Izvorni lanak UDK 321: 17.021.

Ankica akardi, Zagreb

Drava kao bratska zajednica

Tenja1 Zajednici bez zajednice

Reproduciranje stanovitog stanja odnosa meu ljudima, tj. o-dravanje pos-

tojeeg sistema (lat. status = stanje), zapravo govori o tome to je funda-
mentalna zamisao usustavljivanja drave. U daljnjem tekstu govorit u o
dravi u suvremenom smislu, pritom mislei na formalizirani aparat ure-
enja odnosa u drutvu.2 Ono to e ostaviti neizbrisiv trag pri formiranju
modernih europskih drava ponajvie je kontrola koja dolazi iz sustava vlas-
ti, to je bio obiaj u apsolutne monarhije, a ne ono to je primarno formi-
ranjem drave bilo predvieno osiguravanje opstanka svojih podanika i
podanica. Druga ideja koja se prenosi s koljena na koljeno kad se formira
suvremena (liberalna) drava jest govor o dravi kao bratskoj zajednici.
U uvodnom dijelu knjige Politike prijateljstva Jacques Derrida ovakvom po-
imanju zajednice daje poseban znaaj, uz variranje istoga pojma na brojne
naine, primjerice bratimljenje. Ono to sasvim neospornim ostaje kod
bratske zajednice jest podmuklost takvog pojma iz kojeg se nerijetko ne
uje, osim u opreznim panjama, androcentrina konfiguracija politikog.
Pojam politikog se rijetko pojavljuje bez izvjesnog srastanja drave s porodicom, bez onoga
to emo nazvati shematikom krvnog srodstva: podrijetlo, rod, vrsta, spol, krv, roenje, pri-
roda, nacija autohtona ili ne.3

U Bratskom drutvenom ugovoru Carole Pateman4 se posebno osvre na

pitanje liberalizma, pa i demokracije, kao onih koji jame slobodu u drut-
venoj sferi. Time cijelu stvar dovodi do pitanja o tomu gdje je zapravo
zamiljena granica koja odvaja drutvo od drave i kako je mogua sloboda
svih u drutvu ako se zalaemo za bratstvo i jedinstvo.
Graanska politika zajednica, stvorena bratskim drutvenim ugovorom, oblikovana je prema
slici samo jedne od dviju vrsti ljudi.5

1 2
U ovdje prisutni termin tenja svakako treba Termin drava uvodi tek N. Machiavelli, a
uitati i bitan dio sadraja pojma enja. dravu kao zasebni aparat susreemo tek u
Naime, u psihoanalitikom feminizmu termin novome vijeku i to kao apsolutnu monar-
enja posebno je razmatran kao aspekt hiju 17. i 18. st. navlastito u Francuskoj.
onog, uvjetno, enskog (usp. Benjamin 1986). Polis i civitas grke i rimske tradicije, kao ni
Ono to je od posebne vanosti kad se prob- srednjovjekovni izraz regnum, jo nemaju zna-
lematizira ovaj sluaj jest direktna poveznica ajke suvremene zamisli drave. Usp. Leksi-
tenje s onim to nastoji oko nekog uspjeha, kon temeljnih pojmova politike, 1990: 137.
uope oko moi, dok se pojmu enja umee 3
sadraj velike tenje nerijetko povezujui isti
uz ljubavni sadraj. Upravo stoga izabirem Derrida, 2001: 1819.
pojam tenja, ne bih li ukazala na specifi- 4
nost tog pojma, njegovu simbolizaciju i ne- Usp. Pateman, 1998: 3060, poglavlje Brat-
raskidivost s pojmom enja. Povezivanjem ski drutveni ugovor.
sadraja tih dvaju pojmova dokida se uobia-
5
jena predrasuda tenje miljene kao ono mu-
ko i enje miljene kao ono ensko. Pateman, 1998: 39.
 842
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

Problem privatnog i javnog osnovni je problem s kojim se susree suvre-

mena bratska drava. Naime, ako liberalizam kao eljena moderna opcija
odvaja drutvo od drave, ne bi li na taj nain osigurala slobodu i slobodnu
ekonomiju drutva, samim se time drava (tj. javno) uzima kao ono to
pretpostavlja prisilu. Da bi idealistiki liberalizam pomirio dravnu prisilu,
tj. primjenu pravila/zakona kao onih koji su esto na silu, on prevodi da je
volja, a ne sila temelj drave. (Nije potrebno posebno isticati da je ovo
kljuno mjesto gdje liberalizam prisvaja stajalite desnice.) Nadalje, druga
bitna komponenta liberalnog bratstva jest njegovanje obitelji kao onoga tek
predprivatnog, jer u sferu privatnog ulazi drutvo s privatnim vlasnitvom,
uope slobodnom ekonomijom i korporacijama. Budui da tako pretpostav-
ljeno drutvo mimoilazi eventualni poloaj ene u sferi voenja ekonomije,
ena zapravo ostaje liena, tj. slobodna od takvog oblika privatnog, zapravo
otvarajui sebi poziciju dvostruke privacije.6
Neodvojivost drave i porodice nikako ne znai mir i srastanje, tj. odsustvo
rata tih dviju politiki bitnih institucijskih stupova; ono prije sugerira i eli
nalikovati prirodnom slaganju jednog s drugim. Rije je ponajprije o otue-
nju ene koja, poistovjeujui se sa svojom porodicom, djeluje posredno, i
to prije nego samo i jedino kroz sebe,7 i takvim nainom (ne)pristupanjem
javnom izgrauje svoj drutveni status. Ovakvo sagledavanje ukazuje na i-
njenicu njezina dvostrukog otuenja posredno (preko porodice) i nepo-
sredno (vlastitim odigravanjem drutvenih uloga).8 Tu se zapravo otkriva
problem ene u javnom, dakle dravno-politikom svijetu, koji upravo uka-
zuje na strogu razdiobu enina svijeta na privatne uloge i na one koje su
pretpostavka javnog karaktera. Ako se graansko drutvo kao sfera privat-
nog, sa znaenjem koje je Hegel pretpostavio, suprotstavlja javnoj dravnoj
sferi, onda ena smjetena u obitelj zapravo ostaje u predprivatnom pod-
ruju, ime zapravo potvruje svoje obitavalite u sferi dvostruke privacije;
jednostruka privacija u tome to je liena javno-dravnog ostajui u privat-
nom graanstvu, a druga jer je liena sudjelovanja u ekonomijskom koje je
pretpostavljeno kao privatno. Uzmakne li se korak-dva dalje do vrha javnog
dakle vlasti od ekonomijske, preko znanstvene, do one politiko-drav-
ne, jasnija e biti granica prostora do kojeg see enina afirmacija kao jav-
nog bia; drugim rijeima, ona se na vrhu javnog ne afirmira, ne nazire. Za
stjecanje potovanja ili ugleda u navodno mukim zanimanjima ena se
mora moi prilagoditi postojeoj mukoj obiajnoj normi i metodi rada, to
na kraju rezultira time da ene, primjerice, unutar znanosti postavljaju ista
pitanja kao i mukarci.
Sistemska matrica patrijarhalnog o-drava-nja odnosa ureuje stvarnost ka-
pilarno, i to na nain da
svojom svakodnevnom aktivnou robovi ne reproduciraju sebe i svoje gospodare samo
fiziki, ve reproduciraju i sredstva kojima ih njihovi gospodari dre u ropstvu, kao i svoju
naviku potinjavanja autoritetu gospodara.9

Podjednaka e stvar biti u sluaju enina djelovanja kao Druge pri odigra-
vanju rodnih uloga kojima potvruje svoju podreenost, i to enskih rodnih
uloga, a ne naprosto ljudskih kao onih koje zapravo imaju dekonstruirati,
uope nadii, pojam rodnosti. Teorijski govorei, ena jest pripadnica ljud-
skog roda, ali praksa uope, pa tako i jezina, njeguje subordinaciju ene
pod ovjeka, to kolokvijalni, a nerijetko i standardni jezik,10 zapravo uzima
kao obiljeje mukarca. Najblii primjer koji ide tomu u prilog je ve puno
 843
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

puta razmatrani sluaj kada ena za svog mukarca kae da je on njezin

ovjek, to ne vrijedi i u obrnutom sluaju.
ovjeanstvo je muko, i ovjek ne definira enu kao takvu, ve prema sebi; ena se ne pro-
matra kao autonomno bie.11

Nadalje, za problematiku, uvjetno, enskog (sintagme polarizacije muko

ensko vrlo su nesigurne i klimave, naprosto radi pozicije nepreciznih rod-
nih identiteta12), bitno je ustvrditi da se takvo pitanje ene ne sagledava i ne
raskrinkava isljuivo sa stajalita postojee konstrukcije enskog, kao onog
partikularnog s obzirom na ope-ljudsko, ve da je neophodno sagledavanje
i mijenjanje cjelokupnog sistema vrijednosti. Pitanjem postaju sve razine
sistema i moi, na taj nain manifestirajui izlazak u vanjski svijet potpuno
naputajui okvire porodinog. To bi bio jedini nain da ena u javnom
postane ono aktivno-sudjelujue, a ne naprosto pripadajue, tj. pri-djeluju-
e.13 Svakako, bez biologijske potkrepe znanosti pri definiranju postojeih
(patrijarhalnih) vrijednosti, posebice u kapitalistikom sistemu, stvar pribje-
gava nedovoljnoj jasnoi kad se u obzir uzima odgoj i obrazovanje. Zato
edukacija uvruje postojee odnose moi terminima prirodno i protu-
prirodno, gdje ena prirodno afirmira svoju mo unutar obitelji, a mukarac
svoju prirodu kroz ekonomije i voenje polisa.
Pokuat u u nastavku razraditi tezu o navodnim enskim i mukim priroe-
nostima. Za reprodukciju bratske zajednice neophodno je utvrditi podjele
uloga, odnosno rada, koje se odravaju prihvaanjem istih na svim razima
na kojima se bratstvo pretpostavlja kao osnova, tj. fundament produetka
postojeeg sistema. Misli se, zasigurno, na potpornje patrijarhalnom siste-
mu, koji se nameu kao gotovi znanstveni modeli, odnosno paradigme, pa
samim time zvue i djeluju kao autoriteti, koji ne gaje sklonosti prema
daljnjim propitivanjima prisutnih danosti, a jo se manje slue silom koja bi
izazvanim protureakcijama eksplicitno otkrila stvarni nesimetrini odnos

6
Pojmom dvostruke privacije nastojim oko isti-
canja enina poloaja u obitelji. Jednostruka
privacija znaila bi lienost javnog, a dvostru-
ka privacija pak lienost ene u sferi privat-
nog ekonomija i voenje ekonomije, osta-
jui pritom u domeni predprivatnog, tj. obi-
telji.
7 Perlman, 2004: 5.
Valja posebno istai injenicu koja upuuje
na to da ena, poistovjeujui se s porodi-
com i partnerom, gubi mogunost odrava-
nja identiteta prije zasnivanja obitelji. Ona,
uglavnom, nije u poziciji izbora jer postajui
dijelom porodice poprima prije svega poro-
dini identitet, a tek onda, eventualno,
odrava svoj vlastiti. Razliito od mukarca
koji, osim to osigurano zadrava svoje ime
koje mu barem donekle garantira odravanje
kakvog-takvog identiteta, moe odabrati svoj
vlastiti ili porodini identitet.
8
U lanku Studije o eni i enski pokret 13
(Ivekovi, 1987: 928) autorica Rada Iveko-
vi postavlja tezu o dvostrukoj otuenosti,
no, preko mukarca i vlastitog rada. Ovdje
prisutna manjkavost u preciziranju pojma ra-
da ne pokriva dovoljno cijelu sferu onoga to
sainjava odigravanje uloga. No, svakako, otu-
enje rada, poopeno sagledavano kroz dru-
tvene uloge, postaje kljuem u raskrinkavanju
dvostruke otuenosti; rad i djelovanje su prak-
sa reprodukcije kapilarne naravi moi.
9
10
Valjalo bi zaviriti u Rjenik hrvatskoga jezika
Vladimira Ania iz 1998. (Ani, 1998: 128, 1394),
i u istom pogledati i usporediti definicije ene
i mukarca. Naime, mukarac je odrasla oso-
ba mukog spola, a ena osoba po spolu
suprotna mukarcu.
11
Beauvoir, 1982: 12.
12
Usp. koki, 2001.
Pojam djelovanje posebno je problematiziran
na ovaj nain kod H. Arendt; usp. poglavlje
to je sloboda u Arendt, 1996: 5785.
 844
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

snaga moi. S obzirom na kapilarno djelovanje sistema moi, znai vaninsti-

tucionalni karakter, vidljivost djelovanja sistema moi krajnje je neuhvatlji-
va, u stalnom je pokretu i iznova izvravana. Upravo je to kljuni trenutak
izvravanje u kojem se reprodukcija sistema obnavlja, tj. nastavlja. Karak-
ter kapilarnosti otkriva mikropoziciju, znai pogled odozdo14 kao indi-
vidualizirajui moment u kojem se jasnije uviaju zaeci priroenosti kao
kriterija za podjelu na ensko i muko djelovanje. U ovom se sluaju treba
podsjetiti da termin djelovanje valja tretirati kao dogaaj nerutiniziranog
prekida postupaka i navika, to u potpunosti izostaje kada se na razma-
tranje stavlja dogaaj kao djelovanje unutar sistemskog discipliniranja. Kao
jedna od bitnih rutina kojom se sistem reproducira jest mislena determini-
ranost enine prirodne sklonosti k raanju i onoga to ne ulazi u konstruk-
ciju enskog sklonost sudjelovanju u politikoj zajednici kao nunom od-
razu slobode u javnom. Zadane uloge i norme ponaanja u drutvu, u tzv.
prostoru za muka zanimanja, podjednake su za enu i mukarca. Time se
eni podmee takav sustav vrijednosti kojeg ona nije u mogunosti prihva-
titi ili ne. Dvostruki zadatak ene, koji slijedi iz sistema vrijednosti, sastoji
se u prilagodbi zadanom modelu odigravanja uloga i izlasku iz njezina pri-
rodna obitavalita dakle porodice. Izlaskom iz porodice i ulaskom ene u
polis, postojei sistem i odnos moi, napose ekonomijske, zahtijeva redefini-
ranje odluujue bitnih pozicija. Time se pitanja istine i znanja nameu kao
nevidljivi dakle vaninstiucionalni uinci moi koje oni induciraju i koji
njih reproduciraju (); istina je efekt stvoren zahvaljujui mnogostrukim
prisilama.15 Mnogostruke se prisile ne reflektiraju institucionalno-konven-
cijskim konstruiranjem, sustavi strukturalnih prisila ne dolaze s vrha. To se
ponajvie prakticira u tzv. razvijenim demokracijama, gdje postoje brojni
mehanizmi koji kontroliraju institucionalno-formalne aparate. Konvencije,
kao jedan od aparata drutveno-dravnog bia, koje sa svojim karakterom
naputka sugeriraju graanska prava bilo kojeg tipa, napose zaivljena u demo-
kracijama s nabijenim liberalnim tenjama, otkrivaju jaz izmeu teorijskog i
onog ozbiljenog.16 Upravo uperena panja na vrh moi, kao svojevrsna kon-
trola mogue samovolje vlasti, iz vidika gubi pravi, zapravo raspreni sustav
djelovanja moi. Na taj nain ruei klasinu misao o tome da mo see
odozgo, susreemo se s dvije bitnosti. Prva progovara o potpuno pogrenom
usustavljivanju dravnog aparata i mehanizama kontrole vlasti, a druga na-
glaava poziciju sluajosti, odnosno namjernog pri takvom usustavljivanju.
Na ovaj nain miljenje jasnije podcrtava sraz teorijskog, dan, primjerice,
kroz konvencije ili pak ustav, i realne primjene regulativa, jer je panja po-
greno usmjerena i samim time se dubljom analizom odraava kao lanost,
pa i licemjerje.
Sredinja toka problema u ovom sluaju upravo naglaava i usmjerava
panju na reproduciranje sistema ne kroz razliite postojee klase, ve sva-
kodnevnim ivotom.17 Kad se govori o patrijarhalnom sistemu modernih de-
mokratskih drava ova komponenta svakodnevnoga ivota posebno dobija
na snazi. Ono to uvijek iznova obnavlja nesimetriju mukog i enskog nije
zakon, ustav i sl., nego sustav navika, navika potinjavanja, obiajnih normi
i potpuno simulakrumskih postavki o prirodnom.
Ako je tenja usmjerena prema modelu drutva liberalnog, tonije neolibe-
ralnog tipa, onda se, konano, moe ustvrditi da formalni dravni napisi
razvijaju prostor pseudoravnopravnosti ili pseudojednakosti. U tome se za-
pravo krije ar liberalnog kapitalizma kao dihotomije dravnog i drutve-
nog, koje se nadalje podvaja na muko i ensko. Nadalje, zbiljska reducira-
 845
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

nost subjekata na spol, koji naprosto jednom od ta dva pripadaju, pouavaju

drutvenim ulogama u svim svojim razliitostima.
Kao rezultat toga slijede prirodne razliitosti, razliitosti uloga i moralne
jednakosti usko vezane uz ono emu navodno drava i drutvo tee na-
ravno, u teorijskom smislu. Inzistiranje na jednakosti je potpuna besmislica,
osim ako nejednakosti ima. Liberalizam koji uz slobodu tei jednakosti za-
pravo naglaava postojanje nejednakosti. S obzirom da sa slobodom moe-
mo baratati ak u smislu gradacija, znai vie/manje slobode (to je takoer
svojevrsni apsurd), to nije sluaj s jednakou. Jednakost ne moe biti vea
ili manja, ona postoji ili ne postoji; osim ako je u suodnosu s neim, a onda
je neemu vie ili manje jednaka. U francuskoj Deklaraciji mira iz 1789. kao
pretei napisa liberalizma, zajedno s liberalnom krilaticom Sloboda, Jed-
nakost, Bratstvo, stoji ovjek Jedan, to znai ovjek Brat, a to znai ovjek
Slobodan.18
Te godine odjeknulo je muko doba, istinsko roenje liberalne drave kao mukosti.19

Drava kao bie u potpunosti ustrojeno prema biologijskim predrasudama i

kao ona koja potencira nepostojee muko-enske uloge, stvara rodove, ne
bi li na taj nain potpuno simulirala muko-enski svijet. Tu, na ovom
mjestu enin svijet postaje tzv. privacija obitelj, a mukarev svijet javni
svijet polis. Time jasnijim postaje da je drava zapravo simulacija, tj. pseudo-
opa zastupnica svih graana/ki. Ona se ustrojava na lanim i samim time
prividnim temeljnostima koje otuuju enu ostavljajui joj dojam zagaranti-
ranosti. Ovdje, jo jednom, ena svjedoi dvostrukoj otuenosti uope
dravnoj, a onda iz toga i svijetu koji poiva na prividnim rodnim vrijed-
nostima. Utoliko, ako je neophodno dekonstruirati rodnost u korist cjelovi-
tije slike svijeta, onda je nuno i dekonstruirati dravu samu.
Nain na koji Jacques Derrida u Politikama prijateljstva razlae problem pri-
jateljstva upuuje nas na injenicu da ono kao jedan od temelja na kojem
zajednica poiva izvorno i potpuno pripada politici. Sve ono to se dogaa u
polisu zapravo je djelo prijateljstva.
Prijateljstvo koje se naziva politikim zasnovano je na udruivanju, odnosno, na zajednici s
obzirom na korist.20

14
Usp. Foucault, 1994.
15
Foucault, 1994: 160.
16
Brojne konvencije imaju iznimno zanimljiv
sadraj; primjerice, tekst Konvencije o ukida-
nju svih oblika diskriminacije ena Povjeren-
stva Vlade RH za ravnopravnost spolova iz Na-
cionalne politike za promicanje ravnopravnos-
ti spolova polazi od osnovnih naela temelj-
nih dokumenata UN-a, a svojim tekstom upu-
uje na iznimnu osvijetenost kad su u pi-
tanju razliiti oblici diskriminacija ena. Uz
nekolicinu nedostataka tog teksta (npr. ne-
preciznost u baratanju terminima i sintagma-
ma kao to je ovjek uvodni tekst Konven-
cije; prikladna mjera Dio I, l. 5; ukljuujui
sankcije kada je potrebno Dio I, l. 2.b,
itd.), isti postaje krajnje smijean zbog nje-
gova neprimjenjivanja. Na taj nain on pot-
puno gubi na snazi poprimajui karakter fik-
cije, a jo postaje opasnijom injenica koja
ukazuje na lani karakter navodne tenje za
ukidanjem diskriminacije. Takvi formalni in-
stitucionalni napisi prividno daju izgled brige
oko oteenih, ugroenih manjina Drugi,
dok se zapravo postojei jaz jo vie produb-
ljuje; ono to uvijek iznova ozbiljuje postojee
drutvene odnose, pa i one diskriminacijske,
je svakodnevna praktina aktivnost i njezina
reprodukcija (usp. Perlman, 2004).
17
Usp. u cijelosti Perlman, 2004.
18
Citat preuzet iz poglavlja Jezikom oveka,
bratstvo, u: Derrida, 2001: 401.
19
Derrida, 2001: 399.
20
Derrida, 2001: 306.
 846
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

Ako jasnije sagledamo, tu nam se i u izvornom Aristotelovom horizontu

dviju Etika i miljenog polisa jasnije predoava kako zapravo drava poiva
na prijateljstvu iz koristi. No, u porodici oikia, takoer kao svojevrsnoj za-
jednici koja poiva na filia prijateljstvu, ekonomija u takvog oikosa nije
uvjetovana koriu kao u politike zajednice, nego u stvari podrazumijeva
vie oblika prijateljstva.21 Suvremeno miljena drava sa svojim ekonomij-
skim zakonitostima nije drava u pravom i potpunom smislu ako ne zado-
voljava kriterij neke koristi, uvjetno reeno profit. U tom smislu granica
javnog svakako da unutar sebe nikad ne povlai porodicu, osim u sluaju
ako od nje ima koristi. No, sasvim logino, porodica kao prirodno podruje
ene, i kao predprivatno, moe doprijeti do politikog tek ako postane dije-
lom privatnog, i to samo na nain enina igranja uloge vlasnice ekono-
mijskih dobara, tj. na nain ekonomskog osnaivanja nuno naputajui obi-
tavalite porodice. Posebno uoljiv primjer dravnog ukljuivanja ene kao
politikog bia u javno jest zahtijevanje volje ena za izvravanjem sistem-
sko-patrijarhalne zadae poput one za poboljavanjem demografske slike.
Tu, na ovom mjestu eni se podmee poziv da odigra bitnu politiku ulogu,
da uini neto za svoju dravu. No, i ovaj zadatak proizlazi iz udnovate
veze crkve i drave, kada religija nastupa kao saveznica patrijarhalnom
sistemu, i kad porodica i majka, navodno, postaju bitne u politiko-javnom
smislu. Svakako, stvar je tu jo snanije prebaena do apsurda gdje se eni-
na javna zadaa ponovno odvija u prostoru dvostruke privacije, tj. u kui,
gdje ju se dopunski disciplinira da prihvati zagarantirano mjesto u okviru
porodice. (Naglasimo injenicu da glasako pravo za ene prvi put uvodi
1893. Novi Zeland, vicarska tek nedavne 1970., a Peru i Zimbabve 1979.).
ini se potpunijim sluajem ako se posveti panja jo jednom novumu;
naime, rije je o jo jednoj sferi koja premauje i graansko i granice drav-
nog, prelazei u prostor naddravnog. Nesumnjivo, rije je o svjetskom,
svjetskoj zajednici, uope o globalizmu, globalnosti i globalizaciji.22 Termin
porodica posebno postaje zanimljivim kada se eli impregnirati nazivlje glo-
balnog svijeta nazivom globalna porodica, elei se time prikazati kao
prijateljska zajednica, zajednica nadnacionalnog odraza brojnih drava koja
bi karakterom porodice htjela ostaviti dojam zajednitva bez koristi, za raz-
liku od politike zajednice koja na njoj poiva. Svjetska Zajednica bez ko-
risti? ini se da odgovor na ovo pitanje otkriva nesporazum nastao iz elje
da upravo Svjetska Zajednica zauvijek pogubi politiko u korist drutvene
slobodne ekonomije. Tako miljena globalna porodica Bratski konti-
nent23 razbija ne samo okvire obostrukih privacija, nego i okvir dravnog
djelujui na taj nain pak kao trostruko enino otuenje. Gubitak onoga to
bi se, sa svim nedostacima neodrivosti teorija identiteta, ipak imalo ozna-
iti kao enski identitet, uskraivanje eventualnog javno-politikog iden-
titeta, pogubljenje dravnog identiteta u korist naddravnog; ini se da svaki
novi vanjski okvir zajednice zapravo jo dublje reproducira otuenje o-
vjeka, pritom kao rezultat konstruirajui neto to sebe naziva postmoder-
nom formom identiteta. Svakako, neto to bi imalo biti identitetom ili pak
novom formom identiteta, makar on bio uzet i kao postmoderna forma, za-
pravo upuuje na potpunu prazninu sadraja tog pojmovnog kostura. Uz to,
jedina postmoderna forma identiteta koja se kao takva potvruje upravo
jest forma identiteta neidentiteta. Gubitak vjere u prosvijeenost i prosvje-
titeljstvo, nevoljkost susretanja sebe sa samim/samom sobom i, na koncu
konca, bijeg od tako strogog modernog trai udomljenje identiteta u post-
moderni kalup neidentiteta.24
 847
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

U tom smislu odlaska od sebe25 cijela raprava o postmoderni te postmoder-

nom i modernom identitetu moe dobro posluiti kao olakiva pri razu-
mijevanju onoga to oznaavam kao trostruko enino otuenje.26 Dogaa-
jui se na nain odlaska od sebe, enino otuenje se u konanici nadaje i
potvruje u samom iskonu, dakle u sebi. Iako potpuno bizarna, ova spo-
znaja zapravo otkriva da se trostrukost upravo potvruje i reproducira od-
laskom od sebe prema drugom (biu), ali se u trenutku spoznavanja otu-
enja ono kroz sebe vraa upravo kao ne-identitet. Tek u trenutku kada se
spoznaju elementi nekog i neijeg drugog, a ne svog vlastitog, namee se za-
pravo mogunost prepoznavanja o-tue-nosti kao onoga u sebi.
Budui da privatna zajednica, dravna zajednica i naddravna zajednica
neprestance iznova betoniraju i reproduciraju otuenost, razrjeenje bi
valjalo potraiti u nekoj Zajednici bez ovako razumijevanih zajednica. Sva-
kako, u ovako bizarnom trenutku ne samo da se manje bizarnim ini razrje-
enje bratske drave pribliavanjem Nietzscheovu zahtjevu zajednice bez za-
jednice, nego ono gotovo postaje nunom tenjom.

Literatura:
Ani, V. (1998): Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.
Arendt, H. (1996): Politiki eseji. Zagreb: Biblioteka Antibarbarus.
Beauvoir, S. de (1982): Drugi pol I-II. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki za-
vod.
Benjamin, J. (1986): A Desire of Ones Own. Psychoanalytic Feminism and Inter-
subjective Space. U: Feminist Studies / Critical Studies. Theories of Contemporary
Culture, Vol. 8, Wisconsin-Milwaukee, str. 78101.
akardi, A. (2003): O ekonomskoj globalizaciji. U: Globalizacija: problemi, di-
leme, odgovori, Beograd: ene u crnom, str. 7390.
Daly, M. (1979): Gyn/Ecology. London: The Women Press.
Derrida, J. (2001): Politike prijateljstva. Beograd: Beogradski krug.
Foucault, M. (1994): Znanje i mo. Zagreb: Nakladni zavod Globus.

21
Usp. Derrida, 2001, posebno prvih deset po-
glavlja (str. 27407).
22
Vie o ovome u akardi, 2003.
23
Derrida, 2001: 399.
24
Usp. Habermas, 1985, posebno 4. paragraf
Eintritt in die Postmoderne: Nietzsche als
Drehscheibe (str. 104130).
25
Usp. Daly, 1979, posebno str. 369384. Ono
to autorica u ovom dijelu knjige napose obra-
uje jest pozicija coming to Self i stand-
ing outside Self. Na vrlo specifian nain,
usporeujui karakteristike koje sainjavaju
bratstvo i one koje sainjavaju sestrinstvo,
autorica utvruje u kojim trenucima on/ona
dolaze/odlaze sebi/u sebe pozicije. ini se,
ovo je vrlo blisko postmodernom miljenju, a
posebice postmodernoj feministikoj kritici,
ponajvie kad se problematiziraju pretpostav-
ke identiteta.
26
Vie o problemu postmoderne i uope odno-
sa feminizma i postmodernizma usp. S. Ben-
habib i dr., Feminist Contentions. A Philoso-
phical Exchange, Routledge, New York
London 1994.; W. Brown, States of Injury.
Power and Freedom in Late Modernity, Prince-
ton University Press, Princeton, New Jersey
1995.; J. Butler i J. W. Scott (ur.), Feminists
Theorize the Political, Routledge, New York
London 1992.; L. J. Nicholson (ur.), Femini-
zam/postmodernizam, Liberata Centar za
enske studije, Zagreb 1999.; J. Grant, Fun-
damental Feminism. Contesting the Core Con-
cepts of Feminist Theory, Routledge, New
York London 1993.
 848
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. akardi, Drava kao bratska zajednica
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (841848)

Habermas, J. (1985): Der philosophische Diskurs der Moderne. 12 Vorlesungen. Frank-

furt am Main: Suhrkamp.
Ivekovi, R. (1987): Studije o eni i enski pokret. U: ena i drutvo kultiviranje
dijaloga, Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske, str. 928.
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz Nacionalne politike za promi-
canje ravnopravnosti spolova (2003). Zagreb: Povjerenstvo Vlade RH za ravnoprav-
nost spolova.
Leksikon temeljnih pojmova politike (1990). Ur. I. Prpi, . Puhovski i M. Uzelac.
Zagreb: kolska knjiga.
Pateman, C. (1988): The Sexual Contract. Stanford: Stanford University Press.
Pateman, C. (1998): enski nered. Zagreb: enska infoteka.
Perlman, F. (2004): Reprodukcija svakodnevnog ivota. Zagreb: to ita?
koki, T. (2001): Feministika antropoloka kritika: od univerzalizma do razlike.
U: Etnoloka tribina 24, 2001., str. 520.

Ankica akardi

The State as a Fraternal Community

The Aspiration for Community Without Community

It can be presumed that the state as a fraternal community arises as the result of the
formation of the system of the modern state, liberalism and neoliberalism. By
emphasizing the importance of separating the private (societal-economic) from the
public (state-political), the basis for a threefold possibility of female alienation is
established. The first alienation is made evident by her queer emergence from the
sphere of the private (a free market society) and the second one comes with her
artificial entrance into the public sphere, where she assumes the established models
of behaviour of a patriarchally structured society/state. Finally, women in the sphere
of the family are placed in a pre-private area which is not as yet a part of the private
sector of society. With the creation of a modern superstate as an internationally
globalized public community, the possibility for the threefold alienation of women is
set into place. Seeing as the private, state and superstate communities jointly repro-
duce alienation, it becomes more than necessary to search for a solution to aliena-
tion similar to Nietzsches bizarre aspiration of Community without community.
Critiques of the value system as well as a general critique of the structure of the
modern state are vital steps in the proposition of the possibility of a non-patriarchal
community.