Origen Pocela

ORIGEN
Predgovor
1. Svi koji vjeruju i koji su osvjedoeni da je

milost i istina dola po Isusu Kristu (Iv 1, 1, 17) te
znaju da je Krist Istina kao to i sam kaza: la sam
Istina (Iv 14, 6), odnikuda drugdje ne primaju
spoznaju koja potie da se dobro i blaeno ivi osim
iz samih Kristovih rijei i njegova nauka. Rekosmo iz
Kristovih rijei, ali ne mislimo samo na ono to je
uio kada je postao ovjek i nalazio se u tijelu. Krist
Boja Rije i ranije bijae u Mojsiju i Prorocima.
Kako bi inae oni mogli te Boje Rijei proricati o
Kristu? Da se to potvrdi ne bi bilo teko kad ne
bismo eljeli sadanji spis zaodjenuti u svu moguu
kratkou pokazati pomou boanskih Pisama da
su Mojsije i Proroci sve to radie uinili i rekli jer su
bili ispunjeni Kristovim Duhom. Stoga, drim, dostaje
ako se posluimo samo ovim jednim Pavlovim
svjedoanstvom iz Poslanice napisane Hebrejima. U
njoj ovako veli: Kada je Mojsije odrastao, zbog vjere
je odbio da ga smatraju sinom faraonove keri.
Radije odabra trpjeti s Bojim narodom nego da ima
U povodu 1800. obljetnice vremenitu nasladu u grijehu. Smatrae veim
Origenova roenja bogatstvom Kristovu sramotu nego egipatska blaga
(Heb 11, 2426). Pavao na slijedei nain pokazuje
da je Krist i nakon uzaaa na nebo govorio u
svojim apostolima. Veli: Zar traite dokaz onoga koji
a to je Krist u meni govori (2 Kor 13, 3)?
SYMPOSION
SPLIT, 1985.
2. Mnogi su izmeu onih koji izjavljuju da vjeruju u prorocima u zadnje dane poslao Gospodina Isusa
Krista meusobno nesloni ne samo u malenom i ne- Krista da najprije pozove Izraela, a potom, nakon ne-
znatnom ve i u velikim i najveim pitanjima. Takva su vjere izraelskoga naroda, i pogane. Ovaj pravedni i
pitanja o Bogu, samome Gospodinu Isusu Kristu i dobri Bog, Otac Gospodina naega Isusa Krista,
Duhu Svetome. Nije, meutim, jedino rije o navede- osobno je dao Zakon, Proroke i Evanelja. On je Bog
nome ve i o stvorenjima kao to su svete vlasti i moi. apostola, Staroga i Novoga zavjeta.
Stoga se s obzirom na sve nabrojene zbilje ukazuje Drugo: da je Krist Isus onaj koji je doao
nunim uspostaviti ono to je sigurno. Najprije roen iz Oca prije svakoga stvorenja. Ocu je posluio
moramo jasno izloiti Pravilo. Potom preostalo istraiti. kod stvaranja svemira. Po njemu je, naime, sve pos-
Mnogi Grci i barbari obeavahu istinu. Ali poto mi talo (Iv 1, 3). U posljednja je vremena samoga sebe
povjerovasmo da je Krist Boji Sin i poto smo se ispraznio (Fil 2, 7). Postao je ovjek i utjelovio se.
osvjedoili da od njega treba uiti istinu, prestali smo Budui da je bio Bog, a postao ovjek, ostao je to
je traiti od onih koji je zasnivaju na lanim bijae Bog. JJzeo je tijelo slino naoj puti. Razlika
pretpostavkama. je samo u ovome: on je roen od Djevice i Duha Sve-
Ima mnogo ljudi koji dre da misle Kristove misli. toga. Isus Krist je uistinu roen i uistinu je trpio, a ne
Ipak jedni sude drukije nego drugi. Zato valja uvati prividno. Zaista je preminuo ovom opom smru te je
crkveno navijetanje koje su predali apostoli po redu doista uskrsnuo od mrtvih. Poslije uskrsnua ivio je
nasljedstva i koje je do danas nazono u Crkvama. sa svojim uenicima i bio uzet na nebo.
Samo u onu istinu treba vjerovati koja se niim ne Tree: apostoli nam predadoe da je Duh Sveti
razlikuje od crkvene i apostolske Predaje. au i dostojanstvom pridruen Ocu i Sinu. S
3. Moramo, uistinu, znati da su sveti apostoli, obzirom na Duha jo se jasno ne vidi da li je roen ili
propovijedajui vjeru u Krista, svim vjernicima posve neroen te da li i njega treba ili ne treba smatrati
razgovijetno predali ono to su drali nunim. Isto Bojim sinom. To moramo koliko je mogue
vrijedi i za one koji su lijeni kada je govor o istra- istraiti. Pri tome valja poi od Svetoga pisma i traiti
ivanju boanskoga znanja. Ali razlog su svojim tvrd- pomou otroumna ispitivanja. Ali u Crkvi se,
njama ostavili na traenje onima koji zavrijede dakako, najoitije propovijeda da je Duh Sveti
najodlinije darove Duha te od istoga Duha Svetoga nadahnuo svakoga pojedinog svetog proroka i
posebice prime milost rijei, mudrosti i znanja. O osta- apostola i da u starozavjetnim ljudima nije bio jedan
lim zbiljama rekoe da postoje. Preutjee pak na koji Duh, a drugi u onima to su nadahnuti prigodom
nain postoje i odakle potjeu. Tako e se poduzetniji Kristova dolaska.
meu njihovim potomcima koji se zaljube u Mudrost 5. Slijedee je ovo: da e dui koja ima vlastiti
moi vjebati i tim putem pokazati plod svoga bitak i ivot poto ode iz ovoga svijeta biti plaeno po
otroumlja. Rije je, naime, o onima to se pripremie njezinim zaslugama. Dobit e u batinu vjeni ivot i
da postanu dostojni i sposobni primiti Mudrost. blaenstvo, ako joj to zavrijede njezina djela. Bit e
4. Nie navedene istine oito su prenesene po apo- baena u vjeni oganj i muke, ako je na to usmjeri
stolskom propovijedanju. krivica grijeha. Takoer se propovijeda da e doi vri-
Prvo: da postoji jedan Bog koji je sve stvorio i jeme uskrsnua. Tada e ovo tijelo koje se sada sije
rasporedio i koji je, kada niega nije bilo, uinio da u raspadljivosti uskrsnuti u neraspadljivosti i koje se
sve postane. On je Bog od samoga stvaranja i uteme- sije u neasti uskrsnuti u slavi (1 Kor 15, 4243).
ljenja svijeta. Bog je svih pravednika Adama, I ovo je utvreno u crkvenome navijetanju: svaka
Abela, Seta, Enosa, Henoha, Noe, Sema, Abrahama, je razumna dua slobodna u izboru i ima nezavisnu
Izaka, volju. Bori se protiv avla, njegovih anela i protivnih
Jakova, dvanaestorice patrijarha, Moj si ja i proroka. moi jer ta je bia nastoje opteretiti grijesima. Ali ako
Taj je Bog kao to prethodno obea po svojim ispravno i promiljeno ivimo, nastojimo se liiti takve
ljage. Otuda i to je posve dosljedno valja shvatiti da se spomenuto djelo ne nalazi meu crkvenim
da mi nismo podloni prisili da bismo u svakome slu- knjigama. Dade se, naime, dokazati da ta knjiga nije
aju bili prinudeni, mada i ne htjeli, initi zlo ili Petrova ni nekoga drugog pisca koji je nadahnut
dobro. Ako, naime, imamo slobodnu volju, moda nas Bojim Duhom. Ako bi se ak i to dopustilo, rije
neke moi mogu poticati na grijeh, a druge pomagati netjelesan nema ondje isto znaenje koje ima u
pri spasenju, ali, uza sve to, nismo nuno prinukani grkih ili poganskih pisaca kada mudraci
postupiti ni ispravno ni krivo. Da se tako dogaa raspravljaju o netjelesnoj naravi. Uistinu u toj knjiici
smatraju oni koji kau da su uzrok ljudskim postupci- izriaj netjelesna prikaza naznauje da stanje i
ma, i to ne samo onima koji se zbivaju izvan slobode vanjski izgled avlova tijela ma kakvo to tijelo bilo
nae volje, ve i onima koji su u naoj vlasti, tijek i nije slian naemu tijelu koje je gue i vidljivo.
gibanje zvijezda. Izraz, prema tome, treba razumjeti u smislu ono-
S obzirom na duu ovo se ne kae dovoljno jasno ga tko je napisao djelo. To onda znai da Krist nema
u navijetanju: da li potjee prenesena sjemenom te onakvo tijelo kakvo posjeduju zli dusi. Davlovo je ti-
se njezino poelo i bitnost nalaze ukljueni u samome jelo po naravi neto tanano i poput zraka neznatno.
tjelesnom sjemenju ili ima drugi izvor. Potom da li je Zato ga mnogi poimlju i nazivaju netjelesnim. Krist
taj izvor raanje odnosno da li dua jest ili nije ne- pak posjeduje vrsto i opipljivo tijelo. Jednostavniji i
kako izvana stavljena u tijelo. neukiji po ljudskoj navadi togod nije takvo
6. Crkveno propovijedanje ui o avlu, njegovim nazivlju netjelesnim. To je kao kada bi netko nazivao
anelima i protivnim silama da postoje. Ali nije jasno
i ovaj zrak koji uivamo netjelesnim jer nema tijelo
izloena njihova narav i nain bivovanja. U mnogih se
susree ovo miljenje: avao je bio aneo, potom je to se moe obuhvatiti, drati i oduprijeti onome tko
postao odmetnik i mnoge anele nagovorio da se s ga pritie.
njime odmetnu. Sve se do sada nazivaju njegovim 9. Mi emo pak traiti da li se zbilja koju grki
anelima (Mt 25, 41). umnici nazivlju netjelesnom u Svim pismima nalazi
7. Osim spomenutoga u crkvenome je propovijeda- pod drugim imenom. Treba ispitati kako moramo poj-
nju i ovo: ovaj je svijet stvoren i poeo od stanovitoga miti samoga Boga: da li je tjelesan i oblikovan u
vremena. Zbog svoje e raspadljivosti jednom nestati. smislu stanovitoga lika ili je njegova narav drukija
Ali to je bilo prije ovoga svijeta ili to e biti poslije nego to su tjelesa. To, naime, nije jasno izraeno u
njega, mnogima nije posve jasno. U crkvenome naemu propovijedanju. Isto valja ispitati u odnosu
navijetanju o tome nema oite rijei. na Krista i Duha Svetoga. Podjednako o svakoj dui i
8. Potom: da su Pisma napisana po Duhu Bojem svakoj razumnoj naravi.
i da nemaju samo onaj smisao koji je oevidan ve i 10. I ovo se nalazi u crkvenome navijetanju: po-
jedan drugi koji je mnogima skrit. Ono to je zabilje- stoje stanoviti Boji aneli i dobre moi koje Bogu
eno slika je stanovitih tajna i znamen boanskih zbi- slue pri ostvarenju ljudskoga spasenja. Ali nije do-
lja. U ovome je miljenje itave Crkve jednoduno: voljno jasno izraeno kada su stvoreni, kakvi su i ko-
svekoliki je Zakon duhovan. Ali ono to Zakon duhov- jega su naina.
no znai nije svima znano ve jedino onima kojima je S obzirom na sunce, mjesec i zvijezde nije jasno
dana milost Duha Svetoga u rijei, mudrosti i predano da li imaju ili nemaju duu.
znanju. Tko, dakle, eli uspostaviti odreeni slijed i iz
Izriaj netjelesan nije u uporabi. Nije samo ne- svega naznaenoga satkati tijelo, treba da se reenim
poznat mnogim drugima ve i naem Pismu. Ali ako slui kao poelima i osnovama. To je u skladu s nare-
netko eli navesti onaj kratki spis to nosi naslov enjem koje kae: Zapalite u sebi lu znanja (Ho 10,
Petrov nauk i gdje Spasitelj, ini se, veli uenicima: 12). Istinu svake pojedine toke valja produpsti po-
Nisam netjelesna utvara, najprije moramo kazati mou oevidnih i nunih tvrdnja. Na taj e se nain
kazasmo posredstvom usporedaba i zasada koje
naosmo u Svetim pismima ili otkrismo na putu same PRVA KNJIGA
dosljednosti kao i ispravne povezanosti oblikovati je-
dinstveno tijelo.
Prvo poglavlje
Bog Otac
1. Neki e, znam, i pomou naih Pisama kuati

rei da je Bog tijelo. Oni, naime, nalaze zapisano u
Mojsija: Na je Bog oganj koji prodire (Pnz 4, 24).
U Evanelju pak po Ivanu itaju: Bog je duh. Oni
koj'i ga aste, valja da mu se klanjaju u duhu i istini
(Iv 4, 24). Spomenuti smatraju da vatra i duh
nisu drugo doli tijelo. Ali ja bih ih rado pitao to e
na to rei to pie da je Bog svjetlo. Tako kae Ivan
u svojoj Poslanici. Veli: Bog je svjetlost. U njemu
nema tame (1 Iv 1, 5). Ta pak Svjetlost rasvjetljuje
pamet svih onih koji mogu shvatiti istinu. Tako je
reeno u Trideset petome Psalmu. Tu stoji: U tvome
emo Svjetlu vidjeti Svjetlost {Ps 35, 10). to pak
drugo nazvati Bojim Svjetlom u kome motrimo
Svjetlost ako ne Boju Silu koja nas rasvjetljuje te
proniemo istinu svih zbilja i upoznajemo samoga
Boga koji se zove Istina?
To, dakle, znai izreka: U tvome emo Svjetlu
vidjeti Svjetlost (Ps 35, 10). Ona veli: u tvojoj Rijei i
tvojoj Mudrosti koja je tvoj Sin u njemu emo vidjeti
tebe, Oca. Zar e se Bog zato to se naziva Svjetlom
smatrati slinim svjetlosti sunca koje gledamo? Kako
otuda dobiti neku razumnost, pa bilo posve malu, da
bismo, polazei od te tjelesne svjetlosti, pojmili uzrok 3. Ali i na Duhu Svetome imaju dijela mnogi.
spoznaje i nali shvaanje istine? Ipak, razumije se, ne moemo zbog toga Duha
2. Ako, dakle, nai subesjednici pristanu na Svetoga uzeti za neko tijelo koje se dijeli na dijelove
nau tvrdnju koju dokazuje sam razum s obzirom te ga svaki pojedini sveti prima u se. Duh je zapravo
na narav svjetla te priznaju da se Boga ne moe posvetna sila. Zato se veli da na njemu imaju dijela
shvatiti kao tijelo u smislu pojma svjetlosti, slino e svi koji zasluie da ih posveti njegova milost.
se obrazloenje pruiti i za izriaj oganj to Da bi se lake moglo shvatiti to velimo, poslu-
proidire (Pnz 4, 24). Jer to Bog spaljuje ukoliko je imo se primjerom zbilja koje su ipak meusobno
vatra? Zar emo misliti da niti tjelesnu tvar kao to nejednake. Mnogi ljudi imaju dijela u lijenikoj
je drvo, sijeno i slama (1 Kor 3, 12)? to ise time nauci ili lijenikom umijeu. Ali zar se mora misliti
dostojna kae o Bojim pohvalama ako je Bog da svi koji sudjeluju na lijenitvu za se grabe
plamen koji saie spomenute tvari? Ali promotrimo djelove kakvoga tijela koje se naziva lijenitvo i koje
to Bog izjeda i unitava. Prodire zle duine misli i je stavljeno u sredinu pa tako na njemu imaju dijela.
niti sramotna djela. Izjeda elje za grijehom. To ini Ili ne trebamo radije smatrati da u lijenitvu imaju
kada unie u vjernike pameti i kada se sa svojim dijela oni koji spremna i pripravna razuma shvaaju
Sinom nastani u duama koje se osposobe primiti smisao toga umijea i te znanosti?
njegovu Rije i Mudrost. Kazano je: Ja i Otac emo Ne smijemo, meutim, drati da se ti primjeri,
doi i kod njega emo se nastaniti (Iv 14, 23). Poto, kada se lijenitvo usporeuje s Duhom Svetim, u
dakle, Bog u duama uniti sve mane i strasti, od svakome pogledu podudaraju. Samo ovo dokazuju:
njih ini isti hram koji je njega dostojan. ne smije se odmah uzeti za tijelo ono u emu mnogi
Onima koji otuda to je napisano da je Bog imaju dijela. Duh se Sveti sasvim razlikuje od naravi
duh (Iv 4, 24) zakljuuju da je Bog tijelo ovako i znanosti lijenitva. On je razumno bie. Postoji i
treba odgovoriti: obiaj je Svetoga pisma rei duh jest u pravome smislu rijei. Lijenitvo pak nipoto
ako eli neto naznaiti to je protivno od ovoga nije to takva.
gustoga i krutoga tijela. Stoga pie da slovo ubija, a 4. Ali prijeimo na onu evaneosku rije gdje pi-
duh oivljuje (2 Kor 3, 6). Tu, bez sumnje, slovo e da je Bog duh (Iv 4, 24). Pokaimo kako je treba
naznauje tjelesno, a duh razumno to takoer razumjeti u skladu s onim to rekosmo. Pitajmo,
nazivamo duhovnim. Apostol d ovako govori: Kada naime, kada, kome i na koje pitanje odgovarajui
se Mojsije ita, veo je sve do naih dana stavljen na na Spasitelj to kaza. itamo, bez sumnje, da je to
njihova srca. Ali kada se tko obrati Gospodinu, rekao dok je razgovarao sa Samaritankom koja je u
zastor se skida jer gdje je Gospodinov Duh, ondje je skladu sa samaritanskim miljenjem smatrala da se
sloboda (2 Kor 3, 1517). Dokle god se netko ne Bogu mora klanjati na brdu Gerazim. Tada je
obrati duhovnome razumijevanju, na njegovu se Spasitelj izjavio: Bog je duh (Iv 4, 24). ena
srcu nalazi zastor (2 Kor 3, 15). Kae se i misli da je samaritanka, uzevi Isusa za jednoga od idova,
tim prevjesom grubljim razumijevanjem zastrto traila je od njega da li se Bogu valja klanjati u
samo Pismo. To znai izreka: Na Mojsijevo je lice Jeruzalemu ili na spomenutom breuljku. Ovako je
dok je govorio narodu to jest dok je inarodu itao govorila: Svi su se nai oci klanjali na ovoj gori, a vi
Zakon bio poloen veo (Izl 34, 3335). Ali ako se kaete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati
obratimo Gospodinu, a tu je Boja Rije i tu Duh (Iv 4, 20). Tako je, dakle, mislila Samaritanka.
Sveti objavljuje duhovno znanje, veo se skida. U Drala je da se zbog prednosti zemljopisnih mjesta
svetim Pismima otkrita lica motrimo Gospodinovu idovi u Jeruzalemu, a Samaritanci na brijegu
slavu (2 Kor 3, 1618). Gerazim, neispravnije odnosno ispravnije klanjaju
Bogu. Spasitelj uzvraa na to da je onome tko eli
slijediti Boga nuno potrebno ostaviti prozore ili bilo kakva prihvatilita svjetla, moemo
pretpostavljanje zemaljskih mjesta. Ovako veli: zakljuiti koliki je sami ar i vrelo tvarnoga svjetla.
Dolazi trenutak kada se pravi klanjatelji nee Ocu Tako su djela boanske Providnositi i umjetnina
klanjati ni u Jeruzalemu ni na ovoj gori. Bog je duh. ovoga svemira neka vrst zraka Boje naravi u
Oni koji mu se klanjaju, treba da mu se klanjaju u odnosu na samu Boju bit i narav. Budui, dakle, da
Duhu i Istini (Iv 4, 2124). na razum ne moe vidjeti Boga u njemu samome,
Primijetimo kako je Spasitelj skladno Roditelja svemira spoznaje po ljepoti djela i sjaju
meusobno vezao Istinu i Duha. Napomenuo je stvorenja.
Duha da bi ga razluio od tjelesnoga, a Istinu kako Boga, prema tome, ne smijemo zamiljati tijelom
bi pouio da se ona razlikuje od sjene i slike. Oni ili u tijelu. On je, naprotiv, jednostavna razumna na-
koji su se klanjali u Jeruzalemu, nisu se u Istini i rav. Uope ne doputa da u nj unie ikakvo dodava-
Duhu klanjali Bogu ve su sluili sjeni i slici nje. Stoga se ne moe pomisliti da u sebi posjeduje
nebeskoga (Heb 8, 5). Slino je i s onima koji su se nekakvo vie ili neko manje. Bog je posvemanja
klanjali na brdu Garizim. jednost i recimo tako jednoa. On je um i vrelo
5. Poto smo, dakle, pobili kako mogasmo iz kojega potjee svaka razumna narav i pamet. Um
svako poimanje koje potie da se to tjelesno misli o pak da bi se gibao i djelovao nema potrebe za
Bogu, recimo da je Bog uistinu neshvatljiv i povrh tvarnim prostorom, osjetnom veliinom, tjelesnim
naega razumijevanja. Ali ako i postoji neto to bis- poloajem ili za bojom. Isto tako ni drugo mu nita
mo o Bogu mogli misliti ili spoznati, moramo ne treba od onoga to je vlastito tijelu i tvari. Stoga
vjerovati da je Bog na bezbroj naina kudikamo bolji ona jednostavna narav koja je sami razum da bi se
od onoga to o njemu poimamo. gibala ili neto inila ne priputa nikakvo odgaanje
Vidimo li nekoga tko jedva moe motriti iskricu niti krzmanje. Tako se ne moe priiniti da takvo
svjetla ili plamiak i najsitnije svjetiljke te ga iako dodavanje omeuje ili spreava jednostavnost
njegova ona otrina ne moe vie no kazasmo pri- boanske naravi. Ono to je poelo svega, ne moe
miti svjetla elimo pouiti o sunevoj svjetlosti i biti sastavljeno ni raznovrsno. Nije mnoina ve
sjaju, zar nee trebati da mu reknemo kako je jedno. Treba biti tue svakom tjelesnom dodatku da
sunev bljesak neiskazivo i neprocjenjivo vei i bi se smijem li rei sastojalo od samo jedne
odliniji od svega onoga svjetla to ga on vidi? vrste, a to je boanstvo.
Tako je i s naim razumom dok je zatoen u Da pak umu nije potrebito mjesto da se giba u
tamnicu tijela i krvi. Zbog udjela na takvoj tvari skladu sa svojom naravi, vidi se takoer iz promatra-
postao je veoma glup i jako tup. Usporeen tjelesnoj nja naega uma. Ako, naime, um ostane u svojoj
naravi, od nje daleko odskae. Ali kada tei za mjeri te ni najmanje ne oslabi iz bilo kojega razloga,
netjelesnim i tono ga istrauje, jedva dobiva mjesto razliitost ga mjesta nee nikada sprijeiti da djeluje
kakva ika ili svjetiljice. to je pak meu svim
razumnim to jest netjelesnim biima tako po svojim pokretima. Ali isto tako ni kakvoom mjes-
vrsnoom nad svime i tako neiskazivo i neizmjerivo ta ne postie neko poveanje ili porast u gibljivosti.
odlino kao Bog? Njegovu narav, dakako, otrina Ako, na primjer, netko primijeti da je um u ljudi to
ljudske pameti ne moe nazreti ni promatrati pa plove i koje vitlaju morski valovi neto slabiji nego je
makar bila rije o najioj i najbistrijoj pameti. to obino dok su na kopnu, valja Vjerovati da oni to
6. Imamo, zaista, dojam da nije neskladno ako ne trpe zbog prostorne razliitosti ve radi
se za oitije pojanjenje predmeta posluimo jo uzgibanosti i poremeenosti tijela s kojim je um
jednom usporedbom. Nae oi ponekad ne mogu sjedinjen i u koji je nastanjen.
motriti samu narav svjetla sunevu bit. Ali ivljenje na moru za ljudsko tijelo u neku je
gledajui sunev sjaj i zrake koje moda prodiru kroz ruku protunaravno. Zato zbog neke svoje
neuravnoteenosti umna gibanja prima neuredno i Moda e tko ovako umovati: ovaj tjelesni oblik i
nesreeno. Tek otupljeno izvrava poticaje pameti. ovaj ustroj uiju i oiju neto pridonosi sluanju i
Slino je i s ljudima koji su, dodue, na kopnu, ali ih gledanju. Tako je i s ostalim udovima koje je Bog
trese groznica. U njihovu je sluaju ovo: ako um zbog oblikovao. Po samoj kakvoi oblika imaju stanovitu
jaine ognjice loije obavlja svoju ulogu, nije tome korist u odnosu na ono to po prirodi moraju initi.
krivo mjesto nego tjelesna bolest koja tijelo Tako, misli se, takoer moramo shvatiti izgled due
uznemiruje i remeti te ono umu ne stoji na odnosno uma. Um je zgodno i prikladno za to obli-
uobiajenoj usluzi u smislu poznatih i prirodnih kovan da sve opaa i shvaa i da se kree ivotnim
pravila. Mi smo, naime, ljudi iva bia koja su pokretima. Ja pak zaista ne vidim koju bi boju netko
sastavljena od spoja tijela i due. Tek je na taj nain mogao pripisati i priznati umu ukoliko je duh i
bilo mogue da boravimo na zemlji. ukoliko se razumno giba.
Ali se ne smije misliti da je Bog koji je poelo Da bismo jo potvrdili i razjasnili to o umu ili
svega sastavljen. Inae bi poela iz kojih je sastav- dui kazasmo da je to vrijednije od cjelokupne
ljeno svako bie o kojem se kae da je sloeno bila tjelesne naravi moemo slijedee dodati. Svakom
drevnija od samoga Izvora. pojedinom tjelesnom osjetilu kao vlastita odgovara
Umu nije potrebita ni tjelesna veliina da bi neka osjetiLna zbilja. Na nju je upueno dotino
neto uinio ili se gibao. Tako je s okom. iri se dok tjelesno osjetilo. Tako su, na primjer, vidu podlone
motri boje, oblici i veliina. Sluhu su podloni glasovi i
vea tjelesa, a da bi vidjelo malena i siuna, stie i zvukovi, a njuhu ugodni i neugodni mirisi. Na okus
suzuje. spadaju okusi, a na dodir hladno i toplo, tvrdo i
Razumije se da razumu treba umno poveanje
meko, hrapavo i glatko. Ali svakome je jasno da je
jer on ne raste tjelesno ve duhovno. Pamet se ne
poveava s tijelom tjelesnim rastom do dvadesete ili utilo razuma kudikamo bolje od svih ula o kojima
tridesete godine ivota. Otrina se duha brusi sprijeda govorismo.
obrazovanjem i primijenjenim vjebanjem. Tako se u Zar se, dakle, ovo ne ini besmislenim: ono to je
njemu budi ono to se u njemu nalazi s obzirom na nie posjeduje bitnosti na koje se odnosi, a bolja sila
spoznaju. Um ne postaje sposobniji za vee osjetilo razuma ne pozna uope nita bitno to
shvaanje ako je uvean tjelesnim rastom nego ako joj je podlono. Tako je mo razumne naravi u tijelu
je izotren obrazovnim vjebama. Ne moe odmah od tek dodatak i posljedica tijela. Oni koji tako zbore, to
djetinjstva ili od samoga roenja primiti izobrazbu. govore na sramotu one biti koja je u njima bolja.
Tada je sklop udova kojima se slui kao sredstvom Otuda, tovie, uvreda prelazi i na Boga jer oni
za svoje djelovanje jo nejak i slabaan. Nije smatraju da tjelesna narav moe Boga shvatiti. Po
sposoban podnositi napor djelovanja niti pruiti njima je, naime, ono tijelom to se po tijelu moe
mogunost koja se trai da se prihvati poduavanje. razumjeti i misliti. Takvi ne ele prihvatiti da izmeu
7. Ali ako neki smatraju da je sami um ili dua uma i Boga postoji stanovito srodstvo. Ipak je sami
tijelo, htio bih da mi odgovore kako u se prima poj- um duhovna Boja slika. Stoga moe neto shvatiti o
move i tvrdnje u svezi s tolikim zbiljama koje su veo- boanskoj naravi i to poglavito ako je oien i odvo-
ma teke i uzviene. Otkuda umu mo sjeanja? jen od tjelesne tvari.
Odakle motrenje nevidljivih datosti? Ili otkuda tijelu 8. Po svoj e prilici ove nae tvrdnje imati manje
shvaanje netjelesnoga? Kako moe tjelesna narav vrijednosti kod ljudi koji ele da ih o boanskim zbi-
istraiti nauke umijea? Kako moe doprijeti do ljama uimo na temelju Svetih pisama i koji trae da
motrenja i razumnoga spoznan ja zbilja? Kako moe se otuda pokae kako Boja narav nadvisuje tjelesnu
misliti i razumjeti boanske istine koje su oito narav. Pogledajmo, dakle, da li isto ne kae i Apostol
netjelesne?
kada govori o Kristu i tvrdi: On je Slika nevidljivoga
Boga, prvoroenac svekolikoga stvorenja (Kol 1, 15). nasluuje duhovno. Takoer se veli da slua uima
Boja, naime, narav nije kako pojedinci misle kada uouje smisao dubljega razumijevanja. Uz to
nekim biima vidljiva, a nekima nevidljiva. Apostol kaemo da se dua moe sluiti zubima kada jede i
nije kazao: Slika Boga koji je ljudima nevidljiv ili blaguje Kruh koji silazi s neba (Iv 6, 3250).
grenicima nevidljiv. On se posve postojano izrazuje o Jednako se kae da se dua slui uslugom i osta-
Bojoj naravi kada kae: Slika nevidljivoga Boga (Kol lih udova koji se tjelesno nazivaju. Oni se na nju
1, 15). prenose i pripisuju njezinim moima. Tako i Salamon
Ali i Ivan primjeuje u Evanelju da Boga nije veli: Nai e boansko osjetilo (Izr 2, 5). Znao je da
nitko nikada vidio (Iv 1, 18). Time jasno pokazuje su u nama dvije vrste utila. Jedan je rod osjetila
svima koji mogu shvatiti da nema naravi kojoj je Bog smrtan, raspadljiv, ljudski, a drugi besmrtan i duho-
vidljiv. Bog nije tako rei po naravi vidljiv, ali van. Salamon ga tu nazva boanskim.
umie i nadilazi pogled krhijega stvorenja. Po naravi je Boga, dakle, mogu vidjeti oni koji su dostojni.
nemogue da ga vidimo. Vide ga tim boanskim utilom koje ne pripada
Ako me pak pita to mislim o samome oima nego istome srcu, a to je um. U svim e
Jedinoroencu da li kaem da je i njemu Boja pak novim i starim Pismima nai izobila da se um
narav nevidljiva ukoliko je od naravi nevidljiva, neka ti to jest spoznajna mo naziva srcem.
se moja tvrdnja ne uini odmah bezbonom ili ludom. Poto, dakle, na taj nain shvatismo Boju
Smjesta joj donosim razlog. narav, iako zbog slabosti ljudske umnosti slabije
Jedno je vidjeti, drugo poznati. Vidjeti i biti vien nego je dostojno, pogledajmo sada to znai ime
svojstvo je tjelesa. Na duhovnu pak narav spada biti Krist.
spoznat i spoznati. to god je, prema tome, vlastito
tjelesima, ne smije se pripisati ni Ocu ni Sinu. Me-
utim, to spada na boansku narav, zajedniko je
Ocu i Sinu. Stoga Sin nije u Evanelju rekao: nitko
nije vidio Oca osim Sina niti Sina doli Oca. Kazao je:
Nitko nije spoznao Sina osim Otac niti je tko spoznao
Oca doli Sin (Ml 11, 27).
Otuda se jasno razabire da ono to meu tjeles-
nim naravima znai vidjeti i biti vien, izmeu Oca
i Sina izrazuju rijei spoznati i biti spoznat. To se
zbiva snagom spoznaje, a ne po slabosti vidljivosti.
Budui, dakle, da se o netjelesnoj i nevidljivoj naravi
u strogome smislu ne kae vidjeti i biti vien, u
Evanelju se ne veli da Otac vidi Sina ni Sin Oca ve
da jedan drugoga pozna.
9. Ali ako nam netko prigovori zbog ega je kazano
da su blaeni ista srca jer e Boga vidjeti (Mt 5, 8),
drim da e to jo vie osnaiti na stav. Jer to je
drugo srcem vidjeti Boga osim u skladu s onim
to sprijeda izloismo pameu ga shvatiti i
spoznati? esto se, naime, na duu prenose nazivi
osjetilnih udova. Kae se da dua gleda oima srca
(Ej 1, 18). To znai da snagom razumijevanja
Drugo poglavlje Sinova bit moda posjeduje neto tjelesna jer sve to
je tjelesno nosi biljege kao to su: oblik, boja i
veliina. Tko je ikada, ako je zdrave pameti, u
Mudrosti kao Mudrosti traio oblik, boju ili mjerivu
veliinu?
Kako bi netko, ako je uistinu nauio da neto
pobona o Bogu shvaa i misli, mogao drati i vjero-
vati da je Bog Otac negda bio bez raanja Mudrosti
pa bilo i trenutak kojega hipa? Takav bi morao kazati
Krist ili da Bog nije mogao roditi Mudrost prije nego ju je
rodio, da bi je, poto ranije nije postojala, naknadno
1. Najprije nam treba znati da je u Kristu njegova rodio da bude, ili da je Bog, dodue, bio u stanju
boanska narav ukoliko je Krist jedinoroeni Oev roditi Mudrost, ali je nije htio roditi. To je, meutim,
Sin jedno, a ljudska narav koju je u posljednjim vre- bogohulno rei o Bogu.
menima uzeo radi otkupljenja drugo. Stoga u prvome Svakome je, dakle, oito da je jedno i drugo mi-
redu moramo vidjeti to je Boji jedinoroeni Sin koji ljenje ludo i bezbono to jest da je Bog od nije
se naziva mnogim i razliitim nazivima. Ti su nazivi mogao pokroio u mogao je ili da, makar je mogao,
utemeljeni na zbilji ili miljenjima onih koji ga zaziva- nije htio roditi Mudrost i zato roenje odgodio za kas-
ju. nije.
Sin se naziva Mudrou. Tako je Salamon kazao Mi pak znamo da je Bog uvijek Ocem svoga
na usta Mudrosti: Gospodin me je stvorio kao jedinoroenoga Sina koji se zacijelo rodio iz Oca i od
poetak svojih puteva u svome djelu. Prije nego je njega ima to je. Ali je ipak bez ikakva poetka. Rije
ita uinio prije vjekova mene je osnovao. Rodio je ne samo o poetku koji se moe razluiti stanovitim
me na poetku. To je prije nego je stvorio zemlju, vremenskim razmacima ve i onom koji pamet obino
prije nego se pomolie izvori voda, prije nego sama za se zamilja te se da tako reknem jedino
ovrsnue planine i prije svih breuljaka (Mudr 8, nazire umom i duom. Moramo, dakle, vjerovati da je
2225). Mudrost roena van svakoga poetka koji se moe
odrediti ili samo zamisliti.
Sin se takoer naziva Prvoroencem. Tako se
izrazio apostol Pavao. Kazao je: On je Prvoroenac U tom je zasebnom biu koje se zove Mudrost bila
itavoga stvorenja (Kol 1, 15). Prvoroenac s obzirom nazona svaka mo i oblik buduega stvorenja.
na narav nije nitko drugi doli Mudrost. S injom je Govorimo o biima koja postoje u prvome redu, ali i
jedna te ista osoba. Apostol Pavao uistinu kae: onome to nastaje usput i sluajno. Sve je unaprijed
Krist je Boja sila i Boja Mudrost (1 Kor 1, 24). oblikovano i rasporeeno snagom predznanja. Radi
tih bia koja su u Mudrosti u neku ruku ve bila
2. Neka ipak nitko ne pomisli da mi, nazvavi naslikana i unaprijed oblikovana, Mudrost osobno
Krista Bojom Mudrou, zborimo o neemu to izjavljuje po Salamonu da je stvorena kao poetak
nema bitka. Inae bi znailo da Krista posluimo Bojih djela (Mudr 8,22). U sebi je sadravala
se primjerom ne poimamo kao jedno mudro ivo zaetke, razloge i vrste cjelokupnoga stvorenja.
bie ve kao kakav predmet koji umudruje ukoliko 3. Na onaj, dakle, nain na koji smo razumjeli da
sebe daje i unosi u pamet onih koji se osposobe za je Mudrost poetak Bojih putova (Mudr 8, 22) i
njegove moi i njegove spoznaje. Ako se, dakle, kako shvatismo to se veli da je stvorena u sebi
jednom zauvijek pravo prigrli da je jedinoroeni Boji unaprijed oblikuje i sadri vrste i razloitosti sveobu-
Sin Boja Mudrost koja postoji kao bitak, ne vjerujem hvatnoga stvorenja na isti nain moramo shvatiti
da naa misao moe zalutati. Nee posumnjati da to je Boja Rije. Ona je to stoga jer sama svemu
drugome cjelokupnome stvorenju otvara razloge najlakoumnijom pomilju doi do bilo ega
otajstava i tajna koje, bez iznimke, sadri Boja Mud- tjelesnoga kao to je veliina, oblik ili boja.
rost. Naziva se Rije ukoliko je neka vrst tumaa za Ljudska djeca kod nas ljudi i mladunad
tajne koje su u Umu. Stoga mi se ini tonom tvrdnja ostalih ivih bia zacijelo odgovaraju sjemenu svojih
koja se nalazi u Pavlovim Djelima gdje stoji: On je zaetnika i onih u ijoj se utrobi oblikuju i hrane. Od
Rije ivo bie. Ali i Ivan na poetku svoga njih imaju togod uzimlju i donose kada dolaze na
Evanelja jo uzvieni je i sjajnije govori. Odreujui ovu svjetlost. Bezbono je, meutim, i nedoputeno
pravim pravcatim omeenjem da je Rije Bog kae: I Boga Oca u raanju njegova jedinoroenoga Sina
Rije bijae Bog. I na poetku bijae kod Boga {Iv kada mu daje bitak usporediti kakvom ovjeku ili
1,1 2).' nekom drugom ivom biu to plodi.
Tko pak Bojoj Rijei ili Bojoj Mudrosti pripisuje Posve je nuno da se to zbiva sasma drukije i
poetak, primjeti da li moda svoje bezbotvo ne dostojno Boga. Za to ne postoji nikakva usporedba
prenosi jo na vie. Baca ga na neroenoga Boga. ne samo u stvorenome ve se ni u misli ili predodbi
Tvrdi da Bog nije uvijek bio Ocem ni rodio Rije niti ne moe nita nai ime bi ljudska misao mogla
posjedovao Mudrost kroz sva ranija vremena ili shvatiti kako neroeni Bog postaje Ocem jedinoroe-
stoljea ili kako to inae nazivali. noga Sina. To je raanje vjeno i trajno kao to se
4. Sin je za sve to postoji Istina i ivot (Iv 14, 6). I
sjaj raa iz svjetlost. Sin, naime, ne postaje Sinom
to s pravom. Jer kako e stvoreno ivjeti osim po
izvana putem posi novi jenja u Duhu nego je Sin po
ivotu? Ili kako e po istini opstojati to jest ako ne
dolazi od Istine? Kako bi, nadalje, moglo biti naravi.
razumnih bia kada ne bi Rije prethodila? Kako bi 5. Pogledajmo ipak kako vlast Svetoga pisma
bilo mudrih ako ne bi bilo Mudrosti? potvuje to rekosmo. Apostol Pavao kae za
Ali trebalo je da se ovo dogodi: neka su bia imala jedinoroenoga Sina da je slika nevidljivoga Boga i
otpasti od ivota i sama od sebe za se kao batinu prvoroenac itavoga stvorenja (Kol 1, 15). Piui
odabrati smrt jer smrt nije drugo doli otpalost od pak Hebrejima o njemu biljei da je sjaj slave i
ivota. Uza sve to nije bilo prirodno da ono to je Bog izraeni lik njegova bitka (Heb 1, 3). I u Mudrosti,
jednom stvorio za ivot posve propadne. Stoga je bilo pripisanoj Salamonu, nalazimo stanoviti opis Boje
nuno da se ispred smrti nae takva sila koja e Mudrosti. Sroen je ovako: Ona je dah Boje sile i
unititi buduu smrt i biti Uskrsnue (Iv 11, 25). To najii otok slave Svemoguega. Stoga, dakle,
se uskrsnue oblikovalo u naem Gospodinu i Spa- nita neista ne moe u nju prodrijeti. Sjaj je vjene
sitelju. Ono postoji u Bojoj Mudrosti, Rijei i ivotu. svjetlosti i neokaljano ogledalo Bojega djelovanja i
Uz to se imalo zbiti ovo: neka su se stvorena bia slika njegove dobrote (Mudr 7, 2526). Mi kao
ukoliko im dobro nije bilo od naravi i biti ve to gore rekosmo govorimo o Mudrosti koja
nekako usput dano pa zato nisu mogla neizmjenjivo i odnikuda drugdje ne prima opstanak osim od onoga
neprevrtljivo trajno ustrajati u dobru i u njemu ostati koji je poetak svega. Mudrost je od njega roena.
jednakom i odmjerenom ravnoteom imala Ukoliko je istovjetna s onim koji je jedini po naravi
okrenuti i izmijeniti te pasti iz svoga poloaja. Radi Sin, naziva se Jedinoroenac (Iv 1, 18).
toga je Boja Rije i Mudrost postala Put (Iv 14, 6). 6. Pogledajmo sada to treba misliti o tome to se
Naziva se Putem jer Ocu vodi one koji njome kroe. Sin naziva Slikom nevidljivoga Boga (Kol 1, 15). Tako
Sve, dakle, to kazasmo o Bojoj Mudrosti, na emo takoer uoiti da se Bog s pravom naziva Ocem
prikladan e se nain primijeniti i shvatiti i onda svoga Sina.
kada se kae da je Sin Boji ivot, Rije, Istina, Put i Razmotrimo na prvome mjestu to se, po
Uskrsnue. Sva ta imena potjeu od njegovih djela i ljudskom obiaju, redovito oslovljava slikom. Slikom
moi. U nijednome se od njih ne moe ni se ponekad zove ono to se crta ili utiskuje u kakvu
tvar kao to je drvo odnosno kamen. Neki put se java svakoga ovjeka koji dolazi na ovaj svijet (Iv 1,
roeni imenuje slikom onoga koji ga je rodio. To je 9). Ipak nema nita zajedniko sa svjetlou naega
onda kada se roditeljske crte slinosti bez greke sunca.
nalaze u djetetu. Na je Spasitelj, prema tome, Slika nevidljivoga
Smatram, dakle, da se prvi primjer moe primije- Boga Oca. U odnosu je na Oca Istina, a s obzirom na
niti na ovjeka koji je sazdan po Bojoj slici i sli- nas kojima objavljuje Oca Slika. Po Slici upoznajemo
nosti (Post 1, 26). 0 tome emo, ako nas pomogne Oca koga nitko drugi ne pozna doli Sin i kome je Sin
Bog, pomnije progovoriti kada stanemo tumaiti na- htio objaviti (Mt 11, 27). Objavljuje pak time to sam
vedeno mjesto Postanka. Sin Boji o kome je sada rije biva spoznat. Tko, naime, njega shvati, shvaa
moe se, ukoliko je Slika, usporediti drugome pri- kao to je i dosljedno i Oca. Sam je kazao: Tko je
mjeru. On je nevidljiva Slika nevidljivoga Boga. Ali isto mene vidio, vidio je i Oca (Iv 14, 9).
tako na temelju izvjetaja kaemo da je Adamova slika 7. Budui da smo naveli Pavlovu izreku o Kristu
njegov sin Set. Uistinu pie: Adam rodi Seta po svojoj gdje se kae da je Krist sjaj Boje slave i otisnuti lik
slici i prilici (Post 5, 3). njegova bitka (Heb 1, 3), prosudimo to o tome valja
Krist kao Slika ukljuuje jedinstvo naravi i bitka misliti. Ivan veli: Bog je svjetlost (1 Iv 1, 5). Znai
izmeu Oca i Sina. Ako, naime, sve to ini Otac i Sin da je jedinoroeni Sin sjaj te svjetlosti. Iz nje
jednako ini (Iv 5, 19), time to Sin sve ini kao i neodvojivo izlazi kao sjaj iz svjetlosti te prosvjetljuje
Otac, u Sinu se oblikuje Oeva slika. Sin je jamano svekoliko stvorenje.
roen iz Oca kao njegova volja to izlazi iz uma. Ja U skladu s onim to ranije izloismo kako je
pak drim da Oeva volja mora dostajati da bi ono to Sin Put koji vodi k Ocu; kako je Rije koja razumno-
Otac hoe posjedovalo opstanak. Kada, naime, Bog me stvorenju tumai i obznanjuje tajnovita otajstva
hoe, ne slui se nekim drugim putem ve onim koji mudrosti i znanja te kako je Istina, ivot i
nestaje iz savjeta njegove volje. Tako raa i Sinovu Uskrsnue, dosljedno moramo razumjeti i djelovanje
zasebnu opstojnost. sjaja. Po Sjaju upoznajemo i uoujemo to je isama
To u prvome redu moraju prihvatiti oni koji priz- Svjetlost. Taj se Sjaj nezamjetljivi je i blae daje
naju da osim Boga Oca nema nita drugo neroeno, lomnim i slabanim smrtnikim oima. Polako ih ui
to jest to se ne raa. Valja, naime, voditi rauna o i navikava podnositi bljetavilo Svjetlosti. Od njih
tome da ne bi tko pao u bezumne prie ljudi koji u otklanja sve to zastire i prijei pogled. Gospodin
sebi izmiljaju stanovita izlaenja kako bi razdijelili kaza: Izbaci gredu iz svoga oka (Mt 7, 5). Sjaj na taj
boansku narav i Boga Oca u njemu samome nain ljude osposobljuje prigrliti slavu Svjetlosti. I tu
rascijepali. To pak i najpovrnije pomisliti o je, prema tome, postao posrednik (Tim 2, 5) izmeu
netjelesnoj naravi nije samo krajnje bezbono ve i ljudi i Svjetlosti.
vrhovne nerazumnosti. Ne bi uope bilo u skladu s 8. Apostol ne naziva Krista samo Sjajem slave
razumnou kada bi se u netjelesnoj naravi mogla ve isto tako otisnutim Likom Bojega bitka (Heb 1,
misliti podjela biti. 3). Zato mi se ne ini dokonim razum to eli uvidjeti
Tonije je, dakle, ovo: kao to volja dolazi iz uma, na koji se nain kae o nekome bitku koji je mimo
a ne otsjeca jedan dio uma niti se od njega odvaja ili samoga Bojega bia nazivao se on bitkom ili
dijeli, na takav je nekako nain, mislimo, Otac rodio bitnou da je Lik Bojega bitka. Promisli da se
Sina, svoju Sliku. I kao to je sam Otac nevidljiv po moda Krist upravo zbog slijedeega naziva Likom.
naravi, rodio je nevidljivu Sliku. Sin je, naime, Rije. Sin Boji koji se takoer zove Bojom Rijeju i
Stoga se u njemu ne moe zamisliti nita sjetilna. On Mudrou te jedini pozna Oca ii objavljuje kome
je i Mudrost. U Mudrosti se pak ne moe sumnjati o hoe (Mt 11, 27), to jest onima koji se osposobe za
niem tjelesnom. Takoer je pravo Svjetlo to obas- njegovu Rije i Mudrost, ini da se Bog shvati i upoz-
na. Stoga je otisnuti Lik Bojega bitka. elimo rei 0 Mudrosti kae da je dah Boje sjle i najii odljev
da Mudrost najprije sama u sebi ocrta ono to eli slave Svemoguega. Isto tako da je sjaj vjene
objaviti ostalima. Po tome e ostali shvatiti i upoznati svjetlosti, isto ogledalo Bojega djelovanja i moi
Boga. Zato se Krist naziva izraenim Likom Bojega kao
bitka. 1 slika Boje dobrote (Mudr 7, 2526). Tu se, dakle,
Da bismo pak potpunije razumjeli kako je Spasi- iznosi pet datosti o Bogu i naznauje da Mudrost u
telj lik Bojega bitka, posluit emo se primjerom. svakoj pojedinano posjeduje stanoviti dio. Napomi-
Primjer, dodue, ne razjanjuje u cjelini i u strogome nju se ove datosti: Boja snaga, slava, vjena
smislu pitanje o kojem je rije. Ipak ga moemo upo- svjetlost, djelovanje i dobrota.
trijebiti u nie naznaenome smislu. Sin je bio u Pisac, dakle, kae da je Mudrost dah. Ali nije
Bojem liku, ali se samoga sebe liio (Fil 2, 6). Po dah slave Svemoguega ni vjene Svjetlosti niti
samome tom lionju sebe samoga nastoji objaviti pu- Oeva djelovanja ili njegove dobrote. Nije, naime,
ninu boanstva (Kol 2, 9). dolikovalo da se nekoj od tih zbilja pripie dah.
Evo reenoga primjera. Pretpostavimo da postoji Salamon u strogome smislu rijei tvrdi da je
jedan takav kip koji svojom glomaznou zaprema i- Mudrost ih Boje moi. Boju pak silu moramo
tav zemljin krug. Nitko ga zbog obujma ne moe sa- shvatiti na slijedei nain. Bog mou vlada. Njome je
gledati. Ali se naini jedan drugi kip. Izgledom udova ustanovio sve vidljivo i nevidljivo. Po moi sve sadri
i crtama lica te oblikom i po tvari skroz slii i sve ravna. Mou je dostatan za sve o emu se
preanjemu. Izuzetak je ogromnost. Ljudi koji u brine. Po njoj koja je sa svime sjedinjena svemu je
ovome sluaju ne bi mogli motriti i gledati onaj veliki nazoan.
kip, videi mali smatrali bi da su vidjeli veliki jer je u Iako je Mudrost dah i da se tako izrazim
manjem kipu ouvana gotovo posvemanja slinost sama jakost itave te neizmjerne i tako ogromne Sile,
sve orte udova i lica, sami oblik i tvar. postala je vlastiti bitak. Izlazi iz same Sile kao volja
I Sin ise na slian nain liio jednakosti s Ocem iz uma. Postaje poput same Boje volje Bojom moi.
(Fil 2, 7) da bi nam pokazao put bogospoznaje. Tako Biva, dakle, jedna druga mo sa svojim vlastitim
je postao izraeni lik Bojega bitka (Heb 1, 3). Mi opstankom. Dah je kao to kae rije Pisma
nismo mogli motriti slavu istoga Svjetla. Nalazila se prvotne i neroene Boje moi. Otuda dobiva ono to
u veliajnosti Oeva boanstva. Ali time to je Krist za jest. Uistinu nije nikada bilo trenutka kada je nije
bilo.
nas postao Sjaj, po motrenju Sjaja stjeemo put kako
Ako bi ipak tko elio rei da Mudrost ranije nije
bismo motrili boansko Svjetlo. postojala ve je kasnije unila u opstanak, neka kae
Usporedba s kipovima, dakako, vrijedi ukoliko razlog zato Otac koji je uinio da ona postoji nije
polazi od tvarnoga samo u ovome smislu: Sin Boji tako prije postupio. Ako takav naznai neki odreeni
uvrten u siuni lik ljudskoga tijela u sebi je poetak kada je taj Dah poevi tim trenutkom
slinou djela i sile oznaavao neizmjernu i nevid- iziao iz Boje sile, opet emo ga pitati zato Mudrost
ljivu veliinu Boga Oca. Stoga govorae svojim ueni- nije postojala i prije poetka koji je postavio. Tako
cima: Tko je mene vidio, vidio je i Oca (Iv 14, 9). emo, pitajui neprestance za ranije, svoje upite
Takoer ree: Ja i Otac jedno smo (Iv 10, 30). dizati na vie i doi do navedenoga suda. Bog je
Slino tome treba razumjeti i ono kada veli: Otac je uvijek i mogao i htio. Nikada nije nedostajala
u meni i ja u Ocu (Iv 10, 38). doiinost i nikada nije bilo razloga da ono to kao
9. Sada pogledajmo to treba m-sliti o onome to dobro Bog hoe ne bi uvijek i posjedovao.
itamo zabiljeeno u Salamonovoj Mudrosti. Salomon
To dokazuje da je ovaj Dah Boje moi uvijek
postojao i da osim samoga Boga nema drugoga
poela. Nije ni dolikovalo da postoji neki drugi izvor 24). I Evanelje ui: Sve je nastalo po njemu. I bez
doli Boga. Mudrost je otuda. Tu se raa. Apostol veli njega nije nita postalo (Iv 1, 3). Neka se otuda
da je Krist Boja sila (1 Kor 1, 24). Zato ga ne nazi- shvati da naziv svemogui ne moe u Bogu biti
vamo samo Dahom Boje moi ve takoer Silom davniji od imena Otac. Otac je, naime, svemogu po
koja izlazi iz Sile. Sinu.
10. Razmotrimo i to to je o Mudrosti kazano da Ali budui da Pismo govori o slavi Svemoguega i
je najii odljev slave Svemoguega (Mudr 7, 25). o tome da je Mudrost odljev te slave, valja shvatiti da
Vidimo najprije to je slava Svemoguega. Potom e- Mudrost, po kojoj se za Boga veli da je svemogu,
mo razumjeti to je njezin odljev. ima dijela u slavi svemoguega. Bog, naime, po Mud-
Nitko ne moe biti ocem ako nema sina. Ni gospo- rosti koja je Krist posjeduje vlast nad svime. Svime
dara nema bez posjeda ili sluge. Tako se ni Bog ne vlada, ali ne jedino vladarskom snagom ve isto tako
moe nazvati svemoguim ako ne postoje bia na ko- podanikim dragovoljnim sluenjem.
jima vri vlast. Da bi se, dakle, Bog ukazao svemo- Kako bismo upoznali da je u Oca i Sina jedna te
guim, nuno je da sve postoji. ista svemogunost kao to je Sin s Ocem jedan te
Ako pak ima netko tko misli da su minuli stano- isti Bog i Gospodin posluajmo na koji se nain
viti vjekovi i vremenski razmaci ili kako se to ve Ivan izraava u Otkrivenju. Kae: Ovo veli Gospoin
htjelo nazvati kada jo nije bilo stvoreno to je Bog koji jest i koji bijae i koji e biti Svemogui
nastalo, bez sumnje e pokazati da u tim stoljeima (Otk 1, 8).
ili vremenskim razdobljima Bog nije bio svemogu i Tko je onaj koii je imao doi ako ne Krist? I kao
da je naknadno postao svemogu kada je poeo imati to se nitko ne smije uvrijediti to je Spasitelj Bog
bia nad kojima je mogao vladati. Tako e se, uz uvjet kada je i Otac isto tako nitko se ne smije
da se ne sumnja da je za Boga bolje to je svemogu vrijeati to je Sin Boji svemogu kada za Oca veli-
nego da to nije, priiniti da je Bog prihvatio stanovito mo da je svemogu. Na taj je nain istina to sam
usavrenje i da je od manjega dospio do viega. Ali Isus kae Ocu: Sve to je moje tvoje je i tvoje moje. I
kako da se ne dri ludim da Bog nije imao to je proslavljen sam u njima (Iv 17, 10). Ako pak i Krist
dolikovalo da posjeduje te da je potom dotle uzna- posjeduje to je Oevo, a u sve to je Otac pripada i
predovao da to ima? Ako nikada nije bilo vremena ka- svemogunost, nema sumnje da i jedinoroeni Sin
da Bog nije bio svemogu, nuno je da mora postojati mora biti svemogu da bi sve to ima Otac
ono po emu velimo da je svemogu i da je uvijek posjedovao i Sin. Krist ree: I proslavljen sam u nji-
ma (Iv 17, 10). Uistinu: U Isusovo e ime kleknuti
posjedovao na emu e vriti vlast i ime e ravnati
svako koljeno nebesnika, zemnika, i podzemnika. I
kao kralj ili vladar.
svaki e jezik ispovjediti da je Gospodin Isus u slavi
O tome emo punije raspraviti na dotinom
Boga Oca (Fil 2, 10). Boja je, dakle, Mudrost isti i
mjestu. Tada emo govoriti o Bojim stvorenjima. Ali bistri odljev Boje slave ukoliko je Bog svemogu.
se zapravo to smije i sada uiniti. Drim, naime, Proslavljuje se kao odljev Boje svemogunosti ili
nunim da se i to spomene ukoliko razglabamo o slave.
Mudrosti na koji je ona nain najii odljev slave Da se pak oitije shvati to je slava
Svemoguega. Inae bi tko mogao misliti da je u svemogunosti, dodajmo i slijedee. Bog Otac je
Bogu naziv svemogui drevniji od roenja Mudrosti svemogu jer posjeduje vlast nad svime nad
po kojoj se Otac zove Otac. O Mudrosti koja je Boji nebom i zemljom, suncem, mjesecem, zvijezdama i
Sin pie da je najii odljev slave Svevinjega. svime to to sadri. Ali vlast nad svime vri po svojoj
Tko bi tako htio shvatiti, neka poslua to Pismo Rijei. Na Isusovo ime kleca svako koljeno
jasno kae. Veli: Sve si uinio u Mudrosti (Ps 103, nebesnika, zemnika i podzemnika (Fil 2, 10). Ako se
svako koljeno savija pred Isusom, nema sumnje da je Kao to svi pokreti i svi ini onoga tko motri
Isusu sve podloeno. On izvrava vlast nad svime i ogledalo oblikuju sliku koja se mie i vri iste pokrete
po njemu je sve pokoreno Ocu (1 Kor 15, 27). Sve je i iste ine bez ikakve razlike, i Mudrost eli da je
podloeno po Mudrosti, po Rijei i Razumnosti, a ne shvatimo na isti nain ukoliko se naziva isto ogle-
snagom i nunou. Stoga je Kristova slava upravo u dalo Oeve moi i njegova djelovanja.
tome to dri sve. Ali u ovome je najia i najbistrija Tako o samome sebi govori i Gospodin Isus Krist,
slava svemogunosti: sve joj je podvrgnuto, ali ne na Boja Mudrost. Veli: Djela to ih ini Otac, i Sin ih
silu i prinudom nego snagom razumnosti i mudrosti. jednako ini (Iv 5, -9). Takoer kae: Sin ne moe od
Dosta je zgodno to se kae da je slava Mudrosti sebe nita initi ako ne vidi da to Otac ini (Iv 5, 19).
najia i najjasnija. Tako se razlikuje od slave koja Budui, dakle, da se Sin s obzirom na snagu djela
se ne naziva isto i iskreno slavom. Svaka, naime, uope ne lui ni razlikuje od Oca niti je Sinovo djelo
narav koja se moe okretati i mijenjali moda se razliito od Oeva ve je mogu rei u obojice
proslavljuje pravcdnou i mudrou, ali ve time to
pravednost ili mudrost posjeduje kao neto dodato, jedan te isti kret, Sin je nazvan istim ogledalom.
ne moe imati iskrenu i istu slavu. to pridolazi, Tako se razumije da uope nema nikakve neslinosti
sposobno je i ieznuti. izmeu Sina i Oca.
Boja pak Mudrost njegov jedinoroeni Sin Neki pak govore o uenikovoj slinosti i uiteljevu
u svemu je nepromjenjiv i neizmjenjiv. U njemu se oponaanju. Priaju da Sin prenosi u tjelesnu tvar
nalazi svako dobro po biti. Stoga se nikada ne moe to je Otac ranije oblikovao u duhovnim zbiljama. Ali
promijeniti ili okrenuti. Zato mu se pripisuje ista i kako to moe biti istina kada se u Evanelju o Sinu
iskrena slava. ne kae da tvori slina djela ve da ini jedna te ista
11. Mudrost se, na treem mjestu, naziva sjajem (Iv 5, 19)?
vjene svjetlosti (Mudr 7, 26). Ve smo ranije govorili 13. Preostaje istraiti to znai izriaj slika nje-
o usporedbi sa suncem i sjajem njegovih zraka. gove dobrote (Mudr 7, 26). Drim da to treba shvatiti
Razloili smo snagu toga izraza. Po svojoj smo moi u smislu onoga to smo ve razloili u svezi s onom
pokazali kako treba to shvatiti. Ipak emo jo neto slikom koju obrazuje ogledalo. Nema, naime, sumnje
nadodati. U strogome se smislu neprestanim ili da je Otac osnovna dobrota. Iz nje je roen Sin koji je
vjenim naziva ono to nije poelo opstojati niti moe u svemu Oeva slika (Kol 1, 15). Bez dvojbe dolikuje
igda prestati biti to jest. To izraava Ivan kada da Sina nazovemo slikom Oeve dobrote jer u Sinu
biljei: Bog je svjetlost (1 Iv 1, 5). Boja je Mudrost ne postoji neka druga dobrota koja je razliita od
uistinu sjaj Boje svjetlosti. Ona to nije samo stoga dobrote to je u Ocu. Stoga sam Spasitelj s pravom
to je i sama svjetlo ve i zato jer je ta svjetlost tvrdi u Evanelju da nitko nije dobar osim jedinoga
vjena. Tako je Boja Mudrost i vjena i sjaj Boje Boga Oca (Mk 10, 18).
vjenosti. Ako se to dobro shvati, oito je da Sinov Otuda treba shvatiti da Sin nije neka druga do-
bitak dolazi od samoga Oca. Ali ne dolazi na brota ve ona ista koja je u Ocu. Stoga se s pravom
vremeniti nain niti od nekoga drugog poela ve naziva slikom te dobrote. Niotkuda drugo ni ne dolazi
kako kazasmo jedino od Boga. osim iz dobrote koja je poelo. Tako se u Sinu ne
12. Mudrost se takoer naziva isto zrcalo Boje- moe vidjeti ni neka druga dobrota doli dobrota koja
ga djelovanja (Mudr 7, 26). Meutim, najprije treba je u Ocu, ali niti neka neslina ili razliita dobrota.
shvatiti to je djelovanje Boje moi. Boja je mo Zato se ne smije uzeti za neku vrst bogohulstva to je
rei u tako krepina kojom Otac djeluje kada kazano: Nitko nije dobar osim jedinoga Oca (Mk 10,
stvara, provia, sudi ili kada svaku pojedinost u 18). To ne znai da se nijee da su dobri Krist i Duh
svoje vrijeme rasporeuje i njome upravlja. Sveti. Tek se tvrdi kao to rekosmo da je dobrota
kao poelo u Bogu Ocu. Sin se otuda raa i Duh Sveti
izlazi. Stoga bez dvojbe u sebi oblikuju narav dobrote Tree poglavlje
koja je u vrelu iz koga se Sin raa, a Duh Sveti istie.
Meutim i mnoga se druga bia u Pismima nazi-
vaju dobrima aneo, ovjek, sluga, blago, dobro
srce ili dobro stablo. Ipak se sve to u prenesenome
smislu zove takvim. U sebi ne sadri bitnu ve dodatu
dobrotu.
Velik bi bio posao, ali pripada na drugo djelo i
vrijeme, kada bismo htjeli prikupiti sve Sinove nazive Duh Sveti
kao na primjer: istinsko Svjetlo, Vrata, Pravednost,
Posveenje, Otkupljenje i bezbroj drugih. Trebalo bi 1. Dosljedno je to se sada koliko je mogue
razloiti koji su razlozi, sile i osjeaji to se Sin krae zaustavljamo kod Duha Svetoga. Svi koji na
oslovIjuje svakim od tih naziva. Mi se pak bilo koji nain dre da postoji Providnost, priznaju da
zadovoljavamo onim o emu smo gore raspravljali. postoji nenastali Bog koji je stvorio i rasporedio sve
Prelazimo na razmiljanja koja namee strogi slijed. to postoji. Takvi Boga smatraju roditeljem svemira.
Da Bog ima Sina, ne tvrdimo samo mi. Ipak se to ini
dosta udnim i nevjerojatnim onima koji se meu
Grcima i barbarima uzimaju za mudrace. Uza sve su
to neki od njih, ini se, toga miljenja. Priznaju,
naime, da je Boja Rije sve stvorila. Mi pak na te-
melju vjere u nauk Rijei smatramo, poto taj nauk
sa svom sigurnou drimo boanski nadahnutim, da
ne postoji druga mogunost da se izloi i u ljudsku
svijest odlinije i boanskije dovede uenje o Bojemu
Sinu nego li je samo Pismo to ga je nadahnuo Duh
Sveti. Pri tome mislimo na Evanelje, Apostolske spi-
se i kako sam Krist veli na Zakon i Proroke (Lk
24, 2527).
Opstojnost pak Duha Svetoga nitko nije mogao
slutiti osim onih to poznaju Zakon i Proroke i onih
koji ispovijedaju da vjeruju u Krista.
Iako, naime, o Bogu Ocu nitko ne moe dostojno
govoriti, ipak je mogue stei stanoviti pojam na te-
melju vidljivih stvorenja i onoga to ljudska pamet
nazire po naravi. Mogue je, osim toga, da se to po-
tvrdi Svetim pismima.
I s obzirom na Sina Bojega, mada nitko ne po-
zna Sina doli Oca (Mt 11, 27), ipak ljudski razum
doznaje iz boanskih Pisama to o njemu treba misli-
ti. To ne vrijedi samo za Novi zavjet nego i za Stari.
Ono to su inili sveti, u slici se odnosi na Krista. Iz
toga se dade upoznati Kristova boanska bit i ljudska
narav koju je uzeo.
2. Mnoga nas svetopisamska mjesta ue da iskljuen je ak i nain kako je vidjesmo o
postoji Duh Sveti. David veli u Pedesetome psalmu: Mudrosti govorio Salamon. Isto vrijedi i za nazive
Ne uzmi od mene svoga Duha Svetoga (Ps 50, 13). U Sina Bojega kao to su ivot, Rije, i tako redom. Mi
Danijelu stoji: Duh Sveti koji je u tebi (Dn 4, 6). I smo pak razjasnili kako ih treba shvatiti.
novozavjetna nas svjedoanstva bogato ue. Tako Drim da Boji Duh o kome pie da je na poetku
kada se izvjeuje da je Duh Sveti siao na Krista (Mt stvaranja svijeta lebdio nad vodama (Post 1, 2) nije
3, 16). Isto tako kada je sam Gospodin dahnuo u koliko mogu shvatiti razliit od Duha Svetoga.
Apostole poslije uskrsnua i rekao: Primite Duha To smo pokazali kada smo ta mjesta tumaili, ali ne
Svetoga (Iv 20, 22). I Mariji aneo veli: Duh Sveti e kao povijest ve u smislu duhovnoga razumijevanja.
doi na te (Lk 1, 35). Pavao pak ui: Nitko ne moe 4. Neki su nai prethodnici primijetili u svezi s
rei Gospodin Isus osim u Duhu Svetome (1 Kor 12, Novim zavjetom da svako mjesto gdje se Duh napomi-
3). Duh se Sveti, po Djelima apostolskim, davao na nje bez naznake koja kae o kojem je duhu rije, tre-
krtenju polaganjem apostolskih ruku (Dj 8, 18). ba shvatiti kao govor o Duhu Svetome. Tako na prim-
Sve nas to ui da Duh Sveti kao bie ima veliku jer: Plod je Duha ljubav, radost i mir (Gal 5, 22). Isto
vlast i dostojanstvo. Spasonosni se krst ne moe vrijedi i za ovo mjesto: Iako ste zapoeli u Duhu,
drukije obaviti osim vlau najuzvienijega Trojstva sada zavravate u tijelu (Gal 3, 3).
zajednikim izgovaranjem imena Oca, Sina i Duha Mi pak drimo da se ovo razlikovanje moe pri-
Svetoga (Mt 28, 19). Tako se ime Duha Svetoga vee mijeniti i na Stari zavjet. Tako na izreku: On daje
uz ime nepostaloga Boga i njegova jedinoroenoga Duha narodu koji je na zemlji. Daje Duha onima koji
Sina. je gaze (Iz 42, 5). Nema sumnje da svatko tko gazi
Tko se pak nee zapanjiti nad tolikom uzvienosti zemlju zemaljsko i tjelesno ima dijela na Duhu
Duha Svetoga kada uje da se onaj koji kae rije Svetome koga prima od Boga.
protiv Sina ovjejega moe nadati oprotenju, dok I uitelj Hebrej govorae da su ona dva Serafa
onaj koji huli na Duha Svetoga nee imati oproten koja Izaija opisuje sa est krila i koji jedan drugome
ja ni u ovome ni u buduemu vijeku (Mt 12, 32)? dovikuju: Svet, svet, svet Gospodin Sabaot (Iz 6, 3),
3. Mnogi ulomci po itavome Pismu tvrde da je jedinoroeni Sin i Duh Sveti. Mi pak smatramo da i
Bog sve stvorio i da nema nijednoga bia koje od nje- ono to je kazano u Habakukovoj pjesmi valja primi-
ga nije primilo upravo to da postoji. Tako se zabacuje jeniti na Krista i Duha Svetoga. Ondje pie: Posred
i odbija ono to neki krivo tvrde da je tvar s Bogom dvaju ivih bia bit e spoznat (Hab 3, 2).
suvjena i da dusi nisu nastali. Protivnici ue da Bog Sve znanje potjee od Oca. Sin ga objavljuje, ali se
dusima nije prvotno poklonio opstanak ve ivotnu upoznaje u Duhu Svetome. Stoga su ta dvojica koje
kakvou i red. prorok naziva ivim biima i ivotima izvor znanja
U knjizi pak koju je sastavio Herma i nosi naslov to je u Bogu Ocu. Kao to se, naime, kae o Sinu da
Pastir, navjesnik pokore, itamo ovo: Prije svega nitko ne pozna Oca osim Sina i kome Sin eli objaviti
vjeruj da je Bog jedan. On je sve stvorio i uredio. Kako (Mt 11, 27), isto Apostol napominje o Duhu Svetome.
ranije nije bilo niega, uinio je da sve bude. On Veli: Nama je objavio Bog po svome Duhu. Duh sve
sadri sve. Njega pak nitko ne obasie. istrauje. ak i Boje dubine (1 Kor 2, 10).
Meutim, sline se tvrdnje nalaze i u Henohovoj
knjizi1. Ali sve do sada nismo u Svetim pismima
uspjeli nai nijednu rije kojom se kae da je Duh
Sveti sazdan ili da je stvorenje. S obzirom na Duha
1 Tu i u 4, 4, 8. Origen navodi iz Henohove knjige, starozavjetnoga apokrifa apokaliptikoga sadra

Ali i Spasitelj, napominjui u Evanelju boanske i poela te openito na sve to postoji. Djelovanje pak
dublje istine koje njegovi uenici jo nisu mogli Duha Svetoga podnipoto ne dopire do bia koja su
shvatiti, ovo izjavljuje Apostolima: Ima jo mnogo toga bez due ili koja imaju ivotno poelo, ali su nijema.
to bih vam priopio, ali sada to ne moete shvatiti. Duh se ak ne nalazi ni kod onih koji su, dodue,
Kada pak doe Zagovornik, Duh Sveti, koji izlazi iz razumni, ali ive u zloi (1 Iv 5, 19) i uope se ne
Oca, on e vas pouiti o svemu. Sjetit e vas svega to obraaju na bolje. Drim da je djelo Duha Svetoga
sam vam kazao (Iv 16, 12). samo u onima koji se ve obratie i stupaju
Ovako, dakle, treba misliti: kao to Sin koji jedini putevima Krista Isusa (1 Kor 4, 17). Rije je o
pozna Oca objavljuje kome hoe, i Duh Sveti koji onima koji su u dobrim inima (Ej 2, 10) i ostaju u
jedini pretrauje Boje dubine (l Kor 2, 10) objavljuje Bogu (1 Iv 4, 13).
Boga kome hoe. Duh, naime, duva gdje hoe (Iv 3, 6. Djelovanje je Oca i Sina nazono u svetima i
8). grenicima. To se oituje po tome to svi koji su ra-
Ipak se ne smije drati da Duh spoznaje poto Sin zumni imaju dijela na Bojoj Rijei ili Razumu. Stoga
objavi. Ako Duh Sveti po Sinovoj objavi pozna Oca, iz u sebi nose stanovito sjemenje Mudrosti i Praved-
neznanja prelazi u znanje. Duh nije s poetka bio nosti, a to je Krist (Gal 3, 16). Na onome, dakle, koji
neto drugo nego Duh Sveti. Nije naknadnim uistinu jest i koji po Moj siju kaza: Ja sam koji
usavrenjem doao dotle da bude Duh Sveti. Inae bi jesam (Izl 3, 14), dionitvo posjeduje sve to postoji.
znailo da smo se usudili rei da Duh, kada nije bio To sudionitvo na Bogu Ocu dopire do svih
Duh Sveti, nije poznavao Oca ve da je postao Duh pravednika i grenika, razumnih i nerazumnih bia i
Sveti kada je stekao znanje. Ako bi tako bilo, Duh openito do svega to ima opstanak.
Sveti ne bi nikada bio uzet u trojstveno jedinstvo. Ali apostol Pavao pokazuje da sve ima dijela na
elimo kazati da ne bi bio uzet u jedinstvo s nepro- Kristu. Veli: Ne reci u svome srcu tko e uzai na
mjenjivim Bogom Ocem i njegovim Sinom. To opet nebo da dovede Krista. Ili tko e sii u bezdan da
znai da je Duh Sveti uvijek bio Duh Sveti. Mi, do- Krista pozove od preminulih. to kae Pismo? Rije je
due, velimo uvijek i bio je i tome slino. Sluimo se posve blizu tebe. U tvojim je ustima i u tvome srcu
rijeima s vremenskim znaenjem. Meutim, to treba (Rim 10, 68). Pavao time naznauje da se Krist,
uzeti jednostavno i uz oprotenje. U tih je, naime, ukoliko je Rije ili Razum, nalazi u srcima sviju.
rijei znaenje vremensko, ali ono o emu govorimo, Uee na Rijei sve tvori razumnima. Ali i ono to
mada se u sastavu rasprave mora izraziti vremenski, pie u Evanelju: Da nisam doao i da im nisam
svojom naravlju nadvisuje svako poimanje vremensko- govorio, ne bi imali grijeha, ali ovako nemaju isprike
ga smisla. za svoj grijeh (Iv 15, 22), jasno je za one koji znaju
5. ini se da je na mjestu ako istraimo zato je rastumaiti do kojega razdoblja ovjek nema grijeha i
onomu tko se po Bogu iznova raa (1 Pt 1, 3) za od koje dobi odgovara za grijeh. Tako postaje oitim
spasenje potrebit Otac, Sin i Duh Sveti i s ega nee radi ega se kae da ljudi zbog udjela na Rijei imaju
grijeh. To se odnosi na as kada su postali sposobni
postignuti spas ako Trojstvo nije potpuno. Zato nije za shvaanje i spoznaju. Govor je o hipu kada im
mogue biti dionik Oca i Sina bez Duha Svetoga? Kada razum koji je stavljen u njihovu nutrinu prui
se o tome raspravlja, bez sumnje je nuno pripisati razlikovanje dobra i zla. Kada su ve poeli znati to
zasebno djelovanje Duhu Svetome, a posebno Ocu i je zlo te ga ine, postaju krivi za grijeh. To je smisao
Sinu. tvrdnje da idovi nemaju izgovora za svoj grijeh (Iv
Smatram, dakle, da se Oevo i Sinovo djelovanje 15, 22). Boanska Rije poela im je u srcu
protee na svete i na grenike, na razumne ljude i pokazivati razliku izmeu dobra i zla. Tako mogu
nijeme ivotinje, ali i na bia koja su bez ivotnoga izbjegnuti i uvati se zla. Pie: Tko pozna dobro, ali
ga ne ini, u njemu je grijeh (Jak 4, 17).
Evanelje na poseban nain ui da nitko od ljudi Na taj se, dakle, nain djelovanje sile Boga Oca i
nije izvan Bojega zajednitva. Spasitelj veli: Kra- Sina bez razlike protee na svako stvorenje. Ali
ljevstvo Boje ne dolazi opaeno. Takoer se ne kae ustanovismo da dijela na Duhu Svetome imaju samo
evo ovdje je ili ondje. Naprotiv, Boje je kraljevstvo sveti. Stoga je reeno: Nitko ne moe rei Gospodin
u vama (Lk 17, 2021). Valja takoer pogledati da li Isus osim u Duhu Svetome (1 Kor 12, 3). Ali su i
moda ima isto znaenje i ono to je zabiljeeno u sami Apostoli jedva jednom zavrijedili uti: Primit
Postanku gdje pie: I dahnu na njegovo lice ivotni ete silu kada na vas sie Duh Sveti (Dj 1, 8). Zato
dah i ovjek posta iva dua (Post 2, 7). Ako treba drim dosljednim da je onaj tko sagrijei protiv Sina
shvatiti da je to dano openito svim ljudima, svi ljudi ovjejeg dostojan oprotenja. Onaj, naime, tko ima
imaju dijela u Bogu. Ali ako moramo drati da je to dijela na Rijei ili Razumu pa prestane razumno iv-
kazano o Bojemu Duhu jer je i Adam, ini se, pone- jeti zapada, ini se, u neznanje ili ludost. U to ime
to proricao (Post 2, 24), reeno se ne moe primijeniti zasluuje oprotenje. Ali tko je ve bio dostojan dijela
openito ve jedino na svete. na Duhu Svetome te se okrenuo natrag, u zbilji je i
7. Pie, napokon, da je Bog u vrijeme potopa djelom, mislimo, pohulio na Duha Svetoga (Mt 12,
kada je svako tijelo iskvarilo Boji put (Post 6, 12) 31).
o nedostojnima i grenicima rekao: Moj Duh nee Neka, ipak, nitko ne misli da time to kazasmo da
vie nikada prebivati s ovim ljudima jer su tijelo (Post se Duh Sveti daje samo svetima dok dobroinstva i
6, 3). To oito pokazuje da se Boji Duh oduzima od djelovanje Oca i Sina dopiru do dobrih i zlih, pra-
svih koji su nedostojni. I u Psalmima pie: Oduzet e vednih i nepravednih, Duha Svetoga stavljamo pred
od njih Duha i oni e nestati. Vratit e se u svoju Oca i Sina ili mu na taj nain pridajemo vee dosto-
zemlju. Poslat e svoga Duha i bit e stvoreni. I janstvo. To bi, uistinu, bilo nedosljedno. Mi smo tek
obnovit e lice zemlje (Ps 103, 2930). To se jasno opisali vlastitost njegove milosti i djela.
odnosi na Duha Svetoga. Poto se odstrane i unite Ne smije se, meutim, kazati da je u Trojstvu
greni i nedostojni, sam Duh sebi stvara novi narod i neto manje, a neto vie. Vrelo je boanstva jedno.
obnavlja lice zemlje. Zbiva se to kada ljudi, po milosti Ono po svojoj Rijei dri Svemir. Dahom pak svojih
Duha, isvuku staroga ovjeka s njegovim djelima usta posveuje to je dostojno posveenja. U Psalmu
(Kol 3, 9) i ponu hodati u ivotnoj novini (Rim 6, 4). pie: Gospodnjom su Rijeju nebesa ovrsnuta, a od
Zato se s pravom kae da Duh Sveti nee boraviti u Duha njegovih usta dolazi sva njihova mo (Ps 32, 6).
svima u onima koji su tijelo ve u onima ija je Bog Otac posjeduje stanovito osnovno djelovanje.
zemlja obnovljena. U tu se svrhu nakon krsne Njime svemu daje da opstoji po vlastitoj naravi. Po-
milosti i novoporoda (Tit 3, 5) Duh Sveti podjeljivao stoji i temeljna sluba Gospodina Isusa Krista spram
polaganjem apostolskih ruku (Dj 8, 18). onih kojima se udjeljuje da u naravi budu razumni.
Meutim, i na je Spasitelj i sam novi ovjek (Ef Tim se sluenjem uz to to jesu poklanja da budu
2, 15) i prvoroenac od mrtvih (Kol 1, 18). Kada je dobro. Postoji takoer zasebna milost Duha Svetoga.
poslije uskrsnua staro ve prolo i sve postalo novo Ona se uz Kristovo posrednitvo, uinjena od Oca, po
(2 Kor 5, 17), rekao je Apostolima obnovljenima zasluzi onih koji je postaju sposobni daje dostojnima.
vjerom u njegovo uskrsnue: Primite Duha Svetoga Reeno najoitije naznauje apostol Pavao. Poka-
(Iv 20, 22). To je zacijelo i sam Gospodin Spasitelj zuje da u Trojstvu postoji jedna te ista mo. Biljei:
imao pred oima kada je u Evanelju zanijekao da se Darovi su razliiti, ali je Duh isti. Razliite su slube,
novo vino moe staviti u stare mjeine i naredio da ali je Gospodin isti. I djelovanja su razliita, ali je isti
se naine nove mjeine (Mt 9, 17) da ljudi hode u Bog. On vri sve u svima. Svakome je dano da Duha
novosti ivota (Rim 6, 4) i tako prime novinu milosti obznanjuje ve prema tome kako je na korist (1 Kor
Duha Svetoga. 12, 47). Pavao time posve jasno tumai da u
Trojstvu nema nikakva odvajanja ve da se ono to se bia ui i obrazuje. Potvrivanjem i trajnim posvei-
naziva dar Duha posjeduje po Sinu i obavlja po Bogu vanjem Duha Svetoga ime jedino mogu primiti
Ocu. Ali sve ini jedan te isti Duh. Pojedincima dijeli Boga dovodi ih do savrenosti.
kako hoe (1 Kor 12, 11). Prema tome, djelovanje Oca, Sina i Duha
8. Poto smo istaknuli jedinstvo izmeu Oca, Sina Svetoga neprestance se i na svim stupnjevima
i Duha Svetoga, vratimo se sada onomu o emu savrenstva obavlja u nama. Ipak jedva da ikada
poesmo raspravljati. Bog Otac svemu daje da jest. moemo ugledati sveti i blaeni ivot u kome emo
Udionitvo na Kristu, ukoliko je Krist Razum, ini da prebivati. Nikada nas nee spopasti zasienost tim
su bia razumna. Otuda slijedi da su dostojna hvale dobrom u koje dopiremo nakon mnogih borba. to
ili prijekora jer su sposobna za krepost i manu. U tu vie nazremo od toga blaenstva, sve vie u nama
svrhu, dosljedno, pristupa i milost Duha Svetoga. raste i jaa eznue za njim. Sve to are i sa sve to
Bia koja po naravi nisu sveta udjelom na Duhu vie mogunosti moramo u sebi posjedovati Oca,
postaju sveta. Sina i Duha Svetoga.
Bia, dakle, od Boga Oca, najprije, imaju da jesu. Ako ipak nekada nekoga od onih koji su bili na
Potom, da su razumna, dobivaju od Razuma. Po Du- najviem i savrenom stupnju i zahvati zasienost,
hu Svetome, napokon, imaju da su sveta. Vrijedi i ne mislim da se takav smjesta ispraznio i otpao.
obrnuto. Ona bia postaju sposobna za udionitvo na Polako je i dio po dio kako je i nuno padao.
Kristu, Bojoj pravednosti (1 Kor 1, 30), koja je pret- Stoga se moe dogoditi, ako je po srijedi kakav krai
hodno posvetio Duh Sveti. Oni koji po posveenju Du- pad, da se brzo opameti i vrati k sebi. Nije posve
ha Svetoga zavrijedie doprijeti do toga stupnja, posti- posrnuo. Moe se vratiti natrag i ponovno zauzeti
u dar mudrosti po sili djelovanja Bojega Duha. svoje mjesto i opet uspostaviti to je zbog nemara
Drim da to i Pavao kae. Veli da se nekima daje rije izgubljeno.
mudrosti, a drugima rije znanja po istome Duhu (1
Kor 12, 8). Naznaujui svaku vrst darova, Apostol sve
svodi na Vrelo sveobuhvatnoga pa kae: Djelovanja
su raznovrsna, ali Bog je jedan. On ini sve u svima
(1 Kor 12, 6).
Oevo djelo svemu prua opstanak. Ono se oituje
veliajnim i sjajnim kada se pojedinac usavri i po
udionitvu na Kristu koji je mudrost, znanje i
posveenje dopre do viih stupnjeva savrenosti. Pos-
veeni pak sudjelovanjem na Duhu Svetome
postajemo ii i neoskvrnjeniji. Dostojnije primamo
milost mudrosti i znanja. Poto se otklone i oiste sve
mrlje neistoe i neznanja postie se toliki stupanj
neoskrvnjenosti i istoe da bitak to ga od Boga
dobismo postaje dostojan Boga koji daje da budemo
na ist i savren nain. Stvorenje tim putem postaje
onoliko dostojno koliko i onaj koji je uinio da ono
postoji. Tako e onaj koji je onakav kakvim ga je htio
onaj to ga stvori, po Bojem djelovanju, shvatiti da
postoji Boja mo i da ostaje zauvijek. Da se to dogodi
i da uz Onoga koji jest neprestance i bez odvojenja
ostane ono to je on stvorio, posao je Mudrosti. Ona
znanje i posao neusporedivo nadvisuju sve ostale
znanosti. Promotrimo u skladu s predloenom
etvrto poglavlje poredbom to je stjecanje, a to gubljenje toga
znanja. To tim vie vrijedi ako ujemo to Apostol
veli o savrenima. Kae: Po objavi e otajstava
motriti Gospodinovu slavu licem u lice (Rim 16,
25; 1 Kor 13, 12).
2. Mi smo, zapravo, namjeravali pokazati
boanska dobroinstva koja su nama namijenjena i
do nas dolaze po Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Trojstvo
je, naime, vrelo svekolikoga posveen ja. to pak
rekosmo, kazasmo sluei e stanovitim
zastranjenjem. Drali smo da makar ukratko moramo
dotaknuti pitanje due. Pitanje se nametnulo jer smo
Propast i pad razglabali bliski predmet razumnu narav. Ali mi
emo, ako nam Bog po Isusu Kristu i Duhu Svetome
1. Ne ini se nerazumnim segnuti za
dopusti, prikladnije na vlastitome mjestu raspravljati
usporedbom jednoga primjera ako elimo o svekolikoj razumskoj naravi koja se dijeli na tri
rastumaiti ono razorenje i pad koji je prouzroila
razreda i u tri vrste.
nepanja. Pretpostavimo da je netko polako stekao
stanovitu vjetinu ili umijee kao to su geometrija Stvorenje i stvaranje
ili lijenitvo te pouavajui se kroz dugo vrijeme
obrazovanjem i vjebama, dopro do savrenosti i 3. Ovu, dakle, blaenu i vladalaku Mo koja gos-
tako posve zavladao poznavanjem spomenute podari svime nazivamo Trojstvo. Tu mislimo na do-
vjetine. Takvome se ovjeku zaista nikako ne broga Boga i dobrostivoga Oca svemira. Isto tako na
moe dogoditi da usne kao vjetak, a probudi se ne- Mo koja iskazuje dobro i koja je sve stvorila. Ta Mo
znalicom.
ini dobro, stvara i providi. Bilo bi u isti mah
Ovdje ne prilii iznositi na srijedu ili sada nerazumno i bezbono smatrati da su Boje sile
spominjati nezgode koje nastaju kao posljedica ikada, pa i jedan hip, bile dokone. Nije, naime,
ozljede ili bolesti. Ne odgovara spomenutoj doputeno ni najmanje sumnjati da su te sile po
usporedbi ni primjeru. Onaj geometar ili lijenik u kojima se prvenstveno kako i dolikuje spoznaje
sebi zadravaju, prema onome to predloismo, Bog nekada ostavile djela koja su Boga dostojna i bile
vjetine doklegod vre svoj posao i u njemu se nepomine. Ne smije se, naime, misliti da su bile
razumno pouavaju. Ali ako vjetinu ne obavljaju izvana sprijeene jer one su u Bogu. One su, tovie,
ve zanemare primjenu, zbog nemara polako gube Bog. Ali zauzvrat takoer se ne smije vjerovati da su,
najprije neto malo, ali potom sve vie. Tako poslije kada im se nita nije opiralo, bile lijene da ine i vre
duga vremena sve odlazi u zaborav. Skroz sve to ih je dostojno ili da za to nisu hajale.
iezava iz sjeanja. Mogue je, jasno, da se, kada Stoga se ne moe pretpostaviti da je postojao koji
je pad na samome poetku i dok je jo samo trenutak kada spomenuta dobroinska Mo nije
neznatnim nemarom iskvaren usprave, brzo vrate inila dobro. Otuda slijedi da je uvijek bilo bia koji-
samima sebi i opet zadobiju to je netom izgubljeno ma je iskazivala dobro. To su njezini stvorovi. U
te na taj nain povrate to je oduzeto jo uvijek svome dobroinstvu dijelila im je svoja dobra po
neznatnim oduzimanjem redu i zasluzi. ini se dosljednim snagom Provid-
To sada prenesimo na one koji su se nosti da nikada ne bijae asa kada Bog nije bio i
posvetili Bojemu znanju i mudrosti. Njihovo stvoritelj i dobroinitelj i providnik.
4. Ali, zauzvrat, ljudski razum ovo smuuje i
titi: kako shvatiti da je bia bilo uvijek otkada je i Peto poglavlje
Bog te da su rei u opstojala bez poetka, a
ipak se, bez sumnje, mora vjerovati da ih je Bog
stvorio i sazdao. S obzirom na to ljudska su poimanja
i razmiljanja meusobno u raskoraku. S jedne se i
druge strane nalaze valjani razlozi koji se izmeu
sebe pobijaju i razvlae ljudsku misao koja razmilja.
Nama koji smo po svojoj pameti neznatna i kratka
poimanja pada na pamet ovo to se moe bez ikakve
pogibli za pobonost kazati: Bog bijae vazda Ocem.
Uvijek je imao jedinoroenoga Sina koji se, po onome
to sprijeda izloismo, istodobno naziva i Mudrost. Razumne naravi
Rije je o onoj Mudrosti u kojoj se Bog, dovrivi 1. Poto smo, prema svojim snagama, ukratko
svijet, uvijek radovao (Mudr 8, 3031). Tako se dade raspravljali o Ocu, Sinu i Duhu Svetome, prilii s
razumjeti da se Bog neprestance veseli. U toj je, nekoliko rijei progovoriti o razumnim stvorenjima
dakle, Mudrosti koja uvijek bijae s Ocem vazda bilo 0 njihovim vrstama, redovima, dunostima dobrih i
ocrtano i oblikovano stvorenje. Nikada nije bilo zlih sila, ali i o biima koja su nekako izmeu dobrih
trenutka kada se u Mudrosti nije nalazio nacrt bia 1 zlih moi i jo se nalaze ukljuena u bitku i borbu.
koja su jednom trebala nastati. U Svetim pismima susreemo veoma mnogo ime-
5. Tako emo, ini se, usprkos svoje slabosti na za stanovite redove i dunosti dobrih i zlih moi.
neto Najprije donosimo ta imena. Potom emo u skladu
pobono razumjeti o Bogu. Neemo govoriti ni da su sa svojim mogunostima pokuati istraiti to ta
bia nenastala i Bogu suvjena niti, opet, da se Bog imena znae.
koji prije ne bi nita dobra inio izmijenio i poeo Postoje sveti Boji aneli (Mk 8, 38). Pavao ih
initi. Istinita je, naime, zapisana rije: Sve si nainio zove duhovima koji posluuju i koji su odreeni da
u Mudrosti (Ps 103, 24). Ako je pak sve nastalo u slue onima koji e postii batinu u spasenju (Heb
Mudrosti, a Mudrost je bila uvijek, u Mudrosti je kao 1, 14). Isti sveti Pavao neke ne znam otkud
nacrt i lik uvijek bilo sve to je naknadno nastalo kao
bitak. oslovljava prijestoljima, vlastima, prvatvima i moi-
Drimo da to i Salamon misli kada u Crkvenjaku ma (Kol 1, 16). Poto ih je nabrojio i kako dri da
kae: to je to bi nainjeno? Samo ono to je imalo postoje jo i druge razumne slube i redovi osim
biti. to je to je bilo stvoreno? Samo ono to je onih koje gore spomenu o Spasitelju veli: On je
trebalo da se stvori. Nita nije novo pod suncem. Ako povrh svakoga prvatva i moi i sile i vlasti i svakoga
tko stane govoriti da je evo ovo novo, ali to je ve bilo
u stoljeima to su bila pred nama (Prop 1, 910). imena koje se ne navodi samo u ovome vijeku ve i u
Ako je, dakle, sve to je pod suncem ve postojalo u buduem (Ej 1, 21). Time, jamano, pokazuje da
onim vjekovima koji su bili pred nama budui da osim bia koja je naveo postoje i druga. Ona se,
niega nema nova pod suncem bez sumnje su dodue, u ovome svijetu imenuju, ali ih on tu nije
uvijek bili svi rodovi i vrste pa moda i pojedinana spomenuo. Moda ih nitko drugi nije ni spoznao.
bia. U svakome je sluaju istinito to je tako
pokazano Bog nije jednom poeo biti Stvoritelj kao Ima, uistinu, i takvih bia koja se spominju u ovome
da to ranije nije bio. svijetu, ali e se imenovati u buduem.
Suprotne sile Stoji zapisano: Kada je Vinji dijelio plemena i
rasprivao Adamove sinove, odredio je narodima
2. Moramo, nadalje, znati da sve to je granice po broju Bojih anela (Pnz 32, 89). Stoga
razumno, ali otklanja razumske mee i odluke, bez zajedno s ostalim razumnim naravima treba ispitati i
sumnje prekrajem onoga to je pravo i pravedno ljudske due.
pada u grijeh. Svako, dakle, razumno stvorenje 3. To su, eto, ta imena redova i sluba. Takva su.
potpada pod pohvalu i prijekor. Hvali se ako po Pod njima se, sigurno, kriju istinska bia. Treba pak
razumu to ga u sebi ima kroi boljemu, a kori ako istraiti da li je Bog ustanovitelj i stvoritelj svega
odbaci razlog dobra i ne ustraje u dobru. Zato s neka od njih nainio tako svetima i blaenima da
pravom dospijeva pod kaznu i muenje. Isto valja uope u se ne mogu primiti nita suprotna, a neka
misliti o samome avlu i onima koji su s njime i zovu na taj nain sazdao da mogu postati sposobna za
se njegovim anelima (Mt 25, 41). Mi emo razloiti vrlinu i zlou. Da li se mora misliti da je Bog neka
i njihove nazive. Tako emo znati to su bia o bia tako oblikovao da su posve nesposobna za
kojima moramo raspravljati. krepost, dok druga uope ne mogu prigrliti zlou ve
Na mnogim su svetopisamskim mjestima moraju ostati u blaenstvu? Da li su neka opet takva
naznaeni nazivi avao, sotona i zli. Tako se te mogu primiti jedno i drugo?
obiljeuje onaj koji se opisuje kao Boji neprijatelj Pri ispitivanju krenimo smjesta od samih imena.
(Mt 13, 39). ak se napominju i avlovi aneli (Mt Promotrimo da li su sveti aneli (Mk 8, 38) uvijek,
25, 41). Spominje se i prvak ovoga svijeta (Iv 12, otkada postoje, bili sveti. Jesu li sada sveti? Da li e
31). Ipak jo nije jasno oitovano da li se pod tim uvijek biti sveti? Je li grijeh igda u njima zauzeo
misli na avla ili koga drugoga. Neka se bia mjesto? Hoe li ikada sagrijeiti? Promotrimo potom
nazivaju prvacima ovoga svijeta. Posjeduju s obzirom na one koji se nazivaju sveti prvaci (Kol
stanovitu mudrost koja e se unititi (1 Kor 2, 6). 1, 16) da li su, im ih je Bog stvorio, stali nad ne-
Ali, ini mi se, nitko se ne moe lako izjasniti da li su kima vriti prvatvo koje imaju od Boga? Jesu li im
ti prvaci isto to i prvatva s kojima se mi borimo ta bia bila podlona ukoliko su tako stvorena i saz-
ili je rije o nekim drugim biima. Nakon prvatava
dana da budu pokorna i podlona?
navode se stanovite moi (Ef 6, 12) protiv kojih se
Pitajmo slino i u svezi s takozvanim vlastima
borimo i s kojima ratujemo. Ali isto moramo initi i
(Kol 1, 16). Da li su takve i s tom svrhom stvorene da
protiv knezova ovoga svijeta i ravnatelja ovih tama.
Sam Pavao govori o zlim dusima na nebesima. to vladaju ili su po stanovitoj zasluzi i u smislu nagra-
pak kazati o zlim dusima i neistim duhovima koji de za krepost dole do te vlasti i dostojanstva? Pi-
se spominju u Evaneljima (Lk 7, 21; 4, 33)? Slinim tajmo i za bia nazvana prijestoljima (Kol 1, 16), da
se imenom nazivlju jo neka bia. Zovu se li su to blaeno sjelo i vrstinu stekli samim svojim
nebesnicima. Ali se dodaje da sagibaju koljena ili dolaskom u opstanak pa to posjeduju samo po volji
da e ih prignuti u Isusovo ime. Meutim, tu su jo Stvoriteljevoj? Ako su u pitanju gospodstva (Kol 1,
zemnici i podzemnici. Takvim ih redom Pavao 16) da li im je to to gospodu ju dodano kao plaa
nabraja (Fil 2, 10). za napredovanje u dobru ili im je poklonjeno kao
Ne prilii da na mjestu gdje raspredamo o razum- odlije pri stvaranju? Da li im je to u naravi i na neki
nim naravima mimoiemo ljude. I za nas se zacijelo nain od njih neodjeljivo?
kae da smo razumna iva bia. Ali ne treba dokono Ako, zaista, prihvatimo da sveti aneli i svete
ni to preskoiti da se i meu samima nama ljudima sile, blaena prijestolja i slavne moi te velianstvena
navode razliiti redovi. Pie: Gospodnji je dio njegov vladarstva kao bit posjeduju vlasti, dostojanstva i
narod Jakov. Izrael je dio batine njegove (Pnz 32, slave, bez sumnje, ini se, slijedi da na isti nain
89). Drugi se narodi nazivaju aneoskim dijelom. moramo pojmiti i ona bia koja su spomenuta u
suprotnim slubama. Evo to e trebati da mislimo: bi netko mogao pomisliti prije nego saslua
ona prvatva protiv kojih nam se boriti nisu nakanu drugo da je moda kazano o nekome ovjeku koji
koja se protivi i odupire svakome dobru naknadno je bio knez meu tirskim stanovnicima. Zato zasada
stekla kada su se slobodom odluke udaljila od dobra neemo nita uzeti iz toga prvoga prorotva. Drugo
nego je to kao bit nastalo zajedno s njima. Isto bi je posve oito takvo da se u njemu ba nita ne
vrijedilo za moi i vlasti. Zloa u njima ne bi bila moe odnositi na ovjeka ve na neku vinju silu
mlaa i kasnija od njihove naravi. Biima pak koja je koja je pala s visina i bila baena u nie i loije
Pavao nazvao ravnateljima i prvacima svijeta tame predjele. Iz njega emo uzeti primjer koji najjasnije
(Ej 1, 12), injenica to vladaju i gospodare tminama dokazuje da te suprotne i zle sile nisu od naravi
ne bi dolazila iz pokvarene nakane ve bi potjecala iz tako sazdane nego da su od boljega dospjele u loije
nude njihova sazdanja. Razloitost iste dosljednosti i okrenule se na gore. Ali ni blaene moi nisu takve
sili na jednak nain razumjeti duhove zloe, zloduhe naravi koja ne moe podlei suprotnome ako one to
i neiste duhove. hoe i ako se zanemare, te blaenstvo svoga stanja
Ali je, ini se, ludo tako misliti o zlim i suprotnim ne uvaju svom pomnjom.
silama. Uistinu je nerazumno uzrok njihove zloe 0 onome koji se naziva tirski prvak pie da je bio
odvojiti od nakane njihove slobodne volje i nuno ga meu svetima, bezgrean, da se nalazio u Bojemu
pripisati njihovu Stvoritelju. Zar u tom sluaju nismo raju i da je bio okien vijencem ukrasa i ljepote. Ka-
prisiljeni isto drati i o dobrim i svetim moima? e- ko se, velim, smije i pomisliti da je onaj koji je bio
limo rei: dobro u njima nije bitno dobro kao to je takav bio nii od nekoga meu svetima? Predoen je
i to posve jasno pokazasmo u Kristu, Duhu Sveto- kao vijenac uresa i ljepote i kao bezgreni koji se
me i bez sumnje u Ocu. Vidjesmo da trojstvena etao po Bojemu vrtu. Kako, dakle, moe tko
narav ne pozna nikakvu sastavljenost da bi se s smatrati da netko takav nije bio jedna od onih
njom dosljedno takva to moglo dogoditi. svetih i blaenih sila to su se nalazile u blaenstvu
Preostaje zakljuiti u svezi sa svakim stvorenjem: i za koje se mora vjerovati da nisu bile opskrbljene
one moi koje, ini se, nad drugima posjeduju nekom drugom au ve upravo takvom?
prvatvo, vre vlast i gospodstvo, tako postupaju na Pogledajmo, napokon, to nas ue same izreke iz
temelju svoga djelovanja i svojih pokreta. prorotva. Tu pie: Rije mi Boja prie i ree
Pretpostavljene su i stavljene povrh onih kojima stoje zakukaj, sine ovjeji, nad tirskim prvakom i reci mu
na elu i na kojima ostvaruju vlast na osnovu da slijedee kae Gospodin Bog. Bio si peat slinosti
zasluga, a ne zbog prednosti koja dolazi od stvaranja. i vijenac uresa u slastima Bojega raja. Bio si ukra-
4. Da se ne bi inilo kako nas o tolikim i tako en svakim kamenom i dobrim draguljem. Odjeven si
tekim zbiljama na tvrdnju poziva jedino zakon dos-
bio u sard, topaz, smaragd, granat, safir i jaspis
ljednosti te da sluatelje samo nagaanjima silimo
na pristanak, pogledajmo moemo li iz Svetih pisama koji je protkan srebrom i zlatom u ahat, ametist,
uzeti kakve dokaze i njihovom vlau reeno uvjerlji- krizolit, beril i oniks. U sebi si napunio svoje itnice i
vije zasnovati. spremita zlatom. Od dana kada si stvoren, postavio
Iznesimo na prvome mjestu to Sveto pismo sa- sam te s kerubima na sveto Boje brdo. Bio si posred
dri o zlim silama. Potom emo koliko se Gospodin ognjenoga stjenja. U svoje si dane bio neporoan
udostoji da nas prosvijetli i ostalo istraiti u sve otkada si stvoren i dok se ne naoe u tebi beza-
skladu s tim. Na taj emo nain uvidjeti to je u tako konja. Bezbotvom si napunio svoja spremita po
tekim pitanjima najblie istini ili to treba misliti u mnotvu svoga poslovanja. Sagrijeio si i bio baen s
skladu s pravilom ispravne vjere. Bojega brda. Kerub te je bacio iz sredine ognjenoga
U proroka Ezekijela nalazimo (Ez 2628) kamenja. U tvome se uresu uznijelo tvoje srce. S
zabiljeena dva prorotva o prvaku u Tiru. Za prvo tvojom se ljepotom iskvario tvoj nauk. Na zemlju te
bacih zbog mnoine tvojih grijeha. Zbog mnoine tvo- Luonoa koji se jutrom pomaljao? Slomljen je i tres-
jih grijeha i tvojih bezakonja stavih te pred kraljeve nuo o zemlju onaj koji napadae sve narode. Rekao si
kao prizor i porugu. Svojim si poslovanjem okaljao u svome srou popet u se na nebo, svoje u
svoja svetita. Iz tvoje u sredine podii oganj i on e prijestolje staviti povrh nebeskih zvijezda, sjedit u na
te prodrijeti. Od tebe u nainiti prah i pepeo na visokoj planini i vii od visokih brda koja su na sje-
zemlji na oigled svima koji te vide. Svi koji su te veru. Dii u se nad oblake. Bit u slian Svevi-
poznavali meu narodima, tugovat e za tobom. njemu. Sad e pak utonuti u podzemlje i zemljine
Postao si propast. Vie nee postojati za vjena vre- osnove. Oni koji te budu vidjeli, udit e se nad
mena (Ez 28, 1119). tobom i rei: ovaj je ozlojedio itavu "zemlju, ruio
To su te rijei. Tko, kada uje bio si znak sli- kraljeve, svekoliki zemljin ir uinio pustinjom i razo-
nosti i vijenac uresa u uivanjima Bojega raja ili od rio gradove. Utamnienike nije oslobaao okova. Svi
asa kada si stvoren, postavio sam te s Kerubima na su kraljevi naroda zaspali u asti, svaki u svojoj kui,
sveto Boje brdo, moe toliko proiriti svoje poimanje a ti e biti baen u planine poput prokleta mrtvaca s
i misliti da je navedeno kazano o nekom ovjeku ili mnogim preminulima koje probodoe maevi te sio-
svecu, a da ni ne govorim o tirskome knezu? Na koje e u podzemlje. Kao to odjea koja je stvrdnuta krv-
e ognjene stijene misliti meu kojima je neki ovjek lju i zaneiena nee biti ista, tako ni ti nee biti
mogao boraviti? Tko se moe smatrati nevinim od ist jer si upropastio moju zemlju i pogubio moj na-
dana kada je stvoren te su kasnije u njemu naena rod. Nee ostati za vjeno vrijeme, sjeme veoma opa-
bezakonja i tada bio baen na zemlju? ko. Pripremi svoje sinove da budu ubijeni zbog grijeha
Navod, dakle, pokazuje da je o biu o kome se oca tvojega i da se vie ne pridignu i da kao batinu
govori kazano da nije bilo na zemlji kada je vie ne posjeduju zemlju te je ne pune ratovima.
strovaljeno na zemlju jer je okaljalo svoja svetia. Ustat u protiv njih, veli Gospodin Sabaot. Uinit u
Time pokazasmo da se rijei Ezeki jelova prorotva o da se zatre njihovo ime, njihovi ostaci i njihovo sjeme
prvaku u Tiru odnose na neprijateljsku mo.
(Iz 14, 1222).
Najoevidnije svjedoe da je ta sila ranije bila sveta i
blaena, ali je iz toga blaenstva pala kada se na njoj Navod najjasnije pokazuje da je doista s neba pao
razotkrilo bezakonje. Nije, dakle, takva bila po naravi onaj koji je ranije bio Luonoa i zorom izlazio. Ako je
i stvaranju. kako neki vele po naravi bio mrklina, kako se
Mislimo, prema tome, da je navedeno reeno o kae da je ranije bio Luonoa? Na koji je nain
mogao rano izlaziti ako u sebi nije imao nita od
stanovitome anelu kome je pala u dio sluba da se
svjetla?
brine o tirskome narodu. Bile su mu imamo dojam Meutim, i Spasitelj nas ui o avlu. Kae: Vi-
povjerene i njihove due da se za njih zauzima. Ali dim, evo, da je sotona poput munje pao s neba (Lk
o kojem je Tiru rije? Kako shvatiti tirske due? 10, 18). Nekada je, naime, bio svjetlo. Ali je i na
Govori li se o gradu koji se nalazi na podruju fenike Gospodin koji je istina (Iv 14, 6) mo svoga slavnoga
pokrajine ili o nekome drugom mjestu kome je Tir dolaska usporedio munji. Ree: Jer kao to munja
koji na zemlji poznajemo lik? Da li su tirske due bljesne s jednoga nebeskoga vrha do drugoga vrha
dusi ovozemnih stanovnika ili onih koji su graani neba, tako e biti i dolazak Sina ovjejega (Lk 17,
onoga Tira koji se poima duhovno? To neemo razgla- 24). I avla, usprkos tome, usporeuje s bljeskom.
bati na ovome mjestu da se moda ne bi priinilo da Veli da je pao s neba. Time pokazuje da je i sotona
takve i tako otajstvene zbilje tek usput istraujemo. nekada bio na nebu, posjedovao mjesto meu sveti-
ma, imao dijela na onome Svjetlu u kome sudjeluju
To, odista, zahtijeva zasebno djelo i rad.
svi sveti i po kojem aneli postaju aneli svjetla (2
5. Evo to nas, opet, prorok Izaija ui o jednoj
drugoj neprijateljskoj sili. Veli: Kako je s neba pao
Kor 11, 14) i zbog kojega Gospodin Apostole naziva esto poglavlje
svjetlom svijeta (Mt 5, 14).
Na taj je, dakle, nain i avao nekada bio svjetlo.
Bilo je to prije nego se prevario, pao na ovo mjesto te
se njegova slava pretvorila u prah (Iz 14, 11). To je
kako i prorok tvrdi vlastito za bezbone. avao je
zato prozvan knezom ovoga svijeta (Iv 12, 31), to jest
zemaljskoga obitavalita. On vri ulogu prvaka nad
onima koji slijede njegovu zlou. Sav se ovaj svijet
svijetom nazivam ovaj zemaljski kraj
nalazi pod Zlim (1 Iv 5, 19), to jest pod tim otpad-
nikom. Da je pak avao otpadnik to znai prebjeg
: i Gospodin ovako kae u Jobu: Uhvatit e na me-
ku adaju otpadnika (Job 40, 25). Zaista je sigurno
da ta neman oznaava avla.
Neprijateljske se moi, dakle, nazivlju otpadnici-
ma. Kae se da su negda bile nevine. Biti pak nevin po
Konac ili dovrenje
naravi ne pripada nikome osim Ocu, Sinu i Duhu
Svetome. Svetost je u svakome stvorenju neto doda- 1. Konac ili dovrenje naznauje, ini se, da su
no. to se pak dodaje, moe i otpasti. Te su suprotne zbilje dogotovljene i privedene punini. To na ovome
sile nekada bile nevine i nalazile se meu moima ko- mjestu i nas opominje. Onaj koga bi u svezi sa
je su jo uvijek nevine. To dokazuje da nitko nije po shvaanjem tako velikih i tekih datosti obuzela elja
biti i naravi ni nevin ni neist. da ovo ita, mora na to primijeniti oblikovan i
Otuda slijedi da o nama i naim pokretima ovisi naobraen razum. Ako se, naime, nikada nije bavio
da li smo blaeni i sveti. Isto tako da se lijenou i tim pitanjima, sve e mu se uiniti ispraznim i
nepomnjom iz blaenstva strovaljuje u zlou i propast. suvinim. Isto tako ako im pristupi duhom punim
Napredovanje pak u zloi da se tako izrazim predrasuda i predsudova u korist drugih nauka, nae
moe biti tako veliko da se netko do te mjere za- e izlaganje drati krivovjernim i protivnim crkvenoj
nemari i dopre do onoga stanja kada se postaje ona vjeri. Ipak ga u svemu tome nee razum osvjedoiti.
mo koju nazivamo suprotnom. To e unaprijed odrediti predumiljaj njegova duha.
I sami o ovome govorimo s velikim strahom i
obazrivou. Vie raspravljamo i istraujemo nego kao
sigurno i utvreno iznosimo. Sprijeda, naime,
naznaismo koje su istine utvrene kao oit nauk.
Drim da smo, po svojoj mogunosti, to uinili kada
smo govorili o Trojstvu. Ovdje se koliko moemo
o ovim pitanjima bavimo vie u smislu rasprave nego
to bismo neto strogo odreivali.
Kraj i dovretak svijeta nastupit e kada svatko
bude podloen kaznama to ih je zasluio za grijehe.
Jedino Bog zna to vrijeme. Tada e svaki pojedinac
platiti to duguje. Smatramo da e Boja dobrota,
poto i neprijatelje podloi i pokori, po svome
Pomazaniku privesti jednome svretku cjelokupno koje je zaetnik svega. Ostala je bia imaju kao neto
stvorenje. to dolazi i odlazi. Tek su onda blaena kada imaju
Tako veli Sveto pismo. Kae: Ree Gospodin mome dijela na svetosti, mudrosti i samome blaenstvu.
Gospodinu sjedni mi sdesna dok neprijatelje tvoje Ako, meutim, zanemare to udionitvo i o njemu ne
postavim za podnoje tvojih nogu (Ps 109, 1). Ali ako vode rauna, krivicom vlastite lijenosti netko prije, a
nam je malo jasno to tu naznauje proroka rije, netko kasnije, netko vie, a netko manje, ali svatko za
Pavao nas otvorenije ui kada biljei: Treba da Krist se, postaje uzrokom svoga pada i propasti. Taj pad i
vlada dok sve svoje neprijatelje ne stavi pod svoje propast kojim se pojedinac udaljuje od svoga stanja u
noge (1 Kor 15, 25). sebi rekosmo posjeduje veoma veliku razliitost
Ako nas ta tako oita Apostolova izreka nije do- koja je u skladu s pokretima uma i volje. Zato netko
statno pouila to znai neprijatelje podloiti pod no- lake, a netko tee pada u dubinu. U tome je sud
ge, pouj to Apostol dodaje u nastavku. Veli: Treba Boje Providnosti pravedan. Svakoga pogaa prema
da mu bude sve podvrgnuto (1 Kor 15, 27). to je, razliitosti njegovih pokreta. Po mjeri je njegove
dakle, to podvrgnue kojim sve mora biti podloeno udaljenosti i zbrkanosti. Meu biima to ustrajae u
Kristu? Mislim da je rije o onom podloenju za koje onome poetku koji smo opisali kao slian buduem
elimo da mu i mi budemo podloeni. Njime su mu koncu neka u rasporedu i ravnanju svijetom od sebe
podloeni Apostoli i svi sveti koji su poli za Kristom. dobivaju aneoski red, druga red moi, prvatva i
Izriaj podloenje kojim se podlaemo Kristu oznauje vlasti. Vlast vre na onima kojima je potrebito da
spasenje koje Krist daje podlonicima. David imaju vlast nad glavom. Dobivaju i red prijestolja.
govorae: Zar se nee Bogu podloiti moja dua? Od Tako im pada u dio suditi i upravljati onima kojima je
Boga mi dolazi moje spasenje (Ps 61, 2). to potrebito. Druga bia imaju gospodstvo. Bez
2. Ovakav, dakle, kraj naziremo: svi e neprijatelji sumnje nad slugama. Sve im je to udijelila boanska
biti podloeni Kristu. Bit e uniten i posljednji Providnost po pravinome i pravednom sudu. Temelj
neprijatelj smrt. Krist kome je sve podloeno, kra- je zasluga i napredovanje kojima su rasla u
ljevstvo e predati Bogu Ocu (1 Kor 15, 2428). udionitvu i nasljedovanju Boga.
Polazei od toga i takvoga zavretka rekoh Bia pak koja su se udaljila od stanja prvoga
zagledajmo se u poetke. Konac je, naime, uvijek sli- blaenstva, ali ipak ne na nepopravljiv nain,
an poetku. Stoga kao to je svemu jedan kraj, tako podloena su ranije opisanim svetima i blaenim
treba razumjeti da je i jedan poetak za sve. Kao to je redovima. Oni njima ravnaju i upravljaju. Koristei se
za mnogobrojna bia jedan svretak, tako su mnoge njihovom pomoi i preobraeni njihovim spasonosnim
raznovrsnosti potekle od jednoga Poetka. Ali se one poukama i uenjem mogu se vratiti svome blaenome
opet svode na jedan kraj koji je slian poetku. To se stanju i opet biti u nj postavljeni. Drim da je od tih
zbiva po Bojoj dobroti, Kristovu pocllonitvu i bia koliko ja mogu shvatiti uspostavljen red
jednosti Duha Svetoga. Pred oima imamo sve koji ljudskoga roda koji e se u buduem vijeku ili u
sagibaju koljeno na Isusovo ime i samim time meu stoljeima koja e uslijediti kada, po Izaiji, nastane
nebesnicima, zemnicima i podzemnicima (Fil 2, 10) novo nebo i nova zemlja (Iz. 65, 17) vratiti onome
iskazuju znakove svoje podlonosti. Ta tri izraza jedinstvu koje obeava Gospodin Isus koji Ocu govori
naznauju itavi svemir: bia koja je onaj jedan te isti o svojim uenicima: Ne molim samo za ove ve i za
Poetak raznovrsno vodio na osnovu njihovih vlastitih sve koji e po njihovoj rijei vjerovati u me. Neka svi
gibanja i razredio ih po njihovoj zasluzi u razliite budu jedno kao to sam ja u tebi, Oe, i ti u meni.
redove. U njima, naime, svetost nije bila nazona kao Tako neka i ovi budu jedno u nama (Iv 17, 2021).
bit. Ona je tako u Bogu, Bojemu Pomazaniku i Duhu Iznova veli: Da budu jedno kao to smo mi jedno ja
Svetome. Dobrota kao narav postoji samo u Trojstvu u njima, a ti u meni. Neka i oni budu dovreni u
Jednome (Iv 17, 2223). To potvruje i apostol nebeskih moi dopiru do onoga to je nevidljivo i
Pavao. Kae: [...] dok svi ne dopremo do jedinstva vjeno.
vjere i savrenoga ovjeka po mjeri dobi Kristove Meni se ini da to pokazuje i sami nutarnji slijed.
punine (Ef 4, 13). Dok smo jo u ovome ivotu i Crkvi Svaka pojedina razumna narav moe prijei iz jedno-
koja je razumije se slika buduega kraljevstva, ga reda u drugi i doprijeti do svih preko pojedinih i
isti nas Apostol potie na slino jedinstvo. Veli: [...] do pojedinih preko svih. Svako je, naime, bie u
da biste svi govorili isto i da meu vama ne bi bilo skladu s vlastitim pokretima i naporima po moi
razdora. Budite savreni u jednoj te istoj misli i u svoje slobodne volje sposobno za razne napretke i
jednom te istom miljenju (1 Kor 1, 10). nazadovanja.
3. Moramo ipak znati da su neka bia koja su ot- 4. Pavao kae da postoje vidljive i vremenite zbilje
pala od onoga jednoga Poela o kojem sprijeda (2 Kor 4, 18). Isto tako tvrdi da osim tih ima i
govorasmo zapala u takvu sramotu i zlou da su nevidljivih i vjenih. Istraimo stoga kako su vidljiva
postala nedostojna naobrazbe i obrazovanja kojim se bia vremenita. Da li zato to nee nakon ovoga vi-
po tijelu pouava i obrazuje ljudski rod uz pomo jeka vie opstojati u onim buduim razdobljima i vje-
nebeskih sila. tovie, naprotiv, neprijatelji su onih kovima kada se onaj rasap i razdioba jednoga poela
koji se ue i obrazuju te se bore protiv njih. Otuda sve vrate k jednom te istom svretku i slinosti? Ili je to
borbe i bitke u itavome ovom smrtnome ivotu. radi toga to e proi oblik vidljivoga, iako se
Protiv nas, naime, ratuju i napadaju nas oni to bez podnipoto nee raspasti njegova bit? Pavao, ini se,
ikakva obzira otpadoe iz boljega stanja. Nazivaju se potvruje zadnju pretpostavku. Veli: Proi e lik
avao i njegovi aneli (Mt 25, 41). Tu su i drugi zli ovoga svijeta (1 Kor 7, 31). Ali i David kae: Nebesa
redovi. Apostol ih je nabrojio u svezi s protivnikim e propasti, a ti e ostati. Svi e se istroiti poput
silama (Ef 6, 12). odjee. Promijenit e ih kao ogrta. Izmijenit e se
Da li e se neki od redova koji djeluju pod kao odijelo (Ps 101, 27). Time, valjda, pokazuje isto.
avlovom vlau i sluaju njegovu zlou ikada moi u Nebesa e se, dakle, izmijeniti. Ali, zacijelo, ne
buduim vjekovima vratiti dobroti ukoliko u njima iezava to se mijenja. Ako prolazi oblik ovoga svi-
postoji slobodna volja? Ili pak trajna i ostarjela zloa jeta, vidi se da nije rije o posvemanjem unitenju i
prelazi po navici u drugu narav? Ti koji ita rasudi gubljenju tvarnoga bitka ve da se zbiva stanovita iz-
da li u svakom sluaju ovaj dio nee ni u ovim vid- mjena kakvoe i preinaenje oblika. Kada Izaija kae:
ljivim i vremenitim vjekovima ni u onima koji se ne Nastat e novo nebo i nova zemlja (Iz 65, 17) bez
vide jer su vjeni (2 Kor 4, 18) posve otpasti od sumnje prua isto tumaenje. Obnova neba i zemlje,
onoga konanoga jedinstva i suglasja. Ipak se u preinaka lika ovoga svijeta te izmjena nebesa bez
dvojbe e se pripremiti za one to hode onim Putem
meuvremenu sva ta bia i u ovim vidljivim i vreme-
koji sprijeda oznaismo i tee prema onome blaeno-
nitim vjekovima kao i u nevidljivima koji su vjeni
me svretku u kome e se po rijei podloiti i
ravnaju u skladu s redom naravi, mjerom i dosto- sami neprijatelji te e na tome koncu Bog biti sve u
janstvom zasluga. Kao to su neka bia obnovljena i svemu (1 Kor 15, 2428).
popravljena u prvome razdoblju, druga u drugome, Ima pak ljudi koji misle da e na tome kraju
neka su takoer popravljena krutim popravcima u posve nestati tvarna to znai tjelesna narav. Ali
zadnjim vremenima. Ta bia prolaze kroz vee i tee meni je skroz nemogue zamisliti da ogromni bro j
muke. Muke su duge. Trpe ih da tako kaem najrazliitijih bia moe ivjeti i opstojati bez tijela.
kroz mnoga stoljea. Kazne su otre. Ta bia na Jedino je, naime, Bojoj naravi to jest Ocu, Sinu i
poetku pouavaju aneli, potom moi viih stupnje- Duhu Svetome svojstveno postojati bez tvarnoga
va. Tako se polako uzdiu do viega. Poto su u bitka i bez ikakve primjese tjelesnoga dodatka.
smislu poduke vrili jednu za drugom slube
Netko e drugi moda kazati da e u onome svretku svaki Sedmo poglavlje
tjelesni bitak biti tako ist i proien da se moe shvatiti
kao kakav eter jer posjeduje neku nebesku istou i
bistrinu. Kako e to biti, sa sigurnou zna samo Bog i oni
koji su po Kristu i Duhu Svetome njegovi prijatelji. (IV
15,15)
Netjelesno i tjelesno
1. Ono o emu smo gore raspravljali, istraili smo

nekako openito. Poto smo, prema svojim silama, na
odreenome mjestu govorili o Ocu, Sinu i Duhu Sveto-
me, istraivali smo i raspredali vie na temelju nu-
tarnje sveze nego kao omeenu istinu o razumnim na-
ravima. Sada, dakle, promotrimo ono o emu kao o
nastavku po naoj nauci, to jest po crkvenoj vjeri,
dolii razmiljati.
Sve su due i sve razumne naravi bile svete ili
zle nainjene i stvorene. Sve su, po svojoj naravi,
netjelesne. Ali, iako su netjelesne, ipak su nastale.
Bog je, naime, sve stvorio po Kristu. To Ivan kao ope
ui u Evanelju. Kae: U poetku bijae Rije. I Rije
bijae kod Boga. I Rije bijae Bog. Ona bijae na
iskonu kod Boga. Sve je nastalo po njoj i bez nje nije
nita nastalo (Iv 1, 13).
Pavao opisujui sve to je nastalo po vrstama,
brojevima i redu izraava se na taj nain da bi po-
kazao kako je sve stvoreno po Kristu. Veli: Sve je bilo
stvoreno u njemu to je na nebu i to je na zemlji,
vidljivo i nevidljivo, prijestolja, vlasti, prvatva i moi.
Sve je stvoreno po njemu i u njemu. On je prije svega.
On je glava (Kol 1, 1618).
Apostol, dakle, oito izjavljuje da je ,sve nainjeno tijelo niti po nemaru neistije, zato ih kriviti kao
i stvoreno u Kristu i po Kristu vidljivo, a to je neiste kada nee biti hvaljene to su iste?!
tjelesno i nevidljivo, a to se, drim, odnosi na 3. Ali da bi se to moglo jasnije shvatiti, prvo mo-
netjelesne moi koje imaju bitak. ini mi se da je ramo ispitati je li doputeno drati da nabrojena
bia imaju duu i da su razumna. Potom valja
Pavao biima koja je openito nazvao tjelesnima i
traiti da li su njihove due nastale kada i njihova
netjelesnima u nastavku naveo vrste. To su: tijela ili su od njih drevnije. Mora li se, nadalje,
prijestolja, vlasti, prvatva, moi i sile (Kol 1, 16). misliti da e due zvijezda po svretku svijeta
2. to smo upravo kazali, rekli smo jer smo htjeli ostaviti svoja tjelesa? Da li e zvijezde kao to mi
redom i putem susljednosti pristupiti razglabanju o naputamo ovaj ivot prestati obasjavati svijet?
suncu, mjesecu i zvijezdama. Da li ih stoga to se veli ini se da je odvanost to istraivati. Ali nas na
da su stvoreni da ravnaju danju i nou (Post 1, 16) to poziva udnja da shvatimo istinu. Stoga ne
treba brojki meu prvatva? Da li moramo smatrati drimo ludim ako, po milosti Duha Svetoga,
da imaju samo prvenstvo nad danom i nou ukoliko ispitamo i pokuamo sve to nam je mogue.
vre ulogu svjetionika? Jesu li prvaci onoga reda i
Smatramo, dakle, da se ta poela moe oznaiti
slube koju imaju prvatva? Reeno je: Sve je
stvoreno po njemu (Iv 1, 3). Isto tako: U njemu je kao bia s duom. Kae se da od Boga primaju nare-
stvoreno sve to je na nebu i na zemlji (Kol 1, 16). enja. To se pak obino ne zbiva osim sa ivim i ra-
Prema tome ne moe biti sumnje da se meu nebeska zumnim stvorenjima. Zapovijed glasi: Ja naloih
bia ubraja i ono to je na svodu. To pak, oito, svim zvijezdama (Iz 45, 12). Ali koje su te
naznauje nebo gdje su, po Pismu, stavljena ta svjet- zapovijedi? Ove: da svaka zvijezda svojim redom i
lila (Post 1, 17). vlastitim obrtajima dostavi svijetu koliinu sjaja
Sve je, dakle, sazdano i stvoreno. Meu stvorenim koja joj je dana. Jednim se, naime, redom gibaju
biima nema nijednoga koje ne prima dobro i zlo i zvijezde nazvane planeti, drugim koje se zovu
nije otvoreno za oboje. To smo kao jasno uspostavili nepominima. To veoma jasno pokazuje da se
kroz izlaganje. Kako se onda moe drati dosljednim nijedno tijelo bez due ne moe gibati kao to ni bia
mada tako smatraju i neki od naih da su koja imaju duu nikada ne mogu biti bez kreta.
sunce, mjesec i zvijezde nepromjenljivi i da su Zvijezde se kreu takvim redom i takvom
nesposobni za zlo. To su neki mislili i o svetim razloitou da se ne moe primijetiti da je ikada i u
anelima. Krivovjernici to dre i o duama koje emu bio sprijeen njihov tijek. Kako u tome sluaju
nazivlju duhovnim naravima. nije povrh svake ludosti rei da se takav red i takvo
Pogledajmo na prvome mjestu to e sami razum opsluivanje stege i razumnosti trai od nerazumnih
pronai o suncu, mjesecu i zvijezdama. Je li tono stvorenja ili da ona to izvruju? U Jeremiji se, uz to,
kada neki smatraju da su ta bia tua promjenlji- mjesec naziva kraljicom neba (Jer 51, 1719). Ako
vosti? Ipak segnimo, koliko je mogue, u prvome redu zvijezde posjeduju duu te su iva bia s pameu,
za uenjem Svetih pisama.
nema sumnje da e se i u njih zamijetiti
Job, ini se, ne pokazuje samo da zvijezde mogu
pasti u grijehe ve da zaista nisu iste od grene napredovanje i nazadovanje. ini mi se da nekako
zaraze. Ovako, naime, pie: Pred njegovim pogledom takav smisao ima ono to Job ree: Ni zvijezde nisu
nisu ni zvijezde iste (Job 25, 5.) To se, jasno, ne od- iste pred njegovim pogledom (Job 25, 5).
nosi na Sjaj njihova tijela kao kada bismo, na pri- 4. Slijed rasprave pokazuje da su zvijezde bia
mjer, rekli da odjea nije ista. Ako se tako shvati, koja posjeduju duu. Takoer da su razumne. Sada
nepravda, nema dvojbe, pada na Stvoritelja. U sjaju valja vidjeti da li su duu dobile s tjelesima u
se nebeskih tjelesa neto optuuje kao neisto. Ako trenutku kada Pismo veli: Bog naini dva velika
zvijezde nisu mogle svojom marljivou stei sjajnije svjetlila vee da vlada danom i manje da
gospodari nou, i zvijezde (Post 1, 16) ili je Bog u ispraznosti podloeno stvoren/je? Na koji nain ne
zvijezde duu udahnuo izvana, a ne sa samim htijui? S obzirom na koju nadu? Kako e se i samo
tijelima nego poto su tijela ve bila nainjena. stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti? Ali i
Osobno pretpostavljam da je dua ulivena izvana. drugdje isti Apostol kae: Iekivanje stvorenja eka
Ipak vrijedi truda da se to dokae pomou Pisama. objavu Bojih sinova (Rim 8, 19). Iznova drugdje
Lako se dade rei kao nagaanje, ali se teko moe veli: Ne samo to ve i samo stvorenje uzdie i trpi
potkrijepiti biblijskim svjedoanstvom. sve do sada (Rim 8, 22). Valja, dakle, ispitati to je
Evo, naime, kako je mogue dokazati na temelju uzdisanje stvorenja i koje su njegove boli.
nasluivanja: ako ljudska dua koja je nia, ukoliko Ipak najprije promotrimo to je tatina kojoj je
je ovjeja, nije bila oblikovana s tijelom ve je strogo podjarmljeno stvorenje. Osobno smatram da ispraz-
govorei dokazano je izvana uvrtena, to tim nost nije drugo do li tjelesnost. Mada je, naime, tijelo
vie vrijedi za bia koja se oznauju kao nebeska. u zvijezda eterino, ipak je od tvari. Stoga mi se ini
Kako s obzirom na ljude misliti da je s tijelom stvo- da i Salamon rui svekoliku tjelesnu narav jer je u
rena dua onoga koji je Jakov u utrobi oborio neku ruku teret koji sputava silinu duhova. Salamon
svoga brata (Post 25, 2226)? Ili kako je istodobno ree: Ispraznost ispraznosti, sve ie ispraznost
s tijelom oblikovana ili sazdana dua onoga koji se kae Propovjednik. Gledao sam i vidio sve to je pod
napunio Duha Svetoga dok se jo nalazio u krilu suncem. I, eto, sve je ispraznost (Prop 1, 2. 14). Toj
svoje majke? Govorim o Ivanu koji se veselio u je, dakle, ispraznosti stvorenje podlono. Ipak se to
majinu krilu i poigravao od velike radosti jer je glas prvenstveno odnosi na ono stvorenje koje svojom
Marijina pozdrava dopro do uiju njegove majke ulogom u ovome svijetu posjeduje najvie i
Elizabete (Lk 1, 4144). Kako je s tijelom nastala i najodlini'je prvenstvo. Rije je o suncu, mjesecu i
sazdana dua i onoga za koga se veli da ga je Bog zvijezdama. Kae se da su podvrgnuti tatini jer su
poznavao prije nego je oblikovan u utrobi i da ga je stavljeni u tijelo i dobili zadau svijetliti ljudskome
posvetio prije nego je iziao iz maternice (Jer 1, 5)? rodu.
Inae e se priiniti da Bog bez rasuivanja i ne Pie: To je stvorenje i ne htijui podloeno is-
gledajui na zasluge neke ispunja Duhom Svetim i praznosti (Rim 8, 20). Nije, naime, dragovoljno na se
bez razloga posveuje. Kako u tome sluaju izbjei
uzelo slubu koju iskazuje tatini. Tako je htio onaj
onoj rijei: Zar je u Boga nepravda? Daleko od toga!
koji je stvorenje podloio radi onoga koji je pod-
(Rim 9, 14) ili ovoj: Zar Bog gleda tko je tko (Rim 2,
loio (Rim 8, 20). On je obeao onima koji nisu od
11)? To, naime, slijedi onu tvrdnju koja dri da due
nastaju zajedno kada i tjelesa. Ono, dakle, to se svoje volje podvrgnuti ispraznosti da e se, kada izvr-
moe nazreti iz usporeenja s ljudskim stanjem, e slubu sjajnoga djela, osloboditi toga robovanja
kudikamo se dosljednije primjenjuje, mislim, na raspadljivosti i tatini. Bit e to kada nastupi vrijeme
nebeska bia. To ini se, dokazuje sami ljudski slavnoga otkupljenja Bojih sinova (Rim 8, 19. 23).
razum, ali i vlast Pisma. Svekoliko se stvorenje u toj nadi nada da e se ispu-
5. Pogledajmo da li u Svetome pismu moemo niti dato obeanje. Sada u meuvremenu sa
nai neko znaenje koje se u strogome smislu odnosi svime uzdie i suosjea s onima kojima slui. Po
na ova nebeska bia. Apostol Pavao kae ovako: strpljivosti suitrpi i ufa se u ono to je obeano.
Stvorenje je i ne htijui podvrgnuto ispraznosti. Promotrimo i to da li se moda jedna druga Pav-
lova rije moe primijeniti na one koji su podloeni
Podloeno je zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi jer
ispraznosti, ali ne od svoje volje ve po volji onoga
e se i samo stvorenje osloboditi robovanja
koji ih je podloio i zbog nade u obeanja. Apostol
raspadljivosti i postignuti slobodu slave Bojih kae: elio bih da se odvojim i budem s Kristom. To
sinova (Rim 8, 2021). Postavljam pitanja: kojoj je
je, naime, mnogo bolje (Fil 1, 23). Drim da i sunce
moe slino rei: elim se rastvoriti i biti s Kristom.
To je, naime, mnogo bolje. Ali Pavao dodaje: Ali je Sedmo poglavlje
zbog vas korisnije da ostanem u tijelu (Fil 1, 24).
Meutim, i sunce moe kazati: ostati u ovome ne-
beskome i sjajnome tijelu korisnije je zbog objave Bo-
jih sinova. Isto se dade misliti i kazati o mjesecu i
zvijezdama.
Vidimo sada to je sloboda stvorenja i to oslobo-
enje iz ropstva. Kada Krist preda kraljevstvo Bogu
Ocu (1 Kor 15, 24) i spomenuta e iva bia budui
da su ranije spadala u Kristovo kraljevstvo s
itavim kraljevstvom biti izruena Oevu ravnanju.
Kada Bog bude sve u svima (1 Kor 15, 28), bit e u
zvijezdama kao i u svemu jer i one spadaju u sve.
Aneli
1. Smatram da se slino mora umovati i o ane-

lima. Ne smije se misliti da je puka sluajnost to
pojedini aneo dobiva zasebnu ulogu. Tako, na
primjer, Rafael lijei i vida. Gabrijel nadzire ratove.
Mihael se brine za smrtnike molitve i pronje. Oni su
zavrijedili te uloge, ali ne drukije doli svojim
zaslugama, nastojanjima i vrlinama koje su pokazali
prije nego je nastao ovaj svijet. Tada je u
arhaneoskome redu svakome pojedincu dodijeljena
ova ili ona vrsta dunosti. Drugi pak zavrijedie biti
ubiljeeni u aneoski red i djelovati pod
zapovjednitvom ovoga ili onoga arhanela odnosno
pod zapovjednitvom toga i toga kneza i voe svoga
reda.
Sve je to, rekosmo, odreeno i rasporeeno naj-
prikladnijom i najpravednijom Bojom rasudbom na
temelju zasluga, a ne po sluaju i bez razluivanja.
Bog je osobno prosudio i potvrdio da se ovome anelu
mora povjeriti efeka Crkva (Otk 2, 1), a onome
drugom Crkva stanovnika u Smirni (Otk 1, 8) te da
ovaj aneo bude Petrov (Dj 12, 7), a onaj Pavlov (Dj
27, 23). Isto vrijedi i za pojedine meu najmanjima
(.Mt 18, 10) to su u Crkvi. Svakome je dodijeljen ovaj
ili onaj aneo od onih koji svaki dan motre Boje lice
(Mt 18, 10). Takoer je odreen i onaj aneo koji mora korijena dobra stabla kako shvatiti da su urodili
sa svih strana opasivati bogobojazne (Ps 33, 8). tako zlim plodovima?
Ne smijemo, razumije se, shvatiti da se sve to Oni e kao i obino odgovoriti ovom izmiljo-
zbilo sluajno i nasumce ni da su aneli po naravi tinom: nije Pavao progonio ve netko drugi koji je bio
tako stvoreni. To bi, inae, znailo Stvoritelja optuiti u njemu. Ni Petar nije zanijekao nego netko drugi u
da je pristran. Treba, naprotiv, vjerovati da je Bog Petru. Zato je Pavao, ako uope nije grijeio, rekao:
najpravedniji i najpraviniji vladar Svemira uloge Nisam dostojan zvati se apostolom. Progonio sam
dijelio po zaslugama i krepostima, po pojedinevoj Boju Crkvu (1 Kor 15, 9)? Zato je i Petar veoma
snazi i nadarenosti. gorko plakao (Mt 26, 75), ako je drugi sagrijeio? To
2. Ne smijemo zapasti u neprikladne i bezbone pobija sve protivnike ludosti.
bajke ljudi koji meu nebeskim biima i ljudskim 3. Ne postoji, po nama, u zbilji nijedno razumno
duama zamiljaju raznorodne duhovne naravi koje stvorenje koje ne bi bilo sposobno za dobro i zlo. Ali
su, prema tome, stvorili razliiti stvoritelji. Njima se time to kaemo da nema naravi koja ne bi mogla
ini narazumnim kao to uistinu i jest ludo da podlei zlu ne tvrdimo, u isti mah, da je svako bie
se jednom te istom Stvoritelju pripiu razliite naravi pristalo na zlo, to jest postalo zlim. Kao to se kae da
razumnih stvorenja. Oni, meutim, ne poznaju razlog svaki ovjek s naravi dobiva mogunost ploviti, otuda
takve razliitosti. Kau da im se ne ini dosljednim da ne slijedi da e svaki pojedini ploviti. Isto je tako
jedan te isti Stvoritelj nekima ne vodei rauna o svakome ovjeku mogue uiti slovnicu ili lijenitvo.
zaslugama dade vlast gospodarenja, a neke podloi Ipak se time odmah ne veli da je svaki ovjek lijenik
gospodarima ili da jednima dodijeli prvatva, a druge ili jezikoslovac. Ako, prema tome, tvrdimo da nema
uini podlonicima prvaka. nikakve naravi koja ne moe prigrliti zlo, nije time
Smatram, dakako, da sve to pobija i otklanja sli- smjesta naznaeno da je zlo i prihvatila. I opet: nema
jed onoga umovanja koje sprijeda izloismo. On po- naravi koja ne bi mogla pristati na dobro. Ipak to ne
kazuje da se uzrok razliitosti i raznovrsnosti u svim dokazuje da je svaka narav dobila dobro.
stvorenjima nalazi u njihovim ivahnijim ili ljenijim Po naem sudu ni sami avao nije bio nesposoban
pokretima te u njihovoj kreposti ili mani, a ne da za dobro. Ali otuda to je mogao primiti dobro ne
potjee od Podjeliteljeve pristranosti. slijedi da ga je htio primiti ni da je krepost proveo u
Ali kako bismo to lake shvatili da je tako s djelo. Navedeni proroki ulomci ue da je davao, dok
nebesnicima, uzmimo za primjer ono to se dogodilo je boravio u Bojemu raju posred Keruba (Ez 28, 13),
ili se zbiva meu ljudima. Tako emo u skladu s vid- bio dobar. Imao je, dakle, u sebi sposobnost da prigrli
ljivim, na temelju dosljednosti, shvatiti nevidljivo. vrlinu ili zlo. Ipak se odvratio od kreposti i svom se
Protivnici bez sumnje dre da su Pavao i Petar bili pameu priklonio zlu. Tako je i s ostalim stvorenjima.
duhovne naravi. Ali se zna da je Pavao mnogo radio Imaju mo za jedno i drugo. Slobodnim pak
protiv vjere (Gal 1, 13). Progonio je Boju Crkvu. I odabranjem bjee od zla i prijanjaju uz dobro.
Petar je poinio veoma veliki grijeh. Uz zakletvu je Nema, prema tome, naravi koja ne bi mogla pri-
tvrdio, kada ga je pitala vratarica slukinja, da ne zna hvatiti dobro i zlo. Iznimka je Boja narav. Ona je
tko je Krist. Kako su ta dvojica koji su, i po njihovu vrelo svakoga dobra. To vrijedi i za Kristovu narav.
sudu, duhovni pali u takve grijehe? Pitanje iskrsava Krist je, naime, Mudrost. Mudrost pak, razumije se,
tim vie to protivnici obino tvrde i navode da dobro ne moe primiti ludost. Krist je pravednost, a praved-
stablo ne moe donijeti zle plodove (Mt 7, 18)? Ako, nost jamano nikada nee podlei nepravdi. Takoer
uistinu, dobro stablo ne moe ploditi zlim plodovima je Rije i Razum, a razum ne moe postati nerazuman.
a po njihovu miljenju Pavao i Petar bijahu iz Isto tako je svjetlo. Sigurno je pak da tmine ne mogu
obuzeti svjetlost (Iv 1,5). Slino je i s biti Duha
Svetoga koja je sveta i zato ne prima neistou. Po dobile po svojim pokretima i napredovanjima kojima
naravi i u samome bitku je sveta. su kroile u opaini.
Ako je jo koja druga narav sveta, da je posveena To je drugi red duhovnoga stvorenja. Tako se
dolazi od primanja i nadahnua Duha Svetoga. strmoglavce strovalio u zlou da radije ne eli biti
Svetost ne posjeduje po naravi ve kao dodatak. to pozvan natrag, a ne da to ne bi hilo mogue. Za nj je
pak pridolazi, moe i otpasti. Tako netko moe i pra- pomama za opainama zapravo uitak i naslada.
vednost posjedovati kao dodatak. Ali je zato mogue Trei red razumne naravi jesu oni duhovi koje je
da je i izgubi. Jednako se i mudrost moe imati kao Bog procijenio prikladnima da napune ljudski rod. Ri-
dodatak. U naoj je vlasti da svojim nastojanjem i i- je je o duama ljudi. Vidimo da su neki od njih
votnom zaslugom, ako teimo za mudrosti, i postane- svojim napredovanjem uzeti u spomenuti aneoski
mo mudri. Ako se neprestance trudimo oko mudrosti, red. Tu su, naime, oni koji su postali Bojim
uvijek emo imati dijela na Mudrosti. Stjeemo je vie sinovima (Rim 8, 14), sinovima uskrsnua Lk 20,
ili manje. To ovisi o ivotnoj zasluzi i obujmu 36) i sinovima svjetla (Lk 16, 8), jer ostavie tamu i
nastojanja. Boja, naime, dobrota u skladu sa svojim zavoljee svjetlost. Tu su i oni koji nadvisie svaki rat
dostojanstvom sve poziva i vue prema onome blae- te postadoe mirotvorci (Mt 5, 9), sinovi mira (Lk
nom koncu gdje prestaje i nestaje svaka bol, tuga i 10, 6) i sinovi Boji. Tu su i oni to mrtve svoje udove
uzdisanje (Iz 35, 10). na zemlji. Ne samo to nadvladaju tjelesnu narav ve
4. Mislim, dakle, i tako mi se ini da je prethodno nepostojane i krhke pokrete same due sjedinie s
razlaganje dovoljno pokazalo da ni prvatva ne posje- Gospodinom. U cjelini su postali duh da bi s Gospo-
duju nerazlueno ili kakvim nepredvienim sluajem dinom trajno bili jedan duh (1 Kor 6, 17). S njime
svoje prvenstvo niti da su na taj nain drugi redovi sve rasuuju. Tako dopiru dotle da postaju savreno
dobili svaki svoju slubu. Po svojim su zaslugama duhovni. Sve razluuju. Njih pak uope nitko ne moe
postigli stupanj svoga dostojanstva. Ali na nas ne suditi jer je njihov um rasvijetljen svom svetou po
spada ni znati ni istraiti koji su to bili ini kojima su Bojoj Rijei i Mudrosti.
zavri jedili doi u taj red. Dovoljno je znati reeno da Drimo pak da se na nikakav nain ne smije ono
se dokae Boja pravinost i pravednost. Po sudu prihvatiti to neki bez potrebe obino istrauju ili
apostola Pavla u Boga ne postoji pristranost s tvrde. Misle da se due mogu tako nisko spustiti da
obzirom na osobe (Rim 2, 11). Bog, naprotiv, sve ras- zaborave svoju razumnu narav i dostojanstvo te uu
poreuje u skladu s pojedinevim zaslugama i u red nerazumnih ivih bia ivotinja i ivina. U tu
njegovu napredovanju. svrhu iz Pisma redovito donose neke lane dokaze.
Sluba anela, prema tome, poiva na zasluzi. Opiru se, na primjer, na zapovijed da se ivotinja
Vlasti vlast vre na temelju svoga napretka. Prijestolja kojoj se ena dala protiv naravi zajedno sa enom
tako nazvana jer imaju suditi i ravnati to vre optui i s njom zajedno kamenuje (Lev 20, 16) ili da se
zbog svojih zasluga. Ni gospodstva ne gospodare bez kamenuje bik koji bode rogom (Izl 21, 2029). Po-
obzira na zasluge. To je taj prvi, najvii i najodliniji zivaju se i na Balaamovu magaricu koja je progovorila
red duhovne naravi na nebu. Razvrstan je na osnovi kad joj je Bog otvorio usta te je teglee nijemo
slavne razliitosti uloga. marvine odgovorilo ljudskim glasom i oitovalo
Slino, dato, moramo misliti i o neprijateljskim prorokovu ludost (Br 22, 28).
silama koje su se ponudile za takva mjesta i slube. Mi nita od toga ne prihvaamo. Sve te njihove
Ne posjeduju po biti niti su stvorene da budu prva- tvrdnje pobijamo i odbacujemo. Protive se naoj vjeri.
tva, vlasti, ravnatelji svijetom tmina, duhovi bezako- Na svome emo mjestu i u svome trenutku pobiti i
nja, zlodusi i neisti duhovi. Te su stupnjeve u zlu otkloniti to krivo uenje. Tada emo izloiti kako se
mora razumjeti ulomke Svetih pisama na koje se oni
naslanjaju.
DRUGA KNJIGA 1. Sve to u prethodnome dijelu izloismo odnosi
se, dodue, na svijet i njegovo ureenje. Ipak je, ini
se, sada trenutak iznova obraditi neka pitanja o
svijetu. Mislimo na njegov poetak i kraj i na ono to
se po Providnosti dogaa izmeu nastanka i konca
svijeta. Isto tako na ono to se dade pojmiti prije
svijeta ili poslije njega.
Pri tome najprije pada u oi da se svekolika raznovrs-
na i razliita gradba svijeta sastoji od razumnih bo-
Prvo poglavlje anskih naravi i od razliitih tjelesa. Ali tu su jo ni-
jeme ivotinje divlje, domae te ptice i sve to ivi u
vodama. Potom dolaze prostranstva neba ili nebesa,
zemlje i vode. Tu je i zrak. Naziva se eterom i nalazi
izmeu neba i zemlje. Spomenimo i ostalo to izlazi ili
se raa iz zemlje.
Razliitost je, dakle, u svijetu ogromna. ak je i
meu samim razumnim biima raznovrsnost
nepregledna. Mislimo da je zbog nje nastala sva ostala
razliitost i raznovrsnost. Moe li se, ako motrimo
onaj konac koji e sve vratiti u svoje zaetno stanje po
raspravi preanje knjige, pronai neki drugi razlog
opstanku svijeta? Ako je to bilo kazano s nutarnjom
vezanou, koji emo drugi razlog kao to rekosmo
Svijet
imati za toliku razliistost ovoga svijeta ako ne obasie i razliite pokrete vodi jedinstvenome djelu.
razliitost i razvnovrsnost pokreta i padova onih koji Stoga se neizmjerno djelo svijeta ne raspada usprkos
otpadoe od onoga poetnog jedinstva i suglasja u ko- razdora meu duhovima.
jem ih je Bog iznova stvorio? Udaljeni su i otrgnuti od Radi toga drimo da je Bog, Otac svemira, zbog
onoga stanja dobrote. Potom su njima vitlali razni spasenja svih svojih stvorenja po neizrecivoj razumno-
duini nagibi i udnje. Tako, po razliitosti sti svoje Rijei i Mudrosti sve do u tanine razredio.
usmjerenja, svedoe ono jedino i nerazlueno dobro Pojedinani duhovi ili dusi ili ma kako se drukije
svoje naravi na raznorodne kakvoe razuma. nazvala razumna bia nisu silom i protiv slobodne
2. Bog pak sve to je na koji god nain nastalo odluke prinudeni na neto to ne bi inio pokret nji-
posredstvom neiskazivoga umijea svoje Mudrosti hova uma. Inae bi se inilo da im je oduzeta mo
iznova oblikuje i obnavlja. To ini s obzirom na neto slobodne volje. To bi, dakako, mijenjalo kakvou same
korisna i zbog sveopega napretka svih. Ta ista stvo- njihove naravi. Ovako su razliiti pokreti njihovih na-
renja koja su bila po razliitosti svojih ivotnih poela kana prikladno i korisno usklaeni sa suglasjem
meusobno veoma udaljena privodi jednoj odreenoj jedinstvenoga svijeta. Dok, naime, jednim biima
slozi u pogledu djela i nastojanja da bi uza svu razno- treba pomo, druga mogu pomoi. Neka opet one koji
vrsnost duevnih gibanja ostvarila puninu i napreduju vode u okraje i borbe da se u njima jo
savrenost jedinstvenoga svijeta. Tako i sama vie iskae njihova marljivost. Na taj nain poslije
razliitost u duhu tei k jednome cilju savrenosti. pobjede poloaj ponovo dobivena stupnja postaje
Samo je, naime, jedna Mo koja svu razliitost svijeta sigurniji. Steen je kroz potekoe i napore!
3. Iako je, dakle, svijet rasporeen u razliite slu- narav, jer razliitost u svijetu ne moe opstojati bez
be, ipak ne smijemo misliti da je ustroj itavoga svi- tjelesa. Sama pak zbilja pokazuje da tjelesna narav
jeta bez nutarnjega sklada i povezanosti. Kao to se podlijee razliitoj i raznovrsnoj izmjeni. Moe se iz
nae tijelo koje je jedno sastoji od mnogih udova (1 svega mijenjati u sve. Tako, na primjer, drvo se mi-
Kor 12, 12) i kao to ga odrava jedna dua, tako i jenja u oganj, vatra u dim, dim u zrak. Ali i tekue
svekoliki svijet, mislim, valja pojmiti kao neko ogrom- ulje prelazi u plamen. Zar isti uzrok ne mijenja
no neizmjerno ivo bie kojim kao jedna dua ravna ljudsku i ivotinjsku hranu? togod, naime, uzmemo
Boja Mo i Razum. kao jelo, preobraava se u bit naega tijela.
Smatram da je to naznaeno i u Svetome pismu. Makar ne bi bilo teko izloiti kako se voda mije-
Prorok veli: Zar ja kae Gospodin ne ispunjam nja u zemlju ili u zrak, u vatru, a vatra u zrak te zrak
nebo i zemlju (Jer 23, 24)? Takoer pie: Nebo je u vodu, na ovome je mjestu onome tko eli rastu-
moje prijestolje, a zemlja klupica za moje noge (Iz maiti narav tjelesne tvari dovoljno i ono to smo
66, 1). Isto Spasitelj ree velei da se ne smijemo upravo naveli.
zaklinjati nebom jer je Boje prijestolje ni zemljom Ovako, dakle, poimamo tvar: ona je ono to je u
jer je podnoje za njegove noge (Mt 5, 34). Jednako osnovi tjelesa. To znai da 'je ono po emu tjelesa uz
ui i Pavao. Dok propovijeda Atenjanima, tvrdi: U dodatak i uvrtenje kakvoa opstoje. Kakvoe su
njemu ivimo, miemo se i jesmo (Dj 17, 28). Kako, etiri: hladno, toplo, suho i vlano. Kada se te etiri
naime, ivjeti u Bogu, u njemu se gibati i biti ako ne kakvoe uvrste u tvar tvar je u svojoj vlastitoj
time to on svojom Mou itav svijet okruuje i naravi izvan navedenih kakvoa nastaju razne
odrava? Na koji je nain nebo Boje prijestolje, a vrste tjelesa. Ali iako je tvar kako kazasmo po
zemlja podnoje njegovim nogama kako i sam svojoj vlastitoj naravi bez kakvoa, ipak nikada ne
Spasitelj naznauje (Mt 5, 34) osim to njegova opstoji izvan kakvoa.
Sila ispunja sve na nebu i na zemlji? Sam kae: Zar Tvar je, prema tome, ogromna. Takva je da moe
nebo i zemlju, govori Gospodin, ja ne ispunjam (Jer dostajati za sva tjelesa koja je Bog htio stvoriti na
23, 24)? svijetu. Stvoritelju je bila podlona i u svemu na
Ne mogu, dakle, misliti da je na osnovu usluzi kada je stvarao oblike i vrste koje je htio. U se
iznesenoga ikome teko pristaiti na to da Bog kao je primala kakvoe koje joj Bog htjede utisnuti.
roditelj svemira svekoliki svijet ispunja i odrava Ne znam kako su toliki i tako ueni muevi mogli
puninom svoje Moi. misliti da je tvar nestvorena, to jest da je nije nainio
Izlaganje u preanjoj raspravi jamano je Bog, stvoritelj svega. Govorili su da je njezina narav i
pokazalo da je uzrok razliitosti ovoga svijeta leao u mo nekako sluajna. udim se da ti ljudi kore one
raznovrsnim pokretima razumskih 'stvorenja i u koji odbacuju Boga kao Stvoritelja ili nijeu njegovo
njihovim razliitim rasudbama. Stoga sada provienje za ovaj svijet. Optuuju ih da bezbono
pogledajmo da li moda ne prilii da konac ovoga sude kada smatraju da je svijet ovo ogromno djelo
svijeta bude slian njegovu poetku: Nema, naime, bez Stvoritelja i skrbnika. Ali i sami upadaju u
sumnje da e svijdt na svretku jo uvijek biti u slinu krivicu bezbonosti. Vele da tvar nije nastala
velikoj razlici i raznovrsnosti. Ta e raznovrsnost, ve da je suvjena s nepostalim Bogom.
razumije se, zateena na kraju ovoga svijeta biti Ako krenemo putem njihova razmiljanja i
pretpostavimo, na primjer, da tvari negda nije bilo
izvorom i osnovom ponovnih razliitosti u drugome
oni tako tvrde jer kau da Bog nije mogao nita initi
svijetu ikoji e doi poslije ovoga. Svretak e ovoga kada niega nije bilo Bog je, bez dvojbe, bio dokon.
svijeta biti poetak buduega. Nije imao tvari iz koje bi mogao neto uiniti. Ali oni
4. Tijek izlaganja je ustanovio da s time stoji ta- misle da je tvar nastala sluajno, a ne po Bojoj
ko. Sada je, ini se, na redu raspraviti to je tjelesna
Providnosti. Uza sve ito dre da bi ono to se Drugo poglavlje
sluajno zbilo moglo Bogu dostajati za veliinu
njegova djela i za mo njegove sile. Tvar bi bila
razvrstana i rasporeena umijeem Boje Mudrosti.
Tako bi se oblikovao svijet.
To mi se ini skroz naskroz nerazumnim i vlasti-
tim za ljude koji uope ne poznaju Mo i Razum na-
ravi koja nije stvorena. Ali da bismo pomnije mogli
proniknuti o emu razglabamo, neka se za trenutak
dopusti da tvari nije bilo i da je Bog, poto ranije ni-
ega nije bilo uinio da bude to je htio da postoji.
to misliti? Da li da je tvar koju je Bog imao stvoriti i
koju je po svojoj Moi i Razumu doveo u opstanak,
kako bi bilo ega ranije nije bilo, bila bolja, u veoj Vjenost tjelesne naravi
koliini i druge vrste nego tvar koju nai protivnici
nazivlju nestvorenom, ili je bila u manjoj koliini i 1. Neki na ovome mjestu obino pitaju da li se
loija odnosno slina i ista kao i ona? Drim da izmeu razumnih naravi i tjelesne tvari moe misliti
svatko moe lako shvatiti da ni bolja ni loija tvar ne stanovita vezanost i blizina koja je slina onoj kada
bi bila u stanju primiti oblike i vrste ovoga svijeta Otac raa jedinoroenoga Sina i iznosi Duha Svetoga.
ako nije bila kao ova koja ih je primila. Kako se, Reeno ne znai da Sina i Duha ranije nije bilo. Tek
dakle, nee priiniti bezbonim ako se ono naziva izrazuje da je Otac Sinu i Duhu Svetome izvor i vrelo.
nestvorenim to je bez sumnje onakvo kao i ono to U trojstvenih se, naime, Osoba ne moe nipoto po-
se naziva nenastalim, a vjeruje se da je stvoreno po miljati na neko prije ii poslije. Da bi postavljeno
Bogu? punije i pomnije istraili, raspravu obino time
5. Da bismo i snagom Pisama vjerovali u tonost poinju to pitaju da li sama tjelesna narav koja nosi
kazanoga, pouj kako je taj nauk potvren u ivote i omoguuje pokrete duhovnih i razumnih bia
Makabejskim knjigama. To se odnosi na mjesto gdje s njima traje kroz jednaku vjenost ili e se rastvoriti,
majka sedmorice muenika jednoga sina sokoli da propasti i nestati.
izdri muke. Veli: Molim te, sine, gledaj nebo i Kako bismo to mogli potanje shvatiti, najprije, ini
zemlju i sve to sadre. Motrei to, znaj da je to se, moramo istraiti da li je mogue da razumne
nainio Bog jer toga nije bilo (2 Mak 7,28). Ali se i u naravi ostanu posve netjelesne kada dopru do
knjizi Pastir u Prvoj zapovijedi kae: Prije svega vrhunca svetosti i blaenstva. Meni se to ukazuje
vjeruj da je Bog jedan. On je sve stvorio i uredio. Iz
veoma tekim i skoro nemoguim. Pita se da li je
onoga to je bilo nitavilo uinio je da sve nastane.
Moda se na isto odnosi to je zabiljeeno u nuno da su razumne naravi vazda sjedinjene s
Psalmima. Pie: On kaza i posta. Zapovjedi i bi tjelesima? Kada bi tko mogao iznijeti razlog zbog
stvoreno (Ps 148, 5). Rijei on kaza i sve posta po kojega bi bilo mogue da one budu bez ikakve
svemu sudei odnose se na bit onoga to postoji. tjelesnosti, oitovalo bi se da je dosljedno misliti da je
Izriaj pak naredi i bi stvoreno kazan je, ini se, o tjelesna narav stvorena iz niega kroz odreene
kakvoama koje oblikuju samu bit. vremenske razmake. Ali kao to je nastala kada je nije
bilo, i prestat e kada mine korist od njezine uporabe.
2. Ako je zaista na svaki nain nemogue to tvrdi- Tree poglavlje
ti, to jest da osim Oca, Sina i Duha Svetoga moe bez
tijela ivjeti ijedna druga narav, nunost dosljednosti i
um sile drati da su razumne naravi, dodue,
stvorene kao neto prvotno, ali da se tvarna bit od
njih razlikuje samo u misli i pameti te da je za njih
stvorena prije ili poslije njih, ali da one nisu nikada
bez nje ivjele niti sada ive. Ispravno je, naime, sma-
trati da samo Trojstvo opstoji u netjelesnome ivotu.
Ranije smo rekli da je narav tvarne biti takva da
se iz svega mijenja u sve. Kada se upotrebljava za
nia bia, poprima oblik grubljega i vrega tijela. Na
taj nain uspostavlja vidljive i raznovrsne vrste u Poetak svijeta i njegovi uzroci
svijetu. Kada je na usluzi savrenijim i blaenijim
biima, blista sjajem nebeskih tjelesa (1 Kor 15, 40). 1. Preostaje da nakon iznesenoga istraimo da li
Boje anele i sinove uskrsnua ukrasuje odjeom je prije ovoga sadanjega svijeta postojao neki drugi
duhovnoga tijela. Po spomenutima e razliito i svijet. Ako je postojao je li bio ovakav kao ovaj to je
raznovrsno stanje jedinoga svijeta doi do sada ili malo drukiji odnosno loiji, ili svijeta uope
savrenosti. nije ni bilo ve je bilo neto takvo kao to zamiljamo
Ako se pak o tome eli cjelovitije raspredati, treba kraj koji e nastupiti poslije svega kada se kraljev-
jo are i pomnije sa svim strahopoitanjem i stvo preda Bogu Ocu (1 Kor 15, 24)? Je li pak to
bogobojaznou pretraiti boanska Pisma. Valja stanje bilo svretak jednoga drugog svijeta onoga
vidjeti da li se u njima, kada se prikupi vei broj nakon kojega je poeo ovaj svijet poto je razliiti
svjedoanstava te vrste, moe nai s obzirom na te pad razumnih naravi potaknuo Boga stvoriti ovaj
potekoe skroviti i tajni smisao koji se odnosi na ta raznorodni i raznovrsni svijet?
teka i tajnovita pitanja. To obznanjuje Duh Sveti Drim, meutim, da uz to treba istraiti i ovo to
onima koji su dostojni. slijedi. Pitamo da li e poslije ovoga svijeta biti kakvo
lijeenje i popravak? Bio bi, dodue, krut i pun boli.
Odnosio bi se na one koji nisu htjeli sluati Boju
Rije. Bio bi pouka i razumno izobraenje po kojem
mogu do punije spoznaje Istine doprijeti oni to se
ve u ovome ivotu dadoe na to traenje te se,
postavi isti, u duhu osposobie primiti boansku
Mudrost. Ili e smjesta poslije navedenoga nastupiti
svretak svega? Hoe li za ispravljanje i popravak
onih kojima to treba jo jednom nastati novi svijet?
Da li e biti ovome slian, od njega bolji, odnosno
mnogo gori? Kakavgod svijet bude poslije ovoga,
koliko e trajati i da li e ga uope biti? Da li e igda
doi trenutak da uope nee biti nikakva svijeta? Je
li ikada bilo asa da svijeta nije bilo? Da li je
istodobno bilo i da li e biti vie svjetova? Hoe li se
ikada dogoditi da e dva svijeta biti jednaka i u Kada ovo tijelo koje e jednom biti jo sjajnije
svemu slina te se uope nee razlikovati? stekne udio na ivotu, pristupit e onome to je be-
2. Da bi se oitije pokazalo da li tjelesna narav smrtno da bi postalo i neraspadljivo. to je, naime,
opstoji s vremena na vrijeme i da li e se kao to je smrtno, smjesta je i raspadljivo. Ali to je raspadljivo,
nije bilo prije nego je postala isto tako raspasti pa ne mora se nazvati i smrtnim. Stijenu ili drvo zovemo
je nee biti, pogledajmo najprije moe li itko ivjeti bez raspadljivim, ali ne slijedi da ih nazivamo i smrtnim
tijela. Ako je, naime, netko sposoban opstojati bez jer nikada nisu ni ivjeli. Tijelo pak ima dijela u
tijela, sve moe ivjeti bez njega. Ranija je rasprava ivotu. Budui da se ivot moe od njega rastaviti i
rastumaila da sve tei prema jednome svretku. Ako zaista se odvaja, dosljedno je to ga nazivamo smrt-
pak sva bia mogu biti bez tijela, tjelesnost e bez nim i u drugome smislu oznaujemo kao raspadljivo.
sumnje ieznuti jer vie nee biti od koristi. Ali kako Sveti Apostol na divan nain najprije promatra
emo u tome sluaju shvatiti to Apostol kae na ope stanje tjelesne tvari kojom se dua stalno slui
onim mjestima gdje raspravlja o uskrsnuu mrtvih? ma u kakvoj se kakvoi ta tvar nalazila sada u tje-
Tu veli: Nuno je da ovo raspadljivo obue lesnoj, kasnije u profinjenijoj i ioj. Tu naziva du-
neraspadljivost i da ovo smrtno obue besmrtnost. hovnom. Veli: Nuno je da ovo raspadljivo obue
Kada pak ovo raspadljivo obue neraspadljivost i ovo neraspadljivost (1 Kor 15, 53). Potom posebno motri
smrtno ogrne besmrtnost, zbit e se napisana rije: stanje tijela pa kae: Nuno je da ovo smrtno obue
pobjeda je prodrla smrt. Gdje je, smrti, tvoja besmrtnost (1 Kor 15, 53). Ali to e
pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj alac? Grijeh je alac neraspadljivost i besmrtnost biti drugo ako ne
smrti, a snaga grijeha zakon (1 Kor 15, 5356). Boja Mudrost, Rije i Pravednost koja duu oblikuje,
Apostol, dakle, naznauje kako se ini slinu zaodijeva i ukrasuje? Stoga se i kae da raspadljivo
misao. Izriaji ovo raspadljivo i ovo smrtno kazani oblai neraspadljivost i smrtno besmrtnost (1 Kor
15, 53).
u neku ruku kao osjeaj onoga koji dodiruje i
U ovome svijetu, iako smo mnogo uznapredovali,
pokazuje na to se mogu primijeniti osim na tjeles-
ali ukoliko dijelom spoznajemo i ulomino
nu tvar? Ta e, prema tome, tjelesna tvar koja je sada
proniemo te i ono to nam se ini da shvaamo
raspadljiva obui neraspadljivost kada se njome sta-
vidimo kroz ogledalo u zagonetci (1 Kor 13, 912),
ne sluiti dua koja je postala savrenom i koja je ovo raspadljivo jo nije obuklo neraspadljivost niti
pouena u istine neraspadljivosti. x
je smrtno ogrnulo besmrtnost. Ovo se nae
Ne bih elio da te iznenauje to savrenu duu pouavanje u tijelu bez sumnje razvlai nadugo.
nazivamo stanovitom odjeom tijela. Dua se zbog Traje sve dotle dok sama naa tjelesa koja nas
Boje Rijei i Boje Mudrosti tu naziva omotavaju po Bojoj Rijei, Mudrosti i savrenoj
neraspadljivou. I sam se Krist Isus Gospodar i Pravednosti ne zaslue neraspadljivost i besmrtnost.
Stvoritelj due naziva odjeom svetih. Tako biljei Stoga je kazano: Nuno je da ovo raspadljivo
Apostol: Obucite Gospodina Isusa Krista (Rim 13, zaodjene neraspadljivost i ovo smrtno obue
14). Kao to je, prema tome, Krist duina odjea, tako besmrtno (1 Kor 15, 53).
se na duhovan nain kae da je dua odijelo tijela. 3. Oni, meutim, koji misle da su duhovna
Tijelu je ukras. Krije i prekriva njegovu smrtnu narav. stvorenja sposobna negda ivjeti izvan tjelesa, na
Rijei: Nuno je da ovo raspadljivo obue neraspadlji- ovome mjestu uistinu mogu iznijeti neke potekoe.
vost (1 Kor 15, 53) naznauju da je nuno da ova Ako je, naime, istina da e ovo raspadljivo obui
raspadljiva tjelesna narav primi odijelo neraspadljivost i ovo smrtno zaodjenuti besmrtnost i
neraspadljivosti, a to je dua koja u sebi ima da e na koncu smrt biti progutana, to tada ne znai
neraspadljivost ukoliko je obukla Krista koji je Boja nita drugo doli da e biti unitena tvarna narav na
Mudrost i Rije.
kojoj je smrt mogla neto uraditi. ini se, naime, da mogu to kazati. Ako se, naime, pretpostavi da je novi
se onima koji su u tijelu otupljuje otrina uma zbog svijet u svemu jednak preanjemu, onda je takav
naravi tjelesne tvari. Ako su van tijela, umai e da e Adam i Eva ponovno isto uiniti to su uinili.
svakoj tegobi takva uznemirivanja. Ali kako se ne Opet e se zbiti isti potop. Isti e Mojsije opet iz
mogu odjednom liiti svakoga tjelesnoga odijela, Egipta izvesti esto tisua ljudi. Juda e po drugi
najprije moraju, misli se, boraviti u finijim i iim put izdati Gospodina. Pavao e jo jednom uvati
tijelima koja smrt ne moe vie nadvladati ni alac haljine Stjepanovih kamenovatelja. Sve to se
smrti ubosti. Tako bi se tjelesna narav malo po malo dogodilo u ovome ivotu, ponovno e se zbiti. Ja pak
smanjivala. Smrt bi bila progutana i napokon ne vidim da se to moe poduprijeti ikakvim dokazom
unitena. Svaki bi njezin alac posve bio odgurnut ako due posjeduju slobodnu volju i ako su vlau
boanskom milou za koju je dua postala sposobna svoje volje izvor svojih napredovanja i padova. Due,
jer je zasluila postignuti neraspadljivost i naime, ne prinuda initi ili eljeti ovo odnosno ono
besmrtnost. Tada bi svi s pravom rekli: Gdje je, neki tijek koji se nakon mnogih stoljea vraa na se
smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj alac? alac jer slijedi iste krugove. One tijek svojih ina
je smrti grijeh (1 Kor 15, 2728. 14). usmjeruju onamo kamo tei sloboda njihove odluke.
Ako bi se izneseno ukazalo dosljednim, preostalo To to spomenuti ljudi kau slii onome kao kad
bi vjerovati da e nae stanje jednom biti netjelesno. bi netko htio tvrditi da se moe dogoditi da se u
Ako se to prihvati i ako je kazano da e svi biti sluaju da sud ita prospemo po zemlji te to pono-
podloeni Kristu, nuno je da se to protegne na sve vimo ostvari isti raspored prosutih zrna i da ne
do kojih dopre podlaganje Kristu. Svi, naime, koji su pokazuje nikakve razlike te da svako zrno lei do
podvrgnuti Kristu, na koncu e biti podloeni Bogu onoga do kojega je leao pri oba rasipanja i da vlada
Ocu. Njemu e Krist predati kraljevstvo. Tako Pismo isti red i isti oblici pri prosipanju kao to je bilo kada
(1 Kor 15, 2528). Stoga se ini da e tada prestati se ito prvi put rasulo. Ali gotovo je nemogue da se
uporaba tjelesa. Ako prestane, tijelo se vraa u kod beskrajnih zrna u sudu to dogodi makar netko
nitavilo kao to ga ranije nije ni bilo. kroz bezbrojna stoljea vjeno bez prestanka rasipao
Razmotrimo, dakle, to pada na pamet onima ito.
koji tako tvrde. Ako tjelesna narav bude unitena, Meni se, dakle, jednako ini nemoguim da se jo
init e se nunim da se opet po drugi put uspostavi jednom moe uspostaviti svijet s istim redom i istim
i stvori. ini se, naime, moguim da se razumne oblicima raanja, umiranja i djelovanja. Ali razliiti
naravi jo jednom podloe stanovitim gibanjima jer svjetovi mogu postojati uz stanovite razlike. U tome
se od njih nikada ne oduzima mo slobodne volje. sluaju ve prema tome oiti razlozi ine da je
Bog to moe pripustiti. Inae e, ako uvijek stoje u stanje jednoga svijeta bolje nego je stanje nekoga
nepominome poloaju, zaboraviti da je njihovo drugoga svijeta ili da je gore odnosno jednako. to se
odranje u blaenstvu na onome koncu djelo Boje pak tie broja i naina kako bivstvuju ti svjetovi, priz-
milosti, a ne njihove kreposti. Ti bi pokreti, bez najem da ne znam. Ako tko moe i to pokazati, rado
sumnje, iznova urodili razliitou i raznovrsnou u nauiti.
tjelesa to vazda resi svijet. Svijet e, naime, uvijek 5. Meutim, za ovaj se svijet kae da je uistinu
biti sastavljen od arolikosti i raznobojnosti. To se zavretak mnogih vjekova. Ali i sam je nazvan
pak na nikakav nain ne da postignuti bez tjelesne vijekom. Sveti Apostol ui da Krist nije trpio u vijeku
naravi. koji je bio pred ovim kao ni u onome to je predhodio
4. S obzirom pak na one to tvrde da e jednom onome. Ne znam da li bih mogao pobrojiti koliko je
biti novih svjetova koji su meusobno bez razlike i bilo preanjih vjekova u kojima Krist nije trpio.
po svemu jednaki, ne znam na temelju kojih dokaza Iznijet u Pavlove rijei koje mi pruie mogunost da
to shvatim. Pavao biljei: Oitovao se sada na kraju odijelu duge haljine bijae sveukupni svijet (Mudr
vjekova da bi po sebi kao rtvi otklonio grijeh (Heb 9, 18, 24). Svijetom se naziva i ovaj na zemaljski krug
26). Apostol tvrdi da je Krist jedanput postao rtva i s njegovim stanovnicima. Pismo izjavljuje: Sav je
oitovao se na kraju stoljea da bi uklonio grijeh. svijet pod vlau Zloga (1 Iv 5, 19). Klement,
Od istoga Pavla posve jasno nauismo da e pos- apostolski uenik, spominje i ono to su Grci nazvali
lije ovoga vijeka za koji se kae da je nastao kao protunocima. Takoer navodi i ostale dijelove
zavretak ostalih stoljea doi drugi budui vjekovi. zemljinoga kruga kamo nitko od nas ne moe ii, kao
Pavao kae [...] da bi u narednim vjekovima pokazao to ni oni koji su tamo ne mogu doi k nama.
preobilna bogatstva svoje milosti u dobroti prema Klement je i to nazvao svijetom. Napisao je: Ocean je
nama (Ef 2, 7). Apostol, dakle, ne ree: naredni vijek za ljude neprelaziv. Tako i svjetovi koji se nalaze s
ili dva vijeka ve vjekovi koji e doi. Stoga druge njegove strane. Ali Bog i tim kao gospodar
smatram da navedena izreka naznauje veliko ravna istim uredbama.
mnotvo vjekova. Svijetom se naziva i svemir koji se sastoji od neba
Ako postoji neto vee od vjekova, u tome sluaju i zemlje. Pavao kae: Proi e lik ovoga svijeta (1 Kor
vjekove uzimamo za stvorenja. Kada je govor o 7, 31).
drugim biima koja nadvisuju i nadmauju vidljiva Na Gospodin i Spasitelj naznauje i jo jedan
stvorenja, rije je moda o onome to e se zbiti pri drugi svijet osim ovoga vidljivoga. Zaista je teko opi-
uspostavi svega (Dj 3, 21) kada Svemir dopre do sati ga i obiljeiti. Spasitelj veli: Ja nisam od ovoga
savrenoga kraja. Moda se ono u emu e se zbiti svijeta (Iv 17, 14). Kaza, dakle, da nije od ovoga svi-
dovrenje svega mora uzeti za neto vie nego je jeta. To ree kao onaj koji dolazi iz nekoga drugog
vijek. Na tu me misao potie vlast Svetoga pisma. svijeta.
Ono veli: U ovome vijeku i povrh njega (Dan 12, 3). Upravo istaknusmo da nam je teko razjasniti to
Rije povrh eli bez sumnje naznaiti neto to je je taj svijet. Bojimo se da to kome ne prui priliku
vie od vijeka. I ono to kae Spasitelj kada moli: shvatiti kao da tvrdimo da postoje neki uzorci koje
Hou da i ovi budu sa mnom, ondje gdje sam ja (iv Grci zovu idejama. Meutim, potpuno je daleko od
17, 24) ili: Kao to smo ja i ti jedno da i ovi budu naega naina shvaanja govoriti da postoji netjelesn.i
jedno u nama (Iv 17, 21) moda ne oznauje nita svijet koji opstoji jedino u misaonoj predodbi ili na
vie nego to je stoljee ili stoljea. Nije ak vee nego nepostojanome tlu razmiljanja. Ne vidim kako protiv-
stoljea stoljea (Ps 83, 5). Imamo pred oima ono nici mogu tvrditi da Spasitelj dolazi otuda ili da e
to e nastati kada nijedna zbilja vie ne bude u sveti onamo otii.
vijeku nego kada Bog bude sve i u svemu (1 Kor 15, Uza sve to nema sumnje da Spasitelj naznauje
28).
neto to je sjajnije i vrsnije nego je ovaj sadanji svi-
6. Nakon to smo, po svojim moima, razloili to
je svijet, nee se initi neumjesnim istraiti to znai jet. One koji u nj vjeruju poziva i sokoli da za tim tee.
sama rije kosmos. Rije je u Svetim pismima esta. Ali je li onaj svijet za koji nam Spasitelj daje osjeaj
Ima mnogo znaenja. Kosmos ne znai samo svijet odvojen od ovoga i od njega jako udaljen po mjestu,
ve i nakit. U Izaiji na mjestu gdje se rije prijekora kakvoi i slavi? Da li ga nadvisuje samo slavom i
upuuje vojvotkinjama sionskim kerima pie: kakvoom iako ostaje unutar rubova ovoga svijeta?
Umjesto nakita zlatne kose imat e elu zbog svojih Posljednje mi se miljenje ini vjerojatnijim. Ipak je
djela (Iz 31, 17). Tu se istim izrazom kosmos nesigurno i po mome sudu je uvijek
oznauje ukras i svijet. Takoer se kae da odjea neuobiajeno za ljudska razmatranja i poimanja.
Velikoga sveenika sadri tumaenje svijeta. To
nalazimo u Salamonovoj Mudrosti. Salamon veli: Na
ini se da Klement2 o tome prua nekoliko Bog nebo i zemlju (Post 1, 1). Tu nebo i zemlja
naznaka. Pie: Ocean je nepremostiv za ljude kao i znae neto drugo nego svod za koji se veli da je
oni svjetovi koji su iza njega. Klement govori u stvoren poslije drugoga dana (Post 1, 8) ili suha
mnoini (Post 1, 10), koja se kasnije proziva zemljom.
0 svjetovima koji dolaze iza oceana. Tvrdi da im ravna Neki o ovome svijetu kau da je, dodue,
1upravlja ista Providnost najviega Boga. Otuda raspadIjiv jer je nainjen, ali se ipak ne rastvara jer je
nam, mislim, dolazi koje zrnce shvaanja. Daje se od raspadljivosti snanija i jaa Boja volja. Ona je
naslutiti da itavi zbroj onoga to jest i to postoji svijet sazdala i uva da njime ne zavlada raspadljivost
nebesko i nadnebesko, zemaljsko i podzemno tvori (Rim 8, 2021). To se ipak moe tonije prenijeti na
u najirem smislu jedan jedinstveni savreni svijet u onaj svijet koji gore nazvasmo sferom nepokretnih
kome i po kome su obuhvaeni ostali svjetovi ako ih zvijezda. Taj, naime, svijet po Bojoj volji podnipoto
ima. ne podlijee raspadljivosti jer nije ni primio osnove
Neki , polazei otuda, tvrde da se svijetom raspadljivosti. Pripada svetima i onima koji su se
posebice zove mjeseeva i suneva kugla kao i obod skroz naskroz oistili. Taj svijet ne pripada
drugih zvijezda nazvanih planetima. Ipak hoe da se bezbonima kao ovaj na svijet.
svijetom, u strogome smislu, naziva onaj najodliniji Treba pogledati nije li moda, gledajui na to, Apo-
krug koji nosi ime nepominih zvijezda. Za tu tvrdnju stol napisao: Mi ne motrimo ono to se vidi ve to se
kao svjedoka prizivaju proroka Baruha. Tu je ne vidi. to se, naime, vidi tjelesno je, a to se ne
oevidnije govor o sedam svjetova ili nebesa. Misle da vidi vjeno. Znamo da ako se razori zemaljska
povrh sfere koju zovu sferom nepominih zvijezda kua ovoga naega boravka posjedujemo zdanje od
postoji jo jedna druga koja kao to kod nas nebo Boga, kuu rukom nenainjenu, vjenu na nebesima
sadri sve to je pod njim po njihovu sudu svojom (2 Kor 4, 185, 1). Na drugome mjestu stoji: Vidjet
neizmjernom veliinom i neizrecivom obuhvatnou u nebesa, djelo tvojih prstiju (Ps 8, 4). Isto tako Bog
obasie sjajnim obujmom prostore svih sfera. Tako bi o svemu vidljivome kaza po proroku: Sve je ovo
se sve zbilje nalazile unutar te sfere kao to je ova nainila moja ruka (Iz 66, 2). Pavao pak tvrdi da ta
naa zemlja pod nebom. vjena kua koja je obeana svetima na nebesima
Ono to Sveta pisma nazivlju dobrom zemljom nije nainjena rukom (2 Kor 5,1). Time bez dvojbe
(Lk 8, 8) i zemljom ivih (Jer 11, 19), kao nebo ima pokazuje da postoji razlika izmeu vidljivoga i nevidlji-
ono koje sprijeda spomenusmo. Tako vjerujemo. Spa- voga stvorenja. Ono to se ne vidi ne znai isto to i
sitelj ree da se u to nebo upisuju ili su upisana ime- nevidljivo. Ono, naime, to je nevidljivo ne samo to se
na svetih (Lk 10, 20). To nebo u sebi sadri i obasie ne vidi ve nema ni naravi da bi se moglo vidjeti. To
zemlju koju je Spasitelj u Evanelju obeao blagima i su Grci nazvali netjelesnim. Bia pak koja Pavao
krotkima (Mt 5, 5). naziva nevidljivima (2 Kor 4, 18) imaju takvu narav da
Oni isti hoe da je i ova zemlja kojoj je najprije bi se mogla vidjeti. Ali je to, po njemu, jo uvijek
bilo ime suha (Post 1, 10), prozvana zemljom po nemogue za one kojima se u tu svrhu daje obeanje.
onoj zemlji kao to je i ovaj svod nae nebo bio 7. Orisali smo, kako smo mogli pojmiti, ta tri mi-
oznaen istim izriajem kao i ono nebo. Mi smo o tim ljenja o svretku svega i o najveem blaenstvu. Neka
miljenjima potpunije raspravljali na onome mjestu svaki itatelj u sebi pomno i potanko prosudi ako eli
gdje smo traili to znai reenica: U poetku naini koje od miljenja potvrditi ili odabrati.
Reeno je da neki misle da se moe ivjeti i bez
tijela poto Kristu bude sve podlono i po Kristu
2 Origen navodi iz Poslanice Korinanima koju je napisao papa
Klement (+97).
Bogu Ocu te kada Bog bude sve i u svemu (1 Kor 15, etvrto poglavlje
28).
Drugo je miljenje ovo: kada sve bude podvrgnuto
Kristu i po Kristu Bogu i kada razumne naravi kao
duhovi budu s Kristom jedan duh, sjati e i sama
tjelesna bit. Bit e sjedinjena s najboljim i najiim
duhovima. Izmijenit e se u etersko stanje. To e biti
prema kakvoi ili zaslugama svojih posjedovatelja.
Apostol ree: Mi emo se takoer izmijeniti (1 Kor
15, 52).
Tree miljenje glasi: poto mine lik onoga to se
vidi i kada se otkloni i oisti svaka raspadljivost te
prekorai i nadvisi svako stanje svijeta u kome se
kau nalaze sfere planeta, za pobone i blaene po-
inje obitavanje povrh one sfere koja se zove sferom Bog Zakona i Proroka i Otac Gospodina naega
nepominih zvijezda. To je dobra zemlja (Izl 3, 8) i Isusa Krista jedan je Bog
zemlja ivih (Jer 11, 19). Kao batinu posjedovat e 1. Izloivi po redu i kako smo najkrae mogli to
je mirni i blagi (Mt 5,5). Ta zemlja ima za nebo ono to prethodi, u skladu s onim to na poetku predloismo
je sjajnim opsegom okruuje i zatvara te je u prvome i dolazi na red one pobiti koji misle da je Otac
strogome smislu nebo. Gospodina naega Isusa Krista Bog razliit od Boga
U tome e se nebu i zemlji na siguran, pouzdan i koji je Mojsiju dao zakonske naputke i slao proroke.
trajan nain zbiti konac i dovrenje svega. Tu e zem- To je Bog otaca: Abrahama, Izaka i Jakova. Treba da
lju kao boravak zavri jediti oni koji izdre kazne to smo najprije vrsti u tom nauku vjere. Razmotrimo,
su ih osudom na ienje podnijeli za grijehe i poto prema tome, ono to se esto ponavlja u Evaneljima
su sve izdrali i isplatili. Oni pak koji su bili posluni i dodaje u svezi sa svakim inom naega Gospodina i
Bojoj Rijei te su ve ovdje bili sposobni primiti nje- Spasitelja. Kae se: [. ..] da se ispuni to ree ovaj ili
govu Mudrost i koji su je slijedili, zasluuju kazano onaj prorok (Mt 2, 15). Jasno je da proroci pripadaju
je kraljevstva onoga neba ili nebesa. Tako e se na onome Bogu kcVji je sazdao svijet. Na temelju nu-
dostojanstveniji nain ispuniti rije: Blaeni krotki. tarnjega slijeda zakljuuje se da je onaj isti koji je
Oni e kao batinu posjedovati zemlju (Mt 5, 5). Isto slao proroke unaprijed kazao to je trebalo rei o
tako: Blaeni siromasi po duhu jer e kao batinu Kristu. Nema sumnje da to nije prorekao Bog koji je
prigrabiti kraljevstvo nebesko (Mt 5, 37. Jednako vri- Kristu tu ve njegov Otac.
jedi i za tvrdnju u Psalmu: On e te uzdii da bi Ali ve injenica to Spasitelj i njegovi Apostoli
batinio zemlju (Ps 36, 34). esto uzimlju primjere iz Staroga zavjeta pokazuje da
Za tu se zemlju kae da se na nju silazi. Za onu
on i njegovi uenici priznaju Starima vlast. Tu pripa-
pak koja je u visinama da se na nju uzlazi. Na taj se
nain, ini se, napredovanjima otvara put kojim sveti da i ono to Spasitelj veli kada poziva svoje uenike
idu s one zemlje u ona nebesa. Oni, izgleda, u onoj na dobrotu. Kae: Budite savreni kao to je savren
zemlji ne prebivaju. U njoj jedino borave. S nje, kada i va nebeski Otac. On nareuje da njegovo sunce iz-
ostvare stanoviti napredak, prelaze na batinu lazi dobrima i zlima i da dadi pravednima i
kraljevstva u nebesima. nepravednima (Mt 5, 48. 45). Te rijei i ovjeku s
malom pameti daju na znanje kao najoevidniju
istinu da Spasitelj uenicima za primjer nasljedovanja apostolskih. Tu Stjepan i Apostoli upravljaju svoje
ne predlae nekoga drugoga doli Stvoritelja neba i molitve onome Bogu koji je nainio nebo i zemlju i
darovatelja kia. koji je govorio po ustima svetih proroka (Dj 4, 24). Te
Kada pak veli da u molitvi valja govoriti: Oe na rijei, bez dvojbe, usmjeruju nau misao na vjeru u
koji jesi na nebesima (Mt 6, 9) to drugo, ini se, Stvoritelja. Ulijevaju ljubav prema njemu u one koji
pokazuje osim da Boga moramo traiti u boljim su to pobono i vjerno o njemu nauili. I sam Spasi-
predjelima svijeta koji je njegovo stvorenje? U svezi je
telj, zapitan koja je zapovijed najvea od svih u za-
sa zakletvama dao najbolje uredbe i rekao da se ne
treba zaklinjati nebom jer je Boje sjedite ni konu, odgovori: Ljubit e Gospodina Boga svoga iz
zemljom jer je klupica njegovih nogu (Mt 5, 3435). svega svoga srca i iz sve svoje due i iz sve svoje
Ali zar nije posve oito da se to slae s prorokim pameti. Druga je pak naredba toj jednaka ljubit e
rijeima gdje je kazano: Nebo je moje sjedite, a svoga blinjega kao samoga sebe. Tome je dodao: O
zemlja podnoje mojim nogama (Iz 66, 1)? Iz Hrama tim dvjema zapovijedima ovisi sav zakon i proroci (Mt
je izbacio one koji su prodavali volove, ovce i 22, 3640). Spasitelj je, dakle, onome koga je pou-
golubove. Prevrui stolove mjenjaima, govorio je: avao i uvodio u krug uenika tu zapovijed preporuio
Nosite to otuda. Nemojte dom moga Oca pretvarati u prije svih drugih. Ipak nema sumnje da se u njoj trai
trgovaku kuu (Iv 2, 16). Nema sumnje da Isus tu ljubiti Boga Zakona. Zakon je, naime, upravo tim
Ocem oslovljava onoga Boga ijem je Imenu Salamon
rijeima to isto unaprijed izrazio.
sagradio velianstveni Hram. Ali nas i slijedea
Spasiteljeva rije veoma jasno pouava. Spasitelj veli: Pretpostavimo, ipak, protiv svih tih dokaza koji
Zar niste itali to je Bog kazao Mojsiju: ja sam Bog su posve oevidni da Spasitelj o nekome drugom
Abrahama, Bog Izaka i Bog Jakova? On uistinu nije Bogu, iako ne znam kojem, veli: Ljubit e
Bog mrtvih nego ivih (Mt 22, 3132). Tu smo Gospodina Boga svoga iz svega svoga srca [...].
poueni da je Krist onoga koji je rekao u prorocima: Uzmimo takoer da na isto smjeraju i ostale
Ja sam Bog i nema Boga osim mene (Iz 46, 9) navedene izreke. Ali ako su Zakon i Proroci kako
nazvao Bogom ivih. On je Bog patrijarha jer su protivnici tvrde Stvoriteljevo djelo, kako se u tome
sluaju moe smatrati dosljednim ono to Krist
patrijarsi bili sveti i ivjeli sveto. Spasitelj je znao da je
dodaje kada kae da Zakon i Proroci ovise o tim
Abrahamov Bog onaj o kome pie Zakon. Znao je da je dvjema naredbama? Kako e, naime, ovisiti o Bogu
isti s onim koji kae: Ja sam Bog. Nema Boga osim to mu je tue i strano?
mene (Iz 46, 9). Ako Krist prizna svojim Ocem onoga
Pavao izjavljuje: Zahvaljujem svome Bogu. Nje-
koji ne zna kako misle krivovjernici da postoji
jedan drugi Bog povrh njega, Spasitelj veli neto mu sluim istom savjeu kao i moji preci (2 Tim 1,
bezumno. Ocem naziva onoga koji ne pozna toga 3). Time jasno pokazuje da nije pristupio nekome
odlinijega Boga. Ako pak Otac zaista ne zna toga novom Bogu kada je doao Kristu. S obzirom na te
Boga ve vara kada tvrdi da nema drugoga Boga osim Pavlove pretke ne treba misliti da je rije o nekim
njega, jo je kudikamo lue ako Krist o lacu veli da drugima doli onima o kojima sam veli: Oni su i-
je njegov Otac. Iz svega navedenoga misao dolazi do dovi, ali sam i ja. Oni su Izraelci, ali sam i ja (2 Kor
ovoga zakljuka: Krist ne pozna drugoga Oca osim 11, 22). Zar i sami uvod u njegovu Poslanicu Rim-
Boga koji je ustanovitelj i stvoritelj svega to postoji. ljanima ne pokazuje pomno onima koji znaju shvatiti
2. Bilo bi predugo sabirati svjedoanstva iz svih Apostolova pisma kojega Boga Pavao navijeta?
aneoskih mjesta gdje se ui da je jedan te isti Bog Apostol pie: Pavao, rob Isusa Krista, nazvan
Zakona i Evanelja. Zato se ukratko dotaknimo Djela apostol i odvojen za Boje Evanelje koje je Bog
ranije obeao po svojim Prorocima u Svetim pismima Bog tjelesan. Nita se, naime, ne moe vidjeti to
o svome Sinu koji je po tijelu roen iz Davidova nema vanjske obrise, veliinu i boju. To je, dakako,
sjemena i koji je odreen za Bojega Sina u snazi po svojstveno tjelesima. Proglasi li se pak Boga tijelom, i
Duhu posveenja uskrsnuem od mrtvih Isus on e biti tvar jer se svako tijelo sastoji iz tvari. Ako
Krist, na Gospodin [...] (Rim 1, 14). je od tvari, a tvar je bez sumnje raspadljiva, i Bog e,
Moemo pak navesti i ovu rije: Volu to vre dakle, po njima, biti raspadljiv.
nee zaepiti gubicu. Ali zar se Bog brine za Potom emo ih ovo pitati: je li tvar stvorena? Da
volove? Zar to zacijelo ne kae zbog nas? Sigurno je li je nenainjena ili nenastala? Kau li da je
radi nas napisano tko ore, mora orati u nadi. I nenainjena i nepostala, postavit emo pitanje: da li
tko vre, vre u nadi da e imati dijela (1 Kor 9, 9 je Bog jedan dio tvari, a svijet drugi dio? Ako odvrate
10). Time Pavao jasno pokazuje da je Bog koji je da je tvar sazdana, bez dvojbe slijedi da e priznati
dao Zakon zbog nas, to jest zbog Apostola, kazao: da je onaj koga nazivaju Bogom uinjen. To pak,
Volu to vre nee zaepiti gubicu (Pnz 25, 4). mislim, ne doputa ni njihov ni na nauk. Ali oni e
Bogu, naime, nije stalo do volova ve do Apostola rei: Bog je nevidljiv. to ete tada uiniti? Ako
koji su propovijedali Kristovo evanelje. I drugdje, kaete da je po naravi nevidljiv, ne moe biti vidljiv ni
motrei obeanje u Zakonu (Izl 20, 12), sam Pavao za Spasitelja. Veli se, meutim, da je Bog Kristov
kae: asti oca i majku to je prvo nareenje u Otac vidljiv. Pie: Tko je vidio Sina, vidio je i Oca
obeanju da ti bude dobro i da bude dugovi jek (Iv 14, 9).
na zemlji: zemlji dobroj, zemlji koju e ti dati To vas, zacijelo, jako uznemiruje. Ali mi to kudi-
Gospodin, Bog tvoj (Ef 6, 23). Pavao tu, nema kamo ispravnije shvaamo kao razumijevanje, a ne
sumnje, izjavljuje da potvruje Zakon, Boga Zakona motrenje. Tko je, naime, pojmio Sina, shvatio je i
i njegova obeanja. Oca. Na taj je nain, mislimo, i Mojsije vidio Boga.
3. Ali budui da branitelji spomenute zablude Nije ga nazreo tjelesnim oima ve shvatio pogledom
obiavaju ponekad stanovitim prijevarnim srca i osjetilom razuma, ali i to djelomino. Poznato
umovanjem zavoditi srca veoma jednostavnih ljudi, je, naime, da je onaj koji Mojsiju dade naputke
drim da nije ludo izloiti to oni rado iznose u kazao: Nee vidjeti moje lice nego moja lea (Izl 33,
svojim tvrdnjama i potom pobiti njihovu prijevaru i 23). To, dakako, moramo shvatiti otajstveno kao to
lai. inae dolikuje razumijevati boanske izreke. Treba
posve zabaciti i prezreti bablje prie koje neuki
Oni, dakle, primjeuju da pie: Boga nije nitko smiljaju u svezi s Bojom prednjom i stranjom
nikada vidio (Iv 1, 18). Meutim, Mojsije je vidio stranom.
Boga koga navijeta. Isto tako ranije njegovi oci. Neka nitko ne pomisli da uimo neto bezbono
Boga pak koga propovijeda Spasitelj uope nitko kada kaemo da Otac ni Sinu nije vidljiv. Neka vodi
nije vidio. rauna da smo u sukobu s krivovjernicima segnuli za
Pitajmo, dakle, i mi njih: to kau da li je Bog koga odreenim razlikovanjem. Rekli smo da je jedno
oni priznaju i o kome tvrde da se razlikuje od Boga vidjeti, i biti vien, a drugo znati i biti znan odnosno
Stvoritelja vidljiv ili nevidljiv. Reknu li da je vidljiv, ne spoznati i biti spoznat. Dakle, vidjeti i biti vien
samo to izjavljuju neto protiv svetopisamske rijei vlastito je za tjelesa. Stoga se ne moe prikladno
gdje se o Spasitelju veli da je slika nevidljivoga Boga primijeniti na meusobni odnos izmeu Oca, Sina i
Duha Svetoga jer trojstvena narav nadilazi
i prvoroenac u itavome stvorenju (Kol 1,15) ve
mogunost gledanja. Onome pak to je u tijelu, a to
isto tako zapadaju u ogromnu ludost jer kau da je
su sva ostala stvorenja, prua mogunost da se Peto poglavlje
uzajamno moe vidjeti.
Netjelesnoj, i prvenstveno razumnoj, naravi nita
drugo ne odgovara doli znati i biti znan. Tako i sam
Spasitelj izjavljuje. Kae: Nitko ne zna Sina osim Oca
niti tko zna Oca osim Sina i kome Sin hoe objaviti
(Mt 11, 27). Oevidno je da Krist nije kazao da nitko
ne vidi Oca osim Sina ve je rekao da nitko ne pozna
Oca osim Sina.
4. U Starome je zavjetu reeno da se Bog srdi,
kaje i doivljava svaku drugu ljudsku strast. Protiv-
nici smatraju da im to prua gradivo da nas pobiju. O pravednu i dobru
Tvrde da Boga treba poimati kao onoga koji uope ne
podlijee strasti i koji je izuzet od svih tih osjeaja. 1. Neke gnjevi i to to su prvaci spomenutoga
Meutim, protivnicima valja pokazati da se sline iz- krivovjerja uspostavili, kako se ini, odreenu
reke nalaze i u evaneoskim usporedbama. Tu se, na razliku i rekli da je jedno pravedno, a drugo dobro.
primjer, izvjeuje o onome koji je zasadio vinograd i Tu su razliku primijenili i na boanstvo. Tvrde da je
dao ga seljacima u zakup. Seljaci su pogubili sluge Otac naega Gospodina Isusa Krista, dodue, dobri
koji su im bili poslani. Naposljetku su ubili i Sina Bog, ali da nije pravedan, dok je Bog Zakona i
koji im bijae poslat. Vinogradar se rasrdio, oduzeo Proroka pravedan, ali nije i dobar. Smatram stoga
od seljaka vinograd, zle vinogradare dao pogubiti i nunim odgovoriti to se krae moe i na to pitanje.
vinograd predao drugim teacima koji e mu u svoje Krivovjernici, prema tome, smatraju da je
vrijeme uzvratiti plodom (Mt 21, 3341). dobrota takav osjeaj kada se svima mora eljeti
Moemo spomenuti i one graane koji poslae dobro, iako je onaj kome se iskazuje dobroinstvo
poslanike za domainom kada je otputovao preuzeti nedostojan i ne zasluuje postignuti dobro. Ali,
svoje kraljevstvo. Poslanici su trebali rei: Neemo imam dojam, nai se protivnici ne slue ispravno tim
da on vlada nad nama. Ali poto se otac obitelji, odreenjem. Misle, naime, da se ne dogaa dobro
postigavi kraljevstvo, vratio, razgnjevio se i naredio onome koga pogaa togod protivna i alosna.
da se pred njime graani smaknu i njihov grad spali Pravednou pak dre takvo osjeanje koje svakome
ognjem (Lk 19, 1215. 27). uzvraa kako zavreuje. Ali ni u tome, ponovno, ne
Ali kada mi itamo o Bojem gnjevu u Starome ili tumae ispravno smisao svoga odreenja. Smatraju
Novome zavjetu, reeno ne uzimamo doslovce. U da je pravedno zlima initi zlo, a dobrima dobro.
kazanome traimo duhovni smisao. Zabiljeeno Pravedan, po njihovu poimanju, ne eli zlima dobro.
shvaamo tako da je dostojno Boga. Kako sve to Prema njima ga pronie stanovita mrnja. Tako, ini
treba pojmiti, pokazali smo koliko smo po se, protivnici. Oni skupljaju po starozavjetnim
siunosti svoga shvaanja mogli kada smo izlagali Pismima sve pripovijesti koje bilo gdje nau i u
onaj stih Drugoga psalma gdje se kae: Tada e im kojima se, na primjer, govori o slijedeem: o
govoriti u svojoj srdbi. U svojoj e ih ljutnji smesti
potopnim kaznama i onima koji su se za potopa uto-
(Ps 2, 5). pili (Post 7, 1-24). Iznose i pripovijest o tome kako su
Sodoma i Gomora unitene ognjem i sumpornom
kiom
(Post 19, 126) ili kako su u pustinji svi pomrli zbog Postavljam pitanje: ako je onaj za koga
svojih grijeha te nijedan od onih koji su krenuli iz krivovjernici vele da je dobar svima dobar, nema
Egipta nije, osim Joue i Kaleba (Br 14, 1115), sumnje da je dobar i onima koji e propasti. Ali zato
uniao u obeanu zemlju. ih onda ne spasi? Ako nee, nije dobar. Ako hoe, a
Iz Novoga zavjeta navode rijei milosra i dobrote ne moe, nije svemogu. Neka, dakle, radije uju
kojima Spasitelj pouava uenike. Donose i one koje, kako, po Evaneljima, Otac naega Gospodina Isusa
ini se, tvrde da nitko nije dobar osim jednoga Krista sprema oganj za avla i njegove anele (Mt
Boga Oca (Mk 10, 18). Na temelju te izjave dobrim 25, 41). Na koji se nain to djelo koje je ogromna
nazivlju Boga koji je Otac Spasitelja Isusa Krista. kazna i tako muno dade po sudu protivnika
Meutim, usudili su se rei da je Bog svijeta netko uzeti za in dobroga Boga? Meutim, i sam Spasitelj,
drugi. Nazvali su ga pravednim, ali ne i dobrim. Sin dobroga Boga, u Evaneljima izjavljuje i kae: Da
2. Smatram da od krivovjernika treba na prvome su se u Tiru i Sidonu zbila znamenja i udesa,
mjestu ovo traiti: da li na temelju svoga odreenja odavno bi inili pokoru sjedei u kostrijeti i pepelu
mogu dokazati da je Spasitelj pravedan kada, dakako, (Lk 10, 13). Kada se pak pribliio tim gradovima i
po zaslugama kanjava one koji su poginuli za vrijeme zaao unutar njihovih mea, zato pitam
potopa ili kada je kaznio Sodomiane odnosno one koji otklanja unii u njih i pruiti im u izobilju znakove i
su otputovali iz Egipta, dok vidimo da se ponekada udesa ako je bio siguran da e zbog tih ina u
ine kudikamo gora i opakija zlodjela nego to su bila kostrijeti i pepelu initi pokoru? Budui da to zaista
ona zbog kojih su pogubljeni oni koje sprijeda nije uinio, bez sumnje ih je predao u propast, mada
spomenusmo, ali ipak jo ne zamjeujemo da bi svaki nisu bili zle i propale naravi. To veli sama evaneoska
od tih grenika bio po zasluzi kanjen? Zar e rei da rije. Kae da su se mogli pokajati.
je dobrim postao onaj koji je negda bio pravedan? ILi U jednoj evaneoskoj usporedbi itamo: Kralj
e radije drati da je i sada pravedan, ali strpljivo ue pogledati goste to su bili pozvani. Spazi jednoga
snosi ljudske opaine, dok ranije nije bio ni pravedan koji nije bio odjeven u svadbeno ruho pa mu ree
budui da je zajedno sa snanim i bezbonim prijatelju, kako si uao ovamo bez svadbene odjee?
gorostasima posmicao i nevine maliane i dojenad? Tada kaza slugama sveite mu noge i ruke i bacite
Meutim, krivovjernici o tome tako misle jer povrh ga u vanjske tmine. Tu e biti lelek i kgut zuba (Mt
slova ne ele nita razumjeti. Neka, inae, pokau 22, 1113).
kako moe biti pravedno u doslovnome smislu da se Neka nam protivnici kau: tko je taj kralj koji je
roditeljske grijehe upisuje do treega i etvrtoga uniao vidjeti goste i kada je meu njima zamijetio
koljena sinovima i sinovima samih sinova poslije njih jednoga u neistim haljinama zapovjedio da ga nje-
(Izl 20, 5, 34, 7). Mi te rijei ne poimamo doslovno.
gove sluge veu i otjeraju u vanjske tmine? Nije li rije
Ezekijel nas je pouio da su one usporedba (Ez 18,
23). Stoga istraujemo to ona sama u sebi znai. o onome za koga vele da je pravedan? Kako je naredio
Krivovjernici moraju pokazati u kojem je smislu da se zovu dobri i zli (Mt 22, 10), a nije zapovjedio da
Bog pravedan te svakome vraa po zaslugama (Ps 62, se slubenici raspitaju o zaslugama? Tu se ne
13). Kanjava zemnike i avla (Mt 25, 41), a nisu po- naznauje samo osjeaj jednoga pravednoga kako
inili nita to zasluuje kaznu. Nisu, naime, ni mogli oni kau i nekoga tko uzvraa po zaslugama, ve i
uiniti neto dobro, ako su, po sudu, krivovjernika zle dobrostivost koja ne uspostavlja nikakve razlike
i propale naravi. Nai protivnici Boga nazivlju sucem. meu ljudima. Ako je uistinu nuno da spomenutu
Ali se ini da je, po njima, sudac naravi, a ne djela jer usporedbu primijenimo na dobroga Boga, to jest na
zla narav ne moe initi dobro kao ni dobra zlo. Krista ili njegova Oca to je tu razliito od onoga
to krivovjernici prigovaraju pravednome Bogu?
Dapae, da li oni to drugo predbacuju Bogu Zakona
nego to je uinio onaj koji je najprije pozvao toga njemu je poao propovijedati onim dusima koji su se
ovjeka kada je poslao svoje sluge da zovu dobre i zle, nalazili u tamnici i koji su negda bili nevjerni kada je
a sada nareuje da mu se zbog odve prljavih haljina u Noine dane ekala Boja strpljivost dok se gradila
veu ruke i noge i da se sunovrati u izvanjske tmine? korablja u kojoj po vodi bi spaeno malo ljudi
3. Da se pobije to krivovjernici redovito predba- svega osam dua. Sada i vas na slian nain spasava
cuju, dovoljno je to smo uzeli od vlasti Pisama. Ipak krtenje (1 Pt 3, 1821). Neka nam o Sodomi i
se nee priiniti neumjesnim ako se s istima poneto Gomori reknu: vjeruju li da proroke rijei dolaze od
raspravimo na temelju razlonosti same dosljednosti. Boga Stvoritelja to jest onoga koji je, po izvjetaju,
Pitat emo ih, dakle, da li znaju to je kod ljudi nad njih izlio ognjeni i sumporni dad (Post 19, 24).
narav vrline i zloe i da li im se ini dosljednim to o tome kae prorok Ezekijel? Veli: Sodoma e
govoriti o vrlinama u Bogu ili kako oni hoe u biti obnovljena u prvotno stanje (Ez 16, 55). Zar
toj dvojici bogova. Neka i na ovo odgovore: da li Bog, dok kanjava one koji zavreuju kaznu, to ne
dobrotu dre za krepost? Bez sumnje e, zamiljam, ini za njihovo dobro? On i Kaldeji kae: Ima
potvrdno odgovoriti. Ali to e kazati o pravednosti? ugljevlje. Na nj sjedni. Bit e ti od koristi (Iz 47, 14
ini mi se da zaista nee biti tako ludi te zanijekati 15). Neka s obzirom na one koji pogiboe u pustinji
da je i pravednost vrlina. Ako je, prema tome, dobro pouju to pie u Sedamdesetsedmom psalmu s
krepost, a pravednost vrlina, nema dvojbe da je naslovom asaf. Psalmist tu ne ree: poto jedni
pravednost dobrota. Ako ustvrde da pravednost nije bijahu smaknuti, drugi su Boga traili, ve tvrdi da
dobro, znai da je zlo ili neto izmeu toga dvoga. su oni koji su izginuli, umoreni, traili Boga. Takva
Kau li da je pravednost zlo, smatram da nije uope im je, naime, bila pogibija.
na mjestu da im odgovaram. Ispast e da uzvraam Sve to pokazuje da postoji samo jedan te isti Bog.
na lude tvrdnje i odgovaram ljudima koji su krenuli On je pravedan i dobar. Nalazi se u Zakonu i Evane-
pameu. Kako, naime, moe biti zlo dobro uzvratiti ljima. Dobro ini s pravednou. Kanjava s dobrotom
dobrim? To i sami priznaju. Odgovore li da jer ni dobrota bez pravednosti ni pravednost bez
pravednost nije ni dobro ni zlo, slijedi da su dobrote nije znamen dostojanstva boanske naravi.
trijeznost, razboritost i sve ostale kreposti Dodajmo jo neto. Na to nas sile pretjeranosti
neodreene, budui da je pravednost takva. to protivnika. Ako je pravednost neto drugo nego dobro,
emo u tome sluaju odvratiti Pavlu koji veli: Ako a zlo je protivno od dobra i nepravedno od pravedna, i
postoji kakva krepost i kakva hvala o onome nepravedno e, nema dvojbe, biti neto drugo nego
razmiljajte to ste od mene nauili, primili, uli i na zlo. Kao to za vas pravedan nije i dobar, ni
meni vidjeli (Fil 4, 89). nepravedan nee Jbiti zao. I obratno: kao to dobar
Neka, prema tome, pretrae boanska Pisma i nije pravedan, ni zli nee biti nepravedan.
reknu to je pojedina krepost. Neka se ne izvlae na Ali kako se ne ini ludim da je dobrome Bogu
to to kau da onaj Bog koji svakome uzvraa po protivan zli, dok pravednome koji je, po njima, nii od
njegovoj zasluzi zlima uzvraa zlim iz mrnje prema dobroga nitko nije suprotan? Satani, dakle, koji je
zlima, a ne stoga to je onima koji su sagrijeili nazvan Zlim ne odgovara nitko koji bi bio nazvan
potrebno da se lijee gorim lijekovima i zato na njih nepravednim. to o tome rei? Popnimo se onamo
primjenjuje ono to u ovom trenutku, s obzirom na odakle siosmo. Protivnici nee moi kazati da zli nije
popravak, nanosi osjeaj boli. Krivovjernici ne itaju istodobno i nepravedan i nepravedni zao. Ako je u tim
to je napisano o nadi onih koji su izginuli u potopu. suprotnostima uz zlo neodvojivo vezana nepravda, a
O njoj Petar u svojoj Prvoj poslanici kae: Jer Krist uz nepravdu zlo, i dobro e, bez sumnje, biti
je, dodue, umro po tijelu, ali je oivljen u duhu. U nerazluivo vezano s pravednim i pravedno s dobrim.
Kao to velimo da su zloa i nepravednost jedna te njegovim pojedinostima. Nitko, naime, ne zamilja
ista opaina, na isti nain krepost dobrote i bez tih zala nekoga zloga ovjeka. On bez toga ni ne
pravednosti drimo jednim te istim. moe biti zao. Tako se, posve sigurno, bez
4. Ali ikrivovjernici nas ponovno vraaju spomenutih vrlina nitko ne moe smatrati dobrim
biblijskim rijeima. Postavljaju ono svoje glasovito ovjekom.
pitanje. Vele, naime, da pie: Dobro stablo ne moe Protivnicima jo preostaje rije koju Gospodin veli
donositi zle plodove kao ni zlo stablo dobre plodove. u Evanelju. Dre da im je dana kao vlasnitvo. Rije
Stablo se poznaje po rodu (Lk 6, 4344). Pitaju: to, glasi: Nitko nije dobar osim jedinoga Boga Oca (Mk
dakle, to znai? Kakvo je stablo Zakon vidi se po 10, 18). Krivovjernici kau da je ta tvrdnja vlastita za
njegovim plodovima, to jest po rijeima zapovijedi. Kristova Oca koji se razlikuje od Boga koji je stvorio
Ako je Zakon dobar, bez dvojbe treba vjerovati da je i svemir i nikada nije nazvan dobrim.
onaj koji ga dade dobri Bog. Ali ako je vie pravedan Pogledajmo, prema tome, da li se u Starome za-
nego dobar, smatrat e se da je pravedan i Bog koji je vjetu Bog proroka i Stvoritelj svijeta kao i Zakono-
zakonodavac. davac naziva dobrim. to se kae u Psalmima? Ovo:
Apostol Pavao se nije posluio nikakvim izmica- Kako je dobar Bog Izraelov onima koji su ispravna
njem ve rekao: Zakon je, dakle, dobar. Zapovijed je srca (Ps 72, 1). Takoer: Neka sada rekne Izrael da
sveta, pravedna i dobra (Rim 7, 12). Otuda je oito je dobar i da njegovo milosre traje zauvijek (Ps 117,
da Pavao nije uio iz spisa ljudi koji pravedno rastav- 2). I u Jeremijinim Tualjkama pie: Dobar je Gospo-
ljaju od dobra. Jasno je da ga je pouio onaj Bog i din onima koji ga ekaju i dui koja ga trai (Tu 3,
rasvijetlio Duh onoga Boga koji je istodobno i svet i 25).
dobar i pravedan. Govorei po Bojem Duhu, Pavao Ali kao to se u Starome zavjetu Bog esto naziva
ree: Naredba Zakona je sveta, pravedna i dobra dobrim, tako se i Otac naega Gospodina Isusa Krista
(Rim 7, 12). Da bi jasnije pokazao da u naredbi ima u Evaneljima oslovljava pravednim. U Evanelju po
jo kudikamo vie dobrote nego pravednosti i Ivanu sam na Gospodin, molei se, veli Ocu: Oe
svetosti, ponavlja svoju rije i umjesto o tome govori pravedni, ni svijet te nije upoznao (Iv 17, 25). Da pro-
samo dobroti. Kae: Zar je, prema tome, ono to je tivnici ne bi moda rekli da je Krist zbog utjelovljenja
dobro za me smrt? Daleko od toga! (Rim 7, 13). Stvoritelja svijeta zvao Ocem i oznaivao pravednim,
Pavao je znao da je dobrota meu vrlinama rod, a to iskljuuje izjava koja neposredno slijedi. Veli: Ni
pravednost i svetost vrste u rodu. Stoga kada je ve svijet te nije upoznao (Iv 17, 25). Po krivovjernicima,
ranije istovremeno imenovao rod i vrste, prilikom naime, svijet ne pozna jedino dobroga Boga dok svoga
ponavljanja izreke vraa se samo na rod. Stvoritelja pozna skroz naskroz. Sam Gospodin
Pavao u onome to slijedi tvrdi: Grijeh je po kae: Svijet svoje ljubi (Iv 15, 19).
dobru u meni proizveo smrt (Rim 7, 13). Tu po rodu Oito se, dakle, u Evaneljima onaj naziva
zakljuuje to je ranije rastumaio pomou vrsta. pravednim koga nai protivnici dre dobrim Bogom.
Na taj nain valja razumjeti i onu izreku: Dobar Tko ima vremena moe, razumije se, nai jo
ovjek iz dobra blaga svoga srca iznosi dobro, a zao iz svjedoanstava u kojima se kroz Novi zavjet Otac
zloga donosi zlo (Lk 6, 45). I tu je pisac segnuo za naega Isusa Krista zove pravednim kao to se u
Starome zavjetu Stvoritelj neba i zemlje imenuje
rodom dobrim i zlim. Bez sumnje pokazuje da u
dobrim. Krivovjernici e se, osvjedoeni mnotvom
dobru ovjeku postoje pravednost, umjerenost,
svjedoanstava, moda jednom zacrvenjeti od stida.
razboritost, pobonost i sve ostalo to se moe
nazvati i shvatiti dobrim. Slino je govorio i o zlu
ovjeku koji je bez dvojbe nepravedan, neist,
bezboan i sve drugo to oblikuje zla ovjeka u
esto poglavlje ne pozna Oca osim Sina niti tko pozna Sina osim
Oca (Mt 11, 27). Tko, naime, moe znati to je
Mudrost doli onaj koji ju je rodio? Tko jasno razabire
to je Istina osim Oca Istine? Tko je mogao istraiti
svu narav svoje Rijei i narav samoga Boga koja
dolazi iz Boga osim jedinoga Boga kod kojega bijae
Rije (Iv 1, 1)? Moramo drati sigurnim da tu Rije
koju takoer moramo nazivati Razum tu Mudrost i
tu Istinu nitko drugi ne pozna osim samoga Oca (Mt
11, 27). O njoj pie: Drim da ni na sami svijet ne bi
mogle stati knjige koje bi trebalo napisati (Iv 21, 25)
o slavi i uzvienosti Bojega Sina. Nemogue je,
naime, prenijeti u slova to se odnosi na Spasiteljevu
slavu.
Kada sve navedeno o naravi Bojega Sina razmo-
trimo, obuzima nas neizmjerno udivljenje to se ta
Kristovo utjelovljenje narav, od svega odlinija, liila (F/7 2, 7) stanja
svoje velianstvenosti, postala ovjekom i boravila
1. Poto smo ono gore sve izloili, vrijeme je da se meu ljudima. O tome svjedoi milost koja je
vratimo utjelovljenju svoga Gospodina i Spasitelja. razlivena po njegovim usnama (Ps 44, 3). To o Kristu
Valja vidjeti kako je postao ovjekom i ivio meu izjavljuje nebeski Otac (Mt 3, 17). Isto potvruju
ljudima. Po svojim, dakle, veoma malim silama znaci, udesa i razna kreposna djela koja je Gospodin
promatrasmo boansku narav vie u njezinim djelima inio. On je prije ove svoje nazonosti koju je pokazao
nego posredstvom umovanja svoje vlastite pameti. u tijelu poslao proroke kao pretee i navjesnike svoga
Njezina smo vidljiva stvorenja gledali, a nevidljiva dolaska. Poslije svoga uzaaa na nebo poslao je po
promatrali vjerom. Ljudska, naime, slabost ne moe krugu zemaljskome svete Apostole koji su puni snage
sve okom vidjeti ni razumom shvatiti. Od svih njegova boanstva. Bili su bez iskustva i neuki.
razumnih stvorenja mi smo ljudi najkrhkije i Ranije bijahu carinici ili ribari. Ipak su iz svakoga
najslabije ivo bie. Odlinija su bia koja se nalaze naroda i svih plemena sakupili puk pobonih ljudi
na nebu ili povrh nebesa. koji vjeruju Kristu.
Preostaje traiti onoga koji je sredina izmeu svih 2. Meu svim udesima i udivljenjima koja u sve-
tih stvorenja i Boga. Rije je o posredniku (1 Tim 2, zi s Kristom posve nadilaze oduevljenje ljudske pa-
5) koga apostol Pavao naziva prvoroencem itavoga meti i gdje slabost smrtne umnosti ne nalazi nain
stvorenja (Kol 1, 15). Nama nije nepoznato to o kako pojmiti i shvatiti to treba povjerovati jest
njegovoj uzvienosti izvjeuju Sveta pisma. Primje- injenica da se tolika mo boanske uzvienosti,
ujemo da se naziva slikom nevidljivoga Boga i sama ona Oeva Rije i sama Mudrost u kojoj je
prvoroencem svekolikoga stvorenja te da je u nje- stvoreno sve vidljivo i sve nevidljivo (Kod 1, 16),
mu sve stvoreno vidljivo i nevidljivo, prijestolja, nalazila unutar mea onoga ovjeka koji se pojavio u
vlasti, prvatva i moi. Sve je stvoreno po njemu i u Judeji. Trebamo, tovie, vjerovati da je Boja
njemu. On je prije svega. Sve opstoji u njemu (Kol lt Mudrost unila u enino krilo, rodila se kao malian i
1517). On je glava (Kol 1, 18) svega dok je jedino plakala kao to cvili nejaad. Takoer je zabiljeeno
njemu glava Bog Otac. Pie: Kristu je glava Bog (1 da je u smrti bila smetena. Sam Krist to priznaje
Kor 11, 3). Takoer zapaamo da je zabiljeeno: Nitko govorei: Moja je dua alosna sve do smrti (Mt 26,
38). Na kraju svega Krist je odveden u smrt koja se svoga stvorenja pa unaprijed neprestance neodvojivo
meu ljudima smatra najsramotnijom. Ali je poslije i nerastavljivo prijanjala uz svoga Sazdavatelja kao
tri dana uskrsnuo. uz Mudrost, Boju Rije i istinsko Svjetlo. Krimila ga
Kada, dakle, u Kristu vidimo stanovite ljudske je itava u se itavu i mijenjala se u njegovu svetost i
crte koje se nimalo ne udaljuju od openite smrtnike sjaj. Tako je s njime do sri postala jedan duh. Apos-
slabosti, ali i neke takve boanske oznake koje tol isto obeaje i onima koji nju budu nasljedovali.
nikome drugome ne pristaju doli onoj prvotnoj i Biljei: Tko se sjedini s Gospodinom, s njime je jedan
neizrecivoj naravi, ljudski razum spopane strava i duh (1 Kar 6, 17).
potrese iznenaenost takvoga udivljenja te ne zna Ta je, dakle, dua kao bit posrednik izmeu Boga
kamo da se prikloni, to da dri i kuda da se okrene. i tijela. Nije, naime, bilo mogue da se Boja narav
Ako se zagleda u Boga, vidi smrtnika i ako misli da bez posrednitva sjedini s tijelom. Otuda rekosmo
pred sobom ima ovjeka, nazire onoga koji je raa se Bog-ovjek. Duina je bit bila posrednikom
pobijedio silu smrti i s plijenom se vratio od mrtvih. jer se njezinoj naravi ne protivi uzeti tijelo. Meutim,
Stoga to treba razmatrati sa svim strahom i ni sadravati Boga nije bilo protiv naravi te due jer i
potivanjem da bi se u jednome te istom pokazala ona je razumna bit. Sva kako gore rekosmo bija-
istina obiju naravi te da se nita nedostojna i e preobraena u Boga koji je Rije, Mudrost i Istina.
neprilina ne misli o onoj boanskoj i neiskazivoj Stoga se s pravom, ukoliko je itava bila u Sinu
naravi, ali niti da se, s druge strane, ono to je Krist Bojemu ili jer je u se primila itava Sina Bojega,
uinio dri za netono i varljivo. To pak donijeti do naziva s uzetim tijelom Boji Sin, Boja Mo, Krist i
ljudskih uiju i razjasniti rijeima posve nadilazi moi Boja Mudrost. Ali se i Sin Boji, po kome je sve
nae zasluge, prirodne sposobnosti i rasprave. Drim stvoreno, naziva Isus Krist i Sin ovjeji. Takoer
da spomenuto prelazi mjeru i svetih Apostola, tovie, zbog one naravi koja je mogla podlei smrti velimo da
tumaenje je navedenoga otajstva moda uzvienije i je Sin Boji umro. Onaj se pak za koga propovijedamo
od cjelokupne naravi nebeskih sila. O njemu neemo da e doi u slavi Boga Oca sa svetim anelima (Mt
govoriti iz kakve preuzetosti ve jer to trai raspored 16, 27) naziva Sinom ovjejim.
razlaganja. Prvenstveno ukratko iznosimo to se Tu lei razlog to se kroz itavo Pismo boanska
nalazi u naoj vjeri, a ne to redovito svojata tvrdnja narav obiljeuje ljudskim rijeima i ljudska narav resi
ljudske pameti. Na srijedu radije polaemo svoja biljezima boanskoga nazivlja. O Kristu se kudikamo
doumljivanja nego neke oevidne postavke. tonije nego o ikome drugome moe rei ovo to pie:
3. Jedinoroeni, dakle, Boji Sin po kome je Bit e dvoje u jednome tijelu. Ali nisu vie dvoje nego
kako smo se kroz preanje razlaganje pouili na- su jedno tijelo (Mt 19, 56). Vie je, naime, Boja
stalo sve vidljivo i nevidljivo, po sudu je Pisma tako- Rije s duom u jednome tijelu nego se to moe
er sve nainio (Kol 1, 16). Isto tako on ljubi to je misliti o muu i eni. Isto tako kome vie odgovara
tvrdnja o jednome duhu s Bogom (1 Kor 6, 17) nego
stvorio (Mudr 11, 24). Osobno je nevidljiva slika
toj dui koja se po ljubavi tako sjedinila s Bogom te
nevidljivoga Boga. Svim je razumnim stvorenjima dao
se s pravom kae da je s njime jedan duh?
na taj nain dijela na sebi da pojedino u njemu ima 4. Da je pak savrena ljubav i iskrenost istoga
onoliki udio kolikom privrenou po ljubavi pristaje osjea toj dui zavri jedila neodjeljivo sjedinjenje s
uza nj. Budui da je slobodna volja unijela u sve re- Bogom te da zato uzimanje te due nije bilo sluajno
dove duhova raznovrsnost i razliitost ukoliko su jedni posljedica pristranosti ve da joj je to dano na te-
ni are, a drugi neznatnije i slabije ljubili Stvoritelja, melju zasluga njezinih vrlina vidi se iz onoga to go-
ona je dua, o kojoj Isus ree: Nitko od mene ne vori prorok. On o Pomazaniku kae: Ljubio si pra-
uzima moju duu (Iv 10, 18), od samoga poetka
vednost, a mrzio bezakonje. Stoga te pomazao Bog, vjerovati da je Krist imao ljudsku razumnu duu, ali
tvoj Bog, uljem veselja prije tvojih drugova (Ps 44, 8). ipak moramo drati da u toj dui nije bilo nikakve
Pomazuje se, dakle, uljem veselja zbog zasluga misli ni mogunosti za grijeh.
ljubavi. To znai: dua s Bojom Rijei postaje Krist. 6. Nije, ini se, ludo posluiti se stanovitom
Biti pomazan uljem radosti ne izrazuje nita drugo usporedbom da bismo potpunije razjasnili pitanje,
nego napuniti se Duhom Svetim. Izriaj pak vie od mada za tako uzvienu i teku zbilju ne stoji na
drugova kazuje da Kristovoj dui nije dana milost raspolaganju previe primjera. Ipak kaimo bez
kao prorocima nego da je u njoj boravila bitna punina predrasuda ovo: eljezna kovina u se prima i vrue i
same Boje Rijei. Tako i Apostol veli: U njemu na hladno. Ako se, dakle, odreena eljezna koliina
tjelesan nain boravi svekolika punina boanstva neprestance dri u vatri te kroz sve pukotine i
(Kol 2, 9). brazde upije oganj, postaje samom vatrom. Ako se
Ne ree, napokon, jedino ljubio si pravednost. vatra od nje nikada ne uklanja ni ona odvaja od
Dodao je i mrzio si bezakonje. Mrziti nepravdu plamena, da li emo rei da tvar koja je po naravi
znai isto to i ono kada Pismo izjavljuje: Grijeha eljezo, ali se nalazi u vatri i trajno plamti moe
nije poinio. U njegovim se ustima ne nae prijeva- nekada primiti studen? Ne. Rei emo, tovie, da je
ra (Iz 53, 9) ili kada se kae: Kuan je na slian na- kako se esto dade oima vidjeti u peima i to je
in u svemu osim u grijehu (Heb 4, 15). Ali i sam tonije u potpunosti postala vatrom. U njoj se
Gospodin pita: Tko e me od vas prekoriti za grijeh nita ni ne opaa doli oganj. I ako tko kua da to
(Iv 8, 46)? Ponovno sam o sebi izrie: Evo dolazi po- takne i opipa, osjetit e mo vatre, a ne eljeza.
glavica ovoga svijeta, ali na meni ne nalazi nita (Iv Tako je, dakle, i s onom duom koja se, poput e-
14, 30). Sve to pokazuje da u Kristu nije postojala ljeza u vatri uvijek nalazi u Rijei, Mudrosti i Bogu.
nikakva pomisao na grijeh. Da bi prorok jo oitije Sve to ini, to misli i to shvaa jest Bog. Zato o
istaknuo da u Gospodina nije nikada unila njoj ne moemo kazati da je promjenljiva i
pomisao na bezakonje veli: Prije nego je djeak znao izmjenljiva. Nepromjenjivost posjeduje jer je
zazvati oca ili majku, otklonio se od bezakonja (Iz 8, neprestance uarena sjedinjenou s Bojom Rijei.
4). Drimo, dakako, da do svih svetih dopire stanovita
5. Ako se kome to priini tekim jer ranije toplina Boje Rijei. Meutim, duni smo vjerovati da
ustvrdismo da Krist posjeduje razumnu narav, a u Kristovoj dui po biti poiva sami boanski plamen
kroz sve svoje rasprave isticasmo esto da je duina od koga do drugih dolazi stanovita toplina.
narav sposobna i za dobro i za zlo, na nie navedeni Ono, napokon, to kaza: Pomaza te Bog, tvoj
nain razjanjujemo spomenutu tekou. Bog, uljem radosti vie od tvojih drugova (Ps 44, 8)
Ne moe biti sumnje da je Kristova dua imala pokazuje da je ova dua drukije pomazana uljem
narav kakva je i kod dua. Inae se ne bi mogla radosti Bojom Rijei i Mudrou , a drukije
zvati duom, ako uistinu nije bila duom. Svaka njezini udionici, to jest sveti proroci i apostoli. Za
dua, istina, posjeduje mo odabiranja izmeu posljednje se veli da su trali u mirisu njezinih
dobra i zla. Ali je ona dua koja pripada Kristu tako pomasti (Ps 1, 4), dok je ta dua bila sud same
odabrala ljubiti pravednost (Ps 44, 8) da je zbog pomasti. Oni koji su bili dostojni da imaju dionitvo
svoje neizmjerne ljubavi nepromjenljivo i neodvojivo na njezinu aru, postali su prorocima i apostolima.
prijanjala uz Gospodina. Stoga je u njoj vrstoa u Kao to je, dakle, jedno miris pomasti, a drugo
odluci, golemost odanosti i neugasivi ar ljubavi bit pomasti, tako je i Krist jedno, a drugo oni koji
otklonio svaku enju za obratom i izmjenom. Tako imaju na njemu dijela. Sami sud koji sadri bit po-
je ono to se nalazilo u slobodnoj odluci dugotrajnim masti na nikakvi se nain ne moe usmrditi. Oni pak
obiajem prelo u narav. Valja, prema tome, koji imaju dijela na mirisu od pomasti, ako se neto
dalje odmaknu od njezina daha, moe ih spopasti tovoj sjeni ivjeti meu narodima. Pogledajmo stoga
izvanjski smrad. ne e li se istina svih tih sjena otkriti u onoj objavi
I s Kristom je kao sa samim sudom u kome se kada svi sveti budu zavri jedili motriti Boju slavu,
nalazi pomast. Bilo jc nemogue da podlegne suprot-
nome mirisu. Za one koji na njemu imaju dijela vai uzroke i istinu zbilja, ali ne vie kroz ogledalo i u
ovo: bit e dionici Mirisa i sadravat e Miris ve zagonetci ve licem u lice (1 Kor 13, 12). Poto je
prema tome koliko su blii Sudu. Apostol ve po Duhu Svetome primio zalog te
7. Drim da je i prorok Jeremija zacijelo shvatio Istine, progovorio je: ak ako smo nekada i
to je u Kristu narav Boje Mudrosti, a to ona koju poznavali Krista po tijelu, sada ga vie ne
je uzeo zbog spasenja svijeta. Zato kaza: Dah je na- poznajemo (2 Kor 5,5. 16).
ega lica Gospodin Krist. O njemu rekosmo da emo To nam je za sada, u ovome trenutku, dolo na
meu narodima ivjeti u njegovoj sjeni (Tuz 4, 20). pamet dok smo raspravljali o tako tekim pitanjima
Sjena je naega tijela neodvojiva od tijela. Ona o Kristovu utjelovljenju i boanstvu. Ako tko moe
nepromijenjeno prima i oponaa tjelesne pokrete i nai bolje i oevidnijim dokazima potkrijepiti iz Svetih
kretanje. Smatram da je prorok htio pokazati kako je pisama, neka se radije prihvati njegovo miljenje nego
Kristova dua koja uz Krista neodvojivo prijanja kroz moje.
svoje ine i pokrete sve vrila u skladu s Kristovim
htjenjem i voljom. Stoga ju je nazvao sjenom Gospo-
dina Krista. U toj emo sjeni ivjeti posred naroda.
Puci, naime, ive od otajstva njezina uzimanja. Na-
sljedujui je u vjeri, dopiru do spasenja.
Ali i David veli: Sjeti se, Gospodine, mojega ruga.
Njime me obruie umjesto Pomazanika tvojega (Ps
88, 5152). ini mi se da time pokazuje isto. to
pak drugo misli Pavao dok tvrdi: Na je ivot skrit s
Kristom u Bogu (Kol 3, 3)? Na drugome mjestu kae:
Traite li dokaz onoga tko u meni govori, a to je
Krist (2 Kor 13, 3)? Veli, dakle, da je Krist sada
sakriven u Bogu. Ako to u neku ruku nema onaj
smisao to ga ranije za izriaj Kristova sjena nao-
smo naznaena u proroka, moda i te rijei nadilaze
poimanje ljudske pameti. Meutim, zamjeujemo da
je u svezi sa znaenjem sjene jo mnogo toga
uvrteno u boanska Pisma. Tu mislimo na ono to u
Evanelju po Luki Gabrijel govori Mariji: Gospodnji
e Duh doi na te i Sila e te Svevinjega osjeniti (Lk
1, 35). I Apostol veli o Zakonu: Oni koji posjeduju
tjelesno obrezanje slue slici i sjeni nebeskoga (Heb
8, 5). Drugdje pak stoji: Zar na ivot na zemlji nije
sjena (Job 8, 9)?
Zakljuimo: Zakon na zemlji je sjena. I cjelokupni
je na zemaljski ivot sjena. Isto tako emo u Kris-
Sedmo poglavlje Duha Svetoga ako se uope dade nai neko odreenje
ili oznaenje Duha Svetoga? Dopustimo Marcionu i
Valentinu da se moe u boanstvo unijeti razliitosti i
da je narav Dobroga Boga razliita od naravi Zloga
Boga, ali to izmisliti i nai pa unijeti kao razliku u
Duha Svetoga? Mislim da spomenuti ne mogu nita
nai ime bi obiljeili bilo kakvu razliitost.
2. Mi pak smatramo da svako razumno stvorenje
bez razlike ima dijela na Duhu slino kao na Bojoj
Mudrosti i Bojoj Rijei. Ipak primjeujemo da se, po
Pismu, glavni dolazak Duha Svetoga meuvljude
radije zbio nakon Kristova uzlaska na nebo nego
prije njegova dolaska. Ranije se, naime, dar Duha
Svetoga davao samo prorocima i jo nekolicini u
narodu koji su to zasluili. Kada je pak doao
Spasitelj, ispunilo se pie ono o emu je reeno
Duh Sveti u proroku Joelu (3, 1) da e se zbiti u posljednje
dane. Zabiljeeno je: Izlit u od svoga Duha na
1. Prva tumaenja o Ocu, Sinu i Duhu Svetome svako tijelo i proricat e (Dj 2, 1617). U istome
izloismo na samome poetku. Tako je traio predmet. smislu stoji: Svi e narodi njemu sluiti (Ps 7, 11).
Potom je iskrslo na povrinu da moramo jo jednom Po milosti, dakle, Duha Svetoga uz veoma mnogo
ponoviti i dokazati da je Bog, stvoritelj i utemeljitelj drugih istina i ovo se posve jasno oitovalo: onome
svijeta, jedan te isti s Ocem naega Gospodina Isusa to je napisano u prorocima ili Mojsijevu zakonu u
Krista, to jest da je jedan te isti Bog u Zakonu, Pro- ona su vremena samo neki tek proroci i jedva po
rocima i Evanelju. Isto tako u svezi s Kristom tre- tkogod iz naroda mogli nadii tjelesno poimanje i
bae, u nastavku, rastumaiti da je onaj za koga se shvatiti neto vie. Mislimo rei: doprijeti u
ranije pokazalo da je Rije i Boja Mudrost postao Prorocima i Zakonu do duhovnoga smisla. Sada
bezbrojna vjernika mnotva, mada ne mogu svi po
ovjekom. Preostaje da se u najkraim crtama navra-
redu i skroz oito razjasniti ulananost duhovnoga
timo na Duha Svetoga.
shvaanja, ipak su gotovo svi osvjedoeni da se ne
Trenutak je, dakle, da o Duhu Svetome poneto
smije tjelesno shvatiti ni obrezan je ni subotnji
koliko moemo raspravimo. Duha je na Gospodin i odmor ni prolijevanje ivotinjske krvi ni odredbe to
Spasitelj u Evanelju po Ivanu nazvao Paraklet (Iv 14, ih je Bog u tome smislu predao Mojsiju. Nema
16). Kao to je, naime, jedan te isti Bog i jedan te isti sumnje da to poimanje svima poklanja snaga Duha
Krist, tako je samo jedan jedini Duh Sveti. Bio je u Svetoga.
prorocima i apostolima. elimo rei u onima koji su u 3. Postoje, jamano, mnogobrojna shvaanja u
Boga vjerovali prije Kristova dolaska i onima koji su odnosu na Krista. Krist je, dodue, Mudrost. Ipak
po Kristu nali utoite u Bogu. Krivovjernici su se, snagu Mudrosti ne obavlja niti ini u svima ve
dodue, usudili, usmo, govoriti o dvojici bogova i o iskljuivo u onima koji u njemu nastoje oko
dvojici Krista, ali ne znamo da bi ikada itko navijetao mudrosti. Nazvan je i lijenikom (Mt 9, 12). Ali se ne
dva sveta Duha. odnosi prema svima kao lijenik ve jedino spram
Kako bi, naime, to mogli potvrditi Pismima? Koju onih koji su shvatili jad svoje bolesti te se utjeu
bi razliku mogli uspostaviti izmeu Duha Svetoga i njegovu milosru kako bi zadobili zdravlje.
Mislim da isto vrijedi i za Duha Svetoga. U njemu Rije Paraklet, primijenjena na Duha Svetoga,
je sveobuhvat darova. Jednima se, naime, po Duhu dolazi od paraklesis i znai utjeha. Ako, naime, tko
daje rije mudrosti, drugima rije znanja, treima zaslui imati dijela na Duhu Svetome te spozna
vjera (1 Kor 12, 89). Tako u pojedincima koji mogu neizreciva otajstva, bez sumnje stjee utjehu i
Duha primiti sam Duh postaje i tako se shvaa radost. Poto po Duhu objavitelju shvati razloge
ono to je potrebno ovjeku koji je zavrijedio imati na svega to biva, zato i kako se sve dogaa, njegovu
njemu dijela. duu ne moe vie nita smesti. Takav ne moe
Oni koji uju da se Duh u Evanelju (Iv 14, 16) podlei nikakvom osjeaju tuge. Vie ga nee nita
naziva Parakletom, ali ne primjeuju te diobe i razli- prestraiti. On pristaje uz Boju Rije i Boju
ke niti vode rauna o tome na temelju kojega se djela Mudrost. U Duhu Svetome izgovara: Isus je
i ina Duh tako zove, Duha su usporedili s ne znam Gospodin (1 Kor 12, 3).
kakvim niskim duhovima. Time su pokuali Spomenusmo, dakle, Parakleta i po svojim
uznemiriti Kristove crkve i zametnuti pozamane sposobnostima izloismo to o tome treba misliti. Ali
razmirice meu braom. Meutim, Evanelje se i na Spasitelj u Ivanovoj poslanici naziva
pripisuje Duhu silnu mo i uzvienost. Tvrdi da Parakletom. Tu pie: Ako tko od nas sagrijei, imamo
Apostoli nisu mogli razumjeti ono o emu Spasitelj kod Oca Parakleta, Isusa Krista, Pravednika. On je
htjede da ih poui sve dotle dok nije doao Duh zadovoljtina za nae grijehe (1 Iv 2, 12).
Sveti (Iv 16, 1213) koji se ulio u njihove due pa je Pogledajmo da li moda na tome mjestu naziv
mogao da ih prosvijetli u svezi s razliitou vjere u Paraklet kazan o Spasitelju znai neto drugo nego
Trojstvo. kada je upotrijebljen za Duha Svetoga. ini se da
Spomenuti krivovjernici zbog umne izriaj Paraklet, pripisan Spasitelju, znai
nesposobnosti nisu u stanju povezano izloiti to je zagovornik jer Paraklet znai oboje: tjeitelj i
zagovornik. Na temelju izreke koja slijedi on je
pravo. ak su nesposobni pomno sasluati to mi
zadovoljtina za nae grijehe imam dojam da izraz
tvrdimo. O boanstvu Duha misle manje nego je
Paraklet u odnosu na Spasitelja prvenstveno oznauje
dostojno. Predali su se zabludama i obmanama. Njih zagovornika. Pie, naime, da se kod Oca zauzima
je vie iskvario duh koji vodi u zabludu (l Tim 4, 1) zbog naih grijeha. U sluaju Duha Svetoga Paraklet
nego rasvijetlile pouke Duha Svetoga. Tako i Apostol mora naznaiti tjeitelj jer Duh prua utjehu
kaza: Oni slijede nauk zlih duhova koji brane brak. duama. On im otvara i objavljuje smisao duhovnoga
To je na propast i unitenje mnogih. Ue nepotrebno znanja.
uzdravanje od jela (1 Tim 4, 13). Nevine due
zavode toboe kruim opsluivanjem.
4. Potrebno je, dakle, znati da je Paraklet Duh
Sveti i da pouava u onome to je od onoga to se
moe iskazati rijeju i to je recimo neiskazivo
te to ovjeku nije doputeno rei (2 Kor 12, 4) i to
se, drugim rijeima, ljudskim govorom ne da
naznaiti. Pavao ree: Nije doputeno. Drim da je
to kazao u smislu ne moe se. Tako biljei: Sve je
doputeno, ali sve nije na korist. Sve se doputa.
Ipak sve ne izgrauje (1 Kor 10, 23). Apostol za ono
kae da nam je doputeno to stoji u naoj moi jer
to moemo i imati.
Osmo poglavlje tekuina koja je u njima, iako je druge boje. Ako je bit
ivotna, nije uope vano kakva je boja.
Ope miljenje uope ne dvoji da stoka i blago
posjeduje duu. Ali oevidno je i miljenje boanskoga
Pisma. Bog izjavljuje: Neka zemlja proizvede ivu
duu po vrsti etveronoce, gmazove i zemaljske
ivotinje po vrsti (Post 1, 24).
S obzirom na ovjeka nitko ne sumnja o tome niti
bi tko trebao postavljati pitanje. Ipak boansko Pismo
naznauje: Bog udahnu u njegovo lice ivotni dah i
ovjek posta iva dua (Post 2, 7).
Preostaje pitati o aneoskome redu: da li aneli
imaju duu ili jesu li oni due. Isto vrijedi za ostale
boanske i nebeske moi kao i protivne sile. Nigdje
nismo nali nikakve potvrde u Pismu da bi aneli ili
O dui
boanski dusi, Boji sluitelji, imali duu ili bili due.
1. Sam redoslijed trai da poslije uinjenoga ope- Ipak veina ljudi misli da ta bia imaju duu. O Bogu
nito istraujemo o dui i da se .polazei od niih bia pak naosomo ovo zabiljeeno: Svoju u duu staviti
popnemo do viih. Drim da nitko ne sumnja da sva na onu duu koja bude jela krv. Iskorijenit u je iz
iva bia pa i ona to borave u vodi imaju duu. njezina naroda (Lev 17, 10). Drugdje itamo: Ne pri-
To je sud opega miljenja svih ljudi. Ali je i potvrda hvaam vae mlaake, subote i veliki dan. Moja dua
vlasti Svetoga pisma. Ono veli: Naini Bog silne ne- mrzi vae postove, svakodnevlja i vae sveanosti (Iz
mani i svaku duu ivotinja koje gmiu i koje dadoe 1, 1314).
vode po njihovim vrstama (Post 1, 21). Isto potvruje U Dvadeset prvome psalmu pie o Kristu
i ope shvaanje razuma u ljudi koji odmjerenim ri- sigurno je da je psalmist taj psalam sastavio polazei
jeima odreuju pojam due. Na ovaj se, naime, nain od Kristove osobe kako to potvruje Evanelje (Mt 27,
oznauje dua: dua je bitak s predodbenom 46) ovako: Ti pak, Gospodine, ne odlai svoju
sposobnou i s nagonima. Razumije se da to dolikuje pomo. Pogledaj na moju obranu. Izbavi moju duu od
kazati o svim ivim biima pa i onima to ive u vo- koplja i moju jedinicu iz pasje ape (Ps 21, 2021).
dama. Ali isto duino odreenje prikladno pristaje i Postoji, razumije se, jo mnogo drugih svjedoanstava
pticama. I Pismo prua potvrdu u jednoj drugoj izreci. o dui utjelovljenoga Krista.
Kae: Neete jesti krvi jer krv je dua u svakome 2. Ako se zagledamo u narav utjelovljenja, ona
tijelu. Neete jesti duu s tijelom (Lev 17, 14). Tu se otklanja svako pitanje o Kristovoj dui. Kao to je
najoitije naznauje da je u svim ivim biima krv Krist zaista imao tijelo, uistinu je posjedovao i duu.
njihova dua. Ali ako stoga to Pismo tvrdi da je u Ali teko je misliti i izloiti kako treba shvatiti
svakome tijelu dua njegova krv netko zapita to je s injenicu to se u Pismima napominje Boja dua. Mi,
pelama, osama, mravima i s biima u vodi kao to naime, jednom zauvijek priznasmo da je Boja narav
su kamenice i puevi i sa svim ostalim ivotinjama u jednostavna, bez primjese i nekakvoga dodatka. Us-
kojima nema krvi, a jasno je da su iva bia ovo prkos tome ponekad se, ma kako to valjalo shvatiti,
valja odgovoriti: mo koju snaga crvene krvi posjeduje govori o Bojoj dui. O Kristu se, u tome smislu,
u drugim ivotinjama, u navedenima sadri ona uope ne sumnja.
Polazei otuda meni se ne ini ludim ako takva to
kaemo i mislimo o svetim anelima i ostalim ne-
beskim moima. Uvjet je da se i na njih protegne smije ovako odgovoriti. Spasitelj je doao spasiti to
spomenuto obiljeje due. Tko e moi zanijekati da je bilo izgubljeno (Lk 19, 10). Ali poto se spasi, vie
su ta bia s razumnim predodbama i da se gibaju? nije propalo to se ranije zvalo propalim. Moda se na
Ako je odreenje po kojem je dua bitak koji je ra- taj nain duom naziva to treba spasiti. Meutim,
zumno osjetljiv i koji se giba tono, odnosi se, imamo kada je dua ve spaena, oslovljuje se izriajem svoga
dojam, i na anele. to je u njima drugo doli razumno boljega dijela.
osjeanje i gibanje? Bia pak na kojima se obistinjuje Nekima se pak ini da moemo i ovo dodati: ono
jedan te isti oblik odreenja, imaju, bez dvojbe, jednu to je propalo, bez sumnje je postojalo prije nego je
te istu bit. propalo. Tada je bilo neto drugo ne znam to to
Apostol Pavao biljei da postoji stanoviti duevni nije bilo propalo i opet e postojati kada vie ne bude
ovjek. Ali nijee da takav moe primiti ono to izgubljeno. Tako je i s duom koja se naziva
pripada Bojemu Duhu. Takoer kae da se takvome izgubljenom. Bila je nekada, dok jo nije bila izgublje-
ovjeku nauk Duha Svetoga priinja ludim. Takav na, neto. Zato se dade rei da e dua, poto se oslo-
ne moe spoznati to se duhovno razabire (1 Kor 2, bodi propasti, moi iznova biti ono to je bila prije
14). Na drugome mjestu tvrdi (1 Kor 15, 44) da se sije nego je propala i nazvala se duom.
duevno tijelo, a da uskrsava duhovno tijelo. Neki znatieljniji istraivatelji misle da se ve iz
Apostol time pokazuje da pri uskrsnuu pravednika u samoga znaenja rijei psykhe dade izvui ne malo tu-
onima koji zaslue blaeni ivot nee biti niega du- maenje. Boanska, naime, rije kaza da je Bog oganj.
evnoga. Zato istraujemo da li moda postoji kakva Veli: Na je Bog oganj koji saie (Heb 12, 29). Ali i o
bit koja je upravo stoga to je dua neto nesavreno. aneoskoj biti kae ovako: On svoje anele ini
Kada pak stanemo redom i pojedinano raspravljati, duhovima i svoje slubenike plamenom koji pali (Heb
ispitat emo da li je dua radi toga nesavrena jer je 1, 7). Drugdje itamo: Ukaza se aneo Gospodnji u
otpala od savrenosti ili ju je Bog takvom sazdao. ognjenome plamenu u kupini (Izl 3, 2). Uz to
Duevni ovjek ne prihvaa to pripada Bojemu primismo naredbu da budemo arki u duhu (Rim 12,
Duhu (1 Kor 2, 14). Zbog toga to je duevan, ne 11). Time se nema dvojbe naznauje da je Boja
moe shvatiti bolju, to jest boansku narav. Pavao, Rije ognjena i vrua. Ali i prorok Jeremija u od ono-
elei moda da nas oitije poui to je ono po emu ga koji mu davae naputke: Stavih, evo, svoje rijei
smo sposobni razumjeti ono to pripada Duhu, a to vatru u tvoja usta (Jer 5, 14).
su duhovne zbilje, s Duhom Svetim radije vee i spaja Kao to je, prema tome, Bog vatra i aneli ognjeni
duh nego duu. Smatram da to naznauje kada veli: plamen, a sveti duhom arki, vrijedi i suprotno. Oni
Molit u s duhom, molit u i s pameu. Psalam u koji su otpali od ljubavi prema Bogu, bez sumnje su
rei s duhom. Kazat u ga i s pameu (1 Kor 14, 15). ohladnjeli u ljubavi prema njemu. Zato se kae da su
Apostol ne kae da e moliti s duom ve s duhom i postali hladni. Sam Gospodin veli: Zbog toga to se
pameu. Isto tako ne izjavljuje da e s duom govoriti umnoilo bezakonje, ljubav e mnogih ohladnjeti (Mt
psalam nego s duhom i pameu. 24, 12). Takoer primjeujemo da je sve to se u
3. Moda e netko ovo zapitati: ako pamet i duh Svetim pismima usporeuje s protivnikom silom uvi-
mole i pjevaju psalme i ako upravo pamet prima savr- jek hladno.
enost i spasenje, kako Petar moe rei: Vi postiete avao se naziva zmijom (Otk 12, 9) i nemani (Otk
cilj vjere spasenje svojih dua (1 Pt 1, 9)? Ako dua 20, 2). Ima li pak to hladnije od toga? Veli se, naime,
ne moli s duhom niti pjeva psalme, kako se moe da adaja gospodari vodama (Ez 29, 3). Jasno je da se
nadati spasenju? Ili se, kada prispije blaenstvu, vie to odnosi na neki zli duh. I prorok naznauje da se
nee nazivati duom? Pogledajmo da li se moda na to neman nalazi u moru (Ez 32, 3). Na drugome mjestu
izjavljuje: Potegnut u sveti ma na zmaja zmiju u
bijegu; na zmaja zmiju pokvarenu. I on e ga isto. Izmjena je razuma u duu vea ili manja. Zato
progutati (Iz 27, 1). Ponovno veli: Kada bi se ak neke due uvaju neto od prvotne moi, neke nita ili
udaljili od mojih oiju i sili na dno mora, tu u na- veoma malo. Tu lei razlog to su neki ljudi ve od
rediti zmaju i on e ih ugristi (Am 9, 3). U Johu je rane dobi ari u otrini uma, drugi sporiji, a neki se
reeno: On je kralj svega to je u vodama (Job 41, raaju tupi i gotovo nepouljivi. to pak rekosmo o
26). Prorok javlja da sa sjevera dopiru zla na sve koji preobrazbi uma u duu i o drugome to se na to
obitavaju zemlju (Jer 1, 14). Sjever pak u Pismima odnosi, neka itatelj za se pomno istrai i ispita. Mi
oznauje hladni vjetar. Pie u Mudrosti: Hladni vjetar smo to iznijeli, ali izneseno ne drimo za utvrenu
sjeverac (Sir 43, 20). I to se nema sumnje istinu nego za predmet koji se na uobiajeni nain
odnosi na avla. ispituje i razlae.
Ako se, dakle, ono to je sveto naziva vatrom, italac e raspravi dodati i ovo: od onoga to je u
svjetlom i arom, a suprotno hladnim i ako se veli da Evanelju zabiljeeno u svezi sa Spasiteljevom duom,
je ljubav u grenika ohladnjela (Mt 24, 12), moramo jedno joj se pripisuje pod nazivom due, a drugo je
pitati da li moda rije psykhe nije nastala i oblikovala dodijeljeno pod rijeju duh. Kada se eli naznaiti
se na temelju injenice to se dua ohladila s obzirom kakva patnja ili uznemirenost, upotrebljava se izriaj
na boanskije i bolje stanje. To znai da bi se dua dua. Tako S,pasitelj veli: Sada je uznemirena moja
ohladila u odnosu na svoju prirodnu i boansku dua (Iv 12, 27). Takoer kae: Moja je dua na smrt
toplinu i zbog toga nalazila u svome sadanjem stanju alosna (Mt 26, 38). Isto tako: Nitko od mene ne
koje izraava ime to ga posjeduje. uzima moju duu. Ja je sam od sebe polaem (Iv 10,
Potrai, napokon, da li e lako nai u Svetim 19). Ali u Oeve ruke preporua duh (Lk 23, 46), a
pismima da se u strogome smislu pohvalno ne duu. Kada pak veli da je tijelo slabo, ne dodaje
upotrebljava rije dua. U pokudnome smislu dolazi da je dua spremna ve duh (Mt 26, 41). Otuda
esto. Tako ovdje: Zla dua upropauje onoga tko je izlazi da je dua neto po sredini izmeu slaboga tijela
ima (Sir 6, 4). Takoer: Umrijet e dua koja grijei i spremnoga duha.
(Ez 18, 4). Kazano je: Sve su due moje. Moja je oeva 5. Moda e netko u svezi s onim to uvodno spo-
i sinova dua. Stoga je dosljedno dodano: Dua koja menusmo izai pred nas i rei: u kojem se smislu
vri pravednost spasit e se, a dua koja grijei, umri- govori o Bojoj dui? Tome emo ovako odgovoriti: sve
jet e Ez 18, 4). Zamjeujemo, dakle, da je Pismo uz to se kao tijelo pripisuje Bogu na primjer prsti,
duu vezalo to je greno, a preutjelo to je dostojno ruke, oi, usta, noge ne oznauje, po nama, ljudske
hvale. udove ve ti nazivi tjelesnih djelova izrazuju stanovite
Treba, prema tome, pogledati nije li dua, kako Boje moi. Stoga treba smatrati da je neto drugo
ve rekosmo, to ime dobila na osnovu znaenja izraza naznaeno izriajem Boja dua.
psykhe. Ona se, naime, ohladnjela u aru pravednih i Ako je doputeno da u tome pitanju jo neto sa
sudjelovanju na boanskoj vatri. Ipak nije izgubila
sposobnost da se vrati u stanje ara u kome je bila na svom smionou reknemo, moda se izriaj Boja du-
poetku. I prorok, ini se, eli takva to oznaiti kada a moe shvatiti kao naznaka za jedinoroenoga Bo-
kae: Vrati se, duo moja, u svoj spokoj (Ps 114, 7). jega Sina. Kao to, naime, dua koja je nazona u i-
Sve to imamo dojam dokazuje da je um, otpavi tavu tijelu sve giba, ini i obavlja, tako i Boji Sin koji
od svoga stanja i dostojanstva, postao i naziva se duje Boja Rije i Mudrost dopire i dolazi do svake Boje
om. Ali ako se dua obrati i popravi, ponovno postaje moi jer je u nju uvrten. Moda se Bog u Pismima
umom. (Post 3, 8) naziva i opisuje kao tijelo da bi se istaknulo
4: Ako s tim stoji tako, ne smije se, smatram,
misliti da je pad uma i njegovo kvarenje bilo u svih spomenuto otajstvo.
Takoer treba ispitati da li moda izraz Boja Deveto poglavlje
dua ne smjera na Bojega Jedinoroenca koji je
doao na ovo mjesto tuge i siao u dolinu plaa (Ps
83, 7) te se naao na podruju naega ponienja kako
stoji u Psalmu: Ponizio si nas na mjestu tuge (Ps 43,
20).
Znam, napokon, da su neki kada su tumaili ono
to kaza Spasitelj u Evanelju: alosna je moja dua
sve do smrti (Mt 26, 38) to primijenili na Apostole.
Krist bi ih nazvao svojom duom jer su bolji od
ostaloga tijela. Budui da se sveobuhvat vjernika na-
ziva Kristovim tijelom (1 Kor 12, 27), tumai rekoe
da Apostole, ukoliko su bolji od ostaloga mnotva, mo-
ramo shvatiti kao Kristovu duu.
To smo koliko smo mogli iznijeli o razumnoj
dui. Sve je to radije ono o emu e itatelji rasprav-
ljati negoli je rije o utvrenom i odreenom. to se O svijetu, gibanjima razumnih stvorenja zlih i
pak tie due u ivotinja i ostalih nijemih stvorenja, dobrih i o njihovim uzrocima
neka je dovoljno to smo sprijeda kratko i jasno ka-
1. Vratimo se sada rasporedu koji je predloen za
zali.
razglabanje. Promotrimo poetak stvorenja razumi-
je se do one mjere do koje je duh sposoban motriti taj
iskon Bojega stvaralakoga ina. Valja drati da je
Bog na poetku stvorio toliki broj razumnih ili umnih
stvorenja ma kako ve trebalo zvati duhove o
kojima smo ranije govorili za koji je predvidio da e
biti dostatan. Sazdao ih je, sigurno, poto je u sebi
unaprijed utvrdio stanoviti broj. Ne smijemo, kao
neki, smatrati da stvorenja nemaju mee jer gdje ne-
ma granice, ne moe biti obasizanja ni ograenja. Ka-
da bi bilo kako protivnici misle, Bog ne bi mogao
sadravati ni brinuti se za ono to je nainio. to je
od naravi beskrajno, bit e i neobuhvatljivo. Ali Pismo
iznosi da je Bog sve stvorio po broju i mjeri (Mudr
11, 20). Stoga se razumnim stvorenjima s pravom pri-
pisuje broj. Toliko ih je koliko ih Boja Providnost
moe providiti, njima ravnati i obasizati ih. Mjera e
se, posve dosljedno, pripisati tjelesnoj naravi. Vjeru-
jemo da je Bog uistinu toliko stvorio tvari koliko je
znao da mu je dovoljna za ureenje svijeta.
To su, dakle, bia o kojima drimo da ih je Bog
stvorio na samome poetku prije svega ostaloga.
Mislimo da se to na skrovitiji nain naznauje onim
u poetku koji navodi Mojsije kada biljei: Na Za neka se bia u tome svijetu kae da su
poetku uini Bog nebo i zemlju (Post 1,1). Sigurno nadnebeska. Ona borave u blaenijim obitavalitima.
je, naime, da se spomenuto ne odnosi na svod i Ogrnuta su nebeskijim i sjajnijim tijelima. I meu
suho tlo nego na ono nebo i onu zemlju od kojih su njima opaamo velike razlike. Tako, primjerice,
Apostol kae: Jedno je slava sunca, drugo mjeseeva
nazive posudili ovo nebo i ova zemlja koju vidimo. slava i opet drugo slava zvijezda. Zvijezda se, naime,
2. Budui pak da su razumne naravi za koje gore od zvijezde razlikuje slavom (1 Kor 15, 41).
utvrdismo da su nastale u poetku stvorene ukoliko Neka stvorenja nose naziv zemaljska. Rije je
ih prije nije bilo, ve su time to ih nije bilo, pa su o ljudima. Ali ni meu njima razlika nije sitna. Jedni
poele biti nuno prevrtljive i mogu se mijenjati. Ona, su od njih barbari, drugi Grci. Meutim, i meu
naime, mo koja se nala u njihovu bitku nije tu bila barbarima ima stranijih i groznih, ali i blaih. Neki
od naravi nego je nastala Stvoriteljevim se slue najodlinijim zakonima, drugi veoma
dobroinstvom. Da, prema tome, jesu, nije im vlastito sirovim i krutim. Neki vie posiu za neljudskim i
niti je vjeno. Od Boga im je dato. Toga nije bilo ivotinjskim obiajima nego za uredbama.
uvijek. Sve pak to je poklonjeno, moe se oteti i Ima ljudi koji od poetka ve od svoga roenja
moe nestati. ive u ponienju. Podloni su i kao sluge odgojeni.
Uzrok e odstupanja biti u ovome: ako se gibanje Nalaze se pod gospodarima, vladarima i
duhova ne upravlja ispravno i razumno. Stvoritelj je samosilnicima. Drugi se obrazuju slobodnije i
duhovima koje je sazdao udijelio volju i slobodne razumnije. Neki ljudi imaju zdravo tijelo. Drugi su
pokrete. Na taj nain dobro u njima postaje njihova od rane dobi bolesni. Jednima nedostaje vid,
svojina. To ostvaruju ukoliko ga uvaju vlastitom vo- drugima sluh, treima govor. Neki su tako roeni.
ljom. Poetkom odstupanja od dobra postadoe lije- Drugi su neposredno poslije roenja lieni
nost, munina pri radu na opsluivanju dobra te od- navedenih osjetila ili im se takva to dogodilo u
vraanje i nemar u odnosu na vie vrednote. odrasloj dobi. Je li uope potrebno opisivati i
Odstupiti pak od dobra nije nita drugo doli pasti u nabrajati sve nesree ljudskih bijeda? Od njih su
zlo. Sigurno je, naime, da je zlo ovo: biti bez dobra. jedni slobodni. Drugi su njima pogoeni. Svatko pak
Otuda dolazi da pojedinac pada u onoliku koliinu moe za svoj raun pojedinano o tome razmiljati i
zloe u kolikoj se mjeri odrinuo od dobra. to istraivati.
Na taj je nain svaki pojedini duh, koji je vie ili Postoje i stanovite nevidljive moi kojima je
manje u svojim gibanjima zanemario dobro, odvuen povjerena briga o biima na zemlji. Vjerujemo da ni
u protivno od dobra. To je, bez dvojbe, zlo. Otuda je, meu njima kao i kod ljudi razlika nije neznatna.
ini se, Stvoritelj svemira uzeo sjemenje i uzroke za Apostol Pavao naznauje da postoje i podzemna
razliitost i raznovrsnost da bi u skladu s razliitou bia (Fil 2, 1011). I meu njima se, bez sumnje,
duhova razumnih stvorenja nainio raznovrstan na slian nain moe traiti uzrok raznovrsnosti.
i razliit svijet. Mislim da su razumne naravi s gore ini se da bi bilo suvino postaviti pitanje u svezi sa
ivotinjama, pticama i onom to ivi u vodama. Ta
navedena razloga prouzroile tu razliitost. Kada
govorimo o razliitu i raznovrsnu svijetu, upravo to bia, sigurno, ne smijemo uzeti za prvotna. Ona su
drugotnoga izvora.
elimo istaknuti.
4. Sve, dakle, to je postalo, nastalo je po Kristu
3. Ovdje svijetom nazivamo sve to se nalazi
i u Kristu. Tako je reeno. To posve oito naznauje i
povrh nebesa, to je u nebu, na zemlji ili onome to Pavao. Tvrdi: Jer u njemu je i po njemu stvoreno
se zove podzemljem i sva druga mjesta koja igdje sve to je na nebu i to je na zemlji, vidljivo i
postoje i bia o kojima se kae da tu ive. Sve se to, nevidljivo, moi, prvatva, vlasti. Sve je stvoreno u
dakle, zove svijetom. njemu i po njemu (Kol 1, 16). Ali i Ivan isto
pokazuje u Evanelju. Veli: U poetku bijae Rije i pravednou Boga koji je stvorio svijet to je nekim
Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog. Ona bijae u biima udijelio boravite na nebesima i to im je ne
poetku kod Boga. Sve je postalo po njoj i bez nje samo dao bolja obitavalita ve takoer stanoviti
nije nita nastalo (Iv 1, 13). I u Psalmima pie: uzvieniji i ugledniji stupanj? Jednima dade
Sve si uinio u Mudrosti (Ps 103, 24). prvatvo, drugima vlast, treima gospodstva,
Krist je pak pravednost (1 Kor 1, 30) kao to je etvrtima najuzvienija sjedita kod nebeskih
Rije i Mudrost. Otuda bez sumnje slijedi da je ono sudita. Neka bia sjaju sjajnije od drugih. Sjaje se
valja to rei to je nastalo u Rijei i Mudrosti zvjezdanom blistavou. Pie: Jedno je sjaj sunca,
takoer nastalo u Pravednosti koja je Krist. To znai drugo sjaj mjeseca, a tree sjaj zvijezda. Ali i zvijezda
da u onome to je stvoreno nema niega nepravedna se od zvijezde razlikuje po bljetavih! (1 Kor 15, 41).
ni sluajna. Mora se, naprotiv, uiti da je sve onako Recimo sve odjednom i ukratko: ako Bogu
kako trai propis pravinosti i pravednosti. Siguran Stvoritelju ne nedostaje ni volja ni sposobnost da
sam da se ljudskim umom i izrazom ne moe uini najvee i dobro djelo koji je mogao biti uzrok
pojasniti kako bi se kao neto posve pravedna i da je stvarajui razumna bia, to jest ono emu je
pravina dalo pojmiti svu tu razliitost i toliku razlog opstanka on sam, neka uinio uzvienijima, a
raznovrsnost meu zbiljama. Ipak bi se moglo, ali je drugima koja su loija i neznatnija dodijelio drugo i
uvjet da u poniznosti prostrti molimo samu Rije, tree i jo mnogo nia mjesta?
Mudrost i Pravednost a to je jedinoroeni Boji Krivovjernici s obzirom na bia to su na zemlji,
Sin da se udostoji po svojoj milosti doi u nae uz to, predbacuju da nekima pri roenju u dio pada
umovanje i tako tajno osvijetliti (1 Kor 4, 5), sretnija sudbina. Tako, na primjer, netko se raa iz
zatvoreno otvoriti i skrito otkriti. Valja stoga tako Abrahama i kao sin obeanja (Post 12, 2). Drugi od
dostojno moliti, traiti i kucati da kada molimo Izaka i Rebeke. Ali i Izak, dok je jo u utrobi, nogu
zavrijedimo dobiti i kada traimo zasluimo nai i podmee svome bratu (Ho 12, 4). Takoer se veli
kada kucamo da se zapovjedi da nam se otvori (Mt da ga je Bog zavolio prije nego se rodio (Rim 9, 13).
7, 78). Dodaju i ovo: netko se raa meu idovima gdje
Mi se, dakle, ne uzdamo u svoju umnost. Ufamo nalazi poduku u boanskome Zakonu, netko meu
se u pomo same Mudrosti koja je sve nainila i u Grcima koji su i sami umni i ljudi velike naobrazbe.
pomo one Pravednosti koja se, kako vjerujemo, Ali neki se raaju meu Etiopljanima koji obino
iako se o tome u ovome asu ne moemo jasno jedu ljudska tjelesa, drugi meu Skitima kod kojih
izraziti, nalazi u svim stvorenjima. Pokuat emo s gotovo kao zakon vlada ocoubistvo, trei meu
nadom u milosre Rijei traiti i ispitivati na koji se Taurima koji rtvuju goste. Protivnici nam vele:
nain dade uskladiti sva ta velika razliitost i razliitost je meu zbiljama zaista velika. Okolnost u
raznovrsnost svijeta s opim zakonom pravednosti. kojoj se tko raa veoma je razliita i raznovrsna. Pri
Rije je, velim, o opoj razloitosti. Zalaziti, naime, u tome, razumije se, slobodna volja nema nikakva
svaki pojedini sluaj bilo bi ludo. Htjeti pak na sve znaenja jer nitko osobno ne odabire gdje e se, u
odgovoriti nepametno. kojem narodu i u kojim uvjetima roditi. Ako, dakle,
to ne uvjetuje razliitost naravi meu duama te se,
5. Rekli smo, dakle, da je ovaj svijet koji obilje-
vele, zla narav due dodjeljuje zlome narodu, a
uje razliitost koju ranije napomenusmo stvorio
dobra dobrome to preostaje drugo misliti osim
Bog. Za nj kaemo da je dobar, pravedan i
da se sve to zbiva nasumce i sluajno?
nepristran. Mnogi tome prigovaraju. Tu su u prvome
Ali ako se to pripusti, ne vjeruje se da je svijet
redu ljudi koji potjeu iz Marcionove, Valentinove i sazdao Bog i da njime ravna Providnost. Takoer,
Bazilidove kole. Oni tvrde da su naravi u duhova ini se, slijedi da ne treba ekati Boji sud u odnosu
razliite. Njihova primjedba glasi: kako uskladiti s
na pojedineve ine. to je pak u tome posvemanja moe misliti da je srea ili nesrea ili bilo koja druga
istina, zna iskljuivo samo onaj koji pronie sve okolnost kod pojedinanoga roenja neto sluajno.
pa ak i dubine Boje (1 Kor 2, 10). Ne smije se, podjednako, vjerovati da postoje razliiti
6. Mi pak, obini ljudi, na slijedei emo nain, da stvoritelji i razliite naravi dua.
ne bismo, ako utimo, hranili krivo vjerniku baha- 7. Meni se zaista ini da ni Sveto pismo nije
tost, odgovoriti onim to nam po vlastitim posve preutjelo razlog navedene tajne. Apostol
sposobnostima uzmogne pasti na pamet na ono to Pavao, raspravljajui o Ezavu i Jakovu, tvrdi: Dok
su prigovorili. Ranije esto pokazivasmo, kako smo se jo uope nisu bili ni rodili niti uinili to dobra ili
mogli, dokazima iz boanskih Pisama da je Bog, zla da bi ostala na snazi odluka koja se odnosi na
Stvoritelj svemira, dobar, pravedan i svemogu. Kada njihov izbor po Bogu nije na temelju djela ve zbog
je na poetku stvorio to je htio sazdati a to su onoga koji je pozvao reeno da e stariji sluiti
razumne naravi , pri stvaranju nije imao drugi mlaemu. Pie: Jakova sam volio, a Ezava mrzio
poticaj osim samoga sebe, to jest osim svoje dobrote. (Rim 9, 1114). U nastavku ulomka Pavao sam sebi
Budui, dakle, da je on bio uzrok onome to je imalo predbacuje i odgovara. Veli: to emo, dakle, kazati?
nastati i kako u njemu nije bilo nikakve razliitosti, Zar je u Boga nepravda? Da bi nam pruio prigodu
mijene ili nemogunosti, jednakim je i slinim stvorio da to traimo i da ispitujemo na koji se nain to ne
togod je sazdao. U njemu, naime, nije bilo nikakva zbiva bez razloga, sam je sebi odgovorio i rekao:
uzroka za razliitost i raznovrsnost. Daleko od toga!
Ali budui da su sama razumna stvorenja Imam dojam da isto pitanje to se postavlja u -
kako esto pokazivasmo i kako emo jo jednom na tezi s Ezavom i Jakovom vrijedi za sva nebeska bia,
svome mjestu pokazati bila obdarena mou za zemaljska stvorenja i stanovnike podzemlja. Za
slobodnoga izbora, svako je od tih stvorenja vlastita sve se, mislim, moe kazati to je Pavao ondje rekao:
slobodna volja po nasljedovanju Boga zvala na Dok se, naime, jo ne rodie niti poinie to dobra
savrenost ili po nemaru odvlaila u porok. To je ili zla [...] Dok jo stvorenja nisu nastala niti uinila
kako smo ve kazali bilo vrelom razliitosti meu neko dobro ili zlo kako bi ostala na snazi Boja
razumnim biima. Razliitost, prema tome, nije odluka u skladu s izborom neka su stvorenja
stvorena nebeskima, neka zemaljskima, a trea
potekla iz Stvoriteljeve volje ili njegove rasudbe ve iz
podzemnima. Tako neki umuju. Po njihovu sudu
odluke vlastite slobode. Bogu se pak inilo bia nisu takvima stvorena na osnovu djela ve po
pravednim da se za svoje stvorenje brine po njegovoj volji onoga koji ih je dozvao u opstanak. to emo,
zasluzi. Zato je razliitosti izmeu duhova sveo na dakle, kazati ako s tim stoji tako? Postoji, prema
suglasje jednoga jedinstvenog svijeta. Svijet je uredio tome, u Bogu nepravda? Daleko od toga!
poput jedinstvene kue u kojoj moraju postojati ne Ako pomnije istraimo Pisma u pitanju Ezava i
samo zlatni i srebrni sudovi nego isto tako drveni i Jakova, uviamo da u Boga nema nepravde, iako se
glineni jedni za asnu, drugi za neasnu uprabu veli da e stariji sluiti mlaemu i premda je to kaza-
(2 Tim 2, 20). Sluio se tim razliitim sudovima no dok se jo nisu rodili niti su to u ovome ivotu
duhovima ili dusima. uinili. Takoer zakljuujemo da nije nepravda to je
Smatram da otuda dolaze uzroci razlike u ovome Jakov, dok je jo bio u utrobi, istisnuo svoga brata.
svijetu. Inae boanska Providnost ravna svako poje- Drimo, naime, da ga je Bog s pravom zavolio na te-
dino bie u skladu s raznovrsnou njegovih pokreta, melju zasluga prethodnoga ivota. Zato je zavrijedio
stavova i nakana. Stoga se Stvoritelj ne moe drati da bude pretpostavljen bratu.
nepravednim. On je sa svakim rasporedio po zasluzi i Isto vrijedi za nebeska stvorenja, ako opazimo da
u skladu s prethodnim uzrocima. Takoer se ne razliitost meu njima nije od poetka ve da Stvori-
telj pojedinim biima odreuje razliitu ulogu prema Apostol time bez dvojbe pokazuje da e onaj tko se
dostojanstvu zasluge i na temelju prethodnih oisti dok je u ovome ivotu biti spreman za svako
uzroka. To zacijelo dolazi otuda to je svatko stvoren dobro djelo u buduem vijeku. Ali isto tako da e
od Boga kao duh ili razumno bie koje samo sebi na onaj tko se nije oistio biti po koliini svoje neistoe
osnovu pokreta svoje pameti i osjeaja svoje due sud neasne, to jest nedostojne uporabe.
vie ili manje priskrbljuje zasluge po kojima ga Bog Jednako je, dakle, mogue misliti da je i ranije
ljubi ili mrzi. bilo razumnih sudova koji su bili vie ili manje isti
Meutim, neka su bia meu onima koja su naj- koji su se oistili ili se nisu oistili. Tako je svaki
vie zasluila dobila naredbu da za ureenje svijeta s pojedini sud u skladu s mjerom svoje istoe odnosno
ostalima trpe i da niima priskau u pomo. Tako neistoe primio mjesto, predio, okolnost roenja i
postaju dionici Stvoriteljeve strpljivosti. To veli i sam vrenje dunosti u ovome svijetu.
Apostol. Biljei: Stvorenje je podloeno ispraznosti, Bog svime time do u tanine ravna snagom svoje
ali ne od svoje volje nego zbog onoga koji ga podloi Mudrosti. Sve razluouje upravom svoga rasuivanja.
u nadi (Rim 8, 20). Sve je rasporedio po najpravinijoj naknadi ve
Moramo, dakle, imati pred oima tvrdnju koju je prema tome koliko kome treba po zasluzi pritei u
Apostol postavio u vezi s roenjem Ezava i Jakova. pomo i za nj se brinuti. U tome se savreno oituje
Rekao je: Zar je u Bogu nepravda? Daleko od toga! zakon pravinosti. Nejednakost uvjeta opsluuje pra-
Drim tonim ako se ista misao protegne na sva vinost koja dolazi iz naplate po zaslugama. Ali po
stvorenja. Gore, naime, rekosmo da se Stvoriteljeva istini i skroz jasno razloge tih zasluga u pojedinim
pravednost mora oitovati u svemu. To bi se, po sluajevima pozna jedino Bog i Jedinoroenac, njego-
mome sudu, ukazalo jo oitije kada bi svako pojedi- va Rije i Mudrost, kao i Duh Sveti.
no bie meu nebesnicima, zemnicima i
podzcmnicima samo u sebi nosilo uzroke razliitosti
to prethode tjelesnome roenju. Sve je, naime,
stvorila Boja Rije i njegova Mudrost. Sve je pak
rasporedila Boja Pravednost. Bog se za sve brine po
milosti svoga milosra. Sve potie da se utekne svim
moguim lijekovima i sve poziva na spasenje.
8. Nema sumnje da e se na Sudnji dan dobri
odijeliti od zlih i pravedni od nepravednih. Svakome
e se pojedincu po Bojoj rasudbi, ali snagom
vlastite zaslube, dodijeliti mjesto koje je dostojno
pojedinaca. To emo, ako Bog dade, u nastavku
pokazati. Drim pak da je takva to ve i ranije
uinjeno. Valja, naime, vjerovati da Bog sve ini i
uvijek rasporeuje na temelju rasuivanja.
Apostol ui: U velikoj kui ne postoji samo
zlatno i srebreno posue ve i drveno i od gline.
Jedno je za asnu, a drugo za prostu upotrebu.
Takoer dodaje: Ako se tko oisti, bit e posveeni
sud za asnu uporabu koristan Gospodinu i
spreman na svako dobro djelo (2 Tim 2, 2021).
Deseto poglavlje moi nijekati da tijelo uskrsava ili da emo se po
uskrsnuu sluiti tjelesima. to onda? Ako je sigurno
da emo se sluiti tjelesima i budui da se propovijeda
da e ustati tjelesa koja su pala u strogome se
smislu samo tada kae da neto ustaje ako je ranije
palo nema sumnje da tjelesa uskrsavaju kako
bismo se njima ponovno poslije uskrsnua zaodjeli.
Jedno, dakle, ovisi o drugome.
Ako, naime, tjelesa uskrsavaju, bez dvojbe
uskrsavaju da nam budu odijelom. I ako je nuno da
budemo u tjelesima a to je zacijelo nuno ,
moramo biti u svojim tjelesima, a ne u tuima. Ako je
istina da tjelesa uskrsavaju i da uskrsavaju kao
duhovna, nema sumnje da uskrsavaju od mrtvih
poto odbacie raspadljivost i odloie smrtnost. Tako
Uskrsnue i sud se veli. Inae bi bilo izlino i uzaludu da netko
uskrsne od mrtvih pa da iznova umre. To se moe
1. Naa nas je rasprava podsjetila na budui sud, jasnije shvatiti ako pomno uoimo vlastitost duevne
naplatu i kazne za grijehe kojima prijete Sveta pisma. puti koja se sije u zemlju, ali poprima svojstvo
Isto se nalazi u crkvenome propovijedanju. U vrijeme duhovnoga tijela. Sama snaga i milost uskrsnua iz
suda grenicima je pripremljen vjeni oganj (Mt 25, duevne puti izvodi duhovno tijelo. Preobraava je
41), izvanjske mrkline (Mt 8, 12), tamnica (1 Pt 3, iz nedostojnosti u slavu (1 Kor 15, 4244).
19) i pe (Mt 13, 42). I tome slino. Pogledajmo to 2. Budui da krivovjernici sebe smatraju veoma
treba i o tome misliti. uenim i nadasve umnima, zapitat emo ih da li sva-
Da bismo pak tome prili prikladnim redom, ini ko tijelo ima neki oblik, da li ga oblikuje stanovito
mi se da najprije treba uspostaviti raspravu o uskrs- oblije. Ako kau da postoji tijelo koje ne oblikuje
nuu. Tako emo saznati to e pasti pod kaznu ili nikakav lik, vidjet e se da su od svih najneukiji i
dospjeti u spokoj i blaenstvo. O tome smo potpunije najlui. Nitko, naime, to nee nijekati osim ako je
raspravljali u drugim knjigama koje sroismo o uskrs- skroz tu svakoj obrazovanosti. Ali ako odgovore
nuu. Tu smo pokazali to o tome drimo. Ali se ne kao to je posve prirodno da svako tijelo oblikuje
ini ludim ako poneto i sada otuda uzmemo. To je neki odreeni lik, opet emo ih pitati da li mogu
zbog slijeda u razlaganju i nadasve radi toga to se pokazati lik i opisati duhovno tijelo (1 Kor 15, 44).
neki prvenstveno krivovjernici spotiu o tu crk- Razumije se da to nee moi na nikakav nain. Ali od
venu vjeru. Dre neim glupim i posve ludim ako njih emo traiti i razlike meu onima koji uskrsava-
vjerujemo u uskrsnue. Takvima, mislim, treba odgo- ju.
voriti na nie naznaeni nain. Kako e pokazati da je istina to je kazano: Jed-
Uz uvjet pak da sami priznaju da postoji uskrsnu- no je meso u ptica, drugo u riba. Postoje nebeska i
e od mrtvih neka odgovore to je drugo umrlo ako
zemaljska tjelesa. Ali jedno je slava u nebesnika, dru-
ne tijelo? Stoga e se uskrsnue i odnositi na tijelo.
Zatim neka kau misle li da emo se poslije go u zemnika. Jedno je slava sunca, drugo slava mje-
uskrsnua sluiti ili ne tjelesima? Smatram da stoga seca, tree slava zvijezda. Zvijezda se od zvijezde razli-
jer Pavao ree da se sije duevno tijelo, a da e kuje po slavi. Tako je i s uskrsnuem mrtvih (1 Kor
uskrsnuti duhovno tijelo (1 Kor 15, 44) ni oni nee 15, 3942). Neka nam, slijedei primjer nebeskih tje-
lesa, pokau razlike u slavi meu onima koji Apostol: golo se zrno ita ili ega drugoga sije u zem-
uskrsavaju. Ako pou od nebeskih tjelesa i na bilo lju; Bog mu, poto je ve ranije uginulo, poklanja ti-
koji nain pokuaju nai neko tumaenje za jelo koje hoe (1 Kor 15, 3738. 36). Drimo da i na-
a tjelesa padaju u zemlju poput zrna. Ali u njima
spomenute razlike, trait emo od njih da i
ostaje onaj razlog koji povezuje tjelesnu bit. Mada su
usporedbom sa zemaljskim tijelima odrede razlike u tjelesa, razumije se, mrtva, raspala i rasuta, sami e
uskrsnuu. onaj razlog koji se trajno odrava u tjelesnoj biti po
Mi pak zbilju shvaamo ovako: Apostol je htio Bojoj Rijei tjelesa dignuti iz zemlje. On e ih uspra-
naznaiti kolika je razlika u slavi (1 Kor 15, 43) viti i obnoviti.
izmeu onih koji uskrsavaju. Rije je o svetima. U tu Taj razlog slii onoj moi koja se nalazi u
je svrhu segnuo za usporedbom s nebeskim tjelesima peninome zrnu. Zrno se raspada i ugiba. Ona ga
i kazao: Jedno je slava sunca, drugo slava mjeseca, pak mo obnavlja i vraa u tijelo koje se sastoji od
drugo opet slava zvijezda (1 Kor 15, 41). Bilo mu je stabljike i klasa. Tako e biti i s onima koji zavrijede
takoer do toga da istakne i razlike meu onima koji postii batinu kraljevstva nebeskoga. Onaj razlog
e, iako se nisu oistili u ovome ivotu, doprijeti do koji obnavlja tijelo i o kome ve govorismo po Bojoj
uskrsnua. Rije je o grenicima. Tu se posluio pri- zapovijedi od zemaljskoga i duevnoga tijela
mjerom zemaljskih tjelesa i zabiljeio: Jedno je tijelo uspostavlja duhovno tijelo koje moe boraviti na
u ptica, a drugo u riba (\Kor 15, 39). Dostojno je da nebesima.
se nebesko usporedi sa svetima, a zemaljsko s greni- Oni e pak koji su imali niu ili gotovo nikakvu
cima. zaslugu ili su bili zadnji i odbaeni primiti slavu i do-
To kazasmo protiv onih koji nijeu uskrsnue stojanstvo tijela koje je u skladu s dostojanstvom nji-
mrtvih, to jest uskrsnue tjelesa. hova ivota i njihove due. Bit e to ipak na taj nain
3. Sada rije upravljamo protiv nekih od naih da e tijelo i onih koji su odreeni za vjeni oganj i
koji zbog pomanjkanja u razumijevanju ili radi nedo- za muke (Mt 25, 41. 46) biti na temelju same uskrs-
statka pri tumaenju zastupaju veoma nezgrapno i ne promjene tako neraspadljivo da ga ni muke nee
odbacivo poimanje tjelesnoga uskrsnua. Njih emo moi uiniti raspadljivim niti ga unititi.
pitati: kako shvaaju da se duevno tijelo mora 4. Ako je, dakle, tako sa svojstvom tijela koje e
izmijeniti milou uskrsnua i postati duhovno te uskrsnuti od mrtvih, pogledajmo sada to znai
kako tumae da e ono to se sije u slabosti i kako prijetnja vjenim ognjem (Mt 25, 41). U proroku
e se ono to je u raspadljivosti preobraziti u neras- Izaiji itamo napomenu da svakoga kanjava njegov
padljivost (1 Kor 15, 4244)? vlastiti oganj. Prorok veli: Stupajte u svjetlu svoga
Ako zaista vjeruju Apostolu da je tijelo koje uskrs- ognja i u vatri koju sami sebi zapaliste (Iz 50, 11). Te
ne u slavi, sili i neraspadljivosti ve postalo duhov- rijei, ini se, naznauju da svaki grenik sebi uie
no, ini se ludim i protivno Apostolovoj misli rei da plamen vlastitoga ognja. Nije baen u neku vatru koju
se tijelo opet uplie u strasti piiti i krvi. Apostol, je ranije netko drugi naloio ili koja je prije njega
naime, posve oito tvrdi: Put i krv nee posjedovati postojala. Toj su vatri hrana i gorivo nai grijesi. Njih
Boje kraljevstvo. Ni raspadljivost nee posjedovati apostol Pavao naziva drvljem, sijenom i strnjikom (1
neraspadljivost (1 Kor 15, 50). Kako pak poimlju Kor 3, 12).
Preobilje jela te kakvoa i koliina hrane koja nam
Apostolovu izjavu: Svi emo se izmijeniti (1 Kor 15,
se protivi raa u tijelu groznicu. Ognjice su razliite
51)? Tu izmjenu moramo iekivati u smislu onoga
oblikom i trajanjem. U skladu su s mjerom koju pri-
slijeda o kojem smo ranije govorili. Dolikuje da se u
kupljena neumjerenost prua kao tvar i gorivo za vru-
njoj nadamo neemu to je dostojno boanske milosti.
icu. Kakvoa te tvari koja je skupljena iz razliite
Vjerujemo da e se to zbiti onim slijedom koji opisuje
neumjerenosti postaje uzrokom tee ili blae bolesti. Bog stvorio kako bi mogla dobro djelovati i korisno
Tako je, mislim, i s duom. Poto u se nagomila mno- misliti i ako nije sama sa sobom u skladu po
inu zlih djela i obilje grijeha, sav se taj broj zala u uzglobljenju razumnih poriva, drimo da dua trpi
odreeno vrijeme upali kao muenje i uaruje kao muku i bol zbog svoga vlastitoga nesklada. Osjea
kazna. nevolju svoje nepostojanosti i nereda. Ali kada vatra,
Sama pamet ili savjest po boanskoj moi sve kao sredstvo oienja, proisti rastavljenost i
zadrava u sjeanju. Kada grijei, u samu sebe podvojenost u dui, dua e se bez sumnje ojaati u
utiskuj e stanovite biljege i oblike grijeha. Svijest e vezanosti. Uspostavit e svoje nutarnje jedinstvo.
stoga vidjeti pred oima izloenu stanovitu 6. Jo je puno toga to nam je skriveno. To pozna
povijest svojih opaina. Vidjet e sve to je ogavno i samo onaj koji je lijenik naih dua. Za ozdravljenje
stidno poinila ili bezbono uradila. Tada e samu tijela od zala to ih navukosmo hranom i piem pone-
svijest progoniti i bosti vlastiti ostani. Bit e svojom kad je nuna primjena kruega i goreg lijeka. Kat-
vlastitom optuiteljicom i svjedokom. Drim da je to kada nam ak treba, ako tako trai vrst bolesti,
mislio apostol Pavao kada opaa: Meu sobom e se oporost eljeza i krutost odsjecanja. Nadvisi li oblik
optuivati i braniti misli na Dan kada Bog bude bolesti i to, vatra, naposljetku, saie zlo koje smo u
sudio po Isusu Kristu u skladu s mojim sebi zaeli. Valja pak tim vie smatrati da se i Bog
evaneljem ljudske tajne (Rim 2, 1516). Otuda na lijenik kada eli otkloniti zla s naih dua to
treba razabrati da u odnosu na duinu bit sami zli ih one na se nagomilae razliitou grijeha i opaina
greniki osjeaji raaju stanovita muenja. slui takvim kaznenim lijeenjima. ak kaznom vatre
5. Da ti se ne bi shvaanje toga uinilo odve te- kanjava one koji su izgubili duino zdravlje.
ko, moemo se pozvati na one strastvene mane koje Za te se zbilje slike spominju i u Svetim pismima.
obino spopadaju duu tako kada dua gori od Tako boanska rije u Ponovljenome zakonu prijeti da
ljubavna ara ili kada jc izjeda oganj ljubomore ili za- e grenike kazniti ognjicama, studeni i uticom.
visti odnosno kada njome potresa ludost srdbe ili je Muit e ih osuenjem oiju, umnim otuenjem,
troi golema tuga. Nekima je neizmjernost tih nevolja ludou, sljepilom i bubrenom boleu (Pnz 28,
bila tako nepodnoljiva da im je bilo milije pretrpjeti 2229). Tko u preobilju vremena prikupi sve bolesti
smrt nego snositi takve patnje. Pitat e zasigurno spomenute u itavome Pismu i navedene pod
da li onima koji su bili upleteni u gore navedena zla i nazivima tjelesnih patnja u smislu prijetnje
mane te nisu mogli, dok su se jo nalazili u ovome grenicima, ustanovit e da su one slikovita naznaka
ivotu, postignuti nekakav popravak i tako su otili zala i kazna za due. Treba povesti rauna da u onu
iz ovoga svijeta dostaje kao kazna to se mue onim svrhu kojom lijenici bolesnicima pruaju pomoi
istim zlim strastima koje ostaju i dalje u njima. Rije kako bi lijeenjem stekli zdravlje i Bog djeluje prema
je, rekosmo, o gnjevu, bijesu, ludosti i tuzi. onima koji su pali i zapali u grijehe. Tome je svjedok
Smrtnosni otrov tih strasti nije u ovome ivotu ubla- ono to se nareuje po proroku Jeremiji. Pie: Neka
io nikakav lijek popravka. Ili e, pitat e, biti svi narodi iskape au Gospodnje srdbe. Neka piju,
mueni bievima openite kazne dok e se luduju i povraaju. Prorok jo prijeti govorei: Ako
spomenute strasti izmijeniti. netko ne bude htio piti, nee se oistiti (Jer 32, 15
Smatram da se moe misliti i na drugu vrst 16). Otuda se vidi da srdba Boje osvete koristi
muka. Ako se tjelesni udovi rasipaju i meusobno duinu oienju. Da pak i kaznu koja se kako
odvajaju od unutranje ukrtenosti, osjeamo kako stoji nanosi ognjem treba shvatiti kao pomo, ui
nastaje patnja neizmjerne boli. Tako je i s duom. Izaija. O Izraelu zbori ovako: Gospodin e oprati
Kada se nae izvan reda, ustrojstva i onoga sklada u prljavtine sa sionskih sinova i keri. Oistit e
kojem ju je duhom suda i duhom spaljivanja krv iz njihove
sredine (Iz 4, 4). 0 Kaldejcima biljei ovo: Posjeduje alje k nevjernicima. Nije vjerno slijedio opomene
ognjeno ugljevlje. Na nj sjedni. Bit e ti od pomoi (Iz anela koga mu je Bog dodijelio.
47, 1515). Drugdje veli: Gospodin e ih posvetiti u 8. Drim da ni izvanjske tmine (Mt 8, 12) ne
arkome ognju (Iz 66, 1617). U proroku Malahiji smijemo smatrati tamnim zrakom gdje nema nikakva
itamo: Gospodin e, sjedei, svoj narod pretopiti svjetla. Radije valja misliti na one koji su uronili u
poput zlata i srebra. Pretopit e i oistit i ponovno tmine dubokoga neznanja te su izvan svake rasvjete
saliti oiene Judine sinove (Mal 3, 3). koja dolazi od razuma i pameti. Treba, uz to,
7. U Evanelju je kazano o zlim upraviteljima da promotriti da li spomenuti izriaj ne znai i ovo to
e biti razdijeljeni i da e se jedan njihov dio dodajemo. Sveti e nakon uskrsnua primiti svoja
metnuti s nevjernicima (Lk 12, 4246). To znai da tjelesa u kojima su ivjeli sveto i isto u obitavalitu
onaj dio koji im nije vlastit treba otii drugamo. Tu ovoga ivota. Ta e tjelesa biti sjajna i slavna.
se, bez sumnje, izrazuje neka vrst kazne za one Bezboni e, naprotiv, koji su u ovome ivotu ljubili
kojima se duh mora odijeliti od due. Tako se barem tmine zabluda i no neznanja poslije uskrsnua obui
meni ini. tamna i mrana tijela. Ista ona tama neznanja koja je
Ali ako valja shvatiti da je tu rije o Duhu bo- u ovome svijetu obuzimala nutrinu njihova uma, tu
anske naravi o Duhu Svetome , mislimo da je e se nanova oitovati po samom tjelesnome odijelu.
navedeno reeno o daru Duha Svetoga. Na krtenju Slino moramo drati i o zatvoru (1 Pt 3, 19).
ili po milosti Duha nekome se poklanja rije Neka je to dovoljno na ovome mjestu. To smo
mudrosti odnosno rije znanja (1 Kor 12, 8) ili bilo ovdje veoma kratko rekli da bismo uvali redoslijed u
koji drugi dar. Meutim, ne upravili se njime kako izlaganju.
dolikuje nego se recimo ukopa u zemlju (Mt 25,
25) ili svee u rubac (Lk 19, 20), od due se oduzima
dar Duha. Onaj dio to preostaje bit due
postavlja se s nevjernicima. Odvaja se i rastavlja od
onoga Duha s kojim je bit due trebala prebivati jer
ako je povezana s Gospodinom, s njime je jedan
Duh (1 Kor 6, 17).
Meutim, ako navedeno ne moramo primijeniti
na Bojega Duha ve na samu duinu narav, duinim
se boljim dijelom naziva onaj koji je nastao po Bojoj
slici i slinosti (Post 1, 26). Drugi je njezin dio onaj
koji je naknadno dodan poslije pada slobodne
volje. Taj je dio protivan naravi prvotnoga sazdanja i
istoe. On se, ako je prijateljski i drag tjelesnoj tvari,
kanjava sudbinom nevjernika.
Ali spomenuta se podjela dade shvatiti i na trei
nain. Uz svakoga se, naime, pa i najmanjega
vjernika po rijei (Mt 11, 11) nalazi aneo koji
uvijek gleda lice Boga Oca. Tako veli Spasitelj (Mt
18, 10). Taj je aneo zaista jedno s onim koga vodi.
Ali ako voeni po neposlunosti postane nedostojan,
veli se da se aneo oduzima od njega. Tada se njegov
dio dio ljudske naravi odvaja od Bojega dijela i
Jedanaesto poglavlje 2. Neki, dakle, uenici gologa slova
odbacuju nekako napor razmiljanja. U Zakonu
slijede samo povrje. Na neki se nain radije podaju
svome uivanju i sladostrasti. Ti ljudi dre da e se
nagovijetena obeanja sastojati od tjelesne pohote i
raskalaenosti. Stoga nadasve ele da nakon
uskrsnua imamo takva tjelesa da u njima nikada ne
presahne sposobnost da se jede, pije i sve drugo ini
to spada na tijelo i krv. Spomenuti ne slijede misao
apostola Pavla u odnosu na uskrsnue duhovnoga
tijela (1 Kor 15, 44). Reenome posve dosljedno
dodaju da e poslije uskrsnua postojati brani
ugovori i raanje djece. Sami u sebi snuju kako e se
opet podignuti zemaljski grad Jeruzalem i da e mu u
Obeanja temelju stajati drago kamenje, dok e njegove zidine
biti podignute od kamena jaspida, a utvrde ukraene
1. Pogledajmo sada ukratko to treba misliti o kamenom kristalom. Trijem e mu biti od izabranoga
obeanjima. Sigurno je da nijedno ivo bie ne moe i razliitoga kamenja od jaspida, safira,
biti dokono i nepomino ve se eli u svakome kalcedonija, smaragda, sarda, oniksa, krizolita,
sluaju gibati, stalno neto initi i togod htjeti. krizoprasa, hijacinta i ametista (Otk 21, 1820).
Drim da je oito da to lei u naravi svih ivih bia. Takoer misle da e im se kao posluitelji u uivanju
Kudikamo je, dakle, jo nunije da se razumno bie dodijeliti stranci koji e za njih biti orai i
ovjek uvijek kree i neto ini. Ako se ne sjea obradivai vinograda. Biti e im isto tako graditelji
onoga to jest i ne zna to mu prilii, sva se njegova zidina. Sagradit e njihov razoreni i srueni grad (Iz
nakana vrti oko tjelesnih potreba. Svim se svojim 61, 5; 60, 10). Jo smatraju da e od pogana dobiti
pokretima zauzima za tjelesne pohote i udnje. Ali blaga da ih jedu (Iz 61, 6). Gospodarit e njihovim
ako je ovjek takav da nastoji da se za neto brine i bogatstvom. ak e i deve doi iz Madiana i Gefara.
da neto ini za ope dobro, radit e za dravu, sluat Donijet e im zlato, tamjan i drago kamenje (Iz 60,
e vlasti i initi sve to se pokae od zajednike 6). To kuaju potvrditi pozivanjem na proroke. Polaze
koristi. Ako je takav da shvaa to je povrh tjelesnih od onoga to je napisano kao obeanje Jeruzalemu.
zbilja i revno slui mudrosti i znanju, bez sumnje e Tu se veli: Oni koji slue Bogu jest e i piti, a
svu svoju mudrost usmjeriti na izuavanje onih grenici e gladovati i eati. Takoer pie: Pra-
vednici e se veseliti, a bezbone e obuzeti
datosti koje mu omoguuju istraiti istinu i spoznati
smetenost (Iz 65, 13). Iz Novoga zavjeta donose
uzroke i razlog stvari.
Spasiteljevu rije kojom uenicima obeaje veselje
Kao to, dakle, netko u ovome ivotu tjelesno ui- vina. Veli: Od ovoga neu vie piti dok ga ne budem
vanje dri za vrhovno dobro, netko skrb za ope, a s vama pio novo u kraljevstvu svoga Oca (Mt
netko izuavanje i razmiljanje, isto tako istraujemo 26, 29). Dodaju, dakako, i to da Spasitelj blaenima
da li e u onome ivotu koji je pravi ivot i za koji se naziva one koji sada gladuju i eaju. Obeaje im
kae da je skriven u Bogu (Kol 3, 3), to jest u onome da e se nasititi (Mt 5, 6).
vjenome ivotu, postojati neki slian oblik ivota ili Iz Pisama navode i mnoge druge ulomke. Ne vide
slino stanje. da se tu mora poi od slikovitoga i duhovnoga smisla.
Takoer dre da e i oni poput ovih na zemlji biti emo se malo ponoviti i istraiti kako je udnja za tim
kraljevi i knezovi. Imalo bi to biti na nain koji je u zbiljama dui pridodana i u nju usaena. Tako amo
ovome ivotu i koji je u skladu s rasporedbom konano i u neku ruiku dosljednou razlaganja
opisati vrste kruha ivota, 'kakvou vina i vlastitost
dostojanstva, redova i vlasti kako to vlada u ovome prvatava.
svijetu. Tako shvaaju to je kazano u Evanelju: Posluimo se usporedbom onih vjetina 'koje se
Imat e vlast nad pet gradova (Lk 19, 19). redovito izvode rukom. Razlog o tome to, kako i u
Rei u ukratko: oni ele da ono to oekujemo koju svrhu neto biva nalazi se u pameti. Ostvarenje
od obeanja u cjelini bude u svemu slino onome se djela obavlja posredstvom ruiku. Tako je i s
nainu ivljenja koji vrijedi za ovaj ivot. ude da se djelima koja je Bog uinio. Potrebno je smatrati da
opet ponovi ovo to je sada. Tako misle oni koji smisao i razloitost onoga to vidimo da je Bog uinio
vjeruju, dodue, u Krista, ali boanska Pisma ostaje u sikrovitosti.
shvaaju na idovski nain. Iz njih nisu nita uzeli Kada nae oko motri to je stvorio ikoji umjetnik
to je dostojno boanskih obeanja. i ako primijeti -neto to je posve vjeto nainjeno,
3. Oni koji Pisma tumae u apostolskome smislu duh smjesta plane od elje da sazna kako, na koji
nadaju se da e sveti jesti. Jesti e, ali ikruh ivota nain i u koju je svrhu to nainjeno. Neusporedivo
(Iv 6,51) 'koji e jelom istine i mudrosti hraniti duu i vie i povrh svake usporedbe um gori od
prosvjetljivati duh. Takoer e se pojiti piem neiskazivoga eznua spoznati smisao Bojih djela
boanske Mudrosti. Boansko Pisimo kae: Mudrost koja vidimo. Vjerujemo da je tu elju i tu 'ljubav bez
je pripremila svoj stol. Polklala je svoje rtve. U sudu ikakve sumnje u nas poloio Bog. Kao to o>ko po
svojoj naravi trai svjetlo i pojavno i kao to nae
je umijeala svoje vino i snanim glasom zove
tijelo od sebe tei za jelom i piem, taflko i naa dua
doite k meni! Jedite kruh koji sam vam spremila. u sebi nosi vlastitu i prirodnu elju da uvidi Boju
Pijte vino koje isam vam umastila (Izr 9,15). Um istinu i upozna uzroke zbiljama. To eznue ne primi
koji je ishranjen tim jelima Mudrosti vraa se smo od Boga da se ono ne bi nikada moralo ili moglo
cjelovitosti i savrenosti u kojoj je ovjeik bio na ispunili. Inae bi se uinilo, ako se mo elje nilkada
poetku stvoren na sliku Boju i slinost {Post ne obistinjuje, da je Bog Stvoritelj uzalud u na duh
1,26). ulio ljubav za istinom (2 Sol 2,10).
Ako netko otputuje iz ovoga ivota s manjom Oni koji su se uz najvei napor posvetili u ovome
izobrazbom, ali sa sobom ponese dobra djela, moe ivotu pobonim i vjerslkim izuavanjima, razumiju
se douiti u onoime Jeruzalemu, gradu svetih (Otk neto malo od mnogih i neizmjernih blaga
21,2) Moe se izobraziti, poduiti i postati ivim boanskoga znanja (Kol 2,3). Otuida to su svoj duh
kamenom i dragocjenom i odabranom stijenom (1 i um time zaposlili i to napreduju u toj elji izvui e
Pt 2,46-. To je mogue stoga jer je i&nano i veliku ikorist. Pamet su usmjerili prema traenju
ustrajno podnio ivotne borbe i bitke za pravovjerje. istine koju su ljubili. Taiko su postali spremniji za
Tamo e istiniti je i oitije spoznati to je ve ovdje postizanje budue naobrazbe.
proreeno: ovjek ne ivi samo o /kruhu ve od Kada netko eli naslikati nefki liik, najprije bla-
svake rijei koja izlazi iz Bojih usta (Mt 4,4). gom pisaljkom rie osjenenjem njegove obrise i
Knezovima i ravnateljima treba smatrati one koji priprema crte ikoje su sposobne primiti lica koja e
podlonicima ravnaju, ue ih, poduavaju i upuuju se nanijeti. Nema sumnje da ve postavljeni nacrt,
u boansiko. po osjenenju, postaje spremniji primiti one prave
4. Ako spomenuta obeanja u srcima ovnih koji boje. Slino se i sjenanje i nacrt o kojem govorimo
se u njih nadaju ne pobuuju dostatnu eljiu, mi najprije ocrtava olovkom Gospodina naega Isusa
Krista na ploe naega srca (2 Kor 3,3). Stoga se boanske Providnosti o svakome navedenom biu.
tmoda veli: Svakome tlko ima dat e se i dodati (Mt Nauit e da se ono to se dogaa ljudima ne zbiva
13,12). Otuda izlazi da e se onima koji ve u ovome nehotice ili sluajno ve po veoma pomno
ivotu imaju neki prednacrt istine i znanja u smiljenome razlogu Ikoji je tako uzvien da ne
buduemu dodati ljepota savrene slike. samo to s oiju ne gubi broj kosa kod svetih ve
5. Mislim da je onaj koji govorae: Mene uz- moda i svih ljudi. Ta se razloita Providnost protee
nemiruje dvoje: elio bih umrijeti i biti s Krastom jer i na dva vrapca bilo da vrapce treba shvatiti
to je mnogo bolje (Fil 1,23), naznaio da je njegova doslovce ili na duhovan nain koji se prodaju po
elja onakva kakvu ocrtasmo. Znao je da e, kada se novi (Mt 10,29). To se, naime, zasada jo istrauje.
vrati Kristu, oitije upoznati razloge svega to se na Onda e se onamo oito vidjeti.
zemlji zbiva s obzirom na ovjeka, ovjekovu duu i 6. Sve to rekosmo vodi ovome zakljuku: nee
njegov um na ono iz ega se ovjek ve sastoji. proi malo vremena dok se onima ikoji su dostojni i
Spoznat e narav bitnoga duha, to jest duha to koji to zasluiie nakon njihova odlaska iz ivota
djeluje i koji je ivotni duh. Upoznat e i milost ne objavi smisao ak samo onoga to je na
Duha Svetoga koja se daje vjernicima. Takoer e zemlji. Talkvi e po spoznaji navedenoga i po milosti
uvidjeti to znai Izrael. Postat e mu jasne pune spoznaje uivati u neisikazivoj radosti.
razliitosti meu narodima i smisao to u Izraelu Ni ovaj zrak koji se nalazi izmeu neba i zemlje
postoji dvanaest plemena. Razumjet e to znai da nije bez ivih razumnih bia. Apostol kaza: U tome
se meu pojedinim plemenima nalaze zasebni ste nekada hodili po tijeku ovoga svijeta, po prvaku
narodi. Tada e shvatiti znaenje sveenika, levita i koji ima vlast nad ovim zraikoim i nad duhom .koji
raznih sveenikih razredaa. Bit e mu jasno iji je sada djeiluje u sinovima nepovjerenja (Ef 2,2).
lik bio u Mojsiju. Saznat e koju istinu u Bojim Takoer veli: Bit emo ugrabljeni po oblacima u
oima imaju jubileji i sedmine godina. Pojmit e susret Kristu u zraku. I tako emo uvijek -biti s
smisao blagdana i tjednih dana. Nazret e uzroke Gospodinom (1 Sol 4,17).
svih rtava i oienja. Bit e mu oito koje je Moramo, dakle, drati da e sveti ondje ostati
znaenje oienja od gube i uope raznih vrsta tako dugo dok ne spoznaju smisao obaju naina ko-
gube te oienja onih koji trpe od gubljenja jima se ravna onim to se dogaa u zraku. Rekoh
sjemena. Uz to e upoznati koje su, kakve i 'koliko je obaju naina. To znai ovo: dok smo bili na zemlji,
dobrih i zlih moi. Vidjet e njihovu naklonost gledali smo ivotinje i stabla. Uviali smo njihove
odnosno svadljivu zavist prema ljudima. Tada e razlike, ali i najveu raznovrsnost meu ljudima.
spoznati narav dua. Razumjet e razliitosti meu Meutim, mada smo to motrili, razloge nismo
ivim biima koja stanuju u vodama, ali i razliitosti uoavali. Tek nam je ona razliitost koju vidjesmo
meu pticama i divljim zvjerima. Nauit e ,koji je bila poticajem da traimo i ispitamo zbog ega je sve
razlog to :se svi rodovi granaju u veoma brojne to tako razliito stvoreno i raznovrsno ravnano.
vrste. Saznat e Stvorite'ljevu nakanu i skroviti Poto se na zemlji u nama rodilo nastojanje i ljubav
smisao koji njegova Mudrost daje svim tim biima. za spoznajom tih zbilja, poslije smrti e nam se dati
Takoer e saznati zato su neke sile vezane uz o tome znanje i razumijevanje. Pretpostavka je da to
odreeno korijenje i trave, a zato se to uskrauje elimo. Kada, dakle, u cijelosti tome shvatirno
ostalim travama i korijenju. Upoznat e zbog kojega smisao, na oba emo naina pojmiti ono to
su razloga aneli otpali i koji je uzrok to im oni vidjesmo na zemlji.
ikoji ih ne preziru svom svojom vjerom mogu u neku Takva to moramo rei o zranome boravku.
Mislim da e sveti, kada odu iz ovoga ivota, stajati
ruku laskati dok su ti otpadnici u stanju da dm
na neikome mjestu koje se nalazi na zemlji. Boan-
budu vrelom zablude i prijevare. Saznat e sud
sko ga Pismo naziva rajem (Post 2,8). To je ikao Poto, prema tome, prijeu sve to se odnosi na
ndko mjesto izobrazbe ili da se tako izrazim narav zvijezda i na obitavalita to su na nebu, doi e
slua'lite odnosno kola za due. Tu se due pou- k onome to se ne vidi i ik onome emu smo zasada
avaju o svemu to su vidjele na zemlji. Talkoer uli jedino imena. Doi e do nevidljivoga. Apostol
stjeu neke naznalke o onome to e doi i o budu- Pavao ui da je nevidljivih zbilja mnogo (2 Kor 4,18;
em. To su stanovita znamenja buduega. Due su Kol 1,16). Ali to su one i gdje je meu njima razlika,
takva neto posjedovale dok su jo bile u ovome to ne moemo nazreti ni naj sitnij im nasluivanj em.
ivotu, ali tada kroz ogledalo i zagonetke i samo Razumna narav raste postupno, a ne kao to se
jednim dijelom (1 Kor 13,12). Sve e se to svetima raste u tijelu, puti i dui za vrijeme ovoga ivota.
oitije i jasnije obznaniti na svome mjestu i u svoje Poveava se duhom i milju. Kada duh postane
vrijeme. savren, dopire do potpunoga znanja. Ova ga tjelesna
Tko je bio srcem ist, u duhu oien i uvjeban osjetila vie uope ne prijee. Uveava se razumnim
u miljenju, napreduje bre. Brzo e se popeti do uveanjima. Duh uzroke zbiljama gleda stalno, isto i
zranoga mjesta. Rei u ovako preko obitavalita tako rei licem u lice {Kor 13,12). Tako postie
pojedinih mjesta koja Grci zovu sferama, to jest savrenstvo najprije ono koje omoguuje njegovo
kuglama, a boansko Pismo nebesima (Ef 4,10), uzdignue, a potom ono koje ostaje. Hrana kojom se
doprijet e do kraljevstva nebeskoga. U svakoj e hrani jesu razmatranje, shvaanje stvari i razlozi
pojedinoj sferi najprije upoznati ono to se tu zbiva. uzrdka.
Potom e shvatiti i razilog zbog ega se dogaa. Tako U ovome tjelesnome ivotu najprije uzrastamo
e po redu prijei svaku pojedinu sferu. Slijedit e tjelesno. Na taj nain dobivamo opstanak. U ranoj
onoga koji je proao nebesa Isusa, Bojega Sina dobi obilje hrane omoguuje na rast. Ali poto visina
(\Heb 4,14). On je rekao: Hou da i oni budu sa u rastu ispuni svoju mjeru, ne upotrebljavamo vie
mnom gdje sam ja (Iv 17,24). Naznaio je' i hranu da bismo rasli nego da bismo ivjeli i po hrani
raznovrsnost meu mjestima. Ree: U Oca su mnogi se odrali na ivotu.
stanovi (Iv 14,2). Boji je Sin osobno posvuda i sve Drim da je tako i s umom. Kada dopre do
savrenosti, mora se hraniti i upotrebljavati hranu
prelijee. Ne poimamo ga vi'e u onoj siunosti u
koja mu je vlastita i za nj prikladna. Treba to biti u
kojoj se pojavio zbog nas i u nau korist. To znai da
onoj mjeri gdje nita ne nedostaje, ali nije ni u
nije vie u onoj omeenosti koju je imao u naem
preobilju. Rije je, dakako, o hrani koja se sastoji od
tijelu dok je ivio ,na zemlji meu ljudima. Ne smije motrenja i shvaanja Boga. Ta hrana ima svoje mjere.
se, naime, misliti da je zatvoren na jednom One moraju odgovarati naravi koja je sazdana i
jedincatome mjestu. stvorena. Potrebno je da te mjere opsluuju svi koji su
7. Kada, dakle, sveti dou do nebeskih mjesta, poeli gledati Boga shvaati ga po istoi srca (Mt
razumjet e smisao pojedinih zvijezda. Upoznat e da 5,8).
li imaju duu ili su neto drugo. Ali shvatit e i
druga znaenja Bojih djela. Bog e im to sam oi-
tovati. Kao sinovima pokazat e im razloge stvari i
snagu svoga stvaranja. Pouit e ih zbog ega je
neika zvijezda stavljena na to nebesko mjesto i zato
je tolikim razmakom udaljena od druge zvijezde te
to bi biio da je stajala blie i to bi se dogodilo da je
bila dalje. Svemir, naime, ne bi ostao jednalk nego bi
se sve preokrenulo u neki drugi red da je dotina
zvijezda bila vea od druge.
Kae se da tu pripadaju i rudnici. Uz to i vatra se
TREA KNJIGA giba od sebe. Moda ak i vrela.
Meu biima koja imaju u sebi poelo gibanja
neka se kau pokreu iz sebe, a tneka po sebi. Iz
sebe se miu ona u kojima nema due, a po sebi u
kojima je dua. Po sebi se gibaju bia s duom jer u
njima nastaje predodba koja izaziva micanje. U
nekim se pak ivotinjama pojavljuju slike koje
izazivaju poriv. Ta narav to istvara sliku u strogome
redu pokree nagon. Tako je, na primjer, s paukom. U
njemu se javlja slika tkanja. Za njom pak slijedi poziv
Prvo poglavlje na pletenje. U pauku je njegova narav izvor
predodbe. Ona pauka posve odreeno nutka da tka
jer ivotinja osim te naravi koja je vrelo predodbe nije
nita drugo primila. Isto vrijedi i za pelu i njezino
izraivanje saa.
3. Razumno ivo bie uz narav koja stvara slike
O slobodnoj volji rjeenje i tumaenje biblijskih ima i um koji rasuuje predodbe. On jedne odbacuje,
izreka koje naoko nijeu slobodu a druge prihvaa. Tako se po njima ravna. U naravi se
pak razuma nalaze ishodita pomou kojih sudimo o
1. U crkvenome navije tanju susreemo rije o dobru i zlu. Idui za njima, razabiremo to je dobro, a
Bojem pravednome sudu. Ta rije, alko se povjeruje to zlo. Ako odaberemo dobro i otklonimo zlo, bivamo
u njezinu istinitost, sluatelje poziva da estito ive i vrijedni pohvale. To je onda kada se predamo vrenju
da na sve naine izbjegavaju grijeh. Uvjet je da se dobra. Ali ako vrimo suprotno, zavreujemo prijekor.
slau Ikaiko o nama ovisi to je dostojno hvale i Ne treba, meutim, smetnuti s uma da nalazimo kod
prijekora. Budui da je tome tako, daj da togod ivotinja narav koja je na neki nain vie ili manje, ali
posebice reknemo o slobodi volje. To je, naime, jedno s mnogo mjere, usmjerena na razna djelovanja. Otuda
od najnunijih spornih pitanja. Ali da bismo shvatili dolazi da je pothvat da tako .kaem lovakih
to je slobodna volja, nuno je razglobiti njezin pasa i vojnikih konja nekako bliz razumnosti.
pojam. Poto se to razjasni, posve e tono pred nas Svi se pak slau da o nama ne ovisi da li e ovo ili
izai to se istrauje. ono izvana doprijeti do naih osjetila i u nama
2. Meu biima koja su gibana, neka uzrok pokrenuti ovakvu ili onakvu predodbu. Ali prosuditi
gibanja imaju isarna u sebi. Neka se jedino izvana da se s dogaajem treba posluiti na ovaj ili onaj
pomiu. Samo se, dakle, na vani giba ono to se nain nije zadaa niega drugoga doli razuma koji je u
prenosi. Takvo je: drvee, stijene i svaka druga tvar nama. On nas na temelju zaetaka usmjeruje na
'koju na okupu dri iskljuivo izvanjska povezanost. nagone koji nas vabe na dobro i ono to se dolikuje ili
Za trenutak isputamo iz rasprave injenicu to se i nas okree na suprotno.
4. Ako tko rekne da je izvanjski dogaaj takav te
raspadanje tjelesa naziva gibanjem. To nije potrebno
nije u pojedinevoj moi da mu se odupre jer se
za na predmet. upravo na taj nain zbio, neka promotri svoje vlastite
Uzrok gibanja u sebi imaju: ivotinje, biljke i strasti i porive. Neka se pita da li njegov um ne uiva
naprosto svetko bie koje na okupu dre rast i dua. u neemu, na neto ne pristaje i neemu naginje
ulkoliko ga na to potiu ovi ili oni poticaji. Uzmimo, 6. Da je udoredni ivot nae djelo i da ga Bog od
na primjer, da se netko odlui kako e se uzdravati i nas trai te da ne dolazi od njega, nekoga drugoga ili
da e se odrei tjelesnoga openja. Ako se sada pojavi kako neki kau od sudbine ve da je na trud,
koja ena to ga izaziva da postupi protiv svoje posvjedoit e prorok Miheja. On veli: Bi ti, ovjee,
odluke, ona mu nije glavni razlog to odustaje od navijeteno to je dobro i to Gospodin od tebe trai
svoje nakane. On poinja grijeh jer je posve pristao na nita drugo osim vriti pravdu, ljubiti milosre i
golicanje i njenost naslade. Nije se htio oduprijeti biti spreman da putuje s Gospodinom, svojim
nagonu ni kraju privesti to je naumio. Netiko drugi, Bogom (Mih 6,8). I Moj sije kae: Pred lice tvoje
naprotiv, postupa drukije, ako mu se isto dogodi. Taj stavili put ivota i put smrti. Odaberi dobro i hodaj u
posjeduje vie znanja i bolje se uvjebao. Podraaji i njemu (Pnz 30,19). Kod Izaije pie: Ako hoete i ako
puteni porivi na nj, dodue, navaljuju, ali razum me posluate, jest ete blaga sa zemlje. Ali ako neete
monije osnaen, oblikovan vjebanjem i naukom i ako me ne posluate, ma e vas prodrijeti. To
ovrsnuo u dobru ili se bar primaiknuo vrstoi rekoe Gospodnja usta (Iz 1,1920). U Psalmima
odbija poticaje i polaiko razblauje poudu. itamo: Da me je moj narod sluao i da je Izrael
5. Iako se s nama to dogaa, okrivljivati vanjsfka stupao mojim putovima, bio bih do nitavila ponizio
zbivanja i sa sebe skidati optubu te se izjednaiti s njihove neprijatelje. Na njihove bih tlaoitelje bio stavio
drvljem i stijenama koje mie ono to ih izvana svoju ruku (Ps 80,1415). To pretpostavlja da o
pokree, niti je tono niti razumno. Takav govor dri narodu ovisi da li e sluati i stupati Bojim stazama.
onaj koji eli krivotvoriti pojam slobodne volje. Pitamo I Spasitelj veli: Ja vam kaem da se ne opirete zlu
li ga to je slobodna volja, rei e ako nita izvana (Mt 5,39). Isto tako: Tko se rasrdi na svoga brata, bit
ne pristupi ikada sam neto odluio te me ne zove na e optuen na sudu (Mt 5,22). Takoer: Tko pogleda
suprotno. Optuivati pak, u drugu ruku, samo enu da bi je poelio ve je preljub io u svome srcu
ustrojstvo, protivi se oitosti. Ako se, naime, (Mt 5,28). Podjednako nalae jo mnogo toga.
odgojiteljska rije dohvati najrazvratnijih i Spasitelj sve to nareuje pretpostavljajui da o nama
najsurovijih, ona ih preinauje, ako slijede poticaj. ovisi da li emo opsluiti zapovijedi ili emo biti
Poticanje i promjena na bolje uvelike raaju plodom. optueni na sudu ako ih prekrimo. Stoga veli: Onaj
esto najrazuzdaniji postaju bolji od onih koji tko slua ove moje rijei i vri ih, usporedit e se
poetka nisu pruali dojam da su takvi po naravi. razboritu ovjeku koji je svoju kuu sagradio na
Sirovi se mijenjaju do takve blagosti da se oni koji klisuri [...]. Ali onaj koji uje, a ne vri, slii ludu
nikada nisu bili divlji ukazuju divljima usporeeni s ovjeku koji svoj dom podie na pijesku [...] (Mt
onim koji se promijenio i postao blag. 1,2426). Gospodin onima s desne strane izjavljuje:
Ali takoer vidimo kako drugi koji su vrsti i Doite k meni, blagoslovljeni moga Oca [...] kada
asni, zbog pokvarenosti naputaju asnost i vrsti- sam bio gladan, dali ste mi jesti i kada sam bio
nu. Odaju se najloijem nainu ivljenja i zapadaju u edan, napojili ste me (Mt 25,3435). Time im, posve
razuzdanost. Oni esto poinju s razvratnou u oito, udjeljuje obeanja jer u sebi nose razloge
polovici ivotne dobi. Zapadaju u nered poto je ve pohvale. Drugima, naprotiv, ukoliko su po sebi zavri
minula mladost koja je po naravi nepostojana. jedili prijekor kae: Otiite, prokletnici, u vjekovni
Razum, dakle, pokazuje da vanjski dogaaji ne oganj (Mt 25,41).
ovise o nama. Ali na nas spada hoemo li se njima Primijetimo, takoer, da nam i Pavao upravlja
sluiti ovako ili onaiko uzimljui razum da nas (kao rije kao ljudima koji posjeduju slobodnu volju i sami
sudac poui kako treba stati pred odreena izvanjska su sebi uzrok propasti ili spasenja. Pie: Zar prezire
zbivanja. bogatstvo njegove dobrote, strpljivosti i velikodunosti
i ne zna da te Boja dobrota vodi promjeni miljenja?
Zbog svoje okorjelosti i nepopravljivosti srca na se ili tri ve do Boga koji se smiluje (Rim 9,16). Drugdje
gomila srdbu za dan gnjeva, objavljenja i Bojega Apostol kae: I htjeti i izvriti dolazi od Boga (Fil
pravednog suda. Bog e se svakome oduiti po 2,13). Takoer biljei: Bog se, dakle, smiluje onome
njegovim djelima. Vjeni e ivot dati onima koji u kome hoe, a sikruitnjuje koga hoe. Ti e mi, dakle,
strpljivosti dobroga djela trae slavu, ast i rei to onda kori? Tko se odupro njegovoj volji?
neraspadljivost. Onima koji iz svadljivosti ne sluaju Zacijelo, tko si ti, ovjee, da odgovara Bogu? Zar e
istinu ve se pokoravaj u nepravdi uzvratit e nainjeno kazati Stvoritelju zato si me takvim
srdbom i ljutnjom. Tjeskoba i munina svakoj sazdao? Zar lonar nema Vlasti nad glinom da od
ljudskoj osobi ikoja ini zlo. To je u prvome redu za istoga grumena naini jedan sud za asnu, a drugi za
idova, a onda za Grka. Slava, ast i mir svakome tko neasnu uporabu? (Rim 9,1821). Ti su navodi po
ini dobro najprije idovu, potom i Grku (Rim sebi dovoljni da mnoge duboko uznemire pa da misle
2,410). k^ko ovjek nema slobodne volje ve da Bog spaava i
U Pismima se, dakle, nalazi bezbroj mjesta gdje upropatava 'koje hoe.
se posve jasno govori o slobodnoj volji. 8. Poet emo, dakle, s onim to je reeno o
7. Budui da se stanovite starozavjetne i Faraonu. Kazano je da ga je Bog otvrdokorio da ne
novozavjetne izreke mogu upotrijebiti u protivnome pusti narod. Istodobno emo ispitati i Apostolovu rije
smislu, to jest da ne ovisi o nama hoemo li vriti da se Bog umilostivlju'je ikome hoe i da stvrdnjuje
zapovijedi i spasiti se odnosno prekoraiti ih i koga hoe.
upropastiti se, djelomino donosimo i neke od njih i Tim se izrekama slue neki krivovjernici. Oni i
istraujemo njihova znaenja. to navodimo, slui kao sami skoro zabacuju slobodnu volju. Govore o
uzoraik. Na slian e nain netko drugi prikupiti sva naravima koje idu u propast ulkoliiko uope nisu
ostala biblijska mjesta koja prividno zabacuju sposobne da se spase. Takoer govore i o drugima
slobodnu volju i potraiti to ona tono znae. koje se nuno spaavaju jer uope nisu u sitanju da
Mnoge uznemiruje Faraonova sudbina. Bog o se izgube. Za Faraona kau da je posjedovao narav
Faraonu izvjeuje i vie puta veli: Okorjet u ikoja vodi u propast. Bog ga je otvrdokorio jer
Faraonovo srce (Izl 4,21). Ako, naime, Bog Faraona duhovnima iskazuje smilovanje, a otvrdnjuje tjelesne.
ini okorjelim i on zbog okorjelosti grijei, tada nije Promotrimo to protivnici ue.
sam sebi uzrok grijeha. Ako je tako, Faraon ne Zapitajmo ih da li je Faraon bio zemaljske naravi.
posjeduje slobodnu volju. Netiko e na isti nain rei Kada u tome smislu odgovore, rei emo da je ovjek
da ni oni 'koji se upropauju nisu slobodni i da ne zemljane naravi posve posluan Bogu. Ako je ipak
odlaze sami od sebe u propast. neposluan, je li uope potrebito da mu se srce
Reeno je u Ezekijela: Otklonit u njihova ka- otvrdne i to ne jednom nego vie puta? Ali s tim nije
mena srca i staviti tjelesna da bi hodili u mojim tako. Faraon je bio u stanju posluati. Jamano bi
zapovijedima i uvali moje propise (Ez 11,1920). I bio posluao jer je bio ovjek koji nije zemaljski.
to e nekoga navesti na misao da Bog daje da se ide udesa ga i znaci potresahu. Meutim, Bogu je
po zapovijedima i uva propise jer on odstranjuje trebala Faraonova ponovljena neposlunost da bi za
prepreku kameno srce, i stavlja to je bolje spasenje mnogih pokazao svoja udesna djela. Zato je
tjelesno srce. Razmotrimo i ono mjesto iz Evanelja otvrdnuo Faraonovo srce. To najprije rekosmo protiv
gdje Spasitelj odgovara na pitanje zato mnotvu krivo vjernika da bismo pobili ono to pretpostavljaju
govori u prispodobama (Mt 13,10). Veli: [...] da da je Faraon posjedovao izgubljenu narav.
motrei ne vide i sluajui ne uju [...] da ne .shvate i Isto im moramo uzvratiti s obzirom na Apostolovu
da se nikada ne obrate i da im ne bude oproteno rije. Koga to Bog stvrdnjuje? One 'koji idu u propast?
(Mk 4,12). U Pavla nalazimo: Nije do onoga koji hoe Ali to bi bilo s njima da nisu bili okoreni? Da li bi se
oito bili spasili jer nisu ljudi izgubljene naravi? otvrdnue zla u ovjeku zbog opake podloge. Zato se
Kojim ljudima Bog iskazuje milosre? Zar ne onima veli da Bog otvrdokoruje onoga koji postaje
koji e se spasiti? Ali, da li im je potrebito neko novo tvrdokoran.
milosre? Jednom su zauvijek talko sazdani da se Pavao biljei: Zemlja koja je pila kiu to se na
moraju spasiti i da moraju biti posve blaeni ve zbog nju sputala te onima koji je obrauju rodila korisnim
svoje naravi! Alko im Bog ve iskazuje milosre, ini biljem, od Boga prima blagoslov. Ako plodi tanjem i
to zato da ih ne zadesi propast, alko im se ne smiluje. babinim zubom, zavrava u ognju jer je nevaljana i
Talko postupa da ih ne pogodi to bi im se inae bliza prdkletstvu (Heb 6,78).
dogodilo propast ve da prispiju do mjesta gdje U kie je, vidi se, djelovanje jedno te isto. Ali iako
su spaertici. kia posjeduje jedinstveno djelovanje, obraena zemlja
Toliko protiv ikrivovjernilka. donosi plodove, a zanemarena i neobraena raa
9. Pred one koji misle da su shvatili izriaj korovom. Priinilo bi se sablanjivim kada bi davalac
otvrdnuo je (Izl 4,21) valja iznijeti ovu potekou: to kie rekao: ja sam na zemlji proizveo plodove i trnlje.
je, po njima, Bog uinio da bi otvrdnuo srce i koji mu Ali, mada sablanjivo, ipak je istinito jer da nije bilo
je bio cilj dok je to inio? Neka takoer promotre kie, ne bi bilo ni plodova ni korova. Ali kako je kia
pojam o Bogu. Bog je, po zdravoj nauci, pravedan i ipala u zgodan as i u dostatnoj koliini, oboje je
dobar. Ako pak to ne prihvaaju, sloimo se za niknulo. Kada zemlja koju natapa kia to se esto na
trenutak s njima da je samo pravedan. Ndka, dakle, nju sputa donosi dra i strak, neprikladna je i bliza
razloe kako se onaj koji je dobar i pravedan ili prdkletstvu.
samo pravedan uistinu ukazuje pravedan kada Blagodat je, dakle, kie pala i na najloiju zemlju. Ali
skrutnjuje srce onoga koji zbog te tvrdoe odlazi u kako je podloga bila zanemarena i neobraena,
propast? KaJko onaj koji je pravedan postaje uzrokom niknulo je trnje i bodljae. I udesa su to ih Bog ini
propasti i neposlunosti? Zbog ega kanjava one kao kia. I volje su razliite. Ialko su kao i zemlja po
ikoje je otvrdnuo i uinio neposlunima? Zato kori naravi jedno, slie obraenu ili zaputenu tlu.
Faraona govorei: Nee da pusti moj narod. Gle, 11. Kada bi sunce stalo govoriti pa reklo: ja
pomorit u sve egipatske prvoroence, ali i tvoga otapam i suim, ne bi, na temelju svolje podloge,
prvonoenca (Izl 4,23). Isto vrijedi za sve ostalo to kazalo nita lana, mada je rastapan je i suenje me-
Bog, po Pismu, veli Faraonu preko Mojsija. Nuno je usobno suprotno. Meutim, ista toplina topi vosak i
da se onaj koji vjeruje da su Pisma istinita i da je Bog sui blato. Slino je i s onom djelatnou koju je
pravedan alko je razuman potrudi pokazati na svojim posredstvom obavio Mojsije. Oitovala je
koji se nain moe u takvim izrekama jasno shvatiti i Faraonovu tvrdokornost zbog njegove zloe, ali i
da je Bog pravedan. Ako netko otkrite glave kao poslunost Egipana ikoji su se pomijeali sa ido-
optuitelj izjavi i ostane pri tome da je St-voritelj zao, vima i s njima krenuli na put. U Pismu pie da se
protiv njega su potrebni drugi dokazi. Faraonovo srce malo pomalo smekalo. Izjavio je ovo:
10. Budui da protivnici kau da Boga smatraju Ipak neete daleko otii. Putovat ete tri dana i
pravednim mi ga pak istodobno drimo dobrim i ostaviti svoje ene (Izl 8,2327). Tu je i sve ostalo to
pravednim istraimo kako onaj tko je dobar i je govorio dok je polako pristajao na udesa. Sve to
pravedan sikrutnjuje Faraonovo srce. Pogledajmo, svjedoi da su i na nj poneto djelovali udesni znaci,
dakle, da li moemo pomou onoga primjera kojim se iako ga nisu posve pridobili. Ali se ni to ne bi zbilo da
je Bog kako mnogi shvaaju u djelo proveo
Apostol posluio u Poslanici Hebrejima razjasniti kako
Bog istim djeilovanjem jednome iskazuje milosre, a izreku: Otvrdnut u Faraonovo srce.
Posve je na mjestu ako navedene tvrdnje pro-
drugoga otvrdnjuje. Bog nema namjeru okorjeti.
tumaimo polazei od dnevne uporabe rijei. Dobri
Njegova je nakana dobra. Ipak ima za posljedicu
gospodari esto vele slugama koji su razmaeni nji- samima sebi, kasnije krenu putem iscjeljenja. Oni
hovom dobroudnoou i velikodunou: ja sam te dobroinstvo ne bi upoznali da nisu sami sebe osu-
uinio loim. Ili: ja sam uzrok za tvoje brojne pri- dili.
jestupe. Ali u reenome valja zamijetiti svakodnevno Spomenuto je svakome korisno. Tako e svatko
obiljeje i znaenje. Ne smijemo klevetati gospodare shvatiti to je on osobno, a to milost koja dolazi od
jer nismo shvatili nakanu kazanoga. Boga. Onaj tko nije pojmio ni svoju slabost ni
Pavao je zaista to jasno istraio. Greniku do- boansku milost, a iskae mu se dobroinstvo prije
bacuje: Zar prezire bogatstvo njegove dobrote, nego je sam sebe prokuao i prosudio, mislit e da je
strpljivosti i velikodunosti i ne zna da te njegova njegovo djelo pomo koja mu dolazi od nebeske
dobrota vodi k izmjeni misli? Zbog svoje okorjelosti i milosti. To pak raa visoko miljenje o samome sebi i
nepopravljivosti u srcu na se gomila^ srdbu za dan oholost. Postaje uzrdkom pada. Drimo da se to
gnjeva, otkrivenja i pravednoga Bojeg suda (Rim 2, dogodilo i avlu. Sam je sebi pripisao prednosti koje
45). to Apostol kae greniku, neka je kazano je posjedovao kada je bio bez grijeha. Meutim, tko
Faraonu. Moe se misliti da se to na nj odnosi na sam sebe uzvisuje, bit e ponien. Bit e pak
skroz prikladan nain jer Faraon po okorjelosti i uzvien, tko sebe ponizuje (Lk 14,11). Primijeti da je
nepopravljivosti svoga srca na se gomilae gnjev boansko skriveno mudrima i umnima (Lk 10,21).
(Rim 2,5). Tvrdokornost se pak ne bi u tolikoj mjeri To je zato da se kako kaza Apostol nijedno
oitovala niti izala na vidjelo, da se nisu zbila tijelo ine dii pred Bogom (1 Kor 1,29). Boansko je
udesa ili kada su se dogodila da nisu bila tako objavtljeno malenima koji su naikon sitne dobi doprli
brojna i veoma velika. do savrenijega i imaju na pameti da nisu do
12. Budui pak da se takve pripovijesti dre velikoga stupnja blaenstva doli jer bi tome uzrok
nevjerojatnima i nategnutima, pogledajmo, oslanja- nali u sebi nego po neizrecivome dobroinstvu.
jui se na proroku rije, to kau ljudi koji su is- 13. Onaj, dakle, tko je naputen, ostavljen je na
kusili obilje Boje dobrote i ivjeli plemenito, ali su temelju boanskoga odreenja. Bog pak nije bez
potom sagrijeili. U Izaiji pie: Zato si nas, razloga strpljiv s nekim grenicima. Njima je to od
Gospodine, odveo sa svoga puta? Radi ega si oikorio koristi. Dua je, naime, besmrtna i vijek je
nae srce pa se ne bojimo tvoga Imena? Okreni se beskonaan. Zato je dobro da se ndkim ljudima
prema nama zbog svojih slugu, radi plemena svoje prebrzo ne pritekne u pomo s obzirom na spasenje
batine da bismo togod batinili od tvoje svete gore ve da se polako k njemu privode poto su ve
(Iz 63,1718). U Jeremiji imamo: Ti si me, iskusili mnogo nevolja. I lijenici mogu pokoga brzo
Gospodine, zavarao i ja bijah prevaren. Bio si jai i izlijeiti. Ipak, kada slute da se u tijelu nalazi
pobijedio (Jer 20,7). skriveni otrov, ine posve suprotno od lijeenja.
Izreka zato si okorio nae srce te se ne boji Tako postupaju jer bolesnika ele sigurnije zalijeiti.
tvoga Imena, reena od onih koji mole milosre, Smatraju da ga je bolje due vrijeme zadrati u upali
znai, ako je shvatimo u obinome smislu, ovo: zato i bolima da bi pouzdanije iznova stekao zdravlje
si nas toliko tedio i nisi nas zbog naih grijeha nego da bre ali prividno ozdravi te potom opet
posjeivao ve si nas ostavio dok se mae pogreke oboli. U tome je sluaju bre ozdravljenje taikvo
nisu nagomilale. Bog veinu ljudi ostavlja samo privremeno.
nekanjene. To iini da bi se na osnovu slobodne Jednako postupa i Bog. On pozna tajne srca i
volje ispitalo svaije udoree i da bi se po prijeenoj predvia budunost. Moda sve to priputa iz strp-
kunji oitovali najbolji. Takoer da ostali koji nisu ljivosti. Po vanjskim dogaajima iz tajnosti izvlai
nepoznati Bogu jer on sve zna prije nego se to skriveno lo da bi oistio onoga koji je zbog nebrige
dogodi (Dan 13,42) nego razumnim biima i
u sebi nainio mjesto zlim klicama. Bog hoe da ih najboljega Skrbnika. On pozna pogodne trenutke,
takav, ukoliko se dugo nalazi u zlu, izbljuje kada primjerene lijekove, oblike izobrazbe i puteve. To je
izau na povrinu. Tako se moe, oien od svoje Bog Otac svega. On je znao kako vodi Faraona
zloe, opet preporoditi. kroz sve dogaaje. Vrijedi to i za trenutak kada se
Bog ne ravna duama imajui pred oima Faraon utopio u moru. Time se, naime, ne dovrava
recimo pedesetak godina ovozemnoiga ivota ve njegova povijest. Faraon nije uniten, iako se utopio.
gledajui na beskonanu vjenost. Razumnu je na- U Bojoj smo ruci mi, nae rijei, sva naa
rav stvorio neraspadljivom i sebi srodnom. Razumna mudrost i Vjetina u poslovima (Mudr 7,16).
dua nije iskljuena iz ozdravljenja jer nije vezana To neka je dovoljno kao obrana rijei: Okorio je
Faraonovo srce (Izl 4,20). Isto vrijedi i za tvrdnju:
jedino na ivot ovdje za neml'ji. Kome hoe, tome se smiluje. Koga hoe, njega
14. Posluit emo se sada i ovom slikom iz otvrdoikoruje (Rim 9,18).
Evanelja. Rije je o klisuri na kojoj je malo krte 15. Promotrimo i Ezeki jelovu izrdku gdje se veli:
zemlje. Na nju pada sjemenje i brzo klija. Ali poto Iz njih u odstraniti kamena srca i umetnuti
iznikne, kako nema korijena, sunce ga kada grane tjelesna srca da bi hodili po mojim propisima i
spali i ono se sui (Mt 13,56). Ta je stijena ljudska opsluivali moje zapovijedi (Ez 11, 1920). Ako Bog
dua koja zbog nemara otvrdne i zbog zloe okameni. Otklanja kamena srca i umee, kada hoe,
Bog, naime, nikome nije stvorio kameno srce (Ez tjelesna da bi se opsluivale njegove naredbe i
11,19). Ono takvim postaje po zloi. vrile zapovijedi, ne lei u naoj moi odstraniti
Ako bi netiko predbacio rataru to nije ranije zlou. Uistinu, izreka otkloniti kamena srca ne
posijao sjeme po kamenitoj zemlji jer vidi da je neka znai nita drugo doli da Bog odbacuje od onoga od
druga kamenita zemlja primila sjemenje i procvala, koga hoe zlou koja nas ini tvrdokornima. Isto
poljodjelac bi odgovorio: tu u zemlju kasnije zasijati tako, koji drugi smisao imaju rijei staviti tjelesno
posuvi je onim to e zadrati sjeme. a tu je zemlju srce da bi se moglo hodati po Bojim propisima i
bolje da poslu pristupim kasnije, ali sigurnije. To uvati njegove naredbe nego da se postane pouljiv,
pokazuje zemlja koja je primila sjemenje ranije i ne opire istini i u djelo provede kreposti? Ako Bog
povrnije. Tome bismo zemljoradniku povjerovali kao obeava da e spomenuto uiniti i a'ko ne
ovjeku koji razborito besjedi i umno postupa. Takav otklanjamo kamena srca prije nego ih je odmaknuo
je i veliki Ratar cjelokupne prirode. On za kasnije Bog, oito je da nije u naoj moi odstraniti zlou. I
ostavlja preuranjeno dobroinstvo. Tako nee ako mi nita ne inimo da se u nas stavi tjelesno
djelovati povrno. srce nego je to Boje djelo, kreposno ivljenje nee
Ali netko e vjerojatno odgovoriti primjedbom: biti na in ve slkroz na skroz boanska milost.
zbog ega neto sjemenja pada na duu koja posje- Talko e besjediti ovjek koji, polazei od golih rijei,
duje krtu zemlju te je kao stijena? Na to treba dokida slobodnu volju. Mi emo odvratiti da kazano
odgovoriti: budui da dua sa svom uurbanou treba shvatiti na nie izneseni nain. Tko je neuk i
udi za onim to je vrednije, a ne ide putem koji bez naobrazbe, ali je po uiteljevu upozorenju ili sam
tome vodi, za nju je bolje da postigne za im tei. od sebe svjestan svojih nedostataka, preputa se
Tako e spoznati svoju pogreku i sa strpljivou onome za koga smatra da ga moe dovesti do
ekati da kasnije, nakon duga vremena, dobije od naobrazbe i kreposti. Uitelj, kada mu se takav
Ratara obradu koja je u skladu s njezinom naravi. povjeri, obeava da e iz njega ukloniti
Due su moe se rei nebrojene. Nebrojene neobrazovanost i uliti naobrazbu. Ipak u svemu
su i njihove udi. U duama su bezbrojna nagnua, tome nije taiko kao da pri stjecanju naobrazbe i
nakane, namjere i udnje. Ipak imaju samo jednoga otklanjanju neobrazovanosti nita ne ovisi o onome
tko je sebe predao da bude izlijeen. Uitelj, naime, samo zato da bi kazali kako u Stvoritelja nema
obeava da e boljim uiniti onoga tko to eli. Tako je dobrote.
i s boanskom Rijei. Obeava da e zlou koju Krivovjernici ne itaju na isti nain niti poteno
nazva kamenim srcem odstraniti od onih koji joj Novi zavjet. Ne zamjeuju mjesta koja su slina
pristupe. Ali to se ne odnosi na one koji to ne ele starozavjetnima i koja su, po njima, dostojna
ve na one koji se izruuju Lijeniku oboljelih. prijekora. Evanelje to i sami krivovjernici kau u
U Evaneljima susreemo bolesnike koji prilaze svezi s ranije navedenim ulomkom oito pokazuje
Spasitelju i mole da ih iscijeli. Oni su i ozdravljali. da Spasitelj stoga ne govori jasno da se ljudi ne bi
Da, na primjer, slijepi progledaju djelo je bolesnika obratili, i, kada se obrate, zavrijedili oprotenje
ako se gleda na molitvu uinjenu s vjerom da mogu grijeha.
zadobiti ozdravljenje. Ali je uspostava vida ipak djelo To u sebi nije nita neznatnije od slinih staro-
naega Spasitelja. zavjetnih tvrdnja koje nai protivnici napadaju. Ako
Tako, dakle, Boja Rije prua obeanje da e u pak opravdanje trae za Evanelje, moramo im rei
one koji joj pristupe uliti znanje. Izvadit e kameno i da prijekorno postupaju kada se pred jednakim
otvrdnulo srce to je zloa da bi se moglo potekoama razliito vladaju. Novi ih zavjet ne
stupati po boanskim zapovijedima i uvati spotie ve za nj trae opravdanje. Kada pak u
Starome zavjetu naiu na istovrsne izreke, oni ih op-
boanske naredbe.
tuuju, iako bi trebalo da ih na jednak nain brane
16. Poslije toga navedosmo evaneosku izreku u
kao i novozavjetne. Mi emo im na temelju tih sli-
kojoj Spasitelj odgovara zato onima izvana govorae nosti dokazati kako valja misliti da su sva Pisma
u prispodobama da gledajui ne vide i sluajui ne djelo jednoga Boga. Za sada opravdajmo koliko mo-
razumiju kako se ne bi obratili te im bilo oproteno emo navedeni ulomak.
(Mt 13,1315). Osporavatelj e kazati: da su 17. Rekosmo, ispitujui Faraonov sluaj, da po-
spomenuti uli razgovjetnije razlaganje, jamano bi nekad za bolesnike nije dobro alko brzo ozdrave. Ako
se bili obratili. Bili bi se tako izmijenili da bi postali
se, zapavi svojom krivicom u nevolje, brzo oslobode
dostojni da iim se oproste grijesi. Meutim, ne stoji
onoga u to su upali, zlo omalovauju kao neto od
do njih hoe li uti razgovjetnije rijei. To stoji do
ega se lako lijei. Vie se ne uvaju da u nj ne panu.
onoga tko pouava. On im pak ne navijeta nita
jasna da ne bi vidjeli i razumjeli. Stoga, dakle, i nije u Zato e se po drugi put u njemu nai. Stoga u tim
njihovoj moi da se spase. Ako je tako, nismo sluajevima vjeni Bog koji pozna tajne i sve zna prije
slobodni u pogledu spasenja i propasti. nego se dogodi (Dn 13,42) u svojoj dobroti za te ljude
Obrana bi izreke bila uvjerljiva da nije dodano: odgaa bru pomo. Ljudima pomae smije se rei
[...] da se ne bi jednom obratili te im bilo oproteno. ukoliko im ne pritjee u pomo. To je za njih
Glasila bi: Spasitelj nije htio da oni koji nee biti korisnije.
udoredni i dobri shvate dublja otajstva. Zato im je Navedena se rije, dakle, vjerojatno odnosi na
govorio u usporedbama. Ali budui da su rijei da one izvana (Mk 4,11). Spasitelj je, po navedenome
se ne bi negda obratili te im bilo oproteno tu, odlomku, vidio da oni, ako reeno jasnije uju, nee
obrana je mnogo tea. biti vrsti u obeanju. Zato je providio da otajstvenije
Najprije, dakle, valja taj ulomak iznijeti pred zbilje ne uju razgovjetnije. Tako se nee prebrzo
krivovjernike. Oni po Starome zavjetu trae takve obratiti ni ozdraviti pa stoga ni zadobiti oprotenje.
rijei. Usuuju se rei da oituju Stvoriteljevu ok- Nee ozljede zloe prezreti kao neto bezazleno i lako
rutnost, njegovu volju da se brani i da vraa zlo za iscjeljivo i tako ponovno, i jo bre, u njih upasti.
zlo. Moda se i drukije izraavaju. Ipak sve to ine Takoer je mogue da su ljudi o kojima je rije
davali zadovoljtinu za ranije grijehe koje su poinili
protiv kreposti koju su zapustili. Jo nisu ispunili to primili, nisu stoga bili manje napadnuti kao
vrijeme koje se trai da bi poto ih je ostavio najibezboniji ljudi jer se ni u tim okolnostima nisu
boanski nadzor i poto su se zasitili zlima koja su predali onom to im je moglo koristiti.
sami posijali napokon bili pozvani na vre Neka, dalkle, prestanu s takvom drskou. Neka
obraenje te tako vie ne bi upali u zla u koja su ih spomenuto oslobodi. Mogu nauiti da Bog, uka-
ranije padali kada su zlostavljali ast dobra i predavali zujui dobroinstvo, ponekad s dobroinstvom otee i
se najloijem. da ga odlae. Ne omoguuje da se vidi i uje ono to bi
Oni koji se nazivaju ljudima izvana (Mk 4,11) kada bi bilo vieno i sasluano jo vie oitovalo
nisu, ako se usporede s onima iznutra (1 Kor 5,12), teinu i dubinu grijeha onih koji ni nakon tako velikih
skroz daleko od onih iznutra. Oni iznutra uju objavljenja nisu povjerovali.
razgovijetno, a oni drugi nerazgovijetno. Njima se, 18. Razmotrimo takoer izreku: Ne stoji, prema
naime, govori u usporedbama. Uza sve to ipak uju. tome, do onoga koji hoe ni do onoga tko tri ve do
Oni koji se zovu Tircima razlikuju se od onih Boga koji iskazuje milosre (Rim 9,16). Protivnici
izvana. Zna se da bi oni odavna bili vrili pokoru vele: ako je istinita tvrdnja da ne stoji do onoga tko
leei u kostrijeti i pepelu (Lk 10,13) da se Spasitelj hoe ni do onoga tiko tri ve do Boga koji iskazuje
bio pribliio njihovim meama. Ti ljudi, vjerojatno, milosre, spasenje ne dolazi od nae slobodne volje
nisu uli ni ono to oni izvana. Bili su, po svemu ve poiva na ustrojstvu koje potjee od onoga koji
sudei, jo dalje od asnosti nego oni izvana. Oni e nas je takvima saizdao ili od naknade onoga koji
u drugome vremenu kada njihova sudbina postane iskazuje milosre kome hoe.
podnosijivija nego to je kob onih koji nisu prihvatili Mi emo protivnike ovo pitati: da li je htjeti dobro
rijei zbog njih je Isus i spomenuo Tirce neto plemenito ili neto zlo? Da li je trati i eljeti
pogodnije uti rije. Stoga e se postojanije obratiti. postignuti cilj kada se nastoji oko dobra neto
Razmotri da li, uz znanstveno istraivanje, ta- vrijedno hvale ili prijekorno? Reknu li da je prijekorno,
koer ne nastojimo u potpunosti sauvati pobonost odgovorit e protiv oitosti jer i sveti hoe i tre, a
prema Bogu i njegovu Pomazaniku (Ps 2,2). Kuamo jasno je da ne ine nita to zavreuje ukor. Ako
uza sve te i tako razliite potekoe u cijelosti reknu da je dobro htjeti kreposno i trati za
opravdati Boju Providnost. Bog se, naime, brine za udorednim, pitat emo kako dobro eli narav koja
besmrtnu duu. ide u propast. U tome sluaju, ako je dobro htjeti
Netko e postaviti pitanje onih koje Krist kori jer udoredno, zlo drvo donosi dobre plodove (Ml 7,18).
im nije koristilo to su vidjeli udesa i uli boanske Moda e rei tree: htjeti dobro i trati za
rijei dok bi se stanovnici Tira bili obratili da se to isto kreposnim pripada meu neodreene datosti. Niti je
kod njih zbilo i reklo. Moe se, dakle, pitati zato im je dobro niti zlo. Na to valja odvratiti: aiko je htjeti dobro
Spasitelj propovijedao za njihovo zlo da bi se i ii za dobrim neto neodreeno, neodreeno je i ono
uraunao jo tei grijeh. Tu valja odgovoriti da Bog to se tome protivi, to jest htjeti zlo i trati za zlim. Ali
pronie raspoloenje svih koji kude njegovu htjeti zlo i ii za zlim nije neto neodreeno. Stoga ni
Providnost. Oni u nju nisu vjerovali jer im nije htjeti dobro i hitjeti za kreposnim nije udoredno
omoguila vidjeti to je drugima iz milosti pruila da neodreeno.
motre. Nije im kau uinila da uju ono to su 19. Drim, prema tome, da za reenicu ne stoji
drugi uli i time se okoristili. do onoga tko hoe ni do onoga tko tri ve do Boga
Takve je Bog htio osvjedoiti da njihovo is- koji iskazuje milost (Rim 9,16) moemo pruiti
priavanje nije osnovano. Dao im je to su kao slijedee opravdanje. Salamon od koga potjee Himan
tuitelji njegova ravnanja zahtjevali. Ali i nakon to su uzlaska, iz kojega emo navesti rijei, kae u knjizi
Psalama: Aiko Gospodin ne gradi kuu, uzalud se brod. Sve pripisuju Bogu. To ipak ne znai da oni nisu
mue koji ziu. Ako Gospodin ne uva grad, uzalud nita uinili. Tek pokazuje da je dio Providnosti
uvar bdi (Ps 126, 1). On to ne kaza kalko bi nas neusporedivo mnogo vei nego kormilarslke vjetine.
odvratio da ne gradimo. Takoer nas ne ui da ne Tako je i s naim spasenjem. Boji je udio
bdijemo i ne uvamo grad koji je u naoj dui. kudikamo vei nego doprinos nae slobodne volje.
Salamon htjede istaknuti da se ono to se bez Boga Stoga je, po mome sudu, reeno: Ne stoji ni do
gradi i to nije pod njegovom zatitom uzalud zida i ovjeka koji hoe ni do onoga tko tri ve do Boga koji
beskorisno uva. Bog se, naime, s pravom opisuje kao se smiluje (Rim 9,16). Ako izreku ni do onoga tko
Gospodar graevine. Gospodin svemira je voa hoe ni do onoga tko tri ve do Boga koji se
gradske posade. umilostivljuje valja shvatiti kaiko je poimlju
Ako bismo rekli: to zdanje nije zidarevo ve Boje krivovjernici, tada su zapovijedi suvine. Tada i sam
djelo ili da nije uvarev uspjeh to neki grad nije nita
Pavao uzalud neke kori kao prestupnike dok druge
pretrpio od neprijatelja ve da je to in Boga koji je
povrh svega (Rim 9,5) ne bismo pogrijeili. Tvrdnja hvali jer su dobro inili. Takoer utaman crkvama
je tona uz uvijet, razumije se, da je i ovjek reenome propisuje zakone. Uzalud i mi nastojimo htjeti ono
neto doprinio. Ipak valja sa zahvalnou pothvat najbolje. Zaludu trimo.
pripisati Bogu koji je sve dovrio (Heb 12,2). Pavao ipak ne dijeli suvino savjete. Nije bez
Tako je i s mjestom koje tumaimo. Budui da razloga ito neke kori, a druge hvali. Ni mi uzalud ne
ljudsko htijenje nije dostatno da se dokopamo cilja niti prihvaamo htjeti najbolje. Ne hitimo uzalud za
je dovoljno da poput sportaa trimo kako bismo vinjim. Prema tome, krivovjernici nisu pravilno
postignuli dragulj vinjega poziva koji dolazi od Boga shvatili ono to se odnosi na navedeno mjesto.
u Kristu Isusu (Fil 3,14) to se zaista dovrava uz 20. Uz spomenute tvrdnje bijae i izreka: Od
Boju pomo tono je kazano: Ne stoji, dakle, do Boga dolazi i htjeti i initi (Fil 2,13). Neki ovako
ovjeka koji hoe ni do onoga tko tri nego do Boga umuju: poto od Boga izlazi htjeti i budui da je od
koji iskazuje milosre (Rim 9,16). Boga djelovati, ako elimo zlo i ako inimo zlo, to nam
S obzirom je na ratarstvo kazano ovo to pie: Ja dolazi od Boga. Ako je to istina, mi tada nismo
sam posadio, Apolon je zalio, a Bog dao da uzraste. slobodni. Takoer tvrde: ako elimo ono to je najbolje
Prema tome, niti je to onaj koji sadi ni onaj koji i ako uinimo neto sjajno, budui da od Boga dolazi
zalijeva ve Bog koji daje rast (1 Kor 3,67). Ne bi htjeti i initi, nismo mi uinili dobro. To se tako samo
bilo pobono rei da je poljodjelevo ili zaljevaevo ini. To nam je poklonio Bog. Nismo, prema tome, ni u
djelo to su plodovi dosegnuli puninu (Mk 4, 28). To tom sluaju slobodni u volji.
je Boje djelo. Tako je i s naom savrenou. Ne Na to treba odgovoriti: Apostolova rije ne kae da
ostvaruje se bez nekoga naeg udjela. Ipak je mi ne htjeti zlo dolazi od Boga niti da od Boga dolazi htjeti
dobro. Isto vrijedi u odnosu na initi dobro odnosno
privodimo punini. U njezinu ostvarenju najvei dio
zlo. Apostol ima pred oima openito htjeti i openito
obavlja Bog. djelovati. Kao to od Boga posjedujemo da smo iva
Da bi se oitije vjerovalo ono to velimo, posluit bia i da smo ljudi, tako i to rekoh da, openito
emo se kormilarovim primjerom. Pita se koji udio uz govorei, hoemo i da se gibamo. Gibamo se ukoliko
duvanje vjetrova, ravnovjesje zraka i sjaj zvijezda smo iva stvorenja. Tako, na primjer, pomiemo
sve to doprinosi spasu onih koji plove za povratak u stanovite udove ruke ili noge. Ne bi, prema tome,
luku ima kormilarsko umijee. Ni sami se kormilari iz bilo pametno kada bismo kazali da nam Bog daje
opreznosti esto ne usuuju priznati da su oni spasili neto posve odreeno pokretati se, ali da bismo
udarili, ubili ili tue oteli. Od Boga dobismo openito je jedan sud nainjen za asnu, a drugi neasnu
gibati se. Mi se pak pomicanjem sluimo na dobro uporabu.
ili zlo. Tako ukoliko smo iva bia od Boga smo Pavao takoer pie: Treba da se svi naemo pred
primili mo djelovanja i od Stvoritelja dobili mo Kristovim suditem da bi svaki dobio na osnovu onoga
htjenja. Ali mi se htjenjem sluimo na dobro odnosno to je uinio po tijelu bilo dobro ili zlo (2 Kor 5,10).
zlo. Tako je i s mou djelovanja. Ali kako ta reenica moe biti razumna ako su oni koji
21. Da ne posjedujemo slobodnu volju, uz na- inie zlo na zlo djelo doli radi toga to su stvoreni
vedeno, dade se kako izgleda navesti i onu posudom neasti i ako su oni koji su kreposno ivjeli
Apostolom tvrdnju gdje sam sebi protuslovi pa kae: inili dobro jer su od samoga poetka oblikovani u tu
Bog, dakle, iskazuje milosre kome hoe, a koga hoe
svrhu i nainjeni kao po'suda asti? Zar injenica
ini okorjelim. Ti e mi stoga rei zato onda
prekorava? Tko se igda odupro njegovoj volji? Ali, to po Stvoritelj evo j volji postoji astan i neastan
ovjee, tko si ti da odgovara Bogu? Da li stvor veli sud nije u suprotnosti ako se rijei koje navedosmo
Stvoritelju s ega si me talkvim uinio? Zar lonar poimlju kako trae protivnici s onim to je kazano
ne posjeduje vlast nad glinom te od istoga grumena drugdje: U velikoj kui ne postoje samo zlatne i
oblikuje asnu i neasnu posudu (Rim 9,1921)? srebrne posude ve drvene i zemljane. Jedne su za
Netko e kazati: aiko i Bog, poput lonara koji od asnu, druge neasnu uporabu. Ako, dakle, netko
istoga grumena ini posude za asnu i neasnu sebe oisti, bit e astan sud posveen i koristan
uporabu, jedne spaava, a druge alje u propast, gospodaru, spreman za svaiko dobro djelo (2 Tim
spasenje i propast ne poivaju na temelju nae volje. 2,2021). Onaj, dakle, tko se oisti, postaje astan
Nismo, prema tome, slobodni. sud. Onaj pak koji nije vodio rauna to je neist,
Protiv onoga tko se navedenim ulomkom slui u neastan je sud. to je, prema tome, do tih rijei,
tome smislu moramo postaviti pitanje: da li moe Stvoritelj uope nije za nita odgovoran. Stvoritelj,
zamisliti Apostola kao ovjelka koji govori neto to se naime, ne ini snagom svoga predznanja od samoga
protivi njemu samome? Drim da se nitko nee poetka asni i neasni sud. On unaprijed niti
usuditi takva to tvrditi. Pavao, dakle, ne veli nita to osuuje niti opravdava. Stvoritelj asnom posudom
bi njemu protuslovilo. Kako po onome koji to tako
ini one koji su se oistili, a sudom neasti one koji
poima Apostol s pravom okrivljuje i prekorava
korintskoga preljubnika (1 Kor 5,15) ili one koji su su zanemarili da se oiste. Prema tome, na temelju
grijeili, a nisu tse ostavili raskalaenosti i razvrata uzroka koji prethode oblikovanju za asne i neasne
koji poinie (2 Kor 12,21)? Kako moe one koje hvali posude netko bijae sazdan za ast, a netko za
veliati kao ljude koji su dobro postupili? Tako je sramotu.
uinio s Onezimovom kuom. Pavao biljei: Neka 22. Ako jednom dopustimo da postoje stanoviti
Gospodin iskae milosre Onezimovu domu. Onezim uzroci koji predhode injenici da je netko asna
me je esto okrijepio i nije se stidio mojih lanaca. posuda odnosno neasni sud, zato je nerazumno
Doavi u Rim, briljivo me traio i naao. Neka mu misliti ako jo jednom segnemo za pitanjem o dui
Gospod dade da u onaj dan nae milosre u da su neki razlozi prethodili zbilji to je Jakov bio
Gospodina (2 Tim 1,1618). Ne ide da jedan te isti ljubljen prije dolaska u tijelo i to je Ezav bio mren
Apostol grenika prekorava kao ovjek vrijedna ukora prije nego se naao u Rebekinu krilu (Rim 9,13)?
i da onoga koji je dobro postupio hvali kao dostojna Evo to je s obzirom na narav koja je osnov
velianja, a da istodobno izjavljuje kao da nita ne istodobno oito pokazano: kao to lonaru stoji na
bi o nama ovisilo da je Stvoritelj zapravo uzrok to raspolaganju samo jedna te ista glina iz ijega
grumena nastaju asne i neasne posude, tako je
kao podloga za svaku duu pred Bogom stajala jedna Mnogi koji su sada Egipani i Idumejci pristupit e
te ista narav. Moemo ak govoriti o jednome te istom Izraelu jer e uroditi obilnim plodom. Unii e u
tijestu za razumna bia. Prethodni su pa'k uzroci ciikvu Gospodnju (Pnz 23,89). Nee se vie ubrajati
uinili da neka budu na ast, a druga na sramotu. meu Egipane i Idumejce. Bit e Izraelci.
Alko Apostol kudi kada kae: Zaista, tiko si ti, Tako, u tome smislu, na temelju svojih nakana,
ovjee, da odvraa Bogu (Rim 9,20), moda nas ui neki napreduju od zla u bolje. Drugi pak iz dobra
da ovjek koji u svojoj slobodi razgovara s Bogom ni ponovno padaju u zlo. Trei ostaju u dobru ili se iz
,nee jer je vjeran i jer je kreposno ivio uti: dobra uspinju u bolje. Neki pak ostaju u zlu ili
Tko si ti to uzvraa Bogu (Rim 9,20). Takav je bio poveanjem svoje zloe od zlih postaju jo gori.
24. Apostol na jednome mjestu uope ne spo-
Mojsije. Bogu je govorio i Bog mu je uzvraao rije
minje Boji udio u tome to se postaje astan ili
(Izl 19,19). Kao to Bog odgovara Mojsiju, tako i svet neastan sud. Tu sve pripisuje nama. Biljei: Ako
ovjek odgovara Bogu. Zamislimo pak ovjeka koji netko sebe oisti, bit e astan sud posveen i
nije stekao talkvu slobodu govora jer je izgubi jenik ili koristan Gospodinu, spreman za svako dobro djelo (2
jer spomenuto nije istraivao iz elje za znanjem ve Tim 2,21). Drugdje pak ne spominje nau slobodnu
zbog sklonosti na prepiranje pa radi toga izjavljuje: volju. Sve, kako se ini, pripisuje Bogu. Kae: Lonar
to jo prekorava? Tko se suprotstavio negovoj volji ima vlast nad glinom. Od istoga grumena ini sad
(Rim 9,19)? Takav bi zasluio prigovor koji glasi: astan, sad neastan sud (Rim 9, 21). Meutim, to
Uistinu, tko si ti, ovjee, da odgovara Bogu (Rim to Pavao kaza nije proturjeno. Oboje treba sjediniti i
9,20)? od dvoga nainiti jednu savrenu izreku.
Nae djelovanje nije nita bez Bojega znanja. Ali
23. Onima koji izmiljaju naulk o naravima i
nas ni Boje znanje ne sili napredovati ako i sami
slue se Pavlovom izrekom, moramo kazati to slijedi. neto od sebe ne doprinesemo s obzirom na dobro.
Ako ostaju pri tvrdnji da izgubljeni i spaeni potjeu Naa nas slobodna volja bez Bojega znanja i bez
od jednoga te istoga tijesta (Rim 9,21) te da je dostojne uporabe slobode ne moe uiniti asnima ili
Stvoritelj spaenika sazdao one koji odlaze u propast i neasnima. Meutim, ni iskljuivo Boje djelovanje ne
ako smatraju da je dobar onaj koji stvara ne samo odreuje da netko postane astan ili neastan. Bog se
duhovne ve i zemljane ljude, u tome se s njima slui naom slobodnom voljom kao kakvom
slaemo. Jedno ide s drugim. Meutim, jamano je raznovrsnom tvari. On nje dolazi razliitost ve
mogue da onaj tko je na temelju nekih ranijih dobrih prema tome da li naginje boljem ili gorem.
djela sada asna posuda (Rim, 9,21), ali ne Neka to bude dosta kao dokaz da u nama postoji
nastavlja initi to dolikuje i to je u skladu s slobodna volja.
posudom asti, u nekom drugom vijeku postane
sud neasti (Rim 9,21).
Ali opet je mogue da se netko tko je radi uzroka
koji prethode ovome ivotu bio u ovome vijeku
neasna posuda popravi i u ovome stvorenju (Gal
6,15) postane astan sud posveen i koristan
Gospodinu, spreman za sv^ko dobro djelo (2 Tim
2,21).
Moda e sadanji Izraelci, poto nisu ivjeli
dostojno svoga plemenitoga podrijetla, otpasti iz toga
plemena i od asnih posuda postati neastan sud.
Drugo poglavlje (1 Sam 18,10). U Treoj kraljevskoj prorok Miheja
kae: Vidjeh Boga Izraelova. Sjedi na svome
prijestolju. Sva pak nebeska vojska stajae oko njega
desno i lijevo. I Gospodin ree tko e navesti
izraelskoga kralja Ahaba da uzie i padne kod
Remmat Galaat? Ovaj ree ovo, onaj ono. Tada istupi
duh. Stade pred lice Gospodnje i progovori ja u ga
namamiti. I ree mu Gospodin ime? Duh kaza
izii u i bit u laljivi duh u ustima svih njegovih
proroka. Bog ree zavest e ga. Uspjet e. Izii,
Protivne moi dakle, i tako uini. Sada Gospodin dade lanoga duha
u usta svih tvojih proroka. I Gospodin je zlo govorio
1. Sada treba razmotriti kako se po Pismima protiv tebe (1 Kr 22, 1923). To pokazuje posve oito
suprotne moi ili sami avao bore protiv ljudskoga da je neki duh od svoje volje i svojom odlukom
roda. One ga izazivaju i potiu na grijeh. Pie, u
prvome redu, u Postanku da je zmija zavela Evu (Post odabrao zavoditi i biti laac. Bog se njime posluio da
3,16). 0 toj zmiji u knjizi Mojsijevo uzaae3, koju i pogubi Ahaba koji je zavrijedio da ga to snae.
apostol Juda spominje u svojoj Poslanici Jud 9), U Prvoj knjizi ljetopisa pie: avao je potaknuo
arhaineo Mihovil u sporu s avlom Oko Mojsijeva Sotonu u Izraelu. On ponuka Davida da popie
tijela napominje da je zmija nadahnuta aVlom narod (1 Kron 21,1). U Psalmima se kae da neke
postala uzrokom Adamova i Evina prekraja. tlai zli aneo (Ps 34,5). U Propovjedniku Salamon
Ali neki istraivaju i to tko je aneo koji s neba tvrdi: Ako na te nasrne duh monika, ne naputaj
govori Abrahamu velei: Sada sam spoznao da se svoje mjesto jer e ozdravljenje zaustaviti mnoge
boji Boga i da zbog mene nisi potedio sina koga si grijehe (Prop 10,4). U Zaharije itamo da je avao
ljubio (Post 22,12). Pie, oito, da aneo izjavljuje stajao s desne Jozuine strane i da mu se odupirao
kako je tek tada spoznao da se Abraham boji Boga i (Zah 3,1). Izaija pak veli da se Boji ma die protiv
da nije tedio svoga ljubljenoga sina. Tako se izraava zmaja, pokvarene zmije (Iz 27,1). to pak rei o
Pismo. Ipak aneo nije naznaio da je Abraham onako Ezekijelu koji u drugome vienju najoevidnije
postupio zbog Boga ve radi njega, to jest radi onoga prorokuje tirskome knezu o suprotnoj sili i koji
koji je ono govorio. Takoer moramo ispitati o kome takoer napominje da zmaj boravi u egipatskim
se u Izlasku kae da je htio pogubiti Mojsija jer je rijekama (Ez 29,3)? to drugo sadri itav spis
kanio otii u Egipat (Izl 4,24). Pitanje je, uz to, tko je napisan o Jobu doli raspravu o avlu koji trai da
aneo za koga se kasnije spominje da je istrebitelj mu se dade vlast nad svime to Job ima i nad
(Izl 12,23). Jednako se pita tko je onaj o kome u njegovim sinovima pa ak i nad njegovim tijelom?
Levitskoj knjizi pie da je odnositelj (Lev 16,8). 0 Job pak avla svladava svojom strpljivou. U toj nas
njemu Pisano ovako zbori: Jedan dio pripada je knjizi Gospodin svojim odgovorima u mnogome
Gospodinu, a drugi odnositelju (Lev 16,8). U Prvoj pouio o moi zmaja koji nam se protivi (Job 1,11;
kraljevskoj knjizi stoji da je najgori duh udavio Saula 2,4).
Toliko iz Staroga zavjeta. To nam je u ovome
trenutku moglo pasti na pamet. Utvrdili smo da su
3 Rije je o apokrifnome djelu. Danas je nepoznat) ulomak koii Ongen
tu navodi. Usp. H. GORGEMANS H. KARPP, Vier, 561 bilj. 2. iprotivne sile u Pismima spomenute, da se suprot-
stavljaju ljudskome rodu i da e na kraju biti ka- tjelesnim sjedinjenjem. Sigurno je, zacijelo, da taj
njene. poticaj ne dolazi uvijek od avla te bi se moralo
Pogledajmo i u Novome zavjetu mjesto gdje smatrati da tjelesa ne bi poznavala udnju za takvim
Sotona pristupa Spasitelju da ga kua (Mt 4,111). spajanjem kada avla ne bi bilo.
Neki su posjedovali zle duhove i neiste demone. Ali Ve sprijeda pokazasmo da ljudi ne eznu za
ih je Spasitelj prognao iz bolesnikih tjelesa. Stoga jelom zbog avla ve od nekoga naravnog nagnua.
se i kae da ih je Gospodin od njih oslobodio (Mk Zato takoer valja pogledati da li bi se, kada avao
1,23). Judin je sluaj ovakav: avao je najprije ne bi postojao, ljudsko iskustvo pri uzimanju hrane
stavio u njegovo srce nakanu da izda Krista (Iv dralo takve stege da ne bi gotovo nikada prekorailo
13,2). Izdajica je tek kasnije u se prihvatio itava Oblik, to jest da se ne bi drukije jelo nego to se
Sotonu. Pie: Nakon zalogaja u nj unie Sotona (Iv trai niti vie nego doputa razbor. Talko se ne bi
13,27). nikada dogodilo da ljudi pri hranjenju grijee u
Apostol Pavao nas ui da ne smijemo "dati nainu i mjeri. Osobno drim da ljudi to ne mogu
mjesta avlu (Ej 4, 27). Kae: Obucite Boje oruje tako opsluivati iako posrijedi ne bilo nikakva
da biste se mogli oprijeti aVlovim zasjedama. avolskoga nutkanja. Nemogue je da nitko
Naznauje da se svetima nije boriti protiv tijela i uzimanjem hrane ne prevri oblik i zapt. Uvjet bi bio
krvi ve protiv prvatava, sila i ravnatelja da su se ljudi dugom uporabom i iskustvom na to
ovosvjetskih tmina protiv zlih duhovnih bia na naviknuli.
nebesima (Ef 6,1112). Pavao takoer dodaje da su to dakle? Bilo bi mogue da u jelu i piu
Spasitelja raspeli knezovi ovoga svijeta koji e biti grijeimo i bez avolskih poticaja alko smo manje
uniteni. Naglasuje da on ne navijeta njihovu suzdrijivi i manje revni. Zar onda smijemo misliti da
mudrost (1 Kor 2,8.6). se nee isto dogoditi kada je rije o elji za tjelesnim
Boansko nas Pismo svime time pouava da sjedinjenjem i ako treba ravnati ostale naravne elje?
postoje ndki nevidljivi neprijatelji koji se bore protiv Smatram da se isti slijed u sudu moe primijeniti i
nas. Nareuje nam da se moramo protiv njih na druge naravne porive kao to su: pohlepa, srdba,
naoruati. Stoga neki od jednostavnijih krana koji alost i uope sve to zbog mane neumjerenosti
vjeruju u Gospodina Krista smatraju da svi grijesi premauje nain prirodne mjere.
koje poinie ljudi dolaze od tih suprotnih sila. One Razlog je oevidan: ljudska je odluka s obzirom
navaljuju na prekriteljev duh. U toj su nevidljivoj na dobro od sebe nedovoljna da se uini dobro. Sve
bitci moniji od ljudi. Zato kada, na primjer, ne bi se do savrenosti dovodi tek boanskom pomoi.
bilo avla, nitko od ljudi ne bi uope grijeio.
Tako je i sa zlom. Zaetke i kao neko sjemenje
2. Mi pak pitanje promatramo pomnije. Smat- grijeha dobivamo od onoga to nam je po naravi u
ramo da s tim jedva stoji tako ako se ima pred oima uporabi. Kada popustimo vie nego je dovoljno i ako
ono to oito potjee od tjelesne nunosti. Zar zaista se ne odupremo prvim porivima neumjerenosti,
treba drati da je avao razlog to u sebi osjeamo neprijateljska sila prihvati prigodu toga grijeha,
glad i e? Misilim da nema nikoga tko bi se usudio ponuka nas na zlo i ivo na nas nasrne. Na sve
to tvrditi. Ako nam, dakle, avao nije uzrok to naine nastoji obilnije umnoiti grijehe. Ljudi
utimo glad i e, to je onda s onim kada dob
pruaju okolnosti i poetke za grijehe. Neprijateljske
svakoga pojedinog ovjeka prispije do vremena
muevnosti te namee poticaje prirodne vruine? ih moi ire na dugo i iroko i ako je mogue preko
Bez sumnje slijedi ovaj zakljuak: kao to avao nije svake mee. Do pada lakomosti dolazi se ovako: ljudi
uzrok jelu i piu, tako ni onome porivu koji se od najprije ude za neto malo ncvvca. Kada se mana
naravi namee zreloj dobi. Rije je o enji i elji za uvea, pohlepa raste. Zatim, poto pod namamom i
pritiskom protivnih sila sljepoa zbog strasti mjeri kreposti koja je u svakome pojedincu. Mjeru
nadomjesti pamet, vie se novac ne eli samo ve se pak pozna jedino onaj koji motri ljudska srca (Lk
otima i stjee silom. ak i prolijevanjem ljudske krvi. 16,15).
Jo se bolje osvjedoimo da sve te golemosti Tako se netko bori protiv ovakvoga, netko protiv
mana dolaze od zlih duhova. To se lako dade otuda onakvoga tijela. Jedan kroz ovoliko, a drugi onoliko
razabrati to nita manje od onih koje zli dusi tje- vrijeme. Jednoga tijelo podraava na ovo i ovo,
lesno mue trpe i oni koje pritiu pretjerane ljubavi, drugoga na ono. Jedan se nadalje odupire ovoj
neumjerenost u srdbi i golemost tuge. ak se u ili onoj neprijateljskoj moi, drugi dvjema ili trima
stanovitim pripovijestima iznosi da su neki od ljubavi odjednom ili sad ovoj, a kasnije onoj. Neko se vrijeme
zapali u ludost. Nekima se to dogodilo zbog srdbe. odupire jednoj sili pa opet drugoj ili nakon ovih djela
Treima pak od alosti ili prevelikoga veselja. ovim silama, a nakon drugih drugima. Promotri da li
Mislim da se to zato zbiva to ove suprotne moi moda otprilike to ,ne naznauje Apostol kada biljei:
ili zlodusi posve obuzmu misao kada im se u tim Bog je vjeran. Nee dopustiti da budete kuani vie
ljudima prui mjesto koje je ranije otvorila nego moete (1 Kor 10,13). To e rei: pojedinci se
neumjerenost. To se naroito onda dogaa ako ljude iskuavaju po koliini ili moi vlastite vrline.
nikakvo bJjetavilo kreposti nije nikada poticalo da Rekosmo da se svatko kua po pravednoj Bojoj
se odupru. rasudbi prema kolikoi svoje kreposti. Ipak se zbog
3. Da ipak postoje neki grijesi koji ne potjeu od toga ne smije misliti da iskuanik mora pobijediti u
neprijateljskih sila ve su im uzrok prirodni tjelesni svakome sluaju. Ni onaj koji ulazi u borilite ne
porivi, posve oito izjavljuje apostol Pavao kada kae: moe u svakome sluaju pobijediti iako je s
protivnikom izravnan jednakim odreenjem. Ali kada
Tijelo udi protiv duha, a duh protiv tijela. To se
mo takmiara ne bi uistinu bila jednaka, ni
meusobno sukobi ju je pa ne inite to biste htjeli poibjednilkov lovor ne bi bio pravedan niti bi se
(Gal 5,17). Ako, dakle, tijelo udi protiv duha, a duh pobijeeni s pravom okrivljivao. Stoga, dodue, Bog
protiv tijela, moramo se katkada boriti protiv tijela i doputa da smo kuani, ali ne povrh onoga to mo-
krvi (Ef 6,12). To je dok smo ljudi (1 Kor 3,4) i dok emo podnijeti. Kuani smo po svojim silama.
hodamo u tijelu (2 Kor 10,2). Tada nas ne mogu Ipak ne pie da e Bog dati da u kunji do kraja
pogoditi vee kunje nego to su ljudske. O nama je, izdrimo. Pie da Bog daje da moemo podnijeti (1
naime, kazano: Nee vas spopasti iskuenje doli Kor 10,13). To znai: pomae da moemo izdrati. Da
ljudsko. Bog je vjeran. Nee dopustiti da budete pak mo koju nam je Bog dao ostvarimo kako valja
kuani iznad onoga to moete podnijeti (1 Kor 10, ili bez ara, to stoji do nas. Nema, naime, dvojbe da
13). nam je u svakoj kunji na raspolaganju snaga da
Oni koji predsjedaju takmienjima ne doputaju podnesemo, ako se na dolian nain posluimo
ljudima koji dolaze na natjecanje da se bilo kako i bez dalom moi. Ipalk nije jedno te isto posjedovati mo
razluenja meusobno takmie. Natjecatelje pomno da se pobijedi i pobijediti. To je i sam Apostol veoma
odmjeruju s obzirom na tijelo i dob i najpravinije pomnim izrazom naznaio jer ree: Bog e dati takav
usporeuju. Sparuju ovoga s ovim, a onoga s onim kraj da moete izdrati (1 Kor 10,13). Nije rekao:
mladie s mladiima, mueve s muevima ve [...] izdrat ete. Ta, mnogi ne podnesu ve ih
kako jedni drugima odgovaraju po dobi i snazi. iskuenje svlada. Bog pak ne daje da podnesemo.
Slino moramo shvatiti i boansku Providnost. Ona Inae bitke ne bi ni bilo. On daje da moemo
sve one koji silaze u borilita ovoga ljudskoga ivota izdrati.
ravna svojim najpravednijim upravljanjem prema Mou koja nam je poklonjena da moemo po-
bijediti sluimo se snagom slobodne volje. Ako je to
revno, pobjeujemo. Ako je bez ara, tad smo knjiga Pastir. Ui da svakoga ovjeka prate dva
nadvladani. Kada bi nam sve bilo dano da u svakome anela. Ako nekada dobre misli obuzmu nae srce,
sluaju nadjaamo i da na nikakav nain ne moemo spis veli da ih prua dobri aneo. Ali kada su u
biti pobijeeni, gdje je tada razlog da se onaj bori koji pitanju zle misli, kae da su poticaj zloga anela. Isto
ne moe biti svladan? Gdje je zasluga za lovor alko je izjavljuje i Barnaba u svojoj Poslanici4. Tvrdi da
protivniku oduzeta mogunost da pobijedi? postoje dva puta: put svjetla i staza tame. Dodaje da
Ako nam je svima jednako ponuena mogunost im na elu stoje odreeni aneli putu svjetla Boji
pobjede i ako se u naoj moi nalazi da se s marom aneli, a stazi tame aneli Sotone. Ipak valja misliti
ili mlitavo sluimo s tom mogunou, bit e da se nita drugo ne dogaa kada se pred nae srce
pravedna i krivica pobijeenoga i palma pobjednika. stavlja dobro ili zlo osim to se prua pobuda i poticaj
Drim da se na temelju onoga to smo po svojim koji nas sokoli ili vue na zlo. Ali nama je mogue,
sposobnostima rastumaili oito ukazalo da postoje ako nas zla sila stane zvati na zlo, od sebe odbaciti zle
grijesi koje nikako ne inimo potaknuti zlim silama. ponude i oduprijeti se najloijim nagovorima i ne
Ipak ima i takvih koji njihovim poticajem dopiru do poiniti ba nita grena. Takoer je, opet, mogue da
neke ogromnosti i nesrazmjera. Zato je nuno sada ne posluamo kada nas boanska mo pozove na
istraiti kako te protivne sile u nama stvaraju dotine dobro. U oba je sluaja ouvana mo slobodne volje.
poticaje. Ve ranije kazasmo da boanska Providnost ili
4. S obzirom na misli to izlaze iz naega srca
neprijateljske moi u nama bude neka sjeanja na
(Mt 15,19) bilo da je rije o sjeanju na neke ine
ili o razmatranju kakvih zbilja i uzroka opaamo dobro ili zlo. To se pokazuje u Esterinoj knjizi.
da nekada potjeu od nas samih, da ih kadgod Artakserkse se nije sjeao dobrih djela veoma pra-
pokreu protivne moi, a nekada ih u nas stavlja Bog vednoga mua Mardoheja. Dok se muio nonim
ili sveti aneli. Moda bi se to kaemo zaista uinilo besanicama, Bog je stavio u njegovo sjeanje elju da
izmiljenim da nije potvreno svjedoanstvima potrai uspomene na junake podvige zabiljeene na
boanskoga Pisma. papirima. One su ga sjetile Mardohejevih
David svjedoi da se misao zainje u nama. U dobroinstava te je naredio da objese njegova nepri-
Psalmima kae: Jer misao e te ovjeja slaviti i jatelja Amona. Mardoheju je iskazao sjajne poasti, a
ostaci misli upriliit e ti sveani dan (Ps 75,11). cijelome svetome narodu pribavio izbavljenje kada je
Salomon u Crkvenjaku na ovaj nain pokazuje da pogibao bila ve blizu (Est 68). Mislimo da je
misao zna potei i od protivnih sila. Veli: Ako duh avlova neprijateljska sila doapnula sjeanju
monika pristupi k tebi, ne naputaj svoje mjesto jer sveenika i pismoznanaca ono to kazae kada
ozdravljenje oprata mnoge grijehe (Prop 10,4). I
pristupie Pilatu. Rekoe: Sjetili smo se, gospodaru,
Apostol e Pavao posvjedoiti isto kada kae:
Razaramo misli i svaku oholost koja se uznosi protiv da je onaj zavodnik izjavio, dok je jo ivio, da e
Kristova spoznanja (2 Kor 10,5). Da misao dolazi i od nakon tri dana uskrsnuti (Mt 27,63). Isto je i s
Boga, David na ovaj nain napominje u Psalmu: Judom. to je smislio u svezi s Gospodinovom izda-
Blaen ovjek koga uza se vee, Gospodine, jer u jom, nije dolo samo od njegove zle due. Svjedoi to
svome srcu ima uzdignue (Ps 83,6). I Apostol Pismo. Veli: avao je stavio u njegovo srce da ga
izjavljuje: Bog je stavio u Titovo srce (2 Kor 8,16). Da izda (Iv 13, 2). Zato i Salamon s pravom nareuje
neke misli ljudskim srcima mogu natuknuti dobri ili kad upozorava: Srce svoje uvaj svom pomnjom (Izr
zli aneli, naznauje aneo koji prati Tobiju (Tob 5,5).
Jednako vrijedi za rije proroka koji zbori: I aneo 4 Rije je o spisu koji se u ranome kranstvu pripisivao apostolu
koji je u meni govorio odgovori (Zah 1,14). Isto istie Barnabi, ali je oito da ga on nije napisao. Djelo je nastalo izmeu g. 70. i
140.
4,23). I apostol Pavao ui: Obilnije moramo paziti na kako ve odredi Bog pravedni sudac toga
ono to usmo da se ne bismo skliznuli (Heb 2,1). natjecanja.
Takoer pripominje: Ne dajte mjesta avlu (Ef 4, Smatram, naime, da je ljudska narav posve
27). Time pokazuje da se odreenim djelom i omeena makar postojao onaj Pavao o kome se kae:
stanovitim duhovnim besposlienjem daje avlu Taj je moj odabrani sud (Dj 9,15) ili Petar (koga nee
mjesto. Kada avao ve jednom unie u nae srce, nadvladati vrata paklena (Mt 16,18) ili Mojisije koji je
zaposjedne nas ili uprlja duu ako nas nije mogao Boji prijatelj (Izl 33,11). Nijedan od njih ne bi mogao
podnijeti cijelu etu protivnih sila, a da ne pretrpi
posve osvojiti. Na nas baci svoje ognjene strijele (Ef
kakvu tetu, osim ako je moda u njemu na djelu onaj
6,16). One nais nekada rane jer rana zahvati duboko. koji kaza: Ja sam, pouzdajte se, pobijedio svijet (Iv
Nekada nas jedino uegu. Rijetko, i tek neki, ugase 16,33). Zbog njega i Pavao govorae s pouzdanjem:
ove avlove strijele. One ne nau mjesta za ranu. To Sve mogu u onome koji me jaa Krist (Fil 4,13).
je onda kada ovjeka zaklanja najtvri i najsnaniji Takoer kaza: Radio sam vie od njih. Ipak ne ja ve
tit vjera (Ef 6,16). U Poslanici Ef elanima pie: Boja milost sa mnom (1 Kor 15,10). Radi te milosti
Jer nama se nije boriti protiv tijela i krvi ve protiv koja, dakako, nije ljudska, a u Pavlu je djelovala i
prvatava, protiv moi, protiv ravnatelja ovoga tam- zborila, Apostol govorae: Osvjedoen sam da nas ni
noga svijeta i protiv zlih duhova meu nebesnicima smrt ni ivot ni aneli ni prvatva ni sile ni sadanjost
(Ef 6,12). Rije nama treba ovako shvatiti: meni, to ni budunost ni mo ni visina ni dubina ni bilo koji
jest Pavlu, vama Efeanima i svima koji se nemaju drugi stvor nee uspjeti odijeliti od Boje ljubavi koja
boriti s tijelom i krvlju. Navedeni se moraju boriti je u Kristu Isusu, naemu Gospodinu (Rim 8,3839).
protiv iprvatava i vlasti, protiv ravnatelja Ne smatram da ljudska narav sama po sebi moe
ovosvjetslkih tmina. Tako nije bilo u Korintu. povesti rat protiv anela, visina i dubina i drugoga
Korinanima se jo trebalo boriti protiv tijela i krvi. stvorenja. Ali kada osjeti da je u njoj nazoan
Njih nije dohvaala druga kunja doli ljudska (1 Kor Gospodin i da u njoj stanuje, rei e pouzdaj ui se u
boansku pomo: Gospodin je moja svjetlost i moj
10,13).
Spasitelj. Koga u se bojati? Gospod je zatitnik moga
5. Ipak ne smijemo misliti da se svaiki pojedini ivota. Koga u se straiti? Kada mi se priblie
ovjek bori protiv svega nabrojenoga. Drim da je koditelji da proderu moje tijelo i kada me uznemire
nemogue ijednome ovjeku, mada bio svet, da moji neprijatelji, oni slabe i padaju. Ako protiv mene
istodobno vodi boj protiv svega toga. Ako bi se to podignu tabor, srce se moje nee prepasti. Povede li se
kojim sluajem dogodilo to se jamano ne moe protiv mene rat, nadat u se u Boga (Ps 26,13).
zbiti nije mogue da to ljudska narav podnese, a da Zato mislim da ovjek moda nikada sam po sebi
se uvelike ne uniti. ne moe svladati protivniku mo ako se ne poslui
Recimo, na primjer, da pedeset vojnika izjavi da boanskom pomoi. Radi toga i pie da se aneo
im predstoji rat protiv druge pedesetorice. Njihova se borio s Jakovom (Post 32,24). To shvaamo ovako:
rije ne smije tako razumjeti da e se svaki pojedini ne znai isto aneo se borio zajedno s Jakovom i
boriti protiv pedesetorice. Ipak svaki ispravno kae da protiv Jakova. Onaj se borio zajedno s Jakovom koji
im je ratovati protiv pedesetorice. Svi se, naime, bore je zbog njegova spasenja bio uza nj i koji mu, znajui
protiv svih. njegove napretke, dade ime Izrael (Post 32,28). Taj je
Na isti nain moramo shvatiti Apostol ovu tvrdnju s njime u boju i pomae mu u bitki. Nema, naime,
da se svi Kristovi atlete i vojnici moraju sukobiti i dvojbe da je netko drugi protiv koga se Jakov borio i s
boriti protiv svega to je nabrojeno. Pred svima stoji kime je ratovao.
budui rat. Ipak se pojedinci bore s pojedincima ili
Ali na koncu ni Pavao nije kazao da nam je (Job 1,16) da avao nije prije rekao Bogu: Zar nisi
vojevati s prvatvima ili moima ve protiv prvatava zatitio sve to ima unutra i vani [...]. Ali sada isprui
i protiv moi (Ef 6,12). Zato, ako se i Jakov borio, svoju ruku i dotakni se svega to ima zar te nee
nema sumnje da je ratovao protiv jedne od onih sila prokleti u lice (Job 1,1011)?
koje Pavao nabraja kao moi to se protive i 7. Iz svega navedenoga proizlazi da se sve to se
zapoijevaju sukobe s ljudskim rodom i poglavito sa dogaa u ovome svijetu i uzima za udoredno
svetim. Zato o Jakovu i kae Pismo: Borio se s neodreeno bilo da je tuno ili koje druge vrste
anelom (Post 32,24). Takoer: Ojaao je idui onako kakvo je ne zbiva po Bogu, ali ni bez Boga.
prema Bogu (Jo 12,4). Htjelo se naznaiti da je Bog, naime, ne samo to ne sprjeava zle i suprotne
anelova pomo poduprla okraj u boju i da je lovor sile koje to ele uiniti ve priputa da to uine, ali u
savrenstva pobjednika doveo odreeno vrijeme i odreenim osobama. O samome se
k Bogu- Jobu kae da je u odreeno vrijeme bio spreman pasti
6. Ne smijemo, dakako, smatrati da se takvi pod druge i prihvatiti da bezboni opustoe njegov
bojevi biju tjelesnom snagom ili vjebama nauene dom. Zato nas boansko Pismo ui da sve to nam se
vjetine. Tu se duh bori protiv duha. Slino i Pavao dogaa primimo kao poslano od Boga jer znamo da
naznauje. Veli da nas eka bitka protiv prvatava, bez njega ne biva nita. Kako moemo sumnjati da je
sila i ravnatelja tmina u ovome svijetu (Ef 6,12). Rije tome tako
je o ovakvim okrajima: nanose nam se gubici, da se nita ne zbiva bez Boga kada Gospodin i
pogibelji, sramoenja i potvore. Ipak protivnike sile Spasitelj oito izjavljuje i kae: Zar se dva vrapca ne
ne idu jedino za tim da samo navedeno propatimo ve prodaju za novi, a nijedan od njih ne pada na
da nas preko toga izazovu na ogromnu srdbu, zemlju bez Oca vaega koji je na nebesima (Mt
preveliku tugu i krajnji oaj. Nastoje ak a to je jo 10,29)?
tee da nas, umorene i skrhane gorinama, prisile Nunost nas je odvukla malo dalje dok smo
na tubu protiv Boga jer da ljudski ivot ne ravna raspredali o borbi to je protiv ljudi vode protivnike
jednako i pravedno. Hoe da na taj nain oslabimo u sile i onome to se kao alost dogaa lj-udslkome
vjeri, otpadnem o od nade, napustimo istiniti nauk te rodu, to jest o kunjama ovoga ivota. Na taj se nain
stanemo togod bezbona misliti o Bogu. izraava Job. Pita: Zar sav ovjekov ivot na zemlji
Neto je takva zapisana o Jobu kada je avao nije iskuenje (Job 7,1)? Taiko smo jasnije
traio od Boga da mu dade vlast nad Jobovim dob- protumaili kako se to zbiva i kako moramo o tome
rima (Job 1,1112). To nas pouava u ovome: na nas pobono misliti.
ne nasru neke sluajne navale, ako nas nekada Sada pogledajmo na koji nain ljudi padaju u
pogodi neki takav gubitak dobra, niti netko od naih grijeh kriva nauika i u koju svrhu suprotne sile u tom
sluajno odlazi u ropstvo, niti se sluajno rue kue u pogledu zameu bitke protiv nas.
kojima prebivaju nai dragi. Kod svega toga svaki
vjernik mora rei: Nada mnom ne bi imao vlasti da ti
nije dana odozgo (Iv 19,11).
Jasno je da Jobova kua ne bi pala po njegovim
sinovima da ranije avao nije nad njima stekao vlast.
Ne bi ni konjanici nahrupili u troredovima da otmu
Jobove deve, volove i ostalo blago (Job 1,17) da ih nije
pokrenuo onaj duh kome su se poslunou vlastite
odluke prodali za sluge (Rim 6,16). Ali ni oganj koji se
vidio i bio uzet za munju ne bi bio pao na Jobove ovce
Tree poglavlje Ono to ui Spasitelj vie je od spomenutoga
Salamona. To napominje i sami Spasitelj. Izjavljuje:
Evo tu je vie od Salamona (Mt 12,42). Otuda se vidi
da su oni koje je Spasitelj pouavao nauili neto vie
nego je znao Salamon. Ako tko kae da je Spasitelj,
dodue, znao vie, ali da na druge nije vie prenio
nego je Salamon, kako emo razumjeti da je na mjestu
i da je sa svom dosljednou kazano ono to stoji u
nastavku ulomka: Kraljica e Juga ustati na sudu.
Osudit e ljude ovoga narataja. Ona je, naime, dola
s krajeva zemlje da uje Salamonovu mudrost, a ovdje
je vie od Salamona (Mt 12,42)?
Postoji, dakle, mudrost ovoga svijeta. Moda i
pojedini vladari ovoga svijeta imaju mudrost.
Mislimo pak da je s obzirom na Mudrost jedinoga
Boga ovo naznaeno: u ranijih i drevnijih ljudi ona
bijae manje na djelu, ali je obilatije i oitije
O trostrukoj mudrosti objavljena po Kristu. Mi emo na vlastitome mjestu
govoriti o Bojoj Mudrosti.
1. Sveti Apostol, htijui nas o znanju i mudrosti 2. Budui, dakle, da nam je sada u rukama
nauiti neto veliko i otajstveno, veli u Prvoj poslanici rasprava o protivnikim silama, pitamo na koji nain
Korinanima: Meu savrenima govorimo mudrost, ali one zameu ratove kojima se u ljudske pameti ulijeva
ne mudrost ovoga svijeta niti ovozemnih prvaka koji e krivi nauk i zavode due dok one misle da su
biti uniteni. Kazujemo Boju Mudrost sakrivenu u pronale mudrost. Drim, prema tome, nunim da se
otajstvo. Nju je Bog predodredio prije vjekova za nau razlikuje i razdvoji to je mudrost ovoga svijeta, a
slavu. Nijedan je prvak ovoga svijeta nije spoznao (1 to mudrost prvaka ovoga svijeta. Tako emo moi
Kor 2,68). uvidjeti tko su oci te mudrosti ili jo tonije tih
mudrosti. Smatram da je, kako ve rekosmo,
Apostol htjede tu naznaiti da su mudrosti raz-
liite. Pie da postoji stanovita mudrost ovoga svi- mudrost ovoga svijeta razliita od onih mudrosti
koje su mudrosti prvaka ovoga svijeta. ini se da
jeta, neka mudrost ovozemnih prvaka i Boja
Mudrost. Ne drim da rekavi mudrost ovozemnih mudrost ovoga svijeta shvaa i obuhvaa ono to se
odnosi na ovaj svijet. Ona u sebi nema niega ime
prvaka tvrdi kako postoji neka jedinstvena mudrost u
bi mogla togod spoznati o boanstvu, o smislu
svih knezova ovoga svijeta. Naznauje, ini mi se, da
svaki od tih knezova ima svoju zasebnu mudrost. Isto svijeta, o bilo kojim vinjim zbiljama ili o nainu kako
se dobro i blaeno ivi. Iste je naravi kao, na primjer,
taiko kada veli kazujemo Boju Mudrost pohranjenu
u otajstvo i koju je Bog prije vjekova predodredio za pjesniko umijee, gramatika, govornitvo, geometrija
i glazba. Moda se tome moe dodati i lijeonitvo.
nau slavu valja istraiti da li tu Boju Mudrost koja
Mislim da se u navedenome nalazi mudrost ovoga
je skrovita i koju Bog nije oitovao ljudskim sinovima
u ranijim vremenima i pokoljenjima, a sada ju je svijeta.
objavio svetim Apostolima i prorocima, poistovjeuje Pod mudrou prvaka ovoga svijeta poimamo
se onom Bojom Mudrou koja postojae prije ono to se naziva takozvanim tajnim i skrovitim
egipatskim mudroslovljem, kaldejskim i indijskim
Spasiteljeva dolaska i po kojoj je mudrim bio Salamon.
zvjezdoznanstvom koje obeaje znanje o vinjemu kao
i opirno i raznovrsno grko mnijenje o boanstvu. Ali knezova ovoga svijeta. Ali pored tih Jknezova
u Svetim pismima nalazimo da pojedini narodi imaju postoje u ovome svijetu i neke druge posebne sile ili
svoje prvake. Tako u Danijela itamo da postoji neke duhovne moi. One obavljaju neke zasebne ine.
odreeni prvak u perzijskome kraljevstvu, a opet Same su odlukom svoje slobodne volje odabrale da ih
neki drugi prvak u grkome kraljevstvu (Dan izvre. Meu njima su oni dusi koji obavljaju
10,13.20). itav pak slijed ulomka oito pokazuje da mudrost ovoga svijeta. Tako, na primjer, neka
tu nije rije o ljudima ve o nekim moima. U zasebna mo i sila nadahnjuje pjesnitvo, druga
proroku Ezekijelu najjasnije stoji da je tirski prvak geometriju. Tu su takoer sile koje potiu svaku
(Ez 28) stanovita duhovna mo. pojedinu umjetnost i stegu talkve vrste.
Ti, dakle, i slini prvaci ovoga svijeta svaki za Mnogi su Grci drali da bez ludosti -ne moe biti
se imaju svoje mudrosti i uspostavljaju svoje istine pjesnikoga umijea. Zato se u njihovim pri-
i razliite nauke. Kada vidjee da je na Gospodin i povijestima pondkada iznosi da su oni koje nazivaju
Spasitelj obeao i navijestio (Iv 18,37) da je u ovaj prorocima odjednom bivali ispunjeni ludou kojega
svijet zato doao da uniti sve one istine znanosti s duha. to paik kazati o onima koje nazivaju
lanim imenom (1 Tim 6,20), smjesta mu stadoe boanstvenima i koji po djelovanju onih zloduha koji
raditi o glavi jer nisu znali tko se unutra skrivao. ih predvode izgovaraju prorotva u obliku sjajnih
Uistinu kraljevi se zemlje podigoe i prvaci okupie stihova? I oni koje zovu vraima ili vriteljima zlodjela
protiv Gospodina i protiv njegova Pomazanika (Ps inili su ponekad da djeca, ako je na njih zazvan
2,2). zloduh, u njenoj dobi kazuju pjesme koje su na
Apostol je spoznao spomenute spletke i razumio svekoliko udivljenje i uenlje.
to se smiljalo protiv Bojega Sina kada razapee Smatram da se to dogaa na ovaj nain: svete i
Gospodina slave. Zato ree: Meu savrenima neokaljane due, poto se svim osjeajem i svom
kazujemo Mudrost, ali ne mudrost ovoga vijeka niti istoom predadu Bogu i ako se uvaju svake a-
prvaka ovoga svijeta oni e biti uniteni. Tu volske zaraze te se oiste mnogom uzdrijivou i
MudrOst nitko od prvaka ovoga svijeta nije ni ispune pobonim i vjerskim naucima, na taj nain
spoznao. Da su je spoznali, ne bi bili raspeli Gospo- stjeu udio u boanstvu. Tada zavreuju milost
dina slave (1 Kor 2,68). prorotva i ostalih boanskih darova. Isto moramo
3. S obzirom na spomenute mudrosti ovozemnih misliti i o onima koji se kao prikladni izruuju
prvaka kojima oni nastoje proeti ljude treba pitati da suprotnim silama. Svojom djelatnou, ivotom i
li ih protivnike sile unose meu ljude s namjerom da oduevljenjem za njih to im je drago dobivaju
stave zamke i rane ili ih dovode samo radi zablude. njihova nadahnua i postaju udionii njihove
elimo rei da ih ne unose s namjerom da ozlijede mudrosti i nauka. Otuda dolazi da se napunjaju
ljude ve jer sami prvaci ovoga svijeta smatraju da djelovanjima onih kojima se ranije dadoe u
su te mudrosti istinite. U njima ele i druge pouiti jer suanjstvo.
sami ih dre za istinu. Mislim da je upravo tako. 4. Stavimo pred oi one koji o Kristu drukije ue
Uzmimo za primjer grke mislioce ili prvake bilo
nego doputa svetopisamsko pravilo. Nije suvino
koje krive nauike. Oni su kao prvi za istinu primili
pogledati da li suprotne sile, oslonjene na himbenu
zabludu krive nauke i u sebi odluili da je ona istima.
namjeru protiv vjere u Krista, izmiljaju neke istine
Potom i druge kuaju uvjeriti u oino to povjerovae
kao istinito. koje su istodobno bajke i neto bezbono. Te su sile
Tako postupaju, misilimo, i prvaci ovoga svijeta. ule Kristovu rije. Meutim, nisu u stanju da je
U ovom su svijetu neke duhovne moi u dio dobile izbace iz dubine svoje savjesti hiti da je isto i sveto
vrhovnitvo nad pojedinim narodima. Stoga nose ime dre. Da li su posredstvom posuda koje su im odane i
da se tako izrazim preko svojih proroka uvele
protiv pravila kranske vjere razne zablude? Valja dobri, sad zli dusi. Nasluujem da su tome uzroci
radije misliti da otpale i odbjegle sile koje odstupie od drevniji i od ovoga tjelesnog roenja. To pokazuje
Boga zbog same zloe svoje pameti i volje ili iz zavisti Ivan koji se poigrava i raduje u majinoj utrobi
prema onima za koje se spoznanjem istine priprema kada glas Marijina pozdrava dolazi do uiju
uzlazak na onaj stupanj s kojega su one pale njegove majke Elizabete (Lk 1,4441). Isto izjavljuje
sastavljaju ove zablude i prijevare kriva nauka da bi i prorok Jeremija koga je Bog pomazao prije nego je
sprijeile spomenuta promaknua. oblikovan u majinu krilu i posvetio ga prije nego
Mnogi dokazi oito pokazuju da se ljudska dua, to je iziao iz utrobe. Milost je prorotva primio dok
dOk je u ovom tijelu, moe podloiti raznim je bio jo djeakom (Jer 1, 56).
utjecajima i djelovanjima razliitih dobrih i zlih du- I suprotno je opet oito pokazano. Protiv,ni dusi
hova. Utjecaj je zlih duhova dvovrstan. Zlodusi mogu neke posjeduju odmah od najranije dobi. To znai
u cijelosti i potpuno zaposjesti pamet. Tada ne da se pojedinci raaju sa samim avlom. O drugima
vjerodostojne prie kazuju da su od djetinjstva
doputaju da opsjednuti uope ita razumiju ili misle. proricali. Trei su od njene dobi trpjeli zloduha koji
Za to su primjer oni to se puki nazivaju se naziva piton progovara iz trbuha.
energumenima i za koje opaamo da su ludi i Oni koji tvrde kao to sadri i naa vjera
bezumni. Takvi su i oni o kojima u Evanelju stoji da da Boja Providnost ravna svime to je u ovome
ih je Spasitelj iscijelio. Zlodusi, uz to, mogu pustiti da svijetu, na navedeno nee moi, ini mi se, tako
pamet misli i shvaa, ali je raznim mislima, odgovoriti da se u odgovoru vidi kako je boanska
zlokobnim nagovaranjem i neprijateljskim Providnost bez ikakve krivnje nepravednosti osim
doaptavanjem izopauju. Primjer je Juda koga je na ako reknu da za spomenuto postoje neki raniji
zlodjelo izdajstva izazvao avolski nagovor. Tako uzroci. Due poinie prije nego se rodie u tjelesima
izjavljuje Pismo kada veli: Poto je pak avao stavio neto greno u svojim mislima i pokretima. Zato ih
u srce Jude Ikariotsikoga da ga izda [...] (Iv 13,2). je boanska Providnost s pravom osudila da
Netko prihvaa utjecaj i djelovanje dobroga duha navedeno trpe. Dua je, naime, uvijek slobodna
kada se pokree i poziva na dobro i nadahnjuje za izbora bi'la u ovome tijelu ili izvan njega.
nebesko i boansko. Tako su sveti aneli i sami Bog Slobodna se pak volja neprestance giba prema
djelovali u prorocima. Pozivali su i sokolili na bolje po dobru ili zlu. Osjetilo za miljenje pamet ili dua
svetim savjetima. Ipak su to inili tako da se ostavilo nikada ne moe biti bez nekoga dobrog ili zlog
ovjekovu sudu i slobodnoj volji da li hoe ili nee gibanja. Vjerojatno je da su ovi pokreti uzroci
slijediti pozivatelja na nebesko i boansko. zasluga i prije nego bilo to uine u ovome svijetu.
Otuda se razabire oita razlika kada nazonost Boanska Providnost zbog tih uzroka i zasluga ve
boljega duha potie duu ako se ovjek zbog od samoga roenja pa ak da tako kaem
nastaloga nadahnua ne izlae ba nikakvu umnome i prije roenja odreuje da se trpi neto dobra ili
poremeen ju ili otuenju niti gubi sllobodnu zla.
rasudbu svoje volje. Takvi su, primjerice, bili svi pro- 6. Toliko smo htjeli rei o onome to se imamo
roci i apostoli. Sluili su boanslkim proricanjima bez dojam dogaa ljudima ve od samoga roenja ili
ikakvoga umnoga poremeaja. ak prije nego izioe na ovo svjetlo. S obzirom pak
Ve sprijeda pouismo primjerom, kada spo- na ono to razliiti duhovi natuknjuju dui, to jest
menusmo Mardoheja i Artakserksa, da dobri duhovi ljudskim mislima, da bi izazivali na dobro ili zlo,
savjetima pozivaju ljudsko pamenje na sjeanje moramo drati da ponekad i u tome postoje 'stanoviti
onoga to je bolje. uzroci koji prethode tjelesnome roenju. Budna
5. Drim da nas nutarnja povezanost navodi pamet koja od sebe odbacuje zlo, ponekada na se
istraiti iz kojih razloga ljudsku duu pokreu sad privlai pomoi dobrih duhova. Vrijedi i suprotno.
Alko je pamet nemarna i lijena i kada je manje etvrto poglavlje
oprezna, daje mjesta onim duhovima koji poput
razbojnika vrebaju iz potaje i nastoje uskoiti u
ljudske pameti. To ine kada primijete da im je
mlitavost nainila mjesto. U tome smislu govori
apostol Petar: Va protivnik obilazi kao razrikani lav
i trai da nekoga prodere (1 Pt 5,8). Radi toga
moramo svoje srce uvati sa svom pomnjom danju i
nou. Ne smijemo dati mjesta avlu (Ef 4,27). Sve
treba uiniti kako bi Boji slubenici oni dusi koji
su poslani na slubu ljudi to su pozvani na batinu
spasenja (Heb 1,14) nali u nama mjesta i s
uitkom unili u gostinjac nae due i stanovali u Neki tvrde da svaki ovjek ima dvije due. Je li to
nama, to jest u naem srcu, te nas ravnali dobrim
istina?
savjetima ako obitava]ite naega srca nau
ureeno (Mt 12,44) nakitom kreposti i svetosti.
1. Drim da sada ne smijemo utjeti ni o
Neka je to zaista dosta kao rasprava o onim ljudsikim iskuenjima koja ponekada nastaju zbog
moima koje se protive ljudskome rodu. Toliko pre- puti i krvi (Ef 6,12) odnosno tjelesne razboritosti i
ma naim silama. krvi koja je kae se Boja neprijateljica (Rim
8,78). To inimo razloivi one kunje koje su, kako
se veli, vie nego ljudske (1 Kor 10,13). Mislimo na
bitke koje vodimo protiv prvatava i vlasti i protiv
ravnatelja ovosvjetskih tanina i zlih duhova u
nebesima (Ef 6,12). Pred oima su nam bojevi koje
dovrujemo nasuprot zlih duhova i neistih avola.
Smatram da je u skladu s ovom prigodom ako
ispitamo da li u nama ljudima sastavljenima od due,
tijela i ivotnoga daha (1 Sol 5,23) postoji jo neto
to posjeduje vlastiti nadraaj i poriv koji izaziva na
zlo. Neki obino na slijedei nain postavljaju pitanje.
Pitaju da li moramo kazati da su u nama dvije due
jedna bi bi'la boanski ja i nebeska, a druga nia.
Da li smo ve stoga to se nalazimo u tijelima
tjelesa su po svojoj naravi mrtva i skroz bez duha jer
tvarno tijelo oivljuje po nama, to jest po dui, dok je
tijelo suprotno i neprijateljsko duhu povueni i
zazvani na ona zla koja su draga tijelu? Je li moda
po srijedi tree rjeenje? Neki su, naime, Grci mislili
da se dua, mada jedna kao bitnost, sastoji od vie
dijelova razumnoga dijela i nerazumne esti. Onaj
pak dio koji zovu nerazumnim opet bi se dijelio na
dva uvstva pohlepu i srdbu.
To su ta tri gore navedena miljenja o dui koja je Bogu neprijateljska (Rim 8,7) i bori se
Znamo da ih neki zastupaju. U svezi s miljenjem za protiv duha (Gal 5,17). S tim je kao kada netko kae
koje rekosmo da ga dijele neki grki umnici i po da na neki nain glas samoga tijela izviikuje da ne
kojem je dua trodjelna drim da se nikako ne da eli gladovati, edati, zepsti i da uope ne eli u
potkrijepiti svjedoanstvom boanskoga Pisma. S niemu trpjeti tegobu bilo s izobilja ili nedostatka.
obzirom na druga dva preostala moemo, ini se, Oni e nastojati potekou razrijeiti i opovrgnuti.
togod nai u boanskim spisima i na njih Pokazat e da postoje brojne druge duine strasti
primijeniti. koje uope nemaju izvora u tijelu, a ipak im se duh
2. Od nabrojenoga najprije raspravimo o mi- protivi. Tu su: astohleplje, krtost, ljubomora,
ljenju neki ga obiavaju dokazivati da u nama zavist, oholost i tome slino. Videi da se ljudski um
postoji jedna dobra i nebeska dua i jedna druga, ili duh bori s time, kao uzrok svemu tome ne
nia i zemaljska. Takoer ue da se bolja dua postavljaju nita drugo doli onu tjelesnu duu o
ulijeva s neba. Takva je dua to je Jakovu, dok je kojoj sprijeda govorasmo i koja nastaje s
jo bio u utrobi i kada je oborio brata (Post 25, 25 prenoenjem sjemena.
26), omoguila protiv Ezava vijenac pobjede. Takva je Da bi navedeno potvrdili, obino navode i ono
i Jeremijina dua posveena u utrobi (Jer 1,5). Apostolovo svjedoanstvo gdje veli: Oevidna su
Jednako je Ivanova od utrobe ispunjena Duhom tjelesna djela bludnitvo, neistoa, besramnost,
Svetim (Lk 1,41). O dui koju zovu niom tvrde da idolopoklonstvo, opinjavan]a, neprijateljstva, svae,
nastaje zajedno s tijelom od tjelesnoga sjemena. ljubomore, srdbe, prepirke, razmirice, podjele,
Nijeu da moe ivjeti i opstojati bez tijela. Kau da zavisti, pijanevanja, banenja i tome slino (Gal
se u tu svrhu esto naziva tijelom. 5,1921). Kau da sve to ne dolazi od tjelesne upo-
Pavao pie: Tijelo udi protiv duha (Gal 5, 17). rabe ili naslade te bi se mislilo da sva ta gibanja
Tu izreku spomenuti tumai ne shvaaju kao tvrdnju postoje zbog biti koja nema due, to jest zbog tijela.
o ipiiti ve o dui koja je u strogome smislu tjelesna Ali Apostol kae: Pogledajte, brao, svoj saziv. Meu
dua. To takoer nastoje ukrijepiti i onim to je vama ih nema mnogo koji su po tijelu mudri (1 Kor
1,26). Tvrdnja, ini se, naginje na to da se misli kako
ovako izraeno u Levitskoj knjizi: Dua je svakoga
postoji neka zasebna tjelesna i tvarna mudrost i da
tijela njegova krv (Lev 17, 14). Otuda, naime, to
je razliita od mudrosti po duhu. Razumije se da je
krv, razlita po cijelome tijelu, puti donosi ivot
ne moemo zvati mudrou ako ne postoji putena
zakljuuju da se u krvi nalazi dua koja se naziva dua koja moe biti mudra onom mudrou to se
duom itavoga tijela. Isti vele da izreke piit se naziva tjelesnom.
protivi duhu, a duh se bori protiv tijela (Gal 5,17) i Reenome dodaju i ovo: Ako se tijelo bori protiv
dua je svake puti sama njezina krv (Lev 17,14), duha, a duh protiv tijela te ne inimo to hoemo
drugim rijeima izraavaju tjelesnu mudrost (Rim (Gal 5,17), tko su oni o kojima Pavao tvrdi da ne
8,7), to jest tvarni duh koji nije niti moe biti inimo to hoemo? Sigurno je, kau, da to nije
podloan Bojemu zakonu jer posjeduje zemaljska naznaeno o duhu jer volja se duha ne da sputati.
htijenja i tjelesne elje. Smatraju da je Apostol na to Ali nije kazano ni o tijelu. Ako, naime, ono nema
mislio kada ree: U svojim udovima vidim drugi vlastite due, nee, bez sumnje, posjedovati ni volje.
zakon koji se bori protiv zakona moga duha i vodi me Preostaje, dakle, da je napisano o volji one due koja
u ropstvo zakona grijeha koji je u mojim udovima moe imati vlastitu volju i koja se, jamano, protivi
{Rim 7,23). volji duha. Ako je tako, slijedi da je volja te due
Ali netko e im predbaciti da je to kazano o neto u sredini izmeu tijela i duha i da slui i
naravi tijela koje je, dodue, po vlastitosti svoje pokorava se, bez dvojbe, jednome od dvoga ve koga
inaravi mrtvo, ali se veli da ima osjeaj i mudrost
odabere da mu se podloi. Ako se prikloni tjelesnim protiv tijela i tijelo protiv duha te da inimo to ne
uicima, ljude ini tjelesnima. Ako se povee s bismo htjeli (Gal 5, 17). Time, nema sumnje,
duhom, ini da ovjek bude u duhu i da se zato naznauje ono to je tue volji duha i volji tijela.
naziva duhovnim. Apostol, ini se, to naznauje kada Drugim rijeima: ovjeku je bolje biti u kreposti ili u
biljei: Vi niste u tijelu nego u duhu (Rim 8,9). zloi nego u nijednome od toga dvoje. Prije nego se
Treba, dakle, istraiti to je uope sama ta volja dua obrati k duhu i s njime postane jedno i dok
koja je izmeu tijela i duha i koja je mimo one volje prijanja uz tijelo i misli o tjelesnome, niti je u dobru
za koju se kae da je volja tijela ili duha. Sigurno je, stanju niti u naroito zlu ve relkao bih slii
naime, da sve o emu se veli da pripada duhu ivotinji. Tako se makar ini. Bolje je, ako je mogue,
dolazi od volje duha i da sva takozvana tjelesna da prijanja uz duh i postane duhovnom. Ali ako to
djela (Gal 5,1921) potjeu od putene volje. to je ne moe, kudikamo je korisnije da se povodi za
ta volja due mimo onih dviju koja se zasebice tjelesnom zlloom nego da ostaje pri svojoj volji i
spominje te i Apostol, ne elei da vrimo tu volju, tako zadri poloaj nerazumne ivotinje.
kae: [...] da ne biste inili to elite [. . .]. Time, 0 tome, dakako, raspravljasmo jer elimo razloiti
ini se, naznauje da ta volja ne smije prijanjati ni za miljenja svake pojedine tvrdnje. Krenuli smo duom
jedno ni uz drugo ni uz tijelo ni uz duh. Ali netko zaobilaznicom nego smo kanili. Taiko se nee misliti
e rei: kao to je za duu bolje da vri vlastitu volju da nam je skrito ono to obino istiu oni koji
nego da vri putenu volju, tako je dui bolje vriti istrauju da li u nama postoji dua koja je razliita od
volju duha nego svoju vlastitu. Kako, dakle, Apostol nebeske i razumne te joj se po naravi protivi, a naziva
veli: [...] da ne biste inili to hoete [...]. U onoj, se tijelo, tjelesna mudrost ili dua tijela.
naime, bitci koja se vodi izmeu puti i duha, nije u 4. Pogledajmo sada to redovito protiv nave-
svakome sluaju pobjeda zajamena duhu. Oito je denoga odgovaraju oni koji dre da u nama postoji
da u mnogim prigodama pobjeuje tijelo. jedno gibanlje i jedan ivot jedne te iste due kojoj u
3. Mi, evo, zapadosmo u duboku raspravu. U strogome smislu rijei valja pripisati njezino spasenje
njoj se namee nunost da razloimo sve dokaze ili propast ve prema njezinim djelima.
dole s bilo kojih strana. Pogledajmo stoga da li se Ispitajmo najprije kakve su duine strasti koje
moda na ovome mjestu moe napisati da je za duu trpimo kada u sebi osjeamo da nas svaka pojedinost
bolje slijediti duh kada on pobijedi tijelo. Mada se odvlai na razne strane i kada se u naim srcima
ini da je za duu gore ako se povodi za tijelom koje zametne kakva bitka misli te se pred nama pojave
se opire duhu (Gal 5.17) i koje nastoji k sebi odreene vjerojatnosti koje nas nagiriju as na ovo
domamiti duu, ipak imamo dojam da je korisnije da as na ono i koje nas navode da se sad korimo, a sad
tijelo ovlada duom nego da ona ostane u Vlastitim sami sebe prihvatimo.
htijenjima. Dok, naime, boravi u svojim voljama, Uope nije nita naroito, reknemo li da zle udi
nije, veli se, ni vrua ni hladna (Otk 3,15). Ostaje u posjeduju prevrtljiv sud koji sam sebi protuslovi te je
nekoj osrednjoj mlakosti. Zato e moi kasno i sa samim sobom u raskoraku. Slino se zbiva sa svim
veoma teko doprijeti do obraenja. Ako se paik ljudima ako na prosudbu doe odluka o neem
podaje tijelu, nekada e se radi onih zala to ih trpi nesigurnom i ako se nastoji odgonetnuti ili pronai
od tjelesnih poroka zasititi i prepuniti. Umorit e se to je najispravnije i najkorisnije. Nije, dakle, nimalo
od pretekih tereta razvrata i poude. Tako e se udno ako se najave dvije meusobno protivne
bre moi odvratiti od tvarnih neistoa i usmjeriti vjerojatnosti pa se suprotno stave pred nas i duh
prema elji za nebeskim i duhovnoj milosti. Mislim vuku na razliite strane. Ako, na primjer, misao
da je to htio rei Apostol kada tvrdi da duh ratuje nekoga zove na vjeru i strah Boji, ne moemo rei da
ise tijelo bori protiv duha. Duh se onda vue na onoga koji je prolio krv. Meutim, i ono to Apostol
razliita podruja kada je nesigurno to je istinito i ree: Vidim u svojim udima drugi zakon (Rim 7,23)
korisno. oni razumiju tako kao da je Pavao kazao da onoga koji
Obino mislimo da tijelo zove na poudu dok se se eli posvetiti Bojoj rijei tjelesne potreptine i
bolji savjet odupire takvim inadraajima. Ipak ne uporabe koje su u tijelu neka vrst zakona otcjepljuju,
smijemo drati da je tu rije o nelkom drugom ivotu odvajaju i prijee te se ne moe predati Bojoj
koji se odupire razliitom ivotu. Poziv dolazi od Mudrosti (1 Kor 1,21.24) i pozornije razmatrati
tjelesne naravi. Ona nastoji odstraniti i isprazniti boanska otajstva.
udove napunjene sjemenom tekuinom. Isto tako ne 5. injenicu da se meu tjelesna djela broje
treba zamiljati neku protivniku silu ili neku drugu takoer stranarenja, zavisti, razmirice i ostalo, ovako
ivu duu koja u nama pobuuje e i potie da se obrazlau: kada dua, podlozena tjelesnim strastima,
pije ili koja raa glad i poziva da se jede. Kao to ta postane grubljega osjeaja i kada je pritisne breme
nagnua ili pranjenja dolaze od prirodnih tjelesnih mana te ne osjea nita istanana ni duhovna, veli se
pokreta, isto je i s tekuinom koja po naravi da je postala tijelom. Odonuda izvlai naziv emu
sadri^sjeinej Poto se ve stanovito vrijeme skupila poklanja vie panje i volje. Ovo dodaju kao pitanje:
na svoje mjesto, tei da se istisne i izbaci. To ne tko je i koga drati za stvoritelja ovoga zlog osjeanja
uvjetuje djelovanje nekoga izvanjskoga utjecaja. koje se naziva tjelesna misao? Oni, naime, smatraju
Ponekada se dogaa samo od sebe. da se ne smije vjerovati da je itko drugi stvoriteljem
Kada se, dakle, veli da se tijelo bori protiv duha due i tijela nego Bog. Ako bismo kazali da je dobri
(Gal 5,17), zastupnici toga miljenja ovako shvaaju Bog pri samome stvaranju sazdao neto to je njemu
izreku: uporaba, nuda i tjelesni uitak izazivaju samome neprijateljsko, uinilo bi se jasno
ovjeka. Tako ga odvraaju i odvode od boanskoga i nerazumnim.
duhovnoga. Povueni tjelesnom potrebom, ne bavimo Pie: Tjelesna je mudrost s Bogom u ne-
se vie boanskim i onim to e nam koristiti za prijateljstvu (Rim 8,7). Ako se rekne da to dolazi od
vjenost. Ali, kau, vrijedi i obratno. Dua koja se samoga stvaranja, uspostavit e se da je sami Bog
predaje boanskim i duhovnim zbiljama i sjedinjuje s stvorio neku narav koja mu je neprijateljska i koja se
Bojim Duhom, bori se protiv tijela. Tako pie. Dua ne moe podloiti (Rim 8,7) ni njemu ni njegovu
ne doputa da omlitavi u uicima i da pliva u zakonu. To vai ako je ono o emu je to kazano ivo
poudama u kojima se po naravi naslauje. Isti e na bie koje ima duu.
jednak nain protumaiti i ovu izreku: Tjelesna je Shvati li se tako, gdje je razlika u odnosu na one
mudrost Bogu neprijatelj (.Rim 8,7). Ne misle da tijelo koji ue da su stvorene razliite naravi dua koje se
zaista ima duu i vlastitu mudrost. Redovito se u snagom svoje naravi spaavaju ili upropaouju? To se
prenesenome smislu kae da zemlja ea i da eli piti oito dopada samo krivovjernicima koji ne mogu
vode. Relkosmo, daikle, eli. Ne mislimo to u zbiljski i u svoj estitosti prigrliti Boju pravednost.
doslovnome ve u prenesenome smislu. Jednako Zato smiljaju lai takve bezbomosti.
kaemo da kua trai opravak. Jo je mnogo takvih Mi pak, kako smo mogli, iznijesmo na sredinu to
izreka. Slino treba shvatiti tjelesnu mudrost i se, kreui s raznih polazita, u okviru rasprave dalo
tvrdnju da tijelo udi protiv duha (Gal 5,17). rei o raznim miljenjima. itatelj e od svega
Ljudi koje spominjemo obino dodaju i ovu odabrati sud za koji misli da je prihvatljiviji.
reenicu: Glas krvi tvoga brata vie k meni sa zemlje
(Post 4,10). Ali Bogu u pravome smislu ne krii krv to
je prolivena. Samo se u prenesenome znaenju kae
da krv uzvikuje. Od Boga se, naime, trai da osveti
Peto poglavlje I David ree: Nebesa e proi, a ti e ostati. Svi
e otarjeti poput haljine i izmijenit e sve kao
pokriva i promijenit e se. Ti si pak uvijek isti. Tvojih
godina nee nestati (Ps 101,2728). Sam na
Gospodin i Spasitelj kae: Tko stvori od poetka,
uini ih muko i ensko (Mt 19,4). Tako svjedoi da je
svijet nastao. Opet veli: Nebo e proi, a moje rijei
nee proi (Mt 24,35). Time naznauje da je svijet
raspadijiv i da e svriti. I Apostol napomenu:
Stvorenje je podloeno ispraznosti,, ali ne od svoje
volje ve radi onoga koji podlae u nadi. I samo e se
stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti za slobodu
Bojih sinova (Rim 8,2021). Tu oito nazire konac
svijeta. Isto ini izrekom: Proi e lik ovoga svijeta (1
Svijet je poeo u vremenu
Kor 7,31). Ali samim time to kaza da je stvorenje
podvrgnuto ispraznosti, naznaio je da ono ima po-
1. Krenimo dalje. Jedna toka u crkvenome
etak. Ako je, naime, stvorenje podvrgnuto ispraznosti
uenju posebice tvrdi na temelju vjere nae povijesti zbog neke nade, razumije se da je potinjeno iz
da je ovaj svijet nainjen. Poeo je od odreenoga stanovitoga razloga. to je pak od uzroka, nuno je da
trenutka. Zbog svoje e raspadljivosti u skladu sa
ima poetak. Stvorenje nije moglo bez ikakva poetka
svretkom vremena kako to svatko veoma dobro
biti podloeno ispraznosti. Osloboenju od suanjstva
zna biti uniten. Ne ini se, prema tome,
raspadljivosti ne moe se nadati to nije poelo sluiti
neumjesnim da se i na to jo jednom vratimo. raspadljivosti.
to je do svetopisamskoga svjedoanstva, dokaz Ako tko u dokolici trai po boanskim Pismima takve
je, mislim, veoma lak. ak i krivovjernici koji inae u izriaje, nai e ih u velikome broju. U njima se kae
mnogo emu drugome zalutae, u toj se toki izriito da svijet pozna poetak i da se nada koncu.
slau. Poputaju pred ugledom Pisma. Ali koje bi nas
2. Ako ima netko tko se u toj toki protivi vlasti
Pismo moglo bolje pouiti o stvaranju svijeta doli ono
u kojem je Mojsije opisao njegov nastanak (Post 1,1 naega Pisma i nae vjere, od njega emo traiti da li
25)? Opis pak u sebi -sadri mnogo vie nego to, ini smatra da Bog moe ili ne moe sve obuhvatiti. Oito
se, pokazuje nizanje injenica. Na mnogim mjestima je bezbono kazati da ne moe. Rekne li kao to je
ima duhovno znaenje. U otajstvenim se i dubokim nuno da Bog sve obasiie, preostaje misliti da
zbiljama slui velom slova (2 Kor 3,14). Uza sve to neto to se moe obujmiti ve time ima i poetak i
pripovjedaeva rije naznauje da je sve to se vidi kraj. Ono, naime, to je posve bez ikakva poetka,
sazdano u odreeno vrijeme. uope se ne da ogrliti. Koliko god se razum protezao,
Svretak svijeta prvi napominje Jakov. On se sposobnost se obasizanja gdje nema poetka bez
slijedeim rijeima obraa svojim sinovima: Doite k prestanka povlai i uzmie.
meni, Jakovljevi sinovi, da vam navijestim to e se 3. Ali pred nas obino stavljaju ovu primjedbu:
zbiti u posljednje dane. Ali moe se i ovako prevesti: alko je svijet poeo u vremenu, to je Bog inio prije
[...] nakon posljednjih dana [...] (Post 49,12). nego je nastao svijet? Rei da je Boja narav dokona i
Postoje, dakle, zadnji dani ili nakon zadnjih dana. nepokretna, istovremeno je bezlbono i ludo. Jednako
Prema tome je nuno da prestanu dani koji su poeli. je ako se misli da dobrota nije negda inila dobro i da
svemogunost nije nekada mo provodila u djelo. To
nam redovito predbacuju kada velimo da je ovaj svijet pokazivasmo da su razumna stvorenja imala slian
poeo u odreeno vrijeme i kada aik po poetak. Ako su imala onakav poetak kakvom se
svetopisamskome osvjedoenju brojimo godine koncu nadaju, nema dvojbe da 'su ve od poetka bila
njegove 'dobi. u onome to se ne vidi i to je vljeno. Ako je to tako,
Smatram da nema krivovjernika koji je u stanju tada padanje s viega na nie nije zateklo samo one
l^ko odgovoriti na te postavke i ostati u skladu sa due koje to zasluie razliitou svojih pokreta ve i
svojim naukom. Mi emo pruiti prikladan odgovor. one koje su, ia'ko to nisu htjele, zbog sluenja
uvajui pravilo pravovjerja kazat emo da Bog nije itavome svijetu svedene s onoga vinjega i
nevidljivoga na ovo nie i vidljivo. Stvorenje je
tek onda poeo djelovati kada je nainio ovaj vidljivi podloeno ispraznosti mimo svoje volje. Pokoreno je
svijet. Kao to e postojati drugi svijet, poto se zbog onoga koji ga podloi u nadi (Rim 8,20).
raspane ovaj, tako je, drimo, bilo i drugih svjetova Sunce, mjesec, zvijezde i Boji aneli slue svijetu
prije nego je ovaj nastao. i onim duama kojima su zbog ogromnih nedostataka
Jedno i drugo e ukrijepiti vlast boanskoga njihova duha potrebita ova gruba i kruta tijela. Ovaj je
Pisma. Da e poslije ovoga nastati drugi svijet ui vidljivi svijet uspostavl jen radi onih kojima je to bilo
Izaija kada kae: Bit e novo nebo i nova zemlja. Ja potrebito.
u uiniti da traje pred mojim licem. Tako zbori Zbog toga je znaenjem rijei katabole oznaeno
Gospodin (Iz 66,22). Propovjednik pak pokazuje da s'ilaenje svekolikih bia s viega na nie. Razumije
je bilo drugih svjetova prije ovoga. Pita: to je to je se da itavo stvorenje gaji nadu da e se osloboditi
nastalo? Ono to e opet biti. A to je to je stvoreno? robovanja raspadljivosti (Rim 8,21). Bit e to kada se
Ba ono to e biti stvoreno. I uope nema niega Boji sinovi (Rim 8,21) koji su pali i rasprili opet
nova pod suncem. Ako tko progovori i rekne evo, okupe u jedno i kada obave ostale poslove u ovome
ovo je novo. Ali to je ve bilo u stoljeima koja su bila svijetu koje pozna samo Bog koji je Stvoritelj svega.
pred nama (Prop 1,910). Treba misliti da je stvoren toliki i takav svijet
Ta svjedoanstva u isti mah potvruju oboje kako bi mogao obujmiti sve one due koje su poslane
da je svjetova bilo i prije i da e ih opet biti. Ipak se u svijet da se vjebaju i sve one moi koje su spremne
ne smije smatrati da istodobno postoji vie svjetova da duama budu pri ruci. One se za njih brinu i
nego da e iza ovoga nastati drugi. Ali nije nuno da pritjeu im u pomo. Mnogi dokazi pokazuju da sva
o tome sada podrobno raspredamo. To smo ve razumna stvorenja posjeduju jednu narav. Samo se
sprijeda uinili. na taj nain moe braniti Boja pravednost to se
4. Drim da ne smijemo preutjeti da su Sveta brine za sve. Svaka pak dua sama u sebi posjeduje
pisma stvaranje svijeta izrazila jednom novom i za- uzroke zbog kojih je stavljena u ovaj ili onaj ivotni
sebnom rijeju. Govore o katabole svijeta. Tako u red.
Ivanovu evanelju Spasitelj veli: Onih e dana biti 5. Bog je naknadno uspostavio sadanji raspored.
pometnja kakve ne bijae od katabole svijeta (Iv Ipak ga je ve od osnutka svijeta zasnovao. Predvidio
je razloge i uzroke kod onih koji su s nedostatka duha
17,24; usp. Mt 24,21). Meutim, i Apostol se posluio
zasluili doi u tjelesa, ali i u onih koje je pouda
istom rijeju u Poslanici Efezanima. Ree Odabrao
vukla za vidljivim. Isto vrijedi i za bia koja je prisilio
nas je prije katabole svijeta (Ef 1,4).
onaj to podlae u nadi (.Rim 8,20). Ta bia s voljom
Vrijedi, ini se, istraiti to zapravo izraava ta ili na silu iskazuju slubu onima koji su pali u ovo
nova rije. Smatram da e onaj kraj i dovrenje svetih stanje. To, meutim, neki nisu razumjeli. Nisu
biti u zbiljama koje se ne vide i koje su vjene (2 Kor primijetili da je ovu razliku u rasporedbi Bog
4,18). Na temelju pak promatranja samoga konca ustanovio na osnovu prethodnih uzroka slobodne
moe se zakljuiti kako to sprijeda ee
volje. Zato su smatrali da se sve to je u ovome svijetu 7. Nije mi uistinu jasno kako krivovjernici ne
dogaa po sluajnim pomacima ili usudskom shvaaju smisao to se nalazi u tim Apostolovim
nunou te da nita ne ovisi o naoj slobodnoj vdliji. rijeima. Oni ozloglauju izriaj podlonosti kada je
Stoga nisu ni Boju Providnost mogli oznaiti primijenjen na Sina. Ako se trai pravo znaenje za
besprijekornom. taj izraz, lako ga moemo nai poemo li od
6. Rekosmo da je svim duama koje su boravile u protivnoga. Ako, naime, nije dobro biti podloan,
ovome svijetu trebalo mnogo posluitelja, ravnatelja i preostaje da je ono to je suprotno ne biti
pomonika. Tako bi u zadnjim vremenima. Kada se podloan dobro. Apostol pak kae: Kada mu sve
ve stao bliiti kraj svijeta i itavi se ljudski rad bude podlono, i sam e se Sin podvri onome koji
primicao zadnjoj propasti, jer su oslabili ne samo oni mu je sve podloio (1 Kor 15,28). Time kako se
kojima se upravljalo ve i oni kojima se povjerila krivovjernicima ini pokazuje da e onaj koji sada
ravnateljska skrb, ljudskome rodu nije vie trebala nije Ocu podvrgnut biti podloan poto mu prije toga
takva pomo niti su mu trebali branitelji koji su mu Otac sve podloi. Ipak se udim kako se navod moe
slini. Traio je in samoga Utemeljitelja i svoga tako shvatiti da e onaj koji nije podloan jer mu nije
Stvoritelja koji je imao uspostaviti iskvarenu i sve podloeno biti onda podloen kada mu bude sve
oneienu stegu to se kod jednih odnosila na podvrgnuto poto postane sveopi kralj i zauzme
poslunost, a kod drugih na upravljanje. Stoga je vlast nad svime. Prije, naime, nije bio podloan.
jedinoroeni Boji Sin Oeva Rije i Mudrost koja Krivovjernici ne shvaaju da Kristovo podlaganje
bijae kod Oca u onoj slavi koju imae prije nego je Ocu izraava blaenstvo nae savrenosti i oituje
postao svijet (Iv 17,5) samoga sebe ponizio, uzeo lovor djela to ga je on poduzeo. Krist, naime, ne
lik sluge i postao posluan sve do smrti (Fil 2,78). prinosi Ocu samo vrhunac ravnan ja i vladanja koje
Poslunosti je uio one koji nisu mogli stei spasenje je ispravljeno u svekolikome stvorenju ve mu
osim po poslunosti. Obnovio je zakone kojima se takoer prinosi ispravljena i obnovljena pravila to se
ravna i vlada. Bili su iskvareni. Sve je neprijatelje odnose na poslunost i podlonost u ljudskome rodu.
podloio svojim nogama jer je nuno da on vlada dok Ako, dakle, podlijeganje kojim se Sin pokorava Oou
ne stavi svoje neprijatelje pod svoje noge i dok ne poimamo kao dobro i spasonosno, otud posve
uniti smrt koja je zadnji neprijatelj (1 Kor 15, 25 dosljedno i skladno slijedi da i ono to se naziva
26). Tako je same ravnatelje pouio nainu kako se podlaganje neprijatelja Bojemu Sinu uzmemo za
upravlja. Budui, dakle, da je, kako kazasmo, doao spasonosno i korisno. Kada se veli da je Sin
uspostaviti zapt s obzirom na ravnanje, vladanje i podloan Ocu, naznauje se savrena uspostava
sluanje, najprije je u sebi izvrio to htjede da drugi svekolikoga stvorenja. Isto tako kada se kae da su
ine. Zato nije postao posluan Ocu samo do smrti neprijatelji podvrgnuti Sinu Bojemu, misli se na
na kriu (Fil 2,8), ve i na koncu svijeta u sebi spasenje pokorenih i na popravak izgubljenih.
obuhvaa sve koje podlae Ocu (1 Kor 15, 28) i koji 8. Ovo e se podloenje uistinu zbiti na utvrene
po njemu dolaze do spasenja. Kae se da se sam s naine, po odreenim pravilima i vremenima. Znai
njima i u njima podastire Ocu. Sve postoji u njemu. da cijeli svijet nee biti prisiljen nekom nunou da
On je glava svega. U njemu je punina onih koji se pokori niti e se na silu podloiti Bogu. To e se,
postiu spasenje (Kol 1, 17_19; Ef 1,2223). To o naprotiv, zbiti po rijei, razboritosti, pozivanjem na
njemu veli Apostol gdje kae: Kada mu sve bude bolje, odlinim obiajima, ali i primjerenim i
podloeno, i sam e Sin biti onomu podvrgnut koji mu prikladnim prijetnjama to s pravom spadaju na one
je sve podloio. Tako e Bog biti sve u svima (1 Kor koji preziru skrb, istou i korist svoga spasenja.
15, 28). Tako je i s nama ljudima. Kada pouavamo robove ili
djecu dok su zbog dobi jo nesposobni za razumnost, esto poglavlje
silimo ih prijetnjama i strahom. Poto stanu shvaati
dobro, korisno i asno, prestaje strah od iba. Tada
osvjedoeni rijeju i razlogom prijanjaju uz sve
to je dobro.
Ali na koji nain treba upravljati sa svakim
pojedincem ako se svim razumnim biima ostavlja
sloboda izbora? Koji su oni koje kao ve spremne i
sposobne zatie Boja Rije i pouava? Koje odgaa
za kasnije? Od kojih se Rije posve skriva inei da
su im ui daleko od nje? Koji su oni koje, mada su
prezreli najavljenu i propovijedanu Boju Rije, po
stanovitim popravcima i kaznama sili na spasenje te
na neki nain utjeruje i iznua njihovo obraenje? Konac svijeta
Kojima Rije prua neke povode za spasenje kako bi
koji put tkogod po jednostavnom odgovoru, 1. Ve smo sprijeda, po svojim mogunostima, i
nadahnutom samom vjerom, stekao nesumnjivi kako je dopustila vlast boanskoga Pisma rasprav-
spas? Iz kojih se uzroka i kojih Okolnosti sve to ljali o kraju i dovrenju svega. Smatramo da je iz-
zbiva? to boanska Mudrost u tima vidi iznutra? neseno kao podulka dovoljno. Ipak emo prisjetiti na
Koja gibanja nazire u odlukama bia dok svime jo togod kada nas je ve red raspravljanja doveo na
ravna? Sve to zna samo Bog, njegov Jedinoroenac taj predmet.
po kome je sve stvoreno i obnovljeno i Duh Sveti koji
Veoma brojni mudraci na slijedei nain obilje-
sve posveuje i koji izlazi od samoga Oca (Iv 15,26).
uju vrhovno dobro koje se takoer naziva opom
Njemu slava u vjene vjekove. Amen.
svrhom kojoj tei svako razumno bie: vrhovno se
dobro sastoji u tome da Bogu postanemo slini ko-
liko je mogue. Ipak drim da to nije prvenstveno
njihov izum. Oni su to uzeli iz boanskih knjiga. To
prije svih naznauje Mojsije. Dok pripovijeda o
prvome ovjekovu stvaranju veli: I kaza Bog na-
inimo ovjeka na svoju sliku i slinost. Potom
dodaje: I sazda Bog ovjeka. Naini ga na Boju
sliku. Uini ih muko i ensko i blagoslovi ih (Post
1,2728).
Dakle, ree naini ga na Boju sliku. Slinost je
preutio. To nita drugo ne dokazuje doli da je ovjek
pri prvome stvaranju dobio dostojanstvo slike, dok
je njegovo dovrenje u slinosti ostavljeno za konac.
To znai da ovjek mora sam sebi po nasljedovanju
Boga naporima vlastite marljivosti stei slinost. Na
poetku mu je data mogunost usavrenja na
temelju dostojanstva slike.
Na koncu pak po ispunjenju djela sam za se ostva- blaenstva i konac zbilja. Ne kae se samo da je Bog
ruje savrenu slinost. u svemu ve takoer da je sve. Istraimo, prema
Apostol Ivan jo oitije i jasnije naznauje da je tome, to je sve koje e
to taiko. On se na ovaj nain izraava: Djeice, jo Bog biti u svima.
ne znamo to emo biti. Kada nam se on objavi to 3. I ja, dakle, drim da navedena tvrdnja Bog
bez dvojbe veli o Spasitelju , bit emo mu slini (1
Iv 3,2). Time najoevidnije naznauje i svretak je u svima sve znai da e Bog biti sve u svakome
svega. Za kraj veli da mu jo nije poznat. Istie i biu. U svakom e biu biti sve na nie naznaeni
nadu u slinost s Bogom. Ona e se dati po nain. Sve to razumni duh, oien od svih
savrenosti zasluga. ostataka zala i posve otjeravi svaki oblak zloe,
Sam Gospodin ne objavljuje u Evanelju jedino moe osjetiti, shvatiti i misliti sve e to biti Bog.
da e se to zbiti ve takoer da e se dogoditi po Takav duh nee unaprijed nita drugo initi osim
njegovu posredovanju. Gospodin se osobno udosto- Boga osjeati, Boga misliti, Boga gledati i Boga
jao u Oca moliti za svoje uenike ovo: Oe, elim da posjedovati. Bog e biti svi njegovi pokreti. Tako e
i ovi budu sa mnom gdje sam ja. Taikoer je molio: Bog biti za nj sve. Nee vie postojati dioba izmeu
Kao to smo ti i ja jedno, tako neka i ovi budu u zla i dobra jer vie nee biti zla Bog je zaista
nama jedno (Iv 17,24.21). Tu je,ini se, sama spomenutome sve, a u Bogu nema zla. Spomenuti
slinost ako se smije rei uznapredovala. Ve nee vie nikada eznuti da jede sa stabla spoznaje
se od slinoga postalo jedno. Bog e, bez sumnje, dobra i zla (Post 2,17). On je uvijek
na kraju i svretku biti sve i u svima (1 Kor 15.28). u dobru. Za nj je Bog sve.
Kod toga neki pitaju zar se bit tjelesne naravi, Konac se, dakle, obnavlja poetkom. Kraj se
mada do prozirnosti oiena i postala skroz zbilja ureuje u skladu sa zaecima. Tako se uspos-
duhovnom, ne protivi reklo bi se dostojanstvu tavlja ono stanje koje je razumna narav imala kada
slinosti i vlastitosti jedinstva? Ono se, naime, to je joj nije trebalo jesti sa stabla spoznaje dobra i zla
po naravi tijelo ne bi smjelo nazvati slinim s (Post 2,17). Poto ovjek odstrani svaki osjeaj zloe
boanskom naravi niti bi se s punim pravom moglo s i izbrie ga sve do neoskvrnjenosti i istoe, za nj
njome oznaiti jednim jer je Boja narav u biti postaje sve onaj jedini koji je sam dobri Bog. To pak
netjelesna. To vrijedi tim vie to nas istina vjere ui ne vrijedi samo za nekolicinu ili za veliki broj ve za
da tvrdnju Sin je jedno s Ocem (Iv 10,30) valja sve. Bog e, kada vie ne bude smrti ni smrtnoga
svesti na vlastitost njihove naravi. alca (1 Kor 15,5556), biti u svima sve. Kada
2. Obeano je, dakle, da e na svretku Bog biti uope vie ne bude zla, Bog
sve u svima. Ipak ne smijemo misliiti to je i u e zaista biti sve u svemu.
naravi zbilje da e toj svrsi prispjeti ivotinje, Neki ipak misle da ova savrenost i blaenstvo
zvijeri i blago. Tako nam nee trebati rei da se Bog razumnih naravi traje u onome stanju o kojem smo
nalazi u ivotinjama, zvijerima i stoci. Isto vrijedi za govorili, to jest da sve posjeduje Boga i da je Bog
drvo i kamen. Inae bi se kazalo da je Bog i u tome. svim biima sve. Podrazumijeva se ako ta bia od
Takoer nije doputeno drati da e do onoga toga ne udalji zdruenost s tjelesnom naravi. Inae,
svretka doprijeti ikakva zloa. U protivnome bi se smatraju, slava se vrhunskoga blaenstva spreava
reklo da se Bog nalazi u nekoj zloi ako se kae da je ako se pridoda smjesa tvarne bitnosti. Mi simo
u svemu. Iako, naime, tvrdimo da je Bog i sada ranije punije izloili i raspravili to nam je o tome
posvuda i u svima (1 Kor 15,28), jer nita ne moe predmetu moglo pasti na pamet.
biti prazno Boga, ipak ne velimo da je zbilja takva te 4. Budui pak da u apostola Pavla nalazimo
je Bog sada sve u onima u kojima se nalazi. Zato spomen o duhovnome tijelu (1 Kor 15,44), istrait
treba izbliega razmotriti to znai savrenost emo, kako moemo, to, polazei od tuda, moramo
misliti o naem pitanju. Evo, dakle, koliko moe kako treba shvatiti unitenje posljednjega
pojmiti naa pamet: smatramo da je kakvoa neprijatelja: nee propasti njegova bit jer je stvorena
duhovnoga tijela takva da dolikuje da u njemu po Bogu ve e nestati neprijateljska nakana i volja
dolino prebivaju ne samo svete i savrene due ve i koja ne dolazi od Boga nego od neprijatelja.
svako ono stvorenje koje e se osloboditi od Neprijatelj se, dakle, unitava, ali ne da bi ieznuo
robovanja raspadljivosti (Rim 8,21). O tome tijelu ve da ne bude neprijatelj i smrt. Svemoguemu,
Apostol kaza i ovo: Posjedujemo dom koji nije naime, nije nita nemogue (Job 42, 2) niti je to
rukom nainjen. Vjean je i na nebesima (2 Kor 5,1). neizljeivo za onoga tko je Stvoritelj. Bog je sve
Rije je o obitavalitima svetih. Otuda se dade sazdao da opstoji. Ono to je nainjeno da bude, ne
naslutiti koje je istoe, koje protananosti i kolike moe da ne postoji. Podlijee izmjeni i razliitosti da
slave kakvoa spomenutoga tijela alko ga bi se po zaslugama nalo u boljem ili loijem stanju.
usporedimo s tjelesima koja su, mada nebeska i Ali ono to je Bog stvorio da bude i traje, ne moe s
veoma sjajna, ipak nainjena rukom i vidljiva. O obzirom na bit podlei unitenju. Pravilo vjere i istine
onome se veli da je kua koju nije uinila ruka ve ne kae smjesta da je propalo ono to puko
je vjena na nebesima (2 Kor 5,1). Ono je to se vidi miljenje dri unitenim.
vremenito, a to se ne vidi vjeito (2 Kor 4,18). Stoga Neuki i nevjernici poimlju da nae tijelo tako
sva tjelesa koja vidimo i koja se mogu vidjeti na nakon smrti ugiba da gotovo nita ne zadrava od
zemlji i na nebu te su rukom nainjena i nisu vjena, svoje biti. Mi pak koji vjerujemo u njegovo uskrsnue
izdaleka nadvisuje velikom vrsnoom tijelo koje nije smatramo da se tijelo u smrti samo mijenja. Sigurni
vidljivo ni rukom nainjeno, ali je vjeno. Iz te se smo da njegova bit traje i da je volja njezina
usporedbe dade zakljuiti kakvoga je uresa, kakva Stvoritelja u odreeno vrijeme doziva u ivot. Potom
sjaja i kalkva bljeska duhovno tijelo. Istina je to bi se u tijelu opet dogaa promjena. Ono to je s
reeno: Oko nije vidjelo ni uho ulo niti je doprlo do poetka zemaljsko tijelo iz zemlje (1 Kor 15,47), u
ovjejega srca to je Bos pripremio za one koji ga smrti se rastvara. Iznova postaje prah i pepeo (Post
ljube (1 Kor 2, 9). 18,27). Reeno je: Jer si zemlja, u zemlju e ii
Ne sumnjamo da Stvoritelj moe dovesti narav (Post 3,19). A'li jo e jednom uskrsnu ti iz zemlje.
ovoga naega tijela ona je po Bojoj volji jer ju je Poslije toga e po zasluzi due koja je u tijelu
Bog takvom stvorio do one kakvoe boravila doprijeti do slave duhovnoga tijela (1 Kor
najprotananijega, najiega i najsjajnijega tijela 15,44).
kako to ve zahtijeva stanje zbilje i trai zasluga ra- 6. Treba, dakle, smatrati da e se sva ova naa
zumne naravi. Kada je svijetu bila potrebita razli- tjelesna narav privesti u to stanje kada se sve us-
itost i raznovrsnost, tvar je sa svim sluenjem bila postavi i bude jedno te Bog bude sve u svima (1 Kor
na raspoloenju Stvoritelju kao svome gospodaru i 15,28). To se shvatimo! nee dogoditi odjednom
ustanovitelju. Iz nje je nainio razne vrste i razrade ve polako i dio po dio tijekom beskonanih i
bia. Otuda je izveo svakovrsne oblike nebeskih i beskrajnih vjekova. Popravak i poboljanje prenositi
zemaljskih stvorenja. Ali stvorovi ure da >xsvi e se neosjetno s jednoga bia na drugo.
postanu jedno kao to je Otac jedno sa Sinom (Iv Jedni e prethoditi i urnijim koraikom kroiti prema
17,21). To u svoj dosljednosti daje na znanje da vrhuncu. Drugi e s malim razmalkom koracati za
ondje gdje su svi jedno vie nee biti razlike. njima. Trei e ii daleko pozadi. Tako se kroz mnoge i
5. Stoga se takoer kae da e biti uniten i nebrojene redove onih 'koji stupaju i koji se kao bivi
zadnji neprijatelj koji se zove smrt (1 Kor 15, 26). neprijatelji pomiruju s Bogom dolazi do konanoga
Tako unaprijed nee vie biti nita alosna niti ta neprijatelja koji se naziva smrt da bi i on bio
protivna jer vie nema ni smrti ni neprijatelja. Evo
uniten te vie ne bi bio neprijatelj (1 Kor 15,54 tjelesnome stanju. Ovo isto tijelo koje zbog sluenja
57). dui sada nazivamo duinim, doivljava stanovito
Kada se, dakle, sve razumne due vrate u ozna- unapreenje. Kada dua, sjedinjena s Bogom, s
eno stanje, tada e i narav ovoga naega tijela prijei Bogom postaje jedan duh (1 Kor 6,17), tijelo tada
u duhovno tijelo. Vidimo da meu razumnim biima posluuje duh. Tako zakorauje u duhovno stanje i
nisu ona koja su zbog grijeha ivjela u nedostojnosti duhovnu kakvou. To tim vie vrijedi to je kako
jedno, dok bi ona koja su radi zasluga pozvana na esto pokazivasmo Stvoritelj tjelesnu narav tako
blaenstvo bila neto drugo. Rije je zapravo o sazdao da se lako moe izmijeniti u onu kakvou koju
jednakim naravima. Ranije su bile grene, a potom se on hoe ili koju trae posebne okolnosti.
obratile i pomirile s Bogom. Zato su pozvane na 7. Sve nae razlaganje polazi otuda da je Bog
blaenstvo. Isto moramo misliti i o tjelesnoj naravi. sazdao dvije ope naravi vidljivu, to jest tjelesnu
Nije tijelo kojim se sada sluimo u neuglednosti, narav i nevidljivu, to jest netjelesnu. Te dvije naravi
raspadljivosti i slabosti jedno, dok e drugo biti ono podlijeu dvjema razliitim promjenama. Nevidljiva
kojim emo se sluiti u neraspadljivosti, moi i slavi koja je i razumna mijenja se s duom i nakanom jer je
(1 Kor 15,4243). Rije je o istome tijelu. Ono e se, obdarena slobodnom voljom. Zato se nekada nalazi u
kada se otklone slabosti u kojima je sada, preobraziti dobru, a nekada u zlu. Tjelesna pak narav podlijee
u slavu. Bit e duhovno. Tako e ono to bijae bitnoj promijeni. Stoga kada Bog, Stvoritelj svega,
nedostojni sud postati, kada se oisti, asni sud nakani neto uiniti, napraviti i izraditi, za svako mu
(Rim 9,21) i obitavalite blaenstva. Vjerujemo da e djelo u svemu stoji na usluzi ta tvar. Bog tjelesnu
po Stvoritelj evo j volji uvijek i nepromijenjeno ostati u narav preinauje i preobrazuje u najraziliitije oblike i
tome stanju. To svjedoi Pavlova izreka kada Apostol vrste ve kako to trae zasluge bia. To oito
kae: Imamo nerukotvorenu kuu, vjenu na nebe- naznauje i prorok jer kae: Bog sve stvara i mijenja
sima (2 Kor 5,1). (Ara 5,8).
Neki grki umnici misle da osim ovoga tijela to 8. Upravo je trenutak ispitati da li e se u do-
se sastoji od etiri poela postoji neko peto koje je u vrenju svega kada Bog bude sve u svima cjelo-
svemu drukije i razliito od ovoga naega tijela. kupna tjelesna narav sastojati od jedne vrste i da li e
Crikvena vjera to ne prihvaa jer nitko o tome ne sva tjelesna kakvoa biti samo ona koja e sjati u onoj
moe iz svetih Pisama iznijeti nikakvu slutnju. Ali ni neizrecivoj slavi koju e, mislimo, posjedovati
sami slijed meu zbiljama ne priputa da se prihvati duhovno tijelo. Ako, naime, tono poimamo to
spomenuto miljenje. Posebice stoga to sveti Apostol Mojsije pie na poetku svoje knjige govorei: U
oito tvrdi da se uskrsnulima od mrtvih nee dati poetku naini Bog nebo i zemlju (Post 1,1) rije je
neka nova tijela ve e primiti ona ista to su ih imali o iskonu svega stvorenja , dolikuje da se na koncu i
za ivota samo preobraena iz slabijega u bolje. On pri dovrenju sve vrati tome poetku. To znai da e
kae: Sije se duevno tijelo, uskrsnut e duhovno ono nebo i ona zemlja biti obitavalitem i pokojem
tijelo (1 Kor 15,44). pobonih. Prvi e u batinu dobiti onu zemlju sveti i
blagi. Tako ui Zakon (Pnz 4,38), Proroci (Ps 36,11) i
Takoer biljei: Sije se u raspadljivosti, uskrsnut e u
Evanelje (Mt 5,45). U toj se zemlji, drim, nalaze
neraspadljivosti; sije se u slabosti, uskrsnut e u slici;
sije se u runoi, uskrsnut e u slavi (1 Kor 4243). istinski i ivi uzori onoga opsluivanja to ga je Mojsije
predao kroz sjenu Zakona (.Heb 10,17). O njima je
U ovome je za ovjeka koji je ranije bio duevni
ovjek i nije poimao to pripada Bojemu Duhu (1 kazano da slue slici i sjeni nebeskoga (Heb 8,5).
Rije je o onima koji su sluili pod Zakonom. Ali
Kor 2,14) napredak po naobrazbi dopire dotle da
postaje duhovan i rasuuje sve, a njega nitko ne reeno je i samome Mojsiju: Pripazi da sve ini po
prosuuje (1 Kor 2,15). Tako valja misliti i o liku i prilici koja ti je pokazana na brdu (Izl 25,40).
Stoga mi se ovo ini: kao to Zakon na ovoj zemlji
bijae nekakav odgojitelj (Gal 3,24) za one koje je ETVRTA KNJIGA
imao privesti Kristu da bi, poueni i upueni
Zakonom, poslije naputka iz Zakona mogli lake
prigrliti savrenija Kristova uenja, tako je i s onom
zemljom koja prihvaa svete. Najprije ih pronie i ui
uputama pravoga i vjenoga zakona. Tako e mnogo
lake moi prigrliti one savrene nebeske naredbe
kojima se vie ne moe nita dodati. Tu e nai ono
vjeno Evanelje (Otk 14, 6) i vjeno novi savez
(Heb 9,15) koji nee nikada zastarjeti (Heb 8,13).
9. Valja stoga drati da e ovo biti oblik dovrenja
i uspostave svega: sveti se s nainom i redom polako
penju i napreduju. Najprije dopiru do one zemlje i Prvo poglavlje
pouke koja je na njoj. Tu se spremaju za one bolje
nauke kojima se vie ne da nita dometnuti.
Poslije upravnika i skrbnika (Gal 4,2) sam e Bogoduhost boanskoga Pisma
Gospodin Krist, kralj svemira, uzeti vlast. Nakon
svetakih poduka datih po svetim moima sam e 1. Pri istraivanju veoma vanih pitanja ne
Krist uiti one koji ga mogu shvatiti kao Mudrost. On zadovoljavamo se kojekakvim opim pojavama ni
e meu njima vladati dok ih ne podloi Oou koji je oitou onoga to se vidi. Uz to kao dokaz kojim
sve njemu podloio (1 Kor 15,2728). Tako e Bog, dokazujemo jasnost reenoga uzimamo svjedoanstva
kada bia postanu sposobna primiti Boga, biti sve u iz spisa za koje vjerujemo da su boanska. Siemo za
svima. Tada e, dosljedno, i tjelesna narav zadobiti Savezom koji se oslovljava starim i za Zavjetom
ono vrhunsko stanje kojem se vie nita ne moe nazvanim novi. Vjeru takoer kuamo utvrditi
dodati. razumom. Ali kako Pisma jo nismo pretresali kao
Dovle smo raspravljali o naravi tjelesne biti i o boanska, daj da i o tome reknemo koju krau
duhovnome tijelu. itaevu sudu ostavljamo da besjedu. Razloimo to nas navodi da Pisma drimo
boanskim spisima. Meutim, prije nego se posluimo
izmeu dvoga odabere to smatra boljim. Mi pak time
samim spisima i onim to je u njima izraeno, valja
zavravamo treu knjigu.
nam raspraviti o Mojsiju, idovskome zakonodavcu, i
Isusu Kristu, tvorcu kranskih spasenjsikih istina.
Meu Grcima i barbarima bilo je uistinu mnogo
zakonodavaca i puno uitelja. Oni su navijetali
uenja koja su obeavala istinu. Ipak nismo upoznali
nijednoga zakonodavca koji je uspio da se u drugim
narodima zane elja da se prihvate njegovi nazori.
Oni koji obeavahu da e do istine dolaziti
razmiljanjem, iako su u to unosili itav jedan do-
kazni sustav s obrazlaganjem naoko razumnim,
usprkos tome nijedan od njih nije mogao ono to je
drao istinom rairiti meu razne narode ili meu
mnotvo jednoga puka. Razumije se da su zakono-
davci eljeli, ako je mogue, da zakoni koji su im se kraljevstvo i kada nastupi iekivanje naroda (Post
uinili dobrima zavladaju itavim ljudskim rodom. 49,10). Povijest to oito pokazuje. Ali takoer je jasno
Uitelji su pak htjeli da se istina koja je njima sinula i iz onoga to danas gledamo od Isusovih vremena
proiri posvuda po itavome svijetu. Ali kako nisu nikada vie nisu vijeali idovski kraljevi. Sva su
mogli pozvati ljude drugih jezika i mnogih naroda da idovska blaga kojima su se idovi diili unitena. Tu
opsluuju njihove zakone i da prigrle njihova uenja, mislim na hram, rtvenik, bogosluje i odjeu Velikoga
nisu ak ni nastojali to poduzeti. Razborito su uoili sveenika. Ispunilo se, naime, prorotvo koje kaza:
Mnoge e dane Izraelovi sinovi sjedjeti bez kralja i
da im je nemogue u tome uspjeti. voe. Nee imati rtve, ni rtvenika, sveenstva ni
Nasuprot tome itava Grka i barbarski svijet proricalita (Ho 3,4).
cjelokupnoga kruga zemaljskoga pozna nebrojene Tim se rijeima sluimo protiv onih koje uz-
nae pristae. Oni ostavie oinske zakone i tobonje nemiruje ono to u Postanku Jakov kaza Jucli (Post
bogove da bi opsluivali Mojsijeve naredbe i kao 49,10). Ti ljudi tvrde da e knez koji dolazi iz Judina
uenici slijedili rijei Isusa Krista. Uinie tako plemena Vladati nad narodom i da nee prestati oni
premda one koji pristupaju Mojsijevu zakonu mrze koji dolaze iz njegova sjemena ve e trajati do
oni to se klanjaju kipovima. Oni pak koji prihvatie Pomazanikova dolaska. Spomenuti Pomazanikov
rije Isusa Krista, uz to to ih mrze, izlau se smrtnoj dolazak zamiljaju na svoj nain. Ali alko e Izraelovi
pogibelji. sinovi mnoge dane sjedjeti bez kralja, bez voe te nee
2. Ali zamijetimo kako je samo kroz veoma mali imati rtve ni rtvenika ni sveenstva ni proricalita
broj godina polo za rukom da se Rije iako se (Ho 3,4) a otlkada je sruen hram, nije bilo rtve,
pristaama kranstva radilo o glavi, a neki su zbog rtvenika ni sveenstva oito je da je ieznuo voa
njega i poginuli odnosno izgubili posjede i s iz Jude i vladar iz njegovih bedara. Prorotvo kae:
neznatnom koliinom uitelja posvuda u svijetu Nee prestati vladar iz Jude ni voa iz njegovih
navijesti. Grci i barbari, umnici i neuki prikljuili su bokova dok ne doe to mu je namijenjeno (Post
se vjeri koju je navijestio Isus. Imajui navedeno pred 49,10). Otuda se vidi da je doao onaj kome pripada
oima, neemo sumnjati da to djelo nadvisuje ljudsku to mu je namijenjeno i koji je oekivanje naroda
mo. Isus je sa svom vlau i osvjedoenjem uio da (Post 49,10). O tome svjedoe mnogi puci koji su po
e njegova rije zavladati. Zato s pravom njegove rijei Kristu povjerovali u Boga.
uzimamo za prorotva kada veli: Izvodit e vas zbog 4. U pjesmi Ponovljenoga zakona proroki se
mene pred kraljeve i upravitelje, njima i narodima za pokazuje da budue odabran je nerazumnih naroda
svjedoanstvo (Mt 10,18). Podjednako kada kaza: U zbog grijeha preanjega naroda nije obistinio nitko
onaj e mi dan mnogi rei Gospodine Gospodine, drugi doli sam Isus. Ondje pie: Uinili su me
zar nismo u tvoje ime jeli, u tvoje ime pili i u tvoje ime ljubomornim na ono to nije bog. Rasrdili su me
izgonili avle? Ja u im odgovoriti udaljite se od svojim kumirima. I ja u njih uiniti ljubomornima
mene vi to inite bezakonje. Nisam vas nigda zbog onih koji nisu narod. Razgnjevit u ih radi
poznavao (Mt 7,22). Moglo se moda initi da je to nerazumnoga naroda (Pnz 32,21).
kazano uzalud te da nee nikada postati istinom. Ali Moda se dosta lako dade razumjeti na koji su se
kada se to to je reeno s tolikom sigurnou zbilo, nain Zidovi za koje se kae da su Boga uinili
postade jasno da se Bog uistinu utjelovio i ljudima ljubomornim s obzirom na ono to nije bog i da su
dao spasonosne nauke. Boga razbjesnili svojim kumirima razljutili do
3. to treba rei to je Krist bio proreen? Pie: Iz ljubomore zbog onih koji nisu narod i zbog
Jude e nestati oni koje nazivaju voama i vladari iz nerazumnoga naroda koji je Bog odabrao dolaskom
njegovih bedara kada doe onaj kome je namijenjeno Krista Isusa i po njegovim uenicima. Mi pak vidimo
svoj poziv. Mudrih po tijelu nema mnogo. Nema Neka se razmotri posvudanja nazonost Apostola
puno ni monih. Nije veliik broj ni plemenitaa. Bog koje je Isus poslao navijestiti Evanelje. Vidjet e se
je odabrao to je glupo u svijetu da posrami mudre. da njihova odvanost nadilazi ovjeka i da je njihov
Odabrao je rodom neplemenite, prezrene i ono to pothvat bio boanski. Ako istraujemo kako su se
nije da uniti ono to je ranije bilo pa da se pred ljudi, sluajui nova uenja i udne rijei, povezali s
Bogom ne uznosi Izrael po tijelu (1 Kor 1,2629). muevima kojima su htjeli postaviti zamke i bili
Apostol pak Izraela naziva put (1 Kor 10,18). pobijeeni od neke boanske moi koja je bdjela nad
5. to tek treba rei o psalamskim prorotvima s tim muevima, neemo dvojiti da li su Apostoli inili
obzirom na Krista? to o pjesmi s naslovom Za udesa. Bog je svjedoio za njihove rijei znacima,
Ljubljenoga? O jeziku je Ljubljenoga kazano da je udesima i razliitim moima (Heb 2,4).
trska pisara brzopisca. Ljubljeni je najljepi od 6. Pokazujui posve kratko Isusovo boanstvo
sinova ljudskih jer se ljupkost prosula po njegovim sluei se proroanskim rijeima o njemu, ujedno smo
usnama (Ps 44,13). Dokaz da se milina razlila po dokazali da su Pisma u kojima se o Isusu proricalo
njegovim usnama jest to to se nakon to je minulo bogoduha. Utvrdili smo da su spisi koji su navijetali
kratko vrijeme njegova pouavanja pouavao je Kristov dolazak i koji donose njegov nauk napisani sa
koju godinu i nekoliko mjeseci sav svijet ispunio svom silom i moi. Stoga je taj naiik zavladao onima
njegovim uenjem i bogotovljem koje je on donio. U koji su izabrani meu poganima. Moramo istaknuti da
njegovim je danima niknula pravednost i obilje mira. se ipak tek s Isusovim dolaskom oitovalo boansko
To traje do konca koji se naziva unitenje mjeseca. nadahnue prorokih rijei i duhovnost Moj sijeva
Pomazanik ostaje kao onaj koji gospoduje od mora zakona. Nije, naime, nipoto bilo mogue da se prije
do mora i od rijeka do mea itavoga nastanjenoga Kristova dolaska pribave jasni primjeri za bogoduhost
svijeta (Ps 71,7). drevnih Pisama. Isusov je dolazak doveo one koji su
I Davidovoj je kui dat znak. Djevica je postala mogli pretpostaviti da Zakon i Proroci nisu boanski
trudnom. Rodila je sina kome je ime Emanuel. To do jasnoe, da su napisani po nebeskoj milosti.
znai Bog s nama (Iz 7,14). Takoer se ispunilo to Tko s panjom i pomnjom izuava proroke
kaza prorok kada ree: Bog je s nama. Narodi, znajte knjige, na osnovu e samoga itanja osjetiti mlaz
to. Budite pobijeeni. Vi koji ste snani, budite ushienosti. Taj e ga osjeaj uvjeriti da knjige za koje
svladani (Iz 8,8). Mi smo bili pobijeeni i svladani. mi vjerujemo da su boanske rijei nisu ljudska djela.
Nas je, naime, koji dolazimo iz naroda osvojila milost Svjetlo koje se nalazi u Mojsijevu Zakonu i koje bijae
njegove Rijei. prekrito velom, zasjalo je Kristovim dolaskom. Krist je
ak je u Mi'heji nagovijeteno i mjesto Isusova otkrio zastor. Tako su se dobra kojima je slovo bilo
roenja. Tu stoji: Ni ti, Betleheme, Judima zemljo, sjena (2 Kor 3,15) mallo po malo upoznala.
podnipoto nisi najmanji meu Judinim 7. Previe bi bilo kada bismo sada skupljali davna
kneevstvima jer iz tebe e izai vladar koji e pasti prorotva o svakom pojedinom buduem dogaaju,
Izraela, moj narod (Mih 5,1). kako bi sumnjivac, pogoen njihovim nadahnuem,
Ispuni se i sedamdeset sedmica koje po Danijelu otklonio svaku neodlunost i kolebanje te se svom
traju do vladara Krista (Dn 9,24). Doao je onaj za
duom predao Bojim izrekama. ak nije ni udno
koga Job ree: Nadvladao je ogromnu morsku
ako se neupuenima nadljudsko u svetopisamskim
neman (Job 3,8). Dao je svojim pravim uenicima
mo da nogama gaze zmije, korpione i svaku mislima ne oituje pri svakoj biblijskoj rijei. Tako je i
neprijateljevu silu. Oni im pak uope ne mogu kod djela Providnosti koja se protee na itavi svemir.
nauditi (Lk 10,10). Neka najoitije pokazuju da su providnosna djela.
Druga su pak tako tajanstvena te se ini da pruaju
mogunost da se ne vjeruje u Boga koji svime ravna
neisikazivim umijeem i mou. Zemaljske zbilje ne Drugo poglavlje
pokazuju kao sunce, mjesec i zvijezde posve jasno
vjeti nacrt onoga koji se za sve brine. Taj nacrt nije
onako oevidan u ljudskim sudbinama kao kod
ivotinjskih dua i tjelesa. Oni, naime, koji istrauju
koju svrhu imaju i zbog ega postoje ivotinjski
nagoni, njihove predodbe i naravi ili koji ispituju
ustrojstvo ivotinjskih tjelesa, lako nalaze odgovore.
Razumije se da Providnost nee nastradati kod onih
koji su je jednom zasigurno prigrlili pa makar ima
mnogo nepoznatoga. Tako je i s boanstvom Pisma
koje se protee na cijelu Bibliju. To ostaje iako naa
slabost nije u stanju u svakoj slovci doprijeti do
skritoga sjaja nauka pohranjena u prosto i prezrivo
slovo. Imamo, naime, blago u gtlinenim posudama da
bi zasjala prekomjernost Boje moi te se ne bi mislilo
da mo dolazi od nas ljudi (2 Kor 4,7). Kada bi Kako moramo itati i shvaati boansko Pismo
uistinu dokazni putovi koje su ljudi utrli i koji se
nalaze u knjigama ljude osvjedoili, s pravom bi se 1. Poto ukratko govorasmo o tome da su bo-
pretpostavilo da naa vjera dolazi od ljudske anska Pisma nadahnuta, nuno je protumaiti na
mudrosti, a ne od Boje sile (1 Kor 2,5).' koji ih nain treiba itati i shvaati. Puno je, naime,
Ali tko sada pomno podigne oi, jasno vidi da uinjeno krivoga jer mnogi nisu nali put kojim valja
rije i propovijed nisu zavladali mnogima zbog istraivati svete knjige.
sjajnih i mudrih besjeda ve dokazom Duha i Sile (1 Tvrdokorni i neznalice meu ljudima obrezanja
Kor 2,4). Stoga, budui da nas je nebeska ili ak nisu povjerovali u naega Spasitelja. Drali su da
nadnebeska mo pogodila i nutka nas da astimo moraju doslovce slijediti prorotva koja se na nj
samo svoga Stvoritelja, trudimo se ostaviti poetni odnose. Nisu vidjeli da Spasitelj na osjetan nain
govor o Kristu to jest osnove da bismo bili zarobljenicima navijeta osloboenje (Lk 4,18) niti
upueni prema savrenosti (Heb 6,1). da podie grad koji oni smatraju zaista Bojim (Ps
45,5). Takoer nisu zamijetili da je iz Efraima
Tako e nam biti priopena mudrost koja se kazuje
uklonio bojna kola i konje iz Jeruzalema (Zah 9,10)
meu savrenima. Onaj koji posjeduje tu mudrost
niti da jede maslac i med, ni da je odabrao dobro
obeaje da e je navijestiti savrenima. Ta je
prije nego je upoznao i prigrlio zlo (Iz 7,15). Smatrali
mudrost neto drugo nego mudrost ovoga razdoblja su da e, po prorotvu, vuk, etveronona ivotinja,
ili unitena mudrost vladara ovoga vijeka (1 Kor 2,6). pasti s janjetom i pantera se odmarati s kozliem te
Ona e u nas biti jasno utisnuta. To e se zbiti po da e teli, bik i lav zajedno pasti i da e ih voditi
objavi otajstva koje je preueno kroz beskonana malo dijete. Isto tako da e zajedno na pau ii krava,
vremena, ali je sada oitovano kroz proroka Pisma i medvjedica i da e se njihova mladunad skupa
po oitovanju naega Gospodina i Spasitelja Isusa uzgajati te da e lav jesti pljevu poput vola (Iz 11,6).
Krista. Njemu neka je slava u svekolike vjekove. Budui, dakle, da nisu vidjeli da se ita od toga
Amen (Rim 16,2527). na osjetan nain obistinilo kada se pojavio onaj za
koga mi vjerujemo da je Krist, nisu prihvatili naega
Gospodina Isusa. Raspeli su ga jer se proglasio one naj priprosti je. Ali o kojim je rasporedbama
Pomazanikom, a to nije smio. govor, pametni i skromni priznaju da to ne znaju.
Krivovjernici se pak pozivaju na slijedee Ako tko postavi neugodna pitanja o Lotovu openju s
zabiljebe: Oganj je planuo iz moga gnjeva (Jer vlastitim kerima, dvjema Abrahamovim suprugama,
15,14); ja sam ljubomorni Bog koji za oinske dvjema sestrama udatima za Jakova i o dvjema
grijehe uzvraa djeci do treega i etvrtoga koljena slukinjama koje su s njime rodile (Post 19,30; 16;
(Izl 20,5); pokajah se to Saula pomazah za kralja (l 29,1530,24), nita drugo nee rei nego da su to
Sam 15,11); ja sam Bog koji uspostavlja mir i stvara otajstva koja ne shvaamo.
zlo (Iz 45,7); nema u gradu nesree koju nije uinio Kada pametni i ponizni itaju o podizanju atora
Gospodin (Am 3,6); od Gospodina zlo sie na (Izl 2531), osvjedoeni su da je zabiljeeno slika i
Jeruzalemska vrata (Mih 1,12); neisti duh koji od trae na koga bi mogli primijeniti svaku pojedinost
Boga doe udavio je Saula (1 Sam 18,10). Dre se i kazanu o atoru. Ne varaju ise ukoliko dre da je
mnogih drugih izreka koje su sline navedenima. ator neemu slika. Ipak ponekada ne postiu cilj
Nisu se ipak usudili da ne vjeruju da Pisma potjeu kada u slkladu s dostojanstvom Pisma ele rije
od Boga. Smatrali su da dolaze od Stvoritelja kome primijeniti na poneku zbilju kojoj je ator slika. Svaki
se klanjaju idovi. Budui da je Stvoritelj nesavren i izvjetaj koji naoko pripovijeda o brakovima, raanju
kako nije dobar, uili su da je Spasitelj doao djece, ratovima ili o onome to e inae velika veina
navijestiti savrenijega Boga za koga kau da nije uzeti za povijesni dogaaj, oni oznauju kao slike. Ali
Stvoritelj. I o njemu sude razliito. Poto su se emu su slike? Katkad zbog nedovoljno uvjebane
jednom udaljili od Stvoritelja koji je jedini neroeni sposobnosti, negda radi naglosti koji put usprkos
Bog, predali su se izmiljotinama. U mati su tome to je netko uen i to razmilja uope se ne
oblikovali pretpostavke po kojima su, kako dre, da protumaiti smisao svake pojedinosti. Ljudima je
nastale vidljive i nevidljive zbilje. Njihova ih je dua preko mjere oteano istraivanje zbilja.
sebi predoila slikama. 3. to pak treba rei o prorotvima koja su kako
Priprostiji pak meu onima koji se die to svi znamo puna zagonetka i nejasnih rijei (Mudr
pripadaju Crkvi nisu, dodue, prihvatili nikoga tko bi 1,1)? Prijeimo, uostalom, na Evanelja i njihov toni
bio vei od Stvoritelja i to je zdrav postupak , ali smisao. Da ga shvatimo potrebna je jer oin je
o Stvoritelju imaju takve sudove kakve nemaju ni o Kristova misao milost koja je bila data onome to
najsurovijem i najnepravednijem ovjeku. ree: Mi posjedujemo Kristovu misao da bismo znali
2. ini se da za sva navedena kriva miljenja, to nam je Bog dao. Ono to govorimo, ne velimo
bezbonosti i lude rijei o Bogu ne postoji drugi rijeima nauenima od ljudske mudrosti ve rijeima
razlog doli Pismo koje se ne shvaa na duhovan nauenima od Duha (1 Kor 2,16.12.13). Koji ita
nain nego tumai u doslovnome smislu. Zato onima nije s obzirom na ono to je objavljeno Ivanu zauen
koji su osvjedoeni da svete knjige nisu ljudski spisi to se tu kriju neis'kaziva otajstva? I onaj ih
ve da su napisane nadahnuem Duha Svetoga po zamjeuje koji ne razumije napisano. Kome e se od
volji Oca svega svemira i posredstvom Isusa Krista te onih koji inae znaju istraivati spise Apostolske
tako do nas doprle, valja pokazati prave pu'teve poslanice priiniti jasne i lako shvatljive? Ta i tu
izlaganja. Pri tome emo se drati pravila nebeske bezbrojna mjesta pruaju tek neznatno polazite da
Crkve Isusa Krista koja je utemeljena na nasljedstvu se kao kroz neku pukotinu nazru velike i brojne misli.
Apostola. S tim, dakle, stoji tako. Ali budui da ima veoma
Zacijelo postoje neke otajstvene rasporedbe. mnogo ljudi koji se varaju, nije bez pogibli lako rei
Naznaene su u boanskim Pismima. U to su dok itamo Pisma da razumijemo ono za to je
povjerovali svi koji su pristali uz Rije. To vrijedi i za potrebit klju spoznavanja. Njega ree Spasitelj
posjeduju zakonoznanoi. Oni koji nee da prihvate Grapta koja pouava udovice i siroad jest puko
da se prije Kristova dolaska istina nalazila kod slovo to upuuje one koji su duom djeca te su jo
uitelja Zakona, neka kau kako na Gospodin Isus uvijek nesposobni Boga nazvati Ocem. Zato se zovu
Krist tvrdi da je kod njih klju spoznaje. Nai, siroad. Slovo, dodue, pouava i one koj i se vie
naime, subesjednici vele da zakonoznanci nemaju ne drue s nezakonitim zarunikom, ali su ipak
knjiiga koje sadre neiskazive i savrene tajne. udovice. Nisu postali dostojni nebeskoga zarunika
Spasiteljeve rijei pak ovako glase: Jao vama, uitelji (Mt 25,1).
Zakona. Klju spoznaje ste prigrabili. Sami niste Klement je ve odstupio od slova. Kae se da je
unili, a sprijeili ste one koji su kanili unii (Lk spis poslao u izvanjske gradove, to jest duama koje
11,52). se nalaze izvan tjelesnoga i niskih misli. Uenik pak
4. Put, dakle, koji se namee kako treba izu- Duha dobiva naredbu da ivim rijeima, a ne spisima,
avati Pisma i nalaziti njihov smisao jest onaj to ga navijeta prezbiterima cijele Boje Crkve koji su
naznaie sami biblijski spisi. U Salamonovim postali sijedi od razmiljanja.
Izrekama nalazimo u svezi sa zabiljeenim boanskim 5. Budui da neka Pisma kako emo nie
naucima ovo nareenje: Ti to tri puta zapii u savjet vidjeti uope nemaju tjelesni smisao, na mnogim
i spoznaju da bi na postavljena pitanja odgovorio mjestima treba tako rei traiti iskljuivo duu i duh
rijeima istine (Izr 22,20). Treba, prema tome, triput Pisma. Moda zbog toga ona vjedra o kojima se kae
u svoju duu upisati misli svetih Pisama da bi se da stoje idovima za pranje sadre dvije ili tri
jednostavniji izgradio onim to je tako rei tijelo u metrete. Tako itamo u Evanelju, po Ivanu (2,6).
Pismu. Tako, naime, nazivamo neposredno poimanje. Rije time na skrovit nain veli za one koje Apostol
Tko se neto na vie popeo, izgrauje se moemo naziva idovima u tajnosti (Rim 2,29) da se iste
kazati onim to je dua u Pismu. Savreni i onaj takvim svetopisamskim izrekama koje negdje imaju
koji nalikuje ljudima recimo dvije metrete, to jest duin i duhovni
0 kojima vrijedi navedena Apostolova rije mu- smisao, a negdje tri. Neka, naime, mjesta uz dva
drost zborimo meu savrenima, ali ne mudrost navedena smisla posjeduju i tjelesni koji takoer
ovoga svijeta niti ovosvjetovnih vladara koji su uni- moe izgraivati. S pravom se est vjedara
teni ve govorimo Boju Mudrost skrivenu u otajstvo primjenjuje na one koja su oieni u svijetu jer je
i po Bogu odreenu prije vjekova za nau slavu (1 svijet nainjen kroz est dana, a est je savreni broj.
Kor 2,6) izgrauje se duhovnim zakonom (Rim 6. Postoji veliki broj onih to vjeruju ispravno i
7,14) koji sadri sjenu buduih dobara (Heb 10,1). na najjednostavniji nain. Svi oni svjedoe da je
Kao to se, naime, ovjek sastoji od tijela, due i mogue okoristiti se prvim biblijskim smislom koji je
duha (1 Sol 5,23), jednako je i s Pismom koje je Bog zbog toga koristan. Kao primjer pak tumaenja koje
se odnosi na duu moemo navesti Pavlov ulomak iz
dao po svome odreenju za ljudsko spasenje.
Prve Korinanima. Apostol kae: Pie da nee staviti
Na spomenuti emo nain protumaiti i jedan brnjicu volu koji vre (Pnz 25,4).
ulomak iz knjige Pastir, iako je neki preziru. Hermi, U nastavku tumai taj propis pa biljei: Brine li se
naime, bi zapovjeeno pisati u dva primjerka Bog za volove? Ili ono ne kaza samo zbog nas? To bi
1 nakon toga osobno navijestiti crkvenim napisano radi nas. Ratar mora orati s nadom u dio.
prezbiterima to ga je Duh nauio. Ulomak glasi Tako i onaj koji vre (1 Kor 9,9). Takvih izreka ima
ovako: Napisat e u dva primjerka. Jedan e dati pomalo posvuda. Zgodno se prilagouju velikome
Klementu, drugi Grapti. Grapta e izvijestiti udovice i mnotvu. Izgrauju ljude koji nisu sposobni razumjeti
siroad, a Klement e svoju knjigu poslati u izvanjske uzvieni je zbilje. Te izreke imaju nekako isto obiljeje.
gradove. Ti e pak govoriti crkvenim prezbiterima.
Duhovno je tumaenje za onoga tko moe po- koje se pripisuju Mojisiju. Ali s obzirom na ostalu
kazati ikojim se nebeskim datostima znamenja i povijest eljet e nauiti da li se i ona slikovito zbila
sjene nalaze u bogosluju idova po tijelu (Rim 8,5) i (1 Kor 10,11). Treba zamijetiti ovaj ulomak u Poslanici
ikojim buduim dobrima Zakon posjeduje sjenu (Heb Rimljanima: Za se ostavih sedam tisua mueva koji
10,1). Moramo, openito govorei, po apostolskom ne savie koljena pred Balom (.Rim 11,4). To se
nareenju, u svemu traiti mudrost koja je skrivena nalazi u Treoj knjizi kraljeva (19,18). Ali Pavao je
u otajstvo i koju je Bog prije vjekova unaprijed odredio izreku primijenio na Izraelce po odabranju (Rim
za slavu pravednika te je nijedan vladar ovoga svijeta 11,5), jer od Kristova dolaska nisu imali korist jedino
nije spoznao (1 Kor Narodi ve i pojedinci iz Bojega puka.
2,7). 7. Budui da s time stoji tako, treba da iznesemo
Apostol, sluei se rijeima Izlaska i Brojeva svoje misli o biljezima toga shvaanja. U prvome redu
negdje veli: Njima se to zbilo u slici. Ali zabiljeeno je valja pokazati da Duh koji Bojom providnou
za nas jer je za nas doao kraj vjekova (1 Kor 10,11). posredstvom Rijei koja je od poetka kod Boga (Iv
Pavao prua polaznu toku da se shvati ono emu su 1,2) prosvjetljuje slubenike istine proroke i
raniji dogaaji bili slika. Istie: Pili su iz duhovne apostole ima u prvome redu za cilj neizreciva
stijene koja je ila za njima. Stijena pak bijae Krist otajstva koja se odnose na ljudske sudbine. Ljudima
(1 Kor 10, 4). ovdje nazivam due koje se slue tjelesima. Tako e
Da bi ono naznaio to se odnosi na ator, Pavao onaj koji se dade pouiti ispitivati ulomke i predati se
u jednoj drugoj poslanici navodi ovo: Sve e nainiti istraivanju njihova dubokoga smisla (1 Kor 2,10).
po uzorku koji ti je pokazan na brdu (Heb 8,5). Na taj e nain postati dionik nauka koje taj smisao
Meutim, u Poslanici Galaanima kori vjernike koji eli izraziti.
redovito itaju Zakon, ali ga ne razumiju. Smatra da Da se upoznaju otajstva to se odnose na due
ga ne shvaaju jer dre da u zapisanome nema koje ne mogu drukije doprijeti do savrenosti osim
usporedaba. Zato primjeuje: Vi koji elite biti pod po bogatstvu i mudrosti istine o Bogu, nuno moramo
Zakonom, recite mi da li ne ujete Zakon? Zapisano je na prvo mjesto kao najvanije staviti pitanja o Bogu i
da je Abraham imao dva sina. Jednoga od sluavke, a
drugoga od slobodne ene. Onaj od sluavke bijae njegovu Jedinoroencu. Pitanja su ova: koje je naravi
roen po tijelu, a sin slobodne po obeanju. To pak Jedinoroenac; na koji je nain Sin Boji; koji su
ima znamenito znaenje. To su, naime, dva Zavjeta razlozi to je siao sve do ljudske puti; kakva je
(Gal 4,2124). njegova djelatnost te na koga se odnosi i kada
Svaku Pavlovu rije treba pomno motriti. On obavlja. Bilo bi nuno iprigiiiti to boanska podiika
kae: Vi koji hoete biti pod Zakonom. Nije kazao : ui o ostalim razumnim biima koja su nam srodna.
[...] koji jeste pod Zakonom. Takoer je napisao: Zar Isto vrijedi i za bia koja su boanskija, ali i ona koja
ne ujete Zakon? Rije uti za nj znai shvatiti i su otpala od blaenstva. Tu su takoer pitanja o
poznavati. Apostol u Poslanici Koloanima saima
uzrooima njihova pada. Jednako je i s razliitostima
volju cjelokupnoga zakonodavstva pa tvrdi: Neka vas,
dakle, nitko ne sudi po jelu, piu, svetkovinama, meu duama zato su te razlike nastupile? U
mlaacima i subotama s njihovom djelominou. Sve svezi sa svemirom: to je svemir i zbog ega je
je to sjena buduega (Kol 2,16). U Poslanici Hebrejima nastao? Podjednako je nuno nauiti otkuda tako
raspravljajui o ljudima obrezan ja pie: Oni slue razliito i tako brojno zlo na zemlji i da li se pojavljuje
slici i sjeni nebeskoga (Heb 8,5). samo na zemlji ili jo i drugdje.
Oni koji Pavla jednom uzee za Bojega ovjeka
vjerojatno zbog svega toga nee sumnjati u pet knjiga
8. To, i tome slino, imae za svrhu Duh koji se moglo dogoditi ili ako se moglo zbiti, u zbilji se nije
prosvjetljuje due svetih slubenika istine. Njegov je dogodilo. Ponekad je malo tako umetnutih rijei koje
drugi cilj bio da zbog onih koji ne mogu poduzeti nisu doslovno istinite. Nekada ih je vie.
napor da bi takva to pronali sakrije nauk koji se Slino valja promatrati i zakonodavstvo. U njemu
odnosi na ono to upravo navedosmo. Skrio ga je u esto nalazimo ono to je po sebi korisno i zgodno
odlomke koji se ukazuju kao opisi gdje se izlae prilagoeno zakonodavstvu. Ali ponekad se korisni
nastanak osjetilnih bia, stvaranje ovjeka i mnoenje smisao uope ne vidi. Katkada se ak nareuje
ljudi koji putem nasljedstva, poevi od prvoga para, nemogue. To je zbog najumnijih koji su sposobni
postaju mnotvo. U ostalim se pripovijestima donose istraivati. Tako e, ako se posvete ispitivanju i
pothvati pravednika. Ponekad se govori i o grijesima izuavanju napisanoga, stei ozbiljno uvjerenje kako
koje oni kao ljudi poinie. Opisuju se i zloe, je i tu nuno traiti smisao koji je dostojan Boga.
razuzdanosti i lakomstva bezakoni'ka i bezbonika. Duh pak nije tako postupio samo s knjigama
Evo to je nadasve udno: izvjetaji o ratovima napisanima prije Kristova dolaska. On je jedan te isti i
pobjednicima i pobijeenima kazuju onima koji ih dolazi od jednoga Boga. Zato je Slino postupio i s
umiju istraiti neka otajstva. Ali jo je divnije da su po Evaneljima i Apostolskim spisima. Ni tu se ne nalazi
svetopisamslkome zakonodavstvu proreeni zakoni gola povijesnost. Nije bez umetaka koji su utkani kao
istine. Sve je to napisano s ulananou i silom koja tjelesni dodatak, ali koji se nisu doslovce zbili. Isto
zaista dolikuje Bojoj Mudrosti. Nakana bijae da se vrijedi za zakonodavstvo i zapovijedi. Ne izrazu ju
na mnogim mjestima odjea duhovnoga mislim na uvijek posve razumne zahtjeve.
tjelesni smisao Pisama uini korisnom i sposobnom
da mnoge pobolja po mjeri njihovih mogunosti.
9. Kada bi otprve na vidjelo izlazila korisnost
zakonodavstva kao i lanana povezanost i glatkost
povijesnoga pripovijedanja, ne bismo mislili da se u
Pismima moe nai neki drugi smisao osim onoga to
je neposredno pri ruci. Zato je Boja Rije posred
Zakona i povijesnoga opisa namjerice umetnula
stanovite recimo sablazni, spoticanja i
nemogunosti da nas ne bi posve zavela besprijekorna
privlanost koja se nalazi u rijeima. U tome sluaju
ne bismo nauili nita to je dostojno Boga. Skroz
bismo se udaljili od nauka. Ali isto tako, ako se ne
udaljimo od slova, neemo nauiti nita boanskijega.
Treba i ovo zrnati: Duhu je glavna namjera bila
da posredstvom dogaaja i onoga to se mora initi
izrekne nutarnju susljednost u duhovnim zbiljama.
Ondje gdje je Rije nala da se povijesna zbivanja
dadu uskladiti s tim otajstvima, s njima se je
posluila. Ali je dublji smisao sakrila od velike veine.
Ondje pak gdje se za izlaganje slijeda meu duhovnim
zbiljama djelovanje ovoga ili onoga to smo sprijeda
iznijeli nije zbog jo veih otajstava slagalo s
Pismom, Pismo je u opis umetalo to se nije zbilo. Nije
otuda pOkae kraljevstva svega svijeta i njihovu
Tree poglavlje slavu (Mt 4,8). Svaki e italac koji to ne ita povrno
osuditi one koji smatraju da se tjelesnim okom, kome
je potrebita planina da vidi to je poloeno nie, dade
vidjeti perzijsko, skitsko, indijsko i partsko carstvo
kao i slava koju od ljudi primaju vladari tih
kraljevstava. Poman e itatelj moi u Evaneljima
zamijetiti bezbroj slinih mjesta. Stoga e se sloiti da
je u dogaaje koji su se do rijei zbili uvrteno i drugo
to se nije dogodilo.
2. Prijeimo sada na Mojsijevo zakonodavstvo.
Mnogi zakoni ako bi ih trebalo doslovce opsluivati
u sebi kriju nerazumnosti, a drugi nemogunosti.
O razlogu nerazumljivosti u bozanskome Pismu i o Evo nerazumnosti: zabranjeno je jesti jastrebove (Lev
tome zato je na nekim mjestima doslovnost nemo- 11,14). Ali ni u vrijeme najveih gladi nuda nikoga ne
gua ili nerazumna moe prisiliti da pohrli k toj ivotinji. Nareeno je da
se osmodnevni neobrezani djeaci unite iz svoga
1. Tko e, dakle, ako ima pameti, misliti da je bez plemena. Meutim, ako se uope moralo o tome to
sunca, mjeseca i zvijezda mogao postojati prvi, drugi i doslovce propisati, valjalo je zapovjediti da se ubiju
trei dan te veer i jutro (Post 1,513)?' Uz to bi za njihovi oevi ili hranitelji. Pismo ipak kae: Svaki
prvi dan trebalo rei da je bio i bez nebesa! Tko je tako neobrezani djeak koji se ne obree osmoga dana, bit
lud pa e smatrati da je Bog poput ovjeka ratara e istrijebljen iz svoga plemena (Post 17,14).
Ako elite vidjeti i ono to je nareeno, ali je
zasadio vrt u Edenu na istoku (Post 2,8) i u njemu
nemogue, svratimo pozornost na to da je tragelaf
nainio vidljivo i osjetno drvo ivota Post 2,9) i da
ivotinja koja uope ne moe postojati, a Mojsije uza
ivot dobiva tko tjelesnim zubima s njega uiva plod?
sve to nareuje da tragelafa5 kao ista prinosimo za
Udjela bi pak u dobru i zlu (Post 2,9) imao tko jede
rtvu (Pnz 14,5). Zakonodavac brani jesti grifa (Lev
to ubere s toga stabla. Pie, dodue, da se Bog
11,13). Meutim, ne pamti ise da je grif6 ikada dospio
uveer etao po vrtu i da se Adam sakrio pod stablo
u ovjekovu ruku. Isto vrijedi i za glasovitu subotu.
(Post 3,8). Ipak ne drim da itko sumnja da to pomou
Tko bi elio tono izvriti nareenje: Svatko e od vas
povijesti koja se ini povijeu, ali se nije zbila
sjediti u svojoj kui i nitko neka se ne makne sa svoga
tjelesno, na slikovit nain naznauje stanovita
mjesta sedmoga dana (Izl 16,29) nemogue je da
otajstva. S obzirom na Kaina koji bjei od Bojega lica
ga doslovce opslui jer nijedno ivo bie nije u stanju
(Post 4,16) ulomak e, po sudu upuenih, itatelja
cijeli dan sjediti, a da se, poto je sjelo, ne pomakne.
ponukati da trai to je Boje Lice i to znai pred
Stoga obrezani i oni koji dre da u Pismu nije
njim pobjei. to jo treba kazati? Oni koji nisu posve
naznaeno nita vie od slova nisu nigda stali
tupi mogu navesti cijelu pregrt toga to je zabiljeeno
istraivati tvrdnje kao one to se odnose na tragelafa,
kao da se dogodilo, ali se nije doslovce zbilo.
Meutim, i Evanelja su puna izreka iste vrste.
Tako je avao vodio Isusa na visoku goru da mu 5 Tragelaf je mitoloka ivotinja zamiljena kao polujarac i polu jelen.
6 Grift je mitska ptica. Imala je etiri noge.
grifa i jastreba. U svezi s drugim postavkama Ali i Apostol slino nareuje kada veli: Je li tko
naklapaju i mnogo brblju u prazno. Navode glupe obrezan pozvan? Neka ne navlai koicu (1 Kor 7,18)!
predaje. Tako je i u pitanju subote. Jedni vele da Tko hoe, moe kao prvo opaziti da to Apostol
svakome ovjeku pripada mjesto od dvije tisue kaza ne vodei rauna o svojoj prethodnoj pouci.
lakata. Drugi meu njima je i Dositej Samarianin9 Budui da tu postavlja zakon o enidbi i djevianstvu,
osuuju taj nain tumaenja. Smatraju da se mora kako se onda ne bi inilo da je spomenuto sluajno
umetnuto? Drugo: tko e rei da onaj ini krivo tko
ostati sve do veeri u onome stanju u kome se tko dopusti u sluaju da grad Judeje i da je u njemu
zatekao na subota j i dan. Salamon podigao Bogu hram. Takvih datosti ima na
Meutim, i ovo je nemogue opisiluiti: U pretek. Kudikamo je, naime, brojnije ono to je
subotnji dan ne podii nikakav teret (Jer 17,21). I u povijesno istinito od onoga to je umetnuto i za sadraj
tome su pitanju idovski uitelji zapali u beskrajnu ima samo duhovno.
brbljavost. Govorili su: teret je ovakva, a ne onakva Tlko nee kazati da je naredba: Potuj oca i majku
Obua; teret je sandala s avlima, ali ne bez avala; da ti bude ddbro (Izl 20,12) korisna mimo svakoga
teret je to se nosi na jednome ramenu, ali ne i ono to tumaenja i da je moramo opsluivati pogotovu kada
se nosi na oba ramena. se njome doslovce i Pavao sluio (Ef 6,2)? to pak treba
3. Prijeimo sada na Evanelje i potraimo sline kazati o ovome: Nee ubiti, nee preljubiti, nee
izreke. Ima li to nerazumni je od ovoga: Na putu ne krasti, nee krivo svjedoili (Izl 20,1316) ? Uz to
pozdravljajte nikoga (Lk 10,4)? Ipak jednostavni dre ima u Evanelju zabiljeenih nareenja za koje se ne
da je Spasitelj to naloio Apostolima. Isto vrijedi i za
pita da li ih treba ili ne treba doslovce vriti. Tako na
opasku: Udariti desni obraz (Mt 5,39). Posve je
primjer: Ja vam kaem tiko se gnjevi na svoga brata
nevjerojatna, jer tko udara tue, ako nije po prirodi
bolestan, desnom rukom lijevi obraz. Nemogue je, [...] (Mt 5, 22). Takoer: Ja vam kaem da se uope ne
premda stoji u Evanelju, odstraniti desno oko koje zaklinjete (Mt 5,34).
sablanjuje (Mt 5,29). Pretpostavimo da je mogue da I Apostolovu rije treba vriti: Opominjite one koji
se tko sablazni gledanjem. Ali ako oba oka motre izvor se ne dre reda. Sokolite malodune, podupimite slabe,
sablazni, kako to pripisati samo desnome? Tko bi, budite sa svima velikoduni (1 Sol 5,14). Revniji u
korei sebe to je pogledao enu i poelio je (Mt 5,28), svakoj kazanoj rijei mogu traiti dubine Boje
krivnju svalio jedino na desno Oko i zato ga s pravom mudrosti (Rim 11,33). Ipak je uvjet da se doslovni
iupao?! smisao naredbe ne stavi po strani, ukoliko
je to mogue da mu se ponovo navue koica kada potogod, promatrano doslovce, nerazumno ili
minogi obrezan je smatraju neim sramotnim? nemogue te da ono to je zamjetljivo napisano o
4. Sve to pak kazasmo kako bismo pokazali da cilj Spasitelju ne bi bilo istina ili da nikakvu njegovu
boanske Sile koja nam je darovala Sveto pismo nije zapovijed ili naredbu ne bi trebalo opsluivati.
da se prihvati samo orno to je naznaeno pod Moramo rei da je povijesna istina nekih injenica
neposrednom rijei. Ako se to uzme doslovno,
pred nama kao posve oita nazona. Tako: da je
poneikada nije istinito ve nerazumno i nemogue. U
dogoenu povijest i zakonodavstvo koje je korisno u Abraham poput Izaka, Jakova i po jedne od njihovih
doslovnome smislu jo je poneto utkano. ena zakopan u dvostrukoj spilji na Hebronu; da je
Ipak neka se ne poopuje. Neka nikome ne padne Josip dobio u batinu Sihem; da je Jeruzalem glavni
na pamet misao da smo htjeli tvrditi da se ni'je nita 5. Poman e istraiva kod nekih ulomaka okli-
povijesno zbilo budui da se neto nije dogodilo. Isto jevati. Bez velika ispitivanja nee moi otkriti da li se
to se uzima za povijest dogodilo doslovce ili ne. Isto
tako da nikakav zakon ne treba doslovce opsluivati je tako da li ovaj ili onaj zakon treba ili ne treba vriti do
rijei. Zbog toga briljiv ita mora voditi rauna o onaj koji je iznutra idov. I obrezanje je obrezanje srca
Gospodnjoj odredbi koja glasi: Ispitujte Pisma (Iv u duhu, a ne po slovu (Rim 2,28).
5,39)! Revno e traiti gdje je to istinito u doslovnome Aiko se rasudba o idovu zasniva na neem taj-
smislu, a gdje je nemogue. Svim e raspoloivim novitom, treba shvatiti da kao to postoji narod
silama na temelju slinih izriaja porazbacanima tjelesnih idova postoji i narod potajnih idova. Dua,
posvuda po Pismu tragati za smislom onoga to je u naime, stjee to plemstvo na temelju neizrecivih
svoj doslovnoSti nemogue. razloga.
Evo to e onima koji itaju postati jasno: po- Mnoga prorotva proriu o Izraelu i Judi. Na-
vezanost je tiva, ako se ostane pri Slovu, nemogua. vjeuju to e im se dogoditi. U Pismima su za njih
Samo pak tivo ne samo to nije nemogue ve je, zabiljeena iznimno velika obeanja. Ali ih ima i niskih
kada je u pitanju osnovni smisao, istinito. Zato treba ako se uzmu doslovce. Takva ne predstavljaju nita
nastojati da se shvati itavi smisao. Smisao onoga to uzviena ni dostojna Bojega obeanja. Ali zar ih ne
je doslovce nemogue moramo razumno vezati s onim moramo tumaiti otajstveno? Rije je o duhovnim
to ne samo to nije nemogue nego je povijesno obeanjima koja su izraena posredstvom osjetnih
istinito. Ono to se nije zbilo doslovno valja tumaiti u zbilja. Meutim, nisu tjelesni oni kojima su ta
prenesenome smislu. S obzirom na itavo boansko obeanja nagovijetena.
Pismo drimo da u cjelini ima duhovni smisao, ali da 7. Ipak se vie ne zadravamo na govoru o idovu
itavo nema tjelesni smisao. ak je esto oito da je u nutrini i Izraelianinu kao nutarnjem ovjeku
tjelesni smisao nemogu. Stoga tko s pomnjom izuava (Rim 7,22). Sto kazasmo dostaje onima koji nisu bez
boanske knjlige kao boanske spise, mora segnuti za otroumlja. Vraamo se stoga svome predmetu.
velikim oprezom. Nama se ini da je navedeno biljeg Velimo da je Jakov otac dvanaestorice patrijarha. Oni
njihova shvaanja. su pak oevi plemenskim voama, a ovi preostaloga
6. Pisma izvjeuju da je Bog na zemlji odabrao Izraela. Tjelesni, dakle, Izraelci svoje podrijetlo svode
jedan narod. Nazivaju ga raznim imenima. itav se taj na plemenske predstojnike, plemenski predstojnici na
narod zove Izrael, ali i Jakov. Kada se u vrijeme patrijarhe, patrijarsi na Jakova i njegove pretke. Zar
Nabatova sina Jeroboama narod podijelio, deset je duhovni Izraelci kojima su tjelesni billi slika ne potjeu
plemena pod njegovom Vlau dobilo ime Izrael. od naroda, narodi od plemena, a plemena od jednoga
Preostala se dva plemena s Levijem zovu Juda. Njima
pojedinca? Taj nije imao obian tjelesni postanak ve
Vladaju vladari iz Davidova sjemena.
Sav predio to ga obitavaju lanovi ovoga naroda i vrjedniji. I on, dodue, potjee od Izaka koji dolazi iz
koji im dade Bog naziva se Judeja. Glavni je grad Abrahama. Svi se pak svode na Adama. Apostol tvrdi
Jeruzalem. On je grad majka za mnoge gradove da je Adam Krist (1 Kor 15,45).
kojima su imena rasuta po mnogim i raznim svet opis Posvemanji poetak plemena koja dolaze od Boga
a mslkim mjestima. Redom su palk nabrojena u knjizi svemira poinje od Krista. Krist je, poslije Boga i Oca
Nunova sina Jozue. svemira, otac svake due kao to je Adam otac svih
S time, dakle, stoji tako. Pavao, uzdiui nau ljudi. Ako je Pavao uzeo Evu za sliku Crkve (Ef 5,31),
pamet, negdje veli: Gledajte Izraela po tijelu (1, Kor nije udno. Eva je rodila Kaina (Post 4,1). Tako se svi
10,18)! To pretpostavlja da postoji Izrael po duhu. budui narataji svode na Evu. Zato se u Evi vidi slika
Drugdje kae: Boji sinovi nisu tjelesna djeca (Rim Grkve. Svi, naime, u prvome redu potjeemo od Crkve.
9,8). Isto tako: Nisu svi Izraelci Izrael (Rim 9,6). 8. Ono to nam je kazano o Izraelu, njegovim
Takoer tvrdi: Nije idov onaj koji je izvana idov niti rodovima i plemenima, uvjerava. Ipak Spasitelj ree:
je obrezanje ono to se vri vidljivo na tijelu. idov je Poslan sam samo izgubljenim ovcama Izraelove kue
(Mt 15,24). Ali to neemo shvatiti kao ebioniti koji su
siromani u pameti. Tako su i nazvani zbog oskudice ono to je u Ezekijelu kazano o Egiptu da e biti
pameti. Hebreji, naime, siromaan kau ebion. Ne etrdeset godina pustoen; da se u njemu nee nai
mislimo da je Krist prvenstveno doao zbog tjelesnih ljudska noga; da e se u njemu voditi takav rat te e u
Izraelaca. Tjelesna djeca nisu isto to i Boja djeca itavoj zemlji krv narasti do koljena (Ez 29, U; 30,7
(Rim 9,8). Pavao u svezi s Jeruzalemom ui ovo: Onaj 12, 32,512) nitko razuman nee shvatiti kao
je vinji Jeruzalem slobodan. On je naa majka (Gal reeno o Egiptu koji granii s Etiopljanima kojima je
4,26). U drugoj poslanici itamo: Pristupili ste brdu sunce potamnjelo tjelesa.
Sion i gradu ivoga Boga, nebeskome Jeruzalemu i 10. Oni koji na zemlji umiru opom smru, stjeu
bezbroju anela, sveanome skupu i Crkvi odreenje na temelju ovdje poinjenih djela. Ako budu
prvoroenaca koji su upisani u nebesima (Heb 12,22). ocijenjeni ljudima to zavreuju mjesto koje se zove
Ako, dakle, postoji Izrael kao vrsta dua i ako u Had, dobivaju, u skladu s grijesima, razliita
nebu ima jedan grad Jeruzalem, slijedi da je za boravita. Tako je, smije se rei, i s onima odozgo.
izraelske gradove glavni grad nebeski Jeruzalem. Isto, Kada umru, silaze u ovaj Had. Naeni su dostojnima
dosljedno, vrijedi za itavu Judeju. razliitih boljih ili gorih obitavalista na itavome
Mi Pavla sluamo kao da Bog govori. Sluamo ga zemaljskom prostoru i to kod ovih odnosno onih
kao onoga koji besjedi istinu. Stoga sve to je roditelja. Na taj nain moe nekada Izraelianin
proreeno i kazano o Jeruzalemu valja smatrati kao dospjeti meu Skite, a Egipanin sii u Judeju.
svetopisamsko navjetenje o nebeskome gradu i o Meutim, Spasitelj je doao skupiti izgubljene ovce
svemu prostoru to obuhvaa gradove svete zemlje. Izraelove kue (Mt 15,24). Ali kako mnogi u Izraelu
Moda nas Spasitelj upuuje na te gradove kada nisu prihvatili njegov nauk, pozvani su pogani.
onima koji su se odlikovali u ravnanju s minama daje 11. To je smatrano, skriveno u povijesnim iz-
na upravljanje deset ili pet gradova (Lk 19,1719). vjetajima. Nebesko je kraljevstvo slino blagu
9. Ako, dakle, prorotva o Judeji, Jeruzalemu, zatrpanu u njivi. Kada ga tko nae, sakrije ga te u
Izraelu, Judi i Jakovu pretpostavljaju stanovita svome veselju otie. Sve to ima proda pa kupi tu
otajistva kada ih ne shvaamo tjelesno, slijedi da ni njivu (Mt 13,44). Pitajmo se da li cijela ona njiva,
prorotva o Egiptu i Egipanima, Babilonu i puna svakovrsna bilja, nije ono to se u Pismima vidi,
Babiloncima, Tiru i Tircima, Sodomi i Sodomianima to je na povrini i neposredno pri ruci dok je ono
ili drugim narodima ne govore o tim tjelesnim sikrito i to svi ne vide ve je zatrpano vidljivim biljem
Egipanima, Babiloncima, Tiranima i Sodomianima. sakriveno blago mudrosti i znanja (Kol 2,3). Njega
Postoje, naime, duhovni Izraelci. Slijedi, prema tome, Duh, po Izaiji, naziva tamnim, nevidljivim i
da posto je i duhovni Egipani i Babilonci. Uope se ne skrivenim (Iz 45,23). Da bismo to blago nali,
moe primijeniti ono to je kazano u Ezekijelovoj knjizi potrebit je Bog. On je jedini u stanju razbiti mjedena
(Ez 2932) o Faraonu, egipatskome vladaru, na bilo vrata koja ga kriju i polomiti eljezjne zasune to
kojega ovjeka koji je vladao iili e gospodariti lee na vratima (Iz 45,2). Tako e se nai sve to je u
Egiptom. To je oito pomnu motritelju. Postanku kazano o raznim rasama ili da se tako
Isto vrijedi za ono to je kazano o vladaru u Tiru izrazim o istinitom sjemenju dua koje su blizu ili
(Ez 2628). Ne moe se misliti o nekome ovjeku koji daleko od Izraela. Isto tako o silasku sedamdeset
je gospodario Tirom. Ali ono to se o Nabuikodonosoru dua u Egipat (Pnz 10,22) da bi tu postale tako brojne
govori na mnogim mjestima, posebice u Izaiji, kako kao to su nebeske zvijezde (Post 22,17). Ipak nisu
shvatiti kao reeno o tome ovjeku? ovjek svi koji potjeu od njih svjetlost svijeta (Mt 5,14) jer
Nabukodonsor nije pao s neba niti je bio donositelj nisu svi Izrael koji su od Izraela (Rim 9,6). Od
jutra. Nije zorom izlazio (Lk 14,12) nad zemljom. Ni
sedamdesetorice su oni koji su kao nepobrojivi pi- unitio svaku siliu i vlast (Ef 1,2022; 1 Kor
jesak na morskome rubu (Post 22,17). 15,27.24). Sin po tim odjeljenjima svojih vojnika koji
12. Moe se drati da je boanska Providnost ovaj se bore za Boga i ne upliu u svjetovne poslove (2
silazak svetih Otaca u Egipat to jest u ovaj svijet Tim 2,4) razara Protivnikova kraljevstva. Spomenuti
dopustila da bi bio prosvjetljenje drugih i pouka vojnici nose tit vjere i mau strelicama mudrosti.
ljudskome rodu. Po tim se Oima putem U njih se kao 'kaciga bljeska nada u spas. Njihove
prosvjetljenja pritjee u pomo ostalim duama. grudi koje su pune Boga titi Oklop ljubavi (Ef 6,16;
Najprije su idovima dane Boje rijei (Rim 3,2). Oni 1 Sol 5,8). Takvi su to ti ratnici. Meni se ukazuju
su jedini narod za koji se kae da glleda Boga. To, takvima. Na opisane se ratove spremaju oni za koje
naime, u prijevodu znai ime Izrael. Boje nareenje zapovijeda u boanskim knjigama da
Dosljedno je to s time moramo uskladiti i u se popiu. Ali meu njima su naznaeni kao
tome okviru tumaiti injenicu da je Egipat kanjen s kudikamo znaajniji i savreniji oni o kojima se kae
pet rana i tako Bojemu narodu dopustio otputovati. da su im vlasi pobrojene na glavi (Mt 10,30).
Isto vrijedi za ono to se s narodom zbilo u pustinji Oni pak koji su kanjeni za grijehe te im tjelesa
kao i za to to se doprinosom cijeloga puka gradio padoe u pustinji slika su, ini se, ljudi koji nisu,
ator, ila sveenika odjea i za sve to se iznosi o dodue, prevalili mali dio puta, adi ipak iz raznih
bogoslunim posudama. Sve to kako pie u sebi razloga nisu mogli doprijeti do vrhunca savrenosti.
zaista sadri sjenu i lik nebeskoga. Oito, naime, Kae ise da su mrmljali, tovali kumire, bludno
Pavao o tome navodi: Slue sjeni i slici nebeskoga grijeili i inili to ne bi smjelo ni pasti na pamet.
(Heb 8,5). Drim, k tome, da nije posve lieno otajstva ni to to
U tome se istom Zakonu takoer nailaze propisi i su neki koji su imali puno ovaca i pumo blaga doli
prije i ugrabili predio prikladan za pau i ivotinjsku
uredbe po kojima se imalo ivjeti u Svetoj zemlji. Tu ishranu. Predio je najprije branila odvanost izraelske
su i prijetnje za one koji budu krili Zakon. vojske. Napomenuti su od Mojsija zatraili taj prostor,
ak su, uz to, za one kojima je trebalo ienje, jer su odijelili se s druge strane rijeke Jordana i iskljuili iz
esto imali upasti u neistou, predane razne vrste posjeda Svete zemlje. Ovaj Jordan moemo kao sliku
istilita da bi po njima jednom doprli do onoga nebeskoga (Heb 8,5) drati za Onoga koji plae i
jednoga oienja kada vie nije mogue da se natapa iednjele due i duhove koji su mu blizu.
prljamo. Tu nam se nee initi suvikom ni to to Mojsije
Meutim, narod je, iako ne sav, popisan. Dje- od Boga saznaje ono to je zabiljeeno u Levitskoj
ake, naime, due jo nemaju, po boanskome na- knjizi. Isto vrijedi za injenicu da narod u
reenju, dobi za popis. Ali ne popisuju se ni one due Ponovljenome zakonu slua Mojsija. Od Mojsija ui to
koje ne mogu postati glavom drugome ve su same nije mogao uti od Boga (Pnz 5,2331). Stoga se drugi
drugima podlone kao glava (1 Kor 11,3). Pismo ih zakon i naziva Ponovljeni zakon. ini se da to, po
naziva enama. One se ne zavode u onaj broj koji nekima, znai ovo: poto je prestao prvi Zakon koji je
nalae Bog. Samo se popisuju ljudi koji zovu donio Mojsije (Iv 1,17), nastalo je drugo
muevima. Time se htjelo pokazati da se ene ne mogu zakonodavstvo koje Mojsije na poseban nain predaje
zasebice popisati. One su obuhvaene u onima koji se svome nasljedniku Jozui. Tako se misli. Vjeruje se da
imenuju muevima. Jozua predstavlja lik naega Spasitelja. Spasitelj ev
Na prvo palk mjesto u tome svetom popisu dolaze pak novi zakon evaneoske naredbe sve dovodi
osobe koje su spremne krenuti u izraelske ratove. One do savrenstva.
se mogu boriti protiv onih protivnika i neprijatelja koje
Otac podlae Sinu koji sjedi s njegove desne da bi
13. Ipak valja pogledati da li se time moda radije nije izjavio da se Bojim putevima teko ulazi u trag
eli naznaiti ovo: kako se u Ponovljenome zakonu ve da je to nemogue postignuti. Koliko god ovjek
obznanjuje oitije i jasnije zakonodavstvo nego ono to pokroio u istraivanju i napredovao u snanome
je prvotno bilo zabiljeeno, tako se i od Gospodinova nastojanju
dolaska koji je Krist ispunio u poniznosti kada je ak ako mu pomogne Boja milost i rasvijetli mu
prigrlio lik sluge (Fil 2,7) jasnije i slavnije naznauje pamet nee moi traenome doi do posljednjega
drugi dolazak u Oevoj slavi (Mt 16,27). Tada e se kraja. Nijedan stvoreni duh uope nije u stanju sve
obistiniti slika koju prua Ponovljeni zakon. Svi e shvatiti. im neto nae od onoga to trai, oipet
ivjeti u nebeskome kraljevstvu po zakonima vjenoga nazire togod to treba traiti. Ako i do toga doe,
evanelja (Otk 14,6). Kao to je Isus ovozemnim dolas- iznova e mnogo toga opaziti to se mora ispitati.
kom ispunio onaj Zakon koji posjedovae sjenu Stoga nadasve pametni Salamon, motrei u mudrosti
buduih dobara (Heb 8,5), tako e u onome slavnom narav svemira, veli: Rekoh postat u uman. Ali
dolasku ispuniti i do savrenosti dovesti sjenu onoga sama se mudrost daleko udaljila od mene: dalje nego
povijesnoga dolaska. Tako, naime, o njemu ree je bila. Tko e istraiti golemost njezine dubine (Prop
prorok: Krist Gospodin je dah naega lica. O njemu 7,23)?
rekosmo ivjet emo meu narodima u njegovoj Ali i Izaija je znao da smrtna narav ne moe
sjeni (Tu 4,20). Krist e sve svete prenijeti na zbiljama otkriti poetke. Isto vrijedi i za one naravi
dostojniji nain iz vremenitoga Evanelja u vjeno koje su mada boanskije od ljudske ipak
Evanelje. Na taj se, nain Ivan izraava o Evanelju u nainjene i stvorene. Znajui, dakle, da nijedna od
Otkrivenju (14,6). njih ne moe nai ni poetak ni kraj, Izaija biljei:
14. Ali neika nam, uistinu, u svemu tome bude Recite sto je bilo ranije i znat emo da ste bogovi ili
dovoljno svoje shvaanje upriliiti pravilu pobonosti i najavite to je na ishodu i tada emo uvidjeti da ste
misliti da rijei Duha Svetoga nisu sastavljene od bogovi (Iz 41,22).
sjajnih govora koji potjeu od ljudske krhkosti. Pie, I idovski je uitelj ovako uio: nitko osim
naime, da je sva kraljeva slava iznutra (Ps 44,14). Gospodina Isusa Krista i Duha Svetoga ne moe
Blago boanskih znaenja nalazi se pohranjeno i shvatiti poetak i konac svega. Stoga je, govorae,
zatvoreno u lomnoj posudici (2 Kor 4,7) prostoga Izaija u slici vienja, rekao da postoje samo dva serafa
slova. koji dvojim krilima pokrivaju Boje lice, dvojima noge,
Ako je pak netko znatieljniji te istrauje smisao dok drugim dvojim lete i jedan drugome Miui govore
pojedinosti, neka pristupi i zajedno s nama uje kako svet, svet, svet Gospodin Sabaot. Puna je svekolika
apostol Pavao po Duhu Svetome koji pretrauje Boje zemlja slave tvoje (Iz 6,2). Budui, dakle, da samo dva
bezdane (1 Kor 2,10) ispituje uzvienost boanske serafa dre svoja krila na Bojemu licu i njegovim
mudrosti i znanja. Budui da s time ne uspijeva izai nogama, usuujemo se izjaviti da ni vojske svetih
na kraj i doprijeti anela (Lk 2,13) ni sveta sijela, vlasti, prvatva i
recimo do najprisnijega spoananja, iz oaja da moi (Kol 1,16) ne mogu u potpunositi znati iskon
nee uspjeti zadivljen uzvikuje: O bogatstvo Boje svega i svretak svemira. Ipak drimo da su svi
mudrosti i znanja (Rim 11,33)1 Posluaj kako sam nebrojeni sveti dusi i moi blii tim poecima. Bolje ih
kae u kojoj je dvojbi pred savrenom spoznajom to promiu nego drugi mogu to uiniti. Ali, ma koliko ove
izjavio. Uzviknuo je: Kako su Boji sudovi neistraivi i moi nauile po objavi Bojega Sina i Duha Svetoga i
kako su njegovi putovi nenalazivi (Rim 11,33). koliko god bila opsena spoznaja koju su mogle
Apostol, dakle, nije rekao da Boje sudove moemo postignuti ona je zacijelo mnogo vea za vie sile
teko promicati ve da to uope nije mogue. Takoer
nego to je za nie , ipak im je nemogue sve etvrto poglavlje
shvatiti. Pie: Najvei je broj Bojih djela u tajnosti
(Sir 16,21).
Zato je poeljno da svatko, po svojim silama,
neprestance tei prema onome to predstoji i za-
boravlja ono to je za leima (Fil 3,14). Tu moe biti
rije o boljim djelima ili ioj spoznaji i
razumijevanju koje dolazi od Isusa Krista, naega
Spasitelja (Tit 3,8.6). Njemu pripada slava u vjekove
(Rim 16,27).
15. Svatko, dakle, kome je do istine, malo e
voditi rauna o rijeima i izriajima (Dj 18,15) jer su
u pojedinim narodima rjeoniki obiaji razliiti. Takav
e vie nastojati oko naznaenoga nego do izraza
kojima je kazano. To pogotovo vrijedi za pitanja koja
su jako krupna i teka. Tako, ,na primjer, kada se
pita da li postoji neka bit u kojoj nema ni boje ni
oblika ni doticaja ni veliine ve se dade pojmiti samo Zaglavak o Ocu, Sinu i Duhu Svetome i ostalom
pameu. Nju svatko zove kako hoe. Grci je oslovie to je sprijeda kazano
inetjelesino. Boainsika je Pisma nazivaju
nevidljivo. Apostol, naime, tvrdi da je Bog nevidljiv 1. Poto smo, kako smo mogli, izloili to gore
(Kol 1,15). Otuda se vidi da meu stvorenjima ima kazasmo, sada je ve vrijeme da u smislu potsjetniika
bia koja su po Vlastitoj obiljebi nevidljiva. Ona, po podrobno samemo to odvojeno rekosmo. Na prvome
sebi netjelesna, slue se tjelesima mada su povrh se mjestu navraamo na Oca, Sina i Duha Svetoga.
tjelesne bitnosti. Budui da je Bog Otac nevidljiv i od Sina nerastavljiv,
Onaj bitak Trojstvo koji je poelo i uzrok Sina nije kako ndki misle rodio izvoenjem. Ako
svemu i iz kojega je sve i po komu je sve i u kome je je, naime, Sin Oev izdanak, a izbaenje oznauje
sve (Rim 11,36) nije, vjerujemo, tijelo niti je u tijelu onakvo nastajanje kakvim se obino umnoavaju
ve je posve netjelesan. ivotinje i ljudi, nuno slijedi da je tijelo i onaj koji je
To je zaista ukratko reeno. Neka je vrst zagrade. proizveo i onaj koji je proizveden. Mi ne kaemo, kako
Bilo je uvjetovano redoslijedom same rasprave. Ipak inae misle krivovjernici, da se jedan dio Boje biti
neka bude dovoljno da se pokae kako postoji neto pretvorio u Sina. Oni takoer dre da je Otac Sina
emu se znaenje ne moe u strogome smislu stvorio iz niega. To znai izvan vlastite biti. Zato je
protumaiti nikakvim rijeima ljudskoga jezika (1 bilo vremena kada Sina nije bilo. Mi otklanjamo svaku
Kor 2,4). Ono se bolje obznanjuje obinim inom tjelesnu pomisao. Velimo da se Rije i Mudrost rodila
razmiljanja nego ikakvim naroitim rijeima. Toga se iz nevidljivoga i netjelesnoga Boga bez ikakve tjelesne
pravila mora drati i shvaanje boanskih Pisama. promjene kao to volja izlazi iz uma. Budui da se
Ono to je u njima kazano ne valja procjenjivati po Rije naziva Sinom ljubavi (Kol 1,13), nee se uiniti
neznatnosti slovke ve po boanstvu Duha Svetoga ludim ako se misli da je na isti nain Sin volje.
koji je potaknuo da se Pisma napisu. Ivan takoer naznauje da je Bog svjetlo (1 Iv
1,5). Pavao pokazuje da je Sin sjaj vjenoga svjetla
(Heb 1,3). Kao to, dakle, svjetlost nije nikada mogla
biti bez sjaja, tako se ni Sin ne moe zamisliti bez Oca. Gospodin bio u Petru i Pavlu, a da nije bio u
Sin se naziva izraenim likom njegove biti (Heb 1,3), arhanelu Mihaelu i Gabrijelu.
Rijeju (Iv 1,1) i Mudrou (1 Kor 1,24). Kako se, To oevidno pokazuje da nikakvo mjesto nije
prema tome, moe rei da je bilo vremena kada Sina zatvaralo boanstvo Bojega Sina. Inae bi bilo na
jednome mjestu, dok na drugome ne bi. Budui da
nije bilo? Isto kao kada bi se kazalo da bijae vremena nijedan prostor ne zatvara Kristovo boanstvo zbog
kada nije bilo Istine, kada Mudrost nije postojala i velianstva netjelesne naravi, valja shvatiti da ono nije
kada nije bilo ivota. Ipak se u svemu tome savreno odsutno s nijednoga mjesta. Ipak moramo zamijetiti
nalazi Oeva bit. To se od Oca ne da rastaviti niti igda ovu razliku: iako je Sin u najrazliitijim biima kao to
odvojiti od njegove biti. Premda se veli da je spo- rekosmo da je u Petru, Pavlu, Mihaelu i Gabrijelu,
menuto za misao mnoina, u zbilji i biti je jedno jer u ipak nije u svim na isti nain. Punije se, jasnije i
tome je punina boanstva (Kol 2,9). oitije recimo nalazi u arhanelima nego u
ak i to to rekosmo da nikada ne bi vremena drugim svetim muevima. Vidi se to otuda to se za
kada Sina nije bilo valja uti s doputenjem. Same, sve svete, kada prispiju do vrhunca savrenosti, kae
naime, upotrebljene rijei kada i nikada imaju da postaju slini odnosno jednaki anelima. Tako
znaenje vremenskih izriaja. 0,no pak to se kae o evaneoska tvrdnja (Mt 22,30; Lk 20,36). Otuda je
Ocu, Sinu i Duhu Svetome moramo shvatiti povrh oito da je Krist u pojedincima toliko nazoan koliko je
dopustila mjera njihovih zasluga.
svakoga vremena, povrh svih stoljea i povrh itave
3. To ukratko ponovismo u svezi s Trojstvom. U
vjenosti. Samo je ovo Trojstvo zbilja koja nadvisuje ne
skladu je da isto tako dozovemo u pamet kako je
samo svako poimanje vremenskoga ve i vjenoga
kazano da je po Sinu stvoreno sve to je na nebesima
shvaanja. Ostalo pak to je izvan Trojstva, mjeri se
i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, prijestolja, vlasti,
stoljeima i vremenima. prvatva i moi. Sve je stvoreno po njemu i u njemu.
Nitko, dosljedno, nee misliti da neko mjesto On je prije svega. Sve stoji u njemu koji je glava (Kol
obujima ovoga Sina Bojega ukoliko je Rije, Bog te 1,1618). S time je u suglasju i Ivan u Evanelju.
na poetku bijae kod Boga (Iv 1,2) ili ukoliko je Veli: Sve je nastalo po njemu i bez njega nije nita
Mudrost, Istina, ivot, Pravednost, Posveenje i postalo (Iv 1,3). David pak, izrazujui otajstvo svega
Otkupljenje. Nijednome od tih imena nije potrebit Trojstva u stvaranju svemira, biljei: Nebesa su
prostor da moe neto initi ili djelovati. Svako ovrsnula Gospodnjom Rijei, a sva njihova mo
naznaeno ime moramo shvatiti u odnosu na one koji Dahom njegovih usta (Ps 32,6).
imaju dijela u Sinovoj moi i djelovanju. Poslije toga emo spomenuti kako i dolikuje
2. Ako tko rekne da je po onima koji imaju dijela tjelesni dolazak i utjelovljenje jedinoroenoga Bojega
na Bojoj Rijei odnosno Bojoj Mudrosti, Istini i Sina. Pri tome ne smijemo misliti da se u zatvor posve
ivotu sama Rije i Mudrost toboe u prostoru, valja malenoga tijela zatvorilo svekoliko velianstvo njegova
mu odgovoriti da nema sumnje da je Krist kao Rije, boanstva. Nije se svekolika Boja Rije njegova
Mudrost i ostalo bio u Pavlu. Apostol je stoga i Mudrost, bitna Istina i ivot odvojila od Oca. Nije se
pitao: Zar traite dokaz onoga koji Krist u meni stisnula i omeila siunou onoga tijela. Ne mora se
govori (2 Kor 13,3)? Takoer je kazao: ivim, dakako, drati da Rije inae vie nigdje nije bila na djelu.
ali ne vie ja ve u meni ivi Krist (Gal 2,20). Tko e Postojana ispovijed vjere mora razborito stajati izmeu
sumnjati da je u trenutku kada je Krist bio u Pavlu ovoga dvoje: vjerujemo da Kristovu boanstvu nije
jednako bio u Petru, Ivanu i u svakom pojedinome od nita nedostajalo, ali isto tako smatramo da uope nije
svetih i to ne samo u onima koji su na zemlji nego i u nastalo nikakvo odvajanje od Oeve biti koja je
onima koji su na nebesima? Ludo je, naime, rei da je
posvuda. Takva ta izrazuije Ivan Krstitelj. On, iako je Dua pak to bijae u Isusu odabrala je dobro
Isus bio tjelesno odsutan govorae mnotvu: Posred prije nego je spoznala zlo (Iz 7,15). Budui da je
vas stoji koga ne poznajete. On dolazi nakon mene. Ja ljubila pravednost i mrzila nepravdu, Bog ju je
nisam dostojan da mu odrijeim remenje na obui (Iv pomazao uljem radosti vie od njezinih druga (Ps
1,26). S obzirom na tjelesnu nazonost nije se moglo 44,8). Uljem je veselja pomazana kada je neokaljanim
rei o onome koji je bio odsutan da stoji posred onih vezom sjedinjena s Bojom Rijei i stoga kao jedina od
meu kojima se tijelom nije nalazio. To potkazuje da je dua bila nesposobna za grijeh. Bila je, naime,
Sin Boji bio sav u tijelu i itav posvuda. savreho i potpuno puna Sina Bojega. Zato i jest
4. Neka ipak nitko ne misli da time tvrdimo kako jedno s njime te se naziva njegovim imenima. Zove se
je u Kristu bio samo stanoviti dio boanstva Sina Isusom Kristom po kome je, veli se, sve postalo (Iv
Bojega, dok drugi dio bijae drugdje ili posvuda. Tako 1,3).
mogu drati ljudi koji ne poznaju narav netjelesnoga i Mislim da je o toj dui, jer je u se primila svu
nevidljivoga. Nemogue je, naime, kada je rije o Boju Mudrost, Istinu i ivot, Apostol izjavio i ovo:
netjelesnome, govoriti o dijelu ili da u njemu biva Va je ivot sakriven s Kristom u Bogu. Ali kada se
ikakva dioba. Netjelesni je, na nain ranije oznaen, u Krist va ivot pojavi, i vi ete se s njime pojaviti
svemu, po svemu i povrh svega. Poima se kao u slavi (Kol 3,3). Kojega, naime, drugoga Krista
Mudrost, Rije, ivot i Istina. To pak shvaanje bez pojmiti koji je, kae se, u Bogu skriven, a poslije e se
sumnje iskljuuje svako zatvaranje u prostor. oitovati, doli onoga koji je po Pismu pomazan
Sin Boji je htio da se zbog spasenja ljudskoga uljem radosti, to jest u biti bio ispunjen Bogom u
roda oituje ljudima. Htio je meu njima i ivjeti. Zato kome je, velimo, sada sakriven? Stoga se Krist i stavlja
nije kako neki misle uzeo samo ljudsko tijelo ve na izgled svim vjernicima. On je oduvijek, i prije nego
i duu. Ona je, dakako, po naravi jednaka naim je uope spoznao zlo, odabrao dobro. Ljubio je pra-
duama, ali je vladanjem i mou slina Sinu. Takva je vednost, a mrzio bezakonje. Zato ga je Bog pomazao
da moe bez nedostatka ispuniti sva htijenja i uljem veselja.
spasenjske nakane Rijei i Mudrosti. Neka se tako svatko nakon pada ili poslije za-
Sam Spasitelj posve oito naznauje u Evan- blude oisti od mrlja po pruenom primjeru. Neka
eljima da je imao duu. Kae: Nitko od mene ne pokroi vnletnom stazom kreposti. Vodia na putu
uzima moju duu ve je sam od sebe polaem. Imam ima. Na taj e nain koliko je mogue po njegovu
vlast predati je i opet imam mo da je uzmem (Iv nasljedovanju postati dionik boanske naravi (2 Pt
10,18). Takoer veli: Moja je dua tuna do smrti (Mt 1,4). Pie: Tko veli da vjeruje Kristu, mora se i sam
26,38). I opet: Sada mi je dua potresena (Iv 12,27). ponaati kako se on vladao (1 Iv 2,6).
Ne smijemo shvatiti da je alosna i uznemirena dua Ova, dakle, Rije i ova Mudrost koju nasljedujemo
kada se veli da smo mudri i razumni postaje svima
Boja Rije koja snagom boanstva tvrdi: Imam vlast
sve da sve dobije. Ona slabima postaje slaba da
poloiti svoju duu (Iv 10,18).
slabe pridobije (1 Kor 9,22). Budui da biva slabom, o
Ipak ne kaemo da je Sin Boji bio u svojoj dui njoj se kae: Iaiko je raspeta zbog slabosti, ivi po
kako je bio u Pavlovoj i Petrovoj dui i u dui ostalih Bojoj snazi (2 Kor 13,4). Korinasni su, napokon, bili
svetih u kojima je Krist govorio, vjerujemo, kao i u slabi. Pavao dri da meu njima nita ne zna osim
Pavlu. O svima navedenima moramo misliti ono to Isusa Krista i to raspetoga (1 Kor 2,2).
Pismo tvrdi: Nitko nije ist od ljage pa makar njegov
5. Neki hoe da na Isusovu duu, dok iz Marije
ivot trajao jedan dan (Job 14,4).
uzima tijelo, primijene i ono to Apostol kae: On,
mada je bio u Bojemu bitku, nije smatrao da je
otimaina to je jednak Bogu. Sam je sebe ponizio nije nita drugo izrazio doli bezoblinu tvar. Ako je tu
uzimljui slugin lik (Fil 2,6). To je, bez sumnje, uinio uistinu rije o tvari, otuda slijedi da tjelesna poela
da bi duu po boljim primjerima i uenjima vratio u nisu nepromjenljiva. Oni, naime, koji za poela
Boji lik i uspostavio u onu puninu koje se liila. tjelesnih stvorenja stavie atome bila rije o ornome
Mi se udionitvom na Bojemu Sinu to se ne da dijeliti na djelove ili o onome to se dijeli
posinovIjujemo. Sudjelovanjem pak na Mudrosti na jednake dijelove odnosno samo neke od njih,
postajemo u Bogu mudrima. Tako nas i zajednitvo na meu poela nisu mogli staviti pojam tvari. Tu mislim
Duhu Svetome ini svetima i duhovnima. Ipak je jedno na ono to u strogome smislu oznauje tvar. Kada pod
te isto imati dijela na Duhu Svetome to i na Ocu i svako tijelo podlau tvar kao bit koja je na svaki nain
Sinu jer je u Trojstvu jedna te ista narav. promjenljiva, izmjenjiva i djeljiva, nee to moi initi u
Ono pak to kazasmo o udionitvu due, isto kao Skladu s njezinom vlastitom naravi bez njezinih
o duama valja misliti i o anelima i nebeskim silama kakvoa.
jer je svakome razumnom stvorenju potreban udio na I mi se s tima Slaemo jer u svakome pogledu
Trojstvu. otklanjamo rei da tvar nije nastala ili da nije
Ranije takoer rekosmo to smo mogli i o biti stvorena. To se slae s onim to smo ranije, kako smo
ovoga vidljivoga svijeta. O tome se redovito raspravlja. mogli, pokazali. Tada naznaismo da razne vrste
Imali smo pred oima ljude svoje vjere. Oni obino stabala donose iz vode, zemlje, zraika i topline
trae razloge za vjerovanje. Taikoer smo mislili na razliite plodove. Uili smo da se vatra, zrak, voda i
one koji protiv nas zameu krivovjerne bojeve te veoma zemlja meusobno jedno u drugo mijenja. Na temelju
esto pretresaju izraz tvar iako ga ni sami do sada uzajamne srodnosti jedno se poelo rastvara u drugo.
nisu mogli shvatiti. Drim, dakle, nunim da se i na to Dokazali smo da iz ljudske i ivotinjske hrane nastaje
ukratko navratimo. tjelesna bit odnosno da se sluz prirodnoga sjemena
6. Na prvome miestu treba znati da samu rije pretvara u vrsto tijelo i kosti. Sve to svjedoi da je
tvar za onu bit koja je, kako se kae, podloga tijelima tjelesna bit izmjenljiva i da iz bilo koje kakvoe prelazi
sve do sada nismo nigdje nali upotrebIjenu u u svaku drugu.
kanonskim spisima. Ono pak to Izaija veli: Jest e 7. Ipak treba znati da bitak nikada ne postoji bez
tvar kao sijeno (Iz 10,17), on to ree o onima koji se kakvoa i da se jedino razumom razdvaja ono to je
nalaze u mukama te je umjesto izraza grijeh napisao tjelesna podloga od onoga to je sposobno za kakvou,
tvar. Ako je moda na kojem drugom mjestu napisana a to je tvar. Nelki su htjeli i dublje u to proniknuti.
imenica tvar, nigdje se, mislim, ne nalazi u smislu o Usudili su se kazati da tjelesna narav nije nita drugo
kojem sada raspravljamo. Iznimka je jedino takozvana nego kakvoa. Aiko su, naime, kakvoa, krutost i
Salamonova Mudrost. Ali toj knjizi svi ne priznaju mekoa, hladnoa i toplina, vlano i suho pa se to i
vlast. Ipak tu na ovaj nain stoji zabiljeeno: tome slino odstrani, uoujemo da vie nema
Svemoguoj tvojoj ruci koja je svijet stvorila iz podloge. Tako se kakvoe ukazuju kao sve. Stoga isu
bezobline tvari nije nedostajalo krdo medvjeda i oni koji to tvrde kuali to i dokazati. Svi koji kau da
divljih lavova da ih na njih poalje (Mudr 11,17). je tvar nestvorena, priznaju da je Bog sazdao kakvoe.
Tako Salamom. U tome je sluaju, i po njima, tvar nestvorena jer
Mnogi, dodue, misle da Mojsije s onim to je kakvoe su sve, a njih je nainio Bog. Tako svi dre. I
naznaio na poetku Postanka ima pred oima samu u tome nema protuslovlja.
tvar stvari. Ree: U poetku naini Bog nebo i zemlju. Oni pak koji ele dokazati da se nekoj tvari kao
Zemlja je bila nevidljiva i bezoblina (Post 1,1). Dre podlozi izvana dodaju kakvoe, posiu za primjerima.
da Mojsije izriajem nevidljiva i bezoblina zemlja Takav je ovaj: Pavao, bez sumnje, uti ili govori, bdi ili
spava. Nalazi se u odreenome tjelesnom poloaju. stvoreno. Nadalje: da je Bog po naravi dobar i da hoe
Sjedi, stoji ili lei. To su, dodue, za ljude dodaci. Ipak da ima bia kojima e initi dobro i koja e se
bez njih ne mogu nikada biti. Pojam pak koji imamo o radovati kada dobiju njegova dobroinstva. Stoga je
ovjeku, ne odreuje, oito, nijedan od tih biljega. nainio stvorenja koja su ga dostojna, to jest koja ga
ovjeka shvaamo i poimamo, a da ne vodimo u mogu dostojno shvatiti. 0 njima Bog veli da je rodio
nikakvome sluaju rauna o njegovu stanju. Ne sinove (Iz 1,2).
pitamo da li je budan ili spava, da li govori ili uti. Ne Sve je pak uinio po broju i mjeri. Nita, naime, u
zanima nas ni ostalo to se inae nuno zbiva s Boga nije bez granice ili bez mjere. Bog svojom moi
ljudima. Kao to, daJkle, netko moe PaVla sve obasie. Njega pak ne obuhvaa misao nijednoga
promatrati bez svega onoga to mu se moe dodati, stvorenja. Boje je bie samo sebi poznato. Jedino
tako netko moe pojmiti podlogu bez kakvoa. Kada, Otac pozna Sina i samo Sin pozna Oca (Mt 11.27).
prema tome, na um, odstranivi s pameti svaku Iskljuivo Duh Sveti pretrauje Boje dubine (1 Kor
kakvou, promatra da se tako izrazim samu 2,10).
toku iskljuive podloge i uz nju prione te ne vodi Svako, dakle, stvorenje kod Boga razlikuje broj i
rauna o tvrdoi ili mekoi, hladnoi ili toplini, vla- mjera. Broj je za razumna bia, a mjera za tjelesinu
nosti ili suhoi biti, tada, ini se, na neki nain u tvar. Bilo je nuno da se razumna narav slui tijelom
nepravome razmatranju promatra tvar lienu svih tih jer je promjenljiva i izmjenjiva ve samim time to je
kakvoa. stvorena. Ono, naime, to nije postojalo nego je
8. Ali e moda netko pitati da li iz Pisama poelo biti ve otuda nosi znamen promjenjive naravi.
moemo dobiti kakvo uporite za to poimanje. ini mi Stoga ne posjeduje ni krepost ni zlou koje bi dolazile
se da je takva to naznaeno u Psalmima. Prorok iz biti. To je dodatak. Kazasmo, dakle, da je razumno
bie bilo promjenljivo i preobrativo. Imalo se na
kae: Moje oci vidjee tvoju nepotpunost (Ps 138,16).
temelju zasluga sluiti razliitim pokrivaem ove ili
Imamo dojam da je tu prorokov duh prodornijim one kakvoe. Bog je pak predvidio budue razlike
znanjem pretraivao zaetke stvari. Tvar je razdvajao izmeu dua i duhovnih moi. U tu je svrhu tjelesnu
samim umom i razumom od kakvoa i osjetio Boju narav nuno nainio ta'kvom da se po Stvoriteljevoj
nepotpunost koja, valja shvatiti, po dodatnim volji, svekolikom izmjenom kakvoa, preinaouje
kakvoama postaje dovrena. prema potrebama. Tjelesna je narav tako dugo nuna
Ali i Henoh u svojoj knjizi govori ovako: Putovao i tako dugo traje koliko ostaju bia kojima je potrebit
sam sve do onoga to je nesavreno. I to se, mislim, njezin pokriva. Razumnih e naravi kojima je po-
moe shvatiti na isti nain. Prorokov se duh etao, trebito tjelesno odijelo biti uvijek. Zato e tjelesna
traio i razmatrao o svakoj pojedinoj zbilji. Tako je narav ostati za vazda. Nuno je, naime, da se njome
doao do onoga poetka u kome je nazreo nesavrenu kao pokrivalom slue razumna stvorenja. Ili netko
tvar bez kakvoa. U istome spisu stoji sama smatra da moe nekim dokazima pokazati da je
Henohova rije: Promatrao sam sve tvari. To znai razumna narav sposobna ivjeti bez ikakva tijela?! Mi
ovo: istraivao sam sve tvarne podjele koje se od smo ranije kada smo o tome podrobno raspredali
samo jedne tvari ravaju na pojedinane vrste kao to kazali koliko je to teko ili gotovo nemogue naemu
su ovjek, ivotinje, nebesa, sunce i sve ostalo to je razumu.
na ovome svijetu. 9. Drim, dakako, da nije u protuslovlju s ovim
Potom smo u prethodnome pokazali, koliko smo naim djelom ako se navratimo to se krae moe i
mogli, da je Bog nainio sve to postoji i da osim na besmrtnost razumnih naravi. Svako bie koje ima
naravi Oca, Sina i Duha Svetoga nema niega to nije dijela na neemu, bez sumnje je jedne biti i jedne
naravi s onim tko je dionik iste zbilje. Tako, na u se isto i potpuno primi Boga, ipak u sebi uvijek
primjer, sve oi imaju dijela na svjetlosti. Zato su sve ima neko sjemenje koje mu omoguuje da iznova
oi koje sudjeluju na isvjetlu jedne naravi. Ali, iako uspostavi i stekne bolje shvaanje. Nutarnji je
svako oko ima dijela na svjetlu, ipak svako ne ovjek koji se takoer naziva razumnim
sudjeluje jednako na svjetlu. Jedno vidi otrije, obnovljen na sliku i priliku Boga koji ga je stvorio (2
drugo tuplje. Isto tako svako uho primjeuje glas ili Kor 4,16; Kol 3,10). Radi toga kae prorok: Sjetit e
zvuk. Stoga je svako uho jedne naravi. Ipak se i vratit Gospodinu svi krajevi zemlje. Pred licem
pojedinac zbog kakvoe uha koje moe biti ie i e se njegovim klanjati sve obitelji naroda (Ps
bistrije uje bre odnosno sporije. 21,28).
Prijeimo s tih osjetilnih primjera na proma- 10. Ako se netko usudi pripisati sutinsku
tranje razumnih bia. Svaki duh koji ima dijela na raspadljivost onome koji je nainjen po Bojoj slici i
razumnome svjetlu mora bez sumnje biti sa svakim slinosti (Post 1,2627), razlog bezlbonosti protee,
duhom koji na jednak nain sudjeluje na razum- mislim, i na samoga Bojega Sina jer je i om u
nome svjetlu jedne naravi. Nebeske moi imaju stoga Pismima nazvan Bojom slikom (Kol 1,15). Onaj koji
to su udionici Mudrosti i posveenja dijela na tako hoe, optuuje vlast Pisma koje kae da je ovjek
razumnome svjetlu, to jest boanskoj naravi. Ali i uinjen ma Boju sliku (Post 1,27). U ovjeku se,
ljudska dua ima dio na istoj svjetlosti i Mudrosti. To oito, raspoznaju biljei boanske slike, ali ne na
znai da e te zbilje i meusobno biti jedne naravi i tjelesnome liku koji se raspada ve u duinoj
jedine biti. Nebeske su pak sile neraspadljive i razboritosti, pravednosti, umjerenosti, jakosti,
besmrtne. Zato e, bez dvojbe, biti neraspadljiva i mudrosti, obrazovanju i ukratko po cijelome
besmrtna i narav ljudske due. zboru vrlina koje su u Bogu kao bit, a u ovjeku mogu
Ipak nije jedino to u pitanju. Dodajmo da je biti po trudu i Bojemu nasljedovanju. Tako i
stoga to je narav Oca, Sina i Duha Svetoga neras- Gospodin naznauje u Evanelju kada kae: Budite
padljiva i vjena i to svekoliko stvorenje ima dijela milosrdni kao to je milosrdan i va Otac (Lk 6,36).
samo na tome razumnome svjetlu posve dosIjedno i Takoer veli: Budite savreni kao to je savren i va
nuno da i svako bie koje je u zajednitvu s tom Otac (Mt 5,48).
vjenom naravi uvijek traje kao neraspadljivo i To jasno pokazuje da sve te kreposti u Bogu postoje
vjeno. Tako se vjenost boanske dobrote razaznaje uvijek. Nikada se ne mogu uveati ni opasti. Ljudi ih
i u tome to su i ona bia vjena koja primaju polako i svaku pojedinano stjeu. Stoga
njezina dobroinstva. Meutim, kao to je u po njima i imaju, ini se, stanovitu srodnost s Bogom.
primanju svjetla ouvana razliitost u navedenim Bog zna sve. Njemu, po sebi, nije nijedna ra-
primjerima, jer gledanje motritelja oznaujemo zumna zbilja skrivena. Jedino Bog Otac i njegov
tupijim i otrijim, tako je i sa zajednitvom kada je jedinoroeni Sin kao i Duh Sveti poznaju ne samo to
rije o Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Razliitost jami je stvoreno ve i sami sebe. Ali i razumni duh, idui
jaina .spoznaje i obujam duha. od sitna prema veemu i od vidljivoga do nevidljivoga,
Promotrimo da li se ne ini bezbonim rei da moe doprijeti do savrenijega spoznanja. Duh se
duh koji je sposoban spoznati Boga moe pretrpjeti nalazi u tijelu. Mora putovati od osjetilnoga koje je
smrt s obzirom na bit. Kao da mu ne bi moglo tjelesno do spoznatijivoga koje je netjelesno i
dostajati za trajnost to moe shvaati i poimati razumno. Ali da se nikome ne bi priinilo nedolinim
Boga! To tim vie vrijedi to duh, iako zbog to rekosmo da su razumna bia spoznatljiva,
nemarnosti moe dotle pasti te vie nije u stanju da posluit emo se primjerom Salamonova miljenja.
Salamon ree: Nai e boansku osjetilinost (Izr
2,5). To pokazuje da razumna bia ne istraujemo
tjelesnim utilom ve nekim drugim koji Salamon
naziva boaniskim.
Tim osjetilom moramo motriti svako pojedino
razumno bie o kome smo ranije govorili. Istim
osjetilom valja sluati ono o emu govorimo i pro-
matrati to piemo. Boansko, naime, bie zna i ono
to u sebi utke razmiljamo. O onome to smo kazali
i ostalome to otuda slijedi treba suditi po pravilu
koje smo gore izloili.
KRAJ
www.pouke.org
'09.

Origen Pocela

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Origen Pocela

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ORIGEN

1. Svi koji vjeruju i koji su osvjedoeni da je

1. Neki e, znam, i pomou naih Pisama kuati

1 Tu i u 4, 4, 8. Origen navodi iz Henohove knjige, starozavjetnoga apokrifa apokaliptikoga sadra

1. Ono o emu smo gore raspravljali, istraili smo

1. Smatram da se slino mora umovati i o ane-

You might also like