1

Zagreb, lipanj 2014.

prvo izdanje

2
Za Maru, da zna kako i za to

3
 1. poglavlje
Hrvatska: Ono gdje nije Rusija

Svoju sam suprugu upoznao jedne no i u provincijalnom

mjesta cu u Oklahomi. Mislio sam da je iz Rusije. Slu ajno je to
bila jedna od najhladnijih no i godine, a na a ve ernja nastava iz
komparativne politologije upravo je zavr ila. Dok sam kao i ostali
studenti urio prema svom autu, pogledom sam pratio Vanu koja
je odlazila u studenu daljinu, hodaju i preko kampusa prema
domovima gdje su ivjeli svi inozemni studenti. Vidjelo se da je iz
Europe: visoka i vitka, tvorila je elegantnu, titravu sjenu. Ruku
zabijenih u d epove i pognute glave, uvojcima duge kose stvarala
je aureole pod uli nom rasvjetom. ak su joj i koraci na neki na in
odisali profinjeno u kakve nije bilo u trapavom ga enju nas
Oklahomaca na putu prema parkirali tu.
Budu i da je bilo ledeno, pomislio sam da bi bilo ba pristojno
i d entlmenski od mene ponuditi joj da je povezem. U isti mah,
zabrinuo sam se da bih tom ponudom izazvao u njoj marce
krajnje nelagode. Rastrgan izme u elje da budem ljubazan i
potrebe da ne ispadnem udak, sjeo sam u auto i krenuo, te na
pola puta do izlaska na glavnu ulicu odlu io ipak joj ponuditi da je
odbacim. Vratio sam se istim putem, te se odvezao u smjeru kuda
sam pretpostavio da je oti la, ali od nje nije vi e bilo ni traga ni
glasa. Stopila se s no nim mrakom poput duha. Kad sam okrenuo
4
ku i, pomislio sam: to sad, iz Hrvatske je. Sigurno je navikla na
hladno u.

Nisam se mogao grdnije prevariti. Kako se ispostavilo, Vana je

zapravo iz Splita, drevnoga grada na Jadranskome moru. Ne samo
da je u Splitu rijetko kad ledeno, nego je godi nja prosje na
temperatura 19,3 stupnjeva Celzija, i to je jedno od najsun anijih
mjesta u Europi.
Jasno, kao ve ina Amerikanaca, nisam ba znao ni gdje je, pa
ak ni to je Hrvatska. Kao to se vidi iz mog primjera, ak i nama
koji studiramo dobro bi do la zemljopisna poduka. S druge
strane, kladim se da ni ve ina itelja Hrvatske, ak i Europe, ne bi
mogla brzo prona i Oklahomu na karti Amerike. Tako da smo
izjedna eni. Ili, ne ba . Problem s time to nisam znao gdje je
Hrvatska le i u tome to nisam ak ni znao to ne znam. Bio sam
uvjeren da znam gdje je Hrvatska: Negdje u RUSIJI! Manjkavost
moga geografskog znanja spregnula se s apsurdnom
samouvjereno u. Koji smo mi zakon! Ameri!
Dio krivnje za to neznanje le i na zemljopisu samog SAD-a.
Mi ivimo izme u dva golema oceana i skloni smo strpati sve s
druge strane u kategoriju tamo negdje . Odrastanje u Hladnom
ratu nije naro ito pripomoglo u tome. Su avanje vidika bipolarnog
politi kog svijeta krajnje je pojednostavilo geografiju. Ako je
neka zemlja bila europska i komunisti ka, bila nam je ruska, to je
zna ilo da ba sve to le i iza eljezne zavjese ima komatozne
zime, ekanja u dugim redovima i tu ne, tu ne stanovnike koji
jedva ekaju obu i levisice i najesti se u McDonald su. U mojoj se
glavi karta hladnoratovskog svijeta dijelila na slobodne, arolike,
vedre demokracije i mra ne, represivne prostore Carstva zla .
Pojedinosti nisu bile bitne. Zato, kad je Vana na nastavi rekla da
je iz Hrvatske, zaklju io sam: Hrvatska, e enija, Dagestan,
Azerbejd an, Jugoslavija, Srbija, Sibir, Belarus, Armenija,
Bugarska, Ukrajina, Moldova jedno te isto. Sve su to biv i
komunisti. Sve je to sirotinja. Sve je to razoreno ratom. Sve je to

5
neko pripadalo nekom velikom govnu koje se raspalo na
milijardu sitnijih govanaca.
Tek kada sam nakon nekih mjesec dana slu ajno pogledao
staru kartu Sovjetskog Saveza iz National Geographica iz 1988.
shvatio sam da: a) socijalisti ka federacija u kojoj je Hrvatska
neko bila, Jugoslavija, nije uop e pripadala Sovjetskom Savezu, i
b) Hrvatska JE. PREKOPUTA. ITALIJE. to Italije To je
popratila sljede a epifanija: Opa. Pa tamo po svoj prilici i nije
naro ito hladno. (Diplomirao sam s peticom, dame i gospodo! S.
Peticom!) Zaintrigiran vi e vlastitim neznanjem nego bilo kakvim
konkretnijim zanimanjem za Hrvatsku, po eo sam malo
istra ivati.
Koji dan potom pru ila mi se prilika da iskoristim svoja
saznanja. Pod desetominutnim odmorom na e ve ernje nastave,
kad je Vana oti la zapaliti s jo nekoliko studenata, netko ju je
upitao o Hrvatskoj, Jugoslaviji i komunizmu. U pitanju je le ala
pretpostavka da je Hrvatska u Rusiji, ili joj pripada. Pih, budale.
Vana je poku ala ispraviti tu pretpostavku.
Ja sam pristojno pojasnio da Hrvatska, zapravo, le i odmah
pokraj Italije i da je u doba Rimskog carstva Rimljanima bila
ekvivalent Floride, te da je ak rimski car Dioklecijan na njezinoj
obali podigao svoju vikendicu za mirovinu. Vana se vidno
zaprepastila.
Tako nekako , rekla je.
Tijekom tog semestra po eo sam u sebi oblikovati pojmovnu
kartu Hrvatske i ostatka jugoisto ne Europe. Po eo sam tako to
sam zamislio Italiju kao izmu (originalno, znam), a Hrvatsku kao
ono preko puta stra nje strane noge, odmah ispod koljena i ne
sasvim do kraja lista. Odmah sjeverno od te zemlje le i Slovenija,
koja im do e kao svojevrsna balkanska Kanada: i a. Hladnija,
jadnija. Onda je tu isto na susjeda Hrvatske, Srbija, koju sam
zamislio otprilike kao Teksas u odnosu na Oklahomu. Ve a je,
malo poznatija (i to ne po dobru), vi e divlja i vjerojatno mal ice
lu a. Zna se da s Teksasom nema labavo. Ispod Hrvatske je

6
Bosna, a svi su u SAD-u barem uli za Bosnu, je li. Znamo da smo
mi tamo svojedobno izveli ne to to je bilo na CNN-u. Zatim je tu,
protegnuta uz zapadni rub Bosne, prelijepa obala hrvatske
Dalmacije, meni poznate kao rimske Floride, koju mnogi
Amerikanci danas poznaju kao omiljeno izleti te Ricka Stevesa,
Billa Gatesa i Beyonce, te kao lokaciju na kojoj HBO snima Igru
prijestolja. Ispod te obale le i Crna Gora. To je sve to znam o
Crnoj Gori.
Opet, da ne bih ispao nepo ten prema svojim ameri kim
sunarodnjacima, ve ini je nas te ko shvatiti dinamiku nacionalne
promjene koja je svojedobno zahvatila cijelu Europu, a i dalje
utje e na dijelove jugozapadne Europe. Sjedinjene Dr ave imaju
ono to mnogim zemljama nedostaje: kontinuitet. Ako se izuzme
Gra anski rat, cjelovita smo zemlja jo od kraja 18. stolje a.
Otkako su ovamo doplovili brodom, svi lanovi moje obitelji ra ali
su se diljem Amerike, ali svi UNUTAR Amerike. S druge strane,
moja hrvatska k i, supruga, punica i njezina majka, prabaka Julija,
rodile su se na jednom te istom mjestu, ali svaka u DRUGOJ
zemlji. to Ozbiljno Da. Ludo! Znam!
Amerika je kao Coca-Cola. To je brend za koji svi znaju. Jo
od 1776. Sjedinjene Ameri ke Dr ave su Sjedinjene Ameri ke
Dr ave. I premda su SAD u me uvremenu do ivjele pozama an
rast svog tr i nog udjela, one su ve vi e od dvjesto godina brend
zvan Amerika (uz isprike Kanadi i Meksiku). Hrvatska je u istom
tom vremenskom razdoblju imala problema s prepoznatljivo u
svog imena i odr avanjem identiteta svog brenda 1 . Mi koji
odrastamo u SAD-u jednostavno uzimamo stabilnost i
dugovje nost svoje zemlje zdravo za gotovo. Te ko nam je

1 U proteklih dvjestotinjak godina Hrvatska je bila: Republika Hrvatska i 28. drava lanica
Europske Unije, Socijalistika Republika Hrvatska u Socijalistikoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji, Nezavisna Drava Hrvatska, Jugoslavija: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca,
kraljevska monarhija predstavljena pri Carskom vijeu i zemljama Svete ugarske krune Svetog
Stjepana (poznatija kao Austro-Ugarsko Carstvo), dok su dijelovi Hrvatske u isti mah bili
prikljueni Austrijskom Carstvu, Habsburkom Carstvu, Republici Veneciji i Kraljevini
Maarskoj. Ti vrapca!

7
shvatiti, pa ak i pojmiti da granice na karti mo da ne to i zna e
dobrom dijelu svijeta, ili da dr ave pro ivljavaju uspone i padove.
Slo enostima svijeta pristupamo olako, do ivljavaju i ih binarno
na temelju vlastitog iskustva. Stvari stoje ili ovako ili onako, ili si
na ili si njihov, ili si normalan ili si... Eur-O-pljanin. to sam vi e
saznavao o Hrvatskoj i to sam se vi e zbli avao s Vanom, to je u
meni sve vi e slabio taj dijametralni svjetonazor. Po eo sam
sagledavati svijet u ivopisnijim bojama od onog bezveznog sivila
za koje sam smatrao da se skuplja uz rubove Amerike.
Kako se semestar primicao kraju, radovao sam se pomisli da
emo nas dvoje zajedno provesti ljeto u ovome malom, pustom
oklahomskom mjestu. Zatim me obavijestila da se preko ljeta seli
u New York. Sranje.

8
 2. poglavlje
Hrvatice nisu lake ene

Hmm , promrmljala je Vana prili no suzdr ano. Bili smo u

Muzeju likovne umjetnosti Metropolitan u New Yorku i stajali u
rekonstruiranom hramu iz starog Egipta, a ona je na to samo
uspjela re i Hmm
Razroga io sam o i, a onda ih razo arano stisnuo. Mo da sam
se te ko prevario oko ove djevojke. Tko mo e stati pred izlo ak
iz pradavne povijesti i promotriti ga tako nehajno i
nezainteresirano? Zatim je nastavila.
Ovo me podsje a na moj grad. Izgleda to no ovako , rekla
je, pa polo ila ruke na stjenke uskog kamenitog prolaza. Imamo
jednu upravo ovakvu uli icu. Zove se pusti me da pro em
Okrenula se, opet pogledala kamene zidove, pa kimnula i rekla:
Da, to no ovako , prije nego to je krenula dalje.
Ostao sam bez rije i. Njezin grad ima kamene zidine kao u
starom Egiptu Mislim ono, zar se ve ina isto noeuropskih
gradova ne sastoji od golemih socijalisti kih stambenih zgrada
naspram kojih na a masovna naselja izgledaju ljupko Gra evine
iz davnine A Po urio sam za njom, sav zbunjen. I dalje sam,
naravno, sramotno slabo poznavao Hrvatsku. Premda sam se
mal ice na itao i stekao preciznije geografske pojmove, u glavi

9
sam jo zami ljao Vaninu domovinu kao mjesto puno snijega,
socijalizma, diktatorskih kipova i seljanki s maramama na glavi
koje nose zave ljaje pru a na le ima. Moja je predod ba Hrvatske
bila negdje na pola puta izme u vojnog defilea u sovjetskom stilu
i osebujnosti kakve Chagallove slike.
To putovanje u New York bilo nam je prepuno kulturnih
nesporazuma. Ispostavilo se da je sve ono to sam smatrao
Vaninim romanti nim zanimanjem za mene jedva vi e od sjajnih
primjera hrvatske gostoljubivosti.

U zavr nim danima semestra Vana i ja stalno smo slu ajno znali
nabasati jedno na drugo. Dobro, u malome mjestu sa samo dva
donekle pristojna bara to i nije pretjerano te ko; dodu e, u to sam
vrijeme zami ljao da su ti slu ajni susreti svojevrsna kozmi ka
koincidencija koju ispredaju istan ani zup anici sudbine, tjeraju i
nas na dru enje. Razgovarali smo 0 politici, nacionalizmu,
Georgeu W. Bushu, terorizmu, New Orderu, Ratu, TBF-u,
Bijelom dugmetu, Hermanu Hesseu, Ratnicima, Kosi, Deep
Purpleu, Kraftwerku i hrpetini drugih stvari o kojima je malotko, a
mo da i nitko, dijelio moje mi ljenje u ultrakonzervativnoj
Oklahomi. Imao sam dojam da postoji ne to izme u nas, ne to
dublje i krupnije od nas samih, ne to to nosi te inu neopa ene,
ali na neki na in i neizbje ne budu nosti. Sudbina, valjda. Na svoj
smo na in oboje bili jedinstvene pojave u okolnom krajoliku. Ja
sam po svoj prilici tu bio autsajder u jednakoj mjeri kao ona,
egzoti an primjerak u malom, primitivnom mjestu.
Prije nego to sam krenuo na studij u Oklahomi odselio sam
se odande u nadi da se nikad ne u vratiti. Tri godine sam se
kolovao u New Orleansu i godinu dana ivio u Montrealu. Gajio
sam ambicije da postanem svjetski putnik i veliki pisac. U
slobodno sam se vrijeme nastojao pripremati za predstoje i ivot
pisca u inozemstvu tako to sam itao knjige Noama Chomskog,
Sol enjicina, Roberta Fiska, Thomasa Pynchona, Alberta
Camusa, Marxa i Lenjina. No umjesto da postanem gra anin

10
svijeta, na kraju sam se vratio u Oklahomu i zaposlio u podru nici
velikog knji arskog lanca. Zatim sam se posva ao i pomlatio s
drugim zaposlenikom, usred knji are, pred kupcem. Do lo je do
pritu be. Do lo je do istrage. Do lo je do mog otkaza (a i do
otkaza onog drugog).
Zadao sam mu jedan udarac, i ispostavilo se da je taj udarac
ne to najbolje i najgluplje to sam u ivotu u inio. Jasna stvar da
to nisam tako do ivio u to vrijeme. Nakon to sam dobio otkaz
zbog pola sekunde ishitrenog impulsa mislio sam da mi je ivot
gotov. Nije mi bilo ni nakraj pameti da tek po inje. Sve to sam
danas, sve emu sam posve en, po elo je kad sam dobio otkaz u
toj knji ari. Da nisam akom udario onog tipa, najvjerojatnije bih i
danas radio u njoj.
Nakon otkaza radio sam kao soboslikar s tatom. Tim sam se
poslom bavio i preko ljetnih praznika kao srednjo kolac, kad sam
mogao samo sanjati o odlasku iz Oklahome. A sad sam se, s
dvadeset etiri godine, na ao to no tamo gdje sam po eo, kao da
se moj ivot u Montrealu i New Orleansu nikad nije dogodio.
Soboslikarstvo je, k tome, samotan posao. Obi no se sastojao
samo od mene, kista, boje i zida. Trebao mi je posao s vi e
dru tvene interakcije, s vi e krajnjeg smisla. Odlu io sam se
upisati na Dr avno sveu ili te ne bih li temeljem bakalaureata
postao srednjo kolski nastavnik engleskog jezika i knji evnosti.
Stjecajem osebujnih okolnosti na kraju sam se upisao na
magisterij iz politologije, te idu eg semestra upoznao Vanu te
hladne zimske no i. Sada, na kraju tog semestra, Vana mi je
djelovala kao sve to ja dosad nisam uspio postati.
Bila je pametna, uzbudljiva i lijepa. Ve je pro ivjela
smisleniji i zanimljiviji ivot od moga. Pro ivjela je raspad jedne
zemlje i rat, ak je i izvje tavala o ratnim zbivanjima. A sad je,
evo, do la studirati u inozemstvu. Zavidio sam joj. Razgovori s
njom otvorili su mi nove vidike koje je stari, binarni na in
razmi ljanja te ko uspijevao pojmiti. Trenuci koje sam provodio s
njom donosili su mi kako izazove, tako i prosvjetljenja.
Tako er sam obo avao njezine sitne kulturne osebujnosti.
11
Kad god bi iza la iz svog stana da zapali, stavila bi tanki mjesni
telefonski imenik na tlo i sjela na njega. Kad bih do ao do nje,
ponudila bi mi svoj drugi imenik. (Mnogo kasnije otkrio sam da je
to s imenikom bila posljedica hrvatskog vjerovanja da bi joj se
jajnici prehladili ako sjedne izravno na beton, a budu i da je bila
strana studentica, nije imala na emu drugome sjesti vani. Budu i
da nemam jajnike, i dalje pojma nemam za to mi ga je nudila.)
Uvijek je uporno tra ila da sama sve pla a. Dobrano je prevalila
tridesetu, a i dalje je ostajala budna do zore i spavala do dva
popodne. A svojim engleskim me hipnotizirala. Svaku je rije
izabirala nakon opreznog, pomnog promi ljanja, i bilo ju je tako
predivno slu ati da sam samo htio le i pokraj nje i slu ati je kako
pri a sve dok ne umrem.
Tako er me zbunjivala na mrtvo ime. Bila mi je enigma,
obavijena zagonetkom, umotana u cigaretni dim, sa stranim
naglaskom. U cijelom vremenu koje smo proveli zajedno nije se
dogodilo ni ta. Jedanput me primila za ruku nakon to smo se
izgubili u baru, ali to je bila ukupna koli ina na eg tjelesnog
dodira. Mislio sam da mi daje bar nekakve romanti ne naznake,
ali kao da nikad nije bio pravi trenutak, a nikada nisam smogao
dovoljno petlje da se nametnem. Nisam shva ao ni to se zbiva, ni
nastojimo li postati vi e od prijatelja.

Mu karci u SAD-u ive u zabludi da su djevojke iz bilo koje biv e

komunisti ke zemlje lake i spremne spavati s nama samo zato to
smo Amerikanci. ivimo u uvjerenju da je svako mjesto za ivot u
sredi njoj ili isto noj Europi sigurno tako grozno i depresivno da
bi svaka djevojka iskoristila prvu priliku da bude s jednim
Amerikancem. Ponavljam, to vjerojatno potje e iz Hladnog rata,
kad nam se govorilo da su svi koje ive u komunizmu nesretni i
spremni na BILO TO, samo da pobjegnu iz bijede Proleterskog
raja. Pri alo se da su ehinje ili Poljakinje spremne spavati s
nekim za kutiju pravog Maribora, levisice ili konvertibilne devize.
ak i nakon kraja Hladnog rata mnogi od nas i dalje ive u takvom

12
uvjerenju. Umjesto potrebe da spa avamo ene s druge strane
eljezne zavjese, sad gajimo zabludu da ih mo emo izbaviti iz
ivota punog siroma tva i korumpiranih politi ara. Slu amo pri e
o nevjestama za narud bu i sli ne legende pune fantazija.
Do ivljavamo se kao romanti ni osloboditelji spremni na izlaske s
ljepoticama kako bismo im pru ili put do slobode. Stvarno
smije no. ivot u isto noj Europi zami ljamo kao no nu moru iz
djela Thomasa Hobbesa: kratak, surov i gadan. U isti mah
zami ljamo da su tamo sve mlade ene visoke, atraktivne i seksi.
Sjajan prikaz te fantazije pru aju ak i serije s mlakim
humorom posve enim seksu poput Teorije velikog praska. U
jednoj epizodi jedan trebso ode na internet i prona e stotine
Hrvatica koje samo ekaju da im se javi na stranici
svezazelenukartu.com . Pa, znate to, momci, malo je koja
Hrvatica spremna u initi i ta naro ito za zelenu kartu. Ve ina
Hrvatica koje sam upoznao voljele bi POSJETITI Ameriku, ali
malo koja bi eljela ovdje IVJETI. Ako to i eli, to je zato to jo
tu nije bila. One koje i do u, trkom se vrate ako ikako mogu. One
koje se nisu u stanju vratiti sanjaju o danu kad e to mo i.
Hrvatska je prelijepa zemlja s obalom koja je mo da najljep a
na svijetu. Da ne spominjem krasan i bogat na in ivljenja
naspram kojeg ivot u Oklahomi djeluje hobbesovski. Tko bi se
odrekao Jadranskog mora i svoga doma za ljubav ivota u nekoj
kopnom okovanoj dr avi poput Oklahome, Missourija ili Kansasa
Malotko. Eto tko.

Iako Vana nije iskazivala naro itu sklonost prema intimnosti sa

mnom, stalno se pona ala kao da se u izvjesnoj mjeri romanti no
zanima za mene. Sad kad se nakon mnogo godina toga prisjetim,
uvi am da se samo pona ala na hrvatski na in.
Kulturni nesporazum u New Yorku broj 1. Kad mi je rekla da
se preko ljeta seli u New York, pozvala me da je posjetim,
naravno. Shvatio sam da mi time sigurno eli re i da joj se
svi am. Nisam znao da su Hrvati vrlo gostoljubivi i iz pristojnosti

13
svakoga svugdje pozivaju, naro ito ako osjete da bi vam bilo
drago uti da ih mo ete posjetiti. Pristojnost e ih tada natjerati
da vas pozovu. Dobio sam oko deset milijardi pristojnih poziva za
posjet otoku Visu, a jo nisam iskoristio nijedan. Ve ina poziva
po iva u osebujnom prostoru izme u pristojnosti i iskrenosti. Kad
nekome u Hrvatskoj govorite da nekome idete, normalno je
spomenuti da vam slobodno navrati. To definitivno ne
podrazumijeva romanti ni interes.
Kulturni nesporazum u New Yorku broj 2. Nekih mjesec dana
nakon toga najprije sam avionom oti ao u Washington, D. C., pa
autobusom stigao u New York. Kad me do ekala, Vana mi je dala
darove. Tri knjige, to nije. To sam shvatio kao drugi znak da je
zanimam. Nipo to. U Hrvatskoj ljudi daju darove svakome svakim
mogu im povodom, a e e i bez ikakvog povoda. Stvarno. Ludi
su za darivanjem. Darovi definitivno ne podrazumijevaju
romanti ni interes.
U svakom slu aju, te pogre no shva ene kulturne naznake
odvele su nas prema vjerojatno najneugodnijoj situaciji u kojoj se
itko mo e na i. Zamislite onaj prizor na kraju prvog izlaska, nakon
to ste je otpratili do vrata njezine ku e. Nastane stanka, i u
trajanju otkucaja srca elektri na napetost cijele ve eri navre u
elji za kineti kim opu tanjem. Za poljupcem! Nagnete se, usana
eljnih za mekim prianjanjem uz nje nu put, za toplim odgovorom
na va plahi upit. Ali umjesto toga do eka vas samo prazan zrak.
Niste se ni sna li, a ve se rukujete i ujete je kako vam govori da
joj je ba bilo lijepo. E sad, zamislite takav prizor, samo
zamijenite njezina ulazna vrata posu enim krevetom kod
prijatelja, a o ekivanje poljupca ne im ambicioznijim. Nego to.
Neugodno mi je uop e pisati o tome. Nizom manipulacija vremena
i prostora, kasnih no nih sati, stajali ta podzemne i voznog reda
autobusa, katastrofalno sam sve udesio tako da Vana i ja budemo
prisiljeni spavati zajedno u istom krevetu.

Sutradan ujutro probudili smo se u spava oj sobi u Brooklynu

14
koju sam posudio od prijatelja. Le ala je ispru ena pokraj mene,
plahte su se zgu vale izme u nas, i na li smo se u nebranom
gro u nove spoznaje da ja prema njoj gajim mnogo ja e osje aje
nego ona prema meni. U sitnim jutarnjim satima, omamljen pivom
i iscrpljeno u, poku ao sam to prijateljstvo dovesti na novu
razinu. Poku ao sam i do ivio neuspjeh. U to vrijeme nije bilo
nikakve daljnje razine. Doti no se dizalo zaglavilo u foajeu,
pokretne stube su se pokvarile, a stubi te je bilo zatvoreno.
Za divno udo, nisam se osje ao pretjerano posti eno.
Umjesto toga, osjetio sam olak anje, i ak se stubokom ispunio
novim oblikom samopouzdanja. Moj o ajni ki, katastrofalni plan
do ivio je potpuni poraz. Bilo je o ito da mi treba ne to vi e kako
bih stupio u romanti nu vezu s ovom enom... PRIHVA AM
IZAZOV!
ak i nakon jednog tako te kog poni enja nastavio sam
osje ati te inu ne ega masivnog izme u nas. Ne ega gotovo
nebeskog, i bio sam uvjeren da e gravitacijska sila te
sudbonosne mase biti u stanju izobli iti situaciju, kao to le a
prelama svjetlost, na takav na in da emo nas dvoje napokon biti
u stanju jasno ugledati jedno drugoga. Vjerujem da me Vana u toj
sobici u Brooklynu, neposredno nakon te nezgodno provedene
zajedni ke ve eri, prvi puta zaista vidjela.
Slu aj , rekao sam joj. Trebao bih otputovati sutra, ali ako
se ne eli ve eras vidjeti sa mnom, mogu otputovati i danas.
Uspravila se u sjede i polo aj na krevetu i promotrila me iskosa.
Mislim da ju je pomalo iznenadilo to to se nakon svega ovoga i
dalje elim vidjeti s njom. A onda je rekla ne to najhrvatskije to
itko iz Hrvatske ikada mo e re i. Hrvatski odgovor na sve:
Idemo na kavu , odgovorila je.
Sada Ili ve eras
Sada. I tako smo ustali, obukli se i oti li preko ceste na
kavu.

15
Pokupio sam je s posla u sedam nave er u sredi njem dijelu
centra Manhattana. Pro etali smo se na jug, kroz Soho i Malu
Italiju, sve do Kineske etvrti. Objedovali smo, pili i razgovarali.
Pun samouvjerenosti koja je, siguran sam, grani ila s
prepotentno u i samoobmanjivanjem, objasnio sam Vani to
ZNAM da e se dogoditi.
Oti i u, a onda u ti nedostajati. Onda e ti prijatelji do i u
posjet, i nedostajat u ti. Vratit e se u Hrvatsku, i nedostajat u
ti. I tako e cijelo to vrijeme razmi ljati o meni, jer u ti
nedostajati. A onda, kad se vrati u Oklahomu, ja u biti tamo, a i
ti e biti tamo. I to e se dogoditi.
Kao svaka ura unljiva osoba, djelovala je sumnji avo. etali
smo pokraj ribarnica i kineskih restorana. U jednom obli njem
baru na li smo se s nekim mojim prijateljima i popili jo jedno
zajedni ko pi e za kraj. Kad ga je dovr ila, znali smo da je
vrijeme za rastanak. Vani je plo nik bio prepun ljudi. Nedaleko od
nas Empire State Building se ko io na no nom nebu ure enom
punim mjesecom. elio sam je poljubiti. Mislim da smo se zagrlili.
A onda je sa smije kom na licu krenula prema ulazu u podzemnu.
Misli na mene! aljivo sam joj doviknuo sa stuba na ulazu u
bar.
Okrenula se prema meni, ra irila ruke i viknula: Kako ne
bih i tada ju je progutala gu va, i nestala mi je s vidika.

16
Split
I. dio

17
 3. poglavlje
Darivanje

Godinu i pol dana nakon doga aja u New Yorku Vana i ja zajedno
smo otputovali u Hrvatsku. Bio mi je to prvi posjet. Govore i u
kontekstu, bio mi je to prvi posjet domovini ene koju volim, prvo
upoznavanje njezine obitelji, prvi boravak s njom u njezinom
najprirodnijem okoli u. Ali jo vi e od toga uzbudilo me to
putujem u jednu biv u komunisti ku republiku, u zemlju koju je
neko poharao Rat, u zemlju uz ije sam ime odrastao kroz
pozadinski um ve ernjih vijesti i javnog radija. Planirao sam
do ivljavati uzbu enja!
Dakle, na kakav sam se na in pripremio za taj boravak
Jesam li se cijepio Spakirao sve to treba i ne treba Ponio no
Pobrinuo se da imamo sve prepisane lijekove Ne. Ni ta od toga.
Prije odlaska u Hrvatsku morate se posvetiti onome bitnom, te
provesti sate i dane u kupnji darova.
U tjednu prije odlaska posvetili smo SATE i DANE tra enju
poklona za prakti ki svakoga koga je Vana poznavala, drugim
rije ima, koliko sam mogao odrediti, za prakti ki svakoga u
Hrvatskoj. Naposljetku smo kupili sliku za osobu A, ogrlicu za
osobu B, slatki e za osobu C, alkohol za osobu D i tako dalje. ak
je i u zra noj luci Vana nastavila tragati za posljednjim darovima
po preskupim prodavaonicama suvenira.
18
Ako niste ve pogodili, darivanje je va na stvar u Hrvatskoj
(sjetite se kako mi je prije jednog poglavlja bez jasnog povoda
poklonila tri knjige u New Yorku). U Hrvatskoj to ide ovako:
vratite se s putovanja: ponesete darove. Odete nekome na
ve eru: ponesete darove. Na ete se s nekim koga neko vrijeme
niste vidjeli: ponesete dar. isto pogledate neku osobu: date joj
dar! Posjetite doktora, sve enika, ravnatelja, mehani ara, voza a
autobusa: dar, dar, dar, dar, dar.
Kad je avion uzletio, bio sam vi e nego uzbu en zato to
putujem u Vaninu domovinu i ozareno sam i ekivao topao
slavenski do ek (jer sam gledao filmove) kad budemo
raspodjeljivali sve te pomno odabrane darove.
Ha-ha. Znate to je pomalo smije no Okej, zapravo je
POPRILI NO smije no to to se, uz toliki naglasak na darivanju,
ve ina darova nikad i ne upotrijebi! (Pogotovo ne od strane onoga
tko ih je prvotno dobio.) U ve ini hrvatskih ku a postoji ormar ili
komoda, ponekad samo ladica, tajni prostor u ijim se dubokim,
tamnim zakucima krije... hrpa... RECIKLIRANIH POKLONA! Da!
Ponovno darivanje u jednakoj je mjeri dio darivanja kao i, eh...
darivanje. A nakon to se dar jednom pokloni, kao to u
naknadno nau iti, na i e se prognan u taj zagonetni darovni
vrtlog (koji je svojevrstan limb za darove). Nikad se ne e otvoriti,
pojesti ili popiti. Umjesto toga, samo e kru iti po tom
nebuloznom zabranu, predavan od darivatelja darivatelju, pa
idu em darivatelju i tako dalje, Budu i da se u bilo kojem trenutku
dana mo e ukazati potreba za darivanjem nekoga, uvijek je dobro
imati nekoliko darova pri ruci. Stoga ve ina darova zavr i u
tajnom ormaru za darove i zatim biva ponovno darovana. Rijetko
je koji od pa ljivo probranih darova koje smo kupili mogao
o ekivati da e ga prvotni primatelj upotrijebiti. Naravno, tada to
nisam znao.
U danima nakon dolaska podijelili smo darove. Nekoliko
mjeseci nakon toga, pri na em sljede em posjetu, zbunio sam se
primijetiv i da je dar koji smo dali osobi A, u doti nom slu aju
19
slika, nekako zavr io na zidu u ku i osobe C. Ili da je ogrlica koju
smo kupili za osobu B zavr ila na vratu snahe osobe D! to
Kako?
Darivanje je u Hrvatskoj svojevrstan altruisti ki krug ivota.
Kako i doli i Europi, to je vrtuljak s kojeg se ba i ne mo e si i,
dok mi u Americi dajemo darove kao da smo u jednosmjernoj
ulici, i to uglavnom za ro endan i Bo i . A u mojoj obitelji ak
izvla imo imena, tako da kupujemo dar samo jednoj osobi. I
postavljamo mu nov ano ograni enje. Tako je. U doba darivanja
dajemo pojedinoj osobi to je manje mogu e.
Ako se vratite s putovanja, mo da ete donijeti darove za
djecu svoje rodbine, ali, svejedno. Kupovanje darova za sestru,
ne akinje i ne ake, brati e i sestri ne, stri eve i ujake, strine i
ujne, kumove, susjede, prijatelje i povremenog slu ajnog
poznanika je, vjerovali ili ne, posve neuobi ajeno. Meni je stric
JEDNOM donio poklon s Floride. A to je bio orak, upakirana
zbirka koljaka, to jednom estogodi njaku zna i koliko i arape
za Bo i . Nadao sam se dobiti He-mana.
Nakon tog prvotnog putovanja u Hrvatsku, kad smo po eli
ivjeti izme u tih dvaju svjetova, Vana je po ela tra iti da nosim
poklone za SVE pri svakom povratku u Sjedinjene Dr ave. Bilo je
grozno. Ako elite izazvati nelagodnu situaciju u Americi,
poklonite neo ekivan dar. Ne znamo ga primiti. Pomislimo: to je
sad Trebamo to odmah pojesti Popiti TO DA RADIMO I
smiiiiiiiiije ak.
Ako ho ete da nelagoda poprimi ekstremne razmjere,
poklonite dar iz inozemstva osobi s kojom razgovarate jedino kad
vjetar otpu e poklopac njezine kante za sme e u va vrt. Da u
Americi svratim susjedu s darom iz Hrvatske, sve mi se ini da bi
se taj stariji gospodin samo po e ao, sumnji avo promotrio paket
koji mu pru am, za kiljio u nerazumljive rije i na stranom jeziku
to pi u na njemu i podviknuo: A Gdje si bio? Koji ti je to vrag
Hrvatska

20
Tijekom tog leta ni ja stvarno nisam znao koji mi je to vrag
Hrvatska. Letjeli smo propelercem iz Istanbula za Sarajevo, a u
glavi mi se vrtjelo od kojekakvih zami ljenih prizora i predod bi
onoga to u tamo zate i.2 Ne ega jo uvijek sli nog Chagallu i
Staljinu. Tako er je bilo ne ega svakako romanti nog (i mal ice
stravi nog) u letenju s voljenom enom usred brujanja sparenih
elisa koje nas visoko preko Balkana prevoze u snijegom zavijeno
Sarajevo. Osje ao sam se poput Bogarta, kao da smo nas dvoje
zvijezde vlastitog crno-bijelog filma.
Iz Sarajeva smo autobusom oti li u Split. ak i dolazak u
gluho doba no i, uz prazne ulice, zatvorene trgovine i siluete
sme a sli ne usnulim gromadama pod utom uli nom rasvjetom,
nije mogao umanjiti ljepotu grada. S autobusnog kolodvora pru io
mi se pogled na luku, gdje su me zadivili brodovi na vezu i toranj
svetog Duje uzdignut u daljini.
Kad sam iskora io u Split osjetio sam smirenost kakvu
nikada dotad nisam upoznao u ivotu sitnog lutalice. Istanbul,
New Orleans i Montreal uvijek su mi djelovali strano. Split mi je
smjesta djelovao kao dom. U isti sam se mah ushitio od nove
energije. Mo da je potekla iz Vaninog uzbu enja zbog povratka
ku i. Ili mi je mo da samo laknulo zbog izlaska iz autobusa nakon
osam sati vo nje po brdima. O emu god da se radilo, bilo mi je
lijepo napokon se na i u Hrvatskoj.

2 Jesam li spomenuo da smo u to vrijeme ivjeli u Istanbulu? Ne? A, dobro, u to smo vrijeme ivjeli
u Istanbulu, u kurdskom getu zvanom Tarlabasi, punom Kurda, Roma, afrikih doseljenika i
transvestita. Stvarno. Ali o Istanbulu mogu rei samo to da je lijep. Trebali biste ga posjetiti.
Svidjet e vam se! A ako mislite da mi je Hrvatska stvarno bila zamamnija i uzbudljivija nego
Istanbul, pa, istina glasi da JE. Osjeao sam jai ushit zbog toga to letim u Hrvatsku, preko
Bosne, nego kad sam iao vidjeti PROKLETE PIRAMIDE. To je injenica. E, da, isto da
spomenem da sam ljeto prije svega ovoga bio i u Egiptu.

21
 4. poglavlje
Na kavi u Hrvatskoj

Sutradan ujutro oti li smo na kavu. Kad mi je Vana predlo ila da

odemo na kavu, to mi je zvu alo sjajno. Split me op inio ve
onime to sam vidio dok smo autobusom dolazili u grad. Jedva
sam ekao skoknuti do Starbucksa i produ iti u etnju gradom,
napajaju i pritom svoje razgledavanje redovitim gutljajima toplog
kofeina.
Sada shva am da je u tim pretpostavka bilo mnogo, mnogo,
mnogo toga pogre nog.

Prije svega, u vrijeme dok ovo pi em u Hrvatskoj ne postoji

Starbucks kao takav. Dok u Americi Starbucksi stoje preko puta
jedan drugog, u Istanbulu ih ima tri u istoj ulici, a postoje i u
e koj, Poljskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, u Hrvatskoj nema
nijednog jedinog. O, bilo je planova da se jedan otvori u Zagrebu,
ali njih su odgodili na neodre eno vrijeme. A kad se uzme u obzir
koliko se u Hrvatskoj voli piti kava, to je naro ito udno.
I prije dolaska u Hrvatsku znao sam da Hrvati obo avaju piti
kavu. Evo empirijskih podataka. Prema jednom istra ivanju iz
2009., Hrvati godi nje popiju 5 kilograma kave po osobi, to je
22.500 tona kave godi nje! A na kavi svake godine provedu 2,25
22
milijuna sati, to je pola sata dnevno po osobi. I to se ne odnosi na
kavu kod ku e, nego na sjedenje vani na kavi. U Hrvatskoj ima
toliko kafi a da, ako isto nasumce bacite kamen u bilo kojem
smjeru, postoji 97 posto izgleda da ako i ta pogodi, pogodit e
kafi . Punih 97 posto! Samo u Zagrebu ima vi e od tisu u kafi a.
U Hrvatskoj obo avaju kavu, ali vi e od toga, u Hrvatskoj se
sve obavlja na kavi. Na njoj se sastaju prijatelji, na njoj se
sklapaju dogovori, na njoj se tra e usluge, na njoj se dijele radna
mjesta i otkazi, na njoj se upoznaje, vjen ava, razvodi, to god
treba! Sje ate se, upravo je to Vana predlo ila da napravimo
nakon to ve er prije nismo napravili ono. Da jesmo, svejedno
bismo oti li na kavu. Odlazak na kavu je prakti ki odgovor na
svaku situaciju u Hrvatskoj. Sve uklju uje kavu. ak i kad ne
uklju uje. Pozvani ste kod nekog na ve eru Ponesite kavu!!!
ALI, odlazak na kavu u Hrvatskoj je umnogome druga iji
nego u SAD-u. Kao to ste mo da ve pogodili, kava je u
Hrvatskoj dru tveni doga aj. U SAD-u je kava manje vezana uz
dru enje, a vi e uz davanje energije za marljiviji rad. Pogledajmo
nekoliko primjera.

Ovo je tipi ni kafi u srcu Splita. Primijetite da za svim stolovima

sjedi vi e od jedne osobe i da svi izgledaju kao da razgovaraju.
Nije da samo sjede i igraju se svojim pametnim telefonima, nego
pri aju, razgovaraju, u ivaju u prijateljevanju, dru e se.

23
 Prije imo sada na sliku tipi nog ameri kog Starbucksa.

Molim vas da primijetite da su svi, S-V-I sasvim S-A-M-I. Ne

dajte da vas zavara iluzija onog para otraga. Ako bolje pogledate,
vidjet ete da on samo sjedi za drugim stolom ispred njezinog, a
ona tipka na laptopu. Nitko ne razgovara. Svi vjerojatno slu aju
svoje iPode. I svi izgledaju u ivljeno u nekakav posao. Re i da
idete raditi dok ste na kavi u Hrvatskoj je kao re i da ete si
staviti malo octa u mlijeko prije nego to ga popijete. To. Se. Ne.
Radi. Hrvati imaju stav: ne ide se na kavu da bi se radilo! Ide se
razgovarati, dru iti, malo se opustiti, a ne sjediti i slu ati Arcade
Fire kroz utaknute slu alice i pritom trebati za zavr ni ispit iz
kolegija Uvod u bezobli ne oblike postmodernizma . U
Hrvatskoj za to slu e knji nice, mislim ono!!
Amerikancima kava do e otprilike isto kao benzin za aute.
Pijemo je da se mo emo pokrenuti i nastaviti kretanje. Pogledajte
samo u kojim se koli inama prodaje: 12, 16, 20 i 31 unca
(odnosno 3,54, 4,73, 5,9 i 9,1 decilitar! Imamo kave od gotovo
pune litre!!) Tako er volimo staviti poklopac na kavu da se
mo emo vratiti na posao, etati ili tr ati dok pijemo kavu. (Idemo
na tr anje s kavom u ruci Da.) Razlog za razli ite veli ine je i u
tome to one slu e kao statusni simbol (donekle poput crnog
BMW-a u Hrvatskoj). to je alica ve a, to ste va niji. TAKO STE
VA NI DA IMATE MILIJARDUSTVARIZAOBAVITI I
MO ETEIHOBAVITI SAMOAKOPIJETETOLIKOKAVE!!!

24
AAAHHHH!!! Dok sam bio na poslijediplomskom studiju, smatrao
sam da u se od dodiplomaca najlak e razdvojiti tako da naru im
najve u igdje dostupnu kavu, a onda si tutnem hrpetinu knjiga pod
mi icu i krenem hodati po kampusu izgledaju i kao da se urim na
ne to va no.
Evo nekoliko primjera veli ina kave u Starbucksu:

A sad u vam pokazati najve u alicu kave u Hrvatskoj.

Spremni?

Nema virenja.

GLEDAJTE!

25
Ne. Stvarno. Ovo je stvarno najve a kava koju mo ete dobiti...
IGDJE!
Pri tom posjetu Splitu nai li smo neke Vanine prijatelje i sjeli
s njima na kavu. Okej, shvatio sam da se ne emo etati s kavom u
ruci i da nema Starbucksa, ali da u popiti kavu, ako ni ta drugo.
Samo sam naru io isto to i Vana: kavu sa lagom. Zvu ala mi je
kao ne to sli no ovome:

Umjesto toga, dobio sam ovo:

Osje ao sam se kao Krokodil Dundee kad onome mangupu

poka e kako izgleda pravi no . U glavi mi se vrtio monolog: Nije
to alica kave. Ovo je alica kave. A zatim se situacija pogor ala.
U rukama Hrvata ta malena alica kave postaje arobna. U nju
zapravo stane vi e kave nego to se ini. Ne zaista u njoj je vrlo,
vrlo, vrlo mala koli ina kave. Ali kad je Hrvati piju, ta ali ica

26
postaje prakti ki neiscrpna. Hrvatu jedna kava mo e potrajati
dva, mo da tri sata. Tri. Sata. Uz. Jednu. Jedinu. Si u nu. alicu.
Kave.
I tako su mi poslu ili tu maju nu, liliputsku kavicu koju sam
ispio za, o, recimo, pet minuta (prije bih rekao za dvije). Zatim
sam pogledao oko sebe i primijetio da su alice svima ostalima
pune, pa sam pomislio: Jao meni, ovo e potrajati. I potrajalo je.
Kava u Hrvatskoj ima manje veze s doti nom kavom, a vi e s
dru enjem. Samo sam tako sjedio, a svi su pri ali, pri ali, pri ali.
Kad je napokon zavr ilo, bio sam tako umoran da mi je trebala...
jo jedna... NEGO TO... kava!
Sada, nakon mnogo godina, shva am da su odlasci na kavu u
Hrvatskoj jedna od onih stvari po kojima se ova zemlja razlikuje
od svih ostalih u kojima sam ikada ivio. To je ujedno i jedan od
najugodnijih vidova ovda njeg ivota. Ne samo odlasci na kavu
kao takvi, nego gledanje ljudi na kavi je svojevrsno zadovoljstvo.
U sije anjskim ve erima u Zagrebu tmurnu zimu obasjavaju
jedino jarka svjetla nebrojenih gradskih kafi a. Prolazite pokraj
njih po hladno i, ali vidite da su unutra to topli i gostoljubivi
prostori, puni ivota, mu karaca i ena, mladih i starih, koji sjede
za stolovima po dvoje do etvero i razgovaraju, smiju se; osje ate
da je grad iv i dok prolazite pokraj svakog svijetlog kafi a elite
mu se priklju iti.
I taj osje aj ostaje u vama, vu e vas, dovodi u napast da
svratite u najbli i kafi . Sve dok vas napokon ne pozove neki
prijatelj i ka e: Idemo na kavu. I kao da je to ne to najdivnije na
svijetu, vi mu ka ete: Da.

27
 5. poglavlje
Ruavanje

Prvog punog dana koji sam proveo u Splitu Vanina je mama, moja
budu a punica, skuhala veliki obrok za ru ak. E sad, obilato
ru avanje prvog dana na eg posjeta djelovalo mi je
samorazumljivo, kao ne to to bismo vrlo lako napravili i u
SAD-u. Shvatio sam to kao lijepu gestu kojom Vanina mama Vida
pozdravlja mene i proslavlja povratak svoje K eri Razmetne. Da
bi ona potom spremila veliki ru ak i sutradan, i preksutra, i
sljede eg dana, i sljede eg, i svih ostalih dana koje smo tamo
proveli, te oko est ujutro pripremila obrok za ponijeti da ga
pojedemo u avionu nakon to odemo. E, nije bilo ba izgledno da
bi se to dogodilo u Americi. Ikada.
Svaki se ru ak sastojao od juhe, salate, dva priloga i glavnog
jela. Pe ena riba i narezani krumpir nakon riblje juhe, sve to
preliveno maslinovim uljem, mo da svinjski kotleti pr eni u tavi
sa salatom od sjeckanog kupusa i pe enim patlid anom, ili
piletina s pile om juhom i salatom od mrkve i cikle, uz hrpetine i
hrpetine ne ega zvanog blitva.
Svaki nam je pojedini dan bio organiziran prema vremenu
kada emo ru ati. A taj nam je ru ak, naravno, spremala Vida.
Gajila je arku elju da nas hrani i opsesivno se brinula koliko
jedemo, jer o ito nikad nije bilo dovoljno. Polako sam shva ao da
28
je ova sedamdesetogodi njakinja s prega om i kuha om
tvrdoglava stijena na kojoj po iva cijela obitelj. Nisam shva ao,
pak, zbog ega je ova ena, ro ena usred klanja Drugog svjetskog
rata, pre ivjela u doti nom ratu, odgojena u autoritarnom svijetu
komunisti ke Jugoslavije, koja se uspjela sna i u ekonomskom
kolapsu zemlje 1980-ih i zatim pre ivjeti Domovinski rat u
1990-ima, krajnje zabrinuta za koli inu hrane koju svakodnevno
jedem. Mislim ono, ro ena me mater nije pitala ni to jedem ni
koliko sam pojeo otkako mi je bilo devet godina. No moj dnevni
unos kalorija u Hrvatskoj je postao dnevni predmet prijepora.
Imao sam dojam da Vida prima i iskazuje osje aje putem hrane i
mojih prehrambenih navika. Kad bih sve pojeo, bila je dobre
volje. Ako je ionako bila dobre volje, onda nisam morao sve
pojesti. Zbog jezi ne barijere nisam mogao saznati to ona
stvarno misli o meni. A budu i da nisam poznavao kulturne
naznake na koje se obi no oslanjamo kako bismo nekoga shvatili,
nisam mogao pojmiti kako se sve to razvija. to ona misli o vezi
Vane i mene Jesam li joj simpati an Ljuti li se zato to joj je
k er ku i dovela Amerikanca Bi li joj bilo dra e da sam
Dalmatinac Talijan Sumnja li u nas Brine li se da emo zajedno
pobje i u SAD Misli li da sam pijun Agent CIA-e? 3 Pojma
nisam imao.
Znao sam samo etiri pristojna izraza na hrvatskom (volim
te, laku no , boli me glava i ti si luda), a ona je vrlo slabo znala
engleski, jedini na razgovor koji se odvio bez prijevoda slabo je
pojasnio na odnos. Na odlasku iz dnevnog boravka iz nekog sam
ve razloga pri apnuo Vani: You are crazy (ti si luda). A onda me
Vida, dok je mela pod u kupaonici, s lopaticom u jednoj ruci i
metlom u drugoj upitala polako, na engleskom, s jakim
naglaskom: Who. Is. Crazee? (Tko. Je. Luda?)
Zbunjen neo ekivanom uporabom engleskog, odgovorio sam
joj: ehh... Vana.
Nakon toga je uslijedila duga stanka, kao da ozbiljno

3 Odgovor na potonje pitanje glasi: da, mislila je. I jo uvijek je nisam uspio razuvjeriti.

29
razmi lja o tome i odvaguje istinitost moje tvrdnje. Zatim mi je
odgovorila jednostavno: Yes. (Da.)
A? Dragi itatelju, ovdje pogledam u vas i slegnem ramenima.
Pojma nisam imao kako to shvatiti.
Vida je uglavnom provodila vrijeme ili uz kavu i cigaretu na
balkonu, ili okru ena oblakom dima koji se uzdizao sa tednjaka
dok je mije ala e njak, tjesteninu ili maslinovo ulje u svakom
loncu. Vladala je svojim ku anstvom vrstom rukom
gostoljubivosti. Kao matrijarhalna diktatorica bila je tvrdoglavo
srce obitelji. Kad ve nije mogla sprije iti da joj se k i ode
potucati svijetom i vrati s nekakvim udnim Amerikancem, barem
se odlu ila pobrinuti da dobro ru avamo. Vrijeme za ru ak nije
bilo, niti je sada, ne to o emu se mo e pregovarati.

Mo da ste ve pogodili da je u Hrvatskoj ru ak najva niji obrok u

danu. I TO KA. Ako ne pojedete dobar ru ak postoji velika
vjerojatnost da ete umrijeti od gladi. Ako poku ate dovesti to u
pitanje, ako se usudite izjaviti da biste radije pojeli samo mali
sendvi , do ekat e vas pogled pun prezira, a mo da e vas i
velika drvena kuha a klepiti po ruci.
U tim prvim danima u Hrvatskoj po ela me ti tati ta
represivnost ru avanja. Godinama... ma, cijeli ivot, imao sam
naviku za ru ak pojesti ips i mali sendvi . Cijelim trajanjem
osnovne i srednje kole ru ak sam nosio sa sobom: sendvi sa
salamom (na komadu onoga to bi Hrvati zvali tostom , bez sira,
samo sa senfom, vre icu ipsa, nekakav desert i vo ni napitak. U
odraslom ivotu taj mi se ru ak pretvorio u kavu, cigaretu i mo da
na brzaka smazani energetski pruti (znate ve , da ostanem
zdrav).
Bila mi je velika prilagodba prije i na dnevni raspored zadan
ru kom umjesto izda nim ve ernjim objedom. Ujedno je to bila i
jedna od najni e rangiranih stvari na mom popisu Predvi enih
Mogu ih Problema Pri Boravku U Hrvatskoj: Ru ak Stvarno
Bilo mi je kao da ivim u Bizarr-o svijetu iz Supermana, gdje
30
je sve obrnuto. Mislim ono, Hrvati za doru ak jedu sendvi e. Da!
Sendvi e za DORU AK! Pojma nisam imao, ali ve ernji je objed
bio jako va an mome ameri kom mentalitetu. Objed ozna ava kraj
popodneva i po etak ve eri, poput malog, sretnog praga
sumraka. Bez njega sam bio izgubljen, doslovce sam nekako lutao
u mraku, ne znaju i to no to da radim sa sobom. Osloba anje od
okova ve ernjeg objeda iznena uju e me onespokojilo.
Pretpostavljam da Hrvate koji odu u Ameriku potreba da
odjednom organiziraju svoj dru tveni ivot oko ve ernjeg objeda
sputava u jednakoj mjeri.
Vama bi po svoj prilici ba odgovarala kavica ba kad svima
ostalima do e da jedu. 4

Nakon te satima duge kave krenuli smo natrag u stan. Dok smo
etali kameno sivim prolazima Dioklecijanove pala e i prolazili
zavojitim uli icama primijetio sam da grad djeluje pusto. A onda
smo s prozora u prolasku za uli tropotave pripreme za ru ak,
sli ne uga anju glazbala u orkestru. Rondanje pribora za jelo,
klokotanje lonaca i postavljanje tanjura pripremalo je scenu.
Pri usponu stubi tem do Vaninog stana susretao sam na
svakom odmori tu skupove raznovrsnih mirisa svje e
pripravljenih jela. Ti su mirisi budili osje aj sigurnosti u meni,
puni obredne skrbi i pa nje. Znao sam da iza svakih vrata ljudi
sjedaju zajedno za stol, ili da neka baka kuha ru ak unucima.
Godilo mi je to se mirisi na stubi tu mije aju u mo nu paletu
aroma. Nikada nisam ni ta sli no osjetio u SAD-u. Miris vremena
za ru ak postat e mi miris Hrvatske.
Ujutro na dan na eg odlaska Vida je ustala ranije da nam

4 Naknadno u saznati da razlika izmeu glavnog objeda za ruak i za veeru objanjava i zato
Amerikanci i Hrvati na potpuno drugaiji nain poimaju trajanje popodneva, veeri i noi. U
Americi je veer od 17 do 19 sati. Sve nakon 19 sati dogaa se nou. S druge strane, u Hrvatskoj
popodne traje do 21, ak i 22 sata, dok veer moe potrajati... pa, sve do jutra, zapravo. (Izgleda da
je SVE veer dok zabava ne prestane.)

31
spremi ru ak. I ja sam ustao da spakiram prtljagu. Otvorio sam
kofer na kau u i upravo slagao na u odje u da je spremim u njega
kad je u la u sobu i pru ila mi paket umotan u plasti ne vre ice.
Krenuo sam ga otvoriti, ali ona je samo odmahnula glavom i
pokazala prstom na kofer. O-kej, pomislio sam, prisjetiv i se
kako vas u zra noj luci pitaju je li vam itko dao neki paket ili ne to
drugo da prenesete. Polako sam kimnuo i stavio ga u kofer pokraj
Vaninih cipela. Zatim se Vida vratila s jo jednim sli nim
paketom. I njega sam spremio u kofer. Zatim s jo jednim, pa jo
jednim, pa jo jednim. Budu i da nismo mogli komunicirati, pojma
nisam imao to to ona meni daje; no znao sam da mi ne bi bilo
pametno odbiti neznane namirnice ove ene, tako da je sve
zavr ilo u prtljazi. (Nakon to smo se vratili u Istanbul, raspakirao
sam prtljagu i otkrio da smo prenijeli pr ut, blitvu, doma e
kola e, Cedevitu [hrvatski sok od naran e u prahu, tanke kekse
i nekoliko vrsta sira.) Sa svakim sam paketom osje ao svojevrsnu
tugu u Vidi. O ito ju je poga ao odlazak k eri.
Na a jezi na barijera bila je samo na in izra avanja napetosti
koja je postojala izme u nas. Osje ao sam svojevrsno zamjeranje
na tome to sam, kao stranac, i to ni vi e ni manje nego
Amerikanac, odvukao njezinu k er ni vi e ni manje nego u
Istanbul odmah nakon to je dvije godine provela u SAD-u. Vana
je ponovno ivjela u inozemstvu, daleko od rodnog doma, a
krivnja za to o ito je le ala na meni. Ja sam bio izvor stranog
poreme aja u obitelji, poput virusa ili karcinoma u tijelu.
Kad je Vana napokon ustala, svi smo se okupili na kavi u
kuhinji. Dok je stajala uza svoju k er, Vida me pogledala i rekla
joj: Vidi kako on ranije ustane i sve lijepo pripremi. Dobro je to
ne eka do zadnjeg asa. Stanka: Kao ti. (Ah, roditelji.) I to je bio
najve i kompliment koji mi je ikada dala, ali bilo je dovoljno.
Cijelo vrijeme koje sam proveo u Splitu zna ilo je procjenu, i tek
je tada Vida znala kakvo mi ljenje ima o meni. Napetost je
popustila. Bila je to ena koja kuha hranu u cik zore kako bi bila
sigurna u to da e joj k i u avionu mo i pojesti ne to konkretno.
ena koja je s nama poslala kilograme hrane, kao da se u

32
Istanbulu nema to pojesti. O ito joj je k erina dobrobit bila
bitnija od svega. A sad je vidjela da premda sam stranac, i to ni
vi e ni manje nego Amerikanac, u isti mah sam ovjek koji e se
brinuti za njezinu k er. Pro ao sam ispit.

33
 6. poglavlje
Dalmatinci i more (sa slikama)

U sljede ih godinu dana putovali smo tamo-amo izme u Istanbula

i Splita. Umjesto bosanskog zrakoplovnog prijevoznika i
autobusne linije Sarajevo-Mostar-lmotski-Split po eli smo se
slu iti starim jugoslavenskim avioprijevoznikom, pa smo letjeli iz
Stambola za Beograd, gdje smo obi no morali preno iti, zatim
vlakom otputovati iz Beograda u Zagreb, pa autobusom iz
Zagreba u Split. (Naknadno sam saznao da nam je cijeli taj
trapac tedio samo pedeset dolara!) Zatim smo sve to ponavljali
obrnutim redoslijedom. Pri svakom povratku, dok smo prolazili
kroz Novi Zagreb, ili stajali na eljezni kom kolodvoru okru eni
olovnim sivilom zagreba ke zime, eznuo sam ostati u Hrvatskoj.
Promatrao bih velike stambene zgrade i zami ljao kako bi divno
bilo da je makar jedno od tih svjetalaca u jantarnome mno tvu
moje. Tada ne bismo morali ekati vlak, prolaziti kroz Srbiju i
letjeti u Istanbul, gdje sam se bez obzira na duljinu boravka stalno
osje ao kao stranac. Znao sam da bi nam tu mogao biti dom, samo
da imamo stan u Zagrebu ili Splitu. Kad god bismo krenuli vlakom
natrag na istok imao sam dojam da zadr avam dah i ponovno
ska em u neku tamnu, uzburkanu vodu. Osje ao sam da u lak e
disati tek nakon to se vratimo u Hrvatsku.
U me uvremenu sam zaprosio Vanu, a ona je pristala.
34
Sljede eg smo se ljeta zauvijek odselili iz Istanbula. E sad, ve ina
bi ljudi bila presretna da mo e prakti ki besplatno provesti ljeto
na dalmatinskoj obali. Milijarde dolara vrijedna turisti ka
industrija na neki na in podr ava tu pretpostavku. Prema tome,
zar me nije radovalo to u provesti ljeto na moru sa enom koju
volim? Eh... recimo. Uza sve te prethodne pri e o tome kako mi je
u Hrvatskoj lak e disati i skakati u vodu, pa, recimo samo da sam
tog ljeta opet zadr avao dah i skakao, kako metafori ki, zbog
stupanja u brak i asimiliranja u hrvatsku obitelj, tako i u vrlo
stvarnom pogledu koji je uklju ivao plivanje u moru. Nau io sam
da je jedna od su tinskih razlika izme u Vane i mene u tome to
ona voli more, dok sam ja prema njemu nastrojen neprijateljski, ili
bar indiferentno. Nas dvoje potje emo iz dva razli ita svijeta, kao
Aquaman, s time da je Aquaman zapravo ena, a ja, eh... nisam
Aquaman. Ili, jo bolje, tog mi je ljeta bilo kao da uprizorujemo
Malu Sirenu, samo u obrnutom smislu. Ja sam bio mornar, a ona
Ariel, i od mene se o ekivalo da ivim pod morem (pritom li en
ak i raspjevanog ra i a).
Kad smo po eli i i na kupanje, Vana bi za la u vodu i zatim
otplivala skroz u daljinu, pozivaju i me da joj se pridru im. Ja bih
tvrdoglavo odbijao, odmahuju i glavom u stilu ne-ne, ovdje mi je
sasvim dobro. Zatim bih se malo probr kao u pli aku, to bi mi
dosadilo, pa bih se vratio sjesti pod suncobran s knjigom. Ona bi
se zbunjeno vratila i rekla ne to u stilu:

35
 A onda bi ona rekla:

More je do te mjere dio Dalmacije da za Dalmatince, nego to, ne

postoji ni sam pojam utapanja. Ako i imaju popis ru nih stvari koje
vam se mogu dogoditi na moru, taj popis je A) vrlo, vrlo kratak i
B) utapanje ak i nije na njemu. Kad odrastete kao Posejdonovo
dijete i ve inu slobodnog vremena provodite plivaju i u moru, ba
kao i svi ostali koje ste u ivotu upoznali, o ito vam je stvarno
nezamislivo da bi se netko zaista mogao utopiti.
ALI, dajte da SVI imamo na umu da sam ja iz Oklahome.
Drugim rije ima, iz KOPNOM OKOVANE OKLAHOME U SREDINI
AMERIKE. Najbli a slana voda udaljena nam je devet sati vo nje
(i to u Teksasu, BLJAK). Ne treba ni re i da ovaj Oklahomac nije
imao naviku plivati u velikim, prirodnim vodenim povr inama.
Volio sam plivati u betonskim bazenima, gdje se pH vrijednost
kontrolira, a jedina iva bi a su ljudi, a ne zmije (poput rije nih
otrovnica), je inci, morski psi ili bilo kakva druga gadija koja bi
mogla onuda preplivati i dodirnuti mi nogu. K tome, u takvim
bazenima sigurnost mi je uvijek na dohvat ruke. Utapanje Gr evi
od probave? Umor ruku!?! O, Bo e! GRC! ZRAKA! (Koprcanje!) O,
ekaj, pa mogu samo ispru iti ruku i primiti se za rub. Koje
olak anje! Meni je more, podno svoje spokojne povr ine, samo
36
valovito groblje, slani kotao smrti ispunjen opasno u i strahom.

Dalmatincima je more, naravno, sve. Ta slana voda ivotna je krv

cijele regije. Kultura, ishrana, privreda i obi aji, sve to ovisi o
moru, i tako je ve tisu lje ima. Mislim ono, pa sredi te Splita
izraslo je oko gotovo dvije tisu e godina stare pala e koju je
Dioklecijan podigao to no uz more! Narodne su pjesme pune
iskrene strasti prema moru i isklju ivo moru, ili mo da i nekim
stvarima vezanim uz more, poput galebova, stijena i, eh... soli?
Ljudi s obale skloni su sva ta pripisivati moru. Mislim da ga
smatraju arobnim. Recimo, kad je Vana dobila ljetnu prehladu,
njezin je odgovor bio kupanje u moru. Ako imate glavobolju,
kupate se u moru. Ili kad se moj prijatelj Mate trebao na i sa
mnom u sedam ujutro, a odlu io je ve er uo i toga oti i u izlazak
(izlasci u Hrvatskoj esto traju do sedam ujutro), rekao je:

I imao je pravo. Do ao je na vrijeme, potpuno budan, i ostao je

takav cijelog tog dana.

I tako sam se na ao na pragu ulaska u hrvatsku i dalmatinsku

kulturu putem braka, sav zabrinut zbog onoga to prakti ki svi
stanovnici i turisti najvi e vole u tom podru ju. Uslijed toga, bilo

37
mi je najdra e ve inu vremena provoditi u stanu pod
klima-ure ajem i gledati filmove na televiziji. U sebi sam sve
dovodio u pitanje: Le i li sva sila drugih kulturnih razlika pod
mirnom povr inom moje veze s Vanom to ako nikad ne zavolim
more Kako da pre ivimo burne bra ne vode kad ja ne mogu
plivati ak ni u jebenom Jadranu Rje enje: Borba protiv straha
JA IM STRAHOM. Vana nam je dogovorila odlazak na plovidbu.
Suuuper!
Preko jednog prijatelja dobili smo poziv da provedemo dan
na barki. Kapetan je bio pravi Spli an, to zna i da mu je porodica
ivjela u Splitu jo od esnaestog stolje a. Bilo mu je ne to vi e
od ezdeset godina i bio je pomalo trbu ast, ali preplanuo i
ivahan. Sam pogled na njega stvarao je pomisao na M-O-R-E.
Prije isplovljavanja izjavio sam da mi treba prsluk za spa avanje.
Smijeh. Ne, ozbiljno. NE U NA PLOVIDBU BEZ PRSLUKA ZA
SPA AVANJE! Ako sam i ta nau io u est mjeseci u izvi a ima,
onda }e to geslo: Budi pripremljen! A bio sam pripremljen na
najgore. Nakon jo malo smijeha, ne to hrvatskih rije i i
pokazivanja na mene, daljnjeg smijeha i Vanina mole ivog
pogleda, Kapetan je oti ao u potpalublje. Odande su po eli
dopirati umovi te kog prekopavanja i za nekoliko minuta se
vratio s jarko naran astim prslukom za spa avanje, prekrivenim
debelim slojem pra ine i jo upakiranim u originalni celofan. Bio
je totalno R-E-T-R-O: golemi blokovi pjene u jarko naran astoj
tkanini s nekakvom uzicom koju treba za ne to privezati. Izgledao
je kao da potje e iz 1975. Kapetan mi ga je dobacio, ali uz molbu
da ga radije ne otvaram, rekav i:

38
 Svi ostali su se zacerekali. Dok sam privijao upakirani prsluk
za spa avanje uza sebe kao naran astu bebu, isplovili smo:
Kapetan, njegova ena, Marko, Vana i prestravljeni ja iza li smo
iz luke i krenuli u obilazak Ka telanskog zaljeva.
E sad, prili no sam siguran da me Kapetan namjerno
poku avao prestraviti. I da je u ivao u tome. Barka se naginjala i
nekako propinjala na valovima, bacakaju i nas na sve strane. U
jednom trenutku, kad smo se na li na putu sudara s golemim
teglja em za kontejnere, objasnio nam je, okrenuv i se potpuno
prema meni i Vani, da je plovidba u smjeru broda zapravo
me unarodni znak koji im daje do znanja da se ne ete sudariti.
Zatim ga je ena po ela mahnito lupati. Iz usta joj je potekla bujica
hrvatskih psovki. A ja sam pomislio: Poginut emo.
Izbjegli smo brod i usporili. Kapetan je po eo pri ati o svojoj
barki. Opisivao ju je kao da mu je lan obitelji. Pripovijedao nam
je o prvom danu kad ju je vidio, kako ju je kupio, pobrinuo se za
nju, popravljao je godinu dana, pripremio je za plovidbu, porinuo
je. Pretpostavljao sam da mu na polici stoje obiteljske fotografije
na kojima Kapetan s ljubavlju grli enu i djecu, a u desnom kutu,
toliko velik da gotovo zasjenjuje cijelu obitelj, stoji pramac barke.
Vjerojatno je zbijao ale s djecom o barki Debri: A ujte, to je
va a drvena sestra! Hahahahaha, Daaar. (Prije nego to je dobila
unuke, moja mama je radila isto to sa svojim psima.) Ali onda sam
opazio u kojoj mjeri voli svoju barku i shvatio da nikada ne bi
zapravo ni ta u inio da je dovede u stvarnu opasnost. U nekom
trenutku napustio me sav strah. Prestao sam u gr u smrtnog
straha stiskati pjenu u plasti nom omota u i nastavio samo
promatrati svijet pokraj kojeg plovimo.
Vjen ali smo se u maloj gra anskoj ceremoniji blizu pla e
Ba vice. Bila je pozvana samo rodbina, ali do la je i ve ina
susjeda. Sjedili smo na dvije velike stolice dok je mati ar na
hrvatskom govorio sva ta to nisam razumio. Smije no je sjediti
na vlastitom vjen anju, jer mi u SAD-u ne sjedimo na
vjen anjima, i ne razumjeti nijednu jedinu rije . to ja to radim
to mi to radimo Je li sve ovo gre ka beznadnog optimizma
39
Bacio sam pogled prema Vani. Bila je vidljivo nervozna.
Razroga enih o iju i gotovo u panici. Prvo su nam se ruke uspjele
prona i, a onda su nam se susrele i o i, i pogledali smo se samo u
trajanju jednog otkucaja srca. I to je bilo dovoljno, oboje smo
postali spremni za skok.
Kapetan nas je usidrio blizu Ka una. Nebo se dotad ve
naobla ilo i po ela je lagana ki ica. Marko je prvi sko io u vodu.
Za njim je oti la Vana. Prije nego to sam shvatio to radim, bacio
sam se i ja. Povr ina je bila hladna od ki e, ali more je bilo toplo.
Dok sam tik preko valova gledao kako se brdo Marjan ko i nad
nama, dinarsko gorje presijeca obzorje, a Vana smireno pliva u
mjestu pokraj mene, vi e nisam nimalo bio u strahu. Bio sam
siguran.

40
 7. poglavlje
Prijateljstvo

Rije stranac na hrvatskom ozna ava i neznanca i ovjeka iz

strane zemlje. Kao mali sam u Americi uvijek slu ao da se treba
bojati neznanaca, da me ne bi oteli i da mi se slika ne na e na
pole ini tetrapaka mlijeka. Takav se strah nikad nije protezao na
ljude iz stranih zemalja. Jasno, bojao sam se Rusa, ali ne zato to
sam mislio da e me oteti. Kako bismo se za titili od nepoznatih
osoba, slu ili smo se sitnim izrazima tipa opasni neznani i
tajnim lozinkama za hitne slu ajeve koje su znali samo lanovi
obitelji i prijatelji od povjerenja. No uza sav na strah od
neznanaca, ironi no je to to u SAD-u nije tako te ko prije i crtu
izme u neznanca i poznanika. Crta izme u poznanstva i zatim
prijateljstva jo je tanja. U Hrvatskoj je, me utim, kako sam
postupno saznavao, bilo gotovo nemogu e rije iti se poimanja
sebe kao strane osobe. I tako sam ak i me u prijateljima i
poznanicima moje supruge i dalje uvelike bio stranac.
Kad god bismo se nalazili s ljudima na kavi uglavnom su me
ignorirali, katkad s blagom nezainteresirano u, a katkad sa
stavom koji mi je djelovao kao pritajen prezir. Shva am da ne
znam hrvatski, pa mi je dobar dio razgovora po prirodi stvari
izmicao, ali bilo je prilika kad su me namjerno odbijali uklju iti. U
nekim sam situacijama bio poput izlo ka, pokaznog primjerka
41
pravog ivog Amerikanca. Gledajte, ali ne dirajte.
Jednom smo se prilikom oti li na i s prijateljicom moje
supruge u malome mjestu pokraj Zadra. Do lo je jo prijatelja
njezine prijateljice, a ja sam slu ajno u d epu jakne imao bocu
Coca-Cole. U jednom sam je trenutku izvadio i otpio gutljaj.
Prijateljica je primijetila kako je jasno da e Amerikanac u d epu
imati Coca-Colu. (Mua-ha-ha. Duhovito, zar ne? Naravno.
Dobro. Mal ice.) Svi su se nasmijali, a budu i da sam se trudio biti
susretljiv, izrekao sam opasku da u drugom d epu imam i Big Mac
(makar nisam). Ni ta. Ti ina. Svi su se dr ali kao da ni ta nisam
rekao. Samo su nervozno pogledavali u stranu. O-K-E-J. O ito
se nisam smio pridru iti ismijavanju samog sebe ( to mi,
vjerujem, ina e ba ide od ruke). U ostatku popodneva nitko nije
razgovarao sa mnom, nitko me ni ta nije pitao, niti je ak
primijetio da postojim. Nikoga ni najmanje nije zanimalo tko sam,
osim to sam Amerikanac koji predvidivo nosaka Coca-Colu u
d epu.
Postojala je vrlo stvarna, premda nevidljiva prepreka izme u
mene i dru tvenog svijeta Hrvatske. Bio sam stranac, neznanac, i
otkrivao sam da je nevjerojatno te ko premjestiti se iz te
kategorije u neku iole prisniju. Za jednog Amerikanca to je bilo
pogotovo te ko.
U SAD-u je prili no lako sklopiti prijateljstvo. Toliko se
selimo da steknemo sposobnost stupanja u prijateljske odnose
bez napora. U Oklahomi, u New Orleansu, u Montrealu, u
Istanbulu bih ubrzo nakon doseljavanja upoznao ljude koje bih
mogao nazvati prijateljima. Nismo bili najbolji prijatelji, ali bili
smo prijatelji. Obi no je potrebno samo da dvoje ili vi e ljudi voli
sli ne stvari. Ako vi volite Ratove zvijezda i ja volim Ratove
zvijezda (izuzev Epizoda I-III, jer nitko nikad ne bi njih smio
voljeti), ve smo na putu prema prijateljstvu. Dodajmo malo
vremena i dru enja i BUM:

42
 Ali onda pro e vrijeme, odselite se u neko drugo mjesto,
prebacite na neki drugi studij, zaklju ite da vam se IPAK svi aju
ranije epizode Ratova zvijezda i polako se, postupno udaljite od
prijatelja. Prijateljstva u Americi lako do u i lako pro u.

Prijateljstvo u Hrvatskoj nije tako te no kao u Americi, a ni tako

udljivo. vrsto je. Trajno je. Tra i trud. Tako er je suprotno
na em raspr enom, individualisti kom ivotnom stilu u SAD-u.
ini mi se da u Americi bje imo od me usobne odgovornosti.
Izbjegavamo ba svako dru tveno optere enje. Dijelimo ra une.
Sve odr avamo u ravnote i. Zna i, kad nekog zovemo prijateljem,
to jednostavno zna i da nam je simpati an. To nisam shva ao tih
prvih mjeseci u Hrvatskoj. Nije bila stvar u tome da se Vaninim
prijateljima nisam svidio, nego u tome da ih nije zanimala ni
mogu nost da im se svidim.
U prvih mjesec dana na eg ivota u Istanbulu jedna nam je
Vanina prijateljica htjela do i u posjet sa svojim petogodi njim
djetetom. E sad, mene nije odu evljavalo primiti goste u gradu i
zemlji kamo sam se tek doselio, niti me radovalo da bi nam u
goste na predlo ena dva tjedna do lo petogodi nje dijete koje
govori meni stranim jezikom. Zamolio sam Vanu da barem odgodi
posjet dok se malo bolje ne skrasimo. Ne. Ne? Ne. Nije ak htjela
ni pitati, a nije bilo anse da prijateljici ka e da nam ne mo e do i.
Ne? NE! to Prijateljstvo u Hrvatskoj: Kad ivite u stranoj zemlji
i prijateljica vas eli posjetiti s djetetom, usprkos neslaganju
budu eg mu a svejedno ne mo ete/ne ete re i ne, pa ak ni
mo da malo kasnije.
Ako je to mo prijateljstva, onda mo ete zamisliti za to su
43
ljudi izbirljivi u sklapanju prijateljstava. Prijateljevanje s nekim u
Hrvatskoj u osnovi zna i da nikad, ba nikad ne mo ete odbiti tu
osobu, bez obzira na to to ona od vas zatra ila. Mo da biste i
htjeli, ali jedino mo ete navesti sve razloge iz kojih biste je
trebali odbiti, a onda je svejedno prihvatite, jer, hej: pa prijatelji
ste. To se prote e u rasponu od pomaganja osobi da prona e
zaposlenje, do davanja popusta pri pla anju, redigiranja dugih
akademskih radova, ure ivanja engleskog prijevoda njihovih
romana, odlazaka na kavu i dopu tanja da do u ivjeti kod vas u
vrijeme kad vam ne odgovara, a ako niste u gradu kad su vam
odlu ili do i na boravak, svejedno im dopustite da do u ivjeti
kod vas. Prijatelji rade sve to. Izaberete li pogre ne prijatelje,
uvjeren sam da biste mogli zavr iti kao vercer cigareta preko
hrvatsko-bosanske granice, ili dobiti ku ne goste na neodre eno
vrijeme koji e va dnevni boravak pretvoriti u spava u sobu.
Nije lako prodrijeti nekome u dru tveni krug, treba vremena
i nekoliko kava prije nego to se spone obaveze i uzajamnosti
osna e do te mjere da vas netko mo e ili eli nazvati prijateljem.
Kad sam sve to shvatio, isprva sam se zgrozio, pomisliv i da svi
tu prijateljuju jedino u cilju stjecanja protuusluga. Sve sam to i
dalje do ivljavao kao quid pro quo. Ali to je zaista bilo precini no
od mene. Potrebno je da postoje i po etna simpatija, sli ni
uzajamni interesi i uskla eni karakteri, ali onda se te naizgled
plitke i nasumi ne spone osna e kroz komplicirane, dublje obi aje
prijateljstva.
S vremenom sam po eo samostalno izlaziti i upoznavati nove
ljude. Po eo sam zasnivati vlastitu mre u poznanika, a kako sam
postajao sve upleteniji u tu udnu dru tvenu igru, po eo sam
u ivati u osje aju obaveze. Prijateljstvo nije te ak teret koji treba
nositi, nego dragocjeni paket koji valja zajedno dr ati. A kada se
dr imo jedni drugih, osjetimo ve u potporu za ve e ivotne
terete.

44
 8. poglavlje
Obitelj i skuenost

Dok su me Vanini prijatelji hladno om i distancirano u tjerali da

se dokazujem kao stranac, njezina me obitelj smjesta toplo
do ekala. I bolje da je bilo tako, jer smo veliki dio tog ljeta njezina
sestra, ne aci blizanci, ja, Vana i Vida ivjeli svi zajedno u
dvosobnom stanu. Zatim su do li ro aci.
Cijelo ono darivanje bilo mi je pomalo udno, navikao sam se
na vrijeme ru avanja, kupanje u moru po elo mi je goditi, ali ivot
u tako tijesnom prostoru uz toliko, ljudi, pokazao se kao golema
prepreka na mome putu prema kulturnom prihva anju i
postupnom su ivljavanju. Kako ne bih si ao s uma, prona ao sam
prazno mjesto na balkonu gdje bih svake ve eri sjedio i pio, i
pu io, i pio i pu io, sve dok ne bih oteturao u krevet. Omamljenost
pijanstva, obavijena oblakom dima cigareta, bila mi je hrvatska
ina ica vlastite sobe. Zidovima piva ogra ivao sam se od ostatka
svijeta da mogu biti sam sa svojim mutnim, maglovitim, pijanim
mislima.
U Americi prostor nije posljednja prepreka, nego ono to
nam kod ku e slu i za stvaranje granice izme u nas i ostatka
obitelji. Odrastao sam u ku i na kat od 216 etvornih metara, uz
sestru, mamu i poo ima. Ja sam imao svoju sobu, sestra je imala

45
svoju sobu, roditelji su imali svoju sobu. Imali smo blagovaonicu
gdje smo jeli samo za blagdane, dnevni boravak u kojem smo
boravili tako er samo za blagdane, te radnu sobu kojom smo se
ak slu ili svakodnevno. Ku a je imala dvije i pol kupaonice, kao i
podrum. Drugim rije ima, u toj se ku i uvijek lako dalo na i
prostoriju u kojoj nema nikoga.
Preobilje prostora u ameri kom ivotu stvara dinamiku koja
mi je nedostajala u hrvatskoj obitelji: ozloje enost i nestrpljivost.
Obdareni smo privilegijom sposobnosti da se lako razdra imo
zbog sitnih osebujnosti svojih bli njih, te sposobnosti da ne to
poduzmemo oko toga, kao na primjer da odemo u svoju sobu, u
susjednu sobu, ili bilo koju praznu sobu u ku i. Bake koje
mrmljaju, brati i koji di u na usta, sestre koje brbljaju, majke koje
previ e kritiziraju i posprdna bra a koja o svemu previ e
pametuju uvuku vam se pod ko u, ali onda samo odete u svoju
sobu, sjednete za Nintendo i pustite da vam dobri stari dr. Mario
dade recept za obiteljski sklad. U SAD-u ni ta ne zbli ava obitelj
toliko kao izdvojeni boravak (obi no pred televizorom) u
zasebnoj sobi.
U Splitu mi se takva mogu nost bijega nije pru ala, pa sam se
slu io pivom i balkonom. Kako je ljeto protjecalo, sve sam se vi e
udio sposobnosti moje nove obitelji da ivi zajedno bez sukoba.
Kad su daljnji ro aci stigli, pomislio sam: Sad e se ne to
dogoditi. Mislim ono, devetero ljudi u dvosobnom stanu? U
Sjedinjenim Dr avama bilo bi krvi. Ali tu, nipo to. Nikoga nikad
ni ta ne bi iziritiralo. Nitko se nije sva ao. Nitko se nije derao.
Nitko nije eznuo za podizanjem etiri zida s vratima izme u sebe
i svih ostalih. Ispod povr ine kao da je postojalo nepresu no
vrelo strpljivosti, ali nije to bilo zato to su se svi toliko voljeli da
nikad ne bi moglo biti razmimoila enja, ni ni ta sli no. Nije da
smo ivjeli u hipijevskoj komuni. Obitelj je nekako naprosto bila
strpljivija u me usobnom opho enju. Svi su bili spremniji
progutati nervozu i prije i preko onog to ih smeta.
Pogotovo me op inilo utjelovljenje smirenosti u Vaninoj
sestri Ivani. Kao majka sedmogodi njih blizanaca i
46
sedamnaestogodi nje k eri, tako er je ivjela u dvosobnom stanu
s mu em, djecom i svekrvom, no nikad nisam uo da bi podigla
glas, o ito se nije drogirala i nije svake ve eri pila na balkonu. U
emu je bio klju njezinog zenu sli nog spokoja
Jedne sam je ve eri spopao hrpetinom pitanja u su tini
ovakvog sadr aja: Pa, s moje to ke gledi ta tvoj ivot izgleda kao
pravi pakao, ali ti nema potrebu piti ovako kao ja na balkonu.
Naprotiv, djeluje mi sretno. U emu je fora
S mrvicom vi e suptilnosti upitao sam je kako joj je bilo
odgojiti dvije bebe u tako sku enom prostoru uz jo jedno dijete,
mu a i svekrvu. Budu i da u to vrijeme nisam imao djece,
djelovalo mi je jednostavno nemogu e biti primoran provoditi sve
svoje vrijeme uz tolike ljude. Kako pritom ne poludjeti? Ali Ivana
me samo pogledala s istom onom smireno u kojom je pristupala
svemu ostalome i rekla: Ne znam.
Ali tom izjavom nije kazala da ne poznaje odgovor, ve mi je
prije dala do znanja da se to nikad nije ni zapitala. Takvo to je
nikad nije zabrinjavalo. Za to i bi Dok sam sjedio na balkonu,
sve sam sagledavao s to ke gledi ta zasnovane na vlastitim
o ekivanjima, a o ekivao sam imati sobu samo za sebe, kamo
mogu oti i i osamiti se kad god po elim.
Dok su zajedno odrastale, Vana i njezina sestra nisu imale
mogu nost ljutito oti i u vlastitu sobu uz izjavu da ivot
stvaaaarno nije fer . Ona i sestra spavale su u dnevnoj sobi, dok
su njihovi roditelji, te djed i baka, spavali u druge dvije sobe.
Naravno da su tinejd erske izjave o nepravdi ivota, bijeg u sobu
i lupanje vratima za sobom dio ameri kog iskustva (pogledajte
samo bilo koju humoristi ku seriju iz 1980-ih). Zajedni ki spokoj
u ovom stan i u stvorio je u meni jednu od prvih potreba da
dovedem u pitanje ameri ki na in ivota. Bilo to sli no velikoj
ku i s bijelom da anom ogradom koju sam se nadao jednog dana
ste i (ku i s par Toyota i dovoljno slobodnog prostora za moje
stripove i kolekciju figurica iz Ratova zvijezda) polako me
prestajalo privla iti. Poput satelita koji je promijenio smjer
po injao sam se udaljavati iz kulturne orbite Amerike. Po injao
47
sam se mijenjati.

48
 9. poglavlje
SAD

Ovo je sad mal ice neobi no. Nakon to sam se vjen ao s Vanom
i proveo ljeto u Splitu, odselio sam se natrag u SAD, dok je Vana
ostala u Hrvatskoj. udno, a Pa, putem sam odlu io da bih htio
doktorirati, ali budu i da nismo bili sigurni u kojoj emo zemlji na
koncu ivjeti, a kako sam znao da u se morati nakon nekog
vremena vratiti u Hrvatsku da dovr im istra ivanje za doktorat,
zaklju ili smo da bi bilo najbolje da Vana ostane u Hrvatskoj. Da,
ovdje zna biti tako te ko dobiti posao da smo odlu ili par godina
provesti razdvojeni da bi zadr ala radno mjesto. (Te da bi mene
jednog dana ljudi morali zvati dr. Brown. Samo se alim. Nitko me
ne zove doktorom.)
Povratak u SAD nakon dvije godine provedene u Turskoj i
ljeta u Hrvatskoj zna io je obrnuti kulturni ok. Sve mi je bilo tako
veliko i prostrano. Ravne iroke ceste bez i ega du obje strane
osim telefonskih stupova i nakupina trgovina, prodavaonica brze
hrane i zaga enja znakovima koji igo u zrak otrovnim porukama:
KU AJTE NA BLT, POVOLJNI MENI, VRATIO SE McRIB, sve je
to prijetilo u meni izazvati napad agorafobije. Gdje je tu povijest?
Gdje je suzdr anost U ao sam u neonsku no nu moru. Predgra a
su se irila poput kancerogenog tkiva. Novim sam o ima sagledao
golem dio toga grada, grada u kojem sam ivio, kao puki skup
49
ulica usa enih izme u milijardu asfaltiranih parkirali ta da im
slu e kao arterije dok promet krvari iz sredi ta grada prema
predgra ima i trgova kim centrima. Gdje je tu kultura Kaoti na
elegancija urbanog sredi ta Gdje su kafi i Trgovi Golubovi
Kipovi va nih pokojnih li nosti Tulsa mi je sada bila grad pun
ispraznog obilja. U njoj mi vi e nije bilo onoga gdje.
Gdje mi je bio dom U Splitu U Tulsi Ono to mi je nekada
bio dom sada je stajalo u kutijama po ormarima i u gara i nove
ku e mojih roditelja. Da, preselili su se tijekom moje balkanske
me uigre. Nestali su mi mirisi i zvukovi doma. Namjesto
podsvjesnih poticaja sje anja koji podare poznat dojam nekom
prostoru, poput prolazne arome parfema biv e djevojke,
odjednom se na lo ne to novo i nepoznato.
Nova je ku a bila golema, od 312,9 etvornih metara. Nakon
to sam ivio u stanu od pedeset kvadrata u Istanbulu i zatim
cijelo ljeto dijelio dvosobni stan s novom tazbinom, sama veli ina
novoga doma mojih roditelja po ela je u meni izazivati napadaje
nervoznog smijeha. Hodao sam po toj ku i ne bih li nekako
preslikao onaj splitski stan i na prostor ovog novog boravi ta.
No, uglavnom sam se osje ao samo kao gost u ku i koja bi mi
trebala biti dom.
U no nim vo njama, dok sam presijecao kroz ovo pregolemo
bi e od grada i prolazio pokraj pustih parkirali ta silnog broja
zatvorenih trgova kih centara, spopadala me duboka
usamljenost. Goli sjaj neonskih cijevi to su gorjele iznad crnih
parkirnih mjesta i besmisleno blije tanje rasvijetljenih natpisa
nad svakom trgovinom do samih rubova no i rasvjetljivali su mi
prazninu ivota na Srednjem zapadu. Shvatio sam da sam sada
vezaniji uz Vidin stan u Splitu nego uz ku u vlastitih roditelja. Bio
sam poput pila karata, ponovno promije anog i sad podijeljenog
za novu partiju.
Nedostajala mi je Vana.
U mjestu Lawrence u Kansasu, kamo sam se preselio zbog
rada na doktoratu pri Sveu ili tu u Kansasu, krajnosti su mi se

50
po ele stapati i polako sam se vratio svojoj ameri koj osobnosti.
Tako er sam po eo u iti hrvatski. Odlazak na satove hrvatskog
pomogao mi je premostiti razdaljinu izme u mene i Vane. Bilo mi
je kao da joj se mal ice vra am sa svakom nau enom rije ju i
pade om. Nastavu nam je dr ala jedna Slovenka, a poha ali su je
uglavnom mladi dodiplomci iji su roditelji potjecali iz biv e
Jugoslavije: dvoje Hrvata i jedan bosanski Srbin. Svi su bili vi ni
svojim narje jima koji su se u me uvremenu pro eli velikom
koli inom engleskih rije i. Ono malo hrvatskog to sam znao
lijepo je otezalo splitskim dijalektom i zaokru ivalo skupinu.
Kad sam krenuo na sveu ili te sve mi je postalo
podno ljivije. Do ivio sam upotrebu golemih resursa SAD-a u
cilju produktivne potrage za znanjem. to je najva nije, postao
sam suradnik Centra za ruske i isto noeuropske studije pri
Sveu ili tu. Sudjelovanje u skupini znanstvenika koji su putovali i
provodili vrijeme diljem sredi nje i jugoisto ne Europe, kao i
Rusije, omogu avalo je svima nama da pobjegnemo iz
svakodnevne vreve ameri kog ivota. I napokon sam, nakon svih
svojih putovanja i pustolovina u biv oj Jugoslaviji, jasno shvatio
gdje se Rusija nalazi i koje su to no dr ave i podru ja nekada
pripadale, ili i dalje pripadaju Rusiji.

51
 10. poglavlje
Hrvatska uslunost: gdje je
stvarnost, prava stvarnost

Prije mog iskustva na Balkanu zami ljao sam kulturu kao golemi
monolitni identitet koji odre uje sve o pojedinom prostoru i
narodu. Po povratku u SAD saznao sam da najve e razlike
zapravo po ivaju u sitnim, suptilnim stvarima. Nisu veliki
svjetonazorski zama njaci, nego nijanse svakodnevice ono to
obja njava posebnost pojedine skupine, odnosno kulture
pojedinog naroda. To mi je postalo kristalno jasno kad sam nakon
povratka u SAD iza ao na objed s prijateljem.
Restoran je bio lokal meksi ke tematike utisnut uz ulaz u
trgova ki centar. Radilo se o jednom od onih lokala gdje svi nose
istu odje u, a na natpisu, majicama i jelovnicima nalazi se zgodna
karikatura pijanog crva iz tekile. Sve je djelovalo autenti no
otprilike koliko i lice Cher. Nisam dotad ni bio svjestan da sam se
potpuno aklimatizirao na iskustvo odlaska u hrvatske restorane.
Ne znaju i do koje mjere sam se sviknuo s hrvatskim navadama,
do etao sam do doma ice potpuno nenaoru an i nespreman na
predstoje u plotunsku paljbu ugostiteljske uslu nosti.
Pozdrav! Dobro nam do li u Gdje god! Mogu li vam pomo i
BUM! Ve me o amutila ljubazna susretljivost. A nisam ni znao da

52
je ovo tek po etna salva u granatiranju pitanjima.
Kao jelen pred farovima, plaho sam odgovorio: Eh, htjeli
bismo stol.
SJAJNO! Biste li sjedili unutra ili vani
Ovaj... unutra.
SJAJNO!! Za ankom, u salonu, u separeu ili na onom
drugom blentavo nazvanom mjestu Imao sam dojam da sam pod
istragom. Ba en na nekakvo ispitivanje.
Eh... u separeu, valjda.
SJAAAJNO!!! Po ite za mnom.
Na a je doma ica nekakvim gizdavim, prpo nim korakom
oti la do separea , privijaju i na e jelovnike uza se kao divne
male krznene ljubimce. Zatim nas je posjela, osmjehnula se i
smjesta se prpo no vratila u prednji dio restorana. Samo, nije
ostalo na tome. Kad je konobarica do la uzeti narud bu od nas,
bila je stvarno prijazna i stvarno odu evljena injenicom da MI
sjedimo u NJEZINOM dijelu lokala i da e ONA mo i poslu ivati
NAS. JUPIII! Osmijesi za sve.
Po eo sam shva ati da me vrijeme provedeno me u
Hrvatima i u Hrvatskoj nau ilo da budem sumnji av prema... pa...
svemu. Ljubaznost na e konobarice nije me opustila. Naprotiv,
zasmetala me. U emu je kvaka, upitao sam se. Plaho sam se
po eo obazirati da vidim ima li kakvih naznaka po asti
veselo-prijaznih zombi-djevojaka koje haraju irim gradskim
podru jem.
Zatim je po elo pravo ispitivanje. Zanima li vas posebna
ponuda? Jeste li za margaritu? S okusom? Solju? Veliku? Malu?
Ho ete li uz to krumpiri e, salatu od kupusa, queso, salsu, ri u ili
grah Tortilje od p eni nog ili kukuruznog bra na Jeste li za
kakvo predjelo Pile a krilca iz Buffala, umak guacamole, ips s
umacima
Kad sam napokon priveo naru ivanje kraju, bio sam iscrpljen.
Nakon to je mome prijatelju postavila ISTA takva pitanja,
podsjetila nas je na to da se zove Tiffany ili kako ve god, te nam
53
OPET rekla da samo viknemo ako nam i ta zatreba. (Hihot.
Smje kanje. Zabacivanje kose u repu. Gizdavo-prpo no.) Nakon
pet minuta donijela nam je pi e, pet minuta nakon toga upitala nas
odgovara li nam pi e, a onda nam je donijela hranu, upitala nas
odgovara li nam hrana, te nas zatim upitala jesmo li za desert, pa
nas upitala odgovara li nam desert. GAAAH! Zar ona to obavlja
ispitivanje javnog mnijenja? pomislio sam. Daj vi e DOSTA!
Izme u svakog pitanja o na oj hrani, pi u i pohanom sladoledu
ponovno bi gizdavo-prpo no pro la pokraj nas i op enitije nas
upitala Je li sve kej
Te sam ve eri shvatio da sve zaista nije kej. Da sam se
promijenio. Da. Zapravo. Vi e. Volim. Hrvatsku. Uslugu . Od.
Onoga. to. Dobivam. U. Americi. E sad, da bismo shvatili do koje
je mjere ovo okantno i kakve posljedice ima po moje obra enje
na hrvatske obi aje, moram vam objasniti od ega se hrvatska
usluga zapravo sastoji.
U jednoj od prvih prilika kad sam u ao u kafi u Hrvatskoj
morao sam pri ekati dok konobar na miru ne pro ita asopis i
popu i cigaretu prije nego to je do ao po narud bu. Ali to valja i
o ekivati, jer je uslu nost prema gostima u Hrvatskoj uvelike
sli na opho enju sa zagrobnim ivotom. Nakon to napokon uzme
va u narud bu i donese vam pi e, va konobar i ezne kao duh.
Kao da je usluga koju vam je pru io bila jedina zada a koja ga je
jo vezivala uz smrtni svijet. Sad kad je dobio iskupljenje, on
kona no odlazi u svjetlost.
A ponekad bude i da ste vi, gost, taj koji je duh. U Splitu je
jedan krupan, upadljivo mi i av konobar do ao uzeti narud bu od
nas a da ni ta nije rekao. Zapravo je davao sve od sebe da nas NI
NE POGLEDA. Samo je nekako progun ao kad sam mu dao
narud bu, jedva potvr uju i da on i ja postojimo na istoj
dimenzionalnoj ravnini (vidite, ba kao da smo duhovi!).
Ali sada, u restoranu Gdje god, po eo sam shva ati da mi je
dra e ignoriranje od maltretiranja. Da mi je dra a iskrenost u
hrvatskom odnosu gost-konobar. Ja sam tu da popijem kavu. Ti
si tu zato to ti je to posao. Daj da se ne pretvaramo da to
54
OBO AVAMO!
Dok sam pijuckao margaritu i vakao ips od tortilje izme u
gizdavo-prpo nih Tiffinih upadica svanulo mi je za to nas ljudi iz
drugih zemalja do ivljavaju kao povr ne i la ne. Nije li cijela ova
ljubaznost u restoranu Gdje god ista obmana Nije li sve to samo
zato da ostavim Tiff (mislim da se ne e ljutiti ako je prozovem
Tiff) dobru i izda nu napojnicu Dijelom jest, ali dijelom i nije.
Jedan od prohtjeva ugostiteljske bran e je gostoljubivost,
ljubaznost i susretljivost prema gostima. To je uloga pru atelja
usluge (znam, bio sam u toj ko i) i sastavni je dio posla. Poticanje
na napojnicu pripoma e zadr avanju osmijeha na licu pri kraju
osmosatne smjene sa stankom u sredini.
Ipak, nakon vremena provedenog u inozemstvu Tiff me
iscrpila ljubazno u, odu evljeno u i brigom. Siguran sam da je
Tiff draga osoba, ali nije ba TOLIKO draga. Sumnjam da kad
hoda ulicom govori: DRAGO MI JE! Ba sam SRETNA TO STE
OVDJE! JUHU! svakome koga vidi. Zar je ona i kod ku e
gizdavo-prpo na Ili kad joj prestane smjena Ne zaboravite, u
restoranu Gdje god bili smo potpuni i totalni neznanci, uz malu
vjerojatnost da se ikada vi e vidimo. Rekla mi je svoje ime i bila
jako ljubazna samo zato to joj je to bio posao. Radilo se o iluziji,
a nakon to sam je jednom tako shvatio, njezina mi je neiskrena
stvarnost postala odbojna. Nezainteresiranost hrvatskih
konobara po eo sam prihva ati kao manje uvredljivu od
pretjerane uslu nosti koju pru a restoran Gdje god. Ne moramo
se praviti da smo prijatelji kad to nismo, i ne morate me gnjaviti
gostoljubivo u. (A jedina osoba sa stvarnim ovla tenjem da vas
gnjavi uslu nom tlakom pri jelu je va a hrvatska punica! To je
injenica.)
Nakon to sam se vratio u Hrvatsku po eo sam redovito
zalaziti u kafi e i ledena nezainteresiranost konobarskog osoblja
s vremenom je popustila. Po eli smo razgovarati i sklapati
usputna poznanstva. to je najbolje, znam da su ti razgovori
iskreni, da nitko nije ljubazan zbog nade u bolju napojnicu, jer uz
konobare u Hrvatskoj sve je stvarno, zaista stvarno.
55
Split
2. dio

56
 11. poglavlje
Split

Oduvijek sam se pitao kako je Dioklecijanova pala a postala

sredi te Splita. Sagra ena u etvrtom stolje u nove ere, pala a je
caru poslu ila kao dom nakon umirovljenja. A sumnjam da je
rekao: Hej, narode, dajte da napravimo grad! Naprotiv, pala a je
ostala napu tena nakon pada Rima, ali u nekom su se trenutku
stanovnici okolnog kraja uselili u nju i tu se udoma ili, to zna i
da je netko u nekom trenutku sigurno vodio ovakav razgovor:

Biv i rimski seljak 1: Hej, kompa. Zna to

Biv i rimski seljak 2: Ne to
BRS1: Dosadilo mi je ivjeti u ovoj... eh... izbi, ili kako se ve
zove to u emu ivimo.
BRS2: Pa? (Slegne ramenima)
BRS1: Pa? PA, (obgrli sugovornika), imamo odli nu, jedva
rabljenu pala u, koja samo eka eto odmah iza onog brda.
BRS2: (Zami ljeno si prstom dodiruje bradu i gleda u nebo)
Hej, i to to ka e . Ho u re i, za to da ivimo u ovim groznim,
kako li se ve zovu, kad bismo se mogli ba kariti u pravoj
PA-LA- I.

57
 BRS1: Ba .

I onda su valjda stavili djecu na magarce, spakirali svoje... je li...

stvari, i preselili se u Split.

Eto, koje tisu lje e i pol nakon njih i ja sam se preselio u Split,
samo s koferom i zrakoplovom. K tome, nisam se uselio u pala u,
nego se nastanio s Vanom kod Vide, odmah pokraj gradskog
sredi ta. Naravno, kod Splita (a i cijele Dalmacije, kad smo ve
kod toga) famozno je to kako starina podupire granice
suvremenog svijeta. U drugim mjestima davna njeg podrijetla,
poput Istanbula, Kaira i Rima, pro lost je tek prepreka
sada njosti i obelisk na putu napretka, kao ru evina nasred ceste.
Tamo nje ostatke povijesti polako preplavljuje vreva prometa i
ispu nih plinova, pro diru ih noviji relikti industrijskog doba. Isto
vrijedi i za kulturu i na in ivota koji ih je nekad pratio. Ali u Splitu
nije tako. Split kao cjelina i dalje ima izvjestan ritam koji do e kao
zati je, letargi an korak koji se kre e tempom tako suprotnim
suvremenome svijetu da znate kako je rije o istinskoj
premosnici kontinuiteta izme u sada njosti i pro losti. ivot u
Splitu, poput zidina Dioklecijanove pala e, nekako se uspijeva
tvrdoglavo othrvati onome novom.
Na in ivota tu zaista ne djeluje naro ito razli ito od onoga
kakvim se jama no ivjelo prije mnogo stolje a.
Vida i dalje svako jutro radije ide u kupnju na tr nicu nego u
trgovinu. Svako se jutro dovu e natrag u stan pod teretom
sastojaka za dana nji ru ak, dalmatinskog sira, lokalno uzgojene
blitve, ribe ulovljene odmah pokraj obale. Starci u skupinama
etaju rivom, ruku sastavljenih iza le a, i razgovaraju naboranih
ela. asna sestra zami e uskim prolazom unutar pala e. Crkvena
zvona ogla avaju po etak podnevne mise. Stigne vrijeme ru ka i
u sredi tu ne ostane nitko osim pokojeg samotnog turista. Ve er
donese kavu i ve ernje kupanje. Kako pada mrak, tako se promet

58
polako vra a s obale u grad, a no u se susjedi sastaju i akulaju
pod zabatima balkona.
Je li tu zaista bilo neke razlike prije stotinu, dvjesto, tisu u
godina ak i izvan staroga gradskog sredi ta, gdje vespe bren e
kroz no , a popularna se glazba razlije e iz automobila u prolazu
poput ba enih otpadaka, osje ate da su sve to tek kratkotrajna
reme enja suvremenosti. Dok le ite u ljetnoj egi znate da je istu
tu egu, oplemenjenu istim dojmom mora, sigurno osje ao i
Dioklecijan u no nom snu. Zrak je pro et istim aromama bora,
lavande i ru marina koje su bjegunci od Vandala, Avara i Vizigota
prije vi e od tisu lje a poznavali kao miris doma.

Iako sam ve nekoliko puta bio u Hrvatskoj i proveo ljeto u Splitu,

jo me mamilo obe anje ivota u egzoti noj, biv oj komunisti koj,
ratom razorenoj zemlji. Kad sam se preselio u Split i u Hrvatsku,
jo sam vjerovao da e ivot u Hrvatskoj biti ne to sli no
Bourneovu identitetu. Znate to ivot u Hrvatskoj nije NIMALO
sli an Bourneovu identitetu.
To sam shvatio dok sam s Vidom kupovao cipele u Ka telima
za svoj ro endan. Da, razgledavanje cipela s punicom za
ro endan iskustvo je koje stoji u otprilike najve oj mogu oj
opreci akcijsko-pustolovnom anru. Ako mi ivot na Balkanu
ne e biti prvorazredni triler ocijenjen s tri od etiri zvjezdice ,
niti neodoljiva avanturisti ka pri a u kojoj Matt Damon daje
sve od sebe , kakav e mi onda ovda nji ivot biti Nisam to znao,
ali mislim da sam tek nakon povratka po eo sagledavati Hrvatsku
takvom kakva zaista jest, a ne onakvom kakva sam zami ljao da
e biti.

59
 12. poglavlje
Susjedi

Pri onom prvom posjetu Splitu dobio sam groznu prehladu sinusa.
Le ao sam izvaljen na trosjedu u groznici i gledao reprize
Ubojstvo, napisala je. Mislim da se Vida bojala da u umrijeti, to
bi je uvalilo u me unarodni incident. Nitko se ne eli baktati s
mrtvim Amerikancem. Stalno je predlagala Vani da odem do
doktora. Smatrao sam to potpuno nepotrebnim, jer sam znao da
u ozdraviti od dovoljno lijekova za prehladu. Ali samo je
ustrajavala i ustrajavala. Nisam to tada znao, ali doktor je
zapravo bila jedna susjeda s kata. Zato su joj rije i oti i do
doktora , zapravo zna ile da bi doktorica mogla si i da me
pregleda, kako je i bilo.
Ukra ena stetoskopom oko vrata i papirnatom vre icom s
toplomjerom, li icom za jezik i drugim medicinskim
potrep tinama, susjeda me podvrgnula tipi nom pregledu:
udahni, izdahni, ka lji, reci aaaaa, te opipavanju vrata. Dok je sve
to radila razgovarala je s Vanom na strelovito brzom hrvatskom.
Obratila mi se tek na kraju.
Dijagnoza:
Imate prehladu.
Prognoza:

60
 Br e ete ozdraviti ako uzmete ovu vre icu limuna koje vam
dajem te ih, zajedno s ovom bocom doma eg alkohola koju vam
tako er dajem, stavite u aj i po nete ga redovito piti. Ba .
Zna i, susjeda doktorica upravo je svratila, pregledala me i
poklonila mi alkoholnu esticu. Gdje sam ja to do ao U jebeni
Mayberry? Takvo to smo u Americi vi ali samo u televizijskim
serijama iz 1950-ih, kada su se takve stvari valjda zaista
doga ale.

Dobrodo ao u susjedstvo. Dobrodo ao u udesni svijet hrvatskih

susjeda.
Vidin se stan nalazio na drugome katu sive stambene
peterokatnice koja mi je bila pojam nesnosno bezdu nog sivila
socijalisti kog stanovanja, jer se u biti radilo o divovskom
betonskom bloku bez imalo arhitektonskog sklada i arma. Nije
toliko nagla avala koliko potiho mrmljala prakti nost nau trb
dizajna. S jedne joj je strane le ao park pun ikova, pivskih
epova i pse eg izmeta, a s druge parkirali te ro avo poput
mjese eve povr ine s premalo mjesta i previ e tro nih
jugoslavenskih automobila. Bilo je to jedno od onih mjesta koja e
djelovati tmurno ak i po sun anom danu. Ali bezli an
konformizam vanj tine nimalo nije ukazivao na jedinstvenu
arolikost i toplinu stanara.
Susjedi u Splitu bili su sli niji daljnjoj rodbini nego
nasumi nim stanarima neke zgrade. Prisnost sa svakim,
nasumi ni dolasci i odlasci, nepojmljiva sposobnost svih da
nekako saznaju sve o vama prije nego to ste stigli otvoriti usta,
sve me to do ekalo potpuno nespremnog.

U SAD-u imamo izreku: Dobre ograde tvore dobre susjede.

I toga se dr imo. Na e ku e imaju ograde, katkad zbog
estetike, a katkad zbog privatnosti. Mi koji ivimo u stanovima
namjerno se izbjegavamo i br e-bolje otvaramo vrata i ulazimo u

61
svoj prostor kad vidimo da susjed nailazi hodnikom. Radimo sve
da izbjegnemo potrebu za nelagodnim usputnim pozdravima.
Op enito vlada uzajamno shva anje da se moje stvari tebe ne
ti u, kao to se tvoje stvari mene ne ti u. Sveprisutni znati eljni
susjed prakti ki je izumrla vrsta koju se danas zatje e samo u
humoristi nim serijama i hollywoodskim filmovima.

Hrvatska varijanta te poslovice vjerojatno glasi otprilike ovako:

Tanki zidovi, hodnici puni jeke i otvoreni prozori

tvore susjede.

Pojam zadr avanja privatnosti pred susjedima tu je smije an. Nije

toliko stvar u tome da susjedi imaju pronicave o i i na uljene u i,
koliko u tome da imaju o i i u i. Sve se uje i zna a da se nitko
namjerno ne trudi uti i saznati. umovi vam govore to va
susjed s kata gleda svaku ve er. Znate kad se tinejd eri iz zgrade
pijani vrate ku i pred zoru, smiju i se zbog ve neke ljubavne
eskapade. Znate tko je bolestan a tko nije, tko je zaposlen a tko
nije. Umjesto da se bje i iz takve situacije, ona se jednostavno
prihva a. Uzajamna upoznatost susjeda stvara sna niji osje aj
zajednice od svega to sam do ivio u SAD-u otkako sam
odrastao. Povezanost izme u susjeda iri se izvan bliskosti
stambene zgrade na sve ostale dijelove Hrvatske. Zgrada ili ulica
zbog koje ste susjedi kao da je zasebna zemlja, pa su sinovi i
k eri susjeda, ak i ako sada ive u Zagrebu, Italiji ili Njema koj,
va i sugra ani. Nazvati nekoga susjedom mo e biti prakti ki isto
kao nazvati ga ro akom.

U Splitu su na a i susjedska vrata bila otvorena prakti ki u svako

doba dana. Jednog Badnjaka, netom nakon mog dolaska iz
Sjedinjenih Dr ava, Vana i ja upravo smo stigli iz Zagreba u Split

62
u 23:30, a Vida je spomenula da bismo trebali oti i vidjeti to rade
susjedi i estitati im Bo i . U Oklahomi bi bilo vrlo, vrlo neobi no
svratiti susjedima na Badnjak u 23:30 s k eri i zetom. Ono,
neobi no do te mjere da bi vas lako mogao do ekati metak.
Svejedno, oti li smo na drugi kraj hodnika i, nego to, susjedi su
bili budni i, nego to, pozvali su nas da u emo. Razgovor je
nekako skrenuo na temu Rusa i Amerikanaca i pitanja tko je
du evniji. Hrvati su rekli: Rusi, naravno. A ja sam rekao: to je
meni do lo da razgovaram o ruskoj du evnosti na Bo i u
Hrvatskoj? Zatim su mi susjedi poku ali pokazati da njihov pas
zna pjevati, s time da smo svi najprije morali zapjevati. I tako su,
izme u daljnjih primjera ruske du evnosti i ameri ke
bezdu nosti, na i doma ini bez rije i otpjevali nekoliko taktova i
zatim u utjeli, o ekuju i da njihov pas nastavi melodiju. Kada pas
ipak nije zapjevao, potakli su sve nas ostale da zapjevamo,
premda su svi na kraju po eli pjevu iti potpuno razli ite pjesme.
Jo ! Jo ! zdu no nas je poticala doma inova ruka. Glasnije! Jo ! I
dalje ni ta. Pas mi je ulovio pogled i na trenutak nas je zbli ila
podjednaka zbunjenost, jer nijednom od nas ni ta nije bilo jasno.
Zatim se razgovor o Rusima nastavio.
Susjedi se tako er brinu jedni za druge. Dok smo Vana i ja
ivjeli u Istanbulu Vida se jako razboljela i nije mogla ustati iz
kreveta punih tjedan dana, ako ne i dulje. U tom su se razdoblju
za nju skrbili susjedi. Svako bi joj jutro susjeda Paula donosila
doru ak i novine. Za ru ak bi joj susjeda s kata donijela topli
obrok. A doktorica s gornjeg kata na kraju bi joj dana donijela
ve eru i zadr ala se da joj pravi dru tvo.
Od svih je susjeda Paula najbolje osje ala kome i kada treba
pomo i. Kad je Vida oti la od nas na tri dana u berbu maslina na
Kor uli, Paula je svakodnevno navra ala, kao da je navijena
nekim arobnim satnim mehanizmom, i donosila ru ak za Saru.
Paula je majka tri sina i baka triju unuka, kao i jedna od
najvelikodu nijih osoba na svijetu. Nerazdvojan je dio Vidinog
ivota u istoj mjeri kao i ja i Vana. Do e bez kucanja i samo u e,
katkad s konkretnim razlogom, a katkad i samo da vidi kako smo,

63
naj e e s tanjurom punim hrane. Podsje a me na obrnutu verziju
Kramera iz Seinfelda, nikada daleku, gotovo uvijek prisutnu,
samo to ne uzima hranu, nego je donosi. Pala inke u pono , ribu,
blitvu, pizzu ili tripice za ru ak, sve to spremi i sve to donese da
ku a tko god ho e. Kad joj se ne da svratiti, metlom sa svog
balkona lupi po ogradi na ega. Obi no nas tada upita elimo li
ne to to je upravo skuhala, ili trebaju li nam jo novine.
Ali ono zbog ega je Paula zaista Paula je slijed psovki koje
prethode ili slijede svemu to ka e, uza svu njezinu toplu
velikodu nost i brigu za dobrobit svih. Doti ne fraze op enito se
bave spolnim op enjem s vlastitom majkom i od njih bi se svakoj
ameri koj baki digla kosa na glavi. Kad god pristojno odbijem
pojesti ne to to je spremila ka e: Je li, jebo mater! Ili kurac! Kad
god joj zahvalim na spremljenom jelu, namr teno odmahne na
moju zahvalnost i doda jebo mater. I, to je najupe atljivije, kad
mi se rodila k er, izjavila je: Ti si najljep a curica na svijetu! Jebo
mater!
Odnos izme u susjeda jedna je od najvrjednijih osobina
ivota u Hrvatskoj. Suludo je i iritantno, ali i utje no znati da svi
ostali znaju tko ste, to se s vama zbiva, to vam treba.
Integriranost u takvu zajednicu posve je neuobi ajena kod
Amerikanaca. To je ne to to spominjemo kao dio pro losti. I,
nego to, da nema tolikog psovanja, opijanja i pse eg pjevanja,
splitsko bi susjedstvo izgledalo kao da je poteklo iz neke
televizijske serije iz 1950-ih, samo to je daleko, daleko
ivopisnije. Ono zapravo otkriva da se ljudi ovdje i dalje oslanjaju
jedni na druge, dok svatko od nas u SAD-u, bar u mjestima gdje
sam ivio otkako sam odrastao, nastoji ivjeti na zasebnome
malom otoku.

64
 13. poglavlje
Beba

Sje ate li se svega to sam rekao o nekakvoj posebnoj vezi

izme u Vane i mene, ne emu nebeskom pod vodstvom sudbine,
ne emu nemjerljivo ve em od nas samih? (Ako ne, radije se
vratite i pro itajte 1. i 2. poglavlje. Sve pet, pri ekat u.) Odlu ili
smo sve to staviti na ku nju i dobiti bebu. Ako beba izraste u
sjajnu osobu, onda e sve rtve koje smo podnijeli, moj odlazak
od obitelji i domovine, Vanino podno enje mene, moje u enje
nevjerojatno kompliciranog jezika, eto, onda e sve to vrijediti
truda ( emu trema, srce). I tako smo jednog vikenda na li malo
vremena nasamo i, je li, znate ve kako to ide (ako ne, mo da
bolje da odete na te aj iz biologije, ili malo prou ite tu temu na
internetu). U svakom slu aju, nakon devet mjeseci predivna se
Sara rodila u Splitu jednog prekrasnog jutra u velja i, jer gotovo
je svako jutro u Splitu prekrasno, AK i u VELJA I.
E sad, ako vam je stvarno stalo do shva anja va nosti
kulture, te golemih, premda suptilnih razlika izme u kultura, ho u
re i, ako se zaista elite uvaliti do grla u kulturu, e, onda trebate
dobiti bebu u stranoj zemlji. Nego to, ni ta poput odgoja djeteta
negdje daleko od doma ne dovodi toliko u i u sve razlike u
mi ljenjima izme u vas i va e supruge, punice, susjeda, ogorice,
okej, cijele tazbine, kao i potpunih neznanaca, oko onoga to je
65
dobro za va e dijete.
Nakon to se Sara rodila, moj ivot u Hrvatskoj drasti no se
promijenio, i to ne zato to sam se sada morao baktati s prljavim
pelenama i zato to sam cijelo vrijeme morao biti posve en
nekome. Taj dio roditeljskog iskustva bio mi je u redu, ak me i
zabavljao. Ne, ivot mi se promijenio zato to je sve to sam radio
na svoj uvrije eni ameri ki na in sad po elo prijetiti ne samo
mom ivotu, nego prema svemu sude i i ivotu moje k eri. Ali
vratimo se malo prije toga. Premotajmo snimku.
U devet mjeseci prije ro enja na e bebe, sam koncept imanja
bebe bio mi je stravi an. Bez ikakva svjesnog napora stalno sam
se prisje ao svega to sam u ivotu slu ajno slomio. Kabine moga
X-Wing lovca s etiri godine. Ruke moje akcijske figurice
Darkseid s pet godina. Ekrana Gameboya koji mi je ispao s
dvanaest godina. Auta kojeg sam razbio sa esnaest, a zatim i s
devetnaest godina. ivota ispunjenog slomljenim olovkama,
potrganim kazetama, okrhnutim CD-ima, razbijenim a ama,
tanjurima i alicama. Potpuno uni tene snje ne kugle dobivene za
Bo i 87. Pokojeg prozora. ak i vlastite prsne kosti. No u sam
le ao u krevetu pokraj Vane, u ijoj se maternici razvijala na a
k i, i brinuo se da nekako ne potrgam na u bebu ba kao i sve
ostalo to sam u pro losti potrgao. Znao sam da pojma nemam o
tome kako biti otac.
Ali moje je nedoumice smirivala spoznaja da ne emo biti
sami. Okru ivat e nas dugogodi nje iskustvo. Ne samo Vidino,
nego i svih susjeda. Oni e nam, vjerovao sam, pomagati da se
sna emo i obja njavati to da radimo. Davat e nam korisne
savjete o odgoju djeteta.

UPOZORENJE!
UPOZORENJE!

Zabluda!
Zabluda!
66
 Kako se ispostavlja, nakon to dobijete bebu u Hrvatskoj svi,
i to ba SVI, budu puni ne samo savjeta, nego i izravnih zahtjeva,
naredbi, zapovijedi, diktata. Bake, tetke, susjede, rodice, potpuni
i savr eni neznanci obja njavat e vam, bez naro itog skanjivanja
ili ispri avanja, u emu grije ite.
Jednog toplog, prekrasnog dana usred lipnja sjedio sam na
klupi s na om etveromjese nom k eri u naru ju i samo
promatrao svijet oko nas. O takvim u danima naknadno sanjati u
sije anjskome Zagrebu. Sun anim. Toplim. Bez da ka vjetra, s
temperaturom od oko 25 stupnjeva Celzija. Sara je bila smirena,
gugutala je i promatrala drve e. Kad eto ti starice koja
nesigurnim korakom nailazi plo nikom. Onako odjevena u crninu,
jasan znak da je udovica, i s tamnom maramom preko kose, bilo
mi je o ito da je potekla iz stare kole, ono, austrougarski stare.
E sad, prethodnih sam mjeseci saznao da je dr anje bebe sli no
dr anju magneta za ljude. Svatko e pri i da popri a s vama kad
imate bebu, bilo gdje. Kad bi me ljudi vidjeli s bebom, morali bi
svratiti da se smije e, tepaju bebi i ka u mi ne to o bebi. I tako
sam se, tu na toj klupi, pripremio na neizbje no: osmijehe, smijeh
i hrvatske rije i poput slatkica, slatka i ostalih izvedenica iz rije i
slat.
Kad se starica pribli ila, vidio sam da joj se kutovi usana
po inju izvijati u smije ak. Usne su joj se polako uzdigle, o i su joj
se zakrijesile i stisnule dok se parabola sre e irila njezinim
licem... A onda je nestala. U manje od trenutka razroga ila je o i
sa smrtnom ozbiljno u. Smije ak joj je i ezao, a namjesto njega
nastalo je zloslutno mrgo enje. Stala je pred nas, odi u i sna nim
dojmom uvrije enosti. Nisam se ni sna ao, a spopalo me mahanje
prstom i odmahivanje glavom, popra eno rafalima ljutitih
hrvatskih rije i. Hrvatski hrvatski hrvatski hrvatski hrvatski
hrvatski mahanje prstom mah mah mah mah, hrvatski hrvatski
hrvatski, gestikuliranje svijetom oko nas. A ja samo sjedim
nakrivljene glave, u stilu: Ha? to sam joj skrivio? Pomislio sam
da nas mo da ne vidi dobro, pa sam malo podigao Saru: Be-ba,
67
vidite, be-ba. Slatka? Ni ta od toga. Tirada se nastavila.
Napokon sam uspio razabrati to mi starica eli re i. Njezin
je bijes izazvala moja o inska nebriga. Eto, sjeo sam vani sa
svojom k eri po krasnom vremenu, a da joj nisam obukao
arapice! I jo je nosila kratke rukave. U jednom trenutku ena mi
je kazala da ona mora nositi arapice. Kimnuo sam i zatim joj
odgovorio uobi ajenim ne krivite mene, krivite Ameriku, rekav i
joj da sam Amerikanac. I to je prevagnulo. Pogledala me s
krajnjom nevjericom i trunkom ga enja, promrsila Bo e moj i
oti la svojim putem, ostaviv i nebri nog oca i zlostavljano dijete
da se snalaze kako znaju i umiju. Siguran sam da je kasnije
zapalila svije u za du u moje arapica li ene k eri.
Zajednica je u Hrvatskoj tako jaka da se susjedi, pa ak i
neznanci, bez problema upli u u odgoj va eg djeteta. E sad,
mnogima e pojam potpunih neznanaca koji mi prilaze i govore
kako da odgajam moje dijete zvu ati nasrtljivo, uvredljivo i barem
mal ice iritantno. Mo da e vas se manje dojmiti to to je susjed u
stanju o amariti va e dijete (ta je pri a u sljede em ulomku). Ali
meni se to svi a. Ovaj... ne toliko amaranje, koliko shva anje da
se svatko mo e uklju iti u to to radite. Hillary Clinton rekla je da
je netko negdje u Africi jednom rekao da je cijelo selo potrebno
za odgoj djeteta. U Hrvatskoj su za odgoj djeteta o ito potrebni
tazbina, susjedi, prijatelji i potpuni neznanci. Divno mi je to su u
svijetu gdje smo svi stalno sve introvertiraniji i izoliraniji od svog
fizi kog i dru tvenog okoli a jednoj starici dovoljno zna ile bose
noge moje k eri da mi o ita bukvicu.
Jedan susjedov sin, Ante, ispri ao mi je pri u iz rata. U
po etku Domovinskog rata, 1991., u Splitu su se oglasile sirene
za zra nu uzbunu. Svi u zgradi otr ali su u podrum u strahu da e
brodovlje ili avijacija jugoslavenske armije po eti granatirati
grad. Ali Ante je jo bio klinac i nije ba shva ao to se zbiva.
Umjesto straha, u odlasku ljudi i prestanku prometa uo io je
priliku da se napokon biciklom spusti niz veliku nizbrdicu pokraj
ku e. Naravno, majka mu je premrla od brige zato to ga nema, a
smrtonosna bi ga pogibelj svaki as mogla zasuti s neba. Poslije,
68
nakon prestanka opasnosti, vratio se majci i drugim susjedima
ba dok su izlazili iz podruma. Jedan od starijih ljudi iz zgrade
pri ao mu je i samo ga o amario bez rije i. Kad se kasnije
prisje ao tog doga aja, Ante mi je objasnio koliko mu je taj amar
bio va an. Dao mu je do znanja do koje je mjere situacija bila
ozbiljna, koliko je njegova majka strahovala i koliko je susjedu
bilo stalo do njega i njegove majke. ak i tada sam znao da
zaslu ujem taj amar, pojasnio je.
U Splitu je dobrobit moje k eri bila svima na dnevnom redu.
Jedanput se jako razboljela, pa je cijelu no ka ljala i plakala s
visokom temperaturom. Kad smo joj morali davati lijek, pla bi joj
pre ao u jaukanje puno neugode i odbijanja. Kroz otvoreni prozor
na e sobe i otvorene prozore iznad i ispod nas svi su susjedi znali
to se zbiva. Sutradan su nas svi pitali kako je Sara. Tomo, Paulin
mu , kazao mi je kako je samo zabrinuto slu ao Sarin pla i
mislio: jadna, jadna Sara. Zatim su nam, naravno, svi dali savjete
o tome kako da je izlije imo. Skuhajte ovo s ovim, dr ite je ovako,
dajte joj da popije malo ovog.
Uklju enost svih u prve mjesece Sarinog postojanja jedna mi
je od najvrjednijih uspomena na po etak ivota u Hrvatskoj. Bi li
mi jednako bilo u SAD-u Ne znam. Znam samo to da su u ve ini
mjesta gdje sam ivio svi bili u tako prijelaznom, privremenom
razdoblju ivota da nitko nije stvarao takve dugotrajne susjedske
spone. Uz podr ku zajednice bilo mi je lak e biti roditelj.
Naravno, savjeta ponekad mo e biti i previ e. Pogotovo kada ti
savjeti proturje e svemu emu su vas u ili u djetinjstvu, ili
upravo onome to vas u ivotu veseli, poput bosih nogu.

69
 14. poglavlje
Bose noge slobodarstva

U vrijeme mog prvog posjeta Hrvatskoj, Vida me do ekala na

vratima s parom enskih papu a. Zbog? Pa, trebalo mi je neko
vrijeme da to otkrijem. Budu i da sam upravo bio do ao iz
Istanbula, imao sam naviku izuvati se prije ulaska u ku u, ali taj se
obi aj temeljio na diktatu religije. Nakon nekog vremena
zaklju io sam da je Hrvatska sigurno kao Japan, pa ljudi vole
odr avati isto u u ku i tako to izuvaju cipele. U redu, dakle, to
je polovica jednad be: u Hrvatskoj se ljudi izuvaju u ku i.
Prije imo na drugu polovicu: na papu e.
Prije dolaska u Split pojma nisam imao da bose noge mogu
izazvati svakojake bolesti. Kasnije u nau iti da je boso hodanje,
ponekad ak i u arapama, dobar na in da se navuku reuma,
gripa, prehlada i upala mjehura. (Tako mi bar govore. I to esto!)
Prva crta obrane u borbi za zdrava stopala su papu e, ono to mi
zovemo slippers. To me zbunjivalo jo vi e zbog toga to ono to
se tu nosi pod pojmom papu a zapravo uop e nisu papu e. U
SAD-u su slippers, odnosno ku na obu a, obi no ne to meko,
mucasto i ru i asto, ili napravljeno od mu evnog flanela. A mi to
radije zovemo ku nom obu om, jer slipper zvu i kao ne to iz
Disneyjeva filma. (Aladin i Pepeljuga nose slippers, mi Ameri u
Meriki nosimo ku nu obu u!) U hrvatskoj je slipper katkada
70
takva mucasta papu a, ali e e je natika a, japanka, bilo kakva
otvorena obu a, pa ak i kroksica. ( to je ironi no, Hrvat e
kroksice obuti jedino u ku i. I to ka.)
I tako, kad mi je Vida pru ila enske sandale te prve ve eri u
Hrvatskoj, iz pristojnosti sam ih nosio otprilike pet minuta, a onda
ih izuo i nastavio se etati u arapama. Zatim su moja stopala
po ela stvarati nekakvu jeku. Svaki je moj korak po eo pratiti
glas koji ka e: Ti si bos. Ti si bos, u dnevnom boravku. Ti si bos,
u kuhinji. TI SI BOS! BO E MOJ! na balkonu.
Ta zabrinutost zbog mojih bosih nogu tvorila je sna nu
opreku na inu na koji su me odgojili u Americi. Dok sam bio mali,
jedan od najboljih dana u godini bio mi je onaj kad bi temperatura
prvi put dosegla 72 stupnja Farenhajta, odnosno 22 stupnja
Celzija. To je zna ilo da se mo emo izuti i tr karati ne samo po
ku i, nego i VANI, bosi! Nije bilo ni eg boljeg nego sjesti na
trijem, svu i sa sebe smrdljive, znojne arape i ugurati ih u
tenisice Buster Brown. No ni bi prsti tad zahvalno zamigoljili.
Dobili su slobodu! Dobio si slobodu! Stiglo je ljeto! (Zasvira
poletna glazba, ispuni se emocijama, raste prema slavodobitnom
kre endu! Pobjedonosno uzdignimo ruke i krenimo u bosonogi
trk...)
Grrrreb! Zaustavite glazbu. Sada ivi u Hrvatskoj. Ne mo e
tu biti bos. ak ni ljeti ak. Ni. Ljeti. ak i u gradu poput Splita,
gdje ima palmi i mora, za Boga miloga, morate cijelo vrijeme imati
ne to na nogama. Ali... eh...
Jo me vi e zbunjuje to kako na jedinome mjestu gdje
Amerikanci misle da nikad ne bismo smjeli hodati bosi Hrvati
tvrde da moramo hodati bosi: na pla i. Kad na obali elim zagaziti
kroksicama u vodu moji hrvatski sudruzi do ekaju me smijehom i
pogledima punim nelagode (moja supruga zakoluta o ima). Ima li
tu o trog kamenja Da. Je inaca Ponekad. Smijem li se onda
obuti u cilju za tite mojih stopala od svega toga NIKAD!
Sad kad smo ivjeli u Splitu te ko sam mogao objasniti do
koje su mjere bose noge nerazdvojan dio ameri kog ivota.

71
Imamo pitu od jabuka, McDonald s, klimatizirane prostore ljeti,
velike automobile i, da, cijele godine hodamo bosi po ku i, a
toplih dana i po vani. U SAD-u, bose noge su slobodne noge.
Vida, Vana i svi ostali o ito su vjerovali da sam samo lijen, ili
da la em, ili to ve . Moja obja njenja situacije koja vlada u
mojoj zemlji do ekivali su pogledi puni duboke skepse i
okiranog zgra anja. A ipak, najiskrenije tvrdim da su mi neke od
najdra ih uspomena iz djetinjstva vezane uz bose noge. ak se i
danas sje am konkretnih kvrgavih pukotina i izbo ina koje sam
osje ao pod nogama dok sam tr ao cijelom du inom na eg
prilaznog puta. Kad no u ne mogu zaspati, nastojim se prisjetiti
kakav mi je bio osje aj poda pod nogama u djetinjstvu. Tapison u
mojoj sobi, tepih u roditeljskoj sobi, drveni pod u hodniku, hladne
plo ice u kupaonici i sun eva svjetlost to pada kroz prozore i
stvara etvorine na ilimu u blagovaonici. Naslijepo bih mogao
pro i kroz svoje djetinjstvo, kad bih mogao pro i kroz njega bos.
Kako je Sara izrastala iz dojen eta u dijete koje poduzima
prve korake, promatrao sam je i prisjetio se vlastita djetinjstva.
Stvorio sam u sebi cilj koji se po eo pokazivati sve nedosti nijim,
jer sam htio da do ivi iste one dojmove koje sam ja imao kao mali.
Mislio sam da bi trebala biti bosa svako toliko. I u ku i i vani!
Naravno, kad bih ja bosonog lutao stanom, Hrvati (rodbina i neki
susjedi) gledali bi me kao da sam lu ak koji je odlutao s plo nika
pred autobus. Imaju i u vidu sve neda e koje neobuvene noge
nose, moje su bose noge bile nabijeni revolveri s kojima sam
igrao ruski rulet. Hazardiranje s vlastitim ivotom bilo je u redu.
Mislim da se ak gajila izvjesna nada da e me sna i kakva
grozomorna bolest, isto da nau im lekciju, ali kad sam po elio
pustiti Saru da hoda po ku i bosa, to je bila druga stvar. Stvar
koja je prekr ila jednu od svetih Bakinih zapovijedi:

NIKAD NE DAJ UNUICI DA HODA BOSA!

Zatim je Sara nekako sama preuzela inicijativu. Kako je

72
odrastala, po ela mi je postavljati pitanja: Tata, za to ti hoda po
ku i bos, a mama ne Kako sam joj mogao odgovoriti? Pa, to se
mene ti e, mama i baka ti vjeruju u hrpu izmi ljenih bole tina koje
se nekako dobiju od bosih nogu. Radije sam se odlu io za ne to u
ovom stilu: uj, ja sam Amerikanac, pa smijem hodati po ku i bos.
(Je li mi ikada bilo nakraj pameti da u se na i u situaciji gdje
definiram Amerikanca kao osobu koja u ku i ne nosi redovito
arape ili papu e Eh. Ne.)
Nekoliko tjedana nakon toga bili smo u parku sa svim ostalim
klincima iz susjedstva. Bio je topao svibanjski dan. Sara se igrala
u pje aniku. Ja sam sjedio s bakama ostale djece na obli njoj
klupi. Sara je dotr ala do mene i upitala me mo e li se izuti dok se
igra u pje aniku. Rekao sam joj da svakako mo e. Smjesta je
izula tenisice i arapice i gurnula arapice u obu u. Odu evljeno
je po ela migoljiti no nim prstima, pu taju i da joj se pijesak
prosijava kroz njih. Sve je bilo kako treba sve dok ostali klinci
nisu shvatili to to ona radi. Onda su, kao hrpa mole ivih seljana,
po eli moljakati svoje bake da se i oni izuju. Odgovor je, naravno,
glasio NE! Suo io sam se s ljutitim pogledima sada nezadovoljnih
baka. Po ele su jako brzo govoriti na hrvatskom, to mi je dalo do
znanja da govore o meni. Djeca su se po ela buniti i pitati za to
Sara smije biti bosa, a oni ne. Podigao sam ruku da poku am
ponuditi nekakvu ispriku, kad se Sara obratila svima njima i rekla:
Bez brige. Ja sam Amerikanka.
to se vi e nakon toga moglo re i
Pitanje bosih nogu jo nam je bio najmanji problem. Postoji
jo jedna, ve a, nepomirljivija kulturna razlika izme u
Amerikanaca i Hrvata. Zasniva se na jednom istinski ne ujnom
ubojici... vjetru!

73
 15. poglavlje
Propuh, vjetar smrti

Bilo je ne ega udnog oko vjetra u Hrvatskoj u to nisam mogao

sasvim uprijeti prstom. Ljeti bih otvorio prozor na jednoj strani
stana, pa otvorio drugi na suprotnoj strani kako bih ulovio ugodni
planinski povjetarac koji pu e s Dinarskoga gorja, ali onda bi
netko smjesta sko io na noge i br e-bolje zatvorio jedan prozor.
U najvru im no ima spavao sam uz pomi ni ventilator koji je
puhao na mene, ali onda bi mi u ranim jutarnjim satima Vida u la
u sobu i isklju ila ventilator. I cijelo je vrijeme odmahivala
glavom, puna zbunjenog ga enja.
Pa, kako se ispostavlja, Hrvati su u smrtnom strahu od
povjetarca. Konkretnije re eno, od svakog povjetarca unutar
etiri ku na zida. Vani je protok zraka donekle bezopasan. U ku i
je protok zraka smrtonosan.
Dobrodo li u udesni svijet Propuha.
Ha? Pro- ega Ba . Rije koja je najbli a ovoj u Americi je
draft, ali ona sama po sebi ni izdaleka ne uspijeva objasniti
kulturnu (i zdravstvenu) va nost pojma propuh. Na engleskom se
draft definira kao strujanje svje eg zraka u zatvorenom prostoru.
I to ka. Propuh je, s druge strane, po ast za hrvatske bake. Taj
podmukli i, da, katkad smrtonosni propuh, taj grozni oblik

74
strujanja zraka vezuje se uz svakojaka oboljenja: bolove u
mi i ima, glavobolje, kri obolje, upale uha, prehlade, gripu,
bakterijsku zarazu bubrega, mjehura i u i, kao i najstrahovitiju
bolest od svih, upalu mozga. Dame i gospodo, dragi itatelji,
ukratko re eno: Propuh ubija!
Kako bi se izbjegle takve neda e neophodno je poduzimati
sljede e:
1. Smjesta fenirati kosu nakon
tuiranja. Nikad ne izlazite iz kue
i ne odlazite spavati mokre kose.
2. Nikad ne otkrivajte svoj ili djetetov
potiljak vjetru tijekom jeseni zime
ili proljea. Potiljak vam uvijek
treba biti prekriven kapuljaom,
alom ili maramom.
3. Nikad ne hodajte bosi. Uvijek nosite
arape i papue (ak i ljeti na
moru).
4. Izbjegavajte otvaranje dvaju ili vie
prozora u istoj prostoriji pogotovo
ako su na razliitim zidovima.
Puhanje kroz prostoriju jedan je od
najprepredenijih oblika propuha.
5. Uvijek si pokrivajte struk i vitalne
organe koji se u njemu kriju kako
ih propuh ne bi dohvatio.

75
 Evo nekoliko korisnih skica koje e vam pokazati prihvatljive
razine propuha i mjere koje valja primijeniti kada te razine
nadma e preporu enu koli inu.

76
Ako se slu ajno na ete u prostoriji s iznimno visokom razinom
opasnosti od propuha, kad opazite da kroz prostoriju pu e
povjetarac, valja vam u initi sljede e: prvo prekrijte u i prstima
da vam zrak ne u e u glavu i upali mozak, pa provjerite da su vam
arape i papu e vrsto navu ene na noge, zataknite si ko ulju i
potko ulju u hla e (ili, jo bolje, u hulahopke 5), te to je br e
mogu e, pod uvjetom da ste dovoljno sna ni da se oduprete
blagom protoku zraka koji lagano, nje no, podatno ulazi u
prostoriju, smognite svu o ajni ku snagu koja vam je preostala u
trenucima koji bi vam lako mogli biti posljednji i pozatvarajte sve
prozore!
Izgleda da postoji nekakva ameri ka imunost na propuh.
Zapravo, kao Amerikanac, nimalo se ne bojim drafta. Ba .
Nimalo. U Oklahomi se ugodan povjetarac smatra ne im dobrim.
Himna na e dr ave navodi: OKLAHOMA, gdje vjetar struji niz
ravnice... I to se smatra jednom od rijetkih pozitivnih osobina

5 Hulahupke su ono to mi zovemo tights i pantyhose, ali pojam je opet zapravo neprevediv, jer kad
ujem rije tights, zamislim ono to nose balerine i superjunaci. U Hrvatskoj veina ena, djece, a
moda i mukaraca nosi hulahupke pod hlaama preko jeseni, zime i proljea. One se smatraju
jednim od najuspjenijih oblika obrane od propuha.

77
dr ave. Amerikancu u Hrvatskoj to mo e prouzro iti nelagodne
situacije, razgovore i op enito komplikacije. To podosta sli i
mojim nekada njim razgovorima s evangeli kim ultrakr anskim
tinejd erima u biljarskoj sali. Poput njih, vjerujem u Boga i Isusa,
ali mi nismo zaista vjerovali u Boga i Isusa na isti na in. Oni su
govorili o Isusu kao da je umije an u sve. Prema tvrdnjama tih
biblijskih klinaca, pogodak na biljarskom stolu uspio bi mi ako, i
vjerojatno jedino ako, zamolim Isusa da mi pomogne. Ako ne
uspijem, bit e to zato to Isus ima druge planove za mene. ak
i s petnaest godina bio sam prili no siguran da nisam do te mjere
u sredi tu svemira da mi Isus asistira u prijateljskoj igri biljara. A
tako stoji stvar s propuhom za mene i ve inu ljudi u Hrvatskoj.
Da, vjerujem u propuh, to e re i da ga osje am, znam da postoji,
samo to ne pripisujem nijedno mogu e oboljenje njegovoj
prisutnosti. To je samo vjetar koji nema posljedica na moje
zdravlje, kao to Isus nije imao utjecaja na moje igranje biljara.
Znate, propuh je sila koja vodi i utje e na cjelokupni na in
ivota u Hrvatskoj. Zbog njega se ljeti znojim. Zbog njega je u
javnom prijevozu zagu ljivo. Kad otvorite prozor u tramvaju,
pomislilo bi se da ste otvorili prozor u zrakoplovu koji leti na
deset kilometara iznad Zemlje. PANIKA! Propuh je razlog javnih
prijekora koje primam kao lo otac zato to sam izveo k er na
otvoreno bez kape. Zbog njega moramo imati dodatne papu e za
goste i nositi svoje sa sobom kad nekome idemo u posjet. A zato
to odbijam priznati postojanje ove opasnosti, uvijek i zasvagda
bit u u ovoj zemlji stranac.
Meni povjetarac treba. Nema ni ega goreg nego staviti
Oklahomca u prostoriju punu ustajalog zraka koji se ne mi e.
Meni treba cirkuliranje. Treba mi osje aj vjetra na rukama,
nogama i licu. Meni je povjetarac kao Dalmatincima more.
Povjetarac, u ku i ili na otvorenom, uvijek smatram dobrim. Kad
god se na em s drugim Amerikancima koji su se tako er preselili
u Hrvatsku, ne ide nam u glavu kako tu ljudi mogu vjerovati u
zlokobnu mo propuha. Smijemo se i zbijamo ale oko straha od
vjetra me u svojim prijateljima i rodbinom, pribrajaju i ga drugim

78
praznovjericama, poput vjerovanja u vampire, vile ili Bigfoota.
Oni od nas koji su u li u mije ane brakove na kraju po nu
iskaljivati frustraciju na ro acima svoje djece, jer smatramo da
nam pretjeranim odijevanjem ubijaju klince. A ta vjetrofobija
postoji diljem jugoisto ne Europe. Prijatelj u braku s Bugarkom
najbolje je to sro io rije ima: U Bugarskoj je d emper ne to to
dijete obu e kad mu mama osjeti povjetarac.
Sad kad smo dobili bebu, situacija je postala napetija. Vida je
uskoro po ela provoditi politiku nulte tolerancije prema propuhu.
to je zna ilo da se cijelo vrijeme znojim i da me obuzima
nesnosna nelagoda. No u sam htio spavati s uklju enim
ventilatorom, pa sam ga morao postavljati to no tako da ne pu e
na bebu Saru ili na Vanu. Morao sam potajice otvarati prozore i
potajice odmotavati svoju k er kad bih vidio da joj je prevru e.
Bude jako te ko kada dvoje ljudi ima najbolje namjere, ali i
potpuno suprotne pojmove o tome to je zapravo najbolje. U
kona nici smo se doveli u stanje tihog rata, gdje sam ja otvarao
prozore, a ona ih je zatvarala, ja sam Sari skidao arapice, a ona
joj ih je obla ila. Sirota Vana je nekako ostala zarobljena u sredini
i prihvatila je kompromisniji pristup. Postala je mirotvorka i
dopu tala da ljeti moja bude zadnja, ali onda je u svim ostalim
godi njim dobima stajala na Vidinu stranu.
Ruku na srce, propuh i to s papu ama bili su, a i dalje su,
me u najte im vidovima ivljenja u Hrvatskoj. Ljudi esto ne
vjeruju da postoji naro ito mnogo (i to krupnih) kulturnih razlika
izme u Amerikanaca i Hrvata. Problem propuha vjerojatno je
najve i primjer na ih razlika. On otkriva goleme razmjere
kulturnog jaza koji zjapi izme u nas.
Svaki vid moga bi a vapi za vjetrom. Smatram ga zdravim.
elim da moja k i bude na vjetru. Mo da je napola Hrvatica, ali
tako er je Amerikanka! Napokon sam morao iskoristiti taj
izgovor i re i Vidi, tazbini, susjedima i neznancima da ona mo e
podnijeti propuh jer je Amerikanka! Tko bi ikad rekao da e se
moje uspavano domoljublje probuditi zbog vjetra. No vjetar je dio
Amerike u istoj mjeri kao i pita od jabuka. On je prepoznatljiv
79
simbol Amerike, ono to podi e jedra na eg optimizma. U na em
panteonu junaka, oni svi sjede na konjima kao siluete spram
zalaze eg sunca, dok se visoka trava pod njima u uri na
povjetarcu, a kosa im vijori iza le a na vjetru, neprestanom.

80
 16. poglavlje
Moda

Kad god bih otputovao natrag u Oklahomu imao sam dojam da s

mene spadaju slojevi kulture, kao to stara ko a spada sa zmije.
Selidba iz Europe u srednji dio SAD-a uvijek bi me odvela s
mjesta gdje gotovo sve odi e elegancijom, od malih alica kave
do lijepo odjevenih sunarodnjaka pokraj mene na letu, i izbacila u
mjestu gdje e se rije elegant, elegantan, najvjerojatnije
pobrkati s rije ju elephant, slon. Na svakom daljnjem izlazu, u
svakoj daljnjoj zra noj luci bilo mi je jasno da se sve vi e
pribli avam ku i zbog sve ve e nebrige za izvanjski izgled i sve
ve e brige za kupovanje svega u jumbo veli ini. Kad bih napokon
pristigao na izlaz za let do Tulse u Oklahomi, intiman djeli mene
bi umro. Dobro, na ao sam se na korak do doma, ali i na mjestu
punom ljudi u donjim dijelovima trenirke, kratkih hla a s bijelim
arapama do vrha gle nja, me u parovima u majicama s
logotipom Eskimo Joe sa za njega i nju, japankama, uskim
majicama koje jedva prikrivaju busenove dlaka ispod pazuha i
prevelikim ko arka kim orcevima na hrpi selja ina tupih
pogleda. Iako nam u SAD-u sigurnosne agencije mo da itaju
e-mailove i prate telefonske pozive, slu ba koju ovdje o ito
nemamo je modna policija.
Zamislite da odete iz Splita, gdje se smijete lo e odjevenim
81
turistima kad ih vidite, pa se na ete u avionu, zatim u dr avi i
napokon u gradu prepunom takvih. Tako je bilo meni na svakom
odlasku ku i. Nije uvijek bilo tako. Prvog ljeta koje sam proveo u
Splitu spremio sam se za izlazak na rivu obukav i bijele arape,
kratke hla e i tenisice. Brzo sam saznao da ni pod razno nisam
spreman za izlazak. Punica mi je zabranila (DA! ZA-BRA-NI-LA)
da iza em iz ku e u onome u emu sam cijelog ivota izlazio iz
ku e. Tada mi se takav stav u inio pomalo represivnim. Pomislio
sam da se ovu gospo u stvarno ne ti e u emu u iza i. Nije da e
ljudi na rivi znati da sam njezin zet (zapravo, kasnije sam saznao
da e totalno znati). Danas vjerujem kako me punica nastojala
spasiti od mene samog. Drugi put sam oti ao u centar grada u
izlizanoj staroj majici s kapulja om i osje ao se kao besku nik
(samo to su u Hrvatskoj i besku nici bolje odjeveni). Osje aj
nedoli nosti zbog javno neprimjerene razine odjevenosti bio mi je
novo iskustvo. U SAD-u prolazi sve.
Hrvati su, op enito govore i, narod s podosta stila. Time ne
elim re i da svi nose isto, kao ni da jednako izgledaju. Ima ljudi
koji se obla e alternativnije, ima hipstera, pankera i goti ara. Ima
ljudi koji se elegantno odijevaju, ili bar poku avaju, onakvih
kakvima bismo pri ili epitete preppy ili trendy. Ima ih s
vrhunskim stilom, pratitelja posljednje mode. A ima i cajku a. Na
engleskom stvarno nema ekvivalenta za pojam cajku a. Koji god
stil ovjek tu prihvatio, odijevat e se sa svije u ili poimanjem
samog sebe koji odra ava predanost dobrom izgledu: stilski
raznovrsno, ali svejedno uvijek sa stilom. Ovdje ak ni na
fakultetu nikad nisam vidio nekoga tko bi izgledao kao da se samo
prevalio iz kreveta, navukao nekakve hla e koje je prona ao na
podu i i etao u ostatak dana ( to je, usput, bio moj na in
odijevanja cijelim trajanjem dodiplomskog studija). ak i kad mi
studenti do u mamurni na sat, pa im o i izgledaju kao kuhana jaja
zalivena tabasko-umakom, odje a im je uvijek uredno izgla ana.
Postoji, dodu e, jedna zagonetna sastavnica mozaika
hrvatske mode, a to su asimetri ni standardi za spolove. Stvarno.
Ovdje nije rijetkost vidjeti enu koja izgleda kao supermodel, a

82
tako se i odijeva, kako eta po BauMaxu (europskoj ina ici Home
Depota) s tipom koji na sebi ima donji dio trenirke, majicu i
torbicu oko struka (dodu e, sve uredno izgla ano). Mislim ono,
jo mu stvarno fale samo bijele arape da bi izgledao kao da je iz
Oklahome. Mi u Americi dr imo do ravnopravnosti spolova kad je
rije o odijevanju po na elu ake u oko. Ondje se mo e vidjeti
ovjeka u donjem dijelu trenirke i majici s kampa za izu avanje
Biblije u kojem je bio 1996., te u istom ki astom prizoru opaziti
krupnu enu u prevelikoj majici s Tweetijem i tirkiznim hla icama
pripijenim uz dupe. Ti su prizori jednostavno ivotna injenica.
Meni u Hrvatskoj pak ne ide u glavu to to se ene esto odijevaju
kao da su ispale sa stranica modnog magazina, dok frajeri nose
isto to i moj stric nakon to pokosi travnjak. A oni su SKUPA.
Dok sam odrastao u Americi, bunio sam se protiv pojma
dru tveno nametnutih normi. Zato sam obojio kosu i o i ao se na
mohawk frizuru (koju Hrvati iz nekog razloga zovu irokezicom).
Zbog utjecaja alternativne kulture, ili mo da injenice da se
ionako najvi e dru imo s televizorom, koji ne vidi to nosimo,
imam dojam da vi e ne postoje nikakvi prohtjevi dru tva za na in
ne ijeg izgleda i odijevanja. Neko je postojalo vrijeme kad
mu karci nisu smjeli iza i bez e ira, a u dana nje vrijeme imamo
natpise koji upozoravaju ljude da ne ulaze u McDonald s bez
hla a!
Pri svakom povratku u SAD dio mene eli imati dovoljno
ponosa, dostojanstva ili samopo tovanja da se odijeva kao da mu
je stalo do ivota. Time ne elim re i da se ljudi ne bi smjeli
odijevati na na in koji im poma e da se izra avaju, samo izvolite.
Svjesno izra avanje samog sebe, izvanjsko davanje do znanja da
posjedujete pojam o sebi, ne to je udesno. Bijele arape i kratke
hla e, donji dio trenirke i udobna odje a , bilo kakva neurednost
u zra noj luci, na trgu, rivi ili bilo kojem javnom mjestu, samo daju
do znanja kako ne samo da nemate svijesti, nego ste vjerojatno u
komi.

83
 17. poglavlje
udesni svijet zetovstva

U redu, ako se izuzmu preobilje savjeta, propuh i no enje papu a,

adaptirao sam se i aklimatizirao na ivot u Hrvatskoj, na ivot u
Splitu. Odlazio sam na kavu i na more, razgovarao sa susjedima,
odmahivao i kimao glavom kad ne bih razumio to mi to govori
neki neznanac. Izvodio sam potrebne kretnje, plutao, plivao u
novoj kulturi. Upoznao sam mjesne staze, najbolje pla e u okolici,
stra nji put do sredi ta grada, prolazak pokraj staraca koji igraju
balote, prolaz kroz Radunicu ili presijecanje sa stra nje strane
Koteksa, trgova kog centra sagra enog za neku nesu enu
budu nost. Upoznao sam i na kvart. Znao sam prona i put
izme u stambenih zgrada do pazara. Napokon su me po eli
prepoznavati trgovci u obli njim du anima i kioscima. Grad mi je
postao poznat, ali ispod povr ine geografskog orijentiranja na
djelu je bilo ne to drugo.
Ispostavlja se da sam se priklju io klubu za ije postojanje
nisam ni znao do u lanjenja. Bio sam i jesam splitski zet, to
donekle zvu i kao naziv neke rase svemiraca iz Zvjezdanih staza:
Nove generacije ( Mi smo Zet. ), ali zapravo zna i da sam u
braku sa Spli ankom. Nau io sam da je taj izraz, osim to zvu i
kao znanstvenofantasti ni pojam, grozan za prevo enje, jer na
engleskom mo emo re i da sam u braku sa Spli ankom samo tako
84
da ka emo da sam u braku sa Spli ankom. Dakle, na engleskom
ne postoji izraz ekvivalentan frazi splitski zet. A kad bih bio u
braku u Sjedinjenim Dr avama i nazvao suprugu tulsaskom
snahom, ljudi apsolutno ne bi imali pojma to elim re i. Mislili bi
da je moja supruga primila neki po asni naslov, da su joj ga uru ili
gradona elnik i gradsko vije e na sve anosti zajedno s cvije em,
lentom, a mo da ak i paradom. Pojam da je ne ija vezanost uz
domovinu prenosiva na bra nog druga Amerikancima je
nepoznat. U SAD-u ne morate pribje i braku da biste postali
Amerikanac (premda, jasno, mo ete), ali ve ina nas potje e od
nekoga tko je u nekom trenutku samo do ao ovamo i zadr ao se.
Sada sam u Splitu osje ao produbljivanje odnosa izme u sebe
i grada. Svetim sponama braka (ne zaista SVETIM, jer smo se
vjen ali samo pred mati arem, ali nema veze) postao sam
neraskidivo vezan uz Split. Stekao sam suprugu, obitelj, tazbinu i
grad. Otkako sam napustio roditeljski dom s devetnaest godina,
ivio sam u New Orleansu, Montrealu i Istanbulu, ali nikad se
nigdje nisam osje ao tako kod ku e kao u Splitu. Usprkos svim
po etnim nespretnostima vezanim uz na e kulturne razlike imao
sam dojam da sam doma. Znam, malo je te ko to shvatiti. (Zvu i li
malo previ e poput arolije Da Dobro!)
Zato to nosim naslov zeta, to je pojam uklju enosti u
zajednicu koja je u krajnjoj liniji zadana i ograni ena, pozvan sam
(mo da i primoran) da pro ivljavam ljubav prema rodnom gradu i
domovini u istoj mjeri kao moja tamo nja obitelj. A tako i jest.
Split mi je va an zato to je va an mojoj supruzi. Tamo sam je
zaprosio. Tamo mi se rodila k i. I, iznad svega, tamo sam je
istinski zavolio. Sve dok je nisam vidio u Splitu, okru enu
tamo njim uspomenama i prisnostima, nisam je zaista poznavao.
A sada, dijelom zbog svevremenske naravi samoga grada, ali vi e
zbog u inka mojeg zetovstva, osje am se kao dio toga grada i tih
uspomena.
Svijet zetovstva isti e va nost koju Vana, Vida, obitelj,
susjedi i sugra ani tu pridaju svome podrijetlu. Neusporediva je s

85
na im odnosom prema mjestima u Americi. 6 Vezanost ljudi prema
svome rodnom mjestu u Hrvatskoj ne mo e se usporediti ni sa
im to sam osjetio u SAD-u.7 Ako pitate neku enu odakle je,
re i e vam ili odakle joj potje e obitelj, ili e vam oja eno
objasniti ne to u stilu: Pa, ja sam odrasla u Zagrebu, ali otac mi
je iz Dalmacije, a majka iz Zagorja, pa... Ali, eh, odrasla sam u
Zagrebu. Nije neuobi ajeno da mi neki prijatelj spomene selo na
nekom dalmatinskom otoku gdje ni on ni njegovi roditelji nikad
nisu ivjeli, ali mu je obitelj odatle , tako da je to njegovo selo .
Imam ak i prijatelja iz Osijeka iji je otac prona ao slavonske
pretke koji se u etiristo godina u pro lost, ali njemu je to tek
objasnilo za to se esto osje a kao da ne pripada onamo, jer su
njegovi prije tih etiristo godina ivjeli u Hercegovini!
Mo ete li zamisliti kako bi bilo da to poku amo u SAD-u? Ja
sam iz Oklahome, ali zapravo sam iz Pennsylvanije i Arkansasa,
preko Georgije, preko Hamburga, preko Prusije, kao i preko
Derryja u Irskoj iz doba kad je cijela Irska pripadala Ujedinjenom
Kraljevstvu. I to zato to je moj prapradjed po majci doputovao
brodom iz Hamburga, a moj djed po ocu iz Derryja, preko
Belfasta, jo 1911.!
Dok smo mi Amerikanci fizi ki odvojeni od svojih domovina,
a u hrvatskom smislu i duhovno odvojeni od njih, esto smo
mentalno opsjednuti njima. Amerikance fascinira pojam povratka
u zemlju svojih prapradjedova, pa makar i samo preko ljetnih
praznika. ak i u onima od nas koji ne uspiju prije i preko oceana
u Europu postoji ta e nja za suprotnom obalom. Ona je pogotovo
vidljiva u zajednicama dijaspore kojima je posut ameri ki krajolik.
Irci, Talijani, Hrvati, Srbi, Latvijci, Poljaci, svi mi slavimo zemlje
koje su jednom davno pretvorile na e pretke u izbjeglice (a
siguran sam da to vrijedi i za Amerikance neeuropskog podrijetla,

6 Osim ako niste iz Pittsburgha. Ljudi iz Pittsburgha su OPSJEDNUTI injenicom da su iz

Pittsburgha. Jasno, u Pittsburghu takoer ivi apsurdno velik broj Hrvata i ljudi hrvatskog
podrijetla, tako da...
7 ak ni u Pittsburghu!

86
iz Srednje ili Ju ne Amerike, Vijetnama, Filipina, Kine ili Japana,
eljne bar nakratko vidjeti svoju staru domovinu). Iza u urbane
ameri ke svakodnevice postoji pojam koji nam u dubini du e ne
da mira. Duboko u svakom Amerikancu postoji ne posve svjesna
nada da emo se jednog dana vratiti. Premda nam ograni enja
financijskih mogu nosti, putovanja i jezika umanjuju vjerojatnost
povratka u postojbinu svojih predaka, svejedno osje amo te nju
prema tome. Zato se gr evito hvatamo stvari poput irskih parada,
Dana svetog Patrika ili Dana ameri kih Nijemaca. (Oktoberfest u
Oklahomi?)
Moje lanstvo u klubu zetova pomagalo je primiriti tu e nju
za domovinom, pa makar i posredno, odnosno nadomjesno. Moji
osje aji prema Splitu produbili su se otkako je grad postao i
rodno mjesto moje k eri. Koliko god se ja pretvarao da je
zetovstvo na in spajanja mene i ovoga primorskog grada, ta e
spona Sari biti stvarna. 1 tako, budu i da sam sada bio primljen u
klub, privr enost Splita prema Splitu po ela se prenositi i na
mene. Sva ostala mjesta i gradovi u kojima sam dotada ivio
djelovali su mi kao poznanici, dok mi je Split bio kao rod ro eni.

I zbog toga smo se u rujnu preselili u Zagreb? Ne. Preselili smo

se u Zagreb iz istog razloga iz kojeg se svaki Spli anin preseli u
Zagreb: zbog posla i prilika. Spli ani su u Zagrebu poput
izgnanika. eznu za povratkom u Split, za ivotom i radom u gradu
svojih snova, a opet su primorani ivjeti u inozemstvu, u Zagrebu
(koliko god to inozemstvo bilo u istoj dr avi i udaljeno samo etiri
sata vo nje autom). Poput nebrojeno mnogih na ih prethodnika,
ukrcali smo svoju oskudnu imovinu u auto i emigrirali u Zagreb.

87
Zagreb

88
 18. poglavlje
Zagreb!

Zagreb mi je bio svojevrsna fantazija. Sa svojim beskrajnim

zimskim sivilom, ru evnim fasadama i socijalisti kim
predgra ima Zagreb je bio sve to sam zami ljao kad sam
zami ljao komunizam. U Splitu me more i ivi rimski ostaci
Dioklecijanove pala e odvi e zavode da bih stigao misliti na
jednopartijsku vlast, crvene zvijezde, srpove i eki e i, je li,
tenkove. Naravno, ni ta od toga danas se ne vidi u Zagrebu.
Shvatio sam da je karakter Zagreba daleko ja i od ostataka
komunizma. Do av i u Zagreb napokon sam dobio dojam da sam u
Europi, sredi njoj i isto noj Europi. Tu je povijest bila mogu a.
U sivoj tmini zimskih mjeseci grad je pro et nejasnim
vizijama. Poput mjese arskog raja, Zagreb je u isti mah jezovit i
poznat, kao to to biva samo u snu koji se uzastopno vra a. Dok u
obilju mjesta na ameri kom Srednjem zapadu ne postoji dojam da
ste negdje, Zagreb ima ne to, neki osje aj, neku pri u, iza svakog
ugla. Rakete u Vrbiku pripovijedaju o neuspjeloj budu nosti, o
te njama polaganim u nade o socijalisti kom kozmonautu koji
jezdi kozmosom. Ovijeni maglom, ostali socijalisti ki relikti grada
nestaju, a onda opet izranjaju iz sumaglice poput ru evina propala
hrama iz neke zaboravljene pro losti u nekoj skrivenoj zemlji.
Svjetla kafi a ja e sjaju u toj tami, kao svjetionici za sive duhove
89
koji ive u svakom od nas. No u nebrojena pitanja vrebaju u
svakom pothodniku i ispod svake tro ne fasade. Pozadine hr e i
propadanja zazivaju neznano brojne pri e koje ono sjajno i novo
nikada ne mo e ispri ati. tovi e, one su tek pozadina ivota koji
pulsira tim gradskim ulicama. Drndanje tramvaja, fosforescentne
iskre njihovih ica, pje aci i pje a ke zone, ljudi, lica u prolazu,
sve vam to govori da ste negdje ak i kad ne idete nikamo
konkretno.

Prisjetite se plana svih gradova na ameri kom Srednjem zapadu:

svi imaju generi ku poslovnu etvrt, ku e, prometnice,
parkirali ta, trgova ke centre, predgra a. Vrlo je malo tajni u
njima. Te su ulice puste, izuzev ivota u autima koji njima prolaze.
Godi nja doba dolaze i prolaze a da ne ostavljaju naro it utjecaj
na na in na eg ivljenja.
S dolaskom prolje a u Zagreb mjese arenje vam prestane,
probudite se i sve to je bilo nejasno postane razvidno, sjene se
povuku u svoje brloge i Zagreb procvate ivotom, u kafi ima. Ah,
ta kavanska kultura Pariza o kojoj sam toliko slu ao... nalazi se...
ovdje... u Zagrebu?
Nego to. Kad zatopli, ne mo e se biti nigdje drugdje nego

90
pod tendom terase jednog od 1901 kafi a u gradu. O, kako li je to
potpuno, predivno razli ito od mog rodnog grada, gdje sjedenje
na terasi ljeti zna i rastapanje na egi od 40 i vi e stupnjeva, ili
pra inu i prljav tinu koju vam u pi e dopuhuje vjetar vreo kao da
potje e iz visoke pe i. Kava nikad ne mo e biti kava u
klimatiziranom prostoru, a u Oklahomi je sve klimatizirano.
Kao uveli cvijet sparu en od vru ine, grad ljeti zamre. Opet
se ispuni duhovima, jer svi ivi odu na more. Od srpnja do rujna
Zagreb je li en sve vreve koju mu ostali mjeseci donose: redova,
prometa, parkirnih mjesta koja je nemogu e prona i. Postane
minijatura glavnoga grada. Ritam posustane, svede se tek na srce
koje jo kuca u gradskome centru. ak i kad je prazan, grad vam
nudi druga iji pogled: ostavlja dojam maloga mjesta u metropoli.
Kad stigne jesen, grad opet o ivi, ispuni se s opadanjem li a.
Konobari iznesu grijalice ne bi li bar malo produljili sezonu
sjedenja na otvorenom. Kestenje se pr i na kolicima iji pe enjari
spaljuju gorivo reskog smrada prepoznatljivog diljem jugoisto ne
Europe. To i dim cigareta svojevrstan su parfem Balkana, mirisi
koje nanju ite u Zagrebu i Beogradu, a moj ih je nos prvi put
osjetio u Istanbulu, onih dana u studenome. Usporedba Zagreba i
Istanbula najve im je dijelom nemogu a, ali postoje odlike
zajedni ke obama gradovima. Svaki odi e izvjesnom tugom
ogoljene cigle i buke starijih gra evina. Pla tom melankolije koji
vas vabi da sagledate to je taj grad neko bio i to je mogao biti,
umjesto da se posvetite onome to nije i nikada ne e biti. A u
jesenjim jutrima i sumraku tik prije pada no i zrak je pro et
izmaglicom koja nekako prikriva sada njicu, ali razotkriva
pro lost. Kao da disanjem prohladnog jesenjeg zraka zapravo
vi e ne udi ete ono to je sada, ve radije tisu lje a uspomena
koje nastavaju sve to vas okru uje.

91
 19. poglavlje
Traenje stana

U New Yorku ili San Franciscu lov na stanove je na in ivota.

Moji prijatelji koji ive u tim gradovima uvijek su u potrazi za
stanom s ni om stanarinom, boljom kontrolom nad re ijama, malo
vi e prostora ili lokacijom koja je ne to bli a ovoj ili onoj postaji
metroa ili BART-a. ive kao urbani nomadi i postali su stru njaci
za stanarska prava i etvorne metre, sumnji avi prema
profesionalnim iznajmljiva ima. Oni su znalci rentijerskog tr i ta,
sposobni prona i vrstan sauvignon po sjajnoj cijeni i izbje i onaj
precijenjeni merlot.
U Zagrebu ne postoji rentijersko tr i te. Pretvaraju se da ga
ima, ali ne postoji. Kad smo se odlu ili preseliti, planirali smo
odvesti se iz Splita u Zagreb, ostaviti ljubljenu Saru kod ku e s
bakom i tetom, te provesti dan u tra enju stana. Imali smo jedan
dan. Anga irali smo agenciju za najam stanova i razgovarali s
njima triput prije dolaska, objasniv i im svaki put to tra imo:
dvosobni stan na Tre njevci ili na Trnju. Tog sudbonosnog dana
nazvali smo agenciju i etvrti put.
Zvu ali su kao da nikad nisu uli za nas i rekli nam da ni ta ne
brinemo, da e prona i ne to i javiti nam se. Tada smo posljednji
put dobili bilo kakvu vijest od tih seronja.

92
 Imali smo jo dvije mogu nosti, a tre a nas je nazvala dok
smo putovali, jer je moja supruga objavila oglas na internetu. Prvi
stan nismo mogli vidjeti jer se stanari stanodavcu nisu javljali na
poziv, a stanodavac nije bio u gradu, makar smo se tijekom tjedna
uli da potvrdimo kako sti emo u subotu da pogledamo stan.
Naspram industrijalizirane aparature zamjene ku a, investiranja u
nekretnine i kapitalizma koja karakterizira rentijersko i stambeno
tr i te diljem SAD-a, rentijersko i stambeno tr i te u Hrvatskoj
djeluje kao tricikl naspram brdskog bicikla s dvadeset jednom
brzinom. Nitko tko se poveze njime o ito ne brine dokle e sti i,
ili ho e li uop e igdje sti i.
Drugi problem s najmom stana nije samo prona i nekoga tko
e vam zaista pokazati stan koji je navodno oglasio, nego i
prona i stan s pristojnim namje tajem. Vidite, rentiranje u
Hrvatskoj nije investicija. To je ne to to padne na pamet
nekome, kome nenadano pripadne vlasni tvo nad jo jednim
stanom. Neka tetka umre ili to ve i, eto, stan se ne mo e prodati
jer je u porodici ve etiristo ili koliko god godina, pa je najbolje
dati ga u najam, ali pritom se ne mo e baciti namje taj jer je i on
ve ezdeset godina u porodici, a tako mi svega, nema do
trosjeda kakvi su se neko pravili u Jugoslaviji. Zato je
najpametnije ostaviti ga takvog kakav jest, zakr enog koje ime,
starim knjigama i rasparenim namje tajem prikupljenim kroz
godine, i dati ga u najam.
Potraga za namje tenim stanovima potpuno je novo iskustvo
za ovjeka iz Oklahome. U SAD-u su stanovi potpuno prazni.
Mo da u plakaru visi neka zaostala vje alica, ali op enito uzev
ameri ki su stanovi kao prazna platna, spremni da ih oslikate
svojom vizijom ognji ta i doma.
Pri potrazi u Zagrebu neki su stanovi izgledali otu no, poput
stra nje prostorije u antikvarnici, ili radionice moga djeda. Drugi
su izgledali tako nastanjeno da se razgledavanje doimalo kao
guranje nosa u tu u intimu. Do podneva smo uspjeli vidjeti samo
jedan stan, a prekri ili smo ga s popisa ve samo zbog duhova
koji su ispali iz ormara. Osobnih stvari: dje jih igra aka, cipela s
93
visokim potpeticama, zgu vane ko ulje. Svaki je predmet bio
ostavljen u neredu koji je nazna avao neku nesretnu pri u,
nekakvu sva u ili izbacivanje. Znao sam da ne mo emo ivjeti
okru eni tako opipljivim utjelovljenjima tu ih tu nih uspomena.
Pri kraju dana oti li smo vidjeti stan ovjeka koji se javio na
Vanin oglas. Po elo je dobro, jer smo upoznali stvarnog vlasnika
i njegovu suprugu u kafi u blizu stana. Kvart je bio to no onaj koji
smo htjeli, Trnje, ali blizu Tre njevke, na Vrbiku. A stan: jo bolji.
Prethodno je bio poslovni prostor, tako da je prije sli io
odvjetni koj tvrtki nego domu, ali stanodavac je bio spreman
kupiti novi trosjed i novi krevet, a to je najbolje, unutra se ve
nalazio golemi pisa i stol, upravo savr en za moj rad na
disertaciji. Prodano.
Ali usprkos svojoj rijetko izvrsnoj prirodi, na stan je i dalje
bio namje ten poku stvom koje nije bilo na e. Kad bih se nekamo
preselio u SAD-u, mojim je roditeljima taj iznajmljeni smje taj
slu io za pohranu starog namje taja.
Tako su mi svaki stan, ku a, koliba i izba koje sam u ivotu
uzeo u najam zapravo vi e djelovali kao dom od doma samog. Kad
bi roditelji osuvremenili svoj dnevni boravak, ja bih ispunio svoj
onim namje tajem uz koji sam odrastao. Jo godinama nakon to
sam se odselio od njih ivio sam s dobro poznatom tkaninom i
sme im tonovima trosjeda, svjetiljke i kompleta stolova koji mi
pro imaju uspomene iz najranijeg djetinjstva. Stan mi je bio tako
poznat da sam imao dojam da ivim s ne ivom bra om i
sestrama. 8 A ak i kad nemate svoj namje taj iz djetinjstva
(preporu am spavanje u krevetu u obliku trka eg automobila do
dobrano iza navr ene dvadesete godine ivota), namje tanje
stana poma e da ga pretvorite u svoj dom. Imate priliku izabrati
tu stolicu i tu policu. A jedan od najboljih na ina za to je
GARA NA RASPRODAJA!
E sad, moje jedino iskustvo s gara nim rasprodajama u
Hrvatskoj je Vidina reakcija na prikaz jedne od njih u seriji Svi

8 Naravno, s izuzetkom mojih stanova u Montrealu, New Orleansu ili Istanbulu.

94
vole Raymonda. Sjedio sam u kuhinji i jeo u inu kad me po ela
glasno dozivati u dnevni boravak. U nevjerici je uprla prstom u
televizor i uzviknula: Prodaju namje taj pred ku om. Samo tako!
Da, to je gara na rasprodaja. Ne to se izgubilo u prijevodu
(Vjerojatno.)
Kako to da Amerikanci bez problema nasla u svoju staru,
ne eljenu imovinu na travnjak pred ku om da je prodaju Gara na
rasprodaja je institucija ivota u predgra ima. Ljudi po cijelu
nedjelju kru e stambenim etvrtima u potrazi za gara nim
rasprodajama. Uglovi se ispune natpisima koji ogla avaju ovu
rasprodaju ovdje ili onu rasprodaju ondje. Kru e ak i urbane
legende o kolekcionaru umjetnina koji je prona ao Picassa za
sitnu lovu u dnu neke stare gara e, ili o skuplja u stripova koji je
opazio Amazing Fantasy br. 15 u hrpi ina e bezvrijednih stripova.
Bilo to istinito ili ne, gara na rasprodaja je raj za lovca na
povoljnu kupnju. K tome je to sjajan na in da si namjestite ili
ispraznite stan.
Sada mo da mislite: Cody? C-Bone, kompa, kako se mo e
aliti na rabljeni namje taj u svome stanu i onda OTI I
KUPOVATI hrpu RABLJENOG NAMJE TAJA na GARA NOJ
RASPRODAJI!?! MISLIM ONO, DAJ, MOLIM TE!
I to to ka ete, ali izme u kupnje rabljenog namje taja i
privremenog naslje ivanja od anonimnih vlasnika postoji va na
razlika. Kad prona ete ba tu lava-svjetiljku na gara noj
rasprodaji, to vas emancipira. VI ste prona li tu rabljenu
lava-svjetiljku i im je kupite VI ete je upamtiti kao ful zakon
lava-svjetiljku koju ste VI prona li i uspjeli kupiti po sjajnoj
cijeni. To je uvelike druga ije od uzimanja u najam stana s
otu nim, otromboljenim naslonja em u kojem je neki nasumi ni
neznanac mo da vodio spolne odnose, ili ak umro. Va a
lava-svjetiljka kupljena na gara noj rasprodaji simbolizira
individualnu inicijativu i izbor. Ona je ivi rock n roll. Ovo drugo
vam je nametnuto. To je tek pozadinska glazba tijekom izuzetno
duge vo nje dizalom.
Za to se Hrvati onda tako gr evito dr e svojih rabljenih
95
ormara i kredenaca Rabljeni namje taj vidim jedino na dan
odvoza krupnog otpada, ili na zagreba kom superbuvljaku
Hreli u. Je li javna sramota prodavati rabljenu imovinu Ili je
kupovati? Je li to razlog uspjeha Nju kala Rabljenu robu mo ete
kupovati i prodavati iz privatnosti svog doma. Jedan prijatelj
zaklju uje da izostanak gara nih rasprodaja mo da potje e iz
mo i dru tvenih veza. Ako imate ne to to ne elite, onda to
trebate dati prijatelju, umjesto da to poku ate prodati nekome
nepoznatom. (Zami ljam da se na dan kad se tajni ormar za
poklone isprazni, taj ormar dade prijatelju na dar.) Ili sve to
potje e iz injenice da u Hrvatskoj, uza sav vi ak namje taja,
postoji manjak gara a
Koji god razlog bio, posre ilo nam se. Na novi stan u
Zagrebu bio je lijep, razmjerno nov i u najboljoj etvrti u cijelom
Zagrebu. VRBIK ZAUVIJEK, KUJE. I tako sam tjedan dana
potom ukrcao sve na e stvari u auto i odvezao se u Zagreb, dok
su Vana i Sara popodne stigle avionom.

96
 20. poglavlje
Zato mi punica doe kao
dilerica

Jednom, ne tako davno, bio sam odrasla osoba. Mogao sam

spravljati prave obroke od svje ih namirnica, mogao sam
ugo avati prijatelje u istoj ku i. Svakodnevno bih si nakon
bu enja obi no skuhao kavu, obukao izgla anu ko ulju i hla e
koje se ne gu vaju, pa se odvezao na posao. Po povratku doma
spremio bih objed i pospremio ku u. U tom zaboravljenom
vremenu bio sam potpuno zrela, samostalna, sposobna,
funkcionalna odrasla osoba.
Zatim sam se preselio u Hrvatsku i po eo ivjeti s Vidom.
Kao to sam prethodno spomenuo (u, ono, pro lih pet
poglavlja), ivot u Splitu postao mi je zaista rajski, dobrim dijelom
zahvaljuju i punici. Pravi Shangri-La. Ne samo da sam ivio blizu
azurne ljepote Jadranskog mora, nego se ova neobi na ena, puna
narodne mudrosti, o ito posvetila predvi anju svih mojih
prehrambenih potreba. Ujutro bih se probudio i doteturao u
kuhinju, a ondje bi me na stolu ve ekala alica kave s
okoladnom krafnom. Kad bih se vratio ku i s pla e, do ekao bi
me svje e spravljen obrok s barem dva priloga i salatom. Nukala
me da pijem vino uz ru ak i zatim odem odrijemati dok ona opere

97
i pospremi posu e. Isto je vrijedilo za odje u. Sve bi oprala,
osu ila na triku, izgla ala i slo ila. Svakodnevno.
SVA-KO-DNEV-NO!
U Americi od desete godine nisam do ivio ni ta sli no. Jasno,
mama je nave er naj e e spremala objed, ali nikada s tako
u ivljenim pojmom u urbanosti kao kad je punica spremala ru ak.
Bio je to samo ve ernji objed. Mama mi je prala odje u, ali opet,
nakon to sam se vratio sa studija, ili do ao preko ljetnih
praznika, to se smatralo mojom odgovorno u. Ako sam htio
smrditi kao besku nik i nositi prljavu odje u, to je bilo moje pravo
i moj problem. S vremenom, kad sam odrastao, svi su tinski
sastojci ivota, prehrane, pranja, higijene i ku ne urednosti
postali su moja odgovornost. Nitko nije imao namjeru pospremati
za mnom, niti se to o ekivalo. Mo da se radi o strogome
protestantizmu moje obitelji, ili samo o op enitoj nebrizi za moju
dobrobit, ali ak i prije nego to sam napunio osamnaestu stariji
nara taji (uklju uju i majke, o eve i bake) nikad nisu udovoljavali
potrebama mene ili moje sestre s tako bri nim marom. Pri jednom
od mojih posljednjih posjeta ku i (i to nakon ivota u Istanbulu,
Hrvatskoj i Kansasu) otac mi je rekao, kad sam stigao, da po svoj
prilici imamo malo salame s kojom mo emo napraviti sendvi e za
ve eru, a ako mi se jede ne to drugo, slobodno mogu skoknuti do
trgovine i sam si to kupiti!
Ne treba ni re i, postojao je golem kontrast izme u strogog
na ela samostalnosti u mojoj obitelji i teto enja koje sam primao
od punice.
Nisam ni znao da su ti prvi osje aji euforije tek po etni ki
ushit. Kako je vrijeme odmicalo, po eo sam primje ivati da punici
zapravo nije naro ito stalo do moje dobrobiti, a ni do moje
zahvalnosti. Pristojno bih joj rekao hvala svaki put kad bi mi
dala kavu, spremila ru ak ili pru ila naramak slo ene odje e, a
ona bi odmahnula rukom kao da doslovce tjera rije koju sam
izgovorio iz zraka. Napokon mi je svanulo da me punica ne slu i
zato da pridobije moju zahvalnost. Nije je motivirala gostoljubiva
ljubaznost, nego prije svojevrstan tvrdoglav osje aj du nosti
98
temeljen na uvjerenju da bismo bez njezina kuhanja i spremanja
svi skupa pomrli od gladi okru eni te kom prljav tinom!
Naposljetku sam po eo pru ati otpor. Predlo io sam joj da
bih mooo da mogao spremiti ru ak
Odgovorila mi je: Ma daj! Zna li skuhati juhu
Valjda znam rekao sam.
I to je presudilo. Moje kratko oklijevanje, taj sitni tucaj
nedoumice bio je dovoljan da je uvjeri kako je dobro
pretpostavila. Kad ne bi bilo nje da nam spremi ru ak, umrli
bismo od gladi. Zamislio sam zlatnu traku izvje enu iznad kuhinje
s natpisom:

ONAJ TKO NE ZNA SKUHATI JUHU

NE MO E SPREMITI RU AK.

U jednoj sam prilici ak poku ao oprati vlastito rublje.

Ponovno me sprije ila u tome, rekav i mi da ne bih znao kako se
to radi. Ispostavilo se da perilica ima sve natpise na njema kom,
tako da je u biti imala pravo. Ali mislim da se njezine rije i nisu
toliko bavile mojim nerazumijevanjem zna enja pojma
Schonwaschgang koliko mojim neposjedovanjem vje tine
neophodne za izvo enje ve erajske alkemije.

Zasad je rezultat glasio:

Punica: 2 Ja: 0

to je va nije, ni ta to bih rekao ili u inio nije moglo natjerati

punicu da se predomisli: bez nje bih bio bespomo an kao na dan
kad sam se rodio.

99
 Zatim je stigao taj predivni, veli anstveni dan na e selidbe u
Zagreb. Dok sam se iz Splita vozio u glavni grad, u ivao sam uz
glazbu i osje ao se udesno, potpuno slobodno. I ba kao pravi
ovisnik uvjeravao sam se da nemam nikakvih problema. U sebi
sam dr ao tirade o tome kako e sve ( to god to bilo) ponovno
postati normalno nakon to jednom budemo svoji na svome, kako
u kuhati i spremati ba kao i neko , u onoj davnoj i dalekoj
pro losti. Sa zagri enom sam se odlu no u zakleo: PONOVNO
U BITI SVOJ!
Prvi je dan bio u redu. Bili smo umorni nakon selidbe, pa smo
samo naru ili pizzu. Pizza nam je dostajala za tu ve er i sutradan
za ru ak. Ali druge smo ve eri popustili i oti li na evape. A ve
tre e ve eri znao sam da nema nikakve nade. Dok sam bio pod
paskom punice atrofirali su mi mi i i odgovornosti i
samodostatnosti. Nisam imao snage. Pra ina i prljava odje a
po ele su se skupljati po ku i, stvarale su se hrpe praznih boca i
starih novina, papirnati ru nici zamijenili su tanjure, a svake bi
ve eri kuhinjski stol samo stajao prazan, li en ikakve hrane, kao
ogoljeli podsjetnik na o ajnu situaciju u kojoj smo se zatekli.
Tada sam shvatio puninu u asa svojih okolnosti. Dok sam
gledao po nepospremljenom stanu i odupirao se gladi u elucu,
pomislio sam: NEEEEEEEEE! Imala je pravo! Bez nje u umrijeti
od gladi okru en prljav tinom! Ku a je bila u neredu, a ja gladan.
Moja neovisnost, moja samostalnost, moje nekada nje ja sada su
bili tek iluzija. Tek predod be koje sam prigrlio u napadu
samoobmane. Vi e to nisam mogao poricati. Postao sam ovisan o
te koj ruci puni ine gostoljubivosti!
I ba poput ovisnika eljnih jo jednog uta, usrdno smo je
zamolili da doputuje u Zagreb, mole ivo je pozvali da do e do nas.
I obradovali smo se kad je do la, puni slatkog olak anja pri
pogledu na ru ak koji se hladi na stolu. Dok je moja punica ivjela
kod nas, topla je udobnost pro imala zrak. Bilo nam je kao da smo
omamljeni.
Kao to ti diler uvali drogu da se navu e , punica uvaljuje
gostoljubivost da u tebi stvori onu ovisnost kakvu ionako ve
100
zami lja da ima . To je proro anstvo koje samo sebe ispunjava.
Mo e se odupirati, mo e se uvjeravati da problem za tebe ne
postoji, da mo e odustati u bilo kojem trenutku i da je ona samo
ljubazna, ali u tom trenutku je ve prekasno. Potpao si pod
njezinu mo . Ako si ikada imao imalo samostalnosti, pa, stari moj,
davno si je izgubio. Ipak, prvi korak u nadila enju problema je
priznati da ga ima . Zato izgovorite te rije i sa mnom: Zovem se
Cody i ovisan sam o punici.
A ona upravo to i eli.

101
 21. poglavlje
Pie

Nakon selidbe u Zagreb ivot nam je postao dru tveniji. Budu i da

je Zagreb grad hrvatskih doseljenika iz Slavonije, Dalmacije,
Zagorja i Istre, vezivno tkivo kruga prijatelja nije tako kruto kao u
mjestima gdje ljudi ve desetlje ima imaju iste prijatelje. Drugim
rije ima, Vanin dru tveni krug u Zagrebu bio je tolerantniji i
manje zatvoren od svog dalmatinskog pandana. K tome, ovamo
sam do ao zbog istra ivanja, pa sam ak krenuo na svoju ruku
pronalaziti vlastite poznanike i veze. Motao sam se po Fakultetu
politi kih znanosti, poha ao pokoji kolegij i po eo stjecati
prijatelje medu arolikim dru tvom stranaca u Zagrebu.
U ve ini prilika kad bih bio vani s nekim pili smo kavu, ali
znalo se dogoditi i da odemo van piti, ono, piti u smislu piti. A ako
postoji jedna stvar koju Hrvati vole piti gotovo u istoj mjeri kao
kavu, onda je to alkohol. To vjerojatno obja njava za to se u
Hrvatskoj kao i, je li, svugdje drugdje diljem jugoisto ne Europe
estoka pi a prave od svega. I to zaista svega: vi nje, ljive,
gro e, orasi, med, dunje (ne znam ni to je to), RU E, da, RU E!
i trava,9 sve to zavr i u rakiji. Ali ovo ne bi smjelo ostaviti dojam

9 Dragi Hrvati, jasno mi je da se travarica ne pravi od obine trave, nego od ljekovitih trava, koje
bi se posve Iako mogle pobrkati s obinom travom. U svakom sluaju zvui duhovitije rei da se radi

102
da su Hrvati hrpa pijanica. Na izlascima s prijateljima moje
supruge ili vlastitim znancima opazio sam da se pi u u Hrvatskoj
pristupa s izvjesnim po tovanjem i otmjeno u kojih u SAD-u
obi no nema.
U Americi nema vi e dana Momaka s Madisona, kad su lijepi,
dobro odjeveni ljudi stoi ki pili martinije. Namjesto elegantnog
ispijanja pi a tu su sad pivski bong i pivski pong. Ni ta nije takav
pojam elegancije kao metar i pol dugo plasti no crijevo s
lijevkom, da mo ete popiti etiri piva za tri sekunde! Ili, to
ka ete na pivski pong? Diljem SAD-a studentarija pije temeljem
svoje sposobnosti da ubaci plasti nu lopticu u plasti nu a u. A
ini se da Hrvatska nema ni pi a za ljude koji ne vole piti, poput
Mudslidea s okusom okolade, tinija s okusom vo a, daikirija s
jagodom i kivijem ili onih grozomornih okusa iz spektra slatki a
zvanog Mad Dog 20/20. U Hrvatskoj nikad nisam vidio daikiri ili
bilo koje drugo pi e vo ne arome. A ne, ako u Hrvatskoj eli piti,
pa, ro o, bolje bi ti bilo da zna piti. Ono pi e spravljeno od ru a
ima okus po ru ama samo u po etku, a kad ti prije e na donji dio
jezika i sklizne niz grlo, po ne stvarati osje aj pro i avaju eg
pr enja tisu a sunaca! Sli nije je raketnom gorivu s ru inom
aromom (i gotovo je uvijek doma e izrade). Klinci, dodu e, imaju
naviku mije ati Coca-Colu s vinom da stvore ono to nazivaju
bambusom, ali njegov okus nije ni pribli no sli an nijednom od
onih slatkih bu kuri a za potiskivanje alkohola kakvi oblijevaju
barove po koled ima i srednjo kolske tulume. ak je i pivo tu
JAKO! Od ukapljene mokra ne vode zvane Keystone Light i
Milwaukee s Best tu nema ni traga. Ovdje je va no da osjetite i
iskusite alkohol, a ne da u sebe strusite ne to sli nije bombonima
Skittles ili sladoledu od okolade samo da biste se napili.
Po tovanje prema pi u tako je sna no i pro eto takvim
ritualima da se mnogim alkoholnim pi ima pristupa s takvom
brigom i po tovanjem kao da imaju nevjerojatno ljekovita
svojstva, jer, eto... mnogi vjeruju da ona i jesu ljekovita.

o obinoj travi.

103
Pogotovo rakija. U ve ini ku a (mo da pokraj tajnog ormara s
poklonima) postoji vitrina puna raznih boca koje esto nemaju
etikete. U mutnoj teku ini koju sadr e plutaju i previru listovi i
trave, okrajci raznovrsnih biljaka koje estokome pi u daruju
ljekovita svojstva. Lokalna predaja tvrdi da je zdravo popiti
a icu rakije svakog zimskog jutra da vas zagrije i... da je iz
nekog razloga jednako va no popiti a icu rakije ljeti, zato to
vas osvje i. Tako er sam uo da je ako imate vru icu dobro da se
cijeli nama ete rakijom kako bi vam se temperatura spustila.
Kad me na onom mom prvom posjetu Hrvatskoj sna la
grozomorna prehlada, svratila je doktorica susjeda, pregledala
me i zatim mi dala vre icu limuna i bocu travarice! I, doista,
postalo mi je mnogo bolje zato to sam je pio (kao i lijekove za
prehladu).
Izla enju na pi e u Hrvatskoj se pristupa s onom nehajnom
opu teno u kakvom se odlikuje dobar dio zemlje. Nikad nema
urbe. U davno minulim danima moje mladosti uvijek je nekako
postojala hitnja da se napijemo ( to obja njava pivski bong). Bilo
je kao da zabava ne mo e po eti sve dok ne dosegnemo onu to ku
na kojoj se svijet po ne vrtjeti oko nas, a na e se uko eno
skanjivanje uru i. I tako smo trusili votku, tekilu ili rum i zalijevali
ih sokom od naran e ili jabuke s Coca-Colom isto zato da to
prije dosegnemo rub obeznanjenosti i svi zajedno stanemo na
njega, spremni na skok. To se tako er gotovo uvijek izvodilo po
sjenama, to dalje od prodornih o iju zakona. Visoka dobna
granica za pi e od 21 godine i elja za pijanstvom prisutna jo od
prvih titraja adolescencije primorala nas je da pijemo kao
kriminalci dugo nakon po etka studentske karijere i da tra imo
one zakutke gdje mo emo piti a da nas nitko ne vidi. Eto jo
jednog razloga za urbu: Brzo! Daj da se napijemo prije nego to
nas otkriju. Ali onda kod pi a ne bude toliko stvar u pi u, koliko u
zakonu. I, valjda, u stalno prisutnoj mogu nosti da do e do
pripitog, nezgrapnog seksa.
Vjerojatno je najve a razlika izme u izla enja na pi e u
SAD-u i u Hrvatskoj u tome to se tu smije piti u kafi ima, dok se
104
u Americi obi no mora oti i u bar. Nakon to sam do ao u godine
kad sam smio iza i iz tajnih stanova, ku a za partijanje i ostalih
katakombi prijevremenog opijanja, otkrio sam da su ameri ki
barovi ve inom depresivni, pogotovo barovi u mojoj rodnoj dr avi
Oklahomi. Tamni su i tro ni, ondje se u pohabanom tepihu osje a
godinama prolijevano pivo, okru eno debelim premazima dima
cigareta na zidovima prekrivenim drvenim panelima. Na zidu
obi no visi neki u asan prikaz umije a prepariranja i skuplja
pra inu i pau inu iznad vas: jeleni, patke, ribe, a u New Orleansu
i pokoja mumija. Tako er osje ate supijani o aj onih koji su
ovuda pro li prije vas. Bar je umnogome druga iji od kafi a.
Barovi su prizori pijanih, tjelesnih o ijukanja, gdje se inhibicije
potiskuju tek uz pomo obilnih koli ina alkohola. Ili su to mjesta
za ubijanje vremena, gdje odete piti nakon posla samo zato da
mo ete lak e stajati na mostu izme u dana njice i sutra njice.
Moje uspomene na barove sli e mutnim fotografijama snimljenim
pod obna enim svjetlom neonskog natpisa. Teturave su,
smrdljive i uprskane.
Kafi i su, s druge strane, isti i dobro osvijetljeni. Nau io
sam da sjedenje na terasi zagreba kog kafi a u prolje e, ljeto ili
ranu jesen mo e biti iskustvo puno spokoja sli nog zenu. Dok vas
okru uju vedute i zvukovi grada, uz miran i beskrajan no ni zrak,
osje ate ushit ivota. Sve je armantno: va e dru tvo, dokoni
konobari, prolaznici. Umjesto da vas nijanse neona odvajaju od
svijeta, vani ste u svijetu, sudjelujete u njegovu skladnom
okru ju. Oko vas je raznorodna klijentela koja tra i da se lijepo
pona ate. Valja vam piti elegantno. Budu i da pokraj vas stariji
bra ni par razgovara uz aj, a sa strane ensko dru tvo pije kavu,
tu nema mjesta za neuredno pijanstvo (to mjesto je preko puta, u
parki u). Nema mjesta za glasno skandiranje i bestidne rituale
opijanja. Nema cura koje cik u. Nema ping-pong loptica. Nije
rije o mjestu gdje ete se napiti. To je mjesto za razgovor uz
pi e ili, ako ste sami, mjesto gdje ete sjediti i naprosto BITI,
mjesto gdje ete se zamisliti nad tramvajima u prolazu ili nad
vremenom koje vam iste e na kapaljku.

105
 U Zagrebu (i Hrvatskoj) vrijeme vam se nikada ne name e
silom. Iz nekog razloga kultura o ito manje nagla ava stizanje na
kraj puta, dok ja e isti e samo putovanje. Popij pi e, popij i jo
jedno, ali uzmi si vremena. Kao i kod ve ine stvari u Hrvatskoj,
nikome se nikad ne uri, ak ni kad je u pitanju zabavljanje.
Tijekom tih prvih dana i mjeseci u Zagrebu tempo pi a i izlazaka
stvorio je u meni dojam da ivim svoj ivot u romanu, u
knji evnom djelu, umjesto da poku avam opona ati neki reality
show na MTV-ju.

106
 22. poglavlje
Party Breakeri

Dakle, Hrvatima se mo da ne uri da stignu na ODREDI TE:

ZABAVU, ali za putovanje se pla a samo jednosmjerna karta.
Nakon to stignete na ZABAVU, morate ostati. Tako nije u
Americi, gdje najiskrenije nemamo problema s okon avanjem
zabave. Dva je ujutro: tulum je u punom jeku, note samo teku i svi
se sjajno provode, ali ja moram doma. Znate, imam... ne to...
ujutro. Dajte da samo platim to sam popio i vidimo se. Bok,
dovi enja. Nitko ne trepne. Izgubite se u no i kao sve ti i bas iz
auta u prolazu. Bili ste tek usputno primije eni. Ni najmanje se ne
ti ete svih ostalih koji su se iskrcali na stajali tu za ZABAVU. Ili,
u slu aju da smo doma in ovog provoda, ak emo vam izri ito
dati do znanja da se (zajedno sa svima ostalima) pokupite s na eg
tuluma da mo emo oti i le i. Ve je kasno. ZIJEEEV! A ujutro
imam... ne to... jako va no. Pa...
Hrvati s druge strane mrze, i to stvarno ho u re i da mrze,
okon avanje provoda. ak i kad se ispostavi da je doti ni provod
proslava ro endana... Za. Dvogodi nje. Dijete. Uz. Drugu.
Dvogodi nju. Djecu. E sad, ve sam otprilike znao da u Hrvatskoj
ve er mo e potrajati do zore, ali to je bilo dok smo, znate, bili u
izlasku s odraslima, a ne s tek prohodalom dje icom. Pa, jedne
maglovite prosina ke no i upoznao sam stvarnu prirodu
107
hrvatskog gostoprimstva kad smo odveli na u tada godinu i pol
dana staru k er na proslavu ro endana djeteta jedne Vanine
kolegice s posla u Novom Zagrebu. Proslava je po ela u 17 sati,
mi smo po hrvatskom obi aju do li u 18 i oti li mnogo, mnogo
kasnije.
U Hrvatskoj nikad ne postoji dovoljno dobar ili dovoljno jak
izgovor da se udaljite sa zabave ( ak ni vrijeme za spavanje
va eg djeteta, to je u SAD-u GLAVNI izgovor za sve).
Vjerojatno postoji niz razloga za tako veliku razliku izme u
hrvatske Z-A-B-A-V-E i ameri ke zabave. Ali mislim da je to u
velikoj mjeri vezano uz dru tvena o ekivanja. U Hrvatskoj nitko
ne eli biti party breaker . to pitate. Ba . Rije je 0 izrazu koji
su Hrvati izmislili, na engleskom!, a uop e ne postoji u ameri kom
leksikonu. U glavnim crtama, Party Breaker je sljede e:

party breaker pr-t br-ker: osoba koja prva napusti

no ni izlazak, okupljanje, tulum ili bilo koji drugi provod, te
svojim odlaskom svima ostalima upropasti zabavu i provod.

Prvi koji ode je Party Breaker. Kao da je tulum dotada u nekom

sretnom stanju ravnote e, pa e prvi koji ga napusti promijeniti
stabilnost i izazvati masovni egzodus partijanera na ulicu.
I tako, zajedno sa svima ostalima, u biti postajete zarobljenici
zajedni tva (kao i zabave). Jednostavno ne smijete oti i, ak i ako
to elite. Ako odete, pa, kompa, TI i samo ti bit e odgovoran za
prekid dobrog provoda svih ostalih (svaka ti ast, KRETENU).
I tako na na oj proslavi dje jeg ro endana sati polako
prolaze, i kud prije, a ve je devet sati, pa predlo im Vani: Hej,
kasno je. Trebalo bi odvesti Saru ku i.
A ona mi odgovori: Ne, ne mo emo biti prvi koji e oti i.
Na to ja ka em: Kaaaaako, molim
I tako ekamo. I ekamo. I to traje i traje i traje. Dapa e, to
vrijeme vi e odmi e, to napadnije pogledavam na sat, ne bih li
108
privukao Vaninu pa nju i prona ao na in da pobjegnem od
zabave. Evo slikovnog prikaza:

Nema vam bijega, jer je to kao kineska zamka za prste. to se

vi e upinjete izvu i, to vas vi e uvla i. U ve ini slu ajeva doma in
(ili doma ica) uspije osjetiti da namjeravate pobje i, pa vas po ne
mamiti novim jelima, novim pi ima, svime onim to e nastaviti
podmazivati zup anike zabave tako da neumorno nastave vrtnju.
A i to je ironi no, jer lako je mogu e da i doma in eli da odete, ali
nema ve ega grijeha nego da sam doma in postane Party
Breaker. Tu bi se doslovce radilo o ludi. Bilo je ak prilika u
kojima su nam neki ljudi ponudili da preno imo kod njih.
Prava istina vezana uz Party Breakere glasi da je to uvelike
sli no uzimanju talaca. Svi su taoci zabave! Nitko ne smije oti i!
Igranje igre tulumskih talaca zasniva se na odgovornostima
prijateljstva i gostoprimstva. Sli no je perpetuum mobileu:
doma in priredi zabavu, a zatim su prijatelji odgovorni da je ne
pokvare, kad su si ve svi ostali prijatelji dali truda da do u na
tulum, tako da se doma in mora pobrinuti za to da nitko ne
postane Party Breaker. Zabava se tako mo e nastaviti do
unedogled (ili barem do izlaska sunca, ne zore, nego ba izlaska,
ono, do osam ujutro).
Zabave u Hrvatskoj daleko su, eh... zabavnije nego u

109
Americi O ekivanja su mnogo, mnogo ve a. Upitao sam jednog
hrvatskog prijatelja koji je studirao u Chicagu kako su tamo
izgledali tulumi. Nakon to se pet minuta smijao, rekao je ne to u
smislu da se tulum u Chicagu sastojao od plate sira, hrane koju
bi svi pozvani ponijeli zajedno s pi em koje misle piti, pristojnih
razgovora i dola enja u osam nave er uz odla enje prije pono i.
Oni masivni ku ni tulumi koje vidite u filmovima uglavnom su
zamrli u osamdesetima s karijerom Johna Hughesa. Sada se tek
jo rijetko mogu primijetiti kod sveu ili nih bratstava i
sestrinstava.
I tu nije rije samo o nekom pitanju odnosa mladih i starih.
Hrvati se vole provoditi dobrano do svojih poznih godina, jedne je
no i na a sedamdesetogodi nja Vida ostala vani do etiri ujutro
sa svojim vr njacima i plesala na svadbi. tovi e, dok no odmi e,
doma inska skrb ne jenjava. Kao pozoran pripadnik partijanerske
policije doma in e uvijek osjetiti da vam se a a ispraznila i
prisko iti da vam je dopuni, jer Zabava ne smije prestati!
Nekoliko tjedana nakon one ro endanske proslave za
dvogodi njake, s koje smo napokon oti li oko 22:30 jer su svi
klinci istovremeno do ivjeli slom ivaca, Vana i ja bili smo na
do eku Nove godine (ostaviv i Saru s Vidom). Po ela je u deset
nave er i potrajala do zore, a kad se primaklo rano jutro na i su
doma ini, kao stjuardi i stjuardese na prekooceanskom letu,
pre li na izno enje skromnog doru ka, poslu uju i nam aj Earl
Gray i laganu zakusku namjesto dotada nje rakije, piva i
pelinkovca.
Dotad se ve siva svjetlost zore polako probijala kroz
zavjese, a tulum se prekinuo. Ali nitko nije bio Party Breaker,
nego nas je samo vra anje u prirodnu nepredvidivost ivota
odvelo ku i. Dan je sa sobom donio promjenu, a promjena je
neizbje na. Stanje ekvilibrija ne mo e potrajati dovijeka ma
koliko se mi trudili. Entropija uvijek prevlada.
S obzirom na sva o ekivanja, odgovornosti i recipro nosti
vezane uz dobar provod u Hrvatskoj nije ni udo da je takav na in
provo enja dru tveno prihvatljiv. Za nas u SAD-u ostajanje vani
110
cijelu no je ne to to bi trebali raditi samo divlji tinejd eri. Za
ljude koji su za li u tridesete i sve starije od njih izlasci koji traju
cijelu no smatraju se neodgovornima, ne im na to e gradski
oci sigurno gledati poprijeko. U Hrvatskoj to pak zna i da ste
dobar prijatelj, dobar doma in, ili oboje. Tu ne postoji vo nja
taksijem u zoru prepuna gri nje savjesti. Otkrivam da u tim
ranojutarnjim trenucima, nakon zabavne ve eri, uz zadah iz usta i
ustajali smrad cigareta, postajem promi ljeniji, da posve
opu teno razmi ljam o no i na izmaku i o tome kako je sjajno
iscrpiti se zabavljanjem s prijateljima. U tim trenucima imam
dojam da zauvijek mo emo ostati mladi.

111
 23. poglavlje
Dijeljenje rauna

U vrijeme dok je Vana ivjela u Oklahomi, u mjestu gdje smo

poha ali studij ivio je jo jedan Hrvat. On i njegova supruga
pozvali su nas da s njima iza emo na ve eru. To mi je bio prvi put
da odlazim na bilo kakav objed s nekim iz Hrvatske tko nije Vana.
Oti li smo u Applebee s. Lanac Applebee s poznat je po tome
to slu i osrednju hranu s osrednjim alkoholom. Ni ta nije
bezvezno poput prepe enih, gumastih rebaraca (koje je
Applebee s prozvao ribblets) i hladnog piva od 3,2%. U ruralnoj
Oklahomi na em je hrvatskom prijatelju Applebee s bio ne to
najsli nije civilizaciji sjeverno od autoceste I-44. I to do te mjere
da je naru io valjda polovicu jelovnika. Pommes frites za prilog,
pr eni luk i pohana krilca za predjelo zakr ili su nam stol kao to
masno a zakr i arterije drugih gostiju. Pi a, ve era i desert, sve
je to stiglo do nas.
A to me iritiralo. Ve sam do ivio da me se navu e u situaciju
takvog tipa . Iza ete jesti s nekim tko naru i hrpetinu
zajedni kih priloga i onda ispadne da morate platiti polovicu.
Nisam htio pohana krilca zape ena u medu s umakom od senfa i
meda. Nisam zaista htio guacamole kakav se prodaje u
Applebee su. Htio sam samo naru iti hamburger i pivo, pojesti i

112
popiti, te platiti svoj dio ra una u iznosu od 11,54 dolara, uz
napojnicu (tako je, nisam ak imao namjeru platiti Vanino jelo!)
Ve etvrt sata nakon to je na hrvatski prikan po eo naru ivati,
ra un je dobrano nadma io moj bud et. I tako, umjesto da se
gostim gotovo beskrajnom koli inom ponu ene hrane, samo sam
se durio i pa ao u vlastitoj zapr ki kivnog krtarenja.
Zatim nam je stigao ra un i na moje je iznena enje gospon
Hrvat platio SVE. Plo a koja se vrtjela u meni zagrebala je, ritam
svijeta mi se poremetio, glazba je prestala: okirao sam se. to
se to upravo dogodilo? U sje anju sam si premotao cijeli objed,
dio po dio, i ra alostio se. Sad mi je sve imalo smisla. Njegovo
nagovaranje da stalno naru ujem jo hrane, razdraganost s kojom
je tra io da nam konobarica donosi pi a. Nije me poku avao
preveslati, nego je... bio doma in. Pas mater! itao sam u
knjigama da takve stvari postoje. Znate, kad vas netko nekamo
pozove i onda vas ASTI jer je ON pozvao VAS. A ja Ja sam
samo ostao sjediti, pridr avati si pivo i zobati hamburger, boje i
se okusiti ijedan prilog da ne bih bio osu en na pla anje svog
udjela u ra unu onako kako je Perzefona bila osu ena provoditi
tri mjeseca godi nje u Hadu.
Nakon nekog vremena provedenog u Hrvatskoj na e
ameri ko ustrajavanje na dijeljenju ra una po elo mi je djelovati
tako blesavo, tako sitni avo, da nas nisam mogao ne do ivjeti kao
krtice. Objektivno govore i, Amerikanci imaju ve e prihode od
ve ine Hrvata, a ipak, kad nam stigne ra un izvadimo kalkulatore
na pametnim telefonima i podijelimo iznos kao hrpa knjigovo a
koji paze na svaki cent. Evo primjera razmjera do kojih taj
kulturni tik pro ima na e dru tvo. Nakon to sam napunio
osamnaestu s ocem sam po eo dijeliti ra un za doru ak. Zar ne bi
sin trebao imati potrebu da svako toliko po asti oca obrokom I
ne bi li otac trebao astiti sina doru kom Odgovor glasi: Da.
Za to nismo naizmjence jedan drugoga astili POJMA NEMAM.
Naravno, ironija je u ovome (a tu je rije o jednoj od onih
su tinskih, epifanijskih ironija koje su, kad se jednom shvate,
sli ne prijelazu svojevrsnog kulturnog Rubikona): Mi Amerikanci,

113
koji imamo vi e, tro imo kao da imamo manje, dok Hrvati, koji
imaju manje, tro e kao da imaju vi e. to
Mislim da je razlog dijelom u na oj sna noj elji da u najve oj
mogu oj mjeri izbjegnemo postati bilo kome du ni. Takva
ambicija obja njava za to sam pri prvom upoznavanju hrvatskog
na ina pla anja to do ivio kao samo nekakvo zbrajanje rezultata.
Ja MORAM astiti TEBE kavom jer si TI astio MENE kavom; mi
MORAMO astiti VAS ve erom jer ste VI astili NAS ve erom;
astio sam TEBE sladoledom, pa TI SVAKAKO mora MENE
astiti sladoledom! I do izvjesne mjere to i jest tako, ali ne onoliko
precizno kako je to zami ljao knjigovo a u meni. Nau io sam da
su obaveze koje stvara a enje prijatelja kavom suptilnije od
izravnog quid pro quo. Osje aju se, umjesto da se racionalno
prate. Sli nije su dobacivanju lopte nego otplati duga. Baci mi
loptu i pri ekaj da vidi ho u li ti je vratiti. Kad se loptanje
zahukta, prestajemo zbrajati rezultat. Po nemo u ivati u igri iz
iste potrebe za igranjem (ili pla anjem).

114
 24. poglavlje
Divlji zapad naspram Pitomog
istoka

Kao mladi , bio sam svjestan da se u Jugoslaviji ratuje. Pojmovi

Balkana, Sarajeva, bosanskih Srba, konvoja UN-a i etni kog
i enja uspjeli su, bar djelomice, prodrijeti u moj adolescentski
mozak (ina e obuzet Pearl Jamom, Ratovima zvijezda i
stripovima). Premda pojma nisam imao o tome gdje je Jugoslavija,
ni o razlogu za ratovanje, ni o tome tko ratuje, povezivao sam sve
jugoslavensko s isto nom Europom, isto nu Europu s Balkanom,
a Balkan s barbarskim nasiljem.
Moje prvo putovanje u ovo podru je te ko da je ubla ilo moje
po etne dojmove. Dvanaest godina nakon kraja borbi Sarajevo je
i dalje izgledalo poharano. Fasade ro ave od gelera i metaka jo
su stajale uz glavne prometnice i izgledale poput akni na ina e
lijepom licu. Puke lju ture gra evina utvarno su se ko ile na rubu
zra ne luke. Cijeli je grad izgledao zarobljen u vremenu, zapeo u
limbu izme u Zimske Olimpijade 1984. i opsade u 1990-ima.
Premda mi je prizor bio o ekivan, pogled na intenzivnu ostav tinu
rata u bareljefu bombi i metaka, opipljivim, prepoznatljivim
o iljcima diljem grada, nadma io je sve to sam ikada dotad
do ivio.

115
 Putovanje autobusom kroz zapadnu Bosnu i zatim
Hercegovinu u jednakoj mi je mjeri otvorilo o i. U unutra njosti
sam vidio tragove po ara oko napu tene d amije i ru evnih
ostataka minareta. Dijelovi isto nog Mostara u umiru em
sumraku dana izgledali su kao duhovi. Prozori pokraj kojih smo
se vozili zjapili su u nenatkrivene sobe, pa je grad djelovao kao
puka izubijana, istrgana silueta, prolazna sjena smrti i razaranja.
Zatim smo skrenuli za ugao i farovi su obasjali zid tako pakleno
izgranatiran da mi je bilo te ko shvatiti kako je mogu e da i dalje
stoji. U tim letimi nim sekundama svaki podsjetnik na rat, svaki
neshvatljivi nasilni in koji bi svjetla autobusa otkrila bio mi je
poput primjerka kukca pribada om pri vr ena na plo u moje
svijesti. Samo, ja nisam htio skupljati leptire, htio sam skupljati
shva anje.
U tim po etnim putovanjima u Hrvatsku s vremenom sam
potra io i saslu ao ratne pri e od svih najbli ih lanova moje
tazbine. Na svu sre u, nisu mi imali mnogo to ispri ati. Ali onda
bi sitnice isplivale na povr inu poput plutaju ih ostataka zaostalih
u vodi nad nekom odavno potonulom olupinom broda. Pri a o
ro aku ili starom prijatelju iznenada bi pre la u pri u o ratu.
Razgovor o njemu ne smije se olako prihvatiti. Na ve eri kod
prijatelja otkrio sam da je ena koja sjedi preko puta mene bila u
Vukovaru za vrijeme napada Srba i JNA. Ili, recimo, vodio sam
razgovor s rodbinom o tome kako su neki pobjegli iz Osijeka i
do li ivjeti u Splitu kad su tamo izbile borbe. Poslije sam
upoznao prijatelja koji je tako er pobjegao iz Osijeka, ali u
suprotnom smjeru.
Dijelom zbog mog zanimanja za politologiju, dijelom iz elje
da shvatim to se dogodilo ljudima i prostoru koji sam zavolio i
prigrlio, dijelom zato to me donekle pekla savjest jer sam vodio
beskrajne rasprave o tome tko bi pobijedio u borbi izme u
Wolverinea i Spider-Mana (kad sam bio klinac koji brije na
stripove) dok je domovina moje supruge gorjela, i napokon zato
to nadobudni dru tveni znanstvenik u Hrvatskoj i nema to raditi
doli izu avati rat, zapo eo sam rad na disertaciji o sudjelovanju

116
Hrvata u prvim mjesecima rata (bez brige, ova mi knjiga ne e
poslu iti kao forum za raspravu o mojim nalazima, koeficijentima
ili vra jim svojstvenim vrijednostima).
Stoga sam se domogao unosne stipendije vlade SAD-a,
temelja na e egzistencije u Zagrebu, kako bih mogao putovati
zemljom i razgovarati s ratnim veteranima. To nije bila laka
zada a. Ne mo ete se samo tako pojaviti i re i: Bok, ja sam
Amerikanac pod sponzorstvom vlade SAD-a koji bi htio do i da
razgovara s vama o doga ajima koji su vam vjerojatno bili
najtraumati niji u ivotu. Ne treba ni re i da su mi trebale
svakojake veze, makinacije, poznanstva i dobra volja da
prona em ljude koji bi bili voljni razgovarati sa mnom. A putem se
dogodilo ne to udno. Dok sam uranjao u akademsku literaturu
posve enu sukobu, u povijest rata i sve ostalo to sam neko
vezivao uz Hrvatsku i Balkan - nasilje, barbarstvo i brutalnost -
po eo sam shva ati da je ivot u Zagrebu i Hrvatskoj op enito
zapravo daleko mirniji, skladniji i sigurniji nego ivot u Americi.
Kad bih se osvrnuo na drugu stranu Atlantika nisam vi e
sagledavao ameri ki bastion mira i napretka s u asno brutalnog
Balkana, nego sam prije promatrao divlji zapad s razmjerno
pitomog istoka.
U Chicagu je 2012. godine bilo 506 ubojstava, tek ne to
manje u New Yorku, 386 u Detroitu, 217 u Baltimoreu, 193 u New
Orleansu, te 46 u mom rodnom gradu (zapravo vrlo nizak iznos,
smanjen od najvi e brojke od 71, 2009. godine). Dok sam ivio u
New Orleansu nasilje je bilo tek dio opisa:

New Orleans! Predivno starinski, udesno

rasko an, jedinstven, prepun povijesti i zabave...
a i pakleno nasilan.

Uli ne plja ke po kampusu bile su uobi ajene, a katkad ak i

domi ljate, kao kad bi se automobil zaustavljao uz gomile

117
studenata koji su i li u bar. Iz stra njeg putni kog prozora izvirila
bi cijev sa marice iji bi vlasnik nalo io studentariji da baci
nov anike, torbice i mobitele na prednje putni ko sjedalo. Kad
sam neko vrijeme radio kao dostavni voza nosio sam skakavac i
meglajticu u uzaludnoj nadi da u uspjeti zaslijepiti i zatim
mahnito izbosti svakoga tko me poku a napasti. Na svu sre u,
nikad nisam morao sprovesti ovaj lo e zami ljeni plan u praksu.
Kampus je esto vrvio glasinama ili pri ama o studentima koji su
bili oplja kani i silovani. U jednoj je prilici moj susjed iz
studentskog doma, izvje bani prvak u d udu, uspio razoru ati
napada a i i a iti mu lakat elegantnim d uda kim zahvatom.
Nikad ne u znati za to je on bio izabran za prikladnu rtvu, a ja
nisam. Mo da je zlo ina kom segmentu Big Easyja trebao izazov.
U SAD-u, u gradovima poput New Orleansa, ali i u drugim
manje notorno zlo ina kim mjestima, prijetnja nasilja tako je
sveprisutna da nam je oprez dio svakodnevice. Mnogi ak nose
prikriveno osobno naoru anje. Ne to jednostavno poput etnje
ulicom zakomplicira se zbog rizika od plja ke. U ve ini slu ajeva,
ako netko ide prema vama, ili iza vas, prije ete ulicu da vidite
ho e li ta osoba po i za vama. Ako bude tako, u vama se oglasi
zvono za uzbunu i potra ite pomo . ak i kad samo prolazite
pokraj nekoga na ulici esto se puta pripremite za neku
neugodnost, neku prijetnju, jer koliko god napad djelovao slabo
izgledno ili neprimjereno, bolje je puhati na hladno. Zapravo,
najbolje je samo voziti auto i potpuno izbje i svaku dru tvenu
interakciju u gradovima.
Kako se to mo e objasniti nekome u Hrvatskoj Ne mo e se.
Ovdje je situacija do te mjere razli ita od one u SAD-u da
opisivanje onoga o emu govorimo esto nadilazi ovjekovu
sposobnost. Kad se vra am ku i iz no nog provoda, blago teturav
i, priznajem, mal ice posramljen jer sam o ito bio Party Breaker,
putem susre em brojne ljude, katkad hrpe frajera u trenirkama,
katkad usamljene pje ake, a nikad nema nikakve naznake da bi mi
se ne to moglo dogoditi. Jasno, obi no osjetim blago oklijevanje,
po nem se kostrije iti, ali brzo se smirim kad se stvarnost

118
suprotstavi nagonu i jednostavno se mimoi emo kao dvije
dobronamjerne ljudske osobe.
Kada se kroz godine nalazim sa svojim zemljacima koji tu
ive, ta se tema uvijek nametne. Za to je ovdje u Hrvatskoj
sigurnije nego prakti ki bilo gdje u Americi Uz visoku stopu
nezaposlenosti i siroma tva u zemlji o ekivalo bi se da svi ska u
jedni drugima za gu u, plja kaju, siluju, haraju i sve tako, jer
znate ve , Balkan! Naravno, nitko od nas nikad ne na e
primjereno obja njenje. O it je odgovor posjedovanje oru ja: u
SAD-u na sto ljudi ima 93 komada vatrenog oru ja. S druge
strane, Srbija je 2007. god bila druga po redu na svijetu u
posjedovanju osobnog vatrenog oru ja po glavi stanovnika, a
nema iste probleme kao SAD.
Osje ao sam se smo den nakon masakra u osnovnoj koli
Sandy Hook. Ne samo zbog besmislenog ubijanja malih
osmo kolaca i njihovih u itelja, nego i zbog reakcije moje
domovine. Pola zemlje vi e da injenica to je mentalno
poreme eni dvadesetogodi njak lako mogao nabaviti iznimno
razornu automatsku pu ku iz nekog razloga nije dio problema 10
Zatim najmo nija lobisti ka grupa u SAD-u podnese prijedlog
zakona parlamentu najmo nije zemlje svijeta, a prijedlog glasi da
treba naoru ati u itelje da mogu uzvratiti paljbu u slu aju novog
kolskog masakra! U itelji u pojedinim kolama u Arkansasu u
me uvremenu su postali naoru ani, a ja si mislim: Zar se Amerika
preselila na Balkan O ekivalo bi se da ljudi moraju raditi takve
stvari u ratnim zonama.
Onda vodim k er u vrti . Okru uju nas drugi roditelji koji
po uruju svoje klince, kao i stariji u enici koji se ure u kolu. U
etnji lovim tu e poglede, osmjehujem se, uzdi em s roditeljskom
solidarno u kad god ne ije dijete vikne: Ne u! Kad u emo u vrti
i odvedem Saru do njezine u ionice, teta je pozdravi i njezini

10 Ovdje bih samo htio napomenuti da je moja sestra vrlo aktivna u nastojanju da se donesu stroi
zakoni koji bi zaista pomogli ograniiti prodaju oruja i sline stvari. Predsjednik Obama ak ju je
poimence pohvalio zbog truda u jednom svom govoru! Ona je jedna od normalnih.

119
prijatelji se odu eve. A mene zapanji koliko je ivot u Hrvatskoj
druga iji od onoga to sam zami ljao (sjetite se, nimalo ne sli i
Bourneovu identitetu), kao i koliko mi ivot u Americi sada djeluje
druga ije od onoga to sam neko zami ljao.
Prvi sam put po eo shva ati za to se tako velik dio svijeta
boji Amerike. injenica da prijedlog naoru avanja u itelja uop e
nailazi na prihva anje u dijelu dru tva zvu i suludo bilo kome iz
inozemstva. Ako je neka zemlja voljna prihvatiti naoru avanje
svojih u itelja, ali ne i injenicu da se tu, znate, mogu u initi i
neke druge stvari, poput, eh... smanjivanja broja oru ja, ili
smanjivanja ljubavi prema oru ju, onda je svakako lako
povjerovati u bilo to o njoj. U teorije zavjere oko CIA-e i JFK-a,
otrovne avionske tragove, svemirce i bazu Area 51, za to da ne
Amerika izvana u nekim pogledima djeluje kao ludnica kojom su
zavladali pacijenti.
U svom sam istra ivanju vodio razgovore s ljudima po cijeloj
Hrvatskoj. Nekad u kafi ima, nekad na radnome mjestu, neki pak
put kod ku e. Svim je sudionicima rat djelovao kao zastranjenje,
ne to izvan normalnog tijeka ivota. Dogodio se, bio je nasilan,
razoran i destruktivan, ali onda se vratio spokoj. U isti mah, ini
se da je u SAD-u upravo suprotno. Iz kojih god razloga ili
korijena, nasilje ustrajava. Mo da se poja ava ili sti ava, ali
postoji temeljna koli ina koja je sada utkana u samo tkivo na e
svakodnevice. Kad postanu dio redovitog stanja stvari, vijesti o
pucnjavama u kolama djeluju nam tako depresivno uobi ajeno da
ih jednostavno proguta pozadinski bijeli um i te ko je shvatiti do
koje je mjere sve to zapravo krajnje grozno.

120
 25. poglavlje
Veze

Sve je bilo sjajno! Nastanio sam se u europskom glavnom gradu,

mjestu gdje postoje glavni trg, narodno kazali te i arheolo ki
muzej (svako mjesto gdje postoji ne to to se zove arheolo ki
muzej ve je daleko vi e cool od mjesta koja to nemaju), vlakovi,
tramvaji i policijske sirene koje zvu e kao one iz starih filmova.
Pro ivljavao sam san Amerikanca u inozemstvu. Obo avali smo
na u etvrt, sli nu zelenoj oazi parkova i drve a na samome rubu
centra grada. Sara je voljela svoj vrti i tete. Ja sam putovao po
zemlji i obavljao istra ivanje o kojem sam oduvijek sanjao. ivot
je bio veleban.
Samo, na li smo se u nedoumici: ostati ili oti i Ako nam je
ivot ve tako sjajan, za to oti i Pa, stipendija mi je istjecala u
rujnu, a nisam uspio dobiti financijsku pomo za pisanje
disertacije, to je zna ilo da u se trebati zaposliti. A u Hrvatskoj
je zapravo jedna od najte ih stvari na i posao. Ne mislim na
akademsko namje tenje, ili neko primjereno mojim interesima,
mislim na posao. I to ka. Na ne to gdje redovito zara ujete
dovoljnu koli inu novca temeljem neke usluge koju dajete svome
poslodavcu. Do hrvatskih ekvivalenata poslova koje sam dotad u
ivotu radio, radnih mjesta na kojima se svi mladi u SAD-u
zaposle u ovom ili onom trenutku, pakiranja vre ica u trgovini
121
 ive nih namirnica, konobarenja u nekom Tex-Mex restoranu,
kuhanja kave u kafi u, mjesta dostavnog voza a ili prodava a u
knji ari te ko je do i ak i Hrvatima, a kamoli strancu. Prona i
stalan posao na puno radno vrijeme u Hrvatskoj je sli no
dobivanju na lutriji.
Samo, dok sam gledao oko sebe, smatrao sam da nekako
moramo poku ati ostati u Hrvatskoj. Kad bismo se vratili u
Sjedinjene Dr ave ivjeli bismo ili u Oklahomi ili, vjerojatnije, ako
uspijem dobiti posao asistenta, u nekome malom mjestu u
Missouriju ili takvoj nekoj dr avi, gdje u predavati na malom
humanisti kom koled u. Bilo mi je nezamislivo odvesti Saru i
Vanu iz kulturnog Zagreba u neku zabit Bogu iza nogu usred
Amerike i re i im dok pokazujem rukom: Sje ate li se kako smo
neko ivjeli u gradu s arheolo kim muzejem Pa, ovdje postoje
Wal-Mart i Waffle House!
Dakle, kako do i do posla u Hrvatskoj Postoji nekoliko
na ina. Najuobi ajeniji je na in, ili mi se barem ini da je
najuobi ajeniji, putem nekog oblika osobne povezanosti. Tih
preva nih veza. U najgorem slu aju radi se o pukom nepotizmu, u
najmanje lo em samo o referenci ili preporuci, dok je naj e e
rije o ne emu na pola puta. Prijateljica koja je diplomirala na
Ekonomskom fakultetu rekla mi je da je ulo ila velik trud u
dobivanje posla bez ikakve veze. Poslala je ivotopis
mnogobrojnim tvrtkama i ministarstvima a da nikad nije dobila
odgovor. Nakon toga upitala je oca poznaje li ikoga tko bi joj
mogao na i posao, on joj je rekao da e vidjeti, i ispostavilo se da
njegov brati ili ve neki ro ak radi negdje u nekoj birokraciji
koja se bavi financijama ili novcem i da je, nego to, mo e
zaposliti. Tako je do la do stalnog radnog mjesta. ak i kad imate
potrebne kvalifikacije morate poznavati nekoga da biste uop e
dobili priliku. ak i kad imate potrebne kvalifikacije postoji
mogu nost da e netko nedostatno kvalificiran, ali s boljom
vezom, dobiti posao umjesto vas. Ka u mi da je u Hrvatskoj to
jednostavno tako.
Moj problem je bio u tome to nisam imao nikakve veze. A
122
veze ne samo da su potrebne da bi se do lo do radnog mjesta,
nego su svakodnevna ivotna injenica. Smatra se da vam veze
trebaju kako biste se probili kroz birokraciju. Jedan profesor iz
Kansasa hrvatskog podrijetla objasnio mi je da koliko god se
zapravo eli vratiti i ponovno nastaniti u rodnome mjestu, ne
mo e, jer je ve tako dugo u Sjedinjenim Dr avama (vi e od
dvadeset godina) da je pogubio sve veze. To nam je bio drugi
razlog da ostanemo, jer je za Vanu postojala velika mogu nost da
se vi e ne budemo mogli vratiti ako jednom odemo. One
malobrojne veze koje ima time bi se presjekle i prerezale, pa
bismo pri eventualnom povratku za pet ili deset godina ostali
izolirani u dru tvu.
Osim strahovanja za nemogu nost dolaska do posla, drugi dio
veza koji frustrira ovjeka je to da kad god pogledate nekoga tko
je zaposlen upitate se je li ta osoba do la do tog radnog mjesta na
temelju zasluge i stru nosti, ili iskori tavanjem neke veze. To
stvara dru tvenu sumnji avost prema svakome tko se do ivljava
kao uspje an. U SAD-u nas odgajaju u uvjerenju da uspjeh
potje e od marljiva rada. Naravno da prednosti i privilegije
pritom mogu pomo i, ali vjerovanje da je uspjeh u dru tvu plod
ovjekova vlastita rada i poduzetnosti, onoga to ste u inili,
umjesto onih koje poznajete, stvara optimisti niji narod. Situacija
u Hrvatskoj izaziva nepovjerenje prema uspjehu. To je u isti mah
i shvatljivo i alosno.
Tako smo se, eto, na li u prilici da poku amo prona i neki
posao. Sastao sam se sa svima koje sam poznavao i svima koje je
moja supruga poznavala, ili bar poku ao, i zamolio ih da mi
pomognu prona i posao. Naravno da sam te io prema
akademskim zaposlenjima. Trebala mi je jo godina dana da
dovr im doktorat i ve ina radnog iskustva bila mi je nastavni ka.
Sjedio sam na bezbroj kava, poslao brojne mailove sa svojim
ivotopisom, sjedio i raspravljao o tome kome bih se trebao javiti,
gdje bi mogla postojati mogu nost da nekome trebaju moje
usluge, i stigao je rujan, a ja sam jo uvijek bio praznih ruku.
Svoj dotada nji ivot u Hrvatskoj ivio sam u mjehuru, u
123
mjehuru koji je financirala vlada SAD-a. Sad kad su se sredstva
na mom ra unu po ela smanjivati kao sekunde koje otkucavaju na
toperici tik-tak-tik-tak-tik: KLIK! po eo sam spoznavati
onu Hrvatsku na koju se ve ina Hrvata ali. Onu Hrvatsku iz koje
mladi bje e, onu Hrvatsku koja pati od odljeva mozgova, onu
Hrvatsku koju ljudi povezuju s Balkanom: korumpiranu,
nepotisti ku i zaostalu.

124
 26. poglavlje
Tamna strana

U Americi nikad ba nisam volio luksuzne aute. Nisam si ih

mogao priu titi, ali nikad ak nisam ni sanjao da imam neki. Nikad
to nisam elio. Luksuzni automobil u SAD-u je veliki glomazni
SUV koji me e vi e iziritirati nego zadiviti. Cadillac Escalade,
Ford Excursion, Mercedes M-klase, Cayenne, Humvee, sve njih
sam do ivljavao kao oblik pretjeranog nadomje tanja manjkavosti
u karakteru i osobnosti njihova voza a. Zadovoljavalo me voziti
svoju Toyoticu koja malo tro i.
No nakon to sam neko vrijeme ivio u Hrvatskoj prvi put
sam po eo osje ati mo tamne strane. Da, postoji snaga koja
zra i iz hrvatskog Svetog automobilskog trojstva: crnog
Mercedesa, crnog BMW-a i crnog Audija. Dok u Americi ti auti
mogu odra avati presti , ne okru uje ih ista aura zagonetne
dominacije kao u Hrvatskoj. Ovdje ti auti odi u udnom silom, u
isti mah i stravi nom i zamamnom. Silinom koja ka e uvaj se i u
isti mah gledaj me.
Kad se crni BMW parkirao pred mojim zagreba kim stanom
preko tri parkirna mjesta, zaprije iv i pritom i invalidsko, u meni
je stvorio strepnju kao ponosita crna pantera spremna da me
zasko i. Znao sam da je auto u krivu. Auto je znao da je u krivu.

125
On je znao, ja sam znao, i nijemo me izazivao, tihim i prijete im
rezanjem, da mu prigovorim. Nisam. Ne bih se usudio. Kao to se
nitko ne bi. Takva je mo tamne strane.
Da je taj auto bio Yugo (okej, taj ne bi mogao zauzeti tri
mjesta) ili Hyundai, mo da biste do li u napast da ne to ka ete.
Ako vidite voza a mogli biste mu napomenuti da tako ne parkira,
da po tuje invalide i druge voza e. Ako ni ta i ne ka ete, kod tih
manjih auta bar imate dojam da biste mogli. Oni ne nala u utljivu
pokornost tako kao to otajstveno Sveto trojstvo.
U prolazu pokraj Mercedesova sedana parkiranog na
plo niku osje ao sam se kao Luke Skywalker na kraju filma
Imperij uzvra a udarac. Auto me vabio kao Darth Vader.
Dubokim, prodornim glasom dovodio me u napast da pri em
Tamnoj strani.
Gledajte samo kako nehajno ovaj auto kr i sva pravila i
neka njeno blokira pola plo nika. Vrijedi tridesetostruko vi e od
prosje ne godi nje zarade stanovnika Hrvatske. Meni to govori
da je osoba koja vozi taj auto va na. Da je to netko tko bi vrlo lako
mogao biti iznad i izvan dosega zakona. U svakom slu aju, voza
svakako ivi izvan granica moga smrtnog svijeta.
U SAD-u, s pravom ili krivom, jo ivimo pod dojmom da e
svatko tko dovoljno marljivo radi jednog dana posti i uspjeh.
Poznajem nekoliko ljudi, u rasponu od profesora do prijatelja i
ro aka, koji zara uju vi e od sto tisu a dolara godi nje. Koliko
znam, do tog polo aja nisu do li putem usluga, nepotizma,
korupcije ili kra e. Jednostavno su dobri u tome to rade i
marljivi su dok to rade. U Americi se dobro imovinsko stanje
zasad jo ne smatra zagonetkom. Mi ne gajimo priro eno
nepovjerenje prema uspjehu, kao ni prema njegovim simbolima.
U Hrvatskoj, me utim, nema takve iluzije. Tu je bogatstvo
ogrnuto velom nemogu ega. Nisam mogao (i ne mogu) shvatiti
kako si netko u Hrvatskoj mo e priu titi BMW (Mercedes ili
Audi), i u tome je za mene izvor tajne i mo i tih auta. Naravno da
nije svatko tko vozi luksuzni njema ki auto kriminalac ili

126
prevarant. No u Hrvatskoj su ta vozila vi e od pukih simbola
uspjeha. Oni su simboli nekoga tko je porazio nemogu sustav,
iskoristio sustav i podvrgnuo sustav svojoj koristi, dok mi ostali
samo spajamo kraj s krajem u daljini. U dru tvu gdje se na i ivoti
ine sve podlo niji osvetoljubivim i nasumi nim silama,
neosjetljivoj birokraciji i nezainteresiranim politi arima, taj crni
BMW simbol je trijumfa tame.
Bogovi imaju svoj bo anski status zbog neotkrivenog izvora
svoje mo i. Ne mo emo u potpunosti shvatiti za to su bogovi
mo niji do nas, kao to ne mo emo shvatiti ni pune razmjere te
mo i. Iako podrijetlo simboli ke snage Svetih njema kih
automobila mo da i jest upravo u onim silama koje mrzimo
(nepo teno ste enoj prednosti, boljim vezama, korumpiranom
kapitalizmu), ba kao i kad proklinjemo bogove, onaj na
prometejski dio dao bi sve da se mo e ubrojiti u te bo anstvene.
Kad bismo samo znali kako. Kad bismo samo poznavali mo
tamne strane.

127
 27. poglavlje
Redovi

Najve i redovi koje sam u ivotu vidio prije dolaska u Hrvatsku

bili su 1988. u Disney Worldu. Zapravo, inilo mi se da se Disney
World sastoji isklju ivo od redova, to je zajedni ko Hrvatskoj i
najsretnijemu mjestu na svijetu . Razlika je u tome to vas
ve ina redova u Disney Worldu dovede do atrakcija poput Pirata
s Kariba ili Ku e duhova. Ve ina redova u Hrvatskoj dovede vas
do potrebe da se sagnete kako biste razgovarali s nekim kroz
uzak prorez u staklu altera.
Hrvatski redovi puki su simboli diskriminacijskog (i esto
neu inkovitog) sustava. Na dvije strane tog altera nalazimo se
MI i ONI. Oni imaju mo , informaciju, pristup. Oni - bolni ari,
birokrati, prodava i karata. Red je poput niti ivota, dok mi
poredani pred Su enicama ekamo da vidimo ho e li nas doktor
primiti, imamo li sve papire za vizu, osobnu iskaznicu, parkirnu
dozvolu. Ili stanemo u red isto da pitamo gdje je neki drugi red.
elite ne to u Hrvatskoj Da ONDA STANITE U RED!!!
Vjerovali ili ne, to nije tako u SAD-u. E sad, mislio sam da
shva am redove dok sam ivio u Americi, ali nakon to sam se
sprijateljio s nekoliko ljudi iz biv ih komunisti kih zemalja saznao
sam da mi Amerikanci pojma nemamo o redovima. Da, imamo

128
redove i u SAD-u, ali oni su privremene pojave. Vi e sli e
proljetnom pljusku nego oluji.
Znate kako kad odete u McDonald s i nekoliko sekundi
ekate u redu, netko skokne za sljede u blagajnu i ka e:
Izvolite Pa, tako je nekako SVUGDJE u Americi. Nema altera
pred lije ni kom ordinacijom. Nema vrata koja se izvana ne mogu
otvoriti. Usluga je svugdje brza. Ako nije, smijete se po aliti.
Pitate ljude kako se zovu, razgovarate s upraviteljima i
poslovo ama. Dobijete isprike i uvjeravanja da se to ne e
ponoviti. ak i ako zapnete u redu osje ate da imate izvjesnu
snagu.
U Hrvatskoj vam ni ta ne ubije volju br e od stajanja u redu.
Oduzme vam sve to ste postigli u ivotu, upravo one stvari koje
vam govore da ne to vrijedite, ostavljaju i za sobom tek goli
kostur bijednog, neva nog bivstvovanja. Samo ste jo jedan
mrtvac u istili tu. Jo jedna brojka u tvornici. I ba kad vas po ne
donekle tje iti injenica da smo pred redom svi jednaki, vidite
kako ga netko od izabranih preska e. Vidite kako osoba obasjana
bo anskom svjetlo u pogodovanja napreduje br e od svih
ostalih. Tom su an eoskom duhu podarena krila veza, nebeska
usluga ste ena predanim slu enjem bogovima. Taj odjezdi dalje.
A vi ostanete ekati s ostalim bijednicima.
U tom trenutku red se pretvara u kaos. Preobrazi se iz niza
ljudi koji ekaju u hrpetinu ivotinja koje se tiskaju ne bi li to
prije stigle do kraja. Za manevriranje kroz tu stisku treba imati
umije a. ini se da se dugogodi nja praksa isplati. Starije
gospo e znaju pozvati bolni arku imenom, raspitati se o njezinim
bli njima, o ljetovanju ili o nekoj drugoj osobnoj sitnici o kojoj mi
ostali nemamo pojma. Tim ljubaznostima kao da verbalno umetnu
nogu u vrata, pa srda na gospo a mo e zamoliti za prijem preko
reda. Nama s manjkom razgovornog dara preostaje samo jedna
mogu nost: laktovi. Izbo imo ruke usred krda kako bismo
bole ljivim umirovljenicima onemogu ili stjecanje prednosti.
Guramo se i probijamo sve dok se napokon ne priljubimo uz alter
ili prag, gdje kao i svi ostali mole ivo izlo imo svoj slu aj u nadi
129
da e nas primiti.
Nisam siguran za to postoji tolika razlika izme u usluge koja
se pru a u SAD-u i ove koju nam pru aju u Hrvatskoj. Mo da se
radi o manjku resursa. Poslodavci esto dr e tek najmanji mogu i
broj osoblja u slu bi. Ili se mo da radi o razli itom protokolu. Kad
sam radio u knji ari iz velikog lanca uprava je mrzila redove
jednako kao i kupci. Ako bi se vi e od etvero ljudi na lo u redu
pred blagajnom pozvali bismo poja anje, ba kao policija. Onda bi
svi posvuda prekinuli to to rade i do li pripomo i da se kupnja
to prije obavi. Tijekom blagdanske gu ve poklanjali smo kavu i
uzorke hrane iz Starbucksa unutar knji are. Kad je rije o
dr avnim institucijama, o ekivalo bi se da zemlja s dvjesto tisu a
javnih slu benika, koji se uglavnom pla aju od 47% na ih davanja
na dohodak i 25% poreza na dodanu vrijednost svega, ima vi e
nego dovoljno raspolo ivih ljudi da nam ubrza vrijeme ekanja. S
druge strane, mo da dugi redovi opstaju, ba kao i stakleni
alteri, kako bi se odr ao taj nesrazmjer mo i izme u onih koji
nas tjeraju na ekanje i nas koji ekamo.

130
 28. poglavlje
Zagrebaki Elektrini Tramvaj

U Tulsi imamo pojam javnog prijevoza. Postoje autobusi, ali po

svakom prakti nom mjerilu slu e samo kao prikaz ireg pojma. U
funkcionalnom smislu jedva da postoje. Autobusi do u na svako
stajali te jedanput u svakih sat vremena, prestanu voziti u pet
popodne i zapravo vas ne voze ni na koje naro ito korisno mjesto.
Jedna od rijetkih prilika u kojoj sam se vozio njima bila je u okviru
pred kolske nastave, a mislim da je i to bilo samo zato da
saznamo to je to autobus. Tako er smo oti li u sredi nju
knji nicu, da saznamo to je to sredi nja knji nica, a i injenicu da
je imamo.
Javni prijevoz u Zagrebu je fantasti an, kompozicije su nove,
iste i dobro odr avane. Voze esto i prometuju irom cijeloga
grada. Za razliku od Tulse, gdje mo ete provesti najve i dio
ivota bez doticaja s javnim prijevozom, tramvaj je u Zagrebu
nerazdvojan dio ivljenja.
I zbog toga je stvarnost situacije s tramvajima utoliko
ironi nija: Zagreb ima sjajan tramvajski sustav, a ve ina se njime
ipak vozi besplatno. Pla anje vo nje tramvajem uglavnom ovisi o
asti. Nema naknade za ulazak u tramvaj, nema brklje, prolaza,
ni eg. Samo u ete; dodu e, trebali biste unaprijed kupiti kartu na

131
obli njem kiosku, ili pak od voza a. Postoji izvjesna mjera
provjere. Uniformirani kontrolori nai u s vremena na vrijeme da
vam pregledaju karte. Ako im ne mo ete pokazati va e u,
dobijete kaznu od dvjesto kuna (otprilike etrdeset dolara).
Dio zagreba ke gradske predaje brojne su pri e o na inima
na koje su ljudi poku avali izbje i platiti kaznu. Jedan od
najdomi ljatijih za koje znam uo sam od prijatelja koji se ve
vozio tramvajem kad je u njega u la kontrolorka. Nakon to je
tramvaj krenuo dalje, on joj je pritr ao pretvaraju i se da je
unezvijeren i upitao je stigne li jo uvijek platiti kartu mobitelom
(to je bilo u doba kad se jo moglo mobitelom kupiti kartu, to je
u me uvremenu ukinuto iz ne sasvim jasnih razloga). Pomalo
okirana tako izravnim pristupom, kontrolorka mu je umiruju im
tonom odgovorila da svakako jo uvijek stigne.
Kad vas kontrolori ulove, iza u iz tramvaja s vama i napi u
vam kaznu na plo niku. Drugi prijatelj, Amerikanac u braku s
Hrvaticom, ispripovijedao mi je kako se kad su ga jedanput ulovili
pravio blesav i pretvarao da ne razumije hrvatski, tvrde i da je
samo do ao na konferenciju i da ne shva a ludi tramvajski
sustav. Ba kad je bio na pragu uspjeha i gotovo uspio uvjeriti
kontrolore da je samo zbunjeni turist, u tramvaj je u la hrpa
njegovih biv ih u enika i svi su mu doviknuli: Bok, Dave! Na
kraju je morao platiti kaznu. I od drugih sam stranaca uo da se u
najve oj mogu oj mjeri nastoje pretvarati da se ne snalaze.
Sude i prema njihovim pri ama, kontrolori se tako isfrustriraju
od neuspje nih nastojanja da ih shvatite da vas napokon samo
puste.
Obi no samo poku ate izbje i kontrolore. Kad oni u u, vi
iza ete. Prili no ih je lako prepoznati. Nose plave jakne s
prugastim plavim ko uljama, a u stanju su oko sebe razmaknuti i
najve u stisku kao to je Mojsije razmaknuo Crveno more.
Oni koji se vercaju tako er nastoje predvidjeti pona anje
kontrolora. Smatra se da kontrolori ne rade nakon osam ili devet
nave er, kao ni u ranim satima vikendom; neki smatraju da
vikendom uop e ne rade. Tako er mi ka u da kontrolori ne e
132
raditi kad je vani ki no, snje no ili studeno. Nisam siguran zna i li
to da se pretpostavlja kako kontrolori ne ele stajati na ki i,
snijegu ili hladno i dok pi u kaznu, ili bi pak bilo dru tveno
neprihvatljivo tjerati putnika da stoji na otvorenom po lo em
vremenu dok dobiva globu. U svakom slu aju, smatra se da se
kazne za vercanje u tramvajima ukidaju zbog ru nog vremena.
Nisam siguran je li i ta od toga to no.
vercanje je samo logi an dio ivota u Zagrebu. Nezakonit,
ali logi an: dobrodo li u Hrvatsku. Ekonomisti nam ka u da e
malotko platiti ne to ako se toga mo e besplatno domo i. Imaju i
u vidu slaba an sustav provjere, razumno je zaklju iti da rijetko
tko pla a vo nju tramvajem. Budu i da je kazna dvjesto kuna, a
sama vo nja ko ta deset kuna, ako se uspijete vercati dvadeset
ili vi e puta, isplati vam se riskirati da dobijete kaznu. Prilike u
kojima ipak kupim kartu su one u kojima se vozim s k eri, ili pak
s punicom. To su dru tvene prisile, ne elim da ljudi misle kako
sam lo otac kad me vide kako dr im svoju djevoj icu za ruku dok
mi kontrolori pi u kaznu na plo niku. (K tome, budu i da ona
govori hrvatski, upropastila bi mi alibi glupog turista.) Moji ostali
prijatelji navode sli ne razloge. Jedna mi je ena rekla da bi joj s
obzirom na to da je pre la 35. godinu ivota (i nastupa na
televiziji) bilo sramota dobiti kaznu.
Ali postoji jo jedan ekonomski argument, a to nas vra a na
nesrazmjer izme u pravila i prakse. Vo nja tramvajem ko ta
deset kuna, to je oko dva dolara. Zamislite sada da se morate
voziti tramvajem dvaput dnevno, na posao i s posla. To bi zna ilo
etiri dolara dnevno, dvadeset tjedno, osamdeset mjese no,
devetsto ezdeset godi nje. U zemlji gdje prosje na mjese na
pla a iznosi izme u osamsto i tisu u dolara, to je gotovo deset ili
vi e posto va ih godi njih prihoda samo za odlazak na posao.
tovi e, javni prijevoznik ZET zna da ve ina ljudi ne pla a ili ne
mo e platiti tu cijenu karte. Portal danas.hr objavio je da premda
su lani tramvaji (i autobusi) prevezli 298 milijuna putnika, prihod
od karata bio im je samo 319 milijuna kuna! To je manje od jedne
i pol kune po osobi, otprilike dvadeset pet centi po putniku.

133
 Lani su povisili cijenu s deset na petnaest kuna, a prihod je
otada ostao otprilike jednak. ZET je sad zara ivao manje nego
prije, ako se uzme u obzir poskupljenje. Bilo je kao da su tu
odredbu zajedni ki smislili Joseph Heller i Franz Kafka. ZET
podi e cijenu da zara uje manje! Politi ari su znali da nitko ne
pla a kartu, putnici su to znali, ZET je to znao, a ipak se cijena
koju nitko nije pla ao zadr ala. Napokon su je opet spustili. Ne
znam je li to dovelo do pove anja prihoda ili ne.
Takav je ovda nji ivot. U Hrvatskoj obitavamo u svijetu gdje
odredba za odredbom i zakon za zakonom poku avaju na oj
stvarnosti nametnuti nemogu standard. Uslijed toga,
svakodnevica nam se sastoji od pronala enja na ina da
izbjegnemo pravila i odredimo stvaran raskorak izme u
zami ljenog i stvarnog, otkrijemo stvarnu razliku izme u onoga
to se zahtijeva i onoga to se dopu ta. Za sve to Hrvatska pla a
mnogo ve u cijenu; vercanje tramvajem samo zvu i besplatno.

134
 29. poglavlje
Zablogreb

ivot je udan. Ba kad krenete prema jednom odredi tu, zapu u

vjetrovi sudbine i odvedu vas na neko potpuno drugo mjesto. Htio
sam biti biv i soboslikar i nastavnik engleskog jezika u Oklahomi.
Sada ivim u Hrvatskoj. Ba kad mislite da vam ne mo e biti gore
jer ste dobili otkaz u knji ari ili zavr ili u Hrvatskoj bez karijere,
situacija vam se iznenada mo e preokrenuti. a a se ini napola
puna, ali to je sretna okolnost, jer je u njoj otrov. ivot je pun
takvih zavrzlama i skretanja, a svaki smjer ovisi prije o slabo
domi ljenim potezima srca nego o stvarima koje promi ljamo i
planiramo do najsitnije pojedinosti. To je kao da sam se prilikom
plovidbe u dosadnu staru Philadelphiju zaljubio, sko io kamo me
srce vodi i zavr io na jebenom Zanzibaru.
Nakon bezuspje ne potrage za radnim mjestom naposljetku
sam prona ao posao i po eo dr ati nastavu engleskoga nekoliko
ve ernjih sati tjedno u jednoj privatnoj koli stranih jezika. Pla a
je bila slaba. To je bila stvarnost: nakon bakalaureata,
magisterija i doktorata sad sam zara ivao jednako kao kad sam
bio esnaestogodi njak u trgovini ive nih namirnica. Ah,
Hrvatska. Zapravo, dodu e, bio sam samo sretan to imam posao,
razlog da izlazim iz ku e. Budu i da su mi ud benici bili dosadni,
nastojao sam poticati u enike na razgovor o stvarima koje ih
135
zanimaju. S jednom sam grupom uglavnom razgovarao o EU i
ekonomiji. Polako sam upoznavao obi ne hrvatske gra ane i
po injao malo bolje shva ati Hrvatsku.
Potkraj studenoga palo mi je na pamet da po nem pisati blog
o ekonomiji i politici u Hrvatskoj. Nazvao sam ga Zablogreb jer je
naziv Zagreb Blog ve bio zauzet, a i zvu ao je apsurdno. Stvarno
sam mislio da e to biti samo na in da malo bolje shvatim to
uop e shva am o Hrvatskoj, a i pomognem objasniti Hrvatsku
svojim ameri kim prijateljima i ro acima. Nakon nekoliko
postova o poreznoj reformi i fiskalnoj politici Hrvatske jedna mi
je prijateljica dala dobar savjet.
Prestani pisati o dosadnim stvarima! rekla je. Hmm...
pametan prijedlog. Odlu io sam napisati ne to duhovito o kulturi.
Pa i jesam. Uglavnom o na oj susjedi Pauli i o tome kako u
Hrvatskoj prijatelji jedni drugima i jednogodi njoj k eri mogu re i
Jebo mater! , ali prijatelji jedni drugima nikad, ba nikad ne
smiju ni ta odbiti! Zatim sam opet poku ao biti duhovit, i opet. 1
napokon sam napisao post o tome kako je biti Na kavi u
Hrvatskoj , etvrto poglavlje ove knjige, i to mi je promijenilo
ivot.
Post je postao viralan. Odjednom su mi postovi po eli
dobivati desetke tvitova i tisu e lajkova na Facebooku. Blog je
sko io s 1156 posjeta stranici u prosincu na 110.098 u sije nju.
Ne to se zbivalo. Po eo sam dobivati poruke od Hrvata u Americi
zahvalnih na tome to sam objasnio ono to su oni ve tjednima,
mjesecima ili mo da godinama poku avali ili htjeli objasniti
prijateljima i tazbini. Dobivao sam poruke od ljudi koji su stupili u
brak s nekim iz Hrvatske punih razumijevanja za ono o emu
pi em. Jedna mi je djevojka ak poslala poruku da su joj istoga
dana i mama i baka svaka zasebno poslale link na moj blog. Imali
smo tri nara taja itatelja. A onda se u velja i dogodilo ono to
zna i vrhunac karijere svakog blogera. Postali smo BROJ JEDAN
na GOOGLEU! Ako biste guglali propuh , Zablogreb bi bio na
prvome mjestu! To!
Prijatelji su me po eli predstavljati kao onoga koji pi e
136
Zablogreb , to bi stvorilo iskru prepoznavanja u o ima. Prijatelji
moje supruge govorili su joj koliko im se blog svi a. Jedan je ak
spomenuo da sam mu prijatelj kad je netko drugi spomenuo blog.
To zna i uspjeh u Hrvatskoj: kad vas ljudi koje ste jednom
upoznali ele spomenuti kao prijatelja. U jednom trenutku na ao
sam se u bolnici i oboje pacijenata koji su dijelili sobu sa mnom
otprije su itali Zablogreb. Na letu zrakoplovom oboje putnika
pokraj mene tako er su otprije itali Zablogreb.
Onda su me sredinom velja e te godine zamolili da predajem
engleski na Fakultetu politi kih znanosti. Nije se radilo o vje no
neuhvatljivom stalnom radnom mjestu , ali postao sam
sveu ili ni predava . Otprilike istodobno po eli su me
primje ivati mediji. U nekoliko kratkih mjeseci o meni su priloge
objavili svi vode i hrvatski listovi i glavne televizijske postaje. U
rujnu sam potpisao ugovor za knjigu koju upravo dr ite u rukama
(ili piratiziranu itate s interneta). Nekih godinu dana nakon to
sam pokrenuo Zablogreb po eo sam pisati blog za Hrvatsku
radioteleviziju, gostovati na razgovorima o blogu diljem zemlje za
jednog od najve ih knji evnih izdava a i usu ivati samoga sebe
nazivati piscem.
Sve to zato to sam odlu io pokrenuti blentavi blog o mojoj
punici, njezinim susjedima i hrvatskoj kulturi. Tko je ikako mogao
isplanirati i ta od toga A najbolja stvar kod uspjeha Zablogreba
je to to mi je pomogao da se integriram u hrvatsko dru tvo. Kad
se danas prisjetim onih ranih dana i mjeseci kad sam se osje ao
isklju ivo kao netko tko nije odavde, kao potpuni stranac, vi e se
ne osje am nimalo strano. Dr im se u stilu: S puta, prolazi pravi
ivi hrvatski zet!
Od itatelja sam primio nevjerojatnu koli inu prihva anja i
podr ke. Blog doslovce dobiva tisu e komentara, uglavnom
pozitivnih. U zemlji, u narodu koji je op enito sumnji av prema...
pa... svemu, na in na koji su itatelji prihvatili i podr ali
Zablogreb krajnje mi je nevjerojatan. tovi e, sva ta sre a i
blagostanje do li su mi bez ikakvog posezanja za vezama. Nikad
nismo zamolili nekog za protuuslugu ili se pozvali na neki
137
dru tveni dug. To mi vi e od svega ulijeva optimizam.
Dakle, je li ovo sretan svr etak Nadam se da nije. Nadam se
da je to samo po etak. I dalje ne znamo to radimo, ali tko to
ikada zna?

138
 30. poglavlje
Dati ameriki san mojoj keri?

Vi e ne volim povratke ku i. To neobi no iskustvo sna e ak i

najbolje od nas koji ivimo u inozemstvu. Kad se orijentirate u
jednoj kulturi, u jednom se trenutku osvrnete i shvatite da ste se,
posve polako, dezorijentirali u vlastitoj (s izuzetkom etanja bez
obu e i stajanja na propuhu, to i dalje radim). A kad ivite u
inozemstvu zaboravite da vrijeme va im odlaskom nije stalo. Ono
uporno nastavlja te i po svome dok se va pojam doma sad vi e
ne oblikuje svijetom koji svakodnevno susre ete, nego od
preostataka nostalgije. Ne sa injavaju ga vi e fizi ke injenice na
terenu, nego emocije i dojmovi iz uspomena. Nikada se vi e ne
mo ete vratiti doma, jer taj dom vi e ne postoji, osim u va oj glavi
i srcu. A kako se opipljivi svijet sve vi e udaljava od onoga koji
postoji u vama, tako ja a i duboka e nja za onime to je nekad
bilo.
U Hrvatskoj se stalno prisje am telefona koji nam je visio u
kuhinji dok sam bio dje ak. Bio je to glavni, fiksni telefon, tako da
je slu alica morala biti na onoj prepoznatljivo duga koj ici koja
se dala rastegnuti kroz manje-vi e cijelo prizemlje. Zamislite da
danas susretnete sme kastu, nakovr anu gumenu icu kako
vibrira u prostorima izme u vrata, kri a se po ku i i omata oko
kutova Nemogu e. No kad se jednom sjetim te telefonske ice,
139
po nem se prisje ati veli ine na e ku e, vlastite sobe koju sam u
njoj imao, stubi ta, stra njeg dvori ta, prednjeg dvori ta, prilaza
za auto, i onda mi se u glavi oblikuje cijela etvrt, i ku e, drve e i
ograde do u na svoje mjesto. Cijelo se ameri ko dru tvo mo e
oblikovati iz mojih prisje anja na jebenu telefonsku icu. To je,
vjerujem, su tinska definicija e nje.
To je sli no situaciji kad opazite ne to naizgled bezna ajno
to je zaostalo iz veze koja je grozno zavr ila, neki stari upalja ,
alicu s natpisom, pa mo ete cijelo to iskustvo iznova pro ivjeti.
Marcel Proust je imao neke kekse. Ja imam telefonsku icu.
Prisje anje je udna stvar, jer u isti mah elim oti i doma, ali
tako er shva am da vi e ne postoji dom u koji bih mogao oti i.
Sve postane jo kompliciranije kada se Sara kao entitet, kao bi e,
kao osoba uvrsti u ovu nezgodnu jednad bu poimanja sebe,
prisje anja, identiteta i budu nosti. to bih joj htio pru iti Htio
bih ono to sam ja imao, samo, zna i li to da elim da ivimo u
Americi? Ili samo u onoj minuloj Americi iz moje mladosti? Kako
se mo e znati to treba dati djetetu kada ste na novome mjestu,
mjestu koje njoj ne mo e pru iti ni ta od onog ivota koji je vama
bio dan? Mogu li joj podariti ameri ki san u Hrvatskoj
Dio roditeljskog iskustva sastoji se u ponovnom
pro ivljavanju vlastita djetinjstva kroz pojedine stadije razvoja
svog djeteta. Ali ja kao roditelj ovdje nemam to ponovno
pro ivjeti. Ne, ja kao mali nisam i ao na more, niti smo bilo kada
samo tako znali oti i na glavni trg (mi u Oklahomi uop e nemamo
ni more ni glavni trg). Moja sestra ima dvoje djece i ivi u lijepoj
etvrti Washingtona D. C. Njezin je ivot jo najsli niji ameri kom
snu. Ona i suprug imaju ku u. Mi ivimo u unajmljenom stanu.
Njezina djeca imaju svoje sobe, stra nje dvori te, klimatizirana
ljeta, razvo enje s ostalim klincima i kupovanje u Targetu. Sara
ima krevet, park i trgovine s njema kim imenima. Djetinjstvo
mojih ne akinje i ne aka sli it e onome koje smo pro ivjeli moja
sestra i ja. Mo da ak bude i bolje. Ja sam samo siguran u to da e
ovdje, u Hrvatskoj, Sarin ivot biti druga iji. Dio mene o ajni ki bi
elio da ona stekne iskustvo ameri kog djetinjstva. Kao oca koji
140
nije uspio postati nogometna zvijezda, pa sada tla i sina da
postane ono to sam nije mogao, salije u me i brige da u
poku ati pretvoriti Saru u preveliku Amerikanku. Svakodnevno
emo i i bosi u McDonald s i jesti pred ventilatorom!
U tome se sastoji nedoumica doseljenika. Sada znam to su
moji irski i njema ki preci sigurno mislili dok su gledali kako
njihova djeca i unuci polako odbacuju navike i kulturu stare
domovine. Htio bih ivjeti ovdje, ali u isti bih mah htio da Sara
bude Amerikanka. to zvu i glupo, zapravo. Za to bih htio da ona
bude Amerikanka, kad je cijeli ivot provela u Hrvatskoj
Svejedno, odgajam svoju k er u ovoj udnovatoj zemlji punoj
neobi nih obi aja poput darivanja, propuha, papu a, veza, Party
Breakera, crnih BMW-ova i tipova u trenirkama s torbicama oko
struka. Zbog toga ula em trud da prihvatim sve te razli ite stvari
koje utje u na Sarin odgoj: splitske susjede, ru avanje, njezinu
baku koja u sve zabada nos, parkove i odlaske na more. U
trenucima kad sam najmanje siguran u sebe, kada su mi
nedoumice najve e, samo se povedem za onim to mi je sestra
rekla: Stari, ni ta se ti ne brini. Ti. ivi . U. Europi. A svi bismo
mi htjeli da mo emo ivjeti u Europi. Nije bitno to to za njih
Europa vjerojatno izgleda kao da potje e iz nekog filma
Jeana-Luca Godarda, Casablance ili Bourneova identiteta, dok je
moj stvarni ivot sli niji nekom filmu Woodyja Aliena s manje
romantike i komedije, ali sa zadr anim frustracijama i
tjeskobama. Ali, hej, barem sli i nekom filmu, a mo da je to i
jedino to ameri ki san.

141
 Epilog
Punica ide u Ameriku

Avion je sletio u Chicago i dok smo rulali prema terminalu, Vida

je pogledala kroz prozor i opazila sme kastu travu, sparu enu i
uvenulu na vrelom suncu Illinoisa.
Hrvatska je ljep a , istaknula je. Napomenuo sam joj da smo
jo uvijek na pisti zra ne luke O Hare. Nakon samo dvije minute
provedene na tlu ve je zauzela vrsto mi ljenje. Amerika:
svojevrsno razo aranje.
Ja sam, s druge strane, bio presretan to sam doma, i to ovaj
put s cjelokupnom obitelji. Bio sam uvjeren da e mi najte e pasti
povratak u Hrvatsku. to bih vi e mogao po eljeti, Ameriku uz
Vanu i Saru, pa ak i punicu! Kakvog li rajskog blagostanja... eh...
umalo.
Moja se najmla a sestra odlu ila udati tog ljeta, pa je obitelj
pomogla podmiriti tro kove leta ku i za nas etvero. Samo su
moja mama i poo im dotada upoznali bilo koga iz na e hrvatske
tazbine. Tako je Vida ovdje do la kao poslanica jedne obitelji
drugoj.
Nisam mogao pojmiti to je o ekivala i kakva je mislila da e
Amerika biti. Kad sam do ao u Hrvatsku, jedva da sam ikad prije
uo za Hrvatsku. Jasno, znao sam da je u zemlji prije bio rat i da je

142
nekada bila komunisti ka. I to ka. Ali za nekoga poput Vide
Amerika je oduvijek bila svojevrsna zagonetka. Zemlja za koju
svatko zna (i o kojoj ima mi ljenje), ali u isti mah i nepoznanica.
Zatim je dobila ameri kog zeta, to je, slutim, samo pove alo
njezinu znati elju.
Prije odlaska me upitala: Kada do emo u Ameriku, ho e li
tamo biti kafi a kao tu Do lo mi je da se nasmijem. Pogledao
sam Vidu razdragano razroga enih o iju i objasnio joj da u na oj
ulici u Vrbiku postoji valjda devet kafi a. To ne samo da nije
uobi ajeno u Americi, nego nije uobi ajeno ni u ostatku svijeta.
Sa aljenjem sam je morao obavijestiti da nisam ak siguran ni da
u cijeloj Tulsi postoji devet kafi a, a kamoli u blizini ku e moje
majke. Dobrodo la u kulturni ok.
Naravno, ni u jednom kafi u Oklahomi ne smije se pu iti.
Temperatura tijekom najve eg dijela putovanja ni trenutka nije
pala ispod 35 stupnjeva Celzija. Ni ta ne ka e mmm tako kao
alica vru e kave vani u sparnoj egi Oklahome dok vam cigareta
upija znoj s prstiju. Naposljetku sam odveo Vidu u Starbucks u
jednom otmjenom otvorenom trgova kom centru koji je ne to
najsli nije Europi u cijeloj Oklahomi. Sjedili smo vani dok je ona
pu ila i pila kavu s mlijekom. Razmatrala je divovsku papirnatu
alicu i njezin plasti ni poklopac s mje avinom zbunjenosti i
ga enja, kao da je to ne to nezemaljsko ili futuristi ko, mo da
na in na koji astronauti piju kavu u svemiru. Jo joj je manje i lo u
glavu tih tri i pol decilitra teku ine u alici. Vidio sam joj na licu
isto ono pitanje koje sam postavio prilikom svog prvog posjeta
Splitu: Gdje je kava, kvragu?
Ali imali smo i drugih neda a. Sara se razboljela. Dobila je
visoku temperaturu dan nakon to smo stigli i dobila, eh...
toaletne probleme (nema na emu, budu a tinejd erice Saro).
Petoga smo je dana odveli na hitnu. Sva sre a pa smo imali putno
osiguranje, jer je etverosatni boravak u hitnoj slu bi ko tao
tisu u tristo dolara!!! Ba sam blesav, ve sam se bio navikao na
vo enje svoje k eri doktoru kad god se razboli, posve besplatno.
U Vrbiku smo ivjeli na dohvat ruke od du ana, a kad ka em
143
 na dohvat ruke ho u re i da je bio na trideset sekundi od ulaza
u stan. U Oklahomi je najbli a trgovina bila tri i pol kilometra od
nas. Odvezao bih se onamo, ali budu i da sam se navikao trknuti
do du ana kad god trebam trknuti do du ana, zaboravio sam kako
se kupuje naveliko. Parkirao bih, pre ao goleme asfaltirane
ravnice pred trgovinom, u ao i kupio ono to mi taj as padne na
pamet, obi no ne to za Saru, pa oti ao i po dolasku ku i uo kako
mi netko ka e: Jesi li se sjetio kupiti bla bla bla Savr eno
razlo an zahtjev koji sam potpuno smetnuo s uma. I tako bih opet
iza ao autom s prilaznog puta, skrenuo na ulicu, odvezao se tuda,
skrenuo onuda, skrenuo opet, jo malo vozio, parkirao, dovr io
slu anje nove pri e na radiju i zatim krenuo u kupovinu.
Iscrpljuju e.
Na e mi je putovanje potvrdilo do koje sam se mjere
naviknuo na ivot u Hrvatskoj. Nije bila stvar u tome da sam
prihvatio izvjesne vidove te kulture, nego u tome da su mi sada
bili dra i. Naravno, da nisam pro ivio iskustvo povratka ku i,
nikad ne bih povjerovao da je tako. I dalje bih zami ljao da je ivot
u Hrvatskoj kompromis, ne ne to to elim za sebe, nego ne to
to radim za Vanu i Saru. Tek sam sada mogao shvatiti da je
odlazak iz Oklahome i Amerike bio moj izbor. Prije sam vjerovao
da je moja e nja za Hrvatskom samo e nja za Vanom; ipak, sad
kad su ona i Sara bile u Americi, svejedno se nisam osje ao kao
kod ku e. ivot nam je bio u Zagrebu. To sam sad shva ao.
Sagledavanje SAD-a kroz Vidino iskustvo poja alo je tu novu
za u enost s kojom sam poimao sve. U jednom trenutku zatekao
sam Vidu kako eznutljivo gleda s prozora koji nije smjela
otvoriti, jer bi ispustio sav ohla eni zrak i pripustio zrak od preko
41 stupnja. Pogledala me i rekla, s tra kom udne tuge u glasu, da
vani nema nikog. Bilo je to to no. Izme u manikiranih travnjaka i
prilaznih puteva nije se vidjela ni iva du a. To mi je dalo jo
jedan uvid u razmjere usamljenosti i izoliranosti koje Amerika
mo e dosegnuti. Do ovog vremena u Hrvatskoj bio bih ve
upoznao ve inu susjeda. Tu nismo upoznali nijednog. Nisam znao
ak ni kako se ijedan maj in susjed zove.

144
 Druge puni ine primjedbe bile su prije smije ne negoli tu ne.
Neki njezini komentari dali su mi osje aj dokazanosti, u stilu Aha!
Vidi , tako je meni bilo u Splitu! Napomenula mi je da tu o ito
nitko nije u stalnom stanju planiranja i pripreme ru ka. Ma nemoj.
Objasnio sam joj da nitko ne planira ru ak zato to se mi
zapravo ne uzrujavamo toliko oko ru ka. Ne ivimo u stanju
straha zbog toga to je neizvjesnost oko toga to e se jesti
prakti ki isto to i gladovanje. U Hrvatskoj me Vida znala upitati
to bih sutra ru ao dok sam jo jeo dana nji ru ak. U Tulsi nitko
nije organizirao svoj dnevni raspored oko ru ka. Kad bi do lo
vrijeme objeda, mama bi ili pogledala to je dostupno u njezinom
divovskom zamrziva u ili hladnjaku, ili bismo naru ili kinesku
hranu. K tome, imali smo pune ruke posla oko obila enja raznih
obiteljskih sastanaka.
E sad, jasno da vas u Hrvatskoj, kad odete do nekoga na
ru ak ili ve eru, uvijek, UVIJEK pitaju jeste li za jo , i da bez
obzira na va odgovor, bez obzira na va e odbijanje, negiranje, ili
pristojno zahvaljivanje na repetama, uvijek dobijete jo . Bit e
toga jo ! I to na va em tanjuru!
U SAD-u doma in e vas pitati samo jedanput i povjerovat e
vam kada ka ete da vam je dosta. Za to biste lagali
Jeste li za jo
Ne, hvala.
Okej.
Prije dolaska u SAD, kao i jo nekoliko puta za vrijeme
boravka, upozorio sam Vidu na to. Rekao sam joj: Samo reci da
ako ho e jo , a ne ako stvarno ne e . Ne zvu i naro ito
komplicirano, zar ne? Komplicirano je. Ona to jednostavno nije
mogla. Dugogodi nji hrvatski odgoj, poslu ivanje milijuna obroka
i nekoliko tisu a prilika u kojima se poslu ivalo nju ostavilo je
neizbrisiv trag na njezin pojam pristojnosti: Nikad nije mogla
potvrdno odgovoriti na prvo pitanje. I tako je uvijek bila gladna.
Kad se nisam bavio Sarom ili posve ivao ostatku rodbine, sjetio
bih se potajice pri i Vidi dok su se odnosili tanjuri i upitati je nije

145
li stvarno i dalje gladna, te je li sigurna da stvarno ne e pojesti
jo . Nisam siguran da je njezino odbijanje repeta ak i tada bilo
iskreno.
Tu su zatim bili u asi ameri kog roditeljskog odgoja. Kod
moje je majke sad odsjela i moja sestra sa svoje dvoje djece (a da
se zna, svoju sestru smatram sjajnim roditeljem). To je stavilo na
ku nju sve Vidine nagone hrvatske bake. Moji etverogodi nja
ne akinja i jednogodi nji ne ak landrali su ku om bosi. Uz
uklju enu klimatizaciju! Dobro, vani je bilo 40 stupnjeva Celzija,
ali unutra je bilo ugodnih 22,7. to je jo gore, nisu ak ni imali
vlastite papu ice jer, znate, nisu likovi iz Disneyjevih crti a. Kad
smo vani priredili obiteljski ro tilj, tr karali su bosi. A jedne
subote, kad je moja sestra dogovorila da se ne aci zajedno
fotografiraju u lijepom parku, moja je ne akinja po ela
pretr avati kroz mlazove trcaljki za zalijevanje travnjaka.
Promo ena do ko e, mokre kose i bosa, odvezla se natrag ku i u
autu s uklju enom klimom. Zami ljam da je Vidi to bilo kao kad
Peter Parker mora zanemariti ono svoje paukovsko osjetilo.
Bakino osjetilo titra! A ipak, ameri ki su je obi aji sprije ili da
ikoga spasi. Vida tako er nije mogla vjerovati da su mog ne aka
pustili da jede samostalno. Posjeli su ga u visoku stolicu, dali mu
hranu i pustili ga da se sam hrani, u dobi od godine dana! U
Hrvatskoj majke i bake esto hrane svoju djecu sve dok ne
napune otprilike... oh... 32 godine.
Vida je ipak u ivala u jednoj stvari, onome to odu evi i sve
ostale koji iz Hrvatske doputuju u Ameriku - u jeftinoj robi! Vida
i moja majka odlazile bi u kupnju s koje bi Vida donosila
jastu nice, presvlake za poplun ili ru nike, te mi ih pokazivala
obuzeta ponosom i nevjericom. Postala je majstorica dijeljenja i
mno enja kako bi uvijek mogla prera unati valutu.
Ovo me do lo samo trideset kuna. Zar nije prekrasno?
Trideset kuna! Ne mogu vjerovati. Naravno, ve ina toga to je
kupila pripala je drugima u vidu darova.

***

146
Nakon dva tjedna vratili smo se iz SAD-a. Putovanje je bilo
naporno, uz otkazane letove, dvogodi nje dijete umorno od
promjene vremenske zone i iscrpljenu punicu. Krenuli smo u
subotu ujutro i stigli u na stan u Zagrebu u 23:30 u ponedjeljak!
To mi je putovanje bilo va na prekretnica. Dotada sam sanjao o
tome da se vratim ku i s Vanom, Sarom i Vidom, uvjeren da bih
volio SAD jednako kao dok sam bio klinac, samo kad bi moja
obitelj bila sa mnom. A, ne. Od golemih razdaljina koje sve
okru uju, preko praznih ulica, do op e zabrinutosti oko uli nog
zlo ina, ivot na koji sam se navikao u Hrvatskoj sada mi se
previ e razlikovao od ivota u Americi. Vi e se nisam mogao bez
napora kretati izme u tih dvaju svjetova. Morao sam se odlu iti
za jedan i nadati se najboljem.
Kad smo doputovali u Zagreb morao sam najprije odvesti
Vidu i na u prtljagu u stan, pa se vratiti na autobusni kolodvor po
Vanu i Saru (jer smo se iz zra ne luke dovezli autobusom). Bila je
skoro pono , a ja sam ostavio svoju suprugu i usnulu k erkicu
vani, na autobusnom kolodvoru. To se, nikad, ba nikad ne bi
dogodilo u SAD-u, nigdje! Kad sam posljednji put bio na
autobusnom kolodvoru u Tulsi, ponu eno mi je da kupim crack, a
jednog su tipa uboli no em. Ali u Zagrebu, dobro, i u Zagrebu i
bilo gdje u Hrvatskoj, mo ete ostaviti suprugu i k er u pono pred
autobusnim kolodvorom i biti sigurni da im ne e biti ni ta. Evo
mene kako vri tim: Vidite! Vidite do koje mjere je tu druga ije!!

***

Sutradan sam odveo Saru u park. Dr ao sam je za ruku i drugom

nosio njezin tricikl. Pro etali smo se pje a kim putem koji nosi
ime kozmonauta Jurija Gagarina. Plo nik je bio u sjeni, pro aran
suncem koje se probijalo kroz kro nje nad nama. Ljudi su hodali
oko nas. Jedan je pas skakao po travi. Nekoliko skupina prijatelja
zadovoljno je avrljalo pod suncobranima obli njeg kafi a. U
blizini je etvorka drndavo prolazila Savskom. A ja sam bio pun
spokojne smirenosti. Spustio sam Sarin tricikli , ona je sjela na
njega i po ela se vozikati. Naglas se smijala dok je hitala preko
147
izbo ina i pukotina u asfaltu to je br e mogla. Trebao mi je
trenutak da shvatim to se to zbiva. Zatim mi je svanulo. Sara je
jurila sve dalje i dalje od mene. Potr ao sam za njom, znaju i
sada, vi e nego ikada prije, da sam sretan to sam opet kod ku e.

148
 Zahvale

Ova se knjiga temelji na mojim stvarnim ivotnim iskustvima, ali

ve ina je imena promijenjena da bi se za titilo nevine. Neki su
likovi stopljeni jedni s drugima, pojedina su mjesta promijenjena,
druga su potpuno izmi ljena, a ve ina generalizacija je pretjerana
i ne bi se smjela shvatiti kao neporeciva istina. Samo pristanke na
to. Smijte se sa mnom. Ili se smijte meni.

Izrazio bih zahvalnost mnogim ljudima i institucijama koje su

omogu ile ovu pri u. Prije svega, mojim prijateljima i kolegama s
Fakulteta politi kih znanosti Sveu ili ta u Zagrebu i iz Glasa
Hrvatske, iz Centra za ruske i isto noeuropske studije pri
Sveu ili tu u Kansasu, i iz Fulbrightova programa ameri kog
State Departmenta.

Premda sam primio nemjerljivu koli inu podr ke od mnogih,

izuzetno me zadu ilo nekoliko ljudi: Ivana Pavlovi koja me
pozvala da odr im razgovor od kojeg je sve ovo po elo, Mija
Pavli a, iji mi je po etni optimizam izuzetno trebao, Helena
Puljiz, Mate uba i , Jelena Primorac, Mijo Bebi , Danko Ceni ,
Ivana Juki , Alex Simmons, moje urednice Dana Frschutz i Ana
Briski ur evac, moj izdava Neven Anti evi , susjedi u Splitu,
obitelj, kako hrvatska tako i ameri ka, moja draga punica, sve
etvero mojih nevjerojatnih roditelja, moji bra a i sestre, svi koji
su ikada itali, lajkali, erali ili komentirali na Zablogrebu, te
iznad svega moja najstro a kriti arka, najve a obo avateljica,
esta prevoditeljica i predivna supruga Silvana, koja je stvarni
razlog svemu ovome.

149