Hrvatska Uzvraća Udarac Cody McClain Brown

Book as passion & BalkanDownload
1
Cody McClain Brown
HRVATSKA
UZVRAĆA
UDARAC
VORTO PALABRA
Zagreb, prosinac 2017.
2
Sadržaj
Uvod
Bez imena i veličine
Poglavlje 1
Potrebno je virtualno selo da biste se osjećali kao doma
Poglavlje 2
Dosada, veliki poticaj sklapanju novih prijateljstava
Poglavlje 3
Leteće dijete udara u ponoć
Poglavlje 4
Puničina kuća je tamo gdje je punica
Poglavlje 5
Poglavlje koje nedostaje
Poglavlje 6
Najteža nada
Poglavlje 7
Previše čokolade (u zemlji zdrave hrane)
Poglavlje 8
Kupnja stana je... teška
Poglavlje 9
Pravi prijatelj je skeptik
Poglavlje 10
Nedostaje mi Amerika
Poglavlje 11
Učenje hrvatskog
Poglavlje 12
Zdravstvena zaštita je (skoro) besplatna ali komunikacija košta
3
Poglavlje 13
Preseljenje je bolno poput porođaja?
Poglavlje 14
Birokracija! Beskrajna noćna mora
Poglavlje 15
Najveća razlika između tu i tamo
Poglavlje 16
Pitanja o Americi
Poglavlje 17
Kako igrati društvenu igru “Hrvatska”
Poglavlje 18
Boba Fetch i Svijet sutrašnjice
Bilješka autora
Zahvale
4
Za naše susjede koji su

svakako vrijedni ovog poteza.
5
Uvod
Bez imena i veličine
Prije nekoliko godina propustio sam rođenje kćeri.

Probudio sam se oko pola devet. Već mjesec dana spavao sam s
uključenim mobitelom pored uzglavlja, očekujući hitnu poruku od moje žene
Vane. Tog jutra, još bunovan; otvorio sam telefon i na napuklom ekranu stare
Motorole ugledao ono što sam očekivao devet mjeseci.
“U bolnici sam”, glasila je poruka. Ništa više. Budan sam, ustajem, skačem
iz kreveta, zapetljan u plahte. Spotičem se o njih do dnevne sobe. Zašto se ne
oblačim? Zašto ne jurim prema bolnici? Trčim do svog stola i otvaram laptop
zato što sam u Kansasu, a moja žena rađa u Splitu, u Hrvatskoj!
Pokrećem Skype i biram broj. Zvoni i zvoni, a ja se brinem, Da nije već
rodila? Postao sam tata? Je li dobro? Jesu li dobro? Što se događa?
Konačno se javlja. Glas joj zvuči užurbano, ali ipak mirno. Postavljam sto
pitanja u svoj ekran.
“Ljubavi, ljubavi”, prekida me. “Sad ću ući unutra.”
“Rodit ćeš danas? Sada?”
“Da, mislim da hoću.” Čujem da zabrinutost nestaje iz njezina glasa,
zamišljam osmijeh koji se pojavio.
“Wow”, sve je što sam u stanju reći.
“Moram ići.”
“Okej. Volim te.”
“I ja tebe, ljubavi.”
Ne znam što bih drugo rekao, a želim još nešto reći.
“Ne brini se!” lanem prije nego se veza prekine. Ne znam je li me čula.
Nemam pojma što sam radio idućih nekoliko sati ili minuta. Vrijeme je
nekako... ne stalo, nego nestalo. Konačno sam odlučio nazvati punicu.
6
“ALO?” viče kroz zvučnike mog laptopa. Čujem brujanje prometa na

ulici koji dopire kroz prozor kuhinje. Zamišljam kako je tamo večer, kako je
toplo. Zujanje mopeda ponese me onamo. Split.
“Vida?” kažem. "CO-DY JE NA TELE-FON-U!” (Tako zvučim kad
pokušavam govoriti hrvatski. Kao da me ne može prepoznati po naglasku. I
pozivnom broju.) Vida mi nešto dovikuje. Razaznajem samo par riječi koje sam
naučio.
“BOLNICA!”
“VANA!”
“BEBA!”
Toliko slabo znam hrvatski da nemam pojma što znači poredak tih riječi.
Je li beba stigla? Ili još čekamo? Govori li mi Vida ono što već znam, ili tu ima
i novih informacija koje treba dešifrirati? Vičem natrag najbolje što znam.
“DOŠLA BEBA GA?”
“NE! JOŠ NE!”
“JA HOĆU NAZVATI OPET TI!" vrištim u svoju tipkovnicu.
“OK”, viče moja punica natrag.
To se ponavlja još nekoliko puta, dok konačno ne pozivam i saznajem.
“BEBA JE DOŠLA!”
“ OK NJIH?” pitam.
“SVE OK.” Na to mi punica počinje govoriti podatke, mjere, ali kako je
sve to na hrvatskom, kao i u metričkim jedinicama (koje mi u Americi još
uvijek ne koristimo), govori mi to na dva strana jezika istovremeno. Prokleta
američka posebnost! Nastavlja, govoreći mi da mi kćer ima 3 funte ili 13 funti
ili 10 kila ili 345 kila? Koliko je 345 kila? Jel to ide kila pa gram? Je li to više ili
manje od jedne funte? Nemam pojma ni koliko bi beba uopće trebala težiti.
Potpuno sam izgubljen. Govori mi da je duga pedeset centimetara, što mi zvuči
kao pola metra, a to je kao jard, čini mi se. Je li to dobro? Teren za američki
nogomet je dug samo 200 beba? Zbunjen sam, ali sretan jer se čini da su obje
dobro.
Pitam je li u redu da nazovem Vanu. No nemam pojma je li me razumjela,
jer ni sam ne znam jesam li rekao to što sam htio reći. Konačno prekidamo
7
“razgovor” i odlučim nazvati šurjakinju, Vaninu sestru. Mirnim engleskim s

blagim naglaskom kaže mi da je sve u redu. U nekom trenutku konačno
uspijem dobiti Vanu na telefon i zvuči mi dobro, a onda je čujem kako nešto
govori tonom koji nisam prije čuo. Glas joj je tih i nježan i shvaćam da je taj
prekrasni novi ton upućen našoj kćeri. Osjećam se i blisko i predaleko, i
najednom shvaćam što smo učinili. Više nismo bračni par. Sad smo roditelji.
Cijeli dan susrećem ljude i govorim im dobre vijesti. Vjerojatno zvučim
pomalo sumanuto.
“Žena mi je upravo rodila!” objavljujem.
“Čestitamo! Curica ili dečko?”
“Curica je!”
“Kako se zove?”
“Uh... ovaj...” Nismo se odlučili za ime. Svaki put kad bi se Vana i ja složili
da nam se neko ime sviđa, punica ili neki susjed u Splitu stavili bi veto, obično
uz priču kako je netko koga su oni poznavali pod tim imenom bio pokvaren,
lud ili radio probleme ili tako nešto. Trebalo nam je i nešto međunarodno.
Nešto što se moglo dobro prevesti na engleski, razumijete. Imena koja su se
meni jako sviđala, kao Jadranka, nisu dolazila u obzir jer Jadranka u Americi
postaje Ya Dranka, kao u “Ya Dranka ali that there tequila?” l
K tome, kad kažeš da si upravo dobio dijete, ljudi koji su već imali djecu,
drugi roditelji, obično žele čuti kolika je beba. Brojke, mjere težine i duljine su
beblji ekvivalent za broj koševa, golova ili pogodaka profesionalnih sportaša.
Ali kad god me netko upita, “Koliko je velika beba?”, nemam odgovora.
“Uh... ovaj...” objašnjavam kako je to sve komplicirano na hrvatskom i u
metričkom sustavu. I više nego što znam objasniti, kćer mi je došla na svijet
bez imena i mjera.
1
Najgore ime za ovo je Jerko. Na hrvatskom se izgovara Yerko, ali na engleskom postaje... Jerk-O. Vrlo
nezgodno. Znam tipa koji se tako zove, a koji je imao nesreću studirati u Arkansasu.
Pet godina kasnije i Sara ima ime, koje je - Sara. Idemo u Narodne
novine, što na engleskom znači papir za narod. Naziv je preostao iz socijalizma.
8
Cijelim putem razmišljam kako ću zatražiti prodavača papir u boji, jer to Sara
treba. Posljednji put kad smo bili tamo uspio sam pronaći samo fluorescentno
obojani papir za printer. Nisam to htio kupiti.
Skup je, pakiran po 200 listova, i tako je žarko obojan da se bojim da će
Sari igrati pred očima od silnih šarenih zvijezda koje stalno izrezuje i lijepi po
sobi. Htio bih pronaći svjetlije obojani papir, ali ne znam kako ću to objasniti.
Stižemo u dućan i u glavi pokušavam složiti rečenicu. Onda pogledam
Saru. Drži me za ruku i gleda oko sebe, strpljivo čekajući. Dobijem ideju.
Kleknem i šapnem:
“Hej, kako bi tražila obojani papir na hrvatskom?”
Na trenutak zastaje, razmišlja pa kaže, “Tata, dođi, šapnut ću ti.” Naginje
se i govori mi.
“Gdje Vam je obojani papir?”
Dodala je ‘Vam’ u tu rečenicu, mislim, meni to nikad ne bi palo na pamet.
‘Vam’ je hrvatska zamjenica za ‘vas', i formalna verzija za ‘ti’. Kao kraljevska
množina.
Pitam prodavačicu i ona nas vodi do cijelog stalka s velikim izborom
obojanog papira. Uspjeh! Gledam svoju kćer s ponosnim osmijehom. Ima pet
godina i moj je mali tumač. Kao da imam vlastitu, dječju verziju C3PO-a sa
sobom. Programiranu za dva jezika, običaje i protokol, i... pokoji napad ljutnje.
I evo nas, ponosni otac i kći, šećemo niz ulicu s vrećicom papira iz Papira
za narod prema našem unajmljenom stanu. Prije desetak godina nisam imao
pojma ni gdje je Zagreb ili Hrvatska. Ne bih si mogao zamisliti da tu živim. Ali
onda sam jedne hladne zimske noći u Oklahomi upoznao Vanu. I sad smo tu,
dvonacionalna, dvojezična obitelj na mjestu za koje sam mislio da je u Rusiji.
Gledam curicu pored sebe i sjećam se kako je i ona nekad bila samo
apstraktna ideja, Kći, baš kao što je i Hrvatska bila apstraktna ideja, Negdje. No
u ovom trenutku oboje su stvarni. Oboje imaju ime i mjere. Oboje su masa oko
koje se okreće moj život.
9
Poglavlje 1
Potrebno je virtualno selo da biste se osjećali kao doma
Bila je hladna, tmurna, mokra siječanjska večer u Zagrebu. Stao sam na

kiosku na Vukovarskoj kako bih Sari kupio dječji časopis. Mislim da je bila kod
zubara ili liječnika, ne sjećam se točno, i obećao sam joj ga donijeti kao nagradu
za hrabrost. Zagrebački kiosci drže mnoštvo dječjih časopisa, sve s imenima
kao tjednik Barbie, mjesečnik Princeze, Disney Princess Pets , My Little Pony.
Svaki je zapakiran u vlastiti omot s igračkom. Odabrao sam My Little
Pony jer je igračka izgledala najbolje, a to je uostalom i bila poanta kupnje
časopisa, jer Sara još nije znala čitati. A ako bih joj ja pokušavao čitati, to je bilo
takvo lomljenje jezika da nije mogla dugo izdržati. Nakon pola rečenice rekla
bi, “Tata... odi po mamu.” Već smo to prošli.
Dok sam dodavao časopis prodavačici, nekako mi se neobično
osmjehnula, znakovito, ali ipak ne sasvim podrugljivo. Pomislio sam, Pa da,
malo je smiješno da odrastao čovjek kupuje časopis
My Little Pony. Ha ha. Ali onda me upitala jesam li ja Cody. Nije me
upitala jesam li ja doktor Brown, ili gospodin Brown, ili gospodin Cody, nego
samo jednostavno i prisno Cody. Iznenađeno sam promumljao da jesam, i
gledao kako joj se osmijeh širi preko cijelog lica.
“Vaš blog je super”, odgovorila je. ŠTO?? Nasumični stranac u
nasumičnom kiosku čita moj blog? I kaže da je 'super'?
To je uspjeh. Uspio sam. Bio sam na ti s... cijelim svijetom!
Daleko sam dospio od samotnog stranca kakav sam bio kad sam prije
nekoliko godina doselio u Hrvatsku. Nakon prvog perioda hm... prilagodbe,
odlučili smo (moja žena i ja) pokušati živjeti ovdje. Odlučio sam da bi mi
Hrvatska mogla postati dom. Sad sam pomalo shvaćao da je to lakše reći nego
učiniti. No, upravo me prepoznala gospođa koja radi na kiosku. Zar to nije cool?
Jasno da se meni to čini jako dobro, i neočekivano, potpuno neočekivano.
Zahvalio sam joj, nasmiješio se, opet zahvalio i nastavio se smješkati.
Znači, ja pišem blog, i napisao sam tu jednu knjigu, Propuh, papuče i
punica. Knjiga koju trenutno držite u rukama, ili čitate na ekranu, nastavak je
te priče. Evo nas opet zajedno. Ovaj dio zove se Hrvatska uzvraća udarac jer
sam veliki ljubitelj Ratova zvijezda, i isto kao što je i film sličnog naziva drugi
10
dio u originalnoj Star Wars trilogiji, tako je i ovo moja druga knjiga. No naslov
je takav i zato što ovdje nije lako živjeti, i to ne samo za stranca poput mene
nego i za običnog, svakodnevnog Hrvata. U prvoj knjizi govorim kako sam
odlučio ovdje živjeti, a u ovoj pripovijedam o stvarnosti koja je dočekala tu
moju odluku. Ali ne brinite, nije baš TAKO strašno.
Najveći izazov u Hrvatskoj je manjak nade. Poučavajući stotine
sveučilišnih studenata, postajući članom hrvatske obitelji i stječući prijatelje,
glavna stvar koju sam uočio je kako je u Hrvatskoj teško nadati se. Kao da
postoji neka mračna sila koja utire svaku pa i najtanju zraku optimizma.
Zbunjujuće je što je istovremeno Hrvatska jedno od najljepših, najsigurnijih,
najugodnijih mjesta na kojima sam ikad živio, i ljudi su mi pružili dobrodošlicu
kakvu mislim da nijedan imigrant ne bi dobio u Sjedinjenim Državama, pa ni
drugdje u Europi. I svejedno je prisutan osjećaj beznađa kao nigdje drugdje,
pogotovo ne u Americi. I dok je osjećaj nade slabo prisutan, nadoknađuju ga
snažne osobne veze između pojedinca i društva. U Hrvatskoj ste možda bez
nade, ali nikad niste sami. U Americi nade ima u izobilju, ali i usamljenosti.
No vratimo se malo unatrag. Dopustite mi da malo objasnim svoj blog.
Započeo je kao serija bilješki o Hrvatskoj poreznoj politici, koje, naravno, nitko
nije čitao. Onda sam počeo pisati o kulturalnim razlikama između Hrvatske i
Amerike. Pisao sam o onom što sam pokušavao shvatiti, poput hrvatskog
zaziranja od svakog kretanja zraka ili propuha, kako ravnodušan pristup
konobara može biti ugodan, naročito u usporedbi s lažnom pretjeranom
ljubaznošću radi napojnica u američkim restoranima, i naravno, o svojoj
punici. Koja, usput rečeno, sad uživa i vlastitu popularnost, i ponekad je zovu
ONA punica. Počeo sam u studenom 2012., a do veljače 2013. to je već dobilo
svoj zamah. Jedna web stranica nazvala ga je najboljim blogom o Hrvatskoj,
spomenuli su me u nekoliko članaka o novinama i Online izdanjima.
Sara je tada imala samo tri i pol godine, ali je i ona znala za njega, a to
nešto govori, jer kako tako malo dijete uopće može znati što je to blog. Nije
znala koristiti računalo, nije znala čitati. Shvatio sam to jednog dana kad sam
pokušavao srediti nered u kupaonici. Odvod se začepio i pod je prekrilo par...
centimetara (da, da, učim) sive grgljajuće vode. Stajao sam usred toga, bosih
nogu i zavrnutih nogavica, i s dva prsta dizao natopljene ručnike i bacao ih u
tuš kabinu. Sara je fascinirano promatrala prizor iz hodnika, očekujući
trenutak kad ću skinuti poklopac odvoda i pokušati otkloniti kvar. Sviđale su
joj se takve stvari.
11
Gacajući prema odvodu doviknuo sam Vani, “Ako mi ovaj put ne uspije
to srediti, moramo zvati majstora.”
Na to se javila Sara, “Da”, dodala je. “Zato što ti nisi pravi majstor.”
Pogledao sam je. “Ti imaš samo blog.”
Do trenutka kad su me prepoznali na tom kiosku, već sam bio i na
televiziji. I da, prepoznali su me par puta i na ulici, no to je bilo na popularnim
mjestima u centru grada, i to tako da bi nakon pola sata razgovora s prijateljem
nekog prijatelja taj najednom zastao i rekao, “A, vi ste onaj Amerikanac.” Da,
valjda, ja sam taj Amerikanac.
A biti onaj Amerikanac je puno bolje nego biti neki Amerikanac. Moj
život u Hrvatskoj može se jasno razdijeliti u dva dijela, prije i poslije bloga.
Možda vam je poznato kako selidba u drugu zemlju može biti nevjerojatno
otuđujuće iskustvo. Svi moji prijatelji i obitelj ostali su u Sjedinjenim
Državama, i iako nisam izgubio svaki kontakt s njima, naši životi počeli su se
razilaziti na toliko načina da se zajednička jezgra naših odnosa počela lomiti i
mrviti pod pritiskom. Nisu mogli pojmiti što radim (Dva sata? Na jednoj kavi?
Štooo??) a ja sam počeo zaboravljati kako je to raditi ono što oni rade
(Zarađuju.., lovu??). Društvene mreže i virtualni odnosi nisu mogli
nadoknaditi spontanost i bliskost pravog prijateljstva.
I dok je sve oko mene u Hrvatskoj bilo novo, manjak poznanstava s bilo
kim izvan uže obitelji činio me izoliranim. Nismo bili na odmoru. Nismo bili
na izletu u divljini koji bi nas trebao naučiti nečem novom. Naša selidba trebala
je biti za stalno. Odlučili smo tako, ali duboko u mom umu uporni je glas
sumnjao u trajnost te odluke, podsjećajući me da Hrvatska nije moj dom.
Te prve dvije godine prožela je nesigurnost: mogu li doista živjeti ovdje?
Mogu li si naći stalni posao? Svi su mi govorili da je to strancu gotovo
nemoguće. Mogu li se prilagoditi? Hoću li se ikad prestati osjećati kao stranac?
Taman u to vrijeme po Zagrebu se počeo pojavljivati grafit s likom Beara
Gryllsa, domaćina serije Čovjek protiv prirode, ili Opstanak najjačega. Gdjegod
sam hodao viđao sam prokletog Beara Gryllsa kako viri sa zagrebačkih otrcanih
fasada. Ispod njegovog otisnutog lica bilo je pitanje: “Koliko dugo biste vi
preživjeli u Hrvatskoj?”
Osjećao sam se kao da je to pitanje upućeno baš meni. Ozbiljno? Upravo
u mom trenutku sumnje svemir se urotio da duž cijelog grada ispiše pitanje
koje me muči? Mislim, to je bila neka sudbinska koincidencija. Ponovo i
12
ponovo sam nailazio na to pitanje, progonilo me u pozadini poput ritmičnog

kuckanja vlaka po tračnicama: “Koliko dugo?” “Koliko dugo?” “Koliko dugo?”
I sa svakim ponavljanjem sam se iznova brinuo, jer nisam znao odgovor na to
pitanje.
Jednog dana zagrebačke zlatne jeseni, kad je lišće požutjelo a kestenje
popadalo po pločnicima, sinulo mi je koliko točno sam sam, bez prijatelja.
Jedina dva broja koja sam okretao bili su Vanin i moje punice. Sranje. Dobro,
tako često zvati vlastitu ženu... pa okej, to je valjda lijepo. Ali punicu? Bah! Pa
to je bio kao predložak za novu televizijsku seriju.
Slavenska punica i američki zet!
Još gore je bilo što sam svakog dana prikupljao dovoljno materijala za
pravu komediju, a nisam imao s kime to podijeliti. Grozno je kad nemate
nikoga tko bi se smijao na vaše šale. Tuga tužnog klauna.
Onda se dogodio blog, i ubrzo se mnoštvo ljudi počelo smijati mojim

šalama. I makar lajkovi na facebooku i komentari na Bloggeru ne mogu
zamijeniti pravo prijateljstvo, ipak sam se zbog njih osjetio prihvaćenim. Svaki
pisac želi čitatelje, a ja ne samo da sam ih dobio, nego su i razgovarali sa mnom.
13
Pišući o čudnim i ludim kulturalnim razlikama na koje sam nailazio,

shvatio sam da nisam sam.
Zapravo, puno Hrvata koji su u braku sa strancima doživjeli su iste
nespretne, frustrirajuće, ponekad presmiješne trenutke. Puno Hrvata koji su
emigrirali u Sjedinjene Države ili drugamo, kao primjerice Australiju,
pokušavali su objasniti svoju kulturu zbunjenom lokalnom stanovništvu. Ljudi
su počeli ostavljati komentare na mom blogu, dijeliti ga, pisati mi poruke,
zahvaljivati što sam objasnio nešto što je... pa... dugo vremena izgledalo
neobjašnjivo.
Pisanje bloga bila je svojevrsna psihoterapija, proces pomirenja moje
kulture i mog uma s hrvatskom kulturom i načinom života. No objavljivanje
mojih tekstova na internetu, sa svim reakcijama i komentarima čitatelja postalo
je grupna terapija i za strance i za Hrvate.
To je izvanredno ohrabrenje za stranca u stranoj zemlji. Ponekad još
osjetim strašnu udaljenost od starih prijatelja i moje obitelji kojima, baš kao i
meni, ide vrijeme, ponekad se probudim s mišlju, O, bože, što sam učinio?!
Ponekad žalim što nisam pravi majstor vodoinstalater, pogotovo kad se odvod
ponovo začepi. Tad nalazim utjehu, pa, barem imam svoj blog, i najvažnije od
svega, one koji ga čitaju.
14
Poglavlje 2
Dosada, veliki poticaj sklapanju novih prijateljstava
Sazrijevanje zna biti opterećeno usamljenošću. Većina mojih starih

prijatelja rasuta je diljem Sjedinjenih Država. Kad u Americi odete na fakultet,
prijatelji vam se podijele u tri kategorije: oni koji su ostali, oni koji su otišli pa
se vratili, i oni koji se nikad nisu vratili (OK, dobro, možda za blagdane, ali
razumijete što hoću reći). Moji najbliži prijatelji pripadaju u tu posljednju
grupu. Rasuli smo se iz Oklahome kao sjemenke nošene vjetrom, puštajući
korijenje na zapadnoj i istočnoj obali i još nekim mjestima između.
I onda evo mene, ovdje u Hrvatskoj.
A to je još jedno iskustvo koje zna biti samotno, odrastanje i istovremena
selidba u daleku stranu zemlju. Koliko god me novoformirana grupa za potporu
na mom blogu činila manje usamljenim, ipak su mi nedostajali pravi prijatelji.
Ne samo da sam bio daleko od njih, ostao sam bez podsvjesnog poznavanja
svoje okoline koje definira pojam doma. Znanje koje je više instinkt, kad
razmišljate kako nekamo doći ili kako se ponašati pored nekoga koga znate
cijeli život otprilike isto koliko razmišljate i o disanju ili kucanju srca.
Nedostajalo mi je to duboko poznavanje. U početku se činilo da to nikad neću
postići u svom novom, stranom okruženju.
Kad tome dodate ograničenja koja su mi nametnuli posao i roditeljstvo,
mislio sam da nikad neću naći vremena za prijatelje. Upoznao sam dosta
zanimljivih ljudi, popio kavu s njima (što je u Hrvatskoj pravi uvod u
prijateljstvo), no jednostavno nisam imao dovoljno vremena koje bi trebalo
uložiti u pravi prijateljski odnos, a kamoli za razumijevanje nove kulture.
Ili sam barem tako mislio...
U toplijem dijelu godine, od travnja do studenog, uvijek smo zastajali u
parku pored Sarinog vrtića. Sara bi trčkarala naokolo i igrala se, a kako je rasla,
više nisam morao stajati pored nje dok se penjala po penjalici u obliku
lokomotive. Često bih se samo smjestio na obližnju klupu i... sjedio.
U to doba park je već bio sjecište različitih kultura. U početku smo se
Sara i ja isticali kao... par Amerikanaca u hrvatskom parku. Kako sam se ja njoj
obraćao na engleskom i ona isto tako odgovarala, uvijek je bilo očito da smo
pridošlice, iako je Sara zapravo tehnički iz Splita (grad koji moja žena, punica
15
i svi njegovi stanovnici zovu “najlipšim gradom na svitu”). Kad bi nas čuli,
drugi roditelji bi nam samo dobacili znatiželjan pogled; drugoj, starijoj djeci to
je bilo kao da je cirkus došao u grad. Neki bi s pomalo zadivljenim čuđenjem
šaptali kako govorimo engleski (što samo pokazuje koliko su Hrvati od
najranije dobi višejezični, petogodišnjaci mogu raspoznati strani jezik koji čuju
na igralištu). Neka djeca bi me zatražila da nešto kažem na engleskom, a neka
druga bi me pozvala na red.
“Zašto govorite engleski?” jedan šest ili sedam godina star dječak htio je
znati. “Ovo je Hrvatska!”
“Ja govorim engleski, zato jer Amerikanac”, odgovorio sam na nekakvom
hrvatskom.
“Lažeš! Nisi Amerikanac, govoriš hrvatski.” Ček... Šta?? Moj hrvatski je
dovoljno dobar da u očima djeteta nisam Amerikanac? Pa, život je stvarno pun
iznenađenja.
“Naravno”, rekao sam, opet na ‘svom’ hrvatskom. “Živim u Hrvatska.
Moram pričati Hrvatska.”
To je bilo previše, čak i meni. Izgubio sam se u vlastitoj logici. Ako u
Hrvatskoj moram govoriti hrvatski, zašto sam maloprije sa Sarom razgovarao
na engleskom? Mali i ja ostali smo bez izlaza. Samo smo se gledali, nesigurni
kako nastaviti. Onda se s obližnje, prije spomenute penjalice ubacila
četverogodišnja Sara.
“Hej, dečko”, doviknula je. “Ja znam četiri jezika! Splitski, hrvatski,
američki i engleski!”
Dečko je pogledao u Saru pa u mene. Što sam mogao reći, bila je u pravu...
na neki način. Slegnuo sam ramenima. Zastao je na trenutak, kao da zaključuje
da daljnja rasprava ne vrijedi utrošenog vremena. Otrčao je, odmahujući
glavom. Pogledao sam prema Sari s osmijehom, a ona se nastavila penjati.
Osim takvih susreta, sjedenje na klupi u parku iz dana u dan, tada na
početku... pa... bilo je prilično dosadno. Na svu sreću! Jer, ubrzo sam saznao da
nema lakšeg načina da nađete novog prijatelja od upoznavanja drugog roditelja
koji se dosađuje. To je svojevrsna verzija škole za odrasle. Morate biti tamo,
dosadno vam je, kvragu, taman možete i razgovarati s nekim, možda se i
sprijateljiti.
16
Da je situacija bila obrnuta, da sam bio stranac u Oklahomi, ne vjerujem

da bi se to dogodilo. Za roditelje male djece zagrebački parkovi su centar
svijeta. Kako je malo onih koji imaju velika dvorišta u kojima bi se moglo igrati,
djeca se igraju u parku a roditelji zuje u blizini. Kad sam ja bio mali, išli smo se
igrati s drugom djecom u njihovom dvorištu ili u našem. Roditelji nikad nisu
bili prisutni. Uopće se ne sjećam da su moji roditelji ikad imali prijatelje među
roditeljima mojih prijatelja. Poznavali su se iz viđenja, naravno, ali nisu bili
prijatelji, pogotovo ne u hrvatskom smislu te riječi.
Ne, da je situacija bila obrnuta, bojim se da se nijedan Amerikanac i
Hrvat ne bi zadržali na istom mjestu dovoljno dugo da im bude dosadno i
dovoljno često da se sprijatelje.
Jednog dana Sara se igrala s djevojčicom s kojom sam je često viđao.
Polako sam shvatio da je ta curica, Nora, u njezinoj grupi u vrtiću. Osvrnuo
sam se oko sebe i ugledao njezina tatu u blizini, i izgledalo je da se dosađuje
isto kao i ja. Sara i njezina prijateljica Nora prišle su nam i nešto rekle,
istovremeno. Sara na engleskom, Nora na hrvatskom. Nakon što sam
odgovorio, Norin otac, Mirko, mi se obratio:
“Odakle ste?” Na hrvatskom. Meni je to malo nezgodno pitanje. Ako
kažem da sam iz Amerike, to može izgledati preočito, besmisleno. Ako kažem
Oklahoma, to bi moglo biti nejasno. Tip mi je izgledao kao netko tko zna
prepoznati da sam Amerikanac, pa sam izabrao kompromisno rješenje.
“Oklahoma, to je blizu Teksasa.” I onda smo nastavili razgovarati... na
hrvatskom. Pitam ga čime se bavi, kaže da je pilot. Nekako, i iskreno ne znam
kako točno smo došli do toga, završili smo u podrobnoj diskusiji oko
nevjerojatnih cijena borbenih aviona US Air force stealth F-35.1 iako smo
počeli na hrvatskom, čovjek je ubrzo primijetio kad sam dosegao granice
poznavanja jezika. A pogađate, napredna zrakoplovna tehnika je izvan mojih
granica poznavanja hrvatskog. On se bez problema prebacio na tečan engleski,
makar s čujnim naglaskom. I ne, ne mogu puno govoriti o nogometu. Ne mogu
puno govoriti o autima. Ali ako o nečemu mogu puno govoriti, to je napuhano,
pretjerano izdvajanje država na troškove obrane! Na svu sreću, i Mirku je
odgovarala ta tema.
Idućeg dana bilo je isto, i idućeg, i idućeg, dok se svi dani nisu stopili u
rutinu i dok nisam pronašao nešto nalik poznatoj okolini doma koji mi je toliko
nedostajao. I za tren oka, naše kćeri su najbolje prijateljice i mi se družimo u
17
parku, zadržavamo se jedni kod drugih kad dođemo pokupiti djecu nakon
igranja, čak i idemo bez djece na kavu ili pivo u obližnjem kafiću.
Onda se to dogodi još jednom s drugom Sarinom prijateljicom, Sonjom,
i njezinim roditeljima Adrijanom i Martom. Svaki put kad odemo po Saru kod
njih, ostanemo sat-dva, popijemo pivo ili dva, pojedemo im sav čips,
razgovaramo i dobro se zabavljamo. Ovaj par ima fantastične priče sa svog
putovanja u Ameriku davne 1986.! Pričaju mi o svemu što ih se dojmilo... poput
klima uređaja u automobilima! Ili kako je Adrijan pretražio cijeli Muzej
Smithsonian u Washingtonu tražeći zahod, jer je na znakovima viđao samo
natpise “restroom”, pa je zaključio, pa da, to je velik muzej, trebaju im sobe za
odmor.
Kako vrijeme prolazi, a prijateljstvo naše djece postaje čvršće, park više
nije samo njihovo sastajalište, nego i naše. Zimi uspavan, blatnjav i siv, praznih
klupa i beživotnih grana, svakog proljeća park postaje živahni centar našeg
svijeta, dok ne stigne ljeto i svi odu na obalu. Za roditelje park je zapravo
drvena terasa kafića uz rub parka. Svakog poslijepodneva sastajemo se tamo i
sjedimo, pijemo kavu i pivo dok djeca trče i igraju se.
Čini se kao da je ondje pola susjedstva. A oni koji tamo ne sjede, prolaze
tuda. Vidim starijeg gospodina u prolazu, susjeda koji živi iznad nas, vidim
poznata lica roditelja iz vrtića. Sjedim tamo i osjećam se kao dio zajednice.
Kao strancu, ili sad već imigrantu, u glavi vam uvijek negdje u pozadini
tinja sumnja o pripadanju. Pitate se hoćete li ikad prestati biti samo stranac (i
da, blog je pomogao oko toga, no što je sa stvarnim svijetom?). Kao roditelj
brinete se hoće li vaše dijete ikad biti potpuno integrirano i prihvaćeno. No u
tren oka, mi roditelji Vana i ja, Mirko i Vesna, Adrijan i Marta, Krešo i još par
njih postali smo malo društvo, krug prijatelja koji se poznaju dovoljno dobro
da nestane formalnosti, i okruženje koje mi je dovoljno poznato da zaboravim
ne samo gdje sam, nego još važnije, gdje nisam.
18
Poglavlje 3
Leteće dijete udara u ponoć
Nakon što je moj blog postao popularan, ponekad bih susreo ljude koji
su ga čitali, pa bismo razgovarali o razlikama između Amerikanaca i Hrvata.
Najčešće bismo govorili o onoj razlici koja je u tom trenutku zaokupljala moj
obiteljski život, jednog dana sam sjedio na klupi u parku dok se Sara igrala.
Tamo je bila i neka žena s kojom sam razgovarao o svemu i svačemu. Rekla mi
je da je čitala moj blog i uživala u njemu, ali me onda upitala, “Stvarno mislite
da su Hrvati i Amerikanci toliko različiti?”
“O da”, odgovorio sam. “Jedna stvar koja se doista ističe je različit način
odgajanja djece.”
“Na primjer?” upitala je.
“Pa, uzmite na primjer vrijeme za spavanje, I spavanje općenito. U
Americi je učenje djeteta da spava samo i u točno određeno vrijeme vjerojatno
prva stvar koju roditelji rade. To je pitanje uspjeha pred prijateljima i obitelji.
Tvoj mali Ben već spava cijelu noć, zar ne? To Već’ je važno. Kako da ne, pa on
spava cijelu noć od osmog tjedna, i to sam. A mala Jane? Pa ona se praktički
rodila spavajući sama cijelu noć.”
“A kako je sad to kod vas?”
Pogledao sam tu ženu koju sam jedva poznavao, i kojoj sam se upravo
spremao opisati detalje svoje situacije u kući. Malo sam zastao, razmišljajući
kako da odgovorim. Kako da objasnim koliko je golema ta razlika. Kako da
predočim jaz između načina na koji moja sestra i njezini prijatelji odgajaju
djecu u glavnom gradu Sjedinjenih Država, i načina na koji živimo Vana, Sara
i ja? Konačno sam odgovorio, “Spavam u dječjem krevetu iznad kojeg je poster
s Disneyjevom princezom”
Na to stvarno nije znala što odgovoriti, a tko i bi? Gledala me sa
zbunjenošću jasnom poput sunca koje se probijalo kroz lišće.
“Duga je to priča”, rekao sam joj.
Jednog proljetnog popodneva razmjestili smo namještaj u spavaćoj sobi.
Otkad smo dvije godine ranije uselili u taj stan, svi troje spavali smo u jedinoj
spavaćoj sobi s velikim bračnim krevetom gurnutim uz manji, dječji krevet.
19
Tako je bilo dovoljno mjesta za mene, Vanu i bebu Saru. No s tri godine, došlo
je vrijeme da Sara počne spavati u vlastitom krevetu, u istoj sobi, samo uz drugi
zid. Vana je kupila šarene plahte sa slikama iz animiranog filma Vrlo zapetljana
priča. Sara je obožavala taj film (puno više od Snježnog kraljevstva, a k tome je
Vrlo zapetljana priča i bolji film). Da bismo olakšali cijeli proces, stalno smo
naglašavali kako su to fantastične i prekrasne plahte, i kako će Sari biti super
spavati u vlastitom krevetu. Poput zlokobnog pretkazanja, s puno previše
poleta uzviknuo sam,
“Čovječe, da barem ja mogu spavati na takvim plahtama!” Izgledalo je
kao da se Sari sviđa cijela ideja.
Odvojili smo njezin krevet od našeg, kao da smo otkinuli mladu granu
od stabla. Po usisavali smo prašinu koja se godinama nakupljala iza kreveta.
Gurnuli smo Sarin krevet u raščišćeni ugao sobe. Pred krevet smo stavili maleni
ružičasti sag. Iz jednog od dječjih časopisa izvukao sam poster Matovilke i
zajedno sa Sarom ga pričvrstio na zid nad njezinim krevetom. Ovo se stvarno
događa! Mislio sam. Noćas ćemo moja žena i ja spavati u zajedničkom krevetu ,
sami! Imat ću mjesta!
Sara je spavala s nama otkad se rodila. Krevet joj je nekad bio tako velik
da je morala puzati preko njega dok stigne do mene. Ali sada je samo morala
malo pružiti nogu, i bio bih naglo probuđen udarcem u bubrege: Uh! Koji
vrag... Aha, to me samo moje dijete šuta u tri ujutro. S Vanom je bilo samo
maženje, ja sam dobio noge, a te noge bile su kao bezumni pipci hobotnice,
uvijajući se posvuda. Nije bilo moguće predviđati gdje će iduće završiti. Dobio
bih udarac u leđa, pomaknuo se, zaspao i probudio se sa stopalom na nosu.
Nježno bih joj pokušao savinuti nogu ili je okrenuti. Ponovo bih zaspao, samo
da bih dobio jednu nogu u vrat, a drugu u tjeme. Probudio bih se u nevjerici i
upitno pogledao u usnulu kćer i ženu.
Zezate me, je' da? Mora da ste se dogovorile i sad se pravite da spavate, a
zapravo se smijete kako su Sarine noge tati na glavi. Kladim se da to planirate
svake noći, prokletinje.
Zamišljao sam kako su nacrtale složene dijagrame gdje i kad će Sara
namjestiti noge, planirajući optimalni učinak gnjavaže.
Zagledao bih im se u lica na slabom svjetlu, tražeći izdajnički smiješak
nekoga tko se pravi da spava. Ali ne, obje su spavale snom pravednika.
Procijenio bih položaj. Nisam imao šanse. Nije bilo načina da u krevetu nađem
20
mjesto koje je sigurno. A jebi ga, mislio bih. Pet je sati, taman mogu i ustati pa
pisati. Sad znate kako sam postao pisac.
E pa, ne više! Tako je. Bio sam spreman žrtvovati svoje stvaralaštvo za
noć nesmetanog sna.
Premotajmo film par mjeseci unaprijed, i ja tonem u san gledajući u
iskrivljeni poster Matovilke zalijepljen za zid komadima selotejpa koji
izgledaju poput prljavih zavoja. Ispod krupnih očiju i uvojaka čarobne kose,
Matovilka se smiješi. Prilično sam siguran da mi se podsmjehuje. Smije se u
sebi kako moja žena i kći udobno spavaju na velikom, boljem krevetu na
drugom kraju sobe, a ja sam u prekratkom, preuskom dječjem krevetu s
plahtama na princeze. Kako se to dogodilo?
Aha, kad sam onomad sanjao kako ću jednog dana biti pisac u Europi,
baš sam zamišljao da ću ovako spavati u trideset petoj kad budem oženjen.
Dotad sam već bio shvatio da nismo jedina obitelj s ovim problemom.
Većina naših prijatelja također je spavala s djecom u krevetu. Jednog dana na
kavi s Mirkom jadao sam se oko veličine našeg stana.
“Treba nam više mjesta. Htio bih da Sara ima svoju sobu”, rekao sam.
Mirko me pogledao odmahujući glavom. Nedavno se bio preselio u veći stan.
“Vjeruj mi, ne trebate veći stan. Samo trebaš veći krevet.”
Iako smo joj pripremili odvojeni krevet, Sara se nastavila ustajati i
dolaziti k nama, i ja bih ponovo dobivao bubotke. Sad je bilo još gore, jer je
nedostajao prostor koji je njezin krevet dodavao našem. Njezin krevet bio je
tamo prijeko, prazan i beskoristan. Onda sam bio na trotjednom putovanju u
Sjedinjenim Državama i njih dvije su spavale u velikom krevetu dok me nije
bilo. Onda se Sara bila razboljela pa je ostala u krevetu još par dana... i tako.
Spavanje u njezinu malom krevetu postalo mi je puno jednostavnije.
U Hrvatskoj, barem u mom krugu roditelja, svi smo bili s djecom dok
ona ne bi zaspala. Pokušao sam tome stati na kraj, naučiti Saru da sama zaspi,
ali previše se navikla da je netko s njom. Kad bih pokušao otići, rekla bi mi da
se boji.
“Čega se bojiš?” pitao sam, očekujući neki standardni odgovor poput
duhova, vještica i vampira. Ipak smo na Balkanu, na kraju krajeva.
“Krokodila”, odgovorila je, očiju napetih od istinske zabrinutosti.
21
“Krokodila?” To stvarno nisam očekivao. Pa dobro, mislio sam, to se lako

riješi. Odlučio sam krenuti s logikom.
“Zlato, ima li krokodila u Hrvatskoj?”
“Ima, u zoološkom vrtu.”
“Tako je, samo u zoološkom vrtu. Ovdje nije kao u Egiptu ili nekim
drugim zemljama gdje krokodili žive u divljini. I šetaju okolo. Tako da se ne
trebaš brinuti. Jedini krokodil u zemlji je onaj u zoološkom vrtu.”
Kimnula je, ali nije izgledala uvjereno.
“Još uvijek se bojiš?”
Opet je kimnula.
“Okej, slušaj. Krokodil nikako ne može ući u našu spavaću sobu. Pa
morao bi prvo nekako pobjeći iz zoološkog vrta, onda doći do našeg kvarta, a
to bi jako dugo trajalo jer ne može brzo hodati, a ne može doplivati. Onda bi
morao nekako pronaći ljestve, po ljestvama se popeti do našeg stana, netko bi
mu morao otvoriti prozor, i onda bi se morao uvući unutra a da ga nitko ne
vidi, sakriti se, i izaći tek kad svi legnemo i ugasimo svjetlo. Zar stvarno misliš
da bi krokodil mogao sve to izvesti?”
Sarine oči samo su se još više raširile. Pogledala je u prozor, pa u mene.
“Da”, rekla mi je kao da je to najočiglednija stvar na svijetu. Zapravo,
upravo sam joj opisao kako bi to točno izveo.
Tako je ispalo da je Vani i meni bilo jednostavnije uspavati Saru u našem
krevetu, ali onda bismo i mi zaspali. Kasnije bih ustao i preselio se u Sarin
krevet. Bilo mi je to lakše nego zaspati s njom na malom, uskom krevetu. I
tako...
A osim udaraca u bubrege, spavanje u malom krevetu pomaže i oko jedne
od mojih i Vaninih najvećih nesuglasica. Već znate o čemu se radi - pogibelji
zraka koji se kreće.
Ah, stari neprijatelju Doktore Propuh, ponovo se susrećemo.
U Hrvatskoj, propuh je Joker mom Batmanu, Lex Luthor mom
Supermanu, Pepsi mojoj Coca-Coli, Rolling Stonesi mojim Beatlesima,
Galaktičko carstvo mojem Pobunjeničkom savezu.
22
Dopustite da vas upoznam sa sudarom kultura oko fenomena zvanog

propuh. Propuh je zrak koji se kreće u zatvorenom prostoru. U Americi se
smatra ugodnim. U Hrvatskoj se smatra smrtno opasnim! Može uzrokovati
svakojake boleštine, od kojih je najopasnija i najpodmuklija upala mozga (za
koju nikad nisam čuo dok se nisam spetljao s Hrvaticom). Kako propuh točno
djeluje nije poznato. To je misterij. Svejedno mi je dosta ljudi pokušalo na
različite načine objasniti kako i zašto bi propuh mogao biti smrtonosan,
uključujući i prezentaciju jednog studenta koji je koristio i Newtonov drugi
zakon termodinamike. Ostao sam tvrdoglavo neuvjeren. Koliko god me
rodbina, susjedi, prijatelji, stranci i učenici uvjeravali da je propuh opasan,
Amerikanci su imuni na njega.
To znači da kad je vruće, ja želim otvoriti prozor ili uključiti ventilator
da bih se rashladio. Moja hrvatska obitelj gleda na to kao da pokušavam počiniti
samoubojstvo. Za ljude poput moje punice, propuh nije šala. Ozbiljno je,
smrtno ozbiljno.
Prvo sam se morao svađati s punicom zato što bih po noći htio uključiti
ventilator kad bi unutra bilo oko dvadeset osam stupnjeva. Na koncu je
odustala i poput Poncija Pilata oprala ruke od odgovornosti, govoreći mi “Pa,
ako se baš hoćeš ubiti, dobro, nemoj reći da ti nisam rekla!”
Kakve to veze ima s mojim spavanjem u preuskom krevetu pod slikom
Matovilke? Sarin dolazak u naš život promijenio je kategoriju cijele diskusije.
Da ventilator puše na krevet u kojem je dijete?! Pa to je zlostavljanje djeteta, ili
još i gore: pokušaj ubojstva.
U očima obitelji nisam više bio netko tko ne želi spavati zapleten u plahte
natopljene znojem, sad sam postao zlikovac dostojan grčkih mitova, čudovište
spremno ubiti vlastitu ženu i dijete samo da mu ne bi bilo vruće po noći. Već
sam mogao čuti razgovore na klupi pred zgradom. Codyu je bilo dosta znojenja
po noći pa je uperio ventilator na cijelu obitelj. Glave odmahuju, Strašno.
E pa, punica i Vana su povukle crtu. Da ventilator puše prema krevetu u
kojem je Sara: ne dolazi u obzir. Zabranjeno. Verbotten! To je njemački nivo
zabranjenog. S tim se ne želite zezati. Postalo mi je jasno - ako nastavim piliti
po tom, tvrditi da je kretanje zraka u ljetnim noćima bezopasno po Saru... onda
će Vana možda biti ta koja bi mogla pokušati ubojstvo, a punica svakako. A na
suđenju bi ih odmah oslobodili jer svi u Hrvatskoj znaju da je propuh smrtno
opasan.
23
Udarci dječjih nogu su me potjerali iz kreveta, ali nastavio sam spavati

sam zbog propuha.
Tonem u san gledajući Matovilku, a ugao postera podrhtava pod udarom
povjetarca iz ventilatora. Vrela je noć, prozori su otvoreni, zrak je nepomičan.
Osjećam se pomalo kao autsajder, stranac u vlastitoj kući kojeg su okolnosti
(mali stan, mali krevet, Sarini udarci, i propuh) izgnale iz bračnog kreveta.
24
Poglavlje 4
Puničina kuća je tamo gdje je punica
Život doma nije bio kompliciran samo zbog činjenice da sam spavao sam
u dječjem krevetu, i uživao u tome. Redovni mjesečni posjeti punice stvarali su
dodatne komplikacije. Kako sam spomenuo u prošlom poglavlju, punici bi
smetalo ako bi ventilator puhao prema krevetu na kojem smo spavali sa
Sarom... i možda se pitate, hm... ne živite s punicom, pa kako bi to ona znala?
Na to bih odgovorio... dragi čitatelju, ti sigurno nisi iz Hrvatske. Punica zna!
PUNICA UVIJEK SVE ZNA!
Kad god bi nam punica došla u posjet, jednom mjesečno na dva tjedna,
ona bi preuzela stvari u svoje ruke. Meni je to izgledalo kao okupacija pod
stranom silom koju vodi sedamdesetogodišnji diktator. Ono što je dotad bila
moja "mala Amerika” preko noći bi postalo “Puničina republika”.
Kad sam bio mali, moji djedovi i bake često su dolazili u goste. Za vrijeme
tih posjeta moja baka nikad nije kuhala ručak ili večeru, nikad nije prala rublje,
nikad nije čistila.
To se nije smatralo lošim niti je kršilo društvene norme. To je bilo
potpuno normalno. Ako bi nam došli za vrijeme blagdana, onda bi baka
pomogla s pripremom nekog priloga ili s postavljanjem pribora za jelo. Kuća
mojih roditelja bila je samo njihova, a djed i baka imali su svoju. Među tim
svjetovima postojala je jasna granica. To je obuhvaćalo i način na koji su moja
majka i očuh odgajali moju sestru i mene. Ne sjećam se da su moji baka ili djed
ikada govorili mojim roditeljima kako da postupaju sa mnom. Siguran sam da
je bilo trenutaka kad su to željeli, ili kad su im nasamo davali savjete, ali to se
nikad nije dogodilo preda mnom. Obje strane poštovale su zapovjedne linije u
pojedinom domaćinstvu.
U Hrvatskoj je drugačije. Svaki put kad punica dođe u Zagreb vidim
njezin namršteni pogled kojim odmjerava nered u našoj kući. Dobro, suđe je
oprano, stol raščišćen, dnevna soba nedavno usisavana, Vana je pazila da sve
opere, a ja bih čak postavio lijep aranžman sa svijećama na sredinu stola, ali
pod kaučem je zaboravljena čarapa a na jednom od podmetača ostale su mrvice.
To je dovoljno da punica može pouzdano zaključiti da Vana i ja nismo u stanju
voditi domaćinstvo i da nam je neophodno potrebna pomoć.
25
Kad god nam punica dođe, situacija je točno obrnuta od onog kako je bilo
kod mene doma. Punica stalno kuha i čisti. Ispočetka je to poprilično zgodno.
Kao da vam je na dva tjedna posluga došla živjeti s vama. Osim što vam ta
sluškinja stalno zvoca oko toga što mora sve to raditi, a razlog je taj što smatra
da vam samima to nimalo ne ide od ruke.
U prvoj knjizi punicu sam nazvao dilericom droge, jer time što obavlja
sve po kući nas čini ovisnima o sebi. Kako je meni i ženi zabranila da kuhamo
dok je ona kod nas, navikli smo da sve ona kuha. Kad bi otišla, jeli smo ono što
nam je pripremila i pospremila u zamrzivač. Kad bismo to potrošili, naručivali
bismo pizzu i drugu hranu iz dostave. Ponekad smo kuhali, ali takve su krize
bile rijetke, tek toliko da se nešto strpa u kljun dok se ne vrati gazdarica.
Ukratko, bili smo ovisni o njoj kao par džankija. Nakon četiri godine doista sam
se htio skinuti.
Međutim, ja volim svoju punicu. Ne želim da nam ne dolazi, samo bih
htio da bude malo više nalik mojoj američkoj baki i poštuje moju kuću.
Moja punica je punašna, čvrsta žena od sedamdeset i nešto. Kad je
zamislim, vidim je u pregači, s kuhačom u ruci kako mrmlja o tome što treba
obaviti i kad će to obaviti. Marljivo radi, kuha i čisti za cijelu obitelj kad god je
u blizini. Njezin stan je u besprijekornom stanju. Ni pod krevetima nema
prašine! Čini se i da je pokreće konstantna briga da njezina unuka, kćer i zet
budu siti i na toplom (čak i kad za to baš i nema potrebe jer je vruće). Kad malo
bolje razmislite, to je doista divno.
Ali kad prestanete razmišljati o tome i počnete to živjeti, prestane biti
toliko divno. Hrvatske punice i svekrve uvijek i zauvijek vide svoju djecu kao
DJECU! Moja punica me zove i pita o unuci stvari poput, Je li Sara jela? Je li
hladno? Je li dosta dobro obučena? Nazvat će moju ženu i pitati je, Jesi li jela?
Je li hladno? Jesi se dobro obukla? Je li Sara jela? Je li dosta toplo obučena?
Mislim da starija generacija u Hrvatskoj vjeruje da smo bez njih svi samo
djeca, i to ne bilo kakva, nego četverogodišnjaci. To mi smeta. Kao da je upitno
da sam uopće odrastao. Zamišljam da sam na sudu i poroti u kojoj sjedi dvanaest
sjedokosih bakica pokušavam dokazati svoju sposobnost odrasle osobe da
budem otac i muž.
“Časni sude, neka bude zabilježeno”, govorim pred svima. “Preselio sam
u stranu zemlju. Završio sam visoke škole. Ima ljudi u zemlji koji mi se obraćaju
s 'doktore'. Oženjen sam. Otac sam djevojčice i svejedno, još uvijek se prema
26
meni postupa kao da sam dijete, ne, kao da sam idiot, u vlastitoj kući.” Vidim
kako sjedokose glave odmahuju i gunđaju, lome ruke u pregačama, namještaju
bifokalne naočale i prijeteći vrte kuhače u šaci.
U stvarnom svijetu punica mi govori, “Pametan si ti, jasno je to, ali ja
imam iskustvo!” Svakim njezinim posjetom jača napetost koju stvara nesklad
naših stavova.
Punica autobusom dolazi u Zagreb. Kao i obično dočekujem je na
autobusnom kolodvoru i vozim u naš stan. Umorna je, to je dug put za ženu
koja... ovaj... nije više mlada. Odvlačim njezinu prtljagu gore i spuštam je u
predsoblju. Svaki put imam osjećaj da sam propustio neki dio ceremonije
dolaska. Kufer, izlizani sag, zagrljaji Vane i Sare ostavljaju dojam rituala, samo
meni nedostaje nešto što bi dalo potreban osjećaj strahopoštovanja.
Usred tog trenutka tražim nešto što će mi pokazati da sve ovo znači nešto
više. Želim shvatiti da su ti trenuci, iako trenutno uobičajeni, ipak prolazni i
da će uskoro, brže nego što očekujemo, moja punica biti prestara za česta
putovanja između Splita i Zagreba. Želim da mi sjedne činjenica da će ubrzo
doći trenutak kad ću se sa žaljenjem prisjećati posjeta svoje punice. Požalit ću
što nisam imao više strpljenja, što nisam pustio da njezino neprestano
komentiranje svega postane samo bezopasan šum u pozadini, poput zvuka
prometa u daljini. Ali takva svjesnost mi trenutno izmiče. Zato spuštam njezin
kufer na izlizani sag u predsoblju i ne cijenim taj čin. Samo znam da već žalim
što se nećemo složiti.
Punica ulijeće poput tornada koji stvara red umjesto kaosa, ali to je novi
red, oko kojeg se mene ništa ne pita. Razmješta stvari prema vlastitom
nahođenju. Otvaram ladice i ormariće i vidim da su stvari preselile drugdje.
Nadmoć njezine uprave je takva da ostaje i nakon njezina odlaska. Kad trebamo
neki sastojak za večeru ili kad nešto ne možemo pronaći, moramo je nazvati i
pitati. A ona živi na pet sati vožnje od nas, u Splitu.
Idući put kad dođe u Zagreb razgovaramo o tome, i pokušavam joj
objasniti kako je to sve potpuno drugačije od onog kako sam ja odgojen. Ne
dopirem do nje. Omalovažava moje riječi i u principu misli da se trebam
prilagoditi okolini, pošto sad živim u Hrvatskoj. Što je u redu, osim što smo
sada u mom stanu i ona bi se trebala prilagoditi meni. Ne pomaže. Zaglavili
smo u sukobu oko teritorija, autonomije i suvereniteta. Ne možemo se složiti
oko toga koliko ona ili ja imamo prava na vlastitu kulturu, običaje i
samoodređenje.
27
Onda mi jednog dana punica objasni kako su stvari takve kakve jesu.
Točka. Zemlja se okreće oko Sunca, plima se diže, oseka spušta, a hrvatske
majke i bake brinu oko svoje djece zauvijek. Čak je i njezina vlastita majka,
priča mi, vječno brinula i prigovarala o svemu. Kako je njezina majka imala
devedeset kad bi je zaustavila pri odlasku na tržnicu i rekla joj, "Pazi kad
prelaziš cestu, jučer je tamo na raskršću bila nesreća.”
U sebi padam na pod s rukom na glavi, misleći, Čovječe, ovome nikad
neće doći kraj. Ali onda shvatim, Da. Ovome. Nikad. Neće. Doći. Kraj. Ako
netko u devedesetoj može svoju kćer od šezdeset i nešto vidjeti kao dijete, onda
nema nikakvog načina da natjeram svoju punicu da me vidi kao odraslu osobu,
koliko god knjiga napisao ili doktorata postigao. Na koncu, imam samo trideset
pet. Mora da joj još više izgledam kao dijete jer sve radim suprotno od nje, što
znači da u njezinim očima SVE radim krivo. U njezinoj glavi doista sam samo
dijete. Znam to. Vidim kako me gleda s čvrstom odlučnošću, zdvajajući nad
ekstra trudom koji mora uložiti zbog mene. Mili bože, zašto si mi morao poslati
glupog Amerikanca? Zašto se Vana nije mogla udati za pravog Hrvata, ili još
bolje Dalmatinca? Antu, Stipu ili Matu?!
Što više gledam iz njezine točke gledišta, više uviđam da sam ja izvor
problema. Ona doista samo pokušava pomoći. Znam to jer mi često kaže, “Ja ti
samo hoću pomoći.”
Ipak nikako da se naviknem da mi netko dolazi u kuću i kritizira sve po
redu. Punica mi govori stvari poput, Ne ostavljaj odjeću na toj stolici. Uh, to je
skupo. Nemoj Sari kupiti burek nego bublicu. Ne mogu si pomoći, smeta mi to.
Nekako u uvodu svake njezine rečenice čujem, glupane, to se tako ne radi.
Ona će reći, “Uh, to je skupo.” A ja čujem, “Hej, budalo, trošiš novac na
glupe stvari!”
S druge strane sam siguran da njoj sve to zvuči kao ljubazan i koristan
savjet. Ona vjerojatno misli da zvuči ovako:
“Oh, dragi zete, ti možda nisi ovoga svjestan jer si mlad i... neiskusan
stranac, ali ponekad trošenje novca na stvari koje nisu baš neophodne nije
dobra ideja. Ako ne budeš imao novaca, kako ćeš kupiti juhu?”
Ne pokušava me uvrijediti sa svakim ukazivanjem što sve radim krivo,
samo mi pokušava pomoći.
28
Što tu mogu učiniti? Kultura je rezultat svih naših naučenih obrazaca

ponašanja, ne mogu se samo tako pretvoriti u nešto što nisam. Ne mogu
zaboraviti sve što jesam i odakle dolazim, a to ne može ni moja punica.
I to tako ide dok jednog ljeta Vana i ja ne odemo na nešto što se zove
Brod kulture. Krstarimo oko jadranskih otoka i svake večeri na drugom mjestu
imamo promocije knjiga i pisaca, malene predstave. Odlično se zabavljamo.
Sara je ostala s bakom u Splitu, dajući meni i Vani priliku da se posvetimo jedno
drugom. Na brodu imamo doručak i ručak koji nam kuhaju i serviraju članovi
posade. Doslovno ne moramo raditi ništa i nemamo nikakvog posla. Predivno
nam je. U jednom trenutku, gledajući u plavi horizont s pivom u ruci, našalim
se.
“Što misliš, što bi punica radila da je na ovom brodu?”
“Da je Sara s nama, vjerojatno bi htjela pomoći oko ručka”, odgovara mi
Vana. Uopće si ne mogu zamisliti punicu da bi ikad ovako ljenčarila, barem ne
kad su u blizini njezina djeca ili unuci. A onda me zgromi spoznaja. Konačno
shvatim. Magla se razišla. Zrake sunca probile su kroz tmurne oblake. Želim
ustati, podići ruke i povikati, “Aleluja! Ugledao sam svjetlost! O mili Bože!
Ugledao sam svjetlost!”
Shvatio sam da si punica ne može pomoći. Pouka je tu, i ona glasi da
svako mjesto može biti puničina kuća. Za moju punicu nema fizičke, društvene
ili mentalne granice između njezine kuće i naše kuće. Ona je naša majka, i zato
gdje god smo mi skupa s njom, to je njezina kuća.
To bi trebao biti slogan u priručniku koji se daje svakom inozemnom
zetu u Hrvatskoj: Gdje god je tvoja punica, čak i kad je u tvojoj kući, to je
njezina kuća. Sve je to njezina kuća. Sjedi i jedi.
Tako sam naučio da kad punica dođe u Zagreb, moja kuća više nije moja.
Njezina je, a ja sam samo gost. Sad se puno bolje slažemo.
29
Poglavlje 5
Poglavlje koje nedostaje
Ovdje je trebalo biti poglavlje koje sam napisao o svom radu na Hrvatskoj
radioteleviziji (HRT-u) i za radijski program The Voice of Croatia, ali po
savjetu više prijatelja, članova obitelji i odvjetnika, to poglavlje je izostavljeno,
jer Hrvatska ima prilično stroge zakone o kleveti. U Americi je drugačije. Zato
smijem američkog predsjednika Trumpa nazvati lažovom sa sićušnim
ručicama. Iz nekog razloga, moćni ljudi i institucije u Sjedinjenim Državama
rijetko tuže ljude zbog stvari koje su rekli o njima. Na primjer, u Americi
smijem reći da Barack Obama ne razumije prosječnog Amerikanca zato jer je
kenijski marksist. Zapravo, to nisam rekao ja nego Newt Gingrich, bivši
predsjednik Predstavničkog doma Kongresa. I nitko ga nije tužio sudu. U
Sjedinjenim Državama mogao sam stati na pozornicu do Georgea W. Busha u
vrijeme kad je bio predsjednik i reći, “Vjerujem da je najbolja ona vlada koja
ponajmanje upravlja, i po tom standardu obavili smo odličan posao u Iraku.”
Upravo to je izjavio Stephen Colbert 2006. godine na večeri za dopisnike u
Bijeloj kući. I gle, kasnije je preuzeo The Late Show od Davida Lettermana.
Amerikanci očito znaju podnijeti i cijeniti vic, pa čak i glasati za njega ako
treba.
Meni se čini da u izostavljenom poglavlju nije pisalo ništa zločesto o
HRT-u. Zapravo, a to je naročito smiješno, pisao sam o stvarima koje su svima
poznate. Da citiram nekoga čijeg se imena ne sjećam, “Nije vic smiješan zato
što je komičan nego zato što je istinit.” Tako da sam, po mom mišljenju, napisao
neke ‘istinite' stvari o hrvatskoj državnoj televiziji i poslu koji tamo obavljam
(to je sada možda, koji sam tamo obavljao). No, zabrinuo sam se da neki važni
ljudi neće dobro shvatiti šale, pa je to poglavlje otišlo u spomenar.
Nisam navikao živjeti u sredini gdje se javne tajne moraju čuvati kao da
su zaista tajne, iako svi znaju za njih. Ako je nešto istinito i svi već znaju za to,
meni se čini da bi se onda trebalo smjeti pisati o tome, a pogotovo šaliti se s
time; trebalo bi se te šale prihvatiti, nasmijati se i prijeći preko toga. No u
Hrvatskoj se puno polaže na čuvanje obraza, i na osobnom i na
institucionalnom nivou. Često se morate pretvarati da nešto nije onakvo kakvo
zapravo je, makar su svi svjesni pravog stanja stvari.
30
Na primjer, svi znaju da u Hrvatskoj postoji niža klasa zaposlenika, koji

se nazivaju honorarci. Honorarac je čovjek bez ugovora na neodređeno
vrijeme, freelancer koji često i godinama radi puno radno vrijeme na istom
radnom mjestu, ali bez statusa stalnog zaposlenika. To je naročito čest slučaj u
novinarstvu i medijima. Taj status zaposlenika važan je kod pitanja mirovine,
poreza, ili dobivanja stambenog kredita. Mnoge od najvećih tvrtki godinama
zapošljavaju honorarce, iako je protuzakonito produžavati takve ugovore dulje
od tri godine. Znam ljude koji tako i više od deset godina rade isti posao u
najznačajnijim tvrtkama i institucijama. Te tvrtke ili nikad nisu meta državne
inspekcije, ili protuzakonitost takvih ugovora o radu prolazi nezamijećena, ili
se minimalno prilagode uvjeti ugovora tako da se honorarce ipak ne mora
zaposliti na neodređeno vrijeme.
Imati ugovor na neodređeno nema nikakve veze s tim koliko sati radite,
koliko dugo obavljate neki određeni posao, pa čak ni koliku plaću dobivate.
Ne, ništa od tih logičnih stvari. Ono što je bitno je oznaka koja znači da vas je
nešto teže otpustiti. I tu nastupaju optužbe za nepotizam i korupciju, jer mnogi
koji imaju status stalnog zaposlenika zapravo ga imaju na osnovi veze s onima
na vlasti. To su međusobno dobro povezane mreže žica od bakra, a vi ste guma.
Ta situacija sa zapošljavanjem jedan je od najvećih problema u zemlji.
Znam ljude koji deset godina rade isti posao osam sati dnevno, pet dana tjedno,
i još uvijek se smatraju honorarcima.
I makar je to svima poznato, pogotovo nama koji radimo u novinarstvu,
koji živimo s honorarcem ili to i sami jesmo, ipak ne smijemo o tome pisati ili
javno govoriti. Možemo o tome razgovarati s prijateljima, slušati o teškoćama
s kojima se nose u situaciji koja se istovremeno čini i privremenom i trajnom.
Nadamo se da će negdje netko naposljetku poduzeti nešto oko toga, iako
zapravo nitko ne želi priznati da problem uopće postoji (eh).
Količina muljanja koju proizvode uredi i institucije ove zemlje prilično
je nevjerojatna (ne kažem da u Americi toga nema, ali nekako je... drugačije)...
hm... Barem je bilo prije Trumpa. Jedan od razloga za to opet je zakon o kleveti.
Kad trebam dati intervju, ponekad mi novinar unaprijed pošalje pitanja. Nakon
razgovora najčešće mi pošalje tekst na “autorizaciju" To znači da mogu proći
kroz intervju i promijeniti vlastite izjave, ako mi se ne sviđaju. Kako, čemu to?
Ako promijenim previše toga, novinar može odustati od objavljivanja, ali
31
ako mi novinar ne dostavi tekst na autorizaciju, onda ga mogu tužiti2 - to jest,

vjerojatnije bi ga mogao tužiti netko moćniji tko može pretrpjeti štetu - čak i
ako napišu upravo ono što sam i izjavio. Usput rečeno, skoro nikad nisam ništa
izmijenio u tekstovima koje bih dobio na pregled. Jedini slučajevi bili su
činjenična pogreška i neka rečenica koja nije imala ni glavu ni rep.
U Sjedinjenim Državama službeno nema takve prakse. Siguran sam da
moćnici rade pritisak na novinare da se stvari prikažu u određenom svjetlu, ili
da se izostave neke stvari koje su izgovorene, ali nije svakodnevna praksa da
političari i poznate ličnosti (ili malo poznatije, u mom slučaju) uređuju i
dotjeruju vlastite intervjue.
U predizbornoj kampanji 2016. godine uredništvo The Washington
Posta objavilo je cjeloviti, neobrađeni prijepis intervjua s Donaldom Trumpom.
Istu stvar učinio je i The New York Daily News s Hillary Clinton. Ne mogu
zamisliti da bi se to moglo dogoditi u Hrvatskoj.
Na osobnom nivou, čuvanje obraza kreće se od ugodne ljubaznosti do
napornog plesa i natezanja u kojem nitko ne želi naglas reći istinu. Ili
jednostavno istina nije dovoljna i ne pomaže.
Na primjer, jednom sam prilikom htio izvući Saru na jedan dan iz škole
kako bismo otišli po psa. Vana se čvrsto usprotivila toj ideji. Istaknuo sam da
se radi o utorku drugog tjedna nastave prvog razreda osnovne škole. Što bi
teoretski mogla propustiti tim izostankom? Na kraju mi se učinilo da se Vana
zapravo protivi tome da učiteljici kažemo to što sam ja upravo bio rekao:
Mislimo da je odlazak po psa važniji od prisutnosti na nastavi. Mislim kako ona
smatra da je to uvredljivo, makar je... zapravo... istinito. Poštujem sve što rade
učitelji osnovne škole, mislim da je to težak i nezahvalan posao (iako manje
nego u Americi, dobro znam jer su mi i roditelji i sestre učitelji). No isto tako
znam da budućnost i obrazovanje mog djeteta neće biti upropašteno radi
jednog izostanka u drugom tjednu prvog razreda. (Na kraju nije ni došlo do tog
izostanka, ali više o psu kasnije.)
S druge strane, lijepo je uzeti u obzir osjećaje ljudi prije nego im se sve
saspe u lice. Jednog dana držao sam govor pred zaposlenicima jedne... velike
trgovine namještajem. Ti zaposlenici bili su sa svih strana Balkana, pa je
2
Znači da nije nužno moguće tužiti novinara ako nije poslao tekst na autorizaciju, ali autorizacija se
spominje u Zakonu o medijima. Sve je toliko nejasno da mnogi novinari u Hrvatskoj šalju tekstove na
autorizaciju za svaki slučaj, kao fin način ophođenja naslijeđen iz socijalizma.
32
tema razgovora bila kako pomiriti različite kulture. Jedna od stvari koje smo
zajedno uočili je koliko su Amerikanci kao ljudi skloniji sukobima od ljudi u
ovoj regiji. To zvuči čudno, s obzirom da je Amerikancima prva asocijacija na
Balkan rat, pa rat, lijepa priroda, i rat. A ipak, mi smo prgavci! Ali to je istina.
U Americi ćemo se okomiti na nekoga bez puno oklijevanja. Odgovorit ćemo
na provokacije, svađati se, nekad pristojno nekad baš i ne. Bit će povrijeđenih
osjećaja, ali ako je prigovor na mjestu, obično će se prihvatiti i prijeći će se
preko toga. Kritičar će se možda kasnije ispričati. U Hrvatskoj je to jedna od
najvećih mogućih pogrešaka. Ako nekoga osramotite, bez obzira koliko ste u
pravu i koliko je prigovor na mjestu, najvjerojatnije ste bespovratno uništili
odnos s tom osobom. Bilo koji prigovor mora biti iznesen nasamo... ili uopće
ne. (Nadam se da postoji iznimka za strance koji o tome pišu u knjigama.)
Naravno, sigurno je ispravan stav da ne treba javno omalovažavati ili
sramotiti ljude. Taktičnost i diskrecija dat će bolje rezultate i odnose s ljudima.
Ali što je s institucijama? Kako mogu pozvati nasamo neku tvrtku, primjerice...
opskrbljivača električnom energijom i potiho mu reći, “Čuj, ne želim te
povrijediti, ali malo si, znaš, preskup i neefikasan.” Tako ne ide!
I to nas vraća razlogu zašto ne govorimo i ne pišemo o stvarima za koje
svi znaju da su istinite. Ako to učinimo, mogli bismo pokvariti odnos s upravo
istom institucijom, tvrtkom, političarom, strankom ili čovjekom za kojeg se
nadamo da će nam jednog dana dati pravi, stalni posao, da radimo ono isto što
već radimo.
33
Poglavlje 6
Najteža nada
Ujesen treće godine mog života u Hrvatskoj došao sam kući sretan i
uzbuđen.
“Odlične vijesti!” rekao sam. “Otvara se još jedno radno mjesto na
Fakultetu političkih znanosti!” U to doba predavao sam engleski jezik
studentima novinarstva na tom fakultetu kao vanjski suradnik, i sad su objavili
natječaj za radno mjesto s punim radnim vremenom. Činilo mi se vrlo
vjerojatno da bih mogao dobiti taj posao. Završio sam dodiplomski studij iz
engleskoga jezika i doktorirao na političkim naukama. Povrh toga, radio sam
kao novinar za Glas Hrvatske, međunarodni program Hrvatskog radija, i,
naravno, pisao sam sve popularniji blog. Da i ne spominjem da mi je jezik koji
bih podučavao bio (i još uvijek je) materinji. K tome svemu, već sam radio taj
isti posao za koji bih se prijavio. Zato sam bio tako optimističan. Stalni posao
na sveučilištu! To bi bilo ispunjenje sna.
“Hm”, odvratila je Vana sasvim ravnodušno, jedva dižući pogled s
laptopa. “Nećeš ga dobiti.” Što? Kako? Zar nije čula popis kvalifikacija koje ste
upravo pročitali? Koji vrag?
Da smo u Americi, taj odgovor bi me uvrijedio. Pretpostavio bi da moja
mila ženica, zjenica mog oka, želi reći da nisam dovoljno kvalificiran ili
dovoljno dobar da bih dobio posao na Zagrebačkom sveučilištu. Amerikancu u
Americi, Vanin komentar odnosio bi se na mene i moje kvalitete.
No, bio sam u Hrvatskoj i to nije bilo ni približno značenje tog
komentara. Vana uopće nije govorila o mojim osobinama. Zapravo se spremala
uzdići me na položaj mučenika. Zapravo je govorila,
“Ti bi trebao dobiti taj posao, ali nećeš.”
A razlog nije trebalo objašnjavati. U svakom razgovoru o radu, poslu,
unapređenju, ili bilo kakvom položaju u Hrvatskoj, uvijek se pretpostavlja
postojanje nevidljivih sila koje se suprotstavljaju tebi, vrijednom kandidatu.
Mreža veza, poznanstava, osobnih usluga koje na toliko načina povezuju
društvo, u maloj sredini poput Hrvatske djeluju i kao kavez, barijera, prepreka
onima koji nisu povezani, štit onima koji jesu. Ili barem tako svi
34
pretpostavljaju. Logika nalaže da što je položaj bolji, to ga se bolje štiti, i tim

više je potrebna dobra veza.
To je samo manifestacija sjene koju na hrvatsku svakodnevicu baca oblak
skepticizma. Kad opisujem Hrvatsku, glavu mi ispunjavaju svakakvi čudesni
pridjevi: lijepa, netaknuta, prekrasna, mirna, ležerna, ažurna... a ipak, među
svim tim lijepim slikama, poput morskog psa uz jato blistavih riba vreba riječ
skepsa. Sumnja. Pesimizam. Oni me dočekuju samo zato jer ovdje živim.
“Živite u Hrvatskoj?” iznenađeno i zbunjeno će me upitati neki Hrvat,
koji nije siguran da me dobro čuo kad sam rekao da živim ovdje. A ja
odgovaram,
“Da, tu živim. U Zagrebu.” Najčešći izraz lica na to govori da je ili netko
prdnuo u blizini ili da sam se upravo kladio na krivog konja. Ponekad slijedi
pitanje, “Zašto?” Drugi put samo čekamo da se nevjerica polako izvjetri prije
nego s nelagodom nastavimo razgovor.
Što dulje živim u Hrvatskoj, to se više suočavam s činjenicom da
nepovjerenje i sumnja obavijaju sve koji ne pripadaju vlastitom društvenom
krugu. Prijatelji imaju povjerenje u svoje prijatelje. Ali kad se radi o nečemu
što je makar malo izvan granica osobnih veza, na maglovitoj pustopoljini s
močvarama tajnovitog Nepoznatog, onda doista uvijek morate biti na oprezu.
Ne samo da trebate pretpostaviti da u močvarama ima krokodila, trebate i
očekivati da su ih tamo nastanili ljudi koji vas ne vole. U međuvremenu, oni
koje vole, oni koji imaju veze, potajno dobiju svjetiljke i čamce. Njima je
prelazak močvare lagan, smatra se.
Zato se s Vanine točke gledišta nisam trebao ni prijavljivati na taj natječaj
za posao, jer sam kao stranac imao veze koliko i potrgani telefon. Ona, a i drugi,
bili su uvjereni da je to mjesto već rezervirano za nekog od prijatelja ljudi koji
su važni. Ali ja nisam htio odustati. Morao sam pokušati. Porugljivo sam
razmišljao, Ja sam stranac u stranoj zemlji? Ma nemoj. Ha! Već smo to prošli.
Geni mojih predaka su me golicali. Stranac u stranoj zemlji? Pa to je samo srce
svakog Amerikanca, srž američkog optimizma, i ništa ne govori AMERIKA!
kao pretjerano optimistična vjera u samog sebe! Ameri mogu postići sve! 3
3
Osim, naravno, ograničenje dostupnosti oružja, sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu, smanjenje
otpuštanja ugljika u atmosferu, ograničavanje korporativnog financiranja političkih kampanja i reformu
izbornog sistema. Ako na to mislite, onda Ameri to ne mogu postići, a ni neće.
35
Priča počinje s pionirima u američkoj prošlosti. Ako želite razumjeti

porijeklo američkog optimizma, morate znati kako gledamo na priču o
imigrantima.
1863. godine moj pra pra šukundjed s majčine strane doselio je u
Ameriku iz Hannovera u njemačkoj Prusiji. Moj pra pra itd. ujak Fritz Sittel
imao je šest mjeseci. Obitelj se na desetak godina nastanila u Marylandu, na
istočnoj obali, a onda se preselila na Indijanski Teritorij koji će kasnije postati
država Oklahoma.
Život na Teritoriju bio je težak. 1933. godine zabilježen je iskaz pred
Vrhovnim sudom, u kojem tada sedamdesetogodišnji Fritz objašnjava
okolnosti života svoje obitelji i grubu pravdu u divljini Oklahome.
“Otac je sagradio kuću od kutija, a krov je bio od granja i slame. Kad je
padala kiša majka i ja bismo morali ustati i bili bismo mokri... Sjećam se kako
je majka žalila što više nismo u Marylandu, jer je bila prva bjelkinja u
McAlesteru (“gradu” u kojem su živjeli). Nije bilo puno zločina. Kažnjavalo se
bičevanjem. Za prvi prekršaj čovjek bi dobio trideset devet udaraca; za drugi
šezdeset ili sedamdeset. Treći je značio smrtnu kaznu, kriminalca bi se zavezalo
za drvo i strijeljalo. Bičevanje i strijeljanje obavljali su šerif i njegovi zamjenici.”
Istovremeno, Fritz se prisjeća kako je njegov otac, moj pra-pra šukundjed
bio uspješan i kako je napredovao.
“Otac je bio mesar i prodavao je meso graditeljima željezničke pruge. Od
Indijanaca je vrlo povoljno kupovao govedinu i svinjetinu. Nadogradio je našu
kuću dok nije napravio hotel od nje, i nazvao je Elk House, Losova kuća. Otac
je često putovao da bi nabavio stoku. Putovao bi jašući na konju, i često bi na
sebi nosio i do dvije tisuće dolara u zlatu i srebru.”
Nemam pojma kakav je bio život mog pra pra šukundjeda u Njemačkoj,
to jest Prusiji, ali kakav god da je bio, činjenica daje odveo obitelj u Ameriku,
a da nije znao jezik niti nekoga ondje poznavao, ostavljajući iza sebe u Europi
sve svoje veze i poznanstva, daljnju rodbinu i način života, govori mi da mora
da je vjerovao da će na kraju uspjeti. Onda je otišao još jedan korak dalje, i
umjesto da se zadrži u prenapučenim gradovima istočne obale, krenuo je na
zapad, prema nepoznatoj granici. Tako nešto možete učiniti ako ste budala ili
optimist, ili vjerojatno oboje pomalo.
Američki san počiva na takvom optimizmu. Bila je potrebna ogromna
nada da bi se ukrcalo na brod, prešlo ocean i krenulo u stranu zemlju (znam jer
36
sam i ja to učinio. Samo što je brod bio avion i umjesto mjesec dana trebalo mi
je dvanaest sati, ali mislim da sam morao gledati Transformere 2!). Put do
Sjedinjenih Država u devetnaestom stoljeću bio je strašan. Brodovi su bili
skučeni i prekrcani, hrana je bila loša. Nije bilo kupaonica, sve se obavljalo u
lonce i kante. Zamislite da ste na brodu punom ljudi, koji se ljulja i valja po
valovima uzburkanog mora, a svi moraju obaviti nuždu u kantu, i tako mjesec
dana! Bljaaak... bljak,.. Bljak!
Povrh svega toga, harale su zarazne bolesti. Kolera, tifus i dizenterija
pobile su mnoge prije nego što su uspjeli stići do obala Amerike. Mislim da je
trebalo i više od nade da bi se podnijelo takve uvjete na malom brodu koji
polako tjera parni kotao preko širokog Atlantika. Mislim da je bio potreban i
živ san koji bi vam pokrio noćnu moru tog putovanja i stalni strah od
nepoznatog svijeta koji leži pred vama.
Priče slične ovoj dijele obitelji u cijelim Sjedinjenim Državama. Fritzov
otac emigrirao je u Ameriku, izdržao teškoće života na Indijanskom Teritoriju
i uspio u toj mjeri da je mogao u nabavku stoke odjahati s toliko novca koliko
vrijedi 45 tisuća današnjih dolara!
Moj djed s očeve strane došao je u Ameriku 1911. iz Derryja, grada u
današnjoj Sjevernoj Irskoj. Kad je njegov otac rano umro, moj djed je postao
glava kuće i počeo zarađivati. Usput je uspio studirati i završiti teološki fakultet
u Princetonu pa je postao prezbiterijanski svećenik u Pennsylvaniji.
Opći je dojam da je useljavanje u Sjedinjene Države u devetnaestom i
ranom dvadesetom stoljeću bilo iskustvo začeto s optimizmom i najčešće
okrunjeno uspjehom. Lijepo je to prezentirano. To je priča koju mi Amerikanci
stalno prepričavamo. Koliko god da je istinitost te priče izblijedila u moderno
doba, još uvijek definira i nas i naš pogled na svijet.4
Kad se suočim s Vanom ili hrvatskim društvenim pesimizmom,
pokušavam imati na umu hrvatsku verziju povijesne priče. Kako su
sedamnaesto, osamnaesto, devetnaesto i dvadeseto stoljeće izgledali Hrvatima.
4
Iako, jasno vam je koliko ta priča zanemaruje druge Amerikance, npr. Afroamerikance koji su u
Sjedinjene Države došli kao roblje a ne kao sanjari, te američke Indijance kojima je dolazak moje obitelji (i
ostalih) bio više noćna mora nego 'san'.
Ako Amerikanci govore o odvažnosti i optimizmu pionira i konačnom, možda

čak i neizbježnom uspjehu, što Hrvati mogu reći o svojoj prošlosti?
37
Kako ja to vidim, Hrvatska je bila pod upravom raznih nedemokratskih

monarhija u Beču, Budimpešti, Veneciji i Konstantinopolu. Među svim tim
upravama bilo je velikih teritorijalnih previranja. Većinu svoje prošlosti
Hrvatska je bila na rubu između dva ili više carstava, zaglavljena među
granicama poput presjeka dvaju skupova.
Čemu se čovjek može nadati u takvim okolnostima? Nada nije bila snaga
koja bi nadahnula trud pojedinca da nešto postigne; umjesto toga, nada je bila
štit od nevolje. Nadao si se da se ništa užasno neće dogoditi, puno više nego što
si se nadao da ćeš postići nešto izuzetno. Kao što mi je objasnio jedan stariji i
mudriji prijatelj, “Nije da nije bilo nade. Hrvati su znali da ćemo izdržati, i da
će nam biti bolje, možda ne za tog života, ali neće biti lošije, a ako bude, izdržat
ćemo.”
“Znači to je nekakav negativni optimizam?” pitao sam.
“Upravo tako.”
U dvadesetom stoljeću imate Prvi svjetski rat, raspad carstva na
sukobljene nacije, diktaturu za vrijeme prve Jugoslavije, Drugi svjetski rat i
fašiste, pa onda komuniste. Recite što hoćete o socijalizmu, znam da o tome u
Hrvatskoj ima stavova koliko i vrsta rakije, ali u većini slučajeva napredovanje
je ovisilo o pripadanju partiji, Savezu komunista. (Samo usput: Amerikancima
malo što zvuči tako opako kao “Savez komunista”. Zvuči im kao nešto iz stripa,
najviša stepenica u hijerarhiji zla: Legija Sudbine, Bratstvo Zlih Mutanata, i...
Savez komunista. U podlozi u tom trenutku udara zloslutno BUM-BUM-
BUUUMM. Znate tu melodiju. Komunistička partija je barem imala riječ
partija u nazivu, što kao partija karata može zvučati zabavno, ali Savez... Savez
zvuči kao grupa vrhunskih zlikovaca koji se potajno sastaju u tajnom bunkeru
u obliku lubanje i kuju planove o uništenju kapitalizma... i svijeta.)
Zanimljiva stvar oko stava Hrvata naspram svijeta je da su zapravo često
ignorirali službenu politiku, jer su se ta proglašena pravila vlastodržaca često
mijenjala, ovisno o tome koja strana sila je vladala kojim dijelom zemlje u
nekom trenutku, i uglavnom nisu imala nikakvog utjecaja na običan
svakodnevni život.
Možete li zamisliti kako je bilo živjeti pod turskim i talijanskim
upravama gdje ste imali... ono... zakone, ali ne baš skroz za ozbiljno. A onda
dođu Nijemci (okej, Austrijanci)?! Pa ste najednom dobili ZAKONE.
38
No, kad nemate propisana pravila i institucije, ljudi stvore neformalna.

Ta se često temelje na osobnim, obiteljskim i prijateljskim vezama i kumstvu,
sistemu pokrovitelja. Uloga i značaj veza u Hrvatskoj seže daleko u prošlost
gdje su ispunile važan zadatak održavanja društva na životu, usprkos tiranima,
previranjima, razaranjima i nametanju loših zakona od nasilnih susjeda.
Ako Amerikanci čuvaju mit o nadi koja uvjerava u mogućnosti čovjeka
da sam uspije u svijetu, Hrvati imaju priču o tome kako je svaki individualni
poduhvat osuđen na neuspjeh u svijetu u kojem vladaju oni koji imaju bolje
veze. U Sjedinjenim Državama potiču nas da gledamo obzor i zamišljamo što
leži iza njega. U Hrvatskoj će mi stara gospođa reći da će mi to samo naškoditi
očima.
Bilo to dobro ili loše, Sjedinjene Države podmazuje nada, ona je ulje u
američkim motorima (gorivo su pohlepa i novac).
U Hrvatskoj je suprotno, tu te nada iscrpljuje. Slabi te i umara dok te
dijelovi sistema, mentalitet i kultura tjeraju da zastaneš, predaš se i odustaneš.
Ovdje se nije lako nadati.
Svejedno sam bio pun nade. I usprkos pesimizmu mojih prijatelja i
obitelji, usprkos svemu što svi vjeruju o Hrvatskoj, dobio sam taj posao! A
znajte da ništa od ovoga ne izmišljam, to moje zaposlenje bilo je takav neobičan
događaj da je u najvećim hrvatskim novinama objavljen članak naslova: “Čudo
na sveučilištu! Zaposlili stranca!”
Možda vam to zvuči kao još jedna imigrantska priča o američkom snu:
na početku nada, na kraju uspjeh. Ali pošto se ovo zbilo u Hrvatskoj, ima tu i
elemenata čuda. Ili možda nitko drugi nije htio taj posao.
39
Poglavlje 7
Previše čokolade (u zemlji zdrave hrane)
Kasnimo pola sata, ali konačno smo na vratima. Sara je odjevena, Vana
si je konačno odabrala nešto prikladno, i konačno sam ih obje uvjerio da ne
moram odjenuti zimski kaput samo zato što je oblačno. Na kraju krajeva, kraj
je travnja. Uspjeli smo sići dolje, izašli iz zgrade, i skoro smo već došli do auta,
vidim ga, nije uopće daleko, skoro. smo. krenuli... kad Vana izgovori:
“Uh, kvragu.”
“Što je?” pitam, misleći da smo ostavili uključeno glačalo ili štednjak.
“Nismo ništa uzeli za djecu!” A bili smo tako blizu, mislim. Automobil se
udaljava poput vrata utočišta u drugorazrednom hororcu.
“Pa skokni do dućana”, kažem. Hvala bogu pa ga imamo u prizemlju
zgrade. “Sara i ja ćemo te pričekati u autu.” Vana trči u dućan. Nakon deset
minuta i jednog odličnog sola bubnjanja na volanu, pojavljuje se s dvije velike
čokolade i tri Kinder jaja.
Ako trebate protokol za poklone djeci u Hrvatskoj, ide ovako nekako:
čokolada, čokolada, plastika, čokolada, bomboni, čokolada, plastika. Kadgod
vam dijete ide nekom prijatelju u goste ili vam u goste dođe neki prijatelj vašeg
djeteta, obavezna je razmjena čokolade i plastike. Pretpostavljam da je to vrlo
nalik životu na starom Divljem zapadu, kao u Oklahomi. Indijanci i kauboji
razmjenjivali su kože, perlice i možda šešire, ali to je bilo u svrhu uspostave
reciprociteta među početno neprijateljskim zajednicama. U Hrvatskoj se tako
radi zato... jer je tako. Stanite! Ne, ništa ne pitajte, nema pravog razloga.
Donošenje čokolade i plastike samo je jedan od nivoa sveukupne kulture
darivanja u Hrvatskoj.
U svojoj prvoj knjizi pisao sam kako svaka kuća ima ormarić s
pospremljenim darovima, gdje se čuvaju za slučaj nagle potrebe za poklonom,
jer se nikad ne zna kad bi mogao zatrebati. Jednako tako je i s klincima.
Drugačije je jedino to što ne cirkuliraju stari pokloni nego se obično u zadnji
tren ulijeće u dućan i kupuje nešto slatko plus Kinder jaja, uvijek prokleta
Kinder jaja.
Mrzim taj običaj iz tri razloga, od kojih nijedan nema veze s bacanjem
novca, da me Vana ne bi prozvala škrtim, što je usput rečeno najgora osobina
40
koju možeš imati kad su u pitanju darovi i gostoprimstvo. Ako u Hrvatskoj želiš
biti štedljiv, postoji vrijeme i mjesto za to, ali odnosi s prijateljima daleko su
izvan te zone. I to je zapravo lijepo, naravno dok ne kupiš pola kile sira, još
toliko pršuta, četiri velike vrećice čipsa, tri štruce kruha i dvadeset boca piva,
samo da bi Vana odmahnula glavom mršteći se: “Siguran si da je to dosta?” A
to je za troje ljudi koji će možda doći, a možda i neće, a ako dođu možda neće
ostati dovoljno dugo da bi jeli. Odgovor: u Hrvatskoj nikad nije dosta.
Dobro, da se vratim na popis razloga zašto ne volim davati stvari djeci (i
zašto mrzim sunce, pahuljice snijega i Božić! Ne, zapravo ih ne mrzim).
Razlog broj 1: Hrana u Hrvatskoj je zdrava. Povrće je svježe, ništa ne
sadržava visokofruktozni kukuruzni sirup koji je u Americi posvuda, čak i u
kruhu! Jede se malo industrijski prerađene hrane... no djeci se daju tone
čokolade. Meni je to frustrirajući paradoks.
Razlog broj 2: To djecu čini razmaženom. Ne samo da dopuštam Sarinim
prijateljima da se na dva tri sata dođu igrati k nama, tj. vrištati i rasturati stan,
još s tom djecom ne znam ni razgovarati na njihovu jeziku. To bi samo po sebi
trebalo biti dovoljan poklon. Baš mi treba da se svi ti klinci nabriju s tonama
čokolade, a ne mogu ih spriječiti jer ne znam kako se na hrvatskom kaže, “Hej,
prestanite jesti čokoladu”
Razlog broj 3: Kinder jaja su grozna. U Sjedinjenim Državama su čak i
zabranjena. Dugo nisam znao zašto. Zašto bi netko zabranio čokoladno jaje u
kojem je plastična igračka, a ne bi zabranio poluautomatsku pušku AR15? E pa,
zato što je čokoladno jaje punjeno plastikom najgora stvar na svijetu!
Igračka je beskorisna, zabavlja dijete možda pet sekundi. Obično je
morate sastavljati po uputama s nejasnim mikroskopski malim nacrtima.
Nakon desetak minuta mučnog truda za koji su i najtanji odrasli prsti preveliki,
da se ovaj maleni lomljivi plastični dio umetne u onaj dio, i da se minijaturna
naljepnica zalijepi na haubu autića veličine vrha vašeg malog prsta, konačno
date igračku svom djetetu. Ono je naviklo na videoigrice, i malo je razočarano.
A kako i ne bi bilo... to je plastična igračka, dobivena u dijelovima u
čokoladnom jajetu. Uuu. Ah.
Ostaju vam kojekakvi dijelovi igračaka koji se ne daju svrstati po
kategoriji. Na koncu sve završi u kutiji za cipele. I makar ih je teško složiti, jako
lako se raspadnu, ostavljajući vam dijelove nečega što je već u početku bilo
razočaravajuće. Nakon par godina (sjetite se što se događa pri svakom posjetu),
41
dijelovi tih igračaka počinju se nalaziti posvuda, pod kaučem, u cipeli, u ladici
radnog stola, u džepovima kaputa. U dućanu posegnem u džep tražeći sitniš i
izvučem šaku dijelova Kinder igračaka. Kao da se potajno množe po noći, mali
njemački Mogwaiji.
I onda se ispostavi da uzrokuju rak! Ne izmišljam. U srpnju 2016. u
Kinder čokoladi utvrđena je prisutnost kemikalije, koju je Europska komisija
za sigurnost hrane klasificirala kao kancerogenu, iznad prihvatljive količine.
Tako da: odjebite s glupim, neurednim, kancerogenim stvaraocima plastičnog
smeća!
Ako živite u Americi, zahvalite bezimenom birokratu koji je zabranio
Kinder jaja. Najbolji propis koji je Washington donio već godinama.
Razlog broj 4: Pošto vjerujem da biti dobar roditelj znači i donošenje
odluka koje petogodišnji impulzivni mozak ne može sam donijeti, naravno da
se trudim ograničiti količinu slatkiša i čokolade koju moje dijete trpa u usta.
To znači da kad god njezini prijatelji dođu i donesu joj čokoladu, zapravo je
nose meni. Spremamo je u ormarić u dnevnoj sobi, i ona tamo izazovno čuči,
doziva me između obroka, mami me poslije obroka, uz svaku kavu.
Dođi, Cody, samo jednu kockicu...
Šuti, čokolado u ormariću!
A daj, mislila sam da smo si dobri...
Ne! Nismo si dobri, ti si... ti si vrag!
Mmmm kladim se da bi ta gadna stara instant kava bila bolja s mrvicom
fine, tamne čo-ko-laaade...
Odbij Sotono! U ime Kristovo... kvragu.
Popustim. Gricnem malo. Sasvim mali komadić. Budim se okružen
hrpom srebrnih omota i ljepljivim tragom karamele na bradi.
To mi je isto kao da Sari poklanjate kutiju cigareta. Naravno da joj neću
dopustiti da ih popuši, ali kako sam ja bivši, ponekad još i povremeni pušač,
završit će u mojim ustima. Pokušao sam riješiti problem čokolade na različite
načine. Jednog dana mi je palo na pamet da je jedini način da sve pojedem
odjednom. Nije pomoglo. Idućeg dana nam je došla gošća iz drugog grada i
donijela još. U stvari, postoji direktna korelacija između udaljenosti koja se
42
prevaljuje i količine čokolade koju će gost donijeti. Oni iz Splita donijet će

najveću tablu čokolade koju mogu pronaći, Kinder jaje i kutiju keksa.
Nakon sumanutog prežderavanja finom čokoladom iz ormarića još
uvijek se mogu bez srama pogledati u ogledalo. Ovo, mislim u sebi dok se
promatram u velikom zrcalu u hodniku, dok gledam svoj sve širi sredovječni
struk, ovo znači baciti se na bombu, žrtvovati se za svoj tim. Pojeo sam
čokoladu zato da spasim Saru. Moje prežderavanje nije grijeh, baš suprotno, to
je vrlina dobrog roditelja!
Znam, znam da vam ovo ne zvuči kao pravi problem. Ajme, siroti Cody,
pa stvarno ti je grozno u toj Hrvatskoj, ljudi ti stalno donose čokoladu. Strašno.
E pa promijenili biste pjesmu da vam hlače počnu pucati na turu!
Količina koještarija koje djeca ovdje jedu nije rezultat samo poklona
gostiju. Kad se radi o djeci, hrana je uvijek ozbiljan problem. Roditelji u
Hrvatskoj neprestano brinu o statusu gladi svog djeteta. Tu nema sive zone,
klinac ne može biti malo gladan. Nije sasvim pun? Ne, dijete je ili izgladnjelo,
ili nije. Status je binarni kod, nula ili jedan. A ako je nula, onda dijete treba
hranu SMJESTA!
Svaki dan nakon škole, pogotovo u proljeće, ljeto i jesen, moja kći i
njezini prijatelji igraju se u parku pored vrtića u koji su nekad išli. Bude nam
prekrasno. Klinci se druže, roditelji razgovaraju, blizu je kafić pa se može popiti
kava ili pivo i usput paziti na djecu. Ali tada imamo dilemu. Da li dati djeci
nešto nezdravo iz dućana ili pekare, ili ih pustiti da umru od gladi na igralištu?
Dobro, zapravo nema dileme. Bez iznimke im kupujemo sladolede, hrenovke
u pecivu i čokoladom punjene kroasane, što svima stvara lijepu nezdravu
naviku.
U jednom trenutku dozlogrdilo je Mirku, tati Sarine najbolje prijateljice,
sjećate ga se. Dosta mu je da hranimo djecu smećem samo zato što je lako
dostupno. On će uzeti stvar u svoje ruke!
I doista. Jednog dana pojavljuje se sa sendvičima s pečenom piletinom
koje je pripremio kod kuće. A govorimo o Hrvatskoj, što znači da je donio
sendviče za svu djecu. Izgledaju odlično. Mirišu odlično. Imaju sve sastojke
dobrog sendviča: piletinu, malo sira, malo majoneze i par šnita rajčice.
Tog dana poslije škole Sara i Nora cvile kako su gladne. Vuku noge,
previše iscrpljene za još jedan korak.
43
“Gladne ste?” pita Mirko mrvicu suvišno.

“Umiremo!” stenju u glas.
“Super! Napravio sam sendviče za sve!” Sjena sumnje prelazi preko
njihovih lica. Sendviči? Što? Vidiš im pitanja ispisana na čelu, A čokoladni
kroasani? Kinder jaja? Sladoled? Mirko raspakira sendviče. Svaki je umotan u
zasebnu foliju.
“Izgladnjela” dječica sumnjičavo promatraju prizor. Sara odgrize maleni,
oklijevajući zalogaj. Izgleda točno kao Ewok zvani Wicket kad mu je princeza
Lea dala kreker u Povratku Jedija.
Mirko počinje blistati ponosom očinske pobjede. Smješka se. Uspio je. I
ja sam zadivljen. Ali onda, nakon još par oklijevajućih zalogaja...
“Tata”, kaže mi Sara. “Meni to nije fino. Hoću čokoladni kroasan.”
“Ja hoću sladoled.”
"Kinder jaje!”
“Hotdog!” I igralište najednom odjekuje vriskom i moljakanjem. Mirko i
ja se ne damo. Poput dvojice konzula u Rimu pred pobunjenim narodom,
zajednički proglašavamo rulji:
“Sendviči ili ništa!” Djeca utihnu, razmišljaju i pogledavaju se. I onda
odaberu... ništa. Sara mi vrati svoj sendvič.
“Evo.” Kaže mi i otrči se igrati. Mirko se snuždi. Plan mu se pretvorio u
hrpu mrvica kruha, ostataka folije i tri malo načeta sendviča. Zagrizem, sretan
što sam dobio fini sendvič.
“Ovo je baš dobar sendvič”, kažem mu, ali to s punim ustima zvuči kao
“Obo be ba dobab senbif”, i ne čini mi se da ga je to odobrovoljilo. Mrzovoljni
i razočarani, gledamo ih kako se igraju. Ljuljaju se na ljuljačkama, vrte se na
onoj stvari što se vrti, dogovaraju se i šuruju kao budući odrasli.
Onda se klinci vrate, kao mala banda odvjetnika i diplomata. Dogovorili
su se. Spremni su za pregovore. Postižemo kompromis, pola sendviča i poslije
sladoled, ali najmanji sladoled.
Pa dobro, mislim, vrijedilo je truda. Još uvijek mi je u ruci druga polovica
Sarinog sendviča. Grizem ga i žvačem, i sretan sam što ovog puta to ipak nije
čokolada.
44
Poglavlje 8
Kupnja stana je... teška
Stigli smo na vrijeme, ali gospođa iz agencije za nekretnine kasni. Izađem

iz auta razgledati okolinu. Iako smo u Zagrebu, izgleda kao da smo izvan grada.
Usamljena stambena zgrada ostavlja dojam neuspješnog razvoja predgrađa,
nečega što bi u Americi bilo planirano naselje domova i ljupkih ovala na rubu
grada koji se širi, s nizovima parcela i ponekom kućom na kraju male slijepe
ulice s okretištem. Razlika je samo u tome što bi u Americi propadanje takvog
projekta bilo rezultat sloma tržišta nekretnina, a ovo mjesto takvo je od raspada
Jugoslavije. Nije toliko nedovršeno, koliko izgleda zaustavljeno u vremenu
koje je trebalo ostati u prošlosti. Samo što nije. Ljudi još uvijek tu stanuju.
Vrijeme prolazi i trava raste i suši se u pukotinama zapuštenog parkirališta.
Atmosfera je vrlo neobična. U gradu poznatom po kafićima, tu nema
nijednog. Nema kioska, dućana ni frizerskog salona. Sve njih navikao sam
očekivati na ulicama Zagreba. Kafići, kiosci, frizeraji i pekare su Zagrebu isto
što i pijesak pustinji.
Nema jednog bez drugog. S posrednicom za nekretnine dogovorili smo
pogledati stanove po određenoj cijeni u određenom dijelu grada. Umjesto toga,
ona nas je nagovorila da dođemo ovamo, u dio grada za koji nikad nismo čuli.
I tako smo sad tu u zimsko jutro, na nekakvoj ničijoj nedovršenoj zemlji, i
spremamo se pogledati stan za koji sam prilično siguran da nas neće zanimati.
Kako sam dobio stalni posao, odlučili smo da je vrijeme da kupimo stan.
Optimističan sam, jer je to moja uloga Amerikanca u Hrvatskoj. Svi drugi
priskaču sa svojim pričama o kupnji stana - upozoravajućim pričama strave i
užasa, poniženja i frustracije. Ispada da... su bile točne.
Nekretnine (koje obuhvaćaju zemlju, kuće, stanove, zgrade, prostore) su
zaseban svijet primjera kako stvari u Hrvatskoj funkcioniraju krivo. To je
petrijeva zdjelica u kojoj se pažljivo uzgajaju svi uzorci hrvatskih problema.
Svijet vlasništva nad nekretninama kombinira nerazriješene komplikacije iz
hrvatske prošlosti s dualnom prirodom državnog pravnog sistema, koji se inače
kreće od čudno nejasnog i dvosmislenog do žestoko neumoljivog. Vlasništvo
nad nekretninama utjelovljuje i pokazuje sve ekonomske tegobe koje pogađaju
društvo. Naglašava neuspjele pokušaje stranki i političara da poboljšaju stanje
u zemlji, dok istovremeno pokazuje zašto se ništa ne može popraviti a da se
45
prije do kraja ne pokvari. Vlasništvo nad nekretninama je noćna mora iz koje

se Hrvatska pokušava probuditi.
Krivi su komunisti! Eto, rekao sam to. U komunističkoj ideologiji,
privatno vlasništvo izvor je sveg zla. Ali kad razmislite o tome, privatno
vlasništvo je razlog zašto uopće imamo bilu kakvu jednakost pred zakonom.
Kad govorite o državi koja ugnjetava svoje stanovništvo, naći ćete slabe zakone
o privatnom vlasništvu. Sjeverna Koreja, Mjanmar, Rusija... velik dio Afrike.
Ironično, zar ne? Pokret koji je najviše trubio o jednakosti potkopao je vlastite
principe nipodaštavajući privatno vlasništvo.
Veliki engleski filozof i teoretičar politike John Locke pisao je da ljudi
imaju tri neotuđiva prava: na život, na slobodu i na vlasništvo. Jedan od
osnivača Sjedinjenih Američkih Država Thomas Jefferson parafrazirao je to u
Deklaraciji nezavisnosti kao “pravo na život, slobodu i potragu za srećom”.
Razlog za Lockeovo naglašavanje vlasništva događaji su u Engleskoj. Vidite,
kad su tamo neki ljudi prikupili dosta stvarčica i time privukli pažnju “boljih
od sebe”, to jest kralja i Crkve, plemenitaši i crkvenjaci došli su im kao nasilnici
u školskom dvorištu i rekli: “Hej, to je zgodno. Daš da vidim?”
Klasični trik kojim nasilnici pod “vidjeti” zapravo misle “uzeti”. Iduće što
čujete je... “Sad je to moje.”
Zato su Englezi i Amerikanci uveli zakone o privatnom vlasništvu, da bi
kraljevima i crkvenjacima mogli reći da ne mogu samo tako uzimati što im
padne na pamet. Iz te ideje, i uz još dosta truda od strane vrlih idealista i nešto
organiziranih masa, kralj odnosno država dobili su ograničenja, što nas je na
kraju dovelo do modernog društvenog uređenja i demokracije. Ali kako je
narod ipak morao davati barem dio svog vlasništva u obliku poreza, rekli su
kralju/državi,
“Dobro, dat ćemo nešto poreza, ali morate nam dopustiti da sudjelujemo
u odlučivanju. Želimo vladu i želimo moći reći kako ćete trošiti naš novac.”
(Zapravo, ljudi u Hrvatskoj vrlo rijetko to govore. Uglavnom samo slegnu
ramenima i rezignirano prevrnu očima.) I upravo tako, ča-čink! Rođen je
razlog za odgovornost vlade i javno sudjelovanje u upravljanju zemljom. Ta-
daa! Eto nam demokracije! I sve to zato što su ljudi htjeli zadržati (većinu)
svojih stvari.
Komunistima nije tako išlo. Kako je privatno vlasništvo Marxu bilo izvor
sveg zla... (ironično, nije to mislio za snažno centraliziranu, autoritarnu državu
46
kojom upravlja diktator iz jedine stranke tj. partije), socijalističke države poput
Jugoslavije nisu imale solidne zakone o vlasništvu. Prođite malo okolo po
Hrvatskoj, razgovarajte s ljudima i naći ćete nekoga tko još uvijek ima
problema s time, dan-danas. Na primjer, pokušavaju povratiti imovinu koju su
njihovoj obitelji oduzeli komunisti, ili pokušavaju zadržati nešto što su
komunisti iznajmili ili prodali nekom u njihovoj obitelji (i to je obično
nekretnina u kojoj žive). Ili samo pokušavaju rasplesti i utvrditi što je čije.
Uvjeren sam da nedostatak kvalitetnog zakona o privatnom vlasništvu, jasno
određenje što je čije, kako i zašto, uvelike doprinosi sveukupnoj slabosti i
neučinkovitosti hrvatskih institucija. I čini kupnju stana neopisivom mukom i
gnjavažom (#problemirazvijenogsvijetaaliipostsocijalizma).
Posrednica za nekretnine konačno se pojavljuje i uporno nam želi
pokazati jedan od stanova u zgradi na osami. Pokušavamo objasniti da nam
lokacija ne odgovara. Da želim živjeti usred ničega, vratio bih se u Oklahomu.
Bez obzira na to, vlasnik dolazi za deset minuta da bi nam pokazao stan zajedno
s posrednicom. I Vani i meni je neugodno što je lik dolazio bogtepitaj otkuda
samo da bi nam pokazao stan za koji znamo da ga nećemo uzeti. Ljubazan je i
pun nade, od čega nam je još gore.
Razgledavanje tuđeg stana na nekoliko minuta može biti uzbudljivo.
Pomalo je kao da špijunirate tuđe živote. Pitam se osjećaju li to i lopovi kad
provaljuju u tuđe domove. Prolazimo kroz stan, pokušavajući vidjeti prostor a
ne vlasnikove stvari, ali ne možete se spriječiti da si u glavi ne izvrtite priču
koju pričaju namještaj, igračke i druge stvarčice od kojih se sastoji naš
svakodnevni život.
Posrednica je rekla istinu, stan je lijep, ali je i preskup i uopće nije ono
što tražimo. Suosjećam s njom i s obitelji koja ga pokušava prodati.
Pretpostavljam da se nada da ćemo vidjevši kako je stan okej, najednom
odustati od svih svojih kriterija i izjaviti: Uzimamo. Na žalost, nećemo.
Niti jedan od ostalih stanova koje smo razgledali tog dana nije bio onaj
pravi, iako ih je bilo sasvim dobrih. Čudan osjećaj ulaska u tuđi dom ne napušta
nas cijelim putem potrage. Pojačava ga i neobično ponašanje nekih vlasnika.
Iako su im stanovi oglašeni na prodaju, izgleda kao da ih zapravo ne žele
prodati.
Mnogi od stanova koje smo obišli u groznom su stanju. Život stanova u
Hrvatskoj liči na životni ciklus voća. Kad je stan nov, taman do trenutka malo
nakon zrenja, unutra žive prvi vlasnici. Onda, kad se pomalo počne kvariti,
47
počnu ga iznajmljivati. Kako sve više trune, počnu ga iznajmljivati studentima.

“Stan za studente” znači da je u lošem stanju, loše ili nikako održavan, u
nekakvom prešutnom dogovoru gdje studenti mogu raditi što žele dokle god
ne traže od gazde da išta popravlja. A onda, kad je voćka/stan previše truo čak
i za studente, vlasnici ga odlučuju prodati. Ali ne cijene ga po cijeni trulog voća,
jer oni to ne vide kao da kupujete samo jedan gnjecavi komad, nego udio u
drvetu voćke. A to znači da ćete skupo platiti stan koji ćete morati renovirati
do cigle i kompletno nanovo sagraditi iznutra. Očekivanja i stvarnost
mimoilaze se kao dva broda u maglovitoj noći.
A oni vlasnici koji se potrude urediti svoje kvadrate još su gori. Neki
blistaju od ponosa oko jezivih “uređenja”, poput loše postavljenih najjeftinijih
laminata preko originalnih drvenih parketa. U takvim trenucima ne možete sa
sigurnošću odrediti pokušava li vas vlasnik prevariti tako da pomislite da su ti
jeftini popravci zapravo kvalitetni, ili je njega prevario netko drugi. U većini
slučajeva odlazimo iz stana s osjećajem sažaljenja, zabrinutosti i zbunjenosti.
Čini se kao da nitko doista ne želi seliti, ili im se nimalo ne žuri oko toga.
Jedna gospođa nam želi prodati stan tako da joj platimo puni iznos pa
pričekamo nekoliko godina dok joj pas ne ugine, a onda će se iseliti. Drugi ljudi
oglašavaju stanove i traže neke iznose samo da vide što će se dogoditi.
Najtužnije situacije su one sa starijom generacijom, rođenom prije ili za
vrijeme Drugog svjetskog rata, koji su odrasli u socijalizmu i pretrpjeli najveće
turbulencije u hrvatskoj tranziciji. Bilo im je obećano da će se država pobrinuti
za njih, samo da bi dospjeli do mirovine taman u trenutku kad je privatizacija
sve okrenula naglavce, i jedina stvar koja im je ostala u vlasništvu je stan. Samo,
neki od tih stanova su došli do stanja raspadanja: boja koja se guli sa zidova,
plijesan koja se širi, i čudno, začudno velike gomile kućnog bilja u kuhinjama.
To stanje nije rezultat nemara vlasnika, nego toga što ga u staroj dobi nisu u
stanju sami održavati, a u post-socijalističkom siromaštvu nemaju sredstava da
nekome drugome plate rad. A kako je to jedino što imaju, moraju tražiti punu
cijenu, a kako mi imamo taman jedva dovoljno, ni teoretski im ne možemo
ponuditi punu cijenu. Svaki put kad odemo iz takvog stana vidim koliko su
vlasnici nemoćni, pritisnuti okolnostima iz prošlosti u sve nesigurnijoj
sadašnjosti.
I onda, nakon mjeseci potrage, pronašli smo svoj stan iz snova!... ili...
(glava se okreće ustranu, obrve podižu, glas se upitno diže)... jesmo li?
48
Prostrani stan na najvišem katu (s liftom!) u socijalističkoj zgradi blizu

mjesta gdje već živimo. I dok su me mnoga druga mjesta podsjećala na predugo
odležani komad sira s neplemenitom plijesni, ovaj stan je otvoren, svijetao i
predivno ugodan. Građen u pedesetima prošlog stoljeća, dizajniran je u stilu
postmoderne. Socijalistička brutalnost još nije bila došla u modu. Ima puno
prozora s pogledom na Trešnjevku i relativno otvoren tlocrt. Kako je na
posljednjem katu, ima čak i ukošene stropove koji stanu daju dašak elegancije
prošlih vremena, kao s crno-bijele fotografije. Izgleda kao mjesto gdje biste na
zabavu mogli pozvati Franka Sinatru, Deana Martina i Sammyja Davisa
Juniora, da su se u šezdesetima zaputili do Jugoslavije.
Htio sam na gramofon staviti ploču bossa nove i u sjajnom odijelu točiti
koktel manhattan. Nikad mi to prije nije palo na pamet, ali taj stan je inspirirao
neobične porive. Projektirao ga je jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata.
Prostor je bio kao rođen za pisca, umjetnika, upravo mjesto na kojem bih htio
živjeti.
Činjenica da je bio u povijesnoj socijalističkoj stambenoj zgradi sviđala
se mom unutarnjem disidentu. Iako sam u sebi proklinjao efekte komunizma
na privatno vlasništvo, još uvijek mi se sviđalo i buniti se protiv sistema: Evo ti
na, Ameriko! Živim u zgradi građenoj za komuniste! U prekrasnom stanu!
Što bih više mogao poželjeti? Sve će biti u redu.
A onda se na naš stan poput čekića na jaje sručila stvarnost nesposobnosti
i dvosmislenosti hrvatskog pravnog i političkog sistema: krc, gnjec, bljak! To je
zvuk koji rade vaši snovi o stanovanju u Hrvatskoj: Krc! Gnjec! Bljak!
Problem je nastao jer je vlasnik učinio neke, hm, preinake koje nisu bile
sasvim “zakonite”. Proširio je svoj ulaz u stubište, što zvuči gadno prema
drugim stanarima zgrade, ali kako je njegov stan bio jedini na najvišem katu,
to proširenje nije zapravo nikome štetilo. Pored toga, zatvorio je neke balkone
(koji se u Hrvatskoj ne zovu balkoni, iako hrvatski jezik ima riječ balkon, ali se
iz nekog razloga nazivaju ‘lođe’). Vlasnik stana proširio je svoju kuhinju na
jednu od lođa.
I sad vi možda mislite, pa što? Ljudi stalno renoviraju i preinačuju svoje
kuće i stanove. Da, ali u Hrvatskoj puno ljudi radi takve preinake bez
odgovarajućih dokumenata i dozvola. Zašto? Pa zato što je dobiti sve te dozvole
izuzetno komplicirano. U nekim slučajevima svi stanari zgrade moraju odobriti
radove. U drugim slučajevima dolazi do nevjerojatnog otezanja, zato što... pa,
49
to je birokracija. U najgorim slučajevima drugi stanar ili birokrat čeka svoje

mito. Zbog svega toga mnogi ljudi samo obave posao i naknadno pokušavaju
legalizirati svoje zahvate na nekretnini.
Velik dio problema potiče iz činjenice da je za vrijeme socijalizma sve to
bilo u vlasništvu države. Državne tvrtke gradile su stanove i onda ih
dodjeljivale svojim radnicima. U devedesetim godinama prošlog stoljeća
stanovi su privatizirani i većina ljudi mogla je od države otkupiti stan u kojem
je živjela. No tu još postoji začkoljica da, koliko sam ja shvatio, zapravo ne
postajete vlasnik stana koji je prije bio državni, nego vlasnik nekog postotka
površine zgrade (mislim, očito je to vrlo zbunjujuće). Ta činjenica priječi se pri
preinakama na stanovima bez odobrenja drugih suvlasnika zgrade, jer bi u
nekim slučajevima mogla značiti da povećavate svoj udio vlasništva.
A postaje još kompliciranije. Vlasnik stana koji nam se toliko svidio
obavio je “legalizaciju” svojih preinaka, znači očekivali biste da su problemi
riješeni. Ne. Ispostavlja se da je “legalizacija” izraz koji ima drugačije značenje
različitim ljudima. Poput pravde, jednakosti i srednje klase, izraz “legalizacija”
toliko je dvosmislen i nejasan i bombastičan da lako možete zamisliti kako
filozofi u togama raspravljaju o njegovu značenju. Da, ali što zapravo znači
biti... legaliziran? Hmm? (gladi se sijeda brada u zamišljenoj pozi).
Vlasnik stana rekao je da to znači da proširenja i dodaci ne mogu biti
oduzeti, vraćeni na staro. Drugi, poput prijateljice koja je odvjetnica, kažu da
nisu baš sigurni da je to pravo značenje. U nekom trenutku u budućnosti,
upozorava nas, možda ćemo morati platiti to proširenje. Koliko? Ne zna se.
Kada? Pojma se nema. Vjerojatnost da se to dogodi? Blage veze. Najluđa stvar
od svega je da su proširenjem povećali površinu stana sa 72 četvorna metra na
87 ili možda čak 98 (više o ovim brojkama za trenutak), ali ako mi kupimo stan,
bit ćemo vlasnici “samo” prvotnih 72 kvadrata, iako ćemo živjeti i u dodatnom
dijelu. Što to uopće znači!?! Kako je to uopće moguće?!?
KUPNJA STANA U HRVATSKOJ:

OD 1991. PRKOSI ZAKONIMA FIZIKE.!
Što se tiče 87 ili 98 kvadrata, arhitektonska tvrtka koja je “legalizirala”

stan, a sjećamo se da nitko točno ne zna što to znači, odlučila je zbrojiti
50
površinu stana u bruto veličini, znači svu površinu stana koja bi se dobila ako
bi netko iz nekog neobjašnjivog razloga odlučio srušiti SVE zidove, što nitko
naravno nije učinio. Tako zapravo uopće ne znamo koliko su proširenja
povećala stambenu površinu. A to je u Hrvatskoj izuzetno važno jer se porezi,
a ponekad i račun za grijanje određuju prema površini stana u četvornim
metrima.
Na koncu, bilo bi tehnički moguće da kupimo i postanemo vlasnici 72
kvadrata, dok zapravo stanujemo u 87, plaćamo porez na 98, a grijanje na
originalnih 72 četvorna metra stana. Krc, gnjec, bljak.
Kupnja stana u Hrvatskoj s našim budžetom bila je don quioteovska
borba s vjetrenjačama. Imala je obrise tragedije s čestim elementima farse.
Svaki put kad bi bio razriješen jedan komplicirani i dvosmisleni dio zbrke,
svaki put kad smo pribavili neki dokument, pečat, službeni dopis neke državne
institucije ili vlasnika, svaki put kad bi se izmaglica hrvatske birokracije malo
razišla pa bismo ugledali horizont i naš cilj, niotkuda bi se podigao novi oblak.
Nešto drugo bi iskrsnulo i bacilo nas natrag u močvaru neizvjesnosti i
nesigurnosti. Kao da gulite luk uzgojen u Kafkinom povrtnjaku, u potrazi za
čvrstim središtem kojeg nema.
51
Poglavlje 9
Pravi prijatelj je skeptik
U rujnu 2013. potpisao sam ugovor s izdavačem za knjigu Chasing a

Croatian Girl. Kad nekome govoriš o tome da pišeš svoju prvu knjigu, to je kao
da kažeš kako skladaš operu. Svi pretpostave da to ne misliš ozbiljno, a ako i
misliš, tada je sigurno nikada nećeš završiti, jer ako i uspiješ, malo će ljudi biti
za nju zainteresirano. Razlika između Amerike i Hrvatske je u tome što ljudi u
Americi sve te opaske zadrže za sebe. U Hrvatskoj ti ih svi saopće i to
višekratno.
Sreo sam prijateljicu, urednicu novinske kulturne rubrike, u kafiću na
Savskoj.
“Pa kako si?” pita me, a oči joj se cakle nečime što je ili stvarna
zainteresiranost ili stvarna zločestoća.
“Odlično”, rekoh. “Skoro sam završio knjigu. Bit ću sretan kada izađe.”
Pogledala me dugim pogledom i rekla,
“Znaš, bestseleri u Hrvatskoj prodaju se u nakladi od oko 500 komada.
Čak i poznati pisci prodaju samo par stotina primjeraka.”
“Mislim da ćemo prodati više”, uljudno odgovorim.
“… ” ona pripali, uvuče dim i ispuše ga. Tada me pokuša utješiti.
“Vidi, sigurna sam da će tvoja knjiga biti odlična, ali ovdašnji ljudi
jednostavno ne čitaju niti kupuju knjige.”
Što? A čekaj, to si ti, skepso. Nisam te prepoznao u prvi mah. Da, bez
obzira što u Hrvatskoj učiniš, kažeš, ili vjeruješ, Hrvati se smjesta zamotaju u
obrambeni oklop skepticizma. Ne možeš se razočarati, ako ti je ionako svaka
čaša poluprazna!
I pokušavaju i tebe uvući u taj oklop. Žele ti ugrabiti dušu i ugurati je u
mrežu zaštitnog željeza i čelika, sve u pokušaju da zaštite naivnog Amerikanca
od razočaravajuće realnosti života!
Kad smo pronašli stan koji smo htjeli kupiti, čak se činilo da će nam ovog
puta to i uspjeti, Mirko nam je ponudio mnogo razloga zašto to ne bismo trebali
učiniti.
52
“Pa to je užasno puno novaca”, reče nam.

“Znam, ali je po istoj cijeni kao i tvoj stan.”
“Da, ali naš stan...”
“Je u istoj zgradi kao i onaj koji želimo kupiti, a bio je u gorem stanju.”
“Znam, samo kažem”, podiže ruke, ispruži dlanove, kao da postavlja
izjavu na središte stola.
“Nikada ne znaš što se može dogoditi u ovoj zemlji”, kaže. Ruke mu se
spuštaju, kao da želi naglasiti, evo rekao sam ti.
Da, hrvatski prijatelj je nepresušni spremnik stručnog mišljenja. Za sva
područja na kojima želiš nešto učiniti znaju razloge zbog kojih najvjerojatnije
nećeš uspjeti. Ali, nemojmo to shvatiti na krivi način. Ponovno, nije u pitanju
to što tvoji prijatelji nemaju povjerenja u tebe. Razlog je što ti prijatelji ne
vjeruju u poštenje, pravdu, ili dobru sreću u sistemu, svijetu, svemiru, naročito
ako to obuhvaća išta izvan uskog kruga prijatelja. Savjetovati nekog da
poduzme sve mjere opreza, objašnjavajući zašto ne treba slijediti svoje snove,
u Hrvatskoj je dokaz najvišeg stupnja prijateljstva. To je pravi, iskreni iskaz
brige i osjećaja da je tvoj prijatelj na neki način odgovoran za tvoje uspjehe i
neuspjehe (ili je to jedini način na koji si mogu objasniti zašto su prijateljice
savjetovale mojoj ženi da se NE uda za mene).
U Americi su stvari drugačije. Nas se ne tiče s kakvim glupim planom se
naš prijatelj pojavi, ili koga će ženiti, jer se ne smatramo odgovornim za
njegove idiotske promašaje. Mislite li da su prijatelji Johna DeLoreana pokušali
upozoriti kada je proizveo DeLoreana? Za one koji se ne sjećaju ili su zaboravili,
DeLorean DMC-12 je jedinstveni automobil proizveden ranih 1980-ih. S
karoserijom od nehrđajućeg čelika i vratima koja se otvaraju poput galebovih
krila izgledao je kao da je došao iz budućnosti. Zapravo je to automobil iz filma
Povratak u budućnost U svakom slučaju prijatelji nisu DeLoreanu rekli koliko
mu je glupava ideja o takvom automobilu. On je bio sav zanesen, “a vrata će se
otvarati ovako”. Kako god, sjajno, fohne. Mislite li da su prijatelji savjetovali
Stevea Jobsa da ne proizvede Apple Newton? Ne. Da se podsjetimo, ako se ne
sjećate, Newton je bio poput smartphonea ali bez aplikacija, interneta ili
mogućnosti telefoniranja. No mogao si po njemu pisati bilješke specijalnom
pisaljkom!
53
U Americi poduzimaš pothvate na vlastitu odgovornost. Rizik je tvoj. U

Hrvatskoj, međutim, ako smo prijatelji, povezujemo se višestruko, postajući
jedan drugome bratski čuvari. Ravnodušnost nije luksuz koji si prijatelji mogu
priuštiti. Pa kada objaviš svoju smiješnu ideju, poput pisanja knjige, kupovine
stana, promjene posla, bilo koju ideju u kojoj je mogućnost uspjeha rijetka...
dakle, tvoj prijatelj će biti uz tebe da te podsjeti da šanse nisu, a vjerojatno
nikada neće ni biti na tvojoj strani.
Prijatelji su me jednostavno željeli poštedjeti razočaranja ili propasti.
Pošto sam Amerikanac, osjećali su potrebu da me zaista upozore na to koliko
je Hrvatska grozno mjesto. Užas koji ne postoji na području sigurnosti ili
terorizma, ali je zato obilno prisutan u frustracijama. Hrvatska nije bila
zastrašujuća poput, primjerice, zloćudne bolesti bez zdravstvenog osiguranja,
ili prehranjivanja obitelji bez zdravstvenog osiguranja, ili zastrašujuća kao
neosvijetljene ulice geta u New Orleansu. Hrvatska sigurno nije bila
zastrašujuća poput mršavog, bijelog, buljookog, nervoznog dilera na cesti
Route 66. Kad se radilo o mojoj knjizi, više me brinulo hoću li završiti nešto
čime se mogu ponositi, nego koliko ću primjeraka knjige uspjeti prodati.
Kad je jednom knjiga već bila objavljena, volio sam otići u koliko god
knjižara sam mogao i gledati je. Često bih poveo Saru.
U trgovačkom centru vodim je za ruku a ona pita,
“Tata, kamo idemo?”
“Na kratko uz stepenice.”
Ona zastenje i počne vuči noge. “Ne želim ići pogledati tvoju knjigu!”
“Samo na minutu.”
“Zašto moramo ići pogledati tvoju knjigu svaki put kad idemo nekamo?”
Sigurno, negdje duboko u meni se jedan dio srami što sam toliko opsjednut
svojim uspjehom da svaki put moram otići i gledati to izdanje. Drugi djelić
mene je također ponosan na privilegiju da vučem svoju četverogodišnjakinju
kroz trgovački centar, dok joj noge odbijaju koračati, zvuci otpora ječe iz nje
kao da je vodim liječniku radi cijepljenja, samo radi toga da bih pogledao korice
svoje knjige u izlogu knjižare.
I evo je stoji, izložena na malom stalku, pozadina je načinjena od
poredanih redova mojih knjiga, poslaganih iza blistavog stakla, izložena u
prvom redu da je cijeli svijet može vidjeti. Zaklinjem se, ako pažljivo poslušam,
54
blokirajući Sarine proteste, čujem zbor anđela kako pjevaju “ahhhhhhhh”.

Izgleda veličanstveno pod zrakama fluorescentne svjetlosti koje obasjavaju
prizor.
Uspjeh! Stvarno? Knjiga je postala bestseler! Prijateljev zaštitni oklop i
upozoravajući savjeti nisu mi bili potrebni. I ovdje priča završava i sve se
nadalje odvija dobro? Imigrant s gomilom poteškoća dolazi u zemlju i napiše
uspješnu knjigu o svojoj novoj domovini. Kvragu. Kao da je sama Amerika
napisala ovu priču. Ovdje dolazi dio gdje podižem ruke u trijumfu i vrti se
odjavna špica, uz zvuke pjesme Don’t You od Simple Mindsa... Čekaj. Čekaj.
Čekaj. Zaustavi glazbu, prevrti špicu unatrag. Ta scena je moguća u nekoj
drugoj priči o nekoj drugoj zemlji, ili u jednoj o srednjoškolcima nekog
predgrađa u kazni jedne subote tijekom 1980-ih... ali ta se priča ne može
dogoditi ovdje.
Par mjeseci nakon što mi je knjiga objavljena, moj je izdavač objavio
ulazak u pred stečajnu nagodbu. To Britanci nazivaju Voluntary Company
Agreement, u SAD-u se spominje kao “Chapter 11” (članak 11. Stečajnog
zakona), ali u Hrvatskoj se koristi zastrašujuća fraza: pred-stečajna-nagodba!
Ostavimo Hrvatima da izaberu najpesimističnije ili "negativno-optimističko”
ime. Bez obzira o kojoj zemlji govorili, radi se o procesu koji je značio da moj
izdavač mora restrukturirati svoja dugovanja. Da. To je to.
Vjerujem da se u ovom trenutku, rađa neka vrsta mrgodnog zadovoljstva
među mojim hrvatskim čitateljima. Smiješak u uglovima usana? Mali glasić koji
kaže Aha! Da, prijatelju moj, nisi sam. Kad sam čuo novosti o nelikvidnosti
mog izdavača, rekoh to Mirku, koji je reagirao vrlo prikladno.
Počeo se smijati.
Bili smo u parku. Naše kćeri su se ljuljale, a mi smo jednostavno stajali u
blizini, kako i priliči roditeljima koji se dosađuju.
“Moj izdavač je pokrenuo pred stečajnu nagodbu”, rekoh. I umjesto da
odgovori s nekom frazom poput: “Oh, čovječe, kakva šteta”, znalački smiješak
razvukao se Mirku preko lica.
“Vidiš?” reče on. “Vidiš? Sada vidiš kako je ovdje.” Iza smiješka vidio se
pogled znanja, zapravo vrsta poštovanja, bljesak u očima, sve je kazivalo “sad
si jedan od nas”. Zeznuše te okolnosti! Dobrodošao u Hrvatsku! Zamišljam već
negdje prodavaonicu majica s tim sloganom: Znam da sam Hrvat, zeznuše me
okolnosti.
55
Što sam mogao učiniti? To je bio problem, strašna smetnja, ali to nije bila
moja kriza. Moj izdavač je bio financijski insolventan i nisam ga zapravo mogao
kriviti. Ekonomsko poslovanje u Hrvatskoj među najgorima je u Europi, a
izdavaštvo je grana koja globalno propada (odložite smartfone, ljudi moji!).
Činilo se da sam objavio knjigu koja se mnogima sviđala naprosto u pogrešnom
trenutku. Kao što je jedan prijatelj suočen s mnogo gorim problemima jednom
rekao: Život je opasan, nabavi kacigu. Više su me brinuli svi oni ljudi koje je
izdavač zapošljavao u upravi i u knjižarama. Meni je knjiga bila dodatni izvor
prihoda, a ovim ljudima to je bio jedini posao! Oni su pomogli da mi se knjiga
objavi. Što će biti s njima?
Naravno, mnogi su odbili tako gledati na situaciju. Dok se meni činilo
normalnim da u zemlji s tako anemičnom ekonomijom kao što je hrvatska,
izdavač i lanac knjižara zapadnu u financijske poteškoće (Knjige! Dobra ideja
prošlog stoljeća!), mnogi su bili skloni povjerovati u još jednu teoriju urote i
gledati na to kao na još jedan primjer kako bolje povezani ljudi pokušavaju
iskoristiti priliku na račun drugih. I to postaje vrlo zamorno. Iza tih
pretpostavki nije bilo okusa ogorčenosti, ni nasilja, čak ni stida. Samo mirna
rezignacija kojom se govori, Da, tako to ide. To je Hrvatska.
Ali je li zaista tako? Ili su to samo tvorničke postavke za očekivanje
najgoreg? Često na sveučilištu vidim kako su mi studenti u dilemi. Mnogi žele
marljivo raditi, studirati i učiti kako biti novinar ili stručnjak političkih
znanosti, ali u nekom trenutku posumnjaju u korist uloženih napora. Mnogi
vjeruju da će im zaposlenje manje ovisiti o stručnosti, iskustvu i vještinama
nego o vezama s onima koji će ih zapošljavati. Možda postoji i djelić istine u
tome, ali uobičajeni refren da ti treba veza da bi dobio posao čini se
pretjeranom.
Kako je zapravo moguće dobiti posao kad imaš “vezu”? Zar stvarno netko
pozove nekoga pušeći cigaru, obraćajući mu se s naglaskom starog gangstera:
“Hej, gledaj sad, trebam zaposliti nećaka. Učini mi to, neće ti biti žao.” Ili je
veza više kao osobna preporuka? Netko među poznatima zna nekoga, tko
poznaje nekoga tko poznaje tebe i kaže, “Hej, to je žena koju mogu preporučiti”
Ako je to preporuka, tada sugeriram da je Hrvatska replika društvene mreže
Linkedln u stvarnom životu, osim što se u Hrvatskoj zapravo odvija ono što
Linkedln pokušava postići. Mislim da je zapravo pomalo i jedno i drugo.
Kad god moje studente obuzme malodušnost u vezi budućnosti njihovih
karijera i manjka povezanosti, podsjetim ih da se zapitaju jesu li im roditelji
56
marljivi radnici? Imaju li njihovi roditelji poslove zahvaljujući nekoj vezi? Ili
su pristojni, stručni ljudi? Naravno da je uobičajeni odgovor da su im roditelji
marljivi djelatnici koji nisu jednostavno dobili posao po vezi. Moji studenti
vjeruju da zapravo postoji barem određena osnova temeljena na zaslugama u
slučaju zaposlenja njihovih roditelja.
Stvarno je čudna stvar da usred sveg tog skepticizma i pesimizma
Hrvatska posjeduje socijalne vrijednosti koje bih želio da Amerika prihvati.
Nakon pet godina provedenih ovdje, uvjeren sam da su Amerikanci i Hrvati
društveno vrlo različiti. Ponašamo se i postupamo drugačije. Amerikanci
možda cijene individualizam i poduzetništvo, ali imam dojam da istovremeno
omalovažavamo zajednicu i suosjećanje. Mnogo se govori o vrijednostima
“zajednice”, ali veliki je jaz između riječi i naše stvarnosti. To mi je postalo vrlo
jasno nakon života u Hrvatskoj.
Hrvatska je jedna od najsiromašnijih zemalja u EU, a ipak je društvo
ovdje odlučilo da će školovanje i zdravstvena zaštita biti besplatni za sve.
Badava... ili barem primjereno dostupno. Naravno da mnoge druge zemlje
osiguravaju slične društvene pogodnosti, ali te su zemlje također visoko na
ljestvici ekonomske razvijenosti, a Hrvatska nije. Meni to glasno govori o vrsti
društva koje imamo ovdje, gdje su unatoč manjku sredstava školstvo i
zdravstvo pristupačni, ili barem vrlo jeftini. Stav prvo-ja nije toliko prisutan
kao u SAD-u, čini mi se. Prvo ja: američki moto. Možete zamisliti što je značilo
sići s tog broda. Prvi koji siđe pobjeđuje!
Društvene vrijednosti u Hrvatskoj čine se uspavanima jer Hrvati kao da
ne uživaju previše u samohvali, osim ako spomeneš hranu ili sport. Tada su
Hrvati puni ponosa. Samo reci štrukle i ljudi zasjaju sretnim ponosom. Makar
su zdravstvo i obrazovna politika samo primjeri empatične prirode Hrvatske,
empatija pulsira kroz međuljudske odnose u ovoj zemlji. Prijatelji i obitelj su
Hrvatima dvije vrlo dragocjene stvari. Nitko ne može reći “ne” članu obitelji.
Čak ako ti rođak najavi posjet za vikend u tvoj dvosobni stan, dok su ti punica
i prijatelj iz Amerike u gostima! Sve što možeš napraviti je nasmiješiti se i reći:
“Kraaassssno!”
Za to vrijeme u naprednoj američkoj ekonomiji, zdravstvo i obrazovanje
su dva najčešća razloga za upadanje u dužničko ropstvo. Troškovi liječenja su
najčešći razlog osobnog bankrota u SAD-u. I smiješ reći ne ako ti prijatelji ili
članovi obitelji zatraže pomoć. Pa premda mogu gunđati protiv korupcije u
57
Hrvatskoj, ako korupciju pogledamo s druge strane, pa to samo prijatelj ili član
tvoje obitelji odbija odbiti neki zahtjev.
Naravno da mi se korupcija ne sviđa (Kome ona odgovara? O da, pa
naravno, političarima. Zaboravih na tren), ali i ja želim da mi kći živi u društvu
punom suosjećanja. U kojem odrasta mareći za susjede i u kojem susjedi brinu
za nju (a vjerujte mi, susjedske veze su snažne u Hrvatskoj, od prijatelja koji
stanuju u blizini do starice koja promatra ulicu kroz rastvorene zavjese). Želim
joj život na mjestu gdje uspjeh ne ovisi samo o inicijativi pojedinca, nego na
njega utječu i vanjske okolnosti i nepredvidljivi događaji. I dok je to očigledno
ljudima diljem svijeta, Amerikancima baš i nije. Stvarno. Pogledajmo neke
podatke.
Centar za istraživanje trendova Pew Research proveo je 2011. godine
istraživanje javnog mišljenja koje je pokazalo da 58% Amerikanaca vjeruje da
je “sloboda postizanja životnih ciljeva” važnija od podržavanja politike koja “ne
ostavlja nikoga tko treba pomoć” (36% je bilo za ovo drugo). Za usporedbu, u
europskim zemljama odgovori su odavali sljedeće stavove: Britanci su slobodu
natjecanja poduprli s 38 posto, Nijemci 36, Francuzi 36, Španjolci 30. Potporu
nenapuštanju nikoga tko treba pomoć u Britaniji je dalo 55, Njemačkoj 62,
Francuskoj 64 i Španjolskoj 67 posto ispitanika. U sličnom istraživanju
pokazalo se da samo 36 posto Amerikanaca vjeruje da je “Uspjeh u životu
određen uvjetima koji nam nisu pod kontrolom”.
U SAD-u postoji socijalni mit da je siromaštvo stvar izbora i da za taj
izbor treba kazniti pojedinca. Ako si siromašan, zaslužuješ loše škole i
ograničenu zdravstvenu zaštitu, možda ćeš onda odlučiti postati bogat poput
svih dobrih, vrijednih ljudi. To je jedno od objašnjenja kako je Donald Trump
postao predsjednik.
Naravno da taj stav potiče iz davno prošlih pionirskih dana, priče koju si
ponavljamo opet i opetovano. Potreba za optimizmom u američkim ranim
godinama usadila je vjeru među Amerikancima da smo “izuzetni” ljudi. Ta se
“izuzetnost” ne temelji na pojmu “nacije” u europskom smislu. To nije
ekskluzivni klub koji se temelji na krvnim zrncima i etničkom identitetu.
Naprotiv, radi se o nečem drugom.
Izuzetnost se sastoji u tome što je to američki san koji se može ostvariti
svakome tko je u njega spreman vjerovati.
58
Izuzetnost “američkog sna” više je u formi religijskog koncepta nego

nacionalnog ili domoljubnog stajališta. Izuzetnost je možda ograničena
zemljopisnim i kulturnim uvjetima, ali nije specifična za određenu naciju ili
kulturu (bijeli rasisti se naravno neće složiti, ali mislim da većina Amerikanaca
vjeruje u univerzalnost svoje jedinstvenosti). Na siromaštvo u se Americi gleda
kao na neuspjeh pojedinca. Na taj se neuspjeh ne gleda kao na rezultat spleta
okolnosti, nego ga se smatra dokazom nepovjerenja u američki san. U SAD-u
siromaštvo znači izazov. Postojanje siromašnih je ili dokaz da je američki san
mit a ne realnost, ili je američka sirotinja dokaz nesposobnosti samog
pojedinca. Kako je naš kolektivni identitet baziran na Americi kao zemlji
mogućnosti, mi se kolektivno opredjeljujemo za drugu opciju. Tako su
siromašni, bolesni i ugnjetavani, omraženi i izopćeni kao heretici.
Zapali smo u društvenu slijepu ulicu. Hrvati su među najskeptičnijim
narodima kad se radi o stanju i uvjetima u njihovoj zemlji. A ipak, to je mjesto
vrlo lijepo za život, i po mome mišljenju posjeduje nešto što u SAD-u nedostaje,
društvenu empatiju i snažne društvene veze. Naravno da među političkom
elitom ima mnogo primjera korupcije, ali ima ih i u bezbroj drugih zemalja
(samo je lobiranje ljepši izraz). Mnogo od onoga što se u Hrvatskoj smatra
“korupcijom”, u Americi se smatra jednostavno “politikom”. Kako drugačije
nazvati milijunske donacije koje milijarderi daju političkim kampanjama?
Javno mnijenje vjeruje da su sve društvene funkcije u Hrvatskoj i
Americi na suprotnim stranama spektra. U SAD-u se osobno napredovanje
smatra potpuno nezavisnim od okolnosti, dok se u Hrvatskoj smatra stjecajem
okolnosti vis a vis poznanstava. Hrvati su previše pesimistični, dok su
Amerikanci najvjerojatnije suviše optimistični.
Ponekad se poželim popeti na zagrebački Gornji grad i povikati niz brdo:
“Hrvati! Čaša je možda napola puna!” A prijeko u Americi poželim vikati s
Empire State Buildinga: “Ameriko! Mnogi ljudi si ne mogu priuštiti ni tu
prokletu čašu!” Kao što bi zen učitelj iz nekog crtića o borilačkim vještinama
mogao reći, pretpostavljam da je stvar u ravnoteži.
I pošto sada čitate novu knjigu koju su objavili isti ljudi kao i prije, vidite
da se na kraju sve složi.
Eto vam, skeptici!
59
Poglavlje 10
Nedostaje mi Amerika
Jednog dana u kasno proljeće, Sara i ja pošli smo na zagrebačko jezero

Bundek. Na putu s parkirališta u park, vidim nekoliko ljudi kako igraju nešto
što mi se učini da je bejzbol. Ne mogu vjerovati. Bejzbol? Ovdje u Hrvatskoj?
Zastadoh u transu. Sara me vuče za ruku, pokušavajući me pokrenuti, zove me
“hajdemo, hajdemo”, pješaci me čudno pogledavaju pokušavajući nas zaobići.
Ne marim, ništa mi nije važno, samo želim gledati utakmicu.
Ono što je zapravo čudno je činjenica da ja u biti ni ne volim bejzbol.
Činjenica je da sport i ja nemamo baš lijepu zajedničku prošlost. U nekom
trenutku svog života svaki dječak koji odrasta na američkom srednjem zapadu
mora igrati bejzbol, bez obzira na talent ili vještinu. Za djecu rođene sportaše,
bejzbol u trećem razredu je idealno mjesto za demonstraciju talenta. Za nas
ostale, to je bila tjedna vježba u frustraciji i poniženjima u devet činova.
A bilo je i strašno dosadno. Mislim da bih radije bio kod kuće i gledao
crtiće ili se igrao s Nindža kornjačama nego igrao, ali ne zapravo igrao, bejzbol
srijedom poslijepodne. Uz moje ograničene sposobnosti (zapravo, totalni
manjak vještina) obično bi me stavili na mjesto gdje je bila najmanja
vjerojatnost da će pasti lopta. To je za mene značilo poziciju u vanjskom polju,
daleku desnu pozadinu. I stvarno, lopta skoro nikada ne bi zalutala u mome
pravcu. Tako bih ja čekao i čekao. Ili proučavao preraslu travu tražeći
komadiće smeća. Onih nekoliko puta kad sam ipak došao u kontakt s loptom,
obično je završilo ozljedom. Čak sam zadobio potres mozga u sudaru s
oklopljenim hvatačem u jedinoj prilici za poentiranjem.
Ali tamo na Bundeku, nešto me preplavilo. Ostao sam hipnotiziran
sportom koji sam aktivno izbjegavao zadnjih 25 godina. Najednom promatram
nešto što ima smisla. Nakon tako dugog boravka u Hrvatskoj, nakon toliko
zbunjujućih, nespretnih nesporazuma i oscilirajućih napredaka u učenju, evo
nečega što mi nitko ne mora objašnjavati. Ne trebam prevoditelja. Ne moram
nastojati razumjeti. Ovdje nema mjesta nesporazumima. Gledajući igrače na
terenu, odmah mi je jasno što se događa. Razumijem bez truda.
Podigoh Saru da i ona može bolje vidjeti igru. Pokušavam joj objasniti
što se događa, ali ona zahtjeva odlazak na visoki tobogan, koji je više zanima.
A tada ugleda neke konje koji su dovedeni u park... i tako je to riješeno jer
60
bejzbol se ne može natjecati s konjima. Stoga odlazimo. Otišao sam nekoliko

puta pogledati koju utakmicu. Išao bih i češće, ali ne mogu naći raspored igara
na Bundeku.
Unatoč mojoj najboljoj namjeri da se uskladim i postanem Hrvat, još
uvijek sam Amerikanac u srcu. Izgleda da sam dovoljno dugo živio u Hrvatskoj
da bi mi se počele sviđati i nedostajati mi američke stvari koje ranije nisam
volio, kao što je bejzbol, a sada i američki nogomet. Saznanje da se ni u jednom
od stanova ili kuća u mojoj okolici za jesenskih popodneva ne gleda neka
utakmica američkog nogometa, ispunjava me nejasnim osjećajem usamljenosti
kakav nikad ne bih osjetio u Americi, jer u Americi mi uopće nije bilo stalo do
nogometa, jedina stvar s kojom bih to mogao usporediti je kada Hrvatska
sudjeluje u nekom međunarodnom sportskom događaju, bilo da je to
nogometna, rukometna, ili košarkaška utakmica, kada znaš da cijela zemlja
navija. Prijenos se čuje posvuda, u zraku se osjeća uzbudljiva napetost iako su
sve ulice potpuno prazne. Cijela se nacija ujedini u zajedničkom interesu. Nešto
manje naglašeno, svijest o tome da je na TV-u u tijeku prijenos utakmice
američkog nogometa, čak i kad je nisam pratio, bila je dio američke tradicije
koja mi sada nedostaje. Čak nisam bio svjestan da Amerika ima tradiciju, osim
onu koju i vi poznajete, one praznike kada se kupuju stvari.
Stoga, kad me američko-hrvatski prijatelj, koji je želio da se za potrebe
ove priče zove Kapetan Divnogačić, jednog siječanjskog dana nazvao i pozvao
na gledanje utakmice američkog nogometa u stan kod svoje američke djevojke,
objeručke sam prihvatio priliku. Prijenos je bio na kanalu hrvatske kabelske
televizije, pa nije bilo baš isto, jer su sportski komentatori govorili na
hrvatskom, ali su Kapetan Divnogačić i njegova Jane priredili osnove
američkog nogometnog poslijepodneva (iako je bilo već devet uvečer). A to
uključuje pivo, tortilje, čips, salsu i mješavinu grickalica.
Najvažnije je bilo to što nitko nije izigravao domaćina. I nisam morao
ponijeti poklon. Piva su bila u hladnjaku, uzeh jedno. Baš tako, mogao sam
otvoriti hladnjak djevojke mojeg prijatelja, tijekom mog prvog boravka u
njezinu domu i nitko se nije našao uvrijeđen! Prošećimo malo i pogledajmo
razlike kulturnih normi. Nepristojno ponašanje varira između raznih kultura.
Što je jednima uvredljivo, drugi smatraju normalnim. Primjerice, u japanskoj
kulturi podrigivanje se smatra pristojnim. U američkoj kulturi podrignuti za
stolom znači zaraditi prijekoran pogled svoje bake. U Egiptu je pokazati
nekome đon svoje cipele izrazita uvreda, dok drugdje to uopće ne predstavlja
61
nešto. A u Hrvatskoj otvoriti hladnjak u tuđoj kući znači narušavanje

privatnosti i nešto najnepristojnije što možete učiniti.
Tko bi to znao? Zapravo, ja znam jer je to jedan od prvih kulturnih
nesporazuma koji smo punica i ja imali. Jednog ljeta na početku mog života u
Hrvatskoj, kad smo bili u Splitu, punica je gledala seriju Svi vole Raymonda i
vidjela kako jedan Rayev prijatelj otvara hladnjak u Rayevoj kući. Moja punica
nije mogla vjerovati svojim očima. Pozvala me iz druge sobe i rekla, ili na neki
način upitala:
“Kako je taj tip mogao samo tako otvoriti frižider?” Zastao sam,
pokušavajući shvatiti njezine riječi i pitajući se je li to trik pitanje.
“Pa... s vratima?”
Stvarno nisam razumio pitanje. Ona pojasni, “U Americi možeš
jednostavno doći nekome u goste i otvoriti njihov frižider? Samo tako?”
Zastao sam na minutu.
“Pa... da?” Moj je odgovor dočekan uznemirenim odmahivanjem glavom,
pri čemu je rekla “ts, ts, ts” pri svakom okretu.
“Kod nas...” nije dovršila rečenicu nego podigla pogled prema nebu, kao
da je otvaranje tuđeg hladnjaka toliko težak grijeh da će grješnik izazvati Božji
gnjev.
NE OTVARAJ HLADNJAK BLIŽNJEGA SVOGA!
Mislio sam da mi je punica zapravo preosjetljiva starija žena, ali sam
kasnije o tome razgovarao s drugim ljudima i svi su usuglašeni da je otvaranje
tuđeg hladnjaka vrlo nepristojno. A to je u totalnoj suprotnosti s američkim
pojmovima o gostoljubivosti. Zapravo se u Americi služimo španjolskom
poslovicom Mi casa es tu casa. Moja kuća je tvoja kuća. I toga se držimo
doslovce kao ne traži me da ti nešto ponudim jer se možeš sam poslužiti, uzeti
i pojesti. Što nepristojnost u Hrvatskoj dovodi na potpuno nove visine.
Vratimo se na utakmicu kod Jane gdje me nitko nije pitao želim li još
jedno pivo kada sam popio prvo, jednostavno sam ga uzeo na povratku s toaleta.
Za razliku od hrvatskog običaja gostoljubivosti, tipičan za Amerikance je stav
opuštene nezainteresiranosti koju domaćini iskazuju prema potrebama svojih
gostiju. Hrvati poput Vane mogu to smatrati nepristojnim, ali ja to smatram
oslobađajućim! Mogu si uzeti piće, i kad ga popijem nitko ne inzistira da mi
dotoči.
62
Mislim, iako cijenim hrvatski način ugošćivanja, ponekad mi je potrebno

da nadopunim svoje sveameričke baterije. Vjerujem da je tako i Hrvatima koji
žive u inozemstvu. Vjerojatno vole otići u posjet drugim Hrvatima gdje ih nude
pršutom i sirom i stalno prisutnim pritiskom da moraš još uzeti, bez obzira
koliko si već pojeo. Vjerojatno im lakne što ne moraju ustati i sami si dodati
piće i hranu.
Jednom sam prijatelja Hrvata poveo na zabavu u Kansasu. Domaćica nas
je pozdravila, pomogla s vješanjem kaputa i rekla da je hrana u kuhinji a piće
u hladnjaku. Super; pomislio sam i poslužio se. Nakon pola sata pogledam
prijatelja i shvatih da nema piće i da nije ništa pojeo. I tada mi je sinulo da nema
šanse da će on prilikom prvog (ili čak desetog) dolaska u nečiju kuću otići i
uzeti hranu iz njihove kuhinje i pivo iz njihova hladnjaka. To se jednostavno
neće dogoditi.
Ali naprosto je čudno da nekome nedostaju američki običaji i tradicija u
zemlji kao što je Hrvatska, koja je sama puna tradicije i običaja. Recimo što je
tradicionalno američko jelo? Hamburger? Da. Bez šale, to mi nedostaje iz SAD-
a. Hamburgeri, mafini i palačinke iz restorana brze hrane na benzinskim
pumpama, jeftine zalogajnice s razvodnjenom kavom, i pite. O da, i lanac
trgovina Target. Nedostaje mi Target. Kad smo već kod toga, neki dan sam
ugledao tajanstvenu plastičnu vrećicu iz Targeta, upetljanu u korov u blizini
naše zgrade u Zagrebu. Kao da mi se prošlost došla izrugivati: Evo me iz Targeta
HAHAHA, a ti tamo ne možeš jer živiš u Europi!
I kada doslovce čeznem, ne samo za pogodnostima i proizvodima koje
Target nudi, nego za samim mirisom Targeta, pomislim, kvragu, većina
nostalgije koju osjećam za svojom domovinom je brendirana. Kad Hrvati čeznu
za domom nedostaje im more. Kad je meni teško nedostaje mi sport koji ne
volim, obilje i pogodnosti Amerike. Ponekad se pitam nedostaje li mi sama srž
Amerike ili je to to.
Mislim, postoji li još nešto što bi mi moglo nedostajati. Sloboda? Oružje?
Veliki terenci parkirani ispred Targeta?
Kad si imigrant osnovni problem je čežnja za domom, iako zapravo ne
želiš živjeti ondje. Kao i svaka druga imigrantska grupa, nađemo kolege
zemljake, izborimo se za vrijeme u noći i popunimo ga onime za što mislimo
da nam nedostaje od kuće: bejzbolom, američkim nogometom, opuštenim
gošćenjem i društvenim igrama (o njima više kasnije). Par sati glumimo da smo
63
se vratili, ali svaki put kada se sastanemo, zapravo najviše razgovaramo o našim
životima ovdje u Hrvatskoj, jer je to mnogo zanimljivija priča.
64
Poglavlje 11
Učenje hrvatskog
Recimo nešto o jeziku. Hrvatski i engleski, u Hrvatskoj su oba

isprepletena poput čudno sparenog dvojca. Engleski je na sve strane. Čuje ga se
na radiju, na TV-u, u kinima, pa je čak i hrvatski službeni jezik uključio
engleske izraze u svoj rječnik. Nije neuobičajeno čuti ljude kako svoju
prijateljicu zovu frendica ili kažu sori (više o tom izrazu kasnije). I najvažnije,
skoro svi Hrvati mlađi od 50 godina razumiju engleski jezik. Većina ga i govori,
s različitim stupnjem uspješnosti, ali u slučaju nužde, mogu preživjeti sa svojim
znanjem engleskog. Suprotno tome, da sam ja u nevolji, a da nitko ovdje ne
govori engleski, vjerojatno bih umro (naročito tijekom moje prve godine
boravka ovdje).
“Što vam je?”
“Umm... kako se ono kaže...” Prekasno. Mrtav.
Iako je engleski svugdje naokolo, svaki bi stranac koji živi u Hrvatskoj
trebao naučiti hrvatski. Ako ga ne naučite, teško ćete se uklopiti u društvo, a
ako ga naučite... dakle... i dalje će ostati ta poteškoća jer hrvatski je prokleto
teško naučiti.
Strancu u Hrvatskoj je dodatno teško naučiti jezik jer je praktički svačije
znanje engleskog bolje od njegova znanja hrvatskog. I stvarno, tko želi slušati
kako mu netko davi materinji jezik ako to ne mora (uključujući i tvoju vlastitu
hrvatsku ženu). Stoga se mi stranci tako često nađemo zarobljeni u čarobnom
krugu: ne možemo naučiti hrvatski jer nitko s nama ne želi razgovarati na
hrvatskom zbog toga što je naš hrvatski toliko jadan, a to znanje ostaje jadno
jer nitko s nama ne želi razgovarati. Kao i uvijek, rješenje je punica!
Mislim da su mi svi puničini posjeti pomogli da naučim dovoljno
hrvatskog da već zvučim kao da znam što govorim, jer mi se u parku svi
roditelji obraćaju na hrvatskom. A to je velik korak za stranca. Kad netko počne
sa mnom razgovarati na hrvatskom, i nastavi na hrvatskom, vrlo često se
nađem u čudu. Kao da sam ponovno tinejdžer, u doba kad sam najzad sreo
djevojku kojoj sam se sviđao. Mislim si, Stvarno? Hoćemo li stvarno?
Okaaaaay... i nastavljam sve do groznog završetka u obliku niza nespretnih
izraza.
65
Kad možeš održati razgovor na hrvatskom, osjećaš se kao u prvoj ligi.

USPJEH! Moje najveće dostignuće bilo je kad nas je posjetio prijatelj
Kanađanin koji živi u Istanbulu. U restoranu mu se konobar obratio na
engleskom, a meni na hrvatskom! Za istim stolom! Kao da sam dobio Oscara za
glavnu ulogu. Jedino nisam siguran tko ga više zaslužuje, ja zato što sam
govorio hrvatski ili konobar koji je to prihvatio kao normalno. Ali iako je moje
znanje jezika napredovalo, često se osjećam izgubljen i toliko zbunjen da se
riječi koje izmjenjujem sa sugovornikom pretvore u zbrkanu besmislicu. A bez
dobrog uporišta u jeziku ponovno se pojavi osjećaj da sam autsajder. I što je još
gore, svi su u tako dobrom raspoloženju, a ja imam osjećaj da gasim
raspoloženje. Ja sam Cody Crni Oblak, donosim ti kišu na veselje!
Mogao bih napraviti animirani film o tome kako mogu svakome
pokvariti raspoloženje jednostavno ne shvaćajući o čemu to svi razgovaraju.
66
67
Prva epizoda: Ubi-radost
"Oh vidi! Moji hrvatski prijatelji, idem ih pozdraviti..."
68
69
Najgore je kad uspijem razumjeti sve riječi, ali još uvijek ne shvaćam što
je smiješno. Kad moraš objasniti poantu vica je kao da si osudio humor na smrt.
To zakoči svu spontanost i uruši zabavu poput kiše na pikniku.
Hrvatski jezik ima toliko promjenjivih oblika, s prilozima, deklinacijama
imenica i konjugacijom glagola po rodovima, da za nekoga kome to nije
materinji jezik predstavlja zadatak usporediv s pokušajem da se riješi
kombinacija lokota, mentalno složi Rubikova kocka i recitira Shakespeareov
sonet... sve u isto vrijeme... dok voziš bicikl... kroz gusti promet... dok pada
kiša... noću.
Ali i s malo znanja može se daleko stići. Mnogi Hrvati obično su
iznenađeni ako stranac govori... imalo hrvatskog, a kamoli s pristojnim
izgovorom. A trik je da riječi poput Hrvatska izgovoriš kao hRvatska a ne
HARvatska. Kao govornik s engleskog područja ispočetka sam se užasno mučio
ugurati suglasnike na mjesta gdje nisu pripadali. Bilo je to čudno, poput
maturalne večeri.
Poznavanje hrvatskog jezika zapravo vrlo dražesno utječe na moje
svakodnevne susrete. Pošto slabo govorim nekom hibridnom mješavinom
dalmatinskog dijalekta i književnog hrvatskog, u stanju sam totalno
zaprepastiti svakog sugovornika. U Zagrebu sam ostavio za sobom trag
70
zbunjenih pogleda i podignutih obrva na svom putu upita o tome gdje su

škovace (smeće), ili kad sam pokušao naručiti pome (rajčice) uz kebab. I nikako
ne mogu zapamtiti književni izraz za vilicu. Za mene će zauvijek ostati pirun.
I kako tako mala zemlja može imati tolike dijalekte? To je kao da uzmeš
otezanja Teksašana, specifičan naglasak onih iz New Orleansa (koji “oi”
izgovaraju kao “er”!), zloglasne bostonske er’se i a’se i kalifornijsku šatru i
naguraš ih u područje... Rhode Islanda. Putovanje u različite regije zemlje
otežava moj napredak u učenju hrvatskog. Gledam s ponosom (ok, naravno i
sa zavišću) kako se Sara snalazi sa svoja četiri govorna svijeta, engleskim,
dalmatinskim, zagrebačkim i književnim hrvatskim. Nju ne zahvaćaju
poteškoće koje muče autsajdere. Ona plovi iz jednog u drugi svijet lakoćom
ribe koja pliva između brzih i mirnih voda. Sve više i više liči na malog C3PO-
a, s ponešto R2D2-ovog stava, dok mi pomaže kada dođem pred nju i Noru u
vrtić. Kažem Nori da uzme svoj kušin (jastuk) a ona me samo gleda. Treptaj.
Pauza. Treptaj.
“Kaj ste rekli?” pita me, (uljudan način da se u Zagrebu pita, Kog vraga
ste zapravo rekli?)
Sara se umiješa: “Tata, na pravom hrvatskom mi to ne zovemo cushin,
zovemo ga yastuk.”
Pošto je Sara bilingvalna a pohađa i englesku grupu u svojem vrtiću,
njezini učitelji smatraju da je strašno važno da se služi književnim hrvatskim a
ne dalmatinskim dijalektom. Poslije nastave učiteljica mi se obrati,
“A znate li što je Sara rekla danas?”
Oh, Bože, što? Čekam neku neugodnost. Zažmirim mrmljajući si na
brzaka molitvu: Samo da nije neka psovka. Molim te samo da neka nije neka
psovka.
“Um... Što je rekla?” upitam oklijevajući, s grčem u želucu. Samo neka
nije psovka. Njezina se učiteljica osmjehne.
“Rekla je za svoje sokne čarape a ne bičve? ” Sara zrači ponosom.5
5
Čarape su književni izraz za sokne, dok je dalmatinski izraz bičve.
71
Većina Hrvata gaji simpatije za muku stranaca s njihovim jezikom.

Izgleda da cijene pokušaj, bilo kakav. Dok u manje kozmopolitskim dijelovima
Amerike onome tko se muči s engleskim naprosto kažu: “Govori ENGLESKI!
MI OVDJE GOVORIMO ‘MERIČKI!”
Hrvati su zapravo mnogo manje tolerantni prema vlastitim zemljacima
koji engleski ne govore dovoljno dobro, nego prema strancima koji se muče s
hrvatskim. Po mojem sudu mnogi Hrvati si zadaju smiješno visoke standarde
kad se radi o njihovoj sposobnosti služenja engleskim jezikom. Godine 2013.
hrvatska predstavnica, službeni promatrač u Europskom parlamentu održala je
slavni govor u kojem je rečenica “People must trust us” zvučala više kao “Pipl
mast trast as”. I zemlja je poludjela. Natpisi ispred kafića rugali su se njezinu
engleskom naglasku s natpisima kao “pipl mast dreenk caffe”, memi su
preplavili internet, a govor je na YouTubeu pregledan milijun puta. Ne mogu
zamisliti da bi se itko u pučanstvu Sjedinjenih Država izrugivao svom
političaru koji slabo govori strani jezik. Mi smo vrlo impresionirani kada itko
u Americi govori ikoji jezik osim engleskog. Oh, rekao je nešto na stranom
jeziku... fantastično. Hej, pa mi još uvijek smatramo poznati govor koji je J.F.
Kennedy održao u Berlinu velikim postignućem naprosto zato što je govorio
na njemačkom. Nema veze što se umjesto stanovnikom Berlina zapravo
proglasio krafnom.
I to nas dovodi do druge nespretne epizode u životu nekoga tko uči
Hrvatski.
72
Druga epizoda: Gnusni dvostruki standardi
Onaj trenutak kada ti netko pohvali znanje hrvatskog...
Učenje i govorenje hrvatskog ima svoje uspone i padove. Ponekad si gore

a ponekad dolje. Ponekad sam zadivljen svojim napretkom. A onda se
posramim toga koliko malo razumijem. I to se može dogoditi za vrijeme čitanja
jednog jedinog članka u novinama. Još je gore ako razgovaraš s nekim. Na
primjer...
73
Treća epizoda: Pobjegao vlak
"Bez povratka...”
74
Dakle, Avanture Codyja, Malog Crnog Oblaka u tmurenju hrvatskog

zabavljanja, možda imaju samo tri epizode, ali se bojim da je učenje hrvatskog
doživotan proces. Punica mi je naravno bila od velike pomoći u tom pothvatu.
Umjesto poduke, ona podvikne, a meni preostane samo da se snađem...
75
76
Jezične lekcije s punicom isprekidane su smiješnim nesporazumima. Tu

se radi o plivaj ili potoni, razumij ili nemoj. I usudim se reći da najzad počinjem
razumijevati... sve... eh... bar većinu?
Jezične lekcije ne održavaju se samo s punicom. Kako godine prolaze i
Sara s prijateljima raste, često se zateknem u ispravljanju njihovog engleskog,
dok oni ispravljaju moj hrvatski.
Jednog dana Nora započne s ponavljanjem rečenice “You are so, so, so
much bad baby!” (Ti si tako, tako, tako zločesta beba!) Nisam siguran što
učiniti. Da li da ispravim njezin engleski, jer kaže se “such a bad baby”, ili da
joj kažem da me ne zove “zločestom bebom”, jer niti sam zločest niti sam beba.
Imaju li bebe doktorat i bradu? Ne, nemaju. Ili da pustim nju i Saru da igraju
videoigre. Moja neodlučnost je i bila uzrokom nastalog problema s davanjem
svakakvih imena.
I ne samo Nora, svi Sarini prijatelji pokušavaju razgovarati sa mnom u
raznim čudnim trenucima s različitim uspjehom. Čuo bih dječji glasić, koji nije
Sarin, kako me na engleskom zove da dođem iz susjedne sobe. Ponekad svi
pjevaju Let It Go. Ponekad bi mi netko od njih pokušao nešto reći na
engleskom, zakikotao se i pobjegao. Kao profesor koji iskreno pokušava pomoći
nekim svojim studentima da svladaju svoju samokritičnost kad govore
engleski, obožavam način na koji Sarini prijatelji izblebeću bilo što bez
oklijevanja. Makar to značilo da me zovu zločestom bebom.
A tu su onda i druge hrvatske lekcije. “Reci krava” zahtijevala je jednog
dana Nora. Rekoh joj da neću reći “krava”. Pomalo povrijeđena pogleda me i
reče “Ali moraš učiti hrvatski”. Iako je bila u pravu, nisam siguran da je kazati
“krava”, na zahtjev šestogodišnjakinje najbolji način da se to učini.
“A znaš li ti reći krava na engleskom?” upitah je na hrvatskom, mislim.
Nora me pogleda i vikne, “COW!” pa pobjegne, smijući se kao da je to nešto
najsmješnije na svijetu.
Mogu se ponekad žaliti na poteškoće učenja hrvatskog i života u
bilingvalnom svijetu, ali kad pokušam zamisliti roditeljstvo u svojoj zemlji,
samo mi je na pameti što bi mi tamo sve promaklo. Tamo bismo samo svi
govorili engleski. Dosade li! A ovdje je kaos. Kao da stvaraš apstraktnu sliku s
pomoću jezika. U užurbanoj zbrci naredbi toj grupi djece ja se nabacujem
riječima kao da grudama boje gađam napaćeno lingvističko platno, da vidim
što će se primiti.
77
Je li to ponekad frustrirajuće? Naravno. Mislim, bilo bi toliko lakše da ne

moram pod hitno prevesti, “Ne diraj pištolj za vruće ljepilo! Žao mi je što je pas
izgrizao dio tvojeg malog ponija! Ne prilazi blizu tom psu i pištolju za vruće
ljepilo!” I “Ne, pas ne smije dobiti tu čokoladu!”
Znam da će mi jednog dana nedostajati kaos i nepreciznost engleskog i
hrvatskog u našem životu. Jednog će dana moja kći i njezini prijatelji biti stariji
i tečno govoriti hrvatski i engleski (a vjerojatno i talijanski i njemački). Jednog
će dana i moj hrvatski biti bolji, a kada taj dan dođe, znam da ću gledajući
unatrag razmišljati o prolaznosti vremena. Nedostajat će mi dani kad su bili
djeca i kad smo govorili tečni dječji.
78
Poglavlje 12
Zdravstvena zaštita je (skoro) besplatna ali komunikacija košta
Pijenje kave u Hrvatskoj obuhvaća nevjerojatne količine žalopojki.

Pauza za kavu je oblik terapije: sjedneš, ispušeš se i osjećaš se bolje nakon svega.
A tema za detaljnu diskusiju koja uvijek iznova izroni uz stol prekriven
šalicama kave, pepeljarama, paketićima šećera i ignoriranim mobitelima, u
cijeloj Hrvatskoj je ono što nazivam Službenom Nepristojnošću ove zemlje. Da,
to je istina. U Hrvatskoj se užasavamo potrebe da se bilo kome obratimo
službeno, jer to znači da će nam odgovori biti uskraćeni, neće biti ni tračka
žaljenja ako se iskamčeni odgovori pokažu pogrešnima ili neodgovarajućima, i
općenito će svaka komunikacija biti mrzovoljna i preko volje. Iz nekog razloga,
čini se da u Hrvatskoj postoji poseban program za birokratski bezobrazluk i svi
službenici, medicinske sestre ili bilo tko iza staklenog prozora zapravo radi za
Agenciju za Ravnodušnost i Uvrede.
Naravno, svugdje u svijetu su uredi kojekakvih institucija uglavnom
neugodna mjesta. U SAD-u je Uprava za promet i motorna vozila oličenje svega
što mrzimo kod birokrata. Zapravo, to je mjesto gdje radi šogorica Homera
Simpsona. Međutim, u Hrvatskoj je Službena Arogancija u suprotnosti
ponašanju koje ljudi međusobno pokazuju kad se osobno poznaju. Atmosfera
službenih ureda nije neprobojna poput ledene tvrđave. Jednom kad uspostaviš
osobni kontakt s nekim iz sistema, nepristojnost izblijedi i ljudi postaju
preljubazni (što nas dovodi na sasvim drugi nivo u osjećaju neugode).
Na primjer, naš odnos sa Sarinom pedijatricom i njezinom medicinskom
sestrom. Ta medicinska sestra je divna i ljubazna. Pita kako smo, obraća se Sari,
i riješi naše potrebe ljupko i profesionalno, što znači da brzo barata pečatima.
Bum, bum, bum, i već su spremne uputnice za Sarine pretrage ) ili ispričnice
za izostanak iz škole, i gotovi smo u tren oka, bez osjećaja da nas se požurivalo.
Cijeli postupak nalikuje na prirodno prijateljsko komuniciranje. Sarina
liječnica je jednako ljubazna i profesionalna. Isto vrijedi i za liječnika i
medicinsku sestru u mom kvartu. Sestra mi se čak duhovito obraća sa
“McCloud” po nekom kauboju iz TV serije koja se ovdje emitirala davnih dana,
što mi zapravo uopće ne smeta. Cody McCloud: kauboj detektiv.
Kad u Hrvatskoj jednom uspostaviš pravilne, stalne međuodnose,
dobivaš suradnju koja se čini mnogo jačom nego kada dvoje ljudi samo rade i
79
obavljaju svoj posao. Čini se da su odnosi u Hrvatskoj ili intimni i odvijaju se

toplom interakcijom kakva se očekuje od prijatelja (ili, recimo daljnjeg rođaka),
ili su anonimni, s hladnim ophođenjem. Vruće ili hladno.
Iz nekog razloga većina pojedinaca na službenom položaju u Hrvatskoj
smatra da su informacije nešto poput sredstva plaćanja, i da ostaju na gubitku
ako vam ih pruže. S tim sam se problemom sreo onog dana kada sam završio u
bolnici na pet dana.
Mala digresija: Netko (da ga ne imenujemo) nije dovoljno dobro ispekao
neku piletinu. Jeo sam iz pristojnosti i preporučio nešto dulje pečenje. Nakon
pet dana, evo me na hitnoj, s grčevima i... “problemima” s probavom. Operite
ruke, i dobro termički obradite hranu, ljudi moji! Trovanja hranom se
događaju!... premda osoba-odgovorna-za-nedovoljno-pečenu-piletinu i dalje
za moje zdravstvene probleme krivi moj slabi američki imunitet. Bolje optužiti
američki imunitet nego bakteriju campylobacter, odgovornu za najveći broj
slučajeva trovanja hranom u Europskoj uniji, od koje oboli 190.000 ljudi
godišnje. Ne, ne, nisi se ZATO razbolio, nego zato što si Amerikanac.
Uglavnom, kad smo ustanovili zašto sam završio u bolnici, vratimo se
mom iskustvu s tom ustanovom. Hrvatske bolnice su bitno drukčije od
američkih. U SAD-u, barem u Oklahomi, mnoge bolnice nalikuju hotelima.
Svaka soba ima kupaonicu, dva televizora (poneka plazma), i sobe su
klimatizirane. I kao u većini lijepih hotela, soba u bolnici košta jako PUNO.
Hrvatske bolnice, ili barem ona u kojoj sam ja boravio, nisu poput
hotelskih soba nego više poput... hm... recimo, boravka u ljetnom kampu.
Nema TV-a, prozori su uglavnom otvoreni, sobe su pune ljudi, a kupaonica je
na kraju hodnika. Parkiralište ove moje bolnice, zvučnog naziva “Bolnica za
zarazne bolesti”, bilo je blatna tratina iza zgrade, isto kao u ljetnom kampu gdje
su roditelji parkirali kada bi došli po svoju djecu. I ispostavilo se da ako zapravo
boluješ od zarazne bolesti i imaš hrvatsko zdravstveno osiguranje, boravak u
zaraznoj bolnici ti je potpuno besplatan.
Neke su stvari ipak bile čudne. Na mjestu koje je namijenjeno oporavku,
medicinske sestre uopće nisu dozvoljavale da ja ili moja dva cimera spavamo.
U ponoć su nas obilazile radi mjerenja temperature, ostavile nam termometre
80
pod rukama, te se vratile tek deset-dvadeset minuta kasnije. Ponovile su

postupak već u šest-sedam ujutro, vrlo bučno. 6
Sve u svemu, bolnica je posjedovala nekakvu retro estetiku. Točno onako
kako si zamišljaš da je mogla izgledati davnih 1960-ih, metalni okviri na
krevetima, po tri pacijenta u sobi, metalna oprema umjesto plastične. Kao dio
“retro” šminke na bolničkim hodnicima izvješene su replike slika Edwarda
Hoppera iz 1920-ih, 30-ih i 40-ih. Sada, a ovo je samo prijedlog upravi bolnice,
koja zna da bolnice znaju biti usamljena, depresivna mjesta: koliko god mi se
sviđa umjetnost i ustanova koja ima smisao za istu (mnogo bolje od
reprodukcija generičkog cvijeća), radovi Edwarda Hoppera možda nisu baš
najbolji izbor za ovu ustanovu. Pri tome mislim na to kako su likovni kritičari
opisali Hopperove radove kao “otuđene dijelove realizma”, koji odišu
“usamljeno ozračje subjekta”. I netko je takve slike stavio u bolnicu? Mislim,
to nije nešto što bi želio gledati dok u ponoć teturaš praznim bolničkim
hodnikom, zabrinut za vlastito stanje, dok ti nedostaje obitelj, dok ti se velika
pitanja o životu i smrti motaju po glavi. Mislim, daj, pokaži mi sunčano nebo,
pokaži mi Split, ili onu sliku mora i otisaka stopala na morskoj plaži s poemom
u slavu Boga, radije nego prazne poglede usamljenika u djelima Hoppera.
Pogledajte, ovo je "Automat" (1927.) Edwarda Hoppera. Već se osjećam bolje!
6
Zašto se u Hrvatskoj temperatura mjeri ispod ruke? Tako su mi mjerili kad sam bio dijete, ali otkad
sam navršio deset godina, temperaturu mjerimo ispod jezika. Mjeri li se temperatura pod pazuhom i u drugim
zemljama? Jesmo li možda mi u Americi oni koji su čudni?
81
Svakog dana liječnik bi obavio vizitu, ponekad s grupom studenata

medicine, koji bi se okupljali od kreveta do kreveta, čitajući naše kartone i
postavljajući pitanja. Medicinske sestre su me obilazile par puta dnevno.
Primijetio sam da su mlađe sestre djelovale ljubaznije. Za to vrijeme si kod
starijih sestara imao kvotu od oko tri pitanja dnevno. Pitao bih nešto kao: "Čini
li vam se da ću moći ići kući sutra?" ili "Možete li mi reći koliko ću dugo
boraviti ovdje?" U hrvatskoj bolnici izgleda kao da te pokušavaju zadržati što
dulje mogu. Siguran sam da sam dio svog oporavka mogao obaviti i kod kuće.
Stoga sam bio nestrpljiv saznati koliko dugo će taj moj boravak potrajati. Kada
bih prekoračio svoju kvotu od tri dozvoljena pitanja, odgovori sestara bi
postajali sve sažetiji, dok se ne bi sasvim izgubili u dvosmislenim i mrzovoljnim
fizičkim gestama koje nisu predstavljale nikakav odgovor. I uz zamiranje
konverzacije, sestra bi napustila sobu.
Slične situacije se ponavljaju diljem zemlje. Kad nam je trebala promjena
adrese na ugovoru za kabelsku i internet, Vana je tri puta odlazila do iste osobe
kod pružatelja usluge, da bi joj on svaki put rekao da je sve u redu i da će sve
biti riješeno za par dana. Kad se poslije nekog vremena ništa nije dogodilo,
otišla je u drugi ured da bi joj službenik s čuđenjem rekao da nitko nije zatražio
promjenu. Molim? Dobiti pravi odgovor na postavljeno pitanje u Hrvatskoj
jedan je od najvećih životnih izazova.
Pitam se oklijevaju li ljudi podijeliti informaciju jer se boje da će time
otkriti neko neznanje i nestručnost? Ili su interne procedure velikih tvrtki i
institucija u ovoj zemlji toliko komplicirane da zapravo mali broj ljudi zna i
slaže se o tome kako se taj posao treba obaviti? Upitaj troje ljudi koji rade na
istom poslu kako treba popuniti neki obrazac, ili obaviti neki neophodni
zahtjev, ili što god možeš zamisliti da bi zapravo trebalo biti standardizirano, i
postoji velika vjerojatnost da ćeš dobiti četiri različita odgovora.
Veliki dio te institucionalne zbrke možda izvire iz činjenice da je
Hrvatska nova država, postoji tek 25 godina. Zaposlenici koji rade na tim
poslovima možda niti ne znaju kakva je procedura za ovo ili ono. Možda to
nitko ustvari ne zna. Dvadesetak godina tradicije nije u biti jako dugo vrijeme.
Sjedinjene Države su svoj Ustav donijele tek 13 godina nakon proglašenja svoje
nezavisnosti. Ironično je da traganje za poboljšanjem uzrokuje začarani krug.
Čuo sam te izjave i službene podneske, da u cilju poboljšanja birokracije i
olakšanja poslovanja dolazi do stalne promjene propisa, pa se sada više nitko,
niti radnici koji rade u uredima, a čak niti stručnjaci koji rade na stvaranju
82
propisa više ne snalaze niti slažu o tome kako bi stvari u stvarnosti trebalo
obaviti. I usred te nesigurnosti lebdi ta kulturom usađena ideja da su ljudi dužni
jedni drugima. Dati nekome odgovor na pitanje možda stvara osobnu
odgovornost između osobe koja je pitanje postavila i davatelja odgovora, a u
sistemu gdje je toliko toga neizvjesno, možda je najbolje izbjeći odgovornost
prema nepoznatima za stvari koje ionako nisu pod tvojom kontrolom. Stoga
jasne i precizne odgovore treba po svaku cijenu izbjegavati. Dio učenja kako
preživjeti u Hrvatskoj je postati manje zahtjevan oko sigurnosti i točnosti. Kako
sve više postajem Hrvat, čujem kako glas u mojoj glavi šapuće, hajde, opusti se,
prigrli dvosmislenost! Osladi se ambivalencijom!
I to nije sasvim loše. Svako malo naiđeš na nekog tko je uljudan, ljubazan,
tko će odvojiti vrijeme da ti pristupi ljudski, osobu koja je puna nade i strahova
kao i svi ostali. I ta sestra ili liječnik, administrator, ili ljubazna gospođa ili
gospodin u poreznom uredu (stvarno, u poreznom? Ma da!), takva osoba ti
povrati vjeru u čovječanstvo u cjelini. To je kao stara poslovica koju sam upravo
sam izmislio: u Hrvatskoj je zdravstvena zaštita besplatna, ali osmijesi su
neprocjenjivi.
83
Poglavlje 13
Preseljenje je bolno poput porođaja?
Ako se Amerikanci sele jednako često kao što mijenjaju čarape, što znači
često, tada se Hrvati sele kao što ljudi kupuju odijela, što znači najčešće samo
nekoliko puta u životu. Kao i prvo odijelo koje sam imao, većina stanova u
Hrvatskoj je naslijeđena. Prije nego sam doselio u Hrvatsku, živio sam na
mnogo mjesta (četiri grada, tri države, plus Kanada, u 20 raznih kuća i stanova,
i dvije godine i dva stana u Istanbulu). Moje lutanje nije bilo odraz života
generacije mladih, jer su se tijekom zadnjeg desetljeća i moja mama i očuh, moj
otac i pomajka preselili u nove kuće, svaka od mojih sestara se preselila u drugo
mjesto, a moj brat je već promijenio nekoliko stanova. U Americi stvarno
mijenjamo prebivališta kao da mijenjamo čarape. Vjerojatno ostaci naše
pionirske prošlosti progone našu sadašnjost, pretvarajući nas u lutalice posebne
vrste.
I dok Amerikanci imaju vrlo nomadsku dušu, nigdje nismo dugo vezani,
Hrvati su više starosjedilačkog duha, žive i pripadaju mjestu na način koji je
meni (i većini Amerikanaca) pomalo nerazumljiv. Poput koncentričnih valova,
postoji veza, neka privrženost njihovim stanovima, ulicama, susjedstvu i gradu
ili mjestu. Pogledajte samo s koliko ponosa će netko istaknuti da je “pravi
Purger” (Zagrepčanin čiji preci tu žive barem tri generacije) ili “pravi
Splićanin” (čovjek iz Splita za MNOGO generacija). Nisam nikada sreo nekoga
iz Oklahome tko bi se ponosio višegeneracijskim životom u Oklahomi: 1) jer
je to Oklahoma; i 2) većina Oklahomaca, osim urođenih Indijanaca, ne živi
ondje generacijama, a čak i većina Indijanaca dolazi s nekog drugog teritorija.
Možda bi takav osjećaj ponosa mogao biti pronađen kod starijih stanovnika
New Yorka ili neke druge istočne metropole, starina koje se možda sjećaju
vremena kad je njihovo susjedstvo imalo vlastite značajke i kulturu. Ali na
prostranstvima Zapada, mi se više ponosimo svojom mobilnošću nego
sposobnošću da se na dulje vrijeme skrasimo na jednom mjestu, a kamoli na tri
ili četiri generacije.
Počeo sam razumijevati da vlasniku nekretnine prilikom pokušaja da
proda ili kupi stan u Hrvatskoj, jednu od težih stvari, težu i od pregovora o
cijeni, predstavlja raskid veza sa stanom, susjedima i okolinom. To je zapravo
jedino tumačenje za količinu problema s kojima smo se susretali.
84
Nakon što smo pogledali stan naših snova odlučili smo dati ponudu, bez
obzira na njegov legalni status i nemoguće zakone Escherove fizike. Prvo sam
dao ponudu. Poput mojih pokušaja da si nađem partnericu za maturalnu
zabavu tamo 1977. godine, nisam odmah dobio odbijenicu. Ima nade!
Međutim, kao i za maturalnu, nakon nekoliko dana vlasnik javlja da ima bolju
ponudu. Naziva s viješću da je stan prodan. Ali pazi... nakon otprilike tri
mjeseca vlasnik nas naziva, s viješću da mu je dogovor propao, pa će razmotriti
našu ponudu. I kao u lošem romanu, zatekli smo se zarobljeni u ponovljenoj
vezi sa stanom?
Sljedećih mjeseci visjeli smo nad dokumentima, originalnim nacrtima
zgrade i stana, pokušavajući usporediti gdje su napravljene izmjene i pitajući se
kakve će nam probleme u budućnosti te izmjene donijeti. Izgledalo je da su svi
na svakom dijelu zgrade imali građevinskih izmjena bez odgovarajućih
dozvola, pa se nismo radi toga previše zabrinjavali.
Prolazili smo izblijedjelim fotokopijama i uspoređivali ih s novijim
nacrtima. Sastali smo se i s našom poznanicom Vesnom, Mirkovom ženom i
Norinom mamom, po struci pravnicom. Upitali smo je za mišljenje. I ono je
bilo:
“Ne kupujte taj stan.” A Vesna je vrlo odlučna žena. Kao nagluha osoba,
završila je jedan od najtežih fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu, Pravni fakultet.
Kao predavač na Fakultetu političkih nauka upoznao sam mnogo studenata
koji su prebjegli s pravnog fakulteta i završili u našim klupama. I to su dobri
studenti, stoga završiti Pravni fakultet, naročito ako imaš još i posebne potrebe,
svakako nije lagan zadatak.
Vesna je oboružana ozračjem odlučnosti i snagom volje teretnog vlaka.
Nikako joj se ne bih htio naći na putu. U njezinu prkosnom ponašanju mogao
si vidjeti da je odrastala u bivšoj Jugoslaviji, a kasnije Hrvatskoj, boreći se kako
bi dokazala što može postići, usprkos razmišljanjima okoline, boreći se protiv
granica tuđih očekivanja. Usprotiviti se njezinoj preporuci nije lagan pothvat,
i sama činjenica da smo bili spremni to učiniti ukazuje koliko nam je bilo stalo
do tog stana.
U tom smo trenutku već bili previše mentalno i emocionalno
zainteresirani. Pun svog američkog optimizma bio sam uvjeren da će se svi
problemi riješiti, i da je Vesnino mišljenje tipično, skeptično, pesimističko
hrvatsko stajalište. Dobro, reče Vesna, ali nastavi inzistirati na jednoj stvari. I
to stvarno inzistirati. U njezinu je savjetu bila sadržana sva nesigurnost
85
hrvatskog sudskog i pravnog sistema, upakirana u njezinu dužnost prema nama

kao prijateljima. A nijedno od toga ovdje se ne smije uzeti olako.
Nora i Sara su se igrale u parku, kada nas je uz kavu Vesna upitala,
“Je li vlasnik stana bio u braku?”
“Da", odgovori Vana.
“Je li stan kupljen dok su bili u braku?”
“Da”, odgovorih.
“A sada su rastavljeni, zar ne?”
“Da, ali kakve to ima veze sa...” Vesna me presiječe pogledom. Zapiljila
nam se oboma u oči i njezin ledeni pogled, pun odlučnosti i osobne brige
ukazao nam je da možemo zanemariti neke njezine savjete, ali ako to učinimo
sada i ne saslušamo što nam ima za reći, više nam neće biti prijateljica i više
nam neće davati savjete. Možda će nas čak ubiti jer smo preglupi za život.
Tolika je bila snaga njezine obaveze prema nama kao prijateljima, da je ona
osjećala odgovornost da nas spriječi da ne učinimo nešto glupo. Sve dlake na
nadlaktici su mi se naježile. “Svakako osigurajte pismenu izjavu njegove bivše
žene da ne potražuje ništa na osnovi stana.” Čekaj? Što? Nisam razumio. Zašto
bi nam to trebalo? Pa oni su već rastavljeni. Aha! Ovo je Hrvatska... gdje
zapravo rastavom “službeno” prestaje brak, ali to ne znači i da su riješena
pitanja oko vlasništva nad zajedničkom imovinom. Pa smo tako prošli puni
krug i vratili se do pitanja vlasništva koje je jedno od glavnih, ako ne i glavni
problem u Hrvatskoj. Ne znam kako je u ostalim zemljama, ali u SAD-u je
prilikom rastava OSNOVNO PITANJE VLASNIŠTVA! Sjećam se posljedica
rastave mojih roditelja, i rastave roditelja mog prijatelja (hej, pa to su bile 1980-
e, i svi su se rastajali), o imovini se raspravljalo i dijelilo ju se. Moja je mama
dobila kuću, prijateljev otac je dobio njihovu staru kuću, majka drugog
prijatelja je dobila kuću na korištenje dok djeca ne navrše 18 godina (i za to
vrijeme nije u nju ništa ulagala, stajala je tako trunući u susjedstvu, poput
svadbene torte gospođice Havisham). Netko je uvijek “dobio” nešto i riječi su
uvijek zvučale tako konačno (a često i žestoko) da si znao da je to trajno.
U Hrvatskoj, ne, ništa slično. Ako ne dobijemo izjavu vlasnikove bivše,
čini se da bi se mogla pojaviti u bilo kojem trenutku te zatražiti protuvrijednost
svoje polovice, i mi bismo je morali isplatiti, bez obzira što smo stan kupili od
njegova vlasnika. Sve što se u Hrvatskoj kupi ili zaradi za vrijeme braka je
86
zajednička imovina bračnog para, a može ostati kao nerazriješeno pitanje čak i
nakon rastave.
“Da, svakako,” rekosmo Vesni, “reći ćemo mu da osigura potpisanu
potvrdu svoje bivše žene.” Mislio sam si, kako bi to mogao biti problem,
rastavljeni su, on prodaje stan. Dakle... nakon višemjesečnog natezanja sa svim
ostalim papirima, nakon prve ponude, novog dogovora, i svega što je slijedilo,
vlasnik je odbio tražiti potpis tog dokumenta. Bili smo razočarani. Usred našeg
jada, poput očajnika smo pokušavali spasiti što se spasiti da, nadajući se još
uvijek da bi se taj problem mogao nekako zaobići:
“Ali možda bismo mogli.. ”
“Ne.” Vesna izjavi s tihom snagom nadolazeće oluje.
“Ili da možda...”
“Ne.” Munje su sijevale iz Vesninih očiju. Uzdahnem. Kao što je zrak
izlazio iz mojih pluća, moji snovi se raspršiše u prazninu svijeta oko nas. Vana
je još jednom pokušala objasniti vlasniku da bez tog dokumenta mi sigurno
nećemo kupiti taj stan. Ponovno, on je odbio. I tako odosmo opet u borbu s
vjetrenjačama, u potragu za stanom.
Par mjeseci kasnije našli smo jedan koji je bio “u redu”. Malo manji, ali
u novijoj zgradi i bez očiglednih imovinsko pravnih problema, a vlasnica je čak
pročitala moju knjigu! Problem je bila visoka cijena. Ponudili smo što smo si
mogli priuštiti i nakon par tjedana, sastali se s vlasnicom i njezinim agentom.
Prihvatila je našu ponudu, ali je trebalo pričekati dok ona pronađe smještaj.
Mogli smo pristati, jer u tom trenutku još nismo bili u žurbi. Razišli smo se,
Vana i ja smo proslavili s našim gostom iz Splita, misleći da smo uspjeli.
Kupujemo stan! HURAAA!
Ali (znate što slijedi), vlasnica je nastavila stan pokazivati i drugim
kupcima. Čekaj? Što? Čak smo nazvali agenciju pitajući vrijedi li još uvijek naš
dogovor, te nudeći polog. Agentov odgovor je bio da se vlasnica još uvijek nada
povoljnijoj ponudi, no da dogovor vrijedi, iako bi nam možda bilo bolje da i
sami dalje nastavimo tražiti stan. Ha? Znači postizanje “dogovora" zapravo i
nije bio dogovor.
Sada smo, nakon što je već dva puta dogovorena cijena i potvrđena naša
spremnost za kupnju stana, imali već dva vlasnika koja zapravo nisu bila
spremna na prodaju. Ono što je potrebno znati je da je u to vrijeme (a vjerojatno
87
je tako još uvijek) situacija na tržištu nekretnina u Zagrebu bila užasna. Stanovi
se prodaju godinama. Vrlo je malo kupaca. Stoga, naći nekoga, poput nas, tko
želi kupiti stan je nešto što ne treba shvatiti olako. U oba smo se slučaja cjenkali
i složili oko cijene, pa ipak, nema prodaje. Doseliti u Hrvatsku zapravo nije
tako lako.
Evo i zašto. Naš primjer, gospođa Dalmatinka i gospodin Amerikanac,
koji žele ostati baš u određenom zagrebačkom kvartu. Čekaj malo? Što?
Amerikanac u meni dok trepneš bi se preselio na drugi kraj grada. Ali Hrvat u
meni? Ha, Hrvat u meni nije mogao spavati noćima pri pomisli da preseli makar
kilometar istočno. Zašto? Jer je tako to ovdje. Jednom kada pustiš korijenje u
neki pedalj hrvatskog tla, teško ga je iščupati.
Iako frustriran ponašanjem vlasnika tih stanova, počeo sam shvaćati
situaciju. Živio sam u Vrbiku tek četiri godine, a pomisao da odselim već me
počela užasavati. Djelomično i zbog osjećaja da je to zauvijek. U SAD-u
jednostavno razmišljaš, Dakle, ako mi se ovdje ne svidi, idem dalje. To je način
na koji su živjeli moji roditelji i svi preci. Ali nakon kraćeg vremena života u
Hrvatskoj, počeo sam osjećati i primjećivati nešto drugo. Mjesta nisu samo
prostori, ona su mnogo više od toga. I ako mi je odbojno promijeniti sredinu
nakon samo četiri godine, kako li je tek nekome tko je u istom stanu i
susjedstvu živio zadnjih 20 ili čak 40 godina? Odlazak se može činiti naprosto
nemoguć.
I tada, kad je sve postalo beznadno, Vana je pronašla takav stan da nam
se činilo da je sve prelijepo da bi bilo istinito. Ispunjavao je sve naše uvjete. Bio
je u Vrbiku. Blizu Sarine škole. Bio je čak u istoj zgradi u kojoj su stanovale
dvije Sarine najbolje prijateljice i njihovi roditelji, Adrijan i Marta, Mirko i
Vesna, naši najbliskiji prijatelji. Bio je čak i na onoj strani zgrade koju smo
priželjkivali, s fantastičnim, funkcionalnim rasporedom i predivnim pogledom
na Zagreb.
I da, bio je daaaaaleko preskup. Iz čistog mazohizma otišli smo ga ipak
pogledati. Razgledajući hodnik i prostorije vidjeli smo da nije bio kompletno
renoviran kao što je bilo oglašeno. Postojali su određeni “problemi”, ali
istovremeno nije bio ni ruina kao mnogi drugi koje smo pogledali. To nam je
dalo nešto nade. Možda bismo se mogli pogoditi da se cijena nešto spusti, a
onda naknadno postupno renovirati.
Nakon par dana, Vana je sastavila ponudu (jer je trebala biti na
hrvatskom). Vlasnica je prigovorila da je suviše niska. Sto mu muka. A tada,
88
božićno čudo! (Iako, ako ćemo biti iskreni, bila je veljača). Nazvala nas je i rekla
da se konzultirala sa svojim sinovima, te da se možda možemo dogovoriti.
Sljedeći smo se tjedan sastali i dogovorili cijenu...
... i tada pođosmo u tu banku, i mnoge druge banke. Čak i uz našu
životnu ušteđevinu, i štedljivu prirodu (primjerice, Vana nosi odjeću tako
dugo, kao da čeka da se vrati u modu... i tada, to se čak i dogodi!) još uvijek
nam je trebao pozamašan iznos bankovnog kredita. Najzad smo pronašli banku
koja nam je odobrila kredit u kunama, čiju smo si kamatu mogli priuštiti, jer
mi nije bilo ni na kraj pameti otplaćivati kredit u valuti koju ne zarađujem, na
sljedećih, recimo 30 godina. Neka se slikaju, pa tko zna kako će svijet izgledati
za 30 godina?
Zamišljam otplatu zadnje rate tog kredita nekoj Drugoj Banci Jupitera ili
što već, u vlasništvu konzorcija Kinesko-Marsovsko-Američko-Njemačke
kompanije. Ili ćemo biti dužni nekim inteligentnim robotskim gospodarima
razvijenim od strane Facebooka ili Googlea. Izvolite Robot gospodari, naša
zadnja rata. Sjećate li se kako smo nekada mislili da ste sposobni samo za
predstavljanje mojeg bloga? O slava budi Velikom Google-Faceu! O slava budi
Velikom Google-Faceu!
... Kako god, PET MJESECI nakon svega, konačno smo preselili.
Preseliti u Hrvatskoj predstavlja mnogo više od promjene mjesta i
prostora. U doba prekooceanskih istraživanja Amerika je postala novi svijet, a
Europa stari. Ako je ikada postojao način da sasvim razumijem te pojmove, to
bi bilo u okviru emocija i osjeta pobuđenih prilikom selidbe. Vezanost kojoj
sam svjedočio kod svih ljudi koji su pokušavali prodati svoje stanove, i
poteškoće koje smo i sami imali s napuštanjem mjesta na kojem smo živjeli,
dokazuju koliko je u Hrvatskoj, više nego bilo gdje drugdje, snažna veza s
mjestom i ljudima. I to je vjerojatno razlog zbog kojeg je ovdje obiteljima i
pojedincima toliko teško suočiti se s hrvatskom stvarnošću u kojoj veliki dio
svake generacije mora odseliti u inozemstvo. To je povezanost koju ja teško
razumijem, ali počeo sam je osjećati (možda bih je jednostavno mogao nazvati
magijom?).
Posljednjeg dana, kad je sve bilo potpisano i uredno ovjereno (koliko
pečata? mali milijun, kažu ovdje), činilo se da vlasnica stana još nije spremna
za odlazak. Trebalo joj je vremena da zaustavi suze. Jedan dio mene se osjećao
kao da sam Trumpoliki ulagač u nekretnine iz nekog filma iz 1980-ih, poput
The Goonies, koji izbacuje starice iz njihovog stana. Samo potpišite ovdje!
89
Haaaahahahaaa! Veličanstveno! Nakon što joj je stan bio na tržištu više od

godinu dana, i nakon svih papirologija i birokratskih prepreka koje smo prošli
da bismo stigli do ovog trenutka, ipak se stvarnost selidbe činila nemogućom.
Stan je prvo pripadao njezinu ocu, pa tek onda njoj. Naslijeđen je kroz
generacije kao obiteljska uspomena, makar vrlo velika uspomena. Njezini su
sinovi odrasli ovdje, da bi, zbog ekonomske situacije u Hrvatskoj, odselili u
inozemstvo poput mnogih drugih. Nisu se željeli vratiti i stoga ga je ona
odlučila prodati.
Nakon što smo uselili, mogao sam osjetiti zadah prošlosti kako me
zapuhuje, kao da to još nije "naše” mjesto. Na neki način to je više podsjećalo
na čudno baštinjenje nego na poslovnu transakciju. Činilo se da nešto
nedostaje.
Vlasnica je velikodušno ostavila neke ormare u stanu. Jedan je bio u
budućoj Sarinoj sobi. Kad sam ga otvorio, vidio sam da su mu vrata pokrivena
starim naljepnicama. Pozvah Vanu, koja se iznenadila kad ih je vidjela.
Nasmiješila se. Prepoznala ih je i znala da su iz 1980-ih, neke su bile iz
njemačkog časopisa Bravo, tada popularnog u Jugoslaviji, poput slike pop
zvijezde Nene (99 Luftballons) i Limahla (Never Ending Storyyyy, ah ah ah
aah), i nekoliko stikera golih likova koji na hrvatskom govore Ljubav je...
("Love is...”). Očigledno je to bilo nešto što su djeca tada skupljala. Bilo je čak
par sličica He-Mana koje sam ja kao dijete imao u Americi. Iako su boje bile
malčice drugačije, pa je to možda bila jugoslavenska varijanta sličica tog
junaka. Što li je bila poruka socijalističkog He-Mana? Ja i proletarijat imamo
moć?
Ali ovdje, u ovom starom ormaru, bile su sačuvane poput kukaca u
jantaru. Imao sam dojam da se radi o predmetima iz nekog arheološkog
nalazišta. Na neki način se osjećaj našeg sadašnjeg boravka u stanu povezao s
prošlošću bivših stanara. Zapravo smo i Vana i ja isto tako mogli zalijepiti te
sličice na vrata kad smo bili djeca. Kao da smo otvorili vrata prema mojem i
Vaninom djetinjstvu. I na neki način, ta je poveznica blagoslovila prelazak
stana od jedne obitelji i njezina života, drugoj obitelji i našem životu. I to je
osjećaj koji prilikom selidbe imaš u Hrvatskoj, ne radi se toliko o investiranju i
funkciji tržišnih zakona, već sve to više podsjeća na obred baštinjenja i ritual
nasljeđivanja.
90
Ljubav je … par sličica iz davnine koje “još uvijek” ne razumijem.
Tako, kupismo stan! Pomalo anti-klimaks, zar ne? Kladim se da ste mislili
da će to biti posljednja scena knjige: Dobijemo ključeve i ja prenosim Vanu
preko praga, spremni započeti hrvatsko-američki san! Ha! Ja ne mogu podići
Vanu jer je viša od mene. Ne, hrvatska birokracija i prepreke u traženju stana
ubijaju svu moguću radost i osjećaj dostignuća koji biste mogli imati (tako je
bilo i s nama), u trenutku kad ste najzad uspjeli kupiti svoj idealni stan. U
jednom trenutku tog dugotrajnog procesa Vana je napomenula: “Iskreno se
nadam da je ovo poput porođaja, dugotrajno i bolno, ali nakon svega zaboraviš
svu bol, jer na kraju dobiješ bebu.” Pogledao sam je sa strane, nesiguran u to
što bih trebao reći. Čini se da je baš tako, preseljenje u Hrvatskoj je POPUT
POROĐAJA, bolno, ali na kraju dobiješ stan... i kredit! Na neki način je stvarno
poput djeteta. Nadaš se vječitoj ljubavi, jer je baš toliko vremena potrebno da
bi ga otplatio.
91
Poglavlje 14
Birokracija! Beskrajna noćna mora
Dakle, želite kupiti stan? A Hrvatska se drži ovako:
92
Hrvati i ja ne možemo vjerovati koliko je vremena i energije potrebno

potrošiti da bi se obavila neophodna papirologija za kupnju stana ili bilo čega
drugog u ovoj zemlji. Kad je moj prijatelj Kapetan Šarmantnogačić prodao svoj
stari auto za nešto knjiga i par društvenih igara (i to je zapravo bila vrsta
usluge), trebalo je punih mjesec dana da se obavi procedura prijepisa. Sada,
možete li zamisliti koliko tek traje postupak za stan?
Navodim popis državnih i privatnih ureda, institucija ili agencija koje
smo Vana i ja, ili vlasnik stana morali posjetiti, i broj posjeta koje smo morali
obaviti, prije nego smo zaključili prodaju.
Odjel upravnih poslova (ured za katastar) 6
Porezna uprava 5
Ministarstvo obrane RH 3
MUP 5
Veleposlanstvo SAD-a 1
Javni bilježnik 4
Računovodstvo mog Sveučilišta 3
Vanino računovodstvo 4
Banka 10
Ukupno 41
I od čega se sastoji posjet svakom od tih ureda? U osnovi, radi se o

prenašanju pečatiranih dokumenata s jednog mjesta na drugo, da bi se dobio
sljedeći pečat i papir, jer u Hrvatskoj birokratski uredi međusobno ne
komuniciraju. Najozbiljnije, Ministarstvo unutarnjih poslova, institucija koja
je nadležna za osobne iskaznice, podatke o prebivalištu i dozvole boravka, još
do nedavno bilo je nepovezano s 428 raznih općinskih ureda koji vode podatke
o sklapanju brakova, rođenjima ili smrti, te nizu drugih podataka. Svake godine
93
kad obnavljam svoj “još-uvijek-sam-u-Hrvatskoj-status”, moram prvo nabaviti

Izvadak iz matice vjenčanih, ne stariji od tri mjeseca, u uredu u Splitu, da bih
dokazao MUP-u da sam još uvijek u braku. Što je zaista smiješno, obzirom da
živim i radim u Zagrebu. Svake godine moja punica mora poći u Matični ured
u Splitu, podići novi izvadak iz matice vjenčanih i slati ga nama u Zagreb. A to
je samo jedan primjer. Kako reče jedan naš prijatelj, “Hrvatskoj birokraciji
papir je fetiš”.
Kad je jednog ljeta grupa američkih studenata došla u Hrvatsku, posjetili
smo vrlo značajnu međunarodnu organizaciju, koja je... hm... recimo u rangu
“svjetske banke”. Nakon predavanja smo razgovarali s njezinim
predsjednikom, pa sam ga upitao što “banka” smatra najvećim problemom u
Hrvatskoj. On, dakle, smatra da je najveći problem s kojim se Hrvatska suočava
privlačenje inozemnih ulaganja radi poticanja ekonomskog razvoja. A izvor tog
problema nije u hrvatskom mentalitetu ili nekom širem pojmovnom uzroku
(što mnogi ovdje navode kao izvor problema), nego se jednostavno radi o
birokratskoj neefikasnosti i suvišnosti.
“Najčudnije od svega je to”, nastavio je, “što su toga svjesni svi u vladi.”
Objasnio je da ima iskustvo u radu u zemljama kao što su Indonezija i Turska,
i Hrvatska je bila jedina zemlja gdje se svi slažu s kritikama njegove
organizacije. Kad bi se on sam ili drugi predstavnici međunarodnih
organizacija susretali s ministrima u hrvatskoj vladi, svi bi se složili, “Da, u
pravu ste.” Ali nitko ne zna kako promijeniti išta od toga.
Osim što je gnjavaža čekati u općinskim uredima, često je mnogo toga
potpuno nejasno. Na primjer... čemu sve to. Zašto nam je potrebna ta potvrda?
Zapravo nikad ne znaš. Kako dugo je moramo čekati? Nitko ne zna. Razdoblje
od podnošenja zahtjeva za izdavanje potvrde do dobivanja iste s dokumentima
koji su ti potrebni za neki drugi ured može trajati od tjedan dana, do... par
godina?
Mi smo imali sreću. Stvarno? Ne, stvarno. Najduže što smo čekali neku
potvrdu bilo je mjesec dana. Naravno, nismo znali koliko će to trajati, i čekanje
nas je natjeralo da promijenimo naše planove o seljenju iz unajmljenog stana,
najprije za 15 dana, pa za mjesec dana. I dok smo čekali dokumente, Vana je
svakodnevno nazivala ured u koji je prodavateljica stana predala papire.
Nešto me ovdje stvarno začudilo. Očekivao sam da se radi o nevidljivom
procesu u kojem se nemaš kome obratiti. Zamišljao sam da kad se jednom
papiri predaju, oni naprosto nestaju u tom svijetu dokumenata, u nekom svijetu
94
zaborava. Lebde u eteru, tugujući i kukajući, dok ih Mudraci Birokracije

svojom magijom ne prizovu natrag u naš svijet živih za proceduru udaranja
žigova. Udri, tinto, udri i tvoja je potvrda spašena!
Ali uopće nije tako. Nije bilo magije, niti iznenađujućih misterija.
Vana je zapravo mogla nazvati i razgovarati sa ženom kojoj smo predali
naše dokumente, i kao kad se raspituješ za zdravlje pacijenta, mogla se
informirati o fazi obrade u kojoj se naš predmet nalazi. Na taj je način sve skupa
postalo još više frustrirajuće, jer su trebala dva tjedna da saznamo da je cijela
procedura odobravanja, ili što je već bilo na stvari, gotova i da je sve odobreno,
ALI šefica odjela još nije potpisala dokument. I tako, Vana na telefonu
objašnjava hitnost naše situacije, jer smo stan otkazali s nekim datumom, netko
planira useliti tog ili sljedećeg dana, a sve što još dokumentima treba je samo
potpis nekoga tko je plaćen da potpisuje takve predmete, i prema tome... zašto?
Stvarno. Razumijem, ali šefica još nije potpisala? Ne. Gospođo, dokumenti će
biti potpisani kad ih šefica potpiše.
I tada, kada je sve napokon bilo potpisano, moralo se poći javnom
bilježniku. Zapravo moralo se ići kod ODREĐENOG javnog bilježnika, jer je
taj općinski ured koristio usluge samo jednog. I taj jedan je očigledno bio jako
udaljen, jer nam je službenica u tom uredu strpljivo objašnjavala kako njezina
asistentica mora odnijeti svu dokumentaciju tramvajem do bilježnika, nakon
što je potpisana (a samo bog zna kad će to biti). Nakon što je bilježnik ovjerio
sve potpise, a Vana ga je mogla nazvati da bi saznala najnovija kretanja,
dokumenti su čekali da asistentica ponovno dođe i vrati ih u ured... putujući
tramvajem. Vana je upitala može li ih sama podići. NE. Tako smo morali čekati,
odgađajući selidbu dva puta, dovoljno sretni što naš stan do tada nije već bio
iznajmljen nekom drugom.
Sada, vratimo se pogledati tablicu koju sam napravio. Ako popisu svih
onih ureda pribrojite nesigurnost i vrijeme čekanja pa pomnožite s tisuću,
možda možete dobiti osjećaj koliko taj proces može izmučiti čovjeka.
I tada, najzad, dobili smo sve dokumente i sve pečate! Sad možemo kupiti
stan! A to je uključivalo popriličnu količinu gotovine za plaćanje pologa, što
nije bio problem, jer ćemo u banci podići našu jedinu, cjeloživotnu ušteđevinu,
staviti je u torbu i prošetati do ureda javnog bilježnika. Čekaj malo? Što? Nije
li to malo previše novca da s njim šećeš ulicom? Ali u Hrvatskoj je to, izgleda,
sasvim normalna stvar.
95
Tjednima sam se mučio da osiguram dovoljnu svotu za plaćanje pologa.

Sva nam je ušteđevina bila oročena u tri različite valute. Opčinjeno sam pratio
tečajnu listu i kako dolar, kuna i euro rastu i padaju. Kad smo započeli plan
kupovine tog stana, dolar je bio jači u odnosu na euro, ali, naravno, to je bilo
davno prije nego je započela naša odiseja s birokracijom. Sada je dolar znatno
oslabio u odnosu na euro. Noću sam budan ležao strahujući od globalne
ekonomske krize koja može sutra srušiti tečajeve, dan prije naše uplate za stan.
Nešto kao kada je Brexit oborio vrijednost britanske funte za 17% u jednom
danu! Možda financijski mjehur od sapunice samo čeka da prsne par dana prije
naše isplate za stan. Takav događaj bi poskupio naš budući stan ostavivši nas
bez dovoljno sredstava da ga kupimo, izgubili bismo polog jer si ne bismo više
mogli priuštiti kupovinu, ili bismo se našli u situaciji beskonačnog pravnog
natezanja.
To je bila samo jedna od briga koje su me mučile. Druga briga mi je bila
što je vlasnica stana željela isplatu cijene u gotovini. Ne putem bankovnog
transfera, čeka ili naloga za uplatu (za to dvoje čak nisam siguran postoje li u
Hrvatskoj kao oblik plaćanja), nego samo keš. Što je značilo da moramo iznijeti
novac iz banke, gdje je siguran, te osiguran od strane banke, te ga predati
prodavatelju, prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji stana.
Da se razumijemo, u SAD-u nitko ne hoda uokolo s većom svotom novca,
osim dilera drogom (ili možda lobista, zar ne?). Poznajem ljude koji su doslovce
(i to mislim zaozbiljno) bili opljačkani hodajući ulicom, ili prema trgovini ili
autu, noću ili usred bijela dana. Iako je vjerojatnost mala, ipak postoji
mogućnost da će te netko opljačkati ako hodaš uokolo sa svojom životnom
ušteđevinom u torbi.
U isto vrijeme, u Hrvatskoj to ne predstavlja problem. Najzad sam to
prihvatio misleći si, Dobro, OK. Vana i ja ćemo ići zajedno. Snaga i sigurnost u
velikim brojevima. Bio sam nervozan jer smo dan ranije morali najaviti
mjenjačnici da nam treba novac. Recimo, što ih sprječava da dojave nekom
lopovu da neki tupani dolaze s hrpom deviza? Možemo izaći od njih, prijeći
ulicu i BUM! Biti opljačkani. I tada ne bismo mogli ništa učiniti u vezi toga.
Naš novac, naš stan, naši snovi nestali bi u trenutku nasilja. Ako je ikada
postojao trenutak kada je Amerikanac u meni poželio da ima pištolj, to je bilo
tada. Jesam li paranoičan? Vjerojatno, ali unatoč tome, želio sam biti
paranoičan i naoružan. AMERIKA!
96
Tako smo sve isplanirali. Datum određen. Vrijeme rezervirano. Idemo

promijeniti devize i isplatiti stan. Samo, par dana prije nego je sve trebalo biti
riješeno, Sara se probudila s temperaturom i vodenim kozicama (da, da, čuo
sam o cijepljenju). Možete li vjerovati? Najgore od svega bilo je što punica nije
bila s nama (bila je u Splitu), i netko je morao ostati s djetetom kod kuće. Ja!
I evo me tako, zaglavljenog kod kuće dok je Vana vani, u divljini
Zagreba, hoda gradskim ulicama sa stotinjak tisuća kuna u torbici. Naša
kompletna, jedina životna ušteđevina. Zurim kroz prozor zgrčen od tjeskobe.
Da sam imao cigarete pušio bih. Tada mi nešto privuče pažnju. Neka glazba.
Pogledam i vidim kako na TV-u počinje crtić Žar i čudovišni strojevi.
Pogledam Saru na kauču, lica osutog crvenim točkama vodenih kozica,
pogled joj luta između mene i televizora.
“Tata, što ti je?”
“Ništa, zlato”, kažem i sjednem do nje. Sljedećih dvadesetak minuta
gledam s njom crtić o kamionima koji iako mogu govoriti i ponašati se kao živa
sposobna bića, ipak iz nekog razloga imaju vozače. Zar se radi o brbljavim,
razumnim glavama koje ne mogu kontrolirati svoja tijela? Čudno, zar ne? I
tijekom, svojih pustolovina moraju rješavati matematičke probleme. Uopće
nisam zamišljao da će mi tako proteći današnji dan.
Poslije crtića, počinjem nervozno koračati prostorijom, pogledavajući
kroz prozor, provjeravajući mobitel, nadajući se da je najgore tek u mojoj
američkoj mašti.
Mobitel se napokon oglasi.
Vana mi javlja da su plaćanje, promjena valute i potpisivanje ugovora
obavljeni bez problema. Hvala bogu, ako se u Hrvatskoj može računati na
jednu važnu stvar, onda je to sigurnost. I najluđa stvar za mene (a vjerojatno i
za većinu Amerikanaca) je činjenica da je gospođa koja nam je prodala stan,
žena od kojih 60 godina, naprosto uzela novac, gurnula ga u torbicu i mirno
nastavila hodati gradom sa stotinama tisuća kuna pod rukom.
Hrvatska: mjesto na kojem ideja pljačkanja bespomoćnih starica...
izgleda ne postoji.
I sada, nakon svega, nakon cijelog iscrpljujućeg procesa, rješavajući jedan
po jedan zadatak s dugačkog popisa prepreka, ne znajući zapravo je li moguće
da je stvarno sve riješeno, trebao bi uslijediti veličanstveni ulazak u naše novo
97
prebivalište. Umjesto toga mi ulazimo oprezno, šuljamo se unutra, puni

emocija, pažljivo motreći hoće li pred nas poput maskiranog razbojnika na
mračnoj cesti ponovo iskočiti neka nova prepreka.
Ali čekajte! Nije gotovo. Ha ha, prevario sam vas. Mislili ste da je ovo
poglavlje o birokraciji gotovo... ne... nikad nije gotovo. Nikad!
Nakon što smo kupili stan morali smo promijeniti adrese na svakom
mjestu koje je koristilo našu staru adresu, ali za to smo prvo morali promijeniti
osobne dokumente.
Nekih mjesec dana nastavili smo koristiti poštanski sandučić u našoj
staroj zgradi. U Sjedinjenim Državama, a pretpostavljam i drugdje, možete
pošti dati novu adresu na koju može proslijediti vaše pošiljke, dok sve ne
promijenite... ali ne i u Hrvatskoj. U isto vrijeme Sara je postala dovoljno stara
da je mogla dobiti vlastitu osobnu iskaznicu. Pa smo se prijavili i za to. Još jedna
neobična začkoljica je da jedan roditelj treba zatražiti dokument, a drugi ga
treba podići. Ne znam što rade ako drugog roditelja nema.
Tri tjedna nakon selidbe, odem rano ujutro u MUP čekati red za svoju
osobnu na odjelu za strance i onda pokušam podići Sarinu. Problem je što ne
znam kamo trebam ići za hrvatske dokumente. Nije isti šalter kao za strance.
Svi natpisi i znakovi ispisani su SLUŽBENIM hrvatskim, koji uključuje riječi
koje se koriste samo i jedino kad trebate obaviti tu jednu službenu stvar koju
ste došli obaviti. Mislim, većinu vremena moj hrvatski koristi se za razgovor o
ručku i kavi. Podizanje osobnih dokumenata nikad nam nije bila tema.
Izgubljen, vraćam se do aparata koji izbacuje brojeve koji vam govore kad ste
na redu, pritisnem tipku za 'engleski' (Hej! To postoji! Bravo!), i pokušavam
shvatiti iz prijevoda kamo trebam ići da bih podigao Sarinu iskaznicu.
I dok ja to proučavam, počinje se stvarati red. Da, dobro ste shvatili. Iza
mene se stvara red za aparat koji daje brojeve za čekanje u redu. Zbog mene.
Super. Postaje sve dulji, i konačno ljudi počinju “nuditi”, bolje rečeno
inzistirati da mi pomognu jer mi toliko treba. Pokušavam objasniti što trebam
i svi mi govore,
“Hej, morate ići na šalter za strance.”
“Ali ne trebam to za sebe, nego za moju curu!” I tu sam još više uprskao
stvar. Upotrijebio sam krivu riječ i umjesto curica, što bi ljudi shvatili da mi je
kći, rekao cura, što bi značilo odrasla djevojka. Sad svi pretpostavljaju da
98
trebam podići dokumente za svoju curu koja mora da je strankinja poput mene,
jer bi inače sigurno sama došla i obavila ovaj užasno frustrirajući zadatak.
Još jedna zanimljiva stvar u vezi ljudi koji idu na šalter za strance na
MUP-u, hrpa ljudi koja se izdvojila iz mase u redu iza mene i postala ekipa
“koja će pomoći” većinom je iz Bosne i Hercegovine, tako da oni svi razumiju
i govore hrvatski. I sad ja, koji pokušavam pronaći gdje mogu podići
dokumente svoje kćeri Hrvatice, moram njih, koji svi govore jezik
uvjeriti da ja, očigledni stranac, ne tražim šalter za strance! Na koncu bježim u
obližnji McDonald's, omatam se umirujućim mirisima i okusima ‘doma’ (jesam
li ja to zaozbiljno našao utjehu u McDonald’su? Ah.) i zovem Vanu. Kumim je
da izađe s posla i dođe mi pomoći. Naravno da moram i ja opet doći jer sam ja
taj drugi roditelj koji treba podići dokument, zbog čega sam to i krenuo obaviti.
Vana stiže i još sat i pol kasnije konačno dolazimo na red. Prilazimo šalteru i
doista, gospođa će iskaznicu dati samo meni, jer ja nisam onaj roditelj koji je
predao zahtjev.
I s tim je sva papirologija završena, gotovi smo. Konačno smo preselili.
Ili, jesmo li...
99
Poglavlje 15
Najveća razlika između tu i tamo
Pazi sad! Preselili smo se! Našli smo stan koji nam je svakim danom
izgledao sve bolje i bolje. A najbolje u svemu bilo je to što nismo morali
napustiti svoje susjedstvo, Vrbik. Smješten u blizini dvije najvitalnije
zagrebačke ulice, Savske i Vukovarske, Vrbik je dovoljno blizu centru, ali i
dovoljno udaljen da se osjećaš smireno i pomalo prigradski.
U prvoj sam knjizi napisao da ću u Vrbiku živjeti zauvijek (4 života,
zapravo sam naveo), i sada se to činilo istinitim... jer kad jednom kupiš stan u
Hrvatskoj, a) prodaja je obzirom na tržište totalno nevjerojatna; i b) tko bi pri
zdravoj pameti uopće želio ponovno prolaziti kroz sve to! Dakle, Vrbik je taj,
“dok nas smrt ne rastavi”.
U Vrbiku je poput sela, i to ne mislim pogrdno nego u društvenom
smislu. Ovdje svatko “zna” svakoga. Možda ne znam ime tog tipa što šeće svog
psa, ali ga znam kao što prepoznajem i psa. Možda ne znam niti ime starijeg
gospodina kojeg viđam svakodnevno na putu u pekaru, nakon što Saru
odvedem u vrtić, ali znam da ću ga sresti i sutra (zanimljivost: zapravo se
ispostavilo da je taj stariji gospodin kojeg sam sretao svaki put kad sam vodio
Saru u vrtić, sada naš susjed. Živi čak na istom katu na koji smo se mi uselili!).
I još treba nešto istaknuti u vezi sve te bliskosti. U našem ljupkom selu Vrbiku,
smještenom u centru Zagrebačkog velegrada, poznanstva rađaju brigu, a
brižnost stvara zajedništvo.
Snaga zajednice susjedstava u Hrvatskoj, njezin puls i ritam, prisutna je
u cijeloj zemlji, i dalje od našeg zagrebačkog okruženja. U Splitu je bila
evidentna, čak sam cijeli odlomak posvetio susjedstvu svoje punice. U
američkim susjedstvima, naročito onim u prigradskim naseljima, udruženje
stanovnika donosi pravila o tome što možeš činiti sa svojom kućom i
okućnicom, u okolici stana moje punice u Splitu ne postoje takva pravila.
Vrijednost zajednice nadvladava estetiku koju mi u Americi toliko obožavamo.
Svake večeri starije susjede sjede vani poput triju proročica. Čini se da
znajući sve, tkaju sudbinu svima i svakome. Tri pogrbljene sjenke sjede na
klupi naspram ulične lampe, dok im se krajevi cigareta žare i trnu u večernjem
sumraku. Njihov razgovor mrmori kroz otvoreni prozor stana, poput zvuka
dosadnog televizora u susjednoj prostoriji.
100
Klupa zapravo i nije klupa, već zbirka stolica oko stola postavljenog na
tratini ispred bloka zgrada. Klupa je samo sporedni dodatak stolicama. Naravno
da te stolice nisu komplet kakav možete kupiti u trgovini. Zapravo, svaka je
stolica jedinstvena, svaka sa svojim vlastitim misterioznim porijeklom. Nekako
se svaka pojavila samostalno, izničući oko klupe poput gljiva.
Srce skupine čine tri stare susjede. Drugi dolaze i odlaze, ali orbita večeri
pripada tim starim gospođama. One su susjede moje punice. Žene koje su
promatrale odrastanje moje supruge, sad grle i ljube moju kćer u hodniku,
dajući joj slatkiše ili donoseći iznenada uvečer tanjur palačinki bez ikakvog
povoda.
Neki susjedi, uglavnom muškarci, izruguju se starim damama koje
ogovaraju na klupama. U Hrvatskoj kao da svako susjedstvo ima svoju grupu
proročica, svoju ekipu koja se okuplja svake večeri. Ponekad ih smatraju
znatiželjnima, osuđujućima, te izvorom mnogih glasina. “Jesi li čula da...” “Ja
sam čula...” “Nee, ona kaže da je on rekao...”
Ali za mene, kad sjedim i prisjećam se usamljenosti američkog srednjeg
zapada, kad se podsjetim koliko je lako izgubiti se u našoj kulturi izolacije
pojedinca, pomislim da bi svatko trebao cijeniti gospođe na klupama. Nakon
što je deset godina živio u Parizu tijekom 1930-ih, pisac Henry Miller vratio se
u Ameriku i napisao roman pod nazivom Klimatizirana noćna mora u kojoj je
opisao koliko su se Amerikanci potpuno otuđili jedan od drugog i od prirode.
Moram se složiti s njim. Od izuma klima uređaja više ne moramo izlaziti van
kako bismo se rashladili tijekom vrućih ljetnih večeri. Stoga susjede viđamo
sve manje i manje. Ako u tu jednadžbu dodamo televiziju, više nam nije
potrebno nikakvo društvo. Stoga, gotovo da više nema potrebe viđati susjede.
U današnje vrijeme, želite li nekoga vidjeti, potrebna vam je isprika za
narušavanje njegova samovanja.
Ali tijekom mojih prvih mjeseci boravka u Hrvatskoj, kad smo cijelo ljeto
proveli u Splitu, znao sam da ću pri svakom dolasku ili odlasku vidjeti
susjedstvo na njihovoj klupi. I dan danas je tako, pri dolasku dok parkiram auto,
obasjat ću im sjenke farovima, pa i kada to ne želim, prošetat ću do njih i barem
pozdraviti.
Ponekad se našalimo, spomenem propuh, one me pitaju za kćerkicu. Ako
dolazimo žena, malena i ja, tada je obično moja punica već dolje i čeka nas s
njima. Ponekad odvede unuku na kat, a žena i ja ukrademo cigaretu i nekoliko
minuta sa susjedima.
101
Posred održavanih travnjaka američkih naselja, s dugim prilazima i

širokim ulicama, nema mjesta za klupe, a još manje za rasparene,
poluraspadnute stolice. Ono što je centar okupljanja u Splitu, u Oklahomi bi
smanjivalo vrijednost nekretnine i smatralo se nagrđivanjem krajolika. I to je
možda ta razlika između ovdje i tamo. Vlasništvo iznad zajednice, cijena iznad
duha. Ali, nakon nekoliko godina života u Hrvatskoj, mislim da treba pustiti
stare dame da razgovaraju na svojim klupama. Vidim da nas to čini bogatijima.
I u Vrbiku ima klupa, kafića, i okruženja punog poznatih i prijateljskih
lica. Vjerujem da je slično u većini kvartova diljem Hrvatske, što,
pretpostavljam, pomaže objasniti zašto je ovdje toliko teško preseliti se. Za
razliku od Amerike, gdje preseljenje s jednog kraja grada na drugi ne
predstavlja ništa, u Hrvatskoj ne mijenjaš samo stan, to je mnogo više od
promjene zgrade na koju si navikao, mijenjaš cijelu zajednicu.
U Vrbiku smo imali prijatelje Mirka i Vesnu, s kćeri Norom, Adrijana i
Martu s kćeri Sonjom. Kad smo ozbiljno počeli razmišljati o preseljenju, oni su
nagovijestili da naše prijateljstvo neće nestati, ali da zapravo više nikada neće
biti isto kao sada dok smo susjedi. Nešto ranije, Mirko i Vesna su ozbiljno
razmišljali da odsele u inozemstvo, ali su ostali. Jednom smo diskutirali o
jednom stanu udaljenom oko dva kilometra od trenutne adrese, kad je Vesna
podsjetila Vanu kako oni “unatoč svemu nisu otišli u Dubai”. Naravno,
promijeniti kvart u Hrvatskoj može se usporediti s preseljenjem na Bliski istok.
Možda i stoga što više nismo bili podstanari nego vlasnici stana (ako
zažmirimo na činjenicu da je stvarni vlasnik našeg stana bila banka), osjećao
sam da je zajednica zgrade u kojoj smo živjeli, iako veća, više zainteresirana.
Već sam u Americi živio u velikoj stambenoj zgradi, ali ljudi su u ovoj zgradi
znatno intimnije međusobno povezani. Već kod useljenja, dok sam čekao lift s
hrpom kutija, prilazili su mi stanari naše zgrade.
Odmah mi se par njih “predstavilo” na način koji se činio kao ispitivanje.
Tko ste vi? Odakle ste? U koji stan selite? Jel to onaj od pokojnog...? Ne? Oh, a
to je onda onaj od gospođe koja se preselila na more? Jeste li puno platili?
Koliko? Ma samo me zanima pošto po kvadratu? Je li uređen? Ima li
protuprovalna vrata? Protuprovalna vrata! Ima li ih?
“Um... drago mi je?” Obično bih se u takvim trenucima pretvarao da ne
razumijem pitanje. Ali ovog puta sam pokušavao ostaviti dobar dojam i biti
specifično nejasan koliko je to moguće.
102
“Nismo mnogo platili, ali stan treba još srediti” ili,

“Dobre je veličine, veći od našeg starog od 72 kvadrata.” A kada to nije
uspjelo ublažiti daljnju paljbu pitanja, “Oprostite, ja sam Amerikanac. Ne
razumijem hrvatski.”
Meni to zapravo i ne smeta. Bio sam i još sam sretan što znam da svi ovdje
znaju tko je novi. Još je bolje bilo što smo neke od ljudi u zgradi već od ranije
poznavali, jer bi u suprotnom ti prvi dani bili pomalo neugodni, bez obzira na
radoznalost susjeda.
Dok sam čekao lift tog prvog dana, primijetih obavijest zalijepljenu
između ulaza u dva lifta. U poruci je pisalo:
U hodniku na 8. katu nalazi se veliki zeleni papagaj.

Ako ga je netko iz zgrade izgubio, dođite po njega.
Čekaj? Što? Obavijest je bila na hrvatskom pa nisam bio siguran jesam li

je dobro preveo. Možda “papagaj” ima i neko drugo značenje... bunt ključeva,
novčanik. Nešto što čovjek može lako zametnuti ili izgubiti. Pričekao sam da
se Vana vrati iz auta.
“Ne, radi se o ptici, papagaju.” Kad mi je to potvrdila oboje smo se
pogledali u čudu, pogled nam se usmjerio prema gore kao da smo očima
pokušali prodrijeti kroz slojeve betona do 8. kata. Zar tamo gore stvarno uokolo
leprša zeleni papagaj?
Lift stiže i mi ukrcavamo naše stvari.
“Kako čovjek može ‘izgubiti’ velikog papagaja?” upitah.
“I ne primijetiti?” doda Vana. Negdje, netko u ovoj zgradi sjedi u svom
stanu misleći si, Znaš, čini mi se da je nekako strašno tiho danas.
Dok u većini susjedstava u Hrvatskoj vlada seoski duh, okoliš moga
djetinjstva više je ličio na garažu. Prisjećam se da sam osobno poznavao tek
nekolicinu naših susjeda, mnogo bolje smo znali njihove automobile. Viđali
smo ih kako skreću na prilaz ispred kuće, parkiraju, te ulaze u kuću. Stoga sam
od desetak obitelji koje su živjele u stambenom bloku mogao prepoznati
dvadesetak automobila. Izuzetak je bila obitelj s druge strane ulice, čija je kći
103
bila među mojim najboljim prijateljima, jer kad bih se igrao vani na travnjaku,
ponekad bi mi u prolazu od automobila do svoje kuće mahnula pozdrav, i to je
bilo to (i sigurno nije bilo mjesta za sjedenje starijih gospođa).
Međutim, šetnja zagrebačkim naseljima podsjeća me na lutanje strofama
pjesme The Beatlesa “Penny Lane” Tamo gdje pjevaju kako brijač pokazuje
fotografije frizura, ja vidim svog frizera na čik pauzi, vidim prodavača kako
zaprima robu, djevojka u pekari maše mi dok prolazim. U oba kafića gdje se
često sastajemo s prijateljima svi znaju tko smo, te kojem djetetu pripadamo.
A djeca se prema okolici kafića i malenog parka odnose kao da im
pripada. Kad to usporedim sa svojim djetinjstvom, vidim nas povezane sa
svojim stražnjim dvorištima. Jedno sam vrijeme čak tugovao što svojoj kćeri
neću pružiti američki san: kuću s dvorištem.
Ali sad vidim da vrijeme koje ona provede u igri vani ne obuhvaća
usamljeno igranje u ograđenom dvorištu, nego jurcanje s prijateljima preko
susjedstva, bezbrižno trčanje pored poznatih mjesta i lica, poput elektrona
dječje energije koji jure oko jezgre jednog atoma, i kao dio tog atoma, svi su dio
te zajednice.
U beskrajnom prostranstvu američkog Srednjeg zapada, mi se selimo
kroz toliko kuća i naselja da ostajemo anonimni. Kao suprotnost poznanstvu,
anonimnost rađa ravnodušnost i ta ravnodušnost je suprotnost zajedništvu.
Eto, to sam naučio u našem epskom lovu na stan, kroz potragu, kupovinu,
brigu, nadanje da će se dogovor ostvariti, da je to najveća razlika između tu i
tamo, između moje Hrvatske i moje Amerike.
I tako, nakon napornog procesa kupovine doma, birokracije, oklijevanja
sudionika da zaključe sporazum, laknulo mi je da smo se preselili u okviru
našeg susjedstva, u zgradu u kojoj smo već imali poznanike, i gdje smo već
poznavali lica ljudi koje još nismo imali prilike upoznati. Osjećao sam se kao
kod kuće već prve noći, koju smo proveli spavajući u istoj sobi... svi zajedno u
jednom krevetu (uzdah). Pa tko bi nešto više mogao tražiti? A postoji i velika
mogućnost da se upoznamo s velikim zelenim papagajem.
104
Poglavlje 16
Pitanja o Americi
Jedne večeri, za vrijeme godišnjeg (ako boravak kod punice možeš

nazvati “odmorom”) prošetali smo pokraj banke u Splitu dok joj se oglašavao
alarm. Nismo primijetili zamaskiranog čovjeka koji odnosi vreće s novcem
bježeći s poprišta, niti automobil za bijeg koji čeka pored pločnika, pa je sve
upućivalo na to da se radi o pokvarenom alarmu. Očekivali smo da će se ubrzo
pojaviti policija, ali dok smo stigli do raskrižja niz ulicu, činilo se da alarm tuli
i svjetla bljeskaju uzalud, jer se policija nije pojavila.
Nekako je ta situacija potakla razgovor o alarmima jer je Sara upitala,
“Što je taj alarm?”
“To je naprava koja proizvodi glasnu buku kad ti netko provali u kuću ili
banku ili trgovinu ili auto ili nešto drugo”, odgovorih. Sara se uozbiljila pa
postala znatiželjna.
“Zašto bi netko provalio u tvoju kuću?” Shvatio sam da joj ta ideja nikad
nije pala na pamet. Nisam bio siguran što odgovoriti. Odlučih biti iskren.
“Ponekad lopovi, zločesti ljudi, provale ljudima u kuću da ukradu stvari,”
“Kao moje igračke?”
“Pa, češće uzmu novac, nakit ili nešto drugo.”
“Imamo li mi alarm?”
“Ne.”
“Tada netko može provaliti u naš stan.” E sad, kad sam se ukopao, moram
se izvući.
“Čuj, nitko neće provaliti u naš stan. Kao prvo, znaš li kako mi imamo
velika, teška vrata? To su protuprovalna vrata pa ljudi odustaju od provale jer
ih je teško probiti. Kao drugo, čak i kad bi netko ušao u naš stan bio bi jako
razočaran onim što bi našao, par knjiga, osrednji TV, stari PS3, skoro ništa...”
“Legiće.”
“O da, legiće.” (ako išta znaš o Lego kockicama, znaš da su te stvarčice
prokleto skupe).
105
“Ali ti si rekao da si u Americi u kući imao alarm.” Jesam li? Kvragu!

“Uf... da... imali smo, ali to je drukčije jer je u Americi lakše provaliti u
kuću. Znaš li koliko je vrata moja kuća imala? Pet. Petora vrata kroz koja si
mogao ući. Većina kuća ima najmanje dvoja. A koliko vrata naš stan ima?”
“Jedna.”
“Da, jedna velika, vrlo čvrsta vrata. U Americi kuće imaju mnogo
prozora, kroz koje se može provaliti, pa je vrlo lako provaliti u američku kuću,
stoga imamo alarme.”
“I mi imamo prozore”, odgovori Sara. Joooooj!
“Da, i mi imamo prozore, ali do njih bi se morao popeti po visokoj zgradi,
što nitko neće učiniti znajući da ionako nema ničega dragocjenog u našem
stanu.” Čestitao sam sebi na uspjehu, podsjetivši se koliko je logika o
nemogućnosti krokodila da se služe ljestvama slabo pomogla ublažiti Sarin
strah od mraka i krokodila koji se možda kriju u tami sobe. Hoće li pobiti moju
teoriju o lopovima, prozorima i visini našeg stana nekom svojom vlastitom
hipotezom?
“Oh. Dobro.” Izgleda ne, uh.
“Točno. Osim toga susjedi bi ih vidjeli, ili čuli. I ako ne otvore naša
zaključana ulazna vrata, zar bi pokušali odnijeti TV kroz prozor?”
“Ne; mislim da ne bi. To bi bilo glupo.”
Da! Da to bi bilo glupo! Problem riješen.
“Tata, je li itko provalio u vašu kuću u Americi?”
“Ne... čekaj... Zapravo da. Jednom je neki tip provalio kod nas, i moj ga
je tata uhvatio, međutim pobjegao mu je prije nego je došla policija.”
“Kako je pobjegao?”
“Tražio je čašu vode, moj tata mu je dao, a on ju je bacio na njega i
pobjegao.”
“Oh, pa to nije bilo dobro.”
“Nije, ali srećom se više nikad nije vratio.”
I tako smo otvorili jednu od Sarinih omiljenih tema: pitanja o nasilju u
Americi. Kad je bila mlađa, dok sam je stavljao spavati u njezin krevetić, uvijek
106
je tražila da joj pričam o divljim životinjama koje sam vidio. A kako sam iz
Oklahome, vidio sam ih poprilično. Jelene, lisice, tvora, razne zmije, dvije
tarantule, rakune, oposume, aligatora (u Louisiani). I... (uzdah) tek sada mi
postaje jasno odakle možda potječe njezin strah od krokodila. A sada, nakon
ovog razgovora u Splitu, željela je da joj pričam o kriminalu i zločincima u
Americi.
Moram istaknuti da je jedna od mojih najvećih briga, kao i većini Hrvata,
da će mi kći preseliti u neku drugu zemlju. Mogu prihvatiti mogućnost
preseljenja negdje u Europi. Dokle god je to na udaljenosti kraćeg avionskog
leta, ili lijepe vožnje automobilom (pri čemu možeš razgledati dvorce, ljudi
moji, nemojte podcjenjivati privlačnost usputnog razgledanja nekog dvorca
smještenog nedaleko od prometnice, a u Europi ih ima posvuda), s tom se
mogućnošću mogu pomiriti. Ali ne bih volio da odseli živjeti u Sjedinjene
Države. Ne zbog kriminala, nego zbog udaljenosti. Ironično, zar ne? Ja živim
daleko od mojih roditelja i porodice, a brine me da i moja kći ne učini isto.
Stoga, možda i nije loša ideja da joj se ispriča i o kriminalu u Sjedinjenim
Državama, bez obzira na godine...
Dok je pokušavam uspavati, a ona niže pitanja, simultano pokušavam
cenzurirati i odabrati priče pogodne za naš razgovor, dok istovremeno (zijev)
pokušavam ostati budan. U takvim trenucima, u međupauzama razgovora
podsjetiš se na niz već pomalo zaboravljenih stvari i događaja.
Nekako smo došli na temu svjetala sa senzorima pokreta. Naš stari
iznajmljeni stan imao je jedno takvo iznad ulaznih vrata, a za odrastanja u
Tulsi, naš susjed je jedno postavio iznad prilaza garaži. Uvijek se sjećam tog
svjetla koje je svijetlilo ravno u moju spavaću sobu, ali sam zaboravio priču o
njegovu postavljanju, sve dok me Sara nije priupitala o tome.
Bilo mi je pet godina kad je naš susjed, sudac po zanimanju, došao do nas
i rekao mojim roditeljima o razlogu postavljanja rasvjete. Par dana ranije
naoružani ljudi su provalili u kuću pored njegove. Po završetku provale
preskočili su ogradu u susjedovo dvorište i pobjegli prilazom do ulice, gdje ih
je najvjerojatnije čekao parkirani automobil. Ne sjećam se da li je itko od
sudionika bio povrijeđen tijekom tog događaja, ili u provaljenoj kući. Ali se
sjećam kako je bilo rečeno da je jedan od dokaza da su bili naoružani bila
municija koju su izgubili u bijegu, a naš ju je susjed sudac pronašao na svojem
prilazu sljedećeg jutra.
107
Ležeći tako uz Saru, to me sjećanje osupnulo. Naoružani ljudi bježe uz

našu kuću u mrkloj noći, a sve se činilo nekako normalnim? A mi smo živjeli
u jednom od gradskih najmirnijih kvartova. Pa stanovali smo U SUSJEDSTVU
SUCA! Ne sjećam se da su se moji roditelji oko toga posebno uznemirili,
prisjećam se samo da je sudac instalirao rasvjetu sa senzorom uz prolaz svoje
kuće. Iako mi nije jasno kako je to moglo ikome pomoći, osim da se netko okani
ponovnog korištenja tog puta za bijeg.
Pričam Sari o policijskom helikopteru koji leti iznad grada, s reflektorom
koji uključe kada opaze nešto sumnjivo. Pričam joj kako je jednom leteći iznad
našeg susjedstva osvijetlio dvorišta naših susjeda, prije nego je snop
zasljepljujuće svjetlosti obasjao i moju sobu kroz prozor (što je bilo super
uzbudljivo!).
A ona me potiče, “A što još?”
Spomenuh i kako smo ponekad u prijateljevoj kući znali zaboraviti da je
alarm uključen, pa bismo otvorili vrata da pustimo psa van, ili mačku unutra.
Kad bi se uključio alarm, moj bi prijatelj morao brzo trčati da ukuca šifru pa
čekati poziv zaštitara, da im potvrdi tajnom lozinkom da je sve u redu.
Ne spominjem život u očevoj kući, kako sam svjedočio propasti svega
onoga što je bilo lijepo u tom susjedstvu, uz čuvenu cestu Route 66, to
srozavanje u kaos alkohola, droga i prostitucije. I pošto sam odrastao uz Route
66, moja prijateljica koja je radila za Američku ambasadu u Zagrebu na
organiziranju festivala Route 66, zamolila me da na blogu napišem članak o
tome.
“Jesi li sigurna? Jer uz Route 66 u Tulsi ćeš naći većinu prostitutki, i tu
najvjerojatnije možeš nabaviti metamfetamin ili heroin?”
“Uf... možeš li preskočiti te detalje i opisati malo bolje duh Route 66.”
Znao sam o čemu govori, pa nisam pisao niti pričao Sari o večeri kada su
mi roditelji promatrali kako pijani bajker pokušava provaliti u kuću preko puta
naše. Bajker je razbijao vrata nogom, i već je skoro ušao kad je stigla policija.
Susjed mu je rekao da je bilo pitanje sekunde da mu raznese glavu puškom. Jer
dok je bajker pokušavao provaliti, vlasnik je svoju sačmaricu uperio u vrata,
dok je bio na telefonskoj vezi s policijom. Da je tip uspio razbiti vrata i upasti,
moj otac kaže da nema uopće sumnje da bi ga vlasnik “raznio sačmaricom”.
108
Sara je najzad zaspala, a ja ležeći kraj nje razmišljam kako njoj sve to
mora izgledati čudno. Alarmi, reflektori, oružane provale, policija, problemi
mog djetinjstva za nju su sasvim čudni. U mojoj prvoj knjizi pisao sam kako
sam se prije dolaska u Hrvatsku bojao da ovdje nije sigurno (“Balkan”, “Rat”, i
tome slično...), ali kako je ovdje zapravo nevjerojatno sigurno. Tri godine
kasnije, još uvijek se čudim toj činjenici.
Čini mi se da je jedan od glavnih razloga za tu razliku količina
društvenog povjerenja u Hrvatskoj i Americi. Ovdje djeca sama hodaju kući, ili
koriste gradski prijevoz na povratku kući iz škole, već s 10 godina. Zašto? Jer
škola završava u 13:30. Znam da ću ubrzo morati dozvoliti Sari da sama ide
kući iz škole. Prošle sam godine sreo Mirkovu najstariju kćer kako hoda ulicom
s dvije prijateljice u 13:45. Želio sam provjeriti pa sam ih upitao,
“Kamo ćete vi?” mislio sam da sam ih zatekao u bježanju sa nastave. Aha!
“Škola je gotova”, odgovorile su. “Idemo doma.” Nisam ni pomislio da bi
se to moglo dogoditi. Sada sam svjestan koliko je povjerenja i vjere potrebno
da dozvolim kćeri da provodi toliko vremena bez nadzora sa svojim
prijateljima, ali to će se dogoditi... a to povjerenje ne postoji samo između mene
i moje kćeri. Da biste dozvolili svojem desetogodišnjaku da luta uokolo bez
pratnje, to zahtijeva i povjerenje u gomilu ljudi koje uopće ne poznajete.
Zahtijeva povjerenje u društvo.
Imam dojam da smo mi u Sjedinjenim Državama izgubili to društveno
povjerenje. Možda je to zato što ljudi, baš poput mene, pamte onakve događaje
iz svog djetinjstva. Ili još gore, poput slučajeva otmica djece koje su se događale
tijekom 1980-ih i 1990-ih. Ili je to zbog serija poput “Neriješene misterije”,
najgore horor serije ikad emitirane na televiziji. Statistički je Amerika u
razdoblju izrazito niske stope kriminala. Primjerice, 2014. g. u New Yorku se
dogodilo 216 ubojstava manje nego 1965., ali je upravo 1965. mnogim
Amerikancima ostala u sjećanju kao mirno i sretno doba. Ni ja ne bih nikada
pomislio da je 2014. sigurnija nego što je bila 1965. Mislim da je razlog tome
izgubljeno povjerenje u društvo.
U Hrvatskoj je čudna stvar da usprkos korupciji, općem skepticizmu u
odnosu na vladu i političare, sveprisutnom pesimizmu u vezi s poslovanjem...
i zapravo svemu ostalom, još uvijek prevladava društveno povjerenje. Prste u
tome možda imaju i znatiželjne stare dame, naši susjedi, ili redovitost kojom
susrećemo i pozdravljamo ista lica.
109
Normalnost tog načina života u Hrvatskoj, u usporedbi s kojim alarmi,

policija i helikopteri djeluju neprirodno, jedna je od najčudnijih i najdivnijih
stvari u vezi sa životom ovdje. I ako su svi ti elementi kriminala i nasilja puka
zanimljivost za (pomalo čudne) priče za laku noć kojima uspavljujem svoju
kćer, tada meni ta situacija baš odgovara.
110
Poglavlje 17
Kako igrati društvenu igru “Hrvatska”
Godine 2015. došla nas je posjetiti moja sestra sa svojim mužem. Jedna
od stvari koje mi se sviđaju kod posjeta moje rodbine je da oni odmah shvate
zašto smo odabrali živjeti ovdje. Naravno, njih čekaju karijere i njihovi životi
kod kuće, pa je malo vjerojatno da će se preseliti ovamo, ali njima “je jasno”.
Kažu mi,
“Cody, meni je jasno. Razumijem zašto ti se sviđa živjeti ovdje.”
Njima je najvjerojatnije “jasno” jer im se posjet sastoji od kave u kafiću,
šetnji mirnim povijesnim ulicama Zagreba, moje vožnje do prelijepe obale i
puničine domaće juhe. Ako zanemarimo sve birokratske i pesimističke
frustracije, to su esencijalni fundamenti našeg svakodnevnog života (ubroji i
česte posjete obali, za nas koji ne živimo blizu mora). I kad život pogledate s te
strane... stvarno, što tu ne bi bilo “jasno”?
Tijekom svog posjeta upoznali su nas s društvenim igrama na ploči. Da,
da, dobro ste čuli. I jedno kratko pojašnjenje. Kad u Hrvatskoj kažem “igre na
ploči”, većina ljudi kaže, “Misliš nešto kao Čovječe, ne ljuti se? ” Kad pokušamo
prevesti naziv te igre, doslovce “Man, Don’t Be Angry”, to je ekvivalent igre
koju u Americi zovemo Sorry (Žalim). I to je urnebesno, jer Hrvati gotovo
nikad ne govore “žalim”. Okej, nije da baš nikad ne koriste tu riječ, ali ona ne
znači da im je žao. Ako Hrvat kaže sori ili žalim, ono što stvarno misli je “ma
što god, preboli to”. Oprostite je hrvatska riječ isprike. Ali ona se može koristiti
u slučajevima kao što je “oprostite, pokušavam se provući pored vas u punom
tramvaju”, ili “O, žao mi je, opet sam rekao nešto loše o tvom kuhanju”.
Preopćenito korištenje riječi oprostite i nedostatak žaljenja u riječi žalim
uzrokuje da isprike ovdje nisu u cijelosti izrečene. Činjenica da se ista igra
zvana Žalim u Hrvatskoj zove Čovječe, ne ljuti se, ilustrira razlike između
američke i hrvatske perspektive na više načina. U Sjedinjenim Državama mi se
ispričavamo za stvari za koje nam u stvari nije žao, ili nam pokušava biti žao za
stvari za koje nam ne bi trebalo biti, kao kod igranja igre. Istovremeno, Hrvati
je zovu kako treba. To je igra. Čovječe, ne ljuti se!
OK, nazad na temu igara na ploči. Igre koje igramo su mnogo složenije
od Sorry (ili Čovječe, ne ljuti se, ako želite). Jedna igra je o gradnji cesta i utvrda
u srednjevjekovnoj Francuskoj, druga je suradnja u pokušaju bijega s ukletog
111
otoka koji tone, treća o pravljenju sendviča, sprječavanju dolaska sudnjeg dana,
organizaciji protesta protiv vlade, borbi protiv zombija. Možete zamisliti, sve
sama dobra obiteljska zabava.
Sve to potaknulo me da razmislim, kakva bi trebala biti društvena igra
na ploči pod nazivom Hrvatska? Postoje već dobro poznate, osnovne igre
America the Boardgame, zatim Monopoly i The Game of Life. Cilj i ključ
pobjede u svakoj igri je zaraditi što više novca... i to ukratko opisuje američki
život i društvo. Ako pogledate kako se upravlja američkim sistemom, kako se
ta mašinerija pokreće, kako oblikuje naše ciljeve, i kako mi tumačimo ciljeve
tih igara, vidi se da oni zapravo nisu jako udaljeni od američke stvarnosti.
Stvarno? Razmislite malo o tome. Stvarno? Da. Stvarno? Stvarno?
Što bi onda bio cilj u društvenoj igri Hrvatska? I kako bi se u njoj
pobjeđivalo? Ili, još važnije, kakva bi to vrsta igre bila? Ima kompetitivnih igara
u kojima igraš protiv drugih igrača, kao što je primjerice Monopoly. Postoje i
kooperativne igre u kojima se zajednički s ostalim igračima trudiš savladati
prepreke u igri, kao u onoj s ukletim otokom. Svi se moraju maksimalno
zajednički truditi kako ne bi završili strašnom smrću na dnu mora. Postoje i
igre na sreću, gdje moraš strašno riskirati za pobjedu. Ima i igara u kojima
moraš blefirati, pretvarati se da si nešto što nisi, da bi osvojio nešto što nemaš.
Dakle, koja igra pristaje Hrvatskoj?
Jasno je da uz američki naglasak na inicijativi pojedinca, uspjeh i
bogatstvo, društvena igra America mora biti natjecateljska. S druge strane, uz
važnost međuljudskih odnosa, društveno povjerenje, dobrosusjedske odnose,
način na koji prijatelji i članovi obitelji paze jedni na druge, (čak i kad to znači
da su potpuno skeptični i pesimistični u vezi genijalnih ideja nekog stranca),
uz sveukupan osjećaj obaveze prema ljudima koje smatraš prijateljima, Igra na
ploči Hrvatska sigurno bi bila igra suradnje.
Mogu si je dočarati: igrali biste sa svojim kumom (krsnim ili vjenčanim,
i kumom ili djeverušom), tvoji prijatelji, bliži susjedi i punica, protiv prepreka
u igri, svijeta dobro povezanih protivnika, neprobojne birokracije i
neobazrivog političkog sistema. Ali, ovdje je kvaka: pravila “igre” mogu te i
kočiti i pomagati. Za pobjedu se moraš služiti metodama koje ti najviše smetaju.
Iako prigovaramo na neke pojave, sami smo dijelom tih problema. Iako
bezbroj puta stojimo u redu, uzaludno čekajući rješenje nekog problema,
ponekad i sami idemo preko reda zahvaljujući čarima nekog poznanstva. To je
112
prokletstvo, a i nije. To je hrvatski paradoks. Ono što je srž problema, ponekad

je njegovo rješenje.
Ne mislim samo na povlačenje “veza”, nego i na pozitivne i negativne
situacije u društvu gdje se pojedincima pridaje više važnosti nego redovnoj
proceduri. Ono što Hrvatsku čini toliko različitom od Sjedinjenih Država (i od
drugih?), jest povjerenje koje mi Amerikanci imamo u pojedinca i njegove
mogućnosti da vlastitim snagama svlada sve prepreke. Što dulje živim u
Hrvatskoj, to više shvaćam koliko život u SAD-u može biti usamljen i otuđen.
Podaci iz 2004. pokazuju da 25 posto Amerikanaca tvrdi da nema “osobu od
povjerenja” s kojom mogu podijeliti svoje probleme ili razgovarati. Godine
1985. taj je broj bio na 10 posto. Amerikanci postaju sve usamljeniji. Za to
vrijeme, sve što sam dosad opisao - društvo okupljeno oko mog bloga, brojni
(iako skeptični) savjeti mojih prijatelja, solidarnost između mojih hrvatskih
prijatelja i obitelji koja dolazi kad si suočen s životnim nedaćama (kao kad ne
možeš naći posao, kad ti izdavač ode u stečaj, ili kad pokušavaš kupiti stan koji
nije etažiran), familijarnost susjedstva - sve boji sliku u kojoj smo uvijek svjesni
svoje društvene povezanosti. Na neki način Hrvatska funkcionira poput
društvene mreže u doba kada društvenih mreža još nije bilo. Davno prije nego
što je nastao Instagram i ljudi počeli dijeliti slike svog ručka, vaši su hrvatski
susjedi ionako znali što ste tog dana objedovali. To je ionako bila tema mudrih
starica na klupi koje su vidjele namirnice koje ste nosili kući, ili su ga
namirisale preko hodnika dok se kuhao. I vjerujem da sva ta povezanost
sprječava da problemi s kojima se Hrvati bore postanu još veći, dok je
istovremeno i uzrok nastanka tih problema.
Stoga, zamislite društvenu igru gdje društveni kapital i veze stječeš
ispijajući kavu sa suigračima, vraćaš usluge svojim prijateljima i malo pomalo
koristiš te veze za napredovanje u svijetu Hrvatske. Kako bi se igra igrala, s
kockicama, kartama ili nekako drugačije, ja zapravo ne znam. Ponekad ti veza
omogući da obaviš nešto jednostavno, poput posjeta liječniku, gdje ćeš unatoč
vezi morati čekati ispred ambulante (to bi bilo zapravo sitno potezanje veze).
U drugoj situaciji tijekom igre, ako svoje veze odigraš na pravi način, mogu ti
se otvoriti vrata koja su ranije za tebe bila zatvorena. I na kraju, najvažnije
pitanje, kako postaješ sve povezaniji, kako ćeš iskoristiti svoju moć? Hoćeš li je
upotrijebiti za dobro ili zlo? Ako si povezaniji i uključeniji u društvo, hoćeš li
svoj utjecaj iskoristiti i pomoći kvalificiranim, marljivim ljudima koje sistem
ignorira kako bi našli posao? Ili ćeš je iskoristiti da zaposliš svog glupog nećaka
na poslu na kojem ne mora ništa raditi, ali je plaćen triput više od prosječne
113
hrvatske plaće? Hoćeš li koristiti snagu povezanosti za vlastiti korumpirani

probitak, od kojeg profitiraju tvoji puleni? Ili ćeš iskoristiti važnost društvenih
veza kako bi pokušao unaprijediti hrvatsko društvo u cjelini?
Kao vječiti optimist, imam dojam da se ova društvena igra već igra u
stvarnosti, a dva su načina za sudjelovanje: jedan je pozitivan, a drugi
negativan. Mnogi ljudi ove zemlje koriste obiteljske i prijateljske veze kako bi
ublažili nedostatke društvenog, političkog i ekonomskog sistema. Iz nekog
razloga, da bi te ozbiljno shvatili kao kandidata za posao, potrebna ti je veza.
Što znači da ne možete samo tako podnijeti prijavu za posao i reći “zaposlite
mene” samo na osnovi kvalifikacija (a možda biste i mogli, samo što se to rijetko
događa. Zapravo imam poznanika koji je dobio posao iako namjerno nije
iskoristio niti jednu vezu). Smatram da je taj tip “veze” zapravo jedan oblik
preporuke. Poznajem ljude koji su se zaposlili preko prijatelja. Imam i prijatelja
koji su svojim prijateljima našli posao. Neki tip traži posao, a neki posao negdje
čeka kandidata. Također mi je poznato za što su ljudi iz mog okruženja
sposobni. Umjesto da to smatram problemom, ja to vidim kao način na koji
Hrvatska izbjegava američku rascjepkanu usamljenost. Ova povezanost
pomaže da dobri ljudi dođu na prava mjesta i razvijaju društvenu povezanost
koja čini Hrvatsku toliko različitom od SAD-a. Te akcije su dužnost prijatelja i
njima se grade veze među susjedima. One čine hrvatsko društvo jačim od
mnogih drugih u svijetu.
Naravno, postoji i loša strana tog načina života o kojoj svi govore s
prezirom. To su “pogodnosti” kojima se služe iz političkih, a ne osobnih
razloga. To su slijepe ulice, hrpe neradnika na nepotrebnim radnim mjestima
popunjenim rodbinom i prijateljima političkih elita. Poslovi u državnim
tvrtkama, ili poslovi gdje netko važan može dodijeliti posao tvrtki, pod uvjetom
da zaposle njihovog kuma, bratića u trećem koljenu, susjedovog prijatelja ili
što već. Ti se ljudi nazivaju uhljebima (riječ koju je zapravo teško prevesti). Ta
pojava je ono što najviše ugrožava napredak i rast blagostanja, narušava pravni
poredak i upropaštava budućnost zemlje. Iz tog razloga toliko mnogo ljudi
napušta Hrvatsku.
Tako, u društvenoj igri Hrvatska imaš izbor. Hoćeš li svoje veze
upotrijebiti za poboljšanje hrvatskog društva, da bi ono napredovalo u cjelini
(a to uključuje i sprječavanje pogoršanja zatečenog stanja)? Ili ćeš ih upotrijebiti
za svoj osobni napredak i napredak svojih odabranika? A na kraju igre nema
pojedinačnog pobjednika. Zapravo, potezi igrača i njihova kooperacija
114
određuju koliko će ukupno na kraju biti gubitnika. Sve ovisi o nama i našem
načinu igre. Dok u igri America na kraju moraš imati pobjednika (onaj tko
sakupi najviše novca) i gomilu gubitnika (svi ostali s manje novca), u igri
Hrvatska izbor poteza - kome ćemo pomoći i na koji način - odredit će hoćemo
li imati mnogo, nekolicinu ili tek par gubitnika.
Nadam se da će u stvarnoj životnoj verziji ove priče (koja je, naravno,
znatno pojednostavljena) većina nas željeti da završimo sa što manje gubitnika.
Smatram da nam hrvatski paradoks daje mogućnost da zajednički igramo igru
na način da većina od nas budu pobjednici.
(I bolje nam je da je tako odigramo, jer ne želim da se moja kći mora
odseliti u neku drugu zemlju!)
115
Poglavlje 18
Boba Fetch i Svijet sutrašnjice
Tijekom cijelog vremena potrage za stanom (kako bismo to nazvali, hm...

Pustolovina? Saga? Potraga?), obećavao sam Sari da ćemo nabaviti mezimca
čim preselimo. Željela je zamorca ili psa. Ja sam želio psa, jer znate i sami,
čovjekov najbolji prijatelj vs dosadni, skvičavi serator u kavezu. Jeste li znali
kad vas pas pogleda, da vas on zapravo grli svojim pogledom. Zagrljaj. Očima!
Živa istina! Znanstvenici su svojim studijama otkrili da se kod psa koji vas
pogleda aktivira isti dio mozga koji se kod čovjeka pobudi kad nas netko zagrli.
A kad vas mačka pogleda, dakle, pokušava vas ubiti... pogledom! Ubrzo po
preseljenju, sutradan zapravo, Sara upita. “Možemo li sad nabaviti mezimca?”
“Ne odmah, ali ubrzo.”
“Možemo li sad nabaviti mezimca?”
“Možemo li sad nabaviti mezimca?"
Kad je stigla jesen, više nas ništa nije sprječavalo u nabavci mezimca,
osim, znate i sami, brige oko nabavke mezimca. U kafiću pored malog dječjeg
igrališta, diskutirao sam o nabavci sa susjedima. Mirko i Vesna, Adrijan i Marta,
ja i Vana, plus još nekolicina roditelja, svi sjedeći unaokolo, kao i obično.
Doista, redovitost našeg dolaženja i boravka u kafiću podsjećala je pomalo na
kafić iz serije Kafić Uzdravlje (Cheers), mjesto gdje te svi znaju po imenu. Na
neki je način moj život nalikovao sitcomu, smiješan, nespretan, začinjen
nastupima frustracije. Večerašnja epizoda: Pas.
“Mislim da ćemo si nabaviti psa.” Rekoh. Vesna me pogleda poput,
stvarno, ma daj.
“Ovdje ti nije kao u Americi, sada živiš u stanu. Morat ćeš ga izvoditi
svako jutro”, komentirao je Adrijan.
“Nema veze...”
“O da, pa ti voliš rano ustajanje.”
Istina, volim, i to me čini čudakom u očima većine, izostavivši punicu.
116
“Ali samo da znaš, kada budeš šetao psa po kiši ili snijegu, mi ćemo te
gledati s prozora i govoriti, ajme jadan...”
Naravno, Adrijan i Marta imaju mačku.
Čak i punica dodaje svoju mudrost ukazujući mi kako je pas velika
odgovornost, kako ćemo ga svugdje morati vući sa sobom, hraniti, voditi
veterinaru, a ako dovedemo jednog iz skloništa, nikad se ne zna kakva vrsta
psa bi mogao biti. A ja slušam, misleći si, ona je svjesna da sam roditelj, zar ne?
Time želim reći, mezimac je poput djeteta za kojeg se ne moraš toliko brinuti.
Ali, pošto smo pri kraju knjige, i vi i ja znamo da je takav skepticizam
normalan. Naši prijatelji i obitelj su skeptični oko naše odluke da nabavimo psa
jer žele da budemo sigurni u što se uvaljujemo. Čak je i Vana bila pomalo
oprezna. Podsjećala je na osobu koja stoji na rubu bazena, oklijevajući da skoči,
ali odlučna da to na kraju učini.
Jednog petka, ona i ja odosmo do azila u Dumovcu, naselju tik van
Zagreba. Tamo vidjesmo stotine lajavih pasa svih boja i veličina. Namjera nam
je bila da samo snimimo stanje i procijenimo bi li dovođenje Sare u tu situaciju
možda bilo suviše traumatično. Možda bi ona poželjela povesti kući SVE pse.
Dok smo gledali male i srednje pse, opazih jednog mirnog jazavčara kojeg su
drugi psi gurali i maltretirali u kavezu. Kako sam sam odrastao kao niži,
ljevoruki, disleksičan, nesportski tip kojeg su često gurali u svlačionicama ili
školskim hodnicima, osjetih val suosjećanja prema njegovu stanju. Osim toga
djelovao je smireno, a takvog sam psa želio. Zatražili smo da ga vidimo, ali kada
ga je radnik podigao Vani u ruke, to je bilo to. Njezin strah je ispario, skočila
je u onaj metaforički bazen, dok se pas u njezinu naručju samo rastopio u široku
baricu čovjekoljubećeg četveronošca, s očima caklećima od zahvalnosti. Tog je
poslijepodneva Sara najzad dobila mezimca. Njegovo ime, Boba Fetch.7
U Sjedinjenim Državama, barem u Oklahomi odakle dolazim,
posjedovanje psa u djetinjstvu nije neko društveno iskustvo. Psa se rijetko vodi
Dakle, postoji li prikladnije ime za psa, pri završetku knjige naslova Hrvatska uzvraća udarac? Za troje
ljudi koji nisu pogledali film iz serijala Ratovi zvijezda: Imperij uzvraća udarac, Boba Fett je ime fenomenalnog
lovca na nagrade, koji usput budi rečeno ima i jetpack, koji slijedi Hana Soloa do Cloud Cityja na Bespinu,
gdje... ma nije važno. Samo pogledajte film! Za ostale koji znaju o čemu govorim, zasluge moram pripisati Ani
Jembrek koja je predložila ime na temu Ratova zvijezda. Imala je još prijedloga poput: Chew Barka, ili Luke
Skybarker. Genijalno!
117
u šetnju, jer sve svoje potrebe pas može obaviti u dvorištu, a ne treba mu ni
dodatno kretanje, jer po dvorištu može naganjati vlasnike ili vjeverice. Tako je
bilo i kod mojih prijatelja koji su imali psa.
U Vrbiku je, međutim, druga priča. Ako želiš razgovarati s ljudima,
nabavi psa. Da sam na početku svog boravka u Hrvatskoj imao psa, ne bi mi bio
potreban blog. Prijateljski nastrojen pas u Hrvatskoj vaš je društveni
ambasador. Svi ga žele pomaziti, a on se želi družiti sa svakim koga sretne. To
dovodi do pozdravljanja, raspitivanja o psu, raspitivanja o meni i, prije nego se
snađete, već razgovarate s ljudima s kojima inače ne biste imali priliku
razgovarati.
Boba Fetch mi je otkrio koliko su me moji susjedi zapravo već poznavali.
Dok ste možda vi (ili ja) mislili da je tema Poglavlja br. 14 “svi se znamo u
susjedstvu, i nije li to super” prenapuhana i izmišljena, ispostavilo se da doista
nije. Dok kupujem pseću hranu, prodavačica pita,
“Kad ste nabavili psa?”
U parku mi nepoznato dijete kaže,
“Nisam znao da vi imate psa.”
U liftu, mlada djevojka s kojom nikada nisam razgovarao, kaže mi na
engleskom,
“Hej, dobili ste psa!”
Da, ništa poput nabavke mezimca ne daje do znanja kako cijelo
susjedstvo zna da sam ja stranac bez psa (Što? Zar moj pokušaj da se predstavim
kao domaći nije nikoga zavarao?). Kako smo se mi prema Boba Fetchu počeli
ponašati kao prema članu obitelji, tako su i naši prijatelji. Prošao je skepticizam
našeg razdoblja bez psa. Kad je jednom Boba Fetch bio bolestan, Vesna je
nazvala i pitala je li mu bolje, na isti način kako bi pitala za Saru. Uz svoje pivo,
Adrijan ga je cijelo vrijeme mazio, držeći ga za povodac, hvaleći njegovu
smirenost. Djeca su se natjecala tko će ga prošetati, naročito Norina starija
sestra Violeta, koja bi ga šetala s Vanom. Mirko je Vesni govorio o njemu
cijelim putem od Frankfurta gdje je vozio avione. Čak i kad bi punica nazivala,
svaki dan, prvo bi pitala za njega, a tek onda za Saru. Podjednako ju je zanimalo
što je svatko od njih dvoje ručao toga dana.
118
To. To je ono što mi se sviđa u Hrvatskoj. Usprkos, ili baš zbog

nesposobnih institucija, labirinta birokracije i korumpiranih političara, imamo
povezano društvo. Ponekad je u tolikoj suprotnosti s američkim obožavanjem
individualnosti, da se te krajnosti zasjenjuju. Često se nađem u situaciji da sam
rastrgan između vrijednosti ovih kultura, žudeći za jednom, a cijeneći ovu
drugu. Ovdje ti prijatelji i obitelj propovijedaju čineći se beskrajno
pesimističnima, ali kad se jednom odlučiš na nešto, podržat će te bez zadrške.
Bez obzira radi li se o kupovini stana, pisanju knjige, traženju posla, sklapanju
braka s Amerikancem, ili nabavci psa. Kad meni dođe da kažem “A lijepo sam
ti rekao” u trenutku kad nagovješteni problem pogodi nekog prijatelja,
vjerujem da bi naši hrvatski prijatelji samo rekli, “Evo me, trebaš li nešto?”
Sada je oko 6:15 u sivo jutro. Jesen visi u zraku. Rosulja se spušta s neba,
barice su se preko noći nakupile na popucalom i oštećenom betonu našeg
stambenog bloka. Zvuk kišnice čuje se kroz hrđave oluke i odvode.
Boba Fetch i ja prošetali smo oko zgrade do velike zelene površine,
neodržavane i zarasle travom i korovom. S kapuljačom navučenom preko
glave, s okusom instant kave u ustima, prisjetih se Adrijanovog upozorenja da
ću ovo morati raditi svako jutro, jer, evo, to i činim svako jutro. A Boba Fetch
će vjerojatno poživjeti još nekih 12 do 15 godina.
Kako šetamo, kiša prestane. Za par minuta jutarnje sunce probija oblake.
Svjetlost zore odbija se od uglavnom neosvijetljenih prozora stambene zgrade.
Orošeni korov blista na ranom jutarnjem svjetlu. Zapravo, mislim si, nadam se
da ću ovo raditi i sljedećih 12-15 godina. Toliko nepoznanica će već biti
riješeno do tada. Sara će biti mlada dama, znat ćemo ostaje li ili odlazi, znat
ćemo i što je s našim poslom, znat ćemo i kakva je budućnost pred nama i kako
smo mi, naši prijatelji i naša zemlja uspjeli. Znat ćemo i kako smo odlučili
odigrati hrvatsku utakmicu. I znat ćemo, napokon, zasigurno, koliko dugo
ćemo opstati u Hrvatskoj.
Gledam zoru kroz sve rjeđu sumaglicu i usudim se nadati da ću za 15
godina šetati našeg psa u ranojutarnjoj svježini jesenjeg jutra, baš kao sada.
Na neki smo način pas i ja slični. U jednom smo trenutku obojica bili
lutalice, izgubljeni i usamljeni, a sada smo obojica dio zajednice.
Boba Fetch otrese vodu s krzna. Pronjuška i pogleda me iščekujući.
Podigoh pogled na sivi, monumentalni toranj zgradurine pored nas, i zamislih
119
Vanu i Saru uspavane u blijedoj svjetlosti. Moraju ustati. Ostavljam se svojih

razmišljanja o budućnosti i počinjem se koncentrirati na dan pred sobom. Boba
Fetch šmrkne.
“U redu”, rekoh. “Idemo kući.”
120
Bilješka autora
Ova je knjiga inspirirana mojim iskustvima u Hrvatskoj. U svrhu zaštite

nevinih, još jednom promijenih imena sudionika, čak i pasa! Više ljudi sam
složio u jednu ličnost, a poneke sam totalno izmislio. Stoga bi se najbliže moglo
reći da radnja “približno” odražava istinu. Znam da priča pati od uopćavanja, i
da svako pravilo ima iznimku, ali vjerujem da je duh knjige potpuno istinit,
makar su sve činjenice i ostale pojedinosti u manjoj mjeri takve.
121
Zahvale
Mnogo je onih koji su mi pomogli preživjeti u Hrvatskoj, više nego što

su mi pomogli s pisanjem ove knjige, ali to dvoje se svodi na isto. Zauvijek sam
zahvalan svakom od njih. Dakle, redoslijed ne odražava važnost, ovo su ti ljudi:
moja četiri roditelja, sestre i brat i svi ostali članovi obitelji koji Sari šalju stvari
poštom, klub roditelja i susjeda koji se sastaje u kafiću u parku u našem
susjedstvu (vi ćete se prepoznati), susjedi u Splitu, zatim Alex Simmons, dragi
pokojni William Worrell, Zach Taylor, Philip the Bruce, Jake Tomsky, Vjeran
Pavlaković, Dejan Jović, Zlatan Krajina, Viktorija Car, Saša Bijelobaba, Mirela
Landsman Vinković, Daria Marjanović, Chris Bushill, Katya Miličić, Kristijan
Nikolić, Ivana Bašić, Boris Jukić, Elizabeth Blumenthal, Johnathan Roberts i
Tamara Tomić, Brod kulture, svi moji kolege s Fakulteta političkih znanosti,
Glas Hrvatske, ljudi u Američkoj ambasadi u Zagrebu, bivši i sadašnji izdavači
Neven Antičević i Ana Silić, i naravno, svatko tko je kupio, ocijenio i
preporučio prvu knjigu, pročitao, lajkao, podijelio sadržaj ili komentirao na
mom blogu, posebno Nermina, i naravno moja hrvatska obitelj, uvijek prisutna
punica, moja nevjerojatna, kreativna kći koja mi, nadam se, kad joj bude 13
godina neće zamjerati zbog onoga što sam pisao o njoj, i moja žena, koja je i
dalje moj najveći obožavatelj, najstroži kritičar i najbolja prijateljica.
122

Hrvatska Uzvraća Udarac Cody McClain Brown

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatska Uzvraća Udarac Cody McClain Brown

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Cody McClain Brown

Za naše susjede koji su

Prije nekoliko godina propustio sam rođenje kćeri.

“ALO?” viče kroz zvučnike mog laptopa. Čujem brujanje prometa na

“razgovor” i odlučim nazvati šurjakinju, Vaninu sestru. Mirnim engleskim s

Bila je hladna, tmurna, mokra siječanjska večer u Zagrebu. Stao sam na

ponovo sam nailazio na to pitanje, progonilo me u pozadini poput ritmičnog

Onda se dogodio blog, i ubrzo se mnoštvo ljudi počelo smijati mojim

Pišući o čudnim i ludim kulturalnim razlikama na koje sam nailazio,

Sazrijevanje zna biti opterećeno usamljenošću. Većina mojih starih

Da je situacija bila obrnuta, da sam bio stranac u Oklahomi, ne vjerujem

“Krokodila?” To stvarno nisam očekivao. Pa dobro, mislio sam, to se lako

Dopustite da vas upoznam sa sudarom kultura oko fenomena zvanog

Udarci dječjih nogu su me potjerali iz kreveta, ali nastavio sam spavati

Što tu mogu učiniti? Kultura je rezultat svih naših naučenih obrazaca

Na primjer, svi znaju da u Hrvatskoj postoji niža klasa zaposlenika, koji

ako mi novinar ne dostavi tekst na autorizaciju, onda ga mogu tužiti2 - to jest,

pretpostavljaju. Logika nalaže da što je položaj bolji, to ga se bolje štiti, i tim

Priča počinje s pionirima u američkoj prošlosti. Ako želite razumjeti

Ako Amerikanci govore o odvažnosti i optimizmu pionira i konačnom, možda

Kako ja to vidim, Hrvatska je bila pod upravom raznih nedemokratskih

No, kad nemate propisana pravila i institucije, ljudi stvore neformalna.

prevaljuje i količine čokolade koju će gost donijeti. Oni iz Splita donijet će

“Gladne ste?” pita Mirko mrvicu suvišno.

Stigli smo na vrijeme, ali gospođa iz agencije za nekretnine kasni. Izađem

prije do kraja ne pokvari. Vlasništvo nad nekretninama je noćna mora iz koje

počnu ga iznajmljivati. Kako sve više trune, počnu ga iznajmljivati studentima.

Prostrani stan na najvišem katu (s liftom!) u socijalističkoj zgradi blizu

to je birokracija. U najgorim slučajevima drugi stanar ili birokrat čeka svoje

KUPNJA STANA U HRVATSKOJ:

Što se tiče 87 ili 98 kvadrata, arhitektonska tvrtka koja je “legalizirala”

U rujnu 2013. potpisao sam ugovor s izdavačem za knjigu Chasing a

“Pa to je užasno puno novaca”, reče nam.

U Americi poduzimaš pothvate na vlastitu odgovornost. Rizik je tvoj. U

blokirajući Sarine proteste, čujem zbor anđela kako pjevaju “ahhhhhhhh”.

Izuzetnost “američkog sna” više je u formi religijskog koncepta nego

Jednog dana u kasno proljeće, Sara i ja pošli smo na zagrebačko jezero

bejzbol se ne može natjecati s konjima. Stoga odlazimo. Otišao sam nekoliko

nešto. A u Hrvatskoj otvoriti hladnjak u tuđoj kući znači narušavanje

Mislim, iako cijenim hrvatski način ugošćivanja, ponekad mi je potrebno

Recimo nešto o jeziku. Hrvatski i engleski, u Hrvatskoj su oba

Kad možeš održati razgovor na hrvatskom, osjećaš se kao u prvoj ligi.

Prva epizoda: Ubi-radost

"Oh vidi! Moji hrvatski prijatelji, idem ih pozdraviti..."

zbunjenih pogleda i podignutih obrva na svom putu upita o tome gdje su

Većina Hrvata gaji simpatije za muku stranaca s njihovim jezikom.

Druga epizoda: Gnusni dvostruki standardi

Onaj trenutak kada ti netko pohvali znanje hrvatskog...

Učenje i govorenje hrvatskog ima svoje uspone i padove. Ponekad si gore

Treća epizoda: Pobjegao vlak

Dakle, Avanture Codyja, Malog Crnog Oblaka u tmurenju hrvatskog

Jezične lekcije s punicom isprekidane su smiješnim nesporazumima. Tu

Je li to ponekad frustrirajuće? Naravno. Mislim, bilo bi toliko lakše da ne

Pijenje kave u Hrvatskoj obuhvaća nevjerojatne količine žalopojki.

obavljaju svoj posao. Čini se da su odnosi u Hrvatskoj ili intimni i odvijaju se

pod rukama, te se vratile tek deset-dvadeset minuta kasnije. Ponovile su

Pogledajte, ovo je "Automat" (1927.) Edwarda Hoppera. Već se osjećam bolje!

Svakog dana liječnik bi obavio vizitu, ponekad s grupom studenata

hrvatskog sudskog i pravnog sistema, upakirana u njezinu dužnost prema nama

Haaaahahahaaa! Veličanstveno! Nakon što joj je stan bio na tržištu više od

Ljubav je … par sličica iz davnine koje “još uvijek” ne razumijem.

Dakle, želite kupiti stan? A Hrvatska se drži ovako:

Hrvati i ja ne možemo vjerovati koliko je vremena i energije potrebno