Dr.

Jusuf EL-KARADAVI
SUVREMENE FETVE

Izdava
HARFO-GRAF Tuzla

Za izdavaa
Safet PAI

Redaktor prijevoda
Mehmedalija HADI

Lektor
Emina HATUNI

Recenzent
Husejn ef. KAVAZOVI, muftija tuzlanski

tampa
HARFO-GRAF Tuzla

Za tampariju
Safet PAI

Tira: 3.000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo

UDK 297.15 al-QARADAWI. Yusuf

Suvremene fetve : (izbor) / Jusuf el-Karadavi : / preveli sa

arapskog Amir Kari, Munir Muji/. - Tuzla: Harfo-Graf, 1997.
- 143 str.; 20 cm

Prijevod djela: Fetava muasire / Yusuf al-Qaradawi.

ISBN 9958-802-02-3

2
EJH DR. JUSUF EL-KARADAVI

SUVREMENE
FETVE
(IZBOR)

Preveli sa arapskog
Amir Kari i hfz. Munir Muji

Tuzla, 1997.

3
 SADRAJ
SADRAJ ............................................................................................ 4
UMJESTO PREDGOVORA ............................................................... 6
POLITIKA ....................................................................................... 8
POLITIKI ISLAM ............................................................................ 9
Da li je politika zabranjena? .......................................................... 22
ISLAM I DEMOKRATIJA ............................................................... 24
DAMIJA I POLITIKA .................................................................... 43
Damija izmeu vremena procvata i vremena dekadence ............. 44
Prihvatanje i neprihvatanje politike ............................................... 45
VIESTRANAJE U ISLAMSKOJ DRAVI ................................. 49
Stranaki pluralizam je kao "Mezhebski pluralizam".................... 54
Pluralizam i razmimoilaenje ........................................................ 56
Pluralizam je princip koji je preuzet!............................................. 58
Kome pripada odanost? ................................................................. 60
Imam Alija je dopustio postojanje stranke haridija ..................... 61
OTMICE AVIONA ........................................................................... 66
1. Zabranjeno je nasilje nad nevinima ........................................... 67
2. Niko ne snosi odgovornost za postupke drugoga ...................... 68
3. Cilj ne opravdava sredstva ......................................................... 70
MEDICINA U OBZORJU FIKHA ............................... 72
GLEDANJE ERIJATA NA PITANJE EUTANAZIJE ................... 73
Aktivna eutanazija ......................................................................... 75
Pasivna eutanazija .......................................................................... 75
Eutanazija putem iskljuenja aparata............................................. 77
TRANSPLANTACIJA ORGANA .................................................... 79
Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni organ za ivota? ......... 80
Poklanjanje nemuslimanu .............................................................. 83
Prodaja organa nije dozvoljena ...................................................... 84
Je li dozvoljena oporuka za dio tijela poslije smrti? ...................... 85

4
 Je li dozvoljeno poklanjanje dijela tijela umrlog? ......................... 86
Ostavljanje prava dravi, do koje mjere ........................................ 88
Presaivanje organa od nevjernika muslimanu ............................. 88
Presaivanje organa neiste ivotinje u tijelo muslimana ............. 89
Presaivanje testisa nije dozvoljeno .............................................. 90
ABORTIRANJE PLODA ZAETOG SILOVANJEM .................... 92
ZABRANA UPOTREBE DROGA ................................................... 97
ENA I PORODICA ........................................................... 102
ERIJATSKI STAV O ZAPOLJAVANJU ENE ....................... 103
MIJEANJE SPOLOVA ................................................................. 107
PROPIS MEHRA I NJEGOV ZNAAJ ......................................... 118
Mehr i njegov znaaj ................................................................... 119
NADIJEVANJE STRANIH IMENA .............................................. 123
POSLOVANJE ......................................................................... 126
TRAGANJE ZA KAPITALOM NA HARAM NAIN ................. 127
PREMIJE KOJE DODJELJUJU TRGOVAKA PREDUZEA ... 132
NAPOMENA PREVODILACA ..................................................... 134

5
 UMJESTO PREDGOVORA

Fetva je erijatsko-pravno rjeenje kojeg muftija daje u

konkretnom sluaju odgovarajui na konkretno pitanje.
U tome se izdavanje fetve razlikuje od idtihada, koji
podrazumijeva openito deriviranje propisa, bez obzira postoji li ili ne
postoji konkretno pitanje ili povod.
(Opirnije u knjizi: Usulul-fikh, Muhammed Ebu-Zehre, odjeljak
o fetvi.)
U predgovoru drugoj knjizi "Suvremene fetve" ejh Jusuf El-
Karadavi izmeu ostalog kae: "Fetvu smatram jednim vidom pozivanja
u vjeru (dava), a ona podrazumijeva, sem tumaenja erijatskih odredbi,
tj. da li je neto vadib, mustehab, mekruh, haram ili mubah,
ispravljanje shvatanja, tumaenje injenica, odbacivanje neispravnosti,
odagnavanje sumnji, tumaenje naela, pri tome teei osvjetljavanju
umova i oivljavanju srca..., jer prema mom shvaanju vjeru danas
moe obnoviti, u umu i svijesti ljudi, samo daija koji ima um fekiha i
fekih koji ima duh daije."
ejh El-Karadavi, objanjavajui svoj metodoloki pristup ovom
nadasve odgovornom poslu, istie da on ne pripada onoj grupaciji
znalaca erijata koji odgovaraju sa da ili ne, to je dozvoljeno a ono
zabranjeno itd., bez detaljnog objanjenja."
On nastoji da svaki odgovor razloi do pojedinosti i iznese
mnotvo dokaza koji potvruju njegovo miljenje."
On se pridrava sredine (tevesut), nastojei izbjei zamke
odlaenja u krajnosti (irfat ve tefrit), jer "niti uskogrudost ili pretjerana
sloboda u davanju odgovora nee poluiti dobre rezultate."

6
 Pretjerana uskogrudost stvara odbojnost prema vjeri, a pretjerana
sloboda odvodi na stranputicu.
Dinaminu sadanjost on nastoji dovesti u sklad sa naelima
islama i to smatra primarnim zadatkom mudtehida.
Pred itaoce stavljamo neke njegove fetve, za koje smatramo da
e ih zainteresirali i ponuditi im nova saznanja."

Amir KARI

7
POLITIKA

8
 POLITIKI ISLAM

Pitanje: U posljednjih nekoliko godina esti su izrazi i fraze koji

se iroko primjenjuju u vokabularu i tekstovima pojedinaca iz redova
laikih i prozapadno orijentiranih ljeviara i desniara, tj. sljedbenika
istone marksistike i sljedbenika zapadne liberalne misli.
Jedan od takvih izraza jeste "politiki islam", pod kojim se
podrazumijeva islam koji tretira pitanja ummeta i njegove unutranje i
vanjske odnose zatim oslobaanje od svakog stranog uticaja i
usmjeravanje materijalnih i duhovnih aktivnosti ummeta u eljenom
pravcu. Taj islam nastoji da se oslobodi kulturnih, drutvenih i
zakonodavnih ostataka zapadnjake kolonizacije, radi ponovnog
povratka primjeni erijata u svim vidovima ivota.
Oni upotrebljavaju ovu sintagmu da bi odvratili od pravog
sadraja islama i od iskrenih misionara koji pozivaju sveobuhvatnom
islamu, podrazumijevajui pod tim i vjerovanje i vjerozakon (erijat), i
vjeru i dravu.
Da li je ovaj skoranji naziv prihvatljiv sa erijatskog stanovita?
I da li je uvoenje politike u islam novotarija koja potie od savremenih
modernista, ili to spada u vjeru, utemeljenu Kur'anom i sunnetom?
elimo da nam rasvijetlite ovo pitanje u svjetlu mudrih
erijatskih dokaza, da nevjernik ostane oiti nevjernik poslije oigledna
dokaza i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza. Neka vas
Allah, d.., pomogne i uini da koristite ljudima.

Brini musliman

9
 Odgovor: Neka je hvala Allahu, d.., i blagoslov i mir na
Boijeg Poslanika, njegov asni rod, ashabe i sljedbenike.
Odgovarajui na pitanje brata "brinog muslimana" oko onoga o
emu smo govorili u posljednje vrijeme u tekstu pod naslovom "Robovi
zapadnjake misli", a u vezi sa upotrebom sintagme "politiki islam",
kaemo slijedee:
Prvo: Ova sintagma je neprihvatljiva jer, ustvari, predstavlja
primjenu taktike usmjerene protiv islama. Njen cilj je paranje i
ralanjivanje islama u smislu najrazliitijih podjela, tako da to ne bi bio
jedinstveni islam kako ga je objavio Allah, d.., i kome smo odani mi
muslimani, ve bi to bili islami, mnogobrojni i razliiti kao to to oni i
ele. Nekada se on dijeli po regionalnom principu, pa imamo: azijski
islam, afriki islam..., nekada po vremenskom, pa imamo:
vjerovjesniki islam, islam Hulefair-raidina, emevijski islam, abasijski
islam i savremeni islam, nekada po nacionalnom principu: arapski
islam, indijski islam, turski islam, malezijski islam, itd. Ponekad podjela
ide u smjeru mezheba, te emo naii na sunijski islam, iijski islam, a
sunijski i iijski takoer se dijele. I naposljetku: politiki islam, duhovni
islam, vremenski islam, Boanski islam!
Ne moemo ni dokuiti ta sutra mogu donijeti razliite podjele
koje nam pokuavaju podmetnuti!?
Istina je slijedea: sve ove podjele sa stanovita islama su
neprihvatljive jer postoji samo jedan islam i nita drugo, ili neto kao
alternativa. To je "prvi islam", islam Kur'ana i sunneta. Islam kako su ga
shvatile najbolje generacije ummeta i njegova najbolja stoljea, ashabi i
oni koji su ih u dobru slijedili, a koje je pohvalio Allah, d.., i Njegov
poslanik, a.s.
To je izvorni islam, prije nego to su se sa njim pomijeale i
ostavile traga na njegovoj istoti razliite primjese, kao to su
bezvrijedne stvari raznih naroda, sektaka pretjerivanja, filozofska
naklapanja, frakcijske novotarije, strasti polemiara, lukavstva
osporavatelja, kompliciranje cjepidlaka i nepromiljenosti nekih tumaa.

10
 Drugo: Islam ne moe ne biti politiki.
Treba jasno i glasno kazati da istinski islam - onako kako ga je
propisao Allah, d.., ne moe ne biti politiki. Ako bismo islam liili
politike, napravili bismo od njega drugu vjeru koja bi mogla biti
budizam ili kranstvo ili neto drugo, ali i ne i islam.
Za navedenu tvrdnju postoje dva osnovna razloga:
Prvi: Islam ima jasna stanovita i propise u mnogim stvarima
koje su sr politike. Islam nije samo vjerovanje u Boga ili izvravanje
pobonih obreda, nije samo odnos ovjeka i njegova Gospodara bez
povezanosti sa ureenjem cjelokupnog ivota i upravljanjem
zajednicom i dravom. Naprotiv, islam je i vjerovanje i ibadet, i etika i
potpuni erijat, drugim rijeima: on predstavlja jasan i potpun put,
nain, metod za ivot na osnovu principa i pravila koje je uspostavio i
utemeljio, zakona koje je propisao i uputstava koje je objasnio, a sve
skupa je povezano sa ivotom pojedinca, pitanjima porodice,
utemeljenjem zajednice, uspostavljanjem drave i odnosima u svijetu.
Onaj ko ita Kur'an asni i vjerodostojni sunnet, te fikhska djela iz
raznih mezheba uvjerie se u to jasno i oito.
ak i dio fikha - "ibadat", obredoslovlje, nije daleko od politike,
jer muslimani su jedinstveni u stavu da ostavljanje namaza, nedavanje
zekata, javno mrenje uz ramazan, zanemarivanje obaveze hadda -
spada u stvari koje prouzrokuju kaznu, tavie, ako neka ovea skupina
javno manifestira te ine, protiv nje e se povesti rat, kao to je postupio
Ebu-Bekr, r.a., sa onima koji su odbili davati zekat.
Pravnici kau, ukoliko stanovnici nekog mjesta napuste propise
koji spadaju u islamske obrede, kao to je ezan, suneenje mukaraca ili
klanjanje dva bajram-namaza obaveza je pozvati ih na prakticiranje tih
propisa i iznijeti im dokaze, a ako ustraju i odbiju, obaveza je povesti rat
protiv njih dok se ne vrate zajednici od koje su se odmetnuli.
Islam ima svoja pravila, propise i uputstva: u politici
obrazovanja, informiranja, zakonodavstva, sudstva, imovinskoj politici,
politici mira, rata i svega to ima utjecaja na ivot. On ne prihvata da

11
bude bezuticajan ili da bude sluga drugim filozofijama i ideologijama.
On odbija biti bilo ta drugo izuzev gospodar, voa, onaj koji se slijedi i
kome se slui. Islam ak ne prihvata da se ivot dijeli izmeu njega i
nekog drugog autoriteta, da dijeli s njim usmjeravanje i zakonodavstvo;
ne prihvata rijei koje se pripisuju Isau, a.s.: "Daj caru carevo, a Bogu
Boije". Njegova filozofija je na stanovitu da i car i ono to je carevo
pripadaju Bogu, Jednom i Jedinom, Kome pripada sve to je na
nebesima i zemlji i On svime vlada i sve posjeduje.
Ideja tevhida (istog monoteizma) poiva na tome da musliman
ne trai gospodara osim Allaha, ne uzima za nikog osim Allaha, niti
trai drugog sudiju osim Allaha, kao to je objanjeno u "najveoj suri o
tevhidu", poznatoj pod imenom "suretul-En'am".
Vjerovanje u tevhid u svojoj sutini nije nita drugo do borba za
ostvarenje slobode, jednakosti i bratstva meu ljudima, tako da ljudi ne
uzimaju jedni druge za gospodare pored Allaha, d.., kao i okonanje
robovanja ovjeka ovjeku. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zavrio
svoje pismo vladarima sljedbenika Knjige slijedeim ajetom iz sure Ali'
Imran: "Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne
rijei i nama i vama zajednike: da se nikome osim Allahu ne klanjamo,
da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha,
bogovima ne drimo!? Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite
svjedoci da smo mi muslimani!"1
Ovdje lei tajna sumnjiavosti i neprihvatanja poziva u islam
mekanskih murika i velikaa od prvoga dana kada je podignut bajrak sa
La-ilahe-illallah, budui da su shvatali ta sve iz toga slijedi, te kakve
promjene u drutvenom i politikom ivotu nosi, pored poznatih
promjena u domenu vjere.
Drugi: Linost muslimana kojeg je islam odgojio i oblikovao
njegovo vjerovanje (akida), vjerozakon (erijat) te izvravanje obreda
vjere (ibadat) erijat - ne moe a da ne bude politina, osim ako krivo
razumije islam ili ga pogreno prakticira.

1
Ali 'Imran: 64

12
 Islam je svakom muslimanu propisao obavezu koja se zove
nareivanje dobra i zabranjivanje zla, koja se ponekad podrazumijeva
kao, "savjet voama muslimana i svim muslimanima", a to je ono to se
u jednom vjerodostojnom hadisu naziva cjelokupnom vjerom ponekad
se podrazumijeva pod preporuivanjem istine i strpljivosti, a to dvoje
spada u temeljne uvjete za spas od propasti na dunjaluku i ahiretu, o
emu sasvim jasno govori sura el-Asr.
Boiji poslanik, s.a.v.s., podstie vjernika na suzbijanje i borbu
protiv svojih unutranjih poriva i naziva je tu borbu veom od borbe sa
vanjskim neprijateljem. Kada je bio upitan o najboljem dihadu, rekao
je: "Najbolji dihad je rei istinu pred nepravednim vladarem". To je
stoga to unutranji porivi i slabosti olakavaju put vanjskom
neprijatelju.
I ehidski stupanj u ovakvim sluajevima on ubraja meu najvie
derede ehida na Boijem putu: "Prvak ehida je Hamza, zatim ovjek
koji doe pred nepravednog vladara pa mu preporuuje dobro a odvraa
ga od onoga to je loe, pa ga on pogubi." Poslanik, a.s., zasauje u
duu muslimana odbojnost prema nasilju i ustajanje protv nasilnika,
tako da u Kunut-dovi, koja se prenosi od Ibn-Mes'uda, a ui se u
hanefijskom i drugim mezhebima, kae: "...Zahvaljujemo Ti, Boe na,
a ne nijeemo Te, odbaciemo i ostaviti onoga ko je Tebi nepokoran".
Allah, d... podstie na borbu za izbavljenje potlaenih i slabih
na zemlji, upotrebljavajui najbolje izraze podsticanja i bodrenja, i kae:
"A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za
mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru na, izbavi nas iz
ovoga grada, iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti
nam podaj onoga ko e nam pomoi!" 2
Njegova srdba i estoki ukor izlijevaju se na one koji prihvataju
nepravdu i potlaenost, i zadovoljavaju se boravkom u zemlji u kojoj
bivaju ugnjetavani i tlaeni, pored mogunosti da uine Hidru iz nje i
odu u drugu zemlju, te u vezi s tim kae: "Kada budu uzimali duu

2
En-Nisa': 75

13
onima koji su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: "ta je bilo s
vama?" - "Bili smo potlaeni na zemlji" - odgovorie. "Zar Allahova
zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?" - rei e
meleki, i zato e njihovo prebivalite biti Dehennem, a uasno je on
boravite. Samo nemonim mukarcima, i enama, i djeci, koji nisu bili
dovoljno snalaljivi i nisu znali puta, Allah e, ima nade, oprostiti, jer
Allah brie grijehe i prata."3
Za ove nemone i slabe Kur'an kae: "Allah e, ima nade,
oprostiti", i iznosi to kao pretpostavku za koju postoji nada da e je
Allah, d.., ispuniti, odvraajui time i korei zadovoljstvo s
potlaenou i nasiljem ukoliko musliman ima naina da ga odbaci.
Kur'an na vie mjesta govori o silnicima na zemlji, kroz primjere
faraona, Hamana, Karuna, njihovih slugu i vojski. To puni srca
muslimana gnjevom protiv njih, odbijanjem i nepriznavanjem njihovog
metoda, srdbom zbog njihovog nasilja; oni osjeaju potrebu za
meusobnim potpomaganjem - idejnim i praktinim - zbog rtava iz
reda potlaenih i slabih.
Nain na koji Kur'an i sunnet govore o mirnom prelaenju preko
onoga to je zabranjeno i zauzimanju pasivnog stava prilikom
sueljavanja sa navedenim - bilo da je ovjek u situaciji da donosi
odluku ili da je provodi - izaziva strepnju kod svih onih koji u srcu
imaju koliko i zrno goruice imana. Kur'an, a.., kae: "Jezikom Davuda
i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu
vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla prelazili, jedni druge
nisu odvraali od grjenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to
kako su postupali!"4
Boiji poslanik, s.a.v.s., kae: "Ko od vas vidi neko runo djelo
neka ga otkloni rukom (silom), ako ne moe rukom, neka to uini

3
En-Nisa': 97-99
4
El-Maide: 78-79

14
rijeima, a ako ne mogne ni rijeima neka to djelo prezre srcem, a to je
najslabiji iman."5
Pogreno je misliti da se zabranjena djela iscrpljuju u injenju
bluda i uivanju alkohola ili slinim djelima. Omalovaavanje ugleda i
asti naroda je pokueno, tj. zabranjeno tijelo, kao to je zabranjeno
falsificiranje izbora, neiznoenje izvjetaja o nadziranju izbora (jer je to,
ustvari, prikrivanje, svjedoenja), zatim povjeravanje poslova onima
koji ih nisu dostojni, kraa javne imovine, skrivanje robe i monopol nad
njom za vrijeme nestaice u korist pojedinaca ili neke skupine,
zatvaranje ljudi na pravdi Boga bez presude pravednog sudije, muenje
ljudi u zatvorima i logorima, davanje i primanje mita te posrednitvo u
tome, laskanje i dodvoravanje vladarima raznim neistinama odravanje
prijateljstva sa Allahovim neprijateljima i neprijateljima ummeta, a
zapostavljanje vjernika. Vidimo da se krug zabranjenih djela stalno iri
obuhvatajui mnogo od onoga to ljudi dre za sutinu politike. Pa da li
moe musliman koji brine za svoju vjeru i udi za zadovoljstvom svoga
Gospodara da uti na to sve? I da li moe da ode sa poprita bitke
bjeei pred ovim i drugim zabranjenim djelima iz straha ili nade,
izabirajui to kao dobrobit i sreu?
Ako bi ovakav duh poprimio iroke razmjere u ummetu, misija
ummeta bi se zavrila i bio bi mu suen nestanak jer bi to postao neki
drugi ummet, za razliku od ummeta kojeg je Allah, d.., opisao
rijeima: "Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da
se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete."6
Nije udo da o ummetu koji je u ovakvom stanju ujemo
slijedee upozorenje Boijeg poslanika, s.a.v.s.: "Kada vidi moj ummet
da se boji rei silniku: "O silnie", udalji se od njih"; (gotovo je s
njima), tj. izgubili su pravo i sposobnost ivljenja, a u nekim predajama
stoji: Utroba zemlje bolja je za njih od povrine njene.7

5
Biljei Muslim
6
Ali 'Imran: 110
7
Biljei Ahmed b. Hanbel u Musnedu

15
 Vjera nuno od muslimana trai da ne bude samo posmatra
pred nepravilnostima bilo koje vrste: politikim, ekonomskim,
drutvenim ili kulturnim, ve da ustane i radi na njihovom mijenjanju,
ako moe silom, a ako ne onda rijeima i objanjenjem, a ako nije ni to
u mogunosti, onda da pribjegne posljednjem i najniem metodu, a to je
mijenjanje srcem. Hadis to naziva "najslabijim imanom".
Boiji Poslanik, s.a.v.s., nazvao je to "mijenjanje srcem", jer je
to psiholoka i emocionalna aktivnost protiv zla, njegovih vinovnika i
pobornika. Ona nije puka pasivnost, kao to se priinjava, jer u sluaju
da je tako u hadisu ne bi bio upotrijebljen izraz "mijenjanje".
Ova neprekidna mobiliziranost due, osjeanja i svijesti e
obavezno jednog dana urodili pozitivnim uinkom, opom revolucijom i
eksplozijom koja ne trpi prepreke, jer ukoliko pritisak neprekidno traje,
doi e do eksplozije - to je zakon u Allahovom d.. stvaranju.
Dok ovaj hadis naziva spomenuti sluaj "promjenom srcem",
jedan drugi hadis upotrebljava izraz "borba srcem", to predstavlja
posljednji stupanj dihada, kao to je to i posljednji i najslabiji stupanj
imana. Imami-Muslim prenosi od Ibn-Mes'uda hadis merfu': "Nema niti
jednog poslanika koga je Allah poslao nekom narodu prije mene, a da
nije imao u tome narodu pomagae i drugove, koji su prihvatili njegov
put i pristali uz njega. Poslije njih su dolazili oni koji su govorili ono to
nisu radili, i radili su ono to im nije bilo nareeno. Onaj ko se protiv
njih borio rukom vjernik je, i onaj ko se protiv njih borio srcem vjernik
je; poslije ovoga nema imana ni koliko je zrno goruice. Pojedinac je
nemoan da se sam suprotstavi zlu, naroito kada ono uzme maha i
kada ojaa njegova estina i oni koji ga ine i kada zabranjena djela
ine vlastodrci koji su duni da im se prvi suprotstave, a ne da budu
zatitnici i njihovi glavni vinovnici, kao to veli poslovica: "Ujedno i
uva i krade", ili kako kae pjesnik: "oban uva vuka od ovaca, a to
bi bilo kad bi obani bili vuci".
U ovom sluaju pomaganje u cilju mijenjanja svega to je loe
dunost je u koju nema sumnje, jer je to pomaganje u dobroinstvu i
bogobojaznosti, a drutvena akcija treba da uslijedi kroz udruenja i
16
partije i kroz sve mogue vidove, kao dunost koju je vjera stavila u
obavezu te kao nunost koju nalae stvarnost. Ono to savremene
filozofije i ustavi u tumaenjima, kritikama i sueljavanjima nazivaju
ljudskim pravima, islam uzdie na stepen svete dunosti; ukoliko je
ovjek zanemari, ini grijeh i zasluuje Boiju kaznu.
Postoji meutim, velika razlika izmeu prava koje ulazi u krug
dozvoljenog (ibaha) i onoga gdje postoji mogunost voljnog biranja
(tahjir), gdje je ovjek u poziciji da to ostavi ako hoe, te onoga to je
vjerska obaveza i dunost (vadib, farz), gdje za punoljetnog muslimana
ne postoji mogunost izbora da to ostavi ili zanemari bez erijatski
prihvatljivog opravdanja. Jedan od faktora koji ini da musliman bude
stalno politian jeste taj da vjera trai od njega da ne ivi samo za sebe,
ne vodei rauna o problemima i interesima drugih (naroito vjernika,
prema principu bratstva u vjeri: "Samo su vjernici braa."8 U hadisu
stoji: "Ko ne vodi rauna o opim stvarima muslimana, ne pripada
njima, ko nije naklonjen Allahu, Vjerovjesniku, voama muslimana i
svim muslimanima, ne pripada njima; kod koga zanoi gladan ovjek,
on e biti lien Allahovog i Vjerovjesnikovog okrilja."
Kur'an, pored toga to muslimanu stavlja u obavezu da nahrani
siromane, obavezuje ga da druge podstie na to, a ne da bude kao oni
koji su ivjeli u doba dahilijeta, a koje Kur'an kori rijeima: "A nije
tako! Vi panju siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani -
jedan drugog ne nagovarate."9 Zanemarivanje ovoga Kur'an uzima kao
dokaz poricanja vjere: Zna li ti onoga koji onaj svijet porie? Pa to je
onaj koji grubo odbija siroe, i koji da se nahrani siromah ne
podstie.10
Kur'an to stavlja u istu ravan sa nevjerovanjem u Uzvienog
Allaha, kada su u pitanju bolne kazne koje nevjernik zasluuje na

8
El-Hudurat: 10
9
El-Fedr: 17-18
10
El-Ma'un: 1-3

17
ahiretu: "Jer on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnik
nije nagovarao."11
U kapitalistikim, feudalnim i ostalim drutvima koja
zanemaruju prava siromanih i slabih, ovo je poticaj na revoluciju i
podstrek da se stane uz siromane protiv bogataa.
Kao to se od muslimana trai da ustane protiv drutvene
nepravde, od njega se takode trai da se bori protiv politike nepravde,
te svake nepravde, bilo kako da se zove i bilo koje da je vrste. utnja
pred nepravdom i tlaenjem obavezno zasluuje kaznu za cijeli ummet,
kako za one koji ine nasilje tako i za one koji pred nasiljem ute, kao
to Uzvieni Allah kae: "I izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje,
koja nee pogoditi samo one meu vama koji su krivi."12
Kur'an kritizira ljude koji se povinuju nasilju silnika i postanu
njihovi sljedbenici, kao u sluaju kada je rije o Nuhu, a.s.: "I povode se
m onima ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju."13; i o
narodu Hudovom, a.s: "I pristajao je uz svakog silnika, inadiju"14; i o
narodu faraonovom: "I on zavede narod svoj, koji mu se pokori oni su,
doista, bili narod grijenih."15
Upuenost na silnike i naklonjenost ka njima Kur'an je proglasio
inom koji zasluuje Allahovu, d.. kaznu: "I ne drite stranu onih koji
nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika
osim Allaha, inae, nema vam pomoi!"16
Islam je svakog muslimana zaduio politikom odgovornou da
ivi u dravi koju vodi voa (imam) musliman koji upravlja na osnovu
Boije Knjige, i ljudi ga priznaju i slijede. U protivnom, pridruili su se
onima koji su ivjeli u pagansko doba. U vjerodostojnom hadisu stoji:

11
El-Hakka: 33-34
12
El-Enfal: 25
13
Nuh: 21
14
Hud: 59
15
Ez-Zuhruf: 54
16
Hud: 113

18
Ko umre, a ne obavee se na vjernost imamu, umro je dahilijetskom
smru.17
I u samom namazu musliman, zalazi u vode politike, dok ui
kur'anske ajete vezane za stvari koje ulaze u samu bit onoga to ljudi
nazivaju "politika". Primjerice, ko ui iz sure el-Maide ajete koji
nareuju da se sudi prema onome to je objavio Allah, d.., gdje se
igou oni koji ne sude po onome to je Uzvieni Allah objavio,
nazivajui ih nevjernicima, nasilnicima i grijenicima: "A oni koji ne
sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."18
"Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, pravi su
nasilnici."19
"Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio, pravi su
grijenici."20 - ve je doao u vezu sa politikom, i moda on bude
nazvan radikalnom opozicijom: uenjem ovih ajeta on usmjerava panju
na sistem uprave i sudstva i huka protiv njega jer tu stoje epiteti kao to
su nevjerovanje, nasilje, grijeenje ili sve to skupa.
Slino je tome uenje ajeta koji upozoravaju na prijateljevanje sa
drugima umjesto sa vjernicima: "O vjernici, ne prijateljujte s
nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoete da pruite Allahu
oigledan dokaz protiv sebe?"21
"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima
vjernika, a onoga ko to ini - Allah nee tititi. To uinite jedino da biste
se od njih sauvali. Allah vas podsjea na sebe i Allahu se vraa sve."22
"O vjernici s mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne
poklanjajte..."23

17
Biljei Muslim
18
El-Maide: 44
19
El-Maide: 45
20
El-Maide: 47
21
En-Nisa': 144
22
Ali 'Imran: 28
23
El-Mumtehine: l

19
 "O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam
samo propast ele; jedva ekaju da muka dopadnete, mrnja izbija iz
njihovih usta, a jo je gore ono to kriju njihova prsa."24
Primjer je i dova "kunutun-nevazil" (dova u nevolji), koja je
ustanovljena fikhskim propisima, a ui se na namazima poslije dizanja
ruku na posljednjem rekatu, naroito u namazima gdje imam ui naglas.
Ta dova se ui u sluajevima kada muslimane zadesi neka nevolja,
neprijateljski pohod, zemljotres, poplave, opa glad ili neto slino
tome...
Jo uvijek se sjeam kako se imam ehid Hasan el-Bana
okoristio ovim erijatskim propisima u cilju mobiliziranja i dizanja
egipatskog naroda protiv Engleza, dok je pisao u dnevnim novinama
Muslimanska braa, traei od muslimana da ue Kunut-dovu u
namazu, a protiv engleskog okupatora. On je predloio nain kako bi
trebalo initi dovu, ali nije nikoga obavezivao. Mi smo je ipak nauili
napamet i uili u namazu. Jedan dio ove dove glasi: "Boe na,
Gospodaru svjetova, Zatitnie svih koji su u strahu, Poniavatelju onih
koji se ohole, Unititelju silnika! Boe na, Ti zna da su engleski silnici
okupirali nau zemlju, uzurpirali naa prava i da ine nasilja po
gradovima gdje su mnoge smutnje posijali. Boe na, odbij od nas
njihove spletke, otupi njihovu otricu (estinu), ometi njihovu dravu,
daj da nestane njihova vlast i ne dozvoli da vladaju nad ijednim od
tvojih robova vjernika. Boe na, njih i one koji ih pomau, ili sarauju
sa njima, ili prijateljuju s njima kazni kaznom Silnog i Monog..."
I tako, dok srno skrueno i ponizno u namazu, ulazimo u
poprite politike i zalazimo u njene vode. To i jeste priroda islama, koji
ne odvajaju vjeru od ovoga svijeta, niti ovaj svijet od vjere. Kur'an.
sunnet i povijest islama ne poznaju vjeru bez drave, niti dravu bez
vjere.
Oni koji su tvrdili da vjera nema veze sa politikom i koji su
izmislili golemu la: "Nema vjere u politici, niti politike u vjeri", bili su

24
Ali 'Imran: 118

20
prvi koji su to pobili svojim rijeima i djelima. Pribjegavajui vjeri da bi
u njoj nali potporu svoje politike i da bi druge nadvladali u
meusobnim sukobima, ponekad iskoriste slabie i bijednike iz reda
vjerskih uenjaka da isposluju fetvu protiv onih koji su opozicija
njihovoj politici, koja je nitavna sa stanovita vjere i bezvrijedna sa
stanovita ovosvjetskih mjerila.
Sjeam se kako su izdate fetve dok sam bio u logoru Et-Tur
1948. i 1949. godine, da se mi borimo protiv Allaha i Poslanika i da
elimo nered na zemlji, te zasluujemo da budemo ubijeni ili razapeti na
kriu, ili da nam ruke i noge budu unakrsno odsjeene ili da nestanemo
s lica zemlje (a pozivali smo u stvari na upravljanje i vladanje na
osnovu Kur'ana i primjene islama).
Ovakve stvari su se ponovile vie puta; predstava se ponavljala,
samo su se mijenjali likovi. Jo uvijek se sjeam, a i drugi se sjeaju,
kako je traeno od onih koji su ovlateni da daju fetve, da izdaju fetvu o
erijatskoj osnovanosti mira sa Izraelom, koja bi sluila kao potpora
njihovoj oportunistikoj politici, a nakon to je prethodno izdala fetva
da je mir sa Izraelom haram, te da je izdaja Allaha, Vjerovjesnika i
vjernika!
Jo uvijek vladari nastoje da im vjerski uenjaci izdaju fetve koje
bi sluile njihovim politikim ciljevima. Posljednji je bio pokuaj da se
proglasi dozvoljenom kamata banaka, i certifikata investiranja.
Udovoljili su im oni po obiaju popustljivi, slabi poznavaoci fikha i
slabi vjernici, a iskreni uenjaci su odbili dati takvu fetvu: "Oni koji su
Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga,
osim Allaha, nisu bojali."25

25
El-Ahzab: 39

21
 Da li je politika zabranjena?
Sa teoretskog stanovita, politika je nauka koja ima svoju
vanost i mjesto; sa praktinog stanovita to je zanimanje koje donosi
ast i korist, pa je vezana za upravljanje ljudima na najbolji mogui
nain.
Imam Ibn Kajjim prenosi da je imam Ebul-Vefa b. 'Ukajl el-
Hanbel rekao: "Politika je in pomou kojega su ljudi blie miru a dalje
od rata, dokle god se ne protive erijatu." Ibn Kajjim napominje da
"pravedna politika nije protivna onome o emu govori erijat, ve je u
skladu sa njim, tavie, ona je jedan od njegovih sastavnih dijelova; mi
je nazivamo politikom prema naoj terminologiji, a ustvari je to pravda
Allaha i Njegovog poslanika."26
I nai stari uenjaci isticali su vrijednost politike i njene odlike,
tako da imam Gazali kae: "Ovaj svijet je njiva budueg svijeta, te vjera
nije potpuna bez ovog svijeta. Vlast i vjera su harmonini, vjera je
temelj, a vlast je uvar; ono to nema temelja srui se, a ono to nema
uvara biva protraeno.27 Imamet ili hilafet oni su definirali kao
sveukupno namjesnitvo donosioca erijata - a to je Resulullah, s.a.v.s.,
- u zatiti vjere i politici ovoga svijeta na osnovu vjere,28 te je hilafet
prema tome zatita i politika.
Boiji poslanik, s.a.v.s., bio je politiar, pored toga to je bio
donosilac Objave, poduavalac i sudija. I Hulefar-raidini koji su doli
poslije njega bili su politiari, budui da su upravljali ummetom na
osnovu pravde i dobroinstva, vodili ga znanjem i vjerom. Meutim,
ljudi u nae vrijeme, a posebno u naim krajevima koji su trpjeli zbog
politike i politiara, bilo da se radi o kolonijalistikoj ili politici vladara
i izdajnika ili vladara nasilnika, osjeaju odbojnost prema politici i
svemu to je vezano za nju, naroito nakon to je makijavelistika
filozofija postala model u politici i politikoj borbi. Priaju da je ejh

26
Ibn-Kajjim: Et-Turuk-hukmijja fi es-sijase e-erijja
27
Ebu-Hamid el-Gazali: Ihjau ulumid-din
28
dr. Dijauddin er-Rejs: En-Nezarijjat es-sijasijja el-islamijja

22
Muhamed Abduhu - nakon to je okusio politike spletke, zatraivi
utoite od Boga,d.., i smatrajui to porokom, rekao poznate rijei:
"Molim Boga da me sauva od politike i od onoga ko se bavio i ko se
bavi politikom, i od subjekta i od objekta politike!"
Poslije su oponenti, protivnici islamske misli i islamskog pokreta
iskoristili prezir, neraspoloenje i odvratnost koju su ljudi osjeali
prema politici da okarakteriziraju sveobuhvatni, potpuni islam kome
danas islamisti pozivaju - kao "politiki islam". Danas je uobiajeno da
se sve ono ime se aktivni musliman odlikuje nad pasivnim, inertnim,
okarakterizira "politikim"! To je dovoljno da izazove osudu i
odbojnost. Nekoliko muslimanskih djevojaka koje su nosile hidab u
jednom gradu na arapskom Magrebu poalile su se jednoj linosti
visokog vjerskog i politikog poloaja da im neki fakulteti postavljaju
uvjet da bi bile primljene da skinu hidab. One su zamolile tu osobu da
se zauzme kako bi se odstranio ovaj uvjet koji zahtijeva od njih da
otkriju glavu i da nose kratku odjeu, to je zabranio Allah, d.., i
Njegov poslanik. Za ove savjesne djevojke nije bilo veeg uda nego
kada im je ovjek koga su zamolile da se zauzme za njih rekao: "To to
vi nosite nije pravi hidab, to je politika uniforma!" A prije njega
najizrazitiji pobornik laicizma u Tunisu je rekao:" To je narodna
nonja!!"
Jedan drugi je za bajram-namaz rekao: "To nije sunnet, to je
politiki namaz! I i'tikaf u zadnjih deset dana ramazana je politiki
i'tikaf!" Nije iskljueno da doe vrijeme u kojem e namaz u dematu
biti politiki namaz! I da itanje o slavnim bitkama u djelima poput Ibn
Hiamove "Sire" ili "Imta'al-asma'", ili o pohodima iz Buharijinog
"Sahiha" bude politiko itanje. I da uenje samoga Kur'ana, posebno
odreenih poglavlja - bude politiko uenje. Nisam zaboravio vrijeme
kada je kao jedan od dokaza protiv optuenih navedeno to to su uili
napamet poglavlje el-Enfal, jer je to poglavlje koje govori o dihadu.

23
 ISLAM I DEMOKRATIJA

Pitanje: Ne mogu vaa ekselencijo, da ne izrazim zbunjenost i

uenje koje sam osjetio dok sam sluao neke gorljive pobonjake,
medu kojima su pojedini pripadali nekim islamskim udruenjima - kako
govore da je demokratija proturjena islamu, tavie, jedan od njih
prenosi stav nekih uenjaka da je demokratija kufr (bezvjerstvo)!
Podlog za svoju tvrdnju on nalazi u znaenju rijei demokratija kao
vlasti naroda nad narodom, a narod po islamu nije vladar, ve je vladar
Uzvieni Allah, d..: "Vlast pripada samo Allahu."29
Slino su, jo davno rekli Haridije, kojima je Alija, r.a., na to
odgovorio rijeima: "Istinita rije kojom se eli neistina." Meu
liberalima i pobornicima slobode uzela je maha teza da su islamisti
protivnici demokratije i pristalice diktature i autokratije. Da li je tano
da je islam protivnik demokratije i da je demokratija primjer kufra i
zabranjene stvari, kao to tvrde oni koji to tvrde, ili su to glasine na
raun islama, koji je ist od njih?
Pitanje zahtijeva definitivno objanjenje "pravnika srednje
linije", koji ne naginju pretjerivanju niti ga zanemaruju, kako bi se stvari
stavile na svoje mjesto i islamu ne bi pripisivala neispravna tumaenja,
makar dolazila i od uenjaka, koji su u svakom sluaju ljudi koji i
grijee i bivaju u pravu.
Molimo Allaha da vam ukae kako ete otkriti istinu, objasniti
ono to je ispravno, odbaciti sumnje i utemeljiti dokaze; biu vam
zahvaln i biete nagraeni.
Mahsus selam.
Musliman, iz Alira, va prijatelj
29
El-En'am: 57

24
 Odgovor: Veoma me alosti to se istina pomijeala sa
neistinom kod jednog dijela pobonih ljudi uope, a naroito kod
teologa, i to sve u ime vjere. To ide do te granice kako nam otkriva
pitanje naeg brata, neka ga Allah, d.., obaspe dobrom - da je
optuivanje ljudi za nevjerovanje ili grijeenje postalo u najmanju ruku
jednostavna stvar za onoga koji to ini, kao da to erijat ne smatra
velikim, opasnim grijehom, za koji se treba bojati da e se povratiti
onome koji ga pripisuje drugom, kao to stoji u vjerodostojnom hadisu.
Pitanje koje je postavio potovani brat, nije mi bilo udno sve dok mi ga
nisu postavili nekoliko puta njegovi sunarodnici u Aliru, gromoglasno:
"Da li je demokratija kufr (nevjernitvo)?" udno je kako neki ljudi
osuuju demokratiju, nazivajui je oevidno zabranjenim djelom ili
otvorenim nevjernitvom, a ne poznaju je tako dobro da bi mogli
dokuiti njenu sutinu; upravo bi to poznavanje odgovaralo njenoj biti,
ne uzimajui u obzir formu i simbole.
Jedno od priznatih pravila kod naih uenjaka iz prethodnih
generacija jeste: sud o nekoj stvari izvodi se iz jasne predodbe o njoj;
koji sudi o stvari koju ne poznaje pogrean je makar sluajno bio i u
pravu, jer je to pogodak koji nije rezultat strijelca. U ovom smislu je i
hadis koji kae da e sudac koji sudi o neemu to ne poznaje biti u
vatri kao i onaj koji zna istinu, a ne sudi po njoj.
Da li je demokratija za kojom vape narodi svijeta i za koju se
bore mase na Istoku i Zapadu, do koje su neki narodi doli nakon gorke
borbe sa silnicima i tiranima, za koju je prolijevana krv i padale hiljade
rtava, ak i milioni kao u Istonoj Evropi i drugdje, i koju mnogi
islamisti vide kao sredstvo za suzbijanje neobuzdanosti autokratskih
reima i "odsijecanje nokata" politike samovolje, a to nai
muslimanski narodi osjeaju na svojoj koi - da li je dakle ova
demokratija zabranjena ili je li nevjernitvo kao to stalno ponavljaju
oni koji povrno shvataju i ure u donoenju stavova??
Sutina demokratije - daleko od kritizerskih definicija i
terminologije - jeste da ljudi izaberu one koji e ih voditi i zastupati u
25
domenu politike, te da im se ne nametne vladar ili sistem koji ne ele;
da imaju pravo traiti odgovornost od vladara kada pogrijei, te pravo
da ga opozovu ukoliko zastrani; da ne budu voeni ka ekonomskim,
drutvenim, kulturnim ili politikim orijentacijama i programima koje
ne poznaju, s kojima nisu zadovoljni, i zbog kojih neko ukoliko se ne
slae s njima biva progonjen i kanjavan za primjer drugima, te ak i
muen i ubijen.
Ovo je sutina istinske demokratije za koju je ovjeanstvo
pronalo praktine forme i metode kao to su izbori, referendum,
davanje prioriteta stavu veine, pluralizam politikih partija, pravo
manjine na opoziciono djelovanje, sloboda tampe, neovisnost sudstva
itd.
Pa da li je demokratija - u svojoj sutini koju smo spomenuli -
proturjena islamu? I odakle dolazi to proturjeje? Koji su to jasni
dokazi iz Kur'ana i sunneta koji upuuju na ovu tvrdnju?
Onaj koji podrobno prouava sutinu demokratije vidjee da je
ona u korijenu islama, koji ne odobrava da ljude predvodi u namazu
ovjek koga oni preziru i sa kojim nisu zadovoljni. U hadisu stoji:
"Namaz trojice ljudi se nee uzdii iznad njihovih glava ni koliko
pedalj..." a kao prvi od njih naveden je "ovjek koji predvodi ljude a oni
ga preziru..." (Ibn Made). Ako je ovakav sluaj u namazu kako je onda
u stvarima svakodnevnog ivota i politike? U vjerodostojnom hadisu
stoji: Vae najbolje voe, tj. vladari, su oni koje vi volite i koji vole
vas, i na koje donosite salavat, tj. za koje inite dove i koji donose
salavat na vas, a najgore Vae voe su oni koje vi mrzite i koji mrze vas,
i vi proklinjete njih a oni proklinju vas.30
Kur'an iznosi optubu, kojom se usmjerava strogost na vladare
koji su se proglaavali boanstvima na zemlji, smatrajui poput
Nemruda Boije robove svojim robovima. Kur'an navodi razgovor
izmeu njega i Ibrahima, a.s.: "Zar nisi uo za onoga koji se s
Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah

30
Biljei Muslim

26
carstvo dao? Kada Ibrahim ree: "Gospodar moj je onaj koji ivot i
smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem ivot i smrt"! "Allah ini da sunce
izlazi s Istoka" - ree Ibrahim - "pa uini ti da grane sa Zapada!" I
nevjernik se zbuni: - A Allah silnicima nee ukazati na pravi put."31
Ovaj silnik tvrdi da on daje ivot i smrt, kao to Ibrahimov
Gospodar - a On je Gospodar svjetova - daje ivot i smrt, i da ljudi treba
da mu budu posluni kao to su posluni Ibrahimovom Gospodaru! O
drskosti koju je ispoljavao, tvrdei da poklanja ivot i smrt, govori i
kazivanje kada je priao dvojici u mnotvu ljudi na putu i donio odluku
da moraju biti pogubljeni - iako nisu bili nita krivi. Nad jednim od
pomenute dvojice pogubljenje je izvrio odmah, a zatim rekao: "Evo,
usmrtio sam ga". Drugome je oprostio, rekavi: "Evo poklonio sam mu
ivot! Pa zar nisam sada dao ivot i smrt?"
Slian njemu je i faraon, koji je uzvikivao svom narodu: "Ja sam
gospodar va najvei!"32 te, oholei se, govorio: "O, velikai, ja ne
znam da vi imate drugog boga osim mene."33
Kur'an otkriva neasni savez izmeu tri zloudne, perfidne
kategorije:
Prva: Vladar koji sebe proglaava boanstvom i vri nasilje na
zemlji Boijoj, vlada nad Boijim robovima olien je u osobi faraona.
Druga: Politiar karijerist, koji je svoju inteligenciju, znanje i
iskustvo stavio u slubu ostvarivanja nasilnike dominacije, uvrenja
svoje vlasti i privikavanja i pripremanja svoga naroda na poslunost,
olien je u osobi Hamana.
Trea: Kapitalist ili feudalac koji izvlai koristi iz nasilnike
vlasti, podrava je ulaganjem odreenih sredstava da bi stekao vei
imetak na znoju i krvi naroda, olien je u osobi Karuna.

31
El-Bekare: 258
32
En-Naziat: 24
33
El-Kasas: 38

27
 Kur'an govori o ovoj trojici saveznika u grijehu i neprijateljstvu,
koji su odricali poslanstvo Musa, a.s., dok ih Allah, d.., nije kaznio
kaznom Silnog i Monog: "Mi smo poslali Musaa sa znamenjima
Naim i dokazom jasnim, faraonu, Hamanu i Karunu, ali oni su rekli:
"arobnjak i laov!"34
"I Karunu i faraonu i Hamanu Musa je jasne dokaze donio, ali
su se oni na zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli."35
udno je da je Karun bio iz Musaova naroda, a ne iz faraonovog
ali je inio nasilje nad svojim narodom i pridruio se njihovom
dumaninu faraonu koji ga je prihvatio, to je dokaz da su materijalni
interesi ti koji su ih povezali uprkos razliitim korijenima i porijeklu.
Kur'an na divan nain uspostavlja vezu izmeu nasilja i irenja
smutnje, koja je uzrok propasti naroda i njihovog unitenja. U tom
smislu Uzvieni kae: "Zar ne zna ta je Gospodar tvoj sa Adom
uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata sa stubovima, kojim ravna
ni u jednoj zemlji nije bilo, i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i
faraonom koji je atore imao - koji su na zemlji zulum provodili, i
poroke na njoj umnoili, pa je Gospodar tvoj bi patnje na njih spustio,
jer Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi."36
Kur'an podrazumijeva zulum (tugjan) i onda kada upotrebljava
izraz uluvv to znai oholost i dominacija nad Allahovim stvaranjima
putem ponienja i nasilja. U tom smislu Uzvieni o faraonu kae: "On je
bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevrili."37
"Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke
izdijelio, jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu
ostavljao, doista je smutljivac bio."38 Iz ovog vidimo da su oholost,
"uluvv" i irenje smutnje, "ifsad" dvije nerazdvojne stvari.

34
El-Mu'min: 23-24
35
El-Ankebut: 39
36
El-Fedr: 6-l4
37
Ed-Duhan: 31
38
El-Kasas: 4

28
 Kur'an nije ograniio odgovornost samo na silnike koji su sebe
smatrali boanstvima, ve im je pridruio i njihove narode, koji su ih
slijedili i bivali njihovim pristalicama, preputajui im vlast, te i njih
zajedno sa ovim uinio odgovornima.
Uzvieni o Nuhovom narodu kae: "Nuh ree: "Gospodaru moj,
oni mene ne sluaju i povode se za onima ija bogatstva i djeca samo
njihovu propast uveavaju." 39
O Adu, narodu Hudovu, On, neka je slavljen, kae: "Eto, to je
bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan
poslanicima svojima, i pristajao uz svakog silnika inadiju."40
O narodu faraonovu Uzvieni kazuje: "I on zavede narod svoj,
pa mu se pokori, oni su doista bili narod grijeni."41
"Ali oni se povedoe za faraonom nareenjem, a njegovo
nareenje nije bilo razumno. Na Sudnjem danu oni e svoj narod
predvoditi i u vatru ih uvesti, a uasno je mjesto u koje e dovedeni
biti!"42
Narodi snose odgovornost ili dio nje, jer su oni ti koji proizvode
faraone i silnike, a to je obini narod iskazao kroz poslovicu o nekima
koji su rekli faraonu: "U emu je tvoje faraonstvo?" "Nisam naiao na
bilo koga ko bi mi se usprotivio!" - odgovorio je on.
Pored samih silnika, najvie odgovornosti pada i na izvritelje
vlasti koje Kur'an naziva "vojske" (dunud), podrazumijevajui pod tim
vojnu snagu, to su onjaci i nokti politike moi, i bievi kojima se
masa plai ukoliko se pobuni ili razmilja o pobuni. Kur'an kazuje:
"Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili."43

39
Nuh: 21
40
Hud: 59
41
Ez-Zuhruf: 54
42
Hud: 97-98
43
El-Kasas: 8

29
 "Pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo,
pogledaj kako su skonali nevjernici."44
Boiji poslanik, a.s., odgovornim, takoe, ini i vladare i silnike
i tirane, koji upravljaju narodom tvrdim palicama, te kada govore ne
postoji niko ko bi im proturijeio; oni e popadati u vatru kao da padaju
u postelju. A odgovornim dri i sluge tiranije koji ih slijede "i kde
mirise ispred njih".
Boiji poslanik, s.a.v.s. kritizira ummet u kome je strah uzeo
maha, tako da ne mogu silniku rei: "O silnie". Ebu Musa prenosi da je
Resulullah, s.a.v.s. rekao: "U dehennemu ima jedna dolina, u toj dolini
jedan bunar, zovu ga Hebheb. Allah je stavio sebi u dunost da u njega
smjesti svakog silnika neposlunog."45 Muavija prenosi da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s. rekao: Poslije mene e biti voe koje e govoriti i
nee im se proturjeiti, oni e pocrniti u vatri onako kako su crni
majmuni.46
Dabir prenosi da je Boiji poslanik rekao Ka'ab b. Udretu:
"Neka te Allah sauva od vladavine bezonih, o Ka'ab." ta je to
vladavina bezonih" - ree on. Poslanik, a.s., ree: "To su vladari koji e
biti poslije mene a nee ii mojim putem niti e slijediti moj sunnet. Oni
koji budu povjerovali njihovoj lai, i pomagali im u njihovom nasilju -
ne pripadaju meni niti ja pripadam njima, oni nee stii do moga vrela;
a oni koji ne budu povjerovali njihovoj lai i ne budu ih pomagali u
nasilju - takvi pripadaju meni i ja pripadam njima i oni e stii do moga
vrela (hawd)."47
Muavija prenosi mevkuf hadis: "Moj ummet nee biti bez grijeha
ako se u njemu ne bude sudilo pravo i ako slabi ne mognu, bez ikakvog
zapinjanja, uzeti ono to im pripada, od jakih."48 Abdullah b. Amr,

44
El-Kasas: 40
45
Biljee Taberani i El-Hakim
46
Biljee Ehu-Ja'la i Taberani
47
Biljee Ahmed i Bezzar
48
Biljei Taberani

30
takoe kao merfu prenosi hadis: "Kad vidi da se moj ummet boji rei
silniku: "O silnie" udalji se od njih."49
Islam je propisao instituciju dogovaranja (ura) kao jedan od
temelja islamskog ivota i stavio u obavezu vladaru da se konsultira, a
zajednici da savjetuje. Savjet je ak nazvao cjelokupnom vjerom, a on
se izmeu ostaloga, ogleda i u savjetovanju voa muslimana, odnosno
njihovih vladara. Nareivanje dobra i odvraanje od zla islam je uinio
obaveznom dunou, istinu izgovorenu pred vladarom silnikom smatra
najboljim dihadom, to znai da borba protiv tiranije i unutranjeg
nereda kod Allaha d.. ima prioritet nad borbom protiv napada koji
dolaze sa strane, zbog toga to prvi poesto biva uzrokom drugoga.
Vladar je, sa islamskog stanovita opunomoenik ummeta ili
onaj koji slui ummetu, a onaj koji opunomouje ima pravo da od
opunomoenika trai polaganje rauna ili da ga opozove ako hoe, a
naroito ako ovaj ne ispunjava svoje obaveze. Vladar u islamu nije
bezgrjena vlast, ve je to ovjek koji i radi pravo i grijei, i postupa po
pravdi i ne postupa. Pravo svih ljudi je da ga korigiraju kada pogrijei, i
ustanu protiv njega, ako zastrani. Ovo su jasno proklamirali najvei
muslimanski vladari nakon Boijeg poslanika, s.a.v.s., halife koje su
slijedile pravi put (er-raidin), iji smo put (sunna) duni slijediti i
vrsto ga se drati, smatrajui ga nastavkom sunneta Prvog uitelja
Muhammeda, a.s.
Prvi halifa Ebu Bekr na poetku svoje hutbe je rekao: "O ljudi, ja
sam va vladar, a nisam najbolji meu vama, pa ako vidite da sam u
pravu pomozite mi, a ako vidite da nisam u pravu ispravite me...
Pokoravajte mi se u emu vidite da sam ja pokoran Allahu u odnosu
prema vama, a ako Mu budem nepokoran, vi se niste duni meni
pokoravati".
Omer el-Faruk, drugi halifa, je rekao: "Allah se smilovao
ovjeku koji mi ukae na moje mahane", a rekao je: "O ljudi, ko kod
mene vidi neko zastranjivanje neka me ispravi..." jedan iz mase mu

49
Biljei Ahmed

31
odvrati govorei: "Tako mi Allaha, sine Hatabov, kada bismo vidjeli
kod tebe neko zastranjivanje ispravili bismo te otricama naih sablji!
Jedna ena je proturjeila njegovom miljenju dok je on bio na
minberu, u emu on nije naao nikakve sramote, ve je rekao: "ena je
u pravu, a Omer je pogrijeio!"
Alija b. Ebi Talib, r.a., je jednom ovjeku, koji mu se
suprotstavio u nekoj stvari, rekao: "Ti si u pravu, a ja sam pogrijeio",
"A nad svakim znalcem ima jo znaniji." (Jusuf: 76)
Islam je prije demokratije definirao principe na kojima poiva
njena bit, ali je detaljne razrade ostavio muslimanima kao predmet
iznalaenju (idtihad), u skladu s propisima njihove vjere, zahtjevima
ivota, te promjena u njihovom ivotu s obzirom na vrijeme i mjesto, te
zahtjevima novih ivotnih situacija u kojima se ovjek nae. Odlika
demokratije je da se ona, tokom duge borbe protiv silnika i razuzdanih
anarhista izmeu kraljeva i vladara, rukovodila metodama i sredstvima,
koji se, do danas smatraju najboljim jamstvima za zatitu naroda od
dominacije silnika. Nema nikakve zapreke da ovjeanstvo, njegovi
mislioci i voe, razmiljaju o drugim oblicima i nainima, koji bi moda
vodili onome to je potpunije i prilinije, ali da bi to bilo mogue i da bi
se ostvarilo u stvarnosti, smatramo da je neophodno da preuzmemo iz
demokratije ono to je nuno u cilju ostvarenja pravde, meusobnog
dogovaranja (ura), potivanje ljudskih prava i ustajanja protiv nepravde
oholih vladara na zemlji.
Definirano erijatsko pravilo je: ono bez ega neka obaveza
(vadib) nije potpuna i samo je vadib, te kada se odredi sredstvo za
ostvarenje erijatskih intencija (ciljeva) koji su obavezni, to sredstvo
poprima karakter same intencije.
Gledano sa stanovita erijata ne postoji neto to bi sprijeilo
pozajmljivanje neke teoretske ideje ili nekog praktinog rjeenja od
nemuslimana, jer je Boiji poslanik, a.s., pribjegao ideji "kopanja
hendeka" u bici, a to je bio metod Perzijanaca. Okoristio se i
muricima, zarobljenim na Bedru, "onima koji su znali itati i pisati" u

32
cilju pouavanja muslimanske djece pisanju, uprkos injenici da su bili
murici, jer "mudrost je izgubljena stvar vjernikova gdje god da je nae
on ima najvie prava na nju."
U nekim svojim knjigama ja sam ukazao na to da imamo pravo
pozajmljivati od drugih ideje, metode i organizaciju, radi koristi, dokle
god se to ne suprotstavlja jasnom tekstu i postojanim erijatskim
propisima. Ono to preuzimamo duni smo modificirati, dopuniti i
udahnuti mu od naega duha, to e ga uiniti naim i liiti ga njegove
prvobitne svojstvenosti.
Pogledajmo neki sistem, kao to je sistem izbora ili glasanja. To
je sa stanovita islama svjedoenje (ehada) valjanosti kandidata. Glasa
je duan da ispunjava uvjete koje ispunjava i svjedok, da bude
pravedan, da nain njegovog ivota bude pohvalan, kao to Uzvieni
kae: "I kao svjedoke dvojicu vaih pravednih ljudi uzmite"50, "koje
prihvatate kao svjedoke."51 Onaj ko posvjedoi za nekoga ko nije dobar
da je dobar uinio je veliki grijeh svjedoenja neistine, koji Kur'an
stavlja u isti red sa mnogobotvom (irk), kada kae: "Pa budite to
dalje od kumira poganih, izbjegavajte to vie govor neistiniti."52
Ukoliko neko svjedoi o valjanosti nekog kandidata samo zbog
toga to je on njegov blinji ili iz njegova mjesta ili zbog line koristi
koju oekuje od njega, taj je postupio suprotno imperativu Uzvienog
Allaha: "I svjedoenje Allaha radi obavite!"53
Ko izostane od obaveze glasanja tako da neko ko je dostojan i
povjerljiv izgubi, a veinom glasova pobijedi onaj koji to ne zasluuje,
koji nije od vrstih i pouzdanih, taj je uskratio ummetu toliko potrebno
svjedoenje. Uzvieni je rekao: "Svjedoci trebaju na svaki poziv da se
odazovu"54 "I ne uskratite svjedoenje, ko ga uskrati, srce njegovo e

50
Et-Talak: 2
51
El-Bekare: 282
52
El-Hadd: 30
53
Et-Talak: 2
54
El-Bekare: 282

33
biti grijeno."55 U tom smislu se o svojstvima kandidata govori sa
opravdanijim razlogom dodajui ove norme i smjernice izbornom
sistemu, mi inimo na kraju taj sistem islamskim, iako je u osnovi
preuzet od drugih.
Ovdje se posebno elimo koncentrirati na ono to smo istakli na
poetku, a to je bit demokratije, koja je posigurno u skladu sa biti
islama, ukoliko ga posmatramo u njegovim temeljnim ishoditima, i
crpimo iz istih izvora, Kur'ana, sunneta i djela pravovjernih halifa, a ne
iz historije vladara tiranina poznatih po zlu, niti iz pravnih miljenja
(fetve) onih dvorskih uenjaka koji vode u propast i koji e u vatri
gorjeti, a niti onih i brzopletih a neupuenih.
Neko je rekao, a to je neprihvatljivo, da demokratija znai
vladavinu naroda nad narodom, iz ega nuno proistie odbacivanje
principa koji kae da sud pripada samo Allahu, d.. Pozivi u
demokratiju ne znae obavezno da ovjek odbacuje Allahovo vostvo,
jer veini onih koji pozivaju u demokratiju to i ne pada na pamet, a ono
ime su iskljuivo okupirani i emu tee je odbacivanje neograniene
diktature, odbijanje samovoljnog upravljanja narodom vladara tiranina i
silnika. Svakako, sve to ovi podrazumijevaju pod pojmom demokratija
je da narod ima pravo da bira svoje vladare onako kako eli, da trai od
njih odgovornost za njihove postupke, da odbija njihova nareenja
ukoliko su u suprotnosti sa ustavom zajednice (ili, islamskom
terminologijom reeno: ako nareuju neto to je grijeh) zatim, da narod
ima pravo da ih ukloni kada zastrane ili se osile, ili ne odgovaraju na
savjete i upozorenja.
elim naglasiti da je princip "sud pripada samo Allahu" isto
islamski princip, koji su tretirali svi uenjaci Usula u svojim djelima o
"propisu" (hukm) i "Zakonodavcu" (El-Hakim). Sloili su se da je
Zakonodavac Uzvieni Allah, a Boiji poslanik, a.s., onaj koji od Njega
dostavlja. Uzvieni Allah je Onaj Koji nareuje i zabranjuje, daje da

55
El-Bekare: 283

34
neto bude dozvoljeno (halal) a neto zabranjeno (haram), sudi i donosi
zakon (erijat).
Haridije kau: "Sud pripada samo Allahu", to je samo po sebi
istina, ali je loe jeste to to te rijei ne stavljaju na pravo mjesto, nego
izvode na osnovu njih stav kojim odbacuju postavljanje ovjeka kao
suca u sporu, to je u suprotnosti sa tekstom Kur'ana koji je na vie
mjesta odredio postavljanje suca, a najpoznatiji takav sluaj je
imenovanje suca ukoliko doe do nesloge izmeu suprunika. Stoga je
vladar pravovjernih Alija, r.a., odgovorio Haridijama rijeima: "Rije
istine kojom se eli la". On je ono to oni govore opisao sa "rije
istine", ali je kao mahanu naveo da oni time ele neto to nije istina.
Kako to da rije nije istinita a uzeta je iz jasnog Kur'ana: "Sud
pripada samo Allahu"? (Jusuf: 40)
Vladanje uzvienog Allaha nad stvorenjima je bez dvojbe jasno,
i oituje se kroz dva vida:
1) Vladanje kosmosom u smislu predodreenja, to znai da je
Allah, d.. Onaj Koji slobodno, po svojoj volji, raspolae kosmosom,
upravlja tokom zbivanja u njemu, vlada njime Svojim nepromjenjivim
zakonima, od kojih su neki poznati a neki nisu. U tom smislu su i rijei
Uzvienog Allaha, d..: "Zar oni ne vide da im zemlju suavamo
umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! Niko ne moe presudu
Njegovu pobiti, i On brzo raun svodi."56 Ovdje pada u oi da se pod
Boijim sudom (hukmullah) misli na predestinacijsko vladanje
kosmosom, a ne zakonodavno (naredbodavno).
2) Zakonodavno vladanje, koje podrazumijeva obavezivanje,
nareivanje, zabranjivanje, stavljanje u dunost, davanje mogunosti
izbora. Ono se oituje u tome to je Allah, d.., poslao Poslanika,
objavio Knjige, putem njih propisao zakone, uinio obaveznim ono to
je obavezno, i ozakonio ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno. Musliman

56
Er-Ra'd: 41

35
koji je zadovoljan to mu je Allah Gospodar, islam vjera a Muhammed,
a.s., poslanik ne odbacuje navedeno.
Musliman koji propagira demokratiju propagira je iskljuivo kao
oblik vladavine koji otjelovljuje islamske politike principe - u izboru
vladara, odreivanju savjetodavnog tijela (ura), opominjanju (nasiha),
nareivanju dobra i odvraanju od zla, zatim borbi protiv tiranije,
odbijanju onog to je grijeh, a naroito ako vodi "otvorenom nevjerstvu"
o kojemu od Allaha, d.., postoji jasan dokaz.
To osigurava injenica da ustav, uz potivanje demokratije
propisuje islam kao dravnu vjeru a islamski zakon (erijat) kao
ishodite za svjetovne zakone (kanun) a ovo potvruje da sud pripada
Allahu. d.., tj. da se sudi po Njegovom zakonu, ija je rije gornja. U
ustavu se moe i dodati jedan lan, koji bi jasno i otvoreno rekao da je
svaki zakon ili sistem koji nije u skladu sa decidnim erijatskim
odredbama u stvarnosti nitavan. Ovo dodavanje bilo bi samo potvrda a
ne neko utemeljenje. U tom sluaju, iz propagiranja demokratije ne
proizilazi nuno shvatanje da se radi o vladavini naroda umjesto
vladavine Allaha, d.., budui da izmeu toga dvoga nema oprenosti.
Kada bi zahtjevi demokratije bili izraziti, bila bi u pravu ona
islamska ulema koja veli da zahtjevi jednog pravca nisu nuno zahtjevi i
drugog, i da ljudi ne mogu nevjerovati ili grijeiti pozivajui se na
zahtjeve vlastitih pravaca jer katkada se ne pridravaju ovih zahtjeva,
ta vie katkad uope ne negiraju ispravnost drugih.
Jedan od argumenata kojim se slui ova grupa islamista jeste da
je demokratija preuzeti princip koji nema veze sa islamom: ona poiva
na vladavini veine, stav veine je taj na osnovu koga se vri
postavljanje vladara, upravljanje poslovima, davanje prioriteta jednoj od
stvari oko kojih postoji razilaenje. Glasanje u demokratiji je sud i
mjerodavna stvar, bilo koje miljenje da pobijedi apsolutnom ili u
nekim sluajevima relativnom veinom, to miljenje se provodi, iako
moe biti pogreno i besmisleno. Islam ne uzima u obzir ovaj metod; on
ne daje prioritet jednom miljenju u odnosu na drugo, samo zato to se
veina opredijelila za to miljenje, ve gleda u njegovu sutinu: da li je
36
ispravno ili pogreno? Pa ukoliko je ispravno ono se provodi, makar
postojao samo jedan ili ni jedan glas za to miljenje, bude li pogreno
odbacuje se ak i ako 99% glasova bude za!
tavie, oni kau da kur'anski tekst upuuje da je veina uvijek u
zabludi i na strani ejtana. U tome smislu Uzvieni kae: "Ako bi se li
pokoravao veini onih koji ive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta
odvratili,"57 - i "A veina ljudi, ma koliko ti elio nee bili vjernici."58 U
Kur'anu se ponavljaju zavreci ajeta slini ovima: "Ali veina ljudi ne
zna"59, "Ali veina njih ne shvaa"60, "Ali veina ljudi ne vjeruje"61, "Ali
veina ljudi nije zahvalna"62. Isto tako Allah, d.., upuuje da su
pristalice dobra i estitosti malobrojniji, pa primjerice kae: "A malo je
zahvalnih meu robovima Mojim!"63 "...jedino oni koji vjeruju i rade
dobra djela, a takvih je malo."64 Ovo miljenje treba odbaciti jer je
utemeljeno na zabludi i dvosmislenosti.
Pretpostavka je da govorimo o demokratiji u islamskom drutvu,
u kojem je najvei broj onih koji znaju i shvataju, vjeruju i zahvalni su
Allahu. d.. Mi ne govorimo o nevjernikom ili o drutvu koje je
zalutalo sa Boijeg puta. alim, postoje neke stvari o kojima se ne glasa
niti se njima licitira da bi se na osnovu njih pridobili glasovi, jer spadaju
u utvrene stvari koje ne trpe promjene, izuzev ako se mijenja samo
drutvo, a to, kada je u pitanju islamsko drutvo, ne dolazi u obzir.
Glasanju nema mjesta kada su u pitanju erijatom jasno
precizirane odredbe i temeljne stvari vjere, te ono to je na osnovu vjere
poznato kao nuno. Glasati se moe u stvarima idtihada koje doputaju
mogunost vie miljenja i u prirodi je ljudi da se u njima razilaze, kao

57
El-En'am: 116
58
Jusuf: 103
59
El-Araf: 187
60
El-Ankebut: 63
61
Hud: 17
62
El-Bekare: 243
63
Sebe': 13
64
Sad: 24

37
kada je u pitanju izbor jednog od kandidata na bilo koji poloaj, pa
makar to bio i poloaj predsjedniku drave, ili donoenje zakona koji
reguliu djelatnost prometa i komunikacija, ili sistem gradnje trgo-akih
zanatskih radnji ili bolnica, ili neto osim ovoga to ulazi u podruje
koje uenjaci fikha nazivaju maslehatul-mursele. Glasati se moe i kada
se radi o donoenju odluke o objavi ili prestanku rata, te o obaveznosti
ili dokidanju odreenih poreza, proglaavanju vanrednog stanja
ograniavanju mandata predsjednika drave, dozvoljavanju ili
nedozvoljavanju njegovog ponovnog izbora i do kada... itd. itd.
Ako se pojave razliita miljenja o ovim pilanjima, hoe li se
rijeiti kojem od njih se moe dali prioritet, a da ne postoji ono koje je
miljenje veine? I mora li postojati preteno miljenje koje zastupa
veina?
Logika razuma, erijata i stvarnosti govori daje preteno
miljenje nuno. Prioritet se, kada doe do razilaenja, daje brojanoj
veini, miljenje dvojice je blie ispravnome od miljenja jednoga, a u
hadisu stoji: "ejtan je sa pojedincem, a od dvojice dalje."65 Boiji
poslanik, a.s., je a to je vjerodostojno rekao Ebu Bekru i Omeru: "Kada
biste se vas dvojica sloili u nekom stavu, ja vam se ne bih protivio."66
To znai da dva glasa imaju prioritet nad jednim, iako je to glas Boijeg
poslanika, s.a.v.s., naravno ukoliko je to izvan polja koje je regulirano
erijatom i Objavom od Uzvienog Allaha, d..
Vidjeli smo takoer da je Boiji poslanik, s.a.v.s., pristao na
miljenje veine u Bici na Uhudu, i izaao je da susretne murikc izvan
Medine, iako su on i neki ashabi smatrali da treba ostati u Medini i
braniti se iznutra.
Jo jasniji primjer od ovoga je stav Omera r.a., u pogledu
esterice lanova ure, koje je predloio kao kandidate za halifu tako da
veinom glasova izaberu jednog izmeu sebe, a ostali su duni da
sluaju i pokoravaju se a ako ih bude trojica naspram trojice da izaberu;

65
Biljei Tirmizi
66
Biljei Ahmed

38
jednoga izvan sebe ije e miljenje biti odluujue, a taj je bio
Abdullah b. Omer; ukoliko ne prihvate njega, onda je preteno miljenje
one trojice meu kojima je Abdurahman b. Auf.
Zna se sigurno da se u hadisu hvali "najvei dio" (as'savadul-
a'zamu) i nareuje da se slijedi "najvei dio", znai mnotvo, masu
naroda i njegov najvei broj; hadis je prenesen predajama od kojih su
neke vjerodostojne.67 Na "Najvei dio" podupire i stav uenjaka o
miljenju veine pitanjima oko kojih postoji razilaenje, te shvatanje da
je "veina" jedan od uzroka zbog kojih se daje prioritet nekom
miljenju, ukoliko ne postoji neto prioritetnije, a to je inae opreno.
Imami Ebu-Hamid el-Gazali je u nekim svojim djelima
pribjegao davanju prioriteta na osnovu veine kada su dva miljenja na
istoj ravni.
Miljenje da prioritet ima ono to je ispravno pa makar to niko
ne zastupao, a da ono to je pogreno treba odbaciti makar to zastupalo
99% ljudi je ispravno iskljuivo u stvarima za koje postoji utvren i
jasan erijatski tekst, koji ne ostavlja mjesta diskusiji niti daje
mogunost razilaenja ili prihvatanja neeg oprenog a takvog je veoma
malo; na koncu, na to se misli kada se kae: "Demat je ono to je u
skladu sa istinom pa makar bio ti sam."
to se tie pitanja koja podlijeu tumaenju i razmatranju
(idtihadu). o kojima ne postoji tekst, ili postoji tekst koji doputa vie
tumaenja, ili postoji drugi kontradiktoran tekst poput njega ili snaniji
od njega, neizbjeno je pribjei davanju prioriteta i okonati time
razilaenja. Glasanje je sredstvo za to koje ljudi poznaju, i kojim su
zadovoljni pametni a muslimani su ti. U erijatu ne postoji bilo ta to

67
Taberani prenosi merfu' hadis od Ebu Umame u kome se kae: "Izraeliani su se
podijelili na sedamdeset i jednu frakciju, ili je rekao na sedamdeset i dvije, a ovaj
ummet e ih nadmaiti za jednu frakciju, svaka od njih e biti u vatri osim "es-sevedul-
a'zam". Taberani i Ahmed prenose kao merfu hadis: "O Ibn Dehmane, dri se
veine". Ibn Ebu Asim prenosi od Ibn Omera hadis: "Allah nikada nee ujediniti ovaj
narod u zabludi, a Allahova ruka je nad zajednicom, drite se veine, onaj ko se odvoji
odvojio se u vatri." Albani kae da je slijed ovog hadisa slab.

39
bi spreavalo glasanje, tavie u tekstovima (Kur'anu i sunnetu) i
prethodnoj praksi postoji potpora za to.
Prvo to je pogodilo ummet u njegovoj historiji bilo je
zanemarivanje principa ure (dogovaranja), i prelazak sa "pravovjernog
hilafeta" na vladavinu despota koju su neki ashabi nazivali "kraljevstvo"
ili "carstvo". Apsolutistika i imperijalistika nepravda iz kraljevina
koje im je Allah, d.., podario prela je i na same muslimane, a bili su
duni od njih uzeti pouku i kloniti se grijeha i poroka koji su bili
uzrokom propasti njihove drave.
Ono to je u novije doba pogodilo islam, njegovu zajednicu i
odnos prema islamu desilo se iskljuivo zbog samovoljne i tiranske
vladavine nad ljudima bukvalnom silom ili materijalnim sredstvima.
erijat je zabranjen, a laicizam je proglaen obaveznim; ljudima je
nametnuto pozapadnjenje iskljuivo silom, tiranijom, ognjem i maem.
Na pozivanje islamu i islamski pokret se obruava, zlostavljaju se
protagonisti tih aktivnosti i progone na svakom koraku iskljuivo pod
pritiskom apsolutistike vlasti, koja ponekad nastupa otvoreno, a nekada
ogrnuta platom propagiranja lane demokratije; njome otvoreno ili iza
zavjese diriguju snage neprijateljski raspoloene prema islamu.
Islam je doivljavao preporod a pozivanje u islam je uzimalo
maha, islamska svijest je dolazila do izraaja a glas islama se uzdizao
samo kroz ogranienu slobodu koja mu se pruala, u kojoj je on nalazio
priliku da se sjedini sa duama ljudi koje eznu za njim, i da ga uje uho
koje dugo udi za njim i zadovolji se razum koji stremi njemu.
Prva borba na putu pozivanja u islam, islamskog osvjeivanja i
islamskog pokreta u nae vrijeme je borba za slobodu; svi koji brinu za
islam moraju stati u jedan saf pozivajui islamu i branei ga; on je
nunost i nema mu zamjene.
Mislim da je vano da istaknem, da nisam od onih to su
oduevljeni upotrebom rijei stranog porijekla kao to su demokratija i
slino kojima bi se izrazila odreena islamska znaenja. Meutim, kada
ta terminologija uzima maha i ljudi je upotrebljavaju, ni mi neemo

40
ostati gluhi, ve treba da znamo ta se njome eli rei kada se upotrijebi,
kako je ne bismo razumjeli drugaije nego to ona stvarno jeste, ili je
dovoditi u vezu sa onim ta ona znai, ili to oni koji je upotrebljavaju
ne smjeraju njome.
Na stav u ovom pogledu mora biti ispravan i odmjeren, a to to
izrazi potiu od drugih nee nam nakoditi, jer predmet nekog propisa
se ne krije u imenima ve u onome to se imenuje i u sadrajima. Veliki
broj misionara (daija) i pisaca upotrebljavali su rije "demokratija" i
nisu nalazili nita loe u njenoj upotrebi Profesor Abbas el-Akkad,
Allah mu se smilovao, napisao je jednu knjigu koju je nazvao "Islamska
demokratija", a profesor Halid Muhammed Halid je, razmatrajui
demokratiju nastojao dokazati da je ona u sutini islam. To smo
komentirali u naoj knjizi "Buenje islama i briga arapskih i islamskih
zemalja", pa je pogledajte.
Mnogi islamisti zahtijevaju od demokratije oblik vlasti,
garanciju sloboda i sigurnosni ventil od nasilja vladara, da istinska
demokratija predstavlja volju ummeta, a ne volju vladara pojedinca i
njegove svite koja ima korist od njega. Nije dovoljno mahati zastavom
demokratije dok ona izdie, razvija se u zatvorima i raspiruje batinama,
te dok se udnim propisima zaskae svako ko slobodno misli i ko
vladaru kae "zato"? a kamoli "ne".
Ja od demokratije zahtijevam da bude uspjeno sredstvo i
regulator za ostvarivanje naih ciljeva u dostojanstvenom ivotu, u
kojem emo moi pozivati Allahu, d.., i islamu, kao to vjerujemo, i
da pri tome ne budemo bacani u tmine zatvora, niti da nam budu
prireena vjeala.
Ostalo je da napomenemo da neki uenjaci i danas govore da
institucija dogovaranja (ura) ima informativnu, a ne obavezujuu
ulogu, te da je vladar duan da trai savjet, ali da ga on ne obavezuje.
Odgovorio sam na ovo na jednom drugom mjestu,
objanjavajui da ura nema smisla ukoliko se vladar konsultira, a zatim
radi po svojoj volji, ionako kako mu to uljepano servira njegova svita,

41
nonalantno odbacujui miljenje lanova ure. Konano, kako bi se ovi
nazivali "ljudima rjeenja i ugovora" kao to je uobiajeno u naoj
tradiciji, ukoliko oni u stvarnosti nita ne rjeavaju i ne odluuju?!
Ibn Kesir navodi u svom tefsiru, prenosei od Merdvejha, da je
Alija, upitan o znaenju rijei "odlunost" ('azm) u ajetu "...Dogovaraj
se s njima. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha." (Ali Imran:
59) odgovorio da to znai: Dogovarati se sa "ljudima miljenja", a zatim
ih slijediti".
Ako u pogledu jednog pitanja postoje dva miljenja, onda ono
to je pogodilo i jo uvijek pogaa na ummet u smislu samovolje, jo
vie daje pravo miljenju koje govori o obaveznosti ure.
Bilo kakvo razmimoilaenje da bude posrijedi, pa ummet ili
jedan njegov dio uvidi da se treba drati miljenja o obaveznosti ure
(dogovaranja), jer se razmimoilaenje produbljuje, ono oko ega se
sloe postaje erijatska obaveza, jer muslimani izvravaju svoje propise.
Kada poglavar ili vladar budu izabrani na ovome temelju i na
osnovu ovog propisa, nije doputeno da se prekri ovaj ugovor, i
pristane uz drugo miljenje, jer muslimani se pridravaju svojih propisa,
a izvriti ugovor je obaveza.
U vrijeme kada su Aliji, r.a., predloili da mu uine prisegu na
Kur'an, sunnet i djela Ebu Bekra i Omera, r.a., on je odbio pridravanje
onog to su radili Ebu Bekr i Omer, r.a., jer bi, ukoliko bi to prihvatio,
bio duan da se toga i pridrava. Na osnovu ovoga islamska institucija
ura bliska je duhu demokratije, ili ako hoete, bit demokratije bliska je
duhu islamske institucije dogovaranja (ura).
Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.

42
 DAMIJA I POLITIKA

Pitanje: Meu nama se razbuktala rasprava o jednom vanom

pitanju o kojem smo imali razliita miljenja, tako da ima onih koji
imaju potvrdan stav, a ima i onih koji demantiraju, te ni jedna grupa nije
mogla uvjeriti drugu. Odluili smo obratiti se vama da vi iznesete sud,
zbog vanosti i ozbiljnosti koju problem ima, posebno u dananjem
vremenu.
Pitanje glasi: Da lije dozvoljeno upotrebljavati damiju u
politike ciljeve? Zatim, koji su argumenti za dozvolu, ukoliko je
dozvoljeno, ili za zabranu, ukoliko je zabranjeno. Neka vam Uzvieni
Aliah podari sreu i neka se vaim znanjem okoriste svi muslimani.
Odgovor: Damija je u vrijeme poslanstva bila centar
misionarske aktivnosti i sjedite drave.68
Damija je u vrijeme Boijeg poslanika, s.a.v.s., bila sjedite
sveukupnih aktivnosti muslimanske zajednice, a ne samo prostor za
ibadet i namaz, ve bila je mjesto okupljanja radi ibadeta, i univerzitet
za sticanje znanja i sastajalite gdje se sastajalo radi knjievnosti, i
parlament za dogovaranje, i mjesto gdje su se ljudi meusobno
upoznavali, gdje su dolazile delegacije iz razliitih krajeva arapskog
poluotoka, i gdje se Poslanik, a.s., susretao sa svim delegacijama, tu
drao svoje hutbe i davao upute i smjernice u cjelokupnom ivotu -
vjerskom, drutvenom i politikom...
U ivotu Boijeg poslanika nije postojao niti jedan izdvojen
period koji bi ljudi sada mogli nazvati vjerski, da ga ne bi mogli nazvati
politikim, niti je Poslanik imao neko drugo mjesto za politiku i
probleme vezane za politiku izuzev damije, kako hi jedno (mjesto)

68
Vidi nae djelo "Ibadet u islamu"

43
uzeo za vjeru a drugo za ovosvjetska pitanja. Tako je damija za
vrijeme Poslanika, a.s., bila i centar pozivanja u islam i sjedite drave.

Damija izmeu vremena procvata i vremena dekadence

Nakon Boijeg poslanika, s.a.v.s., u vrijeme pravovjernih halifa
damija je bila otvorena za razliite aktivnosti, kako za politike tako i
za druge.
Ebu-Bekr es-Sidik je u damiji odrao svoju poznatu prvu hutbu
u kojoj je precizirao svoj politiki ili strategijski program vladanja. Tom
prilikom on je kazao: "O ljudi, ja sam va voda a nisam najbolji medu
vama; ako vidite da sam u pravu pomozite me, ukoliko vidite da ne
postupam pravo sprijeite me."
Takoer u damiji Omer r.a., je rekao: "O ljudi, ko od vas vidi
neku nepravilnost kod mene neka me ispravi". Jedan od klanjaa mu
odgovori: "Tako mi Allaha, kada bismo vidjeli kod tebe neku
nepravilnost, ispravili bismo je otricama naih sablji." Omer r.a., mu
odgovori: "Neka je hvala Onome Koji je dao da meu Omerovim
podanicima ima onaj koji bi ispravio njegove nepravilnosti otricom
svoje sablje."
Damija je ostala takvom tokom, za ovaj ummet, najboljih
stoljea i stoljea njegovog procvala. Ali nakon to je zala zvijezda
islamske civilizacije, a muslimani doivjeli nazadak na razliitim
poljima ivota, promijenio se i poloaj damije, ija se uloga svela na
obavljanje namaza. Hutbe koje se dre u damijama postaju mrtve, jer
se itaju iz zbirki, kitnjastih izraza i rijei koje se rimuju, sve krue oko
jedne teme a to je preporuivanje sustezanja od ovog svijeta,
podsjeanje na smrt, kunju u kaburu i patnju na buduem svijetu.
Ovo je razlog da, dok dua tavori u beivotnoj leini, i ivot se u
odreenoj mjeri vraa u damiju, dok neki hatibi poinju govoriti o
opim problemima muslimana, kritizirajui pojedina loa stanja u ivotu
ummeta, naroito zastranjivanje vladara, zulum snanih nad slabima,

44
bogatih nad siromanim, utnju uleme i uenjaka, neki ljudi kau:
"Hatib se mijea u politiku...!

Prihvatanje i neprihvatanje politike

Ne znam zato se rije politika pominje kao da je to porok ili
zloin i pored toga to se ona, ukoliko se posmatra kao nauka, ubraja u
naodabranijc nauke, a kao odreeni posao i praksa spada u
najpopularnija zanimanja i profesije.
udno je da neki politiari pitaju: da li je dozvoljeno da se
damija uvue u neke politike ciljeve? A sami su od glave do pete
uronuli u politiku.
Politika u biti nije neto to je pokudeno ili zlo, ukoliko je u
skladu sa islamskim principima i u okviru islamskih propisa i
vrijednosti. Politika koju treba odbaciti je makijavalistika politika, koja
smatra da cilj opravdava sredstva, ne dri se moralnih normi niti se
pridrava ikakvih vrijednosti, te ne vodi rauna o halalu i haramu.
Politika kojoj je cilj upravljanje opim stvarima ljudi, kako bi im
priskrbila ono to je za njih dobro, otklonila ono to je nevaljalo i
uspostavila medu njima pravdu, u istoj je ravni sa vjerom, ona je ak dio
nae islamske vjere: ona je vjerovanje, ibadet, etika i sistem koji
obuhvata cjelokupni ivot.
Misija damije, onako kako ju je propisao islam, se ne moe
zamisliti izolirano od politike u navedenom smislu. Damija je
utemeljena za pitanja, poslove i stvari muslimana, i za sve ono to im
donosi dobro, kako u vjeri tako i u ovodunjalukim stvarima.
Kroz damiju ljudi se ue istini, dobru i dostojanstvu u svim
vidovima ivljenja: duhovnom, kulturnom, drutvenom, ekonomskom i
politikom. Ovo (pouavanje) spada u poznate islamske dunosti, ono je
iz domena davanja savjeta, naih, koje je Boiji poslanik, s.a.v.s.,
nazvao cjelokupnom vjerom rekavi: "Vjera je savjet"..."Kome Boiji

45
poslanice?! upitali su prisutni. On je rekao: "Allahu, Njegovom
poslaniku, Njegovoj Knjizi, voama muslimana i svim muslimanima."
Ovo pouavanje se ogleda i u preporuivanju istine i strpljenja
koje Kur'an uzima kao uvjet za spas od propasti na ovom i buduem
svijetu: "Tako mi vremena, ovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i
dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni
drugima preporuuju strpljenje." (El-Asr) Zatim ogleda se i u
preporuivanju dobra i odvraanju od zla, to je Allah, d.., uinio
prvim preduslovom za dobrotu ovoga ummeta: "Vi ste narod najbolji od
svih koji se ikad pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih
odvraate, i u Allaha vjerujete." (Ali 'Imran: 110
Nareivanje dobra i odvraanje od zla On je ubrojao medu
temeljna svojstva vjernika i vjernica: "A vjernici i vjernice su prijatelji
jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i
namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu, i Poslaniku Njegovu se
pokoravaju." (At-Tevba: 71)
Obavezu nareivanja dobra i odvraanja od zla Allah, d.., je
spomenuo prije namaza i zekata, koji spadaju u sastavne dijelove
islama, upuujui na vanost ove obaveze.
Allah, d.., nam kazuje o prokletstvima onih naroda koji su
ostavili ovu uzvienu obavezu: "Jezikom Davuda i Isaa, sina
Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali - zato to
su se bunili i granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraali od
grjenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su
postupali!" (El-Maida: 78-79).
Na osnovu davanja savjeta, preporuivanje istine, nareivanje
dobra i odvraanje od zla nuno proistie da damija ima ulogu u
usmjeravanju ope politike, zajednice, da je upozorava u ivotnim
pitanjima i da joj razotkriva spletke njenih neprijatelja.
Damije su od davnina imale vanu ulogu u podsticanju na
borbu na Boijem putu, i na suprotstavljanje neprijateljima naroda iz
reda zavojevaa koji ele dominaciju. asni ustanak u zemlji

46
Vjerovjesnika, Palestini, poeo je iz damije, a prvi pozivi za pomenuti
ustanak odjeknuli su sa munara; u poetku je bio i nazvan damijskom
revolucijom.
U dihadu u Afganistanu i svakom dihadu damije igraju ulogu
koja se ne moe zanemariti. Spomenuu da sam 1956. godine, prilikom
trostruke agresije na Egipat, pozvan od Ministarstva vakufa, iji
ministar je bio ejh Ahmed el-Bakuri, da odrim hutbu u jednoj od
velikih kairskih damija radi podizanja duha i morala kod ljudi, mada
mi je u to vrijeme bilo zabranjeno dranje hutbi i dersova te bilo kakva
aktivnost koja ima veze sa uticajem u masama, ali ih je nuda nagnala
da me pozovu u pomo.
Ministarstvo vakufa i damija zahtijeva, s vremena na vrijeme
od svojih haliba da dre hutbe o temama koje drava odredi, u cilju
ostvarenja svojih ciljeva i provoenja svoje politike, kao to je
ekonomija potronje, borba protiv nasilja, borba protiv ekstremizma,
pozivanje nacionalnom jedinstvu ili osuivanju upotrebe droge..., to
sve skupa spada u sr politike.
ta se, onda, podrazumijeva pod politikim ciljevima, koji su
tema pitanja? Ono to se da razumjeti iz ovog pitanja jeste da se radi o
politici koja je opozicija politici na vlasti.
Moje miljenje je da nije zabranjeno primjenjivati navedeno, ali
nije dozvoljeno ni generalizirati ga. Jedino to je pri tome zabranjeno je
spominjanje konkretnih imena i insistiranje sitnicama u cilju
kritiziranja, vrijeanja ili popularisanja.
Mimber ne treba da slui ovakvim stvarima, niti je dozvoljeno
slijediti metod kritiziranja i stranake pristrasnosti.
Svemu to je suprotno sa erijatom se treba suprotstavljati,
makar to bila politika vlasti, jer damija je utemeljena radi uvrivanja
Allahovog Zakona, a ne radi uvrivanja politike neke vlasti.
Ukoliko vlast ne radi u skladu sa erijatom, damija e stati na
stranu erijata, a ne na stranu vlasti. Ni u kakvoj situaciji nije

47
dozvoljeno damiji oduzeti ovo prirodno, logiko i historijsko pravo da
opominje i upozorava ummet na nevjernike snage koje zanemaruju
erijat i primjenjuju ga shodno svojim prohtjevima ili prohtjevima
onoga ko ih vodi, a oni se nee moi od Allaha niim zatititi.
U nekim islamskim zemljama vlasti su izdale zakon o
porodinim odnosima, koji je bio u suprotnosti sa Serijatom, pa se
ulema digla protiv toga zakona kritizirajui ga u damiji, budui da nije
imala drugog naina jer su sva druga sredstva informiranja bila u
rukama vlasti.
Tiranskoj vlasti ne preostaje nita drugo osim da donese presudu
da ove hrabre alime pogubi ili spali!
Ovo se uistinu desilo u Somaliji (u vrijeme Sijad Berija, protiv
koga se narod, nakon dugog trpljenja, digao i svrgnuo ga).
Snage koje su na vlasti ele da damiju upotrebljavaju kao
razglas svoje politike, pa kada su odnosi sa Izraelom dobri, onda je mir
bolji. "Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha."
(El-Enfal: 61). A ukoliko se odnosi vlasti sa Izraelom pogoraju, idovi
su najei neprijatelji vjernicima, a mir sa neprijateljem, uzurpatorom
je haram i izdaja.
Na ovakav nain minber nee postati istinski prezentator
islamske misije ve aparat za propagandu politike vladara, to mu
oduzima njegovu neprikosnovenost i obezvreuje njegov uticaj u
zajednici, te degradira dostojanstvo uleme i onih koji pozivaju Allahu.

48
 VIESTRANAJE U ISLAMSKOJ
DRAVI

Pitanje: Mnogobrojni razgovori i rasprave vode se na posebnim

sjednicama i javnim skupovima izmeu islamista meusobno, te izmeu
njih i ostalih grupa.
Meu nekim politikim grupama islamske orijentacije uvrijeilo
se miljenje da islam obavezuje na jedinstvo i zabranjuje cijepanje i
razmimoilaenje, a da stranaki pluralizam, osim verbalnog razilaenja i
cijepanja ummeta, ne donosi nita drugo.
ehid imam Hasan el-Benna je rekao da nema stranaja u
islamu, i ovoga su se drali mnogi prilikom odbijanja ideje pluralizma.
U tom smislu imaju izvjesne sumnje i navode odreene argumente.
Potovana ekselcncijo, kakvo je Vae miljenje o ovoj temi, koja
se pojavila u dananje vrijeme u vie arapskih i islamskih zemalja,
naroito u zemljama koje pruaju priliku politikom pluralizmu i
fetvama iz domena demokratije. Oni kau da snage islamske orijentacije
pozivaju slobodi i pluralizmu samo dok ne preuzmu kormilo vlasti, a
onda se osame u demokratiji i odstrane sve ostale, smatrajui da su
jedino one u pravu i da ne postoji mogunost da ne bude tako, a da su
svi drugi u zabludi i ne mogu biti u pravu. Objasnite nam erijatski stav
o tome pitanju, i navedite argumente. Neka vam Allah podari svako
dobro i neka vas ojaa Svojom pomoi.
Odgovor: Moje miljenje koje godinama iznosim u javnim
predavanjima i u posebnim susretima je da nema erijatske zapreke za
postajanje vie od jedne politike partije unutar islamske drave, budui
da erijatska zapreka zahtijeva tekst (potvrdu u Kur'anu ili hadisu, op.
prev.), a takvog nema.

49
 tavie, pluralizam je u dananje vrijeme nunost, jer predstavlja
sigurnosni ventil koji osigurava od apsolutistike vladavine neke osobe
ili odreene grupe, od njene dominacije nad ostalim ljudima,
samovoljnog postupanja sa drugima te nepostojanja bilo koje snage koja
moe da joj kae: NE, ili ZATO?, to se da, kako proitati u historiji,
tako vidjeti i u dananje vrijeme.
Sve to se zahtijeva od ovih partija, da bi njihovo postojanje
steklo erijatsku utemeljenost, jesu dvije osnovne stvari:
1. Da priznaju islam kao vjeru i vjerozakon da se prema njemu
ne odnose neprijateljski i ne rade u suprotnosti sa, makar ga, u svjetlu
definiranih principa islamske nauke razumijevale na poseban nain.
2. Da ne rade u korist orijentacija neprijateljski usmjerenih
prema islamu i njegovu ummetu, bilo kojeg imena i pozicije da su.
Nije dozvoljeno osnovati partiju koja propagira ateizam,
razuzdani liberalizam ili areligioznost, ili negira objavljene vjere uope,
ili pak omalovaava islamske svetosti: njegovo vjerovanje ili
vjerozakon ili Kur'an ili Poslanika, a.s. Nije dozvoljeno jer je pravo
ljudi u islamu - ili ak jedna od obaveza - da savjetuju vladara, da
ustanu protiv njega ukoliko skrene u stranu i da mu nareuju dobro a
odvraaju ga od loega, jer on je jedan od muslimana, nije toliko velik
da ne moe biti posavjetovan ili da mu ne moe bili nareeno, niti su
oni toliko mali da ne mogu da posavjetuju ili narede.
Ako ummet zapostavi nareivanje dobra i odvraanje od zla, on
gubi ono to ini tajnu njegove oblikovanosti i uzrok vlastitog dobra a
zadesie ga i prokletstvo kao to je zadesilo i narode prije njega, koji:
"Jedni druge nisu odvraali od runih postupaka koje su radili." (El-
Ma'ida: 79)
U jednom hadisu stoji: "Kada vidi moj ummet kako se boji
silniku rei: Silnie, udalji se od njih"69 A u drugom hadisu se kae:

69
Prenosi Ahmed b. Hanbel u Musnedu

50
"Kada ljudi vide silnika, pa mu se ne suprotstave, ubrzo e ih sve
obuhvatiti kazna od Njega."70
Kada je Ebu-Bekr r.a., preuzimao hilafet rekao je na poetku
hutbe: "O ljudi, ako budem dobro postupao podrite me, a ako budem
loe postupao sprijeite me; pokoravajte mi se u onome u emu se ja
budem pokoravao Allahu, a ako Mu budem nepokoran niste mi se duni
pokoravati."
Omer r.a., je rekao: "O ljudi, ko od vas bude vidio neku
nepravilnost kod mene neka me sprijei", jedan ovjek mu ree: "Tako
mi Allaha, kada bismo vidjeli kod tebe neku nepravilnost, sprijeili bi je
otricama naih sablji!" Omer, r.a., ree: "Hvala Allahu, Koji je dao
meu muslimanima nekoga koji bi otricom svoje sablje sprijeio neku
nepravilnost kod Omera"! Ali znamo historiju, iskustva naroda i
stvarnost muslimana: ustati protiv nekog zastranjivanja vladarevog nije
ni lahko ni jednostavno, jer narod nema sablje kojima bi sprijeio
nepravilnosti, budui da su sve sablje u rukama vladara!
Postaje obaveza da se suprotstavljanje zastranjivanju vladara
organizira na nain bez isukivanja sablji i potezanja oruja.
ovjeanstvo je u nae vrijeme, nakon gorke i duge borbe, uzmoglo
pribjei nareivanju dobra i odvraanju od zla te suprotstavljanju
nepravilnostima koje dolaze od vladara na nain koji iskljuuje
prolijevanje krvi, a to je ustvari, postojanje politikih snaga koje
aktuelna vlast ne moe lahko eliminirati te snage su one koje se zovu
"stranke".
Vlast dominira nad pojedincem ili nekom malom zajednicom,
putem sile ili lukavstva, teko e potiniti velike organizirane zajednice,
koje imaju potporu u ivotu i oslonac u narodu, svoje mimbere
(govornice), tampu i instrumente ispoljavanja i uticaja. Ako elimo da
obaveza nareivanja dobra i odvraanja od zla ima svoje znaenje i
snagu u dananje vrijeme, nee biti dovoljno da ostane kao pojedinana
obaveza ogranienog uticaja i moi, ve je neophodno da razvije vlastite

70
Prenosi Ebu-Davud u Sunenu

51
oblike i naine kako bi poprimila snagu koja moe za neto to je grijeh
rei: Ne treba sluati i ne treba se pokoravati. Politike snage treba
snano da ustanu protiv vlasti kada ova postane nasilnika, te da je
svrgnu bez nasilja i krvi.
Formiranje ovih politikih partija ili udruenja je postalo
neophodno sredstvo za borbu protiv nepravde koja dolazi od vlasti te
pozivanje iste na polaganje rauna, zatim na ispravan kurs ili pak
obaranje, da bi na njeno mjesto dola druga vlast. Ovo omoguava
zahtijevanje odgovornosti od vlasti i permanentno vrenje obaveze
savjetovanja i nareivanja dobra, a ono bez ega odreena obaveza nije
potpuna i samo se smatra obavezom.
Moda e neki iskreni pomisliti da dravi koja sudi po
Allahovom Zakonu i u svim stvarima se poziva na mudrost nije
potrebno sve ovo, jer je to drava koja se nuno ustrojava na uvanju
granica koje je odredio Uzvieni Allah.
Svi imaju obavezu da se bore za uspostavljanje ove eljene,
traene drave: koja e, kada se uspostavi, biti kao to je opisao
Uzvieni Allah: "One koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu
obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traili da se ine dobra djela, a
odvraati od nevaljalih." (El-Hadd: 41) Tada su duni da joj predaju
kormilo vlasti i ispolje lojalnost, pokornost i podrku.
elim da kaem ovima da islamska drava nije religijska drava
kakva je poznata u drugim drutvima, vznai, to je graanska drava
koja se obavezala provoditi erijat. Njen vladar nije bezgrjeni voa,
niti su njeni organi neprikosnoveni sveenici ve ljudi koji ispravno
postupaju i grijee, ine dobro i ono to to nije, bivaju pokorni i grijee;
na ljudima je da ih podre ukoliko rade dobro i da im oponiraju ukoliko
rade loe, a kada nareuju neto to je grijeh da ih odbiju, kao to je
rekao Ebu-Bekr r.a., u svojoj prvoj hutbi, ili jo bolje kao to je rekao
Boiji poslanik, s.a.v.s.: "Musliman je duan sluati i pokoravati se u
onome to voli i onome to mu nije drago, izuzev ako mu se nareuje

52
neto to je grijeh, pa kada mu bude nareeno neto to je grijeh, nije
duan sluati niti se pokoravati."71
Kada se opovrgne bezgrjenost i svetost svi ljudi su obina
ljudska stvorenja, koja nisu sigurna da ih nee zaslijepiti ivot na ovome
svijetu niti da ih nee zavarati kakve varke u odnosu prema Allahu, te e
se ponaati apsolutistiki i nasilniki, a najgora vrsta apsolutizma s
obzirom na opasnosti koje nosi, jeste apsolutizam u ime vjere. Ukoliko
nisu uspostavljeni regulatori i pripremljeni metodi koji e sprijeiti da se
pomenuti apsolutizam pojavi, ili ga eliminirati ukoliko se pojavi ummet
e se nai u nevolji, a loe posljedice zadesie i vjeru, takoer.
Stoga je formiranje organiziranih snaga, koje e slobodno i javno
djelovati i imati snage da podre ono to je dobro i sprijee ono to je
loe - stvar koju erijat pozdravlja i podrava, jer u tome se krije
postizanje opeg dobra i anuliranje loih stvari.
Najvea greka je ako drava ili neki njeni tienici smatraju da
su jedino oni u pravu i da je istina uvijek na njihovoj strani; onaj ko se
protivi dravi; grijei ili je ak u potpunoj zabludi. Moemo vidjeti kako
su Mu'tezile koji su se osamostalili i imali vlast u doba halife Me'muna
b. er-Raida, i poslije njega u doba Vasika el-Mu'tsima, eljeli da kao
obavezu nametnu svoje miljenje svima, i da se sa "karte miljenja"
izbriu miljenja drugih. Oni su biem i sabljom ustali protiv stavova
ostalih skupina, koje se nisu slagale sa miljenjem u pogledu najveeg
problema, koji su pokrenuli upravo oni, a koji je u povijesti vjerovanja i
miljenja poznat pod imenom "problem stvorcnosti Kur'ana".
Bila je to muna i krajnje teka situacija u kojoj su zlostavljani
veliki ljudi i imami na elu kojih je bio bogobojazni imam Ahmed b.
Hanbel. O ljudima koji su za sebe tvrdili da su pobornici razuma i
slobode miljenja historija je zabiljeila ovaj sramotni i potresni zloin,
a to je zloin zlostavljanja onih koji imaju suprotno miljenje,
kanjavanjem zatvorom, udaranjem i muenjem - iako su spadali u
velike imame.

71
Muttefekun alejhi

53
 Stranaki pluralizam je kao "Mezhebski pluralizam"
Kada i dozvolimo princip partijskog pluralizma unutar islamske
drave, to ne znai da se vie partija podudara sa vie odreenih osoba
koje se razlikuju meusobno po linim ciljevima ili interesima: u
smislu, ovo je partija toga i toga, a ovo je partija ovoga koje su okupile
ljude oko svojih linosti dirigirajui njima u svome krugu. Slino je i sa
pluralizmom zasnovanom na etnikom, teritorijalnom ili principu
pripadnosti odreenom drutvenom sloju, te drugim oblicima cijepanja
na osnovu pripadnosti to sve skupa nije u skladu sa islamom.
erijatom dozvoljeni pluralizam je pluralizam politikih ideja i
programa koje iznosi svaka skupina podupirui ih argumentima, koje e
podrati oni koji se pouzdaju u njih i samo kroz njih vide put ka boljem.
Stranakom pluralizmu u politici slino je postojanje vie
mezheba u fikhu. Mezheb u fikhu je kola miljenja koja ima posebna
pravila u razumijevanju erijata i u svjetlu tih pravila izvodi propise iz
jasnih dokaza erijata.
Sljedbenici mezheba su u osnovi uenici ove kole, koji vjeruju
da je ona blia onome to je ispravno nego druge, i da je na boljem putu.
Oni su poput neke partije koja slijedi odreene ideje i iji su se
sljedbenici udruili na tim principima i podravaju je shodno uvjerenju
da joj treba dati prioritet i prednost, mada to znai nipodatavanje
drugih. Poput toga je i partija: i to je pravac u politici, koji ima svoju
filozofiju, principe, programe iji su temelji iz irokog polja islama.
lanovi partije lie sljedbenicima mezheba u fikhu, svako podrava ono
to smatra blie ispravnome i za to smatra da mu treba dati prioritet.
Moe se sresti grupa ljudi koja smatra da je sura obavezna, da se
halifa ili voda drave izabira opim izborima, da je vrijeme trajanja
njegovog mandata ogranieno a zatim se izabira drugi, da su lanovi
sure izabrani putem izbora, da ena ima pravo izbora i pravo
kandidiranja za medlis (skuptinu), da drava ima pravo mijeanja u

54
odreivanje cijena robe, iznajmljivanje zemlje i nekretnina, plae
radnika i profit u trgovini. Zatim, da se zemlja iskoritava davanjem
sjemena i zemlje pod zakup i podjele profita, a ne iznajmljivanjem, da u
imetku postoji obaveza, odnosno pravo i osim zekata, da je osnova u
vanjskim odnosima mir, da se zimmije (tienici islamske drave)
ukoliko slue vojnu obavezu, oslobode davanja dizje koja odgovara
zekatu to ga daju muslimani..., itd.
Moe se sresti i druga skupina "konzervativaca", koji stoje
nasuprot "reformista" ili, po njihovom miljenju, pobornika obnove -
smatraju da sura ima informativnu, a ne obavezu-juu ulogu, da vodu
drave biraju ljudi "ugovora i rjeenja", da njegov izbor traje doivotno,
da izbori nisu sredstvo koje je u skladu sa erijatom, da ena nema
pravo kandidiranja niti pravo glasanja, da je ekonomija slobodna, da je
vlasnitvo apsolutno, da je osnova u vanjskim odnosima rat, da je halifa
ili poglavar onaj koji ima pravo objave rata ili prihvatanja mira, te druge
ideje i shvatanja koja obuhvataju drutvene, ekonomske, politike,
vojne, kulturne i druge oblike ivota.
Postoji i trea skupina koja nije ni sa jednima niti sa drugima,
ve se u nekim stvarima slae sa ovima a u nekim sa onima.
Kada pobijedi neka od ovih skupina i preuzme vlast u svoje
ruke, da li e eliminirati druge skupine, ije e njihove ideje prekriti
praina, samo stoga to je ona ta koja ima vlast?
Da li postojanje vlasti daje idejama pravo opstanka, a lienost
vlasti nuno dovodi do njihovog nestanka?
Zdravo miljenje kae: ne, pravo svake ideje jeste da tumai,
izraava samu sebe dokle god ima opravdane stavove koji joj daju
potporu, i pristalice koji je podravaju.
Ono to ne odobravamo na polju politike je ono to ne
odobravamo ni na polju fikha: nerazborito imitatorsko slijeenje i
slijepa pristrasnost, pridavanje svetosti nekim vodama kao da se radi o
poslanicima, to je izvor loih posljedica i propasti.

55
 Pluralizam i razmimoilaenje
Jedna od sumnji koja se ovdje pojavljuje jeste da princip
viestranaja ili pluralizma u skladu sa aktualnom terminologijom je u
direktnoj proturjenosti sa jedinstvom na koje obavezuje islam i dri ga
za blizanca vjerovanja, kao to razilaenje smatra bratom ncvjernitva i
neznalatva.
Uzvieni Allah kae: "Svi se vrsto Allahova ueta drite i
nikako se ne nujedinjujte!" (Ali 'Imran: 103) "I ne budite kao oni koji su
se razjedinili i u miljenju podvojili kad su im ve jasni dokazi doli,
njih eka patnja velika." (Ali 'Imran: 105)
Jedan hadis glasi: "Nemojte se razilaziti, jer oni koji su bili prije
vas su se razili i doivjeli propast."72
elim da skrenem panju na jednu vanu injenicu, a to je da
pluralizam ne znai nuno i cijepanje, kao to i odreena
razmimoilaenja nisu stvar koju treba posmatrati sa mrnjom, na
primjer razilaenje u miljenju koje je nastalo kao razilaenje u
idtihabu. I ashabi su se razilazili u mnogobrojnim pitanjima
sekundarnog karaktera, i to im nije donijelo nita loe. ak su se
razilazili i u vrijeme Boijeg poslanika, s.a.v.s., u nekim pitanjima, kao
to je bilo u sluaju kada su se razili o pitanju ikindije namaza na put
do Benu Kurejza. To je poznati sluaj. Poslanik, a.s., nije prigovorio ni
jednoj od dvije strane koje su se razile u miljenju.
Neki smatraju ovu vrstu razilaenja kao milost koja je podarena
ummetu, o tome postoji i hadis koji kae: "Razilaenje moga ummeta je
milost", a o tome je napisano i jedno djelo: "Milost za ummet je u
razilaenju imama." Prenose da halifa Er-Raid Omer b. Abul-Aziz
govorio da ne bi volio da se ashabi nisu razili jer je njihovo razilaenje

72
Muttefekun alejhi

56
otvorilo vrata irine, elastinosti i olakanja imamima veim broja
miljenja, specifinih grananja i metoda.
Neki smatraju da se razliitost kao milost ispoljava u smislu toga
to se ljudi bave razliitim naukama i profesijama, ime se ispunjavaju
praznine i udovoljava mnogobrojnim i raznovrsnim potrebama
zajednice.
Kur'an razliitost jezika i boja tumai jednim od Allahovih, d..,
znakova stvaranja, koje izmeu stvorenja shvaaju ueni: "I jedan od
dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i zemlje, i raznovrsnost jezika
vaih i boja vaih; to su, zaista, pouke za one koji znaju." (Er-Rum: 22)
Svako razilaenje ne znai nuno i zlo, postoje dvije vrste
razilaenja, razilaenje u smislu grananja, i razilaenje koje se oituje u
sueljavanju, prvo je pohvalno dok je drugo pokueno.73
Spominjao sam esto u svojim knjigama i predavanjima da nema
zapreke za postojanje veeg broja zajednica, grupacija (damata) koje
rade za islam, dokle god se jedinstvo opire razliitosti, njihovih ciljeva,
programa, shvatanja i povjerenja jednih prema drugima.
Uslov za ovaj pluralizam jeste da to bude pluralizam metode i
specifinosti a ne meusobne iskljuivosti, te da su svi jedinstveni u
pogledu svakog tekueg problema vezanog za islamsko bitisanje.
islamsko vjerovanje, erijat i ummet.
U svakom sluaju lijepo miljenje i traenje izvinjenja su
svojstva koja treba da odlikuju sve strane, nema mjesta optuivanjima
za grijeh, zabludu ili nevjerstvo, nego treba preporuivati istinu i
strpljenje, meusobno se savjetovati u pogledu vjere, pridravajui se
mudrosti i lijepog naina opominjanja i prouavanja, te raspravljati na
najljepi nain.
Primjer svakog pluralizma ili razliitosti jeste razliitost u
pogledu metoda to ne dovodi do cijepljenja i neprijateljstva niti

73
Pogledaj moju knjigu "Es-Sahva el-islamijja bejnel-ihtilafil-merui vet-teferrukil-
mezmumi"

57
frakcijskih podjela u okviru ummeta; ne trpe tete jedni od drugih, ve
je to pluralizam razliitosti u okviru jedinstvenog ummeta, koji
podrazumijeva mnogostrane povezanosti. Od toga ne treba strahovati,
niti ima opasnosti u tome, tovie takav pluralizam predstavlja zdravu
pojavu.
Ovakav stav imamo kako za stanje prije, tako i za stanje poslije
uspostavljanja islamske drave, jer je to drava koja ne gubi mo u
razliitosti, niti anulira sve ideje koje su utemeljile zajednicu prije nje.
Ideje ne umiru niti pristaju da budu osuene na nestanak, ukoliko ne
ieznu same od sebe zbog pojave nekih ideja jaih od njih.

Pluralizam je princip koji je preuzet!

Jedna od sumnji koja se ovdje takoe javlja jeste, kako neki
kau, i ta da je partijski pluralizam princip preuzet iz zapadne
demokratije, te nije islamski princip koji potie od nas, a nama je
zabranjeno da se poistovjeujemo sa drugima i gubimo nau osobenost:
"Onaj ko oponaa neki narod, pripada njemu."
Mi obavezno moramo imati samostalnost u pogledu ideja i
politike, i ne smijemo slijediti druge, pedalj po pedalj i korak po korak.
Na stav je da je ono to nam je zabranjeno i na to smo
upozoreni slijepo slijeenje drugih, da ne bismo postali puki skuti koji
slijede a ne bivaju slijeeni i idu iza drugih u svim stvarima: "Kada bi
oni uli u jamu gutera i vi biste uli u nju."
Zabranjeno oponaanje jeste ono u kome postoje odreeni znaci
koji predstavljaju neto karakteristino u pogledu vjere, kao to je
noenje kria kod krana ili pojasa kod vatropoklonika i slino tome,
ime onaj ko to oponaa ulazi u skupine onih koje oponaa i stie se
dojam da je on jedan od njih.
to se tie preuzimanja od njih u drugim stvarima iz domena
savremenog ivljenja, u kome nema grijeha, niti je onaj koji to ini

58
grijcan; mudrost je izgubljena stvar vjernika gdje god da je nae ima
najvie prava na nju. I Boiji poslanik, s.a.v.s., je kopao jarak (hendek)
okolo Medine, a to nije bilo lukavstvo koje su poznavali Arapi, ve su
taj postupak koristili Perzijanci, a predloio ga je Selman, r.a. Boiji
poslanik je uzeo i peat kojim je peatio svoja pisma, nakon to nam je
reeno da vladari primaju pismo samo ako je opeaeno.
Omer, r.a., je preuzeo sistem ubiranja poreza i sistem divana.
Muavija je preuzeo sistem pote. A poslije su preuzeti razliiti sistemi i
naini organizacije.
Shodno ovome nije nikakva sramota niti grijeh preuzeti princip
partijskog pluralizma iz zapadne demokratije, ali pod dva uslova:
Prvi uslov: da u tome vidimo sutinski opi interes za nas nee
nam tetiti ukoliko se budemo bojali nekih loih posljedica njegove
realizacije, bitno je da je korist koju on donosi vea od tete, jer erijat
se temelji na stanovitu potpune ili pretene dobrobiti i odstranjivanju
potpune ili pretene tetnosti. Uzvieni Allah o alkoholu i hazardnim
igrama kae: "Reci:" Oni donose veliku tetu i neku korist ljudima, samo
je teta od njih vea od koristi." (El-Bekare: 119), ovaj ajet je temelj u
ovoj oblasti.
Drugi uslov je da ono to prihvatimo modificiramo i
unaprijedimo, tako da se slae sa naim vrijednostima i moralnim
obrascima, te sa naim erijatskim propisima i ustaljenim tradicijama.
Niko nas ne prisiljava da preuzmemo taj sistem u potpunosti i do
u detalje, u to spada: partijska pristrasnost i u istini i u neistini,
podravanje partije i onda kada je ona u ulozi silnika i na mjestu
potlaenog, kao to su otvoreno govorili Arapi u doba dahilijjeta:
"Pomozi svome bratu zalimu ili mazlumu", prije nego to je Poslanik,
a.s., ispravio njihova hvatanja toga principa i objasnio ga dajui mu
drugo znaenje, te pomoi alima znai da ga sprijei u injenju
zuluma, tako e mu pomoi protiv njegove strasti ejtanske obmane.

59
 Kome pripada odanost?
Nedoumica koja takoe iskrsava jeste to neki kau da
postojanje partija unutar islamske drave kojoj se obavezao na
poslunost, podravanje i pomaganje. Ovo je tano ukoliko bi pojedinac
zauzimao u svakoj stvari stanovite koje se sueljava sa dravom, i
podravao svoju partiju u svakoj stvari. A mi ne govorimo o tome.
Musliman treba da ispoljava odanost jedino Allahu, d..,
Njegovom poslaniku, a.s., i zajednici vjernika, kao to Uzvieni Allah,
d.., kae: "Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici
koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme
Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana e svakako
pobijediti." (El-Ma'ida: 55-56)
Pripadnost pojedinca, muslimana nekome plemenu ili nekoj
teritoriji, drutvu, savezu, uniji ili partiji ne anulira njegovu pripadnost i
odanost dravi.
Sve ove odanosti i pripadnosti su vezane za jedan temelj, a to je
odanost Allahu, d.., Njegovom poslaniku, a.s., i vjernicima, dok je
najstroije zabranjeno nevjernike uzimati za prijatelje: "Zar od njih
trae snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?" (En-Nisa': 139), "O
vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte." (El-
Mumtehina: 1)
Ako je metod na koji stranka obavezuje taj da pojedinac
podrava svoju stranku u njenim stavovima, uprkos tome to je vrsto
uvjeren da su bezvrijedni i suprotstavljeni dravi za koju vjeruje da je u
pravu, mi to ne podravamo i ne pozivamo tome, i taj metod je potrebno
promijeniti u oblik koji odgovara islamskim vrijednostima, propisima i
etici.

60
 Imam Alija je dopustio postojanje stranke haridija
Ako se vratimo naoj bogatoj prolosti, a naroito praksi
Hulefair-raidina, koju smo duni slijediti i vrsto je se pridravati -
vidjeemo da je voa pravovjernih Ali b. Ebi-Talib r.a., tolerirao
postojanje stranke koja je imala oprean stav u odnosu na njegovu
politiku i program, optuujui ga, na vrhuncu, za ncvjernitvo i
otpadnitvo od vjere, mada je on medu prvima primio islam. Nisu se
zadovoljili ovim teoretskim stavom, nego su polegli i sablje protiv njega
i objavili mu rat, smatrajui da je dozvoljeno prolijevati njegovu krv i
krv onih koji su ga podravali, s optubom da je on u Allahovoj vjeri
sudio ljudima, a sud pripada iskljuivo Allahu, d.., shodno tekstu
Kur'ani-Kerima: "Sud pripada jedino Allahu." (Jusuf: 40)
Kada je Imam Alija r.a., uo ove rijeci, odgovorio im je
reenicom koja je postala poslovica prenoena tokom historije, a radi se
o njegovim rijeima. "Rije istine kojom se eli zabluda!"
I pored ovoga nije se odluio da ih eliminiranje i nije naredio da
ih protjeraju i napadnu kako bi bili iskorijenjeni, ve im je jasno i
otvoreno rekao: "Prema vama smo duni tri stvari: da vam ne
zabranjujemo dolazak u damije, da vam ne spreavamo da se ponovo
povratite dokle god ste pod naim okriljem, te da ne zapoinjemo borbu
protiv vas."
To su bili Haridije, koji su predstavljali naoruanu opoziciju, i
snagu ija je smionost dostigla visoku granicu.
Poznato mi je da je Imam ehid Hasan el-Benna osporio
stranaje i stranaki pluralizam u islamu.
To je njegov stav o stranarenju, koje je vidio u svoje vrijeme, a
koje je napravilo razdor u ummetu u vrijeme otpora neprijatelju. To su
bile partije koje su se okupljale oko pojedinih linosti, a ne oko jasnih
ciljeva i definiranih programa. U nekim svojim brourama on o
lanovima i vodama partija kae: "Kolonijalizam je napravio razdor
meu njima, i okupio oko sebe, oni tee njemu, i okupljaju njegove
pristalice!"
61
 Ne smeta to se na idtihad razlikuje od idtihada naega
imama, Allah mu se smilovao; on nije ograniio one poslije njega da se
dre miljenja koje je on izveo, a naroito kada se primjene prilike, a
stavovi i ideje evoluiraju.
Moda bi i on i da je ivio do danas, zastupao miljenje kao i mi
- fetve se mijenjaju shodno mijenjanju vremena, mjesta i stanja. A
naroito u stvarima politike, koje obiluju mnogobrojnim promjenama.
Oni koji poznaju Hasana el-Bennaa znaju da on nije bio krut niti
konzervativac, nego je bio dinamian, a njegove ideje i stavovi su
doivljavali preobraaj shodno dokazima i shvatanjima koja je primao.
Sekularisti prikazuju idealnu islamsku dravu kao dravu koja ne
tolerira podizanje glasa, niti miljenje koje je opreno, niti skupinu koja
bi rekla: "Zato?" a kamoli: "Ne!"
injenice govore da su u "areni" razliite snage i mnogobrojne
grupe, koje slobodno svjedoe islam i povode se za njim, ali imaju
razliite poglede, shvatanja, programe i taktike. Kada jedna od njih
uzmogne i preuzme kormilo vlasti, na ovaj ili onaj nain, da li je
dozvoljeno ostalim zajednicama i snagama da ostanu i postoje ili im je
sueno da nestanu sa pozornice i zauvijek se izgube?
Najuputnije i najprikladnije je da ove snage ostanu u "areni",
pozivajui i upuujui, nareujui dobro i odvraajui od zla i da
savjetuju kako se odnositi prema Allahu, Njegovom poslaniku, voama
vjernika i svim vjernicima.
Ako su partije i politike snage erijatski legalne u okviru
islamske drave, uz obavezno pridravanje islamskih propisa, s
opravdanijim razlogom treba da budu erijatski legalna udruenja i
partije prije uspostavljanja islamske drave. Nema nikakve zapreke da
na polju islamskog djelovanja postoji vie od jedne grupe koja e raditi
na uspostavljanju islamskog drutva i drave, i boriti se na Boijem putu
svim erijatom doputenim sredstvima.

62
 Ono na to ovdje treba obavezno upozoriti i to ne bi bilo lijepo
preutjeti jesu ideje vezane za ovu tematiku, koje su objavili neki
pojedinci i skupine koje nose islamsko porijeklo.
U tome smislu neki su izdali propise i fetve koje bilo kakvo
formiranje zajednice, udruenja ili pripadanja istoj smatraju
zabranjenim (haram) djelom, novatorstvom u vjeri koje Allah, d.., nije
dozvolio, svejedno zvale se organizacije zajednicom, udruenjem,
partijom, ili bilo kojim imenima i nazivima.
Ovo je udna smionost prema Allahovoj vjeri, nasrtaj na erijat
bez ikakvog jasnog dokaza i neutemeljeno zabranjivanje onoga to je
Allah, d.., dozvolio.
Osnova u stvarima i postupcima vezanim za obredoslovlje i
meusobne postupke ljudi je doputenost ('ibaha). A formiranje skupina
koje e raditi u cilju islama spada u tu doputenost. tavie, tano je da
je formiranje ovih skupina neto na to obavezuju erijatski tekstovi i
njegova openita pravila. Uzvieni Allah kae: "Jedni drugima pomaite
u dobroinstvu i bogobojaznosti" (El-Ma'ida: 2) i: "Svi se vrsto
Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte." (Ali 'Imran: 103)
Boiji poslanik, s.a.v.s., kae: "Vjernici su meusobno kao
zgrada, oslanjaju se jedni na druge"74, "Allahova pomo je uz
zajednicu, onaj ko se izdvoji, izdvojio se u vatru."75
Fikhsko pravilo kae: "Ono bez ega neki vadib nije potpun, i
samo je vadib." Sigurno je da sluenje islamu u ovo vrijeme, bdijenje
nad egzistiranjem njegovog ummeta te rad na uspostavljanju islamske
drave ne moe biti potpun putem pojedinanih rasprenih nastojanja,
ovdje ili ondje; nuan je zajedniki rad, koji objedinjuje razasute snage,
odvojena nastojanja i neiskoritenu energiju, te mobilizira sve u
organiziran front, koji zna svoj cilj i ima definiran put.

74
Muttefekun alejhi
75
Prenosi Tirmizi

63
 Ovo potkrepljuje i injenica i da snage koje se neprijateljski
odnose spram islama kao i one koje rade za neke druge ciljeve ne
djeluju parcijalno, ve u vidu snanih grupacija i velikih homogenih
organizacija, koje posjeduju najvee materijalne i ljudske potencijale.
Pa kako emo im se suprotstaviti pojedinano i razjedinjeni, kad
borba zahtijeva da svi budu vrsto stisnuti u jedan saff, kao to kae
Uzvieni Allah: "Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u
redovima kao da su bedem vrsti." (Es-Saff: 4)
Zajedniki rad na pomaganju islama, oslobaanju njegove
zemlje, jedinstvu njegovog ummeta i uzdizanju njegove rijei je
obaveza i nunost. Obaveza koju iziskuje vjera i nuda koju zahtijeva
stvarnost, a zajedniki rad podrazumijeva formiranje udruenja ili
partija koje e ustrajavati na ovoj obavezi.
Postoji i jedna druga ideja koja je u oprenosti sa ovom: ona
tretira zajedniki rad kao obavezu, ali ograniava pome-nutu obavezu na
odreenu skupinu smatrajui da jedino ona predstavlja istu istinu, a da
je sve osim nje neistina: "Zar poslije istine ima ita osim zablude?"
(Junus: 32) Drugim rijeima, ovakve grupe istiu za sebe da su
"zajednica muslimana" (dema'tul-muslimin), i da osim njih ne postoji
"zajednica muslimana" dokle god su oni zajednica muslimana svako ko
se odvoji od njih odvojio se od zajednice, i svako ko im nije pristupio
nije u zajednici muslimana! A svi hadisi koji govore o "zajednici" i
nunosti "zajednice" te cijepanju "zajednice" odnose se na zajednicu te
grupe!
Ova vrsta argumentacije i pripisivanje Teksta onome na to se on
ne odnosi predstavlja vrata onoga to je loe za ummet; jer argumente,
dokaze stavlja na mjesto koje nije njihovo.
Njima se mogu pridruiti i oni koji istinu pripisuju svojoj
zajednici ili partiji iskljuujui druge, obilno pridajui objektivnost
jedino njoj, a odriui je drugima.
Neki od njih preesto upotrebljavaju kvalifikacije koje se odnose
na djelovanje, miljenje, vjerovanje ili etiku, a koje skupinu definiraju

64
kao "zajednicu istine" ili "partiju istine", upotrebljavajui to za svoju
zajednicu a liavajui druge. To je jedna vrsta devijantnosti i
proizvoljne upotrebe, to nauna logika ne prihvata.
Drugi, opet dio kao jedino mjerilo uzimaju to ko je prvi pristupio
osnivanju, po kome onaj koji je to uinio prije drugih polae pravo na
istinu ili ima monopol nad istinom i realnou.
Neke partije u islamskim zemljama su utvrdile da jedino one
predstavljaju istinu, jer su one prve preuzele inicijativu, a svaka poslije
formirana partija je nuno besmislena i nema pravo na postojanje; jer
prihvatanje omasovljenja te partije isti je kao i sluaj davanja prisege na
odanost vlasti, a hadis kae: "Ako bi se davala prisega dvojici halifa,
ubijte onoga koji je drugi od njih dvojice!!"76
Ove fetve, koje su plod neznanja i smionosti ljudi neupuenih u
erijatske znanosti, dovele bi ummet u najgori poloaj i gurnule ga u
opasnost. Uenjaci fikha iz prolih vremena znali su rei za neke od
onih koji sebe smatraju upuenim u nauku: Pree bi bilo zatvoriti neke
koji u dananje vrijeme ljudima daju fetve nego li kradljivce! To je
stoga to kradljivci unitavaju ljudima dunjaluke, a ovi im unitavaju
vjeru.
A ta bi tek bilo kada bi ti uenjaci fikha vidjeli ta mi od fetvi
itamo ili sluamo u nae vrijeme?
Mo i snaga pripadaju jedino Allahu, d..

76
Prenose Ahmed i Muslim

65
 OTMICE AVIONA

Pitanje: S obzirom na to da se otmice aviona deavaju esto od

koji smatraju da time ine dobro islamu i muslimanima, a u tim
otmicama stradaju nevine osobe, elimo da nam date odgovor o ovome
na temelju Kur'ana i sunneta, mada nam je poznato da ste i ranije javno
osuivali ovakva nedjela. Posebno ovo traimo s obzirom na posljednju
nesreu sa otetim kuvajtskim avionom.
(Izvorno pitanje je zbog duine samo parafrazirano vodei
rauna da se ne narui njegova glavna intencija, prim. prevodioca)
Odgovor: Svakako da u nesrei sa otetim avionom suosjeam i
srcem i duom, kao i milioni drugih ljudi ija srca nisu okrutna "kao
kamen ili jo vie" (Kur'an), kao to je Allah, d.., opisao srca drevnih
Jevreja.
Ve sam osudio ovo djelo u televizijskom govoru na TV Ed-
Dewha, kao to sam osudio i slina djela prije nekoliko godina u
programu Katarske televizije u emisiji "Hedjul-islam". Tada su otmiari
bili nearapi i nemuslimani. Meutim nasilje nad nevinom osobom je
grijeh i zloin bez obzira na vjeru, dravu i narodnost napadaa, jer
Allah ne voli nasilnike. Islam nema dvostruke arine, kao to su to imali
Jevreji, koji su mijenjali Boiju objavu, primjenjujui jedna pravila na
Jevreje, a druga na ostale.

Osnovna islamska naela

elim ovdje itaocima predoiti naela crpljena iz Kur'ana
asnoga i sunneta uzoritoga.

66
 1. Zabranjeno je nasilje nad nevinima
Islam ne dozvoljava nasilje nad nevinom osobom ni o kojem
sluaju, i bilo u kome da se radi, svejedno da li je posrijedi napad na
ivot, ast ili imetak, da li je napada bio zapovjednik (emir) ili voa
(halifa). Njihovo namjetenje im ne daje vlast nad ivotima ljudi niti
nad njihovom imovinom, njihovom vanjtinom ili intimom. Poslanik,
s.a.v.s., obznanio je prisutnima na Oprosnom haddu da su krv,
imovina i ast ljudi sveti, zauvijek do Sudnjega dana.
Ova zabrana se ne odnosi samo na muslimane, ve obuhvaa
muslimane i ostale ljude koji nisu u ratu sa njima.
U sluaju rala i borbe, islam ne dozvoljava ubijanje onih koji se
ne bore, ena, djece i starih, kao i svetenika - osamljenika u
samostanima radi bogotovlja.
Povjesniari sa zapada primijetili su da povijest nije upoznala
osvajae pravednije i milostivije od Arapa, tj. muslimana.
tavie islam zabranjuje mrcvarenje ivotinja, a ta je tek sa
ovjekom? U Sahihu se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao "da je
ena ula u Dehennem zbog make koju je zatvorila i nije je hranila,
niti joj dala da sebi lovi gmizavce."
Kakav je tek poloaj onoga ko zatvori ljude i zastrauje ih
dovodei ih u straan nemir i prestraenost?
U hadisu koga prenosi Numan b. Beir kae se: "Bili smo sa
Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na putovanju, pa se ovjek na svojoj
jahalici poeo njihati, tj. obuzeo ga je drijem. Drugi ovjek je uzeo
strijelu iz svog tobaka i malo ga njome razbudio, te se on uplaio.
Poslanik, s.a.v.s., je tom prilikom rekao: "Nije dozvoljeno ovjeku da
zastrauje muslimana."77 Ibn Ebi Lejla je prenio od brojnih ashaba
Poslanikove rijei o ovome. Znai, zastraivanje je zabranjeno (haram),

77
Biljei Taberani, a Bezzar u skraenom obliku: "Nije dozvoljeno muslimanu da
zastrauje drugog muslimana."

67
makar bilo u ovako prostom obliku, zbog ale i igranja, ako je
posljedica neija zastraenost i uplaenost.
ta je sa onima koji ive vie od dvije sedmice (u ovakvom
strahu), kad im se ini svaki sat kao mjesec a svaka no kao vjenost,
kad svakog trena oekuju da otmiari izvre svoju prijetnju ubistva
jednog ili vie njih, a ta ubistva bi im sluila kao sredstvo prinude nad
onima koji odluuju. Zbog svoje ludosti oni teroriziraju putnike aviona,
koji niti se odmaraju kada spavaju, niti kada sjede na sjeditima i koji su
zatvorenici van zatvora.

2. Niko ne snosi odgovornost za postupke drugoga

Svaka osoba je odgovorna samo za svoje vlastite postupke, a ne
za postupke drugoga. Niko nee nositi "teret" drugoga, makar se ljudi
vezivali za njega ili mu bili blinji roaci. Sin se ne kanjava zbog
oeva grijeha, niti otac zbog sinovljeva. Ovo je istina i pravda koju je
Kur'an asni oznaio u mnogim ajetima, i obavjetava da je tako bilo i u
prethodnim Boijim objavama. "Zar on nije obavijeten o ovome ta se
nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno
ispunjavao: da ni jedan grijenik tue grijehe nee nositi."78
Stoga se ovjek ne moe nauditi osobama koje svojataju islam,
govore u njegovo ime i tvrde da su oni zatitnici ehadeta, a potom se
svete neprijateljima. Zar bi se moglo prikazati dozvoljenim da jedna
osoba ili vie njih uspostavi strahovladu nad narodom jednog grada,
kanjavajui pojedine graane samo zato to se ta grupa ne slae sa
gradonaelnikom? Pretpostavimo da je gradonaelnik grijenik ili
zloinac; zar je moj grijeh to ivim u tom mjestu, pa treba da budem
kanjen zbog njegove grjeke ili zloina? Ko je to, otmiaru, tebe
promovirao u arbitra? Ko ti je dao pravo da tui, sudi i kanjava sve
zajedno? Tvoja presuda meni je ponekad smrt pogubljenjem!

78
En-Nedm: 36-38

68
 Ovo to su uinili otmiari od nekih putnika apsolutno je
nepotivanje svetosti ovjeka. Oni su najavili izvrenje tog zloina, ubili
su dva putnika i njihova tijela izbacili iz aviona sa velike visine - koja su
se nakon pada raspala. Dobro je poznato da islam dri do nepovredivosti
ovjeijeg tijela poslije smrti na jednak nain kao i dok je osoba iva.
Muhammed, a.s., je rekao: "Lomljenje kostiju mrtvaca je kao lomljenje
kostiju ive osobe."79
Ubistvo je veliki zloin i islam ga najstroije zabranjuje, te kao
to je poznato za njega propisuje strogu kaznu, a neki uenjaci smatraju
da se pokajanje (tevba) ubice nee primiti! U Kur'anu asnomc
odreeno je: "Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji
na zemlji nered ne ini, kao da je sve ljude poubijao." (El-Maide: 32)
A Muhammed, a.s., je kazao: "Da propadne ovaj svijet, kod
Allaha je manje od ubistva ovjeka muslimana."80 Drugom prilikom
Muhammed, a.s., je rekao: "Kada bi se stanovnici nebesa i zemlje
udruili radi ubistva jednog ovjeka, sve bi ih Allah kaznio
Dehenemom."81
Poslanik, a.s.. je najobinije upiranje oruja prema muslimanu,
oznaio velikim grijehom koji izaziva prokletstvo. O tome je rekao:
"Niko od vas neka ne okree oruje u svoga brata, jer ne zna da ejtan
moe baciti njegovu ruku i uiniti zlo." (Bunari i Muslim)
S obzirom na to da islam upozorava na nedopustivost samog
okretanja oruja prema ovjeku, moe se pretpostaviti koji je intenzitet
zabrane upotrebe tog oruja da bi se ubio ovjek koji nema nikakve
snage ni moi, a nije uinio nekakvo djelo koje bi nalagalo smrtnu
kaznu.

79
Biljee Ahmed i Ibn Made
80
Biljei Tirmizi
81
Biljei Tirmizi

69
 3. Cilj ne opravdava sredstva
Islam ne prihvata ostvarenje lijepih ciljeva nedozvoljenim
sredstvima. Islam odbacuje "makijavelistiku" filozofiju koja smatra da
cilj opravdava sredstvo. Naprotiv, on intenzivno naglaava nunost
objedinjavanja ova dva naela: plemenit cilj i estito sredstvo. Tako se
npr. odbacuje gomilanje imetka na nedozvoljen nain da bi se potom
troio u dobrotvorne svrhe i kao milodar. Poslanik Muhammed, a.s., je
rekao: "Allah je lijep (tajjib) i primie samo lijepo djelo." Drugom
prilikom je rekao: "Allah nee primiti namaz bez obredne istoe niti
milodar steen prijevarom." (Muslim)
Prijevara (gulul) podrazumijeva (ovdje) ono to se uzme iz
plijena tajno i bez znanja nadlenih, da bi se poslije od toga dala sadaka.
Allah takvo djelo ne prihvata. Stoga su predstavnici SELEFA objasnili
da dobro djelo koje e biti primljeno treba da posjeduje dva svojstva, a
to su iskrenost i ispravnost. Allah nee primiti djelo koje ne objedinjuje
svojstva iskrenosti i pravednosti. Iskrenost podrazumijeva da je
uinjeno u ime Allaha, d.., a ispravnost da je djelo uinjeno u skladu
sa sunnetom, ili na nain koji ima podlogu u Poslanikovoj a.s. praksi.
Ako pretpostavimo da su ove grupe ili pojedinci noeni dobrim
pobudama i plemenitim motivima, kao to istiu njihovi branioci koji
kau da oni nastoje osloboditi svoju brau koja vjeruju, velim: hajde da
povjerujemo u ispravnost ovakvih navoda, s tim to su pretjerani i
odlaze u krajnost. Meutim, ko im to dozvoljava ostvarenje ciljeva, za
koje tvrde da su asni, plemeniti i uzvieni, prljavim sredstvima koja se
zasnivaju na poniavanju ljudi, njihovom muenju, teroriziranju, i
zastraivanju i na kraju na bespravnim ubistvima. Njihov zloin se
poveava time to se oni skrivaju iza islama i pripadnosti islamu, a time
mu nanose tetu. Svi zloini koje su oni poinili veu se za "nasilniki
islam", te se tako neistinom nakazi slika o islamu.
Kur'an, sunnet, pravi put ashaba, fikh uenjaka, duh islamske
civilizacije i ope nastojanje islama, svi snano osuuju ovo djelo koje
je zatrovano okrutnou i brutalnou i koje nema ovjenosti niti
moralnosti. Ta omladina je ponekad iskrena, ali je na stranputici,
70
smatrajui doputenim ubijanje nevinih i zastraivanje mirnih. Oni
smatraju da tim djelima islamu ine uslugu i da se tako pribliavaju
Bogu.
Ovo udvostruava odgovornost uenjaka i svih razboritih ljudi
da uloe vie napora dok ne osvijetle pravi put zabludjelima.

71
 MEDICINA U
OBZORJU FIKHA

72
 GLEDANJE ERIJATA NA PITANJE
EUTANAZIJE

Ovo pitanje je jedno od mnotva pitanja iz islamske medicine,

njenih propisa i etike, koje mi je stiglo od "Organizacije islamske
medicine" iz June Afrike. Prvo pitanje sastoji se u onome to slijedi.
Definicija: Eutanazija je olakavanje umiranja osobi bez
nanoenja bola radi smanjenja patnji bolesniku, na aktivan ili pasivan
nain. Aktivna eutanazija je kada ljekar preuzima aktivne postupke radi
okonanja ivota bolesniku.
Primjeri
1. Bolesnik obolio od raka, obuzet je bolovima i nesvjesticom.
Ljekar vjeruje da e on u svakom sluaju umrijeti i daje mu visoku dozu
narkoanalgetika koji mu zaustavljaju disanje.
2. Bolesnik je u besvjesnom stanju dui period, npr. poslije
oboljenja od meningitisa, ili je sa tekom povredom glave, i mogue je
da ostane iv, upotrebljavajui vjetaka plua. Ljekar vrsto vjeruje da
nema nade za izljeenje. Aparat ubrizgava zrak u njegova plua i
disanje se odrava (vjetakim putem). Ako vjetaka plua prestanu sa
radom, bolesnik nee moi nastaviti disanje. Ostanak ovog bolesnika u
ivotu mogu je pomou ovog aparata koji odrava njegove ivotne
aktivnosti. Sva druga gledita ovog bolesnika smatraju mrtvim i
nesposobnim za kontrolu nad vlastitim funkcijama. Iskljuenje
vjetakih plua smatra se aktivnom eutanazijom.

U drugom sluaju kod pasivne eutanazije ne poduzimaju se

aktivnosti radi okonanja ivota, nego se ostavlja bolesti da prolazi

73
svoje faze, bez pruanja bolesniku bilo kakvog lijeka radi produenja
njegova ivota.
Primjeri:
1. Bolesnik boluje od raka, ili je u komi nakon udara u glavu ili
meningitisa, i nema nade u njegovo izljeenje. Ili je obolio od upale
plua koja, ako ne bude lijeena, a moe se lijeiti, moe ubiti
bolesnika. Obustava lijeenja mogua je da ubrza smrt bolesnika.
2. Dijete je sasvim defektno, sa nesraslim pojedinim dijelovima
tijela, ili sa modanom paralizom. Moe da ostane bez lijeenja, a ako
ga zahvati upala plua ili meningitis mogue je da dijete umre od ovih
upala.
Spinabiffida je neprirodno stanje kime i dovodi do paralize
donjih ekstremiteta i gubljenja kontrole nad mokranom beikom i
debelim crijevom. Dijete paralizirano od ove bolesti iziskuje
specijaliziranu njegu tokom cijelog ivota.
Paraliza mozga je oteenje mozga u toku poroda, a prouzrokuje
mentalnu retardiranost i paralizu udova, razliitog stepena. Ovakvo
dijete je mentalno i fiziki paralizirano i zahtijeva posebnu njegu tokom
ivota.
U predoenim primjerima "obustava lijeenja" je jedna vrsta
pasivne eutanazije, a ova djeca, ope je poznato, ne ive dugo. Obustava
lijeenja i pasivna eutanazija spreavaju produenje patnji djeteta ili
napora roditelja.
Pitanja:
1. Je li aktivna eutanazija dozvoljena u islamu?
2. Je li pasivna eutanazija dozvoljena u islamu?
Odgovor:

74
 Aktivna eutanazija
Aktivna eutanazija iz primjera br. 1. erijatom nije dozvoljena,
zbog toga to ljekar ini praktian poduhvat s namjerom umorstva
bolesnika i ubrzava njegovu smrt. To je u svakom sluaju ubistvo.
Svejedno da li to bilo ovom metodom ili elektroudarom ili otrim
sredstvom. Sve ovo je ubistvo i zabranjeno je, tavie veliki je grijeh.
Karakter ubistva ne otklanja se time to se ini iz milosti i radi olakanja
patnji, jer ljekar nije milostiviji prema njemu (bolesniku) od Onoga koji
ga je stvorio. Sluaj treba ostaviti Allahu, d.. On je Taj Koji je
ovjeku poklonio ivot i On je Taj Koji mu ga oduzima u odreenom
momentu.
O primjeru br. 2. govoriemo nakon razmatranja pasivne
eutanazije.

Pasivna eutanazija
Eutanazija "pasivnim nainom", kao to je navedeno u primjeru
br.l. ili br.2. oituje se u "obustavi lijeenja" bolesnika i nedavanja
lijekova, za koje ljekar tvrdi da nema koristi od njih niti mu mogu
pomoi, shodno Allahovim zakonima kauzaliteta.
Poznavaocima erijata poznato je da lijeenje od bolesti nije
vadib (obaveza) prema veini pravnika i predvodnicima pravnih kola
(mezheba). Za njih je to u sferi mubaha (doputeno). Obaveznim ga
smatraju neki, kao to kau neke pristalice afije i Ahmeda, to
spominje ejhul-islam Ibn-Tejmijje.82 Neki ga pak smatraju
mustehabom (poeljnim). Ulema se ne slae ta je vrjednije, lijeenje ili
trpljenje? Jedni kau: trpljenje je vrijednije, na osnovu hadisa Ibn
Abbasa u Sahihu o eni koja je imala epilepsiju i traila je od Poslanika,
s.a.v.s., da ini dovu za nju, a on je rekao: "Ako voli da se strpi
pripada ti Dennet, a ako eli uputi u dovu da te izlijei." Ona je

82
El-fetava el-kubra li Ibn-Tejmijje, bil-Kahire

75
kazala: "Strpi u se, ali ja se razgoliujem, pa moli Allaha za mene da to
ne inim". Poslanik je to uinio.83
Neki ashabi i tabiini nisu se lijeili, tavie, odabirali su bolest
kao Ibn K'ab, Ebu Zerr, neka je Allah zadovoljan njima, i nisu za to
osuivani.84
Imam Ebu Hamid el-Gazali u "Kitabu-tevekkul" napisao je
poglavlje kao odgovor onome koji kae: ne lijeiti se bolje je u svakom
sluaju.85
Ovo je miljenje islamskih pravnika o lijeenju bolesnika.
Veina njih smatra da je to mubah, manjina da je mustehab, a najmanji
broj da je vadib. Ja se pridruujem onim koji ga smatraju vadibom
ako je bol teak i lijek koristan, i ako ima nade u izlijeenje u skladu sa
Boijim zakonom.
Ovo je podudarno sa Poslanikovim, s.a.v.s., sunetom. On se
lijeio i nareivao ashabima da se lijee, to spominje Imam Ibn Kajjim
u "Zadul-mead",86 na osnovu ega bi se moglo zakljuiti da je ono u
najmanju ruku mustehab ili sunet.
Iz ovog proizilazi da je lijeenje u sluaju kad ima nade u
izljeenje mustehab ili vadib. Meutim, ako nema nade u izljeenje
shodno Allahovim zakonima kauzaliteta, koje poznaju specijalisti iz
domena medicine, niko ne kae da je ono mustehab, a kamo li vadib.
Ako e medicinski tretman bolesnika, bilo da se radi o pijenju
lijeka, davanju injekcija ili infuzije, prikljuivanju na vjetaka plua ili
neto drugo do ega je stigla ili e stii savremena medicina, produiti
period bolesti, a bolovi ostati due vrijeme, tim je nunije da to ne bude
vadib ili mustehab, ak je i obrnuto od toga.

83
Muttefekun alejhi
84
El-fetava el-kubra li Ibn-Tejmijje
85
Ihja el-ulumud-din
86
Zad el-mead, el-duz es-salis

76
 Ovaj oblik eutanazije ne treba da ue u pojmovanje "ubistvo iz
milosti" radi odsustva praktinog postupka od strane ljekara. To je
neinjenje neega to niti je vadib niti je mendub i zbog toga se ne
moe pozvati na odgovornost. Dakle, to je dozvoljena i legalna stvar,
ako ne i poeljna, i ljekar je moe prakticirati, s ciljem olakanja
bolesniku i njegovoj porodici. Zbog toga. ako Bog da, nee biti grijean.

Eutanazija putem iskljuenja aparata

Preostao je odgovor za drugi primjer iz prve vrste, koji tretira
pitanje aktivne eutanazije. To se zasniva na iskljuenju bolesnika sa
vjetakih plua, ili kako ga nazivaju "mehaniki aparat za
oivljavanje". Takvog bolesnika u medicini smatraju "mrtvim" ili se na
njega odnose "odredbe o smrti", zbog tekog oteenja mozga pomou
kojeg ovjek osjea (kontrolie funkcije).
Ukoliko se lijenikov postupak svodi samo na obustavljanje
medicinskih instrumenata, to ne izlazi iz domena obustave lijeenja, to
se odnosi i na druge sluajeve pasivne eutanazije. Zbog toga, mislim,
treba izdvojiti ovu situaciju i njoj sline iz okvira prve vrste "aktivne
eutanazije" i podvesti pod drugu vrstu.
Na temelju toga ova stvar je zakonita i u njoj nema grijeha,
posebno zbog toga to ovi aparati odravaju vanjsku dimenziju ivota,
disanje i krvotok, iako je u stvari bolesnik mrtav, nije pri svijesti i ne
osjea, s obzirom na oteenje izvorita svih funkcija mozga.
Odravanje bolesnika u ovakvome stanju iziskuje velika beskorisna i
dugotrajna ulaganja, a zauzima i instrumente koji trebaju drugima
kojima mogu pomoi. Mada bolesnik nita ne osjea, njegova porodica i
blii su zabrinuti i boli ih dok je on u takvome stanju deset i vie godina.
Ovo miljenje iznio sam u Kuvajtu pred islamskim pravnicima i
ljekarima, na jednom od sastanaka koje, s vremena na vrijeme,
organizira "Islamska organizacija za medicinske znanosti", i sloili su
se pravnici i ljekari.

77
 Hvala Allahu Koji nas je uputio mi ne bismo bili na pravom putu
da nas Allah nije uputio.

78
 TRANSPLANTACIJA ORGANA

Uvod
Ovu lehvu (pravno miljenje) napisao sam prije mnogo vremena
kao odgovor na neka pitanja na temu transplantacije organa.
Njen cilj je iznoenje vlastitog pravnog gledanja, podlonog
diskusiji, kao i kod svih samostalnih rjeenja, a napose novih pitanja za
koja nije registrirano miljenje prethodnih generacija.
Ni jedan fakih (islamski pravnik) za svoje miljenje ne moe
prisvojiti apsolutnu ispravnost u fazi dok dolazi do njega, tavie, svako
za sebe treba rei ono to je rekao Imam E-afi: "Moje miljenje je
ispravno, mada je mogua i greka, a drugo miljenje je pogreno, mada
je mogua i ispravnost."
Zbog toga se udim sumnjiavim prigovorima koji se ovih dana
ire protiv uvaenog daije (islamskog misionara) ejha Muhammeda
Mutevelli e-a'ravija, koji je na osnovu vlastitog vienja, iznio pravno
miljenje o nedopustivosti transplantacije organa, premda ejh, neka ga
Allah sauva, o tome nije iznio nita precizno u pisanoj formi, nego je
to rekao u televizijskom intervjuu, odgovarajui na usputno pitanje.
Primjer takvih intervjua, neoekivanih pitanja u njima i brzih
odgovora ne moe posluiti kao vrst oslonac u definiranju gledita
uenjaka i njihovih ciljeva kod znaajnih i kompliciranih pitanja. Kao
oslonac moe sluiti pisani oblik i to istinski formulira miljenje pisca i
sa preciznim tumaenjem u kojem nema nejasnoa. Ipak od svakog se
moe neto uzeti a neto ostaviti, osim od Poslanika, s.a.v.s.
Mudtehid (onaj koji traga za odgovorom, A.K.,) kada ispravno
rijei pitanje, ima dvije nagrade, a kada pogrijei, oproteno mu je i
pripada mu jedna nagrada.

79
 A Allahu pripada uspjeh i pravi put.
Pitanja: Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni za ivota
organ ili dio tijela radi inplantacije drugoj osobi?
Ako je odgovor potvrdan, je li apsolutno dozvoljeno ili je
ogranieno odreenim uvjetima? Koji su to uvjeti?
Ako je dozvoljeno, onda kome je dozvoljeno? Da li blinjem
samo? Ili muslimanu samo? Ili bilo kojoj osobi? Ako je dozvoljeno
davanje je li dozvoljena prodaja?
Je li dozvoljeno davanje organa poslije smrti ili je to nespojivo
sa nepovredivou umrloga?
Je li to pravo iskljuivo pojedinca (lino) ili je porodici
dozvoljeno da d organ njegovog tijela?
Je li dravi doputeno da od onih koji su nastradali uzme neke
organe, npr. radi spaavanja drugih?
Da li je dozvoljena transplantacija organa od nemuslimana
muslimanu?
Da li je dozvoljeno presaivanje muslimanu organa ili jednog
dijela od ivotinje, makar se ivotinja erijatom smatrala neistom, kao
npr. svinja?
To su brojne nedoumice koje se nameu islamskom fikhu i
fakihima, kao i ustanovama u ovom dobu.
Neophodno je odgovoriti generalno dozvoljavajui ili generalno
zabranjujui ili detaljno ralaniti.
Pokuajmo odgovoriti, a uspjeh pripada Allahu.

Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni organ za ivota?

Neki e rei: Dobroinstvo ovjeka je dozvoljeno onim ime on
raspolae. Da li ovjek posjeduje svoje tijelo u toj mjeri da bi njime

80
slobodno raspolagao, poklanjajui ga ili na drugi nain? Ili je ono
ovjeku dato od Allaha, d.. i nije mu dozvoljeno da s njime raspolae
prema vlastitom nahoenju, osim onako kako je On dozvolio? Kao to
mu nije dozvoljeno da raspolae ivotom, da ga uniti ili da se ubije,
tako mu nije dozvoljeno da postupa po svom nahoenju sa dijelovima
tijela nanosei mu tetu.
Ovdje je mogue i gledite, da je ovjeku omogueno da sa
tijelom iako je dato od Allaha, d.., raspolae slino imetku koji
sutinski pripada Allahu, d.., na to ukazuje Kur'an u rijeima
Uzvienoga: "Dajte im iz Allahovog imetka koji vam je dao." Ali ovaj
imetak dat je ovjeku u vlasnitvo sa mogunou i kompetencijama
raspolaganja sa njim.
Kao to je ovjeku dozvoljeno injenje dobroinstva sa dijelom
imetka za korist drugoga kome je to potrebno, isto tako dozvoljeno mu
je da d dio tijela koji je drugome potreban.
Razlika je ta to je ovjeku doputeno podijeliti ili sadaku uiniti
cio imetak, ali mu nije dozvoljeno da d cijelo tijelo. tavie, nije mu
dozvoljeno rtvovati ivot da bi izbavio bolesnika od propasti, tekih
bolova ili okrutnog ivota.
Ako se od muslimana trai da se baci u vodu radi spaavanja
utopljenika ili da ue u vatru radi gaenja poara ili spaavanja nekoga
ko se skoro utopio ili izgorio, zato mu ne bi bilo dozvoljeno riskirati
dio svoje materijalne egzistencije radi pomoi drugima, kojima je to
potrebno.
U nae vrijeme svjedoci smo dobrovoljnog davanja krvi, a i ona
je dio ovjeijeg tijela, to se prakticira u muslimanskim zemljama i
niko od uleme to ne osuuje. Naprotiv, oni na to podstiu i u tome
uestvuju. Ova preutna saglasnost uz neke izdate fetve o tome upuuju
na zakljuak da je to erijatski prihvatljivo.
U erijatskim izvorima je ustanovljeno da tetu treba otklanjati u
granicama mogunosti. Stoga je propisano pomaganje ugroenog,
potpomaganje ranjenoga, nahraniti gladnog, oslobaanje zarobljenika,

81
lijeenje bolesnika i izbavljanje svakog onoga u koga je ivot ili manje
od toga u opasnosti.
Muslimanu nije dozvoljeno da posmatra tetu koju podnosi
pojedinac ili zajednica, a da je on ne eliminira, ako je u stanju, ili da je
ne nastoji otkloniti svim svojim mogunostima.
Zbog toga kaemo: Nastojanje da se otkloni teta koju trpi
musliman npr. zbog oteenog bubrega, na taj nain to e mu neko
darovati jedan svoj zdrav bubreg u skladu je sa erijatom, ak je
pohvalno. Onaj ko to uini zasluuje nagradu, jer se smilovao nekome
na zemlji i zasluio i milost na nebu.
Islam ne ograniava sadaku na imetak, nego svako dobroinstvo
smatra sadakom. U to spada i darivanje dijela tijela radi pomoi
drugome. Nema sumnje da je ovo najuzvienija i najvrednija sadaka, jer
tijelo je vrednije od imetka. ovjek rtvuje sav kapital da bi spasio dio
tijela a njegovo rtvovanje, zaradi Allaha, spada u najvrednija dobra
djela i najveu sadaku.

Ako kaemo da je ivome dozvoljeno da d neki organ, da li

je dozvola apsolutna ili je ograniena?
Odgovor: Dozvola je ograniena. Nije dozvoljeno ovjeku da d
ono ime bi nanio tetu sebi ili nekome prema kome on ima obaveze.
Nije dozvoljeno da d organ koji je jedini u organizmu, kao to
je npr. srce ili jetra, jer ne moe ivjeti bez toga. Nije dozvoljeno da
odstranjuje nevolju drugoga nanosei sebi tetu. erijatsko pravilo kae:
tetu treba otkloniti u granicama mogunosti, ali ovo ograniava drugo
pravilo koje kae: teta se ne otklanja tetom. To je protumaeno
ovako: teta se ne otklanja slinom ili jo veom tetom.
Stoga nije dozvoljeno davati vanjske organe tijela, kao to je
oko, ruka ili noga. Ovim bi se nevolja drugoga odstranjivala sigurnom
tetom prema samom sebi, zbog naruavanja integralnih funkcija i
izgleda.

82
 Isto tako ako je unutarnji organ parni, ali je drugi nefunkcionalan
ili je obolio, ovaj se smatra jedinim.
Tome je slino ako bi time teta zadesila nekoga prema kome
ima obaveze kao to su supruga, djeca, mu ili dunici.
Jednog dana neka ena me je upitala: eli da jedan bubreg d
svojoj sestri, ali mu nije s tim saglasan, ima li on pravo na to?
Moj odgovor je glasio: Mu ima prava kod svoje supruge. Ako
ona eli pokloniti jedan svoj bubreg, slijedi hirurki zahvat i odlazak u
bolnicu i njoj je potrebna posebna njega. Sve to mua liava nekih prava
i stavlja ga u odreene tekoe. To treba da se uradi sa njegovim
zadovoljstvom i dozvolom.
Poklon moe uiniti osoba koja je mukellef (punoljetna i
mentalno zdrava). Nije dozvoljeno da malodobna osoba poklanja organ
iz razloga to u potpunosti ne poznaje vlastitu korist. Takoer to nije
dozvoljeno.
Nije dozvoljeno da staratelj u njihovo ime (posljednje dvije
kategorije, A.K) govori tako to e ih podstaknuti na davanje, a oni nisu
svjesni toga. Nije mu dozvoljeno da poklanja njihov imetak, tim prije
nije mu dozvoljeno da poklanja njihovo tijelo koje je dragocjenije.

Poklanjanje nemuslimanu
Poklanjanje dijela tijela je kao dijeljenje sadake iz imetka,
dozvoljeno je pokloniti i muslimanu i nemuslimanu. Nije dozvoljeno
dati onome ko se bori protiv muslimana orujem, a smatram isto tako,
koji se bori na znanstvenom planu ili na dezorganiziranju islama.
Takoer nije dozvoljeno pokloniti otpadniku od islama, heretiku
koji javno manifestira svoje otpadnitvo. Po islamu on je izdao svoju
vjeru i ummet, i time zasluuje smaknue. Kako onda da mu pomaemo
u ivotu?

83
 Ako se nae musliman kome je potreban organ i nemusliman,
musliman je u prioritetu. Uzvieni Allah je rekao: "A vjernici i vjernice
su prei jedni drugima"87 tavie dobar musliman, onaj koji je privren
vjeri u prioritetu je nad grijenikom koji ne vri sve Allahove odredbe.
Njegovim ivotom i zdravljem, pomae mu se u toj pokornosti
Uzvienom Allahu i da koristi Njegovim stvorenjima, nasuprot onome
koji je neposluan (Bogu), koji se koristi Allahovim blagodatima u
grijeenju prema Njemu i nanoenju tete ljudima.
Ako je musliman roak ili komija, tada je on prei od drugoga.
Komija ima neosporno pravo, a roak neprikosnoveno kao to je rekao
Uzvieni Allah: "A roaci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima
prei"88
Dozvoljeno je da musliman da organ odreenoj osobi, kao to je
dozvoljeno da d nekoj ustanovi, poput posebnih banaka koje uvaju
organe na poseban nain da bi ih po potrebi upotrijebili.

Prodaja organa nije dozvoljena

elimo ovdje da upozorimo da dozvola dobrovoljnog davanja
organa ne podrazumijeva dozvolu prodaje istih, jer prodaja je, kao to
su utvrdili islamski pravnici, razmjena kapitala uz obostrano
zadovoljstvo. Ljudsko tijelo nije kapital da bi ulo u domen nagodbe i
nadoknade i da bi organi ljudskog tijela postali predmet trgovine i
kupoprodaje, to se na alost deava u nekim siromanim zemljama gdje
je uspostavljeno trite, kupovina organa od siromanih i nemonih ljudi
a za raun bogatih, slino tritu robovima. Ovu beskrupuloznu trgovinu
uvela je nova mafija natjeui se sa mafijom narkotika.
Ako bi korisnik tog dobroinstva davaocu dao odreeni iznos
kapitala bez prethodnih uslovljavanja i odreenja na ime poklona i
pomoi, to je prihvatljivo, tavie pohvalno je i plemenito. Ovome je
87
Et-Tevbe: 71
88
El-Enfal: 75

84
slino kada dunik vraa vei iznos od onoga koliko je duan, bez
prethodnog uslovljavanja, i to je dozvoljeno i pohvalno. Tako je uinio
Poslanik, s.a.v.s., kada je vratio vrednije nego to je uzeo i rekao:
"Najbolji od vas su oni koji najbolje vraaju"89

Je li dozvoljena oporuka za dio tijela poslije smrti?

Ako je muslimanu dozvoljeno da daruje dio tijela drugome bez
vlastite tete, kada drugome to koristi, da li je dozvoljeno da oporui
darivanje poslije svoje smrti?
Ono to mi je jasno da, ukoliko je ovjeku dozvoljeno da daruje
organ za ivota, uz mogunost da e imati od toga tetu, nema zapreke
da oporui davanje organa poslije svoje smrti. Jer u tome je ista korist
za drugoga bez linog podnoenja bilo kakve tete. Organi se raspadaju
nakon nekoliko dana i jede ih praina. Ako ih on rtvuje nekome,
nastojei se pribliiti Uzvienom Allahu, on ima sevap i nagradu za svoj
nijet i postupak. Nema erijatskog dokaza da je to zabranjeno. Jer
osnova svega je dozvoljenost, izuzev onoga to je zabranjeno jasnim
dokazom, to ovdje ne postoji.
Omer, r.a., u jednoj od svojih presuda je rekao nekom ashabu:
"Neto to koristi tvom bratu, a tebi ne teti, zato mu to uskrauje"?!
To bi se moglo rei onome ko uskrati svoj organ.
Neko e rei: Ovo je nespojivo sa nepovredivou umrlog koga
titi islamski vjerozakon, a u hadisu stoji: "Lomljenje kostiju umrlog je
kao lomljenje kostiju ivota."90

Azah fi Dami-el-sagiru ila Ahmed ve el-Buhari we en-Nesai we Ibn- Made an Ebi

89

Hurejre
90
Biljei gu Ahmed i Ebu-Davud i Ibn-Made od Aie kao stoje u Damiul-sagiru, a
ibn Made biljei ga od Umm-Seleme sa sljedeim izrazom "ke kesri azmil-hajji fi-1-
ismi"

85
 Mi kaemo: Uzimanje organa iz tijela mejita nije nespojivo sa
onim to je erijatom precizirano kao nepovredivost mejita. Svetost
tijela je sauvana bez skrnavljenja. Postupak se sprovodi kao to se
sprovodi i kod ive osobe, sa potpunim respektom svetosti i bez
naruavanja svetosti njegovog tijela.
Svakako da hadis koji govori o lomljavini kostiju (posmrtnih
ostataka), a u ovom sluaju toga nema, namjerava zabraniti mrcvarenje
posmrtnih ostataka, masakriranje i zloupotrebljavanje, kao to su inili u
vrijeme dahilijjeta u ratovima, a to neki ine i do ovih dana. To je ono
to islam zabranjuje i sa ime nije zadovoljan.
Protivnicima se ne moe osporiti da kod prve generacije
(muslimana) nije zabiljeena transplantacija organa, a dobro je u
slijeenju njih. Ovo bi bilo ispravno, s tim da im se ukazala potreba za
ovakvim postupkom, oni imali mogunost i nisu to uinili. Mnoge
aktivnosti koje mi prakticiramo danas, prva generacija nije prakticirala,
zato to to nije postojalo u njihovo vrijeme. Fetva se mijenja sa
promjenom vremena, mjesta, obiaja i situacije, kao to to tvrde
strunjaci. Sve to ovdje moemo staviti kao ogranienje je, da se ne d
cijelo tijelo, ili vei dio njega ili slino, to je nespojivo sa odredbama
utvrenim za umrlog, obavezi gasuljenja (kupanja), umotavanju u
kefine ili denaze-namaza, te ukopavanja u muslimansko greblje...
(Buharija i Muslim). A davanje nekog organa zasigurno nije nespojivo
sa neim takvim.

Je li dozvoljeno prijateljima da poklone dio tijela njihovog

umrlog?
Ako je dozvoljeno darivanje organa putem testamenta, je li
dozvoljeno nasljednicima i prijateljima da analogno poklone neki organ
od mejita?

86
 Neki e rei: Tijelo mejita je njegovo vlasnitvo, i nije vlasnitvo
prijatelja i nasljednika, pa odakle njima pravo poklanjanja i
raspolaganja.
Mejit poslije svoje smrti nema vlasnitva, pa kao to njegov
kapital prelazi nasljednicima, tako se moe rei da tijelo mejita postaje
pravom prijatelja i nasljednika. Moda je ova erijatska zabrana
lomljenja kostiju mejita ili skrnavljenje svetosti njegovog tijela,
donesena prije zbog zatite prava ivih nego umrlih.
Allah, d.. ostavio je nasljednicima pravo odmazde ili
opratanja u sluaju hotiminog ubistva, kao to je Uzvieni Allah
rekao: "Ako je neko ni kriv ni duan ubijen, onda njegovom nasljedniku
dajemo vlast, ali neka ni on ne prelazi granicu u ubijanju, ta njemu je
data vlast."91
Kao to im pripada pravo odmazde ako ele, ili naplate
otkupnine ili neto manje ili vie od toga, ili da oproste potpuno u ime
Boga Uzvienoga, potpuno ili djelimino, kao to je uzvieni Allah
rekao: "A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno
postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrati"92 , nije iskljueno da oni
imaju pravo raspolaganja pojedinim dijelovima njegovog tijela, onim
to bi koristilo drugome a ne bi tetilo mejitu. tavie, da se neko
okoristi to je dobro, ak e umrli imati sevapa u mjeri u kojoj pomogne
bolesnima i povrijeenima. Iako on nije imao tu namjeru, to je kao i
sevap to, od onoga to je zasijao, pojede ovjek, ptica ili ivotinja, kao
i za svaki napor kad ga zadesi nesrea, bolest, alost, nepravda - do toga
kada ga trn obode... Kao to ima koristi od dove koju upuuje njegovo
dijete ili muslimani uope, ili kada dijele sadaku za njega... Ve smo
kazali da za poklon organa slijedi vea nagrada nego za sadaku koju
izdvajamo iz imetka.
Stoga smatramo da nema smetnje da nasljednici poklone neki
organ od svog mrtvog, ako je potrebno za lijeenje bolesnika, kao

91
El-Isra: 33
92
El-Bekare: 178

87
bubreg, srce ili neto drugo, s namjerom sadake za mrtvog. To je sadaka
od koje mejit ima sevap sve dok bolesnik ivi i dok mu organ koristi.
U Kataru su me pitala neka braa o davanju pojedinih organa
djece koja se raaju sa anomalijama sa kojima nee moi ivjeti. Jer
nakon nekoliko dana provedenih u bolnici nastupa smrt. Drugoj djeci su
potrebni zdravi organi za ivot, kao npr. bubreg. Odgovorio sam da je to
dozvoljeno, ak je poeljno, a za to slijedi nagrada, ako Bog da.
To je bio razlog spaavanja ivota mnoge djece, sa eljom
roditelja da uine dobro i kod Allaha steknu nagradu. Moda da im
Allah nadoknadi ono to ih je pogodilo sa njihovom djecom.
Nasljednicima je zabranjeno to uiniti ako je to umrli u toku
ivota testamentom zabranio, to je njegovo pravo, i obaveza je izvriti
njegovu oporuku, ako se time ne ini grijeh.

Ostavljanje prava dravi, do koje mjere

Ako smo dozvolili nasljednicima i blinjima da daju neki organ
od mrtvog zaradi koristi i lijeenja ivog, da li dozvoljavamo dravi da
saini zakon koji odreuje da se uzmu neki organi od umrlih, u
nesreama u kojima se ne mogu identificirati ili ih ne mogu prepoznati
nasljednici i blinji, radi spaavanja drugih bolesnika i unesreenih?
Nije iskljueno da se dozvoli kada je to neophodno, ili kada to
potreba zahtijeva, s tim da se utvrdi da li umrli ima blinje, a ako ima
neophodna je njihova saglasnost, te da nema neto to bi ukazivalo da je
umrli testamentom zabranio i odbacio takav postupak.

Presaivanje organa od nevjernika muslimanu

Transplantacija organa od nemuslimana muslimanu nije
zabranjena jer ovjeiji organi se ne opisuju islamom ili nevjerovanjem.
To su ovjekova pomagala koja on koristi shodno svom vjerovanju i

88
nainu ivota. Ako se organ presadi od nevjernika muslimanu to postaje
dio njega i njegovo pomagalo u izvravanju njegove misije onako kako
je naredio Uzvieni Allah. Ovo je kao da musliman uzme oruje od
nevjernika i njime se bori na Allahovom putu.
Mi kaemo: Tijelo kafira je pokorno, slavi i seddu ini
Uzvienom Allahu, kao to se razumije iz Kur'ana, da sve to je na
nebesima i na zemlji pokorava se i slavi Uzvienog Allaha, ali vi ne
shvatate njihovo slavljenje.
Tano je onda da neije nevjerovanje ili vjerovanje ne ostavlja
posljedice na organe njihovog tijela. ak i na samo srce koje se u
Kur'anu opisuje kao ispravno ili bolesno, sa imanom ili sumnjom, sa
mrtvilom ili ivotom. Ne eli se rei da je to osjetilni organ koji ulazi u
specijalnost medicine i koji se analizira (seciranjem). Ono se ne
razlikuje imanom ili kufrom, pokornou ili nepokornou. Znaenje je
duhovne prirode, tj. ono ime ovjek osjea, razmilja i razumijeva, kao
to je uzvieni Allah rekao: "Pa da srca njihova shvate"93 i "Imaju srca
kojima ne shvataju"94 Allahove rijei: "Mnogoboci su pogan"95 ne
podrazumijevaju osjetilnu neistou vezano za tijelo, nego apstraktnu
neistou vezano za srce i poimanje.
Zbog toga nema erijatske smetnje za presaivanje organa od
nemuslimana muslimanu.

Presaivanje organa neiste ivotinje u tijelo muslimana

Transplantaciji organa ivotinje, na koju se odnose propisi o

neistoi, kao to je svinja npr., u tijelo muslimana, u osnovi ne
pribjegava se osim kada je to prijeko potrebno, a nuda ima svoje

93
El-Hadd: 46
94
El-E'araf: 179
95
Et-Tevbe: 28

89
zakone, s tim da se ono to se smatra neophodnim pravilno odmjeri, i da
korist od toga utvrde pouzdani lijenici muslimani.
Mogue da neko prigovori, da je zabranjeno jedenje mesa, kao
to je Kur'an asni spomenuo u etiri ajeta. Presaivanje jednog dijela u
tijelo nije jedenje. To je koritenje, a Poslanik, s.a.v.s., dozvolio je
koritenje dijela leine (konkretno koe). Leina je zajedno (na jednom
mjestu) sa svinjetinom zabranjena Kur'anu, pa ako je dozvoljeno
koritenje osim za jelo, to upuuje na zakljuak da je koritenje
svinjetine, osim za jelo, dozvoljeno.
U Sahihu je preneseno da je Resulullah, s.a.v.s., proao pored
uginule ovce, raspitivao se o njoj pa su mu rekli: "Ta ovca je vlasnitvo
Mejmunine osloboene robinje", a on ree: "Uzmite kou, uinite i
iskoristite." Oni rekoe: "To je le", a Poslanik, s.a.v.s., odgovori:
"Zabranjeno ju je jesti."96
Ostalo je jo da se kae: svinja je neista, pa kako je dozvoljeno
unoenje neistog dijela u tijelo muslimana?
Mi kaemo: erijatska zabrana se odnosi na vanjsku neistou,
spolja na tijelu. A to se tie unutarnje neistoe, nema dokaza za
zabranu. Unutar postoje neistoe, krv, mokraa, izmet i druge
izluevine, a ovjek klanja, ui Kur'an, tavafi oko Kabe, dok je to u
njemu i nita mu ne smeta. Tako propisi o neistoi se ne odnose na
unutranjost tijela.

Presaivanje testisa nije dozvoljeno

Ostalo je da se pozabavimo u zadnje vrijeme aktueliziranim
pitanjem presaivanja testisa od jedne osobe drugoj. Da li je to
dozvoljeno, analogno presaivanju ostalih organa, ili ovaj organ ima
specifinosti koje spreavaju dozvolu presaivanja?

Muteffekun alejhi, kao to je u "el-lu'luu vel merdan" gdje ga navode Buharija i

96

Muslim

90
 Smatram da nije dozvoljeno. Specijalisti su utvrdili da su testisi
mjesto odakle se prenose nasljedne osobine ovjeka, njegove porodice i
krvna grupa, na potomstvo. Presaivanje testisa ovjeku da znai
njegovo potomstvo nosi svojstva onoga od koga mu je presaen organ,
bijelca ili crnca, visokog rastom ili niskog, otroumnog ili glupog, i
druga fizika, intelektualna i psihika svojstva.
Ovo podrazumijeva genetsko mijeanje koje je erijat, u svakom
pogledu zabranio. Zabranio je blud, uzimanje posinka, drugoga za oca i
sl. to ga uvodi u porodicu ili narod kome on ne pripada. Stoga nije
prihvatljivo rei da testisi kada se prenesu drugoj osobi postaju dio
njegovog tijela i da se tako tretiraju u svemu.
Slino bi se moglo rei: Ukoliko bi bilo mogue presaivanje
mozga, ni to nije dozvoljeno, zbog smutnje koja bi uslijedila.

91
 ABORTIRANJE PLODA ZAETOG
SILOVANJEM

Upueno mi je ovo vano pitanje u pismenoj formi od dr.

Mustafe Ceria, predsjedavajueg Svjetskog kongresa za zatitu
ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, koji je odran u Zagrebu 18. i 19.
septembra 1992. godine. U radu kongresa uestvovao sam sa
ekselencijom ejh Muhamedom Gazalijem i brojnim muslimanskim
znanstvenicima iz raznih krajeva svijeta.
Pitanje: Dr. Mustafa kae: Jedan broj sestara muslimanki iz
Bosne i Hercegovine, kada su saznale za dolazak dva ejha, Gazalija i
Karadavija, zaduile su me da im uputim ovo bolno pitanje o kojem
stidljivo govore nae djevojke koje je silovala srpska vojska barbara i
zloinaca, koja je bezobzirno postupala prema vjernicima i koja se nije
obazirala na dostojanstvo i nepovredivost ovjeka. Neke od tih
djevojaka su zatrudnjele tada i mnogo su se zabrinule, raalostile, te
osjeaju sram, ponienje i prezir. Zbog toga one pitaju dvojicu ejhova,
a i ostale znanstvenike: ta da rade zbog ovog zlodjela i njegovih
posljedica? Da li erijat njima dozvoljava abortiranje ovog ploda koji je
nastao kao posljedica silovanja? Kakva je odredba ako plod ostane do
vremena kada oivi? Kakva je odgovornost silovane djevojke?
Odgovor: Njegova ekselencija cjh Gazali prepustio mi je da
odgovorim na ovo pitanje na Kongresu, te sam na njega usmeno i
odgovorio. Odgovor je zapisan da bi se prenio brai i sestrama, kako bi
ga uli i u skladu sa njim i postupali.
Mi, muslimani, postali smo plijen svakom pohlepnom i meta
svakom strijelcu, a ast naih ena i kerki postala je kao dozvoljeno

92
meso koje trgaju izgladnjeli vukovi i grabeljive zvijeri, bez straha od
kazne ili odmazde.
Ve su mi prije braa iz Eritreje postavljala slina pitanja o
onome io su uradili kranski vojnici "Narodnog fronta za osloboenje
Eritreje", njihovim kerima i sestrama, slino onome to danas ine
srpski vojnici kerima Bosne. A prije toga na nekoliko godina grupa
vjernica, nasilno uhapenih, pisala je iz okrutnih i mranih zatvora nekih
azijsko-arapskih zemalja, postavljajui isto pitanje grupi znanstvenika u
arapskim zemljama: ta da ine sa trudnoom koja je posljedica
nelegalnog seksualnog odnosa (silovanje), gdje one nisu imale izbora?
Ja elim prvo da potvrdim da su ove ene nae sestre i kerke i
nemaju nikakvog grijeha u onome to im se desilo, ponajprije to su se
odupirale i suprotstavljale tome, a potom bile primorane pod prijetnjom
oruja i jakom prisilom. ta da ini bespomona zarobljenica ili
zatvorenica pred naoruanim porobljivaem ili tamniarem, koji se ne
boji Stvoritelja niti ima milosti prema stvorenju?!
Uzvieni Bog oslobodio je grijeha onoga ko je prisiljen (da ga
uini) u onome to je vee od bluda, a to je kufr, njegovo oitovanje.
Uzvieni Allah kae: "Osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane
vrsto u vjeri."97 Kur'an je oslobodio osobu grijeha u situaciji istinske
nude, pa makar i postojala prividna mogunost izbora, jer sila prilika je
jaa od nje. Uzvieni Allah, nakon to je spomenuo zabranjenu hranu,
rekao je: "A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad
utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prata i milostiv je."98
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Zaista je Allah oprostio mom
ummetu pogreku, zaborav i ono na to su prisiljeni."99
tavie, ove ene i djevojke e biti nagraene, zbog zloina koji
im je uinjen, ako se budu pridravale islama, zbog ega su i bile

97
En-Nahl: 106
98
El-Bekare: 17
99
Ibn-Made fi ei-Talak, 1/659 (2049)

93
izloene iskuenju, i ako se budu uzdale u Allahovu nagradu za zloin
koji im je uinjen.
Poslanik, a.s., je rekao: "Muslimana nee zadesiti nesrea,
bolest, briga, tuga, nepravda, niti e se na trn nabosti a da mu Allah
nee za to oprostiti neke njegove grijehe."100 Ako musliman ima
nagradu za ubod trna pa kako da nema ako je povrijeena njegova ast
ili ugled?!
Zbog toga savjetujem muslimanskim mladiima da se priblie
Uzvienom Allahu sklapanjem braka sa jednom od ovih djevojaka,
uvaavajui njihovo stanje, i viajui njihove rane koje su primarno
duevne, nastale zbog osjeaja da su izgubile najdragocjenije to
posjeduje nevina i estita djevojka, a to je njeno djevianstvo.
to se tie abortusa, ve smo to u prethodnim radovima
objasnili, on je u osnovi zabranjen otkad se embrion formira ili ide do
sjedinjenja sperme mukarca i enske jajne elije, od kada se formira
novo bie i nastanjuje se u svom sigurnom stanitu, u maternici. Ovom
biu pripada njegova nepovredivost, makar ono bilo posljedica
nedozvoljenog seksualnog odnosa, tj. bluda. Poslanik, a.s., je eni iz
plemena Gamidijja, koja je priznala da je poinila blud i traila kaznu
kamenovanja, naredio da ide dok ne rodi, a poslije raanja da ostane sa
djetetom do vremena prestanka dojenja.
Ovo ja odabirem kao odgovor za nesretne situacije, mada ima
pravnika (fukaha) koji dozvoljavaju abortus do etrdeset dana trudnoe
oslanjajui se na neke vjerodostojne predaje koje kau da se udahnue
due embriju deava nakon etrdeset i dva ili nakon etrdeset dana.
tavie, neki pravnici smatraju abortus dozvoljenim prije sto i
dvadeset dana, temeljei miljenje na poznatijem rivajetu prema kojem
je udahnue due dolazi nakon tog perioda.
Mi dajemo prednost onome to smo na samom poetku rekli, a u
opravdanim situacijama ne smatramo loim prihvatanje jednog od

100
Rewah el-Buhari fi el-Merda, 10/103 (5641, 5642)

94
posljednja navedena dva miljenja. Sve to je razlog vei olakica
(ruhsa) je oitija, sve to je abortus prije prvih etrdeset dana trudnoe
to je blie olakici.
Nema sumnje da je silovanje nevine djevojke muslimanke od
neprijatelja, nevjernika, razvratnika, oholog grijenika, veliki razlog za
muslimanku i za njenu porodicu, da preziru taj plod, plod silovanja i
maltretiranja i ele ga se osloboditi.
Ovo je olakica koja se doputa u nudi, a nuda se konkretno
procjenjuje.
Mi znamo da ima pravnika (fukaha) koji su prestrogi u ovom
pitanju i zabranjuju abortus makar poslije jednog dana trudnoe.
tavie, ima ih koji su zabranili dobrovoljno suzdravanje od raanja,
preventivnim uvanjem od trudnoe jednog ili oba brana partnera,
dokazujui to Poslanikovim hadisima u kojima se ustezanje (azl) naziva
"skriveno ubistvo" (el-ve'd el-hafijj). Stoga ne udi injenica da
zabranjuju abortus nakon nastupa trudnoe.
Najbolje je sredinje miljenje, izmeu onih koji ga apsolutno
dozvoljavaju i onih koji ga apsolutno zabranjuju. Miljenje da enska
jajna elija od momenta spajanja sa spermom postaje "ljudsko bie",
vrsta je metafore jer je to, ustvari, samo ljudsko bie u projektu. Tano
je da je ovo bie potencijalno ivo, ali treba napomenuti da ivot ima
svoje stupnjeve. I spermatozoidi su potencijalno iva bia kao i enske
jajne elije, ali ni jedno ni drugo ne posjeduju ljudski ivot na kojem se
zasnivaju propisi. Stoga, olakica (ruhsa) je ograniena paljivim
razmatranjem uzroka situacije, koju procjenjuju strunjaci erijata,
medicine i drugi umni ljudi, s tim da u osnovi abortus ostaje zabranjen.
Pravo je muslimanke koja je stavljena na iskuenje ovom
nesreom, da sauva taj plod i u tome nema erijatske zapreke, kao to
sam napomenuo. Ne treba je primoravati da abortira plod. Ako mu je
odreeno da ga nosi u trbuhu odreeno vrijeme, pa ga rodi, dijete je

95
musliman, kao to je i rekao Poslanik, a.s.: "Svako dijete se raa u
prirodnoj vjeri (fitra)"101, a prirodna vjera je monoteizam, a to je islam.
Fikhsko pravilo je: kada su roditelji djeteta razliitih
vjeroispovijesti, dijete slijedi roditelja muslimana. Ovo je pravilo kada
je otac poznat, a kako je tek kada je otac nepoznat? Nema sumnje da je
to dijete musliman.
Obaveza muslimanske zajednice je da na sebe preuzme brigu o
djetetu, njegovoj opskrbi i odgoju, te da taj teret ne padne na siromanu
majku. A u islamskoj dravi odreeno ministarstvo, ili nadlene
ustanove su odgovorne za ovu zatitu U jednom sahih hadisu stoji: "Svi
ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado."102

101
Rewah el-Buhari fi el-denaiz, 3/245 (1385)
102
Rewah el-Buhari fi el-itk, 5/181 (2558), we fi en-Nikah , 9/299 (5200)

96
 ZABRANA UPOTREBE DROGA

Pitanje: U Kur'anu i hadisu zabranjeno je vino, ali nema nita o

zabrani razliitih vrsta prakastih opijuma (kao to su hai i heroin).
Kakav je erijatski propis u pogledu uzimanja ovih stvari, znajui da ih
neki muslimani uzimaju tvrdei da ih vjera nije zabranila...?
Odgovor: Hvala Allahu, neka je blagoslov i mir na Allahovog
poslanika. Hai, heroin i drugi prakovi i tekuine, koji su poznati pod
imenom "narkotici", stvari su koje je erijat zabranio. U tome nema
razilaenja meu islamskim uenjacima.
Dokazi o zabrani su:
a) Ove stvari mogu se podvesti pod pojam "vino", na temelju
onoga to je rekao vladar pravovjernih Omer b. el-Hattab, r.a.: "Hamr
(vino) je ono to oduzima razum"103, to jest ono to ga obuzima,
nadvladava i izvodi iz njegove prepoznatljive mudre naravnosti. Ove
stvari utiu na sud razuma o pojavama, tako da on zabluuje i zamilja
daleko bliskim, a blisko dalekim. Otuda se brojni nesreni dogaaji
deavaju se kao posljedica ovog uticaja.
b) Ako se ne podvedu pod pojam "vino" (hamr) ili "opojna
sredstva" (sekr), zabranjene su opet jer su "omamljujui". Ebu-Davud je
prenio od Ummi Seleme da je Poslanik, s.a.v.s.: "zabranio sve to opija
i omamljuje."104 A omamljujue je ono to u tijelu prouzrokuje
klonulost i tromost, jer je u osnovi zabranjenu i jer objedinjuje ono to
opija, a to je konsenzusom zabranjeno i ono to omamljuje.

103
Muttefekun alejhi: memkufen ala Umer Kema li el-lu'lu' ve el-merdan (1905) ve
reva ejdan Ebu Davud (3669),ve en-Nesai fi el-eribe.
104
Ebu Davud fi kitab el-eribe (3686)

97
 c) Ako one ne bi ule pod pojam opojnog i omamljujueg ule bi
u kategoriju nevaljalog i tetnog (habais). A erijatom je utvreno da
ono to je tetno i nevaljalo u islamu je zabranjeno, kao to kae
Uzvieni Allah opisujui Poslaniku, s.a.v.s., ono to je u Knjigama
Ehlel-kitaba (Jevreja i krana): "Dozvoljene su mu lijepe stvari, a
zabranjene nevaljale."105 A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ne smije biti
tete ni teenja."106
Sve ono ije konzumiranje teti ovjeku zabranjeno je (haram), a
na osnovu rijei Uzvienoga: "Ne ubijajte sami sebe. Allah je prema
vama milostiv"107, "Ne bacajte se svojim rukama u propast".108
Dokaz za to je injenica da se sve vlasti bore protiv droge i
najee kanjavaju konzumente ili rasturae, ak i one vlade koje
dozvoljavaju vino i alkoholna pia. tavie neke drave preprodavae
kanjavaju smrtnom kaznom, to je ispravno, jer oni ubijaju narode radi
sticanja imovine. Sprovoenje kazne nad njima je pree nego nad onim
ko ubije jednu ili dvije osobe!
ejhul-islam, Ibn Tejmijje (smilovao mu se uzvieni Allah)
upitan je o tome ta sljeduje onoga koji konzumira hai i onoga koji
tvrdi da je njegova konzumacija dozvoljena (halal)?
On je odgovorio: "Konzumiranje ovih trava je haram i to je
jedna od najopakijih stvari koje su zabranjene, neovisno da li se
konzumiralo u malim ili velikim koliinama. Sva opojna sredstva
nastala od njih su haram, i u tome je opa saglasnost muslimana. Onaj
ko ih smatra dozvoljenim, nijee istinu (kafir je) i potrebno je da uini
pokajanje (tevbu). Ako se ne pokaje slijedi mu smrtna kazna kao
nevjerniku (kafiru) i otpadniku (murtedu). On se nee gasuliti, nee mu
se denaza klanjati i nee se ukopati u muslimansko greblje. Stanje
otpadnika (murteda) je tee nego stanje jehudije ili kraninu, bez

105
En-Nisa: 29
106
Revahu Ahmed ve Ibn Made an Ibn Abbas, ve Ibn Made an Ubade.
107
En-Nisa: 29
108
El-Bekare: 195

98
obzira to on vjeruje da je to dozvoljeno grupi ili pojedincu koji tvrde da
su te trave podsticaj razmiljanju i sjeanju, i da pokreu uspavanu
energiju ka viim stupnjevima, da ih oni zbog toga konzumiraju.
Neki selefisti (ranija ulema) bili su miljenja da je vino (hamr)
dozvoljeno odabranima na osnovu tevila, rijei Uzvienog: "Onima koji
vjeruju i dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu
i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra
djela ine, zatim se Allaha boje, i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro
ine."109 Kada je to predoeno Omeru b. el-Hatabu i nakon to su ashabi
o tome raspravljali, suglasili su se Omer, Alija i drugi ueni ashabi
(neka je Allah zadovoljan sa njima), da ako ovi priznaju (ponovo) da je
vino haram, treba ih samo izbievati, a ako budu i dalje tvrdili da je
dozvoljeno treba ih pogubiti. Tako onaj ko vjeruje da je konzumiranje
opojnih trava haram, a konzumira ih, nad njim treba izvriti kaznu od
osamdeset ili etrdeset udaraca biem. Ovo je ispravno.
Neki islamski pravnici su se zadrali na kazni bievanjem, zbog
toga to su mislili da je to (narkotici, prim. prev.) poticajno za razum, da
nije opojno, slino anestetiku i nekim drugim sredstvima koja
obuzimaju razum bez opijanja. Meutim, droga je haram, u tome su
suglasni muslimani: Ako je opijajua slijedi mu kazna bievanjem kao
za vino (hamr), a ako ne bude opijajue slijedi mu tazir (diskreciona
sankcija). A onaj ko vjeruje da je droga dozvoljena (halal) nevjernik je
(zanijekao je) i slijedi mu smrtna kazna. A tano je da je trava (hai)
opojna kao i pie: konzumenti se njom opijaju i poveavaju dozu za
razliku od anestetika koji ne djeluje opijajue i za im osoba ne udi.
erijatsko pravilo je da za zabranjene stvari za kojima nefs udi, kao to
su vino (hamr), blud, slijedi kazna (hadd), dok za one za kojim nefs ne
udi, kao uginula leina, slijedi tazir. Hai je ono za im konzumenti
ude, i odbijaju da ga ostave. Tekstovi o zabrani konzumacije su u
Kur'anu i u sunnetu kao i za ostalo. Konzumiranje opojnih trava
pojavilo se pred najezdu Tatara, a s njim se pojavila i tatarska sablja.110

109
El-Maide: 93
110
Medmuu fetava, ejh el-islam Ibn Tejmijje, 34/213, 214.

99
Znai, najezda Tatara je bila Boija kazna za pojavu u ummetu onoga
to je zabranjeno, a jedna od tih stvari je i ovaj prokleti hai.
Na drugom mjestu on je rekao: "Ima ljudi koji govore: (Hai)
mijenja razum, a ne opija, slino anestetiku. A nije tako, on naprotiv,
uzrokuje opijenost, uitak i razdraganost kao vino, i to podstie na dalju
konzumaciju. Mala koliina vodi ka veoj kao kod alkoholnih pia.
Naviknutost na hai uzrokuje tekoe u odricanju od istog, vee nego
kod alkohola. teta od njega je vea nego od alkohola. Zbog toga su
islamski pravnici rekli: Za njega slijedi kazna (hadd), kao i za alkohol."
Onaj koji kae: Zaista nema ajeta niti hadisa koji o ovome
govore. Govore na osnovu neznanja. U Kur'anu i hadisu su date ope
koncepcije, tj. opa pravila, i univerzalne odluke, koje se odnose na sve
to se podvodi pod te principe, i to je u Kur'anu i hadisu spomenuto
openitim imenom, jer nije mogue pobrojati sve zasebno.111
Stoga tumaimo da su hai, ofijum, heroin i ostale droge, a
posebno sadanje vrste koje se danas nazivaju bijelim otrovima,
zabranjene (haram) konsenzusom, i spadaju u velike grijehe i stvari
koje upropauju. Konzumenti zasluuju kaznu, a rasturai ili oni koji
lino rasturaju zasluuju smrtnu kaznu zbog toga to trguju sa ivotima
zajednica (ummet) radi sticanja kapitala. Nad njima treba prvo
primijeniti Allahove rijei: "Vama je ivot u odmazdi, o vi koji imate
razum, da biste se grijeha sauvali."112
Diskreciona kazna, kod fikhskih strunjaka, moe ii do smrtne
kazne, shodno nedjelu za koje se grijenik kanjava.
S obzirom da ovi (rasturai droge, op. prev.) formiraju snane
grupe pomou kapitala i suprotstavljaju se svakom onom ko im se
isprijei na putu, oni ulaze u kategoriju onih na koje se odnose

111
Medmuu fetava, cjh el-islam Ibn Tejmijje, 606, 607, 608.
112
El-Bekare: 179

100
kuranske rijei: "Oni koji protiv Allaha i Poslanika Njegova ratuju i
koji nered na zemlji stvaraju."113
U stvari oni ine vei grijeh i nered od drumskih razbojnika i
nije nikakvo udo da ih se kanjava zasluenom kaznom: "To im je
ponienje na ovom svijetu, a na onom svijetu eka ih patnja
nesnosna."114

113
El-Maide: 33
114
El-Maide: 33

101
 ENA I
PORODICA

102
 ERIJATSKI STAV O
ZAPOLJAVANJU ENE

Pitanje: Kakav je erijatski propis o zapoljavanju ene,

odnosno njenom poslu van kue, kao to to radi mukarac? Je li
dozvoljeno da ona radi i daje svoj doprinos u proizvodnji, razvoju i
aktivnosti zajednice? Ili je odreeno da ostaje u svojoj kunoj osami i da
radi samo medu etiri kuna zida. Stalno sluamo da naa islamska vjera
daje eni asno mjesto, zagarantirala joj je ljudska prava mnogo stoljea
prije nego to je to Zapad uradio. Zar se posao ne tretira kao pravo ene
kojim ona uva svoj ugled, i ime e se sauvati da ne postane roba za
cjenkanje koju e potreba i nuda profanirati!
Zato ena ne stupa na poprite ivota kao to je to uinila
zapadna ena, ojaa svoju linost, stie ono to joj pripada i
osamostaljuje se, te tako d udio u razvoju svoje zajednice?
Mi elimo da upoznamo erijatske odredbe za dozvoljen posao
eni muslimanki koja radi za svoje potrebe na ovome svijetu bez
upropatavanja svoje vjere. Ne elimo pretjerivanja i strogosti onih koji
ne dozvoljavaju da ena ui niti da radi, niti da izlazi iz kue pa makar
to bilo i u damiju! A takoer ni onih koji ele da se muslimanka
oslobodi svih ogranienja i da se izlae kao jeftina roba na ulicama.
Sve to elimo jest ispravna erijatska odredba bez bilo koje
vrste pretjerivanja.
Odgovor: ena je ljudsko bie kao i mukarac, ona je od njega,
a on je od nje. Kur'an kae: "Vi ste jedni od drugih"115, a ljudsko bie je

115
Ali Imran: 195

103
ivo stvorenje i u naravi mu je da razmilja i da radi, inae ne bi bilo
ljudsko bie.
Uzvieni Allah je stvorio ljude (mukarce i ene, prim. prev.) da
rade ali ih je stvorio da ih iskua ko e initi bolja djela. ena kao i
mukarac zaduena je s radom, a ona e biti nagraena kao i mukarac
od Allaha, d.. Uzvieni kae "I Gospodar njihov im se odazva:
nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov nee se ponititi, ni
mukarcu ni eni."116 Nju sljeduje nagrada za dobro djelo na ahiretu, a i
na ovome svijetu, takoer. "Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena,
a vjernik je, mi emo dati da proivi lijep ivot."117 ena, takoer, ini
kao to se stalno istie, polovinu ljudske zajednice, i nezamislivo je da
je islam ostavlja besposlenu, te da joj odreuje pasivnost, da uzima od
ivota a da mu ne doprinosi, da troi njegova dobra a da nita ne
proizvodi. Meutim, najvaniji i prvi posao ene je odgajanje
pokoljenja, za to ju je Allah, d.., pripremio tjelesno i duhovno, i u
tome joj ne moe niko konkurisati niti osporiti. Ne moe je bilo ta
ometati u ovome velianstvenom poslanju. Niko ne moe da je zamijeni
u ovome asnom poslu, na kojem se zasniva budunost ummeta i sa
kojom se formiraju najvea njegova imustva, a to je ljudski rod. Neka
Allah podari milost svoju hafizu Ibrahimu kada je rekao: "Majka je
kola: kad je pripremi, pripremio si narod dobrog soja."
Slino tome je njeno djelovanje na uvanju kue, pomaganju
muu, podizanju sretne porodice, zasnovane na smiraju, ljubavi i
milosti. Jedna predaja kae da je dotjerivanje ene svome muu dihad
na Boijemu putu. Ovo ne znai da je posao ene van kue erijatom
zabranjen. Niko ne moe nita zabraniti bez slova erijata i jasnog
dokaza, a stvari su u osnovi dozvoljene, kao to je poznato.
Na temelju ovoga kaemo: Zapoljavanje ene u osnovi je
doputeno, ponekad je poeljno, i neophodno ako je posao eni
potreban, kao kada je hudovica, razvedena ili nema opskrbu ili

116
Ali Imran: 195
117
En-Nahl: 97

104
hranitelja, a ona moe da privreuje za svoje potrebe i tako se sauva
siromatva.
Ponekad je porodici potrebno da ena radi da bi pomogla muu,
ili djeci, ili mlaim sestrama, ili da pomae ocu u njegovoj starosti, kao
to stoji u kazivanju o kerima starca koji se spominje u suri El-Kasas,
da su dvije njih uvale stado svoga oca: "Rekoe njih dvije: "Mi ne
napajamo dok obani ne odu, a otac nam je star."118
Zabiljeeno je da je Esma, kerka Ebu-Bekrova - vlasnica dva
pojasa - pomagala svome muu Zubejru b. Avvamu u uvjebavanju
njegova konja.
Ponekad je samoj zajednici potrebno upoljavanje ene u
lijeenju i njegovanju ena, poduavanje djevojaka i svemu drugom to
je specifino za ene. Prioritetnije je da ena radi sa enom, nego sa
mukarcem. Prihvatanje da radi sa mukarcem u pojedinim situacijama
je nunost koja treba da se kao takva procijeni i to ne moe postati
stalno pravilo. Ako smo dozvolili zapoljavanje ene, obavezno ga je
ograniiti sa nekoliko uvjeta:
1. Da posao bude po svojoj naravi dozvoljen, to znai da nije
haram i da ne vodi injenju barama, kao to je sluenje kod neoenjena
ovjeka, ili posao line sekretarice direktora gdje njena sluba zahtijeva
da se on osamljuje sa njom, a ona sa njim, ili plesaica koja pobuuje
strasti i nagone, ili konobarica u baru koja posluuje alkohol, jer je
Poslanik, s.a.v.s., prokleo onoga ko pije, nosi i prodaje, ili stjuardesa
kojoj posao nalae posluivanje alkohola i daleka putovanja bez bliskog
roaka (mahrema), kao to joj nalae i da naa sama u stranim
zemljama, ili drugi poslovi koje je islam zabranio eni posebno, ili
mukarcima i enama zajedno.
2. Da se pristojno ponaa na poslu, onako kako dolikuje
muslimanki kada izae iz kue, u izgledu, hodu i govoru: "A reci
vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim

118
El-Kasas: 23

105
mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita
osim onoga to je i onako spoljanje."119
"I neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita
njihova koji pokrivaju."120 "Na sebe panju govorom ne skreite, pa da
u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite."121
3. Da njen posao ne bude na tetu drugih obaveza koje ne smije
zanemariti, kao to su njene obaveze prema muu, djeci, a to su prve
njene obaveze i osnovni posao.

119
En-Nur: 31
120
En-Nur: 31
121
El-Ahzab: 32

106
 MIJEANJE SPOLOVA
(erijatski stav o druenju mukaraca i ena)

Pitanje: Mnotvo je pria i miljenja o "mijeanju" (ihtilat)

spolova. Vidjeli smo islamske znalce (ulema-d-din) koji zabranjuju eni
da izlazi iz kue osim kada krene u mezar. Oni smatraju runim
(mekruh) njen izlazak i u damiju (mesdid), a neki to i zabranjuju,
bojei se smutnje i nereda. Pri tom se pozivaju na rijei Aie, r.a., majke
pravovjernih: "Da je Allahov poslanik, s.a.v.s., znao kakve rune stvari
e ene raditi poslije njega, zabranio bi im izlazak i u damiju."
Ekselencijo, vama je svakako poznato da ena ima potrebu da izlazi u
drutvo, da ui, radi, da sudjeluje u alostima i radostima ivota. Sve
ovo joj nalae, u veoj ili manjoj mjeri, mijeanje sa mukarcima, bilo
da je to kolega na nastavi, uitelj u koli, profesor na fakultetu, susjed
na poslu, ef na poslu ili potinjeni, takoer, itd.
Da li je svako mijeanje mukarca i ene zabranjeno i haram?
Kako je mogue da ena ivi odvojeno od mukarca u vrijeme kada su
im poslovi komplementarni i povezani? Nije mogue da ena bude
zatvorena u kunom kafezu, pa makar on bio od zlata i makar ga ne
smatrali zatvorom.
Zato je mukarcima dozvoljeno ono to enama nije? Zato da
se mukarac naslauje svjeinom zraka a da eni to bude zabranjeno?
Zato sumnja u enu, a ona ima i vjeru i razum i savjest kao i
mukarac...? Ona ima, kao i mukarac, vjeru koja je spreava, razum
koji je opominje i savjest koja je kori (en-nefsul-levvame - dua koja
sama sebe prekorava), kao to, bez sumnje, ima nagon koji je navodi da
posrne i to je "en-nefsul-emmare bis-sui - dua sklona zlu". ejtan njoj
takoer uljepava stvari i zavodi je kao to zavodi mukarca.

107
 U emu je tajna ove strogosti prema eni koja se, naalost,
pripisuje islamu, te se na nju pozivaju oni koji sebe ubrajaju u
pripadnike nekih kola i pokreta, kao na erijatske odredbe i stav vjere?
elimo od vas objanjenje ovog pitanja, da nam kaete i ta treba
da bude na stav o tome, ili drugim rijeima: Kakav je erijatski stav o
tome? Odnosno kakva je odredba Kur'ana i vjerodostojnih hadisa o
tome, a ne miljenje ovoga ili onoga?
Neka vas Allah pomogne u objanjenju ispravnog argumentom!
Odgovor: Na problem je, kao to to konstantno istiem, to u
veini drutvenih i idejnih pitanja zauzimamo krajnje stavove, rijetko
kada sredinu koja za islamski metod (menhed) i islamski ummet
predstavlja opu i istaknutu osobinu. To je najoitije u ovom pitanju, i
pitanjima savremene muslimanske ene uope.
Dvije suprotne, ak nespojive kategorije zloupotrijebile su
pitanje ena:
1. Prva kategorija su oni pozapadnjaeni koji eni ele da
nametnu zapadne obiaje koji vode razvratu, nihilizmu i odbacivanju
vrijednosti, od kojih je vjera najvea, odstupanju od iskonske prirode
ovjekove (fitra), te od pravog puta (es-siratul-mustekim), za ije je
tumaenje i pozivanje na njega Bog uzvieni poslao poslanike i slao
Objave. Oni hoe da muslimanka slijedi puteve zapadne ene "stopu u
stopu", kao to kae Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis:"... ak kad bi ona
ula u medvjei brlog ula bi i ova za njom," pa iako je medvjei brlog i
tijesan i smrdljiv, opet bi, kad bi u njeg ula zapadna ena, ula bi za
njom i muslimanska ena. Drugim rijeima: pojavila bi se nova "moda"
koju bi propagirali njezini propagatori, "moda medvjeeg brloga".
Oni zanemaruju tekoe koje podnosi ena zapada danas, i loe
posljedice koje je slobodno druenje, "druenje bez ogranienja"
donijelo eni, mukarcu, porodici i cjelokupnom drutvu. Oni zatvaraju
ui pred povicima osude koji odjekuju horizontima zapadnog svijeta, i
ne obraaju panju na tekstove znalaca i knjievnika, i strepnje
mislilaca i reformatora za cijelu civilizaciju, zbog dokidanja ogranienja

108
u mijeanju meu suprotnim spolovima. Oni, takoer zaboravljaju da
svaki narod ima svoje osobenosti koje izgrauje njegova vjera kao i
svoju koncepciju svemira, a i cjelokupnog postojanja, zatim svoje
vrijednosti, tradiciju i obiaje. I nedopustivo je da jedna zajednica
preuzme oblik i stil ivota druge zajednice.
2. Drugu kategoriju ine oni koji eni nameu druge obiaje,
istone a ne zapadne. Ti obiaji u dosta sluajeva su zaodjenuti u ruho
vjere, jer ih tako razumijevaju oni koji ih prihvataju i to razumijevanje
odgovara njihovom miljenju o eni, loem miljenju o njezinoj vjeri,
umu i ponaanju. Takvo miljenje uvijek ostaje ljudsko, podlono
ljudskoj pogreci, uticaj njegova mjesta i vremena, uitelja i kole.
Njemu se suprotstavljaju druga miljenja koja svoju argumentaciju crpe
iz jasnog teksta Kur'ana uzvienog i sunneta Vjerovjesnika plemenitog
te miljenja ashaba i najboljih generacija.
elim ovdje istai da je termin "mijeanje", u smislu odnosa
(komuniciranja) izmeu mukarca i ene, unesen u islamski rjenik.
Naa bogata tradicija nije poznavala ovaj termin tokom prolih stoljea i
on nije bio poznat osim u ovom vremenu. Moda je on prijevod strane
rijei u ovom znaenju. Njezin smisao nije primjeren osjeajima
ovjeka muslimana.
Moda je adekvatniji termin "susret" (lika) ili "sastanak"
(mukabela) ili "udruivanje (muareka) mukaraca i ena" od termina
"mijeanje".
U svakom sluaju islam nema opi propis o ovom pitanju, ali
gleda na njega u svjetlu krajnje svrhe/ishoda, ili ope koristi koju
ustanovljava, tete koje se pribojava, forme koju uspostavlja i uvjeta
koje njeguje, itd.
Najbolja uputa u ovome jeste uputa Muhammeda, s.a.v.s., i
uputa (prve etverice pravednih halifa), kao i Poslanikovih pravovjernih
ashaba.

109
 Onaj ko posmatra njihove postupke vidi da ena nije bila
zatvorena i izolirana kao to se dogodilo u stoljeima zaostalosti
muslimana.
ena je prisustvovala u dematu i duma-namazu u
Poslanikovoj, s.a.v.s., damiji, i Poslanik, s.a.v.s., ih je podsticao da
zauzmu mjesta u posljednjim safovima iza mukaraca. to god je saf bio
udaljeniji od njih bilo je bolje, i to iz bojazni da se ne bi primijetilo
neto od sramotnih mjesta kod mukaraca, jer veina nije nosila gaa, a
izmeu mukaraca i ena nije bilo nikakve pregrade od drveta ili platna
ili neeg drugog. U prvo vrijeme mukarci i ene su ulazili u damiju na
ista vrata, pa se pravila guva pri ulasku i izlasku. Zato je Poslanik,
s.a.v.s, rekao: "Kad biste ova vrata ostavili za ene." Tako su i uinili i
do dana dananjeg ta vrata nose naziv 'Vrata za ene" (babun-nisa')
U Poslanikove, s.a.v.s., doba ene su prisustvovale duma-
namazu, sluale su hutbu tako da je jedna od njih zapamtila suru "Kaf'
dugo je sluajui od Poslanika sa mimbera - petkom.
ene su takoer prisustvovale klanjanju oba Bajram-namaza.
One su sudjelovale u ovim velikim islamskim blagodetima koji
okupljaju i stare i mlade, mukarce i ene i to pod vedrim nebom, gdje
su uzvisivali i veliali Boga Uzvienog.
Muslim biljei da je Umm-Atijje izjavila: "Nareivao nam je da
izaemo na oba bajrama, i punoljetnima i mladima od nas." A u drugoj
predaji kae: "Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da izvedemo na
Ramazanski i Kurban-bajram i one kojima se pribliila punoljetnost, i
one koje su sa hajzom i one koje nose veo. One u hajzu su se izdvojile
za vrijeme namaza i prisustvovale su hutbi, vazu i dr. Rekla sam: "O
Boiji poslanice. Jedna od nas nema ogrta", a on mi ree: "Neka je
njezina sestra zaogrne svojim ogrtaem."122
Ovo je sunnet koji su zapostavili muslimani u veini zemalja ili
ak u svim zemljama. Njega sada ponovo oivljava islamska

122
El-hadis fi "salah el idejn" fi Sahih Muslim

110
osvijeena omladina (es-sahva el-islamija) koja oivljava od sunneta
ono to je bilo zaboravljeno, kao to je i'tikaf u posljednjoj treini
ramazana i praksa prisustva ene bajram-namazu. ene su sa
mukarcima prisustvovale kod Poslanika, s.a.v.s.. dok bi ih on pouavao
i pitale ga o vjeri takva pitanja od kojih bi se danas veina ustruavala.
Tako je Aia, r.a., pohvalila ene ensarija to se nisu stidjele da se
obrazuju u vjeri, a one su pitale o obrednoj neistoi, poluciji i kupanju
(gusulu), hajzu, istihazi i dr. A kada to nije moglo zadovoljiti njihovo
interesovanje, jer s mukarcima je bila velika guva i oni su htjeli da
imaju prednost kod Allahova poslanika, s.a.v.s., traile su da on odredi
jedan poseban dan za njih kako ih mukarci ne bi potiskivali u stranu i
pravili im guvu, one su otvoreno kazale: "O Boiji poslanie, kod tebe
je veliki broj mukaraca, pa za nas odredi poseban dan." I on im je
obeao dan. i susretao se u njemu sa njima, drao im vaz i iznosio
propise.123
Ova aktivnost ena se protegla sve do sudjelovanja u ratnim
pohodima, gdje su sluile vojsku i ratnike u svemu onome to su mogle
raditi, od lijeenja, saniteta i njege ranjenika do pripremanja hrane,
donoenja vode i drugih neophodnih civilnih poslova.
Umm-Atijje kae: "Ila sam sa Poslanikom, s.a.v.s., u sedam
vojni. Bila sam u pozadini, pripremala im hranu, lijeila ranjene i
njegovala bolesne."124
Muslim biljei hadis koji prenosi Enes125: "Aia i Umm-Sulejm
su bile brze (uslune), nosile su sue za vodu na leima, zatim napajale
narod, i ponovo se vraale i punile ga." Prisustvo Aie, r.a., ovdje, a bila
je u drugoj etapi svoga ivota, daje odgovor onima koji tvrde da je
uee u borbi i na bojitu bilo dozvoljeno samo starijim enama u
poodmaklim godinama, to nije tano. Jer ta vrijede starice na ovakvim
mjestima i u situacijama koje iziskuju i fiziku i psihiku snagu zajedno.

123
Revahu el-Buhari fi "Kitab el-ilm"
124
Revahu Muslim, br. 1812
125
Revahu Muslim, br. 1811

111
 Imami Ahmed biljei da je bilo est ena muslimanki sa
vojskom koja je opsijedala Hajber. Donosile su strijele, pripremale
hranu, lijeile ranjenike, skladale stihove, i tako pomagale na Boijem
putu. Poslanik im je dodijelio dio od plijena. Tano je da su ene nekih
ashaba uestvovale u pojedinim bitkama i na bojnim poljima sa
orujem, kad bi im se ukazala prilika. Poznato je kako se jedne prilike
borila Umm-Ammare Nesiba bint K'ab, tako da je Poslanik, s.a.v.s., za
nju rekao: "Njen ugled je vei od ugleda tog i tog."
Tako isto Umm-Sulejm je uzela ma u Bici na Hunejnu, sijekui
svakog ko bi joj se prikuio.
Muslim biljei od Enesa, njenog sina, da je Umm-Sulejmu vidio
njen mu, Ebu-Talha, pa je rekao: "Boiji poslanie, Ummi-Sulejm dri
ma! Poslanik, s.a.v.s., je upitao: "ta to znai?" Ona je odgovorila:
"Uzela sam ga, ako mi se priblii ijedan murik da mu rasporim trbuh."
Poslanik, s.a.v.s., se na to nasmijao.126
Buharija u svom Sahihu posveuje posebno poglavlje o enama
u ratnim pohodima i borbama.
Ali ambicija muslimanke u doba Poslanika, s.a.v.s., i ashaba nije
se zaustavila samo na ueu u borbama ija su ratita bila blizu kao
npr. Hajber i Hunejn. One su nastojale i da zaplove morima, te da daju
doprinos u oslobaanju udaljenih teritorija radi irenja islamske misije.
Buharija i Muslim u Sahihu biljee od Enesa da je Boiji
poslanik, s.a.v.s., jednog dana boravio kod Umm-Hiram bint Milhan, a
ona je bila Enesova tetka, pa se, kada se probudio, nasmijao. Ona je
upitala. "Zato se smije, Boiji poslanie?" On je odgovorio: "Pokazani
su mi ljudi iz moga ummeta, borci na Allahovom putu koji plove
morskom puinom, kao kraljevi na prijestoljima ili poput kraljeva na
prijestoljima." Ona kae da je rekla: "Boiji poslanie, zamoli Allaha da
me svrsta meu njih, pa je on za nju molio.127 "Umm-Hiram je plovila
morem u vrijeme Osmana, r.a., sa svojim muem Ubadetom b. Samitom
126
Revahu Muslim, br. 1809
127
Revahu Muslim br. 1912

112
na Kipar. Tamo je pala sa svoje jahae ivotinje i umrla, pa je tamo
ukopana kako navode biografi i historiari.
U drutvenom ivotu ena je uestvovala pozivajui u dobro
nareujui injenje onoga to je dobro i zabranjujui injenje zla, kao
to Uzvieni Allah kae: "I vjernici i vjernice jedni drugima su
prijatelji, nareuju dobro, a zabranjuju loe..."128
Od poznatih dogaaja je i onaj kada je jedna muslimanka
odgovorila Omeru, r.a., u damiji, vezano za odredbu o mehru i njegovo
javno priznanje ispravnosti njenog miljenja. On je tada rekao: "ena je
u pravu, a Omer je pogrijeio." Ovo navodi Ibn-Kesir u svom tumaenju
sure En-Nisa i kae da mu je sened, dobar (hasen).
Omer, r.a., je za vrijeme svoga hilafeta odredio kerku
Abdullaha el-Adevija za trnog inspektora (muhtesiba)
Onaj ko poima Kur'an asni i njegov govor o eni u raznim
vremenima, ko promatra ivot Poslanika i vjerovjesnika ne moe nai
one eline ograde, koju su postavili neki ljudi izmeu mukarca i ene.
Tako vidimo Musaa, a.s., u punoj mladosti i snazi, da razgovara
sa kerkama starca, pita ih i one mu odgovaraju bez grijeenja i
neugodnosti. Ovim pomae im ljubazno i estito, a poslije toga jedna od
njih donosi poziv od oca da Musa, a.s., poe sa njom njenom ocu. Zatim
je jedna od njih predloila svome ocu da ga uzme u najam, poto je u
njemu otkrila povjerenje i snagu. U suri Kasas stoji: "A kad stie do
vode medjenske, zatee oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a
malo podalje od njih ugleda dvije enske koje su je od vode odbijale."
"ta vi radite?" "upita on." Mi ne napajamo dok obani ne odu,
odgovorie one," a otac nam je veoma star. I on im ih je napojio, a onda
ode u hladovinu i ree: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista
mi je potrebna." I jedna od njih dvije doe mu, poslije, idui stidljivo i
ree: "Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam je napojio." I kad
mu on doe i kaza mu ta je doivio, on ree: "Ne strahuj, spasio si se

128
Et-Tevbe: 71

113
naroda koji ne vjeruje". "O oe moj," ree jedna od njih, uzmi ga u
najam, najbolje je da unajmi snana i pouzdana."129
U sluaju Merjeme vidimo kako Zekerijja ulazi kod nje u hram i
pita je o opskrbi koju kod nje nalazi: "I kad god bi joj Zekerijja u hram
uao kod nje bi naao hrane. "Odakle ti ovo Merjema?" on bi upitao, a
ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga on hoe bez muke
opskrbljuje."130
U kazivanju o kraljici od Sabe, vidimo je kako sakuplja svoj
narod radi savjeta u sluaju Sulejmana: "O, velikai, "ree ona,"
savjetujte mi ta u ovom sluaju treba da uradim, ja bez vas nita neu
da odluim." "Mi smo vrlo jaki i hrabri", rekoe oni," a ti se pita, pa
gledaj ta e narediti." "Kad carevi osvoje neki grad", ree ona," oni
ga razore, a ugledne stanovnike njegove uine ponienim, eto tako oni
rade."131
Takoer je ona razgovarala sa Sulejmanom, a.s., i on je s njom
razgovarao: "I kad ona doe, bi joj nareeno: "Je li ovakav prijestol
tvoj?" "Kao da je on", uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dalo
znanje i mi smo muslimani." A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli
oni kojima se ona mimo Allaha klanjala, jer je ona narodu nevjernikom
pripadala. "Ui u dvoranu", bi joj reeno. I kad ona pogleda, pomisli da
je duboka voda pa zadie haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana
uglaanim staklom poploana! ree on. "Gospodaru moj!" uzviknu
ona," ja sam se prema sebi ogrijeila i u drutvu sa Sulejmanom
predajem se Allahu, Gospodaru svjetova."132
Ne moe se rei: Ovo su raniji erijati (propisi) koji nas ne
obavezuju. Kur'an ih je spomenuo zarad upute, i opomena i pouke za
one koji su pameu obdareni. Zato je ispravno rei: erijati koji su bili
prije nas, a koji su navedeni u Kur'anu i sunnetu, i nas obavezuju,

129
El-Kasas: 23-26
130
Al-Imran: 37
131
En-Neml: 32-34
132
En-Neml: 42-44

114
ukoliko ih na erijat nije dokinuo. Uzvieni Allah kae svom
Poslaniku: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov put."133
Zadravanje ene u kui, i njeno zadravanje meu etiri zida,
odakle joj se ne dozvoljava da izae, Kur'an je uzeo u jednoj etapi
postepenog erijatskog normiranja prije objave o sankciji za preljubu,
kao odreenu kaznu za onu muslimanku koja uini preljubu. O ovome
Uzvieni kae u suri En-Nisa: "Kad neka od ena vaih blud poini,
zatraite da to protiv nje etverica posvjedoe, pa ako posvjedoe,
drite ih u kuama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nae
izlaz neki."134
Allah je za njih poslije odredio pravac kada je propisao kaznu, a
to je odreena erijatska kazna koja se sastoji u bievanju neoenjenog
(neudate) stoje Kur'anom propisano, a u kamenovanju oenjenog
(udate) to je sunnetom odreeno.
Kako bi logika Kur'ana i islama mogla dozvoliti da dosljedna i
estita muslimanka bude stalno zatvorena u kui?! Time bi je ona
kaznila vjenom kaznom za grijeh koji ona nije poinila.

Zakljuak
Komuniciranje mukarca i ene samo po sebi nije zabranjeno,
tovie, dozvoljeno je i poeljno ako je u pitanju saradnja iji je cilj
plemenit, kao to je korisna nauka ili dobro djelo, ili koristan projekat,
vana borba (dihad), ili neto drugo to trai zajednike napore
suprotnih spolova, i zahtijeva saradnju meusobno pomaganje u
planiranju, rukovoenju i realizaciji.
To nikako ne znai da se granice medu njima briu i zanemaruju
erijatska pravila kada se radi o bilo kakvom susretu izmeu ove dvije

133
El-En'am: 90
134
En-Nisa: 15

115
strane, makar ljudi tvrdili da su isti meleki i da se za njih i od njih
nema bojazni, elei da nam prenesu zapadne oblike sastanaka.
Obaveza pri tome je udruivanje u dobru, potpomaganje u
dobroinstvu i bogobojaznosti, u okviru granica koje je islam zacrtao.
Evo nekih od njih:
1. Obaveznost ustezanja pogleda od suprotne strane, ne gledati
bestidnosti, ne gledati sa strau; ne zadravati pogled na eni, odnosno
mukarcu, bez nune potrebe. Uzvieni Allah kae: "Reci vjernicima
neka obore poglede svoje, i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim,
to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono to oni rade. A reci vjernicima
neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima
svojim."135
2. Za enu je obaveza da se oblai erijatski, da pokrije tijelo
osim lica i aka, ni manje ni vie. Uzvieni Allah kae: "I neka ne
dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako
spoljanje i neka vela svoja spuste na grudi svoje."136
Preneseno je kao vjerodostojno od jednog broja da se ukras koji
je otkriven odnosi na lice i ruke.
Uzvieni Allah, objanjavajui pojam srameljivosti, kae:
"Tako e se najlake prepoznati pa nee napastvovane biti,"137 to jest
ovaj izgled karakterizira estitu, srameljivu i ozbiljnu enu u odnosu na
koketnu i neobuzdanu. ednu enu niko nee izlagati neugodnostima jer
njen izgled i ponaanje svakoga ko je gleda obavezuje na potovanje.
3. Obaveza pridravanja islamskih normi ponaanja u svemu a
posebno u poslovanju sa mukarcima:

135
En-Nur: 30-31
136
En-Nur: 31
137
El-Ahzab: 59

116
 a) U govoru: da on ne bude zavodljiv i uzbudljiv. Uzvieni Allah
kae: "Na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj
ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite."138
b) U hodu. Uzvieni kae: "I neka ne udaraju nogama svojim da
bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju."139 i da bude (ena)
onakva kako ju je opisao Allah u Kur'anu: "I jedna od njih dvije doe,
poslije, idui stidljivo."140
c) Kada se kree da se ne uvija i prelama (zavodniki, nap.
prev.) kao one koje je hadis okarakterisao kao "One koje se previjaju
kada hodaju", da ne ini ono to je svrstava u kategoriju onih koje se
gizdaju gizdavou dahilijjeta, onog prvog ili kasnijeg.
4. Da odstrani sve mirise i parfeme koji uzbuuju i zavode i
ukrase koje treba da koristi u kui, a ne na ulici u susretu sa drugim
mukarcima.
5. Opreznost da sa enom ne ostaje mukarac ako sa njom nema
bliskog roaka (mahrem), vjerodostojni hadisi su to zabranili i Poslanik
je rekao: "Trei je ejtan", kao to ne mogu zajedno vatra i drvo.
Posebno ako je sama sa roakom svoga mua. U vezi sa tim u
hadisima se kae: "uvaj se ulaska enama", (prisutni) su upitali: "O
Boiji Poslanie, da li i muevog roaka!? Ree (Poslanik): "Muev
roak je smrt!", ili on je uzrok propasti, jer je u prilici da dugo sjedi
(sijeli), a u tome je velika opasnost.
6. Da susreti (mukarca i ene) budu u okviru obaveza i onoga
to trai poslovnost, bez protezanja i proirivanja (na druge oblasti), to
bi enu odvelo od njene enstvene naravi, ili je izloilo ovakvim ili
onakvim govorima, ili je odvelo od njenih svetih dunosti u nadgledanju
porodice i odgoju djece.
Allah upuuje na pravi put.

138
El-Ahzab: 32
139
En-Nur: 31
140
El-Kasas: 25

117
 PROPIS MEHRA I NJEGOV ZNAAJ

Pitanje: Neke ene pod uticajem zapadnjake misli, digle su

golemu buku o mehru, kojega je islam propisao mukarcu prilikom
enidbe i dao eni na to pravo. Ove kau: "Mehr je cijena koju mu
plaa eni na ime nadoknade za uitak s njom!" Tako ispada: kao da je
on kupuje ovim imetkom kojeg joj daje! Njihova drskost ide dotle da
trae dokidanje vjenanog dara/mehra u potpunosti, to jest da se on
brie iz postojeih erijatskih propisa.
elimo objanjenje sutine ovog pitanja i svrsishodnosti
njegovog propisivanja u islamu i utemeljenosti na Kur'anu i sunnetu.
Odgovor: Doista je neznanje opasna bolest. A jo opasnije od
toga je da neznalica sebe smatra uenim i obrazovanim te kad se narodu
predstavlja za uitelja i savjetnika. Bear je u pravu kada je rekao da je
ve zalutao onaj koga slijepac upuuje.
Doista ove ene i oni koji ih podstrekavaju robujui
zapadnjakoj misli, kapitalistikoj ili socijalistikoj, uope ne poznaju
islam. Za njih i njima sline kae se da od islama poznaju samo ime, a
od Kur'ana samo pismo. Ja mislim da oni ne poznaju ni pismo Kur'ana
asnog i smatram da nisu nikada ni otvorili ili itali Kur'an, te pismo
poznaju iz drugih knjiga. Njihova obaveza je bila, ako su pametni i
pravedni, da tragaju za znanjem kojeg nemaju i da pitaju uene ako ne
znaju. Meutim, oni su poroku neznanja, pridodali i porok umiljenosti i
slijeenja vlastitog hira, a to ih ini i slijepim i gluhim: "A zar je iko vie
zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu."141 Da
oni razluuju Boije propise od obiaja ljudi, koje su naslijedili, a koji
nemaju utemeljenje u vjeri, govorei: Prve prihvatamo, a druge

141
El-Kasas: 50

118
odbacujemo, mi bismo im rekli: "Da, u pravu ste" i svrstali bismo se s
njima. Ili da kau: "Vi, islamski uenjaci, razluite nam istinito od
lanog, izvorno od pridodatog, boansko od ljudskog u pitanjima statusa
ene i porodice," rekli bismo im: "Dobro doli".
Naalost, oni tako ne rade. estoko su nasrnuli na sve propise o
porodici, a tako neto musliman i muslimanka ne ine. Niti tako govori
onaj koji je zadovoljan da mu je Allah gospodar, islam vjera i
Muhammed poslanik. Ako oni nisu zadovoljni propisom Kur'ana i
sunneta neka to obznane jasno i neka glasno kau: Mi ne vjerujemo u
Boga niti Njegova poslanika i ne pripadamo islamu ni u kojoj mjeri, da
bi ummet uspostavio odnos prema njima na toj osnovi i izolirao ih: da
sa njima ne uspostavlja enidbene veze i da ne prijateljuje sa njima kao
sa muslimanima, da ih smatraju heretikom manjinom u odnosu na
vjeru veine (demata). Nedopustivo je da se sa ovim uspostavljaju
odnosi kao sa muslimanima jer oni nisu muslimani ni u kojem pogledu.

Mehr i njegov znaaj

Vraamo se temi mehra. Poetni mehr je davanje od strane
mukarca eni prilikom sklapanja braka. Utvren je Kur'anom,
sunnetom i konsenzusom (idma). On se kao takav prakticirao i poznaju
ga svi slojevi muslimanske populacije. I on je poznat kao nuna vjerska
obaveza.

Mnogostruki znaaj ovog propisa

Iz ovog erijatskog propisa proistie nekoliko stvari:
1. Potivanje ene, da ona bude ta koja e biti traena a ne da
ona trai da mukarac nastoji do nje dospjeti. On je taj koji trai, ulae
napor i rtvuje se nasuprot narodima koji obavezuju enu da ona rtvuje
za ovjeka od svoje ili imovine svoje porodice, dok on ne prihvati brak.
Tako je kod Hindusa i nekih drugih naroda. Kod muslimana Pakistana i

119
Indije i danas ive ovi uticaji hinduskog dahilijeta, koji enu
prekomjerno zaduuju i jako optereuju, tako da neke porodice prodaju
imovinu radi udaje keri. Teko siromanom ocu i siromanoj majci
hudovici!!
2. Iskazivanje mukareve tenje i ljubavi prema eni. Ova
materijalna sredstva on joj daje kao poklon ili dar od sebe, i to nije
plaanje cijene ene kao to to kau ovi propagatori. O tome Kur'an
sasvim jasno kae: "I draga srca enama vjenane darove njihove
podajte, a ako vam one od volje svoje od toga to poklone, to s
prijatnou i ugodnou uivajte."142
3. Iskazivanje ozbiljnosti, jer brak nije veselo zabavljanje
mukaraca, da muevi eni kau: "Oenit u te", te je vjena a zatim ne
oklijeva da je ostavi da bi naao drugu kojoj kae isto to i prvoj.
Polaganje materijalnih sredstava je dokaz ozbiljnosti mukarca kod
prosidbe djevojke i da je ozbiljan u namjeri da bude vezan za nju. Ako
ljudi dok nisu u braku i dok su bez porodice plaaju takse, osiguranja i
avanse kao dokaz ozbiljnosti, nije nikakvo udo da je ivot porodice
ozbiljnija stvar. Islam propisuje isplatu polovine mehra za onoga ko se
oeni, a potom pusti enu prije nego to je imao brane odnose sa njom
iz obzira prema ovom tekom ugovoru i svetoj vezi. To upuuje na to da
se ovdje ne radi o uivanju, jer ovdje nema nikakva uivanja. Uzvieni
Allah kae: "A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a
ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati polovinu od onoga to
ste odredili osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji
odluuje o sklapanju braka."143
4. Islam je izdravanje porodice stavio u obavezu mukarcu
(muu) zbog njegove prirodne nadmoi da rasuuje u prirodnim
situacijama i nadmoi da upravlja zajednicom i pravedno je da on trpi
izdatke u zamjenu za prava koja su mu data. To je potrebno tavie i da
se porodica ne bi raspala zbog najmanjeg razloga a iz njegovog nemara.

142
En-Nisa: 4
143
El-Bekare: 237

120
On je duan da je izgrauje, pa ako bi se raspala bilo bi to na njegovu
tetu. Uzvieni Allah kae: "Mukarci vode brigu o enama, zato to je
Allah dao prednost jednima nad drugima i zato to oni troe imetke
svoje."144
Ono to smo prethodno kazali potvruje mnotvo dokaza a neki
od njih su:
1. erijat eli da mehr bude to manji i da ne bude pretjerivanja.
To je objanjeno i verbalnim i praktinim sunnetom. Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Najvei beriet pripada onima koje trae malo mehra." I
Poslanik, s.a.v.s., se oenio nekim enama sa malo dirhema. Takoer,
udao je svoje kerke sa minimalnim mehrom mada su mu njegove
kerke najdrae. Fatima ez-Zehra, perjanica meu svim enama, uzela
je od Alije, r.a., pancir kao mehr!
2. Vjerodostojna (sahih) predaja svjedoi da je Poslanik, s.a.v.s.,
vjenao nekoliko ljudi i ena bez stvarne materijalne vrijednosti. Rekao
je jednom prilikom: "Potrai, pa makar prsten od eljeza", a ovaj nije
naao nita, ak ni ovakav prsten. Zatim je naao nekoliko listova na
kojima su bile ispisane neke sure iz Kur'ana. Poslanik je kazao:
"Vjenavam ti je sa ovim to ima od Kur'ana."
3. to se tie uitka, on je obostran, kao to mu uiva, tako i
ena uiva na to i Kur'an ukazuje: "Dozvoljava vam se da se u noima
dok traje post sastajete sa svojim enama, one su odjea vaa, a vi ste
njihova odjea."145 Svako od njih dvoje jedno drugome prua ono to
mu prua odjea: ednost, zatitu, toplinu, ukras i spolno openje i sve
ono to rije odjea podrazumijeva u ovom kontekstu. Stoga nije tano
da je mehr nadoknada za ovjekovo zadovoljavanje sa enom dok god
je zadovoljavanje obostrano.
4. Kur'an ukazuje na osnove branog ivota i enu oznaava kao
moralnu osnovu, a ne fiziku. Uzvieni Allah kae: "I jedan od dokaza
Njegovih je to to za vas od vrste Vae stvara ene da se uz njih smirite,
144
En-Nisa: 34
145
El-Bekare: 187

121
i to izmeu vas uspostavlja ljubav i milost. To su doista pouke za ljude
koji razmiljaju."146 Smiraj, ljubav i milost su izrazi senzibiliteta, iako
se pod "smiraj" ponekad podvodi seksualna strana braka i to ini da se
oni meusobno privlae po zakonitosti izvorne prirode i u skladu s
opom zakonitou parova u univerzumu. Islam ne gleda na legalne
seksualne veze s prezirom kao da to ne dolikuje prirodi vjernika, kao to
je sluaj sa ivotom monaha i njima slinih. Naprotiv, Uzvieni Allah,
govorei o postu i njegovim propisima i dovi i njenim odlikama, kae:
"Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim
enama, one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea"147
Ovim sam objasnio mudrost islamskog zakonodavstva u vezi s
mehrom.
A uspjeh dariva Allah.

146
Er-Rum: 2l
147
El-Bekare: 187

122
 NADIJEVANJE STRANIH IMENA*

Pitanje: Ja sam musliman nearap, iz Indije. ivim u Dani.

Nakon silne elje Allah me je obdario djetetom. Zatim smo se u
porodici razili u pogledu nadijevanja imena. Neki od nas su eljeli dati
mu, u porodici tradicionalno, indijsko ime, a neki su odbili smatrajui
da nije dozvoljeno dati djetetu ime ako to nije islamsko ime poznato kod
muslimana, kao to su imena vjerovjesnika, ashaba, poznatih uenjaka i
dobrih ljudi, te da je nadijevanje indijskog, stranog imena zabranjeno.
Nesporazum meu nama se zaotrio tako da nam ne preostaje nita
drugo nego da se obratimo vama za miljenje o ovom pitanju, koje je u
skladu sa erijatskim dokazima.
Odgovor: Hvala Allahu, neka je blagoslov i mir na Allahova
poslanika. Islam nije odredio muslimanskoj porodici da svojoj djeci,
mukoj ili enskoj, daju odreena imena, arapska ili nearapska, i to je
preputeno izboru porodice i njenom ukusu u skladu s odreenim
principima. Sa stajalita islama ti principi su:
1. Da ime bude lijepo, tako da ga ljudi ne smatraju runim, i da
dijete ne negoduje zbog imena nakon to odraste i sazrije; da ne asocira
na neku neprijatnost i pesimizam i da nema pogrdno znaenje; da nije
dato po osobi koja je poznata po grijeenju i razvratu i sl. Poslanik,
s.a.v.s., je zamjenjivao runa imena lijepim, pa onaj kome bi npr. bilo
ime "Mali" nazvao bi ga "Veliki", a eni kojoj bi bilo ime "Asija"148 dao
bi ime "Demila"149, itd.

*) Ovaj lanak uzima u obzir isto erijatsku dimenziju pitanja nadijevanja imena.
Kulturno-povijesni aspekt koji ima nemjerljiv znaaj za muslimane bonjake
nacionalnosti nije razmatran, a on bi zahtijevao multidisciplinarni pristup ovom
pitanju. No, samo da kaemo to da je ime jedan od oblika otimanja od asimilacije, i

123
 2. Da ime ne izraava robovanje bilo kome osim Allahu, kao to
su imena: Abdul-Kab (rob Kabe), Abdun-Nebijj (rob Vjerovjesnika),
Abdul-Husejn (rob Husejnov) i sl. Ibn Hazm je zabiljeio saglasnost
uenjaka (idma) u zabrani nadijevanja imena koje bi iskazivalo
robovanje bilo emu osim Allahu, sa izuzetkom imena Abdul Mutalib.
Blisko ovome, a to je poznato kod nearapa, je nadijevanje imena kao
to su: Gulam, Ahmed, Gulam Ali, Gulam Dejlani,150 itd.
3. Da ime ne asocira na gordost i oholost i uzdizanje ovjeka
mimo Istine. U hadisu stoji: "Najponienije ime kod Allaha na Dan
stajanja (kijameh) je onoga ovjeka koji se naziva Kralj kraljeva
(Vladar vladara), a samo je Allah Vladar (Melik). "151
Slino ovome je nadijevanje nekog od Allahovih lijepih imena
koja samo Njemu pripadaju, kao npr. Er-Rahman, El-Muhejmin, El-
Debbar, El-Mutekebbir, El-Halik, EI-Bari', itd. Isto tako imena koja
nisu svojstvena samo Allahu, slavljen neka je On, ako su sa odreenim
lanom (el) kao to su: El-Aziz, El-Hakim, El-Alijj, El-Halim, itd. Ako
su ova imena bez odreenog lana onda je to dozvoljeno, kao to su
imena poznatih ashaba, Alija, Hakim, pa analogno tome i Aziz, Halim,
Reuf, Kerim, Reid, Hadi, Nafi, i njima slina.
4. Poeljno je nadijevanje imena poslanika, dobrih ljudi, i dobrih
ena, radi produavanja sjeanja na njih te sa eljom njihovog
slijeenja. Isto tako poeljna su i ona imena kojima se izraava
pokornost Allahu, d.. kao to stoji u hadisu: "Najdraa imena Allahu
su Abdullah i Abdura-Rahman"152 a analogno tome i imena Abdul-Aziz,
Abdul-Alim, Abdul-Halik, Abdul-Melik, Abdul-Vahid i dr.

zato, davanje djetetu muslimanskog imena za nas ima veliki znaaj, (prim. A.K.)148
Znaenje ovog imena je "neposluna" (prim. A.K.)
149
Znaenje ovog imena je "ljepotica" (prim. A.K.)
150
Rije "Gulam" znai rob ili sluga. Kod nas nije praksa davanja imena kao "Gulam
Ahmed" to znai "rob Ahmedov", ali je prisutna kod muslimana u pojedinim
dijelovima svijeta (prim. A.K.)
151
Biljee ga Buharija, Muslim, Ebu-Davud, Tirmizija od Ebu-Hurejre.
152
Biljee ga: Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Ibn Made, Ibn Omer.

124
 5. Koliko je meni poznato nijedan islamski pravnik nije zabranio
nadijevanje nearapskog imena ukoliko ono ima lijepo znaenje u
dotinom jeziku. Muslimani su zadrali mnoga strana imena za
mukarce i ene, nakon njihovog prihvatanja islama, uprkos injenici da
ive u arapskoj sredini. Najoiglednije je to kod Marije Kopanke.
majke Ibrahima b. en-Nebijja, alejhis-salatu ves-selam, koja je poznata
po svom koptskom, egipatskom imenu.
Onaj ko posmatra imena ashaba i onih koji su ih slijedili u
dobru, vidi da njihova imena esto znae neke biljke npr. Talha
(banana), Seleme (vrsta drveta), Hanzala (gorka tikvica). Ili imena koja
znae ivotinjsku vrstu kao npr. Esed (lav), Fehd (leopard), Hejsem
(mladi orao), Sakr (soko). Ili imena neive prirode ili uope stvari iz
prirode kao: Bahr (more), Debel (brdo), Sahr (stijena) itd.
Ili imaju znaenje koje je izvedeno kao to su imena: Amir,
Salim, Amr, Seid, Fatima, Aia, Safija i Mejmuna.
Ili imena prethodnika, kao vjerovjesnika, dobrih ljudi i ena,
npr.: Ibrahim, Ismail, Jusuf, Musa, Merjem.
U skladu sa prethodnim principima dozvoljeno je muslimanu da
svome djetetu, sinu ili keri da ime bilo ono arapsko ili nearapsko.

125
POSLOVANJE

126
 TRAGANJE ZA KAPITALOM NA
HARAM NAIN

Pitanje: Vaa eminencijo! Piem vamu vezi s jednom izuzetno

vanom temom od vitalnog znaaja za ovu fazu moga ivota. Ja sam
ininjer graevinarstva i ivim u Americi, a doktorat u oblasti
graevinarstva stekao sam u Britaniji.
Prije izvjesnog vremena pruila mi se prilika ulaska u preduzee
sa ininjerom-arhitektom, Amerikancem, radi osnivanja projektne firme
u Americi. Od mene se zahtijeva uzimanje kredita od jedne banke.
Svakako, meni je poznato da je ovo haram u svakom sluaju, ali ovo se
meni postavlja kao problem iz koga nema izlaza. Posebno to sam ja
uloio mnogo da bih doao do ovakve prilike. Pisao sam islamskoj
banci u Londonu pa su mi odgovorili - nakon etiri mjeseca!!! Odgovor
je bio nejasan i zbunjujui, pa sam im pisao i drugi put nisu mi
odgovorili! Obiao sam sva vrata i iscrpio sve metode ali bez uspjeha.
Ja sam ambiciozan mladi i ne elim da ispustim ovu priliku. Moj nijjet
je iskren, elim da steknem kapital, da bih pomagao u raznim
nevoljama, unesreenom narodu, a ne da bih raskono ivio u dvorcu
bez brige o drugima, kao to ine mnogi kapitalisti ovog nemonog
naroda. Vaa eminencijo, nestrpljivo oekujem odgovor. Neka vas
Allah nagradi najboljom nagradom.
Es-selamu alejkum ve rahmetullah!!
Odgovor: Muslimanu nije zabranjeno da stie kapital i da se
trudi u tom smjeru, jer bogatstvo u islamskom poimanju nije grijeh niti
je runa stvar, a kapital nije nikakvo zlo. U islamu ne postoji ono to
stoji u kranstvu: "Uistinu bogata nee ui u carstvo nebesko, sve dok

127
brodsko ue ne proe kroz iglene uice." Nego Uzvieni Allah za svog
Poslanika kae: "Bio si siromah pa te je imunim uinio."153
Poslanikova, s.a.v.s., dova je bila: "Moj Gospodaru, molim te za
uputu, bogobojaznost, estitost i imetak."154
Sa'd b. Ebi Vakkas prenosi (rijei): "Zaista Allah voli
bogobojazna, bogata i skruena roba."155
A 'Amr je rekao Ibn Waqqasu: "Divan li je dobar kapital za
dobra ovjeka."156
No ja elim da iznesem nekoliko injenica:
1. Kapital je. iako ne zlo, iskuenje koga se treba uvati.
Uzvieni Allah je rekao: "Zaista su vai imeci i vaa djeca iskuenje
vama..."157 posebno ako se vlasnik obogati pa se uzoholi: "Uistinu se
ovjek uzobijesti kada se osjeti neovisnim"158
2. Materijalno bogatstvo nije sutina bogatstva. Pojedini
multimilijarderi su duevni siromasi. U hadisu se kae: "Bogatstvo nije
u prostranstvu zemlje, bogatstvo je u zadovoljstvu (bogatstvu) due."159
Od Ali b. Ebi Taliba se prenosi: "Bogatstvo due ojaava, pa
makar bilo malo kapitala. Bogatstvo imetkom je bogatstvo, ali i
ponienje."
Mudrost kae: "Malo, a to ti je dovoljno, bolje je od mnotva
koje te obuzme i zaokupira."

153
Ed-Duha: 8
154
Biljei Muslim u poglavlju o zikru 4/2721, kao to stoji i kod Tirmizije, Ibn
Ma'dde i Musnedu Ahmed b. Hanbela.
155
Biljei Muslim o poglavlju n zuhdu, 4/22965, i Ibn-Made 1/168.
156
Biljei Ahmed i Hakim.
157
Et-Tegabun: 15
158
El-'Alek: 6-7
159
El-Buhari S/118, Muslim, zekat-poglavlje 4/120

128
 3. Neki ljudi tvrde sebi ili drugim ljudima, pa se i Allahu
obavezuju da e, ako steknu imetak, initi to i to. Ali kad se obistini
njihova elja oni kre ugovor i odstupaju od obeanja.
Ovo je odlika munafika za koje Allah navodi primjer u suri et-
Tevbe kad kae: "Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja
svoga dade, udjeljivat emo milostinju i biemo doista dobri. A kad im
je On dao iz obilja Svoga oni su u tome ostali krti i okrenuli se - a oni
ionako glave okreu."160 A musliman se uva liccmjerstva i moli Allaha
da ga sauva od njega.
4. Pogibeljnost pohlepe za imetkom je u tome to ovjek ini
ishitrene stvari. A Allahovi propisi indeterminizma i erijata su da ko
pouruje neku stvar, prije njenoga vremena, kanjava se njenim
gubitkom. Prekomjerna pohlepa ovjeka ini da naputa i zanemaruje
ono to je erijatom bezuvjetno nareeno. Neophodno je da on pazi na
uvjete sticanja kapitala, uvjete njegovog umnoavanja i uvjete
potronje. Stroga obaveza je da se on stie na halal nain i da se troi u
prave svrhe, te da se u tome ne krtari. uvanje od svega ovoga je za
ovjeka teko.
U svjetlu ovih injenica posmatrajmo pitanje naeg brata koji
eli da zapone svoju ekonomsku karijeru ulaskom u aranmane za koje
se islamske znanstvene institucije slau da su kamata i da su haram. No,
on to sebi dozvoljava sa uvjerenjem da je to zlo koje je njemu
neophodno i da je on prisiljen na to, da bi dostigao nivo koji je on sebi
zacrtao. On smatra to (nudom) koja mu doputa upotrebu kamate,
prihvatajui je i/ili dajui je. Je li tano da je ova situacija nuda
(neophodnost)?

160
Et-Tevbe: 75-76

129
Neophodno upozorenje u vezi sa tvrdnjom da je neto nuda
(neophodnost)
Evidentno je pravilo u kome nema razmimoilaenja, a to je da
postoje jasno definirane erijatske odredbe ta je to stanje nunosti.
Nuda dozvoljava osobi jedenje leine, krvi ili svinjskog mesa kod
totalne gladi, kao to je to Kur'anom dozvoljeno, ali ograniava da
postupci u nudi ne budu sa uitkom. "A onome ko bude primoran, kad
hara glad, bez namjere da uini grijeh, Allah e oprostiti i samilostnn
biti."161 "A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad
utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prata i milostiv je."162
Odavde su pravnici derivirali drugo, dopunsko pravilo, a to je da
se ono to je nuda prosuuje srazmjerno stepenu prinude i da se ne ini
sa eljom i uitkom.
Zatim, tu postoje tri elementa koja je neophodno potovati:
Prvo: - da se nunost praktino obistini, da to ne bude suho
uvjeravanje s ciljem dozvoljavanja jasne zabrane. Za to postoje dokazi i
injenice kod znanstvenika, i treba pitati poznavaoce Kur'ana i
ekonomske znanosti, i to one koji ne slijede strasti, niti prodaju ahiret za
dunjaluk. "I niko te nee obavijestiti kao Onaj Koji zna."163
Drugo: - da su pred onim ko je u nudi zatvorena sva vrata
dozvoljenog (poslovanja), s tim da je pokuao iznai sve mogunosti
dozvoljenog, i da ne postoje erijatom dozvoljene supstitucije koje
otklanjaju potrebu i omoguavaju izlazak iz okvira nude i iste
prinuenosti. Ako se nae zamjena i ukae se dozvoljen nain - nije
dozvoljeno zaklanjati se iza nedozvoljenih aranmana.
Tree: - da doputenost u nudi ne preraste u osnovu i pravilo.
Naprotiv, to je samo privremeni izuzetak, koji iezava sa nestankom
stanja nunosti. Zbog ovoga ulema je dodala pravilu "Nuda zakon

161
El-Maide: 3
162
Fatir:14
163
Fatir:14

130
mijenja" drugo, nadopunjujue i ope pravilo: "Ono to je dozvoljeno u
nunosti procjenjuje se prema stepenu nunosti". Ovo je uzeto iz rijei
Uzvienoga: "A ko bude primoran, ali bez elje, nije mu grijeh...", a ko
prekri okvir nune situacije, vremenski ili koliinski, poinio je grijeh.
Za naeg ambicioznog brata bilo bi dobro da prihvati put
postepenog razvoja, a to je Allahov zakon u stvaranju; da uzdie
sigurnost od njenog prvog stepena, da ne skae u ambis i ne pokuava
prei sve faze u jednom koraku.
To ne moe postii bez upropatavanja vjere i, istovremeno,
gubljenja ovoga svijeta.

131
 PREMIJE KOJE DODJELJUJU
TRGOVAKA PREDUZEA

Pitanje se sastoji iz dva dijela:

1. Neko preduzee, koje se bavi prodajom odjee ili pokustva,
na primjer, eli da d odreenom broju kupaca izvjesni iznos imovine.
Da li je dozvoljeno kupcima da uzmu te iznose?
2. O nainu na koji bivaju izabrani dobitnici:
Predstavnik preduzea odabere nekoliko brojeva koje poalje
nekolicini kupaca, pretpostavimo da se radi o stotinu kupaca, zatim
odabere druge brojeve, te kada se brojevi koje je prethodno odabrao
usporede, dobitnik bude onaj kupac kod koga se podudara dva ista
broja.
Tada preduzee poalje ove brojeve kupcima obavjetavajui ih
o premijama ili iznosima koje su dobili.
Znajui da kupac nije uestvovao u natjecanju, niti je
prisustvovao prilikom odabiranja brojeva, niti je uplatio bilo kakav
iznos za uee na natjecanju izuzev to po obiaju kupuje u toj formi.
Pa da li je u ovom sluaju i na ovakav nain dozvoljeno kupcu
da uzme premiju ili iznos koji je dobio?
I da li se ovakav nain smatra lutrijom, koja je zabranjena - uz to
to kod lutrije postoji i mogunost dobiti i mogunost gubitka - te i zbog
toga to srea igra ulogu u ovom sluaju, pa da li to utie na to da se
donese sud da je to halal ili haram?
Pomozite nam, Allah vam pomogao.

132
 Odgovor: Neka je hvala Allahu, d.., i neka je blagoslov i
selam na Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Kako ja razumijem, premije koje trgovaka preduzea ili
prodavnice daju svojim kupcima koji kupuju kod njih, bilo da se oituju
u novanim iznosima ili robi ili nepokretnoj imovini - ne ulaze u okvir
hazardnih igara koje su zabranjene, a koje podrazumijevaju mogunost
kako dobiti, tako i gubitka za jednu od dvije strane. U takve igre spada
lutrija koju poznaje Zapad, a koja je, na alost, prenesena i u nae
drutvo kao vid oponaanja i imitiranja.
Ovaj zakljuak proizilazi iz toga to su premije koje trgovaka
preduzea daju jednostrane, te druga strana ne rizikuje bilo kakav
gubitak, to jeste: muterije i kupci.
A to se tie izabiranja pojedinaca "bacanjem kocke"
(izvlaenjem) u tome nema grijeha sa stanovita erijata, po miljenju
veine uenjaka, a dokaz za to su nekoliko hadisa koji doputaju da se
prednost da "bacanjem kocke". Iz toga se izuzima onaj koji kupuje u
prodavnici ili preduzeu, a cilj mu nije kupovina niti roba ve
mogunost sticanja, te to pokazuje da je njegov postupak vrsta
zabranjenog hazarda, ili blizu tome. Mada ne volim da muslimanske
firme slijede ovaj zapadnjaki stil u podsticanju muterija i kupaca
putem premija, kojima su pribjegli mnogi trgovci u nae vrijeme, jer ovi
iznosi koji se daju nekim muterijama, bivaju na kraju uraunati u
trokove za robu, koje snosi kupac. Pa ispada da muterija zadovoljna
nagradom uzima njenu vrijednost, na kraju svega, od svih kupaca. Ovo
po mome miljenju baca na stvar odreenu sumnju, za to neki trgovci
nalaze opravdanje u tome da to odbijaju od dobiti, to opet iziskuje
raspravu.
U svakom sluaju ne vidim nita loe u uzimanju pomenutih
premija, dokle god je osnovna namjera kupovina kao to je jasno iz
pitanja.
Allah najbolje zna!

133
 NAPOMENA PREVODILACA

Uvidjevi da se pojedina aktuelna pitanja razliito tumae,

smatrali smo, da bi bilo korisno naoj italakoj javnosti predstaviti
odgovore koje je na njih dao islamski uenjak dr. Jusuf el-Karadavi. To
je bio razlog da odaberemo fetve u kojima su obraene teme koje
tretiraju vlast, demokratiju, viestranaje i dr.
Drugi motiv je bio da se ukae na sposobnost erijata da
apsorbira i validno artikulira sva pitanja koja se nuno nadaju u novom
vremenu. Stoga smo odabrali odgovore na pitanja o transplantaciji
ljudskih organa i eutanaziji.
Trei motiv je bio da predstavimo odgovore eni muslimanki
koja eli da se pridrava islamskih propisa, a da se ne izolira iz
drutvene zajednice, tj. koja eli da ouva svoj moralni identitet u
uslovima suvremenog drutva.
Cjelokupan sadraj ove knjige preveden je iz drugog dijela
knjige "Fetava muasire". S obzirom na namjere i rokove za dovrenje
ovog prijevoda, ograniili smo se na prevoenje samo onoga to je u
ovoj knjizi tampano. Zbog toga smo bili primorani izostaviti mnogo
drugih zanimljivih i vanih tema, koje su sabrane i obraene u 1. i 2.
dijelu "Fetava muasire". Nadamo se da e i one biti objavljene kada se
za to steknu uvjeti.
Na kraju, elimo da se zahvalimo svima koji su nam, na bilo koji
nain, pomogli u toku prevoenja i objavljivanja ove knjige. Posebnu
zahvalnost dugujemo Mehmedaliji, ef. Hadiu, savjetniku Reis-ul-
uleme za erijatska pitanja, za podrku koju nam je iskazao i redakturu
prijevoda ove knjige.
Amir Kari
Hfz. Munir Muji

134
135