Drugi bonjako-muslimanski nacionalno-kulturni preporod

Potaknuti protivrjenostima u razvoju ideje socijalizma komunisti ezdesetih godina

poinju uvaavati nacionalno pitanje. U bosanskim prilikama takvom prekretnicom se smatra
Mostarsko savjetovanje 1966. god. Protivrjenosti i nedoumice u razvoju ideje komunizma na
podruju Hercegovine izraavale su se na nain vladavine predrasuda prema hrvatskom
narodu, preovlaujue prisutnom na podruju zapadne Hercegovine. Nosilac predrasuda bio
je Savez komunista, odnosno srpski kadrovi u njemu, koji su sve to je hrvatsko povezivali sa
ustakim. Mostarsko savjetovanje ukazalo je na razliite oblike obespravljenosti hrvatskog
stanovnitva zapadne Hercegovine. Savjetovanje sepodudara sa smjenom A. Rankovia,
srpski nacionalistiki usmjerenog efa tajne policije. Zakljucima savjetvanaj zavrava se
neuravneteeno stanje Bosne. Bosna ponovo dobiva puninu svoga trovalentnog bia:
bonjakog, hrvatskog i srpskog, i od tog vremena u bosanskoj kulturi i politici uspostavlaju
se svojevrsni oblici partnerstva izmeu Hrvata i Bonjaka.

Veom demokratizacijom drutva, izraajnijom decenttralizacijim vlasti, jaanjem

samostalnosti i dravnosti republika bonjako pitanje se, kao muslimansko nacionalno
pitanje odleuje dizanjem na stupanj teorijskog promiljanja. Na tragu odredbi Ustava iz
1963. i privredne reforme iz 1965. otvorilo se bosansko pitanje, kao istovremeno i bonjako.
Na jugoslavenskom nivou dolo je do oslobaanja staljinistike i neostaljinistike prakse,
zaivljava ideja samoupravljanja, pa dolazi i do naputanja koncepta nacionalnog pitanja kao
klasnog pitanja, to je otvorilo prostor za razmatranja o postojanju bonjakog naroda. I na
podruju nauke desili su se pomaci u muslimanskom pitanju. Peti kongres historiara
Jugoslavije, odran u Ohridu 1969., ostao je upamen kao prvi nauni skup na koje se
nacionalno pitanje Bonjaka nastojalo nauno postaviti. Cijeli kongres u osnovi je usmjerio
referat Avde Sueske o historijskim osnovama posebnosti bosanskohercegovakih
muslimana.

U osnovnim naelima Ustava iz 1963. etniska posebnost bih. muslimana izraava se

tako to se oni piu velim M kao Muslimani, a ne malim m kao muslimani. Ta preinaka
moe se razumijevati da su tretirani kao narod, a ne kao vjerska skupina. I viskoka tijela
bosanskih komunista, esti plenum CK SKBiH 1963., etvrto kongres SKBiH i Sedamnaesta
sjednica CKSKBiH 1968., poeli su usvajati stavove o Bonjacima kao posebnom narodu.
Komunisti su muslimane priznali kao Muslimane, a ne kao Bonjake, iz razloga to su se i

1
oni sami tako nazivali, a muslimanska inteligencija u tom trenutku nije komunistima ni
ponudila neki drugi naziv, recimo Bonjaci. Sam in priznavanja Bonjaka pod imenom
Muslimani odvijao se bez bonjake intelektualne i politike elite, koja je u tom trenutku ili
u zatvoru ili samo izila iz njega, terorom prestraena i u poodmakloj ivotnoj dobi.
Nacionalno muslimanstvo ili muslimani s velikim M, veliki je korak naprijed u razvoju
bonjake nacionalne svijesti, U tom trenutku to je znailo dostizanje zavidne razine u razvoju
bonjake nacionalne svijesti i kao takvo je funkcioniralo narednih 30 godina. U tadanjim
sloenim bosanskim politikim uvjetima, to je najvei domet koji je bonjaki narod
objektivno i mogao dosei.

S bosanskom politikom nacionalne ravnopravnosti u sukob dolaze brojni intelektualci.

Mnogi odlaze iz Sarajeva u Beograd i Zagreb. Intelektualci koji odlaze u Beograd u pravilu se
ne slau s nacionalnim potvrivanjem Muslimana/Bonjaka, njima je Bosna vjetaka
tvorevina, a Muslimani vjetaka nacija. Takve antibosanske i osporavateljske snage na
politikoj pozornici izazivaju smutnju meu bonjakim intelektualcima. Za Bonjake se
deava politiki i nacionalno paradoksalna pojava da njihovi najvei knjievnici: Selimovi,
Dizdar i Kulenovi, te sociolog imi ne uestvuju djelatno u usmjeravanju svog naroda.

Odlazak Mee Selimovia

Nesporazum Mee Selimovia sa bosanskom politikom je najprimjereniji za

oslikavanje prilika u ondanjoj bih politici i drutvu. Od svog prelaska iz Bg u Sarajevo
Selimovi je bosanskoj politici priredio sluaj. Tome su umnogome doprinijeli
Selimovievi beogradski prijatelji, kao i njegova povodljivost za porodinim zahtjevima. U
snovi svega je stajalo nemirenje srpskih politikih krugova sa razvojem bosanskog drutva i
ravnopravnou BiH u jugoslovenskoj federaciji. Bonjaciam je zadan takav udarac da se
njihov najvei knjievnik izjanjava kao Srbin. Svemu je doprinijelo Meino loe fiziko i
psihiko stanje, kao i utjecaj njegove supruge Darke. U pismu Sekreterijatu CKSKBiH
Selimovi objanjava razloge zbog kojih odlazi iz Bosne. Kao razlog navodi odbijanje Partije
da primi njegov materijal za jednu od sjednica CKSKBiH, iji je bio lan, i partijeske
zamjerke zbog njegovog nastupanja na sastanku aktivista Srpske knjievne zadruge. Kae da
mu nije trebalo to nakon 30 godina provedenih kao lan Partije, i nakon svega to je uinio za
Bosnu. U pismu Arifu Tanoviu Selimovi kae da ne prihvata vie nikakve rasprave o
njegovom sluaju i navodi listu profesionalnih ikaniranja i osporavanja posliej podizanaj
partijske optube. Na zamjerku da podrava nacionalistiki rad Srpske knjievne zadruge i

2
njenog predsjednika Dobrice osia Selimovi kae da samo podrava rad stare kulturne
institucije, koja se bavi iskljuivo izdavakom djelatnou i kulturnim radom. Cijeli problem
je leao u tome to Selimovi nije uviao srpsko nacionalistiko djelovanje Dobrice osia, i
to da njegovim imenom i djelom srpski nacionalisti spletkare na njegovu tetu.

Prilikom suenja bratu Teufiku 1975. Selimovi je doivio politiko i umjetniko

osporavanbje, na nain da je zagrebaka televizija, pod prijetnjom Televizije Sarajevo
odustala od njegovog snimljenog i pripremljenog materijala za emisiju Gost-urednik. Tom
prilikom Selimovi je traio zatitu od Vladimira Bakaria, potpredsjednika Predsjednitva
SFRJ. Bakari m,u je odgovorio da je nemoan u bilko kakvim koracima, da je odbijanje
emitiranja izraz kulturne politike te televizije.

O nazivu jezika i knjievnosti

Pitanje kako uskladiti odnos posebnog/nacionalnog i opeg/bosanskog u nacionalno i

kulturno sloenoj Bosni nanovo se postavilo poslije politikog uvaavanja
Muslimana/Bonjaka. To pitanje u podruju kulture 70-ih godina postavlja se u obliku
odreivanaj naziva literature koja se pie u BiH. Muhamed Filipovi je u ovom periodu
utvrdio postojanje bosanskog duha i protivio se njegovom svoenju na puki zbir
nacionalnosti. Svojom tezom o bosanskom duhu objanjenom na primjeru Kamenog
spavaa Maka Dizdara, Filipovi je u mozaicima bosanske duhovnosti iznalazaio opstojnost
duha posebnog bosanskog puritanizma. Povodom obiljeavanja 25. godinjice izdavakog
oreduzea Svjetlost iz Sarajeva, uprilien je novembra 1970. Simpozij o savremenoj
knjievnosti BiH. Simpozij je trebalo da odgovori na pitanje: ta je i ija je literatura u BiH?
Uvodno izlaganje odrao je Mithat Begi, koji se zalagao za naziv bosanskohercegovaka
knjievnost, kako bi se uvaila i teritorijalna i nacionalna komponenta. Drugo stajalite je
zastupao Miodrag Bogievi. On se zalagao za naziv knjievnost naroda BiH.Posliej
simpozijuma uslijedile su brojne polemike, Begi je vie puta morao braniti svoje stavove, jer
su mnogi bili protiv postojanaj bonjake knjievnosti

Razgovori u Stojevcu i Biserje Alije Isakovia

Rezidencijalni objekt u Stijevcu bio je mjesto gdje su se komunisti znali sastajati i

razgovarati o otvorenim pitanjima. Dvije godine nakon simpozijuma o knjievnosti na jednom
sastanku kulturnih djelatnika u Stojevcu ponovo se postavilo pitanje bonjake knjievnosti
kao oblika usvajanja i provoenaj politike nacionalne ravnopravnosti. Kljuno pitanje o

3
kojem se vodila rasprava bilo je odreivanje naziva knjievnim ostvarenjiam u BiH. Da li tu
knjievnost treba nazvati bosanskohercegovakom knjievnou, za to se zalagao Mithad
Begi, knjievnou naroda i narodnosti BiH, to je od ranije bilo stajalite Miodraga
Bogievia, ili knjievnou BiH, to je od raniej bio stav Kasima Prohia.

Pojaba Biserja- izbora iz muslimanske knjievnosti Alije Isakovia prelomni je

dogaaj u predesetogodinjem razvoju bonjake kuture pod komunistima. Do pojave te
kjnige nije bilo ni bonjake knjievnosti ni zbiljskog uvaavanja Bonjaka kao naroda u
oblasti kulture. Biserje donosi pregled muslimanske knjievnosti, odnosno pregled
knjievnosti muslimana Bonjaka, od najstarijih vremena do suvremenih ostvarenja, na nain
da, unosei prevagu nacionalnog mjerila u razvrstavanju knjievnosti, dokazuje viestoljetnu
postojansot bonjakog naroda. Jer ako postoji bonjaka knjievnost, a postoji, kako to
Isakovi dokazuje, kako onda da ne psotoji narod ija je to knjievnost, odnosno moe li
knjievnost postojati bez naroda, ili narod bez knjievnosti. Odgovor se sam po sebi namee.

Biserje je doekano sa krajnjim osporavanjem i zluradou. Muhamed Nuhi je iznio

osporavateljski stav prema Biserju, koji predstavlja uvrijeeno partijsko, komunistiko
vienje dogaaja u kulturi. Zamjera mu to je stavio jedne pored drugih pisce razliitih
ideolokih uvjerenje, i to su oni za Isakovia jednaki samo zato to su pisci i to su
Muslimani. Nacionalno muslimansko/bonjako vienje Biserja izjasnio je Mustafa
Imamovi. On kae da je jedna dugo negirana, potoskivana i nepriznavana, ali u odreenoj
socijalno-kulturnoj podlozi stalno prisutna knjievnost, Biserjem potvrdila svoj historijski
kontinuitet.

Sluaj Hume i Karabegovia

Do razilaenja Avde Hume i Partije dolo je uslijed njegovih liberalnih politikih

stavova, iznesenih na jednom sastanku visokih dravnih i partijskih funkcionera. Humina
ocjena jugoslavenskog komunistikog drutva toliko se razlokovala od zvaninih partijskih
gledanja da je njegov stav oznaen kao zahtjev za novo drutveno ureenjenje sa oznakama
graanskog parlamentarnog drutva. Humo je kritizirao jugoslavenski model
samoupravljanja. On jeste za samoupravljanje, ali smatra da u Jugoslaviji situacija nije bila za
uvoenje samoupravljanja.

Povodom sporenja Avde Hume i Osmana Karabegovia sa Partijom, kojima su kasnije

pridodani Hajro Kapetanovi i edo Kapor, odrano je 5 sjednica CK SKBiH. povod tim

4
sastanciam bile su ocjene koje su Humo i Karabegovi dali o aktuelnim privrednim pitanjiam
u BiH. Tromjeseno zasjedanje bosanskih komunista rezultralo je zakljucima da su
proizvoljne, netane i neprihvatljive ocjene politike i prakse SK BiH, koje su izrekli Humo i
Karabegovi, i da je neprihvatljiv metod kojim su te ocjene iznesene. CK SKBiH je na 48.
sjednici O. Karabegoviu i H. Kapetanoviu izrekao kritiku, a Avdi Humi opomenu i ocjenio
da ga treba razrijeiti lanstva u stalnom dijelu konferencije SKJ. I sam Humo je kasnije
prilino ublaio otrinu svojih stavova, odnosno izvrio je samokritiku.

I edo Kapor doao je u sukob sa partijskom linijom. On je osporavao jaanje

dravnosti Republike, ali s drugaijih idejnih polazita i nacionalnih izvorita, nego je to inio
Humo.

Sluaj Humo, Karabegovi, Kapetanovi ponovno je aktueliziran dvije godine kasnije, 1974.
Tada je Humi kao nova greka dodano da se samovoljno kandidirao za saveznog poslanika, u
emu nije uspio. Oteavajua okolnost za politiki okrivljenje bila je to su predstavljeni kao
grupa koja tei preuzimanju vlasti, to je bilo samo djelimino tano, mada stoji da nisu
razumijevali znaaj novog Ustava iz 1974. kojim se naglaavala dravnost republika, to je
bio dovoljan razlog da se skinu s politike pozornice. Oni su istrajavali na vlasti radnike
klase, na teorijskoj biti socijalizma. To je bio povod bosanskom komunistikom vodstvu da ih
oznai neprijateljima novih ustavnih promjena i dravnosti Republike. Humo je je zastupao
drugaije miljenje od bosanskog komunistikog rukovodstva i u pogledu nacionalne politike.
Rjeavanje nacionalne ravnopravnosti on je vidio u teoriji o paritetnoj zastupljenosti nacija.
Svvoj stav je objanjavao postojanjem nacionalnog pariteta u Federaciji.

Na 49. sjednici CK SKBiH Karabegovi je iskljuen iz Partije. U cijelom ovom

dogaanju meta napada bio je Avdo Humo. On je nadiao ideoloki okvir Saveza komunista i
sa idealnom britkou poeo je kritizrati nedostatke jugoslavenskog drutva i uviati
neophodne promjene. Osman Karabegovi je bio i ostao dogmata velikosrpskih uvjerenja,
kojem je izmicala vlast i koji se tu naao samo radi vraanja vlasti. Hajro Kapetanovi se pak
Karabegoviu prikljuio iz isto kolegijalnih, zemljakih razloga. edo Kapor je trebalo da
poslui samo kako bi nacionalni sastav kritizirane grupe bio manje uoljiv, a inae je bio
velikosrpskih usmjerenja.

Paaga Mandi i Tuzlanska grupa (Filandra)

5
Za neslaganje P. Mandia sa politikom bosanskih komunista javnost saznaje 1971, a
postupak razraunavanja traje naredne 4 godine. Povod svemu bilo je Mandievo
nezadovoljstvo politikim prilikama u Tuzli i regionu sjeverno istone Bosne,
birokratizacijom Partije, njenim odnosom prema velikim privrenim sistemima tog podruja,
rudniku "Kreka-Banovii", te tvornicama "Soda" i "Solane". Njegov uticaj na drutveni razvoj
tog kraja, tokove u privredi i kadrovskoj politici ocjenjen je kao tetan.

Komunisti su prilike u Tuzli ocjenjivali kao dobre i u politikom i u privrednom smislu.

Tuzlanski komunisti su se ogradili od miljenja P. Mandia. Dvije godine poslije Mandi je
ponovo sporan i ponovo o njemu raspravljaju najvia bosanska komunistika tijela. Osnov je
bilo njegovo pismo "Dunav-filmu" u Beogradu, povodom njegovog uea u snimanju
televizijske serije prema zapisima Rodoljuba olakovia. "Dunav-film" je od Mandia, kao
sudionika ratnih dogaaja, traio miljenje o scenariju za tu tv seriju. Mandieve primjedbe
odnosile su se na predstavljanje toka i naravi dogaaja u istonoj Bosni 1941. godine i prvoj
polovini 1942. Primjedbe su dovodile u pitanje udomaene naune i politike istine o
pitanjima koje je tv serija trebalo da predstavi. Mandiu je bilo sporno prikazivanje odnosa
Srba i Bonjaka. To je bio povod za ponovno sueljavanje bosanskih komunista sa
Mandiem. Mandievo teorijsko i poltiko stajalite bilo je da je dolo vrijeme da se
otvoreno progovori o revoluciji, jer je dosadanje pitanje o tome umnogome nekritino i
netano. Mandi je rekao da je osnovna primjedba koju je pisao "Dunav filmu" da je
stvaranje partizansko-etnikog fronta greka napravljena od drugova koji su stvarali taj tab i
da iz toga potiu mnoge stvari koje su se desile kasnije i ustvari dubina krize u koju je zapala
istona Bosna. Takvo miljenje bilo je protivno vladajuem stavu prema kome su sve
probleme meuodnosa etnika i partizana odreivali partizani ili visoki partijski ferumi (?).
Krivica za poinjene greke nikad nije utvrena, a Mandi je za to optuio Svetozara
Vukmanovia Tempa i R. olakovia. R. olakovi je u odgovoru na teke Mandieve
optube priznao da je sporazum sa etnicima bio greka, ali da je namjera bila uspostavljanje
sporazuma da srpskim trupama koje su pod etnikim imenom ratovale protiv NDH. To da su
srpski komunistiki rukovodioci bili ravnoduni prema stradanju Bonjaka i Hrvata, to je
osnovni Mandiev stav, olakovi smatra neosnovanom optubom s nacionalnom
pozadinom. Na taj nain Mandi je proglaen nacionalistom. Ugljea Danolovi je rekao da
je Mandi optereen time da su greke u istonoj Bosni rezultat nepravilnog stava Partije po
pitanju Muslimana. Danilovi je djelimino i bio u pravu. Mandia jeste muio nepravilan
stav komunista prema Bonjacima u ustanku. Isticao je i da je ilasov stav o tome da

6
Bonjaci nisu narod donio tetu partijskom rodu. Uesnici rasprave o pitanju Mandievih
stavova su ga "propisno slomili". Mandi je na kraju i sam priznao da je na Ozrenu
svakodnevno suraivao sa etnicima. Na kraju se izvinio olakoviu ako je izmeu njih dolo
do nerazumjevanja. Raspravu je priveo kraju Branko Mikuli koji je rekao da je Paaga sve
to su rekli prihvatio i shvatio kao zvanino upozorenje i kritiku. U raspravi je na vidjelo
izbila osnova sukoba P. Mandia sa komunistikom partijom, a ona se sastojala u ponaanju
komunista prema Bonjacima tokom ustanka. Isto ponaanje komunista prema Bonjacima
kao i u toku II svjetskog rata, zadralo se i pune dvije decenije nakon rata, i to je ono protiv
ega se Mandi buni. Istovremeno, to je bilo najosjetljivije pitanje komunistike ideologije o
nacionalnoj ravnopravnosti tako da je Paaga uao u podruje koje je bilo zabranjeno za
svako, a posebno za kritiko propitivanje. Sluaj P. Mandia jo jednom se otvara i konano
rjeava u proljee 1975. godine. Poslije viemjesenog istranog postupka u SDB-u
Republikog sekretarijata za unutranje poslove SR BiH, Paaga Mandi 17.4.1975.
potpisuje pokajniku izjavu i drugarsku samokritiku. Slomljen i skrhan viesatnom
policijskom torturom Mandi priznaje i potpisuje krivicu. U priznavanju krivice on optuuje
Teufika Selimovia, Smaila okia i Saliha Bureka. Za njegovo uvoenje i zavoenje u
rasprave o prilikama u drutvu i poloaju Bonjaka u njemu, pri emu je iznoen itav niz
pogrenih stavova. Zavretku istranog postupka prethodilo je izlaganje republikog ministra
policije Mate Andria na sjednici Izvrnog komiteta CK SK BiH 14.2.1975. godine, koji je
rekao da SDB raspolae podacima o organizovanom i drskom neprijateljskom djelovanju
grupe u Tuzli. Jezgro grupe sainjavaju Teufik Selimovi Buoni, Paaga Mandi, Murat i
Salih Burek. Stavovi grupe su antikomunistiki iz njih izbija prostaljinistiko gledanje na
drutvo, razvija se retrospektivni nacionalizam, omalovaava se ekonomsko stanje u zemlji,
napadaju najugledniji kadrovi. Nakon to je u Tuzli, svojoj partijskoj bazi, na sjednici
opinskog komiteta SK, Mandi presluao ve pripremljene optube uslijedilo je
iskljuivanje Mandia iz Saveza komunista. Biografija: P. Mandi je roen u Tuzli 1907.
Od 1929. lan je KPJ. Prije rata kao komunista bio je zatvoren 4 godine. Bio je rukovodilac
taba za pripremu ustanka 1941. i uesnik pete zemaljske konferencije KPJ. U toku II
svjetskog rata bio je komesar Ozrenskog partizanskog odreda, vijenik ZAVNOBIH-a i
vijenik II zasjedanja AVNOJA-a. Bio je lan CK SKBiH i CK SKJ.

7
Salim eri i nacionalne institucije Bonjaka

Pred bonjaku inteligenciju sedamdesetih godina postavilo se pitanje oblika i sadraja

ravnopravnosti njohovog naroda. Takvo pitanje Savez komunista nije posmatrao kao izdvojen
problem, smatrali su da je ve samo politikim priznavanjem muslimanske nacionalnosti
dovoljno uinjeno. Meutim, samo politiko priznavanje otvorilo je prostor za mnoge
nedoumice. Izmeu ostalog svi osim Bonjaka su imali nacionalne kulturne institucije iz
pethodnog vremena naslijeenje ili novouspostavljenje. Dali Bonjaci bez tih institucija mogu
biti ravnopravan narod? Povod za zauzimanej Partije po ovom pitanju otvorila je inicijativa
Salima eria za osnivanje muslimanske matice. Salim je CK SKBiH uputio prijedlog za
osnivanje muslimanske matice. Obralaui teorijsku osnovu svog zahtjeva on istie da
socijalizam poiva na naelu osiguranja ravnopravnosti naroda. Nije teko uoiti da
nacionalnosti koje ive u dravama u kojima maju veinu i presudan uticaj n adjelovanje
organizovanog drutva, nemaju problema egzistencije vlastitog nacionalnog bia. Oni narodi
koji nisu u takvoj situaciji, a takvi su Bonjaci u Bosni, da bi osigurali svoju budunost
moraju ostvariti unutarnje kulturne komunikacije meu svojim nacionalnostima kakve oni
ele. Pod tim eri podrazumijeva:koritenje jezika i pisma koje ljudi smatraju svojima, pavo
da im se javni mediji obraaju putem jezika i pisma kojeg smatraju svojim, udenike na svom
jeziku. acionalnosti moraju imati institucije koje e se starati o ispunjenju njiohvih elja koje
e se starti o ispunjenju elja da ive u vlastitom etnikom biu. Zbog toga to je SRBiH
matino podruje muslimanskog naroda, u toj Republici treba da bude matina muslimanska
institucija. Socijalistiki savez bi bio pokreta takve institucije. To bi bilo mogue, naravno,
tek poto se stvore uslovi za djelovanje slinih institucija hrvatske i srpske nacionalnosti u
SRBiH. Dakle, eri ne trai za Bonjake neto to ne bi imala ostala dva naroda.

Povodom erievog prijedloga 12. jula 1971. je zasjedala Komisija za

meunacionalen odnose CK SKBiH. Zahtjev za nacionalne institucije Muslimana je ocjenjen
kao apsurdan u trenutku kad su Muslimani politiki priznati. to bi znailo da ih treba spaavati
od njohove vlasti, od njihove drave, od njohovih institucihja i njih samih. Avdo humo je na
eriev prijedlog gledao kao na vraanje unazad, a za Mikulia bi to znailo razbijanje
jednistva naroda u BiH. Atif Purivatra i Kasim Suljevi nisu otvoreno podrali eriev
prijedlog, ali jesu iskoristili priliku da ukau na sve oblike zapostavljanja Bonjaka-
muslimana, to je dokaz njihove nacionalne neravnopravnosti i tetnosti komunistike politike
prema njima. Tako je erieva ideja iz 1971. o Muslimanskoj matici propala, isto kao to je
to bio sluaj sa istom idejom Sakiba Korkuta iz 1918.

8
Proces muslimanskim intelektualcima 1983.

Na 32. sjednici Predsjednitva CK SKBiH Hamdija Pozderac je mladomuslimanski

pokret optuio za antikomunizam, panislamizam, suradnju s okupatorom, i za to to su sebe
smatrali zatitnicima muslimanskih interesa. Njihov cilj je islamizaciaj Bosne i stvaranje
islamske drave u BiH i stim ciljem bivi maldo-muslimani i njihovi sljedbenici povezali su
se preko obavjetajnih slubi sa drutvenim kretanjima u islamskom svijetu. Pozderac je dalje
utvrdio da su mladomuslimani najveim dijelom intelektualci, i to tehnikih struka, to
upuuje na njihovo podravanje stava o nesposobnosti muslimanskog svetenstva. Ministar
policije Duko Zgonjanin naveo je podatke o pojaanoj neprijateljskoj djelatnosti na
razbijanju bratstva i jedinstva i na ruenju Jugoslavije. Pozderac je ukazao na sloenost
suenaj koje e se odrati jer su uhapeni povezani sa inozemstvom. Kao najjaa politika
linost u trenutku otvaranja procesa B. Mikuli je ostavio ustisak zateenog ovjeka. On
proces opravdava smjetajui ga u red borbe protiv radnji i dogaanja usmjerenih protiv
Jugoslavije. Da se radi o ruenju Jug. preko Kosova i Albanije, bilo je tano, samo to
Jugoslaviju nisu ruili Albanci i Bonjaci. Srpski nacionalisti su izazivanjem procesa meu
tim narodima uveliko radili na ostvarenju svog zloinakog nauma to je Mikuli morao znati,
ali je pustio da njemu pripadne uloga onogam koji e izmisliti islamski fundamentalizam i
muslimanski nacionalizam.

Suenje muslimanskim intelektualcima moralo se politiki i nauno obrazloiti.

Javnost je trebalo da stekne dojam da u Bosni jaa muslimanski element, panislamizam i
islamski fundamentalizam. Taj posao su preuzeli mediji. Na medijsku propagandu
odgovorio je Mustafa Imamovi. Politiki stav da se u Bosni budi panislamizam on jeuinio
smijenim i neozbiljnim. Povodm hapnja muslimanskih intelktualaca oglasio se i tadanji
reisul-ulema Naim Hadiabdi i pedsjednik Starjeinstva Islamske zajednice u BiH dr. Ahmed
Smajlovi. Reis se ograivao od zatvorenih, a Smajlovi je branio pravo na samostalnost
Islamske zajednice, interesovao se za uhapene imame i traio da ih posjeti. Iz ovih izjava ali i
narednih susreta Smajlovia i Milana Vuievia potpuno je vidljiv oblik i stupanj nadzora
drave nad IZ.

Kroz esto mjesenu istragu prolo je nekoliko stotina ljudi. U toku istrage nije se
znalo ko e biti optuen, a ko svjedok. Konano se optuba zadrala na 13 osoba: Aliji
Izetbegoviu, Omeru Behmenu, Hasanu engiu, Ismetu Kasumagiu, Edhemu Buakiu,

9
Ruidu Prgudi, Salihu Behmenu, Mustafi Spahiu, Huseinu ivalju, Demalu Latiu, Melihi
Slihbegovi, Derviu ureviu i uli Biaki.

Raspad komunisticke Jugoslavije i osloboenje Bonjaka

1. Bonjaci u raspadu Jugoslavije

Popisom stanovnitva 1971. godine kojim je priznata bosnjacka nacionalna samobitnost

od komunista tad i na razini savezne drave, dodue ona je bila izraena odrednicom ,,
Musliman, Bonjaci su dobili veliku politiku bitku.

Potvrivanje bosnjake vlastitosti protivili su se mnogi. Primjer takvog protivljenja bio je i

Nikola Stojakovi, profesor sarajevskog univerziteta i visoki komunistiki dunosnik. 70- tih
godina pojaane su i vjerske djelatnosti Bosnjaka. Pokree se list Preporod , odnosno
islamsko informativno glasilo na ijem je elu bio Husein ef. ozo. Ideja preporoda temelji
se na stavu da nema Bonjaka izvan Islama. Na taj se nain istovremeno odvija nacionalni,
kulturni i vjerski preporod Bonjaka, naravno uz veliko protivljenje komunista. Preporod se
djelatno ukljuuje u nove bosanske i bosnjake prilike, a posebno je znaajan i njegov
doprinos popisu stanovnitva 1971. godine, kada se cjelokupnoj bonjackoj javnosti
objanjavaju mogue nedoumice izmee velikog ,,Mi malog ,, m , izmeu vjere i nacije ,
te na taj nain podupire nacionalno i politiko izrastanje Bosnjaka.

Uslijed svojevrsne kratkosti bosanskih komunista, znaajan tok islamskog preporoda

Bonjaka odvija se izvan Bosne, i to preteno na hrvatskom teritoriju.

Oitavajuca kriza i i zvjesni rascjep konunistike Jugoslavije, koja se poslije 21. sjednice
CKSKJ, 1971. godine, odrzavala kao cjelina samo sredstvima prisile, posljedice su uinka
srpske volje. Srpska nacionalisticka volja , zaodjenuta u lik drzavnog i nacionalnog
jugoslavenstva, otvara potanje buducnosti Jugoslavije. Srpske grupe predvodi cetralisticki i
unitaristicki blok, kojim na udar dolaze svi nacionalisticki pokreti.

Savremenu politicku praksu da se promjenom kljucnih politickih licnosti mijenja i politika

Bosne komunisti su dosljedno provodili.

Bosna se rui osporavanjem njenih zagovoraa. Jake bosnjacke komunisticke licnosti Hsan
Brki i Avdo Humo , bili su jedno vrijeme brana samovolje ure Pucara Starog i

10
namjesnickog odnosa BEOGRADA prema Bosni. No, dolaskom Cvjetana Mijativia i Rate
Dugonjia na elo Bosne, uz demokratizaciju drutva i decentralizaciju drave, izrastaju
Branko Mikuli i Hamdija Pozderac. Tu je Demal Bijedi, na poloaju savznog premijera u
dva mandata.

Tad jaaju bosanske dravnosti, samostalnost i posebnost. Borba dvaju koncepcija Bosne,
njene samostalnosti, dravnosti posebnosti sa jedne i njene politicke, ekonomske i
kulturne marginaliziranosti njenog stalnog dranja u poloaju nezavisnosti od
Beograda sa druge strane, to obiljeava 70. i 80- te bosanske komunisticke godine.

Do 1986. godine i poetka velikih bosanski afera : ,,Hidroelektrane na Neretvi ( 1986.),

,,Afere Agrokomerc ( 1987.), ,,Neum ( 1988.), ,,Kecmanovii ,, Moevac ( 1989.), Bosna
je iznutra bila posve nagriena. Ako se do Ustava iz 1974. god. Bosna osporavala, a u nekim
krugovima svakako i jeste, onda se od tad pa do sredine 80-tih godina ona ubrzano i planski
ruila.

Za to vrijeme svi jugoslavenski narodi svode svoje raune i ekaju rasplet krize.
Odmjeravanje interesa vri se preko lea Bosne, ona postaje poligon buduih razrauna.
Bonjaci se izbacuju iz igre i suenjem iz 1983. god. i svim narednim aferama. Srbi se za
rasplet Jugoslavije pripremaju putem nacionalnog programa datog u Memorandumu
SANU. Slovenci svoj nacionalni program objavljuju u ,, Revijalnom broju 57., Hrvati
provode ideje hrvatskog proljea 80 tih godina.

Jedino Bosnjaci nemaju vlastitu predstavu rjeavanja jugoslavenske krize. Komunisti

Bonjaci 90-tih godina u vrijeme konanog raspada Jugoslavije , okupljaju se oko Nijaza
Durakovia- 40- godinjeg predsjednika bosanskih komunista. Durakoviev politiki program
je protiv nacionalnog podvajanja u Bosni, ali i izmeu naroda u Jugoslaviji. Iz njegovih
analiza vidi se da su Bonjaci komunisti razumjevali politika zbivanja, osjeali svu njihovu
pogubnost za svoje bie i zemlju, ali se u isto vrije vidi i njihova nemo da u tim dogaajima
uine bilo to za vlastitu zatitu. Nacionalizam je dotle ve bio proeo sva nacionalna
komunistika vostva da demokratski bonjaki politiki stav u redovima jugoslavenskih
komunista nije mogao imati niti je imao saveznika.

Da je bosanskohercegovacki politicki suverenitet bio na udaru politike S. Miloevia i da su

svako branjenje tog suvereniteta Srbi tumaili kao osporavanje njihovi ,, prava , najbolji je
pokazatelj tih godina tzv. afera sa ,, bezbjedanjacima. Dravna bezbjednost R. Srbije bez

11
znanja iste slube u BiH 1989. god. je istraivala meunacionalne odnose u
gornjopodrinjskom podruju gdje je uglavnom bilo naseljeno bonjako stanovnitvo. To nije
bila samo povreda suvreniteta BiH, nego i pokazatelj postojanja i trajanja srbijanskih
priprema za agresiju na BiH. Ovu ,, aferu otvorio je Ivan Cvitkovi, sekretar predsjednitva
CK SK BiH, koji je rekao da je na ovaj nain izvren atak na BiH. Istovremeno je aln
Predsjednitva BiH Branko Ekart, tvrdio da RSUP Srbije nije djelovao na teritoriju SR BiH.
Tom aferom Srbija je dovela javno do propagandnog rata protiv BiH, pored toga tom aferom
je dovela i do politikog razilaenja Beograda i Sarajeva.

Istovremeno, Bonjaci su u godinama raspada Komunizma jedini narod u komunistikoj

Jugoslaviji bez jedine vlastite nacionalne institucije, bez i jednog sredstva informiranja, bez
naina da oblkuje svoju skupnost i bez pronalaska rjeenja za sve ono to im se spremalo.
Ve ranije, 1987. godine Bonjaci su ostali bez Hamdije Pozderca, tih godina najizraslijeg
bosanskog politiara. Pozderac je sa svojom braom, dugo godina simbolizirao stajalita
Bosnjaka komunista. Od monog i od Srba kontroliranog komunistickog aparata Pozderac je
bio prisiljen da podnese ostavku na mjestu potpredsjednika Predsjednistva SFRJ, pod
optubom da je podravao kombinat Agrokomerc iz Velike Kladue. Napadom na
Agrokomerc i prireivanjem mjenine afere oko njegovog poslovanja antibosanske snage su
htjele, sa velikm djelom i u tome uspije, prikazati cjelokupau bosanskoherc. privredu kao
kriminalnu, a i njeno vodstvo politiki i dravno neodgovornim. S obzirom na to da su u
Cazinskoj krajini prevladavajue stanovnitvo inili Bonaci, sve se povezalo sa
,,muslimanskim nacionalizmom, pa i sam Hamdija Pozderac. Njegovim odlaskom sa
politke scene Bonjaci su bili znatno oslabljeni , a sama Bosna je tim puno izgubila.

U ,,aferama je zmjenjeno nekoliko hiljada rukovodilaca iz razliitih podruja ivota i na

svim razinama vlasti!!!

12
 2. Adil Zulfikarpai i bonjaka politika emigracije

Bosnjacka politicka emigracija nije bila takvog obima i snage da bi u unistavanju komunizma
preuzela ulogu predvoditelja ili oblikujuceg cinioca nacije, kao to je to npr. sluaj kod
Hrvata. 60- tih godina ona je politiki organnizirana tj. imala je prilino jasne nacionalne i
politike stavove prema vlastitom narodu i njegovoj domovini. Do zbijanja redova bonjaki
emigracija dolazi 60 tih godina pokretanjem ,, Bosanskih pogleda - glasila Bonjaka
muslimana u emigraciji u emu je uloga Adila Z. bila odluujua. ,, Bonjaki pogledi su
bonjaka politika tribina , mjesto i sredstvo putem koji osveena bonjaka emigracija
iznosi politike stavove. Bitno obiljeje bonj. emigracije je antikomunizam, ali ne kao
ideologija po sebi, ve kao sredstvo za nacionalno i dravnotvorno osloboenje naroda, to
je jedini cilj njihovog politikog djelovanja.

Politika emigracija bila je u prilici da o razliitim pojmovima vezanim za Bonjake donosi

sudove koji su inae u zemlji bili nedopustvi.. Takav je sluaj sa Ivom Andriem kojeg
optuuju za protumuslimanske tenje, kao i irenje pogrene slike o Muslimanima.

Za predstavljanje Bonjaka u svijetu posebno je zasluen Adil Z., koji je uestvovao na XIII
kongersu Liberalne stranke Njemake gdje je delegatima govorio o muslimanima u Evropi.
Ista emigrantska grupa je provodila djelatnost i u islamskim zemljama.

,, Bonjatvo naa nacionalna identifikacija je naslov uvodinka Bonjaki pogleda, iz

1963. godine. kojim je najjasnije odreena bonjaka nacionalna misao uz ocjenu
dotadanji ,, opredjeljivnja bosanskim muslimana u Srbe ili Hrvate, bilo politike a ne
nacionalne naravi. Dalje, bonjatvo se ne smatra nacionalizmom jer mu nedostaje agresivnost
i ekskluzivizam.

Grupa bonjakih intektualaca, 1963. god. je osnovala Liberalni demokratski savez

Bonjaka-Muslimana. U rezoluciji su iznijeti stavovi ove organizacije. Naglaen je pozitivni
odnos prema bosanskoj teritorijalnoj cjlovitosti i bonjakoj nacionalnosti kao nacionalnoj
nominaciji bosanskih muslimana.

Uporedu sa Bosanskim pogledima ideja bonjatva razvija se i podupire unutar jednog kluba
bonjake emigrantske inteligencije u SAD-u,Chicagu. Oni su se okupljali oko kluba
Bonjak, a putem radioprograma ,, Glas Bonjaka interpretiraju bonjatvo i njegov znaaj
za bosanske muslimane.

13
Glasovi bonjake politike emigracije u korist ,, bonjatva sa obzirom na narav
komunistikog sistema u Bosni nisu mogli imati takvu snagu da se odupru drugaijem
nacionalnom nominiranju bosanskih muslimana od ,, Muslimana.. Tek je agresija na BiH
prizvala Bonjatvo i svijest i volju samih Bonjaka, mada je i tada ostalo pitanje
razumjevanja njegove naravi!!!

3. Alija Izetbegovi i trei bonjaki muslimanski preporod

90- te godine su doba treeg bonjakog muslimanskog preporoda u XX. st. Prvi preporod
je bio predvoen Baagiem i Mulabdiem, nastao je poetkom XX. st., a drugi je nastao 70-
tih godina, predvoen sa Rizviem i Purivatrom. Prevladavajue su se oba preporoda odvijali
u krugu inteligencije. Oba ta preporoda su se odvijala na polju kulture , a trei se preporod iz
kulture i nacije preselio u politiku, iz inteligencije u narod. Njime su Bonjaci izali na
savremenu povjesnu pozornicu sa zahtjevom za vlastitu slobodu. Predvodio ga je Alija I., pa
nakon toga Bonjaci osnivaju svoju prvu politiku stranku SDA, i obnavljaju rad kulturnog
drutva Muslimana ,,Preporod .

Osnivanje stranke SDA

SDA je utemeljena na osnivakoj skuptini 26. maja 1990. u Sarajevu. Predsjednik stranke je
bio Alija I., dok su podpredsjednici bili Adil Z., Salim abi i Mirsad eman, sekretar je bio
Muhamed engi.

Utemeljenju je prethodila inicijativa za osnivanje bonjake politike stranke. Utemeljitelj

stranke je Alija I., a njeno idejno jezgro su inili ljudi koji su sa njim osueni 1983. godine,
kao i neke linosti ranijeg mladomuslimanskog kruga i bonjakog nacionalnog pokreta. 13.
jula 1990 SDA registrirana nadlenom sudu kao politika stranka , prva pored tada vladajug
saveza komunista, ime je otvorila tokove politikog pluralizma u Bosni . Stanka nije imala
nacionalni predznak jer je to tadanji zakon zabranjivao. Stranka je ubrzo prela na opi
nacionalni pokret , od jula do novembra odrano je nekoliko osnivakih skuptina, SDA, u
optinam u BiH, u Sandaku i u Hrvatskoj.

Na prvim postkomunistikim izborima u BiH 1990. godine ova stranka je osvojila gotovo sve
bonjake glasove, sa 44 poslanika mandata, u bosanskom parlamentu ona je predstavljala
najjau politiku stranku. Poetkom 1991. godine bonjaki intektualci odredili su bonjaki
nacionalni interes glede dogaanja i radnji usmjereni na prestoj jugoslavenske komunistike
zajednice. Stavovi izneseni u Rezoluciji muslimanskih intektualaca, poznatoj kao Rezolucija

14
84, predstavljaju osnove bonjakog djelovanja 90- tih godina. Donoenje Rezolucije
potaknuo je i odluujue oblikovao Rusmir Mahmutehaji. Neki od stavova Rezolucije su
da se suverenitet BiH mora uvaavati i potovati u svim postojeim dogovaranjima o novom
ureenju odnosa meu jugoslavenskim narodima i republikama.

Nacionalni interesi Muslimana moraju biti uvaavani, demokratski dijalog i dosljedno

potivanje pravne drave predstavljaju jedini prihvatljivi put za rijeavanje jugoslavenske
krize.

10. juna 1991. godine Bonjaci su posredstvom SDA, izdali Proglas u kojem trae
suverenu i ravnopravnu BiH. Dan prije Proglasa doneena je odluka o obrazovanju savjeta
za nacionalnu odbranu pri SDA. Taj savjet je oblik bonjakog ustroja odbrambenih snaga.
Njime Bonjaci prihvataju mogunost vojnog i ratnog rijeenja jugoslavenske krize i poinju
oruane pripreme za odbranu naroda, drave, vjere. Istovremeno Alija I. u ulozi predsjednika
R BiH sudjeluje u iznalaenju mirovnog raspleta krize. U tu svrhu 1991. god. sastaju se
predsjednici jugoslavenskih republika. Za Hrvate, Srbe i Slovence Jugoslavija se morala
raspasti, dok su Makedonci Bonjaci nudila tzv. Izetbegovi-Gligorov prijedlog o
konfederalo- federalnom peustroju savezne drave, prema kojem bi Jugoslavija opstala kao
sloena drava sa labavim vezama njenih alanica. Ovaj prijedlog vie se inio kao pokuaj
kupovanja vremena pred neizbjeni rat, nego kao rijeenje jugoslavenske krize.

Referendum za nezavisnost BiH 1.3. 1992. krajnji je doseg Izetbgovieve politike. Na

referendumu za suvrenu i nezavisnu BiH izjasnilo se ukupno 64, 31% graana. Veina
glasakog tijela inili su Bonjaci i Hrvati, a referendum je bojkotirao onaj dio Srba koji je
politiki usmjeravala SDS.

Ovim referndumom BiH je postala ravnopravna sa ostalim zemljama jugoistone Evrope.

Sve do tad ona je uvala svju teritorijalnu cjelovitost i ustavno- politiku autonomnost u
kviru sloenih i nametnutih dravni oblika. 6. aprila 1992. BiH je primljena i u OUN.

3.Bonjaka politika na pragu XX. st.

Politiki poloaj Bonjaka u XX. st. dijelom pristie iz njihovog razumjevanja sebe, a
odreujue, i iz njihovog razumjevanja od drugih, prije svega Srba i Hrvata. Unutar
bonjakog naroda dugo nije bilo intektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredile
naela bonjake opstojnosti, iz razloga to bonjaaka inteligencija nije imala politiki
prostor za gradnju takvog nacrta. U krajnje oteanim politikim uvjetima najsvjesniji dio

15
 bonjake inteligencije, posebno 80- tih i 70- tih god. , odluujue doprinosi ouvanju
vlastitog naroda. Oteavajaui inoca bonjake politke razvoja bili su : meunarodne
priilike, velikosrpska narav prve, komunistika narav druge cJugoslavije, srpske i hrvatske
pretenzije i sl..

Bonjaka politika izrasta 90- tih godina XX. st. Meunarodno priznanje dravnosti BiH
je uinak ukupnih bonjakih politikih nastojanja u XX. st., zatim politikog rada i
stremljenja sih bonjakih politikih sudionika.!!!

Boji M.

Socijalistika Jugoslavija i bosanski muslimani (1945-1999)

Bosanski muslimani i njihov poloaj u vrijeme dravno centralistikog ureenja (1945-1966)

Proces reafirmacije Muslimana kao nacije i kao jednog od ravnopravnih jugoslovenskih

naroda trajao je skoro 15 godina. ezdesetih i poetkom 70-ih godina odrano je vie
znaajnih konferencija i sastanaka na kojima se diskutovalo o Muslimanima kao posebnoj
naciji. Nosioci tih prvih javnih kao i prvih pisanih radova (od 1961 do 1972) o Muslimanima
bili su: Muhamed Filipovi, Hamdija emerli, Atif Purivatra, Avdo Humo, Rua Petrovi,
Husein ozo, Avdo Sueska, Mustafa Imamovi i drugi.

Proces postepenog naputanja centralistikog dravnog ureenja

Ni donoenje Ustava kao "Povelje samoupravljanja" nije znailo automatsku likvidaciju i

prestanak doba konfrontacije izmeu unitaristiko-centralistikih snaga i snaga za jaanje
procesa demokratizacije. I savezni i republiki ustavi iz 1963. oznaavali su politiku
prekretnicu i poetnu nadmo snaga koje su bile za drutvenu reformu, ali nisu doprinjeli i
njihovu prevagu. To se odraavalo i na meunarodne odnose, a posebno na reanimaciju
nacionalnog identiteta muslimana nakon 1963. godine.

Antimuslimanska kampanja u Srbiji

16
Podaci o stvarnom i procentualnom ueu bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana u vrhovnim
tijelima Republike u BiH i u SFRJ

U mnogim podrujima ivota Srbi su imali prevagu u hijerarhijskoj strukturi drutva, dok su
jugoslovenski Muslimani za itavo vrijeme postojanja socijalistike imali marginalistiku
ulogu. Jedan od dokaza je to je u JNA decenijama starjeinskog kadra iz redova Muslimana
nije bilo vie od 0,5 do 2,4%. Najvei dio vojnostarjeinskog i politiko-partijskog kadra bili
su Srbi (preko 60%) i Crnogorci (preko 6%) dok je svihostalih naroda i narodnosti bilo oko
30%.

U Saveznom sekretarijatu za unutranje poslove od ukupnog broja zaposlenih bio je krajnje

zanemarljiv broj Muslimana. Posljednjih godina od 14 visokih funkcionera SSUP-a koje je
uputila vlada SR BiH niko nije bio Musliman.

BiH u svestranom privrednom i drutvenom usponu 70-ih i 80-ih godina

BiH je u drutvenom i privrednom razvoju 70-ih i 80-ih godina doivjela svestrani preobraaj.
Historijski razvitak BiH nakon zavretka II svjetskog rata dijeli se na dva perioda. Prvi je
trajao od 1945. do polovine 60-ih godina. U njemu je ova zemlja imala u neelu ravnopravan
status. Podreena je dravnom centru i vezana uz Beograd. Njeni privredni i industrijski
resursi su usmjereni na teku industriju, rudarstvo, eksploataciju uma, velike hidroelektrane.
Potisnut je razvoj infrastrukture i civilizacijsko-tehnolokih uvjeta i standarda. Okonanje tog
razdoblja poelo je polovinom 60-ih godina 1968. raspisan je narodni zajam za izgradnju
novih puteva sa ciljem da asfaltni put povee sva vea naselja i mjesta. BiH je za kratko
vrijeme izgradila 3000 km asfaltnih puteva. Potom je pokrenuta akcija za izgradnju 1000
kola i toliko javnih biblioteka. irom republike je razvijena mrea osnovnog, srednjeg i
visokog obrazovanja ukljuujui i visokokolske institucije. Visoke kole i fakulteti su
otvoreni u mnogim gradovima Doboj, Zenica, Biha i drugi. Sada je do najzabaenijih naselja
i kua u selima dospjela elektrina energija, voda, telefoni. Razvija se i turizam, podiu se
novi hoteli, sportsko-rekreacioni centri za zimske i sve druge sportove. Brojem stanovnika
(preko 4 miliona i 300 000) BiH je gotovo dostigla rep. Hrvatsku. U okviru federativne
zajednice BiH nije vie bila objekat za koji bi se otimale Srbija ili Hrvatska. Ona je sada
ravnopravan subjekt koji je u svemu uvaavan. Veliki nedostatak i greka u ovako svestranom

17
razvoju zemlje bio je taj to Partija i podjela vlasti nisu dozvoljavale razvoj nacionalnih
kultura i njegovanje nacionalnih tradicija bih naroda.

RASPAD SFRJ I ODBRANA DRAVNOSTI I SUVERENITETA BIH (1990-1991)

Na kraju osme decenije XX stoljea Jugoslaviju je potresla snana kriza Republike i pokrajine
su zahtjevale vii stupanj samostalnosti u okviru federalnog ureenja zemlje. Srbija je pruila
snaan otpor tim procesima. Ona je eljela da ostvari svoju dominaciju nas ostalim
republikama kroz tzv. vrstu federaciju. Odupirala se refomskom bloku Hrvatske i Slovenije
koje su teile uvoenju politikog pluralizma, trine ekonomije, pretvaranju drave u labavu
konfederaciju sa osloncem na EZ. Reformski blok su podravale SAD i EZ. RUkovodstvo
BiH se opiralo prikljuivanju bilo kojem od ova dva bloka. Srpske i hrvatske opozicione
snage BiH vremenom su se ukljuile u politiku igru svojih matinih republika Srbije i
Hrvatske. Sukob izmeu sva spomenuta bloka bio je najvei 1989. i 1990. godine. Slovenija i
Hrvatska su se definitivno opredjelile za viepartijski sistem. Zakazale su izbore za proljee
1990. Srpski blok je preko medija nastavio kritiku referendumsku politiku Ante Markovia
koji se tada nalazio na elu Savezne vlade. Najvei sukobi te dvije struje oitovani su na
Sjednicama koje je u to vrijeme sazivao CK SKJ. Sve se iskazivalo kao kriza SKJ. Do
definitivnih razlaza ovih dviju strana dolo je na 14. vanrednom kongresu SKJ odranom u
Beogradu od 20. do 22. januara 1990. godine

Slovenaki delegati su zbog odbijanja njihovih prijedloga za preureenje zemlje napustili

kongres. Hrvatski delegati su predloili da se zbog toga prekine kongres to je odbijeno pa su
ga i oni napustili. Kongres je potom napustila i veina delegata iz BiH i Makedonije. Njegov
krah je oznaio konaan raspad Titove Jugoslavije. Iz Srbije su od S. Miloevia i vrhova JNA
dolazile otvorene prijetnje zbog osamostaljivanja republika. Nakon raspada SKJ u BiH je
pojaan proces demokratizacije politikog ivota. CK SKBiH donio je odluku o slobodi
organizovanja politikih partija. Jedini uvjet je bio da nisu zasnovane na nacionalistikim
platformama. U srpskim graanskim i pravoslavnim medijima prva polovina 1990. ispunjena
je propagandom protiv "zapadnih katolikih republika" i protiv islama i Muslimana. Stalno se
govorilo i pisalo o "opasnosti od islamskih fundamentalista", "o izmiljenoj muslimanskoj
naciji".

18
U jesen 1990. na izborima u BiH pobijedile su zajedno tri nacionalne stranke: SDA (vodstvo
Alije Izetbegovia), SDS (Radovana Karadia), HDZ. Te tri stranke ustrojile su vlast u BiH
po principu trojne podjele. Analitiari su odmah upozorili na neprirodnost, nefunkcionalnost
ove podjele. Da su bili upravu odmah se pokazalo. Cijela 1991. i poetak 1992. protekli su na
blokadama rada Skuptine RBiH. Dok su zvanine vlasti BiH i vladajui Savez komunista
borili protiv formiranja nacionalnih stranaka, dotle su susjedne republike nelegalno stvarale
svoje uporita i organizacije nacionalnog karaktera. Agresivni nasrtaj nacionalnih voa,
formiranje nacionalnih partija u Srbiji i Hrvatskoj sa pretenzijama prema BiH, viegodinja
negiranja Muslimana kao naroda, uticale su na formiranje muslimanskih politikih partija.
Prva politika stranka sa muslimanskim predznakom formira se u martu 1990. godine na
podruju Slovenije pod nazivom Muslimanska demokratska stranka. Ubrzo je pod istim
nazivom formirana stranka i u Zagrebu. U martu 1990. u Sarajevu je odran javni sastanak
inicijativnog odbora za osnivanje SDA. Odbor je imao 40 lanova iz raznih profesija. Na elu
odbora bio je A.I. Stranka je formirana dva mjeseca kasnije 26.5.1990. Od poetka se
deklasirala kao demokratska graanska stranka. U programskoj deklaraciji istaknuto je da se
stranka zalae za novi dogovor "est historijskih naroda Jugoslavije". Izjasnila se za ouvanje
Jugoslavije i u njenim okvirima savremene i ravnopravne BiH. SDA je prihvatila naela
AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a da je BiH i muslimanska i srpska i hrvatska. Predsjednik stranke
postao je A.I., a potpredsjednik A. Zulfikarpai. Zulfikarpai je nastojao da SDA u nazivu
dobije pridjev "Bonjaka", ali u tome nije uspio. O odnosima sa Islamskom zajednicom A.Z.
je izjavio: "Nai odnosi e se temeljiti na obostranom uvaavanju". Neposredno prije izbora, u
toku ljeta i jeseni 1990. godine u BiH SDA je odrala mnoge mitinge, organizovala odbore i
ogranke. U N. Pazaru je osnovan ogranak SDA za Srbiju. Za predsjednika je izabran dr.
Sulejman Ugljanin. Na elu ogranka u Hrvatskoj bio je emso Tankovi.

U julu 1990. u Sarajevu je formirana Srpska demokratska stranka (SDS) sa dr. R. Karadiem
na elu. Njen program se zasnivao na parlamentarnoj demokratiji i ureenju Jugoslavije kao
moderne drave na federativnom principu. Istaknut je i cilj da se okupe svi Srbi u BiH.

SK BiH je promijenio ime u SDP (Socijalistika demokratska partija). U svom novom

programu se izjasnila za parlamentarnu demokratiju, trinu privredu, za federativnu
Jugoslaviju i unutar nje za BiH kao suverenu republiku. U septembru je osnovana i HDZ za
BiH. U njenom programu je istaknuto "pretvaranje BiH u demokratsku, parlamentarnu,
viestranaku dravu". to se tie Jugoslavije ta stranka je slijedila stvaove svoje matice u
Hrvatskoj. U rukovodstvu HDZ-a za BiH gotovo etvrtinu lanova su inili Muslimani. Na

19
njenom elu je bio Davorin Perinovi koji je insistirao "na integritetu i suverenosti BiH". I
njega i Muslimane iz tog rukovodstva smjenila je centrala HDZ-a iz Zagreba. HDZ-u za BiH
nametnuto je "da BiH-u ne vide bez Hrvatske, ni Hrvatsku bez BiH".

Previranja su zabiljeena u rukovodstvima jo nekih stranaka. U septembru 1990. SDA su

napustili A. Zulfikarpai, dr. Muhamed Filipovi, predsjednik SDA u Banja Luci Hamza
Mujagi, te predsjednik SDA za Sarajevo Fehim Nametak. Objanjenje je u javnosti dao A.
Zulfikarpai. Uzrok njegovog naputanja elnitva SDA on je oznaio pojaanim
djelovanjem "klerikalnog krila" unutar stranke. Rekao je da se na zborovima SDA pojavljuju
grupe fundamentalista obueni u istonjake nonje, da se na istim zborovima mae
islamskim zelenim zastavama. Prema dr. M. Filipoviu u SDA su postojale "dvije vrste
neprijatelja". U prvoj su korijenisti, fanatici, osvetoljubivci, koji u prvi plan stavljaju vjerske,
ideoloke i nacionalne ciljeve. U drugoj su ljudi dirigovanog djelovanja. A.I. je ta
principijelna razilaenja u vrhu stranke prebacio na borbu za vlast. On je glavni uzrok sukoba
vidio u tome to je A. Zulfikarpai "htio prigrabiti vlast, kako u stranci, tako i u Republici".
Stranci je pristupio i Fikret Abdi iz Velike Kladue. On je pokuao izgladiti taj spor, ali nije
uspio. Oni koji su otili iz SDA su formirali svoju stranku - Muslimansku bonjaku
organizaciju (MBO) sa predsjednikom A. Zulfikarpaiem i potpredsjednikom M.
Filipoviem. Meu ciljeve stranke uvrteno je propagiranje bonjatva, ruenje
jednopartijskog sistema, uspostavljanje demokratije. Odlukom Saveza komunista i dravnih
organa BiH dozvoljeno je obnavljanje i formiranje kulturnih i prosvjetnih nacionalnih
drutava. Tako je u Sarajevu ponovo obnovljeno Srpsko kulturno prosvjetno drutvo Prosveta,
u septembru hrvatsko kulturno drutvo Napredak i 5.10.1990. kulturno drutvo Muslimana
Preporod.

Prvi viestranaki izbori

U kampanji u jesen 1990. najaktivnije su bile SDA, HDZ i SDS, a takoer i SK-SDP i MBO.
Prve tri su nastojale to vie pobuditi nacionalna osjeanja. Prvi viestranaki izbori su
odrani sredinom novembra 1990. godine.

SDA je dobila 87 poslanikih mjesta. Poto nijedna stranka nije imala apsolutnu veinu pa su
se dogovorile o partnerstvu. Zauzele su funkcije u parlamentu. Za predsjednika skuptine

20
izabran je Momilo Krajinik iz SDS-a, za potpredsjednika Mario Ljubi iz HDZ-a, dok je za
generalnog sekretara izabran Avdo ampara iz SDA. Od ukupno 22 ministarska poloaja 10
je pripalo SDA, 7 SDS-u, 5 HDZ-u. Vlada je formirana tek krajem januara naredne godine.

Novembarska pobjeda opozicionih stranaka znaila jekraj socijalistikog ureenja u BiH.

POKUAJ LIDERA BIH I SRBIJE DA JE PODIJELE

Otvoreni rat u Jugoslaviji poeo je nakon to je proglaena samostalnost najprije Slovenije, pa

Hrvatske. Zaotravanjem odnosa izmeu Srbije i Hrvatske vladajui reimi su sve vie u te
sukobe uvlaili SDS za BiH i HDZ za BiH. SDS je od formiranja trojne vlade u BiH bila na
strani Srbije. Provodila je njen nacionalni program. Taj program je krajem 80-ih godina jasno
definisan za BiH. Predviao je ukljuenje te republike u sastav Jugoslavije kao primarno
rjeenje ili njeno rasturanje i podjela sa Hrvatskom kao sekundardno rjeenje.

I HDZ za BiH je provodila dodue postepeno i suptilnije program nacionalne politike iz

Zagreba. Franjo Tuman je vie puta pokuao da se nagodi sa S. Miloeviem o podjeli BiH.
Poetkom januara 1991. grupa od 84 najpoznatija muslimanska intelektualca objavila je
rezoluciju o aktuelnoj situaciji u zemlji. U toj rezoluzciji istaknuta su tri bitna stanovita kod
Muslimana, a to su: mora se potovati suverenitet BiH u predstojeim deavanjima,
nacionalni interesi Muslimana moraju biti uvaavani i nepovredivost granica BiH. Rezolucija
je objavljena neposredno pred poetak razgovora predsjednika predsjednitva o buduem
ustrojstvu Jugoslavije, a unutar nje i poloaj BiH.

SDA je u januaru 1991. godine podnijela u Skuptini SR BiH na raspravu tekst "Deklaracije o
dravnosti i nedjeljivosti BiH". Uz to je predloeno da se istovremeno donese i ustavni zakon
o nazivu i dravnim simbolima (grbu, zastavi i himni) Republike. Prijedlog Deklaracije je
naiao na otro protivljenje lanova SDS-a. Deklaracija je usvojena tek u jesen 1991. godine.
Do tada je SDS razgradio gotovo itave dravne strukture BiH. Nakon izbora i formiranja
najviih republikih tijela i organa vlasti, grupa od 92 bih intelektualca raznih nacionalnost u
Sarajevu je objavila bosansku "Povelju 92" o novom historijskom dogovoru BiH i
Jugoslavije. Povelja sadri i preporuku od 14 taakau kojim se istie:

21
-nosioci suvereniteta BiH su svi njeni graani

-Svi su ravnopravni

-BiH je suverena i neprikosnovena drava koja zajedno sa drugim republikama uestvuje u

dogovoru o Jugoslaviji

-postojee granice BiH su trajne i nepovrjedive

-BiH i Jugoslavija moraju postati dio evropskih integracija na civilovan, miran i demokratski
nain. Ni jedan od ova dva dokumenta (Povelja i Rezolucija) nisu dobile podrku republike
skuptine.

Integritet i suverenitet BiH ugroavani su opstrukcijama SDS-a. Ona je uveliko provodila

reorganizaciju unutar BiH. Osim toga, na najrazliitije naine je razgraivala temelje
dravnosti BiH.

Afera AGROKOMERC
Tvornica Agrokomerc nastala je 1969 god. iz ope zemljoradnike zadruge. Do 1972.
tvornica je nosila naziv Agromerkatilija. Radma grupa koju je formiralo izvrno
vijee SR BiH 5. juna 1987. god. radi indicija koje su se pojavile o nezakonitom
poslovanju, prikupila je niz statistikih pokazatelja razvoja tvornice. Na elu ove grupe
je bio Kasim Umevi, zamjenik guvernera Narodne banke BiH. Neto ranije, tanije
17. marta 1987. god. formirana je komisija za Agokomerc koja je bila pod
jurisdikcijom republikoe policije, odnosno Slube davne bezbjednosti ( SOB). Rad
ovog organa je najznaajniji kada se govori o aferi Agrokomerc i o nainu na koje je
afera pokrenuta obzirom da je uloga republike policije postala tako znaajna da se
skoro nita moglo rijeavati bez prisustva Duka Zgonjanina- naelnika SDB-a.
Analiza Radne grupe Republikanikog Izvrnog vijea pokazalo je da je tvornica od
1982. do 1986. godine poslovala vrlo pozitivno i da je imala izvoznu orijntaciju.
Nekoliko je miljenja o periodu u kojem su se razili Agrokomerc i SR BiH glede
razdvojenih planova velikokladuke tvornice. 1984. god. Izvrno vijee BiH je na
sjednici upozorilo da Agrokomerc ne moe ii u nove investicije, to je bilo u skladu sa
politikama republikanikog vrha. Tada je uprava Agokomerca navodno napala
bosanskoherc. rukovodstvo zbog ,, maehinskog odnosa Republike prem Krajini.
Utjecaj oruanih snaga na Agrokomerc
Veoma rano u razvoju Agrokomerca uplele su se i oruane sile SFRJ

22
odnosno OS, to su ustvari dvije komponente koje su sainjavale OS, a to su :
Teritorijalna odbrana ( TIO ) i JNA. Jedna od stvari koja pokazuje koliki je bio stupanja
umjeanosti JNA u zbivanja u Bihakoj Krajini jeste odobrenje izdato Agokomercu da
moe servisirati vojna vozila. Uvelikoj Kladusi nije bilo ni kasarni ni vojske stoga ovaj
podatak ud uzme li se u obzir da se u tom servisu kako to neki tvrde mogao sklopiti
tenk , slika onda postaje jasnija. Stoga ne udi to je F. Abdi, kada je otkrivena
malverzacija sa mjenicama, pokazao svoju osorost i ,,upitao bh. vrh zna li on da su
Krajnici naoruani. Nije jasno zato Biha ili Karlovac nisu dobili pravo na
servisiranje vojih vozila jer su bili u mogunosti to raditi.
Jedini logian odgovor bi bio da je podruje V.Kladue i Cazina trebalo kao
odbrambeni koncept koji se poeo izgraivati jo od 1968. god., a posebno nakon
strategijskog teita odbarne sredinom 80- tih godina, postati logistiko sredite
Jugoslavije. Znaajna linost koja je imala presudnu ulogu u u dogaajima i tokovima
privrede u politici Bihake krajine, a posebno Agrokomerca bio je Hakija Pozderac.
Obzirom da je ve dugi niz godina bio u organima Federacije, njegove veze su bile jake
i pouzdane. ak je vaio i za uvara neizbrojnih tajni. Bez njega itav plan o
Agrokomercu kao velikom savezniku vojske ne bi bio provodiv.

Afera Agrokomerc i velikosrpska politika

,, Afera Agrokomerc poinje izbijanjem poara koji se dogodio 25. januara 1987. god.
Nakon poara SDB je ula u Agrokomerc i uspostavila kontrolu nad tvornicom.
Odmah po ulasku u Agrokomerc Duko Zganjanin je obavijestio Milana Uzelca da
postoje indicije o drugim nezakonitostima koje su ozbiljnije od nepostavljanja
protupoarnog sistema. Upravo kad se desio poar, to je veoma indikativno, poela je
provjera platnog prometa i posebna provjera poslovanja ove firme. BiH Predsjednitvo
je prvi put raspravljala o Agrokomercu na sjednici 19. aprila 1987. god. i tada se dala
podrka tvornici. Zapravo je predsjednitvo do sjednice iz 11. 8. iste godine, bilo na
poziciji podravanja razvojnog programa velikokladuke tvornice.
Satnje u Jugoslaviji, pa samim tim i u BiH pred poetak ,, Afere Agrokomerc bilo je
veoma kaotino. Uruavanje komunizma se sve vie naziralo, a u Jugoslaviji su
dominaciju preuzimali nacionalizmi.
Izrazito znaajnu uloga u ovoj aferi odigrao je bankarski sektor u Jugoslaviji. Naime,
banke su bile te koje su planirale ogromna sredstva za Agrokomercu. U janaru 1987.

23
sve su se nalazile na podruju SR Srbije ( Ljubljanska banka- Novi Sad,
Jugoslavenska banka, Jugopetrol banka Beograd, Osnovna banka Pritina).
Iako je Branko Mikuli kao dugogodinji predsjednik SIV-a i ka politiki predstavnik
BiH inzistirao i na odgovornosti bankarskog sektora u vezi finansijske malverzacije
Agrokomerca, to se ipak nije dogodilo. Bankari su imali veoma jakog i utjecajnog
zatitnika- Slobodana Milisevia. Negova povezanost sa bakarskim krugovima
doprinjela je tome da ga se lino povee sa aferom Agrokomerc. U prilog toj tvrdnji
ide i oprost duga Agrokomerca. Da je u augustu 1987. god. poelo unitavanje BiH
preko Hamdije Pozderca potvruje i niz injenica. Delegacija JNT- a ( Jugoslavenskog
trinog novca ) je 30. jula u Sarajevu ponudila katastrofalne uvjete za saniranje
mjenine afere. Vostvo JNT- a je bilo voljno da dug Agrokomerca pretvori u
trogodinji kredit, koji bi u potpunosti na sebe preuzela Privredna banka Sarajevo, to
znai BiH. Kamate su bile tako velike da bi se vratilo duplo vie novca . Nakon niza
konsultacija rukovodstva Privredne banke Sarajevo ipak je, nemajui izbora, banka
odluila da prihvati uvjete. No ovo su iz Republikanikog zavoda za zakonodavstvo
SR Srbije hitno reagiralo ,rekavi da je potez JNT bio ishitren i da nije u skladu sa
zakonom. Inzistirali su da se cijeli problem rijei sudskim procesom. Pojavile su se
tendencije da se povea prinudna uprava nad BiH. To je bilo jedno od kljunih pitanja
na sjednici CK SKJ, koja se odrala 8.9. 1987. god. u Beogradu. Miloevi je u svom
izlaganju potvrdio nepopustljive stavove saveznog rukovodstva o ovom pitanju. On je
takoer diskvalificairo bh. rukovodstvo uinivi ga nesposobnim i podrao je prijedlog
organizacijskog politiara Vidoja arkovia da se oformi komisija za rijeavanje ovog
problema. Na ovoj sjednici je bh. politika izgubila samostalnost. Na proirenoj sjednici
Predsjednitva CK SK BiH, odranoj 12. 9. 1987. god. Hamdija Pozderac je dao
ostavku. Na sjednici je utvreno da Hakija Pozderac imao politiku odgovornost za
dogaanja oko Agrokomerca. Optunica je podignuta od strane vieg javnog tuilatva
u Bihau 29.2. 1988. god. Suenje je poelo 5.5. 1988. nekoliko mjeseci nakon
pritvaranja Fikreta Abdia, Hakije Pozderca, Alije Aleevia, Ibrahima Mujia i dr. Tad
je poela i politika igra oko BiH. Meu mnogim intrigama ovog suenja , posebno je
zanimljivo to to je JTN oprostio Agrokomecu dug koji mu je samo dvije godine ranije
elio pretvoriti u nepovoljni kredit.
Hakija Pozderac je osloboen po 114 lanu Krivinog zakonika, a Abdievu odbranu je
preuzeo beogradski advkat. No na ovom suenju je osloboen i sam Abdi. Za nejgovo
putanje na slobodu postoji nekoliko argumentacija. Neki smatraju Miloevia

24
 kljunim za rijeavanja sluaja i samim tim putanje Abdia na slobodu. Po drugoj
argumentaciji upravljaki vrh JNA je stajao iz pokretanja fere Agrokomerc, a kada je
puten Hamdija Pozderac iz zatvora isto je uinjeno i sa Abdi,, i sa nim je JNA odmah
uspostavila bliske kontakte. Obzirom na dotadanju Abdievu suradnju sa vojnim
vrhom nimalo ne udi njegovo pristajanje uz novi koncept u kojem je on dobio svoju
,, Grofoviju.
Ovu opeprihvaenu tezu o velikosrpskom konceptu i njegovom interesu u aferi
Agrokomerc ponudilo je vie autora. Nebitno da li je potencirano da je Abdia
vrbovao vrh JNA ili pak Miloevi, on je radio za iste ciljeve.

General Nikola Ljubii je sigurno imao znaajnu ulogu u pridobijanju Abdia za

velikosrpsku stvar.Uzme li se u obzir i injenica da je Ljubii inicirao destabilizaciju
Agrokomerca i predao ga u ruke Armije radi ruenja Hamdije Pozderca, time je on kao i
itava vojska do grla umjeana u itavu priu. Sve ove tvrdnje dobivaju na znaenju kada se
sagleda vremenski okvir 1971.- 1991. god. i kada se u tom periodu sagleda pozicija Fikreta
Abdia u procesu demokratizacije drutva i prvi

25