Antiratna kampanja 1991. 2011.

povijest
neispriana
Antiratna kampanja 1991.-2011.
Neispriana povijest
 Antiratna kampanja 1991.-2011.
Neispriana povijest

Izdavai: Documenta Centar za suoavanje s prolou

Antiratna kampanja
Za izdavaa: Vesna Tereli
Nela Pamukovi
Urednici: Vesna Jankovi i Nikola Mokrovi
Struni suradnici: Milena Beader, Biljana Bijeli, Sran Dvornik, Tihomir Pono
Lektura: Milana Romi
Korektura: Aleksandar Radni, Nikola Mokrovi i Vesna Jankovi
Ilustracije: Veljko Danilovi
fotografije: Dejan Kri, Kristijan Krvavica, Ratko Mavar, Mare Milin,
Christine Schweitzer, Nino oli, Ivana Vui
Grafiko oblikovanje: Ruta
Tisak: ACT Printlab d.o.o.
Naklada: 700 primjeraka

ISBN 978-953-7872-00-7
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i
sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem789951
Zagreb, prosinac 2011.

Suradnici:
Lica aktivizma: Aida Bagi, Milena Beader, Vesna Jankovi, Vesna Kesi, Katarina
Kruhonja, Biserka Mominovi, Vesna Tereli
ARK kronologija: Nikola Mokrovi, Tihomir Pono (Aida Bagi, Boris Bakal, Milena
Beader, Goran Boievi, Sran Dvornik, Vesna Jankovi, Biljana
Kai, Vesna Kesi, Katarina Kruhonja, Biserka Mominovi, Nela
Pamukovi, Igor Roginek, Natalie ipak, Vesna Tereli, Maja
Uzelac)
Opa kronologija: Tihomir Pono (Biljana Bijeli, Milena ali-Jeli, Sran Dvornik,
Tomislav Fresl, Slaven Rakovi)
Razvojna shema: Vesna Jankovi, Nikola Mokrovi (Sran Dvornik, Igor Roginek,
Zoran Pusi, Vesna Tereli)
Meunarodni volonteri kontakti: Aida Bagi, Goran Boievi, Vesna Jankovi, Vanja Nikoli
Transkripti: Vesna Jankovi (Maja Dubljevi, Sran Dvornik, Zrinka Kolari)
Odabir materijala: Nikola Mokrovi, Vesna Jankovi (Josip Ivanovi, Zrinka Kolari,
Aleksandar Radni)
Antiratna kampanja 1991.- 2011.

Neispriana
povijest

Documenta Centar za suoavanje s prolou

Antiratna kampanja

Zagreb, 2011.
Crni oblak je ime kojim opisujem atmosferu depresije i oaja,
nastalu zbog kolektivnog ratnog uasa.
Crni se oblak moe odagnati ujedinjenim radom lokalnih
inicijativa, poput [osjekog] Centra za mir i politikog vodstva
koje podrava kulturu nenasilja.
Adam Curle, The Fragile Voice of Love
Sadraj
1. Predgovor [10]

2. Lica aktivizma [16]

3. Ispred svog vremena? [22]

(transkript okruglog stola 04. 07. 2011.)

3. Put u nepoznato [44]

(transkript razgovora osnivaa/osnivaica 09. 05. 2011.)

4. Propitivanja, prijepori, transformacije [76]

(transkript razgovora osnivaa/osnivaica 29. 06. 2011.)

5. Dvije kronologije [108]

6. Umreavanje, umreavanje, umreavanje... [132]

(shema razvoja mree Antiratne kampanje i srodnih organizacija)

7. Izvorni dokumenti [136]

8. Pogled izvana: Wish You Were Here [174]

Vesna Jankovi

9. Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj

ranih 1990-ih godina [212]
Bojan Bili
Antiratna kampanja 1991.- 2011.

Neispriana
povijest
Predgovor
 Aktivisti i aktivistice iz Hrvatske, Srbije, Bosne i drugih dijelova regije pokaza-
li su iznimnu hrabrost u onoj atmosferi straha, bezakonja i nasilja. Uvijek u
ih iznimno potovati, a bilo bi lijepo kad bi konano i njihovo vlastito drutvo
iskazalo potovanje hrabrosti i viziji ovih neko prezrenih ljudi.
Nick Wilson Young

U
vrijeme dok zavravamo ovu knjigu u Hrvatskom povijesnom
muzeju postavljena je izloba Domovinski rat. Prolog izlo-
be nazvan je Domovinski rat 20 godina poslije i namjera mu
je reflektirati rat u svakodnevici putem odabira dnevnih ti-
skovina i sjeanja sudionika. U tim refleksijama rata u svako-
dnevici nema novinskih lanaka iz ARKzina ili Ferala, niti su zabiljeena sjea-
nja ljudi koji su u ratu sudjelovali na drugi nain. Ne kao vojnici, nego borei
se za uspostavljanje pravne drave, za zatitu i promicanje ljudskih prava, za
medijske slobode. Ljudi koji su radili na pomirenju i uspostavljanju dijaloga.
Ljudi koji su se, uz osudu svih ratnih zloina, zalagali za preuzimanje odgo-
vornosti za zloine poinjene u ime vlastite drave, a koji se i danas zalau za
suoavanje s prolou.
Namjera je ove knjige mapirati tu drugu, preuenu i osporavanu povijest
antiratnih, enskih, ljudsko-pravnih inicijativa. Preuivanje tih inicijativa
ne udi, jer smo i u ono vrijeme bili remetilaki faktor. Propitivali smo domi-
nantne naracije, ukazivali na nepravde i usred ratnog kaosa nastojali gradi-
ti bolje, pravednije drutvo. Unatrag posljednjih dvadeset godina etabliran je
nacionalistiki osnivaki mit o hrvatskoj dravi, zasnovan na proturjenoj re-
torici rtve i pobjednika, te ideji dobrog dravljanina koji je mukarac, vojnik,
vjernik. Taj mit jasno imenuje rtvu i agresora. Crno i bijelo. U njemu ne po-
stoje sivi tonovi, a crvena, uta i zelena mogu biti samo boje vragova i stra-
nih plaenika.
Iako, mnogo toga se promijenilo od tada. Na dnevnom redu su neke dru-
ge, prvenstveno ekonomske i socijalne teme. Razorne posljedice klijenteli-
stikih i koruptivnih praksi, koje svoje zaetke imaju upravo u ratnim vre-
menima, nametnule su hrvatskom drutvu nunost suoavanja s dijelom
negativnog naslijea 90-tih. No, u argonu politikih elita jo uvijek ive
stare podjele na crne i crvene i mnogo je manje spremnosti na suoavanje
s autoritarnom potkom koja proima kako institucije, tako i cjelokupnu dru-
tvenu stvarnost. No, za razliku od 90-tih, nevladine organizacije proiste-
kle iz civilnog aktivizma zadobile su pravo graanstva. U javnosti je otvoren,
iako malen, prostor i za njihov glas, tako da se moe govoriti o naznakama
prevladavanja drutvenih antagonizama devedesetih godina, tj. otvorenih
prijepora i borbi graanstva i drave u nastajanju.
Meutim, tek je nekoliko novinskih portala popratilo centralni dogaaj
kojim smo obiljeili nastanak ARK-a, okrugli stol AntiRatna Kampanja 1991.
2011.: Dvadeset godina ispred svoga vremena odran u Kui ljudskih pra-
va 4. srpnja. Za razliku od Slovenije i Srbije, u Hrvatskoj ni znanstvena ni ak-
tivistika zajednica nisu, barem do sada, pokazale preveliko zanimanje za
biljeenje i analizu civilnog aktivizma. Svi rezovi i diskontinuiteti prisu-
tni u mijenama generacija aktivista/aktivistica na civilnoj sceni, te drutve-
nih problema koji ih okupiraju i naina njihova rjeavanja, redovito su znaili
da ono prijanje odlazi u prolost koje se malo tko sjea i iz koje nitko ne-
ma nita nauiti. To je esto znailo i da je opstanak svih papira, svih pisa-
nih tragova tih procesa ovisio o dobroj volji pojedinaca/pojedinki te koliini
prostora u njihovim stanovima i garaama. to se dokumentacije Antiratne

11 Predgovor
 kampanje tie, koja je prije nekoliko godina upravo iz jedne takve garae iza-
la, nastojimo ju pomno srediti i sauvati. Ova knjiga dijelom je nastala i kao
proizvod tog procesa sreivanja arhivskog gradiva i elje da potaknemo pro-
ces socijalnog uenja.
Formalni proces obiljeavanja dvadesete godinjice zapoeo je 14. velja-
e 2011. pozivom koji su Documenta, Centar za mirovne studije i MIRamiDA
Centar uputili pojedincima i pojedinkama koji/e su sudjelovali/e u aktivno-
stima ARK-a. Na pripremnom sastanku dogovoreno je da se dvadeseta oblje-
tnica pokretanja ARK-a obiljei javnim dogaanjem 4. srpnja i izdavanjem
knjige. Svjesni turosti postojeih pisanih tragova o naim aktivnostima, kao
i potrebe za sustavnim istraivanjem, knjigu smo koncipirali kao presjek su-
bjektivnog i faktografskog, osobnih sjeanja i dokumentarne grae. Kako bi
se ispunilo taj zadatak, knjiga je smiljena na nain da razliitim pristupima
to bolje oslika strukturu i razvoj ARK-a, te razasutost ARK-ova cjelokupna
ljudskog, materijalnog i duhovnog nasljea.
Umjesto pojedinanih sjeanja sudionika/sudionica tog vremena, zabi-
ljeenih intervjuima ili autobiografskim zapisima, odluili smo se na ekspe-
riment zajednikog prisjeanja kroz formu facilitiranog grupnog razgovora.
Iako grupni razgovor samo naizgled svima daje jednaku ansu govorenja, i
prije moe prikriti, negoli razotkriti svu razliitost pogleda, za tu smo se for-
mu odluili jer korespondira s metodom participativne demokracije koju smo
koristili (i jo uvijek koristimo) u svom radu. Slijedom tog pristupa odrana
su dva kruga razgovora osnivaa/ica ARK-a 9. svibnja i 29. lipnja u Kui ljud-
skih prava u Zagrebu. Naalost, dio ljudi kojima je upuen poziv na razgovor
nije se odazvao i u transkriptima sjeanja objavljenima u ovoj knjizi nedosta-
ju neki vani glasovi. Zbog financijskih i organizacijskih razloga mnogi aktivi-
sti/aktivistice izvan Zagreba takoer nisu sudjelovali, pa je djelovanje ARK-a
kao mree na nacionalnoj razini nedostatno prikazano. Zbog toga su takoer
ostala nezabiljeena aktivistika iskustva iz manjih mjesta u kojima su aktivi-
sti/aktivistice esto djelovali u vrlo tekim uvjetima.
Proces potaknut pozivom na zajedniko prisjeanje, tj. stvaranje svoje-
vrsne kolektivne memorije o dogaajima koji su se zbili prije dva desetlje-
a, izvukao je na povrinu razliite emocionalne naslage kod sudionika/sudi-
onica. Te emocije dijelom su povezane s drutvenim i politikim kontekstom
90-tih, podsjeanjem na mentalno i fiziko sagorijevanje zbog strastve-
nog aktivistikog angamana, ali i s nerazrijeenim organizacijskim prijepo-
rima unutar samog ARK-a. Zbog toga zahvaljujemo svima koji su smogli hra-
brosti upustiti se u avanturu suoavanja i kritike refleksije o nasljeu svojeg
djelovanja.
Nasljee ARK-a danas ine mnogobrojne i u velikoj mjeri profesionalizi-
rane organizacije civilnog drutva. Ova knjiga ne uputa se u analizu procesa
razvoja civilnih inicijativa i njihove institucionalizacije tijekom proteklih dva-
deset godina, ali kroz pojedine iskaze sudionika/sudionica razgovora, prilo-
ene dokumente i kronologiju mogue je rekonstruirati barem dio ivih di-
skusija koje su pratile razvojne faze ARK-a. Od ad hoc kampanje protiv rata,
fluidne transnacionalne mree do aktivistike jezgre rastrzane izmeu po-
trebe za jasnijom organizacijskom strukturom i potrebe da reagira na brojne
drutvene probleme, pa do uspostavljanja mree organizacija na nacionalnoj
razini. Mree koja je iznjedrila mnotvo projekata i organizacija. ARK je eta-
blirao do tada u hrvatskom drutvu nedovoljno poznate i prakticirane prin-
cipe grassroots djelovanja. U javni prostor uveli/e smo nove koncepte po-
put nenasilja, izgradnje mira, enskih ljudskih prava. Uvelike smo zasluni za
simboliko markiranje novih datuma u kalendaru, poput 10. prosinca, Meu-
narodnog dana ljudskih prava.

12 ARK 1991. - 2011.

 U vremenu gustom od koliine vanjskih dogaanja i drutvenih problema
na koje smo nastojali reagirati i ponuditi rjeenja, Antiratna kampanja je, kao
to dobro primjeuje Howard Clark, bio u situaciji da neprestano iznova osmi-
ljava samu sebe. Pria o ARK-u ne bi bila potpuna da u nju nismo ukljuili i sje-
anja naih prijatelja i prijateljica iz inozemstva, koji/e su ivjeli i radili s nama,
podravali nas i skupa s nama uili. U njihovim refleksijama sabranim u ovoj kn-
jizi mogu se jasnije iitati neke od tema koje su tek ovla spomenute u razgo-
vorima osnivaa/osnivaica. Dodue i sama forma pisanog upitnika dala je vie
prostora za govor o aktivizmu kao transformativnom iskustvu, o sagorijeva-
nju, o nedostatnostima mirovnog angamana, ali i prostora za vrednovanje na-
ih zajednikih iskustava koja su postala dijelom nasljea globalnog mirovnog
pokreta.
Svjesni toga da se prisjeanje, pa i zajedniko, ne moe nekritiki prihva-
titi kao toan prikaz jednog vremena, te je tako nuno manjkavo u historio-
grafskom smislu, transkripte dopunjuje kronologija ARK-a kontekstualizirana
opom kronologijom 90-tih, te odabranim dokumentima, programatskim te-
kstovima, izjavama za javnost... ija je zadaa da slijede i nadopunjuju navode
iz kronologija i iskaza govornika/ica. Zbog nedostatka novca i vremena potreb-
nog za opsenije istraivanje i opa i ARK-ova kronologija nisu u potpunosti
konzistentne, niti cjelovite, te se ovom prigodom ispriavamo svim aktivisti-
ma/aktivisticama ije djelovanje nije adekvatno zabiljeeno. elimo naglasiti da
je i ARK-ova kronologija rezultat kolektivnih napora. Aktivisti i aktivistice dopu-
njavali su i korigirali osnovni nacrt, i cijeli proces nije proao bez prijepora. No,
konana verzija rezultat je dobre namjere i elje da buduim istraivaima ola-
kamo snalaenje u obilju podataka, razvojnih linija i mrea koje su tkane tije-
kom vremena.
Dakako da jedna knjiga ne moe obuhvatiti sve to se u i oko ARK-a do-
gaalo posljednjih dvadeset godina. Svaka organizacija, lanica mree zasluu-
je zasebnu studiju. Svaki aspekt antiratnog djelovanja, od proizvodnje vlastitih
medija, mirovne edukacije, psihosocijalne pomoi, regionalne i meunarodne
suradnje, zatite ljudskih prava do izgradnje mira zahtijeva dublju analizu. Iako
svjesni nemogunosti da se to ostvari ovom knjigom, jednim dijelom i zato to
su je pisali sami sudionici/sudionice tih dogaaja, nadamo se da e ona otvori-
ti prostor za kritiku refleksiju antiratnog aktivizma u 90-tima. Utoliko nam je
drago da knjigu zatvara analitiki rad mladog sociologa Bojana Bilia, prvog koji
se na ovim prostorima posvetio sustavnom znanstvenom istraivanju fenomena
postjugoslavenskog antiratnog aktivizma.
Iako je ono to smatramo povijeu, uvijek stanovito selektivno historio-
grafsko nasilje, ipak smo u situaciji da tu povijest moemo dopuniti i dodati joj
nova znaenja. Najvea opasnost ovako steene privilegije jest da se loe iskori-
sti. Iako je naum obuhvatiti to iru i reprezentativniju sliku ARK-a, zavrni pro-
izvod nuno u sebi sadri odreenu koliinu arbitrarnosti koju ljudi, koji su ga
stvarali u konkretnom procesu od nekoliko mjeseci, nisu mogli izbjei. Velikim
dijelom ta arbitrarnost proizlazi iz nepotpunog i nesreenog arhiva koji nam je
na raspolaganju, i injenice da su ljudi ukljueni u realizaciju projekta taj posao
obavili potpuno volonterski, uz svoje druge obaveze. Stoga, treba imati na umu
da je verzija povijesti koja se ispisuje na stranicama ove knjige, samo radna, pri-
vremena, tek jedna od moguih. Svojim je pristupom prije prilog poetku dija-
loga o onome to od ARK-a ostaje. Ono to se najvie moe od nje oekivati jest
da uini jedan dio povijesti vidljivim, da ga oivi i pusti priati, povezujui mrtve
papire i iva sjeanja, ukae na promjenu ali i kontinuitet.

Vesna Jankovi i Nikola Mokrovi

Zagreb, prosinac 2011.

13 Predgovor
Lica aktivizma
U
ARK-ovoj kronologiji nedostaju imena mnogih
osoba koje su inicirale, vodile ili radile na
projektima i u organizacijama koje su spomenute.
Budui da je aktivistiki rad uvijek i borba protiv
defetistikog sindroma i pasivnosti, pojedinci i pojedinke su
izuzetno bitni. Ni jedan program, aktivnost ili organizacija
nisu mogli nastati bez inicijative i upornog rada pojedinaca,
aktivista/aktivistica koji se ponekad u literaturi zovu i
socijalnim poduzetnicima. Nositelji ratnih kao i proturatnih
incijativa su ivi ljudi i zbog toga je imenovanje sudionika/
sudionica kljuno za potvrivanje vrijednosti civilnog
angamana i protivljenje zlu. I dobro, ba kao i zlo, ne
dogaa se neovisno o nama, ve ga uvijek ponovo proizvode
pojedinci/pojedinke. Imenovanje osoba koje su sudjelovale u
antiratnim aktivnostima 90-tih ini nam se utoliko vanijim
to je po naem iskustvu samo mali broj ljudi u tim tekim
vremenima imao hrabrosti, ludosti ili oboje, zalagati se za
nepopularne teme.
Imena koja slijede ni u kojem sluaju ne predstavljaju potpun
popis ljudi koji su sudjelovali u organizacijama i projektima
ARK-a. Radi se tek o pokuaju da dogaajima spomenutima
u ovoj knjizi damo osobno ime. Planiramo nastaviti rad na
sustavnoj dokumentaciji antiratnih aktivnosti i pozivamo sve
da nam pomognu dopuniti ovaj popis i zabiljeiti imena svih
sudionika/sudionica.
17 Lica aktivizma
 Ada Bajer, Zagreb/Heidelberg
Aida Bagi , Zagreb
Aleksej ira, Labin
Alija Hodi, Zagreb
Ana Kvesi, Zagreb/Vukovar
Anita Daek, Pakrac
Benjamin Perasovi, Zagreb
Biba Metiko, BiH/Zagreb/USA
Biljana Bijeli, Zagreb/USA
Biljana Kai, Zagreb
Biserka Miloevi, Osijek
Biserka Mominovi, Pore
Biserka Tompak, Zagreb
Blaenko Karein Karo, Zagreb
Boris Bakal, Zagreb
Boris Buden, Zagreb/Berlin
Boris Buklija, Pore
Boris Raeta, Zagreb
Boris Trupevi, Zagreb
Borjanka Metiko, Bilje/Zagreb
Branimir Kritofi, Zagreb
Branka Anuki, Zagreb
Branka Drabek, Osijek
Branka Herljevi, Zagreb
Branka Juran, Zagreb
Branka Kaselj, Osijek
Branka Sladovi, Zagreb
ani Hasipi, Pore
Danijela Babi, Zagreb
Darko Pavii, Zagreb
Davor Jambor, Zagreb
Dejan Dragosavac Ruta, Zagreb
Dejan Jovi, Zagreb
Dejan Kri, Zagreb
Deni Palos (pok.), Zagreb
Draga Krstekani, Zagreb
Dragica Aleksa, Berak
Drago Hedl, Osijek
Draen Nikoli, Zagreb
Draen imlea, Zagreb
Draena Perani, Sarajevo/Zagreb
Draenka Dobri, Zagreb
Duanka Ili, Osijek
Duka Pribievi-Gelb, Zagreb
ura Kneevi, Zagreb/Bra
ura Suevi, Zagreb
18
Edin Tuzlak, Zagreb
Edita Bai, Split
Fedor Pelikan Hak, Osijek
Gojko Marinkovi, Zagreb
Goran Boievi, Zagreb, Gronjan
Goran Flauder, Osijek
Gordan Bosanac, Zagreb
Gordana Fori, Zagreb
Gordana Obradovi-Dragii, Zagreb
Gordana Stojanovi, Bilje, Osijek
Igor Blaevi, Sarajevo/Prag
Igor Galo, Pula
Igor Markovi, Zagreb
Ivan Oi, Pula
Ivana Balen, Zagreb
Ivana Kesi, Zagreb
Ivana Klari, Heidelberg
Ivica Filipovi, Zagreb
Ivica Restovi, Pore
Ivo kori, Zagreb/USA
Jasminka Ledi, Rijeka
Jasminka timac, Rijeka
Jelena Lovri, Zagreb
Jelena Maras, Osijek
Jelena Poti, Zagreb
Jelka Glumii, Karlovac
Juraj Hrenjak, Zagreb
Karin Mihaljevi, Zagreb
Karmen Ratkovi, Zagreb
Katarina Kruhonja, Osijek
Katja Mijoevi, Heidelberg
Krunoslav Suki, Osijek
Ladislav Bognar, Osijek
Lidija Obad, Osijek
Maja Dubljevi, Zagreb
Maja Mamula, Zagreb
Maja Uzelac, Zagreb
Marija Kosor, Zagreb
Marijana Mitrovi, Osijek
Marina Cee, Osijek
Marina krabalo, Zagreb
Marko Strpi, Zagreb
Marko Vukovi, Zagreb
Martin Kovaevi, Osijek
Martina Beli, Zagreb
Melita Jurea, Rab/USA
ARK 1991. - 2011.
 Meri tajduhar, Zagreb
Mica Mladineo, Zagreb
Milan Medi, Karlovac
Mile Sokoli, Karlovac
Milena Beader, Zagreb
Milena ganjer, Zagreb
Milivoj ilas, Zagreb
Milorad Nenadovi, Bilje
Miljenko Jergovi, Zagreb
Mirjana Galo, Pula
Mirjana Bilopavlovi, Pakrac
Mirjana Herceg, Osijek
Mirjana Radakovi, Zagreb
Miroslav Ambru-Ki, Zagreb
Miroslav Horvat, Daruvar
Mladen Majeti, Zagreb
Mladen Mominovi, Pore
Nada Mraovi, Pore
Natalie ipak, Zagreb
Nataa Petrinja, Zagreb
Nela Gubi, Zagreb
Nela Pamukovi, Zagreb
Nenad Zakoek, Zagreb
Neva Toelle, Zagreb
Neven Zokovi, Pore
Nika Dubreta, Zagreb
Nina Oegovi, Zagreb
Nina Penik, Zagreb
Nives Rebernak, Amsterdam/Zagreb
Ognjen Tus, Zagreb
Olinka Gjiga, Zagreb
Oliver Serti, Zagreb
Orhideja Martinovi, Zagreb
Paul Stubbs, Zagreb
Petar Gabud, Zagreb
Petar Gazibara, Osijek
Rada Bori, Zagreb
Ranka Jindra, Osijek
Ranka Radovi, Zagreb
Ratko Dojinovi, Karlovac
Robert Schwartz, Zagreb
Roberto Spiz, Zagreb
Rosi Klepac, Heidelberg
Roza Roje, Split
Ruica Gaji-Guljaevi, Zagreb
Sanda Malbaa, Zagreb
19
Sandra Vinkerli, Pore
Sanja Cesar, Zagreb
Sanja Sarnavka, Zagreb
Sara Petra Mihaljevi, Zagreb
Silva Sumi, Split
Silvija Tomik, Zagreb
Silvija ufi, Pore
Sinia Marii, Zagreb
Slobodanka Poti, Zagreb
Snijeana Mateji, Pore
Sonja Stani, Osijek
Spasenija Moro, Osijek
Sran Dvornik, Zagreb
Sunana priovan, Zagreb
Suzana Kafandar, Heidelberg
Suzane abani, Heidelberg
uhreta Dumani, Rijeka
Tanja krbi, Osijek
Tanja Tagirov, Zagreb/Beograd
Tatjana Tomii, Pore
Toni Maji, Split
Toni Gabri, Zagreb
Toni Vidan, Zagreb
Vanja Goldberg, Zagreb
Vanja Nikoli, Osijek/Zagreb
Vedran Antonijevi, Split
Veljko Danilovi, Zagreb
Veronika Rekovi, Zagreb
Veselinka Kastratovi, Osijek
Vesna Jankovi, Zagreb
Vesna Kesi, Zagreb
Vesna Podlipec, Split
Vesna Pupavac, Zagreb
Vesna Roller, Zagreb
Vesna Tereli, Zagreb
Vida Tuan, Split
Vladimir Desnica, Zagreb
Vlado Ratko Aleksi, Pore
Vojko Ivica, Split
Zehrudin Isakovi, Sarajevo
Zlatko Peji, Zagreb
Zoran Arbutina-Risch, Zagreb/Frankfurt
Zoran Otri, Zagreb
arko Plavi-Svemir, Zagreb
Lica aktivizma
 (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

Ispred svoga vremena?

01

Povelja Antiratne artikulirala je upravo ono

to se nama iz neposrednog ratnog iskustva
tada inilo ivotno vanim: mi graani i
graanke elimo danas, usred rata, znati to
initi i kako se ponaati jer e doi vrijeme
kada emo graditi mir. Antiratna kampanja
bila je daleko ispred onog vremena u
postavljanju pitanja i temelja kako graditi
civilnu dravu i trajni mir

01 Transkript okruglog
stola Antiratna Kampanja 1991.
2011.: Dvadeset godina is-
pred svoga vremena odranog
4. srpnja 2011. u Kui ljudskih
prava, Zagreb
Govornici: Mirjana Bilopa-
vlovi, Goran Boievi, Dejan
Jovi, Katarina Kruhonja, Vesna
Tereli
Vesna Tereli: Dobar dan svima! O tome ka-
ko emo obiljeit ovu godinjicu, 20. godinji-
cu Antiratne kampanje poeli smo razgovarati
poetkom ove godine. To je bio participativ-
ni proces u koji smo nastojali ukljuiti to vi-
e naih prijateljica i prijatelja, a posebno onih
koji su tog 4. srpnja predveer bili u bati ka-
fia Zagorka kad smo se dogovorili da e-
mo pokrenuti Antiratnu kampanju. Neki su
se ukljuili, drugi nisu. Neki e doi veeras
na party koji poinje u 20 sati u Zelenoj akci-
ji. Zelena akcija je vrlo vano mjesto za Antira-
tnu kampanju, jer je sama inicijativa i krenu-
la nakon sastanka u Zelenoj akciji. Postojao je
sinkronicitet izmeu Zelene akcije i Drutva za
unapreenje kvalitete ivota. Postojao je i sin-
hronicitet s mislima i inicijativama naih prija-
telja i prijateljica poput ure Dumani u Rijeci,
ili Biserke i Mladena Mominovia koji e pokre-
nuti inicijativu kad iz Zagreba presele u Pore.
Rekla bih da je prvi impuls bio afirmirati
nenasilje u vrijeme kad je Hrvatsku ve zaplju-
snuo val nasilja. 1. srpnja 91. ve je ubijen Josip
Reihl Kir, i ak bih rekla da smo zakasnili, ma-
da smo cijele godine prije i u godinama prije
toga raspravljali o tome to se moe dogodi-
ti. to e se dogoditi s Jugoslavenskom naro-
dnom armijom kada nestane politike kontro-
le. Oekivali smo i predmnijevali da u vlastima
i u znanstvenim institucijama netko ili neki vo-
de pregovore, imaju ideju to uiniti sa suko-
bom i sa sukobima. Meutim, ispostavilo se da
se pregovori ne vode, da su ideje o tome to
uiniti u situaciji sukoba, posebno sukoba iz-
meu Srbije i Hrvatske, vrlo oskudne. Rekla bih
podjednako oskudne kao to su to bile meu
onima koje su pokrenule i pokrenuli Antiratnu
kampanju. I moda je naa snaga bila samo to
da smo mi vrlo jasno sebi rekli mi zapravo i
ne znamo to bi sada trebalo uiniti u toj si-
tuaciji, ali smo bili spremni istraiti i uiti, bi-
li smo radoznali. U upravljanju sukobima i nji-
hovom razumijevanju krenuli smo od abecede,
I moda je naa snaga bila samo to da smo mi vrlo jasno
sebi rekli mi zapravo i ne znamo to bi sada trebalo uiniti
u toj situaciji, ali smo bili spremni istraiti i uiti, bili smo
radoznali.
23
uz pomo naih prijatelja i prijateljica, to iz
Hrvatske, to ih susjedne Slovenije, to iz ireg
svijeta. Odvaili smo se na jedan poetak u ko-
jem smo na planiranju u tijeku kolovoza te iste
godine, 91., koje smo smjestili ba u Kumro-
vec, uobliili neke najvanije programe Antira-
tne od zalaganja za prigovor savjesti, to je
neto to smo inili ve osamdesetih, u konte-
kstu Svaruna, jer smo i 88. smatrali da to to
prigovor savjesti nije priznat u tadanjoj Jugo-
slaviji nije prihvatljivo, i ve smo se tada zala-
gali za civilnu slubu. To je bio na mirovni po-
etak, jer smo s lecima za prigovor savjesti, za
civilnu slubu kao alternativu sluenju u Jugo-
slavenskoj narodnoj armiji ve neto znali, ve
imali neko iskustvo i neke akcije u nogama,
to nam je koristilo u organizacijskom smi-
slu. Uz zalaganje za prigovor savjesti, odmah
smo znali da nee biti gotovo nikakvih infor-
macija o tome da smo za nenasilje, toleranci-
ju, i da e nam trebati glasilo fanzin, ARK-
zin. I nulti broj ARKzina je objavljen ve u rujnu
91. Odmah smo znali da e problem biti zati-
ta ljudskih prava i u nultom broju je, i u Zagre-
bu, a istovremeno i u Beogradu, u izdanju Cen-
tra za antiratnu akciju, objavljen kratak tekst
Znate li to je ratni zloin?[27]. Jer bilo je ja-
sno da e to biti problem u mjesecima pred
nama. Trei niz naih aktivnosti vezali smo uz
upravljanje sukobom, razumijevanje sukoba, i
poeli organizirati radionice. Uz pomo naih
prijatelja iz War Resisters International, meu-
narodne mirovne mree i cijelog niza organi-
zacija iz te mree koji su dolazili iz Njemake,
Engleske i poduprli nas. Linija aktivnosti vezna
uz obrazovanje kasnije se dodatno artikulira-
la kroz aktivnosti Malog koraka, pa onda i kroz
aktivnosti Centra za mirovne studije, razvila se
u cijeli niz obrazovnih pothvata. Rekla bih da
je posebno njegovana u Centru za mir, nena-
silje i ljudska prava Osijek. etvrti je niz aktiv-
nosti bio vezan uz promociju i zatitu ljudskih
prava. I te su etiri glavne aktivnosti zapravo
Ispred svog vremena?
(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 bile konstanta naeg rada u prvim godinama
Antiratne kampanje. I stalno su se nizale no-
ve akcije - i za afirmiranje prigovora savjesti,
koji smo u javnoj raspravi o Ustavu Republike
Hrvatske provedenoj 1990. godine uspjeli pre-
dloiti, i on je sreom ukljuen u Ustav. Dru-
gi kontinuitet je dakle bio ARKzin. I trea lini-
ja, direktna zatita ljudskih prava. Na poetku,
kroz prijevod izvjetaja Human Rights Watcha i
Amnesty International o zloinima u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini. I ako itko kae da u Hr-
vatskoj nisu bile dostupne te informacije, te su
knjige - jedna o Hrvatskoj, druga o Bosni i Her-
cegovini - izale 93. Kada sam ponovo lista-
la te knjige, stvarno sam se iznenadila koliko
se toga znalo o ratnim zloinima u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini.
Mirjana Bilopavlovi: Dobar dan kolegama
i prijateljima, prijateljicama koje sam upozna-
la tamo davnih devedesetih, kada je Antira-
tna kampanja Hrvatske napravila velik isko-
rak i dola na podruje tzv. zapadne Slavonije.
Znam da je Slavonija cjelovita pa mi je proble-
matina podjela na istonu i zapadnu.
to rei o Antiratnoj kampanji u to vrijeme
u Pakracu? To je bilo neto novo. Mislim da je
i samim ljudima koji su inili jezgru Antiratne
kampanje Hrvatske to zapravo bio put u nepo-
znato. Dolazili su u ratno podruje u kojem ni-
su imali organizaciju na koju se mogu osloni-
ti kao to se to danas deava s organizacijama
koje odlaze u neka podruja koja su zbog ovo-
ga ili onoga interesantna. Imali su samo istu
volju i elju da neto pokuaju uiniti. Da sve nerirao rat. Sve je poelo u oujku 91. u Pa-
ono to su zagovarali u aktivnostima u Zagre-
bu ili Osijeku pokuaju pretoiti u rad na tere-
nu, na podruju koje je bilo zahvaeno ratnim
razaranjima, i na kojem je dolo do velikih i te-
kih podjela. Podjela na etnikoj, odnosno na-
cionalnoj, odnosno vjerskoj razini.
Ono to je Antiratna fenomenalno obavi-
la jest Volonterski projekt Pakrac, koji je za-
pravo bio prvi mirovni pokuaj na prostorima
bive SFRJ. Prvi pokuaj da se na ratom podi-
jeljenom podruju razgovara o izgradnji mira
na jedan drugaiji nain. Da bih vam ilustrira-
la to je to u to vrijeme znailo u Pakracu, mo-
ram proi kroz nekoliko faza. Ono to se dogo-
dilo Pakracu i Lipiku dolaskom volontera, ljudi
koji dolaze iz Hrvatske i ljudi koji su doli iz svi-
jeta, izazvalo je nevjericu i ok. Otkud nekom
pravo da doe i da tamo nama pria to mi
trebamo raditi, a mi smo tu bili u ratu i otkuda
njima pravo da nam govore kako mi taj rat tre-
bamo rjeavati.
Sljedea faza bila je nepovjerenje prema
svim tim ljudima koji su doli ista srca, sa e-
ljom da pomognu. Kako e pomoi? Pretpo-
stavka da u poetku nisu ni sami znali, nego
se to razvijalo u skladu sa situacijama. Ljudi
su mislili da su se to okupili neki avanturisti i
avanturistkinje koje ele biti na ratnom podru-
ju pa da onda mogu svojim frendovima pria-
ti kako su oni cool frajeri i frajerice. Eto, bili su
u ratu, nije im se nita desilo pa idemo malo u
svoj CV dodati jednu zvjezdicu vie, da bi im to
moda omoguilo napredovanje u karijeri.
Ono to je Antiratna kampanja uinila kroz
Volonterski projekt Pakrac po meni je nepro-
cjenjivo. To je bilo stvaranje socijalnih konta-
kata. Nemojmo zaboraviti da jo govorimo o
periodu rata u Hrvatskoj, da govorimo o po-
druju koje je, nakon Vukovara, pretrpjelo naj-
vea razaranja i razaranje infrastrukture i
ljudske gubitke. Da govorimo o podruju u ko-
jem je zapravo poeo sukob, koji je kasnije ge-
kracu. To je samo podsjetnik za mlae. Ja se
ne ponosim time to je ovaj rat zapoeo u
Pakracu.
Ali, kroz to stvaranje socijalnih kontaka-
ta dogodilo se neto jako dobro. U ratu uvi-
jek imate mi i oni, prijatelji i neprijatelji. Ka-
ko razgovarati s prijateljima i neprijateljima
kada smo do juer svi bili prijatelji? Ono to je

Volonteri su nas poeli uiti to nai, to strani o tome koliko je vano u

podijeljenoj zajednici raditi na stvaranju drutvenih kontakata. Koliko je vano
pronalaziti i onaj minimum ljudskosti to je ostao u nama. Da pokuamo ne
optuivati a priori zato to je to stav oficijelne politike, nego da pokuamo zaista
realno pogledati kad kaem realno, u tim trenucima, tim godinama bezumlja,
rata i svega bilo je teko biti realan. Pogotovo ako je netko izgubio nekog svoga
bliskog u uoj ili iroj obitelji.

24 ARK 1991. - 2011.

 Zato je uhapen prevodilac UNPROFOR-a?, 4. rujna
1993., ARKzin 5

to je ratni zloin?, ARKzin 0

25 Ispred svog vremena?

(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 Antiratna kampanja omoguila, to su bili pr-
vi prelasci granice. Naravno, ne javni nego taj-
ni, preko UNPA zone, koja je bila pred samom
Opinom. Antiratna kampanja je omoguila
spajanje razdvojenih obitelji. Stjecajem okol-
nosti, obitelji su ostale razdvojene jer se pre-
ko noi dogodilo neto to se pripremalo, to
se negdje oekivalo, ali veina nas nije vjero-
vala da e se dogoditi. Govorit u o dijelu Pa-
kraca koji je bio pod hrvatskom jurisdikcijom,
jer imam malo saznanja to se radilo s dru-
ge strane granice. Organizirana je pomo ob-
iteljima koje su ponudile volonterima da im
dou pomoi u kuu. Zato govorim ponudi-
le u poetku nitko nije doao u ured Volon-
terskog projekta Pakrac, pa zakucao na vra-
ta i rekao Evo, doite k meni kui. Volonteri
su se sami nudili, uspostavljajui prvotne soci-
jalne kontakte. Preko njih smo dolazili do dru-
gih moguih, uvjetno reeno, korisnika i kori-
snica. Volonteri su nas poeli uiti to nai,
to strani o tome koliko je vano u podije-
ljenoj zajednici raditi na stvaranju drutvenih
kontakata. Koliko je vano pronalaziti i onaj
minimum ljudskosti to je ostao u nama. Da
pokuamo ne optuivati a priori zato to je to
stav oficijelne politike, nego da pokuamo zai-
sta realno pogledati kad kaem realno, u tim
trenucima, tim godinama bezumlja, rata i sve-
ga bilo je teko biti realan. Pogotovo ako je
netko izgubio nekog svoga bliskog u uoj ili i-
roj obitelji. Odravane su radionice. Volonte-
ri su se prvo obratili djeci. Zato to je djeci la-
ke pristupiti. Djeca nemaju figu u depu, kao
to imaju odrasli. A preko te djece djelovalo se
i na njihove roditelje. Nakon tih radionica za
djecu nastale su radionice za ire graanstvo,
ali to ire graanstvo uzmite uvjetno. Najpri-
je se radilo o mukarcima koji nisu imali ratnu
obvezu i o enama koje su ostale kod kue na
onim ognjitima kakva god jesu bila - sruena
ili polusruena - koje su bile ukljuene u neto
to se zvalo radne brigade. Bilo je jako simpa-
tino vidjeti kako su volonteri bili ti koji su ini-
cirali, na primjer, ajanke, organizirali ja to
sad zovem klafee s nama enama uz pije-
nje kave. I bilo je jako dobro. Katarina i njezi-
ni prijatelji i prijateljice, neki su naalost i po-
kojni, kao Kruno, ostavili su jako velikog traga
na ivot graana i graanki u Pakracu i Lipiku.
Pokuali su s nama razgovarati o izgradnji mi-
ra, o potrebi nenasilnog djelovanja, o transfor-
maciji sukoba. Meni je to sad sve logino, ali u
ono vrijeme to je bio jedan kaos i komar. Ima-
la sam prilike kasnije razgovarati s mnogim
ljudima, kada je Goran pripremao knjigu U do-
sluhu i neposluhu, i vidjeti da dosta ljudi i danas
zapravo nije prihvatilo koncept nenasilja i iz-
gradnje mira, ali prihvatili su ono to su ti lju-
di nudili, jer je bilo vano da se kae I u ratu
treba razmiljati o miru, i to kako emo taj mir
poslije provoditi.
Sljedea vrlo vana stepenica djelovanja
Antiratne kroz Volonterski projekt Pakrac bi-
lo je jaanje civilnog drutva. Ne samo jaanje
onih organizacija koje su djelovale kroz Antira-
tnu kampanju, nego jaanje organizacija civil-
nog drutva u Hrvatskoj, ali indirektno i u Bo-
sni i Hercegovini. Nikad neu zaboraviti 94.
godinu, Gorana Boievia, Martinu Beli i Ve-
snu Kesi koji su pomogli meni osobno da na-
pravimo jedan projekt koji je financirao Friedri-
ch Ebert Stiftung; radilo se o enama u ratu i
miru, kada smo pozvali ene s prostora bive
SFRJ i ene, neke su i danas tu, iz Hrvatske, da
doemo razgovarati o izgradnji mira. Prvi put
indirektno spominjui koliko je vana rodna
dimenzija u izgradnji mira, iako to tada nismo
znale tako artikulirati. Zapravo u svim ratnim
sukobima ene su bile te koje su stjecajem
okolnosti razgovarale o miru, jer im je taj mir
bio potreban zbog njihovih obitelji, prvenstve-
no zbog djece. A s druge strane da bude mir,
da njihovi supruzi ne budu topovsko meso ne-
kim buduim neprijateljima, bilo stvarnim ne-
prijateljima bilo neprijateljima u glavi.

Kada smo pozvali ene s prostora bive SFRJ i ene, neke su

i danas tu, iz Hrvatske, da doemo razgovarati o izgradnji
mira. Prvi put indirektno spominjui koliko je vana rodna
dimenzija u izgradnji mira, iako to tada nismo znale tako
artikulirati. Zapravo u svim ratnim sukobima ene su bile te
koje su stjecajem okolnosti razgovarale o miru, jer im je taj
mir bio potreban zbog njihovih obitelji

26 ARK 1991. - 2011.

 Ne mogu govoriti o Antiratnoj a da ne spo-
menem prvih pet bazinih Miramida u Pakra-
cu. To je bilo neto novo, ne samo za organi-
zacije civilnog drutva u Hrvatskoj, nego i ire.
Mislim da su te Miramide ostavile jako dubok
utjecaj na izgradnju mira u regiji. Da su se tu
raale neke nove ideje, neki novi pristupi. Da je
to zapravo motiviralo neke ljude, koji su danas
istaknute aktivistice i aktivisti na prostoru bi-
ve SFRJ, da se prihvate posla i da pokau da,
ako ima i malo razumijevanja, ako iskoraimo
iz politika koje su bile ratnohukake, posto-
ji mogunost da idemo ka neemu to emo
zvati izgradnjom mira, a danas to zovemo iz-
gradnjom mira kroz suoavanje s prolou. U
tom trenutku nismo razmiljali koliko rat koji
se desio na prostorima Hrvatske i Bosne i Her-
cegovine zapravo ima korijena u svim onim ra-
tovima i dogaanjima prije 91. godine.
Nikad neu zaboraviti svoje prijateljice iz
Osijeka Ranku Jindra i Jelenu Maras, koje su mi
prvi put predoile koja je razlika izmeu jezika
zmije i jezika irafe u izgradnji mira. Kada su
one dole porazgovarati s nama o komunika-
ciji, koliko je zapravo potrebno uspostaviti ko-
munikaciju, koliko je za komunikaciju potreb-
no dvoje, koliko u komunikaciji ima umova
koje moramo prepoznati. Bilo je smijeha. Sje-
am se, mjesecima nakon toga bilo je Aha, ti
si zmija, ti si irafa, al nekako ti je vrat ostao
mali...
Govoriti o Antiratnoj kampanji u Pakracu...
Bilo je jako teko u poetku. Znate zato je bi-
lo jako teko? Zato to je imalo prefiks anti,
pa k tome jo i ratne. Zapravo, svi oni ljudi koji
su osjeali da je to upereno protiv novonastale
drave i dan danas duboko vjeruju tome; njima
nije bio dovoljan ni period od 20 godina da pri-
znaju da je Antiratna kampanja donijela jedan
novi i drugaiji svijet u ratom podijeljenu zaje-
dnicu. Meni je ao to nisu svoje stavove pro-
mijenili, ali s druge strane mi je izuzetno drago
da je Antiratna kampanja Hrvatske privukla,
direktno ili indirektno, ogroman broj ljudi. Bez
obzira na etnicitet, vjersku pripadnost, dobnu
granicu, pa ak i rasnu pripadnost. Da se stvo-
rio korpus ljudi koji su o ratovima na prostori-
ma bive SFRJ razmiljali drugaije i imali pra-
vo da razmiljaju drugaije.
Goran Boievi: Tek sam sada, kada sam
sjeo ovdje, postao svjestan zato mi je bilo te-
ko pripremiti se za ovaj govor. Pogotovo sam
u devedesetima masu puta govorio o Antira-
tnoj ljudima koji ne znaju to je to. Strahovi-
to je dobar osjeaj, moi govoriti o nizu izuze-
tnih ljudi koji u tekim okolnostima rade neke
nevjerojatne stvari. Bore se protiv sebe i svo-
je okoline, i mogu vam rei da sam bio strano
ponosan u tim situacijama. Ali govoriti neko-
me tko zna to je Antiratna, tko je stvarao An-
tiratnu ili u najmanju ruku bio blizak tome to
je Antiratna, meni je velik problem. Za poe-
tak, napisao sam sebi neke tri moje faze oko
Antiratne. Prva je bila animozitet. Negdje 91.,
92., kad sam tu i tamo pratio po novinama da
u Antiratnoj kampanji neki mirovnjaci neto
rade pa se bune pa protestiraju pa sve neke si-
tne vjestice... I pravo da vam kaem, mirov-
njaka mi je bilo preko glave i ne znam to oni
hoe u tim tekim vremenima. Jedino to mi
se nije uklapalo jest to to sam znao da je Ve-
sna Tereli u to ukljuena, a mi smo prijate-
lji od 83. s fakulteta. Onda sam smogao snage
pa sam otiao jedanput, 92., posluati Gre-
ga Paytona, Vijetnamski veterani protiv rata,
sluao sam ga nekih sat-dva u Tkalievoj. Da-
kle, nisam bio u Antiratnoj, doao sam s prija-
teljem, susjedom braniteljem, i kao da me ne-
ko puknuo rukom u trbuh kad sam ga sluao.
Kako jedan ratni veteran moe govoriti o crti
koju je preao kad je prvi put ubio, o paklu koji
ga je ekao nakon toga, o paklu droge u koji se
uvukao i nakon toga o antiratnom aktivizmu.
E, onda sam 93. odluio da bih se ipak priklju-
io Antiratnoj kampanji, sjeo sam s Vesnom i

Zapravo, svi oni ljudi koji su osjeali da je to upereno protiv novonastale drave
i dan danas duboko vjeruju tome; njima nije bio dovoljan ni period od 20 godina
da priznaju da je Antiratna kampanja donijela jedan novi i drugaiji svijet u ratom
podijeljenu zajednicu. Meni je ao to nisu svoje stavove promijenili, ali s druge
strane mi je izuzetno drago da je Antiratna kampanja Hrvatske privukla, direktno
ili indirektno, ogroman broj ljudi. Bez obzira na etnicitet, vjersku pripadnost,
dobnu granicu, pa ak i rasnu pripadnost.

27 Ispred svog vremena?

(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 prvo to sam joj rekao bilo je: Ja ti ne idem na
ulice vikati Stop the war in Croatia! Ona se
nasmijala i rekla Mi to ne inimo. Ne idemo
na ulice, ne viemo Stop the war in Croatia.
Imamo cijeli niz programa, i tako smo se do-
govorili za Pakrac.
Druga faza nakon tog animoziteta jest po-
tovanje. Kad sam u Tkalievoj pogledao ko-
respondenciju Antiratne, arhivu iz 91. i 92. ,
dakle iz doba dok sam bio u toj fazi animozite-
ta koja je to korespondencija bila, s dravnim
organima, s najrazliitijim meunarodnim fak-
torima, kako je to sustavno voeno. Koja je to
razina ozbiljnosti, predanosti i jednog shvaa-
nja u vremenu, neto to sam poslije nazvao
u dosluhu ali i u neposluhu. Onda sam rekao
Wow! to ste vi uinili u 2 godine!
Trea faza, i s njom bih zavrio, iako sigur-
no ima i vie toga, bila je identificiranje. S An-
tiratnom sam se identificirao, sigurno bi se
moglo ustanoviti ak i sat kada se to dogodilo,
kada sam bio ve dva mjeseca u Pakracu. Sam
sam sebi objasnio da je moj zadatak brinuti ta-
mo o volonterima, da im se nita ne desi a i da
neku tetu ne poinimo. Bazino, ja nemam
veze s ljudskim pravima, prigovorom savje-
sti, nizom ovih stvari kojima se Antiratna bavi.
Ali onda je bio uhapen, uhien kako god re-
kli, Simo Zjali[28], deko koji je ivio u Okua-
nima, kako je Mirjana rekla na drugoj strani, u
Republici Srpskoj Krajini. Problem je bio to
je on imao UN status. I onda su nai volonteri
razgovarali i rekli Hrvatska policija je uhapsi-
la Simu. On je pripadnik osoblja UN i nitko ni-
ta ne moe rei. Samo je nestao. Kakva je to
drava gdje netko tko radi za Ujedinjene na-
cije moe samo nestati i nitko ne zna to je s
njim?. Rekao sam Dobro, eto mislim, teta
za Simu, al to e ve netko rijeiti. I onda sam vorila, a neto i Mirjana, koja je funkcionirala.
moda sat, dva, tri u naem uredu tamo raz-
miljao: Ali tko e reagirati za Simu? Nitko
od svih mojih kolega i kolegica iz Antiratne ne
zna da je Simo uhapen... Tada sam shvatio:
Strahovito je dobar osjeaj, moi govoriti o nizu izuzetnih
ljudi koji u tekim okolnostima rade neke nevjerojatne stvari.
Bore se protiv sebe i svoje okoline
28
Ja moram reagirati. Jer ja sad znam da se nje-
mu neto desilo. Zatim sam rekao Ali ja ne
mogu reagirati za Simu jer se ja ne bavim ljud-
skim pravima, ja se bavim volonterima. I onda
sam rekao Ali ja dolazim iz Antiratne kampa-
nje. Ja ne mogu raditi s volonterima, tu neto
za neki mir, a ovdje je ovjek nestao, a da ja ni-
ta ne uinim. Dakle, ili e se sad Gorane po-
kupiti u Zagreb i rei Ja to ne mogu raditi,
ili e neto za tog ovjeka uiniti. Koliko god
ti je teko i zna da e te strijeljati pogledima
kad izae na ulicu i rei Ti si javio u Zagreb
da je on nestao. Sram te bilo.
Nazvao sam ARK, i opet mi se javio Sran,
i rekao Zna ta, ja sad idem na put, ali evo ti
broj Helsinkog, tamo ti je arko Puhovski. Ja-
vi se njemu. Razgovarao sam s prof. Puho-
vskim, zamolio me da poaljem faks. Posla-
li smo faks, sutradan smo saznali gdje je Simo
Zjali. UN je saznao nakon dva dana i onda su
nam rekli Wow! Vi iz Antiratne ste saznali ta
je sa Simom dva dana prije UN-ovog sistema.
I onda je ARKzin objavio cijelu tu prepisku i ta-
da sam shvatio da se ne moe umoiti jedan
prst, a ne ui, ako se ovjek kani baviti radom
na drutvenoj promjeni. Nego da je to paket
koji je cjelina.
Bio sam ovih desetak dana u Skopju na ra-
dnom odmoru, pa sam neto zapisao, dok sam
se osjeao inspiriran za pripremanje, pa bih s
vama podijelio te zapise. Recimo, glede naslo-
va tribine. Moje pitanje bi bilo, ako smo u de-
vedesetima bili 20 godina ispred, u kojoj smo
godini sad? Jesmo li mi, koji mislimo da smo u
nekim antiratnim nasljeima, sada u 2031.? Ili
smo se moda vratili? Ili smo moda tek sad u
94.? Ili smo... ne znam gdje smo. Pala mi je na
pamet cijela infrastruktura o kojoj je Vesna go-
Dakle, jedan ZaMir. Pretea interneta u doba
dok je Hrvatska bila u internetskom mraku. Mi
smo imali vaan sastanak u Pakracu u 10. mje-
secu 93. Bio sam jako nervozan to se mi uo-
ARK 1991. - 2011.
Graktanje crnih vrana, Vjesnik, 8. srpnja 1993.
 pe ne pripremamo za taj sastanak. On je su-
tra. Dok nisam shvatio da sam ja jedini koji nije
ukljuen u cijelu korespondenciju preko mre-
e ZaMir i da se cijeli niz ljudi ve mjesec dana
priprema za taj sastanak. Dakle, smo interne-
tom bili povezani, to bi se reklo, sa cijelim svi-
jetom 93. godine.
Psiholoka skrb za ene rtve rata, Cen-
tar za ene rtve rata kao najvei svojevreme-
no, kad su bile najvee krize u Bosni. Rad s dje-
com po prognanikim kampovima, cijela pria
o Suncokretu, koji je za Pakrac slao volonte-
re. U jednom trenutku su nam poteno rekli
Mi vam vie ne moemo slati volontere, jer ne
moemo se i Pakracom baviti, a istovremeno,
rat je u Bosni, ratuje se s Muslimanima, mi ra-
dimo s prognanicima iz Bosne. To je politiki
osjetljivo. Pakrac je too much. Rad u Osijeku,
gradu na samoj ratnoj liniji, i tako dalje.
Zapisao sam sustav koji je bio protiv nas
u to vrijeme. I to je neto to me muilo ovih
dana.
Antiratna je za mene jedan sjajan period.
Neto, to kae Mirjana, to otkrijete i prepo-
rodi vas. Jedna vrata u mraku iza kojih je ne-
ka svjetlost. Ali mrak je bio velik u tim godina-
ma za sve koji su htjeli vidjeti to se deavalo.
A raspoloenje ljudi protiv nas, moji kolski
drugovi kad bi me vidjeli, pa bi mi rekli onako,
Boo, ime se ti bavi! Pa zato si u Pakracu?
Jedna anegdota kae, bili smo u Gajevoj i jedna
moja kolegica iz srednje kole me pogleda da
izlazim iz ureda Antiratne, prilazi i kae Gora-
ne? Jesi ti s njima?
Napadaju nas novine, razni Horvatii...
Ono o emu se malo razmiljalo, jest da pra-
va opasnost rada u Antiratnoj nije bilo toliko
da emo mi nestati, da e nas mrak proguta-
ti. Nego da emo biti kozmetika, demokratska
kozmetika tadanjem reimu. Od toga je mno-
ge od nas glava boljela strano. Kozmetika za
Tumanovu Hrvatsku. Jedan uak koji vadi
brouru Unije 47, dakle prigovor savjesti, kad
prava opasnost rada u Antiratnoj nije bilo toliko da emo
mi nestati, da e nas mrak progutati. Nego da emo biti
kozmetika, demokratska kozmetika tadanjem reimu.
30
ga delegacija Vijea Europe pita to vi radite
po ustavnim pravima vaih graana za prigo-
vor savjesti?, on vadi brouru Antiratne i kae
Evo, vidite, to imam.
Nenad Zakoek: Gorane, Tuman je potpisao
Antiratnu povelju.
Goran Boievi: Kako bi bilo da nas nije bi-
lo? Nedavno sam razgovarao, neu rei s kim,
jer e se etvrti put ovdje pojaviti; imali smo
intervju. Rekao mi je, kroz niz intervjua na te-
mu Suoavanje s prolosti izlazi mi strana,
ne nekonzistentnost, nego manjak prijenosa
kontinuiteta. Razgovara ovjek s dvadesetak
ljudi o suoavanju s prolou i svatko kao da
je doao s druge planete. I upita Gdje je ovd-
je kontinuitet? Ne kaem da ga nema. Samo
se pitam kako bi bilo da nas nije bilo? Moda bi
bilo bolje, ne znam. Puno za malo novaca. Ni-
kad puno novaca, ali ljudskih resursa smo ima-
li ko u prii. Adam Curle je bio s nama, pogo-
tovo s Osjeanima. On je predloio i Vesnu i
Katarinu, i dobile su onu nagradu u vedskoj.
Kad sam bio u Bradfordu, to su najvei mirov-
ni studiji, razgovarao sam s njihovim dokto-
randima i usput spomenuo Adama, oni su rekli
Ti pozna Adama? Zna li ti da smo mi u knji-
nici koja se zove Knjinica Adam Curle. On
je osnovao ovaj fakultet! Da, poznam, on je s
nama bio ovdje... Na prvoj skuptini Antiratne
93., na Sljemenu je bio. Greg Payton, Kay Eri-
cson, Diana Francis, Clay MacCartney, Rober-
ta Bai. Trienale War Resistersa u Poreu. Mi-
slim, takva koncentracija mirovnjaka se rijetko
deava na planeti. A institucije su sustavnim
naporom uspjele da nas nekako ignoriraju. Ni-
je lako, ali se moe.
Ako smo bili Antiratna kampanja, kakav je
to bio rat? To je meni takoer pitanje. Ako je
bio dogovoren, koliko je bio dogovoren? Vo-
lio bih znati je li bio dogovoren 40% ili 90%? Ili
moda 56%, ne znam.
ARK 1991. - 2011.
 Jo mi se jedno pitanje sada javlja. I to je
za diskusiju. Stalno se spominje i govorimo da
smo mi zagovarali neku alternativu. Ma kakvu
smo mi to alternativu zagovarali? Mi smo za-
govarali isti mainstream. Mi smo zagovarali
naprosto neku normalnost, neku ljudskost, da
se ne mrzimo. Da ono najgore ne izlazi iz sva-
kog od nas, ne mora uope biti ni s pukom ni-
ti u ratu, moe biti naprosto na svojem katu,
sa svojim susjedima. Da naprosto budemo lju-
di jedni drugima.
I da zavrim. Meni se ini da je Antiratna
bila, prvo, jedan istinski vjerski pokret. A kao
drugo, da je bila izrazito dravotvoran pokret.
Zato mislim da je vjerski pokret? Pogledajte:
nenasilje, mir, otpor nepravdi, zatitu slabih,
potivanje ivota, potivanje razliitosti ivo- slim da je suoavanje s prolou vano i apso-
ta, potivanje ljudskog dostojanstva, istinu,
protiv licemjerja, povezivanje ljudi preko svih
moguih granica. Ako to nije vjerski koncept,
onda ja vjerojatno ba nisam u koli dobro
uio... Ako mi nismo gradili dravu, ne znam
tko je gradio dravu. Mislim, mi smo vidjeli ka-
ko sustav nije funkcionirao, mi smo vidjeli ka-
ko se ustavna naela, kako se sva normalna
vrijednosna naela zaobilazi, zloupotrebljava,
kako se njima manipulira. I ako mi nismo upo-
zoravali naprosto Drava treba sluiti svim
svojim graanima. Dakle, treba funkcionirati,
a ovo ne valja. To treba se promijeniti. Dakle,
to je po meni bila ista izgradnja drave. To to
su nama koncept dravotvornosti ukrali neki
drugi ljudi, to je druga pria.
Dejan Jovi: Budui da se tu ve govorilo o ra-
tnom razdoblju, htio bi rei jednu ili dvije stva-
ri o predratnom razdoblju. I kako je uope sa-
stavljena ta koalicija, odnosno grupa, od kojih
sve elemenata. Tek toliko da bih pokazao da se
ona zapravo nije samo pojavila 91. godine, ne-
go ipak postoji pretpovijest aktivistikog dje-
lovanja, naroito u toku osamdesetih godina.
A onda bih naravno neto htio rei i o ovim po-
Ako smo bili Antiratna kampanja, kakav je to bio rat? To je
meni takoer pitanje. Ako je bio dogovoren, koliko je bio
dogovoren? Volio bih znati je li bio dogovoren 40% ili 90%? Ili
moda 56%, ne znam.
31
ukama i vanosti Antiratne kampanje za da-
nanje vrijeme. Da ponem s ovim drugim.
Ako itate nae novine, skoro svakog dana bit
e u njima pria o ratu. Bilo o ovom u deve-
desetima ili onom u etrdesetima. I to nije ta-
ko samo u Hrvatskoj. Uzmete li recimo srpske
novine, vidjet ete da je sada glavna tema is-
kopavanje ostataka Drae Mihailovia i raspra-
va o devedesetim godinama na ovaj ili onaj
nain. ini mi se da smo i u osamdesetim go-
dinama bili jednostavno preplavljeni jednim
valom uspomena na rat, koje meutim nisu
vodile miru, nego su vodile daljnjem sukobu.
Prisjeanje na rat u osamdesetim godinama,
na Drugi svjetski rat, zapravo je bilo uvertira u
novi sukob. I u tom smislu, koliko god da mi-
lutno potrebno, uvijek bih htio naglasiti da je
pitanje kakvo je to suoavanje s prolou? S
kojim ciljem se suoavamo s prolou? Je li to
aktivnost koja je antiratna, aktivnost koja ima
za cilj mir, suradnju i normalan ivot? Ili je to
prisjeanje na prolost koje vodi u nove kon-
flikte? I mi danas mnogo govorimo o prolosti,
svoju povijest interpretiramo iz dominantnog
mainstream diskursa kao povijest sukoba i ra-
tovanja, a pri tom esto mi se ini da briemo
uspomene na mir. Briemo uspomene na koo-
peraciju, na suradnju, na normalan ivot. I kao
da nam se nekad iz tog mainstream diskursa,
ini da je naa sudbina rat. Da ga se ne moe
izbjei. Mislim da je zato tim vanije istai ovu
antiratnu aktivnost. Aktivnost koja istovreme-
no ne izbjegava suoavanje s prolou, ali je s
druge strane usmjerena prema izgradnji mira.
A ne prema prisjeanju na prolost zato da bi-
smo organizirali nove osvete ili nove sukobe u
budunosti.
Da kaem neto malo o predratnoj aktiv-
nosti. Dakle o osamdesetim godinama, kada
sam se prvi put upoznao s nekim ljudima moje
generacije i malo starijima, koji su tada bili ak-
tivni na sceni civilnog drutva. Prije svega radi
Ispred svog vremena?
(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
se o Svarunu, organizaciji koja je ve sredinom
osamdesetih godina pokuala u javnost po-
staviti nova agendu. Jednim dijelom radilo se
o ekoloki orijentiranoj politici i o politici ko-
ja je antimilitaristika. Mislim da je taj aspekt
antimilitarizma vrlo vaan. On ini kontinuitet
djelovanja od Svaruna i aktivistikih grupa u
osamdesetima, preko ratnih godina, pa do da-
nanjih dana. Mi smo, naroito u osamdese-
tim godinama a i ranije, ivjeli u drutvu koje
je smatralo da je dobar dravljanin prije svega
mukarac. I prije svega po tome to ide u voj-
sku. A da su svi ostali samo pridrueni lanovi
tog dobrog dravljanina. Ili su sestre vojnika,
ili potencijalnog vojnika... Svi smo mi armija -
to je bila koncepcija koja je kroz koncept ope-
narodne obrane zapravo militarizirala drutvo.
Nije ga demilitarizirala, nego je prenijela sfe-
ru obrane i rata na cijelo drutvo. I u tom smi-
slu imate ene, uglavnom kao supruge, majke
ili keri vojnika, pravih dravljana. Taj se dis-
kurs nastavlja i kroz rat. A onda i poslije rata,
kroz ovaj imid povezivanja drave s ratom i
dobrih dravljana samo s onima koji su se bo-
rili s pukom u ruci i koji su na taj nain sudje-
lovali u stvaranju drave. Kao da svi oni drugi,
koji su bili na antiratnoj strani, koji su bili traj-
no zainteresirani za mir i koji nisu htjeli biti dio
tog vojnog aparata, kao da nisu dravljani, ni-
su dobri graani.
Osim njih, tu se pojavljuju i razne femini-
stike grupe. ak, i ono to bismo danas mo-
gli retrospektivno nazvati i zaeci LGBT gru-
pacija. Prije svega u urbanim sredinama, ali
i drugdje. Pojavljuju se Zeleni koji, da pods-
jetim, nisu ba niti tako marginalni. Prije ne-
ki dan sam ponovo itao Danas iz 90. godine
i naiao na tekst naeg politikog komenta-
tora i analitiara Slavena Letice, koji je nepo-
sredno pred izbore, prognozirao da e izborni
rezultati biti 40% plavi, 30% crveni, 30% zele-
ni! Ali, itava stvar nije bila marginalna utoliko
to je poela prodirati i u oficijelne institucije.
Depovi otpora. Intervju
s Vesnom Jankovi. na
http://www.kulturpunkt.
hr/i/kulturoskop/366/
?template=print
32
Moda se sjeate, 86. godine je na omladin-
skim kongresima postavljeno pitanje nuklear-
ne energije. To je bio marginalan glas, ali ipak
na neki nain sastavni dio sistema. U Sloveniji
se to dogaalo jo i vie. Glavna tema na kojoj
se raspao Kongres Saveza socijalistike omla-
dine Jugoslavije bilo je pitanje nuklearne ener-
gije i pitanje demilitarizacije. Dakle, ta pitanja.
Pitanja odnosa prema tadanjoj Jugoslaven-
skoj narodnoj armiji, pitanja odnosa prema ci-
vilnom graanstvu i prema svemu tome. I sad,
kao to Vesna kae u svojem intervjuu02 o po-
vijesti tih inicijativa, i same oficijelne institu-
cije, npr. Savez socijalistike omladine Zagre-
ba ili Hrvatske, jednim dijelom su se podijelile.
Oko toga kako tretirati Svarun, kako tretirati
Zelene. Da li im dati dom, da li ih na neki nain
prihvatiti i pokuati inkorporirati i pomoi ili ih
tretirati neprijateljski? U tom smislu Sloven-
ci su vie ili u korist tih organizacija. ak mi-
slim da je to jedan od razloga to je taj pokret
tamo bio znaajniji, jer je imao podrku dra-
ve, koja ih je tolerirala i najveim dijelom zati-
tila i ak u velikoj mjeri i promovirala. U Srbiji
se takoer jednim dijelom, ali s potpuno dru-
ge pozicije, budi taj antioficijelni diskurs. On
najveim dijelom odlazi u nacionalizam, a je-
dnim dijelom i u zatitu ljudskih prava. O to-
me dobro pie Jasna Dragovi-Soso u svojoj
knjizi Spasitelji nacije, gdje analizira raspad ci-
vilnog drutva u Srbiji na nacionalistiki i anti-
nacionalistiki, i to dalje ostaje karakteristika
u devedesetim godinama. Ne smijemo nikad
zaboraviti da se s pojavljivanjem rata u Srbiji
pojavljuje vrlo snaan pokret, pokret izbjega-
vanja vojne obveze. Ako sada itate Veljka Ka-
dijevia i njegovo objanjenje raspada Jugosla-
vije, on e rei: To je glavni razlog to mi nita
nismo mogli, jer su stotine hiljada ljudi zapra-
vo izbjegli vojnu obvezu i u tom smislu su za-
pravo djelovali antiratno. Iako nisu bili aktivni
i angairani lanovi.
02 Vidovi, D. (2010).
ARK 1991. - 2011.
Srbi, ljeviari, feministkinje i homoseksualci vode rat protiv rata?, Slavonski magazin, 19. kolovoza 1993.

33 Ispred svog vremena?

(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 I onda dolazimo do 90. Imamo izbore i pri
tom naravno dilemu kako djelovati dalje. To je
dilema ne samo za antiratne aktiviste i za ove
grupe, nego dilema recimo i za UJDI, kao orga-
nizaciju koja se formira, a ne eli postati parti-
ja. Ne eli ii u osvajanje vlasti. Mislim da je tu
vano promisliti kakav je karakter tih promje-
na u 89. do 91. u bivoj Jugoslaviji. A i u cijeloj
istonoj Europi. Mislim da malo pojednosta-
vljujemo kad kaemo da je to pobjeda libera-
lizma nad komunizmom ili socijalizmom. U
naim krajevima 89. je pobjeda konzervativiz-
ma nad socijalizmom. To se vidi po tome to
su sve bitne liberalne ideje, tipa ljudska pra-
va, autonomija, ak i sloboda na razini graa-
na, koje nisu kolektivna sloboda naroda, na-
rodno samoopredjeljenje, samoodreenje,
potisnute i smatraju se politiki nekorektnima.
Pojam autonomije, koji je bio prihvatljiv i u
socijalizmu, istiskuje se i sada postaje apsolu-
tno najvei problem. I uvodi se itav niz tipi-
no konzervativnih instrumenata, kroz obnovu
tradicije, kroz vanost crkve, obitelji, kroz je-
dnu vrstu stvaranja zajednice, kroz upotrebu
koncepta zajednica koji se pojavljuje u nazivu
politikih stranaka i drugdje, koji ukazuje na
konzervativni karakter, koji sa sobom ponovo
dovodi vojsku i militarizaciju kao sastavni dio
i esenciju te nove zajednice. Ponovo je dobar
dravljanin vojnik, a svi ostali su samo priklju-
ci. A ako nisu vojnici, onda su izdajnici i u tom
smislu ne pripadaju dobrom dravljanstvu.
Pitanje je to se moglo postii? Je li se mo-
glo postii vie? Bojim se da se nije moglo po-
stii puno vie, i to iz sljedeeg razloga. Nikad
nisam bio uvjeren, da je veina ljudi u Hrvat-
skoj ili u bilo kojoj drugoj zemlji bila za rat. Ali,
za rat nije potrebno da za njega bude veina.
Za rat je potrebno dovoljno naoruanih ljudi
koje se nee sprijeiti da pokrenu rat. Na pro-
blem u tom razdoblju je bio raspad drave ko-
ja nije bila u stanju uiniti apsolutno nita. I s
druge strane, jo gore, stavljanje drave ili na-
roito odreenih drava, prije svega tu mislim
na Srbiju, na stranu rata, a ne mira. Vidjeli ste u
Sarajevu puno snaniju antiratnu kampanju na
dan kad je poeo rat. Prema tome, nije se nita
moglo postii. I u tom smislu mislim da je glav-
na pouka, i s tim u zavriti, da se trajni mir
moe postii samo u kombinaciji, u trokutu u
kojem s jedne strane sudjeluje nevladin sektor,
koji je apsolutno, iznimno vaan i kljuan, mo-
da ak i centralan za to. S druge je drava ko-
ja je na strani mira i koja spreava rat i sukobe,
koja je aktivno na strani mira, koja ne kae Ni-
je nas briga, nego Mi smo organizacija mira,
protiv rata. I, tree, meunarodna organiza-
cija, odnosno meunarodna zajednica. Mi smo
91. imali situaciju da je samo civilni sektor, i to
samo jedan dio civilnog sektora nastojao dje-
lovati protiv rata. Ne smijemo nikad zaboravi-
ti one u civilnom sektoru koji su bili jako za rat.
Ali i drava je u najveem dijelu bila za rat, ili je
nije bilo, a meunarodne organizacije nije bi-
lo briga. Nije ih bilo briga ni za antiratne akcije.
Vidjeli smo kako postupaju, poele su razgova-
rati s tim novim dravama, a ne s nama.
Pri tom je naravno ekstremno vano da
razvijamo aktivnu kulturu mira. Vidjeli smo da
se rat moe dogoditi. Rat koji drugim ljudima
u Europi izgleda kao fantazija i kao film. Na
ovom prostoru, svakome tko ga je proivio to
nije ni fantazija niti film. I mi smo svi 89. bi-
li uvjereni da se ne moe dogoditi, a 91. se do-
godio. Pogledajte recimo knjigu i film Tone
Bringe Biti musliman na bosanski nain, odno-
sno film se zove Were all neighbours, gdje dvije
susjede poinju priu 89. Nikad nee biti ra-
ta. Di bi mi zaratile? I jedna i druga, Kata i Fa-
ta, ive u Bosni. A onda, nakon rata, diskurs je
Nikad mi nismo mogle ivjeti skupa. Prema
tome, te se stvari mogu jako izmijeniti i znamo
za to iskustvo kod svih drugih. Mogu i obra-
tno. Ali, bitno je da drava, meunarodne or-
ganizacije i civilni sektor rade u korist mira. I
da one budu institucije mira.

Mislim da malo pojednostavljujemo kad kaemo da je to pobjeda liberalizma nad

komunizmom ili socijalizmom. U naim krajevima 89. je pobjeda konzervativizma
nad socijalizmom. To se vidi po tome to su sve bitne liberalne ideje, tipa ljudska
prava, autonomija, ak i sloboda na razini graana, koje nisu kolektivna sloboda
naroda, narodno samoopredjeljenje, samoodreenje, potisnute i smatraju se
politiki nekorektnima. Pojam autonomije, koji je bio prihvatljiv i u socijalizmu,
istiskuje se i sada postaje apsolutno najvei problem.

34 ARK 1991. - 2011.

Katarina Kruhonja: ini mi se da je jedna
od karakteristika mojeg aktivizma da je on jo
uvijek u fazi hitno i vano, da nisam imala do-
voljno vremena za odmak. A kada sada poku-
avam o tome govoriti, postajem svjesna svoje
potresenosti. Naroito kad se sjetim da bi da-
nas s nama mogao biti Kruno Suki. On bi najv-
jerojatnije rekao da se ba ne slae samo tako
s tezom iz naslova ovog skupa - 20 godina is-
pred svog vremena. to to znai? On bi, vjero-
jatno, rekao, a to je i moja kljuna refleksija na
ovaj naslov, da je Antiratna kampanja u svojoj
anti-ratnoj trci kasnila, no da je u ono vrijeme
bila ba ono to je u tim vremenima trebalo.
Naime, u vrijeme kada je Antiratna koliko-
toliko postala vidljiva, antiratna bitka je ve
bila izgubljena. No, za nas koji smo se u Osije-
ku, na crti bojinjice, poeli okupljati radi civil-
nih mirovnih nastojanja, je otkrie da posto-
ji Antiratna kampanja bilo ba ono to nam je
trebalo. Nismo se od ranije poznavali. Tek kada
smo postali svjesni da se rat dogaa, pojavi-
la se snana potreba da uinimo neto za mir.
Proitali smo lanak u Danasu o ARK-u. Pove-
lja Antiratne je artikulirala upravo ono to se
nama iz neposrednog ratnog iskustva tada i-
nilo ivotno vanim: mi graani i graanke e-
limo danas, usred rata, znati to initi i kako se
ponaati jer e doi vrijeme kada emo graditi
mir. To je bilo realno, konkretno pitanje na te-
melju kojeg smo mogli promiljati i djelovati u
ratnom okruenju i pod pritiscima vlastite za-
jednice. Najblai prijekor iz zajednice glasio je
Pa, ako ste vi za mir, zar vi mislite da smo mi
za rat? Nismo. Antiratna kampanja bila je da-
leko ispred onog vremena u postavljanju pita-
nja i temelja kako graditi civilnu dravu i trajni
mir. Kako je Goran rekao, bili smo dravotvor-
ni ali nam to jo slabo priznaju.
Za nas u Centru za mir u Osijeku, pove-
zanost s ljudima i organizacijama posvee-
nih mirovnom aktivizmu i artikuliranju mi-
rovne politike nas je hrabrilo i godinama (p)
Naime, u vrijeme kada je Antiratna koliko-toliko postala
vidljiva, antiratna bitka je ve bila izgubljena. No, za nas
koji smo se u Osijeku, na crti bojinjice, poeli okupljati radi
civilnih mirovnih nastojanja, je otkrie da postoji Antiratna
kampanja bilo ba ono to nam je trebalo.
35
odravalo. Ta povezanost je postala trajna,
pa i formalna; Centar za mir, nenasilje i ljud-
ska prava-Osijek je formiran kao ogranak An-
tiratne kampanje a kasnije smo se registrirali
kao samostalna organizacija i postali dio mre-
e. Preko Antiratne smo se povezali i umreili
s mirovnim pokretom u regiji i u svijetu. U na-
porima na terenu, ba gdje su se dogaali rat-
ni sukobi, u poslijeratnoj izgradnji mira, ta po-
vezanost, ta mrea nas je jaala, obogaivala i
kadrovski i kako god uzmete.
No, ujedno, jedno od kljunih pitanja ko-
je smo si postavljali u Antiratnoj kampanji bi-
lo pitanje identiteta. Antiratna kampanja - tko
je to? Je li to ured? Jesmo li to mi svi? Je li to
mrea, ili ta je to? Imali smo dvojni identitet -
mi kao pojedinci (organizacije) i mi kao mrea.
Vesninom uvodnom izlaganju bih dodala
da je jedno vano polje rada Antiratne kampa-
nje bila izgradnja mira. To je bilo i u Pakracu,
i to je bio veliki zajedniki poduhvat, namjer-
no kaem poduhvat, koji smo imali u pripremi
i provedbi mirne integracije istone Slavonije.
Prije nego je mirna integracija bila politiki do-
govorena, prije Daytonskog sporazuma, funk-
cionirala je koordinacija mirovnih organizaci-
ja za istonu Slavoniju (1995./1998.). To je bilo
desetak organizacija koje su mahom bile la-
nice Antiratne kampanje. Radili smo na otva-
ranju komunikacije i na suradnji s mirovnim
organizacijama u Srbiji na potencijalno mo-
guem mirnom povratku. Temu mirnog po-
vratka otvorili smo puno ranije, u svibnju 1992.
u Osijeku na javnom skupu Dani za nenasilje.
Koordinacija mirovnih organizacija za isto-
nu Slavoniju je zajedniki nastupala i radila na
pripremama za mirni povratak, na susretima
graana preko ratne linije, u Maarskoj, i po-
slije u provedbi mirne integracije. Meutim,
mislim da pokret nismo nikad postali.
Zavrila bih s dva pitanja. Kad sam dolazi-
la ovamo, razmiljala sam kako bi meni bilo da
Antiratne nije bilo, kako bi mi bilo da te vizije,
Ispred svog vremena?
(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 smisla, i te povezanosti nije bilo? Mislim da je
osim drutvene razine vana i ta osobna.
A pitanje na koje bih voljela da zajed-
no odgovaramo danas i u nekom procesu ko-
ji je zapoeo povodom obiljeavanja 20 godi-
na Antiratne kampanje jest: gdje smo danas? I
moemo li i trebamo li, u smislu o kome je go-
vorio g. Dejan Jovi, razmiljati o strategija-
ma i jaanju naeg utjecaja na graenje kultu-
re mira?
Vesna Tereli: Dodala bih da jako osjeam
kako mi jo uvijek razvijamo svoj rad, kako smo
metodoloki vrlo esto jo uvijek u pilot fazi,
kao 90. ili 91. I na pitanje, koje je Goran smi-
slio, 20 godina ispred svojeg vremena, moja
reakcija je takoer bila da mislim da smo kao
Antiratna sebe postavili u vanvremenski uni-
verzalistiki prostor, ba zagovarajui vrije-
dnosti nenasilja, tolerancije, solidarnosti. I to
ba na temelju one nade koju smo kao civilne
inicijative, kao Svarun ili neke druge inicijative,
doivjeli krajem osamdesetih, kada se raspa-
dao jedan autoritarni poredak. Nadohvat ruke
je bilo neko polje slobode, neki prostor u kojem
e biti puno mjesta za stvaralatvo, i u umje-
tnikom smislu i za drutvenu inovativnost. I
inilo nam se da idemo prema stvarno velikim
mogunostima. A ono do ega smo doli bio je
rat. Meutim, sjeam se da smo, nastojei ui-
ti na iskustvima drugih o tome kako graditi mir
te 91., shvatili da tih iskustava drugih ima, ali
ih nema puno. I da nisu jako precizno artikuli-
rana, posebno ih nema puno u pragmatinom
smislu, koji je recimo nama trebao u Osijeku,
u Pakracu. Trebalo nam je puno odgovara na
konkretna pitanja A kako emo sad mi komu-
nicirati s ljudima? Kako emo s lokalnim vlasti-
ma?. I da se zapravo i u svjetskom kontekstu
tek raaju neki odgovori. Da smo stalno u ne-
koj situaciji izmiljanja nove i jo novije meto-
dologije. Da hitajui kako bismo uinili vie i ne
ostavljamo dovoljno vremena za refleksiju.
Kad sam dolazila ovamo, razmiljala sam kako bi meni bilo
da Antiratne nije bilo, kako bi mi bilo da te vizije, smisla, i
te povezanosti nije bilo? Mislim da je osim drutvene razine
vana i ta osobna.
36
Stalno smo uhvaeni u nedovrene po-
slove. Mene je jutros zvala Vjera Solar, koju
su danas probudili i donijeli joj poziv na istra-
ni postupak koji e biti idui tjedan u Osijeku.
Dakle, nju zovu kao svjedokinju danas, zbog
ubojstva njene keri Ljubice Solar iz rujna 91.
Danas se neki krugovi zatvaraju i ona e idui
tjedan morati otii do Osijeka, gdje je kona-
no u tijeku istraga za taj ratni zloin. Neke se
stvari naprosto dogaaju s ogromnim zaka-
njenjem. Vrijednosti koje smo zagovarali, koje
su, kao to je Goran rekao, apsolutni minimum
normalnosti, jo uvijek nisu zaivjele. Jer se ne
potuje ljudska prava i ljudsko dostojanstvo
svih, niti ja vidim situaciju za 5 ili za 10 godina,
kad e ih se tako savreno potivati. I tu je za-
pravo iva relevantnost i Antiratne i onih inici-
jativa na kojima jo uvijek radimo.
Tin Gazivoda: Nisam se namjeravao javiti, ali
potaknulo me ovo pitanje gdje smo sada? Na-
ime, sloio bih se s tezom da se nakon 20 go-
dina ini kao da se neki krug zatvara po cije-
lom nizu aktualnih zbivanja. Ali istovremeno
ova zemlja jo uvijek nije postala zemlja ljud-
skih prava. I da je tu pred nama neka dugoro-
nija perspektiva. Naime, ini mi se da smo i na
podruju obrazovanja tek sada doli do neka-
kve nulte toke. Govorim sada o osnovnim i
srednjim kolama, te u sveuilita ovom prili-
kom ostaviti sa strane. Naravno, znamo to se
u osnovnim i srednjim kolama govorilo i po-
duavalo devedesetih. I trebalo je dosta vre-
mena da se najgore, najzapaljivije stvari iz tih
udbenika izbace. I mislim da neka istraivanja
pokazuju da je to u velikoj mjeri sada uinjeno.
Ali je ostalo pitanje, ako je ono loe izbaeno,
kako sad unijeti ono pozitivno?
I tu je upravo ovih dana, odnosno ovih
mjeseci, uinjen jedan iskorak na razini doku-
menata. Konano smo doli do toga da u Na-
cionalnom okvirnom kurikulumu za sada po-
stoji predmet Graanski odgoj i obrazovanje,
ARK 1991. - 2011.
Optuen sam bez dokaza, 28. listopada 1994.

37 Ispred svog vremena?

(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 koji e se predavati u osnovnim i srednjim ko-
lama. Meutim, nisam siguran da e iskustva
koja su danas ovdje iznesena biti prenesena u
taj nastavni plan. A tamo e biti neto o ljud-
skim pravima, biti e neto i o toleranciji, ne-
nasilju i miru. Trenutno postoji koalicija orga-
nizacija civilnog drutva koje su jake i koje su
uspjele dovesti do toga da se na razini doku-
menta postigne nekakav iskorak. Ali ini mi se
da nam ipak malo nedostaje kapaciteta kako
bi se ovo iskustvo prenijelo u nastavne progra-
me koji e se provoditi. Da li postoji potenci-
jal da se u kontekstu 20-godinjice razmisli da
se osim koalicije organizacija civilnog drutva
koja tu postoji, formira neto novo, neka nova
inicijativa koja e ukljuiti vaa iskustva i isku-
stva Antiratne kampanje, i u kojoj e se to pre-
nijeti u nae osnovne i srednje kole? Mislim
da potreba postoji.
Iva Zenzerovi: Htjela sam govoriti upravo
na ovom tragu koji je Tin odkrinuo. Vano bi
bilo povezati dokument koji se zove Kurikulum
odgoja i obrazovanja za demokratsko graan-
stvo i iskustva Antiratne kampanje. Radei na
tom dokumentu, strunjaci koji su ga radili,
pojam mira i mirovnog obrazovanja gotovo da
uope nisu uvaili. To je dosta ozbiljno pitanje.
Diskurs ljudskih prava, diskurs politike parti-
cipacije, politiko obrazovanje, sve se to nalo
u tom programu. Ali za ono mirovno treba se
ba jako boriti. Ono to je prepoznato je razi-
na vjetine: transformacija sukoba. A sve ovo
o emu smo danas sluali, o puno, puno dru-
gih segmenata, vrijednosti i stavova, iskustvo
nam pokazuje da oni u naem drutvu nisu uo-
pe priznati kao dovoljno bitni da bi sustavno
uli u obrazovanje.
Za budunost je zaista bitno da se djelu-
je na iroku javnost. Aktivan, trajni mir i izgra-
dnja mira su vrlo openit i nepoznat koncept u
naem drutvu. Ja se iskreno nadam da emo
zajedno stvoriti neke kapacitete koji e moi o
Htjela bih dodati da imamo iskustvo koliko su procesi
suoavanja sa negativnim naslijeem rata teki i u kojoj
mjeri oteavaju izgradnju mira. To je, po mom miljenju,
razlog da obnovimo i uvrstimo svoju antiratnu poziciju.
Delegitimazacija rata, nasuprot glorifikaciji kao dio graenja
aktivne kulture mira?
38
tome bolje govoriti, da cijela pria postane su-
stavnija i dobije relevantno mjesto i u obrazo-
vanju i u drutvu.
Katarina Kruhonja: Htjela bih dodati da
imamo iskustvo koliko su procesi suoava-
nja sa negativnim naslijeem rata teki i u ko-
joj mjeri oteavaju izgradnju mira. To je, po
mom miljenju, razlog da obnovimo i uvrsti-
mo svoju antiratnu poziciju. Delegitimazaci-
ja rata, nasuprot glorifikaciji kao dio graenja
aktivne kulture mira? I to je to aktivna kultu-
ra mira? to bi to naa drava trebala uiniti,
koje bi politike programe i mjere trebala mi-
jenjati i kakve bi te mjere trebale biti da bismo
imali njezinu aktivnu, transparentnu pozici-
ju za mir? Mislim da je to vrlo aktualno. Kada
se raspravljalo o ulasku u NATO, treba li od-
rati referendum itd., nismo imali kapacite-
ta za utjecaj. A to je pitanje aktualno puno i-
re od Hrvatske. Mislim da ustrajno treba raditi
na delegitimiranju rata. A u isto vrijeme gradi-
ti, jaati elemente aktivne kulture mira.
Vesna Tereli: I moda je nakon presude Ha-
akog tribunala izreene 15. travnja vie no
ikad bilo jasno koliko nam je potrebno distan-
ciranje od negativnog nasljea Tumana. I ko-
liko je tu vano podvui crtu i afirmirati ono
to je tradicija Antiratne kampanje, s istica-
njem uvaavanja, solidarnosti, suradnje, tole-
rancije. I s druge strane, nasljee iskljuivosti,
do ega je to u ratu dovelo. I tu mislim da smo
u politikom smislu jo uvijek samo koji korak
iza poetka. Dakle, mislim da je proputena
ansa za distanciranje od tog nasljea u javno-
sti i da imamo jo jako puno posla.
Nenad Zakoek: ini mi se da je diskusi-
ja krenula u jednom ezoterinom smjeru. Pri-
je svega, htio bih konstatirati jedan paradoks.
Dakle, Dejan je dobro rekao, a on to bolje zna,
da i u Srbiji i Sloveniji danas ima retrospektiv-
ARK 1991. - 2011.
no vie refleksije o povijesti i mirovnog pokre-
ta i nekih organizacija civilnog drutva. Zato
je paradoks da to u Hrvatskoj ne postoji, a po-
stoji u Sloveniji i u Srbiji? Zato to mi se ini-
lo da smo u vrijeme osnivanja Antiratne i dje-
lovanja zapravo imali visoku razinu refleksije.
Da smo stalno promiljali i raspravljali, za-
to to smo imali ARKzin, zato to smo, kao to
smo uli, imali stalnu komunikaciju s vrhun-
skim svjetskim predstavnicima mirovnog po-
kreta. Hrvatska je imala rat na svojem terito-
riju, a u njoj su postojale vrlo razliite pozicije
spram tog rata. Ljudi su bili kontra rata, ali
imali su razliite pozicije. To smo na ovim na-
im sastancima gdje se prisjeamo povijesti i
rekli. Ponekad se i prigovaralo Antiratnoj kam-
panji Zato vi ne pozovete na dezerterstvo?
Antiratna nije nikad koliko ja znam pozivala na
dezerterstvo... U tom je smislu bila sasvim dr-
avotvorna, ali ne na nain onih koji bi treba-
li ne znam s kojih pozicija informirati, nego je
uvaavala pravo drave da se konstituira i sa
svojim aparatom sile, ali naravno kao uree-
na drava koja e imati jamstva ljudskih prava
i tako dalje.
U vezi s izgradnjom kulture mira htio sam
u ali rei - odgovor bi bio moda da Hrvatska
strahovito djeluje na promicanju kulture mira
time to ima velik broj vojnika koji su u mirov-
nim misijama diljem svijeta, od Afrike do Afga-
nistana... Moete se smijati, ali ja sam elio
takve vojnike devedesetih godina. Ne one po-
tpuno nesposobne vojnike Ujedinjenih nacija.
Taj tip djelovanja je sasvim legitiman. Mislim
da danas, kad imamo masu sukoba na svije-
tu gdje razne bande i kriminalni interesi prak-
ticiraju nasilje, da je to legitimna vrsta posla
kojeg sada obavljaju ti mladii, ali danas i dje-
vojke. Ne moemo rei ne, sada moramo radi-
ti samo na kulturi mira. Iz dananje perspek-
tive, kada je nestao blokovski sukob, imamo
sasvim drugu vrstu polemizacije oko kultur-
nih linija. Mislim da na toj razini trebamo dru-
39
gaije razgovarati. Ali da se vratim, ako imamo
dobro ureenu vojsku i policiju, gdje e se na-
ravno ljudi koji su u tim institucijama obrazo-
vati i o ljudskim pravima i o miru... ipak se i ti-
me moe pridonositi miru.
Vezano za sadanje stanje u Hrvatskoj, uz
asocijaciju na 15. travnja, presudu u Haagu,
moramo smjestiti to to se dogodilo u Hrvat-
skoj u cjelini, i vidjeti gdje je catch 22. Institut
za drutvena istraivanja i jedan institut iz Be-
ograda su krajem devedesetih godina proveli
projekt koji je analizirao pisanje novina u Srbi-
ji i Hrvatskoj 91. godine. To je bilo jako pou-
no jer se pokazalo da poetkom 91. godine u
Hrvatskoj zapravo nije bilo hegemonijske na-
racije. Dakle, hrvatski nacionalisti jo nisu do
kraja znali to mogu, imali su moda neke svo-
je idealne ciljeve, ali Tuman poetkom 91.
godine nije vjerovao da moe dobiti nezavi-
snu Hrvatsku, jo je raspravljao o konfederaci-
ji. Protivnike se u naim medijima tada jo nije
oznaavalo kao neljude, srbo-komuniste i sr-
bo-etnike. Govorilo se o nekim pobunjenim
ljudima. Znai, moe se pokazati kako se nara-
cija, slijedei eskalaciju nasilja koje se stvarno
dogaalo tijekom 91. godine, potpuno promi-
jenila. To pokazuje da se ovaj primitivni, agre-
sivni i represivni nacionalizam onda usposta-
vio na kaotian nain. Preuzimanje do kraja u
medije ilo je tek naknadno. ak bi se moglo
pokazati i da je Hrvatska televizija do kraja bi-
la glajhaltana tek 92. godine. Da je Vjesnik ta-
koer jo neko vrijeme mogao objavljivati raz-
liite stavove.
Konano, ova naa iskustva pokazuju da je
dugo i u dravnom aparatu bilo ljudi s kojima
smo mogli kontaktirati. Definitivna prijelomni-
ca je 95. godina. Tu se javlja diskurs Je, ima-
li smo rat, ali mi smo pobjednici. Imali smo i
predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovia,
koji je rekao da se u obrambenom ratu ne mo-
e poiniti ratni zloin. Nakon toga je postalo
mnogo kompliciranije jer je krenuo Haaki sud,
Ispred svog vremena?
(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 pa se pokazalo da se i u takvom ratu moe i-
niti ratne zloine. Sjeate li se da je HSP imao
inicijativu i prikupio preko 400.000 potpisa za
referendum o tome da se ne moe suditi po-
bjednikoj vojsci jer je tako bilo nakon Drugog
svjetskog rata. Znai uspostavljeni su novi di-
skurs i nova naracija i mogu rei da je reakcija
na presudu generalima u Haagu pokazala da je
ta naracija definitivno postala sveobuhvatna i
mainstream u Hrvatskoj. Jer nakon presude ge-
neralima nije bilo ni jedne relevantne politi-
ke snage koja bi dovela u pitanje reakcije na te
presude. Ni Josipovi, ni Milanovi ni itko dru-
gi nije rekao ekajte malo. Pa razgovarajmo o
rtvama. Je li bilo tog brijunskog sastanka, to
se tamo dogodilo?... Drugim rijeima, uspo-
stavila se jedna hegemonijska naracija. To me-
ne uasno mui. ivimo u drutvu koje aspirira
da bude normalno europsko drutvo, a zapra-
vo imamo jedan osnivaki mit koji je naciona-
listiki. Tu dolazim do jo jednog elementa koji
je na odreen nain fundamentalistiki, jer jo
uvijek misli da moe etiketirati ljude u skladu
s nekim njihovim kvazi-askriptivnim pedigre-
om. To je ono s im smo se mi nosili od poet-
ka devedesetih. Aha, vi ste mirovnjaci. Znamo,
vai oevi su jugo-oficiri, vae majke su Srpki-
nje, ovaj tu je Slovenac, i tako dalje. Znai je-
dan potpuno askriptivni diskurs, u kojem se
uope ne moe birati, sve je jasno. To i danas
vai. Bio sam na jednom skupu sa nekim ul-
trakonzervativnim hrvatskim intelektualcima.
Govorilo se kao da je normalno da su svi Hrva-
ti katolici. Ja sam rekao Oprostite. Ja sam Hr-
vat, pa nisam katolik. Oni su rekli Molit emo
se i za Vas . Uasno, zar ne?
Volio bih da se, najkrae reeno, osvije-
sti tu situaciju. Moemo razgovarati o nastav-
nim programima i to je jako potrebno, ali hej!
Imamo konstitutivni mit, koji se prakticira u
vezi s Haagom, koji je u osnovi nacionalisti-
ki. I to je opet specifino u Hrvatskoj. Sloveni-
ja ima neku svoju dinamiku. Srbija je podijelje-
na. Oni su ipak izgubili rat pa sada imaju neke
revanistike diskurse, a imaju ak i diskurs r-
tve. I vezano za Kosovo, i vezano za NATO-vo
bombardiranje, to nama izgleda apsurdno.
Zapravo, mi mislimo mi smo bili rtve. Ali, mi
smo ujedno i pobjednici, je li tako? Tako da je
ta naracija proturjena, i mislim da je razrje-
enje toga pretpostavka za ovo razvijanje mi-
ra u kolskim programima. Da, mi smo to sa-
da razvili u skladu s nekim europskim i drugim
preporukama, ali ovaj problem ostaje kao ge-
nuino hrvatski problem. S njime se zapravo ni
intelektualci nisu suoili, a mislim da od po-
litikih elita ionako ne moemo oekivati da
se suoe. Njima to odgovara. Ukljuujui na-
eg sadanjeg predsjednika koji oito takoer
ne moe iskoiti iz tog dominantnog diskursa.
Prema tome, zadaa je zapravo cijelog drutva
da pokua opet na nain kao to smo to inili
devedesetih godina problematizirati elemente
te naracije, to ne znai da se ne treba doista
suoiti s traumama koje je hrvatsko drutvo
stvarno proivjelo, ali moramo dekonstruirati
taj nacionalistiki mit.
I samo na kraju, neto vezano za ovo to
je rekla Katarina, Mi smo bili mrea a ne po-
kret. Ljudi moji, bilo nam je preko glave po-
kreta. HDZ je bio pokret, Srbija je bila u je-
dnom pokretu. Po tome smo bili moda ne 20
godina, ali bar 10 godina ispred. Vidjeli smo
mreu, uzgred mrea je omoguila konstitu-
iranje vrlo razliitih aktivnosti i suivot lju-
di koji su imali razliite stavove. Ja nisam ni-
kad bio pacifist, pa sam se ipak dobro osjeao
u Antiratnoj, a bilo je mnogo ljudi koji su bi-
li uvjereni pacifisti i mislili su da je stvarno po-
tpuno krivo u bilo kojem trenutku uzeti puku
u ruku. Dakle, zato smo bili mrea i zato nismo
bili pokret.

Mi mislimo mi smo bili rtve. Ali, mi smo ujedno i

pobjednici, je li tako? Tako da je ta naracija proturjena, i
mislim da je razrjeenje toga pretpostavka za ovo razvijanje
mira u kolskim programima. Da, mi smo to sada razvili u
skladu s nekim europskim i drugim preporukama, ali ovaj
problem ostaje kao genuino hrvatski problem. S njime se
zapravo ni intelektualci nisu suoili, a mislim da od politikih
elita ionako ne moemo oekivati da se suoe.

40 ARK 1991. - 2011.

Dejan Jovi: Ova pria o pobjedniku u hr-
vatskom sluaju je zapravo jedinstvena jer se
kombinira aspekt pobjednikoga s aspektom
rtve. A ta kombinacija se suoava s proble-
mom kod bilo kakva pokuaja reformi. Poseb-
no reforme koje su, da to kaem na najblai
nain, predloene izvana; ako ste pobjednik ne
morate prihvaati, a ako ste rtva, jo i manje.
Dakle, kad se radi o Haakom sudu i svemu
ostalom, puno je tee iz tog konstitutivnog
narativa ili fundamentalnog mita i odgovori-
ti na njih. I to nemate ni u jednoj drugoj bivoj
jugoslavenskoj dravi, osim moda na Koso-
vu. Amitek Boruinski i Victor Peskin pokazuju
upravo tu ideju hrvatskog konstitutivnog mi-
ta nakon 90., pobjednik plus rtva, i to je je-
dinstveno i to definira sve drugo. Dakle, reci-
mo, pitanje vrijednosti kune. Zato bismo je
devalvirali kad smo se tako uspjeno obrani-
li i imali rtve? Prema tome, ne moramo slua-
ti vanjske utjecaje. Na svakom polju pojavljuju
se odrazi te prie.
Ja takoer mislim da je borba koja se sa-
da vodi jednim dijelom borba oko interpretaci-
je devedesetih, interpretacije prolosti. Imamo
snanu politiku poruku koju svako malo u-
jemo, a to je Neemo mi nikome dozvoliti da
pie povijest, da nama pie povijest. Nemam
nita protiv toga da svatko pie povijest. I po-
litiari ako hoe. Churchill je u tome bio sa-
svim dobar pa je sjeo i napisao svoju povijest
Drugog svjetskog rata. I u Sloveniji i u Srbiji
su puno bolji s memoaristikom glavnih aktera
nego to su u Hrvatskoj. Mi zapravo nemamo
glavne aktere, nisu ostavili memoare. Ovdje ih
ak nisu intervjuirali iz Haakog suda, kao to
su uinili s Miloeviem. U krajnjem sluaju to
je najvea vrijednost Haakog suda. Da e nam
ipak omoguiti jednu puno izbalansiraniju sli-
ku prolosti temeljem tih dokumenata nego
to bi inae bio sluaj. Ali mislim mi tu jo mo-
ramo jo mnogo uiniti.
41
Vesna Jankovi: Uope se ne bih sloila da
nismo bili pokret, mi jesmo bili pokret i mo-
ja kritika NGO-izacije scene sastoji se upravo u
tome da je devedesetih u prvom planu bio ak-
tivizam, a da se osobito nakon 2000., s insti-
tucionalizacijom, gubi ta dimenzija pokreta.
Mrea je samo organizacijski oblik koji pokret
moe imati.
Nenad Zakoek: Slaem se s Vesnom, znam
da je aktivistiki element bio tu na djelu i si-
gurno se nakon 2000. dosta promijenilo. Ali,
razlika izmeu Hrvatske i Srbije i Slovenije,
ne znam za Bosnu i ove druge, je u tome to
mi niti smo ikad smjerali niti smo ikad posti-
gli nekakve masovne akcije. Slovenci su, kad je
Jana bio u zatvoru, doveli ne znam koliko ti-
sua ljudi. Srbi su to jednim dijelom uspjeli za
pokret protiv Miloevia, imali su i svoju ok-
tobarsku revoluciju. Mislim da smo mi ima-
li aktivizam. Bez toga se uope ne bi moglo
devedesetih godina. Ali smo bili svjesni mar-
ginalne pozicije u drutvu jer nismo smjera-
li masovnosti.
Vesna Tereli: U vrijeme cvata Antiratne de-
vedesetih, nismo bili masovni, ali smo recimo
u veljai 2001., kad se postavilo pitanje hoe li
se procesuirati svi ratni zloini imali skup Moj
glas za pravnu dravu, gdje se okupilo oko
10.000 ljudi. Rekla bih, kad je bilo stvarno va-
no pokazati da tu ima ljudi, mislim da smo
imali sposobnost okupljanja ljudi i da je to bi-
la jako jasna poruka. Vjerujem da emo, ka-
da bude trebalo, opet biti u stanju okupiti vie
od dvadesetak, koliko nas je bilo 91., kad je za-
pravo bilo apsolutno jasno da nas veinom lju-
di vide kao izdajice.
Ispred svog vremena?
(transkript okruglog stola 04.07.2011.)
 (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

Put u nepoznato
Transkript razgovora osnivaa/ica Antiratne
kampanje, odranog 9. svibnja 2011. u
Kui ljudskih prava, Zagreb. Razgovor su
moderirali Tihomir Pono i Kruno Kardov.

Sudionici: Miroslav Ambru Ki, Ognjen

Tus, Vesna Jankovi, Milena Beader, Nenad
Zakoek, Zlatko Peji, Boris Bakal, Svemir
Vranko, Aida Bagi, Nela Pamukovi, Vesna
Tereli, Katarina Kruhonja
Nikola Mokrovi: Dobar dan! Drago mi je to
smo se danas skupili u ovom broju i nadam se da
e diskusija biti zanimljiva. Siguran sam da mno-
gi ljudi ovdje imaju to rei i nadam se da emo
uspjeti proizvesti dobar kanal da se prisjetimo
stvari oko kojih smo se okupili.
Tihomir Pono: Samo par napomena o nainu
voenja ovog razgovora: Kruno i ja emo posta-
vljati neka pitanja, a naa je primarna elja iu-
pati to vie podataka, injenica i anegdota o pr-
voj godini Antiratne kampanje: kako se radilo,
to se radilo, zato, s kime, kako je to sve iznu-
tra izgledalo...
Ognjen Tus: Moda bolje da odmah odemo!
Tihomir Pono: Samo za poetak postoji ne-
to to se, koliko je meni poznato, uvijek inilo u
mirovnim inicijativama. To je onaj glasoviti krug
u kojem svatko kae svoje ime i prezime, to ra-
di danas i kako je doao odnosno dola do Anti-
ratne kampanje...
Miroslav Ambru Ki: Ja sam Miroslav Am-
bru Ki i cijeli ivot sam novinar i jo svata. U
Antiratnu kampanju sam doao iz Zelene akci-
je, koju sam pratio kao novinar, a vie kao na-
vija, aktivist. Sad vie nisam novinar, od 1. si-
jenja ne radim za novine, iako se novinar ne
prestaje biti...
Nenad Zakoek: Doao sam u Antiratnu lje-
ta ili jeseni 91. kao politolog. Ve sam bio za-
poslen na fakultetu kao asistent, a ostao sam i
dalje na Fakultetu politikih znanosti. Ako po-
kuam rekonstruirati, ini mi se da sam jedini
ovamo doao preko nekih ljudi koje sam isto
privatno poznavao. S druge strane, moje isku-
stvo je tada, prvih mjeseci i prvih godina plu-
ralizama, bilo politiki vezano uz Udruenje za
jugoslavensku demokratsku inicijativu, UJDI.
Ulazak niza ljudi iz tog kruga u stranke me je
odbio. To nije bio tip politikog aktivizma ko-
ji me privlai. Dakle, samog trenutka kada sam
doao se ne sjeam, ali mislim da je bio vezan
uz moje uvjerenje da taj tip civilno-drutvenog
angamana u onim uvjetima kada se doista i-
nilo da e HDZ ostati iduih 30 godina na vla-
sti ima mnogo vie smisla nego baviti se stra-
nakom politikom! I danas sam nastavnik na
Fakultetu politikih znanosti.
Vesna Jankovi: U Antiratnu sam dola sre-
dinom 7. mjeseca. ula sam od prijateljice, da
je u tijeku formiranje Antiratne. Povelja je ve
bila napisana, i saznala sam da e u ponedje-
ljak biti sastanak u dananjem prostoru Ma-
kronove, u Ilici 72... U Antiratnu sam dola s
iskustvom rada u Svarunu, i motivacija je za-
pravo bila slina kao i ona zbog koje sam se
angairala u Svarunu. Za vrijeme studija socio-
logije, zanimala me pria o novim drutvenim
pokretima, tako sam s tom energijom i s tom
priom ula u Antiratnu. Danas radim na Fa-
kultetu strojarstva i brodogradnje na Katedri
za sociologiju.
Milena Beader: Ni ja se ne sjeam tono tre-
nutka kada sam poela biti aktivna u Antira-
tnoj, ali kada drugi ljudi ovdje ponu govori-
ti o Ilici 72, Zelenoj akciji te o drugim mjestima
ili dogaajima, onda mi postaje jasno da sam
u Antiratnoj negdje od samog poetka. S po-
jedinim ljudima iz Antiratne npr. Vesnom J.,
Vesnom T., Tonijem G. i nekim drugima po-
znavala sam se jo od poetka studiranja i an-
gairanja u Svarunu i drugim inicijativama
u 80-tima, pa mi se inilo loginim nastavi-
ti se angairati u okviru graanskih inicijati-
va. Razvoj civilnih inicijativa koje su nastajale
u ARK-u dogaao se u specifinom razdoblju,
na alost ratnom. Danas vodim radni spor pro-
tiv Amnesty Internationala Hrvatske zbog ne-
zakonitosti otkaza, tj. vodim radni spor protiv
organizacije koju sam inicirala ba unutar An-

Slaem se da se taj val slobode osjetio negdje 86.-'87. Zapravo je

trebalo dugo vremena da Titova smrt nekako postane stvarna...
Sjeam se da sam 1985. sjedio u restoranu na Gornjem gradu i sluao
razgovor novinara s djecom u koli. Pitao ih je to imate poruiti
Titu?! 85. godine! Razumijete? 87. godine, kada Vrhovec dobija
Eurokaz i Univerzijadu, kad se u Zagrebu dogaa bum kulture,
umjetnosti, sporta, ludila, ini nam se da je samo nebo granica!

45 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 tiratne kampanje, pa se moe rei da imam ra-
dni spor protiv jedne od ostavtina Antiratne
kampanje. Neki od vas su mi i svjedoci/svjedo-
kinje na suenju... Hvala svima na podrci.
Ognjen Tus: Isto tako ne znam kad sam se pri-
kljuio. Znam da su se Vesna i Biljana, majka
moje djece, dosta druile u to vrijeme. Moj ak-
tivizam je trajao otprilike od 60-ih pa tamo do
70-ih, u raznim drutvenim razmiljanjima.
Nisam se mislio angairati, meutim poela je
ta frka pred rat i onda mi je bilo vano da do-
prinesem s onim to znam. Uglavnom, mislim
da sam se prikljuio Antiratnoj, kad se osniva-
la, zato to sam dovezao Biljanu i tamo se po-
vezao s ljudima. Ali, nisam se mislio angaira-
ti i ini mi se da itavo vrijeme, i dok sam bio
u Antiratnoj i poslije, nisam bio angairan kao
drugi koji su ipak svoje formativno razdoblje
doivljavali unutar tog perioda. Tako da sam
se uvijek osjeao nekako sa strane. Nisam bio
izdvojen, uestvovao sam s Aidom u nalaenju
jednog prostora za Antiratnu, pa drugog, pa
uvijek su me vodili kao nekog malo starijeg, da
dam ozbiljnost prii...
Zlatko Peji: Moji poeci seu u neke interna-
cionalne okvire, krajem 70-ih, 80-ih godina, u
ligi War Resisters, u nekim drugim organizaci-
jama. Zatim su me zaokupili alternativni obli-
ci ivljenja, makrobiotika, ekologija... Formira-
nje Drutva za unapreenje kvalitete ivljenja
88. je definitivno odredilo putanju. Nakon to-
ga, 89., nekakav mali speakers tour u Americi,
u Kongresu, na kojem sam najavljivao da e bit
rat u Jugoslaviji. Pokuavao sam u Citizen De-
mocracy Corporation i drugim organizacijama
ukazati na to da e biti krvavi rat, no na alost
uglavnom su to ismijavali. Vratio sam se, uao
u neku hibernaciju, krenulo je ono to je kre-
nulo... i ba mi je drago da smo danas zajedno
tu da se sjetimo tih dana! to danas radim?
Sve ono to sam radio tada, dakle u nekakvoj
Za neke od nas, koji/e smo u osamdesetim godinama bili
mladi/e, te su godine, to vrijeme, to otvaranje za nas odigrali
vanu ulogu u naoj strasti za aktivizmom iako su nas
ve tada pratile tadanje tajne slube. Za neke od nas, to je
bilo ishodite. To je bio Svarun, to su bile raznorazne druge,
neformalne inicijative poput TTB (Train Toilet Band).
46
alternativi, makrobiotika, zatita okolia u ne-
kom drugaijem smislu, osobni razvoj...
Boris Bakal: Tonog dana kada je to bilo zai-
sta se, kao i mnogi od vas, ne sjeam. Ja sam
redatelj, glumac i intermedijalni umjetnik, i
moji su se projekti tada dosta kretali izmeu
Beograda, Zagreba, Podgorice i u nekoliko na-
vrata sam zapravo bio rtva toga to se do-
gaalo. Bio sam, na primjer, napadnut u Pod-
gorici... Borut eparovi, Ivana Popovi i ja smo
ili na festival 91. u Podgoricu kao nosioci tri-
ju projekata, ba zato da pokaemo da nisu svi
iz Hrvatske ustae, i onda smo skoro bili ubije-
ni, tamo ispred stadiona Budunosti! To je ta-
da, naravno, bilo jo neuobiajeno, policija se
pojavila i napravila izvjetaj... Ta predstava, s
kojom smo ili u Podgoricu i trebali ii u Beo-
grad te jeseni na BITEF, raspala se, ljudi su po-
bjegli! Jedan je pobjegao u Pariz, drugi je po-
bjegao u Amsterdam, trei u Be. To su sve
ljudi koje vjerojatno znate, eljko Serdarevi,
Darko Fric, Jasen Jaki... Svi su nestali u par da-
na. Sjeam se negdje desetak-petnaestak da-
na prije pogibije jednog od mojih moda i naj-
boljih prijatelja, Gordana Lederera, sjedili smo
u kafeu Argentina, gore u Tkalievoj, i on me
je izvjetavao to se dogaalo na fronti. Da ga
nisu ubili etnici, ubili bi ga ustae s obzirom
na to to je vidio i to je znao... Mislim da sam
doao preko Zlatka ili preko Svemira. Nekako
smo se u to vrijeme jako puno druili i oko kva-
litete ivota, oko nekakve nove budunosti ko-
ja nam se inila kao jedini izlaz, oko organske
prehrane i makrobiotike... Uglavnom, ja sam i
dalje intermedijalni umjetnik, s time da je mo-
ja umjetnost do 91. moda imala jednu indi-
vidualnu notu, umjetnost umjetnost. Zapra-
vo kroz Antiratnu kampanju i kroz gotovo pa
odustajanje od umjetnosti negdje 92. i 93.,
skoro do 94., kada je bilo jedno razdoblje ta-
bula rasa u smislu umjetnikog stvaranja, vie
sam djelovao aktivistiki, kroz ARKzin i kroz pi-
ARK 1991. - 2011.
 sanje. Negdje se sve to vratilo danas, kroz je-
dan drugi vid umjetnosti, u kojoj su, rekao bih,
projekti Art for the Social Change.
Svemir Vranko: U vrijeme osnivanja Antira-
tne kampanje bio sam student pedagogije i u
isto vrijeme lan Komaja drutva za razvoj
ljubavi i svijesti, koje je imalo svoj Centar od-
mah pored Ilice 72, na broju 68. Tamo sam i-
vio, i kako je pokrenut Centar Makronova bi-
li smo privueni tom idejom, dolazili u Centar
i tako se upoznali sa Zlatkom. Desio se jedan
sastanak na kojem su iznesene glavne ideje.
Znam da je Zoran Otri ba bio stigao iz Bosne
i rekao da je Bosna bure baruta i da e eksplo-
dirati, da e doi do velikog krvoprolia. Mo-
ram samo rei kako je zanimljivo da je u Ko-
maji jo deset godina prije toga, nazvat u to
mistinim aspektom prekognicije takvih zbi-
vanja, puno nas sanjalo ratna dogaanja, rat u
bivoj Jugoslaviji, i znam da nam je na uitelj
uvijek govorio: nemojte ulaziti u sukobe, doi
e do velikih problema, doi e do rata. Mnogi
ljudi iz Komaje ak su svjesno odlazili iz Hrvat-
ske i Jugoslavije ivjeti i raditi u druge zemlje.
Na tom je sastanku bio vidljiv jak socijalni, an-
tiratni aspekt, aspekt povezivanja razliitih
nevladinih organizacija i, budui da sam dola-
zio iz duhovnog miljea, aspekt povezivanja du-
hovnih grupa. Trenutno vodim centar Sunce i
radim u njemu kao terapeut, i vodim udrugu
Eufin, za europske projekte.
Aida Bagi: Kad sluam i gledam sve vas, za-
pravo se vrlo ivo sjeam raznih trenutaka,
pojedinanih susreta, naih zajednikih sasta-
naka. U Antiratnu kampanju sam dola kao ak-
tivistica enske pomoi sada, dakle onoga to
smo opisivali kao feministiku struju unutar
ARKa. U ljeto 91., kad je ARK osnovan, tome je
prethodio cijeli niz akcija koje smo organizira-
le mi iz enske pomoi sada. Bilo je neto i na
ulici, dolazile su nam i Talijanke, koje su sebe
nazivale...
Godine 1990., kad su krenule barikade, imala sam osjeaj
da u Hrvatskoj sigurno ve netko pregovara i da zna to
mu je initi, da je u takvim situacijama naprosto vano
pregovarati. U mjesecima poslije pokazalo se da praktiki
nema tih koji pregovaraju.
47
Nela Pamukovi: ene u crnom!
Aida Bagi: Ne, ne, nisu to bile ene u crnom,
to su bile Zelene ene, iz udruga za zatitu
okolia! Za mene osobno kljuna je osoba bi-
la Ivana Radi Nana. Ona je u okviru enske po-
moi sada, a bila je istodobno lanica Zele-
ne akcije, govorila o tom da bi bilo dobro da se
pridruimo Antiratnoj kampanji kao organiza-
cija. Sjeam se da je tijekom tog ljeta spomi-
njala i neki antiratni telefon. Moram priznati
da sam bila jako skeptina prema svemu to-
me. Uope mi nije bilo jasno kakav sad antira-
tni telefon, stvari su velike, kotrljaju se, kako
bi sad nekakav telefon mogao neto uiniti! Mi
smo u enskoj pomoi sada imale vrlo inten-
zivno razdoblje druenja i raspravljanja o tome
to se dogaa. Znam da smo zajedno gledale
demonstracije u Beogradu, u oujku 1990., sa-
stajale smo se, raspravljale, i da su nam bili va-
ni kontakti sa enama iz enskih organizaci-
ja, u prvom redu u Beogradu, ali i u Ljubljani. I
to je bio kontekst u kojem smo mi kao kolek-
tiv zapravo odluile prikljuiti se, potpisati Po-
velju ARK-a.
A onda pria kree drukije, da ne idem
u detalje o tome kako se enska pomo sa-
da razila. Ja sam u proljee 91. diplomirala fi-
lozofiju i opu lingvistiku, i kad se sve to do-
gaalo, u nekakvom radnom smislu zapravo
sam gledala to bih sad mogla raditi. Meu-
tim, onda me je povukao aktivizam i vrlo br-
zo sam tijekom jeseni postala dio ekipe koja je
deurala u uredu ARK-a. Momentalno, zadnjih
godinu i pol, radim kao savjetnica u okviru je-
dnog europskog projekta koji se bavi razvojem
organizacija civilnog drutva, piem poeziju i
prozu i idem na yogu. I dubim na glavi!
Nela Pamukovi: Ja sam sa Aidom bila u fe-
ministikoj struji, i sa Biljanom... Zapravo, po-
ela sam 87. ulaskom u ensku grupu Tre-
njevka, i ja ensku grupu Trenjevka vidim
Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 kao granu odakle smo se ukljuile. Jer najpri-
je smo osnovale SOS telefon, pa ensku po-
mo sada, pa smo ve 90. skvotirale i skloni-
te. SOS telefon nam je bio u Gajevoj 45, tako
da je to nekako isprepleteno. Ne znam kad, u
kojem trenutku smo iz jedne sobe preli u dru-
gu, ali u svakom sluaju sjeam se takoer Na-
ne Radi, Mirjane upi, Biljane Kai, ak i Ja-
senke Kodrnje, koja je u meuvremenu umrla, i
drugih ena koje su bile zainteresirane za osni-
vanje Antiratne kampanje, iako su kasnije oti-
le na drugu stranu... U okviru Antiratne uvijek
sam bila vie angairana u enskim organi-
zacijama. Prostor gdje se Antiratna smjesti-
la u Gajevoj 45 bio je na donekle neprijateljski
prostor, jer smo mi skvotirale jedan stan Par-
lamenta mladih ili Hrvatskog sokola ili kako se
to tada zvalo, u Teslinoj, tako da smo, dolazei
u Antiratnu, ujedno dolazile u prostor organi-
zacije s kojom smo se sudile, koja nam je slala
policiju na vrata. Tako da je to bila udna situ-
acija. Nae je sklonite radilo 16 godina u tom
prostoru. U okviru Antiratne smo onda napra-
vile Centar za ene rtve rata, kao spoj mirov-
ne i feministike struje, u kojem jo i danas ra-
dim i lanica sam jo nekih est organizacija.
Tihomir Pono: Centar i dalje postoji?
Nela Pamukovi: Centar postoji, bavimo se
slinim stvarima, ponovo...
Vesna Tereli: U Antiratnu sam dola, rekla
bih, iz Svaruna, iz Zelene akcije, dakle, vidim
vie tih struja koje su vodile do Antiratne. Ta
veer 4. srpnja, kad smo se zapravo dogovo-
rili da emo je pokrenuti jest vana, ali su va-
ne i one veeri prije, koje su poele ve u 90-
oj, a moda i negdje 89., kad smo razgovarali
to se moe uiniti oko sve nasilnijih sukoba.
Godine 1990., kad su krenule barikade, imala
sam osjeaj da u Hrvatskoj sigurno ve netko
pregovara i da zna to mu je initi, da je u ta-
Tada, kada je i slubena politika Vlade, barem u mojem
sjeanju, bila mi smo za mir, a na trgovima su organizirane
i masovne molitve za mir, Antiratna je bila dio tih mi smo
za mir glasova. Situacija se poinje mijenjati odmah negdje
poetkom devetog mjeseca [1991.]
48
kvim situacijama naprosto vano pregovarati.
U mjesecima poslije pokazalo se da praktiki
nema tih koji pregovaraju. Osim naih prijate-
lja koji su kasnije potpuno uli u politike vo-
de, kao Milorad Pupovac. Tu smo se veer, po-
slije sastanka Zelene akcije, za tim stolom, u
maloj kavani Zagorka, na uglu nekadanje Uli-
ce proleterskih brigada (sadanje Vukovarske)
i Drieve, nali Draen Nikoli, Zoran Otri i
Vladimir Lay, a uli smo se taj isti dan sa Zlat-
kom Pejiem. Tu veer smo se zapravo odlui-
li da neemo ekati da netko drugi, nepoznat
netko, politiari, politiarke, intelektualci, in-
telektualke, neto pokrenu, jer je rat zapravo
krenuo, nego emo mi neto uiniti. I onda je
drugi dan Zoran Otri uobliio povelju Antira-
tne kampanje, tako da smo mi to samo potpi-
sali, prvo kao Zelena akcija i Drutvo za una-
preenje kvalitete ivljenja. Nakon toga smo
traili druge koji bi potpisali, meu prijatelji-
ma, a imali smo i nekih akcija... Sjeam se da
smo na Jelai placu povelju dijelili ljudima i da
je odaziv zapravo bio dobar. Gdje god smo tih
dana izali na ulicu i komunicirali s ljudima oko
Povelje Antiratne kampanje, koja je stvarno
vrijednosno polazila od nenasilja i ljudskih pra-
va, reakcije su bile dobre, jer je jo uvijek izgle-
dalo kao da ima prostora za pregovore. To se
kasnije u tijeku jeseni promijenilo...
Tihomir Pono: Danas, ime se bavi?
Vesna Tereli: Danas vodim Documentu
Centar za suoavanje s prolou, i jedna od
stvari koje radimo je uvanje grae organizaci-
ja za ljudska prava, pa tako i Antiratne kampa-
nje Hrvatske. to je dovelo i do ove rasprave i
vanosti uvanja sjeanja Antiratne.
Tihomir Pono: to je dalje bilo? Rat je ve
tu... Jeste li, i kod koga lobirali, kako bi se to da-
nas reklo, jeste li samo dijelili letke, to se na-
mjeravalo raditi, da li u tom trenutku postoji svi-
ARK 1991. - 2011.
 jest da je va posao u to doba vjerojatno prilino
nepopularan...?
Vesna Tereli: Ne, na poetku, mislim da je
bio dobro prihvaen, i prvi su nam koraci tra-
enje istomiljenika, ne samo u Zagrebu, nego
je tu bila i ura Dumani iz Rijeke, kasnije smo
uli za Osijek. Prve reakcije su bile pa da, pa
da, sigurno se moe neto nenasilno uiniti,
ba pozitivne reakcije.
Miroslav Ambru Ki: Mislim da je to bilo
na onom valu, tamo negdje od 87., valu osje-
aja slobode koja je krenula... Javili su se razni
drutveni pokreti, UJDI, politike stranke, Dru-
tvo za jugoslavensku europsku suradnju, re-
cimo Milan Ivkoi i Vlado Gotovac zajedno, ne?
I ja takoer! Mislili smo pokrenuti nekakve no-
vine... U 80-ima je nastala atmosfera u kojoj
se mislilo pozitivno, ljudi su se rastravali na
sve strane, pozitivna atmosfera evo sad neka-
kva sloboda, moe se govoriti!
Tihomir Pono: Dakle, niste bili toliko nepopu-
larni, ali s druge strane morali ste rjeavati i neke
organizacijske korake, banalne probleme poput
prostora, papira, registracija, statuta, planiranja,
novca i tako dalje...
Vesna Jankovi: Htjela bih se jo na neto
osvrnuti. Dosta se ivo sjeam tog ljeta. To
razdoblje sedmog i osmog mjeseca, negdje do
sastanka u Kumrovcu, bilo je jo uvijek razdo-
blje brainstormiranja. U Ilici su se sastajali razni
ljudi, sjeam se Slobodana Langa, izmeu osta-
lih... U to vrijeme nismo ili s nekakvim velikim
javnim akcijama, nego se tek planiralo. Tada,
kada je i slubena politika Vlade, barem u mo-
jem sjeanju, bila mi smo za mir, a na trgovi-
ma su organizirane i masovne molitve za mir,
Antiratna je bila dio tih mi smo za mir glaso-
va. Situacija se poinje mijenjati odmah negd-
je poetkom devetog mjeseca, s Vukovarom...
Tihomir Pono: Situacija se poinje mijenjati,
kaete dakle, u rujnu. Da li se za vas koji ste bili
u tom inicijalnom krugu situacija moda poela
mijenjati kada je osnovana Vlada demokratskog
jedinstva i kada su bile prilino dramatine sje-
dnice Sabora, kada se trailo da se proglasi ratno
stanje u Hrvatskoj i tako dalje, ili je stvarno tre-
bao proi jo cijeli taj kolovoz ratnih zbivanja da
bi se to na neki nain osvijestilo?
Aida Bagi: Vezano uz to kad je dolo do pro-
mjene, ja pamtim da to nije bila drastina pro-
mjena, nego postupna, a najvie se vidjela po-
etkom rujna. Mislim da se to na primjeru
enskih organizacija jako dobro vidjelo.
Kareta, koja je kasnije postala poznata kao
prilino nacionalistiki orijentirana feministi-
ka enska organizacija, u treem mjesecu 91.,
u svojem prvom broju asopisa ima puno mi-
rovnih poruka, lanaka koji govore o tradici-
ji pacifizma u Hrvatskoj, o enama kao o va-
nom faktoru mira. Dakle, u tom trenutku ak
i Kareta nastupa na taj nain. Onda, unutar or-
ganizacije u kojoj smo mi bile zajedno, SOS te-
lefona, odnosno enske pomoi sada, negd-
je do jeseni, do devetog mjeseca, svi zajedno,
ak recimo i Dafinka Veerina, sudjelujemo u
mirovnim akcijama prije samog osnivanja An-
tiratne. Ja to osobno povezujem s osjeajem
neposredne ugroenosti, jer su tek poetkom
rujna u cijeloj Hrvatskoj krenule uzbune i mi-
slim da je tad dolo do zaotravanja, da su se
emocije uzburkale i da je tu onda dolo do pro-
mjena i u odnosu na ideju Antiratne kampa-
nje. U tom smislu da se meu ljudima koji su
Antiratnu kampanju pokrenuli stvorila razli-
ka u razumijevanju toga to zapravo znai ra-
diti za mir.
Nama je doao u ured svojevremeno i Pre-
drag Raos, koji je predlagao, to je zanimljiva
anegdota, da poaljemo pismo srpskom vojni-
ku, vie ne znam tono to je pisalo...

Rije je o naknadnom analitikom uvidu koji meutim pokazuje

kako se perspektiva te 91. godine strahovito brzo mijenjala, i kako
je odreena vanjskim dogaajima. I to je vano, jer teza je bila da
su mediji hukali. Ja mislim da su mediji u Srbiji vjerojatno odigrali
jednu u politici fatalnu ulogu, u prepariranju stvarnosti, ali da su
u Hrvatskoj zapravo kaskali, barem do rujna. Nakon rujna, uloga
koju su odigrali Globus, ali i HTV, ve je sasvim druga stvar.

49 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
Nela Pamukovi: Gomilu pisama!
Aida Bagi: ... da, gomilu pisama obinim voj-
nicima, obinim graanima i da im kaemo
pravu istinu, i tad smo imali jednu zanimljivu
raspravu. To je izgledalo kao jednostavna ak-
cija, ali onda smo poeli reflektirati o tome da
bi pismo koje bismo poslali mi iz Hrvatske bilo
kome tamo bilo naravno interpretirano kao da
dolazi od ustaa, tumanovaca, i da pokua-
va, ne znam, destabilizirati srpsku dravu...
Znai, negdje poetkom devetog mjese-
ca dolazi do promjene i mislim da to ima veze
s osjeajem neposredne ugroenosti. I tu onda
kree pria o tome kakav je smisao antiratne
kampanje u zemlji koja je napadnuta. To pita-
nje se godinama ponavljalo...
Boris Bakal: Slaem se da se taj val slobo-
de osjetio negdje 86.-87. Zapravo je treba-
lo dugo vremena da Titova smrt nekako po-
stane stvarna... Sjeam se da sam 1985. sjedio
u restoranu na Gornjem gradu i sluao razgo-
vor novinara s djecom u koli. Pitao ih je to
imate poruiti Titu?! 85. godine! Razumijete?
87. godine, kada Vrhovec dobiva Eurokaz i Uni-
verzijadu, kad se u Zagrebu dogaa bum kultu-
re, umjetnosti, sporta, ludila, ini nam se, to
kae jedan moj prijatelj, aktivist iz Zagreba ko-
ji sada radi na Kosovu, da je samo nebo gra-
nica! I negdje do tog devetog-desetog mje-
seca nama se jo uvijek tako inilo. Istina, tu
ima nekih osobnih momenata. Kao to sam re-
kao, smrt Gordana Lederera je za mene bila ve-
liki rez! Osobni rez, jer sam tu negdje shvatio
da je tu jedna stvar koja nas je na poetku An-
tiratne kampanje dijelila na mukarce i ene.
Zato? Zato to smo nakon svih sastanaka mi
frajeri, koji smo bili vojni obveznici, morali od-
luiti kako se prema tome postaviti. U to vrije-
me mislim da sam ve bio mobiliziran i da sam
negdje imao zeengeovsku uniformu, koja i
dan danas neraspakirana stoji na tavanu, jer ja
sam dezerter, nisam bio u ratu. Sjeam se tih
diskusija, da smo mi frajeri ostajali due na-
kon sastanaka jer ta sad, O.K., sve smo dogo-
vorili, super je, radit emo ovo-ono, a kaj sad
ak ja i ti moramo sutra oti, mislim ak nas
zovu? A s druge strane, Hrvatska je napadnu-
ta. I tako dalje... A koga emo braniti? Branit
emo Tumana? Pa ekaj, ne moemo braniti
Tumana, kak moemo branit Tumana!? Ta
izofrenija u glavama koju smo mi svakodnev-
no imali bila je uasna.
Svemir i ja organizirali smo Vrata mira i
pleli smo kroz park neke mree na koje su lju-
di kvaicama vjeali poruke. To je bilo prekra-
sno! Vojnici su dolazili, pisali su poruke. Kao je-
dine negativne situacije sjeam se nekog od
tamonjih birtijaa, proao je s klincem od
pet godina i rekao mene boli kurac, ja i ona-
ko vercam oruje, i otiao je do svojeg dipa
Cheerokee (to je bio jedan od rijetkih dipova
Cheerokee u to vrijeme), a mi smo ostali u o-
ku. A kako se Svemir preko Komaje povezivao i
s Hare Krishnama, imali smo onu veliku proce-
siju kroz cijeli grad...
Znai, to je bio neki rez, u kojem su jo uvi-
jek postojale nade da emo neto zaustavi-
ti, i onda trenutak kad vie nismo imali to za-
ustaviti, nego smo poeli ljude koji nisu htjeli
biti u ratu vercati preko granice...
Sjeam se i seminara, kojih smo imali jako
puno u to vrijeme; dolazili su ljudi iz Njema-
ke, iz San Salvadora... Sjeate se? Imali smo
teajeve medijacije, mirovnih akcija na ulici...
koje su drali ba ljudi koji su dolazili iz drugih
kriznih zona, koji su nas uili konkretno.
Tihomir Pono: Moda bi bilo zgodno da netko,
recimo, pone razmiljati o tome kako se otilo
u Kumrovec, s kojim novcima. Tamo je bio Cen-
tar za obuku hrvatske vojske. Zato ba Kumro-
vec, zato ne recimo Trakoan ili neto drugo?
I kako su uspostavljani kontakti, to to je Boris
sad spomenuo, jer kad se uzme cijela ona arhiva,

Tu je jedna stvar koja nas je na poetku Antiratne kampanje dijelila na mukarce

i ene. Zato to smo nakon svih sastanaka mi frajeri, koji smo bili vojni obveznici,
morali odluiti kako se prema tome postaviti. U to vrijeme mislim da sam ve
bio mobiliziran i da sam negdje imao zeengeovsku uniformu, koja i dan danas
neraspakirana stoji na tavanu, jer ja sam dezerter, nisam bio u ratu. Sjeam se tih
diskusija da smo mi frajeri ostajali due nakon sastanaka jer ta sad, o.k., sve smo
dogovorili, super je, radit emo ovo-ono, a kaj sad ak ja i ti moramo sutra oti,
mislim ak nas zovu?

50 ARK 1991. - 2011.

Broura Tko vodi specijalni rat u izdanju Svaruna, 1988.

Povelja Antiratne kampanje uz pristupnicu Dopis s molbom za otvaranje telefonskog govornog

automata, 30. srpnja 1991.

51 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 koja je i nama dana na uvid da se malo pripremi-
mo, jasno je da od poetka ima dosta inozemnih
kontakata i da su dvosmjerni?
Nela Pamukovi: Sad kad se o tome govori,
vidi se da se toliko toga dogaalo istovreme-
no. U jedan mjesec se toliko desilo da je teko
to rekapitulirati. Cijela ta antiratna politika je
bila neartikulirana u poetku, samo neka elja
za mir, i onda je doao reality check, prva uzbu-
na, pa onda strah od mobilizacije i, u krajnjoj
liniji, to se tie injenica, blokiranje kasarni!
Kako je ve rekla Aida, kod nas na SOS telefo-
nu se to primijetilo, od toga da smo imali ma-
sovno potpisivanje Povelje, do toga da je na-
kon te prve uzbune dolo do razlika. I mi smo
cijelu tu jesen i zimu provele u velikim raspra-
vama, plakanju, na sastancima u sklonitima,
ne znam ni ja, do maja 92., kad smo se potpu-
no razdvojile. To pokazuje kakav je bio stav
prema Antiratnoj kampanji. Od neega vrlo
apstraktnog, to svi mogu prihvatiti, do ovih
konkretnih stvari. U vezi s ovim to je rekao
Boris, prigovor savjesti bio je jedna od prvih
konkretnih aktivnosti Antiratne kampanje, a
ujedno i zadnja. Jer zadnji ured Antiratne kam-
panje bio je u Gajevoj i tu je ostao jedino pro-
jekt prigovora savjesti, svi drugi su se ve bili
razdvojili u posebne organizacije.
tamo, idemo vidjeti to se to deava. Krenu-
li smo, doli do Krkog, vidjeli nuklearku, nai-
li na tenkove, naletjeli na teritorijalce u bor-
benim rovovima. Onda smo se morali sakriti
jer je poela pucnjava, zatim je krenulo bom-
bardiranje, i tada smo se poeli tresti od stra-
ha i shvatili da je to rat! Vraamo se u Ilicu 72 i
sazivamo sastanak programskog odbora Dru-
tva, ljudi su se odmah okupili, jer tadanje ju-
tarnje vijesti u Hrvatskoj nisu govorile o to-
me to se deava u Sloveniji. Dogovorili smo
se da treba neto uiniti, treba nazvati Zelenu
akciju. U tom istom trenutku mene Otri zo-
ve i kae Ej, zna, imamo draft Povelje mira,
il neto takvo, poslat u ti, pa evo vidite to
vi mislite, da se uskladimo.... Jedna od poe-
tnih ideja bila je sigurno fantastina, ali teko
ostvariva, a to je da se stvori mrea organiza-
cija u cijeloj Jugoslaviji, i da ta mrea kao ta-
kva jaa i pokua stvoriti nove, drugaije uvi-
jete. Naravno, idealistiki, ali tada se okupljalo
vrlo aroliko drutvo, i svi ti ljudi zaista su is-
kreno razmiljali o miru. To je bilo i vrijeme kad
se jo vjerovalo da se neto i moe uiniti. Ia-
ko se signale rata ve nasluuje. Tada se kroz
niz sastanaka afirmira ideja da se Povelju no-
si Tumanu i Miloeviu na potpis. Odlazak kod
Tumana je bio ugodan, on je ak i potpisao
Povelju...

Zlatko Peji: elio bih malo resetirati sam taj
poetak, jer mislim da nije ba tono da nismo
znali to elimo raditi.
Tihomir Pono: Vi ste najavili da vam je poe-
tak urezan?
Zlatko Peji: Da. Evo ta se desilo. Pravi po-
vod i nekakav stvaran nagovjetaj desio se
to jutro. BBC je obznanio da avioni nisko le-
te iznad nuklearke u Krkom i da se bombar-
dira autoput. Nazvao sam Mikainovia, mo-
da ga se sjeate, i rekao uj, idemo autom
Tihomir Pono: Jedan od osnivaa!
Zlatko Peji: To je najgori trenutak u mojem
ivotu, jer formalno se morate rukovati... iza-
la je fotografija u novinama gdje se ja ruku-
jem s Tumanom, to mi je potpuno sruilo di-
gnitet! Svi se sjeaju fotografije, ne povoda. U
isto vrijeme, jedna druga ekipa odlazi u Beo-
grad da Slobodan potpie povelju, no, Miloe-
vi nije ni primio delegaciju...
(Dobacivanje: Naravno!)

Htjela bih neto rei i o kontinuitetima i o diskontinuitetima, o tome da smo ve

u Svarunu zagovarali prigovor savjesti, da smo i 1990., prije nego to smo uope
pokrenuli Antiratnu, znali da e postojati potreba da dalje zagovaramo prigovor
savjesti, da smo, poto smo i u vrijeme kad je funkcionirala JNA traili stvaranje
mogunosti za civilno sluenje, u vrijeme kad je pripreman Ustav Republike
Hrvatske poslali prijedlog da se svakako uvrsti pravo na prigovor savjesti! Tada su u
grupi koja je pisala Ustav, eks i drugi velikoduno usvojili taj prijedlog u lanak 47.

52 ARK 1991. - 2011.

Zlatko Peji: Tog trenutka Tuman se osje-
a ponienim, povrijeenim, jer smo ga mi na-
vukli na jednu gestu koja je pokazala da je on
sissy, da nije frajer. Ali to je svakako bio sim-
patian pokuaj, koji je, danas je oito, u svim
dimenzijama bio naivan, ali i emocionalan i
snaan! Proizaao je iz stvarne elje da se ne-
to mijenja. U tom trenutku se deavaju nevje-
rojatne stvari, iz svijeta se javljaju ljudi koji bi
rado doli... Sjeam se Talijana koji su dolazili,
hrpetina Talijana, molili smo ih da ne dolaze...
(smijeh, amor, dobacivanje: ratni turizam)
Zlatko Peji: Takvih turista je bilo puno, no,
s druge strane, mi smo osjeali da se tako po-
vezujemo sa svijetom, bez obzira koliko je to
sve bilo apsurdno. I onda dolazi Kumrovec! Ku-
mrovec je inae godinu dana prije toga organi-
ziralo Drutvo (za unapreenje kvalitete ivlje-
nja), kao redoviti dogaaj u onoj koli, klasian
seminar o stilu ivljenja, ekologiji, makrobio-
tici i sl.
Na taj su seminar dolazili ljudi iz svih kra-
jeva Jugoslavije, oko 180 njih, plus Antiratna
kampanja. Dakle, to je bio sedmodnevni semi-
nar u koji su bili ukljueni i taj skup i dva dana
Antiratne kampanje. Naravno, oni koji su do-
lazili iz Srbije imali su problema u dolasku. At-
mosfera je bila interesantna, jer imate mla-
de ljude iz svih krajeva Jugoslavije, i Antiratnu
kampanju koja pokuava artikulirati nekakav
pokret. Tada se pojavila jasna odrednica da
Antiratna kampanja ne moe biti koalicija ne-
vladinih organizacija u cijeloj Jugoslaviji, nego
da se mora formirati stvarna organizacija. Za
to je, naravno, trebalo vremena.
Milena Beader: Za neke od nas, koji/e smo
u osamdesetim godinama bili mladi/e, te su
godine, to vrijeme, to otvaranje, za nas od-
igrali vanu ulogu u naoj strasti za aktiviz-
mom iako su nas ve tada pratile tadanje
Stvar je bila samo u tome da su neki od nas vidjeli da ljudi
zapravo masovno srljaju u destrukciju kakva je rat, nesvjesni
to e se dogoditi. U prvom ili drugom broju ARKzina napisao
sam mali esej o ljudskom pravu na strah. Dakle, svatko ima
pravo iz straha nestati, pobjei od toga ludila, i da mu se
ne smije nita dogoditi. Naprosto, to je takoer temeljno
ljudsko pravo!
53
tajne slube. Za neke od nas, to je bilo isho-
dite. To je bio Svarun, to su bile razne druge,
neformalne inicijative poput TTB (Train Toilet
Band). Znam da je poslije ak i Stojedinica na
neki nain ukrala, prisvojila, te nae akcije. To
je bilo neto izmeu pobunjenike umjetno-
sti i graanskog aktivizma. Sjeam se da smo
planirali i izvodili razne akcije, npr. nijeme de-
monstracije koje su krenule s tadanjeg Trga
Republike dananjeg Trga bana Jelaia, ne-
ki su ljudi napravili jako dobre umjetnike fo-
tografije s tih demonstracija koje smo kasni-
je prilikom jedne tribine u Studentskom centru
u Savskoj nali odloene po kutovima Francu-
skog paviljona. Moda ih netko od vas ima, to
bi bilo dobro skupiti... Smatram da je i to na
neki nain pretpovijest Antiratne kampanje.
Svemir Vranko: Na sastanku u Ilici 72, imali
smo razliite teme, sve to se ticalo aktivizma.
Zanimljivo je da su se poele okupljati neke
duhovne zajednice, tu je bio i Robert Schwar-
tz iz Sri Chinmoy grupe, i zajedno s Robertom
doli smo na ideju da napravimo projekt, prvi
konkretni akcijski projekt Antiratne kampanje.
To su bila Vrata mira u Tkalievoj ulici. Jedna
stara, srednjovjekovna gradska vrata smo od-
redili kao prolaz i prostor gdje emo redovito,
jedanput tjedno odravati koncerte za mir.
Od oko sredine kolovoza 1991. poeli smo
redovito odravanje koncerata Vrata mira i u
sklopu te prve javne akcije Antiratne kampanje
su nastupili lanovi razliitih duhovnih grupa:
Sri Chinmoy, Komaja, Sai Babina pjevaka za-
jednica, kranske glazbene grupe, vokalni sa-
stav Gaudeamus iz Krievaca i drugi. Nakon
poetka zranih uzbuna koncerti Vrata mira su
se nastavili u zatvorenom prostoru crkve Sv.
Martina u Vlakoj ulici 35 u Zagrebu.
Uz to je ilo i pisanje poruka za mir. Pozi-
vali smo graane, nae prijatelje, da dou i pi-
u te poruke. S druge strane, Zlatko je koor-
dinirao meunarodni aspekt tog projekta, u
Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 kojem smo od svjetskih voa traili da nam
poalju svoje poruke za mir. Pa smo tako dobi-
li poruku od Dalaj Lame, i vie drugih, i na kraju
smo zamislili da poruke koje su stigle uklee-
mo u kamene ploe i postavimo ih uz ta Vra-
ta mira. Naalost, to si nikako ne mogu opro-
stiti, nismo uklesali poruke mira na mramorne
ploe i postavili ih u plonik kod Vrata mira, ia-
ko je ve bio dogovoren i klesar, i dobili smo
dozvole od Grada i sve ostalo! Moda ak to
uinimo!
Nenad Zakoek: Bio sam ukljuen u jednom
velikom dijelu meunarodnih aktivnosti, i po-
kuavam rekonstruirati koje su od tih aktivno-
sti bile u vezi s Antiratnom kampanjom. Ka-
ko sam bio vezan s Njemakom, zbog studija
u Njemakoj prije, bio sam povezan s mno-
gim njemakim mirovnjacima. Nijemci su ima-
li strahovito razvijenu mirovnu scenu, imali
su 80-ih godina mirovni pokret protiv raketa
Pershing, Zeleni su doivljavali veliki uzlet. Ne
sjeam se tono koje su se grupe mirovnjaka
povezivale s nama, sjeam se da je sudjelova-
la Christine Schweitzer, dolazili su iz religiozno
nadahnutih grupa ili su bili sekularni mirovnja-
ci. Pozvali su jednu delegaciju iz Hrvatske na
turneju u kojoj smo trebali govoriti o stanju u
tadanjoj Jugoslaviji. U svibnju 91. godine, ta-
man za vrijeme referenduma u Hrvatskoj, ko-
ji je odran, ako se ne varam, 19. 5., bili smo u
Frankfurtu, Berlinu... u nekoliko gradova. Bilo
je jako zanimljivo jer smo s jedne strane ima-
li njemaku podrku, s druge strane su nas Sr-
bi koji su ivjeli u tim njemakim gradovima
doivljavali kao one koji dolaze iz Hrvatske...
Sudjelovao sam u tome s Mirom Ljubi Lorger i
Nikolom Viskoviem.
Tihomir Pono: On je bio saborski zastupnik!
Nenad Zakoek: Tono, bio je zastupnik Ze-
lene akcije!
Ja bih rekla da se u rujnu, listopadu i studenom apsolutno
smanjuje na krug. Kako se pribliava pad Vukovara, mi
padamo na jako malen broj, i apsolutno jasno ulijeemo u
ulogu izdajica. Tu se onda lome stvari, rekla bih i u enskim
organizacijama i unutar Zelene akcije.
54
Miroslav A. Ki: Bio je zastupnik pola-pola,
imao je mandat Zelene akcije Split i SDP-a!
Nenad Zakoek: Zanimljivi su bili ti kontakti
s njemakim mirovnjacima s druge strane i to
neugodno iskustvo sa Srbima s druge. Iako su
nas, koliko se sjeam, napadali i hrvatski naci-
onalisti, osobito u Berlinu smo doivjeli da su
nas napadali i s jedne i s druge strane!
Drugo, htio sam postaviti pitanje u vezi s
dinamikom. Oito je u poetku Antiratna na-
stala s Poveljom kao ideja mree. Nisam znao
da je i Dalaj Lama poslao poruku mira, nisam
znao da je Tuman potpisao, ali poanta je bila
da su potpisivali i pojedinci i organizacije iz i-
tave Jugoslavije!
Vesna Tereli: I Europe!
Nenad Zakoek: Od poetka smo bili Antira-
tna kampanja, a u jednom trenutku smo dobi-
li taj H, a ne znam kada! Dakle, od ARK-a smo
postali ARKH!
Aida Bagi: U desetom mjesecu...
Nenad Zakoek: O.K., dakle tu je dolo do
promjene! To je naprosto bilo neminovno, jer
se oito raspala dotadanja drava.
U vezi sa Slovenijom, kad imamo na umu
hrvatske dogaaje, zaboravljamo koji je zapra-
vo ok bio sa slovenskim razdobljem! Prem-
da su se Plitvice ve bile dogodile, dogodilo se
i Borovo, ali su doivljeni kao incidente nekih
lokalnih etnika, da tako kaem. Akcijom JNA
u Sloveniji prvi je put dolo do rata. Sjeam se
kako sam gledao te slike i mislio jadni Sloven-
ci, a nisam znao to se nama sprema. Taj slo-
venski rat je oito bio neposredni povod da se
napie tu Povelju.
Nekad nam se zna desiti da naknadna sje-
anja potisnu ona prethodna, i zato je jako va-
no da sauvamo redoslijed. Jer, u svibnju ni-
ARK 1991. - 2011.
 smo znali to e se dogoditi u kolovozu, u
kolovozu nismo znali to e se dogoditi u ruj-
nu... Perspektiva se strano brzo mijenjala.
S obzirom na ovu opu atmosferu pacifiz-
ma, krajem 90-ih godina sudjelovao sam u je-
dnom srpsko-hrvatskom istraivakom pro-
jektu. Uzeli smo Politiku i Vjesnik iz 91. i raena
je vrlo detaljna analiza sadraja. To je posli-
je objavljeno i u Zagrebu i u Beogradu, i na en-
gleskom i na hrvatskom, odnosno srpskom.
Pokazalo se da se 91. godina, to se hrvatskih
medija tie, dijeli u tri jasno odijeljena razdo-
blja. Prvo je razdoblje bilo zakljuno s Plitvi-
cama, gdje je Hrvatska strahovito inzistirala
na mirovnjatvu; to je i bio ak diskurs, da-
kle tu su Hrvati bili miroljubivi. Nakon Plitvica,
a onda i Borova i tako dalje, do rujna je traja-
lo razdoblje u kojem je bio prisutan diskurs r-
tve: Hrvatska je bila rtva, mi smo bili ugroe-
ni. Mislim da se Tuman uasno i bojao, on je
bio protiv bilo kakvog veeg angairanja. To se
vidjelo i u nazivima koji su jo uvijek koriteni,
nije se govorilo srboetnici, govorilo se o pro-
tivnicima, a taj radikalni nacionalistiki dis-
kurs kree tek od rujna. Znai, tu dolazi do po-
tpunog obrata i odjednom, u novinama kao
to su Vjesnik nema vie nita od mirovnjatva,
sad se odjednom protivnika potpuno dehu-
manizira, rabe se jo samo stereotipi. Rije je
o naknadnom analitikom uvidu koji meutim
pokazuje kako se perspektiva te 91. godine
strahovito brzo mijenjala, i kako je odreena
vanjskim dogaajima. I to je vano, jer teza je
bila da su mediji hukali. Ja mislim da su medi-
ji u Srbiji vjerojatno odigrali jednu u politici fa-
talnu ulogu, u prepariranju stvarnosti, ali da
su u Hrvatskoj zapravo kaskali, barem do ruj-
na. Nakon rujna, uloga koju su odigrali Globus,
ali i HTV, ve je sasvim druga stvar.
Tihomir Pono: Molim vas da ne zaboravite
one vane stvari. Uvijek je vano pitanje tko vam
je davao novac, kako ste komunicirali... Imate
na jednom od sastanaka Odbora plan putovanja
za studeni i prosinac. To je bilo dosta putovanja,
znai postojao je niz aktivnosti...
Vesna Tereli: Osvrnula bih se na neke pri-
jelomne trenutke, mada donekle iz naknadne
pameti. Mislim da je bitan trenutak proglae-
nja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. ba taj
dan posjetili su nas zeleni europski parlamen-
tarci i sjeam se kako su me pitali to e bi-
ti. Vizualno se sjeam gdje sam sjedila, kakvo
je bilo svjetlo i kako tada poinjem razmilja-
ti to zapravo oekujem, i te praznine koja se
otvara... I post festum e se zapravo pokaza-
ti da se tu sve otvara prema intenzivnijem ra-
tnom sukobu. I za dvadesetak dana, ma i prije,
za dva tjedna, mi imamo Povelju, i poinjemo
se organizirati.
Htjela bih neto rei i o kontinuitetima i o
diskontinuitetima, o tome da smo ve u Sva-
runu zagovarali prigovor savjesti, da smo i
1990., prije nego to smo uope pokrenuli An-
tiratnu, znali da e postojati potreba da dalje
zagovaramo prigovor savjesti, da smo, poto
smo i u vrijeme kad je funkcionirala JNA trai-
li stvaranje mogunosti za civilno sluenje, u
vrijeme kad je pripreman Ustav Republike Hr-
vatske poslali prijedlog da se svakako uvr-
sti pravo na prigovor savjesti! Tada su u gru-
pi koja je pisala Ustav, eks i drugi velikoduno
usvojili taj prijedlog i u lanak 47. stavili pravo
na prigovor savjesti. Po njemu je kasnije naz-
vana Unija 47. Na to smo se onda uvijek pozi-
vali i govorili da se u Hrvatskoj garantira pravo
na prigovor savjesti. Dugo nije postojalo nita,
samo to, tako da smo taj lanak jako dobro za-
pamtili, jer je ivot znaio.
Tihomir Pono: Vi ste ve 91. obratili Ustav-
nom sudu?
Vesna Tereli: Tako je! Mi smo dakle 1990.
aktivno sudjelovali u raspravi o Ustavu i taj

Puno nam je znaio kontinuitet povezanosti s mirovnim incijativama iz Slovenije,

s Mirovnim intitutom, s Markom Hrenom. U Kumrovec su doli i prijatelji iz
Slovenije, uspjela je doi jedna kolegica iz Novog Sada, pa iz Bosne, ali posebno
nam je puno znaila ta suradnja s inicijativama iz Slovenije, a i to da su oni imali
otvorena vrata prema svjetskim mirovnim mreama. Tu nam je War Resisters
International odmah izaao u susret, jer kad smo u Kumrovcu artikulirali to to
nama treba, upotrijebili smo arobne rijei nenasilno rjeavanje sukoba.

55 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 na prijedlog je usvojen. 1991. smo prosvje-
dovali kad god se pokualo ograniiti to pra-
vo. Stalno smo vodili bitku oko toga da se ono
ne moe ograniiti. Jer se u kasnijim propi-
sima ograniavalo pravo formulacijom pri-
znat e se pravo na prigovor savjesti do tog i
tog datuma, a na je argument bio vrlo jedno-
stavan: to se pravo ne moe ograniiti jer net-
ko moe spoznati prigovor savjesti preko noi.
Zato smo se obratili Ustavnom sudu.
Miroslav A. Ki: Zanimljivo je to da smo u iz-
bornom programu Evropske zelene liste mno-
go toga definirali. Toplo preporuam da se po-
gleda sve te dokumente!
nekoga tko e nam objasniti to je nenasilno
rjeavanje sukoba!, na to su oni brzo odgo-
vorili da dolaze Christine Schweitzer i Kurt Sd-
mersen. Onda su nama Christine Schweitzer
i Kurt Sdmersen poslali pismo u kojem su u
dvadesetak toaka napisali to bi nama mo-
glo trebati i sugerirali da mi njima sad kaemo
to nama treba. Recimo: medijacija, pregovo-
ri, nenasilna komunikacija, dakle oni su to raz-
radili na jednoj stranici, na to smo mi mogli
odgovoriti samo treba nam sve to!. Jer, na-
prosto nismo uope znali to nas oni pitaju!
Trebali smo nauiti neku abecedu, i oni su do-
li, odrali prvu radionicu, nakon njih su dola-
zili jo brojni ljudi...

Vesna Tereli: Puno nam je znaio konti-
nuitet povezanosti s mirovnim inicijativama
iz Slovenije, s Mirovnim intitutom, s Markom
Hrenom. U Kumrovec su doli i prijatelji iz Slo-
venije, uspjela je doi jedna kolegica iz Novog
Sada, pa iz Bosne, ali posebno nam je puno
znaila ta suradnja s inicijativama iz Sloveni-
je, a i to da su oni imali otvorena vrata prema
svjetskim mirovnim mreama. Tu nam je War
Resisters International odmah izaao u susret,
jer kad smo u Kumrovcu artikulirali to to na-
ma treba, upotrijebili smo arobne rijei ne-
nasilno rjeavanje sukoba.
Tihomir Pono: Dobro, niste imali utakmice u
nogama!
Vesna Tereli: Nismo imali utakmice u no-
gama. Osim u prigovoru savjesti! A to se pa-
ra tie, Zeleni, dakle, europski parlamentar-
ci iz razliitih zemalja znali su to se zbiva. Oni
su nas nekako i gledali, i pratili, i pitali... I u Ku-
mrovec su doli Zeleni iz Italije, Paolo Berga-
maschi, koji je i danas aktivan....
Tihomir Pono: To nisu oni Talijani koje ste mo-
lili da ne dou?

Tihomir Pono: Da li se govorilo o nekoj vrsti Vesna Tereli: Ne, postoje razliiti! Bilo je
stratekog planiranja? informiranih, a i onih koji su bili posve izgu-
bljeni u svemiru. Talijanski Zeleni su nam jako
Vesna Tereli: Apsolutno! To se tako nije on- brzo donijeli i prvi kompjutor, to je sve zapravo
da zvalo, ali smo mi... ilo brzo. Bili su vrlo konkretni i oni, Kvekeri,
Kommitee fr Grundrechte und Demokratie
Tihomir Pono: Naravno da se to tako nije Rekla bih da su mirovnjaci razumjeli da e
zvalo! nama brzo i konkretno trebati neke stvari. Mi-
slim da je i prvi ili nulti broj ARKzina prelomljen
Vesna Tereli: ...ali smo mi lijepo artikulirali: na tom naem kompjutoru. Nije? Ispravi me!
ARKzin, direktna zatita ljudskih prava, nena-
silno rjeavanje sukoba. Poslali smo onda pi- Vesna Jankovi: Prvi broj ARKzina je prelo-
smo War Resistersima i rekli im poaljite nam mljen u redakciji Globusa u kojoj je tada Mak
radio.
Sad sam se sjetila koliko mi nismo na poetku znali to sve
moemo. Ali ono to je bilo najvanije na poetku stvarno
je bilo vrijednosno. To to smo zajedno rekli, e sad je rat,
ali mi ipak ne odustajemo od nenasilja, niti odustajemo od
komunikacije sa svojim prijateljima u Beogradu, u Crnoj Gori,
bilo gdje.

56 ARK 1991. - 2011.

Nela Pamukovi: Zanima me to bismo, gle-
dajui iz dananje perspektive, uinili 91.
Kruno Kardov: Koje su bile toke neslaganja?
Netko je ve spomenuo da je deveti mjesec bio
trenutak kada su neke organizacije ili napusti-
le inicijativu, ili su neke nove dole. Koje su bi-
le toke neslaganja u ovom razdoblju pokretanja
inicijative koja je, koliko sam vidio, obuhvati-
la otprilike tri segmenta: zelene, feministike ili
enske organizacije i duhovne organizacije? Ta-
koer, da li je ta mirovna pria nastala iz tih raz-
liitih silnica ili je postojala kao samostalna inici-
jativa pored ovih triju? I koje su unutar toga bile
toke neslaganja da su neke organizacije nesta-
jale, da li je u toj dinamici u toj prvoj godini do-
lo do nekakvih temeljnih izmjena koje su onda
usmjerene na cijele te inicijative?
Boris Bakal: U to vrijeme dok se dogaa sve
sa Antiratnom kampanjom, mi tajno montira-
mo filmove u koli narodnog zdravlja Andrija
tampar. To je naime bio tajni laboratorij svih
umjetnika grada Zagreba, jer se tamo moglo
raditi besplatno, tamo su radili neki nai naj-
poznatiji mladi montaeri i oni su nam omo-
guavali da, kad Andrija tampar zavri svoj
rad, montiramo tamo. U to vrijeme s fronte
dolaze materijali koje snima Lederer, koje sni-
maju drugi ljudi. Te materijale se ne smije pu-
stiti na televiziji. Vijesti su bile frizirane. I u Sr-
biji, a i ovdje; krvi nije bilo toliko, nije liptala,
ali je krvi bilo i materijali su dolazili s time. I ti
materijali su evidentno govorili o jednom ratu
drukijem od onoga koji smo imali mi u Zagre-
bu. U Zagrebu tog rata nije ni bilo. to se tie
financiranja treba shvatiti da su mnoge stva-
ri bile jako neformalne, da smo mi svi koristili
svoje kanale, svoja putovanja. Bio sam pozvan
na Steierische Herbst Festival, najvei festi-
val u Austriji, i tamo sam odnio te materija-
le koje se nije smjelo pustiti nigdje u Hrvatskoj,
prikazao sam ih i odrao veliko predavanje na
Kad se gleda teorije organizacijskog razvoja, to su bili sami
poeci i naravno bilo je puno dilema. Ovaj ogranak enskih
organizacija je dobio puno vie novaca. To si u pravu,
Antiratna je uvijek dobivala jako malo.
57
kojem su me napadali i hrvatski i srpski nacio-
nalisti! Izvjetaj o tome objavljen je u drugom
broju ARKzina. Ako proitate sve ARKzine, ta-
mo su sve te stvari...
A to se tie razilaenja, rekao sam, ini-
lo mi se da je uvijek postojala u poetku neka
razlika izmeu onih koji su se mogli pozvati na
prigovor savjesti, koji su tek tada ili u vojsku,
i onih koji to nisu mogli. Ja sam bio komandir
topa, iako top nisam vidio u vojsci! I ja nisam
mogao uloiti prigovor savjesti kad sam ve
bio ovjek koji je nosio oruje! Tu su postojale
razlike. A znam i to se dogaalo ljudima koji
su se pozivali na taj lan 47, to im se dogaa-
lo na fronti. Druga su stvar neke organizacije
koje zapravo vie nisu htjele suraivati sa Srbi-
ma i Bosancima, i tu je nastao sukob.
Aida Bagi: Ja bih govorila o tokama nesla-
ganja. Rekla bih da je kljuna toka neslaganja
izmeu onih koji su zajedno uli u to antira-
tno i onda se razili, bilo pitanje odgovornosti.
To je najvie. Prvo, tko je odgovoran za drugu
stranu, tu smo se recimo razilazile unutar en-
skih organizacija. Neke od nas su smatrale da
ene, feministkinje, nisu odgovorne za politiku
Miloevieva reima, a drugi dio je smatrao da
i one trebaju snositi svoj dio odgovornosti, to
god uinile, da zapravo nikad nije dovoljno. A
onda je postojalo i pitanje odgovornosti vla-
stite strane. Kuda je ila linija homogenizacije?
Naime, mi smo imali neprijatelja, ali neprija-
telj nam tada nisu bili Srbi, nego nam je nepri-
jatelj bila tadanja Tumanova politika i kohe-
zija naih grupa se isto zasnivala na tome da
smo imali nekog neprijatelja. Raskol je nastu-
pio jer je dio nas smatrao da postoji odgovor-
nost hrvatske politike za rat, a dio je smatrao
da nije bilo u moi Hrvatske usmjeravati ratna
dogaanja na nekakav drugaiji nain.
Dodatno je unutar enskih organizacija bi-
lo drugih faktora po emu smo se razilazile,
za koje bih dodala da nisu imali nikakve veze
Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 s ideologijom. I ne samo unutar enskih gru-
pa, nego i zbog generacijskih razlika... Svata
je bilo...
A to se tie financiranja, mislim da smo se
oslanjali na razliite privatne i manje privatne
veze. Recimo, Vesna J. i ja smo na poziv ile u
Njemaku sa ciljem da prikupimo pomo za
Antiratnu. Mi smo tamo govorile, a istovreme-
no se skupljalo novac za rad Antiratne kam-
panje. I kao to je Boris rekao, i to se zasnivalo
na djelomino privatnim vezama, ali ne samo
na tome; imalo je, recimo, veze s time da su
Zagreb i Mainz bili, ne znam koliko ve dugo,
gradovi prijatelji.
Milena Beader: Koliko se sjeam, povezanost
s Mainzom postojala je po zelenoj Svarunskoj
liniji i prije rata neki/e od nas ili smo tamo
u drugoj polovici 80-ih. Jeste li i vi ile u Mainz
prije rata?
Aida Bagi: Da! Ivana Nana Radi poznavala je
Christiana Paula, ja sam 89. bila na stipendiji u
Mainzu... Dakle, to su sve bile nekakve priva-
tne veze. Ali ne iskljuivo privatne!
Vesna Tereli: Jer prije rata, dakle, pri-
je 1990. bilo je uobiajeno da kad god se ilo
na neki meunarodni dogaaj, recimo u vrije-
me Svaruna, u vrijeme Helsinkog parlamen-
ta graana (Helsinki Citizens Assembly), pri-
mjerice na skup u Budimpetu, u Be, ilo se ili
autostopom, ili se plaalo kartu iz svog depa.
Jasno se sjeam da se 1990. prvi put dogodilo
da nas je netko pozvao kao Zelenu akciju. Zva-
li su nas na skup poslije pada eljezne zavje-
se prvo u Be, pa u Budimpetu, pa u London...
Uope se nismo javili! Na kraju zove neki ov-
jek, prvi put u ivotu ga ujem, i kae A zato
se vi ne javljate, mi smo vas pozvali?, rekoh
Pa ne moemo, neemo to moi platiti, a on
kae Ne, ali mi bismo vama sve trokove pla-
tili. Totalni ok! Mislim, to da bi uope posto-
Raskol je nastupio jer je dio nas smatrao da postoji
odgovornost hrvatske politike za rat, a dio je smatrao da
nije bilo u moi Hrvatske usmjeravati ratna dogaanja na
nekakav drugaiji nain.
58
jala ta mogunost, to je bilo neto za to sam
tada prvi put ula.
Poslije je to postalo ee. I kod kontak-
ta s mirovnim inicijativama, s kojima prije ni-
smo imali toliko kontakata, to je ilo jako brzo
i zbog toga to smo prije zagovarali prigovor
savjesti, ulazili smo u svjetsku mreu War Re-
sisters International. Oni su imali svoje veze i
organizacije koje su se odluile za nas, recimo
to je bila Gruppe fr eine Schweiz ohne Armee
(Grupa za vicarsku bez vojske), oni su u nama
prepoznali nekog slinog i poinju investirati
u inicijativu za koju im se ini da je bitna jer se
opire ratu. Tada dolaze, alju nam novce koje
prikupe, zovu nas na dogaanja gdje se onda
skupi neki novac. To je kombinacija prijatelj-
skih veza i prepoznavanja po vrijednostima.
Ja bih rekla da se u rujnu, listopadu i stu-
denom apsolutno smanjuje na krug. Kako se
pribliava pad Vukovara, mi padamo na ja-
ko malen broj, i apsolutno jasno ulijeemo u
ulogu izdajica. Tu se onda lome stvari, rekla
bih i u enskim organizacijama i unutar Zele-
ne akcije.
Na Novu godinu odlazimo u Gajevu. To
vrijeme je ve ispunjeno tenzijama, jer su u
Upravnom odboru Zelene akcije ljudi koji su za
Antiratnu i oni koji su protiv. To postupno po-
staje sve glasnije, mi postajemo problem, i ne-
ki od nas onda odlaze s Antiratnom. S time da
ja ostajem povezana sa Zelenom akcijom, ali
to su kao dva identiteta. Preko dana sam u An-
tiratnoj i onda ponekad naveer svratim u Ze-
lenu akciju, ali ipak postoji neka sumnja da su
nae aktivnosti izdajnike. Zato to ne zago-
varamo oruanu borbu. Mada mi ne kaemo
Hrvatska se nema pravo braniti! Ali, istovre-
meno kaemo da je nenasilje neto to je po-
trebno i da treba postojati i prostor za nenasil-
ni put, uz ovaj oruani put.
Miroslav Ambru Ki: Mogu li samo pitati
kada smo preli u Tkalievu?
ARK 1991. - 2011.
Poziv na druenje kod Vrata mira 25. kolovoza 1991. Zapisnik projektne grupe Prigovor savjesti od 5. studenoga
1991.

Povelja za mir,
Vjesnik, 18. kolovoza 1991.

59 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
Aida Bagi: To je 92., proljee!
Vesna Jankovi: to se tie toaka prijepora,
bilo ih je nekoliko. Jedan od prijepora te jese-
ni bilo je pitanje angamana na ljudskim pravi-
ma. Tada ve poinju problemi stanara u sta-
novima bive JNA. Otvara se pitanje trebamo li
se kao mirovna inicijativa baviti time, jer ljud-
ska prava zapravo otvaraju ovo pitanje koje je
Aida spomenula, a to je pitanje odgovornosti
hrvatske drave prema vlastitim graanima.
Miroslav Ambru Ki: I za ratne operacije!
Vesna Jankovi: Sjeam se kako smo izletje-
li iz ureda Zelene akcije. Nakon prvog-drugog
broja ARKzina dola sam jedan dan u Zelenu
akciju i zatekla Nanu Radi za kompjuterom,
kako pregledava lanke pristigle za sljedei
broj! Ulazim, a veli ona meni, A to e tu tekst
ovog Ujdijevca?, radilo se o tekstu Srana
Dvornika. I tu je onda krenulo pitanje odnosa
prema Jugoslaviji i pria koja je kasnije pratila
ARK, a i ARKzin, a to je pria jugonostalgije.
Miroslav Ambru Ki: Etikete, hoe rei?
Vesna Jankovi: Etiketa jugonostalgije, a za-
tim i tee, poput Glavaeve koji je napisao da
je ARKzin kratica za Arkanove zidne novine.
Postojala je i jedna druga toka konflikta, koja
je meni socioloki zanimljiva, a radilo se o pri-
jeporu izmeu profesionalaca i volontera. Na
jednom sastanku u svibnju 1992. dio ljudi ko-
ji su volonterski sudjelovali u aktivnostima,
smatrali su da bi trebalo ukinuti plaanje. Ne-
kolicina nas koja je svakodnevno radila u ure-
du, za to smo dobivali honorar, da bi dokazali
svoju aktivistiku predanost, rekli smo ra-
dit emo i bez novca. to je dovelo do kaosa u
uredu. S druge strane otvaranje pitanja plaa-
nja govori o jo uvijek poetnoj fazi instituci-
onalizacije ovog to se danas zove civilno dru-
Ono to je bilo vano u tom trenutku je uspostaviti vezu s
meunarodnim organizacijama, institucijama, zato to nas
ovdje nitko nije htio uti, ali kad to doe izvana, onda to
postane vano. To je bila jako dobra taktika.
60
tvo, odnosno o konfliktima koji su bili vezani
uz nejasnu viziju toga u kojem smjeru treba ii.
Milena Beader: Vjerojatno je jedan od razlo-
ga i nepostojanje tradicije organizacija civil-
nog drutva uope u onom smislu i obliku
u kojem one postoje u nekim drugim zemlja-
ma. Dodue, meu nama koji smo navodno
bili plaenici nitko nije dobivao plau, radili
smo tamo 24 sata na dan, nismo imali ni zdra-
vstveno ni mirovinsko osiguranje zapravo su
svi bili volonteri/ke. To su bili samo neki skro-
mni honorari. Ali neki ljudi koji su moda bi-
li situirani, vjerojatno su tada dobivali ma-
lu ili nikakvu plau jer je bilo ratno vrijeme, pa
su moda zbog toga smatrali da je to nekakav
problem. Mislim da to ima veze i s jednim ti-
pom intelektualnog aktivizma u 80-im, 70-
im godinama u Jugoslaviji, u Hrvatskoj. Naime,
jedan dio tih intelektualaca/ki imao je dobre
poslove, u institutima i tako dalje. Moete rei
da to nije bilo ba tako, ali uglavnom oni su
imali dovoljno slobodnog vremena da se mo-
gu u svoje slobodno vrijeme nalaziti, diskuti-
rati i za to ne traiti nikakav deparac. Moda
su neki od njih i zbog toga smatrali sveto-
grem da itko prima honorar za obavljanje ak-
tivistikih poslova, iako je bilo jasno da neki
ljudi ipak obavljaju posao koji je nuan za odr-
avanje pogona i da moraju taj posao obaviti
dobro i profesionalno. Danas to, najee, vi-
e nije upitno.
Miroslav Ambru Ki: Dakle taj konflikt o
kojem Milena i Vesna govore zapravo, jedna
druga grupa ljudi je traila da se ljudi manife-
stno odreknu novaca kao dokaz nekakve pra-
vovjernosti. Naravno, nismo svi bili u istoj si-
tuaciji. Naprosto egzistencijalno.
Milena Beader: Ba nedavno, Vesna J. posla-
la je na listu jedan od zapisnika sa sastanka na
Sljemenu, vezan uz razmatranje ovog konflik-
ARK 1991. - 2011.
 ta. Nenad je bio osoba koja je imala super stav
prema tome. ini mi se da si u jednom trenut-
ku rekao ovi koji rade, pod navodnicima ra-
de, trebali bi sami sjesti, raspraviti i predloi-
ti rjeenje tog problema i doi nama koji smo
u Savjetu s prijedlogom. Znai da, moda i mi,
plaenici, nismo taj problem htjeli ili znali ri-
jeili ili za to nismo imali vremena od svako-
dnevnih poslova u uredu i hrpe delegacija...
Svemir Vranko: Htio bih reflektirati na te-
mu prigovora savjesti. Bila je odrana tribina u
KIC-u, u Preradovievoj, s predstavnicima Mi-
nistarstva uprave, bio je Marko Hren iz Sloveni-
je, i predstavnici Antiratne kampanje, na kojoj
je javno prezentirana ideja prigovora savjesti.
Nakon toga je Ministarstvo uprave odluilo da
e dati mogunost prigovora savjesti i onim
ljudima, mukarcima koji su proli JNA, i za to
je postojao rok od mjesec dana. U tom trenut-
ku je Antiratna kampanja tu vijest poslala Ra-
diju 101, koji ju je objavio, ali je bila samo jedna
objava, jer su odmah nazvali iz Vlade i zabra-
nili. Ja sam imao sreu da sam bio na izvoru te
informacije pa smo Sran Dvornik i ja podnijeli
zahtjeve, kao prvi prigovarai savjesti na ovim
prostorima. Nakon pet generacija, koliko se-
e sjeanje u prolost moje obitelji po oevoj
strani, a koji su svi bili u nekim ratovima, bio
sam prvi koji je rekao e ja neu ii u ovaj rat!.
Nakon nekog vremena morao sam poslati ne-
ku dopunu tom zahtjevu, na kraju sam dobio
crno na bijelo da sam u civilnoj slubi Hrvatske
vojske. U Krievcima, gdje sam bio prijavljen u
vojnom odsjeku, nisu znali to bi s tom infor-
macijom, nisu me nikad zvali u vojnu slubu.
Milena Beader: Da, sjeam se da smo o tome Nela Pamukovi: Mislim da je sve ovo zani-
raspravljali, kako sad civilna sluba u Hrvat-
skoj vojsci! Ili je netko u civilnoj slubi ili je u
vojsci, ali da je netko u civilnoj slubi u vojsci,
to je bilo apsurdno.
Zato to smo bili samonikla organizacija, iz nekakve vlastite
potrebe smo se organizirali. Moj je pristup tome bio,
odnosno razlog to sam pristupio, to to sam se osjeao lud!
Svi oko mene misle ovako, a ja ba mislim da tako ne treba!
61
Ognjen Tus: Moda je kasno, diskusija je sad
ve krenula u sasvim drugom smjeru. Htio sam
samo rei da bi bilo dobro znati koje su to cifre
bile koje smo mi dobivali tih prvih dana. Sje-
am se kad smo dobili prvih hiljadu maraka, i
da smo dali 500 maraka, ini mi se, uri jer je
zvala sa svog privatnog telefona, a radilo se o
pomoi izbjeglicama. Ono to je bilo vano u
tom trenutku je uspostaviti vezu s meunaro-
dnim organizacijama, institucijama, zato to
nas ovdje nitko nije htio uti, ali kad to doe
izvana, onda to postane vano. To je bila jako
dobra taktika. Svako danas ima milijun neka-
kvih pria, kao to npr. ja mislim da sam dru-
gi prigovara savjesti, a ne trei, (smijeh). Tko
je bio plaen, na koji nain, to je takoer zani-
mljivo. Meni je bilo vano pomoi u segmentu
u kojem ja mogu pomoi, a da li u biti plaen,
neu biti plaen, nije mi tog trenutka bilo va-
no, kao to nikom nije bilo vano. Bilo je va-
no preivjeti. Ali htio bih rei da su to bile ta-
ko minimalne stvari; na kraju, kad pogledate
kad je Soros doao, koliko je Antiratna dobiva-
la para? Za razliku od institucija koje je on or-
ganizirao, tog NGO sektora koji je on kreirao
putem lokalnih povjerenika, de facto Antiratna
je uvijek bila na repu dogaaja. Zato to smo
bili samonikla organizacija, iz nekakve vlasti-
te potrebe smo se organizirali. Moj je pristup
tome bio, odnosno razlog to sam pristupio,
to to sam se osjeao lud! Svi oko mene misle
ovako, a ja ba mislim da tako ne treba! I onda
naem jo trojicu koji kau, a moda to i nije
ba jedini put, taj nacionalizam, to ubi, zako-
lji, moda ima neka druga varijanta. To je na-
prosto to nisam lud!
mljivo za analizu razvoja civilnog drutva uo-
pe, jer mislim da smo sad, u ovom trenut-
ku, jo uvijek u predorganizacijskom stanju.
Kad se gleda teorije organizacijskog razvo-
ja, to su bili sami poeci i naravno bilo je pu-
Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 no dilema. Ovaj ogranak enskih organizacija
je dobio puno vie novaca. To si u pravu, An-
tiratna je uvijek dobivala jako malo. I kad su
se prvi put pojavile one vicarke sa gomilom
stvari, jedna soba puna okolada, onda mi-
slim da si ti Vesna rekla To su aktivistice, a ne
ovi mirovni Samaritanci, koji su jadni dolazi-
li i jedva neto...! (amor, smijeh) A onda smo
92. osnovali Centar za ene rtve rata, u okvi-
ru ARK-a, koji se vrlo brzo odvojio. Prvi budet
koji smo Martina Beli i ja pisale bio je na 250
hiljada maraka za tri godine.
(Vika: Koje godine? Koje godine?)
Nela Pamukovi: 92.
Milena Beader: Nala sam podatak da je An-
tiratna 1992. okvirno imala oko 30 tisua,
ali nisu svi tada ve definirani projekti imali
jednaka sredstva za rad.
Nela Pamukovi: To je zanimljivo vidjeti. Do
tada smo godinama radile volonterski. Slino
tadanjoj situaciji je bila 99., kriza na Kosovu,
kad su nas nazivali iz cijelog svijeta i pitali ko-
me na Kosovu da damo novac? E, tako je ne-
gdje bilo dolo do takvog razvoja u Hrvatskoj,
i to je bilo za nas zbunjujue. to se tie razli-
ka meu nama, feministkinjama, ti si Aida pr-
va bila rekla da se temeljila na onom nema
mjesta Antiratnoj kampanji u Hrvatskoj, ali i
ta kritika, sve je to bilo jo neartikulirano... Ne-
davno sam razgovarala s Lepom iz Beograda.
Druga strana, znai Kareta, Nona, druge grupe
koje su bile da tako kaem nacionalistike, bi-
le su povezane sa Catherine MacKinnon, teore-
tiarkom prava iz SAD, koja je tuila Karadia.
Na konferenciji UN o ljudskim pravima 93.
srela je Lepu i jo neke aktivistice iz Beograda.
One su htjele s njom razgovarati, a ona je rekla
Odakle ste vi? Iz Srbije? Ne, s vama ne elim
razgovarati, moete jedino biti mrtve! You can
mislim da je vie novaca dolazilo za odreene stvari zato jer
se tu moglo jednostavnije prikazati da je rije o rtvama,
da je rije o neposrednoj brizi... Dakle, bila je rije o
humanitarnoj pomoi, tako da se moglo pokazati da su rtve
izbjeglice, prognanici, silovane ene, djeca... Tu je dolazilo
vie novca, za prigovor savjesti nije ba neto dolazilo...
62
only be dead!. Znai, jedna struja uope ni-
je eljela razgovarati s aktivisticama i aktivisti-
ma iz Srbije. Mi smo tada imale skup, trebao je
biti V. Jugoslavenski feministiki skup 92. Je-
dna aktivistica koja je bila u studentskom po-
kretu, a inae je bila pola iz Zagreba, pola iz
Beograda, pokuala je govoriti na tom skupu,
a onda su dole Gordana Cerjan Letica i Katari-
na Vidovi i poele urlati da ona ne smije govo-
riti na tom skupu! Da ona nema pravo govori-
ti! A ona je htjela rei da tamo ipak postoji neki
otpor Miloeviu. Tako su se ponaale. Ili, si-
tuacija kada smo na neki sastanak sa stranki-
njama u Antiratnu pozvale predstavnice Dee
iz Dubrovnika, dola je ini mi se Jenny Hansel,
i jo neke osobe, i poele su govoriti nekim,
ne znam kakvim diskursom, o klanju, nije bilo
mogue da s njima razgovaramo! Nije bilo mo-
gue uspostaviti nikakav dijalog.
Miroslav Ambru Ki: Jedna reenica samo.
Ja se samo sjeam fenomena da je, recimo, je-
dan Zoran Otri, notorni mirovnjak, zeleni i
tako dalje, bio proglaavan hrvatskim nacio-
nalistom! Dakle, percipiralo ga se tako na ne-
kom Zapadu, jer kako on moe kazati da se Hr-
vatska smije braniti! To su bile glupe zablude,
ali...
Aida Bagi: Nadovezat u se na ovo to je Ne-
la rekla. Naime, mislim da je vie novaca dola-
zilo za odreene stvari zato jer se tu moglo je-
dnostavnije prikazati da je rije o rtvama, da
je rije o neposrednoj brizi... Dakle, bila je rije
o humanitarnoj pomoi, tako da se moglo po-
kazati da su rtve izbjeglice, prognanici, silo-
vane ene, djeca... Tu je dolazilo vie novca, za
prigovor savjesti nije ba neto dolazilo... Mi-
slim da je prigovor savjesti, sad kad gledam
unatrag, bio najjasnija mirovna struja unutar
Antiratne kampanje.
Odluka o plaanju, ja mislim da je dijelom
bila i vezana uz generacijski sukob. Otprilike u
ARK 1991. - 2011.
Projekt Vrata mira Dva pisma ministru obrane, 26. i 27. veljae 1992.

Predlog za zajedniku platformu koordinacije mirovnih Pismo od 11. listopada 1991.

pokreta na terenu bive Jugoslavije, prilog sastanku
projektne grupe za politiku mira 5. studenoga 2011.,
autor Marko Hren

63 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 proljee 91. diplomiram, ivim od davanja in- Milena Beader: Tako je! Zvonimir Orekovi!
strukcija, engleski, njemaki, motam se i on-
da shvatim da previe vremena odlazim tamo Aida Bagi: ... on je dobio fax, stigao je u An-
i da me zapravo uzdravaju roditelji. To su bili tiratnu kampanju, u kojem se priznaje civilno
zapravo ti prijelazi! Kad se pogleda tko su po- sluenje vojnog roka. To je recimo nama ne-
stali oni koji su plaeni, zapravo smo bili iz te kad bio problem, kad smo zajedno nastupali
generacije ili kasnije, neki ljudi koji jesu izgu- pred drugima, s mirovnjacima iz Srbije, kad bi-
bili poslove na nekim drugim mjestima. S tim smo ispriali neto takvo u Njemakoj (to ni-
da se ne sjeam da je to bilo tako dramatino, je bilo 91., nego 92.), onda bi to izgledalo kao
ali ono to se sjeam jest da je bio generacij- da branimo hrvatsku dravu! Znai, izali bi-
ski jaz druge vrste. Posjetili su nas ljudi iz Hr- smo s jednom injenicom i izgledalo bi kao da
vatske lige za mir i htjeli su neku suradnju. To nismo dovoljno antiratno, mirovno, kritiki
je zapravo bio jedan zanimljiv sastanak. Meu- nastrojeni...
tim, nama u tom trenutku, moda postoji neki
zapisnik sa sastanka, nije odgovarala suradnja (Dobacivanje: Jer smo neto postigli, jel!?)
s njima, jer je ta Liga za mir bila previe nacio-
nalno orijentirana. Bilo bi zanimljivo vidjeti za- Aida Bagi: Nije sad pitanje da li smo mi to
to neto to se zove Antiratna kampanja nije postigli! Meni se ini da je drava bila toliko
htjelo suraivati s Ligom za mir. konfuzna da su to naprosto pustili... Jer je ka-
snije bilo problema! Ovi neki su dobili, imali su
Vesna Tereli: Nita konkretno nisu radili! crno na bijelo...
To je bio moj utisak.
Nela Pamukovi: Spomenula bih samo jo
Aida Bagi: Sjeam se da su oni doli k nama; jednu od izjava koja ilustrira stav nekih iz, reci-
tada su izdavali one knjige Izjave intelektuala- mo, feministikog pokreta, a koje su 95. u Vje-
ca, proizveli su puno izjava, protiv rata, za mir, sniku objavile da s tim i tim organizacijama ne
za istinu u Hrvatskoj, neto tako... A ovo s nov- surauju jer nisu jasno imenovale srboetnik-
cima, zapravo je cijela ta pria nas doekala og agresora! To je jedna od optubi.
nespremne, bez ikakve infrastrukture i... Ne-
nad se sjea seminara o nenasilnom rjeavanju Vesna Tereli: Kao to je i sada!
sukoba u Centru za socijalni rad koji smo Nina
Penik i ja pripremile s honorarima od 50 ma- Kruno Kardov: Jo me jedna stvar zanima, ko-
raka, da ne pretjeram... To je bilo u nae vrije- ju se moe kasnije nadograditi: Do sredine 92.,
me nevinosti, sjeam se da smo bile s njima na kako sam vidio u Zapisniku, bilo je 15 treninga za
nekoj pizzi, i da smo same tu pizzu platile, na medijaciju, nenasilno rjeavanje sukoba, i tako
kraju smo saznale koje novce dobivaju ameri- dalje. Izmeu ostalog se raspravlja o radu na re-
ke psihologinje da bi dole na Balkan. integraciji veterana i o psihosocijalnoj pomoi.
Uinilo mi se da je to, u tom trenutku, relativ-
Tihomir Pono: Bila je to zona rizika! no rani period da se govori o reintegraciji vete-
rana. Ne znam je li to moda bio input izvana ili
Aida Bagi: Zona rizika! To su te neke stvari o je to doista bila tema kao prigovor savjesti, de-
novcima... A injenica je da je vrlo jednostavno militarizacija i neke druge teme koje su bile ve
dolo do odobrenja civilnog sluenja; po mo- prisutne.
jem sjeanju, Zvone je dobio...
Htio bih reflektirati na temu prigovora savjesti. Bila je odrana tribina u KIC-u, u
Preradovievoj, s predstavnicima Ministarstva uprave, bio je Marko Hren iz Slovenije,
i predstavnici Antiratne kampanje, na kojoj je javno prezentirana ideja prigovora
savjesti. Nakon toga je Ministarstvo uprave odluilo da e dati mogunost prigovora
savjesti i onim ljudima, mukarcima koji su proli JNA, i za to je postojao rok od mjesec
dana. U tom trenutku je Antiratna kampanja tu vijest poslala Radiju 101, koji ju je
objavio, ali je bila samo jedna objava, jer su odmah nazvali iz Vlade i zabranili.

64 ARK 1991. - 2011.

Miroslav Ambru Ki: Ne, stvar je bila sa-
mo u tome da su neki od nas vidjeli da ljudi za-
pravo masovno srljaju u destrukciju kakva je
rat, nesvjesni to e se dogoditi. U prvom ili
drugom broju ARKzina napisao sam mali esej
o ljudskom pravu na strah. Dakle, svatko ima
pravo iz straha nestati, pobjei od toga ludila,
i da mu se ne smije nita dogoditi. Naprosto,
to je takoer temeljno ljudsko pravo! Pokua-
vao sam dakle onim ime znam, dakle pisa-
njem. Zapravo, davao sam te nepostojee slike
ratnim veteranima, invalidima, koje zapravo
svaka drava poslije rata napusti, jer su im oni
na neki nain suvini. I taj osjeaj dakle, PTSP,
ono to smo mi zvali Vijetnamski sindrom.
Neki od nas su bili svjesni da je ve zbog tih
prizora besmislica ii u rat!
Kruno Kardov: Mislite onda da nije bilo utjecaja
tih aktivista koji su dolazili?
Vesna Tereli: Ne, nai su prijatelji imali
brau koja su ubijena! Nai su prijatelji ubijeni!
Dakle, mi smo s njima razgovarali i tu se od-
mah jasno pojavilo da e se to sada dogaati u
ostatku naih ivota. Pomoglo nam je zapravo
da su neki izvana ve imali neka iskustva, mi
smo tad imali gosta Grega Paytona
Vesna Jankovi: Negdje krajem ili u drugoj
polovici 92.
Vesna Tereli: Tako je! I to je tada bilo ap-
solutno prerano. Dodue, to nam je, jer je HTV
to pokrio, omoguilo neku malo veu vidlji-
vost, ali je reakcija svih koje je Greg tada sreo,
a bili su branitelji, bila apsolutno identina, a
to je da, da, vi ste imali problema s Vijetnam-
skim sindromom, to se nama nikada nee do-
goditi, ne postoji nikakva opasnost od toga,
ne postoji potreba da se poduzme neke kon-
kretne korake, da se recimo ljude kad se vra-
te s bojinice pita kako su, i da im se kae ne-
65
to o tome to bi mogli oekivati, koju vrstu
reakcije mogu oekivati sami od sebe i u ob-
itelji. To nam je govorio i Greg. To nam je go-
vorio, recimo, i Adam Curle, na prijatelj koji je
doao iz Engleske, osniva Mirovnih studija u
Bradfordu. On je govorio o tome kako je na-
kon Drugog svjetskog rata u Engleskoj posto-
jao program za razvojaene oficire koji je bio
dobrovoljan, ali gdje se s onima koji su elje-
li sudjelovati, najnormalnije radilo na tome ko-
ju vrstu reakcije mogu oekivati. To je bilo 45.!
Mi smo krajem 92. ili s Gregom u Varadinske
Toplice na susret s braniteljima. Nedavno mi je
Saa Kosanovi naao taj prilog na HTV-u, re-
akcija je tamo meu dekima koji su ostali bez
nogu, bez ruku, bila apsolutni otpor. Ne, to se
nama ne moe dogoditi! Sjedimo s njima i vidi
se apsolutno jasno kakve oni imaju probleme.
Da svi piju, da im se tresu ruke, da im je dosta
ivota, da sigurno imaju problema doma...
Boris Bakal: Da se bacaju po podu na svaki ja-
i udarac!
Vesna Tereli: ... vidi da imaju problema,
ali govore ne, nama se to ne moe dogodi-
ti!. Tako da je trebalo proi ne znam koliko
godina, da branitelji sami uope prihvate mo-
gunost da postoji problem. Mada smo bili u
kontaktu sa svojim prijateljima koji su jo na
bojinici, ili su se vratili s bojinice...
Boris Bakal: Koji su bjeali s bojinice zbog
toga to su tamo vidjeli! To je bilo konstantno!
Ne znam, meni se ini da smo imali nepogrei-
vu intuiciju u tom trenutku, da se te stvari mo-
ra rjeavati.
Tihomir Pono: Ako mogu, samo jedno mo-
je prisjeanje na Vijetnamski sindrom. Dobro se
sjeam da se u medijima tadanje Hrvatske, da-
kle ve 92., govorilo da je jasno da hrvatski bra-
nitelji nee patiti od Vijetnamskog sindroma,
Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 prvo jer nisu ratovali u Vijetnamu i drugo, bili su
u obrambenom ratu, pa prema tome, nema an-
se da im se tako neto dogodi.
Katarina Kruhonja: Mislim da onima ko-
ji su bili izloeni ratnom nasilju postane jasno
da je i vlastito ponaanje nenormalno. Primje-
rice, moj neak i ja dolazili smo jedanput mje-
seno iz ratne zone na vikend u Samobor gd-
je je bila naa izbjegla obitelj. Uoila sam da
je nama teko, gotovo nemogue razgovara-
ti s njima. ivjeli smo u nekakvom svojem svi-
jetu, trpljenja nasilja, ali i hrabrosti, solidarno-
sti, zajednitva, i smatrali da nas oni koji nisu
bili u ratnoj zoni ne mogu razumjeti. A nismo
bili vojnici, nego civili u ratnoj zoni. Imali smo
svoje filmove, izraze, ale, gotovo smo eka-
li kad emo ii nazad u Osijek. Nije li to nevje-
rojatno! Samo mjesec-dva ranije, bilo mi je lje-
kovito kada sam srela Krunu Sukia koji je na
nasilje gledao kao i ja kao na neto nenor-
malno bili smo ljuti na nae roditelje i uite-
lje to nam nisu rekli to je rat, kako djeluje na
ljude i odnose!
Meni je najpotresnije bilo vidjeti kako se
ljudi razdvajaju, kako nastaje nepovjerenje,
strah, mrnja sve do fizikog nasilja i spre-
mnosti na istrebljenje onih drugih. Kad si na-
cionalistiki orijentiran, te stvari ne vidi kao
da si blindiran/a.
Kao lijenica sudjelovala sam na Svjet-
skom skupu hrvatskih lijenika u Osijeku ne-
gdje 93.-94. Na tadanji ministar zdravstva, Nela Pamukovi: Tuman je potpisao Pove-
Hebrang, imao je referat u kojem je govorio da
domovinski rat ne samo da nije negativno uti-
cao na zdravlje Hrvata, nego obrnuto, ima-
mo manje bolesti, manje infekcija, manje kar-
cinoma - on je to grafiki prikazivao! Mogui
su, naravno, takvi kratkoroni uinci stresa
adrenalinska stimulacija, pozitivan stres i/
ili privremeno smanjeno obraanje lijenici-
ma, no suludo je zanemariti i negirati oekiva-
ne negativne uinke u predvidivoj budunosti.
moj neak i ja dolazili smo jedanput mjeseno iz ratne
zone na vikend u Samobor gdje je bila naa izbjegla obitelj.
Uoila sam da je nama teko, gotovo nemogue razgovarati
s njima. ivjeli smo u nekakvom svojem svijetu, trpljenja
nasilja, ali i hrabrosti, solidarnosti, zajednitva, i smatrali da
nas oni koji nisu bili u ratnoj zoni ne mogu razumjeti.
66
Za razliku od ministra zdravstva, jedan je a-
snik HV-a na dosta visokoj funkciji kod nas u
Osijeku, Kokeza, podravao programe sa obo-
ljelima od PTSP-a i mirovne inicijative. Rekao
je Dobro to radite. Za nekoliko godina e-
mo imati hrvatske vojnike i one koji su se bori-
li na drugoj strani, zajedno e se boriti da do-
biju mirovinu.
Nela Pamukovi: Mi ivimo u Monty Python
dravi.
Vesna Jankovi: U vezi s prigovorom sav-
jesti, sjetila sam se jedne druge prie koja je
vezana uz odnos drave prema ARK-u. Nai-
me, negdje poetkom 92. Antiratna tiska ma-
lu brouru o pravu na prigovor savjesti, koju
su pripremili Biljana i Sran. Sjeam se, mislim
93., u ARK dolazi Delegacija Vijea Europe ko-
ja je prije ARK-a posjetila Tumana, ili ve ne-
koga gore u Vladi. U razgovoru s njima, pria-
mo im to radimo i pokaemo im i brouru o
prigovoru savjesti, a oni vele Da, da, znamo
za to, kad smo bili gore sa predstavnicima Vla-
de oni su nam pokazali tu brouru. ARK je za-
pravo Vladi sluio kao neka vrsta legitimacije
pred meunarodnim institucijama, legitimaci-
je njene demokratinosti i otvorenosti.
Miroslav Ambru Ki: Imali su nekog apta-
a da je to korisno!
lju, dijelio brouru o prigovoru savjesti! Koja je
poanta?
Vesna Jankovi: Da smo bili prislukivani,
praeni i imali dosjee!
Katarina Kruhonja: Mislim da je situacija za-
pravo nama tada ila u korist, ta situacija da
su se oni s nama hvalili. Naime, Hrvatska je bi-
la otvorena jer je htjela meunarodno prizna-
ARK 1991. - 2011.
Proireni sastanak predsjednitva Hrvatske lige za mir Program ope skuptine Helsinki Citizens Assembly,
biljeka, 4. rujna 1991. Bratislava, 26. 29. oujka 1992.

Izvjetaj br. 4 Volonterskog projekta Pakrac, I Srbe ubijaju, zar ne?, ARKzin 4
19. srpnja 1993.

67 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 nje, i ta je otvorenost omoguila da nam dola-
ze i mirovnjaci i promatrai i zapravo nas je na
neki nain i titila i dala nam prostor za rad. Za
razliku od Srbije, koja je bila i pod embargom i
koja je bila u autoizolaciji...
Budui da ne znam do kad e ovo traja-
ti i kada e biti nastavak, hoete li da ispriam
kako je Centar za mir postao lan Antiratne
kampanje?
(Svi: Da!)
Katarina Kruhonja: Poet u sa susretom s
pokojnim Krunom Sukiem. Kruno je prije rata
bio aktivan u intelektualnim krugovima u Osi-
jeku, kao naznake poetaka civilne scene. Ja
nisam bila politiki niti drutveno angairana.
Tek me je rat osvijestio; poela sam razmilja-
ti o svom dijelu odgovornosti. Reagirala sam
potiui ili podravajui antiratne aktivnosti;
kad se govorilo da u Tenji umiru ranjeni i zaro-
bljeni policajci - ila sam u kasarnu; pridruila
sam se majkama koje su ile u Beograd trae-
i da njihovi sinovi budu otputeni sa sluenja
vojnog roka u JNA kako ne bi ili u rat; bila sam
na prvom konvoju Libertas u Dubrovniku; po-
kuavala sam okupiti tim lijenika i medicin-
skih sestara da idemo preko barikada u okol-
na sela... Sve se odvijalo nepredvidivo brzo, no
iz svih tih akcija sam i ubrzano uila o nenasil-
nom djelovanju.
Krunu sam srela na sastanku koji je orga-
nizirao prof. Ante Lauc, o tome to mi intelek-
tualci, koji smo jo ostali u Osijeku, moemo
uiniti za Osijek. Bilo je to sredinom studeno-
ga, kad je ve svakodnevno bubnjalo po Osi-
jeku. Bilo nam je jasno da ne moemo utjeca-
ti na prestanak ili tijek rata, no danima smo se,
raspravljajui u sklonitu, vraali pitanju mo-
emo li ita uiniti za mir usred rata u Osijeku.
Kada je Kruno proitao u tjedniku Danas da
postoji Antiratna kampanja, bilo je to kao da
smo ugledali svjetlo. Pomislili smo, evo jo ne-
Naime, dok si u logici rata, pod velikim pritiskom izvana,
pogotovu netko tko nije politiki analitiar ili vrlo upuen,
teko moe razumjeti to se zbiva, u kojem se smjeru i
kojom dinamikom sukob razvija, kako eskalira, kako se moe
zaustaviti.....Upravo je ljekovito za mentalno i duhovno
zdravlje kad pone bolje razumijevati dogaaje i sam sebe -
svoje ponaanje i ponaanje svoje okoline.
68
kog. Vi ste ve proli fazu okupljanja i formira-
nja platforme koja se nama, inila loginom i
dobrom strategijom - sauvati bar neku razinu
komunikacije zaraenih strana radi moguno-
sti za izgradnju mira u budunosti. I onda sam,
sjeam se kao danas, dola jedan vikend u Ga-
jevu. Mora da je to bilo u sijenju, bila je radio-
nica Catherine Sanders, malo sam sjedila na toj
radionici i sluala...
Meni je to bilo potresno i iscjeljujue. Po-
kazalo se to i na radionicama na kojima smo
okupljali mirovnu grupu i kasnije u radu sa lju-
dima iz zajednice. Naime, dok si u logici rata,
pod velikim pritiskom izvana, pogotovu netko
tko nije politiki analitiar ili vrlo upuen, te-
ko moe razumjeti to se zbiva, u kojem se
smjeru i kojom dinamikom sukob razvija, kako
eskalira, kako se moe zaustaviti.....Upravo je
ljekovito za mentalno i duhovno zdravlje kad
pone bolje razumijevati dogaaje i sam se-
be - svoje ponaanje i ponaanje svoje okoline.
Tada sam Catherine Sanders rekla da ima nas
u Osijeku koji bismo radili za mir te smo dogo-
vorili da e doi.
Kada sam sljedei put bila u Zagrebu sa-
stala sam se s Vesnom u Ilici, u restoranu sa
zdravom hranom, jele smo i razgovarale. Ne
mogu se vie tono sjetiti detalja, ali bilo nam
je vano da se zna da mi, iz ratne zone u Osije-
ku, elimo raditi na miru i da nam treba podr-
ka. Nismo znali tono to bismo to htjeli ra-
diti, ni kako. Sjeam se da si ti Vesna, na onom
skupu Helsinkog parlamenta graana u Brati-
slavi tu vijest prenijela Adamu Curleu.
Vesna Tereli: Da, u Bratislavi, tamo sam pi-
tala one koji su se tamo zatekli, a bili su dobri
ljudi, bi li oni doli u Osijek na okupljanje takve
grupe i rekli neto o svojim iskustvima.
Katarina Kruhonja: ... i onda se formira-
la grupa od pet mirovnih aktivista iz Engleske
koju je okupio Adam Curle, kveker. Budui da
ARK 1991. - 2011.
 sam lijenica, doao je i jedan lijenik iz orga-
nizacije Lijenici bez granica, Nick Lewer.
Aida Bagi: Katarina, zar nije Traude Rebmann
dola u treem mjesecu? Tada ste vi bili pod
uzbunama i granatiranjem?
Boris Bakal: Strano je vano to su te stva-
ri nama svima odmah bile jasne. Kad su ukla-
njali table prema Beogradu, smijali smo se jer
smo znali da e ih vraati. Kao da e ti gradovi
nestati, kao da e ta drava tamo nestati! To je
bilo toliko smijeno!

Katarina Kruhonja: Tako je, u treem mjese- Katarina Kruhonja: Rekla bih sad jo jedan-
cu 92.
Aida Bagi: A ovo je bilo u petom mjesecu, par
dana nakon zadnjeg, jo nismo znali da e biti
zadnje granatiranje.
Katarina Kruhonja: Pa da, zadnje ozbiljno
granatiranje bilo je poetkom svibnja.
Kad je, u oujku, dola Traude Rebmann,
Kruno i ja smo funkcionirali kao inicijativna
grupa koja je pozivala na radionicu. Radionica
je bila namijenjena onima koji su bili izloeni i
ratu i sekundarnom ratu radei sa prognani-
cima ili ranjenicima. Nedavno sam srela jednu
sudionicu te radionice - kae da joj je promi-
jenila ivot iz konfuzije i oaja prema nadi u
mir i oporavak.
Do svibnja 92. godine smo poveali inicija-
tivnu grupu i osnovali Centar. Osnivaku skup-
tinu odrali smo 13. svibnja, a 14. svibnja je
Antiratna kampanja donijela odluku da e Cen-
tar za mir, nenasilje i ljudska prava biti ogranak
ARK-a u Osijeku. Meutim, pravno smo svoj
status uredili nakon godinu dana; u prosincu
93. smo dobili papir da smo ogranak Antira-
tne kampanje. Kasnije, 1996. godine smo se re-
gistrirali kao samostalna organizacija, a ostali
smo lanica Antiratne. Vrlo skromnu financij-
sku pomo smo dobili ve prilikom prve velike
akcije koju smo imali, a to su bili Dani za nena-
silje u svibnju 92. godine u Osijeku. S meuna-
rodnim gostima i vama iz Antiratne kampanje.
Jedna od tema je bila mirni povratak prognani-
ka, iako veini nije na pamet padalo da bi se ta-
ko neto moglo dogoditi.
put koliko je nama bilo vano da postoji An-
tiratna kampanja. Ona nas je vrijednosno, i
moralno, i stvarno svojom pomoi ohrabrila i
pomogla nam. To to ste nam upuivali ljude
i sami nam pomagali, bez toga sigurno ne bi-
smo mogli opstati, niti se razvijati onako kako
smo se razvijali. Drugo, nama je prigovor sav-
jesti bio u temelju organizacije, jer smo i Kru-
no i ja bili prigovarai savjesti. On je bio prigo-
vara politiki, a ja iz religijskog opredjeljenja.
To nas je povezalo s Antiratnom.
Tree, mislim da je dosta vano da smo
upravo u Osijeku (zoni rata) zapoeli i direk-
tan rad na zatiti ljudskih prava. Nismo mi ba
planirali raditi na ljudskim pravima. Vie smo
bili usredotoeni i zainteresirani za presta-
nak i mirno rjeenje sukoba, za mirni povra-
tak, te za edukaciju o nenasilnom djelovanju i
o ljudskim pravima i demokraciji. Zapravo ni-
smo bili spremni na sve to nas je ekalo. Na-
ime, im smo objavili da smo osnovali Centar
za mir, nenasilje i ljudska prava poeli su nam
se javljati ljudi koji su bili izbacivani iz stano-
va i izloeni nasilju. Bili smo primorani donije-
ti odluku, kao i vi. Odluili smo da emo se ti-
me baviti.
Svemir Vranko: Htio sam samo rei dvije te-
ze. Jedna je da je Antiratna kampanja od sa-
mog poetka bila poput humusa, ona je bila
plodno tlo u velikoj teglici iz koje su izrasta-
li razliiti cvjetovi razliitih nevladinih organi-
zacija. Bilo je to jednostavno udesno gledati
i biti dio toga. Drugi aspekt je bio da smo jako
puno ideja iznosili kroz glazbu. Jedan dio toga

Radionica je bila namijenjena onima koji su bili izloeni i ratu

i sekundarnom ratu radei sa prognanicima ili ranjenicima.
Nedavno sam srela jednu sudionicu te radionice - kae da joj
je promijenila ivot iz konfuzije i oaja prema nadi u mir i
oporavak.

69 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 bio je da sam s Aidom bio u Austriji, u Salzbur-
gu, ne znam kako se zovu...
Aida Bagi: Imam negdje zapisano...
Svemir Vranko: ... jedan Kanaanin i Austri-
janka, i spomenuo sam da sam snimio jednu
pjesmu i da elim snimiti mirovni spot. Na-
kon mjesec dana Aida me zove i kae, lova ti
je stigla u ARK, moe raditi na glazbi. U Kri-
evcima sam okupio mlade i napravili smo Cri-
siensis Pax Aid (latinski za grad Krievci), s
razliitim glazbenicima iz krievakog kraja,
Sandro i Nino Giovanni, vokalni sastav Gaude-
aumus, i onda smo odravali koncerte. Usred
rata smo u Krievcima odrali mirovni kon-
cert! Bili su doli gradonaelnik, predstavnici
vojske, jednostavno, bila je prisutna neka sa-
svim drukija ideja ak i u maloj sredini, u ko-
joj je mojih dvoje prijatelja i jo desetak drugih
mladih ljudi poginulo u to vrijeme, tako da taj
koncert, koji je bio mirovni, u isto vrijeme bio i
svojevrsni rekvijem za te vojnike.
Vesna Tereli: U vezi s onim to je rekla Ka-
tarina, nama je bilo jako vano da se u Osije-
ku pokrenuo cijeli taj krug zagovaranja nena-
silja i direktne zatite ljudskih prava. Jer ste se
vi odmah izloili, kad su ljudi dolazili zbog de-
loacija, ili ste i sjedili ste s njima! I mislim da
je vaa situacija bila istinski opasna. To je grad
koji je dodue formalno vodio Kramari, ali je u
stvari to bio Glava. I kasnije ste pisali kaznenu
prijavu protiv Petra Kljaia, tadanjeg predsje-
dnika Vojno-stambene komisije, lana Kriznog
taba i predsjednika tadanjeg Okrunog su-
da u Osijeku.
Sad sam se sjetila koliko mi nismo na po-
etku znali to sve moemo. Kako sam recimo,
uei o medijaciji, moda tek 2006., radei
na posredovanju u sukobu s policijom i suci-
ma vidjela na djelu neto to je recimo Christi-
ne Schweitzer govorila 91. Onda sam se sje-
Zapravo nismo bili spremni na sve to nas je ekalo. Naime,
im smo objavili da smo osnovali Centar za mir, nenasilje
i ljudska prava poeli su nam se javljati ljudi koji su bili
izbacivani iz stanova i izloeni nasilju.
70
tila, vidi, ta praktina vjetina koju je nama
Christine Schweitzer tada pokazala, sad ko-
nano postaje neto to ovaj tu policajac i ova
sutkinja mogu upotrijebiti u svojem svakida-
njem radu u sudnici i u policiji. Dakle, taj ci-
klus praktine primjene jako dugo traje, ali ne-
to to smo mi sami uei posijali tamo negdje
91., neke stvari su se poele u praksi provoditi
puno kasnije. Trebalo je jako puno da se insti-
tucionaliziraju, kao to je trebalo jako dugo da
se neke od naih aktivnosti u samim organiza-
cijama civilnog drutva institucionaliziraju.
Ali ono to je bilo najvanije na poetku,
stvarno je bilo vrijednosno. To to smo zajedno
rekli, e sad je rat, ali mi ipak ne odustajemo od
nenasilja, niti odustajemo od komunikacije sa
svojim prijateljima u Beogradu, u Crnoj Gori,
bilo gdje. I kad god smo radili direktno s onima
koji su sami stradali, vezano ba uz Osijek spo-
menula bih prve kontakte sa teficom Krsti i
obiteljima koje tragaju za nestalima, koji su svi
ideoloki bili totalno zalee Tumanu, ali su is-
to tako znali da ako ele neto saznati, moraju
se povezati sa enama u crnom, da trebaju biti
otvoreni prema tome da putuju u Srbiju preko
Mohaa, preko Madarske, jer mogu tamo mo-
da neto saznati.
Tako da moda sad ulazimo u neki ciklus
kad emo moda i mi imati odgovornost rei
neto nekome u nekoj drugoj zemlji. Dakle, bi-
la nam je vana i ta opredijeljenost za nenasi-
lje, ali smo stalno uili od tih svjetskih iskusta-
va, kao to sad drugi mogu uiti od nas. Nita
se ne moe direktno prenijeti, nije to kao pra-
ksa koju presadi iz jednog okvira u drugi pa
odmah cvjeta, raste. Kada je krenuo Volonter-
ski projekt Pakrac, dobili smo vrlo vanu infor-
maciju o nizu samoubojstva u Pakracu 94. Mi
kao Volonterski projekt Pakrac bili smo ti ko-
ji smo pisali Ministarstvu i rekli, znate, ljudi se
ubijaju, oni su u depresiji, to je problem. Mi-
slim da je skandalozno da smo mi njima tre-
bali to javiti i otii na razgovore da bi trebalo
ARK 1991. - 2011.
 poduzeti neke sustavne mjere ohrabrenja, po-
tpore, rada s ljudima. Stalno smo bili u situaciji
da ujemo za problem, onda moramo smisliti
neku definiciju, artikulirati to se zbiva, s vrlo
skromnim resursima koje imamo, i u smislu in-
formiranosti i u strunom smislu, i da onda jo
pronaemo najbolja mogua rjeenja i odmah
ih ponudimo! Pa da ih eventualno netko primi-
jeni, s time da bi ta primjena obino uslijedila
godinama nakon naeg prvog prijedloga.
I kad se sjetim kako smo doli Ljubomi-
ru Antiu u saborski Odbor za ljudska prava na
sastanak kako bismo mu govorili o deloaci-
jama, kako je on mrtav-hladan tamo sjedio u
svom prekrasnom uredu zastupnika Sabora i
priao da su to djeje bolesti demokracije, da
on naalost nita ne moe uiniti, a ljude iz-
bacuju iz stanova! S time da je u toj fazi to bio
apsolutno jedini predstavnik neke dravne in-
stitucije do kojeg smo mogli doi, jer nitko nas
drugi nije htio primiti. I tako je to bilo due vri-
jeme. Prve presude u sporovima zbog deloa-
cija i prva vraanja u stan uslijedili su tamo ne-
gdje 2000. i neke. Dakle, 10 godina nakon to
su ljudi izbaeni iz stanova. Trebalo je proi jo
deset godina da Veernji list objavi ciklus teks-
tova o tome prije etiri, pet mjeseci, i to inkon-
kluzivno. Dakle, tek je pred nama vrijeme u ko-
jem e netko moi javno rei: Pa ujte, to je Tihomir Pono: Ostale su, po meni, jo neke
bila nekakva zloinaka praksa, to je bio dio
zloinake prakse koju su zapravo podravali
ljudi u dravnim institucijama koji se zovu ta-
ko, tako i tako. Dakle, neke stvari e se even-
tualno tek dogoditi. Moj sadanji rad u Docu-
menti vidim kao dio nasljea ARK-a, zapravo
kao nasljee jednostavne odluke jedne ma-
le skupine ljudi vrlo razliitih opredjeljenja koji
su doli iz sasvim razliitih sredina, s razliitim
osobnim povijestima, da naprosto mora po-
stojati jo neto osim nasilja.
Stalno smo bili u situaciji da ujemo za problem, onda
moramo smisliti neku definiciju, artikulirati to se
zbiva, s vrlo skromnim resursima koje imamo, i u smislu
informiranosti i u strunom smislu, i da onda jo pronaemo
najbolja mogua rjeenja i odmah ih ponudimo! Pa da ih
eventualno netko primijeni, s time da bi ta primjena obino
uslijedila godinama nakon naeg prvog prijedloga.
71
Katarina Kruhonja: ini mi se da je vano
osvijestiti da su i Antiratna kampanja i Cen-
tar za mir, kao dio Antiratne kampanje, bili sa-
monikli. Moda nismo imali neke vjetine, ali
znam da smo mi u Centru za mir ustrajno na-
stojali nenasilnom djelovanju od samog po-
etka. Nastojali smo kucati na svaka vrata,
traili smo razgovor i dijalog, provodili nefor-
malne medijacije u ratom razorenim lokalnim
zajednicama, pisali pisma razliitim instituci-
jama i provodili nenasilni otpor pri istjerivanju
obitelji iz stanova. Nai lanovi/ce prognanici
su pisali pisma u Baranju, koja je bila okupira-
na, i 93. smo poeli susrete u Madarskoj. Na-
stojali smo djelovati inkluzivno i dijaloki. Da
to nismo inili na takav nain, mislim da ne bi-
smo mogli ni utjecati niti opstati.
to se tie prijepora oko naeg djelova-
nja... Nae djelovanje je bilo izloeno kritici,
odnosno etiketiranju prvenstveno od strane
onih na koje smo upozoravali da provode kr-
enje ljudskih prava ili ratne zloine, primjeri-
ce Kljaji i Glava. Takvo etiketiranje je u nekim
razdobljima poprimilo dimenzije medijskog
progona. Nisam sigurna da smo mogli nekim
drugaijim metodama djelovanja to sprijei-
ti ili umanjiti.
vane stvari koje treba ispriati. Ostalo nam je da
ujemo to se zbivalo u prvoj polovici 92., kad je
izbio rat u Bosni i Hercegovini, da li tada izbija-
ju prijepori, ako izbijaju, kakvi prijepori tada izbi-
jaju, da li se tada zbivaju nekakvi lomovi? Ostalo
je da se ispria to je to izazvalo prijepore u ve-
zi sa zalaganjem za ljudska prava, dakle to se i
kada znalo o ratnim zloinima koji su poinjeni
u Hrvatskoj. Pretpostavljam da se s jedne stra-
ne to naravno nije znalo u real time, ali ve po-
etkom 92. u jednom ARKzinu imate dosta velik
i ozbiljan tekst o Sisku, koji se i dan danas obi-
no preuuje.
Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
Vesna Jankovi: Ma znalo se.... Mi smo od
desetog mjeseca 91. krenuli prevoditi izvjeta-
je Amnesty Internationala gdje su spomenu-
ti zloini...
Milena Beader: Ne samo to, nego su u Anti-
ratnu dolazili istraivai Amnesty Internatio-
nala i Human Rights Watcha, jer smo suradnju
s njima uspostavili jo prije rata. Razgovarali
su s nama vezano uz krenja ljudskih prava, a
neki nai ljudi su ih ak vodili i po Bosni...
Nela Pamukovi: Ali, hoemo li imati i neki
autokritiki osvrt? To po meni nedostaje. to
smo mogli drugaije? Ja imam dojam da smo
otili u previe tema poto je takva jednostav-
no bila naa realnost. A mislim da se danas ni-
smo dovoljno fokusirali na bitne probleme.
Katarina Kruhonja: Mislim da bismo trebali
jo definirati prijepore i nauene lekcije. Jedan
od prijepornih pitanja je kako to da smo doli u
situaciju da se vie nismo mogli dogovoriti, re-
cimo, o izjavama. Zna kako smo se teko do-
govarali, recimo, o izjavi nakon Oluje.
Aida Bagi: Kako to da razne vjetine koje
smo uili nismo primijenili na sebe?
Nela Pamukovi: I ne primjenjujemo danas!
Aida Bagi: Zato jer postoji granica, te vjeti-
ne imaju neki doseg. Ali to je sada ve druga
pria.
Vesna Jankovi: Meni je pitanje, izmeu
ostalog, to znai respektirati mirovnu/antira-
tnu pravdu.... Spomenuli smo da je postojala i
humanitarna dimenzija, kroz Suncokret, kroz
Centar za ene rtve rata...
Nela Pamukovi: Mi smo imale sasvim druk-
iji pravac, nije to bio humanitarni rad.
Antiratna kampanja od samog poetka bila poput humusa,
ona je bila jednostavno plodno tlo u velikoj teglici iz koje su
izrastali razliiti cvjetovi razliitih nevladinih organizacija.
Bilo je to jednostavno udesno gledati i biti dio toga.
72
Vesna Jankovi: ...ali, u svakom sluaju
smatram vanim osvijestiti taj dijapazon mi-
rovnih-antiratnih aktivnosti koji je iao od
radikalne politike kritike, prije svega naciona-
lizma, do ovih psihosocijalnih vjetina, do...
Katarina Kruhonja: Poeli smo kao antira-
tna, sada inzistiramo na suoavanju s prolosti
u smislu kanjivosti za ratne zloine i prizna-
vanja svih rtava, ali nema kritike rata.
Kruno Kardov: Zato je uope bila Antiratna, a
ne mirovna? Zato nije bila mirovna kampanja,
nego je bila Antiratna?
Katarina Kruhonja: Ja mogu rei da je bila
Antiratna zato to je, ovdje, u Zagrebu, krenu-
lo od zamisli da zaustavimo rat. A mi u Osije-
ku smo odmah vidjeli da to vie nema smisla, i
govorili smo o izgradnji mira.
Vesna Tereli: Antiratna kampanja je nasta-
la zaista kao kampanja ad hoc. Mi smo htje-
li zaustavit rat!
Nela Pamukovi: Kako bih rekla? Potpuno
nezrelo. Gdje je bila naa uloga? to smo pro-
pustili? To je ono to mene mui! to se jo da-
nas moe uiniti? Jer ivimo u istoj dravi kao
to smo ivjeli, skoro, 92. I gdje je tu naa od-
govornost? I to nismo uinili? To treba raz-
motriti. to se jo uvijek moe uiniti?
Vesna Jankovi: eljela bih reflektirati na-
sljee ARK-a, ne samo u smislu organizaci-
ja koje su opstale, nego i u smislu ovoga to je
Katarina govorila. Jedna radionica je jednoj e-
ni promijenila ivot! Meni je Antiratna kampa-
nja takoer promijenila ivot, jer odlukom da
se angairam otvorili su mi se potpuno novi
horizonti...
Milena Beader: Meni isto.
ARK 1991. - 2011.
73 Put u nepoznato
(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)
 (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

Propitivanja, prijepori,
transformacije

Transkript razgovora osnivaa/ica Antiratne

kampanje, odranog 29. lipnja 2011. u Kui
ljudskih prava, Zagreb. Razgovor moderirao
Tihomir Pono.

Sudionici: Miroslav Ambru Ki, Milena

Beader, Sran Dvornik, Vesna Jankovi, Nela
Pamukovi, Duka Pribievi-Gelb, Vesna
Tereli, Ognjen Tus, Nenad Zakoek
Tihomir Pono: Stali smo u jeseni 91. Danas
trebamo doi do sredine 92. ini mi se da se
kroz tri stvari moda najbolje mogu reflektira-
ti odnosi i unutar samog ARK-a. Prvi dogaaj bio
bi Vukovar i sredina studenog, drugi dogaaj pri-
mirje i koliko je sama injenica da je primirjem
makar privremeno zaustavljen rat, utjecala na
rad samog ARK-a, je li bilo osipanja, nekih pro-
mjena u nainu rada? Tree je pitanje rata u Bo-
sni i Hercegovini, pri emu u ovoj sesiji neemo
otvarati pitanje Hrvatske i hrvatske uloge u ratu
u Bosni i Hercegovini, iako je vjerojatno i to bi-
lo na dnevnom redu, ali vjerojatno ne toliko kao
93. ili poetkom 94., nego emo se baviti time
kakva je bila vaa mirovna pozicija u tom konte-
kstu, a to je, da li podrati ideju da se bombardi-
ra Sarajevo, to je trebalo bombardirati, da se to
sve skupa onda ranije prekine, ili je to suprotno
mirovnoj poziciji.
Duka Pribievi-Gelb: U devetom mjese-
cu navrit u 35 godina rada u MUP-u! (smijeh)
Uvijek se prisjeam tih prvih dana kad sam se
poela pojavljivati u ARK-u, a to je 93. Poma-
lo sluajno, no budui da sam nastavila, mo-
da ipak ispadne da sam u ARK-u bila stvarno
zbog svojih uvjerenja. alim se. Za prvi dio sa-
mo bih dodala neto to je vezano za Svarun.
Ne znam da li se sjeate, ja sam tada kao na-
dobudna profa u policijskoj koli 89. godine Tihomir Pono: Doi emo do ARKzina kao za-
pokupila svojih nekoliko uenika i u okviru na-
stave koju sam drala dovela ih, ako se dobro
sjeam, to je bilo u Gajevoj...
Miroslav Ambru Ki: Gajevoj 45, drugi kat.
Duka Pribievi-Gelb: Znam da su bili ne-
ki mladi ljudi koji su porazgovarali s mojim po-
licajcima i da smo dobili letke. Ja ak mislim
da imam negdje spremljene te letke, i to je za
moje deke bila senzacija i novost da se vidi da
ipak ima i nekih drugih naina organiziranja
mladih. Jer, u to vrijeme jo uvijek su nae po-
Kad smo razgovarali o tome ta i kako uiniti, shvatila sam
da ljudi u Antiratnoj imaju ve dovoljno znanja kako pruiti
mirni otpor, i znam da se dogovaralo i to e se uiniti i kako
e se uiniti, i u vezi s deloacijama, kroz radionice, kroz
posjete, odnosno dolaske mirovnjaka iz svijeta, neke su
stvari bile usvojene
77
licajce tjerali: sad ste omladinci treeg razre-
da, prima vas se u Partiju, i tako. Opina Ma-
ksimir bila je ona koja je svake godine imala
najvei broj novoprimljenih u Partiju... Eto to
je vezano za taj sam poetak.
Miroslav Ambru Ki: Ja bih se jo vratio na
neke prethodne stvari. Te 89. na 90. u Veer-
njaku sam pratio razne nove pokrete, izmeu
ostalog, dakle kao novinar, uletio sam i u Zele-
nu akciju. Bio sam u Zelenoj akciji i aktivist i is-
pod ita sam stalno pomagao koga god sam
mogao. Ali sam iz Veernjaka otiao naprosto
zato jer u Veernjaku nikoga ivog nije zanima-
lo ono to ja znam o tehnologiji. Za koju e se
pokazati da je zapravo bitna i da je preobrazi-
la ope tiskarstvo i tiskano novinarstvo... Oti-
ao sam u Globus, koji je tada nastao kao, kako
se to danas zove, javno-privatni pothvat. Pa-
vi plus Vjesnik revija, oni su pokretali Globus.
Meni je bio izazov da vidim kako neto nastaje
od nule. Dakle, Zelena akcija, ARK i sve ostalo,
bio sam unutra, pratio sam i moram priznati
da je meni osobno bila smijena ova polemi-
ka o moralnom statusu aktivista, da li aktivist
moe biti profesionalac, profesionalni revolu-
cionar! Pa onda neki kau moe ne moe. To
se u povijesti ve dogodilo.
sebne vane teme, ali sad da se vratimo na te
prve lomove i jako velike izazove!
Miroslav Ambru Ki: Nedostaje nam
Otri! Zoran Otri mi je privatno jamrao da
kao zeleni ima ozbiljan problem da ga europ-
ski zeleni shvaaju kao ultranacionalista. Ili
smo zajedno u Kostajnicu i Jasenovac, ili smo
njukati, i proli smo onom cestom koja je bi-
la pod snajperima, ili smo u Bosansku Dubi-
cu, Hrvatsku Dubicu, Kostajnicu, poslije toga
je Lederer poginuo...
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
Tihomir Pono: Dakle, u jeseni smo 91. Ima-
mo taj klimaks koji se zbiva sredinom studenog
s Vukovarom, jedan dio osnivaa je ve otpao,
a nakon toga, barem kod nekih ljudi, vjeroja-
tno dolazi do ponovnog promiljanja uloge An-
tiratne kampanje s obzirom na ukupnu drutve-
nu situaciju.
Vesna Jankovi: Jedan od odgovora na to pi-
tanje nalazi se u tekstu koji je upravo Nenad
napisao, ne znam sad toan naslov, ali mislim
da je bio Izmeu pacifizma i patriotizma. U
svakom sluaju bile su te dvije kljune rijei u
naslovu. Mislim da je taj tekst i nastao u tim
post-vukovarskim danima, tako da moda Ne-
nad moe neto rei!
Nenad Zakoek: Ne uspijevam rekonstruirati
sjeanje. Ne mogu se sjetiti toga, ne samo te-
ksta, nego ak ni tog vremena. Ne znam jesmo
li imali neke rasprave o tome. Sjeam se samo
svae s mojim njemakim prijateljima, ali to je
bilo jo ranije, jo nije bio poeo rat. Oni su mi-
slili da se rat moe sprijeiti nekim masovnim
pasivnim prosvjedom, nerealno. I s Christine
Schweitzer smo isto to raspravljali, imao sam i
neke svoje prijatelje, i oni su se udili kako smo
mi tako neuviavni. Pa bilo je ideja da se tom
prisutnou mirovnih aktivista izvana moe
sprijeiti JNA...
Tihomir Pono: Misli onih turista?
Nela Pamukovi: Bili su ti mirovni karavani!
Vesna Tereli: Postoji razlika izmeu ljudi
kao to je na primjer Christine Schweitzer, ko-
ja je cjeloivotno posveena nenasilju i time
se bavi, prouava, u meuvremenu je napisa-
la puno tekstova, samu metodologiju ne samo
da poznaje nego i prakticira. I vodila je s Kur-
tom Sdmersenom prvu radionicu koju smo
imali za nenasilno rjeavanje sukoba. Mislim
da ona stvarno cijelim svojim ivotom svjedoi
to znai nenasilno ivjeti. Tako da kad ona za-
govara nenasilje, to je stvarno respektabilno,
jer nenasilje proima svaki njen korak. A drugo
je kad ti vikendom malo prakticira nenasilje i
obie recimo Hrvatsku ili Bosnu. Dakle, Kara-
vana je jedna stvar, drugo je kako su radili ljudi
iz War Resisters Internationala. Ona, Kurt Sd-
mersen i Marko Hren je bio s njima povezan.
Vesna Jankovi: ...Eric Bachmann je doao u
rujnu 91. i drao radionicu o nenasilnoj akciji.
Ne o konfliktima, nego o nenasilnoj akciji.
Nela Pamukovi: Koja je bila prva radionica?
Vesna Tereli: Pa, prva je dola ta Christine
Schweitzer i Kurt Sdmersen, ba o nenasilnom
rjeavanju sukoba.
Vesna Jankovi: Ja se sjeam da su doli
Christine i Eric Bachman, postoji intervju u pr-
vom ili drugom broju ARKzina, to je bilo krajem
devetog mjeseca, prva radionica u Gajevoj, dr-
ali smo radionicu i onda su granatirani Banski
dvori. Da li se netko sjea kojeg je datuma bilo
granatiranje Banskih Dvora?
Tihomir Pono: 7. listopada 91.
Vesna Tereli: Christine je prvo dola sa
Kurtom i onda je ponovo radila sa Ericom! Da,
to je bila druga radionica. I druga je bila tema!
Nenasilna akcija. Ali mislim da su ti razgovori s
naim prijateljima izvana bili produktivni i pro-
vokativni u smislu prilike za diskusiju. Jer mi
nismo toliko esto sebi dali mogunost da iz-
meu sebe bistrimo stvari. Al kad bi oni nama
neto rekli, to bi nas provociralo, onda bismo
se upustili u duge argumentacije i zapravo bi-
smo kroz to osvjetavali i to je naa pozicija.
Time to su oni doli sa svojim stavom total-
noga pacifizma, nas bi stavili u poziciju da go-

Ali mislim da su ti razgovori s naim prijateljima izvana bili produktivni i

provokativni u smislu prilike za diskusiju. Jer mi nismo toliko esto sebi dali
mogunost da izmeu sebe bistrimo stvari. Al kad bi oni nama neto rekli, to
bi nas provociralo, onda bismo se upustili u duge argumentacije i zapravo bismo
kroz to osvjetavali i to je naa pozicija. Time to su oni doli sa svojim stavom
totalnoga pacifizma, nas bi stavili u poziciju da govorimo o tome, da je nenasilje u
redu, ali da vidimo i situacije u kojima je obrana neophodna.

78 ARK 1991. - 2011.

 vorimo o tome, da je nenasilje u redu, ali da vi-
dimo i situacije u kojima je obrana neophodna.
Tihomir Pono: Jeste li imali podjele, raspra-
ve, u smislu frakcija; s jedne strane nenasilni, a
s druge strane zagovornici prava na obranu? I
druga linija podjele, izmeu onog to bi se pri-
lino kolokvijalno moglo nazvati, podjela izmeu
lijevih i nacionalnih? Unutar kruga ljudi koji su
bili u Antiratnoj i ire, s ljudima s kojima ste ko-
municirali izvan Zagreba, ali i s ljudima u Srbiji, u
Bosni i Hercegovini i u Sloveniji?
Nela Pamukovi: Nije to bilo unutar Antira-
tne! Ali na SOS telefonu se odvijala ta diskusi-
ja, a ne unutar Antiratne.
Vesna Jankovi: Ali Antiratna na neki nain
jest bila povod za rascjep na enskoj sceni. Od-
nosno, povod je zapravo bilo pitanje tko je r-
tva, tko je agresor i da li Hrvatska ima pravo na
obrambeni rat, a ARK je bio oznaen kao pro-
jugoslavenska opcija koliko se ja sjeam.
Nela Pamukovi: Da, ali istovremeno su se i
u inozemstvu vodile diskusije o ratu. Znai e-
ne u Italiji, ve sam spomenula da su organizi-
rale nekoliko sastanaka ena iz Beograda i e-
na iz Hrvatske, kako bi se raspravila vienja
feministkinja o ratu, i onda su zapoela nera-
zumijevanja na tim sastancima. Sastanci su
bili u Trstu, Rimu i drugim gradovima....
Nenad Zakoek: Izmeu hrvatskih i srpskih
ena, ili izmeu Talijanki i ...?
Nela Pamukovi: Ne, ne, tu je dolo do neka-
kvih nerazumijevanja izmeu ena iz Zagreba i
Beograda. Nadeda Radovi o tome ima neto
u svojoj autobiografskoj knjizi. Feministkinje
su se tako sretale na sastancima organizira-
nim u inozemstvu i njihova poimanja stvarno-
sti su ve bila prilino razliita. Onda se to re-
Vano je rei da je suradnja s policijom, kad su bile u pitanju
deloacije, bila jako dobra. To je ono to stoji. Sjeam se
situacije u kojoj se nalazila Mirjana Radakovi kad su doli
na jednu deloaciju. Tamo je bio njen kolega s posla, ali
sad u maskirnoj uniformi, s mainkom u rukama, a meu
policajcima koji su doli jer su morali doi, bili su njeni bivi
uenici. Bile su to totalno sulude kombinacije
79
flektiralo na nas druge u grupi. Tako da jedan
krug ena sa SOS telefona nije vie uope e-
lio da se diskutira sa enama iz Srbije. Mi dru-
ge smo, naravno, htjele nastaviti taj dijalog.
Taj deveti mjesec 91. je bio ba granica kad je
zapoeo raskid. Otkad je Zagreb prvi put bio
ugroen, da tako kaem.
Tihomir Pono: A suradnja Zagreba i uvjetno
reeno periferije? uli smo proli put, bilo je do-
sta zanimljivo to je Katarina priala o, opet uv-
jetno reeno, izvjesnom akademizmu u Zagrebu,
nasuprot realizmu u Osijeku, koji je bio na ra-
tnoj liniji. Spomenuto je da je bilo pokuaja lju-
di i iz Rijeke i iz drugih krajeva Hrvatske s koji-
ma se pokuavalo uspostaviti mreu mirovnih
aktivista?
Vesna Tereli: Da, ura Dumani je u Rije-
ci poela istovremeno. I ona je imala potrebu
uiniti neto protiv rata i organizirala je akci-
je sline Vratima mira. Kada je Trgu rtava fa-
izma uklonjen naziv Trg rtava faizma, oku-
plja se grupa ljudi koji odmah trae vraanje
imena. Zoran Pusi okuplja Graanski odbor za
ljudska prava 1992. Grupa u Karlovcu s nama
pokuava rijeiti probleme prigovaraa savje-
sti. Jer kako idu mobilizacije, tako ljudi dobi-
vaju pozive i ukoliko ne ele nositi oruje, on-
da ih pokupe ili se negdje sklone. Jedan od njih
bio je Ratko Dojinovi, koji je ubrzo zavrio ko-
pajui jarke na prvoj liniji, a prije toga su ga tu-
kli u policiji. Skupa smo pokuavali smisliti to
emo sad. I u njegovom sluaju se upozorava-
njem na to postiglo da su ga ipak vratili s pr-
ve linije. Evo, ovjek je iv i zdrav. Meutim,
nama je sasvim jasno da neto takvo moe-
mo uspjeti u Zagrebu i u Karlovcu koji je blizu,
ali da irom Hrvatske ima ljudi koji ne znaju za
nas, koji ne znaju na to se mogu pozvati, da
u Ustavu postoji zagarantirano pravo na pri-
govor savjesti. Grupa oko Biljane Kai i Zorana
Otria skupljala je materijale od kojih e ka-
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 snije biti napravljena i prva broura o prigovo-
ru savjesti. Osim toga, proizvodili smo bazi-
ne letke s informacijama kako ispuniti zahtjev
za obrazloenje prigovora savjesti. Objavljivali
smo plaene oglase na prijedlog War Resiste-
ra. Rasplamsala se rasprava o sadraju ogla-
sa. War Resistersi su imali neku ideju i rekli su
nam, evo, u ovoj zemlji stavili su to i to. Odgo-
vorili smo da ne bismo ba to stavili, jer ne bi
eljeli da poziv glasi deki, ne uzimajte oruje
ni u kojem sluaju! Dilema je bila hoemo li se
deklarirati kao pacifisti, i to oni isti nenasil-
ni pacifisti? Ako ne, kako to napisati? To je je-
dna od diskusija koje su se vodile. Negdje ima-
mo zapise o tome.
Ognjen Tus: Ti plaeni oglasi bili su vezani za
prigovor savjesti. I te su plaene oglase htje-
li objaviti jedino Novi list, Feral i ARKzin... Ni-
sam uestvovao u puno diskusija koje bi bi-
le tematske, kao jesmo li mi za rat, jesmo li
mi protiv rata? U Zagrebu koji je bio dosta za-
tien, jer ni jedna raketa, nita nije palo ni na
kakvu toplanu ili tvornicu. ini mi se da smo
bili dosta sigurni. Ali ne sjeam se da smo vo-
dili neke jake rasprave o tome principijelnom
pacifizmu. Moj stav je bio da, budui sam u
Zagrebu, mogu si priutiti da budem pacifista;
da sam bio negdje drugdje, vjerojatno ne bih
mogao. Mislim da je pozicija svakog od nas bi-
la njegova; kako smo ostajali bez posla, ne-
ke pare se moglo zaraditi jedino u vojsci. Znam
dosta prijatelja koji su ba svojom voljom oti-
li u vojsku! Boe moj! Trend. Em se moe pre-
ivjeti, ne? Tako da mi se ini da je puno manje
bilo principijelnih stavova, a puno vie onoga:
prvo, ne elim ratovati, ne elim ubijati pri-
jatelje, niti biti ubijen. I ne sjeam se da smo
ikad pozivali i da smo bili protiv toga da se lju-
di imaju pravo javiti. Na kraju krajeva, inzisti-
rali smo na tome da svatko mora odluiti za
sebe, nije bilo nikakvog nagovaranja i to to su
nas prozivali za jugonostalgiju, to je bilo samo
Moj stav je bio da, budui sam u Zagrebu, mogu si priutiti
da budem pacifista; da sam bio negdje drugdje, vjerojatno ne
bih mogao. Mislim da je pozicija svakog od nas bila njegova
80
iz potrebe proizvodnje unutranjeg neprijate-
lja. To je bio stav Vlade, odnosno vladajueg
kruga. Njemu je trebao unutranji neprijatelj.
Kako nije pristojno govoriti da e potamaniti
Srbe, pronalazili su druge koji su istupili. To je
moje sjeanje. To znam.
U doba kad je padao Vukovar bio sam ne-
gdje u Frankfurtu, netko me poslao, kod Chri-
stiana Paula, radilo se o nekoj mirovnoj mani-
festaciji koja je odravana svake godine. Tamo
sam nekakav govor odrao i bilo je teko shva-
titi kako e neto to nikog ne napada bi-
ti predmet napada i s jedne i s druge strane...
U toj gomili ljudi u kojoj je bilo svih tih raznih
Jugoslavena! Kao, kako moe govoriti ova-
ko, kad je to ovako! Kaem, ja samo priam ta
sam vidio i ta se dogaa, nita nisam teoreti-
zirao. Mislim da je to, meni barem, bio nosei
stav, da nismo pravili teoriju, nego smo djelo-
vali dnevno. A pozicija nam je bila otprilike, ne
elimo da se vodi rat!
Milena Beader: Korektnosti radi, mislim ni-
je tono Ognjene to si rekao da u Zagrebu ba
nita nije palo i da smo se osjeali sigurni. Mo-
je je sjeanje vezano uz tu svakodnevnu nesi-
gurnost: od boravaka u sklonitima, pa i u sa-
moj Gajevoj 45, odlazaka dragih i bliskih ljudi
iz Zagreba u vojsku, iako, uz dileme zbog po-
litikog ludila koje je nekima od njih bilo tee
podnositi od granata, do raznoraznih tipova
koji su hodali po gradu u uniformama, iako im
je zapravo bilo mjesto negdje drugdje. Mislim
da netko moe biti pacifist i kad je neposre-
dno i svakodnevno izloen raketiranju, dakle
ne mislim da su okolnosti kljune za taj izbor.
Sjeam se i nekih drugih slika vezanih uz sva-
kodnevnicu odlazaka u ARK, npr. sjeam se da
sam jedno jutro zaspala, na svoju sreu, kada
su pale one kazetne bombe koje su zabranje-
ne meunarodnim pravom. A ba sam tim pu-
tem i negdje u to vrijeme znala ii prema ure-
du u Tkalievoj. To me je bilo jako potreslo,
ARK 1991. - 2011.
Dopis Hrvatskoj ligi za mir, obavijest o Boinom karavanu Dopis uri Dumani, 10. travnja 1992.
za mir, 26. prosinca 1991.

Ponitite odluku, oglas

obavljen u dnevnom tisku
24. prosinca 1990. povodom
preimenovanja Trga rtava
faizma

81 Propitivanja, prijepori, transformacije

(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 pogotovo zbog toga to je tu poginula jedna
ena koja je dola iz Sarajeva..., ne znam ko-
je godine ...
Tihomir Pono: To je bilo nakon Bljeska 95.
Nenad Zakoek: A granatiranje Banskih dvo-
ra! Moja djeca su ila u vrti gore u Demete-
rovoj i taj vrti mjesecima nije bio upotrebljiv!
Mislim da smo mi imali svijest, kad smo razgo-
varali s Osjeanima, da je to jedan drugi svijet,
ali i ovo je bilo dojmljivo. Kad ti se takvo neto
desi... Mislim da nitko od nas nije osporavao
pravo da se Hrvatska brani, da se ljudi prijave
dobrovoljno u vojsku, mislim da je svatko od
nas poznavao nekog tko je otiao u vojsku!
Vesna Tereli: Apsolutno!
Nenad Zakoek: I onda neki dogmatini pa-
cifisti kau, pogledajte, u Srbiji se ljudi anga-
iraju na tome da se ljude poziva na dezerter-
stvo, a vi tu utite. Meni je to bilo apsurdno!
Bilo je evidentno da se rat vodi u Hrvatskoj i
potovao sam stav ljudi koji su rekli, idemo se
braniti. Druga je razina da su postojali prak-
tini problemi s tim to smo ustanovili da se,
naravno, u Hrvatskoj svata grozno dogaa i
da je za to kriva vlast, loa vlast, ali da Hrvat-
ska ima pravo biti nezavisna, braniti tu neza-
visnost, meutim moramo ispuniti neke stan-
darde. Ono za to se mi trebamo zalagati jest
da imamo normalnu dravu, s normalnom voj-
skom, s normalnom policijom i tako dalje.
Miroslav Ambru Ki: I s ljudima koji nee
u vojsku!
Nenad Zakoek: Dio toga je bilo i to! Onda
je to ak i funkcioniralo, da se kae da imamo
Ustav, koji ima lanak koji dozvoljava prigo-
vor savjesti, ali mnoge druge stvari bile su jo
mnogo vanije, pa i zatita ljudskih prava kad
Na kraju krajeva, inzistirali smo na tome da svatko mora
odluiti za sebe, nije bilo nikakvog nagovaranja i to to su
nas prozivali za jugonostalgiju, to je bilo samo iz potrebe
proizvodnje unutranjeg neprijatelja. To je bio stav Vlade,
odnosno vladajueg kruga. Njemu je trebao unutranji
neprijatelj.
82
su krenula izbacivanja iz stanova, izbacivanja
s posla... Trea razina je osjeaj pritiska koji je
stvarala ta nacionalistika atmosfera. Svi smo
tu bili suspektni. Iz jednog supstancijalistikog
naina razmiljanja, po kojem su Hrvati katoli-
ci, generacijama potjeu iz Hercegovine, iz Za-
gore, ne znam odakle... inilo mi se da smo svi
s tog stajalita suspektni. Slovenci neki, Zako-
ek, tu rovare! Mislim da smo se onda zalagali
za to da ne dopustimo tu vrstu diskursa, pro-
tiv toga smo protestirali: ekajte ljudi, to je
vama? Tu se i Srbi bore, takoer za Hrvatsku!
Miroslav Ambru Ki: Ni to se nije jako gla-
sno govorilo u medijima.
Nenad Zakoek: Dakle, ve protiv tog za-
guujueg fundamentalizma koji je tvrdio a,
znamo mi vas!, to je nain na koji nas se gle-
dalo, to su sve djeca jugo-oficira...
Vesna Jankovi: Htjela sam se nadovezati na
ovo to je Ognjen govorio, a to je da je u po-
etku doista angaman veine nas dolazio iz
eluca, bez jasnih mirovno-pacifistikih agen-
di. Zato me i zanima osobni rast, razvoj ne-
nasilnog ili pacifistikog diskursa, koji se me-
ni osobno dogodio, a vidjela sam da se dogaa
i ljudima oko mene. Dijelom kroz sam aktivi-
zam, dijelom kroz kontakte sa stranim mirov-
njacima, a dijelom kroz sve te diskusije koje su
nam jednim dijelom bile nametnute, a jednim
dijelom su nastale autentino. Ja iz 91. i ja da-
nas nisam ista osoba. A mislim da je paralel-
no s tim osobnim procesima i sama Antiratna
prolazila transformacije. Od samog imena, ko-
je je vrlo adekvatno opisivalo poetnu pozici-
ju, kampanja kao neto to je ad hoc i protiv
rata, do organizacije koja je stvorila mnotvo i
danas postojeih NGO-a, i jo vanije izgradila
tradiciju graanskog aktivizma...
ARK 1991. - 2011.
Vesna Tereli: Govorila bih o razlozima, o
tome da su neki moji prijatelji pozvani i da su
se odluili ii, da su meni jako bliski ljudi i pri-
je poziva odluili otii i nabavili svoju puku, i
da su razgovori koje smo vodili bili jako teki.
Stvarno smo se razili. Izmeu ostalog i zbog
toga to su nam dani i tjedni prolazili u dru-
gim prostorima i inili smo sasvim druge stva-
ri. I kad je brat mog prijatelja ubijen, toliko su
se ve ti nai svjetovi razdvojili, da e proi go-
dine prije nego to ponemo ponovo ee ko-
municirati, a s nekima vie nikad nee zapoe-
ti neka ea komunikacija.
Tihomir Pono: Na emu je nastao taj razdor?
Vesna Tereli: Razliiti izbor! Ono to nas je
razdvojilo je da smo svjesno napravili razliite
izbore. No, nije bilo samo udaljavanja; na iz-
bor za nenasilje nas je i povezao. S nekim dru-
gim ljudima. Neki od nas ve su prije bili prija-
telji, neki nikad nismo postali prijatelji! Uope
ne sugeriram da smo svi bili prijatelji. To se do-
gaalo ne samo unutar Hrvatske, nego i s lju-
dima s kojima sam bila u kontaktu u Bosni, u
Srbiji, u Sloveniji, s ljudima s kojima sam bila u
kontaktu u vedskoj! Jer tu su se takoer vodili
razgovori, aha, ta se dogaa u Zagrebu! I tu
je moda posebno dramatina bila razlika u in-
terpretaciji izmeu Hrvatske, izmeu nas, me-
ne, i nekih ljudi u Srbiji od kojih sam recimo,
oekivala da e pomoi u informiranju kolega
u svijetu Oni su imali stav da ljude treba uni-
verzalno pozvati na dezertiranje... i naprosto
nas nisu podrali! Radi se o inicijativi kojoj sam
bila suosnivaica u ono vrijeme 80-ih, Helsin-
ki parlament graana, osnovan u Pragu, na
jednom velebnom skupu, tad je Havel ve do-
ao na vlast. To je imalo sasvim drugaiju di-
menziju od ovih naih skupova u nekim mra-
nim, zakulisnim prostorima, ali je injenica da
su recimo u Helsinkom parlamentu graana
bili i Marko Hren, Toni Kuzmani... Jedna od su-
Ono to nas je razdvojilo je da smo svjesno napravili razliite
izbore. No, nije bilo samo udaljavanja; na izbor za nenasilje
nas je i povezao. S nekim drugim ljudima.
83
voditeljica iz te prie je bila i Sonja Licht iz Be-
ograda, koja informacije koje smo mi njoj slali
nije prosljeivala u mreu! Ja se sjeam te veli-
ke povrede, da mi njoj piemo kako je frka, ka-
ko se granatira gradove u Hrvatskoj, a da se te
informacije ne prosljeuje dalje! Totalni ok!
Mi smo mislili da je ona naa prijateljica, a gle,
ona sad to ne prosljeuje zato jer se ne slae
s mojom interpretacijom! Dakle, proi e go-
dine, ja neu Sonju Licht pozdraviti negdje do
2000. To nije mala stvar! Nisam mislila o to-
me da ona naprosto ima razliito miljenje, pa
nema veze; ne, smatrala sam da je to apsolu-
tno neprihvatljivo, da smo mi tu u frci, da naa
poruka nije proslijeena onda kad nam je jako
trebalo, i to sam joj i te kako zamjerila.
Rekla bih da se odluke koje se donose tad u
kolovozu, rujnu i listopadu i te kako vrednuju i
zapravo su nas ili povezale ili razdvojile, i to za
duge godine. I vrijeme u kojem e se opet neo-
baveznije razgovarati s nekim tko ima druga-
iji izbor bit e zapravo tek poslije rata, jer e
se uspostaviti neke druge veze. S ljudima ko-
ji su ve izgubili nekog, koji ve ne znaju je li
netko zarobljen ili ubijen, otvorit emo taj put.
Ti neki novi ljudi koje tek tad upoznajemo, ali
e nas svakako prvo nepovjerljivo gledati kao
neprijatelje, zapravo su u situaciji da im treba
informacija iz Srbije. Jer postoji mogunost da
je taj netko odveden tamo, a mi imamo kon-
takt sa enama u crnom i s Nataom Kandi.
Nela Pamukovi: Htjela sam rei da je Anti-
ratna bila jako otvorena prema svima. Ti raz-
lazi su nastali vie zbog toga to su drugi nas
odbacili. Sjeam se situacija kad su dolazili lju-
di izvan Antiratne, bilo na radionice, bilo kad
bismo ih pozivali prilikom posjeta stranaca
Antiratnoj, kada bi te osobe vrlo otrim rjeni-
kom izbacile neku osudu toga to mi radimo i
nisu vie s nama eljeli suraivati. Ali postoja-
la je velika otvorenost! Ili, situacija kad je Be-
dem ljubavi imao akciju odlaska u Beograd. Bi-
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 lo je to ba onih dana kad je Komanda JNA bila
okruena masovnim demonstracijama. Sindi-
kat je dao prostor enama iz Bedema za orga-
nizaciju svoje akcije (s njima je u Beograd iao
i Zoran Otri) a desilo se da je Sonja Lokar e-
ljela posjetiti ene iz Bedema i nekoliko nas je
otilo s njom u zgradu Sindikata, odmah pre-
ko puta Komande JNA. To je bilo grozno isku-
stvo! Ne bih se inae tamo ni pribliila, uvi
na TV-u taj dan rasistiki i ratnohukaki Go-
tovev govor ispred Komande JNA, da nismo
vodile Sonju Lokar, ali barem smo eto neto
pokuale uti to ene iz Bedema ele. Vie o cijelom historijatu Antiratne jest svojevrsno
nas im je nudilo kontakte antiratnih aktivista i
aktivistica u Beogradu koji/e im mogu pomoi
kad dou tamo. Meutim, bilo je jasno da one
odbijaju bilo kakvu suradnju, da one ele rat!
Znai, imali smo suprotnost ljudi koji nisu e-
ljeli rat i onih koji su na bilo koji nain, bili r-
tve ili ne, eljeli rat! I tu je bio prekid.
Vesna Jankovi: Imali smo politiku otvore-
nih vrata, postojala je aktivna volja da se pri-
vue ljude. I da se s ljudima koji su dolazi-
li kojekakvim putevima razgovara, da im se
omogui da uu, da se ukljue. Za razliku od
nekih dananjih, odnosno mnogih dananjih
organizacija...
Miroslav Ambru Ki: Tono se osjetilo, kad
je netko dolazio k nama, da je dolazio s raz-
raenom ideologijom! Mi nismo imali nikakve
ideologije, osim nekakve sklonosti, nekakvih
osobnih izbora! I sad je on doao nama soliti
pamet s kompletnim ideolokim sistemom!
Nela Pamukovi: To je bilo tako kad smo mi
stalno propitivali i sebe i svoje stavove i odlu-
ke. Ali ljudi koji su dolazili imali su jasne i is-
kljuive stavove! Mi smo stalno neto sumnja-
li, stalno se pitali.... i stalno bili otvoreni i ili
prema neemu to ide dobrome, to ide prema
prekidu rata!
Samo se sjetite kako je djelovala i sama pomisao na to da
netko ide u Srbiju. To je bilo samo po sebi izdajniko djelo par
excellence, u vrijeme kad su se Tuman i Miloevi sastajali.
Ali graanska komunikacija... to je bilo posve nezamislivo i
strano. Ljudi su ili, ali su utjeli.
84
Nenad Zakoek: Vesna je rekla kako su se
putevi razili, pa je onda ispalo da ti ne moe
shvatiti drugoga. Ja sam mogao shvatiti dru-
goga! Ljudi su odlazili u rat... moram priznati,
ja sam bio na Sveuilitu, a na Sveuilitu ni-
su mobilizirali, ali da sam dobio poziv, i ja bih
bio otiao. Ali nisam se htio javiti dobrovoljno.
Neki su ili, evo unec i jo neki su otili! Oni su
ba dobrovoljno otili, nisu bili mobilizirani.
Tihomir Pono: Jedna stvar koju smo mogli u-
ti a koja mi se ini prilino vana kada govorimo
pretvaranje Antiratne kampanje u aktivistiku
organizaciju.
Vesna Jankovi: Aktivizam je apsolutno
bio tlo iz kojeg je i nastala Antiratna kampa-
nja. Vidjelo se i posljednji put u predstavlja-
nju, veina nas je ve imala neko aktivisti-
ko iskustvo. Dakle, ulazimo u cijelu priu s tim
iskustvom.
Tihomir Pono: Koje je dobrim dijelom iz tog
inkubatora!?
Vesna Jankovi: Stvari su se odvijale nevje-
rojatnim tempom. Mi smo visili u tom uredu
od ujutro do uveer, dolazilo je mnogo ljudi iz-
vana, stanovi su nam se pretvarali u hostele...
Kad ve govorim o usporedbama, tko je i ka-
ko ivio, sjeam se, od jeseni 91. u drutvu je
vladala opa atmosfera depresije, crnila i mra-
ka. I to je potrajalo niz godina, ba olovnih go-
dina, a mi smo u tim svojim enklavama ivje-
li punim pluima, ispunjeni osjeajem smisla.
Kad bih malo izmilila van i srela neke od svojih
frendova koji nisu bili angairani, osjeala sam
se privilegiranom.
Tihomir Pono: Psihoterapeutski uinak ARK-a.
ARK 1991. - 2011.
Vesna Jankovi: Jedan od segmenata ko-
je nismo spomenuli je ZaMir, koji je vrlo br-
zo uspostavljen. Od samog poeka smo se slu-
ili raunalima, kojih 91. u Zagrebu nije bilo
bogzna koliko, niti su se ljudi njima znali slu-
iti... Hou rei, Antiratna nam je pruala i mo-
gunost svladavanja i uenja nekih vrlo kon-
kretnih vjetina.
Duka Pribievi-Gelb: Dodala bih, iako
sam se neto kasnije ukljuila, da stvari koje
sam zatekla onda, prepoznajem i sada. ini mi
se da smo se odreivali prema osobi i prema
trenutku. Ako je doao nevoljnik kojemu je tre-
balo ispuniti zahtjev za prigovor savjesti, kre-
nuli smo na to. Isto je tako bilo i s jednom gru-
pom koja je smatrala da u ovome naem gradu
trebamo krenuti u edukaciju, i to od klina-
ca, od vrtia, na dalje. Meutim, taman kad se
poelo stvarati takvo neto, desile su se gro-
zne stvari s deloacijama, kasnije s domovni-
cama, i odjedanput se stvorila potreba za for-
miranjem grupa koje e se baviti samo time.
Sjeam se jednog razgovora u Tkalievoj, ka-
da smo sjedili i razgovarali koje bi sve projek-
te (sad smo ve poeli govoriti o projektima)
ARK mogao provoditi. Nastala je jedna skupi-
na koja je bila za edukaciju, u kojoj je bila Ma-
ja Uzelac, druga skupina s Mirjanom Radakovi,
koja je pokrenula projekt Centra za direktnu
zatitu ljudskih prava, Vanja Nikoli je ve tada
upozorila da dolaze ljudi koje ele deloirati iz
stanova, to je bila vea skupina ljudi, njih tri-
sto i neto, i Sran je bio prisutan, i razgova-
rali smo to uiniti. Jer o deloacijama i o pra-
vu da te deloiraju gotovo nita nismo znali. I
neu zaboraviti Vanjine otvorene, onako kru-
pne crne oi, kad kae, Ali moda postoji za-
konska osnova? ta da uinimo, da idemo ili
ostanemo? I ona je rekla idemo, pa kud puklo
da puklo!
mi stalno propitivali i sebe i svoje stavove i odluke. Ali ljudi
koji su dolazili imali su jasne i iskljuive stavove! Mi smo
stalno neto sumnjali, stalno se pitali.... i stalno bili otvoreni
i ili prema neemu to ide dobrome, to ide prema prekidu
rata!
85
Vesna Tereli: I Vanja je u pismu upozori-
la da smo prve kontakte s vlastima imali ba
zbog deloacija. Puno smo pisali o prigovo-
ru savjesti, slali smo pisma, faksove, ali nismo
u vezi s tim pokuavali zakazati sastanke. to
je zapravo zanimljivo! Recimo, kad smo trai-
li produljenje roka, da ne smije postojati rok
do kojeg se moe iskazati prigovor savjesti i da
svatko moe imati prigovor savjesti bilo kada,
preko noi, nismo ni s kim traili sastanak! A u
vezi s pitanjem deloacija traili smo sastanke,
moda zbog toga to sami nismo znali to bi
se moglo uiniti!
Sran Dvornik: injenino bih dodao malu
dopunu glede kontakata s vlastima. Kontak-
ti s vlastima su bili kak se strefi. Sjeam se da
smo Biljana Kai i ja u oktobru 91., kada je do-
nesen onaj Zakon o obrani koji je potpuno de-
rogirao ustavno pravno na prigovor savjesti,
bili u Ministarstvu obrane. Otili smo razgova-
rati kako da se te stvari rijee, pod dakako po-
tpuno neumjesnom pretpostavkom, od koje
je taktiki bilo dobro poi, da su ljudi spremni
sluati dobre sugestije. Tako smo se sastali s
pukovnikom Bekirom Dediem, koji nam je ob-
janjavao da se civilna sluba mora odvijati u
okviru oruanih snaga. uo je nae razloge, ali
ne vie od toga. S Ministarstvom obrane bilo je
ak organizirano nekoliko razgovora, okruglih
stolova (u ime ministarstva je sudjelovala sta-
novita gospoa Bajt), u kojima se pokuavalo
raspraviti kako da se prigovor savjesti zakon-
ski prizna kako valja. To je zavrilo naim prije-
dlogom Ustavnom sudu poetkom 1992. da se
sporne odredbe Zakona o obrani ukinu, to je,
za divno udo, djelomice ak i uspjelo. Mislim
da je to bio prvi sluaj da je Ustavni sud uope
uvaio, pa ak i prihvatio inicijativu iz redova
bilo kakve graanske udruge (a da nije bila pa-
radravna poput veteranskih). Dodue, trebale
su mu dvije godine da donese odluku o pokre-
tanju ispitivanja ustavnosti, uz zahtjev Saboru
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 da se izjasni o spornoj odredbi o roku unutar
kojega se jedino moglo iskazati prigovor sav-
jesti (kako Sabor nije donio potrebne izmjene,
Ustavni sud je dodue tek 1998. sam uki-
nuo ograniavajue odredbe). Nisu nam uvaili
prijedlog da se civilnu slubu ne obavlja u pra-
vilu u oruanim snagama, niti da ne bi trebalo
traiti da prigovara svoje razloge uini uvjer-
ljivima za komisiju koja odobrava zahtjeve po
prigovoru savjesti.
Drugi bi se sigurno mogli sjetiti mnogih
drugih inicijativa, ali u tome nije bilo nikakvog
sistema. Da spomenem samo jo jedan: ARK
je posjetila meunarodna ad hoc grupa Peace
Quest, koja je htjela izmeu ostaloga posjeti-
ti i Pakrac; s tom je grupom bila i osoba koja je
do nedavno bila predstavnica za javnost tui-
teljstva Hakog suda, Olga Kavran, tada jo stu-
dentica u Beogradu. Potpuno naivno, neinfor-
mirano, dola je s njima na hrvatsku granicu,
oekujui da bez problema uu u zemlju s pa-
soem tadanje Jugoslavije, ili ve Srbije, sve- Duka Pribievi-Gelb: Vano je rei da je
jedno. Nisu joj dopustili, a nama su to u Anti-
ratnu javili iz hrvatske ambasade u Ljubljani;
ja sam se sluajno zatekao u uredu i, nemajui
pojma to initi u takvim sluajevima, poeo
nazivati ministarstva koja sam znao. Za poe-
tak Ministarstvo vanjskih poslova, gdje su rekli
da oni s tim nemaju nita, da se ulazak graa-
na Srbije smatra sigurnosnim pitanjem i da zo-
vem MUP. Sreom su mi dali ime i direktni te-
lefon osobe u slubi koja izdaje ta odobrenja,
to se pokazalo kao vrlo koristan kontakt s vla-
stima. Posluilo je kasnije za barem dvije sto-
tine intervencija da se ljudima izda vizu, esto
i dosta brzo. I to pokazuje da te vlasti tada jo
nisu stekle onu birokratsku, zatvorenu rutinu.
Na telefonu sam pokuao zvuati jako slube-
no, Dobar dan, ovdje Sran Dvornik iz Antira-
tne kampanje, moramo rijeiti jedan problem!
i svi su se ponaali ko da sam... ne znam... neki
faktor. A s druge strane, u vezi s deloacijama
je bilo kontakta i nije bilo koristi...
Mislim da je to bio prvi sluaj da je Ustavni sud uope uvaio,
pa ak i prihvatio inicijativu iz redova bilo kakve graanske
udruge (a da nije bila paradravna poput veteranskih).
86
Duka Pribievi-Gelb: Kad smo razgova-
rali o tome ta i kako uiniti, shvatila sam da
ljudi u Antiratnoj imaju ve dovoljno znanja
kako pruiti mirni otpor, i znam da se dogo-
varalo i to e se uiniti i kako e se uiniti, i u
vezi s deloacijama, kroz radionice, kroz posje-
te, odnosno dolaske mirovnjaka iz svijeta, ne-
ke su stvari bile usvojene. Drugo, ne smijemo
zaboraviti da smo odmah krenuli i da smo do-
bili pomo pravnika, Orhideje Martinovi i Tanje
Tagirov! Da smo za svaku deloaciju ipak na-
pravili nekakav plan, znalo se tko e sjediti u
uredu, znalo se tko e kontaktirati Sabor, zna-
lo se tko e kontaktirati policiju, sve je bilo ra-
sporeeno. Najvei je problem bio tko e izai
na samu deloaciju i injenica je da su to u pr-
vo vrijeme radile uglavnom djevojke.
Miroslav Ambru Ki: A poslije Banac i
iak!
suradnja s policijom, kad su bile u pitanju de-
loacije, bila jako dobra. To je ono to stoji.
Sjeam se situacije u kojoj se nalazila Mirjana
Radakovi kad su doli na jednu deloaciju. Ta-
mo je bio njen kolega s posla, ali sad u maskir-
noj uniformi, s mainkom u rukama, a meu
policajcima koji su doli jer su morali doi, bi-
li su njeni bivi uenici. Bile su to totalno su-
lude kombinacije. Meutim vrlo brzo smo do-
li do potrebnih informacija i o Ministarstvu
obrane, saznali smo vrlo brzo da je glavna go-
spoa Paali, koja potpisuje upravne odluke o
deloacijama, ali ono to je bio problem, i tu je
sad veliina ARKzina, i tako sam ja ARKzin do-
ivjela, jest to to mi te informacije u drugim
novinama nismo mogli dobiti. Dvije godine su
prole a da nigdje ni jedno slovo nije napisano!
Praktiki se o deloacijama poelo pisati kad je
na deloaciju doao Peter Galbraight, a poslije
njega su onda na deloaciju dola i dvojica sa-
borskih zastupnika, kojih se to direktno ticalo,
ARK 1991. - 2011.
 doao je Nini i ne znam tko jo s njim... Nakon
tih napisa u novinama, praktiki u vrlo krat-
kom vremenu je donesena odluka da se pre-
staje s izdavanjem tih naloga.
Vesna Tereli: Ali bilo je tu sinkroniciteta! Ja
bih tu vrlo rado ula Srana. Ti si Srane i pri-
premao materijale o deloacijama. Sinkronici-
tet koji meni upada u oi jest da se to dogaa
u vrijeme kad poinju izbacivati Hrvate. Dakle,
njima je u tom izbacivanju nestalo onih koji su
bili prvi na listi, najosjetljiviji. Prvo se izbaciva-
lo ene. Sjetite se tko su bili prvi koji su se na-
ma obraali!
Sran Dvornik: Stalno imam osjeaj da je to
sve bio kaos u kojem su, slaem se s Dukom,
neki ljudi iznenaujue brzo, nakon par po-
kuaja i pogreaka, relativno brzo pronalazi-
li to se uope moe uiniti! Recimo, za Split
se smatra, koliko aktivistika iskustva kazuju,
da su se nakon poetnih sluajeva gdje su neki
ljudi pruili otpor ili prijetili da e se silom bra-
niti te riskirali da budu premlaeni, divlji izba-
civai koncentrirali na familije u kojima su bi-
le samo ene s djecom. U jednom je sluaju
penzionirani oficir koji je imao legalno oruje u
stanu rekao da e ga upotrijebiti ako se samo
jo jednom pojave, i kasnije su ga ostavili na
miru. A odnos snaga je bio takav da su i njega
mogli samljeti. S druge strane, eni s kerkom
nije pomoglo ni angairanje zatitara iz profe-
sionalne agencije, koji je ubijen. I opet, zapra-
vo nema sistema i nakon vie od pola godine
itanja svega i svaega, da me netko pita koli-
ko je bilo deloacija, mogao bih rei samo ne-
ku grubu procjenu. Da me netko pita po ko-
jim obrascima su provoene, opet bih mogao
rei, ovdje znam da je bilo ovako, ondje onako,
ali zbirno ne. I tu bi suradnja s policijom dobro
dola. Jer suradnja s policijom je funkcionira-
la utoliko da nisu bili bezobrazni, da bi izali
na mjesto dogaaja, napravili svoje zapisnike,
Zapravo, u poetku, osobito tijekom jeseni 91. nau
poziciju osjeala sam kao prilino shizofrenu i, osim jasnog
protivljenja Tumanovu reimu, trebalo mi je dugo vremena
da u sebi pronaem argumente za pacifizam, za radikalno
nenasilje.
87
i nita nisu mogli uiniti jer nad vojnicima ni-
su bili nadleni. A ona koja je bila nadlena, to
jest vojna policija, eventualno je nekad inter-
venirala, ako je i sama dobila politiku inter-
venciju odozgo, a inae su ravnoduno stajali.
Danas bi izvor pravih podataka o svemu to-
me bio kada bi policija izvukla, sredila i dala na
uvid javnosti sve svoje zapisnike o tome. Ima-
ju mnogo podataka, ali tada su, kako to lijepo
imenuje jedna britanska kriminalistika serija,
bili nijemi svjedok. Policajci su bili tamo, za-
pisali su, vidjeli su, i daljnjeg postupka po tom
praktiki nije bilo.
to se tie izlaenja u javnosti, ima jo ne-
to. Jest da je to moda postala velika tema
kada su istukli Zorana Pusia, pa je iak na-
pravio spektakl te na sljedeu deloaciju do-
veo Vladu Gotovca i ne znam jo koje saborske
zastupnike, i ovo sa Galbraightom, ali jedan od
prvih prodora je premda ne elim da se ovo
pretvori u dizanje spomenika samima sebi
izvrila Antiratna kampanja. Gomilali su se de-
seci i deseci sluajeva u kojima su aktivistkinje
sudjelovale u nenasilnom otporu deloacijama
u Zagrebu, i sve se zavravalo na tome da bu-
de tamo, i nakon nekog vremena bude fizi-
ki izguran van. Na jednom sastanku netko je
rekao Pa to da vie inimo, stalno se to po-
navlja, i nita ne uspijevamo, osim iskazati so-
lidarnost s ljudima koje na kraju uvijek izba-
ce? To je ve deprimirajue. Raspravljali smo
o tada neiskuanoj stvari prijedlogu da sazo-
vemo press konferenciju i barem obnaroduje-
mo da se to dogaa. Znam da je rasprava o to-
me bila iznenaujue duga. Kakva to press
konferencija? Kaj emo s time? Ipak smo je
sazvali. Kako je Vanja Nikoli bila glavna koor-
dinatorica tih aktivnosti, ona je vodila presi-
cu, premda joj nije bilo lako i to joj je vjeroja-
tno bio jedan od prvih nastupa pred medijima.
Dolo nam je nekoliko novinarki i novinara u
Tkalievu, i onda je u nekoliko novina o tome
i pisalo.
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 Kasnije smo razgovarali o jednom primje-
ru, malom ali pounom: novinarka Slobodne
Dalmacije, i to kad ju je Kutle ve bio preuzeo,
objavila je tekst s press konferencije i nasta-
vila objavljivati barem jo nekoliko lanaka o
deloacijama. Netko ju je jednom susreo, mi-
slim Vanja, zahvalila joj i izrazila neku vrst di-
vljenja to uspijeva u novinama koje ureiva-
ki i vlasniki tome sigurno nisu sklone, uope
pratiti tu temu i prikazivati je kao to ona jest,
kao nasilje i krenje prava ljudi. Ona joj je od-
govorila, otprilike, Pa vi ste nam pomogli!
Odrali ste press konferenciju. Presica je kao
dogaaj. Novinarka je na licu mjesta i ima od-
luujuu ulogu u interpretaciji. Dakle, umje-
sto da smo pisali saopenja, koja smo narav-
no pisali...
Miroslav Ambru Ki: Koja guva i baca u
smee!
Sran Dvornik: ... koja urednik pogleda i po
volji odbaci, ovo je situacija gdje je novinar ili
novinarka, ona/j koja/i prisustvuje dogaa-
ju, zna to se dogodilo i moe to prikazati kao
znaajno za objavljivanje...
Miroslav Ambru Ki: I to je najljepe,
konkurencija ne zna hoe li to izai ili nee! Vesna Jankovi: Moram samo kratko repli-
Kui?
Sran Dvornik: Tako je ona objavila nekoli-
ko stvari. Moglo se nai neto napisa i po dru-
gim novinama i tjednicima. Najvie je to pra-
tio Novi list, i naravno na ARKzin. Ali meni je
to znakovito za cijeli angaman s Antiratnom
kampanjom: okupi se ad hoc zbog nekakvih
dogaaja koji te zateknu, jo te iznenadi njihov
daljnji razvoj, stalno pronalazi naine reagi-
ranja. Nema tu one glupe rijei proaktivnost,
nema tu strategije, ne moe tu imati inicijati-
vu, nego stalno reagira, i pokuava to zna.
Ali zbog toga nije manje vrijedno, i to ilustri-
Nema tu one glupe rijei proaktivnost, nema tu strategije,
ne moe tu imati inicijativu, nego stalno reagira, i
pokuava to zna. Ali zbog toga nije manje vrijedno, i to
ilustrira koliko je velika razlika izmeu neega i niega!
88
ra koliko je velika razlika izmeu neega i nie-
ga! U onom mranom opem stanju, ako samo
netko neto radi, a ovdje je bilo barem nekoli-
ko desetaka ljudi, to je beskonano puta vie
nego da nema niega!
Tihomir Pono: Doli smo do jedne druge te-
me koju smo na poetku skicirali, a to su ARK-
zin i mediji uope. Ja sam tada znao za Antiratnu
kampanju, iskreno govorei, ne zbog ARKzina,
jer je ARKzin naprosto bio raen neitko!
Nenad Zakoek: Ja sam se ve naljutio.
Tihomir Pono: To je naprosto bio grafiki su-
icid! Ali je s druge strane injenica da je taj ARK-
zin 90-ih godina bio vano mjesto, susretite,
sjecite, da su se u njemu otvarale nekakve te-
me... Od ratnih zloina koje su poinili pripadnici
hrvatskih oruanih snaga, do recimo tema ma-
njinskih prava. A s tree strane jako je zanimljivo
uoiti da je broj ljudi i medijskih profesionalaca
koji su u njemu djelovali, koji su doli s nekakvim
utakmicama u nogama, zapravo bio jako malen.
Sran Dvornik: Za nas je bio velik, iznutra
gledano.
cirati na ovo to je Sran rekao. Iako sam i sa-
ma esto imala osjeaj da smo reaktivni, da-
kle da uglavnom radimo ono to nam se nalo
na pladnju...
Miroslav Ambru Ki: Vatrogasno!
Vesna Jankovi: ...da, vatrogasno djelova-
nje, mislim da upravo ARKzin, ali isto tako mi-
rovna edukacija, prigovor savjesti i neki dru-
gi projekti, odnosno aktivnosti, govore o tome
da su postojali neki planovi. Meu tim planovi-
ma je, jo u Kumrovcu spomenuta, a neto ka-
snije se ponovo pojavljuje, ideja zajednikog
ARK 1991. - 2011.
 oglas objavljen u Feral Tribuneu 30.
studenog 1993.

Tekst Radoslava Dojinovia Zatvorska promiljanja, ARKzin 5

89 Propitivanja, prijepori, transformacije

(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 prostora, koji bi koristilo vie organizacija po
uzoru na tadanju Metelkovu. To nikad nije za-
ivjelo jer su vremena bila....
Tihomir Pono: Dvadeset godina kasnije!
Vesna Jankovi: Dvadeset godina kasnije!
Imamo Kuu ljudskih prava, ali imamo i Me-
diku. Dakle, neke stvari koje smo planirali nije
bilo mogue ostvariti stjecajem okolnosti, ne-
ke stvari koje nismo planirali su nam se nale
na dnevnom redu...
Nenad Zakoek: Srane, jesi li ti znao da je
Tuman Povelju potpisao?
Sran Dvornik: Ne, ali znam da je bilo izne-
naujuih kombinacija. Kad smo jedanput na
Trgu rtava faizma javno prikupljali potpise a
nismo prijavili nikakav skup pa su nas priveli,
vratio sam se sa arkom Puhovskim iz policij-
ske stanice u Vlakoj s potpisima cijelog vrha
tog dijela zagrebake policijske uprave. To je
dodue puno manje nego Tuman, ali eto, uvi-
jek ima takvih iznenaenja!
Vesna Jankovi: Postoji velika razlika iz-
meu tog ARKzina, znai ARKzin 91.-92., ko-
ji je Mak grafiki ureivao, i ARKzina koji kree
u novinskom formatu 93. 91. jo imamo ovd-
je vie puta spominjani kaos. Pronalazimo ru-
pe u institucijama, ljude koji su bili spremni
uti, uiniti neto... za razliku od toga 92., ini
mi se osobito nakon izbijanja rata u Bosni, do-
lazi do konsolidiranja HDZ-a na vlasti. Sjeam
se kako je HDZ stavljao apu na temeljne dru-
tvene institucije, kao u nekoj video igri, i pre-
uzimao kontrolu.
Dakle, ARKzin 93., verzija 2.0., nastajao je
velikim dijelom kao reakcija na tu posvema-
nju politiku kontrolu medija. Ostao je jedi-
no Novi list kao nekakva enklava... Prolo je bi-
lo neto manje od godinu dana kako ARKzin
nije izlazio, i nisam bila pretjerano oduevljena
idejom da se ponovo ukopam u taj poduhvat.
Nenad Zakoek: Kad je izaao zadnji?
Vesna Jankovi: Zadnji je izaao u maju 92.
Draena Perani dolazi iz Sarajeva i pie Odu-
miranje Bosne i Hercegovine: Svi smo bi-
li naivni
Nenad Zakoek: A kad kree ovaj iz 93.?
Vesna Jankovi: U proljee. Poinjemo radi-
ti na njemu u treem mjesecu, a slubeni da-
tum je prvi april. Zezali smo se da smo prvoa-
prilska ala.
Tihomir Pono: Spomenuo bih jo jednu te-
mu koja je skicirana kao vana, a to je primirje,
od rata do rata. Dakle, od Sarajevskog primirja
do opsade Sarajeva. to tada radite, o emu ta-
da razmiljate? Da li nastojite strukturirati orga-
nizaciju koja je oito nastajala u kaotinim uvje-
tima, u kaotinom vremenu? Da li dolazi do toga
da netko kae evo, sad je primirje, nema vie ra-
ta, idemo svojim poslom? Jeste li bili svjesni da
ete na slinim poslovima koje ste zapoeli, pro-
vesti jo godine i godine?
Vesna Tereli: Ne mogu rei, ali svi tada ja-
ko puno radimo! To je vrijeme kad se ve po-
inje pripremati ZaMir, dakle, Eric Bachman,
Wam Kat, Ognjen Tus, mnogi su ve tu ... Ne
znam kad si ti Srane doao?
Sran Dvornik: Nisam bio u poetnoj grupi,
koja je to pokrenula u maju 92. Prikljuio sam
se tek negdje u jesen.
Ognjen Tus: Koliko se sjeam, prije toga smo
slali faksove preko Austrije, je li tako?

Jer suradnja s policijom je funkcionirala utoliko da nisu bili bezobrazni, da bi

izali na mjesto dogaaja, napravili svoje zapisnike, i nita nisu mogli uiniti jer
nad vojnicima nisu bili nadleni. A ona koja je bila nadlena, to jest vojna policija,
eventualno je nekad intervenirala, ako je i sama dobila politiku intervenciju
odozgo, a inae su ravnoduno stajali. Danas bi izvor pravih podataka o svemu
tome bio kada bi policija izvukla, sredila i dala na uvid javnosti sve svoje zapisnike
o tome

90 ARK 1991. - 2011.

Vesna Jankovi: Kad je uspostavljen BBS,
funkcionirao je na Wamovom osobnom ra-
unalu koje je bilo instalirano u mojem sta-
nu, i svako malo je zvonio telefon jer su se lju-
di prikljuivali.
Vesna Tereli: ZaMir dakle kree, on se gradi
i kod nas, gradi se i u Sloveniji, u Srbiji, kasni-
je u Sarajevu...
Vesna Jankovi: Pa Tuzla, pa Kosovo.
Vesna Tereli: Tako se razvijala ta mrea, a
razvija se i elektronika konferencija Yugo-An-
tiwar, na kojoj se vode iznimno vane diskusi-
je. Uli smo u to s dosta nepovjerenja, neki i s
puno radoznalosti i entuzijazma; sjeam se da
sam ja pruala otpor. A onda, kad sam jednom
ula, vidjela sam da je velika vrijednost ba bi-
la djelovanje u toliko zemalja i da sad moemo
dnevno komunicirati sa svim drugim ljudima,
koji stvarno imaju drugaije perspektive. Imali
smo vrlo suvisle rasprave, koje su onda kad je
doao internet i stvari prele na server u dru-
goj polovici devedesetih prekinute, ali to je ve
druga pria...
Zapravo sam htjela govoriti o tome to
smo radili te 92. Priprema se rad s djecom,
koji e se pretvoriti u rad s djecom u kampo-
vima, to prognanikim, to izbjeglikim. To
e narasti u Suncokret. Priprema se Centar za
mir Osijek. Cijelu tu zimu pamtim ba po puto-
vanjima u Osijek i natrag, komunikaciji s ljudi-
ma koji e pomoi, iz Engleske, Njemake... Na
neki nain prijateljska pomo, onakva kako su
nai prijatelji iz War Resistersa znanjem i inspi-
racijom pomagali nama. I u svibnju su tu prvi
Dani kulture nenasilja, i onda Katarina i Kruno
pokreu Centar za mir u Osijeku. I mi imamo
pune ruke posla. Sve vrijeme traju deloacije...
Ve se prevode materijali za knjige, izvjeta-
ji Amnestyja i Human Rights Watcha. Rade se
razliite stvari, ali svi radimo... nonstop radi-
91
mo. Izlazimo u KIC, izlazimo u kole. U Zagre-
bu vrata otvara Sanja Sarnavka, Klasina gim-
nazija otvara vrata, a u Osijeku nam put otvara
Ladislav Bognar, koji se friko vratio s bojini-
ce i jo uvijek radi u Zavodu za kolstvo. Zavod
za kolstvo zahvaljujui nekim ljudima nasta-
vlja funkcionirati kao institucija koja je tu kako
bi pedagoki pomogla kolama da rade demo-
kratinije. Jedna apsolutno fenomenalno para-
doksalna situacija!
Televizija je posve negledljiva! Recimo,
Dnevnik je isto pranje mozga! A s druge stra-
ne jo uvijek djeluje Zavod za kolstvo u kojem
ljudi kao Ladislav Bognar. kola za ljudska pra-
va i demokraciju! Naravno da su im to za neko
vrijeme presjekli i da je to postalo nemogue!
Ali to je vrijeme u kojem moemo neometano
raditi s nastavnicima, to recimo za dvije godi-
ne, 94., vie nee biti mogue bar na neko vri-
jeme. I dalje smo stalno nalazili neka zaobila-
zna vrata! Uvijek bi se nekako pokazalo da se
tu ipak nae neki ovjek koji nam otvara vrata
i da moemo raditi.
Duka Pribievi-Gelb: Ako ne ovjek, on-
da barem neka vanjska institucija koja daje le-
gitimitet nekom programu, kao to je UNICEF.
Zahvaljujui UNICEF-u opet se putem domaih
institucija (sada su ve agencije i zavodi) ulazi-
lo u kole.
Nenad Zakoek: Kad je Maja osnovala Ma-
li korak?
Vesna Tereli: Mali korak smo, mislim,
osnovali 93., To je ve vrijeme kad vidimo da
vie nee ii preko Zavoda za kolstvo, ta vrata
su se zatvorila.
Sran Dvornik: Ne zaboravimo - premda to,
koliko se sjeam, nismo tada tako analizira-
li - da je u obrazovanju jako znaajna politi-
ka simbolike. To je tako s nacionalizmom: na-
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 cionalizam nema drugi nain ekonomije, nema
drugi nain organiziranja uprave, bave se glu-
postima kao to su simboli identiteta, i HDZ
je u tom svjetonazorskom okviru obrazovanje
bio apsolvirao prije svega drugoga, i iznenau-
jue brzo! Ako se sjeate, parlament s HDZ-
ovom veinom je konstituiran 30. maja 90.
Tri mjeseca i dva dana poslije, poetkom kol-
ske godine, vjeronauk je ve u kolama! Za tri
mjeseca napraviti program, odabrati i tobo-
e obuiti ljude za nastavu... Sam ih je Adalbert
Rebi, njihov ovjek, tog ljeta upozorio: mi
nekamo kadra. Nikoga nije bilo briga. To je bio
simboliki akt.
Ognjen Tus: Mislim da Analiza postojanja
HDZ-a u ovoj dravi nije posao Antiratne, ako
je ovo sjeanje na Antiratnu. Spomenut je Za-
Mir, koji jest za nas znaajna tema. On je zrak
kroz koji struji komunikacija. Ono to je Wam
napisao u prvom svojem mailu, da znamo to
radimo, da to radimo prvi put, smatrao sam
vanim, ali takoer nisam stvarno mislio da
je tehniki dio vaniji od socijalnog, koji je to
upotrijebio. Mislim da je bio kima antiratne
mree. Volio bih da pokuamo naprosto vidje-
ti po emu smo se razlikovali. Drava je tako
funkcionirala, bio je raspad, oni su se snalazili
i krali koliko su mogli, gurali djecu u rat i osta-
vljali ih po zimi u tenisicama, moje naselje su
branili tako da su stavili plinske cisterne oko
kasarne, minsko polje, pa sam vozio djecu kroz
mine u muziku kolu... ali to nije vano. Va-
no je da li smo bili razliiti, da li smo napravili
neki civilizacijski korak, da li mi to vidimo i da
li to drugi vide? Meni je vano da kaem, ja to
vidim, i znam to sam radio, znam da sam to
namjerno radio tako... Kad smo poeli ZaMir
(Wam je dao to glupo ime, meni se ne svia, ali
eto), pokuali smo razgovarati sa zagrebakim
BBS-om (to je bio Bug, CroatiaNet)... Oni su na
svojim stranicama napisali otprilike Srbima
pristup zabranjen, uglavnom nisu bili voljni,
Spomenut je ZaMir, koji jest za nas znaajna tema. On je
zrak kroz koji struji komunikacija. Ono to je Wam napisao u
prvom svojem mailu, da znamo to radimo, da to radimo prvi
put, smatrao sam vanim, ali takoer nisam stvarno mislio
da je tehniki dio vaniji od socijalnog, koji je to upotrijebio.
Mislim da je bio kima antiratne mree.
92
radili su za vojsku. Logino je rjeenje bilo da
neto napravimo sami, Wam je to startao na
svojem raunalu, Eric je donio software... Ono
to je vrijedilo jest to to smo uvijek nalazili
ljude koji su imali to rei, dolazili smo do njih,
i gurali im modem u ruke. I to guranje u komu-
nikaciju bilo je aktivno i svi smo ga podravali.
Bio je to zajedniki rad!
Tihomir Pono: Jedno pitanje vezano uz samo
to guranje modema i komunikaciju: Koliko ste vi
mogli modemima meusobno razgovarati, a ko-
liko ste pomou njih mogli razgovarati s, uvjetno
reeno, drugom stranom? Koliko ste mogli ko-
municirati s dravom, kada se elite obratiti re-
cimo zbog nekog prigovaraa savjesti, ili je to bi-
lo za diskusijske grupe i za razgovore s ljudima
u Nizozemskoj, u Engleskoj, koji imaju mirov-
nog iskustva, koji znaju neto o organizaciji, ko-
ji mogu pomoi, na primjer da se doe do nekih
novaca?
Ognjen Tus: To je pitanje softwarea koji je bio
instaliran. Software potjee iz nekih njemakih
socijalnih grupa ...
Vesna Jankovi: Radilo se o grupi FoeBud
e.V.
Ognjen Tus: Bitno je da je software bio takav
da je u stvari okupio ljude da komuniciraju.
Imao je konferencije i imao je potu. Svi smo
se sluili svojim e-mail adresama prije nego
to je internet nastupio u naim krajevima.
Sran Dvornik: U poetku su serveri razmje-
njivali poruke putem modema koji se povre-
meno spajaju telefonskim vezama. Da bismo
dobili punu povezanost na internet, pokua-
li smo se jednostavno dogovoriti s ljudima koji
su upravljali hostom na Institutu Ruer Boko-
vi. Meutim, kako su nam rekli, Predrag Pale,
koji je tada bio glavni ef Carneta, naprosto je
ARK 1991. - 2011.
 Broura Centra za
promociju ljudskih prava,
lipanj 1994.

Deloacije: Sluaj 170, ARKzin 1

93 Propitivanja, prijepori, transformacije

(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 rekao ne moe. Naao je razlog koji naizgled
nije politiki. Rekao je da to nije mogue iz si-
gurnosnih razloga.
Miroslav Ambru Ki: Zapravo bi treba-
lo, za ljude koji su se rodili s internetom ili su
poeli komunicirati kad je ve postojao inter-
net, napraviti jedan mali esej, fenomenologi-
ju to je to BBS. Jer je to drukije, a funkcio-
nira! Funkcioniralo je na impulse, ali ne da se
prikopamo na neku stalnu vezu, nego tako
to su kompjuteri-vorovi automatski naziva-
li svoje kompjutore-vorove i predavali pakete
robe koja se u meuvremenu skupila od indi-
vidua, tako da su ti paketi s drugoga, treega
distribuirani dalje. Dakle, nije bilo instant, ali si
recimo za pola dana mogao i s najvee udalje-
nosti dobiti svoju poruku.
Vesna Jankovi: Vratila bih se na pitanje koje
si postavio. Prvo, ZaMir je pokrenut zbog toga
to su telefonske veze izmeu Hrvatske i Srbi-
je bile prekinute. Dakle, prva je ideja bila da se
omogui komunikaciju unutar regije meu mi-
rovnim grupama.
Nenad Zakoek: Koliko ljudi je u stvari u Sr-
biji imalo pristup? Vie se ne sjeam.
Vesna Jankovi: Mislim da je Zagreb ZaMir
bio najjai, organizacijski najagilniji...
Sran Dvornik: Mislim da je broj korisnika Za-
Mir-Zg bio oko hiljadu!
Ognjen Tus: Mislim da je zadnja brojka bila oko
dvije hiljade.
Vesna Jankovi: Kod ZaMira je, ini mi se,
vana komponenta da je i to dolo kao ideja
izvana...
Ognjen Tus: ta je dolo izvana?
Vano je da li smo bili razliiti, da li smo napravili neki
civilizacijski korak, da li mi to vidimo i da li to drugi vide?
Meni je vano da kaem, ja to vidim, i znam to sam radio,
znam da sam to namjerno radio tako...
94
Vesna Jankovi: Eric je donio modem, Wam
je bio tu i pisao je svoj Zagreb Diary...
Ognjen Tus: Mi smo imali potrebu, mi smo
imali tehnika znanja da to napravimo, ima-
li smo podrku ljudi koji su nam mogli po-
moi nabaviti razne stvari i sjediti s nama i po-
moi da to instaliramo zajedno! Mislim da je to
bio zajedniki rad. Nita od toga nije se desilo
drukije nego onako kako je to nama trebalo!
Vesna Jankovi: O.K.
Ognjen Tus: Kad su nas ti BBS-ovi odbili, Eric i
ja smo jedno vee na Trgu rekli, ajmo dobaviti
software za to. Kad je taj software doao Wam
ga je sam za sebe startao na svojem kompju-
teru, poslao par poruka okolo i rekao: ljudi,
prikljuite se. Onda smo trali okolo, slali mo-
deme, stare kompjutere prepravljali.
Vesna Jankovi: elim samo rei, da bi neto
zaivjelo, ljudi su morali vidjeti kako to radi! Za
mene je cijela stvar postala zanimljiva kad sam
vidjela efekte te komunikacije. Kao kad smo
dobili fax iz Bosne o masakru u Bijeljini i posla-
li vijest preko GreenNeta u svijet, a onda su je
prenijele i velike agencije poput CNN-a... I kad
vidi kako te poruke djeluju, onda se zakai.
Miroslav Ambru Ki: Novine u to vrijeme
nisu uope znale ta je to BBS. Nisu mogle ra-
zumjeti ak ni to da je mogue poslati sliku. Ali
s druge strane, da bi se poslalo sliku, trebalo ju
je hakirati, ali su stvari prolazile i bile su nev-
jerojatno efikasne. Policija je zadnja shvatila o
emu se radi.
Vesna Jankovi: Jo neto u vezi sa ZaMi-
rom. Naime, upravo zahvaljujui ZaMiru, is-
kustvu komuniciranja elektronikom potom,
ARKzin se povezuje s teorijsko-aktivistikom
grupom u Nizozemskoj i poinje prvi objavlji-
ARK 1991. - 2011.
 vati tekstove koji se bave cyberkulturom. Znai
94. 95. mi objavljujemo prijevode tekstova
koji se bave temom koja tek unazad dvije-tri
godine ulazi na sveuilite. U svakom sluaju,
jedna od stvari zbog koje i ovaj naslov Dvade-
set godina ispred zaista ima smisla, jest i to.
Milena Beader: OK, jedna je stvar bila ta po-
vezanost unutar regije, kakva god bila, ali bi-
tno je i da smo se u isto vrijeme povezali s lju-
dima iz svijeta. Ne samo da smo se povezali,
nego ni oni, ini mi se, nisu u to vrijeme bi-
li puno ispred nas kada se radi o koritenju tih
novih tehnologija. Znam to po tome to smo,
kad sam zapoela inicijativu za Amnesty In-
ternational u Hrvatskoj (dakle 92., 93.), mo-
gli dobivati njihove interne konferencije, koje
su oni tada takoer poeli instalirati, te kori-
stiti elektroniku potu. Dakle, tada sam ima-
la dojam da smo se time poeli sluiti u isto
vrijeme kao i dio neke globalne civilne scene.
Naravno, za nae medije to je tada bila nepo-
znanica. Sjeam se kad je urednik HINE zvao
upravo u vezi s poecima rata u Bosni, a mi mu
nikako nismo uspjeli rijeima objasnit to je to
e-mail...
Tihomir Pono: Otvorimo pitanje Bosne i Her-
cegovine. Neemo ii u genezu rata, ali eviden-
tno je da je ona na mirovnom pokretu ostavila
jak trag. Nisu razoreni samo neki gradovi i se-
la u Bosni i Hercegovini, nego je na neki nain
oteen i mirovni pokret. Kako ste se uope no-
sili s tim? Je li netko otpao zbog nesuglasica, je li
netko otpao zato to je smatrao da treba hitno,
jednostavnim rjenikom reeno, izrokati sve
oko Sarajeva, da ne ostane nita, pa da bude mir,
ili je i taj moda mogao nastaviti? Kako se nosi-
te sa svime time? I je li, budui da ste spominja-
li neke krugove iz Bosne i Hercegovine, dolo do
pucanja odnosa s nekim ljudima i organizacija-
ma u Bosni i Hercegovini?
95
Vesna Tereli: Ne, odnosi su postojali, i to i
od prije. Kako sam bila u Zelenoj Akciji, kam-
panja protiv nuklearnih elektrana je zapravo
bila jugoslavenska kampanja i tu smo izgra-
dili i kontakte i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini.
Dakle, bilo je ljudi koji su bili aktivni za zati-
tu okolia, bilo je feministikih veza.... Kad je
poeo rat u Hrvatskoj, neki od njih su bili pod
pitanjem utoliko to je komunikacija bila to-
liko teka; mi smo te prepreke zaobilazili, pu-
tovali smo. Sjeam se puta u prosincu 91., pr-
vo u Beograd, pa onda iz Beograda u Sarajevo.
Iz Beograda se najvie sjeam paljenja svijea,
za sve rtve. Tada su se pred predsjednitvom
Srbije palile svijee, to je ve tada organizirala
Nataa Kandi. ene u crnom su stajale, prosv-
jedovale protiv rata. A od tamo sam otputova-
la u Sarajevo, gdje je zapravo sve bilo spremno
za rat. Jedini ovjek s kojim sam tada razgova-
rala, koji je to tako rekao, i to vrlo hladnim gla-
som, bio je Ibro Spahi. On je rekao, tenkovi su
tu, po brdima, tu je sve pripremljeno. Drugi ne.
Drugi, novinari, prijatelji, prijateljice, svi su go-
vorili, ma ne, ne, nema anse, nee biti rata.
Vraala sam se nekim luakim putovima ka-
kvima se putovalo u to vrijeme, i nisam puno
razmiljala o Bosni od tog prosinca do travnja;
kao to rekoh prije, imali smo pune ruke posla,
u vezi s Osijekom i tako dalje.
A onda, kad su bili prosvjedi za mir, kad
je krenulo pucanje - Bosna je odjednom do-
la u fokus. Tada smo razgovarali o tome i mi-
slim da se nismo slagali. Mislim da u ovoj knjizi
treba ostati zabiljeeno da smo tada paralel-
no artikulirali dvije pozicije: jedna je bila beli-
cistika, a druga pacifistika. Obje smo jasno
artikulirali. Zbog toga nitko nije otiao. Dugo
smo diskutirali, i naprosto smo doli do dvi-
je razliite analize, koje su mogle paralelno op-
stajati jedna kraj druge.
Nenad Zakoek: Na alost, ni jedna ni druga
nije imala anse da u tom trenutku bude reali-
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 zirana. Bilo je jasno da nitko zapravo ne eli in-
tervenirati. S druge se strane, takoer slomila
pacifistika ideja da e se nekako stvari sredi-
ti. Mislim da je Izetbegovi do kraja vjerovao
da odlunim odbijanjem da se primjeni nasilje
moe sprijeiti drugu stranu da napadne. To je
bila potpuna iluzija.
Vesna Jankovi: Sjeam se da je Zoran Otri
bio taj koji je od vrlo ranog vremena upozora-
vao na to da e puknuti u Bosni. Ni ja to nisam
eljela vjerovati. Sjeam se takoer rujna 91.,
kada su bili u jeku pregovori i izvlaenje oruja
iz vojarni, Ivana Nana Radi je predlagala da se
obratimo meunarodnoj zajednici i da meu-
narodna zajednica stavi pod kontrolu to oruje
koje je transportirano u Bosnu i Hercegovinu.
To je bio vrlo suvisao prijedlog, i ne znam za-
to nismo to uinili.
Milena Beader: Meni je ostalo u sjeanju da
smo pisali neto vezano za to...
Vesna Jankovi: Sjeam se da smo o tome
diskutirali, ali ne znam da li je ita napisano!
Milena Beader: Moda se na kraju zaista ni-
smo uspjeli obratiti nekoj meunarodnoj in-
stituciji...no, meni je negdje u sjeanju da smo
se obratili Evropskoj uniji, tada Evropskoj
zajednici...o tome bi vie znao Zoran Otri.
Sran Dvornik: Za odnose u samoj Antiratnoj
kampanji to nisu bile prijelomne stvari. O sva-
emu smo mi razgovarali. To nije imalo razinu
na kojoj bi moglo dovesti do nekakve podje-
le. I dalje mislim da smo prije svega bili i zate-
eni i zbunjeni i da, osim toga, nije bilo ba ta-
ko mnogo informacija. Jako je dugo trebalo da
uope shvatimo ulogu Hrvatske u Bosni i to je
ve bilo u punom jeku kad nam je poelo svi-
tati to se dogaa. U poukama koje bi vrijedi-
lo izvui, naglasak bi bio ba na tome da ljudi
U poukama koje bi vrijedilo izvui, naglasak bi bio ba
na tome da ljudi od kojih nitko nema privilegiran pristup
informacijama, mjestima odluivanja, niemu, djelujui
potpuno odozdo, mogu neto uiniti, i kako se to formira
izvan etabliranih organizacijskih obrazaca.
96
od kojih nitko nema privilegiran pristup infor-
macijama, mjestima odluivanja, niemu, dje-
lujui potpuno odozdo, mogu neto uiniti, i
kako se to formira izvan etabliranih organiza-
cijskih obrazaca. Nismo mi bili neka znaajna
organizacija koja, poput nekakvog punkta za
politiku analizu i odluivanje, inicira akcije i
donosi sudove.
Tono je da smo beskrajno raspravljali to
bi trebalo uiniti s Bosnom, ali ne zaboravimo
da je, jo prije bilo kakvog rata, iz Bosne, iz-
nutra, potekla inicijativa-poziv na meunaro-
dni protektorat. Preventivno. To je zastupao
Zdravko Grebo, a kasnije je bio i apel Helsin-
kog parlamenta graana. Nije manjkalo ide-
ja to bi trebalo uiniti. Pitanje kako sprijeiti
rat bitno je za jednu antiratnu organizaciju, ali
paradoksalno, to nas nije moglo podijeliti jer
nije bila sr naeg angamana. Ne zato to je
svejedno treba li silom zaustaviti nasilje ili tre-
ba djelovati nenasilno, nego zbog ovoga to
je rekao Nenad: nita nije ni ovisilo o tome to
emo mi rei. Za razliku od aktivistikog dje-
lovanja ovdje, gdje su akcije, izjave, suprotsta-
vljanja Antiratne mogle na neto i utjecati. Bo-
sna je bila velika tema, u kojoj smo mi zaista
bili marginalni. K tome, danas izgleda kao da
se sve zna. Nita se nije znalo! I kad je puknulo
poetkom aprila u Bosni, nije odmah bilo pre-
zentno to e se dogaati. Naravno, paranoici
i nacionalisti su jedini bili u pravu. Ali ne zato
to su bili u pravu, nego onako kako i pokvaren
sat dvaput dnevno pokae tono vrijeme.
Nenad Zakoek: Osim toga su aktivno radili
na tome. to je self-fulfilling prophecy.
Sran Dvornik: Ipak, izdvojio bih neto to se
dodue dogodilo 10-11 mjeseci poslije poetka
rata u Bosni i Hercegovini, ali pouno za ovaj
tip pristupa i aktivnosti. U martu 93., zahva-
ljujui Centru za ene rtve rata i aktivistkinja-
ma, ne u Zagrebu, nego u izbjeglikim logori-
ARK 1991. - 2011.
 ma, dolo je grozno upozorenje da su hrvatske
vlasti poele odrasle mukarce skupljati iz lo-
gora i odvoziti ih natrag za Bosnu...
Nela Pamukovi: I ene.
Sran Dvornik: Mogue. Znam da su kao
opravdavanje koristili to da se mogu boriti, a u
patrijarhalnom obrascu ene se ne smatra to-
liko opasnima. Ali ne iskljuujem da su odvozi-
li i ene. Ni dan-danas ne znam o tome cjelo-
vitu informaciju. U svakom sluaju, ljude koji
su uivali izbjegliki status poeli su odvozi-
ti iz logora u Hrvatskoj i vraati ih u zaraeno
podruje. A Hrvatska se hvalila kako ona nije
agresor, nego prua gostoprimstvo bonja-
kim izbjeglicama. Koliko smo mogli uti, iz-
ruivali su ih HVO-u. Glas o tome doao je od
aktivistkinja iz izbjeglikih logora, na to su i
Antiratna i organizacije za ljudska prava digle
meunarodnu uzbunu. Sreom, upravo je u
Zagreb bio doao Tadeusz Mazowiecki kao pov-
jerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Na
njegovoj press-konferenciji sam glumio novi-
nara ARKzina, i kada je Mazowiecki rekao da je
od hrvatskih vlasti dobio obeanje da e pre-
stati vraati ljude u BiH, pitao sam ga to e
biti s onima koji su ve odvedeni. Nije odgovo-
rio. Ali vano je upamtiti kako se vane stvari
moe uiniti zajednikim djelovanjem. Centar
za ene rtve rata poeo je s time da pomae
enama iz Bosne u izbjeglikim logorima. Is-
tovremeno se pokazalo da je to mjesto gdje se
prvo saznaje za jednu teku povredu prava iz-
bjeglica, i odatle je podignuta uzbuna pa je uz
pomo drugih organizacija ili dijelova mree
pokrenuta ira akcija, kojom smo u ovom slu-
aju sigurno hrvatskim vlastima stvorili neu-
godnost i osujetili neto to su poele.
Milena Beader: Imali smo i u ARK-u sluaje-
va ljudi koji su dolazili s tim problemima. Ta-
da su vlasti ve poele hvatati ljude iz BiH ne
97
samo po logorima, nego po kafiima, po ulici i
drugdje.
Nenad Zakoek: Ali jedan dio ljudi uspio se
oduprijeti.
Milena Beader: Da, jedan dio je uspio, a neke
su uspjeli poslati natrag u Bosnu. Bilo je, kao i
uvijek u ratu, naalost i tragikominih situaci-
ja. Uvijek se sjetim ovjeka koji je bio uhvaen
u kafiu u centru Zagreba i vraen u Bosnu, u
Tomislavgrad, prvo su ga stavili u zatvor ka-
snije bi ga poslali u vojsku, u HVO. Kako se, dok
je bio u Zagrebu, upoznao s razliitim ljudima,
ukljuujui i neke novinare, u tom se asu sje-
tio da ima telefonski broj neke novinarke iz Ve-
ernjeg lista. Rekao je straaru da je novinar i
da se mora javiti u redakciju, pa mu je to ovaj i
dopustio, pretpostavljam samo zbog toga to
je lako uspostavljao kontakte s ljudima i bio
uvjerljiv. Novinarki je rekao: Molim te poa-
lji faks, kao slubeni, da sam ja va novinar i da
moram istog asa izai. Ona je to uinila i oni
su ga pustili. Tom smo ovjeku poslije pomogli
kad se vratio u Zagreb. I to se dogaalo, bavili
smo se i takvim sluajevima.
Nela Pamukovi: To je bila velika groznica.
Cijela izbjeglika zajednica je bila potpuno is-
prepadana. Ulazili su u izbjeglike kampove
ujutro rano, u pet, est, pretraivali, dizali ma-
drace, traili oruje, psovali. ene, a i neko di-
jete, su takoer odveli, pa smo mi to prati-
le i zahtijevale da ih se oslobodi. Stavili su ih u
sportsku dvoranu na itnjaku. Kao prizor iz fil-
mova iz doba nacizma.
Milena Beader: Kad je pobjegao iz tog za-
tvora, iz Bosne, taj mi je ovjek doao doma
u pet ujutro da mu pomognemo. I hajde, nai
kontakte s UNHCR-om, Amnestyjem, Helsin-
ki Watch, jer je znao da smo prije toga zajedno
s predstavnicima nekih od tih organizacija ili
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 po Bosni, vezano za istraivanja krenja ljud-
skih prava. Prestraila sam se. Kad je pozvo-
nio u pet u jutro, mislila sam prvo, naravno, da
je policija... Ali eto, nekako smo uspjeli i to ri-
jeiti. Naime, na sreu je ba u to vrijeme u Za-
grebu bila delegacija Human Rights Watcha s
kojima smo suraivali, cure su dole po njega
taksijem i odvezle ga u UNHCR, te je vrlo brzo
uspio doi do Engleske. Kad sam ga prije neko-
liko godina vidjela u Zagrebu jo je ivio u En-
gleskoj. Prema mom miljenju, te su cure bile
najhrabrije istraiteljice od svih drugih orga-
nizacija koje su dolazile u to vrijeme, zato to
su uz profesionalni pristup imale i aktivisti-
ki duh.
Sran Dvornik: Samo jo jedan detalj. Ovo je
u toj cijeloj nesrei jedna mala svjetla toka.
Da je ovakva jedna tanjuna mrea ipak po-
sluila kao infrastruktura djelotvornog meu-
narodnog upozorenja na akutno teko krenje
ljudskih prava, s jo teim moguim poslje-
dicama. Non refoulement je tvrdo pravilo. Ne
smije vraati izbjegle ljude natrag u ratnu zo-
nu. To je teki kriminal, za koji ne znam da li
je itko u Hrvatskoj ikad odgovarao. Ali s druge
strane i opet ima neku mo, samo zato jer si
jedini koji je uspio negdje plasirati tu vijest. Pa
se neto pokrene. A s druge strane, istodobno
me boli dua kad se sjetim one press-konfe-
rencije. Imao sam one shot. Mogao sam Mazo-
wieckom postaviti jedno pitanje. Ili ti ljudi ko-
je vraaju ili deloirani. Ne znam zato sam se
odluio za ovo. Mislim da je bilo ee. Jer de-
loirane nisu ubijali. A tamo u Bosni... Kad su
pali u ruke HVO-u, to su bili i Dretelji, i kopa-
nje rovova i ivi titovi i tako dalje. Sofijin iz-
bor, ne?
Vesna Tereli: Mi te, 92.-93., posebno kroz
Osijek, vezano uz kontakte s obiteljima zato-
enih i nestalih, kontaktiramo sa teficom Kr-
sti, pa s Matom imiem iz zajednice progna-
Ovo je u toj cijeloj nesrei jedna mala svjetla toka.
Da je ovakva jedna tanjuna mrea ipak posluila kao
infrastruktura djelotvornog meunarodnog upozorenja na
akutno teko krenje ljudskih prava, s jo teim moguim
posljedicama.
98
nika, koji nas apsolutno vide kao izdajice. Mi
smo sama mrana strana svijeta. Ali progna-
ni ele doznati imamo li neku informaciju o se-
lima iz kojih su oni prognani, kao to su Lovas
i druga. A obitelji zatoenih trae, pokuavaju
dobiti bilo kakvu informaciju. Jedna ideja ko-
ju su imali bila je da bismo mogli pronai ne-
koga na Vojno-medicinskoj akademiji, jer mo-
da oni imaju dokumentaciju, imaju spiskove.
Sve je to tapkanje u mraku. Bile su to jako na-
pete komunikacije. Prvi put kad su doli iz Za-
jednice prognanika, svi su doli u uniformama.
Imali su potrebu da dou nekako prepozna-
tljivo. Da ne izgledaju kao mi, kao izdajice, ne-
go da se vidi da su oni na pravoj strani. Oni su
drugaiji.
Nenad Zakoek: Jesu li imali maskirne
uniforme?
Vesna Tereli: Je, je. I to je komunikacija ko-
ja je onda bila konstantna. tefica Krsti je
konstanta mog ivota. (smijeh)
Nenad Zakoek: Alter ego. (smijeh)
Vesna Tereli: tefica Krsti nala je svojeg
sina, njegove posmrtne ostatke. Mnogi nisu. A
Mato imi se vratio kui. Neto se rijeilo. Za
nju na tuan nain, ali u vrijeme kad je ona ve
i znala da ga nema. Pomirila se s gubitkom.
Ali bilo joj je silno vano da su nali posmrtne
ostatke.
Duka Pribievi-Gelb: Doivljavali su nas
kao neprijatelja. Ali koliko se to i podgrijavalo?
Sjeam se jedne ene, bila je lijenica ili je radi-
la na Rueru, koja je izgubila sina u Vukovaru.
Na kraju je pronala tijelo. Potajno je dolazila u
Centar za ljudska prava. Samo je rekla: Molim
vas, da ne bi sluajno... Ne znam je li pripada-
la Bedemu ljubavi ili nekim drugim majkama
koje trae. Samo se brinula da se sluajno ne
ARK 1991. - 2011.
Informacija za javnost, 17. travnja 1992. Deportacije u Bosnu, ARKzin 5

Koliko je graana
BiH deportirano?,
Novi list, 23.
kolovoza 1993.

99 Propitivanja, prijepori, transformacije

(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 bi ulo da je ona pokucala na ta vrata. Sastan-
ci s njom bili su konspirativni.
Sran Dvornik: Bile su otre podjele na prija-
telje i neprijatelje.
Vesna Tereli: Samo se sjetite kako je djelo-
vala i sama pomisao na to da netko ide u Srbi-
ju. To je bilo samo po sebi izdajniko djelo par
excellence, u vrijeme kad su se Tuman i Milo-
evi sastajali. Ali graanska komunikacija... to
je bilo posve nezamislivo i strano. Ljudi su ili,
ali su utjeli.
Duka Pribievi-Gelb: Sjetila sam se jo
jedne stvari kad ste spomenuli rat u Bosni i
dolazak mladia iz Bosne. Znam da smo ra-
spravljali o tome, a ne znam je li se moglo to
uiniti. S jedne strane smo im pokuali finan-
cijski pomoi. I traiti veze kako bi oni mogli
napustiti Hrvatsku i otii nekamo dalje. ak se
i u Antiratnoj spavalo.
Sran Dvornik: Tu zasluuje da se spomene
tadanja ekipa UNHCR-a, njihov odjel za za-
titu. I u dananjem smanjenom UNHCR-u jo
uvijek radi jedna osoba iz tog vremena. Mno-
gi koji su uspjeli pobjei iz Bosne bili su u kata-
strofalnoj situaciji, bez osobnih dokumenata,
bez kojih nisu mogli nita. S kime god sam do-
ao u UNHCR, tko god je mogao pokazati bilo
to, to bi ukazivalo na osobni identitet, UN-
HCR im je izdavao privremene identifikacijske
papire, koji su bili jednostavno otprintani na
papiru A4 s privrenom fotografijom, s pe-
atom, koji su potvrivali da je to ta i ta osoba
i da je pod zatitom UNHCR-a. Nikakve biro-
kracije, nikakvog zafrkavanja. Naravno da je tu
netko mogao neto promuljati. Ali oni su ili
na to da je puno neprihvatljiviji rizik da netko
kome treba zatita ostane bez nje, nego da se
provue netko tko je ne bi trebao dobiti.
Vesna Jankovi: I ARKzin je, recimo, za vri-
jeme opsade Sarajeva, kada ljudi nisu mo-
gli izlaziti van, izdao barem desetak potvrda
da su dotini nai novinari ili da su nam za ne-
to potrebni, to im je pomoglo da se izvuku.
U to je vrijeme u Hrvatskoj djelovalo mnotvo
meunarodnih organizacija. I UNHCR i IRC, IR-
CD... Takoer, gomila stranih novinara. Ima-
li smo vrlo razgranatu mreu i uspjeno smo
suraivali s tim organizacijama. Mnoge od tih
meunarodnih organizacija su koristile upravo
ZaMir za svoju elektroniku komunikaciju. No-
vinari su nam se vrlo esto obraali, iako u ne-
kakvom brojanom smislu ili u smislu utjecaja,
nismo bili neka velika snaga. Mi jesmo bili pre-
poznati kao vaan punkt, gdje se moe dobiti
kontrainformacija.
Tihomir Pono: Kao relevantni marginalci?
Sran Dvornik: Evo jo jednog primjera ko-
ji je bio prilino iznenaenje. Mi smo ove elek-
tronike komunikacije, i e-mail, i jo vie ele-
ktronike konferencije ili news-grupe (ono to
bi danas otprilike bili forumi), rabili za ire-
nje svih informacija i upozorenja o vanim do-
gaajima. Bilo je aktivista po zapadnoj Europi
koji su tamo pokretali akcije, organizirali sla-
nje protestnih pisama hrvatskom Ministar-
stvu vanjskih poslova, Predsjednikovom uredu
itd. U vrijeme najgore represije protiv Dalma-
tinske akcije, ujesen 93., kada su vlasti protiv
njih inscenirali onaj bombaki proces, pisa-
li smo o tome kome god smo mogli. Jedne ve-
eri kada sam sluajno bio u uredu Antiratne u
Tkalievoj, iz telefaksa izlazi poruka. Iz Pert-
ha u Australiji, na hrvatskome. Javila se grupa
Hrvata (koji u Perthu imaju prilino veliku za-
jednicu). Napisali su da prate zbivanja u Hrvat-
skoj, naravno najvie su zabrinuti zbog agresi-
je, ali to su demokratski nastrojeni ljudi, brine
ih to se i unutar Hrvatske dogaaju neke ru-
ne stvari u vezi s ljudskim pravima. Posebno

Mi smo ove elektronike komunikacije, i e-mail, i jo vie elektronike konferencije

ili news-grupe (ono to bi danas otprilike bili forumi), rabili za irenje svih
informacija i upozorenja o vanim dogaajima. Bilo je aktivista po zapadnoj
Europi koji su tamo pokretali akcije, organizirali slanje protestnih pisama
hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, Predsjednikovom uredu itd. U vrijeme
najgore represije protiv Dalmatinske akcije, ujesen 93., kada su vlasti protiv njih
inscenirali onaj bombaki proces, pisali smo o tome kome god smo mogli.

100 ARK 1991. - 2011.

 ih je zabrinulo to to se jednu malu opozicij-
sku stranku, kao to je Dalmatinska akcija, op-
tuuje da je sama sebi bombom razvalila ured.
To slii politikom procesu, i oni bi neto ui- Nela Pamukovi: To je stvarno jako dugo
nili, samo mole potvrdu vjerodostojnosti oso-
be koja se zove Sran Dvornik, koja alje poru-
ke koje su itali. Jer ne bi neto uinili samo na
osnovi jednog iskaza. To sam sutradan dao ne-
kome od vas u uredu, jer nisam mogao ba po-
slati faks koji kae ovdje Antiratna kampanja,
takoer Sran Dvornik, potvrujem da je vje-
rodostojan. ini mi se da je to bila geografski
najudaljenija reakcija...
Vesna Jankovi: U Heidelbergu je takoer
postojala jedna mirovna grupa, sastavljena
od ljudi iz bive Jugoslavije, koja je prevodila
ove prve ARKzine na njemaki. Nisu ga vjeroja-
tno prevodili u cijelosti, ali barem su pravili ne-
ke saetke. ena koja je bila najaktivnija u toj
grupi bila je Albanka, s Kosova. Tako su se do-
gaali potpuno udesni susreti. Bilo je toliko
primjera solidarnosti i pomoi na potpuno ne-
oekivanim mjestima. A s druge strane neka-
kvih konfliktnih situacija na isto tako neoeki-
vanim mjestima.
Vesna Tereli: Mada smo stvarno esto mo-
gli uiniti samo to - sjediti s ljudima. Sjeam se
da sam relativno esto ila i u Split. Jer bilo je
mnogo sluajeva deloacija, izbacivanja s po-
sla... ukidanja telefona. To je bila neka njihova
inovacija. Jednostavno, ne moete vie imati
telefon. Tako ovjek godinama nema tele-
fon. Bili su deseci takvih sluajeva. Ali kad god
bih ila, nekako sam se osjeala eto, ja sad
tu sjedim s prijateljima, ali zapravo ne mogu
uiniti neto vie od toga. Jer ak i kad bi ne-
ki novinari prihvatili tu temu... kasnije je i Fe-
ral krenuo kao samostalni tjednik, neto bi se
napisalo, ali to nije utjecalo na popravljanje si-
tuacije. Prijetnja deloacijama u Splitu je tra-
jala jako dugo. Sjeam se ba te svoje bespo-
101
monosti. Tu je bio i Toni Maji, i Roza Roje,
Hajdi Katinac, Vojko Ivica...
trajalo. Do 2000-tih.
Vesna Tereli: To je katastrofa, koliko se to
zavuklo.
Sran Dvornik: Ali onda je fer i spomenuti da
je to dovelo do jedne akcije meunarodne soli-
darnosti, a to je tim Otvorene oi, koji je doao
ba zato da zatiti ovdanje aktiviste.
Vesna Tereli: I Peace Brigades Internatio-
nal je poslao tim, na na poziv i molbu da bi bi-
lo vano da ovdje budu prisutni aktivisti koji bi
ili promatrali ili pratili ljude, kad smo ve oe-
kivali da e u neka mjesta biti mogu povra-
tak. Poslali su prvi tim, u kojem su bili Johanna
Bjorken, James Derieg, Ojsten Kleven i Vic Ullom.
Sran Dvornik: etvero, petero ih je bilo.
Duka Pribievi-Gelb: S jedne strane, kao
to kae Vesna: Osjeala sam se u tom tre-
nutku bespomono. Meutim je injenica da
se ipak, zahvaljujui Antiratnoj kampanji a on-
da i drugim grupama, HHO-u, GOLJP-u... mo-
ralo zaustaviti izdavanje naredbi za deloaci-
je. Da je zahvaljujui opet aktivnosti Antiratne
i drugih grupa dolo do toga da se mijenja Za-
kon o dravljanstvu. Da se makne lanak koji
je ministru davao diskrecijsko pravo da dade ili
uskrati odobrenje. Da je takoer zahvaljujui
djelovanju ovih organizacija dolo do toga da
se smijeni prvog pukog pravobranitelja.
Tihomir Pono: To je bio Branko Babac. Pr-
vi izvjetaj je podnio tako da je samo govorio ka-
ko je opremao svoj ured i nikako da ga opremi.
To je bio njegov prvi godinji izvjetaj o sta-
nju ljudskih prava i podruju djelovanja pukog
pravobranitelja.
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
Nenad Zakoek: Koje je to godine bilo?
Milena Beader: To je 93., za Dan ljudskih
prava.
Tihomir Pono: Vesna mi je kazala da ima
jo jedna tema, koju je ona htjela nakratko
spomenuti.
Vesna Jankovi: Do sada smo se dosta os-
vrtali na interna dogaanja. Jedna od bitnih
dimenzija antiratnog rada je bilo odravanje
kontakta s drugom stranom. Imala sam jedno
traumatino iskustvo 91. Tri tjedna puta po
Njemakoj, koja su zavrila u Berlinu, taman
u vrijeme kad je padao Vukovar. Bile smo na
tom putu, iz Zagreba, Aida Bagi, Biljana Kai i
ja. A iz beogradskog Centra za antiratnu akci-
ju bile su Zorica Trifunovi, Lina Vukovi i Bran-
ka Novakovi. To me vraa na prve napome-
ne koje je Nenad imao o tome, o razlikama. To
putovanje je zavrilo time da mi jedne s drugi-
ma gotovo vie nismo mogle komunicirati. Je-
dnim dijelom i zbog umora. Drugim dijelom,
jer su postojale zaista vrlo razliite interpre-
tacije, ak donekle i razliite ideoloke pozici-
je. Razliita utemeljenja. Dok je nama bila bli-
a ta pria civilnog drutva, koju su Slovenci
osamdesetih otvorili i nametnuli kao oblik de-
montae jednopartijske drave, moj je osjeaj
bio da je beogradski Centar za antiratnu akciju
puno blii klasinoj ljeviarskoj tradiciji, koja je
antinacionalistika, ali koja uzima Jugoslaviju
kao referentni okvir i da se mirotvornost mje-
ri time koliko si za Jugoslaviju. to je nama 91.
ve bila tema o kojoj moe razgovarati sa-
mo na nekoj teorijskoj razini, ali stvari koje su
se dogaale iskljuivale su takvu vrstu uteme-
ljenja vlastitog rada. Zapravo, u poetku, oso-
bito tijekom jeseni 91. nau poziciju osjeala
sam kao prilino shizofrenu i, osim jasnog pro-
tivljenja Tumanovu reimu, trebalo mi je du-
go vremena da u sebi pronaem argumente za
pacifizam, za radikalno nenasilje.
Eto, dan-danas postoji uvjerenje da se pred dvadeset
godina, mjesec i deset dana na referendumu glasalo za
osamostaljenje Hrvatske. Ni meu pravnicima, politolozima,
novinarima, aktivistima i tako dalje nema svijesti o tome
da tada uope nije bilo postavljeno pitanje dravnog
osamostaljenja. Dakle, i tada, pa i danas, ima prostora za
propitivanje tog politikog konteksta i svih poruka.
102
Tihomir Pono: Na kraju se dakle izmeu vas
triju s jedne i njih triju s druge strane dogodilo da
manje-vie vie ne moete komunicirati.
Vesna Jankovi: Dobro, moda sam malo
zaotrila. Ali to je bilo...
Tihomir Pono: Dakle, izmeu mirovnjaka i ra-
tnika se dogodila potpuno ista stvar.
Ognjen Tus: Nije. Ratnici su vrlo brzo nakon
rata uspostavili kontakt. Meni se, kako sad
odem do Beograda ponekad vezano s poslom,
deava da izbjegavam razgovore s prijatelji-
ma koji su djelovali u antiratnom pokretu, ne u
NGO-ima, ali su bili na svim demonstracijama
i jako radikalni pacifisti. To je, kako bih rekao,
drugi prostor. I informacijski i na druge naine.
Nama je ovdje drava nestala i mi smo gledali
kako se jedna drava rui i nova stvara. To to
se stvara otprilike je isto to smo imali, moda
samo malo manje. Ta histerija stvaranja dra-
ve... Naprosto vidi koji ljudi u tome uestvu-
ju, i zna da su i tamo takvi ljudi koji stvaraju
takve drave. Oni to ne vide. Oni su imali jedan
prostor koji se smanjivao, smanjivao, smanji-
vao. Ali jo uvijek tamo postoje institucije ko-
je su postojale u Jugoslaviji. Oni imaju tam-
pariju novca na Topideru... Kako bih ti rekao,
to su neke emotivne stvari. Ne znam da li je
to njihova ili moja mana ili kvalitet. Ali razli-
ka postoji i ne da se razgovarati. Ja im sad ka-
em: Ajmo razgovarati. Ajmo se upoznati. S
ljudima s kojima se poznajem skoro od osnov-
ne kole. Meutim, ratnici imaju drugu priu.
Proivjeli su sline stvari i lake razgovaraju o
nekim svojim zajednikim iskustvima... ustva-
ri, imaju vie zajednikog.
Vesna Jankovi: Svjesna sam toga da su one
bile pod jo daleko veim pritiskom. Njema-
ka je istupala kao javni prijatelj Hrvatske. One
su bile ene iz Srbije, koje dolaze u Njemaku,
mirovnjakinje...
ARK 1991. - 2011.
Sran Dvornik: I to je doba 19. novembra.
Danke, Deutschland. Taman najnezgodnije.

Vesna Jankovi: Apsolutno sam svjesna to-

ga, ali ovo to hou rei bila je jedna od kon-
stanti u nizu razgovora u kojima sam sudjelo-
vala tijekom 90-tih. Bilo je to na tragu: Aha,
mi imamo Miloevia. Vi imate Tumana. I
dovoljno je samo da budemo protiv vlasti. Za-
pravo, najvie me u tim jednostavnim formu-
lama, koje su esto koristili i neki strani mirov-
njaci i novinari, smetalo to to se pomou njih
blokirala svaka ozbiljnija analiza.

Sran Dvornik: teta je da je Vesna ovo pi-

tanje otvorila na kraju, jer to je zapravo jako
kompleksna tema. Takoer bogata poukama
koje se moe izvesti. Jedna, najelementarnija
mogua, koju je gotovo suvino rei, jest da bi
bilo glupo umiljati da moemo biti neuvjeto-
vani svojim lokalnim kontekstima. Ve sam u
vezi s Bosnom spomenuo kako smo teko sa-
znavali to se dogaa. Da sam znao kako Hr-
vatska vojska direktno i indirektno interveni- Izjava povodom uhienja lanova DA, 11. listopada 1993.,

ra u Bosni, bio bih drukije reagirao. Tako je i ARKzin 6

sa stavovima spram raspada Jugoslavije. I ak-

tivisti i svi graani i graanke u Srbiji su ima-
li uoi rata bar godinu dana medijske propa-
gande, i to ne samo one prepoznatljive, nego i
indirektne, naizgled informacijske, po kojoj je
urgentno i akutno pitanje bilo ugroenost Sr-
ba u Hrvatskoj pod ustakom vlau. To to
je ta propaganda zapoela prije no to su Sr-
bi u Hrvatskoj postali stvarno ugroeni ne mi-
jenja nita na stvari. Nikakvo udo da su ljudi
u najmanju ruku bili u dilemi nema li tu i nee-
ga stvarnoga. Zahvaljujui, izmeu ostaloga,
i mrei ZaMir bile su demantirane neke inje-
nine lai, poput incidenta u Pakracu. Ali to
vrijedi demanti?! Dakle, prvo, normalno je da
se istu stvar vidi iz razliitih perspektiva. Dru-
go, potrebna je prilina snaga da se iz toga iz-
digne. Mislim da smo to tada uspijevali na ra-

Fax upuen Marijanu Gubiu, Australian Committee to

support democracy in Croatia

103 Propitivanja, prijepori, transformacije

(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
 zne naine i u razliitoj mjeri. Ali to je posao
koji trai neko vrijeme.
Vesna Jankovi i ja nali smo se zajedno s
ljudima iz Beograda, kao gosti danskog Vije-
a za mir u Kopenhagenu 93. godine. Iz Beo-
grada su bili Veran Mati, s radija B92, i pokoj-
ni Miladin ivoti iz Beogradskog kruga. Tamo
takvih komunikacijskih problema vie nije bi-
lo. Prole su gotovo dvije godine, pa se svata
i shvatilo. Nismo mi bili bolji i pametniji nego
ranije vas est, nego se neto i iskusilo. Osim
toga, stvari nisu ni bile tako jednostavne. Mo-
da smo preutno uzeli da ima i neeg demo-
kratskog u tom odcjepljenju Hrvatske. A nema
nieg. Apsolutno nieg. Odcjepljenje Hrvat-
ske nema veze s demokracijom, s vladavinom
prava, ni s im takvim. To je bilo samo stvara-
nje etnike drave. Prema tome, kad bi netko
iz perspektive Jugoslavije rekao da se umjesto
toga moglo boriti da se liberalizira, demokra-
tizira, uvede prava u dotadanji poredak, to bi
vrijedilo pokuati. Koliko bi imalo izgleda mi-
slim da bi ga imalo. Uostalom, ne bih bio u UJ-
DI-ju da nisam mislio tako. Odcjepljenje je bila
ista pobjeda nacionalizma. Stvorili su situ-
aciju u kojoj i inae ve civilno potpuno ne-
kontrolirana armija moe podivljati, zauze-
ti jednu stranu i tako dalje. Nisu odgovorni za
rat u smislu djelatnog uzroka, ali su i sloven-
sko i hrvatsko vodstvo itekako krivi za stvara-
nje te situacije. Idemo u odcjepljenje, pa kaj
bude. Prema tome, i iz hrvatske perspektive
(iz koje i sam govorim, ivim samo ovdje i de-
vedeset posto mojih informacija dolazi iz do-
maih izvora) moe se takoer kritiki govoriti
o tome. Eto, dan-danas postoji uvjerenje da se
pred dvadeset godina, mjesec i deset dana na
referendumu glasalo za osamostaljenje Hrvat-
ske. Ni meu pravnicima, politolozima, novi-
narima, aktivistima i tako dalje nema svijesti o
tome da tada uope nije bilo postavljeno pita-
nje dravnog osamostaljenja. Dakle, i tada, pa
Tako da ne znam da li smo mi ekipa koja treba da usaglasi
svoj stav, pa e to Hrvatskoj pomoi da shvati gdje je? To
drutvo nije spremno da govori o sebi. Ja nisam spreman
uestvovati u politici drutva koje nije spremno. To je bolno,
jer mora prvo sebe razgolititi.
104
i danas, ima prostora za propitivanje tog poli-
tikog konteksta i svih poruka. I lanih i istini-
tih, a i onih najopasnijih, poluistinitih. A i opet,
premda je alosno sluati kako ste vi na kraju
dole do blokade u komunikaciji, srea je to je
bilo nekih susreta, pa se i to moglo vidjeti. Jer
ti nisi tada iz toga zakljuila da su one etniku-
e, niti su one mislile da si ti ustakinja.
Nela Pamukovi: Za razliku od ovih drugih
koji su zakljuili da je to kraj.
Sran Dvornik: Ti si umjesto toga pitala: Ka-
ko to? I to je sigurno pomoglo da se dalje
skrupuloznije pokua komunicirati i bolje, ka-
ko je Ognjen rekao, upoznati se iznova. ak i
ako se pozna. Vidjeti s kojom popudbinom
sada dolazi.
Vesna Jankovi: Istina je. Kad smo se vrati-
le s tog puta bila sam okirana situacijom ko-
ju sam ovdje zatekla. Ne samo novogovorom
koji me zasuo s televizije, nego sam shvati-
la koliko i ljudima u Antiratnoj nedostaje po-
gled iz drugog kuta, koliko smo ogranieni je-
dnosmjernom interpretacijom dogaaja... No,
vratila bih se na pitanje referenduma, odno-
sno odcjepljenja, nezavisnosti Hrvatske. Ja mi-
slim da je dominantno raspoloenje, bez obzi-
ra na to na koji je nain referendumsko pitanje
bilo postavljeno...
Tihomir Pono: Ono je bilo, ako emo biti po-
teni, izrazito inteligentno postavljeno.
Vesna Jankovi: Moj je dojam da je domi-
nantno raspoloenje u Hrvatskoj bilo raspolo-
enje za nezavisnost.
Sran Dvornik: To uope nije sporno.
Nela Pamukovi: Nezavisnost od Miloevia.
ARK 1991. - 2011.
Sran Dvornik: I masakr u Borovom Selu de-
set dana prije referenduma. Ne zaboravimo.
Uas. Svi su se zgrozili.
Vesna Jankovi: Ali prije samog izbijanja ra-
ta, postojao je niz Miloevievih poteza, uklju-
ujui i upad u monetarni sustav Jugoslavi-
je, odbijanje pregovora. Slovenija, Hrvatska,
tadanja rukovodstva su nudila konfederalni
model. O tome se nije htjelo razgovarati. Po-
sljednjih sam tjedan dana itala tekstove Mar-
ka Hrena, iz kojih se vidi, recimo, koje je teme
bio nametnuo u javnosti slovenski mirovni po-
kret, koji je bio jedini autentini mirovni po-
kret u bivoj Jugi. Jedna od tema je bila i ulo-
ga JNA, kao zapravo sedme republike, i njenog
utjecaja. Isto tako, vrlo visok stupanj militari-
ziranosti jugoslavenskog drutva itd. Meu-
tim, ovo pitanje odnosa prema nacionalnom...
Mi jesmo osuivali hrvatski nacionalizam, ali
mislim da smo i potovali pravo naroda na
samoodreenje...
Sran Dvornik: Tko je narod? Hrvati? Ali ni je-
dna od tih stvari koje si rekla nije nesporna. Ja
bih sad mogao odgovoriti i rei da se ne sla-
em ni s jednom ili s nekim stvarima koje si re-
kla, ali to ne moemo obaviti u pet minuta. To
je neobavljena analiza. U drutvu, u Antiratnoj
kampanji, u regiji, gdje hoe.
Nela Pamukovi: Mislim da bi to bilo najva-
nije definirati na dvadesetu godinjicu. Ko-
ja pitanja su ostala otvorena i gdje naa odgo-
vornost jo uvijek postoji.
Ognjen Tus: Tu ne bih nau odgovornost
upisao.
Nela Pamukovi: Pred samima sobom, kao
graanima, kao aktivisti Antiratne kampanje.
105
Ognjen Tus: Pa pred ogledalom mogu. Ali pred
skupom ljudi, koji su iz razliitih poriva krenu-
li u antiratnu priu... Mi smo potpuno razlii-
ti ljudi. I ja imam nekakav svoj razlog, ali to su
drugi politiki, privatni i ne znam kakvi razlo-
zi. Tako da ne znam da li smo mi ekipa ko-
ja treba da usaglasi svoj stav, pa e to Hrvat-
skoj pomoi da shvati gdje je? To drutvo nije
spremno da govori o sebi. Ja nisam spreman
uestvovati u politici drutva koje nije spre-
mno. To je bolno, jer mora prvo sebe razgo-
lititi. To su one prie iz Miramide, kad smo
Goran i ja ili u Republiku Srpsku. Razgovara-
li smo u autu. Ulazimo tamo sa zagrebakim
ili pulskim registracijama. Ja kaem: uj, mi
sad idemo na striptiz. Moramo se predstaviti
u svim svojim pojavnostima tamo. Potpuno se
razoruati. Zato da bi ljudi poeli funkcionira-
ti iskreno, na kraju, da bi mi bili zatieni.
Vesna Tereli: Jedni drugima bili smo ljudi i
nismo se funkcionalizirali, nismo se pretvori-
li u oznaku ja sam Hrvat/Hrvatica, i to mi je
primaran nain na koji se odnosim prema tebi
i ovome tamo koji je Srbin, ili ne znam kome.
Mislim da smo esto stvarno najvie i dali ti-
me to smo tu bili za nekoga drugog i bivajui
s njim uope i sebi stvorili neki prostor da jo
funkcioniramo i u ratnim uvjetima, i poslije-
ratnim, koji su bili iznimno nedostojanstve-
ni. Mislim da se u to vrijeme moralo jako puno
raditi da se uope stvori prostor za bilo kakvo
dostojanstvo. Mislim da smo u onome to smo
uili, i u emu smo tada bili dobri, i sada do-
bri. U ukljuivanju drugih, koji nisu nuno na-
i prijatelji. I u praksi suradnje. To ne znai da
smo uvijek savreno suraivali. Znali smo se i
svaati.
Propitivanja, prijepori, transformacije
(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)
Kronologija
Antiratne
kampanje

Opa
kronologija
 1991.
04. srpnja Zelena akcija odailje poziv Sprijeimo
rat!. Na neformalnom sastanku istoga dana u vrtu re-
storana Zagorka na uglu Drieve ulice i tadanje Ulice
Proleterskih brigada (danas Avenija Vukovar) na kojem
su prisustvovali Draen Nikoli, Vesna Tereli, Zoran
Otri i Vladimir Lay, dogovara se pokretanje antiratne
kampanje (ARK)

05. srpnja Zoran Otri pie Povelju ARK-a. Kampa-

nji se istoga dana prikljuuje Drutvo za unapreenje
kvalitete ivota, koje uz Zelenu akciju tijekom sljedea
dva mjeseca intenzivno radi na prikupljanju podrke
kampanji. Prema dostupnim podacima, Povelju je po-
tpisala 321 osoba iz 21 drave, te 95 organizacija iz 20
drava

23. i 24. kolovoza u Kumrovcu odran susret pod nazi-

Veljko Danilovi izradio logo ARK-a, ujedno autor
niza grafika i ilustracija za ARKzin
vom Dani mira. ARK je definiran kao organizacija ko-
ja afirmira i promovira samo nenasilne metode, sud-
jeluje u procesu rjeavanja konflikata, ali ne favorizira
pojedine solucije, uvaava sve subjekte umijeane u
konflikt i nastoji s njima komunicirati

U vojsku ni kao zidar?!, Slobodna Dalmacija, 4. rujna 1988.

1990. 27. lipnja Skuptina opine Knin

23. i 24. travnja i 6. i 7. svibnja odr-
ani prvi viestranaki izbori u Hr-
vatskoj nakon Drugog svjetskog
rata, pobjeuje Hrvatska demo-
kratska zajednica
30. svibnja konstituiran prvi vi-
estranaki Sabor izabran op-
im pravom glasa svih punoljetnih
osoba; za predsjednika Predsjed-
nitva SRH izabran Franjo Tuman,
za predsjednika Sabora arko Do-
mljan, za predsjednika Vlade Stje-
pan Mesi
osniva Zajednicu opina sjeverne
Dalmacije i Like, to Ustavni sud
ponitava; Zajednici pristupaju i
druge opine u kojima Srbi imaju
apsolutnu veinu stanovnitva
25. srpnja Sabor proglasio ustavne
amandmane kojima se Republika
Hrvatska definira kao nositelj poli-
tikog i ekonomskog suvereniteta;
istoga dana u Srbu osnovano Srp-
sko nacionalno vijee, koje ne pri-
znaje amandmane
31. srpnja u tjedniku Danas (po-
sredstvom tadanjeg predsjed-
nikog savjetnika Slavena Leti-
ce) objavljen transkript pregovora
izmeu predsjednika RH i Jova-
na Rakovia, predsjednika Srp-
ske demokratske stranke, u ko-
jem je Rakovi navodno izjavio da
su Srbi lud narod. Tokom godi-
ne Rakovi je zamijenjen politiki
radikalnijim liderima, kao to su
Milan Babi i Mile Marti

109 Kronologija
 25. kolovoza prva akcija Vrata mira u Tkalievoj uli-
ci, koju iniciraju Svemir Vranko i Robert Schwartz, a
organiziraju je Drutvo za unapreenje kvalitete ivo-
ta, centar Sri Chinmoy, Ananda marga, Komaja dru-
tvo za razvoj ljubavi i svijesti, centar Sai Baba, Dru-
tvo za cjeloviti razvoj ovjeka, predstavnici Hare
Krine i Drutvo za waldorfsku pedagogiju
18. rujna prvi se put spominje Mirovni centar kao ser-
vis antiratne kampanje
25. rujna izlazi pilot izdanje ARKzina; u prvoj je edici-
ji objavljeno est brojeva (dvobrojevi: 2/3 i 5/6), a po-
sljednji broj te edicije objavljen je 7. svibnja 1992.; isto-
ga datuma objavljeno je i saeto njemako izdanje
ARKzina tiskano u Heidelbergu
28. rujna odran inicijativni sastanak za pripremu
osnivake skuptine ARK-a. U zapisniku istog datu-
ma definirani su programi ARK-a: Vrata mira, Fanzin
(po imenu ARKzin), ene za mir, Poruke mira, Antiratni
telefonski automat, Mirovna politika i demilitarizaci-
ja, Izdavatvo, Tribine, okrugli stolovi i slino, Prigovor
savjesti i civilna sluba, Govornike ture po Jugoslaviji i
inozemstvu, Osnivanje Mirovnog centra kao servisnog
ureda Antiratne kampanje, Demilitarizacija Visa, Mrea
za prostor. Na listi projekata od 31. listopada spominju
se projekti enske pregovarake grupe i Promocije An-
tiratne kampanje u inozemstvu
5. listopada u dopisu kolektivnim lanovima Odbora
antiratne kampanje iz Hrvatske prvi put se uz OARK
spominje Hrvatska

26. i 27. rujna odrana prva radionica nenasilnog rje-

avanja sukoba u Zagrebu; odrali ju Christine Schwe-
itzer i Kurt Sdmersen iz War Resisters Internationala

Autonomija Dani mira, program, Kumrovec, 23. i 24. ARKzin 0, 1991.

kolovoza 1991.

17. kolovoza na podruju Knina,
Benkovca i Obrovca zaprijeeni
prometni putovi (balvan revoluci-
ja), ime je zapoela pobuna dijela
srpskog stanovnitva u Hrvatskoj
24. kolovoza Sabor usvojio Rezolu-
ciju o zatiti ustavnog demokrat-
skog poretka i nacionalnim pravi-
ma u Hrvatskoj
30. rujna Srpsko nacionalno vijee
proglasilo srpsku autonomiju
17. studenoga prvi oruani inci-
dent; na cesti Obrovac Graac
srpski straari pucaju u kamion i
ranjavaju vozaa i suvozaa
18. studenoga odran prvi krug vi-
estranakih izbora u BiH, pobje-
uju SDA, HDZ i SDS, za predsjed-
nika Predsjednitva izabran Alija
Izetbegovi
27. studenoga zamjenom ploa sa
nazivom trga provedena je odlu-
ka Skuptine grada Zagreba o pre-
imenovanju Trga rtava faizma u
Trg hrvatskih velikana. Odbor ak-
cije za Trg rtava faizma upuuje
niz apela i proglasa za javnost
22. prosinca usvojen novi Ustav
RH, istoga dana u Kninu donesen
statut Srpske autonomne oblasti
tijekom godine zapoinju napadi
na spomen obiljeja Narodno oslo-
bodilake borbe, iako je pojedinih
napada bilo i ranije. Prema nepo-
tpunim podacima Saveza Antifa-
istikih boraca Hrvatske u raz-
doblju od 1990. do 2000. godine

110 ARK 1991. - 2011.

 13. listopada registriran MiZaMir kao udruga za mir i
nenasilje u Amsterdamu u stanu Nives Rebernak. U sr-
pnju te godine, nakon rata u Sloveniji, u Amsterdam
stiu prvi prigovarai savjesti, uglavnom mladi umje-
tnici iz Hrvatske, Srbije i neto kasnije iz Bosne i Her-
cegovine. U poetku dolaze do Nives Rebernak preko
poznanstava s njezinom braom. Njezin stan posta-
je privremeno sklonite/izbjegliki centar u kojem slje-
dee dvije godine mnogi od njih ive ilegalno. Radi se
o mladiima u dobi od 24-25 godina, no s vremenom
u grupi je i sve vie ena. Osim na pomirenju, udru-
ga radi i na ishoenju dozvola boravka, osiguravanju
pravne, psiholoke i socijalne pomoi, umreavanju s
meunarodnim i ex-Yu mirovnim grupama. Udruga
dobiva duhovno pokroviteljstvo Dalaj-lame 23. pro-
sinca 1992.
23. studenoga odrana osnivaka skuptina Odbo-
ra Antiratne kampanje Hrvatska; potporu osnivanju
dali su Drutvo za cjeloviti razvoj ovjeka, Drutvo za
unapreenje kvalitete ivota, Drutvo za waldorfsku
pedagogiju, Mladi europski federalisti Hrvatske, Neza-
visni savez ena, Parlament mladih Zagreb, Savez e-
na Hrvatske, Sveuilino udruenje Ekoloka javnost,
Zelena akcija Zagreb, a osnivai/ce Odbora su prete-
no aktivisti/ce tih organizacija. Osnivai su morali bi-
ti pojedinci/ke jer se prema tadanjem zakonu ARK ni-
je mogao registrirati kao mrea organizacija kako je
prvotno zamiljeno. Prema prvom statutu tijela OAR-
KH-a su: Skuptina, Koordinacioni odbor, Savjet i Nad-
zorni odbor. Prema prvom nacrtu statuta, puni naziv
organizacije jest Odbor antiratne kampanje Zagreb
20. prosinca Ministarstvo pravosua i uprave odobrilo
upis Odbora Antiratne kampanje Hrvatska, sa sjedi-
tem u Zagrebu, Ilica 72/I (adresa Drutva za unapre-
enje kvalitete ivota) u Registar udruenja graana
Republike Hrvatske
23. prosinca ARK iz Zelene akcije seli u Gajevu 45

ARKzin 0, 1991., njemako izdanje Potvrda o primitku modema, 1. sijenja 1992.

srueno je, oskvrnuto ili uklonjeno dan savezni propis ne moe se pri- 14. oujka vrh JNA od Predsjedni-
od pogleda graana 2964 spomen mjenjivati na teritoriju RH ako bi to tva SFRJ trai uvoenje vojnog
obiljeja naruilo suverenitet RH stanja, ali ne dobiva veinu

26. veljae osnovana SAO Slavoni- u proljee i ljeto, meu Srbima u

1991.
25. sijenja Predsjednitvo SFRJ
odluilo (u prisustvu hrvatske de-
legacije) da se demobilizira rezerv-
ni sastav MUP-a RH te ukine bor-
benu spremnost JNA
22. veljae Sabor usvojio Rezolu-
ciju o razdruivanju od SFRJ; ni je-
ja, Baranja i zapadni Srijem
28. veljae SAO Krajina donosi od-
luku o razdruivanju od RH
2. oujka razoruani policajci hr-
vatske nacionalnosti u Pakracu,
to uzrokuje intervenciju MUP-a
RH; prvi put intervenira JNA i po-
stavlja se meu sukobljene strane
Hrvatskoj organiziraju se potpisi-
vanja zakletvi lojalnosti hrvat-
skoj Vladi, dokumentirani su slu-
ajevi u 10 poduzea na podruju
Republike Hrvatske. Vlada je slu-
beno osudila tu praksu
25. oujka susret Franje Tuma-
na i Slobodana Miloevia u Ka-
raorevu (drugi susret 15. travnja
u Tikveu)

111 Kronologija
 26. prosinca u ARKzinu 2/3 objavljen prvi lanak o
deloacijama
1992.
poetkom godine Eric Bachman donosi prvi modem u
ARK; to oznaava poetak koritenja elektronike ko-
munikacije, na temelju ega e nastati Zamir Transna-
tional Network (ZTN)
poetkom godine ustalio se naziv Centar za mir, nena-
silje i ljudska prava Zagreb te se na sastancima otvara-
ju pitanja odnosa Centra i ARK-a
u sijenju Catherine Sanders odrala radionicu o nena-
silnom rjeavanju konflikata i mirovnom posredovanju
u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb; us-
postavljen kontakt s osjekom mirovnom inicijativom
8. sijenja ARK uputio Ustavnom sudu prijedlog za
pokretanje postupka ispitivanja ustavnosti Zakona o
obrani, zbog naina na koji Zakon regulira primjenu
prigovora savjesti
13. sijenja u KIC-u u Zagrebu odrana tribina to ho-
e mirovni pokret, govorili Zoran Otri, Vesna Tere-
li, Nenad Zakoek
24. sijenja definiraju se projekti u Centru za mir, nena-
silje i ljudska prava Zagreb, odnosno uredu ARK-a: AR-
Kzin (glavna urednica: Vesna Jankovi), Prigovor savje-
sti i civilna sluba (voditelj: Sran Dvornik), Vrata mira
(voditelj: Robert Schwartz), Kazeta pjesama duhovne
i miroljubive glazbe (voditelj: Svemir Vranko), Zatita
ljudskih prava (voditeljica: Milena Beader, a u timu su i
Nenad Zakoek, Zoran Otri te grupa Lex), Obrazova-
nje za nenasilno rjeavanje konflikata (voditeljica: Aida
Bagi), Prikupljanje podataka o ratnim zloinima (vodi-
telj: Zoran Otri), Politika mira i demilitarizacije (vodi-
telj: Zoran Otri) i Demilitarizacija Istre, Kvarnera i Visa

Prijedlog za ispitivanje ustavnosti, 8. Imam ludu ideju., Vjesnik, 19. sijenja Deklaracija Meunarodnog foruma za mir i
sijenja 1992. 1992. nenasilje, Zagreb, 24. i 25. travnja 1992.

28. oujka u Splitu prvi susret re-
publikih predsjednika o razrjee-
nju krize; do poetka lipnja uslije-
dilo jo pet susreta bez rezultata
31. oujka pripadnici milicije SAO
Krajine sukobili se s hrvatskim po-
licajcima na Plitvicama. Poginuo
policajac Josip Jovi, koji se smatra
prvim palim braniteljem u agresi-
ji na Hrvatsku; meutim, posto-
ji i sluaj policajca Gorana Alava-
nje koji je poginuo na slubenoj
dunosti u studenom 1990. godine
u blizini Obrovca
2. svibnja u Borovu Selu napadnu-
ta jedinica MUP-a RH, pogiba 12
policajaca, oruani incidenti po-
staju sve ei
12. svibnja u SAO Krajini odran re-
ferendum o prisajedinjenju SAO
Krajine Srbiji i ostanku u Jugoslaviji
15. svibnja predstavnici fede-
ralnih jedinica pod kontrolom
Miloevievih vlasti u Preds-
jednitvu SFRJ blokirali izbor Stje-
pana Mesia za predsjednika
Predsjednitva
19. svibnja na referendumu u RH
glasai su se izjasnili da Hrvatska
kao suverena i samostalna dra-
va, koja jami kulturnu autonomi-
ju i sva graanska prava Srbima i
pripadnicima drugih nacionalnosti
u Hrvatskoj, moe stupiti u savez
suverenih drava s drugim repu-
blikama (prema prijedlogu Repu-
blike Hrvatske i Republike Sloveni-
je za rjeenje dravne krize SFRJ)
i protiv toga da Republika Hrvat-
ska ostane u Jugoslaviji kao jedin-
stvenoj saveznoj dravi (prema
prijedlogu Republike Srbije i Soci-
jalistike Republike Crne Gore za
rjeenje dravne krize u SFRJ)

112 ARK 1991. - 2011.

 29. sijenja upuena su pisma Meunarodnom taj- u oujku je u Osijeku odrana trodnevna radionica za
nitvu Amnesty Internationala u Londonu i Helsinki mirovne aktiviste/kinje, socijalne radnike/ce, uitelje/
Watcha u New Yorku s pozivom na suradnju ice koju je vodila Traude Rebmann

u veljai ARK i Koordinacija mirovnih inicijativa iz Slo-
venije upuuju Pismo namjera drutvenim pokreti-
ma iz cijelog svijeta kojim se definiraju prioriteti i po-
eljni oblici suradnje s lokalnim mirovnim grupama
(pismo objavljeno na hrvatskom jeziku u ARKzinu br. 4
i na engleskom jeziku u The Intruder br. 4)
2. travnja zabranjeno odravanje Meunarodne mirov-
ne konferencije Vis otok mira
25. travnja odrana Skuptina Odbora Antiratne kam-
panje Hrvatske; za predsjednicu Savjeta Odbora iza-
brana Olinka Gjiga

od veljae Pokret za mir i nenasilje Rijeka, do tada u
sklopu Demokratskog foruma graana, poinje djelo-
vati kao ogranak OARKH-a
u oujku odrana radionica o rjeavanju sukoba, na ko-
joj se, na poziv Centra za mir, nasilje i ljudska prava Za-
greb okupilo etrdesetak sudionika i sudionica iz svih
krajeva Hrvatske. Radionicu su u sklopu Balkanskog
mirovnog projekta vodili Lynne Jones (Velika Britanija),
Paula Gutlove, Eileen Babbit i Jo Montville (SAD)
24. i 25. travnja odran Meunarodni forum za mir i
nenasilje u Zagrebu
7. svibnja u ARKzinu br. 5/6 objavljen prvi lanak o
problematici stjecanja hrvatskog dravljanstva pod
naslovom Domovnica
13. svibnja u Osijeku odrana osnivaka skuptina
Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Slijedei
je dan Koordinacioni odbor OARK-a u Zagrebu donio
odluku o osnivanju ogranka u Osijeku

Dopis medijima , 14. svibnja 1992. Lokacije kampova, Suncokret Booklet, 1994.

28. svibnja prva smotra Zbora na-
rodne garde, prethodnika Hrvatske
vojske
25. lipnja Sabor usvojio Ustav-
nu odluku o suverenosti i samo-
stalnosti RH, ime je pokrenut po-
stupak razdruivanja od ostalih
republika i SFRJ; istog dana sli-
nu odluku usvojio i Dravni zbor
Slovenije
27. lipnja JNA vojno intervenira u
Sloveniji, ime zapoinje kratko-
trajni rat u Sloveniji
1. srpnja Stjepan Mesi izabran za
predsjednika Predsjednitva SFRJ;
istoga dana na prilazu osjekom
prigradskom naselju Tenja hrvatski
policajac Antun Gudelj ubio je na-
elnika osjeke policije Josipa Rei-
hl Kira, koji je bio u mirovnoj misiji.
Gudelj je tada ubio i potpredsje-
dnika osjekog Gradskog vijea
Gorana Zobundiju i gradskog vije-
nika Milana Kneevia; sve okol-
nosti ubojstva do danas nisu raz-
janjene, a sumnja se da je rije o
politikom atentatu na Reihl Kira
6. srpnja snage srpskih pobunjeni-
ka spaljuju veinski hrvatsko sla-
vonsko selo elije, prvo spalje-
no selo, a njegovo stanovnitvo je
protjerano
7. srpnja prihvaena Brijunska de-
klaracija ministarske trojke EZ,
predstavnika republika, Predsje-
dnitva SFRJ, SIV-a i JNA, trai se
hitne pregovore, a Hrvatska i Slo-
venija na tri mjeseca suspendiraju
svoje odluke o razdruivanju; do-
govoren dolazak promatrake mi-
sije EZ

113 Kronologija
 15. svibnja odran okrugli stol o prigovoru savjesti
18. svibnja napisan nacrt projekta Mediji i rat
(voditelj: Branimir Kritofi)
u svibnju Wam Kat inicirao skupinu koja organizira tri
eksperimentalna kampa s inozemnim i domaim vo-
lonterima u izbjeglikim centrima (Gainci, Savudrija,
Pula); iz te e inicijative u rujnu nastati Suncokret koji
organizira rad s djecom u nizu prognanikih i izbjegli-
kih kampova, 1993. godine bilo ih je 21
u svibnju, uspostavljanjem prvog BBS-a ZaMir-Zg, po-
ela raditi mrea ZaMir; serveri su te i sljedeih godina
postavljeni i u Beogradu, Ljubljani, Pakracu, Sarajevu,
Tuzli, Pritini, i zajedno su tvorili ZaMir Transnational
Network (ZTN); prvih godina povezivali su se mode-
mima putem telefonskih veza, uz potporu e-aktivista
iz Austrije, Nizozemske i Njemake; na osnovi projek-
ta prelaska na punu internetsku vezu u drugoj polovici
1990-ih nastao je i davatelj internetskih usluga Iskon
od 23. do 26. svibnja u Osijeku odrani prvi Dani za
nenasilje, ujedno i javno predstavljanje Centra za mir,
nenasilje i ljudska prava Osijek. Trodnevna meunaro-
dna konferencija odrana je u prostorijama Pravnog
fakulteta u Osijeku i imala oko 60 sudionika/ca, a kao
gosti sudjelovali su Adam Curle (Mirovni studiji, Brad-
ford), Judith Large (Odgovor na sukob, Birmingham),
Nick Lewer (Lijenici za prevenciju nuklearnog rata) i
Erich Bachman (Savez za drutvenu obranu)
11. lipnja u Splitu inicirano osnivanje Dalmatinskog
odbora solidarnosti
u lipnju formalno registrirana Autonomna enska kua
Zagreb nastala razilaenjem aktivistica enske pomoi
sada oko pitanja sudjelovanja u ARK-u. enska pomo
sada bila je meu organizacijama koje su inicirale ARK,
no tijekom jeseni 1991. dio aktivistica odluio se povui.
Autonomnu ensku kuu Zagreb osnovale su aktivisti-
ce koje su smatrale da je djelovanje ARK-a u skladu s
feministikim naelima, napose kad je rije o otvore-
nosti za komunikaciju s feministkinjama iz Srbije

Poziv na tribinu, plakat Ili potpis, ili smaknue, Vjesnik, 26. Apel za meunarodnu solidarnost s
listopada 1991. kosovskim listom Bujku, 8. studenoga 1992.

9. srpnja zapoinje napad na Osi-
jek, koji e trajati do svibnja slje-
dee godine. Tijekom napada na
grad ispaljeno je pedeset tisua
granata i poginule su 954 osobe
25. srpnja urednitvo Glasa Sla-
vonije primilo je pismo Agencije
za restrukturiranje i razvoj s odlu-
kom o proglaenju lista javnim po-
duzeem; za predsjednika Uprav-
nog odbora imenovan je Branimir
Glava. Glavni urednik Drago He-
dl i direktor Vladimir Kokeza dali
ostavke; slijedei dan urednitvo je
i fiziki zauzeto
1. kolovoza okupacijom Dalja, Alj-
maa i Erduta u rat se u potpuno-
sti ukljuuje JNA, srpske paravoj-
ne postrojbe izvrile pokolj civila,
a veina nesrpskog stanovnitva je
protjerana
2. kolovoza Sabor potvrdio Vla-
du demokratskog jedinstva, u ko-
joj sudjeluje i oporba; agresijom
i ratom zahvaeni veliki dijelovi
Hrvatske
24. kolovoza zapoela je opsada
Vukovara koja e trajati 87 dana
5. rujna Slobodni tjednik objavio
lanak Sprijeen atentat na Bra-
nimira Glavaa s fotografijom ko-
ja prikazuje izmueno truplo edo-
mira Vukovia, kojeg su uz sedam
ostalih osjekih civila po nared-
bi Branimira Glavaa muili, ubili i
bacili u Dravu. lanak je primjer ra-
tnohukakog novinarstva koje je
poticalo na uznemiravanje i uboj-
stva civila srpske nacionalnosti
7. rujna u Haagu zapoela Mirov-
na konferencija o Jugoslaviji pod
predsjedanjem lorda Petera Car-

114 ARK 1991. - 2011.

 7. srpnja u Zagrebu gostovao Adam Curle na tri- 5. listopada organiziran razgovor s Gregom Paytonom
bini Od Dublina od Osijeka: iskustva mirovnog (Vietnam Veterans Against the War) u Centru za mir,
posredovanja nenasilje i ljudska prava Zagreb

od 10. do 15. srpnja odran meunarodni sastanak pri-
govaraa savjesti (ICOM) u Le Cun du Larzac, sudjelo-
vali predstavnici Grupe za prigovor savjesti ARK-a
u kolovozu mirovni aktivisti Centra za mir, nenasi-
lje i ljudska prava iz Osijeka pruaju podrku i sjede
u stanovima ugroenih ljudi kako bi sprijeili njihovu
deloaciju
od 17. do 20. rujna u Veroni odran Forum za mir i
pomirenje u bivoj Jugoslaviji
u jesen s djelovanjem zapoela Zagrebaka anarho-
pacifistika organizacija (ZAPO); u studenom 1994. u
ARKzinu objavljena informacija o ponovnom pokreta-
nju grupe, sada pod imenom Zagrebaki anarhistiki
pokret (ZAP)
20. listopada napisano je nekoliko projekata ARK-a
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb, koji
su prvi put upueni nekoj fondaciji (Zaklada Otvoreno
drutvo): projekt Ljudska prava nije odobren; izda-
vaki projekti odobreno samo izdavanje knjige Rat i
ljudska prava i ARKzina
13. studenoga predsjednik Vojno-stambene komisije u
razgovoru sa Krunoslavom Sukiem i Katarinom Kru-
honjom zaprijetio okupljanjem mase od 50.000 lju-
di protiv Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,
ako se i dalje budu mijeali u njegov posao
u prosincu u Zagrebu osnovana enska infoteka
(enski informacijsko-dokumentacijski centar)

Plakat Zagrebake anarho-pacifistike Ograujemo se napada na Dubrovnik, Slobodna Bosna, 5. prosinca 1991.
organizacije

ringtona; sudjeluju lanovi Preds-
jednitva SFRJ, predsjednici repu-
blika, lanovi SIV-a
11. rujna Mihajlo Hrastov, pripa-
dnih hrvatskih snaga, na koran-
skom mostu u Karlovcu, prema
optunici upanijskog dravnog
odvjetnitva u Karlovcu, optuen
za likvidaciju 13 zarobljenih osoba
srpske nacionalnosti; do kraja go-
dine uslijedio nestanak i likvidaci-
ja srpskih civila i zarobljenika u Go-
spiu, Osijeku, Sisku i Pakrakoj
Poljani
14. rujna hrvatske snage zapoele
blokadu vojarni JNA
1. listopada JNA i crnogorski rezer-
visti kreu u napad na Dubrovnik,
ime zapoinje opsada grada
2. listopada u sklopu napada na
Dubrovnik JNA spaljuje hercego-
vako selo Ravno, s veinskim hr-
vatskim stanovnitvom koje je pri-
tom protjerano
7. listopada zrakoplovstvo JNA ra-
ketira Banske dvore u vrijeme sa-
stanka predsjednika RH Franje
Tumana, predsjednika Pred-
sjednitva SFRJ Stjepana Mesia i
predsjednika SIV-a Ante Markovia
8. listopada, nakon isteka tromje-
senog moratorija, Sabor raskida
dravnopravne veze sa SFRJ
17. listopada JNA protjerala 4500
stanovnika Iloka i okolice, do kraja
godine broj prognanika e narasti
do pola milijuna, a 26% hrvatskog
teritorija je pod okupacijom srp-
skih snaga

115 Kronologija
 5. prosinca sastala se inicijalna grupa koja e usko-
ro osnovati dvije organizacije vane za razvoj mirov-
nog feministikog pokreta devedesetih godina: Cen-
tar za ene rtve rata (CR) i Zagrebaki enski lobby.
Objavljena izjava Silovanje kao oruje Zagrebakog
enskog lobbyja
10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava
organiziran prosvjed protiv masovnog silovanja u ratu
u Bosni i Hercegovini
10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava uz
organizacijsku i logistiku pomo projekta ljudska pra-
va ARK-a Amnesty International u Slobodnoj Dalmaciji
objavljuje Opu deklaraciju o ljudskim pravima
13. prosinca, povodom teksta u globusu od 11. prosin-
ca, objavljena izjava enskog lobbyja Lista ena za
odstrel
22. prosinca enski lobby, Autonomna enska kua Za-
greb, Nezavisni savez ena Hrvatske, enski informacij-
sko-dokumentacijski centar, ene Antiratne kampanje
Hrvatske i Centar za ene rtve rata objavljuju Pismo
namjera, upueno Vladi RH, domaoj i svjetskoj javno-
sti vezano uz masovna silovanja ena u BiH
u prosincu objavljena prva broura o pravu na prigo-
vor savjesti i civilnu slubu u Hrvatskoj pod nazivom
Obrana bez nasilja kako do civilne slube
1993.
u sijenju ARK Centar za mir, nenasilje i ljudska pra-
va Zagreb izdaje knjigu Rat i ljudska prava na podruju
bive Jugoslavije Dokumenti Amnesty Internationa-
la i Helsinki Watcha: od viestranakih demokrat-
skih izbora 1990. do rata u Bosni i Hercegovini, u ko-
joj se spominju i ratni zloini koje je za vrijeme rata u
Hrvatskoj 1991. godine poinila hrvatska strana; knji-
ga je predstavljena 18. veljae u Zagrebu, a nakon toga
na turneji u nekoliko gradova u Hrvatskoj knjigu pred-
stavljaju Vesna Jankovi, Ivan Zvonimir iak, Sran

Broura Obrana bez nasilja kako do civilne Rad na knjizi Rat i ljudska prava, Vesna Knjiga Rat i ljudska prava
slube Jankovi i Miroslav Ambru Ki

21. listopada pripadnici Milici-
je SAO Krajine i paravojnih srpskih
postrojbi ubijaju najmanje 56 civi-
la iz Hrvatske Dubice i Cerovljana
te ih nekoliko dana kasnije bage-
rom pokapaju u masovnu grobni-
cu, drugu po veliini u Hrvatskoj u
Domovinskom ratu. Tada je nesta-
lo jo 20 civila iz navedenih mjesta,
koji su prema dostupnim podaci-
ma ubijeni zajedno s navedenih 56,
no njihova su tijela prema navodi-
ma svjedoka baena u rijeku Unu.
Tada je nestalo i vie od 20 hrvat-
skih civila iz sela Bain, a pretpo-
stavlja se da su njihova tijela uko-
pana po okolnim umama
2. studenoga Hrvatski sabor usvo-
jio uredbu predsjednika Franje Tu-
mana o informativnoj djelatnosti
za vrijeme ratnog stanja ili u slu-
aju neposredne ugroenosti ne-
ovisnosti i jedinstvenosti RH koju
su kritizirale meunarodne orga-
nizacije smatrajui da se njome
ozbiljno kri sloboda medija. Ne-
ma podataka o tome da je uredba
primijenjena
17.-19. studenoga, nakon tromje-
senog otpora nadmonim sna-
gama JNA, jedinicama pobunje-
nih Srba i paravojnim postrojbama
iz Srbije prestaje otpor hrvatskih
snaga u Vukovaru
18. studenoga JNA i lokalne pa-
ravojne srpske postrojbe izvri-
le pokolj nad 84 osobe u kabrnji i
Nadinu
20.-21. studenoga srpske snage iz
vukovarske bolnice odvele 255 ra-
njenika, pripadnika bolnikog oso-
blja i civila i likvidirale ih na Ovari

116 ARK 1991. - 2011.

 Dvornik i Zoran Pusi uz organizacijsku pomo Milana
Media
18. sijenja u dopisu pod naslovom Potreba za osa-
mostaljivanjem, priloen je nacrt Statuta Centra za
mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb; 3. lipnja datiran je
drugi nacrt Statuta; Centar nikad nije formalno osno-
van i registriran
29. sijenja na sastanku postavljeno pitanje proble-
ma identiteta grupe u Zagrebu, a zakljueno je da se
osnuje Centar koji e se registrirati kao Centar za mir,
nenasilje i ljudska prava Zagreb, podrunica Antiratne
kampanje Hrvatske te Zagrebaka mirovna grupa za
politiko djelovanje putem apela za javnost
14. veljae izlazi prvi numerirani bilten AWCC info koji
objavljuje informacije skupljene na elektronikoj kon-
ferenciji YUGO/ANTIWAR
od 7. do 9. veljae Marshall Rosenberg odrao je tro-
dnevnu radionicu o vjetinama nenasilne komunika-
cije, u kojoj je sudjelovalo tridesetak nastavnica/na-
stavnika, psiholog/inj/a, socijalnih radnica i radnika. U
kolovozu je dio sudionika/sudionica u Peuhu proao
petodnevni trening zajedno s grupom iz Beograda.
Bio je to prvi susret veeg broja ljudi iz Hrvatske i Srbi-
je koji se bave obrazovanjem za nenasilje
u oujku Milena Beader inicira i organizira prvi sasta-
nak Inicijativne grupe Amnesty International Zagreb
13. i 14. oujka, u organizaciji Mirovnog pokreta Rijeka,
odran Susret enske solidarnosti
20. oujka na Skuptini Odbora Antiratne kampa-
nje Hrvatske naziv promijenjen u Antiratna kampanja
Hrvatska
u proljee Mirjana Radakovi, Veronika Rekovi i Va-
nja Nikoli iniciraju Grupu za direktnu zatitu ljudskih
prava

Prijava za zloin u selu Ravno, 5. Marshall Rosenberg, radionica o vjetinama dopis Potreba za osamostaljivanjem,
studenoga 1991. nenasilne komunikacije 18. sijenja 1993.

4. prosinca Sabor usvojio Ustav-
ni zakon o ljudskim pravima, slo-
bodama i pravima etnikih i na-
cionalnih zajednica ili manjina u
RH kao preduvjet meunarodnog
priznanja
7. prosinca pripadnici posebne po-
strojbe Tomislava Merepa ubili
troje lanova obitelji Zec u Zagre-
bu. Premda su ubojice priznale zlo-
in, osloboene su odgovornosti
zbog proceduralnog propusta
11. prosinca u Paulin Dvoru ubije-
no 18 civila iz osvete zbog ubijenog
hrvatskog vojnika
1992.
2. sijenja u Sarajevu potpisan
sporazum o bezuvjetnom preki-
du vatre izmeu JNA i Republike
Hrvatske
15. sijenja sve zemlje EZ meuna-
rodno priznale Hrvatsku i Sloveniju
21. veljae Rezolucijom 743 Vijea
sigurnosti UN osnovane Zatitne
snage UN (UNPROFOR) i Zatiene
zone UN (UNPA) u Hrvatskoj
29. veljae odran referendum o
neovisnosti BiH; izilo 63,7 posto
biraa u BiH i njih 99 posto izjasni-
lo se za neovisnost; na referendum
nisu izali pripadnici srpskog naro-
da u BiH

117 Kronologija
 1. travnja izlazi prvi broj druge edicije ARKzina, Fanzi-
na Antiratne kampanje Hrvatske. ARKzin je vremenom
mijenjao svoje konceptualno samoodreenje, pa je ta-
ko bio: Magazin Antiratne kampanje Hrvatske (br. 10,
veljaa 1994.,), Megazin Antiratne kampanje Hrvat-
ske (br. 12, travanj 1994.) , Megazin za politiku i kultu-
ru civilnog drutva (br. 28, 9. prosinac 1994.), Meta-
zin za politiku i kulturu civilnog drutva (br. 66, 7. lipanj
1996.), Memezin za politiku i kulturu civilnog dru-
tva (br. 73., 13. rujan 1996.). Izdava: Antiratna kam-
panja Hrvatske, Tkalieva 38, Zagreb (br. 1-13), Antira-
tna kampanja Hrvatske, Republike Austrije, 23/I, Zagreb
(br. 14-24), Arkzin d.o.o. Republike Austrije 23/I (br. 25-
93). U poetku izlazi kao mjesenik, a od broja 13 kao
dvotjednik. Dvobrojevi: 19/20 (5. kolovoz 1994.), 70/71
(2. kolovoz 1996.), 80/81 (20. prosinac 1996.) Zajedno s
poetkom druge edicije, poinje izlaziti i saeto interna-
cionalno izdanje na engleskom. Posljednje takvo izdanje
jest broj 9 (sijeanj 1994.). U razdoblju od 1993. do 1997.
U ARKzinu izlazi niz tematskih podlistaka posveenih
ljudskim pravima, pravima LGBT osoba, medijskim slo-
bodama, kritikoj teoriji, cyber teoriji, stripu i SF-u
18. svibnja Ministarstvo pravosua i uprave odobrava
registraciju novog naziva Antiratne kampanje Hrvat-
ske, a novo sjedite je u Zagrebu, Tkalieva 38
26. svibnja ad hoc koalicija enskih grupa objavlju-
je oglas u dnevnim novinama pod naslovom ene Hr-
vatske, ouvajmo svoja steena prava! kojim se pozi-
va na potpisivanje peticije Vladi RH i Saboru za siguran
i legalan pobaaj 27. svibnja u nekoliko gradova (Za-
greb, Split, Pore i Pula), kao reakciju na prijedlog no-
vog zakona, tzv. Zakona o nasilnom prekidu trudno-
e; oglas potpisuju 22 enske organizacije iz Hrvatske,
ukljuujui i ene Antiratne kampanje
od 14. do 26. lipnja na Konferenciji UN-a o ljudskim
pravima u Beu sudjeluje predstavnica ARK-a te pred-
stavnice enskih grupa povezanih s ARK-om
od kraja lipnja Inicijativna grupa Amnesty Internati-
onal Zagreb zapoinje organizirati tjedne sastanke i
javne akcije u Zagrebu

Uhieni osumnjieni za ubojstvo obitelji AWCC info 93/1 Prijava za odravanje skupa Susret enske
Zec, Vjesnik, 17. prosinca 1991. solidarnosti, 2. oujka 1993.

1.-2. oujka naglo pogoranje sta-
nja u BiH zbog napada na srpske
svatove u Sarajevu koji Srpska de-
mokratska stanka koristi kao po-
vod za meunacionalni sukob u
BiH
1.-3. travnja srpske paravojne sna-
ge ulaze u Bijeljinu i masakriraju
43 civila
5. travnja mirovne demonstracije u
Sarajevu, praktiki ve opkoljenom
od strane srpskih snaga; opsada
Sarajeva potrajat e do studenoga
1995. godine
u travnju ekstremisti iz redova bo-
sanskih Srba uz pomo specijalnih
jedinica iz Srbije (Arkanovci) po-
inju sa etnikim progonom Bo-
njaka u Istonoj Bosni i kasnije u
drugim dijelovima BiH. Etniko i-
enje zapoinje masovnim poko-
ljima, torturom i silovanjem i re-
zultira protjerivanjem bonjakog
stanovnitva. U Viegradu je ubi-
jeno 1760, a protjerano oko 14 000
osoba, u Foi je ubijeno i nestalo
2805 osoba, a u Prijedoru i okolici
oko 5000
u travnju masovno silovanje ena
u Viegradu, Zvorniku, Foi, Prije-
doru i okolici izaziva razliite reak-
cije. Hrvatski nacionalistiki orijen-
tirani mediji demoniziraju Srbe ije
silovanje predstavljaju kao pokuaj
unitenja etnike istoe. Nenacio-
nalistike feministkinje iz Hrvatske
upozoravaju da je masovno silova-
nje oruje u veini ratova
svibanj, koncentracijski logo-
ri vojske bosanskih Srba, Omar-
ska, Keraterm, Trnopolje i Manja-
a poinju s radom koji predstavlja

118 ARK 1991. - 2011.

 1. srpnja, nakon viemjesenih priprema, poinje s ra-
dom Volonterski centar Pakrac, meunarodni volon-
terski projekt obnove zajednice u Zapadnoj Slavoni-
ji. U proljee 1994. projekt prelazi na drugu stranu, a u
projektu je od srpnja 1993. do veljae 1997. sudjelovalo,
prema razliitim izvorima, oko 400 do 500 volontera
istoga dana na tribini ARKzina Razvaljivanje Bosne
Drago Krpina prijetio Zoranu Otriu da ga treba mo-
bilizirati, poslati na front i prvog momenta kad okrene
lea pucati mu u potiljak
4. srpnja prva grupa od 14 volontera iz sedam drava
stigla u Pakrac
13. srpnja Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
organizira okrugli stol Uloga nevladinih organizaci-
ja u radu na zatiti ljudskih prava i sloboda u Osijeku,
s kojega je upueno Otvoreno pismo Vladi RH i Saboru
zbog krenja ljudskih prava
16. srpnja MiZaMir uspjela je ishoditi u jednom d
anu
147 dozvola boravka, to je bio pravni presedan u
Nizozemskoj
tijekom 1993. godine (ali i kasnije) Grupa za direkt
nu zatitu ljudskih prava pokuava sprijeiti brojne
deloacije sjedenjem pred i u stanovima ije se stana-
re deloira; Grupa takoer radi na drugim sluajevima
krenja ljudskih prava
15. listopada izlazi nulto izdanje ARKinfo; slini izvje-
taji koji prethode ARKinfo kao newsletteru/bilte-
nu izlaze i ranije. Prvo takvo izdanje objavljeno je 28.
srpnja 1992. Prvi sljedei info jest Pregled aktivnosti
Mree Antiratne kampanje Hrvatske za oujak-stude-
ni 1995., pa za razdoblje studeni 1995. srpanj 1996.,
koji se moe voditi kao broj 1; prvi numerirani ARKinfo
(br. 2), izlazi u kolovozu/rujnu 1996., kao Fanzin An-
tiratne Kampanje Hrvatske. U ljeto 1999., izlazi po-
sljednji, ARKinfo br. 10

Osnovane Zatitne snage UN (UNPROFOR) i ARKzin 1, 1993. ARKinfo 0, 1993.

Zatiene zone UN (UNPA), 21. veljae 1992.

poseban oblik muenja zarobljenih
Bonjaka i Hrvata kroz ubojstva,
silovanje, muenje i izgladnjivanje.
Otkria o postojanju koncentracij-
skih logora okiraju svjetsku jav-
nost; zbog pritiska se zatvaraju do
kraja 92.
30. svibnja Vijee sigurnosti UN-a
izglasalo Rezoluciju 757, kojom
se zbog odgovornosti za rat u BiH
uvode sankcije (ekonomske, kul-
turne, sportske) Saveznoj Republi-
ci Jugoslaviji
2. kolovoza istodobno odrani par-
lamentarni i predsjedniki izbori u
RH; uvjerljive pobjede HDZ-a i Fra-
nje Tumana
6. listopada srpske snage zauzima-
njem Bosanskog Broda zavravaju
operaciju Koridor
19. listopada, nakon hrvatske ofen-
zive i sporazuma s HV, JNA se po-
vlai iz Konavala ime prestaje
opsada Dubrovnika, a pitanje Pre-
vlake rjeava se naknadno
20. listopada, poetak hrvatsko-
bonjakog rata
30. listopada srpske snage u BiH
okupiraju Jajce, nakon ega je iz-
bjeglika kriza u Hrvatskoj na vr-
huncu; izbjeglica i prognanika vie
je od 700.000
11. prosinca, u tjedniku Globus ob-
javljen lanak Hrvatske feministi-
ce siluju Hrvatsku, kojim u dijelu
javnosti zapoinje progon femi-
nistkinja i intelektualki (Dubravke
Ugrei, Jelene Lovri, Rade Iveko-

119 Kronologija
 od 28. listopada do 2. studenoga Centar za mir, nena-
silje i ljudska prava Zagreb organizira u suradnji s Eu-
ropean University Center for Peace Studies iz Stadts-
chlaininga (Austrija) prvi slubeni posjet njihovih
studenata/ica i voditelja/ica
2. studenoga napisan dokument Prijedlog programa
rada OARK Pore
6. i 7. studenoga odrana Skuptina Antiratne kampa-
nje na Sljemenu
om i Graanskim odborom za ljudska prava te javno
potpisivanje peticije za efikasniju zatitu ljudskih prava
na Cvjetnom trgu; 2. Inicijativa za osnivanje Centra za
promociju ljudskih prava Magna Carta u Europskom
domu Zagreb predstavlja knjigu Ratni zloini u BiH
izvjetaji Amnesty Internationala i Helsinki Watcha od
poetka rata u BiH do rujna 1993. godine; nakon pro-
mocije knjige prikazan je film Ademira Kenovia Sara-
jevo Ground Zero; 3. ARKzin u klubu Gjuro II promovi-
ra izlazak novog broja

8. prosinca na kolegiju Centra za mir, nenasilje i ljud- 1994.

ska prava Zagreb Antiratne kampanje najavljeno osni-
vanje Centra za direktnu zatitu ljudskih prava i Centra
za promociju ljudskih prava
10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava, ARK
organizira cjelodnevno dogaanje: 1. Inicijativa Cen-
tra za direktnu zatitu ljudskih prava organizira tribi-
nu na temu Hrvatska i ljudska prava u suradnji s KIC-
Mali Korak pripremio knjigu Budimo prijatelji. Prirunik
odgoja za nenasilje i suradnju, nastalu na osnovi zaje-
dnikog rada Maje Uzelac, Karmen Ratkovi, Ladislava
Bognara i Aide Bagi u okviru ARK-ovog projekta mi-
rovnog obrazovanja i nenasilnog rjeavanja sukoba

Prijedlog programa rada OARK Pore, 2. Knjiga Ratni zloini u Bosni i Hercegovini Broura Preko zidova nacionalizma i rata
studenoga 1993.

vi, Slavenke Drakuli i Vesne Ke- pomo kod krenja ljudskih pra- 7. svibnja Vijee sigurnosti UN pro-
si), koje se protive demonizaciji va osoba koje su diskriminirali dr- glaava Sarajevo, Tuzlu, epu, Sre-
Srba kao jedinih poinitelja silova- avni mehanizmi, mahom Srba u brenicu, Gorade i Biha sigurnim
nja i drugih ratnih zloina Hrvatskoj zonama

16. travnja jedinice HVO-a u bo- 25. svibnja Vijee sigurnosti UN

1993.
22.-24 sijenja Hrvatska vojska i
MUP pokrenuli operaciju Masleni-
ca u zadarskom zaleu
31. oujka osnovan Hrvatski hel-
sinki odbor, nevladina organiza-
cija koja je dokumentirala i nudila
sanskom selu Ahmii likvidirale 117
Bonjaka, to je uz sukob u Mo-
staru jedna od kljunih toaka hr-
vatsko-bonjakog rata u BiH; za
vrijeme tog rata hrvatsko stanov-
nitvo se povuklo ili je protjerano
iz Travnika, Bugojna, Varea, Konji-
ca i Jablanice
Rezolucijom 827 osnovalo Meu-
narodni kazneni sud za bivu
Jugoslaviju
lipanj, Feral Tribune postaje tjednik
u kojem se izvjetava o ratnim zlo-
inima na hrvatskoj strani, korup-
ciji nove vladajue klase, promo-

120 ARK 1991. - 2011.

 u veljai objavljena broura Preko zidova nacionaliza-
ma i rata, nastala suradnjom regionalne ex-Yu anar-
histike mree iji je lan bio i Zagrebaki anarhistiki
pokret
u veljai u Zagreb dolazi prvi tim Otvorene oi kao
dio Balkan Peace Teama, uskoro je organiziran i tim u
Splitu
14. veljae 1994. MiZaMir se preregistrira u zakladu i
mijenja ime u HOME for Peace and Nonviolence. Fo-
kus aktivnosti je i dalje rad na pomirenju kroz niz radi-
onica o nenasilnoj komunikaciji i medijaciji
1. travnja odrana osnivaka skuptina udruge B.a.B.e.
(Budi aktivna, budi emancipirana), prve organizacije
koja se bavi enskim ljudskim pravima
u proljee u enevi, uz podrku World Council of Chur-
ches, odran prvi vei susret predstavnica enskih
grupa iz svih zemalja regije, ukljuujui Bosnu i Herce-
govinu, nositelji inicijative B.a.B.e. i CR
8. travnja odrana Skuptina ARKa; prema novom
Statutu omogueno osnivanje ogranaka; podrano
osnivanje ogranaka u Osijeku (Centar za mir, nenasi-
lje i ljudska prava Osijek), Karlovcu (Antiratna kampa-
nja Karlovac), Poreu (Ulika Centar za mir, nenasilje i
ljudska prava), te Pakracu (Volonterski projekt Pakrac)
od 27. do 29. lipnja u Splitu odran sastanak organiza-
cija za zatitu i promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj,
na kojem je osnovana Koordinacija grupa za zati-
tu ljudskih prava; na sastanku sudjelovali Dalmatin-
ski odbor solidarnosti, Dalmatinski komitet za ljudska
prava, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,
ARK Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava, Centar
za promociju ljudskih prava Magna Carta, Graanski
odbor za ljudska prava iz Zagreba i Karlovca, Mirovni
pokret Rijeka Suncokret i Centralni biro za izbjegli-
ce, ljudska prava i prava nacionalnih manjina Srpskog
demokratskog foruma

Obavijest o osnivanju organizacije B.a.B.e, Mali korak za ovjeanstvo, Saopenje Koordinacije, ARKzin 17, 1994.
ARKzin 12, 1994.

vira meunacionalnu toleranciju i

nudi kritiku profaistikih tenden-
cija u post-jugoslavenskoj regiji
od 09. do 17. rujna 1993. godine
u okolici Gospia u predjelu zva-
nom Medaki dep, pripadnici HV
i specijalne snage MUP-a, za vrije-
me vojne akcije Dep prekomjer-
no granatirali navedeno podruje
te time uzrokovali znatne ljudske i
materijalne gubitke, a od 15. rujna,
odnosno tijekom obustave vatre,
okrutno je zlostavljano, ubijeno i
masakrirano 22 civila i 2 vojnika, a
teko ranjeno 2 civila i zlostavlja-
no 6 ratnih zarobljenika; unite-
ne su obiteljske kue i gospodarski
objekti u okolnim selima
5. listopada Vijee sigurnosti UN
Rezolucijom 871 potvrdilo da su
UNPA zone sastavni dio RH, ali nije
odredilo mehanizam integracije
1994.
22. sijenja RH i SRJ u enevi po-
tpisale Deklaraciju o normalizaci-
ji odnosa i otvaranju ureda u Beo-
gradu i Zagrebu
18. oujka potpisan Washingtonski
sporazum kojim je okonan hrvat-
sko-bonjaki rat u BiH i kojim je
stvorena Federacija BiH
5. srpnja Kontaktna skupina za BiH
predlae podjelu teritorija u okviru
jedne drave u omjeru 51:49 posto
za Federaciju BiH nasuprot srpskoj

121 Kronologija
 od 16. do 23. rujna Inicijativna grupa Amnesty Inter-
national Zagreb organizira u KIC-u Tjedan Amne-
sty Internationala, na kojem meu ostalima sudjelu-
ju Milena Beader, Sena Kulenovi (Inicijativna grupa
AI Zagreb), te Nick Howen i Paul Miller (meunarodno
tajnitvo AI), Gerry OConell (meunarodni izvrni od-
bor AI), Noeline Blackwell, Mary Lawlor i Frank Jennin-
gs (AI Irske) te Suzana Deva (AI Slovenije)
7. listopada skvotiran prvi prostor u Zagrebu Kugla-
na, iza Autobusnog kolodvora
28. studenoga odrana osnivaka skuptina Malog ko-
raka Centra za kulturu mira i nenasilja, organizaci-
je koja je nastavila s ARK-ovim aktivnostima mirovne
edukacije i nenasilnog rjeavanja sukoba
1995.
u sijenju objavljeno da s radom zapoinje nezavisni
obrazovani centar enski studiji uz podrku enske in-
foteke, Autonomne enske kue, Centra za ene rtve
rata, Zagrebakog enskog lobbyja i Grupe za enska
ljudska prava B.a.B.e.
25. veljae odrana skuptina Unije 47 prigovaraa
savjesti
8. oujka javnom akcijom ispred Hrvatskog sabora
obiljeen 8. mart Meunarodni dan ena; sudjelova-
le su ene Antiratne kampanje, B.a.b.e., Centar za ene
rtve rata, enska infoteka, Autonomna enska kua
Zagreb, Zagrebaki enski lobby

u prosincu odrana osnivaka skuptina Amnesty In- od 17. do 20. oujka odran susret feministkinja iz Za-
ternationala Hrvatske greba i Beograda u Medulinu, s namjerom da aktivisti-
ce i feministkinje razmijene svoja iskustva i uspostave
enski politiki dijalog

Zapisnik osnivake skuptine Unije 47, 25. Squatt Kuglana, 1995.

veljae 1995.

jedinici, to predstavnici bosan-

sko-hercegovakih Srba odbijaju
2. i 3. studenoga odrana konfe-
rencija o deloacijama u Hrvatskoj,
koju je organizirao Hrvatski helsin-
ki odbor
1995.
1.-2. svibnja jedinice Hrvatske voj-
ske i MUP-a RH u Vojno-redarstve-
noj akciji Bljesak oslobodile oku-
pirano podruje RH u zapadnoj
Slavoniji; Vojska RSK 2. svibnja u
znak odmazde raketira Zagreb
11. srpnja snage bosanskih Srba uz
pomo SRJ osvojile zatienu UN
zonu Srebrenicu, nakon ega su
poinile genocid nad Bonjacima
ubivi 7.800 mukaraca
22. srpnja predsjednik RH Franjo
Tuman i predsjednik Predsjedni-
tva BiH Alija Izetbegovi potpisa-
li Splitsku deklaraciju kojom je do-
govorena vojna suradnja hrvatskih
snaga i Armije BiH
4. kolovoza zapoinje Vojno-redar-
stvena akcija Oluja Hrvatske vojske
i MUP-a RH, kojim su osloboe-
ne i u ustavni poredak RH vrae-
ne UNPA zone Sjever i Jug (vie od
10.000 etvornih kilometara); ak-
cija je provedena brzo, u sklopu
akcije razbijena je i opsada bosan-

122 ARK 1991. - 2011.

 od 31. oujka do 2. travnja odrana Skuptina ARK-a;
nakon velike rasprave odlueno da e se pokuati
stvoriti mrea pojedinaca, pojedinki, inicijativa, proje-
kata i organizacija; u Mreu ulaze: Mali korak, Prigovor
savjesti, Zamir ZG, Centar za direktnu zatitu ljudskih
prava, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,
Centar za mir i nenasilje Karlovac, Centar za ene rtve
rata, Centar za promociju ljudskih prava Magna Car-
ta, Zagrebaki enski lobby, Projekt Pakrac, Graanski
odbor Pore, Roza Roje kao pojedinka, HOMO Udru-
enje za zatitu ljudskih prava i graanskih sloboda,
Pula; za koordinatoricu Mree na rok od est mjeseci
imenovana Vesna Tereli
15. svibnja, neposredno nakon vojno-redarstvene ope-
racije Bljesak, Koordinacija organizacija za zatitu ljud-
skih prava otvorila Ured za ljudska prava u Pakracu i
radila monitoring stanja na terenu
od 24. do 30. lipnja odran meunarodni tjedan Da-
ni kulture mira u organizaciji Centra za mir, nenasilje i
ljudska prava Osijek
u jesen izlazi prvi broj biltena Grupe za direktnu zatitu
ljudskih prava KROKI
od 4. do 15. rujna predstavnice regionalnih feministi-
kih grupa u organizaciji B.a.B.a. i CR-a sudjelova-
le na IV. svjetskoj UN-ovoj konferenciji o enama u Pe-
kingu. Na konferenciji je usvojena platforma enska
prava su ljudska prava
23. do 27. listopada u Pakracu odrana prva MIRami-
DA prvi trening iz graenja mira u post-Yu zemlja-
ma; prema nastupnom dokumentu MIRamiDA je
jedan od programa Info & Trening Centra NVO u Pa-
kracu, koji se transformira u Centar za mirovne studi-
je. Poetkom 1997. Info Centar Pakrac seli u Zagreb
27. listopada ad hoc koalicija enskih (i srodnih) ne-
vladinih i nadstranakih grupa za praenje izbora 95.
u dnevnim novinama objavljuje oglas pod naslovom
enska izborna platforma; oglas potpisuju: Autono-
mna enska kua Zagreb, Arijadna Rijeka, ene Anti-
ratne kampanje, B.a.b.e. grupa za ljudska prava e-

KROKI 1, 1995. Veronika Rekovi, Vesna Tereli, Vanja Nikoli, Meunarodni dan ljudskih prava 1995.

skih Srba oko Bihaa; nakon za-
vretka operacije pripadnici hr-
vatskih snaga ubili su vie stotina
civila, mahom staraca, posebno u
UNPA zoni Jug, i zapalili vie tisua
stambenih i gospodarskih obje-
kata u privatnom vlasnitvu ljudi
mahom srpske nacionalnosti. Oko
200 000 Srba naputa Hrvatsku, a
izbjeglika kolona je izloena izlje-
vima agresije i mrnje tokom po-
vlaenja prema Republici Srpskoj
i Srbiji. Zbog akcije Oluja i nje-
nih posljedica EU blokira dotada-
nje pregovora o ulasku Hrvatske u
program PHARE
30. kolovoza nakon jo jednog mi-
nobacakog i topnikog napada na
Sarajevo snage NATO-a i Snage za
brzo djelovanje zapoele vojnu ak-
ciju protiv vojnih snaga bosansko-
hercegovakih Srba oko Sarajeva
12. i 13. rujna snage HV, HVO i ABiH
oslobaaju velik dio zapadne Bo-
sne, vojno su nadmone snagama
bosanskih Srba i meunarodna za-
jednica zaustavlja ih nadomak Ba-
nje Luke, ime snage Federacije
BiH stavljaju pod kontrolu 51 posto
teritorija BiH; primirje je zakljue-
no 12. listopada
29. listopada odrani parlamentar-
ni izbori u RH na kojima pobjeu-
je HDZ, i lokalni izbori u Zagrebu
na kojima pobjeuje opozicija, to
predsjednik Franjo Tuman odbija
priznati
31. listopada koncert u Samoboru,
u klubu Kuglana, nastup bendo-
va Deafness by noise, Dikobraz,
Nula, Wasserdicht i Beermacht;
koncert prekinula specijalna poli-
cija (Alfe) i brutalno pretukla vi-
e desetaka uglavnom maloljetnih
posjetitelja

123 Kronologija
 na, Centar za ene rtve rata i Kua Rosa, Centar za
mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za en-
ska ljudska prava DOS-a, Radionica Otvorena vrata
Split, enska mirovna radionica Rijeka, enska grupa
Loinj, enska grupa Split, enska infoteka Zagreb
od 9. do 11. studenog organizirana prva radionica o
edukaciji za ljudska prava za nastavnike/ice i druge or-
ganizacije za ljudska prava, a koju organizira Centar
za promociju ljudskih prava Magna Carta uz pomo
Amnesty International Hrvatske te uz suradnju Hrvat-
skog helsinkog odbora, Centra za mir, nenasilje i ljud-
ska prava Osijek, Meunarodnog tajnitva Amnesty
International (Nick Wilson Young) i Amnesty Internati-
onal USA (Nancy Flowers)
od 10. do 12. studenog u Osijeku odrana Skuptina
ARK-a, na kojoj je dopunjena Povelja
10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava Cen-
tar za promociju ljudskih prava Magna Carta otvara
javnosti Knjinicu za ljudska prava
1996.
9. oujka u Mohacsu u Madarskoj osnovana Koordina-
cija mirovnih organizacija za istonu Slavoniju, Baranju
i zapadni Srijem. inilo ju je 14 organizacija: Centar za
mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruenje za mir
i toleranciju Baka Palanka, Somborska mirovna gru-
pa, Grupa 484, Beograd, Antiratna kampanja Hrvatske,
Mali korak Centar za kulturu mira i nenasilja, MIRa-
miDA, Udruenje za ljudska prava, mir i nenasilje Da-
ruvar, Dalmatinski odbor solidarnosti, Graanski odbor
za ljudska prava Pore, HOMO Pula, Volonterski projekt
Pakrac i Komitet za ljudska prava Pakrac
2. svibnja s Alfredom Zamudiom iz Human Rights Ho-
use Norveka odran razgovor o otvaranju Kue ljud-
skih prava u Hrvatskoj
15. svibnja ured ARK-a seli iz Tkalieve u Gajevu 55/I,
ured privremeno radi u orievoj 6/III

Tuman dijeli BiH, salveta Arkzin isti Hrvatsku, plakati

12. studenoga hrvatske vlasti i lo-

kalni Srbi potpisuju Erdutski spo-
razum, kojim je osigurana mirna
reintegracija okupiranih podruja
istone Slavonije, Baranje i zapa-
dnoga Srijema u ustavni okvir RH
21. studenoga u Daytonu (SAD) pa-
rafiran mirovni ugovor kojim je za-
vren rat u BiH; mirovnim ugo-
vorom odreen je i ustavni oblik
budue drave, a teritorij je podije-
ljen u omjeru 51:49 posto u korist
Federacije BiH u odnosu na Repu-
bliku Srpsku; ugovor je potpisan u
Parizu 14. prosinca, a SRJ su ukinu-
te sankcije UN-a 23. studenoga
1996.
veljaa, Oslobodilaka vojska Ko-
sova poduzima prve oruane akcije
protiv policije i saveznih organa na
Kosovu, ime zavrava mirna faza
otpora kosovskih Albanaca reimu
Slobodana Miloevia i njegovim
segregacionistikim mjerama za-
snovanim na teroriziranju lokalnog
stanovnitva
21. svibnja zapoelo razvojaenje
istone Slavonije u sklopu Erdut-
skog sporazuma
14. lipnja zapoelo je suenje novi-
narima Ferala Marinku uliu i Vik-
toru Ivaniu zbog kritike namjere
predsjednika Tumana da u zaje-
dniku grobnicu jasenovakih r-
tava preseli kosti ustaa i domo-
brana smaknutih na kraju Drugog
svjetskog rata
1. srpnja stvorene prijelazne poli-
cijske snage u istonoj Slavoniji,
Baranji i zapadnome Srijemu
23. kolovoza ministri vanjskih po-
slova RH i SRJ Mate Grani i Milan
Milutinovi u Beogradu potpisali
sporazum o normalizaciji odnosa

124 ARK 1991. - 2011.

 od 1. do 7. srpnja jednotjednim dogaajima obiljeena Zg, Zagrebaki anarhistiki pokret), a tijela su: Skup-
5. obljetnica ARK-a, u sklopu koje je 6. srpnja Ognjen tina, Odbor mree, Odbor za odnose s javnou, Ko-
Tus odrao i radionicu Umreen sam, dakle posto- ordinator/ica mree i Ured mree
jim o pravu na pravodobnu i neposrednu informaciju i
elektronikoj komunikaciji koja tome doprinosi od 6. do 8. rujna u Poreu odran sastanak enskih i
mirovnih grupa iz kojih nastaje enska mrea Hrvatske
3. srpnja odrana tribina Razvaljivanje Bosne drugi
dio od 25. do 28. listopada u organizaciji Centra za enske
studije u Zagrebu odran je Meunarodni enski fo-
4. srpnja usvojen Statut koji definira listu lanica ko- rum ene i politika mira
je ne moraju proi proceduru ulanjenja (Akcijska gru-
pa mladih Osijek, B.a.B.e. Zagreb, Centar za mir, ne- 28. listopada u Dardi u organizaciji Koordinaci-
nasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mir i nenasilje je mirovnih organizacija za istonu Slavoniju, Bara-
Karlovac, Centar za mirovne studije Pakrac, Centar za nju i zapadni Srijem i ARK-a odran prvi u seriji okru-
ene rtve rata Zagreb, Dalmatinski odbor solidarno- glih stolova Istona i zapadna Slavonija izazovi
sti Split, Graanski odbor Pore, Grupa za direktnu za- normalizacije
titu ljudskih prava Zagreb, HOMO Pula, Humanitar-
no mirotvorni pokret Rijeka Suncokret Rijeka, Mali
korak Centar za kulturu mira i nenasilja Zagreb, Mir
i dobro upanja, Udruenje za ljudska prava, mir i ne-
nasilje Daruvar, Unija 47 prigovarai savjesti Zagreb,
Volonterski projekt Pakrac, Elektronska mrea Zamir

5. obljetnica ARK-a, program dogaaja poziv na radionicu Umreen sam, dakle Bosne vie nema!, Slobodna Dalmacija,
postojim Ognjena Tusa 5. srpnja 1996.

14. rujna odrani prvi poratni izbo-
ri u BiH obiljeeni premonom po-
bjedom nacionalistikih stranaka
16. listopada Hrvatska nakon pri-
hvaanja 21 uvjeta i viekratne
odgode postala lanicom Vijea
Europe
studeni, poetak studentskih i
graanskih prosvjeda protiv Milo-
evievog reima irom Srbije koje
traju do veljae idue godine
20. studenoga Vijee za telekomu- jama i raspisivanje natjeaja za sve
nikacije ukinulo koncesiju za Ra- koncesije, a 7. prosinca i Peticije za
dio 101, istog dana zapoinju de- slobodu medija
monstracije na Cvjetnom trgu,
koje kulminiraju sljedei dan na Tr-
gu bana Jelaia. Demonstraci-
je djelomino imaju i antireimski
karakter, irei poruke protiv ko-
rupcije i autoritarnosti Tumano-
vog reima. Na povratku s lijee-
nja u SAD-u predsjednik Tuman
prozvao je organizatore prosvjeda
prodanim duama. Uskoro zapo-
inje potpisivanje Peticije za urne
dopune Zakona o telekomunikaci-

125 Kronologija
 1997.
u veljai na sastanku u Osijeku, nakon jednogodinjeg
prekida obnovljen je rad Koordinacije organizacija za
zatitu ljudskih prava u RH. Najvanija zajednika ak-
cija 1997. g. bila je inicijativa GONG Graani organi-
zirano nadgledaju izbore, koja je dobila odobrenje za
nadgledanje lokalnih izbora na podruju UNTAES 13.
travnja te predsjednikih izbora
8. oujka, na Meunarodni dan ena, vie feministi-
kih aktivistica iz vie enskih grupa osnovalo Centar za
edukaciju, savjetovanje i istraivanje, odnosno Centar
za edukaciju i savjetovanje ena, CESI
1. travnja koordinatorica ARK-a Vesna Tereli nomi-
nirana za Nobelovu nagradu za mir. Nju je, zajedno sa
Selimom Belagiem (bivi gradonaelnik Tuzle) i Ve-
snom Pei (Graanski savez Srbije) za nagradu pre-
dloio International Peace Bureau
od 4. do 6. travnja odrana Skuptina ARK-a u Poreu,
nakon rata postavljeno pitanje o ulozi u procesu arti-
kuliranja mirovne politike
u svibnju registriran Centar za mirovne studije, osno-
van u rujnu 1996. godine na sastanku na otoku Rabu
u kolovozu izlazi prvi broj tree edicije ARKzina, poli-
tikog pop. mega.zina; izalo 7 brojeva. U lipnju 1999.
izlazi Transfer, mega.zin u tranziciji posebno izda-
nje politikog pop.megazina Arkzin
18. rujna, pismom namjere poslanim raznim udruga-
ma radi financijske pomoi ili podrke, zapoela reali-
zacija ideje Autonomne tvornice kulture ATTACK-a
15. listopada zapoinje pilot program Centra za mi-
rovne studije; jednogodinji program mirovnog
obrazovanja

ARKzin 1, 1997. pismo namjere za osnivanje Autonomne Meunarodni dan protiv faizma i
tvornice kulture ATTACK, 18. rujna 1997. antisemitizma

1997. 1998. 18. lipnja Hrvatskoj izruen usta-

15. lipnja u prvom krugu predsje-
dnikih izbora pobjeuje kandidat
HDZ-a Franjo Tuman
6. listopada deset Hrvata iz BiH s
Darijom Kordiem na elu, odlazi u
Haag na suenje za ratne zloine u
BiH; otili nakon ponovljenih izra-
za negodovanja meunarodne za-
jednice i pritiska na RH
11. studenoga otvorena eljeznika
pruga Zagreb-Beograd za putniki
i teretni promet
15. sijenja zavretkom mandata
UNTAES-a istona Slavonija, Bara-
nja i zapadni Srijem u potpunosti
vraeni u hrvatski ustavni poredak
6. oujka, u kosovskom selu Pre-
kazu u akciji jugoslavenske vojske i
policije ubijen voa OVK Adem Ja-
shari, a tijekom i nakon bitke ubi-
jeno 56 lanova njegove obitelji
meu kojima je 18 ena i 10 dje-
ce; izbija otvoreni rat OVK s jedne
i vojske SRJ i policije Srbije s druge
strane
ki ratni zloinac Dinko aki. Usli-
jedio je viemjeseni sudski proces
nakon kojeg je osuen na 20 godi-
na zatvora
rujan, bankarska slubenica Ankica
Lepej otkriva da je supruga preds-
jednika Tumana na bankovnom
raunu uvala vise od 100 000
amerikih dolara neprijavljenih u
imovinskoj kartici obitelji Tuman

126 ARK 1991. - 2011.

 9. studenog Grupa za direktnu zatitu ljudskih pra-
va obiljeava Meunarodni dan protiv faizma i
antisemitizma
6. prosinca na Skuptini saveza grupa Antiratne kam-
panje Hrvatske usvojen novi Statut; ARK je lanica
dvaju meunarodnih saveza (War Resisters Internati-
onal i International Fellowship of Reconciliation)
1998.
poetkom godine Grupa za direktnu zatitu ljudskih
prava prerasta u samostalnu udrugu graana Centar
za direktnu zatitu ljudskih prava
14. oujka u Zagrebu Autonomna tvornica kulture
ATTACK organizira prvu Kritinu masu

u prosincu izlazi prvi broj asopisa Bastard
27. prosinca odrana osnivaka skuptina Volonter-
skog centra Zagreb
od 19. do 24. rujna u Poreu odran Trienale War Resi-
sters International i Antiratne kampanje pod nazivom
Biramo mir zajedno
2. i 3. listopada odrana Skuptina Antiratne kampa-
nje na kojoj je usvojen novi Statut, usklaen s novim
Zakonom o udrugama; ARK je definiran kao savez ne-
profitnih i nevladinih udruga; tijela saveza su: Skupti-
na, Predsjednik/ca (koordinator/ica), Ured ARK

Kritina masa Bastard 1, 1998.

17. listopad, dubrovanki Lejli e-

hovi, zbog muslimanskog podri-
jetla, oduzeta titula Miss Hrvatske,
nakon pritiska javnosti titula joj je
vraena
1999.
veljaa, formirana koalicija nevla-
dinih organizacija u kampanju Glas
99, koja je imala za cilj potaknu-
ti graane da glasaju na predstoje-
im parlamentarnim izborima
24. oujka, nakon propasti prego-
vora u Rambouilletu i odbijanja Sr-
bije da potpie predloeni mirov-
ni ugovor s kosovskim Albancima,
prema kojemu bi se na Kosovu ra-
sporedile meunarodne vojne sna-
ge, NATO zapoeo bombardira-
nje ciljeva na teritoriju SRJ kako bi
sprijeio srbijansko etniko ie-
nje Kosova
9. svibnja na prosvjednom sku-
pu za vraanje imena Trgu rta-
va faizma pretuen je organizator
skupa Zoran Pusi, a na okuplje-
ne antifaiste je baen suzavac.
Umjesto poinitelja, policija je
uhapsila jednog od antifaistikih
prosvjednika

127 Kronologija
 1. prosinca Ministarstvo uprave odobrilo upis save-
za udruga Antiratna kampanja Hrvatske, sjedite u Za-
grebu, Gajeva 55/I u Registar udruga; ovlatena osoba
predsjednica Natalie ipak
9. prosinca u Stockholmu Vesni Tereli i Katarini Kru-
honji uruena Right Livelihood Award, alternativna
Nobelova nagrada za mir
Ured ARK-a tokom godine koriste: Unija 47, CESI, Za-
Mir, Volonterski centar, Postpesimisti, Iskorak u sutra,
Zagrebaki anarhistiki pokret, Ne nasilju
1999.
20. i 21. veljae, uoi sastanka ARK-a u Splitu, pokre-
nuta inicijativa za organiziranje okruglih stolova na te-
mu gospodarske obnove ratom zahvaenih podruja
28. i 29. svibnja odrana Skuptina ARK-a (14 lani-
ca udruge mree podnosi izvjetaje, u mreu primljen
Altruist)
u svibnju osnovana Radna grupa za izradu prijedloga
nacrta Zakona o civilnoj slubi
11. prosinca odrana Skuptina ARKa, postavljeno pi-
tanje emu ARK?, osnovan Sanacijski odbor ARK-a,
nakon Skuptine usvojena nova Povelja
2000.
11. svibnja u dopisu obavjetava se da je proces trans-
formacije ureda Antiratne kampanje u volontersku or-
ganizaciju pri kraju

17. oujka odrana osnivaka skuptina obnovljene

Unije 47

K. Kruhonji i V. Tereli alternativne Nobe Izmijenjena povelja ARK-a, 11. prosinca Zoran Pusi
love nagrade, Novi list, 11. prosinca 1998. 1999.

9. lipnja potpisan Kumanovski

sporazum, kojim je zavrena in-
10. prosinca nakon bolesti u
Zagrebu umire predsjednik Franjo
2000.
tervencija NATO-a protiv SRJ zbog Tuman 3. sijenja na parlamentarnim iz-
stanja na Kosovu; dogovoreno je borima koalicije SDP-HSLS i etiri-
povlaenje vojske SRJ s Kosova i ju manjih stranaka pobjeuju HDZ,
slanje meunarodnih snaga na to a Ivica Raan postaje predsjednik
podruje (KFOR) Vlade

2. srpnja Hrvatska podnijela tu- 7. veljae u drugom krugu izbo-

bu protiv SRJ Meunarodnom su- ra Stjepan Mesi (HNS) izabran za
du pravde u Haagu, tuivi SRJ da predsjednika Republike
je za vrijeme rata u Hrvatskoj poi-
njen genocid

128 ARK 1991. - 2011.

 2001.
19. veljae u Zagrebu inicijativa Moj glas za pravnu
dravu organizirala skup Jedan sat za pravnu dravu
kao odgovor na masovne proteste protiv suenja okri-
vljenima za ratne zloine s hrvatske strane (Mirko No-
rac i drugi)
2006.
12. travnja Centar za mirovne studije organizirao je
okrugli stol Ostavtina ARK-a 1991.-2005.: Kako sa-
uvati i prezentirati materijalne i nematerijalne trago-
ve rada najvee mirovne mree u Hrvatskoj u Nacio-
nalnoj sveuilinoj biblioteci u Zagrebu

8. srpnja odrana zadnja skuptina Antiratne

2003. kampanje Hrvatske

15. veljae u raznim gradovima organizirani antiratni

skupovi, u Zagrebu je organizator graanska inicijativa
Dosta je ratova!

2005.
29. lipnja objavljena su imena 1000 ena nominiranih
za Nobelovu nagradu za mir, meu njima i est ena iz
Hrvatske

Umro Franjo Tuman Poziv na skuptinu Antiratne kampanje Hrvatske, 3. srpnja 2006.

24. rujna na predsjednikim izbori-

ma u Srbiji Slobodan Miloevi gu-
bi vlast. Nepriznavanje izbornih
rezultata dovelo je masovnih pro-
svjeda 5. listopada
2001.
28. lipnja Slobodan Miloevi
izruen Meunarodnom kaznenom
sudu za bivu Jugoslaviju

129 Kronologija
Umreavanje,
Liberalno- Demokratski
demokratska opozicioni
inicijativa forum
LEX

umreavanje, Hrvatski
helsinki
Transition to
Democracy

umreavanje...
odbor HHO T.O.D.

Srpski
demokratski
forum
ZaMirNet
shema razvoja mree Antiratne kampanje
i srodnih organizacija
H-alter
ZaMirZINE

Odbor akcije Postpesimisti

za Trg rtava
Iskon
faizma
UNIJA 47

Dalmatinski enska
odbor akcija Rijeka ZaMir
Dalmatinski solidarnosti AR
komitet
za ljudska
Grupa za
prava
prigovor
Mirovni savjesti
pokret Rijeka Volonterski
Suncokret centar
Otvorena Zagreb
vrata VCZ

Altruist

HOMO
Pula

ARK
Centar za Karlovac
Originalni
graanske
inicijative
enska projekti
grupa Ulika / ARK
Pore Pore

Udruenje za jugoslavensku Savez zelenih Predparlament Zelena

demokratsku inicijativu UJDI Hrvatske Jugoslavije akcija

Train Toilet Inicijativa Svarun

Band (TTB) Lila
 Clubture SDU (Grupa Graanski
za ljudska Karlovac
odbor za
prava) ljudska
prava Pore
Multimedijalni institut /
klub MAMA
Documenta
Mrea mladih
Hrvatske
Kua
ljudskih
prava
Centar za
promociju Centar za
Delfin
ljudskih prava direktnu
MIRamiDA
Magna zatitu
Carta ljudskih
prava

Centar za
Klub ena mirovne Koordinacija
Pakrac studije grupa za
CMS Amnesty zatitu
International ljudskih
Hrvatska prava u
Hrvatskoj
Volonterski
projekt
Pakrac enska
soba
CESI
Suncokret Centar za
ene rtve
Grupa za
rata
direktnu
zatitu ljudskih Zagrebaki B.a.B.e.
prava enski Ad hoc
lobby enska
koalicija
Centar za
mir, nenasilje enska enska
i ljudska prava Zagrebaki mrea infoteka
Zagreb anarho- Hrvatske
pacifistiki
pokret (ZAP0)
Zagrebaki Centar za
anarhistiki enske studije
pokret (ZAP)
ARK Autonomna
ARKzin
91. 92. tvornica
kulture
ATTACK!
Lu, Berak
Mir i dobro
Centar za
Centar za
mir, nenasilje,
mir, nenasilje
Nezavisni enska psihosocijalnu
i ljudska
savez ena grupa pomo i
prava Osijek
Trenjevka ljudska prava
upanja Mirovna
grupa Oaza
Udruenje
Autonomija Koordinacija mirovnih za mir i
organizacija za istonu ljudska prava
Slavoniju, Baranju i Baranja
zapadni Srijem Bilje
Izvorni dokumenti
Poziv Sprijeimo rat, 4. srpnja 1991.

137 Izvorni dokumenti

Povelja Antiratne kampanje, ARKzin 0

138 ARK 1991. - 2011.

Zapisnik sastanka Odbora antiratne kampanje od 12. srpnja 1991.

139 Izvorni dokumenti

Otvoreno pismo Vladimiru eksu, 30. rujan 1991., ARKzin 1

140 ARK 1991. - 2011.

Dopis podrke Centru za antiratne akcije Beograd, 8. listopada 1991.

141 Izvorni dokumenti

Nacrt prijedloga statuta Odbora antiratne kampanje Zagreb

142 ARK 1991. - 2011.

Apel Hrvatskoj javnosti i vlastima u Republici Hrvatskoj, 18. veljae 1992., Vjesnik

143 Izvorni dokumenti

Pismo upueno Centru za mir Graanskog foruma Sarajevo, medijima i javnosti, 2. veljae 1992.

144 ARK 1991. - 2011.

145 Izvorni dokumenti
Deklaracija o zaustavljanju rata u jugoistonoj Europi, usvojena na sastanku mirovnih grupa u Beu od 30. svibnja do
1. lipnja 1992.

146 ARK 1991. - 2011.

147 Izvorni dokumenti
Pismo upueno Komisiji za civilnu slubu, 16. lipnja 1992.

148 ARK 1991. - 2011.

Poziv na Mir unutar sukoba, vjebe meditacije za svakodnevni ivot

149 Izvorni dokumenti

Priopenje povodom uvoenja Upravnog odbora od strane Agencije za prestrukturiranje i razvoj u Slobodnoj Dalmaciji,
12. listopada 1992.

150 ARK 1991. - 2011.

Poziv na mirne demonstracije povodom Meunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca

151 Izvorni dokumenti

Interni tekst O novoj (zadnjoj?) krizi u ARK: ARK kao grupa i organizacija [cijeli tekst], sijeanj 1994.

152 ARK 1991. - 2011.

153 Izvorni dokumenti
154 ARK 1991. - 2011.
155 Izvorni dokumenti
Interni tekst Podsjetnik o pokuajima da se rijei organizacijski kaos u ARK-Zagreb, 7. sijenja 1994.

156 ARK 1991. - 2011.

Dopis o prijedlogu ugovora izmeu Sekcije za prigovor savjesti ARK-a i Magne Carte Centra za promociju ljudskih
prava, 25. oujka 1994.

157 Izvorni dokumenti

Tekst u Novom listu od 3. travnja 1995. o Skuptini ARKH-a

158 ARK 1991. - 2011.

Izjava u povodu akcije hrvatske policije i vojske u zapadnoj Slavoniji, prilog dopisu od 18. svibnja 1995.

159 Izvorni dokumenti

160 ARK 1991. - 2011.
Izjava o vojnoj akciji Oluja, Novi list, 21. kolovoza 1995.

161 Izvorni dokumenti

Izjava o prognanicima u vojnom logoru UNCRO-a u Kninu, Novi list, 6. rujna 1995.

162 ARK 1991. - 2011.

Poziv na panel diskusiju Utjecaj financijera na rad nevladinih organizacija, 24. lipnja 1996.

163 Izvorni dokumenti

Izjava povodom zaotravanju sukoba na Kosovu, 18. oujaka 1998.

164 ARK 1991. - 2011.

165 Izvorni dokumenti
Peticija sa zahtjevima nevladinih organizacija za regulaciju prava na prigovor savjesti, upuena 15. svibnja 1999.

166 ARK 1991. - 2011.

Izvjetaj sanacijskog odbora ARK-a, 11. svibnja 2000.

167 Izvorni dokumenti

Izjava za javnost, 9. lipnja 2003.

168 ARK 1991. - 2011.

169 Izvorni dokumenti
Posljednji dostupni dopis ARK-a, 12. oujka 2006.

170 ARK 1991. - 2011.

171 Izvorni dokumenti
 pripremila Vesna Jankovi

Pogled izvana:
Wish You Were Here
 to je mene motiviralo da, zanemarujui vlastite obaveze, provodim dane i
noi prilagoavajui aplikacije vedskim normama, i provjeravajui izvjetaje
i budete? Kad sada razmiljam o tome, shvaam da je nae prijateljstvo i bli-
skost ono to me motiviralo. Suradnja s Centrom predstavlja za mene bogato
i divno iskustvo, na kojem sam iznimno zahvalna.
Margareta Ingelstam

Moj boravak u regiji promijenio mi je ivot, koji je sada podijeljen na prije, za

vrijeme i poslije ratova.
Wam Kat

T
ijekom zajednikog prisjeanja na poetke Antiratne kampanje,
mnogi aktivisti/aktivistice naglasili su ulogu koju je meunaro-
dno umreavanje i prisutnost stranih volontera odigrala u razvoju
ARK-ovih aktivnosti, ali i artikuliranju vrijednosnih i politikih po-
lazita. Dok je u domaoj literaturi uglavnom reflektirana nega-
tivna strana utjecaja velikih meunarodnih agencija i fondacija na razvoj tzv.
civilne scene, pozitivna iskustva suradnje, podrke i meunarodne solidarno-
sti na grassroots razini ostala su gotovo nezabiljeena. Suncokret, Volonter-
ski projekt Pakrac, Balkan Peace Team, Nexus... samo su neke od organizacija
u ijem su djelovanju sudjelovali brojni volonteri/volonterke iz cijelog svije-
ta. Mnogi od njih stekli su duboka prijateljstva i ostali do danas povezani s
lokalnim antiratnim, enskim i grupama za ljudska prava. Neki su godinama
ivjeli u regiji, neki su povremeno dolazili, a neki su i ostali ivjeti ovdje. Iako
je meu njima bilo onih koji su s mirovnim i enskim organizacijama u bivoj
Jugoslaviji suraivali i prije rata, za veinu je to bio prvi dolazak. I iskusni mi-
rovni aktivisti, aktivistice, i oni kojima je ovo bio prvi ozbiljniji drutveni an-
gaman, zajedno s nama uili su i rasli. Steena iskustva antiratnog pokreta
u bivoj Jugoslaviji danas su ugraena u strategije i instrumente globalnog
mirovnog pokreta, a posluila su i kao inspiracija za knjige i doktorate.
U elji da zabiljeimo njihov doprinos antiratnim inicijativama na ovim
prostorima, uputili smo poziv naim inozemnim prijateljima i prijateljicama
da zapiu svoja sjeanja, osobne prie i kritika promiljanja i tako se upiu u
ovu skicu jednog vremena.
Upitnik01 smo poslali na 30-tak adresa ljudi koji su tijekom dueg razdo-
blja sudjelovali u naem radu. Primili smo 24 popunjena upitnika.
01 Radi se o neznatno
reraenom upitniku koji je Ai-
p
TKO SU, IME SU SE BAVILI PRIJE DOLASKA I ZATO SU DOLI? da Bagi pripremila i koristila za
prilog Sabiranje sjeanja: CR
kao mjesto susreta i razilae-
Veze izmeu slovenskih i hrvatskih civilnih inicijativa graene su jo tijekom nja u knjizi ene obnavljaju sje-
80-tih. Nakon izbijanja rata, veza sa slovenskim mirovnim pokretom poka- anja. Centar za ene rtve ra-
zala se iznimno vanom, jer su slovenski mirovnjaci izgradili iroku mreu ta deset godina poslije, Zagreb,
2003.
meunarodnih kontakata s etabliranim antiratnim/mirovnim organizacija-
ma poput War Resisters International/WRI02, Bund fr Soziale Verteidigung/ 02 War Resisters Inter-
BSV03, Gruppe fr eine Schweiz ohne Armee/GSoA04... Kao to je vidljivo iz national/WRI Meunarodna
mrea prigovaraa savjesti
svjedoanstava Marka Hrena, Christine Schweitzer, Dorie Wilsnack i Howarda
Clarka, WRI bila je jedna od kljunih organizacija za meunarodno umreava- 03 Bund fr Soziale Ver-
nje ARK-a. teidigung/BSV Savez za dru-
tvenu obranu

04 Gruppe fr eine
Schweiz ohne Armee/GSoA
Grupa za vicarsku bez vojske

175 Pogled izvana:

Wish You Were Here

05 Balkan Dialogue Gro-
up Balkanska grupa za dijalog
06 Balkan Peace Team
Balkanski mirovni tim
176
Marko Hren:
Mirovna grupa u Ljubljani pokrenuta je poetkom
80-tih. Godine 1988. osnovali smo Centar za kultu-
ru mira i nenasilja koji je postao osnovna infrastruk-
tura za meunarodne aktivnosti mirovnog pokreta
u Jugoslaviji. Objavljivali smo newsletter na engle-
skom jeziku od 1983. do 1993. Pokuali smo potaknuti
meunarodnu zajednicu da se vie ukljui i prije i po-
slije izbijanja jugoslavenske oruane krize. Pomagali
smo mirovne i nenasilne aktivnosti diljem bive Jugo-
slavije. U ranoj fazi sluili smo kao koordinacija mi-
rovnim grupama Balkana. Planirali smo tijekom 1992.
preseliti urednitvo Intrudera u Zagreb, ali su do tada
mirovne inicijative u Hrvatskoj i drugdje bile ve do-
voljno jake da autonomno i neovisno vode svoje ak-
tivnosti. S njemakom aktivisticom Christine Schwe-
itzer bio sam na posljednjem vlaku iz Ljubljane za
Beograd 1991. ba u trenutku kad je oruani sukob
u podruju oko Mirkovaca i Vinkovaca onemoguio
daljnje putovanje i mi smo se nali usred sukoba.
Christine Schweitzer:
Bila sam angairana u (zapadno)njemakom mirov-
nom pokretu od kraja 70-tih. Pokret je bio fokusiran
na spreavanje postavljanja novih amerikih nukle-
arnih projektila, jer je to poveavalo opasnost izbija-
nja treeg svjetskog rata. Poevi s tim zainteresirala
sam se za nenasilne alternative ratu i nasilju za graansku obranu i nenasil-
ni otpor.
Vjerujem da je neposredni povod da se angairam u bivoj Jugoslaviji bio
rat u Iraku, koji je zavrio neposredno prije i protiv kojeg smo prosvjedova-
li mjesecima. Sjeam se da sam pomislila da ne elim gledati jo jedan rat na
televiziji, osjeajui se potpuno bespomona, nego sam eljela istraiti moe li
se neto poduzeti.
A o mirovnim grupama sam saznala preko mree War Resisters
International/WRI.
Dorie Wilsnack:
Kad je rat poeo ve sam se bavila mirovnim aktivizmom, osobito meunaro-
dnim aktivizmom kroz WRI. Poetkom rata shvatila sam da bi mirovni aktivisti
izvan regije mogli osigurati vanu podrku lokalnim aktivistima kako bi se os-
jeali povezani, a ne izolirani u svom radu. To je bila moja inicijalna motivacija.
Prije nego sam dola u regiju, jedini nain na koji sam mogla pratiti anti-
ratne/mirovne grupe bio je pomou novog komunikacijskog alata koji se zvao
elektronika pota. Mnogo sam nauila i od ljudi iz ex-Yu koji su ivjeli u New
Yorku. Tamo smo organizirali Balkan Dialogue Group05 koja je okupljala Hrva-
te, Srbe, Bonjake i Kosovare koji su ivjeli u New Yorku i htjeli razgovarati o
ratu gradei mostove meu sobom. Bila sam jedna od facilitatorica tih razgo-
vora. Bila sam takoer aktivno ukljuena u formiranje Balkan Peace Team06-a/
BPT. Sudjelovala sam u pripremama BPT volontera, a 1995.-1996. provela sam
tri mjeseca s BPT timom u Beogradu (neko vrijeme i na Kosovu).
Sudjelovala sam i u nizu mirovnih konferencija, poput onih koje su orga-
nizirale ene u crnom.
ARK 1991. - 2011.
 Howard Clark:
Postao sam koordinator WRI 1985. i tako sam
zapoeo suradnju s mirovnom grupom u Slove-
niji. Dolazio sam od 1988. Povezivao, izvjeta-
vao, pio kavu, odrao pokoje predavanje i radio-
nicu, bio ukljuen u sve to je imalo veze s WRI i s
Committee for Conflict Transformation Support/
CCTS07. Bio sam ukljuen u Balkan Peace Team/
Otvorene oi od samog poetka pa do kraja. Ta-
koer sam savjetovao mnoge meunarodne akti-
viste prije dolaska u zemlju.
Bio sam lan organizacijskog odbora za WRI/
ARK konferenciju 1998. u Poreu Biramo mir za-
jedno/ Choosing Peace Together.

Nakon prvih est mjeseci intenzivnih aktivnosti,

tijekom kojih je nemali dio energije ARK-ovih ak-
tivista i aktivistica u zagrebakom uredu odlazio i
na komunikaciju s mnotvom mirovnih avanturi-
sta, te stranih novinara kojima smo sluili kao al-
ternativni izvor informacija, ali i prevoditelji i vo-
dii po ratnim podrujima, jo jedan od problema
s kojim se suoavamo bile su Karavane mira. Or-
ganiziraju ih strane organizacije poput Helsin-
kog parlamenta graana, bez mnogo konzultaci-
ja s nama. Iako uz mnogo dobre volje, rezultati takvih karavana za dugoroni
rad antiratnih inicijativa prilino su mravi. Mirovna grassroots mobilizacija u
Europi je impresivna i da bismo nau suradnju uinili to produktivnijom, po-
etkom 1992. ARK s Koordinacijom mirovnih inicijativa iz Ljubljane pie Pi-
smo namjera drutvenim pokretnima iz cijelog svijeta u kojem izmeu osta-
loga predlae da projekti budu paljivo pripremljeni u suradnji s lokalnim
grupama, da se prije dolaska aktivisti/aktivistice podrobnije informiraju i pri-
preme, da je potrebna pomo u izgradnji infrastrukture... (ARKzin, br. 4, 12.
veljae 1992., str. 27). Jedan od prvih aktivista kojem je pismo urueno bio je
Wam Kat, iskusni nizozemski aktivist koji je umjesto planiranih mjesec dana
u regiji ostao niz godina.

Wam Kat:
Bio sam meunarodni kordinator European Youth For Action/ EYFA08 i du-
gogodinji aktivist u mirovnom, ekolokom i pokretu za ljudska prava. Vesna
Tereli me 1992. pozvala da doem u Zagreb i pomognem ARK-u.

Marcin Poletyo:
Bio sam ukljuen u mirovni i pokret prigovaraa savjesti u Poljskoj, tako da
mi je bilo prirodno da se ukljuim kad je stvar krenula na Balkanu. Putovao
sam naokolo i prvo posjetio Sloveniju zimi 1993. gdje sam razgovarao s Mar-
kom Hrenom. Jedna me slovenska organizacija uputila u Suncokret u Zagre-
07 Committee for Con-
bu. Zapravo sam htio pomagati dezerterima, ali se to pokazalo pretekim, a ja flict Transformation Support/
sam bio premlad i neiskusan za takav posao. Neto kasnije sudjelovao sam u CCTS. Odbor za podrku
mirovnoj akciji s grupom Nizozemaca i sreli smo Wama koji mi je predloio da transformaciji sukoba
doem u Pakrac. I tako sam doao.
08 European Youth For
Action/ EYFA Europski mladi
za akciju

177 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Smatram da Stefan:
meunarodni akteri Prije dolaska u Pakrac bio sam tek povrno ukljuen u mirovni aktivizam
uglavnom sam branio prava ljudi koji su odbijali vojnu slubu u Poljskoj. Mar-
nisu uloili dovoljno
cin, Bocian i ja bili smo bliski hippy prijatelji i Marcin je bio taj koji se najvie
energije u analizu bavio aktivizmom. Vodio je varavsku mirovnu organizaciju, iao na demon-
lokalne situacije. U stracije, seminare i uspostavio kontakte s mirovnim aktivistima i organizaci-
prevelikom broju jama iz cijele Europe. On je prvi postao volonter u izbjeglikom kampu u Istri.
situacija djelovali su Nakon povratka nagovorio je Bociana i mene da mu se pridruimo i vratimo
vodei se vlastitom u Hrvatsku volontirati u izbjeglikim kampovima. U to smo vrijeme bili u kon-
taktu s nizozemskom organizacijom koja je planirala konvoj pomoi za kamp
percepcijom, a
u Mariji Bistrici. Bio je to veliki hotel u koji je hrvatska vlada smjestila Vukovar-
ne realistinom ce. Pridruili smo se konvoju i tamo upoznali Wama Kata.
analizom na terenu.
No, moram naglasiti Bocian:
i injenicu da Prije dolaska bio sam lan poljskih mirovnih grupa. Suraivao sam s Ruch
Wolno i Pokj (Pokret za slobodu i mir), Federacja Anarchistyczna (Anarhi-
lokalni intelektualci
stika federacija) i mnogim drugim poljskim i inozemnim grupama. S nekoliko
ukljueni u aktiv prijatelja pokrenuo sam u svom rodnom gradu Ruch Pacyfistyczno-Anarchi-
nosti civilnog styczny (Pacifistiki i anarhistiki pokret). Organizirali smo mnoga dogaanja
drutva u bivoj protiv vojske i rata.
Jugoslaviji No, to me nije zadovoljavalo, pa sam odluio otii tamo gdje mogu uini-
snose najveu ti neto vie od pukog prianja. S dvojicom mojih poljskih prijatelja pridruio
sam se nizozemskoj mirovnoj grupi i krenuo za Zagreb. Mislili smo ostati tri
odgovornost za
mjeseca, no nakon nekoliko tjedana shvatio sam da je to posao koji me privla-
to to MI, lokalni, i. I tako sam ostao malo due u regiji. est i pol godina...
jugoslavenski
strunjaci, NISMO S.R.:
uspjeli prezentirati Vodila sam eksperimentalnu ekoloku zajednicu u Velikoj Britaniji, koja je is-
traivala nenasilje, meditaciju, medijaciju i stvaranje drutvenih struktura ko-
konsenzualni
je podravaju i slue na dobrobit svojih lanova. Osim toga sudjelovala sam u
pogled na situaciju meuetnikim mirovnim aktivnostima u Indiji i ri Lanki.
u Jugoslaviji. Kad su u Britaniju poele stizati vijesti o ratu, to me duboko pogodilo i
Posljedica toga odluila sam slijediti svaki poziv koji iskrsne. Devet mjeseci poslije zatekao me
bila je da su poziv mog prijatelja Adama Curlea da odem raditi za ARK u Zagreb. elje-
meunarodni la sam podrati i uiti od ljudi koji su rekli NE ratu i strahu, i DA ljudskosti i od-
lunosti da se nadiu ubijanje, iskljuivanje i ugnjetavanje.
akteri primali
Poziv je doao u trenutku kada sam se osjeala iznimno inspirirano za-
konfuzne i razliite hvaljujui ljudima koji su me uili kako otkriti vlastitu snagu i kako se meu-
prijedloge lokalnih sobno podravati. Koji su me uili medijaciji i tome da konflikt moe potaknuti
aktera (NVO-a, kreativni rast i slobodu od straha. Koji su me uili da su duhovna/fizika/men-
intelektualaca, talna/politika/osobna/grupna/drutvena razina naeg straha ili nae slobo-
de, meusobno povezane i da moemo izabrati.
politiara, medija)
Tim Lusink:
Radila sam kao volonterka za razne projekte u Europi, a u meuvremenu sam
radila razne plaene poslove da bih se mogla uzdravati.
Za Pakrac sam ula od prijatelja koji je radio u izbjeglikom kampu u Za-
grebu i otiao volontirati u Pakrac. Mislila sam doi i ostati tri tjedna, ali mi se
projekt toliko svidio da sam odluila ostati. Osjeala sam da imam iskustvo i
vjetine kojima mogu doprinijeti projektu, osobito zato to se projekt razvijao
i postojala je potreba za strukturiranjem.

178 ARK 1991. - 2011.

Sarajevo, 21. srpnja 1991. ulina akcija

Split, travanj 1992. ekanje trajekta za Vis

(na fotografiji izmeu ostalih Klaus Vack, Toni Kuzmani, Nenad Zakoek, Vesna Jankovi)

179 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Najgori su bili
misionari u potrazi
za partnerima
s kojima e
implementirati
svoje velike ideje/
opravdati svoje
velike budete.
Kad smo pokrenuli
Balkan Peace
Team znali smo da
moramo odabrati
ljude koji mogu uti
to to vi govorite,
slijediti smjernice
koje im dajete i
dopustiti da se
strateki uklope
unutar djelovanja
ARK mree
09 IRC/ International
Rescue Committee Meuna-
rodni odbor za pruanje pomoi
10 Campaign for Nucle-
ar Disarmament/CND Kam-
panja za nuklearno razoruanje
180
BJ:
Prije dolaska radio sam u Velikoj Britaniji kao graevinski radnik, a jo prije
toga kao rudar. Skupa s prijateljima svake veeri pratio sam vijesti o ratu koji
je poinjao, i najvie su me pogodile slike ranjene djece. Jedan je prijatelj rekao
da je strano to nita ne moemo uiniti, a drugi je dodao Zato ne? I od-
luili smo organizirati konvoj humanitarne pomoi. Ljudi iz naeg gradia su
nam mnogo pomogli u tome.
I tako sam prvi put doao u Hrvatsku vozei kamion u konvoju humani-
tarne pomoi 1992. Poetkom 1993. u Lipiku sam s pukovnikom Markom Co-
okeom radio na obnovi sirotita. Nakon povratka u Veliku Britaniju uo sam
da je pokrenut novi meunarodni volonterski projekt u Pakracu. Doao sam u
jesen 1993. i radio kao voza i koordinator humanitarne pomoi sve do 1995.
kada sam sa Zvjezdanom, mojom sadanjom suprugom, zapoeo projekt re-
konstrukcije Lipika. Bio je to jednogodinji projekt kojeg su vodili meunaro-
dni volonteri.
Nakon vrlo uspjene godine, otiao sam raditi u Bosnu, Gornji Vakuf, gdje
je nekoliko bivih pakrakih volontera pokrenulo projekt. Tamo sam radio kao
voza i vodio projekt ostakljivanja prozora. Nakon toga sam se vratio u VB, da
bih se 1999. vratio u Hrvatsku, zaposlio u IRC09-u i otiao raditi u Albaniju, pa
na Kosovo kao upravitelj privremenog izbjeglikog sklonita.
Nick Wilson Young:
Studirao sam povijest i jo kao student poeo sam se baviti aktivizmom.
Sudjelovao sam u studentskom otporu zakonima konzervativne vlade ko-
ji su ograniavali mogunost besplatnog visokokolskog obrazovanja. Tijekom
studija bavio sam se povijeu istone Europe, to mi je dalo dublji uvid u ra-
zloge izbijanja rata.
1993. ivio sam u kotskoj i bio nezaposlen, pa sam se prijavio kao vo-
lonter u Suncokret i proveo tri tjedna u izbjeglikom kampu u Karlovcu. Pri-
je odlaska ponudili su mi mogunost da odem u Pakrac, i odluio sam poi,
znajui samo da emo raditi s obje strane linije razgranienja.
Odluio sam doi u Hrvatsku jer su me medijski prikazi rata u Bosni po-
godili. Osim toga, moj je otac bio metodistiki sveenik, a metodisti imaju du-
gu tradiciju borbe za drutvenu pravdu. Iako nisam kranin, zahvaljujui od-
goju i studiju znao sam dosta i visoko cijenio ljude koji su se odupirali zlu. Na
mene je kao tinejdera snano utjecala kampanja protiv postavljanja ameri-
kih projektila u Britaniji (znamo da smo 1984. bili na rubu globalnog nukle-
arnog rata). U dobi od 14 godina sam se zajedno s ocem pridruio Campaign
for Nuclear Disarmament/CND10. U to je vrijeme moja djeaka fascinacija ra-
tom bila pomijeana s jasnom svijeu o beskorisnosti rata. Na zidu svoje so-
be imao sam veliki plakat s fotografijom amerikog vojnika ustrijeljenog u Vi-
jetnamu, povrh kojeg je pisala samo jedna rije Zato?.
Iako toga nisam bio svjestan (i ne bih to priznao), ali mislim da je barem
dijelom motivacija za moj dolazak u Hrvatsku bila elja da steknem (posthu-
mnu) pohvalu mog oca, koji je umro od raka 1991., da ivim vrijednosti koje
sam naslijedio od njega.
O antiratnim/mirovnim grupama u regiji nisam nita znao, ali sam znao
dosta o otporu carizmu, faizmu i komunistikim reimima diljem istone Eu-
rope, te o meunarodnim brigadama u panjolskom graanskom ratu. Vjero-
jatno sam mislio da je ex-Yugo antiratni otpor bio slian tome.
ARK 1991. - 2011.
Pomicanjem fokusa s antiratnog na mirovno djelovanje i rad na pomirenju,
raste vanost suradnje s organizacijama posveenima nenasilnim metoda-
ma rjeavanja sukoba poput Pax Christi, International Fellowship of Recon-
ciliation/IFOR11, Rural Southern Voice for Peace/RSVP12 ili Quaker Peace and
Service/QPS13:

Margareta Ingelstam:
Od 1970. do 1989. radila sam za obrazovni program vedskog radija i televi-
zije. Tijekom 80-tih sve sam se vie ukljuivala u mirovni pokret kao predsje-
davajua vedskog ogranka International Fellowship of Reconciliation/IFOR.
Preko njih i Adama Curlea ula sam za Antiratnu kampanju i Mirovni centar u
Osijeku.
Prvi dogaaj bio je Tjedan kulture mira koji je organizirao osjeki Centar
za mir, nenasilje i ljudska prava. Nakon tog prvog posjeta vie puta sam posje-
ivala osjeki Centar, su-vodila radionicu Zamisli svijet bez oruja s prof. Eli-
se Boulding, drala radionicu u upanji, putovala cijelom regijom s prof. Ada-
mom Curleom, promiljajui nove projekte i programe.

Herb Walters:
Osniva sam Rural Southern Voice for Peace/RSVP i pokreta programa slu-
anja. Projekt sluanja je obuhvatan proces koji ukljuuje duboko sluanje i
rad u zajednici koji moe rezultirati akcijom na promjeni irokog spektra dru-
tvenih problema. Projekti sluanja osobito su korisni u zajednicama gdje su-
kobi i podjele prijee pozitivnu drutvenu promjenu.
Osim u SAD-u vodio sam projekte sluanja u Nikaragvi i otoku Palau u
Mikroneziji.

Christof Ziemer:
Radio sam kao upnik u Dresdenu od 1980. i bio sam ukljuen u mirovni i rad
na zatiti okolia. Aktivno sam sudjelovao i u mirnoj revoluciji u Dresdenu u
jesen 1989. Dvije godine nakon Wende (promjene) trebao sam predah, na-
pustio sam slubu u crkvi (dijelom i zbog nezadovoljstva nainom na koji su
se odvijali procesi ujedinjenja i na politikoj i na crkvenoj razini) i odluio sam
otii u neko krizno arite u inozemstvu. Od Herberta Froehlicha iz Pax Chri-
sti, uo sam za Centar za mir u Osijeku i upitao ih mogu li doi i volontirati go-
dinu dana.
Prvi sam se put susreo s jugoslavenskim problemima jo 1989. u Ba-
selu na Europskoj ekumenskoj skuptini, susrevi se sa srpskim i hrvatskim
sudionicima, ali sam u to vrijeme bio zaokupiran vlastitim problemima u
Njemakoj.

Alan Pleydell:
Radio sam kao nastavnik na fakultetu 70-tih i bavio se istraivanjem politike
i meunarodnih odnosa. Specijalizirao sam se za etiku ratovanja i s njom po- 11 International Fello-
vezanu psihologiju ratobornosti, te oblike graanstva i politikog samorazu- wship of Reconciliation/IFOR.
mijevanja, potrebnog da bi se ublaile posljedice ratovanja. Meunarodno drutvo za
Od 1982.-1991. bavio sam se beskunicima i pomagao ljudima koji su pomirenje

otputani iz zatvora i psihijatrijskih bolnica da se lake ukljue u neovisan 12 Rural Southern Voice
ivot. for Peace/RSVP - Ruralni ju-
Nikad nisam ivio u regiji, ali sam se ukljuio za Boi 1991. slijedom svojih njaki glas za mir
dunosti kao novopostavljeni tajnik za europske odnose u mojoj organizaci-
13 Quaker Peace and
ji Quaker Peace and Service/QPS. Moji prvi kontakti ili su preko Toma Leim- Service/QPS Kvekeri za mir i
dorfera, koji je bio u vezi s mirovnim edukatorima u Sloveniji i Hrvatskoj, i bio sluenje

181 Pogled izvana:

Wish You Were Here

14 Post-Yugoslav Peace
Link/PYPL Postjugoslavenska
mirovna veza
15 European Network
for Conflict Resolution in Edu-
cation Europska mrea za
ukljuivanje predmeta rjeava-
nje sukoba u kolske programe
182
zasluan za prikupljanje prvih malih svota novca za
uspostavljanje elektronike pote koja je u to vrije-
me bila potpuno nov i nepoznat fenomen.
Ostao sam angairan sve do 2009. kad je i moj
posao i postjugoslavenski program kvekera ugaen.
Moj osobni angaman se nakon toga nastavio kroz
Post-Yugoslav Peace Link/PYPL14, koji ine kvekeri koji
ele ostati u kontaktu s post-Yu mirovnim aktivistima
i aktivisticama.
John Lampen:
Od 1982. do 1994. moja supruga Diana i ja ivjeli smo
u Derryju u Sjevernoj Irskoj, gdje smo bili potpuno
posveeni mirovnom radu s politiarima, policijom
i vojskom, ilegalnim organizacijama, crkvama, lokal-
nim grupama i djecom.
Doli smo 1996. na poziv Gorana Boievia s
kojim sam se upoznao na mirovnoj edukaciji u Schla-
iningu u Austriji. Upoznao me s lanovima i lanica-
ma ARK-a, izmeu ostalih i s Majom Uzelac s kojom
smo esto suraivali na pripremi materijala za rad s
djecom. Goran me odveo i u Pakrac i u Gornji Vakuf.
Poslije je organizirao na rad sa Sezamom u Zenici i
Meaima u Skopju, te s nizom dogaanja povezanih
s Miramidama. Druge kontakte u Bosni i Hercegovi-
ni organizirao je Goran Bubalo. Sami smo organizirali
posjet Charlesu Tauberu u Vukovaru i osjekom Cen-
tru za mir. Sudjelovali smo u radionici za uitelje u Brkom, koju je organizira-
la European Network for Conflict Resolution in Education15 (vie nije aktivna).
Nikad nismo ivjeli u regiji, nai posjeti uglavnom su trajali dva do tri tjedna.
Feministike grupe bile su meu prvim potpisnicama ARK-ove Povelje i la-
nicama mree. Angaman ena u antiratnim inicijativama u cijeloj regiji bi-
lo je impresivan. U ARK-u su veinu projekata, od mirovne edukacije, pre-
ko ARKzina do ljudskih prava, vodile upravo ene. No, rodna dimenzija i rata i
antiratnog angamana postaje osobito vana tijekom 1992. razbuktavanjem
rata u Bosni i Hercegovini, kada se vijestima o masovnim silovanjima nasto-
jalo politiki manipulirati radi dodatnog patriotskog mobiliziranja i de-
monizacije neprijatelja. Tada kao feministiki antiratni politiki odgovor u
okviru ARK-a nastaje Centar za ene rtve rata. Dio te vane feministike pri-
e bile su i Chris Corrin i Tanya Renne.
Chris Corrin:
Tijekom 80-tih suraivala sam s feministikim grupama u bivoj Jugosla-
viji, a od 1986. radila sam sa enskim grupama iz Maarske i razliitim femi-
nistkinjama iz Beograda i Zagreba na organizaciji konferencija u Budimpeti i
Beu. Do 1991. nije bilo problema s putovanjem, no kad sam 1992. organizira-
la konferenciju u tadanjoj ehoslovakoj, delegacija iz Beograda nije uspje-
la doi (ne sjeam se da li zato to im ehoslovaka vlada nije dala vize ili en-
sko povjerenstvo Helsinkog parlamenta graana nije uspjelo organizirati
dolazak). U svakom sluaju dole su mirovne aktivistice iz gotovo svih republi-
ka (iako nisu sve tada jo bile meunarodno priznate): iz Bosne i Hercegovine,
Kosova, Makedonije, Crne Gore/Srbije i Slovenije. Aktivistice iz Nagorno-Kara-
ARK 1991. - 2011.
 Zagreb, jesen 1991.
Vesna Tereli i Christine
Schweitzer na Trgu bana
Jelaia

Zagreb, jesen 1991.

radionica s Traude Rebman

Beograd,
prosinac 1991.
demonstracije
(transparent na
fotografiji dri
Howard Clark)

183 Pogled izvana:

Wish You Were Here
U Bosni nije bacha i sedam istonoeuropskih zemalja sudjelovale su u diskusijama o tome
postojalo slino kako ene iz neprijateljskih zemalja mogu suraivati i preko spornih granica.
Postojalo je veliko zanimanje za suradnju feministikih antiratnih grupa...
civilno drutvo na
Radei s antifaistikim feministkinjama iz Zagreba i drugih gradova u
kojem bismo mogli Hrvatskoj, shvatila sam da mogu mnogo uiniti na irenju uvida u stvarnost
graditi. Kljuna rata u bivoj Jugoslaviji meu zapadnim mirovnjacima, koji nisu mogli razu-
razlika bila je da je mjeti svu kompleksnost situacije. Mediji nisu bili od velike pomoi jer su ne-
u Osijeku inicijativa prijateljstva veinom opisivali kao graanski rat ili drevne zavade. Centar za
krenula iznutra, a ene rtve rata u Zagrebu bio je na mnogo razliitih naina model antiratnog
angamana u podrci enama pogoenima nasiljem. Moje uee sastojalo se
u Sarajevo smo mi
u promoviranju rada hrvatskih antiratnih feministkinja kroz razliite radionice
doli izvana. (u Pragu, Glasgowu, Londonu, Stirlingu, Tuzli, Beogradu, Brightonu, Bratisla-
Fokus ABRAHAM-a vi, Beu...), te u pisanju lanaka i knjiga Superwomen and the Double Burden
na mirovni 1992. i Women in a Violent World 1996. u kojima su antiratne aktivistice govo-
meureligijski rad rile/pisale u svoje ime i u ime svojih zajednica.
pokazao se kao,
Tanya Renne:
ne samo politiko, Neposredno prije izbijanja rata ivjela sam i studirala u Italiji, gdje sam pre-
nego i vjersko ko talijanskih prijatelja upoznala neke ljude iz Srbije koji su mi priali o Lepoj.
minsko polje. Otputovala sam u Sloveniju na sam dan prvih izbora. Iako nisam imala namje-
Bosanski konflikt ru zvati nekoga nepoznatog, kiilo je etiri dana i slomila sam i nazvala tu Le-
bio je daleko pu. Lepa je dakako bila Lepa Mlaenovi i ba se sluajno u tom trenu zatekla
u svom stanu. Sjela sam u prvi vlak za Beograd. Lepa me upoznala s drugima
sloeniji i tijekom
i iskreno sam se zaudila koliko je enski pokret u Jugoslaviji sliio pokretu cr-
naeg rada suoili nih feministkinja u SAD-u 60-tih. Istovremeno i intelektualan i na ulici. inilo
smo se znatnim mi se da je feminizam na Zapadu postao isto akademska disciplina i ovo mi
napetostima, ak je izgledalo tako osvjeavajue.
i unutar same Boravila sam tamo od 1992.-1995. ivjela sam u Beogradu i suraivala sa
enama u crnom, te Autonomnim enskim centrom. Neko vrijeme sam i u Za-
organizacije
grebu radila za Centar za ene rtve rata.

Sve tei uvjeti pod kojima su radili lokalni aktivisti i aktivistice za ljudska pra-
va osobito u Osijeku, Splitu i Karlovcu, prijetnje fizikim nasiljem i stvarno
nasilje kojem su bili izloeni, potaknulo je stvaranje male, ali vane organi-
zacije Balkan Peace Team u ijem su formiranju sudjelovale brojne meu-
narodne organizacije poput WRI, IFOR, QPS, Peace Brigades International/
PBI16... Balkan Peace Team imao je timove u Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu. Hrvat-
ski tim djelovao je pod imenom Otvorene oi. Vic Ullom, Derek McDonald-Ju-
rea i ystein Kleven bili su neki od meunarodnih volontera ukljuenih u rad
BPT-ija.

16 Peace Brigades Inter-
national/PBI Meunarodne
mirovne brigade
Vic Ullom:
Nakon to sam diplomirao, predavao sam panjolski jezik mladima s pore-
meajima u ponaanju u Kansas Cityju. Budui da sam studirao i meunaro-
dne odnose i etnike konflikte, znao sam da u u nekom trenutku otii radi-
ti negdje izvan zemlje. Nakon stjecanje MA diplome, potraio sam mogunosti
za volontiranje. Brethren Volunteer Service17 imao je takav program u suradnji
s antiratnim pokretom u Hrvatskoj. Kad sam uo za Balkan Peace Team, znao
sam da je to upravo ono to traim.

17 Brethren Volunteer
Service Volonterski servis cr-
kve Brae po Kristu

184 ARK 1991. - 2011.

 Derek McDonald-Jurea:
Prije odlaska u Hrvatsku proveo sam dvije godi-
ne u Nizozemskoj radei kao volonter u zajednici
koja je pomagala ljudima koji su izlazili iz psihija-
trijskih bolnica da se lake prilagode stvarnom i-
votu. Dok sam bio tamo, moja efica Kristen Flo-
ry sudjelovala je u osnivanju Balkan Peace Teama.
Budui da je znala da se elim baviti mirovnim ra-
dom, pozvala me da se prijavim kao volonter.
Bio sam volonter za Otvorene oi/Balkan Pe-
ace Team od 1994. do 1996., a od 1996. do 1998.
radio sam kao trener za OESS-ove volontere koji
su nadgledali izbore u Hrvatskoj i Bosni.

ystein Kleven:
Krajem 80-tih upoznao sam se s nenasilnim di-
rektnim akcijama i ukljuio u rad na mirovnom
asopisu. A onda sam u ljeto 1992. sreo Aidu [Ba-
gi] na govornikoj turneji u Njemakoj. U pro-
ljee 1994. postao sam lan Balkan Peace Teama,
smjetenog u Zagrebu. No, dijelom kao novinar a
dijelom kao aktivist, aktivno sam pratio dogaaje
u regiji od 1992. do 1997. kada sam izgorio. Osje-
ao sam se bolesno i umorno i vie-manje nestao
sam sa scene.

Dugogodinji prijatelji ARK-a bili su i mnogi koji su

svoj profesionalni interes povezali s antiratnim aktivizmom, poput njemak-
og novinara Rdigera Rossiga:

Motao sam se po SFRJ, osobito po hrvatskoj obali i Zagrebu od 1985., no ni-

kad nisam boravio due od mjesec dana. Unato tome stekao sam mnogo
prijatelja i s mnogima sam odravao kontakte. Kad je izbio rat, neki od njih
su ostali u regiji, a neki su izbjegli, izmeu ostalih zemalja i u Njemaku. Tako
sam se ukljuio u rad s izbjeglicama, pomaui im odrati kontakt s obiteljima
po cijeloj ex-Jugoslaviji. Pisao sam o tome i kao novinar specijaliziran za Bal-
kan (studirao sam povijest jugoistone Europe na Freie Universitt u Berlinu).
Tijekom 1991. i 1992. upoznao sam prve lanice ARK-a, kroz moje kon-
takte sa enskom infotekom u Zagrebu. Mislim da su prve aktivistice ko-
je sam upoznao bile Aida Bagi i Vesna Jankovi. U jednom od kasnijih pos-
jeta, tijekom 1992. upoznao sam i Wam Kata, s kojim sam od tada u stalnom
kontaktu.
Skupina djece gastarbajtera i njemakih mirovnih aktivista, ukljuujui i
mene, organizirala je 1993. prvi zajedniki srpsko-hrvatski antiratni koncert
Tko to tamo peva u Berlinu i Pragu. Svirali su Partibrejkersi, Elektrini orga-
zam, Ekatarina Velika iz Beograda i Vjetice iz Zagreba. Novac zaraen kon-
certom poslan je antiratnim grupama u Srbiji i Hrvatskoj.
Napisao sami i nekoliko lanaka za ARKzin.
1995. godine doselio sam u Zagreb i poeo raditi za UNTV, Un-ovu televi-
ziju. ARKovci, pakraki volonteri i mnogi drugi bili su redovni gosti u mom sta-
nu, tako da u to vrijeme nisam ba puno spavao...

185 Pogled izvana:

Wish You Were Here
 TO SU SVE RADILI?

Prisjeanja na aktivnosti u koje su bili/e ukljueni/e vaan su dio mozaika ne-

isprianih ili dijelom zaboravljenih povijesti antiratnih/mirovnih i ljudsko-
pravnih napora na ovim prostorima. Prie o radu na pomirenju u Slavoniji,
Bosni i Hercegovini, Srbiji nisu dio slubenih (ratnih) historija ovih prostora,
kao to nisu ni prie o radu na zatiti ljudskih prava, jer i jedne i druge naru-
avaju iroko prihvaene nacionalne narative. Programi sluanja i facilitira-
nog dijaloga, meureligijski susreti, rad u izbjeglikim kampovima, projekti
socijalne obnove, podrka lokalnim aktivistima/aktivisticama samo su neke
od aktivnosti u kojima su sudjelovali. No, nisu se libili ni od fizikih poslova,
poput popravljanja prozora ili raiavanja ruevina.

Lokalni aktivisti/
aktivistice i meu
narodni volonteri/
volonterke istovre
meno su se uili
izgradnji mira.
18 Center for Strate-
gic and International Studies
Centar za strateke i meuna-
rodne studije
Herb Walters:
1992. u suradnji s mirovnom grupom u Panevu vodio sam radionicu sluanja
u gradiu Brestovac, gdje je rasla etnika napetost izmeu Srba i Muslimana.
Projekt je uspjeno pomogao lokalnim vlastima smanjiti napetosti. Moj inici-
jalni kontakt bio je Evropski graanski centar za reavanje konflikata kojeg je
vodio Vedran Vui. Moj je rad dijelom sponzorirao International Fellowship
of Reconciliation.
U listopadu 1997. vodio sam radionicu i savjetovanje za program slua-
nja u Tenji, koji je pomogao smanjiti napetosti izmeu domicilnog srpskog
stanovnitva i Hrvata koji su se eljeli vratiti svojim kuama. Program slua-
nja pomogao je osjekom Centru za mir razviti strategiju rada na srpsko-hr-
vatskom pomirenju u vrijeme kad su napetosti bile vrlo visoke. Program slua-
nja u Tenji bio je samo prvi u nizu mojih posjeta Centru za mir tijekom sljedee
etiri godine. U tom sam razdoblju radio na edukaciji tzv. mirovnih timova
u okviru programa Izgradnje demokratskog drutva utemeljenog na kultu-
ri nenasilja u istonoj Slavoniji. U okviru tog programa educirani mirovni ti-
movi radili su u sedam zajednica s visokom etnikom napetou na izgra-
dnji povjerenja, osnaivanju lokalnog stanovnitva i izgradnji lokalne potpore
pomirenju.
Osobno sam vodio edukacije za programe sluanja u Bilju, Tenji i Iloku. U
Osijeku sam vodio radionice sluanja namijenjene iscjeljivanju odnosa meu
graanima koji su ostali u gradu tijekom napada i onih koji su otili, i koje su
mnogi smatrali izdajicama.
Facilitirao sam i dijalog u Vukovaru, koji su osim osjekog Centra za mir,
amerikog Center for Strategic and International Studies18 poduprle i vuko-
varske crkve. Cilj ovog dijaloga bio je pomoi Hrvatima i Srbima da prevladaju
nepovjerenje, ljutnju i strah. Jedna od metoda koju sam koristio bilo je propiti-
vanje religioznih korijena i znaenja pomirenja. I katoliki i pravoslavni svee-
nici bili su od velike pomoi.
Vodio sam i edukaciju iz voenog dijaloga u selu Berak. Nakon to je ot-
krivena masovna grobnica i ekshumirana tijela hrvatskih civila u selu su na-
rasli snani osjeaji bijesa i mrnje prema srpskim stanovnicima. Kao to je to
izrazila jedna ena: Kako biste se osjeali da su vam ubijeni mu i sin, a lju-
di koji su poinili te zloine jo uvijek ive meu vama? Voeni dijalog, kojeg
sada zovemo facilitirano grupno sluanje, omoguio je strukturirani, sigur-
ni prostor u kojem su Srbi i Hrvati u Berku mogli krenuti putem opratanja i
pomirenja.

186 ARK 1991. - 2011.

 Novi Sad, studeni 1991.

Eric Bachman i Ognjen Tus instaliraju prvi modem u ARK-u,

travanj 1992.

Sarajevo, 21. srpanj 1991.

187 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Mnogi meunarodni Christof Ziemer:
volonteri/volon Od rujna 1992. do rujna 1993. u Osijeku sam aktivno sudjelovao u praktinim
i teorijskim aktivnostima Centra za mir. Radio sam takoer kao staklar popra-
terke (ukljuujem
vljajui razbijene prozore, te kao predava njemakog jezika na Sveuilitu u
i sebe) bili su vrlo Osijeku.
naivni, nejasnih Od oujka 1997. do veljae 2003. u Sarajevu sam, zajedno sa svojom su-
motivacija, emocio prugom Ljubinkom Petrovi-Ziemer, radio na osnivanju i voenju organizaci-
nalno ili mentalno je ABRAHAM koja se bavila meureligijskim mirovnim radom. Organizirali smo
nespremni za posao, susrete predstavnika muslimanske, katolike, pravoslavne i idovske zajedni-
ce, radionice nenasilnog djelovanja, projekte osnaivanja manjina, akcije i-
ili su bili nedovoljno
enja groblja... Takoer smo pripremali kurikulum za novi kolski predmet
iskusni da bi koristili Religijska kultura, te istraivanje i razgovor na temu Mjesto Drugoga u naoj
projektu vjeri i u naem ivotu s katolikim, pravoslavnim protestantskim i musliman-
skim teolozima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.

Nick Wilson Young:

Bio sam lan prve grupe volontera koja je dola u Pakrac u srpnju 1993. i
ostao do lipnja 1994. I nakon odlaska ostao sam u kontaktu s projektom, pos-
jetio Pakrac nekoliko puta i pomogao Goranu Boieviu zatvoriti projekt u
sijenju 1997.
Nakon odlaska iz Pakraca radio sam za Amnesty International diljem bi-
ve istone Europe i ex-Sovjetskog saveza. U tom sam razdoblju suraivao s
ARK-om i bivim ARK-ovim aktivistima na projektima poput edukacije za ljud-
ska prava i esto sam posjeivao regiju.
Bio sam volonter Balkan Peace Team Hrvatska, Otvorene oi, od 1994. do
1995. Trenirao sam BPT volontere u Osijeku u proljee 1997, te u Nizozemskoj
neto kasnije iste godine.
U Centru za mirovne studije suraivao sam na Miramida Plus programu
kad je pokrenut u prvoj polovici 1997.
Suraivao sam i s organizacijom Mladi Mladima. Pomogao sam Branki Peu-
rai i Mikiju Muniru Podumljaku educirati mlade lidere iz Hrvatske i Bosne na
Balatonu, Maarska, krajem 1997.
Napisao sam knjigu o pakrakom projektu A More Human Channel: Pea-
cebuilding on the Frontline(Humaniji pristup: izgradnja mira na crti razgra-
nienja), temeljem intervjua s 50 lokalnih stanovnika i aktivista, te stotinama
dokumenata, u elji da inspiriram studente, fondacije, politiare i javnost da
podre grassroots izgradnju mira.

Christine Schweitzer:
U jesen 1991., tijekom rata u Hrvatskoj, odgovarajui na zamolbu ARK-a dola
sam kao lanica Bund fr Soziale Verteidigung/BSV odrati radionicu o nena-
silju. BSV je ubrzo nakon toga poslao trenere i u Beograd. Od tada je BSV vie
puta slao trenere mirovnim grupama u Hrvatskoj i Srbiji. Jo jedna aktivnost
koju smo podravali bilo je stvaranje elektronike mree Zamir, na emu je ra-
dio Eric Bachman.
Sudjelovala sam takoer u nekoliko mirovnih karavana u Sarajevu, koji su
bili motivirani idejom da bi postavljanje meunarodnih aktivista izmeu suko-
bljenih strana moglo zaustaviti rat. Nijedan od tih karavana nije bio pretjerano
uspjean, ali je lekcija koju smo pri tom nauili bila vrlo korisna za konceptua-
lizaciju nenasilne intervencije, odnosno bolje razumijevanje to se njome mo-
e postii, i koja su joj ogranienja.

188 ARK 1991. - 2011.

Neka od prisjeanja svjedoe ak i o desetljeu
vlastitog ivota provedenom u bivoj Jugoslavi-
ji. Voeni aktivistikom strau, suosjeanjem,
eljom za dijeljenjem svojih vjetina... svoje su an-
tiratno putovanje zapoeto u Hrvatskoj, nastavili
radom na mirovnim projektima u cijeloj regiji.

Stefan:
U bivoj Jugoslaviji boravio sam deset godina, od
listopada 1993. do lipnja 2003.
Od 1993. do 1997. radio sam u Volonterskom
projektu Pakrac kao lan koordinacijskog tima.
Od 1997. do 1999. radio sam u Travniku u Bosni i
Hercegovini za EU/UNDP program integriranog
povratka izbjeglica. A od 2000. do 2003. vodio
sam ured American Refugee Committee/ARC19 u
Sisku.

Wam Kat:
Od 1992. do 1995. i od 1999. do 2002. ARK, Za-
mir, Pakrac Projekt, Nexus, Balkan Sunflowers i
moj vlastiti Zagreb i Tirana Diary.

Marcin Poletyo:
U oujku 1993. doao sam kao volonter u Sunco-
kret i radio u kampu Duga Uvala, Puntiela. U li-
stopadu te godine doao sam u Pakrac i ostao
tamo (s manjim prekidima) do lipnja 1996. Nakon toga radio sam za Balkan
Sunflowers na Kosovu, od veljae 2000. do veljae 2001. i u Skopju od veljae
do studenog 2001.
U Pakracu sam radio uobiajene poslove ienja ruevina, pripreme no-
vih volontera, vodio sam i fotografsku radionicu za djecu s obje strane linije
razgranienja.
U Pei sam radio s lokalnim radnicima (bivim borcima UCK) na razliitim
graevinskim projektima, a pripremio sam i foto-radionicu. Nakon toga oti-
ao sam u Makedoniju gdje sam radio s romskom djecom, te u kampu s koso-
vskim izbjeglicama.
Bio sam ukljuen u jo jedan Wamov projekt Balkan Peace Path20 u Hr-
vatskoj Kostajnici 2002./2003.

Bocian:
Boravio sam u ex-Yu od listopada 1993. do veljae 2000. Radio sam za tri
projekta.
Prvi je bio Volonterski projekt Pakrac od listopada 1993. do veljae 1997.
U poetku sam radio na fizikoj obnovi. Nakon nekoliko mjeseci poeo sam
raditi na srpskoj strani (prije Bljeska). Tamo sam s drugim prijateljima radio na
socijalnoj obnovi. U okviru toga sam, zajedno s Burkijem Prankeom, bio od-
govoran za pokretanje elektronike pote u lokalnim kolama, NVO-ima i iz-
bjeglikim kampovima u zapadnoj i istonoj Slavoniji. 19 American Refugee
Zatim sam radio za UNDP projekt u Gornjem Vakufu/Uskoplju od travnja Committee Ameriki odbor za
izbjeglice
1997. do 1998. Tamo sam takoer pomagao lokalnim kolama i NVO-ima po-
krenuti IT projekte i obrazovati lokalno stanovnitvo. 20 Balkan Peace Path
Trei projekt bio je UNDP projekt obnove Travnika. I tamo sam radio kao Balkanski put mira
voditelj IT sustava.

189 Pogled izvana:

Wish You Were Here
 Vic Ullom:
U bivu Jugoslaviju doao sam poetkom 1994.
kao jedan od osnivaa tima Otvorene oi, hrvatskog
ogranka Balkan Peace Teama.
Od 1996. do 1998. radio sam za OESS u Banja Luci.
U regiju sam se ponovo vratio 2002. kao lan OESS
misije u Skopju, gdje sam ostao sljedeih pet godi-
na. Odonda sam odlazio i vraao se na Balkan kao sa
vjetnik razliitim meunarodnim agencijama, prven-
stveno OESS-u, ali i ODIHR-u u Varavi.

S.R.:
Od kolovoza 1993. do 2000. radila sam s ARK-om,
uglavnom u Zagrebu i Pakracu, na razliitim projekti-
ma i Miramidama.
Uvelike sam bila usmjerena na istraivanje ka-
ko mi, aktivisti i aktivistice, kao pojedinci/pojedin-
ke i kao grupa moemo zadrati zdravlje dok se bavi-
mo ratom, kako raditi na nain koji je podravajui za
nas osobno, kako suraivati bez prisile, kako se nosi-
ti s naim strahovima, ogranienjima, potencijalima i
istovremeno rasti, biti osnaeni i biti efikasni.
Zanimala me izgradnja drutvenih struktura ko-
je su kompatibilne s ciljevima koje elimo postii.
Bila sam strasno zainteresirana i za to to se
dogaalo u naim srcima, psihi, tijelu, duhu... i dijelila
sam svoje poznavanje vjetina poput joge, meditaci-
je, masae, komunikacijskih vjetina...
Osim toga radila sam na stratekom upravljanju projektima, zatim s
meunarodnim volonterima, radionicama za uitelje, enske grupe, mlade.
I mnogo sam sluala.

KAKO VIDE VLASTITU ULOGU I ULOGU DRUGIH MEUNARODNIH

ORGANIZACIJA?

Sjeanja poput onih koje je zabiljeio Alan Pleydell dragocjen su podsjetnik na

poetke meunarodnog koordiniranja antiratnih aktivnosti, te stvaranja sa-
veza i mrea za podrku lokalnim grupama u bivoj Jugoslaviji:

Jedan od pravih katalizatora bio je sastanak Helsinkog parlamenta graana/

HCA u Bratislavi u oujku 1992. kojemu je prisustvovalo mnotvo zabrinutih
ljudi iz regije i mnotvo mirovnih aktivista i aktivistica iz zapadne Europe. Ia-
ko je opi fokus ovog kaotinog/anarhinog okupljanja bila podrka civilnom
drutvu u poslije-hladnoratovskoj istonoj Europi, ukljuujui post-sovjetske
satelite i republike, jedna od tema bila je posebno posveena post-Yu. HCA li-
deri Mary Kaldor, Mient Jan Faber i Sonja Licht bavili su se svojim stvarima
koje su izgledale previe odreene HCA-agendom i usmjerene odozgo-pre-
ma-dolje, dok su sastanci na kojima sam ja sudjelovao bili posveeni rubnim
temama, prilino anarhini i osvjeavajue odozdo-prema-gore usmjereni,
to je zapravo trebao biti i pravi smisao HCA.
Sastanku su prisustvovali mnogi kvekeri, poput Judith Large, Adama
Curlea, Nicka Lewera, Davida Atwooda, Tima Wallisa, reprezentirajui raz-

190 ARK 1991. - 2011.

 Ljubljana, 1991. Marko
Hren (u pozadini i Janez
Jana) prilikom ulaska u
Metelkovu, bivu vojarnu
JNA

Pakrac, volonteri

Margareta Ingelstam christine schweitzer

191 Pogled izvana:

Wish You Were Here

Unato mnotvu uspjenih suradnji, komunikacija izmeu lokalnih i meuna-
rodnih aktera nije uvijek bila bez prijepora, za to dijelom odgovornost snose
i lokalni aktivisti/aktivistice. U vezi s tim, Marko Hren kae:
21 Peace Brigades Inter-
national Meunarodne mi-
rovne brigade
22 Coordinating Com-
mittee for Conflict Resoluti-
on Training in Europe Odbor
za koordinaciju obrazovanja za
rjeavanje sukoba u Europi
23 Committee for Con-
flict Transformation Support
Odbor za podrku transforma-
ciji sukoba
24 Institute of War and
Peace Reporting Institut za
izvjetavanje o ratu i miru
192
liite organizacije, poput International Fellowship of
Reconciliation, Peace Brigades International21 itd. Ve-
sna T. i drugi su traili podrku zapadnih mirovnih ak-
tivista, i jedna od ideja bila je da se poalju ljudi vjeti
u medijaciji da dre radionice za lokalne aktiviste. Bi-
li su tamo i drugi istaknuti zapadni mirovni aktivisti,
poput Howarda Clarka iz War Resistersa, i Christine
Schweitzer, tada iz Pax Christi, Njemaka. U pokua-
ju da odgovori na takav poziv iz regije Adam Curle je
doao na ideju stvaranja labavog saveza zapadnih mi-
rovnih organizacija. Prvi sastanak CCCRTE-a (Coordi-
nating Committee for Conflict Resolution Training in
Europe22), nemogue ime koje je, nakon nekoliko pro-
mjena postalo CCTS (Committee for Conflict Trans-
formation Support23), odran je u Londonu u Friends
House, sredinjici britanskih kvekera. Odbor je raspu-
ten krajem 2009. a tijekom gotovo 18 godina preds-
jedavala mu je Diana Francis. U prvim godinama po-
stojanja bio je gotovo iskljuivo usmjeren na post-Yu
i Kavkaz. Nakon prvih sastanaka koji su odrani u Fri-
ends House, kasniji su se odravali u Institute of War
and Peace Reporting24 u Islingtonu, na poziv osniva-
a Instituta Anthonyja Bordena. Anthony Borden je
1991. pokrenuo Yugofax reports, koji su kasnije nazva-
ni Balkan War Report.
Jedna od osnovnih djelatnosti Odbora bila je fi-
nanciranje podrke, obrazovnog i savjetodavnog rada
Adama Curlea, Nicka Lewera, Judith Large i drugih u osjekom Centru. Sma-
tram rad Odbora iznimno vanim jer je stvorena osnova za meusobnu po-
drku i razvijanje ideja o radu na transformaciji sukoba. Iako je mnogo kveke-
ra bilo ukljueno u taj proces, sama ideja bila je potpuno sekularizirana, to je
unosilo vie svjetla u ponekad vrlo klaustrofobini svijet kvekera.
Moja osnovna primjedba tie se meunarodnog angamana u bivoj Jugo-
slaviji. Smatram da meunarodni akteri nisu uloili dovoljno energije u anali-
zu lokalne situacije. U prevelikom broju situacija djelovali su vodei se vlasti-
tom percepcijom, a ne realistinom analizom na terenu. No, moram naglasiti
i injenicu da lokalni intelektualci ukljueni u aktivnosti civilnog drutva u bi-
voj Jugoslaviji snose najveu odgovornost za to to MI, lokalni, jugoslaven-
ski strunjaci, NISMO uspjeli prezentirati konsenzualni pogled na situaciju u
Jugoslaviji. Posljedica toga bila je da su meunarodni akteri primali konfuzne
i razliite prijedloge lokalnih aktera (NVO-a, intelektualaca, politiara, medi-
ja). ivo se sjeam stotina sati, dana i noi na meunarodnim konferencijama
gdje sam pokuavao izloiti osnovne informacije o ustroju bive Jugoslavi-
je, poevi od injenice postojanja granica i ustavnih prava pojedinih republi-
ka u bivoj federalnoj Jugoslaviji. Na glas najee nitko nije uo. U mnogim
prigodama, bilo je oito, da su lobisti iz drugih jugoslavenskih regija bili ja-
i. Mogao bih nabrojati mnoge primjere, ali spomenut u samo jedan. U Kyo-
tu je u ljeto 1992. odrana godinja konferencija International Peace Rese-
ARK 1991. - 2011.
 arch Association/IPRA25. Bilo je to neposredno
nakon uvoenja financijskih sankcija protiv Srbi-
je i Crne Gore odlukom UN-a iz svibnja 1992., koja
je ukinuta u skladu s daytonskim mirovnim spo-
razumom u studenom 1995. U Kyoto sam stigao
kasno i do tada su srpski intelektualci uspjeno
lobirali meunarodni forum istraivaa pripre-
mivi nacrt deklaracije koja je trebala biti usvo-
jena na zavrnoj plenarnoj sesiji. Deklaracijom se
prosvjedovalo protiv sankcija protiv Srbije. Nije-
dnom rijei nije bila spomenuta opsada Sarajeva.
Prijedlog deklaracije bio je potpuno jednostran, a
meunarodna istraivaka zajednica nije uloila
nikakav napor da postigne uravnoteeniji stav.

Poseban problem predstavljali su pokuaji imple-

mentiranja unaprijed isplaniranih projekata, bez
prethodnog upoznavanja sa lokalnom situacijom
i lokalnim akterima, emu su osobito teile finan-
cijski mone organizacije.

Howard Clark:
Mislim da su najmanje opasni bili mladi lutalice
koji su krenuli u ratno podruje da bi otkrili sami
sebe. Najgori su bili misionari u potrazi za partne-
rima s kojima e implementirati svoje velike ideje/
opravdati svoje velike budete.
Kad smo pokrenuli Balkan Peace Team znali smo da moramo odabrati ljude
koji mogu uti to to vi govorite, slijediti smjernice koje im dajete i dopustiti
da se strateki uklope unutar djelovanja ARK mree.

John Lampen:
Ono to smo primijetili da se dogaa u Sjevernoj Irskoj, pokazalo se istinitim i
u ex-Yu. Nikad nije nedostajalo strunjaka sa svojim programima i receptima
za postizanje mira. Neki od njih imali su znaajnu financijsku podrku za svo-
je programe. No, ini nam se da su posveivali premalo pozornosti na znanja i
potencijale lokalnih mirovnjaka. Napori koji su donijeli rezultate dolazili su od
ljudi koji su ivjeli u podrujima sukoba, svjesni posebnih potreba i moguno-
sti, koji su bili u kontaktu sa strancima koji su ih mogli sasluati i ponuditi ideje
i usporedbe koje su od njih zatraene.

Christof Ziemer:
Kad smo moja supruga Ljubinka i ja pokretali ABRAHAM u Sarajevu 1998. za-
miljali smo neto slino osjekom Centru za mir. Bila je to greka. U Bosni ni-
je postojalo slino civilno drutvo na kojem bismo mogli graditi. Kljuna razli-
ka bila je da je u Osijeku inicijativa krenula iznutra, a u Sarajevo smo mi doli
izvana.
Fokus ABRAHAM-a na mirovni meureligijski rad pokazao se kao, ne sa-
mo politiko, nego i vjersko minsko polje. Bosanski konflikt bio je daleko slo-
eniji i tijekom naeg rada suoili smo se znatnim napetostima, ak i unutar
25 International Peace
same organizacije.
Research Association (IPRA)
Poput Centra za mir i rad u ABRAHAM-u se razvijao od poetnog usmje- Meunarodni savez za mirovna
renja na susrete i razmjenu ka sve vie izvana financiranom projektnom radu. istraivanja

193 Pogled izvana:

Wish You Were Here
 ABRAHAM je prestao s aktivnostima 2006. kada je
zatvoren sarajevski ured. Razlog ovog neuspjeha di-
jelom je i u meni. Tek kad sam to samom sebi priznao,
postalo mi je mogue ponovo razgovarati o iznimno
vanim iskustvima koje smo stekli s ABRAHAM-om.

Drugi problem bila je nedovoljna pripremljenost

i neiskustvo meunarodnih volontera/volonter-
ki, to je ponekad tetilo realizaciji projekata, a jo
ee vodilo mentalnom i fizikom sagorijevanju
ljudi (burn out).

Nick Wilson Young:

Neki meunarodni volonteri/volonterke (i nekolicina
lokalnih aktivista/aktivistica) predstavljali su opasnost
i za same sebe i za druge. Lokalni aktivisti/aktivistice i
meunarodni volonteri/volonterke istovremeno su se
uili izgradnji mira. No, lokali aktivisti/aktivistice bi-
li su u vlastitoj zemlji. Mnogi meunarodni volonteri/
volonterke (ukljuujem i sebe) bili su vrlo naivni, neja-
snih motivacija, emocionalno ili mentalno nespremni
za posao, ili su bili nedovoljno iskusni da bi koristili
projektu. Zbog toga u Pakracu ponekad nismo ostva-
rivali ba najbolje rezultate. Meunarodni volonte-
ri/volonterke su vie bili u opasnosti da pokuaju pri-
mijeniti unaprijed odreene modele i rjeenja koja su
ignorirala lokalnu situaciju.
to se tie sagorijevanja ljudi, bili smo na rubu. Radili smo pod prevelikim
pritiskom i nismo uspjeli pomoi meunarodnim volonterima/volonterkama i
lokalnim aktivistima/aktivisticama koji su sagorjeli i otili. Na neki nain interi-
orizirali smo ratnu traumu i proirili je svijetom. Moda se tako ukupna patnja
poveala, a ne smanjila?

Ipak, za razliku od velikih meunarodnih agencija, nai prijatelji i prijateljice

bili/e su spremni/e uiti, sluati, biti s nama i takva prisutnost unosila je ve-
liku razliku. Osjeali smo se dijelom globalnog pokreta, to je u klaustrofo-
binim vremenima sveopeg zatvaranja u okvire nacionalne drave bilo lje-
kovito za odravanje mentalnog zdravlja. Osim toga, injenica je da nas je
prisutnost stranaca doista i politiki titila.

Derek McDonald-Jurea:
elim misliti da je nae prisustvo u regiji imalo nekog utjecaja. Poput deura-
nja na deloacijama u Zagrebu i Karlovcu. Ipak, volio bih da smo lokalnim akti-
S druge strane,
vistima/aktivisticama mogli ponuditi vie, da smo imali jasniju misiju i bili bo-
rad za malu lje obrazovani.
organizaciju kao to S druge strane, rad za malu organizaciju kao to su bile Otvorene oi,
su bile Otvorene oi, omoguio mi je da se zaista sprijateljim s lokalnim aktivistima/aktivisticama.
omoguio mi je da Istinski cijenim vezu s ARK-om i pakrakim projektom. Moje iskustvo s UN-om
i OESS-om u Bosni pokazalo mi je da su mnogi meunarodni zaposlenici tih
se zaista sprijateljim
velikih agencija vidjeli Hrvatsku i Bosnu tek kao jo jednu misiju, uzbudljivu u
s lokalnim poetku, ali zapravo tek jo jedan privremeni posao dok se ne pojavi neki novi
aktivistima/ uzbudljivi konflikt negdje drugdje. Nisam ih mogao razumjeti. Bio sam sretan
aktivisticama to se osjeam povezan sa zemljom u kojoj radim.

194 ARK 1991. - 2011.

 Dorie Wilsnack:
Iako ne mislim loe o ulozi meunarodnih posjetitelja poput sebe, ipak sam
uvijek bila bolno svjesna injenice da ni ja ni drugi nemamo ba jasnu ideju ka-
ko najbolje biti od pomoi. U to se vrijeme inilo da posjeti, obraanje pozor-
nosti, sluanje nije neto veliko, i esto bih se vratila kui s osjeajem da sam
dobila toliko mnogo uvida i inspiracije tim posjetima, a da sam dala tako ma-
lo. Onda sam ipak shvatila koliko lokalni aktivisti cijene te strance koji se uvi-
jek iznova vraaju.

Tim Lusink:
Ekstremne situacije izvlae iz ljudi i ono najgore, ali i ono najbolje. Oduevi-
la me sposobnost ljudi da se prilagode i prevladaju potekoe, njihova sna-
ga i velikodunost. Mnogi od nas doli su u Pakrac pomoi, no kad se osvrnem
unatrag ini mi se da smo svi mi dobili vie nego to smo dali. Stoga, kad se
procjenjuje uspjeh nekog mirovnog projekta, trebalo bi ukljuiti utjecaj koji je
projekt imao na same aktiviste i aktivistice.

MI U NJIHOVIM OIMA

Osjeki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava djelovao je u iznimno tekim

okolnostima, ne samo zato to je Osijek mjesecima bio neposredno izloen
ratnim razaranjima, nego i zbog politike situacije u gradu. Graditi mirov-
nu organizaciju pod takvim politikim pritiskom, u etniki i vjerski podijelje-
noj zajednici, iziskivalo je veliku mudrost i vjetinu. Sjeanja Christofa Zieme-
ra, Margarete Ingelstam i Herba Waltersa govore o nekim razlozima zbog kojih
je rad Centra za mir u Osijeku bio toliko uspjean, da ga preporuuju kao mo-
del rada u kriznim podrujima svijeta.

Christof Ziemer:
Doao sam u Osijek neposredno nakon zavretka srpsko-hrvatskog rata i vi-
dio kakva razaranja je rat uzrokovao na zgradama i ljudima. Do tada nisam Do tada nisam
shvaao da je mrnja vrlo stvarna, niti da rat gotovo sili ljude da se identifici- shvaao da je mrnja
raju sa svojom stranom. Po prvi puta sam svjedoio politiki instrumentali- vrlo stvarna, niti da
ziranom i religijski legitimiranom nacionalizmu. Brzo sam uvidio da postoje rat gotovo sili ljude
razliiti hrvatski i srpski narativi i to ne samo o trenutnim sukobima, nego o da se identificiraju
cijeloj tisuljetnoj povijesti regije (u Sarajevu sam se takoer susreo s bonja-
sa svojom stranom.
ko-muslimanskim narativom).
U osjekom Centru za mir sam se od prvog trenutka osjeao dobrodo- Po prvi puta sam
lim! Prijalo mi je to se nisam morao baviti vlastitim projektima, nego jedno- svjedoio politiki
stavno biti dijelom onoga to se dogaa. To je znailo sudjelovati u gotovo instrumentalizira
svim aktivnostima, od kojih su meni najvanije bili tjedni sastanci, mnoge in- nom i religijski
tenzivne diskusije o ciljevima i metodama mirovnog rada, prije svega s Kata-
legitimiranom
rinom Kruhonjom i Krunom Sukiem, deuranje u stanovima srpskih obitelji
kojima je prijetila deloacija, radionice i ponekad iznimno frustrirajui meuv- nacionalizmu. Brzo
jerski susreti. Najvie sam uivao praktino pomaui ljudima u Centru za mir sam uvidio da postoje
i radei kao staklar: kad bih se mentalno istroio, osvjeio bi me rad rukama i razliiti hrvatski i
divna iskustva koja bih dijelio s onima ije bih prozore popravio. srpski narativi i to
Bila mi je ast to sam mogao sudjelovati u ranom razdoblju uspostavlja- ne samo o trenutnim
nja Centra za mir, sa svim svojim problemima i odlunou da se nastavi.
sukobima, nego o
cijeloj tisuljetnoj
povijesti regije

195 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Pratei rad Margareta Ingelstam:
Centra, ugodno Moram priznati da sam na mom prvom putovanju za Osijek osjeala nesigur-
no i nelagodno. U to je vrijeme jo trajao rat. No, od trenutka kad sam izala iz
me iznenadilo to
vlaka i srela se s ljudima iz Centra, osjetila sam sigurnost. Kao da sam se vrati-
to je organizacija la kui. Trenutni osjeaj prijateljstva i bliskosti, koji se uvrstio od onda.
posvetila mnogo Poetkom 90-tih kad je Centar osnovan, lanovi nisu imali mnogo isku-
vremena i stva u radu kao organizacija civilnog drutva. No, umjesto da kopiraju druge,
energije dijalogu i esto zapadne modele, oni su korak po korak razvili svoj. Mislim da je podrka
ukljuivanju lanova kvekera, osobito profesora Adama Curlea, ohrabrila lanove Centra da vjeruju
vlastitim kapacitetima za analizu, razvoj i procjenu vlastitih metoda, modela i
u proces. Osjeki
pravila.
Centar za mir je Kad organizacije eli raditi brzo i efikasno, lako je previdjeti demokratsko
manje institucija donoenje odluka i koristiti vie autoritarne metode. Lako je zaboraviti da ljudi
a vie pokret, imaju razliite potrebe i da razliito razumiju i utjeu na proces. Lako je zabo-
skupina prijatelja raviti i na njihovu potrebu za sigurnim okruenjem i toplom atmosferom. Pra-
tei rad Centra, ugodno me iznenadilo to to je organizacija posvetila mnogo
koji se meusobno
vremena i energije dijalogu i ukljuivanju lanova u proces. Osjeki Centar za
podravaju u borbi mir je manje institucija a vie pokret, skupina prijatelja koji se meusobno po-
za bolji svijet dravaju u borbi za bolji svijet. I moda je to razlog to su uspjeli ujediniti rad
na viziji i ciljevima s brinou prema lanovima.
Zahvaljujui mnogobrojnim posjetima Adama Curlea, lanovi centra u
ranoj su fazi usvojili sluanje kao vanu metodu u svom radu. Profesor Cur-
le, bivi profesor na Harvardu, osniva Mirovnih studija na Bradfordu, isku-
sni medijator, pisac i pjesnik, esto je dolazio u Osijek, sluao sa suosjeanjem
i razumijevanjem potrebe lanova Centra, pisao je o Centru u svojim lancima
i knjigama, i poticao druge da podre rad Centra. Oslukivanje potreba ljudi
postalo je kljunim alatom inovativnog i obuhvatnog EU-programa Izgradnja
demokratskog drutva utemeljenog na kulturi nenasilja, unutar kojeg su obu-
eni mirovni timovi za rad u istonoj Slavoniji. Vjerujem da je taj program, kao
uostalom i sam Centar izvrstan model za budui rad na miru, pravdi i razvoju
u podrujima zahvaenim sukobom.
Centar je rano otkrio vanost volonterskog rada i ivog civilnog drutva
u izgradnji istinske demokracije. Usmjerenost na obrazovanje i razvoj kom-
petencija, osnaivanje koje je takoer ukljuivalo i radionice za osobno is-
cjeljivanje i pomirenje, bio je vaan element osobito u ranijim godinama rada
Centra. To je doprinijelo stvaranju zajednikih stajalita i zdravom organskom
razvoju Centra.
Mnoge organizacije, kao i istraivai svjedoili su da istovremeni rad na
ljudskim pravim i izgradnji mira mogu voditi podjelama. Centar za mir je mo-
da prva organizacija koja je uspjeno kombinirala rad na tim temama, to je
proizvelo sinergijski efekt u radu na drutvenoj promjeni.
Iako bi se veina lanova Centra vjerojatno izjasnila kao ateisti, rad Centra
imao je duhovnu dimenziju. Svi lanovi koje sam srela izrazili su snanu vjeru
u stvarnost koja nadilazi postojee, u kulturu mira i nenasilja, i strasno i nese-
bino bili su posveeni radu na ostvarenju tih vrijednosti. Neki od njih su pri-
vatno meditirali ili upranjavali druge duhovne vjebe, a u radu samog Centra
koristili su se simboliki inovi evociranja eljene budunosti.
Vjerujem da se svi slau da Centar nikad ne bi postao takva jedinstvena
druina da nije bilo dr. Katarine Kruhonje, koja je od poetka bila voa ko-
ji slui i nadahnjivala ljude oko sebe da pronau vlastiti nain postizanja zaje-
dnikog cilja.
U volonterskom radu osobito je vana motivacija, jasna vizija i ciljevi. Tije-
Goran Boievi i Wam Kat kom suradnje s ljudima u Centru oni su imali viziju i postavljali ciljeve, i mi smo

196 ARK 1991. - 2011.

 vjerovali njihovom poznavanju situacije i iskustvu. No, to je mene motiviralo Mislim da rad
da, zanemarujui vlastite obaveze, provodim dane i noi prilagoavajui apli- Centra za mir u
kacije vedskim normama, i provjeravajui izvjetaje i budete? Kad sada raz-
Osijeku moe biti
miljam o tome, shvaam da je nae prijateljstvo i bliskost ono to me mo-
tiviralo. Suradnja s Centrom predstavlja za mene bogato i divno iskustvo, na model poslijeratnog
kojem sam iznimno zahvalna. pomirenja i
razvoja zajednice,
Herb Walters: uveavajui napore
Bila je to prva primjena projekta sluanja u situaciji nakon etnikog rata. Vi- UN-a na odravanju
dio sam mo dubokog sluanja i rada u zajednici u tako tekim uvjetima. Mi-
mira. Bilo je posve
slim da rad Centra za mir u Osijeku moe biti model poslijeratnog pomirenja
i razvoja zajednice, uveavajui napore UN-a na odravanju mira. Bilo je po- jasno da su UN-
sve jasno da su UN-ovi napori na odravanju mira bila daleko efikasniji u si- ovi napori na
tuacijama kada je osjeki Centar za mir imao pristup zajednicama, primjenju- odravanju mira bila
jui program sluanja i druge alate pomirenja i rada u zajednici. Financiranje i daleko efikasniji u
osnaivanje NVO-a u drugim dijelovima svijeta da koriste sline alate, moglo
situacijama kada
bi postati vaan prilog transformaciji i upravljanju konfliktima.
je osjeki Centar za
Drugi se pak sjeaju matovitosti, predanosti, humora, hrabrosti da se pliva mir imao pristup
protiv struje, ali i jednostranosti i napora da se odri suradnja u regiji unato zajednicama,
razlikama u perspektivi. primjenjujui
program sluanja
Brian Phillips:
i druge alate
Tijekom 90-tih osobito me oduevila nevjerojatna kreativnost ljudi oko
ARK-a. Postojala je stvarna intelektualna snaga udruena s istinskom pre- pomirenja i rada u
danou i uvijek mnogo dobrog humora. U razdoblju kad su meunarodni zajednici
NVO-i (ukljuujui i one koji su se bavili mirom i sukobima) postajali sve za-
trovaniji umrtvljujuim savjetodavnim jezikom i praksama svijeta menadera,
matoviti i duboko ljudski pristup izgradnji mira u ARK-u ukazivao je na dru-
gaije, bogatije mogunosti.

Howard Clark:
Ekstremna vremena, govorio je Adam Curle, izvlae na povrinu izvanredne
ljude. Mislim da je Adam imao pomalo tendenciju da vas pretvori u svece, no
i ja sam, iako upola mlai od njega i mnogo manje sklon misticizmu, radei
uz vas doivio otkrivenje. U ARK-u je bilo toliko energije, toliko talenta, toliko
predanosti, koje su bile protuotrov otrovu koji se irio vaim drutvom.
Bila su to intenzivna vremena, kao kad su aktivistice iz Srbije i Hrvatske na
govornikoj turneji po Njemakoj zavrile povreujui jedna drugu. Mislim da
je samo stranac poput mene mogao uivati u strastvenim diskusijama unutar
ARK-a, dok je veina vas eljela samo nastaviti s hitnim praktinim poslovima.
Uivao sam dok sam sluao jednog hrvatskog intelektualca kako ponosno
govori o svojim bivim studentima i studenticama, no malo me manje odue-
vio jedan dugogodinji aktivist za ljudska prava koji me zamolio da vas upo-
zorim da ne riskirate previe. Ma daj, ako ne riskiramo u ovakvim vremenima,
kad emo?
Mislim da sam prvi put posjetio ARK u kolovozu 1991. s Markom Hrenom.
Ne znam koliko puta sam od onda dolazio i koliko mirovnjaka sam potaknuo
da dou. Svaki put bih napunio baterije i potpuno razumijem to je to toliko
privlailo ljude ARK-u.
Iako veina edukacijskih materijala o organizacijskom razvoju naglaava
jasnou ciljeva i slino, situacija u kojoj je ARK djelovao mijenjala se tako brzo i
fundamentalno, da je kljuni cilj bila fleksibilnost i mogunost da se uvijek iz- Bj

197 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Iako veina nova osmisli vlastiti rad. Mogunost odgovora na promijenjenu situaciju, kao
edukacijskih kad se viegodinji vizionarski projekt u Pakracu iznenada naao suoen sa si-
tuacijom na terenu.
materijala o
organizacijskom Nick Wilson Young:
razvoju naglaava Unato mojem sad ve dugogodinjem aktivistikom angamanu, nisam si-
jasnou ciljeva i guran da bih, u sluaju izbijanja rata u mojoj zemlji, imao hrabrosti usprotivi-
slino, situacija ti se i rei Ne na nain na koji su to uinili aktivisti i aktivistice ARK-a, ugroa-
u kojoj je ARK vajui tako vlastite ivote i ivote svojih obitelji.
Aktivisti i aktivistice iz Hrvatske, Srbije, Bosne i drugih dijelova regije po-
djelovao mijenjala
kazali su iznimnu hrabrost u onoj atmosferi straha, bezakonja i nasilja. Uvijek
se tako brzo i u ih iznimno potovati, a bilo bi lijepo kad bi konano i njihovo vlastito dru-
fundamentalno, tvo iskazalo potovanje hrabrosti i viziji ovih neko prezrenih ljudi.
da je kljuni cilj
bila fleksibilnost i Christine Schweitzer:
Napor da se nae i zadri neovisni identitet u vrijeme kada javnim i privatnim
mogunost da se
diskursom vladaju vatreni patriotizam, mrnja i neupitni pro-ratni stav, bio je
uvijek iznova osmisli iznimno impresivan.
vlastiti rad Otkrila sam takoer da je mnogo od onoga to ste mislili da je istinito
ovisilo o kontekstu u kojem ste ivjeli. Kao strankinja mogla sam prelaziti gra-
nice i suoavala sam se sa doista vrlo razliitim percepcijama o tome to se
zapravo dogaa i to druga strana misli i eli.

Nedostatak tradicije graanskog aktivizma uz, u kasnijim godinama sve

veu, prisutnost financijskih sredstava za mirovni rad, proizveli su niz nee-
ljenih posljedica, poput neprimjerenog ponaanja u timu ili podreivanja ci-
ljeva organizacije interesu jedne osobe, o emu govori Alan Pleydell:

Zanimanje kvekera za rad u regiji se, zbog koliine razaranja i patnje, povea-
lo nakon smirivanja rata u Bosni, pa smo u Sarajevu pokrenuli ured, koji je ra-
dio od 1998. do 2003. i zapoljavao dvoje ljudi. Tijekom razdoblja tranzici-
je u uredu kada smo umjesto meunarodnih aktivista zaposlili lokalne ljude,
postali smo pretjerano ovisni o odreenim osobama, njihovim prosudba-
ma i djelovanju, to je poprilino ograniilo nau djelotvornost, a u nekoj mje-
ri otetilo i na ugled. Osobito alim zbog toga to nisam pokuao zaustaviti
zaista nasilniko ponaanje unutar mog tima, koje se ponavljalo u vie navra-
ta. Nisam reagirao bojei se da bi moje ponaanje moglo biti protumaeno
kao izvanjska, imperijalna intervencija. Ovdje ne govorim samo o jednoj oso-
bi, nego o fenomenu koji sam primijetio. Slino se dogodilo i s American Fri-
ends Service Committee koji su takoer postali pretjerano ovisni o perspekti-
vi jedne snane lokalne osobe. To se dijelom dogaalo zbog naih ogranienih
financijskih resursa koji su omoguavali zapoljavanje samo jedne osobe. Dru-
gim dijelom to je rezultat modela organizacije zasnovane na plaenom oso-
blju, umjesto rada s izvornim grassroots inicijativama. Tada uvijek posto-
ji opasnost da organizaciju personalizira karizmatska osoba i podredi je svojim
ciljevima.
S druge strane, inspirativno mi je bilo vidjeti velike napore da se odri
kontakt izmeu mirovnih i aktivista/aktivistica za ljudska prava iz razliitih re-
publika, unato velikim razlikama u filozofiji, temperamentu i izgledu. Njiho-
va ustrajnost unato mnogim preprekama i razoaranjima. Kao i mnoge na-
dahnute inicijative koje su u svojim lokalnim zajednicama pokrenuli potpuno
obini ljudi koje su okolnosti navele na izvanredne korake Vjera Solar, Dra-
Bocian gica Aleksa iz Berka...

198 ARK 1991. - 2011.

SLIKE, SJEANJA U razdoblju kad
su meunarodni
Iako se slike fizike destrukcije i ljudske patnje duboko usijecaju u pamenje,
NVO-i (ukljuujui
budui da se radi o ljudima koji su bili aktivno angairani na drutvenoj pro-
mjeni, slike razaranja mijeaju se s prizorima nade, sjeanjima na drage i po- i one koji su se
tpuno nepoznate ljude i njihove male/velike inove graanske hrabrosti. bavili mirom
i sukobima)
Alan Pleydell: postajali sve
Lipanj 1994. moj prvi posjet Srbiji Centar za antiratne akcije, Beograd-
zatrovaniji
ski krug, MOST, ene u crnom, Zdravo da ste, ali i Hare Krishne koji su dijelili
odlinu hranu djeci u sirotitu.
umrtvljujuim
U Hrvatskoj, razgovori s Vesnom T. u Tkalievoj ulici, punoj kafia i tako savjetodavnim
izdvojenoj od ratne stvarnosti. Vesna J. u velikoj sobi zabavljena radom na AR- jezikom i
Kzinu... Milan Medi u Karlovcu pokuava pokrenuti centar za mlade... praksama svijeta
Put jednotranom prugom u Pakrac. Wam Kat, Vanja Nikoli i Philip Pe- menadera,
irce koji pokuava uvesti malo reda u anarhiju...
matoviti i
Pakrac ponovo u oujku 1995. ili 1996. Goran Boievi i Sophie Re-
ynolds vode prvu ili drugu Miramidu. duboko ljudski
Posjet Kui mira u UNTAES podruju koju su pokrenuli Nick i Rosie Street pristup izgradnji
krajem 1995. mira u ARK-u
Bert i Tanja Van der Linde u oujku 1996. Bert je Catrin Davies i mene ukazivao je na
vodio po UNTAES podruju i upoznavao nas s ljudima koji su pokuavali initi drugaije, bogatije
najbolje to su mogli.
Prvi posjet BiH u oujku 1996. Jo su vladale zimske hladnoe dok smo
mogunosti
putovali opustoenim podrujem kroz spaljena sela sve do Gornjeg Vakufa.
Inspirativni susret s Jasminkom Drino-Krli.
Bahato ponaanje zaposlenika Oxfama i drugih meunarodnih NVO-a
prema lokalnom stanovnitvu u BiH.
1997. prvo putovanje s Brankom Rajner iz Centra za ljudska prava iz Tuzle
do Bijeljine, mjesta masakra 1992. i susret s aktivistima za ljudska prava tamo.
1996./1997. posjet Mladom mostu u Mostaru i susret s mladim japanskim mi-
rovnim aktivistom Shin Yasuijem, koji mi je ukazao na injenicu da se po ka-
fiima mogu sresti mnogi poinitelji ratnih zloina. Gotovo opipljiv osjeaj zla
dok sam gledao srueni most kojeg su ostaci visjeli s nekoliko zaralih ica...
Neto kasnije odluio se na iznimno hrabar potez sam je otputovao u Fo-
u, duboku unutar Republike Srpske, u elji da posjeti poznati logor za silova-
nja. Odande su ga otjerale prijetnje smru lokalnog efa policije. Sljedee go-
dine sam ga sreo u Sarajevu, gdje je takoer radio s mladima, no ubrzo nakon
toga je u dobi od 27 godina poginuo u automobilskoj nesrei kad se iz Austri-
je vraao u BiH.
Prvi veliki nacionalni sastanak koji su zajedniki organizirali QPSW i Mira-
mida centar u Poreu, u prosincu 2003. Tada sam posljednji put vidio Krunu
[Sukia] iz Osijeka, jednog od najprofinjenijih i najdobrodunijih ljudi koje sam
ikada sreo.
Veliki regionalni mirovni skup odran u Brkom 2007. koji su organizira-
li troje bivih lokalnih QPSW predstavnika. Bio je to iznimno inspirativan skup
na kojem su se nali najrazliitiji ljudi sa svih strana u sukobu, ljudi koji prije
najvjerojatnije ne bi mogli ni zamisliti da sjede u istoj sobi ratni veterani, mi-
rovni aktivisti, stari, mladi... Bio sam vrlo ponosan gledajui rezultate strplji-
vih priprema na kojima su radili ljudi s kojima sam suraivao tijekom mnogih
godina.

Marcin Poletyo

199 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Otkrila sam takoer Dorie Wilsnack:
da je mnogo od Iako tijekom svojih posjeta nikad nisam boravila u neposredno ratom po-
goenim podrujima, mogla sam promatrati sve one sitne naine na koje
onoga to ste mislili
rat utjee na ljude. A vidjela sam i mirovne aktiviste koji su usred cijele te zbr-
da je istinito ke radili na stvaranju drugaijeg drutva. Svjedoila sam takoer kako i posve
ovisilo o kontekstu obini, apolitini ljudi mogu uiniti hrabre stvari. ivo se sjeam konferencije
u kojem ste ivjeli. ena u crnom u Srbiji, negdje 1993. U banji u kojoj smo boravile, svake veeri
Kao strankinja pjevaica je izvodila srpsku pop-muziku. Jedne veeri jedna od sudionica kon-
mogla sam prelaziti ferencija zamolila ju je da otpjeva dobro poznatu predratnu pjesmu. Pjevaica
je prvo odbila, znajui da bi zbog toga mogla biti otputena. No, onda je malo
granice i suoavala
razmislila i zapjevala. Neki od prisutnih gostiju su otili. Sudionice konferencije
sam se sa doista su, u elji da joj iskau potovanje za hrabrost, ustale i zaplesale. esto bih se
vrlo razliitim sjetila te ene, koja nije izabrala aktivistiki put, no koja je unato riziku zapje-
percepcijama o vala pjesmu koja ne razdvaja nego ujedinjuje.
tome to se zapravo
Vic Ullom:
dogaa i to druga
Jedno od svakako najivljih sjeanja je kad me je tadanja RSK26 policija uhiti-
strana misli i eli la i drala tri dana u pritvoru 1996. u Vukovaru. Drugo sjeanje je na no u kui
Veljka Dakule, one veeri kad je puten iz pritvora nakon operacije Bljesak.
Sjeam se takoer kad sam se Derekom McDonaldom i Lynn Doran vraao iz
Krajine nakon operacije Oluja. Primijetio sam da se Lynn nekako stiala na za-
dnjem sjedalu auta i kad sam se okrenuo vidio sam da grca u suzama. Slika
potpuno ispranjenog cijelog podruja, usamljenost rijetkih ljudi koji su osta-
li, smrt ljudi i ivotinja sve to bilo je previe... Sjeam se i strane saobraaj-
ne nesree u kojoj je Vojko Ivica izgubio nogu.
Sjeam se i tuluma koje smo pripremali u stanu koji su iznajmile Otvore-
ne oi. Drage su mi uspomene na stari ured ARK-a u Tkalievoj. Tamo je vla-
dala tako dobra atmosfera sa svim onim plakatima, knjigama, informacijama.
I uvijek je bilo nekoga s kim se moglo porazgovarati. Natalie [ipak] je uvijek
znala gdje je tko i to se dogaa.

Derek McDonald-Jurea:
Moje najivlje sjeanje je naravno na tulum u Pakracu na kojem sam prvi puta
vidio nasmijeeno lice Melite Juree, moje supruge. Osim toga sjeam se ka-
ko smo istraivali podruja sukoba nakon operacija Bljesak i Oluja, razgovara-
li s ljudima, vidjeli njihov strah. Sjeam se kako smo, nakon operacije Bljesak,
pratili izbjeglice iz Pakraca sve do granice. Svaki dan predstavljao je novi, su-
ludi scenarij za ljude iji su ivoti zauvijek promijenjeni.

Rdiger Rossig:
Najgori mi je bio miris naputenih kua u tzv. Republici srpskoj Krajini kad ju
je Hrvatska osvojila.

Bocian:
Bilo mi ao vidjeti ljude u izbjeglikim kampovima, ali me veselilo vidjeti kako
ti ljudi mogu, zahvaljujui elektronikoj poti koju sam organizirao, komunici-
rati s ljudima u drugim zemljama u koje su se spremali otputovati. I kad bi do-
li tamo ne bi bili sami. Ve su poznavali nekoga tko im je mogao pomoi da
krenu ispoetka.
Bilo je tuno gledati djecu u razorenim kuama, ali me radovalo vidjeti ih
za raunalom, kako e-potom komuniciraju s drugom djecom iz ex-Yu i dru-
26 RSK Republika gih zemalja. Mogli su se uvjeriti da nisu sami.
srpska Krajina

200 ARK 1991. - 2011.

 Bilo je tuno gledati sve te razorene kue, ali bio sam sretan to moemo Osobito alim zbog
pomoi da se kue i ulice obnove. I polako se sve normaliziralo. toga to nisam
Bilo je tuno gledati obitelji s obje strane linije razgranienja u Pakracu,
pokuao zaustaviti
koje nisu mogle meusobno komunicirati. No, bio sam sretan to mogu pre-
nositi njihova pisma. Mu i ena mogli su, nakon nekoliko godina, ponovo sa- zaista nasilniko
znati kako je onaj drugi. Djeca su mogla saznati kako su im roditelji. Tijekom ponaanje unutar
jedne od tih akcija zaustavila me hrvatska policija i gotovo sam zavrio u za- mog tima, koje se
tvoru kao pijun. ponavljalo u vie
navrata. Nisam
Stefan:
reagirao bojei
Sjeam se strane fizike destrukcije u ratom pogoenim podrujima i osje-
aja bijesa zbog spoznaje kako je lako potpuno izbrisati ivot cijelih zajednica. se da bi moje
Sjeam se lokalnog stanovnitvo koje se nekako nastoji nositi s tim i atmosfe- ponaanje moglo
re suspendiranog rata kao u Pakracu, ili poslijeratnog kaosa (Hrvatska nakon biti protumaeno
Bljeska i Oluje, Bosna). kao izvanjska,
Sjeam se tragedije brojnih obitelji i pojedinaca i izostanak smisla (barem
imperijalna
za mene tada) za ponovnu podjelu zajednica samo 46 godina nakon stranih
iskustava Drugog svjetskog rata. intervencija. Ovdje
Sjeam se tekoa i kaosa u pokuaju osiguranja suradnje s lokalnim vla- ne govorim samo o
stima (gradskim i opinskim) kada smo htjeli formalizirati nau podrku lo- jednoj osobi, nego o
kalnim manjinama. Sjeam se brojnih beskorisnih sastanaka, lanih osmje- fenomenu koji sam
ha i obeanja, neovisno o nacionalnosti predstavnika vlasti. S druge strane bio primijetio
sam potpuno svjestan da su sve odluke koje se tiu onih drugih na opinskoj
razini bile iznimno politizirane i odraavale su poslijeratnu frustraciju lokalnog
stanovnitva, produbljenu ekonomskim potekoama.
Sjeam se prijateljstava koja sam sklopio s razliitim ljudima u regiji. Ka-
ko pozitivni tako i teki osobni odnosi omoguili su mi dublji uvid u duu ex-
Yu.

S.R.
Vrijeme provedeno s prijateljima, aktivnosti ARK-a, igra i rad, razmjena i rast,
sukobi, napori i promjena. Krajolici i godinja doba u Hrvatskoj. Humor.
Uvijek iznova u mnogim malim i velikim primjerima u drutvu promatrala sam
kako strah i vjera djeluju na nas: odreuju koje informacije zapravo primamo,
to vidimo, to osjeamo, zamiljamo, razumijemo. Shvatila samo kako kori-
stimo/trebamo priu da bismo preivjeli...
Ljudska odlunost, hrabrost i sposobnost za promjenu, prevladavanje pri-
janjih uvjerenja, ponaanja isl.

Chris Corrin:
Najivlja sjeanja su mi na mogunost suradnje usred najstranijeg ljudskog
iskustva rata, deprivacije i smrti, koje se preivjelo uz povremeni osmijeh...

AKTIVIZAM KAO TRANSFORMATIVNO ISKUSTVO

Radili su u politiki, nacionalno i vjerski podijeljenim zajednicama, u ozraju

ratnih i poratnih trauma, u njima stranoj zemlji. Nasuprot tomu imali su ute-
meljenje tek u zajednikim vrijednostima i posebnoj vrsti prijateljstva koje
se raa u tako ekstremnim okolnostima. Takva iskustva neminovno su pro-
mijenila ivot aktivista/aktivistica i navela mnoge od njih da se dugoro-
no angairaju na drutvenoj promjeni. Iako neki od volontera/volonterki is-
tiu problem emotivne i fizike iscrpljenosti radom u regiji, zanimljivo je da Vanja Nikoli

201 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Na vie osobnoj se u nekoliko iskaza javlja i pitanje Tko je vie dobio? sami volonteri/vo-
razini, nauio sam lonterke ili ljudi kojima su pomagali. Samo pitanje govori o visokom vredno-
mnogo o osobnom vanju steenih iskustava i osjeaju unutarnjeg obogaivanja kroz antiratni
aktivizam.
integritetu gledajui
aktiviste kako rade Bocian:
u nevjerojatno Vrijeme koje sam proveo u ex-Yu bilo je jedno od najboljih razdoblja u mom
tekim okolnostima ivotu. Imao sam priliku raditi s mnogim zanimljivim ljudima, a s nekim od
u kojima su njihove njih sam i danas u kontaktu.
Tijekom vremena provedenog u ex-Yu nauio sam mnoge metode rjea-
aktivnosti opisivane
vanja sukoba. Shvatio sam kako je lako izmanipulirati ljude i kako je teko po-
kao izdajnike ili slije promijeniti njihovo miljenje. Shvatio sam koliko je vana komunikacija,
kao pomaganje koliko je vano razgovarati s bliskim ljudima, ali i s ljudima koje ba ne pozna-
neprijatelju. A jemo dobro, ali nam mogu pomoi.
ipak su ostajali Nakon povratka iz ex-Yu zaposlio sam se u banci na IT projektima i zapra-
vjerni svojim vo je zanimljivo koliko svojih aktivistikih iskustava mogu primijeniti na poslu.
Uvijek postoje sukobi koje treba rijeiti. Pouavam ljude oko sebe kako bolje
vrijednostima,
suraivati i poboljati radnu atmosferu. Pokazujem im koliko je vano meu-
podnosili pritiske i sobno komunicirati.
radili dalje na miru i
ljudskim pravima Derek McDonald-Jurea:
Iskustva koja sam stekao u regiji bacila su novo svjetlo na moj ivot, poeo
sam cijeniti pogodnosti i relativnu zbrinutost koja mi je dana. Takoer, sreo
sam mnoge divne i zanimljive ljude, a da nije bilo onog tuluma u Pakracu ne
bih bio oenjen Melitom i ne bi bilo Nikole.

Vic Ullom:
Od onda sam ostao angairan na zatiti ljudskih prava u ex-Yu i tijekom svog
rada koristim iskustva, kontakte i sve naueno u dvogodinjem radu za Bal-
kan Peace Team. Nauio sam mnogo o ivotu u NVO-ima, o tome to civilno
drutvo moe postii i koliko je neizmjerno vano, ali sam shvatio i koja su mu
ogranienja. Nauio sam mnogo o meunarodnom sustavu zatite ljudskih
prava i upravo tijekom mog boravka u regiji odluio sam vratiti se na fakultet i
zavriti studij meunarodnog zakonodavstva za ljudska prava.
Na vie osobnoj razini, nauio sam mnogo o osobnom integritetu gle-
dajui aktiviste kako rade u nevjerojatno tekim okolnostima u kojima su nji-
hove aktivnosti opisivane kao izdajnike ili kao pomaganje neprijatelju. A
ipak su ostajali vjerni svojim vrijednostima, podnosili pritiske i radili dalje na
miru i ljudskim pravima. To me se duboko dojmilo i ti heroji (Goran, Vesna, Va-
nja i mnogi drugi) bili su mi inspiracija i u profesionalnom i u osobnom ivotu.
Oni utjelovljuju ideale kojima ja teim.

Tanya Renne:
Radei u kaosu u kojem 60 ena u malom uredu strastveno pue i urlaju
veinu vremena, pripremilo me za situacije koje bi obino svakoga dovele na
rub ivaca.

Nick Wilson Young:

Razaranje Pakraca i drugih mjesta duboko me se dojmilo. Budui da sam
imao samo 23 godine kad sam doao u Pakrac, iskustva i spoznaje koje sam
tamo stekao iznimno su utjecali na mene. Jo uvijek gledam na ivot kroz pa-
krake naoale.
Wam Kat

202 ARK 1991. - 2011.

 S druge strane, intenzivan zajedniki ivot skupine uglavnom mladih ini mi se da je
meunarodnih volontera i aktivista. Doslovno na liniji razgranienja i privre- najvei utjecaj
meno odvojeni od normalnih ivotnih briga za zaraivanje, posao, drutveni
ARK-a/Pakraca/
status, dijelili smo duboku vjeru u to to radimo i namjeru da stvorimo druga-
iji, bolji svijet svakodnevno se suoavajui s ekstremnom situacijom u gradu, mirovnog pokreta
te neizbjenim sukobima unutar projekta. Bilo je to istovremeno dobro i du- taj da je mnotvo
boko transformativno, ali i uasno iskustvo. ljudi koje se
Intenzivna zajednika iskustva doprinijela su tome da steknem mnoga tada ukljuilo u
duboka prijateljstva i s lokalnim aktivistima i s meunarodnim volonterima, aktivnosti, nastavilo
koja sam zadrao i nakon to smo se razmiljeli po cijelom svijetu. To me ui-
to raditi slijedei
nilo dijelom globalne zajednice koju u protivnom ne bih imao. Ta je zajednica
ojaala dolaskom drutvenih medija. Facebook grupa Pakraki volonteri po- ideje od kojih smo
novo je mnoge od nas povezala. krenuli

Marcin Poletyo:
Imao sam tada 20-tak godina, to je kritino razdoblje u kojem su osobna is-
kustva vrlo odreujua. Vrijeme koje sam proveo u regiji promijenilo je moj i-
vot. Moja uvjerenja i ideje razvili su se u pravcu koji je tada postavljen. Bio je
to prvi dugotrajniji susret sa zapadnim aktivistima/aktivisticama i aktivizmom
(samo dvije godine prije toga dobio sam svoju prvu putovnicu), ali i s Balka-
nom. Dakle, meni potpuno nova drutvena sredina.
Razaranja i ratna slika Pakraca nije mi bila toliko okantna, jer dolazim iz
Varave i od najranijeg djetinjstva su me opali slikama ratom razorene Vara-
ve. Moda sam zbog toga bio vie usmjeren na manje vidljive stvari, a zbog je-
zine bliskosti i relativno lake komunikacije s lokalnim stanovnitvom mogao
sam bolje razumjeti dublje drutveno, politiko, kulturno znaenje rata. Nije to
vie bila apstrakcija poput filmova o Drugom svjetskom ratu. Postalo je to vrlo
stvarno iskustvo i motivacija za daljnje djelovanje i razmiljanje.
ini mi se da je najvei utjecaj ARK-a/Pakraca/mirovnog pokreta taj da
je mnotvo ljudi koje se tada ukljuilo u aktivnosti, nastavilo to raditi slijedei
ideje od kojih smo krenuli.

Stefan:
Bezbrojni sastanci, razgovori uz pie, diskusije s razliitim ljudima, onima
koji su rat smatrali tragedijom, nehumanim dogaajem, do onih koji su rat
i njegove rtve smatrali nunim, prirodnim nainom eliminacije neprijate-
lja i stvaranja vlastite drave, vodili su me korak po korak dubljem razumijeva-
nju mehanizama rata. Dok su mi nacionalistiki osjeaji kod ljudi u ratom po-
goenim podrujima bili razumljivi, iznenaivalo me koliko su ljudi koji nisu
bili direktno pogoeni ratom bili pod utjecajem ratne propagande. Iako je ne-
zahvalno davati generalizacije, inilo mi se da su Bonjaci bili manje pod utje-
cajem propagande od Hrvata i Srba, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj.
Ponekad pomislim kako je udno da je moj osobni rast toliko ovisio o
tuoj bespomonosti. Takav je ivot, pokuavam si objasniti. Uvjeravam sa-
moga sebe da su obje strane bile na dobitku. Da sam uvijek pokuavao da-
ti sve od sebe onima u regiji za koje sam radio i da sam zauzvrat dobio osjeaj
zadovoljstva to radim u jedinstvenim projektima, jedinstvenim situacijama s
jedinstvenim ljudima iz cijelog svijeta, uei strane jezike, rad na raunalu, itd.
Ipak, ostaje dilema: tko je vie dobio?

Tanya Renne:
Bilo je to udno razdoblje. Nema nieg udnijeg nego biti doljakinja u ne-
ijem tuem ratu. Bez obzira koliko se zblii s ljudima, jezikom, problemi- Stefan

203 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Ponekad pomislim ma nikad ih nee osjeati na isti nain kao oni. I u tom smislu bilo je to vrlo
kako je udno da otuujue iskustvo. Bila sam tada i vrlo mlada i nitko me nije shvaao pretje-
rano ozbiljno, pa ni ja samu sebe. A istovremeno, bilo je to i formativno isku-
je moj osobni rast
stvo, koje je oblikovalo moje shvaanje svijeta na nain koji vjerojatno neu ni-
toliko ovisio o tuoj kad u potpunosti razumjeti. Ljudi iz ex-YU e mi uvijek biti poput obitelji.
bespomonosti.
Takav je ivot, Christof Ziemer:
pokuavam si Moja iskustva u Osijeku izravno su utjecala na moju odluku da poem u Sara-
objasniti. Uvjeravam jevo. Oba iskustva ostavila su trajan trag na mene osobno i na:
moje razumijevanje rata (koji ti dodjeljuje ulogu ili identitet unutar kojeg
samoga sebe da su
se ne prepoznaje)
obje strane bile na moje razumijevanje mira (ivjeti zajedno bez straha i gladi uz, sa, za i je-
dobitku dan suelice drugom)
moje razumijevanje mirovnog rada kao djelatnosti koja prekida potenci-
jalno nasilne drutvene trendove
potivanje drugog kao sutine meureligijske koegzistencije i dunosti re-
ligija da rade na graenju mira i teolokim argumentima dokau da unu-
tar vlastite vjere postoji prostor za one drugih vjera ili ateiste. Kao svee-
nik i teolog nauio sam vrlo oprezno koristiti velike religijske teme poput
ljubavi, opratanja i pomirenja.

TO JE NAUENO?

Zahvaljujui meunarodnoj umreenosti, uvidi steeni mirovnim aktivizmom

u bivoj Jugoslaviji postali su dio batine globalnog mirovnog pokreta. Raz-
vijeni su novi pristupi i strategije. U tom su smislu naroito Balkan Peace Te-
am i Miramida radionice posluile kao modeli mirovnog rada u mnogim dru-
gim sredinama.

Christine Schweitzer:
Pojavili su se i razvili razliiti pristupi, strategije i instrumenti onome to se
tada zvala nenasilna intervencija u sukob (danas je uobiajeniji termin izgra-
dnja mira). Zaeci veine onoga to danas pripada standardnom repertoaru
meunarodnog rada na sukobu, mogu se nai u onome to smo nauili tije-
kom tog razdoblja.
Lekcije o tome to meunarodni aktivisti mogu uiniti da bi prevenirali ili
zaustavili nasilje, to to smo mi radili tijekom 90-tih na primjer s Balkan Pea-
ce Teamom, postale su lekcije koje smo direktno prenijeli u nove projekte po-
put Nonviolent Peaceforce27.
Na osobnoj razini profitirala sam od tog angamana, jer sam svoja isku-
stva pretoila u doktorsku disertaciju o djelovanju civilnog drutva u bivoj Ju-
goslaviji, koju sam i obranila na University of Coventry 2009.

John Lampen:
Budui da sam radio u razliitim kulturama i na mjestima s razliitim potre-
bama, svaki novi kontakt poveao je nau sposobnost da sluamo i prikla-
dno reagiramo. Mnogo smo nauili u kontaktu s vaim mirovnjacima, osobi-
to edukatorima, ali i ratnim veteranima. Postao sam svjestan toga nakon to
sam otiao raditi u sjevernu i zapadnu Ugandu.

27 Nonviolent Peacefor-
ce - Nenasilne mirovne snage

204 ARK 1991. - 2011.

S.R.:
Kada sam kasnije radila u Izraelu i Sri Lanki, unato vrlo razliitim kulturama,
shvatila sam da mogu brzo prepoznati i razumjeti dinamiku s kojom se mirov-
ni aktivisti/aktivistice suoavaju.
Iskustva, metode i alati koje smo razvili u ARK-ovim projektima i Miramidi
primijenila sam u radu s mnogim drugim grupama.
Stekla sam pouzdanje i vrstinu koje su mi pomogle da facilitiram vrlo
izazovne situacije.
Nauila sam kako postii konsenzus, ali i da je ponekad nuno da se gru-
pa raspadne i da je to u redu.
Na vlastitom, ali i primjeru drugih, razvila sam dublje razumijevanje sin-
droma izgaranja i traume.
Meutim, iskustvo koje me duboko obiljeilo jest i iskustvo bolesti, zbu-
njenosti na nekoj dubljoj razini, te gubitak mnogih sposobnosti. Na neki nain
kao da je rat uao u mene i ostao tu. To nije korisno! Neto je krenulo po zlu.
Iako i to iskustvo nosi potencijal za unutarnji rast, voljela bih povratiti svoje
zdravlje, san, unutarnju cjelovitost i mir.

Nick Wilson Young:

Nauio sam:
Koliko sam sretan.
Kako ljudi komuniciraju kad su pod stresom.
Kako ja komuniciram s drugima moje mane i vrline.
Ulogu emocija, uma i tijela u sagorijevanju.
Dobre i loe strane anarhizma, komunitarizma, pacifizma.
Da su izgradnja mira i rad na drutvenoj promjeni vrlo kompleksni.
Nisam doao u Hrvatsku da bih napravio aktivistiku karijeru, no moja is-
kustva s ARK-om i osobito Pakracom motivirala su me da prihvatim posao u
Amnesty Internationalu, kasnije da vodim centar za mlade u londonskom East
Endu, a onda da vodim britansku kampanju za ulaganje vie novca u izgradnju
mira, a manje za rat. Za tu kampanju sam dobio i nacionalnu nagradu.

Chris Corrin:
Neke stvari koje sam nauila u bivoj Jugoslaviji posluile su mi kao praktini
politiki primjeri pomou kojih sam svojim studentima objanjavala teme po-
put onih u mojoj knjizi Feminist Perspective of Politics. Rad gotovo svih ena
ukljuenih u antiratne aktivnosti nije zavrio nego se proirio na mnoge sfere
drutva od socijalnog rada, obrazovanja do meunarodnih grassroots kampa-
nja poput ena u crnom.

Howard Clark:
Na svojim predavanjima ponekad koristim primjere iz Hrvatske za vjebe u
malim grupama: to biste uinili kad...? Jednom ste me i pohvalili jer sam
vas upozorio na odreene posjetitelje-misionare, to me uvjerilo u to da dobre
namjere nisu dovoljne.

Marko Hren:
Shvatio sam da se ovjeanstvo mora bre pokrenuti kad je konflikt na vidiku.
Prevencija sukoba mora postati prioritet meunarodne politike.
Jugoslavenski sukob me nauio posveivati mnogo vie pozornosti unu-
tar-institucionalnoj izgradnji i procedurama postizanja konsenzusa.

Nick Wilson Young

205 Pogled izvana:

Wish You Were Here
Pojavili su se i Herb Walters:
razvili razliiti Odlunost, hrabrost i predanost nenasilju, pomirenju i razvoju zajednice lju-
di s kojima sam suraivao iznimno su me nadahnuli. Emotivna zbrka i trauma
pristupi, strategije
kako Hrvata tako i Srba koji su iskusili rat, bila je duboka... Bio je to snaan pri-
i instrumenti mjer koju ima mo straha i politike manipulacije. Uvidio sam izvanredan po-
onome to se tada tencijal koji nenasilje, duboko sluanje i organiziranje u zajednici imaju za is-
zvala nenasilna cjeljivanje i transformaciju ratnih rana.
intervencija u
sukob (danas je Wam Kat:
Promjena poinje u nama samima. ak i kad ti se ini da nita ne moe pro-
uobiajeniji termin
mijeniti, svaka osoba moe postati pokreta vane promjene. Kad sam nakon
izgradnja mira). niza godina posjetio Hrvatsku Kostajnicu i sreo mlade ljude koji su bili djeca u
Zaeci veine onoga izbjeglikim kampovima u kojima je Suncokret organizirao rad meunarodnih
to danas pripada volontera i volonterki, postao sam svjestan to smo tada zapravo napravili i
standardnom koliko smo utjecali na pogled na ivot ovih ljudi.
repertoaru
Marcin Poletyo:
meunarodnog rada Posve sam siguran da je veina volontera mnogo dobila svojim boravkom ta-
na sukobu, mogu mo: neto su nauili, vidjeli, upoznali drage ljude, stekli zanimljiva iskustva,
se nai u onome to dobro se proveli itd. No, ima li tu jo neto vie od toga? Ono to me zaista
smo nauili tijekom zanima jest da li je sve to imalo smisla? Jesmo li neto promijenili? Koju lekciju
tog razdoblja mirovni pokret moe izvui iz toga?
Drugo pitanje koje me zanima je odnos izmeu profesionalizacije i ama-
terskog aktivizma. Openito sam uvijek oprezan kad neto postane previe
profesionalno i mainstream, no s druge strane, kad se osvrnem unatrag javlja-
ju mi se neke sumnje u pogledu stvari koje smo radili i naina na koji smo ih
radili. Vjerojatno je sve pitanje prave ravnotee. Dilemu vezanu uz pronalae-
nje prave mjere i balansiranja izmeu manistreama i alternative vjerojatno nije
mogue razrijeiti. Ali mislim da ju je vano uvijek promiljati.

Rdiger Rossig:
Rat mi je osvijestio da loe situacije mogu postati jo gore, a moje prethodno
uvjerenje da rat NIKAD nije dobra solucija, postalo je i empirijski utemeljeno.
Nauio sam mnogo o stvarima o kojima nisam nita htio znati, poput naziva i
mjera za oruje i to oni znae u praksi, tj. kad ih se upotrijebi.
No, iskustva ex-jugoslavenskog antiratnog pokreta s ljudske su strane bi-
la vrlo pozitivna jo uvijek se druim s ljudima koje sam tada upoznao, a i
politiki vrlo pouna. Osobito ako se promisle sve pogreke koje antiratni po-
kret ne bi trebao ponoviti. Ili ako se sjetim umreavanja koje je bilo moda i
najuspjenija djelatnost ARK-a i ekipe.

Tim Lusink:
Shvatila sam kako je lako pokrenuti sukobe i koliko su meusobno uvaava-
nje i iscjeljivanje bitni u procesu pomirenja. A to su korisne spoznaje, budui
da sada ivim u Sjevernoj Irskoj...

Tanya Renne:
SAD u ovom trenutku sudjeluju u brojnim ratovima. Mnogi moji bliski prijate-
lji angairani su u mirovnom pokretu. No, ja se pomalo drim po strani. Teko
mi je rei zato. Mislim da su mi iskustva u ex-Yugo pokazala da je mir i mirov-
ni pokret mnogo sloeniji nego se openito misli. Iako sam jo uvijek mirovna
aktivistica, mislim da sam istovremeno na neki nain i intervencionistica. Iako
situaciju u ex-Yugo nije mogue usporediti to nije bio rat u nekoj stranoj ze-

206 ARK 1991. - 2011.

 mlji, nije bio nametnut izvana poput veine ratova koje SAD vode... no, u su- Openito sam uvijek
tini, pravi je izazov u takvim okolnostima organizirati mirovni pokret. oprezan kad neto
postane previe
Gdje su sada i to rade? profesionalno i
mainstream, no s
BJ druge strane, kad
Jo uvijek ivim u Hrvatskoj, vie-manje kao umirovljenik. se osvrnem unatrag
javljaju mi se neke
Bocian
sumnje u pogledu
ivim u Poljskoj i radim kao voditelj IT odjela jedne od najveih poljskih
banaka. stvari koje smo
radili i naina na koji
Howard Clark smo ih radili
ivim u Madridu. Predsjedavatelj sam WRI-ja. Gostujui sam istraiva Cen-
tra za mirovne studije i pomirenje na Sveuilitu Coventry i gostujui predava
Centra za mirovne studije, Sveuilite Jaume I, Castelln.

Chris Corrin
Umirovljena sam profesorica, predavala sam Feministiku politiku na Sveui-
litu u Glasgowu. Sada ivim na Isle of Bute, otoku na zapadnoj obali kotske.
Ukljuena sam u razliite lokalne i meunarodne zajednice, feministike i mi-
rovne grupe, ukljuujui i meunarodnu mreu ene u crnom.

Marko Hren
Vratio sam se u Ljubljanu. Nakon zavretka mojih NVO projekata, uspostavlja-
nja Multikulturnog centra u Metelkovoj i pilot projekta fair trade trgovine, za-
poslio sam se kao strunjak za informacijsko drutvo i odrivi razvoj u Vladi-
nom uredu za razvoj i europska pitanja.

Margareta Ingelstam
ivim u Stockholmu. Angairana sam u Vijeu kranskih crkava, koje koordi-
nira sve crkve u vedskoj, i koje u suradnji s drugim organizacijama u vedskoj
i diljem svijeta upravo istrauje mogunost izgradnje kapaciteta za prevenciju
oruanih sukoba, koja bi ukljuivala i mjere sigurnosti i osnaivanja u konflik-
tnim podrujima.

Wam Kat
ivim u Weitzgrundu u blizini Berlina. lan sam lokalnog gradskog vijea, ak-
tivan u centru za izbjeglice i azilante, radim i kao kuhar u mobilnoj kuhinji koja
priprema hranu za prosvjednike. Napisao sam i politiku kuharicu.

ystein Kleven
Gotovo sam odustao od aktivizma posljednjih godina, provodei vrijeme na
kauu i promiljajui sve skupa: kako promijeniti kulturne vrijednosti, u kojem
smjeru elimo ii kao globalno svjetsko drutvo, rodna pitanja... i vlastiti i-
vot, to sam nauio kad se sjetim sebe u mladosti: da sam barem znao koli-
ko sam bio u pravu i da sam barem znao koliko sam bio u krivu!

John Lampen
ivim u Engleskoj i dalje sam ukljuen u projekte rada na sukobima, u mojoj
zemlji, ali i meunarodno, u projekt koji sam pokrenuo u Ugandi.

207 Pogled izvana:

Wish You Were Here
SAD u ovom
trenutku sudjeluju
u brojnim ratovima.
Mnogi moji bliski
prijatelji angairani
su u mirovnom
pokretu. No, ja se
pomalo drim po
strani. Teko mi je
rei zato. Mislim da
su mi iskustva u ex-
Yugo pokazala da je
mir i mirovni pokret
mnogo sloeniji
nego se openito
misli. Iako sam
jo uvijek mirovna
aktivistica, mislim
da sam istovremeno
na neki nain i
intervencionistica
28 Journal of Human Ri-
ghts Practice asopis o radu
na zatiti ljudska prava
29 Institute for Peace
Work and Nonviolent Conflict
Transformation Institut za
mirovni rad i nenasilnu trans-
formaciju sukoba
30 Nonviolent Peacefor-
ce Nenasilne mirovne snage
31 ODIHR - Office for
Democratic Institutions and
Human Rights Ured za demo-
kratske institucije i ljudska pra-
va OESS-a
32 UN OHCHR - Offi-
ce of the United Nations High
Commissioner for Human Ri-
ghts Ured UN-ovog visokog
komesara za ljudska prava
208
Tim Lusink
Sada ivim u Sjevernoj Irskoj. Radim kao drvodjelja i vodim diy (do it yourself/
uradi sam) radionice.
Derek McDonald-Jurea
Ja sam pravni zastupnik East Bay Municipal Utility District u Oaklandu,
Kalifornija.
Brian Phillips
Su-urednik Journal of Human Rights Practice28 (Oxford University Press).
Alan Pleydell
Bradford upon Avon, Velika Britanija. Trenutno dijelom radim s ljudima s pote-
koama u uenju, a dijelom kao savjetnik ljudima s problemima s alkoholom.
Marcin Poletyo
Trenutno sam ponovo u Varavi, pokuavam zavriti svoju doktorsku diserta-
ciju iz sociologije, sociolingvistike. U meuvremenu sam objavio knjigu Ratna
propaganda u liberalnoj demokraciji. Balkan studija sluaja.
Tanya Renne
Vlasnica sam male raunalne firme u Washingtonu, koja prvenstveno pomae
NVO-ima u organiziranju, komunikacijama i pronalaenju financijske podrke.
Rdiger Rossig
Vratio sam se u Berlin i jo uvijek sam novinar.
Christine Schweitzer
Radim za privatni institut za mirovne studije u Njemakoj, Institute for Peace
Work and Nonviolent Conflict Transformation29. U okviru svog posla bavim se
brojnim savjetovanjima, a izmeu ostalog radila sam i kao privremena vodite-
ljica meunarodnog NVO-a Nonviolent Peaceforce30.
S.R.
Sve do 2007. bila sam ukljuena u projekte nenasilne drutvene promjene,
osnaivanja i izgradnje mira, meunarodno i u Velikoj Britaniji. Sada ivim u
Francuskoj. Obnavljam staru kuu, uim, piem i sudjelujem u malim zaje-
dnikim projektima. Pokuavam se oporaviti, odnosno nauiti ivjeti sa tego-
bama zbog naruenog psihikog zdravlja, to je posljedica mojih iskustva tije-
kom ex-Yu ratova.
Stefan
Vratio sam se u Poljsku, i ivim u Szczecinu. Trenutno vodim dansko-poljsku
firmu, kojoj sam i suvlasnik. Radi se o agenciji za zapoljavanje, koja poljskim
radnicima pronalazi posao u skandinavskim zemljama i Njemakoj. Do prije tri
godine radio sam kao evaluator projekata Poljske humanitarne organizacije u
Inguetiji i eeniji.
Vic Ullom
ivim u Poreu i radim kao savjetnik za pravna pitanja, uglavnom za projekte
OESS-a i ODIHR-a31, iako sam neko vrijeme radio za UN OHCHR32 u Nepalu.
ARK 1991. - 2011.
Herb Walters
I dalje sam direktor Rural Southern Voice for Peace/RSVP, projekt aktivnog
sluanja.

Dorie Wilsnack
ivim u gradiu Barre u Vermontu, SAD. Radim na pola radnog vremena kao
razvojna direktorica u American Civil Liberties Union33, nevladinoj organizaci-
ji koja zagovara graanske slobode i ljudska prava. Dijelom sam i dalje aktivno
ukljuena u mirovni rad i obrazovanje za nenasilje.

Nick Wilson Young

London. Radim za National Council for Voluntary Organisations34, koji savje-
tuje, pomae i podrava civilno drutvo, te djeluje kao zastupnik civilnog dru-
tva prema vladi. Radim kao strateki upravitelj, to znai da pomaem orga-
nizacijama civilnog drutva da unaprijed detektiraju mogunosti i opasnosti,
tako da se na vrijeme pripreme i preive.

Christof Ziemer
ivim u Berlinu kao umirovljenik posljednjih 5 godina.

33 American Civil Liber-

ties Union Ameriki savez za
graanske slobode

34 National Council for

Voluntary Organisations Na-
cionalno vijee volonterskih
organizacija

209 Pogled izvana:

Wish You Were Here
 Bojan Bili
University College London

Hod po tankoj ici:

artikuliranje antiratnog
angamana u Hrvatskoj
ranih 1990-ih godina
 I kritika moe biti izraz privrenosti, sredstvo obrane prava. Ona je krajnja
graanska gesta.
Nain da se kae: nisam samo u prolazu, ovdje ivim.
H. L. Gates (1991, p. 91)

P
olitiki aktivizam moe biti opasan pothvat za one koji u njemu
sudjeluju i gotovo uvijek frustrira one protiv kojih je upravljen.
Organiziranje proturatnih graanskih inicijativa i sudjelovanje u
njima posebno je kompleksno u zajednici koja sebe percipira kao
rtvu oruane agresije. U takvim okolnostima, otpadnici dola-
ze u nesiguran poloaj: svoju odanost drutvu u kojem djeluju afirmiraju arti-
kuliranjem jednog vrijednosnog sistema razliitog od onoga koji je iroko pri-
hvaen. Na poetku ratova za jugoslavensko nasljee, kada je Jugoslavenska
narodna armija pod vodstvom srpskih oficira poela granatirati Vukovar, hr-
vatski graanski aktivisti i aktivistkinje nali su se u takvoj situaciji. Kako su
sukobi postajali intenzivniji i pribliavali se Zagrebu na manje od 50 kilometa-
ra, aktivisti su se suoili sa dilemom: kako javno izraziti svoje proturatne os-
jeaje i istodobno priznati pravo sunarodnjaka na oruanu samoobranu. Anti-
ratna kampanja Hrvatske (ARKH), mrea proturatno orijentiranih pojedinaca i
pojedinki, graanskih inicijativa i organizacija, proizala je iz brojnih nastoja-
nja aktivistkinja i aktivista da nau pravi omjer izmeu potrebe da se, s jedne 01 Pretraivanje lanaka
obavljeno 15. 08. 2011.
strane, sprijei sveopu militarizaciju njihovog drutva, a s druge, da se ne
ospori legitimnost upotrebe oruja ili pribjegavanja vojnoj intervenciji. 02 Korisno je pojmov-
Dvadeset godina nakon osnivanja, ARKH je i dalje vrlo slabo teorijski no razlikovati proturatni od mi-
rovnog aktivizma, jer su ta dva
obraena. Zauuje to, kada se na Portalu znanstvenih asopisa Hrvatske
termina povezana, preklapa-
unese pojam antiratna kampanja Hrvatske, program za pretraivanje pro- ju se i ponekad ih se rabi naiz-
nalazi samo jedan lanak.01 Pa ak se ni taj jedan ne bavi Kampanjom kao ta- mjence. Proturatni aktivizam
kvom (Jankovi, 2009). Ovo stanje stvari iznenauje s obzirom na injenicu odnosi se (1) na opi otpor ne-
kom oruanom sukobu i (2) na
da je ARKH glavna prethodnica dananje graanske hrvatske scene orijenti- jednu vrstu graanskog anga-
rane na politiku i ljudska prava. Premda vie ne postoji u svojem poetnom mana s izrazitom osobnom i lo-
obliku, ARKH je za sobom ostavila politiku batinu koja je veoma znaajna kalnom dimenzijom. Proturatni
za razumijevanje kako nacionalnih, tako i regionalnih procesa civilnog orga- aktivisti esto doivljavaju pri-
vatne nedae u vezi s ratom ko-
niziranja. Nedostatak dokumentacije o djelovanju ARKH ilustrativan je za iri je izazivaju otpor odreenom
post-jugoslavenski trend marginaliziranja proturatnog i pacifistikog an- ratu ovdje i sada. Proturatni ak-
gamana02 unutar novih istraivakih okvira koji se poklapaju sa nacional- tivisti ne moraju biti protiv rata
kao takvoga, nego je mogue
no-dravnim granicama. Uvodni odjeljak ovoga lanka podrobnije razmatra
da odreeni rat odbacuju iz ide-
razloge zbog kojih (post-)jugoslavenski, odnosno hrvatski, proturatni anga- ologijskih uvjerenja ili osobnih
man ostaje slijepa pjega u novijim sociologijskim studijama istone Evrope. prigovora. U tom je smislu pro-
Pokazujem da se ta vana praznina u znanju pojavljuje kao posljedica dvaju turatni stav mogue plauzibil-
no artikulirati iz nacionalistike
sinergikih procesa: nastojanj nacionalno ogranienih drutvenih znanosti perspektive. Mirovni je aktivi-
u cijeloj regiji da legitimiraju novu stvarnost i prikau je kao obnovljenu povi- zam, s druge strane, uoblien
jesnu normalnost zdruena su s nevoljkou aktivist za sistematskiju refle- irim, globalno orijentiranim
ksiju o svojem graanskom angamanu. skupom vrednota po kojima se
rat ili bilo koju drugu vrstu voj-
U drugom odjeljku teksta, na osnovi empirijskih izvora koji ukljuuju du- nih sredstava ne smije upotre-
binske intervjue s protagonistima ARKH, njene interne dokumente, arhivski biti za razrjeavanje sukoba.
materijal i novinske lanke, ispitujem kako se o svrhovitosti proturatnog an- Mirovni aktivizam pokreu na-
ini djelovanja orijentirani pre-
gamana raspravljalo meu aktivistkinjama i aktivistima Kampanje u toku
ma zajednici i on esto proizlazi
oruane agresije na njihovu zemlju.03 Prevlast anglosaksonskih studija dru- iz jasnog, uglavnom ljeviar-
tvenih pokreta koje rijetko naputaju vlastiti kulturni kontekst dovelo je do skog, politikog stava.
specifine pristranosti u istraivanju proturatnog i pacifistikog angamana.
03 Svi inae neatribuira-
Pacifistiki odnosno proturatni aktivizam u zapadnim zemljama (koji je pri- ni citati potjeu iz mojih inter-
vlaio veliku pozornost drutvenih znanosti sve od vijetnamskog rata (npr. vjua uraenih na hrvatskom je-
Chatfield & Kleidman, 1992; Klandermans, 1991, 1997)), nuno je udaljen od ziku 2010. i 2011. godine.

213 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

04 Budui da su prven-
stveni adresat takvih prigovora
politike vlasti, tu formu anga-
mana nazivam indirektnim pro-
turatnim aktivizmom.
214
podruj rastrzanih ratnim konfliktima. U takvom je angamanu obino rije
o nastojanjima aktivista da vlasti podvrgnu pritisku kako bi se ove povukle iz
vojnog mijeanja na udaljenim mjestima koja se ne nalaze pod njihovom su-
verenom jurisdikcijom. Demonstranti tamo djeluju unutar relativno stabilnih
pravnih sistema koji, premda propisuju sankcije za krenje zakona, osigura-
vaju pravo na javno iskazan nenasilni politiki angaman.04 Tarrow (1998, str.
19) zapaa da se modele politikog procesa rijetko sistematski primjenjivalo
izvan liberalno-demokratskih poredaka Zapada, gdje se zapravo zbiva vei-
na aktivistikih epizoda (Alimi, 2009).
Spomenuti fokus zapadnih drutvenih znanstvenika donekle zamaglju-
je specifine znaajke proturatnog graanskog angairanja na mjestu na ko-
jem se zbiljski odvijaju oruani sukobi. Borba da se smanji teinu posljedica
rata i da se suprotstavi monim mainerijama nacionaliziranja jest aktivnost
koja lako moe dovesti u opasnost i ovjekov ivot. Angairanje u takvoj vrsti
graanskog aktivizma hrabar je in koji aktivistima obino priskrbljuje zlo-
kobnu etiketu nacionalnih izdajica i uzrokuje znatne pravne, socijalne, fizike
i financijske tete. U svojoj klasinoj studiji mikrostrukturnih aspekata ulaska
aktivista u visokorizini angaman, McAdam (1986, str. 67) pie da se mje-
avina strukturnih faktora i faktora stavova koja potie aktivizam visokog ri-
zika/tete razlikuje od mjeavine koja karakterizira aktivizam niskog rizika/
tete. Stoga je posebna znaajka ovog lanka to to nudi prikaz artikulacije
proturatne borbe koja se zbiva u okruenju u kojem se odvija oruani sukob.
U nepostojanoj politikoj atmosferi izvanrednog (ratnog) stanja, dodatno su
ograniena ljudska prava i slobode (koje se u sredinama u kojima se rat zbi-
va moda nije u potpunosti potovalo ni u mirnim vremenima). To dinami-
ku politikog angamana u koji se uputaju proturatni aktivisti na takvim
mjestima znatno razlikuje od dinamike angamana njihovih zapadnih kole-
ga/kolegica. Budui da njihove akcije i prigovori nisu upueni samo njiho-
vim vlastima, nego i opoj javnosti, te onima koje rat direktno pogaa (vojni-
cima, regrutima, prigovaraima savjesti, izbjeglicama, itd.), takav angaman
nazivam direktnim proturatnim aktivizmom. ARKH je dobar primjer direktne
proturatne borbe.
Prije nego to se uzmogne promotriti teorijski sofisticiranija pitanja kon-
stituiranja aktera, kao i procese unutranje fragmentacije i potonjeg pro-
padanja ili profesionalizacije, plauzibilnu polaznu toku za bilo koji teorijski
prikaz djelovanja Kampanje ini pitanje artikulacije proturatnog stava. Ovaj
lanak, dakle, daje doprinos empirijskom korpusu koji bi trebao omoguiti da
ARKH dobije pravo mjesto u interpretacijama bolnog raspada Jugoslavije i is-
todobno poziva na proirivanje tog korpusa. Otkrivanje i priznavanje protu-
ratnih pothvat vezanih uz ratove za jugoslavensko nasljee presijeca stro-
go nacionalne pripadnosti i ukazuje na raznorodnost jugoslavenske politike
scene s poetka 1990-ih godina. Ispitivanje takvih pothvata potcrtava prisu-
tnost protunacionalistikih i uglavnom centripetalno orijentiranih alternati-
va koje se lako gube u popularnim i pojednostavnjenim teorijskim obradama
raspada Jugoslavije. To, meutim, ne bi trebalo relativirati argumente nacio-
nalizma ili negirati njihov primat u objanjavanju dezintegracije jugoslaven-
ske federacije. Svaki pokuaj ublaavanja znaaja nacionaliz(a)ma za jugo-
slavenske ratove mogao bi osloboditi rukovodstva jugoslavenskih republika
odgovornosti za bolnu seriju ratnih konflikata 1990-ih (vidjeti recenziju Oli-
vere Milosavljevi (2003) o knjizi Dejana Jovia (2009)). Istraivanje protura-
tnog angamana koji se zbivao u Hrvatskoj, odnosno bivoj Jugoslaviji, do-
punjava autoritativno, ali esto jednostrano prouavanje nacionalizma, time
to pokazuje jugoslavenske politike alternative kao vane dijelove sloenog
ARK 1991. - 2011.
mozaika raspada Jugoslavije. Putanje razvoja tih inicijativa kljune su za ra-
zumijevanje kasnijih procesa putem kojih su formirane nacionalno ogranie-
ne NGO sfere u post-jugoslavenskim zemljama.

(Post-)jugoslavenska proturatna borba:

marginal(izir)an fenomen

Krajnje nasilan karakter ratova za jugoslavensko nasljee dosad je pota-

knuo dojmljivu pozornost u drutvenim znanostima (npr. Allcock, 2000; Po-
pov, 1991; Ramet, 1992, 2006; Woodward, 1995). Meutim, rasprostranjeno
insistiranje na iskrivljenjima uzajamno ojaavajuih nacionalistikih osjea-
ja, u veoj ili manjoj mjeri prisutnih u svim bivim jugoslavenskim republika-
ma, zamagljuje bogatu dinamiku proturatnog angamana koji se pojavio ne-
posredno uoi, te cijelim tokom jugoslavenskih oruanih sukoba. Gotovo dva
desetljea nakon Daytonskog mirovnog sporazuma (1995), vrlo malo znamo
o procesu tijekom kojega je neposredna prijetnja oruanog sukoba probudi-
la uspavane drutvene mree i ojaala postojee aktivistike krugove ili stvo-
rila nove. Jo se manje zna o obilju ideologijskih pozicija koje su pokretale
graanski angaman i njegove napetosti i fragmentacije. Takoer, nema so-
ciologijskih prikaza koji dostatno uvaavaju vanost jugoslavenskog protu-
ratnog organiziranja za sloenu geometriju dananjih graanskih poveznica i
otpor u post-jugoslavenskom prostoru. To bez sumnje predstavlja ozbiljnu,
premda ne i iznenaujuu, prazninu u sve brojnijim drutvenoznanstvenim
istraivanjima raspada Jugoslavije.
Upadljivo pomanjkanje studija koje bi se bavile (post-)jugoslavenskim
proturatnim i pacifistikim inicijativama moe se objasniti nizom meusob-
no povezanih razloga. Manjak interesa za tu temu neodvojiv je od naina na
koji znanstvenici percipiraju narav i uzroke jugoslavenskih destruktivnih na-
cionalizama i konane dezintegracije te zemlje. Veina studija o bivoj Jugo-
slaviji, a osobito one koje su kronologijski blie oruanim sukobima (npr. Ka-
plan, 1993; Glenny, 1993; Maga, 1993), zasnovana je na paradigmi po kojoj
su multinacionalna drutva po definiciji konfliktna, te ih karakterizira ten-
dencija prema etniki homogenim nacionalnim dravama (Devi, 1997). Takvi
pristupi promatraju etniki identitet kao fiksnu kategoriju koja prekriva itav
niz drugih moguih osobnih pripadnosti, te ne ostavljaju dovoljno prosto-
ra za transrepubliki, opejugoslavenski ili nadnacionalni mirovno orijenti-
ran graanski angaman. Postoje, dakako, znanstvenici inozemni, domai
i oni iz dijaspore koji pruaju uravnoteenija objanjenja dopunjajui i una-
preujui argumentaciju nacionalizma analizom dugoronih drutvenih kre-
tanja i kulturnog ivota zemlje (npr. Devi, 1997; Dragovi-Soso, 2002; Frid-
man, 2006, 2011; Gordy, 1999; Jansen, 2005; Sekelj, 1992).
tovie, velik dio suvremenih istraivanja nekritiki normalizira sada-
nju post-jugoslavensku situaciju, promatrajui novostvorene i jo uvijek
nepotpuno konsolidirane nacionalne drave kao prirodne rezultate dugo-
trajnih povijesnih procesa. Da bi to postigli, znanstvenici esto potcjenjuju
decenije bogatog i dinaminog politikog razvoja koji se odvijao unutar (ma-
nje ili vie) pluralistinog, a ne monolitnog, okvira jugoslavenskog socijaliz-
ma. Tako se postupa unato injenici da su prvenstvene linije politike podje-
le unutar jugoslavenskog socijalistikog reima bile vie klasne i rodne nego
etnike naravi (Tomi & Atanackovi, 2009).
Nakon drutvenih pojava koje donose dubok razdor, kao to su ratovi i
prisilne migracije, postoje mnogobrojna nastojanja da se intervenira u povi-

215 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

05 Rabim rije aktiviz-
mi (umjesto aktivizam) kako
bih podcrtao raznovrsnost ide-
ologijskih i strategijskih opci-
ja unutar (post-)jugoslavenske
proturatne borbe.
216
jesnu injeninost i da je se iskrivi zamraivanjem i revidiranjem kolektivnih
povijesti i osobnih biografija. Kulji (2010, str. 240) tvrdi da je, im su zavre-
ni oruani sukobi na jugoslavenskom teritoriju, zaet graanski rat za sje-
anje. I smo drutvenoznanstveno istraivanje moe postati sauesnikom
u procesima krivotvorenja sjeanj; mogue je da ne uspije umaknuti domi-
nantnim diskursima koje je imalo kritizirati, ili da ih ak pone i smo per-
petuirati (vidjeti i Stubbs, 2001). Jansen (2002, str. 17) iznosi tezu da i ne-
ki meu boljim novinarskim prikazima (te najgore etnografijske studije) nude
prilino homogenu i strukturiranu sliku koja i nenamjerno ponavlja neke od
zamki dominantnog post-jugoslavenskog nacionalizma. Specifino drutve-
noznanstveno dijeljenje jugoslavenskog prostora, u kojem je postalo priro-
dnije stavljati teite na novostvorene nacionalne drave, predstavlja jednu
od posljedica rata. Jasna Dragovi Soso (2008, str. 28-29) priznaje to kada
tvrdi da se u postojeoj literaturi:
... nacionalne grupacije Jugoslavije ponekad tretira na pretjerano homogen
nain (kao Srbi, Hrvati, Slovenci itd.) na tetu isticanja raznolikosti iskustava
i stavova koji postoje unutar svake od njih. Bilo na razini elite ili obinih ljudi,
prikazi procesa raspada Jugoslavije esto zanemaruju interaktivnu narav ra-
znih partikularistikih nacionalizama ili politikih mjera i odluka razliitih sa-
veznih, republikih i pokrajinskih vodstava. [...] Premda dakako postoje iznim-
ke od tog pravila, akademska literatura o raspadu Jugoslavije usredotoena
je na elite, a ne na lokalne, socijalne i porodine povijesti i oblike mobilizacije
odozdo [naglasak BB].
Takvo postupanje zamrauje ono to Maja Povrzanovi Frykman (2003, str.
58) naziva proivljenim iskustvom rata. Perspektiva odozdo, bilo u odnosu
na rtve, vojnike, aktiviste ili one koji izbjegavaju mobilizaciju, ostaje u sjeni
veliajnih narativa nacionalizma i geostrategijskih preobrazbi nakon pada is-
tonoevropskog socijalizma. To takoer marginalizira i itav korpus povije-
snih batina, delegitimirajui jugoslavensko socijalistiko iskustvo i destabi-
lizirajui neke od njegovih temeljnih vrijednosti (poput antifaizma).
Drugi razlog pomanjkanja zanimanja za jugoslavenske odnosno hrvat-
ske proturatne i pacifistike aktivizme05 jest to to su aktivistike grupe doi-
sta bile malene i esto razjedinjene i potisnute (Pei, 1992). Inga Tomi-Ko-
ludrovi (1993) tvrdi kako od usvajanja Ustava 1974. do uvoenja politike
pluralnosti u Jugoslaviji, Hrvatska nije bila popritem novih socijalnih pokre-
ta kao vaninstitucionalnog okupljanja karakteristinog za post-industrijska
drutva. Po njoj, jugoslavenski je socijalizam promovirao razlike, a istodob-
no je potiskivao njihove socijalne i politike pojavne oblike. Tomi-Koludrovi
uvodi pojmove atomiziranih alternativa i alternativnih inicijativa kako bi obja-
snila socijalno marginalizirane oblike alternativnog i potencijalno subverziv-
nog ponaanja koji su uspijevali nai put do javnosti.
S tim u vezi, aktivistiko jezgro ARKH u samom poetku njenog djelova-
nja brojilo je priblino 20 aktivistkinja i aktivista. To ne iznenauje s obzirom
na to da proturatna nastojanja i ne mogu biti drugo doli marginalna i nesta-
bilna kada rat ve pone. Graanska osporavanja, posebice ona u nepostoja-
nim politikim okruenjima, sama su po sebi epizodna. Takva nastojanja bi-
la su daleko od sredita pozornosti svjetskih medija koji su o ratu izvjetavali
na ignorantski, stereotipan i senzacionalistiki nain, pojednostavnjujui po-
vijesne kontroverzije i svodei njihovu kompleksnost na proste binarne su-
protnosti. To je posebice vailo u vrlo ranom razdoblju djelovanja Kampanje,
dok je jo gradila svoju ideologijsku poziciju unutar jugoslavenskog sukoba.
ARK 1991. - 2011.
Kako je rekao Wam Kat (citaran u Markovi, 1995, str. 35), nizozemski mirov-
ni aktivist i lan Kampanje:

...mirovni pokret u Beogradu bio [je] daleko poznatiji u svijetu, dok se na ARK,
premda je bila vrlo aktivna, gledalo kao na mirovni pokret u faistikoj zemlji,
koji ba nema mogunosti da djeluje na vlast. S druge strane, njegove se akci-
je nije s odobravanjem prihvaalo ni u Hrvatskoj bilo je to neto kao izdaja.

U stvari, velik dio tradicionalne zapadne sociologijske znanosti posveene

demokraciji i graanskom angamanu obino prelazi preko kratkotrajnih po-
kuaja i teite stavlja na trajne organizacije ili, u najmanju ruku, na one koje
uspiju bolje izdrati pritiske reima (Kaldor, 2003).
tovie, generacija najangairanijih aktivistkinja i aktivista ARKH nije u
dovoljnoj mjeri promislila vlastiti proturatni aktivizam. Tokom svojeg teren-
skog rada (2010-2011) shvatio sam da postoji jedna vrsta straha od privati-
ziranja ili monopoliziranja pokreta. Mnoge aktiviste zabrinjava mogunost
da kroz pisanje i nehotice prisvoje dostignua kolektivnih nastojanja ili da
od njih profitiraju. Jedno od centralnih pitanja poslijeratne dinamike graan-
skog angamana u jugoslavenskom prostoru vezano je uz to tko ima pra-
vo autentino govoriti o pacifistikim pothvatima i u njihovo ime. Tko mo-
e stvarno prisvojiti znatni aktivistiki kapital nastao tokom posljednja dva
desetljea, ija vrijednost raste s pogoranjem socijalnih uvjeta i sve moni-
jim pritiscima profesionalizacije? Takva praksa u atmosferi u kojoj su i sami
drutveni znanstvenici postali obezvrijeeni (vidi upanov (2002) o pojmu
descijentizacije) i zlorabljeni u partikularne politike svrhe, ostavlja vanu
prazninu u post-jugoslavenskoj sociologijskoj znanosti. Iz rasprostranjene
nevoljkosti da se heterogena i bolna iskustva podvrgne bliem (teorijskom)
pregledu proizlaze frustracije, razoaranja i nesporazumi.
Pa ipak, enske aktivistike grupe po cijeloj regiji kontinuirano dokumen-
tiraju svoj angaman, kao i brojne primjere feministike internacionalne so-
lidarnosti (npr. Barilar et al., 2001; Kesi, Jankovi & Bijeli, 2003; Sklevicky,
1996; Vukovi & Trifunovi, 2007; Zajovi et al., 2007). Ne smije se zabora-
viti ni ustrajne znanstvene napore hrvatskih antropologa/antropologinja i
etnografa/etnografkinja u analizi svakodnevnih iskustava povezanih s ratom
u Hrvatskoj 1990-ih (ale Feldman, Prica & Senjakovi, 1993; Jambrei Kirin
& Povrzanovi, 1996; Povrzanovi Frykman, 2003). Takoer, Boievi (2010)
je nedavno uredio knjigu koja razmatra pozitivnu praksu izgradnje mira u
poslijeratnoj Hrvatskoj. Ta zbirka kratkih ogleda koje su napisali sami hrvat-
ski mirovni aktivisti i aktivistkinje bavi se aktivnostima izgradnje mira koje su
organizirali domai akteri, a esto financijski podravale inozemne fondaci-
je. U toj se knjizi raspravlja i o Projektu Pakrac, ali se ne uputa na teorijski re-
levantan nain u osnivanje i djelovanje ARKH (osobna promiljanja o tim pro-
cesima vidjeti u Otri, 1992/2010). Knjiga ne ocjenjuje regionalnu dinamiku
u sferi pacifistikog graanskog organiziranja, a autorice i autori zapravo
trae da se uloi vie napora u dokumentiranje i analiziranje rada na izgradnji
mira u Hrvatskoj i u post-jugoslavenskom prostoru.
Nadalje, u svojoj knjizi Akteri bez drutva, Dvornik (2009) analizira razvoj-
nu putanju civilnih drutava u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini u konte-
kstu jugoslavenskih oruanih sukoba. On zakljuuje da istonoevropske tran-
zicije nipoto nisu linearni procesi koji neizbjeno vode unaprijed odreenom
cilju. Civilne aktere u nestabilnu okruenju, kao u post-jugoslavenskom slu-
aju, ne treba gledati kao eksponente irih socijalnih pokreta, nego kao krea-
tore i promotore politikih alternativa koji se odupiru sveprisutnosti reima.

217 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina
 06 Autor tvrdi da poj-
movi poput civilnog drutva
ili demokracije nisu neposre-
dno prenosivi (str. 20) iz za-
padnog politikog konteksta u
novostvorene postkomunisti-
ke nacionalne drave. Pa ipak,
njegov prikaz ne vri odluujui
otklon od perspektive civilnog
drutva koja proima noviju
drutvenoznanstvenu literaturu
o ovoj regiji (vidjeti npr. Vujadi-
novi et. al., 2005). Na drugom
sam mjesto pokazao da se ci-
vilno drutvo vie ne moe smi-
sleno koristiti za razumijevanje
kompleksne geometrije soci-
jalnih, politikih i osobnih inte-
rakcija, suradnji i otpor unutar
postjugoslavenskih graanskih
sfera to ih karakteriziraju za-
mjetne asimetrije moi (Bili,
2011). Njegova definicijska ne-
uhvatljivost i logika inkohe-
rentnost omoguuju civilnom
drutvu da obujmi ideologij-
ski i povijesno krajnje divergen-
tne pojave. Zahvaljujui svojoj
pojmovnoj elastinosti, civilno
drutvo je kognitivno lako do-
stupno sredstvo i depolitizirana
paradigma pogodna za maski-
ranje mrea moi, esto uvje-
tovanih inozemnim politikim
agendama. Raniju kritiku pojma
civilnog drutva u kontekstu
post-jugoslavenskog protu-
ratnog angamana vidjeti kod
Stubbs (2007).
07 S tim na umu, vrijedi
zapaziti da hrvatska graanska
scena jednog od svojih najak-
tivnijih promatraa ima u Pau-
lu Stubbsu, britanskom sociolo-
gu i aktivistu koji ivi u Zagrebu.
Takoe, gotovo iskljuiv pred-
met istraivaa smjetenih u
zapadnim akademskim krugo-
vima ili poteklih iz njih jesu ne-
ke od bivih republika: Hrvatska
(Stubbs, 1996, 2001 te u novi-
je vrijeme, Baker, 2010), Srbija
(Fridman, 2006; Gordy, 1999),
Bosna (Bugarel, 2004; Dujizin-
gs et al., 2007; Fagan, 2008;
Helms, 2008). Sumnjam da bi
ijednom prijeratnom jugosla-
venskom sociologu ili sociolo-
ginji bilo problematino baviti
se sociologijskim istraivanjem
koje se odnosi na cijelu njiho-
vu zemlju. S druge je strane go-
lema veina socijalnoznan-
stvenog rada objavljenog prije i
tokom raspada zemlje uz raz-
liita teita specijalizacije bi-
218
S obzirom na to, trebalo bi podrobnije ispitati odgovornost dosad etabliranih
aktera civilnog drutva za monopoliziranje graanske scene, novca i resur-
sa, te time i slabljenje kako vlastita kritikog glasa, tako i drugih grassroots
inicijativa koje ne djeluju u glavnom gradu.06
K tome, tokom dviju godina terenskog rada u regiji zapazio sam da meu
mnogim ispitanicima/aktivistima po cijelom jugoslavenskom prostoru po-
stoji osjeaj zasienosti intervjuima koje obavljaju mladi, obino loe in-
formirani i stoga i nedovoljno kulturalno osjetljivi istraivai. Kod nekih is-
pitanika i ispitanica postojao je osjeaj da mladi znanstvenici koriste kako
emocionalno tako i vrijednosno optereeno znanje aktivista za napredak u
osobnoj karijeri na mjestima udaljenima od politikih napetosti i skuenih fi-
nancijskih okolnosti. Proturatni angaman u osiromaenoj i autoritarnoj sre-
dini koja se nala u oruanom sukobu izrazito je iscrpljujua aktivnost. Vie
od deset godina nakon kraja ratova za jugoslavensko nasljee mnogi prota-
gonisti moda se i dalje usteu od promiljanja svoje graanske borbe zbog
osjeaja psihike iscrpljenosti, premorenosti ili razoaranosti to ih takvo
djelovanje moe izazvati (vidjeti Goodwin, Jaspers & Polletta, 2001). Iritacija
na koju se katkad nailazi meu aktivistima slina je onoj koju uzrokuje bez-
broj stranih strunjaka ili konzultanata koji nakratko posjeuju regiju, esto
u cilju samopromocije.07
Istraivaki intervjui su najproduktivniji i obostrano korisni u onim slua-
jevima u kojima i istraiva i aktivist prihvaaju ideju da je kritiko znanstve-
no prouavanje produetak drutveno odgovornih graanskih nastojanja.
ARKH je bila rizomska organizacija koja je povezivala mnogobrojne niti kako
ideologijski, tako i strategijski divergentnih graanskih aktivizama u Hrvat-
skoj iz razdoblja 1980-ih (antinuklearnih, feministikih, ekologijskih, prigova-
raa savjesti, skvotera i drugih; vidjeti Laraa, Johnston & Gusfield, 1994). Taj
graanski angaman bio je nadahnut tada vrlo popularnom paradigmom no-
vih drutvenih pokreta koja je u jugoslavenskom politikom prostoru bila teo-
rijski najproduktivnija u Sloveniji (Mastnak, 1994). Djelovanje Kampanje obi-
ljeavale su mnogobrojne napetosti, umnoavanja i podjele koje su ponekad
najranije sudionice i sudionike smjetale na same krajnosti politikog spek-
tra. S obzirom na njihovu jedinstvenu strukturnu situaciju (Kriesi, 1992,
str. 194), drutveni znanstvenici su prisiljeni posredovati meu sukobljenim
stranama, ukljuujui i one koje doivljavaju drutvene znanosti kao djela-
tnost to legitimira drutvenu zbilju i intervencije vlast u nju. Potreba da se
ouva kritiki glas ak i nakon emocionalno vezujuih opetovanih razgovo-
ra koji pobuuju duboko internalizirane vrednote i osjeaje, ini ovjeka bol-
no svjesnim Douglasovog (1976) argumenta kako terensko istraivanje moe
imati i izdajniku notu.
S tim u vezi, jedan od najozbiljnijih izazova na koje nailazi onaj tko prou-
ava ovakav (post-) jugoslavenski graanski angaman jest pronai put kroz
gustu umu razbacanih, krivo imenovanih, praznih ili prenategnutih poj-
movnih etiketa koje se ponekad udljivo lijepe na drutvene pojave i politi-
ke orijentacije kojima ne pripadaju. Pojmovi koji djeluju unutar takvog istra-
ivakog odnosno aktivistikog polja nestabilni su idealni tipovi privremeno
fiksirani u retrospektivnoj sociologijskoj imaginaciji. Zato je bitno otvori-
ti prostor za fino podeavanje konkretnih ideologijskih stavova i strategij-
skih odluka u svjetlu vrtoglavo dinamine politike zbilje u kojoj povezanosti,
vrednote i politika ponaanja stjeu ili gube drutvenu relevantnost. Budui
da, kako dokazuje Alberto Melucci (1995a, str. 61), kolektivno djelovanje tre-
ba promatrati kao sistem napetost, zadatak drutvenog znanstvenika koji
istrauje (post-)jugoslavenske proturatne aktivizme nije da ukruti tijek, imo-
ARK 1991. - 2011.
bilizira pojmove i uredi ih na pravi nain. Umjesto toga, cilj je istraivanja la po svojem geografijskom
obuhvatu jasno jugoslavenska
mapirati raznolikost opcija i pruiti snimak koji mora odraziti kako poseb-
(npr. Banac, 1984; Cohen, 1989;
ni povijesni trenutak u kojem je uinjen, tako i konkretne odluke koje dono- Denitch, 1994, Golubovi, 1988;
si sam/a istraiva/ica. Taj znanstveni rad, razapet izmeu razumijevajueg Koroi, 1988; Ramet, 1992; Se-
gustog opisa i drutvenoznanstvene analize koja see onkraj golog empirij- roka & Pavlovi, 1992; Single-
ton, 1976; Tomasevich, 1955).
skog materijala, slian je pokuaju da se trodimenzionalni predmet projicira
u dvodimenzionalnu ravninu, to je proces u kojem se neizbjeno gubi neke
vane aspekte prouavane pojave. Stubbs (2010, str. 16) taj izazov dobro iz-
raava kada kae:

Pokuati opisati i analizirati izgradnju mira na post-jugoslavenskim prosto-

rima od 1991. godine do danas gotovo je isto kao pokuati prikazati raznovr-
san i dinamian krajolik u nizu crno-bijelih fotografija. Neke e bitne znaajke,
pa ak i ljepota, moda biti uhvaene, no vrlo vjerojatno na raun bogatstva,
kompleksnosti i svakako irokog spektra boja. Takve fotografije ne mogu biti
nita vie od selektivne memorije koja govori moda jednako o fotografu kao i
o samom krajoliku. Postoji rizik da se ignorira i smatra nebitnim ono to drugi
mogu vidjeti i razumjeti kao kljuno.

Na kraju, ARKH u javnom ivotu Hrvatske vie nije prisutna u svojem inici-
jalnom obliku: u meuvremenu ju je zamijenilo mnotvo organizacija ko-
je predstavljaju autonomne pravne osobe. Najveim su dijelom posveene
pitanjima vezanima uz ljudska prava i djeluju unutar sveobuhvatne paradi-
gme suoavanja s prolou kroz niz pravnih mehanizama i pristupa poznatih
kao tranzicijska pravda (Akhavan, 1998; Suboti, 2009). Zbog relativno sla-
be dokumentacije i teorijske obrade, oni koji danas rade u takvim vrlo profe-
sionaliziranim organizacijama moda nisu ni svjesni najranijeg aktivistikog
porijekla svojih institucija. To odraava poslijeratnu kako akademsku tako i
praktino-politiku orijentaciju prema ispravljanju posljedica rata i razjanja-
vanju faktora pomirenja (Helms, 2003) i odravanja mira (krabalo, Mioi-
Lisjak & Papa, 2006). Internacionalni mehanizmi tranzicijske pravde, kao to
je Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju, donose mnogo svjedoenj,
izvjetaj i drugog materijala za istraivanje koji bacaju novo svjetlo na zna-
ajna politika kretanja i hrane znanstvene debate (Cohen & Dragovi-Soso,
2008). S obzirom na socijalno, politiko i ekonomsko pustoenje koje su iza-
zvali jugoslavenski oruani sukobi, reflektori istraivaa su sve od svretka
rata upravljeni na hitnije i praktinije poslijeratne aspekte bolnog raspada
Jugoslavije. Ta je praksa zamaglila podjednako vane poetne stadije konsti-
tuiranja proturatnih aktera i ovladavanja politikom proturatnog angamana
usred oruanog sukoba.

Artikuliranje proturatne borbe u vojno napadnutoj zemlji

Krajnje uzmemirujue drutvene pojave, meu kojima su ratovi daleko naj-

tetniji, ugroavaju osobnu dobrobit i potiu zajednice na homogenizaciju,
smanjujui time prostor za politiki angaman. Rat ne doputa siva podru-
ja: integralan je dio njegove destruktivne logike dosljedno uklanjati ono al-
ternativno, nepoznato, neklasificirano, izmijeano. U svojem poslanju to to-
talizira i negira temeljne principe drutvenog ivota, rat bogatstvo ljudskog
iskustva svodi na krupne binarne suprotnosti. U takvim okolnostima vlasti
proizvode i ire jednodimenzionalno tumaenje nepovoljnih dogaaja, zahti-
jevajui odanost svojim mjerama i nadajui se legitimirati svoje postupke.

219 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina
 Uoi poetka ratova za jugoslavensko nasljee, hrvatski graanski akti-
visti i aktivistkinje, koji su uglavnom djelovali u Zagrebu, smatrali su da an-
tiratni angaman ima smisla ak i u situaciji u kojoj je njihova zemlja vojno
napadnuta. Svjesni injenice da kreu tekim putem otpora prevladavajuoj
politici, pripremili su se za sankcije i stigmu koje prate optuene za nelojal-
nost nacionalnoj stvari. Artikuliranje i odravanje krhkog proturatnog sta-
va u napadnutoj Hrvatskoj bilo je zahtjevan pothvat, mnogo tei u uspredbi s
onim koji se dogaao u zemlji koja je poela izvoziti rat preko svojih granica.
Kako kae jedan protagonist Kampanje,

mislim da neu jako naruiti objektivnost ako kaem da nam je bilo tee biti u
tom antiratnom angamanu ovdje, nego ljudima u Srbiji, zato to su u napa-
dnutoj zemlji vojne akcije legitimne. Agresija je nelegitimna kao takva. Obrana
je kao obrana legitimna, i ti sad mora nalaziti one detalje, one fine linije gd-
je obrana prelazi u unutranju agresiju. To je esto bilo pitanje nijansi koje smo
morali objanjavati sebi i drugima.

Aktivisti i aktivistkinje su vrlo rano shvatili da e odravanje komunikaci-

je s drugim jugoslavenskim republikama tijekom sukoba biti jedno od tei-
ta proturatnog angamana. Ratovi za jugoslavensko nasljee poeli su pa-
rati socijalno tkivo koje je povezivalo ljude u Jugoslaviji putem interetnikih
brakova, prijateljstava, te akademske i ekonomske suradnje po cijelom jugo-
slavenskom prostoru. Nacionalistikim je vodstvima bila potrebna izolacija
kako bi lake propagirala vlastitu politiku stvar. Budui da su telefonske li-
nije i potanski kanali bili raspoloivi samo nou ili, pak, potpuno prekinuti,
ostati u vezi s prijateljima, kolegama i roacima s druge strane bilo je i izu-
zetno teko, ali i kljuno za sudionice i sudionike Kampanje. Aktivisti su znali
da e im njihovi ak i tako oslabljeni oblici komunikacije pomoi da bolje ko-
ordiniraju svoje proturatne aktivnosti i sprijeiti da podlegnu zagluujuoj
nacionalistikoj buci kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Budui da su pokua-
ji komuniciranja predstavljali zalog normalne koegzistencije u poslijeratnom
razdoblju, komunikacija je postala sredinjom programskom znaajkom
djelovanja Kampanje. Kako pie Zoran Otri u Povelji Antiratne kampanje
neposreno nakon osnivanja organizacije 1991.,

Kako god budu rijeeni dananji sukobi, ljudi e na ovim prodrujima nastavi-
ti ivjeti zajedno. Svima nam je potreban mir, svi moramo raditi na razvoju de-
mokracije i postizanju ekonomskog, socijalnog i ekolokog blagostanja. Inte-
resi su nam isti, rat i nasilje svima donose tetu.
Graani svih republika i pripadnici svih naroda moraju, bez obzira na sve
tekoe, odrati i razvijati meusobnu komunikaciju i suradnju na obostra-
no korisnim projektima. Dio smo suvremene Europe u kojoj dravne granice
sve vie spajaju, a ne razdvajaju pojedince i narode. Vlade i druga dravna ti-
jela imaju ogranienu funkciju i domet. Oni ne mogu biti ekskluzivni zastupnik
naih interesa.
Mi, graani naih republika, graani Europe i svijeta, odluno odbacujemo
nasilje i rat. Komunicirat emo i suraivati bez obzira na razlike u politikim
opredjeljenjima i bez obzira na to kako budu rijeeni odnosi meu republika-
ma. Svaki za sebe i svi zajedno, na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou,
suprotstavljat emo se onima koji pozivaju u rat i zalagati se za slobodu, prav-
du i blagostanje za sve.

220 ARK 1991. - 2011.

Potreba da se ostane u kontaktu u tekim okolnostima prisilila je lanica i
lanove Kampanje da smiljaju kreativna rjeenja i iznau dotad jedva po-
znata sredstva komuniciranja.

Bilo je bitno da uope komuniciramo... odmah je nestalo svih tih normalnih

veza, komunikacije, pote, telefona, faksova, tako da smo morali pronalazi-
ti druge naine... elektronsku potu smo poeli koristiti ve od 92. A jedini ko-
ji su u ovoj zemlji uope neto znali o tome bili su ljudi sa univerziteta koji su
imali akademsku mreu... nitko drugi nije imao pojma o tome to je to elek-
tronska pota, to to znai kad nekom da email... dakle, da, bilo nam je vano
da odrimo komunikaciju, da znamo da oni [antiratne aktivisti u Srbiji, BB] po-
stoje, kao to je i njima bilo vano da znaju da smo mi aktivni...

Inozemni pacifistiki aktivisti08 pomogli su Centru za mir i nenasilje (Ljublja-

na), Antiratnoj kampanji (Zagreb) i Centru za antiratne akcije (Beograd) da for-
miraju elektroniku mirovnu mreu nazvanu ZaMir. Premda nije bilo mogue
da vorita u Beogradu i Zagrebu komuniciraju direktno, razmjena poruka
omoguena je posredstvom drugih servera u Njemakoj, Britaniji i Austriji.
ZaMir je brzo rastao i ukljuio hiljade korisnika diljem jugoslavenskog prosto-
ra i pruao im pouzdane informacije koje su umaknule dravnoj cenzuri. Ka-
ko kae Wam Kat (citiran u Markovi, 1995, str. 35):

Mislim da je razlog nevjerojatna elja za komunikacijom, dobivanje i razmje-

na informacija. U Hrvatskoj su mediji kontrolirani i nepouzdani, ak i za najje-
dnostavnija pitanja to se zbiva u Americi, pa ak i u Sarajevu. Informacije iz
mree su mnogo pouzdanije. Glad za informacijama bila je razumljiva za ivot
unutar informacijske izoliranosti nije bilo mogue ni telefonirati u Sarajevo
ili Pritinu. ... Taj boom u koritenju kompjutera, ak i kod ljudi koji ih nisu uo-
pe koristili, nije zabiljeen nigdje u Evropi, jer nije bilo potrebe.

Pored ZaMira, Antiratna kampanja je pribjegla i drugom sredstvu komuni-

ciranja koje e postati jedna od njenih najprepoznatljivijih znaajki. aso-
pis Arkzin bio je prvi put objavljen 1991.; nadahnula ga je publikacija sloven-
ske mree za Metelkovu koja se zvala Mzin. Tokom 1990-ih godina (uz neke
fluktuacije) Arkzin je objavljivao informacije o proturatnim aktivnostima u ju-
goslavenskom prostoru, a takoer je otvorio mnoge drutveno relevantne
teme, od feminizma i ljudskih prava do novih i kibernetikih medija. Uredni-
ca-osnivaica Arkzina Vesna Jankovi kae (prema citatu u Vidovi, 2010):

Bili smo svjesni da je vano imati svoj medij. Znali smo da e u ratnim okolno-
stima doi do zatvaranja medijskog prostora za svako drugaije, a osobito kri-
tiko miljenje. Mainstream mediji sve su vie bili u slubi nacionalne homoge-
nizacije i mobilizacije, pa za ovakav tip antiratnih, mirovnih i ljudsko-pravnih
aktivnosti nije bilo mjesta. ... Arkzin je imao razvojnu putanju od malog fanzina,
koji smo prvotno fotokopirali u 500 primjeraka, do novine koja se prvotno ti-
skala u dvije tisue pa potom u 10 tisua primjeraka. Kasnije smo to poeli teo-
rijski utemeljivati kroz pojam medijskog aktivizma. Arkzin nikada nije imao pre-
tenziju postati prava profesionalna novina, nego se uvijek doivljavao kao dio
scene i kao dio te prie o medijskom aktivizmu, a koja je i na Zapadu u to vri-
jeme bila djelomino nova i aktualna. ... Arkzin je takoer bio prvi medij koji je
objavljivao tekstove o tada narastajuoj techno rave sceni. Arkzin je bio medij u 08 Bitnu ulogu u tom
najirem smislu te rijei, svojevrsna privremena autonomna zona, prostor koji pothvatu odigrala su dva aktivi-
je razliitim supkulturama davao osjeaj snage i generirao cijelu scenu. sta, Wam Kat i Eric Bachman.

221 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

09 Taj je fenomen po-
znat kao deloacija. Vidje-
ti knjigu Deloacije u Hrvatskoj:
pravni, etiki i socijalni aspekti
(1994), koju je objavio Hrvatski
helsinki odbor, koji je takoer
igrao vanu ulogu u spreava-
nju deloacija.
10 lanak koji propi-
suje rok ukinuo je Ustavni sud
Hrvatske 1998. godine, kao
rezultat kampanje koju je orga-
nizirala Unija 47, koja je djelo-
vala kao dio ARKH.
11 Svarun je bio aktivi-
stika grupa osnovana u Zagre-
bu 1986., koju se moe smatrati
glavnom prethodnicom AR-
KH. Ni djelovanje Svaruna ni-
je dostatno teorijski obraeno.
Bilo bi posebice vano obnovi-
ti sjeanje na njega obzirom na
njegovu funkciju jaanja aktivi-
stikog kruga i pripremanja ak-
tivistkinja i aktivista za hrabri-
ji graanski angaman koji je
uslijedio u 1990-ima. Kako kae
McAdam (1986, str. 70), sva-
ki daljnji prodor u sigurne oblike
aktivizma poveava integraci-
ju regruta u mreu, ideologij-
ski afinitet s pokretom i oda-
nost aktivistikom identitetu,
kao i njegovu prijemivost za
zahtjevnije oblike sudjelovanja.
Upravo ovakav proces postu-
pnog regrutiranja ima izgleda
odnjegovati aktivizam visokog
rizika. S tim u vezi vidjeti Vido-
vi (2010).
222
Osim toga, pored komunikacije, sredinja preokupacija ARKH bila je zatita
ljudskih prava. Aktivistkinjama i aktivistima je postalo jasno da se u vrijeme
kolektivnog vrenja (kako bi Durkheim nazvao specifinu vrstu energije ko-
ju proizvodi homogena skupina) lake prekorauje norme drutvenog ivota.
Jedan se aktivist sjea:
Puno je stvari tada otvoreno i znali smo da e neke biti jo vanije u buduno-
sti, te da e promjene trajati godinama i decenijima, ali jedna je konstanta od
poetka obrana ljudskih prava, graanskih prava, osobnih prava... to je bi-
lo sasvim jasno...
Ne iznenauje to su u snano nacionalno-homogenizirajuoj Hrvatskoj po-
etkom 1990-ih dola u pitanje prava nehrvatskih manjina, posebice Srba.
Jedna od glavnih aktivnosti lanica i lanova Kampanje bila je podrka hrvat-
skim graankama i graanima srpskog porijekla koje su vlasti ugroavale i u
nekim sluajevima izbacivale iz domova.09 Akcije Kampanje u vezi s tim e-
sto nisu imale uspjeha u smislu obrane imovine ljudi, ali bile su hrabar in so-
lidarnosti sa sugraankama i sugraanima. Kako se prisjea jedan aktivist
Kampanje:
Mi smo bili prvi koji smo otkrili problem nasilnog izbacivanja ljudi iz stanova. A
kako smo to otkrili? Ne tako da smo mi to traili, mi nismo uope znali ... ima-
li smo jedan principijelni istup protiv nasilnog rjeavanja tih post-jugosloven-
skih konflikata, dok nam nisu kao jedinoj organizaciji koja se bavi graanskim
pravima zakucali na vrata ljudi koje su izbacivali iz stanova. I onda smo na to
reagirali najnaivnije i najneposrednije... kad bismo uli da se nekome prijetilo,
otili bismo tamo da budemo s njima, da pravimo probleme ovima koji ih ele
izbaciti, informirali one promatrae evropske zajednice koji su tada ovdje bili...
rijetko smo ih uspjeli zatititi, ali je to bio izraz nae solidarnosti s njima...
Druga vana linija zatite ljudskih prava kojom su se bavile sudionice i sudi-
onici ARKH bila je prigovor savjesti. To je poetkom 1990-ih bilo posebno os-
jetljivo pitanje, jer je Hrvatska bila vojno napadnuta i vlastima se inilo priro-
dno da se nitko nee opirati noenju oruja u njenu obranu. Prigovor savjesti
bio je ustavno pravo sve od 1990., ali drava je esto pronalazila naine da ga
ogranii i obeshrabri one koji su ga htjeli upotrijebiti. Kako bi oteala korite-
nje prava na prigovor savjesti, drava je donijela Zakon o obrani koji je uveo
rok za podnoenje molbe za koritenje tog ustavnog prava.10 Potrebu za pro-
moviranjem prigovora savjesti kao vane graanske vrijednosti, hrvatski su
aktivisti artikulirali prije ratova za jugoslavensko nasljee. Kako kae jedan
od protagonista Kampanje:
Ideja prigovora savjesti bila je s nama jo od Svaruna11. To smo naprosto i u
Antiratnoj prepoznali kao bitno i nastavili podravati prigovarae. Poenta za
nas nije bila da ljude koji su suoeni s tom vrstom nadmoi JNA pozivamo da
ne nose oruje. Ne, htjeli smo samo osigurati da oni koji imaju dilemu, ko-
ji smatraju da to nije njihov izbor, da to nije njihov put, da mogu doprinijeti na
neki drugi nain, da imaju pravo to odbiti, da ih mi podupiremo i da ih nitko
nema pravo staviti u rovove na prvu liniju fronte kako bi kopali jarke, gdje bi
apsolutno bili izloeni pucnjevima i mogu poginuti u svakom asu. To je, da-
kle, bio drugaiji nain promatranja rata.
ARK 1991. - 2011.
Nadalje, aktiviste i aktivistkinje u ARKH nije zanimalo samo ublaivanje ne-
posrednih posljedica rata putem odravanja komunikacije i zatite ljudskih
prava, nego i artikuliranje vizije poslijeratnog hrvatskog drutva koje treba bi-
ti demokratsko i pluralistiko. U svojem uvodniku prvom broju Arkzina, obja-
vljenom u oktobru 1991., Miroslav Ambru Ki (1991, str. 2) je napisao:

Glavni cilj antiratnog pokreta nije da rat naprosto prestane, nego kakav e bi-
ti mir. Naime, jesmo li uope na dobitku ako rat imperativno ne zamijeni dru-
tvo tolerancije, pluralizma, demokracije. Nasilje iz rata, due ili krae, silom
njegova zamaha, nastavlja se i poslije prestanka ratnih operacija. Rat je, za sve
sukobljene, faustovski demon koji ovjeku eli oteti duu i kada oruje uuti.

S tim u vezi jedan od ciljeva Kampanje bio je stvaranje i jaanje civilnog dru-
tva u smislu graanskog udruivanja. Aktivisti i aktivistkinje su shvaali da,
ako ele potaknuti autentinu drutvenu promjenu, graanski aktivizam ne
smije ostati ogranien na glavni grad i na njihovu organizaciju. Ljude treba
osnaiti da se nose s vlastitim nedaama i artikuliraju ih, te da na osnovi to-
ga djeluju za ope poboljanje drutvenih uvjeta. Aktivisti su tako nudili logi-
stiku podrku drugim graanskim inicijativama koje su se razvijale po cijeloj
zemlji. Kako kae dvoje lanova Kampanje,

A1: Pored tog angamana na promociji nenasilja, komunikacije i razrjeava-

nja konflikata, Kampanja je mnogo vodila rauna o kreiranju prostora u kojem
e se pojaviti nove organizacije... mi smo znali da se treba decentralizirati, pa
smo slali novce i podrku u Istru, Knin, Slavoniju... sve je to kretalo iz jedne is-
te inicijative.

A2: Tijekom 10 godina, koliko je aktivno postojala, Antiratna je bila rasadnik

mnotva inicijativa, grupa od kojih su neke i dan-danas jo ive, postoje i do-
bro rade, a neke su se kasnije ugasle. Odgovorno tvrdim da je Antiratna kam-
panja neizmjerno zasluna za postavljanje temelja, kopanje i betoniranje te-
melja, ovoga to je danas kritino angairano civilno drutvo u Hrvatskoj.

Shvaanje koje je zajedniko gore navedenim aktivnostima ARKH jest otpor

drutvenoj homogenizaciji i militarizaciji. lanice i lanovi Kampanje su na
samom poetku ratova za jugoslavensko nasljee razumjeli da je Hrvat-
ska rtva agresije, prije nego to je i ona sama pokazala ekspanzionistike
aspiracije u Bosni i Hercegovini. Meutim, ARKH nije htjela dopustiti da na-
cionalistiki orijentirane vlasti iskoriste rat kao opravdanje za ograniavanje
slobode graana. Kampanja je bila slaba, ali svejedno dosljedna i uporna dru-
tvena inicijativa, koja je, da upotrebim rijei Alberta Meluccija (1999, str. 1),
govorila unaprijed.12 To dobro ilustriraju sljedei citati:
12 Alberto Melucci
A1: ...jer se hrvatska drava, poto odbaci vanjskog agresora, moe i sama po- (1999, str. 1) kae: Poput
javiti kao unutranji agresor kako protiv neroenog civilnog drutva, tako i prorok, pokreti govore una-
protiv vlastite srpske nacionalne manjine. Zato mirovni pokret ima smisla i u prijed, oni najavljuju ono to
tek poprima oblik i prije nego
Hrvatskoj: netko mora rei kako niti obrambeni rat nije izgovor za uskratu de-
to njegov smjer i sadraj po-
mokratske politike i civilnog drutva; netko, konano, mora rei kako mrnja stanu jasni. U tom je smislu za-
(prije svega meunacionalna), koju se sad ve bjesomuno proizvodi, uope nimljivo zapaziti da je okru-
nije neophodan odbrambeni ratni resurs. I kako nije nikakvo opravdanje to gli stol koji je organiziran kako
bi se obiljeilo 20. godinji-
sve to ini i druga strana (Dvornik, 1991, str. 15). cu Kampanje nazvan Antiratna
kampanja 1991.-2011.: Dvadeset
godina ispred svojeg vremena.

223 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

13 Pitanje konceptualizi-
ranja graanskog aktivizma kao
antipolitike u jugoslavenskom
prostoru ve je ispitivano u vezi
s jugoslavenskim feminizmom;
vidjeti npr. Kora (1998).
224
A2: Mi nismo eljeli dobiti novi totalitarizam gdje bi nova, ovaj put legitimna,
prihvatljiva, oboavana nacionalna drava mogla sve, ulaziti ljudima u kuu,
krevet, glavu, u misli, u ono to piu, a sve se to, u stvari, dogodilo. Antiratna
je bila na nain da se suprostavi tome da rat ue u sve drutvene odnose, da
to postane jedina logika s kolektivnim neprijateljem i nama kao kolektivnom
rtvom kojoj je sve doputeno.
Konano, budui da je bila nadahnuta novim socijalnim pokretima i jasno
okrenuta protiv drave i njenog zadiranja u drutveni ivot, proturatna bor-
ba Kampanje bila je artikulirana kao antipolitika.13 Od samog poetka organi-
zacije, aktivistkinje i aktiviste su zanimale organizacijske forme razliite od
klasine radnike partije ve poznate u jugoslavenskom prostoru. Insistirali
su na horizontalnim strukturama bez voa, to je esto rezultiralo organiza-
cijskim kaosom i troilo velike koliine energije sudionika i sudionica. Interni
dokumenti ARKH svjedoe o neprekidnim naporima aktivista da smisle stra-
tegijske opcije koje ne bi nalikovale onima to ih se povezuje s tradicional-
nom politikom. Kako kae jedna aktivistkinja:
Sjeam se da smo svi recimo odbijali ideju da imamo tajnicu, to je bio horor,
nezamislivo da Antiratna zaposli tajnicu. Zapravo je postojala potreba za oso-
bom koja e sjediti u uredu, primati telefonske pozive, kojih je bilo strano pu-
no, jer su u to vrijeme i strani novinari i gomila aktivista i ljudi koji su uli ne-
to, dolazili, traili. Ali negdje nas je ta anarho pria ponekad sputavala i u
efikasnijem organiziranju, to e rei bilo je dosta kaosa, ali sve na raun vjer-
nosti principima i idejama.
Premda se anarho element djelovanja Kampanje i njenih nasljednica u
meuvremenu znatno smanjio, hrvatska graanska scena, koja proizlazi iz
ARKH, uspjela je ocrtati granicu dijela javnog prostora koji je ouvao autono-
miju od oficijelnih struktura moi.
Zakljuak
Djelovanje ARKH i dalje je iznenaujue nedostatno teorijski obraeno, una-
to njenoj vanosti za razumijevanje razvojnih putanja kako nacionalne tako
i regionalne graanske scene. Ta praznina u znanju odraava iri trend mar-
ginaliziranja (post-)jugoslavenskog proturatnog i pacifistikog angamana u
sociologijskoj znanosti istone Evrope. Polje jugoslavenskih studija nedavno
su preplavila istraivanja nacionalizma koja se koncentriraju na novostvore-
ne nacionalne drave i rijetko uvaavaju transnacionalnu narav pojava koje
prate bolni proces raspada Jugoslavije. Trend fokusiranja na poslijeratne di-
menzije oruanih sukoba, kao i na izglede i uvjete da post-jugoslavenske ze-
mlje postanu lanicama Evropske Unije, to sve s nestrpljenjem oekuju, za-
maglio je rane stadije opejugoslavenskog proturatnog aktivizma poduzetog
na osnovi otprije postojeih graanskih tradicija. K tome, postoji oevidan
propust aktivista i aktivistkinja da se pozabave (vie teorijski orijentiranim)
promiljanjem vlastita angamana, to je (djelomice) posljedica rasprostra-
njenih osjeaj iscrpljenosti i razoaranja.
Ovaj lanak otvara problematiku artikuliranja i opravdavanja protura-
tne borbe u snano nacionalno-homogenizirajuoj i vojno napadnutoj ze-
mlji. Prevladavajua usmjerenost politike sociologije na proturatni aktivi-
zam koji se zbiva na mjestima udaljenima od oruanih sukoba zamagljuje
ARK 1991. - 2011.
specifinu dinamiku visokorizinog proturatnog angamana u vrijeme ra-
tnog stanja. Pokazao sam da su se, premda nikada nisu nijekali pravo svojih
sugraana na samoobranu, aktivisti i aktivistkinje ARKH borili protiv sveope
militarizacije hrvatskog drutva, koja bi in agresije iskoristila kao izgovor za
ograniavanje ljudskih prava. Aktivistkinje i aktivisti su mnogo energije ulo-
ili u ouvanje komunikacijskih kanala u regiji i stvaranje vlastitih sredstava
irenja informacija. One su pruile alternativnu perspektivu i djelovale pro-
tiv drutvene homogenizacije oko nacionalne stvari. Proturatna borba, ka-
ko su je artikulirale lanice i lanovi Kampanje, bila je usaena u iru paradi-
gmu otpora formalnoj politici. Politiki orijentirana aktivistika scena koju je
stvorila ta generacija graanskih protagonista u znatnoj je mjeri odrala svo-
ju neovisnost o oficijelnim strukturama moi.
Konano, kako se esto dogaa u istraivanju pokret, ovaj kratki prikaz
djelovanja ARKH nesumnjivo je prenaglasio razinu suglasnosti meu najrani-
jim aktivistkinjama i aktivistima Kampanje. Premda sam ukazao na neke ele-
mente odgovorne za specifinu grupnu dinamiku unutar Kampanje (razliite
ideologijske i strategijske linije, antipolitika, horizontalnost, antihijerarhi-
nost, itd.), za nijansiranu analizu uspostavljanja, razvoja i nestanka Kampa-
nje potrebna su monija pojmovna sredstva. Unato tome to se u kontekstu
post-jugoslavenskog proturatnog angamana moe osporavati pojam dru-
tvenog pokreta na osnovi njegove kvantitativne marginalnosti, to drutve-
ne znanstvenike na polju jugoslavenskih studija ne bi trebalo odvratiti da na
kulturalno osjetljiv nain primijene i rafiniraju anglosaksonske teorije dru-
tvenih pokreta. Angaman visokog rizika koji se zbiva u nepostojanoj poli-
tikoj klimi kao to je ona u kojoj je godinama djelovala ARKH, dodatno na-
glaava vanost pitanja diferencijalnog regrutiranja (Jenkins, 1983, str. 528)
koje ima centralno mjesto u znatnom dijelu istraivanja drutvenih pokreta
u posljednja etiri desetljea. Zbog ega se neke pojedinke i pojedinci odlu-
uju na ukljuivanje u opasne graanske pothvate o ijim uincima ne mogu
nita znati, dok drugi biraju konformnost i nedjelovanje? Koje su to (mikro)
strukturne karakteristike koje razlikuju aktivne sudionike od onih koji se po-
vlae ili uope ne sudjeluju? Konkretne znaajke proturatnog aktivizma koji
se odvija unutar oruanih sukoba nisu dovoljno istraene. To otvara potenci-
jalno plodnu oblast istraivanja kojoj drutveni znanstvenici regije mogu da-
ti bitan doprinos.

S engleskoga preveo
Sran Dvornik

225 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog

angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina
Literatura
Akhavan, P. (1998). Justice in the Hague, peace in the
former Yugoslavia? A commentary on the United
Nations War Crimes Tribunal. Human Rights Quarterly,
20, 4, 737-816.
Allcock, J. B. (2000). Explaining Yugoslavia. New York:
Columbia University Press.
Alimi, E. Y. (2009). Mobilizing under the gun: theorizing
political opportunity structure in a highly repressive
setting. Mobilisation, 14, 219-237.
Ambru-Ki, M. (1991). Uvodnik. Arkzin, 1, 2.
Baker, C. (2010). Sounds of the Borderland. Popular Music,
War and Nationalism in Croatia since 1991. Surrey, UK:
Ashgate. (Zvuci granice, prev. Igor Cvijanovi i Alen
Bei, XX vek, Beograd, 2011).
Banac, I. (1984). The National Questions in Yugoslavia:
Origins, History, Politics. Ithaca: Cornell University
Press. (Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo,
povijest, politika, prev. Josip entija, Durieux, Zagreb,
1995.)
Barilar, V. et al. (2001). Aktivistkinje: kako opismeniti
teoriju. Zagreb: Centar za enske studije.
Bili, B. (2011). A concept that is everything and nothing:
Why not to study (post-)Yugoslav anti-war and peace
activism from a civil society perspective. Sociologija,
53, 3, 297-322.
Boievi, G. (2010) (ur.), U dosluhu i neposluhu: Pozitivni
primjeri izgradnje mira u Hrvatskoj u 90-ima i kasnije.
Gronjan: Miramida centar.
Bugarel, K. (2004). Bosna: anatomija rata. Beograd:
Fabrika knjiga.
Chatfield, C. & Kleidman, R. (1992). The American peace
movement: Ideals and activism. New York: Twayne
Publishers.
Cohen, L. (1989). The socialist pyramid: Elites and power in
Yugoslavia. Oakville: Mosaic Press.
Cohen, L. & Dragovi-Soso, J. (2008). (ur.). State collapse
in South-Eastern Europe. New perspectives on
Yugoslavias disintegration. West Lafayette: Purdue
University.
ale Feldman, L., Prica, I. & Senjakovi, R. (1993). Fear,
Death, and Resistance: An Ethnography of War Croatia,
1991-1992. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore.
Denitch, B. (1994). Ethnic nationalism: The tragic death
of Yugoslavia. Minneapolis: University of Minnesota
Press.
Devi, A. (1997). Anti-war initiatives and the un-making of
civic identities in the former Yugoslav republics. Journal
of Historical Sociology, 10, 2, 127-156.
Douglas, J. D. (1976). Investigative social research:
Individual and team field research. London: Sage.
Dragovi-Soso, J. (2002). Saviours of the nation: Serbias
intellectual opposition and the revival of nationalism.
London: Hurst & Company. 28
226
Dragovi-Soso, J. (2008). Why did Yugoslavia disintegrate?
An overview of contending explanations. U L. J. Cohen
& J. Dragovid-Soso (ur.), State collapse in South-
Eastern Europe. New perspectives on Yugoslavias
disintegration (str. 1-39). West Lafayette: Purdue
University.
Duijzings, G., Bougarel, X. & Helms, E. (ur). (2007). The
new Bosnian mosaic: Social identities, collective
memories, and moral hierarchies in a post-war society.
Adershot: Ashgate.
Dvornik, S. (1991). Protiv kojeg rata? Arkzin, 1, 14-15.
Dvornik, S. (2009). Akteri bez drutva. [Actors without
society]. Zagreb: Fraktura i Heinrich Bll Stiftung.
Fagan, A. (2008). Global-local linkage in the Western
Balkans: The politics of environmental capacity
building in Bosnia-Herzegovina. Political Studies, 55,
629-651.
Fridman, O. (2006). Alternative voices in public space:
Serbias Women in Black. Ethnologia Balkanica, 10,
291-303.
Fridman, O. (2011). It was like fighting a war with our own
people: Anti-War activism in Serbia during the 1990s.
Nationalities Papers, 39, 4, 507-522.
Gates, H. L. (1991). Patriotism. Nation, 15, 91.
Glenny, M. (1993). The fall of Yugoslavia: The third Balkan
war. New York: Penguin Books.
Golubovi, Z. (1988). Kriza identita savremenog
jugoslovenskog drutva. Beograd: Filip Vinji.
Goodwin, J., Jaspers, J. M. & Poletta, F. (2001).
Passionate politics: Emotions and social movements.
Chicago: Univesity of Chicago Press.
Gordy, E. (1999). The culture of power in Serbia:
Nationalism and the destruction of alternatives.
Pennsylvania: The Pennsylvania State University
Press (Kultura vlasti u Srbiji: nacionalizam i razaranje
alternativa, prev. Biljana Luki, Samizdat B92, Beograd
2001.).
Helms, E. (2003). Innocence and victimhood: Gender,
nationalism and womens activism in post-war Bosnia-
Herzegovina. Pittsburgh, PA: University of Pittsburgh.
Helms, E. (2008). East and west kiss: Gender, orientalism
and balkanism in Muslim-majority Bosnia-
Herzegovina. Slavic Review, 67, 88-119.
Hrvatski helsinki odbor. (1994). Deloacije u Hrvatskoj:
pravni, etiki i socijalni aspekti. Zagreb: HHO.
Jambrei Kirin, R. & Povrzanovi, M. (ur.). War, exile,
everyday life: Cultural perspectives. Zagreb: Institute of
Ethnology and Folklore.
Jankovi, V. (2009). Cyberfeminsm izmeu teorije i
pokreta. Osvrt na Hrvatsku [Cyberfeminism between
theory and movement: Overview of Croatia]. Socijalna
ekologija, 18, 5-27.
ARK 1991. - 2011.
Jansen, S. (2002). Notes on ethnography, everyday lives
and the post-Yugoslav wars. LBC Newsletter, 2, 16-17.
29
Jansen, S. (2005). Antinacionalizam: Etnografija otpora u
Beogradu i Zagrebu. Beograd: Biblioteka XX vek.
Jenkins, J. C. (1983). Resource mobilization theory and
the study of social movements. Annual Review of
Sociology, 9, 527-553.
Jovi, D. (2003). Jugoslavija drava koja je odumrla.
Beograd/Zagreb: Samizdat/Prometej.
Kaldor, M. (2003). Global civil society. Oxford: Oxford
University Press.
Kaplan, D. R. (1993). Balkan ghosts: A journey through
history. New York: St Martins Press.
Kesi, V., Jankovi, V. & Bijeli, B. (ur.). (2003). ene
obnavljaju sjeanja. Centar za ene rtve rata deset
godina poslije [Women recollecting memories. The
Centre for Women War Victims ten years later]. Zagreb:
The Centre for Women War Victims.
Kitschelt, H. (1986). Political opportunity structures and
political protest. British Journal of Political Science, 16,
57-85.
Klandermans, B. (ur.). (1991). Peace movement in
international perspective. Greenwich, Conn.: JAI-Press.
Klandermans, B. (1997). The social psychology of protest.
Oxford: Blackwell.
Kneevi, . (1994). Mi nasuprot ja ili problem
politikog identiteta u feministikom odnosno
enskom pokretu u Hrvatskoj. u Kruh i rue, 1.
Kora, M. (1998). Linking arms: War and women organising
in post-Yugoslav states. Uppsala: Life & Peace
Institute.
Koroi, M. (1988). Jugoslavenska kriza [Yugoslav crisis].
Zagreb: Naprijed.
Kriesi, H. (1992). The rebellion of the research objects. U
M. Diani & R. Eyerman (ur.), Studying collective action
(str. 194-216). London: Sage.
Kriesi, H. et al. (1995). New social movements in Western
Europe. London: University College London.
Kulji, T. (2010). Seanje na Titoizam: hegemoni okvir.
Filozofija i drutvo, 2, 225-250.
Laraa, E., Johnston, H. & Gusfield, J. R. (ur.) (1994).
New social movements: From ideology to identity.
Philadelphia: Temple University Press.
Maga, B. (1993). The Destruction of Yugoslavia: Tracking
the Break-Up 1980-1992. London: Verso.
Markovi, I. (1995). Bri nego CNN. Intervju s Wamom
Katom. Arkzin, 46, 35.
Mastnak, T. (1994). From social movements to national
sovereignty. U J. Benderly & E. Kraft (ur.), Independent
Slovenia: Origins, Movements, Prospects (str. 93-112).
New York: St Martins Press.
227
McAdam, D. (1986). Recruitment to high-risk activism: The
case of Freedom Summer. The American Journal of
Sociology, 92, 64-90. 30
McAdam, D., Tarrow, S. & Tilly, C. (2004). Dynamics of
Contention. Cambridge: Cambridge University Press.
Melucci, A. (1995). The process of collective identity. U H.
Johnston & B. Klandermans (ur.), Social movements
and culture (str. 41-63). Minneapolis: University of
Minnesota Press.
Melucci, A. (1999). Challenging codes: Collective action in
the information age. Cambridge: Cambridge University
Press.
Milosavljevi, O. (2003). Fatalistiko tumaenje razaranja
Jugoslavije. Republika, 316-317 http://www.republika.
co.rs/316-317/19.html
Otri, Z. (1992/2010). Biljeke ostarjelog mirovnjaka. U G.
Boievi (2010) (ur.), U dosluhu i neposluhu: Pozitivni
primjeri izgradnje mira u Hrvatskoj u 90-ima i kasnije
(str. 31-48). Gronjan: Miramida centar.
Pei, V. (1992). Jugoslovenska ratna kriza i mirovni pokret.
Socioloki pregled, 26, 57-67.
Popov, N. (1991). To the antiwar public in Yugoslavia and
Europe, Republika, 23-24, p. 8.
Povrzanovi Frykman, M. (2003). The war and after: On
war-related anthropological research in Croatia and
Bosnia-Herzegovina. Etnoloka tribina, 26, 55-75.
Ramet, S. (1992). Balkan Babel: Politics, culture and
religion in Yugoslavia. Boulder: Westview Press.
Ramet, S. (2006). The Three Yugoslavias: State Building
and Legitimation. Indanapolis: Indiana University
Press.
Sekelj, L. (1992). Yugoslavia the process of disintegration.
Colorado: Boulder.
Seroka, J. & Pavlovi, V. (1992). The tragedy of Yugoslavia:
The failure of democratic transformation. New York: M.
E. Sharpe.
Singleton, F. (1976). Twentieth-century Yugoslavia. New
York: Columbia University Press.
Sklevicky, L. (1996). Konji, ene, ratovi. Zagreb: Druga &
enska infoteka.
Stubbs, P. (1996). Nationalisms, globalization and civil
society in Croatia and Slovenia. U Research in Social
Movements, Conflicts and Change 19. [On-line].
Pregledano 10. oktobra 2010., na http://www.gaspp.
org/people/pstubbs/paper%205.doc.
Stubbs, P. (2001). The ZaMir (for peace) network: From
transnational social movement to Croatian NGO.
[Online]. Pregledano 2. novembra 2010., na www.
sheffield.ac.uk/content/1/c6/04/88/28/stubbs.pdf. 31
Stubbs, P. (2007). Civil society or Ubleha? Reflections on
flexible concepts, meta-NGOs and new social energy
in the post-Yugoslav space. U H. Rill et al., (ur.), 20
Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog
angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina
 Pieces of Encouragement for Awakening and Change:
Peacebuilding in the region of the former Yugoslavia
(215-228). Beograd: Centre for non-violent action.
Stubbs, P. (2010). Grassroots peacebuilding in the post-
Yugoslav space: trajectories, limits and lessons. U
G. Boievi (ur.), U dosluhu i neposluhu (str. 16-17).
Gronjan: Miramida centar.
Suboti, J. (2009). Hijacked justice: Dealing with the past
in the Balkans. Cornell: Cornell University Press.
krabalo, M., Mioi-Lisjak, N. & Jasmina Papa (ur.)
(2006). Mobilizacija i razvoj zajednica: akcijsko
istraivanje u Hrvatskoj. Zagreb: MAP Savjetovanja.
Tarrow, S. (1998). Power in movement. Cambridge:
Cambridge University Press.
Tomasevich, J. (1955). Peasants, politics and economic
change in Yugoslavia. Stanford: Stanford University
Press.
Tomi, . & Atanackovi, P. (ur.). (2010). Drutvo u
pokretu: novi drutveni pokreti u Jugoslaviji od 1968. do
danas. Novi Sad: Cenzura.
Tomi-Koludrovi, I. (1993). Alternativna kultura kao
oblik otpora u samoupravnom socijalizmu. Drutvena
istraivanja, 6-7, 835-862.
Vidovi, D. (2010). Depovi otpora. Intervju s Vesnom
Jankovi. Pregledano 15. augusta 2011., na http://www.
kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/366/?template=print.
Vujadinovi, D. et al. (ur.). (2005). Between
authoritarianism and democracy: Serbia, Montenegro,
Croatia. Vol. II Civil society and political culture.
Beograd: Cedet (Vujadinovi, Dragica, Lino Veljak,
Vladimir Goati, Veselin Pavievi (ur.), Izmeu
autoritarizma i demokratije: Srbija, Crna Gora,
Hrvatska. knjiga II: Civilno drutvo i politika kultura,
CEDET, Beograd 2004.).
Vukovi, L. & Trifunovi, Z. (ur.) (2008). enska strana
rata. Beograd: ene u crnom.
Woodward, L. S. (1995). Balkan tragedy: Chaos and
dissolution after the Cold War. Washington, Brookings
Institute.
Zajovi, S. et al. (ur.). (2007). ene za mir. Beograd: ene u
crnom.
upanov, J. (2002). Od komunistikog pakla do divljeg
kapitalizma: odabrane rasprave i eseji (1995.-2001.).
Zagreb: Hrvatska sveuilina naknada.

228 ARK 1991. - 2011.

229 Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog
angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina