Zanimarove velianstvene dvore tunom
pjesmom.

O Krashara,
O Krashara Doma!
O Krashara,
O Krashara Doma.
Pamti li ti marova thor-oma?
Plavo svjetlo,
Plavo svjetlo lije.
Svoju svjetlost
Ono tamo sije.
Mjeseevo dijete
U Krashari vjeno bdije.
Zaboraviti Krasharu Domu
Nikada se ne smije!
O Krashara,
O Krashara Doma
Pamti li ti marova thor-oma?

uvi rijei pjesme, alosna sjeta proe

Zanimaroim licem.
"Oni pjevaju o vaem bratiu Serafinu, sinu
Geodridovom, zar ne?" upita Elea suutnim glasom.
"Da", dobije Elea odgovor, ali ne od Zanimara,
ve od mlade trudne zarkatkinje koja se sputala niz
stubite. Na svakoj sljepoonici blistali su joj se sivi
tagrimi nalik na bodee. Iste takve imala je na leima i

276
na grudima. "Ovo je pjesma o jednom od Petero
junaka koji su uli u Krasharu Domu, a troje ih se
nikada nije vratilo", ree joj Safira od Zelenog Otoja.
"Mareena Safira." , sa tovanjem joj se nakloni
Elea.
"Dobrodola, uvarice Eleo. Nadam se da je sve
dobro s tobom i tvojima", Safira e ljubazno.
"Sve je dobro, mareeno, hvala na pitanju."
"Hajde, sjednimo zajedno i pogostimo se", ree
im Zanimar, pa se okrene Ashlamaviji i upita:
"Ashlamar, jesu li pozvani i nai drugi gosti?"
Ashlamavia kimne i odgovori mu: "Jesu, Mar
Maghu. Cijeli tvoj dvor je pozvan."
Unato sjeti na njegovu licu, Zanimar joj se
iroko osmjehne.
Ashlamavia mu odvrati osmjehom, jer njegova
je ljubazna gesta prodirala u samo srce njene due, ali
ona sama se osjeala kao da ga u potpunosti ne
zasluuje.
Glazbenici su tad zapoeli veselo svirati, a
razgovor je lijepo tekao.
Elea im je pripovijedala o mnogim stvarima iz
Amuriona. O napredovanju pripravnosti
Pobunjenike vojske, to je Zanimara uvelike
zanimalo jer im je on bio glavni pokrovitelj. Elea im je
govorila i o Amalexiji i njenom napredovanju u vjebi,
kao i o stranoj dogodovtini koja joj se zbila prilikom
njena prvog leta.
"ao mi je to vam moram ispriati ovu tunu
priu, ali tie se vae ljubljene sestre."
"Zbori nam, Eleo, sve to zna", Ashlamavia e
zabrinuto.
"Zbori slobodno, meu prijateljima si."
Zanimar e ohrabrujuim glasom.
Elea tad zapone priati priu onako kako joj je
ispripovjedi mladi Anearis, istovremeno ne mogavi

277
skinuti pogled s krupnog Gorijana koji je oito takoer
bio Zanimarov poasni gost, iako Elea nikako nije
mogla shvatiti zato.
"Prilikom njene prve vjebe letenja s mladim
Razielom Anearisom, spustili su se nad jedno od
jezera u Sokolovoj umi, kako bi se ptica napila vode.
Iako to nisu oekivali, napali su ih razbojnici, koji su u
tom djelu ume imali svoje skrovite. Razbojnici nisu
shvatili da su oni doletjeli na ptici jer je Pegris bio
podalje od njih. Okruili su ih strijelcima, a kad su
shvatili da su uhvatili zarkatkinju, priprijetili su
carevni Amalexiji Razielovim ivotom. Na svu sreu,
nisu odmah shvatili da se radi o carevoj keri jer bi je
u tom sluaju vjerojatno odmah pogubili. To su
okrutni ljudi, silovatelji, ubojice, beutni okrutnici
koji ne mare ni za cara ni za pobunjenike, ve samo za
vlastitu kou. Njihova ast je odavno izgubljena, ako
su je uope ikada i imali. Razbojnici su se nadali dobiti
kakvu otkupninu za Amalexiu jer su vjerovali da je
zasigurno ki kakova plemia. Amalexia im se predala
bez borbe jer nije mogla podnijeti pomisao da Raziel
zgine zbog nje. On je zbog toga zasigurno bio vrlo ljut,
jer dobro ga poznajem i znam da bi bio poloio ivot
za carevnu u bilo kojem trenu.
Lica Ashlamavie i Zanimara bila su blijeda i
zabrinuta, ali nisu prekidali Eleu pitanjima, ve su
strpljivo sluali to e im dalje ispriati.
Potpuno nesvjesno Ashlamavijina ruka
potraila je Zanimarovu, a kad je shvatio da ona od
njega trai utjehu, smjesta ju je obgrlio oko ramena,
ne marei za publiku koja ih je promatrala.
"Razbojnici su ih razoruali i zavezali jedno za
drugo, a nekoliko ih je razmiljalo o tome da oskvrne
mladu carevnu. Ostavili su zarobljenike same dok su
pregovarali o tome tko e je prvi uzeti. Amalexia je
iskoristila njihovu nepanju priapnuvi Razielu:

278
"Izvui u bodlje, a ti budi brz i otkini prvu do koje
uspije doi. Pazi, vrlo su otre i vjerojatno e se
porezati."
Umjesto da uini kako mu je reeno, Raziel je
upita: "Hoe li te to boljeti?"
Amalexia se tad prigueno nasmijala i rekla
mu: "Zasigurno manje od onoga to ovi nesretnici
imaju na umu uiniti sa mnom. Misli su im prljave i
okaljane perverznom poudom. Ako ne pouri, gotovi
smo oboje."
Nije mu trebala vie nita rei, jer im je izvukla
bodlje iz podlaktica, on je smjesta dohvatio prvu do
koje je mogao doi i s mukom je otkinuo, pritom
poteno raskrvarivi vlastitu ruku. Amalexijina ruka
se trznula, ali ona nije jauknula.
"Oprosti", priapnula mu je Amalexia, a Raziela
je to naljutilo jer je on bio taj koji je nju povrijedio.
No sad nije bilo vremena za prepirku i brzo je
stao rezati uad. Uspio je taman na vrijeme kad je prvi
pohotnik pristigao.
Raziel je bacio Amalexijinu bodlju pogodivi
gada pravo u elo.
Vidjevi to se dogaa, razbojnici su se smjesta
pokrenuli hvatajui oruije i nasui na zarobljenike.
Amalexia tad strgne jo dvije svoje bodlje i
dobaci ih Razielu koji se sluio njima kao bodeima, a
ona sama iz svoje kose iupa Eruchsiilovu i
Fenimarovu, te krene u napad.
Carevna i mladi pobunjenik pobili su se s
razbojnicima, borei se surovom estinom za goli
ivot. Amalexia se brzo obraunavala sa strijelcima, a
Raziel se doepao plamene grane iz ognjita kojom je
palio sve pred sobom. Njegovi neprijatelji su ivi
izgarali pred njegovim oima dok ih je on
nemilosrdno gledao kako vrite i bacaju se po podu.
Nekima je mogao i prikratiti muke, ali nije to uinio.

279
Posljednjem razbojniku koji je preostao, Raziel je
Amalexijinom bodljom rasparao meunoje i gurnuo
mu uarenu granu na krvavo meso. ovjek je vritao u
mukama sve dok mu Kalelaren nije probio plua.
Amalexia se uspjela doepati svojeg maa.
Raziel je tada zvidukom dozvao Pegrisa, carevninog
sokola i oboje su se uspjeno vratili natrag u
Amurion."
uvi kako zavrava njena pria, dvorjani su
zapljeskali i zaklicali. "ivjela mareena Amalexia!
ivio Raziel Anearis!"
"Kakva strana pria!" Ashlamavia e zgroeno.
"Sva srea da su se uspjeli snai. Hvala bogovima to
su podarili Lexi ratnike bodlje."
Elea kimne i htjedne jo neto kazati, ali je
prekine dubok muki glas: "Ta mala carevna ima vea
muda nego svi carevi vojnici zajedno."
Ona pogleda planinu od gorijana koji je
progovorio, ne udei se niti najmanje to nije vagao
svoje rijei kako se pristoji na uglednom dvoru.
Gorijanima vjetina vaganja rijei nije lako padala.
"Nisam znala da Mar Maghu ima prijatelje u
Gorah' Na Huri", odvagne Elea sumnjiavo
promatrajui neznanog zemljaka.
uvi to odvagano pitanje krupni se gorijan
gromko nasmijao.
"Ha! Reci mi keri Nurgina zaprepauje li te to
ili te plai?" zanimalo je neznanca.
Elea mu ustro odgovori: "Nijedno. Samo
nisam navikla vidjeti gorijana koji ne lie careve
potplate."
Na njeno iznenaenje zauje se glasan siktaj, a
golema, debela zmija ispue ispod stola i stane se
omotavati oko gorijana, prijetei sikui prema Elei.
Ona tad napokon shvati tko je taj neznanac, pa
mu se obrati mnogo ljubaznije no dosad.

280
 "Gledaju li to moje oi gladijatora Morduka
Rhuna, sina Erukhovog i leptiricu Hesteru od
Ormana?"
Morduk joj se alosno osmjehne: "Nas gleda,
keri Nurgina, samo to ja vie nisam gladijator, a ni
Hesta nije leptirica u ovom obliku."
Zanimar se tad okrene prema Elei i ree joj:
"Moji prijatelji, Morduk i Hesta doli su ovdje u nadi
da bi im udesne moi naeg saveznika Malukh
Alzariona mogle pomoi i preobraziti leptiricu u njeno
prvobitno stanje."
"Hoe li vam veliki udotvorac pomoi?"
zanimalo je Eleu.
Crni Kova odmahne glavom. "Ne. Kae da
samo jedan od Vorolejevih sinova moe skinuti tu
zlehudu kletvu, ali doi do jednog od njih ini se
gotovo nemogue."
Elea tad razmisli, prisjeajui se neega iz
Amuriona, pa ree: "Nisu velike anse, ali moda
znam nekoga u Amurionu tko vam moe pomoi."
Svi pogledi u dvorani se okrenu prema njoj, a
Morduk Rhun ree neto njenijim glasom: "Ako tvoje
usne zbore pravo, uvarice, tada emo Hesta i ja rado
poi s tobom."
Elea kimne i odgovori mu: "Dobrodoli ste
putovati natrag sa mnom, a sigurna sam da e se
carevna Amalexia i general Axir obradovati vaoj
posjeti."
Razgovor se tada nastavio dalje u leernom
tonu. Svi su avrljali, pili pjevali, plesali i druili se
jedni s drugima. Gostoprimstvo Kalderijskog dvora
doista nije imalo premca. Zanimar i Ashlamar
nekoliko su puta pohodili plesni podij pozivajui i
druge da im se pridrue. Njihova nadzemaljska ljepota
i gracioznost ispunjavala je srca ljudi nadahnuem
nade za bolja vremena.

281
 Kad su uzeli pauzu da malo sjednu i odmore,
Ashlamavia je iskoristila priliku da detaljno ispita
Eleu o svim novim Lexinim dogodovtinama. U
svojem ivom razgovoru, nije primijetila kako do
Zanimara dolazi njegov osobni savjetnik i ape mu
neto na uho. Primijetila je da se neto neobino
dogaa tek kad su kralj i njegov savjetnik bez rijei
napustili dvoranu, obojica izgledajui suvie ozbiljno.
udni trnci sumnje i straha prou
Ashlamavijinim tijelom.
"Ne zamjeri, Eleo", ona e uvarici koja je
ljubazno kimnula okreui se prema Morduku, koji je
pak elio znati vie o tom ovjeku koji bi moda
mogao pomoi Hesti.
Sama Ashlamavia pola je u potragu za svojim
suprugom. Iako je uglavnom gledala da se ne mijea u
ratna posla, nekakav udan, neobjanjivi osjeaj ju je
ovog puta natjerao da postupi drugaije.
Nala ih je u radnoj sobi kako ustro debatiraju
o neemu to je Zanimara oito jako ljutilo.
eljela je ui unutra i upitati ih to se dogaa,
ali kad je ula da spominju njeno ime, ipak se zadrala
ispred vrata, prislukujui njihov razgovor.
"Kako se usuuje optuiti Ashlamar za
izdaju?!!" jedio se kralj Zanimar na svojeg savjetnika.
Vladmiir Shairam se nakloni pa ree Zanimaru:
"Mar Maghu zna da sam cijeli svoj ivot odano sluio i
njega i njegova oca. Dobrobit mara i Trozemlja je
jedino do ega mi je ikada bilo stalo. Moja je dunost
da istaknem maru one stvari za koje vjerujem da zbog
svoje mladosti i ljubavi koju gaji za Ashlamar
proputa vidjeti."
Zanimar je izgledao tako gnjevno kao da bi
najradije rigao vatru.
"A koje to stvari moj uvaeni savjetnik vjeruje
da proputam vidjeti?"

282
 "Mar Maghu, to izvjee o opremljenosti vae
vojske nije moglo samo tako ispariti, a jedine osobe
koje su mogle doi do izvjea su Ashlamar, mareena
Safira, va thor-um Geodrid, moja malenkost i vi
osobno. Osim ako niste sami izdali Trozemlje, u to
isto sumnjam, a ja sam se spreman probosti na
Balladrun, ako sumnjate na mene, tada nam ostaju jo
samo vaa thor-ena Safira koja je roena i odrasla u
Trozemlju , va thor-um koji je miljama daleko i
Ashlamar, roena ki vaeg najljueg neprijatelja!"
"Pripazi, ghamu, na svoje rijei jer ni jednu nisi
vagao! Moda si mi bio uitelj i uvar u djetinjstvu, ali
i moje potovanje ima granice", Zanimar e grubim
glasom, na to mu Shairam umirujue odgovori: "Mar
Maghu, ne elim izazvati tvoj pravedniki gnjev, elim
samo da me saslua kao nekad. Moja usta ne govore
da te je Ashlamar eljela izdati, ali razmisli malo, cijeli
ivot joj govore strane stvari o tebi. Od najranijih
nogu je ue da si joj neprijatelj. Tko e rei da je
nakon to su uhvatili Ulazzara Sharima nisu
pripremali za ovo? Pomisli samo kako je lako i
spremno pola s tobom. Ako je to uinila iz ljubavi,
zato ti onda jo nije dopustila da poloi svoje pravo
na nju. Ne gledaj me tako, Mar Maghu jer i sam zna
da cijeli dvor bruji samo o tome."
Iako mu je izraz lica bio gnjevan, Zanimar ne
ree nita ve se okrene prema tapiseriji na zidu da
razmisli postoji li kakva, pa i najmanja mogunost da
je Vladmiir u pravu.
"Mar Maghu, moda to nije uinila iz zlobe. Ti
kae da je car bio okrutan prema njoj i njezinoj sestri.
Moda je to uinila iz straha."
Zanimar nije govorio nita, ve je samo
odmahivao glavom nastavljajui promatrati tapiseriju
na kojoj je bio istkan velianstveni prikaz njegova oca
u aru borbe.

283
 "Sjeti se svojeg oca, Zanimare, nisi li i sam
rekao da ga je ljubav prema Arnemijskoj Rui kotala
ivota? Nisi li i sam rekao da je ona kriva za
Fenimarovu smrt! Zar si i sam eljan iskusiti istu
sudbinu?"
Zanimar se bijesno okrene prema svojem
savjetniku, ali pogled mu zastane na vratima i
blijedom, zaprepatenom licu koje je oima
razrogaenim od oka i straha zurilo u njih.
Ne mogavi se savladati on smjesta posegne u
njen um, a silina njenih misli i osjeaja pogodila ga je
nesluenom jainom.
Njegova Ashlamar se osjeala potpuno
okirano, razoarano, povrijeeno, ponieno i izdano.
Guila se u boli koju su joj nanijele Shairamove
nepravedne rijei, od kojih je Zanimar sad sa
potpunom sigurnou znao da nijedna nije bila
istinita. Ashlamar je bila potpuno nevina u svakom
pogledu.
"Ashlamar?" zazove je on polako i stane joj
prilaziti drei obje ruke u zraku, jer se pobojao da bi
ga nakon ovog to je upravo ula mogla doivjeti kao
kakvu prijetnju.
Ona je pak izgledala kao da se potpuno izgubila
u vremenu i prostoru, ali kad je shvatila da joj on
prilazi, smjesta se pokrenula. Bre no to je oekivao,
borilakim potezom, koji nije predvidio i za koji nije
imao pojma da je uope sposobna, isukala je njegov
ma iz korica.
Kako je jo uvijek bio u njenom umu, u tom
trenu ugledao je prikaz nje kako se na smrt probija
Balladrunom dok se rumena krv slijeva niz njenu
svilenu bijelu haljinu. Nije to elio uiniti, ali morao ju
je fiziki savladati da joj preotme ma iz ruku.
Prebacio je svoju teinu naprijed i uhvatio je za
zapee bolno ga izvrui.

284
 Ashlamar je vrisnula, a Balladrun je zveei pao
na kameni pod.
Dok se Zanimar sagibao da dohvati ma,
Ashlamavia se hitro dala u bijeg.
Nije mu trebalo dugo da je sustigne, ali nije je
elio silom zaustaviti, stoga ju je samo slijedio pratei
tijek njenih zbrkanih misli i emocija.
"Ashlamar!" zazvao ju je ponovno, ali ona ga je
u potpunosti preula, guei se u bujici vlastitih misli
koje su neprestano ponavljale Shariamove grube
optube: "...Roena ki vaeg najljueg neprijatelja!
Tko e rei da je nakon to su uhvatili Ulazzara
Sharima nisu pripremali za ovo? Pomisli samo kako je
lako i spremno pola s tobom. Ako je to uinila iz
ljubavi, zato ti onda jo nije dopustila da poloi
svoje pravo na nju? Ne gledaj me tako, Mar Maghu,
jer i sam zna da cijeli dvor bruji samo o tome."
S tim posljednjim mislima bili su povezani i
snani osjeaji srama i straha. Pravi razlog zato ga jo
uvijek nije pozvala k sebi.
"Ashlamar..." njeno je zazove Zanimar, ali u
njenom je umu osjetio da joj zvuk njegova glasa samo
nanosi novu bol.
Ubrzo je shvatio da ona nesvjesno trai
utoite. Mjesto na kojem bi se sakrila od njega, od
svojeg oca, od cijelog svijeta. Osjeala se potpuno
ranjivom i izgubljenom i tako prokleto usamljenom.
Ni ne razmiljajui o tom, otila je pravo u njihove
spavae odaje, prila krevetu, a potom se sruila na nj,
privukla koljena grudima i obgrlila se svojim tankim
rukama istovremeno pokrivajui lice dlanovima.
Njena duga plava kosa, rasula se po svilenim
plahtama poput sablasnog plata. Zanimar je oekivao
da e zaplakati, ali nije. Samo je teko disala
izgledajui tako sitno, krhko i slomljeno.
"Ashlamar..." proaptao je on.

285
 "Ne zovi me tako!" odvratila mu je napuklim
glasom.
Po prvi puta otkako ju je doveo u Trozemlje
osjetio je strah. Prikaz nje kako odlazi iz njegova
dvora prelio se iz njena uma u njegov.
"Ne!" odvratio je zaprepateno, na njene misli.
Neobino hladnima i naizgled ravnodunim
tonom glasa, koji je Zanimar smjesta prepoznao kao
himbu ispod koje se skriva njena bol, kazala je: "Znam
da smo vezani za vjenost, ali ti si mar i ako se ja
odreknem svoje titule, moe uzeti drugu kraljicu.
Pogrijeio si kad si za enu uzeo ker svojeg najveeg
neprijatelja. Izgubio si povjerenje svojeg odanog
savjetnika."
Zanimar sjedne do nje i ree joj njenim
glasom: "Ti si moj izbor, Ashlamar. Ti si jedina koju
elim pored sebe. Shairam je ovjek i ne razumije
Mjeseevu Djecu, nae izbore i osjeaje. Ne dopusti da
njegove rijei stvore raskol meu nama."
Ashlamavia g bijesno pogleda.
"Nije Shairam taj kojeg sam izabrala za
ivotnog druga, ve ti Zanimare od Trozemlja. Ti si taj
koji je na tren povjerovao u njegove rijei."
"Ashlam..." zapone Zanimar, ali ga
Ashlamavia prekine govorei: "Tvoj savjetnik je bio u
pravu. Ja jesam pijun."
Zanimara je u potpunosti zatekla istinitost
njene tvrdnje. Sumnjiavo se zagledao u nju, na to je
ona grubo odvratila: "Ne, nisam te ja izdala,
Zanimare. Nisam ja ta koja je ukrala izvjea, niti
znam tko je to uinio, ali jesam pijun."
Zanimar sad vie nita nije razumio. Njene
rijei su bile istinite, a u svojim mislima je imala samo
njegovo lice, ali potom su joj navrla sjeanja i on je
gledao kako je Rowan Axir obuava da postane
Ashlamavia od Mnogih Lica.

286
 "Nisam to eljela", prizna mu ona. "Vjerovala
sam svojem uitelju. Vjerovala sam da on ima
nekakvu svrhu, razlog zbog kojeg me ui svim tim
skrovitim i opasnim stvarima, ali moja obuka je bila u
potpunosti besmislena. Jednog dana mi je samo
priao i rekao da sam ja njegovo iskupljenje, poljubio
me u elo i vie nikada nije nastavio obuku. Moja
majka, koju ti krivi za smrt svojega oca, me je voljela,
ali ne dovoljno da ostane na ivotu. Moja sestra je
tako vrsto vezana za spone vlastite sudbine da
jednom prilikom nije govorila sa mnom pune tri
godine. Svi su oni imali velike svrhe i sudbine, ali ne i
ja. Ashlamavia je namijenjena da bude dio svaijeg
ivota, ali da ne pripada nigdje i nikome. Kad sam
odabrala tebe, Zanimare, bio je to prvi i jedini
slobodan izbor koji sam svojevoljno odabrala u
cijelome ivotu, tek da bih na kraju shvatila da ak ni
kao vezana ena ne mogu skupiti hrabrosti da ispunim
svoju branu dunost, ali ne zato to te ne elim, ve
samo zato jer sam prevelika kukavica i jer jednostavno
ne znam kako."
Suze su konano nahrupile i stale poput
malenih potoia kliziti niz Ashlamavijine lijepe
obraze.
"Elem burghudum, Zanimare", ona e na
gorijskom jeziku. "Ona koja ne zna za sreu i nije joj
sueno da je donese drugima. Prokleta ena! Trebao si
mi dati da se ubijem i oslobodim te ovog, za tebe
beskorisnog, braka. Bila bi to asna smrt."
uvi njene rijei, Zanimar tad utljivo, s vrlo
ozbiljnim i grubim izrazom na licu, ustane. Izgledao je
tako ozbiljno i prijetee da se Ashlamavia, vidjevi ga
takvog, jo jae obgrlila rukama.
On se sagne nad nju i bez rijei je podigne s
kreveta. Ashlamavia koja to nikako nije oekivala,
zaprepateno ga pogleda.

287
 Zanimar tad ponovno sjedne na njihov raskoni
krevet s baldahinom i postavi je sebi u krilo. On
zagrize svoju punu donju usnu, izgledajui kao da se
suzdrava i otro je pogleda.
Kad je shvatila u kakvom se poloaju nalazi, da
je obrgljena njegovim rukama i da sjedi na njegovim
koljenima, Ashlamavia smjesta spusti pogled, a obrazi
joj se ljupko zarumene. Njen um ispuni sjeanje na
njihov prvi poljubac i osjeaje koji su je tada proeli.
im je primijetila po Zanimarovu pogledu da on prati
tijek njenih misli, jo se vie zastidjela i, ne mogavi si
pomoi pokrila je lice rukama.
"Asha, pogledaj me", on e umirujuim, ali
istovremeno i ozbiljnim glasom.
Ashlamavia je mislila da e svisnuti od muke
kad je izgovorio njen voljeni nadimak. Zvualo joj je
to tako intimno i prisno da se osjeala potpuno
razgolieno pred njim.
"Nisi jo razgoliena, Asha, ali biti e. A sad
me pogledaj."
Ashlamavijino srce stalo je udarati kao ludo.
Nije se usudila ni misliti, ni pogledati ga, ni
pomaknuti se. U tom trenu je poeljela da moe ostati
ovako skamenjena u njegovu naruju zauvijek.
"Hajde, ljubavi moja, skupi hrabrosti. Pogledaj
me", glas mu je bio vrlo njean, ali i zapovijedan.
Polako, kao da joj ivot ovisi o tome da to uini
im sporije, Ashlamavia pogleda Zanimara. Njegove
tamne oi i gusta crna kosa, njegovo otro lice i
neporeciva zarkatska ljepota. Njegove pune, oble usne
koje je sad drao vrsto stisnute, okrutno su ju bacale
natrag u sjeanje na njihov prvi susret gdje ju je
strastveno ljubio, jezikom prodirui u unutranjost
njenih usta u ritmu koji ju je u potpunosti ostavljao
bez daha.

288
 "Prije svega da ti i ja rijeimo neke stvari
jednom za svagda", zapone on otrijim glasom, ali
kad ugleda plahi pogled njenih svijetlih oiju, Zanimar
ublai svoj glas i nastavi: "Znam da su te duboko
povrijedile Shairamove rijei, a jo vie te zaboljela
pomisao da bih ja mogao povjerovati u njih, zar ne?"
upita je.
Ashlamavia samo polako kimne jer je jo uvijek
bila ivo svjesna poloaja u kojem se nalazi.
Zanimar joj se zavodljivo osmjehne jer je
istovremeno dok joj se obraao pratio trag njenih
nesvjesnih misli, a one su ga pogledom vodile po
njegovim dugim vretenastim miiima ruku i torza
koji su je, iako ona sama toga nije bila u potpunosti
svjesna, snano uzbuivali.
"Asha, ja sam prije svega vladar Trozemlja.
Jedna greka koju poinim moe znaiti smrt tisuu
ljudskih ivota. Nisam vjerovao savjetnikovim
rijeima, ali kad si na tronu, o svemu mora dobro
razmisliti prije no to djeluje, ak i kad ti se neka
opcija ini potpuno nevjerojatnom. ao mi je ako sam
povrijedio tvoju duu, ali znaj da to nisam uinio
hotimino."
Jo uvijek u nedostatku glasa, Ashlamavia
kimne jer je istina odzvanjala u svakoj njegovoj rijei.
"Takoer, elim da ti jedno bude jasno. Ja ne
krivim tvoju majku za smrt svojega oca. Rijei o
kojima je Shairam govorio izrekao sam samo jednom.
Bile su to rijei ogorenog djeaka koji je izgubio i
majku i oca. I sama zna da i zarkati ponekad grijee.
Rune rijei koje sam izrekao biti e mi kazna na dui
zauvijek. Nikada si neu oprostiti to sam u vlastitoj
alosti i gnjevu okaljao ime tvoje manleh."
Ashlamavia tad nagonski poloi svoju ruku na
Zanimarov obraz elei ga utjeiti, ali kad shvati to je
uinila, ona je brzo htjede maknuti, no Zanimar je

289
zaustavi preklopivi njenu ruku svojom vlastitom i
gledajui je izazovnije no ikada do tada on je upita:
"eli li ti mene, Ashlamar?"
Ashlamavijino srce je ponovno stalo snano
udarati i ona po trei puta kimne, a Zanimar u njenom
umu ugleda prikaz njih dvoje kako se njeno grle.
Zanimar tad stavi Ashlamavijinu ruku na svoja
prsa, tono na onaj mii koji joj je maloprije toliko
privlaio panju i dubokim muevnim glasom je upita:
"eli li biti sa mnom, Asha? eli li mi predati svoj
izbor?"
Ashlamavia nije mogla vjerovati da se ovo
uistinu dogaa, da je on to stvarno pita! Sad je ve bila
uvjerena da e joj srce iskoiti iz grudi.
"Asha?" zazove je njen mu.
"Da?" konano progovori Ashlamavia. Glas joj
je bio tih i priguen, ali i odluan, no im je shvatila
to mu je to zapravo rekla, ona smjesta stidljivo spusti
pogled.
Zanimar je stoga uhvati za bradu i podigne je
gore, tjerajui je da ga pogleda u oi.
"Ako eli da budemo zajedno, ljubavi, tada to
mora uiniti na zarkatski nain. Vrijeme je da
odbaci okove staroga ivota i zapone iznova. Sve te
besmislice o tome da si prokleta ili da za tebe nema
mjesta u mojem ivotu jer si careva ki danas moraju
otii daleko iz naih ivota i nikada se vie ne smiju
vratiti. Razumije li me?"
Ashlamavia nekoliko puta teko udahne i
izdahne, a potom bojaljivo progovori: "elim to
uiniti, vie od iega. elim novi ivot i svijetlu
budunost s tobom, ali ne znam mogu li skupiti
dovoljno hrabrosti."
Zanimar koji je proitavi njene misli ve
unaprijed znao odgovor na svoje pitanje svejedno
upita: "S kojim dijelom ti je vie potrebna hrabrost?

290
Strai li te vie pomisao na to da vodi ljubav sa
mnom ili da odbaci okove staroga ivota?"
U tom bi trenutku Ashlamavia bila dala sve na
svijetu samo da mu moe slagati, ali kako je ve znala
da on ve ionako zna istinu, drhtavim glasom, ona mu
ree: "Pitanje ti nije poteno, Mar Maghu, jer ti je
odgovor ve unaprijed znan."
Zanimar se zloesto nasmije, a potom ree,
istovremeno provlaei prste kroz njenu svilenkastu
kosu: "Jo samo jednom u ti dati priliku da
odustane. Ja sam te spreman ekati stoljeima,
ljubavi moja. Jesi li sigurna da eli biti sa mnom
ovdje i sada?"
Ashlamavia je bila sigurna da e se sad
zasigurno onesvijestiti, a kako se to nikako nije
dogaalo, nije imala druge nego da mu odgovori, ali
ne rijeima ve djelima.
Drhturei kao pokisli mali list na vjetru, njeno
je maknula njegove ruke sa sebe, a potom je ustala.
Kako se jo uvijek nije sruila od straha i srama
odmaknula se od Zanimara nekoliko koraka unazad i
dalje gledajui u pod. Potom je digla pogled, a plave
oi susrele su zlatne i utopile se u njima.
Podigla je ruke iza svojeg vrata pokuavajui
odvezati laganu haljinu koju je nosila na sebi. Glupi,
drhtavi, spetljani prsti je nikako nisu eljeli posluati.
Srameljivo je spustila pogled, da bi shvatila da gleda
Zanimarova stopala pored svojih.
Nije mogla ni zamisliti brzinu kojom je ustao i
naao se tik pred njom. Osjetila je njegove tople ruke
na svojem vratu, smjesta shvaajui da joj on to
pomae odvezati haljinu koja je tren kasnije kliznula
na pod razgolitivi je cijelu pred njim.
Bila je odraz enskog savrenstva. Ruke su joj
bile vitke i tanke , a grudi oble i podatne. Struk joj je

291
bio uzak, a na unutranjoj strani bedara imala je
tagrime iznimno nalik na zmajeve.
Zanimar ju je elio pustiti da se sama okrene,
ali sad kad ju je drao takvu pred sobom, nije ju vie
mogao maknuti svoje ruke s nje. Drao ju je oko
struka dok su njene gole grudi dodirivale njegova naga
prsa. O kako ju je samo elio! Prolazio joj je prstima
po rebrima, a potom ju je okrenuo od sebe tako da ju
je sada vrsto drao straga apui joj pitanje na uho:
"Kako ti je ime?"
Preplavljena podraajima, ona odgovori:
"Ashlamar."
"Tko je tvoj odabir?" pitao je dalje ljubei njena
gola ramena izmeu svake izgovorene rijei.
Duboko diui, uvjerena da je u sobi zasigurno
prevrue i zaguljivo, ona mu ree: "Ti si moj odabir,
Zanimare, sinu Fenimarov. Tebe biram ove noi i
svake noi dok ne pozovem Mahalena i ne predam se
izboru smrti."
Ona tada podigne svoju ruku i skupi svu svoju
kosu u rep te je prebaci naprijed preko ramena,
otkrivajui koni sakhtiir koji je pokrivao najsvetije
mjesto na zarkatskome tijelu.
"Neka bude tako", odvrati marov duboki glas
pun elje.
Zanimar podigne svoju lijevu podlakticu u zrak,
a Ashlamavia na kamenom zidu ugleda sjenu njegovih
dugakih prijeteih bodlji, kako se pribliavaju
njenom vratu.
Zaulo se paranje koe, a potom je njen sakhtiir
zajedno s njenom haljinom leao na podu. Bila je
potpuno gola pred svojim suprugom, ostavljajui iza
sebe sve to je neko bila i poznavala. Zmajska je
kraljica prigrlila svoj novi ivot, i kao da odbacuje
staru kou zbog nove, tako je i odbacila Ashlamaviu
zbog Ashlamar.

292
 Kad su Zanimarove usne dotakle poleinu
njenog vrata, strast je buknula ispunivi vrelinom
njeno cijelo tijelo. Ashine oi, rairile su se od
nesluenog zadovoljstva, a kad ju je okrenuo prema
sebi i prislonio svoje usne na njene, nije mogla ni
zamisliti da su se njene ruke i noge u stanju same tako
besramno oviti oko mukog tijela.
On ju je uhvatio za stranjicu podigavi je tako
gore na sebe, potpuno oduevljen njenom spontanom
reakcijom. Odnio ju je na njihov raskoni krevet
itekako svjestan da nikada u ivotu nije bio tako
sretan kao to je bio u tom velianstvenom trenutku.

42.

Makorius je gledao svoju usnulu sestru

pogledom punim njenosti i brige. Pogledom kakav
nije bio esto vien na njegovu ratnikom licu. Davno
su prole godine kad je on bio djeak koji sa svojom
braom bjei od neprijatelja. Makorius je sada bio
odrastao mukarac, a bio je i vie od toga, samo tu su
tajnu, on i njegova obitelj jo uvijek morali skrivati.
Njegova su braa takoer stasala, a sestra im je bila
prava vranokosa krasotica. esto su zbog toga imali
problema, pogotovo s barbarima. Voa jednog
barbarskog plemena, zvanog Vhaxi, zagledao se u
njihovu sestru jo dok je bila djevojica elei je silom
odvesti sa sobom. Makorius je bio jedina osoba koja
mu je stajala na putu. Njegova divovska pojava
zastraivala je svakoga. Visok preko dva metra s
dugom crveno-smeom kosom i bradom. irokih prsa
i plea, te vrhunski istreniranih miia. Njegova ratna

293
sjekira bila je kao produetak njegovih vlastitih ruku,
a zlokoban pogled u smeim oima govorio je svima o
osveti koja mu gori u dui. U Ikayonu, gdje je odrastao
sa svojom braom i uz ovjeka kojega je sada zvao
ocem, svi su ga se bojali, ali su ga i potovali. Kad je
dolo do kakve tunjave, on je bio taj koji je rastavljao
zaraene i nitko mu se nije usuivao suprotstaviti jer
oni koji su i pokuavali, gorko su to poalili. Bio je vrlo
razuman i govorilo se da mudrost drevnih kola
njegovim venama. Ljudi su iz okolnih krajeva, pa ak i
iz Ruvenone dolazili od njega traiti savjet ili
pravedno rasuivanje. U zemlji koja je odavna utonula
u anarhiju, mnogi su u Makoriusu vidjeli budueg
vou oko kojeg bi se rado okupili i nanovo postali
sloan narod, ni ne znajui zapravo da upravo onaj
kojeg su izabrali doista dolazi iz loze drevnih kraljeva i
polae pravo na Namirijski tron.
Meutim, Makorius nije mogao biti njihov
kralj. Nije mogao posvetiti svoj ivot ljudima Namirije
sve dok ne ispuni obeanje koje je dao svojoj Prvoj.
Svojoj majci, Peomini Ubojici Silvaretha. Sve dok ne
sazna to se zbilo sa shielima Estrinora, on nee imati
mira.
Posluao je savjet oca svoje brae i ostao je sa
svojim narodom. Vidio je njihovu patnju i dijelio je
njihovu bol. elio je iskoristiti svoje umijee da im
pomogne, ali prije svega imao je vlastitu zadau za
ispuniti.
Zatvorio je vrata sestrine sobe i spustio se u
prizemlje Graninog Gavrana. Nije ga iznenadilo kad
je tamo zatekao svojeg brata Aromurna kako potiho
svira rhuli, puhakom instrumentu napravljenom od
kore vjeitzelena.
Iako je pouio svu svoju brau ratnikim
vjetinama, ponekad mu se inilo da je samo on
predodreen da bude ratnik. Aromurn je bio sanjar.

294
Njegova je ljubav leala u glazbi i stihovima, priama i
divotnim pjesmama. Lauri je pak oduvijek bio dobar s
brojevima. Za razliku od Aromurna ija mata nije
poznavala granice, Laurijeva srea bila je u
Graninom Gavranu. Volio je tu gostionu vie od
ijedne ene, a brinuo se za nju i goste bolje od sve
brae zajedno. Ljudi su ga voljeli jer je bio vesele
naravi i po karakteru je bio vrlo nalik svojem ocu
Mikki. Lauri je takoer volio glazbu i svirao je u ice, a
on i Aromurn bi ponekad satima tako zabavljali goste.
Njihov najmlai brat, Heigen bio je ujedno i najvei
uzrok oeve brige. Heigen je bio buntovnik bez svrhe
koji je esto upadao u nevaljala posla, posebice zbog
djevojaka. Jedino je Makorius mogao s njim izai na
kraj.
Makoriusu je doista bilo teko otii od svoje
obitelji, ali znao je da nee imati mira dok ne sazna to
se to zbilo s njegovim rodom i dok ne osveti majinu
smrt.
"Idem s tobom, brate", ree mu vrankosi
Aromurn odlunim glasom.
Makorius samo nehajano odmahne glavom i
jednako odluno ree: "Ne moemo ostaviti
Tarianiran samu."
Aromurn kimne, govorei: "Moemo je odvesti
u Nilandil u Arkaruk. Tamo bi bila sigurna. Kralj
Hararei nikada ne bi dopustio da netko naudi keri
njegove jedine sestre.
Makorius se nije slagao.
"Taria se odrekla starih naina. Nije se
preobraavala od djetinjstva. Ona eli biti ljudsko
bie. ivot u Nilandilu bi joj bio potpuno stran."
Ljutnja sjevne u Aromurnovim oima.
"Ona nije ljudsko bie! Nitko od nas troje to
nije! Mi smo shieli. Kako si joj ikada mogao dopustiti
da to zaboravi?"

295
 Makorius primi brata za rame i utjeno mu
ree: "Nije ona zaboravila, brate, samo je mnogo
njenija od nas dvojice i ne eli se prisjetiti. Obeaj mi
da e je uvati, Aro!"
Shvativi da Makorius nema ni najmanju
namjeru povesti ga sa sobom, Aromurn ree:
"Naravno da hou, ona je moja blizanka, ljubim je
svim srcem."
"To je dobro, brate. Vratit u vam se im
budem mogao."
"Ako se uope vrati", mrano e Aromurn.
Makorius otro pogleda brata i ree mu: "Tada
sam bio tek neto vie od djeaka, Aro. Poao sam za
naom majkom jer nisam mogao podnijeti pomisao da
umre sama. Sada sam odrasli shiel-hare i nemam se
nikakvu namjeru odrei ivota."
"Nadam se, brate", Aromurn e opratajui se.
"Neka Alamnirin Trag na nebu osvijetli put pred
tobom", on e Makoriusu, pa zasvira tihu i alosnu
melodiju koju je Makorius smjesta prepoznao kao
naricaljku za njihovom shielanum.
U mrkloj Namirijskoj noi on je vidio jasno kao
dan. ekao je da se odmakne dovoljno daleko u
nepregledno zimzeleno drvee ledenih Namirijskih
uma prije nego to se preobrazio.
Prvo je pustio da mu naraste debelo smee
krzno, nakon ega su mu se izduili udovi, a ruke i
noge su spremno poprimale ivotinjski oblik, dok su
istovremeno zvjerski zubi s otrim onjacima
smjenjivali ljudske. Nazivali su ih vukovima, iako su
pravi vukovi bili tek tenad naspram shiela. Nazivali
su ih i medvjedima, ali medvjedi odraslim shielima
nisu predstavljali veliku prijetnju. Jedino je bijeli
nasar silvareth mogao nauditi Zvijerima Sjevera kako
su ih zvali drugi Namirjci.

296
 Stare prie, koje su se jo uvijek pripovijedale
uz topla ognjita, govorile su da su arkovi, od kojih
nastadoe shieli bili uvari aykata, od kojih nastadoe
zarkati. Bilo je to tako sve dok Borga Alanzir nije
posijala sjeme tame u umove arkova, te se oni
okrenue protiv svojih prijatelja i zaratie se. Rat
izmeu dviju najmonijih vrsta na Elgehei posijao je
unitenje i smrt posvuda, sve dok konano Kaleatan
od Petorke i junani Sunaheem, sin Panuharea i
Siahelme nisu nali nain da slome Borgine ini s
arkova i oslobode ih njene kletve, protjerujui
Gospodaricu Tame u Grad Izgubljene Nade.
Makorius nije mogao, a da se ne zapita dogaa
li se ponovno ista stvar? Je li Borga Alanzir ta koja je
zamraila srca njegova naroda? Kako je to mogla
uiniti iz svoje tamnice? Ako je to doista njeno
zlodjelo, to moe znaiti samo da smjera kakav novi
pakao za cijelu Atlantidu, kako je Putnik bjee nazvao.
Shieli su za nju bili samo orue, mona zvjerska
vojska kojom je upravljala. Ako je doista ona ta koja
stoji iza svega, Makorius je znao da joj se ne moe
suprotstaviti sam. Ako se njegove sumnje obistine,
tada je bio potpuno uvjeren da mrana vremena
ekaju Elgeheu.

Lorakhov sin nije mogao ni zamisliti, koliko je

blizu istine pogaao jer etiri velika vulkana Atlantide
ponovno su se zahuktavala. Novi je pokolj bio na
pomolu. Ghortloci su se poeli pomicati unutar svojih
kamenih peina, a Oryn od Ormana imao je pakleni
plan koji je samo ekao svoje izvrenje.

297
 43.

Daleko, daleko na Jugu, mlada je carevna Amalexia

letjela na svojem sokolu Pegrisu, a visoko iznad
Sokolove ume zapuhao je hladan vjetar sa Sjevera.
Ona je eljno rairila ruke putajui da sokol sam leti
gdje eli. Sklopila je oi i uivala u vjetru iako je
itekako dobro znala da vjetar sa Sjevera donosi oluju.
Oluja je svakako dolazila. Amalexia Krvoroena je to
osjeala cijelim svojim biem, ali pravo pitanje je bilo
tko e je preivjeti?

298
Dragi itatelji,

dopustite mi da vam se od srca zahvalim to ste

odvojili svoje dragocjeno vrijeme kako biste proitali
ovu moju knjigu.
Mnogo godina sam provela piui razne verzije
Krvoroene sve dok konano nisam imala knjigu
spremnu za objavu. Priu, za koju se istinski nadam
da vam se svidjela. Ukoliko to pak nije bio sluaj,
primite moje iskrene isprike i svakako se nadam da
ete ete zadovoljiti svoju italaku e nekom
drugom knjigom koja e, vjerojatno, biti vie po vaem
ukusu.
Meutim, eljela bih obavijestiti one kojima se
doista jest svidjela ova knjiga da je Krvoroena prva u
nizu od planirana tri nastavka tog serijala i takoer je
dio golemog magijskog svijeta o kojem piem.
Za one koje zanima vie o mojim literarnim
magijskim svjetovima svakako preporuam daljnje
itanje mojih romana Everwind i Omnahai.
Svi moji romani dostupni su i u tiskanom
obliku putem Amazona pa ukoliko vam se knjiga
svidjela, svakako bih cijenila svakoga tko ima volje i
elje da napie kakav pozitivan osvrt na Amazonu i
Goodreads-u jer mi to u svakom sluaju pomae u
daljnjoj promociji mojih buduih romana.
Osim toga, s veseljem vas pozivam da posjetite i
moju slubenu web-stranicu na kojoj uvijek rado
primam goste:
http://barbaramiskovic88.wix.com/barbarami
skovic
Takoer, primite moje isprike zbog svih
gramatikih i pravopisnih greaka na koje ste vrlo
vjerojatno naili dok ste itali ovu knjigu. Jednog e

299
mi dana bolja vremena moda dopustiti da unajmim i
kakvog kvalificiranog lektora ili lektoricu, ali zasad to,
naalost, nije sluaj.
Na kraju, dopustite da vam se jo jednom
zahvalim za svaki vote/komentar. Znajte da su
dragocjeni i da me svakako inspiriraju da piem i
dalje.

Srdaan pozdrav!

Vaa autorica,
Barbara Mikovi

300
FOTOGRAFIJE KORITENE U OVOM IZDANJU
KNJIGE:

BOOK COVER IMAGE:

https://pixabay.com/en/woman-blue-eyes-blue-
girl-1771895/

1. FOTOGRAFIJA: https://pixabay.com/en/circle-icons-
dragon-ring-snake-1295218/

IF ANY OF THE IMAGES USED IN THIS EDITION OF MY

BOOK ARE BY ANY CHANCE YOUR PERSONAL
INTELLECTUAL PROPERTY THAT WAS UPLOADED ON
PIXABAY WITHOUT YOUR KNOWLEDGE OR CONSENT,
PLEASE CONTACT ME SO THAT I MAY REPLACE YOUR
IMAGE WITH A SUITABLE ONE. THANK YOU!

301
302