SIGURNOST NA MORU

STCW (International Convention on Standards of Training

Certification and Wathckeeping) konvencija o standardima
uvjezbavanja , stjecanja ovlastenja i drzanja straze.
1964.god uspostavljen je zajednicki odbor IMO-a i ILO-a
posvecen uvjezbavanju pomoraca (IMO / ILO Joint Commitee
on Training). Odbor je pripremao spis (Document for
Guidance) koji je trebao posluziti kao uputa drzavama o
nacinu naobrazbe i izobrazbe zapovjednika , casnika i
clanova posade.
Na temelju tog spisa skupstina IMO-a je 1971.god donijela
odluku o usvajanju posebne konvencije posvecene naobrazbi
pomoraca.
Danas konvencija obvezuje 135 drzava. Tijekom 80-tih
godina odredbe konvecnije vise nisu zadovoljavale potrebe
meunarodne pomorske zajednice (zbog razvoja
tehnologije , smanjivanja broja clanova posade ,
multinacionalnih posada). Zbog toga se na konferenciji
1995.god potpuno mijenja prilog konvencije , koji stupa na
snagu 1997.god. Drzavama je ostavljeno 5 godina za
potpunu primjenu odredaba konvencije.

Prilog konvecnije se sastoji od 8 poglavlja.

U prvom poglavlju utvrena su prava i obveze drzava.
Drugo poglavlje utvruje nacin i uvjete stjecanja ovlastenja
za zapovjednike , casnike palube i clanove posade palube.
Trece poglavlje utvruje nacine i uvjete stjecanja ovlastenja
za sluzbu stroja.
Cetvrto poglavlje se odnosi na casnike i clanove posade koji
su odgovorni za radiokomunikacije u slucaju opasnosti.
Peto poglavlje propisuje uvjete koje moraju zadovoljiti
zapovjednici , casnici i clanovi posade na pojedinim vrstama
brodova.
Sesto poglavlje se odnosi na uvjete sjecanja ovlastenja
casnika i clanova posade s posebnim duznostima na brodu
U sedmo poglavlje uvrstene su odredbe:
MEUNARODNE ORGANIZACIJE SIGURNOSTI PLOVIDBE
Meunarodne pomorske organizacije udruzenja s pretezitim
ciljem unapreivanja djelatnosti u svezi s iskoristavanjem
mora i podmorja , pomorstvom i pomorskom plovidbom.

SLUZBENE ORGANIZACIJE
Meudrzavne ili meuvladine organizacije bave se zadacima
organizacije i koordinacije djelatnosti od zajednickog znacaja
Specijalizirane ustanove UN-a:
-Meunarodna pomorska organizacija
-Meunarodni savez za telekomunikacije
-Svjetska meteroloska organizacija
-Meunarodna zdravstvena organizacija
-Meunarodna organizacija rada

NESLUZBENE ORGANIZACIJE
Vezane su uz iskoristavanje i istrazivanje mora , pomorstva i
pomorske plovidbe
Posebno se isticu:
-Meunarodna hidrografska organizacija (IHO)
-Meunarodno udruzenje ustanova za svjetionike (IALA)
-Meunarodni savez udruzenja zapovjednika pomorskih
brodova (IFSMA)
-Meunarodni pomorski odbor (CMI)
-Meunarodno udruzenje luka i pristanista (IAPH)
-Meunarodno udruzenje pomorskih peljara (IAMP)

MEUNARODNA POMORSKA ORGANIZACIJA -

International Maritime Organization (IMO)
Osnovana je konvencijom o meuvladinoj pomorskoj
savjetodavnoj organizaciji (IMCO Intergovernmental
Maritime Consultative Organization)
Usvojena je 1948.god u Zenevi , stupila je na snagu
1958.god
Zadace organizacije:
Da osigura ustroj s ciljem suradnje izmeu vlada na polju
drzavne uprave i prakse o tehnickim predmetima svake
vrste koji utjecu na pomorstvo uposleno u meunarodnoj
trgovini; da ohrabri i pruzi podrsku opcem usvajanju najvisih
standarda u pogledu pomorske sigurnosti uspjesnosti
plovidbe te sprecavanja i nadziranja oneciscenja mora s
brodova
Ima 158 drzava clanica (98,47 % svjetske trgovacke flote) i
dva pridruzena clana
Uzdrzava se izravnim uplatama drzava clanica (iznos je
razmjeran postotku tonaze flote pojedine drzave)
Sastoj se od:
SKUPSTINA-najvece upravljacko tijelo, clanovi su sve
drzave clanice organizacije, sastaje se svake dvije godine
Odgovorna je za odobravanje programa rada , proracuna , te
bira clanove vijeca Na prijedlog clanova donosi redukcije

VIJECE-izvrsno tijelo Organizacije , ima 32 clana izabrana na

zasjedanju skupstine.
Nadzire rad Organizacije izmeu dva zasijedanja Skupstine,
usklauje rad tijela organizacije, prima izvjesca, imenuje
tajnika Organizacije
ODBOR ZA POMORSKU SIGURNOST- (Maritime Safety
Commitee MSC)
Najvise tehnicko tijelo organizacije
Clanovi odbora su sve drzave clanice organizacije
Zadace odbora su da razmotri svaki predmet vezan za
pomagala za navigaciju, konstrukciju i opremu brodova,
pravila o sprecavanju sudara na moru, rukovanje opasnim
teretima, istrazivanje pomorskih nezgoda.

PRAVNI ODBOR (Legal Commitee LC)

Uspostavljen je 1967.god. kao posebno tijelo organizacije
Ovlasten je djelovati u svim pravnim pitanjima u djelokrugu
organizacije clanovi odbora su sve drzave clanice
organizacije.
Posebno je vazan rad odbora na izradi tekstova konvencija ,
te na tumacenju meunarodno prihvacenih spisa.

ODBOR ZA ZASTITU MORSKOG OKOLISA (Maritime

Environment Protection Commitee MEPC)
Zaduzen je za razmatrati svaki predmet vezan za
sprecavanje i nadzor oneciscenja mora s brodova

ODBOR ZA TEHNICKU SURADNJU (Technical Co-opreation

Commitee TCC)
Podreeno tijelo vijecu, kasnije kao zasebni odbor.
Zaduzen je za sve predmete koji se ticu tehnicke suradnje
izmeu drzava

ODBOR ZA OLAKSICE (Facilitation Commitee FC)

Djelovanje na uklanjanju nepotrebnih formalnosti u
meunarodnom pomorskom prometu.

TAJNISTVO
Zaduzeno je za obavljanje svakodnevnih poslova potrebnih
za redovno djelovanje organizacije. Na celu se nalazi glavni
tajnik organizacije.

MEUNARODNA KONVENCIJA O SIGURNOSTI LJUDSKIH

ZIVOTA NA MORU
International Convention on the Safety of Life at Sea SOLAS
1914.god. nakon potonuca Titanica danas je na snazi
konvencija iz 1974.god. a obvezuje 141 drzavu
Utvrene su tehnicke znacajke izgradnje i opreme brodova,
te nacini obavljanja pojedinih postupaka sa stajalista
sigurnosti broda i ljudi u moru.

Poglavlje I Opce odredbe ima tri dijela

U dijelu A- primjena i definicije- utvruje se opseg primjene
konvencije (svi putnicki brodovi, teretni brodovi veci od
500BT)
U dijelu B- pregledi i svjedobe- propisuju se nacini pregleda
brodova, odnosno svjedobe koje se izdaju temeljem
konvencije.
Pravo drzave da pregledava brodove drugih drzava ako
postoj opravdana sumlja.
U dijelu C- nezogede- drzave se obvezuju provoditi istrazne
radnje u slucaju pomorskih nezgoda.

Poglavlje II Konstrukcija, struktura, pregradnja i stabilnost,

strojni i elektricni ureaji, protupozarna zastita, otkrivanje i
gasenje pozara

Poglavlje III Sredstva i ureaji za spasavanje.

Dio A donosi opce odredbe, izuzeca te nacin ispitivanja
sredstva za spasavanje.
Dio B (zahtjevi za brodove i sredstva za spasavanje) donosi
zahtjeve koje mora ispunjavati svaki brod.

Poglavlje IV Radiokomunikacije
Utvruje broj i obiljezja telekomunikacijske opreme broda sa
stajalista sigurnosti.
U dijelu A navode se opce odredbe o primjeni i zadacama
sustava
U dijelu B navode se obveze drzava ugovornica
U dijelu C navode se zahtjevi koje mora ispunjavati brodska
radiokomunikacijska oprema

Poglavlje V Sigurnost plovidbe, sadrzi odredbe koje se

odnose na ureenje, te djelatnosti sa stajalista sigurnosti.
Nacini primanja i predaje poruke o pogibelji, plovidbe u
blizini leda

Poglavlje VI Prijevoz tereta odnosi se na rukovanje teretima

Dio A- opce odredbe
Dio B- posebne odredbe za rasute terete osim zita
Dio C- prijevoz zita

Poglavlje VII Prijevoz opasnih tereta, utvruje nacin

prijevoza opasnih tereta

Poglavlje VIII Nuklearni brodovi, mjere sigurnosti, nadzor,

svjedobe, te nacin istrage u slucaju nezgode nuklearnih
brodova.

Poglavlje IX Sustav upravljanja u svrhu sigurnosti, brodar

se obvezuje da na brodovima kojima upravlja uspostavi
sustav upravljanja sigurnoscu i zastitom okolisa. Cilj sustava
je osigurati zadovoljavajucu sigurnost plovidbe, sprecavanje
ozljeda i gubitaka zivota, izbjegavanje oneciscenja.
Poglavlje X Mjere sigurnosti za vrlo brze brodove, odnosi se
na plovila koja se krecu velikim brzinama (High Speed Craft)

Poglavlje XI Posebne mjere za unapreenje sigurnosti

Utvruje se na nacin ovlastenja za rad organizacija koje u
ime pojedine drzave izdaju svjedobe o sposobnosti broda za
plovidbu

Poglavlje XII Dodatne mjere za brodove koji prevoze rasute

terete
Obvezuje brodove za prijevoz teskih rasutih tereta duzine
150m ili vise da izdrze naplavljivanje jednog prostora, da
budu pregledavani prema poboljsanom postupku nadzora.

KONVENCIJA O MEUNARODNIM PRAVILIMA O

IZBJEGAVANJU SUDARA NA MORU 1972
Prva konvencija 1889.god. u Washingtonu
Danas su na snazi pravila donesena 1972, a stupila su na
snagu 1977.god. obvezuje 135 drzava.
Prilog konvencije sadrzi 37 pravila podijeljenih u pet
poglavlja i tri dodatka
Prvo je poglavlje uvodno
Drugo poglavlje navodi pravila o izbjegavanju sudara na
moru u svim uvjetima vidljivosti
Trece poglavlje propisuje pravila koristenja svjetlosnih i
zvucnih znakova
Cetvrto poglavlje utvruje nacin koristenja zvucnih i
svjetlosnih znakova
Peto poglavlje navodi dopustena izuzeca, u dodacima pravila
navode se zahtijevna tehnicka obiljezja zvucnih i vizualnih
oznaka
MEUNARODNA KONVENCIJA O SPRIJECAVANJU
ONECISCENJA MORA S BRODOVA International
Convention on the Prevention of Pollution from Ships
MARPOL
1973 London- da bi utvrdila postupke pomoraca odnosno
opremu broda poradi djelotvorna sprecavanja odnosno
umanjivanja oneciscenja mora s brodova
Sastoj se od osnovnog teksta, dva protokola i pet priloga
Prilog I odnosi se na prijevoz nafte morem, utvruje
pravila u pogledu konstruktivne zastite od oneciscenja te
nacin i kolicinu dopustenog ispustanja nafte u more.

Prilog II- odnosi se na druge tekuce terete (osim nafte) koji

se prevoze brodovima za prijevoz kemikalija.
Stetne tvari podijeljene su u cetiri skupine, a za svaku su
tvar odreeni nacini ispustanja u more ovisno o podrucju
plovidbe

Prilog III-mjere sprecavanja oneciscenja tvarima koje se

prevoze zapakirane ili u spremnicima

Prilog IV-sprecavanje oneciscenja mora fekalijama s

brodova

Prilog V-oneciscenje mora smecem

Svaki prilog stupa na snagu odvojeno, prva dva priloga su
obvezna, pristupanje ostalim prilozima prepusteno je volji
drzava.

MEUNARODNA KONVENCIJA O TERETNIM LINIJAMA

International Convention on Load Lines LOADLINE
1966.god. London utvrivanje uvjeta koje moraju zadovoljiti
brodovi koji obavljaju meunarodna putovanja sa stajalista
najmanjeg dopustenog nadvoa.
Stupila je na snagu 1968.god. obvezuje 145 drzava
Sastoji se od opceg dijela i tri priloga
Opci dio-navedene su obveze vlada ugovornica pri primjeni
konvencije , te uvjeti pod kojima brodovi mogu obavljati
meunarodna putovanja

Prilog I-pravila za odreivanje teretnih vodenih linija.

Teretna vodena linija se odreuje neizravno, odreivanjem
najmanjeg nadvoa na temelju duljine broda.
Svi brodovi u potpuno nakrcanom stanju moraju prebroditi
naolavljivanje bilo kojeg zatvorenog prostora.

Prilog II-naveden je zemljovid s ucrtanim podrucijma u

kojma se dopusta uranjanje broda do pojedine propisane
oznake na boku broda sukladno hidrometeoroloskim
uvjetima

Prilog III- sadrzava uzroke svjedobi koje propisuje

konvencija
MEUNARODNA KONVENCIJA O BAZDARENJU 1969
International Convention on Tonnage Measurement of Ships
London 1969, stupila na snagu 1982, obvezuje 126 drzava
Utvren je nacin proracuna velicine (tonaze) broda s
prvenstvenom namjerom odreivanja obveznosti primjene
pojedinih nacionalnih i meunarodnih propisa.
Velicinu broda odreuju brutotonaza i netotonaza, koje se
izracunavaju neovisno. U pravilu je netotonaza za 30%
manja od brutotonaze. Tonaza je bezdimenzionalni broj.

MEUNARODNA KONVENCIJA O STANDARDIMA

UVJEZBAVANJA STJECANJA OVALSTENJA I DRZANJA
STRAZE
International Convention on Standards od Training
Certification and Watchkeeping STCW
Zajednicki odbor IMO-a i ILO-a pripremio je poseban spis
(Document for guidance) koji je trebao posluziti kao uputam
drzavama o nacinu naobrazbe i izobrazbe zapovjenika,
casnika i clanova posade.
1978.god. u Londonu usvojena je posebna konvencija o
naobrazbi i izobrazbi pomoraca (najveca i najznacajnija
konvencija do tada)
Stupila je na snagu 1984 god obvezuje 135 drzava
Vec tijekom 80-tih godina odredbe konvencije vise nisu
zadovoljavale potrebe meunarodne pomorske zajednice
1995 sazvana je nova konferencija na kojoj je potpuno
izmjenjen prilog konvencije, koji je stupio na snagu 1997god
Drzavama je ostavljeno 5 godina za primjenu

Prilog konvencije sastoj se od osam poglavlja

Prvo poglavlje- utvrena su prava i obveze drzava prema
vlastitim pomorcima i prema IMO-u.
Drugo poglavlje- utvruje nacin i uvjete stjecanja
ovlastenja za zapovjednike, casnike i clanove posade palube.
Trece poglavlje- utvruje nacine i uvjete stjecanja
ovlastenja za sluzbu stroja
Cetvrto poglavlje- se odnosi na casnike ili clanove posade
odgovorne za radiokomunikacije u slucaju opasnosti.

Peto poglavlje- propisuje uvjete koje moraju zadovoljiti

zapovjednici, casnici i clanovi posade na pojedinim vrstama
brodova.
Sesto poglavlje- ovlastenja i uvjete stjecanja ovlastenja
casnika i clanova posade s posebnim duznostima na brodu
(napustanje broda, sigurnost broda)
Sedmo poglavlje- uvrstene su odredbe kojima je
omoguceno uvoenje ovlastenja odnosno duznosti koje
odskacu od uobicajene strukture posade broda
Osmo poglavlje- propisuje nacine obavljanja straze, te
posebice mjere za sprecavanje posljedica umora

Izdan je i poseban pravilnik (STCW Code) koji je podijeljen u

dva dijela A i B. Primjena priloga A je obvezna, a njime su
propisana obvezna znanja i vjestine, te nacin njihove
provjere pri stjecanju pojedinog ovlastenja. Pritom se razina
znanja razlikuje s obzirom na razinu odgovornosti.
Dio B je preporuka (uputa) drzavama o nacinu primjene
odredaba iz odjela A.

MEUNARODNA KONVENCIJA O POMORSKOM

TRAGANJU I SPASAVANJU 1978 International Convention
on Maritime Search and Rescue SAR
Hamburg 1978.god. stupila na snagu 1985.god prilog
konvencije mijenjan je rezolucijom iz 1998.god. a izmjene su
stupile na snagu 2000.god
Prilog izmjene konvencije sadrzi 5 poglavlja
Za razliku od drugih konvencija SAR najvise obvezuje drzavu
Prihvatilo je 66 drzava
U prvom poglavlju priloga konvencije navode se definicije
koje se koriste u tekstu.
U drugom poglavlju obvezuju se drzave da utvrde pravnu
utemeljenost sluzbe traganja i spasavanja, odrede ovlasti,
osiguraju sredstva i komunikacijske veze, odrede podrucja
ovlasti.
Drzave preuzimaju obvezu da uspostave centre za
koordinaciju traganja i spasavanja, te da ih obvezu na blisku
suradnju sa zrakoplovnim sluzbama traganja i spasavanja
Trece poglavlje posveceno je suradnji izmeu sluzbi
traganja i spasavanja susjedih drzava.
U cetvrtom poglavlju se pozivaju drzave da stave na
raspolaganje podatke, planove i informacije o svojim
centrima za koordinaciju traganja i spasavanja
Peto poglavlje posveceno je sustavima izvjescivanja s
brodova

Uz konvenciju je pridruzen prirucnik (International

Aeronautical and Maritime Search and Rescue Manual
IAMSAR), koji je podijeljen u tri dijela:
1. Ustroj i upravljanje (Organization and Menagment)
2. Usklaivanje traganja i spasavanja (Mision Co-ordination)
3. Jedinice traganja i spasavanja (Mobile Facilities)

PRIMJENA MEUNARODNIH KONVENCIJA I PREPORUKA

prihvacanjem meunarodnih konvencija drzave preuzimaju
obveze njihove primjene

TRAGANJE I SPASAVANJE NA MORU OBVEZA

SPASAVANJA
Pruzanje pomoci osobama u nevolji na moru od davnina je
prihvacneo pravilo, tu obvezu nalazu mnoge konvencije, te
odredbe nacionalnih zakonodavstva.
Obveza drzave da organizira pruzanje pomoci na moru
temelji se na odredbama konvencije UN-a o pravu mora
kojima je utvreno da ce svaka obalna drzava podupirati
osnivanje, rad i odrzavanje prikladne sluzbe traganja i
spasavanja radi sigurnosti na moru i iznad mora

Drzava se obvezuje da ce sluzbi traganja i spasavanja:

-osigurati pravni okvir djelovanja
-imenovati mjerodavnu vlast
-osigurati sredstva
-osigurati sredstva
-osigurati sredstva veze
-osigurati provedbu djelatnih zadaca
-omoguciti unapreenje rada sluzbe

Obveza zapovijednika
Zapovijednik broda koji je u mogucnosti pruziti pomoc duzan
je sto brze krenuti u pomoc i obavijestiti unesrecene i sluzbu
traganja i spasavanja

USTROJ SLUZBE TRAGANJA I SPASAVANJA

Spasavanje je najcesce povezano sa traganjem (traganje
prethodi spasavanju ako polozaj nije poznat)
Traganje i spasavanje nece biti uspjesno bez stalno
pripravne sluzbe
Temeljna nacela ustroja takve sluzbe utvrena su SAR
konvencijom (1979.Hamburg) i IAMSAR prirucnikom
Prema SAR-u drzave bi trebale usklaivati rad sluzbi traganja
i spasavanja (bilateralnim ili multilateralnim ugovorima),
takvim ugovorima treba urediti pitanja prelaska drzavnje
granice i poziv u pomoc jedinica druge drzave.
Susjedne drzave bi morale dopustiti spasilackim jedinicama
druge drzave ulazak na svoj teritorij iskljucivo radi traganja i
spasavanja.
Ovlastena osoba sluzbe traganja i spasavanja duzna je
zatraziti dopustenje za ulaz ili prolaz na teritorij druge
drzave, u zahtjevu se moraju navesti svi podaci o radnjama
koje se namjeravaju provesti.
Drzave se poticu da ostvare sto bolju suradnju izmeu
pomorskih i zrakoplovnih jedinica
Rukovodstvo sluzbe traganja i spasavanja dio je drzavnje
uprave, odgovorno za uspostavu, ustroj i odrzavanje rada
sluzbe (najcesce mjerodavno ministarstvo)

Rukovodstvo sluze duzno je izraditi plan sluzbe traganja i

spasavanja i u tom planu:
-ustvrditi podrucije nadleznosti
-osigurati sredstva, opremu i osoblje
-zaljuciti ugovore sa korisnicima sredstva , susjednim
zemljama, drugim osobama koje pruzaju usluge sluzbe
-podijeliti podrucje nadleznosti na odreen broj podpodrucja
-izraditi program obucavanja osoblja

CENZAR ZA KOORDINACIJU TRAGANJA I SPASAVANJA

Rescue Co-ordination Center RCC
Temeljna je jedinica sluzbe odgovorna za provedbu traganja
i spasavanja u podrucju nadleznosti. U pravilu drzava
uspostavlja jedan centar na cijelom podrucju nadleznosti
Centar mora imati:
-razraen plan provedbe traganja i spasavanja
-prostor za rad
-sredstva i opremu
-uvjezbano osoblje

Za rad centra odgovoran je njegov rukovoditelj, djelatnosti

centra temelje se na planu djelatnosti koji sadrzi pravila i
podatke o:
-djelatnim postupcima
-djelatnostima pojednih odjela
-sredstvima veza i nacinu njihova koristenja
-osoblju
-prikupljanju podataka
RCC mora raspolagati pouzdanim sredstvima veze za
komunikaciju sa:
-spasilackim jedinicama -spasilackim podcentrima
-meteoroloskim uredima -medicinskim ustanovama

SPASILACKI PODCENTAR Rescue Sub-Centre RSC

Osniva se na podrucju nadleznosti RCC-a u slucajevima kada
centar nije u mogucnosti obavljati neposredan nadzor nad
spasilackim jedinicama na tom podrucju
To ce biti u slucajevima:
-ako sredstva veze ne omogucuju pouzdano prenosenje
poruka izmeu centra za koordinaciju i spasilackih jedinica
-ako centar obuhvaca podrucje nekoliko drzava
-ako se pretpostavlja da ce nadzor i usklaivanje traganja i
spasavanja biti djelotvorniji iz blizeg sredstva

Podrucje nadleznosti, ovlastenja podcentra odreuje

rukovodstvo sluzbe traganja i spasavanja.Podcentri nisu
ovlasteni za izravnu suradnju sa susjednim drzavama.
U pravilu je podcentar skromnije opremljen od centra

STANICE ZA UZBUNJIVANJE
Mogu se uspostaviti kao dio sluzbe traganja i spasavanja na
pogodnim mjestima i o njima se obavjestava javnost.
Zadaca im je prijam obavijesti o nezgodi iz prigodnih izvora
ili neposrednim opazanjem
Nakon prijama obavijesti stanice o tome obavjestavaju
centar ili podcentar radi usklaivanja provedbe traganja i
spasavanja
Moraju imati dobra sredstva veze.
OBALNE RADIOSTANICE Cast Radio Stations CRS
Smatraju se dijelom sluzbe traganja i spasavanja,
zahvaljujuci prikladnoj opremi i sluzbi slusanja cesto prve
prime obavijest o nezgodi
Centri i podcentri odrzavaju tjesnu suradnju s obalnim
radiostanicama
Uobicajena uloga CRS-a je da odrzava neposrednu vezu
izmeu RCC-a , RSC-a i osoba na mjestu nezgode i osiguraju
komunikacijsku podrsku tijekom traganja i spasavanja.

UVJEZBAVANJE OSOBLJA SLUZBE TRAGANJA I

SPASAVANJA
Uspjesnost rada sluzbe traganja i spasavanja temelji se na
uvjezbanosti osoblja. Program uvjezbavanja izrauje
rukovodstvo sluzbe traganja i spasavanja i nijme je
obuhvaceno osoblje centra, podcentra i spasilackih jedinica.
Program uvjezbavanja treba sadrzavati:
-osnovni program za stjecanje znanja i vjestina
-program uvjezbavanja za stjecanje iskustva
-vjezbe
Vjezbe su najvazniji dio i izvode se u redovnim vremenskim
razmacima

SREDSTVA TRAGANJA I SPASAVANJA

Vlastita sredstva sluzbe traganja i spasvanja ili sredstva i
osoblje od drugih drzavnih sluzbi ili lokalnih vlasti
Drzave uglavnom koriste postojeca sredstva u svom
vlasnistvu, koja nisu namijenjena traganju i spasavanju, ali
se mogu prilagoditi (sredstva MO-a i MUP-a, ali i drugih sluzbi
kao sto su vatrogasci, obalne radio stanice itd...)

Veliku pomoc mogu pruziti sredstva privatnih poduzeca i

pojedinaca, cime se uvelik smanjuju troskovi i unapreuje
djelatnost sluzbe. (zrakoplovna i brodska poduzeca, brodovi
na redovnim prugama, ribarski brodovi)
S takvim se organizacijama i pojedincima zakljucuju posebni
ugovori o suradnji kako bi sto brze mogli zapoceti traganje i
spasavanje

SPASILACKE JEDINICE Rescue Unit RU

RU je svako pomorsko, zracno ili kopneno sredstvo s
prikladnom opremom, sredstvima veze i obucenim osobljem,
koje je odgovorilo na poziv u pomoc
Spasilackom jedinicom smatra se i trgovacki brod ili
zrakoplov koji je duzan sudjelovati u traganju i spasavanju
(ne smije ugroziti vlastitu sigurnost)

Namjenskim jedinicama smatraju se jedinice pod

neposrednom upravom sluzbe traganja i spasavanja,
izgraene ili opremljene za te poslove.

Djelotvornost namjenskih jedinica - vrijeme potrebno za

okupljanje posade i vrijeme potrebno za pripremu broda ili
zrakoplova
Osoblje spasilacke jedinice mora biti u dobrom fizickom
stanju, upoznato s obiljezjima podrucja djelovanja,
osposobljeno za odrzavanje opreme i pruzanje prve pomoci
Meu osobljem mora se nalaziti ljecnik
Spasilacke jedinice dijele se na pomorske, zrakoplovne i
kopnene.

POMORSKE SPASILACKE JEDINICE

Pomorski brodovi ili pomorske brodice, mogu biti
namijenjene traganju i spasavanju i opce namjene

Pomorski brodovi (Rescue Vesel RV) mogu sudjelovati u

traganju i spasavanju na otvorenom moru, daleko od
maticnih luka.
Imaju dobra manevarska obiljezja, veliko podrucje djelovanja
, veliku brzinu, dovoljan prostor za opremu i prezivjele.
U pravilu su to zatvoreni brodovi visoka nadgraa sto im
omogucava plovidbu po nepovoljnim vremenskim uvjetima
Duzina im je 17-35m , a brzina 25-30 cvorova
Opremljeni su radarima, rasvjetnim tijelima (za traganje) te
opremom za podizanje ljudi iz mora, za prvu pomoc, za
tegljenje (spasavanje)
Visoki troskovi nabave i odrzavanja
Oznaka RV+brzina (RV 10)
Za traganje i spasavanje mogu posluziti manji ratni brodovi,
tegljaci, peljarski brodovi

Pomorske spasilacke brodice (Rescue Boat RB)

Koriste se u podrucjima uz obalu, grade se kao
deplasmanska plovila duzine do 15m i brzine do 25cvorova.
Mogu biti od krutog materijala ili kombinacija krutog dna i
pneumatskih spremnika (brodica do 10m)
Glavni cilj im je omogucavanje podizanja ljudi iz mora i
prebacivanje s drugih brodova i brodica. Oprema
namijenjena traganju rijetko se ugrauje.
Nedostatak im je ogranicena mogucnost djelovanja pri
nepovoljnim vremenskim uvjetima
Oznaka RB (14)

Vrlo brzi spasilacki brodovi Fast Rescue Boat FRB

Pneumatske brodice s krutim dnom, duljine 8-15m motorom
snage 150-250kW brzina im je veca od 30cvorova
Osnovna namjena im je da za vrlo kratko vrijeme stignu do
mjesta nezgode, podignu ljude iz mora i vrate se u maticnu
luku

ZRAKOPLOVNE SPASILACKE JEDINICE

Zrakoplovi su najpogodnija sredstva za brzo pretrazivanje

sirokih prostora. Sluzba nadzora zracnog prometa moze
pozvati svaki zrakoplov da pruzi pomoc, ali ce njihove
mogucnosti biti ogranicene (ako to nije zrakoplov sluzbe
traganje i spasavanja). U skladu s tim osnovna pomoc koju
pruzaju trgovacki zrakoplovi sastoji se u pracenju odasiljanja
na zrakoplovnim frekvencijama pogibli (121.5 MHz i 243
MHz) i prenosenju poruka sluzbi za traganje i spasavanje.

Zbog ogranicene kolicine goriva, vrijeme zadrzavanja

zrakoplova na mjestu nezgode je ograniceno, stoga se dijele
na zrakoplove:
-kratkog dometa (SR) podrucje djelovanja do 150M i do
sata zadrzavanja
-srednjeg dometa (MR) do 400M , 2 sata
-dugog dometa (LR) do 750M , 2 sata
-vrlo dugog dometa (VLR) vise od 1000M , 2 sata
-iznimno dugog dometa (ULR) vise od 1500M , 2 sata

Najcesce se koriste turboelisni zrakoplovi (omogucuju veliku

max.brzinu leta i male brzine za pretrazivanje)
Brzina leta za traganje 100-150cvorova, a visina izmeu 150-
500m (danju), odnosno 500-700m (nocu).

Helikopteri su izvaredne letjelice za traganje , ali i za

spasavanje. Nedostatak im je ograniceno vrijeme leta,
odnosno podrucje djelovanja.
Mogu ostvarivati zadatke pri vjetru do 8 Bf.
Dijele se na:
-lake (HEL-L) podrucje djelovanja do 100M i 5 osoba
-srednje (HEL-M) do 200M i 15 osoba
-teske (HEL-H) iznad 200M i vise od 15 osoba
Imaju opremu za podizanje, za prvu pomoc, te opremu za
traganje
Posadu helikoptera cine 2-4 osobe

OPREMA I SREDSTVA ZA PREZIVLJAVANJE KOJA SE

DOSTAVLJAJU OSOBAMA U OPASNOSTI
Da bi se ocuvali zivoti i zdravlje ugozenih osoba nuzno je
dostaviti hranu i opremu za prezivljavanje.
Paketi koji se dostavljaju mogu sadrzavati:
-medicinsku opremu
-hranu
-odjecu i pokrivace
-sredstva za signalizaciju ili komunikaciju
-sredstva za paljenje vatre i osvjetljavanje
-razne predmete (otvaraci za limenke, posue, kompas)

Ovom popisu mogu se dodati dodatne kolicine tekucine,

pribor za desanilizaciju, pribor za ribolov, prsluke za
spasavanje.

Spremnici i paketi u kojima se dostavlja oprema moraju biti

vodonepropusni i cvrsti, moraju se lako otvarati. Sadrzaj
svakog paketa ili spremnika mora biti naveden na prilozenim
uputama.
Za oznacavanje sluze ove boje:
-crvena za lijekove i prvu pomoc
-plava za hranu i vodu
-zuta za pokrivace i odjecu
-crna za raznu opremu
-kombinacija boja za mjesovit sadrzaj

Oprema koja se dostavlja uskladistena je na prikladnim

mjestima i mora se redovito pregledavati.

SUSTAVI IZVJESCAVANJA S BRODOVA Ship Reporting

Systems SRS
Osnovna namjena je unapreenje razine sigurnosti plovidbe
u pojedinom podrucju
Ti sustavi se mogu podjeliti na dobrovoljne i obvezne.

Cilj dobrovoljnog izvjescivanja s brodova:

-smanjiti vremenski razmak od trenutka posljednjeg javljanja
broda i pocetka traganja
-omoguciti brzo odreivanje polozaja brodova koji mogu
pruziti pomoc
-omoguciti odreivanje sto manjeg podrucja traganja
-olaksati pruzanje hitne medicinske pomoci

Obvezni sustavi izvjescivanja temelje se na odredbama

SOLAS konvecnije, a cilj im je unaprijediti sigurnost plovidbe.
IMO je jedina organizacija ovlastena donositi upute, uvjete i
pravila koji se odnose na ove sustave na meunarodnoj
razini.
Ovi sustavi se uobicajeno odnose na brodove iznad odreene
velicine ili na brodove koji prevote opasne tvari, a
zapovjednici tih brodova duzni su dostavljati izvjesca o
kretanju prema sluzbenim uputama.

Izvjesca brodova predaju se ili u pravilim vremenskim

razmacima ili prolaskom dogovorenih granicnih crta, a mogu
biti:
-plan plovidbe
-izvjesce o polozaju
-izvjesce o skretanju
-zavrsno izvjece

TRAGANJE NA MORU
Svrha traganja je utvrditi polozaj ljudi u nevolji (za najkrace
moguce vrijeme). Spasitelji moraju iskoristiti svaki doprinos
ljudi u nevolji (dok su jos sposobni) ali i svih drugih ljudi koji
mogu pomoci.

Pocetak traganja
Traganje odnosno spasavanje moze zapoceti izravnim
pozivom ljudi u nevolji ili na temelju zakljucka da su ljudi o
cijem stanju nema drugih obavijesti u nevolji

Izravnim pozivom u pomoc smatraju se poruke koje sadrze ili

potvrdu poziva upuceno:
-izravno u RCC s broda ili zrakoplova
-s broda ili zrakoplova posredstvom obalne radiostanice
-od druge meunarodno potvrene pomorske sredisnjice ili
MRSC-a
-od centra COSPAS SARSAT sluzbe ili INMARSAT-a o
primljenoj poruci EPIRB-a
-od drzavnih sluzbi

Porukama opasnosti smatraju se:

-radiotelefonski signal pogibelji (MAYDAY)
-signal pogibli upucen preko DSC ureaja
-SOS Morseov signal
-rakete crvene boje
-komad narancaste jedrenine
-dimni signal (narancasti dim)
-neprekidno trubljenje

Nakon primanja obavijesti centar ce poceti voditi dnevnik u

koji se unose svi primljeni podaci.
Ako je polozaj broda ili ljudi u opasnosti poznat spasavanje
pocinje centar na cijem se podrucju objekt nalazi.
Ako je polozaj broda u opasnosti nepoznat centar koji je prvi
obavijesten o tome preuzeti ce odgovornost za traganje i
spasavanje.

Centar za koordinaciju utvruje stupanj opasnosti koji moze

biti:
-stupanj neizvjesnosti
-stupanj pripravnosti
-stupanj pogibelji

Rukovoenje traganjem i spasavanjem

Traganjem i spasavanjem rukovode:
-koordinator u centru za koordinaciju
-zapovjenik mjesta nezgode ili
-koordinator povrsinskog traganja

Koordinator u centru (SAR Mission Co-ordinator) je dezurni

i ovlasteni sluzbenik RCC-a. Ta zadaca traje samo dotle dok
traje traganje i spasavanje ili vjezba. U pravilu svoje zadace
obavlja iz centra. Opseg duznosti koordinatora u centru
odreen je sluzbenim prirucnikom.

Zapovjenik mjesta nezgode (On Scene Commander

OSC) je zapovjednik namjenske jedinice sluzbe traganja i
spasavanja kojeg je koordinator u centru odredio da
usklauje operaciju na podrucju traganja. U pravilu to je
zapovjednik naj prikladnijeg broda iz sastava sluzbe.

Koordinator povrsinskog traganja (Co-ordinator Surface

Search - CSS) je zapovjednik najpogodnijeg trgovackog
broda. Njega odreuje koordinator akcije ili sporazumno
zapovjednici trgovackih brodova koji dolaze u pomoc
Brod koji obavlja koordinaciju mora danju istaknuti slova FR ,
a nocu svjetlosnu oznaku koju sam odreuje.

Postupak broda koji krece u traganje i spasavanje

Brodovi koji krecu prema podrucju nezgode, nakon prijama
poziva, moraju na kartu ucrtati polozaj broda u nevolji te
procijeniti vrijeme dolaska (ETA-Estimated Time of Arrival).
Brod koji polazi u pomoc mora prikupiti sto detaljnije
podatke o mjestu nezgode.

Tijekom plovidbe prema mjestu nesrece treba:

-uspostaviti vezu s daleznim centrom za koordinaciju
-izvjestiti koordinatora povrsinskog traganja ili zapovjednika
mjesta nezgode o svakoj novoj informaciji
-privezati konopac uz oba boka broda na vodenoj liniji
-pripremiti brodski teretni ureaj (dizalice, samarice)
-pripremiti splav
-rasporediti posadu
-izabrati nacin traganja (uskalditi ga s brodovima koji su vec
na mjestu nezgode)

Podrucje traganja
Cilj je svakog traganja podrobno pretraziti cijelo podrucje u
kojem se mogu nalaziti osobe u opasnosti. To se naziva
mogucim podrucjem traganja (Possible Search Area) i
opisuje se kao najmanje podrucje u kojem se sigurno nalaze
ljudi u nevolji.

Velicina moguceg podrucija utvruje se na temelju najveceg

moguceg kretanja cila traganja:
-nakon posljednjeg isplovljenja ili nakon posljednog javljenog
polozaja
-od pretpostavljenog ili tocnog polozaja u trenutku nezgode
do trenutka pretpostavljenog dolaska spasilackih jedinica

Svakom se podrucju dodjeluje vjerojatnost kojom se opisuje

koliko je ocekivanje da ce se tu nalaziti ljudi u opasnosti
To se naziva vjerojatsnocu zadrzavanja (Probability of
Containment- POC)

R- velicina ukupne
navigacijske greske u
jedinicama
standardne devijacije

Polozaj ljudiu nevolji moze se odrediti kao:

-zemljopisna tocka
-pravac
-podrucje

Podrucje ili pravac odreuje samo koordinator u centru i to

samo ako je opremljen odgovarajucim racunalnom
opremom. U svim drugim slucajevima podrucje traganja se
odreuje kao tocka

Ako se podrucje traganja odreuje bez racunala, odreuje se

crtanjem kruznice oko posljednjeg poznatog polozaja s
radijusom koji je jednak najvecoj mogucoj udaljenosti koju je
cilj mogao prevaliti, uzimajuci u obzir pocetnu gresku
polozaja (5,10 ili 15M)
-5M (brodovi i zrakoplovi s dva motora)
-10M (zrakoplovi s vise od dva motora)
-15M (manji plovni objekti, zrakoplovi s jednim motorom)
Posebnu paznju treba obratiti zanosenju cilja (morska struja,
plima i oseka, vjetar, stalna morska struja)

Uspjesnost traganja
Moze se odrediti kao vjerojatnost da ce spasilacke jedinice
pronaci cilj traganja (Probability of Success POS)

POS= POC PODu PODu (Total Probability of Detection

ukupna vjerojatnost
otkrivanja)

Ukupna vjerojatnost otkrivanja ovisna je o:

-obiljezjima spasilacke jedinice
-naporima spasavatelja

Najvaznija obiljezja cilja koja utjecu na uspjesnost traganja

su vrsta cilja, velicina, boja i oblik, izvor svjetla...
Trenutacno stanje okoline takoer utjece na uspjesnost
traganja, posebice vidljivost, doba dana, stanje mora i sl.

Vidljivost traganja udaljenost na kojoj se neki cilj moze

otkriti promatranjem sa zadanje visine iznad povrsine mora

Pri traganju je nuzno ostvariti koeficijent pokrivenosti veci od

1.15 1.5 , sto se postize ukljucivanjem vecg broja
spasilackih jedinica
TRAGANJE BRODOVIMA
Traganje pocinje od najvjerojatnijeg polozaja cilja, koji se
oznacuje postavljanjem splavi ili sl. To cini brod koji je prvi
stigao do tog mjesta.
Traganje se provodi prema preporucenim obrascima
traganja.
Obrasci se dijele na traganje brodovima, zrakoplovima ili
njihovo zajednicko traganje.
Kada traganje izvode brodovi i / ili brodice, obrazac ovisi o
broju raspolozivih spasilackih jedinica.
Ako u traganju sudjeluje samo jedan brod, moze se koristiti
obrazac prosirenog cetverokuta ili traganja u sektorima
Traganje po prosirenom cetverokutu (Expanded Square
Search SS) obavlja u pravilu prvi brod koji pristize na
mjesto nezgode, ako drugi brodovi stizu sa vecim
zakasnjenjem.
Taj je nacin preporucen i ako traganje provode veci trgovacki
brodovi (koji teze manevriraju). Posebice se preporucuje u
slucaju potrage za covjekom u moru.

Traganje po sektorima (Sector Search VS) koristi se ako

je polozaj cilja poznat i unutar ogranicenog podrucja.
Svaka promjena smjera plovidbe je 120. Traganje pocinje od
najvjerojatnijeg polozaja cilja. Po zavrsetku prvog traganja
smjer se pomice za 30 u desno.
Prikladno je u slucaju kruznog podrucja traganja, pri cemu
duzina plovidbe u istom smjeru treba biti izmeu 2 i 5M (tako
da cijelokupno traganje ne traje duze od 4 sata)
Ako u traganju sudjeluje vise brodova obavlja se po
usporednim stazama, pri cemu svaki brod plovi po svojoj
stazi.

Traganje po stazi (Track Search TS) primjenjuje se kao

pocetno traganje u slucjau kad a je zrakoplov ili brod nestao
na prethodno poznatom plovnom putu. Obavlja se
pracenjem poznatog planiranog puta broda u nevolji.
Najcesce ga obavljaju zrakoplovi.

Traganje po usporednim stazama (Parallel Sweep Search

PSS)
Najcesce upotrebljavaju brodovi i zrakoplovi pri pretrazivanju
vecih povrsina u slucaju kada je polozaj cilja iznimno
nepouzdan.

Traganje dvaju brodova provodi se tako da dva broda,

svaki s jedne strane najvjerojatnijeg polozaja, plove u smjeru
zanosenja na odgovarajucem razmaku (promjena smjera na
<20M)

Traganje triju brodova dva broda plove s jedne , a treci s

druge strane. Smjer plovidbe je smjer ocekivanog zanosenja.
Promjenu mjera obavlja prvo brod koji je najvise udaljen
(20M)

Traganje sa cetiri broda po dva broda sa svake strane

(kao i kod tri broda)

Traganje sa pet ili vise brodova svi brodovi plove

usporedno u smjeru ocekivanog zanosenja (24M)

TRAGANJE ZRAKOPLOVIMA
Nacin traganja ovisi o svojstvima zrakoplova odnosno o
njihovoj namjeni
Namjenski zrakoplovi najcesce ce najvjerojatniji polozaj cilja
oznaciti izbacivanjem radio oznaka, dimnih naprava,
svjetlosnih i obojenih oznaka. Zbog toga ce mnogo pomoci
ako osobe u opasnosti istaknu svjetlosne, dimne ili slicne
oznake.
Preporuceno je nekoliko obrazaca traganja: traganje po
stazama, usporedno traganje, traganje po vijugavoj stazi,
traganje po kvadratnoj shemi, po sektorima i elektronsko
traganje.
ZAJEDNICKO TRAGANJE BRODOVA I ZRAKOPLOVA
Ovo je cesto najuspjesniji nacin traganja.
Kod ovog obrasca brod sluzi kao osnovna navigacijska tocka
zrakoplovu u letu, sto je posebno vazno tijekom traganja
daleko od obale.
Brod moze biti od velike vaznosti u slucaju nezgode
zrakoplova (ako se mora prinudno spustiti na more)
Brod u tijeku traganja izvjestava zrakoplov, a ako zrakoplov
otrkije cilj brod ce biti upucen prema osobama u opasnosti.
Zajednicko traganje se obavlja tako da brod plovi najvecom
brzinom u smjeru zanosenja dok jedan zrakoplov leti
vijugavom putanjom okomito na smjer kretanja broda, tako
da povremeno presjeca putanju broda, u pravilu na krmi.
Udaljenost od smjera kretanja broda na kojoj zrakoplov
mijenja smjer je usklaena s napredovanjem broda
Brzina kretanja broda:

Vs brzina broda
S razmak izmeu staza
(M)
Va stvarna brzina
zrakoplova u cvorovima
L duzina kraka staze
traganja zrakoplova u
naut. Miljama

Traganje s jednim brodom i dva zrakoplova (koji lete

usporedno ili svaki s jedne strane smjera kretanja broda)
provodi se rjee iako pruza vece izglede za uspjeh razlog
tome je opasnost sudara zrakoplova.

Pri nocnom traganju zrakoplov izbacuje svjetlece rakete uz

vjetar tako da se one nau iznad broda tocno u polovici
vremena osvjetljavanja
NASTAVAK, OBUSTAVA I PREKID TRAGANJA
Kada je traganje obavljeno po odgovarajucem obrascu,
koordinator u centru, zapovjednik mjesta nezgode ili
koordinator povrsinskog traganja moraju donijeti odluku
treba li traganje nastaviti ili ga prekinuti
Neuspjeh u otkrivanju cilja moze se prepisati:
-pogresci u polozaju
-pogresci u procjeni zanosenja
-propustu pri promatranju
-cinjenici da je brod potonuo bez traga
-navigacijskoj greski

Daljni postupci mogu biti sljedeci:

-ponovo pretraziti isto podrucje
-povecati podrucje traganja
-odrediti novo podrucje traganja

Traganje se moze prekinuti kada se utvrdi da ne postoj

razumna nada da ce se osobe u opasnosti pronaci.
Prekid moze biti privremeni ili trajni
Privremeni prekid se izbjegava zato sto se vjerojatnost
uspjesna spasavanja s vremenom znatno smanjuje

O prekidu traganja treba izvjestiti sve jedinice traganja ,

vlasti i sluzbe koje su sudjelovale u traganju ili su o njemu
obavijestene

SPASAVANJE

SPASAVANJE BRODOVIMA
Nakon sto je cilj pronaen zapovjednik mjesta nezgode ili
koordinator povrsinskog traganja duzan je donijeti odluku o
nacinu spasavanja i spasilackim jedinicama koje ce to
poduzeti
Ako je brod otkrio cilj duzan je u sto kracem vremenu
izvjestiti da je cilj pronaen i to bljeskanjem signalnom
svjetiljkom, zvucnim signalom ili ispaljivanjem dviju, po
mogucnosti zelenih oznaka u razmaku od nekoliko sekundi.
Brod je duzan obavijestiti koordinatora povrsinskog traganja
o pronalasku cilja i dati mu sljedece podatke:
-vrijeme kad je cilj uocen
-polozaj cilja
-opce stanje na mjestu nezgode
-uoceno stanje cilja i osoba u opasnosti
-potreba za hranom i opremom za prezivljavanje
-vremenske prilike i stanje mora

Prije pocetka samog spasavanja treba uspostaviti radio vezu

izmeu brodice ili splavi i spasavatelja (najbolje je koristiti
VHF ureaj, ako postoj)
Ako je veza uspostavljena treba izvjestiti zapovjednika
brodice ili splavi o nacinu spasavanja.
Smjer prilazenja brodu , plovilu za spasavanje ili prezivjelima
ovisi o okolnostima. Brodici u plamenu prilazi se iz
privjetrine, a drugima iz zavjetrine. (splav, ljudi)
Ako je more uzburkano jedan brod treba postaviti tako da
stvara zavjetrinu. Kad se brod spasavatelj nalazi na
udaljenosti manjoj od 200m treba koristiti spravu za bacanje
konopca i dodati ga brodici ili splavi.
U slucajevima kada brod spasavatelj ne moze pristati uz bok
brodice u opasnosti, prekrcaj ljudi treba obaviti vlastitim
splavima ili brodicama
Na brodu spasavatelju treba postaviti na razini vodene linije
konopac za koji ce se brodica i splav privezati
Penjanje po jakobicama ili mrezi treba zapoceti kad se
brodica ili splav nalaze na vrhu vala
SPASAVANJE ZRAKOPLOVIMA
Ako su brodica ili splav primjeceni iz zrakoplova pilot ce
potvrditi da su uoceni na jedan od sljedecih nacina:
-ispustanjem poruke s vrpcom
-leteci nisko iznad cilja sa svjetlima
-bljeskanjem svjetiljke
-ispustanjem radiooznaka ili svjetlecih oznaka
-njihanjem krila gore-dolje (danju)
-Morseovim signalima T ili R ( - ili . - )

Ako je s brodice ili splavi zrakoplovu upucena poruka koju

pilot nije razumio, pilot ce nastaviti let bez njihanja ili
odaslati signal RPT (.- .-- .-)
Pilot moze spustiti opremu za radiokomunikaciju
Neposredno nakon otkrivanja cilja zrakoplov treba izvjestiti
koordinatora povrsinskog traganja.
Zrakoplovi ce u pravilu ostati na mjestu nezgode dok ne
bude smijenjen, prinuen na povratak ili do kraja
spasavanja.
Ako se mora udaljiti prije odlaska broda polozaj cilja mora
oznaciti prikladnim oznakama (najcesce radio oznakama)
Zrakoplovi se cesto uspjesno koriste pri traganju, dok za
spasavanje nisu pogodni (ne mogu sletjeti na uzburkano
more)
Helikopter je vrlo prikladno sredstvo za podizanje ljudi s
brodica, splavi ili iz mora.
U slucaju podizanja ljudi s broda spasavetalja nuzno je
uspostaviti radiovezu (izravno ili preko obalne radiostanice)
Komunikacija najcesce tece na 121.5 Mhz (zrakoplovna
frekvencija pogibli) ili 156.8 Mhz (pomorska frekvencija
pogibli)
Podizanjem ljudi rukovodi tehnicar, a ne pilot.
Helikopter prilazi nepokretnom brodu u pravilu uz vjetar.
Ako brod plovi treba mu prici iz smjera krme, pri tome brod
treba zadrzati stalnu brzinu, a smjer tako da mu vjetar dolazi
pod kutem od 30 lijevo od pramca.
Ako helikopter slijece na brod, prostor na palubi mora biti
ociscen od svih pokretnih dijelova i oznacen zutim krugom
promjera 5m.

Da bi se pilotu pokazalo smjer vjetra treba istaknuti zastave,

odnosno izvor dima.
Prije podizanja treba pripremiti protupozarnu opremu
Za podizanje ljudi koriste se: pojas , nosila , ili sjedalo
(najcesce pojas)

POSTUPAK SA SPASENIM OSOBAMA

Nakon sto su spasene osobe ukrcane u brod, treba im pruziti
neposrednu pomoc.
U pravilu spasavanje preuzima brod koji ima lijecnika ili
najbrzi brod.
Ako pomoc treba pruziti na brodu, medicinska se pomoc
moze zatraziti radiovezom od RCC-a ili drugog broja
Nakon sto je prezivjelima pruzena pomoc, treba pristupiti
ispitivanju. Cilj ispitivanja je prikupiti podatke koji ce
omoguciti uspjesan nastavak traganja. Ispitivanje treba
saznati koliko je bilo osoba na brodu, koliko ih se ukrcalo u
brodice ili splavi, koliko je bilo djece, kada je doslo do
nezgode. Sve prikupljene obavijesti treba prenijeti
koordinatoru povrsinskog traganja ili koordinatoru u centru
Ako se pronau tijela umrlih osoba ili smrt nastupi na brodu ,
mora se sastaviti zapisnik o smrti.
U zapisnik se unosi ime i prezime umrle osobe, mjesto i
datum, te uzrok smrti.
Zapisnik se sastavlja na jeziku zemlje ciju zastavu brod vije
i / ili na engleskom jeziku. Tijelo treba umotati u planto i
smjestiti na prikladno mjesto (brodski hladnjak)

COVJEK U MORU
Podizanje covjeka iz mora veoma je slozen manevar na
otvorenom moru covjeku treba baciti pojas za spasavanje da
bi se oznacio njegov polozaj (pojas s dimnim ili svjetlecim
signalom)
Casnik straze duzan je zabiljeziti vrijeme i polozaj broda u
trenutku pada, te obavijestiti zapovjednika i casnika stroja.

Manevar moze biti:

-neposredni zaokret (Andersonov)
-Williamsonov zaokret
-Scharnovov zaokret

Neposredni zaokret brodovi koji mogu uciniti puni

zaokret s manjim promjerom okreta, te koji mogu brzo
zaustaviti brod. Nakon sto je brod promijenio smjer za 250
kormilo se postavlja u sredinu, a strojevima se vozi krmom
kako bi se brod zaustavio. Brod treba zaustaviti u polozaju u
kojem stvara zavjetrinu

Willamsonov zaokret kada je s veceg broda uocena

osoba u moru posebice pri padu covjeka u plovidbi.
Tim se zaokretom brod dovodi u smjer suprotan prvobitnom
(u vlastitu brazdu), cesto se upotrebljava kada je
zapovjednik naknadno obavijesten o covjeku u moru.
Kormilo se postavlja na jednu stranu pod istim kutem, dok
brod ne promijeni smjer za 60, nakon toga se kormilo
postavlja na suprotnu stranu pod istim kutem , dok brod ne
postigne smjer 20 razlicit od smjera suprotnog pocetnom
smjeru. U tom trenutku se kormilo postavlja u sredinu dok
brod ne postigne smjer suprotan pocetnom.

Scharnowov zaokret izvodi se u istim okolnostima kao i

Williamsonov.
Kormilo se postavi na stranu dok brod ne promijeni smjer za
240 , nakon toga se postavlja na drugu stranu dok brod ne
postigne smjer za 20 razlicit od smjera suprotnog pocetnom.
Tada se kormilo postavlja u sredinu dok brod ne postigne
smjer suprotan pocetnom

Prije izvoenja okreta nuzno je obavijestiti dezurnog casnika

stroja i smanjiti brzinu broda ( na 6-8 cvorova )

SPASAVANJE ZRAKOPLOVA NAKON PRINUDNOG

SPUSTANJA
Zbog vrlo kratkog vremena koje stoji na raspolaganju za
pruzanje pomoci moraju biti upoznati zapovjednici
trgovackih brodova zato sto ce najcesce oni biti u prilici prvi
pruziti pomoc
Obavijest o opasnosti koja prijeti zrakoplovu brod moze
primiti od RCC-a , obalne radiostanice, kontrole leta ili od
samog zrakoplova u opasnosti.
Zrakoplovi mogu odaslati samo poruke hitnosti (PAN PAN) ili
pogibli (MAYDAY) na frekvencijama 121.5 Mhz ili 243 Mhz
Ako zrakoplov ne moze poslati poruku radiosredstvima
obavit ce to spustanjem sletnih kotaca ili paljenjem sletnih
svjetala.
Prije prinudnog slijetanja pilot ce odbaciti teret i visak goriva.

Smjer slijetanja se u pravilu odabire usporedan s primarnim

valovljem
Neposredno nakon spustanja posada i putnici trebaju sto
brze napustiti zrakoplov.
Brod koji je primio poruku pogibli treba:
-uputiti zrakoplovu znak za navoenje
-radarom ili promatranjem otkriti zrakoplov
-dojaviti pilotu podatke o smjeru i snazi vjetra
-postaviti brod u smjer usporedan sa smjerom spustanja

SREDSTVA ZA SPASAVANJE
Tek nakon potonuca Titanica obveza posjedovanja sredstva
za spasavanje postaje meunarodno prihvacena
Najvazniji ciljevi sredstava za spasavanje:
-zastita ljudi od utjecaja hladnoce (hipotermija)
-sigurno napustanje broda
-pronalazenje ljudi na / u moru za sto krace vrijeme

OSOBNA SREDSTVA ZA SPASAVANJE

Prsluk za spasavanje (lifejacket) je osnovno sredstvo

sigurnosti u slucaju napustanja broda ili pada u more.
Osnovna namjena je sprijeciti utapanje covjeka zbog umora
ili nesvjestice. Razlikuju se prsluci za djecu i prsluci za
odrasle (razliciti uzgon)
Prsluke dijelimo na krute prsluke i na prsluke na
napuhavanje.
Prsluci su narancaste boje i otporni na djelovanje nafte i
njenih derivata, te na plamen.
Opremljeni su zvizdaljkom i reflektirajucin oznakama.
Konstruirani su tako da ih i nevjesta osoba moze lako obuci
(brze od 1minute).
Uzgon koji prsluk pruza mora omoguciti da u mirnoj vodi
usta onesvijestene osobe budu bar 120mm iznad vode, a
tijelo postavljeno u pravilan polozaj za manje od 5 sekundi.
Pri boravku u vodi duzem od 24 sata uzgon prsluka ne smije
se smanjiti za vise od 5%
Pneumatski prsluk ima najmanje dvije komore za uzgon, pri
cemu svaka komora osigurava dovoljan uzgon.
Napuhavanje moze biti iz posuda pod tlakom ili ustima
Ako prsluk ima svjetlo, izvor mora odrzavati jakost svjetla od
75 svijeca bar 8 sati. Izvor svjetla je baterija izraena tako
da morska voda zatvara strujni krug ili omogucuje stvaranje
elektricne energije.
Na brodu mora biti dovoljno za sve osobe na brodu, te
clanove posade na strazu. Na putnickim brodovima mora biti
dovoljno prsluka za djecu (najmanje 10% od ukupnog broja
putnika)

Pojas za spasavanje (life buoy) sprecava utapanje covjeka

koji se nenadano nae u moru. Moraju biti smjesteni tako da
se u svakom trenutku mogu baciti osobi koja se iznenada
nae u moru.
Ne smiju biti pricvrsceni za brod i moraju biti ravnomjerno
rasporeeni.
Bar jedan pojas na svakoj strani broda mora biti opremljen
plivajucim konopcem duzim do dvostruke visine na kojoj je
smjesten (minimalno 30m)
Najmanje polovica pojaseva opremljena je svijetlom, a
najmanje dva pojasa sa svjetlom moraju imati dimni signal (u
blizini zapovjednickog mosta)
Na svakom pojasu mora biti oznaceno ime broda i luka
upisa. Vanjske dimenzije pojasa moraju biti manje od
800mm a unutrasnje vece od 400mm.
Masa pojasa ne smije biti manja od 2.5kg, a uzgon mora biti
dovoljan za odrzavanje 14.5kg zeljeza najmanje 24 sata.
Svaki pojas ima konopac koji ne smije biti kraci od cetiri
vanjska promjera.

Odijelo za spasavanje
Zastita covjeka u moru od hladnoce , omogucava duzi
boravak u hladnom moru bez opasnosti od hipotermije
Razlikuju se odijela za zastitu od hladne vode (Immersion
suits) i za zastitu od vremenskih nepogoda (Anti-Immersion
suits)
Dvije su osnovne vrste odijela: sto se oblace ispod prsluka za
spasavanje i s vlastitim uzgonom.
Odijela su izraena od materijala koji ima toplinsku
provodljivost manju od 0.25Wm K
Odijelo je izraeno od vodonepropusnih materijala tako da se
moze obuci za manje od dvije minute, a otporno je na izravni
plamen do dvije sekunde
Svako odijelo za zastitu od hladne vode mora:
-imati naznaku da se oblaci preko tople odijece
-osigurati da temperatura tijela nakon jednog sata u vodi
temperature 5 C ne padne vise od 2 C
Namjena odijela za zastitu od vremenskih nepogoda je
omoguciti duzi rad osobama u hladnim vremenskim
uvijetima
Na brodu postoj dovoljan broj odijela za sve clanove posade
brodice za prikupljanje.

Sredstva za zastitu od gubitka topline (Thermal

Protective Aid TPA)
Namjena je zastita ljudskog tijela od utjecaja hladnoce
tijekom duzeg boravka u brodicama i na splavima.
Izrauju se od materijala toplinske prijelaznosti manje od
7800 Wm K
Imaju oblik vrece u koju se moze smjestiti osoba u opasnosti

BRODICE ZA SPASAVANJE

Konstrukcijska svojstva brodica za spasavanje

(Lifeboat)
Osnovna namjena je omoguciti duzi boravak na moru nakon
potonuca broda.
Dijele se na drvene, aluminijske ili celicne i stakloplasticne
Osnovni materijal za brodice za spasavanje su razne vrste
stakloplastike (Glass Reinforced Plastic GRP)
Osnva je smola za opcu upotrebu, a vatrootporni sloj je od
smole otporne truljenje, vatru i koroziju.
Obicno se sastoje od tri dijela: trup, klupe i pokrov.
Pokrov i trup izrauju se sadwich tehnologijom, a
meuprostor se ispunjava poliuretanskom pjenom, sto
omogucava dovoljan uzgon.
Uzgon potpuno opremljene brodice osigurava dovoljnu
plovnost u slucaju potpunog naplavljivanja.
Mora biti osiguran dodatni uzgon od 280N za svaku osobu u
brodici.
Cvrstoca brodice dovoljna je da omoguci sigurno spustanje s
najvecim brojem osoba pri brzini broda od 5cvorova
Trup i pokrov su nezapaljivi

Brodica moze izdrzati pad u vodu s visine od 3 metra ili

udarac u brod brzinom od 3,5m/s
Dimenzije i kapacitet brodice moraju biti oznaceni na
svakom boku brodice a ime i luka upisa broda sa obje strane
pramca broda.
Za ukrcaj u brodicu na raspolaganju su jakobice ili slicno
pomagalo (najniza stuba 40cm u vodi)
Brodica mora imati motorni pogon koji se pokrece rucno ili
pomocu akumulatora. Motor moze raditi najmanje 5min
izvan vode, opremljen je spojkom za voznju naprijed, natrag i
rad u mjestu.
Brzina opterecene brodice je najmanje 6 cvorova, odnosno 2
cvora pri tegljenju splavi s 25 osoba.
Goriva mora biti dovoljno za rad motora najmanje 24sata
Najcesce se ugrauju dizelski motori snage 24-36kW

Oprema brodice za spasavanje

Mora imati kormilo s rudom pricvrscenom za trup
Oko brodice je postavljen plivajuci konopac za prihvat osoba
iz mora
Ako brodica nije samouspravljajuca s donje strane ima
rukohvate za okretanje
Ima otvor na dnu trupa za odvod kisnice dok nije u upotrebi
(sa cepom)
Vodonepropusni prostori za opremu, vodu i hranu ispod
klupa i sjedista
Mehanizam za istodobno otpustanje kuka (Off-load release i
On-load Release)
Svjetiljka sa prekidacem koja je nocu vidljiva najmanje dvije
milje i traje najmanje 12sati
Ureaj za izbacivanje vode (u zatvorenim brodicama su to
rotacijske kaljuzne crpke)

Oprema bordice ukljucuje:

-plivajuca vesla
-dvije caklje
-dva kablica za vodu
-upute za prezivljavanje
-kompas
-zavlacno sidro
-dvije sjekire
-cetiri rakete s padobranima
-dva plivajuca dimna signala
-heliograf
-pribor za ribolov
-prijenosni ureaj za gasenje pozara
-alat za odrzavanje motora
-radar reflektor

Djelomicno zatvorene brodice

Izmjenom konvencije iz 1983.god. na putnickim brodovima
(za razliku od teretnih) dopustene su poluzatvorene brodice
umjesto potpuno zatvorenih.
Time je omogucen brzi ukrcaj zbog vecih otvora na boku.
Te brodice moraju ispunjavati sve uvjete kao i
potpunozatvorene, te dodatne uvjete.
Cvrsti dio pokrova proteze se preko najmanje 20% njezine
duzine, od krme i pramca prema sredini.
Preko sredisnjeg dijela postavlja se pomicni pokrov. Sredisnji
dio mogu postaviti dvije osobe , a sastavljen je od najmanje
dva sloja materijala
Vanjska boja pokrova mora biti uocljiva s vece udaljenosti a
unutrasnja ne smije smetati osobama u brodici
Otvori se mogu otvoriti iznutra i izvana, moraju omoguciti
kolanje zraka i sprijeciti prodiranje vode.

Potpuno zatvorene brodice

Namijenjene su spasavanju osoba u slucaju napustanja
broda i obvezne su na svim brodovima, osim na putnickim.
Moraju ispunjavati uvjete sto se tice samouspravljivosti.
Moraju omoguciti vodonepropusno zatvaranje i zastitu osoba
od vanjskih utjecaja.
Brodica se moze spustiti upravljanjem iz nje same, a
omoguceno je i veslanje (prilicno otezano).
Osobe su zasticene od utjecaja plinova iz motora, a svako
mjesto je opremljeno pojasom koji sprijecava ozljede u
slucaju prevrtanja.
Ako se brodica prevrne, motor ce nastaviti normalno raditi ili
ce se sigurno zaustaviti uz mogucnost pokretanja nakon
uspravljanja brodice.
Primjereno tome, izraen je sustav hlaenja, podmazivanja, i
dovod goriva.
Ako je predviena za spustanje slobodnim padom izdrzat ce
udarac u more pod potpunim opterecenjem sa zahtjevane
visine i u slucaju nepovoljnog polozaja broda.

Brodice sa zastitom od otrovnih plinova

Na brodovima koji prevoze opasan teret koji ispusta ili stvara
otrovne plinove, brodice moraju imati sustav koji ce osigurati
da u unutrasnjosti ne prodru ti plinovi.
Takav sustav (Self contained air supported system)
omogucuje dovoljno zraka za normalno disanje najvecem
dopustenom broju osoba za najmanje 10min.
Za to vrijeme tlak u brodici je veci od vanjskog cime se
sprecava prodiranje otrovnih plinova u unutrasnjost
Taj sustav se najcesce sastoj od posuda sa zrakom,
cjevovoda i redukcijskog ventila.
Tlak u brodicama ne smije biti veci od vanjskog za vise od
20mb to je osigurano sigurnosnim ventilom.
Da bi se sprijecilo zadrzavanje ispusnih plinova iz motora,
ispust zraka iz posuda obicno se smjesta na pramcanom
dijelu, a motor na krmenom dijelu.

Brodice otporne na vatru

Postoji li povecani rizik od pozara pri napustanju broda (kod
tankera) brodice uz sustav zraka moraju biti opremljene i
sustavom koji omogucuje sigurno udaljavanje od broda (Fire-
protected lifeboats)
Sustav se sastoj od crpke i sustava za oplakivanje vanjske
povrsine brodice morskom vodom, tako se sprijecava
povecanje temeperature u brodici.
Osnovni dijelovi sustava su:
-usisni sustav
-centrifugalna crpka
-tlacni sustav cjevovoda
-sapnice

Da bi se postiglo ravnomjerno oplakivanje cijelog nadgraa i

palube postavljaju se sapnice u vise redova, uzduzno po
cijeloj duzini brodice (30-50 sapnica za brodicu 7-8m).
Uobicajeni kapacitet sustava je 500-1000l/min.
Temperatura u brodici pri prolasku kroz plamen, tijekom
prvih 8 minuta ne smije biti veca od 60 C
Nakon svakog koristenja sustav treba isprati slatkom vodom.

Opca obiljezja sredstava za spustanje brodica

Osnovni preduvjet sigurnog koristenja brodica za spasavanje
je njihovo brzo i sigurno spustanje u more (sohama ili drugim
napravama). Sigurno je spustanje moguce pri nagibu broda
do 20, odnosno trima do 10 .
Za tankere i brodove koji prevoze kemikalije taj je uvjet
postrozen na (kut nagiba veci od 20)
Spustanje brodica mora biti neovisno o brodskom sustavu
napajanja pa se ugalvnom koristi gravitacijska sila.
Spustanje moze obaviti jedan covjek s palube ili iz brodice

Brzina spustanja:
S = 0,4 + (0,02 H) gdje je H visina vrha sohe iznad mora
Ureaj za spustanje mora imati kocnicu i mogucnost rucnog i
motornog podizanja potpuno opterecene brodice.

Gravitacijske sohe
Koriste gravitacijsu silu odnosno tezinu brodice, brodica je
smjestena tako da ce se nakon oslobaanja osiguraca
spustiti zbog vlastite tezine (uz ogranicenje kocnicom)
Najcesca izvedba ukljucuje brodicu objesneu na polugama
koje se nakon otpustanja osiguraca iskrecu u polozaj iz kojeg
je moguce okomito spustanje u more.
Manje uspjesna je izvedba s brodicom ???? objesenom na
nosacu s kotacima, otpustanjem osiguraca, nosac se spusta
po vodilicama u polozaj iz kojeg je moguce okomito
spustanje.
Najbolji nacin spustanja brodica je postavljanje brodice
okomito iznad mjesta spustanja. Nedostatak je sto zauzima
previse mjesta pa je na trgovackim brodovima neprikladno.

Pri spustanju brodice zahtijeva se imenovanje zapovjednika

brodice i njegovog zamjenika koji su odgovorni za spustanje
brodice, zamjenika koji su odgovorni za spustanje brodice.
Zapovjednik provjerava da li su postavljene privezaljke, te
izvaeni osiguraci soha. Zapovjednik prvi ulazi u brodicu,
zatim putnici i posada, a zadnji zamjenik zapovjednika.

Slobodan pad
Da bi se brodica spustila slobodnim padom mora biti
potpuno zatvorean i samouspravljajuca , mora biti
postavljena na kosom lezistu s kotacima, obicno na krmi
broda.
Spusta se oslobaanjem kocnice, nedostatak je jak udarac o
povrsinu mora, a prednost je brzo napustanje broda.
Dosad su proizvedene brodice koje se sigurno spustaju s
visine od 26m.
Prije spustanja brodice slobodnim padom, zapovjednik mora
provjeriti da li su svi otvori cvrsto zatvoreni i da li su sve
osobe vezanje pojasevima.
Ovakvo spustanje je opasno i treba ga izbjegavati.
Samooslobaanje (Free float)
Koristi se na novijim brodovima kako pomocni nacin
spustanja brodica koje se inace spustaju slobodnim padom.
Brodica nije pricvrscena za brod vec je samo objesena, u
slucaju potonuca broda brodica ce ispasti iz lezista i
slobodno isplivati, ovakav nacin je veoma prikladan kada
naglo doe do potonuca.

BRODICA ZA PRIKUPLJANJE

Opca obiljezja brodica za prikupljanje (Rescue boat)

Svaki brod mora imati brodicu za prikupljanje duljine 3.8 do
8.5m za najmanje pet osoba u sjedecem i jednu u lezecem
polozaju.
Mora omoguciti brzo i sigurno spustanje, spasavanje i
podizanje.
Izvedena je s krutim i/ili pneumatskim dnom
Pramcani dio brodice mora imati pokrov od 15% duzine,
mora moci razviti brzinu od najmanje 6 cvorova u razdoblju
od 4sata i tegliti potpuno nakrcanu najvecu splav koju brod
ima.

U ovakve brodice dopustena je ugradnja i benzinskih motora,

a moze se koristiti i mlazni pogon.
Pneumatske brodice moraju biti dovoljno cvrste za spustanje
i podizanje potpuno opterecene brodice.

Uzgon mora osiguravati jedna komora podijeljena u

najmanje pet potkomora, svaka je komora opremljena
bespovratnim ventilom.
Mora izdrzati boravak u moru najmanje 30dana

Za spustanje brodica za prikupljanje u pravilu se koriste

namjenske dizalice koje se isporucuju s brodicom.
RO-RO putnicki brodovi moraju biti opremljeni brzim
brodicama za prikupljanje (Fast Rescue boat) duzine 6-8.5m i
brzinom vecom od 20 cvorova

Oprema brodice za prikupljanje

Oprema mora biti pricvrscena i spremljena u
vodonepropusne prostore, a mora sadrzavati:
-plivajuca vesla
-plivajuci uspolac
-kompas
-zavlacno sidro
-uze za tegljenje
-vodootpornu el. Svjetiljku
-zvizdaljku
-pribor za prvu pomoc
-radar-reflektor
-prijenosnu opremu za gasenje pozara

SPLAVI ZA SPASAVANJE

Opca obiljezja
Bitna razlika izmeu brodice i splavi je poriv.
Brodica mora imati porivni ureaj, dok je splav bez ikakva
poriva
Splavi se dijele na krute i pneumatske
Moze sigurno izdrzati boravak na moru bar 30 dana.
Moze bez ostecenja izdrzati pad sa najmanje 18m
Potpuno opterecena splav moze se tegliti brzinom od 3
cvora.
Pokrov splavi izveden je tako da moze izdrzati skok covjeka s
visine od najmanje 4,5m, pokrov je izraen od dvostrukog
materijala, ima otvore za ulaz i za zracenje, omogucuje
skupljanje kisnice.

Oprema splavi za spasavanje

-plivajuci konopac s prstenom, najmanje 30m
-noz s plivajucom drskom
-jedan ispolac (2 za vise od 12 osoba)
-dvije spuzve
-upute za prezivljavanje
-dva zavlacna sidra
-dva plivajuca vesla
-tri otvaraca za limenke i skare
-pribor za prvu pomoc
-zvizdaljku
-cetiri rakete s padobranima
-dva plivajuca dimna signala
-vodootpornu el.svjetiljku
-radar reflektor
-heliograf
-pribor za ribolov
-obrok hrane (10.000 kJ po osobi)
-1.5l vode po osobi
-gradiranu posudu za vodu

Ako ima svu opremu oznaka SOLAS A PACK, ako ne SOLAS B

PACK

Pneumatske splavi za spasavanje

Uzgon osiguravaju dvije odvojene komore koje se pune kroz
bespovratni ventil, a svaka je dovoljna za najvece dopusteno
opterecenje splavi.
Splav se napuhuje neotrovnim plinom u roku od jedne
minute
Svaka komora moze izdrzati tri puta veci tlak od normalnog.

Splav ima najmanje jedan otvor opremljen odgovarajucim

sredstvom za pristup iz mora ili posebne jakobice.
U slucaju prevrtanja jedna osoba moze vratiti splav u
ispravan polozaj, moze se tegliti brzinom od 3 cvora.

Stabilnost se osigurava simetricno postavljenim vodenim

zepovima, koji se pune nakon sto se splav napuse.
Opremljena je sjvetlom vidljivim 2M koje radi 12sati i
unutarnjim svjetlom, oba svjetla se pale automatski nakon
napuhavanja.

Na splavi je oznaceno ime proizvoaca, broj splavi, datum

proizvodnje, ime i mjesto servisa koji je obavio zadnji
pregled, te broj osoba koje moze primiti

Koristenje pneumatskih splavi koje se bacaju u more

Prije koristenja nuzno je provjeriti da li je privezaljka sigurno
pricvrscena za cvrsti dio broda, te osloboditi splav od priveza
na nosacu.
Splav se najcesce baca u more (zajedno sa spremnikom),
ako tijekom pada privezaljka nije u cijelosti izvucena , treba
povuci ostatak privezaljke iz spremnika cime se otvara
posuda pod tlakom koja napuhuje splav.

Ukrcaj se obavlja pomocu konopca , jakobica ili iz mora,

nakon ukrcaj treba izbaciti cipele i sve ostale predmete koji
mogu ostetiti splav.
U hladnim vremenskim uvjetima treba napuhati dno splavi
Splav treba prozraciti , osusiti i izbaciti zavlacno sidro.

Koristenje samooslobaajucih splavi

Oslobaanje pomoci hidrostatskog ureaja za otpustanje
(Hydrostatic release unit HRV), taj ureaj oslobaa i
napuhuje splav kad se pri potonucu brod nae na odreenoj
dubini.
Splav se oslobaa s membrane ili noza.
Pri izvedbi s membranom voda prodire u ureaj i tlaci
membranu, na dubiti od 4.5m hidrostatski tlak oslobaa
zapinjac i oslobaa splav. Zbog uzgona splav isplivava i
oslobaa privezaljku (Weak link) nakon cega se splav
napuhuje.

Izvedba s nozem radi na istom principu samo sto u ovom

slucaju hidrostatski tlak pomice noz koji oslobaa privezaljku
i tako oslobaa splav.

Jos se koriste i elektromagnetski ureaji koji pristiskom na

gumb oslobaaju splavi, koje padaju u more.

Spustanje pneumatskih splavi dizalicama

Ako je splav zajedno sa spremnikom teza od 185kg spusta se
dizalicom.
Prednost je takvog spustanja mogucnost ukrcavanja u splav
bez ulaska u more.
Splav se oslobodi te se dizalicom postavi izvan broda., u tom
polozaju splav se napuhuje povlacenjem privezaljke.
Nakon toga se splav privlaci uz bok broda i ukrcavaju se
putnici, u splav se ubacuje privezaljka i splav se spusta, kada
je dotakla more povlacenjem uzice oslobaa se osigurac i
time je splav osloboena
Krute splavi za spasavanje
Uzgon daje kruta trvar (najcesce ekspandorana plasticna
pjena) otporna na plamen i smjestena uz rubove splavi.
Rijetko se koriste jer zauzimaju vise prostora i podloznije su
ostecenjima od pneumatskih.
Najmanje jedan ulaz u splav mora biti opremljen rampom
odnosno jakobicama za prihvat ljudi.
Splav je ili samouspravljajuca ili je jedna osoba moze lako
uspraviti
Moze podnijeti tegljenje brzinom od 3 cvora, opremljena je
svijetlom vidljivim 2M (12sati) i unutarnjim svijetlom, svjetla
se pale automatski.
Oznake su kao kod pneumatske splavi

Koristenje kurtih splavi

Prije spustanja treba otpustiti priveze i skinuti pokrov,
provjeriti da li je privezaljka ispravno pricvrscena.
Nakon spustanja, privezaljku treba snazno povuci cime se
podize pokrov i pali svjetiljka, te privlaci splav.
Ukrcavanje se odbavlja pomocu konopca, jakobica ili iz mora

Sustavi za brzo napustanje broda Marine evacuation

systems MES
Omogucuje na putnickim brodovima ukrcaj veceg broja ljudi
u splavi
Sastoj se od:
-pneumatskih staza (tobogana) duljine 10-15m
-prekrcajne splavi
-pneumatske splavi za prihvat putnik i clanova posade
Najcesce se koriste jednostruke ili dvostruke ukrcajne staze
(pod nagibom 30 55 ) ili tuneli.
Sustav moze uspostaviti jedna osoba uklanjanjem
mehanickog osiguraca i povlacenjem poluge. Sustavj je
spreman za prihvat putnika za 2-5 minuta.
Prekrcajne splavi su povrsine vece od 10m , bez pokrova
cime se bitno ubrzava napustanje broda
Prekrcaj je moguc pri stanju mora od 6Bf

OPREMLJENOST SREDSTVIMA ZA SPASAVANJE

Opremljenost putnickih brodova plovilima za spasavanje
ovisi o vrsti i duljini putovanja koje brod obavlja.

Ako brod obavlja duga meunarodna putavanja mora biti

opremljen djelomicno ili potpuno zatvorenim brodicama
dovoljnim za 50% ukupnog broja ljudi, na svakoj strani te
dodatnim splavima koje mogu ukrcati jos najmanje 25%
ukupnog broja ljudi.
Odreen broj brodica moze biti zamijenjen splavima (ne vise
od 12.5% ukupnog broja ljudi)

Putnicki brodovi koji obavljaju kratka meunarodna

putovanja moraju imati djelomicno ili potpuno zatvorene
brodice za 30% ukupnog broja ljudi , te splavi do ukupnog
broja ljudi. Brod mora imati i dodatne splavi za jos najmanje
25% ukupnog broja ljudi.

Brodovi manji od 500BT i manje od 200 putnika mogu biti

opremljeni samo splavima (150% ukupnog broja ljudi)
Putnicki brod veci od 500BT mora imati po jednu brodicu za
prikupljanje na svakoj strani

Putnicki brod -125% ukupnog broja ljudi

Teretni brod -300% ukupnog broja ljudi

SIGNALNA SREDSTVA

Signalne rakete
Lagana prijenosna sredstva za privlacenje paznje brodova u
blizini, ispaljuju se iz ruke i dostizu visinu od 300m
Nakon te visine izacuju padobran i pale baklju koja gori
jarkocrvenom bojom (30.000 svijeca) najmanje 40 sekundi ,
uz brzinu pada najvise 5m/s
Otisnuta je uputa o koristenju, cuvaju se u vodonepropusnoj
kutiji, koriste se danju i nocu
Rucne baklje
Tocno oznacuju polozaj brodice ili splavi, gore jarkocrvenom
bojom (15.000 svijeca) bar 1min.
Nece se ugasiti ako su uronjene u vodu duboku 100mm do
10 sekundi
Ne smiju ugrozavati brodicu ili splav, upute su otisnute na
vodonepropusnoj kutiji

Plivajuci dimni signali

Ravnomjerno izbacuju dim jarke boje, najamnje 3 minute
Namjena im je privlacenje zrakoplova u blizini , nemogu se
ugasiti kratkotrajnim uranjanjem.
Nedostatak zbog vjetra ne pokazuju tocan polozaj , mogu se
korisiti samo danju

Koristenje priotehnickih signalnih sredstava

Temeljno nacelo je razumna i pravodobna uporaba
(ogranicen broj)
Koriste se jedino ako su ljudi sigurni da ce neko vidjeti signal
Nocu treba koristiti svjetiljku a danju heliograf.

Sprava za bacanje konpca

Raketni pistolj koji izbacuje raketu za koju je pricvrscen
konopac dugacak najmanje 230mm , prije upotrebe kraj
konpca treba privezati za brod.

ODRZAVANJE SREDSTAVA ZA SPASAVANJE

Oprema za spasavanje mora biti ispravna i spremna za
koristenje u svakom trenutku.
Opremu treba redovito odrzavati i pregledavati i to unijeti u
dnevnik.
Jednom tjedno mora se obaviti pregled brodica i splavi i
opreme za spustanje i pustiti u rad motore brodica (min
3minute) , te isporbati sustav za uzbunjivanje.
Mjesecni pregled mora se obaviti uz popis opreme i treba ga
unijeti u dnevnik.
Pneumatske splavi, prsluke na napuhavanje i hidrostatske
ureaje mogu pregledavati samo ovlastena ustanova (min
jednom godisnje)

SREDSTVA ZA KOMUNIKACIJU

USTROJ POMORSKOG KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

U pocetku se sustav komunikacija u opasnosti zasnivao na
izravnoj vezi broda (ljudi) u nevolji i spasavatelja.
Uspostavljen je sustav sigurnosti u pogibli (Global Maritime
Distress and Safety System GMDSS) namijenjen osiguranju
pouzdanih komunikacija radi sprecavanja nezgoda odnosno
spasavanja ljudi

Meunarodni savez za telekomunikacije (International

Telecomunication Union ITU)
Osnovan je 1947 u Zenevi, specijalizirana je ustanova OUN-a
sa zadacom odrzavanja, unapreenja i usklaivanja
meunarodne suradnje na podrucju telekomunikacija.

Meunarodna pomorska satelitska organizacija

(International Maritime Satelite Organization INMARSAT)

UZBUNJIVANJE
S obzirom na stupanj opasnosti poruke se dijele na:
-poruke sigurnosti (Safety messages)
-poruke hitnosti (Urgency messages)
-poruke pogibli (Distress messages)

Poruke sigurnosti i hitnosti

Poruke upozorenja salju brodovi koji u plovidbi opaze neku
pojavu od posebnog znacenja za sigurnost plovidbe.
Upozorenja (Warning messages) mogu biti poruke sigurnosti
ili poruke hitnosti
Porukama sigurnosti smatraju se sve poruke kojma se
upozorava na potencijalnu opasnost za plovidbu nekim
podrucjem.
Poruke hitnosti obuhvacaju sve poruke o neposrednoj
stvarnoj opasnosti koja ne prijeti bordu koji odasilje poruku i
ne odnose se na slucaj kada je brodu neposredno potrebna
pomoc.

Zapovjednik broda duzan je odaslati upozorenje kada opazi

sante leda, podrtinu ili bilo koju drugu opasnost.
Poruke sigurnosti SECURITE , a poruke hitnosti PAN PAN

Poruke pogibli (Distress message)

Poruke koje odasilje brod koji se nalazi u neposrednoj i
ozbiljnoj opasnosti, te mu je potrebna hitna pomoc.
Poruke pogibli mogu biti upucene:
otvorenim govorom, koristenjem radiotelefonskih sredstava
na VHF ili MF/HF frekvencijama ili INMARSAT sustavom.
Pisanom porukom koristenjem radioteleks sustava na MF/HF
frekvencijama ili koristenjem INMARSAT sustava (standard
A/B/C)
Koristenjem posebnih ureaja:
EPIRB, SART ili radiotelefonski autoalarm
Porukama u pisanom obliku prethodi rijec SOS
Zapovjednik broda koji je primio poruku pogibli od broda u
opasnosti (Ship-to-ship distress) , duzan je sto prije izvjestiti
brod od kojega je primio poruku o primitku poruke (Distress
acknowledgement), te kreniti u pomoc

Digitalni selektivni poziv

Poruke pogibli upucene u okviru DSC sustava su standardne
unaprijed propisane poruke, koje korisnik DSC-a odabire na
tipkovnici ureaja, te ih odasilje na propisnim frekvencijama.
DSC omogucava slanje:
-poruke pogibli (Distress call)
-poruke svim brodovima (All ship call)
-selektivni poziv jednom brodu (Selective call to one ship)
-selektivni poziv na skupinu brodova (Selective group call)
-selective area call
-selective call to coast stations

Brod koji se poziva mora imati dodijeljen digitalni selektivni

broj (Maritime Mobile Service Identity MMSI)
Taj broj DSC ureaj automatski umece u poruku, a sastoj se
od devet znamenki, prve tri znamenke su oznaka drzave
(Hrvatska 238)

Poruke sigurnosti , hitnosti i pogibli INMARSAT

sustava
Za predaju poruka koje spadaju u poruke upozorenja ,
predviene su dvoslovcane oznake (Two-digit code ili Special
Access Code)
Nedostatak ovog sustava je sto CES-ovi nisu duzni
podrzavati sve oznake.
Poruke se mogu davati telefonom ili teleksom, preporucuje
se koristenje teleksa, prethodi znak SOS
Brodske SES stanice moraju imati sustav za odvojeno slanje
poruka pogibli
Brodska radiostanica mora omoguciti prvenstveno slanje
poruke pogibli prema nekom RCC-u na kopnu (Ship-to-shore
distress)

KOMUNIKACIJE TIJEKOM TRAGANJA I SPASAVANJA

Komunikacijska podrska traganju i spasavanju temelji se na
odredbama SAR konvencije
Razlikuke se komunikacija izmeu:
-RCC-a i koordinatora povrsinskog traganja
-koordinatora povrsinskog traganja i jedinice traganja i
spasavanja

Komunikacija izmeu RCC-a i koordinatora povrsinskog

traganja uspostavljena je INMARSAT sustavom , u prvom
redu teleks-sluzbom ili preko MF/HF primopredajnika
Kod MF/HD primopredajnika koriste se frekvencije 3023kHz i
5680kHz , a po potrebi 4125kHz
Komunikaciju izmeu brodova koji obavljaju traganje mora
se ograniciti na samo najnuznije poruke.
Za govornu komunikaciju treba koristiti standardne
propisane izraze (Standard Marine Communication Phrases
SMCPs)
Za komunikaciju na mjestu nezgode koriste se VHF ureaji
na frekvenciji 156,8MHz (Ch 16) , te na MF podrucju ,
2182kHz
Duznost RCC-a je da svaka tri sata obavijestava o tijeku
traganja i spasavanja sve jedinice na mjestu nezgode
Ti izvjestaji moraju odgovarati propisanom formatu (standard
SAR situation report SAR SITREP)
ODREIVANJE POLOZAJA LJUDI I BRODOVA U
OPSANOSTI

Ureaji za navoenje (Homing devices)

Omogucuje odreivanje smjera u kojem se nalaze ljudi u
nevolji.
Osnovni ureaj je radarski transponder (SART)
Svaki teretni brod veci od 500BT i svaki putnicki brod moraju
imati najmanje dva SART-a

SART je prijenosni ureaj koji na pobudu (9GHz) odasilje iste

takve signale koji na radarskom zaslonu ostavljaju niz
ravnomjerno razmaknutih tockica.
Domet ureaja je najmanje 5M, ureaj je zute boje, ima
svjetlosni i zvucni pokazivac rada, te mogucnost rucnog
ukljucivanja.
Vodootporan je i mora izdrzati pad u vodu sa 20metara.
Napajanje mora nakon 96 sati slusanja omoguciti jos 8 sati
predaje.

VHF DSC EPIRB je ureaj za navoenje dopusten

brodovima koji plove na podrucju A1.
Takav ureaj odasilje signal pogibli jednakih obiljezja kao i
VHF DSC ureaj s razlikom sto se kao oznaka nezgode
navodi EPIRB Emmision, bez oznake mjesta i vremena
nezgode.
Takav ureaj sadrzi i prijamno-predajni skolp SART ureaja,
tako da spasilacki brodovi lako otkrivaju njegov polozaj.

Ureaji za otkrivanje polozaja

Omogucuju odreivanje polozaja broda ili ljudi u nevolji i
obavijestavaju nadlezne ustanove
U takve ureaje spadaju EPIRB ureaji ili Standard E
INMARSAT ureaji

COMPAS SARSAT
Sustav je utemljen dogovorom SAD-a Rusije , Kanade i
Francuske
SAD i Rusija osiguravaju svemirsku tehnologiju, a sve cetiri
drzave komunikacijske i mjerne ureaje satelita

Sustav se sastoj od:

-zemljskog dijela (kontrolni centri i lokalni terminal)
-svemirskog segmenta (sateliti COSPAS na 1000km SARSAT
na 850km i GOES na 35700km)
-predajnika (pomorski , zrakoplovni , kopneni)

U COSPAS SARSAT sustavu polozaj EPIRB-a odreuje se

mjerenjem Dopplerova pomaka primljene frekvencije
Sustav podrzava dva nacina rada:
-u realnom vremenu (Real time mode)
-globalni nacin rada (Global Mode)

UPOZORAVANJE BRODOVA (World wide Navigational

Warning Service WWNWS)
Sustav je uspostavljen 1977.god. a zazivio je 1797.god.
Svjetski sustav navigacijskih obavijesti (Marine Safety
Information MSI) obuhvaca sva morska podrucja svijeta
Navigacijska podrucja su podijeljena na 16 podrucija
(NAVAREA podrucja) , a svako podrucje na veci broj
podpodrucja.
Drzave koordinatori NAVAREA podrucja su:
I VB , II Francuska , III Spanjolska , IV SAD , V Brazil , VI
Argentina , VII JAR , VII Indija , IX Pakistan , X Australija , XI
Japan , XII SAD , XIII Rusija , XIV Novi Zeland , XV Cile i XVI
Peru

NAVAREA koordinator je osoba odnosno ustanova koja

raspolaze strucnim i pouzdanim izvorima informacija,
hidrografskom sluzbom i pozuzdanim komunikacijskim
vezama (domet predaje min. 700M preko NAVAREA
porducja)
NAVAREA poruke su sve poruke koje imaju vaznost za cijelo
podrucje

NAPUSTANJE BRODA

UZROCI NAPUSTANJA BRODA

Do napustanja broda dolazi zbog okolnosti izazvanih nekim
izvanrednim dogaajem, koji se nije mogao predvidjeti
Izvanredni dogaaji se mogu podijeliti na:
-dogaaje koji nisu izazvali stetne posljedice niti su ih mogli
izazvati
-dogaaje koji nisu izazvali stetne posljedice, ali su ih mogli
izazvadi (near misses)
-dogaaje koji su izazvali stetne posljedice

Pomorskim nezgodama nazivaju se dogaaji koji su izazvali

posljedice kojima su ugrozeni ljudski zivoti ili imovina.
Nezgode zbog kojih je potrebno napustiti brod se dijele na:
potonuca, pozare i/ili eksplozije, nasukanje, sudare i udare,
ostecenja trupa i strojeva

POTONUCE BRODA
Do potonuca broda moze doci zbog gubitka uzgona , gubitka
stabilnosti ili gubitka cvrstoce trupa.

Do gubitka uzgona dolazi zbog naplavljivanja broda.

Do naplavljivanja kroz otvore na trupu (grotla, vrata) dolazi
zbog njihovog nepravilnog zatvaranja ili neispravnosti
mehanizama za osiguravanje.
Tome su posebno izlozeni brodovi niskog nadgraa na
nemirnom moru.
Sile koje nastaju pri udaru vala lako mogu otkinuti poklopce
skladista i tako napuniti brod.
Najvaznija mjera predostroznosti je osiguranje svih otvora
kroz koje voda moze prodjeti.
Do naplavljivanja moze doci i kroz pukotine na trupu broda,
koje nastaju zbog dotrajalosti konstrukcije, u takvim
slucajevima najcesce nemoguce sprijeciti daljno pucanje
trupa, pa valja zapoceti pripreme za napustanje broda.
Ako je kolicina vode koja je prodla u brod veca od rezervnog
uzgona dolazi do potonuca broda.

Do gubitka stabilnosti dolazi zbog prevelikog nagibnog

momenta.
Vanjske sile (valovi i vjetar) izazivaju nagib broda kojemu se
suprostavlja moment stabilnosti broda.
Ako je nagibni moment valova i vjetra veci od momenta
stabilnosti broda , dolazi do prevrtanja
Do prevrtanja dolazi i u slucaju kada je prirodni period
valjanja broda jednak ili dvostruko veci od perioda valjanja
kojeg izazivaju valovi (bocno) odnosno u slucaju jahanja na
valovima (Surf riding) kada se brzina broda izjednaci s
brzinom valova (po krmi)
Do prevrtanja moze doci i zbog promjene polozaja tereta,
koji se, ako nije dobro pricvrscen, zbog valjanja pomice i
izaziva naginjanje odnosno prevrtanje broda.

Do potonuca moze doci i zbog gubitka uzduzne cvrstoce

broda (lom konstrukcije).
Zbog razlike izmeu sile tezine i sile uzgona javljaju se
smicne sile koje nastoje presjeci brod.
Posebno nepovoljna okolnost je sto se pri plovidbi na
dugackim valovima raposred uzgona mijenja u kratkim
vremenskim razmacima.
Najveca opterecenja proizvode valovi cija je duzina priblizno
jednaka duzini broda i to kad se brod nalazi na dvama
vrhovima , ili se val nae na sredini broda.

NASUKAVANJE
Nasukavanje je polozaj broda u mirovanju , u kojem brod
dira morsko dno u mjeri koja ne dopusta daljnju plovidbu.
Do nasukavanja moze doci:
-namjerno radi spasavanja broda od druge opasnosti
-zbog navigacijske greske
-kao posljedica kvara stroja

Do namjernog nasukanja dolazi ako zapovjednik, smatrajuci

da prijeti opasnost od potonuca broda, nastoj spasiti brod
nasukavajuci ga na pomno izabrani dio obale, vazno je da pri
tome ima sto manju brzinu, radi manjeg ostecenja.

Nasukavanje zbog navigacijske greske spada u skupinu

nezgoda koje se tesko mogu sprijeciti djelovanjem izvan
okruzenja broda.
Smanjivanje broja nasukavanja mose se postici boljim
oznacavanjem plovnog puta, te boljom izobrazbom casnika.

Do nasukavanja broda na sidristu moze doci kada brod pod

utjecajem vjetra i valova bude bacen na obalu, to se moze
dogoditi zbog kvara na brodskoj opremi.

Nasukavanje je cesto i posljedica kvara stroja u plovidbi, ili

kvara na upravljackom sustavu.

Osnovna opasnot kod nasukavanja je prevrtanje broda ,

pogotovo pri losim vremenskim uvjetima, u tom slucaju
treba sto prije napustiti brod, pri napustanju broda cesto se
koriste hlace za spasavanje ili kolica

SUDAR I UDAR
Sudar broda je sraz broda s drugim brodom u plovidbi ili na
sidristu.
Udar broda je sraz broda s objektom koji nije brod.
Sudar i udar mogu biti sa ostecenjem ili bez ostecenja trupa

Do sudara odnosno udara broda dolazi iskljucivo krivnjom

jednog ili oba casnika.
Posljedice sudara ovise o brzini i polozaju brodova, zbog
velike mase brodova ostecenja pri sudaru su velika.
Najopasniji sudar je kada jedan brod pod kutom od 45 udara
u pramcana ramena drugog broda u tom slucaju cesto dolazi
do potonuca udarenog broda.
Ako brod koji udara ima bulb, moguce je da oba broda
ostanu plivati, dok se ne odvoje. U tom slucaju posada
udarenog broda mora sto prije preci na brod udarac.
Ako u sudaru sudjeluju jedan ili dva tankera lako moze doci
do pozara i/ili eksplozije zbog visokih temp koje se razvijaju
trenjem.

Pri udaru rijetko dolazi do vecih ostecenja, prvenstveno zato

sto do udara uglavnom dolazi u luckim podrucjima pri malim
brzinama broda.
Osnovne mjere sigurnosti provode se vec pri izgradnji broda
ugradnjom sudarnih pregrada i pojacanjima konstrukcije.

POZAR I EKSPLOZIJA
Pozar broda je nekontrolirano gorenje cijelog broda ili
njegovih dijelova
Eksplozija je trenutacno izgaranje tereta ili zapaljivih plinova
i para.
Omjer potpunih gubitaka u odnosu prema pozarima je 10% ,
zbog toga sto vecina pozara nastaje u stroju i ne uspijeva se
prosiriti na prostore tereta.
Do pozara dolazi zbog sudara ili neprikladnih radnih
postupaka posade.

Pri pozaru i eksploziji moze doci do velikih ostecenja ili cak i

potonuca broda, pogotovo ako pozar zahvati tvari koje gore
visokim temperaturama.

Pozar se razlikuje od svih ostalih nezgoda po tome sto dobro

uvjezbana posada moze bitno umanjiti njegove posljedice i
sprijeciti gubitak broda.
U slucaju izbijanja pozara ili u slucaju sumlje potrebno je sto
prije dati znak za uzbunu
Ako se nakon svih poduzetih mjera pozar ne ogranici ili ugasi
treba provesti pripreme za napustanje broda, no ne
preporucuje se udaljavanje od broda zbog mogucnosti
povratka na brod.

OSTECENJA TRUPA, OPREME I STROJEVA

To su kvarovi zbog kojih je brod onesposobljen za plovidbu
Razlikujemo kvarove porivnog ureaja , kormilarskog ureaja
i sve druge kvarove
Kada je rije o ostecenju stroja i kormila mogu se dogoditi dva
slucaja:
-kvar moze otkloniti posada stroja
-kvar se nemoze otkloniti, te je potrebno tegljenje

RASPORED ZA UZBUNU

Sadrzaj rasporeda za uzbunu

Da bi se izbjegla neorganiziranost u slucaju opasnosti SOLAS
konvencija sadrzi upute koje mora postovati svaka drzava
potpisnica, a odnose se na raspored duznosti clanova posade
u slucaju opasnosti.
Raspored za uzbunu sadrzi opis znakova za napustanje
broda i nacin izdavanja nareenja u slucaju napustanja
broda.
Raspored ukljucuje upute o:
-zatvaranje vodonepropusnih i protupozarnih vrata i ostalih
otvora
-opremanje bordica, splavi i ostalih sredstava za spasavanje
-pripremu i spustanje brodica za spasavanje
-nacine okupljanja putnika
-koristenje sredstva veze
-upravljanje skupinama za gasenje pozara

Rasporedom za uzbunu utvruju se casnici odgovorni za

odrzavanje sredstava za spasavanjei protupozarne opreme.

Na putnickim brodovima rasporedom se utvruju duznosti

vezane za upozoravanje putnika, provjere ispravnosti
koristenja prsluka za spasavanje, prikupljanje putnika na
zbornim mjestima.

Primjerci rasporeda za uzbunu postavljaju se na

zapovjednickom mostu , strojarnici , i nastambama posade.
Obrazac rasporeda za uzbunu na putnickim brodovima mora
odobriti nadlezna vlast.

Uvjezbavanje napustanja broda

Gubici zivota mogu se sprijeciti obveznim i ucestalim
uvjezbavanjem postupaka u slucaju opasnosti
SOLAS konvencija propisuje obvezu uvjezbavanja prema
kojoj svaki clan posade mora sudjelovati u jednoj vjezbi
napustanja broda i gasenja pozara bar jednom na mjesec.

Ako se izmjeni vise od 25% posade, vjezba se mora obaviti

24sata nakon ispolvljavanja.
Na putnickim brodovima vjezba okupljanja putnika mora se
provesti 24 sata nakon ukrcaja putnika i putnike treba
upoznati s radnjama u slucaju opasnosti

Vjezba napustanja broda mora sadrzavati radnje:

-okupiti putnike i posadu
-provjeriti da li su putnici i posada prikladno odjeveni
-provjeriti da li su prsluci za spasavanje ispravno navuceni
-obaviti vjezbu traganja i izvlacenja putnika
-provesti pripreme za spustanje brodica za spasavanje
-spustiti barem jednu brodicu i obaviti manevar uz paljenje
motora

Vjezba protupozarne zastite mora sadrzavati:

-javljanje na zborno mjesto
-upucivanje protupozarne crpke s najmanje dva mlaza
-provjera opreme vatrogasaca
-provjera komunikacijskih sredstava
-provjera vodonepropusnih i protupozarnih vrata

O obavljenim vjezbama treba voditi biljeske, koje se zapisuju

u poseban dnevnik ili u brodski dnevnik.

Prirucnik za vjezbe
Svaki brod mora imati prirucnik za vjezbe, u kojem mora biti
objasnjeno:
-navlacenje prsluka i odijela
-prikupljanje na oznacenim mjestima
-ukrcaj i spustanje plovila za spasavanje
-nacin spusatanja plovila iz samog plovila
-rasvjeta u nuzdi
-upotreba opreme za prezivljavanje
-upotreba ureaja za otrkivanje polozaja
-upotreba radioureaja
-upotreba lijekova
-upotreba motora
-podizanje plovila za spasavanje
-opasnost od hladnoce
-postupci iz rasporeda za uzbunu

Brodski sustav uzbune

Sluzi za obavjestavanje posade i putnika o tome da je
potrebno napustiti brod ili obaviti neku drugu radnju vaznu
za sigurnost ljudi i broda.
Njime se upravlja sa zapovjednickog mosta, razina zvuka
mora biti najmanje 80dB, odnostno 10dB iznad uobicajene
razine buke.
Opca uzbuna sedam ili vise kratkih signala popracenih
jednim dugim pomocu zvizdaljke ili sirene

PRIPREME ZA NAPUSTANJE BRODA

Oduka o napustanju broda

Brod ne treba napustati dok to nije prijeko potrebno, jer je
brod najsigurnije zakloniste na moru. Odluku o napustanju
broda donosi zapovijednik , kada procijeni da je sigurnije
prijeci u brodice i splavi nego ostati na brodu.

Postupci pri napustanju broda

Svaka brodica za spasavanje mora imati potreban broj
clanova posade.
Zapovjednik brodice zaduzen je za rukovoenje spustanjem
brodice i za upravljanje nakon spustanja.
Osim zapovjednika mora biti imenovan i njegov zamjenik, od
njega se ocekuje da pomaze zapovjedniku ili da ga potpuno
zamijeni u slucaju potrebe

Zapovjednik i zamjenik moraju biti autoritativne osobe

Prije pocetka napustanja broda treba smanjiti brzinu broda
na 2-3cvora ili manje
Pri napustanju broda svaka osoba mora obuci toplu odijecu i
prsluk za spasavanje, prsluk mora biti dobro pritegnut da
osoba nebi ispala u slucaju skakanja u more.
Na putnickim brodovima okupljanje putnika je predvieno na
odreenim mjestima (Muster stations) , da bi se izbjegla
guzba i panika.
Clanovi posade su zaduzeni za spustanje brodice, nakon sto
su navukli prsluke trebaju skiniti zastitni pokrov i sloziti ga
na prikladno mjesto u brodici.
Dvojca ulaze u brodicu, jedan postavlja cevpove na otvore, a
drugi dodaje privezaljku.
Ako ima dovodljno vremena, brodice i splavi treba opskrbiti
dodatnim kolicinama vode, hrane i opreme.

Ljudi u moru
Pri napustanju broda najveca opasnost za ljude je utjecaj
niskih temperatura
Stanje tijela izazvano padom tjelesne temperature ispod 35
C naziva se HIPOTERMIJA
Hipotermija nastupa kada se pocinje snizavati unutarnja
temperatura tijela (u blizini srca i pluca).
Hipotermija moze nastupiti i pri vjetrovitom i kisnom
vremenu pri temp zraka od 10 C , a posebice je izrazena
kada se covjek iznenada nae u hladnom moru.

Tijelo gubi toplinu zbog:

-prijenosa topline s tijela vise temp. na tijelo nize
temperature (kondukcija)
-odvoenja topline strujanjem zraka ili tekucine nize
temperature (konvekcija)
-zracenja toplinskih zraka (radijacija)
-isparivanja kapljica tekucine (evaporacija)

Btzina kojom opada unutrasnja temperatura tijla ovisi o

odjeci, temperaturi zraka ili vode, brzini cirkulacije zraka ili
vode, fizicka predispozicija tijela (debljina)
Prva reakcija tija pri dodiru s hladnom vodom je jaka bol
(cool shock), te brzo disanje (hipervetilacija). Nakon toga
dolazi do suzavanja krvnih zila, a time i do smanjenja
protoka krvi (do 100 puta).
Kada temperatura tijela padne ispod 35 C pocinje se javljati
osjecaj umora, zbunjenosti i gubi se sposobnost obavljanja
pokreta, kada temperatura padne izmeu 31 C i 33 C
nastupa nesvjestica, puls slabi i u plucima se skuplja voda , a
smrt moze nastupiti u svakom trenutku.
Osnovne naznake hipotermije su promijene ponasanja,
smanjena usklaenost pokreta, hladna koza, zadah slican
mirisu acetona, nekontrolirano uriniranje.

Pruzanje prve pomoci osobama koje su provele odreeno

vrijeme u hladnoj vodi:
-ako osoba ne dise odmah zapoceti s umjetnim disanjem
-pruzati prvu pomoc i ako nema vidljivih znakova zivota
-izbjegavati svako pokretanje pothlaene osobe
-osoba se ne smije masirati ni davati joj alkohol
-ako je osoba pri svijesti dati joj topli napitak

POSTUPCI NEPOSREDNO NAKON NAPUSTANJA BRODA

Neposredno nakon napustanja broda treba provjeriti ima li
ljudi u moru i prihvatiti ih u brodice
Ako su ljudi u moru ozlijeeni ili slabi treba koristiti kopcu na
leima prsluka, jakobice ili rampu za ukrcaj.
Na brodicama treba sto prije podignuti pokrov, pri niskim
temperaturama ljudi trebaju leci sto blize jedni uz druge u
zavjetrini.
Ozljeenima sto prije pruziti medicinsku pomoc, treba uzeti
lijek protiv morske bolesti, da bi se sprijecilo gubljenje
tekucine.
Brodica opremljena motorom treba prihvatiti u tegalj brodice
bez motora i splavi, u vodu treba spustiti zavlacna sidra da
bi se smanjilo zanosenje.
Ako se brodica ili splav napunila morem treba ga sto prije
izbaciti pomocu crpke ili spuzve, jednu spuzvu treba sacuvati
za prikupljanje kisnice

PREZIVLJAVANJE NA MORU

ORGANIZACIJA ZIVOTA U BRODICI ILI SPLAVI

Psiholoski stav (moral) osoba u brodicama ili splavima jedan
je od osnovnih uvijeta uspjesnosti prezivljavanja na moru.
Nuzno je da u brodici jedna osoba organizira radnje koje se
poduzimaju (najcesce zapovjednik brodice).
Najveci problemi s kojima se susrece zapovjednik su panika,
histerija, pad samopouzdanja, da bi se to sprijecilo treba
organizirati zivot u brodici tako da svi dobiju odreena
zaduzenja.

Zaduzenja u brodici:
-organizirati stalna dezurstva
-zaduziti odreen broj osoba da dezura uz ranjene tijekom 24
sata
-uspostaviti pracenje radioprograma (ako postoj ureaj)
-postaviti strazu uz vodu i hranu
-postaviti promatrace
-organizirati zajednicko druzenje
-zaduziti osobe za ribolov

Za slanje poruka pogibli moze uspjesno posluziti signalno

zrcalo (heliograf) , za privlacenje paznje brodova i zrakoplova
u blizini.
Ureaj se sastoj od zrcala, te od stapica s prstenom na
jednom kraju povezanim sa zrcalom konopcem tocno
odreene duzine, u donjem lijevom uglu zrcala se nalazi
rupica.
Heliograf je upotrebljiv danju , a moze se uociti na
udaljenosti od 5M.
ZASTITA LJUDI U BRODICI ILI SPLAVI
Hladnoca
Najveca opasnost za ljude u brodicama ili splavima su
promrzline, javljaju se kada se zbog utjecaja vanjske
temperature pocmu smrzavati tjelesne tekucine u pojedinim
djelovima tijela.
Do promrzlina dolazi mnogo brze ako su pojedini dijelovi
tijela nezasticeni ili izlozeni vjetru.
Do pothlaivanja dolazi ponajprije zbog vjetra (Wind chill)
zato sto vjetar prividno snizava temp. zraka.
Prvi su znaci ozeblina jako blijedilo i osjecaj ukocenosti,
nakon toga dolazi do potpune obamrtvilosti i neosjetljivosti.
Trebalo bi organizirati da dio posade brodice pazi na pojavu
ozeblina drugog dijela i da se izmjenjuju.
Osnovno sredstvo sprecavanja ozeblina je izbjegavanje
izlaganja gole koze zraku i pravilno koristenje sredstava za
zastitu.
Pri pojavi prvih znakova ozeblina treba ugrijati zahvacene
dijelove tijela, smrznuti dijelo tijela ne smijeu se trljati ili
masirati-

Toplina
Visoke temperature su opasne zbog suncanice ili toplotnog
udara, uz to se javlja opasnost od opeklina i povecanja
potrebe za tekucinom.
Suncanica se javlja zbog duze izlozenosti suncu bez zastite
glave, cesce pogaa plavokose i celave, djecu i starije.
Toplotni udar nastaje ako zakaze mehanizam hlaenja
organizma (znojenje) , zbog cega dolazi do povisene tjelesne
temperature
Znaci suncanice i toplotnog udara su glavobolja, vrtoglavica,
povracanje, bol u trbuhu i porast temperature.
Nakon pojave prvih znakova suncanice ili toplotnog udara
treba se osloboditi viska odjece, ali ne i skinuti se potpuno.
Osobu koja ima suncanicu treba hladiti i dati joj malo vode,
polegnuti je.
Bolesnik mora mirovati sto duze (najmanje 48sati) i ni u
kojem slucaju ne smije ulaziti u more.

Hrana i voda u brodicama i splavima

Svaka brodica i splav opremljena je odreenom kolicinom
vode i hrane, veoma je vazno da se te kolicine pravilno
upotrebljavaju.
Ljudski zivot je mnogo ugrozeniji zbog nedostatka vode nego
hrane, bez hrane se moze prezivjeti i do 40 dana a bez vode
3-14 dana.
Hrana u brodicama sastoj se od tvari koje daju najvecu
kolicinu energije i zahtjevaju malu potrosnju vode u
organizmu.
Osnovno je pravilo prezivljavanja da se u prva 24 sata ne
izdaje ni voda ni hrana, iznimka su ozlijeene osobe,
posebice ako krvare.
Smatra se da osoba dnevno gubi litre tekucine znojenjem i
litre uriniranjem, uzimanjem vode od litre na da
omogucava se prezivljavanje najmanje do 10-12 dana bez
posljedica na zdravlje.
Pri raspodijeli hrane i vode treba paziti da sve osobe dobiju
jednake obroke, vodu je najbolje davati 3 puta na dan.

Vazan izvor pitke vode je kisnica , vazno je prije skupljanja

kisnice povrsine oprati od soli, uz kisnicu moze se skupljati
rosa za to treba sacuvati od soli cistu spuzvu.
Prije upotrebe obavezno provjeriti da li je voda slana.

Do vode se moze doci i pomocu desalinizatora koji morsku

vodu oslobaaju od soli i minerala.
Razlikujemo kemijske i solarne desalinizatore.
Kemijski desalinizator sastoj se od vrecice od guminarong
platna koja se napuni vodom, u vrecicu se ubaci sredstvo
koje iz morske vode veze soli i minerale, voda se moze piti
nakon 30min.
Solarni desalinizator omogucuje dobivanje pitke vode
isparavanjem mora zbog zagrijavanja suncevom energijom.
Prednost u odnosu na kemijski desalinizator je neogranicena
kolicina vode, a nedostatak je sto se moze koristiti samo pri
suncanom vremenu.
Najboljim se smatraju desalinizatori kod kojih se voda dobiva
nacelom reverzibilne osmoze, ureaj tlaci morsku vodu na
polupropusnu membranu pritiskom od 55bara i s druge
strane membrane izlazi pitka voda.

Do hrane se moze doci i ribarenjem, uglavnom su sve ribe

pokrivene ljuskom dobre za jelo, riba se moze i osusiti.
Ribu ne valja jesti ako nema bar litre vode po osobi na
dan.

NAPUSTANJE MJESTA NEZGODE

Jedna od najtezih odlukka zapovjednika brodice je da li ostati
u blizini mjesta nezgode ili se uputiti prema najblizoj obali.
Osnovna cinjenica kojom se pri tome treba voditi je da li je
poziv za pomoc primljen, odnosno da li je uspostavljena veza
sa spasavateljima.
Ako je veza uspostavljena moze se razmatrati mogucnost
odlaska s mjesta nezgode, pri tom treba voditi racuna o
kolicini goriva u brodici.
U plovidbi brodicom za spasvanje koristi se kompas brodice ,
kurs ocitan na tom kompasu moze znatno odstupiati od
tocnog.
Velsa treba koristiti jedino:
-pri udaljavanju od broda nakon napustanja
-zbog izbjegavanja neposredne opasnosti
-zbog podlvacenja pod oblak iz kojeg kisi
-pri iskrcavanju na kopno
Nae li se brodica u blizini obale, a obala se ne vidi znaci koji
upucuju na blizinu obale su ptice, boja mora, zvuk loma
valova, mirisi s obale.
U slucajevima nesigurnosti bolje je ostati u blizini mjesta
nesrece, nego se uputiti prema obali.

Koristenje zavlacnog sidra

Namjena zavlacnog sidra je da ublazi nekontrolirano valjanje
i sprijeci udaljavanje (odnosenje) brodice ili splavi.
Zavlacno sidro vezuje se na pramcani dio, da bi se pramac
usmjerio na vjetar i time smnjila opasnost od prevrtanja.
Zavlacno sidro ima oblik krnjeg stosca kojem krajeve tvore
dva metalna prstena razlicitih promjera, prsteni su
meusobno spojeni cvrstim platnom.
Zavlacna sidra za splavi izraena su od platna, bez
prstenova i u obliku padobrana.
Zavlacno sidro se pricvrscuje za brodicu s dva konopca od
kojih je jedan vezan za veci, a drugi za manji prsten, da bi se
olaksalo izvlacenje sidra.

Upotreba motora u brodici za spasavanje

-Na brodice za spasavanje postavljaju se dizelski motori,
zbog svoje pouzdanosti i smanjenje opasnosti od pozara.
Na otvore i djelomicno zatvorene brodice ugrauju se motori
sa zracnim hlaenjem, dok zatvorene brodice imaju motore
sa vodenim hlaenjem, ali to nije pravilo.
Motori su izvedeni tako da mogu raditi bez hlaenja do tri
minute.
Svaki je motor opremljen alatom, rezervnim djelovima i
uputom o pokretanju i koristenju.
Da bi motor ispravno radio potreban je odgovarajuc omjer
goriva i zraka i dovoljna kolicina ulja.
Vazan dio pogonskog sklopa je spojka koja omogucuje
voznju naprijed, natrag i rad u mjestu.

Ostecenja brodice ili splavi

Ako brodica odgovara uvjetima SOLAS konvencije, niti nakon
ostecenja nece potonuti, ipak ako je moguce treba otkloniti
ostecenje.
Ostecenje se zatvara s vanjske strane tkaninom ili najlonom.
Vodu koja je prodrla treba sto prije izbaciti.
Pojedine brodice su opremljene i patentnim cepovima u
obliku kisobrana, koji se posebnim vijkom pritegnu uz bok
brodice.
Ostecenja splavi otklanjaju se s prilozenom opremom, koriste
se drveni ili gumeni cepovi ili gumeni pokrivka koja se lijepi
na otvor. Prije ljepljenja povrsinu treba osusiti i obrusiti.

PROTUPOZARNA ZASTITA NA BRODOVIMA

GORENJE, POZAR I EKSPLOZIJA

Gorenje je kemijski proces u kojem se spaja goriva tvar i
kisik, uz oslobaanje topline i pojavu svjetlosti
Pozar se definira kao nekontrolirani proces gorenja
Da bi gorenje zapocelo, odnosno trajalo moraju biti ispunjeni
odreeni uvjeti:
-prisutnost gorive tvari
-prisutnost kisika
-dovoljna temperatura paljenja

Zapaljive krute tvari

Krute tvari se dijele na nezapaljive, tesko zapaljive i lako
zapaljive
Nezapaljive krute tvari su sve krute tvari koje se pri
normalnom tlaku nece zapaliti niti u uvjetima visoke
temperature
Teskozapaljivim tvarima smatraju se krute tvari koje se pod
utjecajem plamena zapale i gore, ali samo dok su izravno
izlozene plamenu (vuna)
Pojedine krute tvari podlozne su samozapaljenju, koje je
posljedica samozagrijavanja uzrokovanog fizikalnim,
kemijskim ili bioloskim promjenama (aluminijski prah,
pamuk, riblje brasno, sijeno)

Zapaljive tekucine
Tekucine ne izgaraju izravno vec mijenjaju agregatno stanje i
izgaraju kao plinovi i pare. Da bi doslo do gorenja tekucih
tvari temperatura tekucine mora biti dovoljno visoka da se
iznad povrsine tekucine stvori dovoljna koncetracija plinova i
para.

Zapaljivost tekucina ispituje se u zatvorenoj posudi (Closed

cup test) ili rijee u otvorenoj posudi.
Ispitivanje se provodi tako da se tekucina ulije u zatvorenu
posudu i postupno zagrijava, iznad povrsine se dovodi izvor
paljenja (elektricna iskra).
Porastom temperature dolazi do vece koncentracije plinova i
para , a time i paljenja.
Ta temperatura se naziva temperatura paljenja (Flash point).
Daljnim porastom temperature ubrzava se isparivanje
tekucine i dolazi do koncentracije plinova i para koja
omogucuje trajno gorenje bez vanjskog dovoenja topline
temperatura gorenja (Flash point)
Daljnim zagrijavanjem molekule nakon odvajanja s povrsine
tekucine imaju dovoljnu temp. da se pale u dodiru s kisikom
bez vanjskog izvora topline temperatura samozapaljenja
(Auto ignition point)

Zapaljivim tekucinama smatraju se sve tekucine kojma je

temperatura paljenja niza od 61 C , a dijele se na:
-visokozapaljive temp. paljenja niza od -18 C
-srednje zapaljive izmeu -18 C i 23 C
-teskozapaljive izmeu 23 C i 61 C

Zapaljivi plinovi i pare

Izgaranje plinova i para redovito pocinje eksplozijom
Eksplozija je kemijska promjena pri kojoj se velika kolicina
gorive tvari trenutacno spaja s kisikom uz oslobaanje velike
kolicine topline
Da bi doslo do eksplozije plinova i para potrebno je da udjel
plinova i para i kisika bude unutra granica eksplozivnosti.
Donjom granicom eksplozivnosti (Lower flameable limit
LFL) naziva se najmanji prostorni udjel zapaljivih plinova i
para pri kojem je eksplozija jos moguca.
Drugi nuzan uvjet da bi doslo do eksplozije je vanjski izvor
topline.
Razlikuju se eksplozije deflagracijom i detonacijom.
Pri deflagraciji nastupa ubrzano izgaranje pri cemu se
granica reakcije od sredista eksplozije siri brzinom 10 do 10
m/s.
Podrucje zahvaceno izgaranjem postize sirinu od nekoliko
milimeara

Ako je doslo do detonacije brzina sirenja je 10 m/s (veca od

brzine zvuka zbog cega dolazi do praska) , a sirina podrucja
kemijske reakcije ne prelazi 10 mm.
Temperature pri detonaciji su 1600 4000 C , a tlakovi iznad
2000 bara.

Izvori topline
Sve tvari ili tijela koje zbog svoje povisene temperature
mogu izazvati nekontrolirano gorenje u svojoj okolini.
Izvore topline dijelimo na mehanicke, elektricne, nuklearne i
kemijske izvore.
Pozari izazvani elektricnim strujom nastaju porastom
temperature vodica ili izbijanjem elektricne iskre.
Pozari izazvani mehanickim izvorima topline nastaju pri
trenju dvije cvrste tvari.
To je cest uzrok pozara i velikih pritisaka pri sudaru brodova.
U kemijske izvore ubrajaju se mnogi egzotermni procesi
izmeu dvije ili vise tvari (polimerizacija).
Veliki broj pozara uzrokovan je izravnim prijenosom topline
sa tvari visoke temperature na tvari nize temperature.
Toplina se moze prenositi provoenjem (kondukcijom),
strujanjem (konvekcijom) , i zracenjem (radijacijom)

Nacela gasenja i podjela pozara

Pozar se moze ugasiti hlaenjem, odvajanjem, gusenjem i
izravnim djelovanjem na kemijski proces.
Pri hlaenju pozara odgovarajucim sredstvom, spusta se
temperatura gorive tvari ispod temperature paljenja nakon
cega prestaje proces izgaranja.
Hlaenjem se uglavnom gase pozari krutih tvari, a najcesce
sredstvo je voda.

Odvajanje gorive tvari obuhvaca postupke kojma se iz

podrucja gorenja uklanja goriva tvar koja jos nije pocela
gorjeti.
Primjeri takvog gasenja je prekid dovoenja goriva
(zatvarnjem ventila) ili ograivanje podrucja gorenja (sumski
pozari)
Gasenje pozara temelji se na sprecavanju pristupa kisika
gorivoj tvari , ostvaruje se tako da se oporazena tvar
potpuno prekrije nekim inertnim plinom , nezapaljivom
tekucinom ili krutom , u pravilu sipkim materijalom.

Prema ISO standardu pozari se dijele na:

-klasa A pozari krutih tvari
-klasa B pozari tekucih tvari
-klasa C pozari plinova
-klasa D pozari zapaljivih metala
-klasa E pozari elektricnih instalacija

SREDSTVA ZA OTKRIVANJE POZARA

Rucni javljaci pozara

Namijenjeni su brzom prijensu informacije o otkrivanju
pozara, najcesce se izrauju kao elektromehanicki prekidaci
kojma se zatvara strujni krug.
Da bi se prekidac ukljucio potrebno je ukloniti zastitu (razbiti
stakleni ili plasticni pokrov)
Nakon ukljucivanja prekidac mora ostati u tom polozaju da bi
se moglo utvrditi koji je prekidac ukljucen, uobicajeno se
ugrauju u crvena kucista.
Na brodovima se na svakom ulazu odnosno u prolazima
nastamba, pomocnim prostorijama i nadzornim prostorima
postavlja po jedan rucni javljac tako da niti jedan dio hodnika
nije udaljen od javljaca vise od 20m.

Toplinski javljaci pozara

Primjenjuju se u prostorima u kojima se ocekuje brz porast
temperature.
Izrauju se kao termoaksimalni i termodiferecijalni javljaci
Termomaksimalni javljaci kao parametar okoline mjere
temperaturu zraka.
Uzbunu daju kada temperatura poraste iznad odreene
granicne vrijednosti, mjerenje temperature se najcesce
obavlja pomocu bimetalne vrpce ili toplinskog osjetila.
Porastom temperature dolazi do promjene oblika koje
zatvara strujni krug.
Temperatura zraka moze se mjeriti i neizravno, promjenom
tlaka, a mogu biti izvedeni i s metalom niske tocke taljenja.

Termodiferencijalni javljaci mjere promjenu temperature u

vremenu.
Najcesce se temelje na komori s pomicnom opnom spojenom
s okolinom kapilarnim otvorom (sapunicom) .
Ako temperatura okoline u kratkom vremenu poraste brze od
granicnog temp. gradijenta , porast ce tlak zraka u komori
zbog cega ce doci do pomaka opne.
Uobicajeno se postavljaju za temp. gradijent 5,10 ili 15 C /
min

Uobicajeno se termomaksimalni i termodiferencijalni javljaci

ugrauju u isto kuciste, kako bi se ujedinile njihove
prednosti, ugrauju se na razmaku od najvise 9m odnosno
tako da pokrivaju najvise 37m

Dimni javljaci pozara

Prozivode se kao ionizacijski ili opticki javljaci , namijenjeni
su za prostore u kojma se u slucaju gorenja ocekuju vece
kolicine dima.
Ionizacijski javljac sastoj se od dvije komore:
-otvorene (mjerne)
-zatvorene (referentne)

Zrak u obje komore ionizira se slabim izvorom radioaktivnog

zracenja, dok je zrak u obje komore cist, zrak izmeu struja
koje teku je zanemarivo mala.
Ako se u sticenoj prostoriji pojavi dim, cestice dima ulaze u
otvorenu komoru i apsorbiraju dio zracenja i time se
smanjuje tijek struje u otvorenoj komori.
Posljedica toga je jaca struja napajanja iz stanice.
Ako ta struja postigne granicnu vrijednost (oko 25mA)
smatra se da prijeti pozarna opasnost.
Ne smiju se postavljati gdje vlaznost prelazi 80% i gdje je
brzina strujanja zraka veca od 0.5 m/s , nedostatak im je
velik broj laznih uzbuna.

Opticki javljaci otkrivaju prisutnost dima mjerenjem kolicine

svjetla koje dopire do fotoelemenata koju primljenu kolicinu
svjetlosne energije pretvara u elektricnu.
Razlikuju se javljaci koji mjere rasprsivanje i koji mjere
ukupnu apsorpciju.
Javljaci koji mjere rasprsivanje sastoje se od komore u kojoj
je izvor svjetlosti (bljeskalica ili LED dioda).

Kada u komoru ue cestice dima dio svjetlosnog snopa se

odbija i pada na fotootpornik.
S promjenom otpora iz stanice potece jaca struja, sto se
smatra opasnoscu pozara.

JAVLJACI POZARA
Namijenjeni su otrkivanju plamena tako da mjere prisutnost
svjetlosnih zraka u dijelo svjetlosnog spektra koji se javlja
samo u slucaju otvorenog plamena
Dijele se na infracrvene i ultraljubicaste javljace.

Infracrveni javljaci sastoje se od sabrine lece, filtra i

namjenske fotocelije.
Zracenje od opozarene tvari sabire se i filtrira tako da do
fotocelije pristizu samo zrake valjnje duljine 0.85 1.2 m,
taj raspon valnih duljina odgovara najjacem zracenju sto ga
odasilje tijelo temp. 1700 2200 C
Javljac daje dovoljno pobudne struje u slucaju plamena
velicine 15cm na udaljenosti od 6m.
Javljac moze biti opremljen sklopom za kasnjenje (6-30s) da
ga nebi pokrenuo plamen upaljaca ili slicno.

Ultraljubicasti javljaci otrkivaju pozar tako sto zracenju izlazu

cvrsto tijelo koje pod utjecajem zracenja postaje provodno i
time javlja opasnost od pozara.

Nedostaka javljaca plamena je sto gust dim ili prasina mogu

sprijeciti prijam zracenja i time odloziti pravodobnu dojavu
pozara.
Do laznih dojava moze doci i zbog odbijanja sunceve
svijetlosti

VATRODOJAVNA STANICA
Sklop koji prikazuje trenutacna stanja svih javljaca
prikljucenih na stanicu.
Vatrodojavna stanica smjesta se na zapovjednicki most
odnosno na mjesto gdje postoj stalna straza.
Ako je na stanicu prikljucen veci broj javljaca, prikazani su po
skupinama, pri cemu su skupine sastavljene od javljaca
smjestenih na istoj palubi.
Kraj svakog pokazivaca naznaceno je na koji se dio broda
odnosi.

Razlikuju se stanice koje stanje javljaca prikazuju binarno i

stanice koje prikazuju visestruke promjene javljaca.
U slucaju dojave o pozaru na stanici se ukljucuje zvucni i
svjetlosni signal, nakon njegova ukljucenja posada ima dvije
minute za prihvacenje znaka pozarne opasnosti.
Ako to nije ucinjeno sklop ce izazvati ukljucenje opce
uzbune.
Vatrodojavna stanica i svi prikljuceni strujni krugovi moraju
imati dvostruko napajanje.
Stanje napajanja mora biti posebno prikazano, ako je
napajanje ili bilo koji dio dojavnih vodova u kvaru na stanici
se mora oglasiti zvucni i svijetlosni signal razlicit od znaka
pozarne opasnosti.

CIJEVNI VATRODOJAVNI SUSTAV

Cijevni vatrodojavni javljac (Sample extraction smoke
detector system) sastoj se od sustava cijevi, promjera
najmanje 12mm, koji iz sticenih prostora stalno usisava zrak
i dovodi ga do nadzorne stanice.
U svakoj sticenoj prostoriji mora biti najmanje jedna usisna
cijev, na stropu prostorije.
Ukupan broj cijevi po sticenoj prostroiji i njihov raspored
mora biti takav da nijedan dio stropa nije od usisne cijevi
udaljen vise od 12m.
U slucaju da u usisnom zraku ima cestica dima (vise od
6.65%) dimni javljac postavljen u nadzornoj stanici dat ce
zvucni i svjetlosni signal.
Sustav mora imati odusnik izveden tako da otrovni plinovi i
dim nemogu uci u prostore gdje borave ljudi.
Sustav mora imati dvostruko napajanje, a u slucaju prekida
napajanja daje zvucni i svjetlosni signal razlicit od znaka
pozarne opasnosti.
Protok zraka osiguravaju najmanje dva ventilatora uz
mogucnost stalnog vizualnog nadzora protoka (propeler ili
pero)
Sustav je namijenjen ponajprije zastiti teretnih prostora na
brodovima za prijevoz suhih tereta.
SREDSTVA ZA GASENJE POZARA

VODA
Voda je najstarije, najpouzdanije i najcesce sredstvo za
gasenje pozara, najcesce se upotrebljava za gasenje krutih
tvari.
Prednost vode kao sredstva za gasenje su dostupnost,
jednostavnost prenosenja u velikim kolicinama, neotrovnost.
Vodom se ne smiju gasiti pozari visokih temperatura (koks)
ni pozari u kojma gore tvari s kojma voda burno reagira.
U tu skupinu ubrajaju se alkalni i zemnoalkalni metali (Li, Na,
K, Al, Mg)
U slucaju pozara tih metala stvaraju se visoke temperature
zbog cega se voda raspada sto ima za posljedicu eksplozije i
erupcije gorive tvari.
Sto je manji promjer kapljica vode, gasenje je ucinkovitije.
Voda se moze upotrebljavati u obliku punog mlaza,
rasprsenog mlaza ili vodene magle.
Puni mlaz sluzi za izbacivanje vode na sto vecu udaljenost,
pri cemu je iskoristivost samo 8-10%
Rasprseni mlaz odlikuje manja udaljenost djelovanja, ali
mnogo veca iskoristivost vode 20-25%
Vodena magla dobiva se primjenom visokog radnog tlaka
(iznad 30 bara), moze se koristiti samo kad je mlaznica blizu
izvora pozara.
Vodom je zabranjeno gasenje pozara elektricnih instalacija.

PJENA
Ponajprije se koristi za gasenje zapaljivih tekucina.
Osnovno nacelo gasenja pjenom je potpuno prekrivanje
opozarene tvari (odvajanje od okolnog kisika)
S obzirom na stupanj ekspanzije razlikujemo:
-teske pjene (manji od 20)
-srednje teske pjene (20-200)
-lake pjene (veci od 200)
Kemijska pjena nastaje djelovanjem kiselih soli na alkane
soli, pri cemu nastaje karbonatna kiselina uz oslobaanje
CO2 koji ispunjava mjehurice pjenei sluzi za izbacivanje
pjene.
Zracna pjena je mjesavine vode, pjenila i zraka.
Nastaje mehanickim dodavanjem pjenila u kolicini 2-6%
ukupnje mase.
Pjenila mogu biti proteinska, sinteticka i univerzalna.
Ako svojstva sticene tvari ne pogoduju uspjesnoj primjeni
pjene primjenjuju se pjenila s posebnim dodacima.
Pozari tvari topivih u vodi (alkohol, lakovi, aceton) ne mogu
se gasiti uobicajenim pjenilima, tada treba koristiti alkoholna
pjenila.

PRAH
Da bi se prah koristio kao sredstvo za gasenje mora
zadovoljavati odreene uvjete.
Najvaznijim se smatraju odgovarajuca velicina cestica, sto
manja tezina, neotpornost, otpornost na vodu, zgrusavanje,
tlak, sto manja elektrovodljivost.
Najprikladnija velicina cestica je 35-55 m, a gustoca oko 2
kg/dm.
Prah moze djelovati antikataliticki, gusenjem, rashlaivanjem
odnosno odvajanjem.
Prah koji kao osnovu ima natrij hidrogenkarbonat namijenjen
je gasenju pozara tekucih i plinovitih tvari, te u blizini
elektricne struje (BCE-prah) ,nije prikladan za istodobnu
upotrebu s pjenom.
Prah koji kao osnovu ima diamonij fosfat prikladan je za
gasenje svih vrsta pozara (ABCDE- prah), pri grijanju se tali i
raspada zbog cega na povrsini ostavlja tanak sloj koji
onemogucava pristup kisiku, a time sprecava daljnje
gorenje.
Za gasenje lakih metala koristi se prah koji se sastoj od vise
tvari (D-prah ili M-prah)

UGLJICNI DIOKSID
CO2 plin bez boje, okusa i mirisa i ne provodi elektricnu
struju.
Pozare gasi ugusivanjem (istiskivanjem zraka) vec pri 14%
-tnoj koncentraciji.
Gasenje je moguce potpunim prekrivanjem (Total flooding)
odnosno ispunjavanjem sticenog prostora ili neposrednom
primjenom (Local application) iznad opozarene tvari.
Djelomicno djeluje i hlaenjem.
U gasenju se najcesce upotrebljava kao plin ili kao suhi led
koji nastaje pri nagloj ekspanziji.
Veca uspjesnost se postize suhim ledom, zbog toga sto se
duze zadrzava na povrsini.
Uspjesno se koristi za gasenje tekucina, dok je manje
uspijesan kod tvari koje gore zarom.
Nije prikladan za gasenje lakih metala jer se raspada i time
potice gorenje.

HALOGENIZIRANI UGLJIKOVODICI
To su spojevi ugljikovodika u kojma je jedan ili vise vodikovih
atoma zamijenjen halogenim elementom (klor, flour, brom ili
jod).
Pozar gase ponajprije antikatalitickim djelovanjem, zbog
visoke temperature se raspadaju pri cemu nastaju slobodni
radiklali koji prekidaju proces gorenja.
Najcesce se upotrebljavaju halon 1211 i 1301.
Halon 1211 je plin sest puta tezi od zraka, zbog toga pri
gasenju djeluje i ugusujuci.
Termicki je stabilan do 500 C
Skladisti se u posudama u tekucem stanju i pod vlastitim
tlakom.
Za izbacivanje se kao pogonski plin najcesce koristi dusik
pod tlakom 20-30bara.
Kad se u prostoru nalazi 30% halona 1211, udjel kisika se
smanjuje na 14% zbog cega prijeti opasnost od gusenja.
Halon 1301 skladisti se u tekucem stanju, toksicnost mu je
mala pa se moze primjnjivati u prisutnosti ljudi.
Koristi se za zastitu elektronskih ureaja, postrojenja, vozila i
brodova.
Zbog nepovoljnog utjecaja na ozonski omotac njegova
primjena je zabranjena.

klasa A voda, pjena, prah

klasa B pjena, prah, CO2 (halon)
klasa C prah, CO2 , halon
klasa D prah
klasa E CO2 , prah , halon

PROTUPOZARNA ZASTITA BRODA

PRIJENOSNI UREAJI ZA GASENJE POZARA

Estinkeri su ureaji koji sadrze sredstvo za gasenje koje se
zbog unutranjeg tlaka izbacuje u zeljenom smjeru.
Tlak moze biti tlak sredstva, tlak pogonskog plina ili tlak
kemijske reakcije.
Namijenjeni su gasenju pocetnih pozara.
Ureaji mogu sadrzavati: vodu, pjenu, prah, CO2, halon.

Ureaji za gasenje vodom namijenjeni su za gasenje drva,

papira, tkanine.
Voda se izbacuje tlakom inertnog plina, ne smiju se
upotrebljavati u blizini izvora elektricne struje.

Ureaji za gasenje pjenom koriste se za gasenje drva,

papira, tkanine te zapaljivih tekucina.
Ureaj je napunjen mjesavinom vode i pjenila, u spremniku
je smjestena posuda s inertnim plinom pod tlakom.
Izbacivanjem tekucine i njenim prolaskom kroz mlaznicu
nastaje pjena.

Ureaj za gasenje prahom koriste se za gasenje svih vrsta

pozara.
Prah se izbacuje tlakom inertnog plina.
Gasenje se provodi antikatalitickim djelovanjem na kemijsku
reakciju, odnosno odvajanjem gorive tvari.

Ureaj za gasenje ugljicnim dioksidom sadrze ukapljen plin

pod tlakom (oko 70 bara).
Prikladni su za gasenje pozara zapaljivih tekucina i plinova i
u blizini izvora elektricne energije.
Gasenje se provodi stvaranjem inertne atmosfere iznad
opozarene tvari.

Masa prijenosnog ureaja je najmanje 5kg (CO2 ili prah)

odnosno 9 litara (pjena).
Najveca dopustena masa mora biti manja od 23kg.

Ureaji moraju biti ispravno i citko oznaceni ukljucujuci:

-naziv proizvoaca
-klasu pozara za koju su namijenjeni
-vrstu i kolicinu sredstava za gasenje
-poziv na odobrenje
-upute za koristenje
-godinu proizvodnje
-temperaturno radno podrucje
-ispitni tlak
-upozorenje ako se ne smiju gasiti pozari el. Energije

Uz prijenosne ureaje na brodovima se koriste i prijevozni

ureaji za gasenje.
Ukupna im je masa manja od 250kg (najcesce 100kg) ,
uobicajeno su to ureaji sa prahom, pjenom ili CO2

PALUBNI PROTUPOZARNI SUSTAV

To je osnovni sustav za gasenje pozara na brodovima, mora
biti pripravan za brzo ukljucivanje te omoguciti automatsko
ukljucivanje.
Sastoj se od protupozarnih crpki, cjevovoda, hidranta,
protupozarnih cijevi i mlaznica.
Protupozarna crpka je svaka brodska crpka kapaciteta
najmanje 25m /h , koja je sustavom ventila spojena s
palubnim protupozarnim sustavom.
Brod mora imati barem dvije takve crpke.
Crpke ne smiju imati isti izvor energije i ne smiju biti
smjestene u istim prostorima, da u slucaju pozara ne budu
sve neupotrebljive.

Pogon crpki je neovisni dizelski ili elektromotor.

Dizelski motor mora imati dovoljno goriva za najmanje tri
sata rada.
Protupozarni cjevovod smjesten je na palubi, promjer cijevi
mora izdrzavati tlak vode koji istodobno proizvede najmanje
dvije crpke, odnosno najmanje 140m/h.
Broj i polozaj hidranata omogucuje da najmanje dva mlaza s
razlicitih hidranata mogu doseci svaku tocku broda.
Protupozarne cijevi duzine najmanje 10m i opremljene
mlaznicom smjestene su u ormaricima blizu hidranata.

Mlaznice promjera usnika 12,16 ili 19mm omogucavaju puni

mlaz, zastitnu maglu i zatvaranje mlaza , a imaju domet oko
12m.

Napajanje brodskog palubnog sustava vodom pod tlakom s

kopna osigurava se najmanje jednom meunarodnom
prirubnicom.
Prirubnica je standardnih dimenzija i moze se koristiti na
obje strane broda.

UGRAENI SUSTAVI ZA GASENJE POZARA

Sustavi za gasenje pozara vodom

Mogu biti sustavi za gasenje rasprsenom vodom (drencher) u
strojarnici i teretnim prostorima ili automatski (sprinkler) u
nastambama putnika i posade i javnim prostorima.

Sustav za gasenje vodenom maglom (Fixed pressure water

spraying system) namijenjen je gasenju pozara strojarnice i
slicnih prostora u kojma je moguce sirenje zapaljivih
tekucina.
Sustav tijekom gasenja osigurava najmanje 5l/m /min, a
sastoj se od crpke, tlacne posude, cjevovoda i mlaznica.
Najbolji se ucinci postizu mlaznicama koje mogu istodobno
stvarati kapljice razlicitih velicina, cime se postize vece
prodiranje u zapaljivu tekucinu.
Nedostatak sustava je velika kolicina vode koja moze imati
negativan utjecaj na stabilnost broda.

Automatski sustav za gasenje (sprinkler) namijenjen je

gasenju prvenstveno pozara klase A u nastambama putnika i
posade te javnim prostorima.
Sustav se sastoj od crpke, tlacne posude, cjevovoda i
sprinkler mlaznica.
Mora imati kapacitet dovoljan za prekrivanje 280m s
najmanje 5l/m /min vode.
Automatsko djelovanje postize se odrzavanjem stalnog tlaka
vode u cjevovodu.
U glavi mlaznice postavljen je element koji oslobaa protok
vode u slucaju porasta temperature.
Temperatura oslobaanja protoka je 68 79 C.
Padom tlaka slatke vode ukljucuje se crpka koja osigurava
stalnu dobavu morske vode.

Sustavi za gasenje pozara ugljicnim dioksidom

Namijenjeni su za gasenje pozara u strojarnici te u teretnim
prostorima broda.
Sastoje se od posuda s CO2 pod tlakom, spojnih cijevi,
ventila, manometra, cjevovoda i mlaznice.
Ako je sustav namijenjen za gasenje prostora u kojima se
mogu naci ljudi, mora imati i zvucni signal koji u trajanju od
minimalno 20s upozorava na paljenje sustava.
Automatsko ukljucivanje sustava njie dopusteno.
Kolicina slobodnog plina u posudama mora biti dovoljna za
njmanje 30% obujma njaveceg sticenog prostora (35% - 40%
za strojarnicu).
Sustav dovodnih cijevi odnosno tlak u posudama omogucuje
da najmanje 85% plina dospije u prostor strojarnice u
vremenu kracem od 2 minute, odnosno cijelokupna kolicina
u 10min u teretne prostore.

Sustavi za gasenje pozara pjenom

Za gasenje pozara na plaubi se koristi u pravilu teska pjena,
a u zatvorenim prostorima laka pjena.
Sustavi koji koriste tesku pjenu (Deck fixed low-expansion
foam system) postavljaju se radi zastite palube na tankerima
i sastoje se od crpke mora, spremista s pjenilom, mjesalice,
cjevovoda i monitora.
Mjesanje vode s pjenilom ostvaruje se primjenom mlazne
crpke (ejektora) ili posebnom crpkom za pjenilo sa sutavom
ujednacavanja tlakova (Foam proportionator)
Sustav je u stanju prekriti pjenom cijelu povrsinu tankova.
Kapacitet monitora je najmanje 3l/m /min sticene povrsine
odnosno najmanje 1250l/min.
Sustav za gasenje teskom pjenom u stanju je proizvesti
dovoljno pjene da u 5 min prekrije najvecu sticenu povrsinu
pjenom debljine najmanje 150mm

Sustavi za gazenje lakom pjenom u stanju je proizvesti

najmanje jedan metar visine pjene, za najvecu sticenu
prostoriju u minuti.
Ne smiju se koristiti pjenila kojma je koeficjent pjenjenja veci
od 1000.
Spremiste pjenila dovoljnog je kapaciteta za proizvodnju
pjene obujma najmanje 5 puta veceg od obujma najvece
sticene prostorije.

Sustavi za gasenje pozara prahom

Upotrebljava se na brodovima za prijevoz kemikalija i
ukapljenih plinova, te za zastitu spremista boja.
Sustav se sastoj od spremista praha, posude s pogonskim
plinom pod tlakom i sustava cijevi s mlaznicama ili topovima.
Kao pogonski plin koristi se dusik pod tlakom 10-20 bara ili
CO2.
Djelovanje sustava zapocinje najvise za 30 sekundi od
trenutka otvaranja posuda s pogonskim plinom.
Sustav moze biti izveden kao samostalna jedinica ili kao
konstruktivni dio broda.
Nedostatak sustava je prilicno smanjenje vidljivosti pri
koristenju u zatvorenim prostorima.
Kolicina praha dovoljna je za najmanje 45 sekundi rada
sustava uz upotrebu svih mlaznica i topova.
Brzina ispustanja rucnih mlaznica je najmanje 3.5kg/s , a
domet najmanje 8m.
Brzina ispustanja topova je najmanje 10kg/s a domet 10-
40m
Nakon nekog koristenja cjevovod se mora dobro propuhati
kako bi se sprjecilo zacepljenje.

Sustavi za gasenje halogeniziranim ugljikovodicima

Sastoj se od posuda s ukapljenim plinom pod tlakom,
sustava cjevovoda i upravljackog ormarica.
Mogu se upotrebljavati samo za potpuno ispunjivanje
prostora odnosno samo u prostorima brodskih strojeva i
prostorima za prijevoz vozila bez putnika i tereta.
Ispustanje se provodi rucno uz istodobno zaustavljanje
sustava ventilacije sticenih prostora, a vrijeme ispustanja
krace je od 20sekundi.
Kolicina potrebnog plina ovisi o obujmu sticenog prostora i
vrsti plina.
Spremnici s plinom opremljeni su menometrima radi
mogucnosti stalnog nadzora tlaka (za halon 1301 dusik, za
2405 zrak).

Samo se halon 1301 moze skladistiti u sticenim prostorima,

ostali moraju biti smjesteni izvan njih.
Ugradnja ovakvih sustava zabranjena je na brodovima cija je
izgradnja zapocela nakon 1. listopada 1994.

PROTUPOZARNA ZASTITA TANKERA

Osnovna je namjena sustava za inertiranje atmosfere
smanjiti razinu kisika u tankovima ispod razine pri kojoj je
moguca eksplozija.
Sustav je ugraen na svim tankerima nosivosti 20 000 tona
ili vise.
Inertiranje moze biti plinom koji se puni na kopnu i
pohranjuje na brodu ili se proizvodi na brodu.
U najvecem broju slucajeva koristi se inertni plin dobiven iz
generatora dusika, brodskih kotlova ili generatora inertnog
plina.
Generator dusika se uobicajeno koristi na brodovima za
prijevoz kemikalija, uobicajeni kapacitet generatora dusika je
oko 1500m /h
Inertni plin koji proizvode brodski kotlovi (Funnel gas inering
system) koristi se na brodovima koji koriste turbinsko
porivno postrojenje.
Osnovni nedostatak je sto kvaliteta dobivenog plina ovisi o
kvaliteti goriva koje izgara u brodskim kotlovima.

Na najvecem broju tankera se koriste generatori inertnog

plina (Inert gas generators).
Ureaj se sastoj od namjenskog lozista u kojem se postize
spajanje gotovo cjelokupne kolicine kisika s gorivom tvari,
tako dobiveni plin sadrzi do 1% kisika i vise od 98% dusika.
Kapacitet ureaja je oko 15 000m /h.

Nakon dobivanja inertnog plina iz kotlova ili generatora plin

se dovodi u prociscivac (scrubber) u kojem se hladi morskom
vodom, te mu se oduzimaju necistoce.
Nakon procistaca plinu se podize tlak, i puni ga se u tankove,
prije ulaska u tankove temperatura plina ne smije biti veca
od 50 C

Inertiranje tankova moze se obavljati razrjeivanjem

(olifution) ili potiskivanjem (displacement) atmosfere
tankova.
Razrijeivanje se obavlja tako da se plin uvodi u dnu tanka, a
prethodni sadrzaj tanka se ispusta kroz odusnik na vrhu
tanka.
Potiskivanjem se zbog vece tezine inertnog plina od para
ugljikovodika, inertni plin dovodi na vrh tanka, dok je odusna
cijev smjestena na dnu tanka.

SREDSTVA OSOBNE ZASTITE

U sredstvima osobne zastite ubrajaju se:
-zastitna odjeca
-zastitna obuca
-zastitna kaciga
-elektricna svjetiljka
-sjekira

Zastitna odjeca napravljena je od vatrootpornog materijala

koji stiti tijelo od toplinskog zracenja i oparotina.
Osnovna namijena zastitne odjece i obuce je omogucavanje
kraceg boravka i rada u opozarenim prostorima.
Zastitna odjeca i obuca moraju sprijeciti bol i ozljede
uzrokovane utjecajem topline i agresivnih tekucina.
Pri dugotrajnom utjecanju povisene topline, najprije se javlja
bol, a zatim i opekline.

Zastitna obuca izraena je od gume ili slicnog materijala koji

ne provodi elektricnu struju.
Zastitna kaciga mora biti dovoljno cvrsta da sprijeci ozljede
glave pri padu cvrstog predmeta.
Svjetiljka ne smije proizvoditi iskre prilikom paljenja i
gasenja, te mora imati izvor napajanja za najmanje tri sata
rada.

Ureaj za disanje (Breathing apparatus) treba osigurati zrak

za disanje u prostorima u kojima nema dovoljno kisika i
sprijeciti udisanje vruceg zraka.
Mora osigurati zrak za najmanje 30min rada.
Kada kolicina zraka padne ispod 10% ukupne kolicine
oglasava se zvucni signal
Zastitna maska ima siroko vidno polje sa manjim predtlakom
koji osigurava dobro nalijeganje.
Ukupna masa ureaja je 8-12kg
Uz svaki ureaj za disanje na raspolaganju je i konopac
duljine najmanje 30m.

GASENJE POZARA NA BRODU

Gasenje pozara u nastambama za putnike i posadu

Obavlja se prijenosnim ureajima za gasenje, te pomocu
ugraenog sustava za gasenje vodom (sprinkler)
Osoba koja je uocila pozar ili dim mora ukljuciti opcu uzbunu,
pritiskom na rucni javljac, i odmah pristupiti gasenju pozara.