1.

UVOD

Sigurno da danas ima malo ljudi koji nisu nikada uli za ovog slavnog vojskovou. Njegovo ime u
mnogome asocira na biblijskog Davida, koji je isto tako malen izgledao naspram Golijata, kao i
Aleksandar naspram golemog Perzijskog carstva. Njegova odvanost je graniila sa ludilom. Poveo je
malenu, iako organizovanu vojsku protiv najjae imperije tadanjeg svijeta i uspio je oboriti na
koljena. Zahvaljujui svom mladalakom aru, ali ipak najprije svom intelektu, uspio je u ovom
velikom poduhvatu.injenica je da je Perzija u to vrijeme ipak predstavljala dina na glinenim
nogama, ali je uprkos tome predstavljala i najveu vojnu silu toga vremena. Ali Aleksandar
Makedonski je bio idealist. Uinio je sve da svoje ideje provede u djelo. Moda nije u potpunosti uspio
u svom naumu da osvoji svijet, ali je stvorio dravu koja je ivjela na temelju Aleksandrove ideje
stapanja istonih i zapadnih kultura u jedinstvenu helenistiku kulturu.
Aleksandar je nastojao izmiriti Istok i Zapad, pomoi u meusobnom razumjevanju ovih veoma
razliitih kultura. Znaaj ovog djela daleko prevazilazi politiki znaaj njegovih osvajanja.

1.1. Grko drutvo

Grko drutvo graeno je hiljadama godina, poev od prehelenskih kultura koje se na kopnu i
ostrvima razvijaju sve od III milenija p.n.e. Krajem III milenija Grku preplavljuju helenski osvajai
Ahejci. Tu rame uz rame stasaju kulture Mikene i Krita, razmjenjujui i usavravajui svoje kulturne
tekovine. Dorskom najezdom u XII st. unesen je jo jedan element na prostore Helade. Dorani su
veinom preuzeli tekovine ranijih civilizacija i nastojali ih usavriti. Objedinivi sve te elemente stvorili
su temelje grkog drutva. Nakon najezde dolazi do nastanka novih centara. Jaaju Sparta, Teba,
Korint, Argos, Atina i drugi gradovi. Zbog prenaseljenosti matinog kopna, raznih socijalnih problema i
sukoba pojavila se potreba za kolonizacijom. Grka kolonizacija se odvijala u 3 glavna pravca:
- zapad obale Sicilije i Italije
- sjever crnomorska oblast
- jug obale Afrike
Kolonije su postale potpuno samostalne drutvene formacije, nezavisne od svojih metropola, kako u
drutvenom tako i u politikom pogledu. Za nau temu od najveeg znaaja imaju grke kolonije u
Maloj aziji. Ovi jonski gradovi su inicirali grko-perzijske sukobe, koji e kasnije potaknuti Aleksandra
Makedonskog na njegov poduhvat.
Grki gradovi-drave (polisi) su bili vrlo razjedinjeni. U Atini je polako stasala demokratija za razliku
od Sparte, gdje je vladala plemika oligarhija. Na istoku je Perzija u svoj sastav inkorporirala mnoge
bliskoistone zemlje. Osvajanjem Male Azije dola je u blisko susjedstvo Grka. Perzija je podravala
vlast tirana u grkim gradovima, vidjevi tu svoju priliku za dalja osvajanja. Demokratski pokret je
neprestano suzbijan. Jonski gradovi su bili optereeni ogromnim porezima od ak 400 talenata u
srebru godinje. Perzijski car Darije I je nakon neuspjelog pohoda protiv evropskih Skita osvojio
Trakiju i Makedoniju. Na jonskoj obali je buknuo snaan ustanak. Atina je taj ustanak odmah podrala,
jer je bio demokratskog karaktera. Narod je irom Male Azije zbacivao sa vlasti tirane koje je
podravala Perzija. Perzija je veoma lako uguila ustanak pokorivi buntovne gradove i onda se
okrenula ka samoj Grkoj. U Atini i Sparti voene su unutranje borbe, koje su znaajno oslabile
Grku. Ona je nespremna doekala invaziju Perzijanaca. U prvom pohodu na Grku, perzijska vojska
je poraena od Traana i vratila se neobavljenog posla. Mnogi grki gradovi priklonili su se
Perzijancima, osim Atine i Sparte, koje su uurbano poele s pripremama za odbranu. Sukobivi se
kod Maratonskog polja, Grci su uspjeli odnijeti pobjedu i odbiti napad Perzijanaca. To nije obeshrabrilo
Darija. Ovakva uvreda nanesena Perzijskoj imperiji morala se isprati krvlju. Ali 486.g. p.n.e. je umro
Darije I, a naslijedio ga je njegov sin Kserkso. On je 480.g. krenuo u novi pohod. Savez Sparte i Atine
ojaao je grke snage, koje su u niz bitaka uspjele da odnesu pobjedu. Perzijska vlast je zbaena i u
Joniji i grki savez je ostvario punu pobjedu. Taj opti savez se raspao ubrzo nakon pobjede nad
Perzijancima. Ponovo na vidjelo izbijaju stare nesuglasice i sporovi, i nastaju novi savezi.
Atena ulazi u svoje zlatno doba. Demokratija u doba Perikla doivljava svoj procvat. Izmeu Sparte i
Atine dolazi do sukoba koji e prerasti u Paloponeski rat. U ovom ratu Sparta je ostvarila pobjedu i
time je zapoeo period njene hegemonije na grkom kopnu. Unitene su sve demokratske institucije
koje su konzervativni Spartanci smatrali glavnim uzrokom svih zala. Atina se tek 377.g. uspjela
osloboditi vlasti Spartanaca, stvarajui Atiko-delijski pomorski savez. Grki polisi u IV st. p.n.e.
zapadaju u izvjesnu krizu. U isto vrijeme se na sjeveru pojavljuje novi faktor u politikom ivotu
Grke. To je naglo uzdizanje Makedonije.
1.2. Grka i Makedonija uoi dolaska Aleksandra Makedonskog na vlast

IV stoljee u Grkoj prua sliku opte nestabilnosti. Ova kriza je zahvatila sve oblasti ljudskog ivota,
ukljuujui privredu, drutvene odnose, kulturu. Neprestani ratovi i nesuglasice izmeu pojedinih
grkih polisa sprijeavali su ujedinjenje. Iako je ovo razdoblje od nekih 70 godina, koliko dijeli
Peleponeski rat od dolaska Aleksandra makedonskog na vlast, dalo jednog Platona, Aristotela ili
Demostena, injenica je da je to doba izraenog opadanja Grke. Pojavile su se strane tekoe oko
snabdjevanja itom, opadanje zanatske proizvodnje i trgovine, kao i porast svih cijena. Nestaica
hrane pogodila je sve polise koji su ovisili o uvozu ivotnih namirnica, u prvom redu Atinu. Dolazi do
velikog priliva zlata, uslijed ratova i pljaki. Pljakaju se hramovi i zlatom naoruavaju najamnike
vojske. Ogromne koliine zlata dolaze i iz Perzije, veinom u prpagandne svrhe. Njime Perzijanci
kupuju sebi saveznike u Grkoj. Ovakav priliv zlata doveo je do porasta cjena. Sve ove pojave u
privrednom ivotu Grke dovele su do duboke imovinske diferencijacije izmeu bogatih i siromanih
slojeva stanovnitva. Drutveno-politiko ureenje vie ne odgovara izmjenjenim privrednim
odnosima. Graani mahom postaju nezainteresovani za sve vrste javnih poslova. Njihovo uee u
organima vlasti opada.U takvoj situaciji dolazi do jaanja Makedonije na sjeveru, koja poinje
predstavljati ozbiljnu opasnost za grke polise. Ovo jaanje doprinosi ideji grkog jedinstva i obustave
neprijateljstava meu grkim dravama.
Grci su svoje sjeverne susjede Makedonce ubrajali meu barbare, iako su i grki historiari Herodot i
Tukidid ukazivali na helensko porijeklo njihove kraljevske dinastije. Stanovnitvo Makedonije bila je
etnika mjeavina Grka, Ilira i Traana, o emu svjedoi i veliki broj rijei ilirskog i trakog porijekla u
makedonskom jeziku. U IV st. kraljevska dinastija Argeada uspjeva formirati kraljevstvo. Ova dinastija
je bila od strane Grka prihvaena kao helenska. Aleksandar I Filhelen, koji je Makedonijom vladao u
vrijeme grko-perzijskih ratova dobio je pristup na Olimpijske igre, kojima stranci nikad nisu smjeli
prisustvovati. U antikoj tradiciji najsvjetlija uspomena sauvana je za kralja Arhelaja I, koji je gradio
puteve, podizao gradove i poticao razvoj kulturnog ivota u Makedoniji. Na njegovom dvoru u Peli
ivjeli su i veliki grki umjetnici Euripid i Zeuksis. Od tog vremena dolazi do jaeg heleniziranja
Makedonije. Makedonskom jaanju suprotstavile su se okolne drave i narodi, meu kojima Iliri,
Traani i Peonci.
Filip II dolazi 359.g. na vlast i pretvara Makedoniju u najmoniju dravu tadanjeg svijeta. On
pobjeuje Ilire i lokalne dinastije u sjevernoj Makedoniji. Tako uvruje jedinstvo drave. U to
vrijeme Makedonija je kraljevina patrijarhalnog tipa, u kojoj je kralj bio u isto vrijeme i vrhovni
vojskovoa, prvosvetenik i sudija. Osnovu njegove moi inila je skuptina sainjena od vojske
seljaka, okupljene pod orujem. Ona je birala kralja aklamacijom i sudila u sluajevima veleizdaje.
lanovi rodovskog plemstva okruivali su kralja u svojstvu hetera pratilaca kralja. Filip je stvorio i
znamenitu falangu, ija udarna snaga nije imala ravne u tadanjem svijetu. Sastojala se od zbijenog
odreda pjeaka naoruanih sa oko 5 metara dugim kopljima, koji je nastupao kao jedna cjelina. Pod
Filipom je Makedonija napredovala velikom brzinom. On zauzima atinsku koloniju Amfipolj i
eksploatie rudnike u podnoju Pangajske gore. Mjea se u sveti rat s ciljem kanjavanja Fokiana,
koji su opljakali delfijsko svetilite. Napreduje i u Trakiji i na Helespontu. Zbog svega toga u Atini
jaa antimakedonska stranka na elu sa poznatim govornikom Demostenom. On u svojim Filipikama
otvoreno istupa protiv Filipa, krivei ga za velike gubitke koje je nanijeo atinskoj trgovini svojim
osvajanjima. Atina nije bila spremna za rat s Makedoncima i zato se vode pregovori o sklapanju
primirja. Antimakedonska stranka se teko mogla pomiriti sa injenicom da Atina lagano gubi primat u
grkom svijetu. Demosten je iao do te mjere da je bio spreman i na savez sa Perzijancima. Filip je na
vrijem reagovao i sklopio pakt o nenapadanju s Perzijancima. Demosten pokuava pridobiti za
saveznike mnoge grke gradove i na kraju u savez uvodi Eubeju, Megaru, Korint, Korkiru, Ahaju i jo
neke. U ratu protiv Lokriana Filip je 339.g. zauzeo Elateju, na taj nain uavi na teritorij Tebe. To je
navelo Tebance da sklope savez sa Atinom i zajedno krenu protiv Filipa. U ljeto 338.g. u ravnici kod
Heroneje desila se znamenita bitka, u kojoj je Filipova prekaljena falanga odnijela pobjedu nad grkim
saveznicima. Time je Filip postao neosporni gospodar Grke. Osvojivi Tebu on je Atini ostavio
nezavisnost i poeo pripremati pohod na perzijske posjede u Maloj Aziji. Shvatio je da Grkom ne
moe vladati kao makedonski kralj, prije svega zbog ogromne razlike u mentalitetu, kulturi i najvie
drutvenom ureenju izmeu Grke i Makedonije.zato je on 338.g. sazvao u Korintu kongres, na koji
su doli predstavnici svih grkih drava izuzev Sparte, koja je uporno odbijala da prihvati novu
situaciju. Filip je donijeo uredbu o proglaenju opteg mira i ugovor o nenapadanju izmeu grkih
drava. Time je nastao Korintski savez. Oformio je i Sinedrion, savjet predstavnika svih drava koje
uestvuju u sveoptem miru. Ovim je bilo odreeno da sve grke drave ostanu slobodne i nezavisne.
Na elu cijele organizacije stoji makedonski kralj u svojstvu hegemona. Nakon rjeavanja situacije u
Grkoj, Filip vri uurbane pripreme za napad na Perziju. U tome ga sprijeava iznenadna smrt. Ubijen
je u atentatu koji se desio 336.g. p.n.e. , na svadbi njegove keri Kleopatre. Tada na scenu stupa
mladi Aleksandar.
2.Aleksandrov ivot na dvoru

Filipova smrt je lako mogla da izazove promjenu situacije. Meutim, srena okolnost je bila ta da je on
iza sebe ostavio dostojnog nasljednika.
Aleksandar je roen 356.g. p.n.e. iz Filipovog prvog braka sa epirskom princezom Olimpijadom. U sebi
je spojio mnoge karakterne crte oba svoja roditelja. Od majke je naslijedio sklonost ka misticizmu,
enju za nepoznatim i vjeru u herojsku slavu koja mu je predodreena, tj. koju mu je sudbina
dosudila. Od oca je uzeo neobuzdanu narav, hrabrost i slavoljublje, vojniki dar i vanredno praktian
duh. Imao je sreu i da postane uenik jednog od najveih filozofa i uenjaka antike, Aristotela, kojeg
je Filip pozvao u Makedoniju i povjerio mu vaspitanje svog sina. Aristotel je Aleksandru ulio ljubav ka
pjesnitvu, posebno ka Homerovim epovima. Omiljeni junaci bili su mu Herakle i Ahilej. to se tie
Aleksandrovog odnosa prema varvarima, vidi se da je on prije bio sljedbenik Antistenove nego
Aristotelove kole. Sa 16 godina Aleksandar je ve zauzeo mjesto pored svoga oca. Ve 340.g. Filip ga
je ostavio da upravlja Makedonijom, tokom njegovog pohoda na Bizant. Tom prilikom je Aleksandar,
elei da se iskae, krenuo u pohod na Mede u Trakiji i tamo osnovao grad Aleksandropolis. Jo tada
je Aleksandar pokazao da je dostojan nasljednik velikog Filipa.

3.Dolazak Aleksandra na vlast u Grkoj i pripreme za pohod na Perziju

Nakon Filipove smrti mnogi su pretendovali na makedonski prijesto, ali je Aleksandar uz pomo
Antipatara i Parmeniona, vjernih Filipovih saradnika, uspio ukloniti sve suparnike i odrati vlast. Na
vjest o Filipovoj smrti ustanak su digli mnogi gradovi u Grkoj. Aleksandar je vrlo brzo sredio stanje u
Grkoj, a onda se okrenuo prema varvarskim plemenima na sjeveru. U vojnoj ekspediciji 335.g. on je
porazio Tribale, Traane i Ilire i tako obezbjedio sjeverne granice zemlje. U isto vrijeme, ponovo su se
pobunili Grci. Aleksandar je pobjedio grku vojsku, a Tebu , kao glavnog inicijatora pobune, je razorio.
Iz politikih razloga odluio je potediti Atinu, znajui da e mu njena flota biti potrebna u ratu s
Perzijom.
Kad je uvrstio svoju vlast na Balkanu, Aleksandar je pristupio ostvarenju glavnog zadatka koji je od
Filipa dobio u naslijee pohodu na Perziju. Ideja o ratu sa Perzijom je ve dugo postojala u grkim
krugovima, ali se Aleksandar pojavio ba na vrijeme, da svojom odlunou doprinese njenom
konanom ostvarenju. Grci su ovaj rat prihvatili kao oslobodilaki i ak osvetniki. U to vrijeme Perzija
je predstavljala giganta na glinenim nogama. Iako je zauzimala ogroman prostor od nilskih katarakata
pa sve do Inda i Amu- Darje, bila je veoma razgriena unutranjim trvenjima i smukom je odravala
vlast u udaljenim satrapijama. Satrapi pojedinih provincija pokazivali su izrazitu samovolju i mnogi su
se odmetali od cara. Sedamdesetih godina IV st. p.n.e. haotino stanje je dostiglo vrhunac. Nakon
smrti sposobnog cara Artakserksa, na prijesto je doveden Darije III Kodoman iz sporedne grane
carske porodice. Izgleda da je njemu bilo sueno da uini kraj slavnoj dinastiji Ahemenida. Perzija je
raspolagala neiscrpnim finansijskim potencijalom i ogromnom vojskom, ali je makedonska vojska bila
daleko disciplinovanija i kompaktnija. Udarna snaga perzijske vojske bila je sada konjica, sainjena od
veleposjednika, a ne strijelci koji su odigrali znaajnu ulogu u grko-perzijskim ratovima. Vaan faktor
predstavljala je i grka najamnika vojska. Smatra se da je u perzijskoj vojsci u vrijeme
Aleksandrovog pohoda bilo najmanje 20 000 grkih najamnika.
Antipatar i Parmenion su predlagali Aleksandru da rat s Perzijom odloi sve dok ne dobije nasljednika,
ali se mladom kralju urilo da ostvari svoje snove. Nije ga mogla obeshrabriti ni loa finansijska
situacija u kojoj se nalazio. U ovim uslovima nerazmjera izmeu makedonskih i perzijskih kapaciteta
bila je tako ogromna da bi Aleksandrov pohod sigurno izgledao ravan bezumlju, da je on pretrpio
poraz. Ali uzroke njegove pobjede lako je pronai u njegovom vojnikom geniju i sposobnosti da
pravilno ocjeni situaciju. Pouen svim dogaajima u Grkoj, odluio je da polovinu trupa ostavi u
Makedoniji, pod komandom Antipatara, da odrava vlast. Sa sobom je poveo vojsku od oko 40 000
vojnika. Oslonac njene moi bila je falanga, sainjena od 9 000 teko i 3 000 lako naoruanih pjeaka.
Tu su bili i heteri, pripadnici makedonskog plemstva u svojstvu konjice, njih oko 1 500. Kraljevska
ila predstavljala je tjelesnu gardu, a sainjavalo je 300 konjanika. Osim Makedonaca, Aleksandra su
u pohod pratili i 7 000 hoplita, 5 000 najamnika i 8 000 lako naoruanih strijelaca, koje mu je na
raspo laganje stavio Korintski savez. I u konjici je bilo raznih saveznika, ukljuujui i uvenu tesalsku
konjicu, u koju je sam Aleksandar imao puno povjerenje. Sa takvom armijom Aleksandar je krenuo u
osvajanja, koja e izmjeniti sliku tada poznatog svijeta.

4.Pohod na Perziju

4.1.Aleksandar u Maloj Aziji

Pripremivi vojsku za veliki pohod, Aleksandar je preao Helespont 334.g. i tako stigao na maloazijsko
kopno. Tamo su mu se umjesto carske vojske suprotstavili maloazijski satrapi Lidije, Rigeje, Frigije i
Kapadokije. Do konanog sukoba dolo je na rijeci Graniku iste godine. Aleksandar je uspio sa svojom
konjicom razbiti neprijateljski centar i napasti im komandu. Onda se okrenu grkim najamnicima, koji
su do tada stajali po strani i savladao ih koritenjem svoje falange. Uinak je bio straan. Zarobljeno
je oko 2 000 neprijatelja. Makedonski gubici su bili prilino mali. Pobjedom na Graniku Aleksandru se
otvorio put u Maloj Aziji, te je za veoma kratko vrijeme zauzeo Sard, Efez, Milet i Halikarnas. Roanin
Memnon, u slubi perzijskog cara, namjeravao je da uz pomo perzijske flote prenese rat u Grku.
Njegov pokuaj da podstakne Grke na ustanak je propao zbog njegove nenadane smrti. Darije III je,
ne shvatajui svu genijalnost Memnonove zamisli, odustao od nje i ovako dobra prilika je proputena.
Aleksandru je sigurno laknulo, ali mu je to u isto vrijeme bila i opomena da ne zaboravi na
nadmonost perzijske flote i labilno stanje u Grkoj. S padom Halikarnasa zavreno je osvajanje
zapadnog dijela male Azije, sve do Kilikijskog gorja. Aleksandar je dio svoje vojske povjerio
Parmenionu da s njom prodre u Frigije, a sam je krenuo s ostatkom kroz Kariju i Likiju, osvajajui
veinu gradova bez ikakve borbe. U proljee 333.g. sva vojska se okupila u Gordionu, staroj
prijestonici frigijskih kraljeva.
Iako je uklonio sve organe perzijske vlasti, Aleksandar je u biti zadrao psotojei administrativni
sistem. Satrapije su i dalje bile osnovne jedinice, a satrapi kao i ranije imaju svu civilnu i vojnu vlast.
Finansijske poslove je ipak povjerio posebnim slubenicim, koji su bili neposredno potinjeni njemu.
To je uradio kako bi sam imao vie uvida u ubiranje dabina, koje su ujedno bile i glavni izvor za
finansiranje njegove vojske. Za satrape je mahom postavio makedonske oficire, kojima je na
raspolaganje ostavljao makedonske garnizone vojske. U veini zemalja Aleksandar je prihvaen ne
kao osvaja, ve kao oslobodio od perzijskog jarma. Da bi to vie pridobio narod on im je veinom
vratio stare zakone i prava. Imao je puno razumjevanje za domae tradicije. To se pokazalo kao
izvrstan potez. Smanjio je potencijalnu opasnost od pobuna. Ostvario je i jedan od primarnih zadataka
Korintskog saveza oslobaanje maloazijskih grkih gradova. Ne moe se danas sa sigurnou
utvrditi u kakvom su se poloaju nalazili ni gradovi nakon osloboenja, ali se ini da oni nisu uli u
Korintski savez. Osvajenje Male Azije uvjerilo je Darija da se ne radi o maloj pograninoj arci sa
njegovim satrapima, ve da je u pitanju ozbiljniji problem. To ga je navelo da pokrenu glavninu svoje
vojske.
Iz Gordiona je Aleksandar 333.g. p.n.e. krenuo sa cjelokupnom vojskom kroz Kilikiju i Paflagoniju.
Obezbjedivi ovaj bitni koridor ka Bliskom Istoku, krenuo je obalom prema Siriji. Saznao je usput da
je perzijska vojska s carem Darijem na elu stacionirana kod mjesta Soha, na dva dana hoda od
klanca koji vodi u Siriju. Aleksandar je drugim putem niz obalu krenuo ka jugu, ostavivi u mjestu Isu
bolesne i ranjenike. Tako se sasvim sluajno mimoiao sa Perzijancima, koji su napustili svoje
poloaje i kroz klanac stigli do Isa. Tu su pobili se prisutne vojnike, likujui to su Aleksandru presjekli
odstupnicu. Nisu ni slutili kakvu kobnu greku su poinili naputajui poloaj u ravnici. Perzijska
vojska je bila prevelika za manevrisanje na uskom priobalnom prostoru kod Isa, te je nespremna
doekala Makedonce. U silovitom napadu Makedonci su potukli daleko nadmoniju perzijsku vojsku.
Sam Darije je pobjegao ostavivi iza sebe svoju porodicu. Aleksandar se prema njima ponio veoma
dostojanstveno, naredivi da se s njima postupa s punom panjom, kako dolikuje carskoj prodici.
rtve na perzijskoj strani su bile ogromne. Neki antiki pisci, ukljuujui Arijana, govore ak i o 100
000 poginulih Perzijanaca. Aleksandar je nakon bitke poslao Parmeniona da osvoji Damask, u koji je
Darije sakrio svo svoje blago, kojeg su se tom prilikom doepali Makedonci. Darije je bez uspjeha
nudio Aleksandru razne prijedloge za mir. Aleksandar se ve smatrao gospodarem Azije i tvrdio je da
sve Darijevo ve pripada njemu. Zbog toga je odbijao bilo kakve uslove. Nakon duge i teke opsade
on je uspio zauzeti i dobro utvreni grad Tir u Fenikiji, koji se nalazio na ostrvu, spojen uskim
zemljanim nasipom sa kopnom. Pretvorivi grad u makedonsko utvrenje Aleksandar je krenuo na jug
prema Egiptu.
4.2.Aleksandar u Egiptu

Osvajanjem Gaze Aleksandar je dovrio osvajanje fenike obale i tako konano otklonio opasnost koja
mu je prijetila od perzijske flote, sastavljene uglavnom od fenikih brodova. Da bi presjekao sve veze
Perzije sa Grcima, Aleksandar je se odluio za malo skretanje sa zamiljene rute, kako bi zauzeo
Egipat. Postojala je velika mogunost da ovo Aleksandrovo skretanje dadne dovoljno vremena Dariju
da obnovi svoje snage, ali to nije moglo odvratiti Aleksandra od njegovog nauma. Jo od 340.g. kada
je Artakserks III uklonio posljednjeg egipatskog faraona Naktaneba III, Egipat se nalazio pod
perzijskom vlau. Egipani su osjeali ogroman revolt prema osvajaima zbog njihove brutalne
vjerske politike. Perzijanci su se potpuno nerazumno odnosili prema domaim kultovima i skrnavili su
mnogobrojne egipatske svetinje. Zbog toga je Aleksandar u Egiptu doekan, ne kao novi osvaja ve
kao spasitelj. Perzijski satrap se bez borbe predao i Aleksandar je uao u egipatsku prijestonicu
Memfis. Od strane egipatskog svetenika krunisan je dvostrukom krunom egipatskih faraona.
Nasuprot Perzijancima on je pokazao najvee mogue potovanje prema domaim kultovima i sam se
podvrgao svim potrebnim ceremonijama. rtvovao je ivotinje egipatskim boanstvima,ali je u isto
virjem organizovao i razna takmienja u helenskom duhu, uvodei na taj nain grki nain ivota i
helenistiku kulturu u Egipat. Prema Egiptu Aleksandar se odnosio ne kao prema djelu Perzijskog
carstva ve kao prema osloboenoj zemlji. Kao faraon on je za Egipane bio utjelovljeni bog. To je
jako djelovalo na matu tad 24-ogodinjeg kralja. On je bio naprosto oduevljen Egiptom. Ostavio je
svu civilnu vlast Egipanima a na vojne poloaje doveo svoje oficire. Najvei znaaj za Egipat, a
sigurno i za itav istoni dio Mediterana, bilo je osnivanje Aleksandrije na uu Nila. Naselili su je
uglavnom Grci i ona je zahvaljujui svom povoljnom poloaju ubrzo postala jedna od najznaajnijih
luka na Sredozemlju i , u vrijeme Aleksandrovih nasljednika, centar helenistike kulture.
Jedan od bitnih dogaaja vezanih za Aleksandrov pohod na Egipat, bila je i njegova posjeta svetitu
egipatskog boga Amona u oazi Sivah. Vukla ga je elja da posjeti svetite tog boga kojeg su Grci
poistovjetili sa svojim Zeusom, i iji je kult jo davno prije toga doao u Grku preko trgovaca.
Historijski izvori tvrde da je tom prilikom prvosvetenik Amonovog hrama Aleksandra nazvao
Amonovim sinom, to je moralo impresionirati mladog kralja. Poele su i po Grkoj kruiti razne prie
o Aleksandrovom boanskom porijeklu. Te prie sam Aleksandar nikada nije potvrdio, ali ih nije ni
poricao jer su na njegovu linost bacale veo mistinosti koji je odgovarao mentalitetu toga doba.
Razvijale su vjerovanje u natprirodno porijeklo onoga kojemu je izgleda bilo dosueno da vlada
svjetskim carstvom.

4.3.Pad Persepolja

Zavrivi sve poslove u Egiptu i saekavi svjee trupe iz Makedonije Aleksandar je 331.g. krenuo
nazad u Aziji, nastavivi sa osvajanjima. Dolinom Oronta je kroz Siriju krenuo ka Eufratu. Saznao je
putem da je Darije skupio mnogo veu vojsku od one kod Ise. Darijeve trupe nalazile su se na lijevoj
obali Tigrisa, sjeverno od Babilona. Aleksandar je krenuo sa svojom vojskom ne kroz pustinju, ve
mnogo povoljnijim putem kroz sjevernu Mezopotamiju. Tako je doao na par kilometara uzvodno od
neprijatelja. Saznao je od zarobljenika da Darije ima skoro milion vojnika i preko 40 000 konjanika.
Odmorio je malo vojsku. Nekoliko dana je prolo u sitnim arkama, a onda se jedno vee Aleksandar
sa svojim komandantima popeo na vrh jednog oblinjeg brda, s kojeg je mogao osmotriti
neprijateljske trupe. Nije ga uspio obeshrabriti ni straan prizor koji je pruao perzijski logor. Bilo je to
pravo more logorskih vatri. Na Parmenionov savjet, Aleksandar je pristupio ispitivanju terena. Znao je
dobro da se u ovoj bici odluuje ko e biti gospodar Azije. Ulogorena vojska se pripremala za bitku,
koja se naposljetku odigrala kod mjesta Gaugamela 331.g.
Kao i u ranijim bitkama, Aleksandar je predvodio desno krilo, sainjeno od makedonskih konjanika,
preteno lanova njegove tjelesne garde, ile. Na lijevom krilu su se nalazili grki i tesalski konjanici
na elu sa Parmenionom, a centar je zauzimala teko naoruana falanga. Ovaj put, na irokoj ravnici,
perzijska vojska nije imala nikakvih problema sa manevrisanjem, pa je mogla da razvije znatno dui
front od makedonskog. Da bi izbjegao neprijateljske napad sa lea, Aleksandar je uveo i drugi bojni
red, koji se , u sluaju neprijateljskog obilaenja, mogao brzo okrenuti i odbraniti trupe sa lea. U
centru perzijskih snaga, kao i ranije nalazio se sam car, okruen svojim elitnim trupama Perzijanaca,
Indijcima na slonovima i drugima. Ispred centra postavljena su srponosna kola, njih 50. Lijevi bok
inila je veoma jaka baktrijska konjica i izmjeani odredi perzijske konjice i pjeadije. Ispred tog vrlo
izduenog krila nalazila se skitska konjica, a na desnom boku su bili Sirijci, Mesopotamci, Parani i
drugi narodi. Ovakva formacija bila je zaista zastraujua. I u ovoj bici Aleksandar se koncentrisao na
to da sa svojim elitnim snagama razbije neprijateljski centar. Aleksandar je pribjegao uinkovitom
manevru: naredio je svom desnom krilu da se sporo kree naprijed. Kako je neprijatelj nasrtao na
njega, Aleksandar je ojaavao desno krilo dodatnima snagama. Tako je Darije morao da poalje svoje
dodatne trupe na svoj lijevi bok i time napravio procijep u svojim centralnim odredima. Tada je
Aleksandar jurnuo naprijed i za tili as razbio neprijateljski centar. Sam car je ponovo pobjegao, ali ga
Aleksandar nije slijedio, ve se okrenuo da pomogne svom lijevom krilu koje je bilo u tekoj situaciji.
Uspjeli su da u tekom okraju preuzmu kontrolu nad tim djelom fronta i tako ostvarili potpunu
pobjedu. Potjera za Darijem nije urodila plodom, a izvukao se i veliki broj Perzijskih vojnika, koji su sa
satrapom Ariobarzanom pokuavali zatiti prilaze prijestonici. U bici kod Gaugamele odluena je ipak
sudbina Perzijskog carstva.
Aleksandar je stigao u Babilon u svojstvu oslobodioca. rtvovao je u hramu babilonskog boga Marduka
i tako, kao i u Egiptu, odmah pokupio simpatije Babilonjana. Satrap Babilonije, Perzijanac Mazej, koji
mu je dobrovoljno predao grad je ostavljen na toj dunosti. On je bio prvi Perzijanac kojeg je
Aleksandar ostavio u svojstvu satrapa , to e kasnije esto raditi. Aleksandar je iz Babilon produio
dalje prema centralnim djelovima carstva. Djelove svojih trupa je ve ranije poslao da zauzmu Suzu,
drugu rezidenciju perzijskih careva, u kojoj se nalazilo ogromno blago ahemenidskih vladara. U toj
riznici Ahemenidi su stoljeima nagomilavali bogatstvo iz raznih osvojenih krajeva. Dio blaga
Aleksandar je poslao Antipataru za rat protiv Spartanaca, koji je planiran odavno. Poslao je i razne
poklone Atini. Perzijski narod se zbog carevog bijega osjeao naputenim, te su se srednjoperzijski
satrapi mahom predavali Aleksandru. Na primjeru satrapa Mazeja, Aleksandar je pokazao da se umije
blagonaklono ponaati prema svakome ko mu se pridrui. Slomivi otpor trupa na elu sa
Ariobarzanom koje su uvale prilaze prijestonici, Aleksandar je zauzeo Persepolj. Ne zna se tano iz
kojeg je razloga naredio da se Persepolj besomuno pljaka i da se na kraju unite sve te velelepne
palate, ali je to bacilo sjenu na karakter njegovih osvajanja. Zna se da se sam Aleksandar kasnije kajo
zbgo ovog poteza, ali je u njemu tada , kau historiari, prevladao gnjev i mrnja koju je kao Helen
osjeao prema ahemenidskim vladarima.
Osvajanjem Persepolja dovren je zadatak, koji mu je kao hegemonu bio dodjeljen od strane saveza.
Ali Aleksandar je imao i svoje line ideale. On je udio da ide dalje na istok. U isto vrijeme, iz
Makedonije mu je dola vijest o ustanku koji je spartanski kralj Agis spremao na Peloponezu. Blago
koje je Aleksandar poslao Antipataru za taj rat, pomoglo je ovome da opremi veliku vojsku, i u
svojstvu zamjenika hegemona Korintskog saveza, odnese pobjedu nad Agisom. Antipatar je u
potpunosti opravadao Aleksandrovo povjerenje i u bici kod Megalopolja 331.g. savladao Spartu. Time
je smirena situacija u Grkoj i do kraja Aleksandrova ivota tamo nije bilo nemira.
Nakon toga on je krenuo dalje u potjeru za Darijem, smatrajui da osvajanje Perzije nije gotovo sve
dok je perzijski car na slobodi. Darije se sklonio u Ekbatani, staroj medskoj prijestonici, sa
istonoiranskim satrapima, koji su mu bili vjerni. Nije imao hrabrosti da saeka Aleksandra, ve se s
vojskom povukao na sjever. U Ekbatani je Aleksandar raspustio grke saveznike i bogato ih
nagradivi, poslao ih nazad u Grku. Smatrao je da mu vie nisu potrebni i da je zavren zadatak koji
su oni imali ispred Korintskog saveza. On dalje napreduje u svojstvu cara Azije. Blagajnu je ostavio u
Ekbatani kao i Parmeniona koji je ve bio star za novih pohoda. Usiljenim marom proao je kroz
Kaspijska vrata i uao u Partiju. Tamo je saznao da su perzijski plemii na elu sa satrapom Besom,
svrgli Darija i smaknuli ga. Kod mjesta Hekatonpila nali su Darijevo tjelo, koje je Aleksandar uz sve
poasti sahranio u staroj prijestonici Pasargade. Tu je on preuzeo ulogu zakonitog nasljednika
Ahemenida i stavio sebi u nalog da kazni Darijeve ubice i u svoj posjed stavi sve perzijske satrapije
koje nisu bile zauzete. Od tog vremena Aleksandar nastupa kao kralj Azije. Dalje je zauzeo Hirkaniju i
Partiju i krenuo u potjeru za Besom. Grke najamnike koji su mu se dobrovoljno predali je veinom
poslao u domovinu, a neke perzijske satrape je pomilovao i ostavio u dotadanjoj slubi. Time je
faktiki zavrio njegov pohod na Perziju.

5.Pohod na Indiju

5.1. Ratovi u Baktriji i Sogdijani

Aleksandrovo osvajanje centralnih djelova Perzije donijelo mu je, kako sam ve naveo, titulu
nasljednika Ahemenida. Satrapi Bes i Spitamen su se sklonili u rubne predjele carstva. Razdoblje od
330. do 327.g. Aleksandar je proveo ratujui u sjevernoistonim oblastima Baktrije i Sogdijane. Ovo
su bile moda i najtee godine u cjelokupnoj Aleksandrovoj vojnoj karijeri. Nepoznat teren i stalni
gerilski napadi malih odreda domorodaca natjerali su Aleksandra da se prilagodi novoj ratnoj taktici.
On je oformio male konjanike odrede u koje uvodi i Perzijance. Pristupa i osnivanju prvih vojnikih
kolonija, koje e kasnije postati grke kolonije u punom smislu. Satrap Bes je u meuvremenu uzeo
titulu cara i nazvao se Artakserks IV. Aleksandar nije odmah krenuo u potjeru za njim, ve je prvo
osvojio krajne istone satrapije Arahoziju, Ariju i Drangijanu.
U Drangijani je 330.g. dolo i do prve ozbiljne krize i zaotravanja odnosa izmeu Aleksandra i
njegovih pojedinih generala. To su bili redom prekaljene vojskovoe koje su Aleksandru zamjerile
zbog njegovog odnosa prema pokorenom stanovnitvu. Shvativi da Perzijom ne moe vladati kao
kralj Makedonije, aleksandar se mudro nastojao uklopiti u taj sistem i prema Perzijancima se odnosio
kao i prema Makedoncima. To nije odgovaralo mnogim Makedoncima te je protiv njega planirana
zavjera, u kojoj je meu ostalima uestvovao i Parmenionov sin Filota. Nakon to je zavjera
raskrinkana Filota je osuen na smrt od strane makedonske vojne skuptine, koja je sudila u
sluajevima veleizdaje. Nakon Filotine smrti, sumnja je pala i na samog Parmeniona, koji je takoer
morao biti likvidiran. Parmenionovo ubistvo izvreno je na veoma sramotan nain i zauvjek je
osramotilo Aleksandra, ali je ono bilo moda i jedini nain da se obeshrabre ostali potencijalni
zavjerenici. Time se Aleksandar nametnuo svojim drugovima i u toku nekoliko narednih godina nee
biti nikakvih protivljenja njegovoj politici.
Iz Drangijane Aleksandar je, primivi usput izjave pokornosti satrapa Karmanije i Gedrozije, preko
Arahozije preao planinu Hinduku i uao u Baktriju. Tu mu je sogdijski satrap Spitamen u
zarobljenitvu ostavio Besa. Ovaj je kanjen kao uzurpator u skladu sa istonjakim obiajima.
Aleksandar je nastavio sa osvajanjima, zauzeo Marakandu (dananji Samarkand) i tako pokorio vei
dio Sogdijane. Ali tu je naiao na niz opasnosti. Sa sjevera, preko rijeke Jaksarta( dananja Sir-Darja)
nadirali su odredi Skita, zadajui njegovoj vojsci ozbiljne probleme. Sam Spitamen se ujedinio sa
skitskim plemenom Masageta i gerilskom taktikom nanio Makedoncima niz poraza. Borbe u Sogdijani
su se nastavljale uz velike gubitke na makedonskoj strani sve dok 328.g. Aleksandar nije uspio
nanijeti Spitamenu vei poraz, nakon ega su ga Masageti ubili i poslali njegovu glavu Aleksandru.
Time je nestao i najopasniji protivnik kojeg je Aleksandar imao u to vrijeme. Zanimljivo je da je e
onm postati i jedan od rodonaelnika dinastije Seleukida, jer se njegova kerka Apama udala za
Seleuka.
Jo iste godine u Marakandi je dolo do nove krize u Aleksandrovim odnosima sa Makedoncima. Na
jednoj gozbi je Aleksandrov prijatelj iz dejtinjstva i suborac Klit poeo vrijeati Aleksandra u pijanom
stanju, na to ga je ovaj probo kopljem. To je i samog Aleksandra jako potreslo jer je kad se otrijeznio
shvatio ta je uinio. Historiari kau da je danima nakon toga tugovao za Klitom i sebi nikako nije
mogao oprostiti to zlodjelo. Meutim nedugo zatim desio se jo jedan sluaj. Aleksandrov historiar
Kalisten, koji je dugo u svojim djelima hvalio Aleksandra, usprotivio se obiaju proskineze tj. klanjanju
koje je po istonjakim uzorima Aleksandar uveo za sebe. On je smatrao taj obiaj pogrenim jer se
po njegovom miljenju Heleni iz potovanja klanjaju samo bogovima. Bio je izgleda umijean i u
zavjeru paeva te je uklonjen. Njegova smrt je muno odjeknula u inetelektualnim krugovima Grke i
mnogi su digli glasd protiv aleksandrove oigledne autokratije.
Sva ova ubistva pokazala su koliko se Aleksandar udaljio od svojih saradnika, nasatojei se uklopiti u
novi sistem i tako ostvariti ciljeve koje je sebi zacrtao. U to vrijeme se po svemu sudei rodila i
njegova ideja o osvajanju itavog svijeta, koja e posebno doi do izraaja u njegovom pohodu na
Indiju. U Baktriji se desio jo jedan dogaaj koji je izazvao osudu u helenskom svijetu. Aleksandar se
oenio sogdijskom princezom Roksanom, za koju kau da je bila jedna od najljepih ena Azije.
Vjenanje je obavljeno prema perzijskim obiajima. Time je on dao primjer ostalima, smatrajui da se
jedino ovakvim nainom mjeanja meu osvajaima i pokorenim moe stvoriti temelji novog carstva.

5.2. Ratovi u Indiji; Hidasp, Hifasis

Za novi pohod Aleksandar je pripremio ogromnu vojsku u koju je uvrstio i brojne jedinice iz pokorenih
naroda. Plutarh tvrdi da je krenuo u Indiju sa ak 120 000 pjeaka i 15 000 konjanika. Aleksandar je
oigledno imao veoma slabu predstavu o oblastima koje su se prostirale do rijeke Ind. Informacije
koje je imao bazirale su se na raznim legendama i slabim perzijskim saznanjima. Ali upravo je sva
mistinost koja je obavijala te prostore privlaila Aleksandra. On je punim arom krenuo u ovu vie
istraivaku nego osvajaku ekspediciju. Jo u Sogdijani on je stupio u kontakt sa mladim radom
drave Taksila. Ovaj mu je ponudio pomo i tako je 327.g. preavi Hinduku, Aleksandar stupio na
tlo Indije. Uz radinu pomo Aleksandar je namjeravao zauzeti sve zemlje do Inda i jo iste godine
zaratiti sa kraljem Pendaba, Porom, inae neprijateljem Taksile. Dio vojske predvoen Hefestionom i
Perdikom je krenuo dolinom Kabula ka Indu, a sam Aleksandar je sa drugim djelom krenuo sjevernije.
Od drvea je zatim napravio flotu kojom se spustio do mjesta gdje su Perdika i Hefestion ve preli
Ind, napravivi na tom mjestu most. Tako je stigao do grada Taksile najveeg u tom prostoru izmeu
rijeka Ind i Hidasp.
S druge strane Hidaspa nalazio se moni kralj Por. On se nije htio pokoriti Aleksandru, te je ovaj
326.g. krenuo na njega. Por je imao ogromnu vojsku u kojoj je bilo i slonova. Sam Aleksandar nije
htio sa sobom povesti slonove koje mu je podario rada Taksile jer su ih se bojali makedonski konji.
Aleksandar je pribjegao novom lukavstvu. Ostavio je Kratera jedne noi na starom poloaju i naredio
mu da povremeno simulira prelaz preko rijeke i da krene tek kad primjeti da je Por povukao glavninu
svoje vojske. Aleksandar je s odabranim etama neprimjeen preao rijeku nizvodno i s te strane
udario na Porove trupe. Najprije je pobjedio Porovog sina koji je poslan s djelom trupa da zadri
Aleksandra. Kad je Por uo da mu je sin poginuo pokrenuo je glavninu svoje vojske i tako dopustio
Krateru da se iskrca. Iako su Indijci bili brojno nadmoniji Aleksandar je novim genijalnim manevrom
smanjio udarnu mo slonova na minimum i zastraio ih do te mjere da su predstavljali veu opasnost
za sopstvenu vojsku nego za neprijatelja. Munjevitim naletom konjice primorao je indijske konjanike
na povlaenje, a Krater ih je doekao s lea. Pobjeda je izvojevana, a s Porom koji se veoma hrabro
borio Aleksandar je postupio velikoduno. Ostavio mu je njegovo kraljevstvo i u njemu dobio bitnog
saveznika.
Nakon to je ostavio Kratera na zapadu s ciljem da sagradi nekoliko gradova-utvrenja kako bi
osigurao vlast, Aleksandar je krenuo dalje pokoravajui mnoga plemena. Istono od Porove kraljevine
ivjela su brojna ratoborna plemena koje je Aleksandar s tekom mukom uspio pokoriti. Stigao je do
rijeke Hifasis, najistonije od pet rijeka Pendaba. Tu je stao. Razloga je bilo vie, od tekih klimatskih
uslova do problema sa hranom i surovih borbi sa okolnim plemenima. Vijesti o neopoznatim narodima
s one strane Hifasisa govorile su o monim kraljevstvima sa ogromnim vojskama. S one strane rijeke
Ganga se kako je uo prostiralo kraljevstvo Gandarida, kojim je vladao kralj Ksandram, ija se vojska
po tim vjestima sastojala od ak 200 000 pjeaka, 20 000 konjanika, 2 000 bornih kola i 4 000 bojnih
slonova. Kad mu je to potvrdio i sam Por, Aleksandar se morao pokolebati. Vojnici su bili nezadovoljni
i mnogi su se eljeli vratiti nazad u domovinu. Aleksandar ih je pokuavao ubjediti da je ostalo jo
malo da pokore itavu Aziju i izbiju do Istonog mora, koje se nalazilo na kraju svijeta. Vojnici su bili
iscrpljeni i molili su kralja da ih potedi. Na kraju je Aleksandar, iako nevoljko, udovoljio njihovim
zahtjevima i odluio da se vrate natrag. Ovaj potez ne treba gledati kao vojnu pobunu. Odluka o
povratku je pokazal da Aleksandar ipak moe da realno sagleda situaciju i shvati kad je vrijeme da
stane u kraj svojim linim strastima. Obuzdavajui svoje elje on je na pragu nepoznatog svijeta
donijeo vjerovatno ispravnu odluku i povinovao se elji svoje vojske. Teko je zamisliti ta bi se desilo
da nije. Shvatio je da Azija ipak nije tako mala i da ga u daljem putu mogu oekivati mnoge
nepredvidive stvari. Time je on izvojevao vanu pobjedu nad samim sobom i to mu je obezbjedilo
slavu nikad poraenog vojskovoe.

5.3. Povratak iz Indije i sreivanje prilika u Carstvu

Nakon to je odluio da prekine daljnje napredovanje Aleksandar je naredio da se izgrade ogromne

lae kojima e se vojska Hidaspom i Indom spustiti do mora. Dio vojske je iao objema obalama
Hidspa titei brodovlje. Poru je prepustio Pendab na upravu kao nezavisnu zemlju, a ostale zemlje u
dolini Inda sve do delte je ukljuio u svoje carstvo. Putem niz rijeke imao je jo prilika da iskae svoju
hrabrost u borbama protiv lokalnih plemena. Prilikom juria na glavni grad naroda Maljana jedva je
preivio teku povredu. Dio vojske sa kraterom na elu odvojio se i kopnenim putem krenuo kroz
Arahoziju i Drangijanu kako bi tamo uvrstio makedonsku vlast i pripremio namirnice za gedrozijsku
obalo kojom je trebao krenuti Aleksandar sa ostatkom trupa. U delti Inda sagraena je baza za
pomorsku ekspediciju kojom e rukovoditi Nearh. Ta ekspedicija imala je izmeu ostalog i cilj da
povee istone djelove carstva sa Zapadom, kao i trgovaku razmjenu. Aleksandrov put gedrozijskom
obalom bio je vie nego opasan. Primorje je bilo suho i bezvodno i Aleksandar je putem izgubio velik
broj vojnika. Na kraju se sastao sa Kraterovim trupama i tu osnovao jo jednu Aleksandriju, jednu od
mnogih koje su razasute irom osvojenih oblasti. Nedaleko odatle Aleksandar se sastao i sa lanovima
Nearhove izvidnice koji su mu donijeli vijest da je flota i pored velikih tekoa uspjela uploviti u
Perzijski zaliv. Nearhova ekspedicija je pored politike imala i veliku istraivaku vanost. Upoznala je
Grke sa mnogim nepoznatim narodima, florom i faunom tih predjela.
U Suzi se 324.g. okupila konano sva makedonska vojska. Aleksandar je odmah po dolasku kaznio sve
koji su se odmetli od njegove vlasti ili su zloupotrijebili svoj poloaj. Izbjegao mu je samo Harpal,
Makedonac kojeg je Aleksandar postavio za nadzornika ratne blagajne u Ekbatani. Ovaj je zbog
nedjela koja je poinio pobjegao u Atinu od koje je dobio azil. I u evropskim djelovima drave dolo je
do nemira. Antipatar nije mogao da rijei probleme u Trakiji i sve vee tenzije u Grkoj.

6.Posljednji dani i smrt

Stvar je zakomplikovala i Aleksandrova naredba grkim gradovima da prime natrag svoje politike
izbjeglice. To je zaotrilo odnose Grka sa svojim hegemonom. To je pogorao i Aleksandrov zahtjev za
deifikacijom, koji nije bio nimalo udan za to vrijeme, ali ga Grci nisu eljeli prihvatiti. Nezadovoljstvo
Grka nastojao je iskoristiti Harpal koji je pokrenuo zavjeru iskoristivi svo bogatstvo koje je sa sobom
ponio iz Suze. Harpal je ipak ubijen i stvar je rijeena, ali situacija nije bila nimalo povoljna za maldog
kralja.
U Suzi je po povratku organizovana i velika sveanost na kojem je bila upriliena i znamenita svadba
Makedonaca sa Irankama. Mnogi heteri su oenili varvarke time dajui jedinstven primjer provoenja
ideje o mjeanju naroda u Makedonskom kraljevstvu. Malo nakon toga desila se i pobuna u Opisu.
Makedonski pripadnici vojske nisu bili zadovoljni kraljevim odnosom prema strancima u vojsci .
njihovo negodovanje preraslo je u pobunu koja je navela Aleksandra da otpusti mnoge svoje vojnike.
To ih je veoma uvrijedilo. Pokuao ih je privoliti sve da prihvate suivot sa Perzijancima, ali je to bilo
jako teko. Oko 10 000 veterana je poslao sa Kraterom u Makedoniju. Sve do jednog je ispaltio kako
treba i ni prema kome se nije ponijeo nepravedno. Ali to ipak nije bilo dovoljno da uvrsti njegovu
ideju o stapanju dvaju kultura.
Nakon otputanja veterana Aleksandar se posvetio novim planovima meu kojima i ekspediciji na
Kaspijsko more, pomorskim putem oko Arabijskog poluotoka, pokoravanju Sicilije i Italije, kao i
osvajanju Kartagine i Heraklovih stubova. 324.g. Aleksandar je pogodila smrt njegovog najvjernijeg i
njemu najmilijeg druga Hefestiona. To je bio veliki udarac za mladog kralja. Naredio je alost u
itavom carstvu, a upriliene su i razne svetkovine i gimnastike igre.
U njegovim novim pohodima sprijeila ga je smrt. Groznica se pojavila iznenada. Tresla je tijelo
mladog vojskovoe danima. Sedmog dana mu je sasvim pozlilo. Umro je 13.6.323.g. u 33.-oj godini
ivota. Iza njega je ostala ogromna imperija i gomila neostvarenih planova.
Drava se ubrzo raspala. Gramzivi Aleksandrovi nasljednici nisu vjerovali u njegov san o svjetskom
carstvu. Nastupilo je doba dijadoha, okarakterisano raznim nevoljama, ratovima i sukobima pojedinih
generala, koji su nasljedili maldog kralja. Na kraju svih sukoba uspjele su se formirati samostalne
dravne tvorevine, od kojih su mnoge uspjele jo godinama da odre svoju nezavisnost. Najbitnije su
sigurno Egipat pod vlau Ptolomeja, Makedonija pod vlau Antigona, Babilonija pod vlau Seleuka

7. Znaaj Aleksandrovog djela; helenistika kultura

Ideal stvaranja svjetskog carstva bio je baklja buktinja koja je osvijetljivala njegove puteve. Njegovo
djelo se slobodno moe nazvati grandioznim. Osvajanjima je obogatio Evropu brojnim naunim
saznanjima. Na svome putu neprestano je nailazio na sumnju i kolebanje okolnih ljudi, ali ga to nije
sprijeavalo da bude istrajan u ostvarenju njegovih ideja. Kao to sam ve naveo u uvodnom djelu, on
je bio malen i skroman naspram ogromnog Perzijskog carstva, ali to ga nije ni na trenutak moglo
udaljiti od njegovih ciljeva. Od Filipa je naslijedio uvjebanu vojsku i izvrstan kadar oficira. Ali je
bitnija bila sranost i intelekt koji je Aleksandru omoguio da sve te okolnosti iskoristi. Iz Homerovih
epova je crpio svoje junatvo i elju za dokazivanjem. Bio je u dui Helen, koji se kao i drugi kanio
osvetiti Perzijancima za sve nevolje koje su prouzrokovali Heladi. Imao je sreu da je Perzijsko carstvo
bilo na rubu propasti, ali to nipoto ne umanjuje znaaj njegove linosti. Naprotiv, pokazuje s kakvom
sposobnosti pravilne ocjene date politike situacije je on raspolagao. On nije srljao u propast, ve je
pravilno ocjenivi sve faktore planski krenuo na svoj pohod.
On zasigurno spada meu najvee vojskovoe i osvajae cjelokupne svjetske historije. Svaku svoju
bitku rijeavao je genijalnim manevarsko-stratekim odlukama, koje su ga stavljale u povlateni
poloaj naspram svojih nekoliko puta nadmonijih protivnika.
Aleksandar je bio i tvorac potpuno novog poretka. Stvorio je helenistiku kulturu koja je pokuala
neto do tada nepojmljivo, pomiriti Istok i Zapad. Da je due ivio moda je mogao premostiti sve
razlike koje su sprijeavale ujedinjenje. Ipak donekle je uspio u svom naumu. Drave koje su nastale
nakon njegove smrti nisu bile niti tipino helenske, niti domorodake. Njegova politika mjeanja
Makedonaca i Perzijanaca je bio dio genijalno zamiljenog plana o stvaranju sinteze dvaju naroda. On
tako nastoji da srui vjekovnu predrasudu Grka o strancima kao varvarima. Uspijeh je moda bio
nepotpun, ali je vie predstavljao iskru koja je natjerala Grke da se zapitaju. Kolonizacija, naune
ekspedicije, trgovinska razmjena, mudra monetarna politika, sve su to tvorevine te velike linosti. Ko
zna kako bi svijet danas izgledao da je Aleksandar Makedonski ivio jo barem 30 godina?