Robert Galbraith - Srce Crno Kao Tinta

Knjige.
Club Books
1
Knjige.Club Books
Naslov izvornika
The Ink Black Heart
Robert Galbraith
SRCE CRNO
KAO TINTA
S engleskoga prevela
MIRNA ČUBRANIĆ
2
Knjige.Club Books
Steveu i Lorni,
mojoj obitelji, mojim prijateljima
i dvama bedemima protiv anomije,
s ljubavlju.
3
Knjige.Club Books
Postoje dvije vrste tame. Jedna je noć...

Druga je sljepilo.
Mary Elizabeth Coleridge
Doubt
4
Knjige.Club Books
UVOD
Ozljede srca često su kobne,

ali nisu nužno takve.
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
5
Knjige.Club Books
Why did you let your eyes so rest on me,

And hold your breath between?
In all the ages this can never be
As if it had not been1

A Moment
d svih parova koji su tog četvrtka navečer sjedili u baru Rivoli londonskog
O Ritza, par koji se najprimjetnije najbolje zabavljao zapravo nije bio par.
Cormoran Strike i Robin Ellacott, privatni istražitelji, poslovni partneri i
samoproglašeni najbolji prijatelji, slavili su Robinin trideseti rođendan. Kad su
tek došli u taj bar, koji je sa svojim zidovima od tamna drva i zlata i
Laliqueovim slikama od mutna stakla nalikovao na art deco kutiju za nakit,
oboje su bili pomalo zbunjeni, jer su bili svjesni da je taj izlazak jedinstven u
skoro pet godina koliko su se poznavali. Dotad nikad nisu odlučili provesti večer
zajedno izvan posla, sami bez drugih prijatelja i kolega ili izlike ozljede (prije
nekoliko tjedana Strike je svojoj partnerici slučajno napravio modrice ispod oba
oka i, da se iskupi, naručio im je curry koji su pojeli u uredu).
Još neobičnije bilo je to što su oboje bili naspavani i dotjerani. Robin je
odjenula modru usku haljinu, crvenkastoplava kosa bila joj je čista i raspuštena,
i njezin partner primijetio je zadivljene muške poglede koje je privukla prolazeći
barom. Već joj je dao kompliment za opal oko njezina vrata, rođendanski dar
njezinih roditelja. Optočen malim dijamantima, taj dragi kamen bio je
svjetlucavi kolobar na zlaćanu svjetlu u baru i svaki put kad bi se Robin
pomaknula, u njegovim dubinama zabljesnule bi grimizne iskre.
Strike je odjenuo svoje omiljeno talijansko odijelo, bijelu košulju i tamnu
kravatu. Sad kad je obrijao bradu koju je nedavno bio pustio, njegova sličnost
predebelu Beethovenu slomljena nosa bila je izraženija, ali srdačan osmijeh s
kojim mu je konobarica pružila prvi Old Fashioned te večeri podsjetio je Robin
1
Zašto si zadržao pogled na meni i suspregnuo dah? To nikad ne može biti kao da nije ni bilo.
(Nap. prev.)
6
Knjige.Club Books
na ono što je Sarah Shadlock, nova supruga njezina bivšeg muža, jednom rekla o
tom detektivu:
„Neobično je privlačan, nije li? Izgleda pomalo ofucano, ali meni to nikad
nije smetalo.“
Lagala je koliko je duga i široka: Sarah je voljela dječački zgodne, uredne
muškarce, a dokaz je bilo njezino neumorno i na kraju uspješno proganjanje
Matthewa.
Sjedeći sučelice jedno drugome na stolicama s uzorkom leoparda za stolom
za dvije osobe, Strike i Robin isprva su prikrili svoju nelagodu razgovorom o
poslu. Raspravljajući o slučajevima kojima se agencija trenutačno bavila, oboje
su popili jedan jak koktel i njihov sve glasniji smijeh već je počeo privlačiti
poglede pipničara i gostiju. Robinine oči uskoro su se iskrile i lice joj se lagano
zajapurilo, a čak je i Strike, koji je bio znatno krupniji od svoje partnerice i
dobro podnosio alkohol, popio dovoljno burbona da se osjeća ugodno veselo i
opušteno.
Nakon drugog koktela razgovor je postao osobniji. Strike, koji je bio
izvanbračni sin rock-zvijezde koju je u životu vidio samo dva puta, rekao je
Robin da se Prudence, jedna od njegovih polusestara, želi naći s njim.
„Gdje se ona uklapa?“ upitala je Robin. Znala je da se Strikeov otac ženio tri
puta i da je njezin partner posljedica seksa za jednu noć sa ženom koju su u
novinama najčešće opisivali kao super-groupie, ali ostatak obiteljskog stabla bio
joj je slabo poznat.
„Ona je drugo izvanbračno dijete“, odgovorio je Strike. „Nekoliko je godina
mlađa od mene. Majka joj je glumica Lindsey Fanthrope. Ona mulatkinja?
Glumila je u svemu. EastEndersima, Policiji..
„Želiš li upoznati Prudence?“
„Nisam siguran“, priznao je Strike. „Čini mi se da u životu već imam
dovoljno neželjenih rođaka. Osim toga, terapeutkinja je.“
„Kakva?“
„Jungovska.“
Izraz njegova lica, u kojem se nepovjerenje miješalo s gađenjem, natjerao je
Robin da se nasmije.
„Što ne valja s jungovskim terapeutima?“
„Ne znam... Svidjele su mi se njezine poruke, ali...“
Pokušavajući naći prave riječi, Strikeove oči pronašle su brončanu ploču na
zidu iza Robinine glave, koja je prikazivala nagu Ledu u zagrljaju Zeusa u
obličju labuda.
„... rekla je da ni njoj nije bilo lako s njim kao ocem. Ali kad sam doznao što
je po zanimanju...“
Nije dovršio rečenicu. Popio je još gutljaj burbona.
7
Knjige.Club Books
„Pomislio si da je neiskrena?“
„Ne baš neiskrena...“, uzdahnuo je Strike. „Dozlogrdili su mi nadobudni
psiholozi koji mi govore zašto živim ovako kako živim i svemu nalaze razlog u
mojoj takozvanoj obitelji. Prudence je u jednoj svojoj poruci napisala da je
oprost Rokebyju na nju djelovao iscjeljujuće... Jebeš to“, naglo je rekao, „tvoj je
rođendan, razgovarajmo o tvojoj obitelji. Čime se bavi tvoj tata? Nikad mi nisi
rekla.“
„Nisam?“ malo se iznenadila Robin. „On je profesor za uzgoj,
razmnožavanje i bolesti ovaca.“
Strike se zagrcnuo svojim koktelom.
„Što je smiješno?“ podignula je obrve.
„Oprosti“, odgovorio je Strike, smijući se i kašljući u isti mah. „Nisam
očekivao taj odgovor.“
„Samo da znaš, cijenjeni je stručnjak“, Robin je glumila uvrijeđenost.
„Profesor za uzgoj ovaca... I što još?“
„Razmnožavanje i bolesti... Zašto je to tako smiješno?“ upitala je Robin kad
se Strike i drugi put grohotom nasmijao.
„Ne znam, valjda sam iznenađen što postoje takvi profesori.“
„Iza imena ima četrdeset šest slova. Prebrojila sam ih kad sam bila mala.“
„Jako impresivno“, rekao je Strike pa otpio još jedan gutljaj burbona i
pokušao izgledati ozbiljno. „Kad se zainteresirao za ovce? Zanimaju li ga cijeli
život ili mu je pažnju privukla neka određena ovca...“
„Strike, moj otac nije ovcojebac.“
Detektiv je ponovno prasnuo u smijeh, a glave u baru okrenule su se prema
njima.
„Njegov stariji brat ima obiteljsku farmu, pa je tata studirao veterinu u
Durhamu i da, specijalizirao je... Prestani se smijati! Usto je i urednik jednog
časopisa.“
„Molim te, reci mi da je taj časopis o ovcama.“
„Da, o ovcama je. Uzgoj ovaca. I prije nego što pitaš, ne, ne objavljuje
fotografije ovaca svojih čitatelja.“
Ovaj put Strikeov gromoglasan smijeh čuli su svi u baru.
„Budi malo tiši“, upozorila ga je Robin, nasmiješena, ali svjesna
mnogobrojnih pogleda na njima. „Ne želiš da nam zabrane ulaz u još jedan bar u
Londonu.“
„Zar su nam zabranili ulaz u American Bar?“
Strikeovo sjećanje na događaje nakon pokušaja da u Hotelu Stafford
odalami sumnjivca bilo je maglovito, ali ne zato što je bio pijan, nego zato što
nije bio svjestan ničeg drugog osim svoga gnjeva.
8
Knjige.Club Books
„Možda nam nisu izričito zabranili ulaz, ali otiđi onamo i vidjet ćeš kako će
te dočekati“, odgovorila je Robin vadeći jednu od posljednjih maslina iz zdjelica
koje su im bile poslužene uz prvo piće. Strike je već sam slistio sav čips.
„Charlottein je otac uzgajao ovce“, rekao je Strike, a Robin je osjetila trnce
znatiželje koji bi joj prostrujali tijelom uvijek kad bi on spomenuo svoju bivšu
zaručnicu, što gotovo nikad nije činio.
„Stvarno?“
„Da, na Arranu. Sa svojom trećom ženom imao je kućerinu na tom otoku i iz
hobija uzgajao ovce. Vjerojatno zbog porezne olakšice. Beštije su izgledale
opasno - mislim na ovce. Ne sjećam se koje su pasmine bile, ali bile su crno-
bijele, s ogromnim rogovima i žutim očima.“
„Zvuče kao ovce Jacob“, rekla je Robin pa vidjevši cerek na Strikeovu licu
dodala: „Odrasla sam uz tornjeve Uzgoja ovaca u zahodu... naravno da
poznajem pasmine. Kakav je Arran?“
Zapravo je željela pitati: „Kakva je bila Charlotteina obitelj?“
„Koliko se sjećam, lijepa, ali u toj sam kući bio samo jednom. Nikad me
nisu ponovno pozvali. Charlottein me stari nije mogao smisliti.“
„Zašto?“
Prije nego što je odgovorio, Strike je iskapio ostatak pića u čaši.
„Razloga je bilo nekoliko, ali mislim da je glavni bio taj da me njegova žena
pokušala zavesti.“
Robinin zaprepašten dahtaj bio je znatno glasniji nego što je željela.
„Da. Imao sam dvadeset dvije, možda dvadeset tri godine. Ona nije mogla
biti mlađa od četrdeset. I bila je jako zgodna, ako voliš mršavice kojima je
kokain jedina hrana.“
„Kako... što?...“
„Otišli smo na vikend u Arran. Scheherazade - tako se zvala maćeha - i
Charlottein otac pili su kao smukovi. Pola te obitelji imalo je problema i s
drogama, sve polusestre i polubraća. Nas četvero cugali smo nakon večere.
Charlottein otac ionako nije bio oduševljen mnome; nadao se nekom
plavokrvnijem. Charlotte i mene smjestili su u odvojene sobe na različitim
katovima. Oko dva ujutro otišao sam u svoju sobu u potkrovlju, skinuo se, srušio
na krevet pijan kao letva, ugasio sam svjetlo i nekoliko minuta poslije vrata su
se otvorila. Naravno, mislio sam da je došla Charlotte. U sobi je bio mrkli mrak.
Pomaknuo sam se prema rubu kreveta, ona se zavukla pokraj mene...“
Robin je shvatila da je zinula, pa je zatvorila usta.
„... gola kao od majke rođena. Još uvijek nisam shvatio, popio sam gotovo
cijelu bocu viskija. Ona je... posegnula je za mnom... ako shvaćaš na što
mislim...“
Robin je prekrila usta dlanom.
9
Knjige.Club Books
Poljubili smo se i tek kad mi je šapnula da je primijetila kako sam joj zurio u
sise kad se nagnula nad vatru, shvatio sam da sam u krevetu sa svojom
domaćicom. Nije važno, ali nisam joj zurio u sise. Pripremao sam se da je
uhvatim. Toliko se napila da sam mislio da će ljosnuti dok je stavljala cjepanicu
u vatru.“
„Što si učinio?“ kroz prste je upitala Robin.
„Izletio sam iz kreveta kao da u guzici imam petardu“, odgovorio je Strike, a
Robin se ponovno nasmijala, „udario o lavor za umivanje, srušio ga i razbio neki
viktorijanski vrč. Ona se samo smijuljila. Imao sam dojam da misli da ću se
vratiti k njoj u krevet čim me prođe prvi šok. Pokušavao sam naći bokserice u
mraku, kad je, ovaj put stvarno, Charlotte otvorila vrata.“
„Blagi Bože!“
„Da, nije baš bila presretna zatekavši svoju maćehu i mene gole u istoj
sobi“, rekao je Strike. „Nije mogla odlučiti koga bi od nas dvoje prvog ubila.
Vika je probudila Sir Anthonyja. Dojurio je na kat u kućnom ogrtaču od brokata,
ali bio je toliko pijan da ga nije zavezao kako treba. Upalio je svjetlo i stajao na
vratima sa šiljastim štapom u ruci, nesvjestan da mu pimpek viri iz ogrtača, dok
ga supruga nije upozorila na to. ‘Anthony, vidimo ti tintilinića.’“
Robin se zagrcnula od smijeha i Strike je pričekao da se pribere prije nego
što je nastavio priču. Sjedokosi muškarac koji je sjedio za šankom nedaleko od
njih promatrao je Robin s pomalo podrugljivim osmijehom na licu.
„A onda?“ zadihano je upitala Robin, brišući oči minijaturnom salvetom
koju je dobila uz piće.
„Koliko se sjećam, Scheherazade se nije ni trudila opravdati. Naprotiv,
činilo se da misli kako je sve to samo smiješno. Charlotte je nasrnula na nju, ali
ja sam je obuzdao, a Sir Anthony kao da je mislio da sam za sve ja kriv jer
nisam zaključao vrata svoje sobe. I Charlotte je bila pomalo sklona tom
mišljenju. A mene život u skvotovima u koje me je majka vodila nije pripremio
na ponašanje aristokracije. U usporedbi s njima, morao bih reći da su skvoteri
znatno pristojniji.“
Podigao je ruku da pokaže nasmiješenoj konobarici da su spremni za novu
rundu, a Robin, koju su rebra boljela od smijanja, ustala je od stola.
„Moram na zahod“, zadihano je rekla, a pogled sjedokosog muškarca na
barskoj stolici pratio ju je dok se udaljavala.
Kokteli su bili kratki, ali ubojiti, a Robin, koja je velik dio svog života
provela u tenisicama prateći mete, odviknula se od cipela visokih potpetica.
Morala se čvrsto uhvatiti za ogradu dok se spuštala crvenim sagom na stubama
koje su vodile do ženskog zahoda, raskošnijeg od ijednog u kojem je dotad bila.
Nježno ružičaste boje macarona s okusom jagode, imao je okrugle mramorne
umivaonike, baršunom presvučenu sofu i zidove prekrivene muralima nimfi u
jezerima lopoča.
10
Knjige.Club Books
Kad se pomokrila, Robin je namjestila haljinu i u zrcalu provjerila maskaru,

očekujući da se razmazala od silnog smijanja. Perući ruke, razmišljala je o priči
koju joj je Strike upravo ispričao. Iako joj je bila jako smiješna, malo ju je i
preplašila. U svojoj istražiteljskoj karijeri susrela se s raznoraznim ljudskim
nastranostima, od kojih su mnoge bile seksualne prirode, ali ponekad se osjećala
neiskusnom i naivnom u usporedbi s drugim ženama svoje dobi. Ona nije imala
osobno iskustvo divljih obala seksualne pustolovnosti. U životu je spavala samo
s jednim muškarcem i njezina potreba da ima povjerenja u osobu s kojom ide u
krevet bila je izazvana dubljim razlozima od uobičajenih. Jedan sredovječni
muškarac s mrljom vitiliga ispod lijevog uha stajao je na optuženičkoj klupi i
tvrdio da ga je devetnaestogodišnja Robin pozvala na seks u mračnom stubištu i
da ju je davio dok se nije onesvijestila zato što mu je rekla da „voli grubo“.
„Mislim da bi moje sljedeće piće trebala biti voda“, rekla je kad se ponovno
spustila na svoje sjedalo sučelice Strikeu. „Ovi kokteli opako su jaki.“
„Prekasno“, odgovorio je Strike dok je konobarica pred njih odlagala novu
rundu pića. „Jesi li za sendvič, da upije malo alkohola?“
Dodao joj je jelovnik. Cijene su bile pretjerane.
„Ne, slušaj...“
„Da nisam spreman isprsiti se, ne bih te pozvao u Ritz“, rekao je Strike i
široko mahnuo rukom. „Htio sam naručio tortu, ali...“
„Ilsa ju je već naručila, za sutra navečer?“ pogađala je Robin.
Sutra će nekoliko Robininih prijatelja, među kojima je i Strike, proslaviti
njezin trideseti rođendan večerom koju je organizirala njihova zajednička
prijateljica.
„Da. To je trebala biti tajna, pa se pravi da si iznenađena. Tko će uopće doći
na tu večeru?“ upitao je Strike. Zanimalo ga je postoje li u Robininu životu ljudi
za koje on ne zna; točnije, muškarci.
Robin je nabrojila imena parova.
„... i ti i ja“, završila je.
„Tko je Richard?“
„Maxov novi dečko“, odgovorila je Robin. Max je bio njezin cimer i
stanodavac, glumac koji je iznajmljivao sobu u svom stanu jer bez podstanara
nije mogao plaćati hipoteku. „Počinjem se pitati nije li vrijeme da odem iz
Maxova stana“, dodala je.
Kad je došla konobarica, Strike im je oboma naručio sendviče pa upitao:
„Zašto razmišljaš otići?“
„Max je jako dobro plaćen za svoju ulogu u televizijskoj seriji i upravo je
potpisao ugovor za drugu sezonu, a Richard i on čine se jako zaljubljenim. Ne
želim čekati da me zamole da odem. Osim toga“, Robin je otpila gutljaj svoga
11
Knjige.Club Books
novog koktela, „imam trideset godina. Vrijeme je da se posve osamostalim. Ne

misliš li?“
Strike je slegnuo ramenima.
„Ne mislim da se određene stvari moraju učiniti do određenih datuma. To je
Lucyna specijalnost.“
Lucy je bila sestra s kojom je Strike proveo većinu djetinjstva, jer imali su
zajedničku majku, ali mišljenja o tome što predstavlja životna zadovoljstva i
prioritete najvećim su im dijelom bila dijametralno suprotna. Lucy je žalostilo
što Strike, koji se bližio četrdesetoj, još uvijek živi sam u dvjema unajmljenim
prostorijama iznad ureda, bez ijedne obveze koja bi ga uravnotežila - supruge,
djece, hipoteke, sastanaka roditelja i nastavnika, obveznih božićnih proslava sa
susjedima - koje je i njihova majka bezočno izbjegavala.
„Znaš, mislim da je vrijeme da imam svoj stan“, rekla je Robin. „Nedostajat
će mi Wolfgang, ali...“
„Tko je Wolfgang?“
„Maxov jazavčar“, odgovorila je Robin, iznenađena oštrinom Strikeova
tona.
„Oh... mislio sam da je neki Nijemac koji ti se sviđa.“
„Nijemac... ne.“
Robin se sad stvarno osjećala pijano. Nadala se da će sendviči pomoći.
„Ne“, ponovila je. „Max mi nikad ne bi pokušao namjestiti nekog Nijemca. I
moram priznati da je to ugodna promjena.“
„Zar ti mnogi pokušavaju namjestiti Nijemce?“
„Ne Nijemce, ali... znaš što želim reći. Vanessa mi stalno govori da otvorim
profil na Tinderu, a moja rođakinja Katie želi da upoznam nekog njezina
prijatelja koji se upravo doselio u London. Zovu ga Axeman.“
„Axeman?“ ponovio je Strike.
„Da, zato što mu je ime... nešto što zvuči kao Axeman. Ne sjećam se“,
neodređeno je mahnula rukom. „Nedavno se razveo, pa Katie misli da bismo bili
savršeni jedno za drugo. Ne razumijem zašto bi dvoje ljudi bilo kompatibilno
samo zato što su oboje kiksali u braku. Zapravo, naprotiv...“
„Ti nisi kiksala u braku“, rekao je Strike.
„Jesam“, odgovorila je Robin. „Nisam se smjela udati za Matthewa. Naša je
veza i prije vjenčanja već bila jako klimava i samo se dodatno urušila.“
„On je taj koji je imao ljubavnicu.“
„Ali ja sam bila ta koja nije željela brak. Ja sam bila ta koja je to pokušala
okončati na našem bračnom putovanju pa se ustrtarila...“
„Stvarno?“ iznenadio se Strike, komu je to bila nova informacija.
„Da. U dubini duše znala sam da je to pogreška...“
12
Knjige.Club Books
Jedan trenutak ponovno je bila na Maldivima, u onim vrućim noćima kad je

Matthew spavao, a ona sama hodala bijelim pijeskom ispred njihove vile i pitala
se je li zaljubljena u Cormorana Strikea.
Stigli su sendviči i Robin je zatražila čašu vode. Minutu ili dvije jeli su u
tišini, dok Strike nije rekao:
„Ja ne bih otvorio račun na Tinderu.“
„Ti ga ne bi otvorio ili ga ja ne bih trebala otvoriti?“
„I jedno i drugo.“ Strike je smazao jedan sendvič i zagrizao drugi prije nego
što je Robin pojela dva zalogaja. „U našem poslu nije mudro biti previše
prisutan na internetu.“
„Rekla sam to Vanessi. Ali ona kaže da bih se mogla služiti lažnim imenom
dok mi se netko ne svidi.“
„Laganje o imenu najbolji je temelj za izgradnju povjerenja“, rekao je Strike
i Robin se ponovno nasmijala.
Strike je naručio nove koktele, a Robin se nije usprotivila. U baru je sad bilo
više gostiju nego kad su došli, žamor razgovora bio je glasniji, a kristalni lusteri
bili su okruženi magličastom aureolom. Robin je sad osjećala naklonost prema
svima u prostoriji, od starijeg para koji je tiho razgovarao uz pjenušac i
užurbanih šankera u bijelim prslucima do sjedokosog muškarca koji joj se
nasmiješio kad se osvrnula oko sebe. Najviše od svih sviđao joj se Cormoran
Strike, koji joj je priuštio prekrasnu, nezaboravnu, skupu rođendansku večer.
Strike, koji na otoku Arranu stvarno nije odmjeravao dojke Scheherazade
Campbell, davao je sve od sebe da jednako uljudan bude i prema svojoj
poslovnoj partnerici, ali nikad mu nije izgledala ljepše: obrazi su joj bili rumeni
od smijeha i pića, a crvenkastoplava kosa blistala je na difuznom svjetlu zlatne
kupole iznad njihovih glava. Kad se naglo sagnula podignuti nešto s poda, iza
opala oko njezina vrata otkrio se dubok dekolte.
„Parfem“, uspravila se Robin, podigavši ljubičastu vrećicu iz Libertyja, u
kojoj se nalazio Strikeov rođendanski dar. „Želim se malo namirisati.“
Razvezala je ukrasnu vrpcu, odmotala kutiju i izvukla četvrtastu bijelu
bočicu, a Strike je gledao kako škropi parfemom oba zapešća i zatim - tu se
prisilio skrenuti pogled - udubinu između dojki.
„Divan je“, rekla je, približivši zapešće nosu. „Hvala ti.“
S mjesta gdje je sjedila, Strike je osjetio dašak parfema; osjet njuha bio mu
je oslabljen od dugih godina pušenja, ali svejedno je prepoznao miris ruže i
donju notu mošusa, koji su ga podsjetili na kožu toplu od sunca.
Stigli su novi kokteli.
„Mislim da je zaboravila moju vodu“, zamijetila je Robin pijuckajući svoj
Manhattan. „Ovaj mi mora biti posljednji. Više baš i ne nosim cipele visokih
potpetica. Ne želim tresnuti nasred Ritza.“
13
Knjige.Club Books
„Pozvat ću ti taksi.“
„Dovoljno si potrošio.“
„S novcem dobro stojimo. Za promjenu.“
„Znam. Nije li to divno?“ uzdahnula je Robin. „Imamo dovoljno novca na
računu i gomilu novog posla... Strike, uspješni smo.“ Ozareno se nasmiješila, a
on je osjetio da joj uzvraća jednakim osmijehom.
„Tko bi to bio mislio?“
„Ja“, odgovorila je Robin.
„Kad si me upoznala, bio sam na rubu bankrota, spavao na poljskom krevetu
u uredu i imao jednog klijenta.“
„Kakve to veze ima? Svidjelo mi se što nisi odustao i znala sam da si
stvarno dobar u svom poslu.“
„Kako si to mogla znati?“
„Gledala sam kako radiš, nisam li?“
„Sjećaš se kad si donijela onu kavu i kekse?“ upitao je Strike. „Johnu
Bristowu i meni, onog prvog jutra? Nije mi bilo jasno gdje si ih nabavila. Kao
da si ih čudom stvorila.“
Robin se nasmijala.
„Samo sam pozvonila tipu na katu ispod nas.“
„I rekla si ‘mi’. ‘Kad smo već ponudili klijentu kavu, mislila sam da bismo
je trebali i nabaviti.’”
„Tvoje pamćenje uistinu je nevjerojatno“, Robin je bila iznenađena da se on
od riječi do riječi sjeća što je tad rekla.
„Da, dobro... ni ti nisi... obična.“
Podigao je svoju gotovo praznu čašu u zdravicu.
„Za Istražiteljsku agenciju Strike i Ellacott. I sretan ti trideseti.“
Robin je podignula svoju čašu, kucnula njome o njegovu i iskapila je.
„Sranje, Strike, već je jako kasno“, najednom je rekla, primijetivši sat na
svom zapešću. „U pet moram ustati, pratim dečka gospođice Jones.“
„Da, dobro“, progunđao je Strike, jer rado bi još dva sata sjedio u toj
udobnoj stolici obasjan zlaćanim svjetlom i udisao miris ruža i mošusa koji je
dopirao do njega preko stola. Mahnuo je konobarici da donese račun.
Kako je i predvidjela, Robin je bila vidno nesigurna na visokim potpeticama
dok je izlazila iz bara i trebalo joj je znatno duže nego inače da na dnu torbice
nađe žeton za svoj kaput.
„Možeš li mi, molim te, pridržati vrećicu?“ upitala je Strikea, pružajući mu
vrećicu s parfemom dok ona kopa po torbici.
Kad je dobila svoj kaput, Strike joj je morao pomoći da ga odjene.
14
Knjige.Club Books
„Definitivno sam pijana“, promrmljala je Robin uzimajući od njega

ljubičastu vrećicu i nekoliko sekundi poslije to dokazala zapevši potpeticom o
rub okruglog grimiznog saga koji je prekrivao mramorni pod u foajeu i
zanjihavši se u stranu. Strike ju je uhvatio i pridržavao oko struka dok ju je
izvodio iz hotela kroz bočna vrata, ne uzdajući se u njezinu sposobnost
manevriranja kroz glavna, kružna vrata.
„Oprosti“, rekla je dok su oprezno silazili kamenim stubama ispred Ritza, a
Strike ju je još uvijek pridržavao oko struka. Godio joj je njegov dodir, njegova
korpulentnost i toplina; češće je ona bila ta koja je njega pridržavala, kad je
batrljak njegove desne noge odbijao nositi njegovu težinu nakon kakva
nerazborito pretjerana napora. Držao ju je tako čvrsto da joj je glava gotovo
ležala na njegovim prsima i kroz uobičajeni miris starih cigareta osjetila je miris
losiona poslije brijanja koji je stavio za tu posebnu prigodu.
„Taksi“, rekao je Strike, pokazujući crni automobil koji je klizio prema
njima.
„Strike“, Robin se naslonila na njega da ga pogleda u lice.
Željela mu je zahvaliti, reći mu da se divno provela, ali kad su im se pogledi
sreli, sve riječi nestale su iz njezine glave. Na jedan kratak trenutak sve oko njih
zamutilo se, kao da stoje usred usporena tornada automobila i svjetala koja
prolaze, pješaka i neba prošaranog oblacima, i jedino su stvarni njihovi mirisi i
tijela koja se dodiruju. Gledajući njezino lice, Strike je u toj sekundi zaboravio
sve čvrste odluke koje su ga gotovo pet godina obuzdavale i jedva je primjetno
pognuo glavu, usnama krenuvši prema njezinima.
Izraz Robinina lica nehotice se promijenio iz sretnog u preplašen. Strike je
to primijetio i uspravio se, i prije nego što su stigli doista shvatiti što se upravo
dogodilo, prozaična buka dostavljačkog motocikla najavila je povratak svijeta u
normalu - tornado je prošao i Strike je odveo Robin do otvorenih vrata taksija, a
ona se smjestila na njegovo čvrsto sjedalo.
„Noć“, doviknuo je za njom. Vrata su se zalupila i taksi je krenuo prije nego
što je ošamućena Robin stigla odlučiti je li više zaprepaštena, ushićena ili tužna.
15
Knjige.Club Books
Come let me talk with thee, allotted part

Of immortality - my own deep heart!2
Maria Jane Jewsbury

To My Own Heart
danima nakon njihove večeri u Ritzu, Robin je bila uznemirena i napeta.

U Znala je da je Strike postavio pitanje bez riječi, a ona na njega nijemo
odgovorila „ne“, znatno žešće nego što bi to učinila bez burbona i vermuta u
krvi te uhvaćena nespremna. Sad se Strike ponašao suzdržanije i pomalo
usiljeno odrješito, odlučno izbjegavajući sve osobne teme. Kao da su se
ponovno podignule barijere koje su se srušile u pet godina zajedničkog rada.
Robin se bojala da ga je povrijedila i nije podcjenjivala uvredu potrebnu da
povrijediš muškarca koji je tako mirno samouvjeren i žilav kao njezin partner.
Strike si je, pak, predbacivao. Nije smio učiniti taj nepromišljeni, nedovršeni
potez. Da je veza s njegovom partnericom nemoguća, zar nije već prije mnogo
mjeseci zaključio? Previše vremena provode zajedno, pravno su vezani
zajedničkim poslom, njihovo prijateljstvo previše mu je dragocjeno da bi ga
ugrozio, pa zašto je onda u zlaćanu sjaju neumjereno skupih koktela odbacio sve
pametne odluke i popustio snažnu nagonu?
Grižnja savjesti pomiješala se s neugodnijim osjećajima. U životu mu se
jako rijetko dogodilo da ga je neka žena odbila, jer je sjajno čitao ljude. Nikada
dotad nije poduzeo prvi korak a da nije bio siguran da će njegovo udvaranje biti
dobrodošlo i nikad mu se nije dogodilo da neka žena reagira kao što je reagirala
Robin: sa strahom za koji je Strike u svojim najgorim trenucima mislio da bi
mogao biti gađenje. Možda on jest debeo i ima slomljen nos, samo jednu nogu i
gustu, tamnu kovrčavu kosu koju su njegovi školski prijatelji usporedili sa
stidnim dlakama, ali to ga nikad dotad nije spriječilo da privuče prave ljepotice.
Dapače, njegovi muški prijatelji, koji su uglavnom bili slijepi na njegov
seksepil, često su bili ogorčeni i začuđeni njegovim tako uspješnim seksualnim
2
Daj da razgovaram s tobom, svojim dubokim srcem, tim malim dijelom besmrtnosti koji mi
je dodijeljen! (Nap. prev.)
16
Knjige.Club Books
životom. Ali možda je nesnosno tašto misliti da je sačuvao svoju nekadašnju

privlačnost, kad ujutro sve jače kašlje i u tamnosmeđoj kosi niču mu prve sijede
vlasi.
Još gora bila je pomisao da je kroz godine posve pogrešno protumačio
Robinine osjećaje. Dotad je pretpostavljao da određena nelagoda koju je
osjećala u situacijama kad su bili prisiljeni na tjelesnu ili emocionalnu blizinu
ima isti uzrok kao njegova: odlučnost da ne podlegne iskušenju. U danima
nakon njezina nijemog odbijanja njegova poljupca neprestano je razmišljao o
situacijama koje je dotad smatrao dokazom da se uzajamno privlače i uvijek se
iznova vraćao na činjenicu da je na proslavi svog vjenčanja prekinula prvi bračni
ples i ostavila Matthewa samog na plesnom podiju, kako bi pošla za njim.
Zagrlili su se na vrhu hotelskih stuba i dok ju je privijao uz sebe odjevenu u
vjenčanicu, bio bi se zakleo da je u njezinu umu čuo istu opasnu misao koja je
obuzela njegov: pobjegnimo odavde i neka bude što mora biti. Je li to samo
umislio?
Možda jest. Možda je Robin željela pobjeći, ali samo natrag u London i
samo natrag poslu. Možda ga je vidjela tek kao mentora i prijatelja.
U tom nespokojnom i potištenom raspoloženju Strike je dočekao svoj
četrdeseti rođendan, proslavljen večerom u restoranu koju su, kao i Robininu,
organizirali njihovi zajednički prijatelji Nick i Ilsa.
Ondje je Robin upoznala Davea Polwortha, Strikeova najstarijeg prijatelja iz
Cornwalla, koji joj se, kako je Strike jednom predvidio, nije posebno svidio.
Nizak i brbljav, Polworth je imao samo pokude za sve vidove života u Londonu
i o ženama, uključujući konobarice koje su ih posluživale, govorio je kao o
„droljama“. Robin, koja je sjedila na suprotnom kraju stola od Strikea, provela
je dobar dio večeri u usiljenu čavrljanju s Polworthovom suprugom Penny, kojoj
su glavne teme razgovora bile njezino dvoje djece, visoke cijene svega u
Londonu i budaletina od njezina muža.
Robin je Strikeu za rođendan kupila rijedak probni otisak prvog albuma
Toma Waitsa, Closing Time. Znala je da je Waits njegov omiljeni glazbenik i
njezino najljepše sjećanje na tu večer bio je izraz iskrene iznenađenosti i sreće
na njegovu licu kad je razmotao album. Učinilo joj se da je u njegovu glasu čula
malo one nekadašnje, uobičajene topline kad joj je zahvalio i nadala se da će taj
dar prenijeti poruku da se žena kojoj je odbojan ne bi toliko trudila kupiti mu
nešto za što je sigurna da će ga toliko razveseliti. Nije mogla znati da se Strike
pita smatra li Robin njega i šezdesetpetogodišnjeg Waitsa vršnjacima.
Tjedan nakon Strikeova rođendana, Andy Hutchins, honorarni suradnik
njihove agencije s najdužim stažem, dao je otkaz. To ih nije posve iznenadilo;
njegova multipla skleroza bila je u remisiji, ali posao je svejedno uzimao danak.
Organizirali su mu oproštajnu zabavu u pivnici, na koju su došli svi osim
njihova drugog honorarca Sama Barclayja, jer je Sam izvukao kraću slamku i
morao pratiti metu West Endom.
17
Knjige.Club Books
Dok su Strike i Hutchins razgovarali o poslu na drugoj strani stola, Robin je

razgovarala s njihovom najnovijom zaposlenicom Michelle Greenstreet, koju su
njezini novi kolege na njezin zahtjev zvali Midge. Ta bivša policajka iz
Manchestera bila je visoka, vitka žena u sjajnoj fizičkoj kondiciji, fanatik
teretana kratke, zalizane tamne kose i bistrih sivih očiju. Robin se već osjećala
pomalo nedostatno vidjevši Midgeine trbušne mišiće kad se Midge ispružila
dosegnuti fascikl na vrhu hrpe na ormaru za spise, ali sviđala joj se njezina
izravnost i činjenica da se naizgled nije smatrala superiornom njoj koja jedina u
agenciji nije bila bivša policajka ili vojnikinja. Večeras joj je Midge prvi put
povjerila da je glavni razlog njezina preseljenja u London bio ružan prekid
dugogodišnje veze.
„Je li tvoja bivša također policajka?“ upitala je Robin.
„Nije. Ni na jednom poslu nije izdržala duže od nekoliko mjeseci“,
odgovorila je Midge s primjetnom gorčinom. „Ona je neotkrivena genijalka koja
će napisati bestseler ili naslikati sliku koja će osvojiti Turnerovu nagradu. Ja
sam cijeli dan rintala da zaradim za režije, a ona je kod kuće dangubila na
internetu. Prekinula sam s njom kad sam na Zoosku otkrila njezin profil za
upoznavanje.“
„Žao mi je“, rekla je Robin. „Moj brak završio je kad sam u našem krevetu
našla dijamantnu naušnicu.“
„Znam, Vanessa mi je rekla.“ Midge je agenciji preporučila Robinina
prijateljica policajka. „Rekla je i da si bila dovoljno bedasta da ne zadržiš jebeni
dijamant.“
„Ja bih ga prodala“, nenadano se umiješala u razgovor voditeljica ureda Pat
Chauncey. Ta pedesetsedmogodišnja žena promukla glasa, kose boje crne kreme
za laštenje cipela i zubi boje stare bjelokosti izvan uređaje palila jednu cigaretu
za drugom, a u njemu neprestano sisala elektroničku cigaretu. „Meni je jedna
žena, drska kravetina, poštom poslala gaće mog prvog muža.“
„Stvarno?“ iznenadila se Midge.
„Stvarno“, progunđala je Pat.
„Što si učinila?“ upitala je Robin.
„Zakucala sam ih na ulazna vrata, da budu prvo što će on vidjeti kad se vrati
s posla.“ Pat je duboko povukla dim svoje e-cigarete i dodala: „A njoj sam
poslala nešto što nikad neće zaboraviti.“
„Što?“ uglas su upitale Robin i Midge.
„Nije važno“, odgovorila je Pat. „Recimo samo da se ne bi dalo lako
razmazati na tost.“
Smijeh triju žena privukao je Strikeovu i Hutchinsonovu pažnju. Strikeov
pogled sreo se s Robininim, koja mu je nasmiješeno uzvratila. Okrenuo je glavu
od nje osjećajući se malo veselije nego što se osjećao već neko vrijeme.
18
Knjige.Club Books
Agenciji je Andyjev odlazak predstavljao poznato opterećenje jer trenutačno

je bila angažirana na nekoliko vremenski zahtjevnih poslova. Prvi i najduži od
njih uključivao je pokušaj da otkriju nešto što će kompromitirati bivšeg dečka
njihove klijentice kojoj su dali nadimak gospođica Jones, a koja je s njim vodila
bespoštednu borbu za skrbništvo nad njihovom malom kćeri. Gospođica Jones
bila je zgodna brineta i čeznula je za Strikeom na način koji je bio gotovo
neugodan. Možda bi Strikeu njezino bestidno upucavanje bilo prijeko potrebna
injekcija samopouzdanja, da mu kombinacija povlaštenosti i potrebitosti kojom
je zračila nije bila posve neprivlačna.
Njihov drugi klijent ujedno je bio i najbogatiji: rusko-američki milijarder
koji je živio na relaciji između Moskve, New Yorka i Londona. Nekoliko
iznimno vrijednih predmeta nedavno je nestalo iz njegove kuće u Ulici South
Adley, ali sigurnosni alarm nije se aktivirao. Klijent je sumnjao na svog posinka
koji je živio u Londonu i želio je uhvatiti tog mladića na djelu, bez znanja
policije i supruge, koja je svog nezaposlenog sina partijanera bila sklona
smatrati neshvaćenim idealnim djetetom. Skrivene špijunske kamere koje je
nadzirala agencija sad su bile postavljene u svim kutcima kuće. Posinak, koji je
u agenciji bio poznat kao Dugoprstić, također je bio pod nadzorom, u slučaju da
pokuša prodati nestalu Fabergeovu škrinjicu ili glavu Aleksandra Velikog iz
antičkog razdoblja.
Treći slučaj kojim se agencija u tom trenutku bavila, poznat pod šifrom
Kobac3, po Robininu je mišljenju bio posebno ružan. Poznata međunarodna
izvjestiteljica jednog američkog informativnog kanala nedavno je prekinula s
dečkom, jednako uspješnim televizijskim producentom, s kojim je bila u vezi tri
godine. Nedugo nakon njihova gorkog prekida, novinarka je doznala da njezin
bivši partner još uvijek održava kontakt s njezinom sedamnaestogodišnjom kćeri
koju je Midge nazvala Dugonoga. Ta visoka i vitka sedamnaestogodišnjakinja
duge plave kose već se spominjala u tračerskim rubrikama, jednim dijelom zbog
svog poznatog prezimena, a drugim zato što je već radila kao manekenka. Iako
agencija još nije svjedočila seksualnom kontaktu između Dugonoge i Kopca,
njihov govor tijela tijekom tajnih sastanaka ni približno nije bio govor tijela
između roditelja i djeteta. Novinarka je zbog tog bila bijesna, preplašena i
sumnjičava, što je trovalo njezin odnos s kćeri.
Na olakšanje svih, jer nakon Andyjeva odlaska ozbiljno im je nedostajala
radna snaga, Strike je početkom prosinca iz suparničke istražiteljske agencije
uspio ukrasti bivšeg londonskog policajca Deva Shaha. Između Strikea i šefa te
agencije, Mitcha Pattersona, postojala je zavada još iz vremena kad je Patterson
nadzirao Strikea. Kad je Shah na pitanje zašto želi otići iz Patterson Inca
3
Eng. groomer, izraz za odraslu osobu koja stvara odnos povjerenja i emocionalne
povezanosti s djetetom ili maloljetnikom, kako bi ga iskorištavao u seksualne svrhe. (Nap.
prev.)
19
Knjige.Club Books
odgovorio riječima „dozlogrdilo mi je raditi za pizde“, Strike mu je istog trena

dao posao.
Shah je bio oženjen i imao je malo dijete, jednako kao Barclay. Niži od
obojice svojih novih kolega, imao je trepavice koje su bile toliko guste da je
Robin mislila da izgledaju umjetno. Svima u agenciji odmah se svidio: Strikeu
zato što je brzo shvaćao i metodično vodio evidenciju; Robin zato što joj se
sviđao njegov suhi smisao za humor i ono što je u sebi nazvala manjkom
drčnosti; Barclayju i Midge zato što je od samoga početka pokazao da je timski
igrač bez primjetne potrebe da zasjeni druge honorarce; a Pat, kako je svojim
hrapavim glasom priznala Robin dok joj je Robin jednog petka davala svoje
račune: „Zato što je ljepši od Imrana Khana, zar ne? Jesi li mu vidjela oči?“
„Da, zgodan je“, ravnodušno je odgovorila Robin slažući svoje račune. Pat
se velik dio proteklih dvanaest mjeseci otvoreno nadala da bi Robin mogla
podleći šarmu prijašnjeg vanjskog suradnika, koji je bio koliko zgodan, toliko i
odvratan, i sad je osjećala duboko olakšanje zbog činjenice da Shah ima suprugu
i dijete.
Dugi radni sati prisilili su je da privremeno odgodi potragu za stanom, ali
svejedno se dragovoljno prijavila motriti milijarderovu kuću tijekom božićnih
blagdana. Željela je izliku da ne mora otići roditeljima u Masham, jer bila je
sigurna da će se Matthew i Sarah razmetati svojim nedavno rođenim djetetom,
kojem još nije znala spol, poznatim ulicama kojima su kao tinejdžeri Robin i on
šetali ruke u ruci. Robinini roditelji bili su razočarani, a Strikeu je bilo vidno
neugodno prihvatiti njezinu ponudu.
„U redu je“, rekla je Robin, nesklona objasniti svoje razloge. „Radije bih
ostala u Londonu. Ti si propustio prošli Božić.“
Počinjala je osjećati fizičku i psihičku iscrpljenost. Radila je gotovo
neprestano protekle dvije godine, koje su uključivale odlazak od Matthewa i
razvod. Izjedalo ju je nedavno jačanje suzdržanosti između nje i Strikea i iako
nije željela otići u Masham, pomisao da će blagdane provesti radno nedvojbeno
je bila deprimirajuća.
A onda ju je sredinom prosinca njezina najdraža rođakinja Katie u posljednji
čas pozvala da za Novu godinu ode na skijanje s njom i njezinim društvom.
Jedan par odustao je kad su doznali da je žena trudna; smještaj je već bio plaćen,
pa je Robin morala jedino kupiti zrakoplovnu kartu. Nikad u životu nije skijala,
ali kako će se Katie i njezin suprug smjenjivati u brizi oko njihova trogodišnjeg
sina dok je ijedno od njih na skijaškom terenu, uvijek će imati nekog s kim će
moći razgovarati, ne bude li većinu svog vremena željela provesti padajući na
stazi za početnike. Robin se činilo da bi joj taj izlet mogao dati osjećaj
perspektive i spokoja koji u Londonu nije mogla naći. Tek nakon što je
prihvatila Katien poziv doznala je da će uz Katie, njezina supruga i još dvoje
zajedničkih prijatelja iz Mashama s njima biti i Hugh „Axeman“ Jacks.
20
Knjige.Club Books
Strikeu nije rekla nijednu od tih pojedinosti; kazala je samo da joj se nudi
prilika otići na skijanje i kako bi je željela prihvatiti, što je značilo da će joj za
Novu godinu trebati malo više slobodnog vremena nego što je planirala uzeti.
Svjestan da Robin ima pravo na znatno više slobodnih dana nego što predlaže
uzeti, Strike je bez oklijevanja pristao i poželio joj dobru zabavu.
21
Knjige.Club Books
Eyes with the glow and hue of wine

Like yours, can daze a man outright...4
Emily Pfeiffer
A Rhyme for the Time
vadeset osmog prosinca bivši dečko gospođice Jones, koji je tjednima živio
D naizgled besprijekornim životom, napokon je kiksao kad je pred Devom
Shahom kupio pozamašnu količinu kokaina pa ga ušmrkao sa svojim dvjema
pratiljama, prije nego što ih je odveo kući u Islington. Oduševljena gospođica
Jones ustrajala je da dođe u ured vidjeti fotografije koje je Shah snimio pa ondje
pokušala zagrliti Strikea. Kad ju je nježno, ali odlučno odgurnuo, činila se više
zbunjenom nego uvrijeđenom. Plativši svoj posljednji račun, poljubila je Strikea
u obraz, odvažno rekla da mu duguje uslugu i kako se nada da će on jednog dana
doći naplatiti je pa otišla u oblaku Chanela 5.
Sutradan je majka iz slučaja Kobac poslana u Indoneziju izvijestiti o
katastrofalnom padu aviona u toj zemlji. Nedugo prije odlaska nazvala je Strikea
i rekla mu da njezina kći namjerava provesti Staru godinu u privatnom klubu
Annabel’s s obitelji svoje školske prijateljice. Bila je sigurna da će se Kobac
pokušati naći s njezinom kćeri i zatražila da agencija pošalje onamo detektive
koji će držati djevojku na oku.
Strike bi za pomoć radije zamolio gotovo bilo koga drugog na svijetu, ali
nije imao izbora osim nazvati gospođicu Jones, koja će njega i Midge uvesti u
taj privatni klub kao svoje goste. Odlučio je povesti Midge, ne samo zato što će
ona, bude li potrebno, moći pratiti Dugonogu u ženski zahod nego i zato što nije
želio da gospođica Jones pomisli kako je isplanirao tu situaciju u nadi da će
spavati s njom.
Osjetio je bešćutno olakšanje kad ga je dva sata prije dogovorena sastanka
gospođica Jones nazvala i rekla da je njezina kći dobila visoku temperaturu.
4
Oči kao tvoje, tamne i sjajne kao vino, mogu odmah ošamutiti muškarca... (Nap. prev.)
22
Knjige.Club Books
„...moja prokleta dadilja nazvala je da je bolesna, a roditelji su mi na otoku

Mustiqueu, pa sam nadrljala“, mrzovoljno je rekla. „Ali vas dvoje svejedno
možete otići, ostavila sam vaša imena na ulazu.“
„Jako sam vam zahvalan“, odgovorio je Strike. „I nadam se da će vaša kći
brzo ozdraviti.“
Prekinuo je vezu prije nego što je gospođica Jones stigla predložiti daljnje
susrete.
U jedanaest navečer on i Midge, koja je odjenula odijelo od tamnocrvena
baršuna, sjedili su sučelice jedno drugom u podrumu tog kluba na Trgu
Berkeley, između dva ostakljena stupa i ispod stotine zlatnih balona s kojih su
visjele sjajne vrpce. Njihova sedamnaestogodišnja meta sjedila je nekoliko
stolova dalje s obitelji svoje školske prijateljice. Neprestano je pogledavala
prema ulazu u restoran, nervozno i s nadom u isti mah. U tom klubu nije bila
dopuštena uporaba mobitela i Strike je vidio sve veću frustriranost nemirne
tinejdžerice koja je za informacije bila prisiljena osloniti se samo na svoja
osjetila.
„Desno od nas, društvo od osam osoba“, tiho je rekla Midge Strikeu.
„Gledaju te.“
Kad je Midge to rekla, Strike ih je primijetio. Muškarac i žena za stolom za
osam osoba okrenuli su glave prema njemu. Žena, koja je imala dugu kosu iste
crvenkastoplave boje kao Robinina, bila je odjevena u pripijenu crnu haljinu i
cipele vrtoglavo visokih, uskih potpetica, čije su se vezice ovijale njezinim
glatkim smeđim nogama sve do koljena. Muškarac, odjeven u sako od brokata i
kicošku kravatu, Strikeu je odnekud izgledao poznato, ali nije se mogao odmah
sjetiti tko je.
„Misliš li da su te prepoznali iz novina?“ predložila je Midge.
„Iskreno se nadam da nisu“, progunđaovje Strike. „Ili ću ostati bez posla.“
U novinama su najčešće koristili fotografiju iz vremena kad je Strike bio
vojnik, a sad je bio stariji, imao dužu kosu i znatno više kilograma. Kad bi
morao dati iskaz na sudu, uvijek bi pustio gustu bradu, koja je, kad je to bilo
potrebno, rasla pogodnom brzinom.
Pronašao je odraze svojih promatrača na obližnjem stupu i vidio da sad
razgovaraju zavjerenički spojenih glava. Žena je bila jako zgodna i, što je bilo
posve netipično u toj prostoriji, činilo se da svoje lice nije podvrgnula nijednom
očitom estetskom zahvatu. Kad bi podignula obrve, čelo bi joj se još uvijek
nabralo, usne joj nisu bile neprirodno pune i bila je previše mlada - možda u
srednjim tridesetima - da bi već bila na operaciji zbog koje je najstarija žena za
njihovim stolom izgledala kao da na licu ima uznemirujuću masku.
Krupan Rus za stolom pokraj Strikea i Midge objašnjavao je svojoj znatno
mlađoj družici radnju opere Tannhauser.
23
Knjige.Club Books
„... ali Mezdrich ju je osuvremenio i u njegovoj je inscenaciji Isus u filmu o

orgijama u Venerinoj spilji“, rekao je.
„Da, i zato Crkva nije sretna i Mezdrich će dobiti otkaz“, turobno je završio
Rus pa podigao čašu pjenušca do usana. „On ne popušta, ali zapamti što ti
govorim, loše mu se piše.“
„Dugonoga je u pokretu“, obavijestio je Strike Midge kad je tinejdžerica
ustala s ostalima za svojim stolom, a nojevo perje na rubu mini haljine
zalepršalo je oko njezina tijela.
„Plesni podij“, pogađala je Midge.
I pogodila je. Deset minuta poslije Strike i Midge osigurali su promatračnicu
u jednoj niši uz mali plesni podij, iz koje su imali jasan pogled na svoju metu,
koja je plesala u cipelama s potpeticama, po svemu sudeći previsokima za nju, i
još uvijek često pogledavala prema ulaznim vratima.
„Baš me zanima uživa li Robin na skijanju“, viknula je Midge Strikeu kad je
„Uptown Funk“ zatreštao prostorijom. „Jedan moj prijatelj slomio je ključnu
kost prvi put kad je stao na skije. Znaš li ti skijati?“
„Ne“, odgovorio je Strike.
„Zermatt je lijepo mjesto“, glasno je rekla Midge pa dodala nešto što Strike
nije razumio.
„Što si rekla?“ upitao je.
„Rekla sam da me zanima je li popustila. Dobra prilika, Nova godina...“
Dugonoga je pokazivala svojoj školskoj prijateljici da ide sjesti. Kad je
otišla s plesnog podija, uzela je svoju večernju torbicu i vijugajući izašla iz
prostorije.
„Nazvat će ga iz zahoda“, predvidjela je Midge i krenula za njom.
Strike je ostao u niši, boca bezalkoholnog piva već mu se ugrijala u ruci,
njegovo jedino društvo bio je golemi gipsani kip bodhisattve. Pripiti ljudi
nagurali su se na sofe pokraj njega i dovikivali se nadglasavajući glazbu. Upravo
je olabavio kravatu i otkopčao gornje dugme košulje, kad je primijetio da
muškarac u sakou od brokata ide prema njemu, zapinjući o noge i torbice. Sad se
napokon sjetio odakle ga poznaje: Valentine Longcaster, jedan od Charlotteine
polubraće.
„Dugo se nismo vidjeli“, viknuo je Valentine kad je došao do Strikea.
„Istina“, odgovorio je Strike prihvativši ponuđenu ruku. „Kako si?“
Valentine je uklonio duge, znojne šiške s čela i otkrio primjetno raširene
zjenice. „Ne mogu se požaliti“, viknuo je da ga Strike čuje kroz tutnjavu basa.
Strike je opazio blijedi trag bijelog praha u jednoj Valentineovoj nosnici. „Jesi li
ovdje poslom ili zabavom?“
„Zabavom“, lagao je Strike.
24
Knjige.Club Books
Valentine je viknuo nešto nerazumljivo u čemu je Strike čuo ime

Charlotteina supruga Jaga Rossa.
„Što si rekao?“ ozbiljno je upitao, i on vičući.
„Rekao sam da te Jago želi navesti kao razlog razvoda.“
„Sretno mu s time“, glasno je odgovorio Strike. „Godinama je nisam vidio.“
„Jago tvrdi suprotno. Na njezinu starom mobitelu našao je onu golu fotku
koju ti je poslala.“
Sranje.
Valentine je ispružio ruku da se nasloni na bodhisattvu. Njegova družica
crvenkastozlatne kose gledala ih je s plesnog podija.
„Ono je Madeline“, viknuo je Valentine u Strikeovo uho, prateći njegov
pogled. „Misli da si seksi.“
Valentine se kreštavo nasmijao. Strike je nijemo otpio gutljaj svog piva.
Mlađi muškarac napokon je zaključio da iz Strikeove blizine više ništa neće
dobiti, pozdravio ga je šaljivim salutiranjem i ponovno posrćući nestao izvan
vidokruga u trenutku kad se Dugonoga pojavila na rubu plesnog podija i u
oblaku nojeva perja i opipljiva jada srušila na baršunom presvučenu stolicu.
„Bila je u ženskom zahodu“, obavijestila je Midge Strikea kad mu se nakon
nekoliko minuta ponovno pridružila. „Mislim da nije imala signala.“
„Odlično“, okrutno je rekao Strike.
„Misliš li da joj je rekao da će doći?“
„Tako izgleda.“
Strike je otpio još jedan gutljaj toplog piva i glasno upitao: „Koliko je ljudi
na tom skijanju s Robin?“
„Mislim da ih je samo šestero“, vikom je odgovorila Midge. „Dva para i
jedan slobodan tip.“
„Ah“, kimnuo je Strike, kao da je ta informacija samo usputno važna.
„Pokušavaju joj ga namjestiti“, rekla je Midge. „Sama mi je to rekla, prije
Božića... Hugh Jacks, tako mu je ime.“ S očekivanjem je pogledala Strikea.
„Sjekiretina5.“
Strike se usiljeno osmjehnuo.
„Da, baš smiješno. Zašto roditelji to glasno ne izgovore prije nego što
djetetu izaberu ime?“ dreknula je Midge na njegovo uho.
Strike je kimnuo, gledajući tinejdžericu koja je sad brisala nos nadlanicom.
Bilo je petnaest minuta do ponoći. Uz malo sreće, mislio je Strike, kad
otkuca ponoć, obitelj njezine školske prijateljice odvest će njihovu metu na
5
Igra riječi: Hugh Jacks izgovara se jednako kao „huge axe“, što na hrvatskome znaci
„golema sjekira“. (Nap. prev.)
25
Knjige.Club Books
sigurno u svoju kuću u Chelseaju. Dok je gledao, školska prijateljica došla je po

Dugonogu i odvukla je natrag na plesni podij.
U deset minuta do ponoći Dugonoga je ponovno nestala u smjeru ženskog
zahoda, s Midge za petama. Strikea je bolio batrljak i najviše od svega želio je
sjesti, ali nije imao drugog izbora osim nasloniti se na divovskog bodhisattvu jer
je većina slobodnih stolica bila prekrivena torbicama i odbačenim sakoima koje
nije želio pomaknuti. Njegova boca piva sad je bila prazna.
„Zar ne voliš Staru godinu?“ začuo je glas iza svojih leđa s londonskim
naglaskom radničke klase.
Glas je pripadao onoj crvenkastoplave kose, rumenoj i raskuštranoj od
plesanja. Od meteža na sjedalima ispred njega, kad su gotovo svi ustali i sjatili
se na premali plesni podij u sve većem uzbuđenju kako se približavala ponoć,
nije čuo da mu prilazi.
„Nije mi posebno draga“, viknuo je u odgovor.
Bila je iznimno lijepa i nedvojbeno drogirana, ali govorila je savršeno
suvislo. Nekoliko tankih zlatnih ogrlica visjelo je oko njezina vitkog vrata,
haljina bez naramenica napinjala joj se na grudima, a napola puna šampanjska
čaša u ruci prijetila je izliti svoj sadržaj.
„Ni meni, barem ove godine“, viknula je u njegovo uho. Svidjelo mu se čuti
naglasak radničkog East Enda među svim tim ljudima iz više klase. „Ti si
Cormoran Strike, zar ne? Valentine mi je rekao.“
„Jesam. A ti si?“
„Madeline Courson-Miles. Večeras nikog ne istražuješ, zar ne?“
„Ne“, lagao je, ali nju mu se znatno manje žurilo otjerati nego Valentinea.
„Zašto ti ova Stara godina nije draga?“
„Zbog Gigi Cazenove.“
„Koga?“
„Gigi Cazenove“, glasnije je ponovila, nagnuvši se prema njemu i
poškakljavši mu uho svojim dahom. „One pjevačice? Bila je moja klijentica.“
Kad je vidjela njegov tup pogled, objasnila je. „Jutros su je našli obješenu.“
„Sranje.
„Da. Imala je samo dvadeset tri godine.“
Ozbiljno je otpila gutljaj pjenušca pa viknula na njegovo uho:
„Dosad nikad nisam upoznala privatnog istražitelja.“
„Koliko ti je poznato“, odgovorio je Strike, a ona se nasmijala. „Čime se
baviš?“
„Izrađujem nakit“, viknula je i lagan osmijeh na njezinu licu rekao je Strikeu
da bi većina ljudi prepoznala njezino ime.
26
Knjige.Club Books
Plesni podij sad se nadimao od vrućih tijela. Mnogi su na glavama imali

svjetlucave papirnate kape. Strike je vidio da se s krupnog Rusa koji je govorio
o Tannhauseru slijeva znoj dok neskladno skakuće na pjesmu „Rather Be“
Clean Bandita.
Pomislio je na Robin, negdje u Alpama, možda pijanu od kuhana vina, kako
pleše s nedavno razvedenim muškarcem za kojeg su njezini prijatelji ustrajali da
ga upozna. Sjetio se izraza njezina lica kad se nagnuo poljubiti je.
It’s easy being with you, pjevala je Jess Glynne.
Sacred simplicity,
As long as we re together,
There’s no place I’d rather be...6
„Dame i gospodo, minuta je do 2015. godine!“ viknuo je DJ i Madeline
Courson-Miles pogledala je Strikea, ispila pjenušac, nagnula se prema njemu i
viknula mu u uho:
„Je li ona visoka cura u smokingu tvoja djevojka?“
„Ne, prijateljica“, odgovorio je Strike. „Večeras ni ona ni ja nismo imali
pametnijeg posla.“
„Znači, neće imati ništa protiv ako te u ponoć poljubim?“
Pogledao je njezino ljupko, privlačno lice, srdačne oči boje lješnjaka, kosu
koja joj je padala preko golih ramena.
„Ona neće“, odgovorio je, načas izvivši usne u osmijeh.
„Ali ti hoćeš?“
„Pripremite se!“ dreknuo je DJ.
„Jesi li udana?“ upitao je Strike.
„Razvedena.“
„Viđaš li se s kim?“
„Ne.“
„Deset...“
„Ako je tako“, rekao je Cormoran Strike i odložio svoju praznu bocu.
„Osam...“
Madeline se sagnula odložiti svoju čašu na obližnji stol, ali promašila je rub;
čaša je pala na sag na podu, a ona je slegnula ramenima uspravljajući se.
„Šest... pet...“
Ovila je ruke oko njegova vrata, a on ju je obujmio oko struka.
6
Lako je biti s tobom Sveto jednostavno Sve dok smo zajedno Nema mjesta na kojem bih
radije bila. (Nap. prev.)
27
Knjige.Club Books
Bila je mršavija od Robin; kroz pripijenu haljinu osjetio je njezina rebra.

Želja u njezinim očima za njega je bila kao melem. Bila je Stara godina. Jebeš
sve.
„.....tri... dva...jedan...“
Priljubila se uz njega, uvukla ruke u njegovu kosu, jezik u njegova usta.
Zrakom oko njih odjekivali su povici i pljesak. Ostali su zagrljeni dok prisutni
nisu zapjevali prve bučne taktove pjesme „Auld Lang Syne“. Strike je pogledao
oko sebe. Nigdje nije mogao pronađi ni Midge ni Dugonogu.
„Uskoro ću morati otiđi, ali želim tvoj broj!“ viknuo je.
„Daj mi mobitel.“
Upisala je broj i vratila mu mobitel. Namignula je, okrenula se i otišla,
nestavši u mnoštvu.
Midge se nije pojavila još petnaest minuta. Dugonoga se vratila školskoj
prijateljici i njezinim roditeljima, razmazane maskare.
„Uporno je pokušavala naći neko mjesto gdje ima signala, ali nije imala
sreće“, dreknula je Midge u Strikeovo uho. „Zato se vratila u zahod da se dobro
isplače.“
„Šteta“, rekao je Strike.
„Je li to ruž na tvojim usnama?” upitala je Midge netremice ga gledajući.
Strike je obrisao usta nadlanicom.
„Sreo sam staru prijateljicu svoje majke“, odgovorio je. „Sretna nova 2015.“
„I tebi.“ Midge mu je pružila ruku, koju je on prihvatio.
Gledajući razdragano mnoštvo, balone koji su letjeli naokolo i šljokice koje
su eksplodirale iz prskalica, Midge je viknula u Strikeovo uho: „Ovo mi je prvi
put da sam Novu godinu dočekala u zahodu. Nadam se da to nije loš znak.“
28
Knjige.Club Books
Sleep on content, as sleeps the patient rose.

Walk boldly on the white untrodden snows,
The winter is the winter's own release.7
Helen Jackson
January
ve u svemu, Robin je uživala u Zermattu. Već je bila zaboravila kako je

S spavati osam sati u komadu. Uživala je u hrani, skijanju i društvu svojih
prijatelja; i samo je lagano zadrhtala kad joj je Katie - zabrinuta izraza koji se
promijenio u izraz olakšanja kad joj je Robin mirno odgovorila - rekla da je
Matthew za Božić doista doveo Saru i njihova novorođenog sina u Masham.
„Nazvali su ga William“, rekla je Katie. „Naletjeli smo na njih jedne večeri
u Bay Horseu. Matthewova teta čuvala je malog. Ta Sarah grozno mi je
antipatična. Strahovito je samodopadna.“
„Lagala bih kad bih rekla da je meni posebno draga“, odgovorila je Robin.
Bila je sretna doznavši da je izbjegla gotovo neizbježan susret u njihovu rodnom
gradu, a uz malo sreće, sljedeće godine bit će red na Sarinu obitelj da ugosti
unuka, pa neće biti opasnosti od slučajnog susreta.
Robinina soba gledala je na snijegom prekriven Matterhorn, koji je kao
divovski očnjak probijao vedro modro nebo. Ovisno o kutu sunca, svjetlo na toj
planini piramidalnog oblika mijenjalo se iz zlatnog u boju breskve, iz
tamnoplavog u sivo, i dok je sama u svojoj sobi gledala njezin vrh, najviše se
približila osjećaju spokoja i perspektive zbog kojeg je pristala na predloženo
skijanje.
Jedini dio odmora koji bi rado bila preskočila bio je Hugh Jacks. Nekoliko
godina stariji od nje, bavio se farmaceutskom kemijom. Pretpostavljala je da je
objektivno zgodan sa svojom urednom, pješčanoplavom bradom, širokim
ramenima i krupnim plavim očima, i nije mogla reći da je odbojan, ali morala ga
je smatrati pomalo patetičnim. Bez obzira na to o čemu se razgovaralo, uvijek bi
7
Spavaj dalje zadovoljno kao strpljiva ruža. Hrabro nastavi koračati bijelim neugaženim
29
Knjige.Club Books
našao način da razgovor vrati na svoj razvod, koji ga je naizgled zatekao posve
nespremnog. Nakon šest godina braka njegova supruga objavila je da nije sretna,
da je već dugo nesretna, spakirala je svoje stvari i otišla. Hugh joj je ispričao
cijelu tu priču dvaput prvoga dana njihova skijaškog odmora, a nakon druge,
gotovo posve jednake recitacije, uspjela je naći način da za večerom ne sjedi
pokraj njega. Na njezinu veliku žalost, nije shvatio mig i uporno ju je salijetao i
poticao da s njim podijeli pojedinosti o svom propalom braku, tužnim tonom
koji bi bio primjeren da su oboje bolovali od iste neizlječive bolesti. Robin je
zauzela ohrabrujući stav, rekla mu da na svijetu ima još mnogo žena i da je ona
sretna što je ponovno slobodna. Hugh je njoj s malo vedrijim izrazom u svojim
suznim plavim očima rekao koliko se divi njezinoj borbenosti, a ona se bojala da
je njezinu izjavu o sretnoj neovisnosti možda shvatio kao prešutni poziv.
„Jako je simpatičan, zar ne?“ s nadom ju je upitala Katie jedne večeri u baru,
kad se Robin tek uspjela riješiti Hugha nakon još jednog sata priča o njegovoj
bivšoj supruzi.
„Drag je“, odgovorila je Robin, koja nije željela uvrijediti rođakinju, „ali
stvarno nije moj tip.“
„Obično je jako zabavan“, razočarano je rekla Katie. „Ne vidiš ga u njegovu
najboljem izdanju. Čekaj da popije nekoliko pića.“
Ali na Staru godinu, s velikom količinom piva i rakije u sebi, Hugh je postao
najprije glasan, ali ne i posebno zabavan, a potom cmizdrav. U ponoć su dva
para poljubila svoje bračne drugove, a Hugh je mutnih očiju zagrlio Robin, koja
mu je dopustila da je poljubi u obraz, a onda se pokušala osloboditi, dok joj je
on pijano dahtao na uho:
„Predivna si.“
„Hvala“, odgovorila je pa dodala: „Hoćeš li me, molim te, pustiti?“ Pustio ju
je i Robin je uskoro otišla spavati, zaključavši vrata sobe. Netko je pokucao na
njih nedugo nakon što je ugasila svjetlo - ležala je u tami i pravila se da spava, a
onda čula korake koji su se polako udaljavali.
Drugi nesavršeni vid njezina skijaškog odmora bila je sklonost opsesivnu
razmišljanju o Strikeu i onom incidentu ispred Ritza. Dok se trudila ostati
uspravna na skijama bilo je dovoljno lako ne razmišljati o njezinu poslovnom
partneru, ali inače se njezin nezaposleni um stalno vraćao na pitanje što bi se
dogodilo da je odbacila svoje inhibicije i strahove i dopustila mu da je poljubi.
To je neizbježno dovodilo do drugog pitanja, onog istog koje si je postavljala
dok je prije tri godine koračala toplim bijelim pijeskom na Maldivima. Hoće li
do kraja života provoditi svaki odmor pitajući se je li zaljubljena u Cormorana
Strikea?
Nisi, samoj je sebi rekla. Pružio ti je životnu priliku i možda ga malo voliš
jer ti je najbolji prijatelj, ali nisi zaljubljena u njega. A onda, iskrenije: Čak i
ako jesi, moraš to preboljeti. Da, možda si ga povrijedila kad mu nisi dopustila
30
Knjige.Club Books
da te poljubi, to je bolje nego da misli da čezneš za njim. Zaljubljena partnerica

zadnje je što bi želio.
Da je barem mogla biti žena koja će uživati u poljupcu jedne pijane večeri i
potom ga sa smijehom odbaciti kao nešto nevažno. Prema onome što je znala o
Strikeovu prijašnjem ljubavnom životu, sviđaju mu se žene koje se seksu
prepuštaju s ležernošću koju Robin nikad nije naučila.
U drugom tjednu siječnja vratila se u ured donijevši veliku kutiju švicarskih
čokoladnih bombona. Svima koji su pitali, uključujući i Strikea, rekla je da se
divno provela.
31
Knjige.Club Books
PRVI DIO
Srce je središnji organ cijelog sustava

i sastoji se od šupljeg mišića;
kroz kompleksni niz cjevčica,
svojim stezanjem šalje krv u sve dijelove tijela...
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
32
Knjige.Club Books
’Tis a strange mystery, the power of words!

Life is in them, and death. A word can send
The crimson colour hurrying to the cheek,
Hurrying with many meanings, or can turn
The current cold and deadly to the heart8
Letitia Elizabeth Landon

The Power of Words
14. rujna 2011.

S informativno-zabavne internetske stranice The Buzz
The Buzz razgovara s Joshem Blayem i Edie Ledwell, autorima nevjerojatno

uspješnog animirani serijal Srce crno kao tinta, koji su u privatnom životu
momak i djevojka.
TB: Dakle, animirani serijal o dijelovima tijela koji se raspadaju, dva ma

kosturima, demonu i duhu... kako objašnjavate njegov uspjeh?
Edie: Čekajte, zar je Drek demon?
TB: Vi mi recite!
Edie: Stvarno ne znam.
[Josh se nasmije.]
TB: Samo kažem, kad ljudima koji ga nisu gledali opišete Srce crno kao tinta,
svi se iznenade što je hit. [Edie i Josh se nasmiju.] Jeste li očekivali takvu
reakciju na svoju - budimo iskreni - jako neobičnu animiranu seriju?
Edie: Ne, definitivno je nismo očekivali.
Josh: Zabavljali smo se. Ta je serija u osnovi gomila privatnih šala.
8
Moć riječi neobičan je misterij! U njima su život i smrt. Jedna riječ može nagnati grimiz pun
značenja u obraze ili ohladiti krv da ubitačno krene prema srcu. (Nap. prev.)
33
Knjige.Club Books
Edie: Ali pokazalo se da je te šale shvatilo mnogo više ljudi nego što smo
očekivali.
TB: Kad kažete „šale“, ljudi u to učitavaju svakojaka značenja!
Josh: Da, i mi... ponekad i mi pomislimo da je to valjda ono što smo željeli, ali
ponekad...
Edie: Gledatelji ponekad vide stvari koje... ne kažem da nisu ondje, ali nas
dvoje nikad ih nismo tako vidjeli ili namjeravali.
TB: Možete li dati primjer?
Josh: Crv koji govori. Jednostavno smo mislili da je to smiješno, jer crv na
groblju jede tijela koja se raspadaju. Svidjela nam se ideja da je ljutit
zbog svog posla i o njemu govori kao o dosadnom rintanju. Kao da radi
u tvornici. Ali samo je zasićeni crv.
Edie: A onda su nam neki ljudi rekli da je faličan. I skupina roditelja požalila se
da...
Josh: ... da zbijamo dječje šale o penisu.
Edie: A to sigurno ne radimo. Crv nije penis.
[Svi se nasmiju.]
TB: Što mislite, zašto je Srce crno kao tinta ovako uspješno?
Edie: Ni nama to nije nimalo jasnije nego vama. Nas dvoje smo unutra. Ne
možemo ga vidjeti izvana.
Josh: Možemo samo pretpostaviti da je na svijetu znatno više poremećenih
ljudi nego što smo mislili.
[Svi se nasmiju.]
TB: Što mislite, zašto ljudi toliko vole Hartyja, srce, odnosno junaka bez
tijela? Ti mu daješ glas, zar ne, Josh?
Josh: Da. Pa... [Dugo razmišlja.] Rekao bih da on zna da je loš, ali se trudi biti
dobar.
Edie: Zapravo, nije doista loš. Da jest, ne bi se trudio biti dobar.
Josh: Mislim da se ljudi poistovjećuju s njim.
Edie: Svašta je prošao.
Josh: Točnije, prsni koš, poklopac lijesa i dva metra zemlje.
[Svi se nasmiju.]
TB: Kakvi su vaši planovi za serijal? Hoće li ostati na YouTubeu ili?...
Edie: Mi ne planiramo, zar ne?
Josh: Planovi su za smuglike.
TB: Ali vaš crtić postaje velika stvar! Sad zarađujete, zar ne?
34
Knjige.Club Books
Josh: Da. Tko bi to pomislio? Ludilo.

TB: Pomaže li vam tko? Kakav agent ili?...
Josh: Da, pomaže nam prijateljica koja se razumije u te stvari.
TB: Dvojica vaših obožavatelja kreirala su internetsku igricu prema Drekovoj
igri u vašem animiranom serijalu. Jeste li je vidjeli?
Josh: Jesmo, neki dan. Impresivno programiranje.
Edie: Ali čudna je, jer Drekova igra... ona u našem serijalu...
Josh: ... da...
Edie: ... zapravo nije igra. Ili to nije trebala biti, zar ne?
[Josh odmahne glavom.]
Edie: Više je trebala biti... smisao te igre je u tome da zapravo nije igra.
TB: Znači, kad Drek sve prisili da „igraju igru“...
Edie: Prisili ih? Nisam sigurna da ih prisili. Mislim da mu udovolje jer se
dosađuje...
Josh: ... smrtosađuje...
Edie: ... oprosti, da, smrtosađuje, pa oni pristanu na igru, ali za nekog uvijek
završi jako loše.
Josh: Drekova igra je... znate [Drekovim glasom] „igraj igru, burazi“... poštuj
pravila. Učini ono što se očekuje.
TB: Znači, to je metafora?
Edie: Da, ali paradoksalna, jer Drek nikad ne igra po pravilima. Samo voli
gledati kako ih se svi ostali pokušavaju pridržavati.
TB: Kažete da ne planirate, ali hoće li biti...
Josh: ... majica s Drekovim likom? Prije nekoliko dana netko nas je doslovce
pitao gdje može kupiti majicu s Drekovim likom.
Edie: Jednostavno nismo mogli vjerovati.
TB: Znači, neće biti proizvoda vezanih za vaš serijal?
Edie: [Smije se.] Ne planiramo takve proizvode.
Josh: Sviđa nam se ovako kako je. Volimo se samo zafrkavati. Nismo
poslovnjaci.
Edie: Više smo ljudi koji leže na groblju i zamišljaju srca bez tijela koja skakuću
naokolo. [Svi se nasmiju.]
35
Knjige.Club Books
15. rujna 2011.

Dio razgovora unutar igre između
tvoraca internetske Drekove igre
<15. rujna 2011. 20:38>

Anomija: „Nismo to mislili.“ Sva pravila uzeli smo iz njezinog
jbnog crtića, pretenciozna kravetina.
Morehouse: smiri se
Anomija: Ledwellova će zbog ovog najebati. Sere po fanovima,
govoreći da su glupi jer im se sviđa naša igrica
Morehouse: nije to rekla
Anomija: naravno da je rekla, rekla je da smo dva tupana koja ne
shvaćaju njezine metafore
Anomija: sama će biti kriva ako se fanovi nakon ovog okrenu protiv
nje
Morehouse: kad smo već kod toga, možda bi trebao malo stati na
loptu na Twitteru
Anomija: znaš o čemu se ovdje stvarno radi? Naša igrica postaje
previše popularna. Ne sviđa joj se to što fanovi očekuju od nas da ih
zabavimo između epizoda. Boji se da postajemo previše moćni. Vidjet
ćeš da će nas pokušati zatvoriti.
Morehouse: Pere te paranoja? Nismo prijetnja, ne zarađujemo na
igrici, odajemo počast.
Anomija: Ne zaboravi da je ja poznajem. I znam da je jbna pohlepna
licemjerka.
5. veljače 2013.
Netflix je zgrabio odbjegli YouTubeov hit Srce crno kao tinta

Kultni animirani serijal Srce crno kao tinta napušta YouTube i odlazi na Netflix, s
drugom sezonom već u razvoju. Animatorsko-ljubavni par Josh Blay i Edie
Ledwell, koji su ideju za taj serijal dobili na groblju Highgate, navodno je s tim
pružateljem streaming usluga dogovorio šesteroznamenkasti iznos.
Ovaj prelazak u mainstream izazvao je podijeljena mišljenja među
obožavateljima. Jedni su uzbuđeni, a drugi zabrinuti da će se bliska veza autora
i obožavatelja sad prekinuti.
36
Knjige.Club Books
Anonimni superfan Anomija, tvorac popularne internetske Drekove igre, na

svojoj je Twitter stranici objavio:
Dakle, počela je dugo očekivana prodaja Ledwellove. Izgleda da će sve što
su fanovi voljeli biti žrtvovano zbog love. Tintosrca, pripremite se na najgore.
6. veljače 2013.
Razgovor unutar igre Anomije i tri moderatora Drekove igre
<moderatorski kanal>
<6. veljače 2013. 21:41>
<Anomija, Hartella,
Fiendyl, Worm28>
Anomija: Jeste li vidjeli da je
The Buzz prenio moju objavu?
Hartella: lol. Sad si slavan!
Anomija: i prije sam bio slavan
Anomija: svi fanovi žele znati
tko je Anomija
Hartella: istina, želimo!
Fiendyl: još uvijek ne
razumijem zašto tvoji
vjerni moderatori to
ne smiju znati
Anomija: Imam svoje razloge.
Anomija: Ali rekao sam vam
da će njih dvoje otići na Netflix,
nisam li?
Hartella: Kako uvijek znaš
što će se sljedeće dogoditi?!
Anomija: Genij sam.
Uglavnom, mislim da će nam
trebati 2-3 nova moderatora,
promet nam sve više raste
Anomija: Mogao bih pitati
onu curu Paperwhite. <novi privatni kanal otvoren>
Čini se pametnom. <6. veljače 2013. 21:43>
Hartella: LordDrek igra duže <Fiendyl poziva Worm28>
37
Knjige.Club Books
od nje i jako mi se sviđa. <Worm28 prihvaća poziv>

Anomija: kako to misliš, „jako ti se Fiendyl: ne postaje nimalo
sviđa“? skromnija, zar ne? „Genij sam“
Hartella: čini mi se simpa i Worm28: Anomija ?
veliki je obožavatelj serije i igre. Fiendyl: tko drugi?
Anomija: Ovdje ne želim Worm28: još uvijek misliš
prijatelje u stvarnom životu. da je Anomija cura ?
Pravilo 14, sjećaš se? Fiendyl: sigurno je cura, znam
Potpuna anonimnost. po stvarima koje govori
Hartella: Ne poznajem ga u Worm28: Morehouse poznaje
stvarnom životu, samo mi Anomiju u stvarnom životu
se čini simpa tipom! i kaže da je muškarac
Anomija: ok, pitat ću njega Fiendyl: to kaže samo zato da
i Paperwhite. I možda sve navede na pogrešan trag
Vilepechoru, uvijek je ovdje, Worm28: Anomija je netko,
mogao bi nešto i raditi zar ne ?
Hartella: zar ne moraš provjeriti Fiendyl: Svi su netko
s Morehouseom? Worm28: hoću reći, upućen je
Anomija: zašto? u sve što se događa sa Srcem
Anomija: složit će se sa crnim kao tinta
svime što odlučim Fiendyl: Možda. Ne znam
Anomija: ne zaboravi da sam ja Worm28: voljela bih da nisu
onaj slavni napustili YouTube. Nemam
Hartella: lol Netflix. Rasplakala sam se kad
> sam to čula
> Fiendyl: i ja sam bio tužan,
> ali Anomija mora prestati pljuvati
Hartella: Gdje je Morehouse? po L**********. Na kraju će
U posljednje vrijeme ne nas zbog nje zatvoriti
dolazi često. Worm28: omg nemoj to govoriti
Anomija: Ne brini, vratit će se. umrijet ću
28. svibnja 2014.

Agent Edie Ledwell potvrdio hospitalizaciju
38
Knjige.Club Books
Nakon dana glasina, Allan Yeoman agent spisateljice i animatorice Edie Ledwell,
potvrdio je da je suautorica Srca crnog kao tinta bila primljena u bolnicu u noći
24. svibnja, ali se sad vratila kući.
Yeoman, direktor kreativne agencije AYCA, u svojoj je izjavi kazao:
„Na zahtjev Edie Ledwell potvrđujemo da je 24. svibnja bila primljena u
bolnicu, ali je u međuvremenu otpuštena. Edie zahvaljuje obožavateljima na
njihovoj brizi i podršci, i moli privatnost da se usredotoči na zdravlje.“
Nagađanja obožavatelja ne prestaju otkad je u medijima objavljeno da su
nedugo nakon ponoći 24. ovog mjeseca policija i hitna pomoć bile pozvane u
stan animatorice, a svjedoci su izjavili da je Ledwellova bila u nesvijesti kad su je
iznosili iz stana.
Obožavatelji Srca crnog kao tinta, koji su zbog svog ponašanja na Internetu
nazvani „toksičnima“, podijeljeni su u reakcijama na vijest o hospitalizaciji
Ledwellove. Većina njih izrazila je zabrinutost, ali neki trolovi izazvali su kritike
zbog prijedloga da je Ledwellova lažirala pokušaj samoubojstva kako bi
pobudila suosjećanje...
28. svibnja 2014.

Razgovori unutar igre Paperwhite, najnovije moderatorice
Drekove igre Morehousea i Anomije, tvoraca Drekove igre
<privatni kanal>
<28. svibnja 2014. 23:03>
Paperwhite: znači, L*********
se stvarno pokušala ubiti
Morehouse: izgleda da jest
Paperwhite: koma, to je
strahovito tužno
Morehouse: da
Paperwhite: jesi li razgovarao
s Anomijom?
Morehouse: ne još
Morehouse: mislim da
me izbjegava
Paperwhite: zašto?
Morehouse: zato što sam mu
rekao da se okani L*********
39
Knjige.Club Books
na Twitteru
Paperwhite: ne misliš valjda da
se zato pokušala ubiti? Zbog
trolanja na Twitteru?
Morehouse: ne znam, ali
stalno nazivanje prodanom dušom
i izdajicom sigurno nije pomoglo
>
Paperwhite: presladak si
Morehouse: Jesam li?
Paperwhite: hoću reći, jako
si ljubazan
Paperwhite: ne ljutiš se ni
što Anomija dobiva sve
zasluge za igru
Morehouse: neka mu ih
Morehouse: U životu postoje
važnije stvari od broja
pratitelja na jbnom Twitteru
Paperwhite: lol jako zrelo
razmišljaš. Stvarno to mislim,
ne rugam se.
Paperwhite: Smijem li te
nešto pitati?
Morehouse: Pitaj
Paperwhite: Je li Anomija
stvarno muškarac?
Morehouse: da, naravno.
Zašto pitaš?
Paperwhite: Fiendyl mi je rekao
da misli da je Anomija djevojka
Paperwhite: dao je naslutiti da
ste vas dvoje zajedno
Morehouse: Fiendyl je spletkar,
ne slušaj što govori o meni
ili Anomiji
Paperwhite: Hartella mi je rekla
da si se posvadio s njim <novi privatni
Morehouse: da. Zna biti kanal otvoren>
40
Knjige.Club Books
nezrela budala. <28. svibnja 2014. 23:05>

Morehouse: čekaj, došao je <Anomija poziva
Anomija Morehousea>
> Anomija: bok
> <Morehouse prihvaća poziv>
> Morehouse: cijeli dan ti
> šaljem poruke
> Anomija: Imao sam posla.
> Sutra ujutro morat ćeš ti
> moderirati, ja ne mogu.
Paperwhite: što kaže? Morehouse: Ne mogu ni ja,
> imam rok za predaju rada
Morehouse: želi da sutra moderiram Anomija: zašto si onda ovdje?
> Ili je „rok za predaju rada“
> tvoj nadimak za Paperwhite?
> Morehouse: ha ha
> Anomija: čini se da se vas
> dvoje jako dobro slažete.
Paperwhite: bojala sam se da Nadam se da niste razmijenili
zna da sam ti poslala fotke fotke. Ne zaboravi, pravilo 14.
> Morehouse: jesi li vidio vijest?
> >
> Anomija: koju? „samoubojstvo“?
> Da, vidio sam.
> Morehouse: slušaj, moraš
> prestati napadati Ledwellovu,
> ozbiljno ti govorim
Morehouse: jesi li još uvijek tu? Anomija: Reci ostalim fanovima
Paperwhite: jesam da je prestanu napadati. Misliš
> da sam ja jedini kojem se gadi
> njezino licemjerje i dvoličnost?
> Morehouse: Jedini si s pedeset
Morehouse: odlično, brzo tisuća pratitelja na Twitteru,
ću se vratiti koje neprestano potičeš
Paperwhite: <3 da je vrijeđaju.
> Anomija: Ako se stvarno
> pokušala ubiti, razlog sigurno
> nije Twitter. Vjerojatno je
> riječ o izmišljotini za
41
Knjige.Club Books
> privlačenje publiciteta.

> Anomija: morat ću zamoliti
> Hartellu da sutra moderira
> umjesto mene, ako ti ne možeš.
> Morehouse: zašto ti ne možeš?
> Anomija: zbog pregleda u bolnici
> Morehouse: sranje, jesi li dobro?
> Anomija: ja ne idem na pregled,
Morehouse: evo me samo sam vozač
Paperwhite: je li te poslušao? Anomija: jer bože sačuvaj da ta
Morehouse: s Anemijom to nikad pizda ide javnim prijevozom
ne znaš. Možda je nešto shvatio. Anomija: puštam te da se
Morehouse: Ali ne sviđa mu se vratiš svom „roku“
što ti i ja razgovaramo. <Morehouse je napustio/la kanal>
Paperwhite: Da, što se toga tiče... <Anomija je napustio/la kanal>
kad ćeš ti meni poslati svoju fotku? <privatni kanal zatvoren>
Morehouse: ne mogu
Morehouse: ne radi mi kamera
mobitela
Paperwhite: odjebi, Morehouse
Morehouse: lol. Ok, ne volim
se fotkati
Paperwhite: da nisam mislila da
ćeš i ti meni poslati svoju fotku,
ne bih ti poslala ono što sam
ti sinoć poslala
Morehouse: prelijepa si
Paperwhite: hvala
Morehouse: ja nisam
Paperwhite: koga je briga? samo
želim tvoju fotku
Paperwhite: volim razgovarati
s tobom, samo želim znati
kako izgledaš!
Morehouse: kao tipični geek
Paperwhite: volim geekove.
Pošalji mi fotku!
Morehouse: kako je na akademiji?
Paperwhite: suptilna promjena
42
Knjige.Club Books
teme, nema što

(…)
7. siječnja 2015.
S internetske informativno-zabavne stranice The Buzz
Obožavatelji Srca crnog kao tinta, obratite pažnju, jer imamo važnu vijest za
vas!
Prema upućenim izvorima, filmski studio Maverick ozbiljno razmišlja
pretvoriti vaš omiljeni crtić u dugometražni igrani film! Pregovori između
Mavericka, Josha Blaya i Edie Ledwell navodno su u „poodmakloj fazi“ i dogovor
tek što nije postignut. Što mislite o skoku s malog na veliki ekran? Recite nam u
komentarima!
Komentari su moderirani. The Buzz pridržava pravo ukloniti

komentare koji nisu u skladu sa smjernicama.
Carla Mappin Srce crno kao tinta došlo je svome kraju. Pretvorilo se u debelu kravu muzaru. 402 52
Sharon Leaman Jedva čekam, mislim da će biti fenomenalan film! 49 131
Anomie Nakon svih no merch spika, Greedie Ledwell sad iz njega žmiče sve što može.9 984 12
Brian Daniels Zašto ne bi zaradila na njemu? 28 49
Anomie Zato što pljuje u facu fanovima koji su je doveli tu gdje jest. 889 20
Brian Daniels Onda nemoj gledati film. 19 34
Anomie Mavericku smo mi potrebniji od 996 61

Ledwellove. Ako je otpuste, obožavatelji
će možda dati priliku filmu.
9
Engl. merch, proizvodi vezani uz određeni brand, igra riječi: engl. greedy, hrv. „pohlepan“.
(Nap. prev.)
43
Knjige.Club Books
7. siječnja 2015.
Razgovori unutar igre šestero od osmero moderatora Drekove igre
<novi privatni kanal otvoren>

<7. siječnja 201S. 16:01>
<LordDrek poziva Vilepechoru,
Paperwhite, Hartellu,
Fiendyjal, Worm28>
LordDrek: OVO JE HITNO
<Paperwhite prihvaća poziv>
Paperwhite: Je li riječ o filmu?
LordDrek: mnogo je važnije od tog
<Hartella prihvaća poziv>
Hartella: omg, jeste li čuli?
Paperwhite: o filmu?
Hartella: ne, o onoj dvojici koji
su ubili karikaturiste u Parizu
<Worm28 prihvaća poziv>
<Vilepechora prihvaća poziv>
Paperwhite: da, Charlie nešto.
LordDrek: Charlie Hebdo.
LordDrek: to bismo i mi trebali
učiniti Ledwellovoj. Ubiti i nju
i sve pizde koje s njom rade
na filmu i početi ispočetka.
Vilepechora: lol
Worm28: Drek, nemoj se šaliti
s takvim stvarima
Paperwhite: jesi li zato htio
da se svi nađemo?
da isplaniramo pucnjavu?
LordDrek: nisi daleko od istine
Paperwhite: zašto nisi pozvao
Anomiju i Morehousea?
LordDrek: uskoro ćeš shvatiti
zašto nisam pozvao Anomiju.
A Morehousea zato što mu ne
vjerujem da neće odmah
44
Knjige.Club Books
sve reći Anomiji.

Paperwhite: Što bi mu rekao?
LordDrek: Vidjet ćeš.
Worm28: postajem nervozna
LordDrek: čekaj da kažem svoje
LordDrek: pa mi onda reci
koliko si nervozna
<Fiendyl prihvaća poziv>
Fiendyl: sorry, morao
sam se presvući
Vilepechora: svjestan si da te
ne možemo vidjeti, zar ne?
Fiendyl: ha ha
Fiendyl: bio sam u dresu
Vilepechora: kakvom dresu?
Fiendyl: nogometnom
LordDrek: ok, pripremite se
LordDrek: Vilepechora i ja postali
smo sumnjičavi prema Anomiji
LordDrek: pa smo našli IP adresu
Paperwhite: wtf?
Vilepechora: Saznali smo i
povezali i neke druge stvari
Vilepechora: ali IP adresa
potvrđuje tko je ona zapravo
Fiendyl: ZNAO sam da je cura!
LordDrek: bio si u pravu
LordDrek: ali nije bilo koja cura
Hartella: kako to misliš?
LordDrek: OK, evo istine
LordDrek: Anomija =
Edie Ledwell
>
Fiendyl: wtf nema šanse
Worm28: ????????
Paperwhite: to nema nikakvog
jbnog smisia!
Vilepechora: ima
Vilepechora: nasamarila nas je
45
Knjige.Club Books
Hartella: zašto bi to učinila?

LordDrek: zato što je
jbno dvolična
Fiendyl: sorry, ali to jbno
ne može biti istina
LordDrek: istina je
LordDrek: „dogovorit“ će se
s Anomijom da igra postane
službena i počet će naplaćivati
Vilepechora: samo što Anomija
ne postoji. Iza igre
oduvijek stoji Ledwellova
Fiendyl: ne vjerujem
Paperwhite: ni ja
Paperwhite: Morehouse nikad
ne bi pristao na to
LordDrek: jesi li upoznala
Morehousea licem u lice?
Paperwhite: nisam
Vilepechora: nisi na svojoj web
kameri gledala kako drka na tebe?
Paperwhite: jebi se Vilepechora
Paperwhite: jednostavno ne
vjerujem da bi Morehouse
pristao da nas Ledwellova tako
nasamari
Fiendyl: što bi dobila praveći
se da je Anomija i trolajući
samu sebe?
LordDrek: na to je lako
odgovoriti: „upoznala“ bi
Anomiju i zaključila da je
ipak pozitivac - da je opravdano
zabrinut zbog pretjerane
komercijalizacije i sličnih sranja
LordDrek: „unovčimo igru,
Anomija može uzeti zaradu,
zaslužio je“
LordDrek: vjerojatno će naći
46
Knjige.Club Books
nekog klinca bogalja da glumi

Anomiju za jači efekt
LordDrek: pa će bogalj Anomija
reći fanovima da sad, kad ju je
upoznao, shvaća da nije bio u pravu
i da je ona zapravo super ženska,
a Blay će se naći gurnut u stranu i na
meti obožavatelja koji žele igricu
Vilepechora: fanovi će
obožavati Ledwellovu, sav
pozitivni publicitet i profit bit će
njezini
LordDrek: a fanovi će pljunuti lovu
misleći da će je dobiti Anomija
LordDrek: jedini je problem
u tome što će Ledwellovoj trebati
žrtveni jarac koji će pokušati
govna jer je „hakirao“ Anomiju,
ili što će već izmisliti kao
opravdanje za njegove napade
LordDrek: a ima lovu i potrebne
vještine da smjesti nekom od nas
Worm28: ne razumijem.
Ona mrzi Anomiju.
Vilepechora: blesačo, sve je to
lažnjak. Njezin način da glumi žrtvu
pred medijima i fanovima
LordDrek: ako želiš dokaz, odmah
ću ti ga poslati
<LordDrek želi ti
poslati dokument>
<za prihvaćanje dokumenta
pritisni alt+y>
>
>
>
>
Worm28: ogroman je
Hartella: omg koliko ste dugo
47
Knjige.Club Books
vi dečki radili na ovome?

LordDrek: mjesecima
>
>
Hartella: svaka čast
Hartella: sjećate se kad je
igra bila offline dok je Ledwellova
bila u bolnici???? Nisam povezala!
Paperwhite: jesi li sigurna da
se datumi poklapaju?
Hartella: omg znala sam da je
lažljivica, ali ovo je nečuveno
Fiendyl: kako ste došli do
njezinih e-mailova agentu???
LordDrek: preko jednog
prijateljskog izvora u njegovu
uredu, koji misli da je ona
odurna gaduretina
Hartella: OMG DA - sjećate se
kad je rekla da će razgovarati
samo s Anomijom, ako pristane
naći se s njom licem u lice?
Vilepechora: da, pripremala je teren
Hartella: tad sam mislila da je
to jbno čudno! Zašto bi uopće
razmišljala naći se s njim,
ako ga toliko mrzi?
Vilepechora: točno
LordDrek: i pročitajte izbrisane
objave na Twitteru. Pogriješila
je nekoliko puta, kad je
slučajno objavila Anomijine
poruke sa svog računa
Hartella: povraća mi se
Vilepechora: i ne zaboravite
da smo cijelo ovo vrijeme
rogoborili protiv Ledwellove
pred Ledwellovom
Worm28: znači li to da je ovo
48
Knjige.Club Books
kraj igre? Više ne možemo igrati?

Paperwhite: ne, nije, ne budi glupa
Paperwhite: igra je naša, nije njezina
Paperwhite: igra je važnija od
Blaya i Ledwellove
Worm28: prestanite upotrebljavati
puna imena, to nije dopušteno!
Pravilo 14!
LordDrek: ako mene pitate,
B*** mora saznati dubine
njezine jbne izdaje
LordDrek: i njega pokušava
zajebati jednako kao nas
Vilepechora: kako ćemo mu
predočiti dokaze?
>
Hartella: ako želite, mogu ga
ja posjetiti
Worm28: ne znaš gdje stanuje
Hartella: zapravo, znam. Htjet
će se vidjeti sa mnom, sigurna
sam da hoće
Paperwhite: poznaješ
J**** B****? Stvarno?
Hartella: da. Zaboravila sam da ti
to ne znaš, vjerojatno si ušla u igru
nakon što sam rekla ostalima.
Bila sam osobna pomoćnica
L********* i B****.
Paperwhite: wtf ????
Hartella: Drek, možemo zajedno
otići J**** i razgovarati s njim.
LordDrek: žao mi je, dušo,
ali neću moći, imam posla
znaš s čime
Worm28: s čime ?
LordDrek: nije važno
Worm28: jesam li ja jedina ovdje
koja nikad ne krši pravilo 14 ?
49
Knjige.Club Books
Hartella: ok, otići ću sama i

pokazati mu ovaj dosje
LordDrek: stvarno?
Hartella: naravno, jer njezino
je ponašanje nečuveno odvratno
Fiendyl: Hartella, ti je poznaješ
- zar stvarno misliš da bi se
mogla pretvarati da je Anomija?
Hartella: iskreno? Da. Raditi
za nju nije bilo zabavno.
Bezdušna je i samo gleda kako
bi izvukla najviše što može
LordDrek: jesi li sigurna da
ćeš moći sama?
Hartella: da, naravno
LordDrek: volio bih
da mogu s tobom
Vilepechora: Hartella, kraljica si
Hartella: sve za fanove <novi privatni kanal otvoren>
Vilepechora: ok, ne zaboravite: <7. siječnja 2015. 16:25>
o ovome ni riječ na moderatorskim <LordDrek poziva Hartellu>
kanalima ili pred Anomijom <Hartella prihvaća poziv>
i Morehouseom Hartella: Bok! Kako idu probe?
Vilepechora: opreza nikad dosta LordDrek: Naporne su, ali Čehov
Vilepechora: i ponašajte se kao je takav. Slušaj, dušo, hoćeš li
dosad mi učiniti uslugu?
Vilepechora: bez ijednog miga, LordDrek: Nemoj reći Joshu
ijedne aluzije odakle, ti dokument.
Vilepechora: jer ne zaboravite, ona LordDrek: bude li mislio da su
će tražiti žrtvenog jarca ga sastavila dvojica moderatora
Worm28: sranje , moram ići , Drekove igre, možda mu
kasnim na posao neće vjerovati
<Worm28 je napustio/la kanal> Hartella: ok, ali što da kažem
Paperwhite: a ja bih trebala odakle mi?
moderirati. Vidimo se kasnije. LordDrek: reci da su ti ga
<Paperwhite je napustio/la kanal> poslali zabrinuti obožavatelji/izvori.
Fiendyl: mene još uvijek Zvučat će uvjerljivo, ti si
niste uvjerili predvodnica fanova
Vilepechora: pročitaj cijeli dokument
50
Knjige.Club Books
i promijenit ćeš mišljenje Hartella: ok, ima smisla. Pokušat

<Fiendyl je napustio/la kanal> ću posjetiti Josha već u subotu
> LordDrek: ti si naša junakinja.
> Javi kako je prošlo.
> Hartella: hoću xxx
<Hartella je napustio/la kanal> Hartella: sad se moram vratiti
LordDrek: Jesu li svi otišli? poslu, čujemo se xxx
Vilepechora: umrijet ću od smijeha LordDrek: hvala, ljepotice xxx
Vilepechora: jebeš me kako su glupi <Hartella je napustio/la kanal>
Vilepechora: nisam siguran da je <LordDrek je napustio/la kanal>
Fiendyl nasjeo <privatni kanal zatvoren>
LordDrek: mišljenje tog pederčića
posve je nevažno
LordDrek: važno je samo da
Blay povjeruje
Vilepechora: istina
LordDrek: upravo sam onu
krmaču Hartellu nazvao „ljepoticom“
Vilepechora: ulizico
LordDrek: ali pristala je ne reći
otkud joj dokazi
Vilepechora: bravo majstore
Vilepechora: misliš li da će
Paperwhite reći Morehouseu?
LordDrek: ako ima imalo pameti, neće
LordDrek: fitilj je zapaljen, buraz
Vilepechora: lol ako upali...
51
Knjige.Club Books
Thou shalt havefame! - Oh,

mockery! give the reed
From storms a shelter - give the drooping vine
Something round which its
tendrils may entwine -
Give the parch’d flower a rain
drop, and the meed
Of love's kind words to woman! Worthless fame!10
Felicia Hermans
Properzia Rossi
oslijepodne posljednjeg petka u siječnju Robin je sjedila sama za

P partnerskim stolom u malom agencijskom uredu u Ulici Denmark i
pregledavanjem dosjea o Kopcu kratila vrijeme prije nego što ode pogledati
jedan stan u Actonu. S ulice se čulo mnogo buke: opsežni radovi još uvijek su
remetili promet oko Ulice Charing Cross i svi dolasci u ured i odlasci iz njega
značili su hodanje preko dasaka, pokraj pneumatskih bušilica i povika
građevinaca. Zbog buke izvana, Robinin prvi nagovještaj da je u ured
nenajavljeno ušetao mogući klijent nije bilo otvaranje vanjskih staklenih vrata,
nego zvonjava telefona na radnom stolu.
Podignula je slušalicu i čula Patin bariton.
„Poruka od gospodina Strikea. Imaš li u subotu vremena za posjet
Gatesheadu?“
To je bila šifra. Nakon prošlogodišnjeg uspješnog rješenja jednog starog
slučaja, koje je agenciji donijelo novi nalet laskava publiciteta, u ured im je
banulo dvoje iznimno ekscentričnih nadobudnih klijenata. Prva od njih, očito
psihički bolesna žena, preklinjala je Barclayja, jedinog istražitelja koji je tad bio
10
Čeka te slava! - Oh, kakva sprdnja! Daj trski utočište od oluje - daj klonuloj povijuši nešto
okruglo oko čega će motati svoje vitice - daj sasušenu cvijetu kap kiše i ženi nagradu nježnih
ljubavnih riječi! Bezvrijedna slava! (Nap. prev.)
52
Knjige.Club Books
u uredu, da joj pomogne dokazati kako je država špijunira kroz otvor za

ventilaciju u njezinu stanu u Gatesheadu. Drugi, muškarac prekriven
tetovažama, koji se doimao pomalo manično, zaprijetio je Pat kad mu je rekla da
nitko od istražitelja nije slobodan da zapiše podatke o njegovu susjedu, za kojeg
je taj muškarac bio uvjeren da je pripadnik jedne ISIS-ove ćelije. Na svu sreću,
Strike je ušao u ured u trenutku kad je taj muškarac uzeo u ruku Patinu
klamericu s očitom namjerom da je zavitla na nju. Otad je Strike ustrajao da Pat
vanjska vrata drži zaključana kad je sama u uredu i svi su se dogovorili oko šifre
koja je u osnovi značila: „u ured nam je došao luđak“.
„Djeluje li prijeteći?“ tiho je upitala Robin zatvarajući dosje Kobac.
„Ne, nimalo“, mirno je odgovorila Pat.
„Psihički bolesno?“
„Možda malo.“
„Muškarac?“
„Ne.“
„Jesi li joj rekla da ode?“
„Da.“
„Želi li razgovarati sa Strikeom?“
„Ne nužno.“
„U redu, Pat, razgovarat ću s njom. Dolazim.“
Robin je spustila slušalicu, spremila dosje Kobac u ladicu i izašla u vanjski
ured.
Na kauču sučelice Patinu radnom stolu sjedila je mlada žena neuredne
smeđe kose do ramena. Robin je odmah primijetila nekoliko neobičnosti u
njezinu izgledu. Izgledala je zapušteno, štoviše prljavo: na noge je obula stare
gležnjače kojima je trebalo promijeniti potpetice, oči su joj bile neuredno
iscrtane olovkom koja je izgledala kao daju je jučer nanijela, a košulja joj je bila
toliko zgužvana da je možda spavala u njoj. Ali ako nije bila lažna, Yves Saint
Laurentova torbica na kauču pokraj nje sigurno je koštala više od tisuću funti, a
njezin dugi, crni vuneni kaput izgledao je posve novo i jako kvalitetno. Kad je
ugledala Robin, žena je tiho zadahtala i prije nego što je Robin stigla otvoriti
usta, rekla:
„Molim vas, nemojte me izbaciti. Molim vas. Stvarno moram razgovarati s
vama. Preklinjem vas.“
Robin je oklijevala pa odgovorila:
„U redu, uđite. Pat, hoćeš li reći Strikeu da mogu otići u Gateshead?“
„Jesi li sigurna? Ja bih odbila“, odgovorila je Pat.
Robin se odmaknula da propusti mladu ženu u unutarnji ured pa bezglasno
rekla Pat „dvadeset minuta“.
53
Knjige.Club Books
Kad je zatvorila vrata unutarnjeg ureda, primijetila je da je kosa na ženinu

zatiljku raščupana kao da je danima nije počešljala, ali etiketa koja je stršala iz
ovratnika njezina kaputa objavljivala je da je taj odjevni predmet djelo modnog
dizajnera Alexandera McQueena.
„Je li to bila neka šifra?“ upitala je neznanka okrenuvši se prema Robin.
„Ono o Gatesheadu?“
„Ne, naravno da nije!“ lagala je Robin s umirujućim osmijehom. „Sjednite.“
Robin je sjela za stol, a žena, koja je izgledala kao da bi joj mogla biti
vršnjakinja, spustila se na stolicu sučelice njoj. Iako raščupana, nevješto
našminkana, mršava i napeta, bila je privlačna na neki nekonvencionalan način.
Imala je koščato blijedo lice, lijepa usta i oči upečatljive boje jantara. Sudeći po
njezinu naglasku, odrasla je u Londonu. Robin je primijetila malu, nejasnu
tetovažu na zglobu jednog njezina prsta: crno srce koje je izgledalo kao da ga je
sama ondje nacrtala. Nokti su joj bili izgriženi do krvi, a kažiprst i srednji prst
desne ruke žuti od nikotina. Sve u svemu, neznanka je ostavljala dojam
siromašne nesretnice koja je upravo pobjegla iz kuće bogatašice, usput joj
ukravši kaput i torbicu.
„Pretpostavljam da ne smijem zapaliti cigaretu“, rekla je.
„Bojim se da ovdje ne pušimo...“
„U redu je, imam žvakaću.“
Prekapala je po torbici i najprije izvadila smeđi kartonski fascikl pun papira.
Dok je pokušavala izvaditi gumu za žvakanje iz pakiranja i pritom zadržati
torbicu na krilu te ne ispustiti fascikl, papiri su iskliznuli iz fascikla i razletjeli se
po podu. Po onome što je Robin uspjela vidjeti, bili su mješavina ispisanih
objava s Twittera i rukom napisanih zabilješki.
„Sranje, oprostite“, zadihano je rekla žena podižući papire s poda i
spremajući ih natrag u fascikl. Gurnula je fascikl u torbicu, ubacila žvakaću
gumu u usta pa se ponovno uspravila, sad još raščupanija, kaputa neuredno
omotana oko tijela i torbice čvrsto privijene na grudi, kao da je kućni ljubimac
koji bi mogao pobjeći.
„Vi ste Robin Ellacott, zar ne?“
„Da.“
„Nadala sam se da ćete me vi primiti, čitala sam o vama u novinama.“
Robin se iznenadila. Klijenti su obično željeli Strikea. „Moje ime je Edie
Ledwell. Ona žena vani rekla je da ne možete uzeti nove klijente...“
„Bojim se da je to...“
„Znala sam da ste jako traženi, ali... mogu platiti“, rekla je i u njezinu glasu
čuo se neobičan prizvuk iznenađenosti. „Mogu platiti koliko god treba, mogu si
to priuštiti i, da budem posve iskrena, očajna sam.“
54
Knjige.Club Books
„U ovom trenutku doista ne možemo uzeti nijednog novog klijenta“,

započela je Robin. „Imamo listu čekanja...“
„Molim vas, smijem li vam barem reći o čemu se radi? Smijem li samo to?
Molim vas? A onda, možda, ako i ne možete sami prihvatiti posao, možda ćete
mi moći dati neki savjet ili predložiti nekoga tko bi mi mogao pomoći? Molim
vas?“
„U redu“, rekla je Robin, sad znatiželjna.
„Okej, dakle... Jeste li čuli za Srce crno kao tinta?“
„Jesam“, iznenadila se Robin. Jedne večeri u Zermattu njezina rođakinja
Katie spomenula je taj animirani serijal. Gledala ga je dok je bila na rodiljnom
dopustu i očarao ju je, ali nije bila sigurna je li zabavan ili samo čudan. „Na
Netflixu je, zar ne? Nisam ga gledala.“
„Nema veze, to zapravo nije važno“, rekla je Edie. „Poanta je da sam ga ja
stvorila sa svojim bivšim dečkom i da je hit.“ Edie je zvučala neobično napeto
dok je govorila tu riječ. „I možda ćemo potpisati ugovor za igrani film, ali to je
važno samo zato... zapravo, nije važno za ono što želim da bude istraženo, ali
želim da znate da mogu platiti.“
Prije nego što je Robin stigla išta odgovoriti, još se riječi iskotrljalo iz
Edienih usta.
„Prije nekoliko godina, dvojica obožavatelja našeg crtića - pretpostavljam da
ih se može nazvati obožavateljima, ili su to barem u početku bili... ta dvojica
napravila su online igricu utemeljenu na našim likovima. Nitko ne zna tko su
oni. Nazivaju se Anomija i Morehouse. Anomija dobiva većinu zasluga i ima
velik broj pratitelja na društvenim mrežama. Neki kažu da su Anomija i
Morehouse ista osoba, ali ne znam je li to istina. Uglavnom, taj Anomija“,
duboko je udahnula, „on je... sigurna sam da je riječ o muškarcu... dao si je u
zadatak da...“
Najednom se nasmijala smijehom bez imalo radosti koji je zvučao kao bolan
jauk.
„... da mi zagorča život najviše što može. Svakodnevno me napada, nikad ne
popušta, nikad ne prestaje. Počelo je kad smo Josh i ja dali intervju u kojem su
nas pitali jesmo li vidjeli Anomijinu igru i sviđa li nam se. I... to je teško
objasniti... u našem serijalu postoji lik koji se zove Drek. Jebeno bih voljela da
ne postoji, ali za to je sad prekasno. Uglavnom, u našem crtiću Drek prisiljava
ostale likove da igraju jednu igru, uvijek izmišlja nova pravila i igra uvijek
završi loše za sve osim Dreka. Njegova igra zapravo uopće nije igra, u njoj
nema nikakve logike, on se samo zeza s ostalim likovima.
„Dakle, u tom intervjuu pitali su nas jesmo li vidjeli Anomijinu i
Morehouseovu igru i ja sam rekla da sam je vidjela, ali da igra u našem crtiću
zapravo uopće nije igra. Više je metafora... ispričavam se, ovo što govorim
sigurno vam zvuči strašno glupo, ali tad je počelo, kad sam rekla da Anomijina
55
Knjige.Club Books
igra nije ista kao Drekova igra u našem crtiću. Uglavnom, Anomija se razbjesnio
kad je taj intervju objavljen na Internetu. Počeo me neprestano napadati. Rekao
je da su sva pravila za svoju igru uzeli ravno iz Drekovih pravila, pa zašto onda
tvrdim da to nije točno? I jako mnogo fanova složilo se s njim, govoreći da
kritiziram igricu zato što je besplatna i da je želim zatvoriti kako bih mogla
napraviti službenu Drekovu igru i zaraditi na njoj.
Mislila sam da će se to smiriti, ali samo se pogoršalo. Ne možete...
eskaliralo je preko svih granica... Anomija je na internetu objavio fotografiju
mog stana. Uvjerio je ljude da sam se prostituirala kad sam bila bez prebijene
pare. Poslao mi je fotografije moje mrtve majke, tvrdeći da sam lagala o njezinoj
smrti. A fanovi sve to vjeruju i napadaju me zbog stvari koje nikad nisam
učinila, nikad rekla, stvari koje ne vjerujem. Ali on zna i neke istine o meni, koje
ne bi trebao znati. Prošle godine“, rekla je Edie, a Robin je vidjela da joj prsti
drhte na drškama skupe torbice, „pokušala sam se ubiti.“
„Žao mi je...“, započela je Robin, ali Edie je nestrpljivo mahnula rukom;
očito nije željela suosjećanje.
„Za to gotovo nitko nije znao, ali Anomija jest, prije nego što je u medijima
objavljena ijedna riječ... znao je i u kojoj sam bolnici bila. Pisao je o tome na
Twitteru i rekao da je sve to varka kojoj je cilj da me fanovi sažalijevaju. A
onda, prošle nedjelje“, nastavila je Edie, a glas joj je drhtao, „Josh... s njim sam
stvorila Srce crno kao tinta i kako sam rekla, nekoć smo bili... bili smo par, ali
smo prekinuli, iako još uvijek radimo zajedno... dakle, Josh me nazvao i rekao
kako se šuška da sam ja Anomija, da se sama napadam na internetu i izmišljam
laži o sebi, sve zbog pozornosti i suosjećanja. Pitala sam ga tko to govori, ali
nije mi htio odgovoriti, samo je rekao da se to priča. I da želi iz mojih usta čuti
da to nije istina. ‘Kako možeš i na sekundu pomisliti da bi to mogla biti jebena
istina?’ upitala sam.“
Edie je sad vikala.
„Spustila sam mu slušalicu, ali ponovno je nazvao i ponovno smo se
posvadili, i otad su prošla već dva tjedna, a on još uvijek vjeruje u to i ne mogu
ga razuvjeriti...“
Na vratima se začulo kucanje.
„Da?“ viknula je Robin.
„Jeste li za kavu?“ upitala je Pat odškrinuvši vrata i pogledavši najprije
Robin pa Edie. Robin je znala da je Pat čula Edienu viku i došla provjeriti je li
sve u redu.
„Ja nisam, hvala, Pat“, odgovorila je Robin. „Edie, vi?“
„Ja... ne, hvala“, rekla je Edie i Pat je ponovno zatvorila vrata.
„Prekjučer smo Josh i ja ponovno razgovarali telefonom“, nastavila je Edie,
„i tad je rekao da ima dosje s ‘dokazima’“, Edie je u zraku napravila znakove
navodnika, „da sam ja doista Anomija.“
56
Knjige.Club Books
„Je li ono...“ započela je Robin, pokazujući na torbicu na Edienu krilu, u

kojoj se nalazio onaj kartonski fascikl.
„Ne, to su samo Anomijini tweetovi o meni... mislim da taj Joshev jebeni
navodni dosje uopće ne postoji. Upitala sam ga odakle mu, ali nije mi htio reći.
Bio je napušen, često puši marihuanu, pa sam mu ponovno spustila slušalicu.
Jučer sam cijeli dan samo hodala po stanu i... Kakav jebeni dokaz može imati da
sam ja Anomija? To je apsurdno!“
Tu posljednju riječ viknula je kreštavim glasom. Iz jantarnih očiju sad su se
izlile suze; dok ih je brisala, Edie je razmazala olovku za oči u široke sive pruge
na obrazima i sljepoočnicama. „Moj dečko bio je na poslu, a ja sam
jednostavno... bila sam očajna i pomislila sam da postoji samo jedan način na
koji to mogu prekinuti. Moram dokazati tko je Anomija. Jer mislim da znam.
Njegovo je ime Seb Montgomery. Bio je s Joshem na likovnoj akademiji. Josha
su izbacili, ali Seb i on ostali su prijatelji. Seb nam je pomogao animirati prve
dvije epizode Srca crnog kao tinta. Dobar je animator, ali dalje nam nije bio
potreban i znam da je bio ogorčen kad smo počeli dobivati veliku gledanost i da
je krivio mene. Istina je da mi nikad nije bio posebno simpatičan, ali nisam
pritisnula Josha da ga se riješimo, jednostavno nam više nije trebao. Seb i Josh
još uvijek su prijatelji, a Josh će svima sve reći, ne zna držati jezik za zubima,
pogotovo kad je ljut ili napušen, a takav je većinu vremena, i zato je Seb mogao
saznati sve privatne stvari koje Anomija zna o meni, ali dokaz da je Seb
Anomija“, članci Edienih prstiju sad su bili bijeli na dršci torbice, „nešto je što
sam rekla samo Sebu, a Anomija to zna. Vidite, u našem crtiću postoji jedan
drugi lik...“
Iako je Robin iskreno suosjećala sa svojom nezvanom gošćom, diskretno je
pogledala na sat. Minute su prolazile, a ona je imala dogovoreno razgledavanje
stana u Actonu.
„... koji smo nazvali Paperwhite. Ona je duh i neprestano stvara probleme...
ali to nije važno. Važno je da sam jedne večeri u kafiću rekla Sebu da sam
određene dijelove tog lika temeljila na svojoj bivšoj cimerici. A prije mjesec
dana Anomija je to objavio na Twitteru i imenovao tu cimericu. Odmah sam
nazvala Seba i pitala ga kome je rekao za Paperwhite i Shereece. A on se pravio
da se ne sjeća da sam mu to ikad rekla.
Laže. Znam da je Seb Anomija, znam da jest i moram to dokazati, moram,
ovako ne mogu dalje. Prije šest mjeseci“, nastavila je Edie kad je Robin otvorila
usta da je ponovno prekine, „sama sam ušla u igru, da je pogledam iznutra.
Stvarno izgleda lijepo; tko god daju je animirao, nedvojbeno je talentiran, ali
kao online igrica nije ništa posebno - više je kao animirani chatroom. Koliko
sam vidjela, mnogi fanovi idu onamo samo kako bi mene blatili. Pokušala sam
pitati ostale igrače tko je Anomija i znaju li išta o njemu. Netko mu je očito
rekao da se previše raspitujem, jer dobila sam trajnu zabranu igranja.
57
Knjige.Club Books
Sinoć sam jedva spavala, a jutros sam se probudila i pomislila da moram

nešto poduzeti, jer ovako ne mogu dalje. Potreban mi je profesionalni istražitelj i
zato sam...“
„Edie“, napokon ju je uspjela prekinuti Robin, „posve shvaćam zašto želite
saznati tko je Anomija i suosjećam s vama, ali...“
„Molim vas“, rekla je Edie, koja se od Robinina tona naizgled smanjila u
svom velikom kaputu. „Molim vas, pomozite mi. Platit ću koliko god tražite.“
„Naša agencija ne bavi se poslom koji bi u vašem slučaju mogao biti
potreban1, iskreno je dovršila Robin. „Mislim da vam je potreban stručnjak za
kibernetičke istrage, kojima se mi nikad nismo bavili. I nemamo...“
„Ne možete zamisliti kako je pitati se tko je ta osoba, tko me toliko mrzi.
Način na koji on govori... Josha voli, ali mene mrzi. Mislim da se smatra
istinskim... ne znam... mislim da vjeruje da bi on trebao imati potpunu kontrolu
nad Srcem crnim kao tinta, odlučivati o scenariju, postavljati uvjete filmskoj
kompaniji i izabrati sve glumce koji će likovima dati glasove... Tako se ponaša,
kao da bi on trebao biti glavni, a ja sam samo neki nezgodni... neki nezgodni
nametnik koji se slučajno zalijepio za stvar koju on voli.“
„Slušajte“, nježno je rekla Robin, „dat ću vam imena dviju drugih agencija
koje bi vam mogle pomoći, jer mislim da vam naša ne bi bila od koristi.“
Robin je zapisala imena i pružila papir Edie.
„Hvala vam.“ Papir je drhtao u Edienoj ruci dok je gledala imena agencija
koja joj je Robin napisala. „Voljela bih... željela sam da to budete vi, ali ako ne
možete...“
Gurnula je papir u svoju torbicu, a Robin je odoljela porivu da joj kaže da ga
ne izgubi, što se činilo i previše vjerojatnim. Primijetivši da Robin gleda njezinu
torbicu, Edie ju je malo podignula iz svog krila.
„Imam je samo mjesec dana“, rekla je pa okrenula torbicu i pokazala Robin
nekoliko crnih mrlja na tamnocrvenoj koži. „Kemijska mi je eksplodirala. Sve
lijepo što imam brzo upropastim. Kupila sam je jer sam si rekla da je
zaslužujem, kad smo tako uspješni... Ha-ha-ha“, ogorčeno se nasmijala. „Jako
smo uspješni.“
Ustala je stežući torbicu uz tijelo. I Robin je ustala. Oštro svjetlo u uredu
naglašavalo je Edieno bljedilo i kad je krenula prema njoj da otvori vrata, Robin
je shvatila da je ono što je dotad smatrala prljavštinom ili šminkom na Edienu
vratu zapravo modrica.
„Što vam se dogodilo s vratom?“
„Molim?“ upitala je Edie.
„Vaš vrat“, pokazala je Robin. „Imate modricu na njemu.“
„Oh.“
58
Knjige.Club Books
Edie je podignula ruku do mjesta na svom vratu gdje je Robin primijetila

modricu.
„Ništa važno. Nespretna sam. Što ste vjerojatno i sami primijetili.“ Pat se
okrenula prema njima kad su Robin i Edie izašle iz unutarnjeg ureda.
„Smijem se poslužiti vašim zahodom?“ upitala je Edie kroz stisnuto grlo.
„Na hodniku, odmah uz vrata“, odgovorila je Robin.
„U redu. Dakle... doviđenja.“
Staklena vrata otvorila su se i zatvorila i Edie Ledwell je nestala.
59
Knjige.Club Books
Still she flees, and ever fiercer tear

the hungry hounds behind,
Still she flees, and ever faster follow
there the huntsmen on...11
Amy Levy
Run to Death
Što„Željela
je to bilo?“ upitala je Pat promuklim glasom.
je da istražimo nekog tko je proganja na internetu“, odgovorila je
Robin.
Iako je bila istina da nisu mogli prihvatiti još jedan slučaj i da njihova
agencija nije bila specijalizirana za kibernetičke istrage, Robin je žalila što je
morala odbiti Edie Ledwell. Kako je agencija postajala uspješnija, tako je prema
njoj gravitiralo sve više odbojnih ljudi. Naravno, oni koji su željeli dokazati
nevjeru ili izdaju po definiciji su bili pod određenim stresom, ali neki od
njihovih nedavnih klijenata, a posebno milijarder iz Ulice South Audley,
pokazali su određenu sklonost odnositi se prema Robin kao prema sluškinji, pa
ju je dirnula Ediena iskrena izjava kako se nadala da će je ona primiti. Kroz
staklena vrata čuo se šum vode u zahodu na hodniku i Robin je vidjela tamnu
sjenu Ediena crnoga kaputa kad je Edie prošla pokraj vrata i zatim je čula
njezine korake koji su se bučno spuštali metalnim stubama.
„Odbila si je?“ zagraktala je Pat povukavši dug dim svoje e-cigarete.
„Morala sam“, odgovorila je Robin i krenula prema kuhinjskom dijelu
prostorije. Imala je dovoljno vremena za šalicu čaja prije odlaska u Acton.
„Odlično“, bez uvijanja je zamijetila Pat i vratila se tipkanju. „Nije mi se
svidjela.“
„Zašto?“ Robin se okrenula prema voditeljici ureda.
„Drama queen, ako mene pitaš. A ni češalj joj ne bi škodio.“
11
Ona još uvijek bježi, a gladni psi sve žešće grabe za njom, Ona još uvijek bježi, a lovci je
sve brže slijede... (Nap. prev.)
60
Knjige.Club Books
Naviknuta na Patine beskompromisne brze prosudbe koje su se uglavnom

temeljile na izgledu ljudi i ponekad na njihovoj površinskoj sličnosti s ljudima
koje poznaje otprije, Robin se nije ni trudila proturječiti joj.
„Jesi li za čaj?“ upitala je kad je voda proključala.
„Rado, hvala“, odgovorila je Pat, a e-cigareta njihala joj se između zuba dok
je tipkala.
Robin im je objema pripremila čaj pa se vratila u unutarnji ured, zatvorila
vrata i ponovno sjela na svoju stolicu za partnerskim stolom. Nekoliko sekundi
rastreseno je zurila u Kopčev dosje pa ga je gurnula u stranu, uključila računalo i
u tražilicu upisala „crtić srce crno kao tinta“.
„Indie crtani serijal privukao kult obožavatelja…“, „veliki hit…“, „Od
YouTubea do Hollywooda: hoće li Srce crno kao tinta osvojiti i filmsko platno?“
Robin je otvorila YouTube, našla prvu epizodu serijala i pritisnula play.
Sablasni cilik klavira čuo se iz zvučnika dok se vihor animirane magle
polako raščišćavao na ekranu, otkrivajući mjesečinom osvijetljene nadgrobne
ploče. Kadar je prolazio kraj bršljanom prekrivenih kamenih anđela do
prozirnog ženskog lika, koji je stajao sam i biserno bijel među grobovima.
„Tužna sam, strahovito tužna“, uzdahnuo je duh i iako joj je lice bilo
jednostavno nacrtano, tračak osmijeha na njezinim usnama doimao se sablasno
zlokobno. Okrenula se i odlepršala između grobova, stopila se s tamom. U
prednjem planu, nešto sjajno i crno kao da je izletjelo iz tla uz neugodan, vlažan
zvuk. Okrenulo se prema gledatelju i Robin je vidjela da je to crno ljudsko srce s
nasmiješenim, bezazlenim licem, koje je bilo u potpunoj opreci s njegovim inače
grotesknim izgledom. Nejasno je čula da su se staklena vanjska vrata ponovno
otvorila, dok je to srce mahalo prerezanom arterijom i veselim tonom voditelja
dječje emisije govorilo:
„Zdravo! Ja sam Harty12.
Živim na groblju Highgate sa svojim prijateljima.Možda se pitate zašto se
nisam raspao...“
Na unutarnjim vratima začulo se kucanje i Midge je ušla ne čekajući
odgovor.
„Zao sam, eto zašto?“
„Oh, oprosti“, rekla je Midge, „mislila sam da imaš slobodno poslijepodne.
Treba mi...“
Naizgled zbunjena, naglo je zašutjela i stala iza Robin pa pogledala zaslon
računala na kojem je Harty sad skakutao između grobova i predstavljao razne
likove koji su miljeli iz zemlje da mu se pridruže.
„Šališ se“, Midge je izgledala zaprepašteno. „Zar i ti?“
12
Igra riječi: Harty izgovorom zvuči kao heart, što na hrvatskome znači „srce“. (Nap. ur.)
61
Knjige.Club Books
Robin je isključila zvuk računala.

„Kako to misliš, zar i ja?“
„Moja bivša bila je jebeno opsjednuta tim prokletim crtićem. A totalno je
sranje. Kao da je napravljen na tripu.“
„Do danas ga nikad nisam vidjela“, rekla je Robin. „Žena koja je njegova
suautorica upravo je bila ovdje. Željela nas je angažirati.“
„Tko... Ledwellova?“
„Da.“ Robin je iznenadila brzina kojom se Midge sjetila tog imena.
Točno protumačivši izraz njezina lica, Midge je objasnila: „Beth ju je
mrzila.“
„Stvarno? Zašto?“
„Nemam pojma. Fanovi tog crtića toksična su ekipa. Igraj igru, burazi“,
dodala je kreštavim glasom.
„Molim?“ napola se nasmijala Robin.
„To im je jedna od krilatica. U crtiću. Beth je to uvijek govorila kad nije
željela nešto učiniti. Igraj igru, buraz! Jebeno apsurdno. I ona je igrala tu glupu
igru. Online.“
„Onu koju je kreirao Anomija?“ zainteresirala se Robin.
„Nemam pojma tko ju je kreirao. Djetinjaste pizdarije“, zaključila je Midge
pa uzela sa stola Kopčev dosje. „Smijem li? Moram zapisati bilješke.“
„Slobodno.“
Kad je Midge izašla iz prostorije, zazvonio je Robinin mobitel - zvao je
Strike. Zaustavila je crtić kojem je zvuk već bio isključen.
„Bok.“
„Bok.“ Strike je zvučao kao da je na nekom prometnom mjestu; čula je zvuk
automobila. „Oprosti, znam da imaš slobodno poslijepodne...“
„Nema frke, još uvijek sam u uredu“, odgovorila je Robin. „U šest imam
dogovoreno razgledavanje jednog stana u Actonu, pa mi se činilo besmislenim
otići kući.“
„Ah, okej. Što kažeš da se sutra zamijenimo za poslove? Više bi mi
odgovarao Trg Sloane nego Camden.“
„Može“, odgovorila je Robin. Na zaslonu računala ispred nje zamrznuto
crno srce pokazivalo je tamna vrata mauzoleja.
„Hvala ti“, rekao je Strike. „Je li sve u redu?“ dodao je, jer je primijetio
neobičan prizvuk u Robininu glasu.
„Jest, sve je u redu. Samo nam je maloprije u ured došla jedna Gateshead.
Odnosno, Pat je mislila da je Gateshead. Ali nije bila. Jesi li ikad čuo za Srce
crno kao tinta?“
„Ne. Što je to, neka pivnica?“
62
Knjige.Club Books
„Animirani serijal“, odgovorila je Robin i ponovo pritisnula play. Zvuk na

računalu još uvijek je bio isključen. Harty je preplašeno uzmicao od lika koji je
polako izašao kroz vrata grobnice. Bio je krupan, pogrbljen i obavijen tamom, s
naglašenim kljunastim licem. „Suautorica tog crtića željela je da istražimo
jednog obožavatelja koji je kleveće na internetu.“
„Uh. Što si joj rekla?“
„Da smo zatrpani poslom i da se obrati Pattersonu ili McCabesu, koji se
bave kibernetičkim istragama.“
„Hm. Ne volim dati posao Pattersonu.“
„Željela sam joj pomoći“, pomalo je obrambeno rekla Robin. „Bila je izvan
sebe.“
„U redu. Hvala na zamjeni, tvoj sam dužnik.“
Kad je završila razgovor sa Strikeom, Robin je uključila zvuk računala.
Gledala je Srce crno kao tinta još minutu ili dvije, ali serijal joj se učinio bez
glave i repa. Možda je propustila bitne događaje u radnji dok je zvuk bio
isključen, ali sve u svemu, morala se složiti s Midge: osim što je bio divno
animiran, doimao se kao morbidna maštarija napušena uma.
Trenutak prije nego što će isključiti računalo, Pat je pokucala na vrata i
ponovno ušla u prostoriju.
„Ovo sam našla u kupaonici“, zamahala je Pat kartonskim fasciklom.
„Sigurno ga je ostavila ona prljavica. Bio je na kotliću.“
Robin je uzela fascikl. „U redu... možda se vrati po njega. A ako se ne vrati,
moramo naći adresu na koju ćemo joj ga poslati. Možeš li provjeriti ima li
agenta ili nekoga tko je zastupa? Ime joj je Edie Ledwell.“
Pat je frknula nosom, jasno dajući do znanja da joj se Edie Ledwell nimalo
više ne sviđa zato što je zaboravila svoj fascikl.
Robin je čekala da Pat izađe i da se vrata zatvore pa tek tad otvorila fascikl.
Edie je isprintala velik broj Anomijinih objava na Twitteru i popratila ih
bilješkama napisanim svojim osebujnim, nakošenim rukopisom.
Anomija je na Twitteru imao više od pedeset tisuća pratitelja. Robin je
prelistala objave, koje sad nisu bile složene po datumu jer su papiri pali na pod
dok je Edie bila u uredu.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
63
Knjige.Club Books
Oni koji su nasjeli na cmizdrenje Fedwellove13o siromaštvu trebali bi

znati da joj je u ranim 2000-itima bogati ujo dvaput dao hrpu kešovine.
#EdieLiesWell14
16:21 22. rujna 2011.
Ispod te objave Edie je napisala: Anomija me zove „Greedie Fedwell“ jer sam
liječena bulimičarka i očito marim samo za novac, ili „Edie Lieswell“ jer
navodno neprestano lažem o svojoj prošlosti i nadahnuću. Istina je da mi je ujak
dao nešto gotovine. Prvi put 200 funti, drugi put 500. Taj drugi put bila sam
beskućnica. Dao mi je novac i rekao da je to sve što za mene može učiniti. Josh
to zna i lako je mogao reći Sebu.
Robin je okrenula sljedeću stranicu.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Fedwellova se privatno smije jer je lik vrhunske kučke
Paperwhite temeljila na bivšoj cimerici crnkinji Shereece
Summers. Samo ti mlati po slabijima od sebe, Greedie.
3:45 24. siječnja 2015.
Rekla sam Sebu da sam na određeni način posudila neke Shereeceine osobine
kad smo stvarali lik duha Paperwhite, ali nikom drugom nikad nisam rekla da
mi je ona poslužila kao svojevrsno nadahnuće.
Robin je pogledala sljedeću objavu.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Zanimljiva vijest za sve fanove igre. #GreedieFedwell možda
prezire NAŠU igru, ali očito je stručnjakinja u drugim igrama.
13
Igra riječi na prezime Ledwell; eng. fed well, hrv. dobro uhranjen. (Nap. prev.)
14
Hrv. „Edie dobro laže“, ali ovdje je ujedno igra riječi s njezinim prezimenom. (Nap. prev.)
64
Knjige.Club Books
Max R @mreger#5
Ne ponosim se time, ali 2002. platio sam @EdLedDraws da mi ga
popuši
16:21 13. travnja 2012.
Ovo je jedna od njegovih omiljenih lukavština, napisala je Edie. Nagovori druge

hejtere s kojima je dobar da obave prljavi posao umjesto njega i izmisle tvrdnje
koje će on prenijeti, ali ga nitko neće moći prijaviti zbog klevete.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Čujem da se Edie Ledwell „pokušala ubiti“. Agent nije
komentirao. Zna li netko nešto više?
22:59 24. svibnja 2014.

__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Moj izvor kaže da je u Bolnici Kensington. Navodno se

predozirala
23:26 24. svibnja 2014.
Ispod toga Edie je napisala: Anomija je saznao za to nekoliko sati nakon što se
dogodilo. Mislila sam da je Josh jedini koji zna.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Hmmmm...
Johnny B @jbaldw1n1»
odgovor korisniku/ci @AnomijaGamemaster
Čudno, jer moja sestra radi u toj bolnici i vidjela ju je da ulazi
nasmijana i bez ičije pomoći
65
Knjige.Club Books
12:16 24. svibnja 2014.
Glupost. Nisam ušetala u bolnicu. Ne sjećam se kako sam došla onamo, bila sam
u nesvijesti. Ovaj Johnny još je jedan od njegovih patuljaka pomoćnika koji
plasiraju laži.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
?
Sally Anne Jones @SAJ345_>
Ne želim da ispadne da se rugam, ali u toj bolnici izvode razne
estetske zahvate. Da se predozirala, njezin bi agent sigurno
dao službenu izjavu?
13:09 24. svibnja 2014.
Ova Sally Anne lažni je korisnički račun, kreiran te iste večeri, koji poslije nikad
nije ništa objavio. Nakon ove objave kruži glasina da sam bila na operaciji
nosa.
Ispod toga bile su reakcije na vijest o pokušaju samoubojstva Ledwellove:
__________________________________________________________
Max R @mreger#5
Ledwellova laže. Išla je smanjiti nosinu #Nosegate
__________________________________________________________
Lepines Disciple @LepinesDisciple
Stanuje li itko blizu bolnice? Trebalo bi biti lako fotkati je kad
bude izlazila #Nosegate
__________________________________________________________
Algernon Gizzard Esq @Gizzard_AI
Smrt zbog sjebane operacije nosa bila bi urnebesno smiješna
😂😂😂
66
Knjige.Club Books
__________________________________________________________
DreklsMySpiritAnimal @playDreksgame
odgovor korisnicima @Gizzard_AI @LepinesD1sciple
@AnomijaGamemaster
😂😂😂😂😂😂😂😂😂
__________________________________________________________
ZOZO @inkyheart28
Prestanite se smijati. što ako je stvarno.
__________________________________________________________
Laura May @May_Flower*
Ako se stvarno pokušala ubiti, ovo što radiš nije u redu
__________________________________________________________
Andi Reddy @ydderidna
odgovor korisnicima @May_Flower* @AnomieGamemaster
da se stvarno pokušala ubiti, izašla bi službena izjava
#trolanjezasuosjećanje
Robin je pogledala na sat - bilo je vrijeme da krene, ako želi vidjeti onaj stan u
Actonu. Zatvorila je fascikl i odnijela ga u vanjski ured zajedno sa svojom
praznom šalicom. Midge je sjedila na kauču i dodavala bilješke u fascikl o
slučaju Kobac.
„Imaš neke planove za večeras?“ upitala je Pat dok je Robin uzimala kaput s
vješalice uz vrata.
„Razgled jednog stana u Actonu“, odgovorila je Robin. „Iskreno se nadam
da je bolji od posljednjeg koji sam vidjela. Tome je strop u kupaonici bio
prekriven plijesni, a umivaonik visio iz zida. Agentica je rekla da je za
renovaciju.“
„Jebene nekretnine u Londonu“, progunđala je Midge ne podigavši pogled.
„Ja stanujem u stanu veličine kutije za cipele.“
Robin se pozdravila s dvjema ženama i otišla. U Ulici Denmark bilo je
hladno. Dok je hodala prema postaji podzemne željeznice, uhvatila se kako
među prolaznicima pogledom traži Edie Ledwell, koja je dosad možda
primijetila da je zaboravila fascikl. Ali Edie Ledwell nigdje nije bilo.
67
Knjige.Club Books
Uskoro će početi najveća prometna gužva. Robin je nešto kopkalo, ali nije
mogla odrediti što. Tek kad je došla do vrha pokretnih stuba, shvatila je da to
nešto nema nikakve veze s Edie Ledwell ili njezinim crtićem.
Strike večeras nije trebao raditi. Gdje će provesti noć da mu je sutra ujutro
zgodnije nadgledati Dugoprstićev stan na Trgu Sloane nego Dugonoginu školu u
Camdenu?
68
Knjige.Club Books
She was a careless, fearless girl...

Kindhearted in the main,
But somewhat heedless with her tongue,
And apt at causing pain15
Christina Rossetti
Jessie Cameron
laz u Nightjar, bar za izabrane u koji se Strike zaputio te večeri, nije bilo
U lako naći. Isprva je prošao pokraj diskretnih drvenih vrata u Ulici City
Road i morao se vratiti. Kad je pozvonio i predstavio se, vrata su se otvorila, a
on se spustio u slabo osvijetljen podrum od tamna drva i cigle.
Ovo mu je bio šesti izlazak s Madeline Courson-Miles. Sve svoje dotadašnje
zajedničke večeri započeli su u nekom baru ili restoranu koji je izabrala
Madeline i završili u njezinoj skupoj kući u Pimlicu, u kojoj je živjela sa sinom
Henryjem, kojeg je rodila s devetnaest godina. Henryjev otac, za kojeg se
Madeline nije udala, također je bio devetnaestogodišnjak kad je ona ostala
trudna. U međuvremenu je postao uspješan dizajner interijera i Strike je bio
zadivljen njihovim naizgled iznimno prijateljskim odnosom.
Otkad je prekinula s Henryjevim ocem, Madeline se udala i razvela od
glumca koji ju je napustio zbog glavne glumice u prvom filmu koji je snimio.
Strike je nedvojbeno bio znatno drukčiji od umjetničkih tipova s kojima je
Madeline dotad izlazila, ali na detektivova sreću, činilo se da njoj to godi.
Šesnaestogodišnji Henry izražavao se jednosložnim riječima i bio je jedva
pristojan prema Strikeu kad bi se sreli u Madelineinoj kući. Strike to nije
shvaćao osobno. Sjećao se svojih osjećaja prema muškarcima koje bi njegova
majka dovela kući.
Savršeno mu je odgovaralo da njegova nova djevojka izabire mjesta za
njihove izlaske; kako je posao dugo dominirao njegovim životom, nije najbolje
poznavao londonske noćne klubove. Dvije njegove bivše djevojke, uključujući i
15
Nepromišljena i neustrašiva, imala je dobro srce, ali nesmotren jezik, i znala je nanijeti bol.
(Nap. prev.)
69
Knjige.Club Books
njegovu povremenu zaručnicu Charlotte, bile su vječno nezadovoljne mjestima

koja si je mogao priuštiti kako bi ih izveo, ali ovih je dana imao dovoljno novca
da se ne mora brinuti zbog računa u baru ili restoranu. Ako je imao ijednu
pritužbu, onda je to bila ta da je Madeline ponekad očito zaboravljala kako
muškarcu njegove veličine na kraju dugog radnog dana treba više hrane od
grickalica u baru i iz predostrožnosti je smazao Big Mac i veliku porciju
pomfrita prije nego što je krenuo u Nightjar, za koji je ona obećala da nudi
dobru cugu i živu glazbu.
Odveli su ga do stola za dvije osobe, a on je sjeo i čekao. Madeline je obično
kasnila barem pola sata. Bila je jako uspješna poslovna žena s prestižnom
trgovinom u Ulici Bond, u kojoj je prodavala i iznajmljivala nakit uglednim
mušterijama, među kojima su bile najveće filmske zvijezde i pripadnice
kraljevske obitelji. Strike se počinjao navikavati da će Madeline doći napeta i da
će, dok ne popije nekoliko gutljaja alkohola i opusti se, uzbuđeno govoriti o
najnovijem problemu u svom poslu. Sama je stvorila sve što je imala u životu i
sviđala mu se njezina predanost zanimanju kojim se bavila, strast prema njezinoj
trgovini i jezgrovite primjedbe o ljudima koji su je podcjenjivali zbog njezina
naglaska i podrijetla. Usto je bila lijepa i željna seksa s njim, a nakon duga
razdoblja prisilnog celibata i onog opasnog trenutka s Robin ispred Ritza, ti
melemi njegovu egu nisu mogli doći u bolje vrijeme. Iako nikom od svojih
prijatelja nije rekao da se viđa s Madeline, pokušavao je, kako je samom sebi
rekao, „dati šansu toj vezi“.
„Hvala, pričekat ću“, rekao je konobarici koja je došla uzeti njegovu
narudžbu i sljedećih dvadeset minuta proveo je proučavajući ponudu pića, koja
se isticala i svojom duljinom i ekstravagantnim mješavinama koje je nudila.
Paru za susjednim stolom upravo su bila poslužena dva koktela koja su izgledala
kao da na rubu čaše imaju šećernu vatu. Strike bi bio znatno sretniji s kriglom
piva Doom Bar.
„Strašno mi je žao što ponovno kasnim, dragi“, napokon je čuo Madelinein
zadihani glas. Bila je odjevena u kratku haljinu od antilopa i čizme, i, kao svaki
put kad su izašli zajedno, izgledala je božanstveno. Kliznula je na stolicu pokraj
njega, ovila ruku oko njegova vrata, privukla ga sebi da ga poljubi u usta pa
rekla:
„Morala sam se naći s odvjetnicima... gospode, kako mi je potrebno piće...
pogledali su fotografije i slažu se da su gadure u Eldoradu ukrale moj dizajn. Sat
i pol su mi objašnjavali koliko je teško to dokazati, kao da to već nisam znala,
ali ponavljanjem iste stvari deset jebenih puta nabijaju satnicu, a naplaćuju po
satu, i zato su naravno... nisam još pogledala, morat ćete se vratiti poslije“,
obrecnula se na konobaricu koja se ponovno pojavila. Djevojka se povukla.
Madeline je uzela kartu koktela od Strikea.
70
Knjige.Club Books
„Što ćeš ti popiti? Meni treba nešto ubojito. Kako ti se čini ovo mjesto? Fora
je, zar ne? Što ću ja popiti? Votku - da, popit ću Orca Punch. Gdje je nestala ona
djevojka?“
„Upravo si joj rekla da se tornja“, rekao je Strike.
„Sranje, jesam li bila nepristojna? Jesam? Imala sam grozno poslijepodne...
imamo novog zaštitara i frajer je previše nabrijan... umalo je spriječio Lucindu
Richardson da danas poslijepodne uđe u trgovinu. Mislim da ću mu morati dati
šalabahter tko je tko u ovome gradu... oh, evo je“, rekla je Madeline i sad se
nasmiješila konobarici, koja joj je pomalo oprezno uzvratila osmijeh. „Mogu li
dobiti Orca Punch?“
„I jedan Toronto, molim vas“, dodao je Strike, a konobarica mu se
nasmiješila i udaljila se.
„Kakav je bio tvoj dan?“ upitala je Madeline Strikea, ali prije nego što je
stigao odgovoriti, spustila je ruku na njegovo bedro ispod stola. „Mili, nešto te
moram pitati i malo sam zabrinuta zbog toga. Mislim da je najbolje da to odmah
obavim i skinem s dnevnog reda.“
„Očekivao sam da će se to dogoditi“, ozbiljno je rekao Strike. „Ne, neću ti
biti maneken.“
Madeline se štektavo nasmijala.
„Šteta, bio bi fantastičan. To bi bila jebeno dobra reklama; mogla bih ti
staviti tijaru na glavu. Ne, ali smiješno je da si to rekao jer... Slušaj, to je već
bilo planirano, ali brine me tvoja reakcija... Riječ je o Charlotte Campbell.“
„Što s njom?“ Strike je nastojao zvučati nehajno.
Kako je Madeline bila u društvu Charlotteina polubrata one noći kad ju je
Strike upoznao, nije se iznenadio otkrivši da je dobro upućena u njegovu i
Charlotteinu dugu vezu. Bez obzira na to, prije nego što je pristao na drugi
izlazak s njom, potrudio se utvrditi točan stupanj njezina prijateljstva sa svojom
bivšom zaručnicom i bio je zadovoljan kad je doznao da se samo površno
poznaju, da joj Madeline iznajmljuje svoj nakit i ponekad naleti na nju na
promocijama i domjencima na kakve njezine klijentice redovito odlaze.
„Još prošle godine pristala je biti jedno od lica moje nove kolekcije“, rekla
je Madeline, pozorno promatrajući Strikeovu reakciju. „Nisam znala kako bih ti
to rekla. Imam četiri žene, Alice de Bock, Siobhan Vickery, Constance
Cartwright...“
Nijedno od tih imena Strikeu ništa nije značilo i činilo se da je Madeline to
shvatila po izrazu njegova lica.
„Dakle, sve su one pomalo... Alice je ona manekenka koja je nagrabusila
zbog krađe u trgovini, a Siobhan je bila u vezi s Evanom Duffieldom dok je on
još bio u braku... Kolekciju sam nazvala Zloglasna, pa sam željela žene koju su,
znaš... recimo da su poznate tračerskim kolumnama. Mislila sam uzeti Gigi
Cazenove“, najednom se uozbiljila. „Onu siroticu koja se...“
71
Knjige.Club Books
„Objesila na Staru godinu“, rekao je Strike. Otad se upoznao s tom pričom.

Glazba te dvadesettrogodišnje pop-pjevačice nije bila nešto što bi Strike ikad
svojevoljno slušao, a novinske fotografije njezina uska lica krupnih očiju
podsjetile su ga na preplašeno lane. Šest mjeseci prije svoje smrti bila je
glasnogovornica jedne organizacije za zaštitu okoliša.
„Točno. Bila je žrtva groznog napada na društvenim mrežama, za koji se
ispostavilo da je posve neutemeljen, i mislila sam da bi svim svojim
klevetnicima pokazala srednji prst da je jedno od lica moje kampanje, ali...
Uglavnom, Charlotte je pristala zamijeniti je i sljedećeg tjedna trebale bismo
snimiti fotografije. Ali ako ti to ne želiš, mogla bih je...“
„Ne budi glupa“, rekao je Strike. „To je tvoj posao - doslovce. Nije me
briga. To sa mnom nema nikakve veze.“
Ta vijest nije ga oduševila, ali ni iznenadila. Otkad ju je poznavao, Charlotte
je povremeno radila kao manekenka i pisala za Vogue i Tatler, što su bile
uobičajene sporedne zanimacije ljepotica iz visokog društva, koje nisu morale
zarađivati za život.
„Stvarno to misliš? Ozbiljno? Jer bila bi jebeno sjajna i njih četiri zajedno
sigurno bi privukle veliku pažnju. Stavit ću joj štemersku pseću ogrlicu s
nebrušenim smaragdima.“
„Pseću ogrlicu?“ ponovio je Strike.
„Usku, tešku ogrlicu pripijenu uz vrat“, objasnila je Madeline pa mu se
ponovno nasmijala i nagnula se prema njemu da ga poljubi. „Gospode, presretna
sam što te nakit nimalo ne zanima. Ne možeš zamisliti koliko je to ugodna
promjena.“
„Zar većinu muškaraca zanima nakit?“
„Iznenadio bi se... odnosno, ne znam mare li doista za nakit, ali često su jako
zainteresirani za dizajn i vrijednost dragulja ili imaju mišljenja... dozlogrdili su
mi muškarci koji mi daju svoja mišljenja... ili su mi se možda samo smučili
odvjetnici. Što se dogodilo konobarici? Čeznem za pićem...“
Kako je Strike očekivao, s pola Orca Puncha u želucu Madeline se počela
opuštati. Jazz-kvartet izašao je na malu pozornicu, a njezina ruka ostala je na
njegovu desnom bedru dok su vikali jedno drugom na uho.
„Jesi li mi rekao kakav je bio tvoj dan?“ upitala ga je Madeline kad im je
stiglo drugo piće.
„Nisam“, odgovorio je Strike, „ali bio je u redu.“
Madeline nije bila sretna što Strike s njom ne dijeli pojedinosti slučajeva na
kojima je radio. Šalili su se da on istražuje londonskog gradonačelnika Borisa
Johnsona i možda bi Strike izmislio neki zabavni, fiktivni zločin u kojem ga je
uhvatio, da uz tako glasan saksofon ni e mislio da u plućima nema dovoljno
snage i za kakvu priču. Ali kad su glazbenici konačno uzeli stanku i pljesak je
utihnuo, upitao je:
72
Knjige.Club Books
„Jesi li ikad čula za Srce crno kao tinta?“

„Za što? Oh, čekaj, misliš na onaj čudni crtić?“
„Da. Je li ti poznat?“
„Ne baš, ali Henry ga je neko vrijeme gledao. Jedan od likova zove se Dred
ili Dreg, zar ne?“
„Ne znam“, odgovorio je Strike. „Danas sam prvi put čuo za njega.“
„Henry je volio tog Drega. Ali zar nisu nogirali tipa koji mu je davao glas?
Sjećam se da su Henry i njegovi prijatelji razgovarali o tome. Nakon toga Henry
je izgubio zanimanje. Iskreno, meni cijeli taj YouTube nema previše smisla. Na
njemu se ne prodaje nakit.“
„Gdje se najbolje prodaje nakit?“
„Na Instagramu“, bez razmišljanja je odgovorila Madeline. „Nisi vidio moju
stranicu na Instagramu? A tvrdiš da si mi dečko...“
Izvadila je iPhone iz torbice i približila ga Strikeovu licu da mu pokaže
svoju stranicu, nestrpljivo lupkajući stopalom u čizmi jer je Wi-Fi bio spor.
„Evo“, pokazala mu je.
Strike je polako pregledao fotografije divnih žena ukrašenih Madelineinim
nakitom, koje su se izmjenjivale s umjetničkim fotografijama Londona i velikim
brojem Madelineinih fotografija s njezinim naušnicama na ušima i ogrlicama
oko vrata. „Sad bismo trebali snimiti selfie, da ga stavim na stranicu“, rekla je
uzevši od njega svoj iPhone i uključivši kameru.
„Privatni istražitelji ne objavljuju svoje fotke na Instagramu“, rekao je Strike
i nagonski podigao krupnu, dlakavu crnu nadlakticu ispred objektiva.
„Da, pretpostavljam da ih ne objavljuju“, iznenadila se ona. „Šteta. Jer
večeras oboje izgledamo seksi.“
Gurnula je mobitel natrag u torbicu.
„Moći ćeš objaviti moju fotku tek kad mi staviš onu tijaru na glavu“, rekao
je Strike, a ona se nasmijala.
„Jesi li za još jedno piće ili da krenemo kući?“ nagnula se prema njemu i
poškakljala mu uho svojim toplim dahom.
„Kući“, odlučio je Strike i ispio pivo. „Sutra rano ujutro moram biti na Trgu
Sloane.“
„Stvarno? Što Boris radi na Trgu Sloane?“
„Uobičajeno. Krade ratkape, pljačka starice“, odgovorio je Strike. „Ali
prokletnik je lukav i još uvijek ga nisam uspio uhvatiti na djelu.“
Madeline se nasmijala, a Strike je podigao ruku da im donesu račun.
73
Knjige.Club Books
The pale queen’s honour!

A low laugh scathing and sereing
A mumbling as made by the dead in the tombs...16
Jean Ingelow
The Sleep of Sigismund
Razgovori unutar igre sedmero od

osmero moderatora Drekove igre
<12. veljače 2015. 09:22>
>
>
>
Anomija: Danas je mirno
>
>
Vilepechora: Da.
Brojevi su pali
<novi privatni
u posljednja dva tjedna.
kanal otvoren>
>
<12. veljače 2015. 09:24>
>
> <Hartella poziva LordDreka,
> Vilepechoru, Fiendyjal,
> Worm28 i Paperwhite>
> Hartella: škvadro?
> >
16
Čast blijede kraljice! Tih smijeh što ranjava i prži, gunđanje mrtvih u grobovima. (Nap.
prev.)
74
Knjige.Club Books
> <Vilepechora prihvaća poziv>

> <LordDrek prihvaća poziv>
> <Worm28 prihvaća poziv>
Anomija: Otkud ova nenadana Worm28: jesi li se čula s Joshem?
navala moderatora? Hartella: Pričekajmo ostale.
> >
Vilepechora: ne znam <Paperwhite prihvaća poziv>
> <Fiendyl prihvaća poziv>
> >
Anomija: ako ona pizda Fiendyl: što se dogodilo?
Harty292 nastavi ovako, Hartella: upravo sam dobila
zabranit ću mu pristup poruku od Josha. Danas
Vilepechora: što radi? poslijepodne naći će se s
Anomija: krši pravilo 14. Ledwellovom. Ona još uvijek sve
Pokušava saznati godine i poriče, pa će joj pokazati dokaze.
lokacije cura. Šupak. Fiendyl: vau
> Worm28: OMFG
> Vilepechora: JBNO SUPER!
> LordDrek: iz tog se neće moći i
> zvući muljanjem
Anomija: okej, sad mi je Paperwhite: gdje će se naći?
dosta, zabranjujem mu pristup. Hartella: sorry, ne mogu reći
Vilepechora: budeš li Paperwhite: zato što ne znaš ili?
Zabranjivao ljudima pristup, Hartella: zato što Josh ima
brojevi nam se neće povećati povjerenja u mene da neću reći.
> Worm28: hoće li s njima
> biti avokat ?
> Vilepechora: koji je kurac avokat?
> LordDrek: umrijet ću od smijeha
> Fiendyl: odjebi, disleksična je
> Hartella: ne, Worm, bit će
> samo njih dvoje
> Vilepechora: Ona je nadrkana
> na moderatorskom kanalu jer
> su brojevi u posljednje vrijeme pali.
> Kad joj Blay pokaže naš dosje,
> totalno će popizditi hahaha
> Paperwhite: zašto nam ne
Anomija: Moram ići. možeš reći gdje će se naći?
75
Knjige.Club Books
Možeš li ti preuzeti? Hartella: maloprije sam objasnila,

Vilepechora: sorry, stari, imam Josh ima povjerenja u mene da
poslovni sastanak nikom neću reći.
Vilepechora: neka te Hartella: očito ne želi da ih ometaju
Morehouse zamijeni lovci na autograme.
Anomija: ne može, radi Paperwhite: ffs neću otići po
> autogram, kilometrima sam daleko
> od Londona, samo me zanimalo
> Paperwhite: Iako je zapravo očito
> gdje će se naći
> Hartella: Paperwhite, ozbiljno, ako
> se fanovi pojave ondje, Josh mi više
> nikad neće vjerovati
Anomija: moram Paperwhite: upravo sam ti rekla da
nešto obaviti se ne mogu pojaviti čak ni da
Anomija: brzo se vraćam želim, kilometrima sam daleko.
<Anomija je napustio/la kanal> Hartella: Josh mi vjeruje, okej?
> Paperwhite: ffs, Hartella,
> shvatili smo. Josh Blay ima
> tvoj broj telefona. Daj se saberi.
> Paperwhite: moram ići
> <Paperwhite je napustio/la kanal>
> Hartella: Koji joj je?
> Fiendyl: Naviknuta je biti
> Anomijina i Morehouseova
> miljenica. Ne sviđa joj se što si
> sad ti u centru pažnje
> LordDrek: Znao sam da se
> Morehouseu sviđa, ali Anomiji?
> Fiendyl: ne znam sto posto,
> ali zar niste primijetili da njoj
> gleda kroz prste više nego
> ikom drugom?
> Vilepechora: pogodite tko se odjavio
> s kanala moderatora jer mora
> nešto obaviti?
> Hartella: Eto, sve je jasno. Kao
> da nam je trebao dodatni dokaz.
> LordDrek: Sigurno se želi
76
Knjige.Club Books
> malo upristojiti prije nego što se

> nađe s njim.
> Hartella: lol
> LordDrek: Hartella, ti si
> naša kraljica
> Hartella: *crveni se*
> LordDrek: Blay bi na taj sastanak
> trebao otići naoružan. Počinjem
> misliti da je psihotična
> Vilepechora: može li mi
<Worm28 se pridružio/la kanalu> netko od vas pomoći na
Vilepechora: hvala moderatorskom kanalu?
> Worm28: ja ću
> >
> Hartella: kad se ovo pročuje,
> fanovi će poludjeti
> LordDrek: da. hoće li ti JB
Vilepechora: mislim da uskoro javiti kako je prošlo?
neće biti važno ako malo Hartella: rekao je da hoće.
olabavimo, lol LordDrek: jebemu, ovo je
kao Badnjak
77
Knjige.Club Books
10
The ground is hollow in the path of mirth...17
Felicia Hernans
The Festal Hour
ljedeći sastanak svih djelatnika agencije održao se drugog petka u veljači.

S Danje bio mračan i vlažan. Pljusak je udarao o prozorska stakla i na
umjetnom svjetlu u uredu svi osim Deva izgledali su nezdravo blijedo.
„U redu“, rekao je Strike, koji je u međuvremenu riješio nekoliko sitnica i
administrativnih pojedinosti koje je još trebalo riješiti, „počet ćemo s Kopcem.
Kako znate, mislili smo da je previše pametan da se mota oko Dugonogine
škole, ali to se promijenilo jučer u vrijeme ručka. Midge?“
Midge je prihvatila kutiju keksa koju joj je Barclay pružio pa je proslijedila
Strikeu, ne uzevši nijedan. „Da, u pola jedan došao je u svom BMW-u, spuštena
prozora, i gledao cure koje izlaze iz škole na ručak. Snimila sam fotke... Pat ih je
isprintala...“
Pat je gurnula e-cigaretu među zube, otvorila fascikl na svom krilu i dodala
im snop fotografija.
„... i kao što vidite, umjesto da je zaustavi pred frendicama, poslao joj je
SMS. Kad su frendice nestale iz vidokruga, mala se vratila i ušla u njegov
automobil. Bojala sam se da će je nekamo odvesti, ali samo je skrenuo iza ugla
da ih nitko ne vidi.“
Fotografije su stigle do Robin. Promotrila ih je jednu po jednu. Na
posljednjoj, snimljenoj kroz prednje staklo BMW-a, Kobac, zgodan muškarac
od četrdesetak godina s grivom zagasitoplave kose i privlačno nakrivljenim
osmijehom, ljubio je nadlanicu sedamnaestogodisnjakinje na suvozačkom
sjedalu.
„Ruku joj je poljubio netom prije nego što je zazvonilo školsko zvono“,
objasnila je Midge. „Odmah je pogledala na mobitel, shvatila da se mora vratiti
na nastavu i otrčala u školu. On se odvezao. Nije se vratio po nju; kući je otišla
autobusom kao inače.“
17
Plitka je staza kojom radost prolazi… (Nap. prev.)
78
Knjige.Club Books
„Ali u međuvremenu su se dogodile neke stvari“, rekao je Strike. „Kad mi je

Midge poslala fotografije, odmah sam ih proslijedio majci, koja me jutros
nazvala. Suočila se s Dugonogom, rekavši joj da ju je majka jedne njezine
prijateljice primijetila kako ulazi u Kopčev automobil. Dugonoga je tvrdila da je
slučajno prolazio pokraj škole i mahnuo joj. Majka je zahtijevala da joj pokaže
svoj mobitel. Dugonoga je odbila. Svađa se pretvorila u tučnjavu.“
„O, ne“, zastenjala je Robin.
„Dugonoga je uspjela sačuvati mobitel od majčinih kandži, pa ga je majka,
koja plaća račun, dala zaključati i izbrisati sve podatke s njega.“
„Dobar potez“, uglas su rekli Barclay i Midge, ali Dev je odmahnuo glavom.
„On će to iskoristiti i kupiti joj novi mobitel. Postati negativka najgore je što
ta žena sad može učiniti.“
„Slažem se“, rekao je Strike. „Klijentica već paničari i strahuje što će se
dogoditi kad ponovno ode u inozemstvo. Dugonoga će biti kod školske
prijateljice s čijom je obitelji dočekala Novu godinu u Annabel’su, a kako sam
ih vidio, ne bih rekao da su strogi roditelji. Uglavnom, majka i kći trenutačno se
voze u Hereford na proslavu bakina devedesetog rođendana.“
„Atmosfera u tom automobilu sigurno je fenomenalna“, zamijetio je Dev.
„Poanta je da nastavljamo raditi na Kopcu, iako mi želudac govori da
klijentici nećemo moći dati ono što želi“, nastavio je Strike. „Kći joj je dovoljno
stara da može pristati na seks. Kopčevo ponašanje možda je nemoralno, ali nije
nezakonito. Da se razumijemo, bude li se i dalje muvao oko škole, možda ćemo
imati nekog štofa.“
„Previše je lukav da bi to redovito radio“, rekao je Dev.
„Bejzbolska palica po jajima mogla bi ga dovesti u red“, predložio je
Barclay.
„Moramo dokazati djevojci da je on zapravo ljigavac“, rekla je Robin.
„Time bi cijela ta stvar završila. Problem je u tome što ona trenutačno misli da je
vitez na bijelom konju.“
„Misli li to stvarno ili joj je samo zabavno i uzbudljivo ukrasti majčina
dečka?“ glasno se zapitala Midge.
„Možda oboje“, predložila je Robin.
„Slažem se“, suglasio se Strike. „Psihološki gledano, ogaditi ga maloj jedini
je siguran način da ta priča završi, ali ako ga stavimo pod nadzor od nula do
dvadeset četiri, računi će se udvostručiti, a klijentica neće pristati na to. Misli da
to može prekinuti vikom i prijetnjama i njemu i svojoj kćeri.“
„Na televiziji ostavlja dojam znatno pametnije žene“, zamijetio je Dev kroz
kekse u ustima.
79
Knjige.Club Books
„Nitko nije pametan sa svojom obitelji“, rekao je Barclay. „Moja se žena

možda nikad ne bi udala za mene da joj majka nije neprestano kvocala da joj u
životu ne treba bezvrijedni vojničić.“
„Zar nisi svojoj punici nedavno obojio kuhinju?“ upitala je Robin.
„Jesam. I umalo mi je zahvalila“, odgovorio je Barclay. „Bio je to čarobni
trenutak.“
Robin i Dev nasmijali su se mrku izrazu njegova lica.
„Ovog vikenda nemamo puno posla“, zamišljeno je rekao Strike, trljajući
bradu koja je već izgledala prljavo od dlačica koje su izbile na njoj, iako se
obrijao tog jutra. „Možda ne bi bilo loše vidjeti što Kobac radi kad mala nije u
blizini. Tko želi prekovremene?“
„Ja ću“, ponudio se Dev prije nego što je itko drugi stigao progovoriti.
„Treba mi lova. Upravo sam saznao da je moja gospođa ponovno t rudna“,
pojasnio je i svi su mu čestitali.
„U redu, dogovoreno“, složio se Strike. „Imaš njegovu adresu. Dobro će
nam doći sve što će ga u očima jedne školarke učiniti manjim vitezom. A sad
prijeđimo na Dugoprstića. Sutra u vrijeme ručka trebao bi se vratiti s Maldiva,
što znači da ga od njegova dolaska na Heathrow u dvanaest i četrdeset pratimo
kao inače. A u ponedjeljak imam sastanak s onim izumiteljem lude frizure koji
ima problem s patentom. Javit ću vam kako je prošlo. Odgovara li svima
raspored do kraja mjeseca? Pat već radi prijedlog za ožujak, pa razgovarajte s
njom ako imate...“
„Može li se netko u nedjelju zamijeniti sa mnom?“ upitala je Robin. „Prema
rasporedu bih trebala pratiti Dugoprstića. Ne bih to tražila, ali nudi mi se prilika
da pogledam jedan stan koji stvarno želim vidjeti. Pokazuju ga samo
nedjeljom.“
„Nema problema“, rekao je Strike. „Ja ću odraditi tvoju nedjelju, ako ti
možeš preuzeti moj ponedjeljak.“
Zamjena je dogovorena i razgovor se pretvorio u opušteno čavrljanje, pa je
Robin izvadila mobitel napisati elektroničku poruku agentici za prodaju
nekretnina.
Dok je tipkala, na zaslonu se pojavila obavijest BBC Newsa. Krajičkom oka
Robin je primijetila da se spominju žrtve napada nožem i uklonila obavijest sa
zaslona. Napada nožem u Londonu bilo je previše da bi ih sve mogla pratiti;
dvadeset centimetara duga brazgotina na njezinoj nadlaktici, još uvijek
izbočena, blijedoružičasta i sjajna, i samoj joj je ostala trajan podsjetnik na jedan
takav događaj.
Ostatak ekipe spremao je stolice ili ih vraćao na njihova uobičajena mjesta.
Kiša je još uvijek udarala o prozore ureda. Kad je Robin poslala svoju
elektroničku poruku, na zaslonu njezina mobitela pojavila se nova BBC-jeva
obavijest. Ledwellova i Blay nađeni na groblju Highgate.
80
Knjige.Club Books
Nekoliko sekundi samo je netremice promatrala zaslon, a onda jagodicom

prsta otvorila obavijest. Netko ju je pozdravio na odlasku, ali nije odgovorila, jer
je čekala da se učita cijeli članak o napadu nožem na groblju Highgate. Staklena
vrata ureda otvorila su se i zatvorila.
Midge i Barclay otišli su razgovarajući, zvuk njihovih koraka udaljio se niz
metalne stube.
Žrtve napada nožem na groblju Highgate bili

su autori kultnog crtanog serijala
Scotland Yard objavio je da su žrtve sinoćnjeg dvostrukog napada nožem na

groblju Highgate Edie Ledwell (30) i Josh Blay (25), tvorci Netflixove
animirane uspješnice Srce crno kao tinta, čija je radnja smještena na to isto
londonsko groblje.
Mrtvo tijelo Edie Ledwell našao je jedan grobljanski radnik. Blay je
preživio napad i odvezen je u bolnicu Whittington, u kojoj je još uvijek u
kritičnu stanju.
Policija apelira na sve koji su 12. veljače između 16 i 18 sati primijetili
neko neobično ponašanje ili aktivnost u blizini tog groblja da nazovu broj
naveden ispod ovog teksta. Opis napadača nije objavljen.
Upoznavši se u Umjetničkom kolektivu North Grove, Ledwellova i Blay
stvorili su animirani serijal koji je postao nenadani hit...
Kroz glasno bubnjanje krvi u ušima, Robin je čula da joj se netko obraća.
Podignula je pogled.
„Što se dogodilo?“ oštro je upitao Strike, jer sva je krv nestala iz njezina
lica.
„Ona djevojka... žena... koja je željela da istražimo njezina zlostavljača na
internetu? Ubijena je.“
81
Knjige.Club Books
11
But should the play

Prove piercing earnest,
Should the glee glaze
In death’s stiff stare,
Would not the fun
Look too expensive?
Would not the jest
Have crawled too far?18
Emily Dickinson
LV
Razgovori unutar igre svih osmero moderatora Drekove igre
<13. veljače
2015. 17:34>
Worm28: Hartella ?
Worm28: vidim
da si ovdje
Worm28: halo ?
Worm28: neka netko
nešto kaže
Worm28: molmi vas >
>
<Morehouse se
pridružio/la kanalu>
Worm28: Morhuse, <novi privatni
18
Ali pokaže li se igra bolno ozbiljnom, zaiskri li radost u hladnu pogledu smrti, neće li se
zabava doimati previše rastrošnom? Neće li šala otići predaleko? (Nap. prev.)
82
Knjige.Club Books
hvala bogu, jesi kanal otvoren>

li vidio ?
<13. veljače
Morehouse: jesam 2015. 17:35>
Worm28: ne mogu <Morehouse poziva
Worm28: to ne može Paperwhite>
biti istina zar ne ? Morehouse:
Worm28: bože, ne mogu Paperwhite?
prestati plakati
>
Worm28: to ne može > <novi privatni
biti istina > kanal otvoren>
Morehouse: > <13. veljače
mislim da je >
> 2015. 17:36>
Morehouse: da nisu
> <Vilepechora poziva
sigurni, ne bi
> LordDreka>
objavili imena >
Worm28: gospode bože Vilepechora: C, jesi
>
<Fiendyl se > li ovdje?
pridružio/la kanalu> > <LordDrek
Fiendyl: jeste li čuli? > prihvaća poziv>
Worm28: čuli smo >
LordDrek: buraz,
> <Paperwhite
ovo je jbno
> prihvaća poziv>
Vilepechora:
Fiendyl: zna li Paperwhite: Hej hahahahaha
netko nešto? Mouse, oprosti, >
Morehouse: ne u busu sam. Doma LordDrek: JEEEBENO
Fiendyl: tresem se sam za 20 min. Vilepechora: da
Worm28: a ja ne Morehouse: Sjediš li? ne povjeruješ
prestajem plakati Paperwhite: Da, >
Fiendyl: mislite li u busu sam! LordDrek: hajdemo
da je to učinio Blay? Morehouse: Nisi na moderatorski kanal,
Worm28: što ? ? vidjela vijest? da vidimo reakcije
Fiendyl: mislite Paperwhite: <Vilepechora je
li da je najprije Koju vijest? napustio/la kanal>
ubo nju pa sebe? Morehouse: Netko je <LordDrek je
Worm28: zašto ubio Ledwellovu napustio/la kanal>
to govoriš ? > <privatni kanal
Fiendyl: pogledajte > zatvoren>
Twitter, kažu da se Paperwhite: Molim?
to dogodilo Morehouse: Jučer
ju je izbo na
83
Knjige.Club Books
<Vilepechora se groblju H. I Blaya.

pridružio/la kanalu> On je u bolnici u
<LordDrek se kritičnom stanju.
pridružio/la kanalu> >
LordDrek: svi ste čuli? >
Worm28: da >
Fiendyl: da >
LordDrek: sranje Paperwhite:
LordDrek: jbna tragedija Morehouse, ako je to
šala, nije smiješna
Vilepechora: ja znam na
koga bih se kladio. Morehouse: misliš
da bih se šalio s
Fiendyl: ?
nečim takvim?
LordDrek: K** N****
>
Vilepechora: točno. >
Jbna luđakinja. >
LordDrek: da. Uvijek >
sam mislio da je samo >
pitanje vremena kad će
>
zamahnuti nožem.
>
<Anomija se
>
Morehouse:
Anomija: koma
jesi li tu?
>
Paperwhite: jesam
Anomija: svi ste vidjeli? >
Anomija: koma Paperwhite: upravo
> sam vidjela na
> internetu <novi privatni
> > kanal otvoren>
Anomija: jeste li > <13. veljače
svi zanijemjeli ili š Paperwhite: mislim da 2015. 17:47>
to vam je? ću povratiti <Hartella poziva
Fiendyl: ne, samo Morehouse: znam LordDreka i
smo šokirani Morehouse: kog su Vilepechoru>
Worm28: ne mogu vraga radili zajedno Hartella: Drek,
prestati plakati na groblju? razgovaraj sa mnom
> Morehouse: čuo sam >
Worm28: na Twitteru da ne razgovaraju >
govore da su >
Paperwhite: od koga si to
84
Knjige.Club Books
fanovi krivi čuo? Hartella: Vile, jesi

Fiendyl: zašto bi oni Morehouse: od Anomije li ovdje?
bili krivi? > <LordDrek
Worm28: misle da > prihvaća poziv>
je to možda učinio Paperwhite: Mouse, <Vilepechora
moram ti nešto reći prihvaća poziv>
netko od njih
Morehouse: što? LordDrek: kako si,
>
Paperwhite: LordDrek i dušo?
>
Vilepechora su mislili da
> Hartella: jeste li čuli
je Ledwellova Anomija
> što se dogodilo?
Morehouse: wtf?
> LordDrek: da
Paperwhite: sakupili su
Fiendyl: možda je Vilepechora: koma
cijeli dosje dokaza
bilo slučajno >
Morehouse: kad je
Fiendyl: u pokušaju >
to bilo?
pljačke Hartella: strašno se
Paperwhite: prije
Fiendyl: ili ih je napao nekoliko tjedana bojim
neki psihički bolesnik LordDrek: ?
Paperwhite: ja im nisam
Worm28: kako to povjerovala ali neki jesu Hartella: na Twitteru
možeš reći Paperwhite: i Hartella se govore da je Blay to
Worm28: misliš da bih ponudila odnijeti učinio
ja mogla nekog ubiti ? taj dosje Blayu Vilepechora: ako je,
Fiendyl: nisam mislio pretjerao je
Paperwhite: a Blay je
na depresivce povjerovao i zato se LordDrek: na vijestima
<Worm28 je našao s Ledwellovom, su rekli da je u
napustio/ la kanal> kako bi joj rekao da zna kritičnom stanju
Fiendyl: sranje da je ona Anomija Hartella: ja sam ga
Anomija: lol > nagovorila da se
> Morehouse: zašto mi nađe s njom
> nisi rekla? LordDrek: i?
> Paperwhite: rekli su mi Hartella: znala sam
> da ti ne kažem jer si da će se naći na groblju
> i ti u toj varci Hartella: rekao mi je
> Morehouse: maloprije u SMS-u
> si rekla da im Hartella: naći će poruku
na njegovom mobitelu
> nisi povjerovala
LordDrek: i? imaš
> Paperwhite: nisam znala
što bih mislila li alibi?
>
Paperwhite: žao mi je Hartella: zašto me to
Anomija: brojevi su pitaš? Zašto bih, zaboga,
nam skočili što ti nisam rekla,
željela da njih dvoje
85
Knjige.Club Books
Fiendyl: ti to ozbiljno? ali dokazi su bili umru?

Fiendyl: danas su jako uvjerljivi, a LordDrek: nikad nisam
ti važni brojevi? uvjerljivi su bili rekao da želiš. Samo
Anomija: samo i Drek i Vile sam te pokušao umiriti
iznosim činjenicu > Hartella: bila sam
<Fiendyl je > kod sestre
napustio kanal> > LordDrek: onda
> > nemaš razloga za brigu
> > Hartella: nemam
Anomija: Hartella, > Hartella: znam
zašto šutiš? Paperwhite: oprosti, ali >
> ja zapravo ne znam Hartella: Anomija je na
tko si, zar ne? moderatorskom kanalu
>
Paperwhite: ni fotku LordDrek: da, vidim
>
mi ne želiš poslati Vilepechora: sranje
>
> LordDrek: stvarno
>
Paperwhite: Morehouse, smo mislili da
>
razgovaraj sa mnom je on Ledwellova
>
Morehouse: mogao sam LordDrek: kunem se da
> smo bili uvjereni u to
> ti reći da Ledwellova
nije Anomija Hartella: mislite li da
> bih trebala razgovarati
Paperwhite: rekao si
Hartella: oprosti, samo s policijom i objasniti
mi da se nikad nisi
pokušavam shvatiti im zašto su se njih
našao uživo s njim
što se dogodilo dvoje našli?
Morehouse: ne moram
Hartella: shrvana sam. LordDrek: ti odluči
se naći uživo s njim
Hartella: oprosti, ne Vilepechora: možda
da bih znao tko je,
mogu sad biti ovdje bi bilo bolje da im
to oduvijek znam,
Hartella je sama kažeš prije nego
razgovarali smo
napustio/la kanal> što ti pokucaju na vrata
preko Facetimea
LordDrek: sranje, ovo LordDrek: da, ako u
Paperwhite: umirem
je grozna vijest njegovom mobitelu
od straha
Vilepechora: istina
Morehouse: zašto? nađu poruku da će se
>
Paperwhite: Pogodila njih dvoje naći na groblju,
LordDrek: trenutačno murjaci će sigurno htjeti
sam gdje će se
imamo strašnu navalu razgovarati s tobom
Blay i Ledwellova >
Anomija: znam
naći. Rekla sam ostalima >
Vilepechora: ima smisla
da je to posve očito.
Vilepechora: ljudima >
Morehouse: I?
treba kontakt Hartella: da
86
Knjige.Club Books
> Paperwhite: Hartella Hartella: moram

> je mislila da ću otići razmisliti što ću
> onamo po autogram i kako ću
> > LordDrek: shvaćam
> Paperwhite: Morehouse, LordDrek: čuvaj se xxx
> znam da si ljut, ali Hartella: xxx
Anomija: Harty292 se razgovaraj sa mnom <Hartella je
vratio, mislio sam Morehouse: bojiš se napustio/la kanal>
da smo toj pizdi da će te sumnjičiti Vilepechora: lolololol
trajno zabranili ulaz za napad? LordDrek: glupi femoid
LordDrek: odmah ću Paperwhite: voljela bih LordDrek: moderatorski
ga izbaciti da nisam rekla da kanal, da zakuhamo još
Vilepechora: Paperwhite, znam gdje će se naći malo sranja
koja je tvoja teorija? Paperwhite: ali mislila >
Vilepechora: tješite li sam da je to svima očito >
se ti i Morehouse na Morehouse: nemaš se >
nekom drugom kanalu? zašto brinuti, ti živiš 500 >
> kilometara daleko od >
groblja Highgate
> >
>
> >
Paperwhite: kako
> >
znaš gdje živim?
> >
Morehouse: ne znam, to
> >
je samo stilska figura
LordDrek: nikad nismo >
imali ovako puno igrača >
>
Vilepechora: ostane >
>
li tako, ovo će nam Paperwhite: 500
kilometara nije stilska >
biti najbolja noć ikad figura >
> Morehouse: samo >
> sam htio reći da ne >
> zvučiš kao da >
> poznaješ London LordDrek: Kladio
> Morehouse: pa sam bih se u 500 funti
> pretpostavio da ne da Paperwhite
> živiš u njemu govori Morehouseu
> Paperwhite: i slučajno o našem dosjeu
> si izabrao 500 kilometara Vilepechora: hahaha
> Paperwhite: nikad nismo >
> razgovarali o Londonu >
87
Knjige.Club Books
> Morehouse: rekla si mi >

> da nikad nisi bila >
> na groblju Highgate >
> Paperwhite: nisam, >
Morehouse: Anomijo, ali kladim se da ni >
trebali bismo zatvoriti gomila Londonaca >
igru nekoliko dana nikad nije bila ondje >
Morehouse: u znak > >
poštovanja Paperwhite: ti znaš >
Anomija: ne dolazi tko sam >
u obzir Morehouse: ne znam, >
Anomija: sad je kako bih mogao znati? >
trenutak da svima Paperwhite: poslala >
pokažemo da fanovi sam ti fotke >
žele Drekovu igru Morehouse: jesi, ali to LordDrek: pogledaj
> ne znači da znam tko si što se događa
> Paperwhite: dakle, u Libanonskom krugu
Anomija: da posve je u redu da ti Vilepechora: zašto?
pokažemo snagu mene stalkaš na LordDrek: samo
Morehouse: koji ti internetu, a ja ne smijem pogledaj, jbno je
je vrag? znati ni kako izgledaš? Smiješno
Morehouse: Morehouse: ne >
Ledwellova je mrtva, stalkam te >
a Blay bi još uvijek > >
mogao umrijeti > >
Morehouse: ispast Paperwhite: ne Vilepechora: hahahaha
ćemo govna ako to vjerujem ti LordDrek: jbno
zanemarimo i <Paperwhite je fenomenalno, zar ne
ostavimo igru napustio/la kanal>
otvorenom >
<Morehouse je >
Anomija: da je ona napustio/la kanal>
ikad bila uključena u >
<privatni kanal
igru ili je odobravala, >
zatvoren>
zatvorio bih pristup na >
nekoliko dana >
Anomija: ali mrzila >
ju je, pa igra ostaje >
otvorena >
LordDrek: da, >
>
88
Knjige.Club Books
Morehouse, fanovi se >

ovdje međusobno >
tješe >
Vilepechora: slažem >
se, slijevaju se ovamo >
da oplakuju
>
Morehouse: ne serite >
Morehouse: >
pogledajte >
Libanonski krug >
LordDrek: zašto, što Vilepechora: hahaha,
se događa? Morehouse je primijetio
Morehouse: imaju >
jbni tulum >
Morehouse: slave >
njezinu smrt >
Vilepechora: ne slažem >
se s tobom >
Morehouse: slave >
Morehouse: a ni vas >
trojica ne činite se >
posebno tužnima >
<Morehouse je >
napustio/la kanal>
LordDrek: čekaj, je li
Anomija: onda odjebi,
Morehouse <?
smeđi gnome
Vilepechora: tako zvuči
Vilepechora: lol
LordDrek: vrijedi
LordDrek: lol
> znati
Anomija: da čujem, koji Vilepechora: želiš li se
je od vas dvojice ubo pridružiti tulumu?
Blaya, a koji Ledwellovu? LordDrek: ne
> LordDrek: trebali
Vilepechora: lol, mislili bismo razgovarati s
smo da si ih ti oboje sredio dečkima
Anomija: jesam Vilepechora: BURAZ,
Anomija: samo vas RASTURILI SMO!!!
provjeravam :)
89
Knjige.Club Books
12
I, who should have known,

Forereckoned mischief!19
Elizabeth Barrett Browning

Aurora Leigh
astanak ekipe završio je prije više od sata. Kiša se još uvijek slijevala na
S Ulicu Denmark. Nebo iza uredskih prozora bilo je olujno mračno i odrazi
Strikea i Robin, jedine dvije osobe koje su ostale u uredu, izgledali su sablasno
na staklu.
Pat se zadržala duže nego inače, ne zato što je posebno željela upoznati
istražitelja iz Odjela za kriminalističke istrage koji je obećao Robin da će brzo
doći, nego zato što je naizgled mislila da je Strike nedovoljno pažljiv prema
svojoj partnerici.
„Još uvijek je blijeda“, rekla je Strikeu izašavši iz unutarnjeg ureda, u kojem
ga je Robin čula da otkazuje planove za večeru s nepoznatom osobom. „Trebala
bi popiti brendi. Idem kupiti bocu.“
„Pat, ne želim dočekati policajca zaudarajući na alkohol“, usprotivila se
Robin prije nego što je Strike stigao odgovoriti, „a grozno izgledam samo zbog
svjetla u ovom uredu. Dobro sam. Idi kući i uživaj u vikendu!“
Pat je skinula svoj kišobran i torbicu s vješalice uz staklena vrata, još
jednom sumnjičavo pogledala Robin i otišla.
„Što ne valja sa svjetlom u uredu?“ upitao je Strike kad su se vrata zatvorila.
„Svi izgledaju kao da su anemični“, odgovorila je Robin. „A ni ti nisi morao
otkazati planove za večeru. S tim sam se policajcem mogla naći sama.“
„Radije ću ostati. Jesi li za još jednu šalicu čaja?“
„Super. Hvala ti.“
Zapravo joj je bilo drago što nije otišao, jer bila je potresenija nego što je
željela priznati. Kako joj je trebalo nešto čime će se zaokupiti, sklopila je
19
Ja, koja sam trebala znati, predvidjeti zlo! (Nap. prev.)
90
Knjige.Club Books
plastičnu stolicu na kojoj je sjedila na sastanku ekipe, spremila je i smjestila se

na stolicu na okretanje za Patinim radnim stolom, koja je bila znatno udobnija.
„Stavio sam šećera“, rekao je Strike odlažući šalicu pred nju.
„Zaboga, dobro sam.“ Robin je sad bila malo razdražena. „Da se srušim
svaki put kad u Londonu nekog ubodu nožem, pola svog života provela bih u
nesvijesti.“
Strike je sa svojom šalicom sjeo na sofu od umjetne kože i rekao:
„Ubojstvo Ledwellove nije imalo nikakve veze s činjenicom da si je odbila
kao klijenticu. To znaš, zar ne?“
„Da“, odgovorila je Robin i radije otpila gutljaj čaja nego srela njegov
pogled. „Naravno da znam.“
„Nismo mogli prihvatiti njezin slučaj prije svih koji su na listi čekanja.“
„Znam.“
„I čak i ako ju je ubio taj trol kojeg je pokušavala razotkriti“, nastavio je
Strike, „za što moram reći da je krajnje nevjerojatno, ali čak i ako je taj trol
ubojica, u ovako kratkom vremenu nikad ga ne bismo otkrili.“
„Znam“, ponovila je Robin, „ali... ali možda bi Edie Ledwell u svojim
posljednjim tjednima života bila malo sretnija da je mislila kako je poduzela
nešto da riješi... sranje“, ljutito je rekla i okrenula se od Strikea da može obrisati
oči rukavom.
Živa slika Edie Ledwell progurala joj se u misli: razmazana olovka za oči i
tetovirana ruka izgriženih noktiju, prsti koji stežu skupu, tintom zamrljanu torbu
na njezinu krilu. Kiša je bubnjala po prozorima.
Robin je stvarno željela da taj policajac što prije dođe. Željela je znati što se
točno dogodilo.
Portafon je zazvonio. Robin je skočila na noge, ali Strike je već ustao sa
sofe. Kad je pritisnuo dugme, začuli su bestjelesni glas:
„Istražitelj Ryan Murphy, imam sastanak s Robin Ellacott.“
„Odlično, uđite.“ Strike je pritisnuo dugme da otvori ulazna vrata zgrade.
Tad je izašao na hodnik i pogledao niz metalno stubište. Dvoje ljudi penjalo
se stubama prema njihovu uredu. Jedan je bio visok muškarac, druga sitna žena
crne kose. Oboje su bili u civilnoj odjeći.
„Ryan Murphy“, predstavio se policajac, zgodan bijelac valovite svijetlo
smeđe kose.
„Cormoran Strike“, odgovorio je detektiv rukujući se s njim.
„Ovo je Angela Darwish.“
Crnokosa žena bez riječi je kimnula Strikeu dok su ulazili u ured u kojem je
Robin sad stajala iza Patina stola, spremna rukovati se s njima. Nakon
formalnosti, Strike je ponovno izvadio sklopive plastične stolice iz ormara. Kad
91
Knjige.Club Books
su svi sjeli i odbili ponuđeni čaj i kavu, Ryan Murphy zamolio je Robin da im
kaže što se točno dogodilo između nje i Edie Ledwell kad je animatorica došla u
njihovu agenciju.
Strike je nijemo slušao Robininu priču i pio čaj. Osjećao je određeni ponos
zbog njezine moći zapažanja i metodičnosti s kojom je opisala taj kratki susret.
Murphy je zapisivao bilješke i povremeno postavljao pitanja. Darwisheva, za
koju je Strike procijenio da je starija od četrdeset godina, promatrala je Robin
lagano namrštena čela.
„Kako se piše Anomija?“ upitao je Murphy kad je Robin prvi put spomenula
to ime. Robin mu ga je slovkala.
„Je li to neka igra riječi na anoniman ili?...“
Strike, koji do tog trenutka nije čuo ime internetskog zlostavljača
Ledwellove, otvorio je usta da objasni, ali Darwisheva ga je pretekla.
„Anomija znači nedostatak uobičajenih moralnih ili društvenih mjerila“,
rekla je visokim, jasnim glasom.
„Stvarno?“ iznenadio se Murphy. „Nisam znao. Nastavite“, dodao je
okrenuvši se prema Robin. „Rekli ste da je donijela neki fascikl. Što je bilo u
njemu?“
„Ispisane objave tog Anomije na Twitteru i njezine bilješke. Nisam ih sve
pregledala. Zapravo ih je slučajno ostavila.“
„Ali ih niste?...“
„Nisam. Zamolila sam voditeljicu našeg ureda da joj ih vrati preko njezina
agenta. Mogu provjeriti s Pat je li to učinila.“
„Ja ću to provjeriti“, ponudio se Strike pa ustao i otišao u unutarnji ured, da
ne prekine razgovor. Vrata između dviju prostorija zatvorila su se iza njegovih
leđa.
„Znači, taj Anomija znao je mnogo privatnih stvari iz njezina života?“
upitao je Murphy.
„Da“, potvrdila je Robin. „Prelistala sam fascikl koji je donijela prije nego
što sam ga dala Pat da joj ga vrati. Znao je da joj je jedan rođak dao novac, da se
pokušala ubiti i u koju je bolnicu bila primljena nakon pokušaja samoubojstva.“
Kad je rekla riječ „samoubojstvo“, primijetila je da je Darwisheva brzo
pogledala Murphyja i odmah skrenula pogled. Murphyjev netremičan pogled
ostao je prikovan za Robin, koja je nastavila:
„Anomija je znao i identitet djevojke koja joj je poslužila kao nadahnuće za
jedan od likova u crtanom serijalu. Zato je Edie mislila da zna tko je on.“
„I što je mislila tko je Anomija?“ upitao je Murphy.
„Muškarac po imenu Seb Montgomery.“
92
Knjige.Club Books
Kad je rekla to ime, Robin se učinilo da su se ramena dvoje policajaca jedva

primjetno spustila, a lica objesila. Imala je neobičan osjećaj da je razočarala
Murphyja i Darwishevu.
„Je li vam išta rekla o tom Montgomeryju?“ upitao je Murphy.
„Da, on je animator ili slikar koji je Blayu i njoj pomogao kad su tek počeli
raditi Srce crno kao tinta“, odgovorila je. „Koliko se sjećam, rekla je da su
Montgomery i Blay zajedno pohađali umjetničku školu. Nakon nekoliko epizoda
više im nije bio potreban i rekla je da im je zamjerio što su ga otpustili kad je
crtić počeo dobivati veliku gledanost.“
Vrata su se otvorila i Strike se vratio.
„Imala si pravo“, rekao je Robin, dok je kiša i dalje šibala prozore. „Pat je
taj fascikl poslala agentu Ledwellove. Njegovo ime je Allan Yeoman. Direktor
je agencije za zastupanje AYCA umjetnika, s adresom u West Endu.“
„Super, hvala“, rekao je Murphy i zapisao novu bilješku, dok se Strike
stenjući spuštao natrag na sofu.
„Je li Ledwellova spomenula ikoga drugog kao mogućeg Anomiju?“ upitao
je Murphy.
„Ne, samo Montgomeryja“, odgovorila je Robin.
„Po vašoj procjeni, u kakvom je psihičkom stanju bila tijekom vašeg
sastanka?“
„Bila je jako napeta. Izgledala je kao da se ne brine o sebi. Nokti su joj bili
izgriženi, odjeća zgužvana... na čizmama je trebalo promijeniti potpetice...“
„Primijetili ste da joj na čizmama treba promijeniti potpetice?“ iznenadio se
Murphy. Gornja usna bila mu je deblja od donje, što je davalo određenu
umiljatost njegovu inače koščatu licu. Oči su mu bile boje lješnjaka, iako nisu
bile ni približno upečatljive kao jantarne oči Edie Ledwell.
„Da. Bila je... sva je bila u neobičnim kontrastima. Općenito govoreći, bila
je neuredna i zapuštena, ali imala je jako skupu torbicu i kaput. I modricu od
prsta na vratu.“
„Imala je modricu na vratu?“
„Da. Isprva sam mislila da je prljavština, ali kad sam se približila, vidjela
sam da je modrica. Pitala sam je što joj se dogodilo, a ona je odgovorila da je
nespretna, da je udarila o nešto. Ali to je bila modrica od prstiju, vidjela sam trag
palca. Spomenula je da ima dečka, ali nije mi rekla njegovo ime. Stekla sam
dojam da žive zajedno.“
„Da, živjeli su“, potvrdio je Murphy. „On je nastavnik. Je li vam ičim dala
naslutiti da pokušava pobjeći iz te veze? Je li spomenula nasilje u obitelji?“
„Nije. Činila se posve usredotočenom na ono što joj radi taj Anomija i
činjenicu da Blay misli da iza svega stoji ona, ali ne bih se iznenadila da je imala
i drugih osobnih problema. Izgledala je... recimo to ovako: da sam vidjela na
93
Knjige.Club Books
vijestima da se ubila, to me ne bi iznenadilo koliko me iznenadila vijest da ju je

netko ubio. Sigurni ste da si to nije sama učinila?“
„Da“, odgovorio je Murphy.
„Isto vrijedi i za Blayeve ozljede?“ upitao je Strike.
„Da, ali... shvaćate...“
„Naravno“, odgovorio je Strike i umirujući podigao ruku. Vrijedilo je
pokušati.
„Ta Blayeva optužba da je ona Anomija“, nastavio je Murphy. „Znate li što
ga je navelo na taj zaključak?“
„Koliko se sjećam“, Robin se zagledala u stol nastojeći se sjetiti Ledwellinih
točnih riječi, „rekao je da je čuo da se to priča, ali nije joj želio reći gdje.
Nekoliko puta razgovarali su telefonom i on je stalno ponavljao tu optužbu, a
ona je poricala. A onda joj je u njihovom posljednjem razgovoru rekao da ima
dosje dokaza da je ona Anomija.“
„Doslovni dosje?“ upitao je Murphy. „Fascikl?“
„Ne znam sa sigurnošću, ali ona je naizgled mislila da je tako“, odgovorila
je Robin. „Rekla je da ga je pitala što je u tom dosjeu, ali joj nije želio reći.“
„U redu, nedvojbeno moramo istražiti taj dosje i Anomiju“, rekao je Murphy
gledajući Darwishevu, koja je kimnula. „Razgovarat ćemo i sa Sebom
Montgomeryem. Pretpostavljam da ne znate gdje trenutačno radi?“ upitao je
Robin.
„Ne, žao mi je“, odgovorila je Robin. „Kako nismo mogli prihvatiti slučaj,
nisam tražila podatke o njemu.“
„Nema problema. Ne bi trebalo biti preteško naći ga, ako im je pomogao
animirati taj crtić.“
Darwisheva, koja nije progovorila otkad je objasnila značenje riječi
anomija, sad se nakašljala.
„Još samo dvije stvari“, obratila se Robin, prvi put pritisnuvši vrh svoje
kemijske olovke i otvorivši notes. „Je li Ledwellova spomenula da je taj
Anomija napada zbog njezinih političkih uvjerenja?“
„Ne“, odgovorila je Robin. „Politiku nije spomenula ni jednom riječju. Svi ti
napadi bili su osobni - tvrdio je da je radila kao prostitutka, objavio fotografiju
njezina stana. Usto je dijelio istinite osobne informacije koje je imao o njoj.“
Darwisheva je zapisala kratku bilješku pa podignula pogled i upitala:
„I posve ste sigurni da nikog drugog nije spomenula kao svog mogućeg
progonitelja?“
„Sigurna sam da nije.“
„Je li slučajno spomenula glumca koji je nekoć davao glas Dreku, jednom
od likova u njezinu serijalu?“
94
Knjige.Club Books
„Ne“, namrštila se Robin, „ali rekla je da bi voljela da nikad nisu stvorili taj
lik. Nije objasnila zašto, ako razlog nije taj što u serijalu Drek prisiljava ostale
likove da igraju njegovu igru. Možda je željela reći da Anomija nikad ne bi
kreirao svoju igricu da nije bilo Dreka.“
„Gledali ste taj crtić, zar ne?“ upitao je Murphy.
„Samo jedan kratak dio“, odgovorila je Robin. „Posve je...“
„Bizaran?“
Robin se usiljeno osmjehnula. „Da, moglo bi se reći.“
Darwisheva, koja je zapisala novu kratku bilješku, zatvorila je notes pa
uputila Murphyju pogled koji je jasno govorio da je dobila sve što joj je bilo
potrebno.
„U redu. Bili ste nam od velike pomoći, gospođice Ellacott“, rekao je
Murphy kad su Darwisheva i on ustali. „Dat ću vam svoj broj, u slučaju da se
sjetite još nečeg.“
Pružio joj je posjetnicu. Ruka mu je bila krupna, topla i suha kad je stisnuo
njezinu. Bio je visok kao Strike, ali znatno mršaviji.
Strike je ispratio njihove posjetitelje. Robin je spremala Murphyjevu
posjetnicu u svoj novčanik, kad se njezin partner vratio.
„Jesi li dobro?“ upitao je zatvarajući staklena vrata pred zvukom koraka koji
su se udaljavali.
„Jesam“, ponovila je Robin po tko zna koji put. Odnijela je ostatak slatkog
čaja do sudopera i oprala šalicu.
„Nešto se loše događa“, rekao je Strike kad je stubištem odjeknula lupa
zatvarajućih ulaznih vrata.
Robin se okrenula i pogledala ga. Upravo je uzeo svoj kaput s vješalice uz
vrata. Kiša je još uvijek bubnjala o prozore.
„Kako to misliš?“ upitala je.
„Ono pitanje o političkim stavovima.“
„Pa... pretpostavljam da se ljudi na Twitter u stalno prepiru oko politike.“
„Da“, rekao je Strike, držeći mobitel u desnoj ruci, „ali dok te Murphy pitao
za mišljenje o tom crtiću, pogledao sam koji je glumac dao glas Dreku.“
„I?“
„Najurili su ga zbog onoga što su mnogi smatrali njegovim izrazito desnim
političkim stavovima. Tvrdio je da je bio satiričan, ali Ledwellova i Blay nisu
mu vjerovali i otpustili su ga.“
„Oh“, iznenadila se Robin.
Strike se počešao po bradi, pogleda uperena u staklena vrata.
„Ne znam jesi li primijetila, ali nisu nam rekli čime se bavi Angela Darwish.
Ona nje ostavila posjetnicu.“
95
Knjige.Club Books
„Pretpostavila sam da je i ona iz Odjela za kriminalističke istrage.“

„Možda.“
„Što bi drugo mogla biti?“
„Pomislio sam“, sporo je odgovorio Strike, „da bi mogla biti iz odjela za
borbu protiv terorizma... možda iz MI5.“
Robin je netremice gledala Strikea, dok nije shvatila da joj topla voda iz
šalice koju je još uvijek držala u ruci kapa na stopala. Odložila je šalicu na
podlogu za sušenje posuđa.
„Palo mi je na pamet.“
„Kakav bi terorist uzeo na zub dvoje animato...?“
Naglo je ušutjela kad je Strike podigao obrve. Tih odjek metaka ispaljenih u
uredu jedne pariške izdavačke kuće kao da je ispunio prostor između njih.
„Ali Charlie Hehdo... to je bilo posve drukčije. Srce crno kao tinta nije
politički crtić, u njemu nema ničeg o vjeri...“
„Istina“, rekao je Strike. „Možda si u pravu. Jesi li spremna za odlazak?
Otpratit ću te, idem po večeru.“
Da nije razmišljala zašto bi napad na dvoje animatora mogao zanimati MI5,
Robin bi se možda zapitala zašto Strike nosi malu naprtnjaču u Chinatown po
svoju hranu iz zalogajnice, ali bila je previše zabrinuta i zaokupljena vlastitim
mislima da primijeti njegovu laž.
96
Knjige.Club Books
13
But when thy friends are in distress,

Thou’lt laugh and chuckle ne’er the less...20
Joanna Baillie
A Mother to her Waking Infant
adeline i njezin sin Henry živjeli su u preuređenoj nekadašnjoj konjušnici

M na Trgu Eccleston u Pimlicu. Henryjev otac stanovao je nekoliko ulica
dalje sa svojom suprugom i troje djece. Madeline i on namjerno su izabrali život
u istom dijelu grada, kako bi njihov sin lako mogao biti kod oboje. Činilo se da
je Henry u dobrim odnosima i sa svojom pomajkom i polubraćom i sestrama.
Strikeu, koji je odrastao u nesigurnosti i kaosu, sve to činilo se jako zrelim i
civiliziranim.
Iz podzemne željeznice izašao je na postaji Victoria Station i pješačio do
njezine kuće, podigavši ovratnik kaputa na kiši koja nije prestala i pušeći dok još
ima priliku, jer Madeline nije pušila i nije voljela da se u njezinoj besprijekornoj
kući puši. Prilagođavanje onome što se od njega očekivalo kad se s posla odlazio
naći s Madeline večeras je bilo teže nego inače. Jedan od razloga zašto joj nikad
nije prigovorio zbog stalna kašnjenja bio je taj da mu je ono pružalo dodatno
vrijeme da skupi energiju potrebnu za susret s njezinom egzaltiranošću. Ali
večeras su njegove misli ostale s Robin i neobično slikovitim opisom sad mrtve
animatorice s modricom na vratu i starim čizmama, koji je njegova partnerica
dala policajcima. Da je želio biti iskren prema sebi, priznao bi da bi radije još
uvijek sjedio u uredu i uz kinesku hranu nagađao s Robin o napadu na dvoje
animatora nego išao k Madeline.
Zato je bilo najbolje ne biti iskren prema sebi.
Sutra je Valentinovo. Pobrinuo se da Madeline sutra bude dostavljen
raskošan buket orhideja, a u naprtnjači je nosio čestitku. To muškarac radi za
ženu s kojom spava, ako želi nastaviti spavati s njom, a Strikeu je bilo važno
nastaviti spavati s Madeline iz razloga koji su istodobno bili posve očiti i jedva
osviješteni.
20
A kad tvoje prijatelje more jadi, svejedno se smiješ i smijuljiš... (Nap. prev.)
97
Knjige.Club Books
Kad je pritisnuo zvonce, na stubama se začula buka brzih tinejdžerskih

stopala i već u sljedećem trenutku Henry je otvorio vrata. Bio je zgodan momak
s Madelineinom crvenkastozlatnom kosom, koju je nosio onoliko dugu i
razbarušenu koliko je Škola Westminster dopuštala. Strike se sjećao sebe u
Henryjevoj dobi: sjećao se poniženja crvenih prištića na goloj bradi,
nesposobnosti da nađe hlače dovoljno dugih nogavica i dovoljno uska struka (taj
problem već dugo nije imao), osjećaja nekoordiniranosti i nezgrapnosti, i
mnoštva očajnih i neispunjenih želja koje je kao tinejdžer djelomično sublimirao
u boksačkom ringu.
„Večer“, rekao je.
„Bok“, odgovorio je Henry ozbiljna lica pa se odmah okrenuo i otrčao
natrag na kat. Strike je naslutio da vrata nije došao otvoriti svojevoljno, nego po
Madelineinoj zapovijedi.
Ušao je u kuću, obrisao potplate cipela, skinuo kaput i objesio ga uz ulazna
vrata pa se popeo na kat znatno sporije od Henryja, pridržavajući se za ogradu.
Došao je u otvoren prostor koji je služio kao dnevni boravak, u kojem je
Madeline sjedila na sofi s olovkom u ruci, glave pognute nad dragim kamenjem
raspoređenim po velikom listu bijelog papira na niskom stoliću. Pokraj papira
stajala je poluprazna boca vina, a uz nju puna čaša.
„Oprosti, dragi, daj mi samo pet minuta da završim ovo što radim, može?“
zabrinuto je rekla.
„Naravno“, odgovorio je Strike i odložio svoju naprtnjaču na kožnati
naslonjač.
„Stvarno mi je žao“, namrštila se Madeline gledajući dizajn na kojem je
radila. „Sinula mi je ideja i željela sam je nacrtati prije nego što zaboravim.
Henry će ti donijeti piće - Hen, donesi Cormoranu piće - Hen!“ dreknula je, jer
Henry je upravo stavio slušalice u uši i ponovno sjedao za stol u kutu na kojem
se nalazilo veliko računalo.
„Što hoćeš?“
„Donesi - Cormoranu - piće!“
Henry se jedva suzdržao da ne baci slušalice. Strike bi ponudio da si sam
ode po piće, ali slutio je da bi tinejdžer to shvatio kao preveliku udomaćenost u
njihovoj kući.
„Što želiš popiti?“ progunđao je Henry prolazeći pokraj istražitelja.
„Pivo bi bilo super.“
Henry je dugim koracima otišao prema kuhinji, šiške su mu pale na oči.
Želeći dati Madeline mira i prostora, Strike je pošao za njezinim sinom.
Kuća je bila uglavnom bijela: bijeli zidovi, bijeli stropovi, bijeli sag u
Madelineinoj spavaćoj sobi, svuda drugdje gole podne daske, ostalo pokućstvo
gotovo sve srebrnosivo. Madeline mu je rekla da je nakon sati zurenja u blistave
dragulje u radionici i vođenja eklektično uređene trgovine u Ulici Bond opušta
98
Knjige.Club Books
provesti večeri u spokojnu, jednobojnu prostoru. Rekla mu je da je njezina kuća

na selu puno živopisnija i šarenija: predložila je da jedan vikend odu onamo i
Strike je u duhu davanja prilike pravoj vezi pristao na taj prijedlog.
Kad je ušao u minimalističku kuhinju, Henry je već bio otvorio golemi
Smegov hladnjak-zamrzivač.
„Imamo Heineken i Peroni.“
„Heineken, molim“, odgovorio je Strike. „Henry, mogu li te nešto pitati?“
„Što?“ sumnjičavo je odgovorio Henry. Bio je cijelih trideset centimetara
niži od detektiva i naizgled zamjerao činjenicu da mora podignuti glavu kako bi
ga pogledao u lice.
„Tvoja mama rekla mi je da si kao mlađi gledao Srce crno kao tinta.“
„Jesam“, odgovorio je Henry i još uvijek je zvučao sumnjičavo dok je
otvarao ladice i tražio otvarač za boce.
„Ja ga nikad nisam gledao. O čemu je?“
„Ne znam“, razdraženo je napola slegnuo ramenima Henry. „O onome što se
događa na groblju kad padne mrak.“
Otvorio je i zatvorio još jednu ladicu pa malo iznenadio Strikea dragovoljno
ponudivši dodatne informacije.
„Pokvario se. Prije je bio smješniji. Prodali su se.“
„Tko?“
„Ljudi koji su ga napravili.“
„Ono dvoje koje je jučer netko napao nožem?“
„Molim?“ Henry se iznenađeno okrenuo prema Strikeu.
„Dvoje autora tog crtića netko je jučer predvečer napao nožem na groblju
Highgate. Policija je upravo objavila njihova imena.“
„Ledwellovu i Blaya? Napali su ih na groblju Highgate?“
„Da. Ona je mrtva. On je u kritičnom stanju.“
„Sranje“, rekao je Henry pa se ispravio. „Hoću reći...“
„Ne“, prekinuo ga je Strike. „Sranje je primjerena riječ.“
Nešto slično osmijehu načas je zatreperilo na Henryjevu licu. Našao je
otvarač za boce. Skinuvši čep, upitao je:
„Želiš li čašu?“
„Neće trebati“, odgovorio je Strike i Henry mu je dodao bocu.
„Istražuješ li to?“ upitao je Henry, krajičkom oka gledajući Strikea.
„Napad na njih? Ne.“
„Što misle, tko je to učinio?“
„Mislim da još ne znaju.“ Strike je otpio gutljaj piva. „U serijalu postoji lik
po imenu Drek, zar ne?“
99
Knjige.Club Books
„Da. Zbog njega sam gledao taj crtić. Prije je bio urnebesno smiješan... Je li
ona stvarno mrtva? Ledwellova?“
Strike je odolio porivu da odgovori: Ne stvarno. Samo malo.
„Da, mrtvaje.“
„Vau.“ Henry je izgledao više zbunjen nego tužan. Strike se sjetio kako je
biti šesnaestogodišnjak: ako ne umre netko od tvojih najbližih i najdražih, smrt
je daleka i gotovo neshvatljiva apstrakcija.
„Čuo sam da su najurili glumca koji je davao glas Dreku“, rekao je Strike.
„Da. Kad su najurili Wallyja, crtić se pokvario. Postao je previše politički
korektan.“
„Koje je Wallyjevo puno ime?“
„Wally Cardew“, odgovorio je Henry i ponovno je zvučao pomalo
sumnjičavo. „Zašto?“
„Znaš li je li uspio dobiti drugi posao?“
„Da, sad je youtuber.“
„Ah. Što to znači?“
„Ne razumijem.“
„Što radi na YouTubeu?“
„Snima smiješna videa i slično“, odgovorio je Henry tonom koji se mogao
usporediti s tonom odrasle osobe koja objašnjava malom djetetu što radi
premijer.
„Shvaćam.“
„Večeras streama“, rekao je Henry i pogledao na sat na štednjaku. „U
jedanaest.“
Strike je pogledao na svoj sat.
„Moraš li se pretplatiti na YouTube da bi ga mogao gledati?“
„Ne.“ Henry se lecnuo od nelagode zbog takve neupućenosti.
„Hvala na pivu. I informacijama.“
„Nema na čemu“, promrmljao je Henry i šmugnuo iz kuhinje.
Strike je ostao naslonjen o kuhinjski pult, okrenut prema hladnjaku. Popio je
još malo piva pa izvadio mobitel iz džepa, otvorio YouTube i potražio Wallyja
Cardewa.
Sad je shvatio Henryjev prezir prema njegovu neznanju: glumac koji je
nekoć davao glas Dreku imao je više od sto tisuća pretplatnika na svoj YouTube
kanal. Pijuckajući Heineken, polako je pregledao arhivu snimaka. Na svim
fotografijama uz naslove pojedinih emisija bio je Cardew s komičnom grimasom
na licu: na jednoj se očajno držao za glavu, na drugoj histerično smijao širom
otvorenih usta, na trećoj pobjednički vikao podignute šake.
100
Knjige.Club Books
Fizički je bio jako sličan jednom mladom vojniku, Deanu Shawu, kojeg je
Strike istraživao dok je još radio u vojnoj policiji; i on je imao gotovo istu
kombinaciju kose boje lana, ružičasto-bijele kože i sitnih, svijetlih plavih očiju.
završio pred vojnim sudom zbog onoga za što je tvrdio da je bila obijesna šala
koja je pošla po zlu i rezultirala ubojstvom šesnaestogodišnjeg novaka. Potišteno
razmišljajući Shaw je ako je sad već u godinama kad ga gotovo svatko koga
upozna podsjeća na nekog koga poznaje, Strike je nastavio pregledavati popis
Cardewovih videouradaka.
Frizura tog youtubera razlikovala se prema godini kad je video bio snimljen.
Prije tri godine, svijetla kosa padala mu je na ramena, ali sad je bila znatno
kraća. Većina njegovih videa imala je naslov Wally predstavlja MJ-a. Strike je
pretpostavio da je MJ mladi, naizgled vedri, bradati muškarac bucmasta lica i
smeđe kože, koji je na nekim fotografijama bio uz Wallyja, kao pomoćnik uz
glavnu zvijezdu.
Zastao je na videu iz 2012. godine, naslovljenom „Prdac crn kao tinta“, koji
je imao devedeset tisuća pregleda, i pokrenuo ga. Dugokosi Wally i kratkokosi
MJ sjedili su jedan pokraj drugog za radnim stolom, svaki u svom velikom
kožnatom naslonjaču. Zid iza njih bio je prekriven gejmerskim plakatima.
„Dakle, da, bok svima“, započeo je Wally s nedvojbenim naglaskom
londonske radničke klase, sličnim Madelineinu. U ruci je držao list nečeg što je
izgledalo kao papir sa zaglavljem. „Želim vam pokazati što su mi moji
nekadašnji prijatelji poslali. Mislim da se to zove nalog za prekid i obustavu.“
„Da“, kimnuo je MJ.
„MJ se pravi da kuži pravne spike“, rekao je Wally u kameru, a MJ se
nasmijao.
„Stric mi je pravnik!“
„Stvarno? Moj je jebeni ginekolog, ali to ne znači da čeprkam po ženama na
koje naiđem.“
„Ginekolog je? Stvarno?“ nasmijuljio se MJ.
„Ne, papane, šalim se... Dakle, ovo me pismo obavještava da više ne smijem
koristiti Drekov glas, krilatice i...“
Pogledao je pismo i pročitao iz njega:
„‘...nikakvo intelektualno vlasništvo Edie Ledwell i Joshue Blaya, u
daljnjem tekstu autori.’ Dakle... da. To je to.“
„Sranje, stari“, odmahnuo je glavom MJ.
„Hej“, Wally kao da se najednom nečeg sjetio. „Hoće li me tvoj stric
zastupati besplatno?“
MJ je izgledao iznenađeno. Wally se nasmijao.
„Šalim se“, ponovno je pogledao u kameru, „ali Drek i ja smo završili.
„Pazi što govoriš!“ rekao je MJ.
101
Knjige.Club Books
„Ovo pismo jebeno je nepravedno...“

„Istina“, ozbiljno se suglasio MJ. „Totalna koma.“
„Ja sam stvorio taj glas, taj lik, ali očito se više ne smijem šaliti, ne smijem
biti satiričan, ne smijem se sprdati...“
Kamera se naglo približila, pa je Wallyjevo lice bilo u jako krupnom planu.
„ILI MOGU?“ zagrmio je Wally, a njegov glas odjeknuo je umjetnom
jekom.
Kad se kamera ponovo odmaknula u široki kadar, dvojica muškaraca
nalazila su se nasred posve bijelog prostora. MJ se u košulji od trapera i
poderanim trapericama, s dugom smeđom vlasuljom na glavi i nečim što je
izgledalo kao divovski džoint u ruci, ljuljao u svom naslonjaču i pravio da
drijema. Wally je na glavu stavio svijetlosmeđu raščupanu vlasulju, usta traljavo
namazao ružem, oči iscrtao olovkom i odjenuo dugu suknju cvjetnog uzorka i
majicu s natpisom „Prdac crn kao tinta“.
Kreštavim naglaskom iz Essexa, rekao je:
„Dakle... ležali smo na groblju... baš si me bio zašlatao, zar ne, Josh?“
„Da...“, odgovorio je MJ snenim glasom.
„I duvali smo, zar ne?“
„Da...“
„A onda je iz mog mozga potekla sva ta genijalnost. I tako smo kreirali
Prdac crn kao tinta. Jer kad prdneš, kao da se oslobodi dio tvog unutarnjeg ja i
zato je to metafora i lijepo i dubokoumno, zar ne?“
Wally je podigao guz iz naslonjača i glasno, naizgled stvarno prdnuo. MJ je
prasnuo u smijeh, a onda istim napušenim glasom kao prije rekao:
„Da, metafora...“
„Ideju o prdcu dobila sam od pokojne mame... imala je problema
vjetrovima...“
MJ se grčio od jedva suspregnuta smijeha.
„I ne zanima nas lova, zar ne, Josh?“
„Ne...“
„Mi smo dva slobodna duha. Želimo da cijeli svijet besplatno uživa u mojoj
genijalnosti?“
„Besplatno... da...“
„I zato nikog ne plaćamo, zar ne, Josh?“
MJ je bez riječi ponudio Wallyju svoj džoint.
„Ne, Joshy, moram biti bistre glave za pregovore s Netflixom. Oh, čekaj...
jesam li to glasno rekla? Jesam li? Sranje. Uglavnom, svima vam hvala, nadam
se da ćete nastaviti gledati Prdac crn kao tinta.“
Wally je ponovno prdnuo.
102
Knjige.Club Books
„Sad je bolje. Hajde, dragi“, rekao je pa ustao i uhvatio MJ-a za košulju,

„moraš nacrtati Hartyja.“
„Ede, treba mi neka žesta“, zastenjao je MJ. „Napušen sam kao deva.“
„Diži se, lijenčino, moramo zaraditi. Hoću reći, raditi, stvarati umjetnost.
Umjetnost za...“
„Što to gledaš?“
Strike je zaustavio snimku i okrenuo se. Madeline je stajala na vratima
kuhinje.
„Youtuberse“, odgovorio je Strike.
Bosonoga i nasmiješena, prišla mu je u svom blijedosivom kašmirskom
puloveru i trapericama, ovila ruke oko njegova vrata i poljubila ga u usta. Imala
je okus merlota.
„Oprosti, morala sam nacrtati dizajn dok mi je još bio jasan u glavi. Ponekad
mi sine neka ideja i jednostavno je moram odmah staviti na papir.“
„Nema frke. Oni rubini, ako su bili rubini, prilično su veliki...“
„Ono je staklo. Kod kuće ne držim nijedan pravi dragi kamen, to je noćna
mora za osiguranje. Ponekad se za smišljanje novih kreacija koristim kamenjem
od kvarcnog stakla. Treba mi još jedno piće“, dodala je pa spustila ruke s
njegova vrata da izvadi bocu vina iz stalka na zidu. „Dan mi je bio noćna mora.
Zaboravila sam da sam pristala dati intervju jednoj blogerici koja piše o nakitu i
jedva je napunila dvadesetu... ne želim generalizirati, ali neki od tih blogera
prava su mala govna. Zanimalo ju je samo jesu li svi dragulji koje upotrebljavam
legalnog podrijetla - gdje je nestao jebeni vadičep? - a kako nisam mogla reći da
osobno idem u jebenu Kolumbiju i sama vadim sve smaragde iz stijena i svaki
drugi dajem siročadi ili kome već... hoću reći, činim sve što mogu da nijedan
dragulj koji kupim nije konfliktan, ali trebao si čuti što je rekla o...“
Madeline se mučila otvoriti bocu. Strike je spremio mobitel u džep i ispružio
ruku.
„Hvala. Na prošloj sam boci slomila nokat. Da, dakle, raspredala je o
krvavim dijamantima, a ja sam...“
S netom otvorenom bocom vina i svojim pivom u rukama, Strike je pošao za
Madeline do dnevnog boravka iz kojeg je Henry u međuvremenu nestao, a u
kojem se ona spustila natrag na sofu i sve vrijeme govorila o ilegalnom vađenju
zlata u Latinskoj Americi i raznim mjerama koje su ona i njezini kolege
draguljari poduzeli kako bi bili sigurni da njihove sirovine nisu proizvedene u
izrabljivačkim ili zločinačkim uvjetima. Strike joj je napunio čašu pa i sam sjeo;
imao je dojam da se ona još uvijek opravdava nekom nevidljivom sugovorniku.
Želudac mu je krulio. Nadao se, ako ne da će mu skuhati večeru, onda barem da
će predložiti da naruče neku hranu.
„Mama!“ viknuo je Henry s vrha stubišta, „idem do tate.“
103
Knjige.Club Books
„Kad ćeš se...?“

Ali Henry je već odjurio u prizemlje. Čuli su da su se ulazna vrata zalupila.
„Je li bio nepristojan prema tebi?“ namrštila se Madeline. „Grozno je
raspoložen jer mu se laptop pokvario. Zato koristi moje računalo.“
„Ne, zapravo je bio jako susretljiv“, odgovorio je Strike.
„Stvarno? To je bolje nego što sam se nadala. Znaš s njim. Jim ga je totalno
sjebao.“
Strike je već čuo mnogo toga o tome kako je njezin bivši suprug, glumac
koji ju je ostavio zbog glavne glumice u filmu koji je snimao, izdao Henryjevo
povjerenje, ali sačuvao je izraz zanimanja na licu dok je ona navodila još
nekoliko dodatnih primjera. Želudac mu je ponovno zakrulio. Kad je zašutjela
da popije pola čaše vina, u nadi da će pogurati njezine misli prema hrani, Strike
je rekao:
„Oprosti što nisam mogao izaći na večeru...“
„Nema veze. Ne mogu ti prigovarati zbog problema na poslu, a i nema ih
imam. Osim toga...“
Približila mu se na sofi i ponovno ovila ruke oko njegova vrata.
„... sad mi se možeš iskupiti.“
Sat poslije Strike je ležao nag u tami Madelineine bijele spavaće sobe, na
jedan način posve zadovoljen, ali nedovoljno da zaboravi bol od gladi u dubini
želuca. Pretpostavljao je da čovjek mora malo jesti da bi ostao vitak kao
Madeline, ali dijeta izgladnjivanjem nije bila njegov stil, iako se ne bi bunio da
izgubi nekoliko kilograma. Njezina glava ležala je na njegovu ramenu, njezina
kosa škakljala mu je lice. Jednu ruku raširila je na njegovim dlakavim prsima.
„Bilo je super“, zijevnula je. „Oprosti, strašno sam umorna... Morala sam
ustati u pet ujutro zbog razgovora s Los... Los Angelesom...“
Poljubio ju je u tjeme pa rekao:
„Pripremio bih si nešto za jelo, ako nemaš ništa protiv.“
„Naravno, dragi, slobodno se posluži“, promrmljala je. Podignula je glavu s
njegova ramena, okrenula se na drugu stranu kreveta i dok je on u tami navlačio
hlače i majicu, strahujući da bi mogao naletjeti na Henryja, učinilo mu se da čuje
tiho hrkanje.
Gornji kat kuće bio je nijem. Strike je bosonog otišao do kuhinje, njegova
proteza sa svakim je drugim korakom tupo udarala o podne daske. Kako se i
bojao, u hladnjaku je bilo malo toga što je želio pojesti. Malodušno je premetao
posude salate od kvinoje, jogurta bez masnoće i avokada, čeznutljivo
razmišljajući o šunki i jajima ili vrećici čipsa. Na kraju je našao malo sira
pecorina, stavio ga između dviju debelih kriški kruha i otvorio novu bocu
Heinekena.
104
Knjige.Club Books
Sat na štednjaku rekao mu je da je deset sati. Imao je osjećaj da je znatno

kasnije. Prišao je prozoru i pogledao kišnu ulicu; kamen kojim je bila popločana
blistao je kao ahat na svjetlu uličnih svjetiljaka.
Nakon nekog vremena našao je tanjur, odnio sendvič i pivo u mračni dnevni
boravak i sjeo za računalo.
Znao je lozinku jer mu ju je Madeline dala prošli put, kad se baterija
njegova mobitela ispraznila, a on je želio pogledati pojedinosti leta kojim će se
Dugoprstić vratiti u London. Uključio je računalo, upisao lozinku spessartite19 i
gotovo sat vremena proveo čitajući vijesti i odgovarajući na elektroničke poruke
pa u jedanaest otvorio YouTube kanal Wallyja Cardewa, na kojem je upravo
počinjao stream.
Gejmerski plakati u pozadini promijenili su se, a promijenili su se i Wally i
MJ. Cardewova gotovo bijela kosa sad je bila posve kratka iznad ušiju i malo
dulja na tjemenu. MJ-evo lice bilo je mršavije nego 2012., kosa urednija. I jedan
i drugi izgledali su ozbiljno i u MJ-evu slučaju, malo zabrinuto.
„Bok, ljudi“, rekao je Wally. „Dobro došli u novu epizodu zabavne emisije
Wally predstavlja MJ-a. Prije nego što počnemo, ja... mi...“
Pogledao je MJ-a, koji je kimnuo.
„Prije svega želimo reći da se dogodilo nešto uistinu strašno... jučer... ali tek
smo danas saznali...“
„Ljudi nas već pet sati neprestano zovu i pitaju jesmo li znali“, ubacio se
MJ.
„Da“, kimnuo je Wally, „i odgovor je ne, nismo znali, nismo imali pojma
dok nismo vidjeli na vijestima. Uglavnom... da... govorimo o onome što se
dogodilo Joshu Blayu i Edie Ledwell, i to je... totalno je bolesno i ne znamo
nimalo više od vas što se točno dogodilo, ali ozbiljno je bolesno. I želim, ono,
izraziti sućut njihovim obiteljima i držim fige da se Josh izvuče. Nas dvojica...
ne znam... MJ, moliš li se?“
„Da, stari“, tiho je odgovorio MJ. „Molim se.“
„Ja ne znam koji kurac vjerujem“, raširio je ruke Wally, „ali mislimo na
njihove obitelji i nadamo se da će se Josh izvući.“
„Da, nadamo se“, kimnuo je MJ. „Ozbiljno. Nadamo se.“
Wally je uzdahnuo, pljesnuo se po bedrima i rekao:
„Okej, večeras smo vam pripremili posebnu emisiju i nemojte zaboraviti da
ovaj mjesec dvadeset posto svih kupljenih proizvoda doniramo dječjoj bolnici
Great Ormond Street, u kojoj se, kako neki od vas znaju, MJ-ev.
„Moj mali rođak ondje se liječi od leukemije“, objasnio je MJ.
„Zato krenite s komentarima…“
Sad su se u gornjem desnom kutu zaslona pojavili komentari gledatelja -
neonsko žuti tekst pomicao se uvis tako brzo da je bilo teško pratiti ga. MJ-eve
105
Knjige.Club Books
oči letjele su od kamere prema bočnom ekranu, provjeravajući komentare koje

su gledatelji mogli vidjeti.
Drekfa10 Volim vas Wally i MJ!!!!!!!!

KeiraS: Wal, reci nešto Drekovim glasom
Derky96: lijepo ste im odali počast
Krayfish: dečki, prava ste gospoda
BDJoker: poznavao sam ledwelleovu i blaya
Hyggard: nemoj se praviti da si tužan lol
ShOzelle: Wally, pozdravi Shonu i Deb!
RedPill*7: mrtav borac za društvenu pravdu jedini
je dobar borac za društvenu pravdu
Chigginz: kupio sam tri majice, zahvalite mi
„Nastavimo s emisijom“, rekao je Wally. „Samo da izvadim nekoliko stvari...“

Posegnuo je pod stol.
„MJ, pridrži mi ovo.“
Wally je izvukao veliki, naizgled krvlju prekriven nož. MJ je ispustio zvuk
koji je bio križanac jauka i zaprepaštena dahtaja pa prekrio rukama lice,
nastojeći suspregnuti nervozan smijeh.
„Jebemu!“ rekao je kroz prste u kameru. „Jebemu, nisam znao da će to
učiniti, kunem se da nisam!“
Mrtav ozbiljan, Wally je upitao: „Što ti je? Oh, ovo?“ Polizao je oštricu
noža. „Umak od rajčice, stari, rezao sam pizzu.“
„Jesi me, Wal“, nasmijao se MJ i spustio ruke s lica.
„Okej“, slegnuo je ramenima Wally. „Ako ga ne želiš pridržati...“ Bacio je
nož preko ramena pa posegnuo pod stol i izvadio hrpu papira.
„Jer ovo je tema današnje emisije. Otkad je objavljena vijest o Ledwellovoj i
Blayu, dobivam jako puno komentara na dobrom starom Twitteru. Izrazio sam
sućut i hrpetina ljudi u osnovi mi je rekla da sam ubio Edie Ledwell, pa sam
mislio kako ne bi bilo loše da pogledamo neke od tih izjava. Da vidimo što
imamo... Ova je dobra.“
Wally je podigao papir na vrhu hrpe i počeo čitati. Iza njega, uz komentare
koji su klizili zaslonom, pojavila se ta objava.
__________________________________________________________
The Coffin Fly @carla mappin5
106
Knjige.Club Books
odgovor korisniku/ci @the Wally Cardew

kako se usuđuješ reći da si tužan, jbni licemjeru.
Demoniziraš Ledwellovu i Blaya još otkad su te s pravom najurili.
Mržnja ubija.
15:15 13. veljače 2015.
„Mržnja ubija“, ponovio je Wally, ozbiljno gledajući u kameru.

„Vau“, odmahnuo je glavom MJ. „Osjećaš li se prekoreno?“
„Iskreno, frende, to me natjeralo da preispitam cijeli svoj moralni sustav“,
odgovorio je Wally. „Hoću reći, ispada da sam sudionik u ubojstvu zato što sam
se sprdao sa Srcem crnim kao tinta... Zato sam“, Wally se ponovno okrenuo
prema kameri, „malo provjerio kako Carla Mappin želi da se svi mi ponašamo
na internetu, da naučim od boljih od sebe.“
„Da ti ona bude uzor“, kimnuo je MJ.
„Točno. Dakle, ovo je jedna od Carlinih objava s kraja prošle godine...“
Iza Wallyja se pojavio novi tweet, koji je on pročitao naglas.
___________________________________________________________
The Coffin Fly @carla_mappin5
Odgovor korisniku/ci @AnomijaGamemaster
Iskreno, u ovom trenutku kuja može krepati, sva ona sranja da
to ne radi zbog love nego iz ljubavi #prestanimohranitiFedwe
llovu#jasamuzJosha
21:02 2. studenog 2014.
„Dame i gospodo, kuja može krepati“, ponovio je Wally.

„O kojoj kuji govori?“ upitao je MJ. Strike je vidio da su taj dio uvježbali.
Samo je onaj nož bio iznenađenje. „Je li to pas kojeg pokušava spasiti, a koji je
progutao preveliku kost ili...“
Wally se podrugljivo nasmijao.
„Ne, MJ. Čudno, ali Carla ovdje govori o Edie Ledwell. Kuja može
krepati“, ponovio je, netremice gledajući u kameru svojim sitnim očima.
„Wal“, MJ-ev pogled bio je prikovan za nešto što kamera nije vidjela,
„moramo spomenuti neke ljude i zahvaliti im. Roba se prodaje Chnigginz, kupio
si tri majice: hvala, stari. BD Joker... pretpostavljam da to nisu stvarna imena.“
„Hvala, BD“, rekao je Wally, „uživaj u svojoj bejzbolskoj kapi na Wallyja i
MJ-a.“
„A vi, Sooze i Lily, u svojim majicama dugih rukava - hvala, dame!“
107
Knjige.Club Books
„Okej, vratimo se na dobri stari Twitter“, Wally se vratio svojoj hrpi papira.
„Da vidimo što još imamo... Da, ova je dobra.“
Komentari su nastavili kliziti zaslonom gotovo brže nego što ih je Strike
stizao pročitati.
Motherofdrags: borci za društvenu pravdu „kad sam rekla

smeće, mislila sam na dobar način“ lol
LostlnSpunk: borci za društvenu pravdu su jbni hipokati
lolololol
@Heimd&ll88: obožavam ovo
Hotrod209: buraz, jedva čekam da ga gurneš svim borcima
za društvenu pravdu
RubyLoob: Ledwellova je bila utjelovljenje bjelačke
privilegije
Arniep: popuši mi kurac
LilaP: volim te Wally xxxxxxxxxxxxxxx
ArkeTheShadow: u redu je slaviti kad loši ljudi umru
TheFiend: sve bi učinio za broj pregleda, zar ne, govnaru?
TommyEngland14: wally baci pogled na bratstvoultimathule.com
„Okej“, rekao je Wally premećući papire, „sljedeća na redu je... oh, ova mi je
najdraža, obožavam je. Andi Reddy - stvarno ime, pogledajte, evo ga...“
___________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @the_Wally_Cardew
Možda nisi držao nož, ali raspirio si vatru i ako se pokaže da je
to učinio neki radikalno desničarski trol, zaslužio si da se protiv
tebe pokrene sudski postupak.
18:52 13. veljače 2015.
„Naša Andy očito dobro poznaje zakon, zar ne?“ upitao je Wally.
„Vjerojatno je sutkinja“, odgovorio je MJ. „Iako, lijepo je od nje što je rekla
da možda nisi držao nož.“
„Da pogledamo kako naša Andi ne raspiruje vatru mržnje?“
108
Knjige.Club Books
„Jedva čekam“, ponovno se zahihotao MJ.

Iznad njihovih glava pojavila se Andina druga objava na Twitteru. Wally je i
nju glasno pročitao.
___________________________________________________________
Može li netko toj ogavnoj, plaćeničkoj gaduri reći da odapne.
#prestanimohranitiFedwellovu #jasamuzJosha
11:45 29. srpnja 2014.
Wally i MJ prasnuli su u smijeh.

„Ali postaje bolje“, kroz grohot je rekao Wally. „Čekajte... evo još jedne
koja najbolje pokazuje njezinu jebenu miroljubivu narav.“
Na zaslonu se pojavio novi tweet.
___________________________________________________________
Jedino što bi me utješilo u oluji sranja u koju se pretvorio moj
omiljeni crtić je da Fedwellovu zatvore u velikog plastičnog
Dreka i zapale
22:34 16. rujna 2014.
Dok su se Wally i MJ ponovno previjali od smijeha i udarali po bedrima, Strike

je čuo kretanje iza svojih leđa i brzo isključio zvuk računala. Henry se vratio
kući. Kad je vidio što Strike gleda, izgledao je zbunjeno.
„Ti si me zainteresirao.“, rekao je Strike.
„Oh“, odgovorio je Henry.
Gledali su se u polumraku prostorije, u kojoj je jedino svjetlo bilo ono sa
zaslona računala.
„Idem spavati.“, promrmljao je Henry i otišao natrag u prizemlje.
Strike je uključio zvuk i vratio se streamu. Wally i MJ još uvijek su se
grohotom smijali na posljednji tweet koji je Wally pročitao naglas.
Komentari su još uvijek brzo klizili zaslonom.
Algizzard: Wal pogledaj bratstvoultimathule.com

GillyInkHeart: Wally pozdravi baku od mene!
ArkeTheShadow: Ledwellova je bila kradljivica i lažljivica
Saxonaxe14: ljevičari sad cmizdre, a jučer su je nazivali pizdom
109
Knjige.Club Books
Dmitriplayssax: Wally reci mi bok Dmitri

PokerFac£: wally je li istina da jebeš keu niven?
LepinesDisciple: Ja sam ubio Ledwellovu
TattyB: da, zapravo nisam tužna što je ta ableistička 21
rasistička kučka mrtva
MGTOWise: dečki, pokažite rezultate prodaje, ovo je zakon!!!
SophieBeee: kupila sam majicu pozdravite Soph Brown
BwahBoy88: Wally riješi se kmice
Aoifeoconnor: ljudi su se ljutili zbog Netflixa, samo to
Sammmitchel: ljudi svašta kažu u žaru trenutka
UltimaBro99: svi femoidni ratnici za društvena prava
pokušavaju zamesti tragove lololololololololol
21
Ableizam - diskriminacija prema osobama s invaliditetom; označava ne samo mržnju i
nasilje prema osobama s invaliditetom, uporabu termina s negativnom konotacijom i
stereotipe vezane za osobe s invaliditetom nego i očekivanje da se te osobe moraju prilagoditi
društvu koje ih zanemaruje i ignorira. (Nap. prev.)
110
Knjige.Club Books
14
Low lies she in her grave!

Speak not to me of pleasure,
For her I could not save.22
Christina Rossetti
Despair
tan s jednom spavaćom sobom koji je Robin razgledala u nedjelju poslije

S podne u Walthamstowu bio je prvi koji je vidjela, a u kojem se mogla
zamisliti sretnom. Nalazio se na drugom katu nedavno izgrađene stambene
zgrade, čist i svijetao, u dnevnom je boravku imao dovoljno prostora za kauč na
razvlačenje, poželi li koja prijateljica prespavati kod nje, i bio je blizu postaje
podzemne željeznice Blackhorse Road.
„Javit ću vam“, rekla je agentu za posredovanje nekretninama. „Ima li
mnogo zainteresiranih?“
„Popriličan broj“, odgovorio je mladi muškarac s drečavom kravatom, čije
bi neumorne šale rado preskočila. Dvaput ju je upitao živi li sama, a ona se
pitala što bi rekao da ga je u suzama zamolila da se useli s njom, da više ne mora
trpjeti agoniju samačkog života.
Kad se pozdravila s agentom, otišla je do postaje podzemne željeznice,
mjereći vrijeme. Na posao bi putovala duže nego iz svog sadašnjeg stana, ali ne
tako dugo kao iz nekih drugih stanova koje je vidjela. Kad se sve zbroji i
oduzme, doista je mislila da bi taj stan bio dobar za nju. Dok se vraćala kući,
zapitala se tko bi joj mogli biti suparnici za ni nekretninu: imala je pristojan
polog, koji je teškom mukom uspjela istrgnuti sa zajedničkog bračnog računa
kao dio brakorazvodne nagodbe i zarađivala je puno bolju plaću od one koju je
imala kad je tek počela raditi, ali u Londonu se nikad ne zna.
Cijeli taj hladni, mokri vikend bila je potištena, a kad je iz postaje Ear’s
Court izašla na kišu, raspoloženost koju je osjećala zamišljajući život u tom
urednom, svijetlom malom stanu počela je nestajati.
22
Ona sad leži u svom grobu! Ne spominji mi radost koju joj nisam mogao dati. (Nap. prev.)
111
Knjige.Club Books
Max je vikend provodio na selu sa svojim jazavčarom Wolfgangom. Kad je

stigla kući, Robin je skinula kaput i rukavice, donijela laptop iz svoje sobe i
odnijela ga na kat u dnevnu sobu, u kojoj joj je pogled pao na neželjenu čestitku
za Valentinovo, što ju je dan prije dobila od Hugha „Axemana“ Jacksa i ostavila
na kuhinjskom pultu. Na prednjoj strani bio je bernardinac s čuturicom u obliku
srca na ogrlici i riječima „slinim za tobom“. Unutra je Hugh napisao „ako nemaš
drugog posla“ i svoj broj telefona. Pretpostavljala je da bi taj bernardinac trebao
pobuditi sretna sjećanja na Švicarsku, ali kako joj je Hugh bio najmanje sretno
sjećanje na taj skijaški odmor, osjećala je samo ljutnju na Katie jer mu je dala
njezinu adresu. Još uvijek se boreći protiv osjećaja potištenosti, bacila je čestitku
u smeće, a onda skuhala kavu i sjela pregledati vijesti i provjeriti ima li u njima
novih informacija o napadima na groblju Highgate.
Josh Blay bio je živ ali u kritičnu stanju, policija je objavila novu pojedinost:
oboje animatora bili su onesposobljeni električnim šokerom prije nego što ih je
napadač ubo nožem. Policija poziva sve koji su 12. veljače između šesnaest i
osamnaest sati primijetili nešto sumnjivo na tom groblju da se jave na za to
posebno otvoren broj.
Civilima je bilo zabranjeno posjedovanje i uporaba elektrošokera, pa se
Robin pitala gdje ga se i kako ubojica domogao. Je li ga prokrijumčario s
kontinenta? Ukrao? Njegova uporaba nedvojbeno je navodila na zaključak da se
ne radi o ubojstvu u afektu, nego o zločinu s predumišljajem. Željela je da je
Strike s njom, da o svemu tome porazgovaraju.
Na njezinu laptopu pojavila se nova BBC-jeva obavijest. U Kopenhagenu su
se dogodila dva odvojena teroristička napada: prvi na izložbi Umjetnost,
hlasfemija i sloboda izražavanja, drugi u jednoj sinagogi. Tvrda gruda jada u
Robininim grudima kao da je postala teža. Ljude su ubijali zbog riječi koje su
napisali, crteža koje su nacrtali; Edie Ledwell sigurno nije jedna od njih, zar ne?
Što u tom neobičnom, malom crtiću može toliko uvrijediti i razbjesniti, da bi
netko mislio kako njegovi autori zaslužuju umrijeti?
Broj napisa o Srcu crnom kao tinta narastao je u posljednja dvadeset četiri
sata. Robin je preletjela pogledom preko kratkih pregleda njegova puta do
neočekivanog uspjeha, analize njegove kulturološke važnosti, procjena njegove
privlačnosti i mana, i nagađanja o njegovoj vjerojatnoj budućnosti. Gotovo svaki
od tih članaka započinjao je primjećujući neobičnu ironiju u činjenici da je
Ledwellova umrla na istom groblju na koje su Blay i ona smjestili radnju svog
animiranog filma: „groteskna simetrija“, „gotovo nevjerojatna slučajnost“,
„strašan kraj koji je imao svu gotičku ekscentričnost njezine tvorevine“.
Tisuće riječi potrošene su i na obožavatelje tog crtića, „koji se nazivaju
Tintosrca i poznati su po međusobnim ratovima“. Te svađe očito su nastavile
bujati nakon napada na autore. Mrzeći samu sebe jer je otvorila poveznicu,
Robin je pročitala kratak članak naslovljen „Teorija ubojstva koja izaziva
ogorčenje“ i saznala da se na društvenim mrežama nagađa kako je Josh Blay
112
Knjige.Club Books
najprije ubio Edie Ledwell pa pokušao ubiti sebe; Blayevi obožavatelji, kojih je
naizgled bilo znatno više od obožavatelja Ledwellove, žestoko su negirali i
pobijali tu optužbu.
Robin je potom prešla na YouTube pogledati jednu epizodu Srca crnog kao
tinta. Ali pažnju joj je odmah privukla video snimka naslovljena „Prvi intervju
Josha Blaya i Edie Ledwell“. Snimljena u lipnju 2010., u tom je trenutku imala
mnoštvo pregleda.
Robin je kliknula na snimku i pokrenula je.
Na zaslonu su se pojavili Edie Ledwell i Josh Blay - jedno pokraj drugog
sjedili su na krevetu za jednu osobu, leđima naslonjeni na zid na koji je bilo
pričvršćeno mnoštvo minimalističkih crteža, izrezaka iz časopisa i reprodukcija
slika veličine razglednice. Edie je bila odjevena u traperice i nešto što je
izgledalo kao plava muška košulja podvrnutih rukava; kosa joj je bila duža nego
kad ju je Robin upoznala, sjajna i uredno počešljana.
Josh, koji je imao košulju sličnu Edienoj, bio je iznimno zgodan. Duge
tamne kose, koščate čeljusti, naglašenih jagodičnih kostiju i krupnih plavih
očiju, mogao je biti rock-zvijezda. Robin je iz novinskih članaka znala da je pet
godina mlađi od Edie, što znači da je 2010. imao dvadeset godina.
„Hoćemo li početi?“ upitao je Josh s naglaskom londonskog East enda.
Budalasto je mahnuo rukom, a onda su se Edie i on pogledali i nasmijali.
Nasmijala se i osoba koja je držala kameru.
„Dakle...“, započeo je Josh, ponovno gledajući u kameru. „Dobili smo
gomilu pozitivnih povratnih informacija na prve dvije epizode Srca crnog kao
tinta, pa smo zaključili da bismo trebali reći koliko to cijenimo. A naša
prijateljica Katya mislila je da bi bilo dobro da odgovorimo na neka pitanja koja
ste vi gledatelji postavili u svojim komentarima i to ćemo sad učiniti.“
To je rekao skromno, kao da se boji da bi ljudi mogli misliti da je taj video
tašta ideja autora filma.
„Na primjer“, nastavio je Josh, „često nas pitate jesmo li napušeni?“
Nasmijao se, a nasmijala se i osoba koja je držala kameru, koja se lagano
zanjihala. Josh i Edie sjedili su toliko blizu jedno drugom da su im se ruke
dodirivale od ramena do lakta.
„Kratak odgovor“, rekla je Edie.
„Iskreno, bili smo totalno napušeni“, rekao je Josh. „Tim je i sad takav.“
Oči su mu se trznule prema osobi koja je držala kameru. Nevidljivi Tim
rekao je s naglaskom iz šireg područja Londona: „To je besramna laž. Nisam.“
Josh je krajičkom oka pogledao Edie i nasmiješili su se jedno drugom
nepogrešivim osmijehom dvoje ljudi koji su ludo zaljubljeni.
„Dakle, da se predstavimo ili što?“
113
Knjige.Club Books
„Ovdje nema nikog drugog tko bi nas predstavio“, rekla je Edie, „ako Tim
to ne želi učiniti. Zapravo, predstavimo Tima.“
Kamera se naglo podignula uvis: nakon vrtoglava kadra stropa na zaslonu se
pojavio mutni krupni kadar crvenokosa mladica.
„Bok“, rekao je.
Kamera se vratila na Josha i Edie.
„To je bio Tim“, rekla je Edie. „On daje glas našem Wormu. Dakle, ja sam
Edie...“
„Da, a ja sam Josh i ideju za Srce crno kao tinta dobili smo jednog
poslijepodneva na groblju Highgate, kad smo...“
„Duvali“, čuo se Timov glas.
„Osjećali se kreativno“, rekao je Josh, glumeći dostojanstvenost.
„I razgovarali smo“, rekla je Edie.
„Baljezgali...“
„Možda si ti baljezgao“, rekla je Edie.
„Ne, ja sam bio pronicav i dubokouman“, rekao je Josh pa se naslonio na
Edie, pokazao na nju i rekao u kameru: „Zapravo je ona kriva. Razgovarali smo
o ljudima koji su zakopani ondje...“
„I razmišljali o tome kako ležimo tako blizu stvarnih leševa“, prekinula ga je
Edie.
„Izbezumili smo se.“
„Ti si se izbezumio, ja nisam.“
„Zato što si frikuša.“
Edie se nasmijala.
„Jesi, Ed, ne kažem da si serijski ubojica ili nešto slično, samo si... čudna...
Dakle, počela je zamišljati što se noću događa na tom groblju i na pamet su joj
padale jebeno nadrealne ideje...“
„Katya ti je rekla da ne psuješ u ovom razgovoru.“
„Za to je sad jebeno prekasno.“
Edie se nasmijala.
„Dakle, dok smo ležali ondje, iz Edie su počele kuljati ideje i zamišljali smo
što bi se sve moglo dogoditi...“
„A onda su nas izbacili iz groblja jer je bilo vrijeme zatvaranja, pa smo otišli
kući... trebali bismo reći da živimo u velikoj staroj kući u jednom umjetničkom
kolektivu...“
„Zašto bismo to trebali reći?“
„Ne znam... Da objasnimo naš umjetnički ‘proces’?“
„Mi nemamo proces, ovo što mi imamo nije proces.“
114
Knjige.Club Books
Edie se ponovno nasmijala.

„Okej, kako god, vratili smo se kući i Josh je nacrtao... koga si prvog
nacrtao?“
„Hartyja, a ti Dreka. Oboje smo studenti slikarstva“, rekao je u kameru.
„Ja nisam. Ti jesi. Odnosno, bio si.“
„Izbacili su me iz St Martin’sa“, obavijestio je Josh publiku. „Jer sam
lijenčina.“
„Dakle, iz zabave smo nacrtali likove i neke ideje koje su nam pale na pamet
dok smo bili...“
„Napušeni“, rekao je Tim izvan ekrana.
„... na groblju“, nacerila se Edie, „i cijela ta stvar...“
„Kazbuktala se“, rekao je Josh.
„Htjela sam reći da se razvila.“
„Naš prijatelj Seb pomogao nam je animirati prvu epizodu“, nastavio je
Josh. „Seb je pravi umjetnik, još uvijek studira na St Martin’su. A neki naši
frendovi dali su glasove likovima i tako smo snimili prvu epizodu, nakon koje je
Edie imala još ideja, pa smo snimili i drugu epizodu.“
„I uopće nismo očekivali... stvarno smo se jako, jako iznenadili koliko se
ljudima svidio naš crtić i zato smo željeli reći da nam vaši komentari jako puno
znače“, rekla je Edie. „A sad ćemo odgovoriti na najčešća pitanja.“
Josh je posegnuo izvan kadra po list papira istrgnut iz bilježnice, pogledao
ga pa rekao u kameru:
„U redu, evo jednog koje ste često postavili: Gdje ste dobili ideju za
Hartyja?“ Krajičkom oka pogledao je Edie. „Na ovo pitanje moraš ti odgovoriti,
jer ja nemam pojma što se događa u tvojoj glavi.“
„Okej, ne znam objasniti što me točno nadahnulo za Hartyja, ali kad im bila
mala, mama mi je ispričala jednu bajku o kamenu srcu... Je li se to doista
dogodilo ili sam umislila? Ne znam, ali sjećam se da sam čula priču o nekom tko
je svoje srce zamijenio kamenom i u mislima sam vidjela srce koje izlazi iz
prsnog koša. I kad smo bili na groblju, zamislila sam zlog čovjeka čije srce
preživi i nakon njegove smrti pokuša biti bolje. Od svih opačina koje je njegov
vlasnik učinio, to srce pocrnjelo je i opstalo kad se ostatak tijela raspao jer je
bilo...“
„Marinirano u zlu“, s užitkom je rekao Josh.
„Na određeni način, ali... ne, jer nije li Harty najsimpatičniji lik u cijeloj
priči?“
„Da, valjda jest“, polako je rekao Josh. „Nevin je... ali nije, zar ne? Jer je
pocrnio od sveg zla koje je počinio.“
„Ali nije ga on počinio“, rekla je Edie. Sad su njih dvoje bili zaokupljeni
jedno drugim i privremeno zaboravili na kameru. „Hartyja za sve okrivljuju,
115
Knjige.Club Books
njega stigmatiziraju, ali bio je žrtva... mozga i volje, ili čega već. Pokušava biti
bolji, ali je groteskan, pa nitko ne vjeruje da je zapravo dobar.“
Ponovno se okrenula prema kameri.
„Je li išta od ovog što smo rekli imalo ikakva smisla? Nije. Sljedeće
pitanje.“
„Bi li Paperwhite trebala biti gadura?“ pročitao je Josh sa svog lista papira i
pogledao u kameru. „Da.“
„Ne!“ usprotivila se Edie, napola ogorčeno, napola zabavljeno.
„Ali jest. Ne želi dati šansu Hartyju.“
„Samo je malo... hm... nikad to nismo analizirali.“
„To je sigurno jebeno jasno svakom tko je gledao crtić“, rekao je Josh. Svi
su se nasmijali, uključujući Tima. Tad se začulo zujanje.
„Sranje, to je moj mobitel, zaboravio sam ga isključiti.“
„Jako smo profesionalni“, obratila se Edie publici.
„Od Katye je.“ Josh je pročitao poruku na svom mobitelu. „Jeste li snimili
video s odgovorima na pitanja obožavatelja, jer mislim da bi to bilo...“
„Upravo ga snimamo“, natipkao je u odgovor, a Tim se nasmijao. „I mobitel
ide na mute.“
Bacio je mobitel na krevet.
„O čemu smo govorili?“
„O Paperwhite. Želi biti ponovno živa. Mrzi što je duh.“
„Ali svejedno je pomalo gadura.“
„Pa, zaglavila je među svim onim...“
„krikovima.“
„pokretnim dijelovima tijela“, rekla je Edie, a Josh se nasmijao.
„Nitko ne bi želio vječno ostati na tom groblju.“
„Okej“, Josh je ponovno podigao svoj list papira. „Sljedeće pitanje.
Drek. Što je Drek?“
Pogledali su se i ponovno nasmijali.
„Ne znamo“, odgovorio je Josh.
„Stvarno ne znamo što je Drek.“
„Ti si ga nacrtala.“
„Njegovu glavu, da - davno sam vidjela tu masku, jednu od onih...“ Edie je
rukom pokazala veliki kljun.
„... kakve su nosili doktori za kugu? S velikim kljunastim nosom i sitnim
očima, i mislila sam da je stvarno sablasna. Zato je Drek pomalo zloslutan.“
„Ali što je on?“
„Stvarno ne znam“, nasmijala se Edie. „Što ti misliš da je?“
116
Knjige.Club Books
„Nemam pojma. Možda je to treća epizoda. Koji je kurac Drek? Sljedeće

pitanje... ‘Što su smuglici i mukfluci?’“
Na to pitanje Josh i Edie previli su se od smijeha, sudarili se, hvatali zrak.
Kad su se pribrali, oboje su imali suze u očima.
„Na to ne možemo odgovoriti“, falsetom je rekao Josh.
„Ne možemo uobličiti odgovor riječima“, zadihano je dodala Edie.
„Prepoznat ćete smuglika kad naiđete na njega.“ Josh je jedva susprezao
smijeh. „I mukfluka.“
Oboje su se ponovno nekontrolirano nasmijali. Nevidljivi Tim također se
smijao; kamera se tresla. Na kraju je Josh rekao:
„Okej, priberimo se... Dakle, ovo je ozbiljno pitanje.“ Mahnuo je listom
papira. „Poznajete li rad Jana Pienkowskog, jer vaša animacija podsjeća me na
njegove ilustracije? Da! Obožavamo ga. On nam je uzor. Od mame sam dobio
knjigu koju je ilustrirao, objavljenu u sedamdesetima.“
Edie se sad nagnula izvan kadra i vratila u njega s knjigom ilustriranih bajki
u ruci.
„Ovo je ta knjiga. Nisam čula za Jana dok mi je Josh nije pokazao i sad sam,
ono, njegova najveća obožavateljica.“
Otvorila je knjigu i pokazivala ilustracije gledateljima.
„Pogledajte, ove nevjerojatne siluete napravio je na mramoriranu papiru.
Nisu li čudesne?“
„Okej, idemo dalje“, rekao je Josh. „Imamo još jedno pitanje.“
I sad je susprezao smijeh.
„Mislite li da će ikad snimiti film po...“
Edie i on ponovno su se grohotom nasmijali.
„... po Srcu crnom kao tinta? Da... ne, da budemo iskreni... to se nikad neće
dogoditi. Isuse, možeš li zamisliti? Film po...“
„Nekako ne mogu“, odgovorila je Edie brišući oči.
„Smuglici i mukfluci ne bi željeli gledati taj film“, rekao je Josh.
„Jesu li to sva pitanja?“ upitala je Edie.
„Ostalo je još jedno. Jeste li vas dvoje dečko i cura?“
Još uvijek zadihani od smijanja, pogledali su se u gotovo jednakim
košuljama, ruku koje su se dodirivale, oboje naslonjeni na crtežima prekriven
zid.
„Hm...“, započela je Edie.
„Jesmo li sigurni da to želimo objaviti?“ upitao ju je Josh.
„Da, dobro pitanje. Što ako nas počnu opsjedati paparazzi?“
„Mogli bi.“ Josh je ponovno pogledao u kameru. „Molimo za privatnost u
ovom teškom trenutku.“
117
Knjige.Club Books
„To kažeš kad prekinete, ne kad ste zajedno“, rekla je Edie.

„Ah, oprosti. Nisam pročitao Priručnik za celebrityje, samo zadnju
stranicu.“
„Kako završava?“
„Ne želim spojlati, ali loše.“
„Cuga i droga?“
„Ne, to je sad.“
Edie i Tim su se nasmijali. Edie se ponovno okrenula prema kameri.
„Ako među gledateljima ima djece, šalimo se.“
Iza njezinih leđa Josh je bezglasno rekao: „Ne šalimo.“
Snimka je završila.
Robin je nekoliko sekundi netremice promatrala zamrznutu sliku Josha
Blaya i njegov lijepi, široki osmijeh, Edie ozarenu dok se blistavih, jantarnih
očiju naslanjala na njega - i iako se svim silama trudila othrvati suzama, spustila
je lice na dlanove i zajecala.
118
Knjige.Club Books
DRUGI DIO
Na svom putu kroz tijelo arterije se jako

granaju
i završavaju tankim žilicama
koje se nazivaju arteriole
te šire u gustu mrežu mikroskopskih
žila, nazvanih kapilare.
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
119
Knjige.Club Books
15
Who spoke of evil, when young feet were flying

In fairy rings around the echoing hall?23
Felicia Hernans
Pauline
rošao je cijeli mjesec otkad je Edie Ledwell nađena mrtva na groblju

P Highgate, ali novine nisu izvijestile o novim tragovima u istrazi. Robin je
redovito provjeravala ima li kakvih novosti i znala je da je Josh Blay i dalje u
bolnici - njegovo stanje više nije bilo kritično, ali još je uvijek ozbiljno. Drugih
informacija nije bilo.
„Možda Blay nije vidio napadača?“ glasno se zapitala pred Strikeom jedne
večeri na Trgu Sloane, na koji je Strike došao preuzeti nadzor nad
Dugoprstićem. Njihova meta, koja je stanovala na trećem katu velike zgrade s
robnom kućom u prizemljuješ uvijek se nije ni približila Ulici South Adley niti
je ičim pokazala da se pokušava riješiti škrinjica za nakit ili kipa koji su nestali
iz kuće njegova poočima. Robin nije mogla vjerovati da bi jedan mladić koji si
može priuštiti stan u središtu Belgravije osjećao potrebu krasti od poočima, ali
nekoliko godina praćenja života superbogataša naučilo ju je da je sve to
relativno. Možda je dugoprstiću to bio ekvivalent krađe desetače iz mamina
novčanika.
„Ako je Blay bio najprije onesposobljen elektrošokerom pa napadnut sleđa,
sumnjam da je išta vidio“, rekao je Strike. „Je li naš prijatelj danas uopće izašao
iz stana?“ dodao je, gledajući prozore s balkonom iza kojih je živio Dugoprstić.
„Nije“, odgovorila je Robin. „Ali noćas je dobrano zaružio. Barclay kaže da
je kući došao tek u četiri ujutro.“
„Ima li kakvih novosti o tvom stanu?“ upitao je Strike paleći cigaretu.
„Još uvijek pokušavam odlučiti koliko mi vrijedi“, odgovorila je Robin, čija
je prva ponuda bila odbijena. „Sinoć sam otišla pogledati jedan stan u četvrti
Tower Hamlets. Doktor Crippen24 ondje bi se osjećao kod kuće.“
23
Tko je spominjao zlo kad su mlada stopala u vilinskim krugovima letjela dvoranom odjeka?
(Nap. prev.)
120
Knjige.Club Books
Stopala su joj utrnula od hladnoće, pa se brzo oprostila od Strikea i ostavila

ga oslonjenog o zgodno smješteno stablo, na hladnu zraku koji mu je štipao
prste dok je pušio. Pomiren s time da će na Trgu Sloane ostati barem do dva
ujutro, kad je obično bilo sigurno pretpostaviti da taj mladić spava, Strikeove
misli kratko su se zadržale na Robin pa odlutale do dviju drugih malih privatnih
dilema.
Prva se odnosila na Madeline, koja ga je večer prije nazvala i pozvala na
promociju novog romana jednog njezina prijatelja, poznata romanopisca. Strike
se mogao praviti da mora raditi, ali odlučio je biti iskren i rekao da izbjegava ići
gdje bi ga novinari mogli fotografirati i njegova bi fotografija mogla završiti u
novinama.
Iako se nisu posvadili, po tonu njezina glasa znao je da je loše primila
njegovo odbijanje i razgovor koji je uslijedio doveo je Strikea do toga da
odlučno izloži ono što je smatrao pravilima igre. Rekao joj je da se ne može
baviti poslom privatnog istražitelja i istodobno pojavljivati na društvenim
stranicama Tatlera, okružen londonskim ljubiteljima književnosti i s čašom
pjenušca u ruci.
„Već si bio u Tatleru“, rekla je Madeline. „Tvoja agencija bila je navedena u
njihovih ‘25 brojeva za koje niste znali da vam trebaju’.“
Strikeu je to bila novost, ali pretpostavio je da bi moglo objasniti nedavno
povećanje poziva agenciji zbog praćenja imućnih bračnih drugova.
„Ne mogu si dopustiti da postanem prepoznatljiv“, rekao je Strike.
„Ali tvoja je fotografija već bila u novinama.“
„Uvijek s bradom i nikad mojim izborom.“
„Zašto ne možeš doći na promociju i reći im da ne želiš da te fotografiraju?“
„Kadije bih bio siguran da se to neće dogoditi i zato ne idem na dokidanja
na koja ljudi idu kako bi bili viđeni.“
„Što si onda radio u Annabel’su?“
„Kadio sam“, odgovorio je Strike, koji dotad nije priznao da je lagao one
večeri kad su se upoznali.
„Stvarno?“ rastreseno je upitala Madeline. „Moj Bože, koga istraživao?“
„To je povjerljivo. Slušaj, ne mogu te pratiti na događanja na koja dolaze
mediji. To će mi uništiti posao. Žao mi je, ali tako je.“
„Okej, u redu“, rekla je, ali njezin glas govorio mu je da nije u redu, ne
zaista.
Nakon tog telefonskog razgovora imao je nelagodan osjećaj kao da ga je je
već doživio. Njegova veza sa Charlotte bila je poput dugotrajne borbe oko toga
24
Harvey Hawley Crippen, američki homeopat, koji je 1910. godine obješen u Londonu zbog
ubojstva supruge. (Nap. prev.)
121
Knjige.Club Books
kakav zajednički život žele. Na kraju se Strikeov odabir zanimanja koje

podrazumijeva duge radne sate i, barem na početku, slabu zaradu nije mogao
uskladiti sa Charlotteinom željom da nastavi uživati u miljeu u kojem se rodila:
miljeu lagodna života, slavnih osoba i bogatstva.
Uz moguću iznimku svojih prijatelja Nicka i Ilse, nikad nije vidio odnos
između dvoje ljudi koji nije uključivao kompromise na koje on nije bio spreman.
Pretpostavljao je da je to ona sebičnost za koju ga je Charlotte stalno optuživala.
Noćni autobusi štropotali su pokraj njega i dim njegove cigarete visio je kao
gusta zavjesa u hladnom zraku dok je razmišljao o večeri u Nightjaru kad je
Madeline pokušala okrenuti kameru svog mobitela prema njima i on se prvi put
zapitao je li joj jednim dijelom privlačan zbog svoje zanimljivosti medijima. To
je bila neugodna pomisao. Kako od tog nezadovoljavajućeg nagađanja nije
mogao ništa dobiti, preusmjerio je misli na svoju drugu privatnu dilemu.
Njegova polusestra Prudence, jungovska terapeutkinja i još jedno nezakonito
dijete Jonnyja Rokebyja, ponovno mu se javila elektroničkom porukom i pitala
ga je li slobodan za piće ili večeru na tri određena datuma. Još uvijek joj nije
odgovorio, velikim dijelom zato što još nije odlučio želi li je upoznati.
Bilo bi mu lakše da je već zaključio da ga ona ne zanima, ali otkad ga je
izravno kontaktirala prije godinu dana, osjećao je da ga privlači na neki čudan
način. Je li razlog bila zajednička krv ili činjenica da su bili u istom košu kao
slučajna djeca, kopilad, dvije neželjene posljedice Rokebyjeva gotovo
legendarnog promiskuiteta? Ili je to imalo neke veze s činjenicom da je napunio
četrdesetu? Možda se u nekom nepriznatom dijelu sebe želio razračunati sa
svojom kompliciranom i bolnom prošlošću?
Ali, ima li prostora za još jedan odnos u životu, još jedno potraživanje svog
vremena i osjećaja? Počinjao je osjećati određenu opterećenost količinom
kompartmentalizacije koju je njegov život naizgled podrazumijevao. Vješto je
odvajao dijelove svog života; štoviše, svaka žena s kojom je bio u vezi žalila se
na lakoću s kojom je to činio. Madeline nije govorio gotovo ništa o svojoj
svakodnevici. Od Robin je skrivao da se viđa s Madeline iz razloga koje si je
odlučio ne priznati. Usto je izbjegavao svaki spomen Prudence svojoj polusestri
Lucy. Pomisao da pokuša stvoriti odnos s Prudence a da Lucy za njega ne sazna
- jer bio je siguran da joj se to ne bi svidjelo, da bi imala osjećaj kako je na
određeni način zamjenjuje drugom polusestrom - možda je samo dodavala
nepodnošljivu razinu dvoličnosti životu koji je već bio pun tuđih tajni,
profesionalnog pretvaranja i smicalica.
Stajao je na hladnom trgu do dva sata poslije ponoći, kad su se već sva
svjetla u Dugoprstićevu stanu ugasila, i pričekavši još pola sata da bude posve
siguran kako Dugoprstić neće izaći, vratio se u svoje potkrovlje pa otišao spavati
s nejasnim osjećajem progonjenosti.
122
Knjige.Club Books
Sutrašnje jutro namjeravao je provesti obavljajući zaostale administrativne

poslove, ali u jedanaest ga je iz New Yorka nazvao Dugoprtićev srditi poočim.
Njegova domaćica našla je jednu od kamera koje je agencija postavila.
„Morate je zamijeniti i postaviti negdje gdje je ona neće naći“, zarežao je
milijarder u slušalicu.
Strike je pristao osobno to učiniti, završio razgovor pa nazvao Barclayja da
provjeri gdje je Dugoprstić.
„Upravo je ušao u James Purdey i sinove.“
„Trgovinu oružjem?“ iznenadio se Strike, koji se već vratio u vanjski ured
po svoj kaput. „Kod Ulice South Adley?“
„Dvije ulice dalje“, odgovorio je Barclay. „S prijateljem je, onim bradatim
pederom masne kose.“
„Drži ga na oku i ako ti se učini da ide prema kući, odmah mi javi. Upravo
sam pristao odmah zamijeniti kameru.“
„Što ako ti banu sa sačmaricom?“
„Unaprijed ćeš me upozoriti, zar ne? Ili ostatak poslijepodneva namjeravaš
uzeti slobodno? Ali velik je skok od sitne krađe do ubojstva.“
„U njegovoj krađi nema ničeg sitnog“, odgovorio je Barclay. „Zar nisi rekao
da kutija koju je drpio vrijedi četvrt milijuna?“
„Njima je to sitnež“, rekao je Strike. „Obavještavaj me o njegovu kretanju.“
Dan je bio oblačan i hladan. Kad je Strike stigao do Mayfaira, Barclay mu je
već poslao poruku da su Dugoprstić i njegov prijatelj izašli iz trgovine oružjem i
krenuli južno od South Adleyja. Ostavši bez cigareta i oslobođen brige da će
naletjeti na Dugoprstića, ušao je u trgovinu novinama i duhanskim proizvodima
i stao u kratak red. Razmišljajući gdje bi bilo najbolje sakriti novu sigurnosnu
kameru da je domaćica ne nađe, nije odmah shvatio da gleda riječi „napad
nožem na dvoje animatora“ u podnaslovu na naslovnici The Timesa na pultu.
„Kutiju Benson & Hedgesa, šibice i ovo, molim“, rekao je podigavši
primjerak novina, koji je gurnuo ispod pazuha prije nego što je izašao.
Klijent im je dao ključeve kuće. Strike je pogledao na obje strane ulice prije
nego što je ušao pa isključio sigurnosni alarm i nastavio do mramornog,
pozlaćenog prostora u kojem su na zidovima visjele slike vrijedne stotine tisuća
funti, a na vješto osvijetljenim postoljima stajale su jednako vrijedne skulpture.
Sigurnosna kamera koju je domaćica otkrila bila je skrivena u lažnoj knjizi
na policama u salonu. Strike je nekoliko minuta razmišljao o mogućnostima pa
stavio novu kameru na vrh visoke vitrine na suprotnoj strani prostorije. Kako je
bila skrivena u malom, crnom plastičnom kućištu, domaćica će je uz malo sreće
smatrati dijelom opreme za internet ili postojećeg sigurnosnog sustava.
Gurnuvši kameru na njezino mjesto, ponovno se upitao je li domaćica tog
milijardera doista tako bezazlena kako se činila. Njihov klijent odlučno je tvrdio
123
Knjige.Club Books
da ta žena ne može biti kradljivica, jer imala je besprijekorne preporuke i

izdašnu plaću, a rizici uključeni u krađu predmeta takve vrijednosti i
prepoznatljivosti nedvojbeno su bili previsoki za ženu koja je svaki mjesec slala
novac obitelji na Filipinima. U tjednima kad je, ne znajući, bila pod nadzorom,
kamera je nije snimila ni u čemu sumnjivijem od gledanja The Jeremy Kyle
Showa na golemom televizoru. S druge strane, Strikeu se činilo neobično
savjesno izvaditi sve knjige s polica i sa svake obrisati prašinu - što je bilo
njezino objašnjenje kako je našla sigurnosnu kameru - a njezini su poslodavci
trebali biti odsutni još najmanje šest tjedana.
Sakrivši novu kameru, ponovno je namjestio alarm, izašao iz kuće i otišao
do Richouxa, čajane iz prvog desetljeća dvadesetog stoljeća, koja je imala
stolove na pločniku za kojima je Strike mogao pušiti. Naručivši dupli espreso,
raširio je The Times i pročitao članak koji je ispunjavao većinu naslovnice.
KRAJNJE DESNIČARSKA SKUPINA CILJA

ZASTUPNIKE U PARLAMENTU I CELEBRITYJE
Zajednička operacija Scotland Yardova Odjela za borbu protiv terorizma i

sigurnosnih službi otkrila je krajnje desničarsku skupinu koja tvrdi da je
odgovorna za višestruke smrtne slučajeve, saznao je The Times. Vjeruje se da je
ta skupina poslala eksplozivne naprave parlamentarnim zastupnicama, a
preuzela je odgovornost i za smrti dječje zvijezde i aktivistice za prava životinja
Maye Satterthwaite (21), pjevačice i glasnogovornice organizacije za borbu
protiv klimatskih promjena Gigi Cazenove (23) i animatorice Edie Ledwell (30).
Prema izvoru bliskom istrazi, ta krajnje desničarska skupina koja se naziva
Halvening „formirala se po uzoru na paravojne i vjerske terorističke
organizacije“. Komunicirajući s članovima na dark webu25, podijeljena je na
„ćelije“ koje su zadužene za određene napade i mete. Halvening je dosad
isplanirao i izvršio veći broj smrtonosnih i potencijalno smrtonosnih nasilnih
djela protiv istaknutih ljevičarki.
„Riječ je o sofisticiranoj operaciji, u kojoj se ne samo planiraju i izvršavaju izravni
napadi na izabrane političarke nego se i koriste društvene mreže za regrutiranje
novih članova, širenje dezinformacija i razbuktavanje neprijateljstva prema
metama“, rekao je jedan izvor.
The Times je dobio informaciju da ova skupina ima popis za „izravnu“ i
„neizravnu“ akciju. Vjeruje se da popis za izravnu akciju uključuje ljevičarske
25
Dark web podrazumijeva (često ilegalan) sadržaj dostupan na internetu uz korištenje
specijaliziranih softvera, konfiguracija i autorizacija. (Nap. ur.)
124
Knjige.Club Books
zastupnice u parlamentu kao što su Amy Wittstock i Judith Marantz, u čije su

urede u posljednjih 12 mjeseci poslane eksplozivne naprave. Stručnjaci su
deaktivirali cijevne bombe bez žrtava. Osobe za koje se zna da su na popisu za
izravnu akciju upozorene su na to i dobile su pojačano osiguranje u svojim
domovima i uredima.
Napad nožem na dvoje animatora
Ova teroristička skupina tvrdi da je njezin program neizravne akcije odgovoran

za tri smrti, jedan pokušaj samoubojstva i jednu ozbiljnu ozljedu. Među žrtvama
su Maya Satterthwaite, koja se predozirala u travnju 2012., Gigi Cazenove, koja
je nađena obješena na Staru godinu 2014. i Edie Ledwell, koja je prošlog mjeseca
nasmrt izbodena nožem na groblju Highgate. Joshua Blay, koji je s Ledwellovom
autor kultnog animiranog filma Srce crno kao tinta, također je napadnut i još je u
bolnici. I autorica stripova Fayola Johnson bila je meta te skupine...
Strikeu je zazvonio mobitel. Izvukao ga je iz džepa. Zvala je Madeline.

„Bok“. Zvučala je strahovito napeto. „Možeš li razgovarati?“
„Da, na pauzi sam“, odgovorio je Strike. „Što se događa?“
„Jesi li vidio The Times? Gigi Cazenove... ja...“
„Jesam. Baš čitam članak.“
„Jebena ultradesničarska skupina trolova natjerala ju je da se ubije!“
Madeline je očito bila na rubu suza. „Jednostavno sam... hoću reći, nikako ne
mogu shvatiti... imala je dvadeset tri godine, kakva je prijetnja ona mogla biti
tim fašistima?“
„Nemoj misliti da ćeš na to pitanje naći ijedan razuman odgovor. Ali slažem
se da je strašno.“
„Ne tvrdim da smo bile najbolje prijateljice, ali bila je uistinu draga
djevojka. Uvijek bi svratila u trgovinu da malo porazgovaramo i... oprosti... ne
mogu... hoću reći, njezin zločin bio je zagovaranje borbe protiv jebenih
klimatskih promjena…“
„Da, znam“, rekao je Strike.
„Moram ići, imam novi sastanak s prokletim odvjetnicima. Čujemo se
poslije?“
„Da, nazvat ću te.“
Madeline je prekinula vezu. Strike je spremio mobitel u džep, ponovno uzeo
novine i nastavio čitati.
125
Knjige.Club Books
I autorica stripova Fayola Johnson bila je na meti skupine, ali preživjela je

pokušaj samoubojstva u listopadu 2013.
Prije smrti, sve tri žene bile su izložene kampanjama „trolanja“ na društvenim
mrežama, koje je, po svemu sudeći, isplanirao i koordinirao Halvening, s ciljem
da svoje mete istjera iz javnog života ili ih natjera da si oduzmu život.
„Ovo što vidimo sofisticirane su kampanje dezinformiranja i zlostavljanja kojima
je jednim dijelom cilj okrenuti progresivce protiv njihovih istomišljenika“, rekao
je naš izvor. „Prije smo bili svjedoci 'trolanja' liberala u prostorima kao što je
4chan, ali ova teroristička skupina koristi se društvenim mrežama na
organiziraniji i sofisticiraniji način kako bi potaknula zlostavljanje i zastrašivanje.“
Pjevačica Gigi Cazenove bila je izložena, upornom zlostavljanju na društvenim
mrežama nakon što su procurile elektroničke poruke u kojima je navodno
rasističkim jezikom opisala jednu bivšu prateću pjevačicu. Poslije se za te poruke
utvrdilo da su lažne. Maya Satterthwaite u privatnim je SMS-ovima, koji su
također procurili na internet, „upotrijebila pogrešnu osobnu zamjenicu“ za
istaknutu transrodnu ženu, a Edie Ledwell bila je žrtva dugotrajne kampanje
mržnje zbog višestrukih navodnih prekršaja, pogotovo protiv osoba s
invaliditetom, i preživjela je pokušaj samoubojstva 2014. godine prije nego što ju
je u veljači netko nasmrt izbo nožem.
Simboli mržnje
Ime ove terorističke skupine uzeto je iz svijeta kriptovaluta, u kojem halvening

označava namjerno smanjenje količine kriptovalute koja se može „rudariti“ na
polovinu.
„Halvening je naveo da je njegov cilj smanjiti broj takozvanih 'boraca za
društvenu pravdu' u javnom životu i umanjiti vrijednost progresivnih nazora“,
rekao je naš izvor.
lako ga mnogi ljevičari s ponosom nose, desničari izraz „borac za društvenu
pravdu“ pogrdno upotrebljavaju za one koji zagovaraju i šire društveno
progresivne nazore.
Halvening je svoje ime...
Strikeov mobitel zazvonio je i drugi put. Kad ga je iščeprkao iz džepa, na

zaslonu je vidio Lucyn broj. Oklijevao je prije nego što se javio, ali zaključio je
da je razgovor s polusestrom bolje odmah skinuti s dnevnog reda, dok može
govoriti, nego ga odgoditi i za to platiti kaznu u obliku njezine dodatne kivnje.
„Stick?“
126
Knjige.Club Books
„Hej, Luce. Što ima?“

„Upravo sam razgovarala s Tedom. Zvuči jako potišteno...“
Ted je bio Strikeov ujak, odnedavno udovac, muškarac kojeg je uvijek
smatrao zamjenskim ocem.
„... pa sam ga pozvala da za vikend sedamnaestog travnja dođe k nama.
Možeš li nam se i ti pridružiti?“
„Ne znam... nemam raspored pri ruci“, iskrenoje rekao Strike, „ali...“
„Stick, dovoljno sam te rano obavijestila, to je tek za mjesec dana!“
„Ali pokušat ću”, dovršio je Strike.
„U redu, poslat ću ti poruku da te podsjetim. Corme, on te jako želi vidjeti.
Od Božića nisi bio u Cornwallu...“
Nakon pet minuta intenzivnog nabijanja osjećaja krivnje, Lucy je završila
razgovor. Namršteni Strike vratio je mobitel u džep, ponovno protresao The
Times pa nastavio čitati.
Halvening je ime uzeo iz svijeta kriptovaluta, ali upotrebljava uobičajeni krajnje

desničarski jezik i ikonografiju. Članovi rabe pseudonime prema nazivima
nordijskih runa, nakon kojih slijedi brojka 88. Antidifamacijska liga kaže da je broj
88 simbol mržnje, koji predstavlja dvaput ponovljeno osmo slovo abecede i znači
„Heil Hitler“.
Rastuća prijetnja
MI5 tvrdi da je krajnja desnica najbrže rastuća teroristička prijetnja u

Ujedinjenom Kraljevstvu.
„U prošlosti je prijetnja od neonacizma i ekstremne desnice dolazila od
pojedinačnih mrzitelja, zbog čega ih je bilo teško naći. Krajnje desne terorističke
skupine uglavnom su bile kratka vijeka.
Za razliku od njih, Halvening je naizgled neuobičajeno dobro organiziran i
discipliniran. Nudi ideologiju koja ujedinjuje i ima političke i vjerske elemente.
Pokreti koji nude dosljednu filozofiju ili sustav vjerovanja obično su kohezivniji i
uspješnije usađuju osjećaj odanosti te regrutiraju nastavak na stranici 4.
Strike je upravo okretao četvrtu stranicu, kad mu je mobitel zazvonio i treći put.
„Pas mater.“
Ponovno je izvukao mobitel iz džepa. Poziv je bio preusmjeren iz ureda.
„Cormoran Strike.”
127
Knjige.Club Books
„Da, halo“, čuo je nepoznat glas. „Moje ime je Allan Yeoman. Ja sam agent
Edie Ledwell, odnosno”, nakašljao se, „bio sam njezin agent.”
128
Knjige.Club Books
16
We must arise and go:

The world is cold without
And dark and hedged about
With mystery and enmity and doubt,
But we must go...26
Charlotte Mew
The Call
U trenutku kad je Strike odgovarao na poziv Allana Yeomana, Robin je bila

trinaest kilometara dalje u Walthamstowu i glumila zanimanje za vitraj
nagog Adama koji imenuje životinje: zgureno sjedi na busenu trave i upire
prstom u tigra, a bradati anđeo pokraj njega u knjigu zapisuje izabrano ime.
Dvije tropske ptice vire iz vrha aureole oko anđelove glave. Izraz na Adamovu
licu prazan je, čak tup.
Kobac i Dugonoga stajali su na suprotnoj strani prostorije okrenuti joj
leđima i razgovarali o simbolici pelikana najednom crtežu Edwarda Burne-
Jonesa. Baš kako se djevojčina majka bojala, njezin odlazak u Irak, kamo su je
poslali kako bi izvijestila o uništenju drevnog arheološkog nalazišta Nimrud od
militantne skupine Daesh, podudario se s danom kad njezina kći nije otišla u
školu, navodno zato što se loše osjećala. Deset minuta nakon što su roditelji
njezine školske prijateljice otišli na posao, Kobac je došao po Dugonogu. Robin
ih je pratila u BMW-u, koji je posudila od Strikea jer se dotad nadzirući
djevojku koristila svojim prastarim Land Roverom. Bojala se da idu u neki
hotel, pa se ugodno iznenadila kad su se zaustavili na parkiralištu Galerije
William Morris.
Dok je lutala za njima iz jedne prostorije u drugu i prisluškivala njihov
razgovor, imala je osjećaj da je o odnosu između Dugonoge i Kopca mnogo
saznala. Dugonoga je, po svemu sudeći, pokazala zanimanje za pokret Arts and
26
Moramo ustati i krenuti: Svijet je vani hladan, mračan i ograđen tajnom, sumnjom i
neprijateljstvom, ali moramo krenuti... (Nap. prev.)
129
Knjige.Club Books
Crafts27 i sad se pokušavala ponašati u skladu s nečim za što je Robin slutila da

je bila usputna primjedba, a Kobac se prema njezinim mišljenjima i idejama
odnosio laskavo ozbiljno. Poljubac u ruku koji je Midge vidjela nije se ponovio,
ali između dviju dvorana u galeriji lagano je spustio ruku na djevojčina leđa i
izvukao nešto nevidljivo iz njezine duge plave kose. Dugonoga je bila vidno
očarana i Robin je mogla samo zamisliti koliko taj četrdesetogodišnjak uživa u
dahtavu smijehu opčinjene tinejdžerice na svaku svoju dosjetku, u njezinu
zadivljenu pogledu dok raspreda o prerafaelitima i čestu crvenjenju dok hvali
njezino znanje i mišljenja, koja su sve ciničnijoj Robin zvučala šturo naučena iz
Wikipedije.
Objasnivši joj kršćansku simboliku pelikana koji svoje ptiće hrani vlastitom
krvlju, Kobac se glasno zapitao bi li Dugonoga željela popiti kavu, a Robin se
još dvije minute zadržala u dvorani naizgled se diveći Adamu pa je pošla za
njima u kafić, prostor od stakla i opeke, koji je gledao na vrtove galerije.
Šanker je pred nju upravo stavio kapučino, kad joj je zazvonio mobitel.
„Bok“, tiho je rekla Strikeu, „daj mi sekundu, moram naći zgodno mjesto
gdje ću sjesti.“
Plativši svoju kavu, sjela je na stolicu s koje je imala nesmetan pogled na
Kopca i Dugonogu pa ponovno približila mobitel uhu.
„Okej, slušam. Što se događa?“ upitala je.
„Puno toga. Možeš li razgovarati?“
„Trebala bih moći barem petnaest minuta“, odgovorila je Robin, gledajući
kako se Dugonoga hihoće i zabacuje kosu preko ramena, još ne okusivši kavu.
„Pretpostavljam da nisi vidjela današnji Times.“
„Nisam. Zašto?“
Strike joj je sažeto prepričao članak o Halveningu, objavljen na naslovnici
tih novina.
„Znači, bio si u pravu“, rekla je Robin. „To je stvarno bio teroristički
napad.“
„Nisam baš siguran.“
„Ali...“
„Ledwellova je bila na popisu za neizravnu akciju te skupine. Pokušavali su
raspiriti dovoljno mržnje prema njoj da je potaknu da se ubije. Nisu je planirali
ubiti i po svemu sudeći dosad nikog nisu izboli nožem. Prema Timesu, najradije
se služe cijevnim bombama.“
27
Pokret za obnovu umjetničkoga obrta, koji je započeo u Engleskoj u drugoj polovici 19.
stoljeća. Najistaknutiji predstavnici bili su slikar i. oblikovatelj William Morris i arhitekt
Philip Webb. (Nap. prev.)
130
Knjige.Club Books
„Možda su uočili priliku i odlučili ubiti je, umjesto da čekaju da se sama

ubije?“ rekla je Robin gledajući široke travnjake galerije.
„Ali zašto bi izboli Blaya? On se na njihovim popisima nigdje ne spominje.
Ljevičarke su im trn u oku.“
„Napad na Blaya možda nije bio planiran. Možda je želio spriječiti
napadača. Možda ju je pokušao obraniti.“
„Još uvijek mislim da bi više smisla imalo ubiti je kad je bila sama, ako su je
željeli ubiti. Dvije mete znače veliku šansu da će jedna od njih pobjeći ili
zavikati u pomoć. Naravno“, dodao je Strike, „ne znamo koliko je bilo
napadača. Ništa ne kaže da je bio samo jedan.“
„Možda nisu znali da će Blay biti ondje dok nisu došli. Zapravo, kako je
napadač znao da će Ledwellova tog poslijepodneva biti na groblju?“
„Odlično pitanje. Ako želiš, možda uspijemo saznati odgovor. Upravo sam
razgovarao s Allanom Yeomanom, agentom Ledwellove.“
„Stvarno?“ Robin je preplavilo poznato uzbuđenje, koje je bilo nagrada
posla kojim se bavila i najčešće posljedica nekog neočekivanog otkrića,
nenadanog otvaranja nove perspektive.
„Da. Zanima ga jesmo li voljni naći se s njim, Richardom Elgarom,
direktorom Maverick Filmsa u Ujedinjenom Kraljevstvu, i Edienim stricem i
strinom. Predlaže ručak u Arts Clubu u Ulici Dover sljedećeg tjedna. Želi znati
bismo li preuzeli zadatak da otkrijemo tko je Anomija.“
„Ali još uvijek smo zatrpani slučajevima“, zastenjala je Robin.
„Ne onako zatrpani kako smo bili. Dev je maloprije nazvao; riješio je
problem onog tipa kojem je visio patent. Otkrio je tko je krtica u njegovu uredu i
fotografirao ženu sa šefom suparničke tvrtke.“
„Brz je“, zadivljeno je rekla Robin, a onda se vratila na ono glavno. „Zašto
agent Edie Ledwell želi otkriti tko je Anomija?“
„Yeoman je rekao da bi nam to radije objasnio u četiri oka, ali mislim da im
Anomija još uvijek stvara neprilike.“
„Jesi li rekao Yeomanu da se naša agencija ne bavi kibernetičkim
istragama?“
„Jesam, ali čini se da on ne misli da je to problem. Pretpostavljam da ćemo
saznati zašto, ako pristanemo na predloženi ručak. Osim toga, vjerojatno bi se
radije posvetila Anomiji nego ovotjednoj trofejnoj supruzi koja pokušava
osigurati izdašniju brakorazvodnu nagodbu?“
„Apsolutno.“
„Da, i ja. Okej, javit ću Yeomanu da nam sljedeći utorak odgovara. Sretan
lov na pohotnika.“
131
Knjige.Club Books
Strike je prekinuo vezu, a Robin se, iako uzbuđena mogućnošću novog

slučaja, ponovno usredotočila na Kopca i Dugonogu, koji su sad sjedili gotovo
spojenih glava i nešto šaputali.
132
Knjige.Club Books
17
Is this a stupid thing to say

Not having spent with you one day?
No matter; I shall never touch your hair
Or hear the little tick behind your breast…28
Charlotte Mew
On the Road to the Sea
Razgovor unutar igre Paperwhite i Morehousea,

dvoje moderatora Drekove igre

<13. ožujka 2015. 14:31>
<Paperwhite poziva Morehousea>
<Morehouse prihvaća poziv>
Paperwhite: Već sam satima ovdje i čekam
da se pojaviš! Gdje si bio?
Morehouse: Razgovarao sam s Anomijom
Paperwhite: Jesi li vidio ono u novinama?
Morehouse: O Halveningu? jesam
>
>
Paperwhite: i?
Morehouse: i što?
>
>
>
Paperwhite: Jesi li zbog nečeg ljut na mene?
28
Je li to glupo reći, a zajedno nismo proveli ni dan? Nema veze, nikad ti neću dodirnuti kosu
ni čuti tiho kucanje u tvojim grudima... (Nap. prev.)
133
Knjige.Club Books
Morehouse: Zašto bih bio ljut?

>
>
>
>
>
Paperwhite: Morehouse, razgovaraj sa mnom
Morehouse: Imaš li još uvijek onaj „dokaz“ da je
Ledwellova Anomija, koji su ti dali LordDrek i Vilepechora?
Paperwhite: Da, zašto?
Morehouse: Što misliš zašto?
>
>
Paperwhite: Misliš da su LordDrek
i Vilepechora iz Halveninga?
Morehouse: pogledaj što piše u Timesu o načinu
djelovanja Halveninga. To su njih dvojica vama napravila
Morehouse: stvorili su lažni narativ da vas nahuškaju protiv
Ledwellove
Paperwhite: nisu oni pokrenuli glasinu da je ona Anomija
Paperwhite: gomila fanova mislila je da bi mogla biti
Morehouse: tko, na primjer?
Paperwhite: ne sjećam se imena, ali sve je bilo u dosjeu
Morehouse: lažni korisnički računi
Morehouse: kojima je svima svrha razljutiti ljude da je blate
Paperwhite: ja je nikad nisam blatila
Morehouse: nisam rekao da jesi
Paperwhite: Hartella misli da je to bio nasumičan napad
Morehouse: da, naravno da misli
Paperwhite: Što bi to trebalo značiti?
Morehouse: ako je to bio nasumičan napad, ona ni za što nije kriva.
Je li razgovarala s policijom?
Paperwhite: mislim da je
Morehouse: je li im rekla odakle joj taj dosje?
Paperwhite: ne znam
Morehouse: netko od vas mora odnijeti taj dosje policiji, ako
im ga Hartella nije dala
>
>
134
Knjige.Club Books
>
Paperwhite: Morehouse, jednog dečka na godini ispred mene
izbacili su s akademije zato što je prenio tweet nekog američkog
ultradesničara
Paperwhite: Ja nikad nisam mislila da je Ledwellova Anomija,
nikad nisam tražila taj dosje, nikad joj nisam željela nikakvo zlo,
ali novinarima to neće biti važno
Paperwhite: obrušit će se na sve nas ako pomisle da smo se
spetljali s ultradesnicom i da smo umiješani u ubojstvo
Paperwhite: i što misliš, kako će se to svidjeti c*********?
Morehouse: zvučiš isto kao Anomija
Paperwhite: što bi to trebalo značiti?
Morehouse: jednostavno ćemo ignorirati činjenicu da su se među
nas uvukli neonacisti, je li?
Paperwhite: ne, ako se dokaže da su LordDrek i Vile neonacisti,
Anomija ih svakako treba izbaciti
Paperwhite: ali objasni mi kako taj dosje može imati ikakve veze s
napadom na Ledwellovu i Blaya?
Morehouse: zbog njega su se našli, zar ne, zbog njega su otišli
na to groblje
Morehouse: LordDrek i Vilepechora namjestili su situaciju
koja je rezultirala napadom nožem na dvije osobe
Morehouse: Halvening je htio da ona umre i sad je mrtva
Paperwhite: a ako su iskreno vjerovali da je ona Anomija?
Morehouse: mislim da to nikad nisu vjerovali, i sama si rekla
da nisi vjerovala
Morehouse: a ako si TI pogodila gdje će se njih dvoje naći,
svatko je mogao pogoditi
Paperwhite: baš ti hvala, toliko sam glupa, je li?
Morehouse: ffs nisam tako mislio, zvučiš kao Worm28
Morehouse: kažem da su mogli pogoditi i čekati u zasjedi, iskoristiti
priliku da ih izbodu. Ili je Hartella na privatnom kanalu mogla reći
LordDreku i Vileu gdje će se njih dvoje naći.
>
>
>
Paperwhite: Mama mi je bolesna. Neću je izložiti zlostavljanju
novinara i policije. Nisam učinila ništa pogrešno
Morehouse: Nisi mi rekla da ti je mama bolesna
Paperwhite: nisam mislila da ćeš mariti
135
Knjige.Club Books
Morehouse: naravno da marim, zašto to govoriš?

>
>
>
>
Morehouse: Paperwhite?
Paperwhite: U8N xetubg
>
Paperwhite: sranje
Paperwhite: plačem, ne vidim što pišem
Morehouse: što je tvojoj mami?
Paperwhite: ne želim razgovarati o tome
Paperwhite: ako govorim o tome, stvarno je
Morehouse: reci mi
Paperwhite: zašto?
Morehouse: zato što mi je stalo do tebe
Paperwhite: nije ti stalo, samo me navlačiš
Paperwhite: nagovorio si me da ti pošaljem svoje gole fotke, a ti
meni svoju nikad nisi poslao
Paperwhite: glumiš gospodina osjećajnog
Paperwhite: koliko još drugih djevojaka tako cimaš?
Morehouse: što to govoriš? Nijednu
Morehouse: nikad nisam tražio od tebe da mi pošalješ one fotke
Paperwhite: znači, drolja sam, je li?
Morehouse: ffs zar sam to ikad rekao?
Paperwhite: sad ridam nasred jbne knjižnice
Morehouse: nemoj
Morehouse: nikad te nisam želio povrijediti
Morehouse: reci mi što je tvojoj mami
>
>
Paperwhite: napipala je kvržicu
Paperwhite: jučer kasno poslijepodne stigli su nalazi biopsije
Paperwhite: maligno je
Morehouse: sranje
Morehouse: strašno mi je žao
Paperwhite: ne mogu više ovako
Paperwhite: misliš da nisam dovoljno dobra za tebe
Morehouse: ?????
136
Knjige.Club Books
Paperwhite: znaš tko sam, znam da znaš. Po onom komentaru

o 500 kilometara
Paperwhite: da ti se svidjelo što si vidio, pokušao bi se naći sa
mnom
Morehouse: nije tako jednostavno
Paperwhite: gajim osjećaje prema tebi, ali ti ih očito ne uzvraćaš
Paperwhite: previše mi je sve to, više ne mogu ovako, pogotovo
sad kad mi je mama bolesna
Paperwhite: skinut ću Drekovu igru sa svog mobitela
Morehouse: nemoj to učiniti
Morehouse: molim te nemoj
Paperwhite: zašto ne?
>
Morehouse: znam da je bezumno imati ovako snažne osjećaje
prema nekom koga nikad nisam sreo, ali imam ih
Morehouse: neprestano mislim na tebe
>
Paperwhite: možda će ti to biti teško vjerovati, ali znaš, imam i
druge ponude
Morehouse: to mi nije nimalo teško vjerovati
Paperwhite: onda dokaži da ti je stalo i pošalji mi svoju fotku
>
>
>
Morehouse: ne mogu
>
<Paperwhite je napustio/la kanal>
137
Knjige.Club Books
18
Well of blackness, all defiling,

Full of flattery and reviling,
Ah, what mischief hast thou wrought
Out of what was airy thought,
What beginnings and what ends,
and dividing friends!29

The Contents of an Ink Bottle
ljedećeg utorka Strike i Robin taksijem su se odvezli iz ureda u Arts Club.

S Robin je primijetila, ali nije spomenula, da je njezin poslovni partner
odjenuo ono isto talijansko odijelo u kojem je na njezin rođendan došao u Ritz.
Ona je izabrala otmjeni, ali diskretni crni kostim s hlačama. Dok su išli prema
Mayfairu, Strike je isključio komunikaciju s vozačem i rekao:
„Razmišljao sam o tome i zaključio da im ne smijemo reći što je Edie
mislila tko je Anomija. Ako je bila u krivu, nepravedno je iznijeti tu optužbu.“
„Slažem se“, odgovorila je Robin. „Ali bit će zanimljivo čuti dijele li
njezino mišljenje.“
„Jučer sam na internetu potražio Montgomeryja“, rekao je Strike, koji je, za
razliku od Robin, imao slobodan ponedjeljak. „Našao sam ga na Linkedlnu i
Instagramu. Radi na deset minuta hoda od našeg ureda, u jednoj tvrtki za
digitalne efekte u Fitzroviji. Stanuje u Landbroke Groveu s djevojkom. Njegova
stranica na Instagramu puna je njihovih fotografija s prijateljima hipsterima.“
Robin je krajičkom oka pogledala Strikea.
„Ne misliš da je to on“, rekla je više kao tvrdnju nego kao pitanje.
„Ako jest, sigurno ima jako tolerantnog šefa kojem ne smeta što na poslu
neprestano objavljuje tweetove. Sinoć sam na brzinu pogledao Anomijin račun.
Na Twitteru je u svako doba dana i noći... Možda samo robujem stereotipu. Kad
29
Bunaru crnila što sve kalja, svima laska i sve grdi, kakvu si pakost izažeo iz obične,
bezbrižne misli, kakve početke i svršetke, prijateljstva i neprijateljstva! (Nap. prev.)
138
Knjige.Club Books
pomisliš na internetske trolove, sklon si pretpostaviti da nemaju neki život. Po

onome što sam vidio, Montgomeryjev izgleda prilično dobro.“
Kako se Arts Club nalazio samo deset minuta od kuće onog milijardera u
Ulici South Adley, Robin je očekivala otmjeni lokal, ali svejedno ju je
iznenadila njegova raskoš. Od konobara u bijelim sakoima i mramornih podova
do kamenica na ledu i ekstravagantnih modernih lustera, to mjesto moglo se
mjeriti s Ritzom. Neuredna, tintom zamrljana Edie Ledwell ovdje se nikako ne
bi uklopila; štoviše, klijentela se naizgled sastojala od isključivo sredovječnih
muškaraca u skupim odijelima. Robinina odjeća bila je gotovo jednaka odjeći
zgodne mlade žene koja ih je pozdravila na ulazu pa odvela u privatnu
blagovaonicu na katu, u kojoj su ih ostali već čekali.
Sa svojim tamnocrvenim zidovima, izrezbarenim drvenim paravanima u
kineskom stilu i prigušenim svjetlom, ta mala prostorija pomalo se doimala kao
opijumski brlog. Četvero ljudi koji su ih čekali još nisu sjeli. Kad su Robin i
Strike ušli, svi su se okrenuli prema njima i zašutjeli.
„Stigli ste“, rekao je nasmiješeni muškarac s naočalama, koji je stajao
najbliže vratima. Izgledao je mlađe nego što je njegova neuredna bijela kosa
davala naslutiti, a pomalo vrećasto odijelo koje je odjenuo očito nije izabrao
zbog stila, nego udobnosti. „Gospodin Strike i gospođica Ellacott, zar ne? Drago
mi je. Ja sam Allan Yeoman.“
Rukovao se s oboma pa im predstavio dotjeranog muškarca od četrdeset i
nešto godina pokraj sebe, čija je kravata bila iste srebrne boje kao zavjese u
Madelineinoj spavaćoj sobi. Tamna kosa bila mu je uredno počešljana koliko je
Yeomanova bila neuredno razbarušena, a odijelo šivano po mjeri posve je
nedvojbeno bilo izabrano zbog stila.
„Ovo je Richard Elgar, izvršni direktor Maverick Filmsa u Ujedinjenom
Kraljevstvu.“
„Dobar dan“, rekao je Elgar i svojim naglaskom otkrio da je Amerikanac.
Dok se rukovao s njima, na manšeti njegove košulje načas je zablistalo dugme
od oniksa i čelika. „Drago mi je. Prije nekoliko godina pomogli ste mojoj
prijateljici riješiti jedan privatni problem.“
Spomenuo je ime klijentice koja se razvela od svog supruga multimilijunaša
koji ju je nesmiljeno varao.
„A ovo je Grant Ledwell“, Yeoman je pokazao na muškarca gustih obrva i
isturene čeljusti, zbog čega je poprilično sličio buldogu. Grantova gusta kosa
bila je ošišana na četku, nosio je plavi sako dvoredna kopčanja i uska ovratnika.
„Edien stric.“
Muškarčeva snažna čeljust i čupave obrve nisu posve objašnjavale
ratobornost kojom je zračio.
„Moja sućut zbog vašeg gubitka“, rekao je Strike dok su se rukovali, a Grant
je odgovorio neodređenim, dubokim grlenim zvukom.
139
Knjige.Club Books
„I njegova supruga Heather“, završio je Yeoman.

Heather, koja je bila trudna, izgledala je barem deset godina mlađe od
supruga. Iako nije bila posebno zgodna, bijele kože i duge, sjajne smeđe kose
ostavljala je dojam blistave plodnosti. Pripijena, dekoltirana ljubičasta haljina na
preklop otkrivala je barem pola njezinih nabreklih dojki. Robin je primijetila
koliko je odlučno Strike prikovao pogled za njezino lice dok se rukovao s njom.
„Pročitala sam sve o vama“, ozareno se smiješila Heather gledajući Strikea.
„Svaka vam čast.“
„Hoćemo li sjesti?“ predložio je Allan Yeoman.
Sjeli su za okrugli stol i Robin se zapitala je li to ikog osim nju podsjetilo na
spiritističku seansu, sa svjetlom koje se razlijevalo preko stola, dok su kutovi
prostorije bili u mraku. Kad je Heather privukla stolicu, sjajna svjetiljka iznad
njezine glave obasjala joj je dojke, pa su izgledale kao dva mjeseca. Konobar
koji im je donio jelovnike zurio je u njih nekoliko sekundi kao ošamućen.
Elgar je čavrljao o Arts Clubu, čiji je član bio, dok se vrata iza konobara
nisu zatvorila ostavivši ih same u prostoriji.
„Dakle“, obratio se Yeoman Strikeu i Robin, „jako je ljubazno od vas što ste
prihvatili naš poziv.“
„Rado smo se odazvali“, odgovorio je Strike.
„Znam da bi i Edie bila sretna što smo se našli“, ozbiljno je nastavio
Yeoman. „Sigurno možete zamisliti da je njezina smrt za sve nas bila strašan
šok, a za Granta i Heather, naravno, i osobna tragedija.“
„Kako ide policijska istraga?“ upitao je Strike Granta.
„Već tjedan dana nismo dobili nikakve novosti“, odgovorio je Edien stric,
čiji je glas prirodno bio sklon režanju. „Ali naizgled su gotovo sigurni da je
počinitelj netko iz one krajnje desničarske skupine, Halving, ili kako se već
zovu.“
„Imaju li već opis napadača?“ upitao je Strike.
„Ne“, odgovorio je Grant. „Blay tvrdi da ga je elektrošokerom pogodio u
leđa. Kaže da se srušio na trbuh, da ga je napadač izbo dok je ležao i da je vidio
samo crne tenisice koje su bježale s groblja.“
„Postoji li ikakva sumnja u njegovu priču?“ upitao je Strike, jer u Grantovu
glasu čula se određena sumnjičavost.
„Na internetu se priča da je on izbo Edie“, rekla je Heather prije nego što je
Grant stigao odgovoriti. „Zar ne, Grube? I budimo iskreni, za Blaya je sve ovo
dobro ispalo, zar ne? Sad je on u svemu glavni, nije li?“
„Ne, nije“, nestrpljivo je rekao Grant. „Mi ćemo se pobrinuti da ne bude.“
Nastala je pomalo neugodna tišina.
„U novinama piše da ga je napadač ubo u vrat“, rekao je Strike.
140
Knjige.Club Books
„To je istina“, potvrdio je Yeoman prije nego što je Grant stigao odgovoriti.
„Koliko sam shvatio, spasio ga je visoki ovratnik kožnate jakne. Da je nož ušao
imalo dublje... mislim da se radilo o milimetrima. Svejedno, pretrpio je ozbiljnu
ozljedu leđne moždine i djelomično je paraliziran.“
„Edie i on su se razišli...“, započeo je Grant, ali dva konobara ušla su u
prostoriju s bocama vode i košaricama peciva, pa je zašutio. Nitko nije naručio
alkohol. Kad je muškarac koji im je točio vodu upitao jesu li odlučili što bi
željeli pojesti, Heather se kratko nasmijala.
„Oh, ja još nisam odlučila!“ rekla je pa otvorila jelovnik i promotrila ga.
Kad je naručila, okrenula se prema Robin, pogladila svoj trbuh i rekla:
„Nosim dječaka i ne treba mi doktor da mi to kaže! Ni s jednom od naših dviju
kćeri nisam bila ovako gladna!“
„Kad vam je termin?“ pristojno je upitala Robin.
„Tek u lipnju. Imate li vi djece?“
„Nemam“, s osmijehom je odgovorila Robin.
„Da budem iskrena, nismo planirali treće dijete“, glasno je šapnula Heather.
„Ali dovoljno je da me on samo pogleda i već sam trudna. Ali tko zna, možda ću
si moći priuštiti pomoć, ako...“
Nije dovršila rečenicu. Pijuckajući vodu, Robin se zapitala koliko će Grant i
Heather zaraditi svojim neočekivanim nasljedstvom.
Uzevši narudžbe, konobari su ponovno otišli. Kad su se vrata zatvorila,
Yeoman je rekao:
„Kako sam objasnio telefonom, nadamo se da ćete pristati preuzeti istragu
za nas. Nas dvojica“, pokazao je na sebe i Elgara, „bili bismo vaši klijenti i
snosili sve troškove, ali mislili smo da je pošteno da i Grant danas bude ovdje,
kao Edien najbliži rođak. Richarde, hoćeš li, molim te?...“
„Hvala, Allane“, rekao je Amerikanac. „Da vas malo upoznam sa
situacijom“, spojio je jagodice prstiju besprijekorno uređenih noktiju, „kad je
Edie umrla, Josh i ona bili su na rubu potpisivanja ugovora za film s
Maverickom. Josh je već bio potpisao, a Edie je trebala potpisati u Allanovu
uredu ujutro dan nakon što je napadnuta. Prije nekoliko dana Josh nam je preko
svoje agentice poručio da ne želi nastaviti s filmom ako ne nađemo način da
ušutkamo Anomiju.“
„Znači, vi niste Joshev agent?“ upitao je Strike Yeomana. „Samo Edien?“
„Točno“, odgovorio je Yeoman. „Josha zastupa Katya Upcott. Na nju bismo
se trebali poslije vratiti.“
„Dakle, Josh je već potpisao ugovor, pa zakonski ne može spriječiti
proizvodnju filma“, rekao je Elgar, „ali naravno, nakon ovoga što se dogodilo,
nitko ne želi ići protiv njegovih želja.“
141
Knjige.Club Books
„Trebali bismo reći da je Joshu itekako u interesu da se taj film snimi“,

dodao je Yeoman. „Ostane li paraliziran, neće se moći baviti animacijom. Nije
iz imućne obitelji. Želimo ga umiriti oko Anomije da se može usredotočiti na
svoj oporavak. Osjeća se strahovito krivim jer je optužio Edie da je ona
Anomija... Katya kaže da ga to izjeda...“
„Kako ju je mogao optužiti za to?“ ogorčeno ga je prekinula Heather. „Kao
da bi itko to sebi učinio, stavio tako osobne stvari o sebi na internet! I mi sad
proživljavamo dio onog što je ona prošla, zar ne, Grub?“ pogledala je supruga.
„Čim je Edie umrla, taj Anomija počeo je mahati na Twitteru privatnim stvarima
o meni i Grantu!“
„Stvarno?“ Strike je izvadio notes. „Imate li nešto protiv da zapisujemo
bilješke?“
„Ne, naravno da nemam“, odgovorila je Heather, koja se činila prilično
uzbuđenom tim prijedlogom. „Neke je stvari pogrešno shvatio. Kaže da je Grant
bio u Saudijskoj Arabiji, a bio je u Omanu, i da sam mu ja bila tajnica, a nisam
mu to bila, bila sam osobna pomoćnica jednog drugog tipa, i tvrdi da smo Grub i
ja bili u vezi dok je on još uvijek bio oženjen, ali njegov prvi brak bio je...“
„Gotov na svaki način osim službeno“, rekao je Grant, glasnije nego što je
bilo potrebno.
„Već mjesec dana neprestano nas napada jer će Grant sad imati pravo
odlučivanja o tome što će se dogoditi s tim crtićem!“ nastavila je Heather.
„Pratim sve takozvane fanove koji pišu grozne stvari na našoj Facebook stranici.
Ako želite, mogu vam dati njihova imena.“
„Hvala vam, to će nam jako pomoći“, rekao je Strike, ne posebno iskreno.
„Zanimljivo je da Anomija zna toliko privatnih stvari ne samo o Edie nego i o
vama. Je li ih mogao saznati na internetu, možda s vaše Facebook stranice? Ili
zna nešto što nikad nigdje niste objavili?“
Grant i Heather pogledali su se.
„Nešto od svega što zna mogao je saznati s naše Facebook stranice“, rekla je
Heather kao da joj je to tek sad palo na pamet. „Ali znao je da Laura ima lupus.
Ne vidim kako je to mogao saznati, a ti, Grubs?“
„Laura je moja bivša žena“, objasnio je Grant. „Ne, ni meni nije jasno kako
je to saznao. Bio sam u Omanu kad je umrla Ediena majka, moja mlađa sestra“,
nastavio je i Strike je naslutio da će čuti pripremljen govor. „Tad nisam bio
oženjen i radio sam od jutra do sutra... nisam se mogao brinuti o malom djetetu.
Kad sam upoznao svoju prvu suprugu, Edie je bila smještena u dobru
udomiteljsku obitelj. Poremetiti njezin život i školovanje da je vučem sa sobom
po inozemstvu bila bi veća šteta nego korist. A kad smo se vratili u London,
Laura se razboljela. Jedva se brinula i o našoj kćeri Rachel. Hoću reći,
provjeravao sam kako je Edie“, agresivno je trznuo bradom, „ali s obzirom na
moju situaciju, jednostavno nije bilo moguće da živi s nama.“
142
Knjige.Club Books
„A poslije se drogirala i tko zna što sve ne, zar ne, Grubs?“ rekla je Heather.
„Takvu je sigurno ne bismo željeli u blizini djece.“
Elgar, koji je sačuvao izraz blage zainteresiranosti dok je razgovor skretao u
sporedni kolosijek, sad se vratio onome što je za njega očito bila glavna svrha
tog sastanka.
„Kako je rekao Allan, svi želimo poštivati Josheve želje, ali istodobno i sami
imamo opravdane poslovne razloge da ušutkamo Anomiju. On se jako protivi
našem filmu i huška obožavatelje protiv njega. Poznat je po tome da stvara otpor
prema svakoj promjeni u franšizi koju on ne odobrava.“
Yeoman, kojem su usta bila puna peciva, kimnuo je i promumljao:
„Kad se njihov crtić preselio na Netflix, Anomija je orkestrirao kampanje
mržnje prema animatorima i glumcima koji su dali glasove likovima. Nekoliko
ljudi dalo je otkaz zbog zlostavljanja koje je Anomija poticao protiv njih na
internetu. Kao brand, Srce crno kao tinta počinje biti gotovo jednako poznato po
agresiji njegovih obožavatelja kao i po samom filmu. Nitko ne želi da njegovo
vlasništvo postane sinonim online toksičnosti, ali bojim se da idemo prema tome
ako se nešto ne promijeni.“
„A to je prava šteta“, rekao je Elgar, „jer od filmske adaptacije puno
očekujemo. Planiramo kombinaciju snimki uživo i računalne animacije. Gotičku
ljubavnu priču pomiješanu s mračnom komedijom, punu smiješnih, privlačnih
likova.“
Robin se učinilo da ta posljednja rečenica zvuči kao dio objave za medije.
„Ako ugovor za film bude potpisan, prava na proizvodnju digitalnih igara
dobit će Maverick, zar ne?“ upitala je.
„Pun pogodak, gospođo Ellacott“, odgovorio je Elgar s ironičnim
osmijehom. „Anomijina igrica imat će veliku konkurenciju kad dobijemo pravo
na videoigre. Mislimo da je to glavni razlog zašto je tako odlučan spriječiti da
taj crtić pretvorimo u igrani film.“
„Zna li itko od vas zašto je Blay uopće pomislio da je Edie Anomija?“
upitao je Strike.
Yeoman je uzdahnuo.
„Netko mu je donio navodne dokaze. O tome još nisam imao prilike
razgovarati s Joshem, pa više od toga ne znam, ali... iskreno, taj momak stalno
puši marihuanu i pije. Odnos između njega i Edie na kraju je bio jako loš, s puno
gorčine i paranoje. Mislim da ga nije trebalo dugo uvjeravati da Edie smišlja
neku opačinu.“
„Vaša agencija odbila je Edie jer se ne bavite kibernetičkim istragama, zar
ne?“ upitao je Elgar Robin.
„I zato što smo tad bili posve popunjeni slučajevima i nismo mogli uzeti
novog klijenta“, objasnila je Robin.
143
Knjige.Club Books
„Trebali biste znati da su zainteresirane stranke za ovim stolom vjerojatno

iscrpile sve kanale kibernetičke istrage“, rekao je Elgar.
„Stvarno?“ upitao je Strike.
„Da. Svi smo djelovali neovisno jedni o drugima i tek smo nakon Ediene
smrti jedni drugima prenijeli informacije“, rekao je Yeoman. „Grant je...“
„Da, jedan moj dobar prijatelj istraživao je tog Anomiju posljednjih
nekoliko tjedana“, rekao je Grant, ponovno agresivno trznuvši bradom. „Len je
direktor tvrtke za kibernetičku sigurnost. Upoznao sam ga u Omanu. Kaže da je
Anomijina igrica kibernetički vrhunski osigurana. Nije uspio doznati ništa o
tome tko stoji iza nje.“
„Samo da razjasnimo“, umiješala se Robin. „Kao tvorci te igrice navode se
dvije osobe, zar ne? Ne samo Anomija?“
„Točno“, rekao je Yeoman. „Drugi se naziva Morehouse i...“
„Njih dvojica ista su osoba“, posve je uvjereno rekla Heather. „Istraživala
sam to na internetu. Ista su osoba.“
„Ne znam, možda jesu“, taktično je zamijetio Yeoman. „Ako je stvarna
osoba, Morehouse je jako povučen. Ne objavljuje često na Twitteru i, koliko je
meni poznato, nikad nije proganjao Edie. Anomija je postao sila među
obožavateljima i njega se općenito smatra autorom te igre.“
„A obojica ste pokušali istražiti Anomiju online?“ upitao je Strike
pogledavši najprije Yeomana pa Elgara.
„Da“, potvrdio je Elgar. „Kako smo se bližili potpisivanju ugovora, počele
su nas zabrinjavati negativne reakcije obožavatelja. Anomija je širio jako opasnu
mješavinu činjenica i fikcije.“
„Znao je stvari koje nije trebao znati?“ upitala je Robin.
„Da“, rekao je Elgar. „Sitne pojedinosti, ništa bitno, ali dovoljno da se
zapitam je li ta osoba netko iz našeg studija. Angažirao sam tvrtku za
kibernetičke istrage čijim smo se uslugama već koristili da provjeri cure li
informacije od nas. Nije bila ništa uspješnija od Grantova kontakta. Anomija i
Morehouse jako su dobro zaštitili i sebe i svoju igricu. Štoviše, moji dečki misle
da nema šanse da su amateri, bez obzira na to kako se predstavljaju na internetu.
Ali barem smo utvrdili da Anomija ne tweeta iz naše tvrtke, što je bolje nego
ništa.“
„Anomija i Morehouse tvrde da su obični obožavatelji, zar ne?“ upitala je
Robin.
„Da. Pretpostavlja se da su mladi, iako, koliko je meni poznato, nikad nisu
jasno rekli koliko imaju godina“, odgovorio je Yeoman. „Također, svi govore o
njima kao o muškarcima, iako, naravno, ne znamo i ne možemo znati je li to
istina.“
„I vi ste pokušali saznati tko je Anomija?“ upitao je Strike agenta.
144
Knjige.Club Books
„Jesam“, kimnuo je Yeoman. „Nisam to rekao Edie, nisam želio da se

ponada. Savjetovao sam joj da se ne obazire na njega. Nekoliko puta upustila se
u raspravu s njim na Twitteru i to nije pomoglo; naprotiv, samo je pogoršalo
situaciju. Ali jedno je savjetovati klijentu da ignorira društvene mreže, a drugo
uvjeriti ga da te posluša. Zato sam prije šest mjeseci zamolio nekog u svojoj
agenciji da učini što može. Benjamin je zadužen za našu kibernetičku sigurnost,
klinac je pravi čarobnjak. Provjerio je kako je Anomijina igra postavljena, u
povjerenju, pokušao je i probiti njezinu zaštitu, hakirati račun administratora i
ući na moderatorski kanal, ali nije mu uspjelo. Kako Grant kaže, tko god da je
kreirao tu igru, jako je pametan.“
Vrata su se ponovno otvorila i konobari su se vratili s njihovom hranom.
Strike, Yeoman i Grant naručili su wagyu govedinu, Elgar i Robin salate, a
Heather je izabrala rižoto.
„Ovo je gozba“, sretno je rekla Heather, a Robin, koja se borila protiv
osjećaja odbojnosti, nijemo se prestala opirati. Sjedili su u otmjenom klubu i jeli
slasnu hranu zbog nasilne smrti nećakinje Heatherina supruga. Čak i ako ju je
Heather jedva poznavala, a činilo se da je bilo tako, Robin se njezino otvoreno
uživanje u skupom ručku i neprestano odmjeravanje Strikea činilo
neprimjerenim i odbojnim.
Kad su konobari izašli, upitala je:
„Je li itko ikad pokušao stupiti u kontakt s Anomijom? Urazumiti ga ili
dogovoriti privatni sastanak s njim?“
„Da, Edie“, odgovorio je Yeoman, sad energično režući govedinu. „Na
Twitteru ga je zamolila da se nađu licem u lice. Nikad nije odgovorio.“
„Zar zakon o autorskom pravu nije nudio neko rješenje?“ upitao je Strike.
„Kakav je pravni položaj ako su toj igrici likovi koje su stvorili Ledwellova i
Blay?“
„Sivo područje“, odgovorio je Yeoman usta punih odreska. „Mogli smo
tvrditi da je riječ o povredi autorskih prava, ali kako su je banovi voljeli i na njoj
nitko nije zarađivao, mislili smo da je najpametnije ne biti strog. Da je Anomija
počeo naplaćivati igru, radilo bi se o nedvojbenu kršenju autorskih prava. Mislili
smo da će obožavateljima s vremenom dojaditi, čime bi se Anomijin utjecaj
smanjio, ali to se nije dogodilo.“
„Inače bismo ga nastojali pridobiti na svoju stranu, kao influencera - znate,
superobožavatelja s pratiteljima unutar zajednice“, rekao je Elgar. „Dali bismo
mu ulaznice za rane projekcije filma, upoznali ga s autorima i glumcima, i
slično. Ali u ovom slučaju to ne bi bilo moguće, čak ni da smo željeli biti
velikodušni. Anomija jako čuva svoju anonimnost, što mi govori da zna da bi
mu razotkrivanje naštetilo.“
145
Knjige.Club Books
„Ovo je neugodno pitanje“, rekao je Strike, okrenuvši se prema Grantu, „ali

kako je Anomija upućen u mnoge vaše posve privatne stvari, sigurno ste
pomislili da bi mogao biti član obitelji, zar ne, Grante?“
„To sigurno nije nitko iz obitelji“, smjesta je odgovorio Edien stric.
„Nitko u obitelji nije ju stvarno poznavao“, rekla je Heather. „I ti si je jedva
poznavao, zar ne, Grubs?“
„Bio sam u inozemstvu“, ponovio je Grant, strijeljajući pogledom Strikea,
„a moja bivša supruga bila je bolesna. Moji roditelji su mrtvi, kao i Edieni.
Jedini drugi rođaci moja su djeca, a nitko od njih nikad je nije upoznao. To
sigurno nije nitko iz naše obitelji.“
„Diskretno sam se raspitao u agenciji“, rekao je Yeoman, „jer naravno da
sam pomislio da je možda netko od mojih djelatnika Anomija, ali koliko sam
uspio saznati, nitko od njih nije se družio s Edie izvan posla. I ako je netko
mogao znati razvoj situacije s crtanim filmom, jednostavno nisu mogli znati sve
one privatne pojedinosti o Edienoj prošlosti. Ja bih rekao da Anomija mora biti
netko tko je u određenom trenutku bio dio Ediena ili, što je vjerojatnije, Josheva
najbližeg kruga ljudi.“
„Zašto kažete da je vjerojatnije netko iz Josheva kruga?“ upitala je Robin.
Yeoman je odložio nož i vilicu, progutao zalogaj hrane i rekao:
„Kao prvo, Anomija nikad nije napadao Josha. Uvijek je bio fiksiran na Edie
i nju zlostavljao i vrijeđao. To je jedna od stvari koje su unijele razdor u odnos
između Josha i Edie: prema Joshu su obožavatelji bili blagonakloni, a Edie su
krivili za sve što im nije bilo po volji. Ali kako sam rekao, svi znaju da Josh pije
znatno više nego što bi trebao i puši mnogo marihuane. Bojim se da usto slabo
procjenjuje ljude. Imali smo silnih problema s izvornim glumcima, koji su
uglavnom bili njegovi prijatelji, što nas vraća na Katyu Upcott.“
Yeoman je pogledao Elgara, koji je lagano mahnuo vilicom pokazujući mu
da nastavi.
„Nisam pozvao Katyu na ovaj ručak“, nastavio je Yeoman, „jer ne želi čuti
ni riječ protiv Josha, što je, naravno, pohvalan osjećaj, pogotovo u njegovu
trenutačnom stanju. Ali bez nje možemo slobodnije razgovarati.“
„Ima li Katya svoju agenciju?“ upitao je Strike.
„Zapravo... nema. Katya je... jako simpatična gospođa koja od kuće prodaje
umjetnički i zanatski pribor. Josha i Edie upoznala je prije nekoliko godina u
umjetničkom kolektivu u kojem su živjeli. Katya je ondje pohađala večernji
tečaj. Prije nego što je otvorila privatni posao, radila je u odnosima s javnošću,
pa je savjetovala Josha i Edie kako da postupaju kad je Srce crno kao tinta
počelo privlačiti obožavatelje. Nakon nekog vremena počela se ponašati kao
njihova stvarna agentica. Edie je 2012. odlučila naći profesionalnog agenta i
postala moja klijentica. Josh je ostao s Katyom. Znate, nije neobično da
umjetnici čije djelo iznenada postane hit ostanu uz poznate ljude. Iz odanosti,
146
Knjige.Club Books
naravno, ali i iz straha. Ponekad je teško znati kome vjerovati kad najednom
postaneš tražena roba. Katya je savršeno ljubazna, dobronamjerna žena“,
naglasio je, „zna da sam pozvao privatne istražitelje da pokušaju otkriti tko je
Anomija i rekla je da će pomoći na svaki način na koji može. Ona će o Joshevim
prijateljima i bliskim kontaktima znati mnogo više od mene, ali morat ćete biti
pažljivi, jer duboko se protivi pomisli da bi Josh zbog svoje naivnosti,
neopreznosti ili loše prosudbe mogao biti djelomice odgovoran za cijelu tu
zbrku s Anomijom.“
„Koga Josh ima od obitelji?“ upitala je Robin.
„Odgojio ga je samohrani otac kao jedno od troje djece i moj je dojam - ne
iz osobnog iskustva, nego prema onom što mi je Edie rekla - da gospodin Blay
stariji nikad nije znao sa svojim sinom, a u posljednje vrijeme kao da je predao
roditeljske dužnosti Katyi, koja je dovoljno stara da bi mogla biti Josheva
majka.“
„Bilo bi sjajno kad biste nam mogli dati Katyin broj telefona“, rekao je
Strike, a Yeoman je kimnuo i ponovno podigao nož i vilicu.
„Edie je bila u novoj vezi kad je umrla, zar ne?“ upitala je Robin.
„S tim muškarcem!“ prezirno je zamijetila Heather.
„Da. Njegovo ime je Phillip Ormond“, rekao je Yeoman. „Nastavnik je,
mislim da predaje zemljopis. Radi u jednoj školi u Highgateu. Upoznao je Josha
i Edie jer je, kao i Katya, pohađao večernji tečaj crtanja. Kad su Josh i Edie
prekinuli, Phillip je ponudio rame za plakanje.“
„Tvrdi da su bili zaručeni kad je umrla“, rekla je Heather.
„Vi ne mislite da je to istina?“ upitao je Strike.
„Nitko drugi nije mislio da su zaručeni. Ona nije imala prsten“, odgovorila
je Heather, koja je na prstenjaku nosila veliki dijamant iznad širokog vjenčanog
prstena.
„Ni meni nije rekla da se namjerava udati“, dodao je Yeoman.
„Ili djevojci s kojom je odrasla u udomiteljskoj obitelji“, dodala je Heather.
„Pitala sam je na pogrebu.“
„Kako se zova ta djevojka?“ upitao je Strike.
„Catriona Douglas“, odgovorio je Grant. „Edie je s njom ostala u kontaktu
nakon što je napustila tu obitelj.“
Strike je zapisao ime.
„Ako mene pitate, Ormond želi iskoristiti priliku“, rekla je Heather. „Nada
se da će imati neko pravo na njezinu ostavštinu. Cijela ona predstava s pismima
u lijesu bila je smiješna. Najprije Blay - čovjek bi mislio, nakon što ju je optužio
da je Anomija... Uglavnom, izdiktirao je Katyi što želi reći i ona nam je donijela
pismo i bla-bla, a onda“, Heather je zakolutala očima, „kad je Phillip čuo da je
147
Knjige.Club Books
Blay napisao pismo, i on je morao napisati pismo. Rekla sam Grubu da lijes nije
prokleti poštanski sandučić!“
Ako je Heather očekivala smijeh, razočarala se.
„Da, njih dvojica nedvojbeno su se malo nadmetala tko će biti glavni
ožalošćeni“, rekao je Grant. „Ne mogu reći da mi se Ormond sviđa, ali on je na
to imao više prava od Blaya. Tad je živio s Edie i nije iznosio bezumne optužbe
protiv nje.“
„Bilo bi dobro razgovarati s Ormondom“, rekao je Strike. „I s Catrionom.
Imate li njihove telefonske brojeve?“
„Ja imam Ormondov.“ Grant je izvadio mobitel, pogledao ga, namrštio se i
promrmljao supruzi: „Imam propušteni poziv od Rachel.“
„Rachel je njegova kći s bivšom ženom“, objasnila je Heather Robin novim
glasnim šaptom. „Zna biti teška.“
„Sigurno zove zbog utakmice“, rekao je Grant i pružio Strikeu svoj mobitel.
„Nazvatću je poslije.“
„Rekli ste da ste imali problema s glumcima koji su bili Joshevi prijatelji“,
obratio se Strike Yeomanu. „Mislite li na Wallyja Cardewa?“
„Već znate za Wallyja?“ iznenadio se Yeoman. „Da, on je bio jedna od
naših prvih glavobolja. Josh i on zajedno su išli u školu. Wally nije imao
glumačkog iskustva, ali kad su bili tinejdžeri, oponašao je jednog njihovog
profesora smiješnim, kreštavim, zlokobnim glasom. Kad su Edie i Josh animirali
prvu epizodu, zamolili su Wallyja da posudi glas liku Dreka. Dao mu je svoj
falset i fanovima se to svidjelo. Ali Wally se umislio. Počeo je snimati
videouratke na YouTubeu, upotrebljavajući Drekov glas i uobičajene fraze i
krilatice tog lika, i zbijati neke iznimno upitne šale. Nekim se fanovima to
svidjelo. Drugima nije. Tad su Wally i njegov prijatelj MJ snimili zloglasni
video o ‘keksima’.“
„Keksima?“ ponovio je Strike.
„Takozvanu satiru u kojoj se izruguju holokaustu“, ozbiljno je objasnio
Yeoman. „Reakcije su bile burne. Josh je mislio da će se smiriti, ali Edie je bila
bijesna. Iako nerado, Josh je pristao da otpuste Wallyja, a Wally je to jako loše
prihvatio. Otad je stvorio karijeru youtubera. Pomislili smo da bi možda Wally
mogao biti Anomija“, rekao je Yeoman, točno predvidjevši Strikeovo sljedeće
pitanje. „Lukav je, ali ne bih rekao da ima pamet potrebnu za kreiranje Drekove
igre i moram reći kako mislim da mu je ego prevelik da bi ostao anoniman.“
„S kojim bismo još Joshevim prijateljima po vašem mišljenju trebali
razgovarati?“ upitao je Strike.
„Sa Sebastianom Montgomeryjem, animatorom koji im je pomogao s prvim
dvjema epizodama. Bio je na akademiji s Joshem i nakon što su mu otkazali
suradnju, na društvenim je mrežama pisao pakosne komentare o Srcu crnom kao
148
Knjige.Club Books
tinta, ali nisam siguran da je dobro poznavao Edie, pa ne mogu zamisliti da bi

mogao znati sve one osobne detalje o njoj koje je Anomija objavio.“
„Ako ih nije saznao od Josha“, rekao je Strike.
„Da, valjda“, složio se Yeoman.
„Još netko?“
„Da razmislim... Postojao je mladić po imenu Timothy Ashcroft - iako, kad
razmislim, izvorno je bio Edien prijatelj, ne Joshev. Dao je glas Wormu i mislim
da je imao glumačke ambicije, pa mu se sigurno nije svidjelo kad su ga se
riješili, ali koliko mi je poznato, Edie i on ostali su prijatelji. Bojim se da nemam
njegov broj telefona ni adresu.“
„Zašto više nisu željeli raditi s njim?“ upitala je Robin.
„Iskreno, nije bio baš dobar“, odgovorio je Yeoman. „Vidio sam rane
epizode; Worm je dobar komičan lik, ali Timu ta uloga nije ležala. Kad su Edie i
Josh sklopili ugovor s televizijom, jedan od uvjeta bio je da Netflix odlučuje o
glumcima. Mislim da je Edie laknulo što netko drugi donosi te odluke. Na
početku je Josh davao glas Hartyju, a Catriona je bila Paperwhite, ali prema
onom što mi je rekla na Edienim karminama, jedva je čekala otići. Nikad nije
uživala u tom poslu i bila je sretna kad ju je zamijenila prava glumica.
Ali ja tad nisam radio s njima, pa možda ima i drugih koji su ispali putem,
za koje ne znam. Kako sam rekao, o starim danima trebate razgovarati s
Katyom. Ona je bila prisutna od samog početka... Ne, čekajte“, ispravio se
Yeoman. „Postojala je još jedna prijateljica koju je Edie spomenula. Živjela je u
umjetničkom kolektivu. Kako se ono zvala?... Miriam, tako nekako.“
„Mislite na Umjetnički kolektiv North Grove?“ upitao je Strike držeći
olovku.
„Da. Vodi ga jedan Nizozemac koji zvuči prilično ekscentrično. Edie i Blay
neko su vrijeme stanovali ondje i tako su se upoznali, i znam da je Josh ostao u
prijateljskim odnosima s tim Nizozemcem i muvao se po kolektivu i nakon što
je crtić postao uspješan. North Grove odmah je pokraj groblja Highgate, zato su
Edie i Josh jednog dana završili među grobovima i osmislili ideju za Srce.“
„Prije nego što nastavimo“, Strike je posegnuo za fasciklom koji je donio,
„vjerojatno biste trebali pogledati naš standardni ugovor i cijene. Imam ih ovdje,
ako biste željeli baciti oko.“
Dodao je ugovore preko stola i dok su Elgar i Yeoman čitali odredbe i
uvjete, jedini zvukovi u prostoriji bili su struganje jedaćeg pribora u rukama
Strikea, Robin i bračnog para Ledwell te Grantovo žvakanje, koje je bilo
neobično glasno. Na kraju su agent i filmaš izvadili kemijske olovke i potpisali
ugovore i treći primjerak za agenciju.
„Hvala vam“, rekao je Strike kad je sve bilo potpisano i on je dobio svoj
primjerak ugovora.
„A ja bih vama trebao dati ovo“, rekao je Yeoman posegnuvši pod stolicu.
149
Knjige.Club Books
U ruci je držao onaj kartonski fascikl koji je Edie donijela u agenciju i

ostavila na zahodskom kotliću.
„Odmah ćemo se baciti na posao“, rekao je Strike. „Ako mi date svoje
kontaktne podatke, tjedno ću vas obavještavati o napretku istrage, ali naravno,
budemo li imali nekih pitanja ili važnih informacija, odmah ćemo vam javiti.“
Elgar i Yeoman pružili su mu svoje posjetnice.
„Kad saznate tko je Anomija, što kanite učiniti?“ upitao je Strike spremivši
njihove posjetnice u novčanik.
Nastala je nova, dublja tišina nego prije jer Grant više nije žvakao. Tad je
Richard Elgar odgovorio:
„Nitko nije siguran od svjetine. Uspijete li vi saznati tko je Anomija, siguran
sam da ćemo mi uspjeti naći neki dokaz licemjerja, rasne neosjetljivosti,
seksualnog uznemiravanja... Oni koji žive od svjetine moraju biti spremni
umrijeti od svjetine. Kad budemo znali s kim imamo posla, mislim da neće biti
preteško pretvoriti Anomiju iz lovca u lovinu.“
150
Knjige.Club Books
19
Yes; I was tired, but not at heart;

No-that beats full of sweet content,
For now I have my natural part
Of action with adventure blent;
Cast forth on the wide world with thee,
And all my once waste energy
To weighty purpose bent.30
Charlotte Bronte
The Wood
esi li za pivo i razmjenu dojmova?“ upitao je Strike pola sata poslije, kad su
J se Robin i on vratili na hladan pločnik i on je zaustavljao taksi.
„Apsolutno“, odgovorila je Robin.
„Tottenham Pub, Ulica Charing Cross“, rekao je Strike vozaču i otvorio
vrata Robin, da prva uđe u vozilo.
Oduševljeni ton kojim je pristala otići u pivnicu obradovao je Strikea.
Polako je počinjao shvaćati da Robin ne izbjegava razgovore u četiri oka s njim,
koje bi sigurno izbjegavala da joj je ono što se dogodilo ispred Ritza bilo uistinu
odbojno. Očekivao je da će na njegovu povećanu suzdržanost nakon tog nemilog
događaja uzvratiti jednakom mjerom, ali činilo se da pokušava obnoviti
prijateljski odnos kakav su imali prije nego što je napravio tu glupost.
„Ima li kakvih novosti o stanu?“ upitao je dok se taksi kotrljao natrag prema
West Endu.
„Jučer sam dala višu ponudu“, odgovorila je Robin. „Čekam da mi
odgovore. Bilo bi super da ga dobijem. Umorna sam od gledanja strašnih
nekretnina i osjećaja da sam treći kotač kod Maxa.“
30
Da, bila sam umorna, ali ne u srcu, ne - ono kuca puno slatka zadovoljstva, jer sad imam
ono Što mi treba, borbu pomiješanu s pustolovinom; poslana s tobom u svijet, moja nekoć
neiskorištena snaga usmjerena je prema važnu cilju. (Nap. prev.)
151
Knjige.Club Books
Cesta ispred Tottenhama, Strikeove najdraže pivnice blizu njihova ureda, još
uvijek je bila gradilište i morali su prijeći preko dasaka iznad jaraka da bi došli
do vrata. Kad su ušli, unatoč buci na ulici, dočekala ih je poznata sigurna luka sa
svojim graviranim zrcalima i ukrasnim oplatama koje je oslikao davno umrli
kazališni scenograf.
Naručivši kavu, Robin je sjela na klupu od crvene kože i izvadila mobitel da
potraži Umjetnički kolektiv North Grove. Kad joj se Strike pridružio s kriglom
piva u ruci, rekao je:
„Iz ljubaznosti bismo trebali javiti policiji da su nas angažirali da nađemo
Anomiju. Nazvat ću istražitelja Murphyja.“
„Super“, odgovorila je Robin pa dodala svoj mobitel Strikeu. „Vidi, ovdje je
sve počelo.“
Strike je pogledao fotografiju velike prljavoružičaste kuće ispod koje je
pisalo:
UMJETNIČKI KOLEKTIV NORTH GROVE

Nudimo tečajeve crtanja, lončarstva, grafike i fotografije.
Početnici su dobrodošli! Ujedno iznajmljujemo prostor umjetnicima.
„Ako se Josh još uvijek muvao po tom kolektivu u vrijeme kad su njih dvoje
izboli nožem, trebali bismo ga provjeriti“, predložila je Robin. „Lako je moguće
da i Anomija onamo zalazi.“
„Slažem se“, rekao je Strike pregledavajući internetsku stranicu kolektiva i
promatrajući fotografije s tečajeva, koje su prikazivale odrasle ljude ozbiljna
izgleda za lončarskim kolima, djecu opasanu pregačama od PVC-a kako
izrađuju grafike i brojna učenička ulja na platnu, fotografije i crteže olovkom.
Kad je vratio mobitel Robin, rekao je:
„Jesi li raspoložena da pokušamo napraviti profil počinitelja?“
„Kreni“, odgovorila je Robin i izvadila svoju bilježnicu.
„Dakle, ako je Anomija stvarno ono čime se predstavlja, odnosno igricom
opsjednut obožavatelj, mora biti mlad.“
„Slažem se. Ne mogu zamisliti da bi itko stariji od trideset godina mogao
biti toliko opsjednut crtićem na YouTubeu.“
„Ali ako nije samo bijesni obožavatelj i nešto je gadno zamjerio Edie i to
vidio kao način da joj se osveti...“
„Da, tad bi mogao biti svih dobi.“
„I tražimo nekog s iskustvom u programiranju ili kodiranju.“ Strike je
izvadio svoj notes i počeo zapisivati.
152
Knjige.Club Books
„Osim ako...“, rekla je Robin, a Strike je podigao pogled. „Edie mi je rekla

da ta igra izgleda kao predivno animiran chatroom. Ako su je stvarno oblikovale
dvije osobe, jedna bi mogla biti slikar ili dizajner, a druga programer?“
„Moramo ući u tu igru.“ Strike je odložio kemijsku i izvadio mobitel. „Prije
svega ostalog, moramo je temeljito istražiti iznutra i vidjeti što iz toga možemo
saznati.“
Dok je on na internetu tražio igricu, Robin je pila kavu i uživala u osjećaju
zadovoljstva, pogledom lutajući po poznatim, oslikanim pločama na zidu.
Određena usiljenost koja se osjećala u njezinim interakcijama sa Strikeom od
one večeri u Ritzu kao da je posve nestala pred ovim novim slučajem. Strike se
mrštio nad mobitelom, debelim prstima upisujući pojmove u tražilicu, a Robin je
dopustila pogledu da se zadrži na njemu i osjetila je onu iskrenu naklonost koja
joj je tako često narušavala duševni mir.
„Sranje“, rekao je Strike nakon punih pet minuta šutnje.
„Što je?“
„Ne mogu ući. Triput sam pokušao.“
Pokazao je Robin zaslon svog mobitela. Sa zaslona ju je gledalo
nasmiješeno crno srce s kojeg su visjele arterije i vene, i slijegalo ramenima.
Ispod Hartyja je pisalo:
„Ups! Došlo je do pogreške. Pokušaj ponovno poslije!“
„Ja ću pokušati“, rekla je Robin. Latila se posla na svom mobitelu, ali kad je
upisala e-adresu koju je otvorila za takve prilike, a koja nije bila povezana ni s
njezinim stvarnim imenom ni s agencijom, i izabrala lozinku, i ona se našla pred
malim animiranim Hartyjem koji je slijegao ramenima i porukom da pokuša
ponovno poslije.
„Možda imaju tehničkih problema“, predložila je.
„Nadajmo se da je tako, jer jedini pouzdan način isključivanja sumnjivaca
bit će njihov život bez mobitela ili laptopa, dok Anomija tweeta ili je aktivan u
igrici. U redu“, vratio se svojoj bilježnici, „profil našeg sumnjivca zasad glasi
ovako: najvjerojatnije je mlađi od trideset godina“, pogledao je Robin, koja je
kimnula, „likovno nadaren ili vješt programer, ili oboje... Što misliš, je li
muškarac ili žena?“
„Mogao bi biti ili jedno ili drugo, iako svi naizgled pretpostavljaju da je
muškarac.“
„Mislim da moramo duboko zaroniti u Anomijin Twitter profil i vidjeti što
se može iz njega zaključiti... Zapravo, objasni mi Twitter.“
„Kako to misliš?“ nasmijala se Robin.
„Pa, vidio sam ga, ali nikad ga nisam koristio. A ti?“
„Nekoć sam imala profil na Twitteru, ali nisam ga često upotrebljavala.“
„Kako točno funkcionira?“
153
Knjige.Club Books
„Pišeš kratke objave - tweetove - i možeš komunicirati sa svima ostalima na

Twitteru, ako te nisu blokirali.“
„I svi na Twitteru mogu vidjeti svačije objave?“
„Da, ako nemaš privatni račun. Tad samo tvoji pratitelji mogu pročitati što si
napisao. A ako dvije osobe prate jedna drugu, mogu si slati izravne poruke koje
nitko drugi ne može vidjeti.“
„Shvaćam. U čemu je poanta?“
„Ne znam“, ponovno se nasmijala Robin. „Zna biti zabavno, mnogi
objavljuju viceve i slično. Možeš izravno komunicirati sa celebrityjima. Malo ih
zadirkivati.“
„Nekoć su ljudi za to išli u pivnice - doduše, ne kako bi razgovarali sa
celebrityjima... Da, vjerojatno će biti najbolje da ti istražiš Anomijine objave, jer
se razumiješ u Twitter.“
„A što kažeš da se upišem na neki večernji tečaj u North Groveu? Ne
uspijem li otkriti išta korisno, mogu odustati, a ti bi mogao otići onamo i ispitati
ih.“
„Dobra ideja“, složio se Strike. „I bolje je da se na tečaj upišeš ti nego ja, jer
ti znaš crtati.“
Robin je zapisala bilješku u notes.
„Sljedeći na redu je motiv“, Strike je lupnuo vrhom olovke o bilježnicu.
„Mislila sam..“, nasmiješeno je započela Robin, ali Strike je točno predvidio
ostatak njezine rečenice i rekao:
„Ovo nije normalan slučaj. Sredstvo će još uvijek biti ključno, ali ovdje je
razlog važniji nego inače, jer nešto je nelogično u cijeloj toj priči, nije li?
Anomijina igrica nije mogla biti kreirana kao oruđe koje će nagnati Ledwellovu
na samoubojstvo, jer zašto bi je natjerala na to? Sigurno je stvorena iz ljubavi
prema njezinu crtiću.“
„Pogotovo zato što na njoj nitko nije zarađivao.“
„Točno. Ali onda se Anomija promijenio i počeo je zlostavljati na
Twitteru.“
„Edie je mislila da je to zato što je u jednom intervjuu kritizirala njegovu
igricu.“
„Ne misliš li da je to prilično tanak razlog za gotovo četiri godine
proganjanja?“
„Ako poremećena osoba nađe nešto što joj se obraća na razini koju dotad
nikad nije iskusila, svaka kritika od autora tog djela ili svaka promjena tog djela
može se činiti osobnim napadom“, rekla je Robin.
„Da“, sporo je kimnuo Strike. „To si dobro rekla.“
„Gledala sam snimku na kojoj Edie i Josh govore o svom crtiću. Odgovarali
su na pitanja obožavatelja i govorili o Hartyju, onom crnom srcu koje si
154
Knjige.Club Books
maloprije vidio, koje je glavni lik. Nisu se složili oko toga je li zao ili ne, je li
silom postao zao i zapravo je žrtva, ili je on izazvao zlo koje je njegov vlasnik
nanio za života. U prvoj epizodi crtića Harty se veselo predstavlja kao zao. Bi li
se netko tko osjeća da se ne uklapa u društvo mogao prepoznati u Hartyju? Je li
to razlog zašto je Anomija postao toliko opsjednut tim crtićem?“
„Misliš da bismo profilu trebali dodati ‘zao i toga je svjestan’?“
„Ti se šališ, ali možda bismo trebali... Znaš, stalno se pitam zašto se ta osoba
nazvala Anomijom. Zar ne bi očekivao da će jedan superobožavatelj izabrati ime
nekog od likova? Nazvati se Anomijom gotovo je... gotovo je kao otvoreno
izjaviti kakav si, zar ne? Manjak moralnih ili društvenih vrijednosti. Neobično je
iskren oko toga... ako nije samo neki buntovni tinejdžer“, dodala je Robin,
preispitujući svoju tvrdnju. „Pretpostavljam da je to ime koje bi tinejdžer mogao
izabrati. Netko tko se ljuti na cijeli svijet.“
„Daješ dobre argumente u prilog činjenici da ne lovimo prijatelja, nego
poludjelog obožavatelja.“
„Ali ta osoba ne može biti običan obožavatelj, zar ne? O njoj zna previše
osobnih pojedinosti i ima pristup povjerljivim informacijama, što navodi na
zaključak da je riječ o prijatelju... iako mislim da Anomija nije nužno bio u
izravnom kontaktu s Joshem ili Edie. Možda ih je posredno poznavao. Trebali
bismo provjeriti partnere i cimere svih bliskih Edie i Joshu. Takvih posrednika
ne može biti previše. Anomija je prebrzo sve saznao. Izvor sigurno ne može biti
prijatelj prijateljeva prijatelja.“
„Ne bih rekao da jest“, složio se Strike.
Oboje su sjedili i razmišljali, dok Strike nije prekinuo kratku tišinu.
„U ovom slučaju prisutna je i nedvojbena crta narcizma. Anomija misli da bi
on trebao odlučiti o svemu što se odnosi na taj crtić.“ Ponovno je uzeo mobitel.
„A to nas vraća na Wallyja Cardewa. Rekao bih da je baš on egocentrični mali
seronja koji ne bi želio da itko kritizira njegovu igricu, ma koliko blago.“
„Otkud znaš toliko o Cardewu?“
„Gledao sam jedan njegov video na YouTubeu“, odgovorio je Strike i
otvorio YouTube na mobitelu. „Nekoliko sati nakon što je objavljeno da su
Ledwellova i Blay žrtve napada nožem, Wally i njegov pomoćnik MJ imali su
emisiju uživo u kojoj je Cardew iz šale izvukao krvav nož ispod stola. Zapravo
je bio prekriven sokom od rajčice.“
„Jako duhovito“, hladno je zamijetila Robin.
„‘Keksi’“, rekao je Strike, našavši što je tražio. „Ovo je video zbog kojeg su
ga najurili. Njega nisam gledao?
Strike se osvrnuo oko sebe da bude siguran da ih nitko ne čuje, naslonio
mobitel na kriglu da i Robin može vidjeti snimku pa pritisnuo play.
Wally i MJ stajali su jedan pokraj drugog ispred stola na kojem su bili
sastojci za pripremu tijesta i velika zdjela za miješanje. Plavokosi Wally imao je
155
Knjige.Club Books
dugu kosu, a MJ bio je bucmast i malo neuredniji nego na videu koji je Strike
gledao dan nakon napada nožem na groblju. Obojica su imali pregače i kuharske
kape.
„Dobro došli!“ zakriještao je Wally. „Danas se družimo sa smuglicima i
mukflucima koji kažu da zbijamo loše rasističke šale i da smo fašistički
mukfluci!“ Tad se vratio na svoj normalni glas. „Zato ćemo danas samo nešto
ispeći i ostati obzirni? Pokazao je MJ-u vrećicu brašna. „Je li košer?“
„Halal je“, odgovorio je MJ.
„To je isto, nije li?“
„Nije“, napola se nasmijao MJ. „To je...“
„Frende, ne budi smuglik“, zakriještao je Wally svojim falsetom. „Igraj
igru, buraz!“
MJ se nasmijao, a Wally je okrenuo vrećicu i energično istresao brašno u
zdjelu za miješanje, rasipajući ga svuda naokolo u bijelom oblaku praha.
„Sad ćemo dodati košer maslac.“ Wally je podigao pakiranje maslaca na
kojem je debelim flomasterom bila nacrtana Davidova zvijezda i ubacio ga u
zdjelu a da ga prije toga nije odmotao pa je uzeo tetrapak mlijeka.
„Sad ćemo dodati... je li ovo košer? Buraz, jesu li krave košer?“
„Krave su... jesu li hinduistima svete?“ upitao je MJ.
„Tko normalan može misliti da su jebene krave svete? Ti ljudi su mukfluci,
svi su oni mukfluci“, presudio je Wally, izlijevajući mlijeko u zdjelu i pazeći da
poprska MJ-a, koji je sa smijehom odskočio od stola.
„I ova su jaja košer, pogledajte, baš su lijepa“, rekao je Wally, pokazujući
jaja kameri. I na njima je kao i na maslacu nacrtao Davidovu zvijezdu. Sad je
grubo ubacio jaja u zdjelu, s jasnom namjerom da što više poprska MJ-a.
„MJ, sad si lijepi bijelac“, rekao je Wally svojim Drekovim glasom, dok je
MJ brisao brašno s lica, napola se smijući, napola kašljući.
„A sad samo miješamo i miješamo“, rekao je Wally uhvativši žlicu i
gađajući MJ-a s još gnjecave smjese. „I pjevamo: Ebony and Ivory live together
in perfect harmony31...“
„Jebemu, stari, prestani već jednom!“ rekao je MJ. Još uvijek se smijao, ali
sad se pokušavao zaštititi od smjese koju je Wally bacao na njega.
„Evo, dobili smo glatku smjesu“, rekao je Wally.
Naglim rezom, sljedeći kadar prikazivao je Wallyja i MJ-a s loptom sirova
tijesta na stolu ispred sebe. MJ je bio prekriven brašnom od glave do pete, a
Wally posve čist.
31
Ebanovina i bjelokost žive u savršenu skladu. (Nap. ur.)
156
Knjige.Club Books
„Sad ćemo razvaljati ovaj mukfluk“, rekao je Wally pa uzeo valjak za tijesto
i jednim njegovim krajem zalupao po njemu, „i razrezati ga na smuglik
dijelove.“ Uzeo je kalup za kekse u obliku čovječuljka i utisnuo ga u tijesto.
Sljedeći kadar prikazivao je nekoliko redova savršenih čovječuljaka od
tijesta, koji su svi na sebi imali Davidovu zvijezdu, a neki i jarmulke i duge
kovrče uz uši.
„Oh, ne“, rekla je Robin, koja je shvatila kamo to ide. Izraz Strikeova lica
bio je ravnodušan.
„Sad ćemo smuglike staviti u pećnicu na jako visoku temperaturu“, rekao je
Wally svojim falsetom.
Na zaslonu se pojavio Wally koji je stavljao pleh u pećnicu pa naslikana
ruka koja je okrenula brojčanik na „jebeno vruće“ i na kraju ponovno Wally i
MJ, koji su prekriženih ruku stajali uz stol. Wally se sad normalnim glasom
obratio MJ-u i upitao:
„Jesi li gledao subotnju tekmu?“
„Da, Drogba je dao lijep gol“, jednako ozbiljno odgovorio je MJ.
„Jesi li vidio što je Fuller?...“
„Da. Onako nagaziti tipu na jaja nije baš neka fbra.“
U tišini koja je uslijedila, obojica su lupkali prstima po svojim nadlakticama.
„Misliš da su keksi gotovi?“ upitao je Wally MJ-a.
„Da, možda.“
Wally je pogledao na svoj sat.
„Dat ćemo im još malo vremena.“
Rez na crni zaslon s natpisom „sat poslije“ pa ponovno na Wallyja i MJ-a,
koji su sad stajali ispred pećnice iz koje je kuljao crni dim. Nastavili su govoriti,
naizgled nesvjesni što se događa.
„... izvesti baku u šetnju“, govorio je Wally.
„To je baš ljubazno od tebe.“
Nakon kratke šutnje, Wally je rekao:
„Sad bi već trebali biti gotovi.“
Otvorio je vrata pećnice i zakašljao se.
Na zaslonu je bio krupni kadar keksa spaljenih do neprepoznatljivosti,
potom široki kadar Wallyja i MJ-a s kuharskim kapama u rukama u nijemu
poštovanju i svijećama zapaljenim u menori iza njih. Strike je pritisnuo stanku i
pogledao Robin.
„Nije ti zabavno?“
„Na kojem je planetu to satira?“
„Očito smo previše glupi da shvatimo tankoćutnu ironiju. Usput, kad sam
gledao prijenos uživo večer nakon napada, primijetio sam da nekoliko
157
Knjige.Club Books
Wallyjevih fanova ima brojku 88 iza imena. Zbroji viceve o holokaustu,

ultradesne pratitelje i povezanost sa Srcem crnim kao tinta...“
„I posve ti je jasno zašto bi MI5 mogao imati pitanja“, rekla je Robin.
„Točno. S druge strane, Cardew možda ne zna da je privukao neonaciste.
Možda misli da nikako ne može biti rasist, jer mu je najbolji prijatelj smeđe
kože“, rekao je Strike i podigao kriglu.
„Znaš, ako je Wally Anomija i Halvening ga je regrutirao nakon što je
kreirao onu igricu...“
„To bi objasnilo njegovu preobrazbu iz obožavatelja u progonitelja“, rekao
je Strike. „Kad budeš proučavala Anomijin račun na Twitteru, obrati pažnju na
sve što bi moglo ukazivati na njegove političke stavove. Pretpostavljam da je
MI5 provjerio, ali sumnjam da će svoje zaključke podijeliti s nama.“
Robin je zapisala novu bilješku.
„Ali ako nije član Halveninga“, rekao je Strike, „ostaje pitanje zašto je toj
dvojici tvoraca igrice toliko važno sačuvati anonimnost. Čovjek bi mislio da će
se ponositi, ako su stvarno dva klinca koji se samo zafrkavaju. Elgar je rekao da
bi Anomiji naštetilo da se otkrije njegov identitet i ja se slažem s tom tvrdnjom,
ali zašto bi mu naštetilo? Zašto ne želi javno priznanje?“
„Već dobiva svojevrsno javno priznanje“, odgovorila je Robin. „Ima pedeset
tisuća pratitelja na Twitteru i izaziva veliku znatiželju oko toga tko je zapravo.
To mu sigurno hrani ego.“
„Istina, ali čula si što je rekao Elgar: da je odmah otkrio svoj identitet,
možda bi dobio povjerljive informacije o franšizi, pa zašto to nije učinio? Tu je i
činjenica da svoju igru nije unovčio.“
„Znamo zašto je tako, zar ne? Zarada na tuđim likovima bila bi kršenje
autorskih prava.“
„Istina, ali ja na to gledam iz drugog kuta. Anomija i Morehouse godinama
rade na toj igrici a da od nje nemaju nikakve financijske koristi. To navodi na
zaključak da je riječ o ljudima s mnogo slobodnog vremena i ne prevelikom
potrebom za novcem. Tko ih uzdržava? Roditelji? Porezni obveznici?“
„Postoje poslovi koji ne zahtijevaju mnogo vremena“, istaknula je Robin.
„Možda su samozaposleni ili honorarci. Možda dobro zarađuju i ta im je igrica
samo hobi.“
„Ali ako je Anomija zaposlen, mora raditi neki posao na kojem ima pristup
internetu ili može rabiti mobitel kad god želi... što Ediena dečka, onog“, Strike
je prelistao svoju bilježnicu da nađe ime, „onog nastavnika Phillipa Ormonda
izbacuje iz jednadžbe.“
„Nikad nisi stvarno sumnjao na njega, zar ne?“ upitala je Robin. „Zašto bi je
dečko želio proganjati na internetu? Osim toga, nisu bili zajedno kad je Anomija
plasirao svoju igricu. Tad je još uvijek hodala s Joshem.“
158
Knjige.Club Books
„Nije nepoznato da ljudi na internetu igraju igre sa svojim najbližima i

najdražima, ili čak da netko hoda s nekim za koga nije svjestan da ga je sreo na
internetu. Ali slažem se da postoji mala vjerojatnost da je Ormond Anomija. S
druge strane, trebao bi nam moći reći s kim je Edie bila bliska ili kome se mogla
povjeriti, osim ljudi za koje smo već čuli. Zato ću nazvati Ormonda“, rekao je
Strike ponovno uzevši kemijsku u ruku, „Katyu Upcott i onu Catrionu s kojom
je Edie odrasla. Kratko ćemo nadzirati Seba Montgomeryja i Wallyja Car...“
Prekinula ga je zvonjava Robinina mobitela.
„Gospode, zove me agent za nekretnine.“ Robin je najednom izgledala
uspaničeno. „Halo, Andy?“
Strike je gledao kako oduševljenje zamjenjuje napetost na njezinu licu.
„Stvarno? To je fantastično! Hvala vam!... Da!... Da, definitivno!... Kad?
Ne, meni odgovara... Okej... Hoću... Najljepša vam hvala!“
„Loša vijest?“ upitao je Strike kad je Robin sva ozarena završila razgovor.
„Dobila sam stan! I znaš što? Popit ću nešto žestoko. Večeras ne radim.“
„Ja ću ti donijeti piće“, rekao je Strike, ali Robin je već ustala. Dok se
provlačila iza stola, nagonski se nagnula i zagrlila Strikea, kosa joj se rasula
preko njegova lica i on je udahnuo miris parfema koji joj je kupio za trideseti
rođendan.
„Oprosti... presretna sam... ovo je važna promjena u mom životu!“
„Ne moraš se ispričavati“, rekao je Strike i potapšao je po ruci dok se
odmicala od njega. Otišla je do šanka, a Strike je shvatio da se smješka i svjesno
potisnuo osmijeh. Još uvijek je osjećao toplinu Robinina tijela koje se načas
priljubilo uz njega.
159
Knjige.Club Books
20
I have forged me in sevenfold heats

A shield from foes and lovers,
And no one knows the heart that beats
Beneath the shield that covers.32

The Shield
Razgovori unutar igre petero od osmero

moderatora Drekove igre
<19. ožujka 2015. 18:25>
<Prisutni: Anomija, Hartella>
Anomija: još uvijek se jako puno
ljudi pokušava uključiti u igru.
Hartella: stvarno?
<Worm28 se pridružio/la kanalu>
Worm28: koja koma od dana
<Vilepechora se pridružio/la
kanalu>
Vilepechora: lol je li itko
od vas trenutačno na Twitteru?
Hartella: ne, zašto?
Vilepechora: posvuda je
#ekshumirajteLedwellovu
Anomija: da, vidio sam. nije smiješno
Vilepechora: mislio sam da ćeš s
e upišati od smijeha
32
U žaru sedam vatri iskovala sam oklop protiv neprijatelja i ljubavnika, i nitko ne poznaje
srce koje kuca ispod oklopa koji ga prekriva. (Nap. prev.)
160
Knjige.Club Books
Anomija: ne želim da je iskopaju

Vilepechora: nemoj reći da
počinješ otkrivati savjest
Anomija: samo želim da ostane
gdje jest i istrune ondje
Anomija: sad se moramo
usredotočiti na strica Grunta
<Fiendyl se pridružio/la
kanalu>
Fiendyl: je li itko od vas sad
na Twitteru?
Vilepechora: baš razgovaramo o
tome, jbno je urnebesno, ali
Anomija se ne slaže
Fiendyl: nije smiješno, strašno je.
što ako je njezina obitelj to vidjela?
Anomija: uvijek nam je govorila
da nema obitelj.
Hartella: slažem se s Fiendyjem,
to je stvarno strašno
>
>
Anomija: ne prihvaćam nove prijave
dok brojevi ne padnu. Neka
murjacima dosadi.
<19. ožujka 2015. 18:30>
Fiendyl: o čemu govoriš?
<Hartella poziva Anomiju>
Anomija: o 100 novih prijava
Hartella: ne misliš valjda ozbiljno
dnevno. Vjerojatno policajaca. Zato
da se murjaci pokušavaju ubaciti
ne prihvaćam nikog novog
u našu igricu?
Vilepechora: tako treba, stari
<Anomija prihvaća poziv>
Fiendyl: ako su policajci, mogu
Anomija: to je posve razumljivo
nas hakirati
Hartella: zašto?
Vilepechora: ne mogu
Anomija: vjerojatno žele znati
Vilepechora: Morehouse nas je
je li netko od nas ubio Ledwellovu
navodno učinio neosvojivima
Anomija: bojiš se?
Fiendyl: gdje je on? Mislio sam
Hartella: zašto bih se bojala?
da večeras on moderira
Anomija: zbog onog dosjea
Vilepechora: vjerojatno negdje
koji si odnijela Blayu, koji „dokazuje“
šilji Paperwhite
161
Knjige.Club Books
Worm28: Hartella se zamijenila da sam ja Ledwellova?

s njim jer mu je nešto uletjelo >
Vilepechora: prije će biti da je Hartella: tko ti je rekao?
on nekom uletio Anomija: Paperwhite je rekla
Vilepechora: ne krivim ga. Mala Morehouseu, a on meni.
je jbno predivna. Anomija: Ali to nije problem.
Fiendyl: otkud znaš? Riješio sam to s LordDrekom i
Vilepechora: to je Vileom. Svatko može pogriješiti.
povjerljiva informacija Hartella: Mislila sam
Fiendyl: moram ići da ćeš popizditi.
<Fiendyl je napustio/la kanal> Anomija: ne, čak mi je
Vilepechora: lol koji pederko nekako smiješno.
Worm28: nemoj to govoriti Anomija: da ne spominjem
Vilepechora: Worm, mogu dobro kojim je to urodilo
te nešto pitati? Hartella: ne razumijem
Worm28: što ? Anomija: Fedwellova je mrtva
Vilepechora: zašto lupiš razmak prije Hartella: omg Anomijo, nemoj
svakog interpunkcijskog znaka? se šaliti
Worm28: molim ? Anomija: Svejedno mislim da bi
Vilepechora: ono, gdje si išla u školu? u znak isprike trebala povećati
<Worm28 je napustio/la kanal> moje tantijeme
Vilepechora: upišat ću se od smijeha Anomija: jer nemojmo se zavaravati,
Hartella: Vile, jesi li baš morao? bez mene nemaš ništa
Anomija: hahahaha Hartella: morat ću razgovarati s P
Anomija: samo daj
<Hartella je napustio/la kanal>
162
Knjige.Club Books
21
From sleepless beds unquiet spirits rise,

And cunning wags put on their borrow’d guise...
And harmless plotters slyly take the road...33
Joanna Baillie
An Address to the Night - A Joyful Mind
ladim se u desetaču da u svoju igricu ne prihvaćaju nove igrače zato što

K misle da ih nadzire policija“, rekao je Strike Robin kad su se sreli u uredu u
četvrtak u vrijeme ručka, tri tjedna nakon što su preuzeli Anomijin slučaj.
„Neću prihvatiti tu okladu“, odgovorila je Robin, koja je baš jela posljednji
zalogaj sendviča za partnerskim stolom, s Anomijinim profilom Twittera
otvorenim na zaslonu ispred nje.
Iako su oboje više puta pokušali ući u igru, animirani Harty bi im sliježući
ramenima odgovorio da „pokušaju ponovno poslije“. Trenutačno je njihova
jedina nada za isključivanje Seba Mongtomeryja i Wallyja Cardewa kao
mogućih napadača bila ta da Anomija objavi nešto na Twitteru u trenutku kad je
jedna od njihovih meta pod prismotrom i ne koristi se nikakvim digitalnim
uređajem. Ta situacija bila je, blago rečeno, nezadovoljavajuća.
„Kamo ideš?“ upitala je Robin Strikea, koji je upravo ostavio Pat svoje
račune i još uvijek nije skinuo kaput.
„Za petnaest minuta moram zamijeniti Deva“, odgovorio je Strike,
pogledavši na svoj sat. „Mislim da ću i ovu večer pratiti Montgomeryja u još
jedan hipsterski bar. Usput, sinoć sam pogledao dvije epizode crtića. Zaključio
sam da bih trebao, da shvatim kog vraga istražujemo.“
„I kako ti se čini?“
„Posve je bezuman. Što bi taj Drek uopće trebao biti?“
„Mislim da to ni Josh i Edie nisu znali“, odgovorila je Robin.
33
Iz besanih kreveta nemirni duhovi ustaju i lukavi šaljivčine stavljaju posuđene krinke... A
bezazleni spletkari krišom bježe... (Nap. prev.)
163
Knjige.Club Books
„Kako ide tvoja istraga?“ upitao je Strike, pokazujući na Anomijine objave

na Twitteru.
„Našla sam nekoliko zanimljivih objava, ali zasad ništa važno.“
„Trebali bismo razgovarati i vidjeti gdje smo točno“, rekao je Strike.
„Usput, Phillip Ormond može se naći s nama sljedeći četvrtak. Bio je u Irskoj.
Na školskim praznicima.“
„Super. Je li ti se javila Katya Upcott?“
„Nije. Razgovarao sam s njezinim mužem, koji mi je rekao da svakodnevno
posjećuje Blaya u bolnici i zvučao je prilično ljutito kad je čuo zašto zovem.
Ona mi nije uzvratila na poziv. Možda je danas poslijepodne ponovno cimnem.
Uglavnom... uživaj na Twitteru.“
Travanjski dan bio je sunčan i kratko pješačenje do Ulice Newman dalo je
Strikeu vremena da popuši cigaretu. Kad je vidio da Strike dolazi, Shah se
udaljio ulicom ne obrativši mu se, što je Strikeu bilo znak da je njihova meta još
uvijek u zgradi s dvokrilnim staklenim vratima napadna dizajna u primarnim
bojama.
Razmišljao je hoće li sjesti u zgodan kafić sučelice uredu i naručiti kavu,
kad su se staklena vrata otvorila i Seb Montgomery izašao je iz zgrade.
Izgledao je jednako kao stotina drugih mladih muškaraca koji su tog dana u
vrijeme ručka hodali ulicama Fitzrovije: srednje visine, mršav, uredno
potkresane brade, tamne kose duge na tjemenu i kratke iznad ušiju, jednaka kao
Cardewova, i odjeven u crnu odjeću koja je uključivala majicu, pilotsku kožnatu
jaknu, traperice i tenisice. Usto je imao i poštarsku torbu prebačenu preko
ramena i mobitel u ruci, na kojem je nešto tipkao. Strike je automatski provjerio
Anomijin račun na Twitteru, koji u tom trenutku nije bio aktivan.
Učinilo mu se da je u Montgomeryjevu ponašanju primijetio bezbrižnu
samouvjerenost, kao da je njegov radni dan završio, iako su bila tek dva sata
poslijepodne. Ta sumnja bila je potvrđena kad je, umjesto da skrene u neku od
zalogajnica, Montgomery sišao na postaju podzemne željeznice Goodge Street.
Detektiv je brzo shvatio da Montgomery ne ide kući, jer se ukrcao u vlak
koji je vozio prema sjeveru. Strike je ušao u isti kupe, namjerno stao u kut i
promatrao Montgomeryjev odraz u tamnom prozoru. Mladi muškarac sjedio je
širom raširenih koljena, priječeći prilaz sjedalima lijevo i desno od sebe,
naizgled zadubljen u neku igru na mobitelu i povremeno podižući pogled s
ekrana. Kad su se približili stanici Highgate, Montgomery je spremio mobitel u
džep, ponovno prebacio svoju poštarsku torbu preko ramena i krenuo prema
vratima.
Strike je dopustio skupini od četiriju mladih žena da se popnu pokretnim
stubama ispred njega, da ne bude preblizu svojoj meti. Kad je stigao na uličnu
razinu, mobitel mu je zazujao u džepu porukom koju mu je poslao Barclay.
164
Knjige.Club Books
Cardew krenuo prema sjeveru. Možda Highgate.
Montgomery je izašao iz podzemne, ali otišao je samo do visokog, preuranjeno

ćelavog mladog muškarca koji je stajao tik ispred ulaza. Traperice, majica i
jakna tog neznanca bili su bezlični, jednako primjereni pedesetogodišnjaku kao i
osobi u kasnim dvadesetima, koliko je Strike procijenio da bi taj neznanac
mogao biti star. Montgomery i neznanac rukovali su se i obojica su izgledali kao
da im je pomalo neugodno, iako su se očito poznavali, jer Strike je čuo rutinske
rečenice: „Kako je? Dugo se nismo vidjeli.“ Istražitelj se zadržao neko vrijeme
ispred postaje podzemne željeznice, jer bilo mu je jasno da Montgomery i
nepoznati muškarac još nekog čekaju i nije bila potrebna velika oštroumnost da
pogodi tko je ta treća osoba.
Već sam na postaji, napisao je Barclayju. SM ovdje čeka WC-a.
Predlažem da se nađemo i pratimo ih zajedno.
Nakon dvadeset minuta, kad se činilo da su Montgomery i njegov nepoznati
prijatelj iscrpili sve što su jedan drugom imali reći, Wally Cardew pojavio se
kroz rampu za vozne karte, odjeven u traperice i majicu na kojoj je pisalo „Jebeš
mir, umri u bitki i odi u Valhalu“. Ugledavši Montgomeryja i drugog muškarca,
uzviknuo je Drekovim falsetom:
„Vas dvojica obični ste mukfluci!“ Dvojica muškaraca nasmijala su se, iako
se Strikeu učinilo da je na licu onog višeg primijetio sjenu zabrinutosti.
Montgomery je Wallyju uzvratio kompliciranim hip-hop rukovanjem, a
neuspjeh muškarca u njegovu društvu da ga izvede kako treba izazvao je malo
smijeha koji je probio led. Trojac je krenuo ulicom, a Barclay je izašao iz svog
skrovišta.
„Sherlock Kurčeviti, pretpostavljam?“ promrmljao je Strikeu.
„Vi ste sigurno gospodin Karirani“, odgovorio je Strike. „Hoćemo li?“
Krenuli su za svojim metama, koje su već odmaknule dvjesto metara,
hodajući u naizgled unaprijed dogovorenu smjeru.
„Što je radio Cardew?“ upitao je Strike.
„Nemam pojma. Cijeli dan nije mrdnuo iz kuće“, odgovorio je Barclay.
„Možda idu posjetiti mjesto zločina. Gdje je groblje odavde?“
„Nije daleko“, provjerio je Strike na mobitelu, „i idemo u dobrom smjeru.“
„Tko je ćelavac?“
„Ne znam.“
Dok su pratili trojicu mlađih muškaraca, Strike je ponovno otvorio Anomijin
račun na Twitteru. Nove aktivnosti nije bilo: Anomija je posljednji put nešto
objavio nedugo prije jedanaest ujutro, kad je komentirao teroriste koji su
detonirali bombe na Bostonskom maratonu.
___________________________________________________________________________________
165
Knjige.Club Books
Anomija@AnomijaGamemaster
Haha, majka Džohara Carnajeva kaže da je on „najbolji“ Sigurno si jako
ponosna, jebena glupačo.
22:58 9. travnja 2015.
Trojica mladih muškaraca koje su Strike i Barclay pratili nastavila su ulicom

georgijanskih kuća i nakon nekog vremena skrenuli u dvorište velikog paba
bijele fasade s erkerima, nazvanog Red Lion and Sun, u kojem su drveni stolovi i
klupe stajali među grmljem u posudama. Nakon kratka oklijevanja, odlučili su
sjesti za jedan od tih stolova. Visoki, ćelavi muškarac otišao je u pab po prvu
rundu. Strike je sjeo za stol nedaleko od njihovih meta, a Barclay otišao po pića.
Osim njih, na terasi je bio još samo jedan stariji par koji je u tišini čitao novine,
dok im je Cavalier King Charles španijel drijemao uz stopala.
„Sad je siroti, potpuni ćelonja, zar ne?“ čuo je Strike Cardewov glas,
dovoljno glasan da dopre do stola za koji je detektiv sjeo. „Prošli put kad sam ga
vidio, još je imao tri dlake na glavi.“
Montgomery se nasmijao.
„Jesi li ti još uvijek u onom... gdje ono radiš, u nekom studiju za animirane
filmove?“
„Digitalne efekte“, odgovorio je Montgomery s naglaskom srednje klase.
„Da, još sam tamo.“
„Jesi li kresnuo što dobro u posljednje vrijeme?“
Vremešni vlasnici malog španijela osvrnuli su se na to pitanje pa brzo vratili
poglede na svoje novine. Strike je pomislio da su mudri.
Montgomery se ponovno nasmijao, ali malo suzdržanije.
„Da, imam djevojku. Zapravo, živimo zajedno.“
„Koji ti je kurac da živiš s komadom?“ upitao je Wally glumeći ogorčenost.
„Nisi stariji od mene!“
„Ne znam“, odgovorio je Montgomery. „Super se slažemo... ah, evo Nilsa.“
Strike je podigao pogled preko vrha mobitela u koji je gledao glumeći
usredotočenost na nešto na zaslonu. Div žućkaste kože, duge plave kose i
neuredne kozje brade prelazio je cestu prema pabu. Pridošlica je izgledao kao da
je u četrdesetima, odjeven u široku tamnoružičastu košulju, bež bermude s
velikim džepovima i prljave papuče Birkenstock, i morao je biti visok barem
dva metra. Pokraj njega hodao je dječak koji mu je nedvojbeno bio sin: obojica
su imali široka, podignuta usta i spuštene oči teških kapaka, zbog čega su
neobično nalikovali na maske.
Iako je već bio visok kao Seb Montgomery, dječak je hodao malo uvrćući
stopala i Strike je naslutio da je znatno mlađi nego što bi se zaključilo po
njegovoj visini: možda je imao jedanaest ili dvanaest godina.
166
Knjige.Club Books
„Sranje, doveo je jebenog Brama sa sobom“, rekao je Wally. „Gdje je Pez?“

„Nilse!“ rekao je Montgomery kad je visoki muškarac stigao do njihova
stola. „Kako si?“
„Lijepo je vidjeti te, Sebe“, nasmiješio se Nils i rukovao s Montgomeryjem.
Imao je jedva primjetan naglasak i sjetivši se da je vlasnik Umjetničkog
kolektiva North Grove Nizozemac, Strike je pretpostavio da je to on. „I tebe,
Wally. Hej, Time!“ nastavio je kad je visoki, proćelavi muškarac izašao iz paba
s tri krigle piva.
„Bok, Nilse“, pozdravio ga je Tim pa odložio pića i rukovao se s njim.
„Bok, Brame.“
Dječak je ignorirao Tima.
„Wally?“ piskavo je zakreštao i izgledao uzbuđeno. „Wally?“
„Što je?“ odgovorio je Wally.
„Igraj igru, buraz!“
„Da“, usiljeno se nasmijao Wally. „Jako dobro.“
„Gledam te na YouTubeu!“
„Stvarno?“ Wally nije zvučao nimalo oduševljeno. Okrenuo se Nilsu. „Pez
neće doći?“
„Ne, morao je nešto obaviti“, odgovorio je Nils. „Ili nekog“, dodao je.
Wally i Seb su se nasmijali, ali Tim je ostao ozbiljan.
Barclay se vratio s bezalkoholnim pivima za sebe i Strikea. Dvojica
istražitelja tiho su razmjenjivala pokoju nebitnu riječ, slušajući znatno glasniji
razgovor skupine koju su promatrali. Sebov mobitel ležao je pokraj njegove
čaše, a mobiteli ostalih za stolom nisu se vidjeli. Strike je držao na oku
Anomijin Twitter profil, koji je još uvijek bio neaktivan. Kad je Nils otišao po
pića za sebe i sina, Bram je ostao na terasi i neprestano kreštao Drekove
rečenice, neosjetljiv na Wallyjevu sve veću razdraženost.
„Drek je samotnik i smrtosađuje se! Svi ste vi smuglici! Igraj igru, buraz!“
„Obožava Dreka“, nepotrebno je rekao Nils kad se vratio pa pružio Bramu
Coca-Colu i savio divovske noge ispod stola. „Dakle... mislim da bismo trebali
nazdraviti, zar ne? U Edienu čast i za Joshevo ozdravljenje.“
Nitko od trojice mlađih muškaraca naizgled nije očekivao zdravicu. Dapače,
ćelavi Tim se zacrvenio, kao da je netko izjavio nešto neizrecivo uvredljivo. Ali
sva trojica otpila su gutljaj svojih pića, a onda je Montgomery upitao:
„Nilse, jesi li čuo kako je Josh?“
„Jesam, sinoć sam se čuo s Katyom. Sve vas pozdravlja. Plakala je. Dakle,
cijela lijeva strana tijela mu je oduzeta“, Nils je pokazao na svom tijelu, „a u
desnoj nema osjeta. Leđna moždina nije mu presječena, ali je ozbiljno oštećena.
Njegovo stanje ima neko ime. Zove se neki sindrom.“
„Sranje“, rekao je Montgomery.
167
Knjige.Club Books
„Strašno“, složio se Tim.

„Ali postoji šansa da će se poboljšati“, nastavio je Nils. „Katya kaže da
postoji šansa.“
Nilsov sin, koji je sjedio onoliko dugo koliko je bilo dovoljno da strusi
Coca-Colu, ponovno je ustao i osvrtao se oko sebe tražeći nešto čime će se
zabaviti. Opazio je goluba koji je kljucao po mrvicama čipsa na jednom
slobodnom stolu i potrčao prema njemu mašući rukama. Kad je golub odletio,
ugledao je usnulog španijela ispod stola i odvažno prišao njegovim vlasnicima.
„Smijem li pogladiti vašeg psa?“ glasno je upitao.
„Bojim se da spava“, odgovorila je vremešna vlasnica, ali Bram se nije
obazirao na nju. Kleknuo je i počeo dirati psa, koji se naglo probudio, zarežao i
škljocnuo zubima. U malom metežu koji je uslijedio, vremešni bračni par,
nedvojbeno u strahu da će njihov pas biti okrivljen da je ugrizao dječaka,
pokušao je obuzdati svog ljubimca i istodobno nagovoriti Brama da ga pusti na
miru, što se pokazalo pothvatom izvan njihove moći. Nils je sjedio i uživao u
pivu, naizgled jednako nesvjestan meteža iza svojih leđa kao što je Bram bio
nesvjestan Wallyjeva nezadovoljstva zbog njegova neprestanog oponašanja
Dreka. Četvorica muškaraca još uvijek su razgovarali, ali Strike i Barclay nisu
čuli što su govorili jer je onaj vremešni bračni par, koji je odlučio otići, bio jako
bučan. Suprug je sad stezao u naručju psa koji je lajao; Brani, koji je bio jednako
visok kao starac, uporno je pokušavao pogladiti psa iako se starac okretao sad
ovamo, sad onamo, a njegova supruga sve vrijeme ponavljala: „Ne, mili, molim
te, nemoj. Molim te, nemoj.“
Kad su vlasnici psa napokon otišli, nacereni Bram vratio se do stola i rekao
Wallyju, koji ga je ignorirao, da su „smuglici otišli“. Seb je nešto tiho govorio;
pažnja ostale trojice bila je usredotočena na njega i Strike je jedva razabrao o
čemu razgovaraju.
„... na posao“, rekao je Seb. „Pa sam ih, naravno, nazvao i rekao da ću rado
pomoći, ali ako može negdje izvan ureda. Pristali su i u subotu ujutro došli su u
moj stan.“
„Koliko su razgovarali s tobom?“ upitao je Tim.
„Oko sat vremena.“
„Mogu li dobiti nešto zajelo? Nilse?... Nilse?... Nilse, mogu li dobiti nešto
za?...“
Strike je pomislio da bi Nils zauvijek ignorirao sina, da Seb nije zašutio kad
ga je Bram prekinuo. Nils je izvadio zgužvanu novčanicu iz džepa i dao je sinu,
koji je odjurio u pab.
„Dakle, da“, nastavio je Seb, „u osnovi su mi rekli da je Edie... ovo je
jebeno bezumno, ali rekli su da je Edie mislila da sam ja Anomija.“
„Mislila je da si ti Anomija?“ Nils je izgledao iznenađeno.
168
Knjige.Club Books
„Da, fan koji je napravio onu online igricu“, rekao je Seb. „Za više igrača.
Sjećate se. Josh i Edie su je mrzili.“
„Nisam znao da se zove Anomija“, rekao je Nils. „To je čudno ime.“
„Kome je rekla da si ti Anomija?“ upitao je Tim.
„Nisu mi rekli. A nakon toga postavili su mi milijun pitanja o mojim
računima na društvenim mrežama...“
„Nisu je izboli na jebenim društvenim mrežama“, rekao je Wally.
„Ne znam zašto su toliko zapeli za društvene mreže.“
„Kriva je ona neonacistička skupina, zar ne?“ rekao je Seb. „Vjerojatno
misle da je Anomija jedan od njih.“
„Jesu li ti uzeli mobitel ili tvrdi disk?“ upitao je Tim, izgledajući zabrinuto.
„Hvala Bogu, nisu“, odgovorio je Seb. „Nije da bi... znate što želim reći.
Nitko ne želi da mu policija prekapa po tvrdom disku, zar ne?“
Sva trojica odmahnula su glavama, a Tim se nasmijao.
„Ne, postavili su milijun pitanja, pokazao sam im svoj Twitter profil i
ulogirao se pred njima, da dokažem da sam to ja, pokazao im svoju stranicu na
Instagramu i rekao da je to sve što radim na društvenim mrežama.“
„Zar te nisu pitali gdje si bio kad su njih dvoje?...“ započeo je Wally.
„Jesu“, odgovorio je Seb.
„Kriste, stvarno su te to pitali?“ upitao je Tim.
Bram se sad vratio u pratnji šankera, koji je u ruci držao vrećicu čipsa.
„Nilse“, rekao je šanker, „rekao sam ti da ne smijemo prodavati mladima od
osamnaest godina.“
„Samo želi čips“, rekao je Nils.
„Mora mu ga kupiti odrasla osoba“, odgovorio je šanker pa stavio čips i
ostatak novca na stol i udaljio se, izrazom lica pokazujući da su već mnogo puta
vodili taj razgovor. Bram se zavukao natrag na klupu, otvorio čips i neko
vrijeme jeo u tišini.
„Jesi li imao alibi?“
„Alibi“, pomalo je podrugljivo ponovio Seb, kao da može ublažiti tu riječ
izrugujući joj se. „Da, rekao sam im da sam imao dogovor s prijateljima, ali sam
slučajno otišao u pogrešni pab.“
„Buraz, sumnjiv si“, rekao je Wally, a Bram se glasno nasmijao.
„Shvatio sam da sam na pogrešnom mjestu pa sam ih nazvao i otišao gdje su
bili. Ništa važno.“
„Jesu li provjerili s tvojim frendovima?“ upitao je Wally.
„Jesu.“
„Prokletstvo“, rekao je Tim. „Temeljiti su.“
169
Knjige.Club Books
„Misliš na policiju?“ upitao je Bram iz svega glasa. Svi su ga ignorirali.

„Što su tebi rekli, Wal?“ upitao je Seb.
„Ne znam, ista sranja. Ali ja sam s njima bio duže od sat vremena.“
„Jesu li te pitali jesi li ti Anomija?“
„Nisu, ali pitali su me znam li tko je Anomija, a onda samo trubili o nekom
Bratstvu Ultima nečeg.“
„Mislio sam da se ta skupina zove Halvening“, rekao je Seb.
„Halvening nisu spomenuli, samo su govorili o tom jebenom Bratstvu“,
odgovorio je Wally. „Rekao sam im da nisam član nikakvog jebenog bratstva,
zar izgledam kao redovnik? A onda su pitali zašto sam dobio otkaz kao Drek i
što sam mislio o Edienim političkim stavovima.“
„Što si odgovorio?“ upitao je Tim.
„Rekao sam da sam njezine političke stavove smatrao hrpetinom gluposti.
To su ionako već znali“, rekao je Wally, u čijem se glasu sad čuo prizvuk
agresije. „Gledali su moja videa. I predložio sam im da razgovaraju s nekima od
onih boraca za društvenu pravdu. Oni su je željeli mrtvu, ne ja. Nađite tu
pizdu...“
Prekasno je shvatio da je opsovao, ali Bram se samo nasmijao.
„Sve je to već čuo“, nehajno je rekao Nils.
„Ti si nepristojni mukfluk“, prekorio je Bram Wallyja svojim drekovskim
falsetom.
„Da, dobro“, odgovorio je Wally. „Uglavnom, rekao sam im da nađu osobu
koja piše ono Pero pravde. Jeste li ga vidjeli?“ upitao je ostale, koji su
odmahnuli glavama. „Tebi bi se Pero pravde svidjelo“, s tračkom zlobe dodao je
Timu. „Worm je navodno transfobičan.“
Timov osmijeh izgledao je usiljeno.
„Stvarno?“
„Da. Hermafrodit je, zar ne? Zato se sprda s klincima koji nisu binarni.
Naravno.“
„Jesu li te pitali gdje si bio tog poslijepodneva?“ upitao je Seb.
„Jesu, i rekao sam im da sam bio kod kuće s bakom i sestrom, pa su
razgovarali s njima, one su to potvrdile i to je bilo to.“
„Je li ih zanimalo kad si posljednji put vidio Edie?“
„Je, i rekao sam im da nju nisam vidio otkad su me najurili, ali se s Joshem
još uvijek ponekad nađem.“
„Stvarno?“ Tim je zvučao iznenađeno.
„Da. Bili smo frendovi prije tog jebenog crtića, nismo li? Osim toga, Josh
nije želio da odem, zar ne? To je bilo njezino maslo. Pitali su me kad sam
170
Knjige.Club Books
posljednji put vidio Josha, a ja sam odgovorio da smo na Staru godinu bili na
istom tulumu.“
„Stvarno?“ upitao je Tim.
„Da, bio je urokan kao stoka“, grubo se nasmijao Wally. „I govorio o
pregovorima za igrani film i sličnim sranjima.“
„I Katya je sinoć govorila o filmu“, rekao je Nils.
„Sad ga neće moći snimiti, zar ne?“ upitao je Seb. „Ako je Josh...“
„Mislim da će ga svejedno snimiti“, rekao je Nils.
Tim je izvadio mobitel i pogledao ga; činilo se da nije posebno sretan onim
što vidi i spremio ga je natrag u džep. Seb je istodobno uzeo svoj mobitel i nešto
upisao u njega pa ga ponovno odložio. Strike je pogledao Anomijin profil na
Twitteru. Još uvijek nije bilo novih objava. Dvojica istražitelja razmjenjivala su
nevažne rečenice, iako se činilo da ih četvorica muškaraca i dječak gotovo ne
primjećuju i da nisu zabrinuti hoće li itko čuti njihov razgovor.
„Nilse, što su tebe pitali?“ upitao je Tim. „Zašto su uopće željeli razgovarati
s tobom?“
„Čuli su da je Josh prije napada mjesec dana živio u North Groveu.“
„Stvarno?“ Wally je izgledao jednako iznenađeno kao i ostala dvojica
mladih muškaraca.
„Da. Poplavio je svoj novi stan i onaj ispod. Posljedica: puno strukturnih
oštećenja.“
„Glupan“, rekao je Seb, ali to nije rekao zlobno.
„Zato smo mu dopustili da se neko vrijeme koristi svojom starom sobom.
Policiju je zanimao Yasminin posjet...“
„Čiji?“ upitao je Seb.
„To je možda bilo nakon tvog vremena“, odgovorio je Nils. „Yasmin im je
pomagala neko vrijeme. Odgovarala na poruke obožavatelja, dogovarala
intervjue i slično.“
„Sjećam se“, rekao je Wally. „Debela ženska, zar ne? Edie je i nju najurila.“
„Da. Uglavnom, Yasmin je otišla u Joshev novi stan, ali on nije bio ondje,
pa ga je našla kod nas i razgovarali su i nakon tog razgovora Josh je najednom
mislio da je Edie bila...“
Bram, kojem je bilo dosadno, tad je ponovno ustao i počeo iz sveg glasa
vikati Drekove rečenice. Pogled mu je kliznuo preko Strikea i Barclayja dok se
osvrtao oko sebe tražeći bilo što čime će se zabaviti.
„Drek je samotnik i smrtosađuje se. Drek je samotnik i smrtosađuje se. Drek
je samotnik i smrtosađuje se.“
Od njegova uporna kriještanja nije se čulo što je Nils govorio trojici mlađih
muškaraca. Nakon dvije minute, iako se činilo znatno duže, Nils je prestao
171
Knjige.Club Books
govoriti, izvadio mobitel iz džepa svojih bermuda i bez riječi ga pružio Bramu,
koji ga je ščepao, ponovno sjeo i zašutio zaigravši igricu.
„Katya kaže da je Josh ponio taj dosje“, nastavio je Nils.
„Nisu ga našli na groblju?“ upitao je Seb.
„Ne“, odgovorio je Nils. „Misle da ga je napadač uzeo. I Joshev mobitel.“
„Sranje“, rekao je Seb.
„Jesu li murjaci razgovarali s Pezom?“ upitao je Wally.
Nils je odmahnuo glavom.
Tim je sad ponovno izvadio mobitel iz jakne i nešto upisao u njega. Strike je
provjerio Anomijine objave na Twitteru. Još uvijek je bio neaktivan.
„Morat ću vas napustiti“, rekao je Tim.
„Do tebe još nismo stigli“, odgovorio je Wally.
„Rekao sam vam, još me nisu zvali“, ustao je Tim. „Samo sam mislio, ako
su bili kod vas, sigurno ih zanimaju svi koji su bili uključeni u Srce crno kao
tinta, ali prema ovom što ste rekli, s vama trojicom imali su druge razloge za
razgovor.“
Taj zaključak kao da je smirio Tima.
„Svejedno, bilo je lijepo vidjeti vas“, nastavio je. A onda je opazio taksi i
dodao: „Mogao bih uhvatiti onaj taksi.“ Mahnuo je rukom pa istrčao s terase
paba zaustaviti vozilo.
Wally, Seb i Nils gledali su kako odlazi. Bram nije podigao pogled sa svoje
igrice. Kad se taksi udaljio, Wally je rekao:
„Uvijek sam mislio da je pizdun.“
Seb se nasmijuljio. Wally je pogledao svoj mobitel i rekao:
„I ja moram ići. Nilse, pozdravi Mariam. I reci joj da ja barem nikad nisam
ništa zapalio.“
Nilsu je ta rečenica naizgled imala smisla, jer se nasmiješio i rukovao s
Wallyjem.
„Sebe, ideš li natrag do podzemne?“
„Ne, možda ću i ja uzeti taksi.“
„U redu, vidimo se.“
Wally je brzim korakom krenuo prema postaji podzemne željeznice. Barclay
ga je pustio da nestane iz vidokruga pa pružio ruku Strikeu, a Strike je prihvatio
i protresao.
„Drago mi je da smo se upoznali“, tiho je rekao Barclay. „Ali uopće ne
izgledaš kao na fotografiji.“
„Da budem iskren, to je bila fotografija moje guzice“, odgovorio je Strike i
nasmiješeni Skot je otišao, ostavivši detektiva samog za stolom.
172
Knjige.Club Books
Seb je ponovno nešto pisao u mobitel. Strike je provjerio svoj: Anomija još
uvijek nije ništa objavio.
„Mislim da ću i ja krenuti“, rekao je Seb pa iskapio posljednje gutljaje piva,
sad naizgled nestrpljiv da što prije ode. „Drago mi je da smo se vidjeli.“
„Otpratit ćemo te“, predložio je Nils, a mlađem se muškarcu naizgled nije
svidio taj prijedlog.
Strike ih je pustio da se malo udalje pa ustao i krenuo za njima, s namjerom
da drži Seba na oku dok ne uđe u taksi.
Seb je zaustavio taksi na malom kružnom toku nedaleko od paba, a Nils i
Bram nastavili su Hampstead Laneom; Bram se još uvijek igrao na očevu
mobitelu i stalno zabijao u stupove javne rasvjete, zidove i ljude. Strike je tad
zastao na pločniku i zapalio cigaretu. Još uvijek je bila tek sredina
poslijepodneva; do dogovora s Madeline imao je možda dovoljno vremena da se
vrati u stan, istušira i preodjene, što je u njegovu poslu bio rijedak luksuz.
Namjeravajući samo popušiti cigaretu pa zaustaviti taksi, stajao je i pušio, dok
mu pogled nije pao na mršavu djevojku odjevenu u crno od glave do pete, koja
je s mobitelom uz uho žurila pločnikom na suprotnoj strani ulice i naizgled se
očajnički osvrtala oko sebe.
173
Knjige.Club Books
22
... a stunted child,

Her sunk eyes sharpened with precocious care...34
Christina Rossetti
Behold, I Stand At the Door and Knock
jevojčin očaj bio je toliko očit da je privukao Strikeovu pažnju. Bila je

D sitna, visoka možda metar i pol, i strahovito mršava, isturenih ključnih
kostiju koje su se vidjele i sa suprotne strane ulice. Gotovo do struka duga kosa
bila joj je obojena u plavičastocrnu nijansu, a oči iscrtane debelim slojem crnog
kajala napadno su se isticale na jako blijedoj koži. Iako je izgledala ravna kao
daska i bila sitna i niska kao djevojčica, Strike je pretpostavio da ima najmanje
osamnaest godina, jer lijeva podlaktica bila joj je prekrivena crnim tetovažama.
Tanka crna majica bez rukava, duga suknja i ravne gležnjače izgledale su staro i
jeftino.
Osoba koju je pokušavala nazvati očito nije odgovarala na poziv. Otprilike
svaku minutu udarala je prstom po mobitelu i ponovno ga podizala do uha, još
uvijek izbezumljeno gledajući na obje strane ulice. Na kraju je brzo krenula u
smjeru iz kojeg je Strike upravo došao.
Strike se okrenuo i pošao za njom, pušio je i gledao kako ona hita
pločnikom na drugoj strani ulice. Kad je već gotovo stigao do paba Red Lion
and Sun, potrčala je preko ceste s mobitelom uz uho. Usporio je dok je
promatrala stolove za kojima je sad sjedilo malo više gostiju pa brzo ušla u pab.
Kad je netom prije projurila pokraj Strikea, vidio ju je izbliza. Zubi su joj
izgledali preveliki za upalo lice, a jedna od tetovaža na njezinoj podlaktici
prikazivala je Hartyja, crnog junaka animiranog filma Srce crno kao tinta.
Sad nedvojbeno znatiželjan, čekao je na pločniku, jer je imao osjećaj da
osoba koju ta djevojka pokušava naći nije u pabu. Naravno, nije prošla ni
minuta, a ona je već izašla s mobitelom uz uho, ali nije govorila. Neodlučno je
stajala na pločniku nekoliko sekundi dok se Strike pravio da proučava nešto na
svom mobitelu, pa krenula ulicom sporijim korakom, kao da njezino odredište
34
... zakržljalo dijete, upalili očiju prodornih od preranih briga... (Nap. prev.)
174
Knjige.Club Books
više nije važno, iako je još uvijek nekog pokušavala dobiti telefonom i držala
napravu uz uho dok vjerojatno nije dobila glasovnu poštu pa bez riječi spustila
mobitel, ponovno pritisnula isti broj i podigla mobitel natrag do uha.
Strike ju je pratio na udaljenosti od dvadeset metara. Jeftine srebrne
narukvice zveckale su oko njezinih zapešća. Lopatice su joj stršale jednako kao
ključne kosti. Bila je toliko mršava da joj je Strike jednom šakom mogao
obujmiti nadlakticu. Pitao se je li anoreksična.
Dok ju je pratio u Ulicu Highgate High, u džepu mu je zazujao mobitel.
„Strike”, odgovorio je na poziv.
„Oh, da, halo“, žena koja ga je nazvala zvučala je nervozno i govorila s
naglaskom srednje klase. „Ovdje Katya Upcott.“
„Hvala vam što ste me nazvali, gospođo Upcott“, rekao je Strike, i nadalje
prateći djevojku u crnom. Bila je toliko niska da se on sa svojih metar devedeset
pomalo osjećao kao manijak i pazio je da ostane na dovoljnoj udaljenosti.
„Da, strašno mi je žao, Inigo je napisao vaš broj u notes, ali jednu je
znamenku pogrešno zapisao i stalno sam dobivala neku nesretnicu kojoj sam već
jako išla na živce, pa sam sad nazvala vašu agenciju i jako ljubazan muškarac po
imenu Pat dao mi je dobar broj.“
S laganim osmijehom na licu Strike je odgovorio:
„Lijepo je od vas što ste si dali toliko truda. Pretpostavljam da znate zašto
sam vas zvao?“
„Da, zbog Anomije. Presretna sam što su vas Allan i Richard angažirali.
Iskreno se nadam da možete saznati tko je on. Josh je očajan“, to ime izgovorila
je malo višim glasom. „Znam da su vam sve rekli... jednostavno se dogodio
strašan nesporazum.“ Strike je pomislio da zvuči kao da će se svakog trena
rasplakati. „Oboje smo jako sretni što su baš vas angažirali. Pročitala sam Joshu
članak o vama.“
„Možete biti sigurni da ćemo dati sve od sebe“, odgovorio je Strike. „Kako
je Josh?“
„On je...“, započela je, ali glas ju je izdao. „Oprostite... jednostavno je bilo
strašno. Drži se jako hrabro. Paraliziran je. Liječnici to zovu Brown-
Sequardovim sindromom: jednu stranu tijela uopće ne može pomaknuti, a u
drugoj je posve izgubio osjet. Kažu da se kod takve vrste paralize stanje može
popraviti i pokušavam... svi pokušavaju biti pozitivni... Želi vas upoznati. Uspio
mi je to reći danas poslijepodne, ali liječnici savjetuju da ga još ne
uznemirujemo, jer jako teško govori, a kad se spomene Edie, strašno se uzruja
i... i rastuži...“
Tiho je uzdahnula i Strike je čuo prigušeno plakanje i naslutio da je rukom
prekrila slušalicu.
Ispred njega, mlada žena u crnom skrenula je u park. Strike je pošao za
njom.
175
Knjige.Club Books
„Ispričavam se“, zajecala je Katya Upcott u njegovo uho.

„Molim vas, nemojte se ispričavati. Situacija je grozna.“
„Da“, složila se Katya kao da je rekao nešto duboko pronicljivo, što nitko
drugi oko nje nije primijetio. „Stvarno je grozna. On... strašno mu je zbog Edie i
ne može si oprostiti što ju je optužio da je ona Anomija. Ja... Izdiktirao mi je
pismo da ga stavim u njezin... u njezin lijes. U kojem kaže koliko mu je žao... i
što mu je značila... Ima dvadeset pet godina“, zajecala je Katya bez objašnjenja,
ali Strike je znao što želi reći. Muškarac kojem je tijelo bilo prepolovljeno u
eksploziji u kojoj je Strike izgubio pola desne noge bio je iste dobi kao Josh
Blay.
„Ispričavam se“, ponovila je Katya, očito se svim silama trudeći pribrati.
„Svakodnevno ga posjećujem. Zapravo nema nikog drugog. Otac mu je
alkoholičar, a prijatelji... mislim da se ljudi te dobi svi boje toga što se dogodilo.
Uglavnom, liječnici žele da ga sad nitko ne uznemiruje.“
„Nikako ga ne želim uznemiravati dok liječnici ne odobre posjete“, rekao je
Strike, „ali s vama bih jako volio razgovarati, jer poznajete Josha i Edie od
samog početka Srca crnog kao tinta. Zanima me s kim su bili bliski, jer kao što
znate, Anomija je po svemu sudeći upućen u mnogo detalja iz Ediena privatnog
života.“
Djevojka koju je pratio hodala je popločanom stazom na sredini parka s
mobitelom uz uho.
„Naravno, da, učinit ću sve što mogu da pomognem“, rekla je Katya. „Prije
nego što je došla u North Grove, Edie se često seljakala. Imala je mnogo bivših
cimera i ljudi s kojima je radila. Pomoći ću vam kako god mogu... obećala sam
Joshu da hoću.“
„Odgovara li vam da se nađemo sljedeći tjedan?“ upitao je Strike.
„Da, sljedeći tjedan trebao bi biti u redu, ali... pretpostavljam da vam je
Allan rekao da radim od kuće. Hoće li vam biti zgodno da se nađemo u nekom
kafiću, umjesto kod mene? Znate, moj suprug je bolestan i ne bih ga željela
uznemiravati.“
„Nema problema“, odgovorio je Strike. „Gdje vam odgovara?“
„Mi smo u Hampsteadu, je li vam to previše daleko?“
„Nije, ne brinite se. U četvrtak ću biti u vašem dijelu grada, dogovorio sam
se naći s Phillipom Ormondom. Znate...“
„Da, znam tko je Phillip.“
„Nalazim se s njim u šest poslijepodne, u jednom pabu blizu škole u kojoj
radi. Možda možemo razgovarati prije toga?“
„Četvrtak, četvrtak“, rekla je i Strike je čuo okretanje stranica i pretpostavio
da je Katya ona sve rjeđa životinja, osoba koja ima pravi rokovnik. „Da, četvrtak
176
Knjige.Club Books
bi trebao biti u redu. Poslijepodne obično posjetim Josha, ali znam da bi više
volio da razgovaram s vama.“
Dogovorili su vrijeme i jedan kafić u Hampsteadu, a onda mu je Katya, sad
pomalo promuklim glasom, ponovno zahvalila što je preuzeo slučaj i spustila
slušalicu.
Djevojka ispred Strikea još uvijek je pokušavala dobiti nekog mobitelom.
Strike je ponovo otvorio Anomijin Twitter. Nije bilo novih objava.
Batrljak amputirane noge počeo ga je boljeti unatoč jastučiću s gelom iznad
proteze. Danas poslijepodne neočekivano je dugo pješačio. Pogled je prikovao
za zamršene tetovaže na djevojčinoj lijevoj ruci. Sigurno su bile prilično skupe,
pomislio je, ali ako je imala stotine funti za tetovaže, zašto joj je odjeća tako
otrcana i jeftina?
Djevojka se naglo zaustavila. Napokon je govorila u mobitel i izgledala je
jako uzrujano kad je skrenula sa sredine staze i sjela na praznu klupu, pognula
glavu i stavila ruku preko očiju. Strike se pomaknuo na travu, po kojoj se s
protezom uvijek teško kretao, i pravio se da je zadubljen u svoj mobitel.
Naizgled besciljno približio se klupi na kojoj je sjedila, dok nije mogao čuti što
govori.
„... ali zašto mi nisi jednostavno rekao?“ Govorila je s izraženim jorkširskim
naglaskom, koji je Strikea iznenadio. „Što misliš kako sam se osjećala kad sam
od nje čula da se nalaziš s Nilsom?“
Uslijedila je duga tišina, u kojoj je očito govorila osoba na drugom kraju
telefonske linije.
„Ali zašto?“ upitala je djevojka iz Yorkshirea. Zajecala je, ali za razliku od
Katye, ona od osobe na drugoj strani linije nije ni pokušala sakriti da plače.
„Zašto?“
Ponovno je uslijedila duga tišina, dok su se djevojčina mršava ramena tresla,
a dahtavi, grgotavi zvukovi otimali joj se iz grla. Pokraj klupe prošao je mladić s
kapuljačom vjetrovke na glavi; pogled mu je kliznuo preko uplakane djevojke
bez imalo suosjećanja.
„Da, ali zašto i ja nisam smjela biti ondje?... Ali nisu morali znati... Zašto
jesu?“
Nova stanka, a onda je planula:
„Ali kad ti odgovara, želiš da kažem da si bio sa mnom, je li?“
Skočila je s klupe i krenula dalje, brže nego prije. Strike ju je slijedio, sad s
veće udaljenosti, jer se s trave morao vratiti na popločanu stazu. Sad je glasno
govorila i mahala tetoviranom lijevom rukom, a Strike je po znatiželjnim
pogledima prolaznika iz suprotnog smjera znao da sigurno još uvijek plače.
Približavala se izlazu iz parka i detektiv je tek tad shvatio koliko su blizu
groblja Highgate. Park je graničio s njime i Strike je između stabala sa svoje
lijeve strane ugledao grobove. Njegova meta izašla je iz parka i skrenula ulijevo,
177
Knjige.Club Books
i dok ju je sustizao, čuo je komadiće onoga što je govorila, toliko očajna da se

činilo da nimalo ne mari tko je čuje.
„Nisam mislila... nikad nisam prijetila... ali zašto?... uvijek imaš neki
izgovor... večeras radim... Ne, ali zašto?“
Osoba s kojom je razgovarala očito je spustila slušalicu. Ona se zaustavila
ispred impozantnih neogotičkih vrata kroz koja se ulazilo u groblje, a Strike je
usporio, ponovno glumeći zanimanje za nešto na svom mobitelu. Djetinjasto
brišući oči o desnu podlakticu, djevojka je neodlučno stajala i gledala ulaz u
groblje sa svoje desne strane, a Strike je ponovno vidio njezin profil i pomislio
da njezino bijelo, upalo lice sa svojim izbečenim zubima i crnim očima izgleda
kao glava smrti. Zbog duge, obojene kose, tetovažama prekrivene ruke i jeftine
crne odjeće izgledala je neobično usklađeno s prostorom oko sebe; bila je
suvremena i istodobno viktorijanska gotičarka, djevojčica u dugoj crnoj suknji
koja gleda prema grobovima i oplakuje. Praveći se da piše poruke, Strike je
kradom snimio nekoliko njezinih fotografija dok je nepomično stajala i
promatrala groblje, prije nego što je krenula dalje.
Slijedio ju je još dvadeset pet minuta, dok nije došla do Junction Roada,
duge, prometne ulice. Prošla je pokraj trgovina i ureda pa najzad skrenula u
Brookside Lane i nestala kroz bočna vrata za koja je Strike vidio da vode u
prostorije iznad trgovine nepravilna oblika na uglu ulice. Prozori su izgledali
prljavo. Između dvaju prozora isticao se znak agenta za najam nekretnina.
Strike je mobitelom fotografirao zgradu, a onda se udaljio potražiti taksi.
Batrljak ga je već jako bolio i pomislio je da bi možda trebao dati prednost
hamburgeru umjesto otići se istuširati i preodjenuti, u itekako vjerojatnom
slučaju da bar koji je Madeline izabrala za njihov izlazak ne nudi ništa za jelo
osim pikantnih orašastih plodova.
Trebalo mu je deset minuta da nađe restoran brze hrane. Sjeo je zastenjavši
od olakšanja jer je skinuo teret sa svoje proteze, odgrizao veliki zalogaj
cheeseburgera pa se po tko zna koji put pokušao prijaviti u Drekovu igru. Kao
svaki put dotad, na zaslonu se pojavilo malo, nasmiješeno, crno animirano srce i
sliježući ramenima reklo mu da pokuša ponovno.
Detektiv je odgrizao drugi zalogaj svog cheeseburgera pa se prebacio na
Twitter provjeriti je li Anomija išta objavio.
Tweet se pojavio dok je jeo pomfrit.
___________________________________________________________
Anomija@AnomijaGamemaster
Da je bog želio da budemo suosjećajni, uplakani ljudi ne bi izgledali
tako jbno ružno.
17:14 9. travnja 2015.
178
Knjige.Club Books
23
And there is neither

false nor true;
But in a hideous masquerade
All things dance on...35
Amy Levy
Magdalene
Razgovori unutar igre šestero od osmero

<9. travnja 2015. 19:32>
<Prisutni: Hartella, Fiendyl,
Worm28>
Hartella: Je li dolazio LordDrek?
Fiendyl: nisam ga vidio, zašto?
Hartella: samo me zanimalo
Fiendyl: Anomija još uvijek
ne prima nikog novog?
Hartella: Ne
<Morehouse se pridružio/la
kanalu>
Morehouse: Anomija nije tu?
Hartella: Bio je prije pola sata
i nestao
Morehouse: da. Ja sam ga nazvao.
Fiendyl: vau, to je sigurno kao
35
Ne postoje ni istina ni laž; sve pleše dalje u odvratnoj maskeradi... (Nap. prev.)
179
Knjige.Club Books
da imaš Božji broj telefona

Worm28: lol
Morehouse: Jesu li dolazili
LordDrek i Vilepechora?
Hartella: Danas ih nisam vidjela.
Zašto?
Morehouse: zato što mi Je
dozlogrdilo čekati da ih
Anomija izbaci
Hartella: Morehouse, oni nisu
Halvening, stalno ti to govorim!
Worm28: moglibi biti
Hartella: ne budi glupa <novi privatni kanal otvoren>
<Worm28 je napustio/la <Anomija poziva Morehousea>
kanal> <9. travnja 2015. 19:35>
Fiendyl: Hartella, prestani je <Morehouse prihvaća poziv>
nazivati glupom! >
Fiendyl: jako je nesigurna u sricanje Anomija: Rekao sam ti nakon
<Paperwhite se pridružio/la prošlog jebenog puta. Nemoj me
kanalu> zvati na kućni broj.
Fiendyl: već je i bilo vrijeme Morehouse: Ovdje ne želiš
Fiendyl: nisam smio otići razgovarati sa mnom o tome,
dok se ti ne pojaviš, pa sam nazvao.
Anomijina zapovijed Morehouse: I ako još uvijek
Fiendyl: to što si o tome ne želiš razgovarati
Morehouseova miljenica ne ovdje, ponovno ću te nazvati.
znači da možeš dolaziti i Anomija: ne smiješ me zvati
odlaziti kad te volja. na jbnu fiksnu liniju. Ne smiješ
<Fiendyl je napustio/la to raditi.
kanal> Morehouse: Nazvao sam iz govornice.
Paperwhite: wtf? Ti i tvoja jbna paranoja!
Hartella: ne obaziri se Anomija: da, iz govornice
na njega. Ljubomoran je u Q*********
Paperwhite: zašto? Morehouse: možemo li prestati
Hartella: zato što ste se ti s tim djetinjastim ******
i Morehouse zbližili. Njemu to glupostima?
nije drago. Prilično sam Anomija: Što želiš od mene?
sigurna da je gej. Rekao sam ti da ću provjeriti
Paperwhite: oh, nisam znala LordDreka i Vilepechoru.
180
Knjige.Club Books
Hartella: a Worm28 ponovno Još uvijek provjeravam.

je samo odjurila. Nepodnošljivo Morehouse: prošli su već tjedni
je osjetljiva. Anomija: i već tjednima nisam
Paperwhite: svi mi našao ništa sumnjivo. Ako išta
imamo svoje nesigurnosti. nađem, izbacit ću ih.
Hartella: znam, ali ona pretjeruje. Morehouse: što očekuješ da ćeš
Bit će joj bolje da se vrati, naći, jbnu Ku-Klux-Klan kapuljaču?
u 9 moram otići >
Hartella: zapravo, možda ti Anomija: ne mogu ih izbaciti
možeš urazumiti Morehousea bez dokaza
Paperwhite: o čemu? Morehouse: jebeš dokaze. Znaš da
Hartella: o LordDreku i mi je Vilepechora oduvijek sumnjiv
Vilepechori Anomija: Njih dvojica
Hartella: on misli da su je nisu ubila, ok?
oni nacistički teroristi Morehouse: kako možeš
Paperwhite: jesi li sigurna biti tako siguran?
da nisu? Anomija: jednostavno jesam.
Hartella: slučajno znam da ne Slučajno znam da te večeri nisu
mogu biti, ok? bili blizu Highgatea.
Paperwhite: kako? Morehouse: jebemu, Anemijo,
Hartella: po svojim razgovorima nije valjda da ih poznaješ u
s njima stvarnom životu?
> Anomija: ne, to bi bilo
Paperwhite: čekaj, ti znaš kršenje pravila 14
tko su njih dvojica? Morehouse: jebeš pravilo 14,
Hartella: ne, naravno da ne znam govorimo o ubojstvu
<Worm28 se pridružio/la Morehouse: uvjeriti ostale
kanalu> da si ti Ledwellova tipični je
Paperwhite: hej, Worm x modus operandi Halveninga
Worm28: bok Paperwhite Anomija: slušaj, ako otkrijem
Hartella: Worm, nisam te da su Halvening, odlaze.
željela uzrujati Morehouse: Obećavaš?
Worm28: ok, ali dozlogrdilo mi je Anomija: Što želiš da učinim,
da me nazivate glupom da ukrižimo male prste
Hartella: Kad sam te i zakunem ti se?
ja nazvala glupom? Anomija: rekao sam
Worm28: ti nisi, Vilepchero da ću ih provjeriti
Worm28: ne mogu to >
točno napisati >
181
Knjige.Club Books
Worm28: i stalno mise ruga Anomija: ali dobri su moderatori,

zbog interpunkcije čak i ako su nacisti
Hartella: ne misli to ozbiljno Morehouse: to bi trebalo
Hartella: samo se šali biti smiješno?
Paperwhite: nije mu neka šala Anomija: na određeni način, da
Worm28: ne nije Morehouse: imam osjećaš da ih
Hartella: ok moram ići. iz nekog razloga želiš zadržati,
Hartella: vidimo se sutra a ne želiš mi reći zašto
<Hartella je napustio/la Anomija: na primjer?
kanal> Morehouse: možda ste sva
Paperwhite: Worm, jesi li dobro? trojica Halvening?
Worm28: jesam Anomija: odjebi.
Worm28: hvala što pitaš Ja ne nazdravljam Odinu iz roga
> i slične pizdarije
Paperwhite: ako te to može utješiti, Morehouse: tko nazdravlja
nisi jedina koja ima problema Odinu iz roga?
s ostalim moderatorima. >
Mene Fiendyl mrzi. Anomija: Vjerojatno Halvening.
Worm28: ne mrzi , ne stvarno Nordijske rune i sva ta sranja.
Worm28: Morehouse i on bili Morehouse: vidim
su jako dobri prijatelji da si dobro upućen
ali su se posvadili Anomija: ffs pročitao sam u Timesu
> kao i svi drugi
Paperwhite: kad se to dogodilo? Anomija: uostalom, ti mi nemaš
Worm28: malo prije nego pravo držati prodike o moralu
što si postala moderator Morehouse: što bi to
Worm28: ne znam razlog trebalo značiti?
> Anomija: drkaš do iznemoglosti
Paperwhite: ne mogu zamisliti na Paperwhiteine gole fotke
da se Morehouse i s kim svađa >
Worm28: može biti oštar kad treba Anomija: kad smo ovo pokrenuli,
Worm28: jako se ljuti što su dogovorili smo se da toga neće biti
Lorddrek i Vile još uvijek ovdje Morehouse: kako znaš
Paperwhite: da, znam da mi je poslala fotke?
> Morehouse: špijuniraš
Anomija: tračate vođi na privatnim kanalima?
iza leđa? Anomija: ne
> Anomija: zabunom mi je poslala
> fotku namijenjenu tebi
182
Knjige.Club Books
Paperwhite: ne tračamo, >

samo razgovaramo >
> >
> Morehouse: ne vjerujem ti
> Anomija: pitaj je
> Morehouse: hoću
Morehouse: Paperwhite, <Morehouse je napustio/la
možemo li porazgovarati? kanal >
Paperwhite: naravno <Anomija je napustio/la kanal>
Anomija: lol <privatni kanal zatvoren>
Worm28: što se događa?
Anomija: ljubavna svađa <novi privatni kanal otvoren>
<Hartella se pridružio/la <9. travnja 2015. 20:04>
kanalu> <Morehouse poziva
Anomija: pitao sam se gdje si Paperwhite>
Hartella: oprosti, idiotkinja Morehouse: moram te
sam. Pogrešno sam vidjela nešto pitati
koliko je sati, mislila sam da je <Paperwhite prihvaća poziv>
kasnije nego što je. Još uvijek Paperwhite: plašiš me.
imam sat vremena prije nego Što se događa?
što se budem morala odjaviti Morehouse: Anomija tvrdi da si
Anomija: mislio sam da je mu zabunom poslala fotku
Worm jedini moderator s namijenjenu meni
posebnim potrebama >
<Worm28 je napustio/la Paperwhite: gospode
kanal> Morehouse: znači li to da jesi?
Hartella: moj bože, Anomijo, Paperwhite: da
tek se bila vratila nakon što sam >
je slučajno uzrujala! >
Anomija: bit će joj bolje >
da ne bude dugo odsutna. >
Trebala bi moderirati >
Anomija: vratit ću se u 10 >
da provjerim i ako ne bude ovdje, Paperwhite: nisam ti rekla
loše joj se piše jer sam se bojala da ćeš se
<Anomija je napustio/La kanal> strašno naljutiti
> Morehouse: sranje
> >
>
183
Knjige.Club Books
> Paperwhite: Morehouse, jako

> mi je žao, ali nije bila prosta
> fotka, vulgarna ili nešto slično
Hartella: Paperwhite? Paperwhite: morala sam reći da
> sam mu je zabunom poslala
Hartella: Ne mogu Paperwhite: znam da sam trebala
moderirati sama, ponovno imamo biti opreznija
zastoj kod Wombwella Paperwhite: stvarno mi je žao
> Morehouse: u redu je
Paperwhite: dolazim za minutu Paperwhite: ne, nije, on sad zna
> da kršimo pravilo 14
> >
> Paperwhite: misliš li da će mi
> zabraniti pristup?
Hartella: Paperwhite, Morehouse: ne može ti
treba mi tvoja pomoć! jednostrano zabraniti pristup,
> ja sam sukreator, sjećaš se?
> Morehouse: samo nisam želio
> da Anomija zna za nas, jer
Paperwhite: Rekla sam da manipulira ljudima. Nad svime
dolazim za minutu! mora imati kontrolu, ne želi
> da itko ima odnose koji ga ne
> uključuju. Ili si ulizica kao Hartella,
> ili ćeš na kraju biti izbačen.
> I mene trpi ovoliko dugo
> samo zato što me treba
Paperwhite: gdje je Worm? Paperwhite: strašno mi je
Hartella: ponovno je otišla žao, Morehouse
Hartella: Anomija ju je uzrujao Morehouse: ne brini, u redu je
> Morehouse: koju si mu
> fotku poslala?
> Paperwhite: onu u
> ružičastoj košulji
> Morehouse: ffs rekla si
> da nije prosta?!
> Paperwhite: ne vide se
> bradavice
> Morehouse: lol
> bradavice su kriterij?
184
Knjige.Club Books
Paperwhite: ok, gdje Paperwhite: da

trebaš pomoć? Paperwhite: one
Hartella: na zastoju i stidne dlačice
kod Wombwella Morehouse: lol
Paperwhite: vidim Paperwhite: dragi, trebala
> bih ići moderirati da mi
<Worm28 se pridružio/la kanalu> Anomija ne prigovara.
Hartella: hvala bogu, Worm, Morehouse: da ok xxx
Anomija se brzo vraća da Paperwhite: *šalje poljupce*
provjeri jesi li ovdje <Morehouse je napustio/la
Worm28: dozlogridilo mi je kanal>
da mi se svi rugaju <Paperwhite je napustio/la
Hartella: Nitko ti se ne ruga, kanal>
sad dođi i pomogni kod <privatni kanal zatvoren>
Wombwella ili ćemo svi nadrljati
Morehouse: smiri se, i ja
mogu pomoći
<Anomija se pridružio/la
kanalu>
Anomija: odlično, svi su
prisutni i točni
Anomija: inače bi bilo frke
Morehouse: uvijek uživamo u
tvojim motivacijskim govorima
Anomija: oderint dum mentuant36
>
> <novi privatni kanal otvoren>
> <9. travnja 2015. 20:08>
Anomija: Hartella, zabrani pristup <Anomija poziva Morehousea>
onom debilu Inkyju501 Anomija: i?
Hartella: zašto? <Morehouse prihvaća poziv>
Anomija: neprestano ispituje ljude Morehouse: i što?
što znaju o meni >
Hartella: oh ok >
> Anomija: jesi li
> provjerio s Paperwhite
36
Lat. oderint dum mentuant, hrv. „Neka me i mrze, samo da me se i boje.“ (Nap. prev.)
185
Knjige.Club Books
> jesam li lagao o fotki?

> Morehouse: jesam
Hartella: riješeno Morehouse: u redu, nisi lagao
Anomija: odlično Anomija: moram priznati
Hartella: ima li kakvih novosti da ima lijepe sisice
o Mavericku i filmu? Morehouse: odjebi
Anomija: zašto misliš da znam? >
Hartella: zato što Anomija: jesi li siguran da je
uvijek prvi sve znaš. na fotki stvarno ona?
> Morehouse: jesam
Anomija: lol. Istina. Anomija: kako možeš
Hartella: još uvijek biti siguran? Razgovarate
ga namjeravaju snimiti? i video-chatom?
> Morehouse: to se tebe ne tiče
> Anomija: shvatit ću to kao „ne“
> Morehouse: zašto ti je to važno?
> Anomija: nije mi važno. Samo pazim
> na tebe. Vjeruješ li joj?
> Morehouse: zašto joj
> ne bih vjerovao?
> Anomija: ovo je samo
> igra, zar ne?
> Anomija: u njoj nitko nije ono
Anomija: na Twitteru ću otkriti što što kaže da je
znam kad za to bude vrijeme Morehouse: govori u svoje ime
Anomija: bojim se da nećeš Anomija: govorim za obojicu
moći priopćiti vijest prije mene Anomija: ili je vidjela
Hartella: nisam zato pitala! tvoje fotke?
> Morehouse: odjebi
Anomija: oprostit ćeš mi ako ti <Morehouse je napustio/la
nakon nedavnih događaja ne kanal>
vjerujem sto posto, Hartella >
Anomija: obično nemam povjerenja >
u ljude koji mi nešto taje. <Anomija je napustio/la kanal>
Anomija: i prije nego što netko <privatni kanal zatvoren>
naglasi da ja skrivam svoj identitet,
to je nešto drugo. Splendide mendax
moj je moto.
Worm28: što to znači ?
186
Knjige.Club Books
Anomija: „plemenito neiskren“

Anomija: čudno, ali isto se
može reći i za mog suautora
<Morehouse je napustio/la kanal>
187
Knjige.Club Books
24
A silent envy nursed within,

A selfish, souring discontent
Pride-born, the devil’s sin.37
Christina Rossetti
The Lowest Room
obin je sljedeće jutro provela nadzirući Dugoprstićev stan na Trgu Sloane,

R zahvalna na toplom, sunčanom danu, jer bila je odjevena u onu plavu
haljinu koju je posljednji put odjenula za Ritz. Tog je dana s odvjetnicom Ilsom
Herbert išla na večeru u jedan skupi restoran koji se nalazio na deset minuta
hoda od ureda u Ulici Denmark.
Ilsa, Strikeova prijateljica iz osnovne škole, udala se za Nicka, jednog od
detektivovih londonskih školskih kolega. I Robin se zbližila s njima, jer kad je
napustila bivšeg supruga, mjesec dana živjela je u njihovoj gostinskoj sobi. Već
neko vrijeme nije vidjela Ilsu i tom večerom trebale su proslaviti Robinin novi
stan, za koji je uskoro trebala potpisati konačan ugovor (bilo bi joj draže da su
dokumenti već bili riješeni i praznovjerni dio nje nadao se da večerom s Ilsom
neće ureći dogovorenu kupnju), i Ilsinu pobjedu u kompliciranu slučaju koji je
očekivala izgubiti. Ilsa je izabrala mjesto proslave, britansko-ruski restoran Bob
Bob Ricard, u kojem nikad nije bila, a uvijek ga je željela posjetiti. U svakom
separeu imao je dugme koje je trebalo pritisnuti da ti konobar donese pjenušac,
pice koje se u tom restoranu pilo više nego i u jednom drugom u Engleskoj.
Dugoprstićje oko podneva konačno izašao iz stana, odjeven u Armani od
glave do pete, i otišao do restorana The Botanist, u koji je zalazio jednako kao
što su Robin i Strike ponekad na brzinu ručali u lokalnoj zalogajnici. Na svu
sreću, Robinina plava haljina nije upadala u oči među dotjeranim mladim
ženama koje su ulazile u taj restoran i izlazile iz njega. Zadržala se ispred
restorana do dva sata, kad ju je, točna kao i uvijek, Midge došla zamijeniti u
trapericama i kožnatoj jakni, sa sunčanim naočalama Ray Ban na licu.
37
Nijema zavist u dubini duše, sebično, ogorčeno nezadovoljstvo rođeno iz ponosa, vražji
grijeh. (Nap. prev.)
188
Knjige.Club Books
„On još uvijek ruča“, obavijestila ju je Robin.

„Lijeni kenjac“, odgovorila je Midge i Robin je krenula u ured, gdje je
namjeravala nastaviti pročešljavati Anomijine objave na Twitteru u potrazi za
privatnim informacijama o toj osobi.
Kad se popela poznatim spiralnim stubama oko malog dizala koje je bilo u
kvaru od njezina prvog dana u agenciji, u uredu je zatekla samo Pat.
„Maloprije je nazvao“, obavijestila je Pat Robin, tipkajući kao i obično s e-
cigaretom u zubima. Robin je shvatila da govori o Strikeu, kojeg je rijetko
spominjala imenom. S vremenom se ta navika počela činiti gotovo iskazom
naklonosti.
„Što je htio?“ upitala je Robin vješajući svoj baloner.
„Kaže da ti je poslao e-mail i neke fotografije, i ako imaš vremena, volio bi
razgovarati s tobom o tome kad se u pola pet vrati u ured. I neki Hugh Jacks ti je
ostavio poruku.“
„Molim?“ Robin se okrenula i pogledala Pat.
„Da, tražio je da ti spojim njegov poziv. Nisam znala tko je, pa sam rekla da
ti je linija zauzeta. Zamolio je da ga nazoveš.“
„U redu, ako Hugh Jacks nazove u ured, linija mi je uvijek zauzeta.“
Pat je izgledala znatiželjno.
„Prijatelji su mi ga pokušali namjestiti“, objasnila je Robin prilazeći kuhalu
za vodu. „Ali nisam zainteresirana i mislila sam da je to dosad shvatio.“
„Što je govno smrdljivije, to ga je teže sastrugati s cipele“, jezgrovito je
zamijetila Pat.
Skuhavši kavu za sebe i Pat, Robin je otišla u unutarnji ured pročitati poruku
koju joj je Strike poslao.
Najvažnije informacije nakon jučerašnjeg

praćenja Seba Montgomeryja
Montgomery, Cardew i Tim Ashcroft našli su se u jednom pabu u Highgatnu i

razgovarali o napadu na Edie i Josha. Pridružio im se i muškarac po Imenu Nils i
očekivali su nekog tko se zove Pez, ali on se nije pojavio.
Nilsa sam identificirao na Internetu. Riječ je o Nilsu de Jongu, Nizozemcu koji je

vlasnik Umjetničkog kolektiva North Grove. Tim Ashcroft nekoć je imao grivu
crvene kose, ali sad je gotovo posve ćelav. On je onaj Edien prijatelj koji je u
crtiću dao glas Wormu i trenutačno je član jedne kazališne družine koja nastupa
u školama i drži radionice za djecu. Skupina se zove Putujuća školska kazališna
družina.
189
Knjige.Club Books
Nemam pojma tko je Pez, još uvijek tražim.
Prisutan je bio i Nilsov ogromni, nesnosni sin Bram.
Zanimljive pojedinosti:
• Policija je posjetila de Jonga, Cardewa i Montgomeryja. Cardew i
Montgomery dali su alibije za vrijeme ubojstva: Montgomery je
navodno bio u kafiću s prijateljima, a Cardew kod kuće sa sestrom i
bakom.
• Prema podacima na Internetu, Ashcroft, s kojim policija još nije
razgovarala, nije oženjen i kad nije na turneji sa svojom kazališnom
družinom, živi s roditeljima u Colchesteru. Nema dokaza da posjeduje
računalne ili dizajnerske vještine.
• Policiju je zanimalo je li Cardew član nekog „bratstva“. Montgomery
je rekao kako misli da se radi o ultradesničarskoj skupini koja se zove
Halvening. Čini mi se da sam nedavno nešto vidio ili čuo o nekom
bratstvu, ali ne sjećam se gdje - jesi li ti naišla na njega online, u vezi s
Cardewom ili crtićem?
• Blay je prije napada mjesec dana živio u North Groveu jer je poplavio
svoj stan (lokacija nepoznata).
• U tih mjesec dana posjetila ga je žena po imenu Yasmin (prezime nisu
spomenuli), koja je nekoć radila za Blaya i Ledwellovu i odgovarala na
poruke i pisma obožavatelja. Prema Cardewu, debela je i Ledwellova ju
je najurila.
• Čini se da je ta Yasmin potaknula Blaya da misli kako je Ledwellova
Anomija i vjerojatno je ona izvor onog dosjea s „dokazima“.
• Blay je taj dosje ponio na groblje, ali ondje nije nađen. Pretpostavlja
se da ga je ubojica uzeo.
• Ubojica je uzeo i Blayev mobitel (mobitel Ledwellove nisu spomenuli).
• Cardew je spomenuo blog „Pero pravde“, koji je po svemu sudeći
kritizirao Ledwellovu / Srce crno kao tinta. Možda bi vrijedilo provjeriti
ga, u slučaju da je Anomijin sporedni projekt.
• Nedugo nakon što su Montgomery, Cardew, Ashcroft i de Jong otišli iz
paba, pojavila se djevojka ruke prekrivene tetovažama iz Srca crnog kao
tinta, očito tražeći nekog od njih. Nazvala je nepoznatu osobu i pitala
zašto joj taj netko nije rekao da će se naći s Nilsom i zašto se nisu
mjesec dana vidjeli. Iz Yorkshirea je. Šaljem ti njezinu fotografiju i
190
Knjige.Club Books
fotografiju zgrade u kojoj stanuje. Trebali bismo utvrditi tko je ona i

saznati živi li sama ili s nekim.
Kad se vidimo, možemo podijeliti zadatke, samo sam te htio obavijestiti o

jučerašnjim događajima.
Za četvrtak sam dogovorio susrete s Katyom Upcott i Phillipom Ormondom.
Razgovore s njima trebali bismo obaviti zajedno. - S
Robin je otvorila prvi privitak i ugledala fotografiju strahovito mršave

djevojke u crnoj odjeći, koja je gledala prema ulazu u groblje. Kad je zumirala
tetovaže na djevojčinoj lijevoj podlaktici, uz Hartyja je vidjela i Dreka,
Paperwhite i jednog tužnog crva. Slutila je da su sve te tetovaže, čak i one koje
nije prepoznala, na primjer, svrake i dva nacerena kostura s viktorijanskim
šeširima, iz Srca crnog kao tinta i, kao i Strike, zapitala se koliko je koštalo dati
trajno urezati te likove u svoju kožu.
Otvorila je drugu fotografiju. Ni najgori stanovi koje je razgledala nisu imali
tako otrcanu fasadu kao zgrada klinasta oblika u Ulici Junction Road, na kojoj
su prozorski okviri bili napukli, a prljava se žbuka ljuštila.
Vrativši se na Strikeovu poruku, shvatila je da mu već može odgovoriti na
jedno pitanje. Probijajući se kroz tri godine Anomijinih objava i interakcija na
Twitteru, već je naišla na blog Pero pravde. Sad je otvorila dokument koji je
namjeravala podijeliti sa Strikeom i poslala ga na ispis pisaču na Patinu stolu.
Zatim je provjerila novi profil Twittera koji je otvorila za sebe,
@inkblackfan:). Većje pratila Anomiju i Morehousea i dodala sve račune fanova
Srca crnog kao tinta koje je uspjela naći, da bude u tijeku s glasinama i
događajima. Umjesto svoje, upotrijebila je fotografiju mlade, zgodne brinete iz
arhive fotografija na internetu. Već je dobila tri izravne poruke.
@jbaldw1n1»
Ako je to tvoja stvarna fotka, vjerojatno su
ti se smučili frajeri koji ti šalju direktne poruke,
pa sad odlazim.
@Drekbwah9
Izdrkaj mi ga
@mreger#5
Ne upucavam se, samo želim reći da je onaj Julius
191
Knjige.Club Books
ozbiljno pretjerao i da sam ga prijavio administratorima.
Ta treća poruka zainteresirala je Robin, pa je provjerila što ju je izazvalo.

Prije dva dana Robin je napisala kako se nada da će igrani film Srce crno
kao tinta ostati vjeran izvornoj seriji, misleći da u toj izjavi nema ničeg
kontroverznog. Ali obožavatelji su burno reagirali na tu objavu. Postrojili su se
da joj kažu da će samo snimanje filma, bez obzira na njegovu kvalitetu, uništiti
sve što vole u tom crtiću. Ali nitko na njezinu bezazlenu izjavu nije reagirao
tako ružno kao @i_am_evola.
___________________________________________________________
Julius @i._am_evola
odgovor korisniku/ci @inkblackfan:)
isprazna gaduro
___________________________________________________________
Julius @i_am_evola
odgovor korisniku/ci @inkblackfan:)
da te siluju svaki put kad ispališ neku glupost imala bi kurac u sebi
od 0 do 24
Robin je sekundu ili dvije netremice promatrala te poruke pa pogledala

korisnički račun @i_am_evola. Avatar je prikazivao tinejdžera koji po njezinu
mišljenju nije mogao biti stariji od šesnaest godina. Njegove glavne
preokupacije naizgled su bili filmovi o superherojima, Srce crno kao tinta i
slanje poruka sličnih kao ona koju je Robin upravo primila. Zaključivši da
interakcija s njim ne može uroditi ičim dobrim, vratila se na Anomijin račun pa
otvorila fascikl sa stranicama ispisanih tweetova koje joj je Allan Yeoman
vratio, a ona složila po datumu da ih može usporediti s Anomijinim objavama.
Posljednji tweet koji je dotad proučila bio je iz 2012. godine. Kad je Jimmy
Savile, pokojni DJ i vitez kraljevstva, u listopadu te godine bio razotkriven kao
britanski pedofil s najvećim brojem žrtava, Edie Ledwell na Twitteru je objavila:
„Kako je moguće da su svi ignorirali tvrdnje svih tih ljudi da ih je Savile
zlostavljao? Zašto im nitko nije vjerovao?“
Anomija je podijelio Edien komentar i dodao svoj: „Sad ćeš početi tvrditi da
te on silovao? #trolanjezasuosjećanje“.
Ispod ispisane inačice te objave Edie je napisala: Ovaj komentar implicira
da zna da sam bila seksualno zlostavljana u jednoj udomiteljskoj obitelji. O
tome nikad nisam javno govorila.
Robin je nastavila sporo, pomno proučavanje timelinea Anomijinih objava.
192
Knjige.Club Books
Neki njegovi tweetovi bili su bezazleni: u srpnju 2012. podijelio je

informaciju da je uživao u filmu Vitez tame: povratak. U lipnju 2012.
obavijestio je svoje pratitelje da je na ogradi njegova vrta sjedila mačka i gledala
ga kroz prozor. „Zato imam praćku.“
Je li to bila šala ili istina? Je li ta mačka doista bila ondje i doista na vrtnoj
ogradi? Bi li profilu koji Strike i ona pokušavaju sastaviti trebala dodati
„moguća mržnja/fobija od mačaka“?
Nastavila je pregledavati njegove objave.
„Ljudi kažu da bih trebao biti plaćen za svoje usluge fanovima. Prihvatit ću
plaću u sladoledima Magnum Infinity. Jebeno su dobri.“
To se ne može nazvati razlikovnim obilježjem, pomislila je Robin i nastavila
skrolati. Tko ne voli sladoled?
Ali 8. lipnja 2012. objavio je zanimljiviju informaciju.
____________________________________________________________
Anomija @AnomijaGamemaster
Fedwellova je odbacila Katyu Upcott, prijateljicu koja je
pomogla dovesti #Srcecrnokaokinta do uspjeha. Sad je s
@<AY©A>. @realJoshBlay ostaje s Upcottovom.
23:53 8. lipnja 2012.
Edie je isprintala tu objavu i ispod nje napisala: Anomija je znao za to samo

nekoliko sati nakon što sam rekla Katyi da želim profesionalnog agenta. Nisam
htjela da me Katya prestane zastupati jer nisam željela platiti. Nikad nismo
potpisale nikakav ugovor i uvijek je govorila da ne želi honorar za svoj trud.
Mislila sam da su savjeti koje nam daje loši i željela sam platiti profesionalno
zastupanje, jer je cijela stvar postajala sve veća i imala sam osjećaj da je
izmaknula kontroli. Joshu se nije svidjelo što napuštam Katyu. Rekao je da sam
nelojalna.
Ni fanovima se nije svidio Edien odlazak od Katye, što su dokazivale reakcije na

Anomijino otkriće.
____________________________________________________________
AndiReddy @ydderidna
Omfg, sad kad može platiti frendici za sav posao
koji je obavila besplatno, ona je napuca?
____________________________________________________________
Caitlin Adams @CaitAdumsss
193
Knjige.Club Books

Ovo je novo dno dna, čak i za #Fedwell. Ti ljudi su joj pomogli,
a ona ih samo tako odbacuje.
__________________________________________________________
Arlene @queenarleene
Svaka čast @realJoshBlay što je ostao uz Katyu, zbog tog ga
samo više volim. A u ovom trenutku, iskreno, #jebešFedwellovu.
__________________________________________________________
Kea Niven @realPaperwhite
Ona je žestoka rasistkinja i ableistkinja. Ako vas njezino
ponašanje tek sad šokira, ne znam gdje ste dosad bili.
Robin je nastavila skrolati.

Samo dva dana prije vijesti da je Edie postala klijentica agencije Allana
Yeomana, Anomija je objavio još jednu važnu vijest.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Čuo sam da Netflix njuška oko #Srcecrnokaotinta.
#GreedieFedwell spremna je zabraniti Drekovu igru i otpustiti
još izvornih suradnika koji daju glasove likovima...1/2
22:06 6. lipnja 2012.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
...otkantati Blaya itd, da sama pobere lovu.
Svoje mišljenje o tome što bi trebalo biti nedodirljivo pošaljite
na @EdLedDraws i @realJoshBlay 2/2
22:07 6. lipnja 2012.
I tu je objavu Edie isprintala i popratila komentarom.
194
Knjige.Club Books
Mogući dogovor s Netflixom nije bio poznat javnosti i o njemu nismo smjeli
govoriti. Nisam namjeravala učiniti ništa od ovog što Anomija spominje. Josha
nisam mogla otputiti, bili smo partneri.
Robin je pregledala predvidljivu eksploziju bijesa koju je Anomija izazvao
tim objavama.
__________________________________________________________
MrsHarty @carlywhistler_*
Neee ovo nije stvarno zar ne? kako znaš?
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @carlywhistler_*
Gameaster sve zna
__________________________________________________________
Timothy J Ashcroft @TheWormTurning
Stvarno ne mislim da @EdLedDraws namjerava učiniti
išta od ovog što kažeš
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @TheWormTurning
Griješiš. Čujem da si na vrhu popisa za odstrel
Robin je zastala zabilježiti činjenicu kako je Anomija imao ranu informaciju da

će Tim Ashcroft dobiti otkaz kao glumac koji daje glas liku Worma, pa nastavila
čitati.
__________________________________________________________
HartsyGirl @hartyalways7
Ako napuca Josha i zabrani Igru izgubit će sve fanove i što se
mene tiče može krepati u požaru u kontejneru #jasamuzJosha
__________________________________________________________
DrekBwah @hellandfurie$
#prestanimohranitiFedwellovu
__________________________________________________________
195
Knjige.Club Books
Lepines Disciple @LepinesDlsciple

odgovor korisnicima @hellandfurie$
@AnomijaGamemaster
jebeno sjajna ideja, pokrenimo akciju
#prestanimohranitiFedwellovu
__________________________________________________________
Zozo @inkyheart28
ona ne mže zatvoriti igru, igra je naša !!!
#neNetflixu @Edl_edDraws
molim te poslušaj svoje fanove!!!!!
__________________________________________________________
Super, sve moje ideje idu Netflixu da Edie Ledweil
zaradi hrpu love
__________________________________________________________
Loren @lorygill
odgovor korisnicima @realPaperwhite
@AnomijaGamemaster
Kea, ako pokreneš crowdfunding kampanju, mnogi od nas pomoći
će ti da je tužiš #prestanimohranitiFedwellovu #neNetflixu
Robin je ponovno pročitala posljednje dvije objave. Tvrdnja da je osoba po

imenu Kea Niven imala temelja za tužbu protiv Edie Ledweill pobudila je
njezinu radoznalost, pa je otvorila Kein račun na Twitteru.
Naslovna fotografija na vrhu stranice prikazivala je dvostruku dugu. Keina
biografija glasila je „Spoonie - SKU - POTS - fibromialgija - ona/oni38.
Da, dobila sam ime po papigi, pa što onda?“
Iako su na fotografiji vlasnice profila bili upotrijebljeni filtri, Robin je
vidjela da je Kea Niven jako lijepa djevojka. Duga tamna kosa prelijevala joj se
preko ramena, goleme smeđe oči bile su podignute prema kameri, a rumene usne
lagano napućene.
38
Spoonie je izraz za osobu koja živi s kroničnom bolešću; SKU je sindrom kroničnog umora,
a POTS sindrom posturalne ortostatske tahikardije. (Nap. prev.)
196
Knjige.Club Books
Na vrhu njezine stranice na Twitteru nalazila se objava iz listopada 2011.

Glasila je:
„Ovo je istina. Vjerujte mi, nemojte mi vjerovati, svejedno mi je.“
Robin je otvorila poveznicu ispod tih riječi i na zaslonu se pojavio video
objavljen na YouTubeu.
Kea Niven sjedila je na krevetu za jednu osobu, odjevena u odrezane
traperice i crnu majicu sa žuto-ružičasto-plavim printom koji je Robin
prepoznala kao naslovnicu jednog albuma američkog rock-sastava The Strokes.
Uistinu je bila čudesno lijepa, srcolika lica, usana snažno definiranim
Kupidovim lukom i krupnih, sjajnih smeđih očiju.
Prostor u kojem je video bio snimljen podsjetio je Robin na prvi video koji
su Josh i Edie snimili, a u kojem su i oni okrenuti prema kameri sjedili na
krevetu za jednu osobu. Zid iza Kee bio je prekriven crtežima, ali činilo se da
nitko ne upravlja kamerom, koja je bila nepomična. Na Keinu ramenu sjedila je
crnoglava papiga zagasito plava leđnog perja i crnih očiju obrubljenih bijelim
krugovima treptala u kameru.
Kea je počela govoriti s istim smetenim osmijehom i pokretom rukom s
kojima je Josh započeo video koji je Robin već vidjela.
„Dakle, bok! Ja sam Kea Niven i studentica sam druge godine slikarstva na
akademiji St Martin’s. Ovoje moja studentska iskaznica...“
Izvadila je iskaznicu iz stražnjeg džepa traperica i podignula je prema
kameri.
„... to sam ja, na kosu se ne obazirite, frizura mi je bila grozna tog dana. A
ovo iza mene neki su od mojih radova, da dokažem da stvarno znam slikati.
Ljepotica na mom ramenu je Yoko, bok Yoko“, obratila se Kea kreštavim
glasom papigi. „Da, imamo Johna i Yoko, a ovo je Yoko.“
„Dakle, zašto snimam ovaj vlog? Pa...“ Kea je mahnula rukama i zadihano
se nasmijala. „Okej, najprije bih trebala reći da sam strašno nervozna i da se
pitam je li pametno ovo što radim, ali ne tražim novac... Ovo ne radim zbog
novca, ovo radim zbog pravednosti i barem priznanja. Govorim o Srcu crnom
kao tinta. Ako ste ga gledali, znate da su ga napravili Josh Blay i žena koja se
zove Edie Ledwell. Josh i ja hodali smo u St Martin’su, a kad ljudi hodaju,
naravno da jedno drugom govore sve svoje priče i slično... Uglavnom, rekla sam
Joshu o Margaret Read, koja je 1590. bila optužena za vještičarenje u gradu u
kojem sam odrasla, a to je King’s Lynn, i kad su je spaljivali na lomači -
upozoravam vas da je ovo što slijedi fakat uznemirujuće - srce joj je izletjelo iz
tijela, udarilo o zid i na njemu ostavilo trag. Zapravo, imam fotku na mobitelu,
pričekajte sekundu...“
Uzela je mobitel i tražila fotografiju. Robin je slutila da ništa od toga nije
bilo spontano kako je Kea očito željela da izgleda.
197
Knjige.Club Books
„Evo, vidite?“ Kea je podignula fotografiju srca urezanog u romb na

ciglenom nadvratniku iznad jednog prozora. „Tu je srce Margaret Read pogodilo
zid. Uglavnom, ispričala sam Joshu cijelu tu priču i, ono, bila sam opsjednuta
srcem koje izlijeće iz grudi. Dakle... da, nakon otprilike godinu dana vidjela sam
da Edie Ledwell govori o ‘svojoj’ ideji za Hartyja i pomislila da mi zvuči jako,
jako poznato. I nisam automatski zaključila da je ukrala moju ideju“, žalosno je
rekla u kameru, „ali da, pogledala sam crtić i ono... zaprepastila sam se. Okej.
To je bilo doslovno ono što sam rekla o srcu Margaret Read. I bila sam
zbunjena, jer nije on tvrdio da je on to smislio... nego ona. I mislila sam, okej,
sigurno joj je on rekao, a ona sad kaže da je to bila njezina ideja... I zato... da,
pogledala sam cijeli crtić i neću lagati, stvarno me... uznemirio. Jer jedan od
likova je svraka Magspie, koja govori. A i to je nešto što sam rekla Joshu dok
smo hodali, odnosno rekla sam mu da svrake mogu naučiti govoriti, što on nije
znao, a ta Edie Ledwell ponovno je tvrdila da je to bila njezina ideja...“
„Potom onaj duh ili što je već glavna junakinja u crtiću... Meni je to
jednostavno suludo, ali nekoliko mi je ljudi reklo da izgleda kao ja i sjetila sam
se kako je Josh stalno govorio da sam jako bijela - hoću reći, svijetle kože - i kad
sam vidjela tog duha u crtiću, zapitala sam se smatra li netko tako blijedu put
nečim sablasnim? Ono, Josh je, naravno, imao moje fotke, pa sam pomislila da
je ona možda nacrtala tog duha da mi se naruga. Jezivo. Ali presudno je bilo
sljedeće... vidite ovaj crtež?“
S papigom još uvijek na ramenu, Kea se okrenula i kleknula na krevet pa
pokazala na crtež olovkom na zidu iznad svoje glave. Prikazivao je čudovište
ljudskog tijela i ptičje glave, koje je bacalo dugu sjenu.
„Dakle, ovaj sam crtež nacrtala kad sam bila maturantica, okej? Prikazuje
noćnu moru koju sam imala i zato je super osoban. Jao, Yoko...“
Papiga je odlepršala s Keina ramena i izvan kadra, povukavši kandžama
pramen njezine duge kose.
„Dakle... da“, Kea je ponovno sjela na krevet, „pokazala sam Joshu taj crtež
dok smo hodali. To je samo skica, ali ima sjenu. I zato, ako ste gledali taj crtić,
lik Dreka je, ono... doslovce je ta sjena, bez vrata, ali s velikim šiljastim
kljunom... oh, zaboravila sam reći da sam odrasla okružena pticama. Moja
mama uzgaja papige. Zato sam sanjala to čudovište s glavom ptice, a onda
vidjela Dreka i ono... pomislila sam da izgleda jako poznato. Hoću reći, ne
umišljam, zar ne? I zato sam se zapitala je li riječ o četiri slučajnosti ili?... Znam
da će neki reći da sam samo ogorčena bivša djevojka, ali najviše od svega
zbunjuje me to što Josh ne govori da su to njegovi likovi za koje ga je nadahnula
prijateljica ili bivša cura, nego ona tvrdi da ih je sve sama smislila... Ne znam,
da se radi samo o jednoj stvari, možda bih povjerovala, slučajnosti se valjda
događaju, ali totalno mi je neshvatljivo da ona sjedi ondje i tvrdi da se ne sjeća
odakle joj ideja za ono srce, da joj je jednostavno sinula. Kako se možeš ne
sjećati nečeg takvog? Jer većini ljudi takva ideja nikad ne bi pala na pamet.
198
Knjige.Club Books
Uglavnom, da, to je u osnovi sve što imam reći i želim da svi to znaju jer, kako
sam rekla, radi se o mom samopoštovanju. Samo sam željela reći što mislim.
Eto.“
Kea se zadihano zahihotala pa nagnula prema kameri i isključila je.
Ispod snimke nalazili su se komentari:
Harty Harterson prije 3 tjedna

Čuo sam da je Ledwellova pokrala gomilu ljudi i izgleda da
si ti samo bila prva
Nikki prije 4 tjedna
Slažem se da to sa srcem stvarno zvuči ukradeno od tebe.
Volim te, ptičice!
Lutka za testiranje sudara prije 1 godinu
„Ideju za duha dobili su od mene jer sam bijela.“ da umreš
od smijeha
Robin je nepomično sjedila cijelu jednu minutu, razmišljajući o tome što je

upravo vidjela, a onda je uzela uredski telefon i nazvala Allana Yeomana.
Kratkoje bila stavljena na čekanje i, dok je čekala, slušala je instrumentalnu
inačicu pjesme „My Heart Will Go On“, a onda čula agentov glas.
„Da, Robin, zdravo?“
„Zdravo, Allane. Imam jedno brzo pitanje i zanimalo me možete li mi
pomoći. Znate li išta o Kei Niven?“
„Kei Niven...“, polako je ponovio Yeoman. „Hm... ime mi zvuči poznato -
oprostite, morat čete me podsjetiti.“
„Bivša djevojka Josha Blaya, koja...“
„Oh, Kea Niven, naravno! Tvrdila je da su sve ideje za Srce crno kao tinta
bile njezine i da ih je Edie ukrala?“
„Da“, potvrdila je Robin.
„Trebao sam vam reći za nju na onom ručku. Ona ne može biti Anomija.“
„Zašto to kažete?“
„Edie ju je posve eliminirala. Mislim zato što je Anomija bio prisutan u
igrici u vrijeme kad je Edie znala da Kea ne može biti online. Znali ste da je u
određenom trenutku uspjela ući u tu igricu?“
„Da, znala sam. Rekla je da su joj zabranili pristup jer je postavljala previše
pitanja o Anomiji.“
„Točno.“
„Što znate o Kei?“
199
Knjige.Club Books
„Josh ju je ostavio zbog Edie. Znam i da je Anomija neko vrijeme koristio

njezine tvrdnje za svoje napade na Edie...“
„Stvarno? To još nisam našla.“
„Da, prije nekoliko godina širio je njezine tvrdnje o plagijatu, ali ako se
dobro sjećam, dosadilo mu je i krenuo je dalje... našao bolje načine blaćenja
Edie.“
„Mislite li da Kea iskreno vjeruje da su Josh i Edie ukrali njezine ideje?“
„Moguće je“, uzdahnuo je Yeoman. „Znate, to je nevjerojatno uobičajeno
kad neko djelo postane hit. Obično se radi o pustoj želji ili stvarnom
neshvaćanju da slične zamisli mogu pasti na pamet mnogim ljudima. Iznenadili
biste se koliko često dva filma o istoj temi izađu u isto vrijeme. Nitko nije ništa
ukrao. Jednostavno je ondje, u zraku. Cyril Scott39 rekao bi da to bogovi šapću
onima koji su sposobni čuti ih.“
Zahvalivši Yeomanu i završivši razgovor, Robin se vratila Twitter stranici
Kee Niven i čitala objave na njoj, tražeći interakciju između nje i Anomije.
Konačno ju je našla davne 2011., samo nekoliko dana nakon što je Kea objavila
svoj video.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Zanimljivo. Ovo bi moglo objasniti zašto je Fedwellova
toliko neodređena kad je pitaju kako je smislila Hartyja
__________________________________________________________
Priča o srcu Margaret Read koju sam ispričala @realJoshBlay
i njezina neobična sličnost s „određenim“ likom iz crtića
https://www.youtube.com/watch?v=8qxGhc4oaBQ
23:16 11. listopada 2011.
Nekoliko odgovora niže, Robin je našla izravnu komunikaciju između njih

dvoje.
__________________________________________________________
Hvala na dijeljenju 🙂
__________________________________________________________
39
Cyril Scott bio je engleski skladatelj i okultist. (Nap. ur.)
200
Knjige.Club Books
odgovor korisniku/ci @realPaperwhite
Nema na čemu. Usput, kosa ti je super
__________________________________________________________
lol hvala
Sad još zainteresiranija, Robin je nastavila čitati. Ovo je bio prvi znak ičega
sličnog očijukanju u Anomijinim objavama. Pažljivo proučavajući njegove
dotadašnje tweetove, o njemu je već počela misliti kao o neobično bespolnom,
aseksualnom biću. Nigdje nije bilo ni naznake romantičnog zanimanja ili
seksualne želje; jedina tjelesna potreba koju je spomenuo bila je glad.
Nekoliko dana nakon prve interakcije između Anomije i Kee, Anomija je
svoje pratitelje ponovno uputio na Kein video, a Kea mu je zahvalila.
__________________________________________________________
Najljepša ti hvala što dijeliš moj video i zalažeš se za istinu
__________________________________________________________
Poslao sam ti DM.
Robin je znala da DM znači da je Anomija poslao Kei direct message ili

direktnu poruku. Daljnju javnu interakciju između njih dvoje nije uspjela naći.
Vrativši se Keinim novijim tweetovima, vidjela je da pet dana nakon što se
saznalo za napade na groblju Kea nije ništa napisala, a onda, šesti dan, objavila
je poveznicu na mrežni mikroblog tumblr, koju je Robin otvorila.
Nakon katastrofalnog pogoršanja mog zdravstvenog stanja, morala sam

otići iz Londona i vratiti se majci. Trenutačno sam prikovana uz krevet.
Kako živim s nekoliko različitih bolesti, ova situacija nije neobična, ali je
vjerojatno najozbiljniji relaps u posljednjih nekoliko godina. Iskreno,
smrt bi u ovom trenutku bila olakšanje.
Sto petnaest ljudi reagiralo je na tu kratku poruku. Prve reakcije bile su ljubazne.
201
Knjige.Club Books
mislim na tebe Kea xxx
jako mi je žao što to čujem, K. Ne zaboravi, ljubav prema sebi

nije sebičnost
Ali malo-pomalo, i ne posve na Robinino iznenađenje, na površinu je izronila

jedna druga tema.
žao mi je što si bolesna, ali zar nemaš ništa reći o svom bivšem koji se
doslovce bori za život?
nemaš komentara na ubojstvo Edie Ledwell?
da, i ja bih na tvom mjestu vjerojatno legao u krevet i ne bih ustajao iz
njega
zar ni riječ - NI RIJEČ - o Ledwellovoj i Blayu?
gaduro, četiri godine nisi prestajala blatiti Ledwellovu i Blaya, a sad
nemaš što reći?
„smrt bi bila olakšanje“, vau, znači tebe bismo trebali žaliti više nego
Ledwellovu, to želiš reći?
Na stolu ispred Robin zazvonio je fiksni telefon. Pogleda još uvijek na Keinoj
tumblr stranici, Robin je podignula slušalicu.
„Halo?“
„Poruka od gospodina Strikea“, rekao je Patin promukli glas u njezino uho.
„Misli da ćete u ponedjeljak možda morati u Gateshead.“
„Šališ se.“ Robin je lijevom rukom zatvorila tumblr. „Još jedan?“
„Nisam ga baš dobro čula“, odgovorila je Pat, „ali mislim da je rekao
Gateshead.“
„Muškarac?“
„Ne, ono drugo.“
„U redu, dolazim.“
„Hvala, javit ću mu“, rekla je Pat i spustila slušalicu.
Robin je ustala, prišla vratima vanjskog ureda i otvorila ih.
Na sofi od umjetne kože, lijepa i staložena sjedila je Charlotte Campbell.
202
Knjige.Club Books
25
... in truth now have you seen

Ever anywhere such beauty, such a stature, such a
mien?
She may be queen of devils but
she’s every inch a queen.40
Christina Rossetti
Look On This Picture and On This
S trike, koji je u tom trenutku hodao Charing Cross Roadom prema uredu, bio
je umoran, noga ga je boljela i gorko se kajao zbog curryja koji je kasno
sinoć pojeo s Madeline. Obožavao je začinjenu hranu, pa mu nije bilo jasno
zašto mu se većinu dana bućka u crijevima, ako razlog nije bila kombinacija tog
pikantnog indijskog jela i kiselog koktela za koji je Madeline ustrajala da ga
popiju prije večere jer je bio specijalitet kuće. Uslijedila je noć s jako malo sna,
jer se osjećao neugodno napuhnuto. A onda, umjesto da nadzire Kopčev ured iz
udobnosti nekog kafića (njihova klijentica složila se da bi mogla biti dobra
zamisao pokušati otkriti o Kopcu nešto što će ga učiniti odbojnim njezinoj
kćeri), morao je pratiti tog muškarca dok je obavljao kupnju u Ulici Bond pa
ručao u restoranu u kojem nije bilo nijednog slobodnog stola i na kraju pješačio
sve do Britanskog muzeja na, kako je Strike pretpostavio, poslovni sastanak, jer
na vratima ga je dočekalo dvoje ljudi s iskaznicama s imenom.
„Ne znam gdje je nestao“, razdraženo je rekao Barclayju u muzejskom Great
Courtu, bijelom, osam tisuća četvornih metara velikom prostoru sa
spektakularnim staklenim krovom koji je bacao mrežu trokutastih sjena na
zidove i pod. „Ušao je u ono dizalo, ali nisam stigao na vrijeme.“
Nije želio priznati da ga je tetiva u pregibu koljena amputirane noge, koja
mu je već jednom bila puknula, ponovno boljela. Propustio je dizalo jer je opet
počeo šepati i nije bio u stanju dovoljno brzo zaobići mnoštvo turista.
40
... sad iskreno reci jesi li igdje vidio takvu ljepotu, takav stas, takvo držanje? Možda je ona
kraljica svih zala, ali kraljica je od glave do pete. (Nap. prev.)
203
Knjige.Club Books
„Nema veze, ne brini se“, odgovorio je Glazgovljanin, „prije ili poslije

morat će se vratiti. Osim toga, sumnjam da se ovdje drogira ili spava s
kurvama.“
Zato je Strike otišao, mazohistički se odvezao natrag u Ulicu Denmark
vlakom podzemne željeznice umjesto taksijem i hramajući prema zgradi u kojoj
su se nalazili njegov stan i agencija, osjećao je samo olakšanje razmišljajući
kako će uskoro sjesti sat vremena i popiti šalicu jakog čaja, blizu svoje
kupaonice u kojoj će, bude li potrebno, moći prdnuti onoliko glasno koliko želi.
Dok se penjao stubama oslanjajući se na ogradu, po tisućiti se put zapitao
zašto nikad nije nazvao vlasnika zgrade da popravi dizalo. S mukom se popevši
na hodnik na drugom katu, otvorio je staklena vrata i sreo poglede triju žena:
Pat, Robin i Charlotte.
Jedan trenutak samo je netremice promatrao Charlotte, koja je sjedila na sofi
od umjetne kože dugih nogu prebačenih jedna preko druge, tamne kose
skupljene u nemarnu punđu, besprijekorne nenašminkane kože. Bila je odjevena
u bež haljinu od kašmira i dugi smeđi antilop kaput i čizme, i iako je bila jako
mršava, izgledala je božanstveno kao i uvijek.
„Bok, Corme“, s osmijehom je rekla.
Nije joj uzvratio osmijeh; gotovo optužujući pogledao je Robin, koja se
narogušila. Nije ona pozvala Charlotte u ured i nije ona kriva što je Charlotte,
čuvši da Strike nije ondje, ne trepnuvši objavila da će ga pričekati.
„Nije Robin kriva“, rekla je Charlotte kao da im je oboma pročitala misli.
„Banula sam bez najave. Možemo li porazgovarati?“
Strike je bez riječi othramao do vrata između unutarnjeg i vanjskog ureda,
otvorio ih i neuljudno pokazao Charlotte da uđe. Ona je mirno ustala, uzela
svoju torbicu, nasmiješila se Robin i Pat, zahvalila im, iako ni jedna ni druga
nisu učinile ništa na čemu bi im trebala zahvaliti, i prošla pokraj Strikea, za
sobom ostavljajući blag miris Shalimara.
Kad je zatvorio vrata pogledima svoje partnerice i voditeljice ureda,
Charlotte je upitala:
„Imate li dogovorenu šifru za žene koje se dođu baciti na čuvenog
detektiva? Je li to značenje riječi Gateshead?“
„Zašto si došla?“ upitao je Strike.
„Zar mi nećeš ponuditi da sjednem? Ili više voliš da klijenti stoje u tvojoj
prisutnosti?“
„Učini što želiš, ali požuri. Imam posla.“
„Sigurna sam da imaš. Usput, kako ide s Mads?“ upitala je pa sjela i
prekrižila duge noge.
„Zašto si došla?“ ponovio je Strike.
204
Knjige.Club Books
Odlučio je da neće sjesti, iako mu je tetiva još uvijek bolno pulsirala, i zato
je stajao prekriženih ruku i gledao je.
„Treba mi detektiv“, rekla je Charlotte. „Ne brini se, ne očekujem da radiš
besplatno. Platit ću.“
„Nećeš, jer naša je lista klijenata popunjena. Morat ćeš naći nekog drugog.
Preporučujem McCabesa.“
„Pretpostavljala sam da ćeš mi reći da odem nekom drugom“, Charlotte se
više nije smiješila, „ali ako se s ovim određenim problem obratim McCabesu,
mogli bi ga namjerno otkriti da te izbace iz igre. Pretpostavljam da si ovih dana
trn u oku drugim detektivskim agencijama.
„Jer vjerojatno si svima prvi izbor.“
Kad Strike nije odgovorio, osvrnula se po uredu svojim zelenim očima i
rekla:
„Veći je nego što ga pamtim... Usput, sviđa mi se Mads“, dodala je, vrativši
pogled na Strikea koji ju je netremice gledao kamena lica.
„Znaš da sam prije nekoliko tjedana bila model za njezin nakit? Bilo je
zabavno. Kolekcija se zove Zloglasna i...“
„Da, znam za tu kolekciju.“
„Kladim se da te morala dugo nagovarati da joj dopustiš da me zadrži.“
„Nije me morala nagovarati. To sa mnom nije imalo nikakve veze.“
„Mads mi je rekla da si dao svoj pristanak“, podignula je obrve Charlotte.
U sebi psujući Madeline, Strike je odgovorio:
„Ako želiš tako nazvati moju izjavu da učini što želi, jer sa mnom to nema
nikakve veze.“
„Oh, Bluey, prestanimo se prepucavati“, ozbiljno je rekla Charlotte.
„Ne zovi me tako.“
„Znam da znaš zašto sam došla. Valentine ti je rekao, na dočeku Nove
godine.“
Kad Strike nije odgovorio, nastavila je:
„Moram priznati da sam se iznenadila da te zanima žena koja je onamo
došla s Valentineom.“
„Misliš da sam folirao Madeline samo da tebi napakostim?“ upitao je Strike.
„Tvoj jebeni ego... Jedino negativno što sam na njoj vidio bilo je poznanstvo s
tvojim jebenim polubratom.“
„Ako ti tako kažeš, dragi.“
Čuo je uzbuđenje i zadovoljstvo u njezinu glasu. Uvijek se voljela rječkati.
Kad se svađam, barem znam da sam živa.
„U redu“, nehajno je rekla, „ako želiš da ti objasnim, objasnit ću ti. Jago je
na mom starom mobitelu našao onu golu fotku koju sam ti poslala.“
205
Knjige.Club Books
„Stvarno?“
„Ne pravi se, Bluey, znaš da jest, Valentine ti je rekao. Pretpostavljam da ne
misliš da je i Valentine - kako si me ono nazvao u našoj posljednjoj svađi?
Narcisoidni mitomanijak?“
„Mislim da si se sama pobrinula da Jago nađe tu fotku, za koju jebeno dobro
znaš da je nisam ni tražio ni želio.“
Charlotte je izvila obrve. (I istini za volju, koliko bi heteroseksualaca moglo
iskreno reci da ne bi željeli njezinu nagu fotografiju?) „Jago to ne vjeruje. Osim
toga, zna da si nazvao Symonds House dok sam bila ondje. Usput, ni ja od tebe
nisam tražila da to učiniš.“
„Poslala si mi suicidalne poruke iz te klinike.“
„Mogao si me ignorirati, dragi, imao si dovoljno prakse“, odgovorila je
Charlotte. „Uglavnom, Jago zna da si ih ti nazvao, nije glup, i ne vjeruje da si to
učinio iz dobrote srca. Misli da si mi spasio život iz osobnog interesa.“
„Siguran sam da je tebi bilo jako važno ispraviti taj dojam.“
„Kad Jago želi nešto vjerovati, ni dinamit ga ne bi natjerao da promijeni
mišljenje.“
Strike je zakoračio prema njoj. Noga ga je boljela jače nego ikad.
„Ako se moje ime spomene u tvojoj šugavoj brakorazvodnoj parnici, to će
mi sjebati posao. Paparazzi će me svuda pratiti, lice će mi biti u svim
novinama..
„Točno.“ Charlotte ga je mirno gledala u lice. „I zato sam mislila da bi mi
možda volio pomoći saznati nešto kompromitirajuće o Jagu, prije nego što nas
oboje zajebe. Pokušava mi oduzeti blizance. Želi puno skrbništvo i odlučio je
odvući me na sud i pobrinuti se da me proglase nepodobnom majkom. Ima
poslušna psihijatra koji je spreman reći da sam luda i nestabilna, i nada se da ću
biti službeno proglašena ovisnom o tabletama i promiskuitetnom. Uništiti tebe
bit će samo dodatni užitak.“
„Kad si bila trudna, rekla si da jedva čekaš ostaviti jebene klince.“
Učinilo mu se da se njezina mirnoća malo pokolebala na te riječi, ali već u
sljedećem trenutku odgovorila je jednako smireno kao dotad:
„Moji su koliko i njegovi. Nisam samo jebeni inkubator, bez obzira na to što
Jagova majka misli. Majka sam budućeg vikonta Rossa. James je nasljednik te
titule i moj sin. Neće ga dobiti - ni njega ni nju. Amelia će posvjedočiti da me
istukao“, nastavila je Charlotte. Amelia je bila Charlotteina sestra, manje
privlačna, ali i daleko manje labilna žena, koja nikad nije voljela Strikea.
„Vidjela me s modricom na oku, netom prije nego što su me otpremili u
Symonds House.“
„Ako bi to trebalo pobuditi moje kavalirske nagone, podsjetio bih te da si
prokleto dobro znala kakav je i prije nego što si se udala za njega“, rekao je
206
Knjige.Club Books
Strike. „Sjećam se da si mi rekla da je prebio svoju bivšu, kad si me došla

posjetiti u Njemačku. Čula si za to od svojih prijateljica i smijala si se jer si se u
posljednji čas izvukla.“
„I zato zaslužujem da me mlati?“ upitala je Charlotte podigavši glas.
„Ne igraj se sa mnom“, zarežao je Strike. „Jebeno dobro znaš da ovaj
izgovor ne bismo vodili da mislim da ijednu ženu treba mlatiti, jer bi već davno
bila mrtva.“
„Dražesno“, rekla je Charlotte.
„Pristala si udati se za Jaga samo zato što si mislila da ću banuti na
vjenčanje i spriječiti te da to učiniš, da ću ponovno dojuriti da te spasim. Sama si
mi rekla kako nisi mislila da ću ti dopustiti da se udaš za njega.“
„Kakve to veze ima?“ nestrpljivo je upitala Charlotte. „Kamo nas išta od
toga vodi? Hoćeš li mi pomoći saznati nešto protiv Jaga, da ili ne?“
„Ne.“
Jednu dugu minutu Charlotte ga je samo promatrala bez riječi, a njemu se
činila grozno poznatom, fatalno poželjnom i nepodnošljivo razdražujućom.
„U redu, dragi“, rekla je odrješitim i hladnim glasom pa se sagnula po svoju
torbicu i ustala. „Sjeti se ovog razgovora kad budeš pokušavao na mene svaliti
krivnju za ono što će se dogoditi. Zamolila sam te da mi pomogneš to spriječiti.
Odbio si.“
Zagladila je svoju haljinu od kašmira. Strike se zapitao koliko joj je dugo
trebalo da odluči što će odjenuti za sastanak s njim. Znao je da je njezin stil
odijevanja, koji su modni časopisi često hvalili jer je bio lišen svega suvišnog,
rezultat pomnog promišljanja. Znao je i da sad čeka da joj on otvori vrata;
koliko je često ona, koja je tvrdila da prezire milje u kojem se rodila, najednom
odlučila da od dečka koji je velik dio svog ranog života proveo u prljavštini želi
starinske manire?
Strike je grubo otvorio vrata. Dok je prolazila pokraj njega, osjetio je miris
Shalimara i mrzio činjenicu da je prepoznao njezin parfem.
Kad su se vrata otvorila, Robin je podignula pogled s ispisanog dokumenta
koji je čitala. Njezina plava haljina, koju je voljela, činila joj se kuhinjskom
krpom u usporedbi s kvalitetom Charlotteine odjeće: znala je da će svaki odjevni
predmet na toj ženi trebati odnijeti na posebno čišćenje.
„Kratko, ali slatko“, nasmiješila se Charlotte Robin. „Drago mi je da smo se
konačno upoznale. Mislim da smo nekoliko puta razgovarale telefonom.“
„Da“, odgovorila je Robin s pristojnim osmijehom na licu, svjesna Strikeova
mrka pogleda u pozadini.
„Zanimljivo, podsjećaš me malo na Madeline“, rekla je Charlotte,
promatrajući Robin nakošene glave.
„Oprostite, na koga?“ upitala je Robin.
207
Knjige.Club Books
„Na Cormovu djevojku“, odgovorila je Charlotte pa pogledala Strikea s

anđeoskim smiješkom. „Nisi je upoznala? Madeline Courson-Miles. Apsolutno
je divna. Dizajnerica nakita. Bila sam jedan od modela za njezinu novu
kolekciju. Doviđenja, Corme. Čuvaj se.“
Zaprepaštenje je kliznulo iz Robinina mozga i zaledilo joj utrobu. Okrenula
se od Strikea, praveći se da provjerava pisač, iako je savršeno dobro znala da je
sve što je željela isprintati već u njezinoj ruci. Vrata su se zatvorila iza Charlotte.
„Ta o sebi ima jako visoko mišljenje“, frknula je nosom Pat i vratila se
tipkanju.
„Ali nije psihički nestabilna.“ Robin se trudila zvučati nehajno, čak
zabavljeno. Čula je da se Strike vraća u unutarnji ured. „Nije Gateshead.“
„Jest“, odgovorila je voditeljica ureda tihim graktanjem, koje je u njezinu
slučaju bilo šapat. „Čitam novine.“
„Hoćemo li porazgovarati o tome što smo dosad uspjeli saznati o Anomiji?“
doviknuo je Strike kad je napokon sjeo za partnerski stol.
„Može, ali morat ćemo biti brzi“, odgovorila je Robin, nastojeći zvučati
poslovno. „Nalazim se s Ilsom na piću i večeri.“
Imala je i više nego dovoljno vremena prije dogovora s Ilsom u Bob Bob
Ricardu, ali najednom je postala svjesna želje da čim prije pobjegne iz Strikeove
blizine. Onaj hladni, neugodni osjećaj u dubini njezina želuca nije prestao, kao
ni mali naknadni potresi za koje se bojala da nagoviještaju stanje u kojem se
neće moći praviti ravnodušna prema novosti koju je upravo čula.
„Ovo sam isprintala za tebe“, rekla je ušavši u ured. „Želio si informacije o
blogu Pero pravde. Ovo je sve što sam dosad uspjela saznati?“
Strike je sjedio čvrsto stisnute čeljusti i izgledao bijesan kao ris. Robin je
ohrabrila činjenica da se on ne pravi da Charlottein posjet nije utjecao na njega.
„Nisi mi rekao da se viđaš s nekim“, rekla je i čula usiljenu ležernost u svom
glasu. Ali zar njih dvoje nisu prijatelji? Najbolji prijatelji?
Strike ju je kratko pogledao pa vratio pažnju na dokument koji mu je dala.
„Da... viđam se. Znači ovo je... Pero pravde?“
„Da. I još nešto. Na internetu sam našla djevojku koja tvrdi da je Edie za
Srce crno kao tinta ukrala sve njezine ideje.“
„Stvarno?“
„Stvarno“, odgovorila je Robin, još uvijek stojeći ispred njega u plavoj
haljini koju je Strike prepoznao iz Ritza. „Ime joj je Kea Niven. Nazvala sam
Allana Yeomana da ga pitam za nju i rekao je da ju je Edie eliminirala kao
moguću Anomiju.“
„Kako ju je eliminirala?“ upitao je Strike, još uvijek radije gledajući
zabilješke o Peru pravde nego Robin.
208
Knjige.Club Books
„Rekao je da je Anomija bio aktivan u igri u vrijeme kad Kea nije imala
pristup računalu i mobitelu. A sad moram krenuti, ako nemaš ništa protiv“,
nastavila je Robin, čija je želja da pobjegne od Strikea postajala nepodnošljiva.
„Kako sam već rekla, nalazim se s Ilsom na ranom piću.“
„Naravno, slobodno idi“, odgovorio je Strike, koji je jedva čekao ostati sam
sa svojim mislima, kao što je Robin jedva čekala otići.
„Vidimo se u četvrtak“, rekla je Robin jer raspored nije zahtijevao da se
nađu prije toga i svoje je zaprepaštenje odnijela natrag u vanjski ured, u kojem
je s vješalice skinula svoju torbicu i kaput i nasmiješeno pozdravila Pat prije
nego što je otišla.
Strike je ostao gdje ga je ostavila, a srce mu je lupalo kao da je upravo
izašao iz boksačkog ringa dok se pokušavao prisiliti da pročita dokument koji
mu je Robin dala.
Bilješka o blogu Pero pravde
Anonimni blog Pero pravde pojavio se u siječnju 2012. Osoba koja ga piše
prisutna je na Twitteru kao @penjustwrites. Lokacija te osobe skrivena je. Blog
se bavi...
Ali nije se mogao usredotočiti. Bacio je papire na stol i prepustio se punoj snazi
svog bijesa na Charlotte, pojačanoj bijesom koji je osjećao i prema sebi.
Ignorirao je prijeteću opasnost. Znao je da je Jago našao onu prokletu nagu
fotografiju, ali ništa nije učinio, jer odgovaralo mu je vjerovati da našmrkani
Valentine samo širi paniku. Bio je katastrofalno samodopadan, ne samo kad je
odlučio zanemariti ozbiljnu prijetnju svom poslu nego i kad je - vrijeme je da
pogleda istini u lice - zaključio da Robin nikad ne mora saznati za Madeline.
Charlotte je nevjerojatno točno čitala emocionalna stanja drugih ljudi; ta
njezina vještina bila je izbrušena potrebom da se snađe u obitelji punoj ovisnika
i psihičkih bolesnika. Izvanredna sposobnost da intuitivno shvati nade i
nesigurnosti koje drugi smatraju dobro skrivenima učinila ju je jednako vještom
u šarmiranju i ranjavanju ljudi. Neki bi možda mislili da je učinila to što je
učinila samo iz želje za destrukcijom, koja je bila jedna od njezinih najgorih
osobina, ali on je znao da to nije istina. Posljednja poruka koju je od nje dobio
prije šest mjeseci glasila je: Mislim da nikad u životu nikom nisam toliko
zavidjela kao što zavidim toj djevojci Robin. Kladio bi se u sav novac na svom
bankovnom računu da je Charlotte naslutila kako on privlačnost koju osjeća
prema Robin pokušava premjestiti na Madeline, jer čitala ga je jednako dobro
kao i on nju.
„Idem ja“, zagraktala je Pat iz vanjskog ureda.
209
Knjige.Club Books
„Želim ti ugodan vikend“, automatski je odgovorio Strike.

Čuo je da je otišla i odmah posegnuo za cigaretom i pepeljarom koju je
držao u ladici svog stola. Duboko udahnuvši dim netom zapaljena Benson
& Hedgesa, zapitao se kako će riješiti problem Jaga Rossa i te proklete nage
fotografije, ali njegove neposlušne misli odjurile su do Robin i uhvatio se kako
radi upravo ono što je mjesecima izbjegavao: razmišlja o onom nepromišljenom,
opasnom trenutku ispred Ritza i prvi se put suočava s određenim neugodnim
istinama.
Nije želio da Robin zna za Madeline jer jedan mali dio njega još uvijek se
nadao da je pogrešno shvatio ono Robinino nijemo „ne“. U prošlosti je doživjela
traumu zbog koje je možda nagonski prezala od nenadana udvaranja. Što ako je
to „ne“ koje je vidio bilo samo refleks, ili uvjetovano, ili privremeno? U
posljednje mu se vrijeme činilo da mu pokušava pokazati kako nije zabrinuta da
će se taj njegov nespretni, pijani potez ponoviti. Prema njegovu iskustvu, žene
nađu način da pokažu muškarcu kako njegovi daljnji pokušaji približavanja neće
biti dobrodošli. Ona nije postala hladnija, nije izbjegavala sastanke jedan na
jedan, nije spomenula nekog novog dečka da mu dade do znanja da nije
dostupna; oduševljeno je prihvatila njegov poziv na piće i spontano ga zagrlila u
pivnici. Ništa od toga nije ukazivalo na osjećaj odbojnosti ili želju da ga odgurne
od sebe.
Ali ako nije proigrao svoju priliku, što onda? Na to pitanje nije imao
jednostavan odgovor. Još uvijek je imao iste stare prigovore pokušaju da njihov
odnos gurne onkraj granica prijateljstva: bili su poslovni partneri, previše su
vremena provodili zajedno i ako - kad - veza s Robin pođe po zlu, sa sobom će
odnijeti cijelo zdanje koje su zajedno izgradili, a ono je bilo jedina stabilna stvar
u njegovu životu.
Ali bilo mu je jako teško potisnuti svoje osjećaje prema Robin koje nikad
nije imenovao. Istina je bila da je želio da ostane slobodna dok on ne shvati što
osjeća i želi. Sad bi se Robin zahvaljujući Charlotte mogla osjećati slobodnom
naći novog Matthewa koji će joj ponuditi prsten - nimalo nije sumnjao da je
upravo onakva žena kakvom se muškarci žele oženiti - i tad će se sve raspasti
jednako kao što bi se raspalo da su završili u krevetu i poslije se zbog tog
pokajali, jer ona će na kraju otići iz agencije, ako ne odmah, onda nakon nekog
vremena. On je bio živi dokaz koliko je teško baviti se njihovim poslom i imati
trajnu vezu.
Ali, naravno, uskoro mu može biti oduzeta sposobnost bavljenja tim poslom.
Razvod i borba za skrbništvo između Charlotte i Jaga, Jagov pradjedovski
dvorac u Škotskoj i Charlotteina disfunkcionalna, fotogenična i skandalima
sklona obitelj ispunit će beskonačne stupce novinskog papira i ako nešto ne
učini da to spriječi, na svim tim stranicama naći će se i njegovo ime i fotografija,
nakon čega će ekstenzivne plastične operacije lica biti njegova jedina šansa da
se nastavi baviti poslom zbog kojeg je toliko toga žrtvovao. Ne uspije li, svest će
210
Knjige.Club Books
se na direktora koji je vezan za radni stol i gledati kako Robin i njihovi vanjski
suradnici obavljaju sav pravi istražiteljski posao, dok se on iz godine u godinu
samo sve više deblja, dodvorava klijentima u uredu i brine o računima.
Ugasio je svoju napola popušenu cigaretu, uzeo mobitel i nazvao Deva
Shaha, koji je spremno odgovorio na poziv.
„Što ima?“
„Gdje si sad?“
„U Ulici Newman, čekam da Montgomery ode s posla. Došli su mu djevojka
i dvojica prijatelja. Izgleda da će otići na piće negdje u blizini.“
„Odlično“, rekao je Strike. „Želim razgovarati s tobom nasamo. Javi mi kad
stignu na odredište i pridružit ću ti se.“
„Dogovoreno“, odgovorio je Dev i Strike je prekinuo telefonsku vezu.
211
Knjige.Club Books
26
And I walked as if apart

From myself when I could stand,
And I pitied my own heart,
As if I held it in my hand...41

Bertha in the Lane
ok je hodala Sohom, Robinina stopala ponašala su se posve normalno, kao

D da nose normalno ljudsko biće koje pripada fizičkom svijetu i nije
ispunjeno tupim osjećajem nestvarnosti.
Prepoznala je taj osjećaj. Već ga je jednom iskusila, nakon što je u svojoj
spavaćoj sobi našla dijamantnu naušnicu ljubavnice svog bivšeg supruga.
Čekajući da Matthew dođe kući, imala je isti neobičan osjećaj da se nalazi izvan
svog tijela i prostoriju u kojoj je sjedila gledala je kao da je gleda s velike
vremenske udaljenosti, znajući da više nikad neće biti u njoj i da će jednog dana
o tom trenutku razmišljati kao o prekretnici u životu.
Zaljubljena sam u njega.
Predugo se zavaravala. Ovo što je osjećala nije bilo prijateljstvo ni obična
naklonost; kad saznaš da tvoj prijatelj spava s novom ženom nemaš osjećaj da ti
je utroba opržena suhim ledom. Zašto se s istinom morala suočiti na tako
okrutan način? Bilo bi znatno lakše da se ta spoznaja nježno ušuljala u nju u
zlaćanoj maglici Ritza dok je pila koktele od kojih možda ne bi osjetila šok, ili
dok je gledala šiljasti vrh Matterhorna u Švicarskoj, gdje bi imala vremena i
prostora pozabaviti se istinom s kojom se radije ne bi suočila.
Kad je počela Strikeova nova veza? Koliko nakon onog trenutka na pločniku
ispred Ritza? Jer nije mogla vjerovati da se tad s nekim viđao; ma koliko se sad
ljutila na njega, sigurno je nije zagrlio i nagnuo se poljubiti je, ako je u pozadini
postojala djevojka s kojom se poslije trebao naći.
41
I hodala sam kao odvojena od sebe, a mogla sam stati, i sažalijevala sam svoje srce kao da
ga držim na dlanu... (Nap. prev.)
212
Knjige.Club Books
Mobitel je zazvonio u njezinoj torbici. Nije željela da na zaslonu ugleda

Strikeovo ime; nije mislila da bi mogla podnijeti razgovor s njim. Na njezino
olakšanje, bio je nepoznat broj.
„Robin Ellacott.“
„Bok“, začula je muški glas. „Ovdje Ryan Murphy.“
„Ryan...“, Robin se nije mogla sjetiti tko je on.
„Detektiv-inspektor Murphy. Došao sam u vaš ured zbog Edie Led...“
„Oh, da, naravno. Oprostite.“
„Možete li razgovarati?“
„Da“, odgovorila je Robin i pokušala se usredotočiti.
„Htio sam provjeriti nekoliko stvari s vama, ako nemate ništa protiv.“
„Naravno, slušam“, rekla je Robin dok su je stopala još uvijek nosila u
smjeru restorana u koji Ilsa neće doći još sat i pol.
„Zanimalo me je li vam Edie Ledwell spomenula Yasmin Weatherhead?“
„Nije“, odgovorila je Robin i kao da se u mislima vratila natrag u ured, čula
je samu sebe kako savršeno smireno pita: „To je ona djevojka koja je Edie i
Joshu pomagala oko pošte obožavatelja?“
„Da.“
„Ona je odnijela Joshu dosje navodnih ‘dokaza’ da je Edie Anomija?“
„Već znate?“ Murphy je zvučao blago zadivljeno. „Da, ona je ta.“
„Čuli smo da taj dosje nije bio na groblju kad su Edie i Josh nađeni.“
„Imate li u džepu nekog policajca koji radi za vas i prenosi vam sve
informacije?“
„Nemamo. Saznali smo nadzorom određenih osoba.“
„Ah, u redu. Dakle, u pravu ste, na groblju nismo našli taj dosje. „Oprostite,
trenutačno smo malo osjetljivi na curenje informacija. Pretpostavljam da ste
vidjeli onaj članak u Timesu?“
„O Halveningu? Jesam.“
„To je posljednje što smo željeli. Nije nam bio cilj dati im do znanja da ih
držimo na oku.“
„Sigurna sam da nije. Kako napreduje istraga?“
To je upitala uglavnom zato što je željela kratki predah od razmišljanja o
Strikeu.
Murphy je ispustio zvuk koji je bio na pola puta između uzdaha i stenjanja.
„Možda smo malo preširoko bacili mrežu kad smo zamolili da nam se jave
svi koji su primijetili nešto neobično na groblju Highgate i oko njega. Saznali
smo za dva bicikla ukradena u blizini groblja i jednog neposlušnog njemačkog
ovčara u parku Hampstead Heath, ali nitko nije primijetio nikog sumnjivog tko
je bježao s mjesta zločina ni ikog tko je bio prerušen ili se neobično ponašao na
213
Knjige.Club Books
groblju u vrijeme kad su njih dvoje napadnuti. Trenutačno pregledavamo ispise

poziva Ledwellove i Blaya.“
„Ubojica je uzeo Blayev mobitel, zar ne?“
„Jeste li sigurni da ne dobivate informacije iz mog odjela?“
„I to smo saznali iz istog nadzora.“
„Oba su mobitela nestala. Znate li što se dogodilo mobitelu Ledwellove?“
„Ne“, odgovorila je Robin i osjetila radoznalost unatoč šoku i jadu u dubini
duše.
„Ovo će možda izaći u medijima, jer policajci su viđeni kako pretražuju
jezera, ali molim vas, nemojte širiti tu informaciju. Prema satelitskom signalu,
nakon ubojstva Ledwellove njezin mobitel odnesen je s groblja u Hampstead
Heath. Koliko znamo, isključenje blizu jezera Highgate 1. Pretražili smo to
jezero i ono pokraj njega, ali mobitel nismo našli ni u jednom ni u drugom.“
„Ubojica je odnio njezin mobitel s groblja u Hampstead Heath?“
„Tako kaže satelit.“
„A Blayev mobitel?“
„Njega je ubojica isključio odmah nakon napada na Blaya. Možda se tek kad
je došao do Heatha sjetio da je mobitel Ledwellove ostavio uključen.
Uglavnom...“
„Da, naravno“, rekla je Robin, pretpostavljajući da Murphy mora ići.
„Ne, zapravo... Htio sam vas pitati jeste li slobodni za piće ovaj vikend.“
„Oh“, iznenadila se Robin. „Morat ću provjeriti raspored. Želite li i da Strike
bude prisutan?“
„Želim li... oprostite, što?“
„Želite li razgovarati s nama oboma ili?...“
„Ja... ne, zapravo sam pitao biste li... želite li izaći na piće sa mnom.“
„Oh“, rekla je Robin i preplavio ju je novi val poniženja. „Oprostite, mislila
sam... radim cijeli vikend.“
„Ah.“ Ryan Murphy zvučao je kao da mu je gotovo jednako neugodno kao
što se Robin osjećala. „U redu, nema problema. Uživajte u... da, sretan lov.
Doviđenja.“
„Doviđenja“, rekla je Robin višim glasom nego obično i prekinula
telefonsku vezu.
Osjećala je da joj lice gori. Nastavila je hodati, sad malo brže, i njezin jedini
cilj bio je još više se udaljiti od Cormorana Strikea pa naći kakav mračni kut u
kojem će moći posve osvijestiti spoznaju da je u muško-ženskim odnosima
najnesposobnija žena u Londonu.
214
Knjige.Club Books
27
He looks for war, his heart is ready,

His thoughts are bitter, he will not bow.42
Jean Ingelow
At One Again
S amo pola sata nakon njihova posljednjeg razgovora Shah je nazvao Strikea
da mu kaže da je Montgomery sa svojim prijateljima u Opiumu, dim sum
restoranu u Chinatownu i nedaleko od ureda. Posjet zahodu ublažio je Strikeove
želučane probleme, ali batrljak noge još uvijek je prigovarao zbog nošenja
njegove težine. Ne obazirući se na bol, ponovno je odjenuo kaput, zaključao
ured i raskopanom cestom krenuo u restoran u kojem ga je Shah čekao.
Montgomeryjevo društvo nalazilo se na trećem katu (naravno, gdje bi
drugdje bio, pomislio je Strike, dok je njegova tetiva vrištala prosvjedujući
cijelim putem uz stube); sjedili su na stolicama čeličnih nogu oko drvena stola
za kojim je barmen pred njima miješao koktele. Brižno njegovani mladi
muškarci oko Montgomeryja sa svojim su uredno potkresanim bradama i uskim
majicama Strikeu izgledali kao Montgomeryjeve inačice, a mlade žene koje su
bile s njima sve su bile jako našminkane, kose u bojama koje na glavi prirodno
ne rastu: ljubičasto-sivoj, cinober, boji zvončića. Svi u društvu izvadili su
mobitele i fotografirali koktele, police boca iza barmenovih leđa i Maovu sliku
na jednoj od vitrina. Gola cigla i drvene podne daske Strikea su podsjetili na
barove u koje je odlazio s Madeline, koji su mu svi počeli izgledati jednako.
Shah je sjedio u bočnoj prostoriji nedaleko od njih, držeći Montgomeryja na
oku.
„Anomija jeupravo objavio tweet“, obavijestio je Strikea kad je detektiv sjeo
sučelice njemu. „A Montgomery je tad nešto tipkao u mobitel.“
„Okej, drži ga na oku dok govorim. Trebam te za još jedan posao.“
42
On traži rat, njegovo je srce spremno, njegove misli ogorčene su, neće se pokoriti. (Nap.
prev.)
215
Knjige.Club Books
Dok je Strike izlagao problem s Jagom Rossom, Shah je naizgled odsutno

promatrao bučno društvo za barmenovim stolom. Kad je Strike prestao govoriti,
prvi put ga je pogledao ravno u lice.
„Znači, želiš da o mužu tvoje bivše cure saznam nešto što ćeš moći
upotrijebiti protiv njega.“
Shah je na licu imao neobičan izraz koji Strike dotad nije vidio: prazan,
zatvoren.
„Da“, odgovorio je Strike. „Ako me spomene u razvodu, totalno će me
sjebati. Treba mi pregovaračka moć.“
Shah je ponovno pogledao Montgomeryjev stol.
„Zašto meni daješ taj posao?“ upitao je.
„Sam ga ne mogu obaviti, zar ne? Poznaje me. Šupak je, ali nije idiot. Ne
želim riskirati ni da prepozna Robin. Prošle je godine bila u novinama, a bio je i
Barclay. Na tom poslu želim čista nova lica, ljude koje ne može povezati sa
mnom. To ćete morati biti Midge i ti.“
Shah je otpio gutljaj svog pića i ponovno pogledao prema Montgomeryju,
ali ništa nije rekao.
„Postoji li neki problem?“ razdraženo je upitao Strike.
„Hoće li taj posao biti u službenim knjigama?“ upitao je Shah. „Ili
razgovaramo o gotovini na ruke?“
„Zašto pitaš?“
„Pitam zato što se Patterson koristio agencijom da sjebe ljude kojima je
nešto privatno zamjerao“, odgovorio je Shah, gledajući Montgomeryjevo
društvo radije nego Strikea. „Sve se radilo s gotovinom na ruke, neslužbeno, ali
ponekad bi ‘zaboravio’ platiti. Za takve poslove obično je mene birao.“
„Ovdje se ne radi o privatnoj zamjerci. S njegovom sam ženom davno
zauvijek raskrstio. On ovo radi da mi sjebe posao. Da me ne želi upetljati u
njihov rat, živo bi mi se fućkalo. Sve će biti evidentirano u knjigama agencije i
platit ću kao svaki drugi klijent.“
Strike do tog trenutka nije razmišljao o tome kako će reći Robin šio
namjerava, a sad je zaključio da ima malo izbora.
„Posve sam svjestan da trenutačno nemamo kapacitet za još jedan slučaj“,
dodao je. „Da imam drugog izbora, ne bih to tražio.“
„Okej, oprosti. Samo sam želio točno znati što se događa“, rekao je Shah.
„Imaš li podatke o tom tipu?“
„Sve ću ti poslati mailom kad se vratim u ured. Ovo mu je drugi brak.
Pokušat ću naći podatke i o njegovoj prvoj ženi i stavit ću Midge u cc.“
„U redu. Bacit ću se na to čim mi sve pošalješ.“
Strike je zahvalio svom honorarnom suradniku i otišao iz bara, sa svakim
korakom sve jače hramajući.
216
Knjige.Club Books
28
Away, away with loving then,

With hoping and believing;
For what should follow,
But grieving, grieving?43
Anne Evans
Outcry
eć je bilo gotovo sedam sati, pa je Robin, koja je dotad sjedila u kutu

V jednog kafića u Sohou i čas se osjećala poniženo, čas bijedno, napokon
krenula prema Bob Bob Ricardu i približila se njegovu ulazu upravo u trenutku
kad je svjetlokosa Ilsa izašla iz taksija.
Zagrlile su se. Ilsa je izgledala umorno, ali sretno što vidi Robin, koja je
žudjela i za pićem i za prilikom da rastereti dušu. Pitanje je bilo koliko želi
podijeliti s Ilsom, zbog čijih joj je pokušaja da spoji nju i Strikea prije bilo
neugodno.
Konobar ih je odveo u podrumsku prostoriju u kojoj se raskoš druge
polovice devetnaestoga stoljeća spajala s atmosferom noćnog kluba: dramatično
osvijetljenu, s crvenim i zlatnim dekorom, podom kao ploča za trik-trak,
kožnatim klupicama i - Robin ga je primijetila čim su kliznule u svoj separe -
dugmetom za pjenušac na zidu pokraj njih.
„Jesi li dobro?“ zabrinuto je upitala Ilsa.
„Mislim da će mi trebati piće prije nego što odgovorim na to pitanje“,
odgovorila je Robin.
„Onda pritisni dugme, zato smo ovdje, nismo li?“
„Pričaj mi o svom slučaju.“
„Ne mogu vjerovati da smo je oslobodili“, započela je Ilsa i u kratkom
vremenu koliko je konobaru u ružičastom prsluku trebalo da im donese
pjenušac, ispričala je Robin o tinejdžerici optuženoj za pomaganje u planiranju
terorističkog napada.
43
Dosta je bilo ljubavi, vjerovanja i nada; jer što će uslijediti, osim velika jada? (Nap. prev.)
217
Knjige.Club Books
„Ona četvorica proglašena su krivima“, završila je Ilsa kad je konobar

odložio čaše pjenušca pred njih, „što su i zaslužila, a ja sam bila sigurna da će i
mala nastradati. Čula sam da njezina majka plače iza nas. Ali hvala Bogu, sudac
je vjerovao psihologu. Petnaest godina stara, duboko autistična i uvjerena da je
na internetu našla prave prijatelje... naravno da je nasjela. I na nju su mislili
staviti prsluk s prokletim eksplozivom. Gadovi. A sad mi reci što ima kod tebe.“
„Najprije ono najvažnije: čestitam na pobjedi“, rekla je Robin pa kucnula
čašom o Ilsinu i otpila malo pjenušca. „Dakle, jedan tip iz odjela za
kriminalističke istrage pozvao me da izađem s njim, a ja sam pitala mogu li
dovesti Strikea sa sobom.“
„Molim?“
Do kraja Robinina objašnjenja, Ilsa se već toliko smijala da su se ljudi
okretali prema njoj.
„Nemoj“, zastenjala je Robin, iako je njezin osjećaj poniženja nestajao od
Ilsina razdragana smijeha. „Glupa sam.“
„Nisi glupa. Tip je nazvao zbog slučaja, što si trebala misliti? Daj, Robin,
smiješno je!“
„Da, dobro, ali to nije sve... Charlote Campbell danas je poslijepodne došla
u ured.“
„Molim?“ Ilsa se više nije smijala.
„Ne znam što je htjela. Zapravo, znam. Htjela je vidjeti Strikea. Odveo ju je
u unutarnji ured, ostali su ondje oko pet minuta pa izašli, a onda je ona rekla...
rekla je da izgledam kao Strikeova nova djevojka Madeline. Nisam znala da se s
nekim viđa. Nije mi rekao. Ako je vjerovati Charlotte, dizajnerica je nakita.“
„Strike ima djevojku?“ Ilsa je zvučala upravo onoliko ogorčeno koliko je
Robin očekivala i Robin je osjetila bolno zadovoljstvo kad je u Ilsinu glasu čula
odjek svoje zaprepaštenosti. „Kad je to počelo? Nije nam rekao da se s nekim
viđa!“
„Viđa se“, slegnula je ramenima Robin. „Kad je Charlotte otišla, sam mi je
to potvrdio.“
„U redu, prije nego što se pozabavimo tom Madeline“, rekla je Ilsa kao da je
samo to ime sumnjivo, „dopusti mi da ti kažem što je točno Charlotte radila
ondje.“
Ilsa je duboko udahnula pa nastavila:
„Robin, namirisala je nešto između tebe i Corma i želi to sjebati.“
Ilsine riječi ili pjenušac malo su ublažili Robinin jad, ali svejedno je rekla:
„Charlotte nas do danas nikad nije vidjela zajedno iz neposredne blizine, a i
danas nas je vidjela najviše tri minute.“
„To je nevažno“, glatko je odgovorila Ilsa. „Corm i ti zajedno ste u agenciji
koliko dugo - već pet godina? Zaboga, ponudio ti je poslovno partnerstvo. Nick
218
Knjige.Club Books
i ja nikad nismo mislili da će to učiniti. Svojevoljno se pravno združio s tobom,

a vjeruj mi, za Corma je to velika stvar. Nikad nisam upoznala nikog tko se boji
obvezati... Trebale bismo naručiti“, rekla je Ilsa uhvativši konobarov pogled, „ili
će nas stalno prekidati.“
Kad su izabrale hranu, konobar se udaljio i Ilsa je nastavila:
„O čemu sam govorila? Da, nikad nisam upoznala nikog tko se boji obvezati
toliko koliko Corm.“
„Zaprosio je Charlotte.“
„Oh, molim te“, zakolutala je očima Ilsa. „Uhvatila ga je u najgorem
trenutku u njegovu životu, a loših je trenutaka imao i više nego dovoljno.
Upravo je bio ostao bez noge, njegova vojnička karijera bila je završena, a ona
je odlučila glumiti anđela poslužitelja jer je u tome bilo drame. Naravno
da je nasjeo na tu glumu, svatko bi nasjeo. Robin, on s tobom dijeli najvažniji
dio svog života. Pet godina najduži je neprekidni odnos ijedne vrste koji je Corm
imao s nekom ženom. Charlotte to sigurno zna i mrzi. Vjeruj mi. Poznajem je.“
Ilsa je podignula punu čašu pjenušca pa je ponovno spustila ne otpivši ni gutljaj.
„Nikad nije željela da on otvori agenciju. Možda se pet minuta nakon što su se
zaručili pravila da ga podržava, ali čim je shvatila da to znači da će on po cijeli
dan raditi i ništa ne zarađivati, učinila je sve što je mogla da to sjebe. A sad vidi:
jako je uspješan i sam kaže da bez tebe to nikad ne bi postigao. Vjeruj mi: da je
Charlotte znala da će se agencija svako probiti, da će Corm biti slavan i ovako
uspješan, nikad ga ne bi pustila. Ne, Charlotte sigurno točno zna koliko si
Cormu važna i sigurno je točno znala što radi kad je pred tobom spomenula tu
novu ženu.“
Robin je već popila svoj pjenušac. Prije nego što je ona stigla to učiniti, Ilsa
je pritisnula dugme. Robin se nasmijala i rekla:
„Postoji još nešto. Samo, nemoj tome pridavati veliku važnost.“
„Slušam“, pretvorila se u uho Ilsa.
„Znaš da me Strike za moj rođendan odveo na piće u Ritz?“
„Da“, odgovorila je Ilsa i nagnula se prema njoj.
„Nije toliko uzbudljivo. Nismo... znaš... završili zajedno u krevetu.“ Ako
išta, Ilsa se samo pretvorila u još veće uho.
„Dakle, oboje smo se malo napili. Pili smo ubojite koktele, a nismo
večerali... Uglavnom, njegova ruka bila je oko mog struka jer sam umalo pala, a
onda, dok smo ispred Ritza čekali taksi, u jednom mi se trenutku učinilo da... ne
znam, ali prilično sam sigurna da me namjeravao poljubiti.“
Ilsin uzbuđeni dahtaj bio je toliko glasan da se konobar koji je prolazio
pokraj njih okrenuo i pogledao je.
„Nemoj“, zastenjala je Robin. „Stvarno, Ilsa, nemoj. Bilo je... Gospode, ne
mogu zaboraviti izraz njegova lica. Nagnuo se prema meni, ja sam se uspaničila
219
Knjige.Club Books
i mislim da je on... imala sam dojam da je...“ Robin je odmahnula glavom.

„Vjerojatno je zaključio da mi se gadi. Izgledao je pomalo...“
Robin je načas zatvorila oči, prisjećajući se izraza na Strikeovu licu.
„... poniženo. Odmaknuo se i nakon toga smo... vratili smo se u normalu.
Zapravo, svojevrsnu normalu. Poslije je bio suzdržaniji nego inače.“
„Zašto si se uspaničila?“ upitala je Ilsa, pažljivo je promatrajući.
Konobar je došao napuniti Robininu čašu. Robin je ispila gotovo pola svog
pjenušca prije nego što je odgovorila:
„Ne znam... Zato što imam trideset godina, a u životu sam bila doslovce s
jednim muškarcem?“ Ponovno je zastenjala sjetivši se svog telefonskog
razgovora s Ryanom Murphyjem. „Zato što sam toliko glupa da ne shvaćam kad
me muškarac poziva na izlazak?“
Ali njezino neiskustvo nije bilo jedini razlog i Robin je to znala.
„Ali najviše zato što... znala sam da bi se Strike poslije kajao da smo se
poljubili. Znala sam da bi, kad se otrijezni... nisam mogla podnijeti čuti da mi
govori kako je to bila velika pogreška. Znaš kakav je kad je riječ o njegovoj
privatnosti i prostoru, a već ionako provodimo zajedno većinu svojih života.
Nisam željela čuti kako mi govori da to nije ozbiljno mislio.“
Lagano namrštena, Ilsa se naslonila na naslon klupice. Ponovno je
posegnula za svojim pjenušcem i ponovno se predomislila.
„Da, u pravu si. Kajao bi se. Takav je Corm, nije li?“ rekla je odvjetnica.
„Rekao bi ti da je to bila pijana pogreška i nakon toga vjerojatno bi našao načine
da između vas dvoje podigne golemi zid, da može sačuvati svoje sjebane
predodžbe o vezama... Kladim se da se počeo viđati s tom prokletom ženom...“
„Ne znaš kakva je“, razumno je rekla Robin. „Možda je draga. Njegova
prošla djevojka bila je jako simpatična. Lorelei. Nije joj se imalo što zamjeriti.“
„Naravno da nije, zato ju je i napucao“, prezirno je rekla Ilsa. „Kako će
sačuvati svoje cjeloživotno mišljenje da stabilna veza znači svojevrsni zatvor
ako se viđa sa ženama koje mu možda neće upropastiti život? Ne, kladit ću se s
tobom u svoju mjesečnu plaću da je s tom novom ženom zato što ste se vas
dvoje umalo poljubili, a to ga je nasmrt preplašilo.“
Ilsa je razmišljala nekoliko sekundi, a onda joj se širok osmijeh razlio licem.
„Zašto se smješkaš?“
„Oprosti, ne mogu si pomoći. Razmišljam koliko ga je misao da ti se
poljubac s njim gadi sigurno spustila na zemlju.“
„Ilsa!“
„Daj, Robin, vidjela si kako djeluje na žene. Misle da je neobrijan grmalj i
nakon pola sata već zaključe da je najprivlačniji muškarac na kugli zemaljskoj.
Ja sam imuna“, ponovno je slegnula ramenima Ilsa. „Moja furka nije pripitomiti
220
Knjige.Club Books
muškarca koji očito ne želi biti pripitomljen. Ali mnogim je ženama to izazov i
zato je toliko uspješan.“
„Meni nikad nije bio ni izdaleka seksi“, rekla je Robin, ali tad ju je duh
iskrenosti oslobođen pjenušcem nagnao da doda: „Jako dugo.“
„Znam“, rekla je Ilsa. „Mislim da te u tome pretekao. Nemoj mi reći da ne
znam što govorim, Robin, jer vidjela sam kako te gledao na svojoj rođendanskoj
večeri. Što misliš, zašto ti nije rekao da se viđa s tom Madeline?“
„Ne znam.“
„Ja znam. Zato što ne želi da se osjećaš slobodnom i ševiš s policijskim
detektivima. Želi da ostaneš dostupna, a da se on u međuvremenu seksa s
drugim ženama, dok ne odluči može li si priuštiti posljedice smislene
emocionalne veze. Poznajem Corma otkad smo imali pet godina i prokleti Dave
Polworth me potezao za kosu na dječjem igralištu. Nikad nisi upoznala njegovu
ujnu Joan. Voljela sam je, svi su je voljeli, ali bila je sušta suprotnost njegovoj
majci. Joan je bila stroga i ustrajala je na pristojnosti, zakopčanu ponašanju i
nesramoćenju obitelji. A onda bi se pojavila Leda, odvela ga u London i
dopuštala mu da radi što ga je volja dok se ona drogira. Život je proveo
skakućući između dviju krajnosti: s Ledom je uvijek morao biti muškarac u
kući i imao previše odgovornosti, a s Joan je bio dječačić koji mora paziti na
svoje ponašanje. Nije nikakvo čudo da ima jako čudne ideje o vezama. Ali ti“,
nastavila je Ilsa, pronicljivo promatrajući Robin kroz svoje naočale, „ti si za
Corma nešto posve novo. Tebe ne treba popraviti. Sama si se popravila. Usto ti
se on sviđa upravo ovakav kakav jest.“
„U to ne bih bila previše sigurna“, rekla je Robin. „Ne večeras.“
„Želiš li da se odrekne svog posla? Misliš li da bi se trebao skrasiti, napraviti
dvoje djece, početi voziti Range Rover i ići na roditeljske sastanke?“
„Ne, jer agencija bez njega ne bi bila to što jest.“
„Agencija“, ponovila je Ilsa začuđeno odmahujući glavom. „Iskreno, ista si
kao on.“
„Kako to misliš?“
„Oboma vam je posao na prvom mjestu. Slušaj što govoriš. ‘Agencija ne bi
bila to što jest.’ Gospode, pravi je sretnik što te ima. Mislim da u životu nije sreo
drugu ženu koja je željela da bude slobodan baviti se onim u čemu je najbolji.“
„Što je sa svim onim ženama koje nakon sat vremena u njegovu društvu
shvate koliko je seksi?“
„Nakon jednog sata ili jednog tjedna počne ih ljutiti“, odgovorila je Ilsa.
„Mene bi ljutio. Čudno, ali mislim da tebe ne bi, ako ikad dođete u tu fazu... Što
još znaš o toj ženi s kojom se viđa?“
„Samo da joj je ime Madeline Courson-Miles i da je dizajnerica nakita.
Sigurno je uspješna. Charlotte je bila model za njezinu novu kolekciju.“
221
Knjige.Club Books
Ilsa je izvadila mobitel iz torbice i upisala ime u tražilicu. Robin, koja nije
bila sigurna da želi vidjeti rezultate pretraživanja, iskapila je drugu čašu
pjenušca.
„Našla sam je“, rekla je Ilsa gledajući svoj mobitel. „Zaboga, pogledaj je!“
Dodala je Robin mobitel preko stola. Robin je na zaslonu ugledala lijepu,
ozarenu, razbarušenu Madeline, koja je stajala između dvaju supermodela i sve
tri držale su čaše pjenušca u rukama.
„Zar ne vidiš?“ nestrpljivo je upitala Ilsa.
„Zar ne vidim što?“
„Robin, izgleda kao ti!“
Robin se nasmijala.
„Ilsa...“
„Izgleda!“ Ilsa je uzela svoj mobitel od Robin, da još jednom pažljivo
promotri Madelineinu fotografiju. „Ista boja kose, ista..
„Kad si me vidjela u kožnatim hlačama i košulji od srebrnog lamea
raskopčanoj do pupka?“
„Priznajem da ovakva košulja nije za tebe“, rekla je Ilsa. „Imaš prevelike
sise za nju. Dakle, za početak dva boda za Ellacott, nula bodova za Courson-
Miles.“
Robin se jače nasmijala.
„Ilsa, hoćeš li, molim te, piti svoj pjenušac? Ne želim biti jedina kola
pritišće ovo dugme.“
Ilsa je oklijevala pa tiho rekla.
„Ne mogu. Trudna sam.“
„Molim?“
Robin je znala da su Ilsa i Nick godinama pokušavali dobiti dijete i da je
njihova posljednja runda medicinski potpomognute oplodnje bila neuspješna.
„Ilsa, to je divno! Mislila sam da si rekla da više nećeš...“
„Dogodilo se prirodno.“ Ilsa je sad izgledala napeto. „Ali neće se održati.
Nikad se ne održi. Tri runde umjetne oplodnje, tri spontana pobačaja. Sigurno ću
i ovo izgubiti.“
„Koliko si trudna?“
„Gotovo dvanaest tjedana.“
„Što Nick?...“
„On ne zna. Ti si jedina kojoj sam rekla.“
„Molim?“
„Ne mogu podnijeti ponovno sve to prolaziti. Nadu i zatim gubitak... nema
potrebe da Nick pati.“
222
Knjige.Club Books
„Ali ako si već gotovo dvanaest tjedana trudna...“

„Nemoj“, odlučno je rekla Ilsa. „Ne mogu. Robin, imam četrdeset godina.
Čak i ako se zadrži, nešto bi moglo biti kako ne treba.“
„Znači, nisi bila na ultrazvuku?“
„Neću zuriti u mrljicu koja se migolji, a nikad se neće roditi. Kakvog bi to
imalo smisla? To sam već prošla i gotovo me ubilo... Nikad više.“
„Koliko si dugo bila trudna kad si izgubila ostale?“
„S prvim osam tjedana, s drugo dvoje deset. Ne gledaj me tako. Samo zato
što se ovo drži dva tjedna duže...“
„A ako još uvijek budeš trudna i za dva tjedna? Mjesec dana?“
„Onda ću... onda ću valjda morati reći Nicku.“ Najednom uspaničeno,
dodala je: „Nemoj reći...“
„Naravno da neću reći Strikeu, kakvom me smatraš?“
„Ti ga popij“, rekla je Ilsa i gurnula punu čašu preko stola.
Stigla su njihova predjela. Kad je Robin zagrizla prvi zalogaj paštete, Ilsa je
upitala:
„Kako izgleda taj tip iz policije koji te pozvao da izađeš s njim?“
„Visok je i mislim da je prilično zgodan, ali razgovarali smo o ubojstvu, pa
znaš... ono mi je bilo prvo na pameti.“
„Nazovi ga. Reci da ćeš rado izaći s njim na piće.“
„Ne“, odlučno je odbila Robin. „Nakon našeg telefonskog razgovora
vjerojatno misli da sam osoba s posebnim potrebama.“
„Kako ćeš riješiti problem svog iskustva sa samo jednim muškarcem u
životu ako se ne budeš viđala s drugim muškarcima? Samo ćeš izaći na piće. S
pićem ne riskiraš mnogo. Nikad ne znaš čime bi moglo uroditi.“
Robin je sumnjičavo pogledala prijateljicu.
„Sigurna sam da ti je učiniti Strikea ljubomornim zadnja stvar na pameti.“
„Pa... ne bih rekla da je baš zadnja“, namignula je Ilsa.
223
Knjige.Club Books
29
I have been a witch’s prey,

Art mine enemy now by day,
Thou fell Fear? There comes an end
To the day; thou canst not wend
After me where I shall fare...44
Jean Ingelow
At One Again
deset navečer, pojevši stir-fry koji mu je bio sigurno rješenje kad se nije
U mogao sjetiti ničeg drugog što bi skuhao, Strike je još uvijek posve
odjeven, raskopčana pojasa i hlača ležao na krevetu u svojoj potkrovnoj sobi s
netom zapaljenom cigaretom u ustima, izdašnom količinom omiljenog single
malt viskija na stoliću uz krevet i Robininim bilješkama o blogu Pero pravde pri
ruci.
Charlottein nenadani dolazak u njegov ured satima mu je opsjedao misli, ali
počinjao se osjećati malo uravnoteženije: kao prvo, zato što se trgnuo i poduzeo
korake koji će uz malo sreće osujetiti odlučnost |aga Rossa da uz svoju otuđenu
suprugu uništi i njega; kao drugo, zato što mu je to bio drugi trostruki viski; i
kao treće, zato što se mentalna disciplina, koja mu je pomagala tijekom cijele
njegove karijere, ponovno uspostavila. Posao je uvijek bio njegovo najbolje
utočište i ako nije mogao posve potisnuti svoje osjećaje, barem je mogao
pokušati nametnuti neki red kaotičnu problemu Anomije. Zato je izvadio
mobitel i još jednom se pokušao prijaviti na Drekovu igru, ali kao svaki put
dotad, pojavio se Harty, slegnuo ramenima i rekao mu da pokuša ponovno
poslije.
Odložio je mobitel na krevet, otpio velik gutljaj škotskog viskija pa uzeo
Robinine bilješke o blogu Pero pravde i počeo čitati.
44
Vještica me začarala; nisi li ti, okrutni Strah, sad danju moj neprijatelj? Ali dan će završiti,
a ti nećeš moći za mnom onamo kamo ću tad krenuti... (Nap. prev.)
224
Knjige.Club Books
Bilješka o blogu Pero pravde
Anonimni blog Pero pravde pojavio se u siječnju 2012. Osoba koja ga piše
prisutna je na Twitteru kao @penjustwrites. Njezina lokacija nije otkrivena.
Fokus bloga kritika je pop-kulture. Ali na svaki blog o drugim predstavama ili
filmovima, Pero pravde piše najmanje tri bloga o Srcu crnom kao tinta. Anomija
je samo jednom podijelio blog Pera pravde svojim pratiteljima (u privitku).
Anomija i Pero pravde povremeno su komunicirali na Twitteru. Ako se ista
osoba nalazi iza Anomijina korisničkog računa i bloga Pero pravde, paze da na
Internetu sačuvaju dva različita lika. Općenito govoreći, Anomija naizgled dijeli
sve što prikazuje Edie Ledwell u lošem svjetlu, dok Pero pravde uglavnom
kritizira navodne nedostatke crtića i drugih serija i filmova s društveno-
političkog stajališta.
Nakon Ediena pokušaja samoubojstva u svibnju 2014., i Anomija i Pero pravde
bili su optuženi da su je potaknuli na to. Anomija je tvrdio da je taj pokušaj
samoubojstva lažan. Pero pravde šutjelo je šest tjedana pa se vratilo objavom
naslovljenom „Zašto je kultura javnog prozivanja moćno oruđe društvene
promjene“, koja završava riječima:
Optužili su me da pokušavam „posramiti“ i „natjerati“ ljude da se slože s

mojim mišljenjima. Za to se ne kanim ispričati. Ako želimo promijeniti
društvo nabolje, ako želimo da bude inkluzivno za sve rase, rodove, sve
ljude s invaliditetom, preplašiti zadrte nije loš početak. Takozvana „kultura
otkazivanja“ zapravo je samo smatranje ljudi odgovornima za stajališta koja
namjerno iznose u javnost.
Želim li Edie Ledwell mrtvu? Naravno da ne želim.
Čini li ona svijet nesigurnijim mjestom za marginalizirane skupine sa svakim
nepromišljenim stereotipom koji stavi na ekran? Da, čini.
Drago mi je što se osjeća bolje. Sad želim vidjeti i da postupa bolje.
lako je Morehouse (Anomijin sukreator igre) to porekao, među obožavateljima

Srca crnog kao tinta uporno se šuška da je on autor bloga. Ta teorija prvi se put
pojavila u siječnju 2013. (vidi tweetove u privitku).
Strike je okrenuo stranicu i ugledao niz ispisanih objava s Twittera.

__________________________________________________________
Penny Peacock @rachledbadly
@theMorehou©e znam da si ti ovo napisao
225
Knjige.Club Books
www.Peropravde/ Zastojekultura...
__________________________________________________________
Morehouse @theMorehou©e
odgovor korisniku/ci @rachledbadly
Nisam
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @theMorehou©e
Heisenberg
__________________________________________________________
U krivu si da sam ja Pero pravde kao što si u krivu o
načelu nesigurnosti
__________________________________________________________
lol
__________________________________________________________
Mags Pie @maggiespie25
odgovor korisnicima @suzemcmillan
@rachledbadly @theMorehou©e
Čekajte, što? Morehouse = Pero pravde?????
__________________________________________________________
Carol S @CJS_ inkheart
odgovor korisnicima @maggiespie25 @suze mcmillan
Taj blog govori istinu, Srce crno kao tinta ableističko je sranje
__________________________________________________________
Dan Spinkman @SpinkyDan
Odgovor korisnicima @CJS_inkheart @maggiespie25
@suze_mcmillan @rachledbadly @theMorehou©e
To je crtić o leševima. Bilo bi čudno da su savršeno zdravi
__________________________________________________________
226
Knjige.Club Books
odgovor korisnicima @SpinkyDan @CJS_inkheart

@maggiespie25 @suze_mcmillan @rachledbadly
@theMorehou©e
Molim vas objasnite zašto bi ljudi s invaliditetom
kao što sam ja morali trpjeti takav jebeni „humor“
#spoonie #ableizam #Srcecrnokaotinta
__________________________________________________________
Lepineov učenik @Lep1nesDisciple
odgovor korisnicima @realPaperwhite @SpinkyDan
@CJS_inkheart @maggiespie25 @suze_mcmillan
biti previše ružna za jebanje ≠ biti osoba s invaliditetom
Strike je imao osjećaj da je upravo vidio ime koje bi mu trebalo nešto značiti, ali
možda zato što je popio trećinu boce viskija, nije se mogao sjetiti zašto.
Okrenuo je sljedeću stranicu, na kojoj je Robin na vrhu napisala: „Ovo je članak
Pera pravde koji je Anomija proslijedio svojim pratiteljima.“
Zašto je Srce crno kao tinta ozbiljno ableistički

crtić i zašto bi vas to trebalo zabrinjavati
Upozorenje: ovaj članak koristi riječi i izraze povezane s tjelesnim i mentalnim

invaliditetom koje biste mogli smatrati pogrdnima ili uvredljivima, lako ih ja
upotrebljavam u odgojne svrhe, savjetujem vam da mislite na sebe i odgodite
čitanje ako ste trenutačno ranjivi ili trpite bolove, ili se osjećate nesigurno u svom
okruženju. Problemi kojima se ovaj članak bavi nužno će izazvati snažnu
emocionalnu reakciju kod mnogih osoba s invaliditetom.
Strike je načas prestao čitati da počeše nogu na mjestu gdje se vrh njegova
batrljka dodirivao s protezom, što je bilo besmisleno jer se izvor tog svrbeža
nalazio u završecima živaca, koji su odbijali vjerovati da on nema potkoljenicu.
Nehajni ableizam nalazi se posvuda. Kad ste prošli put cijeli dan proveli nijednom
ne čuvši ili pročitavši riječi kao što su idiot, kreten, budala, (glupan, luđak,
sociopat, lud, šašav, poremećen, dementan, deformiran, hendikepiran, bolestan,
histeričan ili narcisoidan?
227
Knjige.Club Books
Ljudi s invaliditetom iznimno su slabo zastupljeni u popularnoj kulturi, kako

kvantitetom tako i kvalitetom. U rijetkim prilikama kad na ekranu vidimo nekog s
invaliditetom, tu osobu obično glumi glumac bez ikakva tjelesnog ili mentalnog
oštećenja. Povrh toga, likovi s invaliditetom obično su prikazani na površan ili
stereotipan način.
Kako jedan od tvoraca Srca crnog kao tinta tvrdi da je imao problema s
mentalnim zdravljem, od tog filma moglo se očekivati da će se usprotiviti tom
trendu. Nažalost, nedvojbeno je jedan od najuvredljivijih koji se trenutačno
nalaze na našim ekranima.
Gotovo svi likovi imaju neki „komičan“ fizički nedostatak. Od Hartyjevih redovitih
palpitacija do kostiju koje nasumce padaju s kostura bračnog para Wyrdy-Grob,
pozvani smo smijati se neobičnosti nesavršenih tijela. Ni bolesni umovi ne
prolaze ništa bolje: taj crtić jednako se ruga i depresiji i anoreksiji duha
Paperwhite i Drekovim manično-depresivnim epizodama. Worm i Magspie, očito
jedina dva lika iz radničke klase, prikazani su kao uzročnici vlastitih bolesti:
Worm prejedanjem, a Magspie krađom predmeta koji su preteški da ih podigne.
To, naravno, promiče stereotip da (zločinu skloni) siromasi mogu samo sebe
kriviti za pretilost i kronične bolove.
Jezik koji se koristi u crtiću dosljedno je problematičan. Gotovo da nema nijedne
epizode u kojoj netko od likova nekog drugog ne nazove „umobolnim“ ili
„gaborom“. Nehajna okrutnost svojstvena je tom serijalu: Drek iskorištava
činjenicu da Harty nema noge i šutira ga kao nogometnu loptu; Magspie se ruga
Paperwhite zato što se ne može pribrati i naći nešto lijepo u svom nesretnom
životu; svi ostali likovi ismijavaju deluziju bračnog para Wyrdy-Grob da su još
uvijek zdravi i lijepi, iako su se pretvorili doslovce u hrpu kostiju.
Ne bi bilo pretjerivanje reći da smo, kao zdravi ljudi koji su u osamnaestom
stoljeću mogli posjetiti psihičku bolnicu Bedlam i ondje ismijavati pacijente i
zlostavljati ih, i mi sad pozvani rugati se nesretnim štićenicima Srca crnog kao
tinta.
Strike je uzeo viski sa stolića uz krevet, otpio još gutljaj pa okrenuo stranicu i
nastavio čitati s čašom na grudima.
Na vrhu nove stranice Robin je napisala: „Svađa između Anomije i Edie
nakon što je Anomija proslijedio svojim pratiteljima taj blog o invaliditetu.
Obrati pažnju na Keu Niven, koja se pridružila
Strike se sad teškom mukom uspio sjetiti što mu je Robin rekla o djevojci
koja je vjerovala da je Edie Ledwell ukrala njezine ideje za Srce crno kao tinta.
__________________________________________________________
228
Knjige.Club Books
Pristojna analiza neobične fascinacije Greedy Fedwellove

invaliditetom i ružnoćom:
www.peropravde/zastojesrcecrnokaotinta...
__________________________________________________________
Ekstra zabavna činjenica: momak s kojim je Fedwellova
odrasla u udomiteljskoj obitelji je invalid. Navodno se hod
lorda Wyrdy-Groba temelji na njegovom
__________________________________________________________
Edie Ledwell @EdLedDraws
To je jbna laž
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @EdLedDraws
odakle ti ideja za njegov hod?
__________________________________________________________
Josh animira lik lorda Wyrdy-Groba, ne ja
__________________________________________________________
naravno. Ozbiljno, zar baš uvijek moraš lagati?
__________________________________________________________
Ne lažem, a ti moraš pustiti na miru moje prijatelje i obitelj
__________________________________________________________
Kaže žena koja tvrdi da nema obitelj i kojoj nije ostao
doslovce nijedan prijatelj, jer ih je sve zajebala
__________________________________________________________
229
Knjige.Club Books

Sereš koliko si dug i širok
__________________________________________________________
Samo ti vrijeđaj obožavatelje na Internetu. Sjajan potez
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @AnomijaGamemaster @EdLedDraws
Briga nju za obožavatelje, njoj je važna samo lova i vlastita
odvratna agenda #ableizam

@AnomijaGamemaster @EdLedDraws
Njezin ogavni crtić promiče ideju da su ljudi s invaliditetom
„drukčiji“/smiješni/čudni #spoonie #ableizam
Yasmin Weatherhead @YazzyWeathers

@AnomijaGamemaster @EdLedDraws
I još uvijek nije sjela ni s jednom skupinom osoba s invaliditetom
da razgovara o opravdanoj zabrinutosti fanova #ableizam
Lepineov učenik @Lep1nesDisciple

odgovor korisnicima @YazzyWeathers @realPaperwhite
@EdLedDraws @penjustwrites @AnomijaGamemaster
Koji je tvoj invaliditet? To što si pretila kravetina?
Time su završavale Robinine bilješke o Peru pravde. Strike je odložio stranice,

iskapio viski, ugasio cigaretu pa ponovno uzeo mobitel i otvorio stranicu
Twittera Kee Niven.
Primijetivši koliko je Kea lijepa, slučajno je palcem pritisnuo poveznicu na
njezinu tumblr stranicu.
230
Knjige.Club Books
Nikad nije čuo za tumblr i isprva nije znao što točno gleda. Keina stranica
bila je puna slika i kratkih tekstova, od kojih su neki bili preuzeti s drugih
računa, a druge je sama nacrtala ili napisala. Na vrhu se nalazio crtež brojnih
srebrnih žlica i objašnjenje:
Umjetnica s invaliditetom - ljubiteljica mode, glazbe i ptica

- život se trenutačno svodi uglavnom na bolest.
SKU - fibromialgija - POTS - alodinija - treba mi još žlica...
Strike nije imao pojma na što se odnosi ta potreba za žlicama i pretpostavio

je da je to neka fora, možda iz neke njemu nepoznate knjige ili filma. Pročitao je
Kein post o tome kako se morala vratiti majci pa pogledao primjerke njezine
umjetnosti, koja je bila pod snažnim utjecajem japanskog animea. Primijetio je
mnogo preuzetih izjava o kroničnim bolestima („najteže je prihvatiti činjenicu
da se neke stvari ne mogu popraviti snagom volje“, „nije lako pomiriti se s time
da nikad nećeš biti ono što si trebao biti“) i mnoštvo citata, uglavnom na
pozadinama pastelnih boja:
Rani tijelo, i ono će zacijeljeti; ali rani srce, i bit će doživotno

ranjeno. - Mineko Iwasaki
Kada daš svoje srce nekome tko ga ne želi, više ga ne možeš

vratiti. Otišlo je zauvijek. - Sylvia Plath
Sve promjene prolaze pokraj mene kao san, niti pjevam niti
se molim; a ti si kao otrovno stablo koje mi je ukralo život.
- Elizabeth Siddal
Nastavio je čitati, dok nije našao dva kratka teksta koja je Kea napisala.
Moja majka, žena koja uzgaja papige i alergična je na perje,

zvoca zbog mojih loših životnih odabira. Okej, Karen.
Malo ispod toga pisalo je:
U redu je ne „raditi“ i ne „postizati“. Osjećati krivnju zato što nisi

sposoban ni za jedno ni za drugo posljedica je internaliziranog
231
Knjige.Club Books
kapitalizma.
U redu je tražiti prilagodbe i ustupke. Tvoja procjena potreba

tvoga tijela ne bi smjela ovisiti o tome koliko drugi ljudi misle
da si „bolestan“.
U redu je koristiti se pomagalom za kretanje ako ti ono olakšava

život, čak i ako ti ga liječnik nije prepisao ili savjetovao.
Strikeov pogled nesvjesno je skrenuo prema ladici u kojoj je držao sklopivi štap
za hodanje koji mu je Robin kupila kad ga je njegova amputirana noga toliko
boljela da je jedva mogao hodati. Isprva ga nije želio zato što je dodavao još
jednu prepoznatljivu osobinu njegovu ionako uočljivu izgledu, kojem je već
prijetila opasnost da postane previše prepoznatljiv, i zato što je izazivao pitanja i
suosjećanje koje je on općenito smatrao nedobrodošlim.
Zaključivši da je Keina tumblr stranica odbojno sentimentalna, zatvorio ju je
i još jednu minutu nepomično ležao na krevetu zureći u strop, a onda ustao i
othramao u kupaonicu. Dok je mokrio, sjetio se da mu je i Charlotte jednom
darovala štap: antikni, od trske Malacca, sa srebrnom drškom. Tvrdila je da je
pripadao njezinu pradjedu, ali tko zna je li to bila istina; možda ga je kupila u
nekoj antikvarnici. U svakom slučaju, bio je beskoristan jer mu je bio previše
kratak i kad su posljednji put prekinuli, Charlotte ga je zadržala.
Zureći u kupaonski zid i čekajući da mu se mjehur isprazni, imao je osjećaj
da bi mogao skovati aforizam o onome što se čini privlačnim kad je čovjek u
nevolji naprema onome što mu zapravo treba, onome što je vrijedno naprema
onome što je skupo, ali njegov umoran mozak, trom od viskija, odbio je sastaviti
skladnu rečenicu. Zato se posvetio lakše ostvarivim zadaćama skidanja umjetne
noge, utrljavanja kreme u batrljak i rušenja na krevet.
232
Knjige.Club Books
30
But if I can cheat my heart with the old comfort,

that love can be forgotten,
is it not better?45
Adah Isaacs Menken

Myself
jenušac i razgovor s Ilsotn privremeno su oraspoložili Robin, ali sad kad se

P taksijem vraćala kući, osjetila je da je ponovno hvata malodušnost. Solarni
pleksus još uvijek joj je podrhtavao od naknadnih potresa otkrića da je Strike u
vezi. Ilsa joj je željela dati nadu: nadu da će se Strike nekim čudom promijeniti i
željeti pravu vezu sa ženom koju je nazivao svojom najboljom prijateljicom, ali
to bi ugrozilo agenciju i njegov spartanski, samodovoljan život u potkrovnom
stanu, za koji nikad nije pokazao ni najmanji znak da bi ga želio zamijeniti
manje samotnim postojanjem. Ilsa je možda dugo poznavala Strikea, ali Robin
je slutila da muškarca kakav je sad ona poznaje bolje od Ilse. Bila Ilsa u pravu o
njegovim razlozima za skrivanje svoje veze s Madeline ili ne, Robin je znala da
je ono posljedica Strikeove navike strogog odvajanja različitih vidova života i
sumnjala je da će se je on ikad odreći.
Zureći kroz prozor taksija u crne prozore mračnih trgovina nad kojima su
ponegdje još uvijek svijetlili neonski znakovi, samoj je sebi rekla: Jednostavno
se moraš odljubiti.
Ali nije imala pojma kako će točno to učiniti. Svog bivšeg supruga prestala
je voljeti bez imalo truda: ljubav koju je nekoć osjećala prema njemu polako je
nagrizala inkompatibilnost skrivena okolnostima, dok na kraju nije shvatila da je
posve nestala i njegova ju je prevara oslobodila.
Kao da ju je prizvala mislima, iz radija u taksiju začula se pjesma
„Wherever You Will Go“ američkog rock-sastava The Calling. To je bila
njezina i Matthewova pjesma, pjesma na koju su zaplesali svoj prvi svadbeni
ples, i mada se željela nasmijati toj slučajnosti, osjetila je peckanje suza u očima.
45
Ali ako mogu prevariti srce starom utjehom da se ljubav može zaboraviti, zar to nije bolje?
(Nap. prev.)
233
Knjige.Club Books
Ta pjesma još uvijek je svirala kad je prekinula svoj prvi svadbeni ples kako bi
potrčala za Strikeom koji je otišao s proslave i time odredila ton (ili joj se barem
u retrospektivi tako činilo) svog kratkog, na propast osuđenog braka.
Run away with my heart,
Run away with my hope,
Run away with my love...46
„Smiješno“, šapnula je samoj sebi brišući suze, a onda učinila isto što je
njezin poslovni partner učinio sat prije i posvetila se poslu kao utočištu.
Otvorivši Twitter, vidjela je da je dobila još dvije izravne poruke od svog
nadobudnog udvarača @jbaldwlnl».
@jbaldw1n1»
zar mi nećeš ni odgovoriti?
@jbaldw1n1»
jebi se jbna snobovska kravetino
Robin je zatvorila izravne poruke, provjerila Anomijin Twitter i vidjela da je

objavio novi tweet dok je ona bila u restoranu.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Evo koliko „čuvar plamena“ mari za Srce kao tinta
i njegove obožavatelje
Grant Ledwell
@gledwell101
Kratka poruka zahvale obožavateljima na njihovim izrazima
sućuti.
Obitelj Edie Ledwell predana je razvoju i zaštiti #srcekaotinta
onako kako bi Edie željela.
23:15 10. travnja 2015.
46
Pobjegni s mojim srcem, pobjegni s mojom nadom, pobjegni s mojom ljubavi... (Nap.
prev.)
234
Knjige.Club Books
Robin je dotad već dovoljno dugo proučavala svijet obožavatelja Srca crnog kao
tinta da bi mogla predvidjeti oluju pogrda koju je Anomija izazvao podijelivši tu
Grantovu objavu sa svojim pratiteljima.
__________________________________________________________
DreklsMySpiritAnimal @playDreksgame
odgovor korisnicima @AnomijaGamemaster @gledwell101
Jbni seronja ne zna ni točan naslov filma
😂😂😂😂😂😂😂
__________________________________________________________
Belle @Hell5!Bell5!
Idiote, nauči naslov
__________________________________________________________
LepinesDisciple @LepinesD1sciple
hej, Grunte, žena ti izgleda kao ono što ostane u kanti nakon
liposukcije
__________________________________________________________
Black Hart @sammitchywoo
ne slušamo tebe nego Josha. On barem zna naslov filma
#neMavericku SjasamuzJosha
__________________________________________________________
Zozo @inkyheart28
Omfg josh ponovno tweeta i moli ljude da ne napadaju
Ledwellove
__________________________________________________________
Josh Blay @realJoshBlay
Molim te ostavi Ledwellove na miru. Molim te prestani raditi
to što radiš.
__________________________________________________________
LepinesDisciple @LepinesDlsciple
odgovor korisnicima @inkyheart28 @realJoshBlay
235
Knjige.Club Books
@AnomijaGamemaster @gledwell101
to nije on, on je sad biljka, sigurno je neki PR pizdek iz
Mavericka.
Narančaste sjene uličnih svjetiljaka klizile su po stražnjem sjedalu taksija i po

zaslonu Robinina mobitela. Najednom osjetivši gađenje prema Twitteru, Robin
je zatvorila aplikaciju i ponovno pokušala uđi u Drekovu igru, ali bezuspješno.
Dok je gledala kako se Harty smješka i sliježe ramenima, zaključila je da je
Strike u pravu: Anomija sad ne želi nijednog novog igrača.
A onda joj je posve nenadano sinulo rješenje njihova problema, kao da joj
ga je na uho šapnuo jedan od onih bogova koje je Allan Yeoman spomenuo. Ući
će glumeći nekog tko nije novi igrač. Nagli nalet adrenalina raspršio je njezinu
potištenost i pokušala se sjetiti rasporeda za tu noć. Barclay nadzire Cardewa, a
Shah Montgomeryja, što znači da Midge prati Dugoprstića. Nazvala je Midge i
Midge je spremno odgovorila na poziv.
„Što ima?“
„Odlično, budna si.“
„Da, još sam u Belgraviji s gomilom debila.“
„Midge, treba mi usluga. Agencija će ti refundirati trošak, ako je za to
potreban novac.“
„Slušam.“
„Strike i ja još uvijek nismo uspjeli ući u onu Anomijinu igricu.
Izgleda da ne prihvaćaju nikog novog. Zato me zanimalo...“
„Robin“, prekinula ju je Midge, „nadam se da ne misliš na ono na što mislim
da misliš.“
„Prilično sam sigurna da mislim baš na to.“
Ispred taksija, policijsko vozilo stajalo je uz pločnik blizu kafića pred kojim
je po svemu sudeći izbila tučnjava. Mnoštvo ljudi stajalo je oko muškarca na tlu,
koji se držao za glavu. Razbijeno staklo svjetlucalo je na pločniku svuda oko
njega.
„Jebemu, Robin“, progunđala je Midge u Robinino uho.
„Je li Beth, kad ste prekinule, još uvijek igrala tu igricu?“
„Ne tako često kao prije. Mislim da joj je dosadila.“
„Za nas je to idealno“, rekla je Robin.
„Za vas je možda idealno, ali ja sam se nadala da više nikad neću morati
razgovarati s njom.“
„Postoji li išta što bismo joj mogli ponuditi u zamjenu za njezine podatke za
prijavu?“
Midge je šutjela.
236
Knjige.Club Books
„Vi joj ne možete ništa ponuditi, ali mislim da bih ja mogla“, napokon je
odgovorila.
„Ne želim da učiniš išta zbog čega bi se osjećala nelagodno“, rekla je Robin
i prekrižila prste slobodne ruke.
„Neću se osjećati nelagodno, samo ću biti ljuta jer joj dajem ono što želi.“
„Što joj moraš dati?“
„Kad smo prekinule, zadržala sam antikno zrcalo. Luda je za njim.“
„Možemo ti kupiti novo“, predložila je Robin.
„Ne želim novo, mrzim ga. Zadržala sam ga samo zato što ga je ona silno
željela, a ja sam ga platila.“ Midge je glasno uzdahnula. „U redu, vidjet ću što
mogu učiniti.“
„Midge, ne znam kako bih ti dovoljno zahvalila“, rekla je sad ozarena
Robin.
Kad je završila razgovor s Midge, Robin je ponovno otvorila Twitter, iako
ga je prije samo nekoliko minuta s gađenjem zatvorila.
Još uvijek je stizala bujica reakcija na Anomijino dijeljenje Grantove
nesretne pogreške.
__________________________________________________________
Soph The Gopher @BlackHartlsMe
ako je ta budala glavna, sa #Srcecrnokaotinta je gotovo
__________________________________________________________
Brother of Ultima Thule @UltimaBro88
#vratiteWallyjakaoDreka
__________________________________________________________
Algernon Gizard Esq @Gizzard Al
Hej, Anomijo, Grunta bi sljedećeg trebao ubiti
237
Knjige.Club Books
31
The rat is the concisest tenant.

He pays no rent, -
Repudiates the obligation,
On schemes intent.47
Emily Dickinson
The Rat
Razgovori unutar igre svih osmero moderatora Drekove igre

<moderatorski kanal?> <novi privatni <novi privatni
<10. travnja kanal otvoren> kanal otvoren>
2015. 23:29? <10. travnja <10. travnja
<Anomija, 2015. 23:29> 2015. 23:29?
Vilepechora, <Morehouse poziva <LordDrek poziva
Paperwhite, Fiendyl, Anomiju> Vilepechoru?
Hartella, Worm28> > LordDrek: koji
Anomija: jesmo li > ti je kurac?
svi ovdje? > LordDrek: jesi
Worm28: Morehouse > li popizdio?
nije > >
Hartella: nije ni > >
LordDrek > <Vilepechora
Anomija: ok pričekat > prihvaća poziv>
ćemo jer želim da > Vilepechora: što
ovo svi čuju > se događa?
Anomija: jeste li svi <Anomija prihvaća LordDrek: jesi li pijan?
vidjeli što je Grunt poziv> >
upravo napravio Anomija: imamo sastanak Vilepechora: lol jesam
47
Štakor je stanar od najmanje riječi. Ne plaća stanarinu, odbija svaku obavezu i samo mu je
do spletkarenja. (Nap. prev.)
238
Knjige.Club Books
na Twitteru? na moderatorskom LordDrek: koji ti je

Vilepechora: pogriješio kanalu, pridruži nam se kurac bio da si to rekao
u naslovu? Da Morehouse: zašto nisi na Twitteru?
Worm28: Josh ne želi izbacio Vilepechoru Vilepechora: što sam
da ga napadamo i LordDreka kako si rekao?
Vilepechora: ima li Josh rekao da ćeš učiniti? LordDrek: da bi
čarobne moći u bolnici? Anomija: rekao sam Anomija sad trebao
Worm28: ? da ću ih provjeriti ubiti Granta Ledwella
Vilepechora: „štapić“. Ili Anomija: provjerio LordDrek: ffs, ne
kako bi ti rekla „ štapić „ sam i njih dvojica smijemo oglašavati
Fiendyl: odjebi, nisu Halvening svoju prisutnost
Vilepechora, i ostavi Morehouse: kako si ih u ovoj jbnoj igri
Worm28 na miru provjerio? LordDrek: a ne treba
Hartella: Josh je očito Anomija: pitao sam ih biti genijalac da prozreš
bitno bolje ako tweeta Morehouse: jebemu, što „Ala Gizzarda“
Fiendyl: možda neka si očekivao, priznanje? Vilepechora: zašto si
medicinska sestra Morehouse: ponovno sam paranoičan?
tweeta za njega pregledao kad se tko LordDrek: nisam
Fiendyl: Anomijo, od moderatora ulogirao. paranoičan, samo sam
požuri, ne drži nas Ni jedan ni drugi nisu razgovarao s Eihwazom.
u napetosti, nismo bili ovdje kad se Danas poslijepodne
na jbnom X Factoru dogodilo ubojstvo. posjetili su ga murjaci.
Worm28: lol Anomija: ni ti nisi Vilepechora: sranje,
> bio ovdje, ali ne vidim zašto?
> da te itko optužuje da LordDrek: ili se neko
> si ubio Ledwellovu infiltrirao među nas ili
Hartella: strašno je što će Morehouse: što su rekli o su nas ponovno hakirali,
sad Grant Ledwell onom dosjeu? jer prema onome što su ga
odlučivati o filmu, a Anomija: mislili su pitali, očito sumnjaju da je
ni naslov mu ne da je sve istina on napravio bombu
može zapamtiti Morehouse: glupost, Vilepechora: ta budala
Hartella: tko zna kakav pokušavali su okrenuti vjerojatno je lajala o
će biti film ako je on fanove protiv Ledwellove eksplozivu u nekom pabu
glavni i nagovoriti ih da je LordDrek: što god da je
Fiendyl: neće biti jedini šikaniraju učinio, zadnje što mi treba
glavni, Josh je još živ Anomija: samo su je da ti javno povezuješ
Worm28: Maverik bi svoje Halvening ime s
Govorili ono što većina ovom igrom
trebao sjesti s fanovima fanova misli. Bila je
i čuti što mi mislimo o Vilepechora: ok izbrisao
plaćenička kravetina. sam taj tweet
239
Knjige.Club Books
tom filmu Opsjednut si jbnim LordDrek: izbriši cijeli

Hartella: da Halveningom. račun, debilu!
Paperwhite: ali to se Morehouse: ffs, i ti <Vilepechora je
nikad neće dogoditi bi trebao biti napustio/la kanal>
<LordDrek se Anomija: dođi na <LordDrek je
pridružio/la kanalu> moderatorski kanal, napustio/la kanal>
LordDrek: sorry što upravo im govorim <privatni kanal
kasnim, tek sad svoj plan za Comic Con zatvoren>
sam se vratio s posla Morehouse: jebeš tvoj
Hartella: bok plan, nisam završio
LordDrek xxx razgovor o ovome
LordDrek: bok Hartella <Anomija je
Anomija: u redu, jesmo napustio/la kanal>
li sad svi prisutni? <Morehouse je
Anomija: ok, dakle, napustio/la kanal>
nezgoda Grunta Ledwella <privatni kanal
s naslovom samo dokazuje zatvoren>
da više nema smisla biti
ljubazan
Fiendyl: dosad si kao bio
takav?
Anomija: vrijeme je da
počnemo terorizirati
Grunta Ledwella i
one pizde u Mavericku
Fiendyl: kako?
Anomija: što više ljudi
mora se pojaviti na Comic
Conu u majicama Drekove
igre
Anomija: da im
pokažemo da je ova igra
epicentar fanova
Anomija: i da će svaki
pokušaj da nas zatvore
značiti masivni udar
protiv njih i njihovog
usranog filma
<Morehouse se
240
Knjige.Club Books
Worm28: ali kako ćemo

se držati pravila 14 ako
smo svi tamo ?
Anomija: bez imena, bez
osobnih pojedinosti i s
maskama
LordDrek: seksi. Kao na
orgiji svingera
Hartella: lol
Morehouse: želim
razgovarati o Halveningu
Anomija: ffs Morehouse
prekini s tim <novi privatni
Morehouse: mislim da kanal otvoren>
ovdje imamo dvojicu <10. travnja
članova Halveninga 2015. 23:37>
i želim da zauvijek <Hartella poziva
odjebu iz ove igre Morehousea>
> Hartella: Morehouse,
LordDrek: dragi, molim te,
pretpostavljam da misliš nemoj to raditi.
na Vilepechoru i mene? Hartella: nema šanse da
Morehouse: točno je LordDrek Halvening!
LordDrek: to smo Hartella: molim te, nemoj
razjasnili s Anomijom i reći Anomiji da to znam,
jer prekršila sam pravilo
on prihvaća da se radilo 14, ali LordDrek je crnac!
o nevinoj pogrešci Hartella: kako onda može
Morehouse: kurac ste biti bijeli suprematist?!
to razjasnili >
Vilepechora: jesmo >
> >
Vilepechora: nismo ni >
znali što je Halvening dok Hartella: Morehouse?
nam Anomija nije
objasnio >
Vilepechora: on je dobro >
upućen u sve što se > <novi privatni
događa na dark netu > kanal otvoren>
Vilepechora: mislimo da > <10. travnja
je Bitcoinom kupio <Hartella je 2015. 23:41>
241
Knjige.Club Books
mačetu i elektrošoker napustio/la kanal> <LordDrek poziva

Worm28: kako se možete <privatni kanal Vilepechoru>
šaliti o tome ? zatvoren> <Vilepechora
Fiendyl: jebi se prihvaća poziv>
Vilepechora! LordDrek: SAD ZAČEPI
Fiendyl: ljudsko biće je LordDrek: ne šalim se
ubijeno a ti se sprdaš LordDrek: reci mi istinu:
Fiendyl: Morehouse je u jesi li razgovarao s
pravu, da je to bila nevina Anomijom o Bitcoinu?
pogreška, nakon ovog što >
se dogodilo Ledwellovoj i
>
Blayu, sakrili biste se
ispod Vilepechora: da, malo
jbnog kamena, a ne ovdje LordDrek: koji si ti idiot
izrugivali. Ja ne mislim da LordDrek: što sam ti
je to bila pogreška rekao kad smo počeli
<Fiendyl je ovaj posao? Mi smo
napustio/la kanal> samo dvojica beznačajnih
Anomija: koliko vidim, nerdova koji su opsjednuti
Morehouse, pomirio si se jbnim crtićem
s LordDrek: o čemu si ga
Fiendyjeml? drugom poučavao?
Anomija: ponovno Vilepechora: o ničemu
čavrljate na privatnom LordDrek: ne treba
kanalu, kao u starim nam da nas onaj seronja
danima? Morehouse cinka
Morehouse: Anomijo, murjacima
<novi privatni
biraj: ili LordDrek i Vile, LordDrek: zato začepi
kanal otvoren>
ili ja jbnu gubicu i radi što i ja
<10. travnja
<Morehouse je >
2015. 23:46>
napustio/la kanal> >
<Paperwhite poziva
> >
Morehousea>
> >
Paperwhite: ti si moj
> >
junak
> >
<Morehouse
> >
prihvaća poziv>
> >
Paperwhite: rekao si
LordDrek: ljudi, ako naša >
samo ono što smo se mi
prisutnost kvari igru svima ostali previše bojali reći. >
drugima, sami ćemo otići >
Morehouse: Ili njih
242
Knjige.Club Books
Hartella: ne budi dvojica, ili ja, a Anomija >

smiješan! Morehouse me treba neusporedivo >
se ponaša apsurdno! više nego što treba njih. >
LordDrek: ali on je Morehouse: Bez mene >
sukreator ništa od ovog ne bi >
mogao učiniti. Ne zna
LordDrek: a nas programirati. >
dvojica samo smo dvije Morehouse: U ovom sam >
budale koje su mislile da trenutku dovoljno bijesan >
je Drekova igra fora da ti kažem tko je on. LordDrek: ako saznam
Vilepechora: da Paperwhite: nemoj da si se kurčio ovdje
Hartella: Anomijo, Paperwhite: poslije bi se govoreći Anomiji kako da
reci im da znamo da to zbog toga mrzio nešto kupi, a da ne ostavi
nije istina! trag
Paperwhite: još uvijek ste
LordDrek: ako nam sutra prijatelji Vilepechora: nisam
bude zabranjen pristup, Morehouse: jesmo li? LordDrek: bolje ti je
pošteno, znat ćemo da ste Paperwhite: rekao si mi da nisi
glasali da budemo da ste jako bliski Vilepechora: nisam
izbačeni. >
Morehouse: u posljednje
<LordDrek je vrijeme nismo LordDrek: vidimo se
napustio/la kanal> > sutra kod mame i tate
<Vilepechora je Morehouse: ponekad LordDrek: i tamo ćemo
napustio/la kanal> mislim da je on to učinio još razgovarati
Hartella: ovo je suludo! Paperwhite: što? <LordDrek je
Hartella: Anomijo, Morehouse: Što misliš? napustio/la kanal>
Znaš da su jednostavno > <Vilepechora je
pogriješili! > napustio/la kanal>
Hartella: nećeš valjda Paperwhite: ne vjerujem <privatni kanal
dopustiti da te Morehouse Paperwhite: to je zatvoren>
ucjenjuje? bezumno
Anomija: naravno da Paperwhite: zašto bi to
neću učinio?
Hartella: da glasamo, Morehouse: zato što je
Morehouse bi bio jedini Drekova igra jedino što
koji bi glasao protiv njih mu je važno
Hartella: ti ih Worm, Morehouse: da bude
ne bi izbacila? glavni za igru i vođa
Worm28: ne znam fanova na Twitteru
Hartella: Worm, ne Paperwhite: to nije motiv
možemo ih izbaciti! Morehouse: normalnoj
Anomija: kako to misliš, osobi nije
243
Knjige.Club Books
„mi“, Hartella? >

Hartella: mislim na sve Morehouse: ok zaboravi
moderatore, da sam to rekao
Anomija: ne sjećam se da Morehouse: u posljednje
si ti kreirala ovu igru vrijeme imam stvarno
Hartella: Znam, nisam čudan osjećaj o njemu
željela implicirati da Morehouse: kako je tvoja
jesam. Oprosti. mama?
> Paperwhite: dobro
Worm28: morate priznati Paperwhite: bila je na tri
da je ono što su Lorddrek i kemoterapije
Vielpachora učinili bilo Paperwhite: kosa joj
čudno počinje ispadati
Worm28: onaj fajl koji su Paperwhite: ali to je
nam pokazali a ništa nije najmanji problem, ako
bilo istina terapija pomogne
Hartella: pogriješili su Morehouse: da. Držim
Worm28: ali oktud im oni fige
e-mailovi ? Paperwhite: xxx
Hartella: Ledwellova nije >
bila Anomija, ali to ne
znači da nije poslala te e- >
mailove >
Worm28: Znm da ti se >
Lorddrek sviđa, ali što ako >
su sve to lažirali ? >
Hartella: odjebi Worm >
<Worm28 je Paperwhite: slušaj, znam
napustio/ la kanal> da ću zvučati nesigurno
Hartella: koji joj je? Paperwhite: ali ne
> razgovaraš valjda s
Fiendyjeml iza mojih
>
leđa?
>
Morehouse: naravno da
> ne. Zašto pitaš?
> Paperwhite: zato
> što je Anomija na
Hartella: Anomijo? moderatorskom kanalu
Anemija: što je? spomenuo vaše
Hartella: što ćeš učiniti s „čavrljanje“
LordDrekom i Vileom? Paperwhite: ne bi mi
> smetalo da si biseksualac
244
Knjige.Club Books
> Morehouse: nisam

> biseksualac, hetero sam
> i s Fiendyjeml nisam
Anomija: to samo ja razgovarao na privatnom
kanalu već duže od godinu
trebam znati. Ali Worm je dana
u pravu, stvarno se čini da
ti se LordDrek jako sviđa Paperwhite: ok! Samo,
po onome što su drugi
Hartella: to nije istina! rekli, zvuči kao da si mu
Hartella: hoću reći, sviđa se sviđao
mi se na isti način na koji Morehouse: definitivno
mi se i vi ostali sviđate
nisam, ne na taj način
Anomija: znači, ne kršiš
pravilo 14? Paperwhite: još te nešto
želim pitati, ali bojim se
Hartella: ne, naravno da ćeš popizditi
ga ne kršim!
Morehouse: pitaj
>
>
>
>
>
Paperwhite: jesi li
Anomija: Worm je
invalid?
večeras trebala moderirati
>
Hartella: znam
>
Anomija: kako si ti bila ta
koja je uzela na sebe >
narediti joj da ode, možeš >
odraditi noćnu šihtu Morehouse: zašto me
umjesto nje to pitaš?
Hartella: Anomijo, ne >
mogu, moram rano ustati! >
Anomija: smatraj to >
podsjetnikom da ovdje Paperwhite: Mouse,
ne naređuješ ti nego ja. nimalo mi ne bi bilo
Hartella: Anomijo, važno ako jesi
molim te, već u 6 moram Morehouse: zašto si
biti na nogama! pomislila da jesam?
Anomija: tvoj problem Paperwhite: zbog nečeg
<Anomija je što je Fiendyl jednom
napustio/la kanal> rekao
<Morehouse je <Morehouse je
napustio/la kanal> napustio/la kanal>
245
Knjige.Club Books
32
And all our observations ran

On Art and Letters,
Life and Man. Proudly we sat, we two, on high,
Throned in our Objectivity;
Scarce friends, not lovers (each avers),
But sexless, safe Philosophers.48
Amy Levy
Philosophy
pet dana koliko je prošlo prije nego što su se Strike i Robin ponovno
U vidjeli, komunicirali su samo SMS-om i elektroničkim porukama. Jednom
od ovih potonjih Strike je obavijestio Robin da je agencija prihvatila još jedan
posao: naći nešto čime će diskreditirati Jaga Rossa, nešto što bi se moglo
upotrijebiti protiv njega, da Strike ne bude uvučen u brakorazvodnu parnicu
Rossovih. Kako joj Strike nije rekao zašto bi Jago mogao sumnjati da su
Charlotte i on ljubavnici, Robin je dobila novu hranu za bolna nagađanja i iako
si je nedavno priznala da bi mogla biti zaljubljena u svog poslovnog partnera,
nikad dotad nije više suosjećala sa ženama koje je, prema Ilsinim riječima,
njezin poslovni partner naljutio. Da je situacija bila drukčija, nazvala bi ga da
razgovaraju o novim pojedinostima slučaja koje joj je prenio Ryan Murphy - o
neobičnim kretanjima mobitela Edie Ledwell, koji je nakon smrti svoje vlasnice
na groblju Highgate završio u Hampstead Heathu - ali sad je tu informaciju
odlučila prenijeti uzvratnom elektroničkom porukom.
Strike se, pak, nalazio u ne posve nepoznatoj mu situaciji, u kojoj je imao
osjećaj da mu se život pretvorio u dugu povorku emocionalnih i tjelesnih
zahtjeva koje ne uspijeva zadovoljiti. Tetiva ga je još uvijek boljela i iako je
dvaput dnevno utrljavao kremu, vrh njegova batrljka još uvijek je bio upaljen.
Kako je on bio kriv za dodatno opterećenje već pretrpanoj agenciji, radio je
48
I sva naša zapažanja odnosila su se na umjetnost i književnost, čovjeka i ljudski život.
Ponosno smo sjedili na tronovima objektivnosti; ne kao prijatelji, još manje kao ljubavnici,
nego kao dva bespolna, samouvjerena filozofa. (Nap. prev.)
246
Knjige.Club Books
najviše što je mogao kako bi Dev i Midge bili slobodni za motrenje Jaga Rossa.
To je značilo ne samo da nije mogao skinuti protezu i staviti oblog na vrh
batrljka, što bi njegov specijalist savjetovao, nego i da je morao odbiti Madeline,
koja je imala ulaznice za balet La Fille mal gardée u Kraljevskoj operi, i Lucy,
koja ga je za vikend očekivala u svojoj kući u Bromleyju s njihovim ujakom
Tedom, odnedavna udovcem. Ni Madeline ni Lucy nisu skrivale razočaranje i
nezadovoljstvo kad im je rekao da mora raditi, a Strike, koji je balet volio znatno
manje nego svog ujaka, barem je našao vremena za kavu s Tedom prije njegova
povratka u Cornwall.
Zasad je morao zaboraviti i druženje sa svojim najdražim nećakom. Njegova
sve veća bliskost s Jackom jednako je iznenadila i njega i njegovu sestru. Prije
nego što je Jack završio u bolnici, kad je Strike bio primoran zamijeniti njegove
roditelje koji su zapeli u Italiji, rijetko je bio u svojevoljnu kontaktu s Lucynim
trima sinovima. Iz tog traumatičnog, slučajnog događaja rodila se posve
neočekivana povezanost, koja je u sljedećih nekoliko godina samo ojačala.
Strikeu su iskreno nedostajali izlasci s Jackom, koji su obično uključivali stvari
što su ih obojicu zanimale i bili vojničkog karaktera. Kako je Jack sad imao svoj
mobitel, povremeno su razmjenjivali šale ili informacije za koje su mislili da bi
ih ovaj drugi mogao cijeniti. Jack je nedavno rekao ujaku da će pisati referat o
bitki kod Neuve Chapelle u Prvom svjetskom ratu 1915. godine, kad je ključnu
ulogu odigrala Kraljevska vojna policija, u kojoj je Strike služio, a Jack joj se
želio pridružiti. Kako je Strike bio taj koji je Jacku rekao sve o toj bitki, osjetio
je dotad nepoznat ponos i nekoliko minuta pitao se objašnjava li taj osjećaj
ljudsku želju za razmnožavanjem, koju sam nikad nije osjetio.
Da njegov općeniti osjećaj opterećenosti bude gori, u srijedu navečer shvatio
je da su već prošla dva od tri datuma koja je njegova polusestra Prudence
predložila za njihov sastanak. Kratkom porukom ispričao joj se za kasni
odgovor, iskreno joj rekao da ima iznimno mnogo posla i pomalo nesmotreno
obećao da će se pokušati naći s njom na treći od predloženih datuma.
Kad je Robin u četvrtak u podne došla po njega pred ured, u retrovizoru
svog starog Land Rovera vidjela je da hrama. Kako nikad nije dobro reagirao na
pitanja o svojoj nozi, a ona se u tom trenutku ionako ljutila na njega, nije ništa
rekla.
„Upravo me nazvala Katya.“ Strike je pokušavao ne lecnuti se od bolova
dok se nespretno spuštao na suvozačko sjedalo Land Rovera. „Promijenila je
mjesto sastanka. Želi da dođemo u njezinu kuću, jer kći joj se ne osjeća dobro i
nije otišla u školu. Ulica Lisburne u Hampsteadu. Ja ti mogu biti navigator.“
„U redu“, hladno je odgovorila Robin i uključila se u promet. „Ovaj fascikl
na komandnoj ploči je za tebe. Mislim da sam našla bratstvo o kojem je policija
pitala Wallyja Cardewa, a i o Edienu mobitelu saznala sam nešto što bi moglo
biti važno.“
247
Knjige.Club Books
Strike je izvadio papire iz plastičnog fascikla. Prvi je bio ispis jedne

internetske stranice.
Bratstvo Ultima Thule

(BOUT)
„Čovjek na svom putu nikad ne smije biti nenaoružan,
jer nikad se ne zna kad će mu zatrebati koplje.“
Hávámal, Kazivanje najvišega
The Brotherhood of Ultima Thule, odnosno Bratstvo Ultima Thule

posvećeno je obrani civilizacijskih vrijednosti uobičajenih narodima sjeverne
Europe: pravde, rasne čistoće, prosvjetiteljstva i nacionalnog suvereniteta.
Zagovaramo vikinške ideale snage, solidarnosti i bratstva. Živimo prema
zakonima i maksimama izloženima u Hávámalu. Vjerujemo da su feminizam i
legalizacija homoseksualnosti katastrofalno podrovali kako tradicionalnu obitelj
tako i šire društvo. Vjerujemo da je multikulturalnost podbacila. Podržavamo
humanu repatrijaciju Zidova i drugih stranih etničkih skupina iz svih sjevernih
naroda.
Ultima Thule
Ultima Thule ime je kojim se u antičko doba nazivalo kopno na krajnjem
sjeveru, mjesto na samoj granici poznata svijeta. Ultima Thule bila je
prijestolnica Hiperboreje, zemlje onkraj sjevernog vjetra. Nedavna arheološka
otkrića potvrđuju da prvi hominidi na sjevernoj polutki potječu s dalekog
sjevera. Rodno mjesto sjevernih rasa nije Afrika, nego Ultima Thule.
Vjera
Bratstvo Ultima Thule prakticira drevnu vjeru odinizma. Odinizam je stara vjera
sjevernih rasa, nimalo iskvarena židovskim utjecajem.
Publikacije
BOUT redovito objavljuje tekstove o najvažnijim problemima današnjice.
Osnivač bratstva, Heimdall, objavio je dvije knjige: Hávámal za suvremenog
čovjeka i Spašavanje muževnosti.
Bratstvo
BOUT prihvaća samo muške članove. Za novu braću moraju jamčiti dvojica
postojećih članova. Za dodatne informacije kontaktirajte nas na heimdall
@#b_o_u_t.com.
Sastanci
248
Knjige.Club Books
BOUT se redovito sastaje za politička okupljanja i odinističke meditacije. Pratite

BOUT na Twitteru na @#b_o_u_t i Redditu na r/Brotherhoodofultimathule.
„Jučer sam to našla kroz tweetove na sljedećoj stranici“, objasnila je Robin
pogleda prikovana za cestu ispred sebe. „Stari su tri godine. Njihovi članovi ne
stide se svoje pripadnosti Bratstvu. Mnogi u svojim korisničkim imenima imaju
BOUT ili UT.“
Kako su objave pokazivale, Wally Cardew privukao je pažnju Bratstva
svojim videom „Keksi“, zbog kojeg je bio najuren iz Srca crnog kao tinta.
__________________________________________________________
Bratstvo Ultima Thule
@#B_O_U_T
Doslovce najsmješnije što ćete vidjeti ove godine.
www.YouTube/Drekpecekekse
21:06 12. ožujka 2012.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @#B_O U_T
Ako misliš da je ruganje holokaustu smiješno, jbno si odvratan
__________________________________________________________
SQ @#B_O_U_T_Quince
odgovor korisnicima @queenarleene @#B_O_U_T
Glupačo, rugaju se nabrijanim dušebrižnicima koji žele kastrirati
svaku šalu
__________________________________________________________
Wally Cardew @The_Wally_Cardew
odgovor korisnicima @#B_O_U_T_Quince
@queenarleene @#B_O_U_T
Točno. Sprdamo se s borcima za društvenu pravdu koji svuda
vide nacizam.
Strike je okrenuo stranicu.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Fedwellova se sprema najuriti @The_Wally_Cardew kao Dreka.
249
Knjige.Club Books
Čujem da @realJoshBlay ne želi njegov odlazak.

Potpišite peticiju u nastavku #daWallyostaneDrek
https://www.change.org/daWallyostaneDrek
19:27 15. ožujka 2012.
__________________________________________________________
Zozo @inkyheart28
Neeeeeeeeeeeeeee #daWallyostaneDrek
__________________________________________________________
Terence Ryder @Ultima_Brother 14
Jebeno se nadam da to nije istina #nekaWallyostaneDrek
__________________________________________________________
Pero pravde @penjustwrites
Nisam se složio s mnogo toga što je Ledwellova učinila, ali iskreno,
ne vidim da joj je @The_Wally_Cardew ostavio mnogo izbora
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @penjustwrites @AnomijaGamemaster
Odjebi, ulizico. Wally je doslovce jedina dobra stvar u tom
usranom crtiću.
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @Gizzard_AI @AnomijaGamemaster
Naravno, ako pod „dobra“ misliš „doslovce nacist“
__________________________________________________________
Prvi put čujem da ću dobiti otkaz.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @The_Wally_Cardew
Žao mi je što si tu vijest morao čuti od mene. Postaješ previše
250
Knjige.Club Books
slavan za #GreedieFedwell. Nitko ne smije zasjeniti Greedie.

__________________________________________________________
King of Ultima Thule @Heimd&ll88
odgovor korisnicima @The_Wally Cardew
@AnomijaGamemaster
To dobiješ kad radiš za ratnicu za društvenu pravdu, prijatelju.
Baci pogled na www.bratstvoultimathule.com
„Znači, Anomija je prije Cardewa znao da će Cardew dobiti otkaz?“ rekao je

Strike. „A onda ga je vođa Bratstva pokušao regrutirati?“
„Dvaput“, odgovorila je Robin. „Pogledaj ostale objave.“
__________________________________________________________
Bratstvo Ultima Thule @#B_O_U_T
@The_Wally_Cardew
Pogledaj našu reakciju na tvoj otkaz.
www.bratstvoUltimaThule/Otkaz...
20:03 18. ožujka 2012.
__________________________________________________________
Wally Cardew @The _Wally_Cardew
odgovor korisniku/ci @#B_O_U_T
Da, to je otprilike rezime, hvala na podršci
__________________________________________________________
Bratstvo Ultima Thule @#B_O_U_T
Tvoji smo veliki obožavatelji. Bilo bi super da se nađemo.
Javi mi se ovdje ili na @Heimd&ll88.
„Sjajno si našla ove tweetove“, rekao je Strike. „Jesu li se tad, prije tri godine,
Bratstvo i Wally posljednji put kontaktirali na Twitteru?“
„Mislim da jesu. Ništa drugo nisam našla.“
„Možda su se nakon toga nastavili družiti offline. Jesi li pročitala reakciju
Bratstva na Wallyjev otkaz?“ upitao je Strike, provjeravajući je li i taj članak
među papirima.
„Jesam, ali u njoj nisam našla ništa nova. Svodi se na to da je Wally
diskriminiran jer je bijelac i heteroseksualac, da feminacistkinje preuzimaju
251
Knjige.Club Books
kontrolu nad svijetom i čovjek se ne može ni našaliti o spaljivanju Židova, a da

misaona policija ne dođe po njega.“
Automobil se kotrljao Ulicom Tottenham Court.
„Hoće li ti smetati ako zapalim?“ upitao je Strike zbog Robinina nedvojbeno
hladna držanja; inače ne bi tražio dopuštenje, jer u pretincu za rukavice držala je
limenku koja mu je služila kao pepeljara.
„Neće“, odgovorila je pa upitala: „Misliš li da postoji šansa da su Bratstvo
Ultima Thule i Halvening..
„Javno i tajno lice iste organizacije?“
„Točno.“
„Rekao bih da je to itekako moguće“, odgovorio je Strike pažljivo
ispuhujući dim kroz prozor. „Bratstvo je sredstvo za regrutaciju, a oni i
lajzadrtiji završe u militantnom krilu.“
Strike se sad usredotočio na posljednju stranicu koju je Robin ispisala, a na
kojoj se nalazio kratki izvadak iz intervjua koji je Edie Ledwell dala internetskoj
stranici Žene koje stvaraju još 2011. godine.
ŽKS: Kako izgleda vaš tipičan dan?

Edie: Zapravo nemam tipičan dan. Prvi veliki posao je izvući Josha iz kreveta.
Ali često radimo do tri ili četiri poslije ponoći, pa valjda ima pravo malo
duže spavati.
ŽKS: Kako ste podijelili poslove?
Edie: Obično sam ja ta koja smisli priču za svaku epizodu, iako Josh stalno
predlaže ideje, a ja ih često upotrijebim ili razvijem. Oboje animiramo:
on je zadužen za Hartyja, Magspie i lorda i lady Wyrdy-Grob, a ja za
Dreka, Worma i Paperwhite.
ŽKS: Je li se vaš proces rada razvio ili je ostao isti?
Edie: Postali smo malo organiziraniji. Počela sam zapisivati ideje i podsjetnike
u mobitel umjesto na komadiće papira koje odmah izgubim ili slučajno
bacim.
„Čuvala je ideje na mobitelu“, rekao je Strike. „Zanimljivo... Pitao sam se zašto

im je ubojica uzeo mobitel. Očiti odgovor bio je da nije želio da policija vidi
koga su zvali prije napada na groblju, ali to bi značilo da ne zna da policija do
tih podataka može doći i bez mobitela. Ako je motiv bio dočepati se njezinih
ideja, to se bolje uklapa u moju drugu teoriju.“
„A ta je?“
„Da su mobiteli uzeti kao trofeji. Mark Chapman pobrinuo se da mu Lennon
potpiše album prije nego što ga je ubio.“
252
Knjige.Club Books
Robin je osjetila neobične trnce niz kralježnicu.

Vozili su se Camdenom, a Strike je ispuhivao dim cigarete kroz prozor.
Pitao se zašto je točno Robin tako ledena. Kad žene nisu željele razgovarati
s njim, obično je mogao pogoditi kojom je pogreškom izazvao njihovu ljutnju.
Primijetio je oštrinu u njezinu glasu nakon što je Charlotte onako vješto
priopćila vijest da se on viđa s Madeline, ali bio je previše zaokupljen svojim
bijesom, nelagodom i zabrinutošću da bi se bavio analizom Robininih osjećaja o
svemu tome. Je li ova ustrajna hladnoća samo posljedica činjenice da joj kao
njezin navodni najbolji prijatelj nije rekao za svoju vezu s Madeline i sad joj je
ponos povrijeđen jer je posljednja koja je to saznala? Ili se ljuti na njega zato što
je već preopterećenoj agenciji dodao još jedan slučaj, za koji ona (iako
nepravedno) njega smatra krivim? Ili je - a bio je itekako svjestan da bi već
samo to pitanje moglo biti još jedan dokaz one iste taštine koja ga je navela da
pretpostavi kako će ona željeti njegov poljubac ispred Ritza - ljubomorna?
Samo da prekine tišinu, rekao je:
„Još uvijek ne mogu ući u onu prokletu igru.“
„Ni ja“, odgovorila je Robin.
Nije mu rekla za svoju ideju da se posluže podacima za prijavu Midgeine
bivše djevojke, jednim dijelom zato što joj se Midge još nije javila, a ona nije
željela obećati nešto što možda neće moći ispuniti, a drugim zato što nije vidjela
zašto bi Strike bio jedini koji nešto taji.
„Usput, pročitao sam tvoje bilješke o Peru pravde“, rekao je Strike tresući
pepeo kroz prozor. „Definitivno moramo pitati Katyu Upcott što zna o tom Peru
i Kei Niven... Sad samo ravno još jedan kilometar“, dodao je kad su ušli u
Parkhill Road, „pa lijevo.“
Ostatak puta vozili su se u tišini.
253
Knjige.Club Books
33
By slow degrees it broke on her slow sense...

That she too in that Eden of delight
Was out of place, and, like the silly kid,
Still did most mischief where she meant most love.
A thought enough to make a woman mad.49

Aurora Leigh
isburne Road bila je mirna stambena ulica kuća u nizu od crvene opeke,
L čvrstih obiteljskih domova nalik na palače. Kako je većina parkirališnih
mjesta bila zauzeta, Strike i Robin morali su ostaviti automobil na određenoj
udaljenosti od kuće Katye Upcott i Strike je ponovno nijemo trpio oštre bolove u
tetivi i nažuljanu vrhu batrljka dok su se laganom uzbrdicom penjali prema
svom odredištu.
Kad su prišli ulaznim vratima, kroz prozor u prizemlju začuli su zvuk
violončela. Violončelist je svirao toliko vješto da je Robin pretpostavila da sluša
snimku, ali kad je Strike pritisnuo zvonce, duga, otegnuta nota naglo je prestala i
začuo se muški glas:
„Ja ću otvoriti.“
Vrata je otvorio mršav mladić u širokoj majici. Na njegovu licu isticala su se
naizgled bolna ispupčenja slična cvjetači na oba obraza i jedno natečeno oko.
„Bok“, promrmljao je. „Uđite.“
Zidovi u hodniku bili su obojeni u bež boju i prekriveni uljima na platnu. U
kuću je bilo ugrađeno dizalo i trenutačno se nalazilo na gornjem katu. Uz stube
su bile odložene tri velike kartonske kutije. Jedna je bila otvorena i otkrivala je
četverokute platna.
49
Njezin spori um polako je shvatio... da ni njoj nije mjesto u tom edenu ushita i da kao
budalasto dijete još uvijek najviše napakosti kad najviše voli. Misao dovoljna da izludi ženu.
(Nap. prev)
254
Knjige.Club Books
„Oh, hvala ti, Guse, dragi!“ začuo se usplahiren ženski glas i žena za koju su
pretpostavili da je Katya Upcott pohitala je u prizemlje. Kao i njezin sin, i ona je
bila mršava, ali Gus je imao tamnu, gustu kosu, a Katya rijetku i mišje sivu. Bila
je odjevena u pulover boje senfa, koji je izgledao kao da ga je sama isplela,
suknju od tvida i udobne, podstavljene papuče od ovčje kože. Na lančiću oko
njezina vrata njihale su se naočale za čitanje. Kad se Gus povukao u prostoriju
za koju su Strike i Robin pretpostavili da je dnevni boravak i zatvorio vrata,
Katya je rekla:
„To je njegova soba. Preuredili smo kuću da Inigu bude lakše, da većinu
vremena može biti na istoj razini. Ima mialgični encefalomijelitis - hoću reći
Inigo. Zato smo Gusa smjestili u prizemlje, a dnevnu sobu preselili na kat i
srušili pregradni zid, pa Inigo sad uz nju ima radno-spavaću sobu i kupaonicu u
koju može ući invalidskim kolicima. Oh“, zadahtano se nasmijala i ispružila
mršavu ruku, „ja sam, naravno, Katya. Vi ste sigurno Cormoran, a vi?...“
„Robin“, odgovorila je Robin, koja je bila navikla da njezino ime na usne
klijenata ne dolazi tako brzo kao Strikeovo.
Kad su krenuli za Katyom na kat, kroz vrata Gusove sobe ponovno se začuo
zvuk violončela.
„Divno svira“, rekla je Robin.
„Da, zar ne?“ Katya je izgledala sretno zbog Robinine pohvale. „Trebao je
biti na posljednjoj godini na Royal Collegeu of Music, ali morali smo ga ispisati
dok ne riješimo problem njegove urtikarije. Vidjeli ste?“ šapnula je, pa
kažiprstom načinila krug u zraku ispred svog lica. „Mislili smo da je pod
kontrolom, ali se vratila jače nego prije. Dobio je angioedem... čak mu je i vrat
natekao. Bio je stvarno loše, siroti, neko vrijeme ležao je u bolnici. Ali našli smo
mu uistinu dobrog novog specijalista u Ulici Harley i, uz malo sreće, to će mu
pomoći.
Samo se želi vratiti na konzervatorij. Nitko u njegovim godinama ne želi biti
zatvoren u kući s roditeljima, zar ne?“
Na zidu uz zatvorena vrata dnevne sobe u visini struka nalazilo se dugme.
Kad ga je Katya pritisnula, vrata su se polako otvorila. Robin se zapitala koliko
je koštalo renoviranje kuće do ovakvog standarda i pretpostavila da Katyin
posao s umjetničkim priborom dobro ide. Kad su ušli u dnevnu sobu i vrata su se
zatvorila iza njihovih leđa, zvuk violončela posve je nestao.
„Dali smo zvučno izolirati vrata i pod, da Gusovo vježbanje ne ometa Iniga
dok drijema“, objasnila je Katya. „Nego, jeste li za čaj? Kavu?“
Prije nego što su stigli odgovoriti, na kraju prostorije nečujno su se otvorila
druga vrata na električni pogon i uz zvukove pjesme „The Show Must Go On“,
koja je svirala u sobi iza njega, polako se pojavio muškarac u invalidskim
kolicima. Otečena lica i žućkaste kože, na vrhu nosa imao je naočale, sijeda kosa
bila mu je neuredna, a debele usne davale su mu razdražen izgled. Na ramenima
255
Knjige.Club Books
njegova tankog smeđeg pulovera vidjela se prhut, a mišići noge bili su atrofirali.
Ničim ne pokazavši da je primijetio Strikea i Robin, obratio se supruzi sporim,
tihim glasom muškarca kojem govor predstavlja golem napor.
„Totalni je nered. Ovog smo mjeseca jedva išta zaradili.“
Tad je, kao da njegove oči s odgodom primjećuju stvari oko sebe, po
Strikeovu mišljenju pomalo pretjerano odglumio da je tek tad vidio da je s njima
u prostoriji i dvoje neznanaca.
„Ah - dobar dan. Ispričajte me. Pokušavam shvatiti račune svoje supruge.“
„Dragi, ne moraš to raditi“, započela je Katya, vidno ojađena. „Ja ću to
riješiti poslije.“
„Ada non verba50“, odgovorio je Inigo pa pogledao Strikea i dodao: „A vi
ste?“
„Cormoran Strike“, odgovorio je detektiv ispruživši ruku.
„Bojim se da se ja ne rukujem“, bez osmijeha je rekao Inigo, ruku na
koljenima. „Moram jako paziti zbog bakterija.“
„Ah“, rekao je Strike. „Ovo je Robin Ellacott.“
Robin se nasmiješila. Inigo je sporo trepnuo promatrajući je bezizražajna
lica, a ona je imala osjećaj da je napravila neki društveni gaf.
„Da, dakle, želite li čaj ili kavu?“ nervozno je upitala Katya Strikea i Robin.
Oboje su prihvatili ponuđenu kavu. „Dragi?“ obratila se suprugu.
„Jedan od onih čajeva bez kofeina. Ali ne onaj s jagodom“, doviknuo je za
njom dok su se vrata zatvarala.
Nakon nove kratke stanke, Inigo je rekao „izvolite, sjednite “ i smjestio se u
svojim kolicima za kraj stolića koji se nalazio između dviju sofa iste žute boje
kao pulover njegove supruge. Iznad kamina visjela je apstraktna slika u
nijansama smeđe, a na bočnom stoliću stajala je zdepasta modernistička
mramorna skulptura ženskog torza. Inače je prostorija bila oskudno namještena i
bez dekorativnih predmeta, ulaštenoga drvenog poda koji je bio idealna površina
za invalidska kolica. Strike i Robin sjeli su na sofe sučelice jedno drugom.
Iz bočne prostorije, koja je sadržavala kauč i radni stol, Freddie Mercury još
uvijek je pjevao:
Outside the dawn is breaking
But inside in the dark I’m aching to be free...51
Strike je imao dojam da je Inigov ulazak u prostoriju bio pomno režiran,
možda čak do veličanstvenosti i melankolije pjesme koja je još uvijek svirala.
Od kritiziranja poslovanja svoje supruge pred neznancima i neuvjerljiva hinjenja
50
Lat. Acta non verba, hrv. „djela, ne riječi“. (Nap. prev.)
51
Vani zora sviće, a ja u tami žudim za slobodom... (Nap. ur.)
256
Knjige.Club Books
da nije znao da Katya ima dogovor s dvoje detektiva ili ga je zaboravio do

ozbiljnosti s kojom je ponudio objašnjenje zašto se ne želi rukovati, Strikeu se
činilo da je osjetio neku osujećenu, štoviše, ogorčenu želju za moći.
„Vi ste, gospodine Upcotte, računovođa?“ upitao je Strike.
„Zašto mislite da sam računovođa?“ odgovorio je Inigo, naizgled uvrijeđen
tim prijedlogom, koji je Strike izložio samo zato da ga navede da progovori, ne
misleći da bi taj muškarac mogao biti računovođa.
„Rekli ste da ste pregledavali suprugine...“
„Svaka budala zna pročitati tablicu, osim, po svemu sudeći, Katye. Bavi se
prodajom umjetničkog pribora. Mislio sam da bi mogla pokušati... Vječiti
optimist.“
Nakon kratke stanke nastavio je:
„Nekoć sam bio neovisni glazbeni izdavač.“
„Stvarno? Kakvu ste glazbu?...“
„Uglavnom crkvenu. Imali smo veliku...“
Vrata na hodniku otvorila su se i u prostoriju je ušla djevojčica od
dvanaestak godina. Imala je dugu tamnu kosu i dioptrijske naočale debelih
stakala, a bila je odjevena u kombinezon od flisa s uzorkom božićnog pudinga i
grančicom božikovine na kapuljači. Činilo se da ju je zbunila prisutnost
neznanaca ili majčina odsutnost i bez riječi se okrenula da ode, ali otac ju je
pozvao da se vrati.
„Flavia, što sam ti rekao?“ strogo je upitao Inigo.
„Da ti se...“
„Da mi se ne približavaš“, završio je Inigo umjesto nje. „Ako si dovoljno
bolesna da ne ideš na nastavu, trebala bi biti u krevetu. A sad se gubi.“
Flavia je pritisnula dugme da se električna vrata otvore i otišla.
„Moram jako paziti zbog virusa“, objasnio je Inigo Strikeu i Robin.
Ponovno je uslijedila tišina, dok Inigo nije rekao:
„Prokleta neprilika, zar ne?“
„Na što mislite?“ upitao je Strike.
„Na one napade nožem i ostalo.“
„Sigurno“, složio se detektiv.
„Katya je gotovo svaki dan u bolnici... Neće moći pritisnuti dugme, ako u
rukama nosi pladanj“, dodao je gledajući prema vratima, ali dok je govorio,
vrata su se ponovno otvorila. Gus je dopratio majku na kat da pritisne dugme za
nju. Robin je vidjela kako mladić pokušava ponovno šmugnuti, ali Inigo ga je
pozvao da se vrati u prostoriju.
„Vježbaš li?“
257
Knjige.Club Books
„Da“, pomalo je obrambeno odgovorio Gus i pokazao ocu žuljeve na

jagodicama prstiju lijeve ruke nastale stalnim pritiskanjem žica.
„Jeste li ga čuli kad ste došli pred vrata?“ upitao je Inigo Robin, koja nije
bila sigurna traži li Inigo neizravno komplimente ili misli da njegov sin možda
laže.
„Da, čuli smo ga“, odgovorila je. „Divno je svirao.“
Gus je smeteno ponovno polako krenuo prema vratima.
„Dragi, jesi li se čuo s Darcy?“ upitala ga je majka.
„Ne“, odgovorio je Gus i prije nego što ga je itko stigao išta drugo pitati,
šmugnuo je iz prostorije. Električna vrata zatvorila su se.
„Mislimo da je prekinuo s djevojkom“, šapnula je Katya.
„Ne moraš šaptati, zvučno smo izolirani“, rekao je Inigo pa nenadano
silovito dodao: „I ona je prokleti gubitak vremena, ako ne može ostati uz
muškarca kad je bolestan, nije li? Zašto mu onda dodijavaš pitanjima o njoj?
Bogu hvala da je se riješio.“
U kratku tišinu koja je uslijedila malo živosti unio je Freddie Mercury, koji
je sad pjevao drugu pjesmu.
I’m going slightly mad,
I’m going slightly mad...52
„Ugasi to!“ otresao se Inigo na Katyu, koja je pohitala učiniti što joj je
zapovjedio.
„I Inigo je glazbenik“, rekla je glumeći vedrinu, kad se vratila i počela im
pružati šalice.
„Bio sam“, ispravio ju je Inigo. „Dok mi se nije dogodila ova prokletinja.“
Pokazao je na svoja invalidska kolica.
„Što ste svirali?“ upitao je Strike.
„Gitaru i klavijature... u jednom bendu... Pisao sam i stihove i glazbu.“
„Kakvu glazbu?“
„Rock, kad smo svirali svoje stvari“, malo je živahnije odgovorio Ingo. „I
neke obrade. Ništa od vašeg oca“, dobacio je Strikeu, koji je s nijemom
zabavljenošću primijetio Inigovo naglo skretanje s pretvaranja kako je zaboravio
da istražitelji dolaze na priznanje da poznaje Strikeovo podrijetlo. „Mogao sam
se baviti klasičnom glazbom, kao Gus - imao sam potreban talent - ali eto, nikad
nisam učinio ono što se od mene očekivalo. Na veliki očaj mojih roditelja.
Gledate sina jednog biskupa... Kod kuće nitko nije posebno cijenio rock-
glazbu...“
Tad se okrenuo prema svojoj supruzi i dodao:
52
Lagano gubim razum, lagano gubim razum. (Nap. prev.)
258
Knjige.Club Books
„Usput, Flavia je maloprije bila ovdje. Ako ima povišenu temperaturu, ne bi

mi se smjela približavati.“
„Znam, dragi, oprosti“, odgovorila je Katya, koja je ostala stajati. „Dosadno
joj je samoj gore u sobi.“
„Flavia je naše problematično dijete“, objasnio je Inigo gledajući Robin,
koja nije mogla smisliti nijedan primjeren odgovor na tu izjavu. „Kasno smo je
dobili. U loš čas. Baš sam bio dobio ovu prokletinju.“
Ponovno je pokazao na svoja invalidska kolica.
„Oh, nije tako grozna“, slabašno je rekla Katya i možda da spriječi daljnji
razgovor o Flaviji, obratila se Strikeu: „Kad smo se čuli, rekli ste da vas
zanimaju Joshevi i Edieni prijatelji, pa sam mislila...“
Prišla je malom pisaćem stolu u kutu prostorije, uzela s vrha list papira pa se
vratila do Strikea i pružila mu ga.
„...da bi ovo moglo pomoći. Načinila sam popis svih osoba za koje se
sjećam da su bile bliske s Joshem i Edie kad je Anomija tek kreirao svoju
igricu.“
„Bit će nam od velike pomoći“, rekao je Strike, uzimajući od nje rukom
napisan popis. „Najljepša vam hvala.“
„Morala sam potražiti neka prezimena“, nastavila je Katya, sad sjedeći na
rubu sofe pokraj Robin, „ali na svu sreću, bila su u odjavnim špicama prvih
epizoda, pa sam mogla provjeriti na internetu. Znam da ćete morati eliminirati
najviše ljudi što možete. Posve sam, posve sigurna“, kategorički je dodala, „da
nitko od Joshevih prijatelja ne može biti Anomija. Svi su oni krasni ljudi, ali
shvaćam da ih morate eliminirati kao sumnjivce.“
Sunčevo svjetlo koje se razlijevalo kroz veliki erker otkrivalo je svaku boru
na Katyinu umornom licu. Nekoć je zacijelo bila zgodna žena, pomislila je
Robin, i možda bi ponovno mogla biti takva, uz dovoljno sna. Njezine tople
smeđe oči i pune usne bile su privlačne, ali koža joj je bila suha i ljuštila se, a
duboke bore na čelu i oko usta ukazivale su na stanje stalne tjeskobe.
„Kako je Josh?“ upitala ju je Robin.
„Oh, hvala vam što... nema promjene, ali liječnici kažu da je ne bi ni
očekivali tako... tako brzo.“
Glas joj se podigao gotovo do piska. Gurnula je ruku u rukav svog pulovera
pa izvadila papirnatu maramicu i pritisnula je na oči.
Robin je primijetila koliko se Inigove ruke tresu dok je pokušavao podignuti
šalicu do usana. Činilo se da mu prijeti neposredna opasnost da se zalije vrelim
čajem.
„Želite li da vam?...“ ponudila je.
„Oh, hvala vam“, ukočeno je odgovorio Inigo, dopuštajući joj da uzme
šalicu iz njegovih ruku i odloži je na stol. „Jako ste ljubazni.“
259
Knjige.Club Books
Strike je gledao bilješke koje mu je Katya dala. Svojim sitnim, urednim,

uglatim rukopisom nije napisala samo popis imena, nego i navela ulogu svake
od tih osoba u Srcu crnom kao tinta i njezinu točnu vezu s Joshem ili Edie, a
dodala je i poznate kontakte za svaku od njih, na primjer „cimeri, ne znam im
imena“ ili „djevojka koja se zove (mislim) Isobel“. Gdje je znala, dodala je i
adrese ili brojeve telefona.
„Gospođo Upcott, trebali bismo vas angažirati u našoj agenciji“, rekao je.
„Ovo je upravo ono što nam treba.“
„Oh, jako mi je drago. I molim vas, zovite me Katya.“ Katya se
zarumenjela, a Robin se njezino zadovoljstvo zbog Strikeove pohvale učinilo
pomalo patetičnim. „Stvarno želim pomoći kako god mogu. Josh je čvrsto
odlučio saznati tko je taj Anomija. Mislim da se uza sve drugo želi“, glas joj se
ponovno podigao do piska, „nekako iskupiti Edie“, brzo je završila, prije nego
što je ponovno pritisnula maramicu na oči.
Strike je presavio popis koji mu je Katya dala, spremio ga u unutarnji džep
sakoa i rekao:
„Ovo će nam itekako pomoći. Hvala vam. Ako nemate ništa protiv, imamo
nekoliko pitanja. Hoće li vam smetati ako zapisujem bilješke?“
„Ne, naravno“, odgovorila je Katya prigušenim glasom.
„Možda možemo započeti s Joshevim razmišljanjima o Anomiji“, predložio
je Strike otvarajući notes. „Je li ikad na nekog sumnjao da bi se mogao nalaziti
iza te igre, prije nego što je pomislio da je ta osoba Edie?“
„Oh, Bože“, Katya je izgledala utučeno, „bojala sam se da ćete me to pitati.“
Strike je čekao olovke spremne iznad notesa.
„Biste li mi vratili moj čaj?“ tihim se glasom obratio Inigo Robin.
Robin mu je vratila šalicu i pomalo zabrinuto gledala kako je on drhtavim
rukama ponovno približava ustima.
„Dakle... da, Josh mi je jednom rekao za koga misli da je Anomija, ali tad
nije bio posve svoj“, rekla je Katya.
„Je li to bilo jedne od onih noći kad je banuo ovamo pijan?“ upitao je Inigo
preko ruba svoje drhtave šalice.
„Inny, to se dogodilo samo nekoliko puta“, odgovorila je Katya sa slabašnim
osmijehom pa se ponovno okrenula prema Strikeu i upitala:
„Stvarno vam je potrebno da vam to kažem?“
„Pomoglo bi nam.“
„U redu, dakle... apsurdno, Josh je mislio da je Anomija dvanaestogodišnji
dječak.“
„Neki određeni dvanaestogodišnjak?“
„Hm, da. Njegovo je ime Bram. Bram de Jong. Nilsov sin, sin muškarca koji
je vlasnik umjetničkog kolektiva.“
260
Knjige.Club Books
Krajičkom oka Robin je vidjela da Inigo jako sporo, umorno odmahuje

glavom, kao da razgovor kreće u smjeru koji je očekivao, ali i osuđivao. Katya
je brzo nastavila:
„Ali Josh više ne vjeruje da je to Bram jer...“
Glas joj je postao još piskutaviji dok se ponovno borila protiv suza.
„...jer Josh misli da ih je Anomija napao. To je prvo što mi je rekao kad sam
ga vidjela nakon... nakon onoga što se dogodilo. ‘To je bio Anomija.’“
„Je li to rekao i policiji?“ upitao je Strike.
„Da. Isprva nisu shvatili što pokušava reći, ali ja jesam. Pitali su ga zašto to
misli i kao razlog naveo je nešto što mu je ta osoba s nožem šapnula nakon što
ga je probola.“
Drugi put tog poslijepodneva dlačice na Robininu vratu naježile su se.
„Što mu je ta osoba šapnula?“ upitao je Strike.
„‘Ne brini se, odsad ja uzimam stvari u svoje ruke’“, citirala je Katya. „A
onda je napadač uzeo njegov mobitel i fascikl koji je Josh ponio na groblje.“
„Ne brini se, odsad ja...“, ponovio je Strike. „Je li glas bio muški ili ženski?“
„Josh misli da je bio muški, ali siguran je da nije Bramov. Naravno da to ne
može biti Bram. On ima samo dvanaest godina.“
„Taj fascikl koji je napadač uzeo... pretpostavljam da je sadržavao...“
„Dokaze da je Edie Anomija, da“, tiho je rekla Katya.
„Navodne dokaze“, ispravio je Inigo svoju suprugu.
„Joshu je taj dosje dala Yasmin Weatherhead, zar ne?“ upitao je Strike ne
obazirući se na Iniga.
„Oh, već znate za to?“ iznenadila se Katya. „Da, ona mu ga je dala.“
„O njoj ne znamo mnogo, osim da je neko vrijeme pomagala Joshu i Edie
odgovoriti na poštu obožavatelja.“
„Da, pomagala im je s poštom obožavatelja i društvenim mrežama“,
potvrdila je Katya. „Ja sam... zapravo sam im je ja preporučila. Bila je... hoću
reći, kad sam je upoznala u North Groveu, mislila sam da je simpatična, iskrena
mlada obožavateljica. Prilično je, kako da to kažem... krupna je djevojka i činila
se jako umiljatom i zahvalnom na prilici da radi s dvoje ljudi koje toliko
obožava. Činilo se da u životu nema mnogo toga drugog, pa sam... potaknula
sam Josha da joj dopusti da im pomogne. Netko im je doista trebao, a Yasmin
mi se činila idealnom. Bavila se društvenim mrežama i odnosima s javnošću u
jednoj maloj kozmetičkoj tvrtki, pa se razumjela u vođenje brendova i tako
dalje... Ali loše je završilo. Činila se jako ljubaznom i iskrenom, ali bojim se da
uopće nije bila takva.“
„Zašto to kažete?“ upitao je Strike.
261
Knjige.Club Books
„Pa, Josh i Edie saznali su da igra Drekovu igru. Znate, Anomijinu igru.
Zapravo, mislim da je postala... moderator, tako se to zove? U loj igri. I Edie je
zbog toga bila jako nesretna, jer Anomija jena internetu bio strahovito okrutan
prema njoj, i kad je saznala da Yasmin i razgovara s njim u toj igri, posumnjala
je da je od nje saznao neke privatne informacije. Zato je rekla Joshu da se želi
riješiti Yasmin i to je bilo to. Uglavnom, Yasmin se prije nekoliko tjedana
ponovno pojavila u North Groveu. Josh je opet imao sobu ondje jer je slučajno
poplavio svoj stan, i ona mu je pokazala te navodne dokaze da je Edie Anomija.
Donio ih je ovamo večer prije napada.“
„Bio je ovdje večer prije napada?“ upitao je Strike podigavši pogled sa svoje
bilježnice.
„Da“, odgovorio je Inigo prije nego što je njegova supruga stigla odgovoriti.
„Katya je gospodinu Blayu dala do znanja da može banuti ovamo u svako doba
dana i noći i on je redovito i u cijelosti koristio tu ponudu.“
Uslijedila je kratka, ružna tišina, u kojoj je Robin jako nedostajao Freddie
Mercury.
„Josh je slučajno zapalio koš za smeće u svojoj sobi u North Groveu“,
objasnila je Katya, „i plamen je uhvatio i zavjese. Mislim da je zaspao i cigareta
mu je ispala iz ruke. Uglavnom, Mariam se razbjesnjela i izbacila ga. Bilo je
deset navečer. Zato je neko vrijeme lutao naokolo i na kraju došao ovamo, jer
nije imao gdje drugdje spavati.“
Inigo je otvorio usta da nešto kaže, a Katya je brzo nastavila:
„Inny, nije se mogao vratiti ocu. Nisu razgovarali.“
„A svi hoteli bili su zatvoreni“, rekao je Inigo.
„Dakle, Josh je proveo noć ovdje?“ upitao je Strike.
„Da, u gostinskoj sobi na katu“, nesretno je odgovorila Katya.
„I pokazao vam je dosje koji mu je dala Yasmin?“
„Da, sutradan ujutro.“ Katyini zglobovi prstiju bili su bijeli, koliko je čvrsto
stezala maramice. „Nisam ga posve pročitala, samo neke dijelove.“
„Sjećate li se što je pisalo u tim dijelovima koje ste pročitali?“
„Sjećam se da je bilo ispisanih Anomijinih i Edienih objava na Twitteru, u
kojima su oboje rekli slične stvari, na primjer da im se svidio isti film ili da nisu
uzbuđeni zbog kraljičina jubileja. I bilo je elektroničkih poruka između Edie i
njezina agenta Allana Yeomana. U jednoj od njih Edie je napisala da je Anomija
zapravo dobra stvar i da ne želi da bude zatvoren, jer obožavatelji je počinju
sažalijevati, a to će njoj i Yeomanu dati više moći u pregovorima s Joshem i sa
mnom. U toj je poruci bila nepristojna prema meni, jer rekla je da je svaki savjet
koji sam im ikad dala bio pogrešan i loš. Rekla je i da misli da je Drekova igra
dobra i kako možda postoji način da zarade na njoj, da bi Anomija trebao dobiti
većinu zarade jer on je obavio sav posao, što mi se učinilo neobičnom izjavom
za nju, posebice zato što ju je Anomija godinama proganjao na internetu.“
262
Knjige.Club Books
„Jeste li vjerovali da su te poruke autentične?“ upitao je Strike, iako je već

slutio odgovor.
„Pa... nisam znala što bih mislila. Izgledale su autentično, ali... kako sam
rekla, dotad već tri godine nisam vidjela Edie i... nisam znala što bih mislila“,
ponovila je. „Otišla je od mene - ionako nikad nismo imale službeni dogovor -
ali prestala je razgovarati sa mnom i umjesto mene angažirala Allana Yeomana,
pa pretpostavljam... izgledale su uvjerljivo. Ali kad je u Timesn izašao onaj
članak o tome da je Edie bila na popisu meta one desničarske skupine, shvatila
sam da su sigurno pametne krivotvorine. Netko je zacijelo prevario Yasmin. Ne
mogu vjerovati da bi ona namjerno... ne mogu vjerovati da bi bila dio ijedne
terorističke skupine. Sigurna sam da nije umiješana u takvo što.“
„Znate li kad su Josh i Edie dogovorili sastanak?“ upitala je Robin.
„Dan prije napada. Jedanaestoga. Edie je nazvala Josha u North Grove.“
„Ondje nazvala njega?“ iznenadio se Strike.
„Da“, odgovorila je Katya. „Rekao mi je da je dva tjedna pokušavao
razgovarati s njom o tome i da mu je stalno spuštala slušalicu, a onda ga je
nazvala i rekla ‘u redu, razgovarajmo i donesi i taj takozvani dokaz’.“
„Josh je taj poziv primio u North Groveu?“
„Da.“
„Jesu li u tom istom pozivu dogovorili vrijeme i mjesto sastanka?“
„Jesu“, odgovorila je Katya.
„Čija je ideja bila da se nađu na groblju?“
„Ediena. Josh mi je rekao kako mu je rekla da želi da je pogleda u lice na
mjestu gdje je sve započelo i kaže joj kako doista vjeruje da ga je prije pet
godina željela nasamariti.“
„Mislite, kad se ona igrica pojavila na internetu?“ upitala je Robin.
„Točno“, odgovorila je Katya.
„Jesu li odredili neko određeno mjesto na groblju?“
„Jesu.“ Katyin glas ponovno je drhtao. „Mjesto na kojem su im prvi put pale
na pamet ideje za crtić, skriveno mjesto među grobovima. Nalazi se u dijelu
groblja koji se posjećuje samo u vođenim obilascima, ili oni su znali kako se
mogu ušuljati. Jako zločesto“, tiho je dodala.
„Znate li odakle je Edie nazvala Josha?“ upitala je Robin.
„Ne znam, ali tad je živjela u Finchleyju sa svojim novim dečkom Phillipom
Ormondom.“ Pogledala je Strikea. „Rekli ste da ćete se naći s njim...“
„Da, odmah nakon ovog razgovora“, odgovorio je Strike.
„Jesu li Josh i Edie bili zajedno kad su se dogodili napadi, ili su?...“ upitala
je Robin.
263
Knjige.Club Books
„Ne, nisu bili zajedno“, odgovorila je Katya. „Josh je... kasnio je. Policija
misli da je Edie ubijena prije napada na Josha. Nju su našli na mjestu gdje su se
njih dvoje dogovorili. Misle da je ubojica nakon toga sleđa zaskočio Josha dok
se približavao i onesposobio ga elektrošokerom.
Josha su prvog našli. Netko svake večeri u šest obiđe groblje zvoneći
zvonom, da budu sigurni da su svi posjetitelji otišli prije nego što zaključaju
vrata. Taj muškarac našao je Josha tik uz stazu. Mislio je da je mrtav pa shvatio
da pokušava govoriti. I shvatio je da Josh govori kako je još netko možda bio
napadnut, pa je digao uzbunu i organizirao potragu. Trebalo im je neko vrijeme
da je... da je nađu, jer nalazila se daleko od staze. Bila je... dogodilo se na isti
način kao Joshu. Sleđa je onesposobljena elektrošokerom pa izbodena istom
vrstom noža. Kažu da je bio velik. Kao mačeta. Misle da je odmah umrla.
Probodena je sleđa, ravno kroz srce...“
Najednom se tresući od jecaja koje je jedva susprezala, Katya je sad gotovo
beskorisnim papirnatim maramicama pokušala zaustaviti bujicu iz očiju i nosa.
„Oprostite... treba mi još...“
Ustala je i oteturala do vrata. Dvaput je morala udariti dlanom po dugmetu
da se vrata otvore. Načas se čulo Gusovo violončelo, prije nego što su se vrata
ponovno zatvorila.
„Znam što mislite“, mrko je rekao Inigo, a Strike i Robin oboje su se
okrenuli i pogledali ga. Ruke su mu se tresle toliko da se voćni čaj sad izlijevao
na njegove traperice, baš kako se Robin bojala. „Sredovječna žena spetljala se s
hrpom klinaca, misleći da im pomaže. Osjećajući se važno. Dajući besplatne
savjete. Hraneći svoj ego... i evo što se dogodilo“, kao da je neizbježna i
predvidljiva posljedica pomaganja dvama animatorima da se snađu u
novonastaloj slavi ta da budu izbodeni na groblju. Vrata su se ponovno otvorila i
Katya se vratila crvena lica, s novom zalihom maramica u šaci.
Kad je sjela, Strike je upitao:
„Možemo li se vratiti na Brama? Znate li zašto je Josh mislio da je on
Anomija?“
„Znam“, odgovorila je Katya sad promuklim glasom. „Kad su Josh i Edie
živjeli u North Groveu, otkrili su da je Bram probušio rupu u zidu njihove sobe i
špijunirao ih kroz nju.“
„Probušio je rupu u zidu?“ ponovila je Robin.
„Bram je malo... Čudan je dječak“, rekla je Katya. „Jako visok i krupan za
svoju dob i mislim da bi mogao biti hiperaktivan ili nešto slično. U kiparskoj
radionici ima raznog alata i on se njime posluži, a roditelji mu to... čini se da im
to ne smeta. Često se vrzmao oko Josha i Edie kad su oboje živjeli ondje i... ne
treba kritizirati tuđe odgojne metode. Nils i Mariam jako su mi dragi, ali
dopuštaju Bramu da divlja i radi što ga je volja, i znam da mu je Nils otvorio
račune na društvenim mrežama na kojima ne bi trebao biti jer je premlad, ali
264
Knjige.Club Books
Nils... znate, on je Danac“, rekla je Katya kao da to sve objašnjava, „i ne vjeruje

u dobna ograničenja i slične stvari. Osim toga, sam mi je rekao da će Bram
ionako naći način da dođe na Twitter, pa je zato bolje da to učini s dopuštenjem
roditelja.“
„Josh sigurno nije mislio da je Bram izradio onu igricu?“ rekao je Strike.
„Kad ju je Anomija stavio na internet, Bram je imao samo... koliko?... sedam,
osam godina?“
„Ne, Josh nije mislio da je Bram izradio igricu. Njegova teorija..
„Morate shvatiti“, umiješao se Inigo govoreći istodobno sa suprugom, i iako
nije podigao glas, ona je popustila i zašutjela, „da gospodin Blay puši veliku
količinu marihuane, što objašnjava...“
„Inigo, to nije pošteno...“
„... ne samo gotovo biblijski broj poplava i požara koje ostavlja iza sebe...“
„To je pomislio zato što...“
„... nego i određeni stupanj iracionalnosti...“
„Anomija bi sve saznao tako brzo da se činilo da doslovce prisluškuje
razgovore između Josha i Edie!“
„Ali kako je gospodin Strike već primijetio, iako za to nije potrebna velika
inteligencija, jedan osmogodišnji dječak teško je mogao...“
„Samo sam pokušala objasniti!“ rekla je Katya u nemoćnoj odvažnosti pa se
ponovno okrenula prema Strikeu. „Josh je mislio da Bram možda radi s nekim
starijim obožavateljem kojeg je upoznao na internetu, a koji je napravio tu igru,
jer još je jedna osoba uključena, netko tko se naziva Morehouse. Zato je mislio
da Bram prisluškuje kreativne razgovore između njega i Edie i sve njihove ideje
prenosi Morehouseu, i da je Morehouse izradio igricu, a Bram na Twitteru
objavljivao sve Ediene i Josheve privatne informacije.“
„Je li Josh o svojim sumnjama ikad razgovarao s Bramom ili njegovim
roditeljima?“ upitao je Strike.
„Ne, nikad“, odgovorila je Katya. „Josh jako voli Nilsa i Mariam, ne bi ih
želio uzrujati. Znam da je Edie bila bijesna zbog te rupe u zidu i da je željela reći
Mariam za nju, ali Josh ju je odvratio od tog. Zatvorio je rupu i rekao da se
Bram neće usuditi probušiti novu, i mislim da nije. Ali Edie nakon toga više nije
željela ostati u North Groveu.“
„Jesu li tad prekinuli?“ upitala je Robin.
„Ne, još su bili zajedno, ali njihov odnos nije bio dobar. Edie nije bila sretna
što se Josh ne želi odseliti s njom, ali vidite, za njega je North Grove bio sigurno
mjesto. Ondje je bio okružen prijateljima. Ja sam još uvijek ondje pohađala tečaj
crtanja. Na kraju je i on otišao, ali tek nakon što su Edie i on prekinuli. Kupio si
je jako zgodan stančić u Millfield Laneu, odmah uz Heath.“
265
Knjige.Club Books
„Katya mu je našla taj stan“, rekao je Inigo, koji je pokušavao odložiti svoju
šalicu voćnog čaja na stol, ali su mu se ruke strahovito tresle; na trapericama je
sad imao velike mokre mrlje. Robin mu je pomogla spustiti šalicu na stol.
„Hvala vam. Da, Katya je odvezla Blaya da vidi novi stan. Zgodan i blizu nas.
Moram u kupaonicu“, dodao je i polako se odgurao u kolicima do vrata,
pritisnuo dugme, spretno se odmaknuo dok su se vrata otvarala i napustio
prostoriju. Do njih je ponovno načas došao zvuk Gusova violončela, prije nego
što su se vrata zatvorila.
„Inigo misli da sam se previše angažirala“, tihim je glasom rekla Katya. „Ne
razumije da smo si svi međusobno pomagali... ja... kad sam u North Groveu
upoznala Josha i Edie, bila sam duboko depresivna. Nije uvijek lako... Inigo je
bolestan, siroti Gus strahovito se muči sa svojom kožom, Flavia je imala nekih
problema u školi, a ja sam sad jedina hraniteljica obitelji... hoću reći, imamo
određeni kapital, ali ne želimo ga dirati, ne kad je Inigovo zdravstveno stanje
ovako nesigurno... ali morao je prestati raditi, a voditi posao od kuće zna biti
prilično stresno, pa sam završila kod terapeuta koji mi je rekao da bih trebala
učiniti nešto za sebe“, očajnički je naglasila tu riječ Katya. „Oduvijek sam
željela crtati, pa sam otišla u North Grove i ondje upoznala Josha, Edie i sve
ostale. Sve je to bilo... samo zabavno. Njihovi prijatelji koji su dali glasove
likovima... Tim je krasan mladić i... bilo je zabavno, samo to, i da,
pretpostavljam da sam prema Joshu razvila“, kratko je zastala pred tim riječima,
„majčinske osjećaje. Prema oboma“, dodala je, a Robin se, vidjevši da se Katya
ponovno zarumenjela, sjetila iznimno zgodnog Josha Blaya duge tamne kose,
istaknute čeljusti, visokih jagodica i krupnih plavih očiju, i osjetila nelagodu kao
da je tu stariju ženu vidjela u donjem rublju.
„Josh je jako ranjiv“, brzo je nastavila Katya, „i teško se prilagođavao svim
odlukama koje uspjeh donosi, pa sam pokušala pomoći najbolje što sam mogla.
Kad sam upoznala Iniga, bavila sam se odnosima s javnošću, imam iskustva u
tome... Uglavnom, sretna sam što je Josh osjećao da može svratiti ovamo na
razgovor kad god želi. To je bio dio... bio mu je potreban netko s kim može
povjerljivo razgovarati. Na određene je načine lakovjeran i naivan, uvijek
pretpostavlja da svi imaju dobre namjere, a ljudi to iskorištavaju! Kad je crtić
stekao mnoštvo obožavatelja, menadžeri i agenti stajali su u redu da uzmu svoju
proviziju od deset ili dvadeset posto, ili koliko već naplaćuju, ali drugo je pitanje
bi li im bilo važno ono što je najbolje za Josha. A on nema obitelj, nema pravu
obitelj... majka mu je mrtva, otac alkoholičar...“
Katya je naglo ušutjela kad su se vrata ponovno otvorila; zvuk violončela
dolepršao je na kat i ponovno naglo utihnuo dok se Inigo vraćao do niskog
stolića u svojim kolicima.
„Postoji još nešto u čemu se nadamo da ćete nam moći pomoći“, rekao je
Strike. „Naišli smo na blog nazvan Pero pravde, koji je prilično kritičan prema
Edie i Jo...“
266
Knjige.Club Books
„Oh, mislim da znam tko je njegov autor“, rekla je Katya i nenadana

promjena u njezinu ponašanju iznenadila je dvoje istražitelja; sad je govorila
revnosno. „Sigurna sam da taj blog piše..
„Katya“, zaškiljio je Inigo, „prije nego što pod izlikom korisnosti prouzročiš
još više štete, savjetujem ti da dobro razmisliš što govoriš.“
Katya je izgledala kao daju je udario.
„Moja supruga opsjednuta je blogom Pero pravde“, rekao je Inigo gledajući
Strikea i iako je i on bio vidno ljut, Strikeu se učinilo da istodobno nalazi neko
katarzično zadovoljstvo u davanju oduška svom bijesu.
„Ja...“
„Da toliko vremena posvećuješ poslu koliko ga posvećuješ opsesivnom
razmišljanju o toj prokletoj web-stranici, ne bismo morali unovčiti pola svojih
ulaganja kako bismo platili Gusovo liječenje“, rekao je Inigo, kojem su se ruke
ponovno tresle. „Nakon svega što se dogodilo, mislio sam da ćeš biti spremna
naučiti iz svojih pogrešaka!“
„Na što točno...?“
„Na poticanje Blaya da se suoči s Edie zbog svih ružnih stvari koje je u
svojim porukama navodno napisala o tebi“, bijesno je rekao Inigo. „Na poticanje
da misli da si ti jedina žena na svijetu kojoj može vjerovati. A sad ćeš oklevetati
jednu djevojku iz čiste ljubomore...“
„Ljubomore, kako to misliš, ljubomore?“ zamucala je Katya. „Ne budi
tako... tako smiješan, nema dvojbe da..
„Nemaš ni jedan dokaz...“
„Oni žele informacije...“
„Bezumno nagađanje izazvano kivnjom nisu informacije...“
„Ali to je njezin stil! Gledala sam sve njezine snimke!“
„Siguran sam da je to bitan dio položaja Josheve agentice, menadžerice,
životnog trenera ili koju već titulu upotrebljavaš ovoga tjedna“, rekao je Inigo.
„Možda sam posve u krivu“, umiješala se Robin i njezin tihi, razumni ton
natjerao je oboje Upcotta da je pogledaju, „ali rekla bih da mislite da se iza
bloga Pero pravde nalazi Kea Niven. Jesam li u pravu?“
„Eto vidiš!“ rekla je Katya svom suprugu u uzdrhtalu trijumfu. „Nisam
jedina! I oni već znaju za Keu!“
Katya se revno ponovno okrenula prema Robin.
„Ta djevojka gotovo uhodi Josha otkad su prekinuli! Tvrdi da je ukrao sve
njezine ideje, što je potpuna glupost. Tvrdi da je bolesna... mislim da je Josh
sažalijeva i zato nije želio poduzeti pravne mjere protiv nje.“
„Ako ikog sažalijeva, taj netko nije Kea Niven“, zlobno je rekao Inigo.
267
Knjige.Club Books
Katyino lice oblio je grimiz. Počela je plitko disati. Robin, koja je bila
sigurna da Upcottovi o tome nikad prije nisu otvoreno razgovarali, osjetila je
duboko sažaljenje prema njoj.
„Koliko sam ja čuo“, nastavio je Inigo, „Blay se prema toj mladoj Kei
užasno ponio. Meni se čini - naravno, nisam bio upućen u sve razgovore svoje
supruge s Joshem, naravno da nisam - ali meni se čini da je gospodin Blay mladi
muškarac kojem je navika iskoristiti ljude za svoje ciljeve pa ih odbaciti. A oni
koji osjećaju da su bili iskorišteni pa odbačeni kao smeće...“
Vrata na električni pogon ponovno su se otvorila i u prostoriju je ušla Flavia,
još uvijek u svom kombinezonu s uzorkom božićnog pudinga, s telefonom u
ruci.
„Mama, teta Caroline kaže da mogu doći vidjeti štence, ako...“
„NE PRIBLIŽAVAJ SE!“ zagrmio je Inigo s nenadanom okrutnošću, kao da
je Flavia divlja životinja. „ZARAZNA SI!“
Flavia je zastala kao ukopana.
„Ako želiš da sljedećih šest tjedana ne mogu ustati iz kreveta, samo joj
nastavi dopuštati da dolazi u ovu jebenu sobu!“ zarežao je Inigo na Katyu. „Ali
možda ti je upravo to i namjera? Znaš što? Maknut ću se odavde, jer po svemu
sudeći nikom drugom nije posebno stalo do mog dobra.“
Okrenuo je svoja kolica i brzo se odgurao natrag u bočnu prostoriju.
Električna vrata zatvorila su se iza njegovih leđa. Inigov ispad kao da je još
uvijek odjekivao sobom.
„Mama, smijem li otići vidjeti štence? Molim te“, tiho je rekla Flavia.
Suznih očiju i još uvijek grimizna lica, Katya je odgovorila:
„Flavia, nije ti dobro.“
„Teta Caroline kaže da to nema veze, već je imala ovu prehladu.“
„Ako je tako... toplo se odjeni.“ Flavia je izašla kroz električna vrata. Sada
se violončelo nije čulo, a razlog je postao jasan kad je, netom prije nego što su
se vrata zatvorila, Gus kliznuo u sobu s mobitelom u ruci.
„Doktorica Hookham kaže da joj je jedan pacijent otkazao i da me može
primiti sutra poslijepodne.“
„To bi trebalo biti u redu“, odgovorila je njegova uznemirena majka suznih
očiju.
„Mogu se sam odvesti, ako ti ideš u bolnicu...“
„Ne možeš voziti, kad ne vidiš na jedno oko!“ viknula je Katya. „Ići ćeš
javnim prijevozom!“
Gus je namršteno ponovno otišao.
„Ispričavam se.“ Katyin glas ponovno je bio piskav. „Kako vidite, mnogo se
toga događa.“
268
Knjige.Club Books
„Puno ste nam pomogli“, odgovorio je Strike spremajući notes u džep i

ustajući. I Katya i Robin su ustale, Katya brzo dišući i izbjegavajući njihove
poglede.
U prizemlje su se spustili u tišini.
„Najljepša vam hvala što ste nas primili“, rekla je Robin rukujući se s
Katyom.
„Nema na čemu“, odgovorila je Katya stisnuta grla.
Iz Gusove sobe ponovno se začulo violončelo. Sad je svirao neku brzu,
staccato melodiju koja je naizgled izražavala razdraženost stanara kuće.
269
Knjige.Club Books
34
Death sets a thing significant

The eye had hurried by...53
Emily Dickinson
London
eka nas Bog sačuva od dobronamjernih pomagača koji ne žele plaću za

N svoj trud“, tiho je rekao Strike dok su prilazili dvorišnim vratima.
Prije nego što je Robin stigla odgovoriti, iza živice je iskočila Flavia.
Skakutala je na mjestu i potezala tenisicu koju je naizgled namještala po svojoj
volji. Unatoč majčinim uputama, još je uvijek bila u svom kombinezonu s
uzorkom božićnog pudinga.
„Jeste li došli u onom?“ upitala ih je gurajući naočale prema korijenu nosa i
upirući prstom u daleki Land Rover, koji se svojom oronulošću isticao među
uglavnom skupim obiteljskim limuzinama oko sebe.
„Da“, odgovorila je Robin.
„To sam i mislila.“ Flavia je uhvatila korak s njima kad su krenuli ulicom.
„Jer dosad ga nikad nisam vidjela ovdje.“
„Dobro zapažaš“, rekao je Strike paleći cigaretu.
Flavia je pogledala Robin.
„Jesi li i ti detektivka?“
„Jesam“, nasmiješila joj se Robin.
„I ja bih voljela biti detektivka“, rekla je Flavia lagano poskakujući. „Mislim
da bih mogla biti dobra u tome, da me netko obuči... Mama stvarno ne voli Keu
Niven“, dodala je. „Uvijek jamra zbog nje.“
Kad ni Strike ni Robin nisu ništa rekli, nastavila je:
„Tata ima mialgični encefalomijelitis. Zato je u invalidskim kolicima.“
„Da, tvoja mama nam je rekla“, odgovorila je Robin.
„On misli da je Srce crno kao tinta glupo.“
53
Smrt ističe važnu stvar pokraj koje je oko satno projurilo... (Nap. prev.)
270
Knjige.Club Books
„Jesi li ga gledala?“ upitala je Robin, diplomatski ignorirajući Inigovo

mišljenje.
„Jesam. I sviđa mi se“, razborito je odgovorila Flavia. „Najsmješniji je
Worm. Hodam s vama“, dodala je kao da se boji da će je smatrati nametljivom,
„samo zato što moja teta Caroline stanuje nasuprot vašem automobilu. Nije mi
prava teta, samo me ponekad pričuva... Njezina kuja okotila se i ima preslatke
štence. Ako sjedneš uz njih, pužu po tebi i ližu te. Ima li netko od vas psa?“
„Nije moj, ali živim s jazavčarom koji se zove Wolfgang“, rekla je Robin.
„Stvarno? Ja bih jako voljela imati psa“, čeznutljivo je rekla Flavia.
„Stvarno, stvarno želim jednog štenca tete Caroline, ali tata kaže da ga ne
možemo uzeti jer su psi prljavi, mama bi s njim imala previše posla, a Gus se
boji pasa jer ga je jedan ugrizao kad je imao četiri godine. Rekla sam da ću se ja
brinuti o psu, mama neće morati, a Gusa možemo dati hipnotizirati. Vidjela sam
jednu emisiju o hipnozi i među ljudima koje su hipnotizirali bila je žena koja se
bojala pauka, a na kraju je mogla držati tarantulu u ruci... Ali tata svejedno nije
pristao“, žalosno je zaključila Flavia.
Nakon nekoliko koraka šutnje nastavila je:
„Hoćete li otići i u North Grove postavljati pitanja?“
„Možda“, odgovorila je Robin.
„Nekoliko sam puta bila ondje s mamom. Ljudi su tamo jako čudni. Jedan
muškarac hoda naokolo bez majice. Sve vrijeme. A dječak koji živi u toj kući,
ime mu je Bran ili tako nekako, rekao mi je da je slomio ruku jednom svom
školskom kolegi.“
„Slučajno?“ upitala je Robin.
„Tako je rekao, ali smijao se“, zamišljeno je odgovorila Flavia. „Ne sviđa
mi se. Pokazao mi je što radi da nasamari ljude.“
„Što ti je pokazao?“ upitao je Strike.
„Pa, na primjer... ima jednu aplikaciju koja proizvodi pozadinske zvukove
kad si na telefonu, pa ljudi misle da si u vlaku ili slično, i rekao mi je da ju je
jednom upotrijebio i nazvao tatu uz buku koja je zvučala kao da si na
aerodromu, i da mu je rekao da je na Heathrowu i da će se ukrcati u avion jer ga
je maćeha izgrdila, a tata mu je povjerovao“, ozbiljno je rekla Flavia, „odvezao
se na Heathrow i tražio da preko razglasa zovu Brana, a Bran je sve to vrijeme
bio u North Graven i skrivao se ispod kreveta.“
„Pretpostavljam da se njegov tata jako naljutio kad je to otkrio“, rekla je
Robin.
„Ne znam je li se naljutio ili nije. Mislim da je samo bio sretan što je Bran
dobro. Ali da sam ja to učinila, mene bi moj tata ubio... Jeste li upoznali Tima?
On je ćelav.“
„Nismo ga još upoznali“, odgovorila je Robin.
271
Knjige.Club Books
„Simpa je“, rekla je Flavia. „Jednom kad sam bila u North Groveu, a on je
čekao da snimi Wormov glas, pokazao mi je kako mogu nacrtati životinje
počevši od oblika. To je bilo jako domišljato. Hoćete li ponovno doći u našu
kuću?“
„Mislim da za to neće biti potrebe“, odgovorio je Strike. „Tvoja nam je
mama jako pomogla.“
„Oh.“ Flavia je zvučala razočarano.
Stigli su do automobila.
„Bila sam na Edienu pogrebu“, rekla je Flavia, zaustavivši se kad i oni.
„Jeste li vidjeli njezinog dečka? Zove se Phillip. Ponekad je u North Groveu.“
„S njim ćemo se naći za“, Strike je provjerio na svom satu, „malo više od sat
vremena.“
Flavia je naizgled bila na rubu da još nešto kaže, ali se predomislila. „Možda
ćete morati ponovno doći“, rekla je obraćajući se Robin. „Možda“, nasmiješila
se Robin.
„Okej, bok“, rekla je Flavia i udaljila se ulicom.
Strike i Robin sjeli su u Land Rover. Dok je stavljala sigurnosni pojas,
Robin je kroz prednje staklo gledala Flaviju. Djevojčica je pritisnula zvonce
susjedine kuće i netko joj je otvorio vrata, ali prije nego što je ušla, okrenula se i
mahnula im.
„Ne vidim zašto bi ona bila problematično dijete, a ti?“ upitala je Strikea.
„Ne“, odgovorio je Strike zalupivši vratima. „Nakon ovo malo što sam
vidio, morao bih reći da je ona najmanje sjebana od svih članovi obitelji
Upcott.“
Robin je okrenula ključ u motoru i krenula niz Lisburne Road, a Strike je
pregledavao mobitel.
„Što kažeš da prije sastanka s Ormondom odemo pogledati jezero Heath 1?“
upitao je. „Od njega do Flaska samo su četiri minute vožnje.“
„Može.“
Strike je uzdahnuo pa rekao:
„Upcottovi su nam dali vraški puno materijala za razmišljanje, zar ne?“
„Da“, složila se Robin.
„Što misliš o jednom glazbenom čudu od djeteta kao Anomiji?“ upitao je
Strike kad su skrenuli za ugao na kraju ulice.
„Šališ se?“
„Zadovoljava brojne kriterije našeg profila. Ne radi. Obitelj ga uzdržava.
Ima puno slobodnog vremena.“
„Nitko ne može postati tako dobar čelist sjedeći cijeli dan za računalom.“
272
Knjige.Club Books
„Istina, ali nije pod nadzorom od devet do pet, zar ne? Imam osjećaj da su
članovi te obitelji najsretniji kad su daleko jedni od drugih. Jesi li ikad gledala
onaj stari film Gangsterska petorka?“
„Ne. Zašto?“
„Banda sitnih kriminalaca unajmi sobu u kući jedne stare gospođe, glumeći
glazbeni kvintet. Dok planiraju pljačku, puštaju ploče klasične glazbe i glazbala
uzimaju u ruke samo kad ona pokuca na vrata da im ponudi čaj.“
„Gus nije upao na Kraljevski konzervatorij puštajući komisiji ploče.“
„Ne kažem da nikad ne svira, samo kažem da možda ne svira sve vrijeme. I
preko majke je potencijalno imao pristup mnogim osobnim informacijama o
Joshu i Edie.“
„Da sam ja Gus Upcott, ostajala bih u prizemlju najviše što mogu. A kako su
zvučno izolirali gornji kat...“
„Mogao je postaviti prislušne uređaje.“
„Daj, molim te...“
„Ako je on Anomija, sigurno je postavio bubice na gornji kat! Gadna
urtikarija i violončelo nisu dovoljno dobar razlog da ga ne provjerimo.“
„U redu“, rekla je Robin, „iako nisam sigurna kako ćemo ga nadzirati, ako je
sve vrijeme zatvoren u svojoj sobi.“
„Da, dobro, to je zajeb ovog slučaja. Nastavi lijevo“, dodao je Strike,
provjeravajući kartu na svom mobitelu. „Moramo ići rubom Heatha do druge
strane. I moramo naći način da uđemo u tu jebenu igricu. Budemo li imali samo
Anomijine objave na Twitteru, trebat će nam godine da suzimo popis
sumnjivaca... Svejedno“, nastavio je Strike, jer nešto mu je palo na pamet, „Gus
Upcott sutra poslijepodne ide svom liječniku u Ulici Harley. Ako nam se posreći
i Anomija nešto objavi dok Gus nema signala u podzemnoj, možemo ga
eliminirati. Provjerit ću može li Barclay obaviti taj poslić“, dodao je, sad
tipkajući poruku voditeljici ureda. Kad je to obavio, upitao je:
„Kako ide s tvojom prijavom za North Grove?“
„Upala sam“, odgovorila je Robin, „ali tečaj počinje tek za dva tjedna.“
„Bravo... Usput, jesi li imala sreće s onom curom s tetovažama koja stanuje
na križanju Junction Roada?“
„Nije ni na jednom popisu koji sam uspjela naći. Možda se tek doselila.“
„Ako je tako, i nju ćemo vjerojatno morati staviti pod nadzor da saznamo
tko je. Isuse, mogli bismo sve u agenciji staviti da rade na ovom slučaju, i još
uvijek bismo imali manjak ljudi.“
Robin, koja nije zaboravila da je on njihovim obvezama upravo dodao još
jedan slučaj za koji je njega smatrala isključivim krivcem, nije ništa rekla.
Nakon kratke šutnje, Strike je nastavio:
273
Knjige.Club Books
„Znači, Blay misli da ih je Anomija napao. Ne brini se, odsad ja uzimam

stvari u svoje ruke... Teško je znati što je to značilo, ako nije mislio na crtić.“
„Misliš li da bi Maverick svejedno snimio film da su Josh i Edie oboje
mrtvi?“ upitala je Robin. Iako se ljutila na Strikea, zanimljivost njihova
razgovora privremeno je nadvladala njezinu ljutnju.
„Rekao bih da bi bilo prokleto neukusno nastaviti“, odgovorio je Strike.
„Znači, Anomija bi na određeni način bio glavni za fanove. Ostale bi samo
stare epizode i Drekova igra.“
„Policija se sigurno fokusirala na to tko je znao da će Josh i Edie biti tog
poslijepodneva na groblju, a sad znamo da su, za početak, Upcottovi to znali.“
„Katya je znala“, usprotivila se Robin, „ali za ostale ne možemo biti sigurni.
Bio je četvrtak ujutro; Flavia je vjerojatno bila u školi, a maloprije si rekao da su
članovi te obitelji naizgled najsretniji kad su daleko jedni od drugih.“
„Katya im je svejedno mogla reći. Ili su mogli slučajno čuti.“
„Inigo nikog nije mogao probosti. Nedvojbeno je bolestan“, rekla je Robin
kad se Hampstead Heath pojavio kroz ogradu na lijevoj strani ceste. „Vidio si
koliko mu se ruke tresu.“
„Siguran sam da se dio te drhtavice može pripisati bijesu“, odgovorio je
Strike bez imalo suosjećanja. „Ali slažem se, ne izgleda snažno. Noge su mu
atrofirale... iako, naravno, ne znamo da je ubojica otišao na groblje pješice.
Onesposobiti osobu elektrošokerom prije nego što je probodeš znači da je nećeš
morati fizički svladati da obaviš posao.“
„Phillip Ormond sigurno je znao gdje će se njih dvoje naći. Živio je s Edie“,
predložila je Robin.
„Da, pod pretpostavkom da je nazvala Josha kad ju je on mogao čuti ili da se
osjećala ugodno reći mu da će se naći sa svojim bivšim dečkom na mjestu koje
je za njih po svemu sudeći imalo romantičnu važnost.
Druga je mogućnost da Edie možda nije nazvala od kuće i možda nije tekla
Ormondu, što nas ostavlja s pitanjem odakle je nazvala i tko ju je drugi mogao
čuti.“
„A na drugoj strani linije imamo Josha u North Groveu...“
„Uskoro ćeš ući u taj umjetnički kolektiv. Možda ćeš uspjeti saznati tko je
tad bio u blizini.“
„Postoji i razdoblje od, kako se čini, barem dva sata, kad je Josh noću lutao
naokolo nakon što su ga izbacili iz North Grovea.“
„Da“, rekao je Strike. „Siguran sam da je policija utvrdila njegova kretanja u
tom razdoblju. Možda bi mogla pozvati Murphyja na piće i vidjeti...“
„Ti ga pozovi na piće, ako ti je to toliko važno“, obrecnula se Robin.
Strike ju je pogledao, iznenađen njezinim tonom.
274
Knjige.Club Books
„Nisam želio reći... samo kažem da će mu možda biti drago uzvratiti ti

uslugu. Pomogla si policiji rekavši im sve o Edienu posjetu agenciji, zar ne?“
Robin je šutjela. Sam spomen Murphyja vratio je sjećanja koja bi rado
zaboravila.
„Blizu smo“, Strike je pokazao ispred njih, još uvijek zbunjen izvorom
Robinine nekarakteristične razdražljivosti. „Vjerojatno bismo se trebali parkirati
na prvom slobodnom mjestu koje nađeš.“
„Shvaćaš li gdje smo?“ upitala je Robin, usporavajući.
„Gdje?“
„U Millfield Laneu, ulici u kojoj Josh ima stan.“
„To je uistinu neobična slučajnost, zar ne?“ rekao je Strike gledajući kuće na
obje strane uske ulice.
Izašli su iz Land Rovera, prešli preko ceste i ušli u Heath, između dviju
velikih bara koje bi možda bilo točnije zvati jezerima. Strikeov batrljak, koji ga
je već dovoljno bolio kad je hodao po asfaltu, prigovarao je gore nego ikad kad
su stigli na neravnu stazu.
„Onaj je“, rekao je pokazujući jezero s njihove lijeve strane, koje je bilo
obrubljeno stablima. Mnogobrojne močvarne ptice spokojno su se ljuljuškale na
zelenosmeđoj vodi ili se s nadom skupljale blizu obale, u slučaju da su
prolaznici ponijeli starog kruha.
„Zašto je ubojica došao ovamo?“ upitao je Strike kad su se zaustavili pokraj
niske ograde.
„Sigurno ne zato da baci Edien mobitel u jezero, jer policija je pročešljala
dno i nije ga našla“, odgovorila je Robin gledajući svuda oko njih. „Ali možda
ovo jezero uopće nije bilo njegovo odredište. Možda je samo mjesto na kojem je
shvatio da je jedan od mobitela još uvijek uključen.“
„Istina. Ako je tako, kamo se zaputio?“
Bez ijedne riječi oboje su se okrenuli i pogledali prema Ulici Millfield Lane.
„Možda je išao u Blayev stan, misleći da je Blay mrtav i da ga ne može
omesti?“
„To je nedvojbeno jedna od mogućnosti“, odgovorio je Strike. „I navodi na
zaključak da je ubojica znao da će moći ući u stan. Šteta što ne znamo nedostaje
li još što iz njega. Da se razumijemo“, dodao je, gledajući kartu na svom
mobitelu, „teško je shvatiti zašto je morao doći u Heath, ako je Joshev stan bio
njegovo odredište. Od groblja Highgate do Millfield Lanea postoji jednostavan,
direktan put.“
Strike je polako nastavio, glasno razmišljajući: „Ako je ubojica Gus Upcott -
udovolji mi jedan trenutak - proći kroz Heath na putu do groblja i natrag bio bi
mu najbrži put i usto bi izbjegao nadzorne kamere. Ali ne vidim zašto bi se
uopće približio ovom jezeru“, Strike se počešao po bradi, promatrajući kartu.
275
Knjige.Club Books
„Ne nalazi se na njegovoj ruti, pod pretpostavkom da je nakon napada na njih

krenuo ravno kući.“
„Možda se s nekim našao ovdje?“ predložila je Robin. „Svuda naokolo gusta
je šuma. Ovo mjesto idealno je za tajni sastanak. Ili se sklonio među stabla da
skine masku?“
„I jedno i drugo je moguće“, kimnuo je Strike, „iako gustih stabala ima i
bliže mjestu na kojem bi Gus logično ušao u Heath. Naravno, sve ovo
pretpostavlja da je ubojica namjerno došao ovamo. Alternativa je da je iz nekog
razloga morao skrenuti s planirana puta.“
„Da izbjegne ljude?“
„Ljude... ili možda samo jednu osobu, koja bi ga prepoznala“, rekao je
Strike, koji je upravo izvadio iz džepa popis imena koji mu je dala Katya.
„Pogledaj ovaj popis... mnogi ljudi koji su izvorno bili povezani sa Srcem crnim
kao tinta odrasli su u ovom području ili stanuju u blizini. Wally Cardew, lan
Baker i Lucy Drew, koji su glumili lorda i lady“, škiljio je Strike gledajući
papir, „Wyrdy-Groh, svi su bili iz Gospel Oaka. Školski prijatelji Josha Blaya. A
Preston Pierce živio je u North Groveu u isto vrijeme kad i Edie i Josh“, rekao je
Strike čitajući Katyine zabilješke. „‘Rođenjem iz Liverpoola, dao je glas
Magspie u dvije epizode.’“
„Pez“, na jednom je rekla Robin.
„Molim?“
„Preston. Pez. Osoba koja se trebala naći s Nilsom, Wallyjem, Sebom i
Timom u pivnici Red Lion and Sun. Pisalo je u tvojim bilješkama.“
„Odlično pamćenje, svaka čast“, rekao je Strike. „Da, kladim se da je to on.“
„Gdje je North Grove odavde?“ upitala je Robin, osvrćući se oko sebe.
Strike je pogledao kartu.
„U onom smjeru“, pokazao je preko jezera prema cesti. „Ako se vraćaš u
North Grove, nema nijednog razloga da dođeš u Heath. Ako je ubojica netko iz
tog umjetničkog kolektiva, od groblja do kuće došetao bi za nekoliko minuta.“
Strike je presavio Katyin papir i gurnuo ga natrag u svoj notes pa nekoliko
trenutaka promatrao labuda koji je prolazio onuda, a onda rekao:
„Napadi na Edie i Josha bih su planirani. Vrijeme i mjesto možda nisu bili
unaprijed određeni, ali u ovoj zemlji ne možeš kupiti elektrošokere i ljudi obično
nemaju mačete pri ruci. Cijela ta stvar smrdi na nekog tko je samo čekao
povoljnu priliku. Imao je sve spremno.“
U tom trenutku zazvonio je Robinin telefon. Zvala je Midge. Robin je
odgovorila na poziv, a srce joj je najednom ubrzano zalupalo.
„Bok“, rekla je.
„Ellacott, za ovo si mi stvarno dužna.“
276
Knjige.Club Books
„Carica si“, rekla je Robin, a Strike se zapitao zašto najednom izgleda

ushićeno.
„Imaš olovku?“ odgovorila je Robin prekapajući po džepu, iz kojeg je
izvadila bilježnicu. Čučnula je, zubima skinula čep s kemijske olovke i raširila
bilježnicu na koljenima.
„U redu, ovako“, teško je uzdahnula Midge. „Njezino korisničko ime je
Buffypaws, jedna riječ, veliko B. Nemoj se smijati. Buffy je bilo ime naše
mačke.“
Zapisujući, Robin je glasno ponovila to ime slovo po slovo.
„Točno“, potvrdila je Midge. „A lozinka je“, zarežala je, „DaSamBarSEllen.
Sve riječi s velikim početnim slovom. Znaš što, poslat ću ti je SMS-om.“
„Midge, ne znam kako bih ti dovoljno zahvalila.“
„Da sam bar s jebenom Ellen“, ogorčeno je rekla Midge. „S njom je bila
prije mene.“
„Krasno“, rekla je Robin. „Jesi li se morala odreći onog zrcala?“
„Da. Ali, ne brini se. Bit će joj dostavljeno s jebeno velikom napuklinom.“
Robin se nasmijala, ponovno zahvalila Midge pa se uspravila.
„Možemo ući u igru.“
„Molim?“
Objasnila je Strikeu.
„Robin Ellacott, genijalna si“, rekao je Strike. „Možeš biti u igri dok ja
ispitujem Ormonda. Ako se Anomija pojavi dok Ormond razgovara sa mnom,
imat ćemo jednog sumnjivca manje.“
277
Knjige.Club Books
35
By that gate I entered lone

A fair city of white stone...
Yet I heard no human sound;
All was still and silent round
As a city of the dead.54
Christina Rossetti
The Dead City
P ivnica The Flask, koja se nalazila blizu Hampstead Heatha, bila je jako star
lokal s tri odvojene prostorije i dva različita šanka; zapravo, bila je kao
stvorena za dvoje ljudi koji žele koordinirati svoje aktivnosti, a da pritom ne
vide jedno drugog.
„Super, ima Wi-Fi“, rekla je Robin provjeravajući mobitel dok je sa
Strikeom stajala za glavnim šankom petnaest minuta prije Strikeova
dogovorenog sastanka s Phillipom Ormondom. „Na mobitelu ću pratiti Twitter,
u slučaju da Anomija nešto objavi, a u igru ću ući na iPadu... Nosim ga uza se
otkad sam zamolila Midge da mi sazna Bethine podatke za prijavu“, objasnila je
Strikeu, vadeći iPad iz male plastične naprtnjače koju je obično nosila kad je
nekog nadzirala. „Za svaki slučaj.“
„Izviđači su puno propustili kad te nisu regrutirali“, rekao je Strike. „Što
ćeš?“
„Sok od rajčice i vrećicu čipsa, molim, umirem od gladi“, odgovorila je
Robin. „A onda se mičem da me Ormond ne vidi.“
Kad je dobila svoje piće i čips, otišla je u susjednu prostoriju i ondje sjela za
mali stol u kutu pokraj kamina. Pojevši trećinu vrećice čipsa u dva zalogaja,
namjestila je iPad ispred sebe, izvadila olovku i bilježnicu, provjerila Anomijinu
stranicu na Twitteru, na kojoj nije bilo novih aktivnosti, pa je otvorila Drekovu
igru.
54
Kroz ta vrata ušla sam sama u lijepi grad od bijela kamena... ali nisam čula nijedan ljudski
zvuk; sve oko mene bilo je nepomično i nijemo kao grad mrtvih. (Nap. prev.)
278
Knjige.Club Books
Skupina sredovječnih Amerikanaca ušla je u malu prostoriju; jedna od dviju

žena glasno je čitala iz turističkog vodiča.
„... posjećuje“, čula je Robin glas s naglaskom američkog juga i učinilo joj
se da ta riječ ima dvostruko više samoglasnika nego što bi joj ona dala, „‘duh
jedne španjolske konobarice, koja se objesila u podrumu zbog neuzvraćene
ljubavi prema vlasniku pivnice.’“
Uslijedili su brojni glasni komentari i mnogo struganja stolicama dok je ta
četvorka sjedala za stol pokraj Robin.
Napeta, Robin je upisala korisničko ime Buffypaws u panel za prijavu u
Drekovu igru pa provjerivši velika slova u Midgeinoj SMS poruci, lozinku
DaSamBarSEllen.
Molim te, upali. Molim te, upali.
„‘U pivnici The Flask’“, nastavila je Amerikanka čitati iz vodiča, „‘izvedena
je jedna od prvih obdukcija u Engleskoj’ - oh, tko bi to ikad pomislio...“
Robin nikad nije s takvim iščekivanjem gledala kako se gif za učitavanje
okreće.
„…na mrtvacu kojeg su grobari ukrali s groblja Highgate...’“
Zaslon Robinina iPada zacrnio se. Bijela slova su kao duhovi dolebdjela u
vidokrug.
Dobro došli u Drekovu igru
Slova su izblijedjela i pred Robininim očima našlo se lijepo animirano groblje

Highgate, na kojem su se pramičci magle ovijali oko kamenih anđela
prekrivenih bršljanom. Paleta boja bila je monokromna, kao u animiranom filmu
po kojem je igra nastala. Bijeli likovi lepršali su zaslonom. Jedni su izgledali
kao duh Paperwhite, drugi su bili kosturi, treći skakutava srca kao glavni lik
Harty. Očito je postojao ograničen broj opcija među kojima si mogao izabrati
kako ćeš izgledati u igri. Robin nije imala pojma kako izgleda drugim igračima,
kojima su iznad likova sitnim slovima pisala korisnička imena. Bočna traka
pokazivala je sve koji su ulazili u igru i izlazili iz nje.
<InkHart66 je napustio/la igru>

<Paperwhite MOD je ušao/la u igru>
<InkBlackStacey je ušao/la u igru>
Nakon nekoliko pokušaja i pogrešaka, Robin je našla upravljačku ploču koja joj
je omogućavala da se kreće naokolo. Polako se probila maglovitom stazom
pokraj nadgrobnih ploča obavijenih bujnim raslinjem. Najednom je nisko iznad
njezina lika preletio šišmiš i pretvorio se u vampira, zapriječivši joj put. Taj
279
Knjige.Club Books
vampir, koji je izgledao mršavo i slabo, stajao je i dahtao ruke na grudima, a

onda joj se „obratio“ riječima koje su se pojavile na njegovim prsima.
Smijem li se napiti tvoje krvi?
Robin je brzo našla mjesto na koje se upisuju dijalozi i nakon još nekoliko
sekundi prtljanja pronašla je tipkovnicu na zaslonu. Kako nije imala pojma koji
je točan odgovor - ili postoji li uopće točan odgovor - napisala je:
Radije nemoj
Vampir je naizgled uzdahnuo.
Ali anemičan sam
Blago zabavljena, Robin je odgovorila:
Žao mi je
Vampir je nato rekao:
Jednoga dana bit ćeš nemrtva. TAD će ti biti žao
Ponovno se pretvorio u šišmiša i odlepršao.

Robin je nastavila stazom. Neki grobovi imali su interaktivne značajke,
otvarali se i otkrivali lubanje i kosti ili, u jednom slučaju, divovskog pauka koji
je pokazivao znakove da će pojuriti za njom i nagnao Robin da brzo pomakne
svoj lik. Tad je ispred nje prošao jedan od lepršavih Paperwhite duhova, zastao i
obratio joj se.
InkBlackStacey: Hej Buffypaws dugo se nismo vidjele

Buffypaws: Bok InkBlackStacey
InkBlackStacey: Kako si?
Buffypaws: Dobro, bvala, a ti?
InkBlackStacey: Grozno je ovo s J***** i E***?
Buffypaws: Znam, strašno
280
Knjige.Club Books
Robin se pitala što znače te zvjezdice. Zar igrači u igri nisu smjeli napisati
Joshevo i Edieno ime? Je li Anomijin ego takav da se ne smiju spomenuti autori
crtića koji ga je nadahnuo?
Prije nego što je stigla dalje razmisliti o tome, pred njom su se istodobno
otvorile dvije dijaloške kućice.
<novi privatni kanal otvoren> <novi privatni kanal otvoren>

<16. travnja 2015.17:57> <16. travnja 2015. 17:57>
<Worm28 MOD poziva Buffypaws> <Vilepechora MOD
Worm28: omg , mislila sam poziva Buffypaws>
da si zauvijek otišla !!!! Vilepechora: mislio sam da se
> više nikad nećeš vratiti
> Vilepechora: jesi još uvijek dajkača?
> >
Sranje.
Robin je uzela mobitel i brzo napisala poruku Midge.
Reci mi nešto o Beth.

Ušla sam u igru. Neki od ovih ljudi je poznaju
Pokraj Robin, Amerikanka s vodičem nastavila je glasno čitati, s ljubičastim

plastičnim naočalama na vrhu nosa.
„‘Poznato je da su Byron, Keats i Shelley pili u Flasku, kao i čuveni drumski
razbojnik Dick Turpin!’“
Zaključivši da će biti previše sumnjivo ako ne odgovori dvama
moderatorima, Robin je ponovno počela tipkati.
Worm28: mislila sam da Buffypaws: jesam. To se ne

sam te otjerala svim svojim može promijeniti po želji
problemima ! Vilepechora: lol
Buffypaws: ne, nedostajalo Vilepechora: možda ti se
mi je ovo mjesto! samo nije posrećilo da
> dobiješ dobrog kurca
> Buffypaws: ili možda
Buffypaws: ne budi smiješna, kurac nije moja furka
naravno da nisi >
Buffypaws: kako si? >
281
Knjige.Club Books
Worm28: pogodi što, Vilepechora: ako si se jebala

u L********* sam! samo s mlakonjama, nećeš znati
> Buffypaws: zanimljiva teorija
Buffypaws: Ideš! >
Worm28: da >
Worm28: došla sam biti s dečkom >
Buffypaws: omg to je super! >
Mobitel joj je zazujao na stolu. Midge je odgovorila na njezinu poruku:
Sebična, nevjerna kravetina. Voli mačke. Piše roman (3 odlomka),

nadobudna je likovna umjetnica (usrani kolaži), voli Rachel Maddow, ne
zna skuhati ništa osim tjestenine na koju istrese limenku tunjevine,
skuplja ukrase za božićno drvce i bijesne bivše cure
Nasmiješena, Robin je odgovorila:
I razbijena zrcala. Hvala x
Tad se vratila svom iPadu.
Buffypaws: evo me >

Worm28: ali ne ide dobro Buffypaws: Anomija nije ovdje?
Buffypaws: kako to misliš? Vilepechora: ne
Worm28: pogodi koliko sam ga Vilepechora: vratila si se da
puta vidjela otkad sam došla vidiš je li on ubio L*********?
Buffypaws: nastavi Vilepechora: hahaha
Worm28: jednom barem si iskrena
Buffypaws: oh ne grozno >
Worm28: strahovito je >
zaposlen >
Worm28: što se dogodilo s Vilepechora: za tvoju
tobom i tvojom curom? informaciju, je
Robin je pokušala napraviti snimku zaslona, ali igra to nije dopuštala.

Uzela je olovku, napisala na vrh stranice imena dvaju korisnika, „Worm28“
i „Vilepechora“, pa ispod njih brzo zapisala nekoliko zabilježaka prije nego što
se vratila iPadu.
282
Knjige.Club Books
Buffypaws: prekinule smo >

Worm28: napokon! >
Buffypaws: da, bilo je vrijeme Vilepechora: jbno sam ljut
Worm28: bila sam zabrinuta Buffypaws: nismo li svi
za tebe , zvučala je kao kontrol-frik >
Buffypaws: da. što Vilepechora: što imaš na sebi?
još ima kod tebe? Buffypaws: oklop od
Worm28: moglo bi se glave do pete
reći da radim >
Worm28: baš bih voljela >
da ti mogu reći gdje Vilepechora: dopizdilo
Buffypaws: reci mi! mi je ovo mjesto
Worm28: lol Buffypaws: zašto si
Worm28: bojim se Anomije onda još ovdje?
Worm28: ako ti kažem izazvat Vilepechora: zbog informacija
ćemo posljedicu 14 Vilepechora: onda, koristiš
> li dildo ili što
Buffypaws: ok daj samo mig >
Worm28: lol bolje ne >
Worm28: ali pogodi što >
Worm28: upoznala sam B****!!!
Robin je ponovno uzela olovku i ispod „Worm28“ brzo zapisala možda

upoznala Blaya, „moglo bi se reći da radi“; ispod „Vilepechora“ zapisala je u
igri zbog „informacija“, a na susjednoj, dotad praznoj stranici, što znaci izazvati
posljedicu 14? Tad je nastavila tipkati.
Buffypaws: ideš!!! Vilepechora: možda sad

Worm28: istina je sjediš na dildu?
Worm28: ušla sam u sobu, Buffypaws: profinjeno si
a on je bio tamo duhovit kao i uvijek
Worm28: skoro sam se Vilepechora: imaš sreće
onesvijestila !! što ti nisam zabranio pristup
Buffypaws: jesi li Buffypaws: zašto bi
razgovarala s njim? Mi ga zabranio?
Worm28: ne tresla sam se !!! Vilepechora: Zato što
Buffypaws: lol si jbna perverznjača
283
Knjige.Club Books
Američka čitateljica vodiča sad je svom društvu naglas čitala jelovnik, iako je
svatko od njih imao svoj.
„Pita od govedine i bubrega... kuhani krumpiri...“
Robinin telefon zazujao je na stolu. Pogledala je zaslon; Strike joj je poslao
poruku:
Došao je Ormond.
284
Knjige.Club Books
36
And on his shield a bleeding heart he bore...55
Mary Tigh
Psyche
jedeći za stolom za dvije osobe okrenutom prema vratima paba, Strike je

S prepoznao Phillipa Ormonda čim je muškarac ušao u pivnicu, iako ni po
čemu nije bio u skladu s detektivovom predodžbom profesora zemljopisa ni
osobe koja bi se upisala na tečaj crtanja. Prema njegovu držanju i pedantno
urednu izgledu prije bi posumnjao na vojničko iskustvo.
Nekoliko centimetara niži od muškarca s kojim se došao naći, Ormond je
izgledao kao da redovito vježba u teretani. Imao je svijetloplave, široko
postavljene oči, svijetlosmeđu kratku, urednu kosu, šiljastu bradu prekrivenu
brižno potkresanim, kratkim dlakama. Da nije nosio crnu aktovku, u svom
tamnom odijelu s jednobojnom tamnoplavom kravatom izgledao bi odjeven za
pogreb. Ušavši u pivnicu, zastao je, odlučno zabacio ramena i pogledao oko
sebe.
Primijetivši da ga detektiv gleda, prišao je Strikeovu stolu.
„Cormoran Strike?“
„Taj sam.“ Strike je ustao rukovati se s njim, a njegov batrljak bijesno je
prosvjedovao jer ponovno mora trpjeti njegovu težinu tako brzo nakon što je
sjeo.
„Phillip.“
Ormond je sad dokazao da pripada onoj kategoriji muškarca koji naizgled
misle da će ljudi pomisliti da su impotentni ako svojim stiskom ne izazovu
fizički bol osobi s kojom se rukuju.
„Idem po piće“, rekao je Ormond pa krenuo prema šanku. Vratio se za stol s
malim pivom i sjeo sučelice Strikeu; doimao se pomalo sumnjičavo.
„Dakle, kako sam vam rekao telefonom...“, započeo je Strike.
„Pokušavate otkriti tko je Anomija. Da.“
55
A na štitu je nosio srce koje je krvarilo... (Nap. prev.)
285
Knjige.Club Books
„Hoće li vam smetati ako zapisujem bilješke?“

„Slobodno zapisujte“, odgovorio je Ormond, iako nije izgledao posebno
sretno zbog toga.
„Što vam se dogodilo ruci?“ upitao je Strike, sad primijetivši da su dva prsta
na Ormondovoj lijevoj ruci zavijena.
„Fluorovodična kiselina“, odgovorio je Ormond pa objasnio, primijetivši
zbunjenost na Strikeovu licu: „Radio sam bakropis u North Groveu. To više
neću pokušavati. Opeklina se inficirala. Već sam popio dvije runde antibiotika.“
„Zvuči gadno.“
„Sigurno nije najgore što mi se dogodilo u posljednje vrijeme“, rekao je
Ormond s mrvicom agresije.
„Ne, naravno da nije. Jako mi je žao zbog vašeg gubitka.“
„Hvala“, odgovorio je Ormond tek mrvicu popustljivije. „Nije mi... lako.“
„Vjerujem vam. Biste li mi odgovorili na nekoliko pitanja o North Groveu?“
„Pitajte.“
„Kad ste krenuli onamo na tečajeve?“
„2011.“
„Slikarstvo vam je hobi ili?...“
„Ne baš. Skloniji sam pisanju.“
„Stvarno? Jeste li što objavili?“
„Ne još. Samo se igram s nekoliko ideja. Znate, Edie i ja voljeli smo priče.“
Iako nije mogao zamisliti da Phillip Ormond piše priče, Strike je kimnuo.
Iako je taj nastavnik bio zgodan, Edien odabir dečka malo je zbunio Strikea, ali
možda se Ormondova privlačnost nalazila u tome što je bio sušta suprotnost
njezinu neodgovornom bivšem dečku, koji je pušio marihuanu i palio zavjese.
„U North Grove otišao sam jer sam se baš bio razveo“, objasnio je Ormond
sam od sebe. „Tražio sam nešto čime ču ispuniti večeri. Upisao sam se na
večernji tečaj... znate, da iskušam staromodni način za upoznavanje djevojaka“,
rekao je sumorno se osmjehnuvši. „Bivšu suprugu upoznao sam na jednoj
stranici za upoznavanje. A žene koje dolaze u teretanu obično ovdje gore
nemaju dovoljno za moj ukus“, dodao je lupkajući se prstom po sljepoočnici.
„Znači, kad ste upoznali Edie..
„Još uvijek je hodala s Blayem, da. Slušajući što ljudi u North Graven
govore o njihovu crtiću, zainteresirao sam se i pozvao ih da dođu u školu u kojoj
radim i održe mojim sedmašima predavanje o animaciji i računalno generiranim
slikama. Klinci su bili oduševljeni“, dodao je Ormond, ali nije zvučao kao da je
zbog toga posebno zadovoljan.
„Vi predajete zemljopis, zar ne?“
286
Knjige.Club Books
„Informatiku“, namrštio se Ormond. „Tko vam je rekao da predajem

zemljopis?“
„Ako se dobro sjećam, Edien agent“, odgovorio je Strike i zapisao bilješku.
„Nešto je očito pogrešno shvatio. Kad ste prvi put postali svjesni Anomije?“
„Vidio sam da je na Twitteru objavio fotografiju Ediena stana. Poslao sam
joj poruku da provjerim je li dobro. Imao sam njezin broj mobitela od onda kad
je došla u školu razgovarati s mojim učenicima. Neko smo vrijeme razmjenjivali
poruke i na kraju otišli na piće. Dotad su Blay i ona već bili prekinuli. Shvatili
smo da imamo mnogo toga zajedničkog. Pisanje“, ponovio je. „Priče. Malo smo
se nasmijali North Groveu. U njemu ima pravih čudaka. Jedan klinac
nedvojbeno je kandidat za pretplatu u buksi.“
„Je li taj klinac Bram de Jong?“ upitao je Strike, primijetivši da je Ormond
upravo upotrijebio izraz iz policijskog žargona.
„Da, on je“, kimnuo je Ormond. „Jedne večeri odlazio sam iz North Grovea
i dobio jebeni kamen u zatiljak. Bio je na krovu i gađao svakog koga je mogao
pogoditi. Da mi je dopao šaka... porezao me“, rekao je Ormond pokazujući svoj
zatiljak. „Još uvijek imam ožiljak. Edie mi je rekla o nekim stvarima koje je
učinio dok je živjela ondje. Jednom je u svom krevetu našla mrtvu pticu.
Njegovi roditelji jednostavno su... Nema kontrole“, rekao je Ormond, a Strike je
primijetio da su mu se nosnice raširile dok je to govorio. „Nimalo.“
„Kad ste otišli s Edie na piće, jeste li razgovarali o Anomiji?“
„Da, sve mi je ispričala. Mislila je da je to netko koga poznaje, jer toliko je
mnogo znao o njoj. Zajedno smo pretresli ljude na koje je sumnjala. Pomislio
sam da bi to mogla biti ona djevojka... kako se ono zove? Blayeva bivša cura.“
„Kea Niven?“
„Da, ali Edie je rekla da je nju eliminirala.“
„Na temelju čega?“
„Rekla je da je jedno poslijepodne bila u studiju za animaciju i kad je
pogledala kroz prozor, vidjela je Keu na ulici. Sigurno se nadala da će naletjeti
na Blaya. Edie je na laptopu imala otvorenu Anomijinu igru i provjerila je.
Anomija je bio u igri, kretao se i govorio, ali Nivenova u tom trenutku nije
koristila mobitel, iPad ili išta drugo.“
„To je jako korisna informacija, hvala.“ Strike je zapisao bilješku pa
ponovno podigao pogled. „Znači, Kea se muvala oko studija za animaciju?“
„Da. Edie mi je rekla da se pojavila nekoliko puta kad su Blay i ona bili
zajedno i zurila u njih u barovima i pabovima. I sam sam imao takvu bivšu.
Luđakinju.“
„Sjećate li se kad je točno Edie eliminirala Keu?“
„Prije nego što smo Edie i ja prvi put otišli zajedno na piće, što znači da je
moralo biti sredinom 2013.“
287
Knjige.Club Books
Ormond je otpio još jedan gutljaj piva pa nastavio:

„Svejedno sam mislio da Nivenovu treba ušutkati - stalno je iznosila
bezumne tvrdnje da ju je Edie plagirala - ali Edie je mislila da bi to samo
pogoršalo situaciju ili joj je, što je vjerojatnije, njezin agent rekao da bi to
pogoršalo situaciju“, dodao je nastavnik informatike s prezirnim osmijehom.
„Činilo se da Yeoman uvijek ima samo jedan savjet: ništa ne poduzimaj. To nije
moj stil.“
„Nikad niste osobno razgovarali s Keom?“
„Na njezinu sreću, nisam“, odgovorio je Ormond, a nosnice su mu se
ponovno raširile. „Bila je ista kao Anomija, neprestano je napadala Edie i
veličala Blaya. On se fanovima ničim nije mogao zamjeriti, što vam pokazuje
koliko su bili neupućeni.“
„Kako to mislite?“
„Pa, Edie je obavljala devedeset posto posla, a Blay je većinu dana bio
napušen. Na kraju joj je dozlogrdilo podmetati svoju grbaču. I mogu vam reći da
bi bila jebeno bijesna da je znala kako je želio staviti jebeno pismo u njezin lijes,
nakon onoga što joj je priredio u ta posljednja dva tjedna.“
„Znate li je li Edie još nekog eliminirala?“
Ormond je odmahnuo glavom.
„Znamo da je nedugo prije smrti sumnjala na Seba Montgomeryja, ali je li
ikad postojao itko drugi?“
„Oh, znate za Montgomeryja?“ iznenadio se Ormond i ponovno je zvučao
pomalo sumnjičavo. „Dakle... da, on joj je bio glavni sumnjivac“, Strike je
primijetio još jedan izraz iz policijskog žargona, „ali prije toga pitala se bi li to
mogao biti Wally Cardew, jer kad ga je otpustila kao Dreka, nekoliko ju je puta
napao na internetu, ali zaključila je da Cardew ne bi ostao anoniman. Ne bi
izdržao da se ne izlaje. Osim toga, mislila je da Cardew ne bi mogao
programirati ni animirati jednu takvu igru.“
„A Tim Ashcroft, koji je dao glas Wormu?“
„On? Običan parazit“, prezirno je rekao Ormond. „Mislio je da će mu Edie
naći ulogu u filmu, ako joj se bude dovoljno ulizivao. Rekao sam joj da bi se
trebala prestati družiti s njim. Odnosno, nisam joj to rekao“, ispravio se Ormond.
„Ne tim riječima. Samo nisam volio vidjeti da je iskorištava. Zbog kava s njom
mislio je da još uvijek ima šansu dobiti ulogu.“
„Ali nikad nije mislila da je Ashcroft Anomija?“
„Ne. Mršavi dugonja. Salonski ljevičar. Poznat vam je taj tip ljudi.“
„Znači, koliko vi znate, samo je za Montgomeryja mislila da bi mogao biti
Anomija?“
„Da. Zaključila je da je to on nakon što je Anomija objavio na I witteru da je
jedan lik u svom crtiću temeljila na bivšoj cimerici, što je bila totalna laž.“
288
Knjige.Club Books
„Ta joj djevojka nije poslužila kao nadahnuće za Paperwhite?“

Ormond je otpio gutljaj piva pa odgovorio:
„Možda se Paperwhite u nekim stvarima ponaša kao ta djevojka, ali to ih ne
čini istom osobom. Bezumno je misliti da svaki fiktivni lik ima svog živućeg
pandana. Nadahnuće može doći odasvud.“ Ormond se lagano zarumenio
govoreći. „Ne možete reći da je neki lik živa osoba. On je dojam. Slika
snimljena kroz objektiv njegova tvorca.“ Otpio je još jedan gutljaj piva. „To je
barem moje iskustvo“, rekao je odloživši čašu. „U pisanju.“
Strike nije mogao znati jesu li ta razmišljanja o nadahnuću i razvoju lika
autentično Ormondova, ali morao je posumnjati da kao papiga vjerno ponavlja
tuđe riječi.
„Je li vam Edie često govorila o svom poslu?“
„Stalno.“ Ormond je najednom postao živahniji nego u cijelom dotadašnjem
razgovoru. „Podijelila je sa mnom svoj cijeli kreativni proces. Da, često smo
podrobno razgovarali o likovima i često sam joj predlagao ideje.“
„Znači, surađivali ste?“ Strike je pazio da zvuči zadivljeno.
„Da, mislim da biste to mogli tako nazvati.“ Ormond je netremice promatrao
Strikea. „Edie je rekla da želi da budem potpisan kao koscenarist, kad film
izađe. Rekla je da sam joj dao nekoliko stvarno dobrih ideja.“
„Zanimljivo je da je željela dovesti nove suradnike osim nje i Blaya.“
„Ne suradnike. Suradnika. Nije bilo nikog osim mene“, odlučno je rekao
Ormond.
„U Mavericku su sigurno sretni jer im možete reći kako je Edie zamišljala
film?“
Ormond je kratko šutio prije nego što je odgovorio:
„Čovjek bi mislio da će biti sretni, ali nitko se nije udostojao odgovoriti na
moj e-mail.“
„To mi se čini kratkovidnim s njihove strane. Pretpostavljam da ste sve
zapisali?“
„Nismo zapisali. Samo smo o svemu u tančine razgovarali. Sve je ovdje“,
rekao je Ormond i ponovno se lupnuo prstom po sljepoočnici. „A kako sam ja
jedini koji zna, čovjek bi mislio da će oni...“
Razdraženo je slegnuo ramenima.
„To vas sigurno ljuti“, rekao je Strike.
„Da. A sad će njezin prokleti stric, koji joj je dao nekoliko stotina funti da je
se riješi kad je doslovce spavala na cesti... smiješno je tko se na kraju okoristi.
Ali nije napisala oporuku i tako je kako je“, rekao je Ormond s nedvojbenim
prizvukom ogorčenosti u glasu.
289
Knjige.Club Books
„Sljedeće što me zanima osjetljivo je pitanje“, rekao je Strike. „Edie se

2014. pokušala ubiti. Anomija je jako brzo saznao što se dogodilo, znao je čak i
u kojoj je ona bolnici.“
„Da, sjećam se“, mrko je rekao Ormond.
„Želio bih otkriti tko je to mogao znati.“
„Nemam pojma. Ja sam posljednji saznao.“
„Stvarno?“
„Da. Naravno, pokušala me nazvati“, brzo je dodao Ormond, a Strike se
zapitao govori li istinu, „ali od buke u pabu nisam čuo mobitel. Bio sam na piću
s kolegama. Zato je nazvala Blaya. On je shvatio što je učinila i nazvao policiju.
Morali su razvaliti vrata.“
Strike se sjetio Charlotteina ošamućena glasa kad ga je nazvala iz Symonds
Housea i brzo potisnuo to sjećanje.
„Predozirala se nakon što je cijelu večer pila sama u svom stanu i gledala
kako joj ljudi na Twitteru govore da se ubije“, rekao je Ormond. „To je bilo
prije nego što smo počeli živjeti zajedno. Naravno, kad sam saznao što je
učinila, krivio sam sebe. Tad već nije bila doista sposobna živjeti sama. Nakon
izlaska iz bolnice doselila se k meni i to je bila velika prekretnica. Bila je
neusporedivo sretnija. Neusporedivo.“
„Stanujete li u blizini?“
„Ne, imam stan u Finchleyju. U Ulici Ballards Lane.“
„Znate li je li Blay bio sam kad je shvatio da se predozirala?“ upitao je
Strike.
„Nemam pojma, ali nije mu se žurilo obavijestiti me o tome. Kad me
nazvao, isprva sam mislio da bulazni...“
„Moram vas pitati“, prekinuo ga je Strike. „Jeste li vi bivši policajac?“,
Ormond je načas izgledao iznenađeno, a onda se prvi put nasmiješio. „Još uvijek
je tako očito? Da, bio sam u Londonskoj policiji. Napustio sam službu jer je
moja bivša žena to željela. Prekvalificirao sam se za učitelja, ali naš brak se
svejedno raspao?“.
„Oprostite, nastavite. Mislili ste da Blay bulazni...“
„Da. Zvučao je napušeno. Da se razumijemo, obično je tako zvučao;
vjerojatno je popušio džoint da se pripremi za razgovor sa mnom. Zato mi je
trebala minuta-dvije da shvatim što govori.“
„Je li još netko bio s vama kad ste primili taj poziv?“
„Slučajno, jest. Moj stari susjed. Ima devedeset i nešto godina. Ponekad
obavim kupnju za njega“, skromno je odgovorio Ormond kao da mu je malo
neugodno. „Odvezem ga liječniku kad treba. Simpatičan starac.“
„Ali nije dobar kandidat za Anomiju“, zamijetio je Strike i zapisao bilješku.
290
Knjige.Club Books
„Naravno da nije. Ne, Anomija je to mogao tako brzo saznati samo zato što
se ona budala od Blaya izlajala. Stigao je reći za to svim svojim kompićima,
prije nego što se sjetio da bi trebao reći meni - znate - njezinu prokletom dečku.“
Strike je zapisao još jednu bilješku pa ponovno pogledao Ormonda.
„Je li Edie ikad mislila da joj je Anomija fizička prijetnja? Je li se ikad
bojala da bi joj mogao fizički nauditi?“
„Ne, mislim da nije“, odgovorio je Ormond.
„Čak ni nakon što je na internetu objavio njezinu adresu.“
„To nije učinio Anomija.“
„Mislio sam...“
„Anomija jena internet stavio fotografiju njezina stana, ali neki drugi tip
rekao je ljudima da mu pošalju izravnu poruku ako žele adresu.“
„Znate li tko je osoba koja je ponudila adresu?“
„Nemam pojma. Previše ju je ljudi kritiziralo.“
„Mislite li daju je Anomija mogao ubiti?“ upitao je Strike i pomno
promatrao Ormondovu reakciju.
„Ne znam“, odgovorio je učitelj. To pitanje kao da ga je uzdrmalo. „Kako
bih to mogao znati? Nemam razloga reći daju je on ubio. Zapravo, nemam
razloga ni za koga misliti da je to učinio.“
Strike se pobrinuo od riječi do riječi zapisati tu Ormondovu izjavu.
„Onaj dosje koji je Blay dobio, koji navodno dokazuje da je Edie bila
Anomija...“
„Hrpetina gluposti“, zarežao je Ormond. „Da Edie samu sebe zlostavlja tri
ili četiri, ili koliko već godina, do te mjere da se pokuša ubiti? Odjebi.“
„Pretpostavljam da je Yasmin Weatherhead radila za njih prije vašeg
vremena?“ upitao je Strike.
„Da. Zašto?“
„Ona je Blayu donijela dosje s navodnim dokazima.“
„Oh, točno, da. Ne, nju su najurili prije nego što smo Edie i ja postali par.“
Ormond je otpio novi gutljaj piva.
„Zapravo, činilo mi se pomalo okrutnim otpustiti tu curu samo zato što je
igrala onu igricu. Ne kažem da je bilo tako, ali Edie je vjerojatno postajala
paranoična i mislila da svi oko nje daju informacije Anomiji.
Strike, kojeg je nakon Ormondovih beskompromisnih mišljenja o svemu
drugom što se ticalo Edie iznenadila ova blagost prema Yasmin, upitao je:
„Ne mislite li da je od njihove pomoćnice bio neobičan potez priključiti se
Anomijinoj igri? Ili je nastaviti igrati, a Anomija je toliko mučio Edie?“
„Pa, tako gledajući... Da, valjda“, rekao je Ormond kao da ga ta tema
zapravo ne zanima.
291
Knjige.Club Books
„Koliko sam čuo, Edie i vi ste se zaručili prije nego što je umrla?“
„Oh, znate za to?“ Ormond je zvučao zadovoljno. „Da, zaprosio sam je dva
dana prije... prije nego što se to dogodilo. Tog vikenda namjeravali smo joj
kupiti prsten.“
„Jako tužno“, rekao je Strike i jedan trenutak šutio prije nego što je nastavio.
„Da se vratimo na onaj dosje: Blay je nazvao Edie i optužio je da je ona
Anomija, je li tako?“
„Tako je“, odgovorio je Ormond, natmurivši se.
„Je li Edie razgovarala s vama o tome?“
„Naravno.“
„Što ste joj savjetovali? Da se nađe s Blayem i to raščisti ili?...“
„Rekao sam joj da mu kaže da se jebe“, silovito je rekao Ormond. „Uporno
je nazivao, a ona mu je stalno spuštala slušalicu. I trebala je. Ako duva toliko da
je povjerovao u takvu besmislicu, nek odjebe.“
„Ali onda se Edie predomislila i odlučila naći se s njim licem u lice?“
„Točno. Da mu sama kaže što misli o njemu.“
„Tko je koga nazvao?“ upitao je Strike.
„On je nju nazvao, kako sam već rekao. Stalno ju je zivkao.“
„Shvaćam.“
„I na kraju je odlučila, u redu, raščistimo to jednom zauvijek.“
„Edie vam je to rekla?“
„Naravno“, nestrpljivo je odgovorio Ormond.
„Znači, znali ste da će se njih dvoje naći tog poslijepodneva?“
„Da.“
„Jeste li znali gdje će se naći?“
„Ne. Pretpostavljao sam da će to biti u nekom kafiću.“
„A kad Edie nije došla kući?...“
„Zabrinuo sam se, naravno. Tog poslijepodneva bio sam zadužen za učenike
koji su bili kažnjeni dužim ostankom u školi. Poslije sam shvatio da sam gledao
kako prokleta Sophie Webster po kazni sto puta prepisuje jednu te istu rečenicu
kad se... znate... kad se to dogodilo. Došao sam kući očekujući da će Edie biti
ondje. Nije bila. Čekao sam. U jedanaest sam se zabrinuo. Negdje oko petnaest
do dvanaest nazvao sam policiju.“
„Jeste li tijekom tog vremena pokušali nazvati Edie?“
„Da, nekoliko puta, ali nije odgovarala na pozive. Policija me stavila na
čekanje i, naravno, znao sam da se nešto dogodilo. Bio sam policajac. Znam
kako te stvari funkcioniraju. Tražili su od mene da opišem Edie, što sam učinio.
Tad su rekli da će poslati nekog da razgovara sa mnom. Došli su u stan i rekli mi
292
Knjige.Club Books
da je na groblju Highgate pronađeno tijelo koje odgovara opisu moje zaručnice...

Morao sam otići identificirati je.“
„Žao mi je“, rekao je Strike. „To je sigurno bilo grozno.“
„Da, bilo je“, rekao je Ormond ponovno s prizvukom agresije u glasu.
Strike je pogledao bilješke. O Anomiji je jako malo saznao. Ali imao je
osjećaj da je Phillipa Ormonda neizmjerno bolje upoznao.
„U redu. Ako nemate više nikakvih informacija ili razmišljanja o tome tko
bi mogao biti Anomija...“
„Ako mene pitate, riječ je o ozbiljno poremećenoj osobi“, rekao je Ormond,
naizgled se malo opustivši sada kad je znao da se razgovor bliži kraju. „Tko god
on bio, čak i ako je neki klinac koji se skriva iza tipkovnice“, neodređeno je
mahnuo prema svom licu, kao da pokazuje masku, „nešto jebeno ne valja u
njegovoj glavi. Četiri pune godine napadati nekog na internetu? Što je bio Edien
zločin? To što je stvorila nešto što ta osoba navodno voli? Ne, ja Anomiju
zamišljam kao nekoga tko bi sve učinio da sebe spasi, tko bi bez imalo
razmišljanja okrivio ili prebacio sumnju na bilo kog drugog, ako to znači da će
se on izvući.“
„Zašto to kažete?“ upitao je Strike.
„Intuicija mi to govori“, odgovorio je Ormond pa iskapio čašu.
„Mislim da je to sve“, neiskreno je rekao Strike. „Oh, da, zanima me jeste li
vi predložili Edie našu agenciju ili je to bila njezina ideja?“
„Jesam li što?“ namrštio se Ormond.
„Edie je posjetila moju partnericu u agenciji.“
Zbog bljedila njegovih plavih šarenica, čak i na slabu svjetlu u pivnici bilo
je lako vidjeti da se Ormondove zjenice šire. Očito ni Allan Yeoman ni policija
Edienu navodnom zaručniku nisu rekli za njezin posjet detektivskoj agenciji, a
Strikeu je to govorilo nešto važno o stavu policije i agenta prema Ormondu.
Nastavnik je po svemu sudeći shvatio da je predugo šutio da bi sad mogao
lagati.
„Ne... nisam imao pojma o tome. Kad je to bilo?“
„Deset dana prije napada.“
„Zašto je posjetila vašu agenciju?“
„Da nas zamoli da joj pomognemo otkriti tko je Anomija.“
„Oh. Točno. Da, zapravo, nisam znao da je otišla k vama. Rekla je da
razmišlja o tome da nekog angažira... da, mislio sam da je to razumna zamisao.“
„Ali nije vam rekla da je to učinila?“
„Zapravo“, odgovorio je Ormond nakon ponovnog oklijevanja, „možda mi
je rekla, ali nisam registrirao. Ona je bila pod strahovitim stresom, a ja sam
293
Knjige.Club Books
grcao od posla... možda je nisam dobro čuo ili sam se isključio. Imao sam jako
puno posla“, ponovio je. „Bližio mi se razgovor za mjesto voditelja odjela.“
„Jeste li ga dobili?“
„Nisam“, gotovo se otresao Ormond.
„Dakle, kad je Edie došla u našu agenciju, moja je partnerica primijetila
modricu na...“
„Oh, to je bila vaša partnerica, je li? Ona je rekla policiji da sam davio
Edie?“
Činilo se da je Ormond požalio zbog svojih naprasitih riječi čim su mu se
omaknule. Svojim blijedoplavim, široko razmaknutim očima netremice je
promatrao Strikea, a Strikeu se činilo da ne zna kako bi popravio taj posljednji,
štetni dojam.
„Nitko nije spomenuo davljenje“, rekao je Strike. „Moja partnerica samo je
prijavila modricu. Najljepša vam hvala što ste se našli sa mnom, Phillipe. Bili
ste od velike pomoći.“
Nakon kratke, napete šutnje, Ormond je polako ustao.
„Nema na čemu“, rekao je odrješitim glasom. „Sretno s istragom.“
Strike je ispružio ruku, ovaj put spreman nadmetati se u tome čiji će stisak
biti jači.
Ormond je otišao, a Strike je znao da ga prsti desne ruke sigurno bole i zbog
toga je osjećao malo zadovoljstvo. Kad je nastavnik nestao iz vida, izvadio je
mobitel i napisao kratku poruku jednom svom prijatelju u Londonskoj policiji.
294
Knjige.Club Books
37
... the work was done; the new-made king

Had risen, and set his feet upon his realm,
And it acknowledged him.56
Jean Ingelow
A Story of Doom
ad ju je Strike našao za stolom u kutu koji se nije vidio s glavnog šanka,

K Robin je još uvijek gledala zaslon svog iPada. Donio je kriglu London
Pridea za sebe i novu čašu soka od rajčice za nju, iako joj je i prva još bila puna
gotovo do vrha. Pokraj iPada ležao je njezin mobitel s otvorenom Anomijinom
stranicom Twittera, a s druge strane otvorena bilježnica. Strike, koji je vješto
čitao naopako postavljen tekst, vidio je da je napravila tri stupca naslovljena
imenima Worm28, Vilepechora i Paperwhite, i da je zapisivala bilješke o sve
troje. Stupac Worm28 izgledao je najpuniji.
„Anomija je u igri?“ upitao je kad je sjeo.
„Ne“, odgovorila je Robin podigavši pogled i odmah ga ponovno spustivši
na zaslon iPada. „Ni načas nije bio ovdje dok si bio s Ormondom. Oprosti,
morat ču nastaviti tipkati. Razgovaram s moderatoricom Worm28, koja je bila
Bethina online prijateljica. U vezi je s neimenovanim muškarcem za kojeg bih
kao Beth trebala znati. Često joj se povjeravala. Mislila je daju je pričom o
svojim problemima istjerala iz igre.“
„Broj dvadeset osam još je jedan simbol mržnje“, zamijetio je Strike.
„Stvarno?“
„Drugo i osmo slovo alfabeta: BH. Označava blood i honour, krv i čast. Krv
i čast ime je jedne neonacističke skinhead skupine.“
„Ne bih rekla da je Worm28 neonaci skinhead“, rekla je Robin tipkajući.
„Da se moram kladiti, rekla bih da je prilično mlada djevojka. Možda
disleksična. Stalno griješi u pravopisu i interpunkciji... Ali ako tražiš mogućeg
56
... posao je bio obavljen; novookrunjeni kralj ustao je i preuzeo svoje kraljevstvo, a ono ga
je priznalo. (Nap. prev.)
295
Knjige.Club Books
člana Halveninga, Vilepechora se čini jako dobrim kandidatom. Čekaj... Oh,

hvala Bogu, Worm28 mora na zahod.“
Robin je okrenula iPad da ga Strike može vidjeti. Strike je privukao stolicu i
osjetila je kako koljenom udara o njezino.
„Igrači razgovaraju u otvorenoj igri“, objasnila je dok je Strike pijuckao
pivo i gledao kako se animirani likovi kreću među grobovima. Kao i Robin, i
njega je zadivila uznemirujuća ljepota animacije s maglom koja je bila čas
gušća, čas rjeđa i grobovima koji su se kroz nju nazirali. „Ali moderatori mogu
otvoriti privatne kanale na kojima razgovaraju s kim žele i nitko drugi ne može
vidjeti što govore. Worm28 i Vilepechora otvorili su privatne kanale sa mnom
čim sam ušla u igru.“
„Zašto misliš da bi Vilepechora mogao biti Halvening?“
„Strahovito je homofobičan. Nazvao me perverznjačom.“
„Zgodno.“
„Osim toga je i pijan. Dosad mi je to već triput rekao. Kaže da mu je
dosadila igra, a kad sam upitala zašto je još ovdje, odgovorio je ‘zbog
informacija’.“
„Informacija?“ ponovio je Strike. „Jako zanimljivo.“
„I rekao mi je da je Anemija ubio Ledwellovu.“
Robin je podignula pogled da vidi Strikeovu reakciju.
„Stvarno?“
„Tobože kao šalu“, odgovorila je Robin, vrativši pogled na igru. „Osim njih
dvoje, jedini drugi moderator s kojim sam razgovarala je Paperwhite. Pitala me
trebam li pomoć u igri i dala mi nekoliko savjeta kako da uđem u prošireno
područje koje je kreirano otkad je Beth posljednji put igrala. Nije otvorila
privatni kanal, samo mi je ponudila svoju pomoć u otvorenoj igri. Naravno, ne
znam je li stvarno žena, samo pretpostavljam da je zbog korisničkog imena
kojim se služi. Privatno nismo razgovarale.“
Strike je promatrao bočnu traku dolazaka i odlazaka igrača.
<BorkledDrek je izašao/la iz igre>

<Inkyl00 je ušao/la u igru>
<Magspy7 je ušao/la u igru>
„Ako se odjavim“, rekla je Robin okrećući iPad prema sebi, „možeš mi reći o
Ormondu.“
„Ostani prijavljena da znamo hoće li se pojaviti Anomija“, odgovorio je
Strike. „Volio bih vidjeti kako se ponaša u toj igri. Možeš li reći toj Worm da
moraš nešto na brzinu obaviti?“
296
Knjige.Club Books
„Moram izvaditi rublje iz perilice“, rekla je Robin tipkajući. „Brzo se

vraćam.“
S olakšanjem se naslonila na naslon svoje stolice, popila malo soka od
rajčice i namjestila iPad tako da ga oboje mogu nastaviti gledati.
„Kakav je bio Ormond?“
„Ormond je bio jako zanimljiv“, započeo je Strike. „Ne ono što sam
očekivao. Nastavnik je informatike i bivši policajac.“
„Stvarno?“ iznenadila se Robin.
„Da, i da se moram kladiti, rekao bih da prije nego što se Edie pokušala ubiti
nisu bili u vezi. Mislim da je iskoristio njezinu ranjivost kako bi je pozvao da
bude u njegovu stanu, a njoj je poslije bilo teško otići. Pitao sam ga za modricu
od prsta na njezinu vratu. To mu se nije svidjelo.“
„Nevjerojatan si“, rekla je Robin.
„Sumnjičav sam i prema navodnim zarukama. Mislim da je Heather Ledwell
imala pravo: bijesan je jer neće dobiti ništa od njezine ostavštine niti će imati
ikakvu financijsku korist od crtića, bude li pretvoren u igrani film. Spomenuo je
da ona nije napisala oporuku. Ali nije odustao od nade da će se okoristiti; pola
našeg razgovora proveo je pozicionirajući se kao pisac. Tvrdi da je surađivao s
Edie na budućim zapletima i da je ona željela da bude potpisan kao koscenarist
ako snime film. Pitao sam jesu li zapisali sve te zajedničke ideje, ali nisu; sve su
u njegovoj glavi. Poslao je e-mail Mavericku da im ponudi svoje usluge, ali nisu
mu odgovorili.“
„Dovraga“, tiho je rekla Robin.
„Još su neke stvari bile zanimljive. Kao prvo, kaže da mu je Edie rekla da će
se naći s Joshem onog poslijepodneva kad je ubijena, ali tvrdi da nije znao gdje
su se točno dogovorili. Sumnjivo je to da je rekao da je Blay nju nazvao i
predložio sastanak. Netko je pogrešno shvatio, Ormond ili Katya, a ja se kladim
na Ormonda. Mislim da nije imao pojma da će se Edie naći s Blayem, što za
sobom povlači pitanje zašto je lagao. Ako se boji da bi ga policija mogla
sumnjičiti za napade na njih, logičnije bi bilo biti iskren i priznati da nije znao
da će se njih dvoje naći. Čudna je polulaž reći da je znao da će se naći, ali ne i
gdje će se naći. Naravno, možda se radi o egu; ne želi da itko misli da mu se
cura potajno sastajala s bivšim dečkom. Čini mi se kao takav tip muškarca.
Osim toga, a to je nedvojbeno čudno“, rekao je Strike otvarajući bilježnicu,
„rekao mi je da misli da je Anomija ‘netko tko bi sve učinio da sebe spasi’,
odnosno da bi pokušao okriviti ili baciti sumnju na nekog drugog. Pitao sam ga
zašto to misli, a on je odgovorio da mu to govori intuicija, ali meni se to čini
jako sugestivnim. Meni to zvuči kao da misli da Anomija možda ima nešto što
može iskoristiti protiv njega.“
„To znači da on zna tko je ta osoba, zar ne?“
297
Knjige.Club Books
„To bi bio logičan zaključak, ali nije mi htio reći što misli tko bi to mogao
biti. Upravo obrnuto: odbacio je svakog koga sam spomenuo. Usput, kaže da je
Edie eliminirala Keu. Vidjela ju je na ulici bez ijednog digitalnog uređaja dok je
Anomija bio u igri.“
„To je korisno znati“, rekla je Robin.
„Da... Još je nešto čudno rekao. Pitao sam ga misli li da je Anomija ubio
Edie, a on je odgovorio ‘nemam razloga reći da ju je on ubio’.“
„Nemam razloga reći da ju je on ubio“, ponovila je Robin. „Neobičan odabir
riječi.“
„I ja sam to pomislio. Zašto jednostavno nije rekao ‘ne’?“
U tom trenutku zazvonio je mobitel u njegovu džepu. Strike ga je izvadio i
pogledao zaslon; poziv je bio sa skrivenog broja. Oklijevao je nekoliko sekundi
sumnjajući da bi to mogla biti Charlotte, a onda je odgovorio.
„Strike.“
Čuo je disanje. Linija je pucketala. A onda je netko dubokim i zvonkim
glasom rekao:
„Ako želiš istinu, iskopaj Edie Ledwell.“
Telefonska se veza prekinula.
Robin je po izrazu Strikeova lica shvatila da se dogodilo nešto neobično.
Njezina prva misao bila je Charlotte. U sljedećem trenutku zapitala se je li tu
reakciju izazvalo nešto što mu je rekla Madeline.
Strike je spustio mobitel i gledao ga kao da misli da bi se broj pozivatelja
mogao nekako stvoriti na zaslonu.
„Upravo mi je rečeno da iskopam Edie Ledwell ako želim saznati istinu“,
rekao je, ponovno pogledavši Robin.
„Molim?“
„Ako želiš istinu, iskopaj Edie Ledwell.“, ponovio je.
Netremice su se promatrali.
„Kako je zvučao taj glas?“
„Kao Darth Vader. Mogao je biti promijenjen nekom napravom za
mijenjanje glasa ili prirodni bariton. Veza nije bila dobra.“
„Prije nekoliko tjedana, na Twitteru se spominjao hashtag ‘iskopajmo
Ledwellovu’.
„Je li za to postojao neki određeni razlog ili je samo neki bolesnik želio biti
duhovit?“ upitao je Strike spremajući mobitel u džep.
„Neki je trol rekao da je vjerojatno lažirala vlastito ubojstvo kako bi
izmamila suosjećanje i da bi trebalo iskopati tijelo kako bi se uvjerili da je
stvarno mrtva.“
298
Knjige.Club Books
„Ako me maloprije nazvao neki trol, zna da radimo na slučaju. Samo se

nadam da nas nitko nije prepoznao dok smo nadzirali sumnjivce.“
„Pogledaj“, naglo je zadahtala Robin pokazujući na iPad. „Došao je!“
Na zaslonu se pojavio jedinstven lik, nimalo sličan ijednom drugom -
lepršavim imitacijama lijepe Paperwhite, skakutavim srcima sličnim Hartyju ili
kosturima koji lutaju naokolo. Ovo je bio prazan plašt koji se mreškao kao da
stoji na vjetru. Lica nije bilo: stvorenje u tom plaštu mreškao je nevidljivo. Iako
jednostavno animiran, taj lik izgledao je neobično sablasno. Iznad njegove glave
pisalo je Anomija MOD. Lik je „progovorio“, tekst se pojavio na nepostojećem
licu.
Anomija: Dobra večer djeco
Avatari ostalih igrača okupili su se oko njega, a tekst im se svima pojavio na
licima dok su ga pozdravljali.
Inkyl01: Došao je Anomija!!!!!

Mr_Drek_D: Kako si buraz?
Hartsore9: Anomijo, molim te skini zabranu
Hartyjul92, nije to ozbiljno mislio
Paperwhite HOD: večer
InkHart4evs: Anomijo, buraze!
Vilepechora MOD: Pozdrav našem kralju i caru
Magspy7: Anomijo, uživam gledati kako
rasturaš Grunta na Twitteru!
WyrdyOne: Anomijo, hoćemo li na Comic Con?
Anomija nikom od njih nije odgovorio, zalepršao je prema Strikeu i Robin, i

iako je znala da je to posve nerazumno - sjedili su u pivnici, a taj lik bio je samo
gomila piksela na zaslonu - Robin je osjetila drhtaj stvarnog straha. Anomija se
toliko približio Buffypaws, da je prazna kapuljača njegova plašta ispunila
gotovo cijeli zaslon.
Anomija MOD: Vratila si se
Robin je brzo ispružila ruke prema tipkovnici, ostavivši zaslon u položaju u

kojem je Strike mogao vidjeti što se događa.
Buffypaws: da, nedostajalo mi je ovo mjesto

Anomija MOD: omiljena životinja?
299
Knjige.Club Books
„Pas“, predložio je Strike.

„Nije“, odgovorila je Robin, tipkajući. „Provjerila sam.“
Buffypaws: mačka, naravno
„Gospode, nadam se da će to biti dovoljno“, rekla je Robin. „Nisam saznala

mnogo drugog.“
Anomija HOD: omiljeni seksualni položaj?
Robin je zurila u to pitanje, posve svjesna da Strike na njega nema odgovor koji
bi ponudio. Nakon nekoliko sekundi počela je tipkati s osjećajem da jednim
potezom sve riskira:
Buffypaws: koliko se sjećam, rekla sam ti da odjebeš

kad si me to prošli put pitao
Strike i ona gledali su zaslon. Robin je osjećala da i Strike suspreže dah.
Anomija MOD: lol

Anomija MOD: da, jesi
„Svaka čast“, pohvalio ju je Strike.
Anomija MOD: sad me pitaj ono što te zanima

i zbog čega si se vratila
Robin je oklijevala.
Buffypaws: na što misliš?

Anomija MOD: jesam li ja ubio E*** L******?
Robinine ruke neodlučno su oklijevale iznad tipkovnice, ali prije nego što je
stigla odgovoriti, Anomija je nastavio:
Anomija MOD: Jesam. I nema na čemu.
300
Knjige.Club Books
Tad se okrenuo i odlepršao, i dok se prazan plašt kretao između likova iz Srca
crnog kao tinta, oni su mu priopćavali svoje osjećaje.
Vilepechora MOD: rekao sam joj

da si to bio ti! Lololol
DaddyDrek: hababahababa
InkHart4evs: legendo lol
Mr_Drek_D: umirem od smijeha
Hartsore9: omg nemoj se šaliti
GhostyHi: lol
WyrdyOne: klanjamo ti se naš kralju
MyHartlsBlak: lololololol
Inky 101: toooo kralju
Paperbitch97: sredio si to smeće
Magspy7: hahaha pobijedio si
Kinkheart: Anomija je riješio stvar lol
Blackhart_4: TI SI NAŠ BOG
Strike i Robin nijemo su gledali kako se Anomijin lepršavi lik smanjuje i na

kraju u maglama igre nestaje u nekom drugom dijelu animirana groblja.
„Evo“, rekao je Strike podižući svoju kriglu. „Dobili smo priznanje. Sad
samo moramo otkriti tko ga je dao.“
301
Knjige.Club Books
TREĆI DIO
Ako sa srca koje se dugo kuhalo

uklonimo epikard i masno tkivo ispod njega...
vidjet će se površinska vlakna klijetaka.
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
302
Knjige.Club Books
38
I’ve scanned you with a scrutinizing gaze,

Resolved to fathom these your secret ways:
But, sift them as I will,
Your ways are secret still.57
Christina Rossetti
The Queen of Hearts
vaput oženjen plemeniti James „Jago“ Murdo Alastair Fleming Ross,

D nasljednik titule vikonta Croya, trgovački bankar, otac petero djece i
otuđeni suprug Charlotte Campbell bio je pod nadzorom gotovo dva tjedna.
Strike je znao da je jako optimistično očekivati kompromitirajući materijal o
tom muškarcu nakon tako kratka vremena, ali dotadašnji rezultati svejedno su
bili obeshrabrujući. Rossa je štitila debela opna bogatstva. Na posao i s posla
svaki dan ga je vozio vozač, a kad je jeo vani, jeo je u ekskluzivnim privatnim
klubovima. Toliko je pazio da nikad niotkud ne izađe ni s kim drugim, da je
Strike, pregledavajući malobrojne fotografije koje su Midge i Dev uspjeli
snimiti u prethodna dva tjedna - zbog lisičjeg lica i bijeloplave kose bilo ga je
lako prepoznati na svakoj fotografiji - morao posumnjati da je Ross s pravom
pretpostavio da ga je supruga dala pratiti.
Rutinske provjere njegove prošlosti otkrile su da se Rossova prva supruga
ponovno udala i živi u Oxfordshireu. Njegov mlađi brat radio je kao privatni
tajnik jednog važnog pripadnika kraljevske obitelji.
Najstarija kći iz Rossova prvog braka bila je u internatu Benenden School;
dvije mlađe djevojčice još uvijek su išle u osnovnu školu u Oxfordshireu.
Charlotte je sa svojim blizancima i dvijema dadiljama živjela u obiteljskom
domu u Belgraviji, a Ross je noći od ponedjeljka do petka provodio u raskošnu
stanu u Kensingtonu, za koji je istraga pokazala da je već trideset godina u
vlasništvu njegovih roditelja, a vikendom je odlazio u veliku ladanjsku kuću u
Kentu, u koju je jedna od dadilja dovodila njegovu i Charlotteinu djecu.
57
Pomno te promatram, odlučna dokučiti tvoje tajne; ali koliko god promatrala, tvoje tajne još
uvijek su mi nedokučive. (Nap. prev.)
303
Knjige.Club Books
Radio je u neboderu u Ulici Fenchurch, u koji se njegova banka nedavno

preselila. Iako Strike općenito nije mario za arhitekturu, činilo mu se posve
odgovarajućim da Jago radi u zgradi napadne i bezobzirne ružnoće, s
udubljenim pročeljem koje je bilo tako snažan solarni reflektor, da je već otopilo
dijelove jednog automobila parkiranog u blizini. Građanstvu je teoretski bio
dopušten pristup gornjim trima katovima tog komercijalnog nebodera koji je
dobio nadimak Walkie Talkie i posjet vrtu na njegovu krovu, zahvaljujući kojem
je ta golema zgradurina na rubu zaštićenog područja dobila dozvolu za gradnju
od urbanista. U praksi je javnosti bilo dopušteno zadržati se na vrhu zgrade
samo devedeset minuta, što je Dev Shah otkrio kad mu je bilo rečeno da ode
prije nego što se Jago pojavio u restoranu u kojem je obično ručao. Jedine važne
iznimke u Jagovoj rutini bila su dva posjeta iznimno skupoj i zloglasno
nemilosrdnoj odvjetnici za razvode. Strike se pitao je li Charlottein stari mobitel,
na kojem je Jago našao onu kompromitirajuću fotografiju, već bio pokazan toj
inteligentnoj, pohlepnoj ženi, veteranki mnogih razvoda bogatih i slavnih.
Strike ni s kim nije razgovarao o svojoj sve većoj zabrinutosti da će biti
upleten u razvod Rossovih, a ponajmanje s Madeline, jer uskoro je trebala
predstaviti svoju novu kolekciju i bila je napetija nego inače. Njihovi izlasci
privremeno su postali samo redoviti susreti za seks u njezinoj kući, što je bila
promjena koju je Strike nijemo dočekao raširenih ruku, iako ni tad nije mogao
posve osloboditi misli od drugih problema.
„Onda... kad ste točno Robin i ti prekinuli?“ upitala je Madeline jedne noći
dok su ležali zajedno nagi u tami. Strike, koji je žudio za postkoitalnom
cigaretom, ali je odolijevao toj želji, razmišljao je o sutrašnjem dogovorenom
brifingu s Robin o slučaju Anomija i trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati
što ga je pitala.
„Kad smo - što?“
„Ti i Robin“, ponovila je Madeline. Prije nego što su se povukli u spavaću
sobu, popila je gotovo cijelu bocu vina. „Kad ste točno prekinuli?“
„Ne razumijem.“
„Ti i Robin“, glasnije je ponovila Madeline. Ležala je glave na njegovu
ramenu; on je na nozi još uvijek imao protezu, koju će uskoro morati skinuti -
osjećao je da ga boli sve nažuljaniji vrh batrljka.
„Misliš, kad sam joj dao otkaz?“ upitao je Strike, siguran da Madeline za to
nikad nije rekao.
„Dao si joj otkaz?“ iznenadila se Madeline pa podigla glavu s njegova
ramena, nalaktila se i gledala ga u tami.
„Da, prije nekoliko godina.“
„Zašto?“
„Učinila je nešto što sam joj rekao da ne smije učiniti.“
„Jeste li tad bili zajedno?“
304
Knjige.Club Books
„Ne“, odgovorio je Strike. „Nikad nismo bili zajedno. Tko...? Čekaj malo.“
Pipao je u mraku dok nije napipao prekidač svjetiljke i pritisnuo ga, jer želio
je vidjeti Madelineino lice. Izgledala je poželjno i jako napeto u isti mah.
„Da ti to možda nije rekla Charlotte?“ upitao je škiljeći.
„Zapravo... jest.“
„Pas mater.“
Strike je grubo prešao rukom preko lica, kao da ga pere. Da pokraj njega
nije ležala Madeline, nego Charlotte, možda bi bio u iskušenju da nešto baci - ne
na nju, nego da možda zavitla nešto lomljivo o zid.
„Između Robin i mene nikad nije bilo ničega. Nikad nismo bili u vezi.“
„Oh.“
„Charlotte samo spletkari“, rekao je, ponovno pogledavši Madeline. „To je
ono što radi. Za sve što iz njezinih usta izađe o meni najbolje ti je pretpostaviti
da je totalna laž.“
„Znači, Robin i ti nikad niste?..
„Ne“, odlučno je rekao Strike. „Nismo.“
„Okej“, rekla je Madeline pa dodala: „Charlotte je rekla da sam jako slična
Robin.“
„Nisi“, lagao je Strike.
Madeline ga je još uvijek netremice promatrala.
„Ljutiš se.“
„Ne ljutim. Odnosno, ne na tebe.“
„Hoću reći, ne bi bilo važno. Ako je gotovo, gotovo je.“
„Nikad nije ni počelo“, rekao je Strike, mrko je gledajući.
„Okej“, ponovila je Madeline. „Oprosti.“
„U redu je“, ponovno je lagao Strike pa ispružio ruku kako bi je pozvao da
vrati glavu na njegovo rame i ugasio svjetlo.
Ležao je pjeneći se u tami dok Madeline nije zaspala glave u pregibu
njegova ramena i umjesto da je pomakne i izloži se opasnosti daljnjeg razgovora
o Robin ili Charlotte, te noći spavao je s protezom na nozi, što je rezultiralo
osipom od znoja na vrhu njegova batrljka.
Njegov dogovoreni sastanak s Robin bio je odgođen jer se Strike zadržao
duže nego što je očekivao prateći Kopca, koji je jako dugo sjedio na ručku u
Hotelu Charlotte Street. Već je prošlo pet sati kad je napokon ustao od stola i
Strike, koji je tad potajno snimao fotografije na ulici, pričekao je da nestane iz
vidokruga pa nazvao Robin.
„Bok“. Robin je zvučala jednako umorno kao što se on osjećao. „Zar je
ručak dosad trajao?“
„Da, oprosti. Zuri li ti se kući?“
305
Knjige.Club Books
„Ne. Jesi li još uvijek raspoložen za naš sastanak o Anomiji?“

„Apsolutno“, odgovorio je Strike, koji je jako malo pojeo dok je pratio
Kopčevo društvo iz bara u restoran pa na ulicu. „Hoćeš li imati nešto protiv da
razgovaramo uz hranu? Možda u Chinatownu?“
„To bi bilo sjajno. Umirem od gladi. Javit ću ti porukom gdje ću te čekati.“
Dvadeset minuta poslije Strike je ušao na gornji kat restorana Gerard’s
Corner i zatekao Robin za stolom uz prozor. Na stoluje bio postavljen iPad i uz
njega njezin mobitel i otvorena bilježnica. Među malobrojnim gostima, samo su
on i Robin bili bijelci.
„Bok.“ Robin ga je kratko pogledala dok je sjedao pa ponovno spustila
pogled na igru. „Anomija je u igri, pa moram nastaviti igrati. Grdi igrače koji
predugo miruju. Nadam se da će Montgomery izaći iz ureda bez mobitela dok je
Anomija još aktivan, da bar nekog možemo eliminirati.“
„To bi bila velika pomoć“, rekao je Strike, oprezno protežući bolnu nogu.
Mobitel je zazujao u džepu njegova sakoa. Bojao se da bi ga Madeline
mogla nešto trebati i laknulo mu je kad je vidio da mu je poruku poslala njegova
polusestra Prudence, s kojom se sutradan navečer dogovorio naći.
Cormorane, jako mi je žao, ali moram otkazati naš sutrašnji dogovor.

Imam malu obiteljsku krizu. Može neki drugi put? Pru
Strike je osjetio golemo olakšanje što večeru otkazuje ona, a ne on, i preplavio
ga je val naklonosti prema toj ženi koju nikad nije vidio.
Nema problema, posve shvaćam. Nadam se da je sve OK
Robin, koja je tipkajući ponovno pogledala Strikea, vidjela je lagan osmijeh i

srdačan izraz na njegovu licu pa pretpostavila da se dopisuje s Madeline.
Spustila je pogled na svoj iPad i pokušala zatomiti sve jači osjećaj
neprijateljstva.
„Jesi li naručila?“ upitao je Strike.
„Nisam, ali htjela bih nešto s rezancima, da mogu jesti jednom rukom. I
trebat će mi vilica.“
Strike je podigao ruku, oboma im naručio singapurske rezance pa rekao:
„Želiš li čuti nešto zanimljivo prije nego što započnemo s Anomijom?“
„Slušam“, odgovorila je Robin, pogleda još uvijek na igrici.
„Zamolio sam Erica Wardlea da mi učini uslugu. Da dozna zašto je Phillip
Ormond otišao iz Londonske policije. Nešto mi je govorilo da to možda nije
učinio svojevoljno.“
306
Knjige.Club Books
„I?“ Robin je podignula pogled.

„Da nije sam dao otkaz, gotovo sigurno bi ga najurili. ‘Mislio je da je Prljavi
Harry’, doslovce ga je tim riječima opisao Wardle. Volio je mlatiti sumnjivce.
Osim toga, bivša supruga napustila ga je prije nego što je otišao iz policije, što
se ne slaže s onim što je meni rekao. Dakle, da vidimo...“
Strike je izvadio bilježnicu.
„Želiš li da ja počnem, dok ti igraš tu igru?“
„Da, molim te“, odgovorila je Robin, koja je u tom trenutku vodila
Buffypaws između grobova.
„Provjerio sam sve ljude za koje znamo da su bili bliski Edie i Joshu kad se
igrica tek pojavila. Dobra je vijest da većinu njih možemo eliminirati.“
„Hvala Bogu“, gorljivo je rekla Robin.
„Započeo sam s Joshevim bratom i sestrom. Brat radi za Kwik Fit, radionicu
za popravak vozila, a sestra je recepcionarka kod jednog optičara. Eliminirao
sam i većinu suradnika na crtiću. Svi imaju stalne poslove od devet do pet i
nema šanse da bi itko od njih mogao tweetati i moderirati igricu u svako doba
dana, a da ne dobije otkaz.
Razgovarao sam sa ženom s kojom je Edie odrasla u udomiteljskoj obitelji i
ostala u kontaktu. Radi kao voditeljica događanja u jednom hotelu i da je
tijekom radnog vremena na internetu toliko kao Anemija, sigurno bi je najurili.
Isto vrijedi i za onog momka s kojim je Edie odrasla.
Međutim, mislim da bismo trebali razgovarati s Timom Ashcroftom. Edie i
on bili su prijatelji i prije Srca crnog kao tinta i ako ništa drugo, mogao bi znati
za ljude s kojima je bila bliska, a nama su još nepoznati.“
„Ne misliš da bi Ashcroft mogao biti Anomija?“ upitala je Robin.
„Dobiti otkaz dobar je razlog za kivnju“, priznao je Strike, „ali nisam našao
nikakav dokaz da on zna crtati ili programirati.“
„Flaviju je naučio crtati životinje pomoću oblika“, podsjetila ga je Robin.
„Sranje, to je istina; sjajno si to zapamtila. Žena s kojom je Edie odrasla
nema njegov broj ni adresu, a nisam siguran da bi bilo mudro izravno mu
pristupiti. Još uvijek je u kontaktu s Wallyjem, Montgomeryjem i Nilsom de
Jongom, a radije ne bih upozorio sve naše potencijalne Anomije da ih
istražujemo. Jedino rješenje koje mi pada na pamet jest namamiti Ashcrofta u
situaciju u kojoj će odgovarati na pitanja, ne znajući da razgovara s
istražiteljem.“
„Predlažeš da se predstavimo kao novinari?“
„Da, ali ne iz ijednog mainstream medija, jer to je previše lako provjeriti.
Osim toga, on nije dovoljno poznat da bi im bio zanimljiv za intervju“,
odgovorio je Strike. „Ali možda bismo mogli smisliti nešto povezano s
obrazovanjem, jer njegova kazališna družina posjećuje škole. Što kažeš da nam
307
Knjige.Club Books
Spanner sklepa web-stranicu posvećenu ulozi kazališta u obrazovanju, nešto

takvo?“
Spanner je bio IT stručnjak kojem se agencija obraćala za sve informatičke
zahtjeve.
„Tad će Ashcroft, ako te potraži na internetu...“
„Želiš da ga ja intervjuiram?“
„Mislim da je to pametnije. Ne bih rekao da me je primijetio ispred Red
Lion and Suna, ali bolje je ne riskirati.“
„U redu“, rekla je Robin. „Javimo Spanneru da se baci na posao.“
„To znači da ću ja morati glumiti tebe, odnosno onu Buffy-nešto, u
Drekovoj igri dok si ti s Ashcroftom. Bi li mi mogla napisati šalabahter?“
„Napisat ću ti ga“, odgovorila je Robin i načas zanemarila svoje aktivnosti u
igri da na dugi popis svega što treba učiniti doda i tu stavku.
„Uglavnom“, nastavio je Strike, okrećući stranicu bilježnice, „zanima me još
jedan momak na Katyinu popisu glumaca: Preston Pierce.“
„Onaj koji je dao glas Mags... Anomija je izašao iz igre“, najednom je rekla
Robin. Dograbila je mobitel i nazvala Barclayja.
„Vidiš li Montgomeryja?“
Po njezinu frustriranu izrazu lica, Strike je shvatio da je odgovor niječan.
„Sranje“, uzdahnula je zahvalivši Barclayju i prekinula vezu. „Oprosti.
Nastavi o Prestonu Pierceu.“
„Star dvadeset sedam godina, rodom iz Liverpoola, digitalni umjetnik“,
rekao je Strike. „North Grove naizgled upotrebljava kao svoju stalnu bazu, iako
se, sudeći po njegovu profilu na Instagramu, često vraća kući. Nedvojbeno
posjeduje vještine koje tražimo, nema stalni posao od devet do pet, nego radi
kao slobodnjak na raznim projektima, i također je bio malo ogorčen na Edie. Na
Twitteru sam pronašao prepisku između njega i Pera pravde o tome kako su
Worm i Magspie karikature radničke klase.“
„Mislim da sam pročitala dio te prepiske.“ Robin se namrštila, pokušavajući
sjetiti se. Pero pravde bilo je toliko produktivno da nije imala vremena pročitati
sve blogove te osobe. „Nije li Pero zamjerilo što je Magspie iz Liverpoola? Jer
Magspie je kradljivica, a Pero je to smatralo stereotipom?“
„Točno“, odgovorio je Strike. „Preston Pierce složio se s Perom da je
Magspie uvreda njegovu rodnom gradu i rekao da nikad ne bi dao svoj glas tom
liku da je znao u što će se pretvoriti.“
„Oprosti“, rekla je Robin potiskujući zijevanje. „Dan je bio dug. Kako bih
rado popila pivo.“
„Popij ga.“
„Radimo, a moram ostati u prokletoj igri. Midge sad prati Cardewa.“
308
Knjige.Club Books
„Gdje je on?“
„Kod kuće s bakom. U tome je cijeli problem, zar ne? Ne vidimo što itko od
njih radi kad je iza zatvorenih vrata.“
„Ne gubi nadu“, ohrabrio ju je Strike. „Siguran sam da je pomak u našoj
istrazi iza ugla.“
„Pa, sutra navečer idem na prvi sat tečaja u North Groveu. Nikad se ne zna...
Je li Preston Pierce sad tamo?“
„Jest“, odgovorio je Strike, otvarajući Instagram na svom mobitelu. „Evo, to
je on.“
Robin je uzela mobitel od Strikea i promotrila fotografiju mladog, vitkog i
mišićavog muškarca golog do pasa, crne kovrčave kose srednje dužine i
krupnih, sjetnih očiju. U dnu vrata imao je neku tetovažu.
„Pretpostavljam da je Flavia mislila na njega kad je rekla da je tamo jedan
muškarac koji nikad ne nosi majicu“, rekla je Robin i vratila mobitel Strikeu.
„U međuvremenu“, Strike je spremio mobitel u džep i vratio se svojoj
bilježnici, „još uvijek ne znam tko je ona tetovirana djevojka koja stanuje u Ulici
Junction Road, ali nadam se da ćeš u North Groveu uspjeti saznati nešto i o njoj.
Ako poznaje Nilsa, možda ide na neki tečaj ondje... Događa li se nešto u tvojoj
igri?“
Robin je pogledala iPad na kojem se otvorio privatni kanal i zastenjala.
„Worm28 želi razgovarati sa mnom. Jučer sam je dva puna sata pokušavala
oraspoložiti jer je dobila mjesečnicu i osjećala se usrano.“
„Da, to je uvjerljiv dokaz da je djevojka“, rekao je Strike.
„Mislim da sam je našla i na Twitteru. Na njemu joj je korisničko ime Zozo,
odnosno @inkyheart28. Zozo radi iste gramatičke pogreške kao Worm28.
Lokacija navedena na računu je London, ali još nisam imala vremena pročitati
sve njezine objave. Reći ću joj da sad ne mogu razgovarati... oprosti - na
telefonu sam - s mamom“, glasno je pročitala tipkajući.
„Jedino što sam još uspio saznati neke su informacije o Yasmin
Weatherhead“, nastavio je Strike.
„I ja sam saznala nešto o njoj. Ti prvi.“
„Još uvijek radi za onu kozmetičku tvrtku u Croydonu i zadužena je za
komunikaciju na društvenim mrežama. Živi s roditeljima, također u Croydonu.
Od napada na Edie i Josha znatno rjeđe objavljuje tweetove pod svojim imenom,
i to je sve što zasad znam.“
„Evo naših rezanaca“, rekla je Robin.
Konobar je odložio tanjure pred njih. Strike je naručio dva piva.
„Ne mogu“, prosvjedovala je Robin. „Ozbiljno. Samo ću zaspati i propustiti
Anomijino priznanje ubojstva.“
309
Knjige.Club Books
„To je već priznao“, podsjetio ju je Strike. „Ako ga ti ne želiš, ja ću ga

popiti.“
Nakrcao je štapiće za jelo najvećom količinom rezanaca koju su mogli
podnijeti i rekao:
„A sad mi reci što si ti uspjela otkriti.“
I Robin je svojom vilicom stavila zalogaj rezanaca u usta, prožvakala ga,
progutala pa otvorila bilježnicu.
„Budući da si spomenuo Yasmin“, prelistala je nekoliko gusto ispisanih
stranica dok nije našla onu koju je tražila, „još uvijek je moderatorica u igri, gdje
se zove Hartella.“
„Sigurna si da je to ona?“
„Devedeset devet posto. Sve se slaže. Worm28 rekla mi je više nego što
misli. Spomenula je da je Hartella poznavala Edie i Josha i u najstrožem
povjerenju povjerila mi da je Hartella nakon ubojstva morala razgovarati s
policijom. Pitala sam je zašto, a ona je tvrdila da ne zna, ali shvatila sam da se
boji da ne kaže previše.“
„Jesi li razgovarala izravno s Yasmin?“
„Samo u otvorenoj igri, o zadacima. Čini se da Bethany i ona nikad nisu bile
u prijateljskim odnosima.“
Robin je stavila u usta novi veliki zalogaj rezanaca i mahala vilicom dok
nije mogla ponovno govoriti.
„Jedno od pravila u igri je da ne smiješ koristiti imena ljudi i mjesta. Igrači
to zaobilaze tako da napišu prvo slovo i stave zvjezdice za sva ostala slova.“
„Čudno“, namrštio se Strike.
„Da, slažem se da je to neobično. Svima je nametnuta apsolutna tajnost o
njihovim identitetima. To se zove Pravilo 14.“
„Četrnaest je još jedan simbol mržnje“, zamijetio je Strike.
„Postoji li ijedan broj koji nije simbol mržnje?“
„Da, većina njih“, nacerio se Strike. „Ali četrnaest se odnosi na Četrnaest
riječi.“
„Kojih četrnaest riječi?“
„Ne znam ih napamet, ali radi se o nekom ultradesničarskom sloganu o
osiguravanju budućnosti za djecu bijelaca58.
Nastavi o tajnosti.“
„Dakle, svi se boje de će smjesta biti izbačeni iz igre, što se navodno događa
ako upotrijebiš nečije ime ili otkriješ previše osobnih informacija. Anomija je
58
Strike misli na slogan Davida Lanea, osnivatelja terorističke skupine The Order. On glasi:
„Moramo osigurati egzistenciju svojim ljudima i budućnost našoj bijeloj djeci.“ (Nap. ur.)
310
Knjige.Club Books
navodno postavio neki mehanizam koji će smjesta pokrenuti Posljedicu 14 ako

itko to učini.“
„Navodno?“
„Ne vjerujem da taj mehanizam stvarno postoji“, odgovorila je Robin.
„Mislim da je to laž na koju većina ljudi pristaje i samo lakovjerni igrači doista
vjeruju u nju.“
„Kao Worm28?“
„Da, iako je dosad već trebala shvatiti da mi ne bi mogla reći toliko mnogo
koliko mi je rekla da je ta Posljedica 14 stvarna. Unedogled govori o tome kako
je potištena jer ju je muškarac zbog kojeg je došla sa sjevera jedva nazvao ili joj
se približio otkad se preselila u London.“
„Koji vjerojatno piše s L i pet zvjezdica?“
„Da. Rekla je i da joj se baš ne sviđa njezin posao. Taj posao uključuje
djecu, ali to je jedino što znam. Uglavnom, kaže da čak ni moderatori jedni
drugima ne znaju prave identitete, ili ih ne bi trebali znati. Misli da Hartella zna
pravi identitet moderatora po imenu LordDrek. Jedina izravna interakcija koju
sam s njim imala bila je prilično uvredljiva.“
„Na koji način?“
„Otvorio je privatni kanal i odmah me napao zbog moje perverznosti.“
„Nije li se to dogodilo s još jednim?..
„Da, s Vilepechorom, prvi put kad sam ušla u igru. Primijetila sam da
Worm28 često povezuje LordDreka i Vilepechoru, kao da su... ne znam, tandem
ili nešto slično. Uglavnom, sinoć je Worm28 rekla nešto čudno o Hartelli i
LordDreku. Prilično sam sigurna da je bila napušena. Rekla je da je nabavila i
nakon nekog vremena njezin pravopis i gramatika postali su netočniji nego
inače. Igra ne dopušta snimke zaslona, ali fotografirala sam iPad.“
Robin je našla fotografiju na mobitelu i pružila mobitel Strikeu.
Worm28: znam da se Harltlei lordrek jako sviđa

Buffypaws: misliš li da su se našli u stvarnom životu?
Worm28: neznam
Worm28: ali ona ga štiti
Buffypaws: na što misliš kad kažeš „štiti“?
>
Worm28: na policiju
Buffypaws: ?
>
>
>
311
Knjige.Club Books
Worm28: nisam to smjela reći
„Jako, jako zanimljivo“, rekao je Strike.

„Ima još“, promuklo je rekla Robin, kroz rezance. „Pomakni udesno.“
Strike je to učinio i ugledao drugu fotografiju privatnog razgovora između
Robin i Worm28.
Buffypaws: nikom neću reći!

Worm28: ne , molim te , zaboravi da sam to rekla
Worm28: to je bila pogreška
Worm28: štosu napravili
Buffypaws: Hartella i LordDrek?
Worm28: ne
Worm28: LordDrek i Vile
>
>
Worm28: molim te zaboravi
„To je sve što sam uspjela izvući iz nje“, rekla je Robin. „Nisam željela
navaljivati, ali uz malo sreće opet će se napušiti, pa ću moći pokušati ponovno.“
Stigla su njihova piva. Unatoč svojoj prijašnjoj odluci, Robin je svoje izlila
u čašu i malo popila. Bilo je ukusno, a lagano umirujuće djelovanje koje je
imalo na njezin preopterećeni mozak bilo je itekako dobrodošlo.
„Ta dva tipa - jesu li stvarno muškarci?“
„Mislim da jesu. Worm28 o njima uvijek govori kao o muškarcima.“
„Znači, ta dva muškarca, koji misle da je lezbijstvo perverzija i naizgled su
u dosluhu, učinila su nešto što bi moglo zanimati policiju“, rekao je Strike,
vraćajući Robin mobitel. „A Hartella ih štiti. Ili barem štiti jednog od njih.“
„Točno. Sjećaš se početne stranice Bratstva Ultima Thule? ‘Vjerujemo da su
feminizam i legalizacija homoseksualnosti podrovali zapadnu civilizaciju’ ili
tako nešto.“
„Znaš li je li moguće slati dokumente privatnim kanalima?“
„Nemam pojma, nisam pokušala.“
„Ako je moguće, možda je tako onaj dosje pun lažnih elektroničkih poruka
stigao do Yasmin Weatherhead. To bi bio savršen način da ga ona dobije. Svi u
igri prisilno su anonimni i Bratstvo iliti Halvening imalo bi spremno leglo
mrzitelja Ledwellove, željnih vjerovati u svako sranje koje se stavi pred njih...
Mislim da ne bi bilo naodmet malo pratiti Yasmin. Da otkrijemo s kim se sastaje
u stvarnom svijetu.“
312
Knjige.Club Books
Jednu minutu jeo je u tišini i razmišljao.

„Koliko je tebi poznato“, nastavio je, „je li moguće da jedna osoba ima više
od jednog moderatorskog računa? Bi li Anomija mogao biti i LordDrek ili
Vilepechora? Ili obojica?“
„Komunikacija na privatnim kanalima odvija se u realnom vremenu, pa su
ponekad dva moderatora razgovarala sa mnom istodobno - jedna osoba ne bi
mogla pisati dvije poruke odjednom. Ali da, pretpostavljam da bi jedna osoba
mogla imati dva odvojena moderatorska računa, pod uvjetom da dva različita
moderatora ne moraju tipkati u isto vrijeme. Stvarno bih željela ući u taj
moderatorski kanal. Ako se Anomiji omakne ijedna riječ, sigurna sam da se to
tamo događa.“
„Koliko ima moderatora?“
„Osam“, odgovorila je Robin, okrećući stranice svoje bilježnice da nađe
zabilješke o svakom od njih. „Anomija, naravno - Worm28 - LordDrek -
Vilepechora - Hartella - Fiendyl...“
„Tko je Fiendyl?“
„Prema onome što mi je Worm28 rekla, mladi muškarac. Ona misli da je
homoseksualac. U jednom od naših prvih razgovora rekla je da su Morehouse i
Fiendyl bili jako dobri prijatelji, a onda se gadno posvadili. Ali nije znala zbog
čega. S Fiendyjeml još nisam uspjela razgovarati, čak ni u otvorenoj igri.“
„Jesi li uspjela saznati što o Morehouseu?“
„Ništa konkretno, ali osim te igrice, čini se da mu je glavna preokupacija
znanost. Njegov avatar na Twitteru..
„Njegov što?“
„Znaš, ona slika na profilu. Prikazuje komet i vidjela sam da razgovara o
otkrićima u svemiru s nekom djevojkom koju naizgled poznaje. Ta djevojka još
uvijek ide u školu jer spominje domaće zadaće i svađe s majkom.“
„Znaš li lokaciju te djevojke? Ako Morehouse i ona idu zajedno u školu...“
„Ne, provjerila sam, ali ona je za svoju lokaciju navela „izmještena“. S
Morehouseom nisam imala izravan kontakt, što me izbezumljuje, jer svi se
naizgled slažu da je on jedini koji zna tko je stvarno Anomija. Ali Worm28 dala
je naslutiti da je u nekom odnosu s Paperwhite.“
„Odnosu u stvarnom svijetu?“
„Nemam pojma.“
„A što znamo o toj Paperwhite?“
„Najnovija je moderatorica i Worm28 usput je spomenula da se sviđa svim
muškim moderatorima.“
„Kako im se može sviđati? Ne znaju njezin stvarni identitet, zar ne?“
„Ni meni to nije bilo jasno, ali to je ono što je Worm28 rekla. I jedino što
sam o njoj uspjela saznati. No skupila sam i proučila apsolutno sve što sam
313
Knjige.Club Books
saznala o Anomiji“, dodala je Robin. Pregledala sam sve njegove objave na

Twitteru i dodala svaku sitnicu koja se omaknula Worm28. Sve je u dokumentu
koji sam stavila u fascikl u uredu, ali imam i ovdje, ako želiš odmah čuti ono
najvažnije.“
„Slušam“, rekao je Strike, koji je još uvijek trpao rezance u usta.
„U redu.“ Robin se vratila na gušće ispisane stranice u svojoj bilježnici.
„Prvo Twitter. Anomijin račun prvi put se pojavio 10. srpnja 2011. U svojoj
prvoj objavi pozvao je ljude da pogledaju novu igru za više igrača, koju je
stvorio s Morehouseom. Tog istog dana i Morehouse je otvorio svoj račun, ali
on objavi jedan tweet na Anomijinih sto, nikad nije napao Edie ili Josha i jedva
ikad komunicira s obožavateljima. Uglavnom poziva svoje pratitelje da provjere
novi sadržaj u igrici. Njegove su objave isključivo informativne.
I Anomija je na početku tweetao samo o igrici, ali duboko je uživao u
pohvalama obožavatelja. Svi su željeli znati tko su on i Morehouse, a Anomija
je naizgled bio oduševljen njihovim divljenjem i znatiželjom. Fanovi su isprva
mislili da je Anomija Josh Blay, ali ta glasina zauvijek je prestala 14. rujna
2011., kad je na internetu objavljen Edien i Joshev intervju u kojem su rekli da
su vidjeli tu igricu i da nije ono što im je bio cilj kad su stvorili Drekovu igru.
Tog dana Anomija je objavio tweet: Ledwellovoj se ne sviđa naša igra jer
‘Drekova igra zapravo je metafora’. Doslovce smo je temeljili na tvojim
pravilima, pretenciozna kravetino.“ Od tog trenutka nadalje stalno ju je
napadao, dok nije umrla. U listopadu te godine objavio je ovaj tweet: ‘Kako da
to pristojno kažem? Zar jedna bulimičarka ne bi trebala biti... mršava?’ I skovao
je hashtag Greedie-Fedwell, koji nikad nije doista nestao.“
„Je li bila bulimičarka?”
„Davno, prema bilješci u fasciklu koji je donijela. Tad je Anomija prvi put
upotrijebio neku osobnu informaciju protiv nje.“
„A njegovi politički stavovi? Može li se iz njih išta zaključiti?”
„Nikad ne kaže ništa otvoreno politički”, odgovorila je Robin. „Zanima ga
samo progresivna kritika crtića, kad može biti iskorištena za izravan napad na
Ledwellovu zbog licemjerja ili okrutnosti prema ljudima oko nje. Ali okorjeli
desničari uvijek imaju nešto za reći na njegove objave. Svi se žale da je crtić
postao previše politički korektan. Netko tko objavljuje pod korisničkim imenom
Lepineov učenik veliki je Anomijin obožavatelj i brani ga ako progresivci ikad
zamjere Anomiji javnu objavu informacija kao što je ta da je Edie bulimičarka.“
„Lepineov učenik“, ponovio je Strike. „Da, mislim da sam vidio to ime. Jesi
li za još jedno pivo?“
On je svoje već popio.
„Ne smijem“, odgovorila je Robin. „Samo ću zaspati... I neki ljevičari
muvaju se oko Anomije, ali oni su uglavnom fokusirani na kritiziranje
Ledwellove kao rasista, ableista i... gotovo svakog ‘ista’ i ‘fobičara’ koji postoji.
314
Knjige.Club Books
Ali Anomija se nikad ne da uvući u politiku, osim kad se ona može upotrijebiti
za osobni napad na Ledwellovu. Da se moram kladiti, rekla bih da ga društvena
pravda ne zanima. Sudeći po njegovim objavama na Twitteru, glavni mu je cilj
sačuvati svoj položaj unutar svijeta fanova i što više povećati svoj utjecaj na
njega. Uglavnom se čini... da tome moram dati ime, nazvala bih to glađu za
moći. Znam da misliš da ljudi obično pogriješe i odaju svoje prave identitete na
internetu“, nastavila je Robin, „ali Anomija je stvarno oprezan. Imam dojam da
jako pazi da ne otkrije nijednu privatnu informaciju po kojoj bi ga netko mogao
prepoznati. Daje povremene posve beznačajne sitnice o tome kakav je: voli
sladolede Magnum i svidio mu se film Vitez tame: povratak. Sve sam to
zapisala, ali svodi se na gotovo ništa. Kladim se da bi večeras u Londonu mogao
naći nekoliko milijuna ljudi koji vole i ne vole iste stvari kao naš Anomija. Ali
za dvije sam objave pomislila da možda govore nešto važnije o njemu. Objava
broj jedan: Anomija je rekao da praćkom želi pogoditi mačku na svojoj vrtnoj
ogradi. Možda on misli da je to duhovito, ali ta izjava u skladu je s njegovim
općenitim tonom nehajne okrutnosti. Vidio si kako se hvalio da je ubio Edie one
večeri kad sam ušla u igru. Sve njegove izjave hvalisave su, moram to reći, i
jako zvuči kao Wally Cardew. Onaj dio videa kad je izvukao krvavi nož ispod
stola? Ponovno sam ga pogledala. I pomislila sam da bi ta šala bila nešto tipično
za Anomiju, pogotovo onakvog njegova ponašanja u igri.
Druga objava koja mi se učinila malo čudnom starija je od godinu dana. U
to doba izlazilo je mnogo proizvoda povezanih sa Srcem crnim kao tinta i
Anomija je napadao Edie jer radi ono čemu se nekad rugala i proizvodi majice i
privjeske za ključeve s likovima iz svog crtića. Anomija je napisao: ‘I dok
blagajne odzvanjaju diljem države, morate se zapitati kako se @SebMonty91
osjeća kao Pete Best59 Srca crnog kao tinta!’“
„U čemu je problem?“
„Morala sam potražiti tko je Pete Best.“
„Šališ se?“
„Ne“, odgovorila je Robin, zabavljena Strikeovim izrazom blage
ogorčenosti. „Nemoj zaboraviti da su se Beatlesi raspali četrnaest godina prije
mog rođenja.“
„Da, ali... to su Beatlesi.“
„Samo kažem da ima mnogo novijih primjera ljudi koji su napustili bendove
prije nego što su ti bendovi postali planetarno popularni. Imena za koje bih
mislila da će ih se netko mlađi od trideset godina sjetiti prije nego Petea Besta.
LaTavia Roberson...“
„Tko?“
59
Bubnjar Beatlesa koji je zamijenjen Ringom Starrom neposredno prije nego što je sastav
postao planetarno popularan. (Nap. ur.)
315
Knjige.Club Books
„Jedna od izvornih članica skupine Destiny Child. Samo kažem, zašto je

Anomija posegnuo za primjerom Petea Besta? To mi se činilo čudnim, ako je
Anomija u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama života... Nisi
uvjeren“, dodala je primijetivši Strikeov izraz lica.
„Ne“, polako je rekao, „u pravu si... ali meni bi to promaknulo. Uopće ne
bih primijetio.“
„Okej, nastavimo. Treća objava koja mi je privukla pažnju bila je ona o
invalidnosti na blogu Pera pravde, koju je Anomija podijelio. Zapitala sam se
zašto bi je podijelio. Jer Pero pravde prilično je produktivno, a Anomija sa
svojim pratiteljima nije podijelio nijedan drugi njegov blog. Je li i on invalid ili
bolestan? Ili blizak s nekim tko je bolestan? A to se može povezati s nečim što
mi je Worm28 rekla. Kad sam zamijetila da Anomija zna biti nasilnik,
odgovorila je: ‘Nije uvijek loš. Mislim da je njegovatelj. Ponekad govori o tome
kako nekog vozi u bolnicu.’“
„Anomija njegovatelj?“ iznenadio se Strike.
„Znam“, odgovorila je Robin. „Ne bih baš voljela biti njegov pacijent.
Pokušala sam otkriti nešto više, ali mislim da ona ne zna ništa drugo. Uglavnom,
još sam nešto primijetila. Odnosno, nisam primijetila. Nešto je čudno s
Anomijom i seksom.“
Strike je bezizražajna lica nastavio žvakati rezance.
„Pregledala sam četiri godine njegovih objava. Samo je jednom prilikom i
najmanje očijukao. S Keom Niven. Rekao joj je da ima lijepu kosu. A u jednoj
kasnijoj objavi rekao je da joj je poslao izravnu poruku. Četiri godine“, ponovila
je Robin. „Četiri godine ulagivanja i djevojaka koje ga preklinju da otkrije tko
je. A Anomija to nikad nije iskoristio, nikad nije očijukao, nikad ih nije pokušao
vrbovati ili im ponuditi informacije u zamjenu za gole fotke... Da si ikad bio
žena na internetu“, pomalo je nestrpljivo rekla Robin, jer Strike je samo zurio u
nju, „točno bi znao o čemu govorim.“
„Ne, shvaćam“, rekao je Strike. „Ali...“
„Stvar je u tome da je u igri Anomija drukčiji - pomalo drzak. Vidio si ono
pitanje o mom najdražem seksualnom položaju, odnosno Buffypawsinu
omiljenom seksualnom položaju. U toj igrici kao da igra ulogu koja se očekuje
od njega. Svi misle da je muškarac, ali meni to nekako ne zvuči istinito. Zato...
imam teoriju.“
„Hvala Bogu“, rekao je Strike. „Jer ja nemam ništa. Da čujem.“
„Dakle, mislim da moramo temeljitije istražiti Keu Niven. Znam daju je
Edie eliminirala“, nastavila je prije nego što je Strike stigao išta reći. „Ali
previše ćemo se pouzdati u njezino mišljenje ako je ne provjerimo. Prihvaćamo
riječ Allana Yeomana i Phillipa Ormonda da je Edie vidjela Keu bez
elektroničkog uređaja kad je Anomija bio u igri. Ne znamo koliko je dobar
pogled Edie imala na ulicu ni jesu li ta dvojica muškaraca pogrešno čula ili
316
Knjige.Club Books
pogrešno zapamtila što im je rekla... Allan je na telefonu bio prilično neodređen.

Što je?“ dodala je pomalo obrambeno, jer Strike nije uspio suspregnuti osmijeh.
„Ništa“, odgovorio je Strike, ali shvatio je da ona to neće prihvatiti i zato je
nastavio: „Samo mislim“, zamahnuo je svojim štapićima kao Robin prije
vilicom i progutao, „koliko si dobra u ovim detektivskim spikama.“
Razoružana, Robin se nasmijala.
„Uglavnom, Kea je umjetnica, strahovito zamjera Edie i bolesna je, sto se
sve slaže s onim blogom Pera pravde o invalidnostima, i ako je ona Anomija, to
objašnjava proturječnost o kojoj smo govorili - kreiranje igre u znak počasti i
istodobnu mržnju prema jednom od tvoraca. Drekova igra možda je isprva bila
planirana kao način da pokaže Joshu Blayu da sve što Edie radi Kea može
učiniti bolje. Ali onda je Edie kritizirala igru, što je Kei dalo izliku za napad u
koji je za sobom povela fanove. Osim toga, ako je to Kea, to objašnjava i
anonimnost. Ne bi željela da Josh zna da je ona iza svega toga, zar ne? Koliko se
meni čini, posve je opsjednuta njime.“
„Znači, misliš da je onaj kratki razgovor između Anomije i Kee?...“
„Mogao je biti zgodna mala predstava, nije li? Kea dobije širu publiku za
svoje tvrdnje da je Edie ukrala njezine ideje. Samu sebe pohvali kao Anomija,
privlačeći ljude da pogledaju njezin video - postavi situaciju tako da su njih
dvoje dvije različite osobe... i slučajno ima dvije papigice koje se zovu John i
Yoko.“
„Sjajno rezoniranje, Ellacott“, rekao je Strike, koji je napokon pojeo svoje
rezance i sad se zavalio u stolicu i gledao je s neskrivenim divljenjem.
„Ali još uvijek ostaje važno pitanje“, rekla je Robin, nastojeći ne pokazati
koliko je sretna zbog njegove pohvale, „kako je Kea znala sve one privatne
stvari o Edie. Ali i o tome imam teoriju.“
„Nastavi.“
„Mislim da je Josh možda ostao u kontaktu s njom nakon što su prekinuli i
da je to skrivao od Edie i Katye. Allan Yeoman rekao je da je Josh šarmantan,
ali ne voli konfrontacije i neugodne razgovore. Rekao nam je i da Josh loše
procjenjuje ljude. Možda je Josh mislio da može zaustaviti Keine napade na
Edie ako joj kaže o Edienu teškom životu.“
„I time joj dao dodatnu municiju?“
„Točno. Ali nemamo nikog tko bi nadzirao Keu u King’s Lynnu, zar ne?
Osim toga, pod pretpostavkom da govori istinu o svom zdravlju, Kea trenutačno
ne može ustati iz kreveta. Samo bismo nadzirali njezinu kuću.“
Strike je šutio i razmišljao. Na kraju je rekao:
„Ako si u pravu i Josh je bio izvor svih njezinih informacija, ne vidim
nikakve štete u izravnom pristupu. Nikad nije bila prijateljica s glumcima. Nisi
vidjela nikakav dokaz da je u kontaktu i s kim od njih, zar ne?“
317
Knjige.Club Books
„Nisam, iako još nisam provjerila sve njezine račune na društvenim

mrežama. Nisam imala vremena.“
„Riskirat ćemo“, rekao je Strike. „Sutra ću je nazvati. Ako pristane na
razgovor, ti možeš paziti na Drekovu igru dok ja razgovaram s njom. Vrijeme je
za pomak u istrazi“, ponovio je Strike podigavši ruku da naruči novo pivo, „i
jako mi se sviđa tvoja teorija.“
U trenucima kao što je bio taj, Robin je bilo teško ostati ljutita na
Cormorana Strikea, ma koliko on inače mogao biti iritantan.
318
Knjige.Club Books
39
I’ll have no traffic with the personal thought

In art’s pure temple.60

Aurora Leigh
utradan kasno poslijepodne Robin su zatrebale vlasulje i kontaktne leće u

S boji koje je držala u uredu. Uz pomoć povećala iz donje ladice partnerskog
stola latila se prerušavanja za svoj prvi sat na večernjem tečaju u North Groveu.
Za tečaj se prijavila pod imenom Jessica Robins i otad je razradila lik i
njegovo podrijetlo. Jessica je bila direktorica marketinga osujećenih umjetničkih
ambicija, koja je upravo prekinula s dečkom, zbog čega je navečer imala više
slobodnog vremena. Robin je izabrala smeđu vlasulju do ramena (zbog svog
posla Jessica s kosom nije mogla učiniti ništa previše ekstravagantno),
premazala usne grimiznim ružem i dala si oči boje lješnjaka, koje je istaknula
crnom olovkom po uzoru na Keu Niven, jer Jessica je voljela naglasiti činjenicu
da ispod njezine konvencionalne vanjštine prebiva dramatično stvorenje, osoba
koja čezne pobjeći izvan granica svoje monotone karijere. Uz traperice je
odjenula retro crnu majicu s natpisom BLONDIE JE BEND i staru crnu jaknu
od antilopa, koju je kupila u trgovini rabljenom robom za prilike kao što je bila
ova. Kritički promatrajući svoj odraz u pjegavu zrcalu u kupaonici na hodniku,
bila je zadovoljna: Jessica Robins bila je upravo onakva kombinacija indie šika i
konvencionalne službenice kakvu je željela. Usavršivši svoj londonski naglasak
u pet godina koliko je živjela u glavnom gradu, odlučila se za priču da je odrasla
u stambenom naselju Lismore Circus, kao Josh Blay, što bi joj moglo poslužiti
kao uvod u razgovor o Srcu crnom kao tinta, iako se planirala predstaviti kao
netko tko samo usput poznaje taj crtić. U platnenoj torbi ponijela je iPad i
namjeravala ostati prijavljena u igri dok, uz malo sreće, bude držala na oku
Prestona Piercea.
Pat je završila posao za taj dan i otišla. Robin je već gotovo bila na vanjskim
vratima, kad se iza staklene plohe s ugraviranim natpisom pojavila Strikeova
60
Ne dopuštam privatna razmišljanja u hramu čiste umjetnosti. (Nap. prev.)
319
Knjige.Club Books
sjena. Ušao je u ured hramajući, napeta, umorna izraza lica koji je Robin
poznavala i koji je značio da trpi strašne bolove.
„Tko si ti?“ lagano se nasmiješio kad ju je ugledao.
„Jessica Robins, direktorica marketinga s umjetničkim sklonostima“,
odgovorila je Robin sa savršenim londonskim naglaskom. „Gdje si bio? Pratio si
Dugoprstića?“
„Da.“ Strike se skljokao na sofu od umjetne kože sučelice Patinu stolu ne
skinuvši kaput i načas zatvorio oči od olakšanja jer njegov batrljak više nije
morao nositi njegovu težinu. „Taj gad danas je puno pješačio, a jedno od mjesta
na koje je otišao pješice bio je Sotheby’s.“
„Stvarno?“
„Da... ali nije valjda toliko glup da stvari koje je zdrpio pokuša prodati na
dražbi?“
„Ne čini se vjerojatnim da jest.“
„Možda je kupovao. Nazvao sam Keu Niven, ali javila mi se njezina
majka“, nastavio je Strike. „Njezina ljubljena kći navodno je previše bolesna da
bi razgovarala sa mnom, ona sigurno nema pojma tko je taj Anomija, jako je
ranjiva osoba koju demoniziraju jer se zalaže za svoja prava i u osnovi, odjebi.“
„Sranje“, rekla je Robin.
„Zamolio sam gospođu Niven da nikom drugom ne kažu da provjeravamo
Anomiju jer bi to bi moglo ugroziti istragu, a ona se i zbog toga nakostriješila:
što mislim, kome će reći? Kea se osjeća previše loše da bi i s kim razgovarala i
tako dalje...“
Strike je žudio za šalicom čaja i tabletama protiv bolova, ali to bi
podrazumijevalo ustajanje. Pomislio je zamoliti Robin da mu ih donese, ali šutio
je. Sad kad je imala oči boje lješnjaka, njezina sličnost s Madeline bila je
naglašenija. I Robin je pomislila da mu ponudi čaj, ali morala je odmah otići iz
ureda kako bi bila sigurna da će u North Groce stići na vrijeme i, na kraju
krajeva, pomalo je okrutno pomislila, ako mu treba netko tko će se brinuti o
njemu, neka nazove svoju djevojku.
„Poslat ću ti SMS ako saznam išta zanimljivo“, rekla je i otišla.
Rana večer bila je topla, a smeđa vlasulja čvrsto je prianjala uz Robininu
glavu i izazivala lagan svrbež. Trebalo joj je pola sata da podzemnom
željeznicom stigne do stanice Highgate i još petnaest minuta da nade veliku,
prljavoružičastu kuću na uglu ulice koja se također zvala North Grove. Kuća je
izgledala pomalo ruševno: neki od njezinih brojnih prozora bili su zazidani,
drugi otvoreni da kroz njih prolazi topao večernji zrak. Na jedan od zazidanih
prozora bio je nalijepljen plakat s natpisom GLASAJ ZA LABURISTE.
Robin je zastala nekoliko minuta provjeriti Drekovu igru prije nego što uđe
u zgradu. Kad bi se spojila na 4G mrežu umjesto na Wi-Fi, uvijek je bilo nekih
smetnji. U tom trenutku jedini prisutni moderatori bile su Paperwhite i Hartella.
320
Knjige.Club Books
Robin je spremila iPad u torbu ne odjavivši se iz igre pa kratkom vrtnom stazom

prišla ulaznim vratima i ušla u umjetnički kolektiv.
Prostrani hodnik koji ju je dočekao bio je najblaže rečeno neočekivan.
Nasred njega nalazilo se veliko drveno, spiralno stubište, koje očito nije bilo
izvorni dio kuće, s ogradom od ulaštenih, kvrgavih grana. U kutu desno od
ulaznih vrata stajala je do stropa visok, divovski filodendron, koji je svojim
sjajnim zelenim listovima stvarao djelomičnu kupolu iznad Robinine glave.
Okolni zidovi bili su prekriveni crtežima i slikama, od kojih su neke bile
uokvirene. Ono malo slobodne površine na njima bilo je ružičaste boje lijeka
protiv želučanih tegoba. Staklena vrata s Robinine lijeve strane vodila su u nešto
što je izgledalo kao mala trgovina, s policama nakrcanim keramičkim vrčevima i
figuricama. Kako je hodnik bio prazan, a nije bilo nijednog znaka koji bi joj
rekao kamo mora ići,
Robin je ušla u trgovinu, u kojoj je niska, zdepasta žena s grivom duge sive
kose skupljene na tjemenu zbrajala dnevni utržak. Bila je odjevena u ljubičastu
majicu bez rukava i na nadlaktici je imala tetovažu ljubičastog cvijeta s pet
latica.
„Crtanje po modelu?“ upitala je ta žena, podigavši pogled kad je Robin ušla.
„Ja vodim taj tečaj. Ovuda“, nasmiješila se žena pa uzela zaključanu kutiju s
utrškom i odvela Robin oko spiralnog stubišta u atelje u stražnjem dijelu zgrade,
u kojem je petero ostalih polaznika tečaja već zauzelo svoja mjesta za
štafelajima. Nasred ateljea nalazilo se postolje prekriveno prljavom plahtom i na
njemu prazna drvena stolica. Dugi prozori iza tog postolja gledali su na dio
obraslog vrta. Iako je sunce zalazilo, Robin je u polumraku opazila šarenu
mačku koja se šuljala kroz blijede sunovrate.
Robin je sjela za slobodni štafelaj. Na njega je već bio pričvršćen list bijelog
papira.
„Zdravo“, pozdravio ju je vremešan muškarac pokraj nje koji je imao krutu
sijedu bradu i bio odjeven u prugast pulover. „Ja sam Brendan.“
„Jessica“, odgovorila je Robin i nasmiješila se skidajući svoju crnu jaknu od
antilopa.
„Pričekat ćemo još pet minuta i onda počinjemo“, objavila je ona žena
držeći kutiju s utrškom u rukama. „Nedostaje nam još jedan polaznik.“
Izašla je iz prostorije praćena zveckanjem kovanica. Odnekud iz zgrade
nijemi polaznici tečaja začuli su visok, dječji glas koji je pjevao na
nizozemskom.
Het witte ras verliest,

Kom op voor onze mensen...
321
Knjige.Club Books
„Prestani!“ viknula je ona žena s kutijom s utrškom. „Nije smiješno!“ Tad se

začuo kreštav smijeh i topot teških stopala koja su trčala spiralnim stubištem.
„Zapravo“, šapnula je Robin Brendanu u prugastom puloveru, „mislim da ću
morati na zahod prije nego što počnemo. Znate li možda...“
„Druga nadesno“, pokazao je Brendan. „Ja sam ovdje veteran.“
„Super, hvala“, odgovorila je Robin, koja je zapravo namjeravala brzo
pronjuškati naokolo, da vidi hoće li naići na Prestona Piercea. U zahod je
ponijela svoju platnenu torbu, prolazeći pokraj otvorenih vrat a prostorije s
nekoliko računala. Divovski muškarac duge plave kose zurio je u jedan od
zaslona.
Zahod je bio eklektički ukrašen kao i hodnik. Svaki centimetar zida, stropa i
stražnjeg dijela vrata bio je prekriven portretima koji su vjerojatno bili djela
polaznika, neki naslikani, drugi nacrtani. Gledajući oko sebe, Robin je
prepoznala dva lica. S vrha vrata gledao ju je sjajan crtež napola nasmiješena
lica Edie Ledwell. Bio je nacrtan ugljenom i olovkom, potpisan s „JB“. Za drugi
portret, pričvršćen na strop, trebalo joj je više vremena da dokuči koga
predstavlja, ali na kraju je shvatila da prikazuje Gusa Upcotta, kojeg je
vjerojatno nacrtala njegova majka, puno nadarenija slikarica nego što bi Robin
možda očekivala. Pokraj zahodske školjke nalazila se mala drvena polica puna
pohabanih knjiga, među kojima je primijetila Zajahati tigra Juliusa Evole,
Samoubojstvo Emilea Durkheima i Breek het partijkartel!: De noodzaak van
referenda Thierryja Baudeta.
Sjela je na zahodsku školjku i izvadila iPad, ali kako je i očekivala, 4G
signal bio je toliko slab da se igra zamrznula. Koliko je vidjela, Anomija još
uvijek nije bio prisutan.
Pustivši vodu u zahodu, otvorila je vrata i na svoje iznenađenje gotovo se
zabila u sitnu djevojku duge, obojene crne kose, čije je ispijeno, mršavo lice
nedvojbeno bilo lice one djevojke koju je Strike fotografirao ispred groblja
Highgate. Večeras se djevojčine tetovaže nisu vidjele, jer odjenula je crnu
majicu dugih rukava, koja bi pristajala osmogodišnjakinji.
„Oprosti“, rekla je Robin.
„Nema problema“, odgovorila je djevojka s izražajnim jorkširskim
naglaskom. „Jeste li vidjeli jednu malu... Oh, sranje.“ Odjurila je od Robin, koja
je sad ugledala malu plavokosu djevojčicu što se gegala spiralnim stubištem s
pelenom oko struka. Razmak između ulaštenih grana bio je dovoljno velik da
padne kroz njih. Djevojka u crnom pojurila je za njom, uhvatila je i podignula u
naručje.
„Što sam ti rekla o penjanju i spuštanju stubama?“
Djevojka u crnom odnijela je djevojčicu koja se otimala i cviljela natrag niz
stube, prošla je pokraj Robin i nestala u istom smjeru iz kojeg je došla.
322
Knjige.Club Books
Robin se vratila u atelje i vidjela da je u međuvremenu stigla i posljednja

polaznica tečaja: naizgled revna djevojka kratke modre kose, s višestrukim
pirsinzima. Dok je Robin bila odsutna, na drvenu stolicu na postolju smjestio se
mladić kovrčave kose u otrcanom sivom kućnom ogrtaču, prekriženih golih
nogu. Gledao je kroz prozor, gdje je Sunce na zalasku polako pretvaralo vrt u
modri polumrak. Iako mu je glava bila okrenuta od Robin, odmah je naslutila
tko bi mogao biti.
Zdepasta sjedokosa žena u ljubičastoj majici bez rukava sad je stajala ispred
polaznika tečaja bez svoje kutije s utrškom. Činilo se da je čekala da se Robin
vrati.
„Oprostite“, brzo se ispričala Robin pa sjela pokraj Brendana, koji joj je
namignuo.
„U redu, možemo početi.“ Sjedokosa žena nasmiješila se gledajući svojih
sedmero učenika. „Moje ime je Mariam Torosyan i vodim ovaj tečaj. U
posljednje vrijeme bavim se ilustracijama i vitrajima, ali diplomirana sam
slikarica i poučavam slikarstvo već skoro trideset godina. Dakle“, pljesnula je
svojim snažnim rukama, „kad pomisle na tečaj crtanja po modelu, većina ljudi
očekuje da će crtati aktove, a ja uvijek volim ispuniti očekivanja, pa ćemo
večeras doista crtati akt.“
Nervozan smijeh proširio se prostorijom i mladić na postolju okrenuo je
glavu s osmijehom na licu. Kako je Robin slutila, taj mladić bio je Preston
Pierce. Koža mu je bila blijedožuta, a ispod krupnih smeđih očiju imao je
podočnjake.
„Ovo je Preston Pierce, ili Pez, kako ga mi zovemo“, predstavila ga je
Mariam. „I on je jako nadaren likovni umjetnik. Živi ovdje u kolektivu i kad je
potrebno, pozira na tečaju...“
„Treba mi lova“, rekao je Preston s liverpulskim naglaskom i svi polaznici
tečaja ponovno su se nasmijali.
„Predlažem da se svi predstavimo prije nego što započnemo. I možda biste
mi mogli reći zašto ste odlučili doći na ovaj tečaj i kakvo prethodno iskustvo
imate. Brendane, hoćeš li ti prvi? Brendan je stari prijatelj“, nježno je dodala
Mariam. „Dosad je bio na... Brendane, na koliko si tečajeva bio kod nas?“
„Ovo mi je peti“, veselo je odgovorio Brendan. „Pokušavam naći neki u
kojem ću biti dobar!“
Polaznici su se ponovno nasmijali, ali sad opuštenije, a Mariam im se
pridružila.
„Brendan je previše skroman“, rekla je svojim polaznicima. „Odličan je
grafičar i jako pristojan grnčar. A ti, dušo?“ upitala je Robin.
„Ja sam Jessica“, odgovorila je Robin i srce joj je malo brže zalupalo. „Ja...
u školi sam često crtala i slikala, ali otad ništa. Radim u marketingu i...
pretpostavljam da sam ovdje zato što je život više od marketinga.“
323
Knjige.Club Books
To je izazvalo novi, znalački smijeh ostalih polaznika tečaja, koji su očito

dijelili to mišljenje. Pogled Prestona Piercea zadržao se na Robin, osmijeh mu je
titrao na usnama.
Ostali polaznici tečaja odgovorili su jedan za drugim na Mariamino pitanje.
Krupna žena u majici intenzivno ružičaste boje „oduvijek je voljela crtati“,
mladić neuredne brade imao je ideju za strip koji je želio nacrtati, a crnkinja u
kratkoj žutoj haljini željela je istražiti svoju kreativnost. Starija žena paperjaste
plavkaste kose također je bila stara posjetiteljica North Grovea i željela je
pohađati tečaj crtanja jer je Mariam rekla da će on biti dobar za njezin
umjetnički razvoj.
„A ti, dušo?“ upitala je Mariam djevojku modre kose.
„Oh, ja sam velika obožavateljica Srca crnog kao tinta“, odgovorila je ta
djevojka. „Zapravo sam samo željela, znate, osjetiti magiju. Vidjeti hoće li se
nešto prenijeti i na mene.“
Nasmiješila se od uha do uha svima u skupini. Ako je očekivala osjećaj
trenutne povezanosti s kolegama na tečaju ili Mariam, nije ga dobila. Robin se
učinilo da je Mariamin osmijeh postao nijansu manje srdačan kad se okrenula od
te djevojke i ponovno obratila svim polaznicima.
„Neki od vas imaju više iskustva od drugih, što je posve u redu. Želim da se
svi zabavljate. Od mene ćete dobivati konstruktivne komentare i savjete, ali
večeras je važnije odmah se primiti posla i učiti kroz rad. U redu, Prestone...“
Pierce je ustao sa stolice i skinuo otrcani sivi kućni ogrtač, ispod kojeg je
bio posve nag. Vitak i mišićav, nonšalantno se namjestio na drvenom sjedalu.
„Mora mi biti udobno“, rekao je namještajući udove. Ruke je prebacio preko
naslona stolice, a lice okrenuo od one djevojke modre kose prema Brendanu i
Robin, koja se morala svjesno suzdržati da ne gleda Prestonov penis, koji je bio
znatno veći od penisa njezina bivšeg supruga i najednom naizgled istisnuo sve
ostalo iz prostorije.
„Dala sam vam sve što bi vam trebalo biti potrebno“, rekla je Mariam.
„Imate dvije lijepe 2B olovke i novu gumicu...“
„Mariam, smijem li upotrijebiti svoje HB olovke?“ upitala je ona starija
žena.
„Uzmi što god ti odgovara, dušo“, odgovorila je Mariam i stara gospođa
počela je prekapati po velikoj vezenoj torbi.
Uskoro su svi učenici počeli crtati, većina nesigurno i pomalo smeteno, uz
iznimku veselog, bradatog Brendana, koji se odmah razmahao.
Sljedećih trideset minuta čulo se samo struganje grafita po papiru i
Mariamin povremeni šapat ohrabrenja i pomoći. Praveći se da podiže gumicu s
poda, Robin je provjerila iPad u torbi. Signal u ateljeu bio je bolji nego u
zahodu; igra se ponovno kretala, iako trzavo. Anomija još uvijek nije bio ondje,
kao ni Worm28 (na Robinino olakšanje), ali Paperwhite je prije dvadesetak
324
Knjige.Club Books
minuta otvorila privatni kanal i pozvala Buffypaws. Robin je brzo pročitala

njezinu poruku:

<23. travnja 2015. 20:14>
<Paperwhite MOD poziva Buffypaws>
Paperwhite: Bok
>
>
>
>
Paperwhite: halo?
Robin se nervozno osvrnula po prostoriji i brzo natipkala odgovor
Buffypaws: oprosti, nisam vidjela

>
>
>
>
Paperwhite: tu si! Jesi li zapela u igri? Mogu li ti pomoći?
Buffypaws: hvala, ne treba
Mariam se kretala prema Robin.
Buffypaws: oprosti, odmah se vraćam
Gurnula je iPad izvan vida i ponovno se uspravila.

„Opa, ovo uopće nije loše“, ohrabrujući je rekla Mariam stigavši do nje.
„Nedvojbeno znaš crtati. Ali moraš poraditi na gledanju. Želim da gledaš,
stvarno gledaš Prestona, jer ovo“, Mariam je pokazala na rame za koje je Robin
znala da ga je nacrtala u pogrešnom kutu, ali se to nije potrudila ispraviti, „nije
ono što vidiš. Sad dobro pogledaj i pokušaj vratiti to rame onamo gdje bi trebalo
biti.“
Robin je poslušala Mariam. Netremice promatrajući Prestonovo rame, bila
je svjesna da je pogled njegovih tužnih očiju ili na njoj ili na Brendanu, ali
odlučno je prikovala pogled za njegovu ključnu kost.
325
Knjige.Club Books
Nakon još petnaest minuta, Mariam je objavila da je vrijeme za stanku i

pozvala učenike u kuhinju na šalicu čaja ili čašu vina. Robin je pričekala da
ostali izađu iz prostorije, da se može vratiti Paperwhite.
Buffypaws: evo me, stvarno mi je žao

što sam te morala otkantati
>
>
Paperwhite: samo sam primijetila da se cijelu vječnost
nisi pomaknula, a Anomija je u ratnom pohodu
Buffypaws: zašto?
Paperwhite: ne voli igrače koji dođu ovamo, a ne igraju
Buffypaws: čim sam se ulogirala, nazvala me sestra
Paperwhite: ah ok
Paperwhite: Anomija samo želi da provjerimo jesu li svi
ovdje kako bi igrali
Paperwhite: a ne špijunirali ostale igrače
Sranje.
Buffypaws: zašto bih špijunirala ostale igrače?!

Paperwhite: mislimo da policija možda promatra fanove,
zbog onog što se dogodilo E*** L******
„Odgovaraš na svoje marketinške e-mailove?“ upitao je Preston Pierce.

Robin se trznula. Umjetnik-model, koji je na svu sreću odjenuo kucni
ogrtač, prišao joj je dok je tipkala i sad je promatrao s onim istim laganim
osmijehom kao prije.
„Kako si pogodio?“ nehajno je odgovorila Robin.
„Namrgodila si se.“
Robin se nasmiješila. Bio je neznatno viši od nje. Reveri ogrtača skrivali su
rečenicu tetoviranu u dnu njegova vrata. Robin je uspjela pročitati samo teško
biti netko ali.
„Zar ne želiš piće?“ upitao je Preston.
„Želim.“ Robin je spremila iPad u torbu. „Gdje je kuhinja?“
„Pođi sa mnom“, rekao je Preston i poveo je iz prostorije, a Robin je
nasumce odgovarala na njegova pitanja o njezinu poslu u marketingu,
zaokupljena razmišljanjem bi li bilo pametnije odjaviti se iz igrice nego ostati
neaktivna do kraja tečaja.
326
Knjige.Club Books
U stražnjem dijelu kuće nalazila se velika zajednička kuhinja, obojena u istu

ružičastu boju šećerne vate kao hodnik. U zidu točno nasuprot Robin bio je
velik, lijepo oslikan prozor, najvjerojatnije Mariamino djelo. Pametno
osvijetljen umjetnim izvorom svjetla na vanjskoj strani zgrade, čak je i navečer
bacao mrlje smaragda i grimiza na izribani drveni stol i velike lonce i tave koji
su visjeli na zidovima. Robin je na prvi pogled pomislila da taj vitraj možda
prikazuje raj, ali mnogobrojni ljudi naslikani na njemu nisu imali krila ni
aureole. Zajedno su radili različite poslove: sadili stabla i brali plodove, pazili na
vatru i kuhali nad njom, gradili kuću i ukrašavali njezino pročelje vijencima
cvijeća.
Mariam je čavrljala s ostalim polaznicima tečaja uz staru crnu olovnu peć.
Neki su pili čaj, drugi male čaše vina. Robin je pomislila da bi ova vesela stanka
mogla biti glavni razlog naklonosti nekih polaznika prema tečajevima u North
Groveu. Divovski plavokosi muškarac kojeg je prije vidjela sad je sjedio za
stolom, pio znatno veću čašu vina od onih koje su dobili učenici i povremeno se
ubacivao u njihov razgovor. Naslonjena na ormariće u dalekom kraju prostorije,
ni s kim ne razgovarajući, ali naizgled zadužena za dječji monitor uključen u
utičnicu pokraj nje, stajala je ona sitna djevojka duge crne kose, koja je upravo
izvadila mobitel. Djevojčica s pelenom nigdje se nije vidjela.
Odlučivši o igri, Robin se nasmiješila Prestonu, koji se činio sklonim ostati
pokraj nje, i rekla:
„Oprosti, morat ću poslati e-mail.“
„Radoholičarka“, rekao je i krenuo prema skupini oko Mariam.
Robin je izvadila iPad i snuždila se vidjevši da se Worm28 upravo prijavila
u igru i, naravno, otvorila privatni kanal za Buffypaws.
Worm28: bok, kakosi provela dan ?

>
Buffypaws: sasvim pristojno
Buffypaws: Paperwhite mi je upravo rekla
da moram biti stalno aktivna ili će Anomija
misliti da sam špijun
Worm28: da, Anomija je rekao vsim moderatorima
da provjere jesu li ljudi oni koji kažu da jesu, a ne plicija
Buffypaws: ako je tako, bit će najbolje da se odjavim.
Na telefonu sam sa sestrom. Ne želim dobiti zabranu pristupa
Worm28: čekaj, mislila sam da si jedinica
Sranje, sranje, sranje.
327
Knjige.Club Books
Buffypaws: ona mi je polusestra, nikad nismo živjele zajedno

Worm28: ah ok
Buffypaws: moram ići. Sutra ćemo razgovarati, može?
Worm28: da ok xxxx
Robin je zatvorila privatni kanal, odjavila se iz igre i vratila iPad u torbu. Kad je
ponovno podignula pogled, vidjela je da je djevojka u crnom duboko uzdahnula
pa spremila mobitel u džep. Naizgled osjetivši Robinin pogled, okrenula se i
pogledala je svojim očima iscrtanim debelom crnom olovkom. Robin je
najednom glavom proletjela luda pomisao, ali sačuvala je bezizražajan izraz lica
dok je prilazila skupini oko Mariam, koja je svojim učenicima govorila o
tetovaži ljubičasta cvijeta na svojoj bucmastoj nadlaktici, koju je tek nedavno
dala napraviti.
„... za sutrašnju stogodišnjicu“, rekla je.
„Genocida nad Armencima“, objasnio je Preston Pierce u Robinino uho.
„Njezine prabake i pradjedovi umrli su u njemu. Želiš li čašu vina?“ dodao je,
pružajući joj jednu od dviju čaša u svojim rukama.
„Super, hvala“, odgovorila je Robin, koja nije namjeravala popiti više od
gutljaja.
„Jessica, je li tako?“
„Da... Onaj prozor je čudesan.“
„Da, Mariam ga je oslikala prije pet, možda šest godina“, rekao je Preston.
„Svatko na njemu njezin je prijatelj. Ja pomažem staviti krov na kuću.“
„Vau“, rekla je Robin, gledajući lik kovrčave kose naslikan na prozoru. „Zar
si već toliko dugo ovdje?“
„Jesu li Ledwellova ili Blay naslikani na prozoru?“ upitao je revni glas iza
njihovih leđa. Oboje su se okrenuli: djevojka modre kose s pirsinzima, koja se
na tečaju predstavila kao Lia, zurila je u prozor. Robin je pomislila da ne može
imati više od osamnaest godina.
„Ne“, odgovorio je Preston. Robin je imala osjećaj da laže.
Lia je ostala stajati uz njih nimalo obeshrabrena Prestonovim tonom ili ga
posve nesvjesna.
„Tko su Ledwellova i...“, započela je Robin.
„Edie Ledwell i Josh Blay“, odgovorila je Lia s važnošću upućene osobe.
„Autori Srca crnog kao tinta? Onog crtića?“
„Ah, da, mislim da sam čula za njega.“
„Nekoć su živjeli ovdje“, nastavila je Lia. „Ovdje je sve to počelo. Zar nisi
vidjela u novinama da je Edie...“
„Edie je bila moja i Mariamina prijateljica“, prekinuo ju je Preston Pierce
tiho zarežavši. „Njezino ubojstvo za nas nije jebeni uzbudljivi trač. Prestani se
328
Knjige.Club Books
praviti da želiš naučiti crtati i odi njuškati po groblju. Možda na travi još uvijek
ima Ediene krvi. Mogla bi je uokviriti. Prodati na eBayu.“
Djevojka je pocrvenjela i suze su joj navrle na oči. Udaljila se od Prestona.
Robin ju je sažalijevala.
„Jebeni ludi fanovi“, tiho je rekao Preston. „Tamo je još jedna“, dodao je
kimnuvši prema crnokosoj djevojci. „Čovjek bi mislio da je Ediena sestra
blizanka, koliko je tulila kad je Edie umrla. A nikad je nije upoznala.“
„Jako mi je žao što je tvoja prijateljica ubijena“, Robin je glumila
zaprepaštenost. „Ne znam... ne znam što bih rekla.“
„U redu je“, otresito je rekao Preston. „Nema se što reći, zar ne?“
Prije nego što je Robin stigla odgovoriti, u kuhinju je nahrupio krupan
plavokosi dječak, odjeven u traperice i majicu. Bio je jako sličan plavokosom
divu: obojici su im lica nalikovala na stilizirane maske iz grčke komedije i
Robin je pretpostavila da je taj dječak Bram de Jong. Ponovno je zapjevao iz
sveg glasa:
Het witte ras verliest,

Kom op voor onze mensen...
„Hej“, doviknuo mu je Preston. „Rekli smo ti da to ne pjevaš!“ Nekoliko osoba

u skupini oko Mariam znatiželjno se okrenulo. Bram se glasno nasmijao. Njegov
otac doimao se blago zabavljeno. „Što to znači?“ upitala je Robin.
„Hajde“, obratio se Preston dječaku. „Reci joj.“
Bram se drsko nacerio Robin od uha do uha.
„To je na nizozemskom“, odgovorio je svojim visokim, dječjim sopranom.
„Da, ali što znači na engleskom?“ upitao je Preston.
„Znači: ‘Bijela rasa gubi. Zauzmi se za naš narod…’“
„Ne“, glasno je rekla Mariam. „Sad je dosta. Brame, to nije šala. Nije
smiješno. U redu, društvo“, dodala je, „vratimo se poslu.“
Svi su krenuli odložiti prazne šalice i čaše na stol za kojim je sjedio Nils.
Robin je čula kako mu Mariam srdito govori prolazeći pokraj njega:
„Prestat će ako mu ti kažeš da prestane.“
Ali Nils, koji se sad tobože hrvao s Bramom, ili nije čuo Mariam ili je
odlučio ignorirati je.
Dok je čekala da odloži čašu vina koje je jedva okusila, Robin je ponovno
pogledala oslikani prozor i pokušala na njemu naći Edie i Josha. Slutila je da bi
mogli biti dvoje ljudi koji beru voće: oboje su imali dugu smeđu kosu, a ženski
lik dobacivao je jabuke muškom liku. Tad se iznenađeno trznula primijetivši
slova boje rubina na vrhu slike, kao biblijski stih:
329
Knjige.Club Books
Stanje anomije nemoguće je

kad su složni organi
u dovoljnom doticaju
i dovoljno dugom doticaju.
330
Knjige.Club Books
40
But I, who am seventeen next year,

Some nights, in bed, have grown cold to hear
That lonely passion of the rain
Which makes you think of being dead,
And of somewhere living to lay your head
As if you were a child again,
Crying for one thing, known and near
Your empty heart, to still the hunger and the fear
That pelts and beats with it against the pane.61
Charlotte Mew
The Fete
rvi sat tečaja završio je Mariaminom kratkom presudom o svačijem crtežu.

P Preston Pierce, koji je ponovno odjenuo svoj sivi kućni ogrtač, sjedio je i
pušio smotanu cigaretu, cereći se na svaki prikaz svog nagog tijela koji je bio
podignut da ga svi vide. Posebno ga je zanimao Robinin, koji je Mariam
pohvalila. Kad je procijenila sve crteže, Mariam je svojim učenicima poželjela
dobar tjedan, rekla im da se raduje što će ih vidjeti na sljedećem satu i
obavijestila ih da tjedan nakon toga neće biti tečaja jer se tog dana održavaju
opći izbori, a Mariam je jedna od ljudi zaduženih za lokalno biračko mjesto.
Bilo je deset sati i prozori ateljea pretvorili su se u crne pravokutnike koji
nisu otkrivali ništa od vrta iza sebe. Svi su ustali i odjenuli kapute i jakne.
Modrokosa djevojka s pirsinzima prva je otišla, naizgled jednako željna otići
kao što je bila željna doći. Robin je bila sigurna da se neće vratiti.
61
Ali ja, koja ću sljedeće godine napuniti sedamnaestu, ponekad se noću ohladim u krevetu
kad čujem samotnu strast kiše zbog koje pomisliš da si mrtav i kao dijete poželiš spustiti
glavu na nešto živo i plačeš za nečim poznatim i bliskim tvom praznom srcu, da umiri glad i
strah koji s njom udaraju i tuku o prozor. (Nap. prev.)
331
Knjige.Club Books
Kad je Robin izašla iz ateljea, sitna dugokosa djevojka razgovarala je s

nekim parom u hodniku. Robin se pravila da nešto traži u svojoj torbi kako bi
mogla zastati i slušati.
„... čvrsto zaspala“, govorila je djevojka, „i donijela sam joj njezinu dekicu.“
„Hvala, Zo“, rekla je starija žena jako kratke kose, koja je već krenula prema
stubama držeći se za ruku sa svojim partnerom s turbanom oko glave. „Vidimo
se u ponedjeljak.“
Par je nastavio spiralnim stubištem sa zaobljenom ogradom. Sitna djevojka
u crnom čvrsto je stisnula jaknu oko tijela pa prošla ispod krošnje filodendrona i
izašla iz zgrade.
Robin je krenula za njom, s namjerom da je namami na razgovor, kad ju je
glas s liverpulskim naglaskom natjerao da se zaustavi.
„Hej, Jessica.“
Robin se okrenula. Preston Pierce izašao je iz ateljea za njom. Još uvijek je
bio u svom otrcanom kućnom ogrtaču.
„Ideš ravno kući?“
Djelić sekunde Robin je oklijevala. Preston Pierce možda je bio Anemija, ali
nešto na toj sitnoj djevojci u crnom dozivalo ju je da pođe za njom. Osim toga,
bila je sigurna da bi stalno provjeravanje iPada dok razgovara s Pierceom
izgledalo jako čudno.
„Da“, odgovorila je i namjestila razočaran izraz lica. „Već u pet moram
ustati. Idem u Manchester.“
„Moja sućut“, nasmiješio se Preston. „Svidjelo mi se kako si me nacrtala.“
„Hvala“, s osmijehom je rekla Robin i nastojala ne razmišljati o njegovu
penisu.
„Okej... vidimo se sljedeći tjedan.“
„Da“, vedro je odgovorila Robin. „Jedva čekam.“
Činilo se da ga je to razveselilo, jer njezino oduševljenje očito je shvatio kao
ohrabrenje, što je i željela. Podigao je ruku u pozdrav, okrenuo se i bosonog
otklipsao prema kuhinji.
Robin je prebacila platnenu torbu preko ramena i izašla iz zgrade pa se
osvrnula oko sebe tražeći u mraku svoj plijen. Djevojku je ugledala u daljini;
prekriženih ruku, brzim je korakom prolazila ispod ulične svjetiljke.
Robin je pohitala za njom, razmišljajući o mogućnostima. Odlučivši, izvukla
je novčanik s dna torbice, potrčala i s prirodnim jorkširskim naglaskom viknula:
„Oprosti!“
Djevojka se naglo okrenula i pričekala da Robin dotrči do nje.
„Je li ovo tvoj novčanik?“
332
Knjige.Club Books
Robin se učinilo da je djevojčinim licem preletjela pomisao da prisvoji

novčanik, pa je brzo upitala:
„Kako se zoveš?“ Otvorila je novčanik da pogleda ime na kreditnoj kartici.
„Zoe Haigh“, odgovorila je djevojka. „Ne, nije moj.“
„Sranje“, rekla je Robin, osvrćući se oko sebe. „Nekom je ispao... Bit će
najbolje da ga odnesem na policiju. Znaš li gdje je najbliža postaja?“
„Možda u Kentish Townu?“ predložila je djevojka, a onda znatiželjno
upitala: „Jesi li iz Yorkshirea?“
„Da. Iz Mashama“, odgovorila je Robin.
„Stvarno? Ja sam iz Knaresborougha.“
„Špilja Majke Shipton“, spremno je rekla Robin, hodajući ukorak sa Zoe.
„Posjetili smo je na izletu u osnovnoj školi. Meni se činila sablasnom.“
Zoe se kratko nasmijala. Lice joj je uistinu bilo neobično staro i mlado u isti
mah: upalo i bijelo, glatko i mršavo. Crna olovka za oči samo je naglašavala
njegov mrtvački izgled.
„Da, sablasna je“, rekla je. „I mene su odveli onamo kad sam bila mala.
Mislila sam da ta vještica još uvijek živi u njoj. Skamenila sam se, ha-ha“,
dodala je.
Glavna atrakcija špilje Majke Shipton bio je bunar za koji se zbog
kalcifikacije činilo da sve predmete pretvara u kamen. Robin, koja je shvatila
nenamjernu šalu, spremno se nasmijala. Zoe se doimala zadovoljno jer ju je
zabavila.
„Što radiš u Londonu ako si iz Knaresborougha?“ upitala je Robin.
„Došla sam biti s dečkom.“
Pomisao koja je proletjela Robininom glavom u kuhinji North Grovea
najednom se činila znatno manje ludom. Zoe. Zozo. @inkyheart28. Worm28.
„I ja“, rekla je. To je slučajno bila istina; Matthew nije bio njezin suprug,
čak ni zaručnik, kad je došla u London biti s njim. „Ali prekinuli smo.“
„Sranje.“ Ta informacija kao da je potištila Zoe.
„Radiš u North Groveu, zar ne?“ upitala je Robin, diskretno gurnuvši
novčanik natrag u torbu.
„Da, honorarno.“
Hodale su u tišini gotovo cijelu minutu, a onda se Zoe ponovno oglasila:
„Mariam želi da dođem živjeti k njima. Soba je jeftina. Jeftinija nego gdje sam
sad.“
Robin je morala pretpostaviti da je Zoena neobična spremnost da se povjeri
neznanki posljedica usamljenosti. Nedvojbeno je izgledala duboko nesretno.
„Mariam je žena koja vodi tečaj koji pohađam, zar ne?“
„Da“, odgovorila je Zoe.
333
Knjige.Club Books
„Čini se jako ljubaznom.“

„Da, simpatična je.“
„Zašto se onda ne preseliš k njima? Meni se North Grove čini fora
mjestom.“
„Moj dečko to ne želi.“
„Zašto? Ne sviđaju mu se ljudi koji žive ondje?“
Kad Zoe nije odgovorila, Robin je rekla:
„Tko još tamo živi? To je neka komuna, zar ne?“
„Da. Nils je vlasnik. On je onaj golemi tip koji je bio u kuhinji.“ Zoe je
načinila nekoliko koraka u tišini pa rekla:
„Jakoje bogat.“
„Stvarno?“
„Stvarno. Tata mu je bio veliki biznismen. Nils je naslijedio, ono... ne
znam... milijune. Zato si mogu priuštiti tu veliku kuću.“
„Kad ga čovjek vidi, nikad ne bi pomislio da je milijunaš“, rekla je Robin.
„Istina“, složila se Zoe. „Ja sam se jako iznenadila kad sam saznala. Izgleda
kao stari hipijevac, zar ne? Rekao mi je da je oduvijek želio tako živjeti. Biti
umjetnik i imati mjesto na kojem mnogo umjetnika živi zajedno.“
Ali u tonu Zoena glasa nije bilo mnogo oduševljenja.
„Jesu li on i Mariam zajedno?“
„Da. Ali Bram, onaj krupni plavokosi klinac, nije njezin, samo Nilsov.“
„Stvarno?“
„Da. Nils ga je dobio s djevojkom koju je imao u Nizozemskoj, ali ta je
djevojka umrla, pa je Bram došao živjeti u North Grove.“
„Tužno“, rekla je Robin.
„Da.“
Hodale su u tišini dok nisu stigle do autobusne postaje, za koju je Robin
pretpostavljala da je Zoeno odredište, ali Zoe je nastavila hodati.
„Kako ćeš kući?“ upitala je Robin.
„Pješice.“
Dan je bio sunčan, ali noćno nebo bilo je bez ijednog oblaka i temperatura je
jako pala. Zoe je hodala obgrlivši se rukama i Robin se učinilo da možda drhti.
„Gdje stanuješ?“ upitala je.
„U Junction Roadu“, odgovorila je Zoe.
„U tom je smjeru i policijska postaja, zar ne?“ Robin se nadala da je to
istina.
„Da.“
334
Knjige.Club Books
„Sigurno imaš umjetničkih sklonosti, zar ne? Kad si dobila posao u North
Groveu?“
„Na određeni način. Želim biti tetovirerka.“
„Stvarno? To bi bilo totalno kul.“
„Da“, složila se Zoe. Pogledala je Robin pa podvrnula rukav jakne i tanke
majice ispod nje i otkrila podlakticu gusto prekrivenu tetovažama likova iz Srca
crnog kao tinta., Ja sam ih napravila.“
„Molim?“ Iznenadila se Robin, iskreno zapanjena. „Ti si ih napravila?“
„Da“, odgovorila je Zoe sa stidljivim ponosom.
„Nevjerojatne su. Ali, kako?“
Kad se Zoe nasmijala, Robin je načas iza lica koje je izgledalo kao mrtvačko
vidjela mladu osobu.
„Samo moraš napraviti predloške i imati tinte u pištolju za tetoviranje.
Kupila sam rabljeni, na internetu.“
„Ali samu sebe tetovirati...“
„Koristila sam zrcala. Dugo je trajalo. Više od godinu dana za sve njih.“
„To su likovi iz Srca crnog kao tinta, zar ne?“
„Da.“
„Obožavam taj crtić“, rekla je Robin, posve svjesna da se sad podijelila na
dvije potpuno različite Jessice, jednu iz Londona, koja je samo čula za Srce crno
kao tinta, i drugu iz Yorkshirea, koja je obožavala taj crtić, ali sad nije imala
vremena brinuti se o tome.
„Stvarno?“ Zoe je ponovno pogledala Robin, spuštajući rukav. Činilo se da
joj se Robin zbog te izjave još više sviđa.
„Da, naravno. Jako je zabavan, zar ne? Obožavam likove i ono što govore o
- ne znam“ (to je bila istina: Robin je posegnula za općenitostima), „životu i
smrti i igrama koje svi igramo“ (Drekova igra značila je nešto takvo, nije li?), „i
obožavam Hartyja.“ Hartyja je bilo sigurno voljeti. Gotovo svi fanovi čije je
tweetove tjednima pročešljavala voljeli su Hartyja.
Zoe se ponovno obgrlila i najednom su se riječi izlile iz nje.
„Taj crtić spasio mi je život“, rekla je gledajući ispred sebe. „Kad sam imala
trinaest godina, osjećala sam se grozno. Bila sam udomljena, kao Edie Ledwell.
Imamo puno toga zajedničkog. Obje smo se pokušale ubiti, ja s četrnaest godina.
Prerezala sam zapešća... brazgotine sam prekrila tetovažama.“
„Gospode, strašno mi je žao...“
„Našla sam Srce crno kao tinta na YouTubeu i bilo je jebeno čudno, ali
nisam ga mogla prestati gledati. Svidio mi se stil crtanja i svi likovi. Toliko su,
ono, sjebani, ali svejedno su zapravo okej, zar ne? Kad sam imala četrnaest
godina osjećala sam se grozno i pogrešno, ali svidjelo mi se što Harty govori, na
335
Knjige.Club Books
primjer da nikad nije kasno i da čak ni ako si prije morao raditi loše stvari, ne
moraš zauvijek biti loš. Jednostavno sam ga obožavala gledati.
Namjeravala sam ponovno prerezati zapešća. I već sam bila sve pripremila i
namjeravala reći da ću prespavati kod prijateljice, a zapravo otići u šumu i ondje
to učiniti, da me nitko ne nađe. Ali taj crtić bio je prvo što me nasmijalo u, ono,
godinu dana. I pomislila sam, ako se još uvijek mogu smijati... a onda sam na
internetu vidjela da Edie Ledwell govori da će napraviti još jednu epizodu i
željela sam je vidjeti, zato se nisam ubila. To me spriječilo. Ludo, zar ne?“ rekla
je Zoe zureći u lamu. „Ali istinito.“
„Meni ne zvuči ludo“, tiho je rekla Robin.
„Pogledala sam drugu epizodu i bila je jako smiješna i zabavna. U njoj je
Magspie prvi put nešto rekla. Onaj tip s kojim si razgovarala u North Groveu?
Preston? Onaj koji je pozirao za vaš tečaj?“
„Da, što s njim?“
„On je dao glas Magspie u drugoj i trećoj epizodi.“
„Ideš!“ rekla je Robin.
„Da, ali onda je na nekoliko mjeseci otišao kući u Liverpool i oni su uzeli
nekog drugog sa škotskim naglaskom. Mrzi kad ljudi stalno govore o Srcu
crnom kao tinta. Trebala si čuti što je rekao kad je vidio moje tetovaže, bio je
grozan... on je...“
Ali Zoe nije dovršila tu misao. Neko vrijeme hodale su u tišini, a Robin se
pitala je dobra ili loša zamisao spomenuti igricu.
„Edie Ledwell jednom je razgovarala sa mnom“, prekinula je tišinu Zoe.
„Na Twitteru.“
To je rekla tihim glasom punim strahopoštovanja, kao da govori o vjerskom
iskustvu.
„Vau, stvarno?“
„Da. Onog dana kad je moja mama umrla.“
„Oh, jako mi je žao.“
„Nisam živjela s njom“, tiho je rekla Zoe. „Bila je... imala je puno problema.
Dvaput su je morali poslati u psihijatrijsku bolnicu. Drogirala se. Zato sam
uglavnom bila u udomiteljskoj obitelji. Moja udomiteljica rekla mi je da je ona
umrla i dopustila da tog dana ne odem u školu. Otišla sam na Twitter i objavila
da je moja mama umrla. A Edie Ledwell napisala mi je poruku. Bila je...“
Robin je spustila pogled; djevojčino se lice zgužvalo. S tim bolnim izrazom
mogla je biti devedesetogodišnja starica ili mala beba, njezine suze nisu
djelovale na debeo sloj olovke za oči i Robin se najednom sjetila olovke oko
očiju Edie Ledwell, koja se razmazala kad se Edie rasplakala u uredu.
„... bila je stvarno ljubazna“, rekla je Zoe kroz jecaje. „Rekla sam joj da mi
je udomiteljica upravo rekla, a ona je odgovorila da je i ona bila udomljena. I
336
Knjige.Club Books
poslala mi je zagrljaj, ja sam joj rekla... rekla sam joj da je ona moja junakinja...
i da je volim. To sam joj rekla... stvarno jesam...“
„Uzmi maramicu“, tiho je rekla Robin, izvukavši iz torbice paketić
papirnatih maramica.
„Oprosti. Jednostavno... voljela bih... ono, ljudi su bili grozni prema njoj na
internetu, a ja sam... nisam... ono, govorili su da u tom crtiću masa stvari ne
valja, ali... ne znam, ja nikad nisam mislila da je u njemu nešto loše, ali kad sam
pročitala što drugi govore, nekako je imalo smisla... ali voljela bih da nisam...
moj dečko kaže da nismo učinili ništa pogrešno, ali...“
U tom trenutku zazvonio je Robinin mobitel. U sebi proklinjući pozivatelja,
iščeprkala ga je iz torbice. Zvao je Strike.
„Bok“, rekao je. „Kako je bilo u North Groveu?“
„Prošlog vikenda rekla sam ti sve što sam ti imala reći“, hladno je
odgovorila Robin. „Nemam vremena za tebe, okej?“
„Razumijem“ Strike je zvučao zabavljeno. „Nazovi me kad ga budeš imala.“
„Ne, ti si“, rekla je Robin i prekinula vezu.
„Tvoj bivši?“ upitala je Zoe tihim glasom. Brisala je lice maramicom koju
joj je Robin dala.
„Da“, odgovorila je Robin, gurajući mobitel natrag u torbu. „Nastavi, što si
ono govorila?“
„Oh, ništa“, očajno je rekla Zoe.
Hodale su dalje i jedini zvuk od Zoe bio je povremeni šmrcaj. Highgate Hill
bila je duga i dobro osvijetljena ulica u kojoj je još uvijek bilo puno prometa.
Skupina momaka nešto im je doviknula dok su prolazile suprotnom stranom
ulice.
„Nosite se“, rekla je Robin ispod glasa, a Zoe se slabašno osmjehnula pa
pomalo promuklim glasom rekla:
„Upoznala sam Josha Blaya.“
„Stvarno?“ Robin je bila primjereno zadivljena.
„Da. Mjesec dana stanovao je u North Groveu, prije nego što su Edie i on
bili... napadnuti.“
„Jesi li razgovarala s njim?“ upitala je Robin, sigurna da već zna odgovor.
„Ne, previše sam se bojala! Ušla sam u kuhinju, a on je stajao ondje.“ A ti si
se tresla.
„A ja sam se, ono, tresla“, rekla je Zoe i nasmijala se sa suzama u očima.
„Mariam me upoznala s njim, a ja nisam mogla progovoriti. Nikad nisam
smogla hrabrosti.“
Ali Robin je bilo jasno da je Zoe rijetkost u svijetu obožavatelja Srca crnog
kao tinta, netko tko je Edie Ledwell cijenio više nego Josha Blaya.
337
Knjige.Club Books
„Kakav je bio?“ upitala je.

„Napušen“, odgovorila je Zoe s tužnim osmijehom. „Uglavnom. Nije se
volio družiti s ljudima. Većinu vremena provodio je u svojoj sobi i stalno puštao
onu pjesmu Strokesa ‘Is This It’... a onda je zapalio sobu.“
„Što je učinio?“ Robin je ponovno glumila iznenađenost.
„Mariam je mislila da je to bio Josh, ali ja ne mislim da je to istina.“
„Tko je, onda, zapalio njegovu sobu?“
„Ne smijem reći... želim sačuvati posao.“
Robin je razmišljala bi li ustrajala na odgovoru, ali sad kad je izgradila
povjerenje, bojala se uništiti ga.
„Što uopće radiš u North Groveu?“
„Svašta“, odgovorila je Zoe. „Kad sam došla u London, posjetila sam ga
samo da vidim... samo da vidim gdje se sve to dogodilo. Ušla sam u trgovinu i
počela razgovarati s Mariam. Pohvalila je moje tetovaže, pa sam joj rekla da
sam obožavateljica i da sam upravo napustila udomiteljsku obitelj. Upitala me
imam li posao, a kad sam odgovorila da nemam, ponudila mi ga je. Pomažem
Mariam na tečaju koji utorkom drži za djecu s posebnim potrebama. Kad je
živjela u North Groveu, Ediejoj je pomagala“, rekla je Zoe, a u glas joj se vratilo
malo pobožnosti. „Perem kistove i ponekad kuham, ponekad čuvam djecu.
Freyina curica, Star, nije problem, ali Bram je... krupniji je od mene. I živo mu
se fućka kad mu kažem da nešto napravi.“
Napokon su skrenule u Junction Road.
„Hej“, rekla je Robin kao da joj je ta misao tek sad pala na pamet, „jesi li
ikad igrala onu igru? Onu koju su napravila ona dvojica obožavatelja, o Srcu
crnom kao tinta? Pitam samo zato što sam je ja neko vrijeme igrala. Prije
nekoliko godina. Totalno sam se bila zapalila za crtić. A igra je bila prilično
dobra, ako su je napravili amateri, kako se priča.“
„Da, igrala sam nekoliko puta“, oprezno je odgovorila Zoe. „Kako ti je bilo
korisničko ime? Možda smo razgovarale u igri.“
„Bilo je... prokletstvo, ne mogu se sjetiti“, malo se nasmijala Robin.
„InkHarty, tako nekako.“
„InkHartyja ima na tone“, rekla je Zoe, što je i bio razlog zašto je Robin
izabrala to ime.
Prolazile su pokraj trgovine igračkama i Zoen mršavi odraz kliznuo je preko
redova plastičnih figurica.
„Ja živim tamo gore.“ Zoe je pokazala usku zgradu na uglu, koju je Robin
već vidjela na Strikeovoj fotografiji.
„Stvarno? Imaš cimere?“
„Ne zapravo. U zgradi žive i drugi ljudi, ali ja imam samo sobičak“, rekla je
Zoe. „S umivaonikom“, gotovo je obrambeno dodala.
338
Knjige.Club Books
„Nekretnine u Londonu“, zakolutala je očima Robin.

„Da. Pa... bilo je lijepo razgovarati s tobom. Lijepo je sresti nekog iz
Yorkshirea“, dodala je.
„Da“, srdačno je rekla Robin. „Nadam se da se vidimo sljedeći tjedan. Ja sad
idem u policijsku postaju predati onaj novčanik.“
„Živiš li daleko odavde?“
„Ne. Pješice sam začas kod kuće. Vidimo se.“
Zoe se nasmiješila i nestala iza ugla. Robin je nastavila hodati. Kad je prešla
cestu, osvrnula se i vidjela da Zoe ulazi u zgradu na uglu kroz bočna vrata.
Izvadila je mobitel i, još uvijek hodajući, nazvala Strikea.
„Večer“, rekao je. „Kako je bilo?“
„Prilično dobro“, odgovorila je Robin, sad gledajući oko sebe u potrazi za
taksijem. „Upoznala sam Prestona Piercea i tvoju djevojku s tetovažama.“
„Ozbiljno?“
„Da. Radi u North Groveu i... čekaj, evo mi taksija“, rekla je Robin i
zaustavila taksi.
Kad je rekla vozaču adresu i ušla u taksi, ponovno je podignula mobitel do
uha i istodobno prekapala po torbi tražeći bilježnicu i olovku. Željela je zapisati
sve što je upravo čula od Zoe, prije nego što išta zaboravi.
„Pravo joj je ime Zoe Haigh“, rekla je. „Ali u igri je moderator Worm28.“
„Ozbiljno?“
„Da“, odgovorila je Robin skidajući zubima čep s kemijske. „Došla je u
London da bude s dečkom, ali stvari između njih očito ne idu dobro. U igri mi je
Worm28 rekla da bi voljela da mi može reći gdje radi - Zoe radi u North
Groveu. Worm28 rekla je da je upoznala Josha Blaya, ali nije mogla razgovarati
s njim i samo je stajala i tresla se. Zoe mi je upravo rekla to isto.“
„Ti bokca. Zar nisam rekao da nam je pomak u istrazi iza ugla?“
„Još je nešto rekla“, kazala je Robin, zapisujući u bilježnicu otvorenu na
krilu. „Nešto o tome da joj je dečko rekao kako ‘nisu učinili ništa pogrešno’.
Činilo se da se ona osjeća krivom, iako bi razlog mogao biti samo taj da je na
internetu kritizirala Srce crno kao tinta. Obožavala je taj crtić, ali naizgled su je
uvjerili argumenti da je ableistički i sve ostalo.“
„Njezin dečko mora biti jedan od one trojice koji su se našli s Nilsom u pabu
Red Lion and Sun. Ja se kladim na Wallyja Cardewa.“
„Misliš?“ upitala je Robin.
„Kako bi se uklopila u Montgomeryjev život? On živi s djevojkom, ima
dobar posao, što će mu Zoe?“
339
Knjige.Club Books
„Možda je počelo kao online očijukanje, koje je ona shvatila znatno

ozbiljnije nego on. Možda nije znao da će ona doći u London kako bi mu bila
blizu.“
„Ne mogu zamisliti da bi se Montgomeryju to dogodilo. Zašto bi dopustio
da se online očijukanje razvije u situaciju koja bi mogla ugroziti njegov lijepi
život? Cardew nema djevojku, prema onome što smo o njemu dosad uspjeli
saznati, i bezobzirnije seronja. Za njega mogu zamisliti da spava s mladim
obožavateljicama i zaprepasti se kad jedna od njih odluči doseliti se u London
kako bi bila blizu njega.“
„A Tim Ashcroft?“
„Savršen primjer učenika privatne škole... Ne znam, mogao bi biti on, ali
prije bih rekao da bi njega privukao netko...“
„Uštogljeniji?“ predložila je Robin.
„Da.“
„On je glumac. Možda ga privlače boemski tipovi. I ne zaboravi njezino
korisničko ime u igri. Ashcroft je glumio Worma.“
„To je istina“, složio se Strike, ali nije zvučao uvjereno.
„Zoe je još nešto rekla“, nastavila je Robin, i dalje zapisujući bilješke na
stranicu koja je bila čas narančasta, čas siva, dok je taksi prolazio ispod uličnih
svjetiljaka. „Misli da Blay nije zapalio svoju sobu, ali nije mi željela reći tko je.
Rekla je da želi sačuvati posao.“
„Zanimljivo.“
„Znam... ali imam i lošu vijest. Morala sam se odjaviti iz igre. Anomija je
naredio moderatorima da pripaze na one koji se ulogiraju, ali ne igraju. Misli da
bi policija mogla špijunirati fanove, što bi moglo objasniti zašto trenutačno nije
često ondje.“
„To je nezgodno, ali da se popraviti“, rekao je Strike. „Samo ćemo se morati
pobrinuti da u narednih nekoliko dana budeš jako aktivna u igri, da otkloniš
sumnju. A Pierce?“
Slika velikog penisa Prestona Piercea odmah je nezvana došla u Robinine
misli, ali Robin ju je odlučno odagnala.
„Umalo me pozvao na piće.“
„Nije ti trebalo dugo“, zamijetio je Strike i nije zvučao posebno sretno zbog
toga.
„Odbila sam ga kako bih otpratila Zoe kući. Mislim da je to bila dobra
odluka. Nisam ga mogla ispitati i istodobno paziti na igru. Osim toga, sljedećeg
tjedna ponovno imam tečaj... Još nešto, što se čini... možda je golema slučajnost,
ali... u kuhinji se nalazi vitraj. Naslikala ga je Mariam, žena koja vodi moj tečaj.
Pierce kaže da je u toj kuhinji već pet ili šest godina. Na vrhu tog prozora riječi
su o anomiji - mislim da moraju biti citat, ali nisam sigurna. Prozor prikazuje
340
Knjige.Club Books
svojevrsnu idealiziranu komunu, a ljudi naslikani na njemu svi su navodno bili u

kolektivu ili su Mariamini prijatelji. A iznad slike je taj citat o uvjetima u kojima
je nemoguće osjećati anomiju. Spominju se međusobno složni organi.“
U tišini koja je uslijedila, Robin je gotovo čula kako Strike razmišlja. Na
kraju je rekao:
„Slučajnosti se događaju, ali to je vraška slučajnost.“
„Misliš da je tako Anomija dobio ideju za svoje ime?“
„Rekao bih da za to postoji velika vjerojatnost.“
„Svi su oni u neko doba bili u North Groveu. Svi koji su dali glasove
likovima.“
„Robin, večeras si obavila sjajan posao.“
Robin se učinilo da je u pozadini čula ženski glas, na Strikeovoj strani linije.
Televizija ili Madeline Courson-Miles?
„Moram prekinuti“, rekla je. „Čujemo se sutra.“
Prekinula je vezu prije nego što je Strike stigao odgovoriti.
341
Knjige.Club Books
41
But there comes an idealess lad,

With a strut, and a stare, and a smirk...62
Constance Naden
Natural Selection
S tanje Strikeova batrljka bilo je sve gore. Iako je dvaput dnevno utrljavao
kremu, koža ispod jastučića s gelom ostala je nažuljana i upaljena. Bojao se
da možda gleda rane znakove ishemije, da će na koži nastati čirevi i rasprsnuti
se, ali svejedno nije nazvao liječnika i dogovorio pregled. Čemu? Nije si mogao
dopustiti da prestane raditi. Dodatni nadzor Jaga Rossa učinio je njihov
trenutačni popis istraga neodrživim. Jedino rješenje bilo je naći nove honorarne
suradnike koji će im pomoći.
Iscrpivši sve svoje kontakte u policiji i vojsci, Strike je razmislio o svim
privremenim suradnicima kojima je odlučio ne ponuditi stalni angažman. Na
kraju je iz očaja, na tjedni ugovor koji na zahtjev obiju strana može biti prekinut
bez otkaznog roka, iznova angažirao bivšeg vojnog policajca Stewarta Nutleyja,
koji se prije tri godine zabio mopedom u taksi što ga je trebao pratiti. Strike ga
je zbog toga ispsovao na pasja kola i otpustio na licu mjesta, pa je sad bez imalo
oduševljenja nazvao tog muškarca i morao mu se ispričati. Nutley je bio oženjen
muškarac mišje sive kose i razmaknutih zuba, odbojno samozadovoljna izraza
lica. Kako nije uspio sačuvati posao civilnog istražitelja otkad su se Strike i on
razišli, želio je dokazati svoju vrijednost agenciji koja je stekla golem ugled
otkad je on otišao iz nje. Iako nitko u ekipi nije bio posebno zaljubljen u novog
suradnika, svi su bili zahvalni na još jednom paru nogu i očiju.
Madelineina nova kolekcija trebala je biti predstavljena za tjedan dana, što
je značilo da uopće nije imala vremena za Strikea, a njemu je to, kako je samom
sebi priznao, itekako odgovaralo, iako je njoj izrazio žaljenje jer se neće moći
vidjeti. Njezina velika napetost pretvorila se u duge telefonske monologe.
„Nisam trebala napraviti tako veliku kolekciju. To više nikad, nikad neću
učiniti. Hoćeš li se naći sa mnom nakon predstavljanja? Moram se opustiti, ova
62
Prodorna pogleda i podrugljiva osmijeha, šepiri se momak koji pojma nema... (Nap. prev.)
342
Knjige.Club Books
mi je bila najgora u životu. Želim biti s nekim kome se fućka za nakit... želim
biti s tobom... i želim piće i seks.“
Strike nije imao primjedaba na većinu tog programa, ali sumnjičavost
izazvana pozivom na promociju knjige nagnala ga je da kaže:
„Misliš kad završi? Ne tražiš od mene da uđem? Jer tamo će biti novinara,
zar ne?“
„Da, ali... okej, ako ne želiš, nemoj ući.“
„Super, naći ćemo se poslije. Kad će završiti?“
„U devet“, odgovorila je pa dodala: „Molim te, dođi ako možeš. Nedostaješ
mi i ako budem znala da ćeš doći da me odvedeš od svega toga, moći ću
izgledati sretno za fotkanje.“
„I bez tog bi trebala biti sretna. Nakit koji si mi pokazala izgleda
fenomenalno.“
„Oh, Corme, baš si sladak“, gotovo se rasplakala. „Meni trenutačno izgleda
kao totalno sranje, ali prije predstavljanja nove kolekcije uvijek se tako osjećam,
ili mislim da se tako osjećam, jer sve se dogodi u takvoj magli da ne mogu biti
sigurna.“
Zato je Strike (još uvijek u duhu davanja prilike pravoj vezi) obećao
Madeline da će se nakon predstavljanja njezine nove kolekcije naći s njom, iako
je primijetio da ona želi da on dođe po nju, a on se želio naći s njom daleko od
mjesta na kojem je znao da će biti Charlotte. Da je izrazio tu zabrinutost, otvorio
bi vrata još jednom razgovoru koji nije želio voditi, pa je plan ostao neodređen i
možda su i on i Madeline odlučili da njihov izbor prevlada.
U međuvremenu je nekoliko dobrodošlih odsutnosti olakšalo pritisak na
agenciju: Kobac je na deset dana otišao u Maroko, a Dugoprstić je odletio u
New York majci koja ga je obožavala i očuhu koji je sumnjao da je on lopov.
„Ovo nam je prilika da eliminiramo nekoliko sumnjivaca u slučaju
Anomija“, rekao je Strike svojim istražiteljima u konferencijskom pozivu, jer
nije bilo vremena za sastanak licem u lice.
Prvog ponedjeljka u svibnju, koji je bio državni praznik, Strike je nedugo
nakon svanuća hramajući ušao u naselje Lismore Circus kako bi nadzirao
trosobni stan u kojem je Wally Cardew stanovao s bakom i sestrom. Do osam
sati primijetio je samo dva znaka života u stanu: netkoje raširio zavjese i posve
bijela mačka skočila je na prozorsku dasku te se zagledala u naselje s ohološću
karakterističnom za svoju vrstu.
Prema stambenoj evidenciji, taj youtuber i njegova sestra već su dvadeset
godina živjeli s bakom u tom stanu. Wallyjeva sestra, koja je radila u lokalnoj
ljekarni, bila je slična bratu po svijetloj kosi i skandinavskom izgledu, ali Wally
je bio nizak i zdepast, a ona je imala raskošne obline, krupne, okrugle plave oči i
pune usne. Kad ih Robin, Midge i Pat nisu mogle čuti, Shah i Barclay neovisno
343
Knjige.Club Books
su jedan o drugom rekli Strikeu da će rado pratiti Chloe Cardew onoliko dugo
koliko slučaj bude zahtijevao, dapače, čak i kad to više ne bude potrebno.
Dok je Strike motrio na stan u Gospel Oaku, Robin je sjedila uz prozor
kafića Saucy Sausage u Croydonu, točno nasuprot kući u kojoj je Yasmin
Weatherhead živjela s roditeljima. Laknulo joj je što nije u uredu, u kojem je u
posljednje vrijeme odradila mnogo prekovremenih sati igrajući Drekovu igru
kako bi otklonila sumnju da ondje možda špijunira ostale igrače. To je značilo
još nekoliko privatnih razgovora s Worm28, koja joj je prostodušno rekla da je
upoznala jednu simpatičnu ženu iz „kraja u kojem sam prije živjela“, ali nije joj
se omaknula nijedna nova informacija o njezinu dečku ili Anomijinu identitetu.
Strike, koji je suosjećao s Robininom željom da radi nešto drugo osim cijeli dan
zuri u iPad, složio se da ona može motriti na Yasmin, koja je bila osoba od
sporednog interesa u usporedbi s muškarcima koji su po njihovu mišljenju mogli
biti Anomija.
Ulica u kojoj je Yasmin stanovala izgledala je sneno respektabilno. Na
jednoj strani nalazile su se lokalne trgovine, a na drugoj srednje velike kuće u
nizu s malim prednjim vrtovima. Robin je čas gledala pročelje kuće Yasmininih
roditelja, čas pazila što se događa u igri i na I witteru, na kojem je Anomija tog
jutra već bio aktivan.
___________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Teška Fedwellova navodno se unaprijed raduje angažiranju
nekoliko dadilja za djecu koju uporno koti, jednom kad počne
stizati lova od SCKT-a.
9:06 4. svibnja 2015.
Svi za koje su sumnjali da bi mogli biti Anomija i nadzirali ih bili su u svojim

kućama i izvan vidokruga kad je Anomija to objavio. Kea Niven nije bila pod
nadzorom zbog manjka osoblja, ali Strike je odlučio ostaviti novu, pažljivo
sročenu poruku na telefonskoj sekretarici majke i kćeri Niven, koja je trebala
iskoristiti Kein strah od toga što će Blay misliti o njoj ako odbije pomoći
njihovoj istrazi.
U deset i deset kad ju je Strike nazvao, Robin je već pila treću šalicu kave da
opravda svoju dugu prisutnost u Saucy Sausageu, a još uvijek nije vidjela ni
traga Yasmin Weatherhead.
„Wally i njegov prijatelj MJ upravo su izašli iz njegova stana. Pratim ih.
Kakav je Anomijin status u igri?“
„Odsutan je“, uzdahnula je Robin, vodeći Buffypaws pokraj vampira koji je
lepršao jednom od staza u igrici.
344
Knjige.Club Books
„Mislim da idu prema postaji podzemne“, rekao je Strike, lecnuvši se kad je

ubrzao korak da ne izgubi iz vida dvojicu mlađih muškaraca. „MJ nosi
videokameru. Ovo bi bila idealna prilika da Anomija navrati u igru. Cardew nije
na mobitelu.“
„Počinjem misliti da Anomija točno zna kad bi nam pomoglo da navrati u
igricu i to namjerno izbjegava“, ogorčeno je rekla Robin.
„Ima li traga Yasmin?“
„Ne. Od devet ujutro nitko nije izašao iz kuće. Državni je praznik.“
„Čekaj“, rekao je Strike.
Robin je čekala.
„Još ih netko prati“, tiho je rekao Strike.
„Policija?“ upitala je Robin tako glasno daju je konobarica pogledala.
„Ne. Ne bih rekao. Nazvat ću te poslije.“
Strike je prekinuo telefonsku vezu.
Muškarca kojeg je Strike primijetio bilo bi teško ne opaziti. Bio je visok
najmanje metar osamdeset, kose toliko kratke da mu je glava izgledala gotovo
obrijano, ali čupave brade i brkova. Stajao je naslonjen na stup i naizgled slao
SMS kad su Wally i MJ dolazili prema njemu, ali kad su prošli pokraj njega,
spremio je mobitel i krenuo za njima ruku u džepovima traperica. Na leđima
njegove stare kožnate jakne nalazila se lubanja s prekriženim kostima i čeličnom
kacigom. Imao je mnogo vidljivih tetovaža i iako su tetovaže zastave
Ujedinjenog Kraljevstva na rubu njegova vrata i gotičkog križa na njegovoj
lijevoj nadlanici možda bile lažne, velika lubanja tetovirana na njegovu zatiljku i
vidljiva kroz nekoliko milimetara kose sigurno nije mogla biti takva, što je
značilo da taj muškarac sigurno nije bio prerušeni policajac.
Nepoznati muškarac ušao je u isti kupe vlaka podzemne željeznice kao
Wally i MJ, a Strike ih je slijedio. Dvojica youtubera bila su zadubljena u
razgovor i naizgled nisu primijetila nijednog od dvojice muškaraca koji su ih
pratili. Strike je mobitelom kradom snimio nekoliko fotografija nepoznatog
muškarca, primijetivši još jednu tetovažu na njegovoj Adamovoj jabučici, za
koju je, iako nije bio stručnjak za futhark63, morao pomisliti da izgleda kao
nordijska runa.
Nakon dvadeset minuta vožnje stigli su do postaje Embankment, na kojoj su
Wally i MJ izašli iz vlaka i za njima najprije onaj tetovirani muškarac pa Strike.
Četvorica muškaraca, od kojih dvojica još uvijek nisu bila svjesna da ih
netko prati, otišla su u park Whitehall Gardens, gdje je Wally iz svoje naprtnjače
izvadio ručni mikrofon, a MJ uključio kameru.
63
Najstarija inačica runske abeceda. (Nap. ur.)
345
Knjige.Club Books
Svrha dolaska u Whitehall Gardens na državni praznik postala je jasna kad

su Wally i MJ počeli zaustavljati turiste i, koliko je Strike vidio, tražiti od njih
da u kameru odgovore na njihova pitanja. Prve su bile dvije mlade Japanke,
zatim jedna obitelj koja je sudeći po nogometnom dresu malog dječaka bila iz
Brazila. Strike se nalazio predaleko da bi čuo koja pitanja Wally postavlja
nevinim turistima koje je zaskočio, ali kako su se pitanja redala, vidio je da se
izraz lica intervjuiranih mijenja iz pristojnog ili hihotavog u smeten, potišten ili,
u slučaju oca iz Brazila, srdit. Strike je pretpostavio da je svrha današnjeg videa
bila sprdati se strancima. Tetovirani muškarac u kožnatoj jakni sjeo je na klupu
sto metara dalje, otvoreno promatrajući snimanje. Odlučivši da on neće sjesti, da
bradati promatrač ne primijeti kako je učinio isto što i on, Strike se smjestio iza
kipa Henryja Bartlea Frerea, kolonijalnog upravitelja iz devetnaestoga stoljeća, i
na svom mobitelu provjerio vikinške rune i među njima našao isti znak koji je
bradati muškarac tako ponosno nosio na svom vratu. Ta runa nalikovala je na
uglato slovo P i zvala se thurisaz, što je prema internetu značilo „opasnost, kaos
i surovu snagu“.
Upravo je spremao mobitel u džep, kad je naprava zazvonila.
„Cormoran Strike.“
„Halo?“ začuo je slab ženski glas, jedva čujniji od šapata.
„Bok. Tko je to?“
„Hm... Kea Niven.“
„Ah, sjajno“, rekao je Strike. Poruka koju je ostavio, smišljena da joj nabije
osjećaj krivnje, očito je upalila. „Hvala vam što ste me nazvali. Pretpostavljam
da znate o čemu je riječ?“
„Da... o Anemiji“, šapnula je. „Da. Ali ja... ja ništa ne znam.“
Zvučala je znatno mlađe od dvadeset pet godina. Da nije znao koliko je
stara, možda bi pomislio da je trinaestogodišnjakinja.
„Bismo li se mogli naći i porazgovarati?“
„Ja... ne osjećam se dobro. Mislim da to neće biti moguće.“
„Rado ću doći u vašu kuću, ako će to pomoći.“
„Ne, ja... mislim da neću moći... ali želim pomoći“, šapnula je. „Stvarno
želim. Zato sam nazvala i... kažem vam, ništa ne znam.“
„U redu“, rekao je Strike. „Znate, vjerojatno je pošteno da vam kažem da
postoji teorija da ste vi Anomija.“
Nije bilo nikakve potrebe reći da je to teorija njegove partnerice.
„Da sam ja - što?“
„Da ste vi Anomija“, ponovio je Strike.
„Tko?... Gospode Bože... je li Josh... misli li Josh to?“
„On želi da otkrijem tko je Anomija“, rekao je Strike izbjegavajući izravan
odgovor. „Ali ako se ne osjećate dovoljno dobro za razgovor sa mnom...
346
Knjige.Club Books
„Ja... oh... Gospode...“

Uslijedila je oluja suhih jecaja. Možda je Kea doista jecala, možda nije, ali
Strikeov posao nije bio ponuditi joj utjehu. Gledao je kako golubovi kruže
oblačnim nebom, dok Kea napokon nije rekla:
„Zašto... zašto vam jednostavno ne mogu sad reći?... Ja ništa ne znam... ja
nisam Anomija! Ja ne bih nikad... nikad...“
„Slušajte, samo sam vam želio dati priliku da kažete svoje mišljenje“, rekao
je Strike. „I želio sam vam pokazati neke stvari...“
„Koje stvari?“
„Fotografije“, odgovorio je Strike, što nije bilo posve netočno. Snimke
zaslona njezine aktivnosti na Twitteru bili su svojevrsne fotografije. „I
dokumente“, dodao je da bude zagonetnije. Dokumenti su uvijek zvučali
zastrašujuće.
„Zašto mi ih ne možete poslati e-mailom?“
„Zato što su povjerljivi.“
Uslijedila je nova, duga stanka.
„Ja... U redu...“
„Pristajete da dođem razgovarati s vama?“
„Da, valjda... da.“
„Koji vam dan odgovara?“ upitao je Strike.
„Ovoga tjedna nijedan“, brzo je odgovorila. „Previše sam bolesna. Hm...
možda u četvrtak sljedećeg tjedna?“
Tog dana Madeline je predstavljala svoju novu kolekciju. Strike bi rado
izbjegao pet ili šest sati vožnje do King’s Lynna i natrag prije dogovorena
izlaska s Madeline, ali kako je njegov prioritet morao biti eliminirati što je više
moguće sumnjivaca, rekao je:
„Odlično. Dolazim iz Londona, pa kod vas mogu biti oko jedanaest, ako
vam odgovara.“
„Da“, šapnula je Kea. „Odgovara mi.“
„I zadržite to za sebe, molim vas“, dodao je Strike.
„Kome... kome bih rekla?“
„Samo želim reći da će nam širenje informacija o našoj istrazi otežati posao,
a kako možete zamisliti, Joshu je jako stalo da uspijemo.“
Kad je završio s Keom, Strike je poslao poruku Robin da joj kaže kako je
dogovorio razgovor i dobio je odgovor od jedne riječi: „Super.“
Upravo je spremio mobitel u džep, kad ga je nazvao Nutley, koji je trebao
motriti Gusa Upcotta.
„Što ima?“
„Trebam pratiti mladog tipa, zar ne?“
347
Knjige.Club Books
„Kako to misliš?“ upitao je Strike i nastojao ne zvučati previše razdraženo.

„Stari prdonja upravo je izašao iz kuće.“
„U invalidskim kolicima?“
„Ne. Hoda sa štapom. I razgovara na mobitel.“
„Ostani gdje jesi osim ako sin ne izađe“, rekao je Strike. „Što je s ostalim
članovima obitelji?“
„Žena je prije otprilike pola sata nekamo odvezla kćer obiteljskim
automobilom.“
„Okej, ostani na Gusu.“
„Razumijem.“
Nutley je prekinuo vezu.
Wally i MJ sad su uspjeli nagovoriti skupinu kineskih studenata da
razgovaraju s njima. Tetovirani muškarac, ili Thurisaz, kako ga je Strike nazvao
u mislima, nestao je sa svoje klupe. Strike je razmišljao o Inigu Upcottu, koji
hoda sa štapom na svojim atrofiranim nogama sada kad je njegova supruga
izašla iz kuće i razgovara telefonom gdje ga jedini član obitelji koji je ostao u
kući ne može ometati.
Nazvao je Nutleyja.
„Prati starog.“
„Što?“
„Prati ga. Vidiš li ga još uvijek?“
„Da, ne kreće se brzo.“
„Kreni za njim. Ako je ikako moguće, saznaj o čemu govori.“
Kad je završio i taj razgovor, Strike se zapitao zašto je rekao Nutleyju da
prati Iniga, ali nije našao nijedan dobar odgovor. Nije volio špurijuse ni
predosjećaje, koji su po njegovu mišljenju općenito bili predrasude ili slijepo
nagađanje. Ali znao je da bi, da je on motrio na kuću Upcottovih, krenuo za
Inigom.
Robin, koja je za to vrijeme pila već četvrtu kavu u Saucy Sausageu, prvi je
put uspjela uspostaviti izravan kontakt s moderatorom po imenu Fiendyl, s
kojim dotad nikad nije razgovarala na privatnom kanalu i kojeg je namamila u
razgovor izrazivši svoju frustriranost jednim od težih zadataka u igrici.
Buffypaws: Sve sam probala. SVAKU PROKLETU STVAR.

Fiendyl: lol
Fiendyl: nisi jedina. Kod Wombellova groba
uvijek imamo zastoje
Buffypaws: Pomozi mi
Fiendyl: moraš pokušati s drekizmima
348
Knjige.Club Books
Buffypaws: Sve sam ih probala

Fiendyl: ovaj je manje poznat. Pokušaj razmisliti
što bi Drek rekao ako mu kameni lav ne želi
dopustiti da prođe pokraj njega
Buffypaws: ?
Buffypaws: Trebala bih raditi, a razmišljam samo
o tome kako da prođem pokraj kamenog lava
Fiendyl: Ključ zagonetke: sezona 2, epizoda 3
Buffypaws: ok, to će pomoći, ali ako dobijem otkaz
jer na poslu gledam Srce crno kao tinta, ti ćeš biti kriv
Fiendyl: lol gdje radiš? Danas je državni praznik.
Buffypaws: u maloj tvrtki koja se ne mora
držati pravila o državnim praznicima
Buffypaws: ti imaš slobodan dan?
Fiendyl: da ali ne
Buffypaws: ?
Fiendyl: imam slobodan dan ali dragi Vođa
želi da moderiram do 6 poslijepodne
Fiendyl: za kaznu što sam u subotu
otišao na nogometnu tekmu
Robin je zapisala u svoju bilježnicu: „Fiendyl voli nogomet“. Nasumce je

predložila:
Buffypaws: M********* U*****?

Fiendyl: ne, ali svidjelo mi se vidjeti kako gube od WBA.
Fiendyl: ti si navijačica M** U?
Robin nogomet nimalo nije zanimao, ali zaključivši da će joj Google biti
prijatelj bude li morala glumiti zanimanje, natipkala je:
Buffypaws: da
Fiendyl: lol onda mi je žao
Buffypaws: za koga ti navijaš?
Fiendyl: W*****
Robin je izvadila mobitel i snimila fotografiju tog razgovora.
349
Knjige.Club Books
Buffypaws: zašto Anomija ne voli da ideš na tekme?

Fiendyl: zaboravio sam da sam trebao moderirati
pa je Hartella cijeli dan morala raditi sama
Sjetivši se da bi trebala motriti na kuću obitelji Weatherhead, Robin je ponovno

pogledala kroz prozor kafića. Mlada žena sporo se gegala vrtnom stazom. Imala
je dugu, gustu tamnoplavu kosu i bila je odjevena u vestu do koljena, koja nije
uspješno sakrila njezinu prekomjernu težinu. Robin joj nije vidjela lice, jer je
bilo spušteno prema mobitelu po kojem je prčkala. Otvorivši dvorišna vrata,
mlada žena za koju je Robin pretpostavila da je Yasmin, izašla je na pločnik i
zastala, još uvijek usredotočena na mobitel.
Robin je ponovno pogledala zaslon iPada. Fiendyl slao joj je poruke.
Fiendyl: zaprijetio mi je gubitkom položaja moderatora

i svim ostalim
Fiendyl: znaš njegov moto
„Mogu platiti, molim vas?“ upitala je Robin konobaricu, tražeći gotovinu u

novčaniku.
Na drugoj strani ulice, Yasmin je podignula pogled. Imala je blijedo,
spljošteno, okruglo lice i sad je gledala automobile koji su dolazili prema njoj.
Dok je konobarica išla po njezin račun, Robin je brzo odgovorila Fiendyjul.
Buffypaws: koji moto?

Fiendyl: oderint dum metuant
Fiendyl: sigurno si vidjela da je to rekao
Fiendyl: stalno to govori
Robin je brzo snimila fotografiju i te prepiske.
Buffypaws: sranje, dolazi moj supervizor

Fiendyl: ok vidimo se
<privatni kanal zatvoren>
Robin je gurnula iPad u torbu, platila račun i izašla iz Saucy Sausagea s

mobitelom u ruci.
Tamnocrveni Ford Fiesta je usporavao, a za volanom je bio bijelac kojeg
Robin nije prepoznala. Podigavši mobitel, snimila je ozarenu Yasmin koja je
mahala vozaču. Automobil se zaustavio ispred nje, Yasmin je ušla i crveni Ford
350
Knjige.Club Books
Fiesta se odvezao. Registracijska tablica, primijetila je Robin, završavala je

slovima CBS, što su slučajno bili Strikeovi inicijali.
351
Knjige.Club Books
42
Well, he had some right

On his side probably; men always have,
Who go absurdly wrong.64

Aurora Leigh
akon trideset minuta odsutnosti tetovirani muškarac ponovno se pojavio u

N Whitehall Gardensu, sad razgovarajući mobitelom i lutajući između
cvjetnih gredica i klupa. Strike, koji si je dotad priuštio sjedenje na klupi,
ponovno se povukao iza kipa Henryja Bartlea; noga ga je boljela i nadao se da
će dvojica youtubera uskoro imati dovoljno snimljenog materijala zbunjenih
stranaca da uzmu pauzu i odu na ručak.
I doista, oko jedan sat Wally i MJ prestali su snimati. Strike, koji je sad
nosio sunčane naočale i glumio da s nekim razgovara mobitelom, gledao je kako
Wally sprema mikrofon u naprtnjaču, vadi mobitel i počinje tipkati. Sad je
napokon visoki, tetovirani, bradati muškarac odlučno prišao Wallyju i pozdravio
ga.
Detektiv je bio predaleko da čuje što govori, ali zakleo bi se da je vidio da
Thurisazove usne oblikuju riječi „veliki fan“. Thurisaz i Wally rukovali su se pa
razgovarali deset minuta, sve češće se smijući što je razgovor duže trajao. S
druge strane, izraz MJ-eva lica postajao je sve nesretniji.
Na kraju je Strike vidio da je Thurisaz nešto predložio. Wally se činio
gorljivim prihvatiti njegov prijedlog. Okrenuo se prema MJ-u, koji je odmahnuo
glavom. Nakon još nekoliko minuta razgovora, MJ je sa svojom kamerom
krenuo u suprotnom smjeru od druge dvojice, a Wally i Thurisaz izašli su iz
parka i krenuli prema Ulici Villiers.
Strike ih je pratio manje od jedne minute, nastojeći ne obazirati se na sve
jače bolove u nozi, kad mu je mobitel ponovno zazvonio: Robin.
64
Vjerojatno je imao određeno pravo na to; muškarci koji strahovito pogriješe, uvijek ga
imaju. (Nap. prev.)
352
Knjige.Club Books
„Anomija je prije desetak minuta ušao u igru, ali nije aktivan. Prisutan je, ali
ne govori, samo se vrzma ondje. Možda s nekim razgovara na privatnom kanalu,
ali evo što je važno: Barclay mi je upravo poslao poruku - Tim Ashcroft sjedi u
nekom kafiću i tipka na laptopu. Počeo je tipkati prije desetak minuta.“
„Platit ću koliko i Barclay i povisiti ulog za jednog mogućeg bijelog
suprematista“, zadahtao je Strike, koji se trudio ne hramati previše očito. „Prije
desetak minuta Cardew je počeo tipkati na mobitel, ali ga je prekinuo krupni
tetovirani tip koji ga cijelo jutro prati i za kojeg bih se kladio da je vjerni član
Bratstva Ultima Thule.“
„Ozbiljno“,?
„Da“, zadahtao je Strike, koji je teškom mukom držao korak s dvojicom
muškaraca ispred sebe. „Na Adamovoj jabučici ima tetoviranu jednu runu.
Mislim da svjedočim pokušaju osobnog regrutiranja. MJ-a su se riješili i sad
Cardew i tip s runom hodaju prema nekoj drugoj lokaciji. Ima li novosti od
ostalih?“
„Ne. Preston Pierce izašao je kupiti kruh i vratio se kući. Montgomery cijeli
dan nije izašao iz stana. Nutley mi se nije javio, pa pretpostavljam da je i Gus
još uvijek kod kuće.“
„Nutley više ne nadzire Gusa.“
„Nisi ga valjda ponovno najurio?“ zabrinuto je upitala Robin.
„Ne, sluša zapovijedi. Objasnit ću poslije.“
„U redu. Poslat ću ti jedan video. Nije hitan.“
„Pogledat ću ga kad se negdje smjestim. Obavještavaj me o Anomiji.“
Strike je prekinuo telefonsku vezu.
Dvojica muškaraca koje je pratio skrenula su u usku ulicu po imenu Craven
Passage, u kojoj se nalazio pab Ship & Shovell, koji je bio podijeljen na dvije
polovice okrenute sučelice jedna drugoj na suprotnim stranama ulice. Oba lokala
imala su crvena vrata i prozorske okvire i nad obama su visjeli jednaki cimeri na
kojima je bio prikazan debeli mornar iz devetnaestog stoljeća s vlasuljom na
glavi. Wally i Thurisaz ušli su u lokal na desnoj strani.
Sretan što može prestati hodati, Strike je pričekao punih pet minuta i
popušio cigaretu prije nego što je i sam ušao u pab.
Drveni separei bili su poredani na jednoj strani malog, krcatog paba. U
jednom od separea najbližih vratima sjedili su Wally, Thurisaz i treći muškarac,
kojem je Strike vidio samo rukav samtene jakne jer mu je skupina njemačkih
turista priječila pogled.
Kupivši kriglu piva Badger, Strike je našao stajaće mjesto što je moguće
bliže tom separeu a da ne bude izravno vidljiv nijednoj od svojih meta. Od
glasnog žamora u pabu njihov se razgovor nije čuo, ali zahvaljujući dugoj praksi
353
Knjige.Club Books
detektiv je uspio isključiti nešto okolne buke i uhvatiti pokoju riječ onoga što se
događalo među trojicom muškaraca koji su ga zanimali.
Thurisazov glas bio je neočekivano tih. Muškarac u samtenoj jakni zvučao
je kao da pripada gornjoj srednjoj klasi i u tom trenutku hvalio je Wallyjeve
uratke na YouTubeu, otkrivajući temeljito poznavanje Cardewovih videa, što je
ovom potonjem nedvojbeno jako laskalo. U jednom trenutku, Wally je
Drekovim falsetom rekao:
„Buraz, vidim da nisi mukfluk!“ a njegova dvojica sugovornika grohotom su
se nasmijala, kako se od njih i očekivalo.
Nakon nekog vremena na Wallyjev stol doneseni su tanjuri s hranom. Novi
gosti ulazili su u pab; Strike, koji je uspijevao čuti sve manje i manje njihova
razgovora izvadio je mobitel i otvorio snimku koju mu je Robin poslala.
Gledao je kako se blijeda pretila djevojka u dugoj crnoj vesti ozareno
osmjehuje i maše vozaču tamnocrvenog Forda Fieste, koji se zaustavio pa
ponovno krenuo s Yasmin na suvozačkom sjedalu. Lagano se mršteći, Strike je
vratio snimku na početak i ponovno je pogledao, pa još jednom. Zaustavio je
video u trenutku kad se profil vozača najbolje vidio, povećao fotografiju,
proučavao je gotovo jednu minutu pa poslao poruku Robin.
Vozač automobila u tvom videu je Phillip Ormond.
Njezin odgovor stigao je već nakon jedne minute.
Omg
Znao sam da je nešto čudno u njegovoj reakciji kad sam je
spomenuo. To ćemo morati bolje istražiti. Što radi Anomija?
U igri je, ali još uvijek se ne miče i ne govori. Barclay kaže da
Ashcroft još uvijek tipka. Gdje je Cardew?
U pabu, očijuka s ultradesnicom
Fiendyl upravo mi je rekao da je Anomijin najdraži moto oderint
dum metuant
„Neka me mrze, samo da me se i boje“
Ima smisla. Razgovarali smo i o nogometu. Koja bi nogometna
momčad bio W****?
Whites = Leeds Utd. Poznat i kao P*******
Kao što?
Pustit ću te da to sama dokučiš
354
Knjige.Club Books
S laganim osmijehom na licu Strike je gurnuo mobitel natrag u džep, oslanjajući

se gotovo cijelom težinom na svoje pravo stopalo i nastojeći ne obazirati se na
bolove u vrhu batrljka i tetivi.
Skupina novopridošlica sad se natiskala oko njega, razgovarajući na jeziku
za koji je mislio da bi mogao biti finski. Iskoristivši naoko potrebu da im se
makne s puta, malo se približio separeu i uspio čuti dijelove onoga što je
govorio muškarac u samtenoj jakni, a što je zvučalo kao vabljenje.
„…hoću reći, gdje to ostavlja humor? Ti to znaš bolje i od kog... ja kao
netko tko je svjestan rasnih razlika. Jesi li čitao Jareda Taylora? Trebao bi ga
pročitati, sve je to... oduzimanje prava, marginalizacija, zamjena... slušaj, ti si
majstor... apel upućen široj populaciji... promijeniti kulturu... prihvatljiv
diskurs...“
Strike je oprezno prebacio svoju težinu ponovno na umjetnu nogu. Mokrilo
mu se. Kad se vrati iz zahoda, pokušat će snimiti fotografiju Wallyjevih
sugovornika pomoću prikladno postavljena zrcala.
Zakoračio je prema stubama koje su vodile u podrum, ali dalje od tog nije
stigao. Njegovo umjetno stopalo zapelo je o naramenicu torbe na podu, koju je
ondje odložila jedna od Finkinja. Dok se uzalud pokušavao uspraviti, ruka mu je
kliznula s drvenog okvira Wallyjeva separea; zabio se u jednog Finca, koji je
iznenađeno viknuo kad ga je Strike pogodio, a onda se kao vreća srušio na pod.
Nekim čudom, njegova prazna krigla nije se razbila; samo se otkotrljala.
Svi u pabu okrenuli su se i gledali. Pazeći da mu lice bude okrenuto od
skupine u separeu, poniženi Strike odbio je mnoštvo ruku ispruženih prema
njemu da mu pomognu ustati. Prema zabrinutim pitanjima Finaca, koji su svi
savršeno govorili engleski, znao je da se nogavica njegovih hlača podignula u
padu i otkrila metalnu šipku proteze. Bijesan, nekako je uspio ustati i othramati
prema strmim stubama, niz koje ga je njegov sad klimavi batrljak jedva
uspijevao nositi.
U zahodu je oteturao u kabinu, zaključao vrata, s treskom spustio poklopac
zahodske školjke i zadihano se skljokao na njega pa podigao nogavicu hlača.
Koljeno njegove amputirane noge, koje je u padu podnijelo najjači udarac, već
je počelo oticati. Opipao je stražnji dio bedra; njegova tetiva kao da je ponovno
puknula. Bol je nadirala u valovima, donoseći mučninu. Korio se jer nije
primijetio onu torbu. Bilo bi dobro da je o nju zapeo pravim stopalom; ozlijedio
se zbog potpunog manjka osjeta.
Čuo je da se vrata zahoda otvaraju, nijemo se pomolio da taj netko nije
došao isprazniti crijeva i s olakšanjem čuo udaranje mlaza mokraće o pisoar.
Odgurnuvši se na noge, podigao je poklopac zahodske školjke i pomokrio se,
jednom se rukom oslanjajući o zid kabine.
355
Knjige.Club Books
Od paba do ureda ne bi morao dugo pješačiti, ali sumnjao je da bi mu to

uspjelo, a da si ne prouzroči dodatnu štetu, pa je zaključio da će morati uzeti
taksi. Otvorio je vrata kabine.
Pred vratima kabine, očito čekajući ga, stajao je onaj bradati muškarac s
tetovažom rune, kojeg je pratio iz Wallyjeva naselja. Visok i plećat, zračeći
agresijom, Thurisaz je zurio u detektivove oči, pa mu prišao korak bliže, čime su
se našli jedan ispred drugog.
Prošle su tri sekunde - duže nego što je trebalo vozilu vojne policije u kojem
se vozio narednik Strike da odleti u zrak i odnese pola njegove noge, dovoljno
dugo da Strike zaključi kako ga je njegov bradati prijatelj očito primijetio u
nekom trenutku dok su obojica pratili iste mete, više nego dovoljno vremena da
nekoć nadaren boksač shvati što slijedi. Drugi bi možda rekli „ispričavam se“ ili
pitali postoji li neki problem, možda bi čak ponizno podigli ruke u predaju i
predložili razgovor kojim će sve raščistiti, ali Strikeova amigdala preuzela je
kontrolu i preplavila ga adrenalinom koji je privremeno izbrisao nesnosne
bolove.
Lijevom rukom snažno je zamahnuo prema Thurisazovoj glavi. Thurisaz je
izbjegao udarac i zamahnuo na Strikea, ali prekasno; Strike ga je desnicom
snažno pogodio u solarni pleksus. Osjetio je kako njegova šaka prodire duboko
u mekani trbuh tog muškarca, čuo kako dah piskutavo hropćući napušta njegova
pluća, gledao kako se on savija od bolova i gubi ravnotežu možda na svojoj
mokraći na podu. Thurisaz se zadihano srušio na koljeno, a Strike je brzo
hramajući krenuo prema vratima.
Lica izobličena od bolova, jer okret koji je udarac zahtijevao pritisnuo je
upaljeni vrh njegova batrljka o protezu, Strike se odvukao na kat, željan stići do
ulice prije nego što Thurisaz dođe do daha. Wally i Samteni Sako nestali su;
borilački pas očito je bio poslan pobrinuti se za muškarca koji ih je naizgled
pratio dok oni bježe.
Božanstvo koje nakon zajeba udjeljuje mala milosrđa, koje god ono bilo,
smiješilo se Cormoranu Strikeu. Crni taksi vozio se Ulicom Craven kad je
detektiv znojna lica izašao iz Craven Passagea i podigao ruku.
„Ulica Denmark“, zadahtao je pa uhvatio kvaku vrata i stropoštao na
stražnje sjedalo.
Dok se taksi udaljavao od ruba pločnika, Strike je pogledao kroz stražnje
staklo i vidio da Thurisaz trčeći izlazi iz uličice i mahnito se osvrće na obje
strane ulice. Njegove usne očito su oblikovale riječi „pas mater“. Strike se
okrenuo prema prednjem staklu. Znao je da je nogu sad oštetio toliko da na njoj
neće moći hodati. Pomisao da se popne stubama do svog potkrovnog stana bila
je užasavajuća; postojala je dobra šansa da će se morati penjati unatraške,
sjedeći na guzici kao malo dijete.
Njegov mobitel ponovno je zazvonio. Očekujući Robin, izvukao ga je iz
džepa i ugledao Nutleyjev broj.
356
Knjige.Club Books
„Bok“, rekao je, nastojeći ne zvučati kao da trpi nesnosne bolove. „Što se
događa?“
„Imam nešto o starom sa štapom“, rekao je Nutley, koji je zvučao
zadovoljno sobom. „Gospodinu Upcottu.“
„Slušam“, rekao je Strike, a valovi znoja slijevali su mu se niz tijelo.
„Stari ima neku žensku sa strane“, rekao je Nutley. „Razgovarao je
telefonom s njom gotovo pedeset minuta. Završili smo u jednom kafiću. Sjedio
sam leđa uz leđa s njim. Čuo sam gotovo sve što je rekao.“
„Kako znaš da je razgovarao s nekom ženom?“
„Jednostavno znaš, zar ne? Po tonu njegova glasa. ‘Drago moje dijete...’
‘Slušaj, dušo.’ Zvučalo je kao da se ona boji da su ih otkrili. Uglavnom je
govorila ona, a on ju je smirivao. Zapisao sam nešto od onog što je rekao“,
kazao je Nutley, kao da je to nešto što bi palo na pamet samo iznimno
oštroumnu čovjeku. „‘Ne moraš se brinuti.’ ‘Ja ću sve to riješiti.’ ‘S moje je
strane sve pod kontrolom...’ Zvučalo je kao da se ona nečeg jako boji.
Vjerojatno muža. ‘Nemaš si što zamjerati.’“
„Što misliš, je li te primijetio?“
„Pogledao me na izlasku iz kafića, ali inače...“
„Odlazi odande.“
„Mislim da nije...“
„Odlazi odande“, ponovio je Strike, agresivnije. Nije želio da dva člana
agencije postanu prepoznatljiva metama; jedna golema pogreška danas je bila
dovoljna. „Više nećeš moći nadzirati Upcottove.“
„Da ga nisam pratio u kafić, ne bih čuo...“
„Znam“, prekinuo ga je Strike. Bilo je jako primamljivo preusmjeriti na
Nutleyja ljutnju koju je osjećao prema sebi, ali trebao mu je taj idiot. „Odsad
možeš pratiti nekog od ostalih sumnjivaca. Odlično si obavio posao s tim
razgovorom“, dodao je kroz stisnute zube.
Umiren, Nutley je prekinuo telefonsku vezu. Strike se zavalio na naslon
sjedala u taksiju; bol se iz njegove desne noge širila kroz cijelo tijelo i dovodila
ga u napast da ponudi taksistu pedeset funti da ga neko vrijeme besciljno vozi
naokolo, samo da malo duže može poštedjeti batrljak svoje težine.
357
Knjige.Club Books
43
Then cease by stern reproof to load

Fresh sorrows on the opprest;
Strew not with thorns his rugged road
Who fainting pants for rest.65
Mary Tighe
To______
obzirom na količinu posla kojim je agencija bila zatrpana i činjenicu da će

S se Kobac i Dugoprstić uskoro vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo, Strike nije
mogao izabrati gori trenutak da samog sebe izbaci iz stroja, ali druge moguće
posljedice njegova šeprtljava praćenja Cardewa zabrinjavale su ga više od
dodatnog opterećenja koje je stavljao na ramena svojih kolega. Nedvojbeno je
postojala mogućnost da je Thurisaz, vjerojatno član Bratstva Ultima Thule i
možda Halveninga, prepoznao Strikea kao privatnog istražitelja. Taj strah
nagnao je Strikea da sutradan ujutro nazove detektiva Ryana Murphyja i
obavijesti ga o tome što se dogodilo.
„Imam fotografije tog tipa s runom na grlu i mogu ih poslati završio je
Strike, pokušavajući ublažiti dojam nesposobnosti koji je ostavljala priča koja
svojim prepričavanjem nije bila nimalo manje sramotna. „Kako sam rekao,
namjeravao sam fotografirati vođu te skupine, ali pao sam kao kruška prije nego
što mi se za to ukazala prilika.“
„Da, volio bih te fotografije, hvala“, rekao je Murphy. „Jako je znakovito da
nije otišao na policiju prijaviti da ste ga udarili.“
„Ja... svjestan sam da se sam prijavljujem za napad“, rekao je Strike, koji je
odvagao preporučljivost tog postupka prije nego što je nazvao.
„Nisam vas čuo“, odgovorio je Murphy.
„Hvala.“
„Čega se sjećate o tom trećem tipu?“
65
Prestani strogim prijekorima izazivati novi čemer u njemu koji već grca od jada; ne zasipaj
trnjem njegov neprohodan put, jer već zadihano preklinje za predah. (Nap. prev.)
358
Knjige.Club Books
„Vidio sam samo njegov samteni sako. Ni u jednom trenutku nisam imao
jasan pogled na njegovo lice. Imao je naglasak pripadnika više srednje klase. I
jasno se izražavao.“
Strike je ponovno čuo lupkanje po tipkovnici. Na kraju je Murphy rekao:
„U redu, pričekajte sekundu.“
Tad je Strike čuo korake i pretpostavio da Murphy nosi mobitel nekamo
gdje ga kolege neće čuti. Zatim je čuo zvuk zatvaranja vrata.
„Vaša agencija bila nam je od velike pomoći, pa ću s vama podijeliti neke
informacije“, napokon je rekao Murphy u njegovo uho. „Uzdam se u vas da
neće ići dalje.“
„Razumijem“, odgovorio je Strike.
„Halvening je promijenio način komunikacije. Još uvijek komunicira preko
dark weha, ali MI5 sinoćje snimio razgovor o tome kako misle da je neki
policajac u civilu pratio jednog od njih do paba u kojem su pokušavali regrutirati
nekog koga su nazvali ‘facom’. Mislili smo da ih Cardew više ne zanima, ali
očito smo se prevarili. Muškarac koji se sukobio s vama u muškom zahodu samo
vas je trebao zadržati, da Cardew i onaj drugi tipu imaju vremena za bijeg.
Dobio je gadnu špotanciju zato što se pritom poslužio nasiljem. Zasad ne znaju
tko ste. Mislim da ste se izvukli, ali svejedno vam savjetujem da pooštrite mjere
sigurnosti. Ako primite ikakvu neočekivanu pošiljku, nazovite nas.“
Zato je Strike bio primoran obavijestiti Pat i njihove honorarne suradnike da
postoji mala mogućnost da je njihova agencija zbog njega postala metom
ultradesničarske terorističke skupine. Nije očekivao da će ta vijest podignuti
moral osoblja i mogao je pogoditi što će njegovi zaposlenici reći o njemu kad se
povukao u svoje potkrovlje, u kojem je namazao batrljak za to namijenjenim
kremama, utrljao protuupalni gel u bolnu tetivu, nastavio stavljati hladne obloge
i iskreno se nadao da će sve brzo ozdraviti.
Iako je Robin bila partnerica u agenciji, honorarci su još uvijek doživljavali
Strikea kao šefa - na kraju krajeva, njegovo je ime bilo urezano u vanjska
staklena vrata - možda iz tog razloga ili zato što su se libili istresti svoje
nezadovoljstvo na jednonogog muškarca sad zarobljenog u potkrovlju, Robin je
bila ta koja je morala podnijeti većinu njihove ljutnje.
„Slušaj, nadam se da je on dobro“, odrješito joj je rekao Dev kad ju je
nazvao iz Hampsteada u kojem su Upcottovi ostali skriveni iza zidova svoje
kuće. „Ali to što se dogodilo sigurno nam nije pomoglo, zar ne?“
„Samo se nadam da nam traži pojačanje“, mrzovoljno je rekla Midge iz
Lancashirea. Tim Ashcroft sa svojom je Putujućom školskom glumačkom
družinom bio na jednotjednoj turneji po školama na sjeveru i Midge je bila
poslana za njim, ponijevši nekoliko vlasulja. „Jer ovako ne možemo nastaviti.“
„Glupan nam je trebao reći da ga boli noga“, zarežao je Barclay kad su se
Robin i on sreli uz kuhalo za vodu u uredu.
359
Knjige.Club Books
„Nije namjerno pao“, obrecnula se Pat na njega za svojim stolom iza njih
prije nego što je Robin stigla odgovoriti.
Robin i Barclay okrenuli su se i pogledali voditeljicu ureda. To je bio prvi
put da su čuli da brani Strikea.
„Što je?“ upitala je s e-cigaretom između zuba. „Kako bi se vama svidjelo
biti zarobljen u stanu i hopsati naokolo na jednoj nozi?“
„Ja bih sad dao jebenu desnu nogu da se malo naspavam“, ogorčeno je
odgovorio Barclay i izašao iz ureda, ostavivši šalicu u kojoj je počeo pripremati
čaj.
„Nezahvalnik“, zarežala je Pat dok su se Barclayjevi koraci udaljavali niz
stube. „On je Barclayju dao posao, nije li?“
„Previše su opterećeni, to je jedini razlog“, odgovorila je Robin, koja je i
sama bila iscrpljena. Nastojanje da bude aktivna u Drekovoj igri i istodobno
motri na sumnjivce dovodilo ju je do granica izdržljivosti. „Samova se supruga
ljuti zato što on radi toliko sati na dan.“
„Kad smo već kod toga tko se ljuti, ponovno te nazvao onaj Hugh Jacks“,
rekla je Pat. „Izgleda da misli da ti nisam prenijela njegovu poruku.“
„Zaboga“, razdraženo je rekla Robin. „Oprosti. Morat ću ga nazvati i jasno
mu reći da me ne zanima.“
Odnijela je čaj u unutarnji ured i zatvorila vrata, ljuta na Hugha Jacksa jer je
dodao još jednu stavku na njezin popis stvari koje treba obaviti, koji se već činio
nemoguće dugim. Provjerila je Drekovu igru, primijetila da je od svih
moderatora prisutna samo Paperwhite, izvršila nekoliko zadataka kako bi bila
sigurna da Buffypaws neće biti prekorena zato što se ne kreće pa se vratila
jednom računu na Instagramu, koji je samoinicijativno proučavala: računu
Christabel Ross, četrnaestogodišnje kćeri Jaga Rossa i njegove prve supruge.
I ona je kao i Strike slutila da Ross poduzima sve mjere predostrožnosti
kako ne bi bio fotografiran u kompromitirajućim situacijama. Zbog beskonačnog
nadziranja društvenih mreža koje je zahtijevao slučaj Anomija, pomislila je da bi
mogla malo istražiti njegovu stariju djecu. Zbog tog se osjećala pomalo loše, ali
kako je Ross uvjerljivo bio veća prijetnja radu agencije nego Halvening,
zanemarila je grižnju savjesti.
Christabel je na Instagramu našla prilično lako, uspoređujući fotografije
Rossove obitelji koje su bile objavljene u medijima. Jedna stara fotografija s
Jagova četrdesetog rođendana posebno joj je pomogla; našla ju je na Tatler.com
i prikazivala je Jaga, Charlotte trudnu do zuba, koja je izgledala jednako
božanstveno kao i uvijek, i tri djevojčice iz Rossova prvog braka, koje su sve
naslijedile njegovu gotovo bijelu kosu, usko lice i visoke jagodice. Najstarija se
nije potrudila nasmiješiti za kameru i pomno proučivši tu fotografiju, Robin je
vidjela da su članci Jagovih prstiju, ako to nije bila varka svjetla, bijeli od siline
kojom je steže oko mršavih ramena.
360
Knjige.Club Books
Instagramska stranica korisnice @cristy_ross bila je puna selfieja,

fotografija bubnjara Ashtona Irwina, u kojeg je naizgled bila neumjereno
zatelebana, i smiješnih lica njezinih školskih prijateljica. Ali bilo je i nekih
objava s drugih računa na Instagramu, koje su sve imale upadljivo slične teme.
Žrtveno janje dijete je koje se usudi usprotiviti narcisoidnom

roditelju. ODSUTNI RODITELJ BOLJI JE OD TOKSIČNOG.
Neki ljudi stavljeni su u tvoj život da ti pokažu što ljubav nije.
Prije nego što je stigla nastaviti istraživati Christabeline online aktivnosti,

zazvonio joj je mobitel.
„Oprosti“, rekao je Strike. U tom se trenutku osjećao toliko krivim, da je
postajao sklon započinjati sve razgovore tom riječi. „Zanimalo me imaš li
vremena za kratak razgovor između partnera.”
Zato je Robin ponijela na kat svoju šalicu čaja i iPad, pa laktom pokucala na
Strikeova potkrovna vrata.
Strike je otvorio vrata oslonjen o štake; desna nogavica bila mu je podignuta
i pričvršćena sigurnicom. Koža mu je bila sivkasta, a neobrijana brada samo je
dodatno naglašavala njezin nezdrav izgled.
„Oprosti”, ponovio je.
„Nema problema”, odgovorila je Robin.
Strikeov potkrovni stan, koji se sastojao od kuhinje, spavaće sobe i
minijaturne kupaonice sa zahodskom školjkom i tuš-kabinom, bio je čist i
uredan kao i uvijek. U njemu su bila samo dva predmeta dekorativne ili
sentimentalne vrijednosti. Prvi je bila školska fotografija njegove trojice nećaka,
koju mu je poslala sestra Lucy. Strike je osjećao snažnu odbojnost prema Lukeu,
najstarijem od njih, a prema najmlađem, Adamu, bio je više-manje ravnodušan,
ali kako je bio itekako slab na dvanaestogodišnjeg Jacka, stavio je tu fotografiju
na komodu u svojoj spavaćoj sobi, još uvijek u kartonskom okviru. Jedini drugi
predmet u njegovu stanu koji nije imao praktičnu svrhu bila je preslika Jackova
podrobnog, ručno napisanog i ručno ilustriranog referata o Bitki za Neuve
Chapelle na tri stranice, koje su sad bile zalijepljene na kuhinjske ormariće. Za
taj referat njegov je nećak dobio peticu i Strikeove čestitke i oduševljenje
potaknule su Lucy da mu pošalje presliku u boji.
„Je li to Jackov školski referat?“ upitala je Robin zastavši pogledati. Sjedila
je sa Strikeom uz Jackov bolnički krevet dok se dječak borio protiv upale zbog
koje je završio na odjelu intenzivne njege i zato je i nju zanimalo kako je i što se
događa u njegovu životu.
361
Knjige.Club Books
„Da“, odgovorio je Strike, napola se smiješeći, napola kriveći lice dok se

spuštao na jednu od stolica za svojim malim kuhinjskim stolom. „Dobar je, zar
ne?“
„Sjajanje“, rekla je Robin i sjela sučelice njemu. Strikeov laptop bio je
otvoren na stolu i Robin je pokraj njega namjestila svoj iPad, na kojem je još
uvijek bila otvorena Drekova igra.
„Pokušao sam nam naći još jednog honorarca. Uzalud. Morat ćemo odustati
od nekog slučaja.“
Robin, koja je dijelila njegovo mišljenje, brzo je rekla:
„Ne od Anomijina.“
Strike je oklijevao.
„I ja želim zadržati Anomiju, iako nam taj slučaj uzima najviše ljudskih
resursa.“
Dodavanje Charlotteina muza dovelo nas je u nebrano grožđe, pomislila je
Robin, ali suzdržala se da to ne kaže.
„Okej, ako ne želiš odustati od Anomije, morat ćemo pustiti Kopca“, rekao
je Strike. „Klijentica ionako postaje prokleto nestrpljiva. Jučer me nazvala. Malo
joj je nedostajalo da predloži da smjestimo Kopcu. Tip je ljigav - dokazali smo
da jest - ali ne kanim mu podmetnuti drogu. A Dugoprstića ne želim izgubiti,
lova je previše dobra.“
„U redu. To ima smisla. Hoćeš li ti nazvati majku Dugonoge ili?...
„Da, ja ću to obaviti. Ima li novosti od Midge?“
„Ne baš. Ashcroft često tipka u kafićima, što se dvaput poklopilo s
Anomijinom prisutnošću u igri, pa ga, nažalost, još uvijek ne možemo
eliminirati... Usput, kako ide Spanneru s onom web-stranicom?“
Strike je okrenuo laptop prema njoj.
Umjetnost i kazalište u školama

Glavni izvor u Ujedinjenom Kraljevstvu za upotrebu likovnih i kazališnih
umjetnosti kao oruđa u mnogim disciplinama. UKUS nudi nastavni materijal i
radionice na svim razinama učenja, od osnovnog do višeg obrazovanja.
Spanner je jako dobro obavio svoj posao. Robin je pregledala početnu,

izmišljenu web-stranicu na kojoj je bilo mnogo fotografija kazališnih predstava i
nekoliko citata glumaca koji su tvrdili da su radili s UKUŠ-em.
„Sve fotke uzete su iz arhiva fotografija intervjui s glumcima izrezani su iz
drugih tiskovina i zalijepljeni ovdje. Ako klikneš na ‘O nama’...“, rekao je
Strike. „A intervjui s glumcima izrezani su iz drugih tiskovina i zalijepljeni
ovdje. Ako klikneš na ‘O nama’...“
362
Knjige.Club Books
Robin je to učinila i ugledala kratak popis ljudi koji navodno vode UKUS.
Nedostajala je fotografija ispod koje je pisalo Venetia Hall.
„Spanneru treba tvoja fotografija s perikom“, rekao je Strike. „Poslat ću mu
je“, odgovorila je Robin i zapisala bilješku.
„Otvorio je i Venetijin profil na Instagramu i kupio joj pet tisuća pratitelja.“
„Što je učinio?“
„Kupio joj pet tisuća pratitelja“, ponovio je Strike. „Ni ja nisam znao da je
to moguće, ali izgledat će uvjerljivije ako Ashcroft bude dovoljno sumnjičav da
provjeri Venetiju na društvenim mrežama.“
„Okej. Što ćemo s Keom Niven? Želiš li da ja odem u King’s Lynn?“
„Ne, dotad ću već biti dobro, imam još više od tjedan dana. Jesi li bila na
njezinoj tumblr stranici u posljednje vrijeme?“
„Ne? Zašto?“
Strike je okrenuo laptop rema sebi, upisao nekoliko riječi u tražilicu pa
ponovno okrenuo računalo prema Robin, koja je na zaslonu pročitala:
Prošlog tjedna tražili su od mene da učinim nešto za što znam da će me

psihički duboko uznemiriti i negativno utjecati na moje fizičko i mentalno
zdravlje. Povezano je s ozbiljnom traumom koju sam nedavno doživjela i
koju još nisam posve probavila Zapravo, mislim da sad pokazujem simptome
PTSP-a.
Iz iskustva znam da će pristanak na mučenje na koje me sile imati

katastrofalne posljedice po moje zdravlje. A ipak sam obećala učiniti nešto
za što znam da će mi škoditi.
Već sam pisala o tome kako pokušavam dokučiti način života koji zahtijeva
manje žrtve, pokušavam naći zdrave mehanizme za uspostavljanje sigurnih
granica. Društvo nam govori da se, da bismo bili „dobri“, moramo
usredotočiti na tuđe potrebe umjesto vlastitih. Kao svi kronični bolesnici,
stalno se bičujem jer se ne mogu nositi sa stvarima koje zdravi uzimaju
zdravo za gotovo.
Jedan od mojih (brojnih!) problema taj je da imam ADHD, koji dolazi sa

supermalim dodatkom po imenu osjetljivost na odbijanje. Taj moj
poremećaj izaziva kritika na koju se neurotipični ljudi uopće ne bi obazirali. I
zato, kad mi netko (implicitno) kaže da sam sebična jer ne želim učiniti nešto
za što znam da će mi naškoditi, lako se dam nagovoriti, iako znam da ta
osoba manipulira mnome.
363
Knjige.Club Books
Da, izgleda da trpjeti stalne bolove i suicidalne misli nije dovoljno. Hvala,
živote! Ima li tko od kolega spoonieja neki savjet?
#kroničnobolesna#spoonie#POTS#ADHD#OND#alodinija#sk
u#nevidljivost#invaliditet#okidači#granice#SDR#ableizam
Ispod toga bile su dvije reakcije:
Spoonie-sara-j
Kea, ma koliko bilo teško, moraš se fokusirati na SEBE!
Jules-evola
Ubij se.
„Što je spoonie?“ upitao je Strike kad je Robin podignula pogled s njegova

laptopa.
„I ja sam morala potražiti značenje te riječi. To je izraz za kronične
bolesnike. Dolazi iz nekog bloga u kojem je autorica usporedila posjedovanje
određene energije s posjedovanjem određenog broja žlica.
„Žlica?“ ponovio je Strike.
Iako je bila umorna, Robin se nasmiješila zbunjenosti na njegovu licu.
„Mislim da je osoba koja je objašnjavala koliko je umorna samo zgrabila
nekoliko žlica kao ilustraciju količine energije. Uglavnom, Kea nije odbila
razgovor, zar ne? To je dobro.“
„Još nije“, rekao je Strike i posegnuo za cigaretama. Zapalio je cigaretu,
bacio šibicu u pepeljaru i upitao: „Jesi li imala vremena pročitati Nutleyjevu
bilješku o Inigu Upcottu?“
,„Jesam“, odgovorila je Robin. „Naravno, moglo bi se raditi o izvanbračnoj
vezi, ali jednako bi tako mogla biti riječ i o nekom koga savjetuje ili mu je
mentor.“
Nutleyjeve jako šture bilješke nisu bile od velike pomoći u rekonstrukciji
jednostranog razgovora. Strikeu je u telefonskom razgovoru pročitao gotovo sve
što je zapisao.
„Drago dijete prilično je prisan izraz za nekog kome si mentor“, rekao je
Strike. „Iako sumnjam da će Inigov seksualni život biti ključan za rješavanje
ovog slučaja...“
364
Knjige.Club Books
Da Strike nije izgledao tako izmoždeno i potišteno, Robin bi ga možda

upitala zašto je uopće poslao Nutleyja da prati Iniga. Možda je izraz njezina lica
otkrio njezine misli, jer Strike je nastavio:
„Ne znam zašto sam rekao Nutleyju da ga prati. Samo mi se činilo
neobičnim da je razgovarao ondje gdje je mogao biti siguran da ga nitko neće
čuti.“
Tad mu je zazvonio mobitel. Vidjevši da ga zove Madeline, Robin je
smjesta ustala i rekla:
„Pustit ću te da razgovaraš. Ionako grcam od posla.“
Da Robin nije ustala, Strike bi pustio da poziv preuzme glasovna pošta. Nije
baš uživao u pomisli na još jedan četrdeset pet minuta dug monolog o tome kako
će predstavljanje njezine nove kolekcije sigurno biti fijasko, ali kako nije uspio
smisliti razlog da Robin nastavi govoriti, čekao je dok se vrata nisu zatvorila iza
njezinih leđa i tek tada odgovorio na poziv.
Poziv je započeo kao svi Madelineini pozivi proteklih nekoliko dana: s
iskrenom zabrinutošću za Strikeovu nogu i iskrenim žaljenjem i ojađenošću jer
mu zbog svojih trenutačnih obaveza ne može pomoći, odnosno pozvati ga k
sebi. Strike zbog toga nije bio nimalo razočaran; naprotiv, potajno mu je
laknulo. Stalno joj je ponavljao da mu je najbolje u njegovu potkrovnom stanu,
koji je savršeno uredio da funkcionira za muškarca s jednom nogom i u kojem
mu nije bio potreban nitko drugi da bi mogao savršeno funkcionirati.
„Još uvijek imaš dovoljno hrane?“ zabrinuto je upitala Madeline.
„Pat mi je donosi“, odgovorio je Strike i to je bila istina. Voditeljica ureda
bez ijednog je prigovora uz stepenice nosila vrećice hrane za njega.
„Što misliš, kad ćeš ponovno biti u pogonu?“
„Nadam se za nekoliko dana.“
„Znači, još uvijek ćeš moći doći po mene nakon predstavljanja moje nove
kolekcije sljedeći tjedan?“
„Ako dotad ponovno budem na dvije noge...“
„Maloprije si rekao da misliš da ćeš za nekoliko dana ponovno biti u
pogonu.“
„Da, siguran sam da hoću“, rekao je Strike, dajući sve od sebe da ne zvuči
razdraženo.
Kako je i očekivao, Madeline je tad započela novi monolog o svim
problemima sa svojom novom kolekcijom nakita. Strike je samo sjedio i šutio,
pušio i nastojao ne razmišljati o Robin.
365
Knjige.Club Books
44
... weary mummers, taking off the mask,

discern that face themselves forgot anon
and, sitting in the lap of sheltering night,
learn their own secrets from her...66
Augusta Webster
Medea in Athens
Četvrtak je bio dan općih izbora. Objavivši blog prvi put nakon ubojstva Edie
Ledwell, Pero pravde obavijestilo je svoje čitatelje da već sama pomisao da
glasaju za neku drugu stranku osim laburističke znači da im nedostaje osnovna
ljudskost. Wally Cardew podijelio je video u kojem vođa Stranke neovisnosti
tvrdi da migranti dolaze u Britaniju na liječenje od HIV-a po cijeni 25 000 funti
po terapiji. Prema onima koji su ga zasuli pogrdama i optužbama za rasizam i
netrpeljivost, Wally je bio preziran i oštar, napisavši da „Britanci zbog tih koji
preskaču red čekaju na jebeno liječenje“. Jedan od onih koji su Wallyju poslali
podršku bio je korisnik Twittera @jkett_BOT, koji je mu je poslao poruku:
„Nastavi govoriti ISTINU. Održimo Englesku BIJELOM.“
Zbog izbora te večeri nije bilo sata crtanja. Robinin drugi sat na tom tečaju
bio je znatno manje plodonosan od prvoga: Prestona Piercea nije bilo i umjesto
nagog muškarca polaznici su trebali nacrtati zbirku suhih tikvica i boca. Zoe je
rekla Jessici da će tu noć prespavati u kolektivu i čuvati Star, pa se njihova
noćna šetnja kući nije ponovila i nije imala prilike od nje išta saznati. Osim sa
Zoe, Robin je govorila što je manje mogla, u nadi da će ljudi zaboraviti
londonski naglasak koji je oponašala na prvom satu tečaja.
Jutro izbornog dana planirala je provesti kod kuće igrajući Drekovu igru pa
glasati prije nego što preuzme nadzor nad Wallyjem Cardewom poslijepodne i
navečer. Ali jedan posve nepredviđen privatni hitan slučaj poremetio je njezine
planove. Njezin cimer Max imao je termin kod zubara i zadužio je za njegova
starog jazavčara Wolfganga, koji dvadeset četiri sata nije ništa pojeo i tijekom
66
... kad skinu maske, umorni glumci ugledaju lice koje su već zaboravili sjedeći u
zaštitničkom krilu noći, od nje saznaju svoje tajne... (Nap. prev.)
366
Knjige.Club Books
noći pomokrio se u krevet, što nije učinio otkad je bio štene. Wolfgang je usto
tog jutra odbio izaći u šetnju i samo je drhtao kad ga je Max spustio na pločnik.
Dvadeset minuta nakon Maxova odlaska, Wolfgang je počeo iskrzano disati.
Ne mogavši dobiti Maxa, za kojeg je pretpostavljala da je na zubarskoj stolici,
zabrinuta Robin odlučila je odvesti Wolfganga veterinaru.
Rođena na selu, očekivala je mišljenje koje je veterinar iznio, ali zbog toga
joj nije bilo nimalo lakše; iskreno je zavoljela tog psića tijekom zajedničkog
života u stanu s Maxom.
„Ja mu nisam vlasnica“, rekla je boreći se protiv knedle u grlu. „Njegov je
vlasnik kod zubara, molim vas, dopustite mi da ga nazovem.“
Dva sata poslije, Max i Robin su sa suzama koje su im se slijevale niz lice
gledali kako veterinar uspavljuje Wolfganga. Dok je ucviljeni Max razgovarao s
veterinarom o Wolfgangovu kremiranju, Robin je izašla u čekaonicu i pravila se
da gleda igračke za mačke dok je brisala oči rukavom.
Tad je čula da joj zvoni mobitel. Šmrcajući i zamagljenih očiju, odgovorila
je na poziv, još uvijek zureći u igračke za mačke.
„Bok“, rekla je Ilsa.
„Bok“, odgovorila je Robin i pokušala se pribrati. „Kako si?“
„Dobro. Je li se nešto dogodilo? Čudno zvučiš.“
„Ja... upravo su uspavali Wolfganga. Maxova psa.“
„Ne, u redu je“, rekla je Robin, tražeći papirnatu maramicu u džepu. „Kako
je kod tebe?“
„Nick i ja oboje imamo slobodan dan, pa sam mu rekla za dijete.“
„Hvala Kristu“, promrmljala je Robin. Nagovarala je Usu da to učini u
svakom telefonskom razgovoru koji su vodile u posljednje vrijeme. Ilsa je sad
bila u šesnaestom tjednu trudnoće, a Robin se bojala da će Nicku tajiti da čeka
dijete dok ne dobije trudove. „Kako je to primio?“
„Bjesnio je i skakao od sreće istodobno. Optužio me da mu nisam rekla zato
što ga još uvijek želim kazniti jer mi je nakon prošlog spontanog pobačaja rekao
da previše radim i da sam trebala usporiti. Objasnila sam mu da to nije razlog
zašto mu nisam rekla; samo sam ga željela poštedjeti tuge ako ponovno izgubim
dijete. A onda me napao zato što sam radila na onom terorističkom slučaju i
izložila se tom stresu, a znala sam da sam ponovno trudna.“
„Prokletstvo“, rekla je Robin, razapeta između zabavljenosti i ljutnje. „Zar
ne čuje što govori?“
„Zato smo se gadno posvadili“, veselo je nastavila Ilsa, „a onda pomirili i on
se malo rasplakao, a sad pijemo pjenušac uz ručak. I još nešto, dječak je.“
„Molim te, reci mi da si to rekla Nicku. Ne želim da mi se omakne, a on ne
zna.“
367
Knjige.Club Books
„Da, rekla sam mu. Na ultrazvuku se vidi da je dječak. Zato se i rasplakao

kad sam mu pokazala.“
„Zbog penisa svog sina?“
„Znaš kakvi su muškarci kad je riječ o penisu. Beskrajno su ponosni.“
Iako je bila duboko tužna zbog Wolfganga, Robin se nasmijala.
Između Wolfgangove smrti, Ilsinih vijesti i potrebe da nadzire Wallyja
Cardewa, Robin je posve zaboravila otići glasati. Kad su se u kući Cardewovih
ugasila sva svjetla, biračko mjesto bilo je zatvoreno.
Max i njegov dečko Richard sjedili su zagrljeni na sofi kad je Robin došla
kući i Richard je već govorio o mogućnosti da nabave štene kad se on useli u
stan. Ne želeći im smetati, Robin je uzela sendvič sa sirom i jabuku i odnijela ih
u svoju sobu u prizemlju.
Uključivši laptop, vidjela je da su već stigle izlazne ankete: ako su bile
točne, izbore koji su trebali biti krajnje neodlučni uvjerljivo je dobila
Konzervativna stranka. Robin je čula Maxove i Richardove zaprepaštene uzvike
iz dnevne sobe na katu i znala je da su sigurno vidjeli iste rezultate koje je ona
vidjela.
Potištena, uzela je iPad da ponovno provjeri što se događa u Drekovoj igri.
Nedugo nakon ponoći, pojavio se Anomija popraćen uobičajenim klicanjem
igrača. Činio se razgaljenim i raspoloženim za komunikaciju i šaljivo je
uzvraćao na pozdrave uvredljivim odgovorima. Oni dovoljno povlašteni da ih
počasti uvredom naizgled su shvaćali takvo ponašanje kao znak štovanja i
naklonosti.
Robin je zabilježila vrijeme kad je Anomija ušao u igru pa poslala SMS
Midge, Nutleyju i Shahu, koji su motrili na Seba Montgomeryja, Tima
Ashcrofta i Prestona Piercea. Sve mete su u tom trenutku bile kod kuće i izvan
vida.
Uzdahnula je i vratila se laptopu. Anomija je govorio u glavnoj igri.
Anomija: neki od vas to već znaju

Anomija: imamo majice i dostupne su
na www.sacuvajmodrekovuigru.org
Anomija: zato kupite svoju
Tad se na ekranu ispred nje otvorio novi kanal.

<8. svibnja 2015. 00:23>
<Anomija poziva Buffypaws>
368
Knjige.Club Books
Robin je zabrinuto promatrala ekran. Anomija nikad prije nije tražio privatni
razgovor s njom.
Buffypaws: bok
Možda je imalo smisla pokazati nervozu:
Buffypaws: jesam li učinila nešto pogrešno?
Čekajući Anomijin odgovor, provjerila je glavnu igru, u koju je upravo ušao

Morehouse. Anomijin plašt lebdio je u zraku, ali nije klizio naokolo. Slutila je
da Anomija razgovara s još nekim - možda više ljudi na privatnim kanalima.
Napokon se pojavio na njezinu.
Anomija: lol
Anomija: grize te savjest?
Buffypaws: istina je da se osjećam krivom
Buffypaws: nisam glasala!
Anomija: zašto biše osjećala krivom
zbog takve pizdarije?
Anomija: ja sam prije nekoliko tjedana nekog ubio,
a ne osjećam nimalo krivnje
Anomija: mislio sam da bih mogao
Anomija: ali ništa
Anomija: sad sjedim ovdje i planiram sljedeće haha
Robin je snimila mobitelom fotografiju tog dijela razgovora, odložila mobitel i

zastala, razmišljajući.
Buffypaws: lol tko će biti sljedeći?

Anomija: biće na vijestima vidjet ćeš
Buffypaws: neću valjda biti ja?
>
>
>
Ovaj put nije odgovorio dvije minute. Sad sigurna da on privatno razgovara i s
drugim ljudima, napeto je sjedila dok se nije vratio.
369
Knjige.Club Books
Anomija: nećeš, ako me ozbiljno ne raspizdiš

Anomija: ti si u Manchesteru, zar ne?
Buffypaws: da
Primijetila je da se Anomija ne zamara zvjezdicama u osobnim imenima i to je

potvrdilo njezinu sumnju da Posljedica 14 postoji samo u umovima lakovjernih.
Činjenica da Anomija zna da je Beth u Manchesteru pobudila je njezino
zanimanje. Pokušava li uvijek saznati prave identitete igrača?
Anomija: trebamo biti prisutni u velikom broju

na Comic conu 23. ovog mjeseca. Iz Manchestera
ćeš lako doći
Anomija: da se Grunt i Maverick useru
Anomija: zato žečim da dođe pto više igtača
Robin je pomislila da bi mogao biti pijan ili napušen. Nikad dosad nije
vidjela da ovako netočno tipka. Možda je pristaša konzervativaca, pomislila je,
pa slavi neočekivano uvjerljivu pobjedu. Zabilježivši datum Comic Cona,
nastavila je tipkati.
Buffypaws: a pravilo 14?

Anomija: ako želiš da ti bude dopšteno natrag u igtu,
poštovat ćeš ga. Makse i bez razmjene privatnih ingormacija
Anomija: informacija
Buffypaws: ok nastojat ću doći
Anomija: i obuci majicu
Buffypaws: da, naravno
Očekivala je da će Anomija napustiti kanal, ali nije. Treperavi kursor označavao

je sekunde koje su prolazile, sve niže se spuštajući niz ekran i za sobom
ostavljajući dugu crtu strelica bez tijela.
Tad se najednom pojavila bujica riječi.
Anomija: da pijansam koga boli briga

Anomija: shvati već jednom da ne želim što ti želiš
Anomija: takozvana postignuća i slična sranja
Anomija: znaš moju situaciju
Anomija: zarobljen sam u jbnom kavezu
370
Knjige.Club Books
Anomija: ja ću se pobrinuti za LorD i V

Anomija: dokraja mjeseca više ih neće biti
Anomija: neće ih biti ok?
>
>
Anomija: haha
Anomija: upravo sam shvatio da plagiram
Anomija: Id on’t want what you want
Anomija: i dont feel what you feel67
Anomija: heart in a cage
Anomija: idem pustiti tu stvar
Robin je brzo ponovno fotografirala mobitelom zaslon svog iPada, ali u

posljednji čas. Deset sekundi nakon što je Anomija napisao „idem pustiti tu
stvar“, privatni se kanal zatvorio i pred njezinim očima našao se njegov prazni
plašt, koji je lepršao u mjestu u glavnoj igri.
Sjedila je i nekoliko minuta mahnito razmišljala gledajući taj posljednji dio
razgovora na svom mobitelu, a onda je pogledala koliko je sati: dvadeset do
jedan i očito prekasno da nazove Strikea. Svejedno je uzela mobitel i poslala mu
SMS.
Vjerojatno spavaš, ali ako još uvijek gledaš reportaže o izborima,

možda imam nešto o Anomiji
Čim je poslala tu poruku, pomislila je da Strike možda leži u krevetu s

Madeline. Zamislila je kako njegov mobitel zuji dok on hrče (znala je da hrče;
tijekom jedne duge vožnje zaspao je u njezinu Land Roveru i hrkao nekoliko
sati), a Madeline se budi, poseže preko njega po mobitel i ljuti se što Strikeova
poslovna partnerica misli da je primjereno slati mu poruke u sitnim noćnim
satima. Njihovi položaji promijenili su se: prije je ona bila ta koja je ležala u
krevetu s partnerom koji joj je zamjerao česte poslovne pozive, a sad Strike
možda nju proklinje jer ga je probudio Madelinein nezadovoljan uzvik...
Njezin mobitel zazvonio je na stolu.
„Što imaš?“ upitao je Strike i zvučao je posve budno.
„Nisi spavao, zar ne?“
„Ne, ležim i gledam kako laburisti propadaju. Predizborna predviđanja bila
su pogrešna, zar ne?“
67
Ne želim što ti želiš ne osjećam što ti osjećaš. (Nap. ur.)
371
Knjige.Club Books
„Jako. Kako je tvoja noga?“

„Nije loše“, odgovorio je Strike, što je Robin protumačila kao „nije dobro“.
„Okej, poslat ću ti fotografije razgovora koji sam upravo vodila s Anomijom
na privatnom kanalu.“
Poslala je fotografije i čekajući njegovu reakciju, ispružila se na krevet i
gledala tamno nebo s druge strane prozora.
„‘Ja sam prije nekoliko tjedana nekog ubio, a ne osjećam nimalo krivnje’“,
glasno je pročitao Strike. „‘Mislio sam da bih mogao. Ali ništa. Sad sjedim
ovdje i planiram sljedeće...’“
„Možda se pravi važan, možda misli da je duhovit?“
„Nadajmo se da je tako“, sporo je rekao Strike.
„Jesi li pročitao sljedeći dio?“
„Da.“
„Anomija to nije želio poslati. Napio se i postao je neoprezan. Sigurna sam
da je imao više od jednog otvorenog privatnog kanala i to slučajno poslao meni,
umjesto... Da moram pogađati, rekla bih da je mislio da razgovara s
Morehouseom. Ton te poruke...“
„Da“, složio se Strike. „Zvuči kao da Anomija razgovara s nekim sebi
ravnim, zar ne? Obećava da će se riješiti LordD-a i V-a, za koje pretpostavljam
da su...“
„Sigurno su LordDrek i Vilepechora.“
„I don’t want what you want... Zarobljen sam u jebenom kavezu...“
„Strike, meni to sve više zvuči kao Kea. Stihovi koje je Anomija citirao su iz
pjesme ‘Heart in a Cage’ benda koji se zove The Strokes. Kea je u svom videu
nosila majicu s naslovnicom jednog njihova albuma.“
„Sjajno si to primijetila. A zarobljenost u kavezu bila bi prisilno vraćanje
majci zbog bolesti. Ni s postignućima ne stoji baš dobro; sama to kaže na svojoj
tumblr stranici. Navodno je osjećaj krivnje zbog manjka postignuća posljedica
internaliziranog kapitalizma.“
„Ozbiljno?“
„Najozbiljnije. Nikad nisi bila u nekoj komunističkoj državi? Svi cijeli dan
leže na kauču, a dresirani pudli donose im kolače.“
„Ha-ha. Išla je na umjetničku akademiju...“
„Znaš, ovo bi moglo odgovarati i Gusu Upcottu“, rekao je Strike. „Priča je
jako slična. Slabo zdravlje, prisiljen prekinuti glazbeni studij...“
„Ali on se namjerava vratiti na akademiju. A sudeći po tome kako je svirao,
ne čini se da je odustao od postignuća.“
„Koliko ti se ambicioznim Preston Pierce činio kad si ga upoznala?“
372
Knjige.Club Books
„To je teško reći“, odgovorila je Robin, ponovno pokušavajući ne zamišljati

Piercea nagog. „Ali ne vidim zašto bi svoju situaciju opisao kao zarobljenost u
kavezu... iako, naravno, nikad se ne zna.“
„I Tim Ashcroft mogao bi se uklapati. Glumac je i mislio je da bi ga Srce
crno kao tinta moglo učiniti slavnim. Umjesto toga glumi u dvoranama za
tjelesni u Salfordu.“
„U predstavama za učenike nema ničeg lošeg“, rekla je Robin.
„Nikad nisam rekao da ima, ali možda on tako misli. Ono da više ne mari za
postignuća nešto je što ljudi kažu kad su ogorčeni jer nisu postigli što su
očekivali... Jesi li čula Ilsinu i Nickovu novost?“
„Jesam. Divno, zar ne?“
„Da, presretan sam zbog njih. Znaš da će nas zamoliti da budemo krsni
kumovi?“
„Ne, nisam to znala“, rekla je Robin, iznenađena i dirnuta.
„Sranje. Pravi se da si iznenađena kad te Ilsa pita... Što je točno taj Comic
Con na koji Anomija želi da dođeš?“
„Točno ono što mu ime govori. Velika konferencija za fanove filmova i
stripova. Znaš na što mislim.“
„Hoće li Anomija biti ondje?“
„Ne znam.“
„Trebali bismo otići, za svaki slučaj.“
„Maskirani?“ upitala je Robin.
„Da. Ne bismo se isticali. Pola ljudi ondje bit će maskirano u likove iz
Ratova zvijezda. Mogu te zamisliti kao Yodu.“
„A ti bi bio krasan Darth Vader“, rekla je Robin.
Time su završili razgovor i jedno drugom poželjeli laku noć.
Ugledavši se u zrcalu na toaletnom stoliću, Robin je vidjela da se smješka.
Svjesno je potisnula svoju razdraganost na uobičajeni način: podsjetivši se na
postojanje Madeline Courson-Miles i razvod Charlotte Campbell.
373
Knjige.Club Books
45
To do good seemed so much his business,

That, having done it, she was fain to think,
Must fill up his capacity for joy.68

Aurora Leigh
at nakon što je lažna stranica Umjetnost i kazalište u školama bila podignuta

S na server, Venetia Hall preko Twittera je kontaktirala Tima Ashcrofta,
zamolila ga za intervju i ostavila broj jednokratnog mobitela koji je kupila za tu
svrhu. Na njezino zaprepaštenje, Ashcroftu je trebalo samo dvadeset minuta da
oduševljeno pristane i nakon kratke razmjene poruka, dogovorili su susret već za
tri dana. Robin je zbog toga imala manje vremena nego što se nadala da prouči
Ashcroftovu glumačku karijeru, izmisli prošlost žene koju će glumiti i dovrši
šalabahter za Strikea, koji će preuzeti Buffypaws dok je ona s Ashcroftom.
„Kriste“, rekao je Strike gledajući dugi dokument koji mu je donijela u
njegov potkrovni stan večer prije intervjua. Batrljak mu je bio namazan kremom
i podignut na stolicu pokraj njega, a na koljenu je imao ledeni oblog. „Misliš da
će mi sve ovo trebati?“
„Morat ćeš moći svladati zadatke“, odgovorila je Robin. „Ako zapneš,
odmah će posumnjati, jer ja sam stalno ondje i mogu ih svladati i spavajući.
Ostalo je uglavnom ono što smo Zoe i ja jedna drugoj rekle o svojim životima,
da ne pogriješiš ako ti se ona javi, ali uz malo sreće, neće ti trebati sve to. S
Ashcroftom se ne bih trebala zadržati duže od dva sata.“
„Gdje ćete se naći?“
„U kafiću Qube u Colchesteru. Predložila sam da dođem k njemu i pristao
je. Kako ti je noga?“
„Bolje“, odgovorio je Strike. „Jesi li za čaj?“
68
Činiti dobro naizgled je bio njegov najvažniji posao i pomislila je da ga sigurno cijelog
ispuni radošću. (Nap. prev.)
374
Knjige.Club Books
„Nemam vremena. Moram se spremiti za sutra. Poslat ću ti poruku kad

stignem u Colchester.“
Strike se nakon tog kratkog, poslovnog susreta osjećao prazno. Bio bi mu
godio razgovor s Robin, makar samo o objavama Kee Niven na društvenim
mrežama, koje je pomno pregledavao pripremajući se za dogovoreni posjet toj
djevojci.
Nije bio svjestan da je Robin u tom trenutku bila jako ljuta na svog
poslovnog partnera. Znala je da je zabrinut zbog količine posla koji su imali i da
trpi stalne bolove, ali bez obzira na to, bilo bi lijepo da se sjetio da se ona trebala
preseliti u novi stan. Možda je mislio da je to nekako uspjela izvesti ne uzevši
nijedan slobodan dan ili sat, ali trebao je pitati barem iz pristojnosti.
Zapravo, prodavatelj Robinina novog stana zamolio je preko svog
odvjetnika odgodu datuma useljenja, jer mu je propala kupnja nove kuće. Iako
joj je njezin odvjetnik rekao da ne mora pristati na to, Robin je pristala. Dok
Strike doslovce ne bude na dvije noge, preopterećenoj agenciji očajnički je
trebao jedan posve funkcionalan partner, pa si nikako nije mogla dopustiti
slobodno vrijeme potrebno za selidbu. Poziv roditeljima koji su željeli doći u
London da joj pomognu s preseljenjem i Maxovo i Richardovo nesavršeno
prikriveno razočaranje jer im se neće maknuti s puta na obećani datum nisu
popravili njezino raspoloženje ni smanjili razine njezine opterećenosti.
Sutradan ujutro krenula je svojim starim Land Roverom u Colchester, do
kojeg su joj trebala dva sata vožnje. Današnja inačica Venetije Hall, pseudonima
kojim se već koristila, imala je valovitu pepeljastoplavu vlasulju za koju je
Robin znala da joj ne pristaje, ali koja je uz naočale četvrtasta okvira i
svijetlosive kontaktne leće dramatično promijenila njezin izgled. Na lijevu je
ruku stavila dva prstena koji su izgledali kao zaručnički i vjenčani; ne svoja, jer
njih je ostavila kad je napustila bivšeg supruga, nego lažnjake od legure kositra i
kubičnog cirkonija. Venetijin izmišljeni muž, oko čijeg se lika potrudila jednako
kao oko svoje fiktivne persone, bio je osmišljen s posebnom namjerom da
pomogne razvezati Timov jezik.
Kad se parkirala, poslala je poruku Strikeu.
Za 5 minuta bit ću u kafiću
Upravo je zaključala Land Rover, kad je stigao njegov odgovor.
Ova je igra jebeno dosadna
Kafić u kojem se Tim želio naći imao je minimalistički crni eksterijeri. Prostori
koje intervjuirane osobe izaberu za razgovor često su bili rani pokazatelj njihova
karaktera i Robin je imala vremena zapitati se zašto je Tim izabrao prostor koji
375
Knjige.Club Books
se, kad je ušla u njega, pokazao slabo osvijetljenim i po Robininu mišljenju

samodopadno sofisticiranim, prije nego što je čula ugodan tenor koji je zazivao
njezin pseudonim.
„Venetia?“
Okrenula se s osmijehom na licu i ugledala visokog, ćelavog Tima, koji joj
se smiješio od uha do uha ispružene ruke.
„Time, zdravo!“ pozdravila ga je Robin svojim najboljim naglaskom
londonske srednje klase, rukujući se s njim.
„Nadam se da vam ovo mjesto odgovara“, rekao je Tim, koji je odjenuo
traperice i plavu košulju raskopčana okovratnika. „Izabrao sam ga jer nas ovdje
neće prekinuti nijedan prijatelj mojih roditelja. Rodni grad, znate.“
„Znam“, nasmijala se Robin.
Već je izabrao stol za dvije osobe s naslonjačima visokih naslona i pristojno
stajao dok Robin nije sjela.
„Savršeno je“, s osmijehom je rekla Robin pa izvadila iz torbe mali
magnetofon i odložila ga na stol blizu Tima. „Jako je ljubazno od vas što ste
pristali na ovaj razgovor.“
„Oh, kako ne bih pristao?“ odgovorio je Tim.
Njegova rana ćelavost kosila se s dječačkim licem bez ijedne bore i
privlačnim zeleno-smeđim očima.
„Naručujemo li ovdje ili?...“ upitala je Robin.
„Da, konobarica će doći po narudžbu.“
„Dražestan gradić“, rekla je Robin, gledajući kroz prozor kuću na suprotnoj
strani ulice. „Nikad dosad nisam bila ovdje. Suprug mi je stalno govorio koliko
je lijep. On je odrastao u Chelmsfordu.“
„Stvarno?“ upitao je Tim i dok konobarica nije došla uzeti njihovu
narudžbu, razgovarali su o Colchesteru i Chelmsfordu, gradu udaljenom samo
pola sata vožnje. Robin je uspjela spomenuti da je njezin suprug Ben televizijski
producent. Timove obrve trznule su se na tu informaciju, a osmijeh mu je postao
još srdačniji.
Kad im je konobarica donijela kavu, Robin je uključila magnetofon,
provjerila radi li i odložila ga blizu Tima.
„Hoćete li nešto reći, da budem sigurna da je dovoljno blizu i da snima?
Možda da izvedete dio nekog monologa?“
Tim je spremno započeo Jagov solilokvij:
Od lude tako vazda kesu gradim.

Svoj iskusni bih um oskvrnuo
Da tratim vrijeme s takvom blunom - osim
376
Knjige.Club Books
Za korist sebi i za zabavu.

Na crnca mrzim...69
„Divno!“ rekla je Robin i pustila snimku. „U redu, magnetofon savršeno radi...

Da, zapravo neću premotati vrpcu na početak, sačuvat ću vaš čudesni
monolog...“
I tako je započeo lažni intervju, u kojem je Robin postavila niz unaprijed
smišljenih pitanja o upotrebi i primjeni glumačkih tehnika u obrazovanju. Tim je
oduševljeno govorio o užitku koji mu donosi izvođenje kazališnih predstava
pred mladim ljudima, često u siromašnim područjima, a Robin mu je postavljala
potpitanja i zapisivala bilješke.
„...shvatio sam koliko uživam u tome, kad je jedna moja prijateljica zapravo,
to je bila Edie, Edie Ledwell, autorica Srca crnog kao tinta?“
„Oh, strašno je to što joj se dogodilo“, suosjećajno je rekla Robin.
Jako mi je žao što ste ostali bez prijateljice.“
„Hvala... da... dakle, Edie je na određeni način zaslužna što volim raditi s
djecom. Nekoje vrijeme pomagala na likovnim tečajevima za djecu s posebnim
potrebama u jednom umjetničkom kolektivu. Ja tad nisam radio, pa me
nagovorila da i ja pomognem i jako mi se svidjelo. Djeca gledaju na svijet na
divno svjež način.“
„Znači, i vi crtate?“ s osmijehom je upitala Robin.
„Ponekad. Ali mi baš ne ide od ruke.“
„Sigurno je izazov zainteresirati mlade ljude za kazalište. Danas vrijeme
uglavnom provode na internetu, zar ne?“
„Oh, mi se u svojim kazališnim radionicama bavimo upotrebom Interneta -
online vršnjačkim zlostavljanjem, trolanjem i tako dalje.“
„Imate li djece?“
„Ne još“, nasmiješeno je odgovorio Tim. „Najprije moram naći nekog tko će
ih željeti imati sa mnom.“
Robin se nasmiješila, složila se da bi to pomoglo pa je nastavila postavljati
pitanja. Još nije željela iskoristiti njegovo spominjanje Edie I,edwell ni
razgovarati o Srcu crnom kao tinta, prije nego što Tim bude posve uvjeren da su
on i njegova karijera pravi razlog njezina dolaska. Zato je spomenula njegovu
nedavnu glavnu ulogu u lokalnom kazalištu, što ga je jako obradovalo.
„Za tu sam ulogu morao nositi vlasulju, jer lik koji glumim u drami je
najprije tinejdžer pa sredovječni muškarac, a kako vidite...“
S pomalo žalosnim osmijehom pokazao je na svoju glavu.
69
Preveo Milan Bogdanović. (Nap. prev.)
377
Knjige.Club Books
„Smiješno je to da je lokalni kritičar mislio da je ćelava glava lažna.“

Robin se nasmijala i rekla:
„Ali vas je jako pohvalio.“
„Da i priznajem da mi je bilo drago... Taj lik sam djelomice izgradio prema
jednom od klinaca koji su se muvali po North Groveu.“
„Oprostite, po čemu?“ upitala je Robin, još uvijek pazeći da hini
neupućenost u većinu stvari koje se odnose na Srce crno kao tinta.
„Oh, to je bio umjetnički kolektiv u kojem sam pomagao u tečajevima za
djecu. Znate one pogrbljene tinejdžere koji kao da ti govore da ih ne gledaš dok
im se tijela mijenjaju i razvijaju?“ Dok je govorio. Tim je nesvjesno zauzeo
položaj koji je opisivao i što god da je Allan Yeoman rekao o njegovim
ograničenjima kao glumca koji je davao glas Wormu, Robin je bila zadivljena
lakoćom s kojom je malom promjenom položaja svog tijela prenio tinejdžersku
sramežljivost i hemunge. „Taj mali imao je grozne akne i uvijek je izgledao kao
da pokušava biti što manji, što neprimjetniji, a Lionel, lik koji glumim, on je...
zapravo je čisto zlo, ali u predstavi se vratite u prošlost i vidite kako su ga drugi
zlostavljali i omalovažavali i... Kazalište je sjajan način da se u školama prouče
problemi iz života kao što je vršnjačko zlostavljanje ili šikaniranje...“
„Ovo je apsolutno fantastično“, rekla je Robin nekoliko minuta poslije.
„Moj Bože, voljela bih da vas Ben može čuti... hoću reći, moj suprug.
Trenutačno sastavlja prijedlog za Channel 4. Želi odvesti glumce u jednu doista
uskraćenu londonsku školu, da ondje intenzivno rade s djecom. Stalna je borba
sačuvati financijska sredstva za umjetnosti, pogotovo kad su na vlasti torijevci,
pa će to možda biti snažan argument protiv smanjenja budžeta.“
„Zvuči super.“ Tim je podigao do usana svoju sad hladnu kavu i otpio
gutljaj u pokušaju da sakrije (ili je barem Robin to pomislila) uzbuđen izraz
svog lica.
„Da. Projekt je još uvijek u jako ranoj fazi, ali neću lagati“, nasmiješila se
Robin, „da i on nije jedan od razloga zašto sam ovdje. Ben misli da bi vaše
iskustvo rada u školama i činjenica da ste bili u Srcu crnom kao tinta privukli
produkcijsku tvrtku. Projekt bi se time odmah povezao s djecom koja vise na
YouTubeu i nikad nisu bila u kazalištu, zar ne?“
„Da, valjda“, odgovorio je Tim, „iako, naravno“, nespretno se nasmijao,
„neki bi me mogli prezirati jer sam ikad bio u tom crtiću.“
„Kako to mislite?“ upitala je Robin, pazeći da se doima iznenađeno.
Tim je pogledao magnetofon, pa ga je Robin odmah isključila. Nije morao
znati da je drugi uređaj za snimanje još uvijek bio uključen u njezinoj otvorenoj
torbi.
„Pa, da mogu vratiti vrijeme... Zapravo, osjećam se nelojalno to govoreći“,
rekao je Tim.
Robin je i nadalje izgledala pristojno zainteresirana.
378
Knjige.Club Books
„Ja... znate, volio sam Edie, stvarno jesam. Bila je fantastična. Ali iskreno,
možda ne bih bio prihvatio tu ulogu da nismo bili prijatelji. Znate, taj crtić jako
je problematičan.“
„Moram priznati da ne znam mnogo o njemu“, rekla je Robin glumeći
zbunjenost. „Znam samo da je postigao golem uspjeh. Zapravo, jedan od
Benovih kolega, Damian, želi snimiti emisiju o njemu... zahvaljujući Damianu
sam uopće čula za njega. Pretpostavljam da sam malo starija od ciljane publike.“
„I ja sam bio“, rekao je Tim, a Robin se ponovno nasmijala. „Kako je
vrijeme odmicalo, osjećao sam se sve nelagodnije zbog određenih karakteristika
likova i zapleta. Ne znam jeste li čuli za Wallyja Cardewa? On je glumio lik po
imenu Drek, koji je - gospode, osjećam se kao pravo govno što to govorim, ali
očito je bio karikatura Zidova.“
„Stvarno?“
„Da, znate: ima dug nos, živi u najvećem mauzoleju i na određeni način
manipulira svim ostalim likovima. Pokušao sam upozoriti Edie na to. Fanovi su
govorili o tome. Na kraju smo se posvadili. Tvrdila je da Drek nema nikakve
veze sa Zidovima, da je on pomalo kaotičan demon i da ju je za njegov lik
nadahnula maska liječnika za kugu, ali svatko od nas mora preispitati svoje
nesvjesne predrasude, zar ne?“
„Apsolutno“, kimnula je Robin.
„A onda je Wally, koji je davao glas Dreku, snimio YouTube video u kojem
se ruga holokaustu i dokazao da sam imao pravo.“
„Strašno“, rekla je Robin odmahujući glavom.
„Da. Josh i Edie odmah su ga otpustili, ali šteta je već bila nanesena“,
uzdahnuo je Tim. „I nije samo Drek bio problem. Joshev i Edien smisao za
humor bio je... znao je biti upitan. Mračan i ponekad malo... Rekao sam joj da ne
želim pročitati više nijednu rečenicu o tome kako Worm ne zna je li dječak ili
djevojčica, jer dobili smo pritužbe djece koja nisu binarna. To je izazvalo novu
svađu. Ali crvi su hermafroditi, rekla je Edie.“ Tim je tužno odmahnuo glavom.
„Imala je teško djetinjstvo. Čovjek joj nije mogao zamjeriti što je bila... ne
ignorant, nego...
Tim kao da se nije mogao sjetiti zamjenske riječi i samo je slegnuo
ramenima.
„Ovakvi bi se razgovori trebali voditi na malim ekranima“ ozbiljno je rekla
Robin. „Čuti kako dekonstruirate predrasude i tako dalje moglo bi biti snažno
oruđe u borbi za društvenu uključivost. Zapravo... malo skrećem s teme, ali
Damian pokušava naći ljude koji su poznavali Edie Ledwell. Želi snimiti
suosjećajnu, ali nepristranu emisiju. Bi li vas možda zanimalo razgovarati s
njim?“
„Ja... ne znam“, nesigurno je odgovorio Tim. „Kako je ona tek nedavno... i
uz svu kontroverziju oko crtića... ne znam bih li želio...“
379
Knjige.Club Books
„Posve vas razumijem“, podigla je ruku Robin. „Ne, reći ću Damianu da na

vas ne računa. Znate li možda nekog tko bi želio razgovarati? Nekog tko joj je
bio blizak?“
„Iskreno govoreći, Edie je bila samotnjak. Nije imala mnogo prijatelja. Ali
bila je bliska s djevojkom s kojom je odrasla u udomiteljskoj obitelji. Možda bi
vam ona mogla pomoći. A kad je umrla, bila je u novoj vezi. S muškarcem po
imenu Phillip Ormond.“
„Da, mislim da Damian zna za njega.“
„Meni se nije svidio“, promrmljao je Tim. „On je... Bolje da ne kažem
previše.“
„Da, naravno“, rekla je Robin, ali izrazom lica poticala ga je da nastavi.
„Ona... Mislim da ta veza nije bila zdrava, recimo to tako. Rekao sam joj da
se izvuče iz nje. Da me je barem poslušala.“
„Ne želite valjda reći da je on?...“
„Ne, zaboga, ne!“ Tim je izgledao gotovo uspaničeno. „Ne, ne mislim da je
on... Gospode, ne. Siguran sam da je odgovorna ona ultradesničarska skupina.
Svi problemi dolazili su od njih, zbog Dreka. Ti ultradesničari svi su ga voljeli.
Počeli su upotrebljavati njegove fraze, a onda, kad je Wally dobio otkaz, svi su
se razbjesnjeli i počeli bacati drvlje i kamenje na Edie. Da sam bio na njezinu
mjestu, izbacio bih taj lik iz crtića. Zauzeo stav. Hoću reći, ako su
ultradesničarima tvoje šale smiješne, bi li se uopće trebao tako šaliti? Ne
kažem... naravno da ne kažem da je to bila njezina krivnja... jer, naravno, to što
su joj radili bilo je strašno. Ali umjetnost bi trebala biti moralna, zar ne?“
„Apsolutno“, odgovorila je Robin.
„Drago mi je da se slažete.“ Tim je izgledao umireno. „Ja svaki novi projekt
pomno razmotrim iz tog stajališta. Zapitam se što govori i kako bi se mogao
protumačiti? Postoje li skupine kojima bi ova predstava ili produkcija mogla
naštetiti? Ima li u njoj stereotipa ili štetnih t t opa? Mislim da Edie nikad nije
tako promišljala stvari i... eto..
„Gdje ste se upoznali?“ upitala je Robin.
„U kafiću“, odgovorio je Tim tužno se osmjehnuvši. „Oboje smo dobili
posao u jednom kafiću u West Endu, nedaleko od Avenije Shaftesbury. Ja sam
tad bio nezaposleni glumac, a ona je išla na tečajeve slikarstva i živjela u nekoj
rupi od stana. To je bilo prije nego što se preselila u North Grove i upoznala
Josha Blaya.“
„Suautora crtića? Damian je želio razgovarati s njim, ali izgleda da se još
uvijek ne osjeća dovoljno dobro.“
„Ne, ja... čuo sam da je u prilično lošem stanju.“
Ashcroft je kratko šutio, a onda se iz njega izlila bujica riječi.
380
Knjige.Club Books
„Svima nam je grozno, naravno - netko je ubio našu prijateljicu - i policija je

razgovarala sa svima nama koji smo na bilo koji način bili povezani s tim
crtićem. Zamislite, morao sam dati alibi“, rekao je Tim i napola se nasmijao od
nevjerice. „Da budem iskren, u posljednje sam vrijeme zabrinut da će me do
kraja života svi povezivati samo sa Srcem crnim kao tinta, pa kad ste me
zamolili da razgovaramo o Putujućoj školskoj glumačkoj družini, bio sam...
znam da zvuči glupo, ali bio sam stvarno sretan, imao sam osjećaj da mi se nudi
prilika biti zapažen - ne zapažen, ali znate što želim reći - zbog drugog čime se
bavim. Samo želim krenuti dalje i, ako mogu, učiniti svijet malo boljim.“
„To je posve očito“, srdačno je rekla Robin. „Mogu samo zamisliti koliko je
sve to bilo stresno i uznemirujuće za sve vas. Morati dati alibi!...“
„Da se razumijemo, imao sam čelični alibi“, rekao je Tim, zabrinuto
gledajući Robin. „Nije da sam se... bio sam s nekim cijelo to poslijepodne i
večer, i ta je osoba to potvrdila, policija je zadovoljna i kraj priče. Ali društvene
mreže mogu biti zastrašujuće. Na njima ljudi o tebi mogu reći bilo što. Iskriviti
istinu, svašta izmisliti...“
„Nažalost“, uzdahnula je Robin.
„Cijela ta situacija za mene je već imala posljedice u stvarnom životu.
Morao sam otići... odnosno, nisam morao, ali živio sam u Londonu i dijelio stan
s prijateljem, i on me gotovo zamolio da odem, jer policija je došla u stan i on
valjda misli da će ultradesničari sad njega uzeti na zub ili nešto slično. A
poznajemo se već godinama. Prije šest mjeseci slomio je nogu i svuda sam ga
vozio... oprostite, ne znam zašto... ne želim opterećivati roditelje time. Kriste,
došli ste ovamo da razgovaramo o odgoju i obrazovanju, a ja lupetam o...
oprostite.“
„Molim vas, nemojte se ispričavati“, rekla je Robin. „Naravno da ste
potreseni. Tko ne bi bio?“
„Istina“, rekao je Tim i izgledao je malo umireno. „I ako postoji šansa...
hoću reći, ako stvarno mislite da bih bio dobar odabir za vašu školsku emisiju,
draže mi je da istinu čujete od mene nego da me potražite na Twitteru ili slično i
saznate da me policija ispitala zbog Ediena ubojstva. Ali kako sam rekao, nisam
bio jedini kojeg su ispitali. Znam da su posjetili Wallyja Cardewa i Peza, koji je
dao glas jednom liku samo u prvim dvjema epizodama... Ali niste došli ovamo
razgovarati o tome, pa zato... oprostite. U posljednje mi vrijeme nije lako.“
„Ne brinite se, posve vas razumijem“, rekla je Robin.
„Hvala... stvarno vas nisam želio daviti time.“
Robin je otpila gutljaj kave pa rekla:
„Damian mi je rekao da su fanovi pomalo ludi.“
„Da, neki od njih malo su opsesivni“, odgovorio je Tim i ponovno se napola
nasmijao.
„Spomenuo mi je nekog trola koji je veliki online zlostavljač.“
381
Knjige.Club Books
„Anomiju?“
„Da, mislim da je to bio on“, rekla je Robin, glumeći iznenađenost što je
Tim spremno ponudio njegovo ime.
„Svi koji su bili povezani sa Srcem crnim kao tinta znaju tko je Anemija.
Hoću reći, ne tko je ta osoba, ali znaju za nju... Iako ja mislim da znam tko je“,
dodao je Tim.
„Stvarno?“ Robin je nastojala zvučati samo blago zainteresirano.
„Da. Ako sam u pravu, jako je mlada i pomalo poremećena. Znate, mislim
da se većina tih trolova mora osjećati važno. Većina stvarno problematične djece
na našim radionicama...“
Nakon pet minuta i nekoliko anegdota o povoljnom djelovanju kazališta na
problematične tinejdžere, Tim je zastao udahnuti.
„Fantastično je to što ste rekli“, kazala je Robin, koja se sjetila ponovno
uključiti magnetofon. „Šteta što niste mogli dovesti tog Ano-nešto na neku od
vaših radionica.“
„Da, mislim da bi joj to pomoglo, stvarno to mislim“, ozbiljno je rekao Tim.
„Zar mi stvarno ne možete reći tko je po vašem mišljenju ta osoba?“ upitala
je Robin s laskavim osmijehom. „U povjerenju? Neslužbeno. Damian bi bio
oduševljen intervjuirati je. Znate, da prikaže i negativne strane svijeta fanova.“
„Ne, ne mogu to učiniti. Možda griješim. To je moguće, zar ne? Osim toga,
ako je to ona, to bi je moglo gurnuti preko ruba.“
„Oh.“ Robin je sad izgledala zabrinuto. „Ako je riječ o psihičkoj
bolesnici...“
„Nisam siguran da je doista psihički bolesna, ali znam da je već imala
problema s policijom i... Ne, ne želim se razbacivati optužbama.“
Jako razočarana, Robin je pogledala svoje bilješke i rekla:
„Mislim da imam sve što trebam. Razgovor s vama bio je pravi užitak.
Znam da će Ben biti očaran svime što ste... Oh“, Robin se pravila da je
primijetila nešto na što nije dobila odgovor. „Tko je Pez? Je li to netko s kim bi
Damian trebao porazgovarati? Je li mu to uopće pravo ime?“
„Nije.“
Tišina je trajala malo duže nego što je Robin očekivala. Za Peza je pitala
samo kako bi još jednom pokušala vratiti razgovor na Srce crno kao tinta i
Anomiju. Kad je podignula pogled, vidjela je da su Ashcroftova usta otvorena,
kao slika zamrznuta na ekranu. Sekundu poslije odmrznuo se i nasmiješio.
„Zaboravio sam njegovo pravo ime“, rekao je. „Gospode. Hoću reći, jedva
smo se poznavali, ali trebao bih ga se sjećati... Pez... Pez. Kako se ono zvao? Ne,
oprostite, ne mogu se sjetiti. Ali da budem iskren, on nije doista poznavao
Edie... bili su samo površni poznanici.“
382
Knjige.Club Books
„Ne brinite se“, nasmiješila se Robin i slegnula ramenima. „Ako mu treba

njegovo ime, Damian ga uvijek može saznati iz odjavne špice.“
„Da... ali kako sam rekao, Pez nije... zapravo je prilično... koja je riječ za to?
Ne kažem da je lažljivac, ali... Ne, samo kažem da ja ne bih baš vjerovao onome
što Pez govori. Od onih je ljudi koji nešto kažu samo da šokiraju sugovornika.
Znate na što mislim.“
„Oh, da“, odgovorila je Robin još uvijek s osmijehom na licu, ali ta tvrdnja
učinila joj se jako zanimljivom.
„Samo ne bih želio da itko dobije pogrešnu predodžbu o Edie. Pez nije...
Prokletstvo, nikako da se sjetim kako mu je ime“, rekao je Tim i neuvjerljivo se
nasmijao.
Oprostili su se ispred kafića, oboje nasmiješeni dok su se rukovali. Kad se
Robin nakon trideset sekundi osvrnula iza sebe, vidjela je da Tim još uvijek stoji
gdje ga je ostavila i brzo tipka na mobitel.
383
Knjige.Club Books
46
I dreamed, and saw a modern Hell, more dread

Than Dante’s pageant; not with gloom and glare,
But all new forms of madness and despair
Filled it with complex tortures,
some Earth-bred...
From thine own Earth and from its happiest lot
Thy lust for pain may draw full nourishment.70
Constance Naden
The Pessimist’s Vision
ako je prošlo?“ upitao je Strike, odgovorivši na Robinin poziv već nakon

K drugog zvona.
„Misli da zna tko je Anomija.“
„Stvarno?“
„Da, ali nije mi htio reći. Pritisnula sam ga najjače što sam mogla a da se ne
razotkrijem, ali rekao je samo da je to mlada žena ili možda tinejdžerica, koja je
poremećena i već poznata policiji. Kea Niven nije bila uhvaćena u nekom
nezakonitom djelu?“
„Koliko sam dosad otkrio, nije“, odgovorio je Strike, koji je na laptopu imao
otvoren Kein Twitter, tumblr i Instagram. Ali već sat i pol nije ih ni pogledao jer
je igrao Drekovu igru na mobitelu.
„Pretpostavljam da se Anomija nije pojavio?“ upitala je Robin.
„Ne, ali sad mi je posve jasno koliko ti mora biti dosadno i zamor no satima
igrati ovu igru.“
„Sve je to dio posla“, odgovorila je Robin, koja je sjedila u parkiranom Land
Roveru, skinuvši naočale, ali ne i pepeljastoplavu vlasulju, u slučaju da se
70
Sanjao sam i vidio suvremeni pakao, gori od Danteovih devet krugova. U njemu nije bilo
tame i zasljepljujućega svjetla; kompleksnim mukama ispunjavali su ga na Zemlji rođeni novi
oblici ludila i očaja. Svojom Zemljom i njezinom najsretnijom čeljadi možeš nahraniti želju
za jadom. (Nap. prev.)
384
Knjige.Club Books
Ashcroft ponovno pojavi. „Od Ashcrofta sam saznala još nekoliko zanimljivih
stvari. Kao prvo, policija ga je ispitala otkad si ga vidio u onom pabu u
Highgateu. Morao je dati alibi za poslijepodne onoga dana kad su Edie i Josh
bili napadnuti. Netko je jamčio za njega da su cijelo poslijepodne i večer proveli
zajedno.“
„Je li ti rekao tko mu je dao taj zgodni alibi?“
„Ne, ali bilo bi jako sumnjivo da sam ga to pitala.“
„Da, to je problem kad si na tajnom zadatku.“
„Druga neobična stvar je ta da Ashcroft nikako ne želi da itko razgovara s
Prestonom Pierceom. Tvrdi da je Preston jedva poznavao Edie, a znamo da je to
laž. Stekla sam dojam da Pierce zna nešto inkriminirajuće o Timu.“
„Zanimljivo. Sada kad si ga upoznala, možeš li u Ashcroftu vidjeti
Anomiju?“
„Ne baš“, priznala je Robin. „Ali lako ga mogu zamisliti kao Pero pravde.“
„Stvarno?“
„Da. Upravo sam ponovno pregledala blog. U prvom postu koji je objavilo,
Pero pravde kaže da je Drek karikatura Zidova i spominje nesvjesne predrasude,
gotovo od riječi do riječi jednako kao ono što mi je Tim maloprije rekao.“
„Koliko se brzo nakon što je Ashcroft bio najuren iz crtića pojavio taj
blog?“
Robin je provjerila.
„Zapravo, Pero pravde počelo je prije nego što je Tim prestao davati glas
Wormu. Pojavilo se u siječnju 2012. Tim je iz crtića otišao u ožujku 2013.“
„Dakle, ako je on Pero, duže od godinu dana anonimno je nazivao
Ledwellovu i Blaya rasistima i sve ostalo, dok je još radio s njima?“
„Zašto bi to učinio?“ glasno je razmišljala Robin. „Da se saznalo da je on
Pero, svi koji su se slagali s njegovim kritikama crtića sigurno bi ga smatrali
groznim licemjerom? Ne, očito se varam... Vjerojatno nije autor, nego samo
čitatelj... Vrijeme je da krenem natrag. Hoćeš li nastaviti igrati igricu dok se ne
vratim?“
„Da, dobro“, uzdahnuo je Strike. „Iako počinjem misliti da bismo t i zbog
svih sati koje si uložila u ovo sranje trebali plaćati naknadu za dosadu.“
Nedugo nakon što je završio razgovor s Robin, Strike je primio poruku od
svog nećaka Jacka, koji je čuo od majke da njegov ujak privremeno ne može iz
stana i slao mu dirljive SMS-ove.
Kako je tvoja noga, je li bolje?
385
Knjige.Club Books
Još nije ponovno izrasla, ali držim fige, odgovorio je Strike i za svoj
odgovor dobio tri smješka.
Strikeov batrljak sporo se vraćao u stanje u kojem će bez bolova nositi
njegovu težinu. Detektiv je savršeno dobro znao da mora smršavjeti dvadesetak
kilograma, izvoditi vježbe koje mu je fizioterapeut preporučio i prestati pušiti,
jer završi li s aterosklerozom, moglo bi mu se dogoditi da koža na vrhu njegova
batrljka u jednom trenutku više ne može zacijeljeti. Kako nije želio odmah
poduzeti nijednu od tih razumnih mjera, svoje samooptuživanje odlučio je
kanalizirati u bijes na Thurisaza, koji ga je prisilio, ili je detektiv tako to vidio,
na boksačke udarce zbog kojih mu je sad noga u takvu stanju.
Sustavno pregledavanje svih aktivnosti Kee Niven na društvenim mrežama
završio je tek sutradan. Poslao je Robin sažetak svega što je saznao pa zamolio
Pat da isprinta snimke zaslona s relevantnim materijalom, da ih može pokazati
Kei kad se u četvrtak nađe s njom. Na njezinim raznim računima na društvenim
mrežama našao je nekoliko zanimljivih objava i unaprijed se radovao trenutku
kad će zatražiti od nje da ih objasni. Kako je bio nesposoban za mnogo toga
drugog, odlučio je pročešljati mnoštvo tvrdo desničarskih profila Twittera oko
Srca crnog kao tinta, u možda nerealističnoj nadi da će među njima prepoznati
svoga nadobudnog napadača u Ship & Shovellu.
Robin je to već primijetila, a Strike se sad uvjerio da članovi Bratstva
Ultima Thule svojim korisničkim imenima obično pripoje inicijale BOUT ili
neku varijaciju imena Ultima Thule. Uz svoje račune nikad nisu stavljali svoje
fotografije niti su otkrivali svoja puna imena, za što je Strike pretpostavio da je
pravilo nametnuto od Bratstva. Većina je koristila fotografije islandskog
vegvisira, kompleksnog simbola koji nalikuje na kompas i za koji se, kako je
Strike otkrio kad je provjerio na stranici Bratstva, nekoć vjerovalo da je magični
simbol koji onome koji ga nosi pomaže ploviti po ružnu vremenu. Jedna mlada
Islanđanka poslala je poruku članu Bratstva s molbom da ne prisvaja simbol koji
nema nikakve veze s nadmoći bijelaca. On ju je u odgovor nazvao pizdom koja
voli c******
Iako je Bratstvo od svojih članova naizgled zahtijevalo da na Internetu ne
otkriju svoj pravi identitet, činilo se da im rado dopušta da budu agresivni i
uvredljivi do mile volje. Dvojica članova Bratstva odgovorila su na
karakterističan način na Edienu radost zbog legalizacije istospolnih brakova.
__________________________________________________________
Istospolni brakovi legalni u UK! ✨🖤
16:30 17. srpnja 2013.
__________________________________________________________
Algernon Gizzard Esq @Gizzard.Al
386
Knjige.Club Books

odjebi lezbačo
__________________________________________________________
Lepineov učenik @LepinesDiscipie
odavde osjećam smrad tvoje ustajale pičke
__________________________________________________________
Will A @will_of_BOUT
odgovor korisnicima @Gizzard_AI @EdLedDraws
napuši se kurca
__________________________________________________________
True Briton @jkett_ BOUT
ovom plješćeš svojim smrdljivim rukama, ali kad je Lee Rigby
ubijen nijedna od vas kučki koje se borite za društvenu pravdu
nije otvorila svoja kurcopušačka usta
Strike je zapisao imena @will_of_BOUT i @jkett_BOUT i nastavio čitati.

Nakon jednog sata i jednog sendviča sa šunkom, pretražio je još jednu
godinu Edienih objava.
__________________________________________________________
Edie Ledwell
@EdLedDraws
Što se to događa ovoj državi da UKIP71 po anketama ima toliko
mnogo pristaša?
__________________________________________________________
Harv @HN_Ultima_Thule
događa se to da ljudi vide da smo napadnuti, glupačo
Strike je zapisao taj novi Twitter handle Bratstva i provjerio račun tog
muškarca, ali na njemu nije našao ni jednu pojedinost po kojoj bi mogao utvrditi
tko je, pa je nastavio pomno proučavati Ediene objave.
71
Euroskeptična, desničarska stranka u Ujedinjenom Kraljevstvu. (Nap. ur.)
387
Knjige.Club Books
Naravno, već je znao da je Edie izazvala bijes krajnje desnice kad je

otpustila Wallyja Cardewa, ali sad je saznao da je sa stajališta Bratstva učinila
nešto još uvredljivije: glumac koji je zamijenio Wallyja bio je crnac.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Fedwellova je izabrala novog Dreka i ako zatvorite oči i
slušate... grozan je.
Pitate se zašto je baš njega izabrala? 🤔
#tokenizam #podilaženje
19:27 21. travnja 2012.
Tik ispod te objave nalazilo se poznato ime.

___________________________________________________________
Nisi fer, trebali bismo dati priliku @MichaelDavidActs.
Strike je primijetio da Yasmin na svoj račun nije stavila fotografiju, nego jako
laskav crtež svog lica.
Pregledao je daljnje odgovore.
___________________________________________________________
Lepineov učenik @LepinesDlsciple
odgovor korisnicima @YazzyWeathers @MichaelDavidActs
@AnomijaGamemaster
I ti voliš crni k*** jednako kao Fedwellova?
__________________________________________________________
Jules @i_am_evola
odgovor korisnicima @LepinesD1sciple @YazzyWeathers
@MichaelDavidActs @AnomijaGamemaster
Ledwellova nije izbirljiva. Čuo sam da je pušila svom
nizozemskom stanodavcu umjesto da plaća najamninu
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @Gizzard_AI @LepinesD1sciple
388
Knjige.Club Books
@YazzyWeathers @MichaelDavidActs
@AnomijaGamemaster
„što je tajna vašeg uspjeha gospođice ledwell“
„snažni čeljusni mišići i manjak refleksa za povraćanje“
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @AnomijaGamemaster
@MichaelDavidActs
Ne slažem se da je MD loš, ali slažem se da je njegovo
angažiranje nespretan pokušaj iskupljivanja za prijašnji
rasizam u SCKT. Moj pogled na ispravan postupak učinjen
iz pogrešnih razloga:
www.Peropravde/
ZastojeangaziranjeMichaelaDavidakaoDreka...
__________________________________________________________
SQ @#B_0_U_T_Quince
odgovor korisniku/ci @penjustwrites
@MichaelDavidActs
Glupane, drek nije c***********
Strike je zapisao @#B_O_U_T_Quince pa nastavio čitati razgovor o angažiranju

Michaela Davida, kojem se Edie možda nepromišljeno pridružila.
__________________________________________________________
Jesi li bio prisutan kad smo ga angažirali? Bio je najbolji za taj
posao, činjenica da je crnac s tim nema nikakve veze
_________________________________________________________

Ne slažem se da je MD loš, ali slažem se da je njegovo angažiranje
nespretan pokušaj iskupljivanja za prijašnji rasizam u SCKT. Moj
pogled na ispravan postupak učinjen iz pogrešnih razloga:
www.Peropravde/
ZastojeangaziranjeMichaelaDavidakaoDreka...
389
Knjige.Club Books
_____________________________________________________
odgovor korisnicima @EdLedDraws @penjustwrites
Ako si tako bijesna i osjetljiva na kritiku da napadaš fanove
na Twitteru, možda bi trebala odjebati i predati kormilo
@theJoshBlay?
__________________________________________________________
@penjustwrites
Vjeruj mi, ima dana kad to zvuči kao sjajna zamisao.
__________________________________________________________
Ruby Nooby @rubynooby*_*
odgovor korisnicima @EdLedDraws @AnomijaGamemaster
Ne govori to, mi te volimo!
__________________________________________________________
Zozo @inkyheart28
Neeeee nemoj otići!!!
__________________________________________________________
Penny Peacock @rachledbadiy
Svi ovdje govore gluposti, imaš gomilu fanova, ne želimo
da odeš
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @rachledbadly @rubynooby*_*
@inkyheart28 @EdLedDraws
#trolanjezasuosjećanje postiglo je svoje 👏🏻👏🏻👏🏻
Netko je pokucao na vrata potkrovnog stana.

„Donijela sam što si tražio da isprintam“, začuo se iz hodnika Patin hrapavi
glas. „I malo kolača.“
„Vrata su otključana“, doviknuo je Strike i potegnuo svoj kućni ogrtač da
bude siguran da mu prekriva bokserice. „Jesi li rekla kolač?“
„Da“, odgovorila je Pat unatraške ulazeći u stan sa svojom e-cigaretom
čvrsto stisnutom između zuba, kartonskim fasciklom u jednoj ruci i tanjurom s
390
Knjige.Club Books
velikom kriškom voćnog kolača u drugoj. „Sinoć sam ga ispekla. Mislila sam da
bi želio krišku.“
„Najljepša ti hvala. Ti si ga ispekla?“
„Ne za tebe“, hladno je odgovorila Pat, povukla dubok dim e-cigarete pa
izvadila cigaretu iz usta i dodala: „Odnosno, ne samo za tebe. Moral u ekipi nije
na visini. A kod voćnog kolača dobro je to što dugo ostane sočan. Imaš li sve što
ti treba?“
„Da, sve imam.“
Pat je krenula prema vratima. Strike je viknuo za njom:
„Prigovaraju, zar ne?“
„Ništa ozbiljno“, odgovorila je Pat, zastavši na vratima. „Robin to rješava.“
Kad je Pat otišla, Strike je navalio na jako ukusan voćni kolač, osjećajući
mješavinu obnovljene krivnje, ljutnje na one koji prigovaraju i posve
neočekivane zahvalnosti Pat, koja mu je tijekom njegove onesposobljenosti
pružala praktičnu pomoć na neobično umirujući način. Strike se nikad ne bi
sjetio ispeći kolač za svoje suradnike; doduše, u tom je trenutku bilo upitno bi li
mogao stajati dovoljno dugo na jednoj nozi da zamuti smjesu.
Kad je pojeo kolač, zapalio je novu cigaretu i vratio se Twitteru.
Počinjao se osjećati kao svinja tartufar koja pokušava obaviti svoj posao u
prostoriji punoj tamjana, mrtve ribe i smrdljiva sira. Radeći jedan naporan sat za
drugim, shvatio je da mu pažnju sve više odvlače nesuvisli argumenti i teme koji
nisu imali nikakve veze s Bratstvom Ultima Thule. Na primjer, zainteresirala su
ga dva korisnika koja su najviše reagirala na Ediene i Anomijine objave:
Lepineov učenik i Algernon Gizzard. I jedan i drugi naizgled su neumjereno
uživali u napadima na Edie Ledwell u proteklih nekoliko godina.
Jedna misao nije ga prestajala kopkati, pa je pažljivo pregledao profil
Lepineova učenika.
Avatar je prikazivao nejasnu crno-bijelu fotografiju mlada muškarca čupave
kose i brade. Gledajući tu staru fotografiju, Strikeu se učinilo da je prepoznaje i
provjerio je na Googleu. Naravno, na fotografiji je bio Marc Lepine, kanadski
masovni ubojica, koji je 1989. godine ubio četrnaest žena pa sebe, ostavivši
oproštajne pismo u kojem je feministkinje okrivio da su mu upropastile život.
Koliko je Strike vidio, korisnički račun Lepineova učenika naizgled je
postojao uglavnom kako bi vrijeđao mlade žene i prijetio im. Edie je bila
redovita meta, ali i Kea Niven dobila je svoj dio pogrda jer je navodno
„iskoristila“ Anomiju kako bi proširila svoje tvrdnje o plagiranju, dok je
Anomija nije „prozreo“. Inače je Lepineov učenik napadao franšize, među
kojima su bili Ratovi zvijezda, Doktor Who i mnoštvo videoigara, za koje je
anonimni autor tih objava vjerovao da ih uništavaju glumice i scenaristice. Neke
ženske korisničke profile imao je na zubu zato što su njihove vlasnice bile
previše ružne, previše nepopustljive u svojim nazorima i (to mu je bila posebna
391
Knjige.Club Books
opsesija) previše debele. Lepineov učenik često je pristajao uz račune

ultradesničara, uključujući članove Bratstva Ultima Thule, i često je podržavao
Anomiju, čiji su ga napadi na Ledwellovu naizgled oduševljavali.
Njegov korisnički račun bio je pun mimova i krilatica na koje je Strike već
naišao među raznim Drekovima i braćom Ultima Thule: crteža prsatih žena i
mišićavih muškaraca, plitkih i narcisoidnih mainstream crteža „normalnih ljudi“
koji se često seksaju i redovitog spominjanja naglog osvještavanja činjenice da
su muškarci podjarmljeni, a žene, zapravo, tlačiteljice. Lepineov učenik usto je
bio sklon predlagati drugim mladićima neugodna i ponekad nasilna rješenja
njihovih problema. Jednom američkom tinejdžeru koji se požalio na strogost
svoje pomajke predložio je da ozvuči njezinu spavaću sobu i snimi je dok se
seksa pa kroz prozor pusti snimku na zvučniku. Muškarcu kojeg je ostavila
djevojka učiteljica savjetovao je da joj stavi dječju pornografiju u torbu i nazove
policiju. U tom gnjevu, zlobi i pričama o revoluciji „beta-muškaraca“ skrivala su
se iskrena, bijesna priznanja da je vlasnik tog računa još uvijek djevac.
Kumulativni učinak objava Lepineova učenika Strikeu nije bio samo
odbojan, nego i zabrinjavajući. Karijera istražitelja naučila ga je da opasni ljudi
jako rijetko eksplodiraju u nasilje iz, kako je Strike to nazvao, visokog starta. Ali
kako je Lepineov učenik bio anoniman i njegova lokacija skrivena, nije
postojalo mnogo toga što je mogao učiniti. Mala utjeha bila je ta da je taj
muškarac imao samo sedamdeset dva pratitelja, od kojih su većina, koliko je
Strike mogao procijeniti, bili botovi72.
Tad je posvetio pažnju korisničkom računu Algernona Gizzarda, koji je
imao malo više od tri tisuće pratitelja. Na naslovnoj fotografiji bio je nogometni
klub Chelsea nakon nedavno osvojenoga prvog mjesta u Premier ligi: Drogba,
Ramires i Remy leže na travi pokraj pehara s krunom, dok ostatak momčadi
podignutih ruku kliče iza njih. Kako je Strike navijao za Arsenal, @Gizzard_Al
mu zbog te fotografije nije bio nimalo simpatičniji.
Avatar je prikazivao zatiljak glave jako kratko ošišane kose s avijatičarskim
naočalama. Strike je povećao fotografiju i pažljivije promotrio sunčane naočale:
most je bio kožnat i iako je sitni srebrni natpis na lećama bio nejasan, Strikeu se
učinilo da piše „Cartier“.
Život koji je vlasnik računa prikazao, pod pretpostavkom da je doista bio
njegov, bio je sušta suprotnost onome Lepineova učenika. Ovdje nije bilo
nimalo mržnje prema sebi; naprotiv, gotovo svaku objavu prožimao je ton
samouvjerenosti, hvalisanja i sretnog konzumerizma. Gizzard je često
objavljivao fotografije crvenog Mercedesa E klase, za koji je tvrdio da je njegov,
iako je na svakoj fotografiji brižno izrezao registracijsku tablicu. Fotografija s
utakmice Chelseaja i Manchester Cityja bila je snimljena iz privatne lože, s
72
Automatizirana softverska aplikacija koja oponaša ljudsku aktivnost na internetu. U ovom
slučaju, prate nasumične profile. (Nap. ur.)
392
Knjige.Club Books
pjenušcem na ledu u prednjem planu. Ispod fotografije dugokose plavuše u

minici koja je hodala Ulicom Bond, snimljene sleđa, pisalo je „napaljen sam pa
sam nazvao thot koju sam napucao prije mjesec dana“. Gizzard je za žene
redovito koristio riječi „thot“ i „foid“, kojima je četrdesetogodišnji Strike morao
potražiti značenje da bi saznao da je ova prva akronim za „that ho over there“,
odnosno „ona tamo prostitutka“, a ova druga kratica od „femoid“.
Od dva objavljena selfieja nijedan nije otkrivao mnogo Gizzardova lica.
Najednom se vidjela gusta obrva u kutu fotografije duge bijele plaže koja je
izgledala kao da bi se mogla nalaziti na Sejšelima. Pola smeđeg oka bilo je
uhvaćeno na fotografiji snimljenoj preko Gizzardova ramena, koja je prikazivala
nekoliko vidno pijanih manekenki i jednu poznatu glumicu u prostoru koji je
Strike prepoznao kao VIP dio noćnog kluba do kojeg je jednom zgodom pratio
jednog zastranjela supruga. Gizzard je ispod te fotografije napisao „pijane
pičke“. Ta objava dobila je više od pet tisuća lajkova.
Što je duže Strike gledao Gizzardov profil, to mu je jače podsvijest uzalud
pokušavala nešto reći. Što? Vratio se na vrh stranice.
___________________________________________________________
Algernon Gizzard Esq
@Gizzard_AI
„Više nemam razumijevanja za društveni talog. Nije me briga
hoće li živjeti ili umrijeti“ - weev.73
Najednom je glasno rekao, iako nitko nije bio ondje da ga čuje:

„Algiz. Jebeni Algiz.“
Upisao je tu riječ u Google. I naravno, jednako kao Tliurisaz, i Algiz je bila
runa iz starijeg futharka i značila je zaštitu, obranu i više ja.
„Ne može biti jebena slučajnost“, promrmljao je Strike, sad još pomnije
pregledavajući Gizzardove objave i polako se vraćajući kroz godine. Posebnu
pažnju obraćao je na one s kojima je Algiz bio u interakciji i na početku 2013.
godine pronašao je interakciju s jednim računom Ultima Thule.
__________________________________________________________
Ryder T @ultima_T_14
Večeras ću se ozbiljno olešiti.
__________________________________________________________
Algernon Gizzard Esq @Gizzard_Al
odgovor korisniku/ci @Ultima_T_14
73
Weev je pseudonim Andrewa Alana Eschera Auernheimera, američkog hakera i
profesionalnog internetskog trola. (Nap. prev.)
393
Knjige.Club Books
Aut die alien Götte“!74
Strike je slutio da bi ta njemačka zdravica mogla biti omiljena na odinističkim

okupljanjima. Nastavio je pretraživati i na kraju, u srpnju 2011., našao nešto što
je opravdalo dva sata koja je posvetio @Gizzard_Alu, koji je objavio svoje
odobravanje nakon što je jedan ultradesničarski terorist ubio sedamdeset
sedmero mladih ljudi u kampu Laburističke stranke u Norveškoj.
_________________________________________________________
Algernon Gizzard Esq @Gizzard_Al
Čitam manifest strijelca
_________________________________________________________
Jamie Kettle @BiackPill28
odgovor korisniku/ci @Gizzard_AI
Tip je heroj
„Imam te, seronjo!“ glasno je rekao Strike.

Thurisaz se cerio s fotografije uz korisnički račun Jamieja Kettlea, koji je
prema navedenim podacima živio u Londonu. Jedina razlika između njegova
izgleda 2011. i danas bila je ta da prije četiri godine nije imao tetovažu rune na
Adamovoj jabučici. Ali na njegovoj naslovnoj fotografiji nalazila se lubanja
koju je Strike vidio tetoviranu na Thurisazovoj glavi.
Korisnički profil imao je sva obilježja ultradesničara koje je Strike dobro
upoznao: zabrinutost zbog broja imigranata, marginalizacije bijelaca,
ograničavanja slobode misli i govora, i narcisoidnosti, pohlepe i dosadnosti
žena. Ali njegov se račun bitno promijenio 2012. godine, nakon čega je nestao
gotovo sav politički sadržaj i ostale su samo rijetke objave o Kettleova dva
glavna hobija: stolariji (ponosno je objavio fotografije dijelova pokućstva koje je
izradio) i njegovom motociklu Norton Commando iz 1968.
Strike je gurnuo u stranu papire na svom kuhinjskom stolu, da nađe popis
korisničkih računa Ultima Thule koji je sastavljao i brzo pronašao
@jkett_BOUT, poznat i kao True Britton, koji je otvorio račun na Twitteru u
travnju 2012., upravo kad je korisnički račun Jamieja Kettlea bio očišćen od
političkog sadržaja.
„Uhvatio sam te jer si htio pokazati svoje stoliće“, mrko se nasmiješio
Strike, posežući za mobitelom da nazove detektiva-inspektora Murphyja.
74
Njem. Auf die alten Göte, hrv. „Za stare bogove“. (Nap. ur.)
394
Knjige.Club Books
47
... these blotched souls are eager to infect,

And blow their bad breath in a sister’s face
As if they got some ease by it.75

Aurora Leigh
Razgovori unutar igre petero od osmero

<13. svibnja 2015. 23:47>
<Vilepechora, Hartella,
Worm28, Paperwhite>
Hartella: Jako sam uzbuđena
zbog Comic Cona
Worm28: i ja
Vilepechora: jete li svi
pripremili maske?
Worm28: lol da
Hartella: Vile, znači
li to da ćeš doći?
Vilepechora: ne zovi me Vile
Hartella: lol
Worm28: lol
Vilepechora: doći ću ako
Paperwhite dolazi.
Paperwhite: zašto?
75
... svojim smrdljivim dahom te prljave duše žele zaraziti i zapahnuti sestrino lice, kao da u
tome nalaze olakšanje. (Nap. prev.)
395
Knjige.Club Books
Vilepechora: obožavam
cvenokose. Prava vikinška krv
Hartella: otkud znaš
kako ona izgleda?
Vilepechora: lol to je tajna <novi privatni kanal otvoren>
> <13. svibnja 2015. 23:50>
Hartella: zna li itko hoće li <Paperwhite poziva Vilepechoru>
LordDrek doći na Comic Con? Paperwhite: kako znaš
Worm28: neznam , već jako da imam crvenu kosu?
dugo nije bio ovdje <Vilepechora prihvaća poziv>
Worm28: mislim da bi Vilepechora: počašćen sam.
Anomija trebao postaviti Mislio sam da je Morehouse
drugog moderatora jedini s kojim se družiš
Hartella: ne bi na privatnom kanalu
Worm28: ali on više nikad Vilepechora: jeste li se
nije ovdje vas dvoje golupčića
Worm28: Vile , je li posvadili? Primijetio sam
LordDrk otišao ? da više nije često ovdje
Hartella: sigurna sam da nije Vilepechora: a ti si stalno
Hartella: samo ima puno posla Paperwhite: odgovori
> na jbno pitanje
> Vilepechora: trebao sam reći
> „prirodna“ crvenokosa
> Vilepechora: i gore i dolje
> Paperwhite: kako znaš?
> Vilepechora: lol
<LordDrek se pridružio/la kanalu> Vilepechora: reći ću ti ako
Hartella: OMG baš odgovoriš na jedno pitanje
smo te spominjali! Paperwhite: koje pitanje?
LordDrek: nadam se Vilepechora: hoćeš li mi reći
da me niste ogovarali tko je Anomija?
Hartella: naravno da nismo! Paperwhite: ne znam tko je on
Hartella: kako si? Vilepechora: ne seri,
LordDrek: dobro Znam da ti je Morehouse
LordDrek: Morehouse sigurno rekao
nije ovdje? Paperwhite: nije
Hartella: ne Vilepechora: ali Morehouse zna,
LordDrek: odlično, jer postaje zar ne?
dosadno biti nazvan nacistom Paperwhite: da, Morehouse zna,
396
Knjige.Club Books
svakih 10 minuta ali nikad ti neće reći

Hartella: jako mi je žao Vilepechora: znam,
LordDrek: nisi ti kriva x zato pitam tebe
Hartella: Morehouse je pretjerao Paperwhite: zašto te
LordDrek: Anomija nije u igri? to najednom zanima?
Hartella: ne, otišao Vilepechora: nije najednom
je prije pola sata, Vilepechora: svi fanovi
morao je nešto obaviti žele znati tko je Anomija
LordDrek: što je on, vampir? Vilepechora: osim toga,
već je prošla ponoć ubio je Ledwellovu
Hartella: lol Paperwhite: odjebi
LordDrek: možda mu se svidjelo Vilepechora: tko ju je onda ubio?
ubijanje pa je otišao u lov Paperwhite: možda ti
Hartella: lol nemoj to govoriti Vilepechora: ja imam
LordDrek: to ne govorim ja, čelični alibi, ljepotice
nego on Paperwhite: govnar
LordDrek: cijelo jbno vrijeme, Paperwhite: jbni gad
vani u igri Paperwhite: kako se usuđuje?
LordDrek: samo je pitanje vremena Paperwhite: stalno zvoca
kad će ga netko shvatiti ozbiljno o pravilu 14 a onda to napravi?
LordDrek: znam da misli Vilepechora: ne brini,
da se među nas nije uvukla policija, izbrisao sam fotku
ali dovoljna je samo jedna osoba Paperwhite: mogu misliti
i najebat će Vilepechora: jesam.
LordDrek: oj, Vilepechora Imam ljubomornu curu
> Vilepechora: kladim se da sad
Vilepechora: imam nekog želiš da saznam tko je
posla, daj mi 5 minuta Anomija, zar ne?
> Paperwhite: hoćeš li doći na Comic
> Con?
Hartella: strašno je nepravedno Vilepechora: ne znam, zašto?
ako stvarno špijuniraju fanove Paperwhite: Anomija će biti tamo
Hartella: nijedan fan maskiran u Dreka
to nikad ne bi učinio Vilepechora: stvarno?
Hartella: pogotovo ne Joshu Paperwhite: Morehouse mi je
Worm28: zašto to goroviš ? to davno rekao
Worm28: pogotvo ne Joshu Paperwhite: Anomija uvijek
Hartella: znaš na što mislim ide maskiran u Dreka
Worm28: neznam , objasni Vilepechora: kao i gomila drugih ljudi
397
Knjige.Club Books
Hartella: ona je bila ta Paperwhite: zato i ide

koja je sve upropaštavala tako maskiran, glupane
zbog love, zar ne? Paperwhite: misliš da bi
Worm28: zašto je ona bila ta ? ušetao onamo sa strelicom
Hartella: daj, Worm, svi na kojoj piše „ja sam Anomija“
znaju da je ona u tome uperenom u glavu?
bila zbog zarade Vilepechora: lol ok
Worm28: kako znaš ? nisi bila Paperwhite: nadam se da
na svim sastancima i svemu ćeš otkriti tko je taj gad
Worm28: kako znaš da j*** Paperwhite: možda ga
nije želio više novca? i sama potražim
Worm28: E*** je smislila sve Vilepechora: super,
dobre ideje i najbolje likove trebali bismo se udružiti
Worm28: dolzogrdilo mi je Paperwhite: neću se udružiti s tobom
da svi seru po njoj Vilepechora: zašto, zar bi
Worm28: znam da je Morehouse bio ljubomoran?
bila dobra osoba Paperwhite: Vilepechora, ako se moja
Worm28: zato jebi se Hartella fotka pojavi na internetu ili slično
<Worm28 je napustio/la kanal> Vilepechora: neće
> Vilepechora: mogao sam te
Hartella: koji joj je vrag? pokušati ucjenjivati njome
LordDrek: lol Vilepechora: ali nisam,
LordDrek: crv je uzgojio kičmu jer sam dobar momak
Hartella: hoću reći, nije Paperwhite: pričaj to nekom drugom
da sam „poznavala“ Vilepechora: što bi to trebalo značiti?
L******* ili tome slično Paperwhite: Halvening?
Hartella: Josh bi zauvijek Vilepechora: odjebi, jako smo
ostavio crtić besplatno dugo istraživali i iskreno smo
na YouTubeu. Ona mislili da je Ledwellova Anomija
je željela da se plaća. Paperwhite: ok ako
LordDrek: da, zvučala je ti tako kažeš
kao prava plaćenička kučka Paperwhite: ali ozbiljno
Hartella: na određeni je ti govorim za svoju fotku
način to i bila Vilepechora: kunem se
> Odinom i starim bogovima
> da je neću upotrijebiti
Hartella: hoćeš li ići Paperwhite: rekao si
na Comic Con? da si je izbrisao
LordDrek: volio bih, Vilepechora: Jesam. Zato
398
Knjige.Club Books
ali ne mogu ☹ je ne mogu upotrijebiti.

LordDrek: ti? Paperwhite: ok, bolje
Hartella: da. A za 3 tjedna ti je da je to istina
idem na jednu predstavu <Paperwhite je napustio/la kanal>
LordDrek: stvarno? Koju? <Vilepechora je napustio/la kanal>
Hartella: Čehova <privatni kanal zatvoren>
LordDrek: nadam se
da ćeš uživati
Hartella: a ja se nadam
da ću nakon predstave dobiti
autogram od glavnog glumca
LordDrek: nikad se ne zna
Hartella: misliš da
bi mi ga mogao dati?
LordDrek: rekao bih da je velika
vjerojatnost da će se to dogoditi <novi privatni kanal otvoren>
Hartella: lol <14. svibnja 2015. 00:04>
Hartella: što misliš da bih <Vilepechora poziva LordDreka>
trebala učiniti, čekati ispred Vilepechora: imam novosti
ulaza za glumce? >
> <LordDrek prihvaća poziv>
LordDrek: samo sekundu, dušo, LordDrek: jesi li što saznao?
netko mi je na vratima Vilepechora: tvrdi
Hartella: nema problema x da ne zna tko je on
> Vilepechora: ali kaže da će doći
> na Comic Con maskiran u Dreka
Paperwhite: je li LordDrek: to nam ne pomaže,
dolazio Morehouse? tamo će biti stotine Drekova
Hartella: nije Vilepechora: to sam i ja rekao,
Hartella: zar ste se posvađali? ali odgovorila je da
Paperwhite: ne, samo baš zato ide tako maskiran.
želim razgovarati s njim Vilepechora: Paperwhite bi
> željela saznati tko je on, sad
> kad zna da je pokazivao
> njezine gole fotke u igri.
Paperwhite: ako se Morehouse Vilepechora: mogao bih se
pojavi, hoćeš li mu reći udružiti s njom da ga
da moram razgovarati s njim? pokušamo naći
LordDrek: odjebi, ratnice
399
Knjige.Club Books
Hartella: hoću, nema frke za društvenu pravdu ne

Paperwhite: hvala uključujemo u svoje poslove
<Paperwhite je napustio/la kanal> LordDrek: znam da ti se diže na
Hartella: LordDrek, jesi li ovdje? Paperwhite, ali mora ti se spustiti.
> Razmišljaj o onom što trebaš učiniti.
> LordDrek: jer i ja imam
> vijest, ali nije dobra
> LordDrek: i ovdje nam je sigurnije
> razgovarati nego inače, jer mislim da
> murjaci možda još uvijek motre na nas
> LordDrek: Thurisaza su prije sat
> vremena priveli na ispitivanje
LordDrek: daj mi sekundu dušo Vilepechora: sranje
Hartella: oprosti, LordDrek: kladim se da je u
nisam željela gnjaviti onom muškom zahodu bila kamera
> LordDrek: uglavnom, glupan
> je sačuvao stari Twitter
> sa svojom fotkom i pravim
> imenom. Tako su ga identificirali
> Vilepechora: kako znaš?
> LordDrek: Uruz je bio kod
> Thurisaza kad su murjaci došli
> LordDrek: pitali su Thurisaza
> je li taj stari račun njegov
> LordDrek: nije mogao poreći,
> motor mu je bio ispred kuće
> Vilepechora: sranje
> LordDrek: zato želim da obrišeš
> onaj jbni Algiz račun. ODMAH
LordDrek: oprosti, moj Vilepechora: ok ok, već ga brišem
susjed je izašao iz stana, >
a nije ponio ključ >
Hartella: i kod tebe >
drži rezervni? Vilepechora: evo, izbrisan je
LordDrek: da Vilepechora: ali ja na njega
Hartella: lol nikad ne bih nikad nisam stavio svoje
mislila da ljudi kao ti rade pravo ime ili fotke svog lica
takve stvari za svoje susjede LordDrek: ne, samo si stavio
LordDrek: „Ljudi kao ja“? svoj auto, nogometnu momčad za
400
Knjige.Club Books
Hartella: znaš na što mislim koju navijaš i omiljeni noćni klub

Hartella: s***** ljudi Vilepechora: čuj, netko bi
LordDrek: svejedno smo ljudi definitivno trebao otići na
Hartella: lol da, valjda comic con i pokušati
Hartella: samo utvrditi tko je Anomija
mi je teško to zamisliti Vilepechora: stalno govori da
LordDrek: bolje da ih je on napao. Ako saznamo
više ne razgovaramo tko je, možemo javiti policiji.
o tome. Pravilo 14. Popustit će malo pritisak
Hartella: lol, da, oprosti na nas ako njega uhapse za
Hartella: ponekad postanem napade na ono dvoje.
neoprezna kad Anomija nije ovdje >
Hartella: pretpostavljam da LordDrek: što ćeš učiniti,
glumci nakon predstave skidati ljudima maske s lica?
moraju otići kući i rano leći Vilepechora: ffs vrijedi pokušati
LordDrek: da, moraju Vilepechora: imat će Drekovu
Hartella: šteta masku i majicu Sačuvajmo igru.
LordDrek: mislim da su Samo ću ga navući da razveže priču
redatelji strogi po tom pitanju >
Hartella: i mislila sam da jesu >
Hartella: ali im vjerojatno LordDrek: ok, odi na Comic Con,
dopuštaju posjete u garderobi ali nemoj učiniti ništa glupo
prije predstave? LordDrek: ne budi kao Thurisaz
> LordDrek: da nije napao
LordDrek: oprosti, dušo, onog murjaka, ne bi bio u pritvoru
susjed me ponovno treba. Ključ Vilepechora: Thurisaz
mu se slomio u jbnoj bravi neće cinkati
Hartella: o, ne LordDrek: to nije poanta
LordDrek: morat ću se odjaviti, Vilepechora: još uvijek ćeš u
kod mene će čekati bravara subotu održati onaj sastanak?
Hartella: ah ok LordDrek: da, sad je jako
Hartella: noć xxx važno sačuvati čvrstu disciplinu
> LordDrek: još uvijek moram
> očijukati s onom debelom
LordDrek: noć xxx kravetinom Hartellom, da ne
<LordDrek je napustio/la kanal> postane sumnjičava
> LordDrek: doći će gledati moju
> predstavu. Želi da joj dam
> autogram ispred ulaza za glumce
401
Knjige.Club Books
> Vilepechora: umrijet ću od

> smijeha. Što ćeš reći nakon
> što je Michael David ignorira?
> Praviti se da je nisi vidio?
Hartella: Vile, jesi li budan? Vilepechora: jer ona to neće
> vjerovati, kad je građena
> kao ciglena kenjara.
> LordDrek: Znam. Trebao sam
> se praviti da sam Stevie Wonder
<Vilepechora je napustio/la kanal> Vilepechora: lol
<LordDrek je napustio/la kanal>
<Vilepechora je napustio/la kanal>
402
Knjige.Club Books
48
Sometimes, as young things will, she vexes me,

Wayward, or too unheeding, or too blind.
Like aimless birds that, flying on a wind,
Strike slant against their own familiar tree...76
Augusta Weber
Mother and Daughter
S utradan je budilica probudila Strikea rano ujutro jer morao se odvesti u

King’s Lynn na razgovor s Keom Niven. Iako je bio malo zabrinut kako će
njegov batrljak podnijeti dvostruki izazov proteze i pritiskanja papučice gasa,
raspoloženje mu je popravila poruka koju je tijekom noći dobio od Ryana
Murphyja. Thurisaz, znan i kao Jamie Kettle, pronađen je kod kuće u Hemel
Hempsteadu i priveden na ispitivanje. Policija trenutačno pregledava njegovo
računalo tražeći dokaze aktivnosti na dark webu i pretresa njegovu kuću ne bi li
našla opremu za izradu bombe. Iako bi, pogotovo zbog napetosti koju je
izazvalo u agenciji, bilo pretjerano reći da je Strikeovo spoticanje o torbu one
Finkinje bilo sretna okolnost, barem je imao zadovoljstvo spoznaje da su dugi
sati koje je proveo zadubljen u Twitter urodili plodom, pa je doručkovao u
boljem raspoloženju nego danima prije.
Ali kad je izašao iz tuš-kabine, primijetio je da ima propušten poziv. Gotovo
siguran da zna što će čuti, pristupio je govornoj pošti.
„Ovaj... halo, gospodine Strike? Ovdje Sara Niven. Bojim se da se Kea
danas osjeća jako loše, pa ćemo morati otkazati razgovor... žao mi je.“
Ručnika omotanog oko struka, Strike je stajao na jednoj nozi, slobodnom se
rukom čvrsto držeći za kuhinjsku stolicu. Na kraju je odlučio da je njegova
jedina opcija nastaviti kao da tu poruku nije čuo. Poziv je bio preusmjeren s
uredskog broja; tvrdit će da je došlo do nekog tehničkog problema.
76
Ponekad me srdi, kako mladi znaju rasrditi, jer mušičava je, previše nemarna ili previše
slijepa. Kao besciljne ptice koje leteći na vjetru udaraju o stablo svoje obitelji... (Nap. prev.)
403
Knjige.Club Books
Na njegovo olakšanje, vrh batrljka poslušno je prihvatio ortopedsku čarapu,

jastučić s gelom i pritisak njegove težine na umjetnu nogu. Tetiva mu se još
uvijek bunila, ali kako je alternativa protezi bilo putovanje u King’s Lynn
vlakom i taksijem na štakama pa nakon toga odlazak po Madeline navečer jedne
poluprazne nogavice hlača, njegova tetiva morat će izdržati. Ali odlučio je
ponijeti sklopivi štap za hodanje koji mu je Robin kupila, prije nego što je
pažljivo krenuo niz stube, odjeven u odijelo, jer se nije želio vraćati u Ulicu
Denmark kako bi se preodjenuo prije sastanka s Madeline.
Kad ga je Robin nazvala, bio je na autocesti A14 kod Cambridgea.
„Dobra vijest. Seb Montgomery definitivno nije Anomija.“
„Hvala kurcu“, žestoko je rekao Strike. „Već je i bilo vrijeme da nekog
eliminiramo. Kako znaš?“
„Anomija je prije pet minuta došao u igru i gnjavi igrače da dođu na Comic
Con. Seb je tad izašao po kavu za sebe i svoje kolege. Gledala sam ga; nije imao
mobitel ni iPad, ništa na čemu bi mogao tipkati.“
„Bravo, Ellacott“, rekao je Strike. „Moja je vijest da majka Kee Niven kaže
da se Kea danas osjeća previše loše da bi mogla razgovarati sa mnom.“
„Oh, sranje. Što ćeš?...“
„Svejedno idem. Pravit ću se da nisam dobio poruku.“
U tišini koja je uslijedila, Strike je pretekao jedan spori Vauxhall Mokka.
„Misliš li da je to?...“ započela je Robin.
„Ona je tvoj favorit za Anomiju.“
Nakon događaja prethodnog tjedna, bio je pomalo osjetljiv na svaku
sugestiju da se možda ponaša nesmotreno.
„Da, pretpostavljam da si u pravu“, rekla je Robin. „Tako bi nas mogla
zauvijek odgađati.“
„Jesi li pročitala moj e-mail o Jamieju Kettleu?“ upitao je Strike. Čim je
nazvao Murphyja, javio je Robin kako je utvrdio Thurisazov identitet.
„Jesam, svaka ti čast. Mora da ti je trebala cijela vječnost.“
„Dvadeset tri sata kočarenja Twitterom“, odgovorio je Strike. „Ali Murphy
je bio zadovoljan. Gdje si ti?“
„Hodam prema Ulici Harley. Midge je rekla da Gus Upcott putuje
podzemnom u ovom smjeru. Preuzet ću nadzor nad Gusom, a ona će zamijeniti
Barclayja na Prestonu Pierceu. Mislim da bismo trebali...“
„Napraviti rošadu, da“, složio se Strike, nadajući se da Robin implicitno ne
kritizira njegovu odluku da toliko sati ostane pratiti Wallyja Cardewa, čime se
učinio prepoznatljivim Thurisazu. „Poslat ću ti poruku kad uhvatim Keu.“
Vijest o Montgomeryju toliko ga je razveselila, da nije mnogo mario kad je
ugledao prvu vjetrenjaču ili promjenu krajolika u široke ravne močvare. Nikad
nije dobrovoljno išao u Norfolk i imao je određene predrasude prema cijelom
404
Knjige.Club Books
tom kraju, jer najgore od brojnih mjesta na koje je Strikeova promjene željna
majka lutalica odvela svog sina i kćer bila je komuna u Norfolku, za koju se
Strike iskreno nadao da više ne postoji.
U King’s Lynn stigao je malo nakon jedanaest. Satelitski navigator odveo ga
je kroz niz bezličnih sporednih ulica do betonskog šetališta uz Great Ouse,
blatnjavu rijeku koja je tekla tik pokraj kuće majke i kćeri Niven. Strike je
parkirao svoj BMW, poslao Robin poruku da se sprema pokucati na Keina
ulazna vrata i izašao iz automobila s fasciklom snimki zaslona računala u ruci.
Već je gotovo zatvorio vrata automobila, a onda uzeo sa sjedala svoj štap za
hodanje, iako mu trenutačno nije bio potreban, pa otišao ulicom South Quay do
kuće obitelji Niven i pritisnuo zvonce.
Visok ženski glas odjeknuo je iz unutrašnjosti kuće, ali Strike nije razabrao
što govori. Nakon gotovo cijele jedne minute, vrata su se zatvorila.
Ispred njega je stajala sredovječna žena neodređeno boemskog izgleda i
neuredne sijede kose, za koju je Strike pretpostavio da je Keina majka.
Ugledavši detektiva, na njezinu licu pojavio se očaj.
„Oh... jeste li vi?...“
„Cormoran Strike“, odgovorio je detektiv. „Došao sam razgovati s Keom.“
Kad je izgovorio svoje ime, ponovno je začuo onaj visoki glas, doslovce
vrisak iz neke prostorije u kući koju Strike nije vidio.
„Ne! Rekla si mi da si ga spriječila!“
„Kea“, okrenula se njezina majka, ali tad se začuo zvuk koraka u bijegu i
zatim tresak vrata. „Oh, ne“, uzdahnula je Sara Niven pa se bijesno obratila
Strikeu. „Rekla sam vam da ne dolazite! Jutros sam vas nazvala i ostavila
poruku!“
„Stvarno?“ Strike se svom težinom oslonio o štap i glumio zbunjenost
pomiješanu s nevjericom. „Jeste li sigurni da ste nazvali pravi broj? Telefonska
sekretarica u našem uredu obično je pouzdana.“
„Sigurna sam da...“
Tad su se zalupila druga, teža vrata. Strike je zaključio da je Kea upravo
izjurila kroz stražnja vrata kuće. Uznemirujući, metalni glas u kući zakriještao
je: „Molim te, Kea! Molim te, Kea! Molim te...“
„Dovezao sam se iz Londona“, namrštio se Strike naslanjajući se na štap.
„Smijem li se barem poslužiti vašom kupaonicom.“
„Ja...“
Oklijevala je pa nevoljko pristala:
„Da, u redu.“
Sara se odmaknula da Strike uđe, pokazala mu na zatvorena vrata malo niže
u hodniku pa nestala iza ugla na kraju hodnika, gdje je Strike pretpostavio da se
nalaze stražnja vrata, dozivajući: „Kea? Kea!“
405
Knjige.Club Books
Strike je zastao na otiraču i osvrnuo se oko sebe. Kroz otvorena vrata sa

svoje desne strane vidio je dnevnu sobu namještenu pokućstvom raznih cvjetnih
uzoraka. Dvije tigrice trepćući su ga gledale iz velike krletke. Na uleknutu kauču
primijetio je otvoren laptop.
Brzo je ušao u sobu i lupnuo po touchpadu laptopa. Bio je topao. Kea je
pregledavala haljine na internetskoj stranici prettylittlething.com. Strike je
otvorio njezinu povijest pretraživanja, na brzinu snimio mobitelom popis web-
stranica koje je nedavno posjetila pa izašao iz te prostorije najbrže što je mogao i
ušao u onu koju mu je Sara pokazala.
Mala prostorija sadržavala je samo zahodsku školjku i umivaonik, koji nisu
bili posebno čisti. Uz zahodsku školjku nalazila se hrpa primjeraka tjednika New
Statesman i lokalnih dnevnih novina. Nekoliko požutjelih grafika egzotičnih
ptica neravno je visjelo na zidovima. Negdje iz dubine kuće, onaj neobični
metalni glas još uvijek je ponavljao: „Molim te, Kea! Molim te, Kea!“
Kad je izašao iz kupaonice, čuo je kako Sara viče:
„Prestani!“
Metalni glas promijenio je pjesmu.
„Prestani! Prestani! Prestani!“
Strike je krenuo prema tim glasovima. Sara Niven stajala je u kuhinji;
izgledala je zabrinuto i bijesno u isti mah, leđima okrenuta sudoperu punom
prljavog posuđa. Njezina široka haljina bila je načinjena od tkanine sa
zagasitozelenim cvjetnim uzorkom kao onaj na jastucima u dnevnoj sobi. Na
lijevom stopalu njezinih debelih crnih čarapa nalazila se rupa kroz koju je
pokušavao probiti palac.
„Prestani!“
Na postolju u kutu kuhinje stajao je veliki bijeli kakadu, koji je promatrao
Strikea svojim uznemirujuće pametnim očima. Izgovorivši posljednju riječ, latio
se grickanja svojih kandži.
„Ne približavajte mu se“, rekla je Sara. „Ne voli muškarce.“
Strike je poslušno zastao. Kroz prozor iznad sudopera vidio je da je pola
dvorišta pretvoreno u ptičarnike u kojima je sjedilo ili lepršalo mnoštvo
raznoraznih šarenih ptica. U kuhinji se osjećao ustajao miris povrća.
„Kea je otišla“, optužujućim je glasom obavijestila Sara Strikea. „Pobjegla
je kroz stražnja vrata.“
„Ah.“ Strike se oslonio o svoj štap. „Šteta... Gospođo Niven, pretpostavljam
da znate zašto sam došao?“
„Da, rekli ste kad ste nazvali. Zbog one osobe, Anomalije ili kako se već
zove. Kea je rekla da Josh misli da je to ona, što je totalno besmisleno.“
406
Knjige.Club Books
„Kea me očito pogrešno shvatila“, rekao je Strike. „Rekao sam joj da kruži
teorija da je ona Anomija, ali nikad nisam rekao da Josh to vjeruje. On samo želi
da Kea razgovara sa mnom jer zna da je privatno komunicirala s Anomijom.“
„Slušajte“, uzrujala se Sara. „Kea je već razgovarala s policijom. Netko ih je
nazvao - totalno besmisleno - i rekao im da je Kea godinama proganjala tu
djevojku, tu Ellie kako se već zove, pa su je ispitali. I to o stvarima koje je rekla
na društvenim mrežama, za Boga miloga! Reći da je netko ukrao tvoje ideje
teško se može nazvati proganjanjem, zar ne? A kad smo kod Josha Blaya, on se
prema Kei besramno ponio i to je grozno djelovalo na njezino psihičko zdravlje,
pa je na kraju morala napustiti fakultet...“
„Da, znao sam da Kea nije bila dobro. Oprostite, ali rado bih sjeo, ako
nemate ništa protiv?“
Lagano je podigao desnu nogavicu da pokaže metalnu šipku svoje proteze.
Kako se nadao, taj prizor naizgled je zaprepastio i zbunio Saru.
„Oh, oprostite, nisam znala...“
Strike, kojem je jedini cilj bio otežati Sari da ga istjera iz svoje kuće,
smjestio se na drvenu kuhinjsku stolicu. Stol je bio prekriven mrvicama
prepečena kruha. Sara je sad automatski sjela na stolicu sučelice Strikeu i
dlanom rastreseno pomela nekoliko mrvica na pod. Pedantni Strike nije volio
živjeti na ovakav način.
„Bilo joj je bolje dok se to nije dogodilo“, rekla je Sara, a Strike je shvatio
da misli na napad na Josha i Edie. „Ali, naravno, stres zbog toga... podnijela sam
pritužbu na policiju. Netko je trebao biti s njom na tom razgovoru. Ja sam
trebala biti ondje. Kronično je bolesna, za Boga miloga. Nje ona kriva što ju je
on nazvao! I zatim sve ostalo što su joj priredili, pratili njezina kretanja...“
„Oprostite, tko je nazvao Keu?“
„Josh.“ Sara je pogledala Strikea s mješavinom nevjerice i očaja. „Mislila
sam da znate... nazvao ju je večer prije nego što je napadnut.“
„Shvaćam.“
„Ali nije joj rekao da sutradan ide na ono groblje. To nije znala. Zašto bi joj
rekao gdje će se... Kei sigurno ne bi spomenuo tu Ellie kako se već zove, zar ne?
Ali policija je tražila od nje da navede gdje je sve bila tog dana i, naravno,
doživjela je znatno pogoršanje zdravstvenog stanja.“
„Da, kad smo se čuli, Kea je spomenula da ne može ustati iz kreveta“, rekao
je Strike.
Uslijedila je nova kratka tišina u kojoj je činjenica da je Kea upravo istrčala
iz kuće kao jeka odjekivala prostorijom.
„Ima dobre i loše dane, takva je priroda njezine bolesti“, obrambeno je rekla
Sara. „Nacionalni zdravstveni sustav posve je beskoristan. ‘Krvna slika joj je
normalna. Preporučujemo psihoterapiju.’ Ma nemojte, stvarno?“ razbjesnjela se
Sara. „Kako točno činjenica da Kea doslovce ne može ustati iz kreveta od
407
Knjige.Club Books
bolova i umora može biti psihijatrijski problem? Na kraju morate sami

istraživati na internetu, morate obaviti liječnički posao umjesto njih. Platila sam
sve moguće privatne pretrage, a stres od svega ovog“, Sara je žestoko mahnula
rukom, „jednostavno je nepodnošljiv, ona je već neko vrijeme u užasnom..
Kakadu je naglo poletio sa svoje promatračnice u kovitlacu bijela perja,
natjeravši Strikea da poskoči, i odletio hodnikom.
„Puštate ga da leti po kući?“
„Samo po prizemlju“, odgovorila je Sara. „Na vrhu stubišta su vrata.“
Kakadu koji je sad bio izvan vidokruga, ponovno je zakriještao: „Molim te,
Kea! Molim te, Kea!“ a dvije tigrice u krletki odgovorile su cijukavim cvrkutom.
„Josh Blay je paraliziran“, ponovno je započeo Strike. „Nož mu je prošao
kroz vrat. Tek mu se nedavno vratila sposobnost govora.“
Sara kao da se smanjila u svojoj bezobličnoj haljini.
„Samo želi zaustaviti tog internetskog trola koji raspiruje mržnju i napada
Edienu obitelj. Otkad je Edie umrla, Anomija se obrušio na njezina strica i...
„Kea nikad ne bi...“
„Josh ne misli da je Kea Anomija“, rekao je Strike. „Samo želi da ona
razgovara sa mnom jer, kako sam rekao, zna da je bila u izravnom kontaktu s
tom osobom. Bilo što, čak i najmanja pojedinost koju zna o njoj mogla bi nam
pomoći da otkrijemo tko je iza tog korisničkog računa i umirimo Josha.“
„Molim te, Kea! Molim te, Kea!“ zakriještao je kakadu u dalekoj prostoriji.
„Gospode.“ Suze su navrle na oči Sare Niven i Strike se sjetio druge
sredovječne majke koja se rasplakala na spomen Josha Blaya, iako je razlog
njezinih suza, Strike je bio siguran u to, bio posve drukčiji. Sara je ustala,
naslijepo prišla kuhinjskom pultu i uzela papirnati ručnik i inhaler koji se
nalazio uz kuhalo za vodu.
„Imam astmu“, promuklo je objasnila prije nego što je upotrijebila inhaler
pa ponovno sjela i ispuhala nos.
„Ta teorija da se Kea nalazi iza računa tog Anomalije... tko to govori?“
„Online glasine imaju svoj život“, odgovorio je Strike, dovoljno iskreno.
„Nije uvijek lako otkriti od koga su krenule.“
„Ona ne bi nikad, baš nikad...“, ponovno je započela Sara, ali nevidljivi
kakadu koji je nakratko bio prestao kriještati „molim te, Kea“, počeo je
oponašati melodiju zvona telefona tako uvjerljivo da je Strike automatski
posegnuo prema svom džepu.
„Oh“, rekao je, shvativši odakle dolazi taj zvuk. „Oprostite, što ste ono
govorili?“
„Slušajte, vi ne shvaćate“, zadihano je rekla Sara. „Keu je život već
dovoljno pogodio. Tata joj je umro kad je imala osamnaest godina, a bila je
prava tatina curica, obožavala ga je. Dobio je infarkt na poslu, samo se srušio u
408
Knjige.Club Books
uredskoj kantini. Šest mjeseci nakon toga otišla je na umjetničku akademiju i

ondje upoznala Josha. Onda ju je on prevario i ostavio. Zatim je izašao onaj
prokleti crtić i Kea je shvatila da je Josh toj Ellie rekao sve njezine ideje... Josh
Blay uništio je život mojoj kćeri, to je istina, a sad vas šalje ovamo i traži usluge
od nje...“
„U redu, gospođo Niven“, rekao je Strike i namjerno naglašeno teško ustao
od stola, „jasno ste rekli što mislite, ali morate shvatiti da pokušavamo pomoći
Kei da očisti svoje ime. Optužbe na internetu, ma koliko neutemeljene, znaju se
prenijeti u stvarni život i ponekad godinama utjecati na ljudske živote. Ali ako je
njoj stresno pomoći našoj istrazi, više se nema što reći i ja ću otići. Hvala vam
što ste mi dopustili da se poslužim vašom kupaonicom.“
Strike je već gotovo bio na kuhinjskim vratima, kad je Sara doviknula:
„Ne, čekajte!“
Okrenuo se. Sara je izgledala razapeto između suza i bijesa.
„U redu... nazvat ću je. Vidjet ću hoće li se vratiti. Molim vas, nemojte
otvarati nijedna vrata i prozore dok sam vani.“
Strike je pretpostavio da je razlog te neobične molbe kakadu koji je
slobodno letio kućom. Sara je zgrabila mobitel s kuhinjskog pulta i izašla u
dvorište, zatvorivši vrata za sobom.
Strike ju je gledao krajičkom oka dok je birala kćerin broj. Nakon nekoliko
sekundi počela je govoriti. Možda je mislila da se njezin glas u kući neće čuti,
ali prozorski okvir bio je iskrivljen i Strike je čuo svaku riječ.
„Dušo?“ nesigurno je rekla. „Ne, još uvijek je ovdje... Morala sam, trebao je
na zahod...“
Uslijedila je duga tišina, u kojoj je Kea očito izlijevala riječi u majčino uho.
Sara se sa strahom na licu ushodala ispred svojih ptičarnika.
„To znam... Da, naravno da znam...“
Strike je primijetio ptičji izmet na podu ispred hladnjaka.
„Ne, ali... Ne, on kaže da Josh ne misli... Zato što žele znati što ti... Ne, ali...
Molim te, Kea, samo me saslušaj...“
Sara je naizgled slušala novi dugi monolog. Na kraju je rekla:
„To znam, dušo, naravno da znam, ali zar ne misliš da bi, ako odbiješ,
moglo izgledati kao da... Kea, to nije fer... Ne bi li možda bilo bolje riješiti se
toga?... Da... Donio je neki fascikl... Ne znam... Molim te, Kea, nemoj... Kea,
kako to možeš reći? Naravno da ti vjerujem!... Ali ako kruži ta glasina...“
Strike je čuo zvuk krila. Veliki bijeli kakadu sletio je na vrh kuhinjskih vrata
i gledao ga s, kako se Strikeu činilo, zlobom u okruglim očima.
„U redu... Da, reći ću mu. Da... Ne, pobrinut ću se da to zna. U redu, dušo...
Molim te, Kea, nemoj... Da... U redu... Bok, draga...“
Ali Kea je očito prekinula vezu.
409
Knjige.Club Books
Sara je otvorila stražnja vrata tek koliko je bilo dovoljno da se uvuče u

kuhinju i brzo ih ponovno zatvorila, pritom pogledavši svog kakadua. U disanju
joj se čulo hroptanje.
„Naći će se s vama u Maids Headu. Neće moći ostati duže od dvadeset
minuta; previše se loše osjeća.“
Sara je ponovno duboko udahnula iz svog inhalera.
„Je li Maids Head dovoljno blizu da do njega odem pješice?“ upitao je
Strike.
„Vjerojatno je bolje da se odvezete. Automobilom će vam trebati samo pet
minuta. Nalazi se na Tuesday Market Placeu. Ne možete ga promašiti.“
„Super. Velika vam hvala, gospođo Niven.“
Strike je upravo podigao svoj fascikl i ponovno se okrenuo prema hodniku,
kad je kakadu najednom glasno zakriještao i obrušio se na njega. Vidio je mrlju
bijelog perja i pokušao se zaštititi fasciklom, ali prekasno: kljun oštar kao britva
već mu je rasjekao kožu na sljepoočnici.
„Nemojte ga udariti!“, kriknula je Sara dok je Strike pokušavao otjerati pticu
koja je grebala kandžama po njegovoj gustoj kosi. Zatvorenih očiju, u strahu da
će napadački kljun pogoditi njegovu očnu jabučicu, naslijepo je krenuo prema
ulaznim vratima.
„Ne otvarajte vrata!“ kriknula je Sara, jer kakadu je odlučno pratio
detektiva, ali Strike je već uhvatio kvaku, ne želeći više biti meta na kojoj će ta
ptičurina vježbati gađanje. Možda zato što su njegovi opetovani pokušaji da ga
preplaši i otjera fasciklom postigli željeni cilj, ili zato što su ga Sarini krikovi
nekako uvjerili da se vrati, fijukavo klupko kandži, kljuna i perja nestalo je. Dok
mu je krv curila niz lice, Strike je brzo otvorio vrata i izašao iz kuće.
410
Knjige.Club Books
49
And in her lurid eyes there shone

The dying flame of life’s desire,
Made mad because its hope was gone,
And kindled at the leaping fire
Of jealousy, and fierce revenge,
And strength that could not change nor tire.77

The Other Side of a Mirror
as mater!“ glasno je rekao Strike kad su se ulazna vrata zalupila iza njega.
P Rana koju mu je ptica nanijela kljunom bila je duboka i Strike je imao
osjećaj da je posjekotina dugačka barem dva centimetra. Tražio je u džepu nešto
čime će obrisati krv s lica, ali nije ništa našao.
„Kad uđeš onoj ptičurini, kao da si ušao tigru“, začuo je nepoznat muški
glas. Strike se okrenuo i ugledao Sarina susjeda, krhka starca bijele kose, koji je
stajao na vratima svoje kuće i gledao kako se Strike leca nastojeći zaustaviti krv
koja je tekla iz bolne posjekotine što ju je iza sebe ostavio kakadu. „Izvoli“,
rekao je taj starac. „Uzmi maramicu.“
Dovukao se do Strikea i pružio mu čisti, presavijeni rupčić koji je izvadio iz
džepa.
„Jako ste ljubazni, ali...“
„Zadrži ga, mladiću“, rekao je starac dok je Strike oklijevao. „Ako
poznajem tu ptičurinu, tvoja će rana krvariti neko vrijeme... A vjeruj mi da je
poznajem“, ogorčeno je dodao.
Strike mu je zahvalio i prihvatio rupčić, a starac se okrenuo i vratio u kuću.
Dok je na povratku do automobila prolazio pokraj prednjeg prozora Sare
Niven, vidio je da ga ona gleda iz dnevne sobe, s kakaduom na krletki dviju
tigrica iza njezinih leđa.
77
U njezinim mrkim očima, razbuktan nestankom nade blistao je umirući plamen životne
želje i raspirivao nepromjenjiv, neugasiv požar ljubomore, divlje osvete i snage. (Nap. prev.)
411
Knjige.Club Books
„Jeste li dobro?“ nečujno je upitala kroz staklo, iako je izgledala vise ljutito
nego zabrinuto.
„Jesam“, neiskreno je odgovorio, i on nečujno.
Kad je sjeo u automobil, nazvao je Robin, jednom rukom još uvijek držeći
rupčić na sljepoočnici.
„Bok“, rekla je Robin. „Anemija nije u igri. Što se dogodilo s Keom?“
„Još ništa“, odgovorio je Strike. „Pobjegla je kroz stražnja vrata kad sam ja
pozvonio na prednja. Udostojala se dati mi dvadeset minuta u pivnici. Ali od
njezine sam majke saznao nešto zanimljivo: Josh Blay nazvao je Keu večer prije
nego što se našao s Edie Ledwell na groblju.“
„Šališ se.“
„Ne šalim. Moram priznati da tvoja teorija da je nakon takozvanog prekida
ostao u kontaktu s njom izgleda sve vjerojatnije. Druga je novost da me upravo
napao jebeni kakadu.“
„Tko te napao?“
„Ptica s kljunom oštrim kao jebena britva.“
„Sranje“, rekla je Robin, a on joj je bio zahvalan što se nije nasmijala. „Jesi
li dobro?“
„Preživjet ću“, razdraženo je odgovorio Strike, bacajući krvavi rupčić na
suvozačko sjedalo. „Gdje je Gus Upcott?“
„Kod dermatologa. Nosi torbu koja izgleda kao da je u njoj laptop. Ja
vrebam ispred... čekaj, Anomija je upravo objavio novi tweet. Oprosti, samo ću
provjeriti je li itko upravo upotrijebio telefon.“
Prekinula je vezu, a Strike je otvorio Twitter da vidi što je Anomija upravo
objavio.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Obucite svoju podršku Drekovoj igri.
Majice su dostupne online na https://bit.ly/2l3tYGg
#sačuvajmoDrekovuigru #ComicCon2015
Strike je prezirno puhnuo, zatvorio Twitter pa otvorio fotografiju Keine povijesti

pretraživanja.
Ružičaste stiletto cipele https://www.prettylittlething.com/ruzicastestiletto...

Tajice od umjetne kože https://www.prettylittlething.com/tajiceod...
Naušnice obruči https://www.prettylittlething.com/nausniceobruci...
412
Knjige.Club Books
Oporavak Josha Blaya - Google pretraživanje

Josh Blay - Google pretraživanje
Twitter Josh Blay (@reaIJoshBlay)
Fayola Johnson o mentalnom zdravlju https://www.buzzfeed.com/scifiwriterFayolaJo...
10 znakova da niste (posve) cis78 https://www.buzzfeed.com/10znakovada...
Bumblefootandspoons https://www.bumblefootandspoons.tumblr.com
Drekova igra https://www.drekovaigra/login
Majica Sačuvajmo Drekovu igru https://www.spreadshirt.co.uk/SacuvajmoDrekovu...
Cormoran Strike - Jonny Rokeby - Google pretraživanje
Cormoran Strike noga - Google pretraživanje
Cormoran Strike - Google pretraživanje
Otherkin Worl79 https://www.otherkinworld/ghostkin/fanfic...
Tribulationem et Dolorum https://www.tribulationemetdolorum/forum
Comic Con 2015 https://animecons.com/events/info/15951/mcm.
Twitter Wally Cardew (@the_33&1_Wally)
Twitter Anomija (@AnomijaGamemaster)
Podignutih obrva, Strike je odložio mobitel uz krvavi rupčić i krenuo prema

Tuesday Market Placeu, a posjekotina iznad lijevog oka još uvijek ga je boljela.
Veliki trg na koji je stigao nakon nekoliko minuta sa svih je strana bio
obrubljen brojnim lijepim zgradama, uključujući banke i hotele. Danas se na
njemu nije održavao sajam i središnji prostor bio je pun parkiranih automobila.
Pivnica Maids Head nalazila se u niskoj zgradi od tamne opeke tik uz veći i
velebniji hotel Duke’s Head.
Strike je parkirao automobil pa starčevim rupčićem i svojom slinom obrisao
s lica sve tragove krvi, kojih je bilo iznenađujuće mnogo. Tad je uzeo fascikl i
izašao iz automobila, ali ovaj put nije ponio štap za hodanje.
U pivnici nije bilo mnogo ljudi i brz pogled naokolo rekao mu je da Kea nije
ondje.
Za tvoje se dobro nadam da si u prokletom zahodu.
„Oh, ta rana izgleda kao da gadno boli“, zamijetila je šankerica kad je došla
uzeti Strikeovu narudžbu i vidjela njegovo čelo. „Što se dogodilo?“
„Nezgoda“, grubo je odgovorio Strike.
78
Cis ili cisgender termin je za osobe čiji su rodni identitet i spol istovjetni. (Nap. prev.)
79
Svijet otherkina, odnosno onih koji se identificiraju kao ne posve ljudska bića. (Nap. prev.)
413
Knjige.Club Books
Kupio je bezalkoholno pivo. Kad se okrenuo potražiti slobodan stol, Kea je

ušla u pivnicu, sporo hodajući i oslanjajući se o sklopivi štap isti kao onaj koji je
Strike ostavio u automobilu. Bila je odjevena u blijedoružičastu majicu, hlače
trenirke iste boje i bijele tenisice. Kosa joj je bila svezana u konjski rep. Čak i
nenašminkana i bez filtara, bila je prelijepa mlada žena. Kad je vidjela da joj
Strike prilazi, izgledala je zabrinuto. Pogled joj se spustio na fascikl u njegovoj
ruci.
„Kea?“
„Da“, odgovorila je istim šaputavim glasom kakvim je razgovarala s njim
telefonom.
„Jako je lijepo od vas što ste pristali naći se sa mnom. Zahvalan sam vam na
tome i znam da će vam i Josh biti zahvalan“, rekao je Strike. „Mogu li vas
počastiti pićem?“
„Ne“, jedva čujno odgovorila je Kea. „Sve što pojedem ili popijem odmah
povratim.“
Strike je zaključio da je najbolje ne komentirati tu izjavu.
„Hoćemo li sjesti?“
Odmaknuo se da je propusti, ali ona je istim zadihanim glasom rekla:
„Bolje da vi idete ispred mene. Strašno sam spora.“
Zato je Strike odnio svoj fascikl i kriglu do najbližeg stola za dvije osobe, a
Kea je polako došla za njim, oslanjajući se svom težinom o svoj štap. Ako je
preuveličavala svoje tegobe, činila je isto što i Strike u kući njezine majke, pa se
Strike odlučio za neutralan izraz lica dok se Kea nije oprezno spustila na sjedalo
sučelice njemu.
Spojivši u cjelinu sve što je Kea u proteklih sedam godina rekla o sebi na
društvenim mrežama, Strike je znao da ima dvadeset pet godina, da je njezina
veza s Joshem Blayem trajala osamnaest mjeseci, da je preživjela Joshevo
izbacivanje iz St Martin’sa, ali je okončala kad je Josh počeo hodati s Edie.
Nedugo nakon što je ta veza propala, Kea je zbog bolesti godinu dana izbivala s
fakulteta. Većinu te godine provela je u majčinoj kući, ali sudeći po njezinoj
stranici na Instagramu, često je dolazila u London i ponekad tjednima ostajala na
kaučima svojih prijatelja studenata. Nakon godinu dana vratila se u St Martin’s,
a onda dva Božića poslije zauvijek prekinula studij, kao razlog ponovno
navodeći slabo zdravlje.
Savršene kože, Strikeu je izgledala nevjerojatno mlado, a taj dojam možda
je pojačavala blijedoružičasta majica, koja je izgledala kao gornji dio pidžame.
A ipak, nešto na Kei podsjetilo ga je na Charlotte. U njezinu ponašanju postojala
je sjena izazova. Pomislio je da bi, čak i da nije pročitao njezine objave na
Twitteru, znao da se negdje iza sve te spužvaste mekoće skriva čelik.
„Još jednom vam hvala što ste pristali naći se sa mnom“, rekao je Strike.
414
Knjige.Club Books
„Oh, ne“, rekla je Kea, promatrajući ranu na njegovoj sljepoočnici. „Je li to

bio Ozzy?“
„Ako je Ozzy velika bijela grabljivica, da, bio je on“, odgovorio je Strike.
„Jako mi je žao“, tužno se nasmiješila Kea. „Moja je mama glupa kao ona
stvar s tom pticom. Ne postavlja joj nikakve granice. Vidite ovo?“
Ispružila je meku bijelu ruku, na kojoj se u dnu palca jasno vidio izdignuti
ružičasti ožiljak.
„To mi je od Ozzyja. A jedan imam i ovdje“, pokazala je Strikeu svoj slično
nagrđeni dlan, „i ovdje iza uha“, pokazala je na svoje lijevo uho.
„Ah. A ja sam mislio da sam ja kriv jer sam muškarac.“
„Ne, on je jednostavno mrzovoljan i agresivan. Kakadui, pogotovo mužjaci,
mogu biti teški. Morate znati s njima...“
Glas joj je utihnuo.
„Što je unutra?“ zabrinuto je upitala, gledajući kartonski fascikl koji je
Strike odložio na stol između njih. „One stvari koje ste željeli da pogledam?“
„Točno“, odgovorio je Strike otpivši gutljaj piva. „Hoće li vam smetati ako
zapisujem bilješke?“
„Valjda neće.“ Kad je Strike izvadio notes, nesigurno je upitala:
„Jeste li vidjeli Josha?“
„Ne još. Ne osjeća se dovoljno dobro.“
Keine lijepe smeđe oči boje starog brendija odmah su se zacaklile od suza.
„To nije istina, zar ne? Da je paraliziran? Jer to govore na internetu. To nije
točno, zar ne?“
„Bojim se da jest“, odgovorio je Strike.
„Oh“, rekla je Kea.
Suspregnula je dah pa nijemo zajecala u ruke. Krajičkom oka Strike je vidio
da ih ljudi za šankom promatraju. Možda su mislili da joj je on zao očuh. Kea
naizgled nije marila tko će je vidjeti da plače. Ni Charlotte nije marila tko će
svjedočiti njezinim suzama. Suze, vriskovi, prijetnje da će skočiti s visokih
zgrada: sve je to otrpio pred prijateljima i ponekad prolaznicima.
„O-oprostite“, šapnula je Kea i obrisala oči nadlanicom.
„U redu je“, odgovorio je Strike. „Dakle...“
Otvorio je fascikl.
„... kako znate, angažiran sam doznati tko je Anomija. Što vi mislite o toj
osobi?“
„Koga je briga što ja mislim?“ očajno je upitala Kea.
„Mene“, odgovorio je Strike, ne neljubazno. „Zato sam pitao.“
Obrisala je oči nadlanicom i rekla:
415
Knjige.Club Books
„Josh ne bi želio da to kažem.“

„Obećavam vam da bi.“
„Ljudi će me optužiti da imam skrivene namjere.“
„Svi me uvijek optužuju da imam skrivene namjere.“
„Ako nagađati o Anomijinu identitetu znači imati skrivene namjere, svi
fanovi Srca crnog kao..
„Ja nisam fan“, prekinula ga je Kea, najednom ljutita; razbjesnjela se iz čista
mira, kao ljuta zmija. „Ja sam jedan od autora.“
Phillip Ormond netremice ga je gledao preko stola dok je iznosio sličnu
tvrdnju, ali za njega je Strike znao da laže. Za Keu nije bio tako siguran.
„Ukrala je moje ideje“, rekla je Kea, vrativši se svom zadihanom šapatu.
„Njezina smrt to ne mijenja. Uzela je moje ideje i pravila se da su njezine. Josh
mi je to praktički priznao.“
„Stvarno? Kad?“ upitao je Strike.
Kea je trepnula gledajući ga, duge trepavice bile su joj orošene suzama.
„Ne znam bi li želio da vam to kažem.“
„Želi da mi sve kažete“, odlučno je rekao Strike.
„Okej, dobro... je li vam rekao da smo se počeli ponovno viđati?“
„U studenom 2013.?“ upitao je Strike bezizražajna lica, dok mu je um brzo
radio. Otvorio je fascikl. Dok je pregledavao Keine račune na društvenim
mrežama, primijetio je šestomjesečno razdoblje od studenog 2013. do svibnja
2014., tijekom kojeg su Keine objave najednom postale nekarakteristično vesele
da bi nakon toga bile još bjesnije i malodušnije nego prije.
„Rekao vam je?“ iznenadila se Kea i Strike je vidio tračak nade u izrazu
njezina lica.
„Nije“, odgovorio je Strike vadeći dokaze iz fascikla, „ali u to ste vrijeme
deaktivirali svoj YouTube kanal, zar ne? I na Twitteru ste napisali koliko ste
sretni... Da“, rekao je, gledajući dvije stranice tweetova koje je označio, pa ih
okrenuo prema Kei da ih ona može pročitati.
__________________________________________________________
Probudila sam se s čudnim osjećajem. A onda sam shvatila
da sam... sretna?
__________________________________________________________
Volim sve vas koji se sad mučite. Bila sam spremna ubiti se.
Moj Bože, koliko bih toga propustila.
416
Knjige.Club Books
Na drugoj stranici bile su objave napisane šest mjeseci poslije, kad se već u
njezine tweetove kao ulje na vodu vratio stari ton ogorčenosti i pasivne agresije.
__________________________________________________________
Ako znaš da je netko krhak i svejedno ga ispustiš, tad si
nedvojbeno ti kriv ako se ta osoba slomi.
__________________________________________________________
Ako se jednog dana probudiš i saznaš da se ja nisam probudila,
u redu je. Oboje smo gdje trebamo biti.
„Jesu li ove objave s početka i kraja razdoblja vašeg ponovnog viđanja s

Joshem?“ upitao je Strike.
Kea je kimnula, oči su joj bile pune suza kad je gurnula te dvije stranice
natrag prema Strikeu.
„Kako vam to pomaže doznati tko je Anomija?“
„Samo smo primijetili da ste u tom razdoblju znatno manje kritizirali Edie, a
Anomija ju je napadao jednakom žestinom kao dotad.“
„To je zato što ja nisam Anomija“, šapnula je Kea. „Nisam. Ne znam
programirati, ne bih znala ni odakle početi raditi tu igricu.“
„Igrali ste je, zar ne?“
„Ne, zašto bih? Što mislite, kakav je osjećaj gledati kako svi ti ljudi lude za
mojim idejama? Hoću reći... jeste li vidjeli ono srce iznad prozora na broju
šesnaest?“ pokazala je prema trgu.
„Nisam“, odgovorio je Strike.
„Tamo su u šesnaestom stoljeću spalili vješticu...“
Kea je ispričala Strikeu priču o srcu Margaret Read, koje je izletjelo iz
njezinih grudi u plamenu, a on se neiskreno složio da to doista zvuči kao
nadahnuće za Hartyja.
„Zar ne?“ rekla je Kea. „Hoću reći, osim svega ostalog, Harty je i crn, kao
da je spaljen!“
„Da se vratimo na onih šest mjeseci kad ste Josh i vi ponovno bili zajedno.
Jeste li prestali javno govoriti da vas je Edie plagirala zato što je Josh to tražio
od vas?“
„Da“, promrmljala je Kea. „Nije želio da ona zna da smo ponovno zajedno,
jer znao je da bi poludjela, a još uvijek je morao raditi s njom na crtiću. Bila je
stvarno nestabilna i na određeni način tiranin. Bila je znatno starija od njega.
Mislim da je se Josh bojao. Zato smo se skrivali, da nitko ne sazna. Ni mami
417
Knjige.Club Books
nisam rekla jer sam znala da se jako ljutila. Mama krivi Josha za moju bolest, ali
nije samo on kriv. Imala sam simptome i prije nego što smo se upoznali. A stres
vjerojatno nije pomogao“, šapatom je dodala.
Najednom je ispružila ruku i ščepala rub stola.
„Oprostite“, zadahtala je. „Imam strašne vrtoglavice. Sve se okreće oko
mene.“
Zatvorila je oči, duge trepavice okrznule su joj obraz. Strike je popio malo
piva. Kea je ponovno otvorila oči.
„Oprostite“, ponovno je šapnula.
„Mogu li nastaviti?“ upitao je Strike.
„Da. Neće još dugo trajati, zar ne?“
„Neće“, lagao je Strike. „Znači, tad kad ste Josh i vi drugi put hodali, Josh
vam je priznao da je prenio vaše ideje Edie?“
„Da. Priznao je da joj je vjerojatno rekao priču o Margaret Read onog dana
na groblju, a ona je tvrdila da se svega toga sama sjetila iz čista mira. I priznao
je da je Magspie bila nadahnuta onime što sam mu rekla o pticama koje govore,
a lik Dreka, s onim velikim kljunom, uzet je ravno iz jednog mog crteža.“
„Koji joj je on pokazao?“
„Zapravo... ne, mislim da joj ga je samo opisao, ali složio se da su moj crtež
i Drek kojeg je ona nacrtala gotovo isti. Ali tad su već oboje masno zarađivali na
svemu tome i nije ju želio uzrujati. Bila je pet godina starija od njega“, naglasila
je Kea, „i kontrol-frik. U jednom trenutku Josh mi je napola obećao da će se
pobrinuti da i meni budu priznate neke zasluge. Onda je ona inscenirala onaj
takozvani pokušaj samoubojstva“, ogorčeno je rekla Kea, još uvijek se držeći za
stol kao da bi se, ako se pusti, mogla jednostavno srušiti na bok, „i Josh mi je
rekao da se moramo prestati viđati, jer strašno se bojao što bi ona mogla sljedeće
učiniti ako sazna za nas. Bila je luđački manipulativna... ne možete zamisliti
koliko. Cijela ta priča sa samoubojstvom bila je obična pizdarija. Brdo ljudi
znalo je da tu nešto smrdi.“
„Zašto nakon drugog prekida niste svima rekli da je Josh ponovno bio s
vama?“ upitao je Strike. To ga je zbunjivalo, jer ta objava jednim bi udarcem
postigla Keina dva cilja: da kazni Edie Ledwell i poveća svoju vjerodostojnost.
„Zato što je Josh rekao... rekao je da nije doista gotovo, da samo želi da se
neko vrijeme ne viđamo, jer tad mu je bilo potrebno da ona bude sretna dok ne
riješi sve s crtićem i poslom i svime, pa sam... šutjela sam o tome.“
„Nije tražio od vas da je prestanete kritizirati?“
„Ne. Obećala sam da neću reći da smo ponovno bili zajedno, ali nisam
namjeravala praviti se da nije ukrala moje ideje, jer ukrala ih je“, žestoko je
odgovorila Kea. Još uvijek se čvrsto držeći za rub stola jednom rukom, drugom
418
Knjige.Club Books
je masirala prsa. „Gospode“, rekla je slabijim glasom. „Oprostite. Tahikardija.

Možda ćemo ovo morati nastaviti poslije... Jao.“
Ponovno je zatvorila oči. Strike je popio još malo piva. Kea je nekoliko puta
dugo i sporo udahnula, masirajući prsa, pa napokon otvorila oči.
„Jeste li dobro?“ upitao je Strike.
„Nisam sigurna... Mislim da jesam“, šapnula je, ruke još uvijek na grudima.
„Dakle, da zaključimo: nikad niste igrali Anomijinu igricu?“
Odmahnula je glavom.
„Jeste li ikad pokušali ući?“
„Ne.“
„Ali imate teoriju o tome tko je Anomija? Jer ako je tako, znam da bi Josh
želio da mi je kažete.“
Kea je još nekoliko puta dugo i sporo udahnula prije nego što je odgovorila:
„U redu. Dakle, mislim da je Anomija jedan muškarac koji se zove Preston
Pierce.“
„Zašto to mislite?“
„Pa... mrzi Josha. Kad je Josh tek otišao živjeti u North Grove, posjećivala
sam ga i Pez - tako su ga svi zvali - uvijek je ismijavao Josha, rugao se njegovoj
umjetnosti i mišljenjima. Stalno se sprdao s njim. Mislim da mu nije bilo drago
što više nije jedini zgodan momak u tom kolektivu, jer Pez je, ono, ševio sve što
je stigao i mislim da je Josha smatrao konkurencijom. Ali Josh... Josh sve voli.
Sviđao mu se Pez i uvijek je govorio da se on samo šali, jer Josh ne vidi zlo.“
„Zlo je jaka riječ“, rekao je Strike, gledajući je.
„Ne mogu objasniti“, odgovorila je Kea, koja je prestala masirati srce, ali se
još uvijek držala za stol. „Da ste bili ondje, znali biste na što mislim. Postojalo je
nešto čudno u tom umjetničkom kolektivu, u ljudima koji žive ondje. Sa svima
njima nešto nije bilo u redu. Hoću reći, nije me briga kako netko živi ili se
identificira, nije mi važno je li u braku, ima li djecu, koliko je uspješan i slično,
ali to mjesto... osjećala sam da nešto ondje nije u redu. Empat sam, jako sam
osjetljiva na atmosferu. I nisam jedina. Razgovarala sam s jednom osobom koja
se potpuno složila sa mnom da je to mjesto čudno. Nisam željela da Josh ostane
ondje, zračilo je lošom vibrom. Ali njemu je trebala jeftina soba, jer iz St
Martin’sa su ga izbacili, a ona je valjda znala iskoristiti priliku i tako se to
dogodilo.“
„Tko je bila ta druga osoba koja je mislila da je North Grove čudan?“
„Ne sjećam se imena“, odgovorila je Kea nakon laganog oklijevanja. „Je li
to bio netko tko je živio ondje ili pohađao neki tečaj?“
„Ne znam tko je bio... jednom je bio ispred North Grovea i počeli smo
razgovarati.”
„Postoji li još neki razlog zašto mislite da je Preston Pierce Anomija?”
419
Knjige.Club Books
„Pa, digitalni je umjetnik, zar ne? I zna programirati, pa je sigurno mogao

napraviti onu igru. I jako je zavidio Joshu na crtiću, pogotovo kad je počeo
privlačiti pažnju. Ali stvarno sam znala kad mi je Anemija poslao izravnu
poruku na Twitteru.“
Kea je zastala da je Strike potakne da nastavi.
„Nastavite”, rekao je Strike.
„Počeo je rekavši kako ne želi da mislim da mi se upucava, ali bi mi volio
reći da se Josh prema meni ponio jako loše i kako vjeruje mojoj priči. Zato sam
mu zahvalila, a on je rekao da ispadam malo agresivna u svojim objavama, ali
da je to valjda razumljivo”.
„Anomija vas je kritizirao da ste previše agresivni?”
„Znam, zar ne? Mrzio ju je jednako kao... hoću reći, shvatio je koliko ona
sere i pretvara se. A ja sam odgovorila da samo zahtijevam svoja prava ili nešto
slično. Nekoliko sati nije rekao ništa drugo. Jasno se toga sjećam, jer kad se
vratio, ispričao se i rekao da je vozio prijatelja veterinaru jer mu je mačka bila
bolesna.”
Strike je to zapisao.
„Još nešto?”
„Da. Tad je postalo čudno.”
„Kako čudno?”
„Pa... rekla sam da se nadam da je mačka dobro, ali da zapravo ne volim
mačke zbog onoga što rade pticama. A onda je on rekao: ‘Koga je briga za
ptice?’ A ja sam odgovorila: ‘Mene, moja mama ih uzgaja i odrasla sam s
njima.’ On je nato odgovorio da i on voli ptice i da ima papigu, a ja sam mislila
da mi se ruga. Onda je postao stvarno agresivan i rekao da će još više razglasiti
moju priču ako mu pošaljem svoje gole fotke. Odgovorila sam da nepoznatim
ljudima ne dajem svoje gole fotke, a on je nato rekao da smo se upoznali.”
„Da ste se upoznali?” ponovio je Strike.
„Da. Mislila sam da laže, kao što je lagao za papigu. Da samo pokušava reći
nešto čime će me zainteresirati. To sam mu i rekla, a on je postao strahovito
agresivan i nazvao me namigušom pa sam ga na kraju blokirala.“
„Smijem li vidjeti taj razgovor?“ upitao je Strike, brzo zapisujući sve što je
upravo čuo. „Jeste li ga sačuvali?“
„Ne, jer sam ga blokirala“, odgovorila je Kea. „Više se ne vidi. Nakon što
sam mu rekla da me pusti na miru, objavio je tweet ‘tuži je ili začepi, svima si
nam već dozlogrdila’ i svi njegovi slugani shvatili su to kao znak da mi počnu
govoriti da sam... da sam ružna kurvetina i lažljivica.“
„Kad ste to povezali s Prestonom Pierceom?“
„Netom nakon što sam blokirala Anomiju. Jednostavno mi je kliknulo. Sve
se poklapalo. Par koji vodi onaj umjetnički kolektiv ima mačku. Jako je stara i
420
Knjige.Club Books
ima samo jedno oko. Sigurno je tu mačku vodio veterinaru. Osim toga“, dodala
je Kea i zarumenjela se, „Pez me pokušao odvući u krevet nakon što smo Josh i
ja prekinuli. Došla sam u North Grove po neke stvari koje sam ondje ostavila i
Pez mi je rekao da su Josh i Edie zajedno u Joshevoj sobi. Uzrujala sam se kad
sam to čula i on me odveo u svoju sobu i jasno mi davši do znanja da želi
spavati sa mnom. Mislim da sam ga dvaput odbila, pa je zato postao onako
odvratan kao Anomija.“
„Sve ovo što ste rekli korisne su informacije“, rekao je Strike pa upitao:
„Jeste li upoznali ikog od drugih ljudi uključenih u Srce crno kao tinta?“
„Hm... Seba Montgomeryja, ali nismo ostali u kontaktu. I dvojicu Joshevih
prijatelja iz škole. To je to, stvarno.“
„Je li jedan od tih prijatelja bio Wally Cardew?“
„Da... Hoćemo li uskoro biti gotovi?“
„Još malo. Sigurno ne želite neki sok? Mogao bi vam pomoći ako vam se
vrti u glavi.“
„Da“, odgovorila je Kea. „Da, možda je to dobra ideja. Mogu li dobiti Coca-
Colu?“
Strike je već jednom otišao po hranu i piće za jednog osumnjičenog, a
osumnjičeni mu je zbrisao, ali s Keom se nije bojao da bi se to moglo dogoditi i,
naravno, kad se vratio, još uvijek se čvrsto držala za stol. Pomalo drhtavim
glasom zahvalila mu je na Coca-Coli i otpila gutljaj.
„Mnogo ste mi pomogli, Kea“, rekao je Strike. „Još samo nekoliko stvari...
Što znate o Peru pravde?“
„Hm... ne mnogo.“
„Samo me zanimalo, jer često ste kontaktirali tu osobu.“ Strike je izvukao
još nekoliko listova papira iz svog fascikla i pružio ih Kei.
Kea je svojim pratiteljima podijelila svaku objavu Pera pravde. Strike je
promatrao izraz njezina lica dok je gledala što je napisala u odgovor na kritike
Srca crnog kao tinta.
__________________________________________________________
Da, monokromna estetika je fora, ali kad crno znači loše, a bijelo
krajnje poželjno, što nam to govori?
Moje mišljenje o problematičnoj paleti Hartyja i Paperwhite...
www.Peropravde/Politikaboja...
9:38 28. veljače 2012.
__________________________________________________________
421
Knjige.Club Books
Gadi mi se do srži kad vidim kako je ta kučka izobličila moje ideje

u ovo rasističko sranje
Kea je ukočena lica prelijetala pogledom preko svojih objava.
__________________________________________________________
Nevine šale o kišnoj glisti ili ruganje rodnoj fluidnosti?
Moje mišljenje o transfobičnim konotacijama u liku Worma.
www.Peropravde/ZastojeWorm...
11:02 18. studenog 2012.
__________________________________________________________
Samo želim biti jasna. Gotovo sve likove ukrala je od mene,
ali Worma NE. Worm je cijeli njezin i pokazuje njezinu pravu
bezvrijednu prirodu
Objava Pera pravde koja je izazvala Keinu najbjesniju reakciju odnosila se na

navodno ableistički ton Srca crnog kao tinta. Strike je isprintao sve Keine
odgovore onima koji su se rugali ideji da taj crtić napada ljude s invaliditetom.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @SpinkyDan @penjustwrites
Ableističko sranje kao #Srcecrnokaotinta potiče razmišljanja
o samoubojstvu kod ljudi s invaliditetom
__________________________________________________________
Zozo @inkyheart28
@SpinkyDan @ penjustwrites
Slažem se da nije fora izrugivati se depresiji, ali Edie je priznala
da je u prošlosti bila suicidalna
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @inkyheart28
@SpinkyDan @ penjustwrites
422
Knjige.Club Books
Da se sad ubije, brdo ljudi s invaliditetom osjećalo bi se

neusporedivo bolje
Pružila je te listove papira natrag Strikeu.

„Što želite?“ hladno je upitala. „Da kažem da mi je žao zato što je sad
mrtva? Stojim iza svake ove riječi.“
Strike je šutio.
„U redu je ne biti tužan kad loši ljudi umru“, nastavila je Kea, a prsa su joj
se najednom nadimala od uzbuđenja za koje je Strike bio siguran da je iskreno.
„U redu je biti sretan kad grozni ljudi umru. Neću se praviti da mi je žao.
Doslovce je uništila cijeli moj jebeni život. Davno sam završila s osjećajem
krivnje i sličnim sranjima. I zbog nje je Josh napadnut nožem.“
„Kako to mislite da je napadnut zbog nje?“
„Nema šanse da je onaj tko je to učinio želio ozlijediti Josha. Netko je
odlučio nju ubiti, a on se našao ondje, pa je i njega morao napasti.“
„Zašto to mislite?“
„Zato što... zato što Josha nitko nije mrzio. Svi su znali da je ona ta koja sve
to potiče i radi sve te usrane stvari.“
„Koje usrane stvari?“
„Pa... sve ono“, odgovorila je Kea uprijevši prstom u svoje reakcije na
brojne blogove Pera pravde, kao da ne može vjerovati koliko je Strike tup.
„Stvarno je bila usrano ljudsko biće.“
„Mislite da je Edie ubio netko kome se nije sviđao njezin crtić?“
„Nije razlog crtić. Nego ono što on znači.“
„A tko odlučuje što on znači?“
Kea se zadihano nasmijala.
„Moj Bože... kako tko... svi?“
„Znate li tko piše blog Pero pravde?“
„Mislila sam da pokušavate otkriti tko je Anomija?“
„Pokušavam, ali postoji šansa da se ista osoba nalazi iza oba korisnička
računa.“
„Ne, ne znam tko je ta osoba.“
„Je li vas Pero pravde ikad privatno kontaktiralo?“
„Ne. Zašto bi?“
„U redu“, rekao je Strike, spremio papire sa stola u fascikl i iz njega izvadio
posljednja dva lista. „Samo da razjasnimo, proteklih godinu dana mislili ste da
Josh i vi niste definitivno prekinuli, nego samo privremeno niste zajedno?“
423
Knjige.Club Books
„Ja... možda, ne znam“, nesigurno je odgovorila Kea. „Moram ići. Stvarno

moram ići.“
„Jeste li se tijekom tog razdoblja nalazili kao prijatelji?“
„Slučajno smo se sreli nekoliko puta...“
„Koliko ste često razgovarali?“
„Ne znam... povremeno? Kakve to veze ima s Anomijom?“
„Josh vas je nazvao večer prije nego što se našao s Edie na groblju, zar ne?“
„Tko vam je to rekao, policija?“
„Ne, vaša mama.“
„Super“, rekla je Kea visokim glasom. „Baš ti hvala, majko. Vau. To je
jednostavno jebeno super.“
„Zar se ne smije znati da vas je nazvao?“ upitao je Strike i pomno je
promatrao.
„Smije“, žestoko je odgovorila, „ali ako vas zanima je li mi rekao da će se s
njom naći na onom groblju, bio je pijan i nisam čula što govori. Okej? Moja
jebena majka sigurno vam je rekla i da sam onog dana kad se to dogodilo bila u
Londonu, ali vozila sam se podzemnom kad su njih dvoje bili napadnuti i to je
potvrđeno, kamera me je snimila. Okej?“
„Okej. Imam još samo jedno posljednje...“
„Dosta mi je“, rekla je Kea, pogledom tražeći svoj štap. „Moram ići.“
„Kea, željet ćete objasniti još ovu posljednju stvar prije nego što je predam
policiji.“
Nato se sledila. Strike je gurnuo predzadnji list papira prema njoj.
Ovaj tweet je izbrisan

__________________________________________________________
koji ti je kurac, obriši to
00:39 12. veljače 2015.

__________________________________________________________
424
Knjige.Club Books
Postoje bolji načini

00:42 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
Julius @i_am_evola
Luđakinja se sprema ubiti ih 😂😂😂
00:45 12. veljače 2015.
Kea je gurnula taj papir natrag prema Strikeu kao da bi je mogao ugristi.
„Što je pisalo u tim izbrisanim tweetovima?“
„Ne sjećam se. Bila sam pijana.“
„Svi su bili objavljeni nakon ponoći onog dana kad su Josh i Edie bili
napadnuti, zar ne?“
Kea je šutjela. Prvi put tijekom razgovora izgledala je kao da bi se doista
mogla onesvijestiti. Bila je blijeda i plitko je disala.
„Ovaj Julius očito je protumačio vaše objave kao prijeteće.“
„Kako je on jedan od tipova koji stalno odgovaraju na moje tweetove da bi
me nazvali kurvom i rekli mi da se ubijem, nije me briga što misli.“
„Wally Cardew vam naizgled daje savjet, kao da vas poznaje.“
„Na Twitteru ljudi jedni drugima stalno govore što da rade.“ Strike joj je sad
bez riječi preko stola dodao posljednji list papira. Godine 2010., korisnički račun
Spoonie Kea, čijije handle bio @notaaparrottho, objavio je crno-bijeli selfie, na
kojem se mlađa Kea smiješila u kameru iz svog kreveta, s plahtom oko naizgled
naga tijela. Pokraj nje na trbuhu je ležao muškarac lica okrenuta od kamere i
duge plave kose rasute na jastuku.
Tik ispod fotografije bila je reakcija.
__________________________________________________________
Wally C @walCard3w
odgovor korisniku/ci @notaparrottho
dobro izgledaš
__________________________________________________________
Spoonie Kea @notaparrottho
odgovor korisniku/ci @walCard3w
i ti 🖤
Posljednja stvar na tom listu papira bila je Keina objava na tumblru, također iz
2010.
425
Knjige.Club Books
Svi moji prijatelji govore mi da nakon prekida seks s njegovim najboljim

prijateljem nije odgovor, a ja im kažem da to ovisi o pitanju.
„To su vaši i Cardewovi stari korisnički računi na Twitteru, iz vremena prije

Srca crnog kao tinta, zar ne?“ upitao je Strike. „I nećete valjda reći da ovo nije
vaš korisnički račun na tumblru?“
Sad jako blijeda, Kea je šutjela.
„Ne znam jeste li Cardew i vi još uvijek u seksualnoj vezi ili ste samo
prijatelji“, Strike je spremio posljednja dva lista papira u fascikl i zatvorio ga,
„ali ako razmišljate da mu se javite nakon ovog razgovora, postoje tri jako dobra
razloga zašto to ne biste trebali učiniti. Kao prvo, onaj razgovorčić na Twitteru
prije Ediena ubojstva izgledat će još sumnjivije ako se bude činilo da ste vas
dvoje u dosluhu.“
„Ja ih nisam mogla... kamera me snimila u podzemnoj. Ja nikad...“
„Kao drugo, Josh Blay leži paraliziran u bolnici. Ako imalo marite za
njega...“
Kea je briznula u glasan plač. Još više ljudi okrenulo se prema njima. Strike
se nije obazirao na njih.
„Kako sam rekao, ako imalo marite za Josha Blaya, pobrinut ćete se da ovu
istragu, koju on želi, provedem bez ometanja. I kao treće, Wally Cardew već je
osoba od interesa ljudima koji su mnogo strašniji od mene. Ako imate imalo
pameti, odmah ćete prekinuti vezu s njim.“
Još uvijek plačući, Kea je s mukom ustala i izašla, znatno brže nego što je
ušla, iako se još uvijek koristila štapom. Posve svjestan da ga sad i osoblje za
šankom i gosti optužujuće gledaju, Strike je ispio pivo, ustao i otišao u zahod.
Mrko prostrijelivši očima one koji su najviše zurili u njega, pobrinuo se da, kad
se vratio iz zahoda, svi izbjegavaju njegov pogled.
426
Knjige.Club Books
50
Love, Love, that art more strong than Hate,

More lasting and more full of art; -
O blessed Love, return, return,
Brighten the flame that needs must burn.80
Christina Rossetti
What Sappho Would Have Said Had Her
Leap Cured Instead of Killing Her
obin, koja je u tom trenutku imala tamnu vlasulju na glavi i naočale bez
R dioptrije na licu, čekala je u Ulici Harley gotovo jedan sat da Gus Upcott
izađe iz ordinacije svog nedvojbeno pretjerano skupog dermatologa. U jedan sat
napokon je izašao iz zgrade i krenuo niz ulicu. Robin je bila očekivala da će se
zaputiti natrag prema postaji podzemne željeznice, ali on je vukući noge krenuo
na suprotnu stranu i ogledavao se oko sebe u potrazi za, kako je pretpostavila,
mjestom gdje bi mogao ručati.
Gus je bio visok i mršav, pogrbljenih ramena. Torbu u kojoj je mogao imati
laptop objesio je preko desnog ramena, koje je zbog njezine težine bilo malo
niže od lijevog. Anomija cijelo jutro nije bio u igri; Fiendyl i Vilepechora bili su
dežurni moderatori.
Nakon pet minuta, prošavši pokraj nekoliko lokala za koje bi Robin mislila
da bi jednom mladiću bolje odgovarali, skrenuo je u Fischer’s, bečki restoran
koji je izgledao tradicionalno i skupo. Robin je pomislila da ga je mladić kojem
je lice još uvijek bilo osuto urtikama izabrao zbog njegova slabo osvijetljena
interijera.
Dala mu je vremena da sjedne pa ušla u krcat restoran zidova smeđih od
nikotina, sa zrcalima i slikama iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Gus je sjedio
na kožnatoj klupi u dalekom kutu prostorije, gdje bi bilo fizički nemoguće
nehajno prošetati iza njega i pogledati zaslon njegova laptopa, koji je već
80
Ljubavi, ljubavi, ti koja si jača od mržnje, trajnija od nje i od nje potpunija; vrati se, vrati
se, blažena Ljubavi, oživi plamen koji mora sažgati potrebe. (Nap. prev.)
427
Knjige.Club Books
otvorio. Dok ga je promatrala, stavio je slušalice i počeo tipkati s izrazom

potpune usredotočenosti na licu, čija je neravna površina bila naglašena svjetlom
svjetiljke sa staklenim sjenilom na zidu pokraj njega. Ako Seb Montgomery
nikad nije izgledao kao uobičajena predodžba internetskog trola, Gus, prema
kojem je Robin morala osjećati sažaljenje, sa svojim se (nadala se) privremeno
nagrđenim licem i općenitom smetenošću kojom je zračio možda bolje uklapao
u taj stereotip.
Konobar je odveo Robin do stola na drugoj strani prostorije, ali pažljivo
promijenivši kut svoje stolice, mogla je držati Gusa na oku. Naručivši kavu,
provjerila je svoj iPad i vidjela da su se Fiendyl i Vilepechora odjavili dok je
ona hodala iz Ulice Harley i da su ih zamijenile Hartella i Paperwhite.
Igrala je Drekovu igru jedva minutu, kad ju je nazvao Strike.
„Možeš li razgovarati?«
„Mogu. U restoranu sam, motrim Gusa Upcotta. Gdje si ti?« „Sjedim u
automobilu. Upravo sam završio s Keom. Je li se pojavio Anomija?«
„Ne. Kako je bilo s Keom?“
„Jako zanimljivo. Misli da je Pez Pierce Anomija.«
„Stvarno? Zašto?«
Strike je prepričao Keine razloge.
„Pretpostavljam da je to u određenoj mjeri moguće«, rekla je Robin. „Što je
rekla o Wallyju Cardewu?«
„Gotovo ništa. To sam sačuvao za kraj, jer pomislio sam da bi je moglo
natjerati da ode. I bio sam u pravu.«
„Hm“, bez suosjećanja je rekla Robin, podigavši pogled s igre prema Gusu,
koji je još uvijek tipkao, slušalicama se izoliravši od razgovora i ruke oko sebe.
„Ako nije željela da ljudi znaju da je spavala s idealnim momkom ultradesnice,
trebala je izbrisati svoj stari korisnički račun. Ili ih možda ima nekoliko i ne
može ih sve pratiti?“
„Česta pogreška“, zamijetio je Strike. „Pogledaj našeg prijatelja Thurisaza.
Što radi Gus?“
„Tipka na laptopu“, odgovorila je Robin, ponovno pogledavši prema kutu
prostorije. „Nažalost, sjedi u kutu. Ne vidim što je na zaslonu.“
Dok ga je gledala, Gus je spustio duge prste lijeve ruke na stol i naizgled
rastreseno odsvirao nevidljivi akord, a onda nastavio gledati u zaslon.
„Možda sklada neku melodiju“, rekla je Robin, kradom gledajući (>usa kroz
naočale.
„Kako je njegova urtikarija?“
„Ne mnogo bolje. Nastavi o Kei. Je li ti pokazala onaj navodni razgovor s
Anomijom izravnim porukama?“
„Nije. Kaže da se više ne vidi, jer je blokirala Anomiju.“
428
Knjige.Club Books
„Hm“, ponovno je rekla Robin. „Misliš li da je govorila istinu?“

„Nisam siguran. To je ispričala glatko i bez očitih znakova laganja, iako bih
rekao da je općenito prava mala glumica... Tvrdi da je Josh, kad su drugi put
hodali, priznao da su Edie i on ukrali njezine ideje, ali nisam siguran da je to
istina. Tvrdi i da nikad nije igrala Drekovu igru ni pokušala ući u nju, što je laž.
Uspio sam fotografirati njezinu povijest pretraživanja dok sam bio u kući.“
„Kako si to uspio?“
„Laptop je bio otvoren na kauču na kojem ga je ostavila. Njezina majka
istrčala je za njom kroz stražnja vrata, pa sam iskoristio priliku.“
„Bravo“, zadivljeno je rekla Robin.
„Jutros je ili ušla u igru ili to pokušala.“
„Misliš li da bi ona mogla biti ona moderatorica Paperwhite? Kein Twitter
handle je @realPaperwhite.“
„Što ti misliš? Ti si razgovarala s Paperwhite.“
„Nikad nismo imale mnogo izravnog kontakta, ali Worm28 mi je neku večer
rekla nešto zanimljivo. Rekla je da Anomija može zabraniti korisnička imena
kad se ljudi prijavljuju. Nikom u Drekovoj igri nije dopušteno koristiti samo ime
lika... odnosno, tvoje ime ne može biti samo Harty, Lord Wyrdy-Grob ili što
već.“
„Pretpostavljam da takva korisnička imena daju status, koji je po mom
mišljenju Anomiji jako dragocjena roba“, rekao je Strike.
„Točno, ali Paperwhite je bilo dopušteno upotrijebiti to ime bez ikakvih
dodataka.“
Oboje su šutjeli, svaki prateći svoj tijek misli, dok Strike nije rekao:
„Ako je Kea Anomija, sve što mi je rekla o Anomijinu očijukanju s njom i
zatim agresivnosti obična je laž. Ali ako nije Anomija, znamo još nešto o toj
osobi: nije tako aseksualna kako si mislila.“
„Da, valjda nije“, odgovorila je Robin. „Ali recimo da je Kea Paperwhite...
misliš li da Anomija zna tko je ona zapravo i da joj je zato dopustio da se koristi
tim imenom? Kad se prijavljuješ, moraš dati svoju e-adresu, što znači da mora
postojati mogućnost da Anomija i možda Morehouse znaju stvarne identitete
igrača.“
Robin je čula kako Strike zijeva.
„Oprosti, rano sam ustao. Mislim da ću otići nešto pojesti pa krenuti natrag.“
„Prije nego što odeš“, brzo je rekla Robin, „stvarno moramo razmisliti o
kostimima.“
„Kostimima?“
„Za Comic Con. Ako mislimo ići.“
„Oh, da. U redu, primit ću se toga kad se vratim u ured.“
429
Knjige.Club Books
Pet minuta nakon što je završila razgovor sa Strikeom, Robin je igrala

Drekovu igru, povremeno pogledavajući Gusa Upcotta, koji je jednom rukom
jeo pomfrit i povremeno nešto tipkao, naizgled zadubljen u zaslon laptopa ili u
ono što je slušao kroz slušalice.
Tad se na zaslonu ispred Robin otvorio privatni kanal.
<Paperwhite MOD poziva Buffypaws>

Paperwhite: bok
<Buffypaws prihvaća poziv>
Paperwhite: Anomiju zanima hoćeš li doći
na Comic Con
Buffypaws: već me pitao
Buffypaws: i jutros Hartella
Buffypaws: radite li vi za postotak?
Paperwhite: lol ne
Paperwhite: moderatori samo rade što im šef
naredi, kao i obično
Buffypaws: da, nadam se da ću doći
Buffypwas: nisam još nabavila majicu
Paperwhite: super
Paperwhite: hoću reći, super da ćeš doći
Paperwhite: i imat ćeš masku?
Buffypaws: on to misli ozbiljno?
Paperwhite: najozbiljnije
Paperwhite: ono, mislim da nikog tko ne
sakrije lice neće pustiti natrag u igru
Buffypaws: vau ok
Robin je tad u glavnoj igri primijetila poznato uzbuđenje kojim je uvijek bio
popraćen Anomijin dolazak. Gledala je kako se lepršavi plašt pojavljuje na ulazu
u igru pa podignula pogled prema Gusu Upcottu. Tipkao je kao i prije,
nepromijenjena izraza lica. Robin je poslala poruku Nutleyju, Midge i Shahu da
ih obavijesti da je Anomija upravo ušao u igru pa se vratila privatnom kanalu, na
kojem joj se Paperwhite ponovno obratila.
Paperwhite: mogu te nešto pitati?

Buffypaws: naravno
Paperwhite: jesi li u noći izbora
razgovarala s Anomijom?
430
Knjige.Club Books
Paperwhite: na privatnom kanalu?

Buffypaws: mislim da jesam
Paperwhite: kakav je bio?
Robin je oklijevala, razmišljajući.
Buffypaws: kako to misliš?

Paperwhite: je li bio čudan? Učinilo mi
se da je pijan ili nešto
Robin je zastala, ne znajući što odgovoriti. Ako kaže istinu, možda joj
Paperwhite otkrije nešto povjerljivo. S druge strane, možda Paperwhite radi po
Anomijinu nalogu i provjerava je li Robin primijetila poruku koju joj je
pogreškom poslao.
Buffypaws: ne sjećam se. Tražio je od

mene da dođem na Comic Con
Buffypaws: možda je bio pijan,
ali ako jest, nije se vidjelo.
Paperwhite: je li to sve što ti je rekao?
O Comic Conu?
Buffypaws: da, samo je htio da dođem
na Comic Con
Buffypaws: ali usred razgovora morala
sam nešto obaviti, a kad sam se vratila,
privatni kanal već se bio zatvorio
Buffypaws: zato je možda još nešto rekao,
ali ako i jest, propustila sam što
Paperwhite: ah ok
Buffypaws: zašto pitaš, je li tebi
rekao nešto čudno?
Paperwhite: ne stvarno čudno, samo mi se učinilo
da je pijan, a takvog ga nikad nisam vidjela
Paperwhite: znaš, kontrol-frik je, pa
nikad ne bih očekivala da cuga
Buffypaws: lol da
Buffypaws: valjda je i genijima dopušteno
da se ponekad raspojasaju
Paperwhite: lol bilo bi mu drago čuti
431
Knjige.Club Books
da ga nazivaš genijem
Paperwhite: hej, jesi li vidjela Morehousea
u posljednje vrijeme?
U stanci koja je uslijedila, Robin je pogledala Gusa Upcotta. Još uvijek je

tipkao. Vratila je pogled na svoj iPad. Anomija se udaljio od ulaza u igru, ali
nije govorio, barem ne u otvorenoj igri.
Paperwhite: zajebala sam

Buffypaws: kako to misliš?
Paperwhite: napravila sam nešto jbno glupo
Buffypaws: ?
Paperwhite: s Morehouseom
Buffypaws: što se dogodilo?
Paperwhite: spomenula sam nešto što je
Fiendyl jednom natuknuo
Paperwhite: stvarno ga nisam željela povrijediti
Paperwhite: pokušavala sam mu reći da mi
to nije nimalo važno
Paperwhite: ali kad sam to rekla, odjavio se iz igre
i otad nisam imala prilike razgovarati s njim
Paperwhite: stalno se nadam da će doći na Comic Con,
da se možemo pomiriti
Buffypaws: znaš tko je Morehouse?
>
>
Paperwhite: da
Paperwhite: ali nemoj mu reći
Paperwhite: ne zna da znam
Buffypaws: naravno da mu neću reći
Paperwhite: on je mene prvi uhodio na Internetu
Paperwhite: i zato me ne bi trebao kriviti,
ali jako je osjetljiv
Paperwhite: mogu imati povjerenja u tebe, zar ne?
Buffypaws: naravno
Paperwhite: ako nisam ovdje, a on se pojavi,
hoćeš li mu molim te reći da mi je strašno žao.
Da stvarno, stvarno želim razgovarati s njim.
Paperwhite: zašto ti govorim sve ovo?
432
Knjige.Club Books
Buffypaws: zato što sam bila ovdje,

a nekom si morala reći 😊
Paperwhite: lol da
Paperwhite: misliš li da se možeš zaljubiti
u nekog koga nikad nisi sreo?
Robin je netremice gledala to pitanje. Mogla je zamisliti osjećaj privlačnosti i

povezanosti s nekim s kim komuniciraš online ili snažnu želju da tu osobu bolje
upoznaš, ali ljubavi? Ljubavi, ovdje u Drekovoj igri, u kojoj jedan drugome
možete samo tipkati poruke, čak i bez fotografije kojom ćeš hraniti tu tlapnju?
Buffypaws: možda
Paperwhite: ti nikad nisi nikog upoznala online
Buffypaws: jesam
Buffypaws: ali nije išlo. Prekinule smo
Paperwhite: žao mi je
Buffypaws: ne, u redu je
Robin je podignula pogled s iPada. Gus Upcott mahao je konobaru da mu

donese račun. Ponovno se vratila Paperwhite.
Buffypaws: oprosti, morat ću otići

Buffypaws: ali sigurno ću reći Morehouseu,
ako ga vidim
Paperwhite: hvala xxx
<Paperwhite je napustio/la kanal>
<Buffypaws je napustio/la kanal>
Anomija je i dalje lebdio u igri, vjerojatno razgovarajući na jednom ili više

privatnih kanala, ali inače neaktivan. Gus je skinuo slušalice, ostavivši ih oko
vrata, i spremao laptop. Robin je podignula ruku da zatraži račun za svoju kavu,
jednim okom na igri, jer ako Anomija išta kaže dok je Gusov laptop u torbi,
moći će eliminirati još jednog osumnjičenog. Ali Anomija je ostao nijem dok je
Gus plaćao račun, izbjegavajući pogledati mladu i zgodnu konobaricu. Dvije
minute poslije i zašao je iz restorana, s Robin za petama.
433
Knjige.Club Books
51
A wondrous thing
to be so separate having been so near -
near by hate last and once by so strong love81
Augusta Webster
Medea in Athens
P omisao da ode po Madeline nakon predstavljanja njezine kolekcije nakita,

odvede je na nekoliko žestokih pića i zatim spava s njom nije bila bez svojih
čari, ali Strikea je nakon duge vožnje do King’s Lynna i natrag boljela noga, a
kako nije bilo izgledno da će ga Madeline odvesti ravno u svoju spavaću sobu,
radije bi otišao sam u svoj stan. Bez obzira na to, previše je unaprijed pristao na
dogovor da bi ga sad otkazao, pa je vratio BMW u garažu, otišao na kebab i
pomirit i ubijao sate do devet navečer, pokušavajući ne obazirati se na osjećaj
zle slutnje, koji ga nije napuštao.
Padala je kiša kad je došao u Ulicu Bond i, lagano šepajući, krenuo prema
Madelineinoj poznatoj trgovini. Dok je prolazio pokraj mračnih izloga niz koje
su se slijevale kapi kiše, a njegov veliki odraz nesigurno hodao pokraj njega,
primijetio je mnoštvo ljudi ispred zasljepljujuće osvijetljenog lokala. Fotografi
su snimali dvije žene koje su stajale ispod velikog kišobrana. Sudeći po dužini
obrisa njihovih nogu, bile su manekenke, nedvojbeno ukrašene Madelineinim
nakitom, s mračnom ulicom kao pozadinom. Predstavljanje kolekcije očito je još
uvijek traplo; novinari nisu otišli.
Strike je brzo skrenuo s kiše u jednu široku vežu i poslao Madeline SMS
poruku:
Malo kasnim. Da sjednem u neki bar, pa se nađemo ondje?
81
Čudno je biti ovako razdvojen, nakon onakve bliskosti - nekoć bliskosti od snažne ljubavi,
na kraju od mržnje. (Nap. prev.)
434
Knjige.Club Books
Što god da Madeline odgovori, Strike je namjeravao ostati u toj veži koliko god
je potrebno da se novinari raziđu i daleka cika smijeha ljudi koji se još uvijek
vrzmaju po ulici utihne.
Nosnice mu je zapahnuo oštar miris kanabisa. Kad se okrenuo, shvatio je da
nije sam u toj mračnoj niši: Madelinein sin Henry i jedan njegov prijatelj stajali
su ondje u odijelima i pušili džoint.
Vidjevši Strikeovo lice, Henry je ispustio džoint i šapnuo „sranje“. Prijatelj,
koji nije imao pojma tko je Strike, samo ga je zbunjeno gledao, očito nastojeći
shvatiti je li bolje praviti se da ne zna odakle dolazi taj miris ili podignuti džoint
koji je sad tinjao uz njegova stopala.
„U redu je“, rekao je Strike Henryju. „Neću reći.“
Henry se nervozno nasmijao.
Strike je razmišljao zamoliti Henryja da mu uzvrati uslugu i ne kaže majci
da se on nije zadržao poslom, nego sakrio u vežu manje od sto metara od njezine
zabave. Na kraju je zaključio da bi bilo nepošteno time opteretiti jednog
tinejdžera, pa je nastavio pušiti i ignorirao dvojicu dječaka.
„Hoćeš dim?“ upitao je Henryjev prijatelj. Podigao je džoint i pružao ga
Strikeu, očito smatrajući da je to najmanje što može učiniti.
„Ne, hvala“, odgovorio je Strike. „Pokušavam prestati.“
Prijatelj se nasmijao i povukao dubok dim.
„Ne bi li trebao biti tamo?“ upitao je Henry Strikea, pokazujući u smjeru
trgovine nakitom, ispred koje su manekenke još uvijek stajale, smijale se i šalile
s fotografom.
„Koliko vidim, tvoja mama još uvijek je zauzeta“, odgovorio je Strike.
„Pustit ću je da završi, prije nego što upadnem.“
„Čekaj... je li on onaj detektiv??“ upitao je prijatelj Henryja, sad
razrogačenih očiju.
Krajičkom oka Strike je vidio da Henry kima.
„Jebemu“, prijatelj je zvučao zabrinuto.
„Ne brini se“, rekao je Strike. „Davno sam napustio odjel za narkotike.
Slobodno puši.“
Ispred Madelineine trgovine zaustavio se automobil s vozačem. Jedna od
dviju nasmijanih djevojaka koje su pozirale za fotografije vratila se u trgovinu,
vjerojatno da skine nakit. Druga je još uvijek razgovarala s fotografom ispod
kišobrana. Dok su Strike i dvojica dječaka promatrali, fotograf joj je dodirnuo
ruku.
„Eskalacija dodirom“, rekao je Henryjev prijatelj, koji se malo pomaknuo
naprijed da vidi što se događa. Henry se nasmijao.
„Je“, rekao je prijatelj. „Tako se to radi.“
„Tko to kaže?“ upitao je Henry.
435
Knjige.Club Books
„Kosh.“
„To je glupost.“
„To je znanost“, odgovorio je prijatelj pa ponovno povukao dugi dim
džointa i pružio džoint Harryju. „Je. Eskalacija dodirom i negging82. Za minutu
će joj reći da ima velika stopala ili slično.“
„Hoće kurac“, nasmijao se Henry.
„Hoće. To je tehnika upucavanja po danu.“
„Noć je.“
„Ali su na ulici, nisu u klubu ili baru.“
„Sereš.“
„Trebao bi pročitati Kosha. Sad gledaj...“
Fotograf i manekenka još uvijek su razgovarali. Novi glasan smijeh došao je
do njih u mračnoj ulici dok je ona šaljivo udarala fotografa po ruci. Glas joj se
čuo do veže.
„Drzniče!“
„Negging“, pobjednički je rekao Henryjev prijatelj. „Rekao sam ti.“ Tad je
zaškiljio prema Strikeu.
„Nije li istina da će se djevojka, ako je uvrijediš, odnosno, ne baš uvrijediš,
nego malo kritiziraš, potruditi da vrati tvoje odobravanje?“ upitao je pomalo
zapinjući jezikom.
„Ne bih računao na to“, odgovorio je Strike. „Tko ti je to savjetovao?“
„Kosh“, odgovorio je Henry.
„Neki vaš kompić?“
„On je majstor u upucavanju. Amerikanac.“
Manekenka i fotograf još uvijek su razgovarali i smijali se. Muškarac je
ponovno dodirnuo njezinu ruku.
Strikeu je zazvonio mobitel. Siguran da ga zove Madeline, izvukao ga je iz
džepa kaputa, ali broj je bio skriven.
„Strike“, odgovorio je na poziv.
Pozivatelj je kratko šutio, a onda se začuo dubok, hrapav, izobličen glas:
„Pogledaj pismo u njezinu lijesu.“
Sekundu ili dvije Strike je bio previše iznenađen išta odgovoriti.
„Tko je to?“
Čuo je duboko disanje.
„Pročitaj to pismo“, ustrajao je pozivatelj prije nego što se telefonska veza
prekinula.
82
Davanje komplimenta koji je istodobno uvredljiv. (Nap. prev.)
436
Knjige.Club Books
„Vidiš? Eskalacija dodirom.“ Henryjev prijatelj još uvijek je promatrao

fotografa i manekenku. „Ono, malo-pomalo, sve više ih dodiruješ. Pogledaj,
djeluje.“
„Stvarno sereš“, nasmijao se Henry s džointom ponovno u ruci.
Strike je pogledao svoj mobitel. Poziv nije bio preusmjeren iz ureda.
Anonimni pozivatelj imao je njegov izravan broj. Poslao je poruku Robin.
Upravo sam primio drugi poziv od one osobe koja mi je rekla da

iskopam Ledwellovu. Ovaj put rekla mi je da pogledam pismo u
njezinu lijesu
Vratio je mobitel u džep.

„Trenutačno isprobavam digitalno upucavanje i funkcionira“, govorio je
Henryjev prijatelj.
„Kako na internetu izvodiš tu fintu s dodirom?“
„Na internetu primjenjuješ drukčije metode.“
Jedna žena izašla je iz Madelineine trgovine, noseći u ruci nešto što je
izgledalo kao vrećica s darovima za uzvanike. Zastala je pa pogledala na obje
strane ulice. Kad se okrenula u Strikeovu smjeru, prepoznao ju je na svjetlu koje
se još razlijevalo kroz izlog trgovine: Charlotte. Povukao se natrag u mrak.
„... kažeš nešto kao ‘ako je to tvoja stvarna fotka, vjerojatno ti se smučilo
upucavanje frajera, pa ću ja sad otići’...“
Lupkanje visokih potpetica po betonu čulo se i kroz Henryjev smijeh. Susret
je bio neminovan; Strike je imao osjećaj da je to sve vrijeme znao.
„Mislila sam da si ti.“
Charlotte je zvučala kao da se zabavlja. Stajala je ispred njega u uskoj crnoj
haljini i cipelama sa stiletto potpeticama, raspuštene tamne kose i raskopčanog
sivog, svilenog ogrtača.
„Maloprije sam vidjela izraz Madsina lica kad je provjerila mobitel i
pomislila sam da si otkazao dogovor. Bit će joj drago što se samo skrivaš. Jesi li
se s nekim potukao?“
Gledala je posjekotinu na Strikeovu čelu koju je ondje ostavio bijeli kakadu.
„Ne“, odgovorio je i zgnječio opušak petom. Henry i njegov prijatelj sad su
zurili u Charlotte, nijemi od strahopoštovanja.
„Mogu li te nažicati cigaretu?“ upitala je Charlotte Strikea, gledajući
opušak.
„Žao mi je, ovo mi je bila zadnja“, lagao je Strike.
437
Knjige.Club Books
„Još malo i završit će“, rekla je Charlotte osvrnuvši se prema Madelineinoj

trgovini. „Bilo je jako uspješno. Tvoja je djevojka stvarno talentirana. Pogledaj
što sam kupila, divan je, zar ne?“
Ispružila je vitku ruku. Strike je na njezinu srednjem prstu ugledao nešto što
je izgledalo kao grumen nebrušena kvarca. Nije ništa rekao.
„Usput, pitala sam se gdje ste vi dečki nestali“, nastavila je Charlotte nimalo
pokolebana njegovom šutnjom, pogledavši dvojicu tinejdžera preko njegova
ramena. „Pretpostavljam da ste unutra umirali od dosade.“
Henryjev prijatelj promucao je nešto nesuvislo. Još uvijek nasmiješena,
Charlotte se ponovno obratila Strikeu.
„Kako je Pruina kći?“
„Tko?“
„Pruina kći, dragi. Tvoja nećakinja.“
Strike je shvatio da je osoba o kojoj Charlotte govori njegova polusestra
Prudence.
„Nemam pojma.“
„Nisi znao? Oh, sranje.“ Charlotte se više nije smiješila. „Vjerojatno ti
nisam smjela reći.“
„Sad kad si započela, mogla bi i završiti“, rekao je Strike, sjetivši se da je
Prudence spomenula obiteljski hitan slučaj.
„Gaby mi je rekla“, kazala je Charlotte. Gaby je bila još jedna Strikeova
polusestra. Jedva ju je poznavao, ali Charlotte i ona godinama su se kretale u
istim ekskluzivnim krugovima. „Sylvie je pala sa zida za penjanje. Pojas nije bio
pričvršćen ili nešto slično.“
„Ah. Nisam znao.“
„Mislila sam da ste Pru i ti ovih dana u kontaktu.“
„Gaby se očito raspričala.“
„Nemoj se ljutiti“, rekla je Charlotte. Strike je i kroz smrad kanabisa osjetio
miris Shalimara. „Nisam te željela uzrujati.“
„Nisi me uzrujala.“
Automobil koji je čekao ispred Madelineine trgovine, a u kojem su sad bile
obje manekenke, napokon se udaljio od ruba pločnika. Fotograf je nestao u tami.
Posljednjih nekoliko zaostalih uzvanika izlazilo je iz trgovine, ali zastali su
ispred vrata, još uvijek razgovarajući i smijući se.
„Henry?“ začuo se glas iz sredine skupine.
„Sranje“, rekao je Henry. On i njegov prijatelj požurili su odazvati se na
poziv njegove majke, ostavivši posljednja dva centimetra džointa na tlu.
„Rado bih povukla dim“, rekla je Charlotte gledajući džoint. „Ali bolje ne...
Jago je vjerojatno angažirao nekog da motri na mene, kao ja na njega...“
438
Knjige.Club Books
Dok je to govorila, pogledala je na obje strane ulice i čvrsto priljubila tanki

ogrtač uz tijelo.
„Otišla sam u McCabes“, rekla je Strikeu, ponovno ga gledajući u oči.
„Netko od njihovih ljudi prati Jaga, ali još ništa nisu otkrili. Jako je oprezan.
Kladim se da bi ti već imao rezultate.“
„McCabes je dobra agencija“, rekao je Strike.
„Bolje im je da budu“, odgovorila je Charlotte.
Strike je želio otići, ali nije se želio pridružiti skupini koja je još uvijek
stajala ispred trgovine i sad se fotografirala mobitelima s Madeline.
„Željela sam otići k Pru, na terapiju“, sanjivo je rekla Charlotte.
„Molim?“ upitao je Strike, podboden da reagira, što je nedvojbeno i bila
njezina namjera.
„Navodno je sjajna. Jednoj mojoj prijateljici jako je pomogla. Ali odbila me
primiti. Rekla je da bi to bio sukob interesa.“
„Od svih terapeuta u Londonu željela si ići mojoj sestri?“
„Tad nisam znala da ste vas dvoje uopće u kontaktu.“
„I tad je još uvijek bila moja sestra, ako se sve to nije dogodilo u nekom
paralelnom svemiru.“
„Čula sam da je stvarno dobra“, mirno je rekla Charlotte. „I htjela sam
razgovarati s nekim čija je obitelj jednako sjebana kao moja. Dosadili su mi
terapeuti iz srednje klase i njihove dosadne predodžbe o tome što je normalno.“
Madeline je smještala Henryja i njegova prijatelja u crni taksi. Skupina
uzvanika napokon se počela razilaziti. Madeline je ostala sama i netremice
gledala prema Strikeu i Charlotte. Charlotte je pogledala Madeline pa se s
osmijehom ponovno okrenula Strikeu.
„Pustit ću te da čestitaš Mads.“
Udaljila se na kiši - njezine visoke potpetice lupkale su po pločniku, tamna
kosa lepršala je iza nje.
439
Knjige.Club Books
52
I deck myself with silks and jewelry,

I plume myself like any mated dove;
They praise my rustling show, and never see
My heart is breaking for a little love...83
Christina Rossetti
L.E.L
djevena u haljinu od ljubičaste svile pripijenu uz tijelo, s teškom ogrlicom

O od ametista oko vrata i cipelama vrtoglavo visokih potpetica na nogama,
Madeline je prekriženih ruku nepomično stajala na pločniku, polovice lica u
tami, a druge polovice jarko osvijetljene svjetlom koje je još uvijek blistalo kroz
izlog. Kad je Strike zakoračio iz mračne veže, vidio je da će njih dvoje sad doći
do one važne prekretnice u svakoj vezi: prve žestoke svađe.
„Bok“, rekao je. „Sjajno izgledaš. Kako je prošlo?“
Ona se bez riječi okrenula i vratila u trgovinu, prošavši pokraj zaštitara
visokog i krupnog kao Strike, koji je stajao tik iza ulaznih vrata.
Dvije zgodne mlade žene u crnim haljinama, za koje je Strike pretpostavio
da su prodavačice, oblačile su kapute i znatiželjno pogledale Strikea kad je ušao.
Tri konobara u bijelim sakoima skupljali su prazne šampanjske čaše s niskih
stolova i staklenih vitrina. Trgovina, koju Strike dotad nikad nije posjetio, bila je
kao plišana unutrašnjost kutije za nakit, zidova i stropa prekrivenih baršunom
ponoćno plave boje, vijenaca zlatnog konopa s resama, poda prekrivenog
perzijskim sagom.
„Ovo izgleda...“, započeo je, ali Madeline se tad pozdravljala sa svojim
prodavačicama, nakon čega je otišla za jednim od konobara u stražnju
prostoriju, iz koje je Strike čuo kako mu govori da uzmu čaše i odu; vitrine ne
moraju obrisati, to će sutra ujutro njezine cure.
83
Zaodijevam se u svilu i resim nakitom, lickam se kao svaka golubica koja ima svog
mužjaka; hvale moj šuškav izgled i nikad ne vide da mi se srca slama od želje za malo
ljubavi... (Nap. prev.)
440
Knjige.Club Books
Četiri goleme fotografije žena koje su bile zaštitna lica reklamne kampanje
stajale su na pozlaćenim štafelajima. Dugokosa crnkinja nosila je dijamantne
naušnice koje su joj dosezale do golih ramena, crvenokosa je gledala kroz
isprepletene prste ukrašene prstenjem sa safirima, plavuša je preko jednog oka
kao povez imala broš s velikim rubinom, a Charlotte je zurila u njega s
osmijehom Mona Lse na grimiznim usnama i teškom zlatnom ogrlicom
načičkanom nebrušenim smaragdima pripijenom uz vrat.
Madeline se ponovno pojavila prateći konobare, koji su nosili po veliku
kutiju upotrijebljenih čaša.
„Ale, možeš ići“, rekla je zaštitaru. „Ja ću zaključati i namjestiti alarm.“
„Jeste li sigurni?“ upitao je Al.
„Jesam. Idi“, odrješito je odgovorila pa snažno udarila dlanom po dugmetu
iza teškoga drvenog stola u kutu. Čelične zaštitne rolete počele su se automatski
spuštati niz staklo izloga.
Strike je znao da je puno popila. Bila je zajapurena i glas joj je bio malo
promukao. Odlučno je izbjegavala Strikeov pogled dok konobari, radnici
ugostiteljske tvrtke i zaštitar nisu otišli. Kad su napokon ostali sami, iza
spuštenih roleta, okrenula se i pogledala ga.
„Znala sam da ćeš to učiniti?“
„Što to?“
„Nisi mogao ući ni nekoliko minuta na samom kraju.“
„Vani je još uvijek bio fotograf.“
„Čuješ li što govoriš?“ kreštavo se nasmijala Madeline. „Što misliš tko si?
Tvoj otac?“
„Što bi to trebalo značiti?“
„Da se Jonny Rokeby pojavio ovdje, novinari bi se trgali da ga fotografiraju.
Koji kurac umišljaš? Nisi toliko slavan. Ne budi toliko uobražen.“
„Poanta je u tome da ne želim svoju fotografiju u novinama“, mirno je
odgovorio Strike. „To sam ti ponovio nekoliko puta. Ne želim biti
prepoznatljiv.“
„Gdje je tvoja jebena paranoja da će te paparazzi snimiti kad u mračnim
vežama čavrljaš sa Charlotte Campbell? Večeras mi je rekla da te Jago želi
navesti kao jedan od razloga njihova razvoda...“
„Charlotte je poznata dušobrižnica“, rekao je Strike, osjećajući da i protiv
svoje volje gubi strpljenje.
„... što bi bio red da sam čula od tebe, a ne saznala pred dvadesetak ljudi na
prokletom predstavljanju svoje nove kolekcije...“
„Jebemu, Madeline, zar misliš da sam želio da to učini?“
„... i morala se praviti da već znam. Kad si točno prekinuo s njom?“
441
Knjige.Club Books
„Točno onda kad sam ti rekao da smo prekinuli“, odgovorio je Strike. „Prije
gotovo pet godina...“
„Zašto ti se onda Jago želi napiti krvi?“
„Zato što me mrzi.“
„Charlotte je rekla da je našao poruke koje ste vas dvoje razmijenili.“
„Te poruke bile su njezin pokušaj da obnovi vezu. Ja ih nisam tražio.“
„Ti stvarno misliš da si Jonny Rokeby“, ponovno se s nevjericom nasmijala
Madeline. „Žene se same bacaju na tebe, zar ne?“
„Ne, ti si bila prva.“
Madeline je podignula prvi predmet pri ruci, koji je bila prazna drvena kutija
za nakit, i zavitlala ga na njega. Toliko je slabo gađala da bi kutija proletjela
pokraj Strikea i pogodila prozor, da nije ispružio ruku i uhvatio je. Madeline je
navalila na njega.
„Ne želiš da itko zna da si sa mnom!“
„Fućka mi se tko će znati da sam s tobom.“
„To nije ono što Charlotte kaže!“
„Kad ćeš napokon shvatiti da ne smiješ vjerovati nijednoj jebenoj riječi koju
Charlotte Campbell kaže?“
„Jesi li rekao svojoj dragoj Robin da smo zajedno?“
„Jesam“, odgovorio je Strike.
„Prije ili nakon što joj je Charlotte to rekla? Jer Charlotte kaže da je
izgledala jebeno šokirano kad je to čula.“
„Shvati već jednom, za Boga miloga. Charlotte kaže ono za što misli da će
prouzročiti najviše...“
„Charlotte je rekla da će tvoj dolazak na predstavljanje moje kolekcije
značiti da si spreman dati šansu našoj vezi jer...“
„Samo spletkari, Madeline, kako ti to nije jasno?“
„... skrivaš sve svoje djevojke otkad ste vas dvoje...“
„Ne skrivam te!“
„Zašto si se onda zavukao u onu vežu i pravio da si se zadržao zbog posla?“
„Maloprije sam ti rekao...“
„Nadao si se uhvatiti Charlotte kad izađe?“
„Pokušaj se odlučiti s kojom misliš da te varam, Charlotte ili Robin...“
„Možda s obje... tvoj otac uvijek ih je imao nekoliko istodobno...“
„Još jednom spomeni mog oca i odlazim.“
Bijesno su se gledali, metar i pol udaljeni jedno od drugog, a velika
Charlotteina fotografija sa smaragdnom ogrlicom gledala ih je sa zagonetnim
osmijehom na grimiznim usnama.
442
Knjige.Club Books
„Stječem dojam da ti je važnije što Charlotte misli o nama nego što ja

mislim“, rekao je Strike. „Jesam li zato morao doći po tebe? Da dokažeš
Charlotte da me vrtiš oko malog prsta?“
„Nikad mi nisi rekao da si spavao s Ciarom Porter!“ iznenadio se Strike.
„Čuo si me!“
„Zašto bih ti to rekao? To je bio seks za jednu noć!“
„Ili da si hodao s Elin Toft!“
„Isuse Kriste, jesam lija od tebe tražio popis svih tvojih bivših?...“
„Obje ih poznajem!“
Strike je osjetio da njegov mobitel zuji u džepu kaputa i posegnuo je izvaditi
ga.
„Da se nisi usudio odgovoriti!“ dreknula je Madeline kad je otvorio poruku
koju mu je poslala Robin.
Kako je zvučao taj glas?
Strike je počeo tipkati odgovor.

„Jesi li me čuo?“
„Da, čuo sam te“, hladno je odgovorio, još uvijek tipkajući.
Isto kao prošli put. Kao Darth Vader. Mislim da rabi aplikacije za
promjenu glasa
Spremio je mobitel u džep, a kad je podigao pogled, Madeline je teško disala,

lica iskrivljena u bijesnu grimasu.
„Što si ono govorila?“
„Govorila sam da sam mislila da je Charlotte anom...“, pijana, zbunila se na
toj riječi, „... malalija. Valentine je rekao da si je upoznao na fakultetu... Mislila
sam da te ne zanima novac, slava i slično, a onda sam saznala da si već okrenuo
pola slavnih žena u Londonu!“
„Kako se moja opsjednutost poznatim ženama uklapa u tvoju pritužbu da se
ne želim fotografirati s tobom?“
„Možda tako lakše prevariš sljedeću bogatašicu da misli da ti se sviđa zbog
sebe!“
Strike se okrenuo i krenuo prema vratima.
„Cormorane!“
Ali on je već otvorio teška vrata i izašao na kišu.
„Cormorane!“ vrisnula je.
443
Knjige.Club Books
Mobitel mu je ponovno zazujao u džepu. Izvadio ga je i pročitao Robininu

novu poruku. Kišne kapi močile su zaslon telefona. Čuo je da Madeline trči za
njim na svojim visokim potpeticama i nešto što je zvučalo kao zveckanje teške
gomile ključeva.
Može li to stvarno biti neki slučajni trol? Jer koliko je ljudi znalo za
pisma u lijesu?
Još uvijek hodajući, Strike je odgovorio:
Točno
Nekoliko sekundi poslije stigla je nova Robinina poruka.
Upravo sam čula nešto zanimljivo u igri. Ako možeš razgovarati,

odmah ću te nazvati. Ako ti nije zgodno, može pričekati
Upravo je napisao da može razgovarati, kad je čuo vrisak, udarac i zveckanje

metala iza svojih leđa. Okrenuo se: Madeline se poskliznula i pala, ključevi
trgovine izletjeli su joj iz ruke, a ona je ležala potrbuške na mokrom pločniku.
„Pas mater“, promrmljao je, hramajući prema njoj. Madeline je pokušavala
ustati, ali to joj je onemogućavala slomljena potpetica. Jecajući, čvrsto se
uhvatila za njegovu ruku i dopustila mu da je povuče na noge. Jedno koljeno
krvarilo joj je.
„Čekaj ovdje.“ Strike joj je pomogao da se skloni u jednu vežu pa otišao po
njezine ključeve. „Jesi li vrata ostavila nezaključana?“
Kimnula je, još uvijek jecajući.
„Corme, oprosti... strašno mi je žao... nisam mislila ništa od onog što sam
rekla...“
„Zaključajmo prokleta vrata prije nego što ostaneš bez cijelog inventara.“
„Čekaj...“
Oslonivši se o njegovu ruku, skinula je obje cipele. Još uvijek plačući,
bosonoga i sad znatno niža, dopustila mu je da je odvede natrag prema trgovini i
zastala baciti svoje ljubičaste cipele u kantu za smeće.
„Corme, žao mi je... bila sam pod jebenim stresom... nisam to ozbiljno
mislila, stvarno nisam..
U trgovini ponoćno plave boje srušila se u naslonjač, spustila lice na
dlanove i ponovno se rasplakala. Strike je teško uzdahnuo i odložio ključeve na
vitrinu punu svjetlucavih privjesaka.
444
Knjige.Club Books
„Jesam li ikad uzeo ijedan peni od tebe?“ upitao je, gledajući je. „Jesam li
ikad propustio platiti svoje troškove?“
„Nikad... nikad... ne znam zašto sam to rekla... ali Charlotte me je... po SMS
porukama saznala sam da me Jim vara... kupovao joj je darove mojim novcem
i... žao mi je, stvarno mi je žao...“
Pogledala ga je. Izgledala je lijepo iako joj se kosa počela kovrčati od vlage,
a maskara se razmazala.
„Moraš očistiti koljeno“, rekao je.
Madeline se odgurnula iz naslonjača i čvrsto ga zagrlila. Nakon trenutka ili
dva, i on je zagrlio nju i poljubio je u vlažnu glavu.
„Oprosti“, ponovila je u njegova prsa.
„Ja nisam Jim.“
„Znam“, zajecala je. „Znam da nisi. Nisam smjela popiti toliko pjenušca.“
„Nisi smjela slušati jebenu Charlotte Campbell, eto što nisi smjela“, odlučno
je rekao Strike.
„Neću... znam da nisam smjela...“
Nježno se izvukao iz njezina zagrljaja i pogledao je.
„Idi i operi koljeno. Moram nazvati Robin, zbog posla. To ne znači da je
ševim.“
„Znam“, ponovila je Madeline, napola plačući, napola smijući se.
„Onda u redu. Stajat ću uz vrata i nastojati izgledati kao tvoj zaštitar.“
Još uvijek šmrcajući, Madeline je otišla u kupaonicu u stražnjem dijelu
trgovine. Strike je prišao vratima, namjestio se ravno ispred njih, gdje će ga
prolaznici vidjeti, pa nazvao Robin.
„Bok“, rekla je Robin. „Moglo je čekati.“
„U redu je. Reci.“
„Worm28, odnosno Zoe, upravo mi je rekla da se sinoć na moderatorskom
kanalu posvadila s Yasmin Weatherhead, odnosno Hartellom. Yasmin je rekla
da napadač ne može biti nitko od fanova, jer nitko od fanova ne bi napao Josha.
Zoe se naljutila i upitala je želi li reći da je Edie zaslužila što je dobila.
Uglavnom, Zoe mi je dugo govorila o Yasmin i omaknulo joj se da misli da
Yasmin i Anomija imaju neku zajedničku gažu. Nešto čime zarađuju novac.“
„Stvarno?“
„Navodno je jutros na moderatorskom kanalu rekao Yasmin da čeka da čuje
koliki će biti njegov postotak. Yasmin nije odgovorila pred ostalim
moderatorima, ali Zoe misli da su o tome vjerojatno razgovarali na privatnom
kanalu.“
Madeline je izašla iz kupaonice, čista lica. Slabašno se nasmiješila Strikeu
pa počela obilaziti vitrine, provjeravajući jesu li sve zaključane.
445
Knjige.Club Books
„Jako zanimljivo“, rekao je Strike. „Možda Morehouse ipak nije jedini koji
zna tko je Anomija.“
„Znam. I pitam se postoji li način da pristupim Yasmin kao što smo
pristupili Timu Ashcroftu.“
„Kao novinarka?“
„Točno. Da se pravim da pišem članak o Srcu crnom kao tinta. A ona ih je
poznavala u ranim danima i tako dalje.“
„Moglo bi proći“, rekao je Strike. „Sad moram ići, ali razgovarajmo o tome
sutra.“
„Super. Čujemo se.“
Robin je prekinula vezu. Strike se okrenuo prema Madeline, koja je već
odjenula kaput.
„Trebat će nam taksi“, rekao je gledajući njezina bosa stopala.
„Oprosti“, ponovno je šapnula.
„Oprošteno ti je“, usiljeno se osmjehnuo Strike.
Dok je Madeline vadila mobitel da nazove taksi, Strike je izašao popušiti
cigaretu. Ova večer donijela je plimu sjećanja na život sa Charlotte; vrištanja i
bacanja predmeta, izljeva neracionalne ljubomore i optužaba za svaki porok na
koji je naišla u obitelji u kojoj se rodila. Bez ljubavi, takvo ponašanje Strikeu
nije bilo nimalo privlačno. Kiša je i dalje padala dok je on pušio, trpio bolove u
nozi i želio da je kilometrima daleko od Ulice Bond.
446
Knjige.Club Books
53
Sweet is the swamp with its secrets,

Until we meet a snake...84
Emily Dickinson
XIX: A Snake
Razgovori unutar igre četvero moderatora Drekove igre
<novi privatni
kanal otvoren>
<20. svibnja
2015. 17:38>
<Anomija poziva
Morehousea>
Anomija: stari,
nedostaješ nam <novi privatni
> kanal otvoren>
<Morehouse <20. svibnja
prihvaća poziv> 2015. 17:40>
Morehouse: stvarno <Paperwhite poziva
Anomija: da Morehousea>
Anomija: Paperwhite je Paperwhite: omg
neprestano ovdje i sve ovdje si
pita jesu li te vidjeli >
Morehouse: vratio sam se >
>
provjeriti jesu li LordDrek
>
i Vilepechora otišli,
Paperwhite:
ali vidim da nisu
Mouse, molim te
Anomija: istina
84
Lijepa je močvara sa svojim tajnama, dok ne naiđemo na zmiju... (Nap. prev.)
447
Knjige.Club Books
Anomija: ali će nakon razgovaraj sa mnom

Comic Cona otići >
Morehouse: jednostavno Paperwhite: molim te
im odmah zabrani pristup >
Anomija: imam plan, ok? >
Morehouse: kao onaj >
da ih „provjeriš“? >
Anomija: kunem se >
da će uskoro otići. >
Upravo radim na tome <Morehouse
Morehouse: mislim da prihvaća poziv>
samo odugovlačiš Morehouse: bok
Morehouse: jer oni >
su „dobri moderatori“ i Paperwhite: Mouse,
„to su učinili samo iz želim se ispričati. Ne
zafrkancije“ spavam, samo o tome
> razmišljam. Strašno mi je
žao, nisam smjela reći ono
Anomija: ne što sam rekla
odugovlačim Morehouse: u redu je
> Paperwhite: nije
Anomija: bio si Morehouse: Fiendyl me
u pravu, ok? raspizdila svojom lajavom
Anomija: njih dvojica gubicom
jbni su nacisti >
<novi privatni
Morehouse: što se Paperwhite: čekaj, što?
dogodilo da si najednom kanal otvoren>
Paperwhite: Fiendyl
shvatio? <14. svibnja
je cura?
Anomija: samo sam 2015. 17:42>
Morehouse: da. ali se
promijenio mišljenje na internetu voli pretvarati
<Fiendyl poziva
> da je frajer Morehousea>
Morehouse: I ta promjena > Fiendyl: želim
slučajno se podudarila > razgovarati s tobom
s mojim zahtjevom > >
da izabereš između > <Morehouse
mene i njih Morehouse: kako je prihvaća poziv>
Anomija: pa što onda? tvoja mama? Fiendyl: NISAM
Dobit ćeš što želiš, Paperwhite: nije baš rekla Paperwhite da si
nećeš li? dobro invalid, ok
> Paperwhite: počela joj je Fiendyl: ako je to od
448
Knjige.Club Books
Morehouse: još uvijek ispadati kosa koga čula, čula je od

ne shvaćaš, zar ne? Morehouse: sranje Anomije, ne od mene
Morehouse: živo ti Paperwhite: da Fiendyl: zato se raspitaj
se fućka što su njih > prije nego što mi ponovno
dvojica fašisti Paperwhite: samo da pošalješ onakav e-mail
> pomogne >
Anomija: i ti sebe zoveš Morehouse: da Morehouse: ok kako god
jbnim znanstvenikom? > Fiendyl: „kako god“?
Gdje ti je dokaz? Paperwhite: tako je dobro Morehouse: jesi li
> ponovno razgovarati s sigurna da se uvijek
> tobom sjećaš što si kome rekla?
> Paperwhite: stvarno si Fiendyl: jebi se
> mi nedostajao Fiendyl: znam što
> impliciraš
Morehouse: i ti meni
> >
Paperwhite: znači,
> između nas je sve u redu? Morehouse: samo znam
kakva si kad popiješ bola
Anomija: da pogodim, Morehouse: da, sve je boce votke
razgovaraš s Paperwhite u redu x Fiendyl: odjebi
na drugom kanalu > Fiendyl: nikad joj nisam
Morehouse: pa što ako > rekla da si invalid
razgovaram? Što Imaš Paperwhite: nego, hoćeš >
protiv toga? li ići na Comic Con? Morehouse: možda ne
Anomija: ništa > izrijekom
Morehouse: mislim > Fiendyl: ok, što sam joj
da ti se ona sviđa Paperwhite: halo? onda rekla?
Anomija: kako bi > >
mi se mogla sviđati? > >
Morehouse: znaš tko je. Morehouse: ne mogu ići >
Po prijavi za igru. na Comic Con >
Anomija: misliš da Morehouse: ali ti možeš >
se palim na e-adrese? sa svojim dečkom. >
Morehouse: možda je > >
u njezinoj adresi njezino Paperwhite: molim? >
pravo ime, pa si je > >
potražio na internetu > >
Anomija: varaš se, živo Morehouse: možeš ići sa >
mi se jebe tko je ona svojim dečkom Morehouse: vjerojatno
Anomija: ako se > jedan od svojih viceva o
želiš spetljati s njom, > invalidskim kolicima
449
Knjige.Club Books
nitko ti ne brani > Fiendyl: to je bilo prije

> > više od godinu dana i
Morehouse: a pravilo 14? Morehouse: onim milijun puta sam ti se
mišićavim, plavokosim, u ispričala
Anomija: jebeš pravilo
14, ti si suautor, radi što majici bez rukava >
želiš > >
Morehouse: da, dobro, ne Paperwhite: više se ne >
mogu raditi što želim praviš da ne znaš tko sam >
Morehouse: barem ne s > >
njom > Morehouse: učinila si
Anomija: zašto ne? > jedino što sam te ikad
Anomija: očito se > zamolio da ne učiniš
zapalila za tebe Paperwhite: to nikad ne Morehouse: jebemu,
> bi počelo da si pristao naći pokušavao sam ti pomoći
> se sa mnom ili mi barem Fiendyl: ne obraćaj mi se
poslao fotku kao jbnom malom djetetu
Morehouse: znaš zašto
Paperwhite: napila sam Morehouse: ne obraćam
> ti se tako, za promjenu se
se jednu večer, a on je bio
> ondje prema tebi odnosim kao
> Paperwhite: to nije lijepo prema odrasloj osobi
> reći, ali je istina Fiendyl: što znači „za
> Morehouse: izgledaš jbno promjenu“?
> sretno s njim na svom Fiendyl: slušaj, bio si jako
Anomija: buraz? Instagram profilu ljubazan prema meni kad
Paperwhite: možda sam sam prolazila kroz sva
> svoja sranja i nikad te
> se nadala da ćeš ti vidjeti i
postati ljubomoran nisam željela povrijediti ni
> uvrijediti
Paperwhite: sve ovo
> između nas previše je Fiendyl: znam da sam te
> jednostrano. Ja pošaljem razočarala i pokušala sam
> fotke, ti ne. Da se želim sve što sam mogla da ti
naći, ti ne. kažem da mi je žao, ali
> kad netko ignorira sve
> Paperwhite: ovo što ti i ja tvoje e-mailove i ne želi
> imamo je bolje razgovarati, teško je
Morehouse: što je? Paperwhite: ali kako pomiriti se
mogu znati da ne cimaš Fiendyl: ali nikom nikad
> još 100 drugih djevojaka?
Anomija: ako izbacim nisam rekla da si invalid,
> nikom
LordDreka & Vilea, ostat
ćeš, zar ne? > Fiendyl: zašto bih?
Morehouse: jebemu, > >
stvarno ne slušaš. Muči > >
me to što ti je naizgled > >
450
Knjige.Club Books
svejedno što oni rade ili su > >

možda napravili > >
Anomija: već sam ti Morehouse: ne cimam >
rekao da nisu mogli ubiti Morehouse: slušaj, puno >
Ledwellovu sam razmišljao dok nisam >
> bio u igri >
> Paperwhite: Mouse, Morehouse: možda da
Morehouse: kako možeš molim te nemoj reći da razdvojiš mene i
biti siguran? odlaziš Paperwhite?
Anomija: zato što sam je Paperwhite: molim te Fiendyl: to je totalna jbna
ja ubio > laž
Morehouse: daj se saberi, Paperwhite: ok, ako Fiendyl: nikad nisam
koji ti je kurac? odlaziš, nemam što željela da mi budeš dečko,
Morehouse: na rubu sam izgubiti, zar ne? ako to impliciraš
da ti povjerujem, znaš li > Fiendyl: samo sam mislila
to? > da si mi prijatelj
Morehouse: stalno to > >
ponavljaš u igri Morehouse: ? >
Morehouse: što će se >
dogoditi ako te netko >
ozbiljno shvati i obavijesti > >
policiju? Paperwhite: znam tko si, >
Anomija: šalim se v*****. >
Anomija: prije smo se Paperwhite: i da se nisi >
stalno šalili usudio prigovoriti, jer i ti
si saznao tko sam ja >
Morehouse: da, jesmo >
Paperwhite: čak me
Morehouse: ali neki dan pratiš na Twitteru pod >
sam rekao Paperwhite da svojim imenom >
imam osjećaj da te više ne
poznajem Paperwhite: i samo da >
znaš, sad kad znam tko si, >
Morehouse: Ledwellova smatram te nevjerojatnijim
je mrtva, Blay je još >
nego prije
uvijek u bolnici, a tebi se >
naizgled živo jebe za to >
Morehouse: bio sam ti
Morehouse: tebi je to šala > prijatelj
> Paperwhite: danas sam Morehouse: ali izdala si
rekla Buffypaws da sam moje povjerenje
> zaljubljena u tebe
Anomija: ne mogu si Morehouse: imao sam
Paperwhite: pitaj je ako prokleto dobre razloge da
pomoći, volim crni humor mi ne vjeruješ
> ne želim da itko zna da
> sam suautor ove igre
> > Morehouse: i zato mi nije
> > trebala pijana
451
Knjige.Club Books
Anomija: želiš da kažem > šesnaestogodišnjakinja

da je to tragedija, naravno Morehouse: ti to koja će svuda to
da je jbna tragedija ozbiljno? nabacivati, misleći da je
Anomija: ali kako svi > duhovita/pametna
znaju da sam mrzio Paperwhite: što? Fiendyl: rekla sam da mi
Ledwellovu, ne želim biti je žao, što drugo mogu
licemjer Paperwhite: zbog učiniti
nijednog frajera nisam
> plakala toliko kao zbog Morehouse: ništa
Morehouse: samo pokaži tebe. Tulila sam kao kišna <Fiendy1 je napustio/la
malo pristojnosti godina. kanal>
> Morehouse: misliš da <Morehouse je
> znaš tko sam? napustio/la kanal>
> Paperwhite: na sredini <Privatni kanal
> fotke, zelena majica, zatvoren>
> naočale, invalidska
> kolica, predivan osmijeh,
> prelijepi zubi
> >
Anomija: u redu, pokazat >
ću malo pristojnosti. >
Izbaciti LordDreka i >
Vilea, ti ševi Paperwhite Morehouse: i rekla si
do mile volje i igra ide Buffypaws da me voliš?
dalje, može? Paperwhite: pitala sam je
> misli li da se čovjek može
> zaljubiti u nekog koga
> nikad nije sreo
> Paperwhite: jer mislim da
> sam se zaljubila u tebe
> >
> Paperwhite: nisi mi
> dužan uzvratiti istom
izjavom
Anomija: Morehouse?
Morehouse: lol
>
Morehouse: dakle
Morehouse: što je?
Morehouse: i ja u tebe
Anomija: ako to učinim,
hoćeš li ostati? Paperwhite: stvarno?
> Morehouse: da
> Paperwhite: <3 <3
> <3 <3 <3 <3 <3 <3
> Paperwhite: znači, ako
452
Knjige.Club Books
> prebacimo ovaj razgovor

> na Twitter, mogu ti poslati
Morehouse: razmislit ću svoj broj mobitela
> Morehouse: ne, ne želim
Anomija: jebi se, nemoj razgovarati telefonom
mi raditi usluge Morehouse: ne prvi put
> kad razgovaramo
> Paperwhite: imaš
govorne probleme?
>
>
Anomija: jesi li
>
još uvijek ovdje?
>
>
Morehouse: da
>
Paperwhite: sigurno nisu
> jako ozbiljni
Morehouse: nešto me Paperwhite: prije
zanima nekoliko tjedana
Morehouse: kad vidiš razgovarao si telefonom
kraj ove igre? s Anomijom
> Morehouse: to je bio
Anomija: kako to misliš? hitan slučaj
> Morehouse: ali on
> razumije što govorim jer
smo često razgovarali na
> fejsu kad smo radili igricu
> Paperwhite: onda
Morehouse: ne može razgovarajmo na fejsu
vječno trajati, zar ne?
Morehouse: shvati,
>
teško mi je
Anomija: zašto ne bi
mogla? >
> Paperwhite: shvaćam
> Morehouse: ne shvaćaš,
ne možeš, kad izgledaš
> tako kako izgledaš
> Morehouse: ona fotka
> koju si vidjela ne priča
> cijelu priču
> Paperwhite: zar je taj tip
Morehouse: zato što ljudi tvoj dvojnik?
odrastu. Dosadi im. Morehouse: lol
Anomija: zbog toga je Morehouse: ne
moramo stalno Morehouse: ali fotka ne
453
Knjige.Club Books
poboljšavati pokazuje kako govorim i

> kako se krećem
> Paperwhite: nije me briga
> >
Morehouse: ovo ne može >
vječno trajati Morehouse: to je lako
Anomija: trajat će reći
onoliko dugo koliko želim >
da traje Paperwhite: znači li to da
> se nikad ne možemo naći
> ili razgovarati uživo?
Anomija: mi smo sad >
glavni, mi određujemo >
pravila >
Morehouse: koja pravila? >
Anomija: mi imamo moć. Morehouse: hoćeš li doći
Možemo se pobrinuti da na Comic Con?
Srce ostane onakvo kakvo >
želimo
Paperwhite: hoću ako ćeš
Morehouse: jesi li ti doći
svjestan da zvučiš kao
megalomanijak Morehouse: pokušat ću
Anomija: želja za moći >
pokreće svijet Paperwhite: <3 <3
Morehouse: mislio sam <3 <3 <3 <3 <3 <3
da ga pokreće ljubav Paperwhite: volim te
Anomija: ljubav je za Morehouse: i ja tebe
pičkice
454
Knjige.Club Books
54
... masks in flocks and shoals;

Flesh-and-bloodless hazy masks surround there,
Ever wavering orbs and poles...85
Christina Rossetti
A Castle Builder’s World
utro nakon predstavljanja Madelineine nove kolekcije, Strike i Robin | našli

J su se u uredu i složili se da bi, s obzirom na to da su se potrudi kreirati web-
stranicu i korisnički račun na Twitteru za novinarku Venetiju Hall, bilo zgodno
ponovno se njome poslužiti da pristupi Yasmin Weatherhead. Zato je Robin
nadopunila biografiju na Venetijinu Twitter profilu novinarskim vjerodajnicama
i tri sata pisala dva članka o Srcu crnom kao tinta za Medium.com u Venetijino
ime.
„Grozni su“, poslije je rekla Strikeu. On je morao otići na Trg Sloane, gdje
je gledao kako Dugoprstić ponovno ruča u Botanistu. „Skrpala sam ih iz gomile
drugih članaka.“
„Zar ne mogu svi pisati na Mediumu?“
„Mogu, ali Venetia bi trebala biti novinarka.“
„Uz malo sreće, Yasmin možda nema visoka književna mjerila.“
Bila to istina ili ne, Yasmin Weathered pokazala se željnom razgovarati s
Venetijom Hall jednako kao Tim Ashcroft. Već nakon dvadeset četiri sata Robin
je primila obećavajući odgovor na svoju elektroničku poruku.
Bok, Venetia!
Priznajem da me vaša poruka malo iznenadila! Da, ja sam ona Yasmin
Weatherhead koja je nekoć radila za Josha i Edie. Kako možete
pretpostaviti, još uvijek sam u šoku zbog onog što im se dogodilo.
85
... prerušeni u jata; ondje kruže nejasne maske bez krvi i mesa, vječno vrludava nebeska
tijela i polovi... (Nap. prev.)
455
Knjige.Club Books
Mislim da su svi fanovi potreseni. To je bilo strašno. Svi se molimo da se

Josh posve oporavi.
Da, još uvijek sam velika obožavateljica Srca crnog kao tinta i
trenutačno pišem knjigu o tom crtiću i njegovim obožavateljima! Ne
znam znate ii za Drekovu igru, u kojoj se mnogi fanovi okupljaju i
razgovaraju o Srcu i cijeloj toj franšizi? Moja knjiga bavi se i tom igrom i
njezinom važnošću za očuvanje entuzijazma za Srce crno kao tinta.
Zato, da, rado ću razgovarati s vama! Kad ste mislili da se nađemo?
Vidim da znate da radim u Lola June Cosmeticsu, ali navečer i vikendom
sam slobodna, osim ovoga tjedna, kad ću za vikend biti na Comic Gonu
s drugim fanovima!
Srdačno,
Yasmin
„Što kažeš da je zamolim da se nađemo na Comic Conu?“ upitala je Robin

Strikea, nazvavši ga nakon što mu je proslijedila Yasmininu poruku.
„Dvije muhe jednim udarcem“, odgovorio je Strike, koji je sad pratio
Prestona Piercea Swan’s Laneom u Highgateu. „Dobra ideja.“
„Usput, stigao je tvoj kostim. Kad sam rekla da bi bio divan Darth Vader,
nisam mislila da ćeš stvarno...“
„Nisam se mogao sjetiti ničeg drugog“, priznao je Strike. „Samo se nadam
da je dovoljno dugačak.“
„Sviđa mi se što si kupio i svjetlosnu sablju“, rekla je Robin. „Odgovarajuće
boje i oblika.“
„Comic Con je mjesto na kojem bih odmah bio sumnjiv sa zelenom
sabljom“, odgovorio je Strike, a Robin se nasmijala.
Odgovorila je na Yasmininu poruku rekavši da bi jako voljela čuti više o
njezinoj knjizi i da je očarana Drekovom igrom, upitavši je bi li se željela naći s
njom na Comic Conu, koji bi bio divna pozadina za Venetijin članak o Srcu
crnom kao tinta. Poslala joj je i broj privremenog mobitela kojim se služila kad
je kontaktirala Tima.
Nekoliko sati prošlo je bez ijedne riječi od Yasmin, ali u međuvremenu se
na moderatorskom kanalu dogodilo nešto zanimljivo, što je uvijek uslužna
Worm28 odmah prenijela Buffypaws.
Woxm28: Hartella je upravo rekla Anomiji

da ipak nemože doći na comiccon
Buffypaws: a sve nas je gnjavila da moramo doći!
Worm28: da, znam . Anomija je jako ljut na nju.
456
Knjige.Club Books
Robin je slutila da je Yasmin odlučila ne pridružiti se maskiranim banovima u

majicama s natpisom „Sačuvajmo Drekovu igru“, kako bi se mogla naći s
Venetijom Hall i promovirati svoju knjigu, nemaskirana. I naravno, nakon pola
sata stigla je njezina druga elektronička poruka.
Bok, Venetia!
Da, to bi bilo super! Planirala sam biti ondje u subotu, ako vam
odgovara?
Robin je odgovorila da joj savršeno odgovara i dogovorile su se naći u jedanaest

sati kod glavnog ulaza u izložbeni centar ExCeL.
„To možda znači da se Anomija i ona nikad nisu sreli, pa je on neće
prepoznati“, rekla je Robin Strikeu telefonom kasnije te večeri, „ili računa na to
da neće naletjeti na njega u tako velikom prostoru.“
„Ili zna da on neće biti ondje“, predložio je Strike.
„Mora doći, već tjednima nagovara sve ostale da dođu.“
„Možda je ta knjiga njihov zajednički poslovni pothvat?“
„Sigurno je“, odgovorila je Robin. „Anomija joj možda daje insajderske
pojedinosti u zamjenu za postotak od prodaje.“
„Bit će to jako zanimljiv razgovor.“
„Prije nego što odeš“, brzo je rekla Robin, jer ton njegova glasa rekao joj je
da se on sprema završiti razgovor, „razmišljala sam: na Comic Con bismo
trebali otići podzemnom umjesto automobilom.“
Tišina koja je uslijedila nije doista iznenadila Robin.
„Želiš da idem podzemnom odjeven kao Darth Vader?“
„Znam što misliš, ali prema onom što je Worm28 rekla, svi iz Drekove igre
doći će javnim prijevozom. Mladi su, sumnjam da imaju automobile. Znam da
će Fiendyl doći autobusom. Ako se prerušimo... odnosno, ti se nećeš morati
prerušiti, samo ćeš morati skinuti kostim, moći ćemo biti jako fleksibilni bude li
trebalo pratiti jednog ili više mogućih Anomija.“
Čula je kako Strike uzdiše.
„U redu. Ali morat ćeš mi pomoći stati na pokretne stube i sići s njih, jer
upravo sam probao prokletu masku i s njom na licu ne vidim si stopala.“
Zato su se ujutro na dan Comic Cona našli rano u uredu. Ona se prerušila u
Venetiju Hall, ponovno stavivši pepeljastoplavu vlasulju, svijetlosive kontaktne
leće i naočale četvrtastih okvira, a Strike je odjenuo kostim Dartha Vadera, koji
mu je doista bio prekratak.
457
Knjige.Club Books
„Trebao si zašiti komad tkanine da ga produžiš“, rekla je Robin gledajući

njegova stopala iznad kojih se vidjelo desetak centimetara nogavica.
„I ovakav će biti dobar“, odgovorio je Strike, stavljajući baterije u dršku
svoje svjetlosne sablje. „Ne idem na prokletu audiciju.“
Strikeov izgled izazivao je zanimanje i zabavljenost na ulici, i iako se znojio
ispod debele maske, bio je sretan što mu se ne vidi lice. Ali kad su ušli u vlak
lake prigradske željeznice, u svom kupeu zatekli su određen broj kostimiranih
ljudi, među kojima i dvije tinejdžerice odjevene kao Harley Quinn 86 jednu ženu
u kostimu Poison Ivy87 s partnerom Batinanom i grupicu mladića, od kojih je
jedan ispod plašta bio nag od struka naviše i imao spartansku kacigu na glavi. U
vlaku Strike nije izgledao najekscentričnije i malo se opustio.
Na sljedećoj postaji vidjeli su svoju prvu tamnosivu masku Dreka, s
golemim nosom doktora za kugu i ćelavom glavom. Groteskna i zlokobna u isti
mah, bila je načinjena od lateksa uznemirujuće sličnog pravoj ljudskoj koži,
upotpunjenoj bradavicama i porama. Prekrivala je cijelu glavu i vrat osobe koja
ju je nosila, kojoj su se vidjele samo oči. Ostatak kostima sastojao se od crnog
plašta koji je prekrivao sve što je osoba imala ispod njega.
Robin je nijemo sjedila sučelice Strikeu i gledala nešto na svom mobitelu.
Strike je pretpostavio da se prijavila u igru sad kad su ponovno imali signal. Ali
nedugo nakon što je osoba odjevena kao Drek ušla u kupe, Robin je ustala i sjela
pokraj njega.
„Čuješ li me?“ upitala je tihim glasom.
„Da, jedva.“
„Okej, ne znam hoće li nas ovo ikamo dovesti, ali Midge mi kaže da Jago
Ross još uvijek nije učinio ništa što bi se moglo upotrijebiti protiv njega.“
„Točno“, odgovorio je Strike. Izbjegavao je razgovarati s Robin o tom
slučaju, jednim dijelom zbog krivnje što ga je dodao već preopterećenoj
agenciji, a drugim zato što nije želio nikakav razgovor koji bi mogao dovesti do
rasprave o njegovu nezadovoljavajućem ljubavnom životu.
„Dakle, dosad ti ništa od ovog nisam željela pokazati jer možda ne bi
nikamo dovelo, ali pogledaj.“
Dodala je mobitel Strikeu, a on ga je morao podignuti na visinu otvora za
oči na svojoj maski da vidi što je na zaslonu.
Robin je otvorila Reddit; točnije, subreddit naslovljen r/narcisoidniroditelji,
na kojem su bile objavljene fotografije jednog razgovora porukama.
Objavila u/ChrisWossyWoss prije 11 dana
86
Zlikovka u stripovima o Batmanu. (Nap. ur.)
87
Još jedna zlikovka u stripovima o Batmanu. (Nap. ur.)
458
Knjige.Club Books
Razgovor ugodni s mojim narcisoidnim ocem
Hej tata, smijem li ovaj vikend

otići k Milly? Rođendan joj je.
Mama kaže da nema ništa protiv.
Doći ćeš u Kent kako smo se

dogovorili. Tvoja baka dolazi
posebno zbog tebe.
Samo bi razmažena, sebična

mala gadura to zaboravila.
Nisam zaboravila, ali sam mislila

da se neće ljutiti ako ne dođem,
jer će Ari, Tatty i blizanci biti ondje
Doći ćeš u Kent i ako te uhvatim

da ne izgledaš presretno što si ondje,
znaš što ti slijedi. Odgovor je ne.
Izgleda da je vrijeme da ponovno

razgovaram s tvojom majkom.
Ne, molim te, nemoj kriviti mamu
O tome si trebala misliti prije nego

što si me omela na poslu svojim
društvenim životom.
Molim te, nemoj kriviti mamu,

krivi mene. Ona je rekla da mogu
ići samo ako mi ti dopustiš.
S njom ću razgovarati poslije.
Strike je izvio obrve, shvatio da Robin to ne može vidjeti pa rekao:

459
Knjige.Club Books
„Pretpostavljam da je Chris?...“
„Christabel, Rossova najstarija kći. Ima četrnaest godina i u Benendenu je.
Već dva tjedna pratim njezinu aktivnost na društvenim mrežama, jer je stalno
objavljivala komentare o narcisoidnom roditelju, iako to, naravno, nije bilo od
velike koristi bez ijedne pojedinosti. Uglavnom, puno sam uspoređivala sve
njezine račune na društvenim mrežama i sinoć sam našla njezinu objavu na
Redditu.“
„Robin, ti si čudo“, rekao je Strike, koji je bio ljutit jer se toga on nije sjetio.
„Odgoj djece u doba interneta, ha? Klinci mogu otići online i s cijelim svijetom
podijeliti sve što misliš da ostaje iza zatvorenih vrata.“
„Točno.“ Robin je uzela od njega svoj mobitel, otvorila novu stranicu i
ponovno pružila mobitel Strikeu. „Sad pogledaj ovo. To je objavila dok smo nas
dvoje još bili u podzemnoj.“
Objavila u/ChrisWossyWoss prije 20 minuta

Treba mi savjet zbog oca nasilnika
Ovako više ne mogu dalje, ali ne vidim izlaz i osjećam se jebeno

bespomoćno. Imam 14 godina i zato vas molim da mi ne kažete da
prekinem svaki kontakt, odem iz kuće ili se preselim negdje drugdje, jer
to još ne mogu učiniti.
Moj otac oduvijek je bio nasilan prema meni i mojim sestrama i mami,
gura nas, šamara, a jednom je glavom moje sestre udario o pod tako
snažno da je poslije imala simptome potresa mozga. Kad sam bila mala,
vidjela sam da vuče moju mamu niz stube, držeći je oko vrata. Hvala
Bogu, mama se razvela od njega, ali još uvijek ga moramo viđati. Nikad
nikom nije rekla da je on nasilan, mislim da se bojala da će se to saznati,
a vjerojatno je dobila bolju alimentaciju ne svađajući se s njim. On plaća
moje školovanje i mada volim svoju školu, napustila bih je istog trena i
otišla bilo gdje drugdje, ako bi to značilo da ga više nikad ne moram
vidjeti.
Ovaj vikend provodim s njim i bakom, i sva su njegova djeca ovdje (sa
svojom drugom ženom dobio ih je još dvoje, a jedini za kojeg doista
mari je moj brat, sve ostale smo djevojčice). Već mi je srao zato što sam
željela otići na prijateljičinu rođendansku proslavu umjesto doći ovamo.
Upravo je izbila velika svađa jer je moja mlađa sestra jutros slučajno
ostavila vrata staje otvorena i lovački konj mog oca izašao je van. Kad je
otac saznao da je konj na cesti, poludio je. Odalamio je moju sestru
tako jako da joj je jedno oko zatvoreno od otekline, a kad sam mu rekla
460
Knjige.Club Books
da prestane jer sam iskreno mislila da će je ozbiljno ozlijediti, i mene je

udario i sad mi je usna natečena, ali nije me briga.
Baka je maloprije došla u sobu u kojoj sam sa sestrama i rekla da je
sigurna da će sve biti u redu ako mu se sve tri odemo ispričati (ne znam
za koji bih se kurac trebala ispričati, niti to zna moja najmlađa sestra,
koja nije bila ni prisutna kad se to dogodilo).
Da vidite kuću mog oca, mislili biste da nitko nikad ne bi mogao biti
nesretan na tom predivnom mjestu, okružen prirodom i životinjama,
što samo pokazuje da ljudi nemaju jebenog pojma. Ja ovo mjesto
mrzim više od ijednog drugog na kugli zemaljskoj.
Kako se ljudi kao ja i moje sestre ikad izvuku iz ovakve situacije?
Strahovito ga mrzim. Moram li ga viđati? Znam samo da će, ako to
kažem nekom svom profesoru, biti deset puta gore čak i ako mi
povjeruje, a ljudi kao mi nemaju socijalne radnike. Upravo sam
pokušala nazvati mamu, ali ne javlja se. Molim vas za savjet, iskreno se
bojim što će se dogoditi kad siđemo u prizemlje.
Ispod te objave bile su četiri reakcije.
u/evelynmae31 prije 15 minuta

ponašanje tvog oca predstavlja zlostavljanje djece. Čudim se da vas
baka ne štiti. A tvoja pomajka, bi li ona mogla intervenirati za vas?
u/ChrisWossyWoss prije 11 minuta
moja pomajka nije ovdje, otac je i s njom prekinuo. Osim toga, jednako
je grozna kao on. Samo želim znati što možemo učiniti da se više ne
moramo viđati s njim. Imam osjećaj da gore od ovog ne može biti.
Znam da će nekako kazniti moju mamu.
u/evelynmae319 prije 9 minuta
Ne bi trebala brinuti o tome kako da zaštitiš majku. Ona bi trebala štititi
tebe.
u/ChrisWossyWoss prije 7 minuta
U našoj obitelji to tako ne funkcionira, ali hvala ti na ljubaznosti.
Strike je gledao u zaslon toliko dugo da se Robin nagnula prema njemu

provjeriti je li budan, ali oči su mu bile otvorene. Shvativši da ga ona gleda,
vratio joj je mobitel.
461
Knjige.Club Books
„Oprosti“, rekao je. „Kriste. Trebao sam... naravno da tuče kćeri. Znao sam
da je prebio barem jednu bivšu djevojku. Charlotte mi je to davno rekla. I
smijala se.“
„Smijala se?“
„Da. Mislila je da je ta djevojka bila s Rossom samo zbog njegova novca i
titule, i da je dobila malo više nego što je očekivala. Sa snažnim podtekstom da
je to i zaslužila.“
Robin je šutjela.
„U tome je i bila cijela jebena poanta njezinih zaruka s Rossom“, nastavio je
Strike, pogleda ponovno prikovana za osobu s maskom Dreka.
„Očekivala je da ću na svom bijelcu dojahati u crkvu i spasiti je... Pitanje
je“, Strike je skrenuo pogled s Dreka i uperio prst u rukavici u Robinin mobitel,
„kako ćemo protiv Rossa upotrijebiti činjenicu da znamo da tuče svoje kćeri, a
da tim djevojčicama ne pogoršamo situaciju. Mogu zamisliti što bi učinio da
sazna kako ona na internetu otkriva njihove tajne, iako to čini pod
pseudonimom.“
„Mora postojati način“, rekla je Robin. „Možemo li obavijestiti socijalnu
službu?“
„Možda. Iako ne znam koliko će nas ozbiljno shvatiti, kad ona nigdje ne
spominje imena... Ovo je naša stanica, zar ne?“
Izašli su iz vlaka u mnoštvu uzbuđenih posjetitelja Comic Cona. Ispred njih
se uzdizao ExCeL, golemo zdanje od čelika, betona i stakla, kao div iznad hordi
koje su se rojile prema ulazu, a u kojima je bilo ljudi odjevenih kao likovi iz
crtića, filmova, stripova i videoigara.
„Molim vas“, zacičala je jedna uzbuđena majka, trčeći da sustigne Strikea
dok su Robin i on hodali prema ulazu. „Hoćete li se fotografirati s njim?“
Dovela je sitnog dječačića odjevenog kao Boba Fett, koji je nasmiješeno
stao pokraj Strikea, a Robin se maknula izvan kadra i pokušavala suspregnuti
osmijeh zamišljajući kakav bi bio izraz na Strikeovu licu da nije maskiran. Kad
je zahvalna obitelj odjurila za nekim odjevenim kao Chewbacca, Strike je rekao:
„U redu, mislim da se ovdje moramo razdvojiti. Yasmin mora misliti da si
ovamo došla zbog nje, a ne zato što si njegovateljica luđaka odjevenog kao
Darth Vader.“
„Luđak je ableističan izraz“, podsjetila je ga je Robin ozbiljna lica.
„Nisam znao da ćeš doći kao Pero pravde. Pošalji mi poruku kad završiš s
Yasmin. Ja idem u lov na Anomiju.“
Ostavivši Robin pokraj ulaznih vrata, Strike je otišao u dvoranu.
Nikad nije vidio ništa slično tome. Kako bi se Strike nazvao obožavateljem
samo Toma Waitsa i nogometnog kluba Arsenal, fenomen koji je sad promatrao
462
Knjige.Club Books
bio mu je posve stran. Osjećaj da je ušao u jednu neobičnu novu dimenziju

pojačala je činjenica da nije poznavao mnoge franšize koje su izazvale tako
masivan entuzijazam. Znao je tko su Batman i Spider-Man, prepoznao je
Pepeljugu jer je odrastao sa sestrom koja je obožavala Disneyjeve princeze, ali
imao je samo maglovitu predodžbu o tome što je malo, žuto, jednooko stvorenje
u obliku čahure koje mu je upravo okrznulo koljeno, a što se tiče mnoštva
mladih žena koje su pod utjecajem japanskih animea hodale naokolo ružičaste ili
ljubičaste kose, njihove kostime ne bi mogao objasniti nimalo bolje nego što bi
mogao objasniti muškarca ispred sebe, zatvorenog u nešto što je izgledalo kao
bijelo-plavi metalni egzoskelet.
Više nije bio upadljiv zbog svog kostima Dartha Vadera, ali bio je neobičan
po tome što je bio sam. Većina ljudi došla je u skupinama. Kad je polako krenuo
narančastim tapisonom između štandova, shvatio je koliko je to mjesto golemo.
Upravo je bio odlučio pokušati naći kartu, kad je pokraj njega prošlo dvoje ljudi
odjevenih kao likovi iz Srca crnog kao tinta: jedna Paperwhite, koja je imala
bijelo lice i bijelu kosu, odjevena u dugu pamučnu spavaćicu, i njezin partner,
kojem je lice bilo ugljeno crno, a glava je virila iz divovskog, crnog ljudskog
srca s vrlo realističnim žilama, koje je na prednjem dijelu imalo Hartyjev
osmijeh. Par je odlučno hodao, pa je Strike pošao za njima sa svojom
svjetlosnom sabljom u ruci.
Prošli su pokraj automobila Pobješnjelog Maxa, muškarca u ljubičastom
odijelu koji se vozio u dječjem električnom automobilu, nekoliko Stormtroopera
s kacigama na glavama, kojima se Strike osjećao dužan uzvratiti pozdrav kad je
prolazio pokraj njih, i na kraju je skrenuo za ugao i ugledao štand posvećen Srcu
crnom kao tinta.
Usporio je, gledajući mnoštvo koje se vrzmalo oko štanda. Odmah je
prepoznao Zoe. Sitna i krhka, raspuštene duge kose, na glavi je nosila jeftinu
kartonsku masku koju je vjerojatno sama vješto oslikala da nalikuje na
Paperwhite. Blizu Zoe stajala je viša djevojka u trapericama, daleko zdravijeg
izgleda i smeđe kose skupljene u rep. Kao i Zoe, i ona je odjenula majicu s
natpisom „Sačuvajmo Drekovu igru“ i na licu imala masku, koja je u njezinu
slučaju bila kupljena i predstavljala Lady Wyrdy-Grob. Obje mlade žene dijelile
su letke za koje je Strike pretpostavljao da su povezani s porukom na njihovim
majicama.
Promijenio je položaj, još uvijek gledajući obožavatelje Srca crnog kao tinta
kroz otvore za oči na svojoj masci. Štand oko kojeg su se okupili očito je
postavio Netflix. Nudio je mnoštvo proizvoda povezanih s filmom i likove od
kartona uz koje su posjetitelji pozirali za fotografije i selfieje. Sve u svemu,
Strikeu se činilo da je tvrtka dobro izbalansirala potrebu da zadovolji fanove s
iskazivanjem poštovanja prema činjenici da je žena koja je bila jedan od dvoje
autora tog filma nedavno ubijena. I doista, kad je promijenio položaj da tu
skupinu pogleda iz drugog kuta, ugledao je nešto što mu se učinilo knjigom
463
Knjige.Club Books
sućuti, iza koje je stajala žena u službenoj majici Srca crnog kao tinta i u koju su
se zadubile tri tinejdžerice.
Jedan mladić prošao je pokraj detektiva. I on je kao Strike naizgled bio sam.
Bio je odjeven u crnu jaknu, traperice i jako čiste visoke dizajnerske tenisice,
koje su jednim dijelom bile načinjene od antilopa i imale prepoznatljive crvene
potplate. Strike je gledao kako muškarac crvenih potplata polako prilazi
fanovima Srca crnog kao tinta i uzima letak od Zoe. Tad je ušao u mnoštvo oko
štanda i načas nestao iz Strikeova vidokruga iza jednog Kapetana Amerike i
goloprsog Thora s dugom plavom vlasuljom.
Strike se približio još nekoliko metara da bolje vidi skupine obožavatelja
koje su neprestano prilazile štandu. Među njima je primijetio barem šestoricu
Drekova i svima su im glave i vratovi bili prekriveni istim maskama od lateksa,
ali su im tijela bila različita. Neki su izabrali dugi crni plašt s kapuljačom, kakav
je nosio Drek, neki službene majice, a dvojica majice s natpisom „Sačuvajmo
Drekovu igru“.
Ta spoznaja Strikeu je došla nenadano, dok je gledao kako jedan od
Drekova dijeli letke. Konačno je znao što je Drek. Taj zlokobni nos nalik na
kosu, dugi crni plašt i kapuljača, vedro inzistiranje na igrama koje završe
propašću: Drek je, naravno, bio Smrt.
464
Knjige.Club Books
55
... no, dull heart, you were too small,

Thinking to hide the ugly doubt
behind that hurried
puzzled little smile:
Only the shade, was it, you saw?
but still the shade of
something vile...88
Charlotte Mew
Ne Me Tangito
enetia?“
V Yasmin Weatherhead bila je točna u minutu. Očito se jako potrudila oko
svoje kose, koja je bila njezina najljepša fizička osobina i sad u stilu Veronice
Lake padala preko jednog oka, djelomice skrivajući blijedo, spljošteno lice.
Njezin široki osmijeh otkrivao je male bijele zube, nalik na mačje. Visoka kao
Robin, ali puno šira od nje, od glave do pete bila je odjevena u crno: crnu
majicu, tajice, ravne cipele i onu istu, dugu vunenu vestu koju je Robin vidjela
na njoj kad je motrila na kuću obitelji Weatherhead u Croydonu.
„Yasmin! Divno je da se upoznajemo“, rekla je Robin, rukujući se s njom.
Yasmin kao da se osvrtala naokolo, pogledom tražeći još nekog tko nije bio
ondje. Robin se načas zapitala je li je Yasmin prozrela, a onda shvatila svoju
pogrešku.
„Oh, nisam uspjela dobiti fotografa“, rekla je kao da se ispričava, obraćajući
se jednom vidljivom oku mlade žene. „Nažalost, budžet nam je mizeran, ali ako
nam pošaljete svoju fotografiju...“
„Naravno“, odgovorila je Yasmin i ponovno pokazala svoje mačje zube.
88
... ne, blesavo srce, bilo si previše naivno misleći da brzim, zbunjenim malim osmijehom
možeš sakriti ružnu sumnju: vidjelo si samo sjenu, kažeš, ali svejedno sjenu nečeg zlog...
(Nap. prev.)
465
Knjige.Club Books
„Hoćemo li negdje sjesti?“ predložila je Robin. „Mislim da tamo ima

kafića...“
Trebalo im je više od deset minuta da se probiju kroz mnoštvo, koje je sad
nabujalo toliko da su ih sa svih strana udarale torbe, plastični pištolji i
podstavljeni kostimi. Povremeno su razmijenile glasan komentar, jedva
uspijevajući čuti što ova druga govori. Napokon su stigle do kafića Costa
Coffee, koji se nalazio nasred dvorane, i uspjele se smjestiti na dva netom
ispražnjena sjedala.
„Nadam se da će vas moj magnetofon uspjeti snimiti u ovoj buci“, glasno je
rekla Robin. „Što biste željeli popiti?“
„Kavu s mlijekom.“
Čekajući u dugom redu ispred šanka, Robin je promatrala Yasmin, koja je
svako malo češljala prstima tamnoplavu kosu i gledala horde posjetitelja s, kako
se Robin učinilo, samodopadnim osmijehom na licu. Sjetila se da je Katya
Upcott rekla kako joj se Yasmin činila jako milom i iskrenom kad ju je upoznala
i zapitala se koji je od njihovih prvih dojmova pogrešan i je li se možda Yasmin
uobrazila otkad je postala moderatorica u igri.
„Evo nas“, nasmiješeno je rekla Robin, odlažući pred Yasmin kavu s
mlijekom i sjedajući sučelice njoj. „U redu, počnimo.“
Robin je uzela magnetofon kojim se služila u razgovoru s Timom
Ashcroftom, uključila ga i gurnula preko stola prema Yasmin.
„Hoćete li reći nešto u njega, da provjerim čujete li se?“
„Oh... ne znam što da kažem“, odgovorila je Yasmin i malo se nasmijala.
Zabacila je kosu, nagnula se i rekla: „Dakle... Ja sam Yasmin Weatherhead,
autorica knjige Tintosrca: putovanje kroz svijet obožavatelja Srca crnog kao
tinta.“
Obje Yasminine rečenice bile su intonirane kao pitanje. Robin se zapitala je
li joj to uobičajena intonacija ili sad tako govori zato što je nervozna.
„Savršeno“, rekla je Robin pustivši snimku, jer Yasminin djevojački glas
uistinu se odlično čuo. „U redu... samo da pritisnem dugme za snimanje i...
krećemo! Oh, nećete imati ništa protiv da zapisujem bilješke?“
„Ne, slobodno ih zapisujte“, odgovorila je Yasmin.
Torbica koju je Yasmin držala u krilu bila je načinjena od lakirane kože i
izgledala posve novo. Nokti su joj bili besprijekorno nalakirani. Robin se načas
sjetila jedne znatno skuplje torbe uništene mrljama od tinte, koju su grčevito
stezali prljavi prsti na kojima se nalazila nejasna tetovaža.
„Dakle, oduševljeni smo što ste pristali razgovarati s nama“, započela je
Robin. „Pisat ću dug članak za našu internetsku stranicu i sažetu verziju koju se
nadam objaviti u nekim mainstream novinama. Smijem li pitati jeste li već našli
izdavača?“
466
Knjige.Club Books
„Izazvali smo veliko zanimanje“, ozareno je odgovorila Yasmin. Robin se

zapitala upotrebljava li množinu oponašajući Venetiju ili misli na druge ljude
uključene u knjigu.
„Biste li mi ukratko opisali čime se bavi vaša knjiga?“
„Pa, svijetom obožavatelja?“ Ovaj je put zbog intonacije kojom je to
izgovorila zvučala kao da ne može vjerovati da je Robin uopće postavila takvo
pitanje. U tom trenutku pokraj njih je prošla djevojka jarkocrvene kose,
odjevena u majicu „Sačuvajmo Drekovu igru“.
„Evo, vidite!“ kratko se nasmijala Yasmin, pokazujući prstom na tu
djevojku. „Srce crno kao tinta privuklo je nevjerojatan broj strastvenih fanova?
I mislim da kao njegova obožavateljica i ujedno insajder imam jedinstvenu
perspektivu?“
„Istina“, kimnula je Robin pa dodala: „Naravno, ovo što se nedavno
dogodilo Joshu i Edie..
„Strašno“, rekla je Yasmin i osmijeh joj je smjesta nestao s lica, kao da ga je
izvukla iz utičnice. „Strašno i šokantno... morala sam uzeti dva slobodna dana,
toliko sam bila shrvana. Ali, znam da ću morati govoriti o tome kad knjiga bude
objavljena i da to jednostavno moram prihvatiti i nositi se s time?“
„Istina“, rekla je Robin, koja se trudila ne dopustiti da je zbuni Yasminina
intonacija, koja je zvučala posebno neprimjereno kad se razgovaralo o ubojstvu.
„Jer bila sam kod Josha, da ga upozorim? Samo dva tjedna prije nego što se
to dogodilo?“
„Da ga upozorite?“
„Ne da će se takvo što dogoditi!“ brzo je rekla Yasmin. „Ne, da upozorim
njega i Edie da među obožavateljima kruže grozne glasine? O Edie?“
Robin je primijetila lagano prilagođavanje istine. Na kraju krajeva, u
Yasmininu fasciklu bila je samo jedna glasina o Edie. Bez obzira na to, primila
je zdravo za gotovo Yasminino prikazivanje sebe kao tužne, ali savjesne
donositeljice mnoštva neugodnih laži. Slutila je da i ona kao Tim Ashcroft želi
da Venetia Hall od nje, a ne od drugih ljudi, čuje za njezin razgovor s policijom.
„Zato sam sastavila nešto kao dokument? Da Edie i Josh mogu... da mogu
reći svojim ljudima zaduženim za odnose s javnošću da se time pozabave? I
odnijela sam ga Joshu, a on je bio jako zahvalan, jer dotad nije znao što se
govori o Edie? Pa sam se, kad sam čula što se dogodilo, sama javila policiji? Da
me ispita? Mislila sam da bih trebala? I rekla sam jednom policajcu koliko se
grozno osjećam, iako sam samo pokušavala pomoći Joshu i Edie, jer otišli su na
ono groblje kako bi razgovarali o glasinama koje sam ja pokazala Joshu? A on je
bio jako ljubazan i rekao mi da ja nisam kriva za to što se dogodilo i da si ne
smijem predbacivati? Rekao je da se ljudi kao ja često nepotrebno osjećaju
krivima?“
467
Knjige.Club Books
Pitajući se postoji li taj tankoćutni policajac igdje osim u Yasmininoj glavi,

Robin je rekla najiskrenije što je, mogla:
„Sigurno vam je bilo grozno.“
„Da“, oprezno je zamahnula glavom Yasmin, da ne pokvari frizuru. Policija
je željela znati jesam li ikom drugom rekla da će se njih dvoje naći na onom
groblju? A ja nikom nisam rekla, jer Josh je imao povjerenja u mene da neću
reći? Mislila sam da sam jedina koja je znala gdje će se njih dvoje naći? Ali
očito je Edie nekom rekla, ili je rekla nekom tko je to prenio nekom drugom?
Ako to nije bio slučajan napad? Što bi, naravno, mogao biti?“
Robin, koja je već odlučila da će sva pitanja vezana za Halvening morati
pričekati do kraja razgovora, upitala je:
„Nisu valjda tražili od vas da date alibi zato što ste znali gdje će se njih
dvoje naći?“
„Jesu“, odgovorila je Yasmin s prvim znakom usiljenosti. „Bila sam kod
sestre. Na nećakinjinu rođendanu? Zato očito nisam...“
„Molim vas“, brzo ju je prekinula Robin, „nemojte misliti da ja...“
„Ne, naravno da to ne mislim“, nasmijala se Yasmin. A onda je nastavila
malo tišim glasom:
„Policajci su mi rekli da ubuduće budem jako oprezna. Odnosno, da pazim
na svoju sigurnost? Ja sam... no dobro“, rekla je Yasmin i s lažnom skromnošću
slegnula ramenima. „Poznata sam među fanovima? I svi znaju da sam Josheva
prijateljica, pa su me policajci upozorili da budem jako oprezna. Za svaki slučaj,
znate, ako se radi o nekoj osveti svima koji su bili uključeni u taj crtić.“
„Strašno“, rekla je Robin.
„Da.“ Yasmin je maknula kosu s ramena. „Iskreno sam se zapitala bih li
trebala nastaviti pisati knjigu? Ono, je li mudro još više se istaknuti u medijima?
Ali zapravo je dobro imati projekt kojim ću sve negativne osjećaje pretočiti u
nešto pozitivno? Znam da se Phil osjeća jednako - to je Edien zaručnik?“ dodala
je. „Dao je svoj blagoslov mom projektu i malo surađivao sa mnom? Dobit će
trideset posto tantijema. I razmišljamo da dio novca damo u dobrotvorne svrhe?
Možda nekoj udruzi za žrtve napada nožem?“
„Divno“, rekla je Robin. „Siroti čovjek, što je sve propatio.“
„Oh, Phil je shrvan... ali želi pomoći oko knjige, zbog Ediene ostavštine?“
„Krasno“, kimnula je Robin.
„Krasno“, klimnula je Robin.
„Otkrio mi je kako je zamišljala razvoj priče? Mislim da će fanovi biti jako
uzbuđeni kad saznaju što je planirala? Bilo je čudesno slušan ga kako govori.“
„Sigurna sam da jest“, još uvijek je oduševljeno kimala Robin. „Bolji izvor
informacija ne biste mogli imati!“
468
Knjige.Club Books
„Da. Hoću reći, on je uistinu najbolji izvor nakon same Edie, zbog stvari
koje zna? Ja... ne želim spojlati ili slično, ali razvijala je dva po sve nova lika za
film i nevjerojatni su. Phil pamti jako puno pojedinosti. Naravno, ne znam hoće
li ih Maverick upotrijebiti, ali znam da bi fanovi voljeli pročitati Ediene riječi o
tome kako vidi te likove i radnju filma? Jer i to je skicirala?“
„Je li sve to zapisala ili?...“
„Ne, ništa nije zapisala, ali Phil ima fenomenalno pamćenje.“
„Fantastično“, ponovila je Robin kojoj je ponestajalo superlativa. „Provedite
me, molim vas, kroz strukturu knjige. Kako ste je zamislili?“
„Naravno, crtić obuhvaćam od najranijih dana, kad se tek pojavio na
YouTubeu? Ali knjiga se zapravo bavi nama, fanovima? Onime što smo mi
donijeli tom crtiću i kako smo oblikovali cijelu tu stvar i rekla bih da je to, ono,
uistinu jedinstven fenomen?“
To je rekla bez imalo primjetne ironije, dok su poklonici stotine drugih
franšiza prolazili pokraj pregrade iza koje se nalazio njihov mali stol.
„Što je po vašem mišljenju najprivlačnije u Srcu crnom kao tinta?“ upitala
je Robin. „Zašto ste se vi zaljubili u njega?“
„Zbog humora, naravno?“ nasmiješila se Yasmin. „Ali i zbog tog ludog,
savršenog, malog, romantičnog, sablasnog svijeta? Izgleda predivno i svi likovi,
ono, hrabro se suočavaju sa svim problemima? Znate li onu legendarnu rečenicu
na kraju prve epizode?“
Robin je odmahnula glavom. Nikad nije pogledala do kraja prvu epizodu.
Yasmin je otkopčala svoju tešku vestu i otkrila riječi otisnute bijelim
slovima na uskoj crnoj majici: MRTVI SMO. SAD MOŽE BITI SAMO BOLJE.
Robin se uslužno nasmijala.
„Ako ste se ikad osjećali pomalo kao autsajder ili kao da ste, znate, u krivu
ili ste došli do dna, pretpostavljam da u tom crtiću ima nešto za vas?“
„A vi ste se tako osjećali?“ upita Robin osjećajući se kao psihoterapeutkinja.
„Da, pomalo“, kimnula je Yasmin. „U školi su me, ono, vrijeđali?“
„Ne, u redu je, hoću reći, sad sam odrasla osoba, sve je to iza mene? Ali
mislim da sam se uvijek uspoređivala sa svojom starijom sestrom? Ona je uvijek
bila ona lijepa, a znate kako Paperwhite u crtiću često govori o svojoj sestri?
Koja je još uvijek živa i ide na tulume i zabavlja se?“
„Da, naravno“, kimnula je Robin.
„I naravno, tu je Harty?“ rekla je Yasmin s najširim osmijehom dotad. „Svi
obožavamo Hartyja. Josh mu je fenomenalno dao glas? Svi se nadamo da će se,
kad mu bude bolje, vratiti i ponovno dati glas Hartyju?“
Ležernost s kojom je Yasmin govorila otkrila je Robin koliko ta mlada žena
malo zna o oštećenjima živaca u vratnoj kralježnici Josha Blaya.
469
Knjige.Club Books
Iako je bezbrižno govorila o užasu i strahu, Robin se činila još uvijek

neobično odvojenom od onog što se dogodilo na groblju.
„Dakle, da, u knjizi govorim o ranim danima? Reakcijama fanova na razne
glumce koji su davali glasove likovima, koje sam ja poznavala...“
„Da, naravno da ste ih sve poznavali!“ rekla je Robin. „Možemo li se vratiti
u vrijeme kad ste upoznali Josha i Edie?“
„Pa, ono, od samog sam početka bila velika obožavateljica? I nikad nisam
bila na groblju Highgate? Pa sam ga jednog dana posjetila? A onda, mora da
sam se izgubila, jer završila sam ispred North Grovea. Nisam ni shvatila da je ta
zgrada North Grove, u kojem su njih dvoje stanovali, samo sam pomislila da
trgovina izgleda zanimljivo? I iskreno, nisam mogla vjerovati kad sam, ono,
naletjela ravno na Josha! Pomagao je na blagajni, a njegova agentica Katya
razgovarala je s njim?“
Robin, koja je znala da se trgovina u prednjem dijelu North Grovea ne vidi
iz prostora ispred zgrade, kimnula je, nasmiješila se i za pisala bilješku.
„Zato sam se, ono, zaledila?“ nasmijala se Yasmin ponovno češljajući kosu
prstima. „A onda sam rekla nešto kao ‘o moj Bože, volim te’ - htjela sam reći da
volim crtić - i poželjela sam umrijeti od srama! Ali i Josh je bio stvarno drag i
pričljiv? A onda je morao otići nešto obaviti i ja sam ostala s Katyom? Bila je
divna, obožavam Katyu. Pitala sam je kako se Josh i Edie nose sa svom pažnjom
i svime? A ona je uzela moj broj, jer sam rekla da ću rado besplatno pomoći, ako
treba nešto napisati ili bilo što drugo? I tako sam postala njihova asistentica?“
„Nevjerojatno... Recite, ona igra“, rekla je Robin, praveći se da provjerava
svoje bilješke, „Drekova igra... je li ona tad već bila online?“
„Da“, odgovorila je Yasmin bez ijednog znaka nelagode. „Fanovima je to
bio čudesan način da se, ono, povežu? Kao velika je brbljaonica i svi smo
razgovarali o likovima i zapletima i to je stvarno hranilo sav entuzijazam?
Znate, stvarno je koristilo serijalu, od samog početka?“
„U knjizi ćete pisati i o Drekovoj igri?“
„Da, dobila sam dopuštenje od njezina glavnog tvorca da joj posvetim jedno
poglavlje i objasnio mi je kako je i zašto nastala? Mislim da će fanovi biti
oduševljeni saznati malo više o njoj.“
„Je li taj glavni tvorac čuveni Anomija?“ upitala je Robin, a Yasmin se malo
zahihotala.
„Ne pitajte me tko je.“
„Znači, znate?“
„Ne smijem reći.“
„Shvatit ću to kao potvrdan odgovor“, nasmiješila se Robin. „Ako imate
dopuštenje te osobe da u svojoj knjizi napišete kako je i zašto nastala, očito ste u
izravnom kontaktu s njom?“
470
Knjige.Club Books
Yasmin se ponovno zahihotala. „Sve je to, ono, jako Watergate?“

„Ali riječ je o muškarcu?“
„Da, to svi znaju“, odgovorila je Yasmin.
„Anomija je prema Edie znao biti... kako da kažem... možda je odgovarajući
izraz zlostavljački nastrojen, zar ne?“
Yasminin se osmijeh pokolebao.
„Pa... zna biti netaktičan, ali zapravo je... hoću reći... mrzim to reći, ali
fanovi su smatrali da ga Edie strašno omalovažava?“
„Na koji način?“ upitala je Robin.
„Na primjer, kad je kritizirala njegovu igricu? Ono, svi smo je obožavali? Je
li time željela reći da ne shvaćamo njezin crtić? Zato, da, ljude je to jako
uzrujalo i naljutilo.“
„Shvaćam“, kimnula je Robin.
„A nakon toga, Anomija je postao... ono, svojevrsni predvodnik fanova?
Stvarno je jako pametan i... profinjen? I mislim da fanovi smatraju da je zaslužio
Edieno priznanje za sav trud koji je uložio zbog nas? I možda neku financijsku
nagradu za ono što je stvorio? Jer, znate, morao je nadvladati mnogo osobnih
teškoća?“
Za nekog tko je donedavno vjerovao da je sama Ledwellova Anomija,
Yasmin se sad činila iznenađujuće uvjerena u svoju novu teoriju.
„Očito znate tko je Anomija“, rekla je Robin i zadržavši na licu tobože
inkvizitorski izraz iščekivanja, napokon je nagovorila Yasmin da se ponovno
zahihoće.
„U redu, povezala sam neke sitnice i da, kad sve zbrojite, posve je jasno? I
veliko mi je nadahnuće što je bez obzira na svoje osobne okolnosti to uspio
učiniti? Možda bi se njegov život i život njegove obitelji bitno promijenio da je
Edie malo više podržala igru? I dopustila mu da i on uživa u njezinoj sreći? Jer
nije mu platila...“
Yasmin je gotovo komično naglo zašutjela. Robin se zapitala kako je ta
rečenica mogla završiti: Plaću? Fakturu? Najamninu?
„Na određeni je način razočarala Anomiju, zar ne?“ upitala je.
Yasmin je oklijevala.
„Ako je to u redu, više ne bih govorila o Anomiji.“
„Naravno da je u redu“, odgovorila je Robin, misleći da se na Edie i njezino
neizvršavanje financijskih obveza mogu vratiti poslije.
„Pretpostavljam da su stvari postale jako korporativne kad je crtić napustio
YouTube?“
„Da“, strastveno je rekla Yasmin. „Bilo je baš tako, korporativno. I svi koji
su bili s njima na početku našli su se... Hoću reći, meni osobno laknulo je kad je
471
Knjige.Club Books
Edie rekla da me više ne trebaju? Ono, imala sam jako puno posla u Loli June?
A svaki dan putovati do Highgatea da odgovorim na njihovu poštu, nisam mogla
tako dalje, a oni nisu... hoću reći, honorar koji su mi davali jedva je bio dovoljan
za karte za podzemnu željeznicu? To nije bilo do Josha, on uopće ne mari za
novac“, objasnila je Yasmin s nježnim osmijehom. „Razlog je bio... o svemu
tome govorim u knjizi? Jer mislim da moraš biti potpuno iskren ako želiš
napisati jednu takvu knjigu...“
„Definitivno“, složila se Robin.
„Edie se promijenila? Postala je... ono, jako uobražena i napeta? Kao da je
počela misliti da je svi žele iskoristiti? A ja sam to gledala izbliza? I više nije
željela raditi s Katyom? Bila je otresita prema Katyi i prije nego što sam ja
otišla? A Katya je divna. Stvarno volim Katyu, a i ona je imala svojih osobnih
problema, pa bi čovjek mislio da će Edie... ali Edie se promijenila?“
„Vratimo se sad malo dalje u prošlost, da budem sigurna da imam točnu
kronologiju događaja“, rekla je Robin. „Koliko ste dugo radili za Josha i Edie?“
„Malo duže od godinu dana? Od kolovoza 2011. do studenog 2012.“
„Onda ste sigurno upoznali cijeli izvorni glumački postav?“
„Jesam“, ponovno se ozarila Yasmin. „Josha, Tima, Bonga, Lucy, Catrionu,
Wallyja i Peza - iako Pez, Preston Pierce, više nije bio u crtiću kad sam počela
raditi za Josha i Edie? Nikad nije mislio da će Srce crno kao tinta biti uspješno.
Znao je biti jako zajedljiv prema...“
Yasmin je zašutjela i izgledala nervozno.
„Molim vas, nemojte to napisati. Ne želim da se Pez ljuti na mene.“
„Naravno da to neću napisati“, umirila ju je Robin. „Zapravo...“ Isključila je
magnetofon.
„... razgovarajmo neslužbeno.“
Yasmin je izgledala kao da ne zna bi li bila više uzbuđena ili preplašena.
„Znate da se šuška da je Preston Pierce Anomija?“ upitala je Robin,
netremice promatrajući Yasmin da joj ne promakne njezina reakcija.
„Pez?“ Yasmin se kratko nasmijala u nevjerici. „Oh, ne, Pez definitivno nije
ta osoba.“
„Anomija nema liverpulski naglasak?“ s osmijehom je upitala Robin.
„Ne, uopće“, odgovorila je Yasmin. Robin se zapitala je li Yasmin ikad čula
Anomijin glas, jer zvučala je nesigurno.
„Zašto ste rekli da ne želite da se Preston ljuti na vas?“ upitala je.
„Oh, on je jedan od onih... On je... kao oni dečki koji su me zlostavljali u
školi.“
Sjećajući se koliko je agresivan Pez bio prema djevojci modre kose na
večernjem tečaju, Robin je pomislila da zna na što Yasmin misli.
472
Knjige.Club Books
„Možemo li nastaviti?“ upitala je prsta na tipki za snimanje.

„Da, super“, odgovorila je Yasmin, otpivši gutljaj kave s mlijekom.
„Pretpostavljam da će se vaša knjiga baviti nekim kontroverzijama Srca
crnog kao tinta?“ rekla je Robin, ponovo uključivši magnetofon.
„Da, naravno“, kimnula je Yasmin. „Važno je ostati kritičan, čak i prema
stvarima koje voliš?“
„Apsolutno.“
„Dakle... da, pisat ću o razočaranju fanova u Edie? O nekom sadržaju,
nekim šalama?“
„Spremajući se za ovaj razgovor, čitala sam blog Pero pravde“, rekla je
Robin pomno promatrajući Yasmin, ali na njoj nije primijetila ni trunku
nelagode.
„Da, i ja sam ga čitala. Prilično je dobar, ali ne slažem se baš sa svime. U
jednom članku autor prigovara zbog načina na koji crno srce proganja bijelog
duha? Meni se to činilo nategnutim? Reći da je to rasistički ili što već...
Zapravo, mogu li vas zamoliti da ni to ne stavite u članak?“ upitala je Yasmin,
najednom ponovno zabrinuta. „Hoću reći, ja sam totalno protiv rasizma.
Smučilo mi se kad sam saznala da je Edie bazirala Paperwhite na jednoj
crnkinji.“
„Znali ste za to?“ oštro je upitala Robin.
Požalila je čim su joj riječi izletjele iz usta. Ton kojim ih je izrekla nije bio
ton Venetije Hall: zvučao je optužujuće. Yasmin je izgledala zaprepašteno.
„Mislim da je to bila poznata stvar?“ nesigurno je rekla.
„Oprostite.“ Robin se nasmiješila kao da se ispričava. „Mislim da je to
javnosti prvi objavio Anomija, pa me zanimalo je li vam on rekao.“
„Ne, bila sam jednog dana u North Groveu i ažurirala im web-stranicu? I
Josh me pozvao da poslije dođem na piće u njihovu sobu na katu, jer upravo su
bili završili snimanje nove epizode?“
Zacrvenjela se kad je to rekla. To sjećanje očito je bilo važno.
„Zvuči zabavno“, rekla je Robin, trudeći se vratiti prijašnji veseliji ton.
„Da. U sobi smo bili ja, Josh, Edie, Seb... on je pomagao s animacijom? -
Pez i Wally. I svi su oni pušili... znate, marihuanu?“ pomalo se nervozno
nasmijala Yasmin. „Hoću reći, otvoreno su to radili, pa to nije velika tajna. Ja
nikad nisam pušila marihuanu, ne pušim...“
Robin je u mislima najednom jasno vidjela Yasmin na stolici s tvrdim
naslonom u skučenoj, zadimljenoj sobi, okruženu napušenim autorima crtića
koji je obožavala i ljudima koji su likovima u njemu davali glasove, i znala je da
se ta honorarna asistentica osjećala uzbuđeno i nelagodno u isti mah, da se
smijala s njima, ali i naćulila uši da joj ne promakne nijedna riječ.
473
Knjige.Club Books
„Uglavnom, čula sam kad je Edie rekla Sebu da ju je za taj lik nadahnula
djevojka s kojom je nekoć dijelila stan? Ono, dečki su stalno salijetali tu curu i
Edie je rekla da se od njih branila tako što se prema njima ružno ponašala? A
ako ste gledali crtić, vidjeli ste da je Paperwhite uvijek pakosna prema Hartyju,
koji je ludo zaljubljen u nju? Ali ponekad postoje mrvice nade ili čega već, zbog
kojih joj se on stalno vraća?“
„Shvaćam“, kimnula je Robin. „Fascinantno je ovo što mi govorite.
Fanovima će se takvi uvidi jako svidjeti.“
„Da, ali dok Anomija to poslije nije rekao na Twitteru, nisam znala da je ta
cimerica crnkinja? I zato se to činilo... kako je Anomija to rekao... kao mlaćenje
po slabijima od sebe? Mislim, zašto bi tako prikazala prijateljicu? Kao neku...
znate, namigušu ili nešto slično?“
„Da budemo pravedne, Edie nije javno otkrila tko je nadahnuo Paperwhite.
To je učinio Anomija.“
„Mislim da mu je jednostavno dozlogrdilo njezino licemjerje?
Pretpostavljala se kao društveno osviještena osoba, a iza kulisa nije bila takva?“
„Da. Shvaćam što želite reći“, rekla je Robin. „Kad ste već spomenuli
politiku, pretpostavljam da u svojoj knjizi govorite i o problemu Wallyjem
Cardewom i Drekom?“
„Da, o tome sam napisala jedno cijelo poglavlje“, odgovorila je Yasmin,
najednom se uozbiljivši. „To je bilo jednostavno ludo? Tko bi ikad pomislio da
će se ultradesnici svidjeti nešto kao što je ‘Srce crno kao tinta’? Svi smo bili
bijesni kad su počeli navirati i prisvajati taj lik, jer svi su voljeli Dreka, bio je
jako smiješan, a onda se pretvorio u nešto posve drugo?“
„Wallyja ste, naravno, poznavali?“
„Da.“ Yasmin je sad izgledala kao da ne može odlučiti što bi rekla.
„Naravno, onaj njegov video Keksi bio je... hoću reći, nisu imali drugog izbora
osim dati mu otkaz? Ali mnogi fanovi bili su jako ljuti zbog toga? Ono, zar se
nije mogao samo javno ispričati? To je izazvalo velike svađe među
obožavateljima. Ali Michael David, koji je preuzeo ulogu, bio je fenomenalan.“
Kad je izgovorila ime Michaela Davida, Yasminino blijedo lice snažno se
zarumenjelo.
„Da“, složila se Robin. „Ali i on je otišao, nije li?“
„Hm... da, dobio je ulogu u seriji Casualty. I sad je u novoj predstavi na
West Endu, sljedećeg mjeseca imat će premijeru.“
Rumen se sad u mrljama širila niz njezin vrat.
„Ali ostao je povezan s fanovima?“ nastavila je. „Još uvijek je dio zajednice
Tintosrca, što je, ono, jako lijepo? Mislim da mu se stvarno svidjela podrška
koju je dobio od fanova? Jer kad su ga tek izabrali za ulogu Dreka, bilo je puno
uvreda jer su neki još uvijek željeli Wallyja? A on je bio tako ljubazan i
zahvalan ljudima koji su govorili da mu trebamo dati priliku?“
474
Knjige.Club Books
„Krasno“, srdačno je rekla Robin, ali ta izjava izazvala je njezino zanimanje.

U brojnim satima koje je provela proučavajući Anomijine objave na Twitteru i
objave drugih obožavatelja Srca crnog kao tinta, ni je vidjela nijedan znak te
interakcije između Michaela Davida i fanova ni išta što bi ukazivalo na to da se i
nakon odlaska smatrao povezanim s tim crtićem.
„Da.“ Yasmin se još uvijek crvenjela. „Ja sam, ah, malo sam ga upoznala?
Jer kad je otišao iz crtića, javio mi se da se zahvali na svoj po dršci koju je
dobio? Imam ulaznice za njegovu predstavu i obećao mi je dati autogram nakon
izvedbe?“
„Vau“, rekla je Robin.
„Zapravo“, Yasmin je sad ponovno izgledala zabrinuto, „molim vas da i to
izostavite iz svog članka. Jer moje prijateljstvo s Michaelom privatna je stvar?“
„Ne brinite se. Neću to spomenuti... Prijeđimo sad na problem Halveninga.“
Očekivala je da će Yasmin izgledati zabrinuto i nije se prevarila.
„Mislite na onu neonacističku skupinu ili što već jesu?“
„Da. Pretpostavljam da u svojoj knjizi dotičete mogućnost da su
manipulirali obožavateljima?“
„Pa... ne baš. Ne mislim da bi itko od fanova nasjeo na to, ako je Halvening
pokušao podmetnuti lažne priče ili što već?“
Ali mrlje na njezinu vratu sad su nalikovale na urtike Gusa Upcotta. Kad je
Robin ostala nijema i ozbiljna, netremice promatrajući Yasmin kroz svoje
naočale, ova potonja kao da je postala nervoznija.
„Da, i to sam rekla i policiji? Nakon što se onaj članak pojavio u novinama,
neki od fanova komentirali su da, ako si ikad rekao išta ružno o Edie Ledwell,
ispada da si nacist koji je pokušava natjerati da se ubije, što je potpuno
apsurdno?“
„Ali primijetili ste znatno više ružnih glasina o Edie? Toliko ste se zabrinuli
zbog njih, da ste Joshu odnijeli cijeli jedan fascikl primjera tog klevetanja, zar
ne?“
„Ja... ono što sam ja odnijela Joshu sigurno nije sastavio Halvening“, rekla
je Yasmin. „To znam sa sigurnošću jer ja... ljudi kažu da to sigurno nije
Halvening.“
U kratkoj tišini koja je uslijedila, Yasmin je nervozno provukla ruku kroz
kosu.
„Hoću reći, to što su govorili moglo je biti istina? Ali nije bilo. Jednostavno
su pogriješili. Osim toga, jedna od osoba koje su to tvrdile je crnac, pa očito ne
može biti Halvening.“
Sad je Robin pala na pamet apsurdna pomisao, koju bi odmah odbacila, da
se žena sučelice njoj nije još jače zacrvenjela.
475
Knjige.Club Books
Je li moguće da Yasmin doista vjeruje da Michael David anonimno igra

Drekovu igru? Zar se toliko zavarava da misli da bi jedan uspješan glumac
posvetio sate svog života dokazivanju da je Edie Ledwell Anomija, umjesto
nečemu što je izgledalo kao uspješna karijera na televiziji i u kazalištu? I ako
Yasmin stvarno vjeruje u tako nevjerojatnu laž, tko ju je točno vješto naveo da
vjeruje kako razgovara s Michaelom Davidom?
„Ta osoba je crnac? Posve ste sigurni u to?“
U stanci koja je uslijedila, Robin je bila sigurna da je strah prikovao Yasmin
za stolicu. Možda je sumnja koju je tako dugo uspješno potiskivala napokon kao
škorpion ispuzala iz njezine podsvijesti. Možda je počela sumnjati da i Venetia
Hall, koja je neka pitanja jako oštro postavila, nije ono što je mislila da jest.
Yasminino lice problijedjelo je do nezdravo žute boje, ali one mrlje još uvijek su
joj nagrđivale vrat. Što su duže šutjele, to je Yasmin izgledala preplašenije.
„Da“, na kraju je rekla Yasmin. „Posve sam sigurna u to.“
„Naravno, ako ste ga upoznali uživo“, nasmiješeno je rekla Robin. „Znači,
ne mislite da je Halvening imao ikakve veze s Edienom smrću?“
„N-ne“, promucala je Yasmin. „Ne mislim.“
„Ili da ju je ubio onaj Anomija?“
Robin je to pitala jer više nije imala što izgubiti. Yasmin se sad možda
bojala da Venetia Hall nije doista novinarka, ali zahvaljujući pepeljastoplavoj
vlasulji, kontaktnim lećama i naočalama, u njoj se nije mogla prepoznati Robin
Ellacott.
„Pa, jako ste rječito opisali sve Anomijine jade zbog Edie Ledwell i
opravdane pritužbe na nju“, s osmijehom je odgovorila Robin.
„Anomija to nije mogao učiniti.“, rekla je Yasmin. „Nije.“
„U redu, mislim da je to sve.“ Robin je isključila magnetofon. „Najljepša
vam hvala na ovom razgovoru, bio je neobično zanimljiv. I sretno s knjigom!“
Yasmin je izgledala ošamućeno. Zaboravila je i intonirati svoje rečenice kao
pitanja dok su razmjenjivale posljednjih nekoliko praznih uljudnih fraza. Robin
ju je gledala kako se pognute glave udaljava od kafića i nimalo se nije iznenadila
kad je vidjela da vadi mobitel i nešto tipka. U međuvremenu je i sama izvadila
mobitel i poslala poruku Strikeu.
Imam neke zanimljivosti. Gdje si?
476
Knjige.Club Books
56
Sense failed in the mortal strife:

Like the watch-tower of a town
Which an earthquake shatters down,
Like a lightning-stricken mast...89
Christina Rossetti
Gohlin Market
ila si znatno uspješnija od mene“, rekao je Strike iza svoje maske Dartha
B Vadera dvadeset minuta poslije.
Posljednji sat neprestano je kružio oko štandova blizu štanda Srca crnog kao
tinta i gledao mnoštvo ljudi koje se vrzmalo onuda, ali to se pokazalo uglavnom
uzaludnim i besmislenim. Sad se naslanjao na rub štanda na kojem su se
prodavali jastuci s uzorkom životinja u stilu japanskih animea, da malo rastereti
batrljak.
„Znam da nije bilo za očekivati da će Anomija učiniti nešto čime bi se
razotkrio“, nastavio je Strike, pogledavjoš uvijek prikovana za mnoštvo
okupljeno oko štanda Srca crnog kao tinta, „ali mislio sam da postoji mala šansa
da bih mogao prepoznati leđa jednog od naših poznatih sumnjivaca. Ništa, osim
Zoe.“
„Gdje je ona?“ upitala je Robin.
Prije nego što se pridružila Strikeu, šmugnula je u ženski zahod, skinula
vlasulju i naočale i promijenila majicu. Iako je mislila da se Yasmin neće željeti
zadržati u ExCeLu nakon intervjua koji je upravo otrpjela, nije se željela izložiti
opasnosti da ponovno naleti na nju. Ujedno se opet prijavila u igru, u kojoj
naizgled prvi put nije bilo nijednog moderatora.
„Otišla je na kavu s još jednom djevojkom u majici s natpisom „Sa čuvajmo
Drekovu igru“. Obje još uvijek imaju maske na licima. Nisam ih slijedio jer je u
blizini bio netko tko mi je tad bio zanimljiv.“
89
Razum je zakazao u smrtnoj borbi: kao stražarski toranj grada uništenog potresom, kao
munjom pogođen jarbol... (Nap. prev.)
477
Knjige.Club Books
„Tko?“
„Otišao je. Sam je tumarao naokolo i činilo se da drži na oku istu ekipu kao
ja. Prišao je dvojici Drekova i razgovarao s njima... Ponovi mi, molim te, što je
Yasmin rekla o Anomiji?“
„Dakle, kaže da je definitivno muškarac i dala je naslutiti da mu je Edie
dugovala novac. Rekla je da bi njegovoj obitelji mnogo značilo da mu je
dopustila da zaradi od igrice. I spomenula je da je pametan i profinjen.“
„Profinjen“, ponovio je Strike. „Bi li ti nazvala Anomiju profinjenim po
njegovim razgovorima koje si vidjela?“
„Ne“, odgovorila je Robin. „Kako sam rekla, u igri je drzak. Možda je na
moderatorskom kanalu drukčiji.“
„Ali rekla si da misliš da se u igri pretvara?“
„Ponekad mi se čini da se previše trudi biti kao jedan od momaka.
Besmisleno grub.“
„Ne mogu reći da sam u njegovim objavama na Twitteru našao puno dokaza
obrazovanja i uljuđenosti“, rekao je Strike.
„Ako ništa drugo, zna onu jednu latinsku uzrečicu. Onu ‘oderint dum’.“
„Je li se Yasmin činila nekim koga je tako lako zadiviti?“
„Pa, moram reći da jest“, odgovorila je Robin. „Stekla sam dojam da je
pomalo...“
„Glupa?“
„Nedvojbeno lakovjerna. Hoću reći, ono o Michaelu Davidu...“
„Da, ali tko god da ju je uvjerio da je Michael David, morao je biti jako
spretan. Ona nije dijete. Ima stalni posao. Ne mogu zamisliti da bi itko odmah
povjerovao kako u jednoj anonimnoj igri razgovara s nekom televizijskom
zvijezdom.“
„Ne, u pravu si“, složila se Robin. „To je moralo biti vješto odrađeno.“
„I ona kaže da Anomija ne bi bio sposoban ikog ubiti. Što misliš, je li razlog
strogi moralni kodeks, tjelesna slabost ili gadljivost?“
„Nemam pojma.“
„Ne misliš da je rekla da je riječ o muškarcu kako bi te usmjerila na
pogrešan trag?“
„Iskreno, ne. Stekla sam dojam da ima novu teoriju kojom je jako
zadovoljna i rekla mi je onoliko koliko se usudila... Ali mislim da se s razlogom
uhvatila za tu novu osobu.“
„Nekako joj se odala?“
„Možda, ali imala sam dojam da bi Yasmin stvarno željela da to bude ta
osoba koja opravdano zamjera Edie, nema novca i obrazovana je i profinjena,
478
Knjige.Club Books
nesposobna ikog ubiti. Jako joj je važno vjerovati da je Anomija dobar momak?
Oh, ne, sad i ja to radim“, razdraženo je rekla Robin.
„Što radiš?“
„Intoniram rečenice kao pitanje. Ona je to radila tijekom cijelog razgovora.“
„To je on“, najednom je rekao Strike. „Vratio se.“
Robin se okrenula i pogledala u istom smjeru u kojem je Strike gledao.
Mladić u kožnatoj jakni, trapericama i skupim tenisicama crvenih potplata
ponovno se pojavio. Gusta tamna kosa rasla mu je nisko na čelu. Dok su ga
Strike i Robin promatrali, Crveni Potplat kružio je oko mladića u invalidskim
kolicima koji je razgovarao s naizgled veselom djevojkom u minici pa prišao još
jednoj osobi s maskom Dreka i započeo razgovor s njom.
„Zanimaju ga samo Drekovi“, rekao je Strike.
„Čudno“, zamijetila je Robin, također ga promatrajući.
Crveni Potplat sad se smijao nečemu što je taj Drek rekao.
„Ispričavam se“, razdraženo se obratio vlasnik štanda Strikeu. „Biste li se
pomaknuli? Priječite prilaz ljudima koji žele razgledati robu.“
Strike i Robin pomaknuli su se do sljedećeg štanda, na kojem su se
prodavali stripovi.
„Trebala si se preseliti najednom je rekao Strike.
„Molim?“
„U novi stan. Što se dogodilo s tim?“
„Oh. Preseljenje je odgođeno. Sutra ću se preseliti, zato uzimam slobodan
dan.“
„Sranje“, rekao je Strike. „Trebao sam se sjetiti. Trebao sam pitati. Oprosti.“
„U redu je“, odgovorila je Robin.
Bolje ikad nego nikad.
„Imaš li koga tko će ti pomoći?“
„Mama i tata večeras dolaze u London.“
Crveni Potplat i Drek prestali su razgovarati. Crveni Potplat izvadio je
mobitel, naizgled poslao poruku pa krenuo dalje, udaljio se od štanda Srca crnog
kao tinta.
„Možeš li mi pridržati sablju?“
Strike je skinuo masku Dartha Vadera i s mukom se izvukao iz kostima.
„Što to radiš?“
„Pratit ćemo onog tipa. Sumnjiv mi je.“
Uzeo je svjetlosnu sablju od Robin pa je zajedno s kostimom bacio na
stripove.
479
Knjige.Club Books
„Poklonite ih nekom dobrom kupcu“, predložio je preplašenom vlasniku

štanda pa krenuo za Crvenim Potplatom najbrže što mu je bolna noga dopuštala,
a Robin je požurila za njim. Srećom, gužva je bila tolika da muškarac nije
daleko odmaknuo.
„Ne izgleda kao prosječan obožavatelj Srca crnog kao tinta“, rekao je Strike
dok su se s mukom probijali kroz mnoštvo koje se sporo kretalo. „Pokušavao je
nešto saznati... možda isto što i mi.“
Crvenom Potplatu trebalo je dvadeset minuta da dođe do izlaza. Činilo se da
mu je laknulo kad se izvukao iz gužve; u hodu je izvadio mobitel i nazvao
nekog. Strike i Robin nisu imali šanse dovoljno mu se približiti da čuju što
govori jer je mnoštvo oko njih još uvijek ulazilo u ExCeL i izlazilo iz njega.
Strike je osjetio da mu mobitel vibrira i izvadio ga je, nadajući se vijestima
od nekog od njihovih honorarnih suradnika.
„Midge?“ upitala je Robin i bacila pogled na igru, ali Anomija nije bio
prisutan.
„Ne“, odgovorio je Strike spremajući mobitel natrag u džep. „Pru.“
„Tko?“
„Prudence. Moja sestra.“
„Oh. Jesi li se upoznao s njom?“
„Nisam“, odgovorio je Strike, nastojeći ne obazirati se na bolnu tetivu.
„Trebali smo se naći, ali kći joj je pala sa zida za penjanje.“
„Gospode, je li dobro?“
„Da. Slomila je bedrenu kost... Znači, nije došao automobilom“, rekao je
Strike, jer Crveni Potplat očito je išao prema postaji podzemne željeznice, iz
koje je još uvijek izlazilo i u nju ulazilo mnoštvo ljudi.
Krupan Batman laktovima se progurao pokraj Robin. Brbljava skupina
odjevena u steampunk90stilu prošla je u suprotnom smjeru. Crveni Potplat još
uvijek je razgovarao mobitelom.
Kad su stigli na peron, Crveni Potplat čekao je vlak ispred mnoštva putnika.
Čulo se gunđanje dok je Strike svojom masom odmicao ljude. Želio se dovoljno
približiti Crvenom Potplatu da bude siguran da će ući u isti kupe.
Strike i Robin zaustavili su se na pola metra od svoje mete, upravo u
trenutku kad je on završio razgovor i gurnuo ruke u džepove, naizgled
nestrpljivo poskakujući na petama skupih tenisica.
Čuli su režanje vlaka koji se približavao.
90
Podžanr znanstvene fantastike čija je estetika nadahnuta industrijskim parnim strojevima
devetnaestog stoljeća. (Nap. ur.)
480
Knjige.Club Books
Strike je osjetio da mu je netko okrznuo leđa. Okrenuo se na vrijeme da

opazi crni lik koji se gurao prema tračnicama. Taj netko zabio se u Crvenog
Potplata.
I sve kao da je usporilo, kao kad gledaš gotovo neizbježno gašenje života.
Crveni Potplat pao je s perona, lagano se okrenuvši u zraku, prekasno
izvadivši ruke iz džepova. Sljepoočnicom je udario o tračnice i mnoštvo je čak i
kroz riku vlaka koji je dolazio čulo pucanje kože i kostiju.
A Robin je načinila tri duga koraka i skočila.
Čula je vriskove iza sebe. Krupan muškarac smeđe kože odjeven kao
Superman skočio je na tračnice u isto vrijeme kad i ona. Dok su podizali
nesvjesno tijelo Crvenog Potplata, ostali u mnoštvu ispružili su ruke da im
pomognu.
Dvije ruke našle su Robin, jedna ju je uhvatila ispod pazuha, druga vukla za
majicu, ona je s desetero drugih ljudi nastavila podizati nepomično tijelo, a onda
se pred njima pojavio vlak. Strike je u posljednji čas izvukao Robin na sigurno,
ali začuo se novi glasan prasak i još vriskova, jer glava onesviještenog muškarca
kliznula je i udarila o bok vlaka.
„Koji ti je kurac?“ viknuo je Strike, ali nije ga čuo nitko osim Robin jer su
svi vikali i vrištali. Stalno se ponavljala riječ „namjerno“, izbila je svađa o tome
tko se točno u koga zabio, i jedan muškarac koji je izgledao pijano uvrijedio se
na optužbu da je on srušio onesviještenog muškarca s perona. Crveni Potplat
ležao je na peronu gdje su ga položili, krv mu je curila iz uha. Željeznički
službenik pokušavao se probiti kroz mnoštvo do njega. Vlak je stajao.
„Koji ti je kurac?“ ponovno je viknuo Strike. „Kako si ga mislila podignuti s
tračnica?“
„Nisam znala da je u nesvijesti“, odgovorila je Robin, tresući se od
adrenalina koji je još uvijek tekao kroz nju. „Mislila sam da mogu...“
„Netko ga je gurnuo! Netko se namjerno zabio u njega!“ zakreštala je jedna
žena.
Ljudi su ulazili u vlak kao da se ništa nije dogodilo. Onaj željeznički
službenik nešto je govorio u svoj radiouređaj, a njegovi kolege dojurili su
peronom i silom odmaknuli ljude od nepomičnog tijela na tlu. Strike, koji je
podigao naprtnjaču koju je Robin ispustila, povukao je partnericu iz gužve.
Osjećao je da se trese. Shvatila je da joj nije hladno samo od šoka; Strike joj je
poderao majicu. Velika rupa ispod pazuha otkrivala joj je grudnjak. Uzela je od
Strikea svoju naprtnjaču pa iz nje izvukla bluzu koju je nosila kao Venetia i
navukla je preko poderane majice.
„Tko je vidio što se dogodilo?“
Došlo je dvoje policajaca.
„Ja“, rekao je Strike dovoljno glasno da ga se čuje u buci oko njih.
481
Knjige.Club Books
Policajka je odvela Strikea i Robin u stranu, dok su njen kolega i željeznički

službenici pokušavali nametnuti red uzrujanu mnoštvu. Vlak nije otišao. Ljudi
su kroz prozore zurili u ozlijeđenog muškarca.
„Nastavite“, rekla je policajka Strikeu, s notesom spremnim u ruci.
„Tip s maskom Batmana. Progurao se u sredinu mnoštva, pravio se da ga je
netko trknuo da odvrati pažnju pa gurnuo onog momka na tračnice. Namjerno je
to učinio.“
„Gdje je taj tip? Vidite li ga?“
„Ne“, odgovorio je Strike, gledajući mnoštvo na peronu.
„Jeste li vidjeli kamo je otišao nakon što je ovaj mladić pao?“
„Nisam. Bio sam zaposlen podizanjem prijateljice s tračnica.“
„Okej, morat ćete još malo ostati ovdje, trebat ćemo vašu izjavu.“ Čuli su
sirenu. Stigla su kola hitne pomoći. Policajka se okrenula od njih i udaljila.
„U redu“, rekla je Robin kad je Strike ponovno otvorio usta. „Nagonski sam
to učinila. Znam da nije bilo pametno.“
Osjećala je gdje će joj na pazuhu nastati modrica od Strikeova stiska dok ju
je podizao pred vlakom koji je dolazio. Strike je iz džepa izvadio cigarete i
upaljač, netremice promatrajući nepomično tijelo na podu. Majica Crvenog
Potplata podignula se i otkrila malu tetovažu ispod srca. Nalikovala je slovu Y s
okomitom crtom na sredini.
Vlak još uvijek nije krenuo s postaje. Ljudi su pokušavali izaći, ali policajci
su ustrajali da ostanu unutra, vjerojatno kako bi ih mogli ispitati.
„Ovdje ne smiješ pušiti“, naglasila je Robin.
„Ne razumijem zašto ti ne pušiš“, odgovorio je Strike ispuhnuvši dim.
Robin, koja je pokušavala ne tresti se previše očito, natjerala se osmjehnuti.
482
Knjige.Club Books
57
Slouch back to your haunts of crime.

Ye do not know me, neither do ye see me91
Adah Isaacs Menken

Judith
Razgovor unutar igre Anomije i moderatora LordDreka

<25. svibnja 2015. 22:57>
<LordDrek poziva Anomiju>
LordDrek: dođi ovamo, pizdo,
prije nego štote razbijem
>
<Anomija prihvaća poziv>
Anomija: kako ti mogu pomoći?
LordDrek: pokušo si ubit mog brata
znam da sito bio ti
Anomija: siguran sam da bih se sjećao nečeg takvog
LordDrek: ne zajebavaj se samnom, šupćino,
pokušo si gurnuti mog brata pod jbni vlak
Anomija: tipkaj sporije, nećeš
raditi toliko pogrešaka
LorDrek: neznaš skim se zajebavaš, pizdo,
sredit ćemo te
Anomija: znam točno s kim se zajebavam, Charlie
Anomija: tvoj mlađi brat nije tako oprezan kao ti
Anomija: „Vilepechora“ je bila pogreška
LordDrek: jbna pizdo, naći ćute
91
Vrati se u svoj brlog zločina. Ne poznaješ me i ne vidiš me. (Nap. prev.)
483
Knjige.Club Books
Anomija: nećeš
Anomija: za razliku od tebe, ja ne ostavljam tragove
Anomija: sjedim ovdje i premotavam
snimku na vijestima
Anomija: urnebesno je smiješno gledati
kako mu glava udara o vlak
LordDrek: jbno ćute naći i ubiti
Anomija: pozdravi ostale dečke u Halveningu
Anomija: i daj veliki slinavi poljubac
svom bratu biljci
Anomija: budeš li imao sreće, sljedeći Božić
moći će sam držati svoju čašu s kljunom
LordDrek: samo čekaj bolesna pizdo doćiću i
<LordDreku trajno je zabranjen pristup>
484
Knjige.Club Books
ČETVRTI DIO
Mišićna vlakna srčanih klijetki. -

Ona su raspoređena na vrlo kompleksan način
i prikazi različitih anatoma znatno se razlikuju.
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
485
Knjige.Club Books
58
O shame!
To utter the thought into flame
Which hums at your heart92

A Curse for a Nation
Razgovor unutar igre između dvoje moderatora Drekove igre

<26. svibnja 2015. 11:18>
<Morehouse poziva Paperwhite>
Morehouse: Paperwhite, moramo razgovarati >
>
>
>
Paperwhite: onda, koji je tvoj izgovor? Imao si
automobilsku nesreću? Oteli su te vanzemaljci?
Tvoja je mama morala na hitnu operaciju?
Paperwhite: ne, tim se izgovorom ne bi
poslužio, to bi bilo neukusno, s obzirom
na to da je moja mama bolesna
Marehouse: oprosti
Morehouse: stvarno mi je žao
Morehouse: ustrtario sam se
Paperwhite: ustrtario si se
Paperwhite: znaš li koliko sam sati
provela u jbnom busu?
92
Kakva sramota! Izgovoriti tu misao u plamen koji bukti u tvom srcu. (Nap. prev.)
486
Knjige.Club Books
Paperwhite: što još želiš od mene?

Paperwhite: dobio si fotke, razumijevanje i
beskonačne razgovore, zanemarila sam vezu u
stvarnom životu, samo kako bih mogla satima
biti s tobom u ovoj igri
Morehouse: zaslužio sam sve što kažeš
Morehouse: ali molim te saslušaj me, jer jbno sam
zabrinut, za tebe i za sve nas
Paperwhite: zašto?
Morehouse: jesi li vidjela onog tipa kojeg je netko
nakon Comic Cona gurnuo pod vlak?
Paperwhite: ne, bila sam u busu, maloprije sam ti rekla
Paperwhite: zašto?
Morehouse: to je bio Vilepechora
Paperwhite: molim?
Morehouse: Vilepechoru je netko gurnuo pred vlak
>
Paperwhite: čekaj, što
Paperwhite: je li mrtav?
Morehouse: možda dosad već je. Na vijestima
kažu da je zadobio tešku ozljedu glave
Morehouse: na to je Anomija mislio kad je rekao
da ima plan da ih se riješi na vikend Comic Cona
Paperwhite: stvarno ne znam o čemu govoriš
Morehouse: znao je da će ubiti Vilepechoru
Paperwhite: sad me stvarno plašiš. Wtf?
Morehouse: Vilepechora je prije nekoliko
tjedana rekao na moderatorskom kanalu da
Anomija zna sve o Bitcoinu i da oni misle
da je tako kupio elektrošoker
Morehouse: mislim da je govorio istinu. Vilepechora
se razumije u Bitcoin i rekao je Anomiji kako da ga
upotrijebi. Tako je Anomija nabavio ilegalni elektrošoker
i golemi jbni nož, za sobom ne ostavivši nijedan trag.
Vilepechora mu je dao ideju
Morehouse: nije želio razljutiti Vilepechoru
zabranom pristupa jer je Vile mogao posvjedočiti
da je rekao Anomiji kako da kupi oružje
kriptovalutom na darknetu
487
Knjige.Club Books
Morehouse: rekao mi je da na dan Comic Cona

Vilea i LordDreka više neće biti
Morehouse: želio je reći da će Vilepechora
biti mrtav & LD dobiti zabranu pristupa
>
Paperwhite: poludio si
Paperwhite: kako bi Anomija znao
koga treba gurnuti pod vlak?
Morehouse: znali smo Vilepechorino
pravo ime i kako izgleda
Paperwhite: kako?
Morehouse: zainteresiralo nas je ime „Vilepechora“
Morehouse: to je anagram
Morehouse: riješili smo ga pa
provjerili ime koje smo dobili
Morehouse: i našli smo gdje radi i sve ostalo.
Izgledao je kao šminker, pozirajući sa svojim
automobilom. Ali Anomiji se to svidjelo. Svidjelo
mu se što je jedan takav tip u našoj igri
Morehouse: meni se to oduvijek činilo jbno čudnim.
>
Paperwhite: kako ste mogli znati da je taj tip
kojeg ste guglali stvarno Vilepechora?
Što ako ima još ljudi s tim imenom?
Morehouse: nisam bio siguran dok nisam vidio
snimku onog muškarca kako pada pred vlak
Paperwhite: idem otvoriti tu snimku
>
>
>
Paperwhite: jako je zrnata, jesi li
siguran da je to on?
Morehouse: znat ćemo kad objave
njegovo ime, zar ne?
Paperwhite: koje mu je pravo ime?
Morehouse: što manje znaš, to bolje. I prije nego
što pitaš, isto vrijedi i za to tko je Anomija
Morehouse: večeras ću napustiti igru. Želim
izaći, a i ti bi to trebala učiniti. Nakon
488
Knjige.Club Books
toga moram razmisliti što je najbolje.

Policija bi mogla misliti da sam lud, ali
mislim da moram razgovarati s njima
Paperwhite: ne možeš otići
Paperwhite: ako je sve ovo istina
Paperwhite: i Anomija pomisli da si otišao
zato što si sumnjičav, ti ćeš biti sljedeći.
On zna sve o tebi. Zna gdje stanuješ
Morehouse: nije me briga
Paperwhite: je li te imalo briga za MENE?
Morehouse: naravno, zašto to uopće pitaš?
Paperwhite: zato što Anomija zna i tko sam ja
Morehouse: što? Kako?
Paperwhite: napravila sam glupost
Morehouse: misliš na onu fotku koju si mu poslala?
Paperwhite: to je bila druga glupost
Paperwhite: prva je glupost bila ta da je moje pravo
ime bilo u mom e-mailu za prijavu u igru
Morehouse: znao sam
Morehouse: jbno sam znao da zna tko si
Morehouse: sranje
>
Paperwhite: ok, razumno sve sagledajmo
Paperwhite, načas razmisli o tome što govoriš
Paperwhite: ta osoba koju poznaješ cijelu vječnost,
koja obožava Srce crno kao tinta
Paperwhite: zar stvarno misliš da je mogao
probosti nožem Ledwellovu i Blaya?
Paperwhite: zar ozbiljno misliš da je
mogao gurnuti nekog pred vlak?
>
Morehouse: i sam se to neprestano pitam
Morehouse: i moj odgovor još uvijek je uglavnom
„ne“, ali sve mi je teže zavaravati se, a kad sam
vidio vijesti i zatim da su Vilepechora i LordDrek
dobili zabranu pristupa, pomislio sam,
jebemu, to je on. On je sve to učinio.
>
Paperwhite: Ne smiješ otići iz igre tako da on
489
Knjige.Club Books
pomisli da ćeš možda otići na policiju.

Morehouse: Da, u pravu si. Ako odem,
sigurno će to posumnjati.
Paperwhite: Moraš se ponašati kao da si
presretan što se riješio Vilepechore i LordDreka,
i biti dobar s njim dok ne smislimo što ćemo učiniti.
Morehouse: A što će se dogoditi kad bude
objavljeno Vilepechorino pravo ime,
a on zna da ja znam tko je to?
>
Paperwhite: pravi se da misliš da je riječ o nesretnom
slučaju. Da ga je netko slučajno gurnuo na peronu.
Paperwhite: ili reci da je sigurno naljutio nekog drugog
>
Paperwhite: Gle, znam da misliš da sam kukavica
Paperwhite: ti si želio reći policiji za onaj
dosje koji su nam LordDrek i Vilepechora podmetnuli,
a ja sam te zamolila da to ne učiniš
Paperwhite: umirala sam od straha
Paperwhite: ali ovo je neusporedivo gore
Paperwhite: dopustili smo da se sve ovo
dogodi i nismo otišli na policiju
>
Morehouse: znaš što je smiješno
Morehouse: ja bih nazvao policiju i anonimno
im dojavio, ali zbog načina na koji govorim,
mislili bi da sam pijan ili da ih zajebavam
Paperwhite: nemoj se šaliti s tim
Morehouse: mogao bih napisati pismo
Morehouse: ali koliko bi ga ozbiljno shvatili?
>
Paperwhite: mogla bih ja anonimno nazvati,
ako mi kažeš njegovo pravo ime
Morehouse: Bojim se reći ti ga. Ako Anomija
sazna da ga je odala neka žena, znat će da si to bila ti.
A ako zna tko si, može saznati i gdje živiš
>
Morehouse: za sve sam ovo ja kriv
Paperwhite: kako?
490
Knjige.Club Books
Morehouse: ja sam mu pomogao izgraditi

njegovo jbno carstvo, nisam li?
Paperwhite: Vikase, preklinjem te,
ne ostavljaj me ovdje samu
Paperwhite: pričekajmo da vidimo je li
to stvarno bio Vilepechora
Morehouse: i ako je?
Paperwhite: tad ćemo smisliti neki plan.
Paperwhite: ali budemo li se morali naći
uživo, bolje ti je da se ne ustrtariš
Morehouse: ok
Paperwhite: obećavaš?
>
Morehouse: obećavam
491
Knjige.Club Books
59
Presentiment is that long shadow on the lawn

Indicative that suns go down;
The notice to the startled grass
That darkness is about to pass93
Emily Dickinson
XVI
trike je bio jedan od desetak ljudi koji su dali iskaz o onome što se dogodilo
S na postaji Custom House i zbog toga je malo kasnio na večeru s Madeline u
subotu navečer. Rezervirala im je stol u turskom restoranu Kazan, izbor koji je
Strike odobravao, jer kako nije ručao, bio je spreman za obilan objed i volio je
tursku kuhinju. Ali događaji tog dana od samog su početka bacili sjenu na
njihovu večeru.
Znajući da će incident na postaji sigurno biti u vijestima i sluteći da će u
nekom trenutku biti objavljeno Robinino ime, osjećao se obveznim reći
Madeline što se dogodilo, ali nije joj otkrio nijednu informaciju o slučaju.
Madeline je bila očarana i preplašena činjenicom da se on nalazio samo nekoliko
koraka od onoga što je po njegovu mišljenju bio pokušaj ubojstva i uz predjelo i
glavno jelo neprestano se vraćala na tu temu. To nije ublažilo Strikeov osjećaj
zabrinutosti ne samo zbog onog čemu je svjedočio, nego i zbog mogućih
posljedica izvješćivanja televizijskih gledatelja o Robininoj prisutnosti na mjestu
događaja.
Kad je Madeline napokon otišla u zahod, izvadio je mobitel, po tražio na
internetu trorogi Y koji je vidio tetoviran ispod prsnog koša mladića u skupim
tenisicama i saznao da predstavlja runu algiz, što je samo pojačalo njegov
osjećaj zle slutnje. Tad je otvorio Twitter da po gleda korisnički račun
@Gizzard_Al, ali otkrio je da on više ne postoji. Provjerio je BBC News, koji je
već objavio vijest o pokušaju ubojstva Crvenog Potplata, ali nije spomenuo
nijedno ime. Kako nigdje nije bilo objavljeno da je mladić umro, Strike je morao
93
Slutnja je duga sjena na travnjaku koja pokazuje da Sunce zalazi; upozorenje preplašenoj
travi da će se uskoro spustiti mrak. (Nap. prev.)
492
Knjige.Club Books
pretpostaviti da je još živ, ali krvarenje iz uha činilo mu se zloslutnim znakom

koji je vjerojatno ukazivao na ozljedu mozga.
„Provjeravaš kako je Robin?“ vedro je upitala Madeline kad je ponovno
sjela sučelice njemu.
„Ne“, odgovorio je Strike. „Pokušavam saznati kako je onaj momak koji je
pao.“
„Bila je neopisivo hrabra“, rekla je Madeline. Večeras je pila samo gaziranu
mineralnu vodu i činila se odlučnom biti velikodušna prema svom partneru.
„Moglo bi se to tako nazvati“, smrknuto je odgovorio Strike, vraćajući
mobitel u džep.
Kad su došli u Madelineinu kuću, mediji su već objavili tri fotografije osobe
koja je gurnula Algiza i jedan uniformirani viši inspektor pred televizijskim je
kamerama zamolio gledatelje da im se jave ako imaju neku informaciju. Kako
su fotografije napadača bile uzete iz crno-bijele snimke nadzorne kamere, Strike
nije očekivao da će biti posebno jasne, ali svejedno je zaustavio sliku na
Madelineinu televizoru na svakoj fotografiji i pomno ih promotrio.
Prva je prikazivala trenutak sraza; Crveni Potplat padao je na tračnice ruku u
džepovima, a na peronu se jasno vidjela maska Batmana koja je prekrivala cijelu
glavu napadača čije je tijelo bilo skriveno mnoštvom. Druga fotografija
prikazivala je djelomičan pogled na osobu s maskom Batmana koja je ulazila u
vlak. Tjelesnu građu te osobe ponovno je bilo nemoguće procijeniti zbog broja
ljudi koji su nagrnuli u vlak zajedno s njim. Strike je znao da je većini njih
promaknuo pokušaj ubojstva Crvenog Potplata, jer im je mnoštvo priječilo
pogled.
Treća fotografija prikazivala je leđa naizgled ćelava, mišićava muškarca koji
je trčao stubama s mjesta zločina. Kako je viši inspektor objasnio, mišljenje
policije bilo je da je napadač ušao u vlak u kojem se izgubio iz vida među
ostalim putnicima koji su stajali i skinuo masku Batinana, ispod koje je nosio
masku od lateksa što mu je prekrivala cijelu glavu i vrat. Zatim je izašao iz vlaka
i stubama istrčao iz postale podzemne željeznice pa se pomiješao s ljudima koji
su odlazili naći drugo prijevozno sredstvo do kuće. Ta fotografija bila je jedina
na kojoj se vidjelo cijelo napadačeve tijelo, koje je bilo toliko mišićavo da je
Strike zaključio da se radi o podstavljenu kostimu. Što se dogodilo s maskiranim
napadačem kad je izašao iz postaje podzemne željeznice, policija nije znala ili
nije željela podijeliti s javnošću.
„Isuse, siroti dečko“, rekla je Madeline. „Pao je na glavu, zar ne? Pravo je
čudo da nije slomio vrat.“
Višestruko vraćanje na onaj dio snimke nadzorne kamere kad Crveni Potplat
udara o tračnice, a Robin i Mo (tako se zvao muškarac u kostimu Supermana,
koji je zapravo bio zaslužan što je Crveni Potplat ostao živ i s kojim su Strike i
Robin razgovarali dok su čekali da daju pune iskaze) skaču za njim, nimalo nije
493
Knjige.Club Books
ublažilo Strikeov osjećaj zle slutnje. Ako tetovaža rune na Crvenom Potplatu
ima konotaciju koju joj je on pripisao, zaključio je da ne postoji gotovo nikakva
šansa da Halvening neće povezati Robin Ellacott s muškarcem koji je odalamio
jednog njihova člana u pivnici Ship & Shovell.
„Robin definitivno zaslužuje nagradu. Hoću reći, oboje ju zaslužuju“, rekla
je Madeline.
Otišli su u krevet i strasno vodili ljubav, barem Madeline. Strike se ponovno
sjetio Charlotte, kojoj su drama i sukob općenito poticali libido, iako je slutio da
je Madeleine revnija nego inače iz želje da izbriše sjećanje na njihovu svađu
nakon predstavljanja njezine kolekcije. Kako je bila trijezna, nije zaspala odmah
nakon seksa, nego nastavila razgovarati o događaju u podzemnoj, naizgled
vjerujući da je Strikeu drago što ona pokazuje zanimanje za njegov radni dan.
Na kraju joj je rekao da je umoran i oboje su zaspali.
Sutradan ujutro probudila ga je sa šalicom svježe skuhane kave pa se vratila
u krevet i ponovno inicirala seks. Strike se nije mogao praviti da ne uživa u
nagoj ženi koja polako klizi niz njegovo tijelo da uzme njegov penis u usta, ali
tek se u trenutku orgazma načas oslobodio onog osjećaja zle slutnje, a kad je
svršio, taj osjećaj samo ga je još jače pritisnuo. I dok je mrmljao uobičajene
riječi zahvalnosti i naklonosti, pitao se koliko će brzo moći otići.
Bila je nedjelja, Madeline je očito očekivala da će cijeli dan provesti
zajedno, a on nije mislio da bi to mogao podnijeti. Bio je potpuno svjestan da ne
postoji ništa što može učiniti da spriječi moguću prijetnju Halveninga, ali morati
udovoljiti Madelineinu implicitnom zahtjevu za potvrdom da joj je posve
oprostio podizalo je razine njegova stresa više nego što je smatrao razumnim na
dan kad je trebao biti slobodan. Rekao si je da žudi za mirom i tišinom svog
potkrovnog stana, ali zapravo je osjećao snažnu želju da bez ikakva određenog
razloga nazove Robin. Danas se selila u novi stan i bila je zaokupljena
roditeljima, a kako joj Strike nije skrenuo pozornost na tetovažu na muškarčevu
torzu, postojala je mogućnost da još nije shvatila koliko je njihov položaj možda
postao nesiguran.
Sat poslije izašao je iz Madelineine kupaonice i vidio da je propustio poziv
Deva Shaha. Kako je gotovo sve bilo bolje nego pridružiti se Madeline i
razgovarati o tome kako će provesti to lijepo proljetno jutro, odglumio je
žaljenje, rekao joj da mora nazvati Deva i vratio se u spavaću sobu.
„Bok“, rekao je Dev. „Imam nešto o Jagu Rossu.“
„Slušam.“
„Muvao sam se na cesti ispred njihove kuće na selu i pravio se da
popravljam probušenu gumu bicikla. Ross je izvezao automobil iz dvorišta pa
zaustavio automobil. S njim su bile tri starije djevojčice. Srednja je izašla jer je
nešto zaboravila. Vikao je na nju. Glupačo ili nešto slično. Činilo se da mu se
živo fućka što ga ja mogu čuti.
494
Knjige.Club Books
„Jesi li to snimio?“
„Odmah sam počeo snimati, ali ne čuje se dobro. Rekao joj je da se mora
pješice vratiti po to što je zaboravila. Od dvorišnih vrata do kuće ima
petstotinjak metara uzbrdo. Mala je imala masnicu na oku.“
„Mislim da možda znam nešto o tome“, rekao je Strike. „Njezina starija
sestra podijelila je na društvenim mrežama pojedinosti o svom vikendu s ocem.“
„Dok su čekali da se srednja mala vrati, urlao je na najstariju. Koliko sam
čuo, branila je sestru. Mislim daju je ošamario, ali na snimci se to ne vidi zbog
odbljeska svjetla od prozora automobila. Na kraju se srednja djevojčica vratila,
vukući torbu. Pravio sam se da provjeravam kako se okreću kotači bicikla, da
imam bolji pogled. Kad se djevojčica pojavila, izašao je iz automobila i urlao na
nju jer se dugo zadržala. A kad se sagnula sjesti na stražnje sjedalo, udario ju je
nogom u križa da je ubrza. To sam snimio jasno kao dan.“
„Odlično“, rekao je Strike. „Hoću reći...“
„Ne, shvaćam.“ Dev je zvučao zamišljeno. „Tip je totalna šupčina. Da se to
dogodilo u nekoj normalnoj ulici...“
„Najstarija kći je na internetu rekla da ljudi kao oni nemaju socijalne
radnike. Gdje si sad?“
„Vozim se za njima prema Londonu. Dvije mlađe djevojčice obično preda
majci pa najstariju odveze u Benenden.“
„Gdje su blizanci?“
„Još uvijek u kući s dadiljom.“
„Okej, Deve, bio si sjajan... Naravno, njegova odvjetnica vjerojatno će
tvrditi da je riječ o izoliranom incidentu i poslati ga na tečaj kontrole bijesa, da
preduhitri suca. Ali uspijemo li snimitijoš jedan ili dva slična incidenta, utvrditi
obrazac ponašanja...“
„Da“, rekao je Shah. „U redu, javit ću ti ako se još što dogodi.“
„Hvala. Čujemo se.“
Strike, koji je razgovarao u majici i boksericama, sad je navukao hlače, sve
vrijeme razmišljajući o Robin i Halveningu. Napokon donijevši odluku,
namjestio je na lice prikladan izraz žaljenja pomiješanog sa zlovoljom i otišao iz
spavaće u dnevnu sobu, u kojoj je Madeline sjedila i čekala ga.
„Problem?“ upitala je vidjevši izraz njegova lica.
„Da“, odgovorio je Strike. „Žena jednog mog honorarca pala je s prokletih
ljestvi i slomila zapešće.“
Lako se sjetio te laži jer to se jednom doista dogodilo Andyjevoj supruzi.
„Oh. Znači li to da?...“
Strikeov mobitel ponovno je zazvonio. Pogledavši zaslon, vidio je broj
Katye Upcott.
495
Knjige.Club Books
„Oprosti, morat ću se javiti i na ovaj poziv. Pokušavam riješiti problem.“

Na poziv je odgovorio tek kad je ponovno bio u spavaćoj sobi.
„Strike.“
„Oh, da, zdravo“, začuo je Katyin pomalo zadihan glas. „Nadam se da vas
ne ometam pozivom u nedjelju?“
„Ni najmanje“, odgovorio je Strike.
„Dakle, jučer sam posjetila Josha i njegovi liječnici misle da će za otprilike
tjedan dana biti dovoljno dobro da vas primi, ako još uvijek želite razgovarati s
njim. Ograničili su mu broj posjetitelja, a njegov otac i sestra često dolaze
tijekom tjedna, ali ako vam odgovara sljedeća subota...“
„Subota zvuči super. Samo da uzmem olovku.“
Našao je jednu u noćnom ormariću.
„Ako želite, možemo se naći u bolnici u dva poslijepodne? On je u Centru
za ozljede leđne moždine. Trebala bih biti ondje, jer... i ja bih trebala biti ondje.
Još uvijek je u groznom stanju.“
Zapisavši u bilježnicu pojedinosti o odjelu na kojem Blay leži i o vremenu
posjeta, Strike je rastreseno stavio olovku u džep, pozdravio se s Katyom i vratio
se Madeline.
„Strašno mi je žao. Moram ovo riješiti. Izgleda da ću morati preuzeti nadzor
nad gadom kojeg pratimo.“
„Sranje.“ Madeline je izgledala razočarano, ali Strike je znao da neće
zanovijetati, ne dok je ona svađa u Ulici Bond još svježa u njihovu sjećanju.
„Siroti ti. I ona.“
„Tko?“ upitao je Strike, koji je još uvijek razmišljao o Robin.
„Ta žena koja je pala s ljestvi?“
„Oh. Da, valjda. Sirota ili ne, sjebala mi je nedjelju?“
Još uvijek je pristojno glumio žaljenje dok je uzimao kaput i naprtnjaču.
Madeline ga je zagrlila oko vrata i dala mu dug poljubac na rastanku, nakon
čega je konačno mogao otići.
Cigaretu je zapalio tek kad je stigao do kraja njezine ulice i skrenuo za ugao.
Poziv Katye Upcott dao mu je izliku da nazove Robin, pa je pritisnuo njezin
broj, a ona je gotovo odmah odgovorila na poziv.
„Bok... daj mi sekundu? rekla je, a on je po visokom, suznom tonu njezina
glasa odmah znao da nešto nije u redu i da se to nešto ne može objasniti
selidbom, ma koliko je nedvojbeno stresna bila. Zbog raznih mogućnosti - da je
shvatila da je Crveni Potplat gotovo sigurno pripadnik one ultradesničarske
terorističke skupine ili, najgore od svega, da su ti desničari već poduzeli neki
osvetnički čin za koji on nije znao sa zabrinutošću je čekao da ona obavi to zbog
čega nije mogla odmah razgovarati, pogotovo zato što je u pozadini čuo bijesan
muški glas.
496
Knjige.Club Books
„Evo me“, rekla je Robin, još uvijek glasom koji je jasno davao do znanja da
je na rubu suza. „Što ima?“
„Ništa. Što ima kod tebe?“
„Zvučiš kao da si plakala?“
„Ja..?“
„Što se dogodilo?“ upitao je Strike, znatno silovitije nego što je želio.
„Moj tata... znaš da su sinoć trebali doći u London? Dakle, onesvijestio se
na kolnom prilazu dok su ulazili u automobil. Mama ga je odvezla u bolnicu i
liječnik je rekao da je imao srčanu epizodu, što god to značilo, i zvučalo je kao
da nije ništa ozbiljno, ali prije pet minuta ponovno je nazvala i rekla da ga...“,
Strike je čuo da se bori protiv jecaja, „... vode na operaciju... oprosti... sigurna
sam da će biti dobro... sranje, Strike, morat ću prekinuti, moram pomaknuti
Land Rover...“
Prekinula je vezu.
497
Knjige.Club Books
60
Oh, give me the friend from

whose warm faithful breast
The sigh breathes responsive to mine...94
Mary Tighe
A Faithful Friend Is the Medicine of Life
obinin otac držao je nepotrebnim da Robin angažira tvrtku za selidbe.

R Većina predmeta u kući koju je nekoć dijelila sa svojim bivšim suprugom
bila je prodana, a ostatak, uključujući i teški krevet od mahagonija u kojem ju je
prevario sa svojom sadašnjom suprugom Sarom, uzeo je Matthew. Robin u
svojoj unajmljenoj sobi nije imala prostora za stvari koje je zadržala, pa su one
bile u skladištu. Od prijašnjeg vlasnika svoga novog stana kupila je kauč,
naslonjače i bračni krevet, za koji je naručila novi madrac. Morala je prenijeti
samo nekoliko kutija pokućstva koje je trebalo sastaviti. Michael Ellacott
uvjerio je kćer da je više nego sposoban pomoći joj ukrcati stvari iz skladišta u
Land Rover i odnijeti ih na kat. Sveučilišni profesor odrastao na farmi još uvijek
je žudio za zadovoljstvom fizičkog rada, a Robin, svjesna da je propustila
obiteljski Božić, odlučila mu je udovoljiti.
To je značilo da je sad trebala sama odvući sve iz skladišta do svog Land
Rovera i podignuti u prtljažnik. Prvih nekoliko sati imala je previše posla da bi
klonula duhom ili plakala, ali to se promijenilo kad je neugodan i agresivan
zakupac susjednog skladišnog prostora počeo vikati na nju i psovati, tražeći od
nje da pomakne automobil kako bi on mogao približiti kombi. To je u
kombinaciji sa Strikeovim glasom preko telefona na kraju natjeralo Robin da se
slomi. Kad je završila razgovor sa Strikeom i pomaknula Land Rover da načini
mjesta za veliki modri kombi bijesnog muškarca, povukla se u svoje skladište i
ondje se i i lio rasplakala sjedeći na kartonskoj kutiji punoj knjiga. Polovica nje
željela je odustati od selidbe, sjesti u Land Rover i odvesti se u Yorkshire vidjeti
oca. Linda ju je uvjeravala da je operacija kojoj će njezin otac biti podvrgnut
rutinska, ali Robin je čula strah u majčinu glasu.
94
Oh, dajte mi prijatelja čije tople, vjerne grudi uzvraćaju moje uzdahe... (Nap. prev.)
498
Knjige.Club Books
Nakon nekog vremena ponovno se pribrala i znojeći se od napora nastavila

prazniti skladište, dok na kraju gotovo svaki četvorni centimetar stražnjeg dijela
njezina Land Rovera nije bio pun, kad je mogla krenuti u Walthamstow, puna tri
sata kasnije nego što je očekivala.
Linda ju je napokon nazvala u pola pet, kad je Robin čekala na crvenom
svjetlu na semaforu. Kako prastari Land Rover nije imao Bluetooth, zgrabila je
mobitel sa suvozačkog sjedala i pritisnula ga o uho.
„Dobro je“, čula je Lindin glas. „Ugradili su mu stent. Kažu da će ga, ako
sve bude u redu, sutra pustiti kući?“
„Hvala Bogu“, rekla je Robin. Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo. Prvi
put otkad je imala svoj stari Land Rover ugasio joj se motor, čime je izazvala
bijesno trubljenje vozača iza sebe. „Mama, oprosti... morat ću prekinuti, u
automobilu sam. Brzo ću te nazvati.“
Njezin racionalnija sad je znao da otac nije u opasnosti, ali njezini osjećaji
još nisu sustigli razum i još uvijek se borila protiv suza kad je napokon ušla u
Ulicu Blackhorse.
Tek kad je skrenula na parkiralište pokraj zgrade u kojoj se nalazio njezin
novi stan, primijetila je Strikea koji je stajao uz ulazna vrata s biljkom u posudi
u jednoj ruci i punom vrećicom namirnica u drugoj. Taj prizor bio je toliko
apsurdan, ali i toliko dobrodošao, da se Robin nasmijala i odmah potom
rasplakala.
„Što se dogodilo?“ upitao je Strike prilazeći joj. „Kako je tvoj tata?“
„Bit će dobro“, odgovorila je, nastojeći suspregnuti suze. „Mama je
maloprije nazvala. Ugradili su mu stent.“
Željela je baciti mu se oko vrata, ali pomisao na Madeline, njezina odluka da
se bori protiv svih osjećaja prema svom partneru koji su jači od prijateljstva i
svijest da je jako znojna odgovorili su je od toga. Zato se samo naslonila na
Land Rover, brišući suze rukavom.
„To je dobra vijest, zar ne?“ upitao je Strike.
„Da, naravno da je... ali jutro mi je bilo koma...“
„Želiš li jesti prije nego što iskrcamo stvari iz Land Rovera? Jer ja želim,
nisam ručao. Pretpostavljam da kuhalo za vodu nije pri ruci?“
„Jest“, odgovorila je Robin i sad se napola smijala. „U kutiji je na podu
ispred suvozačkog sjedala, zajedno s nekoliko šalica. Strike, stvarno nisi morao
doći.“
„Ti uzmi ove stvari, a ja ću izvaditi kutiju“, rekao je Strike pa joj pružio
biljku i vrećicu s namirnicama, a onda otvorio vrata Land Rovera i izvadio
kutiju s kuhalom za vodu.
„Kako si uopće znao ovu adresu?“
„Prije nekoliko tjedana pokazala si mi specifikaciju stana.“
499
Knjige.Club Books
Ovaj dokaz da Strike nije tako zaboravan ili bezobziran kakvim se možda
ponekad činio zaprijetio je gurnuti Robin u bujicu suza, ali uspjela je odoljeti i
nastojeći tiho šmrcati, povela ga je kroz ulazna vrata zgrade u praktičan cigleni
hodnik i iz obzira prema njegovoj nozi, dizalom na drugi kat.
„Jako lijepo“, rekao je Strike kad je Robin otvorila vrata ugodnog, svijetlog i
prozračnog stana koji je bio malo veći od Strikeova potkrovlja i u znatno boljem
stanju. „Ovu si sofu kupila od prethodnog vlasnika?“
„Da. Može se razvući - mislila sam da će biti korisna.“
Odnijela je u kuhinju biljku velikih srcolikih listova.
„Divna je“, rekla je Strikeu, koji je došao za njom s kutijom u kojoj su se
nalazili kuhalo za vodu, šalice, vrećice čaja, mlijeko i rola toaletnog papira.
„Hvala ti.“
„Bojao sam se da bi je mogla smatrati cvijećem“, odgovorio je pogledavši je
krajičkom oka. Jednom su se posvadili i u toj svađi Robin mu je spočitnula
sklonost da joj uvijek daruje cvijeće i nikad se ne potrudi smisliti nešto
maštovitije. Robin se nasmijala, ponovno sa suzama u očima.
„Ne smatram je. Biljka u tegli nije cvijeće.“
Strike je napunio kuhalo za vodu, a kad se okrenuo, vidio je da Robin vadi
iz torbe iPad.
„Nećeš se valjda ulogirati u prokletu igru?“ upitao je uključujući kuhalo u
utičnicu. „Zaboga, uzmi slobodan dan.“
„Samo provjeravam jesu li uhvatili Bat... Čekaj“, rekla je, gledajući web-
stranicu BBC Newsa. „Objavili su ime muškarca kojeg je onaj tip gurnuo na
tračnice.“
„I?“ Strike se sledio s vrećicama čaja u ruci.
„Ime mu je Oliver Peach. On je... vau. On je sin lana Peacha... znaš, onog
čudaka koji se kandidirao za gradonačelnika Londona? Onog milijardera?“
„Da, onog koji se bavi visokom tehnologijom“, odgovorio je Strike. „Kažu li
kako je njegov sin?“
„Ne, samo da je još uvijek u bolnici... njegov otac ponudio je nagradu od sto
tisuća funti za svaku informaciju o napadaču...“
„Jesu li već objavili tvoje ime?“ Strike se trudio zvučati nehajno.
„Nisu.“ Robin ga je pogledala. „Slušaj, stvarno mi je žao. Znam da je to
bilo...“
„Hrabro, bilo je vraški hrabro“, prekinuo ju je Strike. Sad nije bio trenutak
da spomene zabrinutost koja ga nije napuštala posljednja dvadeset četiri sata.
„Pojedimo sendvič, popijmo čaj i možemo donijeti stvari iz automobila.“
„Jesi li siguran da ćeš moći?...“
„Ne brini se. Tebi ću prepustiti teški teret.“
500
Knjige.Club Books
Sendviče iz samoposluživanja pojeli su stojeći u kuhinji, a kad je Strike sa

svojom šalicom čaja izašao pred zgradu popušiti cigaretu, Robin je nazvala
majku da čuje pojedinosti o očevoj operaciji.
„Što je s tvojim preseljenjem?“ zabrinuto je upitala Linda nakon što su
temeljito pretresle zdravstveno stanje Michaela Ellacotta i Robin se uvjerila da
njezina majka ne umanjuje njegovu ozbiljnost. „Jesi li ga uspjela odgoditi?“
„Upravo se selim“, odgovorila je Robin. „Strike mi pomaže.“
„Oh.“ Linda je tu jednosložnu riječ uspjela nabiti impresivnom količinom
iznenađenosti, znatiželje! neodobravanja. Njezino nepovjerenje prema Strikeu
imalo je zapetljane korijene, ali najdublji su vjerojatno bile ozljede koje je Robin
zadobila radeći za agenciju, združene s činjenicom da je na vjenčanju pobjegla
sa svoga prvog svadbenog plesa kako bi sustigla svog poslovnog partnera koji je
otišao s proslave. Robin je odlučila ne spomenuti joj činjenicu daju je dan prije
umalo pogodio vlak, za što bi njezina majka nedvojbeno ponovno okrivila
Strikea. Nadala se da će Lindu zabrinutost za zdravlje svog supruga još neko
vrijeme držati podalje od televizijskih vijesti.
Kad je završila razgovor s majkom, spustila se u prizemlje i počela donositi
stvari u stan sa Strikeom, čija je odlučnost da joj pomogne nadjačala njegovu
strepnju zbog posljedica koje bi to moglo imati na njegovu tetivu.
„Kunem se da mi se nije činilo da ih je ovoliko kad sam ih vadila iz
skladišta“, dašćući je rekla Robin dok je s kutijom knjiga u rukama prolazila
pokraj Strikea na hodniku.
Strike, koji je također bio zadihan i znojan, samo je progunđao.
Malo prije osam navečer, Land Rover bio je prazan i većina pokućstva iz
kutija sastavljena.
„Što kažeš na malo pomfrita?“ upitao je Strike kad se skljokao na sofu.
Robin je znala da ga noga boli. „Nijedno mjesto ne možeš nazvati domom dok
ne znaš gdje je najbliži lokal koji prodaje ribu s krumpirićima i ostale pržene
delicije.“
„Ja ću nam otići po večeru“, odmah je rekla Robin pa ustala i ostavila malu
policu za knjige nesastavljenu. „To je najmanje što mogu učiniti. Strike, ne
mogu ti dovoljno zahvaliti na...“
„Sad smo kvit. Ti si danonoćno radila kad nisam mogao mrdnuti iz kuće?“
Izvadio je iz džepa novčanicu od deset funti.
„Hoće li ti biti teško donijeti i nekoliko piva?“
„Naravno da neće, ali ja častim“, odgovorila je Robin, odbijajući novčanicu
koju joj je pružio.
Otišla je u Bonner’s Fish Bar, gdje je naručila dvije porcije bakalara s
pomfritom i rastreseno se prijavila u Drekovu igru na svom mobitelu. Anomija
nije bio ondje. Razmijenivši pozdrave s nekoliko redovitih igrača, vratila se u
501
Knjige.Club Books
svoj novi stan, putem zastavši da kupi bocu vina i pakiranje od šest limenki piva.
Kad se vratila, Strike je već bio sastavio policu za knjige.
„Nisi to morao učiniti“, rekla mu je, naslonivši mobitel na stolnu svjetiljku
da može gledati igru. „Ozbiljno, odmori se. Zaslužio si... Što se dogodilo?“
dodala je, jer Strike je izgledao nesretno.
Oklijevao je prije nego što je odgovorio:
„Objavili su tvoje ime. Maloprije sam vidio.“
„Oh. Sranje.“
Dala mu je pivo i otišla u kuhinju po vadičep. Kad se vratila s čašom vina,
rekla je:
„Strašno mi je žao, znam da sam zabrljala.“
„Pokušavala si spasiti ljudski život“, rekao je Strike, koji je već otvorio
limenku piva, odložio je pokraj sebe i drvenom vilicom navalio na hranu. „To se
teško može nazvati zločinom. Opet si u igri?“ dodao je, mahnuvši rukom prema
zaslonu njezina mobitela.
„Da.“ Robin se smjestila u naslonjač i pokušala zvučati normalno, iako je
sad bila jako zabrinuta. „Mislila sam da bih mogla pripaziti na Anomiju. Midge
prati Cardewa, a Nutley Piercea. Bilo bi super eliminirati još jednog... usput,
zašto si me prije nazvao?“
„O, da... Katya Upcott kaže da je Blay dovoljno dobro da razgovara s nama
u bolnici. Rekao sam da ćemo ga posjetiti sljedeće subote.“
„Super, ja ću... samo tren“, odgovorila je Robin pogledavši mobitel. „Došao
je Anomija.“
Odložila je hranu i uzela mobitel.
Anomija: dobra večer, djeco

Buffypaws: bok, Anomijo!
„Malo se ulizujem“, obavijestila je Strikea. „Kad sam srdačna, Anomija me

toliko ne gnjavi i ne šalje svoje slugane da me provjere ako ne mrdam u
igri...“
Tad je poslala poruku Midge i Nutleyju: Anomija je u igri, vidiš li motu?
pa ponovno pogledala zaslon svog mobitela, na kojem je Anomiji još uvijek
govorio.
Anomija: Morehouse nije dolazio?

BorkledDrek: ne
BorkledDrek: otpusti ljenčinu
Anomija: lol
502
Knjige.Club Books
BorkledDrek: znam programirati, mogu ja preuzeti

Anomija: najprije moraš položiti test za moderatore
Anomija: upravo regrutiram nove
Anomija: trebaju mi zamjene za
LordDreka i Vilepechoru
„Koji se vrag dogodio?“ glasno se zapitala Robin. Prije nego što je stigla
postaviti to pitanje, brojni drugi igrači učinili su to umjesto nje.
Magspy7: zašto, zar su otišli?

WyrdyGemma: mooolim?
HartyHartHart: omg što se dogodilo?
Anomija: najurio sam ih
„Strike, pogledaj ovo“, rekla je Robin pa sjela pokraj njega na sofu. „Anomija se
riješio LordDreka i Vilepechore.“
Inky4Ever: omfg zašto si ih najurio?

Paperwhat: sranje, što su napravili/?
BorkledDrek: zašto si ih najurio?
Anomija: bili su dvojica mukfluka
Anomija: neka vam to svima bude upozorenje
Dvije SMS poruke istodobno su se pojavile na zaslonu mobitela.
Cardew je u kafiću i tipka na mobitel

Ne vidim Piercea, doma je
Robin je uklonila te poruke sa zaslona da može nastaviti gledati kako Anomija

razgovara s ostalim igračima.
Dr3kBoy: bili su zabavni

Anomija: mislili su da mogu prevariti Gamemastera
Anomija: ali Gamemaster sve zna
LonelikGrl: lol kako sve znaš?
Anomija: sve vas prisluškujem
503
Knjige.Club Books
„Sve vas prisluškujem“, ponovio je Strike. „Tko je nedavno spomenuo

prisluškivanje?“
„Ti“, odgovorila je Robin. „Rekao si da Gus Upcott, ako je Anomija,
sigurno prisluškuje gornji kat svoje kuće.“
„Ne“, sjetio se Strike. „To je rekao neki tip na Twitteru. Lepineov učenik.“
„Oh, on“, smrknula se Robin. „Odvratan je. Stalno se pojavljuje. Još je
jedan jednako loš, ako ne i gori... Ja sam Evola... Ostat ću u igri. Ako dođe
Worm28, mogu je pitati što se dogodilo LordDreku i Vilepechori.“
Vratila se u naslonjač, ponovno naslonila mobitel na svjetiljku i uzela svoj
napola pojeden bakalar s pomfritom. Tad se s kata iznad njih začulo bubnjanje
basa. Robin je pogledala prema stropu.
„I u tvom je stanu bučno, zar ne?“
„Da“, odgovorio je Strike, otvarajući novu limenku Tennent’sa, „ali navikao
sam se. Možda bi ti pomogli čepići za uši.“
Robin nije odgovorila. Noću nikad nije začepljivala uši ni slušalicama ni
čepićima, jer bojala se da neće čuti ako se išta pomakne u mraku.
„Jesi li primijetila da Anomija u posljednje vrijeme naizgled nema mnogo
insajderskih informacija o Srcu crnom kao tinta?“ upitao je Strike.
„Možda nema što znati“, odgovorila je Robin. „Sumnjam da Maverick sad
puno radi oko filma ili da bi bili spremni to podijeliti s javnošću. Ne kad je Josh
još uvijek u bolnici.“
„To je jedna mogućnost“, složio se Strike. „Druga je mogućnost da je sad
kad je Edie mrtva njegov izvor informacija presušio.“
„Još uvijek je zloban prema Grantu i Heather Ledwell.“
„Gruntu i Heavy, vidio sam. Ali sve što zna o njima mogao je sazna ti ravno
s Heatherine Facebook stranice. Provjerio sam; jedina pojedinost koju na njoj
nije mogao saznati je ta da Grantova bivša supruga boluje od lupusa...“
„Došla je Worm28“, najednom je rekla Robin, pogleda ponovno na igri.
„Čekaj, pitat ću je što se dogodilo...“
Dok je Robin tipkala, Strike je ispružio batrljak i nastojao ne lecati se od
bolova.
„Misli da se Anomija riješio njih dvojice da udovolji Morehouseu“, rekla je
Robin, čitajući odgovor Worm28.
„Misliš da je Morehouse sumnjao da su ultradesničari?“ upitao je Strike,
koji je žudio popušiti cigaretu ispred zgrade, ali mu se nije dalo ponovno silaziti
stubama.
„Možda... Slobodno zapali cigaretu“, dodala je Robin; vidjela je da Strike
nesvjesno poseže prema džepu, „ali otvori prozor, molim te.“
„Hvala“, odgovorio je Strike. Odgurnuo se na noge i učinio što ga je
zamolila, držeći u ruci praznu limenku koja će mu poslužiti kao pepeljara. Ulica
504
Knjige.Club Books
Blackhorse Road, primijetio je pogledavši kroz prozor, bila je prometna i dobro

osvijetljena, ali zajedničke veže uvijek su bile sigurnosni rizik. S druge strane,
Robin se onamo tek doselila i zbog toga bi je bilo teže naći, ako se netko želi
osvetiti agenciji zato što sumnja da je bio pod prismotrom.
„Imaš li protuprovalni alarm?“ upitao je kad je zapalio cigaretu.
„Da“, odgovorila je, ne podigavši pogled sa zaslona.
„I dvostruku bravu na vratima?“
„Da“, odsutno je odgovorila, još uvijek čitajući poruke na mobitelu. „Worm
kaže da je Morehouse mislio da su LordDrek i Vilepechora ‘opasni’. Pokušavam
saznati još pojedinosti...“
„Vilepechora“, ponovio je Strike. „Neobično ime. Nije li Pechora neko
mjesto?“
„Nemam pojma.“
„Da“, nastavio je Strike, provjerivši to ime na Googleu. „To je jedan grad i
rijeka u Rusiji... a Pechora 2M je sustav protuzračne obrane raketama kratkog
dometa zemlja-zrak.“
Strikea je obuzeo poznati osjećaj; podsvijest mu je ponovno pokušavala
nešto reći.
„Vilepechora“, ponovio je.
Stavio je cigaretu u usta, prtljao po džepu tražeći olovku koju je uzeo od
Madeline i napisao Vilepechora na svoju lijevu nadlanicu. Zurio je u tu riječ
napisanu na svojoj koži gotovo cijelu jednu minutu pa najednom rekao „sranje“.
Robin ga je pogledala.
„Što je?“
„Vilepechora je anagram od Oliver Peach.“
Robin je zaprepašteno zinula. Strike je već guglao obitelj Peach. Otac, koji
je zaradio milijune svojom tvrtkom visoke tehnologije, stekao je mnogo
publiciteta neuspješnom kandidaturom za gradonačelnika Londona. Bio je
muškarac osebujna izgleda, kose koja mu je rasla nisko na čelu i sklonošću
odijelima sa širokim prugama.
„Sranje“, ponovno je uzviknuo Strike. „Njih dvojica su braća!“
„Tko?“
Robin se pridružila Strikeu uz prozor. Na fotografiji na Strikeovu mobitelu
uz Iana Peacha stajala su njegova dvojica sinova, Oliver i Charlie, obojica
tamnokosa, obojica s niskom crtom vlasišta koju su naslijedili od oca. Mlađi je
očito bio vlasnik onih tenisica s crvenim potplatima, koji je pao pred vlak. Stariji
je bio odjeven u samtenu jaknu koju je Strike vidio u pabu Ship & Shovell na
muškarcu koji je pokušao regrutirati Wallyja Cardewa.
505
Knjige.Club Books
61
Thus drive thou hence the phantoms; cleanse my soul!

Thou sweet enchantress, with the magic spells!95
Mathilde Blind
To Hope
Razgovori unutar igre četvero od

osmero moderatora Drekove igre

<26. svibnja 2015. 22:02>
<Hartella poziva Anomiju>
Hartella: Anomijo
<Anomija prihvaća poziv> <26. svibnja 2015. 22:07>
Anomija: što ima? <Paperwhite poziva Morehousea>
Hartella: jesi li vidio vijest? Paperwhite: Mouse?
Anomija: Maverick je rekao nešto o >
filmu?
>
Hartella: ne
<Morehouse prihvaća poziv>
Hartella: mislim na onu ženu koja je
Morehouse: hej
skočila na tračnice da spasi tipa koji je
pao na njih Paperwhite: jesi li vidio današnje
vijesti?
Hartella: blizu Comic Cona?
Morehouse: ne, bio sam u labosu
Hartella: bilo je na vijestima, sigurno
Morehouse: zašto, što se dogodilo?
si vidio
Anomija: nisam gledao vijesti, imao >
sam posla Paperwhite: znaš onu ženu koja je
Hartella: objavili su njezino Ime. Zove skočila na tračnice da spasi Vilepechoru?
95
Istjeraj, mila čarobnice, utvare iz moje duše; očisti je svojim čarolijama! (Nap. prev.)
506
Knjige.Club Books
se Robin Elcott Morehouse: da

Hartella: i privatna je istražiteljica Paperwhite: ime joj je Robin Ellacott i
> privatna je istražiteljica
Hartella: molim te, nemoj se ljutiti. Morehouse: stvarno?
Nisam rekla ništa što bi moglo otkriti tko Paperwhite: da
si. Morehouse: opa
Hartella: sigurno nisam, ok? >
Anomija: Hartella, to ne zvuči kao nešto >
što bi nevina osoba rekla Morehouse: to je čudno
Hartella: kunem se da nisam. Paperwhite: misliš da je nekog pratila?
Anomija: zašto si mi onda rekla da se ne Morehouse: sigurno ne Vilepechoru
ljutim na tebe?
Morehouse: rekao bih da Halvening na
Hartella: bila sam na Comic Conu jer oku drži policija, ne privatna
mi se javila žena koja je rekla da je istražiteljica
novinarka i da želi napisati članak o Srcu
crnom kao tinta i mojoj knjizi Paperwhite: Mouse, ovo će možda
zvučati ludo, ali misliš li da postoji šansa
Hartella: kad sam razgovarala s njom, da iz Mavericka pokušavaju saznati tko
nosila je periku, ali to je bila ona. je Anomija, da ga spriječi da sere po
Prepoznala sam je na vijestima. To je filmu?
bila Robin Elcott
Paperwhite: možda je pratila Anomiju?
Hartella: stvarno mi je žao, Anomijo,
sve je izgledalo u redu, imala je web- Morehouse: prokletstvo, možda stvarno
stranicu i napisala članke i sve drugo jest
Hartella: ali nisam joj rekla ništa o tebi Paperwhite: ovo bi nam moglo biti
prilika!
Hartella: nisam ni mogla. Ništa ne
znam, zar ne? Morehouse: kako to misliš?
> Paperwhite: mogli bismo otići u
agenciju i razgovarati s njom
Anomija: to je laž
Morehouse: gdje je agencija?
Hartella: nije laž!
Paperwhite: u Ulici Denmark u
Hartella: da si me čuo kad sam govorila Londonu, pogledala sam
o tebi, znao bi da sam joj u osnovi rekla
da si genij. Paperwhite: ne moramo reći da
Hartella: rekla sam samo da si jako mislimo da je nekog ubio
talentiran i profinjen Paperwhite: možemo reći da smo
Hartella: nisam rekla ništa privatno i zabrinuti zbog negativnosti koju širi
ništa po čemu bi te itko mogao među fanovima
prepoznati, kunem se! I ne znam ništa Paperwhite: Ako ona pokušava otkriti
takvo! tko je Anomija, vjerojatno će se rado
Hartella: samo sam mislila da bi članak naći s nama. A upravo sam čitala o
u medijima bio jako dobar za našu njezinoj agenciji. Surađuju s policijom,
knjigu! riješili su slučajeve ubojstva.
Hartella: A ako se knjiga dobro proda, Paperwhite: To bi bilo jednako dobro
kao odlazak na policiju, a ništa ne bismo
507
Knjige.Club Books
još će mnogo više ljudi željeti doći u riskirali.

igru, neće li? Paperwhite: ne misliš?
Hartella: Nisam to učinila samo zbog Morehouse: kladim se da bi nas na kraju
sebe! ispitala policija
> Morehouse: mislim da ih sad zanima
Hartella: Anomijo, jesi li još ovdje? svaki fan koji se ponaša čudno
Anomija: dakle, meni si radila uslugu, je >
li? Paperwhite: ali ne bismo ga optužili da
Anomija: i na što si mislila kad si rekla je ikog ubio
da sam „profinjen“? Paperwhite: samo bismo bili dvoje
Hartella: da si pametan i znaš latinski i zabrinutih ljudi kojima se ne sviđa što on
druge stvari radi online
> >
> >
> >
Anomija: ti misliš da znaš tko sam Morehouse: znaš što
Hartella: ne, ne mislim, kako bih mogla Morehouse: to je zapravo jbno genijalna
znati? ideja
Anomija: da, misliš. „Profinjen“. Misliš >
da jbno znaš >
Anomija: u redu, nešto ću ti reći >
Anomija: u govnima si do grla >
Anomija: možda si prevarila murjake da Morehouse: jedina slaba strana koju
misle da nisi bila u kontaktu s jbnim vidim je ta da će ta žena, ako nikad nije
teroristima, ali ja znam da to nije istina. čula za Anomiju, misliti da smo dvoje
Znam tko ti je dao onaj dokument i znam luđaka koji su došli s ulice, ili se u mom
da već mjesecima svršavaš na jednog od slučaju dokoturali, i trabunjaju o nekoj
njih. Da želim, mogao bih vas sve troje online igrici
strpati u zatvor.
>
Anomija: šutio sam samo zato što nisam
htio da nam zatvore Igru. Ali ako si
>
otkrila tko sam, pobrinut ću se da završiš >
u zatvoru zbog terorizma >
Hartella: Anomijo, zaboga, Lgurno Morehouse: iako, kad razmislim, čak i
nisam otkrila tko si, kunem se da nisam. ako ne zna o čemu govorimo, još uvijek
Anomija: ispravit ćeš što si zasrala bismo nešto poduzeli, pokazali da smo
Hartella: želim, ali kako? zabrinuti zbog njega.
Anomija: javit ću ti Morehouse: a kako su se sad oko Srca
crnog kao tinta dogodila tri napada,
Anomija: i kad ti kažem što trebaš
možda bi svejedno prenijela njegovo ime
učiniti, učinit ćeš što tražim, ako ne želiš
policiji, pa bi posao bio obavljen.
završiti u buksi
Morehouse: Nicole, ti si, ti si genijalka
<Anomija je napustio/la kanal>
508
Knjige.Club Books
<Hartella je napustio/la kanal> >

<privatni kanal zatvoren> >
Paperwhite: ali i ti ćeš ići sa mnom, zar
ne? Nećeš se ponovno ustrtariti?
Morehouse: neću
Morehouse: ionako ću te trebati da mi
pomogneš doći onamo
Morehouse: ali, sranje
Morehouse: kad?
Morehouse: moram završiti istraživanje
Morehouse: bit ću u govnima do grla
ako ne ispoštujem rok
Paperwhite: a ja imam ispite, ali
možemo to obaviti odmah nakon njih.
Paperwhite: na kraju krajeva, ako smo u
pravu, riješio se svih kojih se trebao
riješiti
Paperwhite: hoću reći, svih ljudi koje je
smatrao prijetnjom sebi ili igri
Paperwhite: koga bi još želio ukloniti s
puta?
Morehouse: vjerojatno mene
Morehouse: strašno sam mu prigovarao
zbog LordDreka i Vilea
<novi privatni kanal otvoren> >
<26. svibnja 2015. 22:20> >
<Anomija poziva Morehousea> Morehouse: jebemu, poziva me na
Anomija: buraz, imaš sekundu? privatni kanal
> Paperwhite: sranje
> Paperwhite: reci mi što kaže
<Morehouse prihvaća poziv> >
Morehouse: hej, što ima? >
Anomija: moramo razgovarati o novim >
moderatorima sad kad su LordDrek i >
Vilepechora ispali iz igre Morehouse: kaže da nam trebaju novi
Morehouse: da moderatori
Anomija: imaš li neki prijedlog? Paperwhite: pravi se da si sretan
Morehouse: BorkledDrek je ok Morehouse: lol
Anomija: da, i ja sam razmišljao o >
njemu >
Morehouse: i HartyHartHart je često Paperwhite: je li spomenuo Vilepechoru
509
Knjige.Club Books
ovdje u posljednje vrijeme i vlak?

> Morehouse: ne, ponaša se kao da nema
Anomija: ta mi ženska strašno ide na pojma o tome
živce >
Anomija: bilo bi kao da imamo još >
jednu Worm28 >
Morehouse: lol shvaćam što govoriš >
Anomija: što misliš o Buffypaws? >
Morehouse: nikad nisam razgovarao s >
njom >
Morehouse: želiš li da im ja pristupim >
ili ćeš ti?
>
Morehouse: više će značiti ako im ti to
ponudiš >
Anomija: zašto mi se najednom >
ulizuješ? >
Morehouse: lol samo sam sretan što su >
Vilepechora i LordDrek otišli >
Morehouse: jesi li im rekao razlog ili si Morehouse: kad je ovakav, zapitam se
ih samo srezao kad su to najmanje jesam li sve samo umislio.
očekivali? >
Anomija: lol i jedno i drugo >
Morehouse: odlično >
Anomija: drago mi je da si sretan. >
Stvarno. Samo želim da ponovno bude Paperwhite: i ja već dugo pokušavam
kao prije. vjerovati da si u krivu
Morehouse: slažem se 100% >
Anomija: ok, provjerit ću kako dišu to >
dvoje
Paperwhite: ali mislim da nisi
Anomija: javit ću ti se kasnije
Morehouse: vidimo se, buraz
<Morehouse je napustio/la kanal>
510
Knjige.Club Books
62
He left her, hut she followed him -

She thought he could not hear,
When she had left her home for him,
To look on her despair.96

She Sat Alone Beside Her Hearth
ad je Strike nazvao Ryana Murphyja da mu kaže da je Oliver Peach jedan

K od igrača Drekove igre, a njegov brat Charlie najvjerojatnije muškarac koji
je pokušao regrutirati Wallyja Cardewa, za svoj trud bio je nagrađen glasnim
„pas mater!“
„Tvoji prijatelji?“
„S obojicom smo razgovarali prije tri mjeseca“, odgovorio je Murphy. Strike
je čuo lupu vrata i pretpostavio da Murphy odlazi nekamo gdje će moći u miru
razgovarati. „Obojica su članovi Bratstva Ultima Thule - pretpostavljam da znaš
za to Bratstvo?“
„Štovanje Odina i repatrijacija Zidova?“
„Točno, ali nismo našli nijedan dokaz da su povezani s bombaškim
napadima ili online zlostavljanja. Znači, bili su u toj prokletoj igri?“
„Oliver je bio“, odgovorio je Strike. „Za Charlieja ne mogu biti siguran, ali
rekao bih da vjerojatno jest, jer dvojica moderatora otišla su netom nakon što je
Oliver pao na željezničke tračnice, a ta dvojica doimala su se velikim
prijateljima, prema onom što je Robin saznala.“
„Tjednima smo imali jednog igrača u toj igri, ali ništa nije uspio saznati. To
pravilo anonimnosti prokleto je prikladno.”
„Kao krojeno po mjeri terorista”, složio se Strike.
96
Ostavio ju je, ali pošla je za njim - mislila je da nije mogao gledati njezin očaj, jer zbog
njega je napustila svoj dom. (Nap. prev.)
511
Knjige.Club Books
Dva dana poslije Murphy je nazvao Strikea da mu uzvrati uslugu i javi

novosti sa svoje strane. Ponovno su ispitali starijeg brata Peach, pročitavši mu
njegova prava.
„Sve poriče”, rekao je Murphy. „Dao nam je laptop i mobitel, ali ništa nismo
našli. Sigurno ima druge, bolje skrivene. Pametan je, što god još bio.”
„Je li itko ispitao Olivera? On mi se čini slabom karikom. Bilo je prokleto
glupo upotrijebiti anagram svog imena.”
„Još uvijek je u bolnici i liječnici ne dopuštaju da razgovaramo s njim.
Morali su ga hitno operirati da zaustave krvarenje u mozgu. Stari im je bijesan
kao ris. Često spominje prijatelje na visokim položajima i tužbu.”
„Mogu misliti”, rekao je Strike.
„Čudna je ptica. Žena mu izgleda mumificirano. Uglavnom, bit ćemo u
kontaktu. Moram reći da nam je vaša pomoć neprocjenjiva. Usput, je li ona
dobro?” upitao je Murphy. „Za dlaku se izvukla.”
„Robin? Da, dobro je. Skriva se kod kuće prema mojim uputama.” „To je
vjerojatno mudro u ovom trenutku. Pozdravi je od mene.” „Hoću”, rekao je
Strike, ali zaboravio je tu molbu čim je prekinuo vezu.
Nakon što je Robinino ime objavljeno u medijima, uredski telefon
neprestano je zvonio s molbama da dade intervju o svom postupku na postaji
Custom House. Prema Strikeovim uputama, Robin je na sve te upite odgovarala
istom izjavom: „Gospođica Ellacott sretna je što je pomogla u spašavanju
gospodina Peacha, ali to je sve što o tome ima reći.” Zbog dubine Patina glasa
neki novinari pretpostavili su da razgovaraju sa Strikeom i tražili njezino
mišljenje o tome bi li Robin i Mohammed „Mo“ Nazar trebali dobiti građansko
odlikovanje za hrabrost. Iako mu to nije bilo drago, Strike se nije iznenadio što
je fotografija zgodne mlade bjelkinje bila objavljena uz većinu članaka o tom
incidentu u tabloidima. Mogao se samo nadati da će ispitivanje Charlieja Peacha
privremeno prekinuti aktivnosti te terorističke skupine i pokušao je zaboraviti ili
barem odgoditi svoju zabrinutost zbog moguće osvete. To mu je donekle
olakšala činjenica da se u srijedu njihovoj agenciji, koja je jako dugo čekala neki
pomak u slučajevima kojima se trenutačno bavila, najednom dvostruko
posrećilo.
Kao prvo, domaćica u Ulici South Audley ponovno je pomno pre tresla stan
u potrazi za opremom za videonadzor i ovaj put našla crnu kameru s lećom riblje
oko. Kako nije uspjela naći mehanizam koji je isključivao kameru, stavila je
kameru u svoju torbicu i odnijela je u restoran u kojem ju je čekao Dugoprstić,
kojeg je Nutley kradom promatrao. Kao da već nije bilo dovoljno sumnjivo da
izvodi domaćicu na ručak, jer Dugoprstić se obično nije družio ni s kim osim s
djecom superbogataša kao što je bio njegov očuh, uzeo je torbicu te žene i
pipajući po njezinoj mračnoj unutrašnjosti uspio isključiti kameru ne otkrivši
svoje lice.
512
Knjige.Club Books
„Dakle, ona je očito u dosluhu s njim“, rekao je Nutley kad je nazvao da

obavijesti Strikea što se upravo dogodilo. Kao i obično, zvučao je beskrajno
samodopadno. Strike je pokušao suspregnuti svoju razdraženost naglašavanjem
nečeg što je prokleto očito, a taj izazov nimalo nije olakšala činjenica da su
sljedeće riječi koje su izašle iz Nutleyjevih usta bile: „Netko bi od nas trebao
pratiti i nju.“
„Dobra ideja“, rekao je Strike, nastojeći ne zvučati sarkastično. „Sjajan
posao, Nutley, već je i bilo vrijeme da imamo neke novosti za klijenta.“
Sat je prošao i Barclayje nazvao iz Hampsteada.
„Mladog Upcotta možemo skinuti s popisa.“
„Kako znaš?“
„Upravo sam ga pratio do ljekarne i natrag. Nije imao mobitel ni iPad, sve je
vrijeme dotamo i natrag držao ruke u džepovima, a Robin kaže da je Anomija
proteklih sat vremena aktivan u igri.“
„Tajming nije mogao biti bolji“, rekao je Strike pa mu objasnio rezultate
motrenja na Dugoprstića tog jutra.
„... tražit ću od klijenta kućnu adresu njegove domaćice, pa se možeš
prebaciti na nju.“
Zbog takva razvoja događaja Strike je bio malo optimističnije raspoložen i
takav se našao s Madeline u četvrtak navečer. Nije mu promaknulo da sad
razmišlja kako izdržati sate koje provodi s njom, a prije samo nekoliko kratkih
tjedana njihovi susreti bili su dobrodošla razonoda u životu kojim je dominirao
posao. Još uvijek je uživao u seksu, ali u svemu ostalom bilo mu je teško
posvetiti joj više od djelića svoje pažnje jer je bio usredotočen na brige koje nije
mogao ili nije želio podijeliti s njom. Ako je osjetila njegovo lagano povlačenje,
to ničim nije pokazala. Još uvijek se klonila alkohola u njegovu društvu.
U subotu, nakon što se tjedan dana nisu vidjeli, Strike i Robin trebali su se
naći u garaži u kojoj je Strike držao svoj BMW pa se odvesti u Centar za ozljede
leđne moždine na razgovor s Joshem Blayem.
Dok je na proljetnom suncu hodao prema mjestu sastanka, Strikeov mobitel
zazvonio je pozivom preusmjerenim iz ureda.
„Strike.“
„Zdravo“, začuo je dubok, zvonak glas i sekundu ili dvije mislio je da će
ponovno čuti onog anonimnog pozivatelja koji mu je savjetovao da iskopa Edie
Ledwell. „Ovdje Grand Ledwell.“
„Ah“, malo se iznenadio Strike. „Što mogu učiniti za vas?“
„Zanima me možete li mi reći kako ide istraga?“.
Govorio je gotovo srdito, kao da je Strike obećao obavještavati ga o razvoju
istrage, a nije izvršio obećanje. Kako Grant nije plaćao usluge agencije, Strike je
513
Knjige.Club Books
smatrao da su njegov uvrijeđeni ton i činjenica da ga je nazvao za vikend

pokazatelji osjećaja prava koji status Ediena rođaka nije opravdavao.
„Mislio sam da će vas Allan Yeoman i Richard Elgar obavještavati o tijeku
istrage“, rekao je Strike.
„Rijetko to čine“, odgovorio je Grant. „Koliko sam čuo, istraga se gotovo
nije maknula s mjesta.“
„Ne bih se složio s time“, odgovorio je Strike, pristojnije nego što je mislio
da Grantov ton zaslužuje.
„Zanimalo me bismo li se mogli naći. Kod nas se dogodilo nekoliko stvari o
kojima bih volio razgovarati licem u lice. Osim toga, kao Edien rođak želim čuti
što se događa.“
Podsjetiti Granta da on nije klijent zadovoljilo bi Strikeovu neposrednu
potrebu da stavi tog muškarca gdje mu je mjesto, ali zanimalo ga je doznati što
se to dogodilo u obitelji Ediena strica. Zato je pristao naći se s Grantom u srijedu
navečer u restoranu The Gun u Docklandsu, koji se nalazio blizu radnog mjesta
tog izvršnog direktora naftne kompanije.
„Drzak je“, zamijetila je Robin kad joj je Strike - sa zahvalnošću prihvativši
njezinu ponudu da ona vozi jer ga je tetiva i dalje boljela rekao da se Grant želi
naći s njim. „Kladim se da je ljutit zbog Anomijine sinoćnje objave na Twitteru.
Zato te danas nazvao.“
„To bi sigurno mogao biti razlog“, složio se Strike.
Nakon razdoblja relativne neaktivnosti, Anomija je na Twitteru otkrio
obožavateljima da u filmu koji priprema Maverick namjerava bitno promijeniti
Hartyja, glavnog junaka.
__________________________________________________________
Anomija
@AnomijaGamemaster
Loša vijest, fanovi SCKT-a. Maverick želi promijeniti Hartyja iz srca
u čovjeka, a Grunt i Heavy će im to dopustiti.
#uzminovacibježi #gledwel!101
20:40 29. svibnja 2015.
Ta objava izazvala je predvidljivu eksploziju uvreda od članova Tintosrca, koji

su optužili Ledwellove za pohlepu i izdaju pa zaprijetili bojkotom i fizičkim
nasiljem. Otkriveno je gdje Grant radi, podijeljene su nagrđene fotografije s
Heatherine Facebook stranice, a Lepineov učenik izrazio je nadu da će njihovo
dijete biti mrtvorođeno. Robin, koja je tu provalu gnjeva gledala u stvarnom
vremenu, već je tog jutra provjerila Grantov korisnički račun na Twitteru i
Heatherin na Facebooku. i jedan i drugi sad su bili zaključani.
514
Knjige.Club Books
„Misliš li da je istina da iz Mavericka namjeravaju promijeniti Hartyja u

čovjek?“ upitala je.
„Anomija je općenito bio pouzdan o događajima vezanim za Srce crno kao
tinta.“, odgovorio je Strike. „Ovo znači da njegov izvor insajderskih informacija
nije presušio.“
Neko vrijeme vozili su se u tišini, dok Strike nije upitao:
„Jesi li pročitala Devov izvještaj o Rossu i njegovim kćerima?“
„Jesam. Sirote curice.“
„Da. Naravno, kao čovječno biće ne želim da Ross to ponovi, ali ako to
učini, želim to imati snimljeno. Nekoliko takvih incidenata dat će mi ozbiljnu
prednost.“
Robin se pitala, ali to pitanje nije izgovorila naglas, kako Strike namjerava
upotrijebiti spomenutu snimku ako je uspije dobiti. Hoće lije odnijeti ravno
Rossu ili je dati Charlotte da joj pomogne dobiti bitku za skrbništvo?
Jednosatna vožnja završavala je cestom između stabala. Robin je napokon
skrenula na bolničko parkiralište i ispred ulaznih vrata ugledala skupinu od četiri
osobe koje su se naizgled svađale. I naravno, kad je parkirala automobil i ugasila
motor, čak i kroz zatvoren prozor čuli su se kreštavi glasovi.
„Jesu li ono Katya i Flavia?“ upitala je Robin, gledajući kroz vjetrobransko
staklo ženu mišje sive kose, odjevenu u širok siv kaput.
„Da“, odgovorio je Strike, otkapčajući sigurnosni pojas, pogleda na toj
skupini. „A druge dvije su Sara i Kea Niven.“
„Šališ se?“
„Ne šalim. Izgleda da se svađaju oko toga tko ima pravo posjetiti Blaya.“
„Ali zašto je Katya dovela Flaviju?“ upitala je Robin. Dvanaestogodišnja
djevojčica izgledala je duboko nesretno.
„Možda Inigo misli da je ponovno zarazna.“
Kad su izašli iz automobila, glasovi triju žena postali su glasniji, ali kako su
se međusobno nadvikivale, još uvijek je bilo teško čuti što točno govore.
„Hoćemo li?“ upitao je Strike i ne čekajući odgovor krenuo prema skupini
koja se svađala, znatiželjan čuti što se događa.
Kad su se Robin i on približili dovoljno da ih mogu čuti, Katya, čije je
mršavo lice bilo rumeno od uzrujanosti, viknula je:
„On je ne želi vidjeti!“
„Tko to kaže?“ vrisnula je Kea, koja se oslanjala o svoj štap. „Vi mu niste
jebena mati ni žena! Zašto ne pitate Josha što želi?“
„Dovezle smo se iz Norfolka!“ dodala je Sara, koja je danas odjenula haljinu
boje fuksije, jednako bezobličnu kao Katyin kaput. „Rekli su nam da može
primati posjete.“
515
Knjige.Club Books
„Trebale ste me prvo nazvati!“ odgovorila je bijesna Katya. „Za danas već
ima dogovorene posjete, ljude koje želi vidjeti... i evo ih!“ pobjednički je
viknula, okrenuvši se kad su je Robin i Strike koracima upozorili na svoj
dolazak.
„Oh, Gospode, ne!“ uzviknula je Kea, gledajući Strikea. „Ne on!“
Robin, koja Keu dotad nije vidjela uživo, promatrala ju je sa znatiželjom.
Djevojka je bila odjevena u traperice i svijetloplavi pulover. Crna kosa blistala
joj je na proljetnom Sunčevu svjetlu, a porculanska koža i crvene usne bile su
takve bez šminke. U ruci u kojoj nije stezala štap za hodanje držala je omotnicu.
„Jutro“, rekao je Strike, pogledavši najprije Keu pa Saru.
„Oh, Gospode... Gospode“, rasplakala se Kea. „Ne mogu vjerovati...“
Kad su Katya i Sara ponovno zavikale jedna na drugu, iz zgrade je izašao
nizak namršten sjedokos muškarac u plavoj medicinskoj uniformi.
„Smijem li vas zamoliti da budete malo tiše?“
Katya i Sara preplašeno su zašutjele. Srdito pogledavši najprije jednu pa
drugu, muškarac je dobacio strog pogled Strikeu kao da je bio očekivao da će
jedini muškarac u skupini dovesti žene u red, pa se vratio u zgradu.
„Josh očekuje gospodina Strikea“, bijesno je šapnula Katya. „Zato će biti
najbolje da vas dvije odete.“
Još uvijek plačući, Kea joj je pružila omotnicu.
„Možete li mu barem dati moje pismo...“
„Neću mu ga dati“, odgovorila je Katya, uzmičući kao da je to pismo pištolj.
„Zaboga, ne možeš odbiti odnijeti mu pismo!“ jarosno je rekla Sara.
„Molim vas“, jecala je Kea, prilazeći Katyi oslonjena o svoj štap. „Molim
vas, samo mu dajte moje pismo.“
„U redu“, osorno je rekla Katya i istrgnula omotnicu iz Keine ruke.
„Hoćemo li ući?“ dodala je, obraćajući se Strikeu i Robin.
Dok su išli za Katyom i Flavijom kroz staklena vrata, Robin se osvrnula.
Sara i Kea okrenule su se i polako krenule prema svom automobilu. Sara je
zagrlila kćer oko ramena, ali Kea je razdraženo skinula majčinu ruku sa sebe.
„Kakva drskost“, bijesno je rekla Katya vodeći ih hodnikom do Josheve
sobe. „Kako su drske. Hvala Bogu da sam bila ovdje...“
„Jesi li ponovno prehlađena?“ tiho je upitala Robin Flaviju, jer djevojčica je
upravo ispuhala nos.
„Nisam“, odgovorila je Flavia. „Ja...“
„Učinila je nešto jako glupo, što smo joj rekli da ne smije učiniti“, rekla je
Katya prije nego što je Flavia stigla odgovoriti.
„Nije bilo...“
516
Knjige.Club Books
„Flavia, rekli smo ti da štene ne smiješ donijeti u kuću“, otresla se Katya.

„Više ne želim čuti nijednu riječ o tati, Gusu ili psima, ili o tome kako nismo
pravedni, čuješ li me?“
„Uvijek staneš na njegovu stranu...“
„Flavia!“ zarežala je Katya, načas se okrenuvši prema kćeri i prostrijelivši
je pogledom, prije nego što je rekla Strikeu: „Morala sam je dovesti. Inigo je
bijesan kao ris.“
Dok ih je Katya vodila dalje hodnikom, očito upoznata sa svakim zavojem
do Blayeve sobe, Flavia je ogorčeno, ali tiho rekla:
„Stalno idem u bolnice.“
„Stvarno?“ odgovorila je Robin, kojoj je ta izjava bila upućena. Flavia i ona
zaostale su za Strikeom i Katyom.
„Da. Jednom prilikom kad je Gusova koža stvarno bila grozna, morao je ići
u bolnicu, a onda je sutradan tati bilo jako loše, pa su i njega primili u bolnicu.
Ali u drugu bolnicu. Tata ide u znatno ljepšu bolnicu nego Gus. Privatna je. Gus
obično ide u državne.“
Tad je tiho dodala:
„Bilo mi je jako lijepo bez njih dvojice.“
Robin nije mogla smisliti primjereni odgovor na tu izjavu, pa je šutjela.
„Mogla sam gledati na telki što sam željela. Vidjela sam na vijestima
reportažu o nekom Amerikancu koji je ubio mnogo ljudi jer se nijedna djevojka
nije željela seksati s njim.“
„... kao da nije dovoljno što ga zasipa pismima koja ga duboko uzrujaju“,
govorila je Katya Strikeu, „morala se osobno pojaviti...“
„Željela sam napraviti školski referat o tom muškarcu koji je ubio cure, ali
mama je rekla da ne smijem. Tata misli da je odvratno što mi je mama dopustila
da uopće doznam za njega, ali“, Flavia je stisnutih očiju pogledala leđa svoje
majke, „ona je cijelu večer razgovarala telefonom s Joshem, pa je nije bilo briga
što gledam.“
Robin, koja je imala dojam da je Flavia itekako svjesna kakvu sliku da je o
životu svoje obitelji, diplomatski je šutjela. Ispred njih, Katya je govorila:
„... samo se bojim da jedno poslijepodne neću biti ovdje i da će ona silom
ući...“
„Mama i tata jutros su se posvadili“, jako je tiho rekla Flavia, oprezno
gledajući majčina leđa, „jer tata misli da je očito tko je Anomija, a mama kaže
da on ne može biti u pravu i da to govori samo da bude grozan.“
„Stvarno?“ Robin se trudila sačuvati nehajan ton. „Tko...“
Ali nije dovršila rečenicu. Katya se naglo zaustavila pokraj velike kante za
smeće u niši u hodniku. Okrutna izlaza lica rasparala je Keino pismo na dva
dijela i bacila ga u kantu.
517
Knjige.Club Books
„Eto“, rekla je i krenula dalje, sa Strikeom pokraj sebe i Robin i Flavijom

iza leđa.
„Mislila sam da je nezakonito neovlašteno dirati tuđu poštu“, zamijetila je
Flavia.
„Pa... Mislim da se to odnosi samo na pošiljke koju prođu kroz poštanski
ured“, odgovorila je Robin, kojoj je mozak brzo radio. Nakon još nekoliko
koraka, i ona je zastala.
„Prokletstvo.“ Tad je doviknula Strikeu i Katyi: „Oprostite, ostavila sam
bilješke u automobilu.“
„Onda bolje požuri po njih“, rekao je Strike okrenuvši se i pogledavši je.
„Da. Koji je broj Josheve sobe?“ upitala je Robin Katyu.
„Pedeset jedan“, odgovorila je Katya i izgledala je zabrinuto. „Ali liječnici
ne dopuštaju da u sobi s njim bude više od dvoje ljudi istodobno... nisam znala
da ćete oboje doći. Mislila sam da neće imati ništa protiv da Flavia uđe sa
mnom, jer je još djevojčica.“
„Ako vi želite ući s Cormoranom, ja mogu sjediti vani s Flavijom“,
predložila je Robin, iskreno se nadajući da će Katya pristati; jako su je zanimala
Inigova mišljenja o Anomiji. Katya je izgledala kao da i ona odobrava tu
zamisao, ali kad je skrenula pogled s Robin na svoju kćer i ponovno ga vratila
na Robin, i možda razmislila o vjerojatnim posljedicama dopuštanja kćeri da
govori negdje gdje je ona ne može kontrolirati, rekla je:
„Ne, ne mogu to tražiti od vas, ne želim vas opteretiti time. Ne, ja ću ostati s
Flavijom, ali prvo ću samo nakratko ući s Cormoranom, da Josh zna da sam u
blizini, ako mu išta zatreba.“
„U redu, idem do automobila po svoje bilješke pa ću vas sustići“, rekla je
Robin.
„Mogu ja s tobom?“ revno je upitala Flavia, ali Katya je oštro rekla:
„Ne, ostat ćeš sa mnom.“
Zato se Robin vratila do kante za smeće u koju je Katya bacila Keino pismo.
Imala je otvor nalik na one na poštanskim sandučićima, dovoljno širok da Robin
u njega gurne ruku, ali hodnik nažalost nije bio ni približno prazan: medicinsko
osoblje hodalo je njime zajedno s posjetiteljima. Robin se vrzmala naokolo dok
se hodnik oko nje nije malo raščistio pa izvadila mobitel iz džepa i gurnula ruku
u kantu.
„Prokletstvo“, glasno je rekla glumeći ozlojeđenost.
„Jeste li dobro?“ upitala je medicinska sestra, koja je prolazila pokraj nje
gurajući muškarca u invalidskim kolicima.
„Slučajno sam sa smećem ubacila i mobitel u kantu“, nasmijala se Robin
gurnuvši ruku kroz otvor.
518
Knjige.Club Books
„To se jednom dogodilo i mom šogoru s poštanskim sandučićem“.

odgovorila je medicinska sestra.
„Ne mogu ga napipati“, lagala je Robin, pipajući po kanti. „Oh, evo ga...
Čekala je da medicinska sestra nestane iz vida pa izvukla svoj mobitel i
dvije polovice Keina pisma, još uvijek u njihovoj poderanoj omotnici, koju je
spremila u džep. Vratila se putem kojim je došla dok nije stigla do ženskog
zahoda i ušla u njega. Zaključavši se u kabinu, spojila je poderane polovice
pisma i pročitala pismo.
Joshlings,
stvarno se nadam da ću te danas uspjeti vidjeti i osobno ti dati

ovo pismo, jer ne znam imam li snage reći ti sve ovo u lice. Ako te
vidim, vjerojatno ću se samo slomiti. Znam da je to jadno.
Ne znam jesi li dobio moja ostala pisma. Mislim da bi mi poslao

poruku da si ih pročitao. Možda ih je Kat ga poderala, pa i ne znaš
da pokušavam stupiti u kontakt s tobom. Znam da ona misli da
sam Antikrist ili to samo govori moja mržnja prema samoj sebi?
Otkad se ovo dogodilo, jedva jedem i spavam. Ubila bih se odmah

sad kad bi zbog toga tebi bilo bolje. Ponekad mislim da bih to
svejedno trebala učiniti. To ne kažem kako bi se ti osjećao loše.
Samo ne znam koliko još mogu živjeti s ovakvom boli.
Ispitao me jedan privatni istražitelj. Tvrdio je da želiš da

razgovaram s njim, pa sam razgovarala. Bio je toliko agresivan da
sam povraćala kad sam došla kući, ali učinila sam to jer si ti tako
želio.
Iskreno mislim da se, kad bismo se mogli vratiti u prošlost i ti bi

malo bolje shvatio moje razloge i mišljenja, ništa od ovog nikad ne
519
Knjige.Club Books
bi dogodilo. Sve je krenulo po zlu kad si otišao u. North Grove.

Anomija mora biti netko ondje, s onim citatom na prozoru,
ukradenim crtežom i svime ostalim. Ali ti mi zbog nje nikad nisi

htio vjerovati da je to mjesto opasno.
Kruži milijun glasina o tvom zdravstvenom stanju. Onaj detektiv u

osnovi me pokušao preplašiti sve vrijeme dok smo razgovarali, pa
je možda lagao da si paraliziran kako bi me natjerao da govorim.
Nadam se da je lagao, iako je bilo grozno to Čuti i toliko me
zabrinulo i izazvalo mi takvu mučninu, da sam se ponovno počela
ozljeđivati.
Ne znam što bih ti još rekla, osim da dugo nisi vidio pravu mene
zato što sam bila strašno povrijeđena i ljutita. Ako dovoljno dugo
dražiš životinju u kavezu, napast će te da se obrani i za to nije
kriva životinja, jednostavno nije.
Nisam mislila ništa od onog što sam rekla telefonom one noći.
Samo sam bila presretna vidjevši tvoj broj, a onda, kad si rekao
da se sutradan nalaziš s njom, imala sam osjećaj da mi se srce
rasporilo. Činilo mi se neizmjerno okrutnim nazvati me da mi
kažeš da ćeš se naći s njom ondje. Svatko bi se osjećao onako kako
sam se ja u tom trenutku osjećala, ali nikad nisam željela ni
njezinu ni tvoju smrt, to je samo iz mene provalila povrijeđenost.
Stvarno, stvarno se nadam da si dobro. Što god da se dogodi i bila

ja živa ili mrtva kad izađeš iz bolnice, ne zaboravi koliko sam te
voljela i pokušaj se sjetiti prave mene.
Kiki
520
Knjige.Club Books
Robin je dvaput pročitala pismo, vratila ga u džep i izašla iz zahoda. Flavia je

stajala naslonjena na zid sučelice Joshevoj sobi i igrala se na mobitelu kad je
Robin došla. Izgledala je mrzovoljno, ali se razvedrila kad je ugledala Robin.
„Jesi li otišla natrag izvaditi Keino pismo iz kante za smeće?“ upitala je.
„Ne“, s osmijehom je lagala Robin. „Samo sam otišla po svoje bilješke.“
„Moraš čekati ovdje dok mama ne izađe, jer on ne smije imati više od dva
posjetitelja odjednom.“
„U redu. Onda, reci mi. Što tvoj tata misli tko je...?“
Vrata su se otvorila i Katya je izašla iz sobe.
„Možete ući“, obratila se Robin tihim glasom. „Ja ću odvesti Flaviju u kafić
na pola sata, ali ako me Josh bude trebao, nazvat ćete me, zar ne?“
„Naravno“, odgovorila je Robin. Dok je otvarala vrata sobe Josha Blaya,
čula je kako Flavia pita majku:
„Zašto nisam mogla ostati s Robin?“
„Umukni, Flavia...“
521
Knjige.Club Books
63
Behold the agony

In that most hidden chamber of the heart,
Where darkly sits remorse...97
Felicia Hernans
Arabella Stuart
ala prostorija okrenuta prema jugu bila je previše topla, kakve bolničke
M sobe jesu. Nekoliko čestitaka s porukom „želim ti brzo ozdravljenje“
nalazilo se na noćnom ormariću, zajedno sa zlatnim, napola ispuhanim balonom.
U nekoliko minuta koliko je bio u Joshevoj sobi, Strike je imao osjećaj da se
vratio u Selly Oak, vojnu bolnicu u kojoj je ležao nakon što mu je eksplozivna
naprava u Afganistanu odnijela pola noge. Josh Blay sjedio je u invalidskim
kolicima odjeven u pidžamu, stopala u tamnoplavim papučama koje su izgledale
posve nove i podlaktica nepomičnih na naslonima za ruke kolica. Netko je na
pladanj pričvršćen za kolica stavio njegov mobitel. Blayev prazan, dalek izraz
lica bio je poznat Strikeu; već ga je vidio na licima muškaraca čija je pažnja bila
usredotočena na njihovu nutrinu, u kojoj su se pokušavali pomiriti s neobičnom
novom stvarnošću svog života. Možda je taj izraz bio i na njegovu licu dok je
noću ležao obuzet fantomskim bolovima u potkoljenici koju je zauvijek izgubio
i razmišljao o svršetku svoje vojne karijere.
Josheve visoke jagodice, uglata čeljust, krupne modre oči, ravne tamne
obrve, ravan nos i lijepa usta još su se više isticali sada kad je njegova kosa,
nekoć duža od ramena, bila jako kratko ošišana. Nesmiljeno blještavo Sunčevo
svjetlo koje se razlijevalo u sobu i bilo jedva ublaženo spuštenim bež roletama
otkrivalo je nedavno zarastao ožiljak od traheotomije u dnu Blayeva vrata. Ispod
očiju, u kojima je Strike vidio mutnoću koju je povezivao s vrućicom, imao je
ljubičastosive podočnjake.
„Ovo je moja partnerica Robin“, rekao je Strike kad je Robin sjela na drugu
plastičnu stolicu sučelice Joshu.
97
Primijeti agoniju u najskrivenijoj odaji srca, u kojoj prijeteći sjedi kajanje... (Nap. prev.)
522
Knjige.Club Books
„Zdravo“, pozdravila je Robin Josha.

„Bok“, promrmljao je Josh.
„Jesi li donijela bilješke?“ upitao je Strike Robin, jako dobro znajući po što
se vratila.
„Jesam, ali mislim da nam neće biti potrebne“, odgovorila je Robin.
„U redu.“ Strike se ponovno okrenuo prema Joshu i rekao: „Oprostite, što
ste ono govorili?“
„Da... na strani koja je paralizirana osjećam neke stvari“, sporo je rekao
Josh, kao da su riječi teške, a on ih izvlači iz velike dubine. „Ali strana koju
mogu pomaknuti umrtvljena je. Ništa ne osjećam. Liječnici kažu da bi se to
moglo malo poboljšati, ali nikad neću... nikad se neću vratiti u normalu...“
„S oštećenjima živaca nikad se ne zna“, rekao je Strike. „Potrebno je dugo
da sav otok splasne. Moja noga stabilizirala se tek nakon dvije godine.
Vjerojatno još dugo nećete znati koje ćete funkcije imati.“
Josh je šutio.
„A sad razgovarajmo o Anomiji.“ Strike je izvadio bilježnicu.
„On nas je napao.“
Josh je to rekao sa sigurnošću koja nije dopuštala proturječje.
„Zbog onog što je šapnuo nakon što me probo.“
„‘Ne brini se, odsad ja uzimam stvari u svoje ruke’“, citirao je Strike.
„Da. Osim toga“, Josh je duboko udahnuo, „upozorio me da će nešto učiniti,
a ja se nisam obazirao.“
„Kako to mislite, upozorio vas je?“
„Sve je ovdje“, rekao je Josh, gledajući mobitel na pladnju, nepomičnih ruku
i šaka. „Lozinka je dvije šestice, dvije sedmice, pet, dva. Ako otvorite fotke,
naći ćete mapu naslovljenu ‘Anomija’.“
Robin je uzela mobitel, otvorila ga i potražila mapu.
„Godinama mi šalje direktne poruke na Twitteru“, nastavio je Josh. „Ed mi
je rekla da ga blokiram, i Yeoman mi je to rekao, ali nisam volio da mi itko
naređuje, pa to nisam učinio.“
Njegove modre oči staklaste od vrućice prodirale su u Strikea.
„Takav sam šupak.“
„Ne mislim da je to bio veliki zločin“, rekao je Strike.
„Povjerovao sam i u sve gluposti koje mi je Yasmin dala u onom fasciklu“,
nastavio je Josh, još uvijek netremice promatrajući detektiva kao da želi da ga
Strike osudi. „Sve one laži da je Ed Anomija.“
523
Knjige.Club Books
„Mnogi inteligentni ljudi svakog dana povjeruju u puno nevjerojatnije

stvari“, rekao je Strike. „Tvorci tog dosjea imali su mnogo prakse. Dobri su u
tome što rade.“
„Našla sam je“, rekla je Robin, koja je upravo pronašla mapu punu slika
zaslona.
Stružući gumom na vrhu nogu svoje stolice po pločicama na podu, Strike se
približio Robin, da oboje mogu pročitati poruke koje je Anomija privatno poslao
Joshu na Twitteru.
Ideja: Harty bi trebao ponovno početi ubijati

15. kolovoza 2012.
Trebao bi početi napadati nožem turiste na groblju. Smiješan i nepredvidljiv
obrat.
15. kolovoza 2012.
Ideja: neka Paperwhite bude zarobljena u svom lijesu, dok ne pristane izaći
na spoj s Hartyjem.
12. rujna 2012.
Drek bi je mogao na prevaru namamiti natrag u lijes. Time bi se pokazao
aspekt tog lika kao boga prevare. Paperwhite žanje pravednu nagradu za
svoju nadmenost.
12. rujna 2012.
Wyrdy-Grobovi postaju stvarno dosadni. Ideja: Lord WG trebao bi zauvijek
zakopati svoju Lady. Zazidati je u mauzolej i potražiti
svježe kosti na koje će naskakivati (<- dobra, smiješna fora) 4. siječnja 2013.
Ideja: novi lik. Mozak Hartyjeva vlasnika pobjegne iz groba. Makijavelijanski
lik, zgodna suprotnost Hartyju. Trajna borba između racionalne i
emocionalne strane ubojice.
26. kolovoza 2013.
Gubite sve zbog čega je SCKT bilo dobro. Prestanite pristajati na
kompromise. Potreba za novim zapletima i novim likovima postaje sve
očitija. Pogledaj prethodnu poruku.
20. siječnja 2014.
Potreban sam ti. Ja znam što fanovi žele.
18. ožujka 2014.
Potreban sam ti ako želiš vratiti fanove na svoju stranu, Josh. 22. svibnja
2014.
Ideja: stara skitnica umre od infarkta na groblju, postane prostački duh koji
se nadmeće s Hartyjem za Paperwhite. Harty joj se sad čini mnogo
privlačnijim, ali on je odbije.
524
Knjige.Club Books
29. srpnja 2014.

Mislio sam da si manje glup od Ledwellove, ali počinjem se bojati da nisi.
19. rujna 2014.
Postaje sve jasnije da zapravo ne razumiješ Srce crno kao tinta, Josh. Nudim
ti pomoć da ispraviš i poboljšaš cijelu stvar, ponudu koju ti ne bi bilo mudro
propustiti.
1. listopada 2014.
Ideja: objavi odlazak Ledwellove unutar jedne epizode crtića.
U posljednjim sekundama neka uđe Anomija. Fanovi će se raspametiti.
29. listopada 2014.
Anomija: stvorenje kojeg se čak i Drek boji. Vizual: pogledaj moj izgled u
igrici. U osnovi praznina u koju nestaju svi nezadovoljavajući likovi.
29. listopada 2014.
Tvoje pretenzije da budeš autor-junak sad su posve uništene. Bio sam
spreman prepustiti ti zasluge za klice nečeg što su u pravim rukama mogle
biti zanimljive ideje. Sad si izdao fanove i shvaćam da sam pogriješio kad sam
ti se ponudio za suradnika. Može postojati samo jedan Αρχηγέτης.
12. studenog 2014.
Shvati jednu stvar: ugovor za film bit će kraj. Upozorio sam te.
10. veljače 2015.
„Što znači ova grčka riječ?“ upitala je Robin Strikea.

„Mislim da se odnosi na arhegete“, odgovorio je Strike, koji je još uvijek
gledao te poruke. „Antičke Grke vođe i predvodnike koji su osnovali naselja i
kolonije.“
„Zanimljiv je ton ovih poruka“, zamijetila je Robin.
„Misliš na njegovu narcisoidnost?“ upitao je Strike, dok su Josheve
grozničave oči pogledavale čas jednog, čas drugog istražitelja. „Predlaže da
postane lik u crtiću...“
„Slažem se da je narcisoidan, ali jezik ovih poruka intelektualniji je i
odrasliji, zar ne? Nema psovki, nema mladenačkog prkosa... pa ta grčka riječ...
„Da, ove poruke više odgovaraju Yasmininoj tvrdnji da je Anemija
obrazovan i profinjen.“ Strike je pogledao Josha. „Je li ovo sve što vam je
Anomija poslao?“
„Ne“, odgovorio je Blay. „Bilo je još poruka, koje nisam slikao. Ali sve su
bile iste: usrane ideje za crtić.“
„Jeste li pokazali policiji ove poruke?“
„Jesam.“
„I?“ upitao je Strike.
525
Knjige.Club Books
„Mislim da ih nisu ozbiljno shvatili. Fiksirani su na onu desničarsku

skupinu.“
„Smijemo li kopirati ove poruke?“ upitao je Strike.
Josh je kimnuo i Robin je poslala mapu s Anomijinim porukama na svoj
mobitel.
„Katya kaže da pokušavate otkriti tko je mogao znati sve insajderske
informacije“, rekao je Josh šupljim glasom. „Ja vam neću biti od pomoći. Ne
sjećam se tko je što znao i kad. Većinu posljednjih pet godina proveo sam pijan
ili napušen... Oboje smo pušili puno marihuane. I Ed je ponekad zaboravljala
kome je što rekla... Zabila si je u glavu da je Seb Anomija, jer njemu je rekla da
je Paperwhite temeljila na jednoj staroj cimerici... ali i meni je to rekla kad smo
stvarali taj lik, a vjerojatno je rekla i drugim ljudima... I ona je zaboravljala“,
jadno je rekao Josh, a Robin je od samilosti osjetila gotovo bolno stezanje u
želucu.
„Katya kaže da ste dugo mislili da je Bram de Jong Anomija“, rekao je
Strike.
„Sad kad ste pročitali te poruke, sigurno mislite da sam idiot“, malodušno je
rekao Josh, „ali Bram ima kvocijent inteligencije 140. Testirali su ga u školi.
Ponekad se ponaša kao trogodišnje dijete, a ponekad biste, da je već mutirao,
mislili da je muškarac od četrdeset godina... Jeste li čuli za njegovu mamu?“
„Znamo da je umrla“, odgovorila je Robin.
„Netko ju je ubio“, rekao je Josh. „U Amsterdamu.“
„Sranje“, uglas su rekli Strike i Robin.
„Da... bila je ovisnica, prostituirala se za drogu. Bram je imao nekih šest
godina kad je umrla... Običavala je zaključati ga u njegovu sobu kad su joj
dolazile mušterije. Jedan od njih zadavio ju je i otišao iz stana. Bram je dva dana
bio zaključan u sobi... Dok nije došla njegova teta, koja se zabrinula jer joj sestra
nije odgovarala na telefonske pozive, našla sestru mrtvu i Brama još uvijek
zaključanog u sobi.“
„Gospode. Strašno“, tiho je rekla Robin.
„Da“, uzdahnuo je Josh. „Nije nikakvo čudo da je poremećen. Kad je tek
došao u North Grove, činio mi se zabavnim, ali nakon nekog vremena... Mislim
da je on podmetnuo požar u mojoj sobi dok sam spavao, dan prije nego... nego
što se sve ovo dogodilo. Mariam je okrivila mene. Mislila je da mi je džoint
ispao iz ruke. Probudio sam se, a ljudi su vikali oko mene i bacali vodu naokolo.
Zavjese su gorjele... Mariam je vrištala... Popio sam puno piva i popušio puno
trave, pa mi nije bilo jasno što se događa. Dopustio sam Mariam da me izbaci i
tek kad sam se našao vani u mraku, zbrojio sam dva i dva i pomislio: Bram.
Takve stvari on radi.“
„Pokušava ubiti ljude?“ upitao je Strike, pomno promatrajući Josha.
526
Knjige.Club Books
„Ne znam želi li doista ikog ubiti“, odgovorio je Josh jednoličnim,

bezizražajnim glasom. „Samo se čini da ga zanima vidjeti koliko daleko može
ići. Nils bi ga vjerojatno mogao zaustaviti da pokuša, ali nikad se nije potrudio...
Mislim da zapravo nije želio morati preuzeti odgovornost za Brama... Katya
vam je rekla da je Bram tjednima špijunirao Ed i mene kroz rupu u zidu naše
sobe?“
„Da, rekla nam je“, odgovorio je Strike.
„Zato sam pomislio da je on Anomija. On je... znate, kad je živio s mamom,
vidio je kojekakve stvari. Stvari koje malo dijete ne bi smjelo vidjeti... Malo je
sjeban, a ima IQ genija, pa sam... da, dugo sam mislio da je to Bram... ali valjda
zato što je to bio najbezbolniji odgovor.“
Robin je čula koliko su Josheva usta suha. Željela je ponuditi mu piće, ali se
ustručavala to učiniti; on neće moći držati čašu i bojala se da bi je mogao
smatrati nametljivom.
„Zašto kažete da je to bio ‘najbezbolniji odgovor’?“ upitao je Strike.
„Pa... ako je to neki sjebani klinac koji ne shvaća doista kakvu štetu nanosi,
nije nitko od naših prijatelja. Ali nije nas Bram napao nožem. Ono što je ta
osoba rekla, ono da će odsad biti u njegovim rukama, bilo je previše... Bram to
ne bi rekao.“
„Zašto ne?“ upitao je Strike.
Josh se ponovno zagledao u detektiva, nefokusirana pogleda, naizgled
razmišljajući. Na kraju je rekao:
„Da Bram u nekog zabije nož, to bi učinio da vidi što će se dogoditi. Kako
izgleda ta osoba ili kakav je osjećaj nekog ubiti... Učinio bi to zbog samog tog
čina, ne zato što želi nešto preuzeti. Bram nije kreativan. Nils često prigovara
zbog toga. Stalno mu govori da sjedne i nešto napravi rukama ili nešto naslika...
Nilsu je umjetnost sve.“
„Ali mislili ste da je Bram nekoliko godina zlostavljao Edie na internetu?“
„Da, ali to je vjerojatno bilo... nešto kao eksperiment. Kao kad muhi iščupaš
krila. Samo da vidi koliko je može uništiti... Ali osoba koja nas je napala
nožem... Kad želiš preuzeti kontrolu, želiš... želiš stvarati, zar ne? Bram samo
želi razarati.“
„Dakle, dok je Anomija zlostavljao Edie na internetu, mislili ste da je jedina
svrha tog zlostavljanja gledati kako Edie pati?“
Josh je ponovno šutio, a onda se najednom probudio iz svog depresivnog
torpora i rekao:
„Ne morate mi reći da sam govno. Znam da sam se trebao zauzeti za nju...“
„Nisam...“
„Znam da sam trebao reći Anomiji da odjebe i blokirati ga. Mislite da ne
razmišljam o tome cijeli jebeni dan i noć?“
527
Knjige.Club Books
Prije nego što je Strike stigao odgovoriti, vrata Josheve sobe otvorila su se i
Katya je s bojažljivim osmijehom na licu provirila u prostoriju.
„Je li sve u redu?“ šapnula je.
„Da“, s naporom je odgovorio Josh.
„Joshy, želiš li da ti nešto donesem?“
„Ne, ništa mi ne treba, hvala.“
„Izgledaš kao da ti je vruće. Da otvorim?...“
„Ne“, ponovio je Josh. „Dobro sam.“
„Onda ću ti donijeti samo vodu s ledom“, rekla je Katya i povukla se.
Josh, koji je doista bio crveniji nego kad su Strike i Robin ušli u sobu,
ponovno je pogledao Strikea, koji je rekao:
„Uvjeravam vas da vas ne krivim zbog...“
„Znam što sam trebao učiniti“, prekinuo ga je Josh, teško dišući.
„Sad to znam.“
Katya se ponovno pojavila s velikom čašom vode, iz koje su virile dvije
slamke.
„Da ti?...“ ponudila je sagnuvši se da pridrži čašu dok Josh pije, ali on je
odmahnuo glavom.
„Pit ću poslije. Hvala“, dodao je i Katya je ponovno otišla.
„Katya je sjajna“, rekao je Josh nakon kratke stanke, a u glasu mu se čuo
tračak obrambenosti, kao da je želio spriječiti svaki razgovor o njihovu odnosu.
Strike je mahnuo rukom prema vodi i upitao:
„Želite li da vam?...“
„Ne.“
Napetu tišinu koja je nastala prekinula je Robin.
„Noć prije nego što ste bili napadnuti bili ste kod Katye, zar ne?“
„Da“, odgovorio je Josh. „Otišao sam onamo jer nisam imao novca uza se
kad me Mariam izbacila... Kad sam se penjao na kat, probudio sam Iniga... Jeste
li upoznali Iniga?“
„Jesmo“, odgovorio je Strike.
„Pretpostavljam da je rekao da sam niškoristi, zar ne? Ako je njemu
vjerovati, mogao je biti sve: slikar, glazbenik, književnik... u svemu bi bio
vrhunski majstor, da se nije razbolio... Zato sad njegov sin mora ono što on nije
mogao. To je razlog zašto taj nesretnik ima kroničnu urtikariju. I...“
Zašutio je.
„I?“ potaknuo ga je Strike.
„Nije važno... previše govorim. Edie me uvijek kritizirala da svima sve
izbrbljam. Mislila je da je tako Anomija sve saznao, jer nikad nisam znao kad
528
Knjige.Club Books
treba začepiti gubicu. Vjerojatno je imala pravo. Ali mrzio sam kad je sve
postalo tako... profesionalno. Na početku je bilo jako zabavno, a onda smo se
morali ponašati drukčije?“
„Kako drukčije?“ upitao je Strike.
„Ono... više nismo mogli tražiti fanove njihove prijedloge, kao na početku.
Otac jedne dvanaestogodišnjakinje htio je novac. Rekao je da smo upotrijebili
ideju njegove male, a nismo, nismo ni vidjeli njezin komentar... Sve se brzo
zakompliciralo.“
„Vidite“, pažljivo je rekao Strike, „zanimaju nas ljudi koji su bili bliski
vama i Edie, koji su mogli znati vaše ideje i pojedinosti iz vaših života.“
„Sve sam ih pretresao u glavi.“ Josh je sad zurio u pladanj ispred sebe. „Ne
mogu vjerovati da bi itko od njih to učinio Edie.“
„Ne pada vam na pamet nitko tko je bio kivan na nju?“
„Pa...“
Što god da je Josh kanio reći, predomislio se. Strike je pomislio da nije
mogao izabrati gore vrijeme da najednom postane diskretan.
„Je li Inigu bila draga?“ upitao je Strike, a Josh je iznenađeno podigao
pogled.
„Kad sam maloprije spomenuo Iniga, nisam kanio reći da je on Anomija“,
rekao je i gotovo se nasmiješio, ali ne doista. „Kanio sam reći da je odvratan
prema Flaviji.“
„Da, nešto od toga i sami smo vidjeli“, rekao je Strike, kojem je sad samo
bilo važno da se Josh ne zatvori. „Što mislite, zašto je takav?“
„Valjda zato što ona, za razliku od Gusa, ničim ne hrani njegov ego.“
„Što biste rekli, koliko je Inigo vjeran?“ upitao je Strike.
„Molim?“
„Čuli ste me. Ako Inigo ima ljubavnicu, ta osoba je od interesa u ovoj
istrazi. Mogla je preko njega saznati pojedinosti o Edie i crtiću.“
„Ja... jebemu... Znači, znate za njegovu djevojku?“ upitao je Josh. „Recite
mi što vi znate, pa ćemo vidjeti jesmo li to već znali.“
„Pokušavam... pokušavam okrenuti novi list“, rekao je Josh. „Držati gubicu
zatvorenom. Ne želim izazvati još problema.“
„Ne izazivate probleme. Pomažete nam da eliminiramo moguće sumnjivce“,
odgovorio je Strike. „Kako ste saznali za njegovu izvanbračnu vezu?“
Josh je oklijevao pa rekao:
„Katya mi je rekla. Nekoliko mjeseci išla je na tečajeve u North Grove, a
onda je najednom Inigo počeo prisiljavati i njihovo dvoje djece da idu s njom.
Da ne budu kod kuće. Ševio se s nekim koga je upoznao na internetu... ta žena
dolazila je u njihovu kuću svakog četvrtka navečer.“
529
Knjige.Club Books
„Sirota Katya“, tiho je rekla Robin.

„Da... Flavia je shvatila što se događa. Jedne večeri vratili su se kući i Flavia
je primijetila trag ruža za usne na vinskoj čaši na cjedilu za posuđe, a Katya se
nikad ne šminka. Čaša je još uvijek bila vlažna. Mislim da je zato Inigo tako
odvratan prema Flaviji, jer ga je ona cinkala. Nije joj oprostio. Ali ta veza više
ne traje, zar ne? To je bilo... prije sigurno tri ili četiri godine. Rekao je Katyi da
je prekinuo s tom ženom.“
„Što znate o toj drugoj ženi?“
„Bila je udata i zvala se... mislim Mary. Katya je... moglo bi se reći da mi se
iskreno povjerila.“ Josh je izgledao kao da mu je malo neugodno. „I mislim da
Inigo zna da ja znam, što je jedan dio razloga zašto me ne voli... Da budem
iskren, nije mi jasno zašto je Katya još uvijek s njim. Inigo je bogat. Vjerojatno
bi postigla dobru nagodbu, ali valjda je već toliko ižmikana da nema snage za
razvod... Nećete reći Katyi da sam vam rekao?“
„Nećemo“, odgovorio je Strike, „ali možda ćemo morati porazgovarati
nasamo s Inigom. Ne brinite se. Ne mora znati odakle nam ta informacija.“
„Pokvareni gad“, rekao je Josh. „A stalno se hvali da je sin jednog
biskupa...“
Već u sljedećem trenutku Josheva je zabavljenost nestala.
„Pretpostavljam da sam jebeni licemjer kad ga nazivam pokvarenim, a i sam
sam švrljao.“
„S Keom Niven?“ upitao je Strike neutralnim glasom. „Vjerujem da znate
da postoji teorija kako je ona Anomija?“ dodao je, ponovno propustivši
spomenuti da začetnica te teorije sjedi pokraj njega.
„Da, neki su ljudi na internetu nekoć mislili da je to ona“, mirno je
odgovorio Josh. „I ja sam se pitao, ali to nije moguće. Kad smo Edie i ja bili
zajedno, Kea dugo nije mogla znati išta o Ed i crtiću, a Anomija je naizgled sve
znao.“
„Kea je posjetila North Grove, zar ne?“ upitala je Robin.
„Da, kad sam se tek doselio onamo, jer tad smo još uvijek hodali. Nije
željela da ostanem ondje. Mislim da se osjećala ugroženom cijelom tom scenom
i nije joj se sviđalo što je Ed bila ta koja... cura koja se svima sviđa.“
„Kome se točno Edie sviđala?“ upitao je Strike olovke spremne u ruci.
„Pa... Pezu. Nekoć sam mislio da se i Nilsu sviđa. I meni... Kea je vidjela da
mi se Ed sviđa i bilo je lakše popljuvati cijelo to društvo... Gadno sam zajebao.“
Josh je sad gledao u pod. „Ed je uvijek govorila da se stalno trudim nikog ne
povrijediti, ali ako već znam da ću to učiniti, bolje je povrijediti istinom u lice
nego lažima... Trebao sam odmah napucati Keu, ali neko sam vrijeme vozio
paralelku jer sam... valjda sam jebena kukavica... Jeste li je upoznali?“
„Jesam“, odgovorio je Strike.
530
Knjige.Club Books
„Je li vam rekla da smo neko vrijeme ponovno bili zajedno? Nakon što smo
Edie i ja prekinuli?“
„Da, rekla mi je.“
„To je bilo jebeno glupo“, tiho je rekao Josh. „Prokleto glupo... Neznana
gdje mi je bila pamet... Ona je... uhodila me nakon što smo prvi put prekinuli, pa
sam znao kakva je. Koji mi je kurac bio da sam se ponovno spetljao s njom?
Jedne večeri ušao sam u bar u Camdenu i znao sam da nije slučajnost što je ona
ondje, ali bio sam pijan, jadan zbog prekida s Ed i... ona je seksi.“
„Svi smo to prošli“, rekao je Strike kad mu je sjećanje na Annabel
prostrujalo glavom. Ni on ni Josh nisu primijetili da je Robin lagano podignula
obrve.
„Drugi je put bila još gora. Bila je bolesno ljubomorna i stalno mi je
govorila da će se ubiti ako je ponovno ostavim. Zato sam pet ili šest mjeseci
pokušavao držati to u tajnosti, jer nisam želio da Ed zna. Znao sam da bi Ed
mislila da je spavanje s Keom... ono... najgora izdaja nakon svih onih Keinih
laži da ju je Edie pokrala?“
„Kea kaže da ste potvrdili neke od tih optužaba kad ste ponovno počeli
izlaziti s njom.“
„Nikad“, rekao je Josh, gledajući Strikea u oči. „Najviše što sam joj rekao
bilo je da nisam znao da svrake mogu govoriti, dok mi ona to nije rekla. Sve
ostalo bilo je u stilu zakuni se grobom svoje majke da nikad nisi rekao Edie
Ledwell o srcu Margaret Read. A ja sam rekao da se neću zakleti maminim
grobom, ali da Edie nisam ni spomenuo tu Margaret Read. Kea je bila
opsjednuta time da me za sve pokuša natjerati da se zakunem grobom svoje
mame. Kad smo se upoznali, činjenica da smo oboje ostali bez jednog roditelja
bila je nešto što nas je spajalo... Otkad se ovo dogodilo, napisala mi je gomilu
pisama... Da mi kaže da se ozljeđuje i slično... Koji kurac očekuje od mene?
Kad je Ed saznala da se ponovno viđam s Keom, naš odnos pretvorio se u
pakao. Nismo mogli razgovarati, a da jedno drugom ne prigovaramo... A onda,
dok sam pokušavao smisliti kako da prekinem s Keom, a da se ona ne ubije, Ed
se predozirala“, rekao je Josh, neusredotočena pogleda zureći u pod. „Nazvala
me dok je još zalijevala paracetamole viskijem. Rekla je da odlazi neko vrijeme
i... i željela je da imam PIN njezina mobitela, jer u njemu je zapisala neke svoje
ideje... Jako je mumljala... Znao sam da je nešto uzela.“
„Željela vam je reći da su u njezinu mobitelu ideje za vaš crtić, iako se tad
pokušavala ubiti?“ iznenađeno je upitao Strike.
„Da.“ Joshu takvo ponašanje naizgled nije bilo nimalo čudno. „Niste
poznavali Ed. Srce crno kao tinta... taj crtić bio joj je sve na svijetu, barem tad.
Mislim da joj se potkraj već smučio... ali tad kad me nazvala ne bi mogla
podnijeti pomisao da ga mi sjebemo kad nje više ne bude. Vjerojatno je mislila
531
Knjige.Club Books
da ću se, ako mi ne kaže gdje ću naći njezine ideje, udružiti s Keom u daljnjem
radu na crtiću...“
Zašutio je, ponovno zagledan u pod, pa nastavio:
„Pokušao sam je posjetiti u bolnici nakon što se predozirala, a Ormond je
bio ondje, stražario u sobi. Jeste li ga upoznali?“
„Da, jesmo.“
„Rekao mi je da me Ed ne želi vidjeti i malo smo se... znate... pograbili.
Jedan medicinski tehničar morao se umiješati da nas rastavi i rekao mi je da
odem. Te noći pomislio sam da je Ormond Anomija. Bio sam napušen“,
smrknuto je rekao Josh. „Tad mi je to imalo smisla. Mislio sam da Ormond
možda namjerno proganja Ed da ona pomisli kako joj je potreban netko kao što
je on, neki bivši policajac koji vozi Ford Fiestu, a kad je smekša, doći će u North
Grove zariti svoje kandže u nju... ali sutradan, kad sam se pribrao, znao sam da
je to besmisleno... Odakle bi Ormond dobivao informacije svih onih mjeseci
prije nego što nas je upoznao?“
„Zvali smo ga Geograf“, nastavio je Josh, „jer jedan je od onih drkadžija
koji misle da je znati pročitati zemljopisnu kartu golemo ljudsko postignuće. Da
predaje informatiku doznali smo tek kad nas je zamolio da dođemo razgovarati s
njegovim učenicima. Nikad mi nije bilo jasno što je radio u North Groveu...
totalno je ‘sam svoj majstor tip’, znate što mislim? Zanimalo ga je samo jebeno
lemljenje...“
„Recite mi o svom stanu u Millfield Laneu“, rekao je Strike. „Je li Kea ikad
imala ključ tog stana?“
„Ne. Zašto?“
„Je li vam policija rekla da je nakon napada na vas Edien mobitel završio u
parku Hampstead Heath, jako blizu vašeg stana?“
„Ne“, odgovorio je Josh i izgledao je iznenađeno.
„Je li itko drugi osim vas imao ključ tog stana?“
„Građevinari su imali moj jedini rezervni ključ.“
„Jeste li imali ključ uza se kad ste napadnuti?“
„Nisam. Kako sam rekao, kad me Mariam izbacila, sa sobom sam imao
samo mobitel. Ključ je ostao u mojoj sobi u North Groveu.“
„U redu, to je korisna informacija“, rekao je Strike i zapisao bilješku. „Kad
ste točno drugi put prekinuli s Keom?“
„Nakon što se Ed pokušala ubiti. Rekao sam Kei da mi treba pauza da
raščistim glavu. Jebeno sam je preklinjao da ne objavi na internetu da smo
ponovno hodali... Znao sam da će svi fanovi reći kako moj povratak njoj
potvrđuje njezinu priču... Grozna sam šupčina“, ogorčeno je rekao Blay. „Nisam
li? Za koji sam kurac sve to učinio? Zašto sam se ponovno viđao s Keom? Zašto
sam povjerovao onim lažima koje mi je Yasmin pokazala?“
532
Knjige.Club Books
„Svi smo u životu učinili nešto što si zamjeramo“, rekao je Strike. „Svi mi.“
„Vaši postupci nikog nisu ubili.“
„Nisu ni vaši.“
„Jesu“, rekao je Josh, a rumen se počela širiti njegovim mršavim licem.
„Nikad nisam blokirao Anomiju, nikad se nisam zauzeo za Ed... dopustio sam da
se to događa jer sam jebeni slabić. Slabić sam“, rekao je zaškrgutavši zubima.
„Nisam želio da fanovi seru po meni. Nisam želio poslušati ničiji savjet osim
Katyina, jer ona mi govori što želim čuti. Isti sam kao jebeni Bram, samo što ja
ljudima ne podmećem požare i ne gađam ih kamenjem. Ja izazivam znatno goru
štetu svojim nastojanjem da izbjegnem svaki problem... Ne bih trebao biti živ. Ja
sam taj koji je zaslužio umrijeti i ja sam bio taj koji je nosio jaknu koja je
zaustavila nož da mi se ne zarije u vrat onoliko duboko koliko je ubojica želio. I
imam nešto što se zove inverzija organa. Svi moji organi okrenuti su na drugu
stranu, kao slika u ogledalu. Srce mi je na desnoj strani. Anomija jemislio da mi
je zario nož u srce, ali probio mi je plućno krilo. Prije nego što se sve ovo
dogodilo, nisam imao pojma da je u meni sve na pogrešnoj strani, nikad nisam
morao na rendgen. Situs inversus... Ed bi se to jebeno svidjelo...“
Robin je pomislila da je trebala znati što slijedi. Josh je briznuo u plač. Nos
mu je curio, glavu je objesio, ali nije mogao rukama prekriti lice ni sagnuti se;
tijelo mu je ostalo nepomično kao voštana figura.
Strike je ustao, prišao noćnom ormariću i izvadio iz njega kutiju papirnatih
maramica. Kad se vratio na svoje sjedalo, izvadio je šaku maramica iz kutije.
„Ne“, zadahtao je Josh.
„Ako želite, ugušite se od šmrklja“, rekao je Strike, „ali ako nam želite
pomoći uhvatiti tog gada…“
„Da vam ja?“ nije se mogla suspregnuti Robin da ne upita.
„Ne“, odgovorio je Josh, gušeći se od suza. „Sve je u redu“, zajecao je i
Strike mu je obrisao nos i lice kao da čisti prednje staklo automobila, bacio
vlažne maramice u koš za smeće pa ponovno sjeo i odložio maramice na pladanj
ispred Josha.
„Ja sam kriv što je Ed mrtva“, zajecao je Josh. „Za sve sam ja kriv.“
„Kriv je onaj tko vas je oboje napao“, odlučno je rekao Strike. „Nemojte si
to raditi. Niste vi to izazvali.“
„Sad samo želim živjeti dovoljno dugo da vidim da je jebeni Anomija
uhvaćen i u zatvoru. Nakon toga... prekinut ću ovu muku.“
„Ne, nećete“, mirno je rekao Strike.
„Nemojte mi govoriti što hoću ili neću jebeno učiniti“, bijesno je odgovorio
Josh. „Vi još uvijek možete hodati!“
533
Knjige.Club Books
„A vi još uvijek možete misliti i govoriti. Za šest mjeseci možda ćete moći i
više. Za godinu dana možda će pronaći način da poprave vašu kralježnicu.
Stalno napreduju na tom polju. S matičnim stanicama. Implantacijom čipova.“
„A u međuvremenu…“
„Da, to je teško prihvatiti, zar ne? Trenutačno stanje. Neko vrijeme morate
prestati razmišljati dugoročno.“
„Ako mi mislite držati predavanje o jebenoj svijesti o sadašnjosti“, divlje je
rekao Josh, „toga dobivam dovoljno od svog psihijatra. Jebeni život u trenutku.
Ne želim živjeti ovako. Ne želim uopće živjeti. Ne zaslužujem.“
„Vi niste izazvali napade na sebe i Edie“, odlučno je rekao Strike. „Drugo
ljudsko biće donijelo je elektrošoker, mačetu i, u to sam sve sigurniji, masku, s
namjerom da uzme dva života. Ako vam je u ovom trenutku potreban razlog da
nastavite živjeti, trebali biste se uhvati ti za činjenicu da ćete biti glavni svjedok
na suđenju tom gadu, a ako vam treba razlog da živite nakon toga, ne smijete
zaboraviti da ste vi bili taj kojeg je Edie nazvala kad je mislila da joj se bliži
smrt jer je još uvijek vjerovala da vam može povjeriti ono što joj je značilo više
od svega drugog.“
„Boli me kurac za taj jebeni crtić“, ponovno je zajecao Josh.
„Ne bi vas trebao boljeti“, tiho je rekla Robin. „Nedavno sam upoznala jednu
obožavateljicu kojoj je Srce crno kao tinta doslovce spasilo život. Rekla mi je da
je odlučila nastaviti živjeti samo kako bi ga mogla dalje gledati. Edie i vi
postigli ste nešto uistinu izvanredno. Cormoran je u pravu: sad ste vi jedini koji
može učiniti ono što bi Edie željela. A ona sigurno ne bi željela da odustanete.
Željela bi da učinite ono što samo vi možete učiniti.“
„Taj gad uzeo je njezin mobitel“, rekao je Josh, a suze su mu se slijevale
brže nego prije. „U njemu su sve njezine ideje.“
„Brigu o nalaženju tog mobitela prepustite nama“, rekao je Strike pa izvadio
još maramica iz kutije i ponovno obrisao Blayevo lice. „Ispušite nos i popijte
malo vode.“
Josh je dopustio Strikeu da mu obriše lice i Robin da namjesti slamku u čaši
vode da može otpiti kroz nju. Kad je Josh popio koliko je htio, a Strike bacio
drugu šaku mokrih maramica u kantu za smeće, detektiv je rekao:
„Zanima me tko je znao da ćete se Edie i vi tog dana naći na groblju.“
„Samo Mariam“, promuklo je odgovorio Josh. „Razgovarao sam s njom dok
je kuhala, kad me Edie nazvala. Mariam je mislila da je dobra zamisao da se
nađemo i o svemu porazgovaramo. Ali nema šanse da bi Mariam...“
„Je li vas itko mogao prisluškivati?“
„Ne znam... možda. Uz kuhinju se nalazi velika ostava. Ali nikog nisam čuo
u njoj.“
„Tko je još živio u North Groveu u to vrijeme?“
534
Knjige.Club Books
„Nils i Bram.“
„Biste li očekivali da će Mariam reći Nilsu da ćete se naći s Edie?“
„Da.“
„Pričajte mi o Nilsu.“
„On je... malo je lud. Ekscentričan. Nikad ne znaš što će o nečemu misliti.
Ima hrpu para. Otac mu je bio industrijalist, milijunaš, i Nils je sve naslijedio.
Uvijek je želio živjeti ovako kako živi... baviti se umjetnošću, živjeti u komuni,
u poligamiji... Mariam i on imaju otvorenu vezu. Nils ponekad spava s Freyom,
još jednom ženom u North Groveu. Njezinu partneru to naizgled ne smeta...“
„Prije ste rekli da se Nilsu sviđala Edie.“
„Da, mislim da mu se sviđala, ali nikad ništa nije postigao.“
„Je li se i on njoj sviđao?“
„Ne baš, potkraj. On je svojevrsni libertarijanac... glasao je za onog čudaka
lana Peacha, za gradonačelnika Londona.
Strike i Robin izbjegnuli su pogledati se.
„Kakve su Nilsove računalne vještine?“ upitao je Strike.
„Dobre. Smiješno je da bi vjerojatno bio jako dobar informatičar, no želi biti
samo umjetnik... ali Nils ne može biti Anomija. Zašto bi nam to učinio? Zašto bi
to učinio Edie?“
„Samo razgovaramo o ljudima koji su mogli znati da ćete se naći na
groblju“, rekao je Strike. „Znači: Mariam, Nils i Bram. Tko je još bio u blizini?“
„Freya, Al i Star nisu bili prisutni, otišli su u posjet prijateljima... mislim da
je Pez bio ondje“, rekao je Josh i natmurio se. „Prošlog tjedna došao me
posjetiti. Bilo mi je drago vidjeti ga, uvijek sam volio Peza. Ali nekako sam
dobio dojam da nije došao zbog... Uglavnom, odmah je rekao što želi: da mu
osiguram posao u filmu. Dakle... da“, Josh je progutao slinu. „To je bilo čudno.
Govorio je o tome kako može oponašati moj umjetnički stil i slično...“
„Je li Pez mogao biti u ostavi kad ste vi razgovarali s Mariam?“ upitao je
Strike. „Ili ispred kuhinjskih vrata? Kod prozora?“
„Pretpostavljam da jest. Ali nema šanse da je Pez Anomija...“
„Još uvijek samo razgovaramo o ljudima koji su mogli znati da ćete se s
Edie naći na groblju“, rekao je Strike. „Tko još?“
„Pa..polako je rekao Josh, „problem je u tome što je North Grove... ljudi
onamo stalno dolaze i odlaze. Učenici, ljudi koji dođu po gledati ponudu u
trgovini... Oh“, najednom je rekao, „ovih im dana pomaže jedna djevojka. Zoe.
Sitna cura s tetovažama po cijeloj ruci. Pretpostavljam da se ona mogla skrivati
u nekom kutu...“
Dok je Strike zapisivao to ime kao da ga prvi put čuje, Robin je upitala:
535
Knjige.Club Books
„Josh, kad razgovaramo o North Groveu i ljudima koji dolaze i odlaze...

znate li išta o nekom ukradenom crtežu?“
„Mislite, mom crtežu?“ Josh je izgledao iznenađeno. „Vampira? Je li vam
Kea rekla?“
„Da“, odgovorila je Robin. To nije bila prava laž; o toj krađi nedavno je
pročitala u Keinu pismu.
„Da... to se dogodilo kad su iz Mavericka tražili da smislimo još likova za
film. Ja sam želio da u njemu bude vampir. Sedamdesetih godina prošlog
stoljeća mislili su da je na stvarnom groblju doista postojao neki vampir. Edie se
to činilo otrcanim, ali nacrtao sam tog vampira da vidi o kakvom liku
razmišljam. Htio sam da bude šeprtlja, ono, da pokušava ubiti turiste, ali nikad
ne dobije dovoljno krvi, pa je stalno slab i mlitav...“
„Jeste li na crtežu napisali bilješke o tome kako vidite taj lik?“
„Jesam. Na poleđini. Ali ostavio sam crtež u jednoj od učionica u prizemlju
i nestao je.“
„Kad se to dogodilo?“
„Ne sjećam se točno. U neko doba prošle godine. Kad smo Kea i ja hodali
drugi put. Rekao sam joj jer sam se raspizdio što ga je netko ukrao. Nestao je
jedne večeri kad su se održavali tečajevi, pa ga je mogao uzeti bilo tko... neki
učenik, netko tko je došao po nekog učenika... kad se održava mnogo tečajeva,
nastane kaos, ljudi samo ulaze i izlaze. Trebao sam spremiti taj crtež u svoju
sobu na katu.“
„Okej, hvala“, rekla je Robin zapisujući bilješku. „Kad smo već spomenuli
nove likove, je li vam Edie rekla za dva koja je planirala za film? Phillip
Ormond kaže da ih je njemu detaljno opisala.“
„Rekla mi je da ima neke ideje, ali nikad nije objasnila koje. Nikad nije
voljela razgovarati o svojim zamislima dok sve ne razradi u glavi. Ali možda je
s Ormondom bila drukčija... Čovjek bi mislio da će mi ih on željeti reći, ako mu
je stalo da njezine ideje završe u filmu... ali on me mrzi i ništa ne govori.“
I ne može se njima novčano okoristiti ako ih da tebi, pomislila je Robin.
„Dakle, večer prije napada otišli ste iz North Grovea u mrklo doba noći“,
nastavio je Strike. „Bez novca, ali s mobitelom i onim fasciklom koji vam je
Yasmin donijela?“
„Da.“
„A kad ste izašli, nazvali ste...“
„Keu“, nesretno je rekao Josh. „Da. Slučajno. Bio sam pijan, a njezino je
ime ispod Katyina u mom mobitelu. Rekao sam joj da ću se sutradan naći s Edie
na groblju i da trebam negdje prespavati tu noć, a ona je počela urlati na moje
uho i shvatio sam da ne razgovaram s Katyom, nego s njom...“
„Jeste li sigurni da ste rekli Kei gdje ćete se naći s Edie?“ upitala je Robin.
536
Knjige.Club Books
„Jesam, jer nato je popizdila. Popizdila je kad je shvatila da joj govorim

pojedinosti svog ‘čvenka’ s Edie. Vidite, kad smo prvi put hodali, Kea i ja otišli
smo ujedan od onih vođenih obilazaka starog dijela groblja. To mi nikako nije
mogla oprostiti, to što sam poslije odlazio onamo s Edie i o tome govorio u
intervjuima...“
„Je li itko mogao čuti vaš slučajni poziv Kei?“ upitao je Strike. „Sjećate li se
je li itko stajao u blizini? Je li vas itko pratio, prošao pokraj vas?“
„Koliko se sjećam, nije. Nikog nisam primijetio... ali bio sam urokan.“
„Jeste li putem do Katyine kuće razgovarali i s kim drugim, telefonski ili
uživo?“
„Nisam“, odgovorio je Josh.
„Rekli ste da ste probudili Iniga dok ste se penjali na kat u kući Upcottovih.
Jeste li mu rekli što ćete sutradan učiniti?“
„Ne, bio je jako ljut što sam ondje. Otišao sam ravno u krevet u gostinskoj
sobi.“
„A sljedećeg jutra?“
„O svemu sam tome razgovarao s Katyom. I pokazao joj onaj dosje.“
„Je li Inigo mogao čuti što govorite?“
„Ne. Bio je na katu. Katya i ja bili smo u kuhinji u prizemlju.“
„Tko je još bio u kući?“
„Flavia je bila u školi, a Gus u svojoj sobi.“
„Je li Gus mogao čuti o čemu razgovarate?“
„Ne. Vrata njegove sobe bila su zatvorena. Čuli smo da vježba.“
„Jeste li razgovarali i s kim drugim prije nego što ste otišli iz kuće
Upcottovih?“
„Ne. Nisam razgovarao ni s kim drugim...“ Josh je najednom problijedio i
sva boja nestala je čak i iz njegovih usana, a ljubičasti podočnjaci izgledali su
tamniji.
„... dok se nisam probudio u bolnici obrijane glave.“
„Možete li nam reći čega se sjećate o napadu?“ upitao je Strike.
Josh je ponovno progutao slinu.
„Kasnio sam. Zurio sam jer sam mislio da je Ed možda već otišla. Uvijek se
ljutila na mene što svuda kasnim.“
Pokušao je još nešto reći, ali iz njegova grla nije izašao nikakav zvuk.
Nakašljao se pa nastavio:
„Išao sam prema mjestu gdje smo se dogovorili naći. Ondje smo se napušili
onog dana kad joj je sinula ideja za crtić.“
„Gdje se točno nalazi to mjesto?“
537
Knjige.Club Books
„Na dijelu groblja gdje se ne bi smjelo ići. Nalazi se malo dalje od staze i
neki su grobovi klimavi. Pokraj jednog groba koji je Edie uvijek voljela. S
pelikanom na nadgrobnoj ploči. Iza njega. Gdje nas nitko ne bi vidio sa staze ni
s jedne ni s druge strane. U svojevrsnoj udubini.“
„Jeste li putem prošli pokraj koga?“
„Jedan krupni tip naginjao se iznad jednog groba. Sigurno je bio grobar.
Kasnio sam i žurio. A onda sam iza sebe čuo korake u trku.“
„Kakve korake?“
„Brze. Ne baš lagane, ali previše lagane da bi pripadali onom tipu pokraj
kojeg sam bio prošao, onom koji se naginjao nad grob. Policija me to pitala. Tip
kojeg sam vidio bio je krupan. Težak. A onda sam osjetio nešto kao... kao da me
konj pogodio kopitom u leđa. Pao sam na trbuh. A onda je on... zario je nož u
moja leđa i vrat. Strašno me boljelo... nisam se mogao pomaknuti... a onda je on
uzeo mobitel iz mog džepa i onaj fascikl s... fascikl koji sam ponio pa rekao da
će stvari odsad biti u njegovim rukama i otrčao. Nakon toga, ne sjećam se ničeg
do trenutka kad sam se probudio u bolnici. Ne sjećam se tipa koji me pronašao
na groblju ni kola hitne pomoći, ničeg. Probudio sam se obrijane glave i... i
ovakav.“
Vrata su se ponovno otvorila i otkrila Katyu, Flaviju i nisku plavokosu
medicinsku sestru.
„Žao mi je, ali vrijeme posjeta je isteklo“, rekla je medicinska sestra.
„U redu“, odgovorio je Strike. „Samo još jedno pitanje, pa smo gotovi,
može?“
„Ali samo jedno“, odgovorila je medicinska sestra i povukla se zajedno s
Katyom i Flavijom. Strike je čekao da se vrata zatvore i tek tad ponovno se
okrenuo prema Blayu.
„Onaj krupni tip pokraj kojeg ste prošli, onaj koji se naginjao nad neki grob
dok ste vi išli prema uspavanom anđelu. Je li bio ćelav?“
Josh je zinuo, a pogled mu je bio neusredotočen dok je razmišljao o
posljednjoj večeri kad se mogao nesputano kretati u svom zdravom, mladom
tijelu.
„Ja... mislim da jest. Da... da, bio je.“
„Jako ste nam pomogli, Josh.“ Strike je zatvorio bilježnicu i ustao.
„Obavještavat ćemo vas o razvoju istrage.“
„Kako ste znali da je bio ćelav?“ upitao je Josh.
„Nisam znao“, odgovorio je Strike. „Ali mislim da postoji velika
vjerojatnost da je ta ćelava glava bila maska od lateksa, a tijelo koje vam je
izgledalo krupno i mišićavo, podstavljeno odijelo. To objašnjava zašto koraci
nisu zvučali dovoljno teško za težinu te osobe.“
538
Knjige.Club Books
„To je bio Anomija?“ upitao je Josh netremice promatrajući detektiva „Da“,

odgovorio je Strike. „Mislim da je to bio on.“
539
Knjige.Club Books
64
...he was glad to have an ear

That he could grumble to, and half in jest
Rail at entails, deplore the fate of heirs,
And the misfortune of a good estate...98
Jean Ingelow
Brothers, and a Sermon
R obin nije mogla zaboraviti sliku paraliziranog Josha Blaya, koji je plakao u
svojoj pregrijanoj bolničkoj sobi ispred čaše vode s ledom koju nije mogao
podignuti. Nekoliko narednih dana njezine misli stalno su se vraćale na mladića
u invalidskim kolicima i pitala se kako je on, kolika je vjerojatnost da će mu se
vratiti barem mala količina osjeta i pokretljivosti, je li uopće razumno očekivati
od njega da se pomiri sa životom u koji je tako traumatično gurnut i ako jest,
kad će se to dogoditi.
Razmišljala je i o Strikeu, jer u bolnici je vidjela jednu stranu svog partnera
koja joj je dotad bila nepoznata. Kad je u razgovorima sa sumnjivcima i
zaposlenicima bilo potrebno suosjećanje, često ju je puštao da ona preuzme
glavnu riječ. Njegova sklonost da joj uvali ono što je ponekad čula da naziva
„osjetljivim“ stvarima izazvala je njihovu dotad najveću svađu, u kojoj se, među
ostalim, spomenula i tema cvijeća. Prije razgovora s Blayem pretpostavljala je
da će, bude li tom mladiću trebalo obrisati lice ili pridržati maramicu da ispuše
nos, Strike od nje očekivati da ona to učini; i doista, kad su suze napokon
provalile iz Josha, Robin je imala osjećaj da je to njezin posao kao jedine žene u
prostoriji, koji joj je možda usadio pogled na pretežno žensko bolničko osoblje
pokraj kojeg su prošli putem kroz bolnicu.
Ali Strike je to učinio, i to s onom mirnom muškom učinkovitošću koju je
Blay mogao prihvatiti. Brzo se naljutila na sebe jer razmišlja o tom njegovom
neočekivanom pokazivanju empatije. To nije način da se čovjek odljubi i
ponovno je upotrijebila pouzdano protunadražujuće sredstvo podsjetivši se na
98
... bio je sretan što ima uho na koje će gunđati i napola u šali izrugivati se posjednicima,
osuđivati sudbinu nasljednika i nesreću bogataškog života... (Nap. prev.)
540
Knjige.Club Books
Strikeovu novu djevojku i njegovu neobrazloženu upetljanost u razvod braka

bivše zaručnice.
I Strikeova sjećanja na posjet bolnici bila su pomiješana s mislima o Robin,
iako njegove misli nisu bile toliko sentimentalne. To nije bio prvi put da je imao
razloga čuditi se činjenici da se žena koja mu je došla kao privremena tajnica
pokazala najdragocjenijom suradnicom u agenciji. Izvući Keina pisma iz kante
za smeće, brzo pročitati njegov sadržaj, uočiti da u njemu postoji jedna točka
koju treba razjasniti s Joshem i to učiniti mirno i nenapadno možda nije bio
najreprezentativniji primjer istražiteljskog rada koji je Robin dotad obavila, ali
Strikeu se učinio savršenim primjerom inicijative na koju se navikao računati od
svoje partnerice. Ako je išta bilo potrebno da još više cijeni tu rijetku i
dragocjenu osobinu, tad je to nešto bio iritantni Nutley, čija je samodopadnost
zbog tek osrednje učinkovitosti bila u oštroj opreci s Robininom skromnom
marljivošću.
Josh Blay nije bio prvi mladić osakaćen nasilnim činom drugog ljudskog
bića kojeg je taj bivši vojni policajac sreo. Iskreno, slutio je da bi mu Blay
najvjerojatnije bio antipatičan, da ga je upoznao neozlijeđenog i zdravog. Znao
je da zbog rane i nesretne izloženosti upravo onakvoj vrsti prkošenja
konvencijama kakva se tako oduševljeno podržavala u North Groveu gaji
predrasude prema određenim stilovima života i načinima razmišljanja. Njegova
samodisciplina i sklonost čistoći i redu umjesto prljavštini i kaosu velikim su
dijelom bile reakcija na životni stil njegove majke. Previše sati svoje mladosti
proveo je trpeći dosadu ljudi koji su pod stalnim djelovanjem opijata, da bi u
magli alkohola, droga i rock-glazbe koja je bila Ledino prirodno stanište našao
ikakvo zadovoljstvo ili uzbuđenje. Drogiran, pijan, dugokos i lijep, Josh Blay
bio bi upravo onakav mladi muškarac kakvi su Ledi bili najprivlačniji; još jedan
razlog za Strikeovu uobičajenu antipatiju prema takvim tipovima.
Ali na svoje iznenađenje, u mladiću kojeg je upoznao na odjelu za ozljede
leđne moždine našao je nešto čemu se divio. Blayeva grižnja savjesti temeljila
se na nepristranoj procjeni njegova ponašanja u prošlosti, koja se dojmila
detektiva. U situaciji kao što je bila Blayeva, nikom se ne bi moglo zamjeriti
samosažaljenje, ali Strikea je zadivila činjenica da je tog mladića smrt njegove
bivše djevojke i suradnice pogodila više od njegove vlastite tragedije. Detektiv,
kojeg je u snovima još uvijek ponekad posjećivao odrezani torzo narednika
Garyja Topleyja, koji je poginuo u eksploziji kad je Strike izgubio potkoljenicu,
shvaćao je osjećaj krivnje što proganja preživjele i sram koji prožima
najmračnije misli onih koji još uvijek dišu, bez obzira na to koliko su im tijela
oštećena. Kako je njihova istraga do tog dana navodila na zaključak da je Blay
bio sporedni dio partnerstva koje je iznjedrilo Srce crno kao tinta, Strikea je
možda najviše iznenadila njegova oštroumnost i pronicavost u nekim
komentarima koje im je iznio. Imao je osjećaj da mu nijedan dotadašnji
541
Knjige.Club Books
razgovor nije toliko pomogao u shvaćanju Anomijine psihologije i razmišljanja

tog animatora bila su jednako vrijedna kao i one privatne poruke.
U tom je raspoloženju, s mirisom bolničkog sredstva za dezinfekciju još
uvijek metaforički u nosnicama, krenuo u srijedu navečer na svoju ranu večeru s
Grantom Ledwellom, a kako mu je tetiva još uvijek bila u ranjivu stanju, do
Docklandsa se odlučio odvesti javnim prijevozom umjesto svojim automobilom.
The Gun, restoran koji je Ledwell izabrao, nalazio se na obali Temze. Na
znaku ispred restorana bila je probušena lažna rupa od metka veličine grejpa;
interijer je bio tradicionalno uređen. Strike, koji je naizgled bio prvi gost te
večeri, odveden je uza zid na kojem su bile izložene lovačke puške u praznu
prostoriju obloženu drvom, gdje je sjeo za stol za dvije osobe koji je gledao na
Millennium Dome, zaobljenu bijelu građevinu nalik na šator vidljivu na drugoj
obali.
Jednako kao Robin u Colchesteru, imao je vremena razmisliti o tome što
odabir tog restorana govori o muškarcu s kojim će se naći. Zanemari li činjenicu
da je Grant želio da istražitelj dođe u Docklands, gdje se nalazilo sjedište Shella,
kompanije za koju je radio, umjesto da se sa Strikeom nađe u središnjem
Londonu, koji bi Strikeu bio znatno zgodniji, od jelovnika u kožnatom uvezu do
sačmarica na zidovima, taj elegantni gastro-pab odisao je svojevrsnom
idealiziranom engleskom muževnošću.
Smatrajući da, strogo govoreći, nije na dužnosti, Strike je naručio pivo, koje
mu je posluženo netom prije nego što mu je zazvonio mobitel. Napola je
očekivao da ga zove Grant kako bi ga obavijestio da će kasniti i tako učvrsti
svoju nadmoć, ali vidio je da je poziv preusmjeren iz ureda, iz kojeg je Pat dotad
već bila otišla.
„Strike.“
„Oh.“ Nepoznati muški glas zvučao je iznenađeno. „Ja... nisam očekivao da
će itko odgovoriti na poziv. Samo sam htio ostaviti poruku za Robin.“
„Ja je mogu primiti“, odgovorio je Strike i posegnuo za olovkom u džepu na
prsima svog sakoa.
„Da... u redu. Dakle, ako biste je mogli zamoliti da nazove Hugha Jacksa, to
bi bilo sjajno. Nisam siguran da je dobila moje prethodne poruke.“
„Ima li vaš broj?“ upitao je Strike.
„Da, ima ga“, odgovorio je Jacks. „Dakle... da. Samo joj recite da me
nazove. Hvala. Doviđenja.“
Prekinuo je vezu.
Lagano namršten, Strike je spustio mobitel. Bio je pretpostavio da je Hugh
„Axeman“ Jacks prošao kroz Robinin život ne ostavivši nikakav trag. Znači,
imala je telefonski broj tog muškarca, ali mu nije uzvratila na poruke? Što to
znači? Gnjavi li je Jacks da izađe s njim? Ili Robin odbija odgovoriti na njegove
542
Knjige.Club Books
pozive na svoj mobitel zato što su se posvadili, pa sad taj muškarac mora
ostavljati poruke na njezinu radnom mjestu?
„Ne kasnim, zar ne?“
Strike je podigao pogled. Grant Ledwell došao je odjeven u sivo odijelo sa
svjetloljubičastom kravatom. Kose ošišane na četkicu, obrva nisko na čelu i
napadno isturene donje čeljusti izgledao je kao buldog s preuskom ogrlicom, kao
i kad su se vidjeli prošli put.
„Ne, točno ste na vrijeme“, odgovorio je Strike i spremio mobitel u džep.
Bilo to zato što je Strike bio viši i krupniji od njega ili iz nekog drugog
razloga, agresija koju je Grant pokazao u njihovu telefonskom razgovoru uživo
nije bila toliko očita. Kad se rukovao sa Strikeom i smjestio na stolicu na
suprotnoj strani stola, osorno je rekao:
„Ljubazno je od vas što ste pristali naći se sa mnom. Hvala vam.“
„Nema na čemu“, odgovorio je Strike.
„Ja... ispričavam se ako sam bio neuljudan kad sam vas nazvao. Mi... otkad
sam vas posljednji put vidio, nije nam bilo lako.“
„Žao mi je što to čujem“, rekao je Strike i s naporom izbacio Hugha Jacksa
iz misli.
„Da... Heather to strašno pogađa. Sve to na internetu... Stalno joj govorim da
ne gleda što ti gadovi pišu, ali ona ne prestaje i samo se uzruja. Jeste li
oženjeni?“
„Nisam.“
„Imate li djece?“
„Nemam.“
„Znate, trudnice su...“ Grant se nakašljao. „Boji se da će netko doći
ozlijediti nju i naše kćeri. Rekao sam joj da je to samo gomila kukavica koje se
skrivaju iza svojih tipkovnica, ali...“ Grant je nestrpljivo zalupao debelim
prstima po stolu. „Treba mi prokleto piće.“
Pozvao je konobara i naručio čašu crnog vina. Kad se konobar udaljio,
nastavio je:
„Jeste li vidjeli što je Anomija u subotu navečer objavio na Twitteru? Da
Maverick želi pretvoriti Hartyja u čovjeka? Počinjem misliti da bi Elgar i
Yeoman trebali ponovno provjeriti ljude u svojim uredima.“
„Znači, to je istina?“ upitao je Strike.
„Da, istina je. Razmislite. Tko će gledati film u kojem prokleto srce skakuće
naokolo za duhom?“
„U crtiću se ljudima to svidjelo.“
„Ali crtić je nešto drugo, zar ne?“ nestrpljivo je rekao taj izvršni direktor
naftne kompanije. „Sad govorimo o velikom ekranu, publici koja je više
543
Knjige.Club Books
mainstream. Onaj... kako to oni zovu? Da, treatment99... treatment mi izgleda

dobro. Da budem iskren, nije mi jasno što su svi ti ljudi vidjeli u... naravno,
smiješan je“, brzo je dodao Grant, shvativši što je rekao. „Jako... kreativan. Ali
može li se pretvoriti u igrani film takav kakav je?“
„Doista ne bih...“
„Iz Mavericka misle da ne može, a oni su profesionalci.“
Stiglo je Grantovo vino i Grant je otpio velik gutljaj koji ga je naizgled malo
smirio.
„Nakon te Anomijine objave, nastao je pakao. Pola noći ostao sam budan s
Heather. Želi otići nekamo gdje nas oni neće moći naći. Zamislite, neki bolesnik
rekao je kako se nada da će se naše dijete roditi mrtvo. Bio bih vas pozvao u
kuću, umjesto da se nađemo ovdje, ali njezina je majka došla k nama da Heather
ne bude sama“, rekao je Grant i otpio još jedan veliki gutljaj vina prije nego što
je nastavio. „Rekao sam joj da bi mnogi voljeli imati naše probleme. S novcem
koji ćemo dobiti, ako ova stvar dobro prođe, moći ćemo se preseliti u ograđeno
stambeno naselje, ako želi. Čim smo preuzeli Edien dio, tražio sam da vidim
podatke o prodaji robe i...“, malo se nasmijao, „znate, ja radim s naftom, nisu mi
nepoznate zdrave bilance, ali iznenadio sam se kad sam vidio koliki je prihod.
Naravno, svime time trebat će upravljati“, brzo je dodao Grant da ga Strike ne bi
smatrao prevelikim sretnikom. „A to je znatno kompliciranije nego što ljudi
zamišljaju. Tek sad to otkrivam. Razmišljam poslati revizora Netflixu, da budem
siguran da ništa ne taje. Allan Yeoman toga se nije sjetio. Iskreno, ne znam što
je radio za svojih petnaest posto... Ali moramo doznati tko je Anomija. Ne
smijemo dopustiti ovakva sranja svaki put kad treba donijeti odluku o
vlasništvu. Zato, da. Zato sam vas nazvao. Da doznam što se događa.“
„Dvije smo osobe isključili s popisa sumnjivaca“, rekao je Strike, „i u
subotu smo razgovarali s Joshem Blayem...“
„Njega samo zanima zagorčati nam život“, hladno je rekao Grant. „Hoćemo
li naručiti?“
Otvorio je jelovnik i prije nego što je Strike stigao upitati kako im Josh Blay
zagorčava život, nastavio je:
„Nisam to želio reći telefonom, ali postoji još nešto. Primili smo dva
neobična... da budem iskren, to je jedna od glavnih stvari koje zabrinjavaju
Heather... dva neobična telefonska poziva. Anonimna.“
Strike je izvadio bilježnicu.
„Nastavite.“
99
Razrađen tekst u kojem se iscrpno navode sve radnje filma, dok se dijalog navodi u
neupravnom govoru. (Nap. ur.)
544
Knjige.Club Books
„Pozivatelj je nazvao na moj mobitel. Prvi je put na poziv odgovorila

Heather jer sam ja bio u kupaonici. Osoba na drugoj strani linije rekao joj je da
iskopa Edie.“
„Je li to sve?“
„Pa dovoljno je, nije li?“ uzrujano je rekao Grant. „Kakav bi bolesnik?...“
„Htio sam pitati je li to sve što je pozivatelj rekao?“
„Oh, shvaćam... Ne znam.“
Konobar se vratio. Obojica su naručila odrezak s pomfritom. Kad se
konobar udaljio dovoljno da ih ne može čuti, Grant je nastavio:
„Možda je još nešto rekao, ali Heather je vrisnula kad je to čula i... ispustila
je moj jebeni telefon. Ekran je napukao“, razdraženo je rekao Grant. „Kad sam
došao vidjeti što ju je uplašilo, taj tko je nazvao već je bio prekinuo vezu.“
„Kad se to dogodilo?“
„Nedugo nakon onog ručka kad su vas Yeoman i Maverick angažirali.“
„U koje doba dana?“
„Navečer.“
Strike je to zapisao.
„A drugi poziv?“
„Njega smo primili prije desetak dana. Ponovno navečer. Broj pozivatelja
bio je skriven, ali svejedno sam se javio.“
Grant je popio još vina.
„Prilično sam siguran da je ta osoba upotrijebila jednu od onih aplikacija za
mijenjanje glasa... glas je bio jako dubok i robotski, i...“ Grant se osvrnuo oko
sebe i nastavio tišim glasom: „Rekla je da iskopam Edie i pročitam pismo pa
spustila slušalicu. Heather misli da je to Anomija. Možda jest, ali ako je tako,
nemam pojma kako je dobio moj broj.“
„Koliko bi ga teško bilo dobiti iz vašeg ureda?“
„Pa... pretpostavljam da bi bilo moguće“, odgovorio je Grant. Kao s
njegovom suprugom i njezinom stranicom na Facebooku, Ledwell naizgled nije
uzeo u obzir najprozaičnije objašnjenje. „Ali moja pomoćnica ne bi dala moj
broj nekom tko tako zvuči, nekom kiborgu koji duboko diše. Taj netko morao bi
smisliti jako dobru priču.“
„Jeste li provjerili sa svojom pomoćnicom je li ikome dala vaš broj?“
„Nisam“, razdraženo je odgovorio Grant. „Jedva ikad... s ljudima u uredu ne
želim razgovarati o tim stvarima. Već je bilo dovoljno radoznalosti o... o onom
što se dogodilo. Edie se koristila obiteljskim prezimenom, pa su ljudi neizbježno
povezali...“
Lagano namršten, iskapio je vino, dajući Strikeu vremena da pomisli da je
Ledwell bilo Edieno prezime koliko i Grantovo.
545
Knjige.Club Books
„... a to nije nešto o čemu želim da ljudi tračaju. Ne, dok ne budem znao
koliko ću... hoću reći, ne znam što mi budućnost nosi u smislu karijere. Zato ne
želim donositi ove stvari na posao.“
Grant je rukom pozvao konobara i naručio drugu čašu vina, a Strike se
zapitao koliko je te njegove nelagode na poslu bilo posljedica činjenice da
njegovi kolege znaju da je Edie provela život u siromaštvu i udomiteljskim
obiteljima, dok je njezin stric uživao u visokim prihodima u Omanu.
„Znate li tko je sve znao da su u lijesu pisma?“ upitao je Strike.
„Nemam pojma. Heather i ja to nismo razglasili. Bila je gnjavaža... hoću
reći, morali smo organizirati pogreb, novinari su stalno zivkali u kuću i zadnje
što nam je trebalo bilo je reći pogrebniku da pričeka sa zatvaranjem jebenog
lijesa jer su ona dvojica željeli staviti pisma u njega.
Naravno, pogrebnik je znao, jer sam ga zamolio da ga stavi onamo, ali on je
vezan obvezom povjerljivosti, ili bi trebao biti, i Upcottova je znala, jer Blay je
njoj izdiktirao svoje pismo. Ormond je, naravno, znao. I vjerojatno rekao svima
na pogrebu. Rekao sam Heather da bismo mu trebali pretražiti džepove i vidjeti
je li u njih stavio luk, koliko je tulio.
Dakle, da, dosad bi već mnogi mogli znati da je tamo bilo neko pismo, ali
mene zanima tko bi bio dovoljno bolestan da nazove Ediene rođake i savjetuje
im da je iskopaju, i tko pokušava implicirati da ju je Ormond ubio? Jer ako to ne
radi samo iz zabave, da nas uzruja, to je ideja koju pokušava usaditi, nije li? Ne
može reći da je krivac Blay, jer nije se valjda sam ubo nožem u vrat, zar ne?“
Strikeu se učinilo da je u Grantovu glasu čuo mrvicu razočaranja jer je
barem to morao priznati Blayu.
Stigla je Grantova druga čaša vina i Grant je popio trećinu njezina sadržaja
prije nego što je skinuo sako i prebacio ga preko naslona stolice.
„Maločas ste rekli da vam Blay zagorčava život“, rekao je Strike.
„Itekako. U ponedjeljak je nazvao Maverick i rekao da ne želi da promijene
Hartyja. Rekao je da Edie ne bi pristala na to. Savršeno je jasno što želi.“
„Stvarno?“
„Naravno. To mu je taktika za pregovore, nije li? Želi više novca prije nego
što pristane na ikakve promjene.“
Strike se zapitao je li ono što su Robin i on rekli Blayu kad su ga posjetili u
bolnici prenulo tog animatora iz ravnodušnosti prema onom što će se dogoditi
Srcu crnom kao tinta.
„Prokleta Katya Upcott sigurno ga u tome podržava. Odvratna ženturača.“
„Odvratna?“ ponovio je Strike.
„Vi ne morate poslovati s njima. Njih dvoje imaju moral uličnih mačaka.
Znaju da studio neće željeti ići protiv Blayevih želja dok je Blay u bolnici, pa
misle da drže u šahu Maverick - i nas. Jedna objava gospodina Josha Blaya o
546
Knjige.Club Books
tome da Maverick uništava njegovu dragocjenu prokletu priču i nastat će pravi

pakao, a Heather i ja ponovno ćemo biti na vatrenoj crti. Ali ovo vam mogu
jamčiti: samo će preko mene mrtvog dobiti više prihoda od nas. Da znate što ja
znam, složili biste se da je prokleto gnjusno od Blaya što pokušava upotrijebiti
Edie kao sredstvo za pregovore.“
Grant je brzo popio još vina.
„Što točno znate?“ upitao je Strike.
„Molim?“
„Što to znate, da mislite kako je od Josha ‘gnjusno’ reći da Edie ne bi željela
te promjene?“ objasnio je Strike.
„Pa, mislim da mu se zapravo živo fućka što je ona mrtva. Stvari su ispale
prokleto dobro za gospodina Blaya.“
„To ste rekli i prošli put kad smo se vidjeli“, rekao je Strike. Grant nije bio
njegov klijent; Strike nije bio dužan odnositi se s poštovanjem prema
mišljenjima tog muškarca. „Ali ne vidim kako su stvari mogle ispasti ‘prokleto
dobro’ muškarcu koji je oduzet od vrata naniže.“
„Pa, taj dio je... naravno da je to tužno, ali, gledajte... Blay je mogao ušutkati
Anomiju kad god je htio. Meni se čini da je svima odgovaralo pustiti da se ova
situacija razbukta, a sad moja obitelj plaća cijenu. Primijetit ćete da nitko ne
napada Josha Blaya. Njemu nitko ne govori da će doći po njega i njegovu djecu.
Ja kažem, ‘ako hoda kao patka i kvače kao patka, patka je’. Kad će se ljudi
probuditi i početi pitati zašto se Blay uvijek izvuče nekažnjeno?“
„Ne želite valjda reći da je Blay Anomija?“
„Pa... ne“, nevoljko je odgovorio Grant. „Koliko sam čuo, Anomija je bio u
onoj svojoj igrici otkad je Blay napadnut, a Blay to ne može u svom sadašnjem
stanju, zar ne?“
„Ne, ne može.“
„Ali morate priznati da je prokleto sumnjivo kako im se interesi podudaraju.
Ni jedan ni drugi ne žele da Harty bude promijenjen u čovjeka, obojica su željeli
da Edie ode iz crtića...“
Stigla su dva tanjura s odrescima i pomfritom. Iako još nije popio drugu
čašu vina, Grant je naručio treću pa otkopčao gornje dugme košulje i olabavio
kravatu.
„Zašto mislite da je Blay želio da Edie ode?“ upitao je Strike.
Grant je odrezao komad odreska i pojeo ga prije nego što je odgovorio.
„Ako morate znati, Edie mi je to rekla.“
„Stvarno?“
„Da. Ona... nazvala me prošle godine i rekla da je se Blay želi riješiti.
Tražila je moj savjet. Obitelj smo, zar ne? Pretpostavljam da je mislila da mi
može vjerovati.“
547
Knjige.Club Books
Ispio je čašu vina ne skrenuvši pogled sa Strikea pa nastavio:

„Blay možda nije želio preuzeti na ovakav način, ali... znate kako se kaže,
pazi što želiš, zar ne? Hvala vam“, dodao je kad je konobar stavio pred njega
treću čašu vina.
Strikeov mobitel zazujao je u džepu sakoa i Strike ga je izvadio. Robin mu
je poslala poruku.
Wally Cardew nije Anomija. Trenutačno u kolima hitne pomoći.

Nazovi kad budeš mogao
Strike je ispustio nož i vilicu.

„Ispričavam se, moram obaviti hitan telefonski poziv“, rekao je Grantu
ustajući od stola pa se najbrže što je mogao udaljio prema vratima restorana,
putem pritisnuvši Robinin broj.
„Bok“, odgovorila je nakon drugog zvona. „Moglo je čekati.“
„Zašto si u kolima hitne pomoći?“ upitao je Strike, umalo srušivši jednu
ženu kad je izašao na ulicu.
„Molim? Oh, oprosti - nisam ja u kolima hitne pomoći, nego Cardew.“
„Isuse Kriste, Robin“, rekao je Strike, ne znajući je li mu više laknulo ili se
više ljuti. „Mislio sam... što se dogodilo?“
„Zapravo, mnogo toga.“
Strike je čuo kako ona hoda ulicom. Zapalio je cigaretu i slušao.
„U četiri sam došla zamijeniti Deva. Rekao mi je da se malo poslije podneva
čula vika iz Wallyjeva stana. MJ je izašao naizgled bijesan i, kaže Dev, čini se
da je dobio šakom u nos, jer iz nosa mu je krvarilo.
Tad je iz stana izašla Wallyjeva sestra i potrčala za MJ-em, nakon čega su
zajedno nestali negdje u naselju. Dev kaže da je vidio baku i Wallyja blizu
prozora i da su vikali jedno na drugo. Kad sam došla, sve je bilo mirno dva sata,
ali primijetila sam da se na obližnjem uglu okupila skupina od pet ili šest
muškaraca. Dvojica su izgledali kao tinejdžeri. Ne bih se čudila da su MJ-evi
rođaci. Promatrali su Wallyjeva vrata. Tad je Anomija ušao u igru i otprilike pet
minuta poslije Wally je izašao iz stana razgovarajući na mobitel. Nije obraćao
pažnju i...“
„Zaskočili su ga.“
„Da, i nije imao šanse. Srušili su ga i udarali nogama u lice, u jaja... svuda
gdje su mogli. Ljudi su gledali kroz prozore i netko je očito nazvao policiju jer
je patrolno vozilo brzo došlo. Napadači su pobjegli kad su čuli sirenu i mislim
da je policija nazvala hitnu. Wally je izgledao ozbiljno ozlijeđen. Otišla sam
odande“, rekla je Robin, preduhitrivši Strikeovo pitanje. „Ne trebaju me, imaju
548
Knjige.Club Books
gomilu svjedoka. Ali Anomija je razgovarao u igri dok je Wally ležao na

pločniku, a policajci su stajali iznad njega, tako da je, što se nas tiče...“
„Da, mi smo gotovi s Wallyjem Cardewom“, rekao je Strike, odmičući se u
stranu da gosti mogu ući u restoran. „Ionako nikad nisam mislio da je to on. Ako
nije dovoljno pametan da provjeri kroz prozor čekaju li ga rođaci željni osvete,
nije dovoljno pametan biti Anomija.“
„Kakav je Grant?“
„Prilično zanimljiv. I on je primio iste anonimne pozive kao ja. ‘Iskopaj je i
pročitaj pisma.’“
„Stvarno?“
„Da. Bolje da mu se vratim. Oh“, rekao je Strike, spremajući se ugasiti
cigaretu. „Hugh Jacks nazvao je ured. Želi da ga nazoveš.“
„Oh, zaboga.“ Robin je zvučala razdraženo. Strike je čekao objašnjenje, ali
ono nije došlo. „Okej, puštam te da se vratiš Grantu. Čujemo se sutra.“
Prekinula je poziv, a Strike je povukao još jedan dim svog Benson
& Hedgesa i vratio se Grantu Ledwellu.
„Ima li kakvih novosti?“ upitao je Grant kad je detektiv ponovno sjeo.
„Eliminirali smo još jednog sumnjivca“, odgovorio je Strike pa ponovno
uzeo nož i vilicu. „Dakle, osim ona dva anonimna telefonska poziva i online
uznemiravanja, je li vas još nešto zabrinulo? Je li se dogodilo išta drugo
neobično?“
„Samo na prokletom pogrebu“, promumljao je Grant, usta punih odreska.
Kako je Strike primijetio na ručku u Arts Clubu, taj muškarac glasno je žvakao;
čuo je kako mu čeljust škljoca. Direktor je progutao pa jezgrovito rekao:
„Šou nakaza.“
„Stvarno?“
„Itekako. Ispred crkve cmizdrila je i lelekala cijela gomila čudaka.
Odjevenih u majice s jebenim crnim srcima, s crnim svijećama u rukama.
Tetoviranih po cijelom tijelu. Jedan idiot došao je kao duh. Kad je stigao lijes,
svi su pokušavali baciti na njega jebene crne cvjetove. Platnene, naravno, ali to
je bio totalni manjak poštovanja, jedan od njih pogodio je u oko jednog nosača
lijesa.
U crkvi je, pak, bilo ono dijete, onaj golemi dječak koji nije htio začepiti
gubicu - netko mi je poslije rekao da živi u onom umjetničkom kolektivu.
Glasno je komentirao, pitao što vikar radi... U jednom trenutku taj mali gad
ustao je i drsko samouvjereno krenuo prema oltaru. Išao je ravno prema lijesu.
Njegova majka - pretpostavljam da mu je majka - dotrčala je za njim i odvukla
ga natrag na klupu. A kad sam ustao održati pogrebni govor, neki seronja me
izviždao. Nisam vidio tko je to bio.“
Iako se nijemo zabavljao, Strike je zadržao ozbiljan izraz lica.
549
Knjige.Club Books
„Dakle, da, tad smo krenuli prema groblju i ono mnoštvo cirkuskih nakaza
ispred crkve krenulo je za nama. Želio sam da Edie bude kremirana, ali Blay i
Ormond tvrdili su da je željela biti pokopana na groblju Highgate, što je skupo
kao sam vrag i... uglavnom, mislio sam da je prokleto neukusno, jer na tom je
groblju bila... ali popustili smo jer... uglavnom, popustili smo. I dok smo stajali
oko groba, iz daljine nas je gledalo stotinjak ljudi koji su izgledali kao statisti za
Noć vještica, plačući kao da su je osobno poznavali. Ali barem su bili odjeveni u
crno. Neki od takozvanih ožalošćenih došli su na pogreb u jebenoj žutoj odjeći.
‘To joj je bila najdraža boja.’ Za Boga miloga. Bio sam sretan što nismo poveli
djecu, iako je Rachel ustrajala da dođe. Moja najstarija. Nikad nije upoznala
Edie, ali svaki razlog da ne ode na nastavu...“
Iznova navalivši na svoj odrezak, Grant je nastavio:
„A onda, na karminama... moram reći da ti umjetnici mogu puno pojesti i
popiti... dvojica od njih umalo su se potukla. To mi je rekla Rachel, jer Heather i
ja smo tad već sjedili u bočnoj prostoriji... znate, Heather je trudna, a dugo je
stajala. I dotad sam već mislio, ako nam netko želi doći izraziti sućut, može nas
naći.“
Strike je slutio da je i ono zviždanje u crkvi možda bilo razlog te nevoljkosti
za druženjem s ostalim ljudima.
„Rachel je bila u glavnoj prostoriji i razgovarala s djecom Upcottove. Sa
sinom i kćeri. Sin ima neku strašnu kožnu bolest“, rekao je Grant kao da je to
nešto što je Gus svjesno izabrao, „ali Katya ih je barem natjerala da se obuku
primjereno za pogreb i Rachel je rekla da je neki visoki ćelavi tip koji se zove...
ne sjećam se... možda Jim...“
„Tim? Tim Ashcroft?“
„Je li on dao glas jednom od likova?“
„Da. Wormu.“
„Tad je to on“, rekao je Grant i otpio još malo vina. „Dakle Jim-Tim - kako
god - prišao je Rachel i djeci Upcottove i čavrljao s njima, kad je došao taj
momak iz Liverpoola.“
„Pez Pierce?“
„Molim?“
„Mislim da bi to moglo biti ime tog momka iz Liverpoola.“
„Ne znam njegovo ime“, nestrpljivo je rekao Grant, „ali čuo sam njegov
naglasak dok je stajao iza mene na groblju. Nikad nisam volio liverpulski
naglasak. Uvijek zvuči kao podsmjehivanje, zar ne? I on je bio jedan od onih
odjevenih u žuto. Žutu košulju i prokletu žutu široku kravatu. Uglavnom, Rachel
kaže da je malo popio. Svi su oni popili i čuo sam da svi razgovaraju i smiju se.
Čovjek bi pomislio da su na tulumu. I Rachel nam je rekla da je taj Fez, ili kako
se već zove, doteturao do Jima i rekao: ‘Znam što izvodiš i možeš odmah
prestati.’ A Jim je odgovorio da ne zna o čemu Fez govori i, kako je rekla
550
Knjige.Club Books
Rachel, Fez je gurnuo Jima i rekao nešto u smislu ‘kako te nije sram to raditi na
njezinom jebenom pogrebu’, a onda je Ormond primijetio što se događa i
umiješao se.“
„Da sam bio ondje, obojicu bi ih za uši izbacio odande. Onda je Fez rekao
Ormondu da odjebe - ne zaboravite, sve se to događa na pogrebu i otišao je, a
nedugo nakon toga otišao je i Jim. Ali on je barem bio dovoljno pristojan da
svrati u prostoriju u kojoj smo Heather i ja bili i izrazi nam sućut. Bio je gotovo
jedini koji je to učinio. Ne, lažem...“
Grantove oči sad su bile podlivene krvlju, a velike mrlje znoja raširile su se
ispod njegovih pazuha.
„Na samome kraju, onaj divovski Nizozemac koji vodi njihovu komunu, ili
što već to jest... duge kose... odjeven u traperice i nešto kao žutu kutu“, prezirno
je rekao Grant. „Doteturao je do nas dok su svi odlazili i dao mi neki paket.
Smrdio je na travu. Očito je bio vani da popuši džoint. I rekao je: ‘To je bila
trijumfalna smrt.’“
„Trijumfalna?“ ponovio je Strike.
„Da. Tad je gurnuo taj paket u moje ruke i rekao: ‘Poslije ga otvorite. Mislio
sam da biste trebali imati kopiju.’ I zatim se udaljio. Bez ijedne riječi sućuti.
Otvorio sam paket u automobilu. Takvo što nikad niste vidjeli. Izradio je taj... ne
znam kako bih to opisao. Ako je to njegova predodžba jebene umjetnosti...
Dijelovi su bili naslikani, ali drugi dijelovi bili su fotografije. I preko njih
zalijepljene riječi. Nešto na grčkom. Stihovi poezije i nadgrobni spomenici u
pozadini, a na sredini Edie koja kleči i izgleda kao da je...“
Strikeu se prvi put učinilo da vidi tračak tuge u muškarcu koji mu je sjedio
sučelice. Grant je popio još jedan veliki gutljaj iz svoje čaše, ali malo vina
promašilo je njegova usta i u tamnim kapima palo na stol.
„... čudni likovi u pozadini i divovski... nije važno. Ali ta stvar bila je
besramna.“
„Imate li je još uvijek?“
„Naravno da nemam“, zarežao je Grant. „Smetlari su je već sutradan
odnijeli.“
551
Knjige.Club Books
65
Weeds triumphant ranged,

Strangers strolled and spelled
At the lone orthography
Of the elder dead100
Emily Dickinson
XLI: The Forgotten Grave
lektronička poruka koju je Strike poslao Robin nakon večere s Grantom

E Ledwellom, a ona je pročitala sjedeći na klupi na Trgu Sloan sutradan
ujutro, glasila je:
Ponestaje nam izvornih sumnjivaca: ostali su nam samo Tim Ashcroft,

Kea Niven i Pez Pierce. Stalno se pitam tko nam je možda promaknuo.
Nekoliko ideja za nove smjerove istrage:
Tko je znao za promjenu Hartyja u ljudski lik?
Jutros sam nazvao Allana Yeomana. Odlučno tvrdi da je samo deset ljudi
znalo da iz Mavericka razmišljaju o promjeni Hartyja iz srca u čovjeka:
šest ljudi u filmskoj kompaniji, od kojih su svi potpisali ugovore o
povjerljivosti, pa se izlažu opasnosti da izgube unosne poslove ako o
scenariju govore izvan posla; Yeoman, ali on to nije rekao ni svojoj
supruzi i kaže da zbog straha od curenja informacija nije rekao nikom u
svojoj agenciji; Josh Blay; Grant Ledwell i Katya Upcott.
1) Josh
100
Pobjednički se raširila trava, a neznanci su šetali i sricali samotne natpise na grobovima
davno umrlih. (Nap. prev.)
552
Knjige.Club Books
Jutros sam poslao poruku Katyi da mi pošalje popis ljudi koji su posjetili
Josha u bolnici. Odgovor: osim nje i Blayeva oca, brata i sestre, samo
dvije osobe: Mariam Torosyan (koja ga je posjetila tri puta) i Pez Pierce.
Kasnije ću nazvati Josha i doznati je li i s kim od njih dvoje razgovarao o
predloženoj promjeni. Ako jest, ta vijest mogla je doći do North Grovea i
možda do prilično široke skupine ljudi.
Od naših poznatih sumnjivaca, Pez Pierce još uvijek mi izgleda kao

najvjerojatniji Anomija. Posjeduje slikarske/digitalne vještine, imao je
pristup osobnim pojedinostima iz Ediena života jer je živio s njom u
kolektivu i postoji pristojna šansa da mu je Josh rekao za prijedlog
promjene Hartyja. Ako te Pierce večeras ponovno pozove na piće,
mislim da bi trebala prihvatiti, a ja ću preuzeti Buffypawsine dužnosti
dok si ti s njim.
Volio bih i malo bolje istražit Nilsa de Jonga. „Trijumfalna smrt“ prokleto
je čudan način da se opiše ubojstvo, čak i ako si napušen. Nemamo
dovoljno ljudi da Nilsa stavimo pod nadzor dok nekog drugog ne
isključimo, ali pomoći će nam sve što možeš saznati o njemu dok si u
North Groveu. NB: slika koju je dao Grantu navodno je bila kopija. Volio
bih vidjeti original.
2) Grant
Jako je teško zamisliti da bi se Grantu omaknula ta informacija. Heather

mi se čini općenito sklonom tračanju, ali trenutačno je paranoična i
preplašena, pa je vjerojatno diskretnija nego inače.
Ali učinilo mi se neobičnim da je Grantova najstarija kći, Rachel, ustrajala

doći na Edien pogreb. Ima šesnaest godina i nikad nije upoznala Edie.
Grant misli da je Rachel samo željela eskivirati nastavu, ali kako ona živi
izvan Londona s njegovom bivšom suprugom (nije bio određen oko
njihove lokacije, malo ću potražiti na internetu), rekao bih da bi
glumljenje bolova u želucu postiglo isti rezultat uz znatno manje truda. U
ovom trenutku treba provjeriti sve tinejdžere koji su povezani s
Ledwellovima / Upcottovima / North Groveom.
3) Katya
553
Knjige.Club Books
Ne mogu zamisliti da bi Katya izvan svoje kuće govorila o nečem tako

osjetljivom, ali ako je to spomenula kod kuće, svatko od njezinih
ukućana mogao je proslijediti tu informaciju, namjerno ili bezazleno.
Flavijini prijatelji previše su mladi da bi se uklopili u profil Anomije, ali
trebali bismo provjeriti Gusove kompiće. Mislim i da bismo trebali otkriti
tko je Inigovo „drago dijete“.
4) Tim Ashcroft i Kea Niven
Njih dvoje sad mi izgledaju manje vjerojatne Anomije. Koliko nam je

poznato, nijedno od njih u ovom trenutku nije povezano s North
Groveom / Ledwellovima / Upcottovima, pa je teško zamisliti kako bi
doznali za promjenu Hartyja u čovjeka.
Volio bih otkriti zašto postoji zla krv između Peza i Ashcrofta, samo da
isključim mogućnost da je povezana s Anomijom. Inače predlažem da
Keu stavimo pod pravi nadzor s ciljem da je eliminiramo s popisa i
nastavimo nadzirati Ashcrofta iz istog razloga.
Pročitavši poruku, Robin je vratila mobitel u torbicu i provjerila iPad, na kojem

je, kao i obično, bila otvorena Drekova igra. Anomija nije bio prisutan, pa je
podignula pogled prema prozorima Dugoprstićeva stana na trećem katu. Dok je
zurila u četverokute stakla koji su se na proljetnom Sunčevu svjetlu pretvorili u
živu, razmišljala je o mogućnosti da je Anomija netko koga uopće nisu uzeli u
obzir. Ako se ne usredotočiš na pojedinosti, pomislila je, Anomija bi mogao biti
jedan od milijuna ljudi, samo još jedna anonimna osoba na internetu, ali kad
malo bolje pogledaš vještinu potrebnu za kreiranje te igre, prisno poznavanje
Ediene prošlosti razvoja događaja u crtiću, pogotovo duboko ukorijenjeno
neprijateljstvo koje je zacijelo potaknulo i hranilo godine uvreda i zlostavljanja,
činilo se začuđujućim da je krivac toliko dugo ostao skriven.
Robin nije bila posebno uzbuđena nijednim novim sumnjivcem kojeg je
njezin partner predložio i slutila je da i Strike to više smatra zadovoljavanjem
forme nego praćenjem značajnih tragova.
Nakon još pola sata jalova nadziranja Dugoprstićeva stana, Nutley je došao
zamijeniti je, lagano se šepireći u hodu kao i inače. Činilo se da ima neodoljiv
poriv svima objaviti da je muškarac koji zna više nego što pokazuje, do te mjere
da je Robin pri predaji smjene uvijek imala osjećaj da bi je mogao trknuti u
rebra i namignuti, i bila je ogorčena jer je ona morala preuzeti teret brige da
zamjena izgleda prirodno.
„Upravo je prošlo jedan“, rekla je Nutleyju, gledajući na sat dok je govorila.
554
Knjige.Club Books
„Molim?“ iznenadio se Nutley.

„Maloprije si me pitao koliko je sati. Nemoj sjesti gdje sam ja sjedila“,
zamolila ga je kad je Nutley krenuo učiniti upravo to.
Zaputivši se prema postaji podzemne željeznice, tješila se mišlju da će
Dugoprstić, ako gleda kroz prozor, vjerojatno pretpostaviti da se ona udaljava od
nametljivog muškarca koji se predomislio oko sjedenja čim je ona otišla. Bez
obzira na to, poželjela je da mogu naći nekog boljeg od Nutleyja ili da radno
opterećenje agencije postane dovoljno savladivo da ga mogu otpustiti.
Iako je teoretski imala slobodno poslijepodne, odlučila je rano se preobraziti
u Jessicu Robins jer je željela posjetiti groblje Highgate prije večernjeg tečaja u
North Groveu, a smatrala je nesigurnim vrzmati se tako blizu umjetničkog
kolektiva neprerušena. Groblje je željela posjetiti iz nekoliko razloga. Zanimalo
ju je mjesto u čijem je digitalnom prikazu tjednima gotovo živjela i željela je
vidjeti mjesto gdje su Edie i Josh bili napadnuti. Usto je osjećala samo djelomice
priznatu želju da posjeti grob Edie Ledwell. Strah da će čuti kako je nezdravo
opsjednuta Edie ili previše emocionalna spriječio ju je da ikom, a najmanje
Strikeu, kaže što kani učiniti. S druge strane, pomislila je namještajući Jessicinu
vlasulju u uredskoj kupaonici na hodniku, neće tratiti vrijeme agencije; svojih
nekoliko slobodnih sati mogla je provesti radeći nešto ugodno kao što je... ali
nije se mogla stvarno sjetiti ničeg što bi učinila radije nego posjetila groblje
Highgate. Gledajući u napuklo zrcalo da provjeri svoje kontaktne leće boje
lješnjaka, sjetila se Ilsinih riječi na večeri u ruskom restoranu: Iskreno, ista si
kao on... Posao ti je na prvotne mjestu. Ali kako je razmišljanje o njezinoj
kompatibilnosti s Cormora nom Strikeom bilo nešto što je svjesno izbjegavala,
odlučno je istjerala tu misao iz glave i vratila se u ured.
„Dobro ti stoji“, rekla je Pat, kritički odmjerivši Robininu smeđu vlasulju,
olovku za oči na gornjem kapku, grimizni ruž i crnu jaknu od antilopa.
„Hvala“, odgovorila je Robin vraćajući se u unutarnji ured, u kojem je
ostavila svoj iPad i torbu. „Nadam se pozivu na piće.“
„Stvarno? Od koga?“ doviknula je Pat za njom, ali Robin nije odmah
odgovorila. Upravo je vidjela svoj iPad. Dok je bila u kupaonici, Anomija se ne
samo ulogirao u igru nego i otvorio privatni kanal i pozvao Buffypaws.
„Čekaj, Pat, moram nešto hitno obaviti.“

<4. lipnja 2015. 14:13>
<Anomija poziva Buffypaws>
Anomija: dan
>
>
>
555
Knjige.Club Books
>
>
>
Anomija: halo?
>
>
>
>
Anomija: znaš, nemam cijeli jbni dan
>
>
<Buffypaws prihvaća poziv>
Buffypaws: bok, stvarno mi je žao,
razgovarala sam sa šefom?
Anomija: stvarno?
Anomija: to bi mogao biti problem
Buffypaws: žao mi je
Anomija: trebalo bi ti biti
Anomija: razmišljao sam da ti nešto ponudim
Anomija: ali ako zbog posla izlaziš iz igre
po pola sata, neće funkcionirati
Buffypaws: što si mi želio ponuditi?
Anomija: da budeš moderator
Anomija: da zamijeniš LordDreka
Robin je zadahtala tako glasno da je Pat doviknula iz vanjskog ureda: „jesi li

dobro?“
„Odlično!“ odgovorila je Robin.
Buffypaws: omg, jako bih to voljela

Anomija: lol to sam i mislio
Anomija: ali taj položaj moraš zaslužiti
Buffypaws: kako?
Anomija: testom
Anomija: provodim ga na privatnom kanalu
Anomija: na sva pitanja moraš odgovoriti
u roku od 15 sekundi, da znam da
nisi imala vremena provjeriti
Buffypaws: zvuči teško
556
Knjige.Club Books
Anomija: i jest teško

Anomija: ali priječi pristup normićima
Anomija: imaš tjedan dana za ponavljanje gradiva
Anomija: Srce crno kao tinta, epizode 1-24
Anomija: plus igra
Anomija: plus bonus pitanje: tvoja pretpostavka tko sam
Buffypaws: lol
Buffypaws: je li itko na njega točno odgovorio?
Anomija: nije
Buffypaws: hoćeš li mi reći ako pogodim tko si?
Anomija: nećeš pogoditi
Anomija: ali zabavlja me vidjeti koliko su ljudi u krivu.
Anomija: dakle, sljedeći četvrtak, može?
Anomija: u 2 poslijepodne
Buffypaws: ok
Buffypaws: velika ti hvala!
<Buffypaws je napustio/la kanal>
Ushićena, Robin je porukom javila tu vijest Strikeu, koji je tad nadzirao

domaćicu u Ulici South Adley, pa spremila iPad u torbu i vratila se u vanjski
ured.
„Jesi li pozvana na to piće?“ upitala je voditeljica ureda, vidjevši veseo izraz
na Robininu licu.
„Nešto puno bolje.“
„Na večeru?“
„Ne, pozvana sam nekamo kamo sam se tjednima nadala otići.“
„S Hughom Jacksom?“ nije odustajala Pat, koju je jako zanimao Robinin
ljubavni život, odnosno njegovo nepostojanje.
„Oh, sranje.“ Robin je zastala i lupila se dlanom o čelo. „Hugh Jacks.“
Nakon Jacksove posljednje poruke odlučila je da ga mora nazvati i jasno mu
dati do znanja da nije zainteresirana za njega, ali kad se probudila, ta odluka
nestala joj je iz glave. Po prirodi je bila nesklona povrijediti tuđe osjećaje i dok
se spuštala metalnim stubama s iPadom u torbi, osjećala je mješavinu strepnje i
ljutnje od pomisli da Jacksu mora reći nešto što je sigurno trebalo biti bjelodano
nakon tako duga izostanka odgovora na njegove brojne pozive.
Pola sata poslije, dok je izlazila iz postaje podzemne željeznice Highgate,
zazvonio joj je mobitel.
557
Knjige.Club Books
„Moderatorski kanal, je li?“ rekao je Strike bez ikakva uvoda. „Bravo.“

„Još nisam unutra“, odgovorila je Robin, sad hodajući prema groblju.
„Moram proći test o crtiću i igri, koji će mi Anomija dati za tjedan dana.
Posljednje je pitanje moja pretpostavka tko je on, pa ću morati smisliti
najlaskaviji odgovor.“
„Je li itko pogodio točan odgovor?“
„I ja sam to pitala. Navodno nije, ali Anomiju zabavlja čuti odgovore.“
„Sebeljubivi smrad.“
„Kako je naša domaćica?“
„Trenutno kupuje u Aldiju. Koliko vidim, u džepove nije sakrila Fabergeove
kutije za nakit. Je li Nutley preuzeo Dugoprstića bez problema?“
„Pa... došao je na vrijeme“, odgovorila je Robin, „ali voljela bih da nije
takav...“
„... seronja? I ja. Vjeruj mi, želim da ode čim to bude izvedivo. Je li sve
spremno za North Grove večeras?“
„Jest.“
„Nadajmo se da se Pierce još uvijek pali na Jessicu. Druga je vijest da je
Midge izgubila Tima Ashcrofta.“
„Sranje, stvarno?“
„Svakom se moglo dogoditi. Pratila ga je automobilom iz Colchestera i
zaglavila iza kamiona kojem se motor ugasio na kružnom toku, tako da ga sad
nitko ne nadzire. Midge misli da je krenuo u London, ali... jesi li pročitala moj e-
mail?“
„Jesam i slažem se: on nije naš najjači kandidat za Anomiju. Ali bilo bi
dobro isključiti ga sa sigurnošću.“
„Točno. A sad te puštam da se vratiš svom slobodnom poslijepodnevu.
Sretno večeras u North Groveu. Javi mi kako je prošlo.“
Strike je prekinuo telefonsku vezu, a Robin je spremila mobitel u torbicu i
nastavila prema groblju.
Kad je skrenula u Swan’s Lane, dugu, zidom ograđenu uličicu koja se strmo
uspinjala između dviju polovica groblja, ispred sebe je ugledala skupinu mladih
ljudi: četiri žene i jednog muškarca, od kojih su dvoje bili odjeveni u majice
Srca crnog kao tinta. Na muškarčevim leđima pisala je jedna od Drekovih
krilatica: Samotnik sam i smrtosađujem se, a na majici jedne od djevojaka pisala
je jedna Paperwhiteina tipična rečenica: Tužna sam, jako tužna. Skupina je
zastala između ulaza u istočni i zapadni dio groblja, živahno razgovarajući i
gledajući čas jedan ulaz, čas drugi. Robin je bila sigurna da pokušavaju otkriti
na kojoj se strani nalazi stariji, zapadni dio, gdje je bila zakopana Edie i gdje se
dogodilo ubojstvo, ali koje se moglo posjetiti samo obilaskom s vodičem. I sama
oklijevajući, gledala je kako skreću udesno.
558
Knjige.Club Books
Kad je došla pred ulaz vidjela je da kupuju ulaznice i regrupiraju se s druge

strane blagajne u dvorištu orubljenom kamenim lukovima, u kojem je mala
skupina ljudi već čekala vodiča. Po svemu sudeći, imala je malo vremena do
početka sljedećeg obilaska groblja, pa se s utegom tjeskobe u želucu, ali
govoreći si da je najbolje jednom zauvijek to riješiti, pomaknula gdje je nitko
nije vidio ni čuo, sakrila svoj broj i nazvala Hugha Jacksa.
Odgovorio je nakon što je telefon dva puta zazvonio i zvučao je nestrpljivo.
„Halo?“
„Oh... bok, Hugh“, rekla je Robin. „Ovdje Robin Ellacott.“
„Robin!“ uzviknuo je. Sad je zvučao iznenađeno i zadovoljno. „Daj mi
sekundu, da odem nekamo gdje mogu razgovarati.“
Čula je da on hoda, vjerojatno udaljavajući se od kolega.
„Kako si?“ upitao je.
„Dobro. Kako si ti?“
„Nisam loše. Sad kad si me nazvala, definitivno sam bolje. Već sam
pomislio da me ghostaš.“
Robin, koja nije mislila da se ignoriranje neke osobe može nazvati
‘koštanjem’ ako s tom osobom prije toga nisi bio u vezi, šutjela je. Znala je da je
Jacks očekivao ohrabrenje, jer zvučao je malo sigurnije kad je nastavio.
„Da, dakle... zanimalo me bi li izašla na večeru sa mnom.”
„Hm“, odgovorila je Robin. „Ja... mislim da ne bih, Hugh. Ali hvala na
pozivu.“
Kad on nije odgovorio, s knedlom u želucu dodala je:
„Jednostavno nisam... znaš... nisam spremna viđati se s nekim.“ Šutnja.
„Zato... nadam se da si dobro“, brzo je rekla Robin, „i da...“
„Zapravo, nisam“, rekao je Hugh i njegov nagli prijelaz na nešto što je
zvučalo kao hladan bijes zaprepastio je Robin. „Zapravo, nisam dobro. Tek sam
se vratio na posao nakon bolovanja zbog depresije.”
„Oh, žao mi je što to čujem...“
„Razgovarao sam o tebi sa svojom terapeutkinjom. Da. Puno sam vremena
potratio govoreći o tebi i o tome kakav je osjećaj stalno zivkati nekog tko se ne
udostoji uzvratiti tvoje pozive.”
„Ja... ne znam što bih rekla.”
„Znala si da sam jako osjetljiv...“
„Hugh”, ponovno je rekla Robin, sad razapeta između osjećaja krivnje i sve
veće ljutnje, „ako sam ti dala dojam da sam zainteresirana...“
„Terapeutkinja mi kaže da to trebam pustiti, ali ja joj stalno govorim koliko
si divna osoba, a sad ispada da si samo još jedna...“
„Doviđenja, Hugh..
559
Knjige.Club Books
Ali nije bila dovoljno brza da ne čuje njegovu posljednju riječ:

„... kučka.“
Robinino srce lupalo je kao da se upravo utrkivala na sto metara. Nagonski
je pogledala preko ramena, ali Hugh nije trčao uličicom prema njoj i ljutila se na
sebe jer je tako iracionalna.
On je običan seronja, rekla si je, ali svejedno joj je trebalo nekoliko sekundi
da se pribere prije nego što se vratila do gotičke vratarnice kupiti ulaznicu za
obilazak groblja.
Skupina u dvorištu sad je narasla na desetak ljudi. Osim fanova Srca crnog
kao tinta, u njoj je bilo i dvoje američkih turista i jedan vremešan bračni par
jednakih naočala. Robin je stala na rub skupine, nastojeći ne razmišljati o Hughu
Jacksu ili posljednjoj riječi koju joj je bijesno izgovorio u uho. Kučka.
Najednom se sjetila pristojnosti i gotovo jednake nelagode s kojom je detektiv
inspektor Murphy prihvatio njezino ne spretno odbijanje pića i osjetila veću
naklonost prema tom muškarcu, iako ga je jedva poznavala.
Vodič, koji je došao nekoliko minuta nakon što se Robin pridružila skupini,
bio je sredovječan muškarac s naočalama, odjeven u kabanicu, čiji se pogled
automatski zaustavio na dvoje mladih ljudi u majicama Srca crnog kao tinta.
Robin se učinilo da se priprema za njihova pitanja.
„Dobar dan! Ja sam Toby i danas ću biti vaš vodič. Naš obilazak traje
sedamdesetak minuta. Prije nego što krenemo, želio bih vam istaknu ti nekoliko
stvari: ako želite vidjeti grobnicu Karla Marxa, znajte da se ona nalazi u
istočnom dijelu groblja. Ulaz je slobodan s ulaznicom koju ste upravo kupili.“
Robin je to već znala. Josh i Edie, i nakon njih Anomija i Morehouse, uzeli
su određene slobode s tlocrtom groblja, spojili dvije polovice u jednu i
pomiješali grobove koje je u stvarnosti razdvajala Ulica Swain’s Lane.
„Ako vas zanima neki određeni grob...“
Djevojka u Paperwhite majici i jedna starija žena s naočalama uglas su
rekle:
„Želimo vidjeti grob Edie Ledwell...“
„Je li grob Christine Rossetti uključen u obilazak?“
Vodič je najprije odgovorio starijoj ženi.
„Da, svakako možemo posjetiti grob Rossettijeve. Nalazi se u svojevrsnoj
slijepoj ulici. Posjetit ćemo ga potkraj obilaska, da se ne moramo vraćati. Ali
bojim se“, dodao je obraćajući se mladoj ženi u Paperwhite majici, „da grob
gospođice Ledwell nećemo posjetiti. Shvaćate, nalazi se na privatnoj parceli.
Ovdje još uvijek pokapaju mrtvace, a obitelji umrlih...“
„Njezinoj se obitelji živo fućkalo za nju“, rekao je mladić u Drekovoj majici
glasnim šapatom, za koji se vodič pravio da ga nije čuo.
560
Knjige.Club Books
„... imaju pravo na privatnost, pa zato molimo posjetitelje da imaju

poštovanja. Kamere su dopuštene, ali fotografije su samo za osobnu uporabu... i
molim vas, nemojte jesti, piti i pušiti dok smo na groblju i ne skrećite sa staza.
Neki grobovi nisu sigurni?“
„Ali vidjet ćemo grobnicu barunice de Munck?“ upitala je krupna mlada
žena ljubičaste kose, koja je bila dio skupine Srca crnog kao tinta.
Robin nije imala pojma tko je barunica de Munck ni zašto bi grob te osobe
bio zanimljiv obožavateljima Ediena crtića.
„Da, proći ćemo pokraj njezine grobnice“, odgovorio je vodič.
„I to je nešto“, rekla je djevojka prijateljima.
Krenuli su u obilazak, ne glavnim stubama prema groblju, nego pokraj
velikog spomenika poginulima u Prvom svjetskom ratu i uskom stazom. Prema
tihom gunđanju fanova Srca crnog kao tinta tik ispred sebe, Robin je shvatila da
ih vodič ne vodi putem koji su oni željeli. Namjerno ostajući na začelju skupine,
pogledala je svoj iPad u torbi, na kojem je igra još uvijek bila otvorena. Jedini
prisutni moderator bila je Hartella i na svu sreću, nitko nije čekao razgovor s
Buffypaws na privatnom kanalu.
Vodič ih je poveo uskom, zemljanom stazom između grobova s visokim
ciglenim zidom s njihove desne strane. Sve je bilo u sjeni zbog gustih krošanja
stabala iznad njihovih glava, a u zraku se osjećao miris vlažna zelenila, plijesni i
gljivica. Vodič je govorio, ali Robin ga je slabo čula, jer fanovi Srca crnog kao
tinta šapatom su razgovarali tik ispred nje.
„Ovamo nisu mogli doći“, rekla je mlada žena u majici Paperwhite,
gledajući tri metara visok zid pokraj njih.
„Mislim da je sve na drugoj strani“, odgovorio je mladić u Drekovoj majici,
gledajući nalijevo kroz stabla i grobove obrasle povijušama. „Ništa od ovog ne
prepoznajem.“
Ali kad su stigli do vrha staze, djevojka u majici Paperwhite tiho je
zadahtala, a ona ljubičaste kose uhvatila se za srce. Robin je shvatila njihovu
reakciju; i ona je imala sablastan osjećaj već doživljenog.
Ovdje se nalazila vijugava staza koja je zavijala uzbrdo kroz bršljanom
obrasla debla, kojom je mali Harty skakutao u stalnom tragikomičnom
proganjanju lijepe Paperwhite; ovdje se nalazila šuma razbijenih klasičnih
stupova, križeva, kamenih urni, mramornih nadgrobnih ploča i obeliska među
kojima je zloslutno vrebala Drekova sjena, spremna skočiti na ostale igrače i
potaknuti ih da igraju njegovu igru.
Vodič je zastao pokraj nadgrobnog spomenika na kojem se nalazio kip
konja, objašnjavajući vremešnom paru i američkim turistima da pripada koljaču
konja kraljice Viktorije. Ali Robininu pažnju privukao je četvrtasti kameni
obelisk obrastao golemim klupkom guste povijuše, čije su debele vitice ovijale
spomenik, dajući mu izgled parazitskog izvanzemaljca sličnog pauku koji
561
Knjige.Club Books
pokušava progutati grob. Na tom je grobu obično spavala Magspie, lik kojem je
glas prvi dao Pez Pierce. Obožavatelji Srca crnog kao tinta uzbuđeno su
fotografirali.
Skupina je krenula dalje, a Robin se pitala je li joj groblje ljepše ili
sablasnije. Na sve strane razbujali su se bršljan, trava, paprat, grmlje i korijenje
stabala, rugajući se formalnoj ozbiljnosti spomenika. Povijuše su pomaknule
teške kamene nadgrobne ploče; paprat je niknula na grobovima na koje nitko
već cijelo stoljeće nije položio cvijeće; korijenje stabala podignulo je nadgrobne
spomenike koji su sad stajali ukoso, klanjajući se zemlji.
Uzbuđenje je ponovno prostrujalo kroz obožavatelje Srca crnog kao tinta,
kad su došli do groba Mary Nichols, na kojem se nalazio usnuli anđeo u
prirodnoj veličini. Robin je znala da je u crtiću to grob duha Paperwhite. Taj duh
obično je ležao na njemu oplakujući svoju smrt i fanovi Srca crnog kao tinta
zamolili su jednog turista da ih fotografira ispred njega.
Potom su prošli pokraj golemih, kamenih egipatskih stupova i ušli u
Libanonski krug, kameni amfiteatar u kojem su uz zidove stajala dva reda
mauzoleja. Djevojka u majici Paperwhite zacičala je ugledavši veličanstvenu
gotičku grobnicu koja je najviše nalikovala na grobnicu lorda i lady Wyrdy-
Grob u crtiću. Dok je vodič govorio o viktorijanskoj ljubavi prema egipatskoj
ikonografiji, obožavatelji Srca crnog kao tinta fotografirali su se ispred tog
mauzoleja.
Izašli su iz Libanonskog kruga i prošli pokraj groba Williama Wombwella,
za kojeg je vodič objasnio da je bio vlasnik zvjerinjaka, što je objašnjavalo
velikog kamenog lava na njegovu grobu, pa ih poveo natrag na dugu, betonsku
stazu između novih grobova i stabala, koji su se protezali u daljinu u svim
smjerovima.
Mladić u Drekovoj majici, koji je hodao ispred Robin, naglo se zaustavio
pokazujući na nadgrobnu ploču koja se nalazila na strmini iznad staze, okružena
gustim grmljem. Robin se malo iznenadila ponovno ugledavši sliku za koju je
čula da je Kobac objašnjava Dugonogoj u Galeriji William Morris: majka
pelikan kljucala je svoja prsa, a gnijezdo puno gladnih ptića podignutih je
kljunova čekalo da ih nahrani svojom krvlju.
Djevojke oko mladića u Drekovoj majici sad su se držale jedna za drugu.
„To je to, to mora biti to!“
„O, moj Bože“, uzdahnula je djevojka u majici Paperwhite, govoreći kroz
prste koje je pritisnula o usne. „Rasplakat ću se.“
I vodič se zaustavio. Okrenuo se prema skupini i ne obazirući se na
uzbuđene obožavatelje Srca crnog kao tinta rekao:
„Ova neobična nadgrobna ploča pripada Elizabethi, barunici de Munck.
Pelikan predstavlja žrtvu. Ploču je dala postaviti njezina kći Rosalbina...“
562
Knjige.Club Books
Ali Robin nije slušala. Upravo se sjetila što je Josh Blay rekao o mjestu gdje
su im prvi put na pamet pale ideje za crtić - mjestu gdje je Edie ubijena. „Pokraj
groba koji je Edie oduvijek voljela. Na njemu je pelikan.“
„Fotkaj me“, rekla je jedna obožavateljica Srca crna kao tinta drugoj,
drhtavim joj rukama pružajući mobitel. Mladić u Drekovoj majici pogledao je
prema vodiču; Robin je bila sigurna da se pita bi li se mogao popeti strminom i
proviriti u udubinu u kojoj je nađeno Edieno tijelo. Obožavatelji Srca crnog kao
tinta oklijevali su kad je skupina krenula dalje, ali pogled koji im je vodič uputio
preko ramena bio je dovoljan da nevoljko nastave hodati, putem se osvrćući.
Robin, koja je bila na samom začelju, malo se ukorila zbog osjećaja
odbojnosti prema obožavateljima Srca crnog kao tinta, koji su željeli fotografije
mjesta na kojem je Edie ubijena. Alije li ona bila imalo bolja Sad kad je vidjela
mjesto gdje se to dogodilo, shvatila je koliko je ubojica bio vješt ili imao sreće.
Očito je znao put do tog samotnog dijela groblja daleko od staza, koji je
posjetiteljima navodno bio nedostupan. Ujedno je izbjegao turističke grupe i
uspio otići s groblja neprimijećen. Robin je pogledala oko sebe: nigdje nije bilo
nadzornih kamera. Sjetila se dviju maski koje je nosila osoba koja je željela ubiti
Olivera Peacha. Ovdje među gustim stablima i spomenicima bio bi mačji kašalj
skinu ti jednu masku i otkriti drugu. Možda je ubojica čekao neku skupinu u
organiziranom obilasku i diskretno joj se pridružio ili je možda otišao jednako
kako je došao.
Zadubljena u misli, malo je zaostala za ostatkom skupine, koja je sad išla
prema grobu Christine Rossetti. Upravo se zapitala gdje je pronađen Josh, kad je
čula glasno „psst“.
Trznula se i pogledala oko sebe. Dva tužna oka i griva kovrčave kose vidjeli
su se kroz razbujalo raslinje. S crtaćim blokom u ruci, Pez Pierce stajao je
napola sakriven zelenilom i smiješio joj se.
„Što?...“
Pez je stavio prst na usne i mahnuo joj da mu priđe. Robin je pogledala
skupinu u obilasku, koja je skretala u zavoj na stazi. Nitko se nije osvrnuo, pa je
pažljivo krenula kroz grmlje. Dok joj je odjeća zapinjala o trnje, brzo je
razmislila bi li trebala nastaviti koristiti se londonskim naglasakom koji je
glumila kad je prošli put razgovarala s Pezom, jer Zoe mu je možda rekla da je
Jessica iz Yorkshirea. Zakoračivši na malu čistinu na kojoj je Pez stajao,
odlučila se za inačicu na pola puta između londonskog i jorkširskog naglaska.
„Mislila sam da se ovamo može doći samo s vodičem“, šapnula je sa svojim
naglaskom.
„Ne ako znaš tajni ulaz“, odgovorio je Pez, također nasmiješen. „Kako to da
jedna radoholičarka kao ti obilazi groblja?“
„Imala sam termin kod zubara, pa sam uzela slobodno poslijepodne“,
odgovorila je Robin. „Nikad prije nisam bila ovdje. Nevjerojatno je, zar ne?
563
Knjige.Club Books
„O, da, sad čujem.“

„Što čuješ?“
„Da si iz Yorkshirea. Zoe mi je rekla. Rekla je i da si nedavno prekinula s
dečkom.“
„Pa... da“, odgovorila je Robin i pokušala se hrabro osmjehnuti. „I to je
točno.“
Mokro, do struka visoko raslinje oko njih značilo je da su nužno stajali jako
blizu jedno drugom na mahovinom obraslom neravnom tlu između grobova i
stabala. Robin je osjećala Pezov miris kroz tanku zgužvanu majicu koju je
odjenuo; snažan životinjski miris, gotovo, ali ne posve miris tijela, i najednom
joj se u mislima nezvano pojavilo sjećanje na njegov penis.
„Hoću li dobiti nagradu ako ti kažem treću istinitu stvar o tebi?“
„Slušam“, odgovorila je Robin.
„Danas poslijepodne nisi provjerila svoje e-mailove.“
„Zar si vidovit?“
„Nisam, ali tvoj tečaj crtanja je otkazan.“
„Oh, sranje“, hinila je razočaranje Robin. „Je li Mariam dobro?“
„Da, dobro je, samo je previše zauzeta. Ima neku političku obvezu koju je
zaboravila. To se u North Groveu stalno događa. Nećeš biti jedina koja nije
shvatila. Ljudi će doći kao i inače i samo popiti piće u kuhinji ili sami nešto
nacrtati. Tako to kod nas ide. Ili si ti od onih koji će napisati prigovor?“
„Ne, naravno da nisam!“ odgovorila je Robin glumeći da je uvrijeđena, što
bi Jessica sigurno bila, jer je netko smatra tako ograničenom i uštogljenom.
„Drago mi je što to čujem. Kamo su otišli?“ upitao je Pez, pogledom tražeći
turističku skupinu.
„Christini Rossetti“, odgovorila je Robin.
„Zar ti ne želiš vidjeti njezin grob?“
„Ne znam. Je li zanimljiv?“
„Ja ti mogu reći jedinu zanimljivu priču o tom grobu. A nakon toga bismo
mogli otići na ono piće“, predložio je Pez.
„Oh.“ Robin se nadala da je pristojno stidljiva. „Ovaj... da, može. Zašto ne?“
„Super. Dođi. Morat ćemo ići dužem putem, da ne naletimo na skupine u
obilasku. I najprije ću morati odnijeti ovo kući“, dodao je Pez, podigavši blok za
crtanje.
Krenuli su između stabala i grobova, izbjegavajući staze kojima su vodiči
vodili posjetitelje. Pez je nekoliko puta ispružio ruku da pomogne Robin preko
korijenja stabala i kamenja na tlu, a ona mu je dopustila da je uhvati za ruku.
Nakon trećeg puta, još je nekoliko koraka držao njezinu ruku, prije nego što ju je
pustio.
564
Knjige.Club Books
„Onda, koja je to priča o grobu Rossettijeve?“ upitala je Robin.

Osjećala je možda paranoičnu želju da Pez nastavi govoriti dok su prolazili
kroz mračna stabla, skriveni od pogleda svih drugih ljudskih bića.
„Rossettijeva nije jedina u tom grobu“, rekao je Pez.
„Stvarno?“
„Stvarno. S njom je i žena po imenu Lizzie Siddal. Bila je supruga
Christinina brata. Predozirala se i, kad su je pokopali, Dante je u njezin lijes
stavio jedini rukopis svojih pjesama. Ono, velika gesta.“
„Romantično“, zamijetila je Robin oslobađajući gležanj od bršljana.
„Sedam godina poslije Dante se predomislio, tražio da je iskopaju i izvadio
svoj rukopis“, rekao je Pez. „Stranice su bile pune rupa od crva... ali umjetnost
je važnija od hrane, zar ne?“
Robin Ellacott tu izjavu nije smatrala posebno duhovitom, ali Jessica Robins
spremno se zahihotala.
565
Knjige.Club Books
66
One of the children hanging about

Pointed at the whole dreadful heap and smiled...
There is something terrible about a child.101
Charlotte Mew
In Nunhead Cemetery
Š to si crtao?“ upitala je Robin Peza kad su izašli iz groblja i krenuli prema

North Groveu.
„Imam ideju za jednu cyberpunk102 stvar“, odgovori Pez. „O viktorijanskom
pogrebniku koji putuje kroz vrijeme.“
„Zvuči super.“ Pez je većinu kratka pješačenja do umjetničkog kolektiva
proveo prepričavajući joj priču koja je, na njezino lagano iznenađenje, bila
pomno razrađena i zanimljiva.
„Znači, osim što crtaš, i pišeš?“
„Da, malo“, odgovorio je Pez.
Šareni hodnik umjetničkog kolektiva doimao se blještavo nakon
melankolične polutame groblja.
„Odmah se vraćam, samo da odnesem ovo na kat“, rekao je Pez pokazujući
na svoj blok za crtanje, ali prije nego što je stigao krenuti spiralnim stubištem, iz
smjera kuhinje pojavio se Nils de Jong. Golem, plavokos i raščupan, bio je
odjeven u stare bermude s džepovima i bež tuniku sličnu kuti, ponegdje
zamrljanu bojom.
„Imaš posjetitelja“, obavijestio je Peza tihim glasom. Zbog prirodno
izvijenih kutova tankih usana bilo je teško reći smiješi li se. „Upravo je otišao u
kupaonicu.“
„Tko?“ upitao je Pez ruke na ogradi.
„Phillip Ormond“, odgovorio je Nils.
101
Jedno od djece koja su se vrzmala naokolo uperilo je prst u tu groznu hrpu i nasmiješilo
se... Nešto je strašno u djetetu. (Nap. prev.)
102
Podžanr znanstvene fantastike u čijim se distopijskim futurističkim svjetovima miješa
visoka tehnologija s nižim društvenim slojevima. (Nap. ur.)
566
Knjige.Club Books
„Koji kurac hoće od mene?“

„Misli da imaš nešto njegovo.“
„Na primjer, što?“
„Evo ga“, glasnije je rekao Nils kad se Ormond pojavio iza ugla.
Robin, koja Ormonda dotad nije vidjela, primijetila je njegov uredan,
njegovan izgled, kojem u North Groveu nije bilo mjesto. Bio je odjeven u
odijelo s kravatom i u ruci je nosio aktovku, kao da je došao ravno iz škole.
„Bok“, rekao je Pezu, ozbiljna lica. „Možemo li porazgovarati?“
„O čemu?“
Ormond je pogledao Nilsa i Robin pa odgovorio:
„Tema je osjetljiva. Riječ je o Edie.“
„U redu“, rekao je Pez, ali nije zvučao sretno. „Da odemo u kuhinju?“
„Mariam je u njoj sa svojim društvom“, rekao je Nils.
„Okej.“ Pez je zvučao pomalo razdraženo. „Dođi gore.“
Tad se okrenuo prema Robin.
„Nemaš ništa protiv da?...“
„Ne, naravno da nemam, čekat ću te ovdje“, odgovorila je Robin.
Dvojica muškaraca bez riječi su krenula spiralnim stubištem i nestala iz
vida, ostavivši Robin samu s Nilsom.
„Da možda nisi negdje vidjela mačka?“ upitao je taj Nizozemac, gledajući
Robin kroz guštaru plavih šiški.
„Ne, žao mi je“, odgovorila je Robin.
„Nestao je.“
Nils se neodređeno osvrnuo oko sebe pa ponovno pogledao Robin.
„Zoe kaže da si iz Yorkshirea.“
„Da, jesam.“
„Danas je bolesna.“
„Oh. Žao mi je. Nadam se da nije ništa ozbiljno?“
„Ne, mislim da nije.“
U tišini koja je uslijedila Nils se osvrnuo po praznom hodniku, kao da bi se
njegov mačak mogao najednom stvoriti niotkud.
„Sviđa mi se ovo stubište“, rekla je Robin da prekine tišinu.
„Da.“ Nils je okrenuo svoju veliku glavu da ga pogleda. „Napravio nam ga
je jedan stari prijatelj... Znaš da je tečaj crtanja danas otkazan?“
„Znam“, odgovorila je Robin. „Pez mi je rekao.“
„Ako želiš, svejedno možeš crtati. Mariam je složila neku paprat. Mislim da
je Brendan ondje.“
567
Knjige.Club Books
„To bi bilo super, ali rekla sam Pezu da ću otići s njim na piće.“
„Ah. Želiš li sjesti dok ga čekaš?“
„Oh, najljepša vam hvala.“
„Dođi.“ Nils joj je pokazao da krene za njim u smjeru suprotnom od
kuhinje. Njegova golema stopala u sandalama šljapkala su po drvenom podu dok
se vukao hodnikom. Kad su prolazili pokraj ateljea u kojem se obično održavao
tečaj crtanja, Robin je ugledala vremešnog Brendana, koji je marljivo radio na
svom crtežu paprati.
„Kuhinja je puna armenskih revolucionara“, rekao je Nils zaustavivši se
ispred jednih zatvorenih vrata i vadeći mnoštvo ključeva iz džepa. „Tamo nema
mira... Politika... zanima li te politika?“
„Prilično me zanima“, oprezno je odgovorila Robin.
„I mene, ali nikad se ni s kim ne slažem i Mariam se naljuti. Ovo je moj
privatni atelje“, dodao je, uvodeći je u veliku prostoriju u kojoj se osjećao
snažan miris terpentina i marihuane.
Riječ „nered“ bila je jedva dovoljna za stanje u kojem se ta prostorija
nalazila. Pod je bio prekriven prostirkama, odbačenim tubama boje, zgužvanim
papirom i smećem kao što su omoti od čokolade i prazne limenke. Zidovi su bili
prekriveni loše sklepanim drvenim policama, natrpanim ne samo posudama s
kistovima, tubama boje i paletama nego i pohabanim knjigama u mekom uvezu,
bocama, zahrđalim dijelovima raznih strojeva, grudastim glinenim skulpturama,
drvenim i platnenim maskama, prašnjavim trorogim šeširom, anatomskim
modelima, rukom od voska, perjem i prastarim pisaćim strojem. Posvuda su bila
naslonjena slikarska platna, naličjem okrenuta prema prostoriji.
Iz tog nereda do gležnja kao čudne gljive stršalo je nekoliko primjeraka
umjetnosti Nilsa de Jonga. Svi su bili toliko agresivno ružni, da je Robin gazeći
kroz krš na podu prema jednom od dvaju niskih naslonjača zaključila da su ili
djela genija ili jednostavno grozna. Glinena bista muškarca s hrđavim
zupčanicima umjesto očiju i kosom od komadića nečeg što je izgledalo kao
automobilska guma slijepo je zurio u nju dok je prolazila.
Kad je sjela u naslonjač prekriven smrdljivom tkaninom koji joj je Nils
pokazao, na štafelaju ispred prozora opazila je jedan kolaž. Na slici, koja je
uglavnom bila zagasitozelene i žute boje, fotografija lica Edie Ledwell bila je
zalijepljena na naslikani lik koji je klečao.
„Žao mi je zbog vašeg mačka“, rekla je skrenuvši pogled s tog kolaža.
„Dugo ga nema?“
„Već pet dana“, uzdahnuo je Nils pa potonuo u drugi naslonjač, koji je
škripavo zastenjao jer se od njega tražilo da prihvati težinu tog Nizozemca.
„Siroti Jort. Dosad nikad nije tako dugo ostao vani.“
Nakon onog što je Josh rekao o Nilsovoj i Mariaminoj otvorenoj vezi, Robin
se zapitala je li je Nils doveo u svoj atelje sa seksom na pameti, ali najviše od
568
Knjige.Club Books
svega doimao se pospanim i nimalo raspoloženim za zavođenje. Na stoliću

pokraj njega nalazila se pepeljara i u njoj napola popušen džoint veličine mrkve,
koji je bio ugašen, ali je još uvijek ispunjavao zrak svojim oštrim mirisom.
„Sviđa mi se ona slika“, lagala je Robin, pokazujući na kolaž s Edienim
licem. Edie je bila okružena neobičnim stvorenjima: dvama ljudskim likovima u
dugim haljama, divovskim paukom i crvenom papigom, koja je u kljunu nosila
list marihuane i naizgled joj slijetala u krilo. Dvije rečenice, jedna na grčkom,
druga na latinskom, bile su napisane na debeli bež papir i zalijepljene na platno:
Thule ultima a sole nomen habens i δ μιν έκάεργος άνήρπασε Φοίβος Απόλλων.
„Da“, rekao je Nils, promatrajući svoju sliku s pospanom samodopadnošću.
„Bio sam zadovoljan njome, dobro je ispala... Prošle godine zainteresirao sam se
za mogućnosti koje kolaž nudi. U Galeriji Whitechapel bila je retrospektiva
radova Hanne Hoch. Voliš li Höchovu?“
„Bojim se da ne poznajem njezina djela“, iskreno je odgovorila Robin.
„Pripadala je berlinskom dadaističkom pokretu“, objasnio je Nils. „Znaš
onaj crtić Srce crno kao tinta? Prepoznaješ li moj model?“
„Oh“, Robin je glumila iznenađenost, „to je ona animatorica, zar ne? Edie
nešto.“
„Ledwell, da, točno. Primjećuješ li nadahnuće za kompoziciju?“
„Pa...“
„Rossetti. Beata Beatrix. Slika njegove mrtve ljubavnice.“
„Oh. Morat ću otići vidjeti je.“
„Na izvornoj je slici sunčani sat umjesto pauka. Ono je“, Nils je pokazao na
to stvorenje, „pauk križar. Oni mrze svjetlo. Čak im je i noć previše svijetla.
Nađeni su u jednoj grobnici na groblju Highgate. To je jedino mjesto u Britaniji
gdje su nađeni.“
„Oh“, ponovno je rekla Robin.
„Primjećuješ li simboliku? Pauk koji predstavlja marljivost i umijeće, ali
mrzi svjetlo. Ne može preživjeti na svjetlu.“
Nils je sad primijetio nešto što je izgledalo kao nit duhana koja je zapela u
njegovu čupavu bradu i izvukao je. Robin, koja se nadala skrenuti mu pažnju
dovoljno dugo da fotografira kolaž s Edie kako bi ga pokazala Strikeu, uperila je
prst u bistu muškarca očiju od zupčanika i rekla:
„Ono je fantastično.“
„Da“, složio se Nils i zbog njegovih neobično izvijenih usana nalik na
masku, ponovno je bilo teško reći osmjehuje li se iskreno ili ne. „To je moj tata.
Pomiješao sam njegov pepeo s glinom.“
„Što ste?“
„Da. Ubio se. Prije više od deset godina.“
„Oh, ja... žao mi je“, rekla je Robin.
569
Knjige.Club Books
„Ne treba ti biti žao, njegova smrt nije me posebno pogodila“, lagano je
slegnuo ramenima Nils. „Nismo se slagali. Bio je previše moderan za mene.“
„Moderan?“ ponovila je Robin.
„Da. Bio je industrijalac... petrokemijska industrija. Važan čovjek u
Nizozemskoj. Pun onog praznog socijaldemokratskog liberalizma, znaš...
upravno radničko vijeće, dječji vrtić... samo da njegovi mali zupčanici budu
sretni.“
Robin je neodređeno kimnula.
„Ali nije bio potkovan ni u čemu što je stvarno ili važno“, nastavio je Nils,
zureći u grotesknu bistu. „Znaš, muškarac koji kupuje sliku da pristaje uz sag.“
Nasmijao se, a Robin se nasmiješila.
„Tjedan nakon što je mama umrla, tata je doznao da ima rak - izlječiv, ali
svejedno se odlučio ubiti. Jesi li čitala išta Durkheimovo?“
„Nisam.“
„Posudi ga“, rekao je Nils i mahnuo svojom golemom rukom. „Emile
Durkheim. O samoubojstvu. U kupaonici imamo malu posudbenu knjižnicu...
Durkheim savršeno opisuje tatinu bolest. Anemiju. Znaš li što je to?“
„Odsutnost uobičajenih moralnih ili društvenih mjerila“, odgovorila je
Robin, nadajući se da nije vidno zadrhtala od iznenađenosti.
„Jako dobro“, lijeno joj se nasmiješio Nils. „Jesi li to već znala ili si
potražila značenje te riječi nakon što si je vidjela na našem kuhinjskom
prozoru?“
„Potražila sam je nakon što sam vidjela vaš prozor“, lagala je Robin,
uzvraćajući mu osmijeh. Prema njezinu iskustvu, muškarci vole davati
informacije ženama. Nils se nasmijuljio pa rekao:
„Tata nije imao unutarnji život. Bio je prazan, prazan... profit, stjecanje i
označavanje malih socijaldemokratskih kvadrata... Njegova smrt prirodno je
izrasla iz njegova života. Anomično samoubojstvo: Durkheim ga dobro opisuje.
Svačija smrt zapravo je ispunjenje, zar ne?“
Robinin iskren odgovor bio bi niječan, ali Jessica Robins odgovorila je:
„Nikad nisam razmišljala o tome na taj način.“
„Istina je“, rekao je Nils, teško kimajući. „Ne mogu se sjetiti nikog koga
znam čija smrt nije bila neizbježna i posve prikladna. Razumiješ li čakre?“
„Pa... to su područja tijela, nisu li?“
„Malo su više od tog. Hinduistički tantrizam.“ Nils je sad podigao svoj
ugašeni džoint i pokazao joj ga. „Hoće li te smetati ako?...“
„Ne, samo dajte.“
Nils je zapalio džoint starim, pohabanim upaljačem Zippo. Iz džointa su
zavijorile velike perjanice dima.
570
Knjige.Club Books
„Moj otac imao je rak prostate“, rekao je Nils iz svog oblaka modrog dima.
„Druga čakra: svadhishthana. Bolesti druge čakre nastaju zbog manjka
kreativnosti i emocionalne izoliranosti. Imam nešto ovdje...“
Iznenada je ustao. U vremenu koje mu je bilo potrebno da ode na suprotnu
stranu prostorije, Robin je brzo izvadila mobitel, fotografirala onaj kolaž i
sakrila mobitel natrag u torbu.
„... gdje je?“ promrmljao je Nils rujući po pretrpanim policama i pomičući
predmete u stranu, od kojih su neki pali na pod, a da on nije pokazao mnogo
zanimanja za njihovu sudbinu.
„Pazite!“ preplašeno je uzviknula Robin.
Jedan mač zaobljene oštrice pao je s police i promašio Nilsovo stopalo za
nekoliko centimetara. Nils se samo nasmijao i sagnuo podignuti ga s poda.
„Djedov klewang. Pogledaj što sam ugravirao. Znaš li što piše?“
„Ne“, odgovorila je Robin, gledajući pomalo klimava slova grčkog alfabeta
na oštrici.
„κληρονομιά Baština... Gdje je ta knjiga?“
Gurnuo je mač natrag na policu, ali nakon još jedne minute bezvoljna
traženja, rekao je: „nije ovdje“, i vratio se k Robin praznih ruku. Niski naslonjač
ponovno je zastenjao prihvaćajući Nilsovu težinu.
„U slučaju nekog kao...“, Robin je pokazala na Edienu fotografiju, „kako je
smrt Edie Ledwell bila ispunjenje?“
„Ah“, treptao je Nils mutnim očima gledajući sliku, „njezina smrt bila je
posljedica onog što bih nazvao aristokratskim nazorima.“ Povukao je još jedan
dubok dim svoga džointa i ispuhao ga, pa je Robin samo nejasno vidjela crte
njegova lica. „Kad kažem aristokratski, ne mislim na društvenu klasu... Mislim
na poseban pogled na svijet... Aristokratska je priroda suzdržana... na život
gleda široko i velikodušno... može izdržati promjene sreće, dobre i loše... ali
Edie je imala buržujski način razmišljanja... bila je posesivna prema svojim
postignućima... zabrinuta zbog autorskih prava, uzrujana zbog kritika... i uspjeh
ju je na kraju uništio...“
„Mislite da bi umjetnost trebala biti besplatna?“ upitala je Robin.
„Zašto ne bi bila?“ odgovorio je Nils i pružio joj džoint. „Želiš li dim?“
„Ne, hvala.“ Robin se već vrtjelo u glavi od udisanja dima. „Ali“, ublažila je
pitanje malo se nasmijavši, „sigurno ne mislite daju je ubila zabrinutost zbog
autorskih prava?“
„Ne baš autorskih prava... ne, Edie je ubijena zbog onog što je postala.“
„Postala?“
„Omražena osoba. Postala je predmet mržnje... ali bila je umjetnica.“
Netremice promatrajući nejasni zeleni lik koji kleči s Edienom glavom
nalijepljenom na vrat, Nils je nastavio:
571
Knjige.Club Books
„A postoji li veće priznanje snazi djela jednog umjetnika nego što je uništiti
njihova tvorca? Zato je u tom smislu trijumfirala u smrti... priznali su njezinu
moć... bila je žrtvovana zbog svoje umjetnosti... ali da je znala obitavati u svojoj
moći... tad bi za nju sve bilo bolje...“
Nils je ponovno povukao dugi dim džointa. Glas mu je postajao sve
pospaniji.
„Ljudi si ne mogu pomoći... moraju biti ono što jesu... po svojoj prirodi...
Tvoj prijatelj Pez... tipičan zapadnjački tip...“
Robin je sad u daljini čula Bramov glas, koji je ponovno pjevao na
nizozemskom pa viknuo: „Nilse?“ Nils je podigao debeli prst i stavio ga na usta,
smiješeći se Robin.
„Nilse?“
Čuli su da Bram trči hodnikom, nakon čega je zalupao šakom po vratima.
Robin je zaključila da se Nils obično zaključavao kad je bio u ateljeu, jer Bram
nije pokušao otvoriti vrata.
„Tata, znam da si unutra, osjećam miris trave!“
Robin je pomislila da bi Nils možda glumio kako ne čuje svog sina, da ona
nije bila prisutna. Umjesto toga, Nils se nasmijao i rekao:
„U redu, mali...“
Odgurnuvši se na noge, odložio je džoint i krenuo prema vratima. Bram je
ušao u prostoriju, razrogačio oči vidjevši Robin u naslonjaču i nasmijao se.
„Tata, jesi li pokušavao?...“
„Ovo je Pezova prijateljica“, odgovorio je Nils, zaglušivši ostatak Bramove
rečenice. „Što hoćeš?“
„Smijem li ponijeti overgrootvaderov mač u školu?“
„Ne, dječače, ako to učiniš, sigurno će te izbaciti. A sad odlazi. Idi se igrati.“
„Drek je samotnik i smrtosađuje se“, rekao je Bram. „Drek je samotnik i
smrtosađuje se. Drek...“
„Nilse?“ začuo se ženski glas. Žena kratke kose koju je Robin vidjela kad je
prvi put bila u North Groveu ušla je u prostoriji sa svojom kćeri u naručju. „Neki
tip došao je zbog bojlera.“
„Čekat ću u hodniku“, vedro je rekla Robin Nilsu, ustajući iz naslonjača.
„Ako niste u ovoj sobi, sigurno ćete je željeti ponovno zaključati.“
Kad je spomenula zaključavanje vrata, Robin se nadala da će time podsjetiti
napušenog Nilsa da to učini. Nije joj se sviđala pomisao da se Bram dočepa
pradjedova klewanga i laknulo joj je kad je čula zveckanje ključeva iza svojih
leđa dok se vraćala u hodnik.
Pezu još uvijek nije bilo traga, ali jedan muškarac u plavom kombinezonu
zbunjeno je gledao divovski filodendron, spiralno stubište i stotine crteža i slika
na zidovima. Nils je u smradu dima marihuane teškim koracima prošao pokraj
572
Knjige.Club Books
Robin da pozdravi servisera i odvede ga u kuhinju. Žena kratke kose nasmiješila

se Robin pa popela spiralnim stubama, šapućući djevojčici u naručju koja se
hihotala.
Ostavši sama, Robin je izvukla mobitel da pošalje Strikeu fotografiju kolaža.
Ali prije nego što je to stigla učiniti, glas prodoran i glasan kao sirena dreknuo
joj je gotovo u uho.
„DREK ŽELI DA IGRAŠ NJEGOVU IGRU!“
Iznenađeno zadahtavši, Robin se trznula i naglo okrenula. Brani joj se
došuljao sleđa, s malom plastičnom napravom uz usta. Vidjevši Robininu
zaprepaštenost, grohotom se nasmijao. Robin je gurnula mobitel natrag u torbu i
usiljeno se nasmiješila.
„Voliš Srce crno kao tinta?“
„Volim Dreka“, odgovorio je Bram, još uvijek govoreći kroz onu napravu,
koja mu je izobličila glas u cvilež koji para bubnjiće.
„Proizvodi li to i drukčije glasove?“ upitala je Robin, jer u glavi joj se
najednom rodila sumnja.
„Možda.“ Bram je pritisnuo jedno dugme i glas mu je postao promukao i
hrapav. „Mogu i ovaj.“
„Gdje si to nabavio? Izgleda zabavno.“
„U Muzeju znanosti“, odgovorio je Bram hrapavim glasom. Tad je spustio
napravu za mijenjanje glasa i upitao: „Tko si ti?“
„Jessica“, odgovorila je Robin. „Dolazim ovamo na tečaj crtanja.“
„Mislio sam da si Pezova prijateljica“, rekao je Bram, a Robin je zbog
sumnjičavosti u njegovu glasu i pronicavosti u njegovu pogledu shvatila zašto je
Josh rekao da se ponekad čini da je Bram četrdesetogodišnjak.
„I to sam.“ Robin je pokazala na napravu za mijenjanje glasa. „Ta bi
naprava bila genijalna kad želiš nekog zafrkavati telefonom. Jesi li ikad to
učinio? Ja sam to radila s bratom“, lagala je Robin.
Bram se samo nacerio.
„Želiš li vidjeti Pezovu umjetnost?“ upitao je.
„Voljela bih“, odgovorila je Robin, pretpostavljajući da će je Bram usmjeriti
prema nekoj od slika na zidovima svuda oko njih.
„Na katu je“, nacerio se Bram pozivajući je rukom da pođe za njim
stubištem.
„Nisam sigurna da bih smjela ići gore“, rekla je Robin.
„Nitko se neće buniti. Ovdje je svima dopušteno svuda ići.“
„Gdje je točno ta umjetnost?“ upitala je Robin ne mrdajući. Nije željela da je
Bram odvede u Pezovu sobu. Ma koliko bi joj možda bilo drago znati što
573
Knjige.Club Books
Ormond i Pez govore jedan drugom, zaključila je da će imati bolju šansu izvući
tu informaciju iz Peza uz piće nego ako bane u njegovu sobu s Bramom.
„U Edienoj i Joshevoj staroj sobi“, odgovorio je Bram.
Iskušenje da vidi tu sobu bilo je neodoljivo, pa je Robin krenula za Bramom
spiralnim stubištem.
Bram se doimao neobično uzbuđeno dok ju je vodio hodnikom na katu, koji
je bio uzak, prekriven sagom i isprekidan nizovima od dvije ili tri stube. Da
većina vrata nije bila nehajno otvorena, otkrivajući neuredne spavaće sobe,
Robin bi podsjetio na hodnik nekog malog hotela.
„Ovo je moja soba“, nepotrebno je rekao Bram. Prostorija je bila puna nečeg
što je uglavnom izgledalo kao potrgane igračke. „A ovo njihova.“
Za razliku od većine drugih, vrata pokraj Bramovih bila su zatvorena. Robin
se iznenadila vidjevši da dječak gleda na jednu pa na drugu stranu praznog
hodnika, prije nego što je izvadio ključ iz džepa i otvorio ih.
Prostorija je gledala na sjever. Mirisala je na pougljenjeno drvo i tkaninu, s
primjesom vlage i truleži. Svjetiljci na stropu nedostajala je žarulja. Kad su se
Robinine oči priviknule na polumrak, shvatila je da je ta soba ostala kakva je
bila kad je Josh prije nekoliko mjeseci otišao iz nje. Pocrnjele zavjese još uvijek
su visjele na prozoru, njihovi otrcani krajevi lagano su se njihali zbog vjetra koji
su vrata podignula otvorivši se. Na krevetu za dvije osobe nije bilo posteljine i
vidio se djelomice spaljen madrac. Neki crteži na zidu bili su svedeni na
fragmente koje su na njihovu mjestu još uvijek držali potamnjeli čavlići, ali
najveće umjetničko djelo - ako se tako moglo nazvati - ostalo je nedirnuto, jer
bilo je naslikano ravno na zid. U taj je grafit Bram upirao prstom, željno
čekajući Robininu reakciju.
Netko - ako je vjerovati Bramu, Pez - naslikao je metar i osamdeset
centimetara dugu, pedantno detaljnu sliku penisa koji ulazi u vaginu. Iznad toga
bile su napisane one iste riječi koje su pisale na Mariaminu prozoru u kuhinji u
prizemlju.
Stanje anomije nemoguće je

kad su složni organi
u dovoljnom doticaju
i dovoljno dugom doticaju.
„Što kažeš?“ upitao je Bram, jedva susprežući hihot.

„Jako je dobar“, mirno je odgovorila Robin. „Netko nedvojbeno zna nacrtati
genitalije.“
Činilo se da je Bram malo razočaran tim odgovorom.
„Pez je to nacrtao. Kad njih dvoje nisu bili u sobi. Edie se nije svidjelo.“
574
Knjige.Club Books
„Stvarno?“ ravnodušno je upitala Robin.

„Znam tko ju je ubio.“
Robin je pogledala dječaka. Bio je toliko visok da su im oči bile gotovo na
istoj visini. Sjetivši se što se dogodilo njegovoj majci, prema njemu je morala
osjetiti sažaljenje, ali ni oduševljen izraz njegova lica ni njegova očita želja da
šokira ili preplaši nisu bili simpatični.
„Onda bi to trebao reći nekoj odrasloj osobi“, rekla je.
„Ti si odrasla osoba. Ako kažem tebi, morat ćeš nešto učiniti s tom
informacijom, zar ne?“
„Mislila sam na odraslu osobu kao što su tvoj otac ili Mariam.“
„Kako si znala da mi ona nije mama?“
„Netko mi je rekao.“
„Znaš li što se dogodilo mojoj pravoj mami?“
„Ne“, odgovorila je Robin.
„Jedan ju je muškarac zadavio.“
„To je strašno“, ozbiljno je rekla Robin. „Jako mi je žao.“
Slutila je da je Bram očekivao kako će ga ona optužiti da izmišlja. Djelić
sekunde njegov cerek pokolebao se. A onda je glasno rekao:
„Nije me briga. S Nilsom mi je bolje. On mi da sve što želim.“
„Sretniče“, s osmijehom je rekla Robin pa se okrenula pogledati ostatak
sobe.
Pomislila je da to ne može biti mjesto na kojem su Josh i Edie snimili onaj
rani video, kad su posve očito bili zaljubljeni jedno u drugo, jer je ta soba imala
krevet za jednu osobu. Nije vidjela Joshev novčanik ni ključeve. Ploča za pikado
preživjela je požar jer je visjela na suprotnom kraju prostorije i na nju je bio
pričvršćen crtež iz kojeg su virile tri strelice. Znatiželjna, Robin je prišla ploči i
najprije se iznenadila, a onda zadrhtala od uzbuđenja vidjevši da je to prilično
loš crtež olovkom koji je prikazivao Iniga Upcotta, kojeg je Robin prepoznala
uglavnom po tome što je Katya iznad svog potpisa napisala njegovo ime.
„Tko je stavio crtež ovog nesretnika na ploču za pikado?“ veselo je upitala
Brama.
Ne primivši odgovor, okrenula se i zatekla licem u lice s mrtvim štakorom.
Vrisnula je, zateturala unatraške u zid i osjetila da je pera na strelicama bodu
u zatiljak. Štakor, koji je već djelomice istrunuo, nije imao oči; zubi su mu bili
žuti, dugi tanki rep ukočen. Smrdio je na alkohol, a Bram ga je gurao prema njoj
i smijao se. Velika staklenka puna tamne tekućine sad je stajala otvorena pokraj
kreveta.
575
Knjige.Club Books
„Ne!“ dreknula je Robin, gurnula Brama u stranu pa izjurila iz sobe u prazan

hodnik i pohitala natrag istim putem kojim je došla, nastojeći odoljeti iskonskom
nagonu da potrči koliko je noge nose, iako nije čula da Bram ide za njom.
Kad je stigla do vrha stuba, u hodniku je ugledala Peza; stajao je sam i
izgledao ljutito, ali lice mu se razvedrilo kad se počela spuštati stubama.
„Mislio sam da si zbrisala.“
„Nisam.“ Robin se nastojala pribrati. „Bram mi je želio pokazati nešto na
katu.“
„Oh, Kriste.“ Pez je izgledao napola zabavljeno. „Što?“
„Nešto što si naslikao na zid“, odgovorila je Robin, nastojeći da izraz
njezina lica također bude slično zabavljen.
„Sranje, to ti je pokazao?“ Pez je izgledao nesretno. „To je bila šala i ta
vrata trebala bi biti zaključana.“
Robin je upravo stigla do hodnika, kad se Bram bučno spustio stubama
pokraj nje.
„Odakle ti ključ Josheve sobe?“ strogo je upitao Pez dječaka.
„Nisam ja, Zoe je“, odgovorio je Bram sa širokim cerekom pa otrčao iza
ugla prema kuhinji.
576
Knjige.Club Books
67
Now he sets me dotvn as vexed.

I think I’ve draped myself in woman's pride
To a perfect purpose103

Aurora Leigh
Š to je Zoe učinila?“ upitao je Pez.

„Nemam pojma“, lagala je Robin. „On je... neobičan dječak, zar ne?“
„Neobičan možda nije najbolja riječ za njega“, prezirno je rekao Pez. „Dođi.
Idemo u Gatehouse.“
Razgovor s Ormondom naizgled je malo oneraspoložio Peza, ali čim su
izašli na blagi ranovečernji zrak, ponovno se razvedrio. Dok su hodali prema
pabu, raspitivao se o Robininoj karijeri u marketingu, koju je ona na sreću
izmislila dovoljno detaljno da mu ponudi spremne odgovore.
„Zar ti taj posao nije dosadan?“ upitao je Pez.
„Naravno da jest“, odgovorila je Robin, a Pez se nasmijao.
„Oprosti što sam se dugo zadržao na katu.“
„U redu je. Razgovarala sam s Nilsom.“
„Stvarno?“ nacerio se Pez. „Kako ti se čini Nils?“
„Zanimljiv je“, odgovorila je Robin, a Pez se ponovno nasmijao.
„U redu je, smiješ reći da je čudak. Nije mi tata. O čemu je govorio?“
„Pa... o hinduističkom tantrizmu, kapitalizmu, samoubojstvu, anomiji“,
Robin je krajičkom oka pogledala Peza da vidi kako će on reagirati, ali nije
reagirao, „aristokratskim nazorima, smrti kao ispunjenju...“
„Dobila si sve najveće hitove“, nacerio se Pez. „Nils nije opasan, samo je
ekscentričan... misli da je prirodni aristokrat zato što je preživio s milijunima
koje mu je stari ostavio.“
103
Sad on misli da sam ljutita. Moje zaodijevanje ženskim ponosom postiglo je svoj cilj.
(Nap. prev.)
577
Knjige.Club Books
„To mu sigurno nije bilo lako“, rekla je Robin i kad se ovaj put nasmijao,
Pez je ispružio ruku i lagano dodirnuo njezinu.
„Zabavna si“, zvučao je pomalo iznenađeno.
„Pokazao mi je i neka svoja umjetnička djela.“
„Stvarno? Što misliš o njima?“ Prije nego što je Robin stigla odgovoriti, Pez
je nastavio: „Jebeno su grozna, zar ne? Ne brini se, svi znamo da ništa ne
vrijede. Sve je isprobao: slikanje, kiparenje, bakrorez, grafiku, digitalne
tehnologije, a prošlog tjedna govorio je da razmišlja o drvorezima.“
„Je li ikad išta prodao? O, ne, čekaj... on misli da umjetnost treba biti
besplatna, zar ne?“
„Da. Lako je to reći kad već imaš milijune u banci. Ponekad održi malu
samostalnu izložbu u North Groveu, na koju dođu svi vjerni sljedbenici, učenici
koji su se ondje godinama muvali, piju vino i govore mu da je genij. Mislim da
neki od njih to čak vjeruju. Zapravo je slatko... Je li ti rekao koje si rase?“
„Rase?“ ponovila je Robin. „Kako to misliš?“
„Možda će mi trebati pivo prije nego što se upustimo u tu temu.“ Pred njima
je već bio Gatehouse: velika crno-bijela drvena zgrada sa stolicama i stolovima
vani.
„Želiš li da sjednemo unutra ili vani?“ upitao je Pez.
„Unutra.“ Sad kad Pez i ona više nisu stajali u polumraku ispod krošnji
stabala na groblju, bojala se pomnog promatranja vlasulje i kontaktnih leća u
boji.
„Što želiš popiti?“ upitao je Pez kad su ušli u jako velik prostor s ciglenim
zidovima i drvenim podovima, u kojem se nalazilo mnogo stolova, od kojih je
trećina već bila zauzeta.
„Čašu crnog vina“, odgovorila je Robin. „Odmah se vraćam, samo ću
skoknuti u WC.“
Na tapetama u ženskom zahodu bili su rododendroni i papige. Robin se
zaključala u kabinu, poslala Strikeu fotografiju Nilsova kolaža s Edie, pa ga
nazvala. Gotovo odmah odgovorio je na poziv.
„Zar nisi na tečaju crtanja?“
„Otkazan je, pa sam na piću s Pierceom. Slušaj, upravo sam ti poslala
fotografiju slike koju je Nils de Jong dao Grantu Ledwellu - odnosno, kopirao da
mu je da - i sad te trebam da zapišeš sve što se upravo dogodilo dok se još svega
sjećam, jer nemam vremena sama to učiniti. Pez me čeka u pabu.“
„Slušam“, rekao je Strike.
Robin mu je na brzinu rekla za Ormondov posjet Pezu, prepričala sve čega
se sjećala o Nilsovu lupetanju o Edienoj smrti, podrobno opisala Joshevu sobu i
završila s kratkim prikazom Bramova ponašanja, koje je kulminiralo optužbom
protiv Zoe. Dok je govorila, sve je vrijeme čula brzo struganje Strikeove olovke.
578
Knjige.Club Books
„Isuse Kriste, to će nam zasad biti dovoljno“, rekao je Strike kad je završila.
„Bravo.“
„Moraš se odmah ulogirati u igru“, nastavila je Robin. „Prošli put kad sam
provjerila, Anomija nije bio ondje, ali otad je prošlo već više od tri sata.“
„Evo, već postajem Buffypaws“, odgovorio je Strike, a ona je čula lupkanje
njegovih prstiju po tipkovnici.
„Okej, nazvat ću te kad popijem piće s njim.“
„Može. Sretno.“
Robin je prekinula vezu, izašla iz kabine, provjerila svoj odraz u zrcalu da
bude sigurna da joj se nisu pomaknule ni vlasulja ni kontaktne leće, uključila
snimanje na mobitelu, vratila mobitel u torbicu nadajući se da će uhvatiti Pezove
riječi u buci u pivnici pa izašla iz zahoda.
Pez je sjedio za okruglim stolom za dvije osobe u dalekom kutu pokraj
prozora, s čašom crnog vina i kriglom piva ispred sebe. Svoju stolicu približio je
Robininu, pa nisu sjedili sučelice jedno drugom, nego gotovo rame uz rame.
„Dakle“, s osmijehom je rekla Robin sjedajući i skidajući crnu jaknu od
antilopa. Pezov pogled automatski je poletio do njezinih dojki pa se brzo vratio
na oči. „Kakva je to priča o Nilsu i rasama?“
Sjedeći blizu Peza, Robin je ponovno osjetila miris njegova tijela. Gole ruke
bile su mu mišićave, nokti prljavi. Sa svojim krupnim, tamnim, tužnim očima i
klupkom crne kovrčave kose, bez traperica i majice izgledao bi kao kakav
Caravaggiov svetac.
„Nils ljude koje upozna dijeli na rase“, započeo je Pez pa, vidjevši izraz
Robinina lica, dodao: „Ali samo bijele Europljane. To je pokupio iz neke stare
knjige. Da, šest rasa bijelih Europljana. Čita čudne knjige za koje nitko drugi
nikad nije čuo i obožava raspravljati, čak i kad je napušen. Ono, voli udariti
kontru.“
„Znači, kad mi je rekao da si ti tipičan zapadnjak, je li to bila rasna
odrednica?“
„To ti je rekao, je li?“ lagano je zakolutao očima Pez. „Da. Ja sam
zapadnjak. Malen i taman.“
Robin je umalo rekla „nisi malen“, ali se u posljednji čas suspregnula; ona je
mislila na njegovu visinu, ali te riječi mogle su se protumačiti na posve drukčiji
način.
„U usporedbi s Nilsom svi su niski“, rekla je.
„Da, ali zapadnjaci su crnomanjasti i emotivni, i vole spektakl.“
„Što Nils misli, koje je on rase?“
„Nordijske. Veliki plavokosi ratnik-stvaratelj. Naravno, to je najbolja rasa.“
„Znači, sve je to šala, ali Nils je pripadnik superiorne rase?“ upitala je
Robin, a Pez se nasmijao.
579
Knjige.Club Books
„Da. Mariam se jako naljuti kad on počne o rasama, ali Nils kaže da se ljuti
samo zato što je ona Dinarid, a Dinaridi su inferiorni Nordijcima.“
Robin se nasmijala zajedno s Pezom, iako joj to nije bilo posebno smiješno.
„Jednom je Nils rekao nekom tipu u invalidskim kolicima - imali smo tulum
za kraj polugodišta, stalno imamo tulume, svaki je povod dobar - da je tipični
Alpinac. Stanarima North Grovea to je interna šala, jer Nils za svakog tko mu se
ne sviđa kaže da je Alpinac. Alpinac je u osnovi šifra za ‘dosadnog seronju’.
Uskogrudnog malograđanina.“
Robin, koja se pitala je li taj navodni Alpinac možda bio Inigo Upcott,
nasmijala se kako se od nje očekivalo.
„Ali smiješno je bilo to što je taj tip pročitao knjigu iz koje je Nils pokupio
svoju teoriju, pa je znao da mu Nils govori da je on konvencionalan i tup i sve
drugo što Alpinci jesu. Zašto ne piješ vino?“
„Pijem“, odgovorila je Robin i otpila gutljaj. „Je li se taj muškarac u
invalidskim kolicima uvrijedio? Je li ga pitao kao se usuđuje nazvati ga tupim i
uskogrudnim?“
„Nije. S nadmenom uvrijeđenošću rekao je da su rasne teorije tog starog
fašista u cijelosti odbačene i odvezao se u svojim kolicima. Ja sam se poslije s
tim istim tipom posvadio oko Beatlesa i nakon toga je rekao ženi da je vrijeme
da odu, otišao i više ga nikad nismo vidjeli.“
„Tko je od vas dvojice volio Beatlese, a tko nije?“ upitala je Robin.
„Oh, obojica smo ih voljeli. Govorimo o Beatlesima, zar ne? Više se ne
sjećam što je tome prethodilo, ali na kraju smo se posvadili oko toga na kojem
su albumu samo McCartneyjeve i Lennonove pjesme. Ja sam bio u pravu. A
Hard Day’s Night. Znam da je klišej biti iz Liverpoola i voljeti Beatlese, ali..
Spustio je okovratnik majice i otkrio sitna slova oko dna snažnog vrata.
Robin se malo nagnula prema njemu da pročita što piše i Pez je brzo sagnuo
glavu i poljubio je.
Tijekom cijelog svog života Robin Ellacott u ustima je imala ukupno dva
muška jezika: jezik svog supruga, s kojim je počela izlaziti kad je imala
sedamnaest godina, i jezik dječaka s kojim je hodala kao petnaestogodišnjakinja,
čiji su poljupci bili slinaviji od poljubaca labradora njezine obitelji. Ukočila se
na djelić sekunde, ali Jessica Robins nije bila Robin Ellacott; ona je imala sve
dečke koje Robin nije imala; ona je bila na Tinderu; ona je sa svojim
prijateljicama izlazila u londonske klubove, pa je Robin uzvratila s hinjenim
entuzijazmom, a Pez je stavio ruku u njezinu kosu da joj se glava ne miče,
čvrsto pritisnuo usne o njezine i zarovao jezikom u njezina usta, tako da je
osjetila pivo koje nije popila i Pezov vreli dah na gornjoj usni.
Kad je zaključila da je Jessici - koja je imala sve iskustvo koje je Robin
nedostajalo, ali nije bila laka žena - dovoljno, odmaknula se, a Pez ju je pustio,
rukom prolazeći kroz njezinu vlasulju, koja je na svu sreću bila načinjena od
580
Knjige.Club Books
ljudske kose. Kad ju je kupila, Robin je morala opravdati trošak, ali objasnila je
Strikeu da sintetičke perike izbliza jednostavno nisu iste.
„Jebeno si neodoljiva“, rekao je Pez promuklim glasom.
„Samo sam pokušavala pročitati tvoju tetovažu“, smjerno je odgovorila
Robin.
„‘It’s getting hard to be someone, But it all works out, It doesn’t matter
much to me’104, citirao je. „Strawberry Fields Forever. Proteže mi se oko cijelog
vrata.“
„Stvarno ti nije važno?“ upitala je Robin, pitajući se kako da najbolje ubaci
Strokese u razgovor.
„Ne baš. Zašto? Ti voliš frajere koji voze velike automobile i zarađuju
veliku lovu?“
„Ne, nasmrt su mi dosadni“, odgovorila je Robin, a Pez se glasno nasmijao.
Da je ovo pravi izlazak, pomislila je Robin dok joj je srce brzo lupalo od
mješavine nervoze i zadovoljstva, mogla bi reći da je jako uspješna. „Onda,
kako si završio u North Groveu?“
„Bio sam ovdje jedne večeri kad sam jedva uspijevao skucati dovoljno love
za stanarinu i upoznao tipa koji je živio u tom kolektivu. Više nije ondje, ali
rekao mi je da imaju slobodnu sobu. Otišao sam s njim, upoznao Nilsa, a Nilsu
sam se svidio i pozvao me da im se pridružim. I otad sam ondje. Gdje ti
stanuješ?“
„U Kentish Townu“, odgovorila je Robin, koja je unaprijed pripremila
odgovor.
„Da, Zoe mi je rekla da si blizu nje. Sama?“
„Ne, imam dvije cimerice“, rekla je Robin s ciljem da spriječi svaki
prijedlog da se povuku u njezin stan gdje će imati privatnosti. „Nils kaže da je
Zoe danas bolesna.“
„Stvarno?“ Pez nije zvučao zainteresirano. „Cura je anoreksična. Nikad ne
jede. Tipična obožavateljica Srca crnog kao tinta.“
„Sve su one sjebane, one koje se totalno ufuraju u taj crtić. Sve nešto traže.
Ozljeđuju se i slično. Zašto ne piješ vino?“
„Pijem“, odgovorila je Robin, iako je zapravo otpila samo tri mala gutljaja, a
Pez je gotovo ispio svoju kriglu. „Nisam baš od cuge.“
„To ćemo morati promijeniti.“
„Je li itko nazvao Zoe da provjeri kako je?“
104
Postaje teško biti netko, ali sve se riješi, nije mi važno. (Nap. ur.)
581
Knjige.Club Books
„Vjerojatno Mariam.“ Pezje iskapio ostatak piva. „Trebalo mi je“, rekao je,
a Robin se zapitala žudi li za alkoholom zbog razgovora s Ormondom.
„Donijet ću ti novu“, ponudila je.
„Ti još nisi popila ni...“,
„Zar se natječemo?“ s osmijehom je upitala Robin, a Pez joj je uzvratio
osmijeh.
„Okej, hvala.“
Robin je ustala i krenula prema šanku, osjećajući Pezov pogled na svojim
leđima. Namjerno je ignorirala njegovo prvo spominjanje Srca crnog kao tinta i
namjeravala ponovno uvesti tu temu tek kad on još malo popije.
Kad se vratila s njegovim pivom, uhvatio ju je za slobodnu ruku dok je
sjedala.
„Nisi onakva kakva sam mislio da ćeš biti“, rekao je, promatrajući je s
laganim osmijehom na licu.
„Zašto, zar si mislio da sam Alpinka?“ upitala je Robin, dopuštajući mu da
ispreplete prste s njezinima.
„Ne“, nacerio se Pez, „ali mislio sam da ćeš biti uštogljenija.“
„Jako sam uštogljena. Ali ti si očito oslobodio nešto u meni.“
Pez se nasmijao. Ruka mu je bila topla i suha.
„Ideš li često kući u Liverpool?“ upitala e, sjetivši se Pezove stranice na
Instagramu, koja je otkrivala mjesecima duge boravke u njegovu rodnom gradu.
„Da. Moj stari ima bolest motornih neurona. Udovac je. Živi sam.“
„Oh, to je tužno“, zbunjeno je rekla Robin.
„O njemu se uglavnom brine moja sestra, ali ona ima dva autistična klinca,
pa ponekad odem kući uskočiti. Da se ona malo odmori.“
„To je stvarno lijepo od tebe. Vau... ni ti nisi kakav sam mislila da ćeš biti.“
„Stvarno?“ Pez ju je netremice promatrao s poluosmijehom na usnama,
toplim prstima stežući njezine. „Što to znači?“
„Ljubazan si. Pristojan. Mislila sam da si... ne znam... umjetnik plejboj.“
„Zašto? Zato što se skinem za tečaj crtanja?“
„Oh, na to nemam primjedbu“, odgovorila je Robin, a Pez se ponovno
nasmijao. „Onda, kakvu još glazbu voliš?“
„Sve što je dobro, nije me briga kojeg je žanra“, slegnuo je ramenima Pez.
„Nego, kad si prekinula s dečkom?“
„Prije nekih šest mjeseci. Kakva je situacija kod tebe?“
„Već duže od godinu dana nemam ozbiljnu djevojku. Ali ne žalim se.“
„Vjerujem ti“, rekla je Robin, a Pez ju je privukao da je ponovno poljubi.
582
Knjige.Club Books
Glumeći oduševljenje zbog njegovih zuba koji su se sudarili s njezinima kad

joj je rukom ponovno na zatiljku privukao lice svojem, Robin je poželjela da joj
prestane dodirivati vlasulju i morala je posumnjati da je kao i pivo Pez
upotrebljava kao sredstvo za skretanje misli sa svojih briga. U toj tehnici u kojoj
je sve bilo dopušteno bilo je neke lakoumnosti. Ponovno je ona bila ta koja se
prva odmaknula, a on je tiho prostenjao.
„Ovo obično ne radim na danjem svjetlu“, šapnula je, gledajući ostale goste
oko njih. Dvojica sredovječnih muškaraca za šankom očito su gledala taj klinč i
na licima su im bili osmijesi neizravnog zadovoljstva. Pez, koji je sad pomaknuo
svoju stolicu još bliže njezinoj, prebacio je ruku oko nje, palcem milujući
lopaticu njezina ramena.
„Nema problema. Uskoro će pasti mrak“, rekao je.
„Pij svoje pivo i pričaj mi o svom radu. Mariam je rekla da si stvarno
dobar.“
„Jesam. Samo što ne mogu dobiti stalni posao. Jednim dijelom zato što
moram odlaziti kući brinuti se o tati. Već gura znatno duže nego što su mislili
kad su mu postavili dijagnozu. Ali imam nekoliko stvari u postupku - možda.
Ovisi.“
„Pokaži mi svoje radove“, rekla je Robin. „Kladim se da si na Instagramu.“
„Da, jesam.“
Morao je podignuti ruku s nje kako bi izvadio mobitel i otvorio Instagram.
„Izvoli.“
Gurnuo je mobitel prema njoj.
„Vau“, rekla je Robin.
Ovoga puta nije glumila oduševljenje: svi radovi koje je objavio na
Instagramu bili su impresivni. Dok je ona polako pregledavala crteže, fantasy
art radove, anime, animirane isječke u različitim stilovima, Pez se ponovno
nagnuo bliže, prebacio ruku preko naslona njezine stolice i objašnjavao joj
svaku od njih.
„To je bila narudžba za strip... Ovo je bilo za reklamu, ali klijentu se nije
svidjelo. Svejedno mi je platio... Ovo je bilo za jednu indie tvrtku koja se bavila
razvojem igara, ali je propala. Još uvijek pokušavam doznati mogu li dobiti
natrag svoje prijedloge...“
„Jesi li sve ovo napravio u North Groveu?“
„Većinu. Nils ima svu najnoviju tehnologiju.“
„Lijepa je“, rekla je Robin, zastavši na jednom poznatom licu. Srcoliko lice
Kee Niven gledalo ju je sa stripovskih portreta crnokose žene u dugoj, pripijenoj
haljini koja je otkrivala većinu njezinih dojki. Na noćnom nebu iza nje visio je
veliki Mjesečev srp.
583
Knjige.Club Books
„Luđakinja“, rekao je Pez i ponovno prezirno puhnuo. „Hodala je s jednim

tipom u kolektivu. Trebao mi je model za seksi vješticu, pa sam je zamolio da
mi pozira. Pristala je samo zato da učini dečka ljubomornim. A onda se sva
ukočila kad on nije htio doći i gledati. Dok je ona bila sa mnom u ateljeu u
prizemlju, on se na katu ševio s drugom ženskom.“
„Jao“, rekla je Robin.
„Da“, nacerio se Pez. „Kad ju je napucao, došla je u North Grove ‘po neke
svoje stvari’ i kad je stigla do njegove sobe, vrata su bila zaključana i čula ih je
da se jebu, pa je izbezumljeno dojurila u moju sobu. Nakon dvadeset minuta
bacila se na mene, ali ja ne volim luđakinje.“
Primijetivši da je Pezova inačica priče bila sušta suprotnost onoj koju je Kea
ispričala Strikeu, u kojoj se Pez njoj nudio, a ona ga je odbila, Robin je nastavila
pregledavati njegovu stranicu na Instagramu, tražeći nešto što bi mogla
upotrijebiti kao izliku da vrati razgovor na Srce crno kao tinta.
„Je li ovo Nilsov mačak? Onaj koji je nestao?“
„Da.“ Pez je pogledao sliku usnulog crno-smeđeg mačka. „Javio sam se na
natječaj za ilustraciju slikovnice o kućnim ljubimcima. Ne volim mačke,
alergičan sam na njih. Možda se to vidjelo i zato nikad nisam dobio taj posao.
To stvorenje ima samo jedno oko, ali se to ne vidi kad spava.“
„Kako je izgubio oko?“
„Ne znam, nikad nisam pitao... Nema ga već gotovo tjedan dana. Ili ga je
netko pregazio ili ga je Bram zadavio.“
„Molim?“ Robin je glumila zaprepaštenost.
„Mali je psihopat. Čim naraste do metar i osamdeset, selim se odande.
Kojom brzinom raste, to će vjerojatno biti sljedećeg utorka... Dosta si gledala
moje radove“, najednom je rekao i stavio ruku na njezinu, kad se na zaslonu
pojavio uglati crno-bijeli lik u dugom viktorijanskom fraku.
„Uživala sam u gledanju!“
„A ja sam uživao u onom drugom, a ti si me zaustavila“, nasmiješio se Pez,
vraćajući mobitel u džep traperica.
„Onda, jesi li vratio onom muškarcu to što je htio?“ upitala je Robin kad je
Pez ponovno počeo palcem milovati njezina leđa.
„Nisam“, odgovorio je Pez i osmijeh mu je smjesta nestao s lica.
„Što je htio?“
„Ništa. Izgubio sam to što je htio. Ali ionako nije bilo njegovo.“ Nakon
kratka oklijevanja, dodao je: „Njegova mi je djevojka to dala.“
„Oh. Ali zašto bi onda on?...“
„Njegova djevojka bila je Edie Ledwell. Cura koja je napravila Srce crno
kao tinta. Ona koja je ubijena.“
„Oh“, ponovila je Robin. „Siroti čovjek!“
584
Knjige.Club Books
„Molim?“ iznenadio se Pez pa rekao: „Da, valjda.“

Pez je popio velik gutljaj piva, dok je Robinin mozak brzo radio.
„Slušaj“, rekla je brzo odlučivši. „Kad si je već spomenuo... ja... nisam znala
bih li ti to trebala reći, ali naježila sam se kad sam to čula.“
„Ne razumijem.“
„Znam o čemu je govorio onaj dječak.“
„Koji, Bram?“
„Da. Rekao mi je da je Zoe ubila tu djevojku. Edie.“
Pez je jedan trenutak samo netremice gledao Robin.
„Bram je rekao da je Zoe ubila Edie?“
„Da. Naravno da mu nisam povjerovala, ali čudno je za jedno dijete da to
kaže.“
„Isuse Kriste“, promrmljao je Pez i podigao ruku s naslona Robinine stolice
pa je provukao kroz svoju kovrčavu crnu kosu i otpio ostatak svoje druge krigle.
„Nisam ti trebala reći“, tiho je rekla Robin.
„Samo sam se nadao da bih jednu večer mogao ne razmišljati o tome.“
„Oh, ja... oprosti što sam to uopće spomenula.“ Robin je sad dopustila jedva
primjetnom prizvuku kivnje da joj se uvuče u glas. Nije Jessica Robins kriva što
ju je jedan opterećeni dječak odveo u tu spaljenu sobu i opteretio pričom o
ubojstvu. Jessicu Robins iznenadila je ta nagla promjena tona i počela je misliti
da Pez nije zabavan i šarmantan kakvim ga je dotad smatrala.
„Ne“, brzo je rekao Pez, „nemoj... nisi ti kriva. Samo, svima nam je strašno
otkad se to dogodilo. Svi žele stalno razgovarati o tome, ali čemu? Hoću reći,
ona je mrtva, nije li? Razgovor o tome od jutra do sutra neće je vratiti... Bram ne
voli Zoe, to je sve. Ponekad ga čuva, a on ne voli nikog tko mu pokuša nešto
zapovjediti. Vidjela si je; mačetu ne bi mogla ni podignuti, a kamoli
upotrijebiti... Hoćeš li ikad popiti to vino?“
„Hoću“, odgovorila je Robin, pazeći da joj glas odiše određenom dozom
suzdržanosti.
„Oprosti.“ Pez je sad izgledao skrušeno i razdraženo u isti mah. „Prošao
sam... svi smo prošli pakao otkad se to dogodilo. Policija je došla razgovarati sa
mnom.“
„Ozbiljno?“
„Da. Razgovarali su sa svima koji su poznavali Josha i Edie. Čak i s
Mariam.“
„Šališ se!“
„Ne. Ona je znala da će se Josh i Edie naći na groblju tog poslijepodneva.
Ali vodila je tečaj kad se to dogodilo. Za djecu s posebnim potrebama. Ja sam
bio u ateljeu i radio na svojoj ideji za strip.“
585
Knjige.Club Books
„O pogrebniku koji putuje kroz vrijeme?“

„Da“, rekao je Pez, iako nije izgledao posebno polaskano što je Robin to
zapamtila. „Uglavnom, ljudi su me vidjeli kad sam prolazio, pa me nitko nije
sumnjičio za ubojstvo. Ali murjake je zanimalo jesam li ja onaj trol koji je
proganjao Edie na Twitteru.“
Prezirno je puhnuo kroz nos.
„Tri sam godine živio u istoj jebenoj kući s njom. Da sam je želio
zlostavljati, ne bih morao ići na jebeni internet. Uglavnom, znam tko je bio taj
trol, to bar nije teško shvatiti.“
„Tko je to bio?“ Robin se trudila zvučati nehajno.
„Tip po imenu Wally Cardew“, smjesta je odgovorio Pez Pierce.
„Jesi li to rekao policiji?“
„Jesam. Rekao sam im da znam da je sve vrijeme to bio on. Anomija - tako
se zove taj trol...“
„Anomija? Čudno. Nils mi je baš...“
„Da, to ime bilo je jedan od razloga zašto sam znao da se radi o Wallyju.
Čuo sam kad mu je Nils objašnjavao... sigurno je vidio tu riječ na prozoru u
kuhinji.“
„Hoćeš reći da poznaješ tog Wallyja?“
„Da, obojica smo bili u Srcu crnom kao tinta. Davali glasove likovima. Ja
sam bio u samo dvije epizode, jer sam morao otići kući i neko se vrijeme brinuti
o tati, a kad sam se vratio, netko je preuzeo moju ulogu i glumio jebeni
liverpulski naglasak.“
Po izrazu njegova lica Robin je zaključila da Pez nije bio sretan zbog toga.
„Wally ima prijatelja koji zna programirati... sjećam se da mi je pričao kako
je taj tip pokušavao nagovoriti nekog developera da napravi računalnu igricu... a
taj trol, taj Anomija, s prijateljem je kreirao online igricu koja se temelji na
Edienu crtiću. Dakle, da, ne treba biti genij da shvatiš, zar ne? Idem po još jednu
pivu. Jesi li sigurna da nećeš još jednu čašu vina?“
„Ne, prvo ću dovršiti ovu“, odgovorila je Robin.
Pez je otišao do šanka, a Robin je mahnito razmišljala. Nekoliko stvari koje
je Pez upravo rekao o sebi uklapalo se u provizorni profil Anomije koji su Strike
i ona sastavili, ali mislila je da bi osjetila da sjedi licem u lice s tom osobom, da
bi to nagonski znala, jer iz Anomije bi sigurno curila zloba i sadizam koje je
pokazao u svom dugom proganjanju Edie Ledwell, ma koliko ih lukavo
pokušavao sakriti. Pez Pierce možda nije bio njezino idealno društvo za piće, ali
nije mogla zamisliti da on posvećuje sate svoga života toj igrici ili nemilosrdnoj
kampanji zlostavljanja na Twitteru. Bio je nadaren umjetnik, uspješan sa
ženama, ljubitelj glazbe: Robin se činilo da u stvarnom svijetu živi krajnje
586
Knjige.Club Books
zadovoljavajućim životom i da mu nisu potrebni nejasni užici anonimne online

osobe.
Kad se vratio za stol i sjeo, upitala je:
„Zašto su te zamijenili u crtiću? Zar ne bi netko tko je stvarno iz Liverpoola
bio bolji od nekog tko samo glumi taj naglasak? Mrzim kad ljudi oponašaju moj
naglasak“, dodala je. „Jedan tip na poslu misli da je jako smiješno rugati mi se
svaki put kad na sastanku nešto kažem.“
„Jebeni Londonci, zar ne?“ rekao je Pez. Otpio je iz svoje nove krigle. „Edie
je rekla da nisu znali kad ću se vratiti od tate, pa su nastavili bez mene.
Nemojmo razgovarati o tom jebenom crtiću“, dodao je. „Rekao sam ti da želim
jednu slobodnu večer.“
„Okej“, odgovorila je Robin, pazeći da ponovno izgleda iznenađeno i
uvrijeđeno.
„Ne... čuj, žao mi je“, rekao je Pez, smjesta popustivši pred njezinom
hladnoćom. „Samo sam... ono, još uvijek ne mogu shvatiti što se dogodilo?“.
„To me ne čudi. Jer ono što se dogodilo uistinu je strašno.“
Pez je ponovno prebacio ruku preko naslona njezine stolice.
„Jesam li spomenuo da si jebeno neodoljiva?“
Robin mu je dopustila da ponovno pritisne usne o njezine. Ovaj je poljubac
bio nježniji; nije bio dugo sudaranje zuba, jezika i sline, što bi se moglo
očekivati nekoliko sekundi nakon razgovora o ubojstvu. Kad ju je Pez pustio,
tiho je rekla:
„Možda bi ti pomoglo da razgovaraš o tome.“
„Nudiš se da mi budeš terapeutkinja?“ upitao je Pez, gledajući je u oči i
milujući joj lopaticu.
„Pa, nemam licencu, ali nudim usluge koje preko nacionalnog zdravstvenog
sustava ne možeš dobiti.“
Ponovno se glasno nasmijao i prije nego što je stigao pitati na što točno
misli, Robin je ozbiljno nastavila:
„Možda bi trebao razgovarati s nekim. To što se dogodilo sigurno ti je bilo
jako traumatično, a u životu već imaš dovoljno stresa, zar ne, s bolesnim tatom i
svime ostalim?“
Izgledao je malo iznenađen tim riječima.
„Zašto si prekinula s dečkom?“
„Varao me s mojom prijateljicom. Zašto pitaš?“
„Zato što si neodoljivo privlačna i slatka. Mora da je bio pravi šupak.“
Oh, ne opet, pomislila je Robin kad se Pez nagnuo da je ponovno poljubi.
Ovaj poljubac bio je najduži dotad; sad joj barem nije dodirivao kosu, ali kad su
587
Knjige.Club Books
se njegove usne priljubile o njezine jače nego ikad i njegov je jezik zaplesao u
njezinim ustima, zagrlio ju je objema rukama i gotovo podigao iz stolice.
„Kontroliraj se“, šapnula je u njegova usta, napola se smijući dok se uz
određene teškoće izvlačila iz njegova zagrljaja. „Gospode. Ljudi zure u nas.“
„Samo sam htio malo one terapije koju ne mogu dobiti preko nacionalnog
zdravstvenog sustava.“
„Zaboravio si onaj dio kad se razgovara“, odgovorila je i najviše zato da ga
spriječi da je ponovno poljubi iskapila ostatak vina, dok ju je Pez i dalje milovao
po leđima.
„Takvu te volim“, rekao je gledajući je kako pije.
„Nisam se šalila“, nehajno je rekla Robin. „Doživio si nešto strašno. Vidim
da si uzrujan.“
„Nemoj misliti da sam izgubio najbolju prijateljicu“, grubo je rekao Pez. „S
njom sam se posvadio dugo prije nego što se to dogodilo.“
„Zašto?“
„Ne želiš čuti razlog. Vjeruj mi. Ne želiš znati.“
„Okej“, rekla je Robin glasom koji je ponovno bio malo hladan i povrijeđen.
Jessica Robins nije voljela da se prema njoj odnose kao da je krigla piva. Voljela
je malo razgovora prije nego što se dade nagovoriti u krevet. Nakon nekoliko
sekundi napete šutnje, Pez je rekao:
„Nemoj reći da te nisam upozorio. Dakle, jedan od drugih momaka koji su
davali glas nekom od likova u crtiću stalno se muvao po sobi s računalima u
North Groveu, dok je čekao svoju scenu ili što već. Ušao sam i primijetio da je
jako brzo zatvorio to što je gledao. Bio sam znatiželjan. Nikad nisam volio tog
tipa. Školovao se u privatnoj školi, imao bogate starce, pokušavao svima
drugima pokazati koliko je povlašten, Wally je našao njegovu fotku iz vrtića.
Ono, skinuo ju je s interneta, povećao i zalijepio na zid s Timovim licem
zalijepljenim preko lica jednog od tih malih seronja s ružičastim kapicama i
preko nje napisao: ‘Tim uči prezirati privilegije bijelih heteroseksualaca.’“
Robin se nasmijala.
„Timu se to nije svidjelo“, rekao je Pez s određenim zadovoljstvom.
„Nimalo mu se nije svidjelo. Na poslovima koje sam radio upoznao sam ljude
kao što je on. Seronje iz srednje klase koji ti zamjeraju što si odrastao u
radničkoj obitelji. Kao da misle da se praviš važan. Da se neopravdano
pokušavaš prikazati potlačenijim ili nešto slično.“
Robin se ponovno nasmijala.
„Uglavnom... znaš li što su lolikoni?“
„Ne, što je to?“
588
Knjige.Club Books
„To su stripovi o curicama. U kojima rade stvari koje... znaš, seksualne

stvari koje ne bi trebale raditi. Japanci se pale na to ili je barem tamo počelo.
Sad je svuda po internetu.“
„Oh“, Robin je mahnito razmišljanja. „Hoću reći... odvratno.“
„Da... dakle, to je fini Timmy gledao kad sam ušao. Nije imao vremena
izbrisati povijest pretraživanja, jer Edie je ušla odmah nakon mene i rekla mu da
ga treba za scenu. A ja sam prišao računalu i provjerio što je pretraživao.
Uglavnom, kad su svi otišli kući, rekao sam Edie što je njezin prijatelj
pretraživao i posvadili smo se. Nije mi vjerovala. Jebeno je obožavala tog tipa
kao da je neki veliki junak. Uvijek se željela svidjeti pametnim ljudima. Nikad
nije završila srednju školu. Nije imala više obrazovanje. Nije mogla shvatiti da
je taj Tim šupak. Mislila je da je pametan samo zato što ima takav naglasak. Ali
svejedno ga je pitala o onom što sam rekao. Rekao je da lažem, a ona mu je
povjerovala. Nakon toga stvarno smo se posvadili jer sam rekao da ga, ako se
pali na klinke, ne bi smjela dovoditi u North Grove da pomaže na tečajevima za
djecu. Znam da su to samo crteži, ali neki su bili stvarno hardcore. Edie mi je
rekla da sam ogorčen i razna druga sranja.“
„Zašto bi mislila da si ogorčen?“ upitala je Robin, zvučeći primjereno
ozlojeđeno zbog Peza.
„Valjda zato što su upravo doživjeli veliki uspjeh“, turobno je odgovorio
Pez. „Nakon toga više nismo puno razgovarali.“
Naizgled natmuren, popio je još malo piva pa nastavio:
„Znaš, prije nego što je upoznala Josha - to je tip s kojim je napravila onaj
crtić - planirali smo jedan projekt. Ništa ozbiljno. I zajedno smo radili na
tome...“
Pez je naglo zašutio.
„A sad mi njezin jebeni dečko dolazi i pokušava me natjerati da mu dam što
je moje. Može odjebati“, rekao je Pez, iako se Robin učinilo da je ispod njegova
bijesa i razmetne hrabrosti primijetila određenu nelagodu. „Moje je i jebeno ću
ga zadržati.“
Dakle, nisi ga izgubio, pomislila je Robin, ali umiljata, ljubazna Jessica
Robins izrazila je samo suosjećanje zbog opravdana ogorčenja mladića s kojim
je izašla, prije nego što mu je ponudila da ga počasti četvrtim pivom.
589
Knjige.Club Books
68
The jealous doubt, the burning pain,

That rack the lover’s heart and brain;
The fear that will not own it fear,
The hope that cannot disappear...105

The Troubadour, Canto 2
moran od ograničenosti na ured i svoj potkrovni stan, Strike je odlučio

U provesti večer u Tottenhamu, u kojem je mogao uživati u nekoliko krigli
piva i istodobno nastaviti online istraživanja. Ali Tottenham je bio
nekarakteristično pun za četvrtak navečer, pa je otišao u Angel, gdje je na šanku
našao obavijest da je u tom lokalu zabranjena uporaba mobilnih telefona i
prijenosnih računala.
Sa željom za pivom koja se povećavala sa svakim osujećenim pokušajem da
ga dobije, najzad se smjestio u Cambridge, veliki, bučni pab smješten na rubu
Theatrelanda, u kojem ga je, čimje sjeo sa svojom prvom kriglom Doom Bara,
Robin nazvala i zatražila da preuzme ulogu Buffypaws u Drekovoj igri. Zato je
morao odustati od smjerova istraživanja koje je planirao i protekla dva sata
proveo je glumeći Buffypaws u društvu novih krigli piva i jednog hamburgera s
pomfritom. Osim razgovora s Fiendyl na privatnom kanalu, njegova gaža u igri
protekla je neuzbudljivo, a Anomija se nijednom nije pojavio.
U petnaest do deset, dok je još uvijek bio u Cambridgeu i igra mu postajala
sve dosadnija, zazvonio mu je mobitel.
„Strike.“
„Večer“, rekao je Nutley. „Imam nešto o Kei Niven.“
Strike je poslao njihova najnovijeg honorarnog suradnika u King’s Lynn, u
nadi da će napokon isključiti Keu Niven iz istrage. Nutleyja je izabrao za taj
zadatak najviše iz želje da mu taj muškarac ne bude nigdje u blizini.
105
Ljubomorna sumnja, goruća bol koja muči srce i mozak ljubavnika; strah koji ne želi
priznati strah, nada koja ne može nestati... (Nap. prev.)
590
Knjige.Club Books
„Slušana“, rekao je Strike, uzimajući olovku i približavajući notes.

„Bila je na piću s nekoliko prijatelja. U lokalnom vinskom baru.“
„Znači, hoda bez problema, je li?“
„Imala je štap, a prijatelji su joj išli po pića na šank.“
Nutley je čekao poticaj da nastavi. Ta navika bila je jedna od brojnih
njegovih navika koje su Strikea strahovito živcirale.
„Je li to sve?“
„Ne.“ Nutleyje zvučao zabavljeno što je Strike to uopće mogao pomisliti.
„Prije dvadesetak minuta zazvonio joj je mobitel i izašla je odgovoriti na poziv.
I ja sam izašao. Glumio sam da želim popušiti cigaretu?“.
Nutleyje zastao da ga Strike pohvali na inicijativi. Kad je Strike odgovorio
samo šutnjom, nastavio je:
„Dakle, razgovarala je s nekim telefonom i postala histerična. Željela je
znati zašto je ta osoba nije prije nazvala. Rekla je da mora prenijeti poruku
Joshu i željela da ta osoba to dogovori. Kazala je da ljudi na Editu govore
grozne stvari o njoj i da to što govore nije istina, da je sve laž ili slično. A onda
je“, kazao je Nutley kao muškarac koji tek što nije izvukao zeca iz šešira, „rekla
da misli kako iza toga stoji Anemija. Iza onog na Editu.“
„Jesi li siguran da nije rekla Reddit?“ upitao je Strike, ne trudeći se ne
zvučati razdraženo.
„Što?“
„Reddit“, ponovio je Strike.
„Da, možda“, odgovorio je Nutley kratko razmislivši, „ali kako sam rekao,
bila je histerična, bilo je teško čuti što točno govori. Svi su oni umjetnički tipovi,
nisu li, pa sam mislio da bi Edit moglo biti neko.
„Jesi li doznao ime osobe s kojom je razgovarala?“
„Nisam čuo da je rekla neko ime.“
Naravno da jebeno nisi.
„U redu, dobro si to obavio, Nutley“, rekao je Strike, a ton njegova glasa
proturječio je riječima koje je izgovorio. „Napiši to za spis i na zovi me ako se
dogodi išta drugo.“
Kad je završio razgovor s Nutleyjem, Strike se vratio Drekovoj silno želeći
da i on ima nekog koga bi mogao poslati do šanka po piće. Okolni stolovi bili su
puni ljudi koji su se smijali i razgovarali; on je jedini sjedio sam,
četrdesetogodišnji čudak koji je igrao online igru u i žudio za cigaretom. Upravo
je bio izbjegao napad digitalnog vampira, pa uspješno proveo Buffypaws pokraj
kamenog lava uz pomoću Robinina šalabahtera („napiši ‘ti si grozan kameni
mukfluk, stari“), kad mu je stigla poruka od polusestre Prudence.
591
Knjige.Club Books
Bok. Sylvie je puno bolje, pa me zanimalo hoćeš li sljedećeg četvrtka

imati vremena za brzinsko piće.
Odlučivši da ne mora odmah odgovoriti, Strike je vratio pažnju na zaslon

laptopa. Nakon pet minuta mobitel mu je zazujao s novom po rukom pa
zazvonio prije nego što ju je stigao pročitati; zvala je Robin i zato je odmah
odgovorio na poziv.
„Bok“, rekla je. „Upravo sam se pozdravila s Pezom. Je li Anomija bio u
igri?“
„Nije“, odgovorio je Strike, a Robin je zastenjala. „Ali razgovarao sam
jedan na jedan s Fiendyjeml, za kojeg moram priznati da se razumije u nogomet.
Najrazumnija osoba koju sam ovdje dosad sreo. Iako, trebala si mi reći da
Buffypaws navija za Manchester United.“
„Sranje, nisam ti to napisala u bilješkama? Oprosti. Ta mi je mom Čad prva
pala na pamet.“
„U redu je, izvukao sam se. Ali mislio sam da bi bilo pristojno da to bude
Arsenal. Kako je bilo s Pezom?“
„Upravo sam ti poslala snimku razgovora. Nisam ga preslušala, pa ne znam
koliko je moj mobitel uspio uhvatiti. U pabu je bilo prilično bučno.“
„I ja imam isti problem“, rekao je Strike, podigavši glas da nadjača Minor
posebno bučnih ljudi koji su upravo sjeli za susjedni stol.
„Zapisat ću bilješke čim stignem kući, u slučaju da ga mobitel nije uspio
snimiti. Izvukla sam iz njega neke zanimljive stvari.“
„Gdje si sad?“ upitao je Strike, kojem se učinilo da čuje promet.
„Idem prema Junction Roadu. Pokušavam zaustaviti taksi.“
„Kog ćeš vraga u Junction Roadu?“
„Možda nije ništa, ali imam osjećaj... Strike, stiže mi taksi. Sutra se vidimo
u uredu pa ćemo razgovarati.“
Robin je mahnula taksiju koji se približavao, a kad je taksi usporio i
zaustavio se pokraj nje, dala je vozaču adresu i ušla u vozilo.
Iako se trudila zvučati prirodno dok je razgovarala sa Strikeom, osjećala se
nedvojbeno nemirno. Posljednji sat njezina navodnog intervjua s Pezom, koji je
izrezala iz snimke koju je poslala Strikeu, uvelike se sastojao od duga ljubljenja
i sve odlučnijih Pezovih pokušaja da je odvede natrag u North Grove „samo na
još jedno piće“. Bila je spremna učiniti puno toga za Detektivsku agenciju
Cormorana Strikea i na ničije imala dvadeset centimetara dugu brazgotinu koja
je to dokazivala, ali nije mislila da spavanje s Pezom Pierceom pripada među
dužnosti koje Strike može razumno očekivati da ih ona izvrši, čak i ako bi im
noć provedena s njim omogućila da ga isključe kao Anomiju.
592
Knjige.Club Books
Dok ju je taksi vozio Ulicom Highgate High, pomislila je da u posljednje

vrijeme skuplja velik raspon muških reakcija na odbijanje. Pezova se nalazila
negdje između hladnog bijesa Hugha Jacksa i nespretnog, trenutačnog
povlačenja Ryana Murphyja. Pokušao je manipulaciju („Misliš da mi ne možeš
vjerovati?“), pasivnu agresiju („Ne, samo sam mislio da ti se sviđam.“) i na
kraju je tražio njezin broj telefona. Robin mu je dala broj jednokratnog mobitela
kojim se koristila s Timom Ashcroftom i Yasmin Weatherhead, i nakon još
jednog klinča ispred Gatehousea u kojem ju je Pez privukao uz svoje tijelo tako
čvrsto da mu je kroz majicu osjetila svaki mišić, napokon je otišla.
Napola prijekorne, napola ugodne, zbunjene i zbunjujuće misli su darale su
se u Robininoj glavi dok ju je taksi vozio prema Zoenu stanu. Pez Pierce nije bio
vrsta muškarca kakvi su je obično privlačili, nije voljela prljave nokte i jak miris
neoprana tijela; nije joj se posebno sviđao niti je i u jednom trenutku zaboravila
da je ondje kako bi iz njega izvukla informacije. Ali dok je njegov jezik
istraživao najdublji kutke njezinih usta, a njegove ruke milovale su joj leđa,
njezino tijelo, koje je već tri godine bilo lišeno svakog oblika seksualnog
kontakta, nije puno marilo za ono što njezin mozak želi. I sad si je morala pri
znati pomalo neugodnu istinu da njezina tjelesna reakcija na Peza nije bila posve
hinjena. Nije bila sigurna je li više posramljena ili ponosna zato što Pez Pierce,
muškarac za kojeg je slutila da ima bogatu seksualnu povijest, u njezinim
reakcijama naizgled nije primijetio ništa što je odavalo manjak iskustva. Ta
posljednja misao odvela ju je ravno do sjećanja na onaj trenutak ispred Ritza sa
Strikeom; srećom po njezin duševni mir, taksije završio kratko putovanje do
Junction Roada i zaustavio se ispred otrcane zgrade na uglu, u kojoj je stanovala
Zoe Haigh.
Iza jednog prozora na drugom katu, na kojem je visjela tanka ružičasta
zavjesa, gorjelo je svjetlo. Robin je otišla iza ugla u Brookside Lane i pročitala
imena na portafonu uz vrata kroz koja je vidjela da ulazi Zoe. Zoeno ime nije
bilo pokraj i jednog zvona, pa je Robin odlučila riskirati i pogađajući pritisnula
ono na vrhu.
Nitko nije odgovorio. Robin je ponovno pritisnula zvono. Prošla je još jedna
minuta. Naravno, zgrada je bila u tako lošem stanju da je bilo posve moguće da
zvono ne radi. Robin ga je pritisnula i treći put.
„Halo?“ Zoen glas zvučao je šuplje kroz portafon.
„Bok, Zoe“, rekla je Robin, ponovno s naglašenijim jorkširskim naglaskom.
„Jessica je, iz North Grovea? Prolazila sam ovuda na putu kući i zanimalo me
jesi li dobro. Rekli su mi da si bolesna.“
„Oh. Da, dobro sam. Samo... samo me boli želudac.“
„Treba li ti što?“
„Ja... ne. Ali hvala ti na brizi.“
„Okej, nadam se da će ti brzo biti bolje“, rekla je Robin.
593
Knjige.Club Books
„Da. Hvala“, odgovorila je Zoe.

Robin je sad otišla na pločnik nasuprot Zoenoj zgradi i promatrala Zoen
prozor. Iza tanke ružičaste zavjese prošao je nečiji obris. Izgledao je prevelik da
bi bio Zoen. Osvrnuvši se oko sebe kako bi bila sigurna da je nitko ne promatra,
Robin je oprezno skinula smeđu vlasulju i spremila je u torbu pa izvadila iz
očiju smeđe kontaktne leće. Ako sad itko pogleda kroz prozor, u mračnoj ulici
vidjet će samo plavušu koja po svemu sudeći čeka prijevoz.
Prošlo je punih sat vremena. Nitko nije ušao u zgradu ni izašao iz nje. Robin
je još uvijek čekala.
U deset minuta do ponoći, ulaznim vratima prišao je mlad crnac i otključao
ih. Robin je potrčala preko ceste.
„Oprosti, smijem li ući? Ostavila sam ključeve kod prijateljice, a sad se ne
javlja na zvono.“
Mladić se nije usprotivio.
Hodnik je bio prljav, a gole betonske stube prekrivene opušcima i starim
omotima od hrane. Stubište je zaudaralo kao da ga je barem jedna osoba
upotrijebila kao pisoar.
Robin se penjala uskim stubama iza stanara koji je nestao kroz jedna vrata
na hodniku na prvom katu, ostavivši Robin da sama nastavi na drugi kat i putem
isključi zvuk na svom mobitelu.
Kad se približila hodniku na drugom katu, na svjetlu stropne žarulje bez
sjenila vidjela je dvoja vrata, jedna zatvorena, druga odškrinuta. Ova potonja
otkrivala su kupaonicu veličine ormara, zidova prekrivenih prljavim napuklim
pločicama i s glavom tuša koja je visjela iznad zahodske školjke. Robin je
sumnjala da je ta adaptacija bila zakonita.
Zatvorena vrata izgledala su kao da bi se mogla razvaliti jednim snažnim
udarcem nogom. Posve svjesna rizika kojem se izlaže, Robin se došuljala do
njih i priljubila uho uz procjep na mjestu gdje se jeftino drveno krilo spajalo s
okvirom.
Čula je muški glas. Zvučao je bijesno, ali govornik, možda svjestan koliko
bi daleko zvuk putovao u toj traljavo izgrađenoj zgradi, nije govorio dovoljno
glasno da bi Robin uhvatila više od nekoliko riječi.
. glumataš... slobodan izbor... vršiš pritisak na mene...“
Robin je ponovno provjerila mobitel. Već je prošla ponoć. Zoen gost možda
je planirao provesti noć ondje, ali njegov ton bio je daleko od ljubavničkog.
Robin je ostala ispred vrata, uha priljubljena uz procjep.
„... naškoditi mi...“
Sad je odjeknuo Zoen visoki, suzni glas, koji je bilo znatno lakše čuti od
muškarčeva.
„Nikad te nisam željela povrijediti, baš nikad!“
594
Knjige.Club Books
„Ne govori tako prokleto glasno!“

Zoe je poslušala, a Robin je po modulaciji njezina glasa znala da preklinje,
iako nije razaznala riječi.
Tad je začula korake iz sobe; činilo se da prilaze vratima.
Povukla se betonskim stubama najtiše što je mogla i već stigla do hodnika
na prvom katu, kad je čula da se Zoena vrata otvaraju.
„Molim te“, čula je Zoen glas. „Molim te, nemoj otići...“
„Miči se s mene. Miči se. Počela si prijetiti..
„Nisam prijetila, samo sam...“
„Tko je ovo započeo?“
„Ja, znam da sam ja...“
„Već sam ti onda rekao da sam ja taj koji jebeno riskira...“
Robin se trudila biti što tiša dok se spuštala stubama u prizemlje, gdje se
priljubila uza zid da ne bude vidljiva ako Zoe ili njezin posjetitelj pogledaju u
okno stubišta.
„Molim te, ostani, nisam to ozbiljno mislila, samo sam...“
„Kasno je. Moram ići. Moram o mnogočemu razmisliti.“
„Ne“, zacviljela je Zoe, a njezin glas odjeknuo je od prljavih zidova.
„Rekao sam da ne govoriš tako glasno!“
Čuo se zvuk natezanja. Robin je iskoristila tu buku da tiho otvori ulazna
vrata zgrade i stane uz njih, još uvijek slušajući, ali spremna pobjeći u svakom
trenutku.
„Miči se s mene. Dovela si me u paklenski položaj, a sad me ucjenjuješ...“
„Ne ucjenjujem te“, cviljela je Zoe.
Teški koraci sad su se spuštali stubama. Robin je šmugnula kroz vrata,
skinula jaknu koju je Jessica Robins nosila svaki put kad je išla u North Grove,
otrčala deset metara dalje od zgrade i pognula glavu praveći se da gleda nešto na
svom mobitelu.
Vireći kroz kosu koja joj je sad skrivala lice, gledala je kako Tim Ashcroft
bijesno izlazi iz zgrade i odlazi prema parkiranom Fiatu. Nekoliko sekundi
poslije, uplakana, bosonoga Zoe istrčala je za njim. Pokušala je spriječiti
Ashcrofta da uđe u automobil, no on ju je s lakoćom odgurnuo, zalupio joj vrata
u lice i odvezao se, ali nedovoljno brzo da Robin ne bi stigla fotografirati njegov
automobil.
Zoe je stajala na cesti i drhtala dok automobil nije nestao iz vida; njezina
mršava silueta bila je silueta dvanaestogodišnje djevojčice. Robin je brzo
ponovno pognula glavu dok se Zoe vraćala u zgradu, ni ne pogledavši plavokosu
ženu.
595
Knjige.Club Books
Kad su se ulazna vrata zgrade zatvorila, Robin je izvadila bilježnicu i

olovku, čučnula, stavila bilježnicu na koljena i napisala sve čega se sjećala od
onog malog dijela svađe koju je čula. Ucjena... tko je ovo započeo?... dovela si
me u paklenski položaj...ja sam bio taj koji je riskirao...
Tad se uspravila i pogledala koliko je sati. Najradije bi istog časa nazvala
Strikea, ali zaključila je da je prekasno; on već sigurno spava.
Nije znala da je njezina pretpostavka pogrešna. Njezin partner, koji je prije
jednog sata otišao iz Cambridgea, u tom je trenutku bio posve budan, sjedeći i
pušeći za svojim malim kuhinjskim stolom. Ispred njega ležali su njegov
mobitel i bilježnica, otvorena na dvije stranice koje je upravo ispunio pitanjima i
zapažanjima o Robininu razgovoru s Pezom, koji je njezin mobitel prilično
dobro snimio s obzirom na buku u pabu.
Dok je Robin zaustavljala taksi koji će je odvesti u Walthamstow, Strike se
lagano mrštio neprestano iznova puštajući snimku i tražeći dijelove koji su ga
posebno zanimali.
Duga tišina, nakon koje Pez promuklim glasom kaže:
„Jebeno si neodoljiva?“
„Samo sam pokušavala pročitati tvoju tetovažu“, odgovorila je Robin
pomalo vragolastim glasom.
Strike je tražio dalje.
„Ljubazan si. Pristojan. Mislila sam da si... ne znam... umjetnik-plejboj.“
„Zašto? Zato što se skinem za tečaj crtanja?“
„Oh, na to nemam primjedbu“, rekla je Robin. Pez se nasmijao. Strike je
tražio dalje.
„Već duže od godinu dana nemam ozbiljnu djevojku. Ali ne žalim se.“
„Vjerujem ti“, odgovorila je Robin sa smijehom u glasu.
Nova duga šutnja i nakon nje nešto što je zvučalo kao Pezovo stenjanje. Tad
je Robin šapnula nešto što Strike nije mogao razabrati. Tri puta pustio je snimku
iznova i na kraju zaključio da je Robin rekla:
„Ovo obično ne radim na danjem svjetlu.“
Što je objašnjavalo Pezov odgovor:
„Nema problema. Uskoro će pasti mrak.“
Strike je ponovno premotao snimku naprijed.
„Jesam li spomenuo da si jebeno neodoljiva?“
Nova duga šutnja. Tad je Robin rekla:
„Možda bi ti pomoglo da razgovaraš o tome.“
Strike je ponovno premotao naprijed.
„Pa, nemam licencu, ali nudim usluge koje preko nacionalnog zdravstvenog
sustava ne možeš dobiti.“
596
Knjige.Club Books
Nikad nije čuo da Robin tako govori, nikad zamišljao da može tako vješto
očijukati. Mislio je... što? Da je nevina školarka?
Bio si je rekao da postoje opravdani razlozi zašto se Robin uspaničila zbog
njegova nepromišljena pokušaja da je poljubi ispred Ritza, ali sad je doznao da
je zbog slučaja koji istražuje spremna prihvatiti seksualno udvaranje... ili je
možda spremna ako je udvarač mišićavi mladi umjetnik kojeg je po svemu
sudeći već vidjela nagog.
„Zato što si neodoljivo privlačna i slatka. Mora da je bio pravi šupak.“
Nova duga tišina. Pa Robinin glas:
„Kontroliraj se... Gospode. Ljudi zure u nas“
„Samo sam htio malo one terapije koju ne mogu dobiti preko nacionalnog
zdravstvenog sustava.“
Strike je pušio i mrko promatrao kuhinjski zid još dvadeset minuta, a onda
ustao kako bi otišao na počinak. Svijest da nema opravdan razlog za pritužbu -
da bi, umjesto da se osjeća povrijeđeno i uznemireno, trebao svojoj partnerici
čestitati na odlično obavljenu poslu - nimalo mu nije pomogla vratiti smirenost.
597
Knjige.Club Books
69
She served him meekly, anxiously,

With love - half faith - half fear.106

She Sat Alone Beside Her Heart
Razgovori unutar igre petoro izvornih moderatora

i jednog novog moderatora Drekove igre
<4. lipnja 2015.
23:57>
<Worm28, Fiendyl, Hartella>
< Anomija se pridružio/la kanalu>
<BorkledDrek se pridružio/la
kanalu> <novi privatni kanal otvoren>
Anomija: Evo našeg novog moderatora <5. lipnja 2015. 00:02>
Worm28: oh vau bok !!! <Anomija poziva Hartellu>
Fiendyl: *plješće* <Hartella prihvaća poziv>
Hartella: čestitam, BorkledDrek Anomija: sutra ću te ponovno trebati. U
BorkledDrek: hej škvadro isto vrijeme
Fiendyl: koliki je rezultat imao na testu? Hartella: ne mogu. Imam prezentaciju
na poslu
>
Anomija: onda ćeš im morati javiti da si
>
bolesna, zar ne?
Anomija: 64%
Hartella: Anomijo, molim te
Anomija: pristojno
Hartella: tjednima sam radila na toj
Worm28: puno bolje nego ja prezentaciji
Worm28: Fiendyl je imala 83% Anomija: ni približno onoliko dugo
BorkledDrek: svaka čast koliko sam ja radio na ovoj igri
106
Poslušno ga je i revno služila, s ljubavlju i napola vjerom, napola strahom. (Nap. prev.)
598
Knjige.Club Books
Worm28: Anomijo, kad će Buffypaws Anomija: ali si bila spremna ugroziti je,
polagati test ? zar ne? Razgovarajući s jbnim
> novinarima o meni
Anomija: za tjedan dana Hartella: Anomijo, nisam joj rekla ništa
Worm28: BorkledDrek, što si rekao tko po čemu bi mogla znati tko si
je Anomija? Anomija: „profinjen“
BorkledDek: brat Josha Blaya Hartella: uostalom, zašto želiš da to
Fiendyl: lol učinim?
Fiendyl: to je česta pretpostavka, zar Anomija: sama dokuči, nije teško
ne? Anomija: i učinit ćeš što sam rekao ako
Fiendyl: Hartella, i ti si mislila da je ne želiš završiti u zatvoru, gospođice
Joshev brat, zar ne? pomagačice terorista
> <Anomija je napustio/la kanal>
> <Hartella je napustio/la kanal>
Fiendyl: Hartella, jesi li u zahodu? <privatni kanal zatvoren>
BorkledDrek: lol.
BorkledDrek: stvarno je super fora biti
ovdje
Fiendyl: sviđa li ti se tepih?
BorkledDrek: lol da, sjajan je
BorkledDrek: što ste vi rekli, tko je
Anomija?
Fiendyl: Luciano Becchio
BorkledDrek: onaj nogometaš?
Fiendyl: da, ništa mi drugo nije palo na
pamet
BorkledDrek: lol
BorkledDrek: kad smijem početi
zabranjivati pristup ljudima?
Fiendyl: kad želiš
Fiendyl: iako obično čekamo da učine
nešto pogrešno
BorkledDrek: lol
>
>
> <5. lipnja 2015.
> 00:06>
> <Fiendyl poziva
599
Knjige.Club Books
> Worm28>
> <Worm28 prihvaća poziv>
> Worm28: hej što ima ?
> Fiendyl: misliš li da je Hartella dobro?
> Worm28: zašto pitaš?
> Fiendyl: u posljednje je vrijeme jako
> tiha
> Worm28: mislim da je još uvijek tužna
<Paperwhite se pridružio/la kanalu> zbog odlaska LordDreka
Paperwhite: večer Fiendyl: da možda
BorkledDrek: bok Fiendyl: veliko jbno iznenađenje
Paperwhite: vau, novi moderator! Fiendyl: njezino gospodstvo došlo je
očijukati s novim dečkom
BorkledDrek: lol da
Worm28: zapravo je dobra cura
Paperwhite: je li Morehouse bio ovdje?
Fiendyl: mutikaša
BorkledDrek: otkad sam ja došao, nije
Worm28: sinoć je bila ljubazna prema
Paperwhite: čujem da si dobar meni
programer
Worm28: osjećala sam se grozno
BorkledDrek: smijem li odgovoriti na & došla ovdje a ona mi je. rekla da će
to? sve biti u redu
Paperwhite: zašto, zbog pravila 14? Fiendyl: jebemu Worm stvarno imaš
pred Anemijom si rekao da programiraš niske kriterije
& nije te izbacio iz igre, što znači da
nema frke Worm28: što bi to terbalo značiti?
BorkledDrek: lol ok Fiendyl: svatko može reći da će sve biti
u redu
BorkledDrek: da pristojan sam
programer Worm28: a ja sam patetična, je li?
BorkledDrek: ali ne tako dobar kao njih Fiendyl: naravno da nisi, samo kažem da
dvojica <Worm28 je napustio/la kanal>
BorkledDrek: Anomija i Morehouse Fiendyl: oh ffs
BorkledDrek: ova je igra jbno <Fiendyl je napustio/la kanal>
nevjerojatna <privatni kanal zatvoren>
Paperwhite: reci im da si oduševljen,
bit će im drago
<Worm28 je napustio/la kanal>
BorkledDrek: već sam rekao Anomiji
Paperwhite: nikakvo čudo da mu se <novi privatni kanal otvoren>
sviđaš ;)
<5. lipnja 2015. 00:15?
BorkledDrek: lol
<Fiendyl poziva Hartellu>
>
<Hartella prihvaća poziv>
Paperwhite: neki seronja ponovno
Fiendyl: jesi li dobro?
pokušava doznati dob/spol/lokaciju
600
Knjige.Club Books
djevojaka Fiendyl: jako si tiha

Paperwhite: pomoću Stoneya Hartella: dobro sam
Paperwhite: Drekkkk5, vidiš ga? Hartella: samo imam puno posla
Paperwhite: Želiš li ga eliminirati? Fiendyl: ah ok
Tvoje prvo isključenje? Hartella: ali hvala na brizi xxx
BorkledDrek: haha super <Hartella je napustio/la kanal>
> <Fiendyl je napustio/la kanal>
> <privatni kanal zatvoren>
>
>
BorkledDrek: TO!
Paperwhite: hahaha
BorkledDrek: jbno fenomenalno!
Fiendyl: što se dogodilo?
Fiendyl: je li ti Paperwhite poslala golu
fotku?
BorkledDrek: što?
BorkledDrek: nije
Fiendyl: daj joj vremena
<Fiendyl je napustio/la kanal>
Paperwhite: samo da znaš, ne dijelim
gole fotke
Paperwhite: ljuta je na mene jer sam s
tipom koji joj se sviđa
BorkledDrek: omg moderatorski kanal
pun je intriga!
Paperwhite: i ne slutiš koliko
601
Knjige.Club Books
70
While I was fearing it, it came...107
Emily Dickinson
XCVIII
trike, koji je do pola dva bio budan zapisujući bilješke o Robininu razgovoru
S s Pezom, probudio se u pet ujutro zbog fenomena poznatog kao „trzavi
batrljak“.
U mjesecima nakon amputacije patio je od miokloničkih trzaja u dijelu
desne noge koji mu je ostao i neočekivani povratak tih teškoća bio je iznimno
nedobrodošao. Kako zbog nezaustavljivih trzaja nije mogao ponovno zaspati, na
kraju je ustao iz kreveta i odskakutao u kupaonicu, pridržavajući se za okvir
vrata i zidove.
Noga mu se nastavila trzati i pod mlazom tople vode. Dok se sapunao,
ozbiljnije je nego ikad razmišljao o svom zdravlju. Imao je četrdeset godina i
dvadesetak kilograma viška, loše se hranio, a tetiva mu je dvaput puknula i sad
je bila osjetljiva. Znao je da su njegov krvotok i tjelesno stanje općenito
kompromitirani pušenjem i da je svoje nejasne odluke da ponovno svakodnevno
izvodi vježbe koje mu je fizioterapeut preporučio zaboravio čim ih je donio.
Barem jednom tjedno priznavao je da mora prestati pušiti, ali i dalje je pušio
kutiju cigareta na dan; kupovao je vrećice salate pa ih bacao u smeće ne
otvorivši ih. Njegov batrljak nastavio se trzati i on je to shvatio kao nijemi
zahtjev: nešto se mora promijeniti.
Obrisao se ručnikom, stavio protezu s nadom da će njezina težina obuzdati
nehotične pokrete batrljka pa skuhao šalicu čaja i unatoč strogom razgovoru sa
samim sobom pod tušem, zapalio cigaretu. Kad je sjeo za mali kuhinjski stol na
kojem su mu laptop i bilježnica ostali od prethodne noći, sjetio se da tog dana
ima dogovor s Madeline za večeru.
To ga nije obradovalo; naprotiv, olovna težina obveze i razdraženosti
smjestila se u dubinu njegova želuca. Popio je čaj gledajući kroz prozor
golubove na krovu zgrade na drugoj strani ulice čiji su se obrisi jasno vidjeli na
107
I dogodilo se ono čega sam se bojala... (Nap. prev.)
602
Knjige.Club Books
kristalno vedrom ranojutarnjem nebu, i zapitao se kako se uvalio u tu zbrku. U

životu je već bio optužen da podsvjesno sabotira veze jer zapravo ne želi
obvezu; sjećao se kako mu je Ilsa držala predavanje o potrebi za kompromisom i
oprostom nakon što je prekinuo s djevojkom s kojom je kratko izlazio tijekom
jednog od brojnih prekida sa Charlotte. Naravno, kao svi njegovi prijatelji, i Ilsa
je imala cilj važniji od svih drugih: vidjeti da se on skrasio s doslovce bilo kim
drugim osim Charlotte. I pokušao je, nije li? Iskreno je pokušao dati šansu
svojoj vezi s Madeline. Seks je bio dobar, neke njezine osobine smatrao je
simpatičnima, dapače vrijednim divljenja, ali više nije mogao izbjegavati istinu:
nešto bitno nedostajalo je.
Noga mu je još uvijek pokušavala skakutati naokolo, čak i s protezom; lažno
stopalo razdražljivo je plesalo po podu. Zijevajući je otvorio laptop da provjeri
današnji raspored. Robin je tog jutra trebala pratiti domaćicu iz Ulice South
Audley. Uzeo je mobitel i poslao joj poruku.
Bilo bi dobro da danas razgovaramo o Anomiji. Nutley je sinoć

doznao nešto o Kei. Domaćicu možeš ostaviti bez nadzora. Dev prati
Dugoprstića, znat će ako se njih dvoje nađu.
Poslavši tu poruku, umjesto da ispeče slaninu koju je stvarno volio, skuhao je i

pojeo zobenu kašu, odjenuo se i oprezno spustio stubama u ured, jednim dijelom
zato što tamo neće pušiti; na radnom mjestu nastojao je zaboraviti cigarete.
Izvadio je iz ormara spis o Anomiji koji je iz dana u dan bio sve deblji pa
sjeo za računalo, s namjerom da nastavi online istraživanja koja je večer prije
morao napustiti dok je glumio Buffypaws u Drekovoj igri.
Prošao je sat vremena, ali njegov pokušaj da nađe prijatelje Gus a Upcotta
nije urodio plodom. Na internetu nije uspio naći nijedan trag tog studenta
glazbene akademije, osim jednog sedam godina starog isječka sa školskog
koncerta, na kojem je tinejdžer Gus svirao nešto što se Strikeu učinilo iznimno
teškim solom na violončelu. Ako se Gus koristio Twitterom, Instagramom ili
Facebookom, to je činio pod pseudonimom i njegov društveni život ostao je
jednako zagonetan kakav je bio kad ga je Strike tek počeo istraživati.
Jednako praznih ruku ostao je i pročešljavajući društvene mreže u potrazi za
Rachel Ledwell, Grantovom najstarijom kćeri, kojoj je uspio naći samo godinu
dana staru fotografiju na Instagramu. Fotografija je prikazivala skupinu
nasmijanih tinejdžerica u stražnjem dijelu autobusa. Jedna tamnokosa djevojka
navukla je svoju vunenu kapu preko lica, tako da joj se vidjela samo brada. Obje
ruke bile su joj podignute u rock ‘n roll pozdrav s ispruženim kažiprstima i
malim prstima, a fotografija je bila tagirana @RachLedwell. Ali kad je na
Instagramu pokušao naći račun @RachLedwell, otkrio je da je izbrisan. Vrativši
se na stranicu s fotografijom iz autobusa, polako je pregledao ostale fotografije,
dok na kraju, nakon malo uspoređivanja školskih odora i znamenitosti, nije
603
Knjige.Club Books
zaključio da vlasnica tog računa (@ShellyPinker) živi u Bradfordu, što je

značilo da je sljedeći sat radio samo s riječima „Rachel Ledwell - Bradford?“
zapisanim u notes.
Ponovno zijevajući, otišao je u vanjski ured skuhati još jednu šalicu čaja,
zahvalan što mu se barem noga prestala trzati.
Kad se vratio za svoj radni stol, na mobitelu je našao Robinin odgovor na
poruku koju joj je poslao.
Super, jer puno ti toga imam reći. Je li u redu da dođem u 10?

Cijelu sam noć bila budna i radila
Strike je cijelu minutu samo zurio u tu poruku, a mnoštvo mogućnosti prolazilo

mu je glavom. Robin je rekla da ide u Junction Road; pretpostavio je da to znači
da iz njemu nepoznatih razloga želi posjetiti Zoe ili nadzirati njezin stan.
„Jesam li spomenuo da si jebeno neodoljiva?“ Zbog čega je točno cijelu noć
ostala budna? „Kontroliraj se... Gospode. Ljudi zure u nas.“ Pez Pierce sigurno
nije išao s njom u Junction Road? Je li obećala da će se nakon Junction Roada
vratiti u North Grove? „Ove stvari obično ne radim na danjem svjetlu.“
Sad mršteći se, na njezinuje poruku odgovorio: OK, pa se ponovno posvetio
računalu i u tražilicu upisao „Kea Niven Reddit“.
Rezultat pretraživanja odmah se pojavio na zaslonu. Još više ljutit na
Nutleyja, koji se to nije sjetio provjeriti na svom mobitelu, otvorio je stranicu na
Redditu naslovljenu: r/nadimozlocinackekucke.
Strike je polako pregledavao stranicu. Iznenadio se što nije bila zatvorena,
jer činila se jednim dugim huškanjem na osvetu, otkrivajući osobne pojedinosti,
adrese i poslodavce žena okrivljenih za zločine protiv muškaraca ili onih koje su
(prema mišljenju osoba koje su objavile podatke o njima) lažno tvrdile da su
same bile žrtvama muških nedjela. Za lakšu identifikaciju stranica je nudila i
fotografije svih tih žena. Iznad fotografije naizgled umorne plavuše u tridesetim
godinama života pisalo je:
,
Baba_jaga Melanie Jane Strong lažno je optužila svog bivšeg supruga za
nasilje u obitelji, kako bi mu onemogućila kontakt s djecom. Sutkinja je
nasjela na njezinu priču. Trenutačno stanuje na broju 3 u Aveniji
Parteger, Cheam, SM1 2PL. Radi za lokalni odvjetnički ured Miller, May
& Bricknell, tel. 020 8443 8686
A iznad fotografije jako zgodne crnokose djevojke koja je izgledala kao da je u

srednjim dvadesetima nalazio se tekst:
604
Knjige.Club Books
John_baldwin Lažljiva kučka Darcy Olivia Barrett lažno je optužila svog

dečka za silovanje. Stanuje na adresi Lancaster Drive 4b, Hoxteth.
Instagram: @ViolaD97 Twitter: @DarkViola90 klinci na adresi Raglan
Road 98, Barnet, EM4 788 tel. 020 8906 4359 Nazovite i recite obitelji
kakva je pizda.
Strikeu je trebalo još samo nekoliko minuta da nađe Keino ime. Objava je bila
stara deset dana.
DrekBw88h Ova luda kučka prijetila je da će ubiti svog bivšeg dečka i

njegovu djevojku večer prije nego što ih je netko doista probo nožem
http://dailymail.co.uk/news/ubojstvo-animatorice-na-groblju-
highgate.html
U međuvremenu je izbrisala te objave.
Proširite ove slike zaslona na sve strane
Twitter: @realPaperwhite
Tumblr: http://bumblefootandspoons.tumblr.com
https://www.instagram.com/keaniven
http://patreon.com/KeaNivenArt
___________________________________________________________
Kad slučajno doznaš koliko je duboka izdaja i da su ti mjesecima
lagali @realJoshBlay @EdLedDraws
00:10 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
Doznat ćete da postoje jbne posljedice kad čovjeku probodeš
srce i odšećeš @realJoshBlay @EdLedDraws
00:25 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
Ako se prema ljudima dovoljno dugo prezirno odnosite, osvetit će
vam se. Nasilje rađa nasilje @realJoshBlay @Edl_edDraws
00:26 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
Wally Cardew @The Wally Cardew
605
Knjige.Club Books

koji ti je kurac, obriši to
00:39 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @The Wally Cardew
zašto bih obrisala/
00:40 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
Wally Cardew @TheWally_ Cardew
Postoje bolji načini
00:42 12. veljače 2015.
__________________________________________________________
nije me briga
00:42 12. veljače 2015
__________________________________________________________
Wally Cardew @The Wally Cardew
trebalo bi te biti
00:44 12. veljače 2015.
Strike je otvorio fascikl o Anomiji i izvadio ispis internetskih stranica koje je

Kea posjetila prije razgovora s njim. Dotad je taj popis samo površno pogledao,
ali sad kad je otkrio da je Kea gotovo posve otvoreno zaprijetila nasiljem protiv
Josha i Edie manje od dvadeset četiri sata prije napada na njih na groblju
Highgate, zaključio je da zaslužuje malo više njegove pažnje.
Promatrajući popis internetskih stranica, u mislima je odbacio Buzzfeedov
kviz za određivanje jesi li cis osoba, trgovačke stranice, Google pretraživanje
svog i Josheva imena, i na kraju zastao na stranici nazvanoj Tribulationem et
Dolorum. Otvorio je na računalu tu stranicu, za koju se pokazalo da pruža
podršku ljudima koji pate od kroničnih bolesti, uglavnom od mialgičnog
encefalomijelitisa, odnosno sindroma kroničnog umora. Stranica je izgledala
amaterski načinjena i na nekim mjestima bila je traljavo formatirana. Ali nakon
606
Knjige.Club Books
pola sata pretraživanja poruka na forumu, napokon je našao nešto zanimljivo iz

2013. godine.
Arke: Bok, ja sam osoba sa sindromom kroničnog umora, koja se želi

povezati s drugima koji imaju iste teškoće. Upravo sam napunila 24
godine, trebala bih završavati studij na likovnoj akademiji, ali morala sam
se ispisati zbog višestrukih zdravstvenih problema,
John: Dobro došla, Arke! Jako nam je drago što si nam se pridružila.
Nadam se da će ti naši resursi pomoći. Mi smo srdačna zajednica i
vjerujem da ćeš naći podršku kakvu tražiš!
Arke: Najljepša ti hvala! Stranica izgleda sjajno, jedna je od najboljih koje
sam našla x
John: Dajemo sve od sebe! Smijem li pitati, je li tvoj handle povezan s
grčkom božicom tog imena?
Arke: Da, ne mogu vjerovati da to znaš! Poistovjećujem se s njom iz
nekoliko razloga - maglovita je duga. Ni ja ne blistam kao što bi trebala!
Jesi li ti dizajnirao ovu stranicu?
John: Jesam.
Arke: Svaka čast, stvarno je super! Kako sam rekla, slikarica sam. A ova
stranica izgleda sjajno. Sviđa mi se paleta boja i cijela vibra. Kad sam je
vidjela, znala sam da je nije napravio amater!
John: Pohvala od slikarice! Amaterski sam se bavio web-dizajnom prije
nego što me pogodio mialgični encefalomijelitis, koji me nažalost
primorao da prestanem raditi.
Arke: Oh, žao mi je. Koliko dugo imaš ME?
John: 12 godina
Arke: to je strašno. Imaš li liječnika koji te shvaća?
John: Dovoljno sam imućan da mogu ići privatnim liječnicima i našao
sam jednog koji mi odgovara. Prije sam se jako mučio i zato sam
pokrenuo ovu stranicu.
Arke: Meni preporučuju terapiju tjelesnom aktivnošću, ali na internetu
čujem loše stvari o njoj
John: Ja je ne bih savjetovao. Meni je dramatično povećala umor.
607
Knjige.Club Books
Arke: Da, to sam i ja čula. A kad su mi rekli da bih trebala probati

kognitivno-bihevioralnu terapiju, činilo mi se da mi govore da su svi
problemi samo u mojoj glavi.
John: Da, bojim se da previše liječnika ne shvaća tu bolest. Ako nemaš
ništa protiv da nastavimo razgovor privatnim porukama, rado ću ti reći
koji su mi lijekovi i terapije pomogli.
Arke: Naravno da nemam, to je jako ljubazno od tebe!
John: Samo klikni na oblačić za razgovor u gornjem desnom kutu.
Strike se sad vratio na početnu stranicu.
O osnivaču Tribulationem et Dolorum
John je kreativac čija je uspješna karijera u izdavaštvu (i uspješni sporedni

poslovi u slikarstvu i glazbi) naglo prekinuta kad je prije više od deset godina
obolio od mialgičnog encefalomijelitisa (ME). Još uvijek stvara umjetnost i glazbu
unutar nužnih ograničenja svoje bolesti. Izbor Johnovih skladbi možete čuti na
www.UU.MakesSounds, a naći ćete ga i kao zagovornika kroničnih bolesnika (i
vidjeti njegova politička mišljenja!) na Twitteru kao @BillyShearsME
„Stvarno?“ promrmljao je Strike, otvarajući Twitter profil korisnika @Billy

ShearsME.
Njegove objave uglavnom su se svodile na napade na medicinsku profesiju,
prezirne kritike Konzervativne i Laburističke stranke i povremene poveznice na
www.IJU.MakesSounds.
Vrata vanjskog ureda otvorila su se. Podigavši pogled, Strike je ugle dao Pat
koja je ulazila noseći poštu, s električnom cigaretom već sti snutom među
zubima.
„Rano si došao“, progunđala je.
„Pratim jedan trag“, odgovorio je Strike.
Pet minuta poslije, našao je što je tražio.
_________________________________________________________
Kea Niven
@realPaperwhite
Kad si previše potišten za išta osim zurenja u strop i najradije
bi umro, samo što to zahtijeva napor
13:50 4. rujna 2014.
608
Knjige.Club Books
_________________________________________________________
Što točno govori ova cmizdrava narcisoidna kučka?
13:51 4. rujna 2014.
________________________________________________________
ME Rights @BillyShearsME
odgovor korisnicima @LepinesD1sciple @realPaperwhite
Nemaš pojma što je ova mlada žena prošla niti ona zaslužuje
da je tako vrijeđaš.
13:57 4. rujna 2014.
________________________________________________________
odgovor korisnicima @BillyShearsME @realPaperwhite
Djedici se digao 😂😂😂
13:59 4. rujna 2014.
________________________________________________________
ME Rights @BillyShearsME
odgovor korisnicima @LepinesD1sciple @realPaperwhite
Vidim da su razgovori ovdje na visokoj razini kao i inače.
14:03 4. rujna 2014.
Prije nego što je Strike stigao posve shvatiti to što je upravo pročitao, čuo je
korake u trku. Podigao je pogled: Pat je jurila prema njemu.
Jedva je zalupila vratima vanjskog ureda, kad se začuo zaglušujući prasak i
vrata su eksplodirala raspolovivši se. Donja šarka izdržala je, ali gornji dio vrata
srušio se, pogodio Pat u leđa i sigurno bi je bio oborio, da je Strike nije uhvatio.
Krhotine su letjele posvuda. Dok je vukao Pat iza radnog stola, Strike je osjetio
da mu je nešto oštro potezalo vrat. Iz vanjskog ureda čulo se padanje stakla i
žbuke, a zrak je ispunio oštar miris dima i kemikalija.
„Paket“, viknula je Pat u Strikeovo uho. „Počela sam ga odmatati i čula da
nešto pišti...“
Metal je odjeknuo, nešto teško udarilo je o pod u vanjskom uredu i Strike je
osjetio da se pod trese. Dim se zgusnuo. Oči su mu zasuzile. S ulice se čula vika.
„Ispustila sam prokletu e-cigaretu“, ljutito je rekla Pat, gledajući se. „Ne
mrdaj“, zapovjedio joj je Strike.
609
Knjige.Club Books
Polako se uspravio, škiljeći kroz dim. Zrnca žbuke još uvijek su padala sa
stropa iza vrata. Monitor Patina računala ležao je na podu razbijena zaslona.
Njezin stol raspukao se napola i još uvijek se pušio. Pod je bio prekriven
krhotinama.
„Policiju, molim“, rekla je Pat, koja je unatoč Strikeovoj zapovijedi da ne
mrda također ustala nazvati policiju telefonom na njegovu stolu. „Ovdje
Detektivska agencija Strike, Ulica Denmark. Netko nam je poslao eksplozivnu
napravu i upravo je eksplodirala. Ne, nitko nije ozlijeđen... Oh, jeste li?... U
redu... Već su krenuli“, rekla je Pat, vraćajući slušalicu na postolje. „Netko ih je
očito nazvao.“
„Ne čudi me“, odgovorio je Strike. Čak i kroz odzvanjanje u ušima čuo je
uzbuđene glasove s ulice.
„Želim svoju cigaretu“, rekla je Pat, gledajući pod u vanjskom uredu.
„Uzmi jednu moju.“ Strike joj je pružio kutiju Benson & Hedgesa i upaljač.
„Nećeš izaći odavde dok ne budemo znali da je sigurno.“
Nakon pet minuta čekanja, tijekom kojih se više nije srušio ni komadić
stropa, Strike je odlučio da je vrijeme za izaći.
Uzeo je sa stola spis o Anomiji pa ustrajao da uhvati Pat za ruku i pažljivo je
odveo preko krhotina do vanjskih vrata na kojima se rasprsnulo staklo. Zidovi su
bili osmuđeni, ormari za spise ulubljeni, a punjenje je stršalo iz poderane sofe
presvučene umjetnom kožom. Žice su visjele iz dviju velikih rupa na stropu, od
kojih je jedna izgledala kao da se raširila do njegova potkrovnog stana na katu
iznad. Strike se razbjesnio.
Kukavički pizduni.
„Tek sam ga pokupila iz kemijske čistionice“, progunđala je Pat
promatrajući prašinom prekriven ogrtač koji je još uvijek apsurdno visio na
vješalici. Torbica joj je ležala na podu, a njezin sadržaj bio je razbacan naokolo.
Kad se Pat sagnula podignuti je, Strike je čuo sirenu koja se približavala.
„Stiže konjica. Dođi.“
„Samo čas, želim naći...“
„Zaboga, Pat, kupit ću ti novu prokletu e-cigaretu. Hajdemo.“
Strike nije želio razmišljati u kakvom je stanju njegov stan. Zahvalan barem
na navici da u ured uvijek donese mobitel, ključeve automobila i novčanik kako
bi nepotrebne odlaske na kat sveo na najmanju moguću mjeru, izveo je Pat u
hodnik i zajedno su se spustili na Ulicu Denmark.
610
Knjige.Club Books
71
These monsters, set out in the open sun,

Of course throw monstrous
shadows: those who think
Awry, will scarce act straightly108

Aurora Leigh
deset do deset Robin je pomalo mutnih očiju izašla iz postaje podzemne

U željeznice Tottenham Court Road i krenula kroz radove na cesti prema
uredu. Spavala je samo dva sata, pa joj je laknulo kad joj je Strike poslao poruku
da ne mora nadzirati domaćicu u Ulici South Audley.
Dok se približavala Ulici Denmark, vidjela je policijski automobil i
okupljeno mnoštvo u kojem je prepoznala neke ljude koji su radili u glazbenim
trgovinama oko ureda. S osjećajem strašne zle slutnje ubrzala je korak, a kad je
stigla do skupine ljudi koji su gledali prema uredu i pratila njihov pogled, na
ulazu u zgradu u kojoj se nalazila agencija ugledala je modrobijelu policijsku
vrpcu i ispred nje uniformirana policajca.
Drhtavim rukama potražila je mobitel. Strikeova poruka stigla je dok je ona
još bila u vlaku.
Netko je u ured poslao bombu. Pat i ja smo dobro.

U Starbucksu smo
„Hvala Bogu“, zadahtala je Robin i potrčala preko ceste.

Strike i Pat sjedili su u stražnjem dijelu kafića. Na Strikeovu ovratniku bilo
je krvi, a Pat je izgledala bljeđe nego inače.
108
Ova čudovišta, koja su u svoj pohod krenula usred bijela dana, bacaju čudovišne sjene; tko
pogrešno razmišlja, rijetko će ispravno postupiti. (Nap. prev.)
611
Knjige.Club Books
„Isuse.“ Robin je pohitala prema njima i kako se nije sjetila ničeg drugog što
bi rekla, ponovila je: „Isuse!“
„Prije sat vremena nedvojbeno je bio uz nas“, rekao je Strike. „Policajci su
nam rekli da ne mrdamo odavde. Imat će još pitanja za nas. Mislim da čekaju
istražitelje Odjela za zločine.“
„Što... kako?...“
„Paket“, odgovorila je Pat dubokim, hrapavim glasom. „Počela sam ga
otvarati, čula da pišti. A onda - bum!“
„Ured je uništen“, rekao je Strike. „Dijelovi stropa urušili su se. Imamo
sreće što moj krevet nije pao kroz pod.“
„Jeste li?...“
„Bolničari su nas pregledali.“ Strike je pogledao Pat. „Dobro smo. Javio sam
Barclayju i ostalima što se dogodilo.“
„Mislim da ću samo skoknuti do Bootsa.“ Pat je posegnula za svojom
torbicom, na kojoj je Robin primijetila oštećenja od vatre.
„Ostat ćeš gdje jesi“, odlučno je rekao Strike.
Prema njegovu prilično stručnu mišljenju, Pat je bila u šoku. Bolničar koji ih
je na brzinu pregledao možda jest pohvalio njezinu hladnokrvnu osornost, ali
Strike je primijetio koliko joj se ruka tresla kad je prinosila šalicu usnama da
otpije gutljaj kave.
„Što ti treba, Pat?“ upitala je Robin.
„Nije mi dao da se vratim po svoju e-cigaretu“, požalila se Pat, ogorčeno
gledajući Strikea.
„Idem ti kupiti novu“, smjesta je predložila Robin.
„Nećeš znati koju vrstu pušim, a ne mogu se sjetiti kako se zove“,
razdraženo je odgovorila Pat.
„Kupi po jednu od svih vrsta koje imaju“, savjetovao je Strike Robin,
gurajući dvije novčanice od dvadeset funti u njezinu ruku. „Ili kupi nikotinsku
gumu za žvakanje i flastere.“
Kad je Robin otišla, upitao je Pat:
„Jesi li doručkovala?“
„Naravno da sam doručkovala, kakvo je to glupo pitanje?“
„Mislim da ti treba malo šećera.“ Strike je ustao. Nije se ljutio na voditeljicu
ureda zbog njezine zlovolje; naprotiv, suosjećao je s njom. I on je na šok
najčešće reagirao razdraženošću. Vratio se za stol noseći dva kolača od lisnatog
tijesta i svježu kavu, a Pat je bijesno pogledala tanjur koji je odložio pred nju i
udostojala se otrgnuti komadić kolača i pojesti ga.
„Shvaćaš li da si nam oboma spasila život?“ rekao joj je Strike kad je
ponovno sjeo. „Da nisi shvatila i zatvorila ona vrata...“
612
Knjige.Club Books
Nježno je kucnuo svojom plastičnom šalicom o njezinu.

„Pravo si čudo, Pat. I usto pečeš sjajan voćni kolač.“
Pat je namršteno stisnula usnice. Oči su joj se neobično zacaklile. Strike je
načas pomislio da je zagrli, ali gotovo je mogao osjetiti kako njezina koščata
ramena stresaju njegovu ruku sa sebe.
„Pretpostavljam da nam je to poslala ona teroristička skupina koju si
naljutio“, rekla je.
„Sigurno su bili oni. Ono nije bilo djelo amatera.“
„Gadovi.“
„Slažem se.“
„Moj stric poginuo je u pivnici koju je IRA digla u zrak. U Woolwichu.
1974.“
„Sranje, žao mi je“, iznenađeno je rekao Strike.
„Pogrešno mjesto. Pogrešno vrijeme. Teško je to shvatiti. Ali“, Pat je
pogledala ploču stola ispod koje je bila skrivena Strikeova umjetna noga, „tebi
to ne moram govoriti.“
Pojela je još malo kolača. Strike je primijetio da ispred Starbucksa prolazi
modra Toyota Avensis i učinilo mu se da je prepoznao profil Ryana Murphyja,
detektiva koji ih je posjetio u uredu agencije.
„Možda će nas željeti odvesti u New Scotland Yard“, rekao je. „Da damo
iskaze.“
„Ja nikamo ne idem. Zašto to ne možemo obaviti ovdje?“
„Možda možemo“, odgovorio je Strike da je smiri.
„Gdje je Robin tako dugo?“ nezadovoljno je upitala Pat. Strike je gotovo
osjećao njezinu žudnju za nikotinom. Prvi policajci koji su došli zatražili su od
njih da ne izlaze iz kafića, da se ne muvaju pločnikom. Strikeu je to odgovaralo,
jer sigurno je bilo samo pitanje vremena kad će se pojaviti novinari.
Kad se Robin vratila s plastičnom vrećicom punom raznih vrsta e-cigareta,
Strikeu i Pat već su se pridružila dvojica istražitelja Londonske policije: Murphy
i jedan stariji crnac prosijede kose. Robin je bila toliko zabrinuta zbog onog što
se upravo dogodilo, da je ugledavši leđa Ryana Murphyja samo na sekundu
osjetila nelagodu. Stigla je do stola na vrijeme da čuje kako Pat neposlušno
ponavlja da ne želi ići u New Scotland Yard; nije učinila ništa pogrešno i zašto
ne može sad i ovdje reći što ima reći?
Po Murphyjevu smirenu odgovoru Strike je znao da je taj detektiv-inspektor
shvatio da je Pat u šoku.
„Samo bismo voljeli razgovarati s vama na nekom mirnijem mjestu,
gospođo Chauncey. Oh, zdravo“, dodao je kad im se Robin pridružila.
„Bok“, rekla je Robin. „Izvoli, Pat. Nadam se da će ti neka od njih
odgovarati.”
613
Knjige.Club Books
Dok je Pat prihvaćala vrećicu i potišteno prekapala po njezinu sadržaju,

Strike se obratio policijskim istražiteljima:
„Blizu je pivnica s podrumskom prostorijom. Vjerojatno će nam dopustiti da
se poslužimo njome pola sata. Redoviti smo gosti.”
Zato su otišli u Tottenham, a Pat i Strike iskoristili su priliku putem popušiti
pravu cigaretu. Robin je hodala iza njih, između Murphyja i njegova kolege,
kojeg je predstavio kao Neala Jamesona prije nego što je upitao:
„Jesi li dobro?”
„Ja nisam bila ondje.” Osjećala je iracionalnu krivnju jer nije bila u uredu
kad je bomba eksplodirala.
„Svejedno je šok“, rekao je Murphy.
Šanker u Tottenhamu bio je susretljiv. Dvije minute nakon što su došli,
dvojica policijskih istražitelja, Strike, Robin i Pat već su sjedili za stolom u
praznoj podrumskoj prostoriji prekrivenoj crvenim tapisonom.
„U redu, gospođo Chauncey“, rekao je stariji policajac otvarajući bilježnicu
dok je Pat pokušavala otvoriti jednu od e-cigareta. Ruke su joj se još uvijek
tresle, pa je Strike uzeo paket od nje, odmotao ga i počeo sastavljati uređaj.
„Recite nam svojim riječima što se dogodilo.“
„Dakle, poštar se popeo stubama odmah iza mene“, započela je Pat.
„Uobičajeni poštar?“
„Da. Poznaje me. Na hodniku sam uzela od njega poštu za nas.“
„Koliko je velik bio paket?“
Pat je rukama pokazala veličinu kutije za cipele.
„Je li bio težak?“
„Da“, odgovorila je Pat, pohlepno gledajući kako Strike puni e-cigaretu
tekućinom.
„Sjećate li se što je pisalo na njemu?“
„Njihova imena“, rekla je Pat, kimnuvši prema Strikeu i Robin.
„Sjećate li se ičeg o rukopisu?“
„Bio je obrazovan. Ponekad nam pišu luđaci. Uvijek znaš da su oni, po
rukopisu.“
„Zelenom tintom?“ s osmijehom je upitao Murphy.
„Najgore pismo bilo je napisano ljubičastom“, odgovorila je Pat i gotovo mu
uzvratila osmijeh. Oduvijek je bila slaba na zgodne muškarce, a Murphy je
nedvojbeno bio privlačan, što je Robin sad primijetila unatoč svojoj
potresenosti: visoke jagodice, puna gornja usna i valovita kosa pomalo slična
Strikeovoj, ali svjetlija. „Neka budala mislila je da je cijela kraljevska obitelj
zamijenjena varalicama.“
614
Knjige.Club Books
Dvojica policajaca uslužno su se nasmijala.

„Ali rukopis na tom paketu nije bio rukopis luđaka?“ upitao je Murphyjev
kolega.
„Ne. Crna tinta, sve točno napisano. Pošiljatelji ne napisu uvijek točno
Robinino prezime, a njega većina ljudi zove ‘Cameron’.“
„Jeste li možda primijetili poštanski žig?“
Pat je prihvatila napunjenu i funkcionalnu e-cigaretu koju joj je Strike
pružio, povukla dug dim kao da je kisik pa odgovorila:
„Kilburn. Živim ondje“, pojasnila je. „Primjećuješ kad je tvoje, zar ne?“
„Istina“, složio se policajac. „Dakle, uzeli ste paket od poštara...“
„Odnijela sam ga u ured i stavila na stol. Skinula sam kaput, otvorila jedno
pismo pa počela otvarati paket. Kako je bio adresiran lijepim rukopisom, mislila
sam da je dar u znak zahvalnosti“, pomalo je obrambeno rekla. „Klijenti im
ponekad pošalju bombonijere i alkohol. Podignula sam jednu klapnu i čula
pištanje. I...jednostavno sam znala.“
Pat je malo jače problijedjela. Robin je bez riječi ustala i izašla iz prostorije.
„Otrčala sam u njegov ured“, nastavila je Pat pokazavši na Strikea, „zalupila
vratima i prokletinja je eksplodirala.“
„Gospođo Chauncey, da svi imaju vašu moć zapažanja i brze reakcije, naš bi
posao bio znatno lakši“, rekao je stariji policajac.
„Forenzičarima će trebati najmanje dvadeset četiri sata“, obratio se Murphy
Strikeu. „Ti stanuješ iznad ureda, zar ne?“
„Da. Pretpostavljam da ćeš mi savjetovati da se pokupim.“
„Da, to ti savjetujem“, odgovorio je Murphy. „Prema onom što sam upravo
čuo, moguće je da je narušena statika. Osim toga..
„Znam“, prekinuo ga je Strike. Nije želio da Murphy kaže pred Pat da će
Halvening, kad shvati da njihov pokušaj da ubiju Robin i njega nije uspio,
možda početi tražiti druge načine da im dođe glave.
Robin se vratila s čašom nečeg što je izgledalo kao porto, koju je odložila
pred Pat.
„Ne treba mi to“, rekla je Pat.
„Popij“, odlučno je odgovorila Robin i ponovno sjela.
„Kad si već išla do šanka, mogla si mi donijeti pivo“, rekao je Strike. „Znaš,
i meni je eksplodirala bomba.“
Dvojica policajaca ponovno su se nasmijala.
„U redu, gospođo Chauncey“, rekao je Neal Jameson. „Zapisat ću vaš iskaz
i zamoliti vas da ga potpišete.“
Dok je on pisao Patin iskaz, Murphy se obratio Robin.
„Upravo sam govorio tvom šefu...“
615
Knjige.Club Books
„On je moj partner“, prekinula ga je Robin, uglas sa Strikeom koji je rekao

„ona je moja partnerica“.
„Ah, oprosti. Upravo sam govorio tvom partneru da bi bilo mudro kloniti se
ureda neko vrijeme. Kakva je... ne želim biti indiskretan, ali kakva je tvoja
kućna situacija? Stanuješ li?...“
„Sama“, odgovorila je Robin. „Nedavno sam se preselila u novi stan. U
Walthamstowu.“
„Susjedi smo; ja sam Wansteadu. Činjenica da si se tek preselila mogla bi
biti prednost. Svejedno...“
„Poduzela sam sve uobičajene mjere sigurnosti“, prekinula ga je Robin.
Murphyjev kolega zapisao je sve što je trebao. Pat, kojoj se nakon nekoliko
gutljaja porta vratila boja u lice, pročitala je iskaz od prve do posljednje rečenice
i potpisala ga.
„U redu.“ Strike je ustao i obratio se Pat. „Vodim te kući.“
„To nije potrebno“, razdraženo je odgovorila Pat.
„Ne brini se, ne radim to zato što si mi draga“, rekao je Strike gledajući je.
„Samo mislim da neću moći naći drugu voditeljicu ureda s tvojim vještinama.“
Robin je vidjela da su suze navrle na Patine oči. Kad su Strike i Pat krenuli
zajedno prema stubama, doviknula je:
„Cormorane, imam kauč na razvlačenje, ako ti treba.“
Nije bila sigurna je li je čuo, jer ništa nije odgovorio, a sekundu poslije
požalila je što je to rekla; naravno, imao je Madeline Courson-Miles kod koje je
mogao biti.
Dvojica policijskih istražitelja sad su tiho razgovarala. Robin je uzela
torbicu, spremna otići.
„Želiš li da te odvezem?“ upitao je Murphy okrenuvši se prema njoj.
„U Walthamstow?“ Robin nije mogla vjerovati.
„Da“, odgovorio je Murphy. „Danas sam trebao imati slobodan dan. ali me
Neal zbog ovog pozvao da dođem. On se vraća u ured. Nije mi jako izvan ruke.
Ionako idem u tom smjeru.“
„Oh. Ja... može.“
616
Knjige.Club Books
72
You face, today... mark me, not

A woman who wants protection. As to a man,
Show manhood, speak out plainly, be precise
With facts and dates.109

Aurora Leigh
ašto je, dovraga, pristala da je odveze kući, pitala se Robin. Zbog šoka? Dva
Z sata sna? Nesmotrenosti koja se zadržala nakon sinoćnjeg glumljenja
iskusne Jessice Robins? Dok je izlazila iz pivnice za Murphyjem i njegovim
kolegom, pitala se je li paranoično sumnjati u Murphyjevu tvrdnju da ima
slobodan dan. Pomislila je kazati kako se predomislila i da će ići podzemnom
željeznicom ili da je zaboravila da mora obaviti nešto u gradu, ali je to odgađala
iz trenutka u trenutak i uskoro su stigli do modrog Avensisa i dvojica policajca
dogovarala su se oko svojih sljedećih koraka. Robin je čula ime Angele
Darwish. Stariji policajac prešao je na drugu stranu ceste i sagnuo se ispod vrpce
koja je sad priječila ulaz u Ulicu Denmark, a Murphy i Robin ušli su u njegov
automobil.
„Strašno je to što vam se dogodilo“, rekao je Murphy uključujući se u
promet.
„Možda ne bi bilo loše da neko vrijeme budeš kod prijatelja?“
„Bit ću dobro kod kuće?“. Murphy je možda protumačio njezin umoran
izgled kao šok, ali tako je izgledala samo zato što je probdjela gotovo cijelu noć.
Želeći spriječiti daljnje korisne prijedloge, rekla je:
„Ovo nije prvi put da nam je netko poslao nešto strašno. Jednom sam
poštom dobila odrezanu nogu.“
„Da, sjećam se da sam čitao o tome u novinama?“.
109
Danas pred tobom nije žena koja želi zaštitu. Ponašaj se prema meni kao prema muškarcu,
govori jasno, iznesi činjenice i datume. (Nap. prev.)
617
Knjige.Club Books
U tišini koja je uslijedila, Robin je pokušala smisliti neku neutralnu temu za

razgovor, ali umorna kakva je bila, nije našla nijednu. Murphy je prekinuo
tišinu.
„Kako vam ide slučaj Anomija?“
„Ne onako dobro kako bismo željeli.“
Nova tišina. Ponovno ju je prekinuo Murphy.
„Večeras odlazim na godišnji odmor.“
„Stvarno? Kamo ideš?“ pristojno je upitala Robin.
„U San Sebastian. Moja sestra živi ondje sa svojom obitelji. Svaki put kad ih
posjetim, zapitam se zašto živim u Londonu. Radovao sam se odlasku... dvije
godine nisam bio na godišnjem... ali sinoć smo imali važnu prekretnicu u našoj
istrazi ubojstva. Razmišljao sam odgoditi odlazak u Španjolsku, ali moja sestra
prekosutra slavi četrdeseti rođendan. Ako ga propustim, lako bih mogao postati
sljedeća žrtva ubojstva?“
„Kojeg ubojstva?“ upitala je Robin, sigurna da zna odgovor.
„Onog vašeg. One animatorice?“.
„Otkrili ste ubojicu Edie Ledwell?“ Robin je gledala ravno u Murphyja.
„Mislimo da jesmo. Svi dokazi upućuju na jednu osobu, ali ne smijem reći
koju. Ne dok ga ne uhitimo?“.
Murphy je pogledao sat na ploči s instrumentima.
Robinin umoran um najednom je vrvio pitanjima.
„Je li s nekim razgovarao? Priznao daju je ubio?“
„Nije?“
Ponovno je uslijedila kratka tišina u kojoj je Robin pokušala smisliti drugi
način da izvuče informacije iz Murphyja, iako joj je izraz njegova lica rekao da
on točno zna što joj prolazi glavom. Na kraju je sam ponudio:
„Ključan je bio mobitel. Mobitel Ledwellove.“
„Kod njega je?“
„Više nije. Bacio ga je u jezerce u Writtleu.“
„Gdje je Writtie?“
„Kilometar i pol zapadno od Chelmsforda.“
Vidjela je da će joj Murphy reći više, znala je da on želi objasniti kako su
otkrili ubojicu, iako joj nije smio otkriti njegov identitet. I ona bi na njegovu
mjestu bila u istom iskušenju. I ona je poznavala zadovoljstvo predočavanja
dijelova slagalice nekom tko cijeni trud koji je bio potreban da stigneš do cilja.
„Otprilike dva tjedna nakon njezina ubojstva netko je na petnaest minuta
uključio njezin mobitel pa ga ponovno isključio“, rekao je Murphy. „Signal nas
je doveo na parkiralište trgovačkog centra Westfield u Stratfordu. Jesi li ikad
bila ondje?“
618
Knjige.Club Books
„Nisam“, odgovorila je Robin.

„Najveći trgovački centar u Europi. Možeš zamisliti koliko mu je veliko
parkiralište. Uzeli smo snimke nadzornih kamera. Tisuću i nešto automobila,
gomila ljudi koja se koristi mobitelima. Zapisali smo brojeve svih registracijskih
tablica, uzeli fotografije svakog koga smo vidjeli s mobitelom i počeli sve
provjeravati. Pet dana poslije telefon je ponovno bio uključen deset minuta pa
isključen. Ovog puta najednom polju u Kentu. U blizini nije bilo nijedne
kamere, ali uspjeli smo dobiti snimku najbliže, koja nije bila jako blizu.
Provjerili smo registracijske tablice automobila koji su prošli tim područjem,
provjerili pješake i bicikliste tražeći podudaranje s nekim vozilom ili čovjekom
na parkiralištu Westfielda. Možeš zamisliti koliko je to sporo išlo.“
„Jako je oprezno birao mjesta na kojima će upotrijebiti njezin mobitel“,
zamijetila je Robin.
„Itekako. I otežao nam je posao najviše što je mogao. Nismo uspjeli naći
nijedno podudaranje između tih dviju lokacija. Još uvijek nismo sigurni zašto je
uopće uključio mobitel. Čovjek bi mislio da bi bilo pametnije ne dirati ga. Nikog
nije nazvao. Naša je pretpostavka da se u njemu nalazila informacija koju je
ubojica želio.“
„Znate da je Edie Ledwell spremala u mobitel svoje ideje za crtić?“ upitala
je Robin.
„Znamo, Blay nam je rekao“, odgovorio je Murphy. „Uglavnom, prije tri
tjedna jedan je muškarac sa šalom oko lica izašao u sitnim noćnim satima iz
svog automobila kod jezerca u Writtleu i nešto bacio u vodu. Vidio ga je
tinejdžer koji je kradom pušio na prozoru svoje sobe dok su mu roditelji spavali.
Malom se to učinilo zanimljivim, pa je ujutro ugacao u jezero, izvadio iPhone i
odnio ga kući. Nakon otprilike sat vremena pomislio je da je tu nešto sumnjivo
pa se spustio u prizemlje i rekao roditeljima. Majka je odnijela mobitel u lokalnu
policijsku postaju. Kolege su nas nazvali, mi smo angažirali svoje forenzičare i
tehničare... naravno, mobitel je cijelu noć bio u vodi, pa su nam trebali
stručnjaci... ali kad su obavili svoje, pokazalo se da je Ledwelličin. Nadzorna
kamera snimila je Ford Fiestu koji je došao na to područje i otišao s njega u
odgovarajuća vremena. S lažnim tablicama. Ponovno smo pregledali fotografije
s parkirališta Westfielda i...“
„Na njima ste našli Ford Fiestu s registracijskom tablicom koja završava na
CBS“, rekla je Robin.
Murphy se okrenuo prema njoj tako brzo da je Robin uzviknula „semafor!“
od straha da će se zabiti u automobil ispred sebe. Murphy je usporio i rekao:
„Kako?...“
„Vidjela sam ga u njemu“, odgovorila je Robin, kojoj je najednom nastao
kaos u glavi.
619
Knjige.Club Books
Bila je iznenađena, zbunjena i imala je neki neobičan, bolestan osjećaj -

čega? Nevjerice? Antiklimaksa? „Primijetila sam slova na registracijskoj
tablici.“
„Zbog američkog televizijskog kanala?“ upitao je Murphy.
„Da“, lagala je Robin. „Ne brini se, neću nazvati novinare. Što je s
Blayevim mobitelom? Je li se njime ijednom koristio?“
„Ne, taj mobitel nijednom nije bio uključen otkad je nestao. Pretpostavljamo
da ga Ormond drži kod kuće, ako ga se nije riješio negdje drugdje. Pretražili
smo ono jezero u Writtleu, ali nismo ga našli.“
„Sinoć sam ga vidjela“, rekla je Robin drugi put tog jutra, dok su je
preplavljivali valovi nevjerice.
„Gdje?“
„U umjetničkom kolektivu North Grove. Pokušavao je nešto dobiti od
jednog stanara u toj kući.“
„Stvarno? Što?“
„Ne znam. Mislim neki Edien crtež ili nešto što je napisala... Ja... ne mogu
vjerovati. Ne znam zašto... iako, pretpostavljam da je...“
Nije dovršila rečenicu, ali Murphy je pratio njezin tijek misli.
„Partner je uvijek najsumnjiviji. Ti si primijetila modricu na njezinu vratu.“
„Mislila sam da je on bio dežurni u školi kad je Edie ubijena?“
„Otišao je ranije i djevojčici koja je bila u kazni rekao da to nikome ne kaže
ako ne želi tjedan dana ostajati duže u školi.“
„Gospode... dakle, znao je gdje će se njih dvoje naći?“
„Da. U povjerenju, imamo razlog vjerovati da je na njezin mobitel stavio
lokator za koji ona nije znala. Još uvijek ga pokušavamo otključati. Apple ne
želi pomoći. Kažu da bi to bilo kršenje građanskih sloboda. Ali očito je znao
lozinku, kad ga je dvaput otvorio.“
„Danas ćete ga uhititi?“
„Da. Otišao je na posao kao i inače. Ščepat ćemo ga kad izađe iz škole. Ne
bi bilo pametno uhapsiti ga pred hrpom klinaca. Ne bismo željeli da mediji
doznaju dok ga ne dovedemo na ispitivanje.“
Dakle, ubojica je sve vrijeme bio Phillip Ormond, bivši policajac i učitelj, za
kojeg je Edie mislila da će je štititi od svih prijetnji i zlostavljanja. Ljubomorni
partner, koji ju je uhodio kad je otišla naći se s bivšim dečkom pa ih je oboje
probo nožem i otišao s njihovim mobitelima... Naravno, to je objašnjavalo neke
stvari. Ubojičino znanje gdje je Edie, detaljnu upućenost u dva nova lika za film,
koju je Yasmin spomenula, i činjenicu da je mobitel upotrijebio samo ondje gdje
bi bilo iznimno teško odrediti tko se koristi njime, što je impliciralo poznavanje
policijskih metoda.
620
Knjige.Club Books
Murphy je sad pitao za njezine planove za godišnji odmor. Robin se pribrala

dovoljno da mu opiše kako je naučila skijati za Novu godinu.
Njihov razgovor bio je samo površno osoban, ali bio je ugodan i opu šten.
Murphy je nasmijao Robin opisom nezgode koju je jedan njegov prijatelj
doživio na umjetnom skijalištu na koje je odveo djevojku koju je želio zadiviti.
Nijednom nije spomenuo svoj prijašnji poziv na piće niti je u njoj izazvao
osjećaj nelagode u tom malom prostoru, a ona mu je bila zahvalna i na jednom i
na drugom.
Približavali su se Ulici Blackhorse Road, kad je Robin najednom, zapanjena
vlastitom hrabrošću, rekla:
„Slušaj... kad si me nazvao da izađemo na piće... razlog zašto sam bila
onako... nisam naviknuta da me muškarci pozivaju na izlaske.“
„Kako je to moguće?“ upitao je Murphy, ne skrećući pogled s ceste.
„Nedavno sam se razvela... zapravo prije godinu dana... od muškarca s
kojim sam bila od svoje sedamnaeste. Osim toga, kad si me nazvao, razmišljala
sam samo o poslu i zato sam reagirala onako... znaš... glupo.“
„Ja sam se razveo prije tri godine“, rekao je Murphy.
Robin se pitala koliko on ima godina. Da mora pogađati, rekla bi da je dvije-
tri godine stariji od nje.
„Imaš li djece?“ upitala je.
„Ne. Moja bivša nije ih željela.“
„Oh.“
„Ti?“
„Ne.“
Zaustavili su se ispred njezina stana prije nego što je ijedno od njih ponovno
progovorilo. Kad je Robin uzela torbicu i stavila ruku na kvaku, Murphy je
rekao:
„Znači... ako te ponovno nazovem kad se vratim s godišnjeg i pozovem da
izađeš sa mnom?...
Samo ćeš izaći na piće, rekao je Ilsin glas u Robininoj glavi. Nitko ne kaže
da moraš spavati s njim. U mislima joj je zabljesnulo lice Madeline Courson-
Miles.
„Pa...“, rekla je Robin, a srce joj je divljački lupalo. „Da, okej. Rado ću izaći
s tobom.“
Mislila je da će mu biti drago kad to čuje, ali on se doimao napeto.
„U redu.“ Protrljao je nos pa rekao: „Ali najprije ti moram nešto reći. Kad
želiš s nekim izaći, pozoveš ga na piće, zar ne? Ali ja sam alkoholičar.”
„Oh“, ponovno je rekla Robin.
621
Knjige.Club Books
„Trijezan sam dvije godine i devet mjeseci. Nemam ništa protiv da ljudi oko
mene piju. Samo to moram reći. Od nas se to očekuje. To nalažu pravila
Anonimnih alkoholičara.”
„To ništa ne mijenja... hoću reći, hvala ti što si mi rekao. Još uvijek želim
izaći s tobom. I hvala na prijevozu.”
Sad je izgledao veselo.
„Bilo mi je zadovoljstvo. A sad se moram vratiti pakiranju.”
„Da... uživaj u Španjolskoj!”
Robin je izašla iz automobila. Dok se modri Avensis udaljavao od ruba
pločnika, Murphy je podigao ruku u pozdrav, a Robin mu je uzvratila, još uvijek
se čudeći samoj sebi. To jutro doista je bilo posebno.
Upravo je otključala ulazna vrata svog stana, kad joj je zazvonio mobitel.
„Bok”, rekao je Strike. „Vrijedi li još uvijek tvoja ponuda kauča na
razvlačenje?”
„Da, naravno”, odgovorila je zadovoljna i zbunjena Robin, ulazeći u stan i
zatvarajući vrata stopalom. „Kako je Pat?”
„Strašno je mrzovoljna. Odvezao sam je kući i rekao joj da se hitno naruči
na pregled kod svog liječnika. Pola vrata odletjelo je i pogodilo je u leđa. Vidim
da trpi bolove; možda joj je napukla koja kost. Poslala me u onu stvar, iako ne
tim riječima. Vjerojatno misli da je smatram prestarom da bi preživjela udarac
vratima.”
„Strike, upravo sam nešto saznala. Policija se sprema uhititi Phillipa
Ormonda zbog ubojstva.”
Nakon tih riječi uslijedila je tišina. Robin je ušla u kuhinju i odložila torbicu
na pult.
„Ormonda?” ponovio je Strike.
„Da“, potvrdila je Robin, prilazeći kuhalu za vodu. Objasnila je Strikeu da je
Edien mobitel bio uključen i isključen, i da je Ormond viđen kako ga baca u
jezero u Writtleu.
Strike je ponovno dugo šutio.
„Shvaćam zašto misle da je on ubojica“, na kraju je rekao, „ali još uvijek
imam neka pitanja.“
Robin je osjetila neobično olakšanje. Rekavši joj da će doći do šest jer mora
kupiti nekoliko najnužnijih potrepština, Strike je prekinuo telefonsku vezu.
622
Knjige.Club Books
73
My rival his mischief devises -

What matter? his treachery’s void.
I scorn him:
I know whose the prize is.110
May Kendall
The Last Performance
Razgovori unutar igre četvero moderatora Drekove igre
<5. lipnja 2015. 15:58>
<BorkledDrek, Anomija>
<Morehose se
BorkledDrek: Hej
Morehouse!
Morehouse: bok
BorkledDrek:
poslijepodne nisi često
ovdje
Anomija: on je zaposlen <novi privatni
čovjek
kanal otvoren>
Morehouse: točno
<5. lipnja
>
2015. 16:00>
>
<Anomija poziva
> Morehousea>
> Anomija: buraz, jesi li
110
Moj suparnik smišlja svoje psine. Nije važno, njegova izdaja jalova je. Prezirem ga: znam
čija će biti nagrada. (Nap. prev.)
623
Knjige.Club Books
> gotov s ispitima?

BorkledDrek: broj igrača Morehouse: nemam ispit,
se smanjio radim istraživanje
Anomija: ne zadugo Anomija: znam, rekao si
BorkledDrek: ? mi
> Morehouse: je li dolazila
> Paperwhite?
> Anomija: sad kad si ti
ovdje, sigurno će brzo doći
>
>
Anomija: kad
Maverick izda svoje
>
sljedeće priopćenje, ovo >
mjesto će eksplodirati Anomija: i evo je. <novi privatni kanal
BorkledDrek: ti znaš što Telepatija ili slučajnost? otvoren>
će reći??? Morehouse: telepatija, <5. lipnja
Anomija: Gamemaster sve naravno 2015. 16:03>
zna Anomija: ti si jbni fizičar, <Paperwhite poziva
BorkledDrek: čovječe, ti ne vjeruješ u te gluposti Morehousea>
kako znaš sve te stvari?? Morehouse: onda je bila Paperwhite: Mouse?
BorkledDrek: insajder si, slučajnost
>
zar ne? U Mavericku? Anomija: u redu, pozovi
>
> je na privatni kanal
>
> Morehouse: znaš da si mi
>
> ti na prvom mjestu
>
BorkledDrek: Oprosti, Anomija: lol
jesam li te uvrijedio? >
Anomija: pederčino
> >
Morehouse: vrati se >
> BorkledDreku, on misli da
> >
si bog
Paperwhite: halo?
> Anomija: istina. Ali što
> ćeš, kad jesam >
> Paperwhite: očijukaš sa
<Anomija je napustio/la
seksi kolegicom
Anomija: lol ne, nisi me kanal>
znanstvenicom?
uvrijedio
>
Anomija: informacije mi
uštrcavaju ravno u vene, >
prijatelju moj >
BorkledDrek: onda mi <Morehouse prihvaća
reci poziv>
BorkledDrek: što će Morehouse: oprosti,
učiniti? ulizivao sam se Anomiji
624
Knjige.Club Books
BorkledDrek: hajde, reci Morehouse: jesi li vidjela?

mi, nikom neću reći O onoj bombi?
Anomija: reći ću ti kad Paperwhite: Jesam!!!
zamijeniš Morehousea Wtf?
BorkledDrek: ? Morehouse: kažu da iza
Anomija: hoću reći, ako se toga stoji Halvening
Morehouseu nešto dogodi Paperwhite: znam, vidjela
BorkledDrek: lol sam
BorkledDrek: želiš li čuti Morehouse: uklapa se, sve
moju teoriju? se uklapa, zar ne?
BorkledDrek: ja mislim Morehouse: Ellacottova je
da si ti prijatelj Josha skočila na tračnice pomoći
Blaya Vilepechori
> Morehouse: pa su
vjerojatno mislili da je
> pratila njega, ne Anomiju
> Paperwhite: ima smisla
> Paperwhite: ali ako
> Ellacottova nije u uredu,
> kako ćemo je naći?
Anomija: možda si u Morehouse: nazvat ćemo
pravu broj agencije, naći ćemo
način
BorkledDrek: jesi li
poznavao i Ledwellovu? Morehouse: koliko još
ispita imaš?
Anomija: da
Paperwhite: 2
Anomija: ali me zajebala
Morehouse: znači, brzo
BorkledDrek: stvarno?
ćemo se vidjeti
>
Morehouse: osim ako si se
> prepala i više to ne želiš
> Paperwhite: odjebi,
> Morehouse
Anomija: da, bila je Paperwhite: koliko te već
prokleta kučka dugo preklinjem da se
nađeš sa mnom?
Morehouse: lol
625
Knjige.Club Books
74
Yet - sayst thou, spies around us roam...

That there is risk our mutual blood
May redden in some lonely wood
The knife of treachery?111
Charlotte Bronte
The Wood
A ko postoji ijedna dobra strana prisilnog odlaska iz svog doma i ureda zbog
eksplozije bombe, razmišljao je Strike dok je hodao Ulicom Kilburn High
Road i kupovao donje rublje, čarape, toaletni pribor, kremu za svoj batrljak,
dvije košulje i pidžamu (prvu koju je imao od tinejdžerskih godina, ali je
smatrao da bi je kod Robin trebao nositi), tad je to željezna izlika da ne ode na
večeru s Madeline, pogotovo zato što je o toj bombi sad izvijestio BBC News na
svojoj web-stranici.
„Molim?“ zaprepastila se Madeline kad ju je nazvao na ulazu u Superdrug
da joj kaže što se dogodilo. „Moj Bože... tko... zašto?“ Čuo je da je zadahtala.
„Upravo sam vidjela na internetu! Corm je!“ čuo je da dovikuje nekoj
nepoznatoj osobi, vjerojatno jednoj od svojih prodavačica. „Poslali su mu paket-
bombu i prokletinja je eksplodirala!“
Iz razloga koje nije mogao točno odrediti, Strikeu se nije svidjelo što
Madeline to govori ikom od svog osoblja, iako to nije bila privatna informacija,
jer BBC ju je imao.
„Dođi i budi kod nas!“ rekla je Madeline, vrativši pažnju na Strikea.
„Ne mogu“, odgovorio je Strike posežući za cigaretom. „Londonska policija
kaže da je najbolje da se pritajim neko vrijeme. Ne želim dovesti u opasnost tebe
i Henryja.“
„Oh. Misliš da?... Hoću reći, nitko zapravo ne zna za nas, zar ne?“ A trudila
si se da doznaju, neljubazno je pomislio Strike.
111
Ali oko nas vrebaju uhode, kažeš ti... I postoji opasnost da bi naša krv mogla zacrveniti
nož izda je u nekoj samotnoj šumi. (Nap. prev.)
626
Knjige.Club Books
„Ti ljudi su teroristi“, rekao je. „Prate svoje mete.“

„Teroristi?“ ponovila je Madeline i sad je zvučala uistinu uplašeno.
„Mislila sam da vam je tu bombu poslao neki luđak.“
„Ne, poslala nam ju je ista skupina koja je poslala cijevne bombe onim
zastupnicama u parlamentu. Ona koja je proganjala tvoju prijateljicu Gigi.“
„O moj Bože“, ponovila je Madeline. „Nisam shvatila da istražujete...“
„Ne istražujemo ih. Samo smo došli u sukob s njima zbog jednog drugog
slučaja. Ne mogu ti reći detalje. Bolje je da ih ne znaš.“
Jer odmah ćeš ih prenijeti svojoj prodavačici.
„Shvaćam... ali kamo ćeš onda otići?“
„U Travelodge ili neki sličan hotel“, lagao je Strike. „Nazvat ću te kad
budem znao što se događa.“
„Nazovi me bez obzira na to znaš li što se događa. Želim znati da si dobro.“
Kad je završio razgovor, Strike je primijetio koliko je sretniji jer tu večer ne
mora ići u Pimlico. Automatski je posegnuo u džep po cigaretu kojom će to
proslaviti, ali kad je izvadio poznatu zlatnu kutiju, nekoliko sekundi samo je
stajao i gledao je pa je vratio u džep i ušao u Superdrug.
Kupivši sve najnužnije potrepštine i jeftinu naprtnjaču u kojoj će ih nositi,
zaputio se u McDonald’s u kojem je, sjetivši se stanja svog batrljka tog jutra,
nevoljko odustao od hamburgera i kupio salatu koja ga nije zasitila. Zato je uz
kavu kupio i komad pite od jabuka i jeo ga potiskujući ljubomoru prema trojici
mršavih tinejdžera za susjednim stolom, koji su svi navalili na Big Macove.
Iako je bio umoran, osjećao se uznemireno. Adrenalin mu je palio žile,
potičući ga da poduzme nešto čime će se osvetiti, ali umjesto toga pojeo je svoju
pitu zureći u prazno, dok su ljudi oko njega bučili i smijali se. Sad kad se nije
morao brinuti o Pat i nije imao nijedan praktičan zadatak koji bi mu odvukao
pažnju, polako je počeo shvaćati posljedice poslane bombe. Nije imao pristup
svom laptopu, nije imao računalo ni pisač. Imao je samo svoj notes, spis slučaja
Anomija i mobitel.
Uzeo je mobitel, s namjerom da otvori Twitter i provjeri što radi Anomija,
ali primijetio je dvije nove poruke, jednu od svoje polusestre Prudence, a drugu
od Shankera, svog prijatelja iz tinejdžerskih godina, s kojim je ostao u kontaktu
unatoč Shankerovoj neizlječivoj sklonosti kriminalu. Najprije je otvorio
Prudenceinu poruku.
Upravo sam vidjela da ti je u uredu eksplodirala bomba. Iskreno se

nadam da si dobro
Strike je odgovorio:
627
Knjige.Club Books
Dobro sam. Ali možda ću morati odgoditi naše piće. Policija mi

savjetuje da se pritajim. Nadam se da je sve OK sa Sylvie
Tad je otvorio Shankerovu poruku.
Koga si ovaj put raspizdio, blesane
Prije nego što je stigao odgovoriti, mobitel je zazvonio. Vidjevši da ga zove

njegova sestra Lucy, oklijevao je, ali tad je zaključio da je najbolje to odmah
obaviti.
„Zašto me nisi nazvao?“ bile su njezine prve, uzrujane riječi.
„Baš sam namjeravao“, odgovorio je Strike, pitajući se kolikim će još
ženama morati lagati do kraja dana. „Bio sam s policijom.“
„Mogao si mi poslati poruku! Umalo me strefio infarkt kad je Greg nazvao i
rekao mi!“
„Luce, dobro sam. Doslovce sam prošao samo s ogrebotinom.“
„Gdje si? BBC kaže da je zgrada ozbiljno oštećena! Dođi k nama!“ Strike je
ponovio priču koju je rekao Madeline, istaknuo da je u tom trenutku svatko u
njegovoj blizini izložen opasnosti i, naglasivši što bi to značilo za njezine
sinove, uspio ju je uvjeriti kako je najbolje da se on povuče u neki anonimni,
jeftini hotel. Ali Lucy je svejedno govorila dvadeset minuta i preklinjala ga da
joj obeća da će biti oprezan, dok joj na kraju nije neiskreno rekao kako policija
očekuje da će za nekoliko dana uhititi krivce. Samo malo umirena, Lucy je
napokon spustila slušalicu, a Strike je bio razdražen i umorniji nego prije.
Otvorio je Twitter. Anomija nije objavio ništa nova, ali Strikeov pogled
privukao je jedan od hashtagova na toj stranici: #JebešWallyjaCardewa.
Prije jutrošnjeg otkrića da je Wally bio u kontaktu s Keom Niven noć prije
napada na Josha i Edie, Strikea možda ne bi posebno zanimalo čime je Wally
zaslužio negodovanje na Twitteru. Ali sad je kliknuo taj hashtag da dozna što se
događa.
__________________________________________________________
Aoife @aoifeoconz
Lol već je i bilo jbno vrijeme #JebešWallyjaCardewa
www.tubenewz.com/youtube-odbacuje-Wallyja
-Cardewa-zbog-optuzbi-za-rasizam/html
__________________________________________________________
Sammi @Sammitch97
odgovor korisniku/ci @aoifeoconz
Omg zar je pretukao MJ-a??? #JebešWallyjaCardewa
628
Knjige.Club Books
#JaSamUzMJa
__________________________________________________________
Drew C @ drewc˄rtis
odgovor korisnicima @Sammitch97 @aoifeoconz
zašto je pretukao MJ-a?
__________________________________________________________
SQ @#B_O_U_TQuince
odgovor korisnicima @ydderidna @_drewc˄rtis
@Sammitch97 @aoifeoconz
zato što mu je ta c****** jebala sestru
__________________________________________________________
SQ @#B_O_U TQuince
@Sammitch97 @aoifeoconz
a onda je gomila k*** spremila Wala u bolnicu
__________________________________________________________
SQ@#B O U TQuince
@ Sammitch97 @aoifeoconz
i neka braća imat će što reći o tome @Heimd&ll88
Strike je ubacio mobitel natrag u džep, pitajući se kad će ponovno moći u svoje
potkrovlje. Nije mislio da kod Robin može ostati više od nekoliko dana, ali nije
ju želio ostaviti samu u tom urednom malom stanu dok prijetnja koju predstavlja
Halvening ne bude uklonjena. Ti bijeli suprematisti očito joj nisu bili nimalo
zahvalni na pokušaju da spasi život jednog od njih; jedino važno bilo je to da su
Strike i ona naizgled pratili njihove članove. Ona bomba nije bila prazna
prijetnja; da Pat nije onako brzo reagirala, sad bi možda ležao u bolnici bez još
jednog dijela tijela i izjedan krivnjom zbog smrti njihove voditeljice ureda.
Razmišljajući o neposrednim praktičnim brigama i poslovima, pomislio je
na svoj BMW u skupoj garaži. Koliko se sjećao, u Robininoj ulici bilo je mnogo
parkirnih mjesta. Iako ga je tetiva boljela, zaključio je da bi se mogao vratiti u
garažu i odvesti BMW-om u Walthamstow, da mu automobil bude pri ruci ako
mu zatreba. Popio je ostatak kave pa ustao iz plastične stolice, stavio na rame
naprtnjaču sa stvarima koje su zasad bile njegova jedina svjetovna imovina i
hramajući izašao iz McDonald’sa.
629
Knjige.Club Books
75
It gave your curses strength, it warmed

Your bones the coldest night,
To feel you were not all alone
Again the world to fight.112
Emily Pfeiffer
The Witch’s Last Ride
ok se Strike vraćao u središnji London, jednako umorna i zabrinuta Robin

D hodala je po svom lokalnom samoposluživanju. Znala je koliko velik tek
Strike ima, a sadržaj njezina hladnjaka bez bitnog pojačanja ne bi bio dorastao
poslu njegova hranjenja. Kad je ubacila cijelo pile u kolica, zapitala se zašto je
odlučio biti kod nje umjesto kod Madeline. Ne bi se začudila da je to učinio
zbog zabrinutosti za njezinu sigurnost; već je bilo situacija kad se prema njoj
ponio zaštitnički, što je imalo svojih draži, iako ju je ponekad ljutilo. Želi li biti
posve iskrena, događaji tog jutra jako su je potresli i bila je sretna što on dolazi k
njoj. Na kraju krajeva, i njezino je ime bilo napisano uz njegovo na onoj bombi i
osjećala je potrebu da bude s jedinom osobom koja razumije što to znači.
Dok je čekala u redu za blagajnu, zazvonio joj je mobitel. Zvala ju je majka.
Jednako kao Strike s Lucy, i Robin je odgovorila na poziv samo zato što je znala
da bi njegovo ignoriranje pogoršalo situaciju.
„Robin? Upravo smo vidjeli na vijestima! Zašto zaboga?...“
„Mama, nisam bila ondje kad je eksplodirala“, rekla je Robin, pomičući se
prema blagajni.
„Kako smo mi to mogli znati?“
„Oprosti, trebala sam vas nazvati“, umorno je rekla Robin. „Morali smo dati
iskaze policiji i sve ostalo, i tek sam maloprije...“
„Zašto si morala dati iskaz ako nisi bila ondje?“
„Zato što je to bio napad na agenciju, pa...“
112
Osjećaj da nisi posve sam u borbi protiv cijelog svijeta dao je snagu tvojim kletvama,
grijao ti kosti u najhladnijoj noći. (Nap. prev.)
630
Knjige.Club Books
„Na vijestima kažu da je to djelo jedne krajnje desničarske terorističke

skupine!“
„Da, misle da jest.“
„Robin, zašto se jedna krajnje desničarska teroristička skupina okomila na
vašu agenciju?“
„Zato što misle da ih istražujemo, što nije istina... Hoćeš li me pitati tko je
bio u uredu kad je bomba eksplodirala ili?...“
„Ne možeš me kriviti ako mi je najvažnija briga moja kći!“
„Ne krivim te.“ Robin se ponovno pomaknula prema blagajni i jednom
rukom počela vaditi namirnice iz kolica na pokretnu vrpcu. „Samo sam mislila
da bi te moglo zanimati.“
„Onda tko?...“
„Pat i Strike. Ali dobro su, zahvaljujući Patinim brzim reakcijama.“
„Drago mi je“, ukočeno je rekla Linda. „Naravno da mi je drago. I što sad?
Želiš li doći kući?“
„Mama, ja jesam kod kuće“, strpljivo je odgovorila Robin.
„Robin“, Linda je očito bila na rubu suza, „nitko ne želi da prestaneš raditi
što voliš...“
„Ti to želiš.“ Robin si nije mogla pomoći. „Želiš da se prestanem baviti
ovim poslom. Znam da ti je ovo šok, i meni je bio, ali...“
„Zašto se ne prijaviš za policiju? S iskustvom koje sad imaš, sigurna sam da
bi te rado...“
„Mama, sretna sam ovdje gdje jesam.“
„Robin“, Linda je sad čujno plakala, „koliko ćeš još dugo uspijevati za dlaku
izbjeći?...“
Robin je osjetila da i njoj naviru suze na oči. Bila je umorna, pod stresom i
preplašena. Shvaćala je majčinu uspaničenost i bol, ali bila je odrasla žena od
trideset godina i nakon dugih godina sigurnog, dosadnog, očekivanog života koji
su drugi ljudi - njezini roditelji, Matthew - željeli od nje, odlučila je da će sama
donositi svoje odluke, bez obzira na to koga će one uzrujati.
„Mama“, ponovila je dok je blagajnica skenirala njezine namirnice, a ona je
pokušavala raširiti plastičnu vrećicu jednom rukom, „molim te ne brini se...“
„Kako možeš očekivati od mene da se ne brinem? Tata ti je tek izašao iz
bolnice, a onda uključimo vijesti i...“
Prošlo je još petnaest minuta prije nego što je Robin mogla završiti
razgovor, nakon kojeg se osjećala još umornije i jadnije. Strikeov skori dolazak
bio je jedino što ju je radovalo dok se vraćala ulicom natovarena teškim
vrećicama hrane i pića.
631
Knjige.Club Books
U stanu je spremila namirnice u hladnjak i ormariće, izvadila čistu posteljinu

za kauč na razvlačenje i kao u inat majci prijavila se u Drekovu igru na svom
iPadu, povremeno provjeravajući je li se u njoj pojavio Anomija dok je obavljala
razne kućanske poslove. Na mali stol iza sofe, za koji su se u slučaju potrebe
mogle smjestiti tri stolice, stavila je i stranice koje je isprintala u sitnim noćnim
satima.
Strike je došao točno kad je rekao da će doći, što za njega nije bilo tipično.
Robin je tek stavila pile u pećnicu, kad se začulo zvono. Pustila ga je u zgradu i
čekala ga na otvorenim vratima stana.
„Večer“, rekao je, lagano dašćući kad je stigao na vrh stuba. Na licu je imao
onaj umorni izraz koji je značio da trpi bolove.
Ulazeći u stan, pružio joj je bocu crnog vina.
„Hvala ti što me primaš u svoj stan.“
„Nema na čemu“, odgovorila je Robin, zatvarajući vrata za njim. Strike je
skinuo kaput i objesio ga na zidnu vješalicu koja nije bila ondje onog dana kad
se Robin uselila. U stanu nije bio otkad se Robin posve raspakirala i sad se
osvrnuo po dnevnoj sobi. Na polici iznad kamina nalazile su se uokvirene
fotografije koje nisu bile ondje na dan useljenja, a iznad njih visjela je grafika
Raoula Dufyja koja je prikazivala pogled na more kroz dva otvorena prozora.
„Dakle“, Strike se okrenuo i pogledao Robin, „Ormond.“
„Znam... Kupila sam pivo, da ti ga donesem?“
„Čekaj rekao je Strike kad se Robin automatski okrenula prema kuhinji,
podrazumijevajući potvrdan odgovor. „Što ima više kalorija, pivo ili vino?“
Robin je zaprepašteno zastala na vratima.
„Kalorija? Ti?“
„Moram skinuti koju kilu. Moja noga više ne može izdržati.“
Toliko je rijetko spominjao svoj batrljak, da je Robin odlučila ne iskoristiti
priliku za duhovitost.
„Vino“, odgovorila je. „Vino ima manje kalorija.“
„Bojao sam se da ćeš to reći“, smrknuto je rekao Strike. „Ako je tako,
molim te čašu tog“, kimnuo je prema boci u njezinoj ruci. „Mogu li ti kako
pomoći?“
„Ne, sjedni. Sve je spremno. Upravo sam ubacila u pećnicu pile s
krumpirima.“
„Nisi morala kuhati. Mogli smo nešto naručiti.“
„A kalorije?“
„Imaš pravo“, priznao je Strike spuštajući se na sofu.
632
Knjige.Club Books
Kad se vratila iz kuhinje, Robin mu je pružila čašu vina, sjela u naslonjač

sučelice njemu, namjestila iPad tako da može na oku držati igru u kojoj se
Anomija još nije pojavio i rekla:
„Dakle, da. Ormond.“
Strike je otpio dobrodošao gutljaj vina. „Shvaćam zašto su ga uhitili. Imao je
mobitel.“
„Ali ne misliš da je ubojica.“
„Mogao bi biti, ali imam nekoliko pitanja. Siguran sam da su pala na pamet
i Londonskoj policiji.“
„Murphy je rekao da je na mobitelu možda bio lokator. Koji je Ormond
instalirao.“
„Ako to kaže, kladim se da zna da je ondje. A ako je Ormond bez njezina
znanja stavio lokator na njezin mobitel, to za njega izgleda jako loše, zar ne?
Mogao je znati gdje je ona i imao je važan razlog za krađu mobitela nakon što ju
je ubio, da izbriše aplikaciju za praćenje.“
Strike je odložio svoju čašu na stol pokraj sofe, otvorio naprtnjaču i na
Robinino iznenađenje izvadio iz nje malu kutiju u kojoj je ona, nakon što ih je
tog jutra tražila u Bootsu, prepoznala e-cigaretu.
„Ne pokušavaš valjda prestati pušiti?“ u nevjerici je upitala. Dotad je bila
sigurna da će on umrijeti s cigaretom Benson & Hedges u ustima.
„Razmišljamo tome“, odgovorio je Strike, trgajući celofan. „Nikad nisam
probao ove cigarete... Dakle“, nastavio je vrativši se na glavnu temu dok je
sastavljao e-cigaretu, „recimo da Ormond dežura u školi, provjeri aplikaciju za
praćenje i vidi da Edie ide na ono groblje. Sumnjičav je. Siguran je da se ona ide
naći s Blayem. Kaže onoj klinki koja je u kazni da mora ići i zaprijeti joj cijelim
tjednom dužeg ostajanja u školi ako ikom kaže da je otišao ranije... Za početak,
to je jako nesiguran alibi. Da se ja pokušavam izvući nekažnjeno za ubojstvo, ne
bih želio ovisiti o klinki koju sam stavio u školsku kaznu.“
„Možda nije planirao ubiti Edie kad je krenuo za njom.“
„Alije za svaki slučaj ubacio mačetu u aktovku?“
„U pravu si“, rekla je Robin potiskujući zijevanje. „Gdje se nalazi
Ormondova škola u odnosu na groblje?“
„Blizu Flaska, u kojem sam razgovarao s njim. Pješice bi brzo stigao. Ako je
išao Fiestom, na groblju je mogao biti za nekoliko minuta.“
Oboje su šutjeli i razmišljali dok je Strike punio e-cigaretu nikotinskom
tekućinom, a Robin je provjeravala igru: Anomija još nije došao.
„Je li moguće da je Ormond bio onaj krupni ćelavi muškarac pokraj kojeg je
Blay prošao na groblju? Onaj za kojeg mislimo da je bio prerušen?“ upitala je.
„Teoretski je moguće“, odgovorio je Strike, zavrćući usnik na svoju
cigaretu, „ali postoje logistička pitanja. Je li masku ponio na posao, u malo
633
Knjige.Club Books
vjerojatnom slučaju da će počiniti ubojstvo? I gdje se prerušio? Prokleto bi

riskirao da je to učinio u školi. Ako je dežurao s tom učenicom u kazni, u blizini
je vjerojatno bilo i drugih nastavnika.“
„Stanuje li on u Highgateu?“
„Ne. U Finchleyju.“
„Znači, treba objasniti i zašto je Edien mobitel završio u Hampstead Heathu.
Ako je Ormond upravo probo nožem Edie i Josha, sigurno bi se vratio u svoj
automobil i pobjegao odande što je brže moguće. Zašto bi otišao u taj park? Ali
čudno je, zar ne, jer policija je isprva mislila da je onaj tko je uzeo mobitel
otišao do jezera u tom parku da ga baci u njega, a Ormond je na kraju doista
bacio mobitel u jezero, samo drugo.“
„Slažem se da je to zanimljivo“, rekao je Strike. „Zašto je odlučio riješiti se
mobitela tako da ga baci u jezero? Možda zato što ga je uz jezero i našao.
Možda mu je to usadilo podsvjesnu ideju.“
„Misliš da ga je aplikacija za praćenje dovela do Heatha, gdje je našao
mobitel u travi?“
„To je jedna mogućnost. Druga je da se našao licem u lice s osobom koja ga
je uzela.“
„Zašto to ne bi rekao policiji?“
„Zbog panike?“ predložio je Strike. „Ne želi priznati da je bio u blizini
groblja kad je Edie ubijena, ne želi priznati da ju je pratio?“
Sad je uključio e-cigaretu u ustima i udahnuo, mršteći se.
„Ali ako se našao licem u lice s ubojicom“, rekao je ispuhujući paru, „kako
je od njega dobio Edien mobitel? Jesu li se potukli?“
„Možda se ubojica pravio da je našao mobitel... znaš, na tlu... a Ormond
rekao da je njegov, pa mu ga je ubojica jednostavno dao?“
„Mislim da je to vjerojatnije nego da se Ormond potukao s njim zbog
mobitela“, kimnuo je Strike. „Pod pretpostavkom da je ubojica onaj krupni
ćelavi tip koji se naginjao nad jedan grob, možda je dotad skinuo masku, pa je
Ormond mislio da je običan prolaznik... Ali ako je naišao na ubojicu dok je ta
osoba još bila maskirana, to objašnjava mnogo onog što mi je rekao kad sam
razgovarao s njim. Ne sjećam se jesam li ti to spomenuo, ali kad je rekao da se
Anomija skriva iza tipkovnice, mahnuo je rukom kao da pokazuje masku. Što
ako misli da je maskirana osoba koju je sreo bio Anomija? Ako jest, Anomija ga
je vidio u blizini mjesta ubojstva s Edienim mobitelom u ruci, što nas uredno
vraća na njegovu izjavu da bi Anomija bacio sumnju na svakog drugog da spasi
svoju glavu. To možda objašnjava i njegovu tvrdnju da nema razloga reći da je
Edie ubio Anomija. Freud bi uživao analizirajući taj izbor riječi. Ako je moja
pretpostavka točna, Ormond ima prokleto dobar razlog da misli da je ubojica
Anomija, jer našao se licem u lice s tom osobom i zato se branio protiv optužbe
koju ja nisam iznio: da taji dokaze očevica.“
634
Knjige.Club Books
„To bi moglo biti točno“, složila se Robin. „Dakle, Ormond je našao Edien
mobitel...“
„... ali nju nije. Uđe u automobil i odveze se kući. Čeka. Ona se ne vrati. On
nazove policiju i brzo shvati da je ubijena. Nepromišljeno odluči lagati o svojim
kretanjima, zbog straha da će biti optužen zbog lokatora i činjenice da ima
njezin mobitel.“
Robin je ponovno provjerila igru, vidjela da Anomije još uvijek nema pa je
uperila prst u e-cigaretu.
„Kakva je?“
„Ne tako dobra kao prava“, odgovorio je Strike gledajući cigaretu. „Ali
mislim da bih se mogao naviknuti na nju. Barem ti neću zasmrdjeti stan.“
„Želiš li još vina?“
„Hvala“, ispružio je svoju čašu Strike. „A sad mi pričaj o Nilsu de Jongu.
Zvuči kao zanimljiv lik.“
„Jako je čudan“, rekla je Robin. „Kako sam ti rekla, svojevrsni je... hipi s
prizvukom fašista. Nisam očekivala one izjave o ‘aristokratskim nazorima’ i
rasama. I rekla sam ti da je Edienu smrt nazvao ispunjenjem, zar ne?“
„Za ubojicu bi bila ispunjenje“, odgovorio je Strike. „Što si još radila cijele
prošle noći? Rekla si da si radila.“
„Jesam. Bila sam u Junction Roadu do poslije ponoći pa gotovo do jutra
pregledavala objave na društvenim mrežama. Ukratko, Zoen zagonetni dečko je
Tim Ashcroft. Vidjela sam ga kad je sinoć izašao iz njezina stana.“
„Ashcroft?“ iznenadio se Strike. „Nikad ne bih pomislio da bi njih dvoje bili
zajedno.“
„Pa, Zoe ima - ili je imala - nešto što se Ashcroftu jako sviđa“, ozbiljno je
rekla Robin pa ustala po ispisane stranice koje je stavila na stol prije Strikeova
dolaska i pružila mu ih. „Ovo sam radila većinu noći. Pogledaj, dok ja
pripremam umak.“
Robin je otišla u kuhinju. Stranice koje je dala Strikeu sadržavale su objave
na Twitteru, od kojih su neke bile stare nekoliko godina. Strike je počeo čitati.
______________________________________ _________________________________________
Timothy J Ashcroft Zozo @inkyheart28
@TheWormTurning Odgovor korisniku/ci
Sretna nova godina @TheWormTurning
Tintosrca! 😂😂😂😂😂😂😂😂😂😂
Voli vas Worm Timothy J Ashcroft
11:10 1. siječnja 2011. @TheWormTurning
635
Knjige.Club Books
ZOZO @inkyheart28 odgovor korisniku/ci @inkyheart28

odgovor korisniku/ci Zapratio sam i ja tebe, pa ako se previše
@TheWormTurning sramiš reći to ovdje, reci mi privatno!
Hvala, Timothy! I tebi, Timothy J Ashcroft
volim Worma!!!! 💖💖💖 @TheWormTurning
Timothy J Ashcroft Danas je Wormov rođendan
@TheWormTurning (odnosno, moj)
odgovor korisniku/ci #SrceCrnoKaoTinta
@inkyheart28 9:14 1. studenog 2011.
Hvala, ali zar nisi malo MrsHarty @carlywhistler_*
premlada za ovaj crtić?! odgovor korisniku/ci
Zozo @inkyheart28 @ TheWormTurning
odgovor korisniku/ci Sretan rođendan, obožavam
@TheWormTurning Worma, presladak je!
😊 Uskoro ću napuniti 14!!!!! Timothy J Ashcroft
@TheWormTurning odgovor korisniku/ci @carlywhistler *
odgovor korisniku/ci I sama si jako slatka, ali kako to da
@inkyheart28 tweetaš u ovo doba jutra? Zar ne bi
trebala biti u školi?
Ah ok bojao sam se
da te kvarimo! MrsHarty @carlywhistler_*
odgovor korisniku/ci
Zozo @inkyheart28
@ TheWormTurning
@TheWormTurning Bolesna sam, nisam otišla na Nastavu
😂 ne, nisam tako neiskvarena 😂 Timothy J Ashcroft
@TheWormTurning
Timothy J Ashcroft
odgovor korisniku/ci @carlywhistler_*
@TheWormTurning
I ja sam zapratio tebe jer si bila tako
odgovor korisniku/ ci @inkyheart28
ljubazna da mi poželiš sretan rođendan x
Objasni mi.
Timothy J Ashcroft
Laura H @lnkHeart<3
@TheWormTurning
Umrla bih u bitki za Worma 💖
#SrceCrnoKaoTinta
@ BlackHeartOrla
19:13 30. studenog 2011.
Zaprati me i možda ti pošaljem neke
Timothy J Ashcroft pojedinosti direktnom porukom!
636
Knjige.Club Books
@TheWormTurning Orla Moran

odgovor korisniku/ci @lnkHeart<3 @BlackHeartOrla
I Worm bi umro u bitki za tebe! odgovor korisniku/ci
Koliko imaš godina? @ TheWormTurning
Laura H @lnkHeart<3 Omg 🙂
odgovor korisniku/ci Timothy J Aschroft
@ TheWormTurning @TheWormTurning
omg ne mogu vjerovati da si vidio odgovor korisniku/ci
moj tweet!!!!! 13
@lnkHeart<3
Timothy J Ashcroft Worm je sad jedan od tvojih pratitelja!
@TheWormTurning
Pero pravde
Upravo smo snimili
@penjustwrites
sljedeću epizodu, Worm
Kad crno znači loše, a bijelo
je doživio važan moment!
krajnje poželjno, što nam to govori?
21:32 23. prosinca 2011.
Moje mišljenje o problematičnoj
Orla Moran @BlackHeartOrla paleti Hartyja i Paperwhite...
www.Peropravde/Politikaboja...
@TheWormTurning
9:38 28. veljače 2012.
odmah nam reci kakav!!!!!!!!
Zozo @inkyheart28
Timothy J Ashcroft
@TheWormTurning
@penjustwrites
odgovor korisniku/ci BlackHeartOrla
ovo je stvarno dobro, dosad nisam
Koja si ti šefica! Koliko
tako razmišljala
godina imaš?
Orla Moran
@BlackHeartOrla
@inkyheart28
@TheWormTurning Hvala, komadu
😂😂😂 14 zašto? Penny Peacock
Pero pravde @penjustwrites @rachledbadly
Bezazleni miljenik fanova ili odgovor korisniku/ci
antisemitski stereotip? @penjustwrites
Moj pogled na problematični u najvećem mauzoleju ne živi on
lik Dreka nego Lord i Lady WG.
www.Peropravde/ Penny Peacock
antisemitskicrtić... @rachledbadly
637
Knjige.Club Books
11:02 28. veljače 2012. odgovor korisniku/ci

Penny Peacock @penjustwrites
@rachledbadly i ne manipulira ljudima, oni mu
odgovor korisniku/ci samo ugađaju jer se dosađuje
@ penjustwrites Pero pravde @penjustwrites
Edie Ledwell je rekla da je Drek odgovor korisniku/ci
inspiriran maskom liječnika @rachledbadly
za kugu Hej, uvijek sam za inteligentnu
Pero pravde @penjustwrites raspravu. Imaš moj follow!
odgovor korisniku/ci MrsHarty @carlywhistler_*
@ rachledbadly dolazim u London, što bi bilo
Ne radi se samo o nosu! najbolje vidjeti?
Koliko imaš godina? 19:45 14. ožujka 2012.
Penny Peacock @rachledbadly Pero pravde @penjustwrites
odgovor korisniku/ci odgovor korisniku/ci
@ penjustwrites @carlywhistler_*
14, zašto? Mene
Pero pravde @penjustwrites MrsHarty @carlywhistler_*
@rachledbadly @penjustwrites
Vau, izgledaš starije. Ako
💖😂
pročitaš cijeli članak, vidjet ćeš
MrsHarty @carlywhistler_*
da Drek svima manipulira i živi u
najvećem mauzoleju, odnosno tata me ne želi pustiti u London 😠😭
najbogatiji je 20:02 20. ožujka 2012.
Zozo @inkyheart28 Ruby Nooby @rubynooby*_*
ROĐENDAN MI JE I U LONDONU odgovor korisniku/ci
SAM!!!!! @TheWormTurning
🎆🎆🎆🎆🎆🎈🎈🎈🎈 12
10:02 25. ožujka 2012. Timothy J Ashcroft
@TheWormTurning odgovor korisniku/ci
Neću lagati, bio sam jako @rubynooby*_*
razočaran kad su me izbacili iz Zločesta djevojčice, ne bi
#Srcecrnokaotinta, ali sprema se smjela biti na Twitteru!
novi projekt! Ruby Nooby @rubynooby*_*
638
Knjige.Club Books
Mrtvi smo. Sad samo može biti bolje. odgovor korisniku/ci

11:14 25. ožujka 2013. @TheWormTurning
Ruby Nooby @rubynooby*_* htjela sam reći 13!
odgovor korisniku/ci Timothy J Ashcroft
@TheWormTurning @TheWormTurning
Strašno sam tužna, voljela odgovor korisniku/ci
sam te kao Worma @rubynooby*_*
Timothy J Ashcroft lol pratim te
@TheWormTurning Andrew Whistler
odgovor korisniku/ci @andywhistler8
@rubynooby*_*
odgovor korisnicima
Tvoje lijepo lice upravo mi je @TheWormTurning
uljepšalo dan 💖 @rubynooby*_*
Ruby Nooby @rubynooby*_* još uvijek ne odustaješ, je li?
@TheWormTurning Andrew Whistler
Vau, nisam mislila da ćeš @andywhistler8
odgovoriti!!!!! 💖💖💖 odgovor korisnicima
@TheWormTurning
Timothy J Ashcroft
@rubynooby*_*
@TheWormTurning
Ah, blokirao si me. Nikakvo jbno čudo.
@rubynooby*_* Caitlin Adams
lol koliko imaš godina? @CaitAdumsss
odgovor korisnicima
Timothy J Ashcroft
@penjustwrites @N£tflix
@TheWormTurningodgovor
korisniku/ci @juiceeluce postoji samo jedan način da se to
Sviđa mi se tvoj psić! riješi #najuritefedwellovu
Koliko imaš godina? Penny Peacock
Pero pravde @rachledbadly
@penjustwrites odgovor korisnicima
odgovor korisniku/ci @CaitAdumsss
@carla_mappin5 @penjustwrites @N£tflix
Ti stvarno razumiješ te probleme! Ne želim da ona bude najurena, sve
Koliko imaš godina? pristojne ideje njezine su
Netflix UK & Irska Pero pravde
@N£tflix @penjustwrites
S oduševljenjem objavljujemo odgovor korisnicima
639
Knjige.Club Books
da će velika YouTube @rachledbadly

uspješnica #Srcecrnokaotinta @CaitAdumsss @N£tflix
biti premijerno prikazana na Slažem se da je talentirana,
Netflixu u lipnju 2013. s novim samo mislim da bi neke promjene
sadržajem i drugom sezonom poboljšale crtić
već u razvoju. Cijeli članak Penny Peacock
pročitajte na: www.NetflixUK/ @rachledbadly
Srcecrnokaotinta... odgovor korisnicima
21:12 5. veljače 2013. @penjustwrites
Esther Cohen @ CaitAdumsss @N£tflix
@happ£_bunn££ ali ne želim da Drek nestane, Harty
odgovor korisniku/ci postane ružičast, a Paperwhite prestane
@N£tflix biti duh, kao što ti želiš
Divna vijest, sretna sam zbog to Pero pravde @penjustwrites
dvoje jako nadarenih autora! odgovor korisnicima
Pero pravde @penjustwrites @rachledbadly
odgovor korisniku/ci @CaitAdumsss @N£tflix
@N£tflix lol, očito si moja redovna čitateljica!
Iskreno se nadam da će @N£tflix koliko imaš godina?
saslušati bojazni fanova zbog Pero pravde @penjustwrites
problematičnog sadržaja prije nego odgovor korisniku/ci
što SCKT dođe do šire publike
@inkyheart28
Penny Peacock provjeri mobitel, poslao sam ti SMS
@rachledbadly
odgovor korisnicima
Gospode, mrzim zamatati
@penjustwrites
darove.
@CaitAdumsss @N£tflix
21:32 23. prosinca 2014.
to si me već pitao, zašto te uvijek
zanima koliko cure imaju godina? Darcy Barrett @DarkVioia90
DrekBwah14
@penjustwrites
@DrekBwah14
i ja, koma je.
odgovor korisnicima
@rachledbadly @penjustwrites Lepineov učenik
@CaitAdumsss @N£tflix @LepinesD1sciple
zato što je pedofilčina odgovor korisnicima
Pero pravde @penjustwrites @DarkViola90
odgovor korisnicima @penjustwrites
640
Knjige.Club Books
@DrekBwah14 @rachledbadly govno prepoznaje govno

@CaitAdumsss @N£tflix Pero pravde @penjustwrites
Zašto se fašisti uvijek služe istom odgovor korisnicima
uvredom, „pedofil“? Blokiran.
@LepinesD1sciple
DrekBwah14 @DrekBwahl4 @DarkViola90
odgovor korisnicima
ponovno ga izdrkaj, incelu113
@penjustwrites
Lepineov učenik
@rachledbadly
@LepinesD1sciple
još uvijek si smrdljiva
odgovor korisnicima
pedofilčina 😂
@penjustwrites
Zozo @inkyheart28 @darkling_b
Kad misliš da je nekom stalo, mama prestara je za tebe, pedofilčino
ti je umrla, a taj netko ne odgovara
na tvoje direktne poruke i SMS-ove i Pero pravde @penjustwrites
ti se pitaš zašto si mu još uvijek odgovor korisniku/ci
odan @e r inkheart
9:05 14. svibnja 2012. Pratim te jer si tako ljubazna!
Pero pravde @penjustwrites Ellen Richardson
odgovor korisnicima @e_rjnkheart
@LepinesD1sciple odgovor korisniku/ci
@DarkViola90 @penjustwrites
blokiran si, seronjo Oh vau 💖
Ellen Richardson Timothy J Ashcroft
@e_r_inkheart @TheWormTurning
@penjustwrites @mollydeverill1
obožavam kako nam sve To si dobro primijetila! Koliko imaš
protumačiš 💖 godina?
Pero pravde @penjustwrites Timothy J Ashcroft
odgovor korisniku/ci @TheWormTurning odgovor
@e_r_inkheart korisniku/ci
Hvala ti! 💖 Koliko @annaffOrbes
Zgodna fotka! Koliko imaš godina?
113
Incel je kombinacija riječi „involuntary celibate“ (neželjeni celibat) iza kojih stoji pokret
muškaraca koji se okupljaju uglavnom na internetskim forumima kako bi izrazili svoje
ženomrzačke stavove i frustraciju vlastitim okolnostima za koje krive društvo. (Nap. prev.)
641
Knjige.Club Books
imaš godina? Timothy J Ashcroft

Ellen Richardson @TheWormTurning odgovor
@e_r_inkheart korisniku/ci
odgovor korisniku/ci @tash&&&rgh
@penjustwrites Duhovita si! Koliko imaš godina?
13
Robin se vratila u sobu u trenutku kad je Strike završio s čitanjem. Izraz njegova
lica bio je prijeteći.
„Jesi li sve pročitao?“
„Da.“
„Mislim da je korisnički račun Pero pravde kreirao za rezervu. Želio je ostati
povezan s fanovima Srca crnog kao tinta, iako je izgubio ulogu Worma. Tako je
mogao hvatati obožavateljice kao Tim, a kritičarke kao Pero pravde.“
„I počeo je pripremati Zoe kad je imala, koliko... četrnaest godina?“
„Trinaest. Lagala mu je i tvrdila da je godinu dana starija nego što je bila.
Prvi je put došla u London na svoj četrnaesti rođendan. Provjerila sam online
evidenciju. Sad ima samo sedamnaest godina. Jesi li vidio onog oca koji ga je
prokljuvio? Onog koji mu je napisao ‘još uvijek ne odustaješ’?“
„Onog koji svojoj kćeri nije dopustio da ode u London? Da. Pametan
čovjek... a sad Ashcroft ide u škole sa svojom kazališnom družinom. Isuse
Kriste.“
Robin je podignula bilježnicu sa stola i otvorila je na stranici na kojoj je
zapisala rezultate svog prisluškivanja u Ulici Junction Road.
„Zoe i Ashcroft sinoć su se svađali. Ušla sam u zgradu i slušala pred
njezinim vratima. Ashcroft ju je naizgled optuživao za ucjenu, što je ona
poricala. Pitao ju je tko je to započeo i rekao joj da ga je dovela u paklenski
položaj i da je on taj koji je riskirao. Nije objasnio o kakvom se riziku radi, ali
vjerojatno je mislio na njihovu vezu. Ostalo je bilo samo Zoeno preklinjanje da
ne ode i njegov odgovor da mora razmisliti. Naravno“, rekla je Robin
zatvarajući bilježnicu, „sad je starija od dobi koja mu je najdraža, zar ne? Po
svemu sudeći, najviše mu se sviđaju djevojčice od trinaest ili četrnaest godina.
Pomislila sam da bi to mogao biti razlog zašto se ona izgladnjuje, da izgleda što
je mlađe moguće.“
„Mrzim pedofile“, progunđao je Strike u trenutku kad je Robinin susjed s
gornjeg kata glasno pustio rap-glazbu.
„Zar ih itko voli?“ upitala je Robin.
642
Knjige.Club Books
„Da, drugi pedofili. Prema mom iskustvu, čvrsto su povezani. Ali ovo
objašnjava zašto je tvoj prijatelj Pez napao Ashcrofta na pogrebu, zar ne? Nije li
Ashcroft ondje razgovarao s dvjema maloljetnicama?“
„Ne znam je li Rachel Ledwell maloljetnica“, odgovorila je Robin, „ali
Flavia Upcott sigurno jest. I što želiš reći onime ‘moj prijatelj’ Pez?“ dodala je,
jer se u Strikeovu glasu čuo prizvuk koji joj se nije svidio. Strike je podigao
obrve pomalo podrugljiva osmijeha na licu, a Robin se razljutila osjetivši da se
crveni.
„Učinila sam što sam morala da izvučem informacije iz njega“, hladno je
rekla i ponovno izašla iz prostorije, tobože da promiješa umak, ali zapravo kako
bi si dala vremena da se prestane crvenjeti.
Kajući se zbog svog pokušaja vragolanstva, koji je zapravo bio nespretan
pokušaj da dozna koliko je Robin uživala u onim dijelovima razgovora koji su
uključivali ljubljenje i možda šlatanje Peza Piercea, Strike je razmišljao da joj
dovikne ispriku. Ali prije nego što je to stigao učiniti, zazvonio mu je mobitel.
Zvala je Madeline.
Oklijevao je, zureći u zaslon. Madeline je željela da je on nazove, što on,
naravno, nije učinio. Trebao je sjediti sam u nekom anonimnom Travelodgeu i
slutio je da će Madeline, bude li ignorirao njezin poziv, zvati svakih deset
minuta dok se on napokon ne javi.
„Bok“, rekao je, odgovorivši na poziv.
„Kako si? Jesi li našao hotelsku sobu?“
„Da, upravo sam ušao“, odgovorio je tihim glasom. „Ne mogu dugo
razgovarati, očekujem vijesti od jednog honorarnog suradnika.“
„Zabrinuta sam za tebe. Prokletstvo, Corme. Bomba. To je strašno.“ Robin
se vratila u sobu, još uvijek rumena lica. Ne primijetivši da Strike razgovara
mobitelom, rekla je:
„Slušaj, ne sviđa mi se...“
Naglo je ušutjela vidjevši mobitel priljubljen uz njegovo uho.
„Tko je to bio?“ upitala je Madeline.
„Posluga u sobu“, odgovorio je Strike.
„Ne, nije“, rekla je Madeline, a Robin ga je netremice promatrala
optužujućim pogledom. Imao je snažan osjećaj da obje žene točno znaju što se
događa; nepromišljeno popuštajući nagonu muškarca koji se našao stjeran u kut,
pokušao se izvući drskošću.
„Jest.“
„Corme. Nisam glupa“, rekla je Madeline.
Robin je ponovno izašla iz sobe.
„Ne mislim da si glupa.“ Strike je sad zatvorio oči, kao da je dijete na
biciklu koji ne može kontrolirati dok juri prema zidu.
643
Knjige.Club Books
„Onda, tko je bila ta žena i što joj se ne sviđa?“

Sranje, sranje, sranje. Trebao je izaći iz stana i tek tad se javiti na mobitel,
ali bio je prokleto umoran i noga ga je toliko prokleto boljela da nije želio ustati.
Otvorio je oči i prikovao ih za grafiku Raoula Dufyja na zidu. Kamo lijepe sreće
da sad sjedi sam uz neki prozor s pogledom na Sredozemno more.
„Na brzom sam piću s Robin“, rekao je. „Razgovaramo o poslovima
agencije. Da se dogovorimo kako ćemo raditi sad kad nemamo pristup uredu.“
Madeline je dugo šutjela pa rekla:
„Kod nje si.“
„Nisam.“
„Ali u redu je večeras se naći s Robin i riskirati da je teroristi nađu...“
„Već im je na piku. Bomba je bila adresirana na nas oboje.“
„Zgodno“, hladno je rekla Madeline. „Kao da ste bračni par, zar ne? U redu,
pustit ću te da se vratiš svom piću.“
Linija se prekinula.
Roj srditih, tjeskobnih misli zujao je Strikeovim mozgom: Ovo mora
završiti. Kako sam glup. Ovo mi večeras stvarno ne treba. Nikad ne bi
funkcioniralo. Nema smisla da je nazovem. Moram to okončati. Moram se
ispričati.
Odgurnuo se sa sofe i hramajući otišao u kuhinju, u kojoj je Robin stajala
okrenuta mu leđima i miješala umak.
„Oprosti“, rekao je Strike. „Bio sam pizda.“
„Da“, hladno je odgovorila Robin. „Jesi. Barclayju se ne bi obratio takvim
tonom da je morao očijukati s nekom ženom da dobije informacije.“
„Vjeruj mi, da se Barclay morao žvaliti s nekom ženskom da iz nje izvuče
informacije, danima bih mu vadio mast“, rekao je Strike, a kad se Robin
okrenula i pogledala ga napola ljutito, napola mrzovoljno zabavljeno, slegnuo je
ramenima i rekao: „Zadirkujemo se, zar ne? Takvi smo.“
„Hm.“ Robin se okrenula ponovno promiješati umak. „Mislila sam da ćeš
biti zadovoljan što sam izvukla iz Piercea toliko toga.“
„Zadovoljan sam. Odlično si obavila posao. Pile sjajno miriše.“
„Trebat će mu još pola sata“, rekla je Robin. Oklijevala je pa upitala: „Kome
si rekao da sam posluga u sobu?“
„Madeline“, odgovorio je Strike. Nije imao snage za laganje. „Željela je da
budem kod nje. Rekao sam da ću uzeti sobu u hotelu. To je bilo jednostavnije.“
Robin, koju je ta informacija jako zanimala, nastavila je miješati umak,
nadajući se da će čuti više, ali ne želeći zapitkivati. No kako Strike nije ponudio
objašnjenje, smanjila je plamen ispod tave i oboje su se vratili u dnevnu sobu.
644
Knjige.Club Books
Dok je ona provjeravala igru i pozdravljala razne igrače da Buffypaws ne bi

bila posve neaktivna, Strike je izvadio notes i otvorio stranice na kojima je
zapisao svoja zapažanja o njezinu razgovoru s Pezom.
„Stvarno si bila odlična s Pezom“, rekao je.
„U redu“, Robin je lagano zakolutala očima, oboma im točeći vino u čaše,
„ne moraš pretjerivati.“
„Pretpostavljam da si primijetila koliko se podudara s našim profilom
Anomije? Zna mnogo o Beatlesima, ne voli mačke...“
„To je uvijek bilo samo nagađanje...“
„... s vremena na vrijeme brine se o ocu, zna i kako može neprimijećeno ući
na to groblje...“
„Znam, ali...“
„... i sudeći po onom što je rekao, Edie i on na nečemu su radili zajedno, a
onda ga je ona ostavila na cjedilu, otišla s Joshem i s njim stvorila veliki bit. To
su razlozi za duboko zamjeranje.“
„Nije ga nužno ostavila na cjedilu“, usprotivila se Robin. „Možda nije bila
zadovoljna time što su Pez i ona radili. Možda se predomislila. Posvadili su se i
oko Tima. Možda nakon toga više nije bilo zabavno raditi s njim.“
„Pierce to možda ne vidi tako. Ti ne misliš da je on Anomija, zar ne?“
upitao je Strike i pažljivo promatrao njezinu reakciju.
„Pa...“, oklijevala je Robin, „činjenica je da posjeduje vještine potrebne za
kreiranje takve igre, ali to smo sve vrijeme znali. Ne znam... Kad sam bila s
njim, jednostavno to nisam osjetila.“
Strike se junačkim obuzdavanjem uspio suspregnuti da ne kaže najočitiji od
svih nepristojnih komentara koji su mu pali na pamet.
„Hoću reći“, nastavila je Robin, koja na svu sreću nije primijetila nimalo
napetosti u izrazu njegova lica, „Anomija je pakosni sadist. Ja to kod Peza
jednostavno nisam osjetila. On nedvojbeno može biti prost - rekla sam ti što je
nacrtao na zidu Josheve i Ediene sobe - i bio je neopravdano agresivan prema
onoj obožavateljici Srca crnog kao tinta, koja se pojavila na našem prvom satu
tečaja crtanja i rekla da je došla onamo ‘upiti magiju’ ili nešto slično. Istina je da
je ona bila pomalo iritantna“, dodala je i otpila gutljaj vina, „ali njegova
okrutnost nije imala povoda. Yasmin Weatherhead kao da ga se boji. Mogu ga
zamisliti da joj se ruga zbog debljine. Takav je tip. Ali osim bolesti njegova oca,
što je sigurno veliki teret, u životu mu, koliko ja vidim, ne ide loše. Žene ga
vole. Našao je stan koji mu odgovara. I ima posla, iako bi on bio zadovoljniji
nečim stalnijim. Pretpostavljam da za njega ne mislim da je Anomija iz istog
razloga iz kojeg to nisam mislila za Gus a Upcotta. Da bi čovjek u svom
zanimanju bio tako dobar kao što su oni, potrebni su sati i sati rada svaki dan, a
ako o Anomiji nešto sigurno znamo, znamo da ima puno slobodnog vremena.“
645
Knjige.Club Books
„Istina“, složio se Strike. „Kad smo već kod ljudi koji imaju puno slobodnog
vremena, i ja sam jutros otkrio nešto novo. Nisam imao vremena to isprintati
prije nego što je bomba eksplodirala, ali poanta je da je Kea Niven noć prije
napada na Edie i Josha na Twitteru objavila jako prijeteće komentare koje je
izbrisala, ali su se u međuvremenu pojavili na Redditu. Govorila je o probadanju
ljudi kroz srce.“
„Oh - to ju je Cardew nagovarao da izbriše?“
„Da. Čini se da usputni seks nakon njezina prekida s Joshem nije bio kraj
njihova poznanstva, što je zanimljivo, a zanimljiv je i njegov komentar da
‘postoje bolji načini’. Na određeni način, prava je šteta što smo isključili
Cardewa, jer on po karakteru odgovara Anomiji bolje od ijednog drugog
sumnjivca, a primjećujem da i Pierce dijeli moje mišljenje. Uglavnom, Kea nije
samo prijetila na Twitteru“, nastavio je Strike pa posegnuo za mobitelom i
otvorio stranicu Tribulationem et Dolorum. „Pogledaj ovo. Staro je dvije
godine.“
Robin je uzela mobitel i pročitala razgovor između Arke i Johna, koji je
Strike našao tog jutra.
„A sad pogledaj tekst o osnivaču“, rekao je Strike.
Robin je to učinila pa s izrazom spoznaje koja se rađa glasno pročitala:
„Izbor Johnovih skladbi možete poslušati na www.IJU.stvarazvu-kove...
IJU? Nije valjda...“
„Inigo John Upcott“, rekao je Strike. „Točno.“
Robin ga je netremice promatrala.
„Ali onda...“
„Sjećaš se Inigove vatrene obrane Kee, kad smo bili u njihovoj kući? Izjave
da se Blay prema toj mladoj ženi strahovito ružno ponio? Gotovo sam siguran
da se kontakt između njega i Kee nije zadržao na tom jednom online razgovoru
o kroničnom umoru.“
„Ne misliš valjda da je ona...“
„Da, mislim. Ona je njegovo ‘drago dijete’.“
„Vau“, polako je rekla Robin, vraćajući pogled na stranicu Tribulationem et
Dolorum. „Nema šanse da je ovo slučajnost. Kea sigurno nije došla na tu web-
stranicu ne znajući tko je uređuje.“
„Slažem se. Tražila je potajni način da prati zbivanja u Joshevu i Edienu
životu. Nimalo ne sumnjam da su u jednom trenutku, kad je uvjerila Iniga da je
ondje zbog očaranosti njegovom osobnošću, ‘otkrili’ zajedničku povezanost s
Joshem i Edie, i siguran sam da je Kea bila primjereno začuđena tom neobičnom
slučajnošću. Nakon kratka poznanstva, rekao bih da je Inigo muškarac prevelika
ega. Mislim da Kei nije bilo previše teško uvjeriti ga da je u kontaktu s njim
zbog njegove pameti i talenta, a ne zato što iz njega želi izvući informacije. I sve
646
Knjige.Club Books
ovo vraća Keu na popis mogućih Anomija, zar ne? Mislili smo da nije mogla
znati za predloženu promjenu Hartyja u čovjeka, ali ako smo u pravu, još od
2013. ima izravan pristup obitelji Upcott.“
„Misliš li da su se Inigo i ona upoznali u stvarnom životu?“
„To ćemo morati pitati Upcotta. Očito su razmijenili brojeve telefona, ako je
ona ono ‘drago dijete’ koje je hrabrio i obećavao mu pomoći.“
„Ona sigurno ne bi...“, započela je Robin pa naglo ušutjela.
„Tko zna?“ Strike je pogodio kako bi ta rečenica završila. „Neki će ljudi
učiniti sve za svoj cilj.“
Oboje su se odmah sjetili Robinina dopuštanja da joj Pez Pierce gurne jezik
u usta.
, Ja bih sutra trebala preuzeti nadzor nad Ashcroftom.“
„Promijenit ćemo raspored.” Strike je ponovno uzeo mobitel. „I odmah
ujutro zajedno ćemo posjetiti Upcotta.“
Robin je slutila da je prijedlog da se drže zajedno bio motiviran Strikeovom
zabrinutošću zbog Halveninga, ali kako nije imala stvarnih prigovora
provođenju jutra s njim, samo je ustala i rekla:
„Pile će uskoro biti pečeno. Pripazi na igru, a ja ću skuhati malo povrća na
pari.“
„Na pari“, ponovio je Strike, kao da nikad nije čuo da bi se povrće moglo
tako kuhati.
„Zar nešto ne valja s kuhanjem na pari?“
„Ne. Samo što ja nikad nisam ništa tako skuhao. Obično sve ispržim.“
„Možda ćeš to željeti promijeniti, ako si zabrinut zbog kalorija.“
Robin se povukla u kuhinju, a Strike je obavijestio Pat o promjeni rasporeda
e-mailom i poslao SMS poruke Midge, Devu, Barclayju i Nutleyju. Kad je to
obavio, spremio je mobitel u džep, provjerio Drekovu igru da bude siguran da je
Anomija još uvijek odsutan pa se osvrnuo po dnevnoj sobi.
Da nije znao tko živi u tom stanu, što bi zaključio o toj osobi? Voli čitati;
mala polica koju joj je on pomogao sastaviti bila je prepuna knjiga i primijetio je
koliko je djela o kriminologiji natrpano uz romane. Po svemu sudeći, sviđa joj
se fovizam, jer iznad blagovaoničkog stola visjela je još jedna grafika:
Matisseova Mrtva priroda s geranijima. Znao bi da žena koja stanuje u tom
stanu ne zarađuje onoliko novca niti ima istu vrstu obitelji kao Charlotte, čiji je
stan, u kojem je Strike kratko živio s njom, bio pun antiknog pokućstva
naslijeđenog od rođaka. Modro-bež zavjese koje je Robin objesila otkad je
zadnji put bio tu nisu bile skupe, nisu imale rese i nisu bile zavezane debelim
ukrasnim konopom, a sjenilo stropne svjetiljke bilo je načinjeno od papira.
Zaključio bi da je po navici uredna i čista, jer u prostoriji nije bilo ničega što bi
dalo zaključiti daju je na brzinu pospremila za njegov dolazak; na sagu nije bilo
647
Knjige.Club Books
tragova usisivača, ni u zraku mirisa sredstava za čišćenje. Zadovoljno je

primijetio da je Robin stavila filodendron koji joj je kupio u modru keramičku
posudu. Biljka se sad nalazila na stoliću u kutu i izgledala zdravo; očito i cvijeće
redovito zalijeva. Povukavši još jedan dim svoje e-cigarete, ustao je pogledati
uokvirene fotografije na polici iznad kamina.
Prepoznao je Robinine roditelje, ozareno nasmiješene na, sudeći po
srebrnim balonima iza njih, proslavi dvadeset pete godišnjice braka. Njezina
majka Linda nije često imala takav osmijeh kad se nalazila licem u lice sa
Strikeom, ali s druge strane, sa svakom opasnom epizodom u koju je njezina kći
bila uključena radeći za agenciju, sigurno joj je bio sve manje drag. Na drugoj
fotografiji bila je nasmijana mala djevojčica u ružičastom kupaćem kostimu na
točkice; Strike je pretpostavio da je to Robinina sestrična. Treća fotografija
prikazivala je odraslu Robin s njezina tri brata, koje je Strike sve upoznao, na
četvrtoj je bio smeđi labrador, a na petoj skupina ljudi koji su sjedili za stolom,
sa spektakularnim pogledom na Matterhorn u smiraj dana, vidljivim kroz veliki
prozor pokraj njih.
Pogledavši iza sebe da bude siguran da se Robin neće pojaviti, uzeo je tu
fotografiju i proučio je. Drugo malo dijete sjedilo je u visokoj stolici na kraju
stola, s plastičnom žlicom u bucmastoj ruci. Robin se smiješila u kameru sa
sjedala negdje na sredini stola, a pokraj nje sjedio je naizgled snažan muškarac
uredne plave brade i očiju koje su se Strikeu učinile sumnjivima; i on se
smiješio, ruke prebačene preko naslona Robinine stolice. Strike je još uvijek
držao tu fotografiju, kad se Robin vratila s jedaćim priborom.
„Matterhorn“, rekao je i vratio fotografiju na policu.
„Da. Bilo je predivno. Je li došao Anomija?“ upitala je, pokazujući na svoj
iPad.
„Nije. Hajde, pomoći ću ti donijeti hranu iz kuhinje?“
Oboje su bili toliko umorni, da su uz večeru samo površno razgovarali, a
Robin je redovito zastajala pomaknuti Buffypaws u igri. Anomija se nije pojavio
i jedini prisutni moderatori bih su Paperwhite i Morehouse, ali ni ona ni on nisu
korili Buffypaws zbog dugih razdoblja neaktivnosti.
„Ako želim proći test za moderatora, sljedeći ću tjedan morati naći vremena
da dobro pogledam crtić“, rekla je Robin dok su nakon večere nosili svoje
tanjure u kuhinju.
„Znam“, odgovorio je Strike. „Tome ćemo morati dati prioritet.“
Kad je posuđe bilo oprano, Strike je provjerio je li objavljena vijest o
Ormondovu uhićenju, ali ni na jednoj stranici s vijestima koju su posjetili o tome
nisu našli ni riječ. Ubrzo su se povukli svatko u svoj krevet i ako su oboje bili
svjesni prisnosti sadržane u Robininu pružanju Strikeu njegova čista ručnika i
posteljine te korištenju istom kupaonicom, oboje su to sakrili ravnodušnošću
koja je graničila s osornosti.
648
Knjige.Club Books
Ležeći u svojoj posve novoj pidžami, batrljka namazana kremom i protetske

noge naslonjene na zid, Strike je jedva stigao pomisliti da je Robinin kauč na
razvlačenje neobično udoban, prije nego što je utonuo u dubok san.
Spremajući se za spavanje jedva tri metra dalje, Robin je čak i kroz glasnu
rap-glazbu koju je puštao njezin susjed na katu čula Strikeovo hrkanje i to ju je
zabavilo i malo umirilo. Otkad se doselila u Ulicu Blackhorse Road, uživala je u
neovisnosti i miru samačkog života, ali noćas, nakon eksplozije bombe poslane
u ured, bilo je utješno imati Strikea u blizini, iako je već čvrsto spavao i brundao
kao traktor. Njezina posljednja svjesna misao prije nego što je i sama zaspala bio
je Ryan Murphy. Iako još nije izašla s njim i možda nikad neće, ta mogućnost
nekako je izravnala neravnotežu između nje i Strikea. Više nije bila zaljubljena
glupača koja se obvezala na seksualnu apstinenciju u nadi da bi Strike jednoga
dana mogao poželjeti nešto što posve očito nije želio. Uskoro je utonula u svijet
snova u kojem je ponovno bila na rubu udaje za Matthewa, koji joj je u
predvorju crkve objašnjavao kao djetetu da joj je on, da ga je pitala, mogao reći
tko je Anomija i kako njezin propust da vidi ono što je svima drugima posve
očito samo dokazuje kako nije sposobna za posao koji ih je umalo zauvijek
razdvojio.
649
Knjige.Club Books
76
What inn is this

Where for the night Peculiar traveller comes?114
Emily Dickinson
XXXIV
ad je sutradan u sedam ujutro ušla u dnevnu sobu, Robin je zatekla Strikea

K već odjevenog, kauč vraćen u uobičajeno stanje, a Strikeovu posteljinu
uredno složenu. Skuhala im je čaj i ispekla tost, i dok su ga jeli za stolom za
kojim su večerali, Strike je rekao:
„Predlažem da najprije odemo Upcottovima i doznamo što Inigo ima s
Keom. Kad čujemo što kaže, odlučit ćemo trebamo li otići u King’s Lynn.“
„Okej“, rekla je Robin, iako je izgledala nesretno.
„Što ne valja?“
„Zanima me što će Katya reći kad shvati da je Inigo sve ovo vrijeme
komunicirao s Keom.“
„Pretpostavljam da će se jako naljutiti“, lagano je slegnuo ramenima Strike.
„To nije naš problem.“
„Znam, ali svejedno mi je žao sirote žene. Iako, mislim da bi njihova djeca
možda bila sretnija da se njih dvoje raziđu...“
Strikeov mobitel zazujao je. Strike ga je podigao sa stola, pročitao poruku
koja je upravo stigla i na licu mu se smjesta pojavio bijes.
„Što se dogodilo?“ upitala je Robin.
„Jebeni Nutley!“
„Što je učinio?“
„Dao je jebeni otkaz, eto što je učinio!“
„Molim? Zašto?“
„Zato što“, Strike je preletio pogledom preko ulomka opravdavanja koji je
Nutley poslao, „njegova supruga ne želi da on radi za nas nakon što su nam u
114
Kakvo je ovo svratiste u koje neobičan putnik dolazi prenoćiti? (Nap. prev.)
650
Knjige.Club Books
ured poslali bombu. ‘Znam da vas ostavljam bez dovoljno ljudstva i kad se ova
situacija s teroristima raščisti, rado ću...’ Ma nemoj, rado ćeš, beskorisni
govnaru?“
„Slušaj“, rekla je Robin brzo razmišljajući o posljedicama činjenice da su
ostali bez jednog honorarnog radnika. „Iniga odradi bez mene. Ja ću preuzeti
Ashcrofta, kako je bilo planirano, i...“
„Ostat ćemo zajedno“, prekinuo ju je Strike. „Na onoj jebenoj bombi pisalo
je i tvoje i moje ime, i tvoja i moja fotografija objavljene su u jebenim novinama
i ja ove govnare iz Halveninga shvaćam ozbiljno, čak i ako ih ti tako ne
shvaćaš.“
„Naravno da ih shvaćam ozbiljno, zašto...?“
„Onda nemoj predlagati da ikamo odlutaš sama“, bijesno je rekao Strike,
ustajući od stola i, zaboravivši sve svoje jučerašnje odluke, izašao iz stana kako
bi na ulici popušio pravu cigaretu.
Bio je posve svjestan da se upravo ponio neopravdano agresivno prema
Robin, ali zbog tog je samo postao zlovoljniji dok je pušio jednu cigaretu za
drugom i slao Barclayju, Midge i Devu vijest o Nutleyjevu odlasku. Bio je
posve suglasan s Barclayjem, koji je odgovorio: Kukavička pizda.
Kad se vratio u Robininu dnevnu sobu, stol je bio čist, a Robin spremna za
polazak. Kako je očekivao, prema njemu je ponovno bila hladna.
„Oprosti što sam se otresao na tebe“, ispričao se prije nego što je ona stigla
išta reći. „Samo sam zabrinut.“
„Čudno, i ja sam“, hladno je odgovorila Robin, „ali kad kažeš ‘odlutati’, kao
da sam neka glupača koja će...“
„Nisam to mislio. Ne mislim da si glupača, ali... jebemu, Robin, ona bomba
nije nam poslana da nas samo preplaši, nego da nas ubije. Osim toga, znamo da
su im žene pune sebe poseban trn u oku.“
„Što onda predlažeš? Ići ćeš svuda sa mnom dok policija ne privede cijeli
Halvening?“
„Ne... ne znam. Hajdemo razgovarati s Inigom. Ako dokažemo da je Kea
Anomija, barem ćemo riješiti problem nedostatka radne snage.“
Sjeli su u Strikeov BMW, Robin za volan, i većinu dvadesetominutne
vožnje proveli šuteći. Robin se morala sjetiti da se i prošli put kad su posjetili
Upcottove ljutila na Strikea; tek je bila doznala da se on viđa s Madeline. Pitala
se kakve su bile posljedice njegove laži o posluzi u sobu. Nije se činilo da je
otad razgovarao s Madeline, ako glasno hrkanje koje je čula prošle noći nije bilo
gluma i on je slao poruke ispod pokrivača. Ni Charlotte nije zaboravila. Praćenje
Jaga Rossa dovelo je agenciju to točke puknuća, a Strike je tu činjenicu naizgled
bio neobično nesklon priznati.
Ali Robin nije znala da je i Strike tad vrtio iste misli po glavi. Ako odmah
ne nađe zamjenu za Nutleyja, agencija neće moći pokriti sve slučajeve na
651
Knjige.Club Books
kojima trenutačno radi, a Rossa će nedvojbeno biti najlakše ukloniti s popisa.

Čak i ako njegova budućnost istražitelja bude zauvijek uništena povezanošću s
tako istaknutim razvodom, svi ostali još uvijek će imati poslove. Pomislio je da
je možda njegova dužnost opozvati nadzor nad Rossom bez obzira na posljedice.
Potišteno je razmišljao o tome, kad mu je mobitel ponovno zazujao.
Spustivši pogled, ugledao je poruku od Madeline.
Molim te, nazovi me kad možeš. Mislim da moramo ozbiljno

razgovarati
Strike je spremio mobitel u džep, ne odgovorivši. Znao je kamo to vodi: na isto

mjesto na koje su otišle sve njegove veze, na mjesto gdje očekivanje naiđe na
otpor i uruši se.
U redu, pomislio je mršteći se kroz prozor. Nisam trebao lagati o tome gdje
ću provesti noć, ali da sam ti rekao istinu, svejedno bi nastala scena. Je li zločin
što je pokušao izbjeći sukob, što je nastojao oboje ih poštedjeti boli?
Pokušao je, nije li? Dolazio je kad je trebao, donosio joj cvijeće kad je to
bilo primjereno, slušao njezine poslovne probleme i pružao joj po njegovu
mišljenju uzbudljiv seks; što još želi? Iskrenost, čuo je Madelinein odgovor,
kako žene uvijek kažu, ali iskrenost bi značila priznanje da je započeo vezu s
njom jer je želio skrenuti misli s kompliciranih osjećaja prema drugoj ženi, na
što bi mu Madeline sigurno odgovorila da ju je iskoristio. Pa što onda? Ljudi
stalno iskorištavaju jedni druge, rekao je Strike u mislima zamišljenoj Madeline,
duboko uvlačeći sadržaj svoje e-cigarete, koju je ponovno napunio kako bi je
mogao pušiti u automobilu. Bježe od usamljenosti. Pokušavaju naći ono što im
nedostaje. Pokazati svijetu da su ščepali nagradu. Sjetio se kako ih je Madeline
pokušala fotografirati za svoju stranicu na Instagramu i svađe one večeri kad je
predstavila novu kolekciju, i već se čuo kako govori: Mislim da želimo drukčije
stvari u životu. Trebao bi dati tiskati tu rečenicu na posjetnice, da ih ima pri ruci
na početku veza, kako nijedna žena ne bi mogla reći da je nije upozorio...
Strike se okrenuo i vidio kako jedan od automobila parkiranih ispred kuće
Upcottovih odlazi. Bio je to Range Rover.
„Mislim da je Inigo u Roveru“, rekla je Robin, gledajući kroz prednje staklo.
„Da... on je. Gus vozi. Što ćemo učiniti?“
„Pratit ćemo ih“, odgovorio je Strike. „Vjerojatno idu liječniku. Ionako će
biti lakše razgovarati s njim bez Katye u blizini.“
„Bit će bijesan jer smo ga pratili.“
„Vjerojatno, ali znatno teže će nas se riješiti licem u lice. Uostalom, sam je
to tražio, podmukli gad.“
652
Knjige.Club Books
Ali Inigo i Gus nisu se zaustavili ni ispred liječničke ordinacije ni ispred

bolnice, nego su nastavili prema istoku. Robin je vidjela Inigov profil, okrenut
prema sinu. Činilo se da grdi Gusa. Povremeno je vidjela i da maše prstom.
„Kamo, dovraga, idu?“ glasno se zapitao Strike pun sat nakon što su počeli
pratiti Range Rover, kad su došli do Dartford Crossinga, dugog, ovješenog
mosta preko rijeke Temze.
„Inigo sigurno ne ide u bolnicu koja je ovako daleko, zar ne?“ rekla je
Robin. „Stvarno je navalio na Gusa.“
„Da“, složio se Strike, koji je također gledao agresivno bodenje prstom.
„Danas očito nema problema s kroničnim umorom, zar ne?“
„Mislila sam da mu je Gus miljenik.“
„Činjenica da je prekriven urtikama možda je znak da je taj položaj prilično
stresno sačuvati. Možda je upravo rekao Inigu da želi masturbirati u violončelo.“
Range Rover nastavio je autocestom M2 još sat vremena.
„Mislim da idu u Whitstable“, na kraju je rekla Robin, kad je Range Rover
skrenuo na cestu Borstal Hill. „Možda nekoga posjetiti?“
„Ili ondje imaju kuću za odmor“, pogađao je Strike. „Na ovakvom bi mjestu
imućni Londonci kupili kućicu uz more... zgodnu za vikende...“
Ponovno je izvadio mobitel, otvorio internetsku stranicu 192.com115i
potražio „I J Upcott“ i „Whitstable“.
„Da, u pravu sam“, rekao je. „Ovdje imaju vikendicu. Aquarelle Cottage,
Island Wall.“
Robin je slijedila Range Rover uz drvene kuće i kućice u nizu duginih boja
do središta lijepog gradića pa Ulicom Harbour, prepunom umjetničkih galerija i
suvenirnica. Na kraju je Range Rover dvaput skrenuo udesno, što ih je dovelo na
parkiralište Keam’s Yard. Robin je parkirala BMW daleko od Range Rovera i
Strike i ona zajedno su gledali u bočnom i prednjem retrovizoru kako Gus izlazi
iz automobila, vadi iz prtljažnika očeva invalidska kolica, pomaže Inigu da izađe
pa gura Inigova kolica iza ugla i izvan vidokruga.
„Mislim da im trebamo dati deset minuta“, rekao je Strike, gledajući sat na
ploči s instrumentima. „Kladim se da će se Gus vratiti do automobila po torbe.
Ne želim ih upozoriti da smo ovdje dok ne pristave vodu za čaj i ne izuju cipele.
Dobro je da je u invalidskim kolicima jako teško zbrisati“, bešćutno je
dometnuo.
115
Britanska web-stranica na kojoj su objedinjeni podaci o osobama, mjestima i tvrtkama.
(Nap. ur.)
653
Knjige.Club Books
77
You weep: ‘I had such lofty aims.

My soul had yearnings truly great.
Than broken altars, dyingflames,
I had deserved a better fate...'116
May Kendall
Failures
idjevši da je Gus izvadio dva kovčega iz prtljažnika Range Rovera i davši

V mu dovoljno vremena da ih odnese u kuću, Strike i Robin izašli su iz
BMW-a. S druge strane kamenog zida parkirališta nalazila se šljunčana plaža i
Strike, koji se rodio u Cornwallu, osjetio je da mu se raspoloženje malo
popravlja, kao i uvijek kad je bio uz more i čuo zapljuskivanje valova.
Ulica Island Wall, koja se nalazila odmah iza ugla, bila je uska i spuštala se
nizbrdo. Šarene kuće u nizu na desnoj strani sigurno su imale nesmetan pogled
na more iz svojih stražnjih dvorišta. Acquarelle Cottage, samo nekoliko kuća
dalje od početka ulice, bila je blijedozelene boje, a lepezasti prozor od obojena
stakla iznad vrata prikazivao je galiju razapetih jedara.
Zvona naizgled nije bilo, pa je Strike podigao zvekir u obliku sidra i dvaput
pokucao. Gusu nije trebalo ni deset sekundi da otvori vrata.
Prepoznavši Strikea i Robin, na licu mu se pojavio užasnut izraz. Robin je
imala vremena primijetiti da su mu urtike upaljene kao i uvijek, iako mu više
nisu posezale za krvlju podlivenim očima.
„Tko je?“ doviknuo je Inigo iz unutrašnjosti kuće.
Gus se okrenuo i vidio oca koji se približavao u svojini invalidskim
kolicima. I Inigo se načas činio zaprepašten dolaskom dvoje istražitelja, ali
gotovo se odmah pribrao.
„Kog vraga…?“
116
Ti oplakuješ: „Imao sam uzvišene ciljeve. Moja duša čeznula je za velikim stvarima.
Zaslužio sam bolju sudbinu nego što su slomljeni oltari, plamen koji se gasi..(Nap. prev.)
654
Knjige.Club Books
„Dobro jutro, gospodine Upcotte“, pozdravio je Strike s hladnokrvnošću

koju je Robin smatrala vrijednom divljenja, s obzirom na to koliko je gnjevno
Inigo izgledao. „Možemo li porazgovarati?“
Inigo se približio. Gus se priljubio uza zid kao da bi volio nestati u njemu.
„Jeste li?... Kako ste uopće znali da sam?... Jeste li me pratili?“
Pomalo žaleći zbog činjenice da bi bilo neuputno reći naravno da jesmo,
nadmena pizdo, Strike je odgovorio: „Nadali smo se da ćemo vas uhvatiti kod
kuće u Hampsteadu, ali kako ste baš odlazili kad smo stigli, došli smo za vama.“
„Zašto?“ upitao je Inigo. „Što... zašto?... Ovo je nečuveno!“
„Mislimo da biste mogli imati informacije važne za našu istragu“, rekao je
Strike malo podigavši glas, jer ulicom ispred kuće prolazile su dvije mlade žene,
a slutio je da se Inigo više boji susjedskog ogovaranja nego mogućih posljedica
puštanja Strikea i Robin u kuću. I naravno, iako je izgledao bješnje, Inigo je
rekao:
„Nemojte stajati na vratima i vikati! Gospode, ovo je potpuno...
apsolutno...“
Godine koje je provela u agenciji naučile su Robin da, ma koliko im možda
nezgodan bio posjet privatnih istražitelja, gotovo svi žele znati razlog njihova
dolaska, pa se nije iznenadila kad je Inigo zarežao:
„Dat ću vam pet minuta. Pet.“
Kad su ušli, pokušao se odgurati unatraške od njih, ali u svojoj se
uzrujanosti sudario sa zidom.
„Što stojiš, pomozi mi!“ dreknuo je na svog sina, koji je pohitao učiniti što
mu je rečeno.
Čim su ušli i zatvorili vrata, vidjeli su da je kuća preuređena prema visokim
standardima njihova doma u Hampsteadu. Prizemlje je bilo pretvoreno u
otvoreni prostor koji je sadržavao kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak,
prekrivene glatkim podnim daskama. U stražnjem dijelu, francuski prozori
otvarali su se u vrt koji je također bio prilagođen za Inigova invalidska kolica, s
rampom do terase na kojoj se nalazio veliki suncobran, stol i stolice s pogledom
na more. Nasred malog travnjaka rasla je palma i tiho šuškala na toplom vjetru.
„Idi raspakirati stvari“, zarežao je Inigo na svog sina, koji je naizgled jedva
dočekao da ode iz očeve blizine. Dok se zvuk Gusovih koraka udaljavao
stubama na kat, Inigo je dovezao svoja kolica do niskog stolića za kavu i grubo
pokazao rukom Strikeu i Robin da sjednu u dva naslonjača prekrivena prugastim
plavo-bijelim platnom.
Bijeli zidovi prostorije bili su prekriveni akvarelima. Sjetivši se internetske
stranice Tribulationem et Dolorum („još uvijek stvara umjetnost i glazbu unutar
nužnih ograničenja svoje bolesti“), Robin se zapitala je li ih naslikao Inigo ili
Katya i što bi Mariam ili Pez mislili o njima; njoj su izgledali nezanimljivo i
amaterski. Najveći od njih, koji je dobio neobičan drveni okvir, prikazivao je
655
Knjige.Club Books
Ulicu Island Wall u kakvu su ušli, s Aquarelle Cottage na desnoj strani; autor te
slike očito se nije snalazio s perspektivom, jer ulica je izgledala beskonačno
duga i nestajala u točki na horizontu, a kuće su bile prevelike za svoje okruženje.
U kutu su stajale električne klavijature, a na stalku za note knjiga partitura, 30
kleine Choralvorspiele Maxa Regera, na čijoj se naslovnici nalazio crtež tog
njemačkog skladatelja, koji je onako smrknut, trbušast i s naočalama bio
neobično sličan njihovu bezvoljnom domaćinu.
„Onda“, rekao je Inigo, bijesno gledajući Strikea, „čemu ovo ometanje moje
privatnosti?“
„Kea Niven“, odgovorio je Strike.
Inigo je pokušao sačuvati bijesan izraz lica, ali odalo ga je lagano, grčevito
stezanje šaka na naslonima za ruke njegovih invalidskih kolica i trzaj njegovih
nijemih usana.
„Što, zaboga, mislite da bih vam ja mogao reći a da već niste čuli od moje
žene?“ upitao je nakon preduge stanke.
„Puno toga. Vjerujemo da ste bez suprugina znanja uspostavili privatni
odnos s Keom Niven i da to traje najmanje dvije godine.“
Strike je dopustio da se tišina raširi između njih kao led; opasno je slomiti
ga, nemoguće proći pokraj njega. Na kraju je stariji muškarac rekao:
„Ne vidim kako bi moji privatni odnosi - što nipošto ne znači da priznajem
postojanje tog određenog odnosa koji ste spomenuli - mogli biti važni za vašu
istragu. Naravno, pod pretpostavkom da još uvijek pokušavate doznati tko je
Anomija.“ Dotad blijed, Inigo se sad zarumenio. „Ili vas je Katya angažirala da
mene istražite?“
„Trenutačno istražujemo samo Anomiju.“
„A vaš dokaz tog navodnog odnosa je...“
„Gospodine Upcotte“, strpljivo je rekao Strike, „muškarac vaše inteligencije
zna da vam neću iznijeti sve što znamo kako biste prema tome podesili svoju
priču.“
„Kako se usuđujete sugerirati da imam ikakav razlog išta ‘podešavati’?“
eksplodirao je Inigo, a Robin je vidjela da mu je laknulo što se mogao otvoreno
razbjesnjeti. „Zahvaljujući web-stranici koju vodim u kontaktu sam s brojnim
kroničnim bolesnicima. Da, Kea je posjetila moju stranicu tražeći savjet.
Savjetovao sam joj isto što bih savjetovao svima koji pate od ove naše nesretne
bolesti, za koju liječnici jedva vjeruju da postoji.“
„Ali supruzi niste rekli da vas je Kea Niven kontaktirala?“
„Tad nisam znao tko je Kea. Stranicu je posjetila pod pseudonimom, kao
mnogi korisnici. Samo da znate, bolesti za koje prokleta medicinska profesija
misli da su psihosomatske prate sram i stigma!“
„Ali u određenom trenutku otkrili ste tko je Arke?“
656
Knjige.Club Books
U kratkoj tišini koja je uslijedila, čuli su škripu na stubama. Inigova glava

okrenula se tako brzo da se Robin ne bi iznenadila da je zadobio trzajnu ozljedu
vrata.
„Što radiš?“ zagrmio je kad se Gus brzo spustio stubama.
„Raspakirao sam stvari“, zabrinuto je odgovorio Gus s vrata. „Sad stvarno
moram ići, ako mislim...“
„A ja bih si trebao sam otići po najnužnije potrepštine, je li?“ dreknuo je
Inigo.
„Oprosti, zaboravio sam“, rekao je Gus. „Idem odmah po njih. Što želiš?...“
„Sam zaključi“, odgovorio je Inigo pa se okrenuo prema Strikeu i Robin.
Teško dišući, čekao je da se ulazna vrata zatvore pa nastavio smirenijim glasom.
„Koliko se sjećam, a online razgovaram s mnoštvom ljudi, Kea je nakon
nekoliko tjedana spomenula nešto po čemu sam shvatio da je na neki način bila
uključena u onaj prokleti crtić i... da, međusobno smo otkrili svoju prilično
daleku offline povezanost.“
„Nije vam se učinilo neobičnom slučajnošću da je došla na vašu web-
stranicu?“
„Zašto bi mi se to činilo neobičnim?“ upitao je Inigo, crveneći se. „Moju
stranicu posjećuje puno ljudi. Slovi kao jedan od najboljih online izvora
informacija za ljude koji pate od kroničnog umora i fibromialgije.“
„Ali supruzi niste rekli?“ ponovno je upitao Strike.
„Za vašu informaciju, postoji nešto što se zove povjerljivost podataka o
pacijentu!“
„Nisam znao da ste liječnik.“
„Naravno da nisam prokleti liječnik, čovjek ne mora biti liječnik da ne bi
dijelio s drugima privatne pojedinosti ljudi koji mu se obrate za medicinski
savjet i psihološku podršku!“
„Shvaćam“, rekao je Strike. „Znači, iz poštovanja prema Keinoj privatnosti
niste rekli Katyi da razgovarate s njom?“
„Koji bi drugi razlog mogao postojati?“ upitao je Inigo, ali njegov pokušaj
protunapada potkopalo je sve jače crvenilo njegova lica. „Ako implicirate... to je
posve apsurdno. Mogao bih joj biti otac!“
Sjetivši se Katyine tvrdnje da prema Joshu Blayu gaji majčinske osjećaje,
Robin nije mogla odlučiti osjeća li više gađenja ili sažaljenja prema nesretnim
Upcottovima, koji su po svemu sudeći oboje tražili utjehu i možda nadu nove
mladosti kroz svoje odnose s osobama od dvadeset i nešto godina.
„U međuvremenu ste, naravno, upoznali Keu uživo“, pogađao je Strike.
Nato je Inigo postao grimizan. Robin se pomalo uspaničeno zapitala što će
učiniti bude li imao srčani napadaj. Podigavši drhtavu ruku i uperivši je u
Strikea, Inigo je promuklo rekao:
657
Knjige.Club Books
„Pratili ste me. To je podlo kršenje... nečuveno zadiranje u moju... moju..

Počeo je kašljati; štoviše, zvučao je kao da se guši. Robin je skočila na noge
i otrčala u kuhinjski prostor, zgrabila čašu s police i napunila je vodom iz
slavine. Kad se vratila, Inigo je još uvijek kašljao, ali prihvatio je vodu i iako je
dobar dio tekućine prolio po svojim prsima, uspio je popiti nekoliko gutljaja.
Napokon je vratio privid kontrole nad disanjem.
„Nisam vas vidio da se sastajete s Keom“, rekao je Strike pa manje iskreno
dodao: „Postavio sam vam pitanje.“
Inigo ga je bijesno promatrao; oči su mu suzile, usne drhtale.
„Koliko ste se puta našli s Keom?“
Inigo se sad vidno tresao od ogorčenosti i bijesa. Voda iz čaše prskala mu je
bedro.
„Jednom“, odgovorio je. „Jednom. Slučajno je bila u Londonu i našli smo se
na kavi. Osjećala se posebno loše, željela je moj savjet i podršku, i drago mi je
reći da sam joj ih mogao dati.“
Pokušao je odložiti čašu vode na stolić za kavu; čaša mu je kliznula iz
drhtavih prstiju i razbila se na podu od tvrda drva.
„Dovraga“, zagrmio je Inigo.
„Ja ću“, brzo je rekla Robin, ponovno skočivši iz naslonjača da ode po rolu
papirnatih ručnika.
„Nečuveno... nečuveno“, ponovio je Inigo, teško dišući. „Sve ovo... da me
pratite ovamo... nahrupite u moj prostor... samo zato što sam pokušao pomoći
jednoj djevojci...“
„... koja je jako zamjerala Edie Ledwell“, rekao je Strike, a Robin je čučnula
pokraj Iniga obrisati vodu s poda, „koja je tvrdila da je Ledwellova ukrala sve
njezine ideje, koja je proganjala Ledwellovu na internetu, koja je uhodila Blaya
nakon što su prekinuli i oboma im zaprijetila nasiljem večer prije nego što su bili
napadnuti na onom groblju.“
„Tko kaže da im je prijetila?“ bijesno je upitao Inigo, dok je Robin pažljivo
skupljala krhotine stakla.
„Ja“, odgovorio je Strike. „Vidio sam objave na Twitteru koje je izbrisala
kad se otrijeznila. To joj je savjetovao Wally Cardew i to je vjerojatno jedina
razumna stvar koju je učinio otkad smo počeli istraživati ovaj slučaj. Znate li da
su Kea i on još uvijek u kontaktu? Je li vam rekla da je spavala s Wallyjem
nakon prekida s Blayem?“
Bilo je teško reći kako su ta pitanja utjecala na Iniga, jer lice mu je već bilo
prekriveno grimiznim mrljama, ali Strikeu se učinilo da je primijetio kako se
zaprepašteno trznulo. Slutio je da je Iniga očarala djevojka koju je smatrao
ranjivom i nevinom, i lako je mogao zamisliti koliko je vješto Kea igrala tu
ulogu.
658
Knjige.Club Books
„Ne znam o čemu govorite“, odgovorio je Inigo. „Nemam pojma tko je taj
Cardew.“
„Stvarno? Davao je glas Dreku, dok ga nisu najurili zbog antisemitskog
videa koji je stavio na YouTube.“
„Nisam pratio sve bijesne gliste oko tog prokletog crtića. Znam samo da je
Kea ranjiva mlada osoba koja se našla uhvaćena u lošoj situaciji i odmah ću vam
reći: ona sigurno nije Anomija. Definitivno nije.“
„Znači, s njom nikad niste razgovarali o Srcu crnom kao tinta?“
Inigo je kratko šutio pa rekao:
„Samo općenito. Naravno, kad sam shvatio tko je ona, spomenuli smo taj
crtić. Mislila je da ju je Edie plagirala. Ponudio sam joj savjet. Kao bivši
izdavač, posjedujem određenu stručnost u tom području.“
„Znači, podržali ste je u njezinim tvrdnjama o plagiranju?“
„Nisam podržao njezine tvrdnje, samo sam joj dao pametno i upućeno
mišljenje“, odgovorio je Inigo, dok je Robin nosila krhotine stakla u kuhinju da
ih baci u kantu za smeće. „Njezino mentalno zdravlje trpjelo je zbog osjećaja da
je iskorištena... upotrijebljena pa odbačena. Trebalo joj je prijateljsko uho i ja
sam joj ga ponudio. Nas dvoje imamo puno toga zajedničkog“, dodao je i još se
jače zacrvenio.
Gledajući natečeno, sredovječno lice proširenih pora i ljubičastih vrećica
ispod svijetlih, sivih očiju iza naočala, Strike se sjetio Keina lica dok je sjedila
sučelice njemu u Maids Headu, koje je bilo prelijepo bez mrvice šminke.
„Slučajno točno znam kakav je osjećaj biti sasječen u naponu snage“,
nastavio je Inigo, „i znam kako je kad si mogao briljirati, a na kraju samo gledaš
tuđe uspjehe dok se tvoj svijet sve više smanjuje oko tebe i sve tvoje nade jedna
po jedna zauvijek nestaju. Izgurali su me iz mog prokletog posla kad me
pogodila ova podmukla bolest. Imao sam svoju glazbu, ali sastav, moji
takozvani prijatelji, jasno su mi dali do znanja da nisu spremni prilagoditi se
mojim tjelesnim ograničenjima, iako sam bio najbolji glazbenik među njima.
Mogao sam učiniti što je Gus učinio i studirati na akademiji. Bio sam nadaren i
za slikanje, ali ova prokleta bolest znači da mu nisam mogao posvetiti potrebno
vrijeme...“
Mobitel je zazvonio u Robininu džepu. Bila se spremala ponovno sjesti, ali
sad je uz ispriku izvadila mobitel iz džepa, pogledala tko zove i rekla:
„Oprostite, morat ću se javiti na poziv.“
Kako u otvorenom prostoru kuhinje i dnevne sobe nigdje nije mogla u miru
razgovarati, izašla je na ulicu. Kad je otišla, Inigo je skinuo naočale i obrisao
oči, za koje je Strike sad shvatio da su se napunile suzama dok je Inigo nabrajao
svoje gubitke. Drhtavom rukom vrativši naočale na nos, glasno je šmrcnuo.
Ali ako je Inigo Upcott očekivao suosjećanje od Strikea, razočarao se. On
koji je raznesene potkoljenice ležao na prašnjavoj cesti u Afganistanu pokraj
659
Knjige.Club Books
prerezana torza muškarca što je samo nekoliko minuta prije veselo opisivao
pijanu momačku večer u Newcastleu, nije imao sažaljenja prema Inigu Upcottu i
njegovim uništenim snovima. Ako Inigovi kolege glazbenici nisu bili skloni
velikodušnosti, Strike je bio spreman kladiti se da je razlog bila tiranska,
samoživa priroda muškarca koji mu je sjedio sučelice, a ne manjak suosjećanja.
Što je bio stariji, to je više vjerovao da je u jednoj uspješnoj državi u doba mira
karakter ono što najviše određuje tijek života, unatoč teškim udarcima sudbine
na koje nitko nije imun i nezasluženoj sreći kojom se Inigo, nasljednik
bogatstva, očito okoristio.
„Jeste li prenijeli Kei išta što vam je supruga rekla o pregovorima s
Maverickom i tako dalje?“
„Ja... možda sam nešto spomenuo“, odgovorio je Inigo, vidno ogorčen
Strikeovim ravnodušnim tonom. „Ali samo općenito“, ponovio je.
„Je li Kea tražila da prenesete poruke Joshu?“
„Ponekad“, rekao je Inigo nakon kratka oklijevanja.
„Ali niste ih prenijeli?“
„Nisam u kontaktu s Blayem.“
„A suprugu, pretpostavljam, ne možete zamoliti da mu ih prenese.“
Inigo je odgovorio samo stisnuvši usne.
„Jeste li obećali Kei ikakvu pomoć, osim savjeta vezanih za njezine tvrdnje
da joj je Edie ukrala ideje?“
„Malo sam je umirio.“
„U vezi s čim ste je umirili?“
„Svjesna je da je moja supruga ne voli. Sigurno je pomislila da bi mogla biti
optužena da je Anomija ili da ima neke veze sa smrću Ledwellove. Ja sam joj
samo obećao da ću urazumiti Katyu. Ponavljam“, odlučno je rekao Inigo, „Kea
ne može biti Anomija.“
„Zašto ste tako sigurni?“
„Kao prvo, previše se loše osjeća“, glasno je rekao Inigo. „Svaki dulji
napor, kreiranje i održavanje online igre kao što je ta o kojoj je riječ, bio bi joj
nemoguć zbog zdravstvenih problema. Njoj treba puno odmora i sna, iako s
ovom prokletom bolešću san ne dolazi lako na oči. Osim toga, Anomija je
napala Keu na internetu. Bila je jako neugodna prema njoj. Keu je to silno
uzrujalo.“
„Ona?“ ponovio je Strike.
„Molim?“
„Upravo ste govorili o Anomiji kao o ženskoj osobi.“
Inigo je mrko pogledao Strikea pa rekao:
660
Knjige.Club Books
„Moja supruga nije željela da vam to kažem kad ste nas posjetili. Pristao
sam, jer nisam želio da Katya poslije cvili i prigovara. Postoji granica koliko
mogu podnijeti; trebao bih izbjegavati stres. Ali na kraju se ona nema prava
žaliti“, rekao je Inigo ponovno se raspalivši, „kad sam ja taj kojeg prate i
zlostavljaju na mjestu koje bi mi trebalo biti utočište...
Yasmin Weatherhead je Anomija. Bavi se informacijskom tehnologijom,
voli zabadati nos u tuđe poslove, manipulativna je i uvijek je gledala kakvu će
korist izvući. Znao sam što ta prokleta djevojka smjera čim je prešla preko našeg
praga. Katya to ne želi priznati jer, naravno, ona je dovela tu prokletu ženu u
njihov krug. Još jedna glupost koju je Katya učinila, ali uvijek se iznenadi kad
joj se obije o glavu.“
„Yasmin Weatherhead bavi se odnosima s javnošću, ne informacijskom
tehnologijom“, rekao je Strike.
„Varate se“, odgovorio je Inigo sa svom arogancijom muškarca nenaviklog
da mu itko proturječi. „Jako je spretna s računalima, jako upućena. Jednog dana
imao sam problem sa svojim i ona ga je riješila.“
„Imate li ikakav drugi razlog za mišljenje da je ona Anomija, osim njezine
upućenosti u računala?“
„Naravno. Čuo sam kad je to priznala“, s pakosnim je trijumfom rekao
Inigo. „Otišao sam s Katyom na jednu božićnu proslavu u onom prokletom
umjetničkom kolektivu. Morao sam u zahod. Pogrešno sam skrenuo i ugledao
Yasmin u klinču s onim odvratnim muškarcem koji vodi to mjesto.“
„Nilsom de Jongom?“ upitao je Strike, tek sad vadeći notes i otvarajući ga.
„Ne znam kako mu je prokleto ime. Divovski stog od čovjeka. Smrdio je na
marihuanu. Nedugo prije toga držao mi je predavanje o Evoli.“
„Evoli?“ ponovio je Strike, zapisujući. Pomislio je da je nedavno čuo to ime,
ali se nije mogao sjetiti gdje.
„Juliusu Evoli. Ultradesničarskom filozofu s apsurdnim rasnim teorijama.
Jedan moj odlučno ekscentričan kolega u Radleyju volio je njegova bulažnjenja.
Običavao je nositi naokolo Mit o krvi i razmetljivo ga čitati tijekom objeda.
Uglavnom, njih dvoje nisu shvatili da sam ondje. Na mjestu gdje su stajali bilo
je mračno, a moje korake ne može se čuti“, rekao je Inigo i ponovno pokazao na
svoja invalidska kolica. „I čuo sam kad je to rekla. ‘Ja sam Anomija.’“
„Jeste li sigurni?“ upitao je Strike.
„Znam što sam čuo“, stisnute je čeljusti odgovorio Inigo. „Zašto ne odete
ispitati njih dvoje? Možda su zajedno u tome. On bi mogao biti Morehouse, zar
ne?“
„Ah, znate ime Anomijina partnera?“
„Nisam imao drugog izbora osim doznati ga“, zarežao je Inigo. „Uz Katyu i
Blaya koji su unedogled naklapali o Anomiji i toj prokletoj igri, i Keu koja se
661
Knjige.Club Books
bojala da će biti optužena, informiran sam koliko može biti informiran netko
koga to gotovo nimalo ne zanima.“
„Jeste li rekli Kei svoju teoriju o Anomiji?“
„Jesam.“ Ton njegova glasa sad je postao blaži. „Ona to ne vjeruje. Na
određene je načine jako naivna. Kao da nije s ovoga svijeta. Uvjerena je da je
Anomija jedan ljigavi likovni umjetnik iz Liverpoola, koji također živi u
prokletom North Groveu. Mislim da mu je ime nešto kao Presley. I on je bio na
toj zabavi. Umišljeni seronja, jednom je seksualno napao Keu, namamivši je u
svoju sobu. Odvratno“, prezirno je rekao Inigo. „Naravno, to je ostavilo trag.
Kea kaže da joj se taj Anemija seksualno nudio na internetu, pa je zato
zaključila da je riječ o tom Presleyju. Kea je nevina“, nastavio je Inigo, ponovno
se zacrvenjevši. „Ne shvaća ljudske smicalice. Nikad joj ne bi palo na pamet da
bi je jedna žena pokušala namamiti u seksualno kompromitirajući razgovor.“
„Što mislite da bi Yasmin time postigla?“
„Držala bi je u šaci. Imala bi nešto što može upotrijebiti protiv nje, nešto
čime joj može prijetiti. Yasmin je jako manipulativna, da ne spominjem koliko
je zabadalo.“
„Zbog njezina ponašanja u našoj kući“, odgovorio je Inigo. „Smišljala je
izlike da navrati, ako Blay i Ledwellova nisu bili dostupni ili su zaboravili
proslijediti poruke i slično. Sve je gledala. Stalno postavljala neka pitanja.
Tražila informacije. Oh, jasno mi je zašto je Katya isprva bila očarana. Yasmin
se pravila da je zainteresirana i suosjećajna, ništa joj nije bilo preteško. A onda
malo-pomalo shvatiš da je običan parazit. Ona je Anomija.“
Čuli su da se ulazna vrata otvaraju i u sobu je ušao Gus, natovaren
vrećicama hrane iz Sainsburyja, i za njim Robin, koja je izgledala napeto.
„Tata“, rekao je Gus, „morat ću krenuti ako želim stići na..
„A ja bih trebao sve to spremiti, je li?“ upitao je njegov otac.
„Spremit ću mlijeko i ostalo što ide u hladnjak“, rekao je Gus, koji se činio
razapetim između straha i očajničke želje da ode, koja ga je, možda atipično,
učinila hrabrim, „ali ako sad ne odem...“
Požurio je prema kuhinji pa izvadio boce mlijeka i ostale kvarljive
namirnice iz vrećica i brzo ih spremio u hladnjak.
„Tko je kriv što ti treba dodatna poduka jer si zaostao s gradivom?“ okrutno
je viknuo njegov otac preko ramena. „Tko je za to kriv, prokleti simulantu?“
Gus, kojem je lice bilo skriveno vratima hladnjaka, nije odgovorio. Inigo se
ponovno okrenuo prema Strikeu i strogo rekao:
„Rekao sam vam sve što sam vam mogao reći. To je sve što znam. Sve ovo
prouzročit će mi neizmjeran stres i poremetiti život“, dodao je u novom naletu
bijesa.
662
Knjige.Club Books
„Ali tko je kriv“, odgovorio je Strike ustajući - dozlogrdio mu je taj odbojni,

arogantni, ogorčeni muškarac i nije mu se svidio kontrast između načina na koji
se odnosio prema svojoj djeci i zabrinutosti koju je pokazao za lijepu mladu
ženu koja ga je tako vješto obmanula - „što ste vi skrivali od supruge da potajno
očijukate s Keom Niven?“
Robin je vidjela da se Gus okrenuo razrogačenih očiju dok je zatvarao
hladnjak. Inigo je nakratko izgledao zadihano. Tad je tiho zarežao:
„Gubite se iz moje kuće.“
663
Knjige.Club Books
78
Why should I praise thee, blissful Aphrodite?

Thou dost not guide,
Rather with conflict dire my mind divide...117
Katherine Bradley i Edith Cooper

Ψάπφοι, τί τάν πολύολβον’ Αφρόδιταν
ko te je nazvao?“ upitao je Strike Robin kad su oboje bili na pločniku. Imao

T je osjećaj da je napet izraz njezina lica povezan s pozivom koji je upravo
primila. Robin se udaljila nekoliko koraka od ulaznih vrata Upcottovih pa
okrenula prema njemu.
„Policija. Prate nekog tipa za kojeg znaju da je pripadnik Halveninga. Prije
sat vremena otišao je u Ulicu Blackhorse Road i fotografirao zgradu u kojoj se
nalazi moj stan.
„Sranje“, rekao je Strike. „U redu, moramo...“
Nije dovršio rečenicu. Gus Upcott upravo je izašao iz kuće i izgledao
preplašeno kad je pred njom ugledao dvoje detektiva.
„Jeste li mene čekali?“
„Ne“, uglas su odgovorili Robin i Strike.
„Oh. Ja... ja idem u onom smjeru.“
Pokazao je prema parkiralištu.
„I mi“, rekao je Strike pa su sve troje bez riječi krenuli natrag ulicom. Kad
su skrenuli za ugao, Gus je najednom samoinicijativno ponudio informaciju:
„Ona nije jedina s kojom on razgovara.“
„Molim?“ rekao je Strike, koji je još uvijek razmišljao o Halveningu i
Robininu stanu.
„Moj otac razgovara s još jednom ženom.“
117
Zašto bih te hvalila, blažena Afrodito? Zar ne vodiš moj neodlučan um sa strašnim
protuslovljem. .. (Nap. prev.)
664
Knjige.Club Books
Gus je izgledao kao netko tko se odlučio za nepromišljen postupak. Danje

svjetlo bilo je okrutno prema njegovoj nagrđenoj koži, ali negdje iza urtika
skrivao se zgodan momak. Mirisao je onako kako mladići koji ne mare mnogo
za higijenu često mirišu, pomalo vlažno i masno, a njegova zgužvana crna
majica izgledala je kao da ju je danima nosio.
„S iste web-stranice. Vidio sam da mu šalje poruke. Ime joj je Rachel?“.
Kad nijedno od dvoje detektiva nije ništa reklo, nastavio je: „Već je bio nevjeran
mojoj majci. Ona misli da je to prestalo?“. „Rachel“, ponovila je Robin.
„Da“, potvrdio je Gus. „Ja to ne smijem reći mami. On bi me ubio. A sad
moram ići.“
Udaljio se, otključao Range Rover i sjeo u njega, ostavivši Strikea i Robin
da nastave do BMW-a, u koji su se smjestili u tišini.
„Što je još rekla policija?“ upitao je Strike kad su oboja vrata automobila
bila zatvorena. Teroristi su ga u tom trenutku zabrinjavali daleko više od
ljubavnog života Iniga Upcotta.
„Postavili su policajca u civilu da nadzire moj stan“, odgovorila je Robin,
koja je radije gledala zid parkirališta ispred sebe nego Strikea. „I još uvijek prate
onog tipa koji je fotografirao zgradu. Nisu ga uhitili, jer misle da je sitna riba i
nadaju se da će ih odvesti do glavešina... ili onih koji su napravili bombu.“
Spustila je pogled na mobitel koji je još uvijek držala u ruci. „Policajac je rekao
da će mi poslati... poslao je“, dodala je.
Otvorila je fotografiju koju je upravo primila i ispružila mobitel da je i
Strike može vidjeti.
„Da, izgleda kao Halvening“, rekao je Strike. „Osamdeset osmica na
bicepsu... Frizura kao Hitlerova mladež... zapravo, malo je pretjerao. Što ti je
savjetovao policajac?“
„Da se pokupim iz stana. U slučaju da nešto stigne poštom?“.
„Odlično. Da on to nije rekao, ja bih.“
„Sranje.“ Robin je spustila čelo na volan i zatvorila oči. „Oprosti. Samo
sam...“
Strike je ispružio ruku i potapšao je po ramenu.
„Što kažeš da prenoćimo u Whitstableu? Gradić je zgodan. Nitko ne zna da
smo ovdje. Razmotrit ćemo situaciju, smisliti plan akcije. Propustila si najsočniji
dio razgovora s Inigom. Puno je toga o čemu moramo razgovarati.“
„Stvarno?“ Robin je podignula glavu, željna nečega što će joj skrenuti misli
s njezina novog doma, tako kratko utočišta, a sad mete ultradesničara.
„Da. On misli da je Yasmin Weatherhead Anomija.“
„Malo sutra“, rekla je Robin, a Strikea je zabavio njezin prezir prema
Inigovoj teoriji, unatoč novim i velikim brigama. „Yasmin nije tako dobra
665
Knjige.Club Books
glumica i nitko tko je dovoljno lakovjeran da misli da ima online ljubavnu vezu
s uspješnim televizijskim glumcem ne bi se mogao ovako dugo skrivati.“
„Slažem se. Ali Inigo tvrdi daju je čuo kako priznaje da je Anomija dok se
žvalila s Nilsom de Jongom na božićnoj zabavi u North Groveu.“
„Molim?“
„Znam. Nije tako odbojna slika kao Ashcroft i Zoe, ali...“
„Ne vjerujem da je Inigo to čuo. Oprosti, ali ne vjerujem. Ako se i jesu
pohvatali, kladim se da su bili pijani...“
„Nils je sigurno morao biti pijan.“
„Ni on nije poželjna lovina“, odgovorila je Robin. „Napušeni fašist s
klincem koji bi ti mogao prerezati vrat dok spavaš?“
Strike se nasmijao.
„Iako“, ozbiljno je dodala Robin, „multimilijunaš je. I potencijalni izvor
tračeva o Joshu i Edie. A Mariam očito vidi nešto u njemu... i ona druga žena
koja živi ondje također spava s njim... jesam li čistunka? Ja ne bih mogla tako
živjeti. Jednostavno to ne razumijem... O čemu sam ono govorila?“ odsutno je
upitala. Tijek misli bio joj je prekinut: osamdeset osmica na muškarčevu
bicepsu, fotografije njezina stana, pokupite se odande, ne znate što biste mogli
dobiti poštom. „Da, rekla sam da su sigurno bili pijani“, prisilila se usredotočiti.
„Kladim se da je Nils samo lupetao o anomiji, Alpincima i čakrama, svojim
uobičajenim temama - Pez kaže da su mu one najveći bitovi - i Inigo je pogrešno
čuo nešto što mu je Yasmin odgovorila.“
„Mogla bi biti u pravu“, složio se Strike. „Inigo nije rekao koliko je on
popio. Možda je i on bio pijan. Stekao sam dojam da se toliko ljuti na Katyu, da
želi da ona na neki način bude kriva za Anomiju.“
„Misliš da je ljubomoran zato što je ona zaljubljena u Blaya?“ upitala je
Robin.
„Nisam siguran da je to razlog. To mu vjerojatno pogađa ego, ali i on je
šarao, nije li? Ne, mislim da je samo bijesan na cijeli svijet jer ne dobiva
uvažavanje koje misli da zaslužuje i iskaljuje se na svojoj supruzi. Bila si
prisutna kad je govorio o sebi kao o višestruko nadarenom geniju kojeg je bolest
sasjekla u naponu snage, zar ne?“
„Jesam“, odgovorila je Robin, ali je dodala: „Mora mu se priznati da je
stvarno bolestan.“
„Ima dvije jako lijepe kuće i osjeća se dovoljno dobro da održava
izvanbračne ljubavne veze, slika, svira klavijature i vodi jednu internetsku
stranicu. Po svemu sudeći, tatica biskup ostavio mu je gomilu gotovine. Mogu
se sjetiti mnoštva ljudi koji sažaljenje zaslužuju više od Iniga Upcotta. Ali
propustila si još jednu zanimljivu stvar. Rekao mi je od koga je Nils pokupio sve
one besmislice o Alpincima i ostalim rasama. Od ultradesničarskog filozofa
Juliusa Evole.“
666
Knjige.Club Books
„Evole?“ ponovila je Robin. „Čini mi se da sam negdje vidjela to ime...“

„Da, i ja sam pomislio da sam ga nedavno čuo, ali ne mogu se sjetiti gdje.“
Robin je sjedila i jedno kratko vrijeme prekapala po svom sjećanju, a onda
rekla:
„Naravno. Ja sam ti ga rekla. Ja sam Evola.“
„Molim?“ Strike je bio zbunjen.
„To je korisničko ime jednog od trolova koji se na Twitteru muvaju oko
obožavatelja Srca crnog kao tinta. On je u osnovi drugi Lepineov učenik, koji
djevojkama govori da se ubiju ili da su ružne kurve.“
„Da, sjećam se... Pretpostavljam da ćeš morati kupiti neke stvari, ako
mislimo uzeti sobu u nekom pansionu? Jer ja hoću. Ne, jebeš pansion“, rekao,
posežući u džep po svoj mobitel. „Nisam raspoložen za studentski smještaj. Ovo
je poslovni trošak; nađimo pristojan hotel.“
Kad je pogledao zaslon svog mobitela, na njemu ga je čekao novi SMS od
Madeline. Prema prvim dvjema rečenicama koje su se vidjele činilo se da bi
poruka mogla biti duga. Uklonio ju je sa zaslona ne pročitavši je i potražio
mjesta u Whitstableu gdje bi mogli prenoćiti.
„Marine Hotel izgleda dobro. Ima tri zvjezdice i pogled na more, i nalazi se
ovdje blizu... Odmah ću ih nazvati...“
Ali prije nego što je to stigao učiniti, mobitel u njegovoj ruci zazvonio je.
Zvala je Madeline.
„Razgovarat ću vani“, rekao je.
Zapravo nije želio da Robin gleda kako on pušta da poziv preuzme glasovna
pošta. Izašao je iz automobila. Gus i Range Rover otišli su; na njihovu mjestu
nalazio se stari Peugeot iz kojeg se iskrcavala obitelj s dva dječačića. S
mobitelom koji je još uvijek zvonio, Strike se udaljio od BMW-a i popeo
betonskim stubama koje su vodile s parkirališta pa zastao na onoj najvišoj s koje
se pružao pogled na široko morsko prostranstvo iza šljunčane plaže. Rado bi se
bio spustio stubama na drugu stranu, ali njegova protetska noga sigurno ne bi
mogla svladati nestabilnu površinu, pa je samo duboko udahnuo poznat, utješan
miris soli i gledao kako se kreste valova lome u čipkastim naborima oko dugoga
drvenog lukobrana, dok mu je mobitel zvonio u ruci. Kad je napokon prestao
zvoniti, otvorio je poruku, znajući da Madeline sigurno očekuje od njega da je
pročita prije njihova sljedećeg razgovora.
Ako se ljutiš na mene, radije bih da mi to kažeš nego da me

kažnjavaš šutnjom. Ne mogu podnijeti da mi ljudi lažu i drže me za
budalu. Kad se muškarac pravi da je žena s kojom radi hotelska
posluga, ne bi se trebao iznenaditi što je njegova djevojka
sumnjičava i ljutita. Previše sam stara za glupe igrice, previše sam
puta prošla slično sranje i ne pristajem na prozirne laži o tome gdje
667
Knjige.Club Books
si i s kim si. Sigurna sam da ćeš ti misliti da sam posesivna i

nerazumna, ali za mene je ovo pitanje temeljnog samopoštovanja.
Upozorili su me da si takav, ali nisam poslušala i sad se osjećam kao
prokleta budala jer sam ti se uopće približila. Nakon onog sinoć,
mislim da mi duguješ pravi razgovor, umjesto da te moram hvatati
porukama, i zato me, molim te, nazovi.
Bezizražajna lica, Strike je nazvao glasovnu poštu i poslušao poruku koju je

Madeline upravo ostavila, a koja se sastojala od četiri riječi izgovorene hladnim
glasom: „Molim te, nazovi me.“
Umjesto da to učini, nazvao je Marine Hotel. Rezerviravši dvije sobe za tu
noć, vratio se u BMW, u kojem je Robin sjedila zagledana u prazno.
„Prenoćit ćemo u Marine Hotelu. Jesi li dobro?“
„Jesam“, trgnula se Robin.
„Odlično. Najprije ćemo nešto pojesti pa kupiti pastu za zube i čarape, i kad
se smjestimo u hotel, možemo se ponovno ulogirati u onu prokletu igru.“
668
Knjige.Club Books
79
Love never comes but at love’s call,

And pity asks for him in vain;
Because I cannot give you all,
You give me nothing back again118

An Insincere Wish Addressed to a Beggar
trike i Robin stigli su u Marine Hotel u dva sata, kupivši potrebne stvari i
S pojevši sendviče u lokalnom kafiću. Duga zgrada od crvene opeke s mnogo
zabata i vrata okrenutih prema ulici imala je bijele balkone cijelom svojom
širinom. Odvojena od pločnika niskom, urednom živicom, gledala je na plažu i
izgledala otmjeno i dobro održavano.
Strikeu su telefonom rekli da ima sreće jer su dvije sobe koje je rezervirao
bile posljednje dvije slobodne sobe te subote, i kad je ugledao pročelje hotela
dok su se vozili do parkirališta sa stražnje strane, optimistično se ponadao da će
svoj predstojeći razgovor s Madeline barem moći voditi s jednog od tih balkona
s pogledom na more, po mogućnosti s viskijem iz minibara u ruci.
Ta gorko-slatka nada bila je uništena na recepciji, gdje je krupan muškarac u
odijelu veselo ponavljao da su pravi sretnici jer su dobili jedine dvije prazne
sobe, koje su se nalazile u potkrovlju, u kojem nije bilo balkona.
„Sobe broj trideset i trideset dva. Stubama na kat pa uz još dva niza stuba do
hodnika u potkrovlju.“
„Imate li dizalo?“ upitao je Strike, uzimajući ključeve i pružajući jedan
Robin.
„Imamo, ali ne do vaših soba.“
Recepcionar se kratko nasmiješio pa pozdravio par iza Strikea.
118
Ljubav uvijek dolazi samo na poziv ljubavi i samilost je uzalud doziva; jer ne mogu ti dati
sve i zauzvrat ponovno ne dobiti ništa. (Nap. prev.)
669
Knjige.Club Books
„Super“, progunđao je Strike dok su se penjali prvim uskim stubištem,

prekrivenim tapisonom u stilu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s uzorkom
narančastog i smeđeg lišća. „Nije nam ni ponudio pomoć s prtljagom.“
„Nemamo prtljagu“, razumno je rekla Robin; i ona i on nosili su male, ne
posebno teške naprtnjače.
„To je nevažno“, zadahtao je Strike dok su prilazili drugom nizu stuba.
Njegova tetiva više nije mogla podnijeti stube, a vrh njegova batrljka ponovno je
bio nažuljan i bolio ga je.
„Tri zvjezdice ne znače uslugu kao u Ritzu“, rekla je Robin, zaboravivši da
je od one večeri koju su proveli u baru tog hotela Ritz prešutna tabu-tema.
„Osim toga, mislim da nam knjigovođa ne bi progledao kroz prste ništa bolje od
ovog smještaja.“
Strike nije odgovorio; batrljak mu se počeo tresti od napora penjanja i bojao
se da bi se grčevi prethodnog jutra mogli vratiti. Treći niz stuba odveo ih je
pokraj male niše iza ograde, u kojoj su bili izloženi zemljani vrčevi i makete
jedrilica. Strikeu, koji se sad znojio, to nije bilo dražesno, nego iritantno; ako su
imali slobodnog prostora, zašto nisu ugradili još jedno jebeno dizalo?
Napokon su stigli do malog hodnika u kojem su dvoja vrata stajala jedna uz
druga, očito zauzimajući dvije polovice jedne strehe.
„Zamijenit ćemo se“, rekla je Robin i uzela ključ sobe 32 iz Strikeove ruke,
a njemu dala onaj sobe 30.
„Zašto?“
„Da imaš pogled na more. Znam da te obuzelo ono kornvolsko
raspoloženje.“
Strike je bio dirnut, ali previše zadihan i zabrinut zbog svoje noge da bi
oduševljeno izrazio zahvalnost.
„Hvala. Slušaj, najprije moram obaviti neke stvari. Pokucat ću ti na vrata
kad završim i možemo razgovarati o planovima.“
„U redu. Ja ću se ulogirati u igru.“
Otvorila je svoja vrata i ušla u ugodnu potkrovnu sobu koja je imala kosi
krov od bijela drva i gledala na parkiralište iza zgrade. Sadržavala je i krevet za
jednu osobu i krevet za dvije osobe, oba s besprijekorno čistim bijelim
prekrivačima. Robin je zamislila kako njihov knjigovođa, iznimno ozbiljan
muškarac, pita zašto nisu smanjili trošak dijeleći sobu. Barclayjev komentar
nakon jedinog susreta s tim muškarcem bio je: „Izgleda kao da sere klamerice.“
Raspakiravanje Robinine nove naprtnjače - osjećala bi se neugodno da je u
hotel došla s plastičnim vrećicama - trajalo je samo nekoliko minuta. Objesivši
košulju koju je kupila, složila je svoje toaletne potrepštine u kupaonicu pa sjela
na krevet za dvije osobe, na kojem su sad ležala tri elektronička uređaja - njezin
mobitel, jednokratni mobitel čiji je broj dala Pezu Pierceu i njezin iPad.
670
Knjige.Club Books
Dok su se Strike i ona prijavljivali u hotel, stigao joj je SMS od majke.
Kako si? Imate li kakvih vijesti od policije?
Posve svjesna ironije činjenice da se poruka njezine majke nalazi na fotografiji

mladog terorista koji je promatrao njezin novi stan, Robin je odgovorila:
Dobro sam! Policija nas redovito obavještava, kažu da istraga

napreduje. Molim te, ne brini se, obećavam ti da poduzimam sve
mjere opreza i da je sve u redu. Pozdravi tatu xxx
Tad je uzela jednokratni mobitel i malo se snuždila vidjevši da joj je Pez Pierce
poslao fotografiju.
Samo da nije fotografija penisa, pomislila je otvarajući je, ali Pez je poslao
nešto za što je pretpostavljala da bi se moglo smatrati suprotnošću takve
fotografije: crtež nage brinete s jednom rukom stidljivo položenom na dojke,
drugom na stidnu kost. Robin je trebalo nekoliko sekundi da shvati da bi taj
crtež trebao prikazivati nju, odnosno Jessicu. Ispod crteža, Pezje napisao samo
jednu riječ:
Točno?
I fotografiju i poruku poslao je prije više od dva sata. Jessica Robins sigurno je
imala bogat društveni život, pa je Robin zaključila da je dvosatno razdoblje
šutnje posve prihvatljivo i odgovorila:
Do posljednje pojedinosti. Ramena crtaš PUNO bolje nego ja.
Bacila je jednokratni mobitel u stranu pa privukla iPad da se prijavi u igru.

Anomija je bio odsutan; jedini prisutni moderatori bili su Hartella i Fiendyl. Na
Robinino iznenađenje, Fiendyl odmah je otvorio privatni kanal i pozvao je na
njega.
Fiendyl: pogledao sam na YouTubeu onaj

Ferdinandov gol glavom
Fiendyl: jbno je nevjerojatan
Robin je zurila u tu poruku, posve izgubljena. Tko je Ferdinand? Je li ta poruka

uopće bila namijenjena njoj?
671
Knjige.Club Books
Fiendyl: cijena transfera od 18 milijuna funti

sad se čini sitnicom lol
Nogomet, pomislila je Robin, sjetivši se da joj je Strike rekao da su on i Fiendyl

preksinoć uživali u razgovoru na privatnom kanalu, dok je on glumio
Buffypaws. Poželjela je zalupati po zidu i upitati Strikea da joj prepriča taj
razgovor, ali kako je rekao da mora nešto obaviti, uzela je mobitel i upisala u
tražilicu „Ferdinand transfer £18 milijuna“.
Dok je ona zaključivala da Fiendyl govori o Riju Ferdinandu, koji je zabio
čuveni gol glavom za Leeds United protiv Deportiva 2001. godine, Strike je
sjedio nekoliko metara dalje na svom krevetu za dvije osobe, u sobi koja je bila
zrcalna slika Robinine. On se nije raspakirao jer je njegov prioritet bio skinuti
protezu. Umjesto da uživa u pogledu na more, sad je gledao kako se njegov
batrljak nekontrolirano trza u nogavici hlača.
Brz pogled po prostoriji otkrio mu je da u njoj nema minibara, što se valjda
moglo i očekivati; kako je Robin istaknula, taj hotel nije bio Ritz, ali zbog toga
mu nije postao nimalo draži. Možda popiti viski sredinom poslijepodneva ne bi
bila dobra navika, ali između bombe koja im je eksplodirala u uredu, mladog
pripadnika Halveninga koji je izviđao u Robininoj ulici, povratka grčeva u
batrljku i neizbježnog „pravog razgovora“ s Madeline, umirujuća čašica
alkohola bila bi itekako dobrodošla.
Iako nije želio razgovarati s Madeline, morao ju je ukloniti s puta, kako je to
sam sebi rekao, jer imao je dovoljno briga i bez ljutite djevojke koja će mu
dodijavati. Posve svjestan da se nije uzorno ponio, bio je spreman ispričati se, ali
što nakon toga? Ležeći na jastucima, činilo mu se da vidi samo sve tješnji tunel
sve većeg međusobnog zamjeranja, ako nastavi tu vezu. Dok se njegov batrljak
trzao kao da kroz njega prolaze električni impulsi, pomislio je da je od početka
trebao shvatiti da su njegov i Madelinein život u osnovi nespojivi. Njoj je bio
potreban muškarac koji će sretan stajati pokraj nje i ozareno se smiješiti pred
bljeskalicama fotoaparata; zasluživala je nekoga kome će biti dovoljno važna da
prijeđe preko scene izazvane stresom i prevelikom količinom alkohola, a on nije
zadovoljavao ni jedan od tih dvaju zahtjeva. Duboko je udahnuo, uzeo mobitel i
pritisnuo njezin broj.
Madeline je odgovorila nakon petog zvona, a glas joj je bio hladan jednako
kao u govornoj poruci.
„Bok.“
Kad je postalo jasno da ona očekuje da on nešto kaže, upitao je:
„Kako si?“
„Usrano. A ti?“
672
Knjige.Club Books
„Bio sam i bolje. Slušaj, želim se ispričati za sinoć. Nisam trebao lagati,
ponio sam se kao seronja. Mislio sam da ćemo se posvaditi, pa sam...“
„... pobrinuo si se da se to dogodi.“
„Ne namjerno“, rekao je Strike, želeći da se njegova noga prestane
nekontrolirano trzati.
„Corme, jesi li sinoć prespavao kod Robin? Reci mi istinu.“
Okrenuo je glavu da pogleda prema horizontu, na kojem se plavetnilo neba
dodirivalo sa smaragdom mora.
„Jesam.“
Madeline je dugo šutjela. Šutio je i Strike, u nadi da će Madeline sad
okončati njihovu vezu bez dodatnog truda s njegove strane. No sljedeći zvuk
koji je čuo bilo je tiho, ali nedvojbeno jecanje.
„Čuj“, započeo je, ne znajući što to ona treba čuti, ali Madeline ga je
prekinula:
„Kako sam mogla biti tako glupa da padnem na tebe? Ljudi su mi rekli,
upozorili su me...“
Nije namjeravao upasti u zamku pitanja tko su ti ljudi, jer bio je siguran da
je riječ o samo jednoj osobi: onoj čiji je brak u raspadu trenutačno prijetio
njegovoj egzistenciji.
.. ali uopće se nisi činio takvim...“
„Ako pod takvim želiš reći da spavam s Robin, ne spavam“, rekao je i
posegnuo za e-cigaretom, ali prokletinja nije bila napunjena. „Sve vrijeme otkad
se viđamo bila si jedina žena s kojom sam spavao.“
„Prošlo vrijeme“, zajecala je Madeline. „Bila sam.“
„Govorimo o prošlosti, zar ne?“
„Corme, želiš li ti ovo?“ upitala je, glasom višim nego inače, susprežući
suze. „Želiš li doista biti sa mnom?“
„Sjajna si žena“, rekao je, gadeći se sam sebi zbog potrebe za ovim praznim,
uobičajenim riječima koje nikog nisu pošteđivale boli, ali su govorniku nudile
utješno uvjerenje da je ljubazan, „i bilo je sjajno, ali mislim da želimo drukčije
stvari u životu.“
Očekivao je da će ona prigovoriti, možda vikati na njega, jer ona scena
nakon predstavljanja njezine nove kolekcije otkrila je da je posve spremna
povrijediti kad je sama povrijeđena. Ali ona je samo još dvaput zajecala i
prekinula telefonsku vezu.
673
Knjige.Club Books
80
I know not what can ease my pains,

Nor what it is I wish;
The passion at my heart-strings strains
Like a tiger in a leash119
Amy Levy
Oh, Is It Love?
N aglo prenut iz duboka sna dvama kucajima na vrata sobe, Strike je nekoliko
sekundi ošamućeno treptao gledajući kosi drveni strop i pitajući se gdje je,
a kad se sjetio da je u hotelu u Whitstableu, pogledao je kroz prozor nebo i
procijenio da je rana večer.
„Strike?“ začuo je Robinin glas s druge strane vrata. „Jesi li dobro?“
„Jesam“, promuklo je doviknuo. „Daj mi minutu.“
Grčevi u njegovoj nozi smirili su se. Odskakutao je do vrata, što nije bilo
onoliko teško koliko je moglo biti zahvaljujući zgodno postavljenoj komodi i
mjedenom okviru kreveta.
„Oprosti“, bila je prva riječ koju je izgovori otvorivši vrata. „Zaspao sam.
Uđi.“
Robin je znala da ne bi skinuo protezu da nije trpio velike bolove, jer uvijek
je mrzio komentare i pitanja koje je to izazivalo. Nezgrapno je odskakutao
natrag do kreveta i ponovno se srušio na njega.
„Što se događa s tvojom nogom?“
„Stalno se miče sama od sebe.“
„Što radi?“ Robin je pogledala protezu naslonjenu na zid, a Strike se nato
roktavo nasmijao.
„Ne proteza. Moj batrljak. Imam grčeve. Imao sam ih odmah nakon
amputacije i vratili su se prije dva dana.“
119
Ne znam što može ublažiti moje jade, ni što je to što želim; strast u dubini mog srca
napinje se kao tigar na lancu. (Nap. prev.)
674
Knjige.Club Books
„Sranje. Želiš li da te odvezem liječniku?“

„Nema smisla. Sjedni“, dodao je pokazujući na pletenu stolicu. „Izgledaš
kao da imaš neke novosti.“
„Imam“, odgovorila je Robin sjedajući. „Na televiziji su upravo objavili da
je Ormond uhićen. Čini se da je policija tražila da ga zadrže još dvadeset četiri
sata.“
„Znači, još nije priznao ubojstvo.“
„Nije mogao. Ali postoji još nešto...“
„Imaš li što protiv da popušim cigaretu prije nego što prijeđemo na ostalo?“
upitao je Strike, još ošamućen od sna. Provukao je ruku kroz svoju gustu
kovrčavu kosu, koja je ostala nepromijenjena. „Morat ću staviti protezu. I
umirem od gladi... Oni sendviči koje smo pojeli za ručak nisu baš bili zasitni, zar
ne?“
„Želiš li da ti pomognem sići u...“
„Ne treba“, odmahnuo je rukom Strike. „Moći ću sam.“
„Da odem zauzeti stol u blagovaonici?“
„Da, to bi bilo super. Vidimo se dolje.“
Robin je krenula u prizemlje, zabrinuta za Strikea, ali ujedno obuzeta
uzbuđenjem koje je jedva potiskivala. Toliko se bila zadubila u smjer istrage
koja se najednom otvorila pred njom nakon razgovora s Fiendyjeml, da je jedva
primijetila da je poslijepodne prošlo i tek se u šest i deset sjetila da joj Strike nije
pokucao kako su se dogovorili.
Uslužna mlada hotelska radnica usmjerila je Robin u blagovaonicu zidova
boje škriljevca, s erkerima koji su gledali na more i komadima valovitih bijelih
koralja na policama iznad kamina. Jedan konobar odveo ju je do stola za dvije
osobe i Robin je naručila čašu vina Rioja pa izabrala sjedalo okrenuto prema
moru, što je smatrala poštenim, s obzirom na to da je Strikeu prepustila sobu s
pogledom na more. Tad je na stol namjestila iPad, na kojem je igra još uvijek
bila otvorena.
Anomija je još uvijek bio odsutan i to ju je počelo zbunjivati. Ako nije
propustila njegov dolazak u igru tijekom vožnje u Whistable, ovo mu je bilo
najdulje razdoblje odsutnosti otkad je ona postala Buffypaws i morala je
pomisliti da je Phillip Ormond trenutačno u pritvoru, gdje mu nije dopušteno
korištenje elektroničkim uređajima.
Pez Pierce u međuvremenu je poslao Jessici Robins još nekoliko SMS
poruka. Robin je izmislila večer s roditeljima da on ne bi očekivao njezine
redovite odgovore, ali to ga nije spriječilo od slanja poruka, od kojih je najnovija
glasila: Kad ću te ponovno vidjeti? Jessica je suzdržano odgovorila: Provjerit
ću kako stojim s vremenom. Moram ići, tata se žali da previše vremena
provodim na mobitelu.
675
Knjige.Club Books
Konobar joj je donio vino i dok ga je pijuckala, misli su joj odlutale prema
njezinu bivšem suprugu Matthewu. Da je još uvijek bila u braku, nikad ne bi
sjedila tu. Sama pomisao da Matthewu pošalje poruku „u uredu je eksplodirala
bomba, Strike dolazi prespavati na kauču“ bila je loša šala; Matthewu je Strike
bio mrzak od samog početka i mogla je zamisliti što bi rekao da je nazvala doma
i rekla: „Cormoran i ja ćemo prenoćiti u jednom hotelu u Whitstableu.“
Nekoliko sekundi uživala je u osjećaju slobode izazvanom zamišljanjem
njegove reakcije, ali tad su joj misli skočile na Madeline i Strikeovu laž da je
odsjeo u hotelu; slutila je da je umiriti svoju djevojku bila jedna od stvari koju je
želio obaviti u sobi prije njihova razgovora. Pitala se kako Strike zvuči kad
pokušava nekog odobrovoljiti. Nikad ga nije čula da to radi.
To nije važno, strogo si je rekla. Imaš ovo - pri čemu je mislila na istragu, ne
na Marine Hotel i čašu Rioje - što je bolje. Bolje je da ste prijatelji i poslovni
partneri. I prije nego što su njezini osjećaji stigli uzvratiti i jednim
protuargumentom, uzela je mobitel, otvorila Twitter i provjerila je li dobila
odgovor na dugu izravnu poruku koju je prije jednog sata poslala jednoj mladoj
obožavateljici Srca crnog kao tinta. Ako je njezina teorija točna - a bila je
sigurna da jest - odgovor te djevojke mogao bi biti iznimno važan za slučaj
Anomija, ali još nije stigao.
Strikeu je trebalo pola sata da dođe do restorana, jer prije nego što se
oprezno spustio na ulicu popušiti cigaretu, na brzinu se istuširao u nadi da bi
topla voda mogla opustiti njegove bolne mišiće. Dok je hodao blagovaonicom,
primijetio je da se Robin preodjenula u svoju novu plavu košulju. Tamni zidovi
isticali su njezinu svijetlu kosu, oči i kožu, i pomislio je da bi joj mogao dati
kompliment i reći da joj ta boja košulje lijepo pristaje, ali prije nego što je to
stigao učiniti, ona je upitala:
„Kako ti je noga?“
„Nije loše“, odgovorio je sjedajući. „Reci mi svoju drugu novost.“
„Dakle, kao prvo, danas poslijepodne razgovarala sam s Fiendyjeml na
privatnom kanalu. Vas dvoje ste neku večer malo previše zabrazdili u nogomet;
morala sam puno guglati da nadoknadim gradivo. Rio Ferdinand, gol glavom
protiv Deportiva, legendarna pobjeda Leedsa i tako dalje...“
„Oprosti“, nacerio se Strike, „trebao sam to staviti u zabilješke. Što piješ?“
„Rioju. Dobro je.“
„Super - i ja ću čašu ovog što ona pije“, rekao je konobaru, koji se spremno
pojavio uz njihov stol. Kad je otišao, Strike je rekao:
„Pretpostavljam da Ferdinandov gol glavom nije razlog tvog uzbuđenja?“
„Točno“, odgovorila je Robin. „Uzbuđena sam zato što sam doznala da je
Leeds United poznat i kao Peacocks, odnosno paunovi.“
„A zbog toga si uzbuđena zato što...“
676
Knjige.Club Books
„Zato što mislim da sam otkrila nešto važno. Osjećam se kao idiotkinja jer
to prije nisam primijetila, ali na Twitteru su milijuni ljudi i jednostavno...
Pogledaj ovo.“
Zatvorila je Twitter na svom mobitelu pa otvorila galeriju i prvu od
fotografija zaslona svog iPada koje je snimila tog poslijepodneva, na kojoj se
nalazio posljednji dio dugog razgovora koji je vodila s Fiendyjem1 na privatnom
kanalu.
Fiendyl: danas je moj posljednji dan ovdje

Fiendyl: došao sam samo pozdraviti se
s Worm28, ali nema je
Fiendyl: razgovori s tobom proteklih nekoliko dana
bili su najzabavniji od svega već dugo u ovoj igri
Buffypaws: nije moguće da stvarno odlaziš?!
Fiendyl: moram
Fiendyl: ovo mi mjesto već neko vrijeme
izaziva mučninu, ne šalim se
Fiendyl: znam da želiš biti moderator, ali ozbiljno, nemoj.
Ovo mjesto jbno je toksično.
Strike je otvorio sljedeću fotografiju i nastavio čitati.
Buffypaws: Anomija zna da odlaziš?

Fiendyl: ne
Fiendyl: samo ću nestati
Fiendyl: mnogo je toga što ne znaš o ovom mjestu
Fiendyl: osjećam toliku tjeskobu da me mama
htjela odvesti doktoru
Fiendyl: ali meni ne treba doktor
Buffypaws: što ti treba?
>
>
Fiendyl: da nađem nekog tko će zaustaviti Anomiju
Stiglo je Strikeovo vino, ali on je bio toliko zadubljen u čitanje, da to nije

primijetio; Robin je bila ta koja je zahvalila konobaru.
Buffypaws: kako to misliš, „zaustaviti Anomiju“?

Fiendyl: Nije važno. Samo nemoj postati moderator,
677
Knjige.Club Books
ozbiljno ti govorim. Toliko se sramim svog

sudjelovanja u ovoj igri, da ni o čem drugom
ne mogu razmišljati. Moram ići
<Fiendyl je napustio/la kanal>
Strike je pogledao Robin i otvorio usta da progovori ali Robin ga je preduhitrila:

„Nastavi listati. Još je mnogo takvih fotografija.“
Strike ju je poslušao i pred sobom ugledao niz objava na Twitteru, od kojih
je prva bila starija od tri godine. Profilna slika prikazivala je tinejdžericu
tamnosmeđe kose, gustih obrva i kisela osmijeha. Na fotografiji nije upotrijebila
nijedan filtar i činilo se da nije našminkana, što ju je prema Strikeovu nedavno
stečenu iskustvu o mladim korisnicama Twittera učinilo jako neobičnom.
__________________________________________________________
Penny Peacock @rachiedbadly
Posvadila sam se s ocem telefonom i nazvao me demonom
iz pakla #sretnanovagodina
13:58 1. siječnja 2012.
__________________________________________________________
OBOŽAVAM OVO. Igraj igru, burazi
www.SCK17lgra.com
19:55 9. veljače 2012.
__________________________________________________________
Suspendirana sam zbog pušenja u školskom zahodu
00:49 27. veljače 2012.
__________________________________________________________
mrtva sam pijana
00:49 14. travnja 2012.
__________________________________________________________
ME Rights @MEBillyShears
Obećavajuće istraživanje disfunkcije i patofiziologije
mitohondrija
na: bitly.sd987m
15:49 14. svibnja 2012.
678
Knjige.Club Books
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @MEBillyShears
Znaš li išta o lupusu?
18:02 14. svibnja 2012.
__________________________________________________________
ME Rights @MEBillyShears
Pogledaj dio naslovljen „autoimune bolesti“ na mojoj
stranici www.TribulationemEtDolorum.com
18:26 14. svibnja 2012.
„Penny je bila u kontaktu s Inigom?“ upitao je Strike, „Čitaj dalje“, odgovorila

je Robin.
__________________________________________________________
@ TheMorehou©e ALFA CENTAURI Bb BEJBE!
20:51 16. listopada 2012.
__________________________________________________________
Morehouse @TheMorehou©e
Da, znam! Ali na tvom se mjestu još ne bih pakirao.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @ TheMorehou©e
Ne kvari mi veselje
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @rachedbadly
Samo kažem... možda nije ondje.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @ TheMorehou©e
Wtf????
__________________________________________________________
679
Knjige.Club Books

To je samo radna hipoteza. Postoje određene sumnje.
„Jesi li već stigao do Morehouseovih astronomskih istraživanja?“ upitala je

Robin.
„Upravo.“
„Ljutim se na sebe jer sam primijetila neke njihove interakcije - rekla sam ti,
sjećaš se? Za školarku s kojom je Morehouse razgovarao? Ali nikad nisam
spojila točkice.
Vidjevši da ih ni Strike još nije spojio, rekla je: „Čitaj dalje.“
__________________________________________________________
Stvarno se radujem sutrašnjoj tekmi, moj otac navija za Plave,
ja za Bijele, i stvarno želim vidjeti kako ih RASTURAMO.
17:45 18. prosinca 2012.
__________________________________________________________
Ron Briars @ronbriars_1962
Kako ste tvoj tata i ti završili na suprotnim stranama tog
stoljetnog rata?
__________________________________________________________
Penny Peacock @rachiedbadiy
odgovor korisniku/ci @ronbriars_1962
Otišao je kad sam imala 12 godina i mama i ja preselile smo se u
Leeds da budemo s njezinom obitelji.
17:57 18. prosinca 2012.
__________________________________________________________
Ron Briars @ronbriars_1962
Ah OK. Znači, pomalo je osobno?
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @ronbriars_1962
Samo mrvicu.
680
Knjige.Club Books
„Čekaj“, Strike je pogledao Robin, koja mu se sad smješkala. „Leeds United?

Tata ju je nazvao demonom iz pakla?“
„Majka joj ima lupus, a Gus nam je danas rekao da njegov otac razgovara s
nekom ženom po imenu Rachel.“
„Kako je to važno?“
„Strike, zanemari ‘Penny Peacock’ i pogledaj njezin handle.“
Strike je pogledao sljedeće dvije objave.
_________________________________________________________
Sranje. SRANJE.
SRAAAAANJEEEE #leedsvschelsea
21:32 18. prosinca 2012.
_________________________________________________________
Super, a stari mi šalje poruku. Ne može se sjetiti mog
rođendana, ali poslat će poruku da se naslađuje zbog
pobjede jbnog Chelseaja.
„Rachled“, započeo je Strike. „Čekaj. Rack led badly - za razliku od?...“

„Rack led well120.
Robin se smiješila od uha do uha. „Čitaj dalje.“
_________________________________________________________
Da imate slavnog rođaka kojeg nikad niste upoznali, biste
li mu se javili
21:13 28. siječnja 2013.
__________________________________________________________
Julius @i_am_evola
odgovor korisniku/ci @rachedbadly
Da izgledam kao ti sigurno ne bi. Taj rođak pitao bi se zašto
se Ringo Starr pojavio na njegovim vratima odjeven u suknju
120
Rach led badly i Rach led well - igra s prezimenom Ledwell, pri čemu badly znači „loše“,
a well „dobro“. (Nap. prev.)
681
Knjige.Club Books
„Jeste li spremni naručiti?“ vedro je upitao konobar, ponovno se pojavivši uz

njihov stol.
„Ne, oprostite“, odgovorila je Robin pa brzo privukla jelovnik i naručila
špagete s umakom od bosiljka.
„Naruči mi nešto zasitno, ali što ne deblja“, rekao je Strike, ne podižući
pogled, jer sad je bio zadubljen u dugi razgovor na Twitteru koji je Robin
fotografirala dio po dio. Njegov zahtjev nije bilo lako ispuniti; jelovnik, koji je
nudio jela kao što su carsko meso i pohani bakalar, koja bi se Strikeu
nedvojbeno svidjela, nije bio smišljen za ljude koji paze na unos kalorija. Zato
mu je naručila odrezak sa salatom umjesto pomfrita i konobar je otišao.
„Dokle si stigao?“ upitala je Strikea.
„Do onog dugog razgovora o tome kako Ledwellova laže da je bila švorc.“
__________________________________________________________
Oni koji nasjedaju na cmizdrenje Fedwellove o siromaštvu, trebali
bi znati da joj je u ranim dvijetisućitim bogati stric dvaput dao hrpu
kešovine. #EdieLiesWell
22:30 26. travnja 2013.
__________________________________________________________
Moonyspoons @monyspoons
Ta priča o beskućništvu oduvijek mi se činila sumnjivom.
#jasamuzjosha #EdieLiesWell
22:32 26. travnja 2013.
__________________________________________________________
Mislim da je bila dekintirana, ali ni približno onoliko koliko glumata.
Ni ja ne pušim tu priču o beskućništvu.
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @YazzyWeathers @AnomijaGamemaster
Ne laže. Stvarno je bila švorc i na cesti
__________________________________________________________
Lepineov učenik @LepinesDisciple
odgovor korisnicima @rachledbadly
682
Knjige.Club Books
@YazzyWeathers @AnomijaGamemaster
Čuli smo da se spuštala na koljena za £££
Max R @mreger#5
Ne ponosim se time, ali 2002. platio sam @EdLedDraws da
mi ga popuši.
__________________________________________________________
Julius @i_am_evola
odgovor korisnicima @LepinesDisciple @rachledbadly
#profesionalka 😂😂😂😂😂😂😂😂😂😂😂😂
__________________________________________________________
Johnny B @jbaldwlnl»
#Greediedobropuši 😂😂😂😂😂😂😂😂
__________________________________________________________
Max R @mreger#5
Nisam jedini, navodno je pušila svom nizozemskom
stanodavcu umjesto da plaća najamninu #profesionalka
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @mreger#5 @LepinesD1sciple
ozbiljno odjebite svi odreda
__________________________________________________________
Moonyspoons @m<>nyspoons
odgovor korisnicima @rachledbadly @mreger#5
@ YazzyWeathers @AnomijaGamemaster
Dosta mi je Ledwellove i njezinih branitelja. Ona je odvratna
licemjerka i dokazana lažljivica
__________________________________________________________
683
Knjige.Club Books

odgovor korisnicima @monyspoons @mreger#5
@ LepinesDIsciple @YazzyWeathers @AnomijaGamemaster
Poznajem njezinu obitelj i znam da govori istinu, i zato
prestanite srati
Kad je Strike podigao pogled da nešto kaže, Robin, koja je zatvorila igru na
svom iPadu i otvorila Twitter, tiho je zadahtala.
„Čekaj“, rekla je. „Nastavi čitati. Moram odgovoriti na jednu poruku.“
Strike ju je poslušao, a ona je pročitala tri riječi odgovora Rachel Ledwell na
izravnu poruku koju joj je Robin poslala s korisničkog računa @Zaustavimo
Anomiju, što ga je upravo u tu svrhu kreirala istog poslijepodneva.
Tko si ti?
Penny Peacock
Žena koja misli da je Anomija nanio dovoljno

štete fanovima i da ga treba zaustaviti.
Zaustavimo Anomiju
Čekala je suspregnuvši dah, ali Rachel joj nije odgovorila. Tad je pogledala
Strikea.
„Dokle si stigao?“
„Čitam još onih razgovora s Morehouseom o astronomiji.”
__________________________________________________________
Penny Peacock @rachledbadly @theMorehou©e
26 crnih rupa u Andromedi.
Ili ćeš mi reći da ni one ne postoje?
22:02 12. lipnja 2013.
__________________________________________________________
Lol, postoje. Ovo je stvarno uzbudljivo.
__________________________________________________________
@theMorehou©e
Kepler-78b?
684
Knjige.Club Books
20:25 5. studenog 2013.

__________________________________________________________
suprotno od Alfa Centaura Bb: postoji, ali ne bi trebao
„Ovo definitivno zvuči kao da se poznaju“, rekao je Strike. „Što je on?

Astrofizičar?“
„Paperwhite mi je rekla da je shvatila tko je Morehouse jer joj je Fiendy to
natuknuo na moderatorskom kanalu. Morehouse se jako naljutio na Paperwhite
jer je otkrila to što je otkrila, ali sumnjam da je razlog bio taj da je otkrila da je
on astrofizičar. Rekla bih da je to nešto čime bi se čovjek ponosio.“
„Znaš, zanimljiv mi je Morehouseov ton.“
„Zbog čega ti je zanimljiv?“
„Mislim da on nije mlad kao ona. Zapravo, po tome kako piše, mogao bi biti
bilo koje dobi. Čak i profesor.“
„Slažem se“, rekla je Robin, koja je još uvijek jednim okom pratila izravne
poruke korisničkog računa @ZaustavimoAnomiju. „U svim njegovim objavama
koje sam vidjela, nisam našla gotovo nijednu psovku.“
„A u ovoj o konstantnoj varijabli...“
Strike je okrenuo mobitel da Robin vidi o čemu govori.
__________________________________________________________
@theMorehou©e
„Daj primjer kad bi upotrijebio konstantnu varijablu.“
22:33 11. studeni 2013.
__________________________________________________________
razmisli, sigurno znaš
__________________________________________________________
jbno sam umorna, zar ne možeš ti odgovoriti umjesto
mene?
__________________________________________________________
685
Knjige.Club Books
Lol, ne mogu, imam svog posla
„... obraća joj se kao stariji brat ili... ne znam, ujak.“

„Prilično cool ujak, ako se ona osjeća slobodnom psovati pred njim.“
„S druge strane, ovdje nema ničeg bolesnog i ljigavog. On nije Ashcroft.“
„Zanimljivo da si spomenuo Ashcrofta. Sad dolaze njegove objave.“
Strike je nastavio čitati, ali Robin više nije obraćala pozornost, jer je Rachel
upravo odgovorila na njezinu posljednju izravnu poruku.
Zašto se meni obraćaš za pomoć?

Penny Peacock
Robinino srce ubrzano je lupalo dok je pisala odgovor:
Zato što mislim da si pristojna osoba koja dijeli

moje mišljenje i mogla bi mi dati informacije
koje će mi pomoći da zaustavim Anomiju.
Zaustavimo Anomiju
Dok je Robin s određenom strepnjom čekala Rachelin odgovor, Strike je počeo

čitati sljedeći razgovor na Twitteru.
___________________________________________________________
Najnoviji biser Greedie Fedwell u trolanju za suosjećanje.
„Draži su mi mali prostori, u njima sam odrasla.“
Izgleda li vam ovaj prostor malim?
13:53 15. kolovoza 2013.
Uz tu objavu bila je pripojena fotografija kuće u nizu, na kojoj se jasno vidio

kućni broj.
__________________________________________________________
@AnomijaGamemaster @rachledbadly
Bez obzira na sve mane Ledwellove, nije u redu otkriti
686
Knjige.Club Books
njezinu adresu. Prijavio sam te administratoru.

13:56 15. kolovoza 2013.
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @penjustwrites @rachledbadly
Gdje sam to, molim te, otkrio adresu?
13:57 15. kolovoza 2013.
__________________________________________________________
@penjustwrites
U pravu je, makni tu fotku
13:58 15. kolovoza 2013.
__________________________________________________________
@AnomijaGamemaster @rachledbadly
Ne igraj se, Penny
13:58 15. kolovoza 2013.
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @penjustwrites
@ AnomijaGamemaster
JA NISAM ANOMIJA!
13:58 15. kolovoza 2013.
__________________________________________________________
Lepineov učenik @LepinesD1sciple
Ako itko želi punu adresu, neka mi pošalje direktnu
poruku, imam je 😂😂😂😂😂😂😂
„Čekaj - znači, Ashcroft je mislio da je Rachel Anomija?“

„Još uvijek to misli. Ako pročitaš sljedeći dio, vidjet ćeš zašto mi je rekao da
je Anomija poremećena mlada djevojka koja je imala problema s policijom.“
__________________________________________________________
687
Knjige.Club Books
Uhvatili su me dok sam crtala grafite u Hyde Parku. Upravo

sam izašla iz policijske postaje u kojoj su protiv mene podnijeli
prekršajnu prijavu. Mama kaže da joj je ovo najgori dan u
životu.
19:19 7. veljače 2014.
__________________________________________________________
Ta izjava svojevrsni je šamar u lice mom starom. Izgleda da ju
je njegov odlazak kad je bila jako bolesna manje zabolio
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @rachiedbadly
od mog pisanja po zidu LUCY WRIGHT JE KUČKA.
__________________________________________________________
Je li itko od vas nagrabusio zbog grafita? Pokušavam umiriti mamu
da me neće objesiti.
__________________________________________________________
Lilian Asquith @LilAsquith345
odgovor korisniku/ci ©rachledbadly
Možda bi trebala prestati glumiti frajericu. Grafiti su
vandalizam. Iskreno ne razumijem što nagoni ljude da ih pišu.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @LilAsquith345
samotnici smo i smrtosađujemo se
19:42 7. veljače 2014.
Strike se nato morao podrugljivo nasmijati, ali Robin nije obraćala pozornost;
Rachel je upravo odgovorila na njezinu posljednju izravnu poruku.
Zašto misliš da ja imam informacije?

Penny Peacock
688
Knjige.Club Books
Robin je popila posljednji gutljaj vina i natipkala:
Mislim da znaš tko je Morehouse, a Morehouse

zna tko je Anomija.
Zaustavimo Anomiju
Nakon nekoliko sekundi Rachel je odgovorila:
Morehouse ti to nikad ne bi rekao

Penny Peacock
Kako to nije bilo ni poticanje da zna tko je Morehouse ni odbijanje daljnjeg

razgovora, Robin je obuzelo još jače uzbuđenje.
Možda bih ga uspjela nagovoriti. Imam određeno

iskustvo u takvim stvarima.
Zaustavimo Anomiju
Dok je Robin čekala na iglama, Strike je čitao posljednju fotografiju zaslona na

njezinu mobitelu.
__________________________________________________________
Dakle, bila sam na prekršajnom sudu zbog pisanja grafita i
vjerojatno ću ga morati obrisati ili nešto slično.
16:27 8. srpnja 2014.
__________________________________________________________
Mama kaže da sam dobila što sam zaslužila, a tati sam poslala
SMS i rekao je da je zaboravio da sam danas bila na sudu.
#vrhunskoroditeljstvo
__________________________________________________________
Zato ću sad popiti votku da proslavim haha. #neidemuzatvor
__________________________________________________________
689
Knjige.Club Books

Femoide kao ti trebali bi zatvoriti samo zato što su tako ružni
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @LepinesD1sciple
ODJEBI već jednom
„Čekao sam da netko kaže Lepineovu učeniku da odjebe“, rekao je Strike,

gurajući Robinin mobitel preko stola prema njoj. „On je jedan od onih tipova
kojima treba reći da odjebu, glasno i često... Je li sve u redu?“ upitao je, jer
Robinino lice bilo je jako napeto dok je gledala iPad u svojim rukama.
„Sve je super“, odgovorila je Robin. „Ali rado bih popila još čašu vina.
Dok je Strike zvao konobara, na zaslonu ispred Robin pojavio se Rachelin
odgovor.
Jesi li novinarka?
Penny Peacock
Ili policajka?
Penny Peacock
Kad je Robin počela jako brzo tipkati, Strike se zapitao što radi. Njezina šutnja
sugerirala je nešto privatno i najednom se sjetio poziva Hugha Jackmana u ured,
koji je bio preusmjeren na njegov mobitel onog dana kad je večerao s Grantom
Ledwellom. Nikad nije doznao što se događa između njih. Sad se sjetio i
fotografije na njezinoj polici iznad kamina, na kojoj je taj tip sumnjivih očiju
sjedio ruke preko naslona njezine stolice za stolom u Švicarskoj. Kad su stigle
dvije nove čaše vina, otpio je gutljaj kradom promatrajući Robin i pokušavajući
odlučiti izgleda li više kao žena koja dogovara novi odmor s dečkom ili kao žena
koja prekida s dečkom.
Zapravo, Robin je tipkala poruku:
Ni jedno ni drugo. Sve ću ti reći ako pristaneš

naći se sa mnom. Mogu ti jamčiti potpunu
anonimnost i možemo se naći danju i na nekom
mjestu gdje ima mnogo ljudi, po tvom izboru.
Ako ti se ne svidim, možeš odmah otići. Ako
dođeš i na kraju odlučiš da ipak ne želiš
razgovarati sa mnom, neću te zadržavati ni
690
Knjige.Club Books
nagovarati. Nitko nikad ne mora znati da si se

našla sa mnom ili da si mi pomogla, ako to
odlučiš učiniti.
Zaustavimo Anomiju
Zašto mi ne želiš sad reći tko si?

Penny Peacock
Zato što bi, ako to ikom kažeš, mogla osujetiti

moj pokušaj da zaustavim Anomiju
Zaustavimo Anomiju
Njihov konobar sad se vratio s hranom. Pogleda prikovana za iPad, Robin se

malo pomaknula kako bi on pred nju mogao odložiti zdjelu tjestenine. Strike je
pogledao svoj tanjur: tamo gdje je trebao biti pomfrit nalazila se samo salata.
Pretpostavio je da za to ne može kriviti nikog osim sebe, pa je uzeo nož i vilicu i
jeo u tišini dok je Robin i dalje tipkala.
Želim pomoći, ali se bojim

Penny Peacock
Razumijem, ali kunem ti se da se od mene nemaš

čega bojati
Zaustavimo Anomiju
Moja mama je bolesna. Neće moći podnijeti

ako ponovno upadnem u frku
Penny Peacock
Nećeš upasti u frku. Nitko ne mora znati da ćeš se

naći sa mnom
Zaustavimo Anomiju
Možeš li doći u Leeds?

Penny Peacock
Naravno
Zaustavimo Anomiju
Sutra poslijepodne?
Penny Peacock
691
Knjige.Club Books
„Strike“, Robin je podignula pogled s uzbuđenim izrazom zbog kojeg se on

pobojao najgoreg: možda bračne ponude porukom. „Možemo li sutra otići u
Leeds?“
„Leeds?“
„Rachel Ledwell pristala je razgovarati sa mnom.“
„Objasnit ću za minutu - možemo li otići?“
„Naravno da možemo otići!“
Zato je Robin odgovorila:
Da
Zaustavimo Anomiju
Zbog mame te ne mogu pozvati u kuću

Penny Peacock
U redu
Zaustavimo Anomiju
Ali možemo se naći u parku Meanwood

Penny Peacock
Uđi kroz ulaz uz kafić i skreni desno

Penny Peacock
Na lijevoj strani vidjet ćeš most preko potoka,

koji izgleda kao razbijene kamene ploče
Penny Peacock
Na drugoj strani potoka nalazi se stablo

između dva velika kamena
Penny Peacock
Blizu stabla je klupa na kojoj piše Janet Martin

Penny Peacock
Čekat ću te na klupi Janet Martin u 3 poslijepodne

Penny Peacock
692
Knjige.Club Books
Divno. Vidimo se ondje x

Zaustavimo Anomiju
Robin je spustila iPad, popila odjednom većinu svoje druge čaše Rioje pa sve
objasnila Strikeu. On ju je slušao sa sve većim čuđenjem, a kad je završila rekao
je:
„Ti vraga, Ellacott, zaspim tri sata, a ti riješiš jebeni slučaj!“
„Nisam ga još riješila“, odgovorila je Robin, rumena od uzbuđenja, vina i
zadovoljstva koje su te riječi izazvale u njoj. „Ali ako nađemo Morehousea, naći
ćemo Anomiju!“
Strike je podigao svoju čašu i kucnuo je o njezinu.
„Jesi li za još jednu?“
„Bolje ne. Do Leedsa ima sigurno petstotinjak kilometara. Ne želim
napuhati previše promila.“
Napokon je uzela vilicu i počela jesti tjesteninu.
„Kakav je tvoj odrezak?“
„Zapravo, jako dobar“, odgovorio je Strike, pitajući se treba li reći ono što je
želio. Na kraju je odlučio da će to učiniti. „Mislio sam da možda razmjenjuješ
poruke s Hughom Jacksom.“
„Hughom Jacksom?“ zapanjila se Robin, a vilica oko koje je omotala
špagete zastala joj na pola puta do usta. „Zašto bih, zaboga, razmjenjivala
poruke s njim?“
„Ne znam. Zove te na posao, mislio sam da se između vas nešto događa...“
„Gospode, ne. Između mene i Hugha Jacksa ništa se ne događa.“
Kombinacija vina i ushita zbog dogovorena sastanka s Rachel Ledweel
oslabila je oprez kojim se Robin štitila posljednjih nekoliko mjeseci. U tom
trenutku prema svom partneru bila je blagonaklonija nego već tjednima.
„Reci mi nešto“, rekla je. „Ako žena ignorira tvoje kucanje na vrata svoje
sobe, čestitku za Valentinovo i sve telefonske pozive, bi li ti mislio da je
zainteresirana?“
Strike se nasmijao.
„Sve u svemu, moram reći da ne bih.“
„Bogu hvala, jer ne bi bio posebno dobar detektiv da ne znaš protumačiti
takve znakove.“
Strike se ponovno nasmijao. Znao je da mu olakšanje koje je u tom trenutku
osjećao nešto govori, ali sad nije bio trenutak da utone u introspekciju, pa je zato
popio još vina i rekao:
„Zgodan je ovaj hotel.“
693
Knjige.Club Books
„Mislila sam da si ljutit jer nema dizalo do potkrovlja i nitko ti nije pomogao
s tvojom zamišljenom prtljagom?“
„Ali dobro spravljaju odrezak.“
Sad se Robin nasmijala. Budući da je on nju upitao o Hughu Jacksu, kratko
je razmislila da ona njega upita kako ide s Madeline, ali odlučila je ne postaviti
pitanje koje bi moglo upropastiti njezino trenutačno dobro raspoloženje. Ostatak
večere prošao je ugodno, uz nevažan razgovor, šale i smijeh koji bi se ostalim
gostima u hotelskom restoranu možda činili neobičnima da su znali kako su
Strike i Robin nedavno primili poštom paket-bombu.
694
Knjige.Club Books
81
... golden gates between us stretch,

Truth opens her forbidding eyes...121

An Insincere Wish Addressed to a Beggar
Razgovor unutar igre dvoje moderatora Drekove igre

<6. lipnja 2015. 23:29>
<Morehouse poziva Paperwhite>
Paperwhite: jesi li vidio? O dečku Ledwellove?
Morehouse: doslovce prije 2 minute
Morehouse: bio sam u labosu cijelo poslijepodne
Morehouse: Isuse. Ne mogu shvatiti
Paperwhite: što ćemo sad?
Morehouse: ne znam
Paperwhite: policija ga sigurno nije uhapsila bez razloga
Morehouse: znam
Morehouse: ali još ga nisu optužili
Paperwhite: Mouse, zar ti ŽELIŠ da ju je ubio Anomija?
Morehouse: glupost, naravno da ne želim
Morehouse: ali objasni Vilepechoru
Paperwhite: možda to uopće nije bilo povezano
Paperwhite: možda NIŠTA od tog nije bio Anomija!
Morehouse: ako podignu optužnicu protiv Ormonda,
znamo samo da A nije napao Ledwellovu i Blaya
Paperwhite: ali dragi, ako ih nije on napao,
121
... između nas se pružaju zlatna vrata, istina otvara svoje ružne oči... (Nap. prev.)
695
Knjige.Club Books
zašto bi pokušao ubiti Vilepechoru?

>
Morehouse: ne znam
Morehouse: možda sam previše sati bio nasmrt zabrinut
da je sve to on učinio i sad mi je teško prilagoditi se
Morehouse: jesi li u posljednje vrijeme na moderatorskom
kanalu primijetila išta čudno na njemu?
Paperwhite: misliš, čudnije nego inače?
Morehouse: dvaput je napisao „oderum dum mentum“
umjesto „oderint dum metuant“
Paperwhite: i?
Morehouse: to mu nije nalik
Paperwhite: možda je bio pijan?
Morehouse: a prije nekoliko večeri, kad nisi bila
prisutna, složio se s BorkledDrekom da je
All-Star Batman and Robin zapravo jako dobar strip.
Paperwhite: i?
Morehouse: to je kao da Nigel Farage kaže
da Engleskoj treba sto tisuća turskih imigranata
Paperwhite: lol
Morehouse: čudno je
Paperwhite: možda se pokušavao svidjeti BorkledDreku?
Morehouse: Anomija se nikom ne pokušava svidjeti
Morehouse: Misli da smo mi ovdje da se
njemu svidimo, ne obrnuto
Paperwhite: lol istina
Morehouse: ako podignu optužnicu protiv Ormonda,
to će biti golemo olakšanje
Morehouse: ali čak i činjenica da sam mislio da je to možda
učinio Anomija za mene je bila poziv na buđenje
Morehouse: u posljednje vrijeme često razmišljam
o tome što je radio Ledwellovoj
Morehouse: kako ju napadao, objavio njezinu adresu i sve ostalo
Morehouse: ne sviđam se samom sebi
kad razmišljam o svemu tome
Morehouse: trebao sam ga zaustaviti.
Smišljao sam mu opravdanja
Morehouse: Nicole, čak i ako ju je ubio Ormond, ja odlazim
i mislim da bi i ti trebala otići. Anomija i ova igra opasni su
696
Knjige.Club Books
Paperwhite: da
Paperwhite: slažem se
Paperwhite: ali bit će mi čudno bez ove igre u životu
Paperwhite: vjerojatno ću ti samo slati SMS-ove cijeli dan i noć
Morehouse: neću se buniti
Paperwhite: <3
Morehouse: dakle...
Paperwhite: ???
Morehouse: mislim da bismo trebali razgovarati Facetimeom
Paperwhite: OMFG!!!!!
Morehouse: sad?
Paperwhite: ne mogu vjerovati
Paperwhite: hoćeš li mi reći i tko je Anomija?
Morehouse: zašto ne
Morehouse: ne, čekaj
Paperwhite: MOUSE NE MOŽEŠ TO OBEĆATI
PA SE PREDOMISLITI
Morehouse: ne, netko mi je na vratima
Morehouse: daj mi sekundu
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
697
Knjige.Club Books
82
Girls blush sometimes because they are alive,

Half wishing they were dead to save the shame...
They have drawn too near the
fire of life, like gnats,
And flare up bodily, wings and all.122

Aurora Leigh
obin je bilo toliko važno ne propustiti priliku za razgovor s Rachel Ledwell,

R da su Strike i ona ponovo bili na putu već u osam sati sljedećeg jutra. Nebo
je bilo bez ijednog oblačka i oboje su uskoro škiljili na blještavu Sunčevu
svjetlu, a Robin je žalila što u Whistableu nije kupila sunčane naočale.
Strike, koji je preko noći napunio svoju e-cigaretu, bezvoljno je pušio dok su
se vozili autocestom M11. Kad nije pušio, gledao je Drekovu igru, u koju se
prijavio prije nego što su sjeli u automobil. Nije mu bilo lako pomicati
Buffypaws jer za to je morao upotrijebiti lijevu ruku. Desna mu je bila potrebna
da njome čvrsto pritisne bedro, zbog batrljka koji ga je i tog jutra probudio
grčevima i još uvijek se trzao sam od sebe. Zbog toga je nerado odustao od
engleskog doručka koji je Marine Hotel nudio i odlučio se za zobenu kašu i
voćnu salatu.
„Je li Anomija u igri?“ upitala je Robin.
„Nije.“
„Itko od moderatora?“
„Paperwhite i BorkledDrek. Ne zaboravi, trenutačno nitko ne nadzire Keu
Niven i Tima Ashcrofta, pa ni nju ni njega nećemo moći isključiti čak i ako se
Anomija pojavi. Jebeni Nutley. Nadam se da će tražiti preporuku, jer dat ću mu
takvu kakvu neće brzo zaboraviti.“
Djevojke se ponekad zacrvene zato što su žive, pa od stida napola požele da su mrtve...
122
Kao mušice, previše se približe vatri života i krila i tijelo, sve im bukti. (Nap. prev.)
698
Knjige.Club Books
Uslijedila je dvadesetominutna šutnja, dok se na kraju Strike, kojem je igrica

dotad već nasmrt dosadila, nije odjavio iz nje i ponovno uzeo svoju e-cigaretu.
„Kako uspijevaš ne udebljati se, a radiš ovaj posao?“ upitao je Robin.
„Molim?“ Robinina pažnja uglavnom je bila usredotočena na pitanja koja je
namjeravala postaviti Rachel Ledwell, pod pretpostavkom da se djevojka pojavi.
„Oh... malo planiram. Kad nekog nadzirem, nastojim ponijeti nešto zdravo, da
na kraju ne posegnem za čokoladom da ne padnem s nogu.“
„Kad kažeš zdravo, misliš na?...“
„Ne znam... orašaste plodove? Ponekad napravim sendviče... Boli li te
noga?“ upitala je Robin. Primijetila je da pritišće batrljak o sjedalo, ali to nije
spomenula.
„Nedovoljno da bih jeo kao vjeverica.“
„Ja ne jedem kao vjeverica, ali prženje nije jedini način na koji pripremam
svoju hranu i pomfrit mi nije prilog uz svaki obrok... kad već pitaš.“
Strike je duboko uzdahnuo.
„Nadao sam se čuti da postoji čarobna pilula.“
„Žao mi je“, odgovorila je Robin, pretječući jedan spori Volvo, „takve pilule
nema... Želiš reći da si gladan?“
„Kao vuk.“
„Možemo stati na benzinskoj postaji, ali samo nakratko. Stvarno ne želim
kasniti na dogovor s Rachel, ako se pojavi.“
Vozili su se još nekoliko minuta, a onda je Strike rekao:
„Vaš dogovor na klupi je kao iz romana Špijun koji se sklonio u zavjetrinu.“
„Kladim se da je razlog neka tinejdžerska spika“, odgovorila je Robin.
„Vjerojatno se tamo nalazi sa svojim prijateljima... Slušaj, nadam se da nećeš
imati ništa protiv...“
Oklijevala je prije nego što je nastavila, jer dotad to nikad nije učinila.
„... ali mislim da bih se s njom trebala naći sama. Ne zna za tebe, a jedna
tinejdžerica mogla bi te se preplašiti. Osim toga, očekuje samo jednu osobu.“
„Ima smisla“, odgovorio je Strike i povukao dim blijede imitacije prave
cigarete. „Čekat ću u onom kafiću koji je spomenula... možda će imati pomfrit.“
Kratko su se zaustavili na benzinskoj postaji, gdje je Strike popio kavu i
pojeo bljutavu zobenu pločicu, provjeravajući poslovne e-mailove. Robin, koja
je primijetila da mu se izraz lica promijenio, zabrinuto je upitala:
„Što se dogodilo?“
„Dev.“
„Nije valjda i on dao otkaz?“
„Ne... upravo obratno... uspio je razgovarati s jednom od Charlotteinih i
Jagovih dadilja. Sinoć, u nekom pabu u Kensingtonu... bila je pijana... rekla mu
699
Knjige.Club Books
je da ni muškarac ni žena za koje radi ne bi smjeli dobiti djecu... više je puta

svjedočila nasilnosti oca prema kćerima. Sranje, ovo bi moglo biti dobro.“
„Drago mi je da si sretan“, suho je rekla Robin.
„Znaš što želim reći. Naravno, više bih volio da ne tuče svoju djecu, ali ako
ih tuče, bit će mi veliki užitak raskrinkati ga.“
Ali nećeš ga raskrinkati, zar ne? pomislila je Robin, pijući svoju kavu. Ako
ga raskrinkaš, izgubit ćeš moć nad njim. Čudila se i lakoći s kojom je Strike
prešao preko onog dijela koji kaže da ni Charlotte ni Jago nisu prikladni biti
skrbnici svojoj djeci, ali možda duboko u sebi nije mogao vjerovati da je
Charlotte loša majka. Glasno je rekla:
„Mislila sam da bi jedan takav par tražio od svojih zaposlenika da potpišu
ugovor o povjerljivosti.“
„Da, vjerojatno“, rekao je Strike, koji je još uvijek čitao Devov izvještaj.
„Sva djeca danas su ponovno na Rossovu seoskom imanju... Midge je ondje...
Kriste, uspijemo li skinuti Rossa s grbače, riješit ćemo se velikog tereta.“
Nakon pola sata u kafiću na benzinskoj postaji nastavili su putovanje i
konačno stigli u Leeds sat prije dogovorenog sastanka s Rachel. Prateći upute
satelitskog navigacijskog sustava u BMW-u, vozili su se prema Parku
Meanwood.
„Pretpostavljam da ovo nije ulaz na koji je mislila“, rekla je Robin kad su
prolazili pokraj minijaturnih vrata nalik na vrata nekog hrama, s krovom od
škriljevca i kamenim stupovima. „Sigurno je sljedeći... da, vidim kafić.“
„Imaš još pedeset pet minuta“, obavijestio ju je Strike, pogledavši na svoj
sat.
„Znam“, Robin je skrenula na malo parkiralište i odvezla BMW na parkirno
mjesto, „ali želim biti na položaju prije i dočekati je ondje. Naći ćemo se u
kafiću nakon mog razgovora s njom - ili nakon što postane jasno da ona neće
doći.“
Zato je Strike sam ušao u Three Cottages Cafe. Nije ga uvrijedio Robinin
prijedlog da je najbolje da on - grdosija od metar i devedeset, čije je lice čak i
kad je bio opušten djelovalo nepokolebljivo odlučno, gotovo prijeteće - ne bude
prisutan na razgovoru s jednom preplašenom tinejdžericom, ali kad je naručio
kavu i odolio iskušenju da zatraži i pogačicu, misli su mu se zadržale na načinu
na koji je Robin preuzela taj smjer istrage u svoje ruke. Želi li biti apsolutno
iskren prema sebi, sad ju je prvi put doživio kao pravu partnericu, sebi ravnu.
Ovaj razgovor osigurala je vlastitom domišljatošću pa sama odlučila kako će se
odviti i u osnovi mu rekla da joj nije potreban. To ga nije naljutilo; naprotiv,
gotovo ga je zabavljala degradacija na ulogu čekatelja za okruglim stolom u
prozračnom kafiću s pogledom na široke travnjake Parka Meanwood.
Robin je u međuvremenu ušla u park, koji je u to sunčano nedjeljno
poslijepodne već bio pun ljudi. Prema Rachelinim uputama, skrenula je udesno
700
Knjige.Club Books
na mjestu gdje se staza račvala i nastavila hodati između velikog, pošumljenog

parka sa svoje desne strane i stablima orubljena potoka s lijeve strane.
Nakon još nekoliko minuta stigla je do mosta koji je Rachel spomenula;
prešla je preko nejednakih, slomljenih kamenih ploča i brzo ugledala ono stablo
između dva velika, uspravna kamena i klupu s malom metalnom pločom:
Janet Martin
(28. 2. 1967. - 4. 12. 2009.)
Voljela je Yorkshire.
Voljela je život. Bila je voljena.
Rođena i odrasla u Yorkshireu, Robin je sjela na klupu s osjećajem naklonosti

prema Janet Martin i promotrila svoju okolinu. Ono što je vidjela učvrstilo je
njezinu pretpostavku da se ovdje Rachel redovito sastajala sa svojim
prijateljima. Klupa se nalazila na stazi koja je jednim dijelom bila skrivena
pogledu iz glavnog parka stablima koja su rasla na obje strane potoka. Mogla je
zamisliti tinejdžere koji ovdje piju alkohol, daleko od nametljivih očiju ljudi koji
dobacuju frizbi ili se sunčaju na dekama.
Prošlo je četrdeset minuta, tijekom kojih je pokraj nje prošlo troje ljudi sa
psima. Nedugo nakon što se posljednji od njih udaljio, na drugoj strani potoka
ugledala je osobu koja je polako prilazila mostu.
Iako je bilo vruće, djevojka je bila odjevena u široke traperice, debelu,
preveliku kariranu košulju i glomazne tenisice. Tamna kosa dosezala joj je do
lopatica. Robin je sjedila nepomično kao kip, kao da je ta djevojka divlja
životinja koju bi naglim pokretom mogla preplašiti. Djevojka je dvaput zastala,
gledajući prema Robin, možda je procjenjujući ili provjeravajući je li doista
sama. Napokon je prešla preko mosta.
Kad se dovoljno približila da bude jasno vidljiva, Robin je primijetila dvije
stvari. Kao prvo, bila je jako slična svojoj teti, Edie Ledwell: imala je isto uglato
lice i velika, lijepa usta, iako su Racheline oči bile tamne, a nos orlovski. Kao
drugo, bila je u onoj nesretnoj fazi odrastanja koje se Robin jasno sjećala, kad
djevojčino tijelo prestane biti samo nešto što osjeća bol i ugodu i postane nešto
što privlači pohotne poglede i osudu. Dok je hodala prema klupi, prekrižila je
ruke kao da se želi zaštititi i netremice promatrala Robin, očito nesigurna je li
Robin doista osoba s kojom se treba naći.
„Rachel?“ Robin je ustala s osmijehom za koji se nadala da je umirujući. „Ja
sam Robin, poznata kao Zaustavimo Anomiju.“
Ispružila je ruku. Rachel ju je prihvatila i dok su se rukovale, Robin je
osjetila da joj je dlan vlažan.
701
Knjige.Club Books
„Tvoje su upute bile savršene“, rekla je Robin, sjedajući natrag na klupu

Janet Martin. „Jako mi se sviđa ovaj park. Znaš li imena na svim klupama?“
„Ne, samo na ovoj“, odgovorila je Rachel.
Nekoliko trenutaka stajala je i čupkala rub svoje predebele košulje, a onda
sjela pokraj Robin. Robin je procijenila da nema više od šesnaest godina.
„Na ovoj sam se klupi uvijek nalazila s rođakinjom, prije nego što se
odselila. Stanovale smo na suprotnim stranama parka.“
„Kamo se odselila?“
„U Bradford.“
„Nije jako daleko.“
„Ne, nije.“
Potok je žuborio pokraj njih, a jedan labrador veselo je lajao jureći za
lopticom koju mu je bacio njegov vlasnik na suprotnoj obali. Rachel je duboko
udahnula pa rekla:
„Ti si Buffypaws, zar ne?“
„Da“, potvrdila je Robin.
„Znala sam da moraš biti. Zaključila sam da je prevelika slučajnost da sam
dobila tvoju direktnu poruku samo nekoliko minuta nakon što sam rekla da
želim naći nekog tko će zaustaviti Anomiju. Što si, ako nisi policajka ili
novinarka?“
Robin je posegnula u džep, izvadila novčanik i pružila Rachel svoju
posjetnicu.
„Evo što sam. Privatna istražiteljica. Moj partner i ja angažirani smo da
pokušamo otkriti tko je Anomija.“
Vidjela je da ime agencije otisnuto na posjetnici Rachel ništa ne znači i
zaključila da Grant svojoj kćeri nije rekao za njih. I naravno, Rachelino sljedeće
pitanje bilo je:
„Tko vas plaća?“
„Bojim se da ti to ne mogu reći“, odgovorila je Robin. „Ali dobri su ljudi.
Žele zaustaviti Anomiju i stalo im je do Srca crnog kao tinta.“
Kad je Rachel i dalje izgledala zabrinuto, Robin je dodala:
„Kako sam ti sinoć rekla, nitko ne mora znati da si razgovarala sa mnom.
Ovo je posve neslužbeno. Ni bilješke neću zapisivati.“
„Znaš li i moje prezime?“ upitala je Rachel glasom jedva čujnijim od šapta.
Suze su navrle na Racheline oči.
„Misliš li da sam odvratna?“
„Naravno da ne mislim.“ Robin se više nije smiješila. „Zašto bih to mislila?“
702
Knjige.Club Books
Suze su se razlile niz Rachelino lice, ramena su joj se objesila. Zaridala je, a
Robin je u svojoj torbici našla papirnatu maramicu i stavila joj je u ruku.
„Hvala“, zajecala je Rachel.
„Zašto plačeš?“ tiho je upitala Robin.
„Zato što sam bila jedna od njih“, u suzama je odgovorila Rachel. „Bila sam
u Drekovoj igri i ona je vjerojatno mislila da je svi mrzimo, ali nismo je svi
mrzili... Samo bih voljela da se nikad nisam spetljala s Anomijom... voljela bih
da sam joj poslala pismo ili poruku i rekla joj koliko obožavam njezin crtić, da
zna da u njezinoj obitelji postoji netko tko...“
Rachelin glas sad je postao nerazumljiv, jer pritisnula je oba dlana i
maramicu na lice.
„... i otišla sam na njezin pogreb“, Rachel je spustila ruke s lica, „i u vlaku
na povratku kući ulogirala sam se na Twitter, gdje su se ljudi šalili o tome da je
treba iskopati, a kad sam došla kući, popila sam pola boce votke i voljela bih...
voljela bih da nikad nisam... i nemam nikog s kim bih razgovarala o svemu
ovom, jer da moja mama zna da sam bila u toj igri... ona misli da su fanovi krivi
i kaže da moj tata ima koristi od tog ubojstva...“
Glas joj se slomio u štucavicu i jecaje.
„Rachel“, nježno joj se obratila Robin, „nikad nisam vidjela da si bila
pakosna u igri ili ikog zlostavljala, a najmanje Edie. Nije zločin biti fan.“
„Trebala sam se više zauzeti za nju“, zajecala je Rachel. „One noći kad smo
čuli da je mrtva, Anomiji je bilo važno samo koliko ljudi dolazi u prokletu igru.
Zašto sam ostala?“
„Zato što su oni bili tvoji prijatelji. Zato što ti je s njima bilo zabavno.“
„Ljubazna si, ali ne znaš sve što se dogodilo.“ Rachel je obrisala oči.
„Anomija se neprestano šalio o tom napadu na Josha i Edie, a mi smo svi samo
šutjeli. U igri su usto bili i neki drugi ljudi za koje sam znala da su opasni, a
znao je i Morehouse, ali više nije razgovarao sa mnom, pa s njim nisam mogla
podijeliti svoje strahove. Ne znaš sve što se dogodilo“, ponovila je Rachel. „Da
znaš, gadila bih ti se.“
„Dopusti da ti kažem što mislim da se dogodilo. Mislim da su LordDrek i
Vilepechora tvrdili da je Edie Anomija i nekim moderatorima dali dosje s
tobožnjim dokazima.“
Rachel se gotovo komično trznula, ali Robin se pravila da nije primijetila.
„Mislim da je Hartella rekla da je taj dosje odnijela Joshu, što je i učinila, i
mislim da ti je rekla da će se Josh naći s Edie i tražiti objašnjenje od nje, ali dan
nakon što su se trebali naći, čula si da ih je netko oboje napao na groblju.“
„Kako znaš sve to?“ Rachel je izgledala preplašeno.
„Zbrojila sam dva i dva“, odgovorila je Robin, zabrinuta zbog straha na
djevojčinu licu; nije željela da Rachel pobjegne. „Ali, Rachel, ti si bila samo
703
Knjige.Club Books
pasivni promatrač. Ništa od tog nisi ti izazvala. Ništa od toga nije bilo tvoja
krivnja.“
„Mogla sam reći Edie što se događa, mogla sam je upozoriti od koga dolazi
taj dosje...“
„Kako?“ razumno je upitala Robin. „Nikad se niste upoznale. Sumnjam da
bi joj njezin agent rekao za tvoj poziv. Možda ne bi ni vjerovao da si njezina
sestrična. Poznati dobivaju svakojake čudne poruke od ljudi koje nikad nisu
upoznali.“
„Trebala sam pokušati“, strastveno je rekla Rachel, a suze su joj ponovno
potekle iz očiju.
„Nisi znala do čega će dovesti onaj dosje, a izložila bi se velikoj opasnosti
da su LordDrek i Vilepechora doznali da si pokušala omesti njihove planove. Ne
smiješ biti tako stroga prema sebi, Rachel. Ni za što od svega što se dogodilo
nisi ti kriva.“
Rachel je šmrcala, potok je žuborio, a djeca su vriskala u glavnom parku,
jurcajući naokolo i loptajući se. Robin je slutila da ne bi bilo pametno pritisnuti
Rachel da joj otkrije Morehouseovo ime dok ne stekne više djevojčina
povjerenja, pa je upitala:
„Kako si naišla na Srce crno kao tinta? Jesi li ga našla na YouTubeu i
počela gledati ili?...“
„Ne.“ Rachel je zurila u maramicu koju je gužvala. „Čula sam za njega od
jednog dečka s kojim sam razgovarala na Clubu Penguin, društvenoj mreži za
djecu? Bilo je zgodno. Svi smo bili pingvini i međusobno razgovarali.“
Drhtavo se nasmijala.
„Da, dakle, tamo je bio taj dječak Zoltan i postali smo Club Penguin
prijatelji. Pričao mi je o svom tati, koji je bio pravi zlostavljač, a moj je tata
nedugo prije toga ostavio moju jako bolesnu mamu i pobjegao s nekom ženom s
posla, pa smo se mama i ja preselile iz Londona u Leeds. Još nikog nisam
poznavala i Zoltan i ja smo često razgovarali na Clubu Penguin i jedno drugom
bili podrška. On je na YouTubeu našao prvu epizodu Srca crnog kao tinta i
rekao mi da ga svakako moram pogledati, da je nešto najsmješnije što je ikad
vidio, pa sam pogledala crtić i zaljubila se u njega. Oboje smo bili opsjednuti
njime.“
Rachel je kratko zastala pa tiho nastavila: „A onda sam saznala da ga je
napravila moja teta i bila sam strašno uzbuđena, nisam mogla vjerovati. Rekla
sam Zoltanu da sam sestrična Edie Ledwell i... postao je čudan. Počeo je tvrditi
da je poznaje, a onda je rekao da je očijukala s njim. Mislim da nije bio puno
stariji od mene. Sve je to izmislio. Rekla sam mu da znam da laže i posvadili
smo se, no na kraju sam popustila, jer bio mi je prijatelj i mislila sam da je kod
kuće možda toliko nesretan da mora izmišljati stvari kako bi se osjećao bolje ili i
on mene zadivio. Ali onda se promijenio“, uzdahnula je Rachel. „Znaš, počeo
704
Knjige.Club Books
mi se upucavati. Nikad mi se prije nije upucavao, naš odnos nikad nije bio
takav, uvijek smo bili samo jako dobri prijatelji koji su razgovarali o crtiću i
svojim problemima... Znala sam da želi da mu budem djevojka samo zato što
sam Ediena sestrična“, tužno je rekla Rachel. „Dotad smo već oboje otvorili
korisničke račune na Twitteru i ja sam stavila svoju stvarnu fotografiju, a on mi
se uvaljivao glupim forama koje uopće nisu zvučale kao on. ‘Ako je to tvoja
stvarna fotka, vjerojatno su ti se smučili frajeri koji ti se upucavaju.’ ‘Oprosti što
se nisam javljao, morao sam odvesti bolesnog psa veterinaru.’ A bio je premlad
da bi vozio i sve je to bilo tako tužno i glupo.“
Robin su prsti svrbjeli za bilježnicom, jer to što je Rachel govorila učinilo
joj se jako zanimljivim, ali samo se potpuno usredotočila, da poslije sve može
točno prenijeti Strikeu.
„Kad sam mu rekla da prestane s tim glupostima i ljigavim forama, strašno
se naljutio i postao grozan. On... zaprijetio je da će me silovati i ubiti moju
mamu.“
„Molim?“ zaprepastila se Robin.
„Da... a onda je izbrisao svoje korisničke račune na Clubu Penguinu i
Twitteru, i više mi se nikad nije javio. Ali baš zato što je sa Zoltanom postalo
tako čudno i ružno, odlučila sam glumiti dečka kad sam se prijavila u Drekovu
igru. Jednostavno je lakše biti muško. Oni ne dobivaju sva ta sranja.“
„Jesi li sigurna da je Zoltan nestao?“ upitala je Robin. „Zvuči kao muškarci
koji se još uvijek muvaju oko obožavatelja Srca crnog kao tinta.“
„Da, znam. Jedan tip, Scaramouche, bio je na Twitteru neko vrijeme i pratio
sve razgovore Tintosrca, i mislila sam da bi mogao biti Zoltan pod drugim
imenom, jer iste je fore pokušavao s Worm28. Sama mi je to rekla. Rekao joj je
da je prijavio Lepineova učenika da je zlostavlja, a kad mu nije dovoljno
zahvalila ili mu ponudila da mu ga izdrka... ispričavam se“, pocrvenjela je
Rachel.
„U redu je.“ Robin je zabavljeno pomislila kako je već u godinama kad bi je
tinejdžeri mogli smatrati starom babom koju će to šokirati.
„Dakle, da, kad ga Worm nije zasula zahvalnošću i ponudila mu da spava s
njim ili što već, učinio joj je isto što i Zoltan meni: nazvao je gadurom, rugobom
i tome slično. Svijet obožavatelja Srca crnog kao tinta prepun je takvih stvari.
Ono, nisi pravi fan dok ti se Pero pravde ne pokuša uvući u gaćice.“
„Čini li on to često?“
„Cijelo jebeno... ispričavam se“, ponovno je rekla Robin.
„U redu je. Psuj koliko želiš. Trebala bi čuti mog partnera kad ga nešto
naljuti.“
„Da, dakle, Pero stalno vreba djevojčice. Odvratan je. ‘Oh, jako mi se sviđa
tvoja teorija o Magspie - koliko imaš godina?’ ‘Vau, to si pametno primijetila -
koliko imaš godina?’ To radi toliko često da više ni sam ne zna na kome je
705
Knjige.Club Books
isprobao svoje fore. Sa mnom je pokušao tri puta. Posljednji put kad je to učinio
poslala sam mu direktnu poruku u kojoj sam rekla da sam Anomija, samo da ga
se riješim. Željela sam ga preplašiti da me ostavi na miru, jer ako Anomija
zaključi da si neprijatelj, loše ti se piše. A on je nasjeo... ali nakon nekog
vremena morala sam mu reći da sam se šalila, jer počeo je to otvoreno govoriti
na Twitteru i ljudi su mu vjerovali... Bila sam slavna tri dana... znaš, među
fanovima... a onda se pojavila nova teorija o tome tko je Anomija i pustili su me
na miru. Bila sam pravo Tintosrce“, nastavila je Rachel netremice promatrajući
vodu koja je brzo tekla. „Hardcore. Radila sam sve što se zahtijevalo... ono, nisi
pravo Tintosrce ako se s nekim nisi bezumno posvadio oko toga je li Paperwhite
gadura ili nije, ili raspravljao o tome skriva li kameni lav u svom grobu trag o
Hartyjevu vlasniku. I učinila sam sve što prava hardcore Tintosrca čine,
pokušala dobiti insajderske informacije i slično.“
„Na primjer?“ Robin je nastojala zvučati nehajno.
„Na primjer, svi smo znali da muž Josheve agentice vodi onu internetsku
stranicu o kroničnom umoru, pa smo je svi posjećivali pod lažnim imenima i
pokušavali od njega doznati informacije. Zapravo, jako je simpa. Još uvijek
ponekad razgovaram s njim o svojoj mami. Prati razna medicinska istraživanja i
isprintala sam mami jedan od članaka na koje me uputio, da ga odnese svom
specijalistu... Mama ima lupus i on mi je bio velika podrška.
Na početku mi se sve to sviđalo, kao da smo svi bili detektivi i pokušavali
otkriti što slijedi, i uvijek kad bi izašla nova epizoda, analizirali smo je i bilo je
jako zabavno... i Anomija jena početku bila cool, stvarno jest. Sviđala mi se.“
„Ona?“ upitala je Robin.
„Da“, tiho je odgovorila Rachel. „Znam da je djevojka. Razgovarala sam s
njom na samom početku, kad se igra tek pojavila, samo nas dvije. To je bilo
prije nego što ju je Edie naljutila. Razgovarale smo i Anomija mi je rekla da su
Edie i ona u osnovi ista osoba. Muškarac to ne bi rekao, zar ne? Nije prestajala
govoriti o tome koliko su slične. Isprva je obožavala Edie... da, shvatila sam da
je djevojka. I učinila mi se malo... ne znam... ono, ja sam bila opsjednuta tim
crtićem, stvarno jesam. Ali to nije bilo ništa u usporedbi s njom. Tad je Edie
rekla da joj se ne sviđa Anomijina igra i Anomija - njezina reakcija - znam
kakve su cure kad im se zamjeriš“, ogorčeno je rekla Rachel. „Ako kažeš jednu
pogrešnu stvar, ako se ne pridržavaš njihovih glupih pravila, gotov si, postaneš
vrag ili nešto slično. Cure u mojoj školi prave su gadure“, ponovno je
pocrvenjela Rachel. „Ako ne ustaneš u pet ujutro da staviš umjetne trepavice i
toliko šminke da je navečer moraš skidati dlijetom, i ako voliš nogomet,
videoigre i astronomiju umjesto otvaranja usta na pjesme Ariane Grande na
Instagramu i poziranja s isturenim sisama, smatraju te, ono, neljudskom
nakazom i velikom lezbijkom. Postoji jedna cura, Lucy Wright... mama je htjela
da prijavim u školi da me zlostavlja, ali ne bi imalo smisla. Samo bi bilo gore...“
706
Knjige.Club Books
Rachel je sad parala vlažnu maramicu na sitne komade. Stazom je naišao

mladi par s križancem koker-španijela i pudla. Muškarac je u nosiljci na leđima
nosio bebu kojoj se glava ritmično kimala ispod šeširića za sunce i Robin je
pričekala da se udalje dovoljno da ih ne mogu čuti pa tek tad rekla:
„Pričaj mi o Morehouseu.“
Rachel se lagano trznula i suze su joj ponovo navrle na oči.
„Bio je... ono, bio mi je najbolji prijatelj u toj igri. Dugo je mislio da sam
dečko. Imamo puno toga zajedničkog, volimo iste stvari... odnosno, on ne prati
nogomet, ali lud je za znanošću i svemirom, i oboje volimo računalne igre. Na
određeni način bio je moj novi Zoltan, samo što je Morehouse iskreno ljubazan.
I kad je doznao da sam cura, još uvijek mi se jednako obraćao i na određeni
način...“
Duboko je, drhtavo udahnula.
„... na određeni način pomogao mi je, jer zbog zlostavljanja sam počela
markirati“, rekla je Rachel, ponovno brišući oči, „i imala sam problema s
policijom zbog pisanja grafita, a on mi je uporno govorio da se moram srediti,
prestati piti i početi učiti jer sam previše pametna da ne bih studirala, a kad
budem na fakultetu, više neću morati imati posla s onim gadurama u školi.“
„Jesi li rekla Morehouseu da misliš da je Anomija djevojka?“
„Jesam, i on je rekao da to nije istina, ali vidjela sam da je samo štiti. Isprva
sam mislila da su zajedno, znaš, da su dečko i cura, kao Josh i Edie. Rekao je da
mu ona nije djevojka, nego sestra, a onda dodao da se šali. Ali i po Anomijinu
ponašanju, jer znala je da Morehouse i ja razgovaramo na privatnom kanalu...
vidjela sam da je ljubomorna. Jednaka je bila i kad se pojavila Paperwhite.
Posesivna je prema Morehouseu.
Morehouse mi je stalno govorio da je Anomija muškarac i da pred njim ne
smijem reći da je djevojka jer će mi zabraniti pristup, ali znala sam da se
Anomija samo pravi da je muškarac, možda iz istih razloga kao ja. Kad je
Morehouse rekao da mu je sestra, provjerila sam ima li sestru, jer sam mislila da
su možda stvarno brat i sestra.“
„I ima li Morehouse sestru?“ upitala je Robin neutralnim tonom.
„Ima, ali znala sam da ona ne može biti Anomija. Odvjetnica je.
Jednostavno ne može.“
„Znači, dotad si već otkrila tko je zapravo Morehouse?“
Rachel je dugo šutjela, a onda kimnula.
„I zbog tog je završilo naše prijateljstvo“, tužno je rekla. „Upozorio me da
nikad, baš nikad ne pokušam doznati tko je doista. Mislila sam da to ne misli
ozbiljno, ali mislio je, jer kad sam mu rekla da sam otkrila tko je, strašno se
naljutio. Jako sam se uzrujala i... pokušala sam se ispričati, ali nije želio
razgovarati sa mnom na privatnom kanalu... A onda sam se stvarno naljutila jer
ga nisam namjeravala razotkriti na Twitteru ili nešto slično, bio je moj prijatelj.
707
Knjige.Club Books
Jedne noći napila sam se u svojoj sobi i na moderatorskom se kanalu našalila

oko nečeg što sam znala o njemu... i to je bilo to. Popizdio je. Otad je samo
jednom privatno razgovarao sa mnom, da me napadne zato što sam rekla
Paperwhite da je on invalid, ali ja joj to nikad nisam rekla. Vjerojatno se samo
sjetila moje glupe šale da se on vozi na stražnjim kotačima... ono, u invalidskim
kolicima...“
„On je u invalidskim kolicima?“ upitala je Robin, koja nije mogla ne
pomisliti na Iniga Upcotta. Rachel je kimnula pa ponovno briznula u plač.
„Žao mi je“, rekla je Rachel kroz suze. „Da nije došla Paperwhite, možda
bismo se pomirili, ali njih dvoje su... ono, jako su brzo postali najbolji prijatelji i
više nije imao vremena za mene...“
Robin joj je dodala još jednu maramicu, pričekala da se njezino ridanje malo
smiri, a onda tiho upitala:
„Kako si otkrila tko je zapravo Morehouse?“
„Pogriješio je na Twitteru“, grcajući je odgovorila Rachel dok je
izbezumljeno brisala oči. „Slučajno je objavio jedan link na Morehouseovom
profilu umjesto na svom privatnom. Nakon deset sekundi shvatio je što je učinio
i to obrisao, ali ja sam primijetila i provjerila taj link. Radilo se o nekom ludom
astrofizičkom istraživanju na Sveučilištu Cambridge. Kad smo razgovarali na
privatnim kanalima u igri, Morehouse mi je rekao neke stvari o sebi, pa sam već
imala neke tragove. Rekao je da je stariji od mene, ali da mi ne želi reći svoju
dob, i rekao je da je s Anemijom kreirao Drekovu igru za zabavu jer mu je to bio
lijep odmor od posla u kojem je pod velikim pritiskom. Pretpostavljala sam da je
smeđe kože, jer jednom kad sam rekla da sam izgorjela na suncu nazvao se
trajno preplanulim, a jedno od prezimena u tom istraživanju bilo je indijsko.
Zato sam posjetila stranicu Sveučilišta Cambridge, potražila odsjek za
astrofiziku i razne fakultete i na kraju našla njegovu fotografiju, na kojoj u
invalidskim kolicima pozira s ostalim istraživačima.“
Rachel se ponovno zarumenjela.
„Stvarno je zgodan. Jasno mi je zašto se Paperwhite toliko sviđa...
Uglavnom, doznala sam njegovo pravo ime pa sam se vratila na Twitter i našla
njegov privatni račun, na kojem piše o svemiru i objavljuje fotke Cambridgea i
slično. Ima cerebralnu paralizu. Mislim da mu je jako loše, jer govorio je da
mora prilagoditi računalo. Pretpostavljam“, naivno je rekla Rachel, „da je
svojevrsni genij jer ne izgleda toliko staro...
Okrenula se i ponovno pogledala Robin. Dok joj je pjegavo svjetlo padalo
na suzama umrljano lice, Robin je ponovno primijetila njezinu izvanrednu
sličnost s Edie.
„Nećeš mu reći da sam ti ja pomogla da ga nađeš?“
„Naravno da neću.“
Rachel je duboko udahnula pa rekla:
708
Knjige.Club Books
„Okej. Njegovo je ime Vikas Bhardwaj i doktor je astrofizike na koledžu

Gonville and Caius.
709
Knjige.Club Books
83
They are all of them so faithless,

Their torment is your gain;
Would you keep your own heart scathless,
Be the one to give the pain.123

Cottage Courtship
edini broj koji sam uspio naći za doktora Vikasa Bhardwaja mlađeg od
J trideset godina je u Birminghamu“, rekao je Strike četrdeset pet minuta
poslije u kafiću Three Cottage, nakon što je srdačno čestitao Robin na
uspješnom razgovoru i otvorio telefonski imenik na mobitelu. „Bi li to mogla
biti kuća njegovih roditelja?“
„Možda je tamo prijavljen za glasanje“, odgovorila je Robin, „ali prvo ih
nazovimo, umjesto da se odvezemo u Cambridge i natrag.“
„Ja ću nazvati.“ Strike je ustao. „I usput popušiti cigaretu.“
Nakon pet minuta vratio se.
„Da, u Cambridgeu je. Mislim da sam upravo razgovarao s njegovom
mamom. Rekla je da je on ‘u svom koledžu’.“
„Tipično. Prošli smo pokraj njega dok smo dolazili ovamo“, rekao je Strike
kad su Robin i on ponovno bili u BMW-u i vraćali se autocestom M11. „Mogli
smo ga posjetiti nakon što sam na onoj benzinskoj popio kavu i pojeo pločicu
piljevine.“
Sunce im je ponovno blještalo u oči dok su se vozili prema jugu.
„Možda bi bilo najbolje da ga navečer zaskočimo u njegovu brlogu“,
predložio je Strike. „Vjerojatno je cijeli dan u laboratoriju.“
„Nedjelja je. Možda je izašao u neku pivnicu.“
123
Svi su oni nevjerni, njihova grižnja savjesti tvoja je prednost; želiš li sačuvati srce
neozlijeđeno, ti budi taj koji nanosi bol. (Nap. prev.)
710
Knjige.Club Books
„Ako nije kod kuće, čekat ćemo ga. Budem li morao, spavat ću ispred
njegove sobe. Zahvaljujući tebi, prokleto smo blizu rješenju ovog slučaja.“
„Rachel je još nešto rekla, što ti nisam stigla prenijeti. Ne odnosi se na
Vikasa ili Anomiju, ali svejedno je čudno. Rekla je da je za Srce crno kao tinta
saznala preko dječaka s kojim je običavala razgovarati na internetu, na stranici
za klince Club Penguin. Zvao se Zoltan...“
Robin je ispričala priču o Zoltanu, njegovim pokušajima da mu Rachel bude
djevojka kad je doznao da je Ediena nećakinja, njegovim naglim, nasilnim
prijetnjama kad mu je rekla da je prestane gnjaviti i potom brisanju njegovih
korisničkih računa.
„... ali čudno je to da su uleti kojima se Zoltan koristio s Rachel posve
jednaki onima kojima su se slučajni tipovi koji se muvaju oko fanova Srca
crnog kao tinta meni upucavali. Kao da rade po šabloni.“
„Koji su to uleti?“ upitao je Strike, spreman zabaviti se.
„Pa, jedan od njih bio je: ‘ako je to tvoja stvarna fotka, vjerojatno su ti se
smučili frajeri koji ti šalju direktne poruke, pa ću te ja sad pustiti na miru’.
Namjestila sam svoj Twitter profil tako da mi svatko može poslati poruku, jer
željela sam razgovarati sa što više fanova Srca crnog kao tinta. Naravno, nisam
stavila svoju fotku, upotrijebila sam fotografiju neke tinejdžerice iz arhive.
Uglavnom, sve je bilo jako autoironično i bezopasno, ali kad nisam odgovorila,
brzo je postao agresivan. Postala sam umišljena kučka koja misli da je previše
dobra za njega.“
„Ponovi mi njegov ulet.“ Strike se sad mrštio.
„‘Ako je to tvoja stvarna fotka, vjerojatno su ti se smučili frajeri koji ti šalju
poruke.’ Rachel mi je rekla za još jednog tipa, za kojeg je sumnjala da je
zapravo Zoltan pod drugim imenom, koji se upucavao Zoe Haigh na Twitteru,
govoreći daju je obranio od drugog muškarca koji ju je vrijeđao i potom
očekujući od nje da iz zahvalnosti spava s njim. Dakle, tip po imenu Max učinio
je to isto meni na Twitteru. Rekao je kako ne želi da mislim da mi se upucava,
samo želi da znam da je prijavio administratoru tipa koji je nedopustivo
pretjerao u komentaru na jednu moju objavu. Ali jučer sam ponovno naletjela na
tog Maxa kad sam istražujući Rachel pregledavala sve one tweetove i definitivno
nije Sir Galahad124.
Jedan je od onih koji su zlostavljali Edie - zapravo, on je začetnik glasine da
je bila seksualna radnica. I još nešto“, nastavila je Robin, „Rachel mi je rekla
kako joj je Zoltan jednom rekao da je morao odvesti bolesnog psa veterinaru.
Nisi li mi ti rekao da je Anomija rekao Kei Niven da je morao odvesti...“
124
Vitez Okruglog stola kralja Artura poznat po svojoj uglađenosti i iskrenosti. (Nap. ur.)
711
Knjige.Club Books
„... bolesnu mačku veterinaru, da“, odgovorio je Strike, sad duboko

zainteresiran. „Znaš, siguran sam da sam negdje drugdje čuo taj ulet s fotkom...
Čekaj“, najednom je rekao i izvadio mobitel.
Robin je vozila bez riječi dok je Strike tražio nešto na mobitelu. Nakon pet
minuta pretraživanja rekao je:
„Imao sam pravo. Otvorio sam stranicu tipa po imenu Kosh s K, koji se
opisuje kao ‘međunarodno slavan majstor zavođenja’, koji je milijune
muškaraca naučio kako da nagovore žene na seks samo nekoliko sati nakon što
ih upoznaju! Autor bestselera Bang! i Strategija.
Upravo sam učitao njegovu e-knjigu Digitalna strategija. Jesi li spremna?“
„Slušam“, odgovorila je Robin, a Strike je počeo čitati:
Digitalna strategija
Ponovi za mnom: na internetu nećeš naći suprugu.

Žene na internetu mogu dobiti onoliko kuraca koliko žele. Čak se i
četvorkama i peticama muškarci redovito upucavaju, što znači da su se...
„Amerikanac je125“ objasnio je Strike.

„I već mi je simpatičan“, odgovorila je Robin.
... naviknute smatrati muškarce igračkama za jednokratnu upotrebu,

koje će prožvakati i ispljunuti. Statistički gledano, ženama na Internetu
ponekad se može posrećiti i alfa-mužjak.
Ako žena uobičajeno traži muškarce na internetu, dok god njezini lijeni
mali prsti mogu pomicati miš, nećete biti sigurni od implicitne prijetnje
da možete biti zamijenjeni. Nijedan muškarac ne želi ostaviti ženu kod
kuće znajući da će s nekoliko klikova hvatati nove kurce.
To je loša vijest.
Dobra vijest je ta da vas to oslobađa uobičajenih ograničenja igre uživo.

Digitalna igra najnemilosrdnija je i na određene načine najzabavnija od
svih igara: uz minimalan napor postiže se maksimalan rezultat, pod
uvjetom da ste voljni pristati na pičku niže kategorije.
125
U izvorniku Kosh koristi američki oblik participa glagola get umjesto britanskog. Nažalost,
ta je distinkcija neprevediva. (Nap. ur.),
712
Knjige.Club Books
„Krasno“, rekla je Robin.
Ali ako tražite kvantitetu, a ne kvalitetu pičaka, internet je vaše lovište.

Internalizacijom sljedećih osnovnih pravila i malom količinom truda
sigurno ćete redovito i s lakoćom naći partnerice za seks.
„Sad slijede pouzdani koraci za nalaženje tih partnerica“, rekao je Strike.
1. Tepih-bombardiranje
Možda ćete morati gađati između 50 i 100 djevojaka kako biste osim
golih fotki i akcije pred kamerom osigurali i jedan ili dva seksualna
susreta.
Budete li se dosljedno držali ovih koraka, vaša digitalna strategija neće

zahtijevati napor. Jedna velika prednost digitalne strategije u tome je što
istodobno možete ciljati velik broj žena. Ozbiljno savjetujem da vodite
evidenciju kako biste znali u kojoj ste fazi sa svakom metom.
„Tu je Tim Ashcroft pogriješio“, rekla je Robin. „Nije vodio evidenciju. Rachel
mi je rekla da joj se slučajno upucavao tri puta.“
2. Upoznajte svoj plijen
Većina dostupnih pičaka na uobičajenim aplikacijama kao što su Twitter,

tumble i tako dalje sklona je liberalnim nazorima i borbi za društvenu
pravdu, što je još jedan razlog zašto tamo nećete naći svoju buduću
životnu partnericu. Ratnice za društvenu pravdu razmažene su,
egocentrične, samožive i često agresivne. Ujedno su zapanjujuće lak
plijen, ako znate pravila. Ratnice za društvenu pravdu imaju dodatni sloj
neiskrenosti u usporedbi s većinom žena. Žele alfa-mužjake, ali toga se
stide. Vole bijele vitezove, ali prave se da ih ne vole. Žele jednakost, ali
da se muškarci prema njima odnose kao prema malim princezama,
kakvima se potajno smatraju.
Osjetljivost, naizgled poštivanje granica i lažno zanimanje za njihova

mišljenja ključ su za hvatanje ratnice za društvenu pravdu.
713
Knjige.Club Books
„Kako uopće znaš za tog Kosha?“ upitala je Robin. „Rekao mi je jedan

šesnaestogodišnjak... Ali slušaj ovo...“
3. Uvodni uleti
Niže navedenim uvodnim uletima uvijek sam postizao cilj. Jedna od

prednosti digitalne strategije u tome je što ne ovisite o izgledu / šarmu
uživo / tonu glasa / govoru tijela. Jednostavno izrežite, zalijepite i
čekajte.
* Ako je to tvoja stvarna fotka, vjerojatno su ti se smučili frajeri koji ti

šalju direktne poruke, pa ću te sad pustiti na miru.
* S obzirom na to kakve poruke žene dobivaju na ovoj ušljivoj platformi,
osjećam potrebu unaprijed reći da ovo nije jeftino upucavanje, ali
moram se složiti s tvojim komentarom (o politici / društvenoj pravdi /
groznom ponašanju muškaraca).
* Nemoj misliti da ti ulijećem, samo sam želio reći da je tip (koji se nije
složio s njom / napao je / uvrijedio je) ozbiljno pretjerao i da sam ga
prijavio administratoru.
„Ne mogu vjerovati“, Robin je kratko pogledala Strikea. „Znači, svi oni idioti na
Twitteru koriste Kosheve fore?“
„Ima još. Ovo je zanimljivo.“
4. Negging
Negging funkcionira online jednako kao i offline. Kad ste lažnim

zanimanjem za njezina mišljenja / zabrinutošću za njezino dobro /
divljenjem njezinu izgledu privukli njezinu pažnju, nađite nešto što ćete
kritizirati ili s čim se nećete složiti. Neka bude nevažno i sigurno.
Destabilizirana, ona će se tad truditi iznova steći vaše odobravanje.

* (O njezinoj fotografiji) ali pretpostavljam da si upotrijebila mnogo
filtara, zar ne? Svi ih upotrebljavaju.
714
Knjige.Club Books
* Pretpostavljam da nisi čitala (ubaci nekog idola boraca za ratnu

pravdu, kao što su Noam Chomsky / Ta-Nehisi Coates / Anand
Giridharadas i imaj spreman jedan citat tog autora).
* Ispala si malo agresivna, ali to je valjda razumljivo.
„Kei je navodno Anomija rekao da ispada agresivna, ali da je to valjda

razumljivo“, rekao je Strike, „a ja sam pomislio ‘pravi se javio’...“
5. Izazovite strah od napuštanja
Ona misli da si dobar momak i počela se truditi da iznova stekne tvoje

odobravanje; sad utihni na razdoblje od jednog do 24 sata, ovisno o
meti. Osmice i devetke ne treba pustiti da dugo čekaju, jer one imaju
druge opcije. Kod četvorke ili petice, 24 sata riješit će stvar. Ona mora
znati da imaš život / druge obveze, osim online interakcije s neznankom.
6. Alfa u ruhu slabića
Vrati se bez isprike - još joj ništa ne duguješ jer ti ništa nije dala. Razlog
tvoje odsutnosti otkriva te kao alfu koji nema potrebu to isticati:
fizički/emocionalno si snažan, popularan, financijski solventan i
sposoban. Pokazuješ da si pouzdan, dobar momak, a da to izrijekom ne
kažeš.
* Susjedu preko puta trebalo je pomoći da podigne hladnjak, da izvuče
igračku koja je pala ispod njega.
* Bivši dečko ne prestaje dodijavati mojoj sestri. Rekao sam da ću
prespavati kod nje.
* Morao sam odvesti prijatelja po psa u veterinarsku ambulantu.
„Znači, tu dolaze svi oni bolesni psi i mačke?“ upitala je Robin. „Izgleda.“
7. Proširi područje razgovora
Ona je sretna što je ponovno u središtu tvoje pažnje, a razlog tvoje

privremene odsutnosti povećao je tvoju vrijednost u njezinim očima. Sad
je pitaj o njoj, da svoju priču skrojiš prema njezinim prioritetima. Ako je
samohrana majka, tebe je odgojila samohrana majka, koja je obavila
715
Knjige.Club Books
fenomenalan posao. Ako se boji siromaštva, ti volontiraš u lokalnoj banci

hrane. Ako se zalaže za rasnu ravnopravnost, upravo si razgovarao o
tome sa svojim najboljim prijateljem crncem...
„Kad je Anomija spomenuo mačku, Kea mu je rekla da ne voli mačke zbog

onog što rade pticama. A kad je rekla da njezina majka uzgaja papige, odmah je
tvrdio da i on ima papigu“, rekao je Strike.
Robin je šutjela nekoliko sekundi pa upitala:
„Znači, misliš da ti je Kea rekla istinu o toj interakciji? Nije ti je pokazala,
zar ne?“
„Nije. Rekla je da je blokirala Anomiju kad je postao odvratan, pa se to više
ne može vidjeti. Što te muči?“
„Pa, oko obožavatelja Srca crnog kao tinta očito se muva gomila muškaraca
ili tinejdžera koji pokušavaju zavesti liberalne, lijevo orijentirane žene i
djevojke, zar ne? I svi upotrebljavaju Kosheve ulete?“
„Točno.“
„Jedan od njih sigurno se upucavao i Kei. Jako je lijepa i posljednjih
nekoliko godina svuda je na Twitteru.“
„Misliš da je lagala da joj se upucavao Anomija i samo prepričala razgovor s
jednim od tih ostalih tipova?“
„Da, ne shvaćajući da je sve to šablona i da se može utvrditi da joj je Kosh
autor. Osim toga, ne razumijem zašto nije sačuvala taj razgovor s Anomijom,
ako se dogodio, jer Anomija u njemu ispada glupo, zar ne? Pogotovo zbog onog
s papigom. To ujedno potkrepljuje njezinu tvrdnju da ona nije Anomija. ‘Evo, i
mene je proganjao.’“
„Imaš pravo“, složio se Strike. „Znači, naginješ Rachelinoj teoriji da je
Anomija žena?“
Robin je razmišljala neko vrijeme. Na kraju je rekla:
„Jednostavno ne znam. Dok nisam razgovarala s Rachel, mislila sam da smo
se pravom Anomiji najviše približili onim direktnim porukama koje je poslao
Joshu: jako je arogantan, po svemu sudeći obrazovan i očito misli da bi trebao
preuzeti Edienu kreativnu ulogu. Ali razgovor koji mi je Rachel opisala, a koji
se dogodio kad je sve to počelo, jako je neobičan, nije li? ‘Edie i ja u osnovi smo
ista osoba.’ Rachel je rekla da prosječan momak ili muškarac tako ne govori i ja
dijelim njezino mišljenje. Sigurna sam da mi je rekla istinu o tom razgovoru;
očito je strašno izjeda grižnja savjesti zbog sudjelovanja u Drekovoj igri. Ne
vidim zašto bi lagala.
Na samom početku istrage rekla sam ti da mislim da Anomija ima neki
problem sa seksom. Ne očijuka, ne pokušava se naći ni s jednom od djevojaka
koje nastoje privući njegovu pažnju. U igri je drukčiji, to je istina, tamo zna biti
716
Knjige.Club Books
grub i agresivan, ali kako sam ti već rekla, to njegovo ponašanje ponekad se
doima izvještačenim, kao da radi ono što se očekuje od njega kao muškarca na
internetu.“
„Znaš, uvijek mi se sviđala tvoja teorija da je Kea Anomija“, rekao je Strike.
„Ali rasprave radi, recimo da se Anomija doista upucavao Kei primjenjujući
Kosheve ulete. Tko može reći da se on ne skriva i iza jednog od onih Maxova i
Zoltana koji pokušavaju pokupiti cure na društvenim mrežama?“
„Nitko to ne može reći, ali zašto se gnjaviti drugim korisničkim računima za
upucavanje curama, kad su sve koje vole Srce crno kao tinta očarane
Anomijom?“
„Da Anomija ostane čist i anoniman?“
„To je moguće“, sumnjičavo je rekla Robin, „ali ako Anomija vodi igru, sve
vrijeme tweeta i nesmiljeno se upucava curama Koshevim sustavom, kad uopće
spava?“
„Sigurno mu ne ostaje puno vremena za što drugo“, složio se Strike. „A sad
imamo još jednu zagonetku, zar ne? Kako to da je Vikas Bhardwaj, astrofizičar
najednom od najprestižnijih sveučilišta na svijetu, prijatelj osobe kao što je
Anomija?“
„Ona je moja sestra“, citirala je Robin. „Znaš, pitala sam se...“
Prekinuo ju je Strikeov telefon koji je zazvonio u tom trenutku i odmah se
prebacio na Bluetooth. Strike je odgovorio na poziv i kroz zvučnik se začuo
Midgein glas.
„Strike?“
„Da, ovdje sam, a i Robin je sa mnom.“
„Imam novosti... o Rossu...“
Midge je zvučala uspuhano. Strike i Robin pogledali su se.
„Je li sve u redu?“ upitao je Strike.
„Da... sve je dobro... samo sam morala trčati... otprilike kilometar... još
dolazim do daha...“
„Bila si na Rossovu seoskom imanju, zar ne?“
„Da... ometala sam posjed... nemoj popizditi, morala sam... samo sam tako
mogla dobiti što smo trebali... Okej“, Midge je duboko udahnula. „Dakle, sjedila
sam na brdu iznad kuće i gledala kroz dalekozor.“
„Pretpostavljam da se to brdo nalazi na Rossovu posjedu?“
„Da, ali jedino sam s njega imala dobar pogled. Sakrila sam se iza stabala.
Uglavnom, prije nekih sat vremena došle su dvije starije curice, vodile su ponije
na... kako se zove mjesto gdje jašeš, a nije polje?“
„Terenski poligon?“ predložila je Robin.
717
Knjige.Club Books
„Okej, ako je to to. Strike, mislim da ćeš se ljutiti zbog nekih stvari koje ćeš
sad čuti, ali od prve do zadnje sve bih ih ponovila.“
„Ako nisi ukokala klinke snajperom, ne mogu si priuštiti da te najurim kad
smo ovako kratki s radnom snagom“, odgovorio je Strike. „Reci što se
dogodilo.“
„U redu, dakle, preskakivale su preko prepreka i slično, a onda je došao
Ross gledati ih, pa sam počela snimati.“
„Snimanje na privatnom posjedu je protuzakonito, ali nećemo sad o tome...“
„I mlađa se izbezumila jer ih je tata gledao. Poni je nije slušao. Zato je
seronja ušao u ograđeni poligon, postavio motku na veću visinu i naredio joj da
preskoči preko prepone. Uspjela je preskočiti, ali je poni zakačio motku nogom i
srušio je. Pa je Ross postavio motku na još veću visinu. Znala sam što će se
dogoditi. Osjećala sam. Znala sam da će postati nasilan. Zato sam se sjurila niz
brdo, još uvijek snimajući...“
„Je li te vidio?“ upitao je Strike, bijesno gledajući zvučnik iz kojeg se čuo
Midgein glas.
„Ne tad“, odgovorila je Midge. „Čučnula sam iza jednog cvjetnog grma, ne
znam kako se zove...“
„Pusti sad jebenu hortikulturu, što se dogodilo?“
„Mala mu je rekla da ne može preskočiti tu visinu. Plakala je i tresla se, pa
se najstarija sestra umiješala i rekla ocu da pusti njezinu sestru na miru. Ross je
prišao starijoj djevojčici, silom je srušio s ponija, ošamario i poslao u kuću.
Pokušala je ostati, ali ponovno ju je udario, pa je otišla. Trebala sam tad skočiti
na njega, jer da jesam, ne bi se dogodilo ono što se dogodilo, ali ostala sam
skrivena i snimala ga dok je urlao mlađoj curici da preskoči prepone i da udara
ponija bičem dok je ne posluša. Gornja motka bila je viša od ponija. Njegov
zahtjev bio je jebeno apsurdan.
Mala je bila prestravljena, ali Ross je urlao na nju, pa je ošinula ponija
bičem kako joj je rekao i poni je pojurio, zabio se u preponu i pao. Okrenuo se
na bok i čula sam kad je djevojčica vrisnula. Konj nije mogao ustati jer mu je
jedna noga zapela, a mala je bila zarobljena ispod njega. Tad sam istrčala iz
svog skrovišta. Znam dati prvu pomoć. Nisam mogla ostaviti malu zgnječenu
ispod konja...“
„Siguran sam da je Ross bio oduševljen kad si istrčala iz jebenog grma da
pomogneš njegovoj kćeri i da nije imao pitanja što si radila ondje i zašto si se
skrivala...“
„Što je trebala učiniti?“ vatreno je upitala Robin, koja je u cijelosti bila na
Midgeinoj strani. „Nastaviti snimati dok konj nasmrt drobi tu curicu?“
„Penjala sam se preko ograde kad je Ross uspio odvući ponija s tog sirotog
djeteta, ali mislim da je mala u najmanju ruku slomila nogu. Bila je blijeda kao
718
Knjige.Club Books
jebena plahta. Tad me Ross ugledao i bijesno upitao tko sam i koji kurac radim
ondje, i... Strike, ni ovo ti se neće svidjeti...“
„Rekla si mu da si snimila sve što se dogodilo?“
„Jesam. A onda je on navalio na mene bičem. Mislila sam da je taj običaj
nestao s viktorijancima.“
„Ostavio je kćer da leži na tlu slomljene noge i pojurio za tobom?“ u
nevjerici je upitala Robin.
„Naravno da jest“, rekao je Strike. „On je jedini razlog zašto je mala slomila
nogu, teško da će se sad zabrinuti za nju, zar ne? Pretpostavljam da si mu
pobjegla?“ upitao je Strike Midge.
„Naravno“, odgovorila je Midge. „Nije baš u formi. Lijena šupčina, samo se
vozi, zar ne? Dakle, da. Imam za tebe snimku nedvojbene okrutnosti prema
životinjama i djeci. Mislila sam da ćeš barem time biti zadovoljan.“
„Zadovoljan sam“, rekao je Strike. „Uz malo sreće, Ross će misliti da si
neka čudakinja iz društva za zaštitu konja... Znaš, ne bih savjetovao tu taktiku,
ali postigla si sjajne rezultate. Bravo.“
Kad je Midge prekinula vezu, Strike je uzdahnuo od olakšanja.
„S ovim danas, Devovom snimkom i onom pijanom dadiljom, mislim da je
Rossu odzvonilo. Kad nam Bhardwaj kaže tko je Anomija, imat ćemo dva
slučaja manje, moći ćemo se usredotočiti na Dugoprstića i svi će biti sretni i
zadovoljni.“
Robin nije odgovorila. Strike ju je pogledao krajičkom oka, primijetio njezin
kameni izraz lica i odmah pogodio što se nalazi iza njega.
„Nisam sretan što se mala ozlijedila.“
„Nisam ni mislila da jesi“, hladno je odgovorila Robin.
„Čemu onda pogled Meduze?“
„Samo sam razmišljala kako snimka na kojoj se vidi da ih otac zlostavlja
neće nimalo olakšati život tim nesretnim curicama. On će sad vjerojatno samo
više paziti tko gleda.“
Strike je izvadio svoju e-cigaretu iz džepa, vratio pogled na cestu i rekao:
„Nisam zaboravio da sam rekao da ću im pokušati pomoći. Ako mogu
učiniti oboje, učinit ću.“
719
Knjige.Club Books
84
What was my sin, to merit this?126
Christina Rossetti
Zara
eć je bilo gotovo sedam sati kad su Strike i Robin konačno ušli u predgrađe
V Cambridgea. Vedro proljetno nebo sad je svjetlucalo kao opal i iako je bila
umorna, dok su se vozili prema koledžu Vikasa Bhardwaja, Robin je primijetila
sve više lijepih klasičnih građevina.
„Ovo je ironično“, zamijetio je Strike čitajući internetsku stranicu tog
koledža na svom mobitelu. „‘Caius’ - jedan od tipova prema kojima je koledž
dobio ime - ‘bio je poznat po neobičnim pravilima upisa, koja su bolesnima,
slabima i Velšanima branila da studiraju ovdje...’ Svi razumni ljudi sigurno će se
složiti s njim za Velšane, ali sumnjam da bi Caius želio propustiti Vikasa
Bhardwjya... Kriste, i Stephen Hawking je bio ovdje... četvrti najstariji koledž...
jedan od najbogatijih...“
„Znam da u njega nije lako upasti“, rekla je Robin, koja je taj koledž jasno
vidjela na GPS-u, ali su je upute vodile nizom ulica za koje se činilo da je sve
više udaljavaju od odredišta. „Možeš li hodati? Mislim da se sa svim ovim
pješačkim zonama i prometnim tracima za autobuse nećemo moći parkirati blizu
koledža.“
„Da, nema problema“, odgovorio je Strike, otvarajući na svom mobitelu
fotografiju Vikasa u invalidskim kolicima, odjevenog u svijetlozelenu košulju i
traperice, i okruženog skupinom kolega istraživača.
Doista je bio jako zgodan, s gustom crnom kosom, istaknutom čeljusti i
iznimno šarmantna osmijeha, i Strikeu je izgledao kao da bi mogao biti u
srednjim dvadesetim godinama. Vidio je da taj mladi muškarac ima problema s
rukama, koje su bile savijene, i očito s nogama, jer i na njima se, kao i na
nogama Iniga Upcotta, primjećivala atrofija. Tekst ispod fotografije objašnjavao
je da Vikas i njegovi kolege proučavaju neutronske zvijezde, što je bila tema o
kojoj Strike nije znao ama baš ništa, a pozirali su u Tree Courtu, koji im je
126
Kojim sam grijehom to zaslužila? (Nap. prev.)
720
Knjige.Club Books
osigurao pozadinu sačinjenu od blistavoga zelenog travnjaka i zgrada od kamena

boje zlata.
„Ne izgleda kao idealno mjesto za život osobe u invalidskim kolicima“,
zamijetio je Strike, suženih očiju promatrajući vrata iza Vikasa, koja su
nedvojbeno vodila do još užih i strmijih stuba od onih u Marine Hotelu.
Nakon nekoliko minuta Robin je parkirala automobil i njih dvoje su izašli;
Robin je sad gledala upute na svom mobitelu.
Prošli su pokraj mnoštva mladih ljudi koji su također izašli na topao večernji
zrak. Sunce je podarilo zlaćani sjaj starim ciglenim zgradama. Robin, čiji je
studentski život tako groteskno završio, sjetila se kratkih trenutaka sreće i
slobode o kojima je obično izbjegavala razmišljati zbog onog što joj se dogodilo
na stubištu njezina studentskog doma. U godinama nakon tog događaja došla je
do zaključka da bi Matthew i ona, da silovatelj s maskom gorile nikad nije
posegnuo za njom iz tog mračnog prostora i ščepao je, prekinuli znatno prije
svoje dvadesete, jer razdvojili bi ih različiti interesi i životi. No umjesto toga
Robin je prestala studirati, vratila se roditeljima u jorkširski gradić u kojem je
odrasla i držala se jedinog muškarca na svijetu koji joj se činio sigurnim.
Sjećanja na to još uvijek su bila bolna, ali odlučno je preusmjerila pažnju na
prostor oko sebe.
„Ovdje bi bilo divno studirati, zar ne?“ rekla je Strikeu dok su prelazili
preko mosta na rijeci Cam i gledali vrbama obrubljenu vodu, na kojoj su veslala
dva mlada studenta.
„Da, ako voliš kipove i sinove bogatih plemićkih obitelji.“
„Vau“, nasmiješila mu se Robin. „Nisam znala da si tako osjetljiv. I sam si
student Oxbridgea, odakle takav stav?“
„Propali sam student Oxbridgea“, ispravio ju je Strike dok su ulazili u
Garret Hostel Lane, usku uličicu između starih ciglenih zgrada.
„Nije neuspjeh ako si sam odlučio otići“, rekla je Robin, koja je znala da je
Strike prekinuo studij na Oxfordskom sveučilištu nakon sumnjive smrti njegove
majke.
„Da, siguran sam da je Joan to rekla susjedima“, odgovorio je Strike, koji se
dobro sjećao gorkog razočaranja svoje ujne zbog njegova odlaska iz Oxforda.
„Što si studirao?“ upitala je Robin. „Klasičnu filologiju?“
„Ne. Povijest.“
„Stvarno? Mislila sam, s obzirom na to da znaš latinski...“
„Ne znam latinski. Ne doista. Samo imam dobro pamćenje i položenu
maturu.“
Skrenuli su u Trinity Lane.
„U jednom od skvotova u koje nas je odvela moja majka“, rekao je Strike, a
Robin se iznenadila, jer rijetko je govorio o djetinjstvu, „bio je tip koji je
721
Knjige.Club Books
predavao latinski u važnoj privatnoj školi. Ne sjećam se u kojoj, ali znam da je

bila poznata. Tip je bio alkoholičar i tvrdio je da je doživio živčani slom. Bio je
jako nestabilan, pa je to možda bila istina, ali ujedno je bio pravi govnar. Imao
sam trinaest godina i rekao mi je da nikad neću napraviti ništa od sebe jer mi,
među ostalim, nedostaju sve osnove gospodskog obrazovanja i odgoja.“
„Na primjer, što?“
„Na primjer, latinski i grčki“, odgovorio je Strike. „I s prezirnim osmijehom
na licu citirao mi je neku dugu latinsku izreku. Nisam znao što znači, pa mu
nisam mogao odgovoriti, ali dok sam bio klinac, mrzio sam da mi se itko obraća
svisoka.“
Nastavili su Trinity Laneom između još starih, ciglenih zgrada.
„Uglavnom, kad smo odlazili iz tog skvota, a sjećam se da smo otišli već
sutradan, ukrao sam tom tipu sve njegove knjige na latinskom.“
Robin se nasmijala; ni to nije očekivala.
„Među njima bio je i primjerak Katula“, rekao je Strike. „Jesi li ikad
pročitala išta Katulovo?“
„Nisam“, odgovorila je Robin.
„Prost je - to sam znao jer je na jednoj strani bio latinski izvornik, a na
drugoj engleski prijevod. U osnovi je pisao o seksu, analnom seksu, oralnom
seksu, ljudima koje nije volio i kojima se izrugivao, i svojoj zaluđenosti ženom
koju je zvao Lezbija, jer je bila s otoka Lezbosa.“
„Pretpostavljam da nije bila...?“
„Ne, ako je vjerovati Katulu, jako je voljela muškarce. Uglavnom, nisam
želio da mi se više ikad u životu neki seronja obraća svisoka deklamirajući
latinske izreke, pa sam iz knjiga tog napuhanka naučio dovoljno latinskog da
dvije godine poslije položim maturu, i zapamtio sam mnoštvo citata.“
Robin se počela smijati toliko nekontrolirano da se i Strike nasmijao.
„Što je tako smiješno?“
„Naučio si latinski da nešto dokažeš muškarcu kojeg više nikad u životu
nećeš sresti?“
„Odnosio se prema meni kao prema nižem biću“, odgovorio je Strike još
uvijek s osmijehom, iako mu nije bilo doista jasno zašto se ona čudi. „I reći ću ti
ovo: ništa nije bolje od latinskog da začepiš gubicu ljudima koji misle da su bolji
od tebe. Nekoliko puta sam ga uspješno upotrijebio.“
„Ovo je jedna posve nova strana tvog karaktera.“ Robin je jedva suzprezala
smijeh. „Trebala sam ti reći da se nitko ne može nazvati pravim gospodinom
dok reprodukciju ovaca nema u malom prstu. Vjerojatno bi odmah odjurio
diplomirati ovčarstvo.“
„Ne želim uvrijediti tvog oca“, nacerio se Strike, „ali ako ti je potrebna
diploma da bi shvatio kako se ovce razmnožavaju, imaš većih briga od toga jesi
722
Knjige.Club Books
li gospodin... Pokušao sam zadiviti Charlotte latinskim one večeri kad smo se
upoznali“, nenadano je dodao, a Robin se prestala smijati i slušala. „Naravno,
mislila je da sam obična seljačina, ali trpjela me jer je željela naljutiti Rossa kad
ju je došao potražiti na tulumu. Hodali su i posvadili se, pa ga je pokušavala
učiniti ljubomornim. Uglavnom, on je studirao klasičnu filologiju“, rekao je
Strike dok su ulazili u Senate House Passage. „Rekla mi je da on obožava
Katula, očekujući da nikad nisam čuo za njega, pa sam joj odverglao cijelu
Katulovu prvu ljubavnu pjesmu Lezbiji. Ostalo je povijest: šesnaest godina
jebene muke. Zapravo, primjereno, jer ni Katul nije prošao bolje s Lezbijom...
Jesmo li stigli?“
Iznad njih se uzdizao koledž Gonville & Caius sa svojim lučnim ulazom
zatvorenim crnim željeznim vratima i kićenim pročeljem od sivkasto-smeđa
kamena, prkoseći modernom svijetu koji su predstavljale okolne trgovine. Tri
kipa ozbiljnih muškaraca iz četrnaestoga i šesnaestoga stoljeća zurila su u
Strikea iz svojih niša. Kroz rešetke vrata vidio se sjajni zeleni travnjak i oko
njega još zlaćanih zgrada. Nešto što je izgledalo kao portirnica bilo je prazno;
nigdje nije bilo ni žive duše.
„Zaključana su“, rekao je Strike, pokušavajući otvoriti vrata. „Naravno.
Sranje.“
Ali dok su još uvijek gledali kroz rešetke, ugledali su jednu Azijku u
tridesetim godinama, odjevenu u bijele platnene hlače i majicu, s torbom za
laptop u ruci. Prije nego što je nestala iz vida, Strike je doviknuo kroz
zaključana vrata:
„Oprostite? Halo? Poznajete li Vikasa Bhardwaja, zar ne?“
Bio je siguran da je ona jedna od ljudi koje je maloprije vidio na fotografiji
Vikasove skupine istraživača i, naravno, žena je zastala i lagano se namrštila.
„Da“, rekla je, prilazeći vratima.
„Mi smo njegovi prijatelji“, rekao je Strike. „Prolazili smo ovuda i pomislili
da ga iznenadimo, ali ne javlja se na telefon. Da možda ne znate...“,
Vidio je da je skrenula pogled s njega na Robin i ponovno ga vratila na
njega. Kako je mogao i pretpostaviti, Robinina prisutnost naizgled ju je uvjerila
da je bezopasan.
„Jeste li bili u njegovu stanu?“ upitala je.
„Mislili smo da stanuje ovdje“, odgovorila je Robin.
„Ne, smješten je u Zgradi Stephen Hawking.“
„Ah, naravno“, Strike je glumio da se ljuti na sebe. „Rekao mi je. Najljepša
vam hvala.“
Žena se kratko nasmiješila i vratila u koledž. Robin je već tražila zgradu
Stephen Hawking na svom mobitelu.
723
Knjige.Club Books
„Daleko je odavde. Predugo bismo pješačili. Bilo bi pametnije vratiti se u

automobil i odvesti se onamo.“
Zato su se vratili istim putem kojim su došli i nakon kratke vožnje BMW-
om stigli pred modernu zgradu u obliku slova S, načinjenu od svijetlog, sivog
kamena i okruženu vrtom u kojem su u šumi zelenila cvjetale krupne ruže. Jedan
znak molio je posjetitelje da se obrate portiru, ali dugokosi muškarac sanjivih
očiju upravo je otvorio ulazna vrata, pa je Robin doviknula:
„Oprostite, mi smo prijatelji Vikasa Bhardwaja - možemo li uči s vama?“
Dugokosi muškarac bez riječi je pridržao vrata. Robin je imala dojam da je
toliko zadubljen u svoja razmišljanja, da jedva primjećuje što radi.
„Znate li možda gdje je Vikasova soba?“ upitala je Robin. „Mi smo njegovi
prijatelji...
Dugokosi muškarac samo je nijemo pokazao ulijevo pa nestao iz vida.
„Nije to smio učiniti“, rekao je Strike dok su prolazili pokraj portreta
Stephena Hawkinga. „U ovakvu zgradu ne puštaš ljude samo tako.“
„Znam“, složila se Robin. Nakon napada na nju, postrožili su sigurnosne
mjere oko njezina studentskog doma, ali stanari doma svejedno su svojim
prijateljima ostavljali ulazna vrata otvorena.
„Ova je zgrada prikladna za čovjeka u invalidskim kolicima“, rekao je
Strike. Podovi su bili glatki, a lagano zaobljen hodnik u koji su ušli širok.
Na suprotnom kraju hodnika visok, mršav bijelac i niska crnkinja naizgled
su proučavali nešto na zidu.
„Na vratima nema imena“, zamijetio je Strike. „Pitajmo njih. Ako ne znaju,
počet ćemo kucati.“
Kad su čuli Robinine i Strikeove korake, muškarac i žena brzo su se
okrenuli. Oboje su izgledali zabrinuto, gotovo preplašeno.
„Znate li možda u kojoj je sobi Vikas Bhardwaj?“ upitao je Strike.
„U ovoj“, odgovorila je žena pokazujući na vrata pokraj kojih je stajala, na
koja je bila zalijepljena kratka isprintana obavijest napisana velikim slovima,
zahvaljujući kojima su je Strike i Robin brzo pročitali.
Otišao sam u Birmingham. Vraćam se u ponedjeljak.
„Tko ste vi?“ upitao je muškarac.

„Ja sam privatni istražitelj“, odgovorio je Strike.
Robin je točno znala zašto je to rekao. Osjećala je da nešto nije u redu;
muškarac i žena ispred njih izgledali su preplašeno, na vratima je bila poruka
koja je upućivala na to da je Vikas negdje gdje su znali da nije bio, a u zraku se
osjećao slab, neugodan miris koji ju je podsjetio na Joshevu i Edienu staru sobu
724
Knjige.Club Books
u North Groveu, u kojoj se mrtvi štakor nečujno raspadao u staklenci. Srce joj je
zalupalo; znalo je ono što njezin um nije želio prihvatiti.
„Trebali ste se naći s njim?“ upitao je Strike preplašeni par.
„Da“, odgovorila je žena.
„Je li netko otišao po portira?“
„Da“, odgovorio je muškarac.
Ni on ni ona naizgled nisu dovodili u sumnju Strikeovo pravo da postavi ta
pitanja i to je samo po sebi bilo potvrda da su oboje znali da nešto ozbiljno nije
u redu.
„Ostavlja li Vikas inače ovakve poruke?“ upitao je Strike.
„Da“, ponovno je odgovorila žena, „ali ovo nije njegov font. On se uvijek
služi Comic Sansom. Iz šale.“
„Ne javlja se na mobitel“, rekao je muškarac.
„Cijeli dan se ne javlja“, pojasnila je žena.
Iza njih su odjeknuli užurbani koraci i sve četvero okrenuli su se pa ugledali
plavušu s naočalama, koja je trčala prema njima.
„Portir nije u portirnici“, zadahtano je rekla. „Ne mogu ga naći.“
„Automobil“, rekao je Strike Robin. „Pretinac za rukavice. Otpirači. Možete
li poći s njom?“ upitao je plavušu. „Da može ući natrag u zgradu.“
Činilo se da je toj ženi drago što joj je netko rekao što treba učiniti. Robin i
ona brzo su se udaljile.
„Niste pozvali policiju?“ upitao je Strike muškarca.
„Došli smo prije deset minuta“, odgovorio je muškarac i izgledao preplašen
do kostiju. „Mislili smo da je portir...“
„Sad nazovite“, prekinuo ga je Strike. „Kad otvorim vrata, nitko ne smije
ući, osim ako je on još živ.“
„Gospode.“ Žena je prekrila usta rukom.
Muškarac je izvadio mobitel i nazvao 999.
„Policiju, molim“, rekao je drhtavim glasom.
Strike je sad proučavao poruku na ulaznim vratima ne dirajući je. U gornjem
kutu primijetio je mrljicu koja je bila toliko blijeda da se jedva vidjela; najbljeđi
ružičasti oval, kao otisak palca prekrivenog lateksom.
Koraci u trku i zveckanje ključeva najavili su povratak Robin i one plavuše.
„Zabrinuti smo za jednog našeg prijatelja invalida“, govorio je visoki
mršavko policiji. „Ne javlja se na mobitel i ne otvara vrata... Da... Zgrada
Stephen Hawking...“
Strike je uzeo ključeve od Robin i nekoliko ih isprobavši, otključao vrata i
otvorio ih.
725
Knjige.Club Books
Crnkinjin vrisak parao je bubnjiće. Vikas Bhardwaj sjedio je u svojim

invalidskim kolicima okrenut prema vratima, s radnim stolom i računalom iza
leđa. Bijela košulja bila mu je kruta od sasušene smeđe krvi, oči i usta otvoreni,
glava obješena u stranu, a vrat prerezan.
726
Knjige.Club Books
PETI DIO
Na vrhu se vlakna naglo savijaju prema unutra,

u unutrašnjost klijetke,
stvarajući ono što se naziva vrtlog.
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
727
Knjige.Club Books
85
I thought my spirit and my heart were tamed

To deadness; dead the pangs that agonise.127
Amy Levy
The Old House
ok su forenzičari još obrađivali mjesto zločina, a vozilo hitne pomoći

D čekalo je da odveze tijelo Vikasa Bhardwaja, policija je razdvojila Strikea i
Robin od Vikasovih prijatelja i odvela ih u malu prostoriju s visokim prozorom.
Izgledala je kao neobična kombinacija ureda i ormara, s policama registratora uz
jedan zid, dvije stolice i kantom i metlom u kutu. U njoj su dali iskaze lokalnom
policajcu jarkocrvene kose, koji im je postavio agresivna pitanja o Strikeovim
otpiračima i nimalo se nije trudio sakriti svoju sumnjičavost.
Strike je jasno opisao Vikasovo sudjelovanje u Drekovoj igri i namjerno
spomenuo da se Halvening infiltrirao u nju, u nadi da će to ubrzati dolazak ljudi
kompetentnih baviti se tim slučajem, ali činilo se da su te pojedinosti samo
dodatno razdražile crvenokosog policajca. U prostoriju je ušao drugi policajac, s
mobitelom u ruci. Crvenokosi pozornik izašao je odgovoriti na poziv i nakon
deset minuta vratio se, rekavši Strikeu i Robin da ne mrdaju.
Ostali su u toj izbi još jedan sat, tijekom kojeg ih nije omeo nitko osim
shrvana portira, koji im je donio mlaku kavu u plastičnim čašama.
„Bio je krasan čovjek“, rekao je. „Doktor Bhardwaj bio je jedan od
najljubaznijih koje...“
Nije dovršio rečenicu. Odloživši kavu na stol, otišao je prekrivši oči
dlanovima.
„Siroti čovjek“, tiho je rekao Strike kad su se vrata zatvorila. „Nije on kriv.“
Robin, koja je mislila da nikad neće zaboraviti duboku, otvorenu ranu na
vratu Vikasa Bhardwaja, izložene tetive i prerezane arterije, upitala je:
„Što misliš, zašto nas drže ovdje?“
127
Mislila sam da su moje srce i duh ukroćeni do mrtvila, da umrle su sve moje muke. (Nap.
prev.)
728
Knjige.Club Books
„Čekaju da stignu nadređeni“, odgovorio je Strike. „Nadam se da ćemo

vidjeti neka poznata lica. Zato sam spomenuo Halvening onom crvenokosom
seronji.“
Kroz visoki prozor vidio se komadić zvijezdama osuta crnog neba, a onda su
se vrata ponovno otvorila i Strike je s olakšanjem ugledao nisku, skladnu
Angelu Darwish.
„Ponovno se srećemo“, rekla je Angela. Strike je krenuo ustati da joj ponudi
jednu od dviju stolica, ali ona je odmahnula glavom.
„Ne treba, hvala. Upravo sam pročitala vaše iskaze. Dakle, Bhardwaj je bio
u vašoj online igri? Onoj u koju se uvukao Halvening?“
„Nije samo bio u njoj, on je jedan od njezine dvojice autora“, odgovorio je
Strike.
„Zna li se koliko je dugo mrtav?“ upitala je Robin.
„Oko dvadeset četiri sata“, odgovorila je Darwisheva.
Dakle, već je bilo prekasno kad su Strike i ona stali na kavu na benzinskoj
postaji, pomislila je Robin.
„Ovdje ima mnogo nadzornih kamera“, rekao je Strike, koji ih je zamijetio
na dolasku. „Bio bih rekao da je iznimno sigurno, ako onaj idiot koji je nas
pustio u zgradu nema običaj držati vrata otvorena neznancima.“
„Idiot koji vas je pustio u zgradu doktor je teorijske fizike“, odgovorila je
Angela Darwish. „Upravo razgovaraju s njim. Problem stambenih zgrada u tome
je što su sigurne samo onoliko koliko njihovi stanari mare za sigurnost.
Svejedno, mislim da nam neće biti previše teško utvrditi tko je ubojica. Kako
kažete, kamere su posvuda - netko se očito očajnički želio riješiti ovog sirotog
čovjeka kad je riskirao da mu lice bude snimljeno na toliko mjesta.“
„Imam osjećaj da će na snimkama biti maska od lateksa“, rekao je Strike.
Angela Darwish nije reagirala, što se Strikeu učinilo zanimljivim.
„Nastojat ćemo da novinari ne doznaju za vas“, rekla je. „Nakon one bombe
sigurno vam ne treba još medijske izloženosti.“
„Hvala vam“, rekao je Strike.
„Gdje ste odsjeli?“
„Još nigdje“, odgovorio je Strike.
„Javite nam kad se negdje smjestite. Vjerojatno ćemo ponovno morati
razgovarati s vama. Ispratit ću vas“, dodala je. „Ne brinite se, jamčila sam
policiji za vas.“
„Hvala.“ Strike se lecnuo ustavši. Desno koljeno ponovno ga je boljelo.
„Mislim da se onom crvenokosom pozorniku nismo baš svidjeli.“
„Otpirači mogu tako djelovati na ljude“, odgovorila je Darwisheva sa suhim
osmijehom.
729
Knjige.Club Books
Dok su kroz mračni vrt hodali prema ulici, Robin je vidjela parkirana
policijska vozila. Studenti su u skupinama stajali ispred zgrade, nedvojbeno
užasnuti onim što se dogodilo osobi koju su poznavali.
„Sretan put i ne zaboravite javiti nam gdje vas možemo naći“, rekla je
Darwisheva kad su stigli do BMW-a. Podigla je ruku u pozdrav i udaljila se.
„Jesi li dobro?“ upitao je Strike kad su Robin i on sjeli u automobil.
„Jesam“, odgovorila je Robin, iako to nije bilo posve istinito. „Što sad?“
„Mogli bismo otići Nicku i Ilsi?“ predložio je Strike bez mnogo uvjerenja.
„Ne možemo. Ilsa je trudna. Ne trebaju im gosti koje proganja Halvening.“
„Ako se osjećaš sposobnom za vožnju natrag do Londona, možemo naći
drugi hotel, možda negdje blizu ureda, da imamo pristup svojim stvarima kad
nam dopuste da se vratimo? Ali ako bi radije prenoćila ovdje..
„Ne“, odgovorila je Robin. Bilo joj je dovoljno Cambridgea i znala je da
dugo neće poželjeti ponovno ga posjetiti. „Radije bih se vratila.“
730
Knjige.Club Books
86
Oh weary impatient patience of my lot! -

Thus with myself: how fares
it, Friends, with you?128
Christina Rossetti
Later Life: A Double Sonnet of Sonnets
krutno ubojstvo Vikasa Bhardwaja, koji se na Sveučilište Cambridge

O upisao sa šesnaest godina, s dvadeset tri doktorirao astrofiziku i za svoja
istraživanja već osvojio jednu međunarodnu nagradu, izazvalo je opravdanu
buku u medijima. Robin, koja je pročitala svaki objavljeni članak, ispunilo je
nešto što je smatrala jedva opravdanom tugom za mladićem kojeg nikad nije
upoznala. Pitala se je li pogrešno misliti da je njegovo ubojstvo posebno grozno
zato što je bio tako inteligentan?
„Nije“, odgovorio je Strike dva dana poslije kad mu je to pitanje postavila u
kafiću hotela u Ulici Poland, u kojem su oboje sad boravili. Čekali su da dođe
ostatak ekipe na sastanak uživo koji su davno trebali održati. Kako je u njihov
ured prije nekoliko dana bila poslana bomba, Strike je odlučio da je moral
njegovih suradnika važniji od nekoliko propuštenih sati motrenja njihovih meta.
„Rado bih pristao da Olivera Peacha pregazi vlak, da time možemo vratiti
Bhardwaja. Kome je prokleti Peach od ikakve koristi?“
„Ne misliš da je to pomalo... eugenički?“ upitala je Robin.
„Samo ako sam počnem gurati idiote pred vlakove“, odgovorio je Strike.
„Ali kako ne ubijam ljude koji mi se ne sviđaju, mislim da je u redu priznati da
neki ljudi pridonose svijetu više od drugih.“
„Znači, ne slažeš se s mišljenjem da nas smrt svakog čovjeka smanjuje?“
„Ne bih se osjećao nimalo smanjeno zbog smrti nekih gadova koje sam
upoznao. Jesi li vidjela što je Bhardwajeva obitelj rekla u jutrošnjem Timesu?“
128
Umorila se nestrpljiva strpljivost moje sudbine! - Tako je kod mene: kako je kod vas,
prijatelji moji? (Nap. prev.)
731
Knjige.Club Books
„Jesam“, odgovorila je Robin, ali nije spomenula da ju je ta izjava

rasplakala. Osim što su zamolili za pomoć u nalaženju njegova ubojice,
Vikasovi roditelji govorili su o svom golemom, trajnom ponosu genijem koji
nikad nije dopustio da mu invalidnost stane na put i kojem je astrofizika bila sve
u životu.
„Meni je popunio mnoge praznine“, rekao je Strike.
„Na koji način?“
„Doktor astrofizike nije mi se činio osobom koja bi trošila toliko mnogo
vremena na neku online igricu. Ali sad smo doznali da je u Cambridgeu došao
sa šesnaest godina i visokim invaliditetom - kladim se da je bio strahovito
usamljen. Ta igrica bila je njegov društveni život. U njoj se nije morao nositi s
problemima govora i pokretljivosti. Sigurno mu je bilo olakšanje umjesto čuda
od djeteta biti samo još jedan fan koji susreće druge fanove.“
„I imati najboljeg prijatelja u Anomiji.“
„Da, a to je zanimljivo, nije li? S kojim bi se od naših preostalih sumnjivaca
Vikas Bhardwaj zbližio?“
„I ja sam se to pitala.“
„Kea je zgodna“, rekao je Strike. „Mogu zamisliti da bi jednom usamljenom
mladom muškarcu bilo uzbudljivo biti njezin najbolji prijatelj.“
„Istina“, složila se Robin. „S druge strane, da ne znaš za Ashcroftove
pedofilske sklonosti, mogao bi misliti da je simpatičan momak.“
„Koliko sam čuo na tvojoj snimci, i Pierce može biti jako šarmantan, kad
hoće. Osim toga, poznavao je Ledwellovu i Blaya. Živio s njima. Obožavatelj
tog crtića time bi sigurno bio oduševljen.“
Nekoliko sekundi oboje su razmišljali u tišini, a onda je Strike rekao: „Hvala
Kristu, novinari još nisu doznali da smo bili ondje.. - Je li sve bilo u redu jučer u
tvom stanu?“
„Da, sve je bilo okej“, odgovorila je Robin.
Provjerivši s li sigurno da navrati u svoj stan, Robin je otišla po putnu
torbu čiste odjeće koja će joj trebati dok boravi u hotelu. U satu koliko je
provela u stanu, zalila je filodendron koji je već počeo sahnuti i jedan bezumni
trenutak razmišljala da ga ponese u hotel.
Robin je pretpostavljala da je stanje u kojem je prvi put ušla u Hotel Z,
umorna nakon stotina kilometara vožnje netom nakon pronalaska lesa Vikasa
Bhardwaja, u njoj možda izazvalo odbojnost prema tom mjestu, ali njezina soba
u nijansama sive učinila joj se skučenom i bez imalo duše. Za razliku od Strikea,
ona je gotovo neprestano bila zatvorena u njoj jer se morala pripremiti za test za
moderatora koji će joj Anomija dati za manje od tjedna.
Njezin je partner, pak, bio posve zadovoljan. Zahvaljujući godinama koje je
proveo u vojsci, navikao se na česte selidbe; volio je da prostor u kojem boravi
732
Knjige.Club Books
bude čist, nezakrčen nepotrebnim stvarima i praktičan, a skučene prostorije bile

su prednost kad nije nosio protezu. Taj hotel ujedno se nalazio na idealnoj
lokaciji iz koje je lako mogao provjeriti napredak radova u uredu i imao pristup
svim sadržajima područja koje je najbolje poznavao.
Midge i Barclay prvi su od honorarnih suradnika došli na sastanak ekipe.
Midge je bila odjevena u crne traperice i majicu bez rukava, zbog koje je Robin
postala bolno svjesna svojih nedovoljno mišićavih nadlaktica.
„Jutros je sve prošlo prema planu“, bile su Midgeine prve riječi Strikeu.
„Što se jutros dogodilo?“ upitala je Robin, koja je od sedam ujutro samo
gledala epizode Srca crnog kao tinta i pokušavala zapamtiti radnju i važne
rečenice.
„Posjetila sam prvu suprugu Jaga Rossa“, odgovorila je Midge. „Pokazala
sam joj one snimke na kojima mlati njihove kćeri i prisiljava onu curicu da
preskoči prepone na svom poniju.“
„I?“ upitao je Strike.
„Tražit će isključivo skrbništvo. Ali obećala je da do večeras neće nazvati ni
Rossa ni svog odvjetnika.“
„Odlično“, rekao je Strike.
„Hoćeš li…“ započela je Robin, ali Barclay je istodobno upitao:
„Jesi li već našao zamjenu za onog smrada Nutleyja?“
„Radim na tome“, odgovorio je Strike, iako od povratka iz Cambridgea nije
imao vremena pozabaviti se njihovim problemom manjka radne snage. Većinu
tog jutra posvetio je sastanku s vlasnikom stana u kojem se nalazio ured
agencije, koji se nakon eksplozije bombe u svojoj nekretnini s opravdanjem
dvoumio oko obnove njihova ugovora o najmu i dugo ga je trebalo uvjeravati.
„Midge i ja imamo novost o Dugoprstiću“, rekao je Barclay.
„Sjajno“, rekao je Strike. „Reći ćete nam kad dođu Dev i Pat, stižu za
minutu.“
Robin je bila sretna vidjevši da Pat izgleda jednako kao inače, kad je došla s
Devom žustrim korakom koji je pokazivao da vrata koja su od eksplozije pala na
nju nisu izazvala trajnu ozljedu. Ni njezino ponašanje nije se promijenilo; kad je
s neodobravanjem pogledala trokutastu stolicu bez naslona na koju je trebala
sjesti, Strike je ustao da joj ponudi sofu, na što je zarežala:
„Mogu sjediti na stolici, još nisam oronula stara baba“, pa je sjela i bijesno
povukla dim svoje e-cigarete.
Kad su svi naručili hranu i piće, Strike je rekao:
„Mislio sam da moramo razgovarati uživo. Znam da vam je svima bilo teško
jer smo Robin i ja otišli nekoliko dana. Samo želim da znate da cijenimo
količinu posla koju ste preuzeli na sebe u našoj odsutnosti i vašu odanost
agenciji nakon ovog što se dogodilo.“
733
Knjige.Club Books
„Je li policija imalo bliže hvatanju pošiljatelja bombe?“ upitao je Dev.

„Još nam ništa nisu javili, ali sigurno im neće dugo trebati, sad kad se u
slučaj uključio MI5“, odgovorio je Strike, nadajući se da nije previše
optimističan. „Nego, što je to novo kod Dugoprstića?“
„Domaćica je dala otkaz“, rekao je Barclay.
„Zanimljivo“, zamijetio je Strike.
„Da. Sinoć sam na autobusnoj postaji stajao pokraj nje, dok je govorila
Dugoprstiću da se više nikad ne želi vratiti na posao jer se boji.“
„Boji? Čega se boji?“ upitao je Strike.
„KGB-a“, odgovorio je Barclay.
„KGB više ne postoji“, rekla je Robin. „I također, otkud to?“
„Koliko sam uspio čuti, Dugoprstić joj je rekao da ruska vlada nadzire
njegova očuha i tražio od nje da otkrije skrivene kamere i dade ih njemu, jer
mama mu je bolesna i ne smiju je zabrinjavati. Ali Midge zna više o tome“,
rekao je Barclay.
„Da. Bolesna, malo sutra“, jezgrovito je rekla Midge. „Dugoprstićeva
gospođa majka je u Londonu. Došla je prije dva dana. Jučer sam pratila nju i
Dugoprstića i imala sam vrašku sreću što je sjedalo pokraj njih u Harrodsovu
kavijar-baru u koji su otišli bilo slobodno.“
„Provjerit ću račun iz tog bara u tvojim mjesečnim troškovima“, rekao je
Strike.
„Ako te tješi, kavijar je bio grozan“, rekla je Midge. „Jučer sam ga jela prvi
put u životu.“
„Zar nije bilo jeftinije opcije?“
„Jebemu, Strike, sjedila sam u kavijar-baru! Što sam trebala učiniti, pitati
hoće li mi pripremiti pitu od svinjetine?“
Robin se nasmijala.
„Uglavnom“, nastavila je Midge, „čula sam cijeli njihov razgovor. Ona se
namjerava razvesti. Ako mene pitate, Dugoprstić krade stvari iz očuhove kuće
jer iz nje želi izvući najviše što može prije nego što se brave promijene.“
„Ili ga je mama nagovorila da ukrade stvari koje bi željela zadržati, umjesto
da se za njih bori na sudu, i vjerojatno se nada da će za krađu biti okrivljena
domaćica“, rekao je Strike.
„Ne bi me iznenadilo“, složila se Midge. „Dugoprstić i njegova mama
doimaju se jako bliski.“
„U redu, oboje ste bili sjajni. Nastavit ćemo pratiti Dugoprstića i možda i
njegovu mamu, dok je ovdje. Koliko ima godina?“
734
Knjige.Club Books
„Ne znam... srednje do kasne četrdesete?“ odgovorila je Midge. „Da je bilo

mračno, možda bi izgledala mlađe. Faca joj je puna filera. Na jakom svjetlu
izgleda kao da je imala anafilaktički šok.“
„Samo se pitam, jer se namjerava razvesti... Izlazi li često otkad je u
Londonu?“
„Svaki obrok jede vani“, odgovorila je Midge. „Preksinoć je otišla u jedan
bar u Knightsbridgeu s dvjema ženama koje izgledaju jednako kao ona.“
Strike je upitno pogledao Deva.
„Što si sad pak smislio?“ upitao je Dev.
„Možda ne bi bilo loše da jedan zgodan trgovac umjetninama porazgovara s
njom. Da vidi hoće li ga zamoliti da procijeni ili proda stvari koje je Dugoprstić
maznuo.“
„Nemam pojma o umjetnosti“, rekao je Dev.
„Moraš biti stručan samo za umjetnine za koje znamo da su nestale iz kuće“,
odgovorio je Strike.
„Zašto mene nisi izabrao za taj posao?“ mrtav-hladan upitao je Barclay.
„Ti se razumiješ u umjetnost?“ upitao je Strike.
„Diplomirao sam Fabergéa i zavarivanje.“
Čak se i Pat nasmijala.
Kad su stigli njihovi sendviči, Strike je rekao:
„Dakle: Anomija.“
Bezizražajna lica honorarnih suradnika rekla su mu da nisu posebno
oduševljeni tom novom temom.
„Ostala su nam tri jaka kandidata“, rekao je Strike. „Dok još nekog ne
isključimo, ne preostaje nam ništa drugo osim nastaviti ih pratiti.“
„Ovom brzinom mogle bi nam trebati godine“, zamijetila je Midge.
„Robin je na pragu da upadne među moderatore“, rekao je Strike. „Mislim
da će nam to biti ključno za rješavanje slučaja.“
Strike nije mogao kriviti svoje honorarne suradnike zbog njihove
sumnjičavosti. Agencija je imala tri istražitelja i dvije istražiteljice, od kojih je
jedna trenutačno bila izvan akcije jer se pripremala za Anomijin test, a trebali su
nadzirati šest osoba.
„Znam da nas je premalo“, rekao je Strike, „ali Rossa bismo večeras trebali
skinuti s popisa.“
„Vidjet ćeš se s njim?“ upitala je Robin.
„Da“, odgovorio je Strike, ali dalje od tog nije objasnio. Kako nije želio da
cijeli tim raspravlja o Rossu, njegovu dugom, kompliciranom odnosu sa
Charlotte ili njegovoj krivnji jer je uopće dodao još jedan slučaj već
preopterećenoj agenciji, vratio je razgovor na Anomiju i svakom od svojih
735
Knjige.Club Books
istražitelja dodijelio jednog sumnjivca kojeg će tog poslijepodneva nastaviti

nadzirati.
736
Knjige.Club Books
87
Great loves, to the last, have pulses red;

All great loves that have ever died dropped
dead129
Helen Hunt Jackson

Dropped Dead
pola devet te večeri, kad bi se Ross Jago obično već vratio s posla, Strike
U je došao u Kensington i otišao do velike zgrade od crvene opeke i bijela
kamena, u kojoj je Jago imao stan. Naravno, sva svjetla na drugom katu bila su
upaljena, pa je Strike pritisnuo zvonce uz ulazna vrata koja su jednim dijelom
bila načinjena od stakla i kroz koja se vidio raskošan foaje. Kad je Strike
pozvonio, portir u crnoj livreji otvorio je vrata, ali nije ga pustio da uđe.
„Došao sam u posjet Jagu Rossu“, rekao je Strike. „Cormoran Strike.“
„Nazvat ću gospodina, gospodine“, odgovorio je portir tihim glasom
pogrebnika i nježno zatvorio vrata Strikeu u lice. Siguran da će ga Ross primiti,
ako ni zbog čega drugog, onda zato da ga osobno izvrijeđa i zaprijeti mu, Strike
je čekao bez prevelike zabrinutosti; i naravno, portir se nakon nekoliko minuta
vratio, otvorio vrata i pustio ga u zgradu.
„Drugi kat, stan 2B“, rekao je muškarac, još uvijek tihim, sladunjavim
glasom nekoga tko izražava svoju sućut važnom dostojanstveniku. „Dizalo je
ravno naprijed.“
Kako je Strike jasno vidio dizalo, tu informaciju nije smatrao vrijednom
napojnice, pa je prošao kroz foaje prekriven kraljevski modrim sagom i pritisnuo
mjedeno dugme uz vrata dizala, koja su se otvorila i otkrila mahagonijem
obloženu unutrašnjost i nakošeno zrcalo u pozlaćenu okviru.
Kad su se vrata ponovno otvorila, Strike je izašao na hodnik na drugom
katu, koji je također bio prekriven kraljevski modrim sagom i ukrašen svježim
ljiljanima u vazi na stolu. Prezime R.OSS bilo je ugravirano u metalnu pločicu
129
Velikim ljubavima do posljednjeg daha crveno srce strastveno tuče; sve velike ljubavi koje
su ikad umrle samo su se najednom srušile mrtve. (Nap. prev.)
737
Knjige.Club Books
na srednjima od triju vrata od mahagonija, pa je Strike pritisnuo novo mjedeno

zvonce i čekao.
Rossu je trebala gotovo minuta da otvori vrata. Bio je visok kao Strike, ali
znatno mršaviji i sa svojom bijelom kosom, uskim licem i svijetlim plavim
očima izgledao je kao arktička lisica, kako je oduvijek izgledao. Još nije skinuo
poslovno odijelo, ali olabavio je kravatu i u ruci držao kristalnu čašu tekućine
koja je izgledala kao viski. Bezizražajna lica odmaknuo se od vrata da Strike uđe
u stan pa zatvorio vrata i nijemo prošao pokraj svog posjetitelja te ušao u
naizgled primaću sobu. Strike je pošao za njim.
Znao je da su vlasnici stana Rossovi roditelji i sve u njemu gotovo je
parodijski odisalo „starim bogatstvom“, od malo izblijedjelih, ali još uvijek
sjajnih zavjesa od brokata do antiknog lustera i ručno tkanoga francuskog saga.
Tamna ulja na platnu, koja su prikazivala pse, konje i osobe za koje je Strike
pretpostavio da su Rossovi preci, prekrivala su zidove. Među fotografijama u
srebrnim okvirima na stolu iza sofe isticala se fotografija mladoga Rossa u
crnom fraku i bijeloj svečanoj košulji privatne škole Eton.
Činilo se da je Ross odlučio natjerati Strikea da prvi progovori, čemu Strike
nije imao poseban prigovor; dapače, jedva je čekao što prije to obaviti, ali prije
nego što je stigao progovoriti, čuo je korake.
Charlotte je izašla iz bočne prostorije u crnim cipelama vrtoglavo visokih
potpetica i crnoj haljini pripijenoj uz tijelo. Izgledala je kao da je plakala, ali kad
je ugledala Strikea, izraz njezina lica bio je samo zabezeknut.
„Corme! Što ti?...“
„A Oscar za najbolju glumicu...rekao je Jago sjedne sofe, ruke razmetljivo
opušteno ispružene na naslonu.
„Nisam znala da će doći!“ ispalila je Charlotte na supruga.
„Naravno da nisi“, otegnuto je odgovorio Jago.
Ali Charlotte je gledala Strikea, koji se duboko zabrinuo primijetivši da se
zarumenjela od nečeg što se činilo zadovoljstvom i nadom.
„Jesam li vas prekinuo u bračnom pomirenju?“ upitao je, s dvostrukim
ciljem: da smanji Charlotteina očekivanja i sve ih što je brže moguće dovede do
onog zbog čega je došao.
„Nisi“, odgovorila je Charlotte i malo se nasmijala iako su joj oči bile
crvene. „Jago me pozvao kako bi mi ponudio da od mene otkupi moju djecu.
Ako ne želim da me na sudu prikaže kao duševno poremećenu drolju, mogu sad
išetati sa sto pedeset tisuća funti oslobođenih poreza. Pretpostavljam da misli da
će to biti jeftinije od sudske parnice. Vjerojatno da je sto četrdeset pet tisuća za
Jamesa i pet za Mary. Ili ona ne vrijedi ni toliko?“ bijesno je upitala Rossa.
„Ne, ako se uvrgla na majku“, odgovorio je Jago gledajući je.
„Vidiš kako se odnosi prema meni?“ obratila se Charlotte Strikeu, tražeći
neki znak suosjećanja na njegovu licu.
738
Knjige.Club Books
„To je moja posljednja ponuda“, rekao je Jago svojoj supruzi, „i da je m je

samo da tvoja djeca ne bi morala pročitati istinu o svojoj majci, jednom kad
budu dovoljno stara čitati novine. Ako je ne prihvatiš, bit će mi pravo
zadovoljstvo riješiti to na sudu. Kad završim s tobom, reći će da je sud dodijelio
djecu ocu jer im je majka bila prava Charlotte Ross. Ispričavam se“, dodao je,
lijeno se okrećući prema Strikeu. „Znam da te ovo sigurno boli čuti.“
„Fućka mi se tko će od vas dvoje dobiti skrbništvo“, odgovorio je Strike.
„Ovdje sam kako bih se pobrinuo da moja agencija i ja ne budemo uvučeni u
vaša sranja.“
„Nažalost, to neće biti moguće“, rekao je Ross, iako nije izgledao ni
najmanje tužno zbog toga. „Gole fotografije. ‘Uvijek ću te voljeti, Corme.’
Spašavanje njezina života, iako bi meni uštedjelo mnogo vremena, muke i novca
da je jednostavno umrla u onoj ludari...“
Charlotte je s najbližeg stola dograbila kuglu od sjajnog malahita veličine
grejpa i zavitlala je prema zrcalu iznad police kamina. Kako je Strike mogao
predvidjeti, nije ju bacila dovoljno snažno i kugla je pala na hrpu knjiga na
niskom stoliću pa se otkotrljala na sag ne prouzročivši nikakvu štetu. Jago se
nasmijao. Kako je Strike također mogao predvidjeti, Charlotte je tad ščepala
sljedeći najbliži predmet, kutiju od kornjačevine ukrašenu intarzijama, i zavitlala
je na Jaga, koji je zamahnuo rukom i preusmjerio je u kamin, u kojem se razbila
uz glasan prasak.
„Ta je kutija datirala iz osamnaestog stoljeća i jebeno ćeš platiti za nju“, više
se nije smješkao Jago.
„Oh, hoću li? Hoću li?“ dreknula je Charlotte.
„Da, luda kučko, hoćeš“, odgovorio je Jago. „Moja ponuda sad je za deset
tisuća manja. Sto četrdeset i moći ćeš vidjeti blizance šest puta godišnje, pod
nadzorom.”
Tad se obratio Strikeu.
„Nadam se da ne misliš da si jedini s kojim švrlja, jer...“
„Lažljivi jebeni gade!“ vrisnula je Charlotte. „S Landonom nisam imala
ništa i ti to dobro znaš, samo pokušavaš unijeti razdor između Corma i mene!“
„Charlotte, Corm i ti ne postojite”, rekao je Strike. „Već pet godina. Ako se
vas dvoje možete suzdržati od svađe nekoliko minuta, mislim da ćete oboje
željeti čuti što imam reći jer je jako važno za ovaj razgovor.”
Te riječi oboje su ih naizgled iznenadile i prije nego što su stigli išta pitati,
Strike je nastavio, obraćajući se Jagu:
„Moja honorarna suradnica danas je posjetila tvoju bivšu suprugu. Pokazala
joj je snimku na kojoj rukama i nogama tučeš svoje kćeri ispred kuće u Kentu.
Tvoja bivša vidjela je i snimku na kojoj jednu od njih prisiljavaš da na poniju
preskoči preponu, što je rezultiralo ozbiljnom ozljedom, i sad s dokazima koje je
prikupila moja agencija razmišlja podnijeti zahtjev za isključivo skrbništvo.”
739
Knjige.Club Books
Bilo je nemoguće znati je li Ross problijedio jer je taj muškarac uvijek

izgledao kao da mu žilama ne teče krv, nego antifriz, ali nedvojbeno se
neprirodno ukočio.
„Kopije tih snimaka poslao sam danas poslijepodne i na tvoju adresu“,
obratio se Strike Charlotte, koja je za razliku od Rossa sad bila rumenija nego
ikad i izgledala ushićeno. „Ne moram reći da i ja imam kopije. Spomene li se
moje ime u vašoj brakorazvodnoj parnici“, nastavio je gledajući Rossa ravno u
oči, „poslat ću te snimke tabloidima i vidjet ćemo koja će ih priča više zanimati:
neutemeljena tvrdnja da sam imao vezu s udanom ženom ili bogati aristokrat
povezan s kraljevskom obitelji koji mlati svoje kćeri i izaziva nesreće u kojima
one lome noge zato što misli da je nedodirljiv.“
Strike je sad krenuo prema vratima pa zastao.
„Oh, i još nešto: jedna od vaših mnogobrojnih dadilja razmišlja napustiti
službu kod vas. Naravno, moja agencija ne bi kradom snimala privatni razgovor,
ali jedan moj istražitelj zapisao je opsežne bilješke nakon razgovora s njom u
jednom kafiću. Prema njezinu mišljenju, oboma bi vam trebalo zabraniti da
budete u blizini djece. Ne sumnjam da s njom imate potpisan ugovor o
povjerljivosti, ali siguran sam da bi novine podmirile troškove njezina
odvjetnika u zamjenu za sve grozne pojedinosti. Zato ne zaboravite: imam ime i
adresu te dadilje i bilješke iz razgovora s njom. I imam one snimke. Jedan poziv
novinskoj redakciji i vidjet ćemo čije će se ime povlačiti po blatu. Savjetujem
vam da oboje dugo i dobro razmislite prije nego što me ponovno pokušate uvući
u neko svoje sranje.“
Nikakav zvuk nije se čuo za njim dok se udaljavao hodnikom. Rossovi kao
da su zanijemjeli. Odlučno je zatvorio vrata iza sebe.
Portir u foajeu izgledao je iznenađeno što ga tako brzo ponovno vidi i ustao
je otvoriti mu vrata. Kako je Strike lako mogao i sam otvoriti vrata, ni to nije
smatrao vrijednim napojnice, pa je izašao iz zgrade poželjevši laku noć tom
muškarcu i krenuo prema Kensigton High Streetu, gdje se nadao naći taksi.
Ali dok se nekoliko minuta poslije približavao toj ulici, iza svojih leđa začuo
je lupkanje visokih potpetica na kamenu i znao je čiji će glas čuti.
„Corme... Corme!“
Okrenuo se. Charlotte je na svojim tankim potpeticama prešla posljednja
dva metra koja su ih razdvajala, zadihana, zajapurena i predivna.
„Hvala ti“, rekla je i dodirnula mu ruku.
„Nisam to učinio zbog tebe“, odgovorio je Strike.
„Ne muljaj muljatoricu, Bluey.“
Sad se smiješila i tražila potvrdu na njegovu licu.
„Govorim ti istinu. To sam učinio zbog sebe i starijih djevojčica.“
740
Knjige.Club Books
Strike se ponovno okrenuo, vadeći cigarete u hodu, ali ona je potrčala da ga

sustigne i uhvatila ga za ruku.
„Corme...“
„Ne“, bez uvijanja je rekao i otresao njezinu ruku. „Ovo nije bilo zbog nas.“
„Lažljivče“, napola se nasmijala Charlotte.
„Ja ne lažem“, lagao je.
„Corme, uspori, ne mogu hodati tako brzo na visokim petama.“
„Charlotte“, Strike se okrenuo prema njoj, „shvati već jednom. Moja
agencija bila je u opasnosti. Sve za što sam radio duže od pet godina propalo bi
da sam se našao uvučen u vašu brakorazvodnu parnicu. Ne želim da mi se ime
povlači po tračerskim kolumnama.“
„Da, čula sam da ste Madeline i ti prekinuli“, napola se smiješila Charlotte i
Strike je znao da nije čula ništa što je rekao. „Corme, hajdemo na piće da
proslavimo. Tvoja agencija sad je sigurna, ja sam se riješila Jaga...“
„Ne“, ponovio je Strike pa se okrenuo krenuti dalje, ali ovaj put ščepala ga
je za ruku tako snažno da bi osloboditi se njezina stiska značilo izložiti se
opasnosti da je sruši dok se njihala na tankim visokim potpeticama.
„Molim te“, tiho je rekla i on je znao da još uvijek vjeruje da nad njim ima
moć koju je toliko dugo imala i da se ispod njegove ljutnje i nestrpljivosti nalazi
ljubav koja je preživjela toliko mnogo ružnih scena. „Molim te. Jedno piće.
Corme, rekla sam ti kad sam umirala... kad sam umirala... to su mi mogle biti
posljednje riječi. Volim te.“
Ali on je izgubio strpljenje. Silom se oslobodio njezina stiska i rekao:
„Za tebe je ljubav jedan dugi kemijski eksperiment. Privlači te opasnost,
eksplozije, i čak i da nisam završio s tobom“, okrutno je dodao, „ništa na svijetu
ne bi me natjeralo da poželim pomoći odgajati djecu Jaga Rossa.“
„Mislim da ćemo sad dijeliti skrbništvo. Neće biti stalno sa mnom.“
Na te riječi noć kao da je usporila oko Cormorana Strikea i stalna buka
prometa najednom kao da je bila prigušena. Ovoga puta nije netremice
promatrao Robinino lice, pun alkohola i želje; u njemu se dogodila seizmička
promjena zato što je osjetio da se nešto slomilo i napokon znao da se više ne
može sastaviti.
Nije u tom trenutku shvatio istinu o Charlotte, jer vjerovao je da ni o jednom
ljudskom biću ne postoji samo jedna, statična istina, ali jednom zauvijek shvatio
je da nešto što je dotad smatrao istinitim nije bilo takvo.
Uvijek je vjerovao - morao je vjerovati, jer ako to nije vjerovao, kog se
vraga stalno vraćao u tu vezu? - da njih dvoje, bez obzira na to koliko je ona
oštećena i destruktivna, koliko sklona razoriti i nanijeti bol, dijele sličnu srž u
kojoj se nalaze određena neotuđiva načela. Unatoč svim dokazima u suprotno -
njezinoj zlobi i želji za razaranjem, njezinoj čežnji za kaosom i sukobom -
741
Knjige.Club Books
romantično se držao ideje daju je njezino djetinjstvo, koje je bilo jednako

turbulentno, kaotično i ponekad zastrašujuće kao njegovo, ostavilo sa željom da
svoj kutak svijeta preoblikuje u zdravije, sigurnije, bolje mjesto.
Ali sad je shvatio da se grdno varao. Dotad je mislio da njezina ranjivost
znači nagonsko suosjećanje s drugim ranjivim ljudima. Čak i ako čovjek ne želi
djecu, koju on doista nije želio, jer nije želio pristati na žrtve potrebne da ih
odgoji, sigurno bi učinio sve što je u njegovoj moći da spriječi da pola svog
vremena moraju provesti s Jagom Rossom? Što god drugo da je mislio o
Charlotte, dotad nikad nije sumnjao da bi ona sad učinila ono što se Rossova
bivša supruga spremala učiniti: boriti se da njezina djeca budu sigurna od svog
oca.
„Zašto me tako gledaš?“ upitala je Charlotte, sad nestrpljiva.
Tek sad kad je primijetio pripijenu crnu haljinu koja mu je u Jagovu stanu
bila najmanja briga, Strike je shvatio da je Charlotte svom otuđenom suprugu
otišla odjevena za zavođenje. Možda je planirala iznova očarati Rossa, oživiti
vezu s muškarcem od kojeg nikad nije posve odustala, dok ju je nepoznati
Landon s nadom čekao u nekom baru u Mayfairu.
„Laku noć, Charlotte“, rekao je Strike pa se okrenuo i otišao, ali ona je
potrčala za njim i uhvatila ga za ruku.
„Ne možeš tako otići. Corme, daj, jedno piće!“ Ponovno se nasmijala.
Ali prema njima je jurio slobodan taksi. Strike je podigao ruku, taksi je
usporio i ni minutu poslije Strike se udaljavao od ruba pločnika, ostavljajući
jednu od najljepših žena u Londonu da u nevjerici gleda za njim.
742
Knjige.Club Books
88
Behold, how quickly melted from your sight

The promised objects you esteemed so bright...130
Mary Tighe
Sonnet
ako nije želio popiti piće sa Charlotte, Strike je sad žudio za pićem, pa se na
I povratku u hotel zaustavio u trgovini u kojoj je kupio i viski i pivo,
zanemarujući svoju dijetu.
Plastična vrećica puna boca alkoholnih pića zveckala je uz njegovu umjetnu
nogu dok je hodao hotelskim hodnikom pokraj Robinine sobe, koja se nalazila
pet vrata dalje od njegove. Upravo je izvadio iz džepa karticu-ključ, kad je čuo
da se vrata sobe iza njegovih leđa otvaraju i ugledao Robininu glavu koja je
provirila u hodnik.
„Zašto ne odgovaraš na SMS-ove?“ upitala je.
Po izrazu njezina lica znao je da nešto nije u redu.
„Oprosti, nisam čuo da mobitel zuji. Što se događa?“ upitao je, vraćajući se
prema njoj.
„Molim te, uđi.“
Tek kad je došao do nje vidio je da je odjevena u pidžamu koja se sastojala
od sivih kratkih hlačica i majice iste boje. Možda je spoznaja da uočljivo nema
grudnjak pogodila Robin istodobno kad i Strikea, jer kad je stigao do vrata
njezine sobe, ona je brzo uzela s kreveta kupaonski ogrtač i odjenula ga. Topla
soba mirisala je na šampon, a Robin je očito sušila kosu sušilom prije nego što je
na hodniku čula njegove korake.
„Imam dobru i lošu vijest“, rekla je okrenuvši se prema njemu kad je
zatvorila vrata.
„Prvo mi reci onu lošu“, odgovorio je Strike.
130
Pogledaj kako su se brzo pred tvojim očima istopili obećani ciljevi, koji su ti bili tako
važni... (Nap. prev.)
743
Knjige.Club Books
„Zeznula sam.“ Uzela je svoj iPad i pružila mu ga. „U posljednji sam čas
snimila zadnju fotku. Strašno mi je žao, Strike.“
Strike je odložio svoju vrećicu s alkoholom, sjeo na krevet jer u sobi nije
bilo stolice i proučio fotografije onog što se u posljednjih sat vremena događalo
u Drekovoj igri.
<novi privatni kanal

otvoren>
<9. lipnja 2015.
21:45>
<Anomija poziva
Buffypaws>
Anomija: Što radiš ovdje?
Trebala bi se pripremati za
ispit za moderatora
<Buffypaws prihvaća <novi privatni
poziv> kanal otvoren>
Buffypaws: satima <9. lipnja
sam ponavljala gradivo 2015. 21:47>
Buffypaws: trebao mi je <Hartella poziva
predah! Buffypaws i Worm28>
Anomija: jesi li vidjela Hartella: bok
Fiendyjal?
<Worm28
Buffypaws: ne, žao mi je
Prihvaća poziv>
>
<Buffypaws
>
prihvaća poziv>
>
Buffypaws: bok, što ima?
Anomija: ako ćeš
Worm28: Hartella,
biti moderator, trebaš
zar je Morehouse
znati da će biti nekih
promjena stvarno otišao ???
Anomija: Morehouse Buffypaws: molim?
je otišao Morehouse je otišao?!
Buffypaws: omg stvarno? Hartella: Anomija kaže da
nije obavljao svoj dio posla
Anomija: nikakva šteta
Worm28: ne mogu
Anomija: BorkledDrek vjerovati
će mi pomoći bude li Worm28: mislila sam da
potrebno apdejtati igru su, ono, najbolji prijatelji ?
Anomija: i odsad više Worm28: zašto nismo
neće biti privatnih kanala, mogli uzeti više
744
Knjige.Club Books
zatvaram ih moderatora i dopustiti

Anomija: ostat će samo morehouseu da radi
moderatorski kanal i manje ?
glavna igra Hartella: Anomija je
Anomija: više neće sretniji bez njega
biti razgovora iza mojih Hartella: je li ijedna od
leđa vas vidjela Fiendyjal?
> Buffypaws: ne
> Worm28: ne, zašto?
> Hartella: nestao je
Anomija: razgovaraš li Hartella: već je propustio
sad na nekom drugom dva razgovora moderatora
privatnom kanalu? Hartella: Anomija pizdi
> Hartella: poslao mu je e-
> mail
> Buffypaws: to je čudno od
Fiendyjal
Buffypaws: da
Worm28: možda je
Buffypaws: s Hartellom bolestan ?
i Worm28 Hartella: ne može biti
Anomija: dobro, nisi bolestan, svi moramo javiti
lagala Anomiji ako ne možemo
Anomija: to je dobro moderirati
Anomija: moram znati Worm28: što ako je imao
da mogu vjerovati neku nesreću
moderatorima Hartella: nemoguće
Anomija: pitaju li znaš li Hartella: mislm da bi
gdje je nestao Fiendyl? Anomija znao za to.
Buffypaws: da Prilično sam sigurna da za
sve moderatore zna tko
Buffypaws: ali
su u stvarnom životu.
ne znam Worm28: Fiendyl ne bi
> <novi privatni
samo tako napustio igru
> Worm28: rekao bi mi kanal otvoren>
> Worm28: nema šanse da <9. lipnja
> bi se pokupio bez riječi 2015. 21:56>
> Hartella: imaš li <Paperwhite poziva
> njegov broj telefona ili
> Buffypaws>
adresu?
> Worm28: ne, naravno Paperwhite: razgovara li
> da nemam. Pravilo 14 sad Anomija s tobom?
> Worm28: jesi li čula je li >
> policija već optužila >
745
Knjige.Club Books
> p******* o******? >

> Hartella: nije i neće <Buffypaws
> Hartella: on je nije ubio prihvaća poziv>
> Hartella: ljudi moraju
> prestati klepetati o Buffypaws: bok
> stvarima o kojima ništa ne Paperwhite: samo mi
> znaju reci razgovara li
> Worm28: kad sam ja Anomija s tobom
Anomija: razgovaraš klepetala ? >
li u ovom trenutku s još Hartella: nisam mislila na >
nekim na privatnom tebe nego na sva Tintosrca >
kanalu? na Twitteru koja govore Buffypaws: trenutačno ne,
da ju je on ubio ali imamo otvoren
> privatni kanal
>
> Hartella: sigurno nije Paperwhite: što kaže?
> Worm28: kako znaš ? Buffypaws: pita znam
> Hartella: jednostavno li gdje je Fiendyl
> Znam Buffypaws: i rekao mi je
> > da je Morehouse otišao
> Hartella: uh, pogledajte. Paperwhite: nemoj mu
> Paperwhite se vratila reći da razgovaram s
tobom
Buffypaws: >
Paperwhite: preklinjem te
oprosti, morala sam na Hartella: mislila sam da će
zahod otići ako Morehouse ode Paperwhite: molim te,
nemoj
Anomija: odgovori na Hartella: podmukla
pitanje gadura Buffypaws: ok, neću
> Worm28: zašto to kažeš ? Paperwhite: hvala xx
Buffypaws: ne Hartella: svim frajerima >
Buffypaws: samo s šalje svoje gole fotke >
Worm28 i Hartellom Hartella: vjerojatno će ih Buffypaws: ne mogu
Anomija: jesi li sigurna? sad i tebi poslati, Buffy vjerovati da je Morehouse
Hartella: mora sačuvati otišao iz igre
Anomija: na zahod
broj obožavatelja >
si otišla čim se
Hartella: Fiendyl imao je Paperwhite: nije imao
pojavila Paperwhite izbora
pravo o njoj
Buffypaws: jedva je Paperwhite: i ja odlazim
>
poznajem
Buffypaws: ona šalje svoje Buffypaws: zašto???
Anomija: i sad sigurno
gole fotke? Paperwhite: zato što sam
ne razgovaraš s njom?
Hartella: svim dečkima, samo zbog Morehousea
Buffypaws: upravo da bila ovdje
sam ti rekla, ne Worm28: ne možeš to >
razgovaram znati Paperwhite: ljubazna si i
Anomija: znaš, kod Hartella: posve sigurno zato ovo ozbiljno shvati
BorkledDreka je dobro to znam da ih je poslala
746
Knjige.Club Books
što je dovoljno pametan da Anomiji i Morehouseu >

zna kad ne treba izazivati Hartella: vidjela sam >
Buffypaws: ne znam na jednu. Vile mi je pokazao >
što misliš Worm28: stvarno ? Buffypaws: što trebam
Buffypaws: ne Hartella: da, kad sam ga ozbiljno shvatiti?
izazivam te jednom zamolila da se Paperwhite: nikad se
> zamijenimo za nemoj zamjeriti Anomiji
moderatorske smjene Buffypaws: to zvuči
Anomija: samo si
Hartella: rekao je da će se zlokobno
srdačna, je li?
zamijeniti ako mogu Paperwhite: NIKAD
Buffypaws: dokazati da gola izgledam
Razgovarala sam s njom, bolje od cure na toj fotki >
ali ne večeras Hartella: pitala sam ga tko
>
Buffypaws: zato i volim je ta cura >
ovu igru, zbog razgovora s >
Hartella: a on je
drugim fanovima. odgovorio: Paperwhite Buffypaws: Paperwhite?
Anomija: hinc cum Hartella: „slučajno“ je <Paperwhite je
hostibus clandestina poslala tu fotku Anomiji, a napustio/la kanal>
colloquia nasci onda ju je Anomija >
Buffypaws: što to znači? pokazao Vileu i mislim da >
Anomija: ovo ju je proslijedio svim >
> frajerima kao da je ona <korisniku/ci
<korisniku/ci <korisniku/ci Buffypaws trajno je
Buffypaws trajno je Buffypaws trajno je
zabranjen pristup> zabranjen pristup>
zabranjen pristup>
„Anomija je znao“, rekla je Robin kad je Strike sve pročitao i podigao pogled.
Sad je sjedila na krevetu pokraj njega. „Znao je da razgovaram s Paperwhite.
Nisam trebala lagati, ali bila sam zabrinuta za nju...“
„Možda nije bio siguran“, rekao je Strike, „iako pretpostavljam da je mogao
naći način da nadgleda privatne kanale.“
„Sranje“, Robin je spustila lice na dlanove. „Koliko truda, a uzalud.“
„Nije uzalud“, nagonski je rekao Strike, jer Robin je izgledala jako nesretno.
Izvukao je bocu viskija iz plastične vrećice i pokušao smisliti nešto što će reći a
da nije ali ovo nam stvarno nije trebalo.
„Paperwhite je bila u vezi s Morehouseom, zar ne?“ upitao je, tražeći oko
sebe čašu ili šalicu.
„Da, i tvrdila je da zna njegov pravi identitet.“
„Dakle, zna da je ubijen. Nije nikakvo čudo da i ona bježi. Pitanje je hoće li
je odlazak iz igre dovesti u veću opasnost, jer ako joj je Morehouse rekao tko je
747
Knjige.Club Books
Anomija, a Anomija zna tko je ona - a mi znamo da je u najmanjem slučaju

vidio njezinu fotografiju - imat će sreće ako ne završi s nožem u leđima.“
„Što ćemo učiniti?“
„Sutra ću reći Murphyju što se dogodilo, iako su Darwisheva i on naizgled
uvjereni da iza svega stoji Halvening. Nisam siguran koliko će biti zainteresiran.
Ali barem ću imati izliku pitati što su snimile nadzorne kamere u Cambridgeu.“
„Što znači ono na latinskom?“ upitala je Robin. „Ono što je Anomija rekao
prije nego što mi je zabranio pristup?“
Strike je pogledao iPad.
„Ti si rekla da voliš igru zbog razgovora s ostalim fanovima, a on je
odgovorio otprilike ‘iz kojih nastaju tajni susreti s neprijateljima’. Dakle, da, sad
Paperwhite smatra neprijateljicom... Šteta što Vilepechora tebi nije pokazao onu
njezinu fotografiju koju mu je Anomija poslao.“
„Yasmin ju je vidjela. Ona ne voli Paperwhite. Možda je sačuvala tu
fotografiju kao dokaz da je Paperwhite prekršila pravilo 14.“
„To bi trebalo provjeriti“, složio se Strike, sad vadeći svoju olovku i notes iz
džepa i zapisujući podsjetnik. „Mogli bismo posjetiti Yasmin. Očajna vremena
zahtijevaju očajničke mjere. Jesi li za malo viskija dok mi govoriš dobru vijest?“
„Oh.“ Robin je gotovo zaboravila da ima i dobru vijest. „Kea Niven sigurno
nije Anomija.“
„Molim?“ iznenadio se Strike. Kea se nedavno popela na sam vrh njegova
osobnog popisa sumnjivaca.
„Midge je nazvala prije pola sata. Sara Niven ima rođendan i Kea i ona
izašle su s prijateljima na večeru u restoran. Kea nije uopće tipkala po mobitelu,
a kako si upravo vidio, Anomija je večeras jako aktivan na privatnim kanalima.“
„Sranje“, namrštio se Strike dok je otvarao bocu viskija. „Ne, nisam tako
mislio... Dobro je da smo je isključili, ali to nam ostavlja samo...“
„Tima Ashcrofta i Peza Piercea“, dovršila je Robin umjesto njega. „Znam. I
Pez me cijelu večer zivka. Želi da izađemo. Možda bih trebala prihvatiti.“
Strike je neodređeno progunđao. „Imaš čašu?“
„Samo jednu. U kupaonici je i u njoj je moja četkica za zube.“
„Okej, donijet ću svoju i odmah se vraćam.“
Tek kad je Strike izašao iz sobe, Robin se sjetila da se upravo vratio sa
suočavanja s Jagom Rossom; očaj što je dobila trajnu zabranu pristupa u igru
istjerao je sve ostalo iz njezina uma. Donijela je čašu iz kupaonice, a kad se
Strike vratio sa svojom čašom u ruci, rekla je:
„Kako je bilo...?“
Ali Strike je istodobno uzviknuo:
748
Knjige.Club Books
„Upravo se ponovno dogodilo! Dok sam uzimao čašu! Jedan od onih poziva
s promijenjenim glasom! Glasom Dartha Vadera!“
„Šališ se?“ iznenadila se Robin.
„‘Ako iskopaš Edie, znat ćeš tko je Anomija. Sve je u pismu.’ Upitao sam
‘tko si ti’ i nakon toga se čulo čudno rezanje i pozivatelj je prekinuo vezu.“
Promatrali su se.
„Sad je prvi put spomenuo Anomiju, zar ne?“ rekla je Robin.
„Da. Dosad je bilo ‘ako želiš saznati istinu’ i ‘ako želiš znati tko ju je
ubio’.“
Strike je uzeo viski i natočio izdašnu količinu u čašu u Robininoj ruci. Kad
je sjela natrag na krevet i navukla ogrtač oko tijela, Robin je rekla:
„Rekla sam ti da Bram ima napravu za mijenjanje glasa, zar ne? Upotrijebio
ju je na meni u North Groveu.“
„Je li zvučao kao Darth Vader?“
„Pomalo.“
Strike, koji je i sebi natočio veliki viski, otpio je dobar gutljaj, sjeo na krevet
pokraj Robin, izvadio e-cigaretu i upitao:
„Misliš da je Bram iza tih poziva?“
„Pokušati nagovoriti nas da iskopamo Edie zaista zvuči kao nešto što bi
Bram želio.“
„Bi li on mogao znati da su u lijesu neka pisma?“
„Vjerojatno“, odgovorila je Robin nakon kratka oklijevanja. „Mariam i Pez
bili su u kontaktu s Joshem, zar ne?“
„Bi li Brama zanimala ta pisma?“
„Ne znam... jako je čudan klinac. Puno je pametniji nego što bi čovjek
mislio kad samo urla Drekove krilatice. Čuo si što je rekao Pez: ima kvocijent
inteligencije genija.“
Strike je povukao dubok dim e-cigarete pa rekao:
„Grant Ledwell misli da onaj tko nas zove pokušava baciti sumnju na
Ormonda i teško je naći zamjerku njegovoj logici. Nitko razuman neće misliti da
je Josh ubio Edie, umalo odrezao vlastitu glavu pa izdiktirao Katyi priznanje da
ga stavi u lijes. Ali Ormond je uhićen. Zašto onda još uvijek ustraje na tim
pismima?“
„Bram možda nije razmišljao tako daleko. Kako je Josh rekao, možda samo
želi vidjeti što će se sljedeće dogoditi.“
„Čovjek bi mislio da će klinac s kvocijentom inteligencije genija dobro znati
da se ništa neće dogoditi. Ne iskapaš mrtva tijela zato što je anonimni pozivatelj
koji zvuči kao Darth Vader rekao da ih iskopaš. Uostalom, prema onom što
749
Knjige.Club Books
znamo o njemu, rekao bih da bi on prije noću provalio na groblje i sam je

pokušao iskopati.“
„Nemoj“, rekla je Robin i nehotice zadrhtala.
„Tu je i činjenica da nitko u North Groveu ne bi trebao znati da istražujemo
Anomiju. Onaj tko me zove to očito zna, zbog čega bi trebao pripadati jako
maloj skupini ljudi... naravno, pod pretpostavkom da nas nisu provalili. Naše su
fotografije u posljednje vrijeme često u novinama i Tim Ashcroft, Pez Pierce i
Yasmin Weatherhead mogli su te povezati s Jessicom Robins ili Venetijom
Hall.“
„Ali ti anonimni pozivi počeli su prije toga“, rekla je Robin.
„Istina“, složio se Strike.
Oboje su popili malo viskija pa neko vrijeme samo tupo zurili u prazno i u
oblaku pare Strikeove e-cigarete razmišljali o ovom novom problemu.
„Ako pozivatelj doista želi da Edie bude iskopana“, na kraju je rekla Robin,
„zašto otvoreno ne kaže što zna ili misli da zna o tim pismima?“
„Očit odgovor bio bi zato što se boji da ćemo otkriti tko je“, sporo je
odgovorio Strike. „Mogao bih pitati Murphyja je li policija primila ijedan takav
poziv.“ Strike je ponovno uzeo olovku i zapisao novi podsjetnik u notes.
„Mora postojati nešto što ne vidimo“, rekla je Robin, koja je još uvijek
zurila u prazno. „Ili netko... Jesi li imao sreće s prijateljima Gus a Upcotta?“
„Nisam mu uspio naći nijedan online trag, osim starog isječka na
YouTubeu, na kojem svira violončelo. Mogli bismo ga ponovno staviti pod
nadzor, da vidimo s kim se druži“, rekao je Strike, ali nije zvučao oduševljeno.
„Ali dobro si rekla na početku: Anomija sigurno ne može biti prijatelj
prijateljeva prijatelja Josha ili Edie. Brzina dijeljenja insajderskih informacija ne
sugerira dugi lanac komunikacije.“
„Ima li smisla pokušati naći bivšu ljubavnicu Iniga Upcotta?“
„Možemo pokušati, ali ne mogu zamisliti da bi jedna sredovječna žena bila
Anomija.“
„Tad se vraćamo na Peza i Ashcrofta, zar ne? Samo njih dvojicu nismo
isključili. Kladim se da Ashcroft zna latinski. Išao je u takve škole.“
„Istina, ali što bi dobio kreiranjem Drekove igre, a da kao Pero pravde nije
mogao dobiti puno bolje? Ta igra loša je za vrebanje djevojčica - pravilo 14.
Ako ne smiju dati osobne pojedinosti, kako će saznati jesu li u odgovarajućoj
dobnoj skupini?“
„To pravilo jako je čudno. Što su Anomija i Morehouse željeli njime
postići?“
„Bog te pita, ali Hartella misli da Anomija zna prave identitete svih
moderatora. Za njega ne vrijede pravila koja je nametnuo svima ostalima. On
ima svu moć.“
750
Knjige.Club Books
U novoj tišini koja je uslijedila, Strike, koji je već popio svoj viski, natočio
je novi.
„Stalno razmišljam o North Groveu“, rekla je Robin. „Još uvijek mislim da
je North Grove... središte svega ovog. Sigurna sam da je Anomija u North
Groveu ili je bio ondje. Onaj citat na prozoru. Joshev ukradeni crtež...“
„Njega je mogao svatko ukrasti.“
„Ali taj je vampir u igrici“, Robin se okrenula i pogledala Strikea. „U crtiću
nije, ali u igrici jest. Kad su u svoju igricu stavili vampira, Anomija i Morehouse
mislili su da su preduhitrili Josha i Edie, ali u crtiću nikad nije završio.“
„Sjajno rezoniranje, Robin“, rekao je Strike, koji se toga nije sjetio, „i
ponovno se vraćamo ravno na Peza Piercea, zar ne?“
„Znam da na papiru zadovoljava kriterije“, rekla je Robin. „Nedvojbeno ima
potrebne vještine, zamjerao je Edie... ali Anomija jednostavno ne zvuči kao on.
Onaj latinski. Ona... opsjednutost, zajedljivost... Ne kažem da Pez nije imao
komplicirane osjećaje prema Edie, sigurno jest, ali... Na njezin pogreb odjenuo
je žuto jer joj je to bila najdraža boja... Ako glumi, bolji je glumac od svih koje
sam vidjela... Smijem li?“ dodala je, gledajući viski.
„Natoči koliko god želiš“, rekao je Strike, pružajući joj bocu.
Ponovno je osjetio miris njezina šampona kad se nagnula prema njemu i
iako se trudio zadržati pogled na njezinu licu, primijetio je da su joj se dojke
pomaknule ispod tanke majice pidžame.
Robin je natočila popriličnu količinu viskija, odložila bocu na pod i rekla:
„Evola... Ja sam Evola... ne misliš da je i to neobična slučajnost?“
„Molim?“ upitao je Strike, koji se uglavnom trudio ne razmišljati o njezinim
grudima.
„Da se oko obožavatelja Srca crnog kao tinta muva trol koji se koristi
imenom Evola, a Evola je jedan od Nilsovih omiljenih...“
Naglo je zadahtala.
„On je u zahodu u North Groveu.“
„Tko?“ Strike je bio zbunjen.
„Evola! Sigurna sam da sam na polici vidjela jednu njegovu knjigu! Nils mi
je rekao da je to mala posudbena knjižnica i da slobodno posudim što god
želim... imala je žuti hrbat... čekaj...“
Ponovno je privukla svoj iPad i šutjela otprilike jednu minutu. A onda je
rekla:
„Zajaši tigra Juliusa Evole. Ta je knjiga u zahodu u North Groveu.“
„Želiš li reći da su Ja sam Evola i Anomija ista osoba?“
„Ja... ne...“ Robin nije bila sigurna. „Samo je čudno...“
751
Knjige.Club Books
„Jer ja mislim da bi to stvarno mogla biti slučajnost. Znamo da je Srce crno

kao tinta privuklo gomilu neonacista i ultradesničara. Evola je autor po njihovu
ukusu.“
„Istina“, uzdahnula je Robin. „Gospođe, voljela bih da se svi ženomrsci i
fašisti maknu s puta.“
„I ja, ali mislim da se to neće brzo dogoditi. Previše se dobro zabavljaju.“
„Onda, što se dogodilo s Jagom Rossom?“
„Oh“, Strike je zaboravio da joj još nije rekao. „Dakle, bilo je prilično
kratko i slatko...“
Uz treći veliki viski ispričao joj je što se dogodilo u Kensingtonu.
„... a njegova prva supruga zatražit će isključivo skrbništvo.“
„Drago mi je“, vatreno je rekla Robin. „Od srca mi je drago, mislila sam da
ćeš mu samo zaprijetiti onim snimkama... sirote curice... ali njihova je majka
morala znati, zar ne? Curice su joj sigurno rekle što se događa?“
„Vjerojatno je šutjela zbog alimentacije“, cinično je odgovorio Strike.
„Lakše je ne talasati, zar ne? Možda si je rekla da djevojčice pretjeruju. Ali
sigurno se šokirala kad joj se kći vratila kući slomljene noge, a kad je vidjela na
snimci kako se to dogodilo... Ukratko, pretpostavljam da će diskretno dogovoriti
lijepu nagodbu, jer Ross neće željeti da se ta snimka prikaže na sudu. Živo mu
se fućka za kćeri. Čini se da mu je važan samo sin i nasljednik.“
„Ali ako si te snimke poslao i Charlotte...“
Strike je iskapio svoju treću čašu viskija.
„Ona ne želi isključivo skrbništvo. Omelo bi joj društveni život.“
Robin ga dotad nikad nije čula da govori takvim tonom o Charlotte.
„Vrijeme je da te pustim da se spremiš za spavanje“, nenadano je rekao
Strike. Teško je ustao pa uzeo svoj viski i vrećicu s pivom. „Noć.“
Robin je netremice promatrala vrata, pitajući se zašto je tako naglo otišao.
Jesu li mu sjećanja na Charlotte bila previše bolna? Šesnaest godina muke, rekao
je u Cambridgeu, ali sigurno je bilo i užitka, kad joj se uvijek iznova vraćao.
To je Madelinein problem, ne tvoj, rekla sije. Popila je ostatak viskija u čaši
i otišla u kupaonicu oprati zube.
Zapravo, Strike je tako naglo otišao zato što je, popivši gotovo pola boce
Macallana na prazan želudac, zaključio kako je najbolje da ode iz Robinine
blizine. Dok je nenašminkana, mirisna i čista u pidžami i kupaonskom ogrtaču
inteligentno razgovarala o slučaju i izražavala suosjećanje s djecom koju nikad
nije vidjela, bila je sušta suprotnost Charlotte. Strike se bojao da će izgubiti
kontrolu nad sobom; ne da će je nespretno pokušati poljubiti, iako bi uz još
mnogo Macallana možda i od toga prijetila opasnost, nego da će, dok sjede na
istom krevetu u privlačno anonimnoj hotelskoj sobi, popustiti iskušenju previše
osobnog razgovora i reći previše.
752
Knjige.Club Books
Imao je dovoljno problema s uredom u ruševinama i slučajem Anomija, koji

se činio gotovo nedokučivim; nije morao upropastiti jedini odnos koji ga je
trenutačno držao zdrave glave.
753
Knjige.Club Books
89
The mighty are brought low by many a thing

Too small to name...131
Helen Murphy Hunt

Danger
S trike je preuzeo na sebe da sutradan ujutro nazove sve njihove honorarce i

obavijesti ih da je agencija izgubila pristup Drekovoj igri. Kako je očekivao,
svatko je odgovorio nekom psovkom, za koje mu je bilo drago da ih Robin nije
čula. Tad je rekao Barclayju i Devu da trebaju nastaviti nadzirati Piercea i
Ashcrofta.
„Zašto, kad nema smisla?” upitao je Barclay.
„Anomija bi mogao objaviti nešto na Twitteru“, odgovorio je Strike. „To je
sve što sad imamo.”
Tad je nazvao Ryana Murphyja, ali mu je rečeno da je na sastanku i da će ga
nazvati, pa je zato prvi put nakon eksplozije bombe u uredu otišao u Ulicu
Denmark provjeriti napredak radova i vidjeti što se može spasiti iz ruševina.
Robin je ponovno bila na Trgu Sloane i gledala Dugoprstićeve prozore kad
ju je Strike nazvao. Zbog manjka radne snage, pristao je da ona danju ponovno
nadzire njihove sumnjivce, ali nije bio sretan zbog toga.
„Kako izgleda ured?“ upitala je.
„Bolje nego što sam očekivao. Zidovi i strop su ožbukani i postavljena su
nova vrata unutarnjeg ureda. Trebat će nam nešto novog pokućstva i novo
računalo i stol za Pat. Na vanjskim vratima još uvijek nema stakla, na njih su
zabili daske. Moj stan je okej sad kad su popravili strop u uredu. Ali nisam zato
nazvao. Upravo sam razgovarao s Murphyjem. Pustili su Ormonda ne optuživši
ga za ubojstvo.“
„Oh. Jesi li mu rekao za Paperwhite?“
„Jesam. Nije bio posebno uzbuđen, ali svejedno nas želi oboje vidjeti u New
Scotland Yardu što je prije moguće.“
131
Moćnike ponize mnoge stvari previše nevažne da bi se spomenule... (Nap. prev.)
754
Knjige.Club Books
„Molim?“ iznenadila se Robin. „Zašto?“

„Bio je prilično tajanstven. Kaže da postoji nešto u čemu mi njima možemo
pomoći i nešto u čemu oni nama možda mogu pomoći. Nazvao sam Midge,
zamijenit će te.“
„Strike, Midge tjednima nije imala nijedan slobodan dan.“
„Obećao sam joj dugi vikend. Nađemo se ispred zgrade“, rekao je Strike i
prekinuo telefonsku vezu.
Zato je, predavši nadzor Midge, Robin uzela taksi do New Scotland Yarda,
goleme svijetlosive zgrade koja je gledala na Temzu. Strike je već bio ondje i
pušio nedaleko od glavnog ulaza.
„Čudno je sve ovo, zar ne?“ rekla je kad je stigla do njega.
„Da“, složio se Strike, gaseći opušak umjetnim stopalom. „Murphy nije
zvučao kao čovjek koji je izgubio svoga glavnog osumnjičenog. Naprotiv,
zvučao je jako sretno. Rekao sam da ću ga nazvati kad dođemo.“
Murphy je osobno došao po njih i nakon kratke vožnje dizalom našli su se u
maloj prostoriji s okruglim stolom i nekoliko stolica metalnih nogu. Angela
Darwish već je bila ondje i kad su Strike i Robin stigli, rukovala se s njima. Na
stolu je ležala glatka crna kutija, koju je Strike prepoznao kao nadzorni snimač.
Jedini prozor u prostoriji gledao je na rijeku, koja je danas bila
zasljepljujuće mnoštvo bijelih iskara, i kroz njega je dopiralo toliko Sunčeva
svjetla, da su plastična sjedala oko stola bila gotovo neugodno vruća. Zatvorivši
vrata i pridruživši im se za stolom, Murphy je s osmijehom rekao:
„Ovdje ste zbog jedne mačke.“
„Mačke?“ ponovila je Robin.
„Da. Sad ću vam pustiti nešto što smo snimili prije tjedan dana zahvaljujući
dvama uređajima za prisluškivanje u stanu jedne stare gospođe.“
„Za koga vi radite?” upitao je Strike Angelu Darwish. „Gradsko stambeno-
komunalno?“
Angela se nasmiješila, ali nije odgovorila. Murphy je pritisnuo dugme na
crnoj kutiji.
Čuli su tiho udaranje koje je Strikeu zvučalo kao koračanje po sagu. Tad se
začuo glas i Strike je nakon nekoliko riječi prepoznao glas Wallyja Cardewa.
„Uruze?“
Kratka tišina pa:
„Da, uspio sam ući, ali ništa nisam postigao... Trebalo mi je pet jebenih
pokušaja da se sjetim lozinke... Da... ali sve se promijenilo, nisam vidio nikog
od ljudi s kojima sam prije razgovarao... Pa... nisam baš dugo bio unutra, jer
pridružio sam se tek nakon što su me najurili, da pokušam potaknuti malo
podrške... Ha-ha, da... Ne, ionako je sranje... da, imaju novog moderatora, pa
sam mu postavio nekoliko pitanja, ali ništa. Tad se pojavio jebeni Anomija i
755
Knjige.Club Books
pitao me što ponovno radim ondje, bio je sumnjičav i postavljao tonu jebenih
pitanja, a ja se nisam mogao sjetiti što sam mu onda rekao o sebi, jer naravno da
sam se pravio da sam neki slučajni bezveznjak, nisam želio da itko zna da u igri
hvalim samog sebe... Ha-ha, da, točno... Ali pogrešno sam odgovorio na jedno
pitanje i govnar mi je zabranio pristup... Da... Ne, čovječe, znam to... Želim
pomoći, učinit ću sve što treba... Da, okej... Da... Ali reci mu da još uvijek želim
pomoći... Reci mu da sam spreman naći se s njegovim starim kad god želi... Da,
znam... Hoću... Okej, čujemo se.“
Murphy je zaustavio snimku.
„Cardew je u Drekovoj igri pokušao doznati tko je Anomija“, rekao je
Strike.
„Pogodio si“, odgovorio je Murphy. „Primijetit ćete da u svim telefonskim
razgovorima rabe svoja kodna imena, ali Uruza smo identificirali prije nekog
vremena. Bio je kod Thurisaza kad smo došli po njega.“
„Thurisaz je Jamie Kettle“, rekla je Darwisheva Strikeu, „muškarac kojeg
ste...“
„Odalamio šakom“, rekao je Strike. „Da, sjećam se. Ne činim to često. Hoću
reći, mogu ih sve zapamtiti.“
Darwisheva se nasmijala.
„Tad nismo znali ništa o Uruzu, ali njegove tetovaže bile su dobar
pokazatelj kakvih bi političkih stavova mogao biti“, rekao je Murphy.
„Čovjek bi očekivao da će ljudi koji rade u sjeni razmisliti hoće li dati
tetovirati svastike po cijelom tijelu“, zamijetio je Strike.
„Mi mislimo da Uruz i Thurisaz nisu izabrani zbog pameti, nego zbog
mišića“, rekla je Darwisheva.
„Uglavnom, brzo smo utvrdili tko je Uruz“, nastavio je Murphy. „On je
izviđao tvoj stan“, rekao je Robin, „i kad popije pivo ili sedam njih, postane
neoprezan. Policajac u civilu koji ga je pratio čuo je kad je govorio svojim
prijateljima o dobro financiranom ultradesničarskom internetskom kanalu koji bi
uskoro trebao biti pokrenut. Mali Uruz bio je jako zadovoljan sobom jer ima tu
insajdersku informaciju. Rekao je da iza tog projekta stoji neki multimilijunaš i
da će u njemu sudjelovati jedna slavna osoba koja na YouTubeu ne može
slobodno govoriti...“
„Je li taj multimilijunaš slučajno Ian Peach?“
„Ne smijem komentirati“, rekao je Murphy i jedva primjetno namignuo. „A
sad poslušajte drugu snimku, koju smo dobili jučer poslijepodne.“
Ponovno je pritisnuo dugme. Wallyjev uzbuđeni glas ovoga je puta malo
odjekivao, kao da se zatvorio u kupaonicu.
756
Knjige.Club Books
„Uruze? Imam važnu vijest... Da. Otkrio sam tko je Anomija... Da!
Razmišljao sam da odem Heimdallu i sam mu to kažem... Oh, u redu... Ne,
shvaćam... Sranje, stvarno?“
Murphy je zaustavio snimku.
„Heimdall, koji je mozak operacije, dovoljno je pametan da zna da su on i
njegov otac pod prismotrom“, objasnio je Murphy. „Zato, naravno, koristi svoje
slugane kao glasnike.“
Pritisnuo je tipku za nastavak reprodukcije i čuo se Wallyjev glas:
„Moj stan je siguran...“
Murphy je zabavljeno frknuo.
„... Da, sto posto... Ne, bilo kad noćas...“
Negdje u pozadini nejasno se čuo stariji ženski glas koji je nešto pitao.
„Bako, daj mi minutu!“ doviknuo je Wally pa tišim glasom nastavio: „Ne,
trebala bi izaći... Da, okej... Da... Vidimo se.“
Strike je pretpostavio da je Wally prekinuo telefonsku vezu i tek tad tiho
zapjevao:
„There is a road ari it leads to Valhalla
Where on’y the chosen are allowed...“132
Murphy je ponovno zaustavio snimku.
„Glazbu i stihove napisao je bend Skrewdriver“, rekao je. „Koliko sam čuo,
jako su popularni na okupljanjima odinista... Dakle, ovo što ćete sad čuti
snimljeno je jučer navečer. Obratite pažnju na mačku.“
Murphy je treći put pritisnuo play.
Po svemu sudeći nijedan od uređaja za prisluškivanje postavljenih u stan
gospođe Cardew nije bio u hodniku, jer otvaranje vrata koje se čulo i prve
rečenice koje su dvojica muškaraca razmijenili zvučali su kao da dolaze iz
daljine.
„Dagaze, prijatelju.“
„Zar Wally sad ima runsko ime?“ tiho je upitala Robin, a Murphy je
kimnuo.
Nakon smijeha čulo se zatvaranje vrata. Uslijedili su prigušeni koraci, kao
po sagu, i posve jasan i glasan glas stare žene.
„Želi li netko od vas dvojice čaj?“
„Ne, hvala.“
„Hvala, bako, uzeo sam pivo. Daj nam pola sata, može?... Ne, ovdje je, bit
će dobro... Samo gleda kroz prozor...“
132
Postoji cesta koja vodi u Valhalu u koju samo izabrani mogu ući. (Nap. prev.)
757
Knjige.Club Books
„Pretpostavljam da mačka gleda kroz prozor ?“ upitao je Strike.

„Točno.“
Još jedna vrata zatvorila su se.
„Mislio sam da će izaći“, rekao je Wally kao da se ispričava. „Drago mi je
što te ponovno vidim. Kako je Algiz?“
„Još uvijek nije dobro, nesretnik. Razdražljiv je. Ima strašne glavobolje...“
Tiho škripanje, tiho šuškanje tkanine, kao da su sjeli.
„... ono, možda ima trajno oštećenje mozga, pa ako znaš tko je ta pizda...“
„Recimo da sam devedeset devet posto siguran. Posluži se.“
Tad je uslijedio nedvojben zvuk otvaranja limenki piva.
„Dakle, na Twitteru je jedan tip, Lepineov učenik“, rekao je Wally.
Robin je pogledala Strikea.
„... uvijek lajka moje tweetove i ponekad objavljuje... odnosno, objavljivao
je komentare na moju i MJ-evu emisiju. Sinoć me tagirao u nekoj svojoj prepirci
sa šupkom po imenu Pero pravde i tvrdi da poznaje Anomiju.“
„Tko to tvrdi, Pero?...“
„Ne, Lepineov učenik. Zato sam mu poslao direktnu poruku i pitao poznaje
li Anemiju? A on je odgovorio da mu je ta pizda prijatelj i srao kako je Anomija
jebeni genij i slično, pa sam ga pitao što je Anomija imao protiv Ledwellove, a
on je odgovorio da ga je gadno zajebala... zvučalo je kao da su se Anomija i ona
ševili, a onda je ta drolja otperjala sa svom lovom i spetljala se s Joshem
Blayem.“
„Je li ti rekao ime?“
„Nije morao. Znam na koga je mislio. Na tipa koji se zove Pe...“
Čuo se glasan zveket i glasovi su najednom postali daleki.
„... ierce... jebena mačka... i živi u hipijevskoj...“
Novi glasni zveket.
„... gdje snima. Kako sam rekao, devedeset devet posto sam...“
Novi zveket: Robin je mogla zamisliti Wallyja kako na mjesto vraća
predmet u kojem je bio skriven uređaj za prisluškivanje, koji je mačka očito
srušila na pod. Glasovi su ponovno postali jasni.
„... palio na nju, jer sjećam se da sam rekao Joshu da se čuva jer ga ta pizda
ne voli i želi njegovu žensku. Mislio je da je bolji umjetnik od Josha i bavi se
animacijom. Devedeset devet posto sam siguran da je to on. Jedan od njegovih
nadimaka u komuni bio je Konj, jer ima golemu kur...“
Uruz se nasmijao. Murphy je zaustavio snimku.
„Nadamo se“, rekao je, „da nam možete reći...“
„Pez Pierce“, rekla je Robin. „Puno ime: Preston Pierce. Iz Liverpoola je i
živi u umjetničkoj komuni North Grove u Highgateu.“
758
Knjige.Club Books
„Odlično“, oštro je rekla Darwisheva dok su Murphy i ona ustajali od stola.

Murphy se obratio Strikeu i Robin:
„Možete malo pričekati?“
„Nema problema“, odgovorio je Strike.
„Bilo mi je zadovoljstvo.“ Darwisheva je ispružila hladnu ruku, koju su
Strike i Robin protresli. „Nadam se da vam ured nije previše oštećen.
„Moglo je biti puno gore“, odgovorio je Strike.
Darwisheva je otišla. Strike i Robin pogledali su se.
„Lepineov učenik je Anomijin prijatelj u stvarnom životu?“ rekla je Robin.
„Ne bih se kladio u to.“
„Jako podržava Anomiju.“
„Kao i gomila ultradesničarskih trolova.“
„Ali ta priča odgovara Pezu.“
„Da... valjda“, rekao je Strike, ali nije izgledao uvjeren u to.
„Ti si taj koji je Piercea oduvijek smatrao vodećim kandidatom za
Anomiju.“
„Zar ne misliš da je priča o Ledwellovoj kao drolji koja je prevarila
Anomiju upravo nešto što bi izmislio djevac koji mrzi žene?“
„Mislim, ali...“
Murphy se vratio s malom smeđom omotnicom koju je bez riječi stavio na
stol.
„S obzirom na to da su vam poslali bombu u ured i da ste nam dali važne
tragove u ovom slučaju, mislim da zaslužujete čuti kako su si sami podmetnuli
nogu. Poslije je na snimci koju ste upravo čuli.“
Premotao je snimku pa pritisnuo play.
„... ne gladi živinu, ogrepst će te...“
Murphy je još premotao snimku.
„... jebeno mi se digao pa sam ga izdrkao na fotke Kee Niven na Insta...“
„Ovo traje neko vrijeme“, objasnio je Murphy, prekinuvši Uruzov smijeh i
još premotavši snimku. „Riječ je o nekoj bivšoj djevojci ljevičarki koju Cardew
nije uspio vratiti u krevet.“
Ponovno je pritisnuo play.
Uruzov glas sad je zvučao daleko, kao da su dvojica muškaraca razgovarala
u hodniku.
„Sad slušajte“, rekao je Murphy pa poglasnio kad se iz zvučnika začuo
Uruzov glas.
„Ne, Eihwaz... novi zatvor... jebeni murjaci... ne, ne Ben...“
Nov nejasan razgovor, malo smijeha, a onda je Uruz rekao:
759
Knjige.Club Books
„... postaje sve bolji... ha-ha... nemoj mu to reći... Uglavnom, Charlie će biti
oduševljen.“
„Drago mi je da mogu pomoći. Pozdravi ga od mene. I Ollieja.“
„Hoću.“
„Bingo.“ Murphy je zaustavio snimku. „Prava imena. Glupani su popili
previše piva. Heimdall, vođa cijele te stvari: Charlie Peach. Istražili smo ga prije
dva mjeseca, ali ništa nismo našli. Jako je oprezan, jako pametan, nikad mu se
ne omakne pogreška.“
„Šteta što isto ne može reći i za svog brata“, zamijetio je Strike.
„Da, taj je umišljeni seronja, ili je barem bio. Neće se brzo oporaviti. A treći
tip kojeg su spomenuli, Ben - već smo znali da je bombu napravio Eihwaz, a to
što su ga oni nazvali Ben potvrdilo nam je da je taj tip naš glavni osumnjičeni.
Diplomirani inženjer pristojna izgleda s pristojnim poslom. Kad ga tek upoznaš,
nikad ne bi rekao da je neofašist.“
„To je prednost sveučilišnog obrazovanja, zar ne?“ rekao je Strike. „Ono te
nauči da svoje nacističko runsko ime ne tetoviraš na čelo, nego na guzicu.“
Murphy se nasmijao.
„Pametan je, ali svejedno je šljam. Dobio je opomenu jer je uhodio bivšu
djevojku, a kao tinejdžer uvjetno je osuđen za pokušaj nanošenja teških tjelesnih
ozljeda. Iznenadio bih se ako mu branitelj ne zatraži psihijatrijsku procjenu. Što
duže razgovaraš s njim, to je čudniji. Uglavnom, jutros u šest uhitili smo mnogo
ljudi. Mislimo da imamo cijeli vrh Halveninga...“
„Čestitam“, uglas su rekli Strike i Robin.
„... što znači da bi za vas dvoje trebalo biti sigurno vratiti se kući.“
„Fantastično“, rekla je Robin, kojoj je laknulo, ali Strike je upitao: „A što je
s Anomijom?“
„Kako ste upravo čuli, Charlie je uvjeren da je Anomija pokušao gurnuti
njegova brata pod vlak“, odgovorio je Murphy. „Upravo sam poslao ljude u taj
North Grove da upozore Piercea da bi mogao biti meta. Moguće je da je Charlie
Peach dao zapovijed da ga ubiju, a ne možemo jamčiti da smo već uhvatili sve
sitne ribe. Savjetovao bih vam da se klonite Piercea dok vam ne javimo da više
nema nikakve opasnosti. Ne želite se ponovno naći na putu Halveningu, dok ne
budemo sigurni da ih sve imamo. Iako, čak i ako su nam promaknule neke sitne
ribe, usrat će se kad vide vijesti.“
„Vi ne mislite da je Anomija gurnuo Olivera Peacha pod onaj vlak?“ upitao
je Strike pomno promatrajući Murphyja.
„Ne, ne mislimo“, odgovorio je Murphy.
„Tko ga je onda gurnuo?“
Murphy se zavalio u stolicu.
760
Knjige.Club Books
„Ben, koji je napravio bombu, uvjetno je osuđen jer je jednog klinca gurnuo
pod automobil. Mali je preživio, ali za dlaku. Prije tri mjeseca, Ben i Oliver
Peach gadno su se posvadili na internetu, prije nego što su shvatili da ih
nadziremo. Tad smo samo sumnjali u njihove stvarne identitete. Charlie bi radije
vjerovao da je njegova brata s perona gurnuo vaš Anomija, a ne jedan od ljudi
koje je sam regrutirao u Halvening - ljudska priroda, zar ne? - ali mi mislimo da
će se pokazati da je to učinio Ben.“
„Je li uporaba maski od lateksa karakteristično za Halvening?“
Murphy je podigao onu omotnicu sa stola.
„Kad već spominješ, jest“, odgovorio je.
„Stvarno?“ Robin nije očekivala taj odgovor.
Murphy je istresao iz omotnice nekoliko fotografija i dvije gurnuo preko
stola. Obje su bile snimljene noću, na ulici, i prikazivale su muškarca snažne
čeljusti i bezizražajna lica, odjevena u majicu s kapuljačom. Promatrao je
poštanski sandučić malog ureda koji je gledao na ulicu.
„Ove fotografije snimljene su prije osamnaest mjeseci. Muškarac nosi
masku od lateksa koja mu prekriva cijelu glavu i vrat. Proizvodi ih po narudžbi
jedan jako sumnjiv tip u Njemačkoj i Halvening ih je nekoliko kupio. Te maske
postaju previše realistične za naš ukus. Pripadnici Halveninga nisu jedini
kriminalci koji ih upotrebljavaju. U Münchenu je nedavno izvedena velika
pljačka banke u kojoj je cijela banda nosila takve maske.“
Murphy je uperio prst u fotografije koje su Robin i Strike proučavali.
„Ovo je ured izborne jedinice Amy Wittstock. Dva dana nakon što se
maskirani šuljao noću oko njega i provjeravao poštanski sandučić, s jutarnjom
poštom došla je cijevna bomba. Ove fotografije“, nastavio je Murphy, gurajući
nekoliko novih fotografija preko stola, „snimljene su one večeri kad je Vikas
Bhardwaj ubijen u Cambridgeu.“
Jedna od tih fotografija prikazivala je tamnoputa muškarca u invalidskim
kolicima, koji se približavao vratima Zgrade Stephen Hawking.
„Je li ovo Vikas?“ upitala je Robin.
„Pogledaj ponovno“, odgovorio je Murphy. „Kolica nisu motorizirana.
Sklopiva su i lagana.“
„Čekaj“, rekla je Robin. „Ovo je?...“
„... ubojica“, rekao je Murphy. „Nosio je masku od smeđeg lateksa, bila je
večer i isti idiot koji je vas pustio u zgradu, pustio je i njega, misleći da je
Vikas.“
Naravno, na drugoj fotografiji isti dugokosi muškarac uslužno je držao vrata
otvorena muškarcu u invalidskim kolicima, rastreseno zureći u svoj mobitel.
Treća fotografija prikazivala je tamnoputa muškarca u invalidskim kolicima dok
761
Knjige.Club Books
je napuštao zgradu, glave pognute ispod kapuljače. Strike je vratio fotografije

Murphyju.
„Što se dogodilo kad je ubojica otišao?“
„Kolica su nađena sklopljena u grmlju malo dalje u ulici, ali ne i tvrdi disk.“
„Koji tvrdi disk?“
„Oh, nisam vam rekao. Nestao je tvrdi disk Bhardwajeva računala, što se
moglo i očekivati. Ako je s nekim razgovarao na internetu o svojim sumnjama,
ubojica to sigurno nije želio ostaviti iza sebe. Izgleda da je pobjegao kroz
vrtove, zato ga nadzorne kamere nisu snimile. Još uvijek pregledavamo
fotografije kamera postavljenih najbliže vrtovima. Uskoro ćemo utvrditi njegov
identitet, ali devedeset posto sam siguran da smo već uhitili krivca. Mislim da je
taj Vikas postao sumnjičav i shvatio tko su braća Peach, pa je morao biti
ubijen.“
„Modus operandi vrlo je sličan napadima na groblju Highgate“, zamijetio je
Strike. „Ubij pa još maskiran nestani u parku ili grmlju.“
„Da. Počinitelj tih napada ima jake živce i pomno se pripremio. Charlie
Peach dobro je obučio svoje ljude, čak i ako se jedan od njih odmetnuo i
pokušao ubiti njegova brata.“
„A Ormond je oslobođen sumnje“, rekao je Strike.
„Da“, potvrdio je Murphy. „Nije si olakšao situaciju ne rekavši nam odmah
istinu, ali na kraju smo došli do nje... U povjerenju, priznao je da je na Edien
mobitel stavio aplikaciju za praćenje, da je može nadzirati. Dežurao je u školi i
vidio da se mobitel kreće prema groblju Highgate, a ona je trebala biti kod kuće
u stanu u Finchleyju. Odmah je pogodio da se ide naći s Blayem, pa je pustio
onu malu koja je bila u kazni i bijesan otišao za njom.“
„Znači, nije mu rekla da će se naći s Joshem?“ upitala je Robin.
„Ne“, odgovorio je Murphy. „Njegova je priča da je njezin mobitel već
odlazio s groblja Highgate prema Hampstead Heathu kad je on sjeo u automobil.
Odvezao se do parka, pratio signal i našao mobitel u travi. I dok je on stajao
ondje, navodno se iz stabala pojavio neki ‘čudan lik’ i potrčao prema njemu.“
„Kako čudan?“ upitao je Strike.
„Kaže da je izgledao kao trol. Kvrgavo tijelo, ćelava ružna glava s velikim
ušima. Očito maska od lateksa“, rekao je Murphy. „Ta osoba pogledala je
Ormonda koji je stajao ondje s Edienim telefonom, prepoznatljivim po
jarkožutoj maskici, pa pobjegla među stabla i nestala.“
„Znači, Ormond misli da je Edien mobitel ispao toj maskiranoj osobi i da se
vratila po njega kad je to shvatila?“ upitala je Robin.
„Da“, odgovorio je Murphy. „A Ormond se uspaničio kad je čuo da je Edie
ubijena jer je znao da je bio na minutu od mjesta ubojstva. ‘Znao sam da ću vam
762
Knjige.Club Books
biti sumnjiv, svi uvijek misle da je krivac partner, zar ne, uspaničio sam se,
nikad je ne bih ozlijedio..
„Ona modrica na njezinu vratu govori drukčije“, zamijetila je Robin.
„Mislim da nema nikakve sumnje da je bio nasilan, ali temeljito smo mu
pretresli stan. Nismo našli Blayev mobitel, ni oružje ubojstva, ni onaj dosje koji
je ubojica uzeo. Nismo imali opravdan razlog zadržati ga u pritvoru, ali siguran
sam koliko to mogu biti da on nije ubojica.“
„Misliš da je ta maskirana osoba bila pripadnik Halveninga“, rekao je Strike.
„Da, mislim“, odgovorio je Murphy pokazujući na fotografije maskiranih
pojedinaca. „Sad kad ih imamo u pritvoru, možemo pretražiti sva njihova
sastajališa i rekao bih da postoji velika vjerojatnost da ćemo naći Blayev mobitel
i oružje ubojstva. Uglavnom“, dodao je Murphy skupljajući fotografije, „vaše
upozorenje na onu videoigru jako nam je pomoglo.“
„Smijem li još nešto pitati?“ rekao je Strike.
„Pitaj. Ne mogu obećati da ću odgovoriti.“
„Jeste li primili anonimne pozive sa savjetom da iskopate tijelo Edie
Ledwell?“
Murphy je izgledao iznenađeno.
„Ne. Zašto? Ti si ih primio?“
„Da“, odgovorio je Strike.
„Trolovi“, rekao je Murphy.
„Možda“, odgovorio je Strike.
Murphy ih je ispratio u prizemlje.
„Otkad sam se vratio iz Španjolske, bio sam jako zaposlen ovim slučajem“,
tiho se obratio Robin, dok je Strike hodao ispred njih i provjeravao Twitter na
mobitelu. „Ali sad se situacija smirila...“
„Super“, smeteno je odgovorila Robin.
„Nazvat ću te“, rekao je Murphy.
Dok se pozdravljao s njima, ponovio je:
„I klonite se Peza Piercea. Kako sam rekao, ne znam jesmo li ih sve
uhvatili.“
763
Knjige.Club Books
90
We lack, yet cannot fix upon the lack:

Not this, nor that; yet somewhat, certainly.
We see the things we do not yearn to see
Around us: and what see we glancing back?133
Christina Rossetti
ajdemo nešto popiti i pojesti, ali daleko odavde“, predložio je Strike. „Ne
H želim da me čuje kakav zalutali policajac.“
Zaputili su se od Temze prema središtu Westminstera i na kraju ušli u St
Stephens Tavern, mali viktorijanski pab koji se nalazio točno nasuprot Big Benu
i zgradi Parlamenta. Robin je našla stol u kutu u stražnjem dijelu lokala i pet
minuta poslije Strike je na njega odložio kriglu Badgera i čašu vina, uz određene
se teškoće provukao iza malog stola željeznih nogu i spustio na zelenu kožu
klupe ispod zrcala.
„Je li ti noga dobro?“ upitala je Robin, jer Strike je ponovno iskrivio lice u
bolnu grimasu.
„Bila je bolje“, priznao je. Otpivši dobrodošao gutljaj piva rekao je:
„Dakle, prema Lepineovu učeniku, Edie je zajebala Anomiju, moguće nakon
što se doslovce jebala s njim.“
„Ali ti si sumnjičav.“
„Vjerujem da je Lepineov učenik to rekao Wallyju.“ Strike je otvorio
jelovnik i uzalud tražio nešto što bi želio pojesti a da istodobno nije previše
kalorično. „Samo nisam siguran da vjerujem Lepineovu učeniku. Govori
youtuberu kojem se očito divi. Ne bi bio prvi put da je neki seronja na internetu
izmislio priču kojom će ispasti važan. Ništa ga ne bi koštalo tvrditi da je
133
Nešto nam nedostaje, ali ne možemo utvrditi što: nije ovo, nije ono, ali nešto nam
nedvojbeno manjka. Oko sebe vidimo stvari koje ne želimo vidjeti: a što vidimo kad
pogledamo iza sebe? (Nap. prev.)
764
Knjige.Club Books
Anomijin prijatelj i da zna sve njegove tajne... Što misliš, koliko je kalorija u
cheesehurgeru s pomfritom?“
„Previše“, odgovorila je Robin, sad i sama proučavajući jelovnik. „Ali imaju
vegetarijanski burger. Mogao bi njega naručiti, bez pomfrita.“
„U redu“, mrzovoljno je pristao Strike.
„Ja ću naručiti.“ Robin je ustala, da poštedi Strikea još hodanja.
Kad se vratila, upitala je:
„Što nisi želio da čuje neki zalutali policajac?“
„Dakle“, Strike je spustio glas jer je četveročlana obitelj upravo sjela za
susjedni stol, „shvaćam zašto Londonska policija misli da je sve napade izveo
Halvening. Svaki put upotrijebljene su maske u Halveningovu stilu, Edie je bila
na popisu za direktnu akciju, Vikas je u igrici mogao nešto doznati o braći Peach
i postati im opasnost.
Da imamo samo Edieno i Vikasovo ubojstvo, bio bih sklon složiti se s
Murphyjem da su vjerojatni krivci pripadnici Halveninga, ali još uvijek ne
vjerujem da je Josha napao terorist i mislim da je jako nategnuto predložiti da je
izrađivač bombi Ben odlučio ubiti Olivera Peacha na tako rizičan način i na
mjestu koje je tako puno ljudi. Meni je takav napad znatno logičniji ako je
napadač Anomija. To je bio potez očajnika, jedan od onih napada do kojih
dolazi jer počinitelj zna da ima samo jednu priliku i ne smije si dopustiti da je
propusti. Izložio se prokleto velikom riziku i ma koliko je taj Ben možda čudan,
ako je dovoljno pametan da zna napraviti bombu, dovoljno je pametan i da zna
da njegov život ne vrijedi ni pišljiva boba ako Charlie misli da je on pokušao
ubiti Olivera.
Prema svemu što znamo o njemu, Charlie je pametan. Već je jednom
iskliznuo iz kandži Londonske policije. Nije čovjek koji će se neutemeljeno
zalijetati zaključcima. Zašto je onda tako siguran da je njegova brata napao
Anomija? Je li znao da se Anomija dogovorio naći s Oliverom na Comic Conn?
Ili misli da ga je Anomija namamio onamo?“
„Možda“, rekla je Robin.
„Siguran sam da je Oliver otišao na Comic Con pokušati otkriti tko je
Anomija. Stalno je prilazio Drekovima i pokušavao razgovarati s njima. Znam
da to nije dokaz“, dodao je Strike kad je Robin otvorila usta da prigovori, „ali
sat vremena sam promatrao tog tipa. Definitivno je pokušavao naći nekog. I
zato, ili je doista našao Anomiju, koji je tad točno znao koga treba napasti, ili je
Anomija već znao kako Oliver izgleda, jer je učinio isto što i ja i proguglao tog
idiota. I dok je Oliver pokušavao naći Anomiju, Anomija ga je promatrao i
čekao svoju priliku.“
„Ali zašto je uopće napao Olivera?“
Strike je popio još piva pa odgovorio:
765
Knjige.Club Books
„Krećem od premise da je, za razliku od svog starijeg brata, Oliver jebeni

idiot. U igrici je upotrebljavao anagram svog pravog imena, u korisničkom
računu na Twitteru, punom fotografija po kojima ga je lako identificirati,
upotrijebio je svoje runsko ime, a za Comic Con, gdje je vjerojatno trebao biti
diskretan, odjenuo je svoju najbolju dizajnersku odjeću. Bi li se složila da je
momak duga jezika, velika ega s opasnim osjećajem neranjivosti?“
„Da, složila bih se.“
„Onda u redu. Mislim da postoji velika vjerojatnost da se Oliver na
privatnom kanalu pravio važan svojim poznavanjem Bitcoina, internetskog
podzemlja i proizvođača lateks maski, da zadivi Anomiju. Braća Peach očito su
se jako ulizivali Anomiji da postanu moderatori.“
„Misliš da je Anomija naučio neke trikove Halveninga ravno od Olivera?“
„Da, mislim, i ako se to dogodilo, bio je opasan za Anomiju. Mogao je
posvjedočiti da je Anomija imao to znanje, jer on mu ga je dao.“
Robin je ponovno zaustila, a Strike je ponovno točno pročitao njezine misli.
„Slušaj, znam da je ovo samo nagađanje, ali jednu stvar sa sigurnošću
znamo: otkad su Anomija i članovi Halveninga u izravnom kontaktu, najednom
je došlo do promjene u napadima. Halveningov način djelovanja bio je dobro
utvrđen prije nego što su se uvukli u tu igru: maske za nadziranje, bombe za one
na popisu za izravnu akciju i online zlostavljanje za one na popisu za neizravnu
akciju, kako je Edie trebala umrijeti. Ona je sustavnim zlostavljanjem i
uvredama trebala biti dovedena u stanje u kojem će si sama oduzeti život.
Halvening nije organizacija koja izravno uklanja svoje mete. Sva svoja ubojstva
izveli su iz daljine: slanjem bombi poštom, poticanjem online zlostavljanja. A
onda najednom imamo dva ubojstva i dva pokušaja ubojstva koja ne slijede taj
obrazac; tri napada nožem i guranje s perona, koja je počinio netko s maskom,
za koju, prema uvjerenju policije da je sve to terorizam, pretpostavljam da je
utvrđeno da je rukotvorina onog sumnjivog tipa u Njemačkoj, koji je povezan s
Halveningom. Potom imamo trajnu zabranu pristupa LordDreku odmah nakon
što je Oliver tresnuo na tračnice. Zašto se to dogodilo tako brzo nakon pokušaja
ubojstva? Mislim zato što je Anomija želio spriječiti Charlieja da u Drekovoj
igri govori o njegovu pokušaju ubojstva Vilepechore.“
„Uklapa se“, oprezno je priznala Robin, „ali...“
„Stalno se vraćam na pitanje zašto bi Halvening napao Blaya“, rekao je
Strike. „Nije bio ni najednom njihovu popisu i znamo da nije bio obična
kolateralna žrtva; nije dobio nož u vrat zato što je branio Edie od napadača, jer
znamo da je kasnio i nikad nije stigao do nje. Što je značilo ono napadačevo da
će odsad stvari biti u njegovim rukama, ako se nije odnosilo na crtić?“
„Ne znam“, priznala je Robin.
„Zašto bi Halvening uzeo Joshev i Edien mobitel? Bilo bi im pametnije
ostaviti ih na onom groblju. Ništa ih nije moglo inkriminirati. Samo bi se
766
Knjige.Club Books
opteretili predmetima koji ih povezuju s mjestom ubojstva. Uzeti onaj dosje

imalo bi smisla, jer on se lako može spaliti - ali zašto mobitele?“
„Ne znam“, ponovila je Robin. „Ali uzimanje dosjea sigurno ima više smisla
ako ih je napao Halvening.“
„Ne nužno. Možda Anomija nije znao što je u njemu i mislio je da krade
fascikl s crtežima ili novim zapletima. Ili je Anomija nekako saznao njegov
sadržaj i nije želio da itko zna da su se teroristi uvukli u njegovu igricu. I zašto
bi Halvening želio tvrdi disk Bhardwajeva računala? Ponovno, samo bi si
natovarili inkriminirajuće dokaze. Bilo bi prekasno popraviti štetu ako su mislili
da je on slao poruke u kojima tvrdi da su oni teroristi. Ali ako je ubojica
Anomija, nestanak tvrdog diska ima smisla. Htio se pobrinuti da nitko ne poveže
Morehousea s Bhardwajem. Ako ništa drugo, taj disk pokazao bi da je B
hardwaj programirao igricu. Ne zaboravimo da policija nema nijedan čvrst
dokaz da je Vikas otkrio prave identitete braće Peach, ali znamo da je poznavao
Anomiju.“
„Ali...“
„Rasprave radi, recimo da je Vikas postao uvjeren da iza napada na Edie,
Josha i Olivera Peacha stoji Anomija. Što ako je Anomija mislio da će Vikas
kontaktirati policiju?“
„Ali ni za to nemamo dokaz.“
„Možeš li objasniti ledeni način na koji ti je Anomija sinoć rekao da je
Morehouse otišao? Zna da je Vikas ubijen, njegovo ubojstvo bilo je u svim
vijestima. Gdje su zaprepaštenost i tuga? Navodno su bili prijatelji. Misliš li da
je način na koji je govorio o Morehouseu bio normalan ako nije imao nikakve
veze s njegovim ubojstvom?“
„Ne, ne mislim“, odgovorila je Robin.
Oboje su pijuckali svoja pića i razmišljali. Za stolom pokraj njih, dvojica
tinejdžera koja su došla na ručak s roditeljima tipkala su po svojim mobitelima,
ne obazirući se na majku i oca. Na kraju je Robin rekla:
„Misliš li da bi vrijedilo malo istražiti tog Lepineova učenika?“
„Prije nekog vremena pregledao sam njegov korisnički račun. Sumnjam da
ćemo iz njega mnogo saznati. On je samo anonimni mali jadnik koji ne voli
žene.“
„Ali da budemo temeljiti...“
„U redu“, uzdahnuo je Strike. „Ako želiš istražiti, samo daj. Osobno mislim
da je puno veća vjerojatnost da ćemo to što nam treba dobiti od Paperwhite.
Sigurno postoji šansa da joj je Morehouse rekao tko je Anomija. Večeras ću
zaskočiti Yasmin. Posjetit ću je kod kuće, iznenaditi je. Ako još uvijek ima
Paperwhiteinu fotografiju, moći ćemo je naći.“
Šanker im je donio dva vegetarijanska burgera.
767
Knjige.Club Books
„Zašto nisi uzela pomfrit?“ upitao je Strike gledajući Robinin tanjur.

„Iz solidarnosti“, nasmiješila se Robin.
„Ali mogao sam ti krasti koji krumpirić“, uzdahnuo je Strike uzimajući nož i
vilicu.
768
Knjige.Club Books
91
Her hair stood back on either side

A face bereft of loveliness.
It had no envy now to hide
What once no man on earth could guess.
It formed the thorny aureole
Of hard unsanctified distress134

The Other Side of a Mirror
trikea je noga boljela znatno više nego što je želio priznati Robin. Tog jutra
S probudili su ga novi grčevi i vreo bol parao mu je tetivu svaki put kad bi stao
na svoje umjetno stopalo, podsjećajući ga da bi njegovoj protezi bilo draže nositi
manje težine, odnosno nimalo.
Da je imao izbora, bio bi ostao u Hotelu Z još jednu noć i odmorio se, ali
kako je Murphy rekao da je sigurno da se Robin i on vrate kući, a on je znao
koliko njihov knjigovođa strogo pazi na poslovne troškove, vratio se s Robin u
hotel spakirati svoje stvari i odnijeti ih u svoj potkrovni stan u Ulici Denmark.
Uspon stubama na treći kat značajno je povećao bolove u njegovu batrljku.
Poslijepodnevni drijemež prije posjeta Yasmin Weatherhead u Croydonu bio je
nemoguć zbog buke građevinskih radnika u uredu na katu ispod. Zato je sjeo za
svoj mali kuhinjski stol, podigao nogu na drugu stolicu i na internetu naručio
novi radni stol, ormar za spise, osobno računalo, stolicu za rad na računalu i
sofu, koji će biti dostavljeni za nekoliko dana.
Vijest o uhićenju članova Halveninga pojavila se u medijima dva sata nakon
što se vratio kući. Ostatak poslijepodneva proveo je pušeći e-cigaretu i pijući
kavu dok je čitao članke o tome na raznim informativnim stranicama. Nimalo se
nije začudio vidjevši da većina članaka ističe kako su dvojica sinova lana
134
Kosa joj je bila začešljana od lica bez imalo ljupkosti. Sad više nije imala nimalo one
nikom poznate zavisti koju će skrivati. Sačinjavala je trnovitu aureolu žestoka, neposvećena
jada. (Nap. prev.)
769
Knjige.Club Books
Peacha, multimilijunaša i nekoć kandidata za gradonačelnika Londona, u

lisičinama odvedena iz njegove kuće u Aveniji Bishop’s, koja je imala grčke
stupove i posve novi Maserati parkiran na kolnom prilazu. Fotografije Uruza, s
tetovažom brojke 88 i zalizanom plavom kosom, izbrijanog Thurisaza kojem se
runa isticala na Adamovoj jabučici, izrađivača bombi Bena, koji je škiljio
ozbiljno gledajući u kameru, i Wallyja Cardewa, koji je u tekstu ispod svoje
fotografije bio opisan kao „poznati youtuber“, bile su među onima za koje su
urednici odlučili da im je mjesto na dnu članka. Devetnaest mladih muškaraca
sad je bilo u pritvoru, većina njih iz Londona, iako je policija uhitila neke ljude i
u Manchesteru, Newcastleu i Dundeeju. Strike je shvaćao zadovoljstvo koje su
Ryan Murphy i Angela Darwish nedvojbeno osjećali zbog tih uhićenja; i sam ga
je upoznao kad bi slučajevi koje je istraživao bili riješeni i zavidio im je na
osjećaju razrješenja.
U pet poslijepodne krenuo je u Croydon i sat i nešto poslije hramao je
Ulicom Lower Addiscombe Road, usnulom stambenom ulicom u kojoj je Robin
sjedila u kafiću Saucy Sausage i gledala pročelje kuće obitelji Weatherhead.
Odlučio je promatrati kuću Weatherheadovih neko vrijeme prije nego što
pokuca na njihova vrata. Iako mu batrljak nije bio zahvalan jer je od njega tražio
da četrdeset minuta podnosi njegovu težinu dok je dangubio ispred niza
zatvorenih trgovina na suprotnoj strani ulice, zaključio je da je ta odluka
opravdana kad je konačno opazio plavokosu Yasmin koja se približavala
ulicom, u hodu tipkajući na svoj mobitel, s velikom poštarskom torbom
prebačenom preko ramena i u onoj istoj dugoj crnoj vesti koju je imala na
fotografijama što mu ih je Robin poslala prije nekoliko tjedana. Jedva podigavši
pogled s mobitela, automatski je skrenula prema ulaznim vratima obiteljske
kuće i nestala u njoj.
Strike je pričekao pet minuta pa prešao na drugu stranu ulice i pozvonio na
vrata. Kratko je čekao, a onda su se vrata otvorila i pred njim je stajala Yasmin,
još uvijek s mobitelom u ruci i pomalo iznenađena strancem na svom pragu.
„Večer“, rekao je Strike. „Yasmin Weatherhead?“
„Da.“ Yasmin je izgledala zbunjeno.
„Moje ime je Cormoran Strike. Privatni sam istražitelj. Nadam se da ćeš mi
odgovoriti na nekoliko pitanja.“
Zbunjenost na Yasmininu okruglu licu smjesta se pretvorila u strah.
„Ne bi trebalo dugo trajati“, nastavio je Strike. „Samo nekoliko pitanja.
Phillip Ormond me poznaje i može jamčiti za mene.“
Sad se u hodniku iza Yasmin pojavila starija žena. Imala je gustu tamnosivu
kosu i isto spljošteno lice kao njezina kći.
„Tko je ovaj muškarac?“
„On je samo... samo netko tko mi želi postaviti nekoliko pitanja“,
odgovorila je Yasmin.
770
Knjige.Club Books
„O čemu?“ upitala je gospođa Weatherhead dok je trepćući promatrala

Strikea svojim plahim očima.
„O mojoj knjizi“, lagala je Yasmin.
„Ja... u redu, uđite“, dodala je, obraćajući se Strikeu. „Neće dugo trajati“,
umirila je majku.
Strike je slutio da je Yasminina potreba da dozna zašto on želi razgovarati s
njom jača od njezina posve očita straha, jednako kao kod Iniga Upcotta. Odvela
ga je u prostoriju koja je gledala na ulicu i odlučno zatvorila vrata pred majkom.
Prostorija je izgledala kao da je nedavno renovirana: iz besprijekorno čista
svijetloplavog saga širio se gumenasti miris nečeg novog, a bež kožnata sofa i
naslonjači izgledali su kao da na njih nitko nikad nije sjeo. Veliki plazma
televizor dominirao je sobom. Na fotografijama na bočnom stoliću uglavnom su
bile iste dvije tamnokose djevojčice, za koje je Strike zbog manjka sličnosti s
Yasmin pretpostavljao da su njezine nećakinje.
„Možete sjesti“, rekla je Yasmin, pa se Strike smjestio na sofu; ona je sjela u
naslonjač i odložila mobitel na naslon za ruku.
„Kad ste razgovarali s Phillipom?“ upitala je.
„Prije nekoliko tjedana. Moja agencija angažirana je doznati tko je Anomija.
Mislio sam da ti je rekao za to.“
Yasmin je brzo trepnula nekoliko puta pa odgovorila:
„Vaša je partnerica razgovarala sa mnom na Comic Conu, zar ne?“
„Da.“
„Već sam rekla policiji sve što znam, a ne znam ništa?“ dodala je, a Strike je
primijetio upitnu intonaciju koju je Robin spomenula.
„To nije ono što si rekla mojoj partnerici. Njoj si rekla da si zbrojila dva i
dva i otkrila tko je Anomija.“
Yasminina desna ruka igrala se savršeno uređenim noktima lijeve. Otkad je
došla kući, cipele je zamijenila parom čizama marke Ugg, koje su na novom
sagu ostavljale velike, ravne tragove.
„Ti si, naravno, Hartella u Drekovoj igri“, nastavio je Strike.
Sva krv sad je nestala iz Yasmininih usana. Ako je i pomislila glumiti
nevjericu, za to je očito bila nesposobna, pa je samo nijemo zurila u njega.
„Ne znam jesi li vidjela poslijepodnevne vijesti“, rekao je Strike.
„Devetnaest pripadnika ultradesničarske terorističke skupine...“
Yasmin je briznula u plač. Teški vodopad zagasitoplave kose skrivao joj je
lice dok je jecala u ruke, a debele su joj noge drhtale na sagu u uggsicama.
Strike, kojem je nagon govorio da će od Yasmin više izvući poslovnim
pristupom nego suosjećanjem, nijemo je čekao da se ona pribere.
771
Knjige.Club Books
Nakon gotovo cijele minute Yasmin je podignula glavu. Lice i vrat sad su
joj bili prekriveni crvenim mrljama i suzama je obrisala maskaru, koja se razlila
u svijetlosivim prugama ispod njezinih natečenih očiju.
„Ja ništa ne znam“, rekla je molećivim glasom. „Stvarno ne znam!“
Kako nije imala papirnatu maramicu, obrisala je oči i nos rukavom svoje
crne veste.
„Oboje znamo da to nije istina“, ozbiljno je odgovorio Strike. „Od koga si
dobila dosje navodnih dokaza da je Edie Ledwell Anomija?“
„Sama sam ga sastavila?“ odgovorila je Yasmin glasom jedva čujnijim od
šapata.
„Nisi“, mirno je rekao Strike. „Netko drugi sastavio je taj dosje i proslijedio
ti ga u Drekovoj igri.“
Prema natečenosti Yasmininih očiju Strike je naslutio da ta mlada žena ne
plače prvi put tog dana. Možda je na poslu vidjela vijest o uhićenju članova
Halveninga pa požurila u kupaonicu u kojoj se isplakala zbog straha od onog što
slijedi, a onda se pažljivo ponovno našminkala.
„Znamo da su se dva pripadnika Halveninga infiltrirala u moderatorski
kanal“, nastavio je. „Policija će brzo naći uređaje kojima su se LordDrek i
Vilepechora...“
Zadahtala je čuvši ta imena, kao da ju je Strike zalio ledenohladnom vodom.
„... služili za Drekovu igru. I MI5 ih istražuje. Samo je pitanje vremena kad
će pokucati na tvoja vrata i...“
Yasmin se ponovno rasplakala, jedne ruke preko usta dok se ljuljala
naprijed-natrag u naslonjaču.
„... pitati te zašto im nisi rekla...“
„Nisam znala!“ rekla je kroz prste. „Nisam! Stvarno nisam!“
„... odakle ti onaj dosje.“
Na vratima dnevne sobe začulo se tiho kucanje i vrata su se odškrinula.
„Jeste li za šalicu...?“ započela je gospođa Weatherhead.
„Ne!“ odgovorila je Yasmin prigušenim glasom.
Gospođa Weatherhead još je malo provirila u prostoriju; izgledala je
zabrinuto. Kao i njezina kći, i ona je na nogama imala uggsice.
„Što se događa?“
„Reći ću ti poslije, mama!“ šapnula je Yasmin. „A sad ne smetaj!“
Yasminina majka zabrinuto se povukla. Kad su se vrata zatvorila, Yasmin je
ponovno spustila lice u dlanove i zajecala. Prigušene riječi koje su izlazile iz
njezina grla Strikeu su bile nerazumljive, dok nije razabrao „tako...
ponižavajuće“.
„Što je ponižavajuće?“
772
Knjige.Club Books
Yasmin je podignula pogled; suze su joj se još uvijek slijevale iz očiju, nos
curio.
„Mislila sam... mislila sam da je LordDrek... glumac? Rekao mi je da je, bio
je stvarno uvjerljiv... pa sam otišla na nje-njegovu predstavu... i rekla portirki na
ulazu za glumce da je došla Ha-Hartella... i da mi je on obećao autogram nakon
predstave... A on je... Nije me ni vidio dok sam govorila da sam to ja,
Hartella...“
Uslijedila je oluja jecaja.
„Ako nastaviš tvrditi da nikad nisu bili u igri, izgledat ćeš kao jedna od
njih“, nemilosrdno je rekao Strike. „Ljudi će misliti da si im svjesno pomogla.“
„Ne mogu to misliti.“ Yasmin je podignula pogled s očajničkim prkosom.
„Hoću reći, svi koji me poznaju znaju da sam po svemu ljevičarka? I sve moje
društvene mreže to dokazuju?“
„Ljudi na internetu stalno lažu o sebi. Tužitelj će tvrditi da si glumila
ljevičarku kako bi prikrila svoja stvarna uvjerenja.“
Sa suzama u očima netremice ga je promatrala sekundu ili dvije, a onda
bijesno viknula, što detektiva nije posve iznenadilo.
„Mislila sam da vi trebate otkriti tko je Anomija? Nije na vama, nego na
policiji da otkrije tko su članovi Halveninga! Ili samo želite postati slavniji?“
„Ako bi radije razgovarala o Anomiji, razgovarajmo“, odgovorio je Strike.
„Jesi li se ikad zapitala je li on ubio Ledwellovu?“
„Naravno da nisam!“ lagano je zadahtala Yasmin.
„Iako se u igrici hvalio da ju je on ubio?“
„Samo se... hoću reći, šalio se?“ Yasmin je pokušala odglumiti nevjericu.
„I nikad nisi pomislila da se ne šali? Da je Anomija to stvarno učinio?
„Naravno da nisam!“ ponovila je.
„Kako napreduje tvoja knjiga? Hoće li Anomija još uvijek dobiti dio
zarade?“
„Knjiga nije... na čekanju je? Zato što?...“
„Zato što je jedan od tvojih suautora bio uhićen zbog ubojstva, a drugi ga je
možda stvarno počinio?“
„Zato što... zato što sad nije pravo vrijeme za nju“, rekla je bez daha.
„Jesi li svjesna da su sve detaljne informacije koje ti je Ormond dao o
Edienim novim likovima i zapletima u filmu došle s mobitela koji je uzeo i
sakrio nakon njezina ubojstva?“
Strike je znao da se negdje iza prestravljena izraza lica i natečenih očiju
Yasminini snovi o intervjuima za medije i laskavim fotografijama, većem
prestižu među fanovima i statusu objavljene autorice mrve u prah.
773
Knjige.Club Books
„Ako se pokaže da je Anomija ubio Edie Ledwell i paralizirao Josha

Blaya...“
„Josh nije paraliziran“, izjavila je Yasmin s očajničkom sigurnošću. „Znam
da ljudi to govore, ali to nije istina. Čula sam da mu se stanje popravlja?“
„Gdje si to čula? Od nekog na Twitteru tko poznaje nekog tipa čija sestra
radi u bolnici? Jedna strana Josheva tijela posve je oduzeta, a u drugoj je izgubio
osjet. Koliko ja znam, a ja sam s njim razgovarao u bolnici.“
Yasmin je još više problijedjela, drhtavi prsti igrali su se manšetom.
„Ako ih je napao Anomija...“, nije odustajao Strike.
„Ako je Anomija onaj tko mislim da jest, nije to mogao učiniti“, šapnula je
Yasmin. „Fizički to nije mogao učiniti.“
„Što misliš tko je Anomija?“ upitao je Strike.
Yasmin je oklijevala pa rekla:
„Inigo Upcott.“
Strike to nije očekivao.
„Zašto misliš da je to Upcott?“
„Jednostavno zato što... Anomija zvuči kao on? Zna latinski, a Inigo je
uvijek rabio malo latinskog? I prema onome što je Anomija rekao: u životu mu
nije lako, a Inigo je u invalidskim kolicima? I jako se naljutio kad je Edie
napustila Katyu, a znam da se Inigo uvijek ljutio što Katya za Josha i Edie radi
besplatno, jer nekoliko puta kad sam bila u njihovoj kući čula sam ga da joj
prigovara zbog toga? I jednom sam ga vidjela kako igra Drekovu igru.“
„Stvarno?“
Yasmin je kimnula, brišući rukavom veste vrh nosa koji je curio.
„Računalo mu je štekalo? A ja sam mu pomogla da ga popravi i vidjela sam
što je radio kad se zamrznulo? Bio je u igri. Tad sam mislila da je samo želio
vidjeti kako izgleda? Jer Josh i Edie bili su kod Katye i razgovarali o toj igri i
Anomiji? Ali poslije sam zbrojila dva i dva...“
I dobila si dvadeset dva.
.. i imalo je smisla jer on ne može iz kuće i uvijek je na računalu? Osim toga
je umjetnik i čuo je sve što smo govorili o Srcu crnom kao tinta? Vjerojatno je
tu igricu stvorio iz zabave...“
„Misliš li da Anomija govori kao muškarac od šezdesetak godina?“
„Pa... da?“ Yasmin je ponovno bila prkosna. „Inigo je... jako je razdražljiv?
Često psuje i nije volio Josha? Ali isprva se činilo da mu se Edie sviđa, pa ga je
vjerojatno jako uzrujalo kad je kritizirala njegovu igricu? Nakon sveg vremena i
truda koje je uložio u nju?“
„Je li ti Inigo bio simpatičan?“
774
Knjige.Club Books
„Ja... da. Sažalijevala sam ga, kad je tako bolestan? Na početku, kad sam tek
počela dolaziti u njihovu kuću, bio je ljubazan, ali... prilično je... zna biti pomalo
nasilan i pretpostavljam da... i Anomija to zna biti? Ali“, obrambeno je dodala,
„to je bila samo teorija...“
Strike se zapitao je li Yasmin živjela u virtualnom svijetu anonimnih ljudi
toliko dugo da su vjerojatnost i vjerodostojnost posve nestali iz njezina procesa
zaključivanja. Jedna teorija činila se jednako dobrom kao svaka druga, pod
uvjetom da zadovoljava njezinu potrebu da se osjeća insajderkom. Zbog tih
osobina bila je jako dragocjena Halveningu, ali znatno manje korisna kao
svjedokinja.
„Inigo i ti jedne ste godine bili na božićnoj zabavi u North Groveu, zar ne?“
„Da?“ odgovorila je Yasmin, koja naizgled nije shvaćala važnost tog pitanja.
„Rekao mi je da te je tad vidio u klinču s Nilsom de Jongom.“
Yasmin je izgledala zaprepašteno, ali Strikeu se učinilo da je u izrazu
njezina lica primijetio tračak zadovoljstva.
„On... zamolio me da se poljubimo ispod imele, samo to.“
„Bi li te iznenadilo znati da Inigo tvrdi da te je čuo kako priznaješ Nilsu da
si ti Anomija?“
Yasmin je zaprepašteno zadahtala.
„To je potpuna laž! Hoću reći - to je apsurdno!“
„Sjećaš li se o čemu ste Nils i ti razgovarali prije nego što te poljubio?“
„Ja... svi smo puno popili? I... mislim da mi je rekao da izgledam nesretno i
da me želi razveseliti? I ono... odvukao me ispod imele?“
Strike je slutio da joj dotad nijedan muškarac nije to učinio.
„Nils nije govorio o anomiji općenito?“
„O anomiji kao amoralnosti?“
Kad je Yasmin samo izgledala zbunjeno, Strike je upitao:
„Nikad nisi primijetila da je riječ anomija urezana u kuhinjski prozor u
North Groveu?“
„Stvarno?“ Yasmin se doimala iskreno iznenađeno.
„Jesi li ikad razgovarala telefonom s Anomijom - mislim na osobu?“
„Ne. Samo e-mailom.“
„Koja je njegova e-adresa?“ upitao je Strike, vadeći iz džepa bilježnicu.
„Neću vam je dati.“ Njezine crvene oči ponovno su bile suzne, ali bila je
uplašena. „Anomija bi me ubio.“
„Možda nisi daleko od istine. Shvaćaš da je Morehouse ubijen?“
„Molim? Ne, on... što?“
775
Knjige.Club Books
Strike je vidio kako se njezin spori mozak muči shvatiti to što joj je upravo
rekao.
„Ne vjerujem vam“, na kraju je šapnula.
„Provjeri na internetu. Vikas Bhardwaj. Sveučilište Cambridge. Ubojica ga
je zaklao.“
Yasmin je sad izgledala kao da će povratiti.
„Kako znate da je on Morehouse?“ tiho je upitala.
„Ako provjeriš članke“, rekao je Strike, ignorirajući to pitanje, „primijetit
ćeš da se to ubojstvo dogodilo one večeri kad je Morehouse nestao iz igre.“
„Ne vjerujem vam“, ponovila je Yasmin, ali drhtala je. „Samo me želite
preplašiti.“
Kroz mrežaste zavjese na prozoru Strike je ugledao gojazna muškarca sijede
kose koji je dolazio stazom ispred kuće s aktovkom u ruci. Nedugo potom čuo je
nejasan razgovor ispred vrata dnevne sobe i zaključio da Yasminina zabrinuta
majka govori njezinu ocu da krupan neznanac dodijava njihovoj kćeri.
Vrata su se otvorila i u sobu je ušao Yasminin otac, još uvijek s aktovkom u
ruci.
„Što se događa? Yasmin, tko je ovaj muškarac?“
„Sve je u redu... reći ću vam poslije.“
„Tko je on?“ ponovio je njezin otac, koji je izgledao razumljivo uznemiren
vidjevši natečene oči svoje kćeri i tragove maskare na njezinim obrazima.
„Cormoran Strike“, predstavio se detektiv, nesigurno ustajući dok je njegova
tetiva vrišteći tražila milost. Ispružio je ruku. „Ja sam privatni istražitelj, a vaša
kći pomaže mi s jednim slučajem.“
„Privatni... Što se događa?“ bijesno je upitao gospodin Weatherhead ne
obazirući se na Strikeovu ispruženu ruku, kad je Yasminina majka stala iza
njega. „Je li ponovno riječ o onom prokletom crtiću?“
„Tata, ne brini se“, šapnula je Yasmin. „Molim te. Brzo ću izaći i... sve ću
objasniti.“
„Ja...“
„Molim te, tata, pusti me da završim razgovor s njim!“ pomalo je histerično
rekla Yasmin.
Njezini roditelji nevoljko su se povukli. Vrata su se zatvorila. Strike je
ponovno sjeo.
„Shvaćaš, zar ne“, rekao je Strike prije nego što je Yasmin stigla
progovoriti, „da će kad se sve to dozna, a doznat će se, jer dok mi ovdje
razgovaramo, Londonska policija i sigurnosne službe plijene računala i mobitele
Halveninga, javnost, mediji i porota čuti da si dobrovoljno uzela dosje lažnih
dokaza protiv Edie Ledwell koji je sastavila teroristička organizacija koja ju je
željela mrtvu i odnijela ga Joshu Blayu da ga okreneš protiv nje? Što misliš,
776
Knjige.Club Books
Yasmin, što će ljudi misliti o tebi kad čuju da si veselo nastavila igrati Drekovu
igru znajući da su se teroristi infiltrirali u nju? Dapače, nastavila si je moderirati
i istodobno planirala knjigu na temelju informacija ukradenih od jedne mrtve
žene? Sad te upozoravam: vođa Halveninga tvrdit će da je Anomija napao
Ledwellovu i Blaya i da je Anomija pokušao ubiti jednog njihova člana gurnuvši
ga pred vlak. I bio krivac Halvening ili Anomija, do grla si u govnima.“
Yasmin se pogrbila lica u dlanovima i ponovno zajecala.
„Tvoja je jedina nada“, glasno je rekao Strike, kako bi bio siguran da ga ona
čuje kroz drhtave jecaje, „da odmah sad, svojevoljno, postupiš ispravno. Izađi iz
te igre, reci policiji sve što znaš i pomozi mi naći Anomiju.“
„Ja vam ne mogu po-pomoći, kako bih mogla? Ako to nije Inigo...“
„Kao prvo, možeš mi dati Anomijinu e-adresu. Kao drugo, možeš mi
pomoći naći moderatoricu koja se naziva Paperwhite.“
„Zašto vas ona zanima?“
„Zato što mislim da je u opasnosti.“
„Kako?“
„Morehouse joj je možda rekao tko je Anomija.“
„Oh...“
Yasmin je obrisala lice rukavom dodatno razmrljavši maskaru i rekla:
„Ne znam ništa o njoj.“
„Mjesecima ste zajedno u Drekovoj igri, nešto sigurno znaš. Znamo da ti je
Vilepechora pokazao njezinu fotografiju.“
„Kako to znate?...“
„Nema veze kako znam. Jesi li sačuvala tu fotografiju?“
„Ne... bila je...“
„Gola?“
„Ne, ne posve.“
„Opiši je.“
„Ona je... zgodna. Vitka. Crvenokosa.“
„Koliko bi mogla imati godina?“
„Ne znam... dvadeset i neku? Možda je i mlađa?“
„Je li ikad dala naslutiti gdje živi?“
„Ona... jednom je rekla da je kilometrima daleko od Londona, kad..
„Kad?...“ potaknuo ju je Strike.
Yasmin je nervozno čupnula mokar rukav svoje veste pa rekla:
„Kad sam rekla ostalim moderatorima da će se Josh i Edie naći... da
razgovaraju o tom dosjeu.“
„Jesi li im rekla gdje će se naći?“ oštro je upitao Strike.
777
Knjige.Club Books
„Ne. Paperwhite je pitala, a ja sam odgovorila da joj neću reći jer mi Josh
nikad ne bi oprostio da se ondje pojavio neki lovac na autograme? A ona se
razljutila i rekla da ne bi mogla doći čak i da želi jer je kilometrima daleko od
Londona? A onda je dodala da je posve očito gdje će se njih dvoje naći i bijesno
se odjavila.“
„Misliš li da bi većina obožavatelja Srca crnog kao tinta pogodila da će se
Josh i Edie naći na tom groblju?“
„Možda?“ odgovorila je Yasmin. „Hoću reći, to je bilo njihovo mjesto, zar
ne? Ondje se... ondje je sve počelo.“
„Sjećaš li se ičega drugog što je Paperwhite rekla o svom životu ili o tome
gdje živi?“
„Ne. Samo znam da se muškarcima sviđala? Ali njoj se najviše sviđa...
najviše joj se sviđao Morehouse.“
„Što misliš, koliko je ljudi vidjelo tu obnaženu fotografiju?“
„Vjerojatno svi dečki? Vilepechora mi je rekao da ju je htjela poslati
Morehouseu, ali ju je zabunom poslala Anomiji? Pretpostavljam da ju je
Vilepechora pokazao svim ostalim dečkima...“
„U redu“, Strike je zapisao bilješku. „A sad mi daj Anomijinu e-adresu.“
Nakon trenutka oklijevanja, Yasmin je uzela mobitel koji je odložila na
naslon za ruku fotelje u kojoj je sjedila, otvorila svoj račun elektroničke pošte i
rekla:
„Adresa je cagedheartl4@aol.com. Sve mala slova. Broj je u znamenkama.“
„Hvala ti. Četrnaest... kao Pravilo 14?“
Yasmin, koja je bila zaposlena brisanjem uplakana lica rukavom, ponovno je
kimnula.
„Znatiželje radi, kako glasi prvih trinaest pravila?“ upitao je Strike.
„Nema ih“, odgovorila je Yasmin promuklim glasom. „Postoji samo to
pravilo.“
„Zašto se onda zove pravilo četrnaest?“
„Zato što je to Anomijin najdraži broj.“
„Zašto?“
Slegnula je ramenima.
„U redu.“ Strike je sad zatvorio notes i izvadio novčanik. „Mnogo si mi
pomogla, Yasmin. Ako želiš poslušati moj savjet, javi se ovom čovjeku“,
otvorio je novčanik, izvadio iz njega posjetnicu Ryana Murphyja i pružio joj je,
„i reci mu sve što si upravo meni rekla. Sve. A nakon toga savjetujem ti da se
zauvijek povučeš iz Drekove igre.“
„Ne mogu“, bijelih je usana odgovorila Yasmin.
„Zašto?“
778
Knjige.Club Books
„Zato što je Anomija rekao... ako odem...“

Najednom se neveselo, pomalo histerično nasmijala. „... rekao je da će reći
policiji da sam pomogla teroristima? Ali pretpostavljam... ako to sama kažem
policiji... barem neću više morati...“
Nije dovršila rečenicu.
„Što više nećeš morati?“
Yasmin je ponovno obrisala oči pa tužno rekla:
„Anomija me... već me neko vrijeme ucjenjuje?“
„Da učiniš što?“
„Da budem on, u Drekovoj igri.“
„Kako to misliš?“ upitao je Strike, najednom obuzet strašnom sumnjom.
„Tjera me da ga ponekad glumim u igri? Dao mi je svoje pojedinosti za
prijavu i rekao kad to moram učiniti ili će reći policiji za onaj dosje?“
„Koliko već dugo to radiš?“ upitao je Strike, u mislima brzo prelazeći preko
svih sumnjivaca koje su eliminirali na temelju toga što kod sebe nisu imali
nijedan uređaj kad je Anomija bio viđen u igrici.
„Ne znam“, ponovno je zajecala Yasmin. „Otkad... Otkad sam mu rekla da
sam se našla s vašom partnericom? Na Comic Conu?“
„Isuse Kriste“, rekao je Strike. Nastojeći ne pokazati bijes koji se pjenio u
njemu, upitao je: „Taj zahtjev nije ti se učinio neobičnim?“
„Jest... Pitala sam ga zašto želi da to učinim, a on mi je samo odgovorio da
moram.“
„Sjećaš li se kad si točno ‘bila’ Anomija? Jesi li to zapisivala?“
„Nisam“, nesretno je odgovorila Yasmin. „Mnogo puta, ne sjećam se svih
dana... Zašto?“
„Zato što si Anomiji pomagala osigurati alibije“, rekao je Strike, koji se više
nije ustručavao preplašiti jednu tako opasno glupu mladu ženu. „Da sam na
tvom mjestu, svakako bih se pokušao sjetiti jesam li glumio Anomiju one noći
kad je netko zaklao Vikasa Bhardwaja. Mislim da će policiju jako zanimati ta
informacija.“
Ponovno se podigao na noge, toliko bijesan na nju da je otišao više joj ne
uputivši nijednu riječ.
Yasminini roditelji nahrupili su hodnikom prema dnevnoj sobi dok je Strike
otvarao ulazna vrata i posljednje što je čuo prije nego što ih je zalupio iza svojih
leđa bili su njihovi zabrinuti glasovi i Yasminin tužni lelek koji je odgovarao na
njihova pitanja.
779
Knjige.Club Books
92
To-night again the moon’s white mat

Stretches across the dormitory floor
While outside, like an evil cat
The pion prowls down the dark corridor,
Planning, I know, to pounce on me, in spite
For getting leave to sleep in town last night.135
Charlotte Mew
The Fete
obin je isprva bila sretna što je kod kuće u Ulici Blackhorse Road. Bilo je
R pomalo neobično biti najednom sama - bez Strikea s kojim će razgovarati
ili sjediti u automobilu u ugodnoj tišini - ali taj osjećaj dislokacije bio je
zanemariv dok je stavljala prljavo rublje u perilicu, spremala svoj toaletni
pribor, zalijevala filodendron i u samoposluživanju kupovala namirnice za svoj
hladnjak.
No kako je dan odmicao, bilo joj je sve teže pretvarati se da nije napeta i da
se osjeća posve sigurnom. Progonjena slikama koje nije mogla zaboraviti -
prerezana vrata Vikasa Bhardwaja, grotesknih maski od lateksa koje je koristio
tvorac cijevnih bombi, mladića s tetovažom brojke 88, koji je fotografirao
zgradu u kojoj se nalazio njezin stan - rano je navukla zavjese i još jednom
provjerila je li uključila protuprovalni alarm.
Upravo je bila sjela pojesti tost s kajganom, kad se trznula od nepoznata
zvuka zvona svog jednokratnog mobitela u torbici. Izvadivši mobitel, ugledala je
SMS od Peza Piercea.
Nećeš vjerovati kakav sam dan imao
135
Noćas se ponovno bijeli Mjesečev sag prostire na podu spavaonice, a u mračnom hodniku
kao pakosna mačka vreba pijun spreman skočiti na mene, iako sam sinoć dobio dopuštenje da
prespavam u gradu. (Nap. prev.)
780
Knjige.Club Books
Robin je kratko razmislila pa odgovorila:
Zašto, što se dogodilo?
Gotovo istog trenutka stigao je Pezov odgovor.
Posjetila me jebena policija. Neki šupak rekao im je da sam ja trolao

Edie. Sad kažu da se moram negdje sakriti, jer ultradesničarski
luđaci žele srediti tog trola. Oni isti tipovi koji su u svim vijestima
OMG, odgovorila je Robin. Stvarno?

Imala je snažan osjećaj da će je Pez zamoliti da mu posudi svoju sofu i
naravno:
Bih li se možda mogao skloniti kod tebe?

Stvarno mi je žao, ali već imamo dva padobranca.
Da, mnogi moji prijatelji imaju padobrance sad kad su se teroristi
okomili na mene
Žao mi je, odgovorila je Robin, ali to je istina. Javi mi gdje si. Mogla bih doći i
malo te razvedriti.
Nije imala ni najmanju namjeru naći se s Pezom, ali nije se mogla sjetiti drugog
načina da ga nagovori da joj kaže svoju lokaciju, da ga mogu i dalje pratiti. Ali
on nije odgovorio, vjerojatno ljutit na nju jer mu nije ponudila utočište. Robin je
na određeni način laknulo: nije bila sigurna da njezini živci mogu podnijeti
večer koketiranja SMS porukama s Pezom Pierceom, za kojeg bi se još moglo
pokazati da je osoba za koju je Strike vjerovao da je prerezala grkljan mladoga
genija u Cambridgeu i ostavila ga da se uguši u vlastitoj krvi.
Njezin susjed na katu ponovno je glasno puštao glazbu i buka basa prvi je
put smetala Robin; željela je moći čuti neobične zvukove. Pojevši večeru i
opravši posuđe, pokušala se smiriti i pregledati profil na Twitteru Lepineova
učenika, ali nije se mogla usredotočiti. Kad je Strike nazvao, s olakšanjem je
dograbila mobitel.
„Bok“, rekla je. „Kako je prošlo s...?“
„Ovo nećeš vjerovati.“
781
Knjige.Club Books
„Yasmin još od Comic Cona satima u komadu glumi Anomiju u igrici, ali
nije zapisala kad je to točno radila. Kad je vidjela tvoju fotku u novinama,
shvatila je da si ti navodna novinarka koja ju je intervjuirala, rekla Anomiji daju
je ispitala istražiteljica na tajnom zadatku i Anomija ju je tad ucijenio da ga
glumi u igrici.“
„Molim?“
„Zato je svaki prokleti sumnjivac kojeg smo isključili nakon Comic Cona
ponovno na popisu.“
„Ali to je...“
„Gotovo svaka pizda na koju smo uopće sumnjali, osim Seba
Montgomeryja. Morat ću sjesti i smisliti što ćemo, ali, Isuse Kriste, ovo nam
stvarno nije trebalo. Mislio sam da smo taj popis sveli na dvije osobe. A što se
tiče Paperwhite...“
„I to je nešto“, rekla je Robin, nastojeći naći malo nade kad joj je Strike
prenio sve što je Yasmin rekla o Paperwhite. „Crvenokosa, zgodna, mlada, živi
kilometrima daleko od Londona...“
„Da, sužava mogućnosti na nekoliko stotina tisuća žena. Ako imaš ikakvu
ideju kako ćemo utvrditi koja je od njih Paperwhite, nazovi me“, rekao je Strike.
Kad su završili razgovor, Robin je nekoliko trenutaka nepomično sjedila
zaprepaštena i očajna tim novim razvojem situacije, dok je tresak u hodniku
ispred stana nije natjerao da poskoči. Okrenula se na svojoj stolici, zureći prema
hodniku. Njezina ulazna vrata bila su sigurna, alarm uključen, i zato je bilo
apsurdno - nije li? - bojati se da itko pokušava ući. Nakon nekoliko sekundi u
kojima je osjetila da joj srce lupa znatno brže nego što je normalno za jednu
zdravu ženu koja nepomično sjedi, polako je ustala i prišla vratima pa priljubila
uho uz njih, poželjevši da ima špijunku. Nije ništa čula. Nedvojbeno je nekom
tko se penjao na kat nešto ispalo iz ruke, ali slika Vikasa Bhardwaja prerezana
vrata i mutnih očiju u invalidskim kolicima najednom se ponovno nezvana
pojavila u njezinim mislima.
Prvi put otkad su našli Vikasovo tijelo, Robin je pomislila na Rachel
Ledwell. Ta djevojka dosad je već sigurno čula da je Vikas mrtav.
I tad ju je kao strujni udar pogodila jedna misao. Pohitala je do svog laptopa,
zatvorila objave Lepineova učenika na Twitteru, otvorila izravne poruke i
razgovor koji je vodila s Rachel pa počela tipkati.
Rachel, ja sam, Robin. Pretpostavljam da si

vidjela strašnu vijest o Vikasu. Jako mi je žao.
Sad se pokušavam pobrinuti da više nitko ne

nastrada. Ako možeš, molim te da mi odgovoriš
782
Knjige.Club Books
na ovu poruku. Postoji nešto u čemu bi mi možda

mogla pomoći.
Zaustavimo Anomiju
Bila je posve svjesna da ta djevojka možda nije na Twitteru u tom trenutku, da je

možda duboko i razumljivo zgađena online svijetom i da njezinu poruku možda
neće vidjeti još satima ili čak danima. Ali svejedno je zurila u zaslon računala
kao da snagom volje može natjerati Rachel da otvori Twitter, a onda je ispod
poruke koju joj je poslala ugledala tri treperave točkice: Rachel je tipkala.
Je li Vikas već bio mrtav kad ste došli onamo?

Penny Peacock
Da. To je strašno. Jako mi je žao, Rachel.

Mogu zamisliti kako se osjećaš.
Zaustavimo Anomiju
Robin je čekala na iglama.
Znaš li tko je to učinio? Zna li policija?

Penny Peacock.
Ne još.
Zaustavimo Anomiju
Otprilike jednu minutu ništa se nije događalo. Robin je već ponovno namjestila
prste iznad tipkovnice, kad je ugledala tri točkice i nakon još jedne minute
pojavila se znatno duža Rachelina poruka.
Strašno se bojim. Neprestano plačem. Mama misli da sam potištena, želi me

odvesti liječniku, ali ne mogu joj reći što se stvarno događa. Misliš li da je to
bio netko iz Halveninga? Vikas je želio izbaciti LordDreka i Vilepechoru iz
igrice jer je bio siguran da su oni Halvening. Možda su ga ubili iz osvete.
Možda je otkrio tko su doista i obavijestio policiju, mogao je to učiniti, bio je
jako pametan? Danas sam na vijestima vidjela koliko je ljudi uhapšeno i cijeli
dan sjedim ovdje i čitam sve novinske članke i mišljenja na Twitteru. Mislila
sam da će policija možda reći da je Halvening ubio Vikasa, ali nisu to rekli.
Penny Peacock
U ovom trenutku ne znam puno više od tebe,

ali želim spriječiti da itko više nastrada.
783
Knjige.Club Books
Zaustavimo Anomiju
Ali svi članovi Halveninga su uhapšeni.

Penny Peacock
Robin je počela tipkati, ali u istom trenutku pojavile su se tri točkice, pa je

prestala i pričekala Rachelinu novu poruku.
Ti misliš da ga je ubila Anomija

Penny Peacock
Robin je oklijevala, pitajući se kako bi bilo najbolje nastaviti.
Ne nužno, iako se posljednji put kad sam bila u

igrici Anomija ponašala jako čudno za nekog
kome je netko ubio prijatelja.
Zaustavimo Anomiju
Kako čudno?
Penny Peacock
Jako hladno i službeno. Nije se činilo prirodnim.

Zaustavimo Anomiju
Uslijedila je najduža stanka dotad, ali tad su se ponovno pojavile tri točkice na
zaslonu i nedugo potom još jedna duga poruka od Rachel:
Ovo je noćna mora. Stalno mi pada na pamet nešto jako čudno što je
Vilepechora davno rekao. To se dogodilo kad je Morehouse na
moderatorskom kanalu tražio od Vilea i LordDreka da izađu iz igre. Porekli
su da su Halvening, a onda je Vile iz šale rekao da je Anomija ubila Edie i
Bitcoinom kupila nož i elektrošoker. Rekao je da Anomija zna kako nabaviti
stvari na dark webu. Nikad nisam vidjela da je Anomija govorila o
kriptovalutama, ali sad mislim da su Vilepechora i ona o tome možda
razgovarali na privatnom kanalu. Strašno sam se naljutila na sve njih jer o
ubojstvu moje tete razgovaraju na takav način, kao da je smiješno, i odjavila
sam se s kanala moderatora. Ali otkad sam vidjela što se dogodilo Vikasu,
samo sve to vrtim po glavi, jer Anomija se uvijek šalila da je ona probola
Josha i Edie. Atoje mogla učiniti djevojka, jer Josh i Edie najprije su bili
onesposobljeni elektrošokerom da se ne mogu braniti, a Vikas se nije mogao
obraniti iz svojih invalidskih kolica, zar ne?
Penny Peacock.
784
Knjige.Club Books
„Bingo“, rekla je Robin ispod glasa i odgovorila:
Shvaćam zašto ti je ovo tako teško, Rachel,

stvarno shvaćam.
Zaustavimo Anomiju
Ne shvaćaš. Ne možeš shvatiti.

Penny Peacock
Dovoljno je strašno misliti da je Halvening ubio Edie i Vikasa, ali ako je to

bila Anomija, bila sam prijateljica s ubojicom. Pomagala sam moderirati
ubojičinu igru.
Penny Peacock
Čak i ako je Anomija kriva, nisi mogla znati da je

sposobna za ubojstvo. Da svi koji se našale kako
žele nekog ubiti to doista i učine, nitko od nas ne
bi bio siguran izaći na ulicu. Sad je moj najvažniji
prioritet naći Paperwhite. Postoji mogućnost da
ona zna tko je Anomija. Možda može razjasniti i
je li Vikas namjeravao reći policiji za svoje
sumnje o Anomiji i Halveningu.
Zaustavimo Anomiju
Ne znam tko je Paperwhite, nikad to nisam znala.

Penny Peacock
Znamo da je moderatorskim kanalom kružila

jedna njezina fotografija. Anomija ju je podijelila
s Vilepechorom, a Vilepechora ju je pokazao
Hartelli, pa sam pomislila da je došla i do tebe.
Znam da su svi mislili da si muškarac.
Zaustavimo Anomiju
Uslijedila je tišina. Robinino srce lupalo je gotovo jednako brzo kao kad je
mislila da netko pokušava ući u njezin stan.
Vilepechora mi je pokazao tu fotku

Penny Peacock
785
Knjige.Club Books
LordDrek i on uvijek su mislili da sam homoseksualac

Penny Peacock
Rekao je da će sa sigurnošću znati da sam

peder ako mi se ne digne na tu fotku
Penny Peacock
Robin je znala da mora oprezno formulirati svoju sljedeću poruku, jer nije
zaboravila da su cure koje su zlostavljale Rachel svoju školsku kolegicu nazvale
lezbijkom.
Rachel, možeš li, molim te, provjeriti jesi li je

izbrisala? Jer ako si je zaboravila izbrisati, ta bi
nam fotografija mogla pomoći da je nađemo.
Zaustavimo Anomiju
Robin je čekala, jedva dišući. Rachelina šutnja dugo je trajala i dala joj nadu, jer
da je izbrisala tu fotografiju, sigurno bi to odmah rekla. Tad su se pojavile tri
točkice i Rachel je odgovorila.
Provjerit ću. Nisam je mislila sejvati, ali vidjet ću

jesam li je ipak sačuvala.
Penny Peacock
Ima je, pomislila je Robin. Nije znala niti je marila je li Rachel sačuvala tu
fotografiju iz zlobe ili da pokuša otkriti identitet djevojke koja joj je otela
najboljeg prijatelja na internetu: važno je bilo samo to da ju je sačuvala.
Prošle su tri minute, ali Robin se činilo da ih je prošlo trideset. A onda se
Rachel vratila.
Imam je.
Penny Peacock
Odmah je šaljem.
Penny Peacock
Fotografija se pojavila pred Robininim očima prije nego što je Robin stigla
natipkati hvala. Djevojka na njoj nije bila samo zgodna; bila je prelijepa. Ne
starija od dvadeset godina, bila je vitka, duge crvene kose, svijetle, lagano
pjegave kože, visokih jagodica i krupnih očiju boje lješnjaka. Odjevena samo u
786
Knjige.Club Books
raskopčanu svijetloružičastu košulju, pozirala je rukama pritišćući dojke jednu

uz drugu, a košulja joj je jedva prekrivala bradavice. Komadić ravna trbuha
vidio se ispod košulje, a fotografija ju je uhvatila do ispod pupka.
Rachel, velika ti hvala. Ovo bi nam moglo biti

od neprocjenjive pomoći.
Zaustavimo Anomiju
Molim te, hoćeš li mi javiti što se događa? Ne mogu podnijeti

ne znati što se zbiva. Sve bi bilo bolje od ovog.
Penny Peacock.
Naravno. Bit ćemo u kontaktu. I molim te, ne

budi prestroga prema sebi. Jako si nam pomogla i
ništa od ovog nije tvoja krivnja. Ništa x
Zaustavimo Anomiju
X
Penny Peacock
Robin je spremila Paperwhiteinu fotografiju na laptop, otvorila Google i

zalijepila fotografiju u tražilicu.
Kako je pretpostavljala, rezultati koji su odgovarali parametrima njezina
pretraživanja prikazivali su mnoštvo žena koje su ogolile svoje dojke u
raskopčanim košuljama, ali nijedna od njih nije nalikovala na Paperwhite. Ali iz
tog je saznala nešto korisno: da Paperwhite nikad nije objavila tu fotografiju na
internetu, što je navodilo na zaključak da je fotografiju doista privatno poslala
svom dečku ili nekom koga je smatrala svojim dečkom.
Robin je pomno promotrila pozadinu fotografije. Prikazivala je slabo
osvijetljenu spavaču sobu, možda studentsku, jer vidio se radni stol. Kad je
povećala fotografiju, na stolu je opazila plitku kutiju s natpisom Faber-Castell
meke pastele, za koji je znala da nisu slatkiši, nego tvrtka koja proda je slikarske
potrepštine.
Smanjila je fotografiju na djevojčino lice pa to zalijepila u aplikaciju.
Pojavio se niz fotografija koje su obećavale znatno više: fotografije glava
mladih crvenokosih žena, od kojih su neke izgledale profesionalno snimljene.
Robin je polako pregledavala fotografije, pomno promatrala svako lice, dok se
nije zaustavila na šesnaestoj fotografiji.
Prikazivala je istu djevojku: iste oči, iste jagodične kosti, ista duga griva
crvene kose. Jako uzbuđena, otvorila je tu fotografiju. Bila je s Instagrama.
Robin je došla na stranicu i glasno uzviknula: „To!“
787
Knjige.Club Books
Djevojčino ime bilo je Nicole Crystal. Pregledavajući fotografije na njezinu

računu, Robin je vidjela da je studentica na Umjetničkoj akademiji u Glasgowu.
Stranica je bila puna primjeraka njezinih radova, u kojima je čak i Robinino
nekvalificirano oko primijetilo veliki talent. Ali bilo je i nekoliko selfieja i jedan
od njih natjerao je Robin da pomalo zbunjeno zastane. Zgodan plavokosi mladić
u odrezanoj crnoj majici grlio je Nicole sleđa, usana priljubljenih uz njezin
obraz. Malo niže, ugledala je još nekoliko fotografija istog muškarca, od kojih je
oko jedne bilo nacrtano srce.
Je li taj muškarac znao da je njegova djevojka provodila sate u videoigri
razgovarajući s Vikasom Bhardwajem? Da mu je slala izazovne fotografije?
Robin je kliknula na Nicoleine pratitelje, potražila među njima Vikasovo
ime, ali nije ga našla.
Tad je otvorila Twitter i korisnički račun Nicole Crystal. Nekoliko računa
bilo je otvoreno pod tim imenom, ali lako je našla onaj pravi: Nicole je
upotrijebila svoju fotografiju i puno ime i prezime, navela da se nalazi u
Glasgowu, ali Twitter je po svemu sudeći upotrebljavala znatno rjeđe nego
Instagram. Njezina posljednja objava, koja je bila proslijeđena objava korisnika
po imenu Ženska umjetnost, bila je starija od deset dana, prije nego što je
nađeno Vikasovo tijelo.
Robin je ponovno kliknula na pratitelje i nakon nekoliko minuta potrage,
našla ono što je tražila. Vikas Bhardwaj pratio je Nicolein račun pod svojim
stvarnim imenom.
Toliko se zadubila u svoja otkrića, da je poskočila kad joj je mobitel
zazvonio. Na zaslonu je bio broj njihova ureda, s kojeg su se neodgovoreni
pozivi preusmjeravali na njezin ili Strikeov mobitel. Pretpostavljajući da se
Strike vratio u Ulicu Denmark brže nego što je očekivala, odgovorila je na
poziv.
Začula je šapat u uhu i svaka riječ bila je brižno izgovorena.
„Ubit... ću... te.“
To rekavši, pozivatelj je prekinuo poziv.
788
Knjige.Club Books
93
My clothes are wet, and my teeth are set,

And the way was hard and long...
Oh, lift me over the threshold,
and let me in at the door!136

The Witch
S trikea je noga sad boljela toliko da se morao zaustaviti i pedeset minuta

odmarati na jednoj klupi na postaji Victoria. Govoreći si da mu je noga puno
bolje i da će stajanje u redu za taksi biti jednako mučno kao daljnje putovanje
podzemnom željeznicom, hramajući se vratio na postaju podzemne pa pustio da
dva vlaka odu, jer morao je malo odmoriti svoj batrljak prije nego što od njega
ponovno zatraži da nosi njegovu težinu. Kad je izašao iz postaje Tottenham
Court, već se spuštala noć i jedva se suzdržao da glasno ne opsuje pri svakom
drugom koraku. Sad je imao osjećaj da se krhotine stakla zabijaju u njegov
batrljak i više nije znao je li to posljedica grčeva u mišićima ili neizdrživih
bolova u tetivi. Gorko se kajući zbog odluke da ne ponese štap za hodanje, u
mislima je pregovarao s Bogom za kojeg uopće nije bio siguran da postoji.
Smršavjet ću. Prestat ću pušiti. Samo mi dopusti da dođem kući. Kunem se da ću
bolje paziti o sebi. Samo ne dopusti da se srušim na jebenoj ulici.
Bojao se da će njegov batrljak ponovno popustiti i da će morati otrpjeti
poniženje pada na javnome mjestu. To se već jednom dogodilo i savršeno je
dobro znao što bi uslijedilo, jer nije bio krhka starica kojoj neznanci nagonski
nude pomoć; mrzovoljni, krupni, metar i devedeset visoki četrdesetogodišnji
muškarci ne izazivaju automatski povjerenje; za njih se pretpostavlja da su
pijani ili opasni, pa čak i taksisti u prolazu često okrenu glavu na drugu stranu
od krupnih muškaraca koji ih zaustavljaju uz rub ulice.
Na svoje olakšanje, uspio je izaći iz postaje podzemne željeznice Tottenham
Court Road još uvijek uspravan. Naslonio se na zid, svom težinom oslonjen na
136
Odjeća mi je mokra i zubi mi cvokoću, dug je i težak bio ovaj put. Oh, podigni me preko
praga i pusti me kroz vrata! (Nap. prev.)
789
Knjige.Club Books
svoje lijevo, zdravo stopalo i duboko udisao noćni zrak, dok mu je srce
usporavalo, a povorka sretnika s dvije posve funkcionalne noge glatko je
prolazila pokraj njega. Bio je u iskušenju odšepati do Tottenhama, ali to bi bio
samo privremeni predah; morao se vratiti u Ulicu Denmark i ako se uspije
popeti stubama do potkrovlja, u hladnjaku će biti ledeni oblozi, a u ormariću
sredstva protiv bolova i moći će skinuti protezu, udobno sjesti u gaćama i
psovati glasno koliko želi.
Da opravda nepomično stajanje još nekoliko minuta, odlučan da neće
zapaliti cigaretu, izvadio je mobitel iz džepa, pogledao ga i malo se iznenadio
vidjevši da mu je Robin poslala poruku.
Imam dobru vijest. Nazovi me kad možeš.
Ne bi mogao objasniti zašto, ali činilo mu se da će možda lakše hodati ako

istodobno bude razgovarao s Robin, pa je pritisnuo njezin broj, odgurnuo se od
zida i hramajući krenuo Ulicom Charing Cross Road, s mobitelom uz uho.
„Bok“, odgovorila je Robin kad je telefon drugi put zazvonio.
„Koja je dobra vijest?“ upitao je Strike, nastojeći ne škrgutati zubima.
„Otkrila sam tko je Paperwhite.“
Nekoliko koraka Strikeu se činilo da su bolovi u njegovoj nozi doista
oslabjeli. „Kako?“
Robin je objasnila, a Strike se primorao usredotočiti i kad je završila, rekao
je s onoliko oduševljenja koliko je mogao u takvim bolovima:
„Jebeno briljantno, Ellacott.“
„Hvala“, odgovorila je Robin, a on nije primijetio koliko potišteno zvuči, jer
bio je usredotočen na disanje.
„Mogli bismo poslati Barclayja da razgovara s njom“, predložio je Strike.
„Glasgow je njegov grad.“
„Da, i ja sam to pomislila.“ Kao i njezin partner, i Robin se trudila zvučati
neutralno. „Ovaj... još se nešto upravo dogodilo.“
„Što si rekla?“ upitao je Strike, jer pokraj njega je upravo protutnjao autobus
na kat.
„Još se nešto upravo dogodilo“, glasno je ponovila Robin. „Maloprije sam
imala poziv preusmjeren iz ureda. Netko mi je rekao da će me ubiti.“
„Molim?“
Strike je oteturao do ruba pločnika, udaljio se od prometa i prolaznika pa
nepomično stajao i slušao, prsta u slobodnom uhu.
„Šaptao je. Mislim da je bio muškarac, ali nisam sto posto sigurna. Rekao je
‘ubit ću te’ i spustio slušalicu.“
790
Knjige.Club Books
„Odmah se spakiraj“, rekao je Strike i njegovi kolege u vojsci prepoznali bi

nepopustljiv ton koji ne trpi prigovor. „Moraš se vratiti u Hotel Z.“
„Ne“, odgovorila je Robin, koja je sad koračala svojom malom dnevnom
sobom, što je zadovoljavalo njezinu potrebu da kretanjem smanji adrenalin.
„Bolje mi je ovdje. Alarm je uključen, vrata dvostruko...“
„Halvening zna gdje stanuješ!“ bijesno je viknuo Strike. Za koji kurac
jednostavno ne učini što joj je rekao?
„A ako su sad ispred zgrade“, odgovorila je Robin, odolijevajući porivu da
proviri kroz zavjese, „najgluplje što mogu učiniti je izaći sama van.“
„Ne ako te čeka taksi“, proturječio joj je Strike. „Reci da želiš muškog
vozača. Zamoli da dođe do stana da ti pomogne s prtljagom, reci da ćeš mu dati
napojnicu u gotovini i ponesi sigurnosni alarm u slučaju da te netko napadne.“
„Tko god je nazvao, samo me pokušavao preplašiti..
„Oni su jebeni teroristi! Sve što rade trebalo bi uplašiti ljude!“
„Znaš što?“ višim je glasom rekla Robin. „Zadnje što mi sad treba je da
vičeš na mene, okej?“
Sad je Strike čuo njezinu paniku i s trudom jednakim onom koji je uložio da
se popne posljednjim neispravnim pokretnim stubama, potisnuo je duboko
ukorijenjen nagon da u opasnim situacijama izvikuje zapovijedi.
„Oprosti. U redu, ako se ne želiš vratiti u grad, ja ću doći k tebi.“
Popeti se stubama u potkrovlje da spakira torbu pa se ponovno spustiti u
prizemlje i otići u Walthamstow bilo je posljednje što je želio učiniti, ali još
uvijek se jasno sjećao zvuka eksplozije u vanjskom uredu.
„Samo mi pokušavaš nabiti osjećaj krivnje da...“
„Ne pokušavam“, grubo ju je prekinuo Strike, sad krenuvši dalje i hramajući
jače nego ikad. „Ozbiljno shvaćam mogućnost da je jedan od tih idiotajoš uvijek
slobodan i nada se ubiti još jednu umišljenu ženu, prije nego što se cijela
organizacija raspadne.“
„Strike...“
„Ne pokušavaj... sranje“, zarežao je, jer njegova drhtava noga popustila je
pod težinom njegova tijela. Zateturao je, uspio ostati uspravan i nastavio šepati.
„Ništa.“
„Tvoja noga“, rekla je Robin, koja je čula njegovo iskrzano disanje.
„Moja noga je dobro“, odgovorio je Strike, a hladan znoj oblio mu je lice,
prsa i leđa. Pokušavao je ne obazirati se na valove mučnine koji su sad prijetili
preplaviti ga.
„Strike...“
„Vidimo se za otprilike...“
791
Knjige.Club Books
„Nećeš.“ Robin je zvučala poraženo. „Ja ću... u redu, vratit ću se u hotel.

Odmah ću pozvati taksi.“
„Hoćeš li?“
To pitanje zvučalo je agresivnije nego što je želio, ali batrljak mu se sad
tako jako tresao svaki put kad je stao na umjetno stopalo, da je znao da će imati
sreće dođe li do vrata ureda na objema nogama.
„Hoću. Pozvat ću taksi, zamoliti vozača da mi pomogne s prtljagom - sve
što si rekao.“
„U redu.“ Strike je skrenuo u praznu Ulicu Denmark, na kraju koje se
nazirao obris neke žene. „Nazovi me kad sjedneš u taksi.“
„Hoću. Brzo se čujemo.“
Završivši razgovor s Robin, Strike više nije susprezao poriv da tiho opsuje
svaki put kad stane na desno stopalo i nezgrapno je nastavio prema vratima
zgrade u kojoj se nalazio njegov stan.
Tek kad je bio na deset metara od nje, prepoznao je Madeline.
792
Knjige.Club Books
94
And that was when I thrust you down,

And stabbed you twice and twice again,
Because you dared take off your crown,
And be a man like other men.137

Mortal Combat
esi li pijan?“ doviknula je kad je on ispružio ruku i oslonio se o zid najbliže

J trgovine.
„Nisam“, odgovorio je.
Dok mu je nesigurno prilazila, shvatio je da se za nju to ne može reći.
Izgledala je mršavije nego prošli put kad ju je vidio i njezine visoke srebrne
potpetice i kratka sjajna haljina navodili su na zaključak da je došla ravno s neke
zabave ili možda promocije kakve knjige, albuma ili kozmetičkog proizvoda; u
svakom slučaju s nekog događanja na koje ljudi odlaze da budu viđeni,
fotografirani i uvjereni da su važni.
„Želim razgovarati s tobom“, zaplitala je jezikom. „Želim jebeno
razgovarati s tobom.“
Strike je trpio tolike bolove i nakon razgovora s Robin bio toliko zabrinut i
ljut, da nije osjećao ništa osim želje da ova scena što prije završi.
„Slušam“, zadahtao je.
„Jebeni gade.“
Madeline se lagano zaljuljala. Torbica koja je visjela na lancu u njezinoj ruci
bila je otvorena.
„U redu. Je li to sve?“ upitao je Strike.
„Jebi se. Jebi se. Mislila sam... mislila sam ti napisati pismo, ali onda sam
rekla ne, čut će to u facu. Ravno u lice. Lažljivi jebeni gade.“
137
Tad sam te srušila i probola dvaput i još dvaput, jer drznuo si se skinuti krunu i biti kao
svaki drugi muškarac. (Nap. prev.)
793
Knjige.Club Books
Unatoč svim odlukama koje je donio na povratku od Yasmin Weatberhead,

Strike je izvadio cigarete iz džepa. Ako mu se Bog želi ovako ružno narugati, svi
dogovori otpadaju.
„Prava si dobričina, zar ne?“ podrugljivo se nasmijala Madeline.
„Pravi jebeni junak.“
Strike je zapalio cigaretu, povukao dubok dim i ispuhnuo ga.
„Ne sjećam se da sam ikad tvrdio da sam ijedno od tog.“
„Jesi. Jebeno si to tvrdio. I iskorištavao si me... sve si me vrijeme
iskorištavao. Eto, sad imaš što si htio, zar ne?“ dreknula je, a njezin naglasak iz
East Enda najednom se jako čuo.
„Želim samo leći i imati malo...“, rekao je Strike, pušeći i gledajući je.
„Prokleti gade!“
Udarila ga je šakom u prsa najjače što je mogla. Strike je zakoračio unatrag,
ona je umalo izgubila ravnotežu i dok se njihala na visokim potpeticama, iz
torbice joj je ispao ruž za usne i otkotrljao se.
Strike je pokušao proći pokraj nje, ali uhvatila ga je za rukav i objesila se na
njega objema rukama.
„Iskorištavao si me i znam zašto...“
S osjećajem već viđenog, Strike se pokušao osloboditi njezina stiska;
zapaljena cigareta pala je na tlo.
„... jebeni izrabljivaču, jebeni parazitu...“
„Kako bi bilo da odeš, otrijezniš se i pošalješ mi ono pismo?“ Strike se
trudio osloboditi a da njoj pritom ne slomi prste.
Još uvijek grčevito se držeći za njegov rukav lijevom rukom, desnom ga je
lupala po leđima dok se nije okrenuo i ščepao joj i tu ruku. Ponovno je vidio onu
ružnu grimasu koju je zamijetio one večeri kad je lansirala svoju novu kolekciju
u Ulici Bond.
„Ne spominji mog tatu, a isti si kao on, samo što nisi tako uspješan i praviš
se da ne želiš jebeni publicitet, ali jebeš samo poznate ženske i sad misliš da je
imaš, zar ne?“
„Prestani se sramotiti“, rekao je Strike, još uvijek pokušavajući osloboditi se
a da je ne ozlijedi.
„Ja se sramotim? Svi znaju da švrlja s Landonom Dormerom! A ti je
spašavaš i misliš da te ona želi?“
„Želi me“, odgovorio je Strike, a želja za okrutnošću koja leži u svakom
bijesnom ljubavniku pritekla mu je u pomoć. „Jebeno slini za mnom. Ali ja ne
želim ni nju ni tebe i zato pokušaj naći malo dostojanstva i...“
„Gade. Jebeni gade. Ušao si u moj život... u Henryjev život...“
„Henryju se živo fućka za mene, a meni se fućka za...“
794
Knjige.Club Books
„... i sve to bilo je zbog nje, zar ne? Da ona bude ljubomorna...“
„Još uvijek vjeruješ Charlotte... popij još jedno piće...“
„... a ja sljedeći tjedan imam intervju za Mail i reći ću im...“
„Jako otmjeno, prijetiš mi jebenim...“
Madeline se okrenula u njegovu stisku i zamahnula nogom najjače što je
mogla. Strike je osjetio kako se njezina šiljasta potpetica zabija u njegovo bedro
i kad se odmaknula, zdravim je stopalom nagazio na ruž koji joj je ispao iz
torbice i s bolnim uzvikom pao na leđa, tresnuvši o beton najprije križima pa
zatiljkom.
Nekoliko sekundi mislio je da će povratiti. Okrenuo se na trbuh i pridigao na
dlanove i koljena, jedva mareći hoće li ga ona nastaviti udarati. Bio je zarobljen
u vrtlogu bolova, batrljak mu se grčio i trzao; želio je da ona nestane, zauvijek
ode. Krajičkom oka vidio je da je kleknula pokraj njega i da plače.
„Corme...“
„Odjebi“, promuklo je rekao dok je njegova proteza strugala po tlu,
pričvršćena za batrljak koji se grčio. „Samo idi. Odlazi.“
„Nisam željela...“
„Odlazi.“
S mukom se uspravila.
„Corme, molim te... dopusti da ti...“
„ODLAZI!“
Još uvijek je plakala, ali nakon nekoliko sekundi ili minuta Strike je čuo
njezine neravnomjerne korake koji su se udaljavali prema Charing Cross Roadu.
Kad su utihnuli, pokušao se uspraviti, ali njegov batrljak odlučno je odbijao
podnijeti njegovu težinu.
Puzajući prema vratima zgrade, naišao je na cigaretu koja mu je ispala; još
uvijek je gorjela, pa ju je podigao s pločnika i stavio u usta. Vukući batrljak za
sobom, stigao je do praga, oprezno se podigao u sjedeći položaj, povukao dim
cigarete i naslonio se na crna vrata.
Noćni zrak bio je hladan na njegovu mokru licu, zvijezde iznad Londona
bile su nejasne kao i uvijek iznad metropole i on je doživio jedan od onih
trenutaka istodobne zbunjenosti i jasnoće koji pripadaju pijanima i očajnima, u
kojem se spljošteno lice Yasmin Weatherhead stopilo s Madelineinom ružnom
grimasom, i sjetio se dosjea uvjerljivih laži koje su dovele do ubojstva i
paraliziranosti te nenapisana pisma optužaba, koje je mogao spaliti ne pročitavši
ga.
A onda, na pragu zgrade u kojoj su se nalazili njegov ured i njegov stan, dok
se pola njega pitalo hoće li morati spavati ondje gdje je sjedio, nešto iz njegove
podsvijesti izronilo je u njegovu svijest. Svaka žena koja se nadala stvoriti život
s njim žalila se da jedan nepopustljiv, nepristupačan dio njegova mozga
795
Knjige.Club Books
neprestano živi u rješavanju problema, bez obzira na to što se događa oko njega;
zapravo, samo jedna žena nikad nije prigovarala zbog toga...
Mobitel mu je zazvonio u džepu i on ga je izvadio.
„U taksiju sam“, rekla je Robin.
„Odlično“, odgovorio je Strike, još uvijek pušeći.
„Mislim da nitko nije bio ispred zgrade. Mislim da sam malo paranoična.“
„U ured su nam poslali bombu. Nisi paranoična.“
„Cormorane, kako je tvoja noga?“
„Sjebano“, odgovorio je Strike. Više nije imalo smisla lagati; sumnjao je da
će u dogledno vrijeme biti posve pokretan. „Ali dobra je vijest da sam upravo
shvatio da možda imamo trag.“
796
Knjige.Club Books
95
But this place is grey,

And much too quiet. No one here,
Why, this is awful, this is fear!
Nothing to see, no face.
Nothing to hear except your heart beating in
space
As if the world was ended.138
Charlotte Mew
Madeleine in Church
Razgovor unutar igre autora i jednog moderatora Drekove igre
<11. lipnja 2015. 00:15>
<prisutni: Worm28>
>
>
< Anomija se pridružio/la kanalu>
Worm28: omg, napokon !
Worm28: pitala sam se gdje su svi
Worm28: Hartella je noćas trebala moderirati sa mnom
Anomija: Otišla je. Neće se vratiti
Anomija: maloprije mi je rekla
Worm28: molim ? !
Worm28: zašto bi otišla ???
Anomija: zato što je jbna izdajica
138
Ali ovo je mjesto sivo i previše tiho. Zašto nikog nema? Strašan je ovaj strah. Ništa se ne
vidi, nijedno lice. Ništa se ne čuje osim tvog srca koje tuče u praznom prostoru, kao da više
nema svijeta. (Nap. prev.)
797
Knjige.Club Books
Anomija: poslat ću ti dvije fotke

i želim da ih pažljivo pogledaš
<Anomija ti želi poslati dokument>
<za prihvaćanje dokumenta pritisni alt+y >
>
>
Worm28: tko su ovi ljudi?
Anomija: jebemu, zar si tako glupa? Pročitaj što
piše ispod fotki
Anomija: jesi li upoznala ijednog od njih?
Worm28: nisam
Anomija: jesi li sigurna?
Worm28: jesam
Anomija: mogli su biti prerušeni. Nositi perike ili slično
Worm28: ne, nikad ih nisam vidjela
Anomija: lažeš li?
Worm28: ne
Worm28: zašto pitaš jesam li ih upoznala ?
Anomija: angažirani su da saznaju tko sam
Anomija: jer Maverick žele ugasiti igru
Anomija: zašto šutiš?
Worm28: samo sam šokirana
Anomija: skrivaš li nešto?
Worm28: naravno da ne skrivam
Anomija: i bolje ti je
Anomija: loše se stvari dogode onima
koji mi nešto taje
Worm28: znam da se šališ, ali nemoj to govoriti
Anomija: govoriš mi što da radim?
Worm28: samo ne volim takve šale
Anomija: znat ćeš da se ne šalim kad vidiš
što će se dogoditi tim jbnim detektivima
Anomija: već sam upozorio gaduru što je čeka
Anomija: reci mi istinu: je li se Fiendyl našla s njima? je li zato otišla?
Worm28: kako to misliš ona ?
Anomija: Fiendyl je djevojka, glupačo
Anomija: ovi detektivi shvatili su tko su neki moderatori
Anomija: on je večeras posjetio Hartellu u kući njezinih roditelja
Anomija: zato mi reci, je li se Fiendyl našla s njima?
798
Knjige.Club Books
Worm28: nije
Worm28: odnosno , ne znam
Worm28: samo je nestala
Worm28: nikad mi nije rekla zašto
Worm28: svi nestaju
Worm28: ostali smo na četiri moderatora
Anomija: tri. Zar ne znaš brojiti?
Worm28: ti , ja , BorkledDrek , Paperwhite
Anomija: Paperwhite će uskoro nestati, kad to bude zgodno
Worm28: plašiš me
Anomija: odlično
Anomija: ako ti se približe oni detektivi, odmah me obavijesti
Worm28: ok
Anomija: ali možda im učinim isto što i
Ledwellovoj i Blayu prije nego što te nađu
Worm28: Anomijo, nemoj
Worm28: nemoj se tako šaliti, mrzim to
Anomija: misliš da im ne bi to učinio?
Anomija: jer ako to misliš, nastavi se zavaravati
Anomija: ali tebi se neće ništa dogoditi
Anomija: dok si mi odana
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
<Worm28 je napustio/la kanal>
<moderatorski kanal zatvoren>
799
Knjige.Club Books
96
Work man, work woman, since there’s work to do

In this beleaguered earth, for head and heart...139

Aurora Leigh
a se svaka dobra zamisao može realizirati glatko i bez odgode, istražiteljski

D posao ne bi bio dug i mukotrpan kakvim ga je Cormoran Strike poznavao.
Zato je, kad je sutradan u devet ujutro nazvao Granta Ledwella, stoički prihvatio
činjenicu da je njegov poziv preusmjeren ravno na govornu poštu. Ostavio je
poruku Grantu da ga nazove pa nazvao Ryana Murphyja.
Policajac je vijest da je Robin večer prije telefonski primila prijetnju smrću
shvatio onoliko ozbiljno koliko je Strike mogao poželjeti, odobrio je Robininu
odluku da ode iz stana, rekao da će ponovno postaviti policajca u Ulicu
Blackhorse Road da nadzire njezin stan i obećao javiti im bude li uhićen još
netko od članova Halveninga.
„Zapravo spremam se ispitati jednog tvog gejmera. Kaže da ima informacije
za nas.“
„Znači, nazvala je?“ rekao je Strike. „Odlično.“
„Kako si znao da je žena?“
„Jer sam joj jučer navečer kad sam razgovarao s njom savjetovao da vam
sve kaže.“
„Počinjem misliti da bismo te trebali imati na honoraru“, odgovorio je
Murphy.
Strikeov treći poziv bio je upućen Midge, jer morao joj je reći da se većina
sumnjivaca koje su bili isključili prije dvanaest sati ponovno vratila na popis.
„Pas mater“, rekla je Midge. „Znači, to je - koliko? - šest osoba koje
moramo nadzirati? I jedini način da ih isključimo je taj da je Anomija na
Twitteru kad oni nisu?“
139
Radi mužu, radi ženo, jer na ovoj zemlji punoj problema ima mnogo posla za glavu i srce...
(Nap. prev.)
800
Knjige.Club Books
„Nije ih šestero“, odgovorio je Strike, posve svjestan da je to slaba utjeha.

„Policija nas je upozorila da se klonimo Peza Piercea, pa izaberi: Kea Niven u
King’s Lynnu ili Tim Ashcroft u Colchesteru.“
„Što je s Wallyjem Cardewom?“
„On je definitivno ispao. Pokušavao je pomoći Halveningu da otkriju tko je
Anomija. Ne može biti on.“
„Što ako mulja?“
„Ne mislim da mulja“, rekao je Strike, koji je bio mislio da će njegov
predstojeći poziv Robin biti najstresniji tog dana i nije uživao u ovakvoj količini
negativnih reakcija. Loše je spavao, jednim dijelom zbog bolova u batrljku, ali i
zbog osjetljive kvrge na zatiljku, izazvane padom na pločnik nakon Madelineina
udarca nogom.
„Što je s malim Upcottom?“ upitala je Midge.
„Ne sjećam se kad smo ga isključili“, odgovorio je Strike, koji još nije
ponovno proučio cijeli slučaj.
„Nakon Comic Cona, jer sjećam se da sam čitala o Robininu skoku na
tračnice kad me Barclay nazvao kazati mi da ne moram preuzeti nadzor nad
njim.“
„Sranje. Okej, ako želiš, možeš otići u Hampstead. Svejedno mi je, samo
želim znati da danas pratimo jednog sumnjivca.“
„A Phillip Ormond? Njega nikad nismo isključili kao Anomiju. Nikad ga
nismo ni nadzirali.“
„On se ne uklapa u naš profil.“
„Bolje se uklapa od malog Upcotta. Nastavnik je informatike.“
„Anomija je bio aktivan prije nego što je Ormond uopće upoznao Edie. Gdje
bi Ormond saznao sve one osobne stvari o njoj?“
„U Manchesteru sam imala slučaj u kojem je jedan muž otvorio tri lažna
profila na Facebooku i počeo nemilo zajebavati svoju ženu, zlostavljati je,
provjeravati vara li ga...“
Strike je odlučio dopustiti Midge da ispriča tu priču, ali jedva je slušao. Kad
je konačno završila, rekao je:
„Slušaj, imamo problem s radnom snagom. Važno mi je samo da danas
nadziremo jednog sumnjivca i zato izaberi: Tim Ashcroft, Kea Niven ili Gus
Upcott.“
Midge je izabrala Gusa, kako je Strike i očekivao, jer dražejoj je bilo ne
morati voziti do King’s Lynna ili Colchestera.
Završivši razgovor s njom, Strike je iskapio svoju šalicu jako slatkog čaja
boje mahagonija pa nazvao Barclayja i rekao mu da kupi zrakoplovnu kartu za
Škotsku, nađe Nicole Crystal i ispita je.
801
Knjige.Club Books
„Poslat ću ti njezinu fotografiju. Pohađa Umjetničku akademiju u Glasgowu,

ali semestar je završio, pa pretpostavljam da će biti kod roditelja u Bearsdenu,
koji je...“
„Da, znam gdje je“, prekinuo ga je Barclay. „U otmjenom dijelu Glasgowa.
Pretpostavljam da je trebam pitati zna li tko je Anomija?“
„Da, ali budi nježan. Njezin online dečko je ubijen, ona to gotovo sigurno
zna i vjerojatno je nasmrt preplašena. Reci joj da znamo da je ona Paperwhite u
Drekovoj igri, uvjeri je i umiri da nije učinila ništa pogrešno i potom doznaj
najviše što možeš.“
Na njegovo olakšanje, Barclay je bez pogovora prihvatio zadatak.
Strike se sad pripremio i nazvao Robin.
„Bok“, odmah je odgovorila na poziv i zvučala je hladno. „Pročitala sam
tvoj e-mail.“
Elektroničku poruku o kojoj je bila riječ poslao joj je u jedan poslije ponoći,
nakon što se nekako uspio odvući do potkrovlja i ući u svoj stan. Kad je ušao,
skinuo je cipele, hlače i protezu da promotri batrljak koji se počeo ponovno
grčiti čim ga je podigao. Madeline mu je potpeticom probila kožu, tetiva ga je
nemilosrdno boljela, koljeno mu je bilo natečeno, a koža na vrhu batrljka
upaljena, što ga je prisililo na nekoliko neželjenih zaključaka.
Kao prvo, iako se bojao liječničkih uputa i liječenja koje će ga izbaciti iz
stroja, kucnuo je čas da potraži medicinsku pomoć. Kao drugo, kako barem
nekoliko sljedećih dana nikamo neće moći ići s Robin, a svi su njihovi suradnici
zaposleni - Dev još uvijek prati Dugoprstićevu majku iz restorana u barove u
nadi da će s njom zapodjenuti razgovor o Fabergéu ili grčkim antikvitetima -
želio je da Robin bude na sigurnom.
„Onda, jesmo li se dogovorili?“ upitao je, a mišići u batrljku ponovno su mu
se trzali, iako ga je podigao. „Nastavi istraživati Lepineova učenika...“
„Što ti smatraš besmislenim“, rekla je Robin.
„Ne, složio sam se da ga trebamo istražiti, da budemo temeljiti.“
„Strike, znam što radiš. Nisam glupa. Trebali bismo pratiti nekoliko
sumnjivaca, ali ti želiš da ostanem zaključana u hotelskoj sobi i čitam objave na
Twitteru.“
„Primila si prijetnju smrću“, odgovorio je Strike, koji se brzo približavao
granici strpljenja. „Znaju tvoju adresu, kako izgledaš i tvoje ime bilo je na onoj
jebenoj bombi zajedno s mojim.“
„Zašto se onda ti ne skrivaš u nekom prokletom...?“
„Zato što moram u bolnicu“, zarežao je.
„Molim?“ oštro je rekla Robin. „Zašto? Što se dogodilo?“
„Zbog jebene noge.“
„Oh, sranje, je li stvarno tako loše? Onda dopusti da ja...“
802
Knjige.Club Books
„Ne, nećeš ići sa mnom“, grubo ju je prekinuo, toliko napet da se jedva

suzdržao da ne drekne na nju. „Možeš li, molim te, jednostavno ne mrdati iz
hotelske sobe, da imam jednu brigu manje?“
„U redu“, odbrusila je Robin, ali je nakon kratke stanke dodala: „Ali nazovi
me kad budeš mogao i javi mi kako si, može?“
Strike je pristao to učiniti i tad odskakutao u spavaću sobu odjenuti se,
pridržavajući se za naslone stolica, kvaku vrata i komodu.
Kako nije imao iluzija da će ga njegov specijalist primiti bez unaprijed
dogovorena termina, odlučio je otići na hitni prijem Sveučilišne bolnice i čekati
da dođe na red. Namjeravao je reći da je večer prije pao i sad trpi strahovite
bolove, što je bila istina, iako je, naravno, izostavljalo činjenicu da je i prije pada
trpio bolove i mjesecima zanemarivao svoj batrljak, zbog čega se i našao u
situaciji u kojoj se našao. Nije sumnjao da će liječnik odmah prezreti tu priču, ali
nije ga bilo briga; želio je samo recept za veliko pakiranje jakih tableta protiv
bolova, koje će mu omogućiti da nastavi raditi.
Pedeset minuta poslije, dok se taksijem vozio kroz grad sa štakama
naslonjenim na sjedalo pokraj sebe i desnom nogavicom hlača podignutom i
pričvršćenom ispod koljena, zazvonio mu je mobitel.
„Strike.“
„Bok“, začuo se osoran muški glas kroz liniju koja je pucketala. „Ovdje
Grant Ledwell.“
„Ah, Grante, hvala vam što ste nazvali. Zanimalo me bismo li se mogli naći?
Da vas izvijestim o razvoju istrage“, neistinito je dodao.
„Da, to bi bilo sjajno.“ Grant je zvučao oduševljeno. „Trenutno sam u
Omanu, ali u ponedjeljak se vraćam. Morat ćemo se ponovno naći navečer.
Hoće li u devet biti prekasno? Biste li mogli doći k nama?“
Strike, koji je želio razgovarati s Ledwellovima u njihovoj kući, odgovorio
je da mu i vrijeme i mjesto savršeno odgovaraju.
„Odlično, jer Heather neće željeti da izađem tako brzo nakon povratka iz
Omana, ali željet će čuti novosti o Anomiji. Nije joj se svidjelo što sam otišao i
ostavio je samu u kući.“
Grant mu je dao svoju adresu u Ulici Battledean, a Strike mu je zahvalio i
završio razgovor.
Kako je i očekivao, na hitnom bolničkom prijemu bila je strahovita gužva.
Djeca su sjedila u krilima svojih majki i plakala, starci su čekali svoj red u
nesretnoj tišini, predstavnici svih etniciteta u Londonu čitali su časopise ili
gledali svoje mobitele, jedna mlada žena držala se za trbuh, a neuredan mladić
svijetle puti, kose u dreadlocksima, sjedio je u udaljenom kraju čekaonice i
povremeno jaukao i psovao. Nikakvo čudo, jedina slobodna sjedala nalazila su
se u njegovoj blizini.
803
Knjige.Club Books
Strike se na štakama donjihao do šaltera, dao svoje podatke ženi umorna

izgleda pa krenuo prema sjedalu blizu muškarca koji je jaukao, za kojeg je
pretpostavio da je ozbiljno psihički bolestan ili pod utjecajem droga, ili oboje.
„Da, samo daj!“ viknuo je taj muškarac zureći u prazno kad se Strike
spustio na treće sjedalo od njega i udahnuo njegov oštar miris ustajale mokraće i
znoja. Naslonivši štake na sjedalo pokraj sebe, izvadio je mobitel, tek toliko da
ima nešto što će gledati kako bi izbjegao pogled svog susjeda, i otvorio Twitter.
Samo nekoliko minuta prije, Anomija je objavio jedan citat.
__________________________________________________________
Naučio sam mrziti sve izdajnike i nema te bolesti koja mi se gadi
više od izdaje - Eshil
13:18 11. lipnja 2015.
Reakcije na tu objavu brzo su stizale i množile se dok je Strike opetovano

osvježavao stranicu.
__________________________________________________________
Andy Reddy @ydderidna
Grunt Ledwell prodao se Mavericku, zar ne?
#izvlačenjeprofitaizSCKT #hartyjesrceniječovjek
__________________________________________________________
Lucy Ashley @juiceeluce
Omg, je li Josh pristao promijeniti Hartyja?
#hartyjesrceniječovjek
__________________________________________________________
Ozbiljno, ako je Josh pristao na to...
#hartyjesrceniječovjek
Posve svjestan da je možda neobjektivan kao i bijesni obožavatelji koji naprečac

zaključuju, Strike se zapitao jesu li Anomijine riječi o izdaji na bilo koji način
povezane s Yasmin koja je, ako je poslušala njegov savjet, dosad već zauvijek
napustila tu igru. Ali ako je Yasminino dezerterstvo izazvalo tu Anomijinu
izjavu o izdaji, očito se vratila u igru
804
Knjige.Club Books
kako bi mu kazala da odlazi; idiotski postupak, ali Strike je Yasmin ionako

smatrao iznimno nerazboritom ženom. Nije bio siguran ni da bi ga iznenadilo da
je spomenula i njegov posjet njezinoj kući.
„Gubi se!“ Yasmin doista vratila u igru objaviti da odlazi i rekla Anomiji o
detektivu koji ju je preplašio da izađe iz igre, tad onaj poziv koji je s uredskog
broja bio preusmjeren na Robinin mobitel možda nije imao nikakve veze s
Halveningom. Možda ga je uputila osoba za koju je Strike vjerovao da je
probola Edie Ledwell nožem kroz srce i prerezala vrat Vikasu Bhardwaju, Josha
Blaya ostavila djelomice paraliziranog, a Olivera Peacha s ozbiljnom ozljedom
mozga.
Dok su te misli jurile Strikeovom glavom, Anomija je objavio novi tweet.
__________________________________________________________
Istina je da čovjek mora oprostiti svojim neprijateljima - ali tek
kad ih objesi.
Heinrich Heine
Sad se pred Strikeovim očima pojavio jedan drugi dio Anomijinih fanova, kao
morski psi okružujući mlade obožavateljice koje su reagirale na prethodnu
objavu.
__________________________________________________________
SJW Destroyer @Br=ken729
👏🏻👏🏻👏🏻
__________________________________________________________
Julius @i_am_evola
objesi kučke kao dječje vrtuljke iznad kreveta X gledaj kako trunu
dok toneš u san
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @i_am_evola @AnomijaGamemaster
Ljudi kao ti i Wally Cardew sramote svijet obožavatelja ove igre i
crtića, Anomija ne misli doslovno
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @queenarleene
805
Knjige.Club Books
@i_am_evola @AnomijaGamemaster
što govori ružna pička koja bi bila super vrtuljak iznad kreveta?
„Gospodin Thomson!“ odjeknuo je daleki glas. Strike je podigao pogled:

dvojica bolničara došla su odvesti njegova neurednog susjeda na pregled i
nedvojbeno se pobrinuti da dođe onamo ne izazvavši probleme. Mladić je ustao
bez pogovora i iako je bio nesiguran na nogama, samo je viknuo: „Svi ste vi
jebeni luđaci!“ Čekaonicom se proširio tihi smijeh sada kad je taj momak bio u
rukama muškaraca u modrim kutama. Strikeu je laknulo što se riješio smrada
tog muškarca i ponovno se usredotočio na Twitter i vidio da je Anomija objavio
još dva tweeta.
__________________________________________________________
Junak kojeg će mnoštvo voljeti uvijek će biti sličan Cezaru.
__________________________________________________________
Ljude privlače njegove insignije, njegov autoritet ulijeva im
strahopoštovanje, a njegov mač strah.
Zainteresiran tim nenadanim izljevom citata i deklamacija, Strike se nije

iznenadio što su dvije posljednje objave izazvale određenu zbunjenost među
Anomijinim pratiteljima.
__________________________________________________________
MrsHarty @early whistler
Još uvijek govoriš o Hartyju? Što to znači?
__________________________________________________________
Baz Tyler @BzTyl95
Stari, jesi li dobro?
__________________________________________________________
SJW Destroyer @BrOken729
Jel ti netko hakirao račun?
__________________________________________________________
Lepineov učenik @LepinesDiscple
806
Knjige.Club Books
odgovor korisnicima @Br0ken729 @AnomijaGamemaster

Nitko ga nije hakirao, glupane, posve je jasno što želi reći
__________________________________________________________
Lepineov učenik @LepinesDiscpie
odgovor korisnicima @Br0ken729 @AnomijaGamemaster
Zašto ste svi tako prokleto glupi?
Tad je zazvonio mobitel u Strikeovu džepu. Vidjevši Patin kućni broj, odgovorio
je na poziv.
„Bok, što ima?“
Nazvala je da razgovaraju o dostavi novoga uredskog namještaja i nekim
problemima u rasporedu. Strike se trudio odgovoriti na sva njezina pitanja,
jednim uhom slušajući hoće li liječnik prozvati njegovo ime.
„... i obećao sam Midge dugi vikend“, završio je, „pa bi i to trebala zapisati.“
„Već zapisujem", odgovorila je Pat dubokim, hrapavim glasom. „I jutros mi
je netko dvaput spustio slušalicu, s istog broja. Pozivi su bili preusmjereni iz
ureda."
„Stvarno?" Strike je gurnuo ruku u džep, tražeći olovku. „Daj mi taj broj.“
Zapisao je broj na nadlanicu i vidio da je riječ o broju mobitela koji mu nije
bio poznat.
„I pozivatelj je oba puta spustio slušalicu kad si se javila?“
„Drugi put je malo disao“, odgovorila je Pat.
„Jesi li uspjela shvatiti je li muškarac ili žena?“
„Ne. Samo je disao.“
„U redu, javi mi ako se to ponovi. I pazi da ti vrata uvijek budu zaključana.“
Dok je vraćao mobitel u džep, začuo je glas:
„Cameron Strike“
„Ja sam“, odgovorio je Strike dalekoj ženi kratke sijede kose koja je bila
odjevena u medicinsku odoru i u ruci držala podlogu za pisanje s kvačicom.
Deset minuta poslije, hlača i štaka na stolici pokraj sebe, sjedio je na
bolničkom krevetu, zastorom odvojen od ostalih na odjelu, dok je ta sjedokosa
žena pažljivo pregledavala najprije njegov batrljak pa zdravu nogu. Bio je
zaboravio koliko su liječnici temeljiti. Zapravo je došao samo po tablete protiv
bolova.
„I pali ste na leđa?“ upitala je, sad gledajući kroz naočale upaljeni vrh
njegova batrljka.
„Da“, odgovorio je Strike.
„Možete li podići nogu?“
807
Knjige.Club Books
Učinio je što ga je zamolila i prigušeno uzviknuo od bolova pa pustio nogu

da se sama ponovno spusti na krevet. Čim je dodirnuo krevet, njegov batrljak
počeo se nekontrolirano trzati.
„Je li se ovo već prije događalo?“ upitala je liječnica promatrajući te
nehotične pokrete.
„Ponekad“, odgovorio je Strike, koji se ponovno počeo preznojavati.
„Koliko često?“
„Povremeno u posljednjih nekoliko tjedana. Imao sam grčeve netom nakon
amputacije, ali prestali su nakon nekoliko mjeseci.“
„Kad vam je noga amputirana?“
„Prije šest... ne, prije sedam godina.“
„Jako je neobično da mioklonus ponovno počne nakon sedam godina“,
zamijetila je liječnica i prišla boku kreveta.
„Što vam je ovo na nozi?“ upitala je, pokazujući na crveno udubljenje koje
je čelični vrh Madelineine stiletto potpetice ostavio na njegovoj koži. „Je li se to
dogodilo tijekom pada?“
„Očito“, lagao je Strike.
Noga mu se još uvijek trzala, ali liječnica mu je sad promatrala lice.
„Jeste li svjesni da vam se lice trza?“
„Molim?“
„Trza vam se desna strana lica.“
„Mislim da se samo lecam od bolova.“
Počeo se bojati mnoštva neželjenih pretraga ili, još gore, ostanka u bolnici
preko noći.
„U redu, podignut ću vam nogu. Recite mi kad vas boli.“
„Boli me“, rekao je Strike kad je podignula njegov batrljak jedva desetak
centimetara od kreveta.
„Mišići su vam jako napeti. Opipat ću vam tetivu. Recite mi ako...“
Nježno je opipala stražnji dio njegova bedra.
„Da“, rekao je Strike kroz stisnute zube, „boli.“
„U redu.“ Liječnica je nježno spustila batrljak natrag na krevet, gdje se
nastavio trzati. „Voljela bih napraviti ultrazvuk. Koljeno vam je jako natečeno i
želim znati što se događa s vašom tetivom.“
„S tetivom sam i prije imao problema. Samo sam je nategnuo. Ako mi
možete prepisati sredstva protiv bolova...“
„Brinu me ovi grčevi“, odgovorila je liječnica, ponovno pomno promatrajući
njegovo lice. „Voljela bih napraviti krvne pretrage i čuti mišljenje kolege.
Odmah se vraćam.“
„Zašto krvne pretrage?“ upitao je Strike.
808
Knjige.Club Books
„Da isključim neki pozadinski problem. Na primjer, manjak kalcija.“

Nestala je kroz zavjesu i navukla je iza svojih leđa, a Strike je podigao prste
na lice, da provjeri hoće li osjetiti da se trza, što nije osjetio. Dok je sjedio ondje
u boksericama i mrzio prostor u kojem se nalazi, gnušajući se osjećaja ranjivosti
i prisilne ovisnosti koji ga je u bolnicama uvijek obuzimao, čuo je da njegov
mobitel zuji. Prebacio je noge preko ruba kreveta, povukao sako s naslona
stolice i izvadio mobitel, ali na njemu je vidio samo dugi SMS od Madeline, koji
je počinjao riječima:
Corme, iskreno mi je žao, bila sam pijana, baš sam bila naletjela na
Charlotte i
Corme, iskreno mi je žao, bila sam pijana, baš sam bila naletjela na
Charlotte i
Izbrisao je poruku ne pročitavši je pa blokirao njezin broj. Dok je to činio, prvi

je put osjetio da mu se trza mišić u desnom kutu usta, lagano, ali svejedno
primjetno.
Tek je ponovno ispružio noge na krevet, kad je sredovječna medicinska
sestra došla izvaditi mu krv.
„Morat ćete to skinuti“, rekla je kimajući prema njegovoj košulji.
„Nećemo moći dovoljno visoko zavrnuti rukav.“
Ogorčeno pomislivši da se ona grdno vara ako misli da želi skinuti košulju,
svejedno je učinio što mu je rekla. Kad mu je medicinska sestra podvezala
nadlakticu pa uvukla iglu u njegovu žilu i izvukla iz nje štrcaljku krvi, mobitel
mu je ponovno zazujao.
„Još se ne možete javiti na telefon“, nepotrebno je rekla kad je Strike
pogledao mobitel.
Kad je otišla, odnijevši dvije epruvete Strikeove krvi, ponovno je odjenuo
košulju uzeo mobitel i vidio SMS od Midge i uz njega pripojenu videosnimku.
Sad sam prvi put vidjela Gusa Upcotta. Znamo li tko je ovaj čudni
gorostas?
Strike je otvorio snimku i ugledao nedvojben lik Nilsa de Jonga, koji je hodao
ulicom u kojoj su stanovali Upcottovi s kartonskom kutijom ispod jedne ručetine
i mobitelom u drugoj. Odjeven u stare platnene bermude, zgužvanu majicu i
sandale, svijetle kose koja mu je padala preko neobična lica nalik na grčku
masku, doimao se zadubljen u ono što je čitao na svom mobitelu. Nedugo prije
nego što je stigao do kuće Upcottovih zastao je, odložio kartonsku kutiju na
pločnik, nešto natipkao u mobitel pa ponovno podigao svoju kutiju i nastavio do
809
Knjige.Club Books
ulaznih vrata. Pokucao je, vrata su se otvorila i Strike je načas ugledao Gusa,
prije nego što su obojica nestala u unutrašnjosti kuće. Snimka je time završavala.
Nils de Jong, odgovorio je Strike. Vlasnik Umjetničkog kolektiva North
Grove. Možda je donio Katyi neke Josheve stvari.
U trenutku kad je poslao tu poruku, jedan crni bolničar rastvorio je zavjesu.
Strike je s određenom bojazni primijetio da je taj muškarac donio invalidska
kolica.
„Ultrazvuk?“ upitao je bolničar s jakim brazilskim naglaskom.
Strike se načas zapitao što bi se dogodilo da kaže: „Ne, hvala, upravo sam
ga obavio.“
„Mogu hodati.“
„Ne, žao mi je, doktorica vas želi ovdje“, odgovorio je nasmiješeni bolničar,
tapšajući naslon za ruku na kolicima. „Možete ponijeti svoju deku.“
Strike je držao mobitel u ruci dok ga je bolničar s dekom preko bokserica i
golih nogu gurao u invalidskim kolicima s odjela, kao samo još jedan primjerak
ozlijeđena ljudskog roda kojeg protiv njegove želje voze na pregled koji ne želi.
Sonda je bila ledeno hladna na njegovoj nozi i pritisnuta o tetivu izazivala je
bol. Lice liječnika koji je promatrao monitor pokraj kreveta bilo je bezizražajno
dok Strikeov mobitel nije ponovno zazujao, kad je razdraženo pogledao mobitel
pa vratio pogled na monitor. Nakon nekoliko minuta došla je i ona sjedokosa
liječnica i razmijenila nekoliko tihih riječi s kolegom. Ponašali su se kao da
Strike nije ondje.
„Sve je jako upaljeno“, rekao je muškarac, pritišćući sondu uz rub Strikeove
čašice koljena.
„Ruptura ligamenata?“
„Možda istegnuće...“
Ponovno je pomaknuo sondu na stražnji dio Strikeova bedra, a Strike se
lecnuo od bola.
„Ovo je drugi stupanj... možda treći.“
Još je snažnije pritisnuo sondu o stražnji dio Strikeova batrljka, a Strike je
pokušao skrenuti misli s bolova zamišljajući da udara liječnika šakom po
zatiljku.
„Ne vidim ništa što bi objasnilo mioklonus. Mišići su jako napeti...“
Brazilski bolničar odgurao je Strikea natrag na odjel, pomogao mu da se
smjesti na krevet, rekao mu da će liječnica brzo doći i ostavio ga ponovno
samog u njegovoj zavjesom ograđenoj bolničkoj kabini.
Strike je pročitao poruke koje mu je upravo poslala Robin.
Što se događa? Kako ti je noga?
810
Knjige.Club Books
Još uvijek čekam da mi kažu, odgovorio je.

Anomija se ponaša jako čudno na Twitteru
Da, primijetio sam
Zavjesa oko Strikea ponovno se otvorila i otkrila novu medicinsku sestru: nisku,
bucmastu, hispanskog izgleda.
„Liječnica će se malo zadržati. Želite li šalicu čaja?“
„Zapravo mi samo trebaju tablete protiv bolova“, odgovorio je Strike, koji
se užasavao biti na teret Nacionalnom zdravstvenom sustavu kako bi svaki
preopterećeni liječnik mogao poželjeti i ova mu se ponuda čaja činila
zlokobnom jer je implicirala da neće uskoro otići odande. Ali izraz na licu te
žene samo je očekivao odgovor, pa je rekao:
„Rado bih popio čaj, hvala.“
„Sa šećerom i mlijekom?“
„Sa svime što imate.“
Mogla bi ubaciti i malo analgetika.
Strike se naslonio na jastuke i malodušno osvrnuo oko sebe. Pokraj njegova
kreveta prolazili su bučni i spori koraci. Negdje u daljini plakala je neka beba.
Njegov mobitel ponovno je zazujao i kad ga je podigao, ugledao je novu
Robininu poruku.
Ako želiš primjer pravog licemjerja, pogledaj što je Tim Ashcroft

objavio na Twitteru. Na svom korisničkom računu, ne na računu
Pera pravde.
Zato je Strike otvorio Twitter i pogledao Timov korisnički račun.

Sat prije Tim Ashcroft objavio je poveznicu na članak u Daily Mailu, iznad
koje je napisao:
___________________________________________________________
Tim Ashcroft @TheWormTurning
Kao blizak prijatelj Edie Ledwell i netko tko radi sa školskom djecom
i ozbiljno shvaća mjere sigurnosti, iskreno sam zaprepašten
www.DailyMail/Roditeljiogorceni...
15:10 11. lipnja 2015.
Strike je otvorio članak naslovljen:
811
Knjige.Club Books
Roditelji ogorčeni jer nastavnik koji je ispitan

zbog ubojstva ostaje na radnom mjestu
Pročitao je članak koji je, kako je i očekivao, govorio o Phillipu Ormondu,

trenutačno suspendiranom s radnog mjesta dok se čekaju rezultati istrage
školskog odbora. Članak je uspio dati zaključiti da je Ormond neugodan i
nepopularan nastavnik, ali nije rekao da je nožem probo svoju djevojku i njezina
bivšeg ljubavnika. Istaknuto mjesto dobili su komentari majke djevojčice kojoj
je Ormond rekao da laže za njega, kad ju je ranije pustio iz školske kazne kako
bi pratio Edien telefon.
„Zaprijetio je Sophie ako kaže istinu. Ona se danima previše bojala reći
nam za to. Tad mi je došla u suzama, jer vidjela je da je tog istog
poslijepodneva netko ubio njegovu djevojku i rekla mi je cijelu priču.
Odmah sam nazvala policiju. Svejedno mi je što protiv njega nije
podignuta optužnica, to nije poanta. Činjenica je da je jednoj
četrnaestogodišnjakinji rekao da laže za njega i, ako se mene pita, to je
prekršaj za otkaz.“
Strike se vratio na Twitter. Vidio je da Tim nije bio zadovoljan tim prvim
tweetom, pa je objavio još dva.
__________________________________________________________
(Usput, ispričavam se zbog linka na te fašističke novine, ali čini se
da su im se roditelji izravno obratili, pa je zato priča u njima)
__________________________________________________________
Poanta je da je odvratno tražiti od jedne četrnaestogodišnje
djevojčice da laže za tebe. Tom čovjeku ne bi smjelo biti
dopušteno da radi s djecom i tinejdžerima.
__________________________________________________________
odgovor korisniku/ci @TheWormTurning
Time, ti si jedan od dobrih momaka
Tad je na Robininu poruku odgovorio:
812
Knjige.Club Books
Zaslužio je Oscara za ovu glumu pozitivca. Odvratni pedofil
Medicinska sestra vratila se s njegovim čajem, u kojem je bilo previše mlijeka.

Dok joj je zahvaljivao, batrljak mu se ponovno počeo trzati. Malo se uspravivši
u krevetu, snažno ga je pritisnuo desnom rukom da se ne miče, želeći da bude
pristojan kako ga ne bi odao, da ne natjera dobronamjerne liječnike da mu
preporuče ostanak u bolnici na dodatnim pretragama.
„Jeste li dobro?“ upitala je, gledajući kako on pritišće svoj batrljak o krevet.
„Jesam.“ Strike je osjećao trzanje mišića u desnom obrazu.
Medicinska sestra je otišla. Strikeov mobitel ponovno je zazujao: Robin mu
je poslala novu poruku.
I propustili smo sinoćnju svađu zbog Kee Niven.

Potraži #jebokeuniven
Strike je učinio što mu je rekla.

Nedugo nakon ponoći na Twitteru se podignula mala oluja zbog Kee Niven.
Izazvalo ju je hapšenje Wallyja Cardewa, o kojem se na internetu očito žestoko
raspravljalo. Ljevičari koji su ga uvijek prezirali sad su zlurado očekivali da će
biti zatvoren, a njegovi dugogodišnji branitelji bili su jednako sigurni da je riječ
o pogrešci i da on nikako ne može biti član terorističke ćelije. Iz te bitke nastale
su ključne riječi #osloboditewallyja i #uzatvorunemakeksa, i u tom općem
uzbuđenju netko je iskopao stari tweet između Wallyja i Kee, koji je u najboljem
slučaju ukazivao na neki oblik poznanstva, a u najgorem na vezu. Nije trebalo
dugo da Keina tumblr objava iz 2010. („svi moji prijatelji govore mi da nakon
prekida seks s njegovim najboljim prijateljem nije odgovor, a ja im kažem da to
ovisi o pitanju“) bude prenesena na Twitter, kad su se obožavatelji Srca crnog
kao tinta obrušili na nju kao izgladnjeli aligator.
___________________________________________________________
Inkheart Lizzie @inkylizy00
OMG pogledajte ovo, Kea Niven i pravi nacist Wally Cardew stvarno su
se... jebali?
Wally C @walCard3w
odgovor korisniku/ci @notaparrottho
dobro izgledaš
Spoonie Kea @notaparrottho
odgovor korisniku/ci @walCard3w
I ti 🖤
813
Knjige.Club Books
22:37 10. lipanj 2015.

__________________________________________________________
Loren @l°rygill
odgovor korisniku/ci @inkylizy00
Uvijek sam je podržavala, ali ako je ovo istina...
__________________________________________________________
odgovor korisnicima @paperwhiteghost @inkylizy00
@lorygill
Ako se jebeš s fašistom, fašist si. Kraj. #jebeškeuniven
__________________________________________________________
Johnny B @jbaldw1n1»
odgovor korisnicima @monyspoons @paperwhiteghost
@inkylizy00 @lorygill
Ti si se očito jebala s morem njih #osloboditewallyja
__________________________________________________________
Drek’s Cock @drekscokkk
odgovor korisnicima @dickymacD @marnieb89
😂😂😂😂😂😂
U tom trenutku vratila se sjedokosa liječnica.

Strike je s pola uha slušao dok mu je govorila ono što je već znao: da su
njegova tetiva i koljeno oštećeni i da ih mogu zacijeliti samo vrijeme i odmor.
„Trebali biste se naručiti kod svog specijalista i ne opterećivati nogu
najmanje četiri tjedna. Možda će trebati i šest da se oporavi.“
„Četiri tjedna?“ Strikeova pažnja više nije lutala. Računao je na to da će mu
reći neka jedan tjedan drži nogu u povišenu položaju, što je on kanio protumačiti
kao tri dana.
„Kod svakog je pacijenta drukčije, ali vi ste visok muškarac“, odgovorila je
liječnica. „Od svog batrljka tražite da nosi veliku težinu.
Preporučujem vam da se javite svom specijalistu i naručite na detaljniji
pregled. U međuvremenu nemojte nositi protezu, držite tu nogu podignutu,
odmarajte se, stavljajte led na natečena područja i brinite se o vrhu batrljka, jer
ne želite da se koža na njemu dodatno raspuca. Što se tiče vaših grčeva“,
nastavila je, „upala i napetost mišića možda su izazvale ponovno pojavljivanje
mioklonusa, ali više ćemo znati kad dobijemo nalaze vaših krvnih pretraga.“
814
Knjige.Club Books
„A to će biti kad?“ upitao je Strike, koji je sad najviše od svega želio otići iz
bolnice prije nego što u njega stignu zabiti nove igle i sonde.
„Uskoro. Vratit ću se kad ih dobijemo.“
Liječnica je ponovno otišla i ostavila Strikea da se pita nedostaje li mu
doista kalcija u organizmu. Jeo je dovoljno sira, zar ne? I u posljednje vrijeme
nije slomio nijednu kost; da nema dovoljno kalcija, sigurno bi nešto slomio u
nekom od svojih nedavnih padova, ne bi li?
Ali razmišljanje o tim padovima vratilo je sjećanja na njegov pad niz stube
prije nekoliko godina i vrijeme kad ga je tetiva izdala dok je pratio jednog
sumnjivca i ostao ležati na pločniku. Sjetio se brze hrane koja je sačinjavala
većinu njegove prehrane, pušačkog kašlja koji ga je hvatao svako jutro i
sinoćnjeg puzanja po pločniku i zastajanja samo da podigne cigaretu koju je
ispustio. Došlo mu je da pozove liječnicu neka se vrati i da joj kaže: „Znam
zašto se sve ovo dogodilo. Zato što ne pazim na sebe. Napišite to u moj karton i
pustite me kući.“
Tražeći nešto što će mu skrenuti misli s predbacivanja sebi, ponovno je uzeo
mobitel i pregledao komentare o Kei Niven na Twitteru.
____________________________________________________________
Max R @mreger#5
odgovor korisnicima @drekscokkk @dickymacD @marnieb89
drolje koje se bore za društvenu pravdu prave se da žele pacifiste
ali ovlaže se samo na prave mužjake #jebešKeuNiven
__________________________________________________________
Max R @mreger#5
odgovor korisnicima @drekscokkk @dickymacD @marnieb89
jebala se s Wallyjem jer je znala da je on ubojica. Drolje to vole.
Zavjesa se rastvorila i liječnica se vratila.

„U redu, nalazi vaših krvnih pretraga su normalni, što je dobro. Moguće je
da su ovi grčevi psihogeni“, dodala je.
„Što to znači?“
„Da bi mogli biti psihički uzrokovani. Jeste li trenutačno pod velikim
stresom?“
„Ne više nego inače. Hoćete li mi dati nešto protiv bolova?“
„Što ste dosad uzimali?“
„Ibuprofen, ali sad mi ne pomaže.“
„U redu, dat ću vam nešto jače, samo da izdržite sljedeći tjedan, ali lijekovi
protiv bolova nisu zamjena za odmor i hladne obloge, je li jasno?“
815
Knjige.Club Books
Kad je liječnica otišla, a Strike je navlačio hlače, dvije proturječne misli

borile su se za prevlast u njegovoj glavi. Njegova racionalna strana odlučno mu
je govorila da je istraga Anomije završena, barem što se tiče njihove agencije.
Sa starijim partnerom izvan stroja najmanje jedan mjesec i nestašicom dostupnih
vanjskih suradnika, jednostavno ne mogu obaviti potreban posao.
Ali tvrdoglavo samopouzdanje koje su gotovo sve njegove bivše djevojke
nazvale bahatošću tvrdilo je da još nije gotovo. Barclay se nije javio s vijestima
o Paperwhite i postojala je mogućnost da bi ih Strikeov dogovoreni posjet
Grantu Ledwellu mogao napokon dovesti do Anomije.
816
Knjige.Club Books
97
Was she a wicked girl? What then?

She didn’t care a pin!
She was not worse than all those men
Who looked so shocked in public, when
They made and shared her sin.140
Mathilde Blind
The Message
K ad se Strike sutradan u osam probudio, shvatio je da viski koji je popio

prethodne večeri nikako ne ide zajedno s analgetikom koji mu je liječnica
prepisala. Sad je imao mučninu i osjećao se neuravnoteženo, i taj osjećaj nije ga
posve napustio do jedanaest, kad ga je nazvao Barclay.
„Novosti“, rekao je Skot.
„Već?“ iznenadio se Strike, koji je nesigurno skakutao u kupaonicu kad je
Barclay nazvao i sad stajao i čvrsto se držao za naslon stolice da održi ravnotežu
na jednoj nozi.
„Da, ali ne ono što očekuješ.“
„Nicole nije kod roditelja?“
„Jest, ovdje je, sad sam s njom. Željela bi razgovarati s tobom. Po
mogućnost preko FaceTimea.“
„Odlično. Hoće li imati što protiv da nam se i Robin pridruži?“
Čuo je kako Barclay prenosi to pitanje.
„Kaže da nema ništa protiv.“
„Daj mi pet minuta“, rekao je Strike. „Javit ću Robin.“
140
Je li bila amoralna djevojka? Pa što onda? Bilo joj je potpuno svejedno! Nije bila gora od
svih onih muškaraca koji su naizgled duboko zaprepašteno govorili u javnosti o njezinu
grijehu. (Nap. prev.)
817
Knjige.Club Books
Strikeov telefonski poziv zatekao je Robin još uvijek u kućnom ogrtaču u

klaustrofobičnoj sobi Hotela Z, iako je već tri sata marljivo radila. Čemu se
odjenuti ako ni načas neće izaći iz sobe?
„Želi razgovarati s nama? Fantastično“, skočila je na noge i pokušala
jednom rukom skinuti kućni ogrtač.
„Poslat ću ti pojedinosti, samo mi daj nekoliko minuta“, odgovorio je Strike,
kojem se još uvijek očajnički mokrilo.
Robin je brzo navukla majicu i počešljala se, da Strike ne pomisli kako je
cijelo jutro spavala, pa požurila natrag do kreveta, jedinog mjesta gdje je mogla
sjesti, i otvorila laptop. Strike, čija je kosa i počešljana i nepočešljana izgledala
jednako, u međuvremenu je zamijenio majicu manje zgužvanom i ponovno sjeo
za svoj mali kuhinjski stol.
Kad je poziv započeo, Strike i Robin iznenadili su se ugledavši ne samo
prerafaelitsku ljepoticu kakva je bila Nicole Crystal nego još dvoje ljudi koji su
joj mogli biti jedino roditelji. Iako ni otac ni majka nisu bili crvenokosi, majka je
imala iste visoke jagodice i srcoliko lice kao njezina kći, a otac snažne čeljusti
izgledao je upravo onako napeto i ljutite kako bi Strike i očekivao od muškarca
koji je upravo doznao da je erotska fotografija njegove kćeri dovela privatne
istražitelje na njihova vrata.
„Dobro jutro“, rekao je Strike. „Najljepša ti hvala što si pristala razgovarati s
nama.“
„Nema na čemu“, vedro je odgovorila Nicole. Naglasak joj nije bio ni
približno tako izražen kao Barclayjev. Prostorija iza obitelji Crystal odisala je
otmjenom jednostavnošću za koju je Strike slutio da je djelo jako skupog
dizajnera interijera. „Dakle... Ja nisam ta Paper-nešto. White. Štogod. U toj igri.“
Govorila je bez imalo usiljenosti, nelagode ili stida. Dapače, činilo se da je
intrigira situacija u kojoj se našla.
„Ne znam kako je moja fotografija dospjela u tu igru. Stvarno ne znam. Ni
ne sviđa mi se Srce crno kao tinta!“
„U redu“, odgovorio je Strike, koji na njezinu živahnu licu nije vidio nijedan
izdajnički znak laganja. „Ali čula si za taj crtić?“
„Naravno“, vedro je odgovorila Nicole. „Jedna moja prijateljica luda je za
njim. Obožava ga.“
„Je li ta prijateljica ikad imala pristup tvojoj fotografiji?“
„Ne, nikad.“
„Je li se mogla nekako domoći te fotografije bez tvog znanja?“
„Morala bi ući u moje fotke na mobitelu. Uostalom, ona je velika vjernica.
Stvarno je, znate... hoću reći, nema šanse da bi ona slala gole fotke.“
Sudeći prema izrazu lica njezina oca, jako je želio da se isto može reći i za
njegovu kćer.
818
Knjige.Club Books
„Sjećaš li se kad je ta fotografija snimljena?“ upitala je Robin.

„Prije otprilike... dvije i pol godine?“ odgovorila je Nicole.
„I jesi li je ikome poslala?“ upitala je Robin.
„Da. Svom bivšem dečku. Hodali smo u četvrtom razredu srednje škole, a
onda je on otišao studirati na Akademiju dramske umjetnosti u Londonu, a ja
sam ostala ovdje na Likovnoj akademiji.“
„On je glumac?“ upitao je Strike.
„Da, želi to biti. Poslala sam mu fotke kad smo jedan semestar bili u vezi na
daljinu.“
Jedan mišić trznuo se u čeljusti Nicoleina oca.
„Kako se zove tvoj bivši dečko?“ upitao je Strike posežući za olovkom.
„Marcus“, odgovorila je Nicole. „Marcus Barrett.“
„Jesi li još uvijek u kontaktu s njim? Imaš li broj njegovog telefona?“ upitala
je Robin.
„Da... ali nećete biti grozni prema njemu, zar ne? Jer stvarno ne mogu
zamisliti da bi Marcus...“
„Daj im njegov prokleti broj“, odrješito je rekao Nicolein otac.
„Tata“, Nicole je pogledala oca, „ne budi takav.“
Gospodin Crystal izgledao je kao da jako dugo namjerava biti „takav“.
„Marcusa je netko možda hakirao“, rekla je Nicole, ponovno gledajući
Strikea i Robin. „Jednoj mojoj prijateljici uzeli su fotke iz oblaka, ali njezinu je
lozinku bilo jako lako pogoditi. Stvarno ne mogu zamisliti da bi Marcus
namjerno stavio moju fotku na internet... Još uvijek smo prijatelji! On je stvarno
drag i dobar dečko.“
„Tko je od vas dvoje prekinuo vezu?“ upitao je Strike.
„Ja“, odgovorila je Nicole, „ali on se složio da je bolje tako. U različitim
smo gradovima i još smo mladi. Sad hoda s nekim drugim.“
„Ima li Marcus cimere?“ upitala je Robin, koja je pokušavala razmisliti tko
je još mogao imati pristup fotografiji.
„Stanuje sa sestrom. Četiri je godine starija od njega i divna je. Zašto bi
Darcy željela svima pokazati moje sise?“
Nicole se nasmijala. Njezina majka tiho je rekla:
„Nic, to nije smiješno.“
„Daj, malo jest“, odgovorila je Nicole, koja se nije činila ni najmanje
zbunjena činjenicom da su je svi koji su sudjelovali u tom razgovoru vidjeli
napola nagu. Kad su i njezin otac i njezina majka ostali ozbiljni, slegnula je
ramenima i rekla: „Gledajte, ja sam umjetnica. Nisam kruto konvencionalna oko
nagosti kao vi.“
819
Knjige.Club Books
„Ne radi se o tome jesi li konvencionalna“, odgovorio je njezin otac,

netremice gledajući u zaslon računala umjesto u svoju kćer. „Poanta je da kad
muškarcima daš takve fotografije, zapravo im daješ način da te ucjenjuju ili
ponize...“
„Ali ja se ne sramim“, rekla je Nicole i Robin joj je vjerovala. „Na toj fotki
izgledam jako seksi. Nisam raširila noge i...“
„Nicole“, uglas su rekli njezini roditelji posve jednakim tonom.
„Da provjerim jesam li dobro shvatio“, rekao je Strike. „Koliko je tebi
poznato, Marcus Barrett jedina je osoba koja je vidjela tu fotografiju, je li tako?“
„Da“, odgovorila je Nicole. „Ako je nije pokazao nekom prijatelju, ali
mislim da on to ne bi učinio.“
„Rekla si da si mu slala fotografije, u množini“, nastavio je Strike.
„Da, jesam.“
„Je li se ova fotografija ili ijedna od ostalih koje si mu poslala ikad pojavila
igdje gdje je nisi očekivala?“
„Nije“, odgovorila je Nicole.
„Jesu li ostale fotografije bile slične ovoj?“
„Više-manje. Mislim da sam na jednoj bila posve gola.“
Nicoleina majka kratko je spustila lice na dlanove.
„Što je?“ nestrpljivo je rekla Nicole. „Bio je okružen gomilom seksi
studentica glume, morala sam mu dati nešto o čemu će... znate... razmišljati.“
Ponovno je prasnula u glasan smijeh.
„Oprostite“, rekla je smijući se. „Jednostavno sam... malo sam se
zaprepastila. Nikad nisam očekivala da ću razgovarati s privatnim detektivima
zato što je netko mojom fotkom druge catfishao.“
„Catfishao?“ ponovio je njezin otac.
„Znaš, tata. Pravio se da je ja da nekog zbari.“
„Znači, da ne bude zabune, nikad nisi bila u Drekovoj igri?“ upitao je Strike.
„Ne, nikad“, odgovorila je Nicole.
„I nikad nisi komunicirala online s muškarcem koji se nazvao Morehouse?“
„Ne, nikad“, ponovila je Nicole.
„I nikad nisi razgovarala, razmjenjivala poruke ili imala ikakav kontakt s
doktorom Vikasom Bhardwajem?“
Nicole je otvorila usta da odgovori pa oklijevala.
„Zapravo... čekajte“, sad se mrštila. „Ja... Čekajte malo.“
Ustala je i izašla iz vidokruga, a roditelji su zabrinuto gledali za njom. Strike
i Robin sad su ugledali Barclayja, koji je nijemo sjedio u dalekom naslonjaču.
Netko mu je skuhao šalicu čaja.
820
Knjige.Club Books
Nicole se vratila sa svojim mobitelom u ruci.

„Na Twitteru me prati jedan tip“, rekla je, ponovno sjevši između roditelja.
„Stalno lajka moje objave, ali ga ne poznajem... Zove se nešto kao Vikas...
čekajte...“
Gotovo jednu minutu pretraživala je svoje pratitelje na Twitteru.
„Je li ovo on?“ napokon je rekla, okrenuvši zaslon mobitela prema kameri.
„Da“, odgovorio je Strike, gledajući Vikasovu fotografiju. „To je on. Jesi li
mu ikad poslala poruku ili imala ikakav izravan...?“
„Ne“, odgovorila je Nicole. „Samo sam primijetila da lajka sve moje objave
i zapravo mi nije bilo jasno zašto me prati na Twitteru. On je znanstvenik, zar
ne?“ upitala je, ponovno okrenuvši mobitel prema sebi da prouči Vikasov
korisnički račun.
„Bio je“, odgovorio je Strike. „Mrtav je.“
„Molim?“ uglas su rekli Nicole i njezin otac. Djevojka više nije izgledala
zabavljeno.
„Ubijen je u Cambridgeu prošloga...“
„Ne valjda onaj astrofizičar?“ zaprepastio se Nicolein otac. „Onaj u
invalidskim kolicima?“
„Upravo on“, odgovorio je Strike.
Uslijedila je duga šutnja u kojoj je troje Crystalovih užasnuto zurilo u
kameru.
„O, moj Bože“, na kraju je rekla Nicole.
„Jako bismo voljeli razgovarati s Marcusom. Hoćeš li nam dati njegov
broj?“ upitao je Strike.
„Ja... mislim da vam ne bih trebala dati njegov broj a da ga prije toga ne
pitam“, odgovorila je Nicole, koja je sad izgledala jednako napeto kao njezini
roditelji.
„Nicole...“, započeo je njezin otac.
„Neću mu samo iskrcati sve ovo u krilo bez ikakva upozorenja. Tata, on je
moj prijatelj!“
„Stvarno bi bilo bolje da ga ne nazoveš unaprijed“, rekao je Strike, ali Robin
mu je mogla reći da ništa što on kaže neće natjerati Nicole da se predomisli.
„Ne, žao mi je“, odgovorila je studentica slikarstva, netremice gledajući u
kameru. „Nema šanse da je Marcus imao ikakve veze s... i s čim od ovog.
Jednostavno nije takav. Neću vam dati njegov broj a da mu ne kažem o čemu je
riječ; on to meni nikad ne bi učinio. Neću“, rekla je svom ocu, koji je otvorio
usta da nešto kaže. Tad se ponovno okrenula prema Strikeu i Robin.
„Reći ću Marcusu da vas nazove, okej? Kad razgovaram s njim.“
821
Knjige.Club Books
Nisu imali izbora osim pristati. Zahvalivši Crystal na njezinu vremenu,

Strike im je svima poželio ugodan dan. Kad su nestali sa zaslona, Strike i Robin
ostali su zuriti jedno u drugo.
„Da“, složio se Strike.
822
Knjige.Club Books
98
Leering at each other,

Brother with queer brother;
Signalling each other,
Brother with sly brother141
Christina Rossetti
Goblin Market
K ako zarobljen u svom potkrovnom stanu s ledenim oblogom trajno

pritisnutim o batrljak nije mogao puno toga drugog, Strike se posvetio
istraživanju Marcusa Barretta na internetu. Iako još uvijek malo ošamućen od
analgetika, uspio je naći Barrettov korisnički račun na Instagramu, jer mladić je
upotrijebio svoje puno ime i objavio mnoštvo fotografija s glumačkih proba i
selfieja snimljenih ispred Kraljevske dramske akademije. Barrett je bio zgodan
mladić crne kose i tamnih očiju, lica za koje je Strike mislio da bi ga autori
ljubavnih romana mogli nazvati markantnim.
Strike je isprva bio ciničan prema Nicoleinu ustrajanju da njezin bivši dečko
nikad ne bi namjerno podijelio njezinu fotografiju s drugim ljudima. Godine
koje je proveo istražujući ružne posljedice prekinutih veza i posebno toksične
nuspojave brojnih prekida između Charlotte i njega i nedavna ružna scena s
Madeline ostavile su ga s malo iluzija o tome koliko nisko odbačeni ljubavnici
mogu pasti u svojoj očajničkoj želji da povrijede one koji su ih napustili.
Ali dok je pomno pregledavao Marcusovu stranicu na Instagramu, našao je
skupnu fotografiju s datumom od prosinca prethodne godine, ispod koje je
pisalo #božićnaproslava #staraškolskaškvadra #Fettes, na kojoj su bili i Marcus i
Nicole. Strike je morao priznati da su bivši momak i djevojka izgledali u jako
dobrim odnosima dok su se, zagrlivši jedno drugo oko ramena, ozareno smiješili
u kameru s ostalim starim školskim kolegama.
Nadalje, kako im je Nicole rekla, Marcus je očito bio u novoj vezi. Na
stranici je bilo mnogo fotografija Marcusa s vitkom plavušom jednako lijepom
141
Značajno su se pogledavala čudna braca; Znakove si davala podmukla braća. (Nap. prev.)
823
Knjige.Club Books
kao Nicole i sudeći po broju čvrstih zagrljaja i poljubaca na tim fotografijama,

iskreno su se međusobno privlačili. Na mnogim je fotografijama bila označena i
Barrettova sestra, crnokosa i privlačna kao brat. Na jednoj fotografiji brat i
sestra pjevali su karaoke na nekoj zabavi. Ispod te fotografije pisalo je #Timber
#Pitbull$Ke$ha #razvalinajdražupjesmu.
Strike je bio posve svjestan da Instagram ne predstavlja nužno istinu o
nečijem životu, ali nedvojbeno je pokazivao da Marcus Barrett ima jako aktivan
društveni život i mada još nije svjetski poznat glumac, itekako uživa u Londonu.
Na stranici su bile fotografije s okupljanja u pivnicama, restoranima i kod kuće u
njegovu stanu, za koji je Strike po lokalnim znamenitostima zaključio da se
nalazi u otmjenom Shoreditchu. Kao i obitelj Crystal, i Barrettovi su naizgled
bili imućni; iako su oboje još bili u dvadesetim godinama života, brat i sestra
dijelili su stan koji je izgledao veće i bolje namješteno od Strikeova.
Samo je najednom setu fotografija zastao i malo razmislio. Godine 2013.,
vjerojatno nedugo nakon prekida s Nicole, Marcus je s prijateljima posjetio
groblje Highgate i objavio fotografije na kojima je izgledao neraspoloženo u
dugom crnom kaputu među nadgrobnim spomenicima, razbijenim stupovima i
uplakanim anđelima.
„Naravno, možda su samo razgledavali znamenitosti“, rekao je Strike Robin
kad ju je u subotu navečer nazvao. „Ne smijemo zaboraviti da to groblje nije
samo mjesto zločina, nego i turistička atrakcija.“
„I još uvijek nije nazvao?“ upitala je Robin, koja je ponovno odjenula kućni
ogrtač, još uvijek u hotelskoj sobi koju je sad prezirala iz dna duše.
„Ne“, odgovorio je Strike. „Slutim da ga je Nicole panično nazvala i da je
potom uslijedio jednako paničan razgovor između članova obitelji Barrett.“
„Misliš da su angažirali odvjetnike?“
„Sigurno. Nemoj misliti da bi mnogi roditelji željeli da ime njihova sina
bude uvučeno u slučaj ubojstva. Ali jedno znam: on nije mogao glumiti Nicole u
igri. Redovni je student, a koliko vidim, većinu vremena provodi tulumareći.
Mislio sam da je Nicole naivna, ali moram reći da sad naginjem njezinu
mišljenju. Njih dvoje očito su još uvijek prijatelji. Ne vidim ga kao tipa koji bi
se svetio pornografijom.“
„Tko je onda Paperwhite?“
„Razmišljao sam o tome“, odgovorio je Strike pa povukao dim e-cigarete.
Od posjeta hitnom bolničkom prijemu nije zapalio ni jednu pravu cigaretu, iako
je u džepu sakoa imao pola kutije Benson & Hedgesa. „Pitam se što je bilo prvo:
Nicole ili njezine fotografije.“
„Misliš da se netko domogao njezinih fotografija pa na internetu potražio
tko je ona?“
„Točno, a znamo da je to moguće jer si je i ti tako našla. Onaj tko je ukrao
njezine fotografije pomno je pripremio ulogu, jer ona je na internet stavila
824
Knjige.Club Books
mnoštvo osobnih informacija. Tako bi se sve pokazalo istinitim, ako je Vikas

pokušao doznati s kim razgovara u igri; našao bi studenticu slikarstva iz
Glasgowa, iste fotografije...“
„Svejedno je bilo rizično glumiti je“, zamijetila je Robin. „Što da je Vikas
izravno kontaktirao pravu Nicole, nazvao je ili je zamolio da razgovaraju preko
FaceTimea?“
„Razmišljao sam o tome. Ne znam jesi li primijetila, ali njegovo računalo
izgledalo je jako prilagođeno. Što ako je imao probleme s govorom? Što ako je
onaj tko je glumio Paperwhite to znao i računao na to da će on s njom radije
razgovarati online nego uživo?“
„Gospode, to je strašno“, zatvorila je oči Robin.
„Da, strašno je, ali ujedno je genijalno. Paperwhite bi slobodno mogla
zahtijevati od Vikasa offline kontakt, znajući da on neće pristati. Izvanredna
manipulacija. Postoji još nešto. Sudeći po Marcusovu Instagramu, kroz njegov i
sestrin stan prošla je gomila ljudi. Barrettovi obožavaju tulumariti. Nicoleina
fotografija mogla je biti na nekoliko uređaja, ako ih je Marcus sinkronizirao, i
svaki od tih uređaja mogao je biti ukraden ili otvoren bez njegova znanja.
Maloprije sam provjerio i kako možeš hakirati nečiji oblak. Moguće je, čak i bez
lozinke.“
„Jesi li doznao što o Marcusovoj sestri?“
„Nisam našao nijedan njezin račun na društvenim mrežama, pa ne znam
čime se bavi, ali jedno sam primijetio: na fotografijama njihovih tuluma nisu
samo klinci... odnosno, neki ljudi s kojima se druže izgledaju kao da su u
tridesetim ili četrdesetim godinama života.”
„Misliš da su njezini kolege s posla?”
„Da, a to nas navodi na zaključak da i ona ima aktivan offline život.”
Strike je morao zijevnuti. Od analgetika i sati koje je proveo na Internetu
osjećao se više nego spreman otići spavati.
„Kako tebi ide?” upitao je.
„Istražila sam korisnički račun Lepineova učenika najdublje što sam mogla”,
odgovorila je Robin, kojoj su oči bile suhe i svrbjele je od sati zurenja u zaslon
računala, „i sve sam to stavila u glavni dokument da pročitaš, ali pregledala sam
i još tri korisnička računa. Znaš onog Maxa na Twitteru, koji je pokrenuo
glasinu da je Edie bila seksualna radnica? Upucavao mi se jednim Koshevim
uletom.”
„Svi mi se ti trolovi počinju miješati”, priznao je Strike.
„Dakle, u srijedu je objavio tweet da je Wally ubojica.”
„Da, mislim da sam to vidio”, promumljao je Strike.
„Zainteresirao me tim tweetom i kad sam temeljito prošla sve njegove
objave, shvatila sam da je on jedan od četiriju korisnika koji uvijek kruže oko
825
Knjige.Club Books
Anomije kad je Anomija na Twitteru. Dok se nisam doista fokusirala na njih,

nisam to primijetila, ali sva četvorica usklađena su s Anomijom i međusobno.”
„Kako misliš da su usklađeni?” upitao je Strike, trljajući oči u pokušaju da
ostane budan.
„Evo ti jedan primjer: 2011. godine Lepineov učenik optužio je Edie da laže
o smrti svoje majke. Citirao je rečenicu iz jednog Ediena intervjua, u kojem je
rekla da se sječa kako je njezina majka bila narkomanka. Lepineov učenik
objavio je tweet da Edie laže da je njezina majka bila ovisnica. Otprilike minutu
nakon te njegove objave, Max je objavio osmrtnicu Ediene majke, u kojoj je
pisalo da je umrla od raka.“
„Imao je tu osmrtnicu pri ruci i spremnu objaviti je?“
„Točno. A onda je Anomija svojim pratiteljima prenio i ničim izazvanu
tvrdnju Lepineova učenika i osmrtnicu koju je objavio Max i odmah nakon toga
netko po imenu Johnny B - tko mi se, usput rečeno, također upucavao Koshem -
objavio je fotografiju Ediene majke, rugajući se njezinu izgledu, na što im se
pridružio i Julius ‘Ja sam Evola’, govoreći da je neki njegov prijatelj čuo kako
Edie tvrdi da joj je majka bila narkomanka, što je Anomija također prenio.
Njih petorica zajedno su to isplanirali da ona ispadne lažljivica. Drugog
uvjerljivog objašnjenja jednostavno nema. Sve to dogodilo se u nekoliko minuta.
Sigurno su mnogo kopali da se domognu te osmrtnice i fotografije, iako sam
provjerila - i jedna i druga su online, ali u prilično skrovitim zakutcima
interneta. Takve napade koordinirali su nekoliko puta, ali ima još nešto: jedni
drugima stvaraju situacije u kojima će uletavati djevojkama Koshevim forama.“
„Kako to misliš?“ upitao je Strike, svim silama se trudeći usredotočiti.
„Lepineov učenik ili Julius reći će nekoj djevojci nešto uistinu odvratno, a
onda će uletjeti Max R ili Johnny B i tvrditi da su ih prijavili administratoru. Ali
sve je to namješteno, jer očito su prijatelji. Lepineov učenik i Julius nekoliko su
puta bili privremeno suspendirani zbog zlostavljanja djevojaka, ali uvijek se
vrate.“
„Izlažu se opasnosti da ostanu bez svojih računa na Twitteru kako bi njihovi
prijatelji mogli upotrijebiti Kosha na curama?“
„Da. Ponašaju se kao... ne znam... uigrana ekipa.“
„Ima li ikakvih naznaka tko je itko od njih u stvarnom životu?“
„Ne. Lokacije su im svima skrivene i nijedan od njih ne govori puno o svom
stvarnom životu. Ali to me natjeralo da se zapitam o Anomiji“, rekla je Robin,
naslonivši se na jastuke i zagledavši se u prazan ekran televizora na zidu.
„Zamišljala sam nekog tko je ogorčen i usamljen, ali očito je sposoban pobuditi
suosjećanje i divljenje, makar samo kod skupine prilično groznih ljudi?
„Vikas Bhardwaj zvuči kao pristojan momak, a on je točno znao tko je
Anomija i dugo mu bio prijatelj.“
826
Knjige.Club Books
Oboje su neko vrijeme šutjeli, Robin zureći u televizor na zidu, Strike pušeći
za svojim kuhinjskim stolom i uglavnom razmišljajući o tome koliko je umoran.
„Sutra će dovesti novi uredski namještaj, zar ne?“ na kraju je upitala Robin.
„Da, poslijepodne. A navečer se nalazim s Grantom Ledwellom. Htio sam te
zamoliti da me odvezeš onamo.“
„Oh, hvala Bogu“, živnula je Robin. „Gubim razum zarobljena u ovoj sobi.
Što kažeš na to da sutra poslijepodne dođem u ured i pomognem sve složiti pa
nakon toga odemo k Ledwellu?“
Kad je Strike oklijevao, rekla je:
„Ako Halvening zna gdje sam, već su mogli nekog poslati da mi zalupa na
vrata i glumi električara. Sumnjam da će me napasti nožem usred bijela dana u
deset minuta hoda do ureda na ulici punoj ljudi?“
„Da, u redu“, uzdahnuo je Strike. „Dođi u dva?“
Time su završili razgovor. Strike je još nekoliko minuta sjedio za
kuhinjskim stolom, iscrpljen i pospan, ali užasavajući se napora koji će biti
potreban da se odvuče u krevet. Njegov notes ležao je otvoren uz prijenosno
računalo, i u njoj Anomijina e-adresa koju je dobio od Yasmin, ali s kojom još
ništa nije učinio. Za razliku od Yasmin, Anomija je bio pametan: sigurno bi bio
sumnjičav prema svim neznancima koji bi mu se sad pokušali približiti.
Sjedeći u oblaku nikotinske pare, s Mjesečevim limbom koji se vidio na
nebu, Strike se uhvatio kako gleda referat svog nećaka Jacka o bitki za Neuve
Chapelle, koji je ostao zalijepljen na kuhinjski ormarić.
Iako je selo Neuve Chapelle bilo uspješno oteto Nijemcima, ta pobjeda
izvojevana je uz zapanjujući gubitak ljudskih života, ne samo zbog manjka
streljiva i slabe komunikacije nego i zato što su tisuće muškaraca nepotrebno
umrle pokušavajući proći kroz neprerezanu bodljikavu žicu oko utvrđenih
njemačkih rovova.
U stanju pomalo sličnu snu, izazvanom analgetikom, Strike je pokušao
zamisliti Anomijin slučaj u vojnom smislu.
Još neosvojiva meta bila je okružena žicom koja je ostala neprerezana: ne
samo sigurnošću koju je Vikas Bhardwaj ugradio u igru nego i pomoću
četvorice anonimnih trolova.
Koja se onda lekcija može naučiti iz Neuve Chapelle? Prereži žicu prije
nego što pošalješ pješaštvo.
Strike je ponovno zijevnuo, previše umoran da bi razradio tu analogiju, i
preventivno se lecnuvši, odgurnuo se iz stolice.
Robin je u međuvremenu već legla u krevet u svojoj sobi u Hotelu Z, ali
mozak joj je ostao tvrdoglavo budan i nastavio predlagati ideje i nesigurne
teorije kao da miješa špil karata i pokazuje joj nasumične slike. Dvadeset minuta
pokušavala je zaspati, a onda je ponovno upalila svjetiljku uz krevet, uspravila
827
Knjige.Club Books
se u sjedeći položaj i otvorila bilježnicu na posljednjoj stranici, na kojoj je

popisala korisnička imena četiriju računa koji su bili tako korisni Anomiji i jedni
drugima.
Nakon nekog vremena, ni sama ne znajući zašto, posegnula je za olovkom
na noćnom ormariću i zapisala i peto ime: Zoltan, prvi Rachelin online prijatelj,
za kojeg je Rachel vjerovala da je poslije izabrao drugu online personu i nazvao
je... Kako ono? Iz nekog razloga, Robin se u mislima pojavila nejasna slika
harlekina.
Nagnula se preko ruba kreveta da podigne svoj laptop koji se punio, otvorila
ga i u tražilicu upisala „harlekin“.
„Scaramouche“, glasno je rekla pročitavši članak o tipiziranim likovima u
talijanskoj commediji dell’arte. Scaramouche, odnosno Scaramuccia, bio je
isprazan hvalisavac, nasrtljiv lažac i u osnovi kukavica, neobično ime koje ćeš
izabrati ako pokušavaš nagovoriti mlade žene na seks. Ponovno ne znajući
doista zašto to čini, zapisala je Scaramouche ispod Zoltan, kratko promatrala tih
šest imena pa opet posegnula za svojim laptopom.
828
Knjige.Club Books
99
We never know how high we are

Till we are called to rise...142
Emily Dickinson
Aspiration
ko ne misliš ništa reći, prestani zivkati začuo se Patin dubok, razdražen glas
A iz vanjskog ureda.
Bio je jedan sat i trideset minuta u ponedjeljak poslijepodne i Strike je štaka
naslonjenih na zid sjedio za svojim stolom u unutarnjem uredu, jeo kekse i bavio
se prepunim pretincem ulazne pošte. Sad je doviknuo Pat:
„Isti broj? Opet samo diše?“
„Ovaj put nisam čula nikakvo disanje“, odgovorila je Pat prišavši otvorenim
vratima s e-cigaretom u ruci. Vanjski ured iza njezinih leđa bio je gotovo
prazan, ne računajući telefon na podu i hrpe registratora koje je Pat razvrstala da
ih spremi u nove ormariće za spise. „Samo tišinu. Prokleti idiot.“
„Kad riješim ovu poštu, mogao bih nazvati taj broj“, predložio je Strike,
vraćajući se poruci koju mu je poslao najmodavac, koji je očito smatrao da
eksplozija bombe u uredu opravdava povećanje najamnine, s čime se Strike nije
slagao. „Jesi li dobro?“
„Zašto ne bih bila?“ sumnjičavo je upitala Pat.
„Ponovno si ovdje. Nakon onog što se dogodilo.“
„Dobro sam. Sad su ih sve zatvorili, zar ne? I nadam se da će baciti prokleti
ključ“, dodala je Pat, vraćajući se svojim registratorima.
Strike se vratio svojim elektroničkim porukama. Nakon nekoliko minuta,
poslavši pristojan, ali odlučan odgovor najmodavcu, počeo je pisati izvještaj za
Allana Yeomana. Još uvijek je pokušavao sročiti uvodni ulomak na način koji
sugerira napredak, ali ne navodi koji i kakav, kad je čuo kako Pat govori:
„Danas te nismo očekivali.“
142
Ne znamo koliko smo visoki dok se od nas ne zatraži da ustanemo… (Nap. prev.)
829
Knjige.Club Books
Strike je podigao pogled, pretpostavljajući da je Robin došla ranije, ali na

vratima između vanjskog i unutarnjeg ureda stajao je Dev Shah široko se
osmjehujući.
„Imam ih“, rekao je Strikeu. „Dugoprstića i njegovu dragu mamicu.“
„Ozbiljno?“ Strike je rado napustio svoj e-mail.
„Da. Sinoć sam razgovarao s njom u baru Connaught. Bila je ondje sa
sestrom. Ili ženom koja ide istom plastičnom kirurgu.“
Dev je izvadio novčanik i iz njega otmjenu posjetnicu pa pružio posjetnicu
Strikeu, koji je na njoj ugledao ime Azam Masoumi i ispod njega „trgovac
antikvitetima i umjetninama“.
„Gospodin Masoumi privatnim klijentima dogovara prodaju dragocjenosti“,
objasnio je Dev, „i naplaćuje znatno manju proviziju od velikih aukcijskih
kuća.“
„To je jako lijepo od njega. Kladim se da je usto i diskretan.“
„Gospodin Masoumi ponosi se svojom diskrecijom“, mrtav ozbiljan
odgovorio je Dev. „Neki klijenti ne žele da se zna da prodaju vrijedne predmete.
Gospodin Masoumi posve shvaća neugodan položaj u kojem su se našli.“
„I to je upalilo?“
„To, hektolitri alkohola kojima sam počastio nju i njezinu sestru, i izjava da
je petnaest godina mlađa nego što jest. Kad se bar zatvorio, pozvala me u
Dugoprstićev stan na još jedno piće prije spavanja.“
„Je li Dugoprstić bio u stanu?“
„Nije, što je bila prokleta sreća, jer mislim da mu se ne bi svidjelo ponašanje
njegove mame.“
„Toliko je bila živahna?“
„Kao gospođa Robinson. Kad sam spomenuo da bih trebao otići, pokušala
me zadržati pokazavši mi jednu Fabergeovu kutiju i glavu Aleksandra Velikog,
za koje kaže da su darovi od njezina otuđenog supruga?“.
„Kad čuje sve ovo, itekako će biti otuđen. Jesi li snimio fotografije?“
„Jesam.“ Dev je izvadio mobitel iz džepa i pokazao Strikeu fotografije tih
dvaju predmeta, koji su zajedno vrijedili više od milijun funti.
„I otišao si iz stana ne podlegavši čarima gospođe Robinson?“
„Za dlaku sam se spasio pozvavši je danas na večeru.“
„Upravo si osvojio titulu zaposlenika tjedna“, rekao je Strike, s mukom
ustajući na svojoj jednoj nozi i ispruživši ruku.
„Hoću li dobiti diplomu?“
„Reći ću Pat da ti je natipka kad joj stigne računalo.“
„Ponovno te boli noga?“ upitao je Dev gledajući Strikeovu praznu nogavicu.
„Bit će dobro“, odgovorio je Strike i skljokao se natrag na stolicu.
830
Knjige.Club Books
„Gdje su svi ostali?“

„Barclay se u ovom trenutku vraća iz Glasgowa - bio je u posjetu
roditeljima, Midge ima slobodan dan, a Robin tek što nije došla, kao i naše novo
pokućstvo.“
„Želiš li da ostanem pomoći?“
„Ne, zaslužio si slobodno vrijeme. Namjeravam podmititi dostavljače sa sto
funti ako išta bude trebalo sastaviti.“
Deset minuta nakon Devova odlaska došla je Robin. Bila je jednako
oduševljena kao Strike kad je čula da je slučaj Dugoprstić uspješno završen, ali
zaprepastio ju je Strikeov izgled. Koža mu je bila sivkasta, oči podlivene krvlju i
dva dana nije se obrijao. Ali ništa nije rekla; samo mu je pružila memorijski
štapić koji je donijela.
„Kada dođe printer, moći ću ti pokazati sve što imam o Anomijinoj sviti
trolova. Što ti radiš?“
„Pokušavam napisati e-mail Allanu Yeomanu, ali ne možeš vječno govoriti
da imaš obećavajuće tragove, a nijedan ne navesti.“
„Nadajmo se da će nam Grant Ledwell večeras sve priznati.“
„Bolje mu je da prizna ili ću morati smisliti pozitivan spin kojim ću reći da
je ova istraga u klincu.“
Prvi komadi pokućstva bili su dostavljeni u tri poslijepodne i sljedeća dva
sata Strike, Robin i Pat bili su zaposleni spremanjem registratora u nove ormare
za spise, sastavljanjem Patina radnog stola, postavljanjem njezina novog
računala i pisača, i skidanjem plastične zaštite s nove sofe, koja je bila
presvučena crvenom tkaninom.
„Kako to da nisi ponovno uzeo sofu od umjetne kože?“ upitala je Robin kad
su Pat i ona dogurale sofu na njezino mjesto, a Strike ih je gledao oslonjen na
štake, frustriran nesposobnošću da im pomogne.
„Dozlogrdilo mi je prdenje one stare svaki put kad bih se pomaknuo na
njoj“, odgovorio je.
„Na ovoj će ostati mrlja ako itko prolije kavu“, zamijetila je Pat e-cigarete
među zubima. Obišla je svoj novi radni stol i spustila koščato tijelo na novu
stolicu za rad na računalu.
„Ali ova stolica bolja je od stare“, mrzovoljno je priznala.
„Gotovo je vrijedilo primiti poštom bombu za nju, je li?“ Strike se osvrnuo
po vanjskom uredu, koji je zahvaljujući svježoj boji na zidovima i novom
pokućstvu izgledao ljepše nego ikad.
„Kad će zamijeniti staklo?“ upitala je Pat, pokazujući na polovicu vrata
prema hodniku, koja je još uvijek bila zabijena daskama. „Volim vidjeti obris
osobe koja je ispred vrata. On mi je rano upozorenje.“
831
Knjige.Club Books
„Staklar dolazi krajem tjedna“, odgovorio je Strike. „A sad bih stvarno

morao završiti onu poruku Yeomanu.“
Vratio se na štakama u unutarnji ured. Robin je upravo počela ispisivati
rezultate svog istraživanja Lepineova učenika i njegovih prijatelja, kad je
uredski telefon ponovno zazvonio.
„Detektivska agencija Strike“, rekla je Pat.
Slušala je nekoliko sekundi pa rekla:
„Što hoćeš? Ako misliš da si zabavan...“
„Isti broj kao prije?“ upitao je Strike, ponovno se pojavivši na vratima
između dviju prostorija. Pat je kimnula. „Daj mi ga“, rekao je, ali Pat, čiji je
dotad mrzovoljan izraz najednom postao sumnjičav, prekrila je rukom
telefonsku slušalicu i odgovorila:
„Traži Robin.“
Robin je privremeno zaustavila pisač i ispružila ruku da joj Pat doda
slušalicu, ali Pat je šapnula, još uvijek gledajući Strikea:
„Zvuči kao čudakinja.“
„Pat, daj mi telefon“, odlučno je rekla Robin.
Izgledajući kao da iz toga ne može izaći ništa dobro, Pat joj je predala
slušalicu.
„Halo? Ovdje Robin Ellacott.“
Začuo se šapat:
„Jesi li ti bila Jessica?“
Robin je pogledala Strikea.
„Tko je to?“ upitala je.
„Jesi li?“
„S kim razgovaram?“ upitala je Robin.
Sad je čula djevojčino disanje. Plitki udasi nedvojbeno su ukazivali na strah.
„Poznajem li te?“ upitala je Robin.
„Da. Mislim da me poznaješ. Ako si bila Jessica.“
Robin je prekrila slušalicu rukom i tiho rekla: „Zoe Haigh. Želi znati jesam
li bila Jessica.“
Pitajući se vrijedi li priznanje rizika, Strike je oklijevao pa kimnuo.
Robin je podignula dlan sa slušalice i odgovorila:
„Zoe?“
„Da“, rekla je djevojka. „Ja... ja...“
„Jesi li dobro? Je li se nešto dogodilo?“
„Strašno se bojim“, šapnula je Zoe.
„Zašto se bojiš?“
832
Knjige.Club Books
„Molim te... hoćeš li doći k meni?“

„Naravno“, odgovorila je Robin. „Jesi li sad kod kuće?“
„Jesam.“
„U redu. Ne mrdaj. Odmah dolazim.“
„Okej“, šapnula je Zoe. „Hvala ti.“
Linija se prekinula.
„Želi me vidjeti“, rekla je Robin provjeravajući vrijeme na satu na zapešću.
„Možda bi bilo bolje da uzmeš taksi do Ledwellovih, a ja ću...“
„Vraga ćeš. Što ako je to namještaljka? Što ako je ona mamac, a Anomija
čeka u zasjedi?“
„Tad ćemo otkriti tko je ta osoba“, odgovorila je Robin i ponovno pokrenula
pisač.
„Misliš, netom prije nego što ti prereze grkljan?“ upitao je Strike kroz
zujanje pisača.
Pat je gledala čas jednog, čas drugog partnera, kao da gleda teniski meč.
„Zoen stan je na drugom katu bez lifta“, odgovorila je Robin ne gledajući
Strikea.
„Kako misliš da sam se vratio ovamo? Levitirajući?“ Strike nije spomenuo
da je većinu uspona stubama izveo na stražnjici.
„Strike, stvarno ne mislim da me Zoe mami u smrt.“
„Nisi mislila ni da ćemo naći Vikasa Bhardwaja prerezane vratne arterije.“
„Smiješno“, hladno je rekla Robin i okrenula se prema svom partneru.
„Koliko se sjećam, ni ti to nisi predvidio.“
„Razlika je u tome što sam ja naučio prokletu lekciju“, nestrpljivo je rekao
Strike. „Idem s tobom. Ako odmah krenemo u Junction Road, imat ćemo
dovoljno vremena do sastanka s Ledwellovima u devet navečer.“
Kad se Strike vratio u unutarnji ured po mobitel i novčanik, Pat je tiho
progunđala, što je kod nje bio šapat:
„Znaš, u pravu je.“
„Nije“, odgovorila je Robin, uzimajući ispisane stranice iz pisača i posežući
prema polici iza Pat po plastičnu košuljicu u koju će ih staviti. „Ako još nekog
odalami ili ponovno padne niz stube, bit će izvan stroja...“
Naglo je ušutjela kad se Strike, još uvijek smrknut, vratio u vanjski ured.
„Spremna?“
Po izrazu lica svog partnera Robin je znala da je čuo što je rekla.
833
Knjige.Club Books
100
But a wild courage sits triumphant there,

The stormy grandeur of a proud despair;
A daring spirit, in its woes elate,
Mightier than death, untameahle by fate.143
Felicia Hernans
The Wife of Asdrubal
boje detektiva šutjelo je prvih pet minuta vožnje do Junction Roada. Strike
O se pjenio od nijema ogorčenja činjenicom da ga Robin trenutačno ne smatra
dobitkom za agenciju, nego njezinim opterećenjem. Uvijek osjetljiva na
raspoloženja svog partnera, Robin je u njegovoj šutnji prepoznala razdraženost i
na početku vožnje pokušala naći dovoljno hrabrosti i odgovarajuće riječi za
razgovor o njezinu uzroku.
Na kraju, dok su čekali zeleno svjetlo na semaforu, rekla je pogleda
prikovanog za cestu ispred sebe:
„Jednom si mi rekao da moramo biti iskreni jedno prema drugome ili smo u
banani.“
Strike je šutio dok se nije upalilo zeleno svjetlo i oni su ponovno krenuli.
„I?“
„Rekao si da si za mene zabrinutiji nego za nekog muškog suradnika jer ja
ću uvijek biti u nepovoljnijem položaju ako naletim na nasilnog...“
„Točno, i upravo zato sam...“
„Smijem li dovršiti?“ prekinula ga je Robin mirnim tonom, iako joj je srce
divljački lupalo.
„Nastavi“, hladno je odgovorio Strike.
„I rekao si mi da moram riješiti svoje napada je panike jer me ne želiš imati
na savjesti ako zajebem i ponovno nastradam.“
143
Ali ovdje pobjednički sjedi nepokolebljiva hrabrost, olujna veličanstvenost ponosna očaja;
odvažan duh obodren jadima, moćniji od smrti, neukroćen sudbinom. (Nap. prev.)
834
Knjige.Club Books
Strike, koji je sad točno znao kamo taj razgovor vodi, stisnuo je čeljust na
način koji bi Robin, da je to vidjela, nazvala tvrdoglavim.
„Ja tebi nikad nisam zanovijetala da moraš paziti na sebe“, nastavila je
Robin, još uvijek gledajući cestu. „Nijednom. To je tvoj život i tvoje tijelo. Ali
onog dana kad si mi rekao da moram ići na terapiju, rekao si da neću samo ja
morati živjeti s posljedicama ako nastradam.“ ponovno je upitao Strike.
Mješavina mazohizma i sadizma izazvala je u njemu želju da je natjera da
bude eksplicitna. Robin se sad počela ljutiti.
„Znam da trpiš bolove“, rekla je. „Izgledaš grozno.“
„Hvala. Sad si me stvarno ohrabrila.“
„Oh, zaboga.“ Robin se jedva susprezala da ne plane. „Nikom drugom nikad
ne bi dopustio da radi u tvom stanju. Kako točno misliš da ćeš obraniti sebe, ili
mene, ako...?“
„Znači, ja sam sad balast u svojoj jebenoj agenciji, je li?“
„Ne izvrći moje riječi, točno znaš što govorim...“
„Da, ja sam sredovječni bogalj kojeg bi radije ostavila u automobilu...“
„Tko je ikad spomenuo tvoje godine?“
„…dok ti veselo ušetavaš u nešto što bi moglo biti...“
„Veselo? Možeš li se ponašati više svisoka?“
„... jebena zasjeda..
„Uzela sam u obzir i tu mogućnost...“
„Oh, uzela si je u obzir, je li? To će sigurno spriječiti da dobiješ nož u vrat
kad prođeš kroz vrata...“
„ZABOGA, STRIKE!“ viknula je Robin i udarila objema rukama o upravljač
jer je napetost koju je nosila sa sobom od eksplozije bombe napokon našla
katarzično olakšanje. „NE ŽELIM DA SE UBIJEŠ! Znam da se osjećaš... ne
znam... uškopljeno zato što si na štakama...“
„To nije istina...“
„Govoriš o iskrenosti, ali nisi iskren, ni prema meni ni prema sebi! Znaš
zašto ovo govorim: ne želim te izgubiti. Jesi li sad sretan?“
„Ne, nisam jebeno sretan“, automatski je odgovorio Strike, što je istodobno
bilo istina i laž: u nekom jedva priznatom dijelu mozga registrirao je njezine
riječi i one su olakšale teret kojeg je jedva bio svjestan. „Mislim da imamo posla
s jebenim serijskim ubojicom...“
„I ja to mislim!“ Robin je bila bijesna zbog njegova manjka zahvalnosti na
nečemu što ju je skupo koštalo priznati. „Ali ja poznajem Zoe, a ti ne!“
„Poznaješ je? Razgovarala si s njom dvadeset minuta...“
„Ponekad je dvadeset minuta dovoljno! Maloprije kad je nazvala bila je
prestravljena, ali mislim da razlog nije bio taj da joj je Anomija držao nož na
835
Knjige.Club Books
vratu. Boji se jer ga se sprema izdati! Znam da misliš da sam šašavica koja
‘veselo’ ušetava u opasne situacije...“
„Ne mislim to“, prekinuo ju je Strike. „Ne mislim.“
Sad je u BMW-u nastala tišina.
Strike je razmišljao o onom što je čuo. Ne želim te izgubiti. Bi li to jedna
žena rekla o muškarcu kakvim se u svojim najmračnijim trenucima bojao da je
postao? Olupini, debelom, četrdesetogodišnjem, jednonogom okorjelom pušaču,
koji se zavarava da je privlačan i sposoban i još uvijek zamišlja da je nadareni
amaterski boksač ravna trbuha koji je uspio privući najljepšu ženu na Sveučilištu
Oxford?
Ali Robin se nije osjećala obodreno; naprotiv, osjećala se ranjivo i izloženo,
jer upravo je rekla ono što je dugo nastojala ne reći i bojala se da je Strike u
njezinim riječima da ga ne želi izgubiti čuo više od samo zabrinutosti da će se
on kataklizmički ozlijediti s mukom se uspinjući strmim betonskim stubama u
Zoenoj zgradi. Bojala se da je on naslutio njezinu bol od pomisli na Madeline i
njezinu želju za prisnošću, koju je samoj sebi odbijala priznati.
Nakon nekoliko minuta rekla je, nastojeći zvučati smireno i racionalno:
„Ti si ova agencija. Bez tebe bi ona bila ništa. Nikad ti nisam rekla da se
odmaraš, prestaneš pušiti ili se hraniš zdravije. Nije me se ticalo, ali sad me se
tiče. U torbici imam sigurnosni alarm i ako netko bude sa Zoe u njezinoj sobi
kad dođem onamo, pobrinut ću se da zna da nisam došla sama. Izgledaš
dovoljno opasno i kad samo sjediš u automobilu, i svatko tko pogleda kroz
prozor dobro će razmisliti hoće li mi nauditi, znajući da si ispred zgrade. Ali
nećeš se moći popeti onim stubama a da se ne izložiš opasnosti ozljede, i ako
nas netko napadne, više ću biti zabrinuta za tebe nego za sebe.“
Strike je šutio jer je trpio uvijek ponižavajuće iskustvo suočavanja s
vlastitim licemjerjem i obmanama. U borbi nožem bio bi posve beskoristan.
„Jesi li stvarno ponijela sigurnosni alarm?“
„Jesam“, odgovorila je Robin skrećući u Junction Road, „jer nisam glupača
koja...“
„Nikad nisam mislio da jesi... U redu, ostat ću u automobilu. Ali nazovi me
kad uđeš u stan. Ako mi se ne javiš za pet minuta, dolazim gore.“
„U redu.“
Provezli su se pokraj trgovine igračkama i sad se ravno ispred njih nalazila
Zoena klinasta zgrada na uglu ulice. Robin je skrenula u Brookside Lane i
parkirala BMW.
„Dok sam ja kod Zoe, mogao bi pregledati moje bilješke o Lepineovu
učeniku“, rekla je, podižući sa stražnjeg sjedala plastičnu košuljicu s ispisanim
stranicama i pružajući mu je. „Sinoć sam dugo radila na njima. Voljela bih
misliti da ih je netko pročitao.“
836
Knjige.Club Books
Kad je otkopčala sigurnosni pojas, Strike je rekao: „Samo budi oprezna,

dobro?“
„Hoću“, odlučno je rekla Robin i izašla iz automobila.
837
Knjige.Club Books
101
My men and women of disordered lives...

Broke up those waxen masks I made them wear,
With fierce contortions of the natural face -
And cursed me for my tyrannous constraint...144

Aurora Leigh
tubište Zoene zgrade, prljavo i zaudarajući na mokraću, nije bilo ništa manje
S deprimantno kad je Robin drugi put ušla u nju. Dok se penjala betonskim
stubama, izvadila je iz torbice sigurnosni alarm koji je uvijek nosila uza se i
čvrsto ga držala u ruci.
Na najvišem katu, lagano je pokucala na Zoena vrata.
Odmah su se otvorila. Mršava djevojka ispred Robin izgledala je kao da
dočekuje Smrt glavom i bradom, ali Robin je bila u pravu, a Strike u krivu: u
prostoriji nije bilo nikog osim prestravljene Zoe, koja je crno uokvirenim očima
na upalu licu promatrala Robinino lice sad kad ga je vidjela bez maske.
„Smijem li ući?“ upitala je Robin.
„Da.“ Zoe se odmaknula od vrata.
Njezina soba sadržavala je krevet prekriven tankim pokrivačem od crna
pamuka s uzorkom bijelih zvijezda, na kojem se nalazio stari laptop.
Nepodstavljena ružičasta zavjesa mlohavo je visjela na prozoru, a električni rešo
s dva koluta bio je postavljen na hladnjak koji je izgledao kao da je iz
osamdesetih godina prošlog stoljeća i nalazio se pokraj malog sudopera naizgled
odvojena od zida. Ormara nije bilo, samo police. Jedan lonac i dvije limenke
niskokalorične juhe stajali su na polici iznad hladnjaka, a na onoj iznad kreveta
malo jeftine šminke, dezodorans, nekoliko drvenih i kemijskih olovaka i blok.
144
Moji muškarci i žene nesređenih života žestoko su izobličili svoja prirodna lica i slomili
voštane maske koje ih primorah nositi, proklinjući me zbog moje tiranske prisile... (Nap.
prev.)
838
Knjige.Club Books
Zoena škrta zaliha isključivo crne odjeće bila je složena u kutu prostorije. To je
ostavljalo četvorni metar poda prekriven prljavim svijetlozelenim sagom.
Ali kad je ušla u sobu, Robin je jedva primijetila išta od toga, jer sva njezina
pažnja bila je posvećena zidovima i stropu, od vrha do dna prekrivenima
crtežima olovkom i crnom tintom. Crteži su bili neizmjerno detaljni i bogato
ukrašeni: izvanredni, nezaustavljivi izljevi osjećaja neizlječive kreativke. Talent
izložen na tim trošnim zidovima gotovo je zaprepastio Robin.
„Vau“, tiho je rekla promatrajući zidove. „Zoe... ovo je čudesno...“
Djevojčino preplašeno lice načas je zadrhtalo od zadovoljstva.
„Moram obaviti brz telefonski poziv“, nastavila je Robin. „Ništa zbog čega
se trebaš brinuti“, dodala je, vidjevši da se Zoe zabrinula. „Nakon toga možemo
razgovarati.“
Pritisnula je Strikeov broj.
„Zoe je ovdje“, rekla mu je.
„Sama?“
„Da.“
„U redu, sretno“, rekao je Strike i Robin je prekinula vezu i uključila
snimanje na mobitelu, ne rekavši Zoe što radi, pa vratila mobitel u torbicu.
„Želiš li sjesti?“ šapnula je Zoe.
„Super, hvala“, odgovorila je Robin i obje su sjele na krevet.
„Zoe, zašto si me željela vidjeti?“
„Zato što“, Zoe je duboko udahnula, „Anomija... tip koji je kreirao Drekovu
igru? Kaže da će ubiti tebe i tvog partnera. Rekao je da će vam učiniti isto što i
Ledwellovoj i Blayu. Neki dan poslao mi je vaše fotografije iz novina, tako sam
shvatila da si ti Jessica. Znam da sam naljutila onog muškarca koji se javlja na
telefon u vašem uredu... spuštala sam slušalicu jer sam se strašno bojala i... i moj
dečko rekao je da vam se ne bih trebala javiti, da ću se uvaliti u nevolju, ali
morala sam, jer mislim da je on ubio Edie.“
„Misliš da je tvoj dečko...?“
„Ne!“ zacviljela je Zoe. „Ne - Anomija! Upravo sam razgovarala na
internetu s curom koja se naziva Paperwhite i…“
„Je li ona sad u Drekovoj igri?“
Zoe je izgledala zaprepašteno što Robin točno zna gdje je Paperwhite.
„Zoe, hoćeš li mi dati da razgovaram s njom? Ne brini se. Ne mora znati da
to nisi ti.“
„Ali ti ne znaš kako..
„Znam sve o toj igri. Ja sam Buffypaws. Ili sam to barem bila posljednja dva
mjeseca.“
„Ti si Buffypaws?“ začudila se Zoe. „S tobom sam...“
839
Knjige.Club Books
„Da.“
Zijevajući od čuđenja, Zoe je okrenula laptop da Robin vidi moderatorski
kanal i privatni kanal na kojem su razgovarale Worm28 i Paperwhite. Robin je
brzo pogledala o čemu se dotad razgovaralo.
<15. lipnja 2015. 17:47>
<prisutni: BorkledDrek, <privatni kanal>
Worm28, Anomija> <15. lipnja 2015. 17:47>
BorkledDrek: ali zašto? <prisutni: Paperwhite, Worm28>
> Worm28: ali što ako je to stvarno učinio?
> Worm28: što ako se nije šalio ?
> Paperwhite: ne budi glupa, naravno da
Anomija: zato što želim da svi razgovori nije
odsad nadalje ostanu na moderatorskom Worm28: kako znaš da nije ? jer stalno
kanalu govori da je
BorkledDrek: Zar Morehouse nije Paperwhite: znam tko je Anomija i nema
ostavio upute? šanse da je to mogao učiniti
BorkledDrek: ne znam kako ih ukinuti. Worm28: znaš tko je Anomija ?
Anomija: rekao si mi da znaš >
programirati >
BorkledDrek: znam >
BorkledDrek: ali ovo je drukčija razina Paperwhite: da
BorkledDrek: osim toga, ljudi vole Paperwhite: ne govoriš valjda ljudima da
privatne kanale je Anomija ubio Ledwellovu?
Anomija: ljudi zloupotrebljavaju Worm28: ne
privatne kanale i zato učini Worm28: naravno da ne govorim
što sam ti rekao >
„Jesi li govorila ljudima da misliš da je Anomija ubio Ledwellovu?“ upitala je

Robin, a Zoe je kimnula.
Robin je postavila prste na tipkovnicu, podsjećajući se da mora oponašati
Zoenu osebujnu interpunkciju, kad je Paperwhite ponovno progovorila.
> Paperwhite: odlično, jer Anomija će

> popizditi ako sazna da jesi
> Worm28: nikom nisam rekla
Anomija: ljudima se sviđa gomila Worm28: je li ti Morehouse rekao tko je
gluposti koja im se ne bi trebala sviđati. Anomija ?
Samo učini kako sam rekao. Paperwhite: Ne, rekao mi je sam
Anomija
840
Knjige.Club Books
> Worm28: stvarno ??

> Paperwhite: da.
> Sprijateljili smo se.
BorkledDrek: moram ići Worm28: vau. Mislila sam da ćeš se
<BorkledDrek je napustio/la kanal> ljutiti na njega jer se riješio Morehousea
> Paperwhite: Morehouse je bio podlac
> Paperwhite: hvala bogu da sam ga se
> riješila
Anomija: Worm? Worm28: mislila sam da ste jako dobri
prijatelji
>
Paperwhite: ne, kad sam ga upoznala,
Worm28: bok shvatila sam da je ljigavac
Anomija: razgovaraš li sad s nekim na
>
privatnom kanalu?
Robin nije namjeravala ponoviti istu pogrešku.
Worm28: da, razgovaram >

s Paperwhite >
Anomija: i ne bi imala ništa protiv >
da mogu vidjeti što govorite? >
Worm28: ne bi Paperwhite: haha, sad si u frci
Anomija: stvarno? >
Worm28: stvarno Paperwhite: lažljivice
Robin je zastala gledajući ta dva kanala i srce joj je snažno zalupalo.
Worm28: smiješno je >

Worm28: kako ti i Paperwhite >
nikad ne govorite u isto vrijeme >
> Worm28: zar ne?
> >
> >
<korisniku/ci Worm28 trajno je <korisniku/ci Worm28 trajno je
zabranjen pristup> zabranjen pristup>
841
Knjige.Club Books
Robin je polako zatvorila laptop.

„Što se dogodilo?“ tjeskobno je upitala Zoe.
„Bojim se da je Worm28 upravo dobila zabranu pristupa.“
„Oh, ne!“ šapnula je Zoe, pritisnuvši dlanove na lice i gledajući Robin preko
jagodica prstiju svojim golemim, crno obrubljenim, upalim očima. „Sranje... je li
ljut? Jesi li mu rekla da sam govorila da je on ubio?...“
„Nisam morala. Sve vrijeme razgovarala si s Anemijom. Anomija i
Paperwhite ista su osoba.“
„Molim? Moj Bože... ne... sad će doći po mene... doći će i...“
Zoe je panično ustala, kao da se sprema na brzinu pokupiti svoju oskudnu
imovinu i pobjeći.
„Zoe, sjedni“, odlučno je rekla Robin. „Sjedni. Mogu ti pomoći, obećavam
da ti mogu pomoći, ali moraš mi reći što znaš.“
Djevojka se ponovno spustila na krevet, gledajući Robin svojim velikim,
upalim očima. Na kraju je šapnula:
„Anomija je onaj tko misliš da je.“
„Tko ja mislim da jest?“ upitala je Robin.
„Da“, odgovorila je Zoe, a suze su joj potekle iz očiju. „Zato si razgovarala s
njim, prerušena, zar ne? Da sam znala, nikad mu se ne bih približila...“
„Zoe, govoriš li o Timu Ash...?“
„Ne!“ zacviljela je Zoe. „Naravno da ne govorim o njemu.“
Ali stisnula je usnice kao da se boji što bi joj sljedeće moglo izletjeti iz usta.
„Slušaj, znam da ste Tim i ti u... vezi“, rekla je Robin, oklijevajući zbog
činjenice da je mrzila udostojati Timovo iskorištavanje te oštećene, usamljene
djevojke riječju „veza“.
Zoeno lice ponovno se nabralo i Robin je opet bila iznenađena njezinim
izgledom djevojčice-starice, krhkošću njezinih kostiju i djetinjim načinom na
koji je brisala suze nadlanicom tetovirane ruke.
„Sad će prekinuti sa mnom“, rekla je jecajući. „Bit će ljut zato što znaš.
Mislit će da sam ti ja rekla.“
Kad je to rekla, Zoe je uzela mobitel i pogledala koliko je sati.
„Očekuješ li ga?“
„Da“, odgovorila je Zoe, a suze su joj se još uvijek slijevale niz upale
obraze. „Htio je doći jer sam rekla da te želim nazvati. Nije želio da to učinim.
Uvijek je nervozan zbog policije.“
Da, kladim se da jest, pomislila je Robin, ali rekla je:
„Mislila sam da bi želio da Ediena smrt bude propisno istražena. Bio joj je
prijatelj, nije li?“
842
Knjige.Club Books
„On želi da ubojica bude uhvaćen, samo... misli da ljudi neće shvatiti našu
vezu, pa ne voli kad razgovaram s neznancima... Jako se naljutio kad sam počela
raditi u North Groveu... ali nije on započeo ovo između nas, nego ja“, odlučno je
rekla Zoe. „Nije on kriv. Ja sam njega prva poljubila.“
„Koliko si imala godina?“
„Trinaest, a on to nije želio zbog mojih godina. Ja sam to započela. Ja sam
kriva, ne Tim.“
„Znači, prisilila si ga?
„Ne“, napola je zajecala Zoe. „Rekao mi je da me voli, ali da zbog mojih
godina između nas ničeg ne smije biti, a ja sam odgovorila da to nije važno. On
nije želio fizički odnos. Ja sam ustrajala na njemu.“
„Jesi li rekla Timu da misliš da je Anomija ubio Edie?“
Zoe je kimnula, a suze su joj curile niz lice.
„Jesi li mu rekla što misliš tko je Anomija?“
„Jesam, ali kaže da sam šašava.“
„Zoe, molim te, reci mi za koga...“
„Ali mislila sam da znaš, mislila sam da si zato u North Groveu!“
„Misliš da je Anomija Pez Pierce?“
„Ne“, šapnula je Zoe. „Nils je.“
843
Knjige.Club Books
102
... and since you’re proved so vile,

Ay, vile, I say - we ll show it presently...
you tricked poor Marian Erle,
And set her own love digging its own grave
Within her green hope’s pretty garden-
ground...145
Elizabeth Barret Browning

Aurora Leigh
trike je u BMW-u upravo pročitao Robinine bilješke o računima četvorice

S korisnika Twittera koji su Anomiji bili od velike pomoći u širenju lažnih
informacija o Edie Ledwell. Spustio je prozor, duboko udahnuo svoju e-cigaretu
i vratio se stranicama koje su mu se učinile posebno zanimljivima.
Sva četiri računa opisala su Anomiju kao „briljantnog“ i „genija“, sva četiri
nazvala su Edie Ledwell inačicama „drolje“, „kurve“ i „sponzoruše“, i sva četiri
aludirala su da je odbacila Anomiju kao prijatelja ili da su Anomija i ona nekoć
bili u seksualnoj vezi.
Strike je okrenuo novu stranicu. Ispod naslova Ponovno Beatlesi, Robin je
zalijepila još jednu objavu.
__________________________________________________________
Julius @l_am_evola
Da izgledam kao ti sigurno ne bi. Taj rođak pitao bi se zašto se
Ringo Starr pojavio na njegovim vratima odjeven u suknju
21:15 28. siječnja 2013.
145
... a kako si dokazani podlac, podlac, kažem - uskoro ćemo to pokazati... prevario si sirotu
Marian Erle da svojom ljubavlju iskopa vlastiti grob u predivnu vrtu lakovjerne nade... (Nap.
prev.)
844
Knjige.Club Books
Ponovno je pročitao dio naslovljen Rečenice koje se ponavljaju. Sva četiri

računa rado su ženama govorila „odavde osjećam smrad tvoje ustajale pičke“;
Julius Ja sam Evola i Max R rekli su djevojkama da bi „imale kurac u sebi od 0
do 24“ da ih netko siluje svaki put kad kažu nešto glupo, a zajedno s
Lepineovim učenikom gotovo istim riječima izrazili su mišljenje da sve žene
treba izgladnjeti do optimalne težine za razmnožavanje.
Strike se vratio na prvu stranicu, na koju je Robin zalijepila prve objave
Lepineova učenika.
__________________________________________________________
Marc Lepine je bio Bog
__________________________________________________________
14 mrtvih femoida hahahahahaha
__________________________________________________________
postrojio ih je i ubio
Na kraju se posvetio posljednjoj stranici, na kojoj je Robin napisala sažetak.
Mete korisnika ovih računa slučajne su djevojke, ali tri žene godinama su
bile pod stalnom paljbom: Edie Ledwell, Kea Niven i Rachel Ledwell.
Ta četvorica nisu se obrušila na Keu dok to nije učinio Anomija, odnosno

dok nije objavio „tuži je ili začepi, svima si nam već dozlogrdila“. U tom
trenutku sezona lova na nju bila je otvorena i prema njoj su se odnosili
gotovo jednako grozno kao prema Edie.
Čudno je to da Anomija nikad nije napao Rachel Ledwell, ali ona

četvorica zlostavljala su je gotovo jednako kao Keu. Zbog toga sam
pomislila da Rachel zamjera nešto što nije povezano sa Srcem crnim kao
tinta.
Jedan mogući krivac je Zoltan, Rachelin stari prijatelj iz Cluba Penguin.

Rachel je s njim prekinula kontakt kad je na njoj počeo primijenjivati
Kosheve ulete i misli da je tad možda postao Scaramouche, jer
Scaramouche je to isto radio Zoe Haigh. I Zoltanov i Scaramoucheov
račun nestali su s Twittera, ali ton uvreda koje su ova četvorica poslali
845
Knjige.Club Books
Rachel mogao bi sugerirati trajno zamjeranje bivšoj prijateljici koja ih je

odbila.
Ispod toga Robin je zalijepila primjere objava koje su ta četvorica poslali

šesnaestogodišnjoj Rachel,
__________________________________________________________
Johnny B @jbaldwln1»
Još skačeš s kurca na kurac, nadajući se da ćeš uhvatiti alfu?
Samo ti sanjaj, rugobo obješenih sisa
__________________________________________________________
Julius @i_am_evola
Što sad bulazni gabor koji misli da je previše dobar za bete?
__________________________________________________________
Max R @mreger#5
Ružne lezbače kao ti trebalo bi staviti u logore i silovati
u korektivnu svrhu
__________________________________________________________
kad ti mama umre barem ćeš imati nešto zajedničko
s #GreedieFedwell
Namršteno podigavši pogled s tih stranica, Strike je sad u bočnom retrovizoru

ugledao visokog, ćelavog muškarca koji je odlučno koračao prema Zoenim
otrcanim crnim vratima.
Strike je bacio na vozačko sjedalo papire koje je čitao i spustio prozor.
„Hej!“
Tim Ashcroft naglo se okrenuo i točno odredivši izvor povika, netremice se
zagledao u muškarca guste, tamne kratke brade i boksački iskrivljena nosa.
„Trebam te na sekundu“, rekao je Strike.
Ashcroft je oprezno prišao Strikeu i zaustavio se nekoliko koraka od
automobila.
846
Knjige.Club Books
„Mogu li vam kako pomoći?“ upitao je svojim pristojnim glasom okolice

Londona.
„Da, možeš. Moje ime je Cormoran Strike. Privatni sam istražitelj.“
Sa zadovoljstvom je gledao kako pristojan osmijeh nestaje s Timova lica.
„Pretpostavljam da si došao posjetiti Zoe Haig?“
Tim je čekao nekoliko sekundi predugo prije nego što je odglumio čuđenje.
„Koga?“
„Maloljetnicu koju jebeš već tri godine“, rekao je Strike.
„Ja... što? Je li vam to Zoe rekla?“
„Mislio sam da ne znaš tko je ona.“
„Nisam vas dobro čuo“, rekao je Tim. Strike je primijetio grašku znoja iznad
Ashcroftove gornje usne. „Da, poznajem Zoe. Prilično je problematična
mlada...“
„Ali takve ih voliš, zar ne? Lakše je manipulirati njima ako nemaju nimalo
samopoštovanja i obitelj koja će te odvući pred sud.“
„Stvarno ne znam...“
„Oh, mislim da znaš“, prekinuo ga je Strike.
Otvorio je vrata automobila. Tim se odmaknuo, naizgled jako preplašen, ali
kad se Strike uspravio na svojoj jednoj nozi, uhvatio za krov automobila za
ravnotežu pa izvadio štake, Ashcroftu kao da se vratilo malo hrabrosti.
„Bojim se da vam je klimava ta...“
„Nije valjda da se ableistički šališ na račun moje amputirane noge?“ upitao
je Strike, prilazeći Ashcroftu, koji je uzmaknuo jedan korak. „Morat ću
pokrenuti vlastiti blog. ‘Moj pogled na to zašto je Pero pravde pedofil i zašto bi
vas to trebalo zabrinjavati’.“
Tim je uzmaknuo još jedan korak.
„Ne znam što Zoe govori ljudima“, promucao je, „ali nije baš posve
zdrave...“
„Bolesna je, je li? Luđakinja?“
„Djevojčice se ponekad zaljube u starije muškarce... učitaju u stvari vise
nego...“
„Oh, trebala je shvatiti da je tvoj kurac u njoj platonski?“ Strike se sad
zaljuljao bliže Timu, koji je i dalje uzmicao. „Znaš li što će se sad dogoditi?“
„Što?“ upitao je Tim.
„Pokušat ću je nagovoriti da ode na policiju. Ako ne bude željela surađivati,
kontaktirat ću sve ostale curice koje pratiš na Twitteru. Moja partnerica sastavila
je temeljit dokument o tebi i tvom ponašanju na internetu. Siguran sam da
postoji barem jedan bijesan otac koji će biti presretan kad ga nazovem.“
Tim je sad izgledao kao da bi se mogao srušiti na koljena ili rasplakati.
847
Knjige.Club Books
„Ako se ikad ponovno približiš Zoe Haigh“, rekao je Strike, „osobno ću ti

amputirati dio tijela, ali to neće biti tvoja jebena noga. Je li jasno?“
„Da“, šapnuo je Tim.
„A sad se gubi odavde.“
Crna vrata iza Tima otvorila su se i otkrila Robin i Zoe.
„Time!“ viknula je Zoe.
Ashcroft se nije obazirao na nju i brzo se udaljio. Dok ga je Zoe pratila
pogledom, potrčao je i nestao iza ugla. Strike i Robin pogledali su se i Robin je
odmah znala, ako ne pojedinosti, onda barem srž onog što se zacijelo dogodilo.
„Odvest ćemo Zoe do podzemne željeznice“, rekla je Robin. „Noćas će
spavati u mojoj sobi u Hotelu Z.“
„Ne“, rekla je Zoe, kojoj je sad Strike na obrazima vidio prljave tragove
suza. „Želim vidjeti Tima...“
„Ali on ne želi vidjeti tebe“, rekao je Strike.
„Zašto ne?“ zajaukala je Zoe, a nove suze razlile su joj se niz lice.
„O tome možemo razgovarati u automobilu“, odgovorio je Strike, otvarajući
stražnja vrata. „Upadaj.“
848
Knjige.Club Books
103
Much is finished known or unknown:

Lives are finished; time diminished;
Was the fallow field left unsown?
Will these buds be always unblown?146
Christina Rossetti
Amen
ogao si biti suosjećajniji“, prijekorno je rekla Robin pola sata poslije.

M Strike i ona bili su parkirani u bočnoj ulici blizu postaje Tufnell Park,
netom otprativši Zoe do podzemne željeznice. Sad je imala ključ Robinine
hotelske sobe i sto funti gotovine, koje joj je dao Strike.
„Suosjećajan sam“, odgovorio je Strike. „Što misliš, zašto sam zaprijetio
Ashcroftu da ću mu iščupati pimpek?“
Trebalo im je pola sata da smire Zoe u njezinoj tuzi zbog Ashcroftova žurna
odlaska i objasne joj kako funkcioniraju hoteli, jer dotad nije odsjela ni u
jednom. Ali toliko se bojala kako će je Anomija naći, da im je na kraju
povjerovala da je nitko neće izbaciti iz Hotela Z zato što ne izgleda kao Robin i
čak prihvatila Robinin umirujući zagrljaj na vrhu stuba postaje podzemne
željeznice.
„Nazvat će Ashcrofta čim ponovno bude imala signal“, rekla je Robin.
„Ako Ashcroft zna što je dobro za njega, neće joj odgovoriti na poziv“,
rekao je Strike. „Nikad više.“
„Shvaćaš, ako je on Anomija...“
„Nije“, rekao je Strike. „Upravo sam ga isključio. Odnosno, devedeset
posto.“
„Kako?“ Robin je bila iznenađena.
„Objasnit ću ti kad mi kažeš što se dogodilo kod Zoe.“
146
Mnogo je toga znanog i neznanog završilo: životi su završili, vrijeme se smanjilo; je li
polje na ugaru ostalo nezasijano? Hoće li ovi pupoljci zauvijek ostati nerascvali? (Nap. prev.)
849
Knjige.Club Books
„Sve je ovdje.“
Robin je izvadila mobitel iz torbice, našla snimku i pustila je Strikeu.
Strike je slušao kamena lica dok je Zoe govorila da će Anomija učiniti
Robin i njemu isto što je učinio Ledwellovoj i Blayu. Kad su stigli do tišine u
kojoj se čulo samo lupkanje po tipkovnici, Robin je rekla:
„Ovdje ja ulazim u igru. Dva su kanala bila otvorena i Paperwhite... bila je
posve drukčija nego inače. Rekla je da je Morehouse bio podli ljigavac i da je
sretna što ga se riješila. A onda, nakon nekog vremena, primijetila sam da
Anomija i Paperwhite ne tipkaju u isto vrijeme, a kad sam to istaknula, odmah
mi je bio zabranjen pristup na oba kanala. Sigurna sam da su oni...“
„Ista osoba“, završio je Strike umjesto nje. Nagnuo se naprijed i zaustavio
snimku. „Sranje. Naravno, Paperwhite je stvorena da drži na oku Morehousea.
Otkrije što on misli, razmišlja li o odlasku...“
„... i pokuša ga zadržati ondje“, rekla je Robin, „jer Vikas je odrastao otkad
mu je pomogao stvoriti tu igru, zar ne? Bio je sve uspješniji u stvarnom svijetu,
a Anomija je sigurno znao da bi bilo gotovo nemoguće zamijeniti ga. Upravo
sam vidjela kako je strogo kritizirao novog moderatora BorkledDreka, koji
posve očito nije dorastao tom poslu. Paperwhite je došla u igru negdje u vrijeme
kad su se Vikas i Rachel posvadili. Mislim da to nije bila slučajnost. Rachel
kaže da je Anomija bio posesivan prema Vikasu, da mu se nije sviđalo što su se
Vikas i ona zbližili. Paperwhite je bila savršen način da zauvijek odmami Vikasa
od Rachel.“
„Gomilom ukradenih golih fotki, koje je pokazao i drugim muškarcima“,
brzo je razmišljao Strike. „Kakvi su izgledi da je Oliver Peach bio namamljen na
Comic Con neodređenim dogovorom da će prelijepa crvenokosa djevojka biti
ondje da mu pomogne naći Anomiju?“
Ponovno je pustio snimku.
U trenutku kad je Zoe tvrdila da je ona inicirala seksualni odnos s Timom
Ashcroftom, Strike je promrmljao „govnar“, ali kad je Zoe rekla „Nils je“,
glasno je rekao: „Koji kurac?“
„Pst. Slušaj.“ Robin je pokazala na mobitel, iz kojeg se sad čuo njezin glas.
„Zašto misliš da je to Nils?“
„Zbog puno stvari. Zaprepastila sam se kad sam prvi put vidjela prozor u
North Groveu. Na njemu je riječ ‘anomija’, pa sam te večeri na moderatorskom
kanalu rekla: ‘Nikad nećete pogoditi što sam danas vidjela. Prozor na kojem
piše anomija! Smiješno, zar ne?’ A Anomija mi se odmah javio na privatnom
kanalu i zabranio mi da ikad više spomenem taj prozor ili će mi zabraniti
pristup. Rekao mi je da ga nikom ne smijem spominjati. Bio je stvarno čudan“
„Je li Anomija spomenuo North Grove?“
„Nije, ali imala sam osjećaj da zna gdje je taj prozor i pomislila sam da je
sigurno bio ondje i možda tamo dobio ideju za to ime. A onda mi je jednog dana
850
Knjige.Club Books
Nils govorio o anomiji i objasnio što znači ta riječ. Rekao je da čovjek mora
imati neki cilj u onom što radi i pobrinuti se da ostane povezan s drugim
ljudima, da je komuna najbolji način života jer ako živiš u komuni, ne možeš
patiti od anomije te da bih trebala otići iz ovog stana i doći živjeti u North
Grove. Mariam ga je podržavala. Mislila sam da su ljubazni. Ali nisam se
preselila onamo jer Tim to nije želio. Rekao je da ondje nećemo imati
privatnosti.
Jednog dana čula sam kako Nils i Pez razgovaraju o Edie i prisluškivala sam
ih, jer stalno sam se nadala da bi ona mogla svratiti u North Grove i da ću je
upoznati. Ali obojica su jako ružno govorili o njoj... Mislila sam da će se
ponositi poznanstvom s njom, nakon onog što je učinila, ali prevarila sam se.
Pez je govorio o ideji za strip na kojoj su Edie i on radili prije nego što se Josh
doselio u umjetnički kolektiv. Rekao je da će ga Edie sad vjerojatno tužiti ako
ga sam završi i objavi jer neke ideje bile su njezine. Radilo se o pogrebniku koji
u ljesovima putuje kroz vrijeme. Meni se to činilo fora idejom i kladim se da je
bila njezina; zvučalo je kao njezina priča. Pez je sigurno samo nešto nacrtao.
A onda je Nils počeo klevetati Edie i nikad ga prije nisam čula takvog. Bio
je ljut, stvarno ljut, a Nils se rijetko naljuti. Rekao je da ga ni u jednom intervjuu
nijednom nije spomenula, a dao joj je besplatan smještaj i prostor u kojem je
stvorila Srce crno kao tinta, i da je sve uzela, a ništa nije dala zauzvrat. Zvučalo
je kao da bez njega nikad ne bi bila uspješna i tvrdio je da je očijukala s njim da
od njega dobije što želi. I rekao je da Edie nikad nije spomenula njegovu
umjetnost niti se potrudila doći na njegovu posljednju izložbu.
Slušajući Nilsa, pomislila sam da jednako tako Anomija govori o Edie, jer
jedne noći nedugo nakon što sam se pridružila igri, Anomija je rekao da je Edie
prava kučka jer kleveće igru, a mi čuvamo zanimanje fanova i radimo joj
uslugu. A onda mi je rekao da mu se Edie upucavala u stvarnom životu pa ga
odbacila kad je počela zarađivati. Bio je pijan kad mi je to rekao, sam mi je
rekao da je pio jer je imao loš dan.“
„Zašto je imao loš dan?“
„Nije mi rekao, nikad ne govori mnogo o svom stvarnom životu. Ali
sljedećeg jutra ponovno je otvorio privatni kanal sa mnom i rekao mi da
zaboravim što mi je noć prije rekao ako želim ostati u igri. Zato to nikad nikom
nisam rekla, jer tad sam još obožavala tu igru. U njoj sam imala prijatelje -
Fiendyjal i Buffypaws - hoću reći, prije tebe... s drugom sam Bujfypaws često
razgovarala. Ali kad sam čula što Nils govori o Edie, više mi se nije toliko
sviđao. I počela sam primjećivati koliko vremena provodi na računalu. Ponekad
se bavi umjetnošću, ali mnoge radove ne završi.“
„Jesi li ga ikad vidjela da igra Drekovu igru.?“
„Ne, ali netko u North Groveuje igra, jer vidjela sam je u povijesti
pretraživanja nakon što sam posumnjala da bi Nils mogao biti Anomija i
provjerila računalo. Misliš li da je to bilo pogrešno?“
851
Knjige.Club Books
„Ne, Zoe, mislim da je bilo pametno.“

„A kad je Josh došao u North Grove onog mjeseca prije nego što su Edie i
on bili napadnuti, Nils mu je predlagao ideje za crtić. Nekoliko sam ga puta čula
da to radi, a i to je nalik na Anomiju, jer on je uvijek kritizirao crtić, što meni
nikad nije bilo jasno, jer zapravo je bio lud za njim... ali uvijek je tvrdio da bi
bio puno bolji od Edie. Zato sam postajala stvarno sumnjičava prema Nilsu, a
onda, onog dana kad se to dogodilo...“
„Kad su Edie i Josh bili napadnuti?“
„Da... Nils je bio vani. On gotovo nikad ne ide van.“
„Je li ti rekao gdje je bio?“
„Ne, ali znala sam da je vani, jer Bram nije imao nastavu i Mariam se žalila
da je pokušavala održati tečajeve i istodobno držati na oku Brama. Ali ono
najgore... jako sam se preplašila kad sam to otkrila... Bila sam u Nilsovu ateljeu.
Drži ga zaključanog, ali poslao me onamo po neku knjigu... i našla sam...“
„Što je našla?“ upitao je Strike u tišini koja je trajala.
„Nož“, odgovorila je Robin. „To mi je nijemo rekla.“
„...jako velik“, nastavila je Zoe, sad šapćući i zvučeći kao da je na rubu
suza. „Bio je na polici. I na njemu je bio neki čudan natpis, kao neka čarobna
formula.“
Robin je zaustavila snimku.
„Vidjela sam taj nož. Pripadao je Nilsovu djedu. Nazvao ga je nekim
nizozemskim imenom kojeg se ne sjećam. A ‘čarobna formula’ grčka je riječ
koja znači ‘baština’.“
„I samo je ležao ondje u njegovu ateljeu?“
„Da, a ljudi su očito znali da je ondje... ili je Bram znao, jer pitao je Nilsa
može li ga ponijeti sa sobom u školu. Nils je rekao da ne može“, dodala je
Robin.
„Hvala kurcu na tome ili bi u školi vjerojatno došlo do pokolja.“
„To je sve što je Zoe imala reći o svojim razlozima za sumnju u Nilsa“,
rekla je Robin. „Ostatak razgovora bio je njezin strah da će je Anomija doći
ubiti i moje nagovaranje da ode u hotel. Onda, što misliš o njezinoj teoriji?“
„Iskreno?“ odgovorio je Strike. „Ne drži vodu.“
Izvadio je svoju e-cigaretu i povukao dugi dim. Kad ga je ispuhnuo, nastavio
je:
„Edie Ledwell stvarno je naljutila mnogo muškaraca, zar ne?“
„Da. Ali ne vjerujem da je očijukala s Nilsom kako bi dobila nešto od njega.
Mislim da nije bila taj tip i uostalom...“
„Muškarci su općenito skloni vjerovati da žene očijukaju s njima?“ upitao je
Strike, točno predvidjevši što će Robin reći.
852
Knjige.Club Books
„Neki muškarci jesu“, odgovorila je Robin i pogledala na sat. „I uvijek su

oni koji ti se ne sviđaju najskloniji misliti da si luda za njima.“
Mislila je na Hugha Jacksa, ali Strikeove misli jurnule su na pločnik ispred
Ritza.
„Hoćemo li otići nešto pojesti?“ predložio je Strike. „Još uvijek imamo
dovoljno vremena do sastanka s Ledwellovima.“
Otišli su u najbliži sendvič-bar, u koji je Strike ponio Robinine bilješke o
četvorici trolova. Kad su sa svojim sendvičima sjeli za mali stol uz prozor, rekao
je:
„Pročitao sam tvoje bilješke.“
„I?“ upitala je Robin.
„I slažem se.“
„S čime?“ Robin nije napisala svoj zaključak, bojeći se da će Strike misliti
da vidi stvari koje ne postoje.
„Da su ista osoba. Naravno, govorim o Juliusu, Johnnyju, Maxu i Lepineu.
Sa Zoltanom i Scaramoucheom teško je procijeniti jer od njih nemamo
materijala za usporedbu s ostalima.“
„Mislim da je moguće da je Twitter blokirao njihove račune jer ni jednom ni
drugom nisam našla nikakav trag“, rekla je Robin, kojoj je laknulo što Strike
njezinu teoriju ne smatra apsurdnom. „Ali ako je Rachel u pravu i Zoltan je
postao Scaramouche, kojeg je Twitter također blokirao, nije li Zoltan/
Scaramouche mogao odlučiti rasporediti teret na nekoliko računa, da jedan ili
dva može žrtvovati, ako prijeđe granicu?“
„Moguće je“, kimnuo je Strike, „iako na Twitteru ne manjka muškaraca koji
uživaju u online zlostavljanju djevojaka. Ne moraju svi biti povezani.“
„Znam, ali to ne objašnjava zašto ta četvorica korisnika zasipaju Rachel
tolikom mržnjom. To ponašanje prekida obrazac. Edie i Kea su naljutile
Anomiju; Rachel to nikad nije učinila. I jesi li primijetio reference na Ringa
Starra?“
„Jesam, a to nas vodi do neizbježnog pitanja, zar ne? Jesu li pred nama još
četiri Anomijine online persone? Snažno naginjem mišljenju da jesu, a ako je
tako, Ashcroft ne može biti Anomija. Ne znam jesi li primijetila datume, ali
Julius i Johnny objavili su gomilu tweetova kad si ti bila licem u lice s
Ashcroftom u Colchesteru.“
„Oh. Tako si ga isključio?“
„Možda sam u krivu, ali mislim da nisam.“
„U redu, tko je onda ta osoba?“ upitala je Robin s mrvicom očaja. „Može li
ista osoba koja je Joshu Blayu napisala one napuhane poruke s grčkim riječima i
rekla Rachel da su Edie i ona u osnovi ista osoba govoriti mladim ženama na
internetu da ih treba silovati i izgladniti do težine za razmnožavanje?“
853
Knjige.Club Books
„Zašto ne bi mogla?“ odlučno je odgovorio Strike. „Misliš da obrazovani,

kulturni ljudi ne mogu biti podli i vulgarni kao svi drugi? Pogledaj jebenog
Ashcrofta. Uostalom, nije teško naći nekoliko riječi latinskog ili grčkog pa ih
kopirati i zalijepiti. To ne mora značiti da tražimo mozak kao Bhardwajev.“
„Ako su svi oni ista osoba, Kea Niven možda je govorila istinu kad je rekla
da je Anomija na njoj primjenjivao Kosheve fore“, rekla je Robin. „Ona je
poželjan ulov: lijepa, izravno povezana sa Srcem crnim kao tinta... Anomija je
možda mislio da zaslužuje da se njome pozabavi osobno, umjesto da to delegira
jednom od ove četvorice trolova.“
„Ima smisla“, kimnuo je Strike. „A ako se Anomija upucavao Kei rabeći
Kosha, govorimo o muškarcu koji u stvarnom životu nema uspjeha kod žena, ili
ga barem nema onoliko koliko bi volio imati. Mnoštvo je navodno sretno
oženjenih muškaraca koji uživaju u lovu lova radi. Kvantiteta ispred kvalitete,
kako je Kosh to rekao. Znaš“, nastavio je Strike nakon kratke stanke, „još uvijek
se stalno vraćam na ono prvo pitanje: što Anomija može izgubiti ako se otkrije
njegov identitet? Shvaćam zašto je Bhardwaj želio ostati anoniman. Bio je
klinac koji je želio da ga astrofizičari na Cambridgeu ozbiljno shvate. Sumnjam
da je htio da znaju koliki je dio života posvetio toj igri ili da bude povezan s
Anomijinim javnim proganjanjem Edie.“
„Još uvijek ne razumijem zašto Vikas nije ranije presjekao veze s
Anomijom.“
„Ali upravo si saznala zašto, nisi li? Zbog Paperwhite.“
„Ali Paperwhite nije bila od početka u toj igrici. Zašto je Vikas ostao prije
nego što se pojavila?“
„Dobro pitanje“, rekao je Strike.
„Sjećaš se one šale koju je Vikas rekao Rachel? One da mu Anomija nije
djevojka, nego sestra. Kog je vraga to značilo?“
„Bog te pita“, odgovorio je Strike.
Nešto ga je kopkalo u podsvijesti, ali odbijalo je jasno se pokazati.
Kad su pojeli sendviče i Robin se vratila iz zahoda, rekla je:
„Ulica Battledean Road nije daleko, ali vjerojatno bismo trebali krenuti...
Jesi li dobro?“
„Molim?“ Strike je pokušavao istisnuti na površinu podsvjesnu ideju koja ga
nije prestajala kopkati. „Dobro sam. Samo razmišljam.“
Kad su sjeli u BMW, izvadio je mobitel da potraži četiri imena za koja je
sad vjerovao kako su četiri Anomijina pseudonima i iako je upravo rekao Robin
da Zoltan možda nema nikakve veze s njihovim slučajem, najprije je upisao to
ime u tražilicu.
Rezultati pretraživanja u najmanju su ruku bili eklektični.
854
Knjige.Club Books
Doznao je da je Zoltan mađarsko ime i ujedno ime komičnog vođe kulta iz

petnaest godina starog filma Čovječe, gdje mi je auto?
Prezirno puhnuvši kroz nos, sljedeće je potražio ime John Baldwin.
Rezultati su bili brojni i također raznoliki. Ali sad kad se usredotočio na to ime,
imao je neobičan osjećaj da ga je vidio negdje drugdje osim na Twitteru, iako je
njegov neposlušni mozak tvrdoglavo odbijao otkriti gdje.
Imena Lepineov učenik i Julius Evola bila su jasna sama po sebi, ali kad je
razmislio o Scaramoucheu, u glavi je čuo jednu glazbenu frazu i pomislio kako
vjerojatno nije jedina osoba kojoj na pamet ne padne lakrdijaš iz šesnaestog
stoljeća, nego „Bohemian Rhapsody“.
Na kraju je posvetio pažnju posljednjem imenu: Max R, poznatom i kao
@mreger#5.
„Stigli smo“, rekla je Robin skrećući u Battledean Road, ali tek što je to
izgovorila, Strike je glasno rekao:
„Pas mater.“
„Što je?“ upitala je Robin.
„Daj mi minutu“, odgovorio je, brzo ponovno upisujući ime Zoltan u
tražilicu.
Robin je nastavila voziti ulicom kvalitetno izgrađenih obiteljskih kuća, za
koje je prema svojoj nedavnoj potrazi za stanom pretpostavljala da vrijede
znatno više od milijun funti. Sretnim slučajem, pred kućom Granta i Heather
Ledwell čekalo ih je slobodno parkirno mjesto. Parkiravši BMW, ponovno se
okrenula prema Strikeu, koji je još uvijek nešto tipkao na svom mobitelu, gledao
rezultate pretraživanja i na licu imao izraz za koji je iz duga iskustva znala da
znači duboku usredotočenost.
Još su imali nekoliko minuta do devet sati. Robin je tiho sjedila i čekala da
joj Strike kaže što radi. Napokon je podigao pogled.
„Što je?“ upitala je, po izrazu njegova lica sigurna da joj Strike ima reći
nešto važno.
„Mislim da sam upravo prerezao komad žice.“
„Molim?“
Prije nego što je stigao odgovoriti, netko je pokucao na prozor pokraj Robin,
a Robin se preplašeno trznula.
Grant Ledwell smiješio se kroz staklo sa zamotanom bocom vina u ruci,
očito nestrpljiv da čuje važne novosti o ubojstvu svoje nećakinje.
855
Knjige.Club Books
104
Death s black dust, being blown,

Infiltrated through every secret fold
Of this sealed letter by a puff of fate,
Dried up for ever the fresh-written ink...147

Aurora Leigh
bjasnit ću kad završimo ovdje“, tiho je rekao Strike.

O „Skoknuo sam do trgovine alkoholnim pićima.“ Grant je pokazao na bocu
kad su Robin i Strike izašli iz automobila. Iz Omana se vratio preplanule kože,
naglašene bijelom košuljom koju je odjenuo uz traperice. Bez sakoa, jasno mu
se vidjela trbušina.
„Heather i njezina majka popile su sve moje pristojno crno vino. Oh“,
uzviknuo je kad je Strike obišao automobil i stao pred njega sa svojim štakama i
polupraznom nogavicom hlača. „Imate... ah...“
„Da, izgubio sam pola noge“, rekao je Strike. „Vjerojatno će se negdje
pojaviti.“
Grant se nelagodno nasmijao. Robin, koja je dotad još uvijek razmišljala o
Strikeovu neobičnom komentaru o žici prenula se iz zamišljenosti na Grantovu
očitu nelagodu zbog tog nedvojbenog dokaza Strikeove invalidnosti. Zbog nje
nije postala nimalo više blagonaklona Ledwellu, prema kojem je već gajila
predrasude zbog onog što je smatrala zanemarivanjem najstarije kćeri i
nećakinje.
„Otkad sam vas posljednji put vidio, dobio sam prinovu u obitelji!“ rekao je
skrenuvši pogled sa Strikea kad su svi krenuli prema ulaznim vratima.
„Oh, Heather je rodila?“ pristojno je upitala Robin. „Čestitam!“
147
Dahom sudbine, crna prašina smrti uvukla se u svaki tajni nabor ovog zalijepljenog pisma
u kojem se netom nanesena tinta zauvijek osušila... (Nap. prev.)
856
Knjige.Club Books
„Da, napokon sam dobio sina“, odgovorio je Grant. „Treća sreća!“ Rachel se
očito više ne računa kao jedno od Grantove djece, pomislila je Robin, sad
osjećajući još veću odbojnost prema tom muškarcu.
„Koje ste mu ime dali?“ upitala je.
„Ethan“, odgovorio je Grant. „Heather je to uvijek bilo najdraže ime. Voli
ga otkad je gledala Nemoguću misiju.“
Otvorio je vrata u ulazni hodnik uređen u bež i pastelnožutoj boji pa ih
odveo u veliki dnevno-blagovaonički prostor u kojem su sjedile Heather i
njezina majka. Sad je bio red na Strikea da skrene pogled, jer Heather je dojila
svoga novorođenog sina; devet desetina nabrekle dojke nudilo se očima dok je
pridržavala dječakovu krumpirastu glavu s rijetkom smeđom kosom. Dvije
djevojčice u posve jednakim ružičastim pidžamama na točke sklupčale su se na
podu i igrale plastičnim ponijima i jahačima. Podignule su glave kad je njihov
otac ušao s dvoje neznanaca i obje zinule ugledavši Strikeovu praznu, podignutu
nogavicu hlača. Njihova baka, niska žena agresivno crvene kose, izgledala je
jako uzbuđeno.
„Oh, zdravo!“ veselo ih je pozdravila Heather. „Ispričajte me. Kad je
gladan, gladan je!“
„Pročitala sam sve o vama“, rekla je Grantova punica, upijajući Strikea
pohlepnim očima. „Baš sam pričala curama o vama. Željele su ostati budne da
vide tatinog slavnog posjetitelja!“
„Otići ćemo u vrt“, rekao je Grant, poštedjevši Strikea potrebe da odgovori.
Strike i Robin krenuli su za njim u veliku i jako dobro opremljenu kuhinju punu
opreme i pribora od nehrđajućeg čelika. Francuska vrata već su bila otvorena i
Robin je vidjela da je vrt zapravo mali popločani prostor pun biljaka u
posudama, raspoređenih oko drvenog stola i stolica.
„Jeste li za piće?“ upitao je Grant, vadeći vinsku čašu iz visećeg ormarića.
Robin i Strike odbili su.
Kad su sve troje sjeli za stol u vrtu i Grant si je natočio vino i otpio gutljaj,
Robin je ne baš iskreno, jer zapravo ju je smatrala nezanimljivom, rekla:
„Imate krasnu kuću.“
„Hvala“, odgovorio je Grant, „ali nećemo još dugo biti ovdje. Selimo se. I
da budem iskren, laknulo nam je kad smo odlučili. Vraćamo se u Oman. Ima
odlične škole za djecu, sjajnu zajednicu stranaca. Još uvijek imamo prijatelje
ondje. Ja se svime vezanim za film mogu baviti iz daljine, nema potrebe da zbog
toga ostanem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Osim toga, Heather silno želi otići.
Još uvijek je zabrinuta zbog Anomije i onih luđaka oko Srca crnog kao tinta.“
A Oman je usto država u kojoj se ne plaća dodatni porez na prežderavanje,
pomislio je Strike.
Grant je popio malo vina pa upitao:
„Rekli ste da imate novosti za mene?“
857
Knjige.Club Books
„Da“, odgovorio je Strike. „Devedeset posto smo sigurni tko je Anomija.“

Jesmo li, pomislila je Robin pogledavši Strikea.
„To je prokleto dobra vijest“, razdragano je rekao Grant. „Tko?..
„Ne mogu reći dok ne bude sto posto dokazano“, rekao je Strike. „Mogli
bismo se naći na sudu zbog klevete. Još uvijek nam nedostaje ključni dio dokaza
i zanimalo nas je biste li nam mogli pomoći.“
„Ja?“ Grant je izgledao iznenađeno.
„Da. Imam nekoliko pitanja, ako je to u redu.“
„Pitajte“, odgovorio je Grant, iako se Robin učinilo da je tračak zabrinutosti
preletio njegovim preplanulim licem buldoga, koje je na večernjem suncu
izgledalo grubo kao neštavljena koža.
„Kao prvo“, rekao je Strike, „onaj telefonski razgovor s Edie koji ste mi
spomenuli. Onaj u kojem vam je rekla da je Blay želi izbaciti iz Srca crnog kao
tinta?“
Grant je podigao lijevu ruku i maknuo nešto nevidljivo sa svog nosa.
„Da?“ rekao je.
„Kad vas je točno nazvala?“ upitao je Strike.
„Pa... prošle godine.“
„Sjećate li se kad točno?“
„Moralo je biti... negdje u lipnju?“
„Imala je vaš broj mobitela?“
Uslijedila je nova kratka stanka.
„Da“, odgovorio je Grant.
„A kad ste posljednji put razgovarali prije tog poziva?“
„Kakve to veze ima s Anomijom?“
„Velike“, uvjerio ga je Strike.
„Mi... prije toga nismo bili u kontaktu neko vrijeme“, rekao je Grant.
„Otkad je ona bila beskućnica i tražila vašu pomoć?“
Grantova isturena čeljust postala je isturenija. Prije nego što je pokušao
odgovoriti, obje njegove kćeri istrčale su iz kuće s plastičnim ponijima i
jahačima u rukama, nevješto skrivajući znatiželju zbog posjeta dvoje neznanaca.
„Tata“, rekla je krupnija od njih dviju, prilazeći stolu, „vidi što nam je baka
dala.“
Stavila je ponija i jahača na stol. Njezina mlađa sestra krajičkom je oka
promatrala Strikeovu podignutu nogavicu.
„Divno“, rekao je Grant. „A sad se vratite u kuću. Tata ima posla.“
Starija od dviju djevojčica sad se još više približila Grantu, podigla na
vrhove prstiju i glasno šapnula u njegovo uho:
858
Knjige.Club Books
„Što se dogodilo nozi onog čovjeka?“

„Automobil u kojem sam se vozio kad sam bio vojnik naletio je na bombu“,
rekao je Strike djevojčici, više da je se riješi nego da poštedi Granta nelagode
odgovora.
„Oh“, rekla je djevojčica.
Njezina mlađa sestra sad je prišla bliže i obje su kao sove zurile u Strikea.
„Trčite u kuću“, ponovio je Grant. „Hajde.“
Djevojčice su se udaljile nešto šapućući između sebe.
„Ispričavam se“, ukočeno je rekao Grant i otpio još gutljaj vina.
„Nema problema. Sljedeće pitanje: zanimalo me jeste li primili još koji
poziv sa savjetom da iskopate nećakinju?“
„Ne“, odgovorio je Grant. „Samo ona dva koja sam vam spomenuo.“
Strike je sad izvadio svoj notes i otvorio zabilješke s prethodnog razgovora s
Ledwellom.
„Odgovorili ste samo na drugi poziv, zar ne? Na prvi se javila Heather.“
„Da“, potvrdio je Grant. „Pretpostavljam da je to bio Anomija?“
„Ne, to nije bio Anomija“, rekao je Strike. „Pozivatelj je rekao da iskopate
Edie i pročitate pismo, točno?“
„Da.“ Grant je sad nedvojbeno izgledao nelagodno.
„Ali nije pojasnio koje biste pismo trebali pročitati?“
„Ne.“
„Jer u lijesu su dva pisma, zar ne? Jedno Ormondovo, drugo Blayevo?“
„Točno.“ Grant je sad dlanom zaštitio oči od sunca koje je zalazilo.
„Ispričajte me, morat ću po sunčane naočale. Sunce mi lupa u oči.“
Ustao je i nestao u kući.
„Boji se“, tiho je rekla Robin.
„I trebao bi se bojati. Edie ga je nazvala? Možeš misliti. Mislim da ćemo
morati glumiti dobrog i lošeg policajca.“
„Koliko loša želiš da budem?“ upitala je Robin.
„Ha-ha“, odgovorio je Strike kad su koraci iza njih najavili povratak Granta
Ledwella, sad s Ray-Ban avijatičarskim naočalama na licu.
„Ispričavam se“, rekao je pa ponovno sjeo i odmah popio još malo vina.
„Nema problema“, odgovorio je Strike. „Da se vratimo na ona pisma u
lijesu. Bila su dva, zar ne? Slažemo se oko toga?“
„Cormorane“, tiho je rekla Robin prije nego što je Grant stigao odgovoriti.
„Što je?“ upitao je Strike, naizgled razdražen.
„Mislim da ne bismo smjeli zaboraviti da razgovaramo o Grantovoj
nećakinji“, rekla je Robin, smješkajući se Ledwellu kao da se ispričava.
859
Knjige.Club Books
„Hvala vam“, rekao je Grant, glasnije nego što je bilo potrebno. „Najljepša
vam hvala, gospođice...“
Ali očito je zaboravio Robinino ime.
„U redu“, rekao je Strike i nastavio samo mrvicu manje agresivnim glasom:
„Dva pisma, je li tako?“
„Da“, odgovorio je Grant.
„Jer kad smo se našli u Gunu, niste govorili o dva, nego o jednom pismu.
‘Pogrebnik je znao, jer zamolio sam ga da ga stavi onamo.’ Tad mi se to nije
činilo važnim. Pretpostavljao sam da govorite o pismu koje ste vi predali
pogrebniku i da mu je Ormond možda sam dao svoje. Je li se tako dogodilo?“
Grantovo lice postalo je bezizražajno i Robin je bila sigurna da se podsjeća
da je Ormond slobodan i kako ga može razotkriti bude li lagao.
„Ne“, rekao je, „oba su... oba pisma bila su kod mene. Ja sam sve dogovarao
s pogrebnikom.“
„Zašto ste mi onda rekli da ste zamolili pogrebnika da ga stavi u lijes?“
„Nisam to rekao“, lagao je Grant i dodao: „Ili ako jesam, pogrešno sam
rekao.“
„Znači, dali ste pogrebniku dva pisma i ako ga policija ode pitati, reći će da
je dva pisma stavio u lijes?“
„Zašto bi, dovraga, policija željela razgovarati s pogrebnikom?“ upitao je
Grant.
Drugi put te večeri Strike je natjerao tog muškarca da se preznoji: Grantovo
čelo sjajilo se na rumenom svjetlu Sunca na zalasku.
„Zato što je ovo jebeni slučaj ubojstva“, podigao je glas Strike, „i svi koji
lažu o Edienu tijelu ili svom odnosu s njom dok je bila živa...“
„Cormorane!“ prekorila ga je Robin. „Kad tako kažeš, ispada da...
oprostite“, ponovno se obratila Grantu. „Ovaj je slučaj uistinu ružan. Znam da je
i vama jako teško.“
„Da, prokleto mi je teško“, odlučno je izjavio Grant.
Popio je još vina i kad je odložio čašu, pogledao je Strikea i rekao:
„Ne vidim zašto je važno koliko je pisama završilo u lijesu.“
„Znači, priznajete da je u njemu završilo samo jedno pismo?“
„Ne. Pitam zašto je to važno.“
„Vratimo se na onaj telefonski poziv koji ste mi spomenuli. Onaj u kojem je
Edie nekim čudom imala vaš broj mobitela i željela vaš savjet, a niste je vidjeli
otkad ste joj velikodušno dali nekoliko stotina funti i izbacili je natrag na cestu.“
„Čekajte malo...“
„Cormorane, to nije pošteno“, jarosno je rekla Robin.
„Samo kažem kako je bilo...“
860
Knjige.Club Books
„Ne znaš, a ne znam ni ja što se dogodilo u ovoj obitelji“, rekla je Robin.

„Znam da tog prokletog telefonskog poziva nikad nije bilo. Uostalom, to se
lako može provjeriti, sad kad je policija našla Edien mobitel.“
Po zaleđenu izrazu Grantova lica, Strike je zaključio da mu je ta informacija
dotad bila nepoznata.
„Nije zločin žaliti što niste imali više kontakta s članom obitelji kojeg ste
izgubili“, rekla je Robin. „Ja shvaćam zašto bi netko rekao da ga je taj član
obitelji nazvao, iako to nije istina. Svi smo to učinili. To je u ljudskoj prirodi.“
„Vaša partnerica naizgled shvaća ljude znatno bolje od vas“, bijesno je
dobacio Grant Strikeu preko stola.
„Znači, nije bilo telefonskog poziva?“ upitao je Strike. „To nam govorite?“
Dugmad Grantove bijele košulje napinjala se na njegovu trbuhu dok je
udisao i izdisao.
„Ne“, najzad je rekao, „nije ga bilo. Kako je rekla vaša partnerica, osjećao
sam se... bilo mi je žao što sam izgubio kontakt s njom.“
„Ali taj nepostojeći telefonski poziv navodno je bio razlog vašeg mišljenja
da Blay želi izbaciti Edie iz Srca crnog kao tinta.“
„Doista je želio da ona ode“, zarežao je Ledwell pa odmah izgledao kao da
se kaje zbog toga.
„Kako znate?“ upitao je Strike. „Na temelju čega ste to zaključili?“
Kad Ledwell nije odgovorio, Strike je nastavio:
„One večeri u Gunu rekli ste mi da Blay i Katya Upcott imaju ‘moral uličnih
mačaka’. Grube riječi. Zašto ste to rekli?“
Ledwell je šutio.
„Da vam ja kažem odakle vam ideja da je Blay želio potpunu kontrolu?“
upitao je Strike.
Ali prije nego što je to stigao učiniti, ponovno su se pojavile dvije djevojčice
u pidžamama, sad u društvu bake, koja se smiješila od uha do uha trojcu za
stolom, naizgled nesvjesna napetosti.
„Cure žele poželjeti tati laku noć.“
Grant je otrpio da ga obje kćeri poljube u obraz. Umjesto da odmah ode,
Heatherina majka obratila se Strikeu.
„Mia vas želi nešto pitati“, rekla je. „Rekla sam joj da nećete imati ništa
protiv.“
„Neka pita“, odgovorio je Strike, u sebi proklinjući i baku i djevojčice.
„Je li vas boljelo kad vam je bomba raznijela nogu?“ upitala je krupnija od
dviju djevojčica.
„Da, boljelo me“, odgovorio je Strike.
861
Knjige.Club Books
„Eto, Mia, dobila si odgovor“, ozareno je rekla njihova baka. Robin se ne bi

posve iznenadila da je pitala hoće li Strike doći u Mijinu malu školu, da ga
predstavi svom razredu. „U redu, cure, recite laku noć našim posjetiteljima.“
„Laku noć“, uglas su rekle dvije djevojčice i vratile se s bakom u kuću.
Sunce se sad spustilo ispod krova kuće, čime se malo popločano dvorište
Ledwellovih našlo u sjeni, ali Grant nije skinuo sunčane naočale, na kojima se
sad odražavalo rubinsko crvenilo neba. Zahvaljujući punici dobio je potrebno
vrijeme za razmišljanje i prije nego što su Strike ili Robin stigli progovoriti,
rekao je:
„Jednostavno je moj opći dojam da se Blay želio riješiti Edie.“
„Ali ne možete reći na temelju čega ste stekli taj dojam?“ upitao je Strike.
„Pa, posvadili su se, nisu li?“
„Rekli ste da on i Katya imaju moral uličnih...“
„Mislili su da je Edie Anomija, nisu li?“
„Blayeva uvjerenost da je Edie Anomija upravo je onakva paranoja kakvu bi
čovjek očekivao od trajno napušenog tipa u propaloj vezi“, rekao je Strike, „ali
vi ste jedina osoba koja je sugerirala da on želi posve preuzeti Srce crno kao
tinta. Sve što nam je rečeno tijekom ove istrage navodi na zaključak da je jedva
bio sposoban uzeti džoint u ruku, a kamoli sam pisati scenarij za crtić i
pregovarati s filmskim studijima i Netflixom. Mislim da imate jako konkretan
razlog za mišljenje da je želio istisnuti Edie iz njihova zajedničkog projekta i
jako konkretan razlog za izjavu da je i Katya pokvarena. I mislim da ste otvorili
i pročitali pisma koja ste trebali staviti u Edien lijes i kad ste ih pročitali, odlučili
ste staviti samo ono Ormondovo.“
Bi li Grant priznao, zauvijek će ostati sporno pitanje, jer u tom trenutku kroz
otvorena kuhinjska vrata na terasu je izašla Heather s praznom vinskom čašom u
ruci i ozarenim osmijehom na licu.
„Daj mi malo tog vina, Grub“, rekla je sjedajući na četvrtu stolicu. „Upravo
sam uspavala Ethana, a mama curama čita priču.“
Dok joj je Grant još uvijek ukočena lica točio vino u čašu, Heather je revno
upitala:
„Onda, što sam propustila? Znamo li već tko je Anomija?“
„Znat ćemo kad vidimo ono pismo koje nije završilo u lijesu“, rekao je
Strike prije nego što je Grant stigao progovoriti.
„Oh, rekao si im“, nasmiješila se Heather Grantu. „Rekla sam ti...“
„Začepi“, zarežao je Grant.
Heather ne bi izgledala zaprepaštenije ni daju je ošamario. Neugodnu tišinu
prekinuo je pas koji je bijesno zalajao u susjednom vrtu.
862
Knjige.Club Books
„Rekli ste mu da sve prizna, zar ne?“ upitao je Strike Heather. „Šteta što vas
nije poslušao. Uskraćivanje dokaza u slučaju ubojstva, laganje o komunikaciji s
mrtvom ženom...“
Heather je sad izgledala uspaničeno.
„Cormorane“, rekla je Robin treći put, „nitko nije uskratio dokaze. Osobno
mislim“, nastavila je obraćajući se Ledwellima, „da ste imali svako pravo
pročitati ta pisma. Edie je bila vaša nećakinja, a i jedan i drugi muškarac koji su
ih napisali mogli su biti odgovorni za njezinu smrt, zar ne?“
„To sam mu i ja rekla!“ ohrabreno je uzviknula Heather. Ugledavši izraz
lica svog supruga, dodala je: „To je istina, Grub, rekla sam ti...“
„Ne priznajem da smo pročitali pisma i ne priznajem da ih nismo oba stavili
u lijes.“ Grant je sad skinuo svoje sunčane naočale. Na svjetlu koje je slabjelo,
njegovo lice snažne čeljusti izgledalo je kao primitivna rezbarija.
„Ali vaša je supruga upravo priznala“, rekao je Strike.
„Ne, ona je...“
„Priznala je i to je razlog za nalog za pretres. Naravno, ako želite spaliti to
pismo prije nego što policija dođe ovamo, to je vaš izbor, ali moja partnerica i ja
moći ćemo posvjedočiti što je Heather upravo rekla. I bude li to doista potrebno,
pretpostavljam da će Ministarstvo unutarnjih poslova dopustiti ekshumaciju.“
S predvidljivošću koju je Strike smatrao iritantnom, Heatherina majka sad se
pojavila na francuskim vratima i veselo upitala:
„Imate li mjesta za jednu sitnu ženicu?“
„Ne“, obrecnuo se Grant. „Hoću reći, daj nam minutu, Wendy.“
Očito razočarana, žena se povukla. Pas u susjednom dvorištu i dalje je lajao.
„Oboma bih vam savjetovao da dobro razmislite o posljedicama daljnjeg
poricanja da imate to pismo“, rekao je Strike.
„Sve će biti u redu ako sad priznate“, lagala je Robin, obraćajući se
preplašenoj Heather. „Svi će shvatiti. Naravno da ste se bojali da su Ormond ili
Blay imali neke veze s Edienom smrću. Mislim da u vašem položaju nitko ne bi
odolio da ne otvori ta pisma, s obzirom na to kako je ona umrla. To je bilo
savršeno razumljivo učiniti.“
Heather je izgledala malo umireno.
„Ali budete li se i dalje pravili da nemate to pismo, izgledat ćete prokleto
sumnjivo kad se sve ovo pročuje“, rekao je Strike, s kamatama uzvraćajući
Grantu neprijateljski pogled. „Novine vole takve stvari. Zašto nisu rekli? Zašto
su ga sakrili?“
„Grub“, šapnula je sad naizgled preplašena Heather, a Robin je bila sigurna
da zamišlja tračanje na dječjim igralištima, ako novine doista objave takve
članke. „Mislim da...“
863
Knjige.Club Books
„Nismo ga sakrili“, srdito je rekao Ledwell. „Samo ga nismo stavili u lijes.

Odvratno je to što je napisao. Nisam je mogao pokopati s tim.“
„Možemo li ga vidjeti?“ upitao je Strike.
Pas u susjednom dvorištu nastavio je mahnito lajati dok je Grant sjedio i
netremice promatrao Strikea. Detektiv je Ledwella smatrao glupim na mnoge
načine, ali nije mislio da je potpuna budala. Na kraju je Grant sporo ustao i
nestao u kući, ostavljajući svoju suprugu jako zabrinutu.
„Je li ovo česta pojava?“ ljubazno je upitala Robin, pokazujući prema
bučnom psu.
„Mislite na psa? O, da“, odgovorila je Heather. „Neprestano laje!
Pomeranac je. Cure nas preklinju da im kupimo štene. Rekli smo možda, kad se
vratimo u Oman... znate, pomoć u kući ondje je toliko jeftina da bih se
vjerojatno mogla nositi sa psom i malom bebom. Ali sigurno neće biti
pomeranac.“
„Ne krivim vas“, nasmiješila se Robin, iako joj je srce brže zalupalo od
pomisli na dokaz koji će se uskoro pojaviti.
Grant se vratio s omotnicom u ruci. Prije nego što je stigao sjesti, Strike je
upitao:
„Imate li prozirnu plastičnu vrećicu?“
„Molim?“ Grant je još uvijek izgledao bijesno.
„Prozirnu plastičnu vrećicu. Na papiru će biti DNK dokazi. Ne želim ih
dodatno kontaminirati.“
Grant je bez riječi otišao u kuhinju i vratio se s omotnicom i vrećicom za
zamrzavanje.
„Ako možete otvoriti pismo i staviti i njega i omotnicu u vrećicu, prije nego
što ga pročitamo“, rekao je Strike. Grant ga je poslušao pa gurnuo pismo u
vrećici preko stola.
Robinino srce sad je lupalo kao ludo. Nagnula se prema Strikeu da pročita
kratki ulomak napisan najčišćim primjerom rukopisa koji bi Pat nazvala
„luđačkim“, što ga je Strike vidio. Sitan i neujednačen, s nekim slovima
opsesivno podebljanim tamnom tintom, izgledao je neobično dječji, ili bi se
takvim činio, da to pismo nije bilo napisano bez ijedne pravopisne pogreške i
govorilo to što je govorilo.
Rekla si mi da smo nas dvoje isti. Uvjerila si me da me voliš, a onda me
odbacila kao govno. Da si poživjela, iskoristila bi još muškaraca i mučila ih iz
zabave pa ih ispljunuta kad ti dosade. Bila si arogantna, licemjerna, podla pizda
i želim da ove riječi trunu pokraj tebe kao tvoj najbliži, najistinitiji epitaf.
Podigni pogled iz pakla i gledaj kako zauvijek preuzimam kontrolu nad Srcem
crnim kao tinta.
„Katya Upcott vam je dala ovo pismo?“ upitao je Strike pogledavši Granta.
864
Knjige.Club Books
„Da.“
„Odvratno je, zar ne?“ strastveno je rekla Heather. „Jednostavno odvratno.
A činjenica da je Katya zapisala nešto tako gnusno i zatim to dala Grubu,
znajući što piše... a Allan Yeoman i Richard Elgar kažu da je jako draga žena...
iskreno mi se smučilo kad sam čula da to govore onog dana u Arts Clubu.“
„Samo što Katya Upcott ovo nije napisala“, rekao je Strike. „Ovo nije njezin
rukopis. Ono je njezin rukopis“, pokazao je na omotnicu na kojoj je pisalo „za
Edie“ istim urednim, uglatim rukopisom kojim je bio napisan popis imena koji
im je Katya dala prije mnogo tjedana.
„Tko je onda to napisao?“ upitao je Grant, upirući kratki, debeli prst u
pismo. Heather i on sad su izgledali preplašeno.
„Anomija“, odgovorio je Strike pa izvadio mobitel i fotografirao pismo.
Spremio je mobitel i notes u džep sakoa i posegnuo za štakama. „Trebali biste
odmah nazvati policiju. Tražite Ryana Murphyja iz kriminalističkog odjela. On
mora vidjeti to pismo. U međuvremenu, nemojte ga vaditi iz vrećice.“
Strike se uz određene teškoće uspio uspraviti na štake; nakon duga sjedenja
uvijek mu je bilo teže održavati ravnotežu.
„Laku noć“, tiho je rekla Robin Ledwellovima, jer bilo joj je teško smjesta
izaći iz svoje uloge dobre policajke. Pošla je za Strikeom natrag u kuću, a lajanje
pomeranca u susjednom dvorištu prekidalo je zastrašujuću tišinu koju su ostavili
iza sebe.
865
Knjige.Club Books
105
When mysteries shall he revealed;

All secrets he unsealed;
When things of night, when things of shame,
Shall find at last a name...148
Christian Rosetto
Sooner or Later: Yet at Last
redu“, rekao je Strike dok su se u tami koja se spuštala vraćali kratkom

U stazom ispred kuće Ledwellovih. „Moramo razgovarati s Katyom. Želim
ščepati Anomiju prije nego što razbije još tvrdih diskova.“
Kad su sjeli u BMW i Strike je bacio štake na stražnje sjedalo, nazvao je
Katyu, ali nakon što je telefon nekoliko puta zazvonio, dobio je njezinu
glasovnu poštu.
„Ne javlja se.“
„Petnaest do deset“, rekla je Robin pogledavši sat na ploči s instrumentima.
„Možda u ovo doba večeri isključi zvuk na mobitelu.“
„Onda ćemo otići do kuće.“
„Nemoj misliti da će Inigo biti sretan ovako kasnim posjetom“, rekla je
Robin okrenuvši ključ u bravi motora. „Odavde će nam trebati dobrih dvadeset
minuta.“
„Uz malo sreće taj bijednik još je uvijek u Whitstableu.“
Kad je izvezla automobil s parkirnog mjesta i ubrzala niz Battledean Road,
Robin je rekla:
„Katya nije mogla znati što preda je. Sigurno je mislila da je u omotnici još
uvijek pismo koje joj je Josh izdiktirao.“
„Slažem se, a to znači da je tu omotnicu ispustila iz vida u neko doba nakon
što ju je zatvorila u bolnici i predala Grantu Ledwellu. Moramo znati što se
točno dogodilo s njom.“
148
Kad zagonetke budu odgonetnute; sve tajne otkrivene; kad noćne stvari, sramotne stvari
najzad dobiju ime... (Nap. prev.)
866
Knjige.Club Books
„Ako je Ledwellovi nisu previše kontaminirali, na njoj je još uvijek DNK.“

„Anomija nije glup. Kladim se da je nosio rukavice, a ako nema DNK-a,
imamo samo rukopis i moguć pristup Katyinoj torbici.“
Dok su prolazili kroz stambene ulice iza čijih je osvijetljenih prozora
zamišljala zdrave, sretne ljude, Robin je tiho rekla:
„Imamo posla s uistinu zlim čovjekom, zar ne? Kad je želio to staviti u
njezin lijes?“
„Da“, odgovorio je duboko zamišljeni Strike, pogleda prikovana za cestu
ispred njih, „imamo posla s duboko poremećenom osobom.“
„Koja je mislila da je Edie voli.“
„Ili se zavaravala.“
„Smijem li sad znati što je značio onaj komentar o rezanju žice?“
„Molim?“ zbunio se Strike, koji je pratio svoj tok misli. „Oh... govorio sam
o rezanju bodljikave žice zbog proboja neprijateljskih rovova.“
„A žica je u ovom slučaju?...“
„Satelitski računi koje je Anomija otvorio na Twitteru. Bahati seronja nikad
nije pomislio da bi ti manje važni računi mogli ikog zanimati, pa je bio malo
nemaran s imenima... Daj mi još minutu i reći ću ti što mislim na koga ukazuju.“
Strike je ponovno izvadio svoj mobitel. „Znam da sam ime John Baldwin vidio
još negdje osim na Twitteru...“
Iako je bila nestrpljiva i zabrinuta, Robin je poslušno šutjela skrećući na
Holloway Road, ulicu koja će ih odvesti sjeverozapadno prema Hampsteadu i
Highgateu. Strike se na suvozačkom sjedalu namršteno zgrbio nad mobitel,
naizmjence tipkajući i razmišljajući.
„Imam ga!“ rekao je tako glasno da se Robin trznula. „Na Redditu je, na
stranici ‘Nađimo zločinačke gadure’ i... sranje.“
„Što se dogodilo?“ upitala je Robin, kojoj je srce još uvijek bubnjalo.
„Prijavio je sestru Marcusa Barretta.“
„‘Lažljiva kučka Darcy Olivia Barrett lažno je optužila svog dečka za
silovanje. Stanuje u Hoxtethu, Lancaster Drive 4b’... Navodi sve njezine račune
na društvenim mrežama... Zato je nisam mogao naći. Kladim se da ih je sve
izbrisala kad se ovo pojavilo.“
„Strike, reci mi o onim imenima. Što odaju?“
„Za početak, Marc Lepine ubio je četrnaest žena. Anomijin omiljeni broj je
četrnaest. Julius-Ja-sam-Evola kaže nam da je Anomija u North Groveu, ili je
bio ondje.“
„Mislila sam da si rekao da je Evola pisac kojeg krajnja desnica...“
„Prevario sam se. Ako je Anomija Lepineov učenik, tad je on i Ja sam
Evola. Potom imamo Maxa Regera, njemačkog skladatelja iz devetnaestog
867
Knjige.Club Books
stoljeća... to sam trebao primijetiti, vidio sam knjigu njegove glazbe na jebenim
klavijaturama.“
„Čekaj...“
„John Baldwin, britanski skladatelj iz šesnaestog stoljeća; Zoltan Kodaly,
mađarski skladatelj s početka dvadesetog stoljeća. Scaramouche: ravno iz
Queenove ‘Bohemian Rhapsody’. Što znači da je riječ o nekom tko sluša Queen
i Beatlese, možda zato što nema..
Strikeov mobitel zazvonio je kroz Bluetooth u automobilu; Katya mu je
uzvraćala poziv. Strike je odgovorio na poziv, ali stigao je reći samo prvi slog
riječi „halo“, kad je kroz zvučnik odjeknuo prestravljen vrisak.
„Pomozite nam, pomozite...!“
Telefonska veza prekinula se.
Strike je ponovno nazvao Katyu, ali nitko se nije javio. Robin je pritisnula
papučicu gasa do daske.
„To nije bila Katya, nego Flavia. Strike, nazovi...“
Ali on je već nazvao 999.
„Policiju molim... iz kuće na broju osamdeset jedan u Ulici Lisburne Road
čuju se vriskovi, a u njoj je muškarac s nožem... Zato što znam da je... Cormoran
Strike... četveročlana obitelj...“
„Sranje“, rekla je Robin kad je Strike završio poziv. „Sranje, za ovo sam ja
kriva, ja sam ga preplašila...“
„Nisi ti kriva“, odgovorio je Strike i uhvatio se za rubove sjedala kad je
Robin brzo skrenula.
„Jesam, trebala sam shvatiti... Strike, on sjajno crta.“
„Kako znaš?“
„U zahodu u North Groveu njegov je autoportret. Mislila sam da ga je
nacrtala Katya, ali onda sam vidjela jedan njezin crtež u Joshevoj i Edienoj sobi
i bio je grozan i...“ Robin je zadahtala. „Strike, znam zašto je skrenuo među
stabla nakon što je probo nožem Edie. Ryan Murphy rekao mi je da je u Heathu
tog poslijepodneva bio neposlušan njemački ovčar...
„A on se boji pasa.“
868
Knjige.Club Books
106
Bid me defend thee!

Thy danger over-human strength shall lend me,
A hand of iron and a heart of steel,
To strike, to wound, to slay, and not to feel.149
Mary Elizabet Coleridge

Affection
olicija još nije došla“, izbezumljeno je rekla Robin zaustavivši automobil

P nekoliko kuća dalje od kuće Upcottovih.
Brzo je otkopčala sigurnosni pojas, nagnula se preko Strikea i prije nego što
je shvatio što ona radi, lupila je po dugmetu za otvaranje pretinca za rukavice i
uzela njegove otpirače.
„Kog vraga misliš?!“ viknuo je Strike, hvatajući je za jaknu dok je otvarala
vozačka vrata.
„Pusti me...“
„Nećeš ući u tu kuću, idiotkinjo, on ima jebenu mačetu...“
„U njoj je dvanaestogodišnja djevojčica - PUSTI ME!“
Izvadivši svoj sigurnosni alarm iz džepa, Robin se izvukla iz jakne i napola
ispala iz automobila. Alarm joj je iskliznuo iz ruke i otkotrljao se. Slobodna od
Strikeove ruke koja ju je sputavala, potrčala je za napravicom, podignula je pa
pojurila ulicom prema kući Upcottovih.
„Robin! ROBIN!“
Sočno psujući, Strike se okrenuo uzeti štake sa stražnjeg sjedala.
„ROBIN!“
Na osvijetljenom prozoru najbliže kuće pojavio se obris glave.
„Nazovi policiju, nazovi jebenu policiju!“ dreknuo je Strike tom susjedu pa,
ostavivši vrata BMW-a otvorena, sporo krenuo za Robin na svojim štakama.
149
Zatraži od mene da te obranim! Tvoja nadljudska snaga dat će mi željeznu ruku i čelično
srce da udarim, da ranim, da ubijem, a ne osjećam. (Nap. prev.)
869
Knjige.Club Books
Već je bila pred ulaznim vratima Upcottovih i drhtavim rukama pokušavala

naći odgovarajući ključ. Prva tri nisu bila uspješna, a dok je probavala četvrti,
vidjela je da se svjetlo u Gusovoj sobi u prizemlju ugasilo.
Pri petom pokušaju uspjela je okrenuti ključ u bravi. Ne obazirući se na
Strikeov daleki urlik „ROBIN!“ odškrinula je ulazna vrata.
U hodniku je bilo mračno kao u rogu. Jedne ruke još uvijek na kvaki, pipala
je po zidu pokraj sebe, napipala prekidač za svjetlo i pritisnula ga. Ništa se nije
dogodilo. Bila je sigurna da je netko izvadio glavni osigurač, nedvojbeno zato
što je čuo povike, spominjanje policije, trk koraka i zveckanje ključeva ispred
ulaznih vrata.
Ostavivši ulazna vrata otvorena da ima malo svjetla, palca na dugmetu za
aktivaciju sigurnosnog alarma, polako je prilazila stubama.
Već je bila na pola stubišta, kad je čula lupu Strikeovih štaka i njegove jedne
noge. Okrenula se i ugledala njegov obris na svjetlu ulične rasvjete pa
primijetila da se nešto pomaknulo u mraku iza vrata.
„STRIKE!“
Tamni lik zalupio je vrata iza Strikeovih leđa. Robin je vidjela modre iskre i
čula zujanje. Strike je pao, udovi su mu se trzali, štake tresnule na pod i na
sivom, slabom svjetlu koje je dolazilo kroz staklo iznad ulaznih vrata, Robin je
ugledala podignutu mačetu.
Skočila je s četvrte stube na Gusova leđa i ščepala ga rukama oko vrata;
očekivala je da će on pasti, ali iako je bio mršav, samo je zateturao,
pokušavajući silom odmaknuti njezine ruke sa sebe. Nosnice joj je ispunio
njegov vlažan, prljavi miris, a onda se on spotaknuo o Strikeove ispružene,
nepomične noge i oboje su pali. Gus je udario glavom o suprotni zid i gnjevno
zaurlao:
„Ubit ću te, pizdo...“
Robin je nekako uspjela ustati, ali dok je mačeta rezala zrak ispred nje, a
Gus još uvijek napola klečao, nije imala drugog izbora osim potrčati stubama i
tek tad je primijetila da još uvijek steže sigurnosni alarm u ruci i aktivirala ga.
Prodoran zvuk probijao joj je bubnjiće.
„Flavia? FLAVIA?“
Od glasnog alarma nije čula odgovor, ali čula je Gusove korake iza svojih
leđa dok je trčao za njom, grabeći po dvije stube odjednom.
„FLAVIA?“
Na kat uje bilo više svjetla; zavjese su bile rastvorene i Robin je kroz vrata
dnevne sobe na podu blizu prozora ugledala šćućuren lik. Razmišljajući samo o
tome kako da se postavi između djevojčice i njezina brata - gdje je policija? -
potrčala je prema obrisu za koji je mislila da je Flavia, poskliznula se na tamnu
lokvu na ulaštenu podu i tek tad primijetila prevrnuta invalidska kolica skrivena
iza sofe i nakošene naočale na licu mrtva muškarca.
870
Knjige.Club Books
„Isuse...“
Okrenula se. Alarm u njezinoj ruci još uvijek je vrištao svoje upozorenje i
ona ga je bacila od sebe. Gus joj je polako prilazio, dašćući, još uvijek s
mačetom u ruci.
„Silovat ću te prije nego što te ubijem.“
„Policija dolazi“, odgovorila je Robin.
„Nema veze“, odgovorio je Gus, napola dašćući, napola hihoćući se.
„Vjerojatno neću dugo izdržati. Bit će mi prvi put.“
Mramorni, trideset centimetara visok torzo žene stajao je malo dalje na
stolu. Robin mu se počela polako primicati.
„Vlažiš li se od pomisli da ću te silovati?“
Robinina desna noga poskliznula se na još krvi, ali nastavila se polako
približavati stolu.
„Znam da žene maštaju o silovanju“, rekao je Gus, još uvijek joj prilazeći.
Robinina ruka našla je mramor.
„Smrdiš li na ribu?“
Jednim brzim pokretom Robin je podignula mramorni kip sa stola; bio je
toliko težak da ga je jedva držala, ali snagom rođenom iz straha udarila je njime
o prozor, koji se razbio. Mramor joj je iskliznuo iz ruku i pao na stazu glasno
odjeknuvši - ako to ne uzbuni susjede, ništa neće.
Tad je Gus skočio na nju i okrenuo je prema sebi prstiju jedne ruke oko
njezina vrata i druge još uvijek savijenih oko drške mačete. Robin je svom
snagom nagazila na njegovo boso stopalo, a onda su se oboje poskliznuli na još
jednu lokvu Inigove krvi. Kad je Gus popustio stisak, zubima je našla njegovu
podlakticu i snažno zagrizla. Gus je ispustio mačetu i udario je šakom u glavu;
Robin je osjetila vrtoglavicu, prostorija kao da se okretala, ali strah je držao
njezine zube čvrsto zarivene u njegovo meso i osjećala je okus njegove krvi i
miris njegova životinjskog znoja, a onda je Gus nagazio na mačetu i pustio je,
bolno zajaukavši. Robin je nagazila na njegovo ozlijeđeno stopalo i u sljedećem
trenutku nekako je ponovno bila slobodna i posklizujući se potrčala prema
vratima:
„Jebena kučko!“
„FLAVIA?“ viknula je Robin kad je izašla na hodnik.
„Gore sam!“
Potrčala je stubama na drugi kat i protrčala pokraj ispuštenog mobitela, ali
nije imala vremena podignuti ga jer je čula da je Gus pojurio za njom. Na
hodniku na drugom katu, jedna vrata koja su već bila napadnuta mačetom
otvorila su se i Robin je jurnula kroz njih, shvatila da je u kupaonici, okrenula se
i navukla zasun na vratima nekoliko sekundi prije nego što se Gus počeo zabijati
u njih svojom težinom. Dok su se vrata tresla, Robin je na slabom svjetlu koje je
871
Knjige.Club Books
dopiralo kroz krovni prozor vidjela Katyn pogrbljenu na podu pokraj kade:
krvavim rukama pritiskala je trbuh.
„Flavia, pomozi mami, pritisni joj ovim ranu!“ Robin je zgrabila ručnik s
vješalice i bacila ga prestravljenoj djevojčici. Pipajući je tražila svoj mobitel pa
shvatila da je bio u jakni koju je Strike skinuo s nje.
Gus je sad udarao mačetom po vratima kupaonice. Dio vrata raskolio se i
Robin je vidjela njegovo razjareno lice.
„Najprije ću te pojebati pa ubiti... jebena kurvo... jebena kučko...“
Pogledala je oko sebe: na umivaoniku se nalazila teška mjedena posuda s
kaktusom. Dograbila ju je, spremna odalamiti ga njome u lice kad uđe u
kupaonicu, ali on se najednom okrenuo i Robin je s olakšanjem čula muške
glasove.
„Smiri se, Gus... smiri se, sinko..
Gledajući Flaviju koja je bila blijeda kao krpa, stavila je prste na usne i tiho
otvorila vrata. Gus joj je bio okrenut leđima i gledao dvojicu muškaraca, od
kojih je onaj krupniji bio u pidžami. Mačetom je parao zrak između njih.
Robin je podignula mjedenu posudu i tresnula ga njome po zatiljku. Kaktus i
zemlja poletjeli su na sve strane, Gus je zateturao, a onda su ga ona dvojica
muškaraca ščepala; jedan je uhvatio njegovu ruku s mačetom i slomio je
koljenom, pa je mačaeta pala na pod, a drugi ga je ščepao oko vrata i silom
gurnuo na pod.
„Pozovite hitnu“, zadahtala je Robin. „Probo je majku mačetom...“
„Već smo nazvali“, odgovorio je muškarac u pidžami, klečeći na Gusu koji
se otimao. „Probo je i muškarca na ulaznim vratima.“
„Ja sam liječnik“, rekao je drugi muškarac i pohitao u kupaonicu.
Ali Robin je već poletjela u prizemlje, skačući preko stuba, odbijajući se o
zidove. Sigurnosni alarm još uvijek je zavijao iz dnevne sobe dok je prolazila
pokraj nje, jureći prema otvorenim ulaznim vratima uz koja je Strike klonulo
sjedio ruke pritisnute na grudi i s mrljama krvi na zidu iza sebe.
„Gospode, Strike...“
Kad je kleknula pokraj njega, s mukom je protisnuo:
„... mislim... da mi je probio... plućno krilo...“
Robin je skočila na noge, otvorila vrata Gusove sobe i utrčala u nju, tražeći
nešto što će pritisnuti na Strikeova leđa. Soba je grozno zaudarala; mjesto u koje
nitko nije ulazio, koje nitko nije posjećivao, gdje je prljava odjeća ležala svuda
po podu. Zgrabila je majicu dugih rukava i odjurila natrag do Strikea pa ga
natjerala da se nagne naprijed kako bi mogla čvrsto pritisnuti tkaninu o gornji
dio njegovih leđa.
„Što se... dogodilo?“
872
Knjige.Club Books
„Inigo je mrtav, Katya probodena, Flavia dobro“, brzo je odgovorila Robin.

„Ne govori... Jesi li ti pustio onu dvojicu u kuću?“
„Mislio sam... da ne želiš da... govorim?“
„Mogao si kimnuti!“ bijesno je odgovorila Robin. Osjećala je kako njegova
topla krv namače majicu. „Hvala Kristu...“
Modra treperava svjetla napokon su se pojavila u ulici i dok se sve više
susjeda skupljalo ispred kuće iz koje je još uvijek zavijao alarm, policajci i
bolničari potrčali su stazom pokraj krhotina stakla u kojima je ležao mramorni
ženski torzo.
873
Knjige.Club Books
FINALE
Srce do poodmaklih godina

povećava svoju težinu,
dužinu, širinu i debljinu;
to povećanje izraženije je kod
muškaraca nego kod žena.
Henry Gray FRS

Uvod u anatomiju
874
Knjige.Club Books
107
Oh foolishest fond folly of a heart

Divided, neither here nor there at rest!
That hankers after Heaven, but clings to earth
That neither here nor there
knows thorough mirth,
Half-choosing, wholly missing, the good part: -
Oh fool among the foolish, in thy quest.150
Christina Rossetti
ikotinski flasteri, grožđe... banane... orašasti plodovi... zobene pločice…“,

N rekla je Robin.
„Ozbiljno?“
„Rekao si mi da se želiš zdravo hraniti“, odgovorila je preko ruba otvorene
vrećice iz samoposluživanja.
„Da, znam“, uzdahnuo je Strike.
Prošlo je pet dana otkad su policajci u lisičinama odvukli bijesnog Anomiju
iz kuće njegovih roditelja, ali ovo je bio tek drugi Robinin posjet partneru u
bolnici. Strikeova sestra Lucy i ujak Ted vladali su vremenom posjeta i
pretpostavljala je da i Madeline sigurno redovito dolazi. Očajnički je željela
razgovarati sa Strikeom, ali njezin jedini prethodni posjet nije bio
zadovoljavajući, jer Strike je bio pun morfija, ošamućen i pospan. Krivnju i
tjeskobu koje je osjećala zbog njegove ozljede nije ublažila nedvojbena
hladnoća u Lucynu glasu kad je nazvala Robin da joj kaže da bi je Strike danas
želio vidjeti. Robin očito nije bila jedina koja se krivila za ono što se dogodilo
njezinu partneru. Čudila se zašto Madeline ili Lucy nisu donijele Strikeu
potrepštine s popisa koji joj je poslao SMS porukom, ali bila je zahvalna što joj
je dopušteno da nešto učini za njega, pa ništa nije pitala.
150
Budalasto, neodlučno srce koje nigdje nema mira! Koje čezne za rajem, ali čvrsto se drži
zemlje, koje ni ovdje ni ondje ne poznaje duboku radost, napola izabirući, posve propuštajući
onaj dobri dio: luda si među ludama u svojoj potrazi. (Nap. prev.)
875
Knjige.Club Books
„... i tamna čokolada, jer nisam nečovjek.“

„To te ja pitam... Ali, tamna?“
„Bolja je za tebe. Bogata antioksidansima. S manje šećera. A Pat je ustrajala
da ti ispeče voćni kolač.“
„Uvijek mi se sviđala ta žena“, rekao je Strike gledajući kako Robin odlaže
u njegov noćni ormarić folijom omotan kolač u obliku opeke.
Tog su poslijepodneva sva četvorica muškaraca na malom odjelu imala
posjetitelje. Dvojica vremešnih pacijenata koja su se oporavljala od
nespecificiranih operacija tiho su razgovarala sa svojim obiteljima, ali muškarac
od trideset tri godine, koji se oporavljao od srčanog napadaja, upravo je
nagovorio svoju djevojku da prošeću, a Strike je znao da se nadao kradom
popušiti cigaretu. Miris duhana koji bi njegov kolega s odjela donio na povratku
sa svake od tih šetnji bio je stalni podsjetnik na naviku koju se Strike sad zakleo
zauvijek odbaciti. Čak je strogo prekorio toga mladog muškarca što puši nakon
srčanog udara. Bio je posve svjestan svog licemjerja, ali ono je bilo jedino
zadovoljstvo u kojem je trenutačno mogao uživati.
„... u ovim dvjema termosicama je jak čaj, ali prije nego što mi kažeš da ima
čudan okus, umjesto šećera stavila sam steviju.“
„Koji je kurac stevija?“
„Sladilo bez kalorija. A ovo ti šalju Flavia i Katya“, rekla je Robin vadeći
posljednji predmet iz vrećice.
„Zašto su meni poslale čestitku?“ upitao je Strike promatrajući sliku šteneta
s balonima. „Ti si obavila sav posao.“
„Da nisi uspio otvoriti ulazna vrata i pustiti susjede u kuću“, Robin je stišala
glas dok je supruga jednog od dvojice staraca prolazila pokraj Strikeova kreveta
napuniti vrč svog muža vodom, „svi bismo bili mrtvi.“
„Kako su njih dvije?“
„Katya je očajna, što se moglo i očekivati. Još uvijek je na odjelu na katu.
Jučer sam je posjetila i tad mi je Flavia dala čestitku za tebe. Mislim da Katya
nije imala pojma što... što je Gus. Ryan Murphy rekao mi je da su pretresom
njegove sobe svuda našli grozne crteže. Crteže žena probodenih nožem,
obješenih, mučenih... Razbio je i violončelo?“.
„Jesu li našli Blayev mobitel? Onaj dosje?“ upitao je Strike, koji je danas
očito bio mentalno znatno budniji nego kad ga je Robin posjetila prošli put.
„Da. Sakrio ih je ispod podne daske, zajedno s Joshevim pravim pismom
Edie i maskama od lateksa.“
„Znači, oni pozivi s promijenjenim glasom“, rekao je Strike, koji je ležeći u
krevetu imao mnogo vremena za razmišljanje. „To je bila Flavia, zar ne?“
„Gospode, dobar si“, bila je zadivljena Robin. „Da, ona je zvala. Vidjela je
da je Gus u kuhinji, gdje je Katya ostavila svoju torbicu, zamijenio Joshevo
876
Knjige.Club Books
pismo svojim. Bio joj je okrenut leđima i odšuljala se na kat a da Gus nije
shvatio da ga je vidjela. Rekla mi je da je ideju da promijeni glas dobila od
Brama i onih aplikacija za zvukove koje joj je spomenuo. Doista je jako
pametna, pronicava djevojčica.“
„Nadajmo se da joj majka neće dati na internet.“ Strike je posegnuo za
čokoladom. „Ne treba nam još jedan jebeni genij u toj obitelji.“
„Želi biti istražiteljica. Jučer mi je to rekla.“
„Trebali bismo joj ponuditi da stažira kod nas. Zašto nije rekla majci da je
Gus zamijenio Joshevo pismo svojim? Zbog straha?“
„Pa, pred Katyom to ne može otvoreno reći, ali da, mislim da se strahovito
bojala Gusa. Ako mene pitaš, Flavia je bila jedina u obitelji koja je osjetila što je
on doista. Znaš, na određeni način pokušala nam je reći, ili dati naslutiti... sjećaš
se kad je rekla da ćemo možda morati ponovno doći, nakon što smo posjetili
njihovu kuću. Rekla mi je da je, dok je Gus bio u bolnici, vidjela na vijestima
reportažu o krvavom pohodu Elliota Rodgera151.
Provjerila sam: tog dana Edie je primljena u bolnicu nakon pokušaja
samoubojstva, a Anomija je nekoliko dana nestao s Twittera i iz igrice. To je bio
jedan od takozvanih dokaza da je Edie Anomija, koji su braća Peach stavila u
onaj dosje.“
Strike se lagano lecnuo namještajući se na jastuke. „Znaš, bilo bi nam
znatno lakše da nam je dala malo izravnije migove. Ali sljedeći put kad te
budem pitao ‘što misliš o X-u kao našem krivcu?’ zaustavimo istragu dok ne
isključimo X-a.“
„Primljeno na znanje“, nasmiješila se Robin.
„Čuj ovo. Jučer je svratila Angela Darwish“, rekao je Strike, a Robin je
osjetila tračak ogorčenja jer je Angeli bilo dopušteno vidjeti Strikea prije nego
što je njoj bilo dopušteno posjetiti ga drugi put, „i rekla mi je da je taj bolesnik
postavio uređaje za prisluškivanje na gornji kat. Bio je jako zaposlen na dark
webu, kupujući svu potrebnu opremu. Čuo je sve što su Josh i Katya rekli jedno
drugom. A čuo je i što je Edie govorila prije nego što je prestala dolaziti u
njihovu kuću. Ali to mu se obilo o glavu, jer bubice su snimile ono što se
dogodilo prije našeg dolaska. Po svemu sudeći, Kraljevska glazbena akademija
nazvala je tog poslijepodneva da obavijesti Katyu i Iniga da Gus nije došao na
razgovor sa svojim mentorom, da nije predao nijedan dogovoreni rad i da će ga
morati izbaciti. Time je postalo jasno da je većinu godine lagao roditeljima da
ide na privatnu poduku i nakon punih sat vremena Inigovih grdnji da je
151
Dana 23. svibnja 2014. Elliot Rodger krenuo je u manijakalni pohod koji je rezultirao sa
sedam mrtvih i 17 ozlijeđenih. Dan prije na internet je učitao videosnimku koju je naslovio
„Osveta Elliota Rodgera“, u kojoj priznaje da „ima 22 godine, a nikada se nije ni poljubio“ te
se zaklinje „da će sve žene kazniti zbog toga“. (Nap. prev.)
877
Knjige.Club Books
beskorisno malo govno, otišao je u svoju sobu, uzeo mačetu, vratio se na kat i
izbo Iniga u prsa i vrat.“
Robin je sve to već znala jer joj je Murphy rekao, ali ispuštala je primjerene
zvukove zanimanja. Imala je osjećaj da Strike sad mora znati neke stvari koje
ona ne zna.
„I rekla je da su razgovarali s Barrettovima, ali nije mi rekla kako je to
prošlo.“
„Murphy mi je rekao nešto o tome. Darcy je na akademiji bila tri godine
ispred Gusa i sažalila se nad njim jer je bio takav samotnjak, pa ga je jedan
vikend pozvala na tulum.“
„Ženska sposobnost za sažaljenje prokleto je opasna“, zamijetio je Strike
kroz zalogaj tamne čokolade. Twix bi mu bio draži, ali i tamna čokolada bila je
neusporedivo bolja od bolničke hrane.
„Dakle, Gus je rekao Katyi da je Darcy njegova nova djevojka. Katya je bila
presretna što je našao curu, jer uvijek je bio ‘pomalo nespretan s djevojkama’?“.
„Nemoj mi reći.“
„Prema Barrettovima, Gus je došao na tulum i cijelu večer sjedio na sofi i
prčkao po mobitelu. Ni s kim nije razgovarao i izgledao je bijesno, jer ondje je
bio i Darcyn stvarni dečko. Mora da je Gus te večeri hakirao Marcusov iCloud,
jer Barrettovi ga više nikad nisu pozvali zato što je u dva ujutro slijedio Darcy u
kupaonicu i pokušao je silom poljubiti.“
„Počinjem shvaćati zašto mu je trebao Kosh“, rekao je Strike.
„Vikala je i opirala se, i njezin dečko i brat izbacili su ga iz stana, ali nikad
ga nije prijavila fakultetu. Kako sam rekla, sažalijevala ga je - ponovila se priča
o Rachel i Zoltanu. Zoltan je rekao Rachel da je njegov otac nasilan, pa mu je
puno toga progledala kroz prste, dok nisu počele prijetnje silovanjem i smrću.“
„Zvuči kao da je Gus živio u svijetu potpune zablude, u kojem se svaka žena
koja je pristojna prema njemu želi ševiti s njim.“
„Mislim da si pogodio“, ozbiljno se složila Robin. „Katya mi je rekla da je
Edie bila ljubazna prema Gusu kad je dolazila u kuću. Kad je Inigo natjerao
djecu da pođu s njima u North Grove, Edie je hrabrila Gusa da nastavi crtati i
rekla mu da je i sama kao tinejdžerica bila jako introvertirana. Mislim da je to
jedini kontakt koji su imali, ali on je i to napuhao u svojoj glavi, misleći da je
ona zainteresirana za njega. Onda je Edie javno kritizirala igricu... i on se
promijenio.“
„Je li njegova urtikarija uopće stvarna?“
„Da, ali kad je policija ušla u njegovu sobu, svuda su našli gomilu hrane
koju ne smije jesti jer izaziva izbijanje urtika. Nije se želio vratiti na fakultet,
samo je želio ostati u svojoj sobi i biti Anomija... Znaš, razmišljala sam i o
pravilu 14. O svoj toj anonimnosti. Ne mislim da su se on i Morehouse samo
bojali da će njihovi roditelji i fakulteti otkriti što rade. Mislim da Gus nije
878
Knjige.Club Books
mogao podnijeti pomisao da stvori igricu u kojoj će drugi ljudi moći očijukati.
Želio je potpunu kontrolu i prisilnu apstinenciju igrača, a u međuvremenu je
očajnički isprobavao Kosheve fore na djevojkama po cijelom Twitteru.“
„Znaš“, rekao je Strike, koji je ležeći u krevetu imao vremena u mislima
razmotriti slučaj, „sve ovo moglo se izbjeći da su ljudi samo otvorili proklete
oči. Inigo i Katya nisu se potrudili provjeriti što radi njihov sin vječno zatvoren
u svojoj sobi. A prokleti Grant Ledwell... da je pogledao rukopis na omotnici i
usporedio ga s pismom, da je pokazao to pismo policiji umjesto odlučio da Blay
mora biti samo pohlepan za novcem, što je najgora projekcija koju sam već dugo
vidio, Vikas Bhardwaj možda bi još uvijek bio živ.“
„Ona je moja sestra“, citirala je Robin. „Prema onome što mi je Murphy
rekao, mislim da Vikasovi roditelji nisu bili nimalo slični Inigu, nisu tiranizirali
sina, ali zaprepastili su se kad su čuli da je Vikas bio suautor Drekove igre, jer
mislili su da je znanost jedino što mu je važno.“
„Svi adolescenti trebaju nešto za što njihovi roditelji ne znaju“, rekao je
Strike. „Samo je šteta što neki izaberu ubojstvo.“
„Ali to objašnjava početnu povezanost između Gusa i Vikasa, zar ne? I
jedan i drugi bili su čudo od djeteta u svom području i sigurno su osjećali golem
pritisak, a nijedan nije imao nimalo sreće s djevojkama... možeš shvatiti kako se
to dogodilo, kako su se sprijateljili... Da ti stavim tu čestitku na noćni ormarić?“
Strike joj je pružio čestitku, ali njegov noćni ormarić već je bio pretrpan
čestitkama za brzo ozdravljenje koje su mu vlastoručno izradili nećaci i onima
koje su Lucy i Ted kupili u trgovini, pa je Robin, pokušavajući namjestiti
Flavijinu, slučajno srušila jednu veliku na pod. Kad se sagnula podignuti je,
vidjela je rukom napisanu poruku i potpis „Madeline“.
„Baci je u smeće“, rekao je Strike kad je vidio što Robin drži u ruci.
„Prekinuli smo.“
„Oh. Dok si bio ovdje?“
„Ne. Prije nekoliko tjedana. Nije išlo.“
„Ah“, iznenadila se Robin pa upitala, ne mogavši odoljeti iskušenju:
„Prijateljski ste prekinuli?“
„Ne baš.“ Strike je odlomio još nekoliko četverokuta tamne čokolade.
„Odvalila me nogom.“
Robin se nije željela nasmijati, ali nije se mogla suzdržati. Tad se i Strike
nasmijao, ali je brzo prestao, jer vreo bol proparao mu je gornji dio prsnog koša.
„Oh, sranje, jesi li dobro?“ upitala je Robin vidjevši bolnu grimasu na
njegovu licu.
„Dobro sam. A ti?“
„Naravno. Mene nitko nije probo nožem. Super sam.“
„Stvarno?“ nije odustajao Strike, pomno je promatrajući.
879
Knjige.Club Books
„Da“, odgovorila je Robin, posve svjesna što njegov prodoran pogled znači.
„Stvarno sam dobro. Najgora je kvrga na glavi na mjestu gdje me Gus udario.
Ne mogu spavati na toj strani.“
Nije mu željela reći o besanim noćima i ružnim snovima, ali kad ju je
nastavio prodorno promatrati, dodala je:
„Bilo je strašno, ne pravim se da nije. Kad sam vidjela Iniga mrtvog... iako,
nije bilo tako grozno kao kad smo našli Vikasa... ali sve se dogodilo jako brzo i
znala sam da policija dolazi i da Gus, bude li zauzet pokušajem da me siluje,
neće moći ubiti Flaviju ili Katyu. A on je“, Robin je pokušala potisnuti smijeh,
pomalo histeričan refleks protiv kojeg se morala boriti posljednjih nekoliko
dana, „definitivno želio silovati živu ženu, a ne mrtvu, pa mi je to išlo u prilog.“
„Nije smiješno“, rekao je Strike.
„Znam da nije“, uzdahnula je Robin. „Nisam željela da nastradaš. Strike,
jako mi je žao. Stvarno. Strašno sam se zabrinula...“
„Nisam zbog tebe nastradao. Imao sam izbor. Nisam morao poći za
tobom...“
Udahnuo je onoliko duboko koliko mu je ozlijeđeno plućno krilo dopuštalo
pa se prisilio reći nešto što radije ne bi rekao.
„Ušavši u tu kuću spasila si Katyin i Flavijin život. Bubice su sve snimile.
Kad je čuo da pokušavaš otključati ulazna vrata, taj bolesnik pokušavao je
razvaliti vrata kupaonice. Izvadio je glavni osigurač pa otrčao u prizemlje i
sakrio se iza vrata. I da nisi bacila onu mramornu stvar kroz prozor, susjedi ne bi
dotrčali u pomoć i zato... ne mogu reći da bih volio da to nisi učinila.“
„Ali da si umro, nikad si to ne bih oprostila. Nikad.“
„Da se nisi usudila plakati“, rekao je Strike kad je Robin brzo obrisala oči.
„Toga imam dovoljno od Lucy. Mislio sam da je smisao bolničkih posjeta
razveseliti pacijente. Ali svaki put kad me pogleda, rasplače se kao kišna
godina.“
„Ne možeš joj zamjeriti“, promuklo je rekla Robin. „Umalo si umro.“
„Ali živ sam, nisam li? Zato bi trebala naučiti nekoliko jebenih viceva, ako
me misli i dalje posjećivati.“
„Hoće li večeras doći?“
„Ne. Večeras dolazi Prudence.“
„Tko, sestra koju nikad nisi... ona terapeutkinja?“
„Da. Sad mi je teško praviti se da imam previše posla.“
„Pričaj to nekom drugom“, nasmiješila se Robin. „Da si želio, našao bi
način da je odbiješ.“
„Da, možda“, priznao je Strike, ali je dodao: „Ali učini mi uslugu. Ako Lucy
nazove ured, nemoj joj reći da je Prudence bila ovdje...“
„Zašto bih joj rekla?“
880
Knjige.Club Books
„Neće joj se svidjeti što sam se našao s Prudence.“

Robin je pomislila predložiti Strikeu da prestane lagati ženama u svom
životu, ali odmah je odbacila tu pomisao zaključivši da su odluke da prestane
pušiti, smršavi i vježba zasad dovoljan napredak.
„Kako što je stvari u uredu?“ upitao je Strike, još uvijek jedući čokoladu.
„Dobro, ne brini se. Skinuli smo sljedeća dva slučaja s liste čekanja, oba
izvanbračne veze, čas posla. Oh, jutros se dogodilo nešto smiješno. Nutley je
nazvao. Sad kad su svi članovi Halveninga u pritvoru, rado bi se vratio.“
„Vratio bi se, je li?“ opasno je upitao Strike.
„U redu je, Barclay se pobrinuo za njega. Uzeo je slušalicu od Pat i odbrusio
mu: ‘Jebi se, kukavička pizdo.’“
Strike se nasmijao, lecnuo i naglo prestao smijati.
„Jesu li zamijenili staklo na vratima?“ upitao je, ponovno trljajući prsa.
„I?“
„I što?“
„Jesi li ga pogledala?“
„Jesam li što pogledala? Staklo? Ne baš. Nisam često dolazila u ured, Pat
nije ništa rekla, pa pretpostavljam da je u redu. Zašto?“
„Dodaj mi moj mobitel“, nestrpljivo je rekao Strike. „Isuse Kriste. Četvero
vas je u uredu i nitko nije primijetio?“
Robin mu je dodala mobitel, posve zbunjena. Strike je otvorio fotografije i
našao onu koju mu je staklar poslao na njegov zahtjev.
„Pogledaj“, rekao je dodajući mobitel Robin.
Robin je pogledala fotografiju poznatih vrata s mutnim staklom, koja je prvi
put vidjela prije pet godina, kad je bila poslana u nepoznati ured kao privremena
tajnica i shvatila da će raditi za muškarca koji se bavi poslom iz njezinih snova i
da joj se ukazala prilika koju je smatrala zauvijek izgubljenom. Prije pet godina
u staklo na tim vratima bile su urezane riječi: „C. B. Strike, privatni istražitelj“,
ali više ne. Sad je gledala natpis „Detektivska agencija Strike i Ellacott“.
Bez upozorenja, suze koje je danima susprezala izlile su se na zaslon
mobitela. Slobodnom rukom Robin je sakrila lice.
„Prokletstvo“, promrmljao je Strike pa se osvrnuo oko sebe i pogledao
ostale posjetitelje u bolničkoj sobi, od kojih su neki promatrali Robin. „Mislio
sam da ćeš biti sretna.“
„Jesam, sretna sam, ali zašto si me morao ovako iznenaditi?“ upitala je
Robin, žestoko brišući oči.
„Iznenaditi? Prolaziš pokraj tog stakla već pet jebenih dana!“
„Rekla sam ti da nisam baš bila u uredu, nadzirala sam...“
881
Knjige.Club Books
Naslijepo je pipala po Strikeovu noćnom ormariću tražeći maramice i

prevrnula pola njegovih čestitki za brzo ozdravljenje. Ispuhavši nos, tiho je
rekla:
„Hvala ti. Hvala. Ja jednostavno... hvala ti.“
Nije se usudila zagrliti ga da mu ne nanese bol, pa je samo ispružila ruku i
čvrsto stisnula njegovu položenu na pokrivač.
„Nema na čemu“, Strike joj je uzvratio stisak. Zapravo je bio zadovoljan što
nije primijetila taj natpis na vratima i što je imao prilike osobno vidjeti njezinu
reakciju. „Neki bi možda rekli da sam to još davno trebao učiniti. Reci Pat da
naruči nove posjetnice?“
„Bojim se da je vrijeme posjeta završilo!“ viknula je medicinska sestra s
vrata.
„Imaš li kakvih zabavnih planova za večeras?“ upitao je Strike.
Neka čudna nelagoda prostrujala je kroz Robin kad je Strike pustio njezinu
ruku. Pomislila je lagati, ali nije mogla, jer sama se upravo zbog laganja jako
ljutila na Strikea.
„Pa... naći ću se s nekim na piću.“
Brada je sakrila malo očaja koji je obuzeo Strikea, ali ne sav. Robin je
odlučila ne gledati ga, pa se sagnula podignuti torbicu koju je odložila uz
stolicu.
„S kim? Ne valjda s Pezom Pierceom?“
„S Pezom Pierceom?“ u nevjerici je ponovila Robin i pogledala ga. „Misliš
da bih izašla sa sumnjivcem?“
„Onda je Hugh Jacks, zar ne?“
„Ne, naravno da nije! Ne... izlazim s Ryanom Murphyjem.“
„Ryanom... što, s onim policajcem?“
Strike je šutio nekoliko sekundi, trudeći se shvatiti što je upravo čuo.
„Kad se to dogodilo?“ upitao je, malo oštrije nego što je želio.
„Davno me pozvao da izađemo, ali imala sam previše posla, a sad sam
slobodna. Ovaj vikend ne radim.“
„Ah. U redu.“
Strike se trudio naći još nešto što bi rekao.
„Čini se pristojnim tipom.“
„Dobro je znati da to misliš“, odgovorila je Robin i lagano se nasmiješila.
„Doći ću ponovno kad god ti bude odgovaralo, ako želiš...“
„Da, želim. Iako, nadam se da će me brzo pustiti kući.“
Robin se ponovno nasmiješila, ustala i krenula prema vratima, na kojima je
zastala, okrenula se i mahnula mu.
882
Knjige.Club Books
Strike je zurio u vrata kroz koja je nestala, dok se mladi muškarac koji je
preživio srčani udar nije pojavio na njima i vratio u svoj krevet. Detektiv nije
prekorio svog kolegu iz bolničke sobe zbog jakog mirisa Maribora, koji je sad
lebdio u vrućem zraku, jer bio je zaokupljen neželjenom, ali neospornom
spoznajom vlastitih emocija. Osjećaj koji se godinama trudio ne gledati i ne
imenovati izašao je iz mračnog kuta u kojem ga je pokušavao držati i Strike je
znao da više ne postoji način da porekne njegovo postojanje.
Zarobljen kanilom i drenovima u prsima, prikovan za uzak bolnički krevet,
nije mogao poći za Robin, nije joj mogao doviknuti da se vrati i reći joj da je
vrijeme da razgovaraju o onom trenutku ispred Ritza.
To je samo jedan izlazak, pomislio je, najednom žudeći za cigaretom jače
nego ikad otkad je bio primljen u bolnicu. Može se dogoditi svašta što se Robin
neće svidjeti.
Murphy bi se mogao napiti i ispričati neki rasistički vic. Mogao bi se
odnositi svisoka prema Robin, koja se nije školovala za istražiteljicu. Mogao bi
joj se i grubo upucavati, iako se Strikeu nimalo nije sviđala ta pomisao.
Posegnuo je za jednom od dviju termosica jakog čaja koje mu je Robin
donijela i natočio si šalicu. Zbog činjenice da je čaj bio boje kreozota, kakav je
najviše volio, osjećao se samo gore, ako je to uopće bilo moguće. Pio je čaj ne
osjećajući njegov okus, pa nije mogao reći je li sa stevijom drukčiji nego sa
šećerom. Cormoran Strike upravo je primio udarac u srce koje je mačeta
promašila, ali za razliku od rane od mačete, ova će mu rana vjerojatno izazivati
probleme dugo nakon što iz njega budu izvađeni drenovi i kanila.
Najgora od svega bila je misao da je mogao izbjeći neugodnu situaciju u
kojoj se našao, samo da je, kako je to nedavno rekao, otvorio jebene oči.
883
Knjige.Club Books
ZAHVALE
Duboko sam zahvalna:
Davidu Shelleyju, svom uredniku bez premca, na mudrosti, empatiji i

izvanrednosti u poslu kojim se bavi.
Svom prijatelju Neilu Blairu, s jamstvom da mu nijedno od dvoje fiktivnih

istražitelja u seriji romana o Cormoranu Strikeu nije nimalo slično.
Marku Hutchinsonu, Rebecci Salt i Nicky Stonehill na podršci na toliko razina
da bih primjerima mogla ispuniti ostatak stranice, uz ispriku Nicky jer smo joj
Rebecca, Mark i ja uz večeru pokvarili svršetak ove knjige.
Di Brooks, Simonu Brownu, Dannyju Cameronu, Angeli Milne, Rossu Milneu,

Fi Shapcott i Kaisi Tiensuu, jer bez vas ne bih mogla nastaviti pisati.
Sofiji, koja mi je velikodušno dopustila da je pitam o svijetu animacije.
Tehničkoj genijalki kakva je Decca, jer spasila je moju knjigu i moj zdrav
razum. Silno bih voljela da je mogu klonirati, ne samo zbog tehničke potpore.
Davidu i Kenzie, koji su za moj rođendan na kiši koja se slijevala posjetili sa
mnom groblje Highgate i iskreno se potrudili izgledati kao da su baš tako željeli
provesti nekoliko sati.
Neilu, na beskonačnim šalicama čaja, strpljenju, ljubaznosti, mudrim savjetima i
tome što mi uvijek, baš uvijek čuva leđa. #NotAllBeards
884
Knjige.Club Books
ZASLUGE
„Rather Be“ (stranica 37) Hal Leonard: stihovi i glazba Grace Chatto, Jack
Patterson, Nicole Marshall i James Napier. ©2013., EMI Blackwood Music Inc.,
Sony Music Publishing (US) LLC i Concord SISL Limited. Sva prava za EMI
Blackwood Music Inc. i Sony Music Publishing (US) LLC pridržana, 424
Church Street, Suite 1200, Nashville, TN 37219. Svim pravima za Concord
SISL Limited upravlja Concord Lane c/o Concord Music Publishing.
Međunarodna prava osigurana. Sva prava pridržana. Upotrijebljeno uz
dopuštenje Hal Leonard Europe Ltd.
Sony: stihovi i glazba Grace Chatto / Nicole Marshall / James Napier /Jack
Patterson © 2014. Upotrijebljeno uz dopuštenje 50/50 UK/EMI Music
Publishing, London wlT 3LP.
„Ebony and Ivory“ (stranica 190) stihovi i glazba Paul McCartney. © 1982.,
MPL Communications, Inc.
Sva prava pridržana. Upotrijebljeno uz dopuštenje Hal Leonard Europe Ltd.
„Stab the body and it heals, but injure the heart and the wound lasts a
lifetime“ (stranica 278) Mineko Iwasaki, Geisha of Gion: The True Story of
Japan’s Foremost Geisha, upotrijebljeno u dogovoru sa Simon & Schuster UK
Ltd, 1st Floor, 222 Gray’s Inn Road, London, WC1X8HB. CBS Company.
„When you give someone your whole heart and he doesn’t want it, you
cannot take it back. It’s gone forever“ (stranica 278) Compton, Elizabeth
Sigmund, „Sylvia in Devon 1962“, memoari/esej u Butscher (urednik), Sylvia
Plath the Woman and the Work (New York: Dodd Mead, 1985).
„Wherever You Will Go“ (stranica 287) stihovi i glazba Aaron Kamin i Alex
Band. © 2001., Universal Music - Careers, BMG Platinum Songs, Amedeo
Music i Alex Band Music. Svim pravima za BMG Platinum Songs, Amedeo
Music i Alex Band Music upravlja BMG Rights Management (US) LLC.
Međunarodna prava osigurana. Sva prava pridržana. Objavljeno uz dopuštenje
Hal Leonard Europe Ltd.
„The Show Must Go On“ (stranica 308), stihovi i glazba John Deacon / Brian
May / Freddie Mercury / Roger Taylor. © 1991. Objavljeno uz dopuštenje
Queen Music Ltd/EMI Music Publishing, London WIT 3LP.
885
Knjige.Club Books
„I’m Going Slightly Mad“ (stranica 310), stihovi i glazba John Deacon / Brian
May / Freddie Mercury / Roger Taylor. © 1991. Objavljeno uz dopuštenje
Queen Music Ltd/EMI Music Publishing London WIT 3LP.
„Heart in a Cage“ (stranica 447), stihovi i glazba Julian Casablancas.
Copyright © 2004 BMG Onyx Songs, Give The Humans What They Want i The
Strokes Band Music. Svim pravima za BMG Onyx Songs i Give The Humans
What They Want u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi upravlja BMG
Rights Management (US) LLC. Svim pravima za The Strokes Band Music
upravlja Warner Chappell Music Publishing Ltd. Sva prava pridržana. Korišteno
uz dopuštenje. Objavljeno uz dopuštenje Hal Leonard Europe Ltd.
„Strawberry Fields Forever“ (stranica 699), stihovi i glazba John Lennon i
Paul McCartney. © 1967. Objavljeno uz dopuštenje ATV international/EMI
Music Publishing, London WIT 3LP.
„The Road To Valhalla“ (stranica 913), stihovi i glazba BRATTA VITO i
MIKE TRAMP. VAVOOM MUSIC INC. (ASCAP). Svim pravima u korist
VAVOOM MUSIC INC. upravlja WARNER CHAPPELL OVERSEAS
HOLDING LTD.
Scan i obrada:
Knjige.Club Books
886

Robert Galbraith - Srce Crno Kao Tinta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Robert Galbraith - Srce Crno Kao Tinta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Knjige.

Postoje dvije vrste tame. Jedna je noć...

Ozljede srca često su kobne,

Henry Gray FRS

Why did you let your eyes so rest on me,

Mary Elizabeth Coleridge

Kad se pomokrila, Robin je namjestila haljinu i u zrcalu provjerila maskaru,

novog koktela, „imam trideset godina. Vrijeme je da se posve osamostalim. Ne

Jedan trenutak ponovno je bila na Maldivima, u onim vrućim noćima kad je

„Definitivno sam pijana“, promrmljala je Robin uzimajući od njega

Come let me talk with thee, allotted part

Maria Jane Jewsbury

danima nakon njihove večeri u Ritzu, Robin je bila uznemirena i napeta.

životom. Ali možda je nesnosno tašto misliti da je sačuvao svoju nekadašnju

Dok su Strike i Hutchins razgovarali o poslu na drugoj strani stola, Robin je

Agenciji je Andyjev odlazak predstavljao poznato opterećenje jer trenutačno

odgovorio riječima „dozlogrdilo mi je raditi za pizde“, Strike mu je istog trena

Eyes with the glow and hue of wine

„...moja prokleta dadilja nazvala je da je bolesna, a roditelji su mi na otoku

„... ali Mezdrich ju je osuvremenio i u njegovoj je inscenaciji Isus u filmu o

Valentine je viknuo nešto nerazumljivo u čemu je Strike čuo ime

sigurno u svoju kuću u Chelseaju. Dok je gledao, školska prijateljica došla je po

Plesni podij sad se nadimao od vrućih tijela. Mnogi su na glavama imali

Bila je mršavija od Robin; kroz pripijenu haljinu osjetio je njezina rebra.

Sleep on content, as sleeps the patient rose.

ve u svemu, Robin je uživala u Zermattu. Već je bila zaboravila kako je

da te poljubi, to je bolje nego da misli da čezneš za njim. Zaljubljena partnerica

Srce je središnji organ cijelog sustava

Henry Gray FRS

’Tis a strange mystery, the power of words!

Letitia Elizabeth Landon

14. rujna 2011.

The Buzz razgovara s Joshem Blayem i Edie Ledwell, autorima nevjerojatno

TB: Dakle, animirani serijal o dijelovima tijela koji se raspadaju, dva ma

Josh: Da. Tko bi to pomislio? Ludilo.

15. rujna 2011.

<15. rujna 2011. 20:38>

Netflix je zgrabio odbjegli YouTubeov hit Srce crno kao tinta

Anonimni superfan Anomija, tvorac popularne internetske Drekove igre, na

od nje i jako mi se sviđa. <Worm28 prihvaća poziv>

28. svibnja 2014.

Agent Edie Ledwell potvrdio hospitalizaciju

28. svibnja 2014.

nezrela budala. <28. svibnja 2014. 23:05>

> privlačenje publiciteta.

teme, nema što

Komentari su moderirani. The Buzz pridržava pravo ukloniti

Sharon Leaman Jedva čekam, mislim da će biti fenomenalan film! 49 131

Brian Daniels Zašto ne bi zaradila na njemu? 28 49

Brian Daniels Onda nemoj gledati film. 19 34

Anomie Mavericku smo mi potrebniji od 996 61

<novi privatni kanal otvoren>

sve reći Anomiji.

Hartella: zašto bi to učinila?

nekog klinca bogalja da glumi

vi dečki radili na ovome?

kraj igre? Više ne možemo igrati?

Hartella: ok, otići ću sama i

i promijenit ćeš mišljenje Hartella: ok, ima smisla. Pokušat

Thou shalt havefame! - Oh,

oslijepodne posljednjeg petka u siječnju Robin je sjedila sama za

u uredu, da joj pomogne dokazati kako je država špijunira kroz otvor za

Kad je zatvorila vrata unutarnjeg ureda, primijetila je da je kosa na ženinu