Professional Documents
Culture Documents
73
94
108
Nedjelja.
Pogledaj kakav je ovo grad. Tko bi ga mogao mrziti?
Podijeljen je na pet etvrti koje su meusobno odijeljene kao
susjedne drave, iako dijele iste granice; ustvari, mnogi su
stanovnici Isole bolje upoznati s ulicama Engleske ili Fran-
cuske nego s onima Bethtowna. Granica je jasno povuena.
Ovdanje stanovnitvo govori razliitim jezicima. Naglasak
kojim se govori u Calm's Pointu je ponekad teko razumljiv
kao, primjerice, onaj jednog Velanina.
Kako bi netko mogao mrziti tu kuju od grada?
Istina, sav je u betonu. Zgrade svakodnevno niu, poput
vojnikih brana kakve su se gradile za zatitu protiv In-
dijanaca, odavno prevarenih i ikaniranih. Zakrivao je i nebo i
rijeke. (Nikada, u cijeloj povijesti ovjeanstva, nije netko
toliko zanemario ljepotu svojih vodenih putova i tako ih olako
tretirao. Ako je ovdje neko i bilo romantiara koji su voljeli
pogled na rijeku, sada ih vie nema.)
Tu i tamo se moe vidjeti pokoji detalj grandioznog kanjona,
odbljeska tihe rijeke ili pak plavog neba - panoramski pogled
zaboravite, jer ga divovski zidovi zakrivaju. No, opet,
tko bi mogao mrziti tu zavodljivu kuju od grada koji vas
prekriva svojim gustim sivim dimom?
Buan je i sirov, no moe ga uvijek razoruati lijepom
rijeju, jer vapi za panjom; eli ugoditi i pokazati da je
dobar poput ostalih. Prokleto je preglasan! Obraa vam se
izazovnim osmijehom kojem je nemogue odoljeti. Podie
svoju suknju jednakom opscenou; rei na vas, riga vatru,
proganja vas, gui svojim smradovima; opasan je, ali i ranjiv,
glup je, ali i pametan, divlji i okrutan, jeftin i vulgaran; no,
nemogue ga je mrziti, jer kad sa sebe ispere smrad benzina,
ispunih plinova, alkoholnih para, praine, loe hrane i smrti
(visoki stupanj zagaenosti nije potrebno ni spominjati), on
mirie poput najskupljeg parfema. Ako si roen u gradu i ako
si odrastao u njemu, taj e miris odmah prepoznati, jer u
tebi izaziva vrtoglavicu. Ne govorim o gradiima - prigradskim
naseljima ili veim seoskim sredinama - koji se predstavljaju
kao gradovi, iako time mogu zavarati samo svoje uskogrudne
mjetane; govorim samo o onim pravim gradovima svijeta,
velegradovima - a ovaj je upravo jedan od njih - i nemogue
ga je mrziti kad vam se dodvorava, gotovo kao djevojka kad
vas nehotice zavodi svojim draima (ako ne moe
personalizirati grad, znai da nisi nikad ni ivio u njemu; ako
ga ne doivljava na romantian i sentimentalan nain, ti si
stranac koji jo uvijek svladava jezik. Otii u Philadelphiju,
ona e ti se posebno svidjeti!). Poznavati pravi grad znai
stopiti se s njime. Mora mu se u potpunosti predati, disati
kako on die.
Pogledaj ovaj grad! Tko bi ga mogao mrziti?
Proitan nedjeljni novinski strip baen je ustranu i u stanu je
zavladao potpun mir.
U naslonjau je, u potkoulji, trapericama i kunim pa-
puama, sjedio etrdesetsedmogodinji crnac. Bio je to vitak
mukarac smeih oiju, malo prevelikih za svoje lice, zbog
ega se uvijek doimao zateenim ili preplaenim. Na poarnim
stubama, gdje je njegova osmogodinja kerka za kolski
zadatak sadila biljku u kutiju od cipela blago je puhao
povjetarac. Vlaga koja se osjeala u zraku podsjeala je na
dolazak ljeta. Mukarac se namrtio. Ne znajui zato,
odjednom se uznemirio. Njegova je supruga bila otila do
susjede, pa se iznenada osjetio zanemarenim. Pitao se zato
nije ovdje kako bi mu spremila ruak, zato je otila
razglabati s tamo nekom susjedom, dok je on gladan i dok
dolazi ljeto.
Ustao je iz naslonjaa i po ve valjda stoti put pogledao
prema odlijepljenoj tapeti na zidu. Teko je izdahnuo. I dalje
nije shvaao zbog ega je tako napet. Pogledao je prema
linoleumu na podu. Uzorak je ve bio izlizan nakon silnih
godina; promatrao je crvenkasto-smei pod pitajui se kamo
su nestale svijetle boje.
Razmiljao je o tome da ukljui televizor kako bi gledao
bejzbolsku utakmicu, no bilo je jo rano; utakmica poinje
tek neto kasnije.
Nije znao to bi sa sobom. A dolazilo je ljeto.
Radi u javnom toaletu.
Ima maleni stol u toaletu u jednom od hotela u centru. Na
stoliu je odjea bijele boje. I red uredno posloenih runika.
Tu su i ealj i etka. A tu je i tanjuri gdje posjetilac ubaci
dvadeset i pet centi prije nego to obavi posao, a on se uvijek
nada da e njegovi muki posjetioci biti velikoduni pa mu, na
izlasku, ubaciti i napojnicu. Zimi mu taj posao i ne pada tako
teko. Prieka da njegovi klijenti obave nudu, doda im ist
runik, oetka kaput i pokuava se praviti kao da ne oekuje
napojnicu. Veina mukaraca mu ostavi napojnicu. Neki,
meutim, ne. Svaku veer kad poe kui u nosnicama osjea
miris toaleta, a ponekad se u sitne sate probudi i osjea miris
takora, ode do kupaonice gdje u ruke uzme sol, pomijea je s
vodom i umre. No, miris i dalje ostaje.
Zimi mu posao i ne pada tako teko.
Poslijepodne je.
Nedjelja je, gradski ritam se malo usporio.
Park Grover je zatvoren za promet. Samo ista priroda i blag
vjetar. Smijeh neke djevojke odzvanja ulicama. Kako bi netko
mogao mrziti grad s tako praznim i slobodnim ulicama koje se
pruaju od horizonta do horizonta?
Sjede u kafiu za stolom jedan nasuprot drugom. Jedan na
sebi ima dolevitu i traperice. Drugi nosi tamnoplavo odijelo,
ispod kojeg je bijela raskopana koulja, bez kravate.
Razgovaraju priguenim glasovima.
ao mi je", ree onaj u odijelu. Ali, ja ti tu ne mogu
pomoi."
Da, znam", nato e mlai. Mislio sam... budui da je tu
gotovo sve, zna na to mislim?"
Gotovo sve, Ralphie, nije dovoljno."
Ali to su samo dva dolara, Jay."
Dva dolara su dva dolara."
Ali samo ovaj put."
Pomogao bih ti da mogu, Ralphie, ali ne mogu." Sutra idem
posjetiti majku, a ona je uvijek dareljiva." Poi veeras do
nje."
Pa otiao bih, ali ona je danas otila u Sands Spitu. Imamo
tamo neku rodbinu. Jutros ju je tamo odvezao moj otac."
Onda je idi posjetiti sutra. Vidimo se kad se vrati od
nje.
Da, Jay, ali... Ali postaje mi muno, zna ve."
,,E, pa, to nije dobro, Ralphie."
Ma sluaj, znam da to nije tvoja krivica."
Zna da nije."
Znam, znam."
Ali, ovo je za mene posao - kao svaki drugi."
Razumijem to, Jay. Zar sam ja rekao da nije tako? Nita ne
traim badava. Da nemam blizu, ne bih to ni traio od tebe."
Dva dolara nije blizu."
Moda nije za one koji se ne poznaju tako dugo kao mi. Zar
se ne poznajemo dugo?"
Poznajemo."
Ja sam dobar kupac, Jay. Zna to." Znam."
Pa, moe mi dati do sutra, Jay..." Ne mogu, Ralphie,
jednostavno ne mogu - kad bih dao tebi, morao bih dati
cijeloj ulici."
,,A tko e znati? Neu nikome rei. Kunem ti se."
Sve se sazna. Ralphie, ti si dobar momak, i to zaista mislim.
Ali, ne mogu ti pomoi. Da sam znao da nema love, ne bih se
ni nalazio s tobom. Ozbiljno."
Ali, u pitanju su samo dva dolara."
Dva dolara ovdje, dva tamo, skupi se to. Tko tu riskira, ti ili
ja, Ralphie?"
Pa, ti, naravno. Ali..."
Znai, trai od mene da ti robu dam besplatno." Ne, ne
traim to. Traim da prieka do sutra kad u od stare dobiti
lovu. To je sve." ao mi je."
Jesam li se ikada alio kad roba nije bila kako..."
ekaj malo, nikad nisi dobio lou robu od mene. Jel' ti to
hoe rei da od mene ne dobiva dobru robu?"
Ne, ne. Nisam to htio rei."
Nego to si htio rei?"
Mislio sam na to kad je roba u cijelom gradu loa. Kad je bila
prevelika vruina, prolog lipnja. Sjea se prolog lipnja? Kad
se nigdje nije moglo nai potene robe? Na to sam mislio."
Da, sjeam se prolog lipnja."
Htio sam rei da se nikad nisam alio. Kad smo svi bili u
gabuli, to sam htio rei. I nikad se nisam alio." Da, i?"
Pa, moe mi valjda pomoi samo ovoga puta, Jay, i..."
Ne mogu, Ralphie."
Jay? Molim te!!!"
Ne mogu."
Jay?"
Ne, Ralphie, ne trai to od mene."
Sutra u to donijeti novac. Kunem ti se Bogom!"
Ne."
Sutra u otii kod mame..."
Ne."
,,l nabavit u ti novac. Jel' moe? to kae, ha?"
Moram ii, Ralphie. Idi posjeti svoju majku..."
,,Jay, molim te, Jay, nije mi dobro, ozbiljno ti kaem. Molim
te!"
Idi posjeti majku, nabavi novac..." Jay, molim te!"
A onda moemo razgovarati, u redu?!" Jay!"
Vidimo se, Ralphie."
Vjetar je gradom raznosio prainu; raznosio ju je nebom iznad
Calm's Pointa gdje se zaustavljala na proeljima zgrada. Na
prozorima su se stvarale ute mrlje, zatamnjene neonske
cijevi su tunije svijetlile, zatamnjujui ulice i zgrade i
skrivajui njihove mrane tajne. Crveno na semaforu bilo je
jarko kao nikad, zeleno je bilo slabije; bile su to gotovo
jedine boje u posvemanjoj tami. Bile su to boje noi.
Nemogue je ne voljeti to bljetavo gnijezdo insekata.
Patrolni policajac ne zna to mu je initi.
ena je histerina. Posjekotina iznad njezina lijevog oka
krvari. On ne zna bi li prvo nazvao hitnu pomo ili otiao gore
i uhitio ovjeka koji ju je udario. Njegovu dilemu je rijeio
narednik koji je nasreu upravo stigao. Iziao je iz auta i
otiao do ene iju je ispovijest patrolni policajac sluao s
izrazom uenja na licu.
Osoba koja ju je udarila bio je njezin mu, rekla je ena.
Meutim, nije sigurna hoe li ga tuiti ili ne. Nije zbog toga
pozvala policiju.
Narednik zna prepoznati nasilnika i nije ga pretjerano briga
hoe li netko protiv njega podii tubu. Ali, bila je prijatna
nedjeljna veer i bilo mu je drae stajati ovdje na kolniku i
sluati enu (koja uope ne izgleda loe i koja nosi ogrta
ispod kojeg je imala samo bikini gaice) nego da ode gore i
uhiti tipa koji ju je udario u lice.
ena je uznemirena jer joj je mu rekao da e se ubiti. Udario
ju je u glavu bocom mlijeka i potom se zakljuao u kupaonicu,
pustio vodu u kadu i vikao da e se ubiti. ena ne eli da se
ovaj ubije - jer ga voli. Zato je otrala na ulicu, gotovo gola,
kako bi pozvala policajca, prvog koji naie, koji bi spasio
njenog mua.
Narednik se dosaivao. Pokuavao joj je objasniti da oni koji
se ozbiljno namjeravaju ubiti ne razglase to na sva zvona, ve
da to jednostavno uine. No, ena je i dalje histerina i dalje
krvari, a narednik shvati da bi bilo dobro da bude uzor
mladom patrolcu. Hajde, mali!" ree mu, pa oboje krenue
prema stubama to su vodile u zgradu. Drugi patrolac iz auta
je javio u centralu da treba pomo. Gospoa se, izgubivi
snagu, nasloni na auto. Tek je sad primijetila da joj curi krv s
lica i da postaje blijeda. Patrolac misli da e se onesvijestiti,
ali ne izlazi iz auta.
Na treem katu zgrade (stan broj 31 - ena im je to bila rekla)
narednik je njeno pokucao na zatvorena vrata; priekao je
na tren, na vrata prislonio uho, pokucao jo jednom pa se
okrenuo prema patrolcu kojem je rekao: Hajde, mali!" Vrata
su bila otkljuana. Zvuk curenja vode iz kupaonice nije se
uo.
Ima li koga?" vikne narednik. Odgovora nije bilo. Okrene se i
glavom dade znak:Hajde, mali!", pa krene prema vratima
kupaonice.
Ruka mu je krenula prema bravi, na to su se vrata otvorila.
Mukarac je bio gol.
Iziao je iz kade pune vode; voda je jo uvijek curila. Njegovo
potpuno bijelo tijelo bilo je skroz mokro. Voda u kadi iza
njega bila je crvene boje. Na lijevom zapeu prerezao je ile
i krv je curila na bijele ploice, dok se iza njega voda slijevala
u otvor kade. U desnoj ruci je drao bocu mlijeka, vjerojatno
istu onu bocu kojom je udario svoju enu. Otvorivi vrata
kupaonice, mukarac baci bocu mlijeka prema narednikovoj
glavi. Narednik je zabrinut zbog nekoliko stvari, no samo
jedna ima veze s time to bi za koji tren mogao biti mrtav.
Zabrinut je zbog toga to e se morati pohrvati s tim
mukarcem, zabrinut je zbog toga to e si zaprljati novu
odoru, zabrinut je zbog toga to se mora pokazati pred
patrolcem.
Mukarac je vritao: Pustite me na miru, pustite me da
umrem", manino napadajui narednika razbijenom bocom.
Narednik, debeo i zdepast, oajniki se pokuava obraniti
izbjegavajui njegov udarac i pokuavajui ga uhvatiti za
ruku, pazei da ga ne ogrebe staklom, pokuavajui izvaditi
svoj revolver, pokuavajui uiniti sve to dok je ovaj vritao
bez prestanka i zamahivao bocom prema njegovom licu i
vratu.
Iznenada se zaula pucnjava. Krvarei mukarac je prestao
vritati i ispustio bocu. Narednik je promatrao nevjerojatan
prizor ovjeka koji gubi svijest i pada u kadu punu vode.
Narednik brie znoj s usana i okrene se prema patrolcu koji je
u rukama drao revolver iz kojeg se dimilo. Patroleve oi su
bile pune boli. Nepomino je gledao u kadu u koju je, u vodu
crvene boje, potonulo mukarevo tijelo.
Jesi ga, mali!" ree narednik. Grad je utonuo u san.
Ulina svjetla su sada jedino to ukazuje na znake ivota,
osvjetljavajui kilometre i kilometre naputenih ulica. U
stanovima zgrada prozori su u mraku, jedino se povremeno
osvijetle ona u kupaonicama. Sve je mirno. Tako mirno.
Pogledaj taj grad!
Kako bi ga mogao mrziti?
116
137
156
KRAJ
23.06.2010.