Jerzy lIolzer Jerzy Holzer

Komllnizam u Ellropi. Povijest pokreta i slIstava vlasti

Za izdavaea
Dmuir Aginc

Naslov izvornika
K01'l1unizm w EurojJie. Dzieje ruclw i systemu wladzy, Warszawa KOMUNIZAM

2000.
Copyright Fischer Taschenbuch Verlag GmbH, Frankfurt am
Main 1998.
UEUROPI

"",,,_,,,1,, za hrvatsko izdanje: Srcdnja Europa, d.o.o., Zagreb

2001.
Povijest pokreta i sustava vlasti
Urednik
Damir Agicic

Lektura
Blanka Mesic
Prevela

Naslovnica
Magdalena Najbar-AgiCic

Ideo-dizajn

Graficka priprema i tisak

JIJis-gra/ika, do.o.

elP Kalalogizacija u publikaciji

Nacionalna i svellcilisna knjiznica - Zagreb
UDK 329.15(4)(091)

HOLZER,]erzy
Komunizam u Europi : povijesl pokreta i sllstava vlasti
I Jerzy Holzer; prevela Magdalena
Zagreb: Srednja Europa, 2002.
Priipvnt! djda: Komunizm w Europie.
ISBN 953697901-2
J. Komunizam - Europa
II. Komunisticki pokret - Europa
f9

srednja europa
420116032 Zagreb 2002.
 1. GENEZA

enezakomunizma moze se traziti u Europi u razliCi

GRADSKA ISVEUCILISNA
G tim epoi1ama i u razliCitim pojavama ideoloske, drust
vene i politicke naravi. Zapravo, OViSll0 0 vlastitom
misljenju 0 tome sto je bio komunizal11, njegovi istrazivaCi i
OSIJEK interpretatori prosuauju 0 njegovoj genezi na naCine koji su
daleko od suglasja.
1111111111111111111111111111 TraicCi ideoloske korijene kOl11unizl11a, povjesniear ce se
871119761 prvo prisjetiti sna 0 postizanju apsolutl1og i trajnog dobra,
koji je 1I povijesti covjecanstva neprestal10 prisutan od antike.
U takvom povijes 11 0 111 poretku komunizam bi bio moderna
.JU~~,,;,:~ ~;~TI::;()~;S~lA.YEnA
OS!,JEKU kontinuacija gnoze u njezinoj manihejskoj interpretaciji, koja
I je pretpostavljala borbu izmedu apsolutnog Dobra en ovom
slueaju komunizam iii u klasnoj formuli prolctarijat) i apso
, ... . lntnog ZIa (u ovom slucaju protivnici komunizma iii u klasnoj
-"""",,..,...,,,,~,....-,,,, """"<'~'~""".e""":, .. "",, w .,~,.,."""~ ............._

formuli burzoazija). Perspektiva te borbe trebala bi biti sHo

na ol1oj koju su prihvatili pristase hilijasticke eu grckoj termi
nologiji) iIi milenaristicke eu latinskoj terminologiji) vizije,
!ito se U oba slucaja nadovezivalo na tisuCljetnu, a zapravo
vjecnu, prevlast Dobra nakon njegove konacne pobjede nad
Zlom.l Treba primijetiti da komllnizam nije bio jedini 11 pred
stavljanju takvih hilijastickih vizija koje su se odnosile na su
vremenost jer je i nacional-socijalizam isticao perspektivll
TisuCljetnog Reicha kao ostvarcnje najviSeg Dobra (iako 1I
posve razliCitom obHku).
UsmjeravajuCi potragu u posvc drugom pravcu, povje
sniear ce podsjetiti na neprcstane pokusajc uvoaenja praved
noga drustvenog poretka, koji svoje podrijetlo imaju takoder
u antici. Taj se poredak trebao temeljiti na pravilu jednakosti,
kOje bi svi primali posve dragovoljno. U stvarnosti su to prih
vacale samo marginalne skupine, a posebno neke vjerske
seine. Drllgo rjesenje bilo je nametanje ostvarenja ideje jed

/
Ii GENEZA
od strane
intclektualnih
u doba renesanse, a ka
pozivale su sc sve novovjekovnc struje
europskog socijaJizma 2 Ranije su se one uobieajeno Lvale so
cijalizal11-utopizam iii komunizam-utopizam, iako SII taj naziv
nametnuli marksisti. Ovi se utopisti nisu pozivali same na mo
raine argumente koji su govorili u prilog poretka jednakosti sto
su ga predlagali, vee su dosta cesto trazili i razlicite vrste inte
lektualnih argumcnata. M~rksisti, kOj1 su igrati od
dok
svega morainim osjceajima.3
Tdko se moze osporavati veliki znaeaj Karla Marxa za raz
vitak ekonomije i filozofije. Medutim, veza medu njegovim
istrazivanjil11a proslosti i sadasnjosti te futUI"oloskom najavol11
ostvarenja gospodarskog i drustvenog poretka jeunakosti hila
je od samog pocetka upitna. Razvitak dogadaja pokazao je
kako je bila utemdjena l1a krivom
Na kraju, povjcsnicar koji se bavi ideoloskim korijenima ko
muniZI11:1 spomenut ee neprestane pokusaje (koji su cesto pra
tili gore spomenute socijalistiCke ideje, ali koji su cesto bili
neovisni 0 njima i niSll sadriavali cgalitaristicki element) pro
- iii rjcde - drustvenog poretka koji bi bio
lltemeljen na pravilima razuma. Rijec je bila 0 primjeni drust
venog inzenjeringa od strane mudraca kojima je predana vlast.
Ideje tog tipa pojavIjlljll se po prvi put kod Platona. Posebno
su poplliarne postale II doba prosvjetitcljstva, a sirene su n
vrijeme francuske revolucije (usprkos ponasanja koje niie hilo
pretjerano sklono mnogim pametnim
glava sjedi&ta razuma navodno tako potrebnog dobroi vla
nikada prije pojave marksizma zagovornici poretka
razuma nisu tvrdili da su liZ pomoc jedne globalne znanstve-
,'~
GENEZA 5
ne teorije uspjeli objasniti cjelinu povijesti svijeta i covjecan
stva, prirode i drustva, proslosti, sadasnjosti i hllduClloSti. S
obzirom na to, ambicije marksizma bile Stl stvarno neobuzda
ne.
Moze se kazati cia je Marxov socijalizam u tri aspekta: apso
lutnog dobra, pravednog poretka i porerka. razuma,
tiouacija stoljeCima
i sveo
To je oznacavalo da znanost
se nadovezivala na prosvjetiteljsko vjerovanje U razurn
istovrerneno preuzima i funkcije koje je do tad a ispunjavala
reIigija jer se sarno ona usudivaia stvarati cjelovite (i obve
zujuee) sllstave ideja. Znanost je do taela ove sustave nastojala
neprestano ispitivati i pronalaziti slahe tocke tI njima.
Aspiracije prema jedinoj istini lIskoro su i medll rnarksistima
dovele do odrcdcnih sumnji, a kasnije sukoba.
isti
lIUSKOg spoz
Kritika takvih koncepcija nasia je iz
raza U LenJ1l10voJ KnJlzl Mater~jalizam i empiriokriticizanl
su k0I1111nisti obozavali. Ta je knjiga n:lslala jos prijc
Prvog svjetskog rala, prije nego sto je bllduCi voda komllniz
rna konacno prekinuo sa socijaldemokracijom. 5
Drugi socijalclemokrati skepticki Sll se odnosili prema ko
munisrickoj dogrni. S obzirom na razvitak dogadaja, koji se
cesto nijc poduclarao S Marxovim ocekivanjima, osporavali su
vezu izmedu tzv. clijalektic.kog materijalizrna, koji se odnosio
odnosio na
izradi znanstvcna prognoza koja bi hila nepogrdiva.
su takoCler u izravnll relaciju izmedu znanosti i poli
tike te mogllcnost punog zasnivanja potonje na znanstvenirn
temeljima(,
Sa slIprotne su strane nastllpali "ortodoksi", kOJi Sll na
stojali braniti svaku rijec 1I tekstovima Marxa i njegova
telja Friedricha Engelsa, jednako Dlodnog iako znanstveno
6 GENEZA
autora. "Ortodoksi" sc donekle mogu tretira
lIlJU.t\.\Jj.{
komunista iako je vjernost potonjih
prema Marxu bila posebna. IspravljajuCi "klasike marksizma",
komuuisti Sll nepogreSivost u
vrcmellU u kojem su pisali i djelova Ii , ali su pravo na
nu Marxovih i Engclsovih Slldova prepllstali
vim nasljc(\nicima, novim klasieima marksizma -
potom Staljinu 7
Na taj je naCin marksizam kao znanost trebao sacllvati ka
rakter apsolutne i globalne istinc, a istovremeno se i mijenja
t1 ovisno 0 razvitku dogadaja. Takva interpretacija marksizma
naisla na odobravanje mnogih "ortodoksa" (medu njima
bio Kauts1,",T), Medlltim, sam nacin razmisljanja
znanosti komunisti su
iz marksizma i iz djela "ortodoksa".
Moogi se problemi javljaju kada trazimo drustvene
ne komllnizma. Da izbjegnemo preduge terminoloske raspra
ve, valja podsjctiti da su Marx i svoj temeljni politicki
proglas naslovili Korrtunisticki manifest, kao i to da SLi
movi komunizam i socijalizam zamjenski koriSteni i prijc
marksizma.
Socijaldemokracija - koja je prethodila komul1izmu - nasta
la je i ojaeala zbog razvitka kapitalistickih odnosa te pojave
drustvene grupe radnistva u visokorazvijenim
su se termini "radniCka klasa"
i "proletarijat" koristili ravnopravno (s obzirom na potonje,
nadovezivalo se na one stanovnike antickog Rima koji su bili
liseni svakog vlasnistva). No ovi radnici iz zapadnog
Europe teiili su istovremeno i poboljsanju svoje zivotne si
tuacije i sudjelovanju u pariamentarnim i lokalnim samou
pravnim strukturama (koje su sc polako razvijale), kao i
uzivanju gradanskih sloboda.
Moze se kazati cia se socijaldemokratska drustvena doktri
na klasne borbc odnosila na sukob izmedu radnistva i burzoa
lativno visoko
/
GENEZA 7
ci zeljeli sudjelovati u demokraciji i blagostanju uz pretpo
stavku da je uzivanje u oba spomenuta dobra medusobno ovi
sno.
Radnici su jednog dana trebali prellzeti vlast vee i zato :'ito
ee Ciniti veCinu stanovniStva, dakle sukladno pravilirna de
iako kod Marxa i njegovih lIcenika razlika izrnedu
i diktature niie bila jasna zbog tvrdnje da je svaki
drustva diktatur
sno 0 svome
cije vlast burzoazije trebalale biti "diktatura
je vlast radniStva trebala biti "diktatura
U socijaldemokraciji nije bilo jedinstvenog stajalista 0 naCi
nll organiziranja sOcijalistickog gospodarstva iako je golema
veCina socijaldemokrata svoje nade usmjeravala prema ddavi i
bila joj je spremna barem privremeno - dodijeliti siroke ovla
sti u upravljanjll ekonomijom. Socijalisticke promjcne trebale
su proizlaziti iz iscrpljivanja daljnjih moguenosti razvitka kapi
talistickim putem.
Komunisti su - od trenutka izdvajanja iz socijaldcmokracije
- tvrdili da su oni jedini realizatori doktrine klasne borbe koju
radnici vode u kapitalizmu jcr socijaldemokracija verbalno
priznajc klasnu borbu, ali je u stvarnosti od nje
priSta nagodbi izmedu klasa (ili eak izdala
Komllnizam je klasnu borbu razumio posve razlicito od so
cijaldemokracije jer je usprkos razlicitim sloganima u kojima
se prizivala demokracija i gradanske slobode cijelu tu pro
blematiku tretirao sekundarno ili eak kao suprotnu priorite
tima klasne borbe koju je propagirao. Prioritet je trebala biti
teinja za preuzimanjem pune vlasti. 8 Rijec je bila 0 uvodenju
"diktature proletarijata", neovisno 0 brojeanoj snazi radniStva
kao drustvene grupe, liZ koristenje sredstava izravne prisile i
ukidanje demokr
Cinjenica da je komunizam najprije pODIJeoio U L_,'V;,)LrtlVI
zemlji koju su nascljavali uglavnom seljaci, koji su
sprseno, i potom u zemljama lJ kojima je razina gospodarskog
razvitka takoder bila relativno niska, a drustvena struktura tra
8 GENE7..A
GENEZA 9
dicionalna, odavno je navodila istrazivace da ne tragajn za
ma, tj. drllstvima u kojima je cijelo stanovniStvo bilo centrali
drustvenim korijenima komunizma u razvitku radnicke klase i
sticki organizirano i upravljano s obzirom na potrebe gospo
klasnom sukobu, vee LI posebnostima zaostaJih ze
darsrva (posebno potl-ebu navodnjavanja). 'Hi su "hidraulicka
malja koje su dosle na put ubrzanog razvoja i u kOjima su se ku
drustva" trebala postojati u anticko doba i niSta nije pokazi
mulirali drustveni sukobi razliCitih vrsta. Klasna borba rad..
valo da bi se mogao premostiti pwstor izmedu njih i kornu
nistva postajala jc na taj naCin samo jedan od Cimbenika - i to
nizma. StoviSe, gospodarsrvo uremeIjeno na irigaciji iii drugi
ne najvaznijih - II potrazi za drustvenom genezom komunizma.
oblici gospodarsrva koji S1I trazili centralizaciju obuhvaealo
Odgovor na slom tradicionalnog drustva trchao je biti
je - s obzirom na prirodne uvjete sarno mali, i to marginal
pokusaj cia sc stanovnistvo stavi pod jarmll prisilc da bi se
ni, dio buducega Sovjetskog Savcza. Jpak, nekoliko teoretica
sprijecilo razbijanje zernlje i da se omoguCi njezin daljnji raz-
1'a bilo je fascinirano jednostavnoscu i elegancijorn takvog
Posebna vrsta koncepcija, sto SLI objasnjavale poja\ru ko
objasnjenja sadasnjosti kroz pozivanje na proslost.
munizma suprotstavljanjem zaostalosti i modernizacije, bilo
Komunizam je prijc svega \)io politicka pojava. Stoga
je pozivanje na "azijski slistav proizvodnje" koji je nekada
politickoj genezi valja posvetiti vise pozornosti. Kada se
funl{cionirao na ve(~em dijdu teritorija koje je obuhvatio ko
za davnim prethodnicima, i u tome Sll slucaju
a koji usputno spominjao i sam Marx.
krupne razlike u pogledima. Sami komunisri
Komunizam bi trehao biti pokusaj obnavljaoja ili cak na
su se pozivali 11a sve rcvolucionarne pokrete iii na
stavljanja toga slIstav:t. Iako je takav sustav trebao postojati
su smatrani revolucionarnima - pocevsi od
prije svega II antici, njegovi su elementi pronalazeni i u
:::.partakovog ustanka II :tntic.'kom Rirnu, preko srednjovjekov
robovskoj zakonskoj i gospodars\-;:oj ovisnosti goleme veCine
nih hereza, seljackih buna protiv plemstva, sve do nizozem
se1jackog stanovnistva Rusijc 0 zemljoposjednicima poveza
ske, engleske i francuske revolucije te revolucije 1848.-1849.
nim s drzavnim aparatom, koji Sll istovrcmeno cinili okosnicu
birokr~ttske i vojlle kaste. 9
Taj bnac prethodnika kornllnizm:t zatvarale Sll radnicke
prj tonle sc pozornost obracala i na druge specificnc ka
pobune 1I 19. i na pocetkll 20. sloIjeCa, s posebnim
rakteristike drustvene strukture Rusijc, a prije svega na vise
n:t Pari sku komunu 1871. i nisku revoluciju 1905. godine.
postojanje seljackih zadruga u vrijeme kmetstva, ali
Komunizam je trebao biti politicki nasljednik socijaldemok
i nckoliko desetljeea nakon njegova ukidanja, sve do
iz vremena Prve internacionale i pocetka razdoblja
20. stoljeca (sto znaci S:l1110 nekoliko godina prije pobjede ko
Druge internaciol1ale kroz njihove istinske nastavljace lje
Te tzv. opdne ne samo da SlI imale ovlasti
viCarske frakcije socijaldemokracije (koje su ipak nekoliko de
na upotrebu i o(\uzimanja zemlje kojom su gospooarile poje
djelovale unutar svojih stranaka i Druge internacio
dine seljacke obitelji, vet S1.l u manjoj iii
nale, iako su cesto kritizirale umjerenije vode), prije svega
karakter proizvodnih zadruga.
ruske boljsevike. Povezanost s ljevicom socijaldemokracije
.los daljt: od prisrasa tretiranja kornunizrna kao oa
trebala je osigurati prevladavanje tesko objasnjive suprotno
drustvene probIelIlatike koja je hila prisurna u zao
sri: na koji naCin kOl11unisti ll10gu biti istovremeno
statim zemljama, konkretno U l{usiji (iIi kao reakcije na tu
ci socijaldemokracije i njezini najzesci neprijatelji.
problematiku), iSli Sll zagovornici koncepcija koje su
Mnogi istrazivaCi kOl11unizma iii sovjetolozi - specijalisti za
prethodnike kornunizma vidjele II tzv. hidrauiickim drustvi-
problematiku Sovjetskog Saveza i njegove zone lItjecaja - sma

~=
 GENEZA
10
trali S1I da jc komunizam prije svega nastavak povijesti Rusije.
To se trebalo odnositi na nIsku (,1 djelomicno jos bizantsku i
mongoIsku) dcspociju, bezobzirno podredivanje stanovniSt
va zemlje apsolutnoj vlasti, cesto provodenoj vrlo represivno
(podsjecano je na Ivana Groznog, ali i Petra Velikog), kOja se
os!anjala na razgranati birokratski sustav, po!iciju i vojsku.
Drugi trajni element politicke tradicije Rusije bila je stoljetna
teritorijalna ekspanzija u svim srnjerovirna te njezine sve vece
aspiracije kao velesile. Pri tome su a"".... (~d
slabo zemlje, hili - u
iskoriStavani u i politicke svrhe.
velesile bila je neusporedivo veea
u odnosll na njezinu gospodarskll moe.
Pristase teze 0 odlucujueem znacenju ruske tradicije u ge
nezi kotnuniz111a isticali su osim toga specificne karakteri
stike ruskog socijaiistickog pokreta. Te su karakteristike
proizlazile dje!omicno iz uvjeta stvorenih carskom vlaseu, dje
lomicno pak iz toga da je ruski socijalisticki pokrct postajao
sHean SV0111e protivniku u potrazi za naCinorn da ga porazi. JO
Sugiasnost u potrazi za politickol11 genezom kornunizma
moze se pri111ijetiti tek tada kada se govori 0
uvjetima nastanka k0111unistickog pokreta i
nisticke viadavine u Rusiji. Svi su suglasni da ih treba traziti s
ruskih boljsevika, s pak stra
ne u dogaaapma IJrvog svjetskog rata.
Ruska socijaidemokracija nastala je formalno 1898. godi
ne, ali je isprva bila sarno labavi savez ilegalnih grupacija kojc
su okupljale uglavnom mladeZ. Te su se grupacije raspadale,
unistavala ih je policija, lIjedinjavale su se iii iznova nastajale.
Tek 1903. godine, na II. kongresu Socijaldemokratske rad
nicke partije RlIsije, doslo je do odredene stabilizacije, a isto
vremeno i do rascjepa na dvije frakcije: boljsevike (vecinll) i
menjsevike (manjinu).
Taj rascjep nije bio konaeal1 jer je
radnje sul,~hl;"n>'> .v,,-tii<:kp "hr,J("p" nost'"hno tiiekolU revolu
cije 1905.
,.
GENEZA 11
masovna stranka, ali je optereCivao sve terneijne sporove do
1912. godine, kada je utemeljena posve odvojena stranka
boljsevika. Karakteristicno je da SlI se boijsevici uporno
vmCali svome imenu od prije devet godina jer ill je ono
timiralo kao istinske, veCinske predstavnike ruske
mokracije, premda su u stvarnosti u narednim
nije hila demokratska stranka jer
takvom nije mogla ni postati bu(hlCi da je djeiovala ilegalno u
opasnosti od represija. Posehno njezina boljsevicka
frakcija nije bila masovna stranka po uzorll na zapadnoeuro
pske socijalcIemokracije, vee reiativno malobrojna skupina
profesionalnih aktivista (ili "profesionalnih revo!ucionara"),
centralizirana i autokratska, ciji je voeJa Vladimir Lenjin po
stupno postigao poziciju neupitnog autoriteta U ideoloski
politickim i organizacijskim pitanjima.
vo(\enH u viSenacionainoj drZavi vodila je svojevrsnom "ruso
centrizmu", sllzbijanju nacionalnih i centrifugalnih pokreta,
bez obzira na to jesu Ii se pozivali i na sOcijaHsticke ideje.
karakteristik,l boijsevika (jako prisutna u ruskom
pokretu ocIavno, u njegovoj nemarksistickoj
nazvanoj socijalrevolucionarnom) bUo je priznavanje
primjene fizicke sile ne sarno kao dopustivog, vee nllznog i
najvaznijeg sredstva borbc. Sila je postala cesto koriSten in
strument tijekom revolucije 1905. goC\ine. Tada je lIsvojeno ko
riStenje sile i oruzja, sto je trajno ostalo metodom cIjelovanja
partije. S tim SU iskustvom boljsevici usli u razdohlje Prvog
svjetskog rata, i to kao stranka bez sire podrske ruskih rad
nickih masa iako se stalno
Iako se dogadaji Prvog svjetskog rata u Europi neupitno
u postanku i politickom obliku komll
nisll bili sllgiasni !ito je zapravo u njima
imalo toliko znacenje. Sami su komunisti smatrali da je rat s
strane dokazao dubinu krize kapitalizma i nametnllo
potrebu njegovoga istovremenog rusenja, s drllge pak strane
cia je pokazao izdaju koju Sll poCinili sOcijaldemokratski vode

12 GENEZA
koji su ranije pozivali radnike svih naroda na zajednicku
borbu protiv burioazije (pod parolom "Proleteri svih zemalja,
ujedinite sen i osudivali ratne pripreme. Prema komunisti
ma, rat je pokazao nespremnost socijaldemokracije da se
reformira v\astitim snagama.
Kritieari komunizma, slicno kao i sami komunisti, vidjeli
su da je Prvi sVjetski rat bio veliki moralni, politicki i gospo
darski sok te su bili suglasni oko teze da se komuniz1m rodio
izravno iz tog sok1. Ukazivali su ipak na Cinjenicu da je ko
munizam bio vise nastav1k rata nego reakcija na nj. Rat je
naime poljuljao, a djelomicno i unistio moraIne vrijednosti
utemeljene na europskoj tradiciji, u tome i na krscanstvu,
Utjecaj rata odnosio se prije svega na to da je komunizam
prihvatio brutal no nasilje, koje je lIslo u zivote milijuna
Europljana u razdoblju 1914.-1918., i usmjerio ga je prema ne
prijateljima u viastitoj zemlji. 12
Drugi bitan problem bilo je organiziranje drustvenog i go
spodarskog zivota odozgo, U mnogim europskim zemljama
koje su sudjelovale u ratu, drustvenim i gospodarskim zivo
tom upravljala je drZava, Zbog rata se pristajalo n1 ogranica
vanje gradanskih sloboda, a posebno na uvodenje rigorozne
cenzure, kao i na odustajanje od siobode gospodarskog djelo
vanja poduzeca te manje iii vise detaljno ogranicavanje triiSta
rada i dobara, Driavni je aparat sukladno svojim potrebama
planirao sto treba proizvoditi, rasporedivao sirovine, odluci
vao 0 dodjeli radne snage, sustavom bonova rasporedivao
hranu i druga dobra medu stanovnistvom.
Zagovornici koncepcije totalitarizma, tj. tretiranja komuni
stickog sustava vlasti kao jednog od oblika totalitarne vlasti
(pored nacionalsocija!isticke u Njemackoj) naglasavaju dru
gaciji aspekt situacije nastale u Rusiji kao rezultat promjena
na pocctku 20. stoljec3, tijekom Prvog svjetskog rata i do
gadaja koji su se zbili nakon njcgova zavrsetka, Prema njima, u
Rusiji je nastupio slom temeljnih drustvenih odnoS(l, Prestalo
je postojati tradicionalno drustvo, ali nije nastalo modcrno
gractansko drustvo, Poljuljana je ravnoteza izmedu drustva i
)~
JOSH"'!,
GENEZA
drzave, Mjesto drustva zauzela je neoblikovana zdrobljena
masa, kOjll je drzava mogla svojevoljno oblikovati. 13
Medutim, potpuna suglasnost vlada kada je rljee 0 tome da
komllnlzam svoj postanak zahvaljuje stavu koji su tijekom rata
zauzeli boljscvici, kao i male grupice Ijeviearskih socijalde
mokrata u drugim europskim zemljama, Boljsevici su _ pod
utjecajem tenjina koji je boravio u cmigraciji u Svicarskoj
trazi!i sabotiranje vOjl1ih akeija vlastite ddave, teiili Sll izazi
vanju poraza Rusije te koriStenju tako nastale situacije za pro
vodenje revolucije i osvajanje vlasti. To su isticali i kao pro
gram za ljevicarske sOcijaldemokrate u drugim zaracenim
zemljama, Revolucija je trehala imati medunarodni karakter, a
boljsevici su bili svjesni cinjenice da njihov utjecaj na tijek do
gadaja u ratu jest i ostat ce ogranicen.
T:lko SlI boljikvici nastupali kao pokret moraIne, politiekc i
gospodarske obnove, nastali kako iz emocija tako i iz intcJek
tualne refleksije. Tvrdili Sll da su nasH recept: pretvaranjc svjet
skog rata u gradanski rat, tj. u socijalisticku revoluciju. Tak--va
revolucija bila hi nacinacionalno djeJo, llSmjereno protiv ideo
logije nacionalnag imeresa, koja je legitil11irala pogrom naro
da, Revalueija bi pOkazala i unistila zloCince odgovofne za iz
bij:l11je rata predstavnike krupnog kapitala i njihovc dispo
nente l1 vojskama, vladama, parlamentima i politickim stranka
ma,
SireCi takve tezc, boljsevici nisu bili liseni dvojbi, a Ije
vicarski sOcijaldemokrati u drugim zemljama imali su jos vece
sumnje, Mnogi od njih hili Sli spremni osueliti rat jedino iz pa
cifistickih stajalista, Postupno su se oblikovak skupine koje
su se na me(funarodnim socijaldemokratskim konfcrencijama
protivnika rata II Zimerwaldu (1915.) i Kienthalu (1916.) kon
solidiraIe oko programa revolucije bliskog boljsevicima kao
tzv. "cimervaldska ljevica". Til je grupacija zagovarala iz
dvajanje iz Druge internacionale i stvaranje vlastitc nadnacio
nalne organizacije. Medu partnerima boljsevika poscbnu je
ulogu igrala grupa "lnternationale" (kasnije se prozvala imc
nom "Spartakus") u NjemackOj. Njezini vode Karl Liehkncchl
 GENEZA
14

i Roza LlIksemhurg uzivali su mC(ttl socijaldemokratima znat II. POSTANAK KOMUNIZMA

no vecu medllnarodnu popularoost nego Lenjin, slabo poz

nat izvan Rusije.

T
renutak postanka komunistickog pokreta, a istovre
menD i uteme1jenja komllnistiCkog sustava vlasti otku
cao je zajedno s izbijanjem ruske revolucije 1917. go
dine. Zapravo, u pocetku, nakon sto je u ozujku (prema
ruskom kalendaru u veIjaci) srusena carska viast i proglasena
dcmokratska republika, boIjsevici su bili pomalo dezorijenti
rani i nisu imali jasan program djelovanja. Takav je program
dOl1io Lenjin koji se u travnju vratio iz Svicarske. Putovanje su
mu olaksali Nijemci, koji su racllnali na to da ce u ncpri
jateJjskoj Rusiji on postati Cimbenik nemira i ul1utarnje de
strukcije.
Glavni Lenjinov cilj bio je da boljscvici preuzmll vlast. Nije
se brinuo za nizak stupanj razvitka Rusije niti za kolaps go
spodarskog i drustvenog zivota izazvan ratom. Pretpostavljao
je da cc boljSevici igrati 1Iiogu upaljaca socijalistieke revolu
11 cijeloj Europi jer im je S~llno takva revolucija mogla do
nijeti trajni uspjeh.
Ostvarenje Lenjinova plana pokazalo se dosta komplicira-
nim. Boljsevici su bili svjesni slabosti ruskoga driavnog apa
rata koji su dezorganizirali rat i revolucija. Stoga su sc, s jedne
strane, usredotocili n<l postizanje premoCi LJ sovjetima rad
nickih i vojnickih deputata (boljsevici niS11 imali sanse da po
stignu slieHu premoc LJ slienim tijdima na selu). Ti su sovjeti
stvarani kao konkurent driavne vlasti, slicno kao - u manjoj
mjeri - tijekom revolucije 1905. godine. S druge pak stl-ane,
boljsevici su radili na pripremama ofuzanoga driavl10g
udara.
Boljsevicima je oIaksalo zadatak opec nezadovoljstvo vla
davinom demokratskih stranaka, koje su se protivile pokre
mirovnih pregovora s Njemaekom ali nisu bile u ~;tanju
rijesiti rastuCi kaos i glad. Prvi pokusaj drzavnog udara (za sto

j,fj
I
 ]6 POSTANAK KOMLINIZMA
je iskoristena pobuna nekoliko vojnih jedinica) na pocetku sr
pnja 1917. godine nije uspio, te je doyen do deiegalizacijc
boljsevicke partije. Me(1utim, tu zabranu slain vlada nije pro
vodila previse rigorozno.
Jedini ozbiljan protivnik bio je vojni vrh, koji je sumnjicen,
iako ne uvijek s pravoI11, da teii obnovi carske vlasti. Medutim,
boljsevici su uspjeli sebi u prilog iskoristiti sukob u trokutu
sto su ga tvorili oni sami, vlada i vojni krugovi. Kada je prema
zapovijedi vrhovnog zapovjednika generala Kornilova vojska
poduzela pokusaj drzavnog udara u rujnu, boljsevici su stali
na stranu vlade. U zamjenu su ponovno dobili moguenost le
galnog djelovanja, au praksi politicku kontrolu nad sve slabije
subordiniranom vojskom. Sazrijevali su uvjeti za boljsevicki
prevrat.
U knjizi Drzava i revolucija koju je Lenjin napisao jos
prije prevrata, ali je objavljena tek nakon njega, izraZene su
ideje 0 naCinu funkcioniranja sustava vlasti nakon pobjede
boljsevika. Osnovni karakter imale su dvije pretpostavke.
Prva je bilo priznavanje potrebe koristenja sile u politickom i
drustvenom zivotu, i to ne samo prema "neprijateljskim kla
sam a", vee i prema neprosvijeeenim "proleterima". Druga pak
pretpostavka bila je velika birokratizacija. Sri ustrojstva go
spodarstva trebala je biti evidencija i nadzor, a uzor centrali
zirana struktura posteI 4
Boljsevicki prevrat dogodio se na pocetku studenog 1917.
godine bez veeeg otpora demokratske vlade na cijem se ceiu
naiazio Aleksander Kerenski. Dana 7. studenog (prema ta
dasnjem ruskom kalendaru 25. Jistopada, odatle naziv
Listopadska ili Oktobarska revolucija) u Petrogradu je pod
vodstvom Lenjina formirano Vijece narodnih komesara
boljsevicka vlada koju je sljedeCih nekoliko mjeseci
podrzavalo radikalno krilo agrarnih socijalrevolucionara, od
nosno esera.
Tek tijekom sljedeCih tjedana, mjeseci i godina ta je vlada
uspjela podrediti cijeli teritorij Rusije. Boljsevici su vladali ne
obaziruCi se na bilo kakve gradanske slobode ili humanitarna
1 r
POSTANAK KOMLINIZMA 17
nacela. Iako su dopustili odrZavanje izbora za ustavotvornu
skupstinu koje je raspisala demokratska vlada, pa cak i njezi
no sazivanje, odmah su je rastjerali. Postupno su deJegaJizira
li i sve politicke stranke.
Boljsevicku vlast (naziv "komunisticka" prihvacen je tek
l1a kongresu u ozujku 1918. godine) od samog pocetka prati
10 je razmimoilazenje izmedu isticanih parola i stvarnih
namjera. Odmah je donesena odluka 0 prekidu rata - dekret 0
miru. Zapoceti su pregovori s Njemackom i njezinom savez
nicom Austro-Ugarskom, au ozujku 1918. go dine boljsevicka
je Rusija u Brest-Litovsku prihvatila nametnute tdke uvjete
mira. (Vazili su samo do trenutka poraza Njemacke u ratll, koji
je nastupio osam mjeseci kasnije).
Sukladno najavama boljsevici su rat protiv vanjskog ne
prijatelja pretvorili u gra(tanski rat, iako je potonji u punoj
snazi izbio tek Hakon zavrsetka Prvog svjetskog rata. U
gradanskom ratu nastala je i Crvena armija, premda je kao
simbol njezinog nastanka uzeta obljetnica nevazne bitke s
njemackom vojskom kod Petrograda u veljaci 1918. godine,
tijekom kratkog prekida mirovnih pregovora. Komunisticka
Rusija imala je dva glavna protivnika.Jedan od njih bile su sve
politicke i drustvene snage u Rusiji koje nisu prihvaeale
boljsevicku vlast. Uspjeh boljsevika olaksale su svac1e izmedu
pristasa carizma i ostalih demokratskih stranaka, ali borbe su
trajale sve do 1921. go dine. Zemlja je preplavljena krvlju.
Umjesto obecanog mira dobila je rat, koji su popratili raza
ranja i glad, te masovni teror, koji su primjenjivale obje strane,
ali boljsevici su to radili na siri i organiziraniji naCin.
Uvodenje komunisticke vlasti u Rusiji kostalo je zivota miliju
ne Ijudi.
Drugi protivnik bili su centrifugalni nacionalni pokreti,
koji su nastalu situaciju nastojali iskoristiti za stjecanje samo
stalnosti u odnosu na Rusiju. Parola 0 "pravu naroda na sa
moodredenje do odcjepljenja", koju su boljsevici isticali, ni u
cemu im nije smetala da teie povratku centralizirane drzave.
S jedne su se strane pozivali na volju proletarijata na odrede
18 POSTANAK KOMUNIZ,vlA
nom podruc:ju, s druge pak strane oslonae je bilo stvaranje na
vodno odvojenih sovjetskih republika, u kojima su svugdje na
vlasti bili predstavniei eentralizirane partije.
Najdrasticniji primjer djelovanja kOje je imalo za ell) na
metanje kornunisticke vlasti suprotno volji naroda bila je in
vazija na Gruzijll 1921. godine. Ponovno pripajanje Rnsiji
izbjegle su balticke driave zajedno s Finskom, a prije svega
Poljska. ana je 1920. godine prllzila otpor Crvenoj armiji
kOja je napredovala prema Varsavi. Godine 1922. doslo je do
formalnog ujedinjenja republika nastalih na prostoru bivscg
earskog imperija u kojirna su na vlasti bili komunisti u Savez
Sovjetskih Soeijalistickih Republika, iako je partija preime
novana u Svesaveznu komunisticku partiju (bo!jSevika) tek
1925. godine.
Odrnah nakon preuzirnanja vlasti bo!jsevici Sll izdali dek
ret 0 zemlji, prema kojern su seljaei i poljoprivredni radnici
trebali podijeliti zemljoposjede. 'Elkav potez bio je sup rotan
eijelo; tradleiji socijaldernokrata, koji Sl! u velikim zemljopo
sjedirna vidjeli u gospodarskom srnislu napredniju formu
je olaksavala podrustvljavanje iii naeionalizaeiju. Boljsevici
ipak niSll tajili da Sll ih na taj potez prisilili pragmaticki razlo
zi - potreba dobivanja podrske sela. Stoga je zemlja, poclijelje
na izmedu sitnih poljoprivreclnika, trebala biti driavno vla
snistvo, a daljnji eilj bilo je dokidanje individualnog seljackog
gospodarstva. Preuzimanje "gospodske" zemlje poprarilo je
uniStavanje i pljacka. Uskoro je doslo i do sukoba izmedu
boljsevickih vlasti i se1jaka, buduCi da su tijekorn gradanskog
rata na sell! provodene konfiskaeije uroda i dobara bez ikak
vih ogranicenja, a svaki otpor gusen je krvavom pacifika
cijom.
avo razdoblje "ratnog komunizma", tijekom kojeg su uki
nute zapravo sve pravne norme koje stite pojedinea,
ukljucujud i pravo vlasniStv:l, trajalo je do pocetka 1921. godi
ne. Lenjin je tada t1vicIio cia je sovjetsko gospodarstvo II ruse
vinama, all zemlji raste opasnost snazne protuboljsevicke ek
splozije. Znak za to bilo je izbijanje pohune mornara (koji su
'fj
POSTANAK KOMUNIZMA 19
godina Cinili najvjerniju gardu komuniz
ma) u Kronstadtu u oiujkll. Tri dana prije gusenja te pobune,
15. ozujka 1921. godine, Lenjin jc objavio pocetak Nove eko
nOl11ske politikc (NEP). NEP je trebao oznacavati korak natrag
na gospoclarskol11 polju radi spasavanja vlasti komunista.
.Tos prije konacnog ucvrscenja k0I1111nistickc vlasti 1I Rusiji
i podredivanja vedne nerllskih dijelova bivseg ruskog impe
rija, komunizam se poceo fonnirati kao politicki pokret na
cijelom europskom kontinentu. Opcenito, U organizacijskom
smislu komunisticke grupacije nisu se jOs izc!vajale iz socijal
demokraeije, iako Sll na prijelazu iz 1918. u 1919. godinu OS110
vane komul1isticke partije u Poljskoj i Njemackoj. U studen0111
1918. izbile su revolucije 1I Njemackoj, Austriji i Madarskoj, ali
Sll u njima dominirali socijaldemokrati neskloni komunizmu.
5a1110 je soeijaldemokratska ljevica 1I Madarskoj (preime
novana II komuniste) na celu s Bdom Kunom uspjela na neko
liko mjeseei 1919. godine preuzeti vlast. Usprkos skepticiz111U
Roze Luksemburg (koju je kOl1trarevolueionarna soldateska
uhila vee u sijecnju 1919. godine), grupacija "Spartakus"
prctvorena u komunisticku partiju II Njemackoj je pokusala
godine izvrsiti drzavni udar i srusiti demokratsku vladu.
Dozivjela je teiak poraz.
U Italiji je naslupila duboka politicka kriza 1920. godine
kada su socijalisti (komlillisticka partija jos nije formirana)
pokusali uspostaviti Tvomicka vijeca i naoruzanu Crvenu
gardu. Nakon nekoliko poraza revolucionarni val poceo je
opadati. Inicijativu je preuzela ekstremna dcsniea j [asisti,
koji su se mali vjeSlo koristiti soeijaillom demagogijom. U
trenutku njihove pobjede 1922. godine snovi 0 soeijalistickoj
revo!uciji postali SLJ isprazni.
Druge zemlje l1isH se uspjele niti pribliziti socijalistickoj
revolueiji. Nije teSko primijetiti da su komunisti dobivali sve
vecu popularnost U ol1im zemljama gdje su drustvene nape
tosti pratile nacionalne frustracije bilo zbog poraza tl ratl! i
osjceaja podjannljenosti od strane velesija (kao sto je to bilo
u Niemanmi i Madarskoj), bi10 zhog neostvarenih aspiradja
 20 POSTANAK KOMUNIZMA
koje SLi ocekivane kao posljedica ratne pobjede (primjerice, u
Italiji). Medutim, ni u zemljama koje su nakon 1918. imale
osjeeaj uspjeha, ni u neutralnim zemljama, a tim vise ne u
zemljama koje su tek uspjele uspostaviti nezavisnu drZavnost,
komunisti nisu za sada mogli niti sanjati 0 preuzimanju vlasti.
Oni koji su se deklarirali kao komunisti nisu bez rezervi
prihvaeaJi ideje i akcije ruskih boljsevika. S obzir0111 na neka
pitanja otpor je bio izrazito snaZan, posebno kada je rijec 0
ukidanju demokratskih sloboda u Rusiji i zabrani svih
ukljucujuCi i socijalisticke - politickih stranaka. Druga proble
maticna tocka bila je primjena politickog terora, njegovi
razmjeri i oblici. Pristase Cistoce doktrine nisu se slagali s
agrarnom politikom koju su primjenjivali boljsevici. Smatrali
su da podjela zemlje seljacima oznabva odstupanje od 111ark
sizma i socijalizma. Meehl kritikama posebno je mjesto zauzi
malo djelo Roze Luksemburg 0 ruskoj revoluciji, iako se sarna
autorica sLlzdrzala pred njegovim objavljivanjem. Knjiga je ti
skana tek nakon njezine smrti.15
Iako komunisti izvan Rusije nisu bili slobodni od sumnji i
primjedbi, oni su imali i osjeeaj solidarnosti s boljsevicima i
osjeeaj krivnje prema njima, zbog toga sto nisu uspjeli prove
sti revoluciju u svojim razvijenim zemljama. Nakon pocetnog
kolebanja nekoliko partija i grupacija koje su sebe s111atrale
komunistickima pristalo je na Lenjinov prijedlog da se u
ozujku 1919. godine okupe na kongresu u Moskvi i da for111i
raju Komunisticku internacionalu (zvanu Kominternom ili
Trecom internacionalom).
NajviSe rezervi prema osnivanju Kominterne imali su nje
macki komunisti. Oni su se naime pribojavali da stvaranje
medunarodnih organizacijskih oblika moze dovesti do potpu
ne dominacije snazne ruske partije koja je upravljala velikim
imperijem - iako je bila stalno u opasnosti od pada - nad rela
tivno slabim partijama u drugim drZavama, koje su cesto bile
progonjene i nisu imale sredstava za djelovanje. U konacnici
su ipak prihvatili moskovske odluke i postali njihovi najvatre
niji zagovornici. 16
"~I
-,f.
POSTANAK KOMUNIZMA 21
Osnivanje Kominterne oznacilo je pocetak okupljanja
onih socijalistickih partija i grupacija koje su zeljele preki
nuti sa sjeeanjem na sudjelovanje u ratu, te iz svoje povijesti
izbrisati "socijal-imperijalizam". U mnogim su zemljama cije
Ie socijalisticke partije izjavilc pristup Kominterni ili za
pocele pregovore s njome. Tako se dogodilo u ltaliji, u
Francuskoj, tako je postupila tzv. nezavisna socijaldemokra
cija u Njemackoj, znatno jab od komunista, iii cak britanska
Stranka rada.
Iako porn revolucionarnih akcija nije nagovjeiitavao nadu u
uspjeh za komunizam u europskim raz111jerima, on je ipak po
stao snahn mectunarodni politicki pokret. Godine 1921. sa so
cijalisti111a su prekinuIi talijanski k0111unisti i organizirali se kao
K0111unisticka partija ltalije. NajveCi je uspjeh bila odlllka veCi
ne francuskih socijalista - donesena 1920. godine - 0 tome da se
pretvore u K0111unisticku partiju Francuske. Iste godine vecina
nje111ackih nezavisnih socijalde1110krata odlucila je pristupiti
komunistima i prihvatiti njihovo ime. U svim curopskim
drzavama nastale su slabije iIi jace komunisticke partije.
Forma nove Internacionale nakon njezina osnivanja nije
bila u potpunosti odredena. U tom smislu presudne su bile tek
odluke donesene u srpnju 1920. godine na sljedecem kongre
su. Tada je prihvacen statut Kominterne, te 21 uvjet koji je tre
bao obvezivati partije-clanice. U statutu se nasla i sljedeea for
mlilacija: "Komunisticka internacionala mora u svojoj srzi i u
djelovanju biti jedinstvena k0111unisticka partija cijeloga svije
tao Partije koje c1jeluju u pojedinim zemljama postaju samo nje
zine sekcije".17 Bila je to koncepcija potpune centralizacije, pri
cemll je ulogu srediSta u kojem se do nose sve odluke trebao
preuzeti Izvrsni komitet sa sjcdistem u Moskvi. Po prirodi st
vari, on se morao nalaziti pod utjecajem ruske partije.
Jos dalje u pravcu podredivanja komunistickog pokreta rtJ
skim uzorima isao je 21 uvjct, prije svcga zbog toga sto su u
njima formulirana - pored organizacijskih pravila sukladnih
pravilima koja su primjenjivana u ruskoj partiji - takoder pravi
la ideologije i politike, kojih SLI se trebale pridrZavati sve ko
22 POSTANAK KOJ'>IUN IZMA
ffiunisticke partije. U to je ulazilo tretiranje svih nekomuni
stickih politicara kao neprijateIja (sto se naravno odnosilo i na
donedavne drugove iz socijaldcmokracije), provodenje ilcgal
nih akcija, ukljucujuCi i otvoreno nasilje i pripreme za pokre
tanje gradanskog rata. Da pravila kOja je sadrzavao 21 uvjet ne
ostanu sarno na papini, sve su partije clan ice Korninterne
imale obvezu provcsti Cistke U svojirn redovima. Proces usk
ladivanja komunistickih oartiia s 21 llvietom naziva se
Uskoro su se u medunarodnoj politici Rusije i u samoj
Komintemi pojavile nejasnoce tito se tice kratkorocnih per
Nade u brzu europsku revoluciju slabile S1..l, cemu jc
(\oprinio poraz njemackih komunista koji su ]921. godine po
nalogu Trece internacionaie pokrenuli oruzani ustanak.
Paradoksalno se moZe ciniti da se istodobno ratovalo u Rusiji
i Njemackoj, ovdje u obranu komunista, tamo protiv njih, ali
s istim ishodom - porazom pobunjenika.
Politiku NEP-a na unutarnjopolitickom planu u Rusiji
1921. godine popratile su i promjene orijentacije meduna
rodne politike: odustajanje od nada 1I brzu curopsku revolu
pomirenje s Cinjenicom Ja trenutno nema mnogo sansi
za njll i potraga za mogucnostima dugorocne koegzistencije
slabe sovjetske drz.ave i kapitalisticke Europe kOja se stabilizi
rala. To je oznacavalo spremnost za uspostavu trgovackih, a
kasnije i politickih odnosa s kapitalistickim drz.avama.
Unutar "kapitalistickog sVijeta" trazilo se partnere koji bi
bili spremni poduprijeti sporazume s komunistickom
Rusijom. Ti partneri postali su potkraj ]922. godine socijalde
mokrati, do taela intenzivno potiskivani i klevetani. Pojavila se
nova parola parola jedinstvene radnicke fronte. Od samoga
pocetka nije bilo u potpunosti jasno cemu bi ta fronta treba
la sluziti: dobivanju pomoCi socijaldemokrata pri uspo
gospodarskih odnosa Rusije s drugim zemljama i
zastiti Rusije od vojnih prijetnji, iii pak dobivanju prismpa cla
novima i simpatizerima socijaldemokratskih stranaka i mini
tih stranaka iznutra.
jr.
POS'f'ANAK KOMUNIZMA 23
Dominirala je tendencija "jedinslvene fronte odozdo"
usmjerena protiv voda socijaldemokracije. Tesko je bilo
rili aktiviste i clanove komunistickih partija da su se juce
rasnji neprijate1ji naglo pretvorili u vrijednc saveznike. Linija
"jeclinstvene fronte" bila je upitnija i zbog drugih razloga
se primjenjivati 5a1110 tamo gdje so komunisti bili u
opoziciji. U RU5iji gdje su vladali, nije bilo mjesta za socijalde
mokrate - nadalje su bili podvrgnuti rcpresijama, 7"hlC.r"
osudivani ili prisiljavani na iseljavanje.
Godine 1923.linija "jedinstvene fronte" se slomila, a novi
val nemira koji je zahvatio neke od europskih zemalja pro
budio je nadu u skoru medunarodnu revoluciju. U
Njemackoj, Poljskoj i Bugarskoj (\0510 je do potresa razliCitih
vrsta. Dje1omicno su il1 inspirirali komunisti, a djelomicno
su bili spontani. Poraz tih pokreta ciao je impuls 7:(l sljedccu
"boljsevizaciju", koja je provodena u ozracju potntge za kriv
cilua za neuspjebe. Mjesto parola "jedinstvene fronte" po
novno su zauzele parole bezobzirnc borbe protiv
mokrata. Sukladno duhu vremena koji je odredila pobjeda
fasizma u Italiji, Kominterna je tvrdila da su fasizam i so
cijaldemokracija, nazivana socijal-fasizmom, samo dvije tak
tike kojih se twata burzoazija Imia se brani ored unis
tenjem. 18
val "boljsevizacije" provoden je u uskoj povezanosti s
teZnjama da se sve komunisticke partije jos snaznije podrede
interesima Moskve i borbe za vlast koja je vodena unutar
sovjetske partije. Lenjin je bio na samrti, pa je 1923. godine pi
nasljednika posralo vrlo aktualno. U vodstvu partije naj
vetu popularnost uzivao je Lav Trocki, koji je smatran drugim
pored Lenjina - tvorcem pobjede. Vee u to vrijcme kao na
rodni komesar (tj. ministar) vojnih i pomorskih poslova bio je
i zapovjednik Crvenc arrnije. Ipak, imao je i nckoliko nedo
stataka. Nije pripadao krugu starih boljsevika jer im se
tek 1917. godinc. Prije lavirao je izrnedu neko-
Iiko grupacija ruskih socijaldemokrata. Takoder, nije imao or
ganizacijsko zalede u Partiji. Na kraju bio je Zidov. Usprkos
24 POSTANAK KOMUNrZMA
internacionalizmu koji su boljsevici deklarirali, ta je Cinjenica
konkurentima olaksala napade na njega.
Glavni protivnik Trockog bio je Josif 5raljin, koji je bio
ali je vrsio funkciju generalnog sekreta
ra parlije. Staljin je - koriste6 se pravilom upravljanja par
tijom odozgo i njezinom odlucujucom ulogom u sustavll vla
sri uspio stvoriti siroku bazu u aparatu vlasri Sovjetskog
Saveza. HuduCi da jc bio svjesran svoje slabc popularnosti, U
pocerku je u borbi protiv Trockog suraclivao s dvojicom dru
gih partijskih voda: Kamenjevim i Zinovjevim. Taj je "trijum
virat" - kako su i11 nazivali - nakon Lenjinove smrti pobijedio
Trockoga.
S obje se strane nastojalo Slvoriti privide cia sukobi unutar
sovjerske parttjc imaju karakter sukoba oko temeljnih ideo
10skih i politickih pravila. Tako je bilo tada, kao i u sljedecoj
etapi, koja je zapocela 1925. godine kada su Kamenjev i
Zinovjev prenerazeni porastom Staljinove m06 odIucili da
mu se suprotstave uIazeCi u takticki sporazum sa svojim do
ncdavnimprotivnikom Trockim. Za samo nekoliko mjeseci
Staljin je uspio svladati i ovu "ujedinjenu opoziciju". Godine
1926. njezine je clanove ukIonio iz partijskog vol!stva, a 1927.
i iz partije (iako je Kamenjevu i Zinovjevu nakon
pokajanja dopustio da se II nju
Karakterislicno je cia je "trijumvirat" u pocetku napadao
Trockog kao prcdstavnika "dcsniearskih" stavova u partiji, a
kasnije se Staljin borio protiv Trockog, Kamenjeva i Zil10vjeva
kao predstavnika "ljevicarskih" stavova. Nastojalo se formuIi
rati navodnu fundamentaInu razliku medu stavovima StaIjina
i njegovih protivnika, Ona se trebala zasnivati na tome da je
generaIni sekretar partije smatrao 1110gUC0111 izgradnju socija
lizma u jednoj drzavi, a njegovi su oponenti odbacivali takvu
mogucnost dok komunisti ne pobijedc barem u nekoliko cu
ropskih drzava.
Rasprava koja se tada vodila imala je karaktcristike eloktri
narstva, inace svojstvenog komunistima. Sve do pocetka elva
desetih godina svi su oni prihvaeaJi perspektivu izbiiania eu
y.
POSTANAK KOMlJNIZMA 25
ropske revolucije kao ocitu. Takvo je bilo i stajaliste Lenjina.
Ipak, buduCi da do izbijanja takve revolucije nije doslo, a
boIjsevici su vIadali u Rusiji iii potom u Sovjetskom Savezu,
morala se pronaCi nova perspektiva.
I StaIjin i njegovi protivnici smatrali su da je trellutno
takva perspektiva "izgradnja socijalizma" u driavi 1I kojoj Sl1
vIadali, dok je europska revolucija trebaIa izbiti u nekoj neo
dredenoj buducnosti. Stvar jc bila u velikoj mjeri samo u for
l11ulacijama. Trocki je tvrdio da se sOcijalizam u Rusiji moze
graditi, ali da ce to hiti dugotrajan proces promjena koje su
pokrenute preuzimanjem vlasti oel strane komunista, a novi
ce pak sustav pobijediti tek nakon europske revoIucije. Hila je
to teorija "permanentne revolucije".19 StaIjin je odgovarao cia
se 1I Sovjetskom Savezu moze izgraditi socijaIistiCki sustav ne
cekajuci na europsku revoluciju, ali ce osamljena socijaJi
sticka driava biti ugrozena izvana sve dok joj se ne prikljuce
druge driave pod vIascu komunista. Hila je to teorija "iz
socijalizma u jednoj driavi")O
U tim su se sukobima mogIe primijetiti razlike u naglasci
ma, iii u pravcu elominacije unutarnje sovjetske politikc nad
medunarodnom komunistickom politikom te nastavkom Ii
nije NEP-a, iii u pravcll veceg uskIadivanja unutarnje
s meclunarodnom, te ogranieavanja NEP-om dopustenih de
menata sIobodnog trziSta, posebno u poljoprivredi. To su
ipak bili sukobi primjereni ekspcrtima, a ne vladarima impe
rija, koji su u svojim rukama driali sudbine desetaka milijuna
Ijudi, odluCivali 0 njihovim zivotima - a kako su pokazale pre!
hodne gO(\ine - i 0 smrti.
Takoder, u obracunima s voclama partija CIanica Komin
terne traieni so ideoloski iii politicki razlozi, iako se u stvar
nosti sumnjalo u njihovu volju da se potpuno podrede Mosk-vi
iii su tretirani kao zrtveni jarci da bi se objasnili porazi.
Intervencije Kominterne, a preko nje sovjetske partije, u
sukobima unutar mnogih drugih komunistickih partija nisu
imale puno nacelnog sadrzaja. U Njemackoj je nakon poraza
komunista 1923. godine Kominterna opozvaIa vodstvo na
26 POSTANAK KOMllNIZMA
Celli s Heinrichom Brandlerol11, koje nije bilo pretjerano sk
lono rizicnim oruzanim akcijama, k<lo "desnicarsko" i blisko
Trockome. Kormilo su preuzcli predstavnici tzv. lijevog kursa
na celu s Ruth Fischer. Uskoro su i oni izgubili rIo pod noga
mao S jedne strane zbog toga !ito se sumnjalo u njihove kOl1
takte sa novim Staljinovim konkurentom Zinovjevom, a s
druge strane jer Sll na snagu ponovno stu pile parole borbe
protiv Ijcviearskog avanturizma i vracala se koncepcija "jed in
stvene [ronte", a za daljnjuje buduc'nost odgodeno izazivanje
europske revolucije. Kada je Zinovjev izgubio igru u kojoj je
sada nastupao kao saveznik Trockog, Kominterna je iz vodst
va protjerala njemackc "Ijevicare", optuzujuCi ih za trockizam.
U novom VOdStVll njcmacke partije fonniranom 1925. go
dine ceJnu ulogu trebao je igrati Ernst Thiilmann. Za to je
presudna bila njegova spremnost cia dadne bezuvjetnu po
drsku StaljilllJ i da se podredi svim direktivama Kominterne.
Odredene propagandne prednosti davalo mll jc radokko po
clrijetlo, iako Sll se mcchl vodama koji Sll sklonjeni II straml
tijeko111 prethodnih partijskih kriza takoder nalazili "prolere
ri". Kao i Th;i!mann, oni su u pravilu bili profesionalni
licari koji su svoj zivotni put zapoccli kao fizicki radnici. 21
Slicno se dogada\o u komllnistickoj partiji u Francuskoj. U
sijecnju goclinc Kominterna je prisilila relativl10 umje
renog generalnog sekretara Oscara-Louisa Frossarda cia
nese ostavku. l1skoro nakon toga promijenjeno je cjelokup110
vodstvo. U novome je vodeea lic110St bio Boris Souvarine, ali
su i niega ubrzo u Kominterni poceJi smatrati pristas0111
Sljedcc'eg lidera francuskih kOl11unista Alberta
Treinta Kominrerna je 1925. godine uklonila kao simpatizera
Zinovjeva, odnosno kao trockista. Ove iznudene pcrsonalne
niSll na tome zavrsile, pa je 1930 godine generalni
sekretar postao Maurice Thorez, politicar Ciji su zivotni
osobine bile slicne Tl1iilmannovima. 22
Proletersko podrijetJo ipak nije bilo neophodno. U ltaliji je
prvi generalni sekretar Amadeo Bordiga bio pristasa
kursa" i protivio se pregovorima sa socijalistima. Kada je
~(
POSTANAK KOMUNIZMA 27
1922. godine po prvi put izbacena parola "jedinstvene fron
te", Bordiga se nije ielio prilagoditi novoj lioiji te je 1I travnju
1923. uklonjen. Na preporuku Kominterne vodece mjesto 11
partiji dobila su dvojica intelektualaca: Antonio Gramsci i
Palrniro Togliatti. Gramscija suptilnog mislioGI vee 1926.
godine Mussolinljeva je vlast dab uhititi, a pusten je skoro
samu smrt 1937. godine. Stoga se tesko moze suditi je Ii
bio i u kojoj mjeri prihvacen u Kominterni. Togliatti se poka
zao vjeStim politiearem. Usprkos svojirn kontaktima s
Trockim, uspio je zadobiti Staljinovo povjerenje, a time i
snaznu poziciju u Kominterni.
Slieno se dogadalo i u drugim europskim partijama. One
ovisnije 0 Moskvi. Nerijetko je Kominterna u
povjerljive funkcionare druge nacionalnosti. To se
poschno odnosilo na partije koje su djelovale u ilegali, cije je
voc[stvo cesto boravilo 1I inozemstvu. Primjer za to moze biti
poljska partlja, u kojoj su takoder djelovali ukrajinski i
ruski komllnisti iz Sovj<::tskog Saveza koje je delegirala
Kominterna.
Prvo desetljece komunizma donije1o je njegovu stabiliza
dju kao sustava vlasti u Sovjetskom Savezu, te kao politickog
pokreta koji je s razlicitim intenzitetom djelovao u svim euro
pskim drZavama. Postupno se u Sovjetskom Savezu ustalila
Staljinova dominacija. On je zajedno s podredenim partijskim
i ddavnim vodstvom realizirao Iiniju NEP-a. U Kominterni se
ustalila dominacija sovjctske partije kOja je drugim partijama
nametala obvezu da se podrede interesima prve socijalisticke
ddavc u svijetu, "domovine proletarijata cijeloga svijeta",
se shvacanje u Moskvi stalno mijenjalo.
S

III. STALJIN KAO DIKTATOR
Istovremeno se dogodio nagJi prcokret u gospodarskoj po
KOMUNIZMA
disnjeg plana. Glavni citj "petoljctkc" bile su velike investicije
d 1926. godine rcalizacija NEP-a u Sovjetskom Savezu
O nailazila je na mnoge potdkoce. Bile S1l to prijc svega
inflacijske tcndencije, skupoCa, neskloflost seljaka in
vestiranju u vlastita gospodarstva (zbog nec\ostatka povjc
renja prema stabilnosti drZavne politike) i prodavanju proiz
vedene hrane po sluzbenim nametnutim cijenama, te nedo
statna opskrba gradskog stanovniStva. 23 U gradovima i na selu
raslo je nezadovoljstvo komunistickom vlascll. Sve se to
odrazavalo u unutar-partijskim sukobima.
puta razlike u stavovima bile su stvarno veIike iako su
bilc usko povezane s borbom za vlast. Staljin je odlllCio preki
nuti s politikom NEP-a, vratiti se militarizaciji gospodarstva II
jOs drasticnijem obliku nego je bio onaj primjcnjivan u prvim
godinama vlasti boljsevika, progonima ugllsiti otpor, te iskori
stiti sitllaciju za nametanje svoje neogranicene diktature.
Njegov dotadasnji najblizi suradnik Nikolaj Buharin, predsjed
nik Kominterne nakon sto je s tog polozaja uklonjen Zinovjev i
glavni partijski ideolog, sa svojim je pristasama branio
NEP-a. Pm za izlazak iz gospodarskih potdikoea vidio je u do
provodenju NEP-a, a nc u podredivanju gospodarstva
narcdbama odozgo. Nije bez znaeaja bila njegova popularnost.
Lenjin ga je svojedobno naziv;to "miljenikom partije". Buharin
je U sovjetskom vodstvu potkraj dvadesetih godina ostao jedina
istaknuta licl10st se Staljin mogao pribojavati.
U veljaCi 1929. godine Staljin je javno napao Buharina kao
vodu "desniCarskog otklona", a tijekom sljcdcceg mjcseca uk
lonio ga jc iz vodstva Internacionale i sovjctskc partije. Iste
godine medu clanovima partije i nestranackim ddavnim <:i
novnicima provedena je "Cistka", progonjeni SlI nelojalni, a za
svaki sluCai uklonjeni Sll svi koji su tijekom Staljinove borbe za
vlast stati na krivu stranl!.
STAI.JIN KAO D1KTATOf{ KOMUNIZMA 29
litici Sovjctskog Saveza. Proglasen je pocetak prvog petogo
11 teskoj industriji i rudarstvu da hi se omogucila rcalizacija
programa naoruzanja i stvorila infrastruktura za krajnje cen
tralizirani drzavni sustav. Sredstva za provodenjc plana
namjeravalo se pronaCi kroz eksploataciju sela. Stoga se kre
111110 s brutalnim metodama kolcktivizacije poljoprivrede, od
nOSl1O oduzimanjcm seljackc zemljc i imovine, koja je prelazi
la u sastav kolhoza. Tcoretski Stl to trebala biti gospodarstva
tipa zadruga, ali u praksi su hila podloina partijskoj i ddavnoj
upravi.
Smjer il1dustrijalizacije i kolektivizacije oznaCavao je
uvoc1enje prisilc i reprcsije u drustveno-gospodarski zivot 1I
znatno vecoj mjeri ncgo do tacl~l. Radnici su izgubili pravo
promjene zaposlenja, tc su se morali pomiriti s niskim
ma i ogranicenjima U opskrbi osnovnim ziveZnim namirniea
ma. Ncdostatak racine discipline iii "spekuliranje" hranom
drakOllski sc kaznjavalo. U gradovima su llvedena velika ogra
slobode pojedinaca.
seljaka bio je znatno gori. Da hi se slomio otpor ko
lektivizaciji, odluceno je da hogatiji seljaci i oni koji su boljc
gospodarili - inace proglascni seoskom burzoazijom odno
sno "kulacima" s cijelim svojim obiteljima blldu preseljeni 1I
zone pod posebnim nadzorom, uglavnom u Aziju. Seljaci koji
su pruZali otpor kolektivizaciji automatski su ubrajani II "ku
lake". Mnogi od njih - primjcra radi strijeljani su na licu mje
sta iii su protjerani u koncentracijske logore. Na taj se naCin
provoc!ilo "ukidanje kulaka kao klase", !ito je najavio
Druga metoda slamanja otpora seljaka hila je konfiskacija sve
pronaoene hrane. To je, posebno 1I Ukrajini, dovelo do gladi i
golemog broja smrtnih zrtava. 24
Kolektivizaciju je zivotom platilo 14,5 milijuna seljaka. Bila
je to bez sumnje najvcCa drustvena operacija U povijesti
covjceanstva koja jc za cetiri godine zauvijck promijenila sud
bine dcsetaka milijuna Ijudi. Nova je situacija seljacko stanov
30 KAO DIKTATOH KOMUN1ZMA
nistvo pretvorila u Ijude skoro robovskog statusa jer kolhoz
niki bez suglasnosti drzavne uprave niSll mogJi napustati mje
sto stanovanja.
Promjenu sllljera lInutarnje politike Sovjetskog Saveza pra
tila je i promjena Unije medunarodnog komunistickog pokre
tao Staljin i njegovi suradnici imali SII pri tome mnogo sreee si
reCi vee od 1928. godine ne toliko nove koliko pon()vljene pa
role 0 skoroj propasti kapitalisticke Europe i izbijanju komu
nisticke revoillcije. Naime, potkraj 1929. godine stvarno je za
pocela najveea drustvena i gospodarska kriza II 20. stoljecu.
Od toga trenlltka u svim zemljama komunisti su se S jos
veeol11 energijom spremali za prevrat koji je trehao biti kruna
tzv. treceg razdoblja (odnosno razdoblja pobjede europske re
volucije, oakoll prvog razdoblja pobjednicke ruske revolu
cije i nellspjelih revolucija 1I nekim drugim drzavama, te dru
gog - prolazne sLahilizacije kapitalizllla). Najopasnijim protiv
nikom jos su jednom proglaseni socijaldemokrati, "socijalfasi
sti", jer Sll kao agenti [mrzoazije komunistima otezavali dobi
podrske veCine radnika i njihovo odvodenje na barika
de revolllcijc.
Novi politicki smjer nije uveden bez sukoba. Ti Sll sllkobi
imali dvoslruki karakter. S jednc stranc, Staljinu podredeno
vodstvo Komil1lerne korislilo je priliku da se iz vodstava
dinih partija uklone oni ljudi koji Sll kako se sumnjalo - imali
prcviSe lIske veze s BlIllarinom, zigosanim bivsim predsjed
nikol11 Internacionale. S druge strane, nisu svi komunisticki
vode prihvacali st<tjaliste da rcvolucija stoji pred vratima, po
sebno jer je U Njemackoj jaeao lIitJerov nacionalsocijalizal11, a
II mnogim dntgim zemljama Europe gospodarska hiza utje
cala je na ja(~anje ekstremno desnicarskih, nacionalistickih
pokreta koji su se koristili drustvenom demagogijom.
Sljedeei val boljsevizacije zapoceo je isprva u Njemackoj,
jos prije napada na Bul1arina u Sovjctskom Savezu. August
Thalheimer, voda (desniearske) frakcije 1I njemackoj partiji,
bio je svjestan konteksta te i pisao je iz Moskve svojim
prijateIjima tl NjemackoJ da Stl novi sukobi i kOl1stc1acijc unu
STALJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA 31
tar SKP(h), koji Sll u pripremi, polazn<l tocka preokreta. 25
Pripremna kampanja provedena je 1928. godine, a onda su
m:lsovno izbaceni clanovi osumnjiceni za podupiranje "de
sniearskog otldona".
Slicne cistke dogodile su se i u francuskoj partiji, gdje je
najsnazniji napad bio usmjeren protiv njezinog predstavnika
u Komiruerni Julesa Hllmbert-Droza. 1 u talijanskoj su partiji
za nelojalnost osumnjiceni njezin predstavnik u Kominterni
Angelo Tosca i poznati pisac 19nazio Silone. U Poljskoj su na
kraju uklonjeni Maria Koszutska i AdolfWarski, napadani jos
od 1923. godine za popustljivost prema Trockom i proglaseni
"desnicarima". Sef cehoslovacke partije Klement Gottwald
rijesio se konkurenata, ali je usput iz stranke pobjeglo neko
liko istaknutih pisaca.
U ovi 111 , ali i u drugim zemljama boljsevizacija je provode
n:t bez veccg otpora. Komunisticke partijc bile su velikoj
mjeri naviknute 11a hezuvjetnu disciplinu prema uputama iz
Moskve. Staljinov osobni autoritct uveliko je porastao s vre
mcnOl11 kOje je proslo od Lenjinove s111rti, a kriza kapitalizma
Cinilo se - potvrdivala je misljenje pristasa kursa usmjerenog
na revo!uciju. Komllnisti Sll ionako svugdje jaeali jer je u
tima masovne nezaposlenosti i krize zivotnih uvjeta sirenje ra
dikalnih parola dOl1osilo politicku korisL
Zemlja II kojoj se prema misljenjll komunista - trebala od
luciti slldbina Europe trebala je biti Njemacka. Osjeeaj nacio
twIne tragedije nako11 izgubljenog rata i nametnutoga mirov
nog ugovora 1I Versaillcsu trebao je stvoriti tlvjete za povezi
vallje socijalnih emocija s nacionalnima. Njemacki komunisti
nisll se klonili parola koje su pozivale na rusenje "versajskog
poretka" u Europi, promjene nepravcdno odredenih granica
i povrat harem dijela teritorija kOje je Njemacka izgubihl u ko
rist Poljske, odnosno oslobodenja zemlje od pritiska meduna
rodnog kapitala, koji je svoja europska sredista imao u Parizu
i Londonu.
Akcijc KOll1unisticke partije Njemacke u doba krize bile su
obiJjei.ene uspjesima U sirenju utjecaja, ali i krajnosell
 ,.......----
32 STAIJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA
primjenjivanib propagandnih metoda, prije svega oblika poli
tiekog djelovanja koje su u vel ikoj mjeri vodile naoruzane
udarne grupe na ulicama. Na taj su naein komunisti postali
konkurenti nacionalsocijalistima, ali je ishod za njih bio po
guban. Kada je u sijeenju 1933. godine Hitler preuzeo vlast,
iluzije komunista jos su se jedanput srusile. Njihovi pozivi na
opCi strajk nisu donijeli nikakve efekte, a ubrzo nakon tajan
stvenog pOZara Reichstaga potkraj veIjaee (koji su nacisti pri
pisivali komunistima, a komunisti - vjerojatno s veCim pravom
- nacistima) za vrIo kratko vrijeme razbijeni su progonima
popunili su zatvore i logore, prisiljeni su na emigraciju ili
sutnju.
Sve se to dogadalo u situaciji kada je velika kriza - koja je
trebala dovesti do sloma kapitalizma - poeela prolaziti. Pred
komunistima se pojavio teZak zadatak. S jedne su strane
Staljin i njegovi suradnici smatrali nuznim nastavak politike
forsirane industrijalizacije, a prijetnjama kazni osigurali su ne
davno dovrsenu kolektivizaciju. Zbog bijede stanovniStva i
bojazni da bi moglo izbiti nezadovoljstvo, posebllo u slueaju
sukoba s vanjskim lleprijateIjem, pripremljen je novi golemi
val represija. S druge strane, Hitlerova pobjeda u Njemaekoj
odigrala se pod parolama borbe protiv komunizma i mogIa je
oznaeavati porast vanjske opasllosti za Sovjetski Savez. Stoga
je Staljin zapoeeo traziti saveznike u onim drZavama i onim
politiekim snagama koje su zbog postivanja demokratskih
ideja odbacivale mogucnost sporazumijevanja s nacionalso
cijalistiekim TreCim Reichom. Medu tim snagama nasli su se i
socijaldemokrati, snazno suzbijani u "trecoj etapi".
Nakon sto je u Sovjetskom Savezu 1933. godine proglasena
sljedeea "Cistka", u poeetnom su se razdoblju prema CIanovi
ma partije samo u ogranieenoj mjeri primjenjivaIe ostrije re
presije od izbacivanja iz partijskih redova. Bilo je i optuzbi za
spijunazu i smrtnih kazni za neke sovjetske komuniste i emi
grante, primjerice iz Poljske, ali se 0 tome nije glasno govori
10. Ipak, tijek XVII. kongresa partije poeetkom 1934. godine
morao je uznemiriti Staljina. S odusevljenjem je prihvacen
r
J
STALJIN KAO DIKTATOR KOMUNIZMA 33
govor jednog od njegovih bliskih suradnika koji se usudivao
demonstrirati odrec1enu samostalnost, sefa lenjingradske par
tijske organizacije Sergeja Kirova. Staljinovo je ime na tajnim
izborima za Centralni komitet prekrizilo navodno viSe od 200
delegata.
U prosincu 1934. godine Kirov je ubijen u nerazjasnjenim
okolnostima. 26 Atentator i njegovi navodni suraelnici odmah
su strijeIjani. Mnogo govori u prilog teze da je ubojstvo bilo
provokacija koja je pripremljena na Staljinovu naredbu.
Staljin je tako postigao elva cilja. Prvo, eliminirao je konku
renta u borbi za vlast. Drugo, dobio je povoel za novu repre
sivnu akciju koja je - slieno kao kolektivizacija - trebala obuh
vatiti milijune Ijudi.
Do danas povjesnieari nisu suglasni kakve su bile namjere
"velike eistke". Neki za nju traze racionalna objasnjenja 27 ,
drugi je pripisuju Staljinovoj maniji proganjanja. 2H Ne ospora
vajuCi oCigleelne Cinjenice da je vladar Sovjetskog Saveza bio
nesklon Ijuelima, pun strahova za svoj poloZaj i sklon okrut
nostima, valja primijetiti da su represije druge polovice triele
setih godina ojaeale njegov poloZaj. Sluzile su takoder za
jaeanje slike mitskog neprijateIja koji kuje "veliku urotu" po
svuda u svijetu, a prije svega unutar zemlje, protiv Staljina i
Sovjetskog Saveza - Trockog i trockista.
"Velika Cistka" pogodila je razlieite kategorije stanovnika
Sovjetskog Saveza. Najvise su pozornosti privlaCili progoni vi
sokih partijskih i drZavnih duznosnika. Propagandne dimen
zije dobila su eetiri sudska procesa koja su se vodila u razdo
blju od 1936. do 1938. godine. U njima se sudilo bivsim voc1a
ma i aktivistima komunistieke opozicije iz razdoblja od 1924.
do 1925. godine te iz 1929. godine, ali i znaeajnoj skupini dru
gih partijskih i drZavnih funkcionara, dotad vjernih Staljinu,
ukljucujuCi i visoke oficire vojske i sluzbi sigurnosti.2 9
U prvom sudenju "trockistieko-zinovjevskom terori
stiekom centru", koje je odriano u kolovozu 1936. godine,
najznacajnije lienosti bili su Kamenjev i Zinovjev (ali je za
vodu grupe proglasen Trocki koji je boravio u emigraciji).

KAO DIKTATOR KOMUNIZMA
Svih scsnaestorica za Kirova i
atentata na Staljina i njegove suradnike osudeni Sll na smrtnu
kazntt i strijeljani. Vee lijckom toga procesa tvrdilo se da S1l
optuZcnici bili u kontaktu s Gestapom.
U drugom sudenju "antisovjetskom trockistiekom ccntru",
odrzanom u sijccnju 1937. godine, sedamnaestorica
za veleizdaju u korist Njemacke i
Karakteristika toga sudenja bilo
je prcdbacivanje odgovornosti na
rad, havarije i katastrofe u industriji ili
bila blaga jer su strijeljana samo trinaestorica. Druga je stvar
da prcostala cetvorica nikada nisu izash na slobodu.
Oha spomcnuta sudenja vodena su javno. No, sudenje
osmorici visokih oficira oddano u lipnjll 1937. godine vodc
no je iza zatvorenih vrata. Prvooptukni je bio zamjenik na
rodnog komesara za voina oitania marsal Mihail
koji je inace smatran
vodom. Svi optuzenici proglaseni Sll krivima za veleizdaju i
spijunazu 1I korist Njemacke, osudeni Sll na smrt i strijdjani.3 0
Na kraju, posljednji veliki proces "antisovjetskom de
snicarsko-trockistickom bloku" odrzan je javno II oZlIjku
godine. Najistaknutiji od dvadeset i jednog optuzenika
bio je Buharin, ali se na optllzenickoj klupi nasao i bivsi na
) unutarnjih poslova Genrih
koji je organizirao prethodna sudenja. Repertoar
sadrZavao je veIeizdaju, spijunazu, diverzijll, terorizam, uboj
stva i gospoc\arsku sabotazLl. Bogatiji je postao popis vanjskih
nalogodavaca. Njemackoj i Japanu pridodani SLI Velika
i Poljska.
Velika sudcnja bila su tek vrh ledene sante. Tijckom cetiri
gocline represije su obuhvatile nekoliko milijuna ljudi. Dio je
zatucen tijekom koje su u pravilu vodene vrlo brutal
no uz primjenu torture u svrhu dobivanja priznanja kojc je
smatrano krunskim dokazom. Drugi su pogubljeni nakon
smrtne presude. Masa osoba po(\vrgnulih represijama
dozivjela je dvojaku sudbinu. Optllzeni su zatvarani u logore,
/'j
~I
!
STALJIN KAO J)lKTATOR KOMUNIZMA 35
I
svojevrsnu drzavu u drzavi, koje je Solzenjicin kasnije nazvao
"arhipelag Gulag" (odnosno Glavna uprava logora, pod lIpra
je vedna umirala u strasnim klimatskim
robovskim radom, stalno gladna i bez od
govaraJllce (;lanovi obitelji "krivaca" iii onih koji su U
logorima prdivjeli kaznu, prisilno Sll preseljavani, a u novim
Sll mjestima bili, U tek ndto boljim uvjetima, prisiljavani na
teiak rad.
lzuzevsi velika sudenja, nije se znalo mnogo 0 dogadajima
irA"" "velike Cistke". Pratila ju je jedino glasna propaganda 0
iverzije i sabotaZa, 0 "zaostravanju klasne
borbe usporedno s uspjesima socijalizma", a istovremeno je ra
stao idolopoklollstveni kult velikog i nepogresivog vode -
Staljina. KarakteristiCno je da je u ozracju straha i uspo
redno s pocetnom fazom represija 1936. godine tlveden novi
LISlav, !ito je takoder popraceno propagandom kOja je slavila
demokracije i gradanskih sloboda. U Staljinovom usta
se sluzbeno nazivao) nisu nedostajali cIanci kojima su
deklarirane sve slobode, ali njihova primjena nije bila osigura
na pojedinim pravnim aktima.
Zrtve "velike cistke" postali su i brojni komunisticki emi
granti koji su boravili u Sovjetskom Savezu, a u sluCaju ilegal
nih partija oni su ponekacl namjerno pozivani u Moskvu s
ciljem da budu podvrgnuti represijarna. Najbrutalnije se po
s poljskom partijom kOja je bila raspustena pod
UL-UUm da su njome zavlada!i po!icijski agenti. Vedna je
aktivista pogubljena iii poslana u logore. Povijesnim
paradoksom postalo ubojstvo iii deportacija u
njemackih komunista koji tek sto su pobjegli pred progoo
nacista. 3J Tdkim represijama podvrgnuti su primjerice
madarski (mean ostalima je ubijen i Bela Kun), jugoslavenski
i austrijski komunisti.
komuoisti su se zaclidujuce lako dali
iz Moskve. Rijetki su napustali partijske
rcdove, upravo suprotno: u drugoj polovici triclesetih godina
doslo je do dinamicnog razvitka mnogih partija. To je bilo po
36 STA~IIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA
vez<lno i s time da je drugaCije nego sto je bilo ranije ek
stremne akcije unutar samog Sovjetskog Savcza pratila (suk
ladno Staljinovim napucima) vrlo umjerena politicka linija, II
drugim zemljama usmjerena n:l pridobivanje partnera.
Prvi signal dosao je iz francuske partije kOja je u
godine neocekivano prihvatila prijedlog
se stvori "jedinstvena antifasisticka fronta". lako se to dogodi
10 u uvjetima ostre ofenzive krajnje desnice 11 Francuskoj, U
onodobnim uvjetima centralizacije medunarodnoga komuni
stickog pokreta i podredenosti naredbama iz Moskve, tdko se
moze zamisliti da sc taj temdjni prcokret mogao dogoditi bez
suglasnosti Staljina iii tak bez njegove inicijativc. Tesko je ipak
reci je Ii odluka franclIskih komunista oznacavala prihvaeal1je
nove linije 1I Moskvi kao obvezujucc za sve partije iii jedino
kao eksperiment. Ako prihvatimo drugu varijantll, onda su re
zultati toga eksperimenta morali biti ocijenjeni pozitivno.
Sll prihvatiIi suradnjll i vee mjesec dana kasnije pot
jc ugovor izmedu dvijll stranaka.
U listopadu 1934. godine francuska partija otisla je jos
dalje. Po prvi put od pocetaka komunizma predlozeno je st
varanje saveza - Narodne fronte - uz sudje10vanje svih
parlamentarne demokracije, a posebno stranke ra
dikalnih socijalista, kOja je odavno smatrana predstavnikol11
interesa znacajnog dijela francuskog kapitala (a koja suprotno
svom nazivu nije bila ni radikalna ni socijalisticka). Taj prijed
log isprva nije naisao oa odaziv. Francuski eksperiment raz
vijao se sire kada je 11 lipnju 1935. napokon uspostavljena
Narodna fronta, ne bez nada u uspjeh na nadoiazeCil11
meotarnim izborima.
Godine 1934. i U drugim zemljama komunisti S1I poceJi
pokazivati znakove spremnosti na sporazumijevanje sa so
cijalistima, a kasnije i s drugim partijama vjernima parlamen
del11okraciji. ApeJi za pokretanje suradnje upuCivali $11
se - ovisno 0 rasporedu politiCkih snaga u pojedinim zemlja
ma - krscanskim, liberalnim i agrarnim grupacijama.
NajceSce reakcije socijalista bile su suzddanije nego u
".1
STALJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA 37
Francllskoj, a u drugim je strankama komunistima bilo jOs
tde naCi partnere.
Kominterna je takoder morala prihvatiti sluiheno stajalis
te. Njezin generalni sekretar postao je Georgi Dimitrov, emi
grantski volta bllgarskih komunista koji je u nacistickoj
Njemackoj bio optuzen za potpaljivanje Reichstaga, ali je pro
nevinim nakon neuspjeloga javnog sudenja (Hitler riije
u toj sferi pokazao umijece koje je potom pokazivao Staljin).
Na kongreslJ Kominterne godine francuski su kOl11uni
sti pohvaljeni kao dobar primjer, a linija Naroclne fronte i
borbe protiv fasizma prihvacena je kao obvezujuCa Z,t sve par-
u kapitalistickim zemljama.
Francuska je bila glavno podrucje eksperimenta. U travnju
1936. godine lIdruiene stranke Narodne fronte nastupile Sll n3
parlamentarnim izborima sa zajednickim programom i postigle
uspjeh osvojivsi vednu zastupnickih mjesta (iako ne i veCinu
glasova). U Iipnjll iste godine Leon Blum formirao je vlaclu
su komunisti podrlavaJi iako nisH u njoj sm!jelovali. OdbijajuCi
sudjelovanje u vlacli, komunisti su rezervirali pravo cia je kritizi
rajll. To su pravo koristili mnogo puta dovodeCi do kriza vlacle
u ime povecanja svoga utjecaja. Konacno je u travnju 1938. go
posljednja vlada Narodne fronte, a zajedno s njczinim
cijda koncepcija izgubiJa je znacenje.
Osim Francuske, pozornica realizacije ideje Narodne fron
te postala je u dral11aticnim okolnostima i Spanjolska. Nakon
pada monarhije tijekom prve polovice tridesetih godina u
Spanjolskoj su se produbljivali sukobi iZl11ec!u Ijevice i desni
1934. godine - nakon ustanka u Asturiji sto S11 ga or
socijalisti, a koji je krvavo ugusen - doslo je do
zblizavanja stranaka Ijevice, medu kojima su hili i dosta slabi
komunisti. U veljaci 1936. godine komunisti (podijeljeni na
"ortodoksne" i trockiste) sudjelovali su na izborima u bloku
Narodne fronte zajedno s cijeJom Ijevicom, takoder i stranka
rna koje su bile daleko od socijalistickih ideja. Crtu podjele u
Spanjolskoj odredivao je u najvetoj mjeri staY prema Kato
crkvi.
38 KAO DlKTX[OR KOM{lNIZMA
N:trodne fronte omoguCio je Ijeviei formiranje
komunisti nislI usli, aJi su je poduprli. Njihov je
trenutak closao nakon vojnog puca generala Fnl11ca u srpnju
1936. godine, kada je zapoceo dugotrajan graclanski rat. U
su komunisti usn 1I sastav vlade. Gradanski rat omo
guCio im je spajanje na prvi pogled nespojivih koncepcija:
primjene sHe u politickom iivotu, sve do koristenja oruzja, i
obrane demokracijc protiv fasizma.
Sovjetski Savez i Kominterna vidjeli su u borbama u
Spanjolskoj razliCite prilike: emotivan primjer ostvarenja
Narodne fronte te dobivanjc snazne pozicije za komunizam
na strateski vaznom kraju Europe nasuprot Sovjetskom
Savezu. Dvije se godine komllnisticka propaganda 1I eijeloj
Europi koncentrirala oko spanjolskog pitanja. Taj interes
clobio je romanticarski nastavak: sudjelovanje oko tisllea
dragovoljaca razliCitih politickih opredjeljenja iz cijeloga
svijeta, iako su najvecll skupinu medu njima Cinili europski
komunisti. U medunarodnim brigadama komunisti su domi
nirali medu vojnim i politickim kadrovima. Medu vojnicima
bilo je mnogo oficira sa stazem u Crvenoj armiji (ponekad i
neruskog poclrijetla), kao sto su Roclion Malinovski, Kiril
Mereckov iii Pavel Batov, a meclu politicarima nekolicina vee
tada iii kasnije poznatih komunistickih licnosti kao
Longo, Andre Marty iii Liszl6 Rajk. Veliko znacenje imalo je
oruzje dobavljano iz Sovjetskog Saveza. ZahvaIjujuCi sovjet
skoj pomoCi i vlastitoj aktivnosti, spanjolski komunisti posta
Ii su vodeca vojna sUa "crvene" Spanjolske.
gerencija dovda je istovremeno do toga
nasla medu zupcima staIjinisticke "Cistke" koja je bila taela na
djelu u SSSR-u. 32 Spanjolsku politicku policiju kontrolirali su
zapovjednici aparata sigllrnosti. Zrtve represija po
su uglavnom trockisti i anarho-sindikalisti. Trazili su se
nelojalni medu komunistima
strancima. Mnogi sovjetski casnici i PVllUl... l\..l
vani so u Moskvu. Tamo su neki
J
STAIJIN KAO DlKTATOR KOMUNI7.MA 39
Represijc tog tipa doprinosile su i rasulu "ervene" 5pan;01
ske i njezinom porazu 1939. godine. Komunisti su jos mnogo
godina podriavali 1egendll gradanskog rata. Ipak, mnogi
njihovi partneri razocarali 511 se koneepeijom Narodne fronte
i mogucnosclI sllradnje 5 komllnistima.
U mectuvremenu 1I sovjetskoj politici pojavili su se novi
planovi. 0 tome su svjedocili neki novi blagi naglasei u raz
liCitim politickim saopecnjima. Jasniji signali sprcmnosti na
sporazum s Njemackom nasH S1I se u referatu koji je
odrZao na kongresll sovjetskc partije 1I ozujku
U Moskvi su razmatrane razliCite varijante vanjske
ukljllCUjuCi sporazum s Njemackom iii
ali lIvijek Sll u obzir uzimane
cije s cHjem sirenja svoje vlasti ponovno prema
Komunisti u drugim
Ii nadolazecu promjenu
biti svjesni znacenja ovih
cemu svjcdoce njihove kasnije reakCl)e na
sire mase komunista potpisivanje sovjetsko-njemackog ugo
vora 0 nenapadanju u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine bi10
je kao grom iz vedra neba. Taj "pakt Ribbentrop-Molotov" (od
poslova koji su ga potpisali) bio
je nadopunjen tajnim protokolom kojim je predvidena podje
la "zona in teresa" u Poljskoj i baltickim zemIjama izmedu
emacke i SSSR-a.

IV. STAL]INISTICKI SUSTAV
stki" koriSteni isti argumellti, radi!o se prije svega 0 uklanjanju
ocevSi od 1917. godine u Rusiji, potom u Sovjetskom
P Savezu, stvaran je sustav komunisticke vlasti, a u cijeloj
Europi sustav medunarodnoga komunistickog pokreta,
koji je svoju zrelost dosegao u tridesetim godinama. Sustav
vlasti unutar Sovjetskog Saveza temeljio se na tri osnovne in
stitucije: vladajueoj partiji (usko spojenoj s ddavnom i gospo
darskom upravom), aparatn sigurnosti i vojsci. Svaka od tih
institucija igrala je odredenu ulogu II primjeni pravila komu
nistickog sllstava, a prije svega u monopolu organizacijske
djelatnosti, monopolu informacija i propagande, represivnos
ti neogranicene zakonom.
Medu tim institucijama vlast partije imala je formalno, a u
znacajnoj mjeri i fakticki, najviSi rang. Tijekom nekoliko godi
na nakon revolucije delegalizirane Sll i unistene represijama
sve ostale politi eke grupacije. Najprije su potisnute u polule
galni polozaj iii i1ega1u, a taj je proces konacno zavrsen 1921.
godine.
Komunisti su hili re1ativno ma1obrojni. Godine 1919.
(ovdje se i da1je koristimo podacim:t objavljivanim na partij
skim kongresima) boljsevieka je partija imala 313.000 clano
va. Tada je uvedena i nova kategorija - kandidati, koji su mora
Ii prod probno razdoblje prije nego sto su prihvaeelli u Clan
stvo. Taj je staz kasnije prodllzen na godinu dana. Prije
Drugog sVjetskog rata partija je postigla najveee brojcano
stanje 1934. gociine, kada je imala 1.874.000 clanova i 935.000
kandidata. Pred sam rat 1939. imala je pak 1.589.000 Clanova
i 889.000 kandidata)4
Promjena broja elanova bila je povezana s mnogim faktori
rna. Nekoliko puta provodene su "Cistke". Prva godine 1921.
- bila je zamiSljena kao ciSeenje partije od karijerista iii onih
koji Sll podlegli demoralizaciji. lako su tijekom sljcdeCih "6
'l_..._______________________
STAI.JINISTI(:KI SUSTAV 41
C:lal1ova za kOje se sumnjalo cia Sll pristase drugih panijskih
voda koji su bili u sukobu sa Staljinom i njegovom ekipom.
Napokon, pad broja clanova u posljednjem petogodiSnjem
razdoblju nije bio izazvan same sljedeeom "cistkom", vee i m:t
sovnim represijama. Mnogi su clanovi tada izgubili zivote,
drugi - sretniji iii pak manje sretni nasli su se u logorima bez
partijske iskaznice.
Partijska statistika krivotvorila je podatke koji Sll se odno
sili na drustvellu strukturu Clanova. Godine 1921. prema
sluzbenim podacima 1I partiji jt: bilo 44% CIanova radniekog
podrijetla, 27% - seljackog, 23% drugog. Godine 1929. (ka
snije puni podaci nisu viSe objavljivani) ti su postoci iznosili
65%, 27% i 8%.3 5 Takva nagla promjena u drustvelloj struktu
ri proizlazila je iz dva raz1oga.
Prvi je razlog bilo koristenje kategorije drustvenog po
drijetla, a ne trenutacnoga drustvenog polozaja. Kategorija
podrijetla mogla se jednako tako odnositi na roditelje clana
parlije iIi na njega samoga. Drugi je razlog bilo siroko raspro
stranjeno prilagodavanje podataka iz zivotopisa politickim
preferencijama (prije svega radnickom "podrijetlu"). Nem:t
sumnje da su u partiju masovno dolazili zaposlenici svih apa
rata partijskog, masovnih organizacija podrcdenih partiji,
kao i drzavnog aparata (ukljucujuCi funkcionare slllzbe sigur
nosti i profesionalnc pripadnike vojske).
U pocetku nisu postojali jasllo odredelli oblici orgalliziranja
na najnizoj razini. Istina, preferirane su eelije u radnim organi
zacijama, ali gospodarstvo skoro uopee nije funkcioniralo, a cla
novi partije iz poduzeea kOja Sll stvarno poslova1a brzo su pre
lazili na po101.aje u drZavnom aparatll, policiji i vojsci.
Usporedno s poveeavanjem broja clanova, partijske eelije u po
duzeCima postaJe S1l u gradovima stvarno gIavni oblik orgallizi
ranja Clanstva.
Unutar partije obvezivala je ce!icna disciplina. Boljsevici
su vee 1905. godine u jednoj od rezolucija prihvatili pravilo
nazvano demokratskim centralizmom. Godine 1917. to se pra
 SIJSTAV
42
vilo naslo u partijskom statutu. Nize su se instance morale po
drediti svim naredbama visih instanca, a obican clan trebao je
sarno slusati zapovijedi. Iako S1l se sve instance formalno tre
bale birati na demokratski naCin, a unutar partije mogla se vo
diti slobodna diskusija dok nije donesena odredena odluka, U
praksi je demokratski eentralizam osiguravao upravljanje par
tijom kroz diktaturu odozgo.
SljedeCi korak u tom praveu bila je odluka 0 zabrani frak
cijske djelatnosti unlltar parlije iz 1921. godine, sto je onemo
gucavalo samoorganiziranje protiv volje viSih instanci. Tada je
donijeta odluka 0 osnivanju kontrolnih komisija na svim razi
nama. Te su komisije trebale pratiti politicke otklone iIi de
mora!izaciju (tj. lopovluk svake vrste, zlollpotrebu polozaja za
zadovoljavanje losih instinkta Hi zelje za bogaeenjem itd.).
Od samog potetka komunisticka je partija naglasavala po
sebnu misiju svoga vode. Lenjinov aHtoritet bio je toliko velik
da se on unutar partije nije morao koristiti veCim represijama
i nije trazio javni kult. Tek nakon njegove smrti doslo je do
idolopoklonstvcnih gcsti. Pjesnik Vladimir Majakovski napi
sao je 1924. godine: "Govorimo Lenjin mislimo partija.
Govorimo partija - mislimo Lenjin".3 6 Prvi je komunisticki
voda balzamiran i kao relikvija smjesten u staklen0111 lijesu u
mauzolcju u srcdiStu glavnog
kulta umrlog vode Cinilo je presedan za sirenje
kulta zivuceg vode - Staljina. On je vee u drugoj polovici dva
desetih godina stavljcn na pijedestal, ali je potpuni procvat
toga religijskog odnosa prema Staljillll nastupio tijekom tri
desetih godina, posebice 11 vrijeme velikih unutar-partijskih
represija u drugoj polovici tridesctih. Kult vode imao je
mnogo korisnib funkcija: stitio ga je pred svakom kritikom i
povcCavao njegov osjecaj Sigurnosti od biIo kah:vog pokusaja
osporavanja njegovc pozicije.
Prema statutu najvisu vlast u partiji imao je kongres. U
pocetku SlJ kongresi odriavani svake godine, ali postupno sve
rjede, pa je izmedu dva posljcdnja kongresa prije rata proslo
vise od pet godina. Kongresi su s vremenom postajali una-
STA!JIN rSTl(:KI 51 !5TAV
prijed reZirane demollstracije sile i panijskog jedinstva, a ra
sprave na sjednicama svodile su sc lla niz podanickih adresa
11 Swljinovu cast.
Kongres je birao Celltralni komitct, a broj njegovih clano
va nostunno se povecavao. Ccntralni komitet sastojao se od
koji su imali puna prava, i kandidata, koji nislI
na sjednicama. Usporedno s poveeanjcm
clanova Centrall10g komiteta, sve veti znacaj dobivala
su manja tijela kOja sn unlltar njega birana od 1919.
Politicki biro, Organizaeijski biro i Sekretarijat. Ukoliko je
Politicki biro od pocetka trebao Ciniti najuze vodstvo partije
sastavlieno od nekoliko osoba, utoliko su ostala dva tHela tre
bab ispunjavati samo tehnickc funkcijc.
Dogodilo se ipak drugaCije, cemu ie uvelikc doprinio sam
kao generalni sekretar. On je svoju poziciju koristio da
cje10kupnim kadrovskim kretanjem u partiji i driavi
te unutarpartijskom obavjestajnom sluzbom. Ostvario je i
preuzimanje ulogc upravljanja i vodenja partije od strane pro
fesionalnog aparata. Sve je bilo popraceno smanjivanjem
uloge kolcgijalnih instanci koje je prcdvidao statut. [sto
vremcno su razliCite dr:lavne institucije dublirane odgova
rajuCim odjelima partijskih komiteta.
Godine 19~)4. statutom je potvrdeno funkcioniranje odjela
CK-a koji su se odnosiIi na temeljne grane gospodarstva.
Dodusc, 1939. ta je odluka povllcena (preostao je samo Odjcl
za poljoprivredu), ali je buducnost trebala pokazati da je du
drhvnih institucija partijskim instaneama postalo
bitno pravilo organizacije sustava.
Sukladno pravil:'I.I vodece uioge panije u driavi, partijski
funkcionari imali ~I nadreden polozaj U odnosu na drZavne
Cinovnike, slicno kao sto je Staljin ulogu vrhovnika
sovjctske vladc i svih centralnih instirucij1. SHa je to bitna
promjena U odnosu n1 prethodno razdoblje kada je Lenjin
smatran vodom partijc vrsio najvisu dnznost u drl.avi kao
predsjednik Vijeca narodnih komcsara (tj. kao premijer).
Karakteristicno je da ie nakon Lcnjinove smrti tll funkeiju
 STAIJINlSTI(:K! SUSTAV
SUSTAY
44
glleavalo birokratsko upravJjanje na sve centraliziraniji, a isto
prcuzeo poHticar bitno mzcg ranga nego Staljin - AICKSej
dobno sve delaljniji nacin. Upravljanje gospodarsrvom odvija
Rikov. Nakon sto je Rikov 1930. godine uklonjcn zbog SlI
10 se preko ddavnog aparata, ali su osnovne odluke nameta1e
radnjc s Buharinom, na taj je polozaj dosao jedan od poma
partijske instance (kako drzavnim poduzcCima tako i formal
vode - Vjaccslav Molotov. no zadrugarskim kolhozima). 0 manje bitnim pitanjima od
Formalno sc drzavna "sovjetska vlast" trebala oslanjati na
luCivale su lokaJnc partijske celije.
piramidll sovjcta (vijeca) gradenu odozdo, pri cemu su na
Birokratski naCin upravljanja zahtijevao je zaposljavanje
najnizoj razini ta vijeca trebala biti rezultat izbora, a na visim
sve brojnijih Cinovnika Ciji je zadatak bio koncipiranje i koor
su se razinama trebala sastojati od predstavnika de\egiranih iz
diniranje planova, priredivanje izvjdtaja, koji obicno niSll
nize razine. Ta je piramida, prema ustavu iz 1918. go
imali mnogo veze sa stvarnoscu, te nadzor koji je trebao
dinc, trebala biti okrunjena Kongresom sovjeta, koji je birao
sprecavati nesposobnost, korupciju iii cak sabotaZll. Biro
Centralni izvrsni komitet sastavljen od dvjesto Ijudi. Taj pak je
kratski nacin upravljanja gospodarstvom II llvjetima nedo
trebao formirati i nadzirati vladu - Vijece narodnih komesara.
statka osnovoib prehrambenih artikala i industrijskih pro
U praksi tijekom nekoliko godina nakon revolucije svc Sll se
izvoda omogucavao je partijskom aparatu mnoge legalne iii
"izborne" funkcije dobivale odlukama partijskih instanci.
polulegalne koristi, oeovisl1o 0 snaznoj, ali sllzbijanoj korup
Nakon stvaranja Sovjetskog Saveza u ustavu iz 1924. godine
ciji.
uvedena su jOs kompliciranija pravila. Naime, driava je trebala
Partija je trebala upravljati svim organizacijama koje Sll
biti federacija. Sllkladno tome, ovlasti su podijeljene izmedu
lovale u Sovjetskom Savezll. Posebno je 1I odnosll izmedu par
centralnih i republickih tijda. Centralni izvrsni komitet po
i radnickih sindikata sazrijevala za sustav bitna koncepcija
stao je dvodomni. Pored dotadasnjeg dorna - tzv. Vijeea saveza,
transmisije partije. Vee se 1921. godine kao osnovna zadaea
dobio je i drugi dom Vijece narodnosti. Partija je medutim
siodikata postavljalo prosirenje baze na koju se oslanjala vlast
sacllvala monopol vlasti i bila strogo centralizirana. Rang
partije, te vOdenje "skole komllnizma".37 To je oznacavalo in
drzavnih i partijskih vlasti bio je stoga odreden prije svega
strumentalno tretiranje sindikaw. prema interesima partije.
znacenjem i veliCinom pojcdinog poclrucja, a ne njegovim sta
Ista ta koncepcija primijenjena je takoc1er u odnosll l1a druge
tusom kao posebne republike iii samo dijela ruske republike
masovne organizacije, a prije svega 1I odnOSll na Komsomol
koja je cinila viSe od polovicu teritorija Sovjetskog Saveza.
(Komunisticki savez omladine), koji jc u pocetku bio rdativ
Odredbe ustava iz 1936. gocline, tzv. Staljinovog ustava,
no malobrojna organizacija nepunoljctnih komunista, ali je
nisu igrale znacajniju ulogu. On je doduse uvodio opee i iz
potom clanstvo II njemu postalo fakticki obvezno, slicno kao
rayne "demokratske" izbore za sovjete svih llkljucujuCi
i u djecjoj organizaciji pionira.
Vrhovni sovjet, te saCllvao pravila federalizma, ali teror koji je
Od samog pocetka nakon revolucije partijl Sll podredena
tada vladao omoguCavao je zadrzavanje strogog centralizma s
sva sredstva oblikovanja svijesti sirokih masa stanovniStva. To
diktaturom Staljina kao vode partije.
se prije svega odnosilo na tisak. U rukama komllnista nalazili Sll
U gospodarstvll, zajedno s odustajanjem od linije NEP-a i
sc dnevnici i drugi politiCki Casopisi, a nepoliticki tisak
kolektivizacijom, prestala Sll legalno funkcionirati sva pravila
takoder je postupno stavljen pod kontrolu. Unutarnji nadzor
trz.ista. Od 1929. godine gospodarstvom su teoretski upravlja
komunistickih urednistava nadopunjen je sveprisutnom prc
Ie "pctoljetke". U praksi one nisu nigdje izvrsavane sukladno
ventivnom cenzurom.
pretpostavkama, ali je pravilo planskog gospodarstva omo

..,.,.-\
 ,..
46 STALjlNlSTI(:KI SUSTAV
Postupnim je promjenama bio podlozan sadrzaj indoktri-
U prvim godinama oakon revolucije marksizam servi
ran u vrJo pojednostavljenom obliku bio je popracen inter
naeionalistickim idejama i velikim interesom za probleme
drugib zemalja (iako su informacije cesto bile tendenciozno
sastavljene, a trcbale Sll Slllziti poticanju revolucionarnog za
nosa). U tridesetim godinama sve je ceS(:i ruski nacionalizam,
sto je davalo cudnu i nckonzistentnu mjesavinu. Sve se to
naizmjenee zvalo dijakkticki iii historijski materijalizam,
marksizam ili knjinizam. Tada se takoder lIstalio obicaj pre
zcntiranja svojevrsne gakrije cetvorice komunistickih svcta
ea, "kJasika": Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina.
lako komunisti II pocetku nis1l imali kadrovc koji bi
osigurati instrumentalno koriStcnje skola i sveucilista, javni
bio je brutalno gllsen. Ohrazovanje i znanost postupno
Sll pacificirani, a uCitelji i nastavniei prisiljeni S1l da sire mark
sizam i podupiru tekllClJ politiku. LJpisi lla sveucilista podvr
gnuti S1l politickoj kontroli da bi se dobio komunisticki i11
doktriniran novi narastaj inteligencije.
U kulturi i umjctnosti politicka ogranicenja pratila jc slo
boda formalnih stvaralackih rraganja. To jc komunistima osi
guraJo podrsku mnogih novatora. U triclesetim je godinama
obvezatan postao "socijalisticki rcalizam" (tzv. socrealizam)
mjdavina devetnaestostoljetnog realizma, I.e pompoznc mo
numentalnosti i primitivne propagande. Slicno kao u drust
venim z11allostima, klasno shvacanje marksizma sve se viSe 11a
dopunjavalo eIementima ruskog nacionalizma.
Za oblik "nadogradnje", kako S1l komunisti zvali sva po
drllcja oblikovanja svijesti, bitno je bilo skoro uniStenje svecen
stva svih vjeroispovijesti, posebno pravoslavlja, i nameranje ob
vezatnog ateizma. Najvece represije pogodiJe su Pravoslavnu
erkvll ]922. godine, uskoro nakon llvodenja NEP-a. Za taj je
iskoristena velika glad, kOja je izhila posebiee na Povolzju, i 11a
vodno odbijanje svecenstva da gladnom pucanstvll precht erk
vena dobra. 1.1 potol1jem razdoblju religijska aktivnost dopus
tena je samo 11 vrlo ograniccnoj mjeri. Malobrojno svecenstvo,
STA!JINISTlC:K I SUSTAV 47
kOje je dobilo mogucnost djelovanja, birano je izmedu osoba
lojalnih prema partiji. Teror kojem je podvrgnuto svecenstvo,
ali i vjerniei koji nisu skrivali svoja religijska uvjerenja, olaksao
je k0111unistickoj ideologiji prcuzimanje zamjenskih funkcija
religije.
Drugi stup komunistickog sustava vlasti bio je aparat si
gurnosti. On je prosao kroz mnoge promjene naziva i organi
zacijskih struktura, ali je sacuvao kontinuitet sto se tice pravi
1a i naCina dje1ovanja. U prosincu 1917. godine pored
Narodnog komesarijata unutarnjih poslova (u ruskolIl jeziku
kratiea jest NKVD), koji je bio nadlezan za policiju, stvorena je
i sluzba pOliticke sigurnosti - Sveruska izvanredna komisija za
borbu protiv sabotaze, kontrarevo1ucije i spekulacije. Taj pre
dugacki naziv hio je rijetko upotrebljavan, najcesce se koristio
naziv te institueije (eka.
Prvi sef sovjetskog aparata sigurnosti Feliks Dzieriytiski
bio je fanatik bez osobnih politickih ambicija, ali su funkeio
nari (eke imali ov1asti odluCivati 0 zivotu i smrti stanovnika
clriave, posebno nakon !'ito je u rujnu 1918. godine u borbu s
protivnieima uveden masovni "erveni teror". Tada su se poja
viIi poceei bucluceg "arhipelaga Gulag". Velike ovlasti davale
su funkcionarima Ceke posebnu pozieiju u zemlji - pozieiju
jedne od komunistickih elita.
Iako su se u razdoblju NEP-a od 1921. godine represije
smanjile u hrojcanom smislu, sluzba sigurnosti ostala je jedan
od stupova sllstava. Godine 1922. Ceka je pretvorena u Glavnu
politicku upravu (kratica od ruskog naziva GPU, a nakon stva
ranja SSSR-a OGPU). Tu je promjellu pratilo odredeno ogra
nicenje ovlasti, ali je politicka policija bila na taj naCin prizna
ta kao poseban i trajan element sustava (dok je Ceka bila cak i
po nazivu "izvanredna" institueija). U svakom slucaju, formali
zacija nije oznacavala prestanak represija, 0 cemu svjedoci
gore spomenuta akeija protiv Pravoslavne erkve.
GPU je bio osnovni instrument represija i tijekom kolekti
vizacije. Mogucnost provodenja masovnih represija pacifika
cijskog karaktera vezaJa se takoder s time cia je GPU raspola
48 STAl,)lNISTI(:KI SUSTAV
gao s vlastitim vojnil11 jedil1icama, koje su tijekom dvadesetih
godina brojale oko 250.000 pripadnika.
Dzierzyriski ie Sta1iina podupirao u njegovom sukobu s
a potom s Kamenjevim i Zinovjevim, ali se. u unll
tarpartijske igre bio spreman angazirati samo u izvanrednim
okoll1ostima. Ta se situaeija promijenila nakon smrti
DZierzyriskog 1926. godine. Njegovi nasljednici imali su znat
no slabijll poziciju i potpuno su se podredili Staljinovim na
redbama. GPU je odigrao vaznll ulogu 11 pacifikaciji partiie,
njezinom ciScenju od clanova osumnjicenih za podrZavanje
trockizma, a kasnije za "desnicarski otklon".
Prije sljedece faze unutarpartijskih represija Staljin se od
lucio za preustroj sluzbe sigurnosti. Godine 1934. GPU je
pretvoren u Glavnu upravu clrzavne sigurnosti i ukljucen u
NKVD. U stvarnosti cijda je akcija lmala obrnuti karakter.
Sluzba sigurnosti igrala je odlucujuclI ulogu u strukturi
log resora i podredila sebi ostale funkcije. Preustroj je poseb
no omogucio usku povezanost sluzbe sigurnosti s "arhipela
gom Gulag", koji se dotad nalazio pod ingerencijom NKVD-a.
On je u godinama kolektivizacije postao mjesto robovskog
rada za l11i1ijune ljudi, a trebao se jOs razviti u razdoblju "velike
Cistke". BudllCi da su se u logorima nasH i visokokvalificirani
kadrovi iz podrucja bitnih za vojne i gospodarske interesc
Sovjetskog sluzba sigurnosti postala je i organizator
strateskih istrazivanja koje su vodili zatvorenici.
"velike Cistke" po prvi je put stavilo sluzbu si
na prioritetni polohj u cijelom sustavu jer je upravo
ona provodila represije u partijskom aparatu i njemu po
drec1enom driavnom aparatu i u vojsei. Ta neuravnoteienost
snaga pokazala se privremenom. Vjerojatno je Staljin bio svje
stan da nijedan od stupova sustava ne smije izrasti iznad dru-
Stoga, nakon prvc etape "velike Cistke" ona je obuhvatila
i NKVO. Medu ostalima uhicen ie, a potom osuden na smrtnu
kaznu sef NKVO-a Jagoda. Na kraju "velike cistke" ta je akdja
ponovljena, provedena su uhicenja i pogubljenja, mec1u osta
lima NikolajaJd:ova - sljedeccg seta NKVD-a.
SUSTAV
lako sluzba sigurnosti nije osigllrati osobnu sigur
u uvjetima zrelog staljinistickog sustava tri
desetih godina, dje je jedno od najvaznijih obiljdja bila
krajnja represivnost i rotacija kaclrova, ovlasti policije bile su
Obuhvacale su sva podrucja zivota u Sovjetskol11
Savezu. To je vodilo velikom poveeanjll broja sluzbenika.
Organizacijsku ulogu u sustavu igrala je partija, ali se to niie
odnosilo na viSemilijunsko carstvo NKVD-a (ti. zaposlcnika
resora zajeclno s viSe stotina tisuca voinika specljalnih jedini
ca NKVD-a) i jOs broiniji "arhipelag Gulag" (ti. zatvorenike
koji su se nalazili u ingerenciji resora).
TreCi stup komunisticke vlasti hila je Crvena armija. U
pocctku, tijekom grac1anskog rata, njezina je pozicija bila vrlo
snazna. Tada su se dogadale za ono doba neobicne situaeije. U
vojsci l1a visokim zapovjednim duznostima tolerirali Sll se bk
i visoki nekomunisticki strucnjaci iii casnici upravo priclobi
veni za komul1izam. lstovremeno, za nadzor nad njima uspo
su politicki kOl11esari, a kasnije Politicka uprava - po
sebna institucija u djdoj vojsei.
Narodni komesar za vojne i pomorske poslove bio je od
1918. godine Lav Trocki. On je u komunistickom vodstvu
imao vr!o snaZan poloZaj, a po pitanju autoriteta nalazio se
odmah iza Lenjina. Znacaj vojske zasnivao se na tome da je
upravo ona osigurala pobjcdu komunista u Rusiji, a trebala je
posluziti i kao osnovni instrument pomoCi ocekivanoj euro
pskoj revoluciji.
Unutarpartijski sukobi koji su se u Sovjetskom Savezu raz
viii nakon 1923. godine bili su odlucujuCi za sudbinu
Trockog, a kasnijc su imali za posljedicu i slabljenje ranga
Crvene armije u komunistickom sustavu vlasti. Pozicija
Trockog oslabljena je isprva uklanjanjem njegovih pouzdanih
suradnika i postavljanjem protivnika narodnog komcsara. Na
kraju je 1925. uklonjen i sam Trocki.
Bila jc to prva etapa u Staljinovom podrcdivanju vojskc.
Kao ni Trocki, tako l1i njegov nasljednik Mihail Frunze
puno povjerenje buduceg diktatora i za samo nekoliko
50 STALJINISTI(:Kl SUSTAV
mjeseci umro je 11 nerazjasnjenim okolnostima. Na Staljinov
prijedlog narodni komesar za vojne pos]ove postao
Kliment Vorosilov, osoba lisena inteligencije i individualno
sti, ali potpuno podredena vodi partije.
Da se znacenje vojske u unutarnjem zivotu Sovjetskog
Saveza 1I potpllnosti izbalansira, vee dvadesetih godina stvo
rene su posebne formacije podredene GPU, a kasnije NKVD
u. Usprkos svemu, Crvena armija ostala je opasnost za
Staljinove p1anove. Njezini kadrovi bili S11 onaj dio komuni
sticke elite koji je povezivala posebna tradicija i specifican
vojnicki etos. Istovremeno, ovdje je saCllvana rea1na snaga
kOja se mogla upotrijebiti u eventua1noj novoj borbi za vlast.
Cini se da se diktator, koji je post11pno jaeao svoj polozaj, naj
viSe pribojavao upravo te snage i da je u cHjn njezinog sla
bljenja bio spreman djelovati i suprotno drZavnim interesima
ukoUko bi mu to donijelo osobn11 korist. Posebnn je
sumnjieavost kod Staljina izazivao marsal Tuhacevski,
Vorosilovljev zamjenik i set glavnog stozera, koji je n vojsci
uzivao veliku popularnost.
Time se moze objasniti ne samo razbijanje zapovjednih ka
drova Crvene armije, vee i obuhvaeanje vise tisuCa oficira raz
liCitih cinova "velikom Cistkom". S jedne strane, to je trebalo
prekinuti veze izmed.u oficira i izazvati opCi strah. S druge
pak strane, izazvalo je slabljenje borbene gotovosti vojske, sto
je trebala biti njezina osnovna funkcija kao jednog od stupo
va komunisticke vlasti. Stoga se moze razmiSljati nisu Ii repre
sije druge polovice tridesetih godina dovele do tako ozbiljnog
sloma uloge vojske da je prestala biti jedna od osnovnih insti
tucija sustava vlasti.
Opeenito gledano, osim u Njemackoj i Haliji, gdje je djelat
nost komllnista slomljena represijama, tridesetih godina
doslo je do odredenog sirenja komllnistickog pokreta. To se
dogodiJo iz drustveno-gospodarskih raz10ga 1I vrijeme velike
krize, a kasnije iz politickih razloga - naspram rastllcoj ofenzi
vi ekstremne desnice i opasnosti rata. Zajedno s oma
sovljenjem partije isH su pokusaji preuzimanja pravila
STA~JINISTICKI SUSTAV 51
primjenjivanih u Sovjetskom Savezu, to jest stvaranja manje iii
viSe masovnih organizacija kojima su upravljali komunisti.
Medunarodni komunisticki pokret lJ drugim zemljama
uskoro je ipak postao priljepak sustava vlasti u Sovjetskom
Savezll. Doduse, izravno upravljanje komunistickim partijama
u inozemstvu nalazilo se 1I rukama Kominterne, ali i ona je
I
I igrala ulogu svojevrsne "transmisije". Kao prvo, sovjetska par
1
uspjela je osigurati ulogu hegemona, a kasnije je Staljin
priznat kao neosporni voda mec1unarodnog komunistickog
pokreta. Dvije formule su tridesetih godina odlliCivale 0 pot
punoj ovisnosti 0 Moskvi. Prva je glasila: Sovjetski Savez je
domovina proletarijata djelog sVijeta (cemu je u odrec1enim
oko1nostima spremno dodavano: "jedina"). Drugo je pravilo
glasilo: nas vod.a je genijalni i nepogreSivijosif Staljin. 3!l
Usporedno s time dogodila se transformacija mnogih ko
munistickih partija u "partije voda", Ciji SlI tideri sVijetlili zr
caljenim Staljinovim sjajem. Takvu poziciju uspjeli su tridese
tih godina osigurati posebice Thorez u Francuskoj i
Thalmann u Njemackoj. "Velika Cistka" druge polovice tride
setih uvela je u upravljanje medunarodnim komunistickim
pokretom jos jedan element koji je ranije bio prislltan u znat
no manjoj mjed: kontrolu Kominterne i u njoj okupljenih par
od strane sovjetske sluzbe sigurnosti.

V. KOMUNIZAi\1 U DRUGOM
rad i strasni uvjeti egzistencije. Drugi su zajedno s obiteljima
SVJETSKOM RATU
preseljeni u azijska bespuca, uglavnom U Kazahstan, gdje su
OZicija komunizma s izbijanjem Drugog svjetskog rata
P 1939. godine promijenila se na naCin koji je iznenadio
dio njegovih pristasa. To se prije svega oclnosilo na
medunarodnu politiku Sovjetskog Saveza. Sukladno
Ribbentrop-Molotov (za njegov tajni protokol niJe mao
nitko u komunistickim partijama) sovjetska je vojska usia u
1939. godine u Poljsku i zauzela njezina iswena po
drueja.
TakoCler su Estonija, Latvija i Litva bile prisiljene prihvatiti
sovjetske garnizone. Kasnije su dotadasnje vlade srusene, a te
su ddave slicl10 kao ranije zauzeti dio Poljske 1940. gocline
pripojene Sovjetskom Savezu. Finska je pak odbila podrediti
se Moskvi. Rat koji je uslijedio, t1'ajao je nekoliko mjeseci i
pokazao je da Crvena armija nakon "vel ike eistke" 1'aspolaze
ogranicenim mogucl1ostima, te se Staljin morao konaeno za
dovoljiti relativno malim terito1'ijalnim ustupcima. Sovjetske
prijetnje prisili1e so Rumol1jsku da se odrekne Besa1'abije i sje
verne Bukovine.
Na prostorima pripojenima Sovjetskom Savezu provoc1ene
su 1'epresivne akcije. Aparat NKVD-a koji je igrao goiemu
ulogu u upravljanju tim podrucjima, koristio je iskustva "ve
like cistke'. Represije su obuhvatile sve elite - politieare,
sku, cinovnike, svecenstvo, intelektualce, zemljoposjednike i
poduzetnike. Zrtve su cesto bile i slucajne, slieno kao sto se to
dogaClalo u prethodnim godinama staljinistiekih represija.
Neki uhiceni ubijeni suo Takva je sudbina zadesila poljske
profesionalne i rezerve casnike zarobljene 1939. godine, a vje
rojatno i easnike baltickih zemalja. Golema veCina osoba koje
su se naste pod represijama tretirana je kao i zrtve "velike Ci
stke".Jedni Sll poslani u logore, gdje ih je desetkovao ubitaean
1
J-.........._______
KOMUNlZAM 1I DRu(;OM SVJETSKOM RATLI 53
takoc1er umirali od gladi i bolesti, ali su imali vece sanse za
preiivljavanje.
U sluzbenoj propagandi rat je proglasen "imperijalistickim
s obje strane", dme se nadovezivalo na Lenjinovo stajaliSte
tijekom Prvog svjetskog rata. Ipak, nije se prikrivalo zadovolj
stvo siomom poljske ddave i njezinom podjelom izmectu
Hitlerove Njemacke i Staljinova Sovjetskog Saveza. Premijer
Molotov nazvao je Poljsku u jednom svom govonl "kopiletom
Versajskog mira" (tj. mira nametnutog Njemackoj 1919. godi
Odgovo1'nost za izbijanje rata izrazito je predbacivana
Velikoj Britaniji i Francuskoj.
Kominterna se brzo prilagodila novoj liniji sovjetske poli
tike. Jos na poeetku rata komunisticke partije u Francuskoj i
Velikoj Britaniji pozvale su na borbu protiv Treceg Reicha.
Dana 6. studenoga 1939. godine Dimitrov je u jed nom od or
gana Trece Internacionale objavio nove naputke koji su
odrazavali sluzbene sovjetske stavove 0 imperijalistiekom
ratu, za koji odgovornost pada prije svega na zapadne velesi
le.'io
Uskoro nakon toga vodstva triju partija, koje su cljelovale u
u zoni njemacke vlasti (tj. njemacke, austrijske i ceho
slovacke partije jer je poljska raspustena jos 1938. godine),
su zajednicku deklaraciju. U tom se manifestu na
glasavala lojalnost prema Sovjetskom Savezu i Staljinu, odo
bravala se i hvalila aneksija poljskih podrueja, rat se osuc1ivao
kao imperijalistieki, a krivnja za njega pripisivala se prije svega
Francuskoj i Velikoj 8ritaniji, dok je ostrica ideoloske kritike
hila usmjerena jednako protiv nacionalsocijalizma i socijalde
mokracije kao i protiv interesa zapadnih imperijalista:iJ
Jos izrazitije tu su promjenu prihvacale komunistieke par
tiie u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Ukoliko potonja nije igrala
veliku ulogu s obzirom na svoju slabost, utoliko su francuski
kOl11unisti mogli biti realna opasnost za obrambene napore
svojc zemlje. Tl10rez koji se u pocetku prijavio u voisku. cle-

54 KOMUNIZAM U DRUCOM SVJETSKOM RATU
zertirao je i skrivao se. Partija ne samo da je prihvatila
Ribbentrop-Moiotov, vee je i pozvala na sabotiranje rata i su
protstavljanje vlastitoj vladi, na bratimljenje s njemackim voj
nicima, navodno u nadi da ee i oni poduzeti slicne akcije.'i2
Takva propaganda nije utjecala na stabilnost Wehrmachta, po
vezanog celicnom disciplinom i posebnom nacistickom in
doktrinacijom. Francuska vlada odgovorila je stoga delegali
zacijom komllnisticke partije i interniranjem mnogih njezi
nih aktivista.
Medu clanovima partija u zemljama koje su se borile pro
tiv Njemacke, onima koje su djelovale na podrucjima pod
vlaseu nacista iii onima koje jos nisu sudjelovale u ratu, mogla
se najceSce primijetiti dezorijentacija i slabljenje aktivnosti.
Nije se znao odgovor na pitanje u kolikoj mjeri nova linija ima
prijelazni karakter i kako treba ocijeniti njemacku agresiju na
Poljsku.
Ozbiljne probleme imali su takoder komunisti u raspuste
poijskoj partiji. Teror njemackog okupatora i vijesti 0 te
roru na podrucjima pripojenima Sovjetskom Savezu onemo
gUCavile su veCini od njih izrazavanje odllsevijenja za pakt
Ribbentrop-Molotov. Samo malobrojni poljski komunisti
poceli su osnivati slabe ilegalne grupe bez jasnog programa,
koje su koristile opee formulacije podrske Sovjetskom Savezu.
NiSta drugacije nije bilo u prvim mjesecima okupacije
)ugoslavije i Grcke nakon njemacke i talijanske invazije u
travnju 1941. godine.
TeSko je odrediti kakav je razvitak dogadaja predvidan u
Moskvi. Vjerojatno se sve do poraza Francuske 1940. godine
racllnalo kako ee rat biti dugotrajan i iscrpljujuCi za obje
strane, !ito bi trebalo 1I konacnici dovesti do izbijanja revo
lucije podllprte vojnom intervencijom Crvene armije. Bile
su to dakle nade u ponavljanje situacije iz Prvog svjetskog
rata.
Nakon poraza Francllske daljnja perspektiva budila je uz
nemireflost. Naime, ako bi i Velika Britanija bila prisiljena na
kapitulaciju iIi makar samo na Castan mir, ali s ostankom cije-
........_.....-... _,...__,.,. .I.!_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
KOMUNIZAM (I DRU(;OM SV./ETSKOM RATU 55
log kontinenta pod njemackom vlaseu, najbliza Hitlerova
meta moran je postati Sovjetski Savel. Tim strahovanjima
mogu se pripisati sramez.ljivi sign ali nove promjene politieke
koji su se poceli pojavljivati tijekom balkanske krize
kada je agresija na )ugoslaviju i Grcku popraeena podredi
vanjem Bugarske, Rumunjske i Madarske kao saveznika
Njemacke. Podllzete su mjere s ciljem jacanja Crvene
"velikom Cistkom", te pripreme gospodarstva
zemlje za opasnost rata. Usprkos brojnim informacijama 0
njemackim pripremama za napad II pravcu istoka, agresija se
nije ocekivala u najskorije vrijeme.
Stoga je njemacki napad na Sovjetski Savez 22. lipnja
godine bio pOtpllOO iznenadenje. 0 tome svjedoCi niz poraza
sovjetske vojske koji su zaprijetili potpunim slomom driave.
Odjednom je do temelja trebalo promijeniti politickll liniju.
Glavni element propagande postao je ruski patriotizam koji je
II slucaju Ukrajinaca i Bjelorusa pojacan panslavistickim na
gIascima. Nisu se izbjegavali niti vjerski elementi te je Ruska
pravoslavna crkva dobila bolje llvjete djelovanja.
S visokih poloZaja lIklonjeni su mnogi vojni zapovjednici
kao krivci za poraz. Bili su to u pravilu oni koji Sll ostvarili ka
rijere tijekom "velike Cistke". Nastojalo se ponovno podiCi
lliogu vojske, napredovali Sll strucnjaci, a medu njlma takoder
i Casnici, koji su hitno pustani iz logora. Vojska, ponizena
prethodnih godina, postajala je ne samo ravnopravan, vee s
obzirom na potrebe rata najvazniji stup sustava.
element promijenjene politicke linije bila je potreba
prilagodavanja novim saveznicima - Velikoj Britaniji i
Sjedinjenim Americkim Driavama, koje prije prosinca 1941.
godine nisu slldjelovale u ratu, ali su podupirale njemacke
protivnike. Rat viSe nije bio "imperijalisticki na obje strane",
vee se vodio protiv fasizma za obranu demokracije i svih
vrijednosti ugrozenog covjeeanstva.
Iako s otezanjem, morale su se prihvatiti stanovite poslje
dice u svezi s time u politici prema Poljskoj. Priznato je njezi
no postojanje, pllsteni su zatoceni Poljaci (sto je bio (:in bez

 KOMlIN1ZAM. U DRUGOM SVJETSKOM HArtl

KOMUNIZAM u DHlJ(;OM SV}ETSKOM HATlJ 57
56

"arhipelaga Gulag") i clopusteno je for Centralnog komiteta iii izravne instrukcije sovjetskih voda. Si
Ipak, nije se htjelo odustati od bilo renje tih naplltaka bilo je tim lakse sto su se mnogi celni ko
l11unisticki aktivistl iz cljele Europe nalazili u Sovjetskom
cega sto je postignuto u prethodnim godinama rata, pa je
Savezu. Usprkos tome, europske komunisticke panije cio\)iJe
tanje poljskih podrllcja pripojenih Sovjetskom Savezu
su u vrijeme rata oclredeni stupanj alltonomije, ne samo zbog
ostavljeno nerijeseno.
raspustanja Korninterne, vee zbog poteSkoCa u komunici
Kao povlacenjem konopca svoju politicku Iiniju promije
ranju s moskovskim cenlrom, sto il1 je prisiljavalo na do
nile su komunistiCke partije u drugim europskim zemljarna,
nosenje samostalnih odluka.
koje su uglavnom djelovale u ilegali pod vlaseu nacisticke
Karakteristika komunistickog pokreta otpora II okupira-
Njemacke, fasisticke ltalije i njihovih saveznika. Upute je da
Europi bila je tdnja da se oruzane akcije vode u sto
vala Kominterna, ali su prve odluke u pojeclinim zemljama do
veCim razmjerirna. Nema sllmnje da su u odnosu na pripad
nesene na sarnu vijest 0 njemacko-sovjetskom ranI.
nike svih ostalih politickih stranaka upravo komunisti - sa
U Francuskoj su se komunisti munjevito preobrazili u
svojom dugogodiSnjom traclicijom ilegalnih ili polulegalnih
najzeSce protivnike njemacke okupacije i vlade u Vichyju
akcija - bili najbolje pripremljeni za podzemnu borbu protiv
je suradivala s TreCim Reicilolll. U Jugoslaviji i Bugarskoj ko
okupatora.
munisticke partije su vee 1I lipnju pozvale na OrUZ:lnll borbu,
Iako pocluzimanje oruzane borbe nije uvijek odgovaralo
sto je u prvoj 0<.1 till zemalja ubrzo naiSi<) na odaziv. U ruinu Sll
lIvjetima u pojedinim zemljama, a znalo je voditi i velikim gu
komunisticki emigranti iz Njemacke preko moskovskog
bicima, ono je proizlazilo iz medunarodne strategije kornu
pozvali svoje drugove II zemlji na borbu protiv Treeeg Reicha.
usmjerene prije svega na rasterecenje Sovjetskog
Sll mjeseca talijanski kO!llunisti zajedno sa socijalistima
Saveza koji se do 1942. godine nalazio na udaru niza
i Ijevicarskim Iiberalima osnovali Komitet akcije. U Poljskoj su
njemackih ofenziva. Kasnije je zapovjednistvo Crvene
komunisticke grupacije poduzele aktivniju djelatnost. U
i dalje bHo zainteresirano za odvlacenje njemackih snaga s
medllvremenu se II Sovjetskom Savezu obucavao poljski emi
istocne fronte te U sIueaju zemalja kOje su se naIazile u blizi
grantski kadar, koji je - nakon sto je padobranima ubacen u
[rehao pocetkom 1942, godine obnoviti komuni l1i fronte - za vodenje diverzantskih akcija koje bi oteiavale
izmeciu fronte i zaleda.
sticku
U Sovjetskom su Savezu prvi mjeseci rata doveli do na
Naglasavao se nacionalni karakter bOl'be. Ona je trebala
rusavanja sustava koji je pokazao nemogucnost da se suprot
bin voclen:l u zajednickoj fronti (koja se vise nije zvala
sta~vi njemackoj snazi. Uskoro se ipak situacija promijeniIa,
vee Nacionalna fronta) protiv fasizma za vraeanje
cemu je u veliko; mjeri doprinijela njemacka politika na oku
nezavisnosti i c!emokracije:n Ta nova ideologija bila je po
piranirn podrucjima. Opseg i bezobzirnost represija probucli
pracena potiskivanjem Kominterne u sjenu, iako je ova
Ii Sll medu stanovnistvom neocekivani osjecaj nostalgije za
dugo vremella bila aktivna i slala - takoder preko sifriranih
komunistickom vlaseu. Prosirio se partizantski pokret. Do
radio porllka raznovrsne naplltke.
Crvene arrnije dopirale su vijesti 0 nemilosrdnom
U svihnjll 1943. godine Treea Internacionala je raspustena
ophodenju Nijemaca prema zarobljenicima (nekoliko
s obrazlozenjem da pojedine partije imaju potrebu za vecom
na sovjetskih vojnika umrlo je u logorima zbog gIadi i repre
samostalnosti. Naputke Kominternc zamijenili su 1.1
sija).
napuci meClunarodne informacije sovjetskoga
 KOMUNIZAM U DRUGOM SV.lETSKOM RATU
58
Centralizirani sovjetski sustav polako se povratio u funk
ciju te se u cjelini lIsmjerio na potpomaganje ratnog napora
kroz proizvodnju oruzja i hrane za potrebe Crvene armije.
Opskrba vojske u velikoj mjeri bila je dopunjavana dostavama
je slao americki saveznik. Skoro svaka obitelj imala je
koji su se borili i ginuli na bojisnici. Stoga robovski
uvjeti rada i minimalne nonne prehrane nametnuti civilnom
stanovnistvu nisu izazivali otpor jer su shvacani kao nuznost,
diktirana takoder i osobnim interesima i emocijama.
Zajedno s ratnim uspjesima koji su zapoceJi u zimu na
prijelazu iz 1942. u 1943. godinu porazom njemacke vojske
kod Staljingrada, komunisticki sustav i Staljin kao Voda Cijim
je sposobnostima pripisivana pobjeda, bili Stl sve prihvaceniji.
To je prihvacanje bilo praceno i strahom jer se na oslobode
nim podrucjima brutalno obracunavalo s osumnjicenima za
kolaboraciju, a neke etnicke grupe kolektivno su smatrane
odgovornima, pa su u cijelosti deportirane u bespuca Azije.
Godine 1943. poce1o se konkretnije razmiSljati 0 poslije
ratnom uredenju Europe. Ociglednim je smatrano da ce
Sovjetskom Savezu biti vraceni njegovi dobici iz razdoblja
1939.-1941. Nastojao se pripremiti i prostor za nova osvajanja.
Vaznu ulogu u tome ig1'ali su koraci u vezi s poljskim pi
tanjem, koji su doveIi do povlacenja poljske vojske iz
Sovjetskog Saveza (koja je tamo bila fo1'mirana), do ponovnog
pok1'etanja raznovrsnih provokativnih represija, a u travnju
1943. godine i do prekida odnosa s potjskom vladom u izbje
glistvu. U isto vrijeme u Sovjetskom Savezu zapoce1o je formi
1'anje poljskih jedinica pod sovjetskim zapovjedniStvom, ali
pod politickom kontrolom poljskih komunista.
Iako se sovjetske vlasti jOs nisu odlucile za jednoznacne
planove buduceg pod1'edivanja Poljske sovjetskom vrhovniSt
VU, nastojaJe su prip1'emiti te1'en za dje10vanje u tome pravcu.
U Moskvi se 1'azmat1'ala i mogucnost da se sovjetskom kontro
10m obuhvate i druge zemlje istocnog dijela Europe. Tome je
doprinosilo odustajanje zapadnih saveznika od planova inva
zije na Balkan. U drugoj polovici 1943. godine saveznici su
T-_T'",":::-~.=-C';::-_' ___ :_'-~:'-::'-C"':;-.7': -,
KOMUNIZAM U DIWGOM SVJETSKOM RATU 59
prihvatili iskljuCivlI odgovornost Sovjetskog Saveza za
usmjerene protiv njemackog saveznika Rumunjske.
Pokusaji komunista da se u zemljama pod njemackom i ta
lijanskom vlascu formira Nacionalna fronta nisu svugdje imali
isti uspjeh. Najvise uspjeha imaia je francllska komllnisticka
partija. Ona je nastojala izbrisati sjeeanja na svoju defetisticku
poJitiku iz razdoblja 1939.-1941. i lIskoro je postala najveca
snaga pokreta otpora, posebice kroz djelovanje svojih
oruzanih odreda - "slobodnih strijelaca" i partizana.
FrancHski komunisti podnosili su teiike gllbitke u borbi protiv
njemackog okupatora, te su uspjeli steCi 1cgendu "partije
strijeljanih".
Potkraj godine d0510 je do odredene koordinacije
djelovanja s podzemnim grupacijama bliskim gene1'alu de
Gaulleu i s predstavnikom pokreta otpora u Londonu -
Francuskim komitetom narodnog oslobodenja. U
1943. godine u okupiranoj zemlji osnovan je medllstranacki
Nacionalni savjet pokreta otpora, a 1I travnju 1944. godine
predstavnici komunisticke partije usli su u londonski Komitet
narodnog oslobodenja, koji se pripremao da se nakon oslo
bodenja Francuske pretvori u medustranacku vladu.
U ltaliji su komunisti odmah nakon propasti Mussoli
nijevog rdima na kraju srpnja 1943. uspjeJi - zajedno s dru
gim antil'asistickim strankama - stvoriti Komitet nacionalnog
oslobodenja. U casu kada je Italija kapitulirala, a Nijemci oku
pirali njezin sjeverni i srediSnji dio, talijanski komunisti (1I0
stalom, zajedno sa socijalistima) nisu znali nad zajednicki
jezik s antifasistickom desnicom kOja je podupirala monarhijll
i vladll generala BadogJija.
Za promjenu politicke linije bio je potreban povratak vode
komunista Togliatija iz moskovske emigracije u ozujku 1944.
gocline. On je sa sobom donio najnovijc i izriCite sovjetske
naputke. Partija je morala u ime obnove Narodne fronte odu
stati od opozicije i uti u koalicijsku vladu. 44 Tako se i dogodi
10 mjesec dana kasnije. Slicno kao i u Francuskoj, posebno ak
tivno sudjelovanje komunista u oruzanom pokretu otpora,
s "c'F}t'";r,;~ ":?:iI'_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
 r
60 KOMUNl/j\M II l)RU(;OM SVJETSKOM RKrU KOMONIZAM Ii DHl)(;OM SVJETSKOM !{,yrlJ 61

koji jc djeIovao na podrucjima pod njemackom okupacijom, Sovjetski Savez lIsredotoCio se na pripreme za preuzimanje
oko njih je stvorio \egendu junacke borbc. vlasti pod zastitom sovjetskih bajlll1eta odmah nakon protje
Na drugaCiji Sll naCin go\cme llspjehe postigli jugoslaven rivanja Nijcmaca. U tu je svrhll NKVD llniStavao nekomuni
ski komunisti. U ]ugoslaviji je - zajedno s njemackom i talijan sticki poljski pokret otpora na prostorima koje je zauzcla
Sk0111 okupacijom eksplodirao unutrasnji sukob izmedu hr Crvena armija. Posebno jak udarac bilo je Staljinovo odbijanje
vatskog rdima krajnje nacionalistickog ustaskog pokreta, sa pom06 ustanku u Varsavi II kolovozu i rujnll 1944.
telitskog II odnosu na drzave Osovine, te antinjemackog ali godine, sto jc Nijemcima omogllcilo da razore poljski glavni
takoder nacionalistickog srpskog pokreta cetnika. Komunisti grad - srediste nekomunistickog pokreta otpora.
su predloziIi alternativu nacionalizmu: zajednicku borbu pro Potkraj rata 1944. i 1945. godine Crvena armija zauzela je
tiv okupatora, koja je istovre111eno postala borba protiv RU111unjskll, Bugarsku, Maaarsku i Cehoslovacku. Svugdje Sll
razbjesnjelih nacionaIizama. Medu stanovniStvom uzasnutil11 i stvarane vlade - formaIno visestranacke, ali u praksi kontroli
napadanim s razlicitih strana, te intelektualcil11a prencraze rane od stranc komunista. Najjednoznacniji komunisticki ka
nim pokoljima, komunisti su uspjeli dobiti siroku podrsku, rakter imao je POljski komitet nacionalnog oslobodenja, koji
zahvaljujuCi i stalno prisutnim simpatijama prcma Rusiji l11edu je kasnije prcimenovan u privremenu vladu. U svim tim
balkanskim Slavenima. zemljama kOl11unisti Sll prcuzeli vodstvo resora koji je organi
U mnogim europskim zemljama situacija je sliCila iIi fran zirao sluzbe sigurnosti. lako je u jugoslaviji sovjetska vojska
cllskom ili jugoslavenskom modelu. U okupiranom zapad zauzela S,11110 manji di() zemlje, tamosnji su komunisti bili u
nom clijeIli Europe i u Cehos!ovackoj komllnisti SLl nastojali stanju preuzeti vlast II zemlji vIastitim snagama. Uz pomoe
sudjelovati u sirim koalicijama. U Grckoj su stvorili ]ugoslavije komunisti su pobijedili i II Albaniji.
pokret otpora, ali nisu bili u stanju postiCi sporazum s drugim
strankama niti su llspjeli - kao U ]llgoslaviji - te grupacije
ugusiti silom. U Bllgarskoj, a u manjoj mjeri 11 Rumunjskoj i
Madarskoj, komunisti su nastojali preuzeti inicijativu u
ma koje Sll za cilj imale svrgavanje pronjemackih vlada i po
vesti demokratsku koaliciju koja se formirala 11 ilegali.
Znatno gore komunistima je islo u Poljskoj. Doduse,
pocetkom 1942. godinc obnovili Sll partiju, ali je njezin
bio slab. Sjceanja na represije na podrucjima kojc je 1939.
godine zauzeo Sovjetski Savez izazivala su neprijateljstvo iii
barem nepovjerenje prema komunizmu. Pokusaji sporazu
mijevanja S ostalim podzemnim grupacijama niSli uspjeJi jer
su one trazile od komunista da se jednoznacno odrcknu pros
losti.
Usporeclno s uspjesima Crvene armije i promjenom sovjet
skih politickih konccpcija napustena je dotaclasnja linija.
Nacionalna fronta ostala je samo propagandna parola.
 r

HADANJE BI.OKA 63

VI. RABANJE BLOKA

manje i realizaciju nacisticke politike l1a svim razinama iii za
savezniStvo s Hitlerorn. U drugim zcmljama zestoko se
obracunavalo s kolaborantima.
Represijc su obuhvatiIe i njemacko stanovniStvo u Ceho
sIovackoj i Poljskoj tc na podrucjima Reicha pripojenima
omunizam je iZlaZio. iz rata legitimirajuCi se sudjclo Poljskoj. To je odgovaralo opcem raspoloienjn stanovnistva,

K vanjem u dernokratskoj koaliciji. Ne sarno da je kornu

nisticka propaganda u Sovjetskorn Savezu i drugim
zemljarna rado koristila dernokratsku frazeologiju, vee su za
ali su komunisti represije inicirali i odobravali. Na taj su naein
nastojali dohiti siru podrsku. Nijemci su lisavani imovine i
iseJjavani, cesto su podvrgavani razlicit.im sikaniranjima iii S1l
padni vode dali Staljinu svjedodzbu borca za dernokraciju, lito uz primjenu pravila koIektivne odgovornosti - vrlo brutalno
je naslo izraz i u odlukama kOje su donijeli Roosevelt, tretirani. U Poljskoj Sll komunisti iste metode primijenili u od
Churchill i Staljin tijekom konferencije u Jalti u veljaci 1945. nost! na Ukrajince, koji su se od meduratnog razdoblja, napo
godine. Izgradnja nove dernokratske Europe trebala je posta se od pocetka rata, nalazili u sukobu s Poljacima, a neke su
ti zajednicko djdo velesila. pak ukrajinske nacionalisticke grupacije suradivale s Nijern
Poslijeratna popularnost kornunizma proizlazila je iz uvje citna.
ren;a da se on II svojim temeljnim koncepcijama pokazao Ipak, cesto su pod krinkom borbe protiv "fasizma" i "ne
uspjcSnim protivnikom "fasizma", kako su nazivani Hitlerova prijatelja demokracije" napadani protivnici komunista kojima
Njel1lacka i svi njezini saveznici. Posebice je lJ intelektualnil1l se nije nikako mogla pripisati kolaboracija s Nijemcima i ne
sredinama vizlja nadnacionalne zajednice usporedivana s tra prijateIjski stav prema demokraciji. UniStavane Sll sve poli
gedijom do koje je dovelo utemeljenje europskog poretka na ticke iIi oruzane skllpine koje su nastojale voditi ilegalnu dje
nacionalnil1l drzavama i ideologiji nacionalizl1la . .los je uvijek Iarnost, te nisu prihvaeale podredivanje Moskvi i domaCim ko
bilo svjeZe sjeeanje na gospodarsku krizu koja je zapocela munistima.
1929. godine i njezine socijalne posljedice. Mnogi radnici i jOs Isprva su najveee razl11jere imale represije u Poljskoj Jer su
viSe inteIektualci vidjeJi su put prema buduenosti upravo bile usmjerene protiv cijeIog, izuzetno razgranatog, nekomu
onako kako su predlagali komunisti preko nacionalizacije nistickog pokreta otpora. Vee u drugoj polovici 1944. godine
gospodarstva i njegovog podredivanja pravilima planske eko sudionici poljskog pokreta otpora na podrucjima pripojeni
nomije. ma Sovjetskom Savezu lla pocetku rata, te iz krajeva koje je
Skoro svugdje gdje je dosla Crvena armija, zapocete su ko Crvena armija zauzeJa izmedu rijeka Bug i Visla - a koji su cak
munisticke promjene. Voda madarskih komunista Matyas i u Moskvi priznati kao poljski - deportirani st! u logore.
Rakosi primjenjivane je metode djelovanja nazvao taktikorn Mnogi su ubijeni, zatvoreni iii internirani. Represije S1.1 na
"salame", tj. dijeIjenja protivnika na manje grupe i konzumi stavljene nakon sto jc Crvena armija zauzeJa preostali dio
ranja uspjeha "komad po komad".45 Ta je taktika imala odrede Poljske u prvim mjesecima 1945. godine. Nisu prekinute ni
na pravila, zajednicka svim zemljama tog dijela Europe. Prvo nakon sto je na prijedlog zapadnih savcznika osnovana "vlada
pravilo bio je obracun s "fa5istima". U sovjetskoj okupacijskoj nacionalnog jedinstva", u kojoj su dominirali komunisti, ali u
zOl1i Njemacke te II bivsim satelitskim ddavama reprcsije su kojoj su sudjelovali i ncki nelromunisticki emigrantski poli
svega usmjercne protiv osoba odgovornih za poduzi ticari iii CIanovi pokreta otpora.

~i ", """,,'.,, ""'72?S1m'\l1!"'~"T""';'":>-:~'" "":'~"'"!' :;::"', ;"';1"~,",~,"" ';~c"""" F"'("-~:~:'7:::'m~~~n',', "/' <",'7~~T':F";:{~:::''':,3r:J!:'';::~~y:~;,,!~,~~'''''~'':'7<::?!S:-:'7,~~'1 i ;{ti:::7'~~> ,', "":::'.'~:?:':'_:*?"":~',': 7I'~!:\'q

BLOKA
drzava u kojoj Sli represije odmah nakon rata dosti
gle veIike razmjere bila je Jugosiavija. Kao kolaboranti tretira
11i su ne samo stvarni suradnici Njemacke i Italije (a
svega hrvatski ustase, koji Sll pod zastitom drzava Osovine
tijekom rata osnovali kvazidrzavu). Proganjani su i sudionici
srpskog nacionalistickog i monarhistickog pokreta otpora
koji Sll zbog sukoba s kOl1lunistima 11 posljednjoj fazi
rata pristajali na znacajne kompromise s njemackim okupato
rima..
Drugo pravilo kOl11unistickih promjena bilo je stvaranje
razliCitih "fronti" i "blokova" (l1acionainih, demokratskih
Oni Sll trebali biti nastavak nacionainih fronti koje su ko
munisti osnivali iii - ceSce - samo planirali prije rata. U te
"fronte" ukljuClvane su i mnoge male stranke te razli(::ite
clrustvenc organizacije - profesionalne, omiadinske
kojim:1 su domil1irali komunisti. Na taj se naCin dobivala pre
vaga nad nekomunistickim partnerima. "Fronte" su pobjedi
vale 11<l izborima iIi refcrendumima, pri cemu njihovi Sll rc
zultati (csto krivotvoreoi.
NajveCi uspjeh postigli su jugosiavenski komunisti kada Sll
<lntifasisti(:'ki pokret, kojcm su bili na celu, U kolovozu 1945.
godine pretvorili u Narodnu frontu JlIgoslavije. Njomc su do
miniraJi u potpunosti, a oakon pobjcde na izborima u stude
nom iste svakll politicku djelatnost izvan Fronte pro
glasili SlI ilegalnom. U Albaniji je u kolovozu 1945. godine
osnovana Demokratska fronta, a u prosincu su odrzani izbori.
U Bugarskoj je nadaljc djelovala Domovinska fronta, osnova
na tijekom rata, koja je imala vrlo sirok sastav, ali su njome
dominirali komunisti. U stuclenom godine ta je Fronta
c10bila izbore (iako su komunisti optuzivani za krivotvorenje)
Nacionalno-demokratska fronta H Rumunjskoj (preobliko
vaoa u sVibnju 1946. u Biok demokratskih stranaka) i
Demokratski blok u Poljskoj imali su znatno sIabiju poziciju,
pa se nastojalo odgoditi izbore. Napokon, U studenom 1946.
odriani su izbori u Rumunjskoj, a u Poljskoj - nakon re
ferenduma iz Jipnja 1946. - izbori su odrZani u sijecnju
i
6'5
i RADANJE BLOKA
f deee godine. U obje zemlje uvelike se primjenjivao teror i kri
votvorcnje. Odgadanje izbora bilo je u odredenoj mjeri po
sljedica siLUacije koja se dogodila u Madarskoj. Tamo,
1I studenom 1945. godine komunisti nisll uspjeli stvoriti
"frontu", ni uspjeSno krivotvoriti rezultate izbora, zbog cega
su izrazito izgub
drugacije razvijaia se situacija u (ehosiovackoj. U
Nacionainoj fronti nasle su se sve stranke, a ona se temeljila
prije svega na suradnji komllnisticke partije i predsjednika
Edvarda BeneSa, najveeeg nekomunistickog autoriteta II
zemIji, pristase sporazuma sa Sovjetskim Savczom. Parla
mentarni izbori provedeni u sVibnju 1946. godine dopustali
Sll biraCima gIasovanje za pojedine stranke (a ne kao sto je to
bilo u ostalim zemljama osim u Madarskoj - za listu "bloka" iii
"fronte" na kojoj su dominirali komunisti). Takoder, nile bilo
vcCih pritisaka oi krivotvorenja. Komunisti Sti se
najjacom strankom i preuzeli vodstvo nove koalicijske viade.
popu!arnosti komunista doprinijela je - slieno kao 1I
Jugoslavlji i Bugarskoj tradicionalna simpatija prema Rusima
i Rusi;i u tim
Trete pravilo komunistickih promjcna bilo je unistavanjc
svih stranaka koje nisu pristajale na pristupanje "fronti" iii
"bloku", iii su osporavale komunisticku dominaciju u
Djelomicno se to dogadalo vee prije prvih parlamentarnih iz
a konacno nakon n;il1. Tom su prigodom koristene raz
litite optuibe za kolaboraciju s nacistima, veleizdaju, spiju
diverzijlL DolazHo je do masovnih uhieenja, zestokih
(llkIjllcujuCi i izvrsene smrtne kazne), ali i do kolek
tivne pacifikacije na terenu i ncrazjasnjenih ubojstava.
Kompromis nametnllt od strane velesila u JaIti, koji je do
pustao sudjelovanje nekomunistickih emigranata sa Zapada u
jllgoslavenskoj vladi pod dominacijom koml1nista, nije c1ugo
potrajao. Vee nakon izbora u studenom 1945. godine, koje su
protivnici komllnista bojkotirali, c1etroniziran je kralj knji je
boravio u tondonu. Tijekol11 sljecleCih godina uniStene Sll
neovisne 0 komunistima. U Albaniji nije bilo eak ni
 66 RAHAN)E llLOKA
RAHAN)E llLOKA 67

takve potrebe jer - osim komunista - tamo nisu djelovale na vlast dosli komunisti. Kormilo te stranke preuzeli su poli
nikakve stranke. tieari skloni da se podrede komunistima.
U Bugarskoj se Domovinska fronta u proljece 1946. godi Najkasnije su nezavisne nekomunisticke stranke ukinute u
ne nasla u krizi i sve su jace bile akcije usmjerene protiv stra Cehoslovackoj. Godine 1947. komunisti preSli su u ofenzivu
naka koje su osporavale dominantan poloiaj komunista. da bi ogranicili moguenosti djelovanja svojih dotadasnjih
Nakon referenduma u rujnu iste godine ukinuta je monarhija. partnera iz koalicijske vlade. Prvi odlucni napad proveden je
U listopadu su - u ozracju terora - oddani novi parlamentarni iste godine u Slovackoj, gdje su komunisti nastojali ojaeati svoj
izbori, na kojima su pobijedili komunisti. Sljedeee godine oni polozaj, slabiji nego u Ceskoj. Nakon uspjeha kojem su dopri
su ukinuli opoziciju, a njezina najistaknutijeg vodu Nikolu nijeli materijali 0 navodnoj protudriavnoj uroti sto ih je pre
Petkova osudili su na smrt i pogubili. dociIo ministarstvo unutarnjih poslova koje su vodili komuni
Slicno se dogodilo nakon izbora u Rumunjskoj. Najprije su sti, na slican nacin provedene su pripreme za obracun s neko
ukinute oporbene stranke koje nisu pristajale na sudjelovanje munistickim strankama u CeSkoj.
u bloku u kojem su dominirali komunisti, a njihovi vode U veljaci 1948. godine komunisti su poduzeli akciju koja je
uhieeni su. Na poslusnost su prisiljene stranke clanice bloka imala karakter ddavnog udara. 46 Usprkos protivljenju ostalih
u kojima se pojavljivao strah od podredivanja komunistima. U stranaka, provedene su personalne promjene u ministarstvu
prosincu 1947. godine ukinuta je monarhija. llnutarnjih poslova, sto ga je uCinilo jos viSe ovisnim 0 komuni
U Madarskoj su komunisti teiili osveti za izborni poraz. stima. VeCina ministara bila je na taj naCin isprovocirana i dala
Tijekom 1946. godine uspjeli su stupiti u suradnju sa socijal je ostavku. Odgovor je bilo osnivanje naoruZane "narodne mili
demokratima i nekoliko grupacija u Bloku ljevice. U borbi cije" te organizirano izvodenje masa na ulice gradova. Posebice
protiv najjace stranke u vladi - agrarne Nezavisne stranke sit su u Ceskoj komunisti tada imali odlucujueu prevagu u velikim
nih posjednika, komunisti su se koristili pomoeu ministarstva gradovima i industrijskim sredistima. Pod pritiskom komunista
unutarnjih poslova cije je vodstvo bilo u njihovim rukama iii predsjednik Benes je popustio i pristao na promjene u vla(li. U
eak izravno u rukama sovjetskih okupacijskih vlasti. Kada je poraienim nekomunistickim strankama vodstvo je prelazilo u
premijer Ferenc Nagy u travnju 1947. godine otputovao u ruke politieara sklonih nagodbi s komunistima. Mnogi protiv
sluzbeni posjet u inozemstvo, optuzen je za sudjelovanje u nici komunista uhieeni su, drugi su pobjegli na Zapad.
protusovjetskoj uroti i prisiljen da ostane u emigraciji. Izbori Stanje u sovjetskoj okupacijskoj zoni Njemacke imalo je
u kolovozu 1947. donijeli su - u ozracju terora i laziranja zbog dva razloga poseban karakter. Kao prvo, sovjetske su vla
pobjedu Bloka ljevice, nakon cega su za sarno nekoliko mje sti izravno intervenirale u politicki zivot kroz izdavanje na
seci oporbene stranke ukinute iii prisiIjene na poslusnost. redbi 0 uhieenju te raznim vrstama zabrana djelovanja iii pu
U Poljskoj su nakon sijeeanjskih izbora 1947. godine, blikacija. Mnogi demokratski politicari ugroZeni progonima
takoder provedenih u ozracju terora i krivotvorenih, komuni pobjegli su u zone pod kontrolom zapadnih saveznika. Na taj
sti zavrsavali svoj posao uniStavanja nezavisnih stranaka. naCi11 do 1947. godine komunistima je osiguran potpuni mo
[
Poljska seljacka stranka podvrgnuta je masovnim uhieenjima. nopol na politicku djelatnost, a svaki pokusaj djelovanja dru
U listopadu iste godine njezin voda Stanislaw Mikolajczyk u gih stranaka ugusen je. S druge strane, u istocnom dijelu
tajnosti je pobjegao iz zemlje, cemu su uveliko doprinijele Njemacke doslo je do okretanja redoslijeda poteza jer su so
vijesti 0 sudenjima i presudama iz drugih zemalja u kojima su cijaldemokrati vee u travnju 1946. godine prisiljeni na

.,.i/('. -,r~'7~"~:l.','.,'~,i~,,~'WI" "'!'i::"I"",.,,:::-,~!~;:;r"l0'7\,~"'~,~?;:'7~;:';l!'~,;~-::i;~1.!' ,;I,\".,,/,,;::;:::"7'TI,i:

 6g
spajanje s komunisrima (sto je U Draksi oznacavalo niihovo sa
moukidanje).
Naime, ccrvrto pravilo komunistickih promjena bilo je to
da se pozivajuCi se l1a emocije iz tridesetih godina, parole na
rodne fronte i jedinstvene fronte kao partnera najdulje priz
navalo sociialisre ili socijaldemokrate (ako Sll llopce imali oz
u rna se upravljaIo direkrno iz Moskvc u razliCitim strankama,
vriieo priUsak da iz svojih vodstava eltmtniralu polttlcare nc
sklonc komunistima. U posljcdnjoj crapi ukidane su i socijali
sticke stranke. Prisiljavane su na ujedinjenje s komunisrima
koji su im namerali organizacijsko i icleolosko vodstvo.
Model za to bilo je ukidanje socijaldemokratske srranke u
zoni Njemacke. Pozivalo se na parole
. To se ponckad odrazavalo u
nazivll komunistickc partije 1I kojem se
sOcijalisticko iii radnicko (Njemacka socijalistiCka
dinstva iii PoIjska lIjedinjena radnicka partija, Madarska rad
l1icka parrija). lzravno komunisticki111a nazivane su partije
S(l1110 1I oni111 zemljam:l gdje Stl k0111unisti imali najjacu pozi
Ougoslavija, Bugarska, Cehoslovacka). Ipak, sVllgdje je za
a za organi
zacijski - "demokratski centralizam".
"Ujedinjenjc radnickog pokreta" je u svim
zemljama tijekom 1948. god inc. Taj je proces zatvarala
u prosincu iste godine. BllduCi cia mnogi socijalisti nistl
stajali na ukidanje svojih stranaka, i U ovom Sll slucaju pri
lijenjena raznovrsna sikaniranja i represije, a prije svega ci
stke: oni koji su se suprotstavljali "ujcdinjenju" lIklanjani Sll iz
ccntralnih iii lokalnih parrijskih vlasti, izbacivani iz partije, a
nerijetko potom hapseni i osudivani.
Napokon, peto jc pravilo bilo to da su komunisri stvarali
grllpe obavjdtajnog karakrera kako 1I strankama koje su bile
suzbijane od samog pocetka, rako i u onima koje su bile Cla
nice "fronti", ukljucujuCi socijalisticke stranke. U njih su upu
Civani vlastiti cIano"i iii su pridobivani simpatizeri, a ponekad
<1W'" 5-.. ..wFEW'"ERYT': C' !'!T'C""~""";""""~P;' '.F'";i"' ' "' 'i J,~ ~+,
II LOKA RADANJE BLOKA 69
se nastojalo podrediti neke poliricare iz rib srranaka pritisci
ucjenama iii potkupljivanjem. To je omogueavalo da se u
trenutku preuzme kormilo stranackog vodstva,
mada su U siubju nuzde stranke
unisravane. Takoder, sakrivala se
nestranackih poliriCara komunistickoj parriji.
Posebno pitanje hila je prisurnost sovjetskih agenrura koji
takoder i u komunistickim partijama, u drzavnim tijelima, po
sebno u vojsci i sluzbi sigurnosti. Mnogi vode drzava narodne
boravili su
vodstava partija, bilo kao bjegunci pred represijama u vlasti
tim zemljama. Emigranti su se u pravilu nalazili pod kontro
10m sovjetskih organa sigurnosti.
U razclobIju tijekom kojega Sll komunisti preuzimali
potpomagali su ih iii su pak slusaIi njihove na
formalno nezavisni politieari (iIi polirieari koji
su sakrivali svoju partijsku pripadnost). (J Poljskoj su
clanSlvo u partiji sakrivali predsjednik Boleslaw Bierut i mi
nistar obrane Michal Zymierski. U vodstvima m:lnjil1 stranaka
C1anica Demokratskog bloka nalazili su se i prijeratni komu
nisti. Cak Sll se i medu vodam:l socijalist:t mogli naCi prikrive
ni komunisti. S <lruge strane, prijetnjama ili ucjenama 11a po
slusf10st je prisiljavano nekoliko Iidera oporbenih stranaka, te
se nHma kasniie omogucilo preuzimanje vodsrva tih grupa
bilo drugaCije ni u ostalim zemljama. U Rumunjskoj je
vee pocetkom 1945. godine premijer postao "agrarist" Petru
Groza, koji je bio potpuno poslusan k0111unistima, dok S1.l II
razbijanju oporbe kljucnu ulogu odigra1e sektaske grupacije
stvarane u pojedinim strankama. U Bugarskoj su takve grupe
stvarane u oporbenim strankama. U Madarskoj je Ferenc
seljacke stranke - a u srvarnosti prikriveni ko
munist - dobio fotelju ministra unutarnjih poslov:t, dok su
drugi prikriveni komunisti dieIovali kao sociiaI<lemokrati. U
S I
 70 RADANJE BLOKA RADANJE BLOKA 71

Cehoslovackoj Sll kljllcna mjesta zallzimali socijaldemokratski Vee su se 1947. godine pojavili znakovi da je u Moskvi do
potpredsjednik vlade Zdenek Fierlinger (mogllee da je nesena odlllka 0 sovjetizaciji politickog, gospodarskog, drust
prethodno kao veleposlanik svoje zemlje 1I Moskvi bio regru venog i kulturnog zivota u podredenim drhvama. Tome su
tiran od strane sovjetskih obavjestajnih sluzbi) i general pridonijela dva elementa: razvoj sitllacije 1I medunarodnim
Ludvik Svoboda, do 1948. godine formalno nestranacki mini odnosima i lInutarnje stanje 1I Sovjetskom Savezu.
star obrane, tijekom rata zapovjednik Cehoslovackog korpusa Neposredno nakon zavrsetka rata u Moskvi su se medu
koji se borio zajedno s Crvenom armijom. sobno sukobljavale dvije tendencije. Prva se nadovezivala na
Do danas nije jasno je li u Moskvi (jer su tamo donosene komunisticku tradicijll. Nadalo se kako ee dod do sirenja ko
najvaznije odluke) od samoga pocetka postojao dugorocni munizma u Europi, do porasta komunistickih utjecaja u uvje
plan uvodenja komunistickog sustava po sovjetskom mode\u tima suradnje Sovjetskog Saveza i njegovih ratnih saveznika
u istocnom dijelu Europe. Zemlje pod sovjetskim patronatom koja je jos uvijek bila na snazi - a kasnije i do opee revolucije.
nazivane su "narodnim demokracijama", sto je trebalo nagla Druga tendencija nastavljala se na nisku imperijalnu tradi
siti razlicitost njihova politickog i gospodarskog sustava od ciju. Cilj je bilo sirenje, a prije svega jaeanje, sovjetske vlasti na
sovjetskog sustava. 47 Iako se sam pojam "narodne demokra strateskim i politicki vaznim podrucjima.
cije" koristio sve do pada komunizma, kasnije ga se prestalo Nade na sirenje komunizma imale su snazne temelje. Na
suprotstavljati sovjetskom, to jest socijalistickom sustavll, a parlamentarnim Sll izborima komunisticke partije dobivale
naglasavale Sll se lIg1avnom slicnosti. masovnu podrsku. Za talijanske komuniste glasovalo je ]9%,
U svakom slucaju, drustvene i gospodarske promjene koje za francuske - 29%, za finske - 24%, za be\gijske - 13% glasaea.
su provodene u drhvama sovjetskog bloka, u pocetku se nisu U skandinavskim zemljama i 1I Nizozemskoj komunisticke
previse nadovezivale na sovjetske modele. Svugdje je prove partije dobivale su po 10-13% glasova, eak u SVicarskoj i
dena radikalna agrarna reforma, tijekom koje je zemlja velikih Allstriji preko 5%.
zemljoposjeda podijeljena izmedu poljoprivrednih radnika i Revolucionarna je tendencija dozivjela svoj prvi poraz u
se\jaka. SVllgdje je takoder, iako 1I razliCitom tempu, 1I razdo Grckoj. Potkraj rata komunisti su postigli premoe u ta
blju od 1945. do 1947. godine provedena nacionalizacija ve mosnjem pokretu otpora, a kasnije - nakon dolaska britanske
like industrije i banaka, ali i njemacke imovine i vlasnistva ko vojske potkraj 1944. godine - suprotstavljali su se uspostavi
laboranata te pobijenih zidovskih obitelji. Opeenito, u privat nekomllnisticke vlasti pod britanskom zastitom. PoraZeni, go
nim je rukama preostala poljoprivreda, srednja i sitna indu dine 1946. zapoceli Sll trogodiSnji gradanski rat. Sovjetski
strija te trgovina. Isticana je parola 0 trajnoj trojnosti gospo Savez bio je previse zauzet cementiranjem svoga bloka cia bi
darstva: drhvnog, drustvenog i privatnog. se mogao angazirati protiv donedavnih saveznika. Rat je za
Jos je jasnija razliCitost bila prislltna u kulturnoj i znanst vrsio potpunim porazom komunista.
venoj politici ddava "narodne demokracije". Cenzorska ogra U Francuskoj i Italiji komllnisti su sudjelovali u vladajllCim
nicenja imala su iskljuCivo politicki karakter. Tolerirane su koalicijama. U to doba nisu bili osamljeni u svojim koncep
razliCite umjetnicke i znanstvene skole, takoder i one koje su cijama trajne suradnje izmedu velesila pobjednicke koalicije i
bile daleko od "socijalistickog realizma" i marksizma-lenjiniz utemeljenja drustveno-gospodarskog zivota na nacelima si
rna. Crkve su uzivale slobodu vjerske djelatnosti ukoliko nisu roke nacionalizacije (cak ako Sll bili znatno radikalniji od so
ulazile u sferu politike. cijalclemokrata i mnogih krseanskih demokrata). U sVibnju

','.
~#tijJ'\h "EEi 'j tt, , , ';:':T75r'71"""r1':'r~~ ,: ' ',-'k "l,.t" ,r" .."1"'!,, :~I 'l"':i I.,.f:r',,',k,+,, '",:11 G j
 72 BLOKA RADANJE BLOKA 73

su iz vlada u obje zemlje, ne bez utje strahu od kazne bjeiali prema Zapadll, ali Sll ih 1945. godine
jc vee od 1946. godine bila usmje Anglosaksonci izrllCiIi sovjetskim saveznicima.
rena na zallstavljanje sovjetske i komunisticke ekspanzije, KoIektivnoj odgovornosti podvrgnuti su cijcli narodi

pokretanje "hladnog rata" u Europi te stvaranje zajednice optuzivani za veleizdaju te su seljeni lZ svojih postojbina u azij

driava utemeljenih na demokraciji i slobodnom trziStu. ski dio sovjctske ddave. 4B Stotine tisllca Ijudi ise1jene su i iz po

Jos veee znacenje imao je razvitak sitllacije L\ Njemackoj. druCja pripojenih Sovjetskom Svezu 11 razdoblju ad 1939. do

Suprotno sovjetskim nadama i llsprkos njihovim pocetnim Sll ranije pripadala Poljskoj, Rumunjskoj i

uspjesima, komunisti nisu uspjeJi zauzeti snaznije pozicije u To se tretiralo ne sa1110 kao kazna za even

zapadnim okupacijskim zonama. Tome SlI doprinijele vee kao nacin krsenja otpora kolektiviza

o brutalnosti okupatora u sovjetskoj zoni, ali i americke i i zatvaranju crkava.

britanske teZnje (prisutne od 1916.) da se u nadolazeeem Reprcsijama su podvrgnuti i sovjetski ratni zarobljenici
"bladnom ratu" Niemacka nade na zanadnoi strani. te raz koji su prcZivjeli njemacke logore, te sovjetski drzavljani na
licite akcije prisilno111 radu u Njemackoj. Pribojavalo se posljedica njiho
vog doticaja eak i u takvim lIvjetima - s drugaCijim naCinom
U Moskvi je pobijedila imperijalna tendencija. Slom nada iivota i razinom gospodarstva. U posljednjim je mjesecima
na llsDjehe komunista izvan zone sovjetske dominacije bio je rata, kada je Crvena armija prdla sovjetske graniee, pozorno
od razloga prelaska u fazu potpune sovjetizacijc te pracena svaka pojava kriticizma II odnosu na komunizam
zone. Drugi su razlog bile tcndencije prisutne 11 unlltarnjoj medu vojnicima i oficirima, a svaki je osumnjiceni izravno s
sovjetskoj politici, te zeIja da se izbjegnu ostre suprotnosti !ito se to primjerice dogo-
medu uvjctima iivota u vlastitoj zemlji i u drZavama u kojima
su stacionirane stotine tisuca sovjetskih vojnika. Uskoro nakon zavrsctka rata pokrenllta je ideoloska ofen
1stina, komllnisticki jc sustav iz rata izasao ojaean ziva kOja je trebala sprijcCiti hilo kOjll idcju intclcktualnill kru
dom, a Staljin je lIzivao idolopoklonstvenll gova da si tI ozracju pobjede i jedinstva mogu dopustiti vecu
su neki problemi u sovjctskom vodstvu izazivali uznemi slobodu miSljenja. Vodecu ulogu 1I tome odigrao je sekretar
Gospodarska situacija u zemlji hila je tragicna, sto nije Centralnog komiteta partije Andrej Zdanov, kOji je u razdo
ni ratna odsteta prikupljana krajnje bru blju od 1946. do 1948. brutalno napao pisce, filozofe i glaz
talnim metodama iz okupiranih podrucja Njemacke i njezi
nih ratnih saveznika. U Ukrajini Sll Ijudi ponovno m:tsovno ma i socrcalizma. 49 Istina,
llmirali od gladi. kroz izdavacku politiku i cenzuru iznudcna potpuna poslus
od problema koji je najviSe uznemiravao sovjetsko nost prema partijskim napucima. Takav stil upravljanja zna
vodstvo bila je siroka suradnja stanovniStva s okllpacijskim noscH i kulturom nazvan je kasnije "zdanovstina".
njemackim vlastima tijekom rata. Prcma kolaborantima je su karakter imale akcije kOje su smjeralc ogra
primjenjivana smrtna kazna iii deportacije u logore. viSih casnika, od kojih su mnogi tijekom rata
grupa stanovnistva, prema kojoj su primjenjivane zadobili osobnll popularnost, a ne sarno zrcalili Staljinov sjaj.
bili su vojnici postrojbi koje su Nijemci formiraJi od ratnih za U ovom slucaju nisu ponovljene represije iz tridesetih godina,
robljenika iii stanovniSt:va okuniranih DodrllCia. Oni Sll U moguee da upravo zbog snaznih ratnih uspomcn:t mnogih

{,j
, tr
at c -== "'''''21'r''~::;''C:;fl'7i!Z''T'!'S'5''''t''E'1' 1? "iiPiif):i)'.&&"%'!14 if 4% ,i!Ii"'m,.~'~~~:?P\i:~~~~~,*~:jl(!l~:~;i1;/<lI"':,~",:!l,,,MI!IJ S. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ._

 RADANJE ULOKA
74
VII. POSLJEDNJE GODINE STAIJINIZMA

ljlldi, a mozda zbog iskustva proizas)og iz pocetnih ratnih po

raza i potrebe pripreme za eventualni novi sukob. lpak, U
propagandi izbjegavalo se spominjanje najpopular
nijil1 marsala, a Georgij Zukov, jedini Cija je slava mogla ugro
ziti Staljinovll poziciju, premjcSten je na drugorazredni
osli;eratne represije u Sovjetskom Savezu nisu imale ka
polozaj.
BlIduCi da su ddave "narodne demokracije" trebale za
mnogo godina ostati zona prisutnosti sovjetskih trupa i
neizbjeZnih sukoba s lokalnim stanovniStvom te njegovim
i
. I

\
i
P rakter cistki 1I vlastitim redovima, kako se to dogadalo
tridesetih godina. Od 1948. godina situacija se promije
nila iako je Staljinovo vodstvo bilo neupitno i nije se morao
pribojavati konkurencije. lpak, neophodnim se smatralo stva-
nacinom Zivota, to je stanovnistvo u interesu unutarnjeg
mira II Sovjetskom Savezu trebalo podvrgnuti komunistickoj
I ozracja ugrozenosti i time motivirane nuznosti odri
canja i niskog zivotnog standarda. Naoruzavanje je dobivalo
indoktrinaciji, a njihovc uvjete zivota uCiniti slicnima sovjet
II sve veti znacaj lIsporecino s jacanjem "hladnog rata". Posebice

skim. Odredeno uznemirenje u Moskvi izazivaIi su znakovi

su snazne bile teinje za konstruiranjem vlastitog atomskog
samostalnosti 1I vodstvima komunistickih partija na lstoku i
oruzja. To je uspjelo 1949. godine, a tek 1953. godine uspjelo
na Zapadu. BuduCi da je "hladni rat" iacao. mont\o ih se sve
se nadoknaditi novo zakasnjenje - proizvesli sovjetsku hidro
dovesti 1I red. gensku bombu. Nakon fijaska sovjetske hlokade Berlina pro
To je bio glavni razlog da je u rujnu 1947. godine H
vodene od \ipnja 1948. do sVihnja 1949. godine viSe nije dola
Szklarskoj Pon;:bi u Poljskoj sazvana konferencija devet euro
zilo do izravnih sukoba 1I Europi. Na open atmosferu je ipak
komunistil~kih partija: Sovjetskog Saveza, Bugarske,
utjecao rat u udaljenoj Koreji koji je zapoceo 1950. godine na
C:ehoslovacke, Jugoslavije, Poljske, Rumunjske, Mac1arskc,
Staljinovu inicijativu.
FranclIske i llalije. Na konfcrenciji je odluceno da se osnuje
Drugi razlog ponovnog pOkretanja Cistki bilo je jaeanje
I lnformacijski biro komunistickill i radnickih partija (kasnije
frakcijskih sukoba u partiji s cHjem osiguranja povoljnog start
je nazvan Kominform Hi lnformbiro). Kao sjediste lljegovog
nog polozaja za nasljecte nakon sve starijeg diktatora, koji je
tajniStva i uredniStva casopisa La tr(~jl1i nlir, za narodl1u de
navrsio sedamdeset godina zivota. U tome se koristila njegova
m()krac~ju, koji je trebao biti zajcdnicka tribina za komuniste
sumnjicavost, iii kako neki misle - manija proganjanja.
cijeloga svijeta, odreden je Bcograd. Nakon nagle smrti Zdanova 1948. godine njegovi glavni S1\
)ugoslavcnska je partija tijeko11l konferencije posebno na
medu ostalima i Nikolaj Voznesenjski, koji je vodio
nuznost oponasanja sovjetskih modela i koordinira
gospodarsku politiku, te drugi aktivisti tzv. lenjingradske
nog mcdunarodnog djelovanja komunista. Strahove pred st
grupe uhiceni su i pogubljeni. Time su se prije svega okori
hi ogranicila samostalnost
stili sekretar CK-a i vicepremijer Georgi; Maljenkov, koji je
Moskve uzimalo u
ielio zauzeti mjesto ispraznjeno smrcu Zdanova, te vicepre
obzir), izraZavali su llglavnom zapadnoeuropski i poljski ko
koji je rukovodio organima sigurnosti - Lavrentij Berija.
munisti. Donesem: odluke predvidale su sarno informacijsku,
U narednim godinama u Sovjetskom se Savezll razvijala anti
ali "u slueajll nuzde" i koordinacijskll ulogu Biroa.
semitska kampanja (iii kako je sluzbeno nazivana "borba protiv
kozmopolita i cionista") - zapoceta bez ve1ike buke, ali postu
76 (;ODINE STAL.l1NIZMA
pno sve glasnija. ZeIjeIo se iskoristiti element antisemitizma da
bi se mitsku zidovsku diverziju optuzilo odgovornom za sve
neuspjehe, a posebno za nizak nivo zivota sirokih masa. Zidovi
su trebali igrati istu ulogu koju su tridesetih godina igrali trocki
sti - ulogu prikrivene neprijateljske agenture. Antisemitska
kampanja svoj je vrhunac closegla 1952. godine kacla su izvrse
ne smrtne kazne nad najistaknutijim preclstavnicima zidovske
kulture u Sovjetskom Savezu, te 1953. kada je sluzbeno izdano
priopcenje da je grupa vladinih lijecnika (tzv. urota kremaljskih
lijecnika) otrovala partijske vode, medu ostalima Zdanova, te se
spremala za daljnja ubojstva i vrebala na Slaljinov zivot.
Antisemitizam je primjenjivan proizvoljno prema politiea
rima zidovskog podrijetJa iii prema onima koji su bili II rod
binskim vezama s takvim osobama. Osim toga, trebao je po
moet da ill se ukloni s vlasti, a vjerojatno i cia se prema
primijene metode uobicajene za "izdajnike" i "agente'. To je
opcenito trebalo pomoCi u provodenju Cistke vodstva LJ si
rokim razmjerima, a konacno pogoditi i one vode koji nisu
imali veze sa zidovstvom.
Akcije pokrenute 1948. godine otvorile su ponovno peto
godisnje razdoblje krajnje centralizacije komunizma.
Medutim, ovaj se put teziste nalazilo izvan Sovjetskog Saveza,
1I zemljama pod njegovom dominacijom. Prestalo se racunali
oa vece uspjehe europske revolucije. Zapaclni su komunisti
trebali igrati tek pomocnu ulOgll u "hlaclnom ratu", koji je u
buducnosti mogao dovesti do oruzanog sukoba. Trebali su
slabili sposobnost obrane europskih zemalja prema
Sovjetskom Save:.~u i narusavati jedinstvo zapadnog saveza
kojim sn dominirale Sjedinjene Americke Dd<lve.
Na prvoj crli bojisnice u akciji bezuvjetnog podredivanja ze
"narodne demokracije" Moskvi nasla seJugoslavija. Hila je
to, naime, jed ina zemlja u kojoj su domaCi komunisti dosli na
vlast bez izravne sovjetske pomoCi. U Jugoslaviji nije bila sta
cionirana sovjetska vojska (sto se toga tiCe, slicno je bilo jedino
u C:ehoslovackoj). Voda partijeJosip Broz Tito uzivao je golemu
popuIarnost u partiji i cijeloj z(,:11\ji. Stanovite napetosti izmedu
(;ODINE STAI,)lNIZMA
77
Moskve i Beograda pojavljivale su se vee ocl 1945. godine, ali je
jugoslavenska partija uvijek naglasavala 5vOjU privrienost
Sovjetskom Savezu i spremnost cia slijedi njegove modele.
, Pocetkom 1948. godine stanje se promijenilo zbog
pokusaja sovjetskih savjetnika (zasigurno ne bez naputaka iz
centrale) da se 111ijdaju 11 politicki zivot Jugoslavije. Odgovor
jugoslavenske partije bilo je ogranicenje slobode cljelovanja
savjetnika, na sto je Sovjetski Savez odmah oclgovorio
vim povlacenjem. Sve se to dogadalo bez znanja javnosti, a
bilo je praceno ostrim tajnim pismima iz Moskve. U njima su
se nalazile svc brojnije politicke i ideoloske optuzhe iako je
predmet sukoha bila zapravo jedino prekomjerna samostal
nost Tita i njegove ekipe.
U Iipnju 1948. godine sazvanaje sjednica Informbiroa u
BukureSttJ, koja se trebala obracunati s jugoslavenskim voclst
Yom. No, ono je odbilo doputovati na zasjedanje. Na zahtjev
sovjetske delegacije jugoslavenski komunisti Sll jeclnoglasno
osudeni, predbacivala im se - medu ostalim - poclloinost
trockizmu i krsenje demokratskih pravila (kao cia su Dna bila
postivana u drugim zemljama).50 U Moskvi se ocekivalo cia u
tradicionalno proruskoj Jllgoslaviji komunisticka partija, viSe
puta podvrgnuta staljinistickim Cistkama, koja se stalno pozi
vala na primjer Sovjetskog Saveza, sama srusi rukovodstvo
koje nije zasluzivalo Staljinovo povjerenje.
NiSta se takvoga nije dogodilo. Stovise, sukob je postajao
sve ostriji. }ugoslavenski komunisti postupno su se pribIizili
zapactnim zemljama i, zahvaljujuCi gospodarskim vezama s
njima, mogli Sll prezivjeti prekicl o<.lnos:l sa sovjetskim
blokom. Ostale komllnisticke stranke sve su ih jace optuzivale
za "titoiza111", izdaju, diverziju, fasizam i igranje uloge impe
pomagaea 11 "hladnom ratu".
Izolirani jugoslavenski komunisti poceJi su postupno na
nekim podrucjima zivota napustati staljinisticki model k0111U
nizma. Medutim, ni u ddavi ni u partiji nije uvedena demok
ratska politicka praksa. Kada je jedan oct celnih voda Milovan
Dilas poceo javno kritizirati monopartijski sustav te predlagati
 r

78 POSI,IEDN}E GODINE STAi,IINIZMA GOOINE STAI,/lN1ZMA 79

uvodenje i oSiguranje pluralisticke demokracije, godine 1954. Promjene koje su se dogadale u sovjetskom bloku dobile
izbacen je iz partije, a godinu dana kasnije uhicen. Ipak, ogra !ill podrsku dijeJa stanovniStva, posebice inteIektuaIaca i 0111

nicene Sll krajnosti centralizma. Od 1950. godine decentralizi
ranG je llpravljanje gospodarstvom, a upravljanje tvornicama
povjereno je radniCkim savjetima. Kasnije SlI znatno poveeaoe
ovlasti lokaloe samouprave. Ogranicena je takoc1er uloga cen
tralizirane partije, koja je 1952. godine preimeoovana u Savez
komllnista Jugoslavije. No, oijc ogranicena vodcea uloga Tita,
je poziciju jaeao autoritet koji je dobio uspjdno se suprot
stavljajuCi napadima iz Moskve.
DrugaCije se pak razvijala situacija u ostalim zemljama "na
rodne demokracije". Temeljito je promijenjena gospodarska
~
ladine potaknutih probudenim snom 0 pcrspektivama
urcdenja idealnoga svijeta. Komunisticke partije pridobivale
su takoder podrsku onih koji S1l uz njihovll podrsku namjera
vaH postiCi karijeru, iIi su - uplaseni represijama ratnih godi
na i lImorni od rata i poslijeratne obnove zeJjeli osigurati
barem miran zivot.
U svim zemljama "l1arodne demokracije" 1948. godine po
novno S1l pojacane represije. GoIemu veCinu progonjenih od
strane aparata sigurnosti i pravosuda Cinili su Clanovi neko
munistickih stranaka 1z vremcna prije rata, iIi pak i2 ratnog i
poslijeratnog razdoblja, sudionici nekomunistickog oruzanog

politika. PozivajuCi se n;1 sovjetska iskustva, provedena je for

sirana izgradnja teske industrije. Ona je bila uvelike povezaoa antifasistickog pokreta otpora, predstavnici intelektualnih
s militarizacijom proizvodnje jer se cjelokupan potencijal sredina kriticki nastrojenih prema marksiz111u, sveccnstvo, te
bloka zeljelo iskoristiti za eventualni budud globalni sukob. razvlasteni privatni vlasnici, a medu njima osobito seJjaci koji
Informbiro je takoder naredio da se u svim zemljama su se suprotstavljali koJektivizaciji. Hazmjeri represija bili su
bloka provede istiskivanje privatnog vlasniStva iz svih po razliCiti u pojedinim zemljama, ali su u Madarskoj, (;ehoslo
drucja gospodarstva, a posebno da se pokrene kolektivizacija vackoj i Poljskoj represije (uhiCenja, pr1silni rad, preseljenje)
poljoprivrede. Ukoliko je naciooalizacija trgovine, sitne indu obuhvatile stotine tisuCa ljudi.
strije i obrta provedena relativno brzo, promjene u poljopri Od polovice 1948. godine - prema napucima iz Moskve
vredi iSle su bitno sporijc, a u nekim su zemljama - posebice u
pokrenute su Cistke u komunistickim partijama. Ti su do
Poljskoj - nailazile na odluean otpor se1jaka.
gadaji imali posebno dra111atieal1 tijek u Poljskoj jer je gene
Vazno podrucje promjena koje su se nakon 1948. godine
ralni sekretar partije Wladyslaw Gomulka neizravno ospora
dogadale u komunistickom bloku s ciJjem njegova prilagoda
vao potpuno podredivanje Sovjctskom Savezu i oije tajio svoje
vanja zahtjevima Sovjetskog Saveza, bilo je potpuno podredi
primjedbe preml politickoj liniji koju je nametao Informbiro.
vanje znanosti, kulture i umjetnosti sluzbenoj doktrini. U
prije "ujedinjenja" sa socijalistick0111 partijom u Jipnju
znanosti je zabranjeno predavanje iIi objavljivanje drugih
1948. godine kritizirao je k0111unisticku tradiciju meduratnog
koncepcija osim "marksizma-Ienjinizma" (!,ito je u stvarnosti
razdoblja zato sto je zanemarivala poljske nacionalne interc
oznacavalo ponavljanje teza prihvacenih u sovjetskoj znanosti
se, a pozitivno je ocjenjivao socijalisticku tradiciju u tome
Hi njihovog odredivanja od strane domaCih ideologa).
tanju. 51 Gomulkine sumnje izazivala je i forsirana kolektiviza
Pobjedivala je primitivno shvacena klasna teorija, najcdce
cija poljoprivredc, a bk i kritika jugoslavenske partije.
povezana s idolopoklonstvenim odnosom prema ulozi Rusije
Vjerojatno se Gomulka nadao da ce u vodstvu svoje partijc
i ruske znanosti. LJ kulturi je obvezivao socrealizam, dok su
naiCi oa siru podrSku i da ce nakon spajanja sa sOcijalistima
pravci moderne umjetnosti, koliko god 1Idaljeni od politike,
ojaeati krilo koje je teiiJo samostalnosti. Zasigurno je ipak bio
osudivani kao izraz kapitalisticke degeneracije.
daJeko od simpatija za uvodenje demokratskih pravila u

~ .
" ,~ !"T' je'5f'ljM.r'f!MW!.t'=Mt'**Mi'.,. .t.wP'.~_
 80 POSqEDN)E GODIN!! STAL)INIZMA
ticki zivot partije i ddave. Slahost baze poljskog komuni
stickog pokn:ta postala je najbitniji uzrok njegova poraza.
Poljski komunisticki politieari bili 511 svjesni da ne znace
mnogo bez sovjetske podrskc. Gomulka je tako ostao
osamljen, a nakon nekoliko mjeseci prisiljen na ostavkll u
vodstvu partije. Kasnije je zatvoreo, a protiv njega se pripre
malo slldenje.
cistke u poljskoj partiji dotaknule SlI prlJe svcga
one grupacije koje su sc nalazile 1I sllkobll s pobjednickom
frakcijom 1I partiji novoga vode Boleslawa Bieruta iii one
Sll se nalazile pod sumnjom zbog svoje ranije djelatnosti:
predstavnike ilegalnog k0l1111oistickog pokreta U okupiranoj
Poljskoj bliske GOl11ulki, te komunisticke emigrante kojl su se
~ rata iii tijekom njega nasH na Zapadu, medu ostalima ve
terane medunarodnih brigaela iz vremena spanjolskog
gradanskog rata.
Da se optuzbe protiv zatvorenih komunista ueine vjerodo
stojl1ijim<l, preelbacivala im se veleizelaja i spijunaza 1I suradnji
s poljskim casnicima visokog ranga, koji su se nakon rata vra
tiIi sa Zapaela i pristupili poljskoj vojsci pod komunistickim
zapovjedniiitvo111. Mnogi oel tih casnika nasH su se pred
sudom 1141 javnim, ali najccsce tajnim, sudenjima i osudeni su
na smft iIi dugogodisnji zatvor. U istraznom postupkll oni su
.torturama prisiljavani l1a mcdusobno optuzivanje, ali i pripi
sivanje krivl1je komllnistiCkim politiearima protiv kojih su se
sudski procesi. I pak, 1I konacnici nije eloslo elo
protiv Gomulke i njegovih suradnika. Tome je vje
rojatl1o doprinije1a tvreloglavost bivseg seta partije, koji je od
bijao prlznati krivnjll, te je na taj nacin onemoguCio pro
vodenje insceniranog procesa.
DrugaCije se dogadalo II drugim drhvama sovjetskog
gdje su visoki komllnisticki vode oSlldivani nakon in
sceniranih procesa, u pravilu na smrtnu kaZl111. Osumnjiceni
su priznavali krivnju, cak ako je sve zvuealo apsurelno. TeSko
je u svim sluCajevima odrediti kakvi su bili razlozi takvog a
ne drugaCijeg izbora osumnjicenih. Neke represije bile Sll
PoSt.! EDNJE GODINE STAI..JIN1ZMA 81
usmjerene protiv onih voda koje je Moskva mogla sumnjici
ti 7.:1 pokusaje samostalnosti u proslosti iii sadasnjosti. C:istke
u pojedinim partijama bile su iskoristavane i za uklanjanje
protivnika od strane sukobljenih partijskih frakcija. U
Albaniji je II proljecc 1949. godine na smrt osuden ministar
unutarnjih poslova Ko<;;:i Xoxe, blizak jugoslavenskim komu
nistima, koji je istovremeno bio i glavni konkurent sefa par
tije Envera Hoxhe. Drugi su politicari, osumnjiceni za titoi
zam, zatvoreni. U Bugarskoj, gdje se vodila borba za
umirtlceg Georgija Dimitrova, uklonjen je vicepremijer
Traico Kostov pod optuzbom da je pristasa titoizma. Nakon
smrti Dimitrova u srpnju 1949. godine Kostov je zatvoren, a
nekoliko mjcseci kasnije, nakon neuspjelog insceniranog
procesa (jer je optuzeni opozvao priznanje iznudeno tortu
rama), oSlIden je na smrt zbog spijunaZe, veleizdaje i svih
moguCih prijestu pa.
Bolje je uspio inscenirani proces protiv madarskog mini
stra vanjskih poslova (a prijc toga unutarnjih poslova) Uisz16
On je takoder s nckolicinom "suradnika" optuien za ti
spijunazu i veleizdaju. je proces protekao bez
pogresaka i osumnjicenik jc priznao krivnju po svim tockama
optuzbe. 52 lako je Rajk ranijih godina imao kontaktc s komu
nistima u susjednoj Jugoslaviji (za sto se moglo optuziti 5koro
sve komunisticke politicarc), glavni razIog obracuna s njime
bila je zelja cia se pojaea polozaj Rikosija kao sefa partije. Voda
madarskih komunista provoelio je represije izuzetno velikih
Medll zatvorenima i mllcenima nasao se i jedan
drugi bivsi minista1' unutarnjih poslova Janos Kadar, ali ie on
na tajnom sudenju uspio spasiti zivot.
I u C:ehoslovackoj je dosl0 do javnih i tajnih procesa protiv
velike skllpine kOl11unistickih politieara. Pri tome su se isprc
razlieiti motivi i frakcije. Sef partije Klement Gottwald
vjerojatno je takoder ispllnjavao pristigle iz Moskvc kaela
je dao zatvoriti najistaknlltije preelstavnike cdkog i slovackog
komunistiCkog pokreta otpora iz vremena rata jer je to
varalo nepovjerenju koje je prema kategoriji
 HZ G()()INE STA[JINLlM,\
ticara gajio Staljin. Mcdu onima koji su obuhvaceni represija
ma, nasli su sc i jcdan od voda slovackog ustanka iz 1944. go
dine - Gustav Husak, te jedan od voda praskog lIstanka
gociine, prije uhicenja Clan predsjcdnistva CK-a partije Josef
Smrkovsk}!. Staljin jc i111<10 pravo nevjerovati ni bivsem mini
stru vanjskih poslova Vladimiru ClementislI, osuCienol11 na
smrt jer ~e u njegovoj biografiji nasla neizbrisiva mrlja - kritika
pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939. godine.
Mnogi zatvorenici i osudenici u Cehoslovackoj bili su vjer
ni izvrsitclji naredaba iz Moskve i nel11<l trag ova da su pokusa
Ii pokazati sal11ostalnost. Vjerojatno su se medu zrtvama nasli
na inicijativu Gottwalda, koji je takvim denuncijacijama
Staljinu uspio dobiti njegovu suglasnost za to. Me(!u zrtvama
su bili i Rudolf Slansky - generalni sekretar partije, odnosno
druga osoba po vaznosti u drzavi, koji je osuden i pogllbljen,
te njegova zamjenica 1I partijskom vodstvu, Marie Svernov{l,
jc nakon insceniranog procesa osudena na clugogodiSnji
zatvor.
Kljuc politickih procesa protiv cehoslovackih komllnista
cesto se moze naCi u nekim detaljima iz njihovih biografija.
]edni su bili veterani gradanskog rata II Spanjolskoj, drugi su
ratne godine proveli na Zapadu. Napokon, ne bez znacenja
bilo je i zidovsko podrijetlo nekih osumnjicenika. Proces pro
tlv gtupe Sl:inskog iz 1952. godine po prvi je put bio pun
optuzbi za veze s cionistickirn srediStirna i bio je signal za an
tisemitsku kal11panju koja je postupno obuhvabla driave ko
l11unistickog bloka. 53
U sovjetskoj okupacijskoj lOni u Njel11ackoj, te u
Demokratskoj Republici Njemackoj nastaloj na tom podrucjll
1949. godine, nije bUo unutarpartijskih represija sirih razrnje
ra. Tek nakon procesa protiv Sianskog njel11acki komunisticki
vOGe na celu s Wilhelmol11 Pickom i Walterom Ulbrichtom
Ckoji su u stvarnosti, iako ne forl11alno, igrali glavnu ulogu)
pokrenuli su akcije protiv Franza Dahlcl11a i nekolicine dru
gih osoba koji su u vrijeme nacizma boravili na Zapadll. Ipak,
do uhicenja i procesa niie doslo.
-i\
~
~&
\~~
w
'b m= WI _8,,1,_
S ..
POSIJEDNjE GODINE STALJINIZMA 83
Izrazito frakcijski karakter imali su obracuni mechl ko
munistickim voc1ama u Rumunjskoj. U veljaCi 1948. sef par-
Gheorghe Gbeorghiu-Dej uspio je ukloniti opasnog
konkurenta, vodu kOl11unistickog pokreta orpora iz vremcna
rata, a kasnijc ministra pravde Lucrefill Patra;,;canu, koji je
oplUzen za titoizam i 1954. godine - kada se II Moskvi vee na
zirao politicki preokrct - pogubljen. (iodine 1952. l\ zanostl
borbe protiv "cionizma" i "kozmopolitizma" YOGa rumunj
skih k0l1111nista uspio se rijesiti svojih clrugih konkurenata:
ministra vanjskih poslova Ane PankeI' i vicepremijera Vasilea
Lucc. Nedostajalo je ipak vremena cia se te stvari dovrse
sudenjem.
Moze se naiCi na razlicite ocjenc !ito se tice stupnja auto
110mijc komunistickih rukovodstava u pojedinim zemljama i
stupnja njihove ovisnosti 0 direktivama iz Moskve. Mnogo
ukazuje na to da Sll sve vaznije odlllke zahtijevalc barem
prihvaeal1je l\ Moskvi. Ingerencija pak sovjetskih savjetnika u
vojsci i organima sigurnosti hila je stalni element politicke
prakse. '5f Druga je stvar da su neka partijska vodstva pokazi
vala inicijativu i posebnll revnost II prenosenjll sovjetskih mo
deb u svojc zemlje, dok su druga provodila samo 0110 sto se
ocl njih ocekivalo i trazilo.
Liniji "hladnog rata" podredile Sll se i europske komuni
stiCke partije koje Sll djelovale izvall zone dominacije
Sovjetskog Saveza. I pak, opcenito uzevsi u obzir - osim u
i Francllskoj to je oznacavalo njihovo slabljenje. Komunisti
su igrali znacajnu ulOgll II poIitickom zivotu Finske, u
odredenoj mjeri i u skandinavskim zcmljama te iako izvan
zakona - u Spanjolskoj i Grckoj.
K0111unisti su, osim podrske "genijalnom VOGi Staljinu" i
"dol11ovini proletarijata Sovjetskom Savezu", svugdje naglasa
vali svoje protivljenje imperijalistickoj ckspanziji Sjedinjenih
Drzava i obnovi europskog kapitalizma. Na cein0111 mjestll
isticala se potreba oClIvanja mira koji su ugrozavali
Amerikanci pripremama za l1uklearni rat i obnovom nje
mackog militarizma. Zapadnoeuropski ie komunizam na po
<
I
I
 84 POSlJEDNJE (;ODlNE STAIJINIZMA POSljEDNJE GODINE STAL]INII:MA 8'5

seban l1a611 povezivao servilnost prema politici Moskve se usudio kri tizirati liniju
(ukljucujuCi suglasnost za sve antijugoslavensku i anti revolucionarnu.
semitsku kampanju itd.) s koristenjem antiamerickog i an zivota CiniIo se kako niSta ne navjescuje
tinjemackog nacionalizma. nadolazeee potrese. Voaa je lIzivao u svojoj slavi objavljujllCi
"Pokret obrane mira" se razvijati nakon in koji su trebaB oznaeavati pocetak nove epohe II lingvi
tdektualaca koii ie odrzan u kolovozu godine u stid (1950.) i ekonomiji (1952.).55 eijeJi meaunarodni komu
pred nisti<:ki pokret slavio je 1952. sazivanje prvog kongresa sovjet
i istocnoeu1'opske) znanosti i ske partije nakon trinaest godina. Nije se obracalo p1'evii5e po
kongres se pretvorio u stalnu meau zo1'nosti na intonaciju Staljinova kongresnog govora, dosta
SU upravljali komunisti preko di
pomirljivll prema Zapadu, sto je moglo svjedoCiti 0 tome da je
skretnog posredovanja Svjetskog vijeea mira (osnovanog diktator svjestan poraza koji Sll komunisti dotad dozivjeli II
1950.), sastavljenog uglavnom od intelektualaca. "B1'anitelji "hladnom ratu".
mira" imali su snazan utjecaj na javnost, posebice preko kri
like americke politike te apela: za uvoaenja zabrane koriStenja
nuklearnog oruzja (1950.), za sklapanje mira jzmedu velesila
(1951.) te za zavrsetak rata u Koreji i potpisivanje mirovnog

ugovora s Njemack0111 (1952.).

Francuskj i talijanski komllnisti sacuvali su snaian
11a stanovniStvo svojih zemalja s obzirol11 na ulogu koju su
odigrali tijekol11 rata, izgradnju masovniil partija te pod1'eoe
nih radnickih sindikata. U Francuskoj je, pored cesto
nog antiamerickog i antinjemackog raspoloienja, u
munistima iSlo i nezadovoljstvo izazvano
u Indokini i tamosniim oorazi111a. U

komunisti su Cinili alternativu

sporednu
u
Opcenito, u komunistickim partijama izvan sovjetske zone
nisu provoc1ene cistke slicne onima jz tridesetih go
dina. Prije svega, bila je to posljedica vee postignutog stanja
potpune discipline kako rukovodstava prema Moskvi, tako i
clanstva prema rukovodstvu. Sve sumnje u racon ispravnosti
sovjetske politike ili vlastitog partijskog vodstva bile su
kaznjene iskljucenje1l1 iz partije. Slicna je sudbina zadesila i
jednog od najpoznatijiil k01l1unistickiil voaa u Francuskoj

VIII. PRVA KRlZA
ana5 . Krllze
D sti na temu
mod ier SlI se
ce postati zrtve nove
od lijecnicke po
suradniei pribojavali da
zna se hoce Ii se ikada pojaviti. Sigurno jt. mectutim cia se
iako su smrt diktatora i njegov sprovod bili praceni velikom
zalosclI, II Moskvi odmah prisrupi!o akeijama kOjt. su za cilj
imale odredivanje pravila podjele i vrsenja vlasti.
SlIkladno vol;i pokojnika na celno je mjesto kao premijer
closao Maljenkov, ali je osloboden funkcije sekretara partije
u kojoj je dotad bio prakticki druga osoba nakon Staljina.
$IiIi BlIdud Lia Sll svi bili svjesni toga cia ee izbor novog general
nog sekretara partije oznaciti tko ee bili pokojnikov na
sljednik, tome se nije pristupilo. Kao jedini clan najuzeg
partijskog vodstva desetoclanog predsjcdnistva CK-a - sek
retar je nadaJje ostao Nikita Bruscov. Ostali Clanovi
medu
Berija,
duznosti. Osim zauzimao
preuzeo rninistarstvo
Svi clanovi najuieg rllkovodstva hili su svjesni cia unll
i medunarodna situacija Sovjetskog Saveza i sovjetskog
bloka zahtijeva temeljite promjene politicke linije. Metodama
koje su dotad primjenjivane, krajnjom eentralizaeijom i re
presivnoscu, povezanima s rastllcom miLitarizacijom gospo
clarstva nije se uspjela zadriati razina zivotnog standarda sta
novnistva niti tehnicki razvoj koji bi omoguCavao pretvaranje
"hladnog rata" u globalni orllZani sukob koji bi davao nade 1I
pobjedll. Morale su se traziti rezerve koje bi s jedne strane
sprijecile izbijanje nezadovo!jstva gladujuceg stanovnistva, s
PRVA KRIZi\ 87
strane prenijele hi "hladni rat" na poljc clugorocne
bez rizika izbijanja nuklearnog sukoha.
Za spremnost na veee promjene politicke linijc vcd je
znacaj ipak imala zelja partijskog i drZavnog aparata (pocevsi
ocl voclstva parrije i drzave) da scbi osigura osohnu ncdo(\irlji
yost, llgrozenu u vrijeme Staljina, da dobije svojcvrsnu komll
nisticku "velikll povelju sloboda". Ta je zelja odredila prvu ertu
sukoba 11 sovjetskoj eliti. Zahtijevala je ogranicenje uloge sluzbi
SigllrI10sti okupljenih u ministarstvu unutarnjih poslov;l pod
kontrolom Berije. Nije bilo dovoljno cia jc Berija izjavio kako
daje podrsku zavrsetku posljednje cistkc za
zivota. Sovjetsko vodstvo javno je povuklo
kremaljskih lijecnika" i zallstavi\o antisemitsku
U J)ot\)lInoj tainosti oformljena je
ot\ svih ostalih clanova
vodstva. On je uhvaeen na
drsci nekolicine visill ofieira
CK-a u srpnju 1953. godine. S7 Odmah je llhiCena
grllpa slllzbenika organa sigurnosti. Svi Sll oni zajedno sa
sefom pogllbljeni nakon tajnih sullenja (sam Beri;a na
vodno je zavrsio zivot u prosinCll iste godinc). Bio jt. to po
krvavi obracun unlltar sovjetske elite vlasti.
Sll ostali vode tada donijdi odlukll da lInlltarpar
sukobi ubuduce neee dovoditi do uhieenja, a jos manje
do lisavanja zivota onih koji izgube bitku.
Nakon ukianjanja Berije II partijskom se vodstvu po('eia
formirati nova hijerarhija. Na (,elno se mjesto izdigao
llrllscov, glavni organizator urote protiv Berije. U rujl111 1953.
godinc kao prvi sekretar on je postao najvaznija osoba 1I par
tiji, ali jt. jednako znaeajnu pozieijn sacuvao i prt.mijer
Maljenkov kao prva osoba 1I drZavi. lako Sll ga
partned i lljedno konkurenti olako sIwacali kao primitivnog
"aparatcika", Hrllscov je pokazao golemu dinamiku i spret
nost u igrama za vlast.
U
 ,.....-
88 PRVA KRIZA
bavio Cistkama kOje su pogodile milijune ljudi (ranije Cistke ni
nisu bile povezane s aktivl10stima 13erije), vee primjenom te
rora 1I odnosu na partijski kadar i pokusajima podredivanja
cijelog komunistiCkog sustava organima sigurnosti. Drugi
koji se pojavio jOs za Berijina zivota, bio je "kult licno
sti". Taj se pojam odnosio na Staljina, ali nije bilo jasno sto mll
se zapravo preclbacuje osim cia je oko sebe stvorio ozracje
nepogresivosti, da nije clopustao kritiku svoga djelovanja te
za sto je optuzen kasnije da je dopustio pojavll "berijovstine".
Postupno se samom Staljinu poceIa pripisivati odgovor
nost za lICinjene "zloupotrebe" iako su mll nadalje priznavane
zasluge kao tvorcll veliCine Sovjetskog Saveza i kao nepo
gresivom strategu u unutarnjoj (obracun s trockizmom i
buharinovstinom, industrijalizacija i kolektivizacija) i medu
narodnoj politici (suprotstavljanje fasizmu, vrhovno za
povjedniStvo tijekom rata, stvaranje komunistickog bloka).
Razmjeri predvidenih reformi nisu bili jasno odredeni.
lako su ovlasti sluzbi sigurnosti u praksi, a djelomicno i for
maIno, ogranicene, nije se zurilo s otpustanjem zrtava Cistki iz
zatvora. Pribojavalo se utjecaja koji bi na raspolozenje u
drustvu imala brza pojava na slobodi stotina tisuCa, ako ne i
milijuna Ijudi koji hi prieali 0 neosnovanim optuzbama i
uhieenjima, torturama tijekom istraga, mucenju i masovnom
genocidu 11 "arhipelagu Gulag". Tek pod utjecajem krvavo
gusenih pobuna u Iogorima, koje su se ponavljale od ljeta
1953. godine, izdani Sll dekreti 0 amnestiji za pojecline kate
gorije zatvorenika. U pravilu se otpustene iz logora upuCivalo
u mjesta uclaljena od srediSta drZave, zabranjivalo im se kre
tanje izvan tih mjesta i podvrgavalo administrativnom nadzo
ru.
Drugo podrucje djelovanja odnosilo se na gospodarslvo.
Tn je, medutim, dolazilo do odredenih razmimoilazenja u sta
, vovima izmedu Hruscova i Maljenkova, premda je daljnji raz
ski i nije stedio pomoe saljuCi vojne instruktore) - u travnju
vitak dogadaja pokazao da je to bilo povezano viSe s borbom
iste godine pokrenuti su pregovori, a u srpnju je potpisano
za vlast nego stvarnim razlikama u miSljenju. Hruscov je
primirje. Vee 1953. godine obnovljeni Sll i diplomatski odno
stavljao naglasak na potrebu razvitka poljoprivrede. Suglasio
si s Jugoslavijom.
PRVA KRIZA 89
se s Maljenkovim da valja smanjiti eksploataciju kolhoza i
(usprkos sumnjama Maljenkova) forsirao je 1954. godine plan
kultiviranja golemih stepskih prostranstava u azijskom dijelu
drzave, posebno u Kazahstanu.
Maljenkov je pak osporavao Staljinovu tezu 0 prioritetll
izgradnje teske indllstrije (u stvarnosti industrije kOja je iz
ravno iii neizravno sluzila naoruzavanju) i tdio je brzom
poveeanju industrijske proizvodnje za potrebe stanovniStva.
Na taj se nacin nasao u sukobu s veCinom Clanova rukovod
stva koji su zaddavanje tempa naoruZavanja smatrali uvje
tom ocuvanja pozicije Sovjetskog Saveza kao velesile.
Hruscov je to vjeSto iskoristio za kritiku Maljenkova, a u
veljaci 1955. za njegovo rllsenje. Funkciju premijera preuzeo
je znatno konzervativniji ali i znatno slabiji Bulganjin. ad
tada je vee bilo jasoo da je prvi sekretar partije postao neu
pitni voda Sovjetskog Saveza.
Obaranje Maljenkova zasluzuje pozornost iz dva razloga.
Kao prvo, Hruscov je tragom svoga svrgnlltog konkurcnta
uskoro poceo naglasavati potrebu izlaska u susret po
trosackim potrebama stanovnistva. S druge strane, suprotno
dotadasnjem obieaju, uklonjeni i kritizirani Maljenkov ostao
je na slobocli, a cak je l1adalje ostao ci;lnom prcdsjcdniStva
CK-a i vicepremijerom. StoviSe, Hruscov je morao voditi racu
na da ce veeina preostalih Clanova rukovodstva tditi ogra
njegove vlasti.
ad 1953. sovjetsko vodstvo nastojat ce lIvesti nove ele
mente 1I medunarodnu politiku. Beriji se pripisujll pokllsaji
pokretanja fleksibilnijih akcija 1I vezi s njemackim pitanje
sto je trebalo doprinijeti izbijanju ustanka u DDR-u u lipnju
1953. godine. 58 0 tome ustanku bit ce jos govora. Na jos
uzarenijem mjestll, U Koreji u kojoj je vee tri godine trajao
gradaoski rat (u taj se rat Sovjctski Savez angazirao gospodar
 90 PRVA KlUZA
U sukobu s Maljenkovom, koji je bio signal zelje za po
pllstanjem u "hladnom ram", Hruscov je vise igrao ulogu nje
govog nastavljaca. U trenulku kada se rije.Sio konkurenta,
s:tm je zauzeo njegova stajaliSta. U svibnjll 1955. godine
Sovjetski je Savez potpisao, pored zapadnih vdesila, mirovni
llgovor S Austrijo111 i poceo je povlaCiti svoje snage iz
rane zone 1I (oj zemlji. U Jipnju iste godine Bruscov i
Bulganjin susreIi su se s Titom u Beogradu, odustali od
optuzbi za izdaju socijalizma i - usprkos odredenoj
slIzdrzanosti 1I formulacijama priznali jugoslavensko pravo
u dotadasnjem sukolm. U srpnju je Bulganjin u Zenevi raz
govarao sa sefovima zapacinih velesila.
Usprkos svemu, nije 111no1,4o toga nagovjditavalo cia se pri
hlihYa tako veliki zaokret u medunarodnoj politici komuniz
ma kakav je postao XX. kongres Komunisticke partije SSSR-a,
sazvan za veljacu ] 956. godine. Doduse, vee je bila provedena
~ nekih komunista otpustenih iz logora (drugi su
rehabiIitirani posmnno), ali se to zbivalo bez velike buke.
U referatu koji je iznio lla javlloj sjednici XX. kongresa, a
potom ga j objavio, Hrusi:ov ie ostrije nego dotad kritizir;to
Staljina i njegovu vladavinll, pozivajuCi se na Lenjinova nace
la. U raspravi su ga podrzali neki govornici, a posebno vice
premijer Anastas Mikojan, clan najuZeg vocistva
GrOl11 jc udario rek tijekom tajne sjednice kongresa kada je
prvi sekretar 11 SV0111 izvjdtaju optuzio Staljina da je tiiekom
tridesetib godina i nakon rata ubijao partijske kadrove da bi
svojll vlast,59 Iako je Bruscov nada1ie koristio
"kult licnosti", u nj je smjestio i opisana zlodjela. Nije do kraja
jasno koje su bile lIruscovljeve intencije. U svojoj osudi
Staljina skoro uopee nije izasao izvan zlocina poCinjenih nad
kOOlunistill1a. Zaobisao je pri tome trockiste i hllharinovce,
tako donekIe ispravnost optuzbi protiv njih. Samo
je kratko spomcnuo narode progonjene za navodnu kola\)o
raciju potkraj Drugog svjetskog rata i represije protiv
Ukrajinaca koji su hili previSe brojni da hi ih mogla zadesiti
slicna kolektivna sudhina. Tajni je referat nakon toga predan
PRVA KIUZA 91
1l1::>KUIl institucijam<l da bi se s njime prvo upoznao
i aktiv, a potom i obicni Clanovi partije.
Hruscov je obraclin sa staljinizmom (nota bene nije kori
stio taj pojam) tretirao kao instmment u horbi protiv svojih
partijskih konkurenata koji su tdili nastavljanju konzervativ
nije politike u unutarnjoj i vanjskoj politici. Nastojao je
renuti partijske mase u samom Sovjetskom Savezu da hi dobio
komunistickih elita u driavama sovjetskog bloka.
Njegovo vlastito politicko iskustvo vodilo je do zakljucka da
ce partijski kadrovi i mase dopustiti da se njima lIpravlja, a sta
novniStvo Sovjetskog Saveza, nakon viSc od cetrdeset
ratova, revolucija i Cistki, neee iskazivati spontanu ak
tivnost opasnu za komunisticki sllstav.
Ta je iskustva Hrllscov prenosio i na zemlje sovjetskog
bloka. Komunisticki sllstav je u njima grac1en tek jedanaest
godina, a u obliku slicnom sovjetskom ll10delu funkcionirao
je samo nekoliko godina. Represije nisu bile toliko dugotrajne
da bi oblikovale svijest cijelog narastaja. [male su doduse ve
like razmjere, ali Cak se ni s tog glediSta nisu mjeriti s
Cistkama u domovini komunizma. Neke od zemalja bloka
imale Stl politicke, pravne, gospodarske i kulturne tradicije
razlicite od onih u Sovjetskom Savezu. Napokoo, niSll bile bez
naeajne ni nacionalne emocije koje Sll vladajuCi komunisti i
sovjetski patroni tako cesto zanemarivali prethodnih
godina.
Nakoo XX. kongresa donijeta je odluka 0 raspustanju
Informbiroa, komproll1itiranog borbom protiv "titoizma". U
Moskvi se nastojalo stvoriti nove okvire odnosa u sovjetskom
bloku koji bi omogueili zamjenu izdavanja naredbi usuglasa
vanjem odluka u odgovarajuCim zajednickim institucijama, ali
su 1956. godine te akcije bile tek u pocetnom staciiju. Dodllse,
vee oci 1949. godine postojao je Savjet za uzajamnu ekonom
sku pomoc (SEV, popularno Comecon), koji je okuplj;to cijeli
komuoisticki bIok, ali je on tek od godine poka
zivati znakove zivota u prvim projektima ogranicene koordi
nacije namjera. Godine 1955. OSl1ovana je nova institllcija kOja
 92 PRVA KRI7.A
je imala mnogo veec znaccnjc: vojni i politicki Varsavski ugo
vor. Kako II SEV-u, tako i u Varsavskom ugovoru dominirao je
SSSR.
Signali koji Sll se odnosili na opastlosti !ito ih d0110si sovjet
ska "destaljinizacija" u europskim komunistickim driavam<l
poceJi su se pojavljivati dosta rano. Vee smo spomenuli usta
nak u Njemackoj Demokratskoj Republiei. Istina, u posljednje
vrijeme represivnost tamo nijc bila visa nego u drugim
zemljama, ali je zivotni standard nakon ratnih razaranja i rc
paracija ostao na razini znatno nizoj 1I odnosu na Saveznu
Republiku Njemaeku, koja se munjevito oporavljala zah
valjujuCi vlastitoj gospodarskoj politici i pomoCi dobivenoj 1I
sklopu Marshallova plana. Bitnu ulogu u raspolozenju stanov
nistva odigralo je fakticko nepostojanje graniee u Berlinu, po
dijeljenom na sektore.
Upravo je u Njemaekoj Demokratskoj Republici partija
~ pokusala u Jipnju 1953. godine izvrsiti promjenu politieke Ji
proglascnjem "novog kursa".60 Zeljela se ograniciti iz
gradnja teske industrije i tako ubrzano poboljsati zivotni stan
dan\. Neizravno se sugeriralo da treba prestati s masovnim re
presijama koje su dotad provodene. "Novi kurs" bio je za
misljen u Moskvi. Pripisivan je uglavnom Beriji, kasnije i
Maljenkovu. U Demokratskoj Republici Njemackoj "novi
kurs" bio je povezan s unmarpartijskom borbom izmedu frak
cije sklonije refonnama, na Cijem se celu nalazio ministar
drZavne sigurnosti Wilhelm Zaisser, i frakcije dotadasnjih
vocta na celu s U1brichtem.
o promjeni politicke Unije izazvale su demonstracije
stanovnika Berlina i drugih gradova, sto komunisti nisu uspje
Ii obuzdati. U akeiju su usle okupacijske jedinice Crvene ar
mije. Palo je mnogo mrtvih, tisuee Ijudi je uhiceno, tisuee su
prebjegle u zapadni dio Berlina. Umjesto liberalizacije doslo je
zaostravanja represija, a Ulbrichtova frakeija zadrzala se na vla
sti. Medutim, nakon mjesec dana pokrenute su promjene u
gospodarskoj politici. Nekoliko sljedeCih godina ustrajno sc
tdilo poboljsanju zivotnoga standarda, takoder uz pomoe raz-
PRVA KRIZA
liCitih privilegija koje su Sovjetski Savez i druge driave sovjet
skog bloka osiguraie "izlogu" komunizma.
u Demokratskoj Republici Njemackoj bili su
ZDak razlicitosti situacije u dr:i.avama "narodne demok
racije" od situ<lcije II Sovjetskom Savezl!. To se objasojavalo
posebnim uvjetima podijdjene zemlje s otvorenom granicom
i nekada visokim zivotnim standardom. Usprkos tome, neko
Iiko sljedeCih godina postupalo se opreznije u politici prema
clrZ<lvama bloka, iako nisu nedostajale napetosti i sukobi iz
medu partijskih frakcija.
To se posebno odnosilo na Madarsku, koju je zajedno s
Demokratskom Republikom Njemackom, sovjetsko vodstvo u
lipnju 1953. godine odabralo za eksperiment s "novim kur
som". Izbor nije bio slueajan. Upravo je tamo postojala opa
l'iI1ost od izbijanja nemira zhog izuzetne strogoee provodenih
represija i njihovih velikih razmjera, kao i zbog naglog pada
zivotnog standarda kao posljedice golemih investicija u indu
i razaranja kOja je u poljoprivrecli donijela ubrzana ko
Iektivizacija.
Zadatak provocienja promjena dobio je novi premijer lmre
Nagy, Wikosijev konkurent u partijskom vodstvu. BuduCi da je
llakosi ostao sef partije, to je dovelo do opasne dvostruke po
Iiticke linije i destabilizacije madarskog komunizma. Nagy je
trebao ograniciti svoju djelatnost na refonniranje gospodarst
va, ali je uskoro zapoceo nastupati s tezama 0 potrebi pre
stanka represija, rehabilitacije njihovih zrtava i odstupanja od
"hladnog rata".
U Moskvi je to proCitano kao opredjeljenje za Maljenkova
u frakcijskim borbama koje su upravo bile u tijeku. Kada je
Hruscov porazio svoga konkurenta, dva mjeseca kasnije u
travnju 1955. gocline - doveo je uklanjanja Nagyja sa svih
polohja. u Madarskoj. Punu je vlast voljolJl Moskve ponovno
Rakosi.
Tijek dogadaja u Madarskoj pokazuje kako su tad a donose
ne odluke u sovjetskom vodstvu instrumentalno i bez du
bokog razumijevanja kakve mogu biti posljedice toga.
 r
PHVA KI{]ZA
opcenito gledano, u Moskvi je bila
utjece na personalne promjel1e u
bloka. Za Hruscova je bilo dovoljno da ga
poput Gheorghiu-Deja u Rumunjskoj, Hoxhe u Albaniji iii
Gottwaldova (koji je umro) nasljednika Antonina Novotnyja u
C:ehoslovackoj, slusaju i nastoje voditi f1eksibilniju gospodar
sku politiku, dok su odgovornost za grdke iz proslosti pripi
sivali svojim zivuCim iii pogubljenim konkurentima. U
13ugarskoj je dotadasnji sef partije Vilko Cervenkov, iako od
protiv Kostova, morao ustupiti mjesto
tek nakoo moskovskog XX. kOI1
bio razvitak dogadaja u 13oljskoj.
represija i umjerenije akcije u pravcu
vrede nego u drugim komuoistickim
sjeeanju ostala brutalna pacifikacija zemlje odmah nakon
p rata. Veliko znacenjt: ima1e su represije protiv Katolicke
crl(Ve, koje su svoj vrhunac dosegle 1953. godine uhieenjem
primasa Poljske nadbiskupa (a kasnijt: kardinala) Stefana Wy
szy65kog. Dodatno je na raspolozenje stanovniStva lltjecala
duboka povijesna ukorijenjenost antiruskih emocija.
Partijsko vodstvo Cinilo je i5prva ustupke korak po korak.
Uskoro se naslo pod pritiskom dviju frakcija koje su na raz
licite nacine zeJjele izaCi iz krize. Prva je bila povezana s inte
lektualnim zagovarala obracun sa staljinistickom
proSlOSC:ll i uvodenje elemenata unutarpartijske demokracije
(iako je bila dalcko od ideja slobode za nekomuniste). .los su
dalje iSle neke partijske inte1ektualne grupe koje, prema
primjeru )ugoslavije, ne samo da su trazile povecanje samo
stalnosti U odnosu na Moskvu, nego i uvodenje - prema
sIavenskom uzoru radnicke samouprave u poduzeca.
Druga je frakcija udarila u egalitarne tonove, antiintelk
tualne a cesto i antisemitske, ali nije prediagala bilo kakve
hitnc promjene u funkcioniranju sustava. Ogradivala se od
zlocina staljinizma, a odgovornost za njih prebacivala je na
uze rukovodstvo i pripisivala ga zidovskom podrijetJu sluzbe
PRVA KRIZA 95
nika partijskog aparata i funkcionara SlllZhi sigurllosti, koji se
s interesOI11 naroda. Tada se po prvi put II
je dominirao Sovjctski Savez pojavila
komunizma s nacionalizmom,
ticao odnosa prema Moskvi - nadalje po
s malom grupom suradnika, proganjanih kao i on u
nom razdoblju. Postupno su obje grupacije
da je 011 kao zrtva staljinizl11:l u sirokim masama dobio veliku
popularnost. lpak, dugo se nisu odlucile da s njime stupe u
kontakt, bojeCi se njegova autokratskog nacina vladanja, poz
natog iz poslijcratnog razdoblja, te njegove nesklonosti
onim:t koji su ga izclali u teSkom trenlltku.
Dogadaji su se ubrzali nakon moskovskog XX. kongresa.
Tome je doprinijela nagla s111rt sefa partije Bieruta, koji se raz
bolio i nije se vratio iz Moskvc . .los veCi znacaj imala je odluka
o davaniu Hruscovlieva tainoQ: referata U 0lj5kom prijevodu
U stvarnosti se tekst sirio bez kontroJe te je u
dos:lo u ruke Ijudi koji nisu bili clanovi partije, a _
skih posrednika dospio jc u ruke inoze11lnih novinara i tako
do javnosti cijeloga svijeta. Mnogo svjedo(-i 0 tome da se to
dogoclilo u suglasju 5 voljom Hruscova, koji je igrom sudbine
boravio u Varsavi ndto prije nego sto je poljsko vodstvo do
nijelo oclluku 0 tiskanju teksta. Sovjetski voda - napadan od
strane svojih konkurenata trcbao je popularizaciju optuzbi
staljinizma i podrsku komunistickih partija unllta1' blob i na
Zapadu. 61
U Poljskoj je mnogo dramaticnije nego u SSSR-u procitan
referata. KOl11ul1istiCki aparat, a poscbno organi sigur
nosti nasH su se u stanju opustenosti. Raslo je opec nezado
je u Jipnju rezultiralo radniCkim ustankom u
Poznanju. lako su sluzbe sigurnosti bile besf}omocne
je krvavo ugusen tlZ
predstave kao neprijatdjska
 i
PRYA KRIZA PRY/\' KRI7.A 97
(

BojeCi se kontrole nad
nemira veCib razmjera, Oi)Je su
razum s Gonmlkom. On je - nakon odredenih
uz frakciju koja je zagovarala potrehu obracuna sa
mom i demokratizaciju partijskog zivota, te - usporedno sa
zaostravanjem situacije - naglasavala potrebu samostalnosti u
odnosu na Moskvu.
ZabvaljujuCi isticanju Gomutke, poljski su komunisti uspje
Ii obuzdati masovni pokret koji je izmic;to kontroli. U listopa
du ]956. godine izvrsili su promjene u partijskom vodstVlI,
osudili staljinizam i najavili 110VU poliliku, samostalniju U od
nosu na Sovjetski Savez i manje represivnu prema stanovniSt
VlJ. Odrekli su se takoder orisilne kolektivizaciie. a uskoro do
veli i do sporazuma s KatoIickom crkvom. GOll1utka je postao
prvi sekretar partije, a u l1ajllZe vodstvo usIi su, osim
politickih prijatelja, i predstavnici
gini. Na vijest 0 uspjesnim promjenama u Poljskoj 23. listopada
1956. godine doslo je clo velikih demonstracija u BudimpeSti.
sluzbi sigurnosti plIcate SlI na demonstrante, a de
ustanak stanovniStva. Tek je
nekolicina
_i retar
~ su bile stacionirane u
nastupiti na radiju. Prihvatio je suodgovornost za
tervenciju i pozvao ustanike na kapitulaciju.
Borbe 11 Budimpdti ponovno Stl izbile 25. listopada kada
su snage sigurnosti pucale na nove demonstrante. Ovaj put
sukobi SU obuhvatili cijelu zemlju. Nastajali su radnicki savje
ti koji su nastojali zamijeniti razbijenu upravu. Partija je bila II
raslliu. Nije pomoglo ni uklanjanje Geroa i postavljanje bivseg
zatvorenika staljinizma Janosa K;idara na njegovo mjesto, niti

Sovjetsko je vodstvo bilo zbunjeno. Iz garnizona Crvene ar

mije u Poljskoj prema glavl10111 gradlJ krenule su jeclinice,

i istovremeno osnivanje njezinog na

nije obuzclala ni 110V{)
poljsku se pak vojsku zeljelo pridobiti za slIradnju. Ipak, veCi
stvorena
na poljskih oruz<lnih snaga stala je l1a stranu novog rukovod
munisticki
stva. U VarsavlJ Sll stigli sovjetski vode s Hrllscovom na Celli,
Najzapaljiviji element
ali Sll nakon dramaticnih razgovora pristaIi prihvatiti stanje st
sovjetskih snaga u BudimpeSti. Mosk-va je
u vojarne. Gomlltka je uspio lIvjeriti
nosenjem novih odluka. Dana 30. listopada izdano je
da ce oddati komunisticki sustav u Poljskoj
priopcenje 0 povlacenju vojske. Bio je to ipak sarno manevar
Saveza i cijelog sovjet-
koji je imao za cilj smirivanje Madara i medunarodne javnosti.
Sljedece noCi granicu su prdle znatno jace sovjetske vojne je
Drugacije su tekli dogadaji u Madarskoj.62 Nakon XX. kon elinice. Na vijest 0 tome Nab']' je objavio istupanje Mac1arske iz
, gresa partijsko vodstvo na celu s R::ikosijem bilo je pocl sve Varsavskog ugovora. Prema nekima, upravo je to hio ocl
:;'%, jacim pritiskom, koji su slicno kao i u Poljskoj - vrsile prije lucujuCi razlog cia se u Mosk-vi konacno donese odluke 0 pa
Ie svega partijske intelektualne grupacije. Rakosi je pristao na cifikaciji revolucije, ali viSe stvari ipak govori u prilog da bi do
~' rehabilitaciju komunistickih zrtava represija, medu ostalima nje closlo i bez obzira na tu odluku.
~ Rajka, a u srpl1ju je morao dati ostavku na funkcijll seta partije. Dva clana kasnije iz Buclimpeste je nestalo nekoliko komll
~ Zamijenio ga je jedan od njegovih najblizih suradnika Ern() nistickih ministara i clrugih( visokih funkcionara, a 4. stude
I
Ger~. U vodstvu partije nedostajala je grupa koja bi kao sto je nog sovjetska je vojska pokrenula veliku intervenciju.
~ to bilo u Poljskoj znala obuzdati sve jaci pokret i voditi gao Obtr~Tljena je 0 formiranju "revolucionarne radnicko
~: Nagy, koji je uzivao najveCi <!lItoritet, nadalje se nalazio na mar- selJ<lcke vlade" na Celli s Kaclarom pod sovietskom zastitom.
ii

l .

 9R PRVA KR!ZA
je s grupom suradnika potrazio skloniste u jugoslaven
skoj ambasadi, a nakon njezina napustanja - iako je imao
stva sigurnosti ubiCen je. Drugi komunisticki politieari ne
poslusni prema Moskvi odmah Sll uhiceni iii Sll se skrivali i
nastojali pohjeCl iz zemlje. U Madarskoj su se borbe vodile jos
neko/iko tjedana. Ukupno je palo nekoliko tisuca zrtava, ti
slice su uhicene (neki od njih kasnije su strijeljani) iii
u internaciju u Sovjetski Savez.
"Destaljinizacija" i obracun s madarskom revolucijom
pokazali su se udarcem koji je potresao komunisticke pokre
te u europskim zemljama izvan zone sovjetske
Vee prve vijesti 0 "kultu licnosti" i "berijovstini" izazvale su uz
nemirenje u zapadnim partijama, a posebno u njima bUskim
intelektualnim krugovima. Znacaj "pogrcsaka i
nastojao se minimalizirati. Situacija se promijenila nakon XX.
kongresa. Vode inozemnih deJegacija dobili su tekst tajnog
~ Hruscovljeva referata. Kada je rcferat objavljen II zapadnom
neke partije aluzijama Sll priznavalc njegovll vjcrodo
stojnost, dok Sll druge (najodlllcnije je II tome bilo vodstvo
francuskib komllnista) optuzivale imperijalistickc obavjeStaj
11e sluzbe za krivotvorenje i diverziju.
Je(/illO su se talijanski komunisti na celli s ua
stojali suoCiti sa situacijom. Nisu skrivali svoju prenerazenost
zlocinima, za koje navo(\no prije nisu znali, niti
kriticizam U odnosll na Hruscovljev tekst, u kojem je
prema ujima nedostajaia analiza uzroka te tragcdije. U lipnju
1956. godine Togliatti je u dllgackom intervjuu s Jedne strane
branio Staljina koji ie, doduse, grijdio, ali je bio veliki voda
komunizma, s druge je pak strane trazio da se ispitaju temelji
komunistickog sistema da bi se prona!ili izvori deformacija da
ih se ublldllce sprijeci.63
Najsire je ipak odjeknllo zahtjev da se promijene pravila
funkcioniranja medllnarodnog komunistickog pokreta, da se
prizna pravo pojedinih partija na samostalnost i da se odllsta
ne od njihova podredivanja Moskvi. BUa je to koncepcija
centrizma na koill Sll sovjetski komunisti odgovorili s neskri-
~ j
! 1
l t
PRVA K1UZA 99
venom nesklonoSCll, a njihovim su tragom posle takoder fran
cllska i ueke manje partije, Cija je egzistencija ovisila 0 sovjet
skoj
nego !ito se ta diskusija stvarno zahuktala, u Madarskoj
je dosl0 do borbi. Komunisticka vodstva u zapadnim zemljama
prihvatila su sovjetsku intervenciju "u obrani socijalizma" jedni
s odusevljenjem, drugi - primjerice u Italiji - s boli, kao neiz
nuznost i manje zlo. Drugacije Sll reagirale intelektllalne
sredine dotad povezane s k01ll11niz1ll0m. U neki1ll su zemljama
one Cinile temelj manjih panija i tamo je k01ll11nizam prestao
igrati bilo kakvu ulogu nakon 1956. godine. U Francllskoj,
iii Austriji baza komuniz1lla bila je pa je komunisticki pok
ret mogao prdivjeti taj potres, ali je vidljivo oslabio.
Na poseban su naCin dogadaje 1956. godine dozivjeli
goslavenski komunisti. "Destaljinizaciju" su prihvatili s odo
bravanjem, kao potvrdu teza su sami iznosili. Sa simpa
tijama su pratili teinje za reformom komunizma u Poljskoj j
Madarskoj, posebice zbog toga !ito su se neke grupacije u tim
zemljama pozivale na jugoslavenska iskustva radniCkog sa
moupravljanja i decentralizacije. No, kada je u Madarskoj iz
bila revolucija, u Beograciu je prevladao strah za vlastitu sud
binu. Na tajnom sastanku s Hrllscovom, koji je prethodio in
tervenciji, Tito jt! je prihvatio, iako svoju podrskll nije i.e/io
javno ohjaviti. 64 Do stanovite napetosti izmedu Beograda i
Mosk'Ve doslo je kada su llsprkos sovjetskim jamstvima
i njegovi suradnici uhiceni nakon !ito su napllstili skloniste u
jl1gos1avenskom veleposlanstvu.
Madarska revolucija i njezino krvavo gusenje zatvorili Sll
prve krize komunizma kOja je zapocela Staljinovom
smrcu. U sovjetskom VOdStvll donesena je odluka da treba
izbjegavati vece promjene i teii ti stabilizaciji. ] z poljskih i
madarskih doga<.taja, iako su njihove posljedice bile razlicite,
iZvllceni su zakljucci. U svakom sluCaju, komunisticki sustav u
drZavama sovjetskog bloka pokazao se znatno manje stabilnim
nego u Sovjetskom Savezu. To se ubuduce moral0 uzimati u
obzir.
o!

IX. KOMUNIZAM HRUSCOVLJEVA
RAZDOBLJA
ruscov je na neki nacin dozivio poraz provodeCi "de
H staljinizaciju". Napravio je pomutnjll U sovjetskom
bloku i oslabio komunisticki pokret u zapadnoeuro
pskim zemljama. Njegovi su se konkurenti osjeeali ugroz.eni
"destaljinizacijom" i ne bez razloga smatrali su da je ona
usmjerena viSe protiv n;ih samih nego protiv sjene mrtvog
diktatora. Molotov, Maljenkov, Kaganovic i Vorosilov za
Staljinova zivota zauzimali su znatno eksponiranije poloZaje
nego Hruscov, iako se i njemll moglo pripisati sudjelovanje II
mnogim tada poCinjenim zloCinima. U svakom slucajll, u raz-
doblju od 1956. do 1957. doslo je do zaostravanja unutarpar
tijskih sukoba.
U igri viSe nisu bili riskantni obracuni s prosloscu iIi poli
ticke reforme iako su nadalje rehabilitirane neke zivuce iIi
ubijene irtve staljinizma. Mcdu njima su bili zapovjednici
Crvene armije pogubljeni 1937. godine, a prije toga osudeni u
velikom politickom proeesu tridesetih godina. Bila je to gesta
prema vojsei koja je podupirala "destaljinizacijll". Povucenc
su i kolektivne optuibe za kolaboraciju nekoliko malih naro
da i dopusten je njihov povratak iz progonstva.
Razlike u miSljenju u vodstvu odnosile su se pflJe svega
na gospodarstvo. Hrllscov je zagovarao odredenll decentra-
Iizacijll, ukidan;e nekih ministarstava i prenosenje ovlasti na
.. regionalna gospodarska vijeca (sovnarhoz). Njegovi protiv-
~. niei pak zagovarali Sll zadriavanje krajnje eentralizaeije.
2 partije kritiziran je za isticanje nerealnih parola 0 poveeanju
I1~ poljoprivredne proizvodnje za nekoliko puta tijekom cetiri
l
godine i prestizanje Sjedinjenih Americkih DrZava u tome
~ pogledu.
~ Predmet sukoba imao je zamjenski karakter. Hruscov nije
imao planove za temeljitije ,efo<me. Decentmlizacija odllli'i-
ttrmWiIlMD"'Pii"'V*"!dI@?N-'"1l@il~:}'l~2"L?*1!
KOMUNIZAM HRUSC:OYLJEVA RAZDOBIJA 101
vanja omogllcila bi mu jedino slabljenje pozieije drzavne bi
rokracije, koja je postala glavni oslonae njegovih konkurena
ta, te jaeanje partijskog aparata na terenn, eime bi osigurao
njegovu podrsku. Takvo odredivanje podrucja sukoba bilo je
za Hruscova korisnije nego poduzimanje borbe na
podjele odgovornosti za staljinizam i "destaljinizaciju",
ukljucujuCi i posljediee Hruscovljeve politike za sovjetski
blok i zapadne komunisticke partije.
U Iipnju 1957. godine protivniei Hruscova presli su u
napad. Raspolagali su odlueujllcom vecinom od sedam glaso
va u predsjednistvu Centralnog komiteta, koje je imal0 jeda
naest Clanova. Igra je imala karakter bez presedana. S jedne
strane, najuzc rukovodstvo partije zeljelo je srusiti svoga ]jde
ra, eime se krsila tradieija vodc. S druge pak strane, Hruscov
nije pristao cia se poc!redi odluei najuZeg vodstva i pozvao se
na siru instaneu, na sjednicu CK-a, koja je dotad obicno bez
rasp rave izglasavala pripremljene prijedloge. 65
Osnovna pogreSka "antipartijske grupe", kako su kasnije
nazvani protivniei Hruscova, bio je nedostatak podrske sva tri
osnovna stupa sustava. Oponenti se nisu iskazali dinamikom i
spretnoscu djelovanja koje bi mog1e osigurati stabilizaciju si
stema. S toga je gledista nesllmnjivo dominirao Hruseov sa
svojim neupitnim, iako cesto prostackim, osjeeajem za situa
dju.
Prvi sekretar iskoristio je prethodne godine da bi na kljucne
polozaje u partijskom aparatu smjestio 1>voje pristaSe. Iako mozda
nije mogao racunati na sve II teSkim situacijama, veCina se priboja
vala promjcne na funkciji vode i narusavanja svoje nedavno za
poeete hrijcre. Nije bilo sumnje da je, zahvaljujuCi Hruscovu, par
aparat nakon obracuna s "berijovStinom" zauzeo poziciju glav
nog stupa sllstava.
Veliko znacenje imala je podrska vojske, a konkretno mini-
stra obrane Zukova, koji je uiivao veIiku popularnost.
vojni zapovjednici pamtili su prijeratne cistke i to da ih
Staljin omalovaZavao nakon rata. Hruscov im je ponovno osi
. gmao mnopmvno mjesto II hijemhiji kOffillnistickog susta
-='

 102 KOMUNIZAM HRUS(:OVLJEVA RAZDOilLJA
va. Brinuo je takoder prilikom dogadaja u Poljskoj i u
Madarskoj 0 strateSkim interesima Sovjetskog Saveza, onako
kako su ih shvacali zapovjednici Crvene armije.
Hruscova je poclrzao i general Ivan Sjcrov, predsjeclnik
Komiteta clrZavnc sigurnosti (KGB), koji je od 1954. godine
stajao na celu organa sigurnosti. Upravo jc on prvom sekreta
ru mogao zahvaliti taj vrhunac svoje karijerc, do kojeg je dosao
usprkos dugogodisnjem sudjelovanju II zloCinima razdoblja
staljinizma. Sjerov i njcgovi suradnici mogli Sll na svom vlasti
tom primjeru shvatiti da su HruSCOVll strane bilo kakve idcje 0
obracunavanju s prosloscu osoba lojalnih prema njemu.
ZahvaljujuCi podrsci Zukova, au odrectcnoj mjeri i Sjerova,
ugrozeni Hruscov mogao jc u Moskvu privuti Clanove
Centralnog komiteta, uglavnom svoje prisrase, i omogutiti
njegovu sjednicu. Protivnici su se nasH u manjini, neki od njih
prebjegli su na stranu pobjeclnika. Na kraju Sll upravo njegovi
Ii protivnici, a ne Hrllscov izgubiJi svoje polozaje. Hruscov se za
pocetak ograniCio na izbacivanje Maljcnkova, Kaganovica i
Molotova iz Centralnog komiteta, te svoga bivseg miljenika
sekretara CK-a Sepilova, "koji im se prikljuCio". Nije zaboravio
ni ostale sudionike "antipartijske grupe", te ih je postupno uk
s poloZaja tijekom sljecleCih godina.
Glavni Hruscovljevi protivnici izgubili su funkcije, ali ih
nisu pogodile nikakve druge represije. Navodno je uplaseni
Kaganovic telcfonirao pobjedniku i moHo da ga ostavi l1a
~ :, zivotu. Njegov je strah ismijan.66 Taj naCin tretiranja pora
zenill konkurenata oznaeavao je za "destaljinizaciju" mnogo
viSe nego razne glasnc riieei. Pokazivao je takoder da komu
koji vladaju Sovjetskim Savezom, uzivaju drugaCija prava
i jamstva sigurnosti nego obicni gradani. Masovne su repre
sije doduse prekinute, ali je svatko tko se usudio javno ospo
ravati temelje sustava (odnosilo se to i na svecenike i vjernike
razlicitih vjeroispovijestj) mOf(IO nadalje racunati na sikani
ranje, uhicenje i deportaciju u radni logor.
Naredne godine Hruscovljeve vladavine bile su rezultanta
teZnji za osiguranjem osobne vlasti i stabilnosti komuni-
KOMUNIZAM RAZDOllIJA [03
stickog sustava, te pokllsaja reformi. U oZtljku 1958. bV\.IlllL
Hruscov je smijenio Bulganjina i postao premijer umjesto
njega. set partije i driave uskoro se rijesio i svojih saveznika,
kojih se poceo pribojavati iako Sll bili zasluzni za njegov
U Iistopadu godine s polozaja je smijenjen mini-
star Zukov, a lIZ to je i optuzen za zelju da se vojska osamosta
Ii od partije. U prosincll 1958. otpusten je Sjerov, a njegov je
polozaj zauzeo partijski funkciol1ar, dotadasnji sef omJadin-
Komsomola, Aleksandr Seljepin.
Nakon !'ito je ojaeao svoju vlast, Hruscov nije iurio s podu
zimanjem po!itickih reformi. Staljin je tretiran kao istaknuti
drzavnik kojem se dogadalo da ponekad j pogrijdi. Usprkos
odredenoj popularnosti koju je Hruscov uzivao medu umjet
nicima i znanstvenicima, nastojao je preko jacanja cenzure i
personalnih restrikcij:l koCiti "zatopljenje" polovice pedesetih
godina. Najsnazniji udarac bila je kampanja na prijeJazu iz
1958. u 1959. godinu usmjerena protiv Borisa Pasternaka,
je za roman Doktor Zivago, objavljen izvan Sovjetskog Saveza,
dobio Nobelovll nagradu za knjizevnost. 67
Voda Sovjetskog Saveza SVOjll je energiju posveCivao prije
svega razliCitim gospodarskim projektima, uglavnom II svezi s
poljoprivredom. Za nj je bilo karakteristicno uvjerenje da se
gospodarstvom moze upravljati i donositi sve odluke odozgo,
eak i one koje su se odnosile na detalje. Primjerice, moze se
s[)omenuti kampanja provodena od 1959. godine na temu uz
goja kukuruza, koja je trebal" osigurati brzi uspjeh: dobivanje
stocHe hrane, a potom i poveeanje proizvodnje mlijeka i
mesa, sto je trebalo podmiriti potraznju stanovniStva. No,
cfekti Sll bili daleko od planiranih.
Hruscov je primjeCivao nadolazecu opasnost. BuduCi da su
nedostaiali gospodarski uspjesi, a drustvena je
nakon "destaljinizacije" pocela slabiti, pojavile su se prijetnie
izbijanja nezadovoljstva. Jedna eksplozija nezadovoJjstva do
godila se nakon nove promjene politicke Iinije u
Novocerkasku. Vojska je ramo u Jipnju 1962. godine ubila 22
dcmonstranta. Raslo je takoder nezadovoljstvo partijskog i
 104 KOMUNIZAM RAZDOBlc)A
drZavnog aparata. PribojavajuCi se potresa, Hruscov je :leBo
vlast "cvrste ruke" prema stanovniStvlI, uz zadrZavanie vlastite
nedodirl jivosti.
Osjecaj ugrozenosti zasto je Hruscov ponovno
poduzeo XXII. kongresa sovjetske
u izravno
osuden balzamirana mu
sarno konzervirana mumija Lenjina), vee se naglasavalo i ak
tivno sudjelovanje u zloCinima partijskih voda smijcnjenih
nakon Ipak, zloCini poCinjeni tijekom kolektivi
zacije i zlocini iz druge polovice tridesetih godina nisu u pot
osudeni. "Trockisti" i "buharinovci" pogubljeni nakon
insceniranih procesa nadalje su tretirani kao "neprijatelji na
roda".
Drugi potez koji je prema Hruscovljevim intencijama tre
~ bao poslllziti razbijanjll partijske birokracije, bila je reorgani
zacija cijek partije potkraj 1962. godine. Njezina nova struktll
ra llsko je povezana sa zadacima gospodarstva. Radi toga partija
se trebala podijeJiti na dio koji sc bavio industrijom i dio
zaduzen za poljoprivredu, Provodenje toga pravila moralo je
voditi odrcdcnoj ovisnosti drZavne uprave od partije, ali isto
vremeno je uvdike kompliciralo postupak donosenja odluka.
Posljedica XXII. kongresa hila je liberalizacija cenzure.
Dopusten je tisak nekoIiko povijesnih knjiga i mnogo viSe
~! djda beletristike. U knjizevnom mjesecniku Novi} Mir, koji
ji je podupirao Hruscova, a uredivao ga je Aleksandr Tvardov
c,
~, ski, objavljeno je prvo djdo Akksandra Solienjicinajedan
~ dan Ivana Denisovica. GR Solzenjicin je u njemu opisivao
ii.; sudbine Ijudi 0 kojima se sutjdo prilikom "destaljinizacije"
~: predstavnika milijuna obicnih koji nisu pripadali
~ komunistickim elitama progonjenim od strane bivsih dru
. g.ova. U kulturnoj politici Hruscovljeva razdoblja nedost;.\ja
10 je dosljednosti. Neka SlI se djda mogia tiskati, elruga su
I.i zaustavljena. Sam je Hruscov tijekom razgledavanja izlozbe
I apstraktne umjetnosti u proc:1ncu 1962. godine izvrijedao
Ll
KOMllNIZAM RAZDOIH,JA 105
njezine tvorce i nazvao je suprotnom komunistickoj ideolo-
U medunarodnoj je politici Hruscov takoder nastojao ost
varivati medllsobno suprotne ciljeve. Tdio je smanjivanju na
petosti u medunarodnoj politici, a posebno poboljsanju
sovjetsko-americkih odnosa. S druge strane, ne sarno da je
ocuvao imperijalne aspiracije Sovjetskog Saveza, vee ih jc raz
vijao. U njegovo je vrijcme sovjetska politika izasla izvan do
tadasnjeg podrucja interesa u Europi i u azijskom pogranicju.
Pomirljivi tonovi prema Sjedinjenim Drzavama pojavili su
se vee 1956. godine !<ada jc nakon posjeta potpredsjednika
Richarda Nixona Moskvi Hruscov krenuo u sluzbeni posjet
SAD-u. Smanjila se i napetost U odnosima Saveza s
ostalim zapadnim driavama. Ta se atmosfera kasniie bitno
promijenila.
Preduvjeti za sukob
ralgicnom tockom bili
rjesenja u Njemackoj kroz neutralizaciju i demilitarizaciju
Zapadnog Berlina (a ubudllee njegovog ukljucivanja u
Njemackll Demokratsku Republiku). Otvorena je granica,
nairne, bila velika opasnost za stabilnost DDR-a i pokazivala je
njegovu slabost i neatraktivnost buduCi da su tisuee Nijemaca
s Istoka na Zapad. Od studenog 1958. godine Moskva
je ultimativno trazila ostvarenje svojih zahtjeva, ali je i straho
vala da hi u slucaju odlucnog odbijanja morala isprovocirati
sukob. RjeSenje je postignllto metodom manje korisnom za
komunistickog sustava u DDR-u. U kolovoZll 1961. go
d ine Berlin je podije!jen zidom.
Drugo krizno zariSte bio je BIiski istok Nakon sueske krize
1956. godine Egipat i Sirija (na neko vrijeme povezane u
Ujedinjenu Arapsku Republiku) nask su se tI sukobu sa za
padnoeuropskim zemljama i Izraelom (s vremenom i sa
Sjedinjenim DrZavama), te SU lisle u orbitu sovjetskih intere
sa. Od posjeta predsjednika Gamala Abde! Nasera Moskvi
i 1958. godine Sovjetski Savez poceo se intenzivno angazirati u
I sukobe na Bliskom istoku.

 ]06 KOMUN1ZAM HIWS(:OVIJEVA RAZOOI\LJA
Porastu meounarodne napetosti jos su viSe doprinijeli do
na Kllbi. Godine 1959. uSlanici pod zapovjednistvom
Fidela Casu-a srusili su tamosnji diktatorski reZim Fulgencija
Batiste. Nova vlada tdila jc osamostaljivanju od Sjedinjenih
Drzava i llskoro je zapoccla traziti podrsku u Moskvi, a isto
vremeno jc preuzimala pravila komunistickog sustava. Nakon
godinu dana doslo jc do sovjctsko-kuhanskog zblizavanja.
Crvena armija je javno instalirala raketc s atomskim hojevim
glavama na Kubi. Doslo je do najdubljc krize tijekom
rata", kOja je zaprijetila izbijanjem sVjetskog sukoba.
Konacni sporazum bio je doduSe kompromis, ali je Sovjetski
Savez odustao od planova vojne ekspanzije na zapadnu po
luth!. Rakete SU povllcenc u zamjenu za americko obecanje 0
odustajanju od intervencijc na Kubi.
Pored stvarnih sukoba intcresa pojavljivale su se i kontro
verze po pitanju prestiza. Najjace su izbile na vidjelo 1960. go
ill dine kada jc nad Sovjetskim Savezom srusen americki
te se uskoro pokazalo da je njegovo djelovanje bilo
dio stalno vodene obav)eiitajne Hruscov je naglo preki
nuo kanferenciju sefova vlada cetiri velesile u Parizu lIoci
samog pocetka susreta. Tek je u posljednjim godinama
ve vladavine doslo do poboljsanja atmosfere tJ odnosima sa
zapadnim zemljama. Mas"-"" je takoc1er tdila jacanju nefor
malnih odnosa sa Saveznom Republikom Njemackom, iako
nije imala precizan plan djelovanja.
1z razloga prestiz<l, ali i iz vojnih razloga, va zan element
sovjetske politike razdoblja Hruscova bio je angazman u sku
po) konkurenciji l1a podrucju istrazivanja svemira. Sovjetski je
Savez u pocetku postigao prevagu izraz je bilo Iansiranje
prvog umjetnog satelita ]957. godine i prvi let covjeka u sve
mir Gurij Gagarin, 1961. godine). Ti tlspjesi intenzivno su ko
risteni u unutarnjoj i meClunarodnoj propagandi kao dokazi
nadmoCi komunizma nad kapitalizmom.
Unutarnje nesugiasice pojavljivale Sll se u Hruscovljevoj po
litiei prema drzavam:l komunistickog bloka i prema zapad
noeuropskim komunistickim partijama. Moskva nije odustajala
--
KOMliNIZAM RAZ[)()]ILJA 107
i zeljela je raspolagati instrumentima koji hi od
tim teZnjama, premda je 30. Iistopada 1956. godine
izravnim utjecajem poljskih i madarskih dogadaja - sovjet
ska vlada iznijcIa tew koj<l je dopustala razliCitost putova "iz
gradnje socijalizma". Zajednicki zadatak komunistickih ddava
trebala je biti "zastita stecevina sOcijalizma".69
Pored vojnog Varsavskog lIgovora i gospodarskog SEV-a, in
stitucija Cije su C1anice bile jedino drzave sovjetskog bloka,
zeljelo se stvoriti i politicku organizaciju meclunarodnog ko
munizma koja bi okupljala komunisticke partije iz
i svijeta. Reakcije na tll ideju pokazale su koliko je jako
narllseno sovjetsko vodstvo II komunistickom pokretu. Protiv
Hruscovljevih planova nastupile Sll partije ]ugoslavije,
a mnoge drllgc nisu pokaziva\e odusevljcnje tim
mao Stoga je doslo jedino do sazivanja savjetovanja dvanaest
partija komllnistickih zemalja u studenom 1957. godine, ka
snije i savjewvanja sezdeset partija iz cijelog sVijeta, ali niSll st
vorene nikakve staine institucije.
Hruscov je nastojao ograniCiti znacenje teze () razlicitim
pllwvima u socijaiizam, koja je iznesena dvije gO(\ine ranije.
Naglasavao je univerzalno znacenje sovjetskil1 iskllstava, ali
kineskoj podrsci nije postigao potpuni lIspjeh. Ovako
iii onako doslo je do ponovnog zahlac1enja II odnosima s
]ugoslavijom (uskoro se ponovno poceo osporavati komuni
sticki karakter njezina sllstava) is talijanskom komunistickom
partijam koja se nije namjeravala odrcCi svojih te:t:nji za sarno
stalnoscLl. Kineska poc\rska oznacavala je probleme za ubLl
duce: oznaeavala je II velikoj mjeri odobravanje sovjetskih
iskustava iz vremena staljinizma i prvih godina "bladnog
rata", osporenih "(\eslaljinizacijom" i pokusajima sovjetsko
americkog sporazuma.
i drZavnih voda zemalja sovjetskog bloka
Varsavskog ugovora ili SEV-a samo su djelo01icl1o
nadoknaditi nepostojanje organizacije kOja hi
sve kOO1unisticke partije. Sklapani su i bilateralni ugovori.
Njima su, primjerice, odredcna pravila boravka Crvcne arrnije
 108 KO,VIlINIZAM HRUSCOYLJEVA RAZ[)OBLJA
LI Poljskoj, DDR-u, Madarskoj i u Rumunjskoj, iz koje je ipak
povllcena 1958. godine.7
U Europi se mogla primijetiti razlika izmedu djelovanja vla
clajuCih istocnoeuropskih komunistickih partija i zapaclnoeu
ropskih komunista koji su igrali sve manju ulogu u politickoj
strategiji Moskve. U nareclnim godinama sovjetsko je voclstvo
uspijevalo jos zadrzati priviclno jeclinstvo medunarodnog ko
munizma (iako je ]ugoslavija izolirana). Sazrijevali su uvjeti za
rascjep izmedu Moskve i Pekinga, koji se trebao oclraziti i na
probleme enropskih komunista. Gocline 1960., najprije u li
pnju na konferenciji vlaclajuCih komunistickih partija u
BukureStu, a kasnije u studenom na svjetskom savjetovanju 81
partije, kinesko-sovjetski sukob u potpunosti je izasao na
vidjelo.7 1
Albanija, najmanja od europskih komunistickih clrzava,
pristala je jasno uz Peking, a ocl 1961. godine prestala je sudje
~ lovati u Varsavskom ugovoru i SEV-LL Rumunjska je zapocela
i!' igru izmedn dviju sukobljenih komunistickih velesila radi clo
bivanja sto je moguce vece slobode djelovanja, iako je nadalje
sndjelovala u institucijama sovjetskog bloka. Gomulkina je
Poljska, usprkos kineskim nastojanjima, odlucno pocluprla
Moskvu. Dosta nejasan staY zauzele su neke zapadnoeuropskc
partije, na celu s talijanskim komunistima. lako su podupirale
sovjetsku "destaljinizaciju" i slabljenje napetosti "hladnog
rata", istovremeno su naglasava1e svoju neutralnost i nesklo
nost angaziranju u medupartijske sukobe. U unutarnjoj dje
latnosti komunisti u zemljama sovjetskog bloka i u ostalom
dijeiu Europe mogli su sacla nzivati u odredenoj slobodi iako
su koristili tu mogucnost u razliCitoj mjeri.
Posve je drugaCija bila pozicija]ugoslavije usprkos ponov
;~ nom pribliZavanju Sovjetskom SaveZLl 1962. godine. NaCin
~;
!'l vrsenja politicke vlasti u ]ugoslaviji nije se mnogo razlikovao
~ od onoga primjenjivanog u drugim komunistickim zemljama
I
~
~
iako je slobocla govora i umjetnickog stvaralastva bila znatno
veea. Kada je 1957. godine objavljcna Dilasova knjiga Nova
klasa - pokusaj analize staljinistickog sustava, jugoslavenski
L
-_
uo KOMllN1ZAM RAZJ)OllL/A
krilu partije pocele su se form irati frakcijc pristasa linije "cvr
ste rukc", uz fakticki pristanak Gomulke i njcgovih suradnika.
Jcdna od tih frakcija okupJjena oko snaznog vojvodskog
sekretara partije Edwarda Giereka, naglasavala je potrehu
vjestog upravljanja i stvarala tcmeljc tchnokratske inaCice Sll
frakcija na celu S Mieczyslawem Moczarom,
ministra, a od 1964. godine ministrom UllU
poslova nadovezivala se na stavove razvijene
medufrakcijskih borbi 1956. godine. SpajajuCi komunizam s
nacionalizl11om, nastojala je iskoristiti cmocije veterana
Drugog sVjctskog rata i s velikim zakasnjcnjcm ostvariti u
ratno vrijeme propagiranu ideju Nacionalnc fronte pod he
gemol1ijom komunista.
Madarske II komunistickom blokll hio je poscban.
K{ldar je isprva imao slabu poziciju. Velika veCina stanovniSt
va nijc ga prihvacaJa jer ga je smatrala odgovornim za
I U politickom smislu sustav je os tao skoro netaknut.
revolucije sovjetskim tenkovim:t. Radnici su se sjecali krvavog
obracuna sa strajkovima i radnickim vijeCima, intelektualci
uhiccnja i presuda. Staljinisti pak (primjerice, dugogocliSnji
partijski idcolog Revai) nisu mu l1logli oprostiti suradnju s
Nagyjem i sudjeJovanje u rusenju starog poretka.
Ki(J[lf jc sacuvao viast zahvaljujuCi podrski Hruscova,
je odobravao obraclln s "kontrarevolucijom" i branio ga pred
staljinistima. U Madarskoj SlI sve do 1959. gocline trajale rc
presijc. Godine 1958. nakon sudcnja pogubJjen je Imre Nagy
i nekolicina njegovih suradnika. Kadar je ]959. godine poz
vao sovjetsku vojskll da ostane u zemlji "koliko dugo bucie
trebalo"73 U razdoblju od 1959. do 1961. provedena jc po
novna koLektivizacija seJa. Tdilo se centralizaciji
gospodarstvom. Kiidarova ekipa mogb je postiCi znatno po
boljsanjc zivotnog standarda zahvaJjujud pogoctnostima u
medunarodnim gospodarskim odnosima, kojima se lIpravlja
10 iz Mosk'Ve.
Signali ublahvanja kursa pojavili Sll se llsporedno s ogra
nicenom amnestijom ]960. godine. Nakol1 moskovskog XXII.
kongresa Kactir je mogao dopustiti jasnu Iiberalizaciju
.......
KOMUNIZA.'-'1 I-IRlJs(;oYlJEVA RAZDOBLJA 109
komunisti shvatili su je kao kritiku vlastitog sustava.7 2 Autoftl
je u novom suclskom procesu produzena zatvorska kazna.
Nadalje je u jugoslavenskom drustvenom i gospodarskom
zivotu na snazi bio "samoupravni socijalizam", mnogo clecen
traliziraniji nego u zemljama sovjetskog bloka.
U sovjetskom se bloku isticala Poljska, iako je Gomulkina
ekipa polako ali dosljedno tezila smanjivanjll slobode govora,
"ece nego u susjednim zemljama, te obuzdavanju elemenata
unutarpartijske clemokracije. Godine 1957. ukinllt je kao "re
vizionisticki" tjednik Po prostu, koji su uredivali mladi komu
nisticki intelektualci neposlusni voclstvu partije.
Nisu uspjeli ni projekti povezivanja drzavnog planiranja s
trziSnim mehanizmil11a koje je pripremala skupina ekonomi
sta. Vracen je centralizam u upravljanju gospodarstvom.
Institucije radnicke samouprave osnovane u pocluzeCima
1956. godine nakon godinu dana liSene su svih ovlasti.
Dogadaji 1956. godine oslobodili su dosta energije u gospo
clarstvu i prisilili su komunisticke vlasti da izadu u susret po
trebama stanovnistva. Znatno povecanje zivotnog stanclarda u
nareclnim je godinal11a zamijenila stagnacija, a ponekacl i na
zadovanje stanclarda.
Prol11jene uvedene u poljskom komunizl11u pokazale su se
trajne u dVije oblasti. Kao prvo, prekinute su otvorene repre
sije prel11a Katolickoj crkvi, te je Crkvi omoguceno suclje1o
vanje u javnol11 zivotu, iako su se nakon stanovitog vremena
ponovno pocele primjenjivati razlicite vrste sikaniranja. Kao
clrugo, prihvacen je raspad go1eme veCine "poljoprivrednih
zadruga" na seiu, koje su prethodnih goclina nastale pod pri
tiskol11 i nije se ponovio teror kolektivizacije. Zel11lju se na
stojalo preuzeti u drzavno vlasniStvo preko otezavanja njezine
proclaje i nasljedivanja.
Za kratko vrijeme Gomulka je smijenio suradnike koji su
bili pristalice liberalnijih metoda upravljanja clrZavol11, a prije
svega partijom. Sve su jace bile optuzbe usmjerene protiv "re
vizionista", uglavnom intelektualaca. Usprkos tome, samo su
neki iskljuceni iz partije iii su je sami napustili. Na clrugom
KOMUN1ZAM HRUSCOVLJEVA RAZDOHl.JA ]]]
parolom "tko nije protiv nas, s nama je".74 Godinu dana ka
snijc konacno je rehabilitiran Rajk, a osudeni su Rakosi i
Ger(). Godine 1962. provedena je sira amnestija.
Sef madarske partije dobio je od Ilruscova suglasnost za
pocetak programa reformi koje su se prije svega trcbale od
nositi na gospodarstvo. Promjene uvedene 1963. bile su ipak
ogranicene. Tdilo se ogranicenju uloge administracije, ali su
jc trehale zamijeniti velika drzavna poduzcea, kombinati iii
trustovi, koji su monopolizirali odredena podrucja proiz
Osnovne gospodarske ovlasti osta1e su ipak na mini
starstvima s njihovim politickim i birokratskim kadrovima.
je drugaCiji bio slucaj Rumunjske. Godine 1957. tamo
su sc pojavile tdnje za gospodarskom samostalnosctl, a po
selmo za razvijanje odnosa sa zapadnoeuropskim zemljama. U
Bukurestu je pruZal1 otpor planovima gospodarske koordina
dje sovjetskog blob i predaji vodeCih fllnkcija SEV-u.
je 1961. godine podvrgnut svojevrsnoj "rumunjizaciji", odno
5no primijenjeno je Cmnogo dosJjednije nego u Poljskoj) po
vezivanje komunizma s nacionalizmom. Indoktrinacija, koris
tena za unutarnju upotrebu, oCiscena je od servilnosti prema
Sovjetskom Savezu, koji je obubv<leao i povijest predrevolll
cionarne Rusije. Ideoloski zahvati praceni su porastom neovi
snosti 0 Moskvi sto je rumunjsko vodstvo moglo sebi
stiti zabvaljujuCi polirickoj igri izmedu Sovjetskog Saveza i
Kine, te gospodarskoj igri izmedu lstoka i Zapada.
U Bugarskoj, Cehoslovackoj i Njemackoj Demokrat5koj
Republici nije se mnogo dogadalo jer moskovski centar
sovjetskog bloka, osIabljen i zauzet vlastitim problemima, nije
mnogo ni traiio od svojih manjih partnera. Promjcne u go
spodarstvu ogranieavale su se na to da se bez napustanja bi
rokratskih metoda upravljanja osigura stalni porast proiz
i rast zivotnog standarda. Hruscov se zadovoljavao
lojalnosclJ tamosnjih voda prema sebi i prema sovjetskoj poli
tici U oba smjera - zapadnom i kineskom. Bio je zadovoljan
miroll1 koii je vladao u tim zemljama.
--
 J J2 KOMUNIZAM RAZf)OBLJA
Bugarska Zivkova, (:ehoslovacka Novotnog i DDR Ulbrich
ta prve su u komunistickom sustavu prakticirale nepokret
nost vlasti, koja je bila pracena apatijom stanovniStva, iako je
Hruscov nastojao pov<.:cati dinamiku unutarnje i mcduna
rodnc polit ike LJ Sovjetskom Savezu. U DDR-u se uspjeIo, zah
valjujuei izgradnji Berlinskog zida, ukloniti najvazniji cimbe
nik nemira - masovni bijeg stanovniStva na Zapad.
U ostalom dijelu Europe najvece su se promjene dogadaIe u
gdje su komunisti potkraj 1956. godine kao nuinost prih
vatili ocuvanje pluralistickog sustava i demokratskih sloboda u
"talijanskom putu u socijalizam")5 To je odgovaralo nacelima
koja Sll zagovaran<l tijekom rata, a kasnije napustena, ali su
nakon Hruscovljevih otkriCa zadobivala polemicko znacenje.
Talijanski su komunisti, kao najozbiljniji konkurent vla
krScanskoj demokraciji i kao partija znatno jaCa od 50
cijalista, pokrenuli nastojanja da postanu demokratska alter
nativa obiju stranaka. Zapocete su ideoloske i politicke
promjene koje S11 trebale voditi komuniste poziciji slicnoj kao
!ito su U ostalim zemljama zauzima\e jake sOcijaldemokratske
stranke: s jedne strane, predstavnika nizih slojeva u drustve
noj hijerarhiji (u velikoj mjeri organiziranih u sindikate) koji
su trazili drustvene reforme, 5 druge pak strane
nib antiklerikalnih intelektualnih krugova.
Talijanski komunisti jos su bili daleko od ostvarenja tih
- i zbog sto njihovi potencijalni parlamentarni
nisu vjerovali u te promjene, i zbog toga !ito se u par
tiji 05jecala tuga za ortodoksnim komunizmom. Ipak,
su izbjeCi sudbinu skoro svih drugih zapadnoeuropskih par
tija, sacuvati iii Cak - usprk05 promjenljivoj sreCi - ojacati
svoju poziciju.
Posve je drugaCija bila sudbina druge velike zapadnoeurop
~
ske komunisticke partije - francuskih komlloista. Oni su na
I stavili liniju prihvacenu nakon XX. kongresa KPSS. Ne samo da
SlJ prihvacali politicku praksu u istocnoj Europi (iako su iz
I,i lojalnosti prema Moskvi POlllotvoreno prihvatili kritiku
"Staljinovih pogreSaka"), vee za svoju zemlju nisu bili u stanju
KOMUNIZAM HRUS(:OVLJEVA RAZDOBlJA 113
formulirati jasnu, drugaCijll od sovjetske, Uniju razvitka poli
sustava.
Prividno je francuska partija izlazila iz krize. Istina, njezino
parlamentarno predstavniStvo skoro je prestalo postojati
1958. godine nakon dolaska de Gaullea na vlast llslavnim re
ferendllmom i uvo(tenjem veCinskog izbornog zakona. No,
iste je godine na lokalnim izborima za komuniste glasovalo
hiraCa. Partija je sacuvala centraliziranu organizaciju, a
zahvaljujud podredenim sindikatima imala je jos uvijek bazu
1I radnickim slojevima. Poceie su se ipak pokazivati dvije ten
dencije, koje su ubuduce trebale poljuljati pozicijll komuni
sta. Prva od njih je uklanjanje (iii odlazak) velikog dijela inte
lektualca, potresenih vijestima 0 Staljinovim zlocinima i ma
sakru madarske revolucije, iz partije. Druga je tendencija sta
renje partije i zaustavljanje priljeva mladih ljudi, koji nisu na
lazili mjesta u birokratskim strukturama.
Izvan Italije i Francuske komunisti su raspolagali
snagama samo 1I nekoliko ddava. U Grckoj i u Spanjol
morali Sll djelovati u ilegali. U Finskoj Sli se nalazili Ll
a za sovjetsku politikll nisu predstavljali veCu vrijed
nost buduCl da Sll sve finske vlade redom marljivo respektira
Ie upute iz Moskve vezanc uz medllnarodnu politiku. Os tale
Sll se partije dvoumile izmedu talijanskog i francuskog staja
iako su cesce bile blize potonjem. Ne bez znacenja bila je
tome Cinjenica cia su male partije bile ovisne 0 pomoCi
Sll im pruhle komllnisticke zemlje, a koja je imaIa po
nekad javni, ali najceSce tajni karakter. Istina, ta je pomoc hila
vrlo ogranicena bllduci da Sll zapadni komunisti (osim II
Italiji i 11 Francuskoj) - s obzirom na svoju slabost - svojim
snaznim istocnim partnerima prestali donositi korist.


x. STABILIZACI]A I TRAZENJE SIGURNIH
ne mijenja cinjenica da je oko Hruscova od tada do njegove
PUTOVA
ul1utarnjih i vanjskih kontakata.
listopadU 1964. godine, dok se Hruscov odmarao na
U Krimu, zavri5i1e su pripreme za njegovo rusenje.
Mnogi su urotniei svoju karijeru dugovali HruSCovu.
Ovaj put protivnici prvog sekretara raspolagali S1l vednom ne
sarno u najuzem vodstvu partije - predsjedniStvu CK-a, vee i
podrskolll ministra obrane Rodiona Malinovskog i predsjed
nika KGB-a Vladimira Semieasnog. S planovima su upoznati i
neki clanovi Centralnog komiteta. Hrllscov je telefonom
obavijdten 0 potrebi dolaska. Nakon njegovog povratka u
, Moskvu odd:ana je sjednica prec!sjednistva na kojoj se nasao
skoro osalllljen. Nakon stanovitog vrel11ena predao se i
tao odstupiti.
Na sjednici CK-a Hruscov je kritiziran na razliCite nacine: za
nepromisljene odluke i stvaranje nereda, za teZnju salllovlasti,
za okruzivanje ulizical11a, za razbijanje partije na "industrijsku"
i "poljoprivrednu", za koje su izazvale porast napetosti
u sukobima s kineskim i albanskim komunistima, za nespretno
sti i pogrcSne ocJluke u odnosima s ddaval11tl sovjetskog bloka,
za pretjerana obeeanja i donacije zemljama Treeeg Svijeta.76
Neovisno 0 stvarnom cilju kojim su se vodili Hruscovljevi
protivnici - a bio je to kraj obracuna sa staljinizmom i
pokllsaj provodenja politickih i ekonomskih reformi
vo smjenjivanje kOje je proveo Centralni komitet bilo je pre
sedan (istina, nikada viSe nije ponovljen u Sovjetskom
Savezu) nj je presedan poljllljao strukturu individualnog
vodstva, naslijedenu od staljinizma, koju je Hrnscov manje
dosljedno i pomocll drugih metoda ipak nastojao zaddati.
Premjestaj sefa partije i dd<lve u mirovinu, bez pov
lacenja bilo kakve njegove odgovornosti, potvrdilo je ne
promjenljivost pravila osobne nedodirljivosti sovjetske elite
prihvaeenog nakon obracuna s Berijom. Takvu ocjenll nEta
It.......
STABILlZAC1JA I TRAZENJE SIGllRNlH I'UTOVA llS
smrti 1971. godine vladala apsolutna tisina. lzoliran je od
Nasljede je podijeljeno. Prvi sekretar (a od 1966. godine
sekretar) postao je donedavni zamjenik Hruscova, a
toga - od 1960. godine, predsjednik Vrhovnog sovjeta -
Leonid BreZnjev. Premijer je postao jedan od dotadasnjih vi
cepremijera Aleksej Kosigin. Vaznu ulogu igrali su i drugi
clanovi rukovodstva, medu njima Nikolaj Podgorni (od
1965. predsjednik Vrhovnog sovjeta), glavni ideolog Mihail
Suslov, novi ministri obrane Rodion Malinovski i Andrej
ministar vanjskih poslova Andrej Gromiko, te pred
sjcdnik KGB-a od 1967. godine - Jurij Andropov.
Dolazak nove ekipe na vlast bio je pracen strahovima da ce
ona poceti provoditi - harem u smislu ideologije i sluzbene
povijesti partije - rehabilitaciju Staljina. To se ipak nije dogo
dilo. Karaktcristicna je bila sutnja: 0 Staljinu (iako je prigo
dom najblize godisnjice zavrsetka rata BreZnjev spomenuo
njegove prijeratne i ratne zasluge), 0 Hruscovu, 0 zloCinima
staljil1izma j 0 pokusajima obracuna s njima. Ako je Hruscov
nastojao utemeljiti legitimitet vlasti sovjetskih komunista na
tradielji Lenjina i svojim vlastitilll llspjesima, praznina koja se
stvorila nakoll njegove smjene bila je jos veta. Sezdeset godi
11<1 komllnistickih uspjeha (jer se uvijek 0 njima govorilo)
imalo oceva. Povijest je postajala anonimno djdo nepo
gre!iive partije i junackih maStl.
Kosigin je imao plan gospodarskih reformi utemeljen na
projektu uvodenja nekih tdiSnib mehanizama. Takav
projekt od 1962. godine predstavljao ekol1omist Jevsjej
Liberman. 71l
U wjnu 1965. godine ta je reforma pokrel1uta. Ukinuti su
suvnarhozi (nakon sto je ranije ukinuta podjela partije na "in
dustrijski" i "poljoprivredni" dio) i ponovno je uspostavljeno
eentralizirano upravljanje. lstovremeno, povecane SU ovlasti
poduzeea, koja su trebala realizirati sarno nekoliko osnovnih
naputaka nametnutih odozgo.

 116 STAIlILlZAClJA I TRAZENJE SIGURNIH PlJTOYA
Podllzeea se nije htjdo ocjenjivati sarno na temelju porasta
proizvodnje, vec prije svega prema prodanim proizvodima,
dobiti i rentabilnosti. Nezaobilazan element reforme trebala
je biti regulacija sustava cijena. Kosigin je pokrenuo akcije i u
tome pravcu. Uskoro se ipak pokazalo da ostvarivanje reformi
nailazi na prepreke koje se ne mogu otkloniti. Otpor nije
pruZala samo ddavna uprava lisena mnogih svojih ovlasti,
nego i partijski aparat naviknut na hitne intervencije u podu
zeCima. "Potrzisnjenju" gospodarstva nije doprinosilo ni po
dredivanje njegova velikog dijela vojnim potrebama. Kosigin
nije imao podrsku Brdnjeva i veCine svojih drugova u uzem
vodstvu partije.
Dominirala je potreba stabilizacije i nesklonost promjena
ma i riskantnim potezima. Osjeeaj sigurnosti postignut u po
sljednje111 desetljecll naveo je partijski i driavni aparat na
traZenje mira i udobnog zivota. Ne bez znacenja bila je rastuea,
cesto nekaznjena, korupcija. Komunisticki sustav u Sovjet
skom Savezu skrivao se iza ideoloskih fraza, rutinskih uprav
nih formi i isprobanih (iako najcesce bez veCih uspjeha) me
toda upravljanja gospodarstvom.
U Moskvi se s odredenim zadovoljstv0111 gledalo na rastucu
spremnost za pomirenje s podjclom kontinenta i jaeanje su
radnje sa Sovjetski111 Savezom i ddavama sovjetskog bloka u
zapadnoeuropskim drZavama (u manjoj mjeri u SAD-u). Velika
vaznost pridavana je situaciji u Saveznoj Republici Njemackoj
koja se razvijala u pravo u tome pravcu. Na odnose sa zap ad
noeuropskim zemljama nije bitno utjecalo zaostravanje sukoba
u lndokini, gdjc su vijetnamski komunisti uz podrsku
Sovjetskog Saveza pokrenuli oruZane akcije da zauzmu po
drucje juznog Vijetnama, Laosa i Kambodze, koja su se nalazila
pod vojnom i politickom zastitom Sjedinjenih Driava. Zatoplje
nje u Europi zaustavljeno je izbijanjem rata na Bliskom istoku,
gdje je sovjetski blok odlucno podupro arapske ddave, dok su
zapadne zemlje stale na stram) Izraela.
Stabilizaciju su remetili i odjeci sovjetsko-kineskog sukoba.
Usprkos nadanju sovjetskog vodstva, nije doslo ni do ogra-
If......
STAlIlUZAClJA I TRAZENJE S[GURNlH PUTOYA 117
nicenog sporazuma s Pekingom. To je koristila Rumunjska pod
vodstvom Nicolae Ceau~escua, koji je preuzeo vlast nakon
smrti Gheorghiu-Deja 1965. godine. Rumunjski komunisti jos
su jace pokazivali svoju nezavisnost. Zajedno s Kinom i
Albanijom, ali i ]ugoslavijom, odbili su sudjelovati na moskov
skoj konferenciji komunistickih partija 1965. godine, a zajed
no s Albanijom i]ugoslavijom - na konferenciji europskih ko
munistickih partija u Karlovim Varima 1967. godine. Istina,
dosli su pocetkom 1968. godine u Budimpestu na "konzulta
tivno savjetovanje", koje je trebalo biti priprema za susret ko
munista cijelog svijeta, ali su tamo odbili sve prijedloge koji su
imali za cilj koordinaciju djelovanja pod sovjetskom hegemo
nijom.
U Moskvi su pokusani pomirljivi tonovi prema Albaniji. Po
prvi put od poeetka sukoba njezini su vode pozvani na sjed
nicu politiekog vodstva Varsavskog ugovora, ali je poziv od
lueno odbijen.7 9 Odnosi Albanije s Kinom bili su sve inten
zivniji, a 1966. godine u Albaniji je pokrenuta vlastita "kultur
na revolucija", iako bez tolikog zamaha kakav je imala u Mao
Tse-tungovoj Kini. Nije doslo ni do izrazitijeg zbliZavanja
Sovjetskog Saveza s ]ugoslavijom usprkos tome sto je Tito
ostro napadan iz Pekinga i Tirane.
Na manje konfliktan naein svoju je djelomicnu samostal
nost realizirala komunisticka Madarska. Pad Hruscova bio je
veliki udarac za Kadara, ali je u Moskvi dobro primljeno sto je
set' madarske partije znao sacuvati mir i jacao sustav.
Madarsko vodstvo iskoristilo je sansu kt)ju je pruZao Kosigi
nov plan gospodarskih reformi. Dva mjeseca nakon poeetka
njegove realizacije u Sovjetskom Savezu u Budimpesti je
takoder najavljen "novi ekonomski mehanizam".80 Pretpo
stavke su bile slicne onima prihvacenima u Moskvi. Sacuvano
je centralno upravljanje gospodarstvom, ali je ogranicen broj
naputaka i uvedeno vise ekonomskih mehanizama.
Drugaeije nego u Sovjetskom Savezu, madarska gospodar
ska reforma imala je prilike za razvoj u narednim godinama.
Drzavna i partijska birokracija bila je ovdje manje petrificira
 LIS ~IGURNIII PUTOVA
stanovniStva za poboljsanjcm standar
da vidljiviji. Godine 1965. dogodilc su se znatno ozbiljnije
promjene u gospodarskoj politici. Ukinuti su skoro svi obvez
ni napuci osim obveza prema partnerima iz SEV-a. Uvedena je
kombinacija mehanizama centralnog planiranja (uprava je
sacuvala ovlasti koje su se odnosile na vece investicije, djelo
mienu kontroiu cijena i mogucnost hitnog uvodenja poreza)
i tdisnih mchanizama.
Madarska reforma bila jc prva relativno uspjcSna akcija l)
pravcu ogranieavanja birokratskog
yom te - l) daljnjoj konzekvenci -
Posebno je konfliktna postajala situacija u C:ehoslovackoj.
Postojalo je nekoliko lIzroka za sukobe. Prvi od njih bio je ne
dostatak obracllna sa zloCinima iz razdoblja staljinizma,
lIkljucujuCi inscenirane procese protiv komunista. Istina,
Cehoslovacka nije bila jedina zernlja u kojoj se odustalo od
"destaljinizacije", ali su razmjeri staljinistiCkih represija ramo
bili vrlo veliki, a nedostatak obraeuna izuzetno dosljedan. To
je proizlazilo i iz suodgovornosti nekih voda partije za zloCi
ne, ukljlleujuCi i samog Novotnog, kojeg je nakon 1956. god i
ne Hrllscov proteZirao.
U rehabilitirane irtve iz komuni
su se takve rehabilitacijc clo
- iako je on odgo
vornost za njih prebacio na druge osobe - a dje1omicno
nakon njcgove smrti. U DDR-u su rcpresijc protiv komllnista
bile rclativno rijetke, nisu nosile smrtnc presllde, a optuzeni
su vrio brzo rehabilitirani.
Drugi uzrok napetosti u C:ehoslovackoj bile su slovacke
aspiracijc za promjenom uredenja drZave u pravcu federacije.
One nisu nailazile na priliku za realizaciju u centralistickom
sustavu ustanovljenom lIstavom iz 1960. godine. Medu irtva
rna razdoblja staljinizma bilo jc mnogo istaknutih slovackih
.......
STABlUZACl./A I SIGURNIlI PIJTOVA 119
komunista, pa je pitanje "destaljinizacije" dobivalo i nacional
nu dimcnziju.
Porastu napetosti doprinosila je i gospodarska kriza koja jc
zahvatila Cchoslovaeku 1962. godine. To se prije svega odno
silo na ceiiki dio ddavc, koji je
padao gospodarski
Centralistieko
vodile su gospoc\arskom naza-
Kroz duze vrijeme akcije II pravcu svladavanja svake od tih
napetosti bile su vodene nezavisno jedna od druge i imale su
ogranicene efekte. Godine 1963. priznalo se, dod use, cia su in
scenirani procesi bili montirani, ali mnogi osudenici nadalje
su optuzivani za politieke pogrdke. lzbjegava\o se
na odgovornost organizatore tih procesa. Iste godine otiSlo se
ndto dalje u rehabilitaciji slovaekih komunista
za nacionalizam, medu kojima jc bio i Gustav Husak. Prvi sek
retar partije 1I Slovaekoj postao je Aleksander Dubeek, sma
vece samostalnosti zemlje. Godine 1964. par
je projekt gospociarske reforme koji
je izradio Oto a koji je sliCio reformi koja je kasnije reali
zirana u Madarskoj. Uvoctenje reformc narednih godina ipak
je blokirano otporom pristasa cen traliziranog gospodarstva.
Tek je 1967. godine doslo do spajanja svih triju tendencija
koje su bile kriticne 1I odnosu n;l dotadasnju partijskll linijll.
Lider opozicije postao je Dubeek, koji je II listopaciu na sjed
nici CK-a ostro napao Novotnog. Slovacki voda raeunao je na
podrsku Moskve, u kojoj je uzivao dobar glas za razliku od
Novotnog, opterecenog
Istog mjeseca Dubeek je pvno poarzao sovJetsKu partlJu U
sukobu s Kinom, a kasnije se u tajnosti susreo s BreZnjevom.
U prosincu je tijekom svoga posjeta Pragu sovjetski voda
sllkobe cchoslovackih komunista nazvao njihovim "unu
problemom".81
Od toga trenutka dogadaji su krenllli lIbrzano. Prvih dana
nove godine Novotny, iako je jos uvijek vrsio funkciju pred

 120 STABIUZACfJA I TRAZENJE SIGURN!lI PliTOVA
sjeunika morao je odstupiti s polozaja prvog sckreta-
Nil'OOV je nasljeunik postao Dubcek. On se deklarirao kao
jeuinstva Ceha i Siovaka, te konsolidacije sovjetskog
bloka. Novi partijski voaa dobio je podrsku cdkih pristasa de
staljinizacije i gospodarske reforme. Ipak, sukladno obecanju
danom BreZnjevu, nije provodio vece promjene u partijskom
aparatu. Stoga jc jOs uvijek imao posIa s centralnim komite
tom izabranim za vrijeme prethodne vlasti, u kojem je bilo
mnogo kompromitiranih osoha.
To je pak izazvalo nezadovoljstvo meal! pristasama
promjena, a posebno intelektualcima. Dubcekovo vodstvo gu
bilo je kontrolu nad sredstvima masovnog priopeavanja i
nekim partijskim organizacijama. Sukobi su jatali zbog akcija
Novotnog, koji je - pod pritiskom sve radikalnije at
mosfere u zemlji - moran odsrupiti s mjesta predsjednika.
Njegov nasljednik postao je general Svoboda, smijenjen u
vrijcme staljinizma, ali poznat i prihvacen u Moskvi.
Dan nakon smjenjivanja Novotnog 11 Drezdenu su se okupi
Ii voae zemalja sovjcrskog bloka. Cehoslovacki komunisti ostro
su opomenuti za toleriranje "antisocijalisticke" slobode djeIo
vanja medija. Po prvi put prijeti10 sc vanjskom intervencijom.
U kritici su se osobito isticali Ulbricht i Gomulka. Dok je Kadar
voditi prcgovorc, sovjetski su se voLle drlali relativno
suzddano.
Dubcek i njegovi partijski kolege nasli su se 11 beziz[aznoj
situaeiji, izmedu presije "bratskih zemalja" i pritiska vlastite
partije i javnosti, kOja je svc vise izmieala kontroli. Prvi sckre
tar izbacio je parolu 0 "socijaJizmu s ljudskim licem", ali jc kri
tizirao novinare i intelektualce za neodgovornost.ll 2 Predme
tom sukoba postaio je sazivanje kongresa partije. Nakon
odredenih strahovanja prcd previse spontanim tijekom kon
gresa i njcgovim medunarodnim posljec\icama, partijsko vod
stvo pristalo je na sazivanje kongrcsa za rujan.
U lipnju 1968. godine Varsavski llgovor narcdio je organi
zadju vojnih vjeZbi na podrucju Cehoslovacke. Grupacije par
tijskih reformatora koje su pritiskale Dubceka bojale su se da
~ 1
STABlLlZACI'/A I SIGURNIH P1JTOVA 121
ee on llstllpiti i - iz[ozen pritisku partnera iz sovjetskog bloka
- zaustaviti promjene. Stoga su potkraj lipnja objavili Manifest
2000 rijeCi, u kojem su trazili demokraciju u partiji i dr:zavi, te
slobodu govora. To je izazvalo vrlo ljutitu reakciju BreZnjeva.
Sovjetska ostala jc na cehoslovackom teritoriju usprkos
tome sto su vjeZbe zavrscne pocetkom
istog mjeseca vode drzava Varsavskog lIgovora po
l1ovno su se okupili u Varsavi da bi raspravlja\i 0 situaciji.
Cehoslovacko vodsrvo, stavljeno prcd stup srama, odbilo je
dod. Dubcek takoder nije zelio otputovati ni u Moskvll na bi
latcralne razgovorc. Do njih je doslo tek potkraj srpnja 1I po
graniCnom mjestu Cerna na Tisi. BreZl1jev je isprva ostro na
padao cehoslovackc komunistc. Sljedeceg dana napetost je
malo popustila iz nckoliko razloga. Sovjetski voda dobio jc
povjcrljivo pismo osamnaest zapadnocuropskih komuni
stickih partija, kOje su prosvjedovale protiv intcrvendje u
CChoslovackoj. Nesklone intervcnciji bile su takodcr
i Jugoslavija. Stanovitu ulogu odigralo je razoea
Brdl1jeva stanoviStem Svobode. Usprkos njegovim
occkivanjima, cehoslovacki je predsjednik podrzao Dubceka.
Moglo se ciniti cia je rezlIltat sllsreta odreoeno popllstanje
ll<lpetosti. Tri dana kasnije odrhna je konferencija voda drzava
Clanica Varsavskog ugovora l\ Bratisiavi, tijekom koje je domi
nirao blazi ton. Cehoslovacko vodstvo potpisal0 je zajedno s
ostalim kOl11unistima sovjetskog bloka for111ulacijll: "Zajed
l1icka mcaunarodna obveza svih socijalistickih zemalja jest po
dupiranje, cuvanjc i jacanje dostignuCa ... "S3 BiIa je to
"Bretnjcvljeve doktrinc", kojll je sovjetski voela formulirao
nekoliko mjeseci kasnije, vee nakol1 sto je svc zavrsiIo.
Trajale su naimc uzurbanc pripreme za intervcl1ciju.
Pristasc intervencije u Sovjetskom Savezu bili su prije svega
predstavnici vojske, koji su u aktualnom razvitku dogadaja
vidjeli opasnost za strateskll pozicijll sovjetskog bloka.
Pocetkom druge polovice kolovoza odrzani su tajni susreti
tijekom kojih su najprije donesene odluke uzeg sovjetskog
voclstva, potom voda drzava Varsavskog ugovora (bez sudjclo
 122 SIGURNIH PljTOVA
vanja RUl11unjske, kOja nije hila sklona interveneiji, dok se
Madarska, kOja je takodcr pruzala otpor, podredila
nickom stajalistu), a na haju i eijelog sovjetskog Centralnog
komiteta.
Da se nije fadi/o 0 namctanju svoga poretka drugoj drhvi
oruzanom silom, mogio hi se paradoksalno reCi kako su pd
mijeeene pozitivne tendencije: zajednieko dogovaranje od
luka od strane statutarnih partijski\1 lnstituelia u Sovjetskom
Savezu i medunarodni sporazum unutar Varsavskog ugovora.
To je ipak bilo samo prividno. Odluka 0 operaeiji vee ie bila
donesena i sve ie bilo apsolutno spremno buduCi daje samo
dan nakon posljednje sjednice 250 tisuCa vojnika, nai
vise sovjetskih, ali takoder i poljskih, madarskih i hugarskih,
uslo u Cehoslovacku.
tijek dogadaja bio je iznena(\ujuci. Usprkos dogo
dosljednosti i masovnosti, bio je vrlo uspjdan.
vorenom planu, nije uspio drZavni udal' u cehoslovackom ko
Poljska je Moskvi pravila manie potdkoCa iako je i tu bilo
munistiekom vodstvu. Novi vocte trebali su javl10 zatraziti
problema. Polovicom sezdesetih II politiCkom i gospodar
"Am,,;; savezniekih d1'zava, te l1a taj nacin dati Iegitimaciju in
alternativa vladajllcoj ekipi (onako kako se
ekipa naglo su gubili popularnost, a jable su tri tendencije 1I
u Madarskoj 1956. godine). lako su snage inter
partiji prisutne vee prethodnih godina: revizionisticka, teh
predstavnikc Dubcekove ekipe i
nokratska i nacionalisticka.
u (ehoslovackoj se ihrmiralo zamjensko
vodstvo koje je potom sazvalo partijski kongres. Suradnju s in
terventnim posfrojbama odbio je predsjednik Svoboda.
Svugdje je primjenjivan pasivni
U Moskvi je donesena odluka 0 prividnim ustupcima.
:apoceli Sll pregovori sa zatvorenima cehoslovackim vodama
i Svobodot11. Od njih je dobivena suglasnost za daljnju prisut
nost sovjetske vojske u zemlji, proglasenje partijskog kongre
sa nestatutarnim, te obecanje da ce u zemlji odrzati poredak i
kontrolirati medije. U zamjenu za to Dubeekova se ekipa
mogla vrariti u Prag i ponovno preuzeti vlast.
Samo je jedan sudionik tih pregovora - Frantisek Kriegel
odbio sporazum i dao ostavku. Drugi su krenuli putem koji se
pokazao ponavljanjem "taktike salame'". Tijekom nekoliko
pod sovjetskim pritiskom iz rukovodstva su
~ L
TRAZENJE SI(;URNlH PUTOVA 123
vani dotadasnji njegovi Cianovi, it na njihovo mjesto putem
kooptiranja ukljuCivani su politica1'i spremni poslusati nared
he iz Moskve i provesti "normalizaciju". U travnju 1969. godi
ne smijenjen je Dubeek, a prvi sekretar postao je Gustav
Husak, nekadasnji progonjenik staljinizma, koji je sada bio
spreman izvrsiti zapovijedenu pacifikaciju.
Tijekom narednih mjeseci iz partije je uklonjeno nekoliko
stotina tisuCa C1anova, koji su potom najceSce ostajaIi bez
Drugi clanovi partije zastrasivani su i moralno siamani, uvede
n;[ je ostra cenzura i zabrana objavljivanja za autore koji Sll zau
zimali nepocudan stav (Cak i ako su zeljeJi pisati 0 pitanjima da
lekima od poJitike), neposlllsni su uhodeni i saslusavani. To je
bio novi stil represija, razliCit od staljinistickih zloCina iIi
strije1janja i uhicenja tijekom madarske revolucije. ZahvaljujuCi
skom zivotu dominirala je stagnacija. Gomulka i njegova
Nacionalisticka frakcija iskoristila je izhijanje rata na
Bliskom istoku 1967. godine da pod parolama borbe protiv
eionizma pokrene antisemitsku kampanju. Studenti i mladi
inteIektualci, koji Sll se prije toga nalazili pod utjecajem ideja
komunistickog revizionizma (iako ponekad fascinirani i k1l
banskom revolllcijom iii vijetnamskim komunizmom),
su evoluirali u pravcu demokratskih i naeionalnih sloboda. U
tome Sll ih podrzavale nekomunisticke intelektualne grupe te
grupacije katolicke i Iiberalne mIade:li, snazne u Poljskoj.
Nacionalisticka frakcija komunisticke partije iskoristila je
studentske demonstracije iz oZlljka 1968. godine za uvodenje
faktickog izvanrednog stanja te provodenje antisemitske i an
tiinteIektualne cistke II svim partijskim i drzavnim institucija
mao Po prvi put 1.1 povijesti komunizma tako otvoreno i agre
sivno se antisemitizam. 84
 SIGUHNIH PUTOVA 125
124 STAIHUZACIjA I SIGURNlH l'UTOVA

nakon iskljucenja iIi odlaska iz partije onih intelektualaca koji

Nacionalisticki tonovi izazivali su odredene strahove u
Moskvi, gdje se pamtilo tradicionalno neprijate1jstvo prema
Rusiji, snazno u Poljskoj. Ofenzivom partijskih nacionalista na
celu s Moczarom i krajnoscll njihove demagogije, bile su uz
nemirene i grupacija oko seta partije Gomlllke i Gierekova
tehnokratska frakcija. Stoga su partijski nacionalisti nakon
nekoliko mjeseci stiSani. lpak, mnogi elementi njihove ideo
logije nasli SU, javno i prikriveno, trajno mjesto u poljskol11
komunizmu.
Ne u tolikoj mjeri kao u Cehoslovackoj i Poljskoj godina
1968. obiljeiena je i u povijcsti jugoslavenskog komunizma
zbog razlicitih istupa studenata i inteiektualaca. Najvece
razmjere il11ali Sll studentski nemiri u Beogradu. Iako su ko
l11unisticke vlasti reagirale razlicitim sikaniranjima, a u
Beogradu i osobnim Titovim obeeanjima, problemi koji su
izazvali nezadovoljstvo nisu rijeseni. Odluke Sll trebate biti do
nescne tek nakon nekoliko godina.
Uzroci napetosti pojavili Sll sc mnogo prije nego !ito su
izasli na vidjelo. S jcdne strane, oc\ 1964. godine u Zagrebll je
intenzivnu djelatnost razvila grupa intelektualca, llglavnom
filozofa, okupljena oko Casopisa Praxis. Interes te grupe izla
zio je izvan teorijskih problema - ona je trazila mogucnosti
razvitka demokracije u komunistickom sustavu preko
daljnjeg razvoja samoupravljanja i ukidanja partijske birokra-
S druge strane, jaeale su centrifugalne tendencije usmjere
ne na ograniCenje politickog centralizma koji je - usprkos
sluzbenom federalizmu ]ugoslavije ostavljao osnovne ovlasti
srpskoj birokraciji u Beogradu. Te su tendencije bile posebno
jake 11 Hrvatskoj i Sloveniji. Njihov porast nisu sprijecile perso
na~ne igre u komunistickom vodstvu. Godine 1966. Tito je uk
lonio Aleksandra Rankoviea, svoga zamjenika i celnika sluibi
sigurnosti optuzujuCi ga ne bez osnova - za podriavanje bi
rokratizma, centralizma i srpskog nacionalizma.
Dogadaji 1968. godine bili su velik udarac i za zapadnoeu
ropske komunisticke partije. Nakon soka 1956. godine, te
Sll prosvjedovaJi protiv zbivanja u komunistickom pokretu,
nastali su zaceci konkurentske politicke formacije "nove Ijevi
ce". Medutim, u to doba ona jOs lIvijek nije imala veceg utje
caja LJ drustvu.
Postupnom porastu njezine popularnosti, osobito meau
stlldentskom miadeii, cloprinijeio je nekoliko dogaaaja.
Najvece znacenje imala je generacijska smjena vezana liZ pro
test protiv gradanske stabilizacije i dominantnih americkih
uzora. Antiamerikanizam je hio fasciniran kubanskom revolu
cijol11 i ideoiogijom pobune Treceg svijeta, koju je razvijao
jedan od njezinih voda Ernesto Che Guevara. Drugi izvor
odusevljenja bio je Vijetnamski rat u kojem se vidjela bmba za
oslobodenje od neokolonijainog pritiska koji su u cijelom
svijetu primjenjivale Sjedinjene Driave.
Dio zapadnoeuropske "nove ijevice" vidio je buducnost
komllnizma u Kini i u ideoiogiji koju je razvijao Mao Tse-tung,
a kOja je povezivala marksizam s revolucijom Treceg svijeta. U
svakom sluCaju, izvan redova kOllmnistickih partija bilo je
mnogo neotrockistickih, maoistickih i cegevarskih grupacija
iii drugih grupa bez precizno formlilirane ideoloske orijenta
cije. Eksplozija se dogodila 1968. godine, pri cemu se val de
l110nstracija i nemira, koji je potrajao nekoliko mjeseci, naj
snaznije podigao u Francuskoj, Saveznoj Republici Njemackoj
i u Italiji.
Nisu svi pristase komunisticke "nove Ijevice" ostali vjerni
tim idejama u narednim godinama. U svakom slucaju rijetki
su zavrsili u redovima komunistickih partija. Drugi su evolui
rali prema razliCitil11 alternativnim pokretima, posebno eko
loskim. Neki su se nasH u konspirativnim teroristiCkim orga
nizacijama, koje su se pozivale na k0111unisticku viziju buduc
nosti, kao sto su Frakcija Crvene armije u Saveznoj Republici
Njemackoj ili Crvene brigade u !taliji. Studentskim revoltom
1968. godine, koji su podriaJi mnogi ljeviearski intelektualci,
konacno je zavrsio proces odvajanja ortodoksnog komuniz
ma, koji se pozivao na sovjetske modele, od novih narastaja.

~ -~

 126 SIGIJRNIH PUTOVA
Druga vrsta potresa hili su za zapadnoeuropske komuniste
dogadaji u Cehoslovackoj, a U odredenoj mjcri i neSto raniji
dogadaji u Poljskoj. Po prvi je put nekoliko partija otvoreno
kritiziralo akcije sovjetskih i poljskih drugova. H5 Najglasnije StJ
protestirali talijanski komunisti, te spanjolski, koji su
uvijek djelovali u ilegali. Franeuska je partija nastojala pronaCi
argumente za intervenciju u (:ehoslovackoj Oako nije skrivala
svojc nezadovoljslvo antisemitskom propagandom tijekorn
poljskog "ozujka").
Kako u istoc11om, tako i u zapadnom dijell! Europe do
gadaji 1968. godine zatvarali su razdoblje trazenja putova raz
komunizma nakOl1 velike krize vezane uz destaljinizacijll.
Pokret se pokazao opasnim za sustav lisen prijasnje dinamike
i za sve skleroticniju i we viSe formalisticku ideologiju. Od
tada je jOs viSe nego u prethodnim godinama dominirala pa
sivnost, dok je aktivnost izlaz naJazila II imperijalnoj meduna
rodnoj politiei koju je na izvaneuropskoj pozornici vodio
Sovjetski Savez ili - u koordinaeiji s njime - ostale driave
sovjetskog bloka.
III.....
XI. SUSTAV POSTSTALJINISTI(~KOG
KOMUNIZMA
rvo poslijeratno desetljece nije unijelo znaCajne prorn
P jel.1e u staljinisticki komunisticki sustav. 0 kontinuitetu
se moze govoriti prijc svega u Sovjetskom Savezu, dok je
u zemljama komunistickog bloka ko;i se tek formirao u prije
laznoj fazi triju poslijeratnih godina bilo mnogo improvizaci
je. Jos vise razlicitosti bilo je u komunistickim partijama
drugih europskih zemalja.
Na prijeJazu iz cetrdesetih u pedesete godine, n:lkon
odredene liberalizacije tijekom rata i poslijeratne obnove,
vracena su pravila funkcioniranja medunarodnog komuni
stickog pokreta kOja su bila na snazi u drugoj polovici tride
setih, iako uz neke bitne izmjene. U zemljama u kojima su na
vlasti bili komunisti preuzet je sovjetski model. Moskva je bila
dispozicijsko srediSte kOje je izdavalo naredbe ne samo partij
skim vodstvima (pri cemu je In[ormbiro, od 1948. godine sa
sjediStem sekretarijata u Pragu, igrao ogranicenu ulogu), vee
i izravl10 centralnim iii ponekad cak Iokalnim driavnim insti
tucijama.
Postojalo je specificl10 dubliranje direktiva. Naredbe iz
Moskve iSle su komunistickom vodstvu odredene zemlje iz
ravno iii preko arnbasade. Neke od njih bile su pripremljene u
sovjetskom ministarstvu vanjskih poslova, ali jos ceSce vje
rOjatno u vanjskopolitickom odjelu Centralnog komiteta.
Neovisno 0 tome naredbe su dobivali sovjetski savjetniei u raz
licitim institllcijama, prije svega u sluzbi sigurnosti i u vojsei.
Komunisticke partije u dmgim zemljama dobivale su
upute preko Informbiroa iIi tijekom bilateralnih posjeta par
tijskih voda. Najintenzivnije odnose imali su franeuski i ta
lijanski komunisti, kojl su slali svoje predstavnike u
Sekretarijat Informbiroa, te u urednistvo njegova glasila.
Postojalo je pravilo da set" partije - Cak i male - jednom go
 128 SUSTAV POSTSTALJINISTICKO(; KOMtJNIZMA
posjeti Sovjetski Savez spajajuci luksuzni odmor na
Krimu s davaojem izvjestaja i slusanjem preporuka. Tekucem
opominjanju sluzili su tekstovi 0 pojedinim partijama u glasi
In Informbiroa.
Destaljinizacija je uvelike promijenUa sustav vlasti u
Sovjetskom Savezu. To se najocitije odnosilo na ukidanje po
sebne pozicije vode kab.'vu je uzivao Staljin. Doduse, Hruscov
je - nakon poraza svojih konkurenata 1957. godine, te nakon
povezivanja funkcije prvog sekretara i premijera postao neu
pitni voda. Cesto je donosio vazne odluke na vlastitu ruku.
Ipak, nacin njegova zbacivanja sedam godioa kasnije pokazao
je da je slogan 0 kolektivnom vodstvu U odredenoj mieri od
govarao istini.
Breznjev nije tdio samostalnosti na Hruscovljev naCin, iako
se u drugoj fazi vladavine rado podavao bizantskom ritualu
slave i sjaja koji ga je okruzivao. Konaeno je poIoiaj vode, koji
je uvijek bio i prvi sekretar partije, oslabio nakon smrti
BreZnjeva, tijekom dva mandata svaki je trajao nesto manje
od godinu dana njegovih nasljednika, tesko bolesnih Jurija
Andropova i Konstantina Cernjenka. Mnogo ukazuje na to da je
izbor bio Cinjen s punom svijeScu () njihovu zdravstvenom
stanju i da CIanovi rukovodstva nisu zeljeli imati snaznog vodu.
Promjene su se dogadale u trokutu vlasti karakteristicnom
za komunisticki sustav: partija (zajedno s driavnom upra
sluzbe sigufl10sti - vojska. U razdoblju destaljinizacije
doslo je slabljenja pozicije aparata sigurnosti, koji je u
Staljil1ovo vrijcme (osim tijckom rata) igrao dominantnu
Postupno je aparat KGB-a povratio visoki polozaj u
trokutu vlasti, ali jc za vrijeme llruscova morae prvo predati
primat vojsei, a potom - partiji, dok se u vrijeme BreZnjeva na
1'rvo mjesto opet pocela istieati vojska.
I
Hruscov je svojim potezima uveo nesigurnost u sva tri
sovjetskog sustava, podvrgnuvsi ill redom raznovrsnim
reformama i 1'ersonalnim 1'romjenama. Hruscovljevi potezi
llsmjereni protiv eentralne partijske i drZavne birokraeije
su polozaj vlasti pojedinih republika iii regija.
SliSTAV POSTSTAIJINIS'{,!(:KOG KOMUNIZMA 129
Ta je tendencija ojaeala u narednim godinama jer joj je do
prinosila stagnacija i osobna nedodirljivost funkcionara,
S11 desetljeCima vladali svojim po<.irucjima. U vaznijim repu
blikama i regijama nastajala su svojevrsna lena, iako su
vi korisnici montH lIzimati U obzir i direktive jOs lIvijek cen
traliziranih sfera vojske (zajedno sa znaeajnim dijelom go
spodarstva koji je radio za vojne potrebe) i sluzbi sigurnosti.
Za vrijeme Brdnjeva <.Ioslo je i do izrazitog starenja elita ("no
menklature") i smanjenja njihovih aktivnosti.
Glavna organizacijska forma gotovo svih knji Sll imali
pravo javnog djelovanja na bi10 kojem podrucju, hila je jos
uvijek partija, koja se od 1952. godine zvala Komunistieka par-
Sovjetskog Saveza. Vee tijekom rata doslo je do njezina
omasovljenja, a 1952. godine imala je 6,013.000 clanova i
869.000 kandidata. HG Godine 1988. partija je ukupno imala
eak 19,483.000 clanova i kandidata, sto je oznaeavalo da je
clan partije bio skoro svaki cetrnaesti stanovnik zemlje i svaki
deseti odrasli. H7
Usporedno s prestankom llnutarpartijskih represija i bilo
kakvih oblika ciScenja partije od demoraliziranih i
ranih clanova, pripadnost partiji davala je privilegije bez opa
snosti koje su se prije uz nju vezivale. lstovremeno je nastu
palo odumiranje partijske komunisticke ideologije koja je po
stajala iskljucivo ritual stalno ponavljanih formula i parola.
Prema obvezujucem pravilu, partija je slieno kao i u
prethodnom razdoblju upravljala svim dr:bvnim institucija
ma, llkljucujnCi i gospodarske. U praksi je ipak dolazilo do
odredenog osamostaljenja ddavnog Cinovnickog aparata (na
srednjoj i viSoj razini sastavljenog skoro iskljucivo od CIanova
i njegovog nadmetanja s partijskim aparatom. Tome
Sl! doprinosili slabljenje ideoloske funkeije partije i porast
strucnosti Cinovnickih kadrova, koji su se obrazovali na vi
sokim lleilistima, a ne na partijskim tecajevima.
Slicno kao u doba staIjinizma partija je preko svojih CIano
va upravljala svim organizaeijama, od kojih su neke (sindikati,
omladinski Komsomol i paravojni Osoavjahim) imale masov

130 SUSTAV POSTSTALJINISTI<'KOG KOMlJNIZMA
ni karakter. Odustajanje od kretanja kadrova i njihova osobna
nedodirIjivost doprinijele su odredenom osamostaljenju voci
stava u tim organizacijama. Funkcionari su cesta godinama
na svojim polozajima iii su napredovali unutar svoje
organizacije.
Poziciju vojske u poststaljinistickom komunistickom slIsta
V1l prolazno je ojacalo to sto se na nju oslanjao Hruscov
tijekom partijskih sukoha, ali trajno je taj polozaj odreden sve
jacom utrkom u naoruzavanju. Premjdtanje tdiSta meduna
rodne politike izvan Europe i zapoCinjanje konkurencije sa
Sjedinjenim Drzavama 11 Treeem svijem dogadalo se u velikoj
mjeri preko vojnih sreelstava. Sovjerski savjetnici i sovjetsko
naorllzanje igrali su znaeajnu ulogu u sukobima na podrucju
Bliskog istoka, Afrike, Indokine i Srednje Amerike. Politicki
Sovjetskog Saveza mjerili su se stvaranjem vojnih baza
II udaljenim mjestima svijeta. Vojska je takocler vrsila pritisak
za oClivanjem interesa armije tijekom kriza 11 drzavama ko
munistiCkog hloka.
U tOj situaciji opac1anja ideoloske aktivnosti Crvena armija
hila je 1I stanju stvoriti zamjensku ic1eologiju u kojoj Stl
najvaznije mjesto zallzimala elva eIementa: apoteoza moCi
Sovjetskog Saveza kao velesile i poelsjecanje na irtve i junast
vo iz vremena rata. Za taj drugi element bitna je bila Cinjeni
ca cia SlI visi vojni kadar cinili veterani Drugog sVjctskog rata.
Destaljinizacija je dovela do krize medunarodnog komuni
stickog pokreta. Bilo je to razdoblje od nekoliko godina.
Najbolje ga je uspio prevlaclati komunizam u sovjetskom
hloku, iako su se promijenile metoele lIpravljanja kOje je
primjenjivao moskovski centar. Mjesto naredbi zauzeli su
savjeti i pritisci, dok Sll p1'ijetnje koriStene samo 11 izuzetnim
slueajevima. Prestala su c1jclovati elva dispozicijska kanala: 1'a
spusten je Informbiro, kaelar sovjetskih savjetnika je 1IveIiko
smanjen, Ie su oni sada igraIi lIg1avnom ulogu kurita.
Najvazniji je put vodio oel sovjetskog partijskog i ddavnog
voc1stva preko bilateral nih kontakata do vodstava pojedinih
komunistickih zemalja. U pripremi materijala za sovjetsko
SUSTAV POST:>TA1JINlSTl(;KOG KOMUNIZMA 131
vodstvo bitne Sll bile odgovarajuee karike ministarstva vanj
skih poslova i odjela Centralnog komiteta kaji se bavio zemlja
ma sovjetskog bloka. Utjecaj na odredivanje politicke linije
imali Sll takoder KGB i ministarstvo obrane.
Drugi su putovi vodili preko vee spomenutih institucija
sovjetskog bloka - postojeee (kao SEV) iii osnovane tek u raz
dohlju destaljinizacije (Varsavski llgovor). U Moskvi Sll
sovjetskom kontrolom rac1ili Sekretarijat (prije toga Biro) SEV
a i Stalna komisija, Sekretarijat i Zdruzeno zapovjedniStvo
Varsavskog ugovora. U potonjem su vrhovni zapovjec1nik i sef
glavl10g stozera uvijek bili predstavnici Crvene armije.
Sve osnovne odluke u obje te instit.ucije donosene Sll na sa
stancima predstavnica svih zemalja C1anica, ali su najvaznije od
luke donosili partijski i driavni vode. Nisll bili rijetki slucajevi
cia odlllke koje je predlagala Moskva nisll prihvaeale sve delega
cije (i onda one nisu obvezivale u zemlji kOja ih nije prihvatila).
Vojna snaga i gospoc1arska oviSl1ost oc1lucivale su 0 tome
cia je sovjetsko vodstvo u pravilu biIo u stanju upravljati cije
lim blokom, posebno u vojnim pitanjima (ukljucujuCi proiz
vodnjll naorllzanja), medunarodnoj politici i suzhijanju pro
tivnika komunizma. Manevarski proslor djelovanja pojedinih
zemalja bloka II ostalim podrucjima poveeavali su medusobni
sukobi i konkurencija medu vodama u Moskvi, koji niSll
uvijek zastupali jedinstvenu liniju prema partnerima iz bloka.
Pojedine frakcije sovjetskog vodstva podrhvale su svoje
protezirane, a poIitieari manjih komunistickih ddava traiili
su mocne sovjetske zastitnike.
Sloboda djelovanja imala je svoje granice koje su se
kada je u Moskvi primijecena opasnost za temeIjne interese
Sovjetskog Saveza i sovjetskog bloka. Dva puta - u Madarskoj
]956. godine i u C:ehoslovackoj 1968. godine (a aka se uracuna
i intervencija u Njemackoj Demokratskoj Republici na samom
pocetkll razc10blja destaljinizacije - t1'i puta) - vojna snaga po
stajala je konacni argument disciplinir:lOja komunis!ickih part
nera. 1':1 su iskustva utjecala i na naCin djelovanja poljskih ko
munista 1970. godine i [I razdoblju 1980.-]981. godine.
 132 SUSTAV POSTSTALJINJSTJ(;KOG KOMUNIZMA
Karakteristieno je da su u razdoblju od do 1977. go-
dine u zemljama sovjetskog bloka uvedeni ustavi u kojima se
posebno znacenje pridavalo odnosima sa Sovjetskim Savezom
i drugim komunistiekim partnerima (u nekima od tih
sliene su se odredbe 0 obveznom prijateljstvu nalazile vee i II
ranijc prillvacenim llstavima). Intenzitet till obecanja bio je
razliCit. NajveCi je bio u ustavLl DDR-a iz 1968. godine i
Bugarske iz 1970. godine, a relativno mali u poljskom ustavu
iz 1976. godinc. Rumunjska je 1965. godine potpuno izostavi
la formlilacije prihvacene u drugim zemljama, iako su se one
nalazile u prijasnjem ustavu.?l8
Malo se zna 0
pnog u Razlicit je bio i stupanj odumiranja komunisticke ideolo
Moskvi 1976. godine. 89 U novom
godine uCinjena je razlika izmedu
sllstava" (iako se nijc preciziralo zemlje u
vjerojatno bila posljedica staltlo napetih odnosa s
"socijalisticke zajednice" koju je Cinio Sovjetski Savez i
sovjetskog bloka 1I Europi, te Mongolija. 90 Ne zna se je Ii to
bila najava teinji za stvaranjem formllie po lIzorll na britanski
Commonwealth iii francllski Commllnaute. To bi mogJo
temelje "doktrine Breznjcva".
Sustav vlasti u zemljama komunistickog bloka nije se
mnogo razlikovao po strukturi, ali jest dosta znaeajno po me
todama funkcioniranja. gledano, po!ozaj lidera bio
je jak, kao primjerice Gomulke, a od 1970. godine Giercka u
Poijskoj, Gheorghiu-Dcja i od 1965. Ceall~esclla u Rumunj
skoj, Ulbrichta i od 1971. godinc Honcckera u DDR-u, Zivkova
u Bugarskoj iii nakon svladavanja pocetnih poteskoca
Kadara 1I Madarskoj. U Cchoslovackoj je Husak uspio slicno
ojacati svoj poloZaj nakOll 1969. godine.
Ipak, nigdje (s izuzetkom Rumunjske u kasnijim godinama
vlasti Ceau~esclla) ti partijski tided, koji su ponckad spajaJi
svoje partijske funkcije s drZavnima, nisu mogli pretendirati
na rang vode. 0 tome je svjedocilo llekoliko promjena na
vrhu koie nisu bile iznudene smrcu prethodnika, kao
SUSTAY POSTSTALJINlSTI(:KOG KOMIJNIZMA 133
Gomulke u Poljskoj ili Ulbrichta u DDR-ll, da ne spominjemo
personalnill promjena u Cehoslovackoj II razdobljll od
1968. do 1969. godine iIi u Poljskoj od 1980. do 1981. godine.
U svim zemljama komunistickog bioka postojao je trokut
iz Sovjetskog Saveza, iako je hijerarhija pojedinih
L."-'.... '-"u.,. Obieno je domi
nirala partija koja je II pravilu slijedila sovjetske llzore. U vod
stVlI su se slIkobijavale frakcije, a odjeci rih sllkoba bili su po
nekad vrlo snazni kao sto se to dogodilo u
Poljskoj 1968. godine. Nije jedinsrven bio tempo procesa
jacanja regionalnog i iokainog aparata. Posebno je ojaeao u
Poljskoj potkraj Gomulkine vJadavine.
gije. U Poljskoj je ona nakon poraza obajll pokllsaja njezina
ozivljavanja preko revizionizma i nacionalizma, igrala jedino
formalnog ukrasa. Nije mnogo ostalo ocl komunistieke
nakon 1956. niti u Cehoslovackoj
U svim tim zemljama u svakodnevnoj i
se potreba stabilizacije i
pozltivnog rada, te ukazivalo na geopoliticke uvjete HZ koje
alternativa komunizmu jedino nacionalna katastrof~L Hila je
LO tendencija povezivanja komunizma i
skoj sredisnjici s nacionainim interesom. DrugaCiji je oblik
imala ideoiogija nacionalnog komunizma u Rumunjskoj, gdje
je pravdala tdnju za maksimalnim osamostaljenjem U odnosu
na Sovjetski Savez.
UJoga aparata sigurnosti bila je povezana sa stupnjem re
presivnosti. Slllzhe sigurnosti dobivale su na znacenjll u raz
dobljima potdkoCa iii kdze sustava. Jedino je pak u Poljskoj
1968. godine doslo do neuspjelog pokusaja da one preuzmu
Sluzhe sigurnosti igrale Slt poscbno vaznu lllogu 1I vrlo
sustavima DDR-a i Rumunjske, te u fazi gusenja
godine u
Vojska je u zemljama
ulogu nego 1I Sovjetskom Savezu
 131 SUSTAV POSTSTAI,)INISTICKOC KOMUNIZMA
nije zadatke u medunarodnoj politici. Bojalo se takoder uv
laCiti vojsku u politiku. U Madarskoj je 1956. godine vojska iz
razito podrZala revoluciju protiv sovjetske armijc. U Poijskoj
se 1956. godine vojska podijelila, a jcdan njczin etio bio je
spreman braniti Gomlliku pred eventualnom sovjetskom in
U Cehoslovackoj je 1968. godinc vojska ostaia 11
bilo sanse cia bi ill sc uspje10 uvuCi u akcije
se nalazila 1I Poijskoj nakon
bile su
nim smanjivanjem
m.ltra. Posljednje godine
takoder pod znakom dominacije vojske,
zicija bila podloina postnpnoj eroziji budllCl cia
la rijesiti probleme. Partija se pak donekle uspjela
ponovno je postala bitan element sustava.
Usporedno s protekom vremena II zemljama komuni
stickog bloka pojavljivali Sll se - slicno kao u Sovjetskom
Savezu - simptomi clemoralizacije i raspada sustava vlasti.
Tempo kojim se taj proces odvijao nije bio jedinstven. Najbrii
je bio tamo gdjc se nastojalo ostvarivati parole porasta po
trosnje, a osobito spajanja komunistickog gospoclarstva s ele
mentima trzisne ekonomije i ograniCenom mogucnoscu dje
\ovanja privatnih poduzeca. U tome su prvenstvo drlale
Madarska i Poljska. Sve ocitija korupcija takoder kroz osni
vanje privatnih poduzeea od strane bivsih iii aktualnih sluzbe
nika komunistickog aparata i clanova njihovih obitelji hila je
pracena nesklonoscu za radom i sve vidljivijom inercijom.
europske zemlje u kojima su na vlasti bili komunisti,
ostajale su izvan sovjetskog bloka: ]ugoslavija i Albanija. Bile
su medusobno sukobljene i uveliko su se razlikovale svojim
sustavima. ]ugoslavenski komunizam u najvecoj je mjeri sacu
vao svoj liderski karakter sve do Titove smrti 1980. godine.
Tek su tada na vidjelo izasle poteskoce povezane s nestabil
noscH strukture visenacionalne driave u kojoj je koJektivno
...
SUSTAV POSTSTAL.JINlSTl(:KOG KOMUNIZMA 135
predsjedniStvo trebalo osigurati ravnoteiu interesa i sprijeci
ti pojavu bilo kakvoga novog lidera.
Kada Sll tijekom sllkoba sa Staljinom jugoslavenski komu
nisti uveli radnicko samoupravljanje i decentralizaciju, moglo
se razmisljati jesu Ii to poceci stvaranja nekog novog sustava,
posve razliCitog od onoga uspostavljenog u Sovjets\(om
Savezu i prenesenog na druge komunisticke zemlje. Tako(\er,
nakon 1956. godine, usprkos kolebljivom sporazumu sa
Sovjetskim Savezom, budllCi oblik jllgosiavenskog sustava nije
bio jasan.
Vodile su se rasprave izmeCiu pristasa ocuvanja centralizi
ranog politickog vodstva i u[oge pojedinih aparata (slicne kao
komunistickim zemljama) i pristasa prosirenja go
decentralizacije na podrucje politike i njezina po
demokratskih pravila u partiji i u
sezdesetih poceli su dominirati zagovornici
puta u <.tecentralizaciju i demokraciju. Godine 1971. Tito je
uCinio zaokret. Savez komunista Jugoslavije nadalje je trebao
vrsiti neogranicenu vlast oslanja
se pak trebala zado
skim ovlastima u poduzecima. MeCiutim, lIcinkovitost centra
Iizacijc pokazala se ogranicena s obzirom na rastuce
takoder i unutar partije -
DrugaCije se razvijao albanski sustav.
nije bilo obracuna sa staljinizmom, a tek nakon nekoliko go
dina modele je poce1a diktirati komunisticka Kina. Ono sto je
bilo zajednicko za staljinisticko i poststaljinisticko
ostalo je. NislJ nastllpile promjene u sustavu vlasti karakteri
stiene za proces destaljinizacije u drugim komunistickim
zemljama Europe. Zadrzan je Iiderski stilllpravijanja
od strane Hoxhe, krajnja represivnost i borbena komuni
sticka indoktrinacija. S pose/mom je zestinom iSkorjenjivana
religija.
Ipak, udaljenost od Kine nemoguCim je cinila ovisnost slic
nu onoj u odnosima izmedll Sovjetskog Saveza i drZava njego
va bloka. Stoga je ideoloski temelj sllstava pored marksizma
136 SUSTAV POSTSTALJINISTI{:KOG KOMUNIZMA
u njegovoj maoistickoj formi bio nacionalizam i separatizam.
Albanija se odvajala od cijelog kontinenta, od jednog njego
vog dijela zbog toga sto je bio kapitalisticki, od drugog - jer je
u komunizmu predstavljao herezu revizionizma.
Taj separatizam postao je jos dosljedniji kada je u razdoblju
izmedu 1977. i 1978. godine doslo do prekida s kineskim pa
tronom. To je u konacnici odredilo karakter a1banskog go
spodarstva u kojem je ukidanje privatnog vlasnistva i
upravljanje odozgo hilo povezano s krajnjom autarkijom, a u
konzekvenci s krajnjom zaostaloscu. Albanija je tada dovela
komunizam do apsurda: univerzalne ideoloske pretpostavke i
proklamirani cHj postizanja promjena temelja gospodarskog i
politickog funkcioniranja cijelog svijeta trebala je na ispravan
naCin predstavljati jedino partija jedne male i siromasne
zemlje.
Propast medunarodnog komunistickog sustava najvidlji
vija je bila 11 osamostaljenju iii padu zapadnoeuropskih ko
munistickih partija. Sazivanje konferencija - u
razmjerima 1957., 1960. i 1969. godine iii u europskim 1967. i
1968. godine - nije doprinije\o trajnim dogovorima. Odriane
su raznovrsne regionalne konferencije partija izvan sovjet
bloka, ali su one vise sluziJe za meclusobnu razmjenu
misljenja i suprotstavljanje tendencijama koje su dolazile iz
Moskve, nego za ujednaeavanje icleoloskih i politickih
ellropskog komunizma.
Za taIijanskom partijom, koja je prva pocela pokazivati
svoju samostalnost, krenllle Sll i druge partije, a posebno dan
finska, norvdka te - od 1968. godine spanjolska.
Polovicom sedamdesetih godina pojavio se tennin euroko
munizam, koji je trebao oznaeavati kako distanciranje od
sovjetskih (i kineskih) iskustava, tako i priznavanje razliCitosti
gospodarskih, kultllrnih i politickih temelja na kojima se za
snivao zapadnoeuropski komunizam. 9 !
Eurokomunisticke partije ne samo da Sll negirale sovjetski
"put u socijalizam", vee su II potpunosti odbacivale formulu
diktature proletarijata. Naglasavale SlI potrebu zadriavanja
SUSTAV POSTSTAqINlSTl(;KO KOMUNIZMA 137
demokratskih sloboda i napustile demokratski centralizam,
manje ili viSe dosljedno pristajale su na vodenje javnih ra
sprava i del110kratski nacin biranja instancija.
To je vodilo sukobima, a ponekad i podjelama unutar par
tija. Nisll nedostajali sukobi s partijama koje su ostale ideo
loski, politiCki j organizaeijski vjerne sovjetskim modelima.
Medu potonjima celno je mjesto nadalje zauzimala francuska
partija, a pored nje portugalska, austrijska i zapadnonje
macka. Oruga je stvar tla S1I se i u tim partijama pojavile eu
rokomunisticke tendencije, ali su njihovi gIavni pristase iii
sami nanustili te partije iii su iz njih iskljuceni.
zapadnoeuropska partija koja ne samo da je uspjeIa
sacuvati masovni karakter, vee se i razvijala, bila je talijanska
partija. Sve ostale im<11e su najviSe prolazne uspjehe. Njihova
se baza ranije iii kasnije smanjivala, a utjecaj slabio.
Komunizam je polako nestajao u Europi izvan zemalja II koji
ma Sli komunisti bili na vlasti (i - izuzetno - izvan Italije,
je zapravo prestajao biti komunizmom).
o tome moze svjedoCiti i broj CIanova europskih komuni
stickih oartija u drugoj polovici osamdesetih godina. U
gdje su komunisti hili na vlasti, komunisticke par
imale Sll 32 miIijuna Clanova (ukljuClljuCi viSe od 2 miliju
na u Jugoslaviji kOja nije biIa daniea sovjetskog bloka i 140 ti
suea II maloj Albaniji). U ostalim europskim zemljarna taj je
iznosio 3 rnilijuna, od (ega Sll viSe od poloviee <:inili t<l
lijanski komunisti.92

XII. DESETL]ECE STAGNACI]E
ogac1aji 1968. godine u c:ehoslovackoj pokazali su da
D se auto\1omija pojedinih driava komunistickog bloka
ne odnosi na politicke reforme. U studenom iste go
dine lider Sovjetskog Saveza odriao je govor koji je shvaeen
kao proklamiranje "doktrine BreZnjeva". "Bratske zemlje"
ima1c su pravo vojne intervencije 1I drugoj drzavi bloka ako je
nastala opasnost za sigurnost "socijalizma" i zajednicke in
terese cianica Varsavskog ugovora. 93 BuduCi da sovjetski ge
ncralni sekretar nije spominjao nuznost dobivanja suglasnos
ti od vlasti zemlje u kojoj se trebala dogoditi intervencija, to je
oznaeavalo da je cehosiovacki slucaj uzdignut u pravilo
ogranicenog sllvereniteta u drzavama sovjetskog bloka.
" Usprkos pocetnom uznel11irenju, javnost u zapadnim
zcmljama uskoro se pomirila s "doktrinom BreZnjeva". Vee
tijekol11 prethodnih godina tamo je promijenjena atmosfera,
posebice u SI{ Njemackoj i Francuskoj. Pocetkom sedamdese
tih zapacinocuropski politicari, a u odrec1enoj mjeri i ame
ricki, bili su sprel11ni priznati trajnost podjele Europe i vlada
vine komunizJ11a u njczinom istocnol11 dijelu. Istovremeno je
bio primjetan relativno mali interes zapadnoeuropskih
drzava za sovjetske pokusaje ekspanzije na druge kontincnte.
Tendcncije te vrstc isle su u susret sovjetskim interesima.
Potkraj sezdesetih u Sovjetskom Savezu odustalo se od
sraJ11eZljivih pokllsaja gospodarskih reformi koje je zapoceo
Kosigin k;to premijer. Tome su doprinijeli interesi oslonca ko
munistickog sustava, koji su Cinili redovi birokracije u partij
skom aparatu i u drzavnoj upravi, tc strahovi elite vlasti,
pojaeani iskustvima (:ehoslovacke iz 1968. godine, a kasnije
Poljske iz 1970. godine. Tdnje za gospodarskom reformom
ispreplitale su se tamo na ovaj iii onaj nacin s osporavanjem
politickih temelja sustava.
i
l
I
ta.....
-
DESETL,JE(:E STAGNAClJE 139
Na partijskom kongresu 1971. godine vise nije bilo rijeCi 0
uvodenju elemenata triiSnog gospodarstva. Vratilo se tradi
cionalnom receptu kakav je trebao biti jaeanje uprave i nad
zora (tj. jacanju birokratskog centralizma). Kao najvazniji za
datak istaknuto je uvoc1enje modernih tehnologija. 94 Naime,
sovjetsko je vodstvo bilo svjesno rastuee distance izmedu vi
soko razvijenih zemalja s njihovim tehnoloskim i gospodar
skim dostignueima i komunistickih zemalja lisenih inovacij
skih impulsa.
lako su 1973. godine ponovno poduzeti pokusaji odrede
nih decentralizacijskih akcija kroz zamjenu vertikalnog
upravljanja (centraliziranog u driavnim razmjerima) horizon
talnim (organiziranim u velike medugranske teritorijalne
strukture), zauvijek se odustalo od projekata spajanja birok
ratskog upravljanja s trzisnim elementima.
Sovjetski Savez dozivio je velike poraze, takoder i na po
drucjima izravno iii neizravno povezanima sa zadriavanjem
vojne moCi. Sovjetska armija bolno je osjetila dvostruki poraz
Egipta 1967. i 1973. godine, kojeg je preko naoruzanja i savjet
nika podrzavala u ratu protiv Izraela. U propagandnom smi
slu mnogo ga je viSe kostao poraz u utrci u istrazivanju sve
mira (koju je inace pokrenula Moskva) u kojoj su Sjedinjene
Driave stekle prevagu, okrunjenu spustanjem prvih ljudi na
Mjesec 1969. godine. U oba slueaja odlucujuCa je bib premoe
ameriCke tehnologije.
U "poIitici koegzistencije", utemeljenoj na priznanju
podjele u Europi, tj. izbjegavilnju primjene sile u odnosu
medu driavama (iako je u praksi rijec bila 0 odnosima izmedu
blokova) i razvijanju gospodarskih i znanstvenih odnosa,
vidje1a se prilika da se dobije pristup toj vodeeoj tehnologiji.
Prvi snazan znak te Iinije bili su ugovori koje je 1970. sa
Saveznom Republikom Njemackom sklopio Sovjetski Savez, a
potom Poljska i Demokratska Republika Njemacka.
Puni je procvat "politika koegzistencije" dozivjela 1975. go
dine kada su europske driave, te Kanada i SAD u Helsinkiju
potpisale zavrsnu deklaraciju Konferencije 0 europskoj sigur
140 DESETIJECE STAGNAClJE
nosti i suradnji. Sovjetski Savez i druge drZave komunistickog
bloka tretira!e su prilwaeanje te deklaracije kao svoj veliki
uspjeh, osobito jer je bilo praceno dinamicnim razvojem go
spodarskih odnosa, transferom tehnologije, a u nekim
drZavama blob koje su dobile velike kredite (posebno u
Poljskoj i Madarskoj) takoder i transferom kapitala.
Medutim, olako se tretirao temeljni ustupak prema zapad
nim dr2avama, koji su najjace zabtijevale Sjedinjene Driave:
opeeprihvaecna prava covjeka i gradana, predvictena 11 tzv.
treeoj "kosari". U buduenosti se pokazalo da je taj ustupak ko
muniste mnogo kostao, posebno u onim zemljama u kojima je
postojala relativno snazna javnost, neovisna 0 komnnistima.
Gospodarske mogucnosti koje su proizlazile iz "politike
koegzistencije" u Sovjetskom su Savczu iskoriStene u
mjeri. Gospodarstvo je bHo nefleksibilno i, iZllzcvsi goiemu
granu vojne industrije, slabo pripremljeno da bi izvelo skok
na posve novi nivo kvalitete i preciznosti. Tako su
imale prije svega tvornice koje su radile za potrebe vojske
iako su upravo ovdje postojale razlicite zabrane transfera teh
nologije u Sovjetski Savez i njegov blok, kOje su nadzirali
Amerikanci. Te zabrane nisu se uvijek mogle zaobiCi.
Sve snazniji odnosi sa Zap1dom doprinosili su pak jos
veeem r1zvitku korupcije i nepotizma, koji su obuhvatili i
same vrhove sovjetske hijcrarhije. Zapadnjacki potrosacki
mentalitet demoralizirao je najviSe one koji Sll imali s njime
viSe doticaja. Istina, vee u doba Hruscova siva eminencija vanj
ske politike bio je njegov zet Alekscj Adzubcj - glavni urednik
slllzbenog listalzvjestiju ali nije se moglo tvrditi da nije imao
stanovite kvalifikacije (iako nisu u potpunosti odgovarale ra
zini povjcrenih mu zadataka), i, OSi111 pijanstva, nije mn se
mnogo &0 spoCitavalo. Breinjev sc rado okruzivao 1'odbinom
i dugogodiSnjim partijskim prijateljima, a prote:iirani nisu
izbjegavali ilcgalno bogaeenje. To sc odnosilo i na njegovu
keer i zeta, kojeg jc imenovao zamjenikom ministra unu
poslova, te na samog ministra toga res ora koji je bio
njegov stari prijatelj. Sefov primjer slijedili su podredeni,
STAGNAClJE 141
primjerice jedan od potpredsjednik1 KGB-a, koji je proteiirao
svoga nesposobnog i korumpiranog zeta.
Sovjetski komunizam, sve vise demoraliziran i pasivan u
vlastitoj zemlji, pomiren - slicno kao i Zap ad - s podjelom
trazio je za scbe podrucje ekspanzije u udaljenim,
cesto cgzoticnim krajevima. Bile su to vrlo skllpe aktivnosti, a
njihova je korist u nadmetanju sa Sjedinjenim Driavama kao
veIesilom bila sumnjiva. Utjecaj koji su Sovjeti tamo zadobiva
Ii, vrlo je cesto bio nepostojan.
Zaddavani su politicki i vojni utjecaji na Bliskom istoku, ali
se - nakon !ito je Egipat, razoearan efektima sovjetske pomoci,
- moralo zadovoljiti Sirijom i Libijom kao najvainijim
partnerima. U Crnoj Africi sovjetska je ekspanzija bila stalno
izloiena opa5n05ti sudjelovanja u sukobima, primjerice iz
medu Etiopije i Somalije, iii u grad1nskom ratl! u Angoli.
Usprkos tome sto su koristi bile nemjerljivo male U odnosu n1
troskove tih akcija, moskovski stratezi bili SLJ zadovoljni.
Vijetnamski sukob prividno je zavrsio sovjetskim
uspjehom. Godine 1974. pobijedili su komunisti koje je
podrzavala Moskva (a duze vrijeme i Peking). Uskoro su
trijumfirali i u susjednim zemljama u Kambodzi i LaoslI.
Medutim, pokazalo se da je za sovjetsku politiku i vojnu stra
tegiju korist od toga bila mala. Vijetnam se nasao u pogranic
nom sukobu s Kinom, a kasnije i u sukobu oko dominacije u
dotad prokineskoj Kambodzi. To je jos vise optereCivaio io
nako tdke odnose izmedu komunistickih velesila.
Drugo podrucje ckspanzije bio je Afganistan gdje su ko
munisti - inspirirani iz Mosk"ve 1978. godine izveli driavni
udar. U pocetku im je Sovjetski Savez pruzao samo odredenu
podrsku, ali je II prosincu 1979. godine sovjetska vojska usia u
tu zemlju. Sovjetski su stratezi smatrali cia Afganistan ima
poziciju izmedu Bliskog istoka i zemalja jugoistocne
Azije. Time je zapocela najveea katastrofa u povijesti Crvene
armije, usporediva s americkim porazom u Vijetnamu.
Nisu uspjeli pokusaji u kojima hi Kuba uz sovjetsku pomoc
poticala gerilske pokrete usmjerene protiv Sjedinjenih Driava
 142 DESETLJE(:E STA(;NACI]E
i latinoamerickih vlada koje su Amerikanci podrZavali.
Uspjehe su komunisti imali samo u nekoliko malih drZava
Srednje Amcrikc, posebno u Nikaragvi, iako su i tamo ti uspje
si imali prolazni karakter. Troskovi pomaganja kubanskog go
spodarstva i oruianih akcija iSH su na racun Sovjetskog Saveza
i njegovih europskih partnera iz komunistickog bloka.
U sjeni "ve1ikog brata" drZave komunistickog bloka u
Europi poduzimale su dosta razlicite gospodarske koncep
cije, a razlike su bile dosta vidljive i u politici.jedne su drZave
nastojale iskoristiti "politiku koegzistencije", a kasnije spora
zum iz Helsinkija za dobivanje sto veCih gospodarskih koristi,
cak i pod cijenu ustupaka u unutarnjoj politici, koji su vodili
liberalizaciji sustava, a koje je s odobravanjem prihvaeala za
padna javnost. Druge su pak dr-zave u otvaranju odnosa s
nekomunistickim svijetom vidjele prije svega opasnost, te su
ih nastoja1c uvelike ograniciti.
Nova linija najvise je pomogla madarskim komunistima u
realizaciji njihovih planova. Kadar je vec ranije zapoceo akcije
u pravcu gospodarskih reformi i ogranicenja represivnosti su
stava. U zapadnoj je javnosti negoclovanjc izazvano gusenjem
revolucije 1956. godine bilo vee zaboravljeno, a poclrska
Budimpdte za intervenciju u Cehoslovackoj smatrala se iz
nuc1enom i liscnom entuzijazma (sto je u stvari odgovaralo isti
ni). MOSh"Va je pak ostavila Kadaru relativno velik mancvarski
prostor buduCi da je u zemlji vladao mir, place su rasle, go
spodarstvo biljdilo uspjehe, au svim pitanjima mec1unarodne
politike Mac1arska je postupala prema sovjetskim uputama.
Druga je stvar u tome sto su polovicom sedamdesetih
mac1arske reforme zaustavljene. To je bilo povezano s ener
getskom krizom na Zapadu, koja je pokazala oSjetljivost
Madarske na promjene konjunkture, te na kraju slabost njczi
na gospodarstva. Zemlja je bila izuzetno zaduicna. Ponovno
su pojacani neki elementi kontrole odozgo, a pored toga zau
stavljen je rast placa. Potkraj sedamdesetih godina komuni
sticko vodstvo najavljivalo je daljnje trziSne reforme, a isto
vremcno i politicke promjene: modifikaciju izbornog zakona
.....
DESETLJE(;E STAGNAClJE 143
koji hi biracima dao odredene mogucnosti selekcije kandida
ta, te poveeanje samostalnosti radnickih sindikata i povecanje
njihovih ovlasti. Pojavile su se oporhene skupine inte1ektua
laca, vlasti su ponekad poduzimale neformalne kontakte s
njima, i primjenjivale su prema njima naizmjence represiju i
liberalne geste.
U Poljskoj je Gomulkina grupa u prosincu 1970. godinc
poduzela pokusaj promjene orijentacije. Suglasno onodobnoj
liniji Moskve, pozitivno se reagiralo na signale zapadnonje
macke "Ostpolitik". Racunalo se pri tome na gospodarske ko
risti buduce suradnje. Gotovo odmah nakon potpisivanja spo
razuma sa SR Njemackom poljsko vodstvo objavilo je odluke
koje su trebale zapoceti gospodarske reforme i prekinuti sta
gnaciju, te prevladati poteskoce u opskrbi stanovniStva.
Zeljelo se ograniciti izvanredne c1irektive odozgo II korist
kompliciranih naputaka koji su trebali obvezivati poduzeea da
bi se iskazala njihova stvarna efektivnost. U tome nije bilo
mnogo trzisnih e1emenata. ]edan od prvih poteza bilo je po
skupljenje proizvoda opce potrosnje da bi se ogranicilo njiho
vo subvencioniranje i stvorila izravnija veza izmedu troskova
proizvodnje i cijena. To je bilo popraceno neznatnim po
viScnjem plaea. Tako su, zapravo, reforme zapoCinjale sniZa
vanjem zivotnog standarda.
U odgovoru na to zapoceo je strajk radnika u Gdanjskom
brodogradilistu. Kada su radnici pokusali u prosvjednoj po
vorci izaei u grad, na njih su zapucali pripadnici sluzbi sigur
nosti. Time su zapoce1i krvavi nemiri koji su obuhvatili i
c1ruge gradove Primorja. Protiv strajkasa poslana je vojska.
Zaprijetilo je izbijanje nezadovoljstva i u drugim regijama.
Partijsko vodstvo je na mjesto prvog sekretara pozvalo
Giereka, a Gomulka je s nekolicinom suradnika smijenjen. Te
su promjene naiSle na odobravanje u Moskvi, a u Poljskoj su
bile posljedica kompromisa medu tehnokratskom frakcijom
Giereka i nacional-komunistickom frakcijom Moczara.
Novi je lider osudio upotrebu oruzja od strane sluzhi si
gurnosti i vOjske, te je najavio promjenu partijske linije .


144 DESETLJE(:E STAGNACIJE
Simbo!icno znacenje dobila je Cinjenica da je Gierek otputo
vaG u Szczecin, gdje su radnici jos strajkali, susreo se s njima i
zamolio za pomoc. U njegovim se izjavall1a nalaziIo nejasno
obecanje da ce se oko vaznijih socijalno-gospodarskih od1uka
ubuduce konzultirati sa zapos1enicill1a velikih poduzeea.95 U
narednim tjednill1a vlasti su odustale od poviSenja
Neko1iko se godina Cinilo da je Poljska zem1ja "gospod
skog cuda", a Gierek je uzivao dosta veliku popu1arnost. To
mu je omogucilo uklanjanje konkurenata, na eelu s Mocza
r0111, te ostvarenje tehnokratskog programa. Nisu provedene
gospodarske reforme, vee su ll10gucnosti "politike koegzi
stencije" iskoriStene za uvoz zapadnih tehnologija pod kredit
nim uvjetima. Poljsko gospodarstvo u tehnieko111 je smislu
modernizirano,' iako je produktivnost jos uvijek bila mala
zbog svoje birokratske organizacije.
Energetska kriza i slom svjetske konjunkture pokazali su se
za Po1jsku jot; veCim udarcem nego za Mac1arsku. Gospodar
stvo optereceno otplatom dugova i povisenjem plaea u raz
doblju investicijskog burna suoeilo se s opasnoscu sloma.
Gierekova je ekipa 1976. godine uvela znacajno povisenje
cijena. U nekim mjestima dos10 je do strajkova i nemira, a
njihov val mogao je obuhvatiti i druge gradove. Iako nije upo
trijebljeno oruzje, nemiri su bruta1no guseni, a ll1nogi
sudionici uhiceni suo Poskupljenja su ipak povllcena.
Unutarnju politiku Po1jske prve polovice sedamdesetih
obiljeiila je Zllacajna liberalizacija, a poljski komunisti
pored madarskih - nalazili su se u prvom redu zapadnih part
nera "politike koegzistencije". 00510 je zbliienja s njemaekom
socijal-liberalnom koalicijom. Pristanak Moskve na intenzivne
odnose sa zapadnim zemljama placen je servilnom lojal
noscu. To je 1975. godine izazvalo napetosti u intelektualnim
i studentskim krugovima u vezi s planiranim uvodenjem u
ustav forll1ulacija koje su Poljsku neraskidivim prijateljstvom
povezivale sa Sovjetskim Savezom. Na kampanju protestnih
pisama komunisticke su vlasti odgovorile ne pretjerano opa
snim represijama.
....
'~,~,,,,,,,,,-
DESETl,JECE STAl;NACIJE 1
Nakon dogadaja iz eVUUH:'
poduzele su nove akcije solidarnosti s pretucenim i
zatvorenim radnicima, a nakon toga osnovan je ilegalni
Komitet obrane radnika, koji je javno djelovao. 96 Gierekova se
nasla u bezizglednoj situaciji. Trebala je odriavanje do
brih odnosa sa zapadnim zemljama radi odgode otplate du
gova i dObivanja novih kredita. Stoga 51 nije mogla dopustiti
postupanje sukladno komunistickim pravilima koja su bila su
protna helsinskoj "trecoj kosari". Po prvi put u povijesti ko
munizma opozicija je dobila odredenu mogucnost djelovanja.
Potkraj sedamdesetih godina komunisticka politika dvou
mila se izmedu represivnosti i smirivanja napetosti preko
ustupaka. Istovremeno se produbljivao gospodarski kaos, in
flacija povezana s problemima U opskrbi stanovniStva osnov
nim namirnicama, te sve vidljivija korupcija centralnih i
Iokalnih vlasti. Unutar partije su
tendencije: uvodenja politike "cvrste ruke", obracuna s opozi
cijom, povecanja discipline u gospodarstvu, te druga - spora
zuma s intelektualnim grupacijama i Katolickom crkvom,
te gospodarskih reformi koje bi uvele
triisne mehanizme.
je put odabrala Demokratska Republika Njemacka.
Ona je pod vlascu Ulbrichtova nasljednika Erieha Honeekera
nastavila s politikom velike represivnosti i snaznije indoktri
nacije nego u drugim zemljama komunistickog blob. Pozicija
DDR-a unutar sovjetskog blob znatno je ojacala kada su ga
priznale zapadne driave. Honecker je tclio dobivanju pozicije
prvog partnera Moskve unutar bloka. lJ gospodarskoj se poli
tiei slieno kao u Poljskoj - najvainijim smatrao uvoz tehno
logija, ali se nije odustajalo od administrativnog lIpravljanja.
Usprkos svemu, DDR je uspjesno izasao iz problema se
damdesetih godina. Najnezadovoljniji su nakon iIi
duljeg sikaniranja pusteni da odu u SR Njemacku iii je data su
glasnost za njihovo otkupljivanje iz zatvora. U gospodarstvu se
koristila zapadnonjemaeka pomoc, pruzana na razlicite naCi
ne. Tu je pomoc SR Njemacka pruZala sukladno nacionalnom
 1 DESET~JECE ST,\(;NAClJE
interesu kako ga je shvaeala socijal-liberaloa koalicija: da treba
iotenzivirati medul1jemacke odnose da bi se II daljnjoj per
sacuvale sanse Zit ujedinjenje. U odl1osima sa SR
istocnoojernacki komuoisti demonstrirali su flck
sibilnost kakvu oisu
se moogo
Ceau~escu i njegova
upravljanja gospodarstvom, a istovrerneno Sll forsirali velike
investicije II industriji. Gospodarska ravnoteia slomila se po
lovicom sedamdesetih godina, ali je donesena odluka 0 oa
stavku iovesticija uz istovremeno sniiavaoje realnih placa i
oaglo pogorsavanje opskrbe stanovniStva. Kroz uvodeoje su
stava honova i razne vrste zabrana kontrolom se nastojalo
obuhvatiti i potrosnju.
Represivnost i nacional-komunisticka indoktrinacijska
revnost bili su jOs uvijek vdiki. Naknada za poteSkoce svakod
nevnog zivota trebala je biti stalno naglasavana neovisnost
se vodstvo suprotstavljalo ioterven
ciji u Cehoslovackoj, a zakonom 0 obrani zemlje
suprotstavilo se "doktrioi .97 Tijekom kooferencije
II Helsinkiju rumunjski predstavnici napustili Sll
frootu sovjetskog bloka, te Sll teZili da se u zavrsooj
prihvati zabrana primjeoe sile II odnosima medu drzavarna
neovisoo 0 opravdanosti akcije.
Najrnanje se stvari dogadalo nakon zavrsetka Cistki II Ceho
slovackoj, kao i u Bugarskoj koja je cijelo vrijerne najvjernije
slijediJa svaki sovjetski korak. U Pragu je Husak isprva pozivao
na potrebu demokratizacije, ali su razmjeri represija uskoro
doveli do mrtve tisine u javnosti i unutar partije. Slovacka je u
stvarnosti ponovno podredena centralnom vodstvll, oa celu
kojega je bio Slovak.
Malagrupa
la je 1977. godine ne bez utjecaja vijesti iz
- Kartu 77, pa je od toga trenutka djelovala
i: vodeci protestne akcije, iako je bib podvrgnuta represijama
i izoliraoa od sirih slojeva stanovniStva. 98
STAGNAClJE 1
Godine 1969. pocelo se pojacavati administrativno
upravljanje gospodarstvom i uklanjati triiSne mehanizme
lIvedene tijekom "praskog proljeca". Svjetska konjunktura
omogucila je ipak odredene uspjehe u prvoj polovici se:dam
desetih godina (iako iz politickih razloga Cehoslovacka nije
dobila vece kredite od Zapada). Nakon toga dosle su po
tdkoce slicne onirna koje Sll se pojavile u drugim zemljama
sovjetskog bloka, ipak ogranicene rnalom zadllzenoscu.
Bugarska nije doiivjela potres kakav su za Cehoslovackll
bili dogadaii 1968. godine, pa je tijekom sedamdesetih
odredenll liberalizaciju. Ipak, u Bugarskoj
je bilo daleko od slobode govora u Madarskoj iIi Poljskoj. U
gospodarstvu su reyno oponasani sovjetski modeli. U dru
goj polovici sezdesetih na bugarsko su tIo prenesene
Kosiginove reforme. Medutim, kada su opozvane u
i u Sofiji se vratilo centraliziranom gospodarstvu upravlja
nom direktivama.
Sedamdesete godine bile su razdoblje sutnje u ]ugoslaviji,
koja je ostala izvan bloka. Od kraja prijasnjeg desetIjeea sve su
snaznije bile nacionalne tdnje, osobito separatisticke teinje
Hrvata, te zahtjevi za nacionalnom ravnopravnoscu Albanaca
u ]ugoslaviji. Godine 1971. Tito je jos jednom pokazao da su
granice decentralizacije ogranicene. Smijenio je previSe sa
mostalno hrvatsko vodstvo, a u narednim je mjesecima slicno
s - prema njemu Iiberalnim srpskim i slo
venskim politiearirna. Da bi se smirile centrifugalne tenden
cije, godine prihvacen je ustav koji je povecavao samo
stalnost republika i autonornnih pokrajina, ali je istovremeno
Titu osiguravao doiivotno predsjedniStvo i
vrsenja skoro apsolutne vlasti,99 .
Situacija je odgovarala akcijama toga tipa jer je jugoslaven
sko gospodarstvo, znatno snainije povezano sa svjetskirn
triistem nego gospodarstva zemalja sovjetskog bloka, cvalo u
razdoblju konjunkture. Politicka klima pocela se pogorsavati
u drugoj polovici desetljeca, a dramaticnost situaciji dodavale
su vijesti 0 bolesti vode i ponovni porast centrifugalnih ten
 148 STAGNAClJE
dencija. Titova smrt u svibnju 1980. godine otvarala je novo
poglavlje u povijesti jugoslavenskog
Medu zapadnoeuropskim partijama
imali su nadalje talijanski komunisti. Enrico Berlinguer, koji je
1972. godine izabran za generalnog sekretara, bio je odlucan
pristasa eurokomunizma i prekida s tradicionalnom doktri
nom, ali je trazio nove putove politickog djelovanja. Nakon
patlamentarnih izbora 1976. godine, kada su komunisti posti
gli najved uspjeh u svojoj povijesti osvajajuCi preko treCinu
glasova, Cinilo se da dolazi trenutak preokreta. Pod parolom
"povijesnog kompromisa" Berlinguer je tezio sporazumu s
krscanskim demokratima koji su vladali Italijom od rata, a 11
nektivi sklapanju vladajuce koalicije s njima.100
komunista naBla su na snaZan otpor - kako vanj
ski (Sjedinjenih DrZava i europskih partnera Italiie). tako i
unlltarnji. U nerazjasnjenim okolnostima doslo
Alda Mora, vode krscanskih demokrata koji je bio 11l}"AIVll1
"povijesnom kompromisu". Talijanski komunisti nisu odustali
od svoje linije u medunarodnoj politici, a 1979. godine cak su
prihvatili Clanstvo Italije u NATO-paktu s ciljem oCllvanja ell
ropske ravnoteie. Osporavali Sll takoder jedinstvo ideja i inte
resa medunarodnog komunistickog pokreta.
U unutarnjoj politici doslo je do novog zaokreta. Komu
nisticki prijedlog za sklapanjem "povijesnog kompromisa"
odbacili su ootenciialni pattned iz Krseanske demokracije.
se nakon sto su krscanski de
mokrati stvorili koalicijsku vladu sa socijalistima. Berlinguer
je 1979. objavio potpuni prelazak u opoziciju, a radnicki sin
dikati povezani s komunistima nisu propustiIi nijednu pri
liku da organiziraju strajkove iii da svoje Clanstvo izvedu na
ulicne demonstracije.
U isto su vrijeme pokusaj odredivanja nove strategije po
duzeli i francuski komunisti. Nova strategija bio je njihov spo
razum sa socijalistima i stvaranje bloka ljevice koji bi na izbo
rima konkutirao s blokom desnice. Na lijevoj strani komunisti
su isprva bili znatno snazniji, ali su bili spremni priznati pr
ill... ________________________________________________________________.... __
~ ..
.-ee~~I6~ . .......____________________
_
DESETLJECE STAGNAClJE 149
venstvo socijalistima u zamjenu za izlazak iz slijepe ulice
opozicije. Godine 1972. obje su stranke odredile zajed
nicki program vlade za ubuduce, a komunisti Sll se izjasnili za
jacanjem parlamentarne demokracije i gradanskih sloboda. 101
Za razliku od socijalista, komunisti su podriavali projekte de
golista da se Francuska u vecoj mjeri osamostali u odnosu na
svoje saveznike, kao i projekte razvoja francuskog nukJearnog
naoruzanja.
U narednim je godinama francuska partija odustala od pa
role "diktature proletarijata", te kritiziraJa nedostatak de
mokracije u Sovjetskom Savezu, a doslo je i do njezina
zblizavanja s talijanskim, spanjolskim i drugim eurokomuni
stima. Promjene programa nisu ipak bile pracene promjena
rna unutar partije. Bila je to jOs uvijek organizacija kOja je dje
lovala prema pravilima "demokratskog centralizma", to jest
organizacija upravljana odozgo bez slobodne razmjene
miSljenja.
Rezultati nove strategije pokazali su se slabo primamljivi
izborima 1973. i predsjednickim
desnica, lltjecaj komunista nije se
poveeao, socijalisti i njihov voda, zajednicki predsjednicki
kandidat Fran<;:ois Mitterand, ojacaJi Sll svoj polozaj. Prije par
lamentarnih izbora 1978. godine blok Jjevice raspao se u ve
Iikoj mjeri na inicijativu komunista. To ipak nije lltjecalo na
tendenciju premjeStanja utjecaja na ljevici, te su se socijalisti
- po prvi put od rata pokazali snaznijima (iako neznatno)
od komunista. Tada su komunisti odustali od svoje avanture s
eurokomunizmom, izraz cega je bila podrska sovjetskoj
medunarodnoj politici, ukljucujuCi i invaziju u Afganistanu,
koju su eurokomunisti kritizirali.
Ovo je desetljece donijeIo bolno razocaranje komuni
stickim partijama koje Sll do tada djelovale ilegalno u zemljama
gdje su na vlasti bile desnicarske diktature: u Grckoj, Portllgalll
i Spanjolskoj. Njihova aktivnost i sposobnost stvaranja ilegalnih
mreZa iznesena iz komunisticke tradicije, stvarala je mit poseb
ne snage. Sada su diktature pale, a zamijenila ih je parlamen
150 STAGNAClJE
tama demokracija. Broj glasova dobivenih na izborima trebao
je pokazati utjeea; komunista. U Grckoj je 1974. godine zajed
nieki nastup medusobno sukobljenih komunista, koji su slije
dili sovjetske uzore, i eurokomunista donio sarno nesto viSe od
9% glasova. Malo su bolje komunisti, iako ovaj puta podije!jeni,
prosli tri godine kasnije osvajajuCi 12% podrske glasaca (s ve
likom prevagom sovjetske orijentacije).
Portugalski komunisti kao jedini u Europi nastojali su osi
gurati mjesto u vlasti. Nakon "revolucije karanfila" u travnju
godine njihov Hder Alvaro Cunhal usao je u vladu. JOs su
vaznije bile veze izmedu partije i Casnika organiziranih u gru
paciju Pokret oruZanih snaga. U rujnu je doslo clo politicke
krize u kojoj su komuniste podrzali socijalisti i velik clio ca
snika. Vlast su preuzeli radikalni oficiri.
Ocl toga trenutka komunisticka partija imala je odlueujuCi
na vlast u zemlji, a njezina politicka vizija potjecala je
iz tradicije komunistickog osvajanja i zadriavanja vlasti
te se nadovezivala na kubanska iskustva. Daljnja radikalizacija
nastupila je nakon neuspjelog driavnog udara grupe antiko
munistickih casnika u oiujku 1975. godinc. Sukladno komu
nistickom programu, pokrenute Sll velike socijalne reforme,
medu ostalim parcelizacija velikih zemljoposjeda i nacionali
banaka.
svcmu, parlamentarni izbori 1975. godine nisu
otkazani jer se racunalo na podrSku drzavnog aparata u kojem
su komunisti zauzimali kljucna mjesta, te na popularnost pro
vodenih reformi. Postojala je takoder bOjazan od prosvjcda,
kako medunarodnih tako i unutar zemlje. Izbori su se poka
zali porazom jer je partija eak zajedno s prokomunistickim
grupacijama koje su nastupile posebno, osvojila manie od
17% glasova.
Komunisti se nisu zeljeli pomiriti s takvim rezultatom iz
bora. SuprotstavljajuCi se pobjednickim sOcijalistima, racuna
Ii su na vojsku i omalovaZavaIi pravila parlamentarne demok
racije. U ljeto 1975. godine pokusali su dovesti do raspustanja
parlamenta i pokrenuli su teroristicke akcije protiv svojih
DESET1,fE<:E STAGNAClJF 151
protivnika. Zaprijetilo je izbijanje gradanskog rata. 00510 je
do nesuglasica medl! oficirima. Premijer Vasco Gon<;,:alves, bli
zak komunistima, morao je dati ostavku, a II novoj koalicijskoj
vlacli komunisti su se nasli na margini. U studenom Sll pokusa
Ii izvesti ddavni udar zajec\no s radikalnim oficirima, ali je
pokusaj zavrsio porazom.
Na taj su se naCin rasprsnuli snovi komunisticke partije 0
pobjedi na jugozapadnom kraju Europe. Na izborima u
1976. komunisti su osvojili vise od 14%, a tri godine
kasnije skoro 19% glasova. Hili su vazan element politickog
zivota zemlje, ali - sukobljeni sa svim ostalim strankama,
neskloni eurokomunizmu i nesposobni voditi fleksibilniju
politiku niSli imali sanse da sudjeluju u vlasti.
Posve clrugaCiju koncepciju prihvatili su spanjolski komuni
sti. Vee nakon sovjetske invazije na Ceboslovacku 1968. godine
(izbjeglicko vodstvo partije boravilo je u Pragll) ostro su kriti
zirali sustav "realnog socijalizma". Kada je u drugoj polovici se
damdesetih - nakon smrti generala Franca, koji je od vremena
gradanskog rata obnasao diktatorsku vlast - Spanjolska zako
raeila na put protl1jena u pravcu parlamentarne demokracije,
komunisti su izjavili da su spremni odustati oc\ revolucionar
nog nasilja. U ruci su imali snazan adut - upravljanje vrlo po
raclnickim komisijama, koje su u posljednjem razdo
blju Francove diktature djelovale polulegalno.
Prije parlamentarnih izbora 1977. godine komunisticka je
partija legalizirana. Rezultati glasovanja ipak Stl se razlikovaIi
od ocekivanja komunista koji su dobili sarno nesto iznad 9%
glasova. Lider spanjolske partije Santiago Carrillo na poraz je
reagirao teinjom za jOs vecom promjcnom politicke linije:
osamostaljenjem od Moskve, napustanjem Ienjinizma i pri
stajanjem uz eurokomunizam, suradnjom s demokratskim
strankama ljevice, a posebno s Jakim sOcijalistima. 102 To je
izazvalo nemir unutar partije, sto je zaprijetilo rascjepom, au
konacnici i njezinim slotl1om.
Pokusaj djelovanja triju partija iz zemalja u KOJIma su
prethodno na vlasti bili diktatorski reiimi u uvjetima parla
 STAGNAClJE
152

mentarne clemokracije, nije donio uspjeh. Sve su tri partije XIII. PROPADAN)E KOMUNIZMA

zauzele vazna mjesta u politickom zivotu, ali - neovisno 0 ve

likim programskim razlikama i razlikama u metoclama djelo
vanja - nisu bile u stanju samostalno posegnuti za sucljelo
vanjem u vlasti Hi naCi saveznike sklonesuraclnji.
rOpadanje komunistickog sustava zapocelo je u

P Poljskoj, kOja mu je prije toga pruz:da najsnazniji otpor.

Svjedocili su 0 tome dogadaji iz 1956., 1968., 1970. i
1976. godine. Gierekova je ekipa bila bespomocna prema sve
dubljoj gospodarskoj krizi u drugoj polovici sedamdesetih go
dina. Svi pokusaji reformi traiili Sll politicku volju sirih kru
gova aparata vlasti i suglasnost stanovngtva, na koje bi privre
meno pali dodatni tereti.
Nedostajalo je i jednoga i drugoga. Aparat nije :leBo ogra
nicenja birokratskog upravljanja gospodarstvom, a nije pri
stajao niti na sirenje politickih sloboda, sto bi oznacavalo
smanjenje njegovih ovlasti. Medu stanovniStvom je vladalo
uvjerenje da su komunisti demoralizirani privilegijama i ko
rumpirani, a da su svi pozivi na strpljenje, bolji rad i odricanje
- zapravo prijevara.
U prvoj polovici 1980. godinc svijcst 0 opasnostima dopr
la je do Gierckovc ekipe. Situaciju se pokusalo spasiti perso
nalnim rosadama i novim obeeanjima. Kada su u srpnju za
poceli strajkovi, olako ih se shvatilo. Strajkasima su poviSene
place sto je na strajk tjeralo i druga poduzeea. Komunisticko
vodstvo bilo je svjesno da to vodi daljnjoj deregulaciji gospo
darstva i inflacijskoj utrci placa i cijena (iii obuhvacanju skoro
svih proizvoda sustavom bonova), ali je SVOjll energiju usmje
rHo na dobivanje na vremenu barem nekoliko tjedana, bez
ikakve dulje perspektive.
U kolovozu su izbili strajkovi u Primorju. Nakon pokusaja
da se strajkase uvjeri kako bi se trebali zadovoljiti ekonom
skim ustupcima, potkraj mjeseca partijsko vodstvo pristalo je
potpisati sporazume koji su predvidali stvaranje nezavisnih
radnickih sindikata. I poljski komunisti i njihovi sovjetski pa
troni i partneri iz komunistickog bloka tretirali su taj ustupak
 154 PROPADAN]E KOMUNIZMA
kao privremeni i takticki.!03 Uskoro se ipak pokazalo da je na
stala visemilijunska "SoIidarnost", sposobna vrsiti trajni priti
sak, a njezina prislltnost 1I javnom zivotll vodila je destrukciji
partijskih i drzavnih struktllra sustava.
Odmah nakon potpisivanja sporazllma smijenjen je Gierek
i provedene su znacajnc pcrsonaine ptomjene u partijskom
vodstvu. To je ojacalo poloZaj pristasa gospodarskih reformi i
liberalizacije sustava, ali cak ni oni nisll smatrali moguenom
dllgorocnu legalizaciju sindikata neovisnih 0 partiji. U stude
nom 1980. godine donesena je odluka 0 pokretanju intenziv
nih priprema za uvodenje ratnog stanja. lako je odluku 0
tome donijelo partijsko vodstvo, djelatnost je provodena u po
sebnim jedinicama vojske i slllzbi sigurnosti, koje Sll bile za
tajene Cak i pred aparatom i Clanovima partije. 104
Plan razbijanja "Solidarnosti" poljskim snagama odgovarao
je namjerama sovjetskog vodstva koje se pribojavalo posljedi
ca eventualne intervencije slicne intervencijama izvrsenima u
Madarskoj i Cehoslovackoj.!05 PoIjska je bila najveea od ze
malja koje su se nalazile pod kontrolom Moskve, u njoj je bilo
snazno antirusko raspolozenje te tradicija oruianog otpora
protiv agresora. Nesklonosti intervenciji doprinosila su i ne
gativna iskustva iz Afganistana. Napokon, vaznu a mozda cak
najvazniju ulogu, igralo je gospodarsko stanje u Sovjetskom
Savezu, koji sc nalazio u stanju duboke krize (dubine te krize
nije bio svjestan ni Zapad) i mnogo je nada polagao u "politiku
koegzistencije" i sanse da smanji svoje izdatke za naoruianje.
Nisll nedostajala opasna negodovanja iz Moskve, ali ona su
proiziaziia viSe iz zelje da se na akciju mobiliziraju poljski dru
govi nego iz zelje da se pokrene vlastita akcija. TeSko je reCi
nije Ii dio sovjetskog vodstva, a posebno zapovjednistvo
Crvene armije, teiio oruZanoj intervenciji u Poljskoj. Moglo se
ocekivati da ee se dogadaji razvijati tako da do intervencije
docte i prije politickc odluke, sto bi Clanove sovjetskog vodst
va prisililo da ju prihvati.
Pristase vanjske interv.encije igrali su stanovitu ulogu u
poljskom partijskom i driavnom aparatu. Imali su podrsku
h
2 -
r=7
PROPADAN]E KOMUNIZMA 155
istocnonjemackih, a II odredenoj mjeri i cehoslovackih ko
munista, jer su se partije u obje susjedne zemlje pribojavale
razvoja situacije u Poljskoj.
Za povijest komunizma poseban je znaCaj imalo nekoliko
aspekata poljskih dogadaja iz razcloblja od 1980. do 1981. go
dine. Kao prvo, razbijena je njegova klasna ideologija jer su
upravo radnici postali glavna snaga koja se suprotstavila su
staVl\. Kao drugo, poljuljan je komunisticki mO!1opol na orga
niziranu javnu c1jelatnost, te upravljanje sredstvima masovnog
priopcavanja. Kao treee, na vidjelo je izasla slaba disciplina u
komunistickoj partiji jer se dio njezinih Clanova podredio ra
spolozenju stanovnistva, a demoralizacija i iskusenja udobnog
zivota navodili su i druge clanove ili Cak funkcionare na pa
sivnost.
U veljaCi 1981. godine premijer Poljske postao je ministar
obrane general Wojciech ]aruze\ski. Time je zapoceo proces
prellzimanja vlasti u zemlji od strane vojnika. U listopadu je
Jaruzelski preuzeo i funkcijll prvog sekretara Centralnog ko
miteta partije. Usporedno s napredovanjern priprerna te ra
stuCirn umororn stanovnistva, planovi unEknja "Solidarnosti"
poprimali su konkretne oblike.
Noeu s 12. na 13. prosinGl 1981. gocline uvedeno je ratno
stanje. Vrhovnu je vlast preuzela vojna hunta. Internirano je
nekoliko tisuCa aktivista "Solidarnosti" i drugih oporbenjaka.
U pocluzeCa su uvedeni vojni komesari. U cijeloj je zernlji
prekinuta cjelokupna civilna telefonska rnreia i zabranjeno je
kretanje stanovniStva izvan rnjesta stanovanja, odnosno pre
bivalista. U poduzeCa koja su strajkala llpueene su naoruzane
specijaine jedinice policije s tenkovima i helikopterirna.
Strajkovi Sll uguseni silorn, a u rlldniku ugljena u Katowicarna
ubijeno je devet ruclara. U cijeloj zemlji uhiCeno je nekoliko ti
suea osoba.
Pacifikacija "Solidarnosti" nije dovela do restauracije ko
rnunistickc ideologije i nije dovela - kako je to bilo u prvirn
godinarna nakon revolucije 1956. godine u Madarskoj i nakon
1968. godine u Cehoslovackoj - do porasta represivnosti su
71
 156 PROPADANJE KOMUNIZMA
stava. Nitko se takoder nije odluCio na raspustanje
gradnju nove elastkllije i
Primjetan je bio nedostatak odlucnosti poljskih komunista i
na jednim podrucji
pravosude) bile su pracene liberalizmom
na (lrugllTI podrucjima (znan05t i kultura).
Na to je utjeca!o nekoliko razloga. Neki Clanovi vodstva pri
bojavali su se cia bi potraga za krivcima mogla biti usmjerena
protiv njih jer su prije toga pristajali na kompromise sa
"Solidarnoscu". Mnogi cIanovi partije bili su istovremeno i
Clanovi delegaliziranog (isprva sarno z:unrznutog) sindikata.
Jaruzelski i njegovi partneri u poljskom vodstvu bojali su se
jabnja svojih konkurenata iz tzv. partijskog "betona". Nakon
stabiliziranja situacijc namjeravali su pristupiti provodenju
reformi.
Borba protiv "Solidarnosti" zahtijevala je takoder nelltrali
zacijll moenc KatoJicke crkve koja je trazila prestanak progona
i prosirenje sloboda. Kada je na vidjelo iza510 ubojstvo varsav
skog sveecnika Jerzyja Popieluszka, kojc su 1984. godine iz
vrsili pripadnici sluzbi sigurnosti, izravni izvrsitelji osudeni su
II javnom proceslI. Iako se pri tome dobro pazilo da se od od
govornosti zastite predstavnici vlasti viSeg ranga, stvoren je
presedan. U prethodnim desetijeCima nerijetko je dolazilo do
smrti protivnika sustava pod nerazjasnjenim okolnostima, ali
uhoistva nikada nisu optuzeni funkcionari vlastitog aparata.
bojstvom svecenika Popieluszk:lne sarno da
Stl komprOmltlrala poljsku sluzbu sigurnosti, vee su joj oduzi
mala osjecaj ncdodirljivosti i povjerenje u nadredene.
lz Moskve nije vrsen snazniji pritisak da se umjerena ili,
bolje kazano, nestabilna linija promijeni. Nadalje se racunalo
na koristi od "politike koegzistencije", te su se medunarodni
odjeci poljskog ratnog stanja nastojali minimalizirati. Ostriju
kritiku poljskih komunista za umjerenu politiku nisu
dopustiti niti saveznici iz komunistickog bloka jer su svi oni
bili ukljuceni lJ jacanje gospodarskih odnosa sa
Nisu nimalo da se sankciie, koje je Zapad
~ e~
I
] 58 PROPADAN.JE KOMUNIZMA
spodarska i tchnoloska kriza, s druge pak - izazov za sljc
decu fazu utrke u naoruzanjlL Taj je izazov bacio Ronald
Reagan koji je 1980. godine izabran za prcdsjednika Sjedi
njcnih Americkih DrZava. Andropov je uCinio nekoliko gesta
koje Sll najavljivalc dublje rei<mnc sustava. Cak je formirao
skupinc eksperata kojc su imale za cilj izradu prijedloga tih
reformi. Ipak, njegovo zdravstveno stanje uskoro se po
gorsalo. U veljaCi ]984. godine doslo je do nove smjcne na
vrhu panije. Novi gencralni sekrctar Konstantin Cernjenko
bio je takodcr star i holestan, stoviSc nije se mogao mjcriti sa
svojim prethodnikom kacla su u pitanju energija i pozna
vanje stanja stvari.
U zemljama komunistickog bloka clogadaji u Poljskoj imali
su samo posredne odjeke. Opcenito se iz njih stvarao
zakljllCak 0 potrcbi veceg opreza kod poduzimanja bilo kak
vih reformi, posebno politickih. Situacija u Moskvi takoder je
doprinosila odgadanju ozbiljnijih odluka i ocekivanju da se
odredi dugorocna Iinija djelovanja.
U Madarskoj je nastupila stagnacija. Tamo se odustalo od
planova formuliranih potkraj scclamdesetih godina jer se pri
bojavalo narusavanja ravnotde. Usprkos svemu, Madarska se
razlikovala od clrugih zemalja bloka kako manje rigidnim na6
nom [unkcioniranja gospodarstva, tako i vecom slobodom go
vora. Bila je to jedin:l zemlja pored Poljske u kojoj je antiko
munisticka opozicija djelovala sire, iako je bila ogranicena
skoro iskljucivo na intelektualne krugove.
U Rumunjskoj je jos llvijek bio realiziran komunisticki su
stay u nacionalistickoj varijanti. Rezultati su u prvoj polovici
osamdesetih godina bili sve gori. RavnoteZa u gospoclarstvu
potpuno je unistena golemim investicijam<l. Zivotni standard
naglo je opao, skrto su racionalizirani hrana i gorivo. Da bi se
5uzbilo nezadovoljstvo, primjenjivane su razlicite metode. Jos
je snaznija postala naciol1aJisticka propaganda, skoro javno
usmjerena protiv Sovjetskog Saveza. Izravnoj diskriminaciji
podvrgnute su nacionalne manjine, a poscbno Madari.
lzgraden je ritual kulta Ceauescua. Stanovnistvo je podvr-
.....
KOMUNIZMA 157
nakon uvodenja ratnog stanja primijenio prema Poljskoj,
prosire i na njihove zemlje.
Proglasenje ratnog stanja u Poljskoj bilo je praceno najava
rna da ce ono doprinijeti boljem provodenju gospodarskih
reformi. Uskoro se ipak pokazalo da vojna ekipa u tom pogle
du nema nikakvib konkretnih planova. Stovise, stanovito
vrijeme gospodarska se disciplina nastojala uspostaviti meto
dama centralnog upravljanja. Neke promjene pojavile su se
tek u drugoj polovici osamdesetih. S jedne strane, povecana je
samostalnost driavnih poduzeca, s druge pak strane, otvore
ne su moguenosti za privatl1U gospodarsku djelatnost. Nije se
znalo sprijeCiti rastucll inflaciju, kOja je postala stalno
prisutan element u svakodnevnom zivotu.
Za stanje komunistickog sllstava vazan pokazate1j bilo je
premjdtanje mnogih predstavnika komunisticke "nomenkla
ture", bivsih zaposlenika partijskog aparata, osoba koje su
vrSile vodece funkcije u upravi ili u gospodarstvu, iii cak funk
cionara sluzbi sigufl10sti i vojske, u privatni sektor.
su komunisticka bogatstva, cemu su doprinosile veze s kole
gama koji su jos uvijek bili aktivni u "nomenklaturi"
Politicki oblik poljskog komunizma s vremenom je dohi
vao posebne karakteristike. Nije nedostajalo akata nasilja iz
vrsenih u tajnosti, ukljucujuCi ubojstva, a prije svega trajale su
represije. Nakon uhicenja dolazile su amnestije, a 1986.
godine objavljeno je (iako ne i provedeno do kraja) pustanje
na slobodu svih politickih zatvorenika. Ilegalne publikacije
bile su prisutne posvuda u veCim gradovima, a vlast ih nije
uCinkovito suzbijala. Antikomunisticka opozicija ohnovila
svoje podzemne strukture, a kasnije postupno i
Nekonzistentna linija poljskih komunista odgovarala je
nekonzistentnom stanju u Moskvi. U studenom 1982. godi
ne umro je BreZnjev. Njegov nasljednik Jurij Andropov tek je
nekoliko mjeseci ranije prestao voditi KGB. Raspolagao je
izvorima informacija 0 unutarnjem stanju u Sovjet
skom Savezu i zemljama komunistickog bloka. Morao je
traziti izlaz iz situacije koju su s jedne strane odredivale go
KOMLJNIZMA 159
gnuto kontroli i represijama koje su podsje(~ale viSe oa razdo
blje staljinizma nego oa Sllvremeno stanje U ostaJim zemljama
k0111unistickog bloka.
]ugoslavija je prdivljavala velike poteskoce nakon Titove
smrti. Tek je tada u potpunosti zazivio ustav iz 1974. godine,
koji je pojedinim repubJikama i autonomnim pokrajinama
osiguravao veliku samostalnost, te je slabio poziciju central
nih vlasti (iako je stup driave nadalje cinila vojska u kojoj su
dominirali Srbi). RavnoteZa viSenacionalne driave trebala je
biti ocuvana kroz komplicirani sustav kolektivnog vodstva i
personainu rotaciju u vrsenju najvisih duznosti. Pokazalo se
koliko je krhka bila ravnoteia Sllstava i u koliko je maloj mjeri
komunizam llspio dotaknuti izvore nacionalnih i vjerskih
sukoba.
Vedna zapadnih partija, a posebno talijanski komunisti, s
oduscvljenjem su podriavali eksperiment "Solidarnosti", te
kritizirali uvodenje ratnog stanja. Berlinguer jc cak izjavio da
su se osnovni impulsi Oktobarske revolucije iscrpili 106
Odnosi izmedu talijanske partije i sovjetskih drugova za neko
liko godina nasli su se u slijepoj ulici.
Cak su se i u francuskoj partiji pojavile razlike u stavovima
i velika je grupa ostro kritizirala poljske komuniste za
uvodenje ratl10g stanja. Sluzbeno stajaliste partije bilo je ipak
suzcidano, ali u cjelini je n;[ to pitanje utjecala unutarnja po
Iitika. Godine 1981. komunisti Sll na parlamentarnim izbori
ma dobili sarno 16% glasova j dozivjeli tciak poraz. Nakon
toga pristali su na prijedloge socija!istickog predsjednika
Fran~oisa Mitteranda - izabranog iste godine - te su usli u
koalicijsku vladu u kojoj su dominirali socijalisti, koji su po
bijedili na parlamentarnim izborima.
U cudnom razmimoilazenju Francuska komunisticka par
tija s jedne je strane naglasavala svoju vjernost sovjetskim dru
goyim i poostrila kritiku eurokomunizma, a s druge pak stra
ne prihvacala je medunarodnu politiku svoje vlade, ukljucu
jud i sucljelovanje u NATO-u i podrsku francllskoj vojnoj
snazi. Thkvo stajaliste postalo je jos neugodnije kada je nakon

 ]60 PROPADAN)E KOMUNIZ.MA
llvodenja ratoog stanja 1I Poljskoj Mitterand reagirao najos
trije od svih vladajuCib zapadnoellropskih poIiticara.
Francllski eksperiment sLldjelovanja komunista 11 vla
dajueoj koaliciji iznevjerio je ocekivanja jos viSe S obzirom na
krizu gospodarske poIitike utemeljene na za ljevicu tradi
cionalnorn drzavnom intervencionizmu i poticanju po
trosnje. Godine 1983. vlada je pocela rnijenjati kurs pril;t
godavajuCi ga neoliberalnim tendencijama koje su dominira
Ie u Europi. Obama partnerima to isprva nije mnogo pomo
glo su na izborima za Europski parlament 1984.
tdak poraz. Komunisti su osvojili sarno 11 % glasova,
sto je bio najgori rezultat nakon rata. Spas Sll potrazili u na
pustanju koaJicije i kritici socijalisticke politike.
U ozujku 1985. godille umro je Cernjellko, a njegov na
sljednik postao je najmla<li Clan sovjetskog vodstv:t, pede
setcetverogodisnji Mihail Gorbacov. Pomladivanje vodstva i
glasovi 0 inteligenciji i energiji novog generalnog sekretara
navodili su na pretpostavke da su Sovjetski Savez i cijeJi ko
munisticki blok pronasli sansu za prevladavanje krize. No, na
rcdne godine pokazale SLI da je stvarno zapocela posljednja
faza propadanja europskog komunizma.
Za Gorbacovljeva patrona smatran je prije svega
Andropov. Novi lieler posegnuo je za pomoCi ekspertnih ti
mova, osnovanih 1983. godine, te je nakon mjesec dana
da namjerava provesti promjene u vanjskoj i unu
tarnjoj politici. Prvi potezi ni$u mll ipak bili najsretniji.
Gorbacov je istaknuo parolu "ubrzanja" - vee snazno deval
viranu u komunistickoj propagandi, a kao prakticno
tanje na prvo je mjesto istaknuo borbu protiv "alkoholiz
ma")07 Neovisno 0 tome !ito je pijanstvo u Sovjetskom
Savezu stvarno bilo privatna i javna posast, taj smjer djelo
vanja niti je za generalnog sekretara pridobivao simpatiju
muskog dijela populacije, niti je vodio rjdenju osnovnih
problema zemlje.
Godine 1985. Gorbacov je istaknuo novu parolu
redenja" (fJeresln~jke). 108 U pocetku se to odnosilo prije svega
Itt
KOMUNIZMA 1.61
na gospodarstvo. Zeljelo se potaknuti gospodarski rast preko
poveeanja produktivnosti, kontroJe kvalitete i discipline
modernizacije, te kroz djelomicno preusmjeravanje vojne indu
strije za civilne potrebc. Potonje je takoder zahtijevalo medu
narodne akcije u pravcu ogranicenja naortlzanja. Novi bitan im
za perestrojku bila je katastrofa u nuklearnoj elektrani u
Cernobilu u travnju 1986. godine. Bila je to prva takva katastro
fa 1I povijesti. Nanijela je tezak udarac prestizll kOlllunistickih
vlasti, te je pod upitnik postaviJa uCinkovitost sustava.
Gorbacov je od pocetka bio svjestan da ee naiti na otvore
ni, ali u jos vecoj mjed na tihi otpor partijskog i drzavnog apa
rata. U to je vrijeme jos vise racunao na podrsku sluzbi sigur
nosti, koju jc uistinu i dobivao. Da bi oslabio protivljenje
reformama, na pocetku 1986. godine istaknuo je novu parolu
"javnosti" (f.!,lasnosti).109 To je docekano s toliko oduSevljenja
u intelektualnim krugovima Moskve i Lenjingrada da je ini
cijator poceo ublaZavati svoj poziv jer je glasnost trebab biti
element koji bi potpomogao perestrojku, a ne odbacivanie ko
mllnisticke proslosti.
Od toga se trenutka Gorbacov nasao izmedu
stavljene tendencije: jedne koja je teiila kritici
proslosti, a zajedno s time i suvremenosti te narusavanju pra
vila sustava, te druge koja je teiila odustajanju 0(\ glasnost!"
i ogranicenju perestrojke na korekciju sllstava, koja bi I11U
omogucila veeu uCinkovitost. Generalni se sekretar dvoumio
sllocen s dvije krajnosti. Svi pokusaji kocenja promjena upit
nim SLI cinile bilo kakvll njihovu mogllcnost, te davale l1ra
brosti bntniteljima dotadasnjeg poretka. UniStavanje
komllnizma pokazalo se jedinim putem koji je vodio prema
reformama.
Pocetkom 1987. godine Gorbacov je pristao na potrenu re
vizijc povijesti Sovjetskog Saveza i postupno se vraeao ostrom
toml kritike Staljina kakav je primjenjivao Hruscov tijekom de
staljinizacije. Od 1988. godine kritici je podvrgnuto razdoblje
stagnacije tijckom vladavine Breznjeva. BlIduCi da su
vladali Sovjetskim Savezom skoro pola stoljeea, sve se
g """""fd.
sP". ' &*e 'MEW" ,m"P'R"RDEW'iRJWFTJWZ1f!'WIRWwmm 3m
r
I
162 PROI'ADANJE KOMUNIZMA
to opasno kretalo u pravcu dezavuiranja cijele sovjctske 1'0
vijcsti.
lnicijator perestrojke kao cilj svojih djelovanja isticao je po
vratak lenjinizmll, ali sadriaj toga pojma nije bio jasan. J os
potkraj 1987. godine hvalio je kolektivizacijll kao veliko <losti
gnuce. 110 Sljedece god inc predlozio je osamostaljenje suba
gregata u kolhozima i sovhozima, a 1989. se uvoditi
zakup dijcla zemljc i ostalog imetka velikih poljoprivrednih
kombinata.
Kao ncdodirljivi temelj sustava Gorbacov je isticao ''(Irust
veno vlasniStvo" (sto je 1I dotadasnjoj praksi oznaeavalo
drzavno vlasnistvo) osnovnih sredstava za proizvodnju i plan
sko gosnodarstvo (sto je u dotadasnjoj praksi oznaeavalo cen
"<.Ohmm'l Prcdlagao je ipak ludo
gospodarskog trzista, pri
cemu (Kinos izmcdu plana i tr:i.ista
Ne manje sumnji vezivalo se uz pojam lenjinizma, koji je
trcbao biti primjenjivan 1I politickom zivotu. Neosporivom je
dogmom ostajao jednopartijski sustav, to jest monopolisticka
uloga komunisticke partije. Istovremeno, Gorbacov nije izbje
gavao neprecizne izjave na temu demokratizacije i "socijali
stickog pluralizma". Druga parola bib je vladavina prava, iako
je nedostajala pravna regulacija koja bi jn oSiguravala, a po
sebno su nedostajale jednoznacnc ustavlle regulacije podjeie
vlasti i kompctencije partije.
Gorbacov je uspio provesti velike personalne promjene u
partijskom aparatu i dr:i.avnoj upravi. To sc prije svega odno
silo na vodece kadrove, u znatno manjoj pak mjeri na nize 1'a
zine aparata. Osim samog Gorbacova, funkciju clana
Politbiroa sacuvala Sll pocetkom 1989. godine sarno dvojica
njegovih Clanova od prije ceriri godinc (od ukupno 12), funk
dana vrsili su iskljucivo novoizabrani ljudi,
sekretara CK-a sacllvao je jedan (od 10). a ministar
ske fotelje 16 (od 96) osoba.l 1
To nije oznacavalo da se sef partije rijesio protivnika.
Mjesto starih zauzeii Sli novi. Najaktivniji od njih bio je
Itt
PROI'ADANJE KOMUNIZMA
Ligacov, dan Politbiroa i sekretar CK-a koji je isprva bio
1
odusevljeni pristasa jJerestrojke, ali jll je ielio ograniciti na
djelovanja koja bi poveeala ucinkovitost sustava, posebno u
gospodarstvu. Glasnost je naisia na njegov odlucan Olpor.
Gorbacov se vjdto pokusavao snaCi na poziciji posrednika
izmedu konzervativnih Clanova sovjetskog vodstva i radikal
nog predstavnika re[ormatora, sekretara Centralnog komiteta
i sefa moskovske partijske organizacije Borisa Jeijcina, koji je
trazio na nizim razinama u partiji i izvan nje. U listo
padll 1987. godine Gorbacov je bez vecih otpora pristao lla
uklanjanje J eljcina sa utjecajnih funkcija u
Personalne i strukturalne promjene u maloj su mjeri obuh
vatile do kraja 1987. godine sluibe sigurnosti. Postupno je
ipak dolazilo do napetosti izazvanih jJerestrojkom i gla
Slloscu. Revizija povijesti podsjetila je na ulogu NKVD-a u rc
presijama doba staljinizma. Novinari ohrabreni deklaracijama
() postivanju vladavine prava poceli su objavljivati tckstove 0
aktualnom krSenju tih prava od strane provincijskih organa
KGB-a Cebrikov sve se vise pribliZavao protiv
nicima Gorbacova. Godine 1988. gencralni sekretar uspio ga
je premjestiti na [unkciju sekretara CK-a - formalno viSu. ali
istovremeno funkciju koja je davala znatno
djeiovanja. KGB-a postao je Vladimir Krjllckov, koji je
uzivao vece povjerenje Gorbacova.
Crvena armija, jedan od stupova sovjetskog sustava, nasla
se u izrazito oslabljenoj poziciji. Tome je s jedne strane uve
liko doprinijela nemogucnost odriavanja konkurencije s
Amcrikancima u utrci u naoruzanjll na novoj rehnoloskoj ra"
s pak strane rat u Afganistanu pokrenut na ini
cijativu vojskc koji je davao sve manje sansi za llspjeh te iza
zivao negodovanje 11 cijeloj zemlji, kao i u samoj vojsci. Stoga
armija nije pruiala otpor novoj politickoj Iiniji, nego je 11
nastojala pronaci mjesto sllkladno svojim interesima.
Takvom stanjll stvari u vojsci moze se pripisati prihvacanje
vanjskopoliticke linije llsmjerene vise nego u prethodnim go
dinama na koegzistenciju sa zapadnim zemljama, te odll-
s.,.","_,IS
".,,." nmw=mmrrrnsz
r
I 164 Jl'lUJJ\"JlO KOMUNIZMA
Pristalo se
razoruZanje,
gasenje dotadasnjih
imalo je sklapanje medunarodnog
zenevskog ugovora 1988. godine, prema kojcm se sovjetska
iz Afganistana. To je otvaralo vrata kako po
ozracja 1I odnosima sa zapadnim zemljama, tako i
popustanju napetosti u sovjetsko-kineskom sukobu. Usprkos
formulacijama koje su trebale sacuvati prestii Sovjctskog
Saveza, poraz planova ckspanzije bio je ocigledan.
Linija perestrojke i glasnosti nije donosila vidljive rezulta
te u gospodarstvu zemljc. Godine 1988. Gorbacov je pokusao
dodati procesima reforme veeu dinamicnost. U ljeto je sazvao
partijsku konferenciju na kojoj je namjeravao dovcsti do izbo
ra Ccntralnog komiteta koji bi podrzavao reforme, tc zapoce
ti strukturalne promjene drZavnih vlasti. Prvi dio plana nije
uspio, ali jc konferencija prihvatila uvodna pravila buduCih
promjena ustava i izbornog zakona.
Odlllke uvedene u iivot 1989. godine odnosilc su sc na
osnovnc funkcije komunistickog sustava. Sovjetima su preda
vale vrhovnu vlast 1I cijelom Sovjetskom Savezu, u saveznim
rcpublikama koje Sll od tad a trebaIe imati veeu samostalnost,
te u visestupanjskoj lokalnoj samoupravi. To je oznaeavalo
ogranicenje uloge partije, iako je prcdsjednik Vrhovnog
ta trebao postati generalni sekretar partije, a ostalih sovjeta
sekretar partijc na odgovarajueem
Ti su predsjcdnici sovjeta trebali istovremcno biti i ceinici
izvrsne vlasti s velikim ovlastima (na najviSoj razini) iii
driavne lIprave. Gorbacov je preduhitrio ustavna rjeSenja.
1988. godine preuzeo je - pored partijske
- i fllnkciju predsjednika jos nereformiranog
Vrhovnog sovjcta. Na tom je poloiaju ostao i nakon ustavnih
promjena.
Promjene ustava i novi izborni zakon na komplicirani su
naCin odredivali na6n biranja parlamenta. Njihova je inten
b r
KOMUN!ZMA 165
cija bila, s jedne strane, poticanje opee aktivnosti, a s drllge
zadriavanje kontrole partije nad tijekom dogadaja. Na opCim
izborima trebalo je izabrati tisueu i pet stotina delegata. U
provinciji se ipak moralo uzimati u obzir odlucujuci utjecaj
lokalnih vlasti u izbornim skllpstinama, koje su vrsile selek
ciju kandidata.
Ovih 1500 delegata, zajedno sa 750 delegata koje je birala
komunisticka partija i druge organizacije koje je u pravilu
kontrolirala partijska "nomenklatura", trebalo je formirati
Kongres narodnih delegata. On je trebao zasjedati samo jed
nom godisnje. Taj je Kongres birao parlament - Vrhovni
sovjet - koji je zasjedao skoro permanentno. Usprkos svim
ogranicenjima, izbori za narodnih delegata odriani
u oiujku 1989. godine bili su veliki dogadaj. Po prvi je
obvezivala tajnost glasovanja, a ghl::>.lLl birati izmedu
nekoliko (ponekad i kandidata.
Vee u to vrijeme pojavile su se pukotine u koncepciji pere
strojke, shvaeane kao reforme provodene pod kontrolom par-
Te su se pukotine najbolje vidjele na stvarima vezanima
uz nacionalna pitanja. Centralne vlasti nisu bile u stanju
odriati obvezujuCi poredak na dva podrucja: 1I pribaltickim
i u Zakavkazju. U prvima jc dolazilo do masov
nih demonstracija pod parolama neovisnosti 0 Moskvi, cemu
su sve viSe naginjale republicke vlasti. U zakavkaskim repu
blikama slicne su te:inje bile praeene rastom opasnih medu
nacionalnih sukoba, a posebno sukoba izmedu Armenije i
Azerbejdiana.
TeSko je reCi jesu Ii kontrolirane reforme koje je Gorbacov
planirao, a koje su trebale uz pokretanjc aktivnosti sirih
slojeva - slomiti otpor konzervativnih komunistickih grupa
cija, imale sansi da budu realizirane u samom Sovjetskom
SaveZl!. U svakom slubju, Gorbacov nije dovoljno ozbiljno
uzeo u obzir utjecaj perestrojke na drZave komunistickog
bloka 1I kojima se stabilnost sustava pokazala znatno
Politika Gorbacova prema tim zcmljama bila je
me dosta oprezna. Godine 1986. davao je kontradiktorne si
-;'l\IIII.,.,eeWWWl _,_rw
r 166 PROPADAN)E KOMllN[ZMA
gnale. Tijekom posjeta Varsavi u lipnju nadovezivao sc na
"doktrinu Breinjeva", ali se u studenom u Moskvi susreo s li
derima drzava bloka i poticao ih na samostalnije djelovanje.
Partije su lJ tim zemljama opcenito bez veceg odllsevljenja
prihvatile takve poticaje. Vijesti koje su stizale iz Sovjetskog
Saveza budile su oporbene skupine disidenata cak i u zemlja
rna u kojima su do tad a bili slabo vidljivi. Aktivnija je postala
opozicija u Cehoslovackoj, nastala je opor1>a u DDR-u, a mogli
su se primijetiti i prvi signali njezina stvaranja II Bllgarskoj i
Rumunjskoj.
Temeljna promjena najprije se dogodila u PoIjskoj. Godine
1987. novi posjet pape Ivana PavIa II. pokazao je slabost ko
munistickog utjecaja na sire mase. Uskoro nakon
"Solidarnost" je u sve vecoj mjeri pocela voditi
nost, vlasti se pak nisu mogIe odIuCiti na jasan izhor izmedu
represija i ustupaka. Neki partijski voc1e poceli su ipak na
ginjati trazenju kompromisa s oporbom.
Na to je prisiljavaJa gospodarska situacija, kOja se opet po
gorsavala. U studenom 1987. godine viast je izgubila referen
dum koji je trebao zapoceti energicne gospodarske reforme.
To je jednom pokazalo slahost sustava koji niti je imao
hrabrosti kao nekada provoditi svoje planove bez obzira na
dopustenje stanovnistva, niti je bio u stanju takvo dopustenje
dobitL
Posljedice razvoja dogadaja tijekom kojih su komunisti
pokazali svoju slabost, dok je medu stanovniStvom rastao
osjeeaj besperspektivnosti, bili su valovi strajkova u travnju
svibnju i kolovozu-rujnu 1988. godine. Razmjeri strajkova bili
su ograniceni i neusporedivi s onima jz razdoblja 1980.-1981.
godine. Usprkos tome, poljski komunisticki vode odluCili su
potraziti kompromis sa "Solidarnoscu".
Na njihovu inicijativu pojavio se pojam "okrugli stol", na
kojem su se trcbali susresti predstavnici vlasti, partije i drugih
sluzbenih organizacija s predstavnicima jos uvijck ilegalne
"Solidarnosti" da bi razgovarali 0 situaciji u Poljskoj i donijeli
zajednieke odluke 1l2 SHeno kao Gorbacov i njcgova ekipa u
""
KOMUNIZMA
Sovjctskom Savezu, poljski komunisti racunali su da ce kon
167
trolirati situaciju i da ce se uspjeti odriati na vIasti, ali i da ce
prevladati inerciju, koja je bila prisutna l\ zemlji, i provesti go
spodarske reforme koje ee "Solidarnost" prihvatiti.
Odluka 0 kompromisu donesena je liZ suglasnost, a mozda
i na poticaj Moskve. Vee tijekom posjeta Jaruzelskog Moskvi
1987. godine Gorbacov je naglasavao svoju podrsku iako sc u
drugim zemljama bloka politika poljskih komunista najcesce
smatrala premalo represivnom prema oporbi i previSe sklo
nom ustupcima Katoliekoj crkvi. Tijekom posjeta Varsavi l\ sr
1988. godine sovjetski generalni sekrctar demonstrativ
no je pokazivao srdaenost prema Jaruzelskom.
Premijerom je tada imenovan Mieczyslaw Rakowski, koji je
smatran pristasom reformi, a l! prethodnim godinama s nc
povjerenjem prihvaean u Sovjetskom SaveZl!. On je l\ Iistopa
du 1988. godine otputovao u Moskvu. Boravio je tamo nakon
najave "okruglog stoia" i uzivao opravdani renome glavnog
arhitekta nove politieke linije. Gorbacov nije skrivao svoju
blagonaklonost prema odlukama donesenima u Poljskoj.
Ostvarenje odluke 0 organiziranju "okruglog stoIa" naiSlo
je na protivljenje iii dvojbe medu poljskim komunistima,
su se protivili legalizaciji "Solidarnosti" i sudjclovanju l\ pre
govorima onih njenih predstavnika koji su smatrani previse
radikalnima. Sjednica Centralnog komiteta partijc u prosincu
1988. godinc nije donijela rjesenje.
Tek je sIjedeceg mjeseca, pod prijetnjom da ce Jaruzclski i
Rakowski dati ostavke, Centralni komitet pristao na "okrugli
stol", te je priznao "Solidarnost" kao partnera u pregovorima.
lako komunisti nisu tada bili toga svjesni, pregovori "okru
glog stoIa" zapoceti 6. veljaee 1989. godinc bili su pocetak
faze propasti komunistickih sustava vIasti, a zajedno s njima i
mcdunarodnog komunizma kao politickog pokreta.
U sjeni dogadaja u Poljskoj, ali i paralelno s
priblizavao se pad komunistiekog sustava u Madarskoj.
Najvazniju ulogu tu su igrala dva impulsa. Prvi od njih bila je
potreba prevladavanja stagnacije kOja je opet zaprijctila go-
S p,,..,., !I' W!I! le . . ._ Ear_ ==-=='"'""'
~
168 PROPADANJE KOMUNIZMA
spodarstvu. Z:.tjeclno s jacanjem korupcije, karakteristicne za
kasni komunizam (a u svakom sluCaju s uvjerenjem 0 njezinoj
opeeprisutnosti i uskoj povezanosti sa sustavom), to je CiniIo
eksplozivnu smjesu. oct 1986. godine dio madarskog vodstva
rezio je radikalnim trzisnim reformama koje bi isle moogo
dalje nego dotadasnji projekti u komunistickim zemljama. U
lipnju 1988. godine partija je prihvatiia njihove prijedloge for
mulirane kao Pian A.ll:\
Drugi je impuIs bio posljedica povijesti. Kao odjek glasno
sti doslo je do potrebe nove ocjene dogadaja iz 1956. godine.
upravo su ti dogadaji davali legitimaciju vladavini Kadara
i njegove ekipe. Stoga je tek odstupanje bolesnog lidera u
svibnju 1988. godine otvorilo put povijesnoj reviziji, iako se
njegov nasljednik Karoly Grosz branio pred donosenjem od
luke. Nije niSta Iaks:1 bila ni odluka 0 llvodeoju politickog
ralizma II Madarskoj, ali se Grosz U oba slueaja nasao pod priti
skom partijskih refOf matora koji Sll postigli dominantan
polozaj u partijskom vodstvu. U veljaci 1989. godine oni Sll po
stigli uspjeh.
pribliZavanja pada komunistickog sustava dolazili
Sll iz ostalih drhva bloka iako su bili posve razliCiti. Po prvi
komunisti su izbjegavaJi slijediti sovjetsku politiku.
Doduse, S:1mo u DDR-ll dopustali su otvorenu kritiku pere
strojke i glasnosti, ali su sliean stay imala i komunisticka vod
stva u drugim ;;;emljama. U Cehoslovackoj su smijenjeni neki
politicari koji su bili skloni slijediti Gorbacova, a vlast su
zadriali pristase linije koja je realizirana od 1968. godine.
Represivni karakter politike Ceau~escua izazivao je sve vece
primjedbe Mosk'Yc. Bugarski komllnisti, poslusniji, hvalili su
perestrojku, ali su se ogranicavali tek na njezino prividno
oponasanje. Ipak, nisu mogJi sprijeCiti nastanak organiziranih
oporbenih skupina u
NiSta bolje nije hilo ni s jugoslavenskim komunizmom.
Rasle su nacionalne emocije. Najsnaznije su se pokazivale sr
pske hegemonisticke tendencije. U pocetku Sll ih suzbijali ko
munisticki politicari, ali sc situacija promijenila kada je
"'rt
PROPADANJE KOMUNIZMA 169
Slobodan Milosevie 1986. godine postao Hder partije, a godi
ou dana kasnije predsjednik Srbije. Njegov glavni oslonac po
stala je vojska. U cilju spasavanjavlasti komunista, posegnllo
je za instrumcntom demagoske propagande.
Godinc 1988. i pocetkom 1989. nastupili su dogadaji koji
su u skoroj buducnosti trebali voditi razbijanju federalne
driave. Pod pritiskom srpskih nacionalista instalirana je
sklona vlast u ernoj Gori, a u novom srpskom ustavu
ukinuta je autonomija dviju autonomnih pokrajina -
Vojvodine i Kosova, te su one podredene Beogradu. Na taj je
nacin narusena ravnoteia cijele ]ugoslavije l\ korist Srba.
Na specifican naCin proces propadanja komunizma dotak
nllo je komunisticke partije 1I onim zemljama u kojima komllni
sti nisu bili na vlasti. Gorbacov je priznao potrebu raznolikosti
ideoloskih i po1itickih putova, ali je branio pravilo suradnje i
medusobne pomoCi. Perestrojku su najradije prihvatili oni koji
su prije najjace osporavali jedinstvo medunarodnog komuni
stickog pokreta. Medutim, znatno Sll se pogorsaJi odnosi
MosJ...-ve s dotad vjernim pristalicama komunisticke ortodoksije.
TaIijanska partija u travnju 1986. godine izjavila je da se ni
po ideoloskim ni organizacijskim pitanjima ne smatra dijelom
bilo kaJ...-vog europskog pokreta. 1l4 To nije smetalo da se od
nosi sa sovjetskom partijom poholjsaju. Gorbacov je naglasa
vao politicko znacenje talijanskog komunizma, a u manjc
sluzbenim sovjetskim izjavama moze se prooaCi teza da su ta
lijanski komunisti bili protagonisti perestrojke. J 15 Visoko se
cijenila talijanska partija s obzirom na njezinu snagu.
U Sovjetskom Savezu nisu se komentira1e deklaracije i dje
lovanje talijanskih drugova, koji su uspostavili kontakte sa za
padnocuropskim socijaldcmokratima i sve su cesce svoje mje
sto vidjeli medu njima a nc u komunistickom pokretu, koji je
propadao. Promjena linije nije dOl1ijela komunistima porast
popularnosti. lako :-ill se na parlamentarnim izborima 1983.
godine nasH odmah iza vladajuCih krSCallskih demokrata i vee
sanjali 0 zauzimanju prvog mjesta u skoroj buduenosti, na slje
deCim su izborima dozivjeti poraz.
r .::;,*._,.*",,..", e-""'I''W'w=_m rrmm =wan
 170 PROI'ADANJE KOMUNIZl\lA
Gore je iSlo franclIskim komunistima. Za razliku ad ta
oni nisll imali vaznijeg utjecaja na politicki
Zivot svoje zemlje. Na parlamcntarnim izborima 1986. godine
socijalisti su pobijediIi i dobili podrsku za svoju gospodarsku
politiku koju Sll kritizirali njihovi donedavni k0111unisticki
partned. KOl11unisti nisu dobili niti 10% glasova i nasH su se
na margini dogadaja.
U vrijcme Gorbacova privrz.cnost francuske partije tradi
cionalnoj ideologiji i "demokratskom centralizmu" u Moskvi
nije naibzila na odusevljenje. Sluzbeni odnosi izmedu
bili su hladni, a nesluzbeno sovietska partija nije skrivala svoj
kritiCan staY prema
k0l1111nizma. 116
NEita bolje nije islo ni komunistima u ostalim zapadnoeu
ropskim zemljama. lJ Spanjolskoj su se meclusobno posvadali
i podijelili, gubeCi znacenje. Portugalska partija sacuvala je
dosta utjecaja, ali - ostajuCi U opoziciji - nije imala sansi na iz
lazak iz izo!acije. U Grckoj su komunisti bili jOs uvijek po
dijeljeni l1a dvije partije. (hhlljnjj~ "11;1f1~1 hil;J i(~ nartiia koia se
nekada
Grcki eurokomunisti SkOfO su
"""""
XIV. PAD KOMUNIZMA
i poljski komunisti, niti njihovi protivnici a istovre
N menD partneri u pregovorima "okruglog stoIa" koji su
vocleni od veljacc do travnja 1989. godine, nisu bili sv
jesni posljedica svojih dje1ovanja. Partija je, c1oc\use, cinila ve
like ustupke, ali je bila uvjerena u svoju snagu koja joj je tre
bala omoguCiti ocuvanje vlasti, te istovremeno prebaciti dio
odgovornosti za tdke gospodarske reforme na "Solidarnost".
Partija je predlagala vrlo skori termin parlamentarnih izhora,
~to joj je - po njezinom miSljenju - trehalo
buduCi da su komunisti raspolagaJi go\emim organizacijskim
i propagandnim aparatom, a "Soliciarnost je iz iJega1e izasla
tek nakon zavrsetka pregovora.
Tesko111 mukom formulirane odluke 0 ustavnim promjena
ma predviuale su da ce za komuniste i njihove saveznike biti
rezervirano 65% mjesta u Sejmu, donjem c\omu parlamenta,
koji je imao velike ovlasti. Demokratski izbori trebali su se od
nositi na samo 35% mjesta u Sejmu i na sva
(gornjem domu). Ovlasti Senata hile su vrlo
U korist partije trcbao je iCi veCinski izborni zakon. Celni ko
munisticki politieati, koji su se kandidirali na ddavnoj listi, ne
bi imali protukandidate, te bi dobili mandat nakon sto skupe
polovicu vazeCih glasova.Jednako predstavnistvo pojcdinih voj
vodstava u Senatu prefcriralo je glasove biraea iz manjc urbani
ziranih regija, !ito je trebalo pomoCi partiji, napadanoj prije
svega 1.1 velikim gradovima. Dodatno osiguranje bio je izbor
predsjednika u parlamentu (1.1 kojem su komunisti i njihovi sa
vcznici imali osigurano viSc od polovice mandata), te predsjed
niCko pravo veta zakona izglasanih u parlamentu.
stoIa" predvidao je legalizacijll
"Solidarnosti", te zajednicko pokretanje gospodarskih i socijal
nih reformLlI7 Njihov smjer odrecten je iako su nedostajale
F ~::''1llm;iiM,ii#4%1@.WD'." , !j W _ r=zmrmw ?W"717Frr'
]72 PAD KOMUNIZMA
konkretne odlukc kOje bi se odnosile na tempo promjena i ko
nacni oblik buduCih druSlvenih i gospodarskih odnosa. Poljska
je trebala krenuti prema trzisnom gospodarstvu, slobodi go
spodarskih inicijativa te radnickoj i lokalnoj samoupravi.
Supromo occkivanjima komunista, lipanjski izbori 1989.
godine zavrsili su njihovim porazom. VeCinski izborni zakon
same je povccao taj poraz jer je "Solidarnost"
dobila svc mandate koji su se popunjavali na sIobo(\
nim izborima (izuzevsi jednoga). BiraCi su takoder odbacili
skoro cijelu driavnu listu demonstriraju(j na taj luCin nc
povjercnje prema voclstvu partije i njezinim saveznicima.
Cak ni taj izborni rezultat nije osvijestio ni komunistc niti
protivnike sto. zapravo znaCi: test mogucnosti daljnje
vladavine komunisticke partije. Zoatno su bolje to shvatili do
tadasnji saveznici komunista. Zastupnici iz Poljske seljacke
stranke i drugih prokomunistickih grupacija iIi organizacija,
iako izabrani sukladno izbornom zakonu da bi cllvali stari po
poceli su naglasavati svoju samostalnost. Frustracija je
uhvatila i neke k011lunisticke zastupnike, koji su odbili po
slusnost partijskirn instancama.
"Solidarnost" se osjecala vezanom odlukama "okruglog
stoIa". ZahvaljujuCi podrsci iii suzdrzanosti nekih njezinih za
Jaruzelski je izabran za predsjednika driave.
Sukladno prethodnom scenariju, on je zelio povjeriti komu
nistirna formiranje vlade. To se pokazalo nemogueim. U
pobjednickoj "Soliclarnosti" polako je sazrijevaIa realna ocje
na situacije: partiji je javno oduzet mandat za vr!ienje vlasti.
Sudjelovanje u vlac.H komunista iii njezino toleriranje oznaca
valo bi kompromitaciju dotadasnje oporbc. S druge strane,
stati saveznici komunista zeljeli su privesti kraju proces svoje
emancipacije da hi sc spasili pred potpunom propascu i poli
tickom smrcll.
U kolovozu 1989. godine prornijenili su se odnosi. Nastala
je parlamentarna veCina sastavljena od "Solidarnosti" i bivsih
partnera partije. Premijer je postao Tadeusz Mazowiecki,
jedan od glavnih savjetnika "Solidarnosti". U toj situaciji vla
ft:
PAD KOMUNIZMA 173
dala je nesigurnost sto se tice reakcije Moskve na potiskivanje
komunista s vlasti, bmluCi da je Gorbacov do tada tretirao
poljske promjene kao reforme u okviru komunistiCkog susta
va. Stoga je dosIo do komprornisa prema kojem su komunisti
trebali sudjelovati u novojvladi, a u njihovim rukama ostali su
kljucni resori: unutarnjih poslova i obrane.
iste godine izglasane su promjene ustava, te je
prestala biti zemlja "narodne clernokracije". lstovre
meno, parlament je prihvatio pokretanje gospodarskih
promjena koje je predlozila vlada - uvodenje pravila slobod
nog triEta i privatizaciju. Hio je to tzv, plan Balcerowicza - ta
dasnjeg rninistra
Pozicija komunista u vladi pokazala se nestabilnom. Tome
su cloprinijeli i dogadaji u ostalim zemljama bloka. Nastupala
je ubrzana erozija partije, clanstvo jll je masovno napustalo,
organizirale su sc skupine koje su trazile njezinu demokrat
sku transforrnaciju iii cak ukidanje. Vodstvo l)artije prihvatilo
je prvi od tih prijedloga racunajuCi na odredenu sansu na
kontinuitet.
Potkraj sijecnja 1990. godine Poljska lljedinjen:l radnicka
partija formalno je prestaIa postojati, a istovremeno je OSI10
vana njezina nasljednica pod nazivom socijaldemokracije. Vee
prije toga najradikalniji predstavnici partijske reforme na-
Sll stvoriti posebnu sOcijaldemokratsku stranku, ali
nisu dobili sirt! podrsku. Naredni mjeseci trebali su donijeti
uklanjanje komunistickih ministara iz vlade, a kraj 1990. go
dine ostavku Jaruzelskog s polozaja predsjednika. Sustav je
propao, njegovi predstavnici izgubili su vlast. Ostala je sarno
koja doduse nije negirala svoje poclrijetlo, ali se odri
cala komunistickog programa za sadasnjost i buducnost.
U slicnom pravcu tekli Sll i clogadaji u drugirn zernljama
bloka. Najbrie je reagirala Maclarska. Partija je u veljaci 1989.
godine priznala ustanak od prije dvadeset i tri godine kao re
te je pristala l1a llvodenje politickog pluralizrna.118
Madarska opozicija dobila je [akticki mogucnost Iegalnog
sudjelovanja u politici.
.F"-~~~;dt*~~~~3'P;m~~*riiiljilii.\iV8lMMji!m;;m'51~l'Jt'iZffi:lF~Thlfu;m/,,,,,nr.:.~?"t,Il!:'"J!!!!
r
i:
:1
PAD KOMUNIZMA
U sVibnju ]989. godine pokrenute su akcije koje su za
samu Madarsku imale tek simbolicno znacenje, ali su se usko
1'0 pokazale kljllcl1ima za pad europskog komunizma: uk
lonjene su desetljecima gradene prepreke na madarsko-au
strijskoj granici. Bio je to dio "zeIjezne zavjesc", koja je od
vajala komunisticke zemlje od Zapada, a prije svega onemo
gllcavala ilegalni prelazak granice za bjegunce iz Madarske i
drugih driava bloka.
Mjesec dana kasnije zbila su se tri dogadaja. Prvo su pok
renuti pregovori izmedu partije j oporbe koji su trebali odre
diti nacin i stupanj promjena sustava, potom jc - uz prisutnost
vise stotina tisuca demonstranata - pokopan Imre Nagy,
ubijen nakon madarske revolucije kao izdajnik komunizma.
Nakon nekoliko dana ogranicene su ovlasti sefa partije
Grosza, koji se pribojavao prevelikih reformi, zamjenom
noClanog u cetverociano vodstvo, u koje su pored prvog sek
1'etara usli odlucni pristase promjena.
Madarski "okrugli stor' zavrsio je u rujnu. Ustupci partije
iSli su jos dalje nego u Poljskoj. Demokratski parlamentarni iz
bori trebali su se odrzati bez ikakvih ogranicenja. Nakon ])olj
skih iskustava II obzir se llzimao poraz komunista. Njihovo
sudjclovanje II vlasti trehao je osigurati izbor predsjednika u
dotadasnjem parIamentu, sto se trebalo dogoditi prije opCih
izbora. Predsjednik je trebao postati popularni lider reformi
stickih komunista Imre Pozsgay.
Velik dio oporbe ipak nije prihvatio kompromis. Po
stavljen je zahtjev za referendumom i prikupljen potreban
bro; potpisa. Vedna je glasovala za prijedlog da se pred
sjednik izabere tek nakon demokratskih parlamentarnih iz
bora. U meduvremenu, 11 listopadu je iz tlstava uklonjen
naziv "narodna demokracija". Parlamentarni izbori u
ozujku 1990. godine donijeli su pobjedu antikomunistickoj
opoziciji.
To ne oznacava da su se pora2:eni na izborima nadalje sma
trali komunistima. Madarska partija prosla je slicnu transfor
maciju kao i poljska: u Iistopadu 1989. godine raspustena je, a
PAD KOMUNIZMA 175
umjesto nje osnovana je socijaldemokratska partija koja je od
bacila komunisticka programska i organizacijska naceIa.
Njezino socijaldemokratsko obracenistvo bilo je vidljivije
nego kod poljskih postkomunista jcr je konzervativniji dio ko
munisticke nomenklature nastojao nastaviti s djeIatnoseu
stare partije, iako je za to uspio pridobiti samo mali broj cla
nova. Usprkos svemu, socijaldemokrati su na izborima lIspjeli
dobiti samo 9% glasova.
Dogadaji u Poljskoj i Madarskoj imali su izravan utjecaj na
propast komunizma u DDR-u. Vee 1988. godine pojavili su se
nejasni sign ali da je u Gorbacovljevu krugu razmatrana mo
gucnost ujedinjenja Njemacke, to jest povlacenja podrske
istocnonjemackim komunistima.1l9 Njihovo neraspolozenje
prema perestrojki lltjecalo je na zahladenje odnosa s
Moskvom. U njemackoj partiji po prvi put nakon zavrsetka
rata 1'aslo je uvjerenje 0 potrebi i mogucnosti naglasavanja sa
mostalnosti i osamostaljcnju od sovje(skog patrona.
U Ijeto 1989. godine tisuee grad ana DDR-a odlucilo je na
pustiti zcmlju. U pocetku je put vodio preko Madarske, odak
Ie je nakon uklanjanja "zeljczne zavjese" lako bilo prijed u
Austriju. Komunisticke vlasti Madarske nisu se protivile do
lasku gradana DDR-a i nisu Cinilc veee poteSkoee prilikom
njihova prelaska gran ice. Nakon toga tisuce bjcgunaca nasle
su se u Poljskoj ili je potrazi!o skroviSte u ambasadi SR Nje
macke u Pragu cekajuCi na mogucnost puta na Zapad.
Masovni hijeg iz DDR-a poljuljao je stabilnost sustava.
Od rujna 1989. goC!ine dolazilo je do oporbenih demon
stracija. Pocetkom listopada Gorbacov, koji je doputovao u
Berlin na svceanosti povodom godiSnjice uspostave DOR-a,
pozivao je njemacke drugove l1a reforme i upozoravao na ne
gativne posljcdice odustajanja od nji\1 120 Protesti st.tnovniSt
va hili so sve snazlliji. U komUllistickom vodstvu jedni su za
govarali njihovo brutalno gusenje, drugi - ustupke. Dota
dasnji !ider partije Erich Honecker, pristalica politike "cvrste
ruke", popustio U novim protestima sudjelovale su stotinc
I isuca demonstranata.
176 PAD KOMUNIZMA
Dana 8. studenog komunisticke su vlasti najavile prizna
vanje prava na putovanje u inozemstvo svim gradanima DDR
a. Suprotno ocekivanjima, to nije donijelo smirenje. Sljedece
noCi stanovnici istocnog Berlina poceli su masovno prelaziti
preko zida koji je dijelio grad. Policija koja ga je cuvala, nije in
tervenirala. Nervozne promjene u vodstvu partije i drZave
nisu mnogo pomogIe. Potkraj mjeseca parolama demonstra
nata postalo je ukidanje komunizma i ujedinjenje Njemacke.
Istovremeno, svakoga dana tisuce Ijudi odlaziIo je za stalno na
Zapad prcko otvorene granice.
U prosincu su komunisti, predstavnici nekada saveznickih,
a sada sve viSe samostalnih stranaka, te opozicija sjeli za "ok
rugli stol". Razgovori su vodeni u sjeni sve snaznijih zahtjeva
za ujedinjenjem sa Saveznom Republikom Njemackom. To je
ipak zahtijevalo suglasnost Moskve. Stoga je dogovoreno jedi
no odriavanje demokratskih izbora. 12 ! Slicno kao u Poljskoj i
Madarskoj, i u DDR-u se partija odrekla svog komunistickog
podrijetla i uzela naziv Partija demokratskog socijalizma. To
joj nije mnogo pomoglo tijekom izbora u ozujku 1990. godi
ne, nakon kojih se morala Konacno odreCi vlasti. Prije nego
sto su izbori odrZani, Gorbacov je prihvatio ujedinjenje
Njemacke.
Najvece ubrzanje imali su dogadaji u Cehoslovackoj. Jos
pocetkom 1989. godine bez promjena provodena je represiv
na politika, a voda oporbe Vaclav Havel osuden je na deset
mjeseci zatvora. Potresi u Poljskoj i Madarskoj - Cinilo se
niSta tll nisu promijenili, a bijeg grac1ana DDR-a preko amba
sade SR Njemacke u Pragu na Zapad ostao je vanjska epizoda,
na koju nije trebalo obraeati pozornost. Potkraj Iistopada
doslo je, dod use, do opozicijskih demonstracija u Pragu, ali ih
je policija rastjerala.
Eksplozija je nastupila na vijest 0 padu berlinskog zida i
pocetku proccsa ukidanja komunizma u DDR-u. Tjedan
dana kasnije na ulice Praga izasli su demonstranti, uglav
nom studenti. I ovaj put policija je brutaIno i uspjesno in
tervenirala. Napetost je rasla. Inicijativu je preuzela opozi-
PAD KOMLJNIZMA 177
cija organizirana oko Karte 77. Snage spremne da se su
protstave komunizmu okupile su se u CeSkoj u Gradanski
forum. Kasnije su oporbenjaci u Slovackoj stvorili posebnu
organizaciju - Drustvo protiv nasilja. Opoziciji se prikljuCio
i dio politicara iz stranaka koje su prije toga suradivale s ko
munistima.
Zemlju su preplavile masovne demonstracije. Dana 22. stu
denog komunisti su zapoceli pregovore s opozicijom. BudllCi
da partija nije Cinila ustupke, oporba je nakon nekoliko dana
pozvala na opCi strajk. Pod tom prijetnjom partija je pristala
na stvaranje koalicijske vlade, ali je nadalje nastojala zadriati
punu vlast. Tek su novi prosvjedi (ali i uvjeravanja Gorbacova)
na pocetku prosinca doveli do pokretanja sluzbenih pregovo
ra "okruglog stoIa".
Nakon samo dva dana sklopljen je kompromisl22 Prividno
su komunisti proSIi dobro. U koalicijskoj vladi partija je tre
bala imati premijera i nekoliko ministara. Tu je vladu imeno
vao Husak, sto je cijeloj prici davalo ironiean ton. Najkom
promitiraniji zastupnici napustiIi su parlament, a njihova su
mjesta popunjena predstavnicima opozicije putem koopti
ranja. Parlament u novom sastavu za svoga je predsjednika iza
brao Dubceka, osuc1ivanog voc1u "praskog proljeca" iz 1968.
godine kojeg je Husak smijenio. Uskoro, nakon Husakove
ostavke za predsjednika drzave izabran je donedavni zatvore
nik - Vaclav HaveL
Cehoslovacki kompromis nije bio duga vijeka. Uskoro su
premijer i neki ministri napustili partiju i prisli Gradanskom
forumu. Komunisti nisu odustali od svoga naziva iako su na
glasavali spremnost postivanja demokratskih pravila. Na izbo
rima odrianima u lipnju 1990. godine dobili su s~uno 13% gla
soya i presli u opoziciju.
U Bugarskoj su dogadaji tekli sporije. Od rujna 1989. godi
ne pojavljivali su se signali nezadovoljstva, u studenom je sef
partije Todor Zivkov primoran dati ostavku, te su vlast preu
zeli pristase ustupaka prema oporbi. Ona je dobila pravo Ie
galnog djelovanja, a pocetkom 1990. godine mogla je pristu
 178 PAD KOMUNIZMA
piti pregovorima "okruglog stoIa". Tijekom tih pregovora do
govoreno je uvodenje gradanskih sloboda i demokratskog
parlamentarizma. 123
Na lipanjskim izborima 1990. godine pobijedili su postko
munisti, kako se moze nazvati partija koja se nazvala
stickom te odustala od svoga komunistickog imena i progra
mao Ona je asvojila skora polovicu glasava i apsolutnu veCinu
mandata, ali su u njoj bile prisutne duboke podjele. 0 tome
svjedoCi izbor oporbenog vode Zelju Zeleva za predsjednika,
kojeg su poclrzaJi mnogi sOcijalisti, a potom i podjela vlasti u
koalicijskoj vla(li s dotadasnjom opozicijom.
Tek nakon parlamentarnih izbora u listopadu 1991. godine
protivnici kOl1mnizma 1.1spjeli su potisnuti socijaliste u opozi
ciju i ukloniti ih iz viacie, iako su osvojili 33% glasova. Ovako
iii onako, Bugarska je vee ranije prestala biti komunisticka
drzava budliCi da su se komunizma odrekU njegovi bivsi
stase eak i llkolika su nastojali sacuvati svoj jak polozaj u
tiei i gospodarstvu.
Rumunjska je za razliku od ostalih driava bIoka dozivjela
krvavu revoluciju. Ceau~escll i njegova ekipa nisu se namjera
vali odreCi vlasti usprkos napetostima koje Sll rasle pod
cajem vijesti 0 perestrojki u Sovjetskom Savezu i promjenama
u drugim komunistickim zemljama. RastuCa nacionalisticka
kampanja bila je svega usmjerena protiv madarske manji
ne. U prosincu 1989. godine u TemiSva"fu snage sigurnosti
masakrira1e su demonstrante.
Cetiri dana kasnije Ceau~escu je u BukureStu sazvao mani
festaciju viSe tisuea Ijudi. Manifestacije je trebala 1zraziti po
drsku njegovaj politici 1 usmjeriti emocije protiv Madara.
Ipak, Ceau~escu nije uzimao u obzir niti pad popular
nosti medu etnicki rumunjskim stanovniStvom, niti sprem
nost dijela komunistickih pOlitieara, posebice oficira u vojsci,
da izlaz iz beznadne situacije potraze na njegov trosak.
Vladina demonstracija promijenila se u prosvjedni miting, a
potom u oruzani ustanak u kojem se vojska ukliucila 11 borbu
protiv funkcionara sluzbe sigurnosti.
't
PAD K01'>IUNIZMA 179
Vlast je preuzela vlada Fronte nacionalnog spasa, koju je
padrZala vojska. Doduse, na najvisim razinama vlasti nisu ne
dostajali donedavni komul1isti, na celu s 10110m lliescu,
bivsim Clanom najuieg partijskog vodstva, je diktator
ranije smijenio, ali oni su se ogradivali od proslosti svoje par
tije i sustava koji je ona izgradila. Ceau~escu i njegova iena
lIhiceni su tijekom bijega, postavljeni pred vojni sud i odmah
strijeljani. Opeenito se ipak nastojala osigurati sigurnost
bivsim kadrovima i privuci ih na suradnju. Komunisticki su
stay trebala je zamijeniti parlamentarna demokracija i trZisno
gospodarstvo.
Propast komunistickog sustava u drZavama bloka neiz
je vodio propasti nadnacionalnih institucija ciji je cilj
bila upravljanje iz Moskve i suradnja na mnogim podrucjima.
Godine 1990. svugdje se pocelo traziti povlacenje sovjetske
vojske i raspustanje VarSavskog ugovora i SEV-a. Dodatan im
puIs dale su odluke a ukidanju DDR-a i ujedinjenju Njemacke.
Odluke koje su se odnosile lla Varsavski ugovor konacno su
prihvacene u velj aCi, a odluke 0 raspustanju SEV-a u rujnu
1991. godine, iako su u stvarnosti u oba slucaja te institucije
odavno prestale postojati,
Znatno kasnije nego u zemljama bloka propao je komuni
zam u cetvrt stoljeea izoliranoj Albaniji. Godine 1989. partijsko
vodstvo pokrenulo je pokusaj reformi, ali ga to nije uspjelo spa
siti. Potkraj godine zapoceli su javni prosvjedi. U ljeto 1990.
godine nekoliko tisuea ljudi prodrlo je u ambasadc, zatrazilo
azi! i dobilo mogucnost odlaska iz zemlje. U prosincu su de
monstracije posebno studenata - u Tirani prisilile komuniste
na ustupke. Uvedcna je sloboda politicke djelatnosti i najavlje
ni su parlamcntarni izbori. Nastala je organizirana opozicija.
Na izborima u proljece 1991. godine komunisti su osvojili
apsolutnu veCinu. U lipnju su se proglasili socijalistima, smije
nili dotadasnje vodstvo, odbacili komunisticki program i
poceli zagovarati trziSno gospodarstvo. Samo mala skupina
nije pristala na to, te je osnovala posebnu komunisticku par
s .c ~9" ,::;,r' ",'; ~',,-;:;:;~~?,IT:P:~I(~~fr;t~11p?m;;5mvy::;rS?!Kz5&31?7W,Kf1t?mSZlf'j'!'?lh~mSZ5"f'f1W?P7'Fwzrzm===:rwwwzrr
180 PAD KOMUNIZMA
Soeijalisti su optuzivani za
ta, te je napetost u zcmIji rasIa. Pod
)alicijska vIada soeijalista i antikomunistickih
a U OZltjku 1992. oddani su novi parlamcntarni iz
bori. Ovaj put socijalisti su dobiIi samo 26% glasova, tc su ko
nacno izgubili vlast.
" Na pose ban naCin zatvoreno je komunistiCko poglavlje u
]ugoslaviji. Godine 1989. naeionalni sukobi S1l se zaostrili, te
su jaeale eentrifugalne tendeneije. U rujnu je
zatrazila priznavanje prava na ddavnu nezavisnost. U
godine konacno se raspalo jedinstvo Saveza komunista
se ne samo prema republickim granica
ma, nego i na protivnike i pristase dubokih reformi. Potonji
su se odrekli komunistickog imena i ideologije. U svim fede
rativnim republikama odluceno je da se odde parlamentarni
izbori i uvede politicki pluralizam.
U travnjll 1990. godine demokratska opozieija
je 1I Sloveniji, iako su upravo u
sa svoJll1 starim programol11, te Sll
lIZ viSestranacki parlamentarizam i tdiSno gospodar
stvo. Dva mjeseca kasnije Slovcnija je odbacila federativni su
stay, najavila proglasenje nezavisnosti i pozvala na reorgani
zaciju ]ugoslavije na konfederaInim principima. Takav stav
poddavali su i postkomunisti, a njihov !ider Milan Kucan iza
bran je za prvog predsjednika nezavisne Slovenije.
Opozicija je pobijediIa na izborima u proljece iste godine
lider Franjo Tudman, koji je
mnogo gOdlI1a preKlI1uo s komunizmom, postao je predsjed
nik. Hrvatska je po(\rzavala Sloveniju 11 zahtjevima za konfe
deralnom reorganizacijom. Istovremeno, snazno je naglasa
van nacionalni karakter drzave u nastajanju iako su - za raz
liku od Slovenije - velika podrucja republike bila naseljena sr
pskim stanovniStvom.
Najveci poraz komunisti su dozivjeli potkraj
na izborima u Bosni i Hercegovini. za bi
race imala je
PAD KOMUN1ZMA 181
mansku, srpskll i hrvatsku. Komunisti su osvojili ndto iznad
10% mandata. lpak, Bosna i Hercegovina oclugovIaciia je s
proglasenjem nezavisnosti II strahl! od naglog jaeanja naeio
nalnih sukoba.
Bolje za komuniste prosli su izbori U ostalim republikama,
oddani u isto vrijeme. U Makedoniji komunisti nisu dobili
apsolutnu veCinu, ali S1l uspjeIi form irati vladu. Za predsjed
nika je izabran jedan od komunistickih Hdera Kiro Gligorov.
je nastojala slicno kao i Bosna odrZati reorga
niziranu jugoslavensku driavu, bojeCi se kako vlastitog siro
mastva, tako i prislltnosti brojne albanske manjine II zemlji i
svoga nesklonog susjeda Grcke.
U Srbiji su bivsi komunisti izasli na izbore kao socijalisti,
obilno se potpomazuCi nacionalistickom
Vecinski izborni zakon omoguCio im je
a tome je doprinio i bOjkot izbora od strane
stanovniStva podvrgnutog reprcsijama na KOSOVll,
koje je prije toga !iseno autonomije. Predsjednik je postao
tider socijalista MiioseviC.
U Crnoj Gori komunisti nisll odustali od svoga nazi va i
osvojili su veliku veCinu. Njihova prosrpska orijentacija nije
bila bezuvjetna, ali je odgovarala tamosnjim srpskim naciona
Iistima. I u toj je rcpublici predsjednik postao komunist.
U Beogradu je nadalje funkcionirala
ali je njezin jedini instrument bila vojska. U Iistopadu su se
sukobile c1vije koneepcije: konfederativna, koju su podrZavale
Slovenija i Hrvatska, te federativna podriavana od stranc
Srbije i Crne Gore. Bosanski i makedonski pokllsaji posredo
vanja nisu donijeli rezultat.
U lipnjll 1991. godine Slovenija i Hrvatska proglasile su ne
zavisnost. Prvi sukobi s jugoslavenskol11 armijom zbili su se II
Sloveniji, ali se Beograd uskoro pomirio sa secesije
vise problema proizlazilo je iz odluke
Hrvatske su se odmah pojavili zahtjevi za promjenol11 gra
niea i pripajanjem podrucja na kojima je zivjela srpska manji
na Srbiji. Uskoro je doslo do krvavih borbi.
 182 PAD KOMliNIZMA
Epicentar raW na prostoru bivse ]ugoslavije (1992. godine
Srbija i Crna Gora sklopile su sporazum 0 stvaranju nove ju
goslavenske driave) nasao se u Bosni i Hercegovini. Gotovo
polovicu stanovniStva te republike <:inili su Muslimani, dok su
preostalu polovicu cinili medusobno sukobljeni Srbi i Hrvati.
Stoga se Bosna i Hercegovina nakon propasti visenacionalne
komunisticke ]ugoslavije nasla u bezizlaznoj situaciji. Mogla
je postati iii bOjiste hrvatsko-srpskog rata, pri cemu bi svaka
strana teWa zauzimanju sto veceg podrucja, iii bi njezina
podjela bila uvod za mirovne pregovore izmedu Beograda i
Zagreba na stew musIimanskog stanovniStva.
Godine Bosna (a zapravo Muslimani, koji Sll U
vladali) odlucila je proglasiti nezavisnost, sto je dovelo do
pocetka najtragicnijih dogadaja. Od tada su se vodile borbe u
muslimansko-srpsko-hrvatskom trokutu. Usprkos njihovu za
vrsetku pod pritiskom medunarodne zajednice, stalno postoji
opasnost obnavljanja sukoba. G()dine 1999. tragicni dogaclaji
zbili su se i na Kosovu, koje je bilo dio Srbije.
U svakom slucaju, nema sumnje da je komunizam na po
drucju bivse ]ugoslavije mrtav. NiSta nije ostalo od njegova in
ternacionalistickog, a malo od socijalnog sadrZaja. Komuni
zam je iznevjerio kao driavni sustav koji je zauvijek trebao ure
diti mozaik nacija i religija, sukobljenih od srednjeg vijeka do
Drugog sVjetskog rata.
U Sovjetskom Savezu komuniz,lm je prdivio samo malo
dulje nego u manjim europskim zemljama. Nije pomoglo
niti to sto je Gorbacov 11 ozujku 1990. godine proglaSen
predsjednikom s vecim ovlastima. Perestrojka je zakazala na
podrucju koje je u Gorbacovljevim planovima imalo priori
tetno znacenje - u ekonomiji. Sovjetski predsjednik nije se
odlucivao za odlucnije poteze kakve su mu predlagaJi pri
stase triisnog gospodarstva. Zbog toga su promjene zapele.
Plansko gospoclarstvo naslo se u stanju rasula, pak
nije radilo. Godine 1990. depresija je pocela poprimati ka
tastrofalne razmjere, a popularnost Gorbacova naglo je pa
clala.
b F
. . .;-.,... ..
PAD KOMUNIZMA 183
Posebnu 1Iiogu nadalje su igrali nacionalni problemi. U
pokazivanju svoje samostalnosti isticale su se balticke repll
blike. KoristeCi perestrojku i situaciju nastalll u zemljama ko
munistickog bloka tamo su u prvoj polovici 1990. godine
odrzani demokratski izbori na kojima su pristase nezaviSllosti
pobijedili i formirali vlade. PodrZao ih je i znatan dio kOl11u
nista.
To je u baltickim republikama dovelo cia rascjepa lInutar
partijejer se rusko stanovniStvo, koje je tamo zivjelo, osjeealo
ugroienim, te je njegov veliki dio nastojao sprijeciti tdnje za
samostalnoscu. Mnogo je puta dolazilo do napetosti. lako su
vlasti 1I Moskvi izbjegavale zauzimanje jednoznacnog stajalis
ta, sovjetska vojska koja je bila smjeStena u Estoniji, Latviji i
Litvi provodila je razlicite provokacije. Pocetkom 1991. godi
ne vojska se spremala za oruZanll intervencijll, au VilnillSll je
doslo dc) krvavog masakra. Gorbacov je prema tim dogadaji
ma zauzimao nejasno stajaliste, javno ih nije niti podrzavao,
niti oSlidivao.
Drugo podrucje centrifugalnih djelovanja bile su zakavka
ske republike. Oruzane akcije sovjetske vojske bile su tamo ot
vorenije i odlllcnije, a situacija se uveliko komplicirala zbog oa
cionalnih sukoba na tom viSenacionalnom podrucju. Vojska je
krvavo intervenirala u travnju 1989. godine u Tbilisijll, s~o je
imalo siroki ocljek u cijelom Sovjetskom SaveZlJ. U sijecnju 1990.
godine sovjetska je vojska preuzela uvodenje reda 1I Bakuu
nakon uzasnog pogroma koji su Azerbejdianci izvrsili nad
Armencima. Rezultat djelovanja vojske bio je novi masakr. Pri
tome se nastojala obnoviti vladavina lokalne komunisticke no
menklature. Usprkos pritiscima, Armenija i Gruzija proglasile
su 1990. godine nezavisnost.
U ostalim sovjetskim republikama nisu bile u vecoj
mjeri isticane parole secesije i potpune nezavisnosti.
Opcenito, ipak se traiila zamjena dotadasnjeg federalnog od
nos1 novim, koji bi osigurao siroke ovlasti pojedinih repu
te smanjio ovl1sti saveznih vlasti. Repllblicki parlamen
ti proglasavali su, posebno nakon izbora 1990. godine (iako
~~ C.O.<'.''7;,i~~'''''iqi'Y,?~C'~'Y~''''~~'~'''''''''C''C'""''''5r~'ilE!'l!;"F""Fmrr~""'H"li1l!!Z'7"""""'="P;""~"';
 184 p,\\) KOMUNIZMA
su u veCini republika pohijedili komunisti) deklaracije 0 su
verenitetu, a neki su ogranicavali uvodenje sovjetskih zakona
na svome podrucju. Na mnogim mjestima dolazilo je do 05
trih nacionalnih sukoba i sve je tde bilo sacuvati minimum
reda.
Pored centrifugal nih teinji sve je vece znacenje dobivao
razvitak demokratskog pokreta u Rusiji, a posebno u njezinim
srediStima na celu s Moskvom. Zasjedanje Kongresa
narodnih delegata omogllcilo je konsolidiranje demokratske
oporbe koja je na Gorbacova vrSila pritisak i tezila ostvarenju
programa perestmjke, te uvodenju trziSnih reformi. U lipnju
1989. oporba se organizirala u Meduregionalnu skupinu de
legata. Usprkos kritici djelovanja predsjednika, a posebno nje
gova odustajanja od reformi, izbjegava!o se poduzeti borbu
protiv njega cia se ne bi olaksao po!ozaj partijskih konzervati
vaca.
Organizirali Sli se i 1990.
godine nastala je narodnih
Partijski konzervativei nadovezivali su se kako na komuni
stichl tako i na ruski nacionali
zam. lI!:>,Ull'-C tendencije davaIe su povod njihovoj pro
je bila agresivno usmjerena protiv teinji bal
za nezavisnoscu.
Gorbacov je pokusao stabilizirati situacijll sazivajuCi kon
gres partije u srpnju 1990. godine. Kongres je trebao pomoCi
ostvarenju planova generalnog sekretara. Ooi SLI se nadalje
ograniCavali na reforme ostvarivane odozgo, koje bi trebale
pomoC:i da se odrii clrzavno jeclinstvo Sovjetskog Saveza i mo
nopol vlasti partije. Na kongresll su ipak clominirali konzer
vativni pre(\stavnici partijskog i ddavnog aparata, te KGB-a i
vojske. Iako je Gorbacov zadriao polozaj genera!nog sekreta
ra, njegovi najbIizi suraclnici
Inicijator pe1'est1'ojke ostao je osamljen i
je uloga vode demokratske
je znao
1990. izabran je za Vrhovl1og sovjeta Ruske
....._____________________________________ F....... ~ ,""'-;'","'"
.""
PAl) KOMllNIZMA 185
U srpnju iste godine tijekom kongresa partije
demonstrativno ju je napLIstio. Ta je gesta naisla 11a mnoge
posebno medll politicarima i intelektualcima.
jeljcin se nastojao predstavljati kao alternativa neodlllcnom i
umjerenom Gorbacovu. Nije izbjegavao geste otvorene po
drSke teZnjama baltickih zemalja za nezavisnoscu.
Potkraj 1990. i u prvoj polovici 1991. godine u Sovjetskom
'"
Savezu produhljivala se gospodarska i politicka kriza.
Zastitnici sovjetske imperijalne ~;nage i pristase rliskog nacio
nalizma sve su jace napadali Gorbacova.
branitelja komunistickog sustava. U
ska i sluzbe sigurnosti pokusali su izvesti
Moskve da hi poddali konzervativne ruske i
s funkciie oredsiednika Vrhovnog sovjeta Rusije.
stotine tisuCa Ijudi izasIe su
na ulice gIavnog grada, pa pristase komllnizma nisu zeljeIi ri
skirati sukob. JeIjcin je oCllvao svoj poloiaj, a u Iipnju je na
opCim izborima izabrao za prvog predsjednika Rusije.
Gorbacov je odmah poduzeo posljednji pokusaj izlaska iz
slijepe ulice. U travnju je uspio nagovoriti Jeljcina i lidere
osam drugih republika (osim baltickih zemalja, sporazumu
nisu bile sklone Armenija, Gruzija i Moldavija) da potpisu
izjavu 0 reorganizaciji Sovjetskog Saveza. Devet republika trc
balo je izraditi buduCi sporazum 0 federaciji. Potpisnici su se
suglasili na eventllalno napllstanje Sovjetskog Saveza 0(\ stra
ne ostalih repllblika iii
Sporazum sklopljen u rezidenciji Gorbacova 1I blizini
Moskve zestoko su napali pristalice ocuvanja Sovjetskog
Saveza u dotadasnjim granicama. Predsjednik se nasao u suko
bu s vodecim predstavnicima vlade, vojske. i KGB-a, koji su bili
pod svaku cijenu sprijeciti raspad komunistiCke ve
lesile. Pripremljeni ugovor 0 federaciji trebao je bili potpisan
20. kolovoza 1991. godine.
Dan prije nego sto se Gorhacov vratio s odmora na Krimu,
urotnici su izvrsili puc. Vojska je zauzela srediStc Moskve. Ta
je akcija ipak zavdila neuspjehom. 0 tome je ocliucilo neko
~ '''\-';~~l'mlf"";~:r"'n''-07!'':17:~",:~,?\'r.'7:'~~::'':7:''"">""t~0~::::!'\St~c,, 1; '~' "Yli5?,,~'-ii>fh"5~x:mdz;;;.r<O:jJ"';'%f~"'71w;r:irJt;(f$7p1ii'1'.m12ntt t W .,nDlt' ,w("W1
 186 PAD KOMUNIZMA
Iiko Cimbenika. Prvi je bila odlucnost JeJjcina, koji je pozvao
na otpor urotnicima i zabarikadirao se u zgradi ruskog parIa
menta. Drugi je cimbenik bila odlucnost tisuCa i tisuea sta
110vnika Moskvc koji su izas!i 11a ulice da hi branili demokra-
Tred pak ncsposobnos[ organizatora puCa, koji se - su
protno komunistickoj tradiciji - llisu bili spremni posluziti
silom. (:ctvrti razlog bilo je odbijanje znacajnog dije1a vojske i
slllzhi sigurnosti da se prikljuce urotnicima. Na kraju
vazan Cimbcnik bilo je neslaganje u skoro svil11 republikama
koje su se osjetile ugrozenima moguenosclI pobjede pristasa
centralizirane driave.
Nakon dva dana urotnici su izolirani i uhiceni. Oslobodeni
Gorbacov (iako njegova uloga tijekol11 dana kada je interniran
na Krimu nije potpuno jasna) vratio sc u Moskvu i prekinuo s
komunistickom partijom ciji je aparat sudjelovao u pucu pro
tiv generalnog sekretara i predsjednika. Komunisti S1.1 presta
Ii viadati Sovjetskil11 Savezom.12S
Pravi je pobjednik ipak bio Je1jcin, ko;i jc s komunizmom
prekinuo godinu dana ranije. U ml10gim republikama komu
nisticka partija je raspllstena i delegalizirana. To su nerijetko
llciniJi bivsi komunisticki politieari koje je partija izdig11ula
polozaje. Svugdje je zagovarana viSestranacka de
ViSe nije bilo mjesta za reformirallLJ
prema sporazumu koji je pripremljen na GO'rbacovljevu ini
cijativll.
U prosincu 1991. godine Rusija, Bjelortlsija, Ukrajina, a ka
snije drugih osam repuhlika (osim baltickih i Gruzije) osno
vale su Zajednicu Nezavisnih Ddava, koja nije imala nikakvih
drugih centralnih institucija osim vojske (n kojoj su se uskoro
takocfer pojavili sukohi) Nakon komunisticke partije prestao
je postojati i Sovjetski Savez. Njegov reformator MihaiI
Gorbacov odlazio je u povijest.
Pad kOl11unistickog slIstava trebao je za sobom povuci po
sljedice za partije kOje Sll dje10vale izvan one zone Europe u
kojoj su na vlasti hili komunisti, a koje su vee godinama bile
sto se tiCe lltjecaja iii svoie ideoloske revnosti.
h r~
PAD KOMUNIZMA 187
Nekoliko njih konacno se odreklo svojih korijena. To se prije
svega odnosilo na taJijansku partijll, ciji je Hder Achille
Occhetto najavio u stude nom 1989. godine promjenll naziva
i simboJa. U proljece 1990. godine talijanski komunisti preda
Ii su molbu za prihvacanje II clanstvo Socijalisticke interna
cionale, a LJ sijccnju 1991. godine ta se promjena i ostvarila.
Samo mala grupa secesionista smatrala se dalje komunistima.
Najsnaznija (i jed ina snazna) partija europskog Zapada zvala
se otad Demokratska partija Ijevice.1 26
NeSto prije ili nesto kasnije slicnu tiU promjenu doziv;eli
komunisti u Finskoj (gdje je prije toga doslo do rascjepa, te tie
odvojila grupa privrZcna tradiciji pokreta), Svedskoj,
Nizozemskoj i Veliko; Britaniji. U Norveiikoj se partija sama
raspustila, a u ujedinjenoj Njemackoj malobrojni zapadnonje
macki komunisti postupno su se podredili istocnonjemackoj
Partiji demokratskog socijaIizma.
Malo je zemalja II kojima komunisti jos igraju stanovitu
ulogu, a istovremeno ne odustaju od svoje proslosti. Fran
cllska partija prezivje1a je, doduse, duboku unutarnjll krizu,
njezini se utjecaji smanjuju, ali ona jOs zadrzava svoj naziv i
povijest. Spanjolska partija osIabila je i raspala se.
Bol;e ide onim partijama koje se odricu perestrojke i de
monstriraju svoju privdenost komunizmu u njegovu
stickom izdanju. Portugalska partija poddaJa je 1991. godine
vode pub u Moskvi, medutim - usprkos svim medunarodnim
i unutarnjim neuspjesima komllnizma - raspolaze jos re\ativ
no ve1ikim utjecajem. Slicno je s grckom partijom kOja je
izb;egla stati jednoznacno na straml urotnika. Te dvije partije
viSe su epigoni nego pretece obnove medunarodnog komu
nistickog pokreta.

'1"
I'I
ZAVRSETAK
OVijest europskog kOIDunizma moze se razmatrati u tri
P , dimenzije: kao povijest pokreta, sustava ~bsti i povijesti
imperija. Treea dimenzija sarno je djeiomicno zastuplje
na u ovoj knjizi jer je povezana s posve drugaCijom prob
lematikom - medunarodnom politikom i utrkom u naoru
Zanju.
Komunisticki pokret dozivio je nekoliko faza. U prvoj, naj
dinamicnijoj, predstavljao je moralni i ideoloski protest pro
tiv zloCina iii nepravde suvrel11enog svijeta, a istovremeno san
o poretku izgradenol11 na nacelima pravde i razuma. lmpulsa
je bilo mnogo: dogadaji Prvog svjetskog rata, strukturalna go
spodarska i socijalna kriza meduratnog razdoblja, s njezinim
vrhuncem 1929. godine, valovi nacionalne mrznje, netrpe1ji
vosti i agresije, genocidna djelovanja Treceg Reich~1.
Dinamika pokreta slomila se polovicom pedesetih godina
kada je iznutra lIpitna postala moralna i ideoloska legitimacija
kOl11unizma nakon sto se saznalo 0 zloCinil11a izvrsenima u
njegovo ime tamo gdje je imao prilikll zapoceti ostvarivanje
poretka koji je najavljivao. Usprkos svemll, dinamika komu
nizma tada se jos nije potpllno lIgasila. Komunisticki pokret s
jedne se strane pozivao na svoje zasluge u borbi protiv spo
menutih opasnosti za covjecanstvo, s drllge pak strane l11ini
l11alizirao je svoja "izopacenja", te je naglasavao sposobnost sa
moociscenja.
Prelazak u treeu fazu, fazu stagnacije i propadanja komu
nistickog pokreta, dolazio je postupno tijekom sezdesetih, se
damdesetih i osamdesetih godina. U pojedinil11 zemljama pri
sutne su bile velike razlike 1I tempu toga procesa, iako je nje
gOY smjer svugdje bio slican. Moralna i ideoloska legitimacija
komunizma postajala je lIpitna u konkurenciji s europskom
demokracijom i trziSnim gospodarstvol11 koje je ostvarivalo
b
ZAVRSETAK 189
ne sarno ekonomski rast i blagostanje, vee i naceia socijalne
driave sa sve veeom razinom socijalne sigurnosti.
Taj je legitimitet narusavala i nesposobnost rjesavanja pro
blema u zemljama u kojima su komunisti bili na vlasti dru
gaCije osim primjenom brutalne sile, kao sto je to bilo u
Madarskoj 1956., u Cehoslovackoll96Kili u Poljskoj}970. i
1981. godine. Zbog iscrpljenosti snage djelovanja komuni
sticke ideologije sve se cesee posezalo za posudenim eie
mentima (nacionalizmo111, driavnom ideologijom). Jos se
cesce 'odustajalo od ideologije, koja se zamjenjivala pozi
vanjem na zajednicki interes svih sudionika vlasti u zemljama
pod vlascu komunista, a u drugim zemlja111a - na trenutacni
interes onih drustvenih grupa na ciju se podrsku racunalo.
No, najceSee je pokret pao 1I stagnaciju koja je vodila njegovu
kraju.
Europski komunizam kao sustav vlasti prosao je kroz vise
faia.Upo2~tku s~ ogranieavao na Sovjetski Savez, te je tamo
postupno sazrijevao sve do oblika postignutog u drugoj polo
vici tridesetih godina. Nakon 1945. godine proces sazrijevanja
ubrzano se ponovio pod vanjskom kontrolom u zemljama "na
rodne demokracije". Oblik k0111unistickog sustava postignut
u toj fazi svodio se na stvaranje institucionalnih rjesenja koja
su vladajuCi111a osiguravala punu vlast, te na preventivno osi
guranje poretka kroz stalni 111asovni teror, ali istovremeno i
kroz neprestanu rotaciju kadrova koji su jednako kao i cijeio
stanovnistvo bili obllhvaceni terorom. Ta pravila trebala su
osigurati u isto vrijeme i stabilnost i dinamiku.
Polovicom pedesetih godina zapocela je faza u kojoj je
primjena masovnog terora ogranicena, a rotacija kadrova sve
dena na minimum. Te su promjene proizlazile iz toga da je ko
munisticki sustav postignuo potpunu stabilizaciju i odustao
od preventivnih represivnih akcija, ali i zbog toga sto su ka
drovi koji su opsluzivali taj sustav ostvarili svoje interese.
Uklanjanje opasnosti trebalo je doprinijeti efikasnosti njihova
funkcioniranja. Stvarna posljedica promjena bila je rastuca bi
rokratizacija, a usporedno s njome gubitak dinamicnosti.
~,,,...-----c-;o;o--;-- - --'-'~:---'-----'--~,:----,rr;~~;:;-;-:--",":,"";-':;:;-;-~':;;:''"'";'''::~;~~"'C'''0~'?''~ ''''!7'''''1\'I''''~''''''rr.'''i''3'J'f'i!'l}lE]~" ;!""1?''1!O'''''''''''''''''-w
r
;1
ZAVRSETAK
Proces koji jc obiljeiio fazLI propadanja sustava naprcdo
vao je postupno. Komunisticki kadrovi neugrozeni rotacijom
podlegli SlI demoralizaciji, a ja<::anje gospodarskih odnosa sa
zemljama slobodnog triiSta probudiIo je materijalne aspira
dje. Birokratsku pasivnost pratile su suprotne poretku koji
je komunizam trebao ostvariti - individualna aktivnost u osi
gllravanju vJastitog interesa, teinja udobnom zivotu i bo
gaccnju, a cesto i korupcija.
Sljedeee faze prolazio je takoc1er europski k0111unizam u
svome impe1'ijalnom, sovjetskom obliku. U pocetku, sve do
kraja Drugog svjctskog rata bio je ogranicen kako njegov po
tencijaJ, tako i njegove graniee. Nakon odustajanja od progra
ma europske i sVjetske revolueije (koji se razlikovao od sovjet
skog imperijalnog programa) Sovjetski Savez prihvatio je vise
defenzivnu liniju. Ona je, dod uSe, promijenjena II razdoblju
vanjske ekspanzije 1939.-1941. gociine, ali Sll porazi koje je
dozivio u prvom razdoblju rata protiv Njemacke, sko1'o ugro
zili postojanje imperija.
U drugoj fazi Sovjetski Savez postao je europska i svjetska
velesila kOja je 1'aspolagaJa ve!ikom zonom lltjecaja i golemom
vojnom snagom i kOja je vodila "hladni rat" za prvenstvo u
Europi i svijetu. Tll je snagu pojaeahl izgradnja nuklearnog
orllzja. Od konfrontacije za Staljinova zivota Sovjetski je Savez
presao na prihvaeanje koegzistencije na europskom k011ti
nentu za vrijeme Hruscova i u prvom razdoblju Breznjevijeve
vladavine. Primjenjivana praviJa nisu se ipak izmijenila: staja
10 se na stajalistu nedodirljivosti komunistickog sustava i ovi
snosti 0 Moskvi u njezinoj europskoj zoni utjeeaja. Stall10 se
takoder natjecalo za vojnu premoe s europskim Zapadom, ali
prije svega s drugom velesilom Sjedinjenim Ddavama.
Prelaza~ u treeu fazu - poraz u "hladnom ratu" - zapoceo je
konferencijom u Helsinkiju 1975. godine i njczinim odluka
rna. Iako je Sovjetski Savez smatrao Helsinki svojim
uspjchom, gospodarske potdkoce navek su ga da prihvati
dokument koji je osiguravao poStivanje suvereniteta svih eu
ropskih ddava te prava covjeka i gradanina, iako se u Moskvi
.4
ZAVRSETAK
smatralo da su te odredbe prihvacene sarno formalno. Sko
rasnje pokretanje problematike prava covjeka kao kljucnc II
191
medunarodnim odnosima potisnulo je sovjetski imperij u de
fenzivu.
Pored sve veCih gospodarskih potdkoCa koje su onemo
gucivale vodenje imperijalne politike na istoj razini kao !ito su
to cinile Sjedinjene Driave, u osamdesetim godina111a pojavio
se novi izazov. Sastojao se u tome cia su Amcrikand podigli
utrku II naoruianju na viSu razinu troskova i tehnologije. S
takvim izaZOV0111 sovjetski imperij nije se mogao nositi, te je
poceo traziti casni mir koji bi okoneao "hladni rat", a kasnije
se povukao sa svojih pozieija. Taj je put zavrsen raspadom im
perija u razdoblju od 1989. do 1991. godine.
Kada se govori 0 padu komunizma kao pokreta, kao sllsta
va viasti i kao imperija, trebalo bi takoder postaviti pitanje sto
ostalo od europskog k0111unizma i !ito je k0111unizam osta
vio iza sebe. Naimc, ono ::ito je ostalood komunistickog pok
reta nisu prije svega vjerne- moglo bi se kazati "do groIn"
malobrojne partije. Nisu to nih one partije koje marljivo brisu
tragove svoje proslosti iako koriste njczinc organizacijske i
personalne stecevine.
Od europskog komuniz111a ostalo je ono radi cega se
pokret i rodio: san 0 pravednom i racionaln0111 svijetu. S
jedne strane, zbog iskustva "realnog socijalizma" taj je san
oslabio, ali je s druge strane - pod utjecajem svjesno iii ne
svjesno llpijane indoktrinacije postao sveprisutan. U zemlja
ma u kojima su nekada na vlasti bili komunisti, milijunima
tesko se pomiriti s Cinjenicom da Sll jedni siromasni a
drugi bogati, posebno kada to nije lako objasniti jasnim mo
ralnim argumentima. Te frustracije prosirile Sll se takoder
pod izravnim iii neizravnim utjeeajem komunizma i u euro
pski111 zemljama demokracije i slobodnog tdista.
Puno je manje ostalo od komunizma kao sustava vlasti.
PozOfl1osti Sll vrijedna dva aspekta toga pitanja. Prvi od njih
jest nepostojanje demokratske pOliticke k'ulture u zemljama u
kojima su ranije na vlasti bili komunisti. Ta se teza moze ospo
 192 ZAVRSETAK
ravati jer je tim zemljama opeenito nedostajalo demokratskih
iskustava i prije uspostave komunisticke vlasti. Ipak, u vrije
me podjele Europe na komunisticku i nekomunisticku u po
tonjem dijelu kontinenta velik napredak uCinile su i zemlje
koje su zaostajale u razvitku demokracije.
Drugi aspekt jest trajnost promjena koje je komunizam izaz
vao u drustvenoj strukturi. Nekoliko desetIjeea mjesto pojedin
ca u drustvenoj hijerarhiji odredivalo je pravo donosenja od
luka 0 buduenosti zemlje na razlicitim razinama, te pristup do
brima koje je dijelila clrZava. Potkraj komunizma u inteIektual
nim i financijskim elitama neproporcionalno veliku ulogu igra
Ii su Ijudi koji su hili osobno iii rodbinski povezani sa sustavom
vlasti. Te su elite preiivjele pad komunizma.
Moglo bi se ciniti cia nije mnogo ostalo od komunistickog
imperija kakav je bio Sovjetski Savez. DrZava se raspala. Rusija,
njezina najjaca nasljednica, snagom se ne moZe mjeriti sa
svojom prethodnicom. lpak, jos uvijek veliko znacenje ima
jedan od tri stupa komunistickog sustava koji je u Sovjetsk0111
Savezu bio najpovezaniji s imperijalnom politikom - armija.
lako je njezin potencijal poljuljan, zahvaljujuCi upravo vojsci i
nuklearnom arsenalu, sovjetski imperij u ogranicenoj je formi
prdivio.
Drugo nasljedstvo sovjetskog imperija jest imperijalna
svijest mnogih Rusa. Nju se ne moze samo smatrati produ
zetkom svijesti Rusa iz pretkomunistickog razdoblja jer je
onda hila prisutna jeclino u bogatijim i obrazovanijim slojevi
rna. Komunisticka imperijalna indoktrinacija i iskustva viSe
desetIjetne supersile taj su element prosirili u drustvu.
U i~yl]{Om sluCaju, komunizam je u svojem dosadasnjem
o-!?Iikt'-P_[~~!'l() postojati. Ponekad imamo posla s njegovim re
likt:i-rr;.a, ceSee ~~gii11z;lCijskim i personalnim produZecima, a
najceSce s nasljedem u gospodarskom, drustvenom i poli
tickom zivotu koje se tesko moze definirati. Prave nastavljace
teSko je ocekivati jer je u konacnici nakon viSe od sedamde
setogodiSnje povijesti komunizam dozivio poraz. To novi na
rastaji ne prastaju.
b SJ
BIL]ESKE
1 Leszck Kolakowski, G16wne Hurty l1larksizmu. Powstanie-Roz
w6j-Rozklad, Londyn 1988, str. 1210.
2 Villi: Karol Kautsky, Tomasz Moore i jego utopia, 2. izd., War
szawa 1949; ihid., Poprzedniei w~p6lezesnego soe}alizmu, Warszawa
1949.; ihid., Poehodzenie ehrzeseijCllistwa, 2. izd., War.szawa 1950.
3 Karl Raimund Pooper, SjJoleezelistwo otwarte ijego wrogowie,
t. 2., Wysoka fala proroctw: Hegel, Marks i nastfpstwa, Warszawa
1987, str. 138 i d.,I49.
4 Mikolaj Berdiajcw, Problem kOlilunizmu, Warszawa 1981 (re
print izdanja 1937), str. 12,41 i d.
') Wlladimir] I. Lenin, Materializrn i empirokrytycyzm. Kry
tyczne llwagi 0 pewilej reakcyjrzej/ilozojii, Dziela, t. 14, Warszawa
1949, str. :3'59.
(, Edward Bernstein, Zasady soejalizftlu i zadania soejalrzej de
mokraeji, Lw()w 1901, str. 18.
7 J[ oscf] W. Stalin, Slowo koncowe po dysku.~ji nad referatem "0
soejaldernokratycznym odchyleniu w naszej parti!", 3 listopacla
1926 r., Dziefa, t. 8, Warszawa 1950, str. 307.
8 "Nama treba revoillcionarna vlada, nama treha (za neko prije
lazno razdoblje) drZava" W[ladimir] I. Lenin, Listy z daleka. List 3. 0
mille}! proletariackiej, Dziela, t. 23, Warszawa 1951, str. 359.
9 Vidi: Reinhard K()ssIer, Dritte Interllationale und Bauer
nreuolution. Die Herausbildung des sou:jetisehen Marx!smus in der
DelJatte um die asiatisehe Produktionsweise, Frankfurt-New York
1982.
10 Vidi: Jan Kucharzewski, Od bialego do czerwonego earatu, t.
1-2, 2. izd., Londyn 1986; Alan Besanc,;on, Sowiecka terazniejszosc i
ro~yjska przeszlosc, Lublin 1983, str. 45; Richard Pipes, Rewolucja
ro.\yjska, Warszawa 1994, str. 288.
11 Prema sluzhenim podacima 1912. godine postojalo je samo
"vise od 20 partijskih organizacija" II golemom ruskom imperiju.
'-',";,,- -, ';:;-" :7'~"-,,~~""; :,"'"F""~I;-'~; ':0:::;;;, .~";'-.::;' 7'"-, '",\~", '.'i ,?",];rr]j7)';;~"'~"CJI7':""';-,]"21!rt'~~~,rze
 194 BILJESKE BU,JESKE 195

Sovjetskogo v rezolucjah i radnickog zivota". Maurice Thorez, Syn ludu, 2. lzd., Warszawa ]950,
rjesenjah slezaov. Dlenumol) CK, 1. dio, Moskva 1953, str. 5.
str.265. 2:, Roger Pethybridge, 17ze Social Prelude to Stalinism, London
12 Ernst Nolte, Der EurojJdische Biirgerkrieg 1917-1945. Natio str.215.
nalsozialismus und Bo!schewismus, Frankfurt-Berlin 1987, str. 58 i 2'1 Robert Conquest, Er1lte des Todes. Stalins Holokaust in del'
d. Ukraine /929-1933, 2. izd., Miinchen str.367.
13 Hannah Arendt, Korzenie tota/itaryzrnu, t. 1, Warszawa 1989, 25 Weber, Die Wandlung, t. 3, str. 192.
str. 255. 26 0 tome je 1I tajnom referatu Nikita Hruscov, 0 kidde
14 W[tadimirJ L Lenin, Pallstwo a rewo!ucja, Dziela, t. 25., jednosti i jego naslf,!}Jstwach. Referat 1 sellretarza KC KPZR net XX
Warszawa 1951., str. 458, 510. Zjeidzie Komunistycznej Parti! Radzieckiego, 25
15 Roza Luksemburg, Rewo!ucja rosyjska, Paryz 1960. Vidi: Paul 1956 r., Warszawa 1956, str. 21. Sire je 0 pitanju Kirova pisao R.
t::rr.hl'",h Rosa Luxemburg. Gedanke und Tat, 4. Frankfurt 1967, Conqust, Stalin i zab6jstwo Kirowa, Warszawa ]989.
str.286. 27 Merle Fainsod, How Russia Is Ruled, ispr. izd., Camhridge
16 Hermann Weber, Die des delt/schen Kommu 1963, str. 441 i d.
nismus. Die Stalinisierung der KPD in der Weimarer Re/JUblik, t. 1, 2S "RezimirajuCi, mora se kazati da je Staljin hio amoralan covjek
Frankfurt 1969, str. 29 i d. sa ziocinackim sklonostima", Borys Bazanow, Bylem sekretarzem
17 Julius Braunthal, Geschichte der Internationale, t. 2, 3. izd., Sialina, Warszawa 1985, str. 96.
Berlin 1978, str. 554. 29 PronCl.gandnu vcrziju navodnih zloCina, tljeka istrage i ""UUIJ,l
18 Prvenstvo je ovdje pripadalo Zinovjevu. Heinrich August Sll dva americka komunisticka novinara, Michael
Winkler, Von der Revolution zur Stabilisierung. Arbeiter ind Arbei Albert E. Kahn, Wielki przeciwko ZSRR, 2. izd., Warszawa
terbewegung in der Weimarer RejJublik 1918 bis 1924, Berlin 1984, 1949.
str. 705; Za time je Staljin l'vrdio: "Objektivno gledano, socijalde 30 Najpotpunije je 0 tome pisao Pawel Wieczorkicwicz, Stalill i
je umjereno krilo fasizma... To nisu antipodi nego blizan generalfcja sowiecka w /atach 1937-1941. SjJrawa Tuchaczewskiego
W. Stalin, Uwagi mi,?dzynarodowej, Dziela, t. fjej kOrlsekwel1cje, Warszawa 1993.
6, Warszawa 1951, str. 284. 31 Weber, "Weisse Flecken" in del' Geschichte. Die KPD-Opfer del'
19 Cjelovito je tu teorijll izlozio Trocki. Vidi: Leo Trotzki, DiejJer Slalillischen Sduberul1gen und ihre Rehabilitierung, Frankfurt 1M
manente Revolution, Berlin 1930 (rusko je izdanje 1989, str. 19.
1929.). 32 Vidi: Gorkin, Stali11.~ langeI' Arm. Die Vernichtzmg del'
20 J[osef] W. Stalin, 0 mozliwosci zbudowania socja/izmu w na Linken 1m spanisc/len Biirgerkrieg, Ki)ln 1980, str.
szym kraju. OdjJowiedz tow. Pokojewowi, Dziela, t. 8, Warszawa 63.
1950, str. 104 i d. 33 J lUI XV1lJ 'N" .... A~;.,

21 Hermann Weber, Komrnunistische Bewegung und realsoziali Partii 0 dzialalnosci KC

stischer Staad. Beitrdge zum deutschen und internationalen leninizn1u, Warszawa 1949, str. 570 i d.
Kommunismus, K61n 1988, str. 166 i d. 34 Podaci prema: KOfl1nulllisl iceskaja Part(;a ,'n:IJiptd;'O!J'fl
22 Svojl.l autobiogra recenicom: "Sin sam i l.Inuk ru Ii rezo/ucijah... , t. 1., str. 407, t. 2, stl'. 743, 877. Ndto
dara. Koliko daleko sezu moje lIspomene, 1:'1UlialaL.llll datke navodi Fainsod, flow Russia... , str. 260 i d.

~ SJ "-',"';-:::":"~;:""'"T:r:~::l~ i;:"~':"C.~':~::-::i'?:~;;::~-::'J~:~ '";";i~",,,\1'1'I"'-''''''If'i'~Y:'\'''1'''t'l''l'!~.<:''''1l'':,,t:\lif

 196 197

55 Thomas H. Communist Party Membership in the US'll( 4H Vidi: Aleksandr M. Nekrich, The Punished People. The dejJor

str. 116. tation and Fate of Sovfet Minorities at the End of the Second World
36 Wlodzimierz Majakowski, Wlodzimierz llicz Lenin, Warszawa War, New York 1978.
1970, str. 31. 49 A[ndrej] A. Zdanow, Przern6wienie wygloszone w dyskusji

37 Kommullisticeskaja Partlja Sovjetskogo SOjuza v rezolu nad ksiqzkq I Aleksandrowa "IIistoria zachodnioeuropejskiejfilo
cljah. .. , L1, str. 538. zofii", 24 czerwca 1947, Warszawa 1948; ibid., Przemowienie 0 /ite
38 Vidi: Projekt progrmflu Kormmistycznej Partii PolsJ...~i Sekcji raturze i sztuce, \Varszawa 1954.
Mir;dzynarod6wki Komunis~Jlcznej; u knjizi: KPP. Uchwaly i rezo 50 Rezolucja Blum InJormacyjnego 0 sytuacji w K01flU

luc:je, t. 3, Warszawa 1856, str. te Rezolucja KC KPP l1a 1 nistyc:wej PartiiJugoslawii, "Nowe Drogi" 10, 1948, str. 16.
1938 r., ibid., str. 655. ~l Wladyslaw Gomulka, Rejerat ria Plenum KC PPR, .3 czerwca

39 "Pravda" 1.1 1.1939, br. 303, str. L 1948 r., "Miesie;:cznik litcracki 2 (1983), SLr. 77-87.
40 "Die Welt" 6.11.1939; prema Helmud Konrad, Widerstalld an 52 Laszlo Rajk i jego wspolnicy przed "nil}f111.a/r>nJ. LudowYl11,

Donau und Moldau. KPO Zlnd KS(;zur Zeit des ffitler-Stalil1-Paktes, Warszawa 1949, str. 316 j d.
Wien 1978, str. 262. 53 Artur London, czlorzkiem Slanskiego, Warszawa
41 Konrad, Widerstand. .. , 5tr. 271-181. 1987, str. 150 i d.
42 Philippe Robrieux, Histoire futerieure du Parti wmmulliste, ')4 "Savjetnici su zapravo od poceLka imali prcvclikc ovlasti, pri

t. 1: 1920-1945, Paris 1980, str. 496 i d.
43 Vidi: Declaration Of the National Liberation Committee
Yugoslavia, tl: Robert V. Daniels OZd.), A Documentary IIistory of
Communism, t. 2: Communism and the World, London ]985, SLr.
127.
cemu se ipak nisu nalazili pod nadzorom cchoslovackih organa, te
su se za svoju djclatnost osjecali odgovornima jcdino pred
skim Ministarstvom ddavne na cijem je ceiu stajao
. Zatajony dokument, str. 26.
55 J[osefJ W. Stalin, Marksizm a zagadnieuia}fzyko.z:nawstwa,

44 Klaus Kcllmann, Die kommunistischen Parteien in West Warszawa 1950; ibid., Ekonomiczne prOblemy socjaliztnu w ZSRR,
europa. Entwicklung zur Sozialdelllokratie oder Sekte?, Warszawa 1952.
1988, str. 109. 56 Na senzacionalan naCin je () tome pisao Abdurachman
45 Jerzy Tomaszewski, Europa ,~rodkowo-w..<;chodnia 1944-1968. Awtorchanow, Zagadka .~mierci Stalina. Spisek BerU, Londyn 1983,
Powstanie, ewolucja i rea In ego socja/iZ11'1U, Warszawa 1992, str. 111-132.
str. 102. 57 Kao i uvijck senzacionaino je izvjeStavao Awtorchanow,

46 Fran~ois I;ejtii, Praski zamach stanu 1948, Warszawa 1984. Zagadka... , str. 145 i d.
Posebno popularna bila su dva teksta: l. P. Trajnin, () demok 5H Christofer Klessmann, Die doppe/te Staatsgriindullg. Deutche

racji typu szczeg6lnego, "Nowe Drogi" 4,1947, str. 119-135, te: Eugen Geschichte 1945-1955, Bonn 1982, str. 280 i d.
Varga, Demokratie neuer Art, "Neue Welt" 11, 1947. 0 tOj pro 59 Chruszczow, () kulcie jednostkL, str. 18-34.
blematici pisao je Heinrich Heiter, Vom friedlichen Weg ZWII 60 Zbigniew Brzczit'tski,jednosc czy kOllj1ikty, Londyn 1964. str.

Soziah,mus zur Diktatur des Proletariats. Wandlungen der sOlvfe 131 i d.

tischen Konzeption der Volksemokmtie 1945-1949, Frankfurt/M 61 Pawel Machcewicz, Polski rok Warszawa 1993, str. 16 i d.
1977.

~..JI ""~-~-. _;-;--':-~_"."C ::=',:~i~:~:~T=::'8' "t'/"~r;-r:~:,,~:,~,1:j"'~'''ir"{;l-;?~1.";;n\TI~'7'<>~~~it~i'f"::;P'w;;it{:2'5ffli':'1!"f'5%1.z"9

 198 BILjESKE
62 OpSirnli je literatllfll sllmirao Jens Hacker, Der Ostblock.
Elltstelmng, Entwicklung und Slruktur 1939-1980, Baden-Baden
1983, str. 557-567.
6:\ Palmiro Togliatti, Wywiad dla czasopisma "Nuovi Aego
menti", "Zeszyty teoretyczno-polityczne" 6 (25), 1956, str. 46-66.
64 Strobe Talbott (izd.), Khrushchev Remembers, Boston-Toronto
1970, str. 42l.
65 Roj A. Miedwiediew, Chruszczow. Biografia poli~yczJla,
Warszawa 1990, str. 119.
66 Nikita S. Chruszczow, Przern6wiertie koncowe 27.10.61, w:
XXll Zjazd Komunistycznej ParUi Zwiqzku Radzieckiego. Referaly
i llchwaly. 17 X-31 X 1961, Warszawa 1961, str. 398.
67 Aleksej Adzubej, Tarnte dziesiliC lat, Warszawa 1989, str. 18I.
6H Aleksandr Solzenicin, Odin dell Ivana Denisovica, "Novij Mir"
11 09(2), str. 8-74
69 "Pravda" 31.10.1956, br. 305, str. l.
70 Boris Meissner (izd.), Der Warschauer Pakt. Dokllmenten
sarnmlurzg, Ki)ln 1962, str. 117-143
71 Donald S. Zagoria, Der Kinessisch-sowjetische Konj7ikt 1956
1961, Mi.inchen 1964, str. 378 i d.
72 Milovan Dzilas, Nowa klasa. Analiza systemu kOmllrtistyczne
go, Nowy Jork 1958.
73 Hacker, Ostblock... , str. 609.
71 Janos Kadar, Rozmowa z korespondentem "Hurnanitfj" Andre
Wurmsere, styczel'l 1963, u: Janos Kadar, Artykuly i przem6wienia
1962-1971, Warszawa 1974, str. 97.
75 Elementi per una dichiarazione programmatica del Partito
Comunista italiano, prema: Karin Priester, Griindziige und
Problerne der Strategie des "italianische Weg zum Sozialismus",
"Bcitrage zum wissenschaftlichen Sozialismus" 5 (977), str. 15-38.
76 Miedwiediew, Chruszczow .. , str. 250 i d.
77 Helene Carrere d'Encausse, La Destalinisation commence,
Bruxelles 1984, str. 302.
78 "Pravda" 9.9.1962, br. 252, str. 3.
79 Hacker, Ostblock... , str. 745.
."
."M;' -'-~-";-,~"'-~---'--~~"':-r';':"r~~':::';;:-;:"~:,; i ,r:':-, ':' ii';
BILJESKE 199
HO Wlodzimierz Brus, Geschichte der Wirschaftpolitik in
Osleuropa, Ki)ln 1986, str. 302.
HI Vladimir Horsky, Prag 1968. Systernverdnderung und System
verteidigung, Stuttgart 1975, str. 54.
HZ William Shawcross, Dubcek. Der Mann, der die Freiheit woll
te, Mi.inchen-Zi.irich 1970, str. 209. i d.
H3 Peter Norden, Prag 21. August. Das Ende des Prager Fruhlings,
Mi.inchcn 1977, str. 183.
84 VodeCi partijski politicar zidovskim je komunistima pripisivao
eak realizacijll staljinizma u Poljskoj, Andrzej Werblan, Przyczynek
do genezy konfliktu, "Miesi<;:cznik Literacki" 6 (1968), str. 61 i d.
H5 Wolfgang Leonhard, Die Bedeutung des Prager Frith lings jiir
die Entwicklung des Eurokommurzismus, u: Klaus Gartner, Jii'i
Kosta (izd.), Wirtschaft und Gesellschajt. Kritik und Alternativen.
Festschriftfitr Ota Sik, Berlin 1979, str. 389-418.
H6 Kormnunisticeskaja Partija Sovjetskogo Sojuza, t. 2, str. 1096.
87 Sowjetunion 1988/89. Perestrojka in der Krise?, Mi.inchen
1989, str. 320.
8H Vidi: Konstytucja Socjalistycznej Republiki Rumunii, War
szawa 1975 (strojopis). Vidi takoder: Verj(;lSsung der Volksrepublik
Rurnanien vom 24. Septembra 1952, u: Die Verfassungen der eu
ropdischen Ldnder der Volksdemokratie, Berlin 1954, str. 139.
R9 Leonid Breiniew, Referat sprawozdawczy KC Komunistycznej
Partii Zwiqzku Radzieckiego na XXV Zjazd KPZR, 24 lutego 1976,
u ibid., Polityka zagraniczne KPZR i panstwa radzieckiego.
Przem6wienia i artykuly 1964-1976, Warszawa 1976, str. 10.
90 Konstytucja Zwiqzku Socjalistycznych Republik Radzieckich,
Warszawa 1977, str. 57.
91 Klaus Kellmann, Pluralistischer Kommunismus? Wandlung
gtendenzen eurokommunistischer Parteien in Westeuropa und
ihre Reaktion auf die Erneuerung in Polen, Stuttgart 1984, str. 20.
92 Sowjetunion 1988/89, str. 320.
93 Boris Meissner, Die "Breshnew-Doktrin ". Das Princip des "pro
letarisch-sozialistischen Internationalismus" und die Theorie von
den "verschiedenen Wgen zum Sozialismus". Dokumentation, Ki)ln
1969, str. 75 i d .
E
'1'i'~.~~f'S~~~~~?r::;~': ';,1,\,' ,I" I,-,il".'~';'~'" ::J:::r;:~1~j~:~[j:i~:~1!'1'i.'r,j'j::~;7i'l";i\;~':?:"""(>'" ~,"",,'i&]";:;<u:;;m:;,'lli'!l'I1-r~\:o,:r;n::r-~cT'l':'~i;o;:"q13!
'I' 200 BIIJESKE
94Leonid BreZnicw, Re/erat ,\jJrawozdawczy Komitetu
Centralnego Komunistyczrzej Partii Zwiqzku Radzieckiego na
XXIV Zjazd Komunistycznej Partii Zwiqzku Radzieckiego,
wygloszony 30 marca 1971 roku, u:. Leonid Brdniew, Leninowskq
drogq. Przem6wienia i artykuly, Warszawa 1973, str. 517 i d.
95 Ewa Wacowska (izd), Rewolta szczecinska i jej znaczenie,
Paryz 1971, str. 141.
96 Jan J6zef Lipski, Komitet Obrony Robotnikow KOR - Komitet
Samoobrony Spolecznej, Londyn 1983. Vidi: Helga Hirsch, Bewe
gungen/ur Demokratie und Unabhehiingigkeit in Polen 1976-1980,
Mainz 1985.
97 Hacker, Ostblock... , str. 813 i d.
98 Vladimir Kusin, From Dubcek to Charter 77. A Study 0/
"Normalization" i Czechoslovakia 1968-1978, Edinburgh 1978, str.
304 i d.
99 Ver/assung der Sozialistischen F6derativen Republikjugosla
wien vom 21. Februar 1974, u: Ver/assungen der kommunistischen
Staaten, Paderborn 1979, str. 233.
100 Najvaznije tektove Berlinguera na njemackom objavio jc
Manfred Steinki.ihler, Eurokormnunismus im Widerspruch. Analyse
und Dokunzentation, K6ln 1977, str. 90-109.
101 Werner Goldschmidt (izd.), Das gemeinsame Regierungs
programm der Sozialisten und Kmmnunisten in Frankreich, K()ln
1972.
102 Santiago Carillo, Blok wschodni musi sir; zmienic (odPowi
edz Kolakowskiemu), u: Eurokomunizm, [Warszawa b. d.l, str. 18 i
d.
10:) Zbigniew Wlodek (izd.), Tajne dokumenty Biura Politycz
nego. PZPR a "Solidano~'c 1980-1981, Londyn 1992, str. 100 (pro
tokol sjednice Politbiroa CK-a PURP-a 17.9.1980.). Vidi takoder:
Dokumenty. Teczka Suslowa, Warszawa 1993, str. 7 (protokol sjed
nice Politbiroa CK-a KPSS 3.9.1980.).
104 Zbigniew Wlodek, Tajne dokumenty... , str. 180 i d. (protokol
sjednice Politbiroa CK-a PURP-a 26.11.1980.).
105 Dokumenty dotyczqce wprowadzenia stanu wojennego u
Polsce przekazane prez Komitet cis. Archiwow przy Rzqclzie
~ n~
BILJESKE 201
Federacji Rosyjskiej (Roskomarchiw), str. 49 i d. (protokol sjednice
Politbiroa CK-a PURP-a 29.10.1981.). Vidi takoder: Dokumenzy.
Teczka Suslowa, Str. 83 i d. (protokol sjednice Politbiroa CK-a KPSS
10.12.1981.).
106 Kellmann, Die Kommunistischen Parleien. .. , str. 119.
\07 Michail Gorbatschow, Das Entwickklungstempo zu beschleu
nigen ist unser aller Anliegen. Rede au/ einem Tre//en mit
Arbeitern, Ingenieuren und Technikern in einer Montagehall der
Lichatschovw-Aulowerke, 16. April 1985, u: ibid., Ausgewdhlte
Reden und Au/"dtze, t.2, Berlin 1987, str. 161-169.
lOS Po prvi je put Gorbacov govorio 0 "perestrojki" kao 0 zadatku
vezanom uz promjenu "gospodarskog mehanizma". Vidi: Michail
Gorbaczow, W sprawie zwolania kolejnego XXVIl Zjazdu KPZR, 0
zadaniach zwiqzanych z jego przygotowaniem i przeprowadze
niem. Re/erat na Plenum KC KPZR 23 kwietnia 1985 roku, u: ibid.,
ArZykuly iprzemowienia, Warszawa 1986, str. 14 i d.
109 Zapravo, termin "glasnost" pojavio se zajedno s "perestroj
kom", no sire se 0 njemu pocelo govoriti tek od XXVII. kongresa
KPSS. Michail Gorbaczow, Re/erat polityczny Komitetu Centralnego
KPZR wygloszony na XXVIl Zjezdzie Komunistycznej Partii
Zwiqzku Radzieckiego, u: XXVIl Zjazd Komunistycznej Partii
Zwiqzku Radzieckiego. Podtawowe dokumenty, Warszawa 1986,
str. 39.
110 Michail Gorbaczow, Pazdziernik a przebudowa, u: ibid.,
jawno.{c i przebudowa. Wybor prac 2 lat 1986-1988, Warszawa
1989, str. 204.
III Gerhard Simon, Perestrojka- eine Zwischenbilanz, u: Sow
jetunion 1988/89, str. 22.
112 Krzysztof Dubinski, Magdalenka. Transakcja epoki. Notatki
pou/nych spotkall Kiszczak-Walr;sa, Warszawa 1990, str. 4.
113 Timothy Garton Ash, The Uses 0/Adversity. fj"'ssays on the Fate
o/Central Europe, Cambridge 1989, str. 265.
114 Heinz Timmermann, Italiens Kommunisten zwischen
Stagnation und Wandel. Die IKP nach ihrem 17. Parteitag vom
April 1986, "Berichte des Bundcsinstitutes fUr ostwissenschaftliche
und internationale Studicn" 35, 1986, K61n, str. 27.
- ,------, -7~-"":1-"" '., --:'"~-~""":-0'-~'"7~~~-::"7-:'''':':~\';~;~IT~::~\~~':;~r-:::;2:-:~:';:',:51&r;I"::p-;'''''I.1)!,'ilE~~~~';'''ni.'7''',~'!O'am
 202 BIIJESKE 203

liS Ibid., Die KPd5;U wid das intenzationale kommunistische 126 Stephen GlIndle, The 1talian Communist Par~y: Gorbachew

Parteiensystem. Paradigmenwechsel in 1I1oskau, "Berichte des and the End "RealZv Existing Socialism ", 1I: BeU (izd.), Western
Bundesinstitutes fUr ostwissenschaftliche lind internationale European Communists... , str. 28.
Studien" 13, 1989, K61n, str. 21.
116 David S. .F1'ench Communism's Fi1lal 1I: ibid.

(izd.), Western European Communism and the o./Commu

l1is111, Oxford 1993, str. 62.
117 Porozumienie okrqglego stohl, Warszaw:1 1989.
118 Timothy Garton Ash, Wiosna obJ1wateli. Rewolucja 1989 wid

ziana w Warszawie, Budapeszcie, Berlinie i Pmdze, Londyn 1990,

str. 9 i 33
19 Njemacku politiku Gorbacova jos prije velikih promJcna ana
Iizirao jc Wolfgang Seiffert, Die Deutschen und Gorbatschow.
Clumcenfiir einen1nteressenausgleich, ErIagen 1989. Vidi takodcr:
Fred Odlenburg, Die Deulschlandspolitik Gorbatschows 1985-1991,
"Bcrichte des Bundesinstitutes ftir ostwissenschaftIiche und inter
nationaIe Studien" 17, 1992, KiHn.
120 Ash, Wiosna obywateli... , str. 45.
121 Vidi: Uwe Thaysen, Del' Runde Tisch. OdeI': wo blieb das Volk.
Del' Weg derDDR ill die Demokratie, Opladen 1990.
122 Robert Weiss, Manfred Heinrich, Del' Runde Tisch. KOl1kurs
uerwalter des "rea/en Sozialisnlll,.<;. A17a~}'se und Vergleich des Wir
U

kens Runder Tisch i11 EurojJa, "Berichte des Bundesinstitules ftir

ostwisscnschaftliche lind internationaie Studicn" 4, 1991, Ki)in. str.
26 i d.
]2.3 Udo Gehrmann, Tchavdar Naydcnov, Bulgariens Weg zur
neuel1 Identitlit. RiicklJlick und Aussichten einer unuollendeten
"Preustrojstu)() " aUfclem Halkml, "Berichte des Bundesinstitutes filr
ostwissenschaftliche und internationa\e Studien" 16, 1993, Koln, str.
112 i d. Vidi takoder: Weiss, Heinrich, Del' Runde str. 37 i d.
124 Vidi: Michail Gorhatschow, Del' Zerfall der Sowjetunion,
Mfll1chen 1992, str. 187 i d., 228 i d.
]25 Pokusaj objasnjavanja pozicije bila je Michail
Gorbatschow, Del' Staalsstreich, Mlinchen 1991.

~ J
r

.,

II,.
d

I'
KRONOLOGIJA 205

KRONOLOGI]A 1935.-1938. "velika Cistka" u SSSR-u, masovne

represije koje obuhvaeajll i
inozemne komunisticke emigranre
srpanj-kolovoz 1903. nastanak holjsevicke frakcije u 16. veljace 1936. pohjeda liste Narodnc fronte na
Socijaldemokratskoj partiji Rusije kojoj sueijeluju komunisti u
sijecanj 1912. konacno oblikovanje boljsevika kao Spanjolskoj
partije 1936.-1939. gradanski rat u Spanjolskoj
rujan 1914. Lenjinov program pretvaranja 23. kolovoza 1939. IJotpisivanje njemacko-sovjetskog
"imperijalistickog rata" II gradanski sporazuma 0 nenapadanju (pakt
rat Ribbentrop-Molotov) u Moskvi
27. vcljace (12. ozujka) pobjeda Veljacke (Februarske) 22. Iipnja 1941. njemacki napad na SSSR
1917. revolucije II Rusiji 22. sVibnja 1943. raspustanje Kominternc
25. listopada boljsevici preuzimaju vlast u 1944.-1945. uspostava ddava "narodne
(7. studenog) 1917. Petrograd II demokracije" II istocnom dijelu
6.-B. ozujka 191B. partija boljsevika mijcnja naziv u Europe
Komunisticka partija Rusije 4.-11. vcljace 1945. konfercncija u Jalti na temu ratnih
(boljsevika) ciljeva koaJicije
30. prosinca 1918. - 1. osnivanje Komunisticke partije 2l.-ll. travnja 1946. tl sovjetskoj okupacijskoj zoni
sijecnja 1919. Njemacke Njcm;tcke spajanjem
21. ozujka - 1. kolovoza Madarska sovjetska republika socijaldemokracije (SDP) i
1919. komunisticke partije nastaje SED
26. oZlljka 1919. osnivanje Komunisticke sVibanj 1947. k01l1unisti napustaju vladajuce
internacionale koalicijc u Francuskoj i Italiji
30. prosinca 1920. osnivanje Komunisticke partije rujan 1947. osnivanje Informacijskog biroa
Francuske Komunistickih i radnickih partija
21. sijecnja 1921. osnivanje Komunisticke partije (Informbiro)
ltalije 28. lipnja 1948. Informbiro osuduje jugoslavenske
30. prosinca 1922. nastanak Sovjetskog Saveza k0111uniste
21. veljace Lenjinova smrt 1948. u ddavama "narodne demokracije"
1929.-1932. kolektivizacija poljoprivrede u SSSR sOcijalisticke partije ukljucene 1I
II i glad u Ukrajini
komunisticke
veljaea 1933. Hitlerova vlada zabranjuje KPNj 23. sijecnja 1949. osnivanje Savjeta za uzajamnll
1934.-1838. francuski komunisti podriavajll ekonomsku pomoc (SEV)
Iiniju jedinstvene fronte, a potom 7. listopada 1949. proglasenje Njemacke Demokratske
Naroeine fronte Republike (DDR)
5. ozujka 1953. Staljinova smrt

.
~
 206 KRONOLOGUA KRONOLOGlJA 207

17. lipnja 1953. ustanak u DDR-u, intervencija 6. veljace ]989. pocetak pregovora "Okruglog stoIa"
sovjetske vojske u Poljskoj
14. sVibnja 1955. potpisivanje Varsavskog ugovora, 4. lipnja 1989. "Solidarnost" pobjeduje na izborima
osnivanje zajednickog vrhovnog II Poljskoj

zapovjednistva onlianih sluga bloka listopada 1989 uvodenje visestranacja u Madarskoj

25. veljace 1956. tajni rderat Hruscova na XX. 9. stuclenog 1989. pad Berlinskog zicla
kongresu KomunistiCke partije sijecanj 1991. Komunisticka partija Italije
Sovjetskog Saveza transform ira se u Demokratsku
19.-21. listopada 1956. promjene u poljskom stranku ljevice
komunistickom vodstvu, "poljski 19.-22. koJovoza 1991. komunisticki pokusaj clrZavnog
listopad" uclara u Moskvi
listopad-studeni 1956. revolucija u Madarskoj i intervencija 8. prosinca 1991. presta je postojati Sovjetski Savez
sovjetske vojske
16.-19. listopada 1957. savjetovanje komunistickih partija u
Moskvi
listopad 1960. savjetovanje komunistickih partija u
Moskvi
14. listopada 1964. uklanjanje Hruscova iz partijskog i
driavnog vodstva Sovjetskog Saveza
sijeeanj-kolovoz 1968. pokusaji reformi komunistickog
sustava u Cehoslovackoj
31. koJovoza 1968. invazija vojski Varsavskog ugovor<l
na Cehoslovacku
15.-18. prosinGl 1970. krvavi sukobi radnika, milicije i
vojske na ulicama gradova poljskog
Primorja
1. kolovoza 1975. potpisivanje Zavrsnog akta
konferencije u Helsinkiju
31. kolovoza 1980. k0111unisticke vlasti u Poljskoj pri pot
pisivanju sporazuma sa strajkasima u
Gdanjsku 1110raju pristati na osni
vanje nezavisnog radnickog sindikata
rujan-prosinac 1981. lcgalno djelovanje "Solidarnosti" u
Poljskoj
13. prosinca 1981. uvodenje ratnog stanja u Poljskoj
11. ozujka 1985 Gorbacov postaje generalni sekretar
KPSS

.....

..................................................................................e~~

 LITERATURA 209

LITERATURA Alfred George Meyer, Communism, 4. izd., New York 1984.

Opca literatura
Alain Besans:on, Pnfsente sovietique et passe russe, novo iz
danje, Paris 1986.
Franz Borkenau, Der europiiische Kommunismus. Seine ge
Handbook 1918-1965, Stanford
schichte von 1917 bis zur Gegenwart, Miinchen 1952.
Adam B. Uiam, The Communists. The Story and Lost
Julius Braunthal, Geschichte der Internationale, t. 1-2,3. izd.,
Illusions 1948-1991, New York
Berlin 1978.
Zbigniew Brzezinski, Wielkie bankructwo. Narodziny i Sl1zierc
konnmizmu w XX wieku, Paryi 1990. (Veliki promasaj:
raelanje i smrt komunizma u 20. stoljeeu, Zagreb 1991.)
Robert V. Daniels OZd.), A Documentmy History of Commu
nism, t. 1-2, London 1985.
Jane Degrad (izd), The Communist International 1919-1943,
Documents, t. 1-3, London 1956-1965.
Roger East (izd.), Communist and Marxist Parties of the
World, 2. izd., Chicago 1990.
i
I Frans:ois Fejt6, Dictiormaire des partis communistes et des
mouvement nfvolutionnaires, Tournais
Pierre Frank, Geschichte der Kommunistischen Interna rija sudi, Zagreb 1989.)
tionale (1919-1943), t. Frankfurt/M 198L
Fran<;ois Furet, Przeszlosc pewnego zludzenia. 0 idei ko in History and Personality, New York 1973.
munistycznej w XX wieku, Warszawa (Proslost
jedne iluzije. Ogled 0 komunistitkoj u XX. stoljeeu,
Zagreb 1997.)
William E. Griffith (izd.), Con2111.unism in Eure rw
Change and the Sino-Soviet Dispute, t. Cambrid
ge/Mass. 1967.
Claus D. Kernig Die kommunistischen Parteien der
1969.
Leszek Kolakowski, Glowne nurty marksizmu. Powsta n ie 1950-1978.
Rozwoj-Rosklad, Londyn 1988.
Wolfgang Leonhard, Was ist KommunisnlUS? 'Wandlungen
einer Ideologie, Miinchen 1976.
Jules Monnerot, Sociologie du communisme. Echec d'une
tentative religieuse au XXe sieele, Paris 1979.
Hugh Seton-Watson, Von Lenin bis Malenkow. Bolschewisti
sche Strategie, Mi.inchen 1955.
Witold S. Sworakowski World Communism. A
Andrzej Walicki, Marksizm i skok do krolestwa wolnosci.
Dzieje komunistycznej utoPii, Warszawa 1996.
Hermann Weber, Die Kommunistische Internationale. Eine
Dokumentation, Hannover 1966.
Staljin i staljinizam
Alan Bullock, Hitler i Stalin. Zywoty rownolegle, t. War
szawa 1994.
Issac Deutscher, Stalin. A Political Biography, Harmondsworth
1972.
A. Miedwiediew, Pod osqd historii. Geneza i nastf!pstwa
stalinizmu, Warszawa 1990. (Roj Medvedev, Neka ti histo
Robert C. Tucker, Stalin as Revolutionary 1879-1929. A Study
Robert C. Tucker, Stalin in Power. The Revolution from Above
1928-1941, New York 1990.
Adam Ulam, Stalin. The Man and His Era, Boston 1987.
Dimitri Wolkogonow, Stalin. Triumph und Tragodie. Bin po
litisches Portrat, Diisseldorf 1989.
Sovjetski Savez
Edward H. Carr, A History of Soviet Russia, t. 1-14, London
Helene Carrere d'Encausse, A History of the Soviet Union
1917-1953, t. 1-2, London 1981-1982.
Merle Fainsod, How Russia Is Ruled, ispr. izd., Cambridge 1963.

~
C.W "' r,-; m" ___,, ~-'--~""'~'~"''-r:'"'r(~ ~"9:IT3K?-""T7m'fCtFE57EZ
 210 LrfERATURA
il ,
I Zapadnoeuropski komunizam
Michal Heller, Aleksander Niekricz, Utopia u wladzy. Histo
ria Zwiqzku Radzieckiego, t. 1-2, London 1985.
Jan Kucharzewski, Od bialego do czerwonego caratu, t. 1-2,
2. skraceno izd., London 1986.
Hans-Joachim Lieber, Karl-Heinz Ruffmann (izd.), Der Sowjet
kommunismus. Dokumente, t. 1-2, Koln 1963-1964.
Martin Malia, Sowiecka tragedia. Historia komunistycznego
imperium rosyjskiego 1917-1991, Warszawa 1998.
Roj A. Miedwiediew, Chruszczow. Biografia polityczna, War
szawa 1990.
Richard Pipes, Rewolucja rosyjska, Warszawa 1994.
Leonard Schapiro, The Communist Party ofthe Soviet Union,
New York 1960.
Aleksander Solienicyn, Archipelag GUlag 1918-1956, t. 1-3,
Warszawa 1998.
Adam B. Ulam, Lenin and the Bolsheviks. The Intelectual and
Political History of the Triuph of Communism in Russia,
London 1966. . of Central Europe, Cambridge 1989.
, widziana w Warszawie, Budapeszcie, Berlinie i Pradze,
I Sovjetski blok
I'
I Zbigniew Brzeziri.ski,jednosc czy konflikty, Londyn 1964.
Fran<;;ois Fejto, Die Geschichte der Volksdemokratien, t. 1-2,
Frankfurt/M 1988.
Stephen Fischer-Galati (izd.), The Communist Parties of
Eastern Europe, New York 1979.
Ben Fowkes, Aujstieg und Niedergang des Kommunismus in
Osteurope, Mainz 1994.
Jeans Hacker, Der Ostblock. Entstehung, Entwicklung und
Struktur 1939-1980, Baden-Baden 1983.
Jerzy Tomaszewski, Europa Srodkowo-Wschodnia 1944-1968.
Powstan ie, ewolucja i kryzys rea In ego socjalizmu, 2. izd.,
Warszawa 1992.
~
,~
""""i(~'l'-"'-"~~"-'7VTn~?'~""''''''
LITERATURA 211
Klaus Kellmann, Die kommunistischen Parteien in Westeuro
pa. Entwicklung zur Sozialdemokratie oder Sekte?, Stutt
gart 1988.
Klaus Kellmann, Pluralistischer Kommunismus? Wandlunds
tendenzen eurokomunistischer Parteien in Westeuropa
und ihre Reaktion auf dieErneuerung in Polen, Stuttgart
1984.
Dieter Oberlander, Hans Riihle, Hans-Joachim Veen (izd.),
Sozialistische und kommunistische Parteien in West
europa, t. 1-2, Opladen 1978-1979.
Heinz Timmermann (izd.), Die kommunistischen Parteien
Sildeuropas. Landerstudien und Queranalysen, Baden
Baden 1979.
Pad komunizma
Timothy Garton Ash, The Uses ofAdversity. Essays on the Fate
Timothy Garton Ash, Wiosna obywateli. Rewolucja 1989
Londyn 1990. (Mi gradani revolucije 1989. : svjedocanst
va iz Varsave, Budimpeste, Berlina i Praga, Zagreb 1993.)
David S. Bell (izd.), Western European Communists and the
Collapse of Communism, Oxford 1993.
Alexander Dallin (izd.), The Gorbachev Era, New York 1992.
John W. Parker, Kremlin in Transition, t. 1-2, Boston 1991.
Michael Waller, Meindert Fennema (izd.), Communist Parties
in Western Europe. Decline or Adaptation?, Oxford 1988.
"P=G'"
 KAZALO IMENA 213
lHescu, Ion 179
Moczar, Mieczys!aw llO, 143-144

KAZALO IMENA
IV,1I1 Gmzni 10
Molotov, Vjaceslav 39, 44, 52-54, 82,

Ivan Pavao II. 166

86,100,102

Mom, Aldo 148

Genrih 34, 48
Mllssolini, Benito 27, 59

Jaruzelski, Wojciech 155-156, 167,

172-173
Nagy, Ferenc 66

]eljcin, Boris 163, 184-186

Nagy, Imre 93, 96-99, 110, 174

JeZOv, Nikolai 48
Naser, Gamal Abdel 105

Adzubej, Aleksej 140

Engels, Friedrich 5-6, 46
Nenni, Pietro 84

Jurij 115, 128, 157-158,

Erdei, Ferenc 69
Kadar, Janos 81, 97, 1l0, 117, 120,
Nixon, Richard 105

132, 142, 168

Novotny, Antonin 94, 112, 118-120

Fierlinger, Zdenek 70
Kaganovic, Lazar 86, 100, 102

Badoglio, Pietro 59
Fischer, Ruth 26
Kamenjev, Lev 24, :'d, 48
Occhetto, Achille 187

Balcerowicz, Leszek 173

Franco, Francisco 38, 151
Kalltsky, Karl 6

Batista, Fulgencio 106

Frossard, Oscar-Louis 26
Kerenski, Aleksander 16
Pasternak, Boris 103

Bawv, Pavel 38
Frunze, Mihail 49
Kirov, 33-34
Patra~canu, Lucretiu 83

Benes, Edvard 65, 67

Kornilov, Lev 16
Pallker, Ana 83

Gagarin, Judj 106

I3erija, Lavrentij 75, 86-89, 92, 114

Kostov, Trajco 81, 94
Petar Veliki 10

Berlingut:r, Enrico 148, 159

Gaulle, Charles de 59,113
Kosigin, Aleksej 115-117, 138,147
Petkov, Nikola 66

Bierut, Boleslaw 69, 80, 95

Gerii, Erno 96-97, 111
Koszucka, Maria 31
Pieck, Wilhelm 82

Blum, Leon 37
Gheorghiu-Dej, Gheorghe 83, 94,
Kriegel, Frantisek 122

Bordiga, Amadeo 26-27

117-118, 132
Krjuckov, Vladimir 163
115

Brandler, Heinrich 26
Gierek, Edward 1I0, 124, 132, 143 Kucan, Milan 180
156

Brdnjev, Leonid 115-116, 119-121,

144, 153-154
Kun, Bela 19, 35

128-129,132,138,140,146,157,
Gligorov, Kiro 181

161, 166, 190

Gomulka, Wladyslaw 79-80, 95-96,
Lenjin, Vladimir
Rajk, Laszl6 38, 81, 96, 111

Broz, ]osip Tiro vidi Tito, ]osip Broz

108-110, 120,124,132-134, 143
23, 25, 28, 31,
Rakosi, Matyas 62, 81, 93, 96, 111

Buharin, Nikolaj 28, 30, 34, 44

Gon<;alves, Vasco 151
90, 104, 115
Rakowski, Mieczyslaw 167

Blliganjin, Nikolaj 86, 89-90, 103

Gorbacov, Mihail 160-170, 173, 175 Uberman,Jevsej 115
Rankovic, Aleksandar 124

177,182-186
Liehknecht, Karl 13
Reagan, Ronald 158

Carrillo, Santiago 151

Gottwald, Klement 31, 81-82, 94
Ligacov, Jegor 163
Re.vai, Jozsef 110

Castro, Fidel 106

Gramsci, Antonio 27
Longo, Luigi 38
Ribbentrop, Joachim von 39, 52, 54,

Ceau~escu, Nicolae 117, 132, 146,

Grecko, Andrei 115
Luca, Vasile 83
82

158, 168, 178-179

Gromiko,
Luksembllrg, Roza 14, 19-20
Rikov, Aleksej 44

Chllrchil, WinstOn 62
Grosz, Karolv 174
Roosevelt, Franklin Delano 62

Clementis, Vladimir 82
Groza, Petru
Majakovski, Vladimir 42

Cunhal, Alvaro 150

Guevara, Ernesto Che 125
Maljenkov, Georgij 75, 86-90, 92-93,
SemiCasni, Vladimir114

100,102
Sjerov, Ivan 102-103

Viktor 163
Havel, Vaclav 176-177
Malinovski, Ro(lion 38, 114-115
Silone, Ignazio 31

Konstantin 128,158,160
Hitler, Adolf 30,32,37, 53, 55,62-63
Mao Tse-tung117, 125
Siansky, Rudolf 82

Vilko 94
Honecker, Erich 132, 145, 175
Marty, Andre 38, 85
Smrkovsky, Josef 82

Hoxha, Enver 81, 94, 135

Marx, Karl 4-8, 46
So!ienjicin, Alcksandr 35, 73, 104

Dahlem, Franz 82
Hruscov, Nikita 86-91, 93-96, 98-107,
Mazowiecki, Tadeusz 172
SOllvarine, Boris 26

Dubcek, Alexander 119-123, 134, 177

110-112, 114-115, 117-119, 128,
Mereckov, Kiril 38
9

Dimitrov, Georgi 37,53,81

130, 140, 161, 190
Mikojan, Anastas 90
Staljin,]osifVisarionovic 6,24-36,38
DZier.i;yflski, Feliks 47-48
Humbert-Droz,]u!es 31
Mikolajczyk, Stanislaw 66
39,41-44,46,48-52,58,61-62,72
Husak, Gustav 82, 119, 123, 132, 146,
MiioseviC, Slobodan 169, 181
73, 75-77, 82-83, 85-90, 98-101,

f)ibs, Milovan 77,108 177

Mitterrand, Fran,;;ois 149, 159-160
113, 115, 128, 135, 161, 190

~
~
''" -,- ,"'" ,-~-.-"- -~, -'-'7'" :"';r "~~:,:,\"~r; ":';7i:;"":,'i"'!7;T'C'-r~:~rrm;~""'~i"'
 214 KAZALO ]MENA

SlIslov, Mihail 115

Ulbricht, Walter 82, 92, ] 12, ]20,

Svoboda, Ludvik 70, 120-122

132-133,145
SADR7AJ

Aleksandr 103 Vorosi1ov, Kliment 50, 100

Voznesenski, Nikolaj 75

Svermov;I, Marie 82
Warski, Adolf 31

Wyszynski, Stefan 94

Tasca, Angelo 31
I. Geneza
Thalheimer, August 30
Xoxe, Ko<,;i 81
II. Postanak
Thiilmann, Ernst 26,51

Thorez, Maurice 26, 51, 53

Zaisser, Wilhelm 92

Tito, Broz 76-78, 90, 99, 117,

Zinovjev, Georgij 24, 26, 28, 33,48
komunizma
124, 1147-]48, ]59

Togliatti, Palmiro 27, 59, 98

IV. Staljinisticki sustav ...........................................................40

Treint, Albert 26

Trocki, Lev 23-27, 31, 33, 48-49

V. Komunizam u Drugom
Tudman, Franjo 180
svjetskom ratu
Tuhacevski, Mihail 34, 50

Tvardovski, Aleksandr 104

VI. Radanje bloka
VII. Posljednje godine staljinizma
VIII. Prva kriza
I IX. Komunizam Hruscovljeva

razdoblja 100

X. Stabilizacija i traZenje sigurnih 114

putova 114

XI. Sustav poststaljinistickog 127

komunizma 127

XII. Desetljece stagnacije 138

XIII. Propadanje komunizma 153

XlV. Pad komunizma 171

Zavrsetak .................................................................................. 188

Biljeske ................................................................................. _.... 193

Kronologija .............................................................................. 204

Literatura .................................................................................208

Kazalo imena

SadrZaj

Biljeska 0 piscu ...................................................................... 216

~ ~

 -~

BILJESKA 0 PISCU

Jerzy Holzer Cr. 1930.) poljski je povjesnicar,

koji od 1957. radi na Sveucilistu u Varsavi.
Redovnim je profesorom postao 1989. godi
ne. Direktor je Instituta politickih studija
Poljske akademije znanosti, Ciji je Clan od
1991. godine. Bavi se suvremenom povijeScu
Poljske i Njemacke. Autor je niza Clanaka i
knjiga, meclll ostalima: Polska w Pierwszej
wojny swiatowej (1962. zajedno s Janem
Molenda), Kryzys polityczny w Niemczech
1928-1930. Partie i masy (1970.), Mozaika
polityczna Drugiej Rzeczpospolitej (1974.),
Solidarnosc 1980-1981. Geneza i historia
(1983.) i dr.

Srednja Europa
Vankina 3
10020 Zagreb
(Ol) 66.00.707

I.

 - - ... r

4..

~ .....
.....
'? 0
0) O'l
"...
0)
r-..
<0 O'l
en
L{')
<D
('t')
0)
LO
z O'l
co co
(fl r-..
.(/
..... O'l
0...
0
<.,
!::l
~