MILO N.

URI

HISTORIJA HELENSKE ETIKE

SADRAJ

MISTERIJSKE RELIGIJE I NJIHOV ETIKI ZNAAJ ............................... 3

POECI ETIKE U KNJIEVNOSTI ................................................................6

POECI NAUNE ETIKE U HELENA .........................................................12

SOFISTI ............................................................................................................21

SOKRAT ...........................................................................................................29

SOKRATOVCI .................................................................................................34

PLATON ...........................................................................................................41

ARISTOTEL .....................................................................................................50

PERIPATETIARI, SKEPTIARI, EPIKUROVA KOLA ..........................59

STOIKA KOLA ...........................................................................................66

2
MISTERIJSKE RELIGIJE I NJIHOV ETIKI ZNAAJ

ovjek je u njima nalazio prisno sjedinjenje s boanstvom i time podizao

svoje postojanje i poviavao svoj osjeaj ivota. To se sjedinjenje postizalo
silom, razliitim nasilnim ritualima u kojima se gubila pojedinana svijest, ili
pak sjedinjenjem po znamenjima ili tajnama. Najpoznatiji od tih kultova su
elezuinski, samotraki i orfiki, svi su ono za cilj imali jaanje i
osposobljavanje ovjeka za svakodnevno dunosti i za ivot poslije smrti, a
zajedniko im je to to je u svima tajna ivota i smrti zauvijek ostala tajna. U
elezuinskim misterijima te su tajne vezane za kult boginje Demetre i njezine
keri Persefone (Kore), u samotrakim za boga Kabira i njegova sina Kadmila,
dok su orfike vezane za Orfejeve tajne koje se osnivaju na tovanju Dioniza.
Mit o Demetri i Kori osnova je eleusinskih misterija. Demetra je u isto
vrijeme i boica plodnosti koja daje svoj blagoslov na usjeve i uva ih do etve i
oaloena majka koja je izgubila svoje dijete. I kao takva Demetra je najvei
simbol materinstva koji su heleni imali. Cilj samih misterija bilo je obraanje
panje na zgrobni ivot i oivljavanje i utvrivanje slatkih nada koje su za taj
ivot vezivane. Stoga je razumljivo to se kod Helena umjesto izraza smrt
upotrebljava izraz okretanje, umjesto umiranja upotrebljava se okretanje
ivota. Kora koju je ugrabio Pluton (Had), da bi je uinio gospodaricom
donjega svijeta, svako se proljee vraa kao boica prolaznog cvjetanja i rasta da
bi ponovno oivjela prirodu (bila zajedno sa svojom majkom), da bi se u
posljednjoj treini godine ponovno vratila u Had.
Mit o Demetri i Kori zapravo prikazuje sudbinu ovjekove due. On
prikazuje isezavanje bogova iz ljudske due, i odlazak tih kosmotvornih snaga
u fiziku tjelesnost ovjeka, a elezuinske misterije su imale svrhu da ponovno
pokau put do bogova, do vjene biti ovjekova Ja. Za razliku od racionalno-

3
naunog miljenja u misterijama se ono zove mitsko-mistiki doivljaj sebe i
svijeta, u kojem je svijet jedan organizam kojega je on samo lan.
Na elu kulta je bilo savrenstvo, koje su sainjavali lanovi est
velikih porodica, nakon to su eleusinske misterije postale dravni kult Atene, na
elu je bio arhont kralj. U misterije su mogli biti uvoeni i mukarci i ene, ak i
robovi, svi meutim pod uvjetom da su bili heleni i da su bili neokaljani krvlju,
u misterije je mogao biti uveden i adoptirani stranac. Uvoenje u Male misterije
je trajalo tri dana, i bilo je uvjet za uvoenje u Velike misterije. Nakon
obavljanja potrebnih obreda kroz sedam dana, osmi i deveti dan bi se vrile u
Telesterionu (hramu Demetre i Kore) inicijacije prvog i drugog stupnja, gdje bi
se upoznavale tajne eleusinske sakralne institucije. Sadraj tih institucija su
veliki mitovi o ivotu, djelima i sudbinama boanstava kulta, pouke o ivotu i
smrti. Centralni obred toga je bilo otkrivanje tajne koja se nalazila sakrivena u
mistinom kovegu, a ona se sastojala u predmetu koji je podravao, tj. majino
krilo. Smisao svega toga je oslobaanje od straha od kraja zemaljskoga ivota,
prezaii svoju smrtnu slabost i ogranienost, preporoditi se, ui u novi ivot.
Religiozna ideja koja je sluila kao podloga tim radnjama bila je trostruka: tajna
raanja, preporoaj i bogodjetstvo: prva se otkriva, druga simbolino doivljuje
i trea se time dobiva.
Posveivanje u misterije imalo je tri stupnja: prvi stupanj bio je oienje
ili katarza i stjecao se u Malim misterijima. Druga dva stupnja stjecala su se u
Velikim misterijama, prvi se zvao posveivanje, a drugi gledanje tajne. Cilj je
posveivanja bio postizanje vedrine u dui i nade u buduu sreu na onome
svijetu, ali i na ovome. Glavni moment bio je iznenadan prelazak iz tame u jaku
svjetlost. Sve to se u misterijama vidjelo i ulo bila je tajna i o tome se moralo
utjeti. Ali smisao posveivanja u eleusinske misterije nije bio nikakva tajna, tj.
nije bilo zabranjeno govoriti o nadama to ih one ulijevaju posveenima, ali se
strogo vodilo rauna o tome da se ne govori o znamenjima kojima su te nade
hranjene, zatim da se radnje i sveeniki rituali mistikog kulta ne izvrgnu ruglu,
ili da se neto neposveenima ne priopi na nedostojan nain. Tko se ogrijeio o
zavjet utnje bio je osuen na smrt.
Za razliku od homerskih tamnih slika Hada, eleuzinskim posveenicima
se obeava blaenstvo na onome svijetu. Njihova moralna funkcija nije u
potpunosti razjanjena, ali poto su vrile znantnu socijalno-kulturnu funkciju,
pretpostavlja se da su imale i bitnu moralnu funkciju. Ksenokrat kae da su
usaivale u posveene tri vrline: potovanje bogova, potovanje roditelja i
zatiivanje ivotinja. Moe se rei da je humanizacija ivota bio cilj misterija,
kao uostalom i buenje nade. One su imale ogromnu vanost u Grkoj, jer je
veina helenskih filozofa, znanstvenika, pjesnika, umjetnika i dravnika bila
upuena u njih.
Da bi razumjeli koju ulogu mit uope ima kod Grka ne smijemo na njih
gledati naim racionalistikim pogledom. Dok mi promatramo glavnu struju
ono bitno se dogaa ispod povrine, u centru mitskog poimanja svijeta nije ono

4
individualno, pojedinano, nego ba suprotno ono ope, kolektivno, bitan je sloj
due koji govori o onome to moemo nazvati -kolektivno nesvijesno. ovjek
nije mislio kao individum, kao Ja, nije to Ja stavio u refleksiju spram
stvaralakih snaga, nego su stvaralake boje snage tu mislile u njemu. Pa je
tako mit projekcija kolektivnog nesvjesnog. On govori o promjenjenom odnosu
ovjeka prema stvaralakim snagama (bogovima). Pa mit slui da se to Ja, koje
se u ovjeku obrazovalo, nanovo vrati na put k bogovima. Biti posveen znai
doivjeti (neposveeni su mrtvi i za ivota). Doivljavanje postaje cilj misterija,
doi do neposrednog uvida mitskom integracijom, doivjeti, osjetiti... Ljudi u
mitovima u bogove proiciraju svoje ideje, svoje nesvjesno te je to predmet
tovanja.
Sama utnja o misterijama ima svoje dublje znaenje: mistiko
negovorenje o svetim obredima uzdie velianstvo i carstvo boje, i njime se
ovjek najvie pribliuje tajnovitoj i pojmovno nedokuivoj prirodi boanstva, i
samo se u njemu i sastoji njegov najdublji kult. Sve boansko toliko premauje
ljudsku inteligenciju da ovjek to nikako ne moe izraziti rijeima, i zato ovjek
o njemu i ne govori. Moralni utjecaj eleusinskih misterija je u tome to su one na
svoje vjernike utjecale na taj nain da su oni bili duboko predani potovanju
osnovnih ivotodavnih svetinja, nepristupanih racionalnom saznanju, i da su
strogo vodili rauna o tome da se te svetinje ne unize raznim tumaenjima
neobavjeenih, a to ih je sve zajedno vezivalo jakim osjeajem moralne
solidarnosti.
Jedna od najvanijih misterijskih religija su bile orfike misterije
(osnivanje se pripisuje pjevau Orfeju, i ako nije sa sigurnou razjanjeno da li
je on povijena osoba ili ne), koje su u Vll i Vl stoljeu prele iz Trakije u Grku.
Najvei utjecaj su imale u Junoj Italiji i na Siciliji, pa je Herodot ak mislio da
ga je iz Egipta donio Pitagora. Orfika religija dio je dionizma, odnosno
tovanja kulta boga Dioniza. Duhovno porijeklo Dionizovu kultu lei u osjeaju
prolaznosti ljudske individualne egzistencije, u osjeaju zebnje od mranog
unitenja ili utvarnog postojanja u Hadu. Tu se je pojavio Dionizov kult koji je
nudio rjeenje. Dioniz, bog prirode koji se neprestano pomlauje, koji se svake
godine iznova izdie u nov ivot, sluio je za osloboenje. U tom religioznom
orgijazmu i toj religioznoj ekstazi dua se izbavljala iz tamnice individualnog
tijela i sjedinjavala se sa boanstvom kao vjenom-stvaralakom snagom
prirode, i na taj nain svoje zemaljsko Ja zamjenila sa viim boanskim. O
samom sadraju tih misterija nita nije poznato, Nietzsche npr. kae da u njima
izbija osnovna injenica helenskog instinkta njegova volja za ivot. Dakle, cilj
Dionizovih orgija bila je ekstaza, nova oblast iskustva. To iskustvo nije nita
drugo nego subjektivan doivljaj beskonanosti i apsolutnosti, subjektiviziranje
beskonanog ivotnog procesa, sa ciljem da se trajna ekstaza due nastavi i
nakon smrti tijela koje je sposobno samo za trenutanu ekstazu. U orgijastici i
mistici Dionizova kulta pojavljuje se, dakle, jasna predstava o moi ive due, o
njenu utjecaju na ivot, i tu lei njegov znaaj za orfizam. Pa e se tako stvoriti

5
uvjerenje da dua nije vezana za prolazno tijelo, nego da moe svoj ivot
produiti i neprestano stvarati. Dioniza je primila i Apolonska religija, ali nije
primila i orfiki oblik njegova kulta.
Orfiko uenje se od drugih religija i vjerskih zajednica razlikovalo po
tome to sadravalo teologiju. Orfika religija nije bila vezana ni za kakva
sveana mjesta ili hramove, nego je uvijek ostala samo doktrinarna sekta
dioniske religije. Glavna crta se sastoji u tome da se dolo do pojma
individualne due, iji je zemaljski ivot samo faza u razvitku koji je
beskonaan i premauje ivot i smrt. Dok po homersko-epskoj filozofiji dua
nije nita drugo nego slabiji odsjaj tijela, orfika dua nije beskrvna sjena, nego
se tijelo i cjelokupna stvarnost za koju se dua vezana shvaa kao odsjaj vie
stvarnosti. Dua je istija i jaa nego tijelo. Ako je takav odnos due i tijela
poremeen, on se ponovno moe uspostaviti ekstazom ili kultikim oienjima,
stoga je sredinja ideja orfizma ispatanje krivice i pripremanje za blaeni ivot
na onome svijetu.
Za orfiare zlo je kazna za nekakav grijeh. Dua koja je boanskog
podrijetla za kaznu ide u tijelo, koje nije drugo nego tamnica i grob due. U
samoj dui tako postoji dobar i zao dio, a ovaj posljednji i ini bezakonja i
nepravde u ivotu. Dioniz ovdje nije, onaj od ivotne radosti pijani bog, nego
Dioniz Spasitelj, koji izbavlja grijena ovjeka od njegova grijeha. Orfiko
uenje obraa se svojim vjernicima da im objasni porijeklo dobra i zla i otkrije
im njihovu sudbinu, njihove dunosti i zadatak njihova ivota (u ovjeku je
opreka izmeu neistog titanskog i istog boanskog). Cilj orfikog vjernika je
da se oslobodi titanskog pragrijeha i da se sjedini sa boanskim (dioniskim)
elementom u sebi. Da se oslobodi robovanja tijelu i nagonima. To osloboenje je
samo kratkotrajno mogue u ekstazi gdje se dua oslobaa tijela, pa ak ni smrt
nije potpuno osloboenje od tijela, jer dua prelazi u nova stvorenja (biljke,
ivotinje...), tek nakon mnogih stadija moralnog oianja, dua se oslobaa
krunog kretanja i ulazi u blaeno stanje.
Uenje o seobi due imalo je veliki etiki znaaj, a on se sastoji u buenju
odgovornosti za osobno spasenje u buduem ivotu. Da bi se dua oslobodila,
mora dok je na zemlji ivjeti po strogim Orfejevim pravilima, ovjek mora
ouvati u sebi dionizovo nasljedstvo, tj. boanski i neprolazni element u dui.
Glavni uvjet takvog ivota jesu askeza i subliman moral, odbacivanje svega
onoga ime se robuje tjelesnom ivotu, uvati se od proljevanja krvi. To je za
posljedicu imalo da vjernici nisu bili eljni ratnih podviga, nisu bogovima
rtvovali ivotinje, nisu se hranili mesom, nisu nosili vunu, nisu jeli bob, ni jaja.
Orfiko uenje je imalo utjecaja na Pitagoru i Empedokla, a preraeni orfiko-
antropoloki dualizam dobio je svoj najvei izraz u filozofiji Platona. Kasnije je
imao presudan utjecaj i na neoplatonizam. Od svih helenskih kultova ini se da
su orfiari imali najvie utjecaja na kranstvo, i to zato to su se patnje Dioniza
Zagreja, njegova smrt i njegovo ponovno roenje, gledale kao analogija
mukama Isusa Krista, njegovoj smrti i njegovu uskrsenju.

6
 U samotrakim misterijama se tovao kult Kabira (vegetativna i htonska
boanstva frigijskog porijekla). O samim misterijima se zna malo. Smatra se da
je u kultu Kabira stoerna stvar bila potovanje boanskog oca i njegova sina
Kadmila. Uvjet za primanje u misterije bio je ne samo osobno oienje, nego i
moralno dostojanstvo onih koji su htjeli biti u misterije posveeni. Kao i u
eleuzinskim i orfikim misterijama teilo se ka vioj moralnosti.

POECI ETIKE U KNJIEVNOSTI

HOMER
Sav materijal koji je stoljeima stvaran i razvijan, homer je humanizirao i
spojio sa stvarnou svoga vremena. U njegovo vrijeme helenska su plemena
ve ujedinjena, rodovski poredak je pri kraju, stanovnitvo ivi u rastuim
gradovima, pa je jasno da se javlja pitanje odnosa meu stanovnitvom i sistema
vlasti. Homer se zalae za drutvenu ravnopravnost i protivi se kaotinoj
oligarhiji. Homerski ovjek je okrenut zemaljskom ivotu, na snazi je herojsko
shvaanje ivota koje za cilj ima prevladati pesimizam. Homerski ovjek voli
ivot i svijetlost, a boji se smrti i mraka. On ne vjeruje da je ivot lo, ne
razmilja o poretku zla, bogovi za njega nisu moralni autoritet, on se ne kaje, a u
njemu prevladava psihologija afekta. Dva najvea motiva njegova djelovanja su
udanja za slavom i erotika, i oni se pokazuju u moralnoj oblagoroenosti, tj. u
savlaivanju isto egoistikog i nagonskog ivota. Slava kojoj se tei se stjee
odlikom, meutim u ovom smislu ona nema moralni kontekst, tu se
podrazumijevaju razliite sposobnosti, kao to su spretnost ratnika i hrabrost. S
odlikom je usko vezana i ast, na kojoj se formira cijeli drutveni poredak.
Homersko drutvo se odlikovalo i socijalnim vrlinama, na to je utjecalo
priznavanje veza na osnovi ugovora, zakletve, davanja uzdarja, vraanja doeka
i na osnovi pijeteta.
HESIOD
Poezija tu pretstavlja unutranje osloboenje od duha herojske epopeje. U
njegovoj poeziji se otvara nova socijalna sfera, naela na kojima se osniva
drutveni poredak su naela pravde i stroge pravinosti. Pravda je ono to
ovjeka ini ovjekom, i onaj tko radi po pravdi postie sreu. Pravo jaega
Hesiod u potpunosti odbacuje. Tu se prvi put nazire potreba za kodificiranim
pravom. Uz osjeaj pravinosti jo se istiu kao bitni osjeaji stida i asti.
Pravda i stid jesu dva osnovna stuba cijelog drutvenog ivota i dravnog
poretka. Hesiod kao bitnu vrlinu istie i radljivost, jer rad ovjeku omoguuje
moralni napredak.
Za njega ovjek je u stalnom procesu moralne degeneracije, ali taj proces
se moe prekinuti ili herojskim rodom ili pak nadom u bolja vremena. I ako je
pesimist, i ako prezire ljudsku kulturu, on ipak svojim slavljenjem rada
prevladava taj pesimizam. Hesiod prepoznaje jednu od najkarakteristinijih crta
grka agonistinost, tj. nagon za nadmetanjem i borbom, koji je jedan od

7
glavnih pokretaa Grke. Hesiod zahtijeva i potovanje naela mjere. Ne
podnositi neodreenost, odbacivati sve to je grdno i preveliko, sumnjati u
potpunu sreu, uvijek imati na umu nerazrijeivu povezanost injenica i
neratrijeivu ogranienost stvari, to je savjet koji odjekuje kroz svu helensku
poeziju i filozofiju. U njemu je zbijena cijela helenska etika, koja nee biti drugo
nego postojano prebacivanje iracionalnog u racionalno, tj. podvrgavanje
mahnitosti pameti, savlaivanje mase artikulacijom, strasti umom, uda
zakonom. U Hesiodovom djelu je sadran cijeli razvitak helenske prosvjete.
JAMBOGRAFI
Najstariji je Arhiloh (Vll st, oko 650.god.), on je prvi u kojega se
pojavljuje ponosno osjeanje duhovnog samouobliavanja i samopotvrivanja.
Bio je pjesnik i kopljanik. Arhiloh nije bio pobornik ispunjavanja tradicionalnih
normi, dok homerski junaci gubitak svog tita osjeaju kao smrt svoje asti, i
radije bi se trvovali nego doivjeli tu sramotu, s druge strane on je bacio svoj
tit i pobjegao iz borbe da sauva glavu, i sam je potpuno ravnoduan na taj svoj
in, te tako ratu oduzima epsku velianstvenost, meutim krivo bi bilo misliti da
je on kukavica, samo u izgubljenoj situaciji besmisleno se junaiti i poginuti. Za
razliku od Homera kod Arhiloha je prisutna suprotnost privida i bia, vanjskog
sjaja i unutranje vrijednosti, gdje on stavlja naglasak da je puno bitnije ovo
drugo.
Arhilohu prvom nije vano javno mnijenje, za njega ono ne moe
prosuditi je li neki postupak dobar ili zao. Sve je u ivotu za njega posljedica
sree i sudbine. Drugi predstavnik jambografa je Hiponakt.
ELEGIARI
Jedan od najznaajnijih je bio Tirtej (druga polovica Vll stoljea). On
osuuje kukaviluk i smatra ga izvorom zla i sramote, a istie ratniku slavu kao
najveu slavu na svijetu. Hrabar ratnik ne donosi slavu samo sebi nego i dravi.
Tako da on tu donosi herojsku ili ratniku etiku i razvija etos rodoljublja. On
objavljuje novo mjerilo za svaku pravu vrlinu: zajedniko dobro (za dravu i za
narod). Nagrada za takvo ponaanje je slava. On nadopunjuje homerski viteki
pojam junatva sa opim dobrom, te time politizira herojstvo.
Drugi elegiar je Mimnermo (kraj Vll stoljea), on ima potpuno drugo
gledite na ivot, za njega je najvea srea uivanje slasti ovoga svijeta, on
slavi mladost i plai se teke starosti, te smatra da kad ovjek proe doba ljubavi
vie nema smisla ivjeti. On je prvi glasnik hedonistikog individualizma.
Sljedei je atenjanin Solon (kraj Vll i prva polovica Vl stoljea), koji je
poznat kao veliki zakonodavac, na poloaj arhonta izabran je 594. godine,
ukinuo je duniko ropstvo, proveo sisahtiju (otpisao dugove), uveo u Atenu
timokratsko-demokratski sustav, u kojem je dao svim graanima politika prava,
ali ne sva nego svakom prema njegovoj imovini, proirio je krug atenskih
graana time to je i stanovnike Atike proglasio graanima... Solon smatra da
ivotom upravlja pravedno boanstvo. Svim dobrima (bogatstvo, zdravlje,
radost...) osnova mora biti pravda i sva se moraju uivati umjereno. Gaanje

8
naela Pravde donosi nesreu. Solon, jednako kao to pretpostavlja uzronost i
posljdinost u ivotu prirode, tako ju pretpostavlja i u etiko-politikoj
djelatnosti. Bogatstvo lako prelazi iz ruke u ruku, ali vrlina je vjena i za njom
treba teiti cijeloga ivota.
Teogonid iz Megare ivio je u drugoj polovici Vl stoljea. Kao plemi
protjeran od strane demokrata, ali kada su ovi pali vraa se u Megaru. Vrlo je
pesimistian, za razliku od Solona koji je bio vrlo kritian prema svom staleu,
Teogonid za sve optuuje drugu stranku. On etiku antitezu p l e m e n i t, d o b
a r p o k v a r e n, l o , sasvim poistovjeuje s klasnom antitezom r o d o v s k
a v l a s t e l a p u a n i. Jedini su plemii ti koji mogu imati vrlinu, jedini oni
imaju stalno isti karakter, samo su oni sposobni vladati. Protivi se brakovima
plemia sa puankama, jer se na taj nain samo potamljuje aristokratska krv,
prelaz u vii stale nikako za Teogonida nije mogu. Meutim, poto njegov
stale nije imao snage preuzeti vlast, on svom mladom prijatelju savjetuje
odisejsko prilagoavanje politikom stanju onakvom kakvo je: udaraj srednjim
putem Kirno. To je moral mimikrije, moral okretne i lukave borbe za odranje
egzistencije.
MELIARI
Alkej iz Mitilene ivio je u drugoj polovici Vll i prvoj polovici Vl
stoljea, a pripadao je plemikoj porodici. Za njega je drava najvei oblik
socijalnog jedinstva, ona ima socijalno-etiku funkciju, to za posljedicu ima
jaanje moralnog osjeaja uope.
Jedna od najznamenitijih pjesnikinja i ena svih vremena je bila Sapfa iz
Mitilene. Ona je imala u obliku zatvorenog enskog drutva, svoju ensku kolu
u kojoj je kao sveenica njegovala kult Muza, Afrodite i Erosa. Izrazitu vanost
pridavala je osjeaju prijateljstva. Smatra da je umiranje runo, jer da nije i
bogovi bi umirali, izrazito cijeni umjetnost, jer je ono spasenje od zaborava.
Izrazito se cijeni ljepota, koja se vezuje za bogatstvo, ali se ne podcjenjuje ni
vrlina.
Jonjanin Anakreont je iz Vl stoljea. Njegova ivotna mudrost nije drugo
nego filozofija dioniske religije i sastoji se u lakom i bezbrinom uivanju
zemaljskih radosti, a na to ga uivanje potie jo vie pomisao na starost i smrt.
HORSKI LIRIARI
Simonid (Vl i V stoljee) je sa Ijuide na otoku Keju. Okvir koji on
ispunjava svojim radom jest mit. Istie razliku izmeu savrenih bogova i
nesavrenih ljudi. U svojim etikim shvaanjima Simonid je skeptiar i
oportunist. I ako su istina i vrlina najvii ciljevi ovjekove tenje, ni jednu od
njih ovjek ne moe postii potpuno. Poto nema savrene vrline on trai
srednje potenje. ovjek pred sebe ne treba postavljati prevelike moralne
zahtijeve, ivotu treba prii bez strasti i iluzija i ne shvatiti ga suvie ozbiljno,
nego vie kao igru. ovjek treba teiti zdravlju, zadovoljstvu i slavi.
Bakhilid je Simonidov roak, na ijem je tragu i njegovo uenje. On je
moralist, istie razliku izmeu bogova i ljudi, najvei je dobitak initi sveta

9
djela, hvali skroman ivot i istie vjenu nagradu vrline. Najvii ideal ljudskoga
ivota je postizanje moralne odlike. Svojim shvaanjem mudrosti i odlike jo se
vie pribliuje sofistici nego njegov ujak: one za njega nisu uroene, nego ih
jedan ui od drugoga, a mudrost je vjetina poznavanja stvari.
Najvei horski liriar bio je Pindar (V stoljee), koji se rodio u
Kinoskefali kod Tebe, a umro u Argu. Svoje shvaanje svijeta i ivota on
zasniva na svom stavu prema religiji, prvi je koji bogovima i herojima pridaje
kultni epitet. Njegovi bogovi svojom moralnom istoom odudaraju od
Homerovih bogova. O bogovima treba govoriti samo ljepo, pa tako on vri
korekture mitova i predanja, i to ne samo bogova nego i heroja, koji postaju
obrasci ljudskih vrlina i mana. Poto ovjek lii na bogove njegova je dunost da
se to vie priblii boanskom obrascu, pa je pobonost glavna vrlina iz koje
zrae sve ostale, kao to su razboritost, obazrivost (umjest nade koju odbacuje),
mudrost i pravednost. U centru njegove etike je injenje lijepih djela, koja
blistaju u boanskoj svijetlosti. to se ovjek vie namuio u injenju takvog
djela, to je ono vee.
DRAMATIARI
Tragedija je za Helene imala paradigmatski znaaj, ona je zavirivala u
ljudsko srce, gdje je gledala kako nastaju sukobi: sa samim sobom, sa drutvom
i dravom, s prirodnim i ljudskim zakonima. Tako se Grk upoznao ne samo sa
svojom prolou, nego i sa tajnama i zakonima ljudske prirode uope. A ljudska
priroda, njeni nagoni i mudrou neobasjani putevi strasti, to je izvor ljudske
traginosti. Tragika umjetnost izotrava sposobnosti za bolje i potpunje
upznavanje zakona koji upravljaju ljudskim ivotom. Na zavretku tragedije
gledatelj dolazi do saznanja pravednog razmjera izmeu krivice i stradanja,
stjee punije poznavanje ivota i proiuje svoje shvaanje ljudskog ivota i
ljudske sudbine, a u tome se i sastoji ono etiko-saznajno zadovoljstvo koje
izvire iz osjeaja to ih tragedija izaziva. Tragedija je dobila izvanredan etiki
znaaj, jer je postala kola morala u najirem smislu te rijei, umjetnik je u
tragediji iao za tim da primarno pokae duhovnu stranu radnje i duhovne
dogaaje koji izazivaju vanjsku radnju, a samu radnju kao sekundarnu.
Kao i svi tragiari Eshil (525-456) je za svoje drame grau uzimao iz
mita. Teodikeja (opravdanje bogova nasuprot postojeem zlu) je osnovna
pretpostavka njegova shvaanja ivota i svijeta. Bogove i njihov karakter oistio
je od suvinih legendi i suvie ljudskih crta i pomaknuo ih je u sferu moralne
savrenosti. Eshil se bavi prikazivanjem krivice i okajanja. Krivica se osniva na
ovjekovoj teomahiji, tj. pobuni protiv boijih normi i zakona, objanjavanje te
krivice i pokazivanje nunosti nnjena ispatanja glavna je tema Eshilovih
tragedija (primjer za to mit o Prometeju). Za teomahiju ne ispataju samo krivci
nego i njihovi potomci. Eshilovo propovjeda staro etiko-religiozno naelo
helenskog morala: niega previe, nita preko mjere. Ta etika mjere, kao jezgra
helenske mudrosti odjekuje kroz sve proizvode helenske misli. Krivicu je
mogue otkloniti samo patnjom.

10
 Kad je rije o politiko socijalnim idealima i dravi, Eshil je odan
atenskoj demokraciji kakvu je uredio Klisten. On je tim poretkom toliko
oduevljen da ga prenosi u prolost, u stare vladarske porodice i njihov politiki
rad. Drevni mitski vladari postaju u njega atiki narodni prijatelji, zatitnici i
vrhovni rukovodioci. Osnovna naela politike mudrosti su odbacivanje tiranide
i oligargije i odbacivanje hedonistikog individualizma, ne treba ii na ruku ni
anargiji ni despociji, jer bog daje snagu sredini, tj sredini izmeu slobode i
zavisnosti. Sam moral za Eshila nije privatna stvar, nego stvar narodne cjeline.
Sofoklovo (495-407) shvaanje ivota takoer ima svoje podrijetlo u
mitu, meutim za razliku od Eshilovog shvaanja ivota, njegovo je puno
svijetlije. Smatra da se ljudi ne smiju suprotstavljati boijim nareenjima, a u
njegovoj religioznosti nema stvaralake snage, pa tako ostaje tradicionalist. Ono
to Sofokla odlikuje kao religioznog ovjeka je nemilosrdna moralna strogost,
bogovi ne grjee. Kad je bog Orestu naredio ubojstvo svoje majke, za Sofokla je
opravdanje takva ina izvan svake sumnje. Tim apsolutiziranjem boje volje
odrie se samostalnost ljudskom miljenju, i moralnost se mjeri religijom, ili
drugim rijeima: ovjekova autonomija podreuje se teonomiji, boijim
zakonima. Biti ovjek za Sofokla znai biti saovjek, drutveno odnosno
socijalno bie. Oni kojima je povjereno uvanje i unapreivanje zajednice
moraju strogo voditi rauna o socijalnim imperativima zajednice kao i o
dravnim naredbama, ali istovremeno moraju paziti da ti socijalni imperativi i
dravne naredbe ne sadre u sebi nita to bi vrijealo ljudsko dostojanstvo i to
bi se protivilo socijalno-etikim imperativima ovjeanstva. Zakoni se moraju
potovati, ali treba uvijek imati na umu da oni mogu i zastariti. Jedan od
problema u koje pjesnik ulazi je i brani problem kao prvi problem ljudske
zajednice. Mukarac mora u interse odranja te brane zajednice ograniavati
svoje spolne nagone i ne ulaziti u odnose sa drugim enama. Odanost i
predanost bogovima, pravednost i plemenitost u saobraanju s ljudima i
razboritost u svemu to je vrsta osnova na kojoj poivaju napredak i srea
kako pojedinca tako i ljudske zajednice. Kulturu ovjek moe graditi samo ako
je njegovo stvaranje produuje stvaranje prirode, ne gradei od prirode
neprirodu i protuprirodu.
Euripid (485/480-407) je ispunjavao svoje drame aktualnom
filozofijskom, teorijsko-politikom i socijalno-etikom problematikom. Ali zbog
svoje nepostojanosti i kolebljivosti nije mogao dati neko postojano etiko uenje
koje bi ga zadovoljavalo (pa je tako Helena jednom ena postojane vjernosti,
kao neka druga Penelopa, a drugi put odvratna, bezduna koketa). I ako se iz
njegova djela ne moe izvui stalan etiki sistem, ono, kao i sofistika, prska od
etike psihologije. Ipak se moe rei da Eshil ima mnogo simpatija za
pritjenjene i podreene slojeve kao to su: ene, dadilje, robovi, izvanbrana
djeca itd. On cijeni prirodnu obdarenost i sposobnost, a samu prirodu i njene
nepromjenjive zakone suprotstavlja kratkoronim ljudskim. Ideal politikog
ureenja drave je za njega demokratska republika i izrazito se protivi bilo

11
kakvoj nasilnikoj vladavini. Rat je nuno zlo i treba ga izbjegavati, ali ako je u
pitanju pravda i religiozna naela, nuno ga je voditi. Rat se moe voditi
iskljuivo radi obrane, nikako radi napada. Najvie je dobro vrlina, koja je ili
dana od prirode ili se moe nauiti. I ako se bogatstvo smatra za najvie dobro,
ono ne donosi sreu i vezano je za razliite negativnosti, a vea i postojanija
dobra jesu vrlina, sposobnost, plemenitost, prijateljstvo, zdravo potomstvo,
slava, domovina. Kao zadatak ivota istiu se trud, napor i muka koji nisu ni u
kakvoj vezi s bogatstvom. Prirodnu obdarenost treba obrazovanjem izgraditi u
mudrost i vrlinu. Najviu nagradu za napor i rtve ovjeku predstavlja slava,
koja je jedini oblik relativne besmrtnosti.
Aristofan (445-385) je htio od komedije uiniti sredstvo za narodno
obrazovanje. elio je ujediniti sistem stare umjerene demokracije sa starom
religijom i starim obiajima. Po svojim politikim idejama i etikim
shvaanjima, Aristofan je konzervativan i brani nekadanji ivot prema
sadanjici, on vie voli stari sistem, gdje je, kako on misli, moral bio vii,
obrazovanost solidnija, politika istija i ljudi bolji i pametniji. Meutim, on se
ne eli vratiti prolosti samo kako bi sruio sadanj poredak, nego kako bi
stvorio neto novo i zaista bolje.

POECI NAUNE ETIKE U HELENA

SEDMORICA MUDRACA
U prvoj polovici Vl stoljea javljaju se sedam mudraca, i ako se u
razliitim izvorima spominje ak dvadeset i dva imena, njihov se broj ipak
ograniio na sljedea imena: Tales iz Mileta, Solon iz Atene, Hilon iz
Lakedemona, Pitak iz Mitilene, Bijant iz Prijene, Kleobul iz Linda na Rodu i
Perijandar iz Korinta. Sedmorica mudraca bijahu odlini, ugledni i utjecajni
graani, koji su u kritikim trenutcima, oslanjajui se na poznavanje ivota i
svoje bogato praktiko iskustvo, savjetima ili opomenama ukazivali na potrebu
njegovanja due i tijela, na potrebu trezvenosti, umjerenosti, uviavnosti,
potovanja roditelja, drutvenosti i , uope, postavljali etika pravila za
snalaenje u ivotu. Oni nisu bili toliko teoretiari koliko obazrivi praktiari i
zakonodavci. U njih se pojavljuju dvije novine, prva je ukazivanje na vrijednost
obrazovanosti, a druga je isticanje potrebe samosaznanja. Neke od izreka: mjera
je najbolja (Kleobul); nita suvie (Solon); upoznaj samoga sebe (Hilon); jami
se ve je nesrea tu (Tales); ne ini sam ono zbog ega kori blinjega (Pitak);
govori u pravi as (Bijant); zadovoljstva su smrtna, a vrline besmrtne
(Perijandar).
MILETSKI HILOZOIZAM
Tales (623-545) je bio jedan od sedmorice mudraca, meutim njih je
prezaiao mnogostrukou svoje djelatnosti, bio je politiar, trgovac, astronom,
matematiar, nautiki ininjer, hidrotehniar i filozof. Jedini je od sedmorice
koji se uzdigao u svome razmiljanji iznad sfere obine koristi i tako postao ne

12
samo neposredan osniva jonske znanosti i filozofije, nego i posredan tvorac
znanosti i filozofije uope. On je prvi koji je prirodu pokuao objasniti
prirodnim putem, pa je tako promatrajui ju naao on jedino nepromjenjivo u
njoj vodu koje je uzeo kao prasupstanciju. Tales je tim presudno utjecao na
prvu fazu razvoja helenske filozofije: ona je tzv. hilozoizam (tvar = ivot), tj.
materija se smatra kao iva i zato sposobna za kretanje i mijenjanje. I ako nije
razvio neki etiki sustav, kao najopije njegovo etiko naelo moe se uzeti
odgovor na pitanje kako se moe najbolje i najpravednije ivjeti: Kada sami ne
inimo ono to u drugih korimo, to je ujedno i anticipacija Konfucijeva,
Isusovog i Kantovog stava (kategoriki imperativ). Zalagao se za politiko
jedinstvo maloazijskih jonjana.
U sposobnosti apstrahiranja i uvezanosti konstruiranja, Talesa je daleko
nadmaio matematiar, astronom, geograf, meterolog i filozof Anaksimandar
(610-545), takoer Mileanin. On je smatrao da prasupstancija nije istovrsna ni s
jednom pozitivnom materijom, nego je to neka najvia mogua apstrakcija, jer je
jedino tako mogu beskonaan svijet. Ta materija (apeiron) je po kvaliteti
neodreena, a po kvantitetu beskonana. Njegova filozofija je prvi pokuaj da se
prirodni poredak shvati kao etiki poredak. On je u primjeru poretka ljudskog
drutva naao kljua za tumaenje prirode. Stvari za njega su u stalnom
agonskom odnosu jedna prema drugoj, i svaka od njih zavlaivanjem svojim nad
drugom ini nepravinost, i stoga one moraju uzajamno davati naknadu.
Racionaliziranje slike svijeta, tj. objanjavanje prirode prirodom, produio
je, jo jedan mileanin Anaksimen (588-528/525). On je promatranjem prirode
zakljuio, da se sva iva bia odravaju disanjem, te da je osnovni element
ivota onda zrak. U kojem je vidio neto srodno dui. On takoer smatra kao i
Anaksimandar da je ta prasupstancija neograniena, ali ju on nalazi u
iskustvenoj prirodi. O njegovim etikim shvaanjima nita nije poznato, a jedino
to se zna je da je odbacivao mitske bogove, pa je prema tome, i na etike
fenomene primjenjivao prirodnu uzronost i posljedinost.
PITAGORA I PITAGOROVCI
Pitagorovci su vie etiari nego filozofi, i ako se Pitagori pripisuje da je za
sebe prvi upotrijebio izraz filozof. Pitagora (568-493) se rodio na otoku Samu,
bio je mnogoznalac i upoznao se sa razliitim vidovima znanja, izmeu ostalog
putovao je i u Egipat. Poto se sukobio sa tiraninom Polikratom napustio je Sam
i preseli se u Kroton u junoj Italiji. On je traei prasupstanciju doao do
zakljuka da to nije materija, nego oblik koji je neunitiv, jer promjenimo li
poloaj jednog oblika nastaje drugi itd. A taj jedan, nepromjenjivi oblik je broj.
Taj oblik je naen u muzici, iz nje se rodila matematika, formulirani su
geometrijski zakoni, razvila se astronomija. U Krotonu je Pitagora osnovao
religiozno-moralno i nauno bratstvo, koje je za cilj imalo harmoniziranje
etikog i politikog ivota. U Krotonu je proveo dvadeset godina, utvrujui
svoje uenje kao sintezu znanstvenog miljenja i proienoga orfizma, dok nije
bio prisiljen da se 509. godine preseli u Metapontiju, gdje je i umro. I ako je

13
ostavio svojim uenicima sistem ivotnih pravila kojih se i sam asketski
pridravao, teko je rei koja potjeu direktno od njega, a koja su kasnije
formulirali njegovi uenici s obzirom na to, da od njega nije ostao nikakav zapis.
Sredite pitagorovakog saveza bilo je u Krotonu, koji je bio jedan od
najslavnijih i najrazvijenijih gradova Velike Grke, to se u velikoj mjeri
pripisuje upravo pitagorovakom savezu. Sam savez je imao stroga pravila:
uenici su morali uvati tajnu pred profanima, kao i tajne znakove za
prepoznavanje, sluati predavanja, koja su odravana nou i bezuvjetno se
pridravati etikih propisa, i tek ako su sve ispunili mogli su direktno doi pred
uitelja, to se smatralo najveom sreom. Sami pripadnici zajednice su bili
podjeljeni u nekoliko stupnjeva, a pred pripadnike najvieg stupnja su se
stavljali i najvei zahtjevi: uzdravanje od jedenja mesa i boba, pridravanje
dijalektikih i higijenskih pravila, zajednika imovina, solidarnost sa lanovima
saveza. Prvi u helenskom svijetu pitagorovci su priznali enama ravnopravnost i
primali ih u lanstvo saveza, poznato je i da su ovjeno postupali prema
robovima. Bavili su se i politikom te su zastupali organizaciju drave na
konzervativno-aristokratskoj osnovi. To je dovelo do estih sukoba s
demokratima i nekoliko progona, to je za posljedicu imalo smanjivanje njihove
politike aktivnosti, a kao filozofijska sekta ivjeli su do oko 300. godine. Neki
od poznatijih pitagorovaca su Demoked, Lisid, Filolaj, Arhita, Hiket, Ekfant i
drugi.
Pitagorovci su od principa matematikih proporcija napravili i princip
bia, pa su poopenjem toga i sve drugo pretvorili u mreu brojeva, pa su tako i
etiki pojmovi imali matematiki oblik. Neparne brojeve su smatrali boljim
nego parne jer su smatrali da su oni ogranieni i prema tome odreeni i savreni.
Smatrali su da su sljedeih deset pojmova osnovni i da iz njih proizlazi sve
ostalo, a to su: 1. ogranieno neogranieno, 2. tako liho, 3. jedno mnogo, 4.
desno lijevo, 5. muko ensko, 6. mirno pokretno, 7. ravno savijeno, 8.
svijetlo tamno, 9. dobro zlo, 10. kvadrat pravokutnik. U etikom pogledu
drugi vaan pojam je pojam harmonije. Pitagorovci su vrline svodili na brojeve,
i razliite vrline nisu nita drugo nego harmonije sui generis (npr. pravednost je
definirana ili brojem etiri ili brojem devet, jer je kvadrat parnoga broja 2 = 4, a
drugog neparnog 3 = 9, jer se jednako vraa jednakim; brak su oznaavali
brojem pet, jer je to veza prvog mukog s prvim enskim (prvog parnog s prvim
neparnim, dok jedan nije broj, nego osnova brojeva). Pitagorovska etika je prvi
etiki sistem u Helena. Za pitagorejce glazba ima vaan etiki znaaj, ona
oblagorouje duu i unapreuje vrlinu, i kao takva slui pedagokim ciljevima,
meu instrumentim se posebno istie poliforna lira.
U bitne crte pitagorejskog etikog uenja spadaju i uenje o seobi due i
povratku svih stvari, asketski nain ivota, puritanski fanatizam moralne
strogosti, a sve to ima porijeklo u Orfizmu i misterijskim religijama. Kod
pitagorejaca je izrazito naglaeno politiko djelovanje, koje su esto stavljali
ispred znanstvenog, tako da su se proirili po cijeloj Velikoj Grkoj, a u mnogim

14
su gradovima jedno vrijeme bili na vlasti. Vjerovali su u svemirski sklad i
harmoniju sfera, te su smatrali da takva univerzalna koegzistencija i
koordinacija trbaju biti ostvarene i u ljudskom drutvu. Svugdje su nalazili
univerzalnu simbiozu i simfoniju suprotnosti, pa su teili da etiki ivot stave na
objektivnu kozmiku osnovu, pa bi se, na taj nain, harmonija svemira preslikala
u harmoniju obitelji i drave.
KSENOFAN
Ksenofan (565-473) je osniva elejske kole i ako zapravo nije roen u
Eleji, nego u Kolofonu u Lidiji, od kuda je otiao nakon Krezovog osvajanja.
Pjevanje od kojega je ivio, mu je omoguilo da se bavi filozofijom. esto je
dolazio na svojim putovanjima (Grka, Italija, Sicilija, moda i Egipat) u
kontakt sa vladarima i brzo je uvidio da njima nije previe stalo do istine. Kao
njegov uenik se spominje Empedoklo, koji mu je jednom prilikom rekao da se
mudrac ne moe lako nai, na to mu je ovaj odgovorio: Sasvim prirodno, jer
tko hoe da prepozna i razumije mudraca i sam mora biti mudar. Kritizirao je
Talesa, Pitagoru i Epimenida, dok je njega kritizirao Heraklit. Za razliku od
jonskih kozmologa koji su pisali u prozi, on se sluio pjesnitvom u izraavanju
svojih filozofskih stajalita, uglavnom etikih. Pjevao je elegije i rugalice.
Za njega je najvanija vrlina mudrost, i ona ima prvenstvo nad tjelesnom
snagom. Prava vrlina je ona koja se uljebljuje u drutvenu cjelinu. Ksenofan
kritizira rasipnost, ne vjeruje u tradicionalne bogove. Cijeli antropomorfni i
antropopatski politeistii sustav smatra lanim. Kae da su ljudi napravili
bogove na svoju sliku i da su im dali ljudske karakteristike, bogovi se po njemu
ne raaju i ne umiru. Njegov sustav je panteistiki monoteizam, bog je jedno i
sve. Ksenofan je znaajan etiko-religiozni reformator, a to je mogao biti zato
to je bio otrouman promatra i ispitiva. Bio je praktiki orjentiran realist i
racionalan kritiar filozof, zanimao se i za astronomiju, meterologiju, geografiju,
paleontologiju. Tvrdi da je sve postalo iz zemlje i vode i da se u zemlju sve
vraa. Kulturu ne stvaraju i ne unapreuju bogovi, nego ljudi, koji su jednako
tako zasluni i za znanje o obraivanju zemlje, tehnici itd. Time jasno formulira
ideju napretka.
HERAKLIT
Rodom iz Efesa, Heraklit (535-475) je bio prvi mislilac koji je filozofiju
s puta kosmologije skrenuo na stvari koje vie imaju veze sa ivotom na zemlji,
ne samo da se on bavio uglavnom ovjekom, on je i krenuo od ovjeka. Bio je
plemikog podrijetla, i radikalan aristokrat. U poetku je intezivno sudjelovao u
politikom ivotu grada, ali se ubrzo razoarao demokratskom vladavinom, te se
povukao u samou i napustio grad. Prezirao je masu i razuzdanost. Njegova
doktrina moe se podijeliti na ontologiju, kosmologiju, i antropologiju, a s ovom
su u vezi njegova psihologija i etika.
Promatranjem je uvidio da u svijetu nema nieg postojanog, i da je jedino
to je trajno promjena sama (ovjek ne moe dvaput ui u istu rijeku). Stvar
se besprekidno mijenja i svaka promjena predstavlja sredinu izmeu dvaju

15
suprotnih stanja, svugdje su suprotnosti. Posljedica tog antitetikog postupka je
ta da, poto se sve dogaa pod uzajamnim utjecajem suprotnosti, one se
meusobno sukobljavaju, nadbijaju i naposlijetku prelaze u sklad. Pa je tako
naelo ivota borba. Stvari se javljaju da same sebe poreknu, bie stvara nebie,
ivot smrt. Zakon borbe suprotnosti omoguio je razvitak, rat je roditelj
svemu i bogovima i ljudima. Rat je opa pojava, ali i pravda sama, kako u
zemaljskom tako i u nebeskom poretku. Kao supstrat tog neprekidnog nastajanja
i nestajanja Heraklit je vidio vatru, ali ne obinu, koja je samo jedan oblik, one
eterne i fluidne prasupstancije. Cjelokupna priroda, i organska i anorganska, nije
nita drugo nego neprekidno mijenjanje prauzroka vatre, koja iz jednog stanja
prelazi u drugo. Sve nastaje njenim zgunjavanjem i razrjeivanjem. Osnovne su
tako misli Heraklitova pogleda na svijet i ivot: 1) sve se mijenja time to iz
jednog stanja prelazi u drugo, iz mirovanja u kretanje, iz ivota u smrt i obrnuto;
2) sve je podvrgnuto zakonu jedinstva i neprestane borbe suprotnosti; 3)
najpodesniji simbol toga je vatra, ali ne kao materija, nego kao izgaranje; 4)
cijeli svemir proima opa zakonitost kojom se odrava njegovo jedinstvo.
ovjeka Heraklit promatra kao moralno bie, on i duu uzima kao vatru.
Razvitak due i razvitak svijeta uvijek idu paralelno, psihikim stupnjevima kao
to su um, san, smrt odgovaraju fiziki vatra, voda i zemlja. Da bi se odrala kao
ivotno naelo, dua se posredstvom disanja i osjetilnog opaanja hrani
nebeskim umom. Ukoliko je dua u manjem doticaju sa tijelom utoliko je
umnija i bolja jer je sua. Ako je dua jae vezana sa tijelo, dalje je od boanske
vatre i vlanija je, pa i loija.
Izvor pravog znanja za Heraklita nalazi se samo u razumu, a odbacuje
osjetilno opaanje kao nedostatno. Time se on pita: to je mjerilo istine, gdje je
izvor tog mjerila, gdje je izvor istine, to je isina?
Postavlja se i pitanje etikog mjerila. Mjera boanske vatre u dui jest i
mjera ovjekove moralnosti i sree, tj. ukoliko ovjek podreuje svoj ivot
opem zakonu, utoliko je moralniji i sretniji. Ukoliko je dua vlanija utoliko
lake uzimaju maha neznanje, poude i strasti. Smisao etikog djelovanja je
podvrgavanje opem zakonu. Pa tako i drava ima vanu ulogu zatitnice
zakona, jer prisiljava graane da im se podvrgnu. Dravom trebaju upravljati
najbolji, aristokracija uma i karaktera. Zakoni za njega nisu, i ne smiju biti izraz
veine, nego izljev najviega saznanja. Predanost opem zakonu i
samorezailaenje najvii su principi Heraklitove etike.
Jedan od sastavnih dijelova Heraklitove dijalektike i etike jest i uenje o
relativnosti osobina i etikih sudova, nema morala koji bi bio apsolutno
postojan. Moral u jedno vrijeme i u jednom kraju je drukiji, nego u drugo
vrijeme i drugom kraju. Pa etike norme mogu uvijek imati samo relativno
obiljeje, nikad apsolutno. On je jedan od najeih kritiara helenske kulture,
kritizira Homera i Hesioda, Pitagoru, Ksenofana. Pohvaljuje Talesa i Bijanta.
Kritizira misterije i razliite rtve (ne moe se krvlju oistiti - kad se krvlju
okalja, to je kao kad bi se netko htio od blata oistiti, gazei po blatu).

16
 Svojom filozofijom utjecao je na svu kasniju filozofiju, a prvi odraaj
njegova uenja o logosu je Anaksagorino uenje o umu. Nije imao uenika, ali
je imao pristalica, jedan od poznatijih je Kratil. Utjecao je i na Sokrata, Platona,
sofiste Protagoru i Antifonta, na Demokrita, a njegovi su utjecaji ili sve do
Hegela i Nietzschea.
ELEJSKA FILOZOFSKA KOLA
Uenik Ksenofana i njegov nasljednik bio je Parmenid (544/541-?). I ako
u njegovim spisima nema niega to bi se neposredno odnosilo na etika pitanja,
njegov je sistem u stvari projekcija njegove jake etike volje. Parmenid polazi
od suprotnosti svijetla i tame, koja je, u isti mah, i suprotnost dobra i zla, i
razlikuje dva puta: put istine i put svijetlosti i put varke i tame. Istina i svijetlost
nalaze se u saznanju uma da postoji bie, a nebie ne postoji; a varka i tama lee
u osjetilnom saznanju da postoji i nebie i da mora postojati. Dvije osnovne
osobine koje on pripisuje biu i na koje se neprestano vraa, jesu jedinstvo i
nepromjenjivost. Isticanje stroge Pravde, koja bie dri na okupu, pokazuje da je
Parmenid u bie unio etike momente, i tako svoju ontologiju pretvorio u etiku i
aksiologiju. Pojam pravde je u njega pravni zahtjev statusa, nepropadljivosti i
neprekidnosti bia. Istina u Parmenidovoj spekulativnoj ontologiji postaje
pravda, i ona imperatorski vlada nad principima. U svom zahtjevu Elejcima da
potuju zakone koje su od njega traili da ih sastavi, Parmenid zahtjeva da se
potuje jedinstvo i nepromjenjivost politike, a to je samo specijalan sluaj
jedinstva i nepromjenjivosti bia. Jer sve je bie jedno, vjeno i nepromjenjivo.
Parmenid trai od ljudi da ive dostojnim ivotom, njegovo uenje je upravljeno
na moralnu obnovu, koja se treba ostvariti pravilnim miljenjem i utvrivanjem
pravih vrijednosti. On je poricanjem naivnog senzualizma i empirizma jonskih
kozmologa ozbiljno postavio problem znanstvene teorije spoznaje, a time i
problem znanstvenog zasnivanja etike.
Parmenidov uenik bio je Zenon (ivio polovicom V stoljea), on je
napustio metafiziku tendenciju svoga uitelja. Branio je Parmenidovo uenje
svojim otroumnim dokazima protiv mnotva i kretanja, kao i protiv
pouzdanosti osjetilnog opaanja. Aristotel ga je smatrao osnivaem dijalektike,
Platon ga je isticao kao jednog od najistaknutijih prestavnika sofistike, a on se
kao radikalan skeptiar doista i pojavio kao predhodnik sofista. Sluali su ga
Periklo, Sokrat i mnogi drugi. I kao etiko-politiki praktiar Zenon je
sljedbenik Parmenidov. Poginuo je kada je digao bunu protiv elejskog tiranina
Nearha, a tu je pokazao izraziti heroizam. Naime kada je bio uhvaen i stavljen
na muke, nije pokazao strah, niti se uplaio bola. Postoji nekoliko verzija
njegove smrti i u svakoj je Zenon prikazan kao heroj (u jednoj si je odgrizao
jezik da ne bi odao urotnike, u drugoj je tiraninu odgrizao uho, u treoj je baen
u neko korito i u njemu smrvljen).
Parmenidov uenik bio je Melis, on je produio uiteljevu ontologiju, ali
je i dopunjuje jonskim elementima materijalne neogranienosti u vremenu i
prostoru. Polazna toka mu je Parmenidov stav da postoji bie koje nema ni

17
poetka ni svretka; to je vremenska beskonanost. Novi Melisov stav je da ako
je bie beskonano u vremenu, beskonano je i u prostoru. Bie sve ispunjava,
ono se ne mijenja, pa ga ne obuzima ni alost ni bol, ono je blaeno. Stoga je i
Melis etiki reformaror.
EMPEDOKLO
Empedoklo (490-430) se rodio u Akragantu na Siciliji. Dolazio je iz
ugledne porodice i bio je izrazito obrazovan. Bio je pjesnik, filozof, prirodnjak,
ininjer i lijenik. Empedoklo i njegova kola ovjeka promatraju u vezi s
prirodom kao cjelinom. Izmeu ovjeka i kozmosa postoji unutranja veza.
Bavio se politikom i pomogao u ruenju oligarhije, a svoju moralnost je pokazao
tako to je odbio ponueni poloaj tirana. Pratio ga je i glas mistika, naime
tvrdio je da ima vlast vjetrovima i kiom, nad boleu i starou, pa ak i nad
smru. I sama njegova smrt je obavijena velom tajne, navodno je skoio u Etnu,
ne bi li se uinilo da ga je bog uzeo u nebo.
On je polazio od Parmenidova naela da iz niega ne moe postati neto, i
da neto ne moe prei u nita, dakle postajanja i nestajanja u stvari nema,
Empedoklo ui da je postajanje u stvari mijeanje, a prestajanje razdvajanje
etiriju pratvari: zemlje, vode, zraka i vatre. Meutim, mora postojati neto to
ih povezuje i razdvaja, neka pokretna sila koja je izvan njih. Dvije su sile, prva,
etiki pozitivna Ljubav, po kojoj se sve spaja, i druga etiki negativna, po
kojoj se sve rastavlja Mrnja.
ovjek je najsavrenija mjeavina svih elemenata. Nije jedino ovjek taj
koji misli, sve misli, samo je razlika u stupnju savrenosti. Osjetila ne varaju
ovjeka, kada smo i zavarani njihovim djelovanjem to je zato to smo gledali
dio, a ne cjelinu. ovjek se ne smije zadovoljiti samo osjetilnim opaanjem,
nego treba pokuati to bolje shvatiti svijet. Osjeaji se proizvode jednako kao i
miljenje. Osjeaj boli se javlja kao posljedica nesklada izmeu naeg tijela i
vanjskih podraaja. Poredak drave se osniva na prireenosti i simetriji
samostalnih i istovrijednih elemenata.
U etikom smislu filozofiranje nema teorijski nego praktiki cilj, a to je
savlaivanje prirode i stjecanje moi nad njom. Sam ovjekov ivot je ivot
mrnje. I mrnja se sve vie rasprostire svijetom. Empedoklo je bio pod
utjecajem orfikog uenja o seobi due, te je govorio da je bio i mladi, i
djevojka, i biljka, i ptica. Nije vjerovao u antropomorfne bogove i govorio je da
se samo Ljubav smije tovati. Bio je protiv ubijanja ivotinja, jer su to due
naih djedova, roditelja... Glavni cilj njegove asketske etike je uzdravanje od
zla, a zlo se sastoji u prolijevanju krvi i unitavanju ivota. Teio je za
politikom jednakou i elio je zasnovati opi zakon pravde.
ANAKSAGORA
Anaksagora (500/497-428) je iz Klazomene. Oko 460. godine dolazi u
Atenu, gdje je i ako se nije bavio politikom stekao bitan drutveni poloaj.
Poznato je da je imao velik utjecaj na Perikla iji je bio uitelj. U Ateni je bio
optuen za ateizam, radi ega je i prognan. Posljednje godine ivota je proveo u

18
Lampasku, gdje je i nakon smrti bio iznimno tovan. Kad su ga atenjani osudili
vijest je primio posve spokojno, rekavi da je sve njih priroda ve davno prije
osudila i zakljuivi da ne gubi on Atenu, nego ona njega. Veliko tovanje su
mu iskazivali i graani rodne mu Klazomene.
Nema nastajanja ni nestajanja, osnovu stvari ini spajanje i razdvajanje
prvobitnih stvari, a sastavljene su od mnogo sitnih, osjetilima neopaljivih
istovrsnih estica, koje uvijek imaju istu kvalitetu. Kao to vidimo, za razliku od
Empedokla, koji je za osnovu uzeo etiri elementa, Anaksagora ih uzima
nebrojeno mnogo, a oni svi izlaze iz jedne zajednike prasupstancije,
bezgranine i po mnoini i po malini. Iz te se su se prasupstancije u jednom
trenutku poele izdvajati rotacionim kretanjem homeomerije, koje su se
izdvojile na manje hrpe i formirale predmete, koji su dobili ime i osobine po
onim homeomerijama kojih je u njima bilo najvie. A onaj koji je sve to pokrenu
je nus (um, duh).
U promatranju kosmosa i prouavanju prirode i Anaksagora se pribliio
problemu ovjeka. On primjeuje da su ivotinje snanije i bre od ovjeka, ali
ono to ovjeka izdvaja iznad njih je njegovo iskustvo, pamenje, mudrost i
sposobnost proizvoenja. Tu su mu sposobnost omoguile ruke, radi kojih je
ovjek najinteligentniji od svih ivih bia.
Svojim duhom ovjek postaje i etiko bie, koje zrai pravednou, jer
pravednost jest duh za Anaksagoru. Pravednost je osnovna vrlina, to znamo po
njegovom tumaenju Homera. Ipak teko je rei ita vie o etikoj poziciji
ovjeka u njegovom promiljanju, s obzirom na to da sauvani spisi govore o
ovjeku kao prirodnom biu. Ipak neke njegove sauvane izjave nam govore da
je smisao ivota nalazio u promatranju i unutranjoj slobodi koja se njim da
stei. Sretan je onaj koji uiva, a blaen samo onaj koji nema to da izgubi i
koga ivot ne moe omahnuti, jer od njega nita ne zahtijeva. Anaksagora je
imao kozmopolitski ivotni svjetonazor, pa ga je tako netko jednom prigodom
pitao zar ti nije stalo do tvoje domovine? Na to je ovaj odgovorio: Itekako
mi je stalo, i pokazao na nebo. Od njegovih uenika treba izdvojiti Sokratovog
uitelja Arhelaja koji je utro put sofistici, i bio njen prethodnik. On je
filozofirao o zakonima, ljepoti i pravednosti, te je prvi razlikovao pojmove
priroda i ustanova (ljudska).
DEMOKRIT
Demokrit (460/457-360) je roen u Abderi na otoku Teju, puno je
putovao, po Grkoj, Egiptu i dalje na Istok. Na tim putovanjima je puno toga
vidio i stekao je velika znanja. Po uenosti u cijelom starom vijeku ravan mu je
bio jedino Aristotel. Zvali su ga Mudrost, imao je i nadimak Nasmijani, jer se
navodno, smijao svojim sugraanima to se raduju prolaznim ugodnostima
ivota. On je prvi mislilac koji nije napisao samo jedan spis O prirodi, nego je
napisao mnotvo znanstvenih spisa. Od sauvanih djela najvaniji je spis O
eutimiji.

19
 Kao primarnu pramateriju Demokrit uzima beskonano mnogo nepostalih,
neprolaznih, nepromjenjivih, nedjeljivih i osjetilima neopaljivih estica
atoma, koji se meusobno ne razlikuju kvalitativno, nego kvantitativno, tj. po
obliku, veliini, poloaju i poretku od kojih zavise primarne osobine predmeta.
Pored atoma postoji i praznina, koju on izjednauje s nebiem i u kojoj se atomi
kreu. Praznina je ta koja je omoguila kretanje, a atomi se kreu sami od sebe i
od iskona. I tako kretanjem atoma sve nastaje i prestaje. Najsavrenija stvar je
vatra jer je napravljena od najsavrenijih atoma (glatkih i okruglih), i od nje je
napravljena dua, a kad ona pobjegne iz tijela ivot se gasi. Postoje dvije vrste
saznanja: osjetilno, koje on naziva mrano i razumsko koje tove pravo.
Postoji pitanje da li Demokritova etika predstavlja sistem ili samo niz
pojedinanih opaanja, isto kao to je i pitanje da li ima sistemske povezanosti
izmeu njegove etike i fizike.
Kao to postoje dvije vrste saznanja, osjetilno i razumsko, tako postoje i
dvije vrste zadovoljstva: osjetilna, koja nas varaju, i duhovna, koja su prava. Ali,
kako je osjeanje treperenje duevnih atoma, dobra su samo ona duevna
zadovoljstva koja ne remete i ne uznemiruju to treperenje. Zato Demokrit ne
trai sreu i cilj ivota u vanjskim dobrima, nego u tenji za saznanjem i
harmoninom ivotu, koji se postie umjerenou i samosvlaivanjem. Najvie
dobro jest blaenstvo, i ono se sastoji u trajnoj duhovnoj vedrini, eutimiji, koju
on jo naziva i blagostanjem, harmonijom, ravnoteom. Ona se osniva na
saznanju i razlikovanju zadovoljstva. Ljudi se trebaju vie brinuti za duu, nego
za tijelo. I ako on u naelu trai zadovoljstvo, ali samo ono kome je izvor neto
lijepo i neprolazno. Demokritova etika jest eudemonizam, u kome ima i
zametaka hedonizma i utilitarizma, isto kao to ima i elemenata asketizma, ali
on se ne gubi ni u jednoj krajnosti.
Glavni uvjet za postizanje blaenstva, odnosno eutimije je odravanje
mjere. I oskudica i prekomjernost ometaju duhovne vedrine: Duhovna vedrina
dolazi ljudima od umjerenosti u nasladama i prave mjere ivota. ovjek ne
treba juriti za zadovoljenjem, nego se treba usporediti sa onim kojem je tee
nego njemu, pa sebe smatrati sretnim uzimajui u obzir to oni podnose. Drugi
uvjet je ispunjavanje dunosti, ovjek se od grijeha ne treba uzdravati zbog
straha, nego osjeaja dunosti. Pravinost se sastoji u ispunjavanju svoje
dunosti, a nepravinost u zanemarivanju. Ispunjavanje donosi vedrinu, mir i
spokojstvo, a zanemarivanje nemir, nezadovoljstvo i muenje samoga sebe.
Naroita dunost je govorenje istine. Trei uvjet za postizanje blaenstva su rad i
napor. Dobro se nalazi samo radom, plemenite stvari stjeu se napornim
uenjem. Osjeaj u kojem ima najvie vrline je stid. S njim je u vezi istoa
srca i razborito uvjerenje, na osnovu kojih se mjerilo morala ne vezuje na
vanjski uspjeh, nego za ovjekovo srce. Dobar nije onaj koji ne ini nepravdu,
nego onaj koji je uope nee da ini. Ocjenjivanje moralne vrijednosti nekog
dijela ne ovisi toliko o vanjskom uspjehu, koliko o motivu koji ga je izazvao.

20
Demokrit je prvi kod koga je savijest vrhovna moralna instancija. Veliku
vrijednost pripisuje i prijateljstvu, koje ima visok socijalni smisao.
Demokrit se kao i njegovi suvremenici bavio i dravnim ivotom. Drava
je najvanija ustanova u ljudskom ivotu, od svih dunosti ona prema dravi je
najvanija. Ako se dravom pravilno upravlja ona je najvea zatita, a ako ne
sve propada. Demokrit je demokrat, dravnitvo istie kao najveu vjetinu, a
zakone smatra zatitom od individualnog egoizma. Zakoni omoguuju slogu u
drutvu, koja pak omoguuje vrenje velikih djela. One koji ne potuju zakone
treba kazniti, pa ak ako to zakon ne zabranjuje i smrtnom kaznom. Dravom
trebaju upravljati najmudriji i najbolji. Veliku vanost pridaje i obrazovanju, ali
uvia da uz vjebu i uroene sklonosti imaju utjecaja na razvoj (pa savjetuje
prijateljima, da ako ele djecu bolje ih je usvojiti, nego sam imati, jer se u tom
sluaju moe odabrati dijete kakvo se eli).
istu antropocentriku sliku svijeta, bez ikakvih mitolokih i teolokih
primjesa, produuje Demokrit u svojoj materijalistikoj-ateistikoj teoriji o
razvitku kulture. ovjek je progovorio radi sociolokih, a ne fiziolokih razloga.
On je postepeno izlazio iz animalnog stanja i peinskog naina ivota, a
civilizacija se javila iz potrebitosti i tenje za korisnim. One su ljude nagnale da
pronau razliite vjetine, pronali su vatru, od pauka su nauili tkanje, od ptica
pjevanje itd. Na razvitak ljudske kulture i ljudskog drutva nije dakle, utjecala
nikakva via sila.
Najistaknutiji predstavnici Demokritove kole su Anaksarh, koji je prati
Aleksandra Velikog, i uio da su blaenstvo i unutarnje spokojstvo cilj ivota, pa
mu je i nadimak bio Blaeni; Hekatej, Nausifan, Metrodor, Nes, Apolodor i
drugi. Atomistika predstavlja vrhunac kosmocentrinog perioda stare helenske
filozofije, ali i njegov kraj. Demokrit je prvi koji je u eutimiji postavio etiko
naelo. U osnovi njegove etike ne nalazi se ni mo, ni imovina, ni slava, ni
uivanje, ni oekivanje bolje sudbine na drugom svijetu, nego trezvenost koja
obuzdava nagonske impulse i osjetilne poude i podvrgava ih razumu.

SOFISTI

Sofisti se javljaju u doba Perikla, u vrijeme punog cvata Atene, oni ire
znanje i pouavaju po gradskim trgovima, putuju po gradovima i populariziraju
znanje uope. Svoj puni uspjeh doivljavaju u Ateni, u prvom se redu bave
retorikom i jezikom, obrazuju mlade politiare koji od te vjetine imaju posebnu
korist, pa tako Protagora kae da moe retorikom slabiji razlog uiniti jaim.
Ime sofist ima tri znaenja, ono znai uen ovjek, uitelj nauke i politike
vjetine i plaeni uitelj govornitva. To je ono to ih spaja, ali oni se ne mogu
po niem drugom trpati u isti ko, njihova su nauavanja bila posve razliita i
svaki od njih je imao svoja vlastita naela. Isprva naziv sofist nije bio pogrdan,
ali je to s vremenom postao, i to iz dva razloga. Prvi je u pogrdnom kontekstu
sofiste prikazivao Aristofan u svojim komedijama, jednako tako kritini u

21
svojim polemikama spram sofista su bili Sokrat, Platon i Aristotel. Drugi je
razlog bio taj to su sofisti za svoj rad uzimali novac. Grci su uope
privreivanje smatrali sramotom jer je to bio ropski posao, a poduavanje ili
obavljanje bilo kakvog duhovnog rada za novac, bila je posebna sramota.
Smatralo se da se na taj nain prodaje vlastita sloboda. Sofisti su bili uitelji
ekonomije, retorike i politike, a sami nisu bili ni dravnici, ni skuptinski
govornici, ni privrednici, ak ni graani, nego uitelji lutalice iz malih gradova, i
ta proturjenost izmeu teorije i prakse dovela ih je na zao glas, jer u Grka su
teorija i praksa inile cjelinu ivota.
Kako je sofistici glavni zadatak bio praktino-politiki, tj. da upuuje
ljude kako govorom utjecati na druge i zadobiti ih za sebe, trebalo je da se ona
vie nego dotadanja filozofija bavi ovjekom, kao pojedinanim biem i kao
lanom drutva. Bavili su se pitanjima psihologije i individualne i socijalne
etike. Filozofija postaje filozofija kulture, etika i politika. Od cijele dotadanje
filozofije sofistika se razlikuje u predmetu, metodi i cilju. Prouavanje
jezikih, logikih, gnoseolokih i etikih pitanja potisnulo je gotovo sva druga
prouavanja. Pitanje koje si oni postavljaju je da li je ovjek sposoban da spozna
stvarni svijet? U sreditu razmiljanja je ovjek, dok je priroda na periferiji
razmiljanja. Metoda sofistike polazi od iskustva, dakle ona je empirijsko-
induktivna. Za razliku od ranije filozofije koja ima teorijski cilj, cilj sofistike je
praktiki. Znanje koje se stjee je o ovjeku i za ovjeka, dok je raniji princip
bio stjecanje znanja radi znanja.
PROTAGORA
Osniva starije faze sofistike, i ujedno najvei sofist je Protagora (481-
410) iz Abdere. Sam je bio pod utjecajem Heraklita i Anaksagore, koje je
takoer smatrao sofistima. Od svoje tridesete godine se bavio pouavanjem,
pouavao je sve koji su mu to platili od Grke, Sicilije do June Italije. Bio je u
kontaktima sa mnogim slavnim Grcima, kao to su Periklo, Empedoklo,
Herodot. Kad je pri kraju ivota 411. izdao djelo O bogovima, optuen je za
bezbotvo, protjeran je iz Atene, a spis mu je javno spaljen na atenskom trgu.
Bjeei, umro je na putu za Siciliju.
Za Protagoru je izvor svih ovjekovih saznanja u osjetilnim osjeajima i u
opaanjima, te su oni mjerilo istine. Spis Istina zapoinje ovim rijeima:
mjerilo svih stvari je ovjek, onih koji postoje da postoje, a onih koji ne postoje
da ne postoje. U razvijanju svoje teorije saznanja od polazi od atomistikog
uenja o subjektivnosti naih osjetilnih osjeaja i od Heraklitova stava po kojem
se nikad ni o jednoj stvari ne moe kazati to je ona, nego samo to ona prema
drugoj stvari postaje, jer je sve u procesu neprestanog kretanja. Sve to postoji i
postaje, ne postoji za sebe, nezavisno od nae svijesti, nego samo uvijek u
odnosu prema svijesti koja to opaa. Dakle, stvari postoje samo relativno,
odnosno samo u odnosu prema subjektu koji ih opaa. Time on ne porie vanjski
svijet, nego samo tvrdi da ga ne spoznajemo kakav on uistinu je, nego onako
kako ga opaamo. Osjeaji se mogu podijeliti na normalne i nenormalne. Tko

22
uporeuje vie osjeaja, bogatiji je iskustvom i blii istini no onaj koji se dri
samo jednoga, i to je razlog zato nastaju razlike u miljenju. Protagora je svoje
uenike uio da o svakoj stvari imaju dva govora, meusobno suprotnih. Radi
ega je i doao na zao glas, ali to se ne mora shvatiti moralno negativno, to
uenje je posebno bilo korisno govornicima i odvjetnicima.
Za Protagoru nema apsolutnih etikih istina i vrijednosti, jer je u njima
uvijek izraen odnos onoga koji vri etiku radnju i onoga na emu se vri ta
radnja. Etike norme su prostorno i vremenski ograniene na pojedine drutvene
zajednice, a ovjek je mjerilo etikih kvaliteta, koje se razvitkom ivota i
ljudskog iskustva mijenjaju. Nuan uvjet razvitka ovjekovog ivota je
postojanje drave, ije pak postojanje omoguuju pravda i stid, koji
ograniavaju ljudski individualizam i egoizam. Mjerilo za kvalitetu samih
zakona je kolektiv; pleme, drutvo, drava. Ono to se dravi ini dobrim i
pravednim, to za nju i je tako, sve dok ona ne odlui drugaije.
Kod Protagore ne postoji sistemska etika niti najvie dobro, pojedinac se
treba nauiti graanskoj vrlini, koja e mu omoguiti da unapreuje i odrava
dravu zasnovanu na pravdi i stidu. Vrhovni pojam za politiku i privatnu vrlinu
jest eubulija, tj. razboritost u domaim i dravnim poslovima. Pet je vrlina:
pravednost, razboritost, hrabrost, pobonost i mudrost. Mogue ih je nauiti, ako
je pojedinac prirodno nadaren. Protagorina etika je u osnovi antropocentrika,
etike radnje nemaju transcendentni izvor, nego je izvor sam ovjek i njegove
potrebe, koje izviru iz odnosa prema svijetu. O bogovima kae da ne moe znati,
niti da jesu, niti da nisu. Jedino dobro dravno ureenje je demokracija.
Protagorina glavna zasluga je u tome to je kao sredinju temu filozofskog
promatranja uzeo ovjeka, a ne kosmos, i time je postao jedan od osnivaa
drugog perioda u povijesti grke filozofije.
PRODIK
Prodik (V stoljee) je bio iz grada Ijulide na otoku Keju. O njegovom
ivotu nema pouzdanih podataka. Sofista definira kao posrednika izmeu
filozofa i politiara. I sam se bavio diplomacijom i zastupao svoj grad u
atenskom vijeu. Za svoja predavanja je, kao i srugi sofisti uzimao honorar, ali u
manjoj mjeri. Bio je izrazito cijenjen, pa se tako meu njegove uenike ubrajaju
Antisten, Isokrat, pjesnik Euripid pa ak i sam Sokrat. Na publiku je veinom
utjecao usmenim predavanjima, njegov predmet i cilj bila je sinonimika, tj.
prouavanje rijei slinog znaenja, koja se koristila u sudskom i politikom
govornitvu. Spominju ga Aristofan i Platon, a njegovi spisi, osim kroz nekoliko
izvjetaja i imitacija nisu sauvani. Spis o kojem senajvie zna bile su Hore (=
godinja vremena).
Imajui za predmet racionalistiku rekonstrukciju najranijeg ovjekova
poloaja u prirodi, Prodik je zemljoradnju slavio kao osnovu cijele kulture.
Samo je obrada zemlje uinila da ljudi napuste nomadski ivot i da se udruuju i
osnivaju zajednika boravita, a ova su ih primorala da zakonima reguliraju svoj
drutveni i dravni ivot. Religija pak nie nita drugo nego apoteza pronalazaa

23
kulturnih vrijednosti. Stoga se Prodika kao i Protagoru, Kritiju i Teodora smatra
ateistom. Prodik je religiju izvodio iz personifikacije predmeta koji su sluili za
podmirivanje ljudskih potreba. Imao je pesimistiko shvaanje o vrijednosti
ljudskog ivota, cijeli je ivot po njemu optereen razliitim mukama, od
najranije mladosti do starosti. Svoje etiko shvaanje izvodi iz politike, i
podeava ga prema ovjekovu radu. Stvari same po sebi nisu ni dobre ni zle, ve
to ovisi o tome kako se njima koristi. Zemljoradnja u ovjeku budi moralnu
snagu, jer iziskuje trud, rad i krajnji napor, pa su stoga i zemljoradnici najbolji
sloj u dravi (brane mir, a sposobni su za ratni napor).
Posebno je zanimljiva Prodikova Pohvala Heraklu, u kojoj on Herakla
stavlja na raskrije. S jedne strane mu prilazi Nevaljalina, koja mu obeaje lak i
lagodan ivot, bez ikakvih muka i napora; a s druge strane Vrlina koja mu
obeaje sreu tek nakon velikog napora i teka rada. Heraklo se odluuje za
vrlinu, jer nije mogua srea bez vrline, a vrlina bez napora. To je etika volje,
koju e uiti i kiniari, posebno Antisten. Prodik kroz Herakla slavi napor, trud i
uspjeh.
HIPIJA
Hipija (druga polovica V stoljea) je roen u Elidi, bio je tipian
polihistor i predstavnik mnogoznaltva meu sofistima. Uivao je veliko
povjerenje svog rodnog grada koji ga je kao svog poslanika slao u druge
gradove, najvie u Spartu i na Peloponez, ali i u Atenu. Posjeivao je i Siciliju
gdje se upoznao sa Protagorom. Bio je sofist koji je svojim predavanjima
zaraivao najvei novac i stekao veliku slavu. Neprestano je isticao svoju
obrazovanost, i odlikovao se samopouzdanjem. Ubijen je najvjerojatnije zbog
sudjeovanja u zavjeri protiv dravne vlasti. Hipija nije bio posebno orginalan, ali
je bio upuen u sve vidove znanja: nadovezujui se na studije svojih
prethodnika; bavio se astronomijom, geometrijom i aritmetikom, gramatikom,
retorikom i dijalektikom, ritmikom i harmonikom, teorijom knjievnosti i
likovnih umjetnosti, povijeu naseljavanja i osnivanja naseobina.
Njegovi spisi nisu sauvani, iz nekoliko malih fragmenata spisa O
trojanskom razgovoru, da je imao etiko-obrazovni cilj. Bio je neka vrsta knjige
s poukama o ponaanju knezova ili vladara. Slava se istie kao najvii cilj za
mladog junaka. Iz istog su spisa moda i zapisi o opasnosti klevete i zavisti.
Hipijina etike ne uzdie se iznad ideala prosjena ovjeka, najljepe je biti
bogat, zdrav i potovan i biti dostojno sahranjen od svojih potomaka. Cilj
obrazovanja je moralno usavravanje, a vrijednosni sudovi osnivaju se na pojmu
koristi. Dok je Protagora vrlinu htio usaditi kolovanjem miljenja i govorenja,
Prodik isticanjem moralnih obrazaca, Hipija taj cilj eli postii predavanjima
najrazliitijeg sadraja. Napadao je uenje o naelnoj suprotnosti izmeu prirode
i zakona. Svi su ljudi pripadnici jedne zajednice i srodnici, i to po prirodi, a ne
po zakonu. Ako se dvjema zajednicama neki obiaj ini razliit, jednima dobar,
a drugima lo, treba ga odbaciti, jer je on protiv prirode. Hipija ismijava tezu o
istovjetnosti pravednosti sa zakonima, jer se ovi drugi stalno mijenjaju, pa ni

24
nemogu biti norma za pravednost. Ljudski zakon nije izraz boanskog
zakonodavstva, nego promjenjivo djelo ljudskog dogovora, on ne dopunjuje
prirodu, nego ju sputava i ometa, a poslunost prema njemu je samo znak straha,
nesamostalnosti i slabosti. Postojan i za sve obvezan je samo boanski zakon.
GORGIJA
Moda i najvei sofist je Gorgija (483-370) iz Leontina na Siciliji, prije
njegova dolaska u Atenu o njegovu ivotu gotovo nita nije poznato, zna se da je
bio Empedoklov uenik. U Atenu kao poslanik dolazi 427. da izmoli pomo
protiv Sirakuze, i odmah stjee veliku slavu. Od onda putuje Grkom i pouava
za veliki novac. Stekao je toliku slavu i bogatstvo da je Apolonu u Delfima dao
vlastitu pozlaenu statuu.
I ako kao i drugi sofisti, za svoj zadatak postavlja obrazovanje ljudi, svrha
i metoda su mu drugiji. Svojim uenicima ne obeava politiku vrlinu, nego
magijsku mo rijei, kojom e bez problema postii svoj cilj. Stoga i nije htio da
ga zovu sofist, nego retor. I tako rije, koja je veliki vlastodrac, zamjenjuje
protagorske dravotvorne snage: potenje i pravdu. U cijelosti su sauvani
njegovi spisi; Pohvala Heleni i Odbrana Palamedova. Svojom stilistikom
tehnikom Gorgija je postao otac knjievne atike proze. On slavi pobjede
Helena, a poraze ali, te se predstavlja kao najraniji zastavnik panhelenske ideje.
On poziva Helene na ujedinjenje, i na otpor Perzijancima.
Gorgijin filozofski spis, koji nije sauvan, a zvao se O onom to ne postoji
ili o prirodi, polazio je od elejskoga uenja, a dokazivao je ove tri nihilistiko-
skeptike teze: 1) ne postoji nita; 2) ako i postoji, ovjek to ne moe znati; i 3)
ako se to i moe znati, ne moe se to priopiti i razjasniti drugome. Meutim,
mnogi misle da on tu samo ismijava elejsku kolu, pokazujui kuda vodi njena
dijalektika.
Na osnovu svog gnoseolokog agnosticizma ili, bolje, nihilizma Gorgija
dolazi do zakljuka da se ovjek ne treba zanimati za znanstveno saznanje, nego
se mora ograniiti na praktiko polje rada. Tu on zasniva etiki nihilizam, te
kae: ako ve nismo znali to je ono to traimo, ne moemo ni teiti da ga
saznamo, jer ne znamo da postoji; ako bi smo ga sluajno saznali, ne moemo
znati da smo ga nali, jer ga nismo ni traili. Pa tako ne moemo traiti ni ono
to je dobro ni vrlinu. Vrlina je dana od boga. Politiku vrlinu on razbija u
mnotvo pojedinih vrlina, tako da je svaki pojedinac na svoj nain moralan
(etiki solipsizam). Vrlina je za Gorgiju sposobnost vladanja ljudima. Moralne
ideale odreuju zakoni i obiaji s kojima pojedinac srasta i usklauje svoje
etiko shvaanje. To za posljedicu ima da na scenu stupa pravo jaega, jer se
slabiji uvijk treba pokoriti jakom. Gorgija je etiki oportunist i s tim u svezi je
njego uenje o opravdanoj obmani. Pa tako u umjetnosti u kojoj nije cilj
istina, nego zadovoljstvo, doputeno je sluiti se obmanama, a to vrijedi i za
politiku. Tako on postaje osniva estetike. I ako je sam imao visoke moralne
norme kojih se drao cijeli ivot, njegova filozofija vodi u filozofski
indeterminizam i individualistiko-etiki oportunizam.

25
 GORGIJINA KOLA
Dvije su grupe njegovih uenika, jedni su bili sofisti, a drugi praktiki
politiari. U prvu grupu idu Pol, Likimnije, Protarh, Agaton, Isokrat, Likofon, a
u drugu Proksen, Menon, Kritija, Trasimah. Gorgijin uenik je bio i Antisten, ali
se on kasnije pridruio Sokratu i protiv Gorgije uperio svoga Arhelaja.
Gorgija je uio dvije vrste govora, jednu koja iziskuje pripremu i drugu
koja se temelji na improvizaciji. Isokrat (436-?) iz sela Erhije u Atici je bio
pristalica one prve. Prihvati je ideju opeg obrazovanja, i ako se vie bavio
kulturom, nego prirodnim znanostima. U svom djelu Protiv sofista on obeaje da
svoje uenike nee uiti samo govornitvu, nego i praktikoj mudrosti za ivot.
Od Gorgije je prihvatio i panhelensku ideju, te je traio da Grke vodi jedan
voa, a tu je ulogu najprije namjenio Ateni.
Od uenika koji su voljeli drugu vrstu govora, temeljenog na
improvizaciji, posebno su se isticali Alkidamant i Likofron, koji su i tvorci
uenja o pravu slabijega. Alkidamantov ideal je bio filozofski obrazovan
dravnik, on je elio politiku mo ujediniti sa filozofskom obrazovanou. Bio
je veliki protivnik ropstva, te je znamenita njegova reenica: Slobodne je sve
pustio bog; nikoga robom nije priroda uinila. Likofron priznaje mogunost
objektivnoga saznanja, a porijeklo drave vidi on u ugovoru. Drava, prema
tome, nema nikakvih moralnih zadataka, nego samo da mu zajami njegovu
slobodu i sigurnost. Ali sloboda i sigurnost ne slue da se njima koriste samo
jai, nego slabiji. Tako on ustaje protiv plemstva. Iz gorgijinog uenja se
formuliralo i uenje o pravu jaega, iji su pristae bili jaki individualc, koji su
se nadahnjivali Gorgijinom definicijom cilja govornitva: vladavina nad
drugima. Filozofsko obrazloenje toga uenja je dao Kaliklo iz Aharne, koji nije
bio sofist, nego politiar. Pravednost i moralni zakoni su neto to je primjereno
robovima, a ne vladarima. Etika sile, samovolja, snaga i mo je ono to mora biti
odlika vladara. Filozofiju treba odbaciti, ovjek se nesmije samoograniavati,
nego se treba prepustiti svojim poudama. Kaliklo indentificira osjetilna
zadovoljstva i dobro. I tako hrani svoj imoralistiki nagon i hedonizam.
U praksi su dvojca uenika provodila uenje o pravu jaega u politikoj
praksi, to su Proksen iz Beocije koji se pridruio pohodu Kira Mlaeg protiv
svog brata Artakserksa, ali i ako je teio za slavom uvijek je smatrao da to mora
stei pravednim i potenim nainom; a drugi je bio Menon iz Larise koji je bio
posve suprotan Proksenu. On je uivao u laima, spletkama i zloinstvima svih
moguih vrsta. I na njegovu se primjeru najbolje vidi utjecaj Gorgijinog etikog
indiferentizma. Na liniji Atikih aristokrata bio je i Trasimah iz Halkedona u
Bitiniji. ivio je obavljajui odvjetnike poslove i pouavajui govornitvo. U
politici je za njega mo vanija no pravo, a najvii ideal je sila. Pod pravednou
podrazumijeva on korist jaega. ivot nepravednika bolji je od ivota
pravednika. Pravednost je dobroudna glupost, a nepravda razumnost.
Trasimah je odbacivao svaku etiku normu i svaki pozitivni zakon i kao ideal
postavio etiku sile. Svoj ivot je skonao samoubojstvom.

26
 ATENSKI SOFISTI
Najstariji Atenski sofist, koji je bio ujedno i znaajan politiar bio je
glazbenik Damon, uenik Prodikov, a uitelj Sokratov. Bio je pored Anaksagore
glavni savjetnik Periklov, radi ega je i prognan ostrakizmom iz Atene. Neki su
govorili da mu je glazba samo izgovor, a da je imao velike politike planove.
Glavna odlika njegovog glazbenog rada sastojala se u tome to je kretanje ritma
i melodije dovodio u vezu s podudarnim pokretima u sluaoevoj dui.
Sofist Antifont, kojeg treba razlikovati od govornika Antifonta, drugi je
sofist kojega je dala Atena. Platon ga ne spominje, ali ga zato spominje
Ksenofont. Bio je hedonist i poznavao je samo materijalnu sreu. Nije bio samo
teoretiar, nego i praktiar, te je vjerovatno i on svojom vjetinom zaraivao
novac. Uz klasine sofistike teme kao to su gnoseologija, teorija kulture, etika
i politika bavio se i kosmologijom, fizikom i matematikom. Kao gnoseolog
nadovezuje se na elejsku kolu: sve je za razum jedno. Za pojmove je tvrdio
da nisu stvari nego pomisli, kao npr. vrijeme, bavio se i izraunavanjem
kvadrature kruga. Glavni motiv ljudskog djelovanja je korisnost, a ono to
ometa postizanje korisnog jesu zakon i obiaj koji nad prirodom vre nasilje.
Ljudskim zakonima treba se pokoravati samo pred oima onih koji su ih donjeli.
Ljudski zakoni su ogranienje slobode i stoga su samo privid, dok istina i
nunost postoje samo u odnosu izmeu ovjeka i prirode. Meutim, pod
prirodom se ne razumijeva povoenje za nagonima, nego moralna autonomija
jedinke. ovjek mora paziti da ne kodi blinjemu, jer tako zapravo kodi
samome sebi, i za njega je dobro da se boji posljedica. Treba se uvati pretjerane
zaposlenosti kao i lijenosti, jer ivot je ovjeku samo jedanput dan. Za ivot su
sretan ivot su vani i brak, obitelj i prijateljstvo. to se tie odnosa prema
dravi, Antifont smatra da nema nita goreg od anarhije, zato je iznimno vana
uloga obrazovanja, jer ako se stvar pravilno pone, vjerovatno e i svretak biti
pravilan.
KRITIJA
Jo jedan atianin bio je Kritija, srodnik Platonov i pripadnik jedne od
najstarijih atenskih obitelji. Po Ksenofontu bio je razuzdan ovjek i nasilnik,
najgori lan u vladi Tridesetorice. Bio je spartanofil i mrzio je demokraciju.
Ipak, bio je obrazovan i sklon filozofiranju, nazivan je laikom meu filozofima i
filozofom meu laicima. Nazivan je sofistom, ne zbog toga to je primao novac
za poduavanje, jer se time kao atenski plemi nije bavio, nego zbog smjera
njegova miljenja. Mrzio je demokraciju i radio protiv nje, pa je ak jedno
vrijeme bio i prognan iz Atene. Prije toga je bio poznat kao zatitnik Alkibijada,
kojem je omoguio rehabilitaciju. Kada je Atena pala, u njoj se instalira
oligarhijska vlast, vlada Tridesetorice, koje je Kritija istaknuti lan. Vre se
progoni pristaa demokratske stranke, i svih nepodobnih koji ne ele zakrvariti
ruke zloinstvima, a meu njima Kritija napada i biveg uitelja Sokrata.
Kojemu se zabranjuje javno govoriti. Kritija je poginuo u sukobu s pristaama
demokratske stranke 403. godine.

27
 Po sadraju Kritijini se spisi mogu podijeliti u etiri skupine, u politike,
kulturno-povijene, filozofijske i drame. u svojim politikim spisima on
raspravlja o dravnom ureenju i daje pregled tesalskog, spartanskog i atenskog
ustava. Kritizira tesalce zbog pretjerane raskoi; divi se spartancima, hvali
njihovu umjerenost, odanost vjebanju i lakonsku disciplinu; atenski ustav nije
sauvan, ali u jednom sauvanom fragmentu kritizira nezakonito bogaenje
demokratskih dravnika Temistokla i Kleonta.
Do razvitka po njemu dolazi zbog tehnikih pronalazaka, za koje su
zaslune razliite zemlje. Smatra da je vjebanje vanije za ovjeka od prirodne
obdarenosti. Za Kritiju su religija i moral ljudski izum. Pravda i zakon nisu
dovoljni da se osigura socijalan poredak, jer oni spreavaju nepravdu da se
javno ini, a da bi se sprijeila nepravda koja se ini tajno, neka mudra glava je
izmislila bogove koji sve znaju, sve vide i daju ljudima blagodat i tetu. Za
Kritiju bogovi su tu da vrijede kao norme za podanike, ali ne i za one koji
obnaaju vlast.
Neki manje poznati sofisti koji su pohodili Atenu su: Stesimbrot s otoka
Tasa, koji je kritizirao Perikla, Temistokla i Tukidida, a hvalio lakonofila
Kimona. Takoer, pouavao je za novac; tu je i Euen s otoka Para, suvremenik
Sokratov, bio je pjesnik, govornik i uitelj ljudske i politike vrline; dalje
slijedi Teodor iz Bizantije, koji je bio odlian retoriar; tu su Eutidem i
Dionisodor, braa sa otoka Hija, koji su bili eristiari; prijatelj Sokratov je bio
sofist Miko; tu je i Poliksen; pa Brison; Polikrat iz Atene koji je 393. napisao
Optubu protiv Sokrata, u kojem ga prikazije kao neprijatelja atenske
demokracije i posljednji, Ksenijad iz Korinta.
Postoje sofistika djela kojima se ne moe utvrditi autor, jedan takav pisac
ostao je u povijesti filozofije pod imenom Anonim Ijamblihov. Izvodi iz
njegova spisa poinju raspravljanjem o sposobnosti. Za njega su to mudrost,
hrabrost, govornika vjetina i tjelesna snaga. One se sve mogu izgraivati
obrazovanjem do svoje savrenosti, ali jo nemaju apsolutnu moralnu snagu, jer
se mogu upotrijebiti i za dobro i za zlo. Ako onaj koji se obrazuje, tei dobru, on
moe imajui sve odlike postati savreno dobar. Osobina savreno dobra ovjeka
je da koristi opem dobru, odnosno ako pomae zakonima i pravdi. On se mora
ustezati od naslada i bogatstva, ne smije se bojati smrti. A nagrada e za njega
biti asno ime i vjena posmrtna slava.
ovjek moe ivjeti samo u zajednici, on time savladava sofistiku
suprotnost izmeu zakona i ustanove. Zakon nije tiranin ili okov nego zakonit
kralj. Demokracija je najbolje ureenje, a tiranin moe dobro vladati samo ako
se stavi na stranu zakona i pravde. Najgora je mogunost bezakonost, jer od tuda
proizlazi najvea nevolja. Posljedice zakonitog poretka jesu: javno povjerenje;
sluajni odnosi, bilo da se tiu novca ili ega drugog svravaju povoljno; ljudi ne
troe vrijeme na stranake borbe, nego ga iskoritavaju za svoje ivotne poslove;
ljudi su osloboeni najteih briga, a to su one sa stranakim poslovima; nema
straha od promjene politikog ureenja i ljudi se mirno mogu posvetiti svojim

28
poslovima; manji je broj ratova koji se vodi kad je na snazi zakonito stanje. Zla
koja proizlaze iz bezakonitosti jesu ova: ljudi ponajprije nemaju nikakva
vremena za svoj rad, troe se u meusobnim borbama, a novac se nagomilava i
ne stavlja u funkciju opeg dobra; privatna imovina ne uiva nikakvu zatitu;
zbog toga se poveava mogunost rata; kod ljudi se javlja strah; a iz stanja
bezakonitosti proizlazi i tiranida, veliko i strano zlo. Tako je on na srednjem
putu, protiv je ekstremne demokracije, koja vodi u samovolju gomile i protivnik
je tiranide.
Postoji jo jedan spis kojem se ne zna autor, a govori o Protagorinom
uenju, i predstavlja slab pokuaj da ga se pobije. Rije je o Dvostrukim
govorima. Djelo je vrednije radi prikazivanja Protagorina uenja, nego radi misli
samog autora. U prvoj se glavi govori o relativnosti dobra i zla, u drugoj o
ljepoti i runoi, u treoj o pravdi i nepravdi, u etvrtoj o istini i lai, peta o
ludima i pametnima, esta glava je protiv tvrdnje da se vrlina i mudrost ne mogu
nauiti, u sedmoj se argumentira protiv biranja vladara kockom, u osmoj se glavi
zahtijeva od govornika hipijsko dveznalatvo i sokratsko poznavanje stvari, u
devetoj se glavi slavi vrijednost mnemotehnike. Glavno obiljeje ovog
nepoznatog sofista je elekticizam. U njegovu spisu se s jedne strane nalaze
shvaanja velikih sofista, a s druge strane misli koje su sasvim ili bitno
sokratske. Tako da on predstavlja most izmeu sofistike i sokratskog uenja.
U grkoj su se pojavili i teoretiari drave, koje upoznajemo preko
Aristotela. Prvi je bio Hipodam (V stoljee) koji je u Atenu doao za vrijeme
Perikla. On je zamislio dravu od 10 tisua stanovnika sa tri stalea, obrtnicima,
zemljradnicima i vojnicima. Zemlju je takoer podjelio na tri dijela, na hramski,
na vojniki i na zemljoposjedniki dio. Tri su vrste zakona, jedni brane ast,
drugi imovinu, a trei ivot. Suci prilikom presude, ne donose presudu
glasovanjem, nego moraju dati obrazloenje u pismenom obliku, na to je
mogua alba najviem sudu sastavljenom od najuglednijih staraca. inovnike
bira graanstvo, a ne kocka. I posljednje, potrebno je da drava nagradi i
odlikuje svoje najzaslunije ljude, a ne one koji su pobjedili na atletskim
natjecanjima. Drugi je teoretiar bio Faleja. Tvrdio je da glavni uzrok u
nemirima i bunama lei u nejednakom rasporedu imovine. Stoga bi imovina svih
graana trebala biti jednaka, kao i obrazovanje. A industrijski poslovi trebaju
prei u dravnu upravu, radi kolektivne privrede.
Znaaj sofistike za grku filozofiju je u sljedeem. Prvo ona je svojom
skepsom sruila cijelu dotadanju filozofiju, koja se pouzdala u snagu ljudskog
duha da dokui sutinu prirode. Sofistika je to povjerenje prema duhu odbacila. I
ako su svojim skepticizmom kako gnoseolokim, tako i etikim sruili principe
dotadanje filozofije, posebice etike, omoguili su svojim refleksijama prema
subjektivnim stranama ivota jednu novu, viu filozofiju i viu etiku. ovjek,
odnosno subjekt je za njih izvor gnoseolokih i etikih istina, pa objektivno
saznanje nije mogue, kao ni objektivno dobro. Problem je u tome to kod
sofista subjekt sam sebe nije jo naao. To je otvorilo put Sokratu, Platonu,

29
Aristotelu i drugim velikim misliocima da postave novi idealni pojam
objektiviteta. Druga bitna sofistika zasluga je razvitak kritikog duha. Oni u
sredite svog etikog umovanja stavljaju suprotnost zakona kao ljudske uredbe s
jedne, i prirode s druge strane. Zakoni nisu postavljeni od bogova nego od ljudi,
i zato da bi imali vrijednost, moraju ih ivot i razum opravdati. Vrhunac
civilizacije i kulture nije slavna prolost, nego sadanjost. Trea bitna zasluga
sofistike je razvitak znanstvenog duha. Utrli su put dijalektici, gramatici,
pedagogiji, teoriji obrazovanja, zaluni su za razvitak retorike. Svojim
shvaanjem o stalnom napretku, racionalnim ispitivanjem stvari. Otvorili su put
i za razvoj znanstvene etike. Imaju zasluga i za razvoj umjetnosti,
historiografije.

SOKRAT

Sokrat (469-399) iza sebe nije ostavio nikakvih zapisa, ali je unato tome
svojim etikim pojmovima postao i ostao zakonodavac naunog prouavanja na
podruju etike i svojim radom izazvao razvitak cijelog niza filozofijsko-etikih
kola, a razmiljanje ovih o ljudskom ivotu i njegovu cilju nije bilo drugo nego
produavanje i razvijanje Sokratovih misli. Samog Sokrata se u povijesti
filozofije vidjelo na mnogo razliitih naina, to u prvom redu moemo zahvaliti
razliitosti shvaanja Sokratovog lika u njegovih uenika koji su biljeili njegov
rad i opisivali njegov ivot. Prvi izvor koji govori o Sokratu je Atika komedija,
odnosno Aristofanova komedija Oblaci. I drugi komediografi su pisali o Sokratu
ali njihova djela nisu sauvana. Aristofan Sokratu pripisuje sve najgore
sofistike osobine, Sokrat je eristiar, koji ljude ui da slabiji govor uine jaim,
on odbacuje bogove i tradiciju. Openito Sokrat je kao lik u Aristofanovom
djelu karikatura filozofa i taj njegov prikaz se ne treba uzeti kao vjerodostojan.
Drugi izvor su odlomci iz dijaloga Eshina iz Sfeta Sokratovog uenika, iz kojih
se samo vidi da se Eshinov Sokrat bavio slinim problemima kao i Platonov i
Ksenofontov. Najbolji izvor jesu Platonovi spisi, pogotovo Odbrana Sokratova,
Kriton i drugi rani spisi. etvrti izvor su Ksenofontovi spisi, posebno Odbrana
Sokratova i Uspomene o Sokratu. Peti izvor, ali samo za Sokratovu doktrinu, ne
i za sam njego ivot je Aristotel. Mnogi su se bavili pitanjem Sokratove smrti,
neki su ga kao sofist Polikrat napadali, dok su ga drugi kao to su Platon i
Ksenofont branili. Pitanje je i koji je od dva uenika Platona i Ksenofonta dao
vjerniji prikaz uitelja? Uglavnom je tendencija u razmiljanjima ta, da je to bio
Platon.
Sokrat je roen u Ateni, dolazio je iz ugledne obitelji koja je pripadala
treem staleu, zeugitima, i kao takav je sluio u redovima hoplitske vojske.
Zanimanje mu je u mladosti bilo kiparstvo, koje je vjerovatno naslijedio od oca,
ali ga je s vremenom napustio. Jo kao mladi pridruio se Arhelaju iz Mileta,
od koga je dobio poticaj da se bavi filozofskim pitanjima, posebno onim
etikim. Poetkom Peloponeskog rata Sokrat je u potpunosti zapustio i kuu i

30
domau privredu, te se u potpunsti okrenuo filozofiji. Samu Atenu nikada nije
napustio, izuzev kada je kao vojnik sudjelovao u vojnim pohodima. Cijele svoje
dane je provodio na ulicama Atene, posebno na trgu, koji je bio centar
obrazovanja i razgovarao sa svima koji su to htijeli, uvijek sa ciljem da stekne
znanje o vrlini i o dobru. Imovinu koju je imao je do kraja ivota potroio,
izmeu ostalog i na razne gozbe, tako da je umro kao siromah. Uenika, kako
sam kae nije imao, ali je imao cijeli niz prijatelja i sluaoca koji su ga pratili, od
Alkibijada i Kritije, Ksenofonta, Platona, Simije, Kebeta, Eshina, Euklida,
Fedona, do Antistena i Aristipa. Svi oni su Sokrata doivljavali kao oca ili
starijeg brata.
Sam se dravnim poslovima nikada nije bavio, to su mu esto uzimali za
zlo. Meutim, kada je trebalo braniti pravdu Sokrat se nije bojao opasnosti i
ustajao je protiv onih koji su donosili nepravedna rjeenja. Tako je jednom
prilikom nakon bitke kod Arguinskih otoka, velik broj atenskih vojnika, nakon
to su im brodovi potonuli ostao u moru, a preivjeli vojnici im nisu priskoili u
pomo zbog oluje. Rodbina poginulih je izvrila pritisak na vlast, te su generali
koji nisu pomogli utopljnicima osueni na smrt. Sokrat, koji je u to vrijeme bio
meu onim koji su donosili odluku o krivnji, bio jedini koji se usprotivio
njihovoj osudi, ali nije pomoglo, osuda je doneena. Kasnije su se atenjani
pokajali i osudili one koji su ih naveli na optube protiv generala. Drugom
prilikom, kada je Atenom vladala Tridesetorica, poalje vlast Sokrata i jo
etvoricu da na Salamini ubiju jednog od demokratskih voa. Meutim, Sokrat,
koji inae nije bio pristalica demokracije odbije nareenje i samo ga je pad
Tridesetorice spasio od osvete. I ako je sudjelovao na raznim gozbama, ipak je
bio poznat po svojo uzdrljivosti i autarkinosti. Sokrat je znao satima
nepomino stajati na jednom mjestu i razmiljati, kada je bio u takvom stanju
potpuno se iskljuio iz svijeta, govorio je da ga je obuzeo demon, koji mu govori
to ne smije initi, ali nikada to da ini.
Glavni Sokratov cilj bilo je dovoenje do samospoznaje, ne samo sebe
nego i drugih, i za to je razvio posebnu vrstu dijalektike. On je u razgovorima sa
drugim ljudima ukazivao na nedostatke u njihovom znanju, otkrivao
proturjenosti i pogreke u njihovim shvaanjima i tvrdnjama, a uvijek je
polazio od tvrdnje da sam nita ne zna. I na taj su se nain zajedniki, on i
sugovornik pribliili istini. Za razliku od sofista koji su u svom skepticizmu
vidjeli krajnju toku, tj. tvrdili da znanje ni nije mogue, za Sokrata je njegova
sumnja bila polazna toka, metodiko ishodite koje otvara put ka novom
znanju. Tako su ironija i majeutika vjetina dvije metode Sokratove dijalektike.
Ironija koja je negativna metoda ne dovodi Sokrata uvijek do rjeenja.
Sokrat postavlja pitanja kao da sam nita ne zna, elei pokazati da ni njegov
sugovornik o temi nema pojma. Sokrat uvijek pita, nikad ne odgovara. A rezultat
nije rjeenje problema, nego vie put koji pokazuje smjer istine. S druge strane
majeutika je pozitivna metoda. Sokrat u razgovoru slui samo kao pomo
sugovorniku da spozna svoje znanje, da kritiki razdvoji istinito od lanog.

31
Sokrat kae: Ja nikako nisam posebno mudar, niti imam to pokazati to bi
moglo vrijediti kao porod moje due; meutim, ini se da oni koji samnom
razgovaraju isprva nita ne znaju, ali svi, ukoliko im je bog milostiv, pokazuju u
toku naeg razgovora izvanredan uspjeh, a oito je da nita nisu mogli nauiti od
mene, nego su, naprotiv, mnogo i lijepa saznanja nali sami u sebi, i ona su
njihova imovina (Theetet). Ovim vanjskim postupcima, ironiji i majeutici,
odgovara induktivno-definitorna metoda kao znanstvena metoda Sokratova.
Sofistika je isticala relativnu vrijednost mnijenja, dok je Sokrat teio za
pouzdanim znanjem, tj. onim koje e morati svi priznati. Takvo znanje daje
dijalektika, tj. vjetina raspravljanja. Njome je Sokrat traio pojam do kojega je
ispitivajui dolazio indukcijom, znai krenuo je od pojedinanog da bi stigao do
opeg i postavio opi pojam o nekoj stvari.
Tri glavna rezultata proizala iz Sokratovog dijalektikog postupka, tj
formuliranja pojma, definicije su: prvo, Sokrat je napustio puku metafiziku
spekulaciju i uope dogmatike teze i odredio miljenju stalan postupak za
postizanje cilja, a to je metodiko-znanstveni rad; drugo, uzeo je pojmove kao
nepromjenjive i trajne regulativne principe miljenja, i oni su mjera ovjeku,
njegovu ivotu i radu, a ne kako je to tvrdio Protagora, ovjek njima; i tree, u
Sokratovu uenju poetak je Platonove dijalektike i Aristotelove logike, kao i
znanstvene etike. Sokrat nije imao namjeru postaviti logiku znanost o
pojmovima ni pronai pravila za njihov pronalazak, nego je htio svoje
suvremenike uvjeriti da su pojmovi nepromjenjiva i opeobavezna norma i
moralne svijesti. Znanje je Sokratu etiki ideal, a zajedniko traenje znanja
etiki odnos uzajamnog nadopunjavanja i podupiranja, kome je on dao ima
ljubav. Pitanje koje si Sokrat postavlja je: kako trebam da ivim? Ostala pitanja
naputa kako bi dao odgovor na ovo, i tu dobiva znaenje Kikeronova izreka da
je Sokrat spustio filozofiju s neba na zemlju, i primorao je da se bavi
ispitivanjem ivota i morala, dobra i zla. Sokrat je znanstvenu etiku odvojio od
religije i postavio je kao autonomnu.
Teorijsko znanje i praktika djelatnost ini nerazdvojivo jedinstvo. Vrlina
je ne samo znanjem uvjetovana nego i sa znanjem istovjetna. Vrlina je, dakle,
znanje. To je prvi formalni princip Sokratove etike. Za Sokrata znanje je
obiljeje i svih drugih vrlina, jer sve se vrline sastoje u znanju, a razlikuju se po
predmetu znanja, pa zapravo i nema drugih vrlina, vrlina je jedna. Drugi
formalno etiki princip je: sve vrline, ukoliko su znanje, ine jedinstvo. U
svih ljudi postoji sklonost vrlini, i nju treba samo razviti dobrom poukom. Tako
tu dolazimo do treeg formalno-etikog principa: vrlina je postina, jer se
moe nauiti.
Poude ne mogu savladati um jer nita nije jae od uma. Kada netko i ne
ini dobro, to radi iz neznanja. Nitko ne grijei namjerno, nego svatko grijei
zato to ne zna to je dobro, a ne zato to nee dobro (to je samo preformuliran
prvi formalni princip). Kad ovjek ini zlo predajui se poudama i strastima, to
znai da mu nedostaje mjerilaka vjetina, da u njega nema jasnog saznanja

32
dobra, jer se ne upravlja prema objektivnom saznanju, koje je jae od svega,
nego prema subjektivnom koje ga obmanjuje.
Svoenje vrline na saznanje predstavlja prvi formalni, a svoenje
saznanja na saznanje dobra predstavlja prvi materijalni princip Sokratove
etike. injenje dobra prema tome nije nita drugo, nego samo saznanje o
njegovoj praktikoj primjeni. Dobro je sve to ima odreenu svrhu, a u isto
vrijeme ono je uvijek istovjetno s lijepim i s korisnim. Tako je oito da nitko ne
eli namjerno raditi zlo, jer nitko ne eli raditi protiv svoje koristi. Meutim
dobro nije vezano samo sa korisnim, nego i sa ugodnim. Srea se sastoji u
ugodnom, bezbolnom i bezbrinom ivotu (Platon, dij. Protagora). Ostvarivanje
dobra mora biti najvii cilj ivota; jer dobro je svagda ugodno, ali ugodno nije
uvijek dobro. Drugi materijalni princip Sokratove etike je
samousavravanje. Zlo nije apsolutni realitet, nego posljedica neusavravanja
ljudske prirode. ovjek se uenjem i samousavravanjem brine za svoju duu.
Princip samousavravanja vodi najviem cilju ivota, onom koji daje pravac
svim pokretima volje i predstavlja cilj svih radnji, a to je individualno
blaenstvo kao najneospornije dobro. Blaenstvo je trei materijalni princip
Sokratove etike. Ali za razliku od sofista koji su ga temeljili na hedonizmu,
Sokrat u potpunosti odbacuje hedonizam i utemeljuje ga na uzdrljivosti, tj.
obuzdavanju nagona i strasti kao osnovi vrline.
Postoje etiri sfere u kojima dolaze do izraaja socijalne osobine
helenskog ovjeka: obitelj, krug prijatelja, drava i religiozna zajednica i kroz
njih emo prikazati Sokratova socijalno-etika shvaanja. Brak nema veliki
etiki znaaj za Sokrata i osnova mu ne mora biti ljubav. Njegova svrha je
produljenje ljudske vrste. Ipak obitelj ima veliki znaaj, i potrebno je
pridravanje nepisanih zakona, posebno istie odnos potovanja djece spram
roditelja. Od pojedinih socijalnih oblika najveu etiku vanost Sokrat pridaje
prijateljstvu, jer ono slui kako moralnom, tako i duhovnom obogaivanju
osobe. Drava je za Sokrata najvia i najuzvienija zajednica. Pojedinac se u
uvijek mora pokoravati zakonima, ak i onda kad mu se ini nepravda; zakoni se
mogu mijenjati, ali ne silom, nego odlukom graana. Dravom trebaju upravljati
najbolji, odnosno duhovna i moralna elita. Sokrat je za vladavinu aristokracije
uma i karaktera (takvo shvaanje imali su i pitagorejci). Sokrat se sam ipak nije
bavio dravnim poslovima, od toga su ga odvraale dvije stvari: atenske
politike prilike i unutranji glas. On promjenu nije elio postii promjenom
zakona ili time da vlada, nego je elio promjeniti ljude, pa tako na kritike da
druge ui vladanju, a sam ne eli vladati odgovara: Zar bih bolje vrio dravne
poslove da ih vrim samo ja nego da se trudim da ih to vie dobro vri? I ako
se ini da nije previe mario za gradske bogove, Sokrat je bio iznimno poboan.
Samu religioznost je ubrajao meu vrline zajedno s pravednou, mudrou,
hrabrou. Iznimno je cijenio Apolona (na ulazu u hram natpis Upoznaj sebe).
Bogovi su za njega predstavnici, uzori i zatitnici moralnih sila.

33
 Sokrat je 399. optuen da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje drava i da
kvari mlade. Sokrat unato tome to je pobio navode iz optunice i ismijao
tuitelje biva osuen na smrt. Za cijelog suenja se drao iznimno
dostojanstveno, kao to se drao i u posljednjim trenutcima ivota kada je
ispijao otrov i pokazao iznimno spokojstvo u tim trenutcima. Njegovi tuitlji su
kasnije optueni za nepravednu optubu i doivjeli su istu sudbinu kao i Sokrat.
On sam je prva rtva ovjekove fanatine tenje za istinom. Kada je osuen, on
nije molio za milost, nije pokuao pobjei jer bi time porekao svoju dotadanju
misiju, i prestao biti ono to je htio da bude i to je uostalom i bio: savjest Atene.
Ipak, svojim principom vrline kao znanja Sokrat jednostrano precjenjuje
utjecaj uma na moralno djelovanje, a o drugoj polovici ovjekove svijesti, o
volji, ne vodi rauna, to mu zamjera ve Aristotel. inei vrline znanjima on u
obzir ne uzima nerazumski dio due, a kad tako postupa zanemaruje osjetilno i
nain osjetilnosti. Samo um nije dovoljan za moralno djelovanje. Do svog
pogrenog precjenjivanja znanja u izgraivanju moralne svijesti, kao i do
intelektualiziranja ivota, Sokrat je doao otud to je on svoje umne odlike i
svoju vrlinu i unutranju sreu sastavio u uzrono-posljedinu vezu. Sam on bio
je moralan i sretan, jer nije bio igraka neobuzdanih i slijepih strasti kao drugi,
ali to je vrijedilo za njega, nije vrijedilo i za sve druge. Ipak, tvrdnjom da je
vrlina znanje Sokrat je u oblasti morala pronaao specifinu snagu kojom se
uzdie nad prirodu, i kojom on, kao moralno bie, moe prirodu usavriti novim
viim oblikom.

SOKRATOVCI

Pod sokratovcima podrazumijevamo osobne potovatelje Sokratove i

pristalice nekih filozofskih kola koje su osnovali Sokratovi uenici. Moemo ih
podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu idu oni koji su stajali na uiteljevu
stajalitu i ograniili se samo na to da u svojim spisima na popularan nain
obrade ono to je iz uiteljeva ivota i filozofije ostavilo u njima posebno dubok
dojam. Takvi su sokratovci Ksenofont i Eshin. U drugu skupinu ubrajamo one
koji su Sokratovo uenje podravali samo djelomino, pa su tako jedni na
osnovi Sokratovog principa znanja unapreivali dijelektiku, a drugi na osnovu
principa vrline etiku. Od prvih su se razvile 1) Megarska i 2) Elidsko-
eretrijska kola. A od drugih, 1) Kinika i 2) Kirenska kola. Ove kole imaju
vie zajednikih crta sa sofistikom, nego sa Sokratom, pa se mogu shvatiti i kao
ogranci sofistike. I u treu skupinu idu oni koji su odluno stajali na uiteljevu
gleditu, te su njegovo uenje ne samo produili, nego i prevazili, a takav je bio
jedino Platon. Sokratovci su izvrili najvei utjecaj na razvitak grke filozofije.
KSENOFONT
Ksenofont (430/427-355) se rodio u atikom selu Erhiji. Ve kao mlad
poeo se druiti sa Sokratom, i uspomena na to prijateljstvo ga je pratila cijeli
ivot. Sudjelovao je kao vitez u vojsci Tridesetorice, a kasnije je iao kao grki

34
plaenik boriti se u Malu Aziju na strani Kira Mlaeg protiv njegovog brata
Artakserksa ll Mnemona. Poto je Kir ubijen, a voe grke vojske na prevaru
pogubljene, Ksenofont se naao na elu preostalih 10 tisua vojnika i uspjeno
ih doveo natrag do Grke. U Atenu se ne vraa nakon to je uo da je Sokrat
pogubljen. 394. godine dolo je do sukoba izmeu Atene i Sparte, pa kako je
Ksenofont bio na strani Sparte biva prognan iz Atene. Sparta mu daje zemljite u
Skiluntu blizu Olimpije gdje je mirno ivio, sa enom i dva sina, obraujui
polja, itajui knjige i druei se s prijateljima sljedeih 17 godina. Kad je
Sparta izgubila te posjede od Tebanaca morao se preseliti u Korint.
Ksenofon je pisao povijesna, filozofijska, politika i didaktika djela. S
etikom imaju veze spisi Kirupedija, Uspomene o Sokratu, Razgovor o
ekonomiji, Gozba i Hijeron. Kirupedija crta u osam knjiga ivot Kira ll. Spis je
samp prividno historijski. To je u stvari, etiko-politiki roman, u kome je pisac
ispisao svoje misli kako dravu treba najbolje urediti i njome upravljati. Kir je
slika Sokratove misli o kralju koji vlada ne zato to je izabran kockom, ne zato
to je tiranin, nego zato to zna kako treba vladati. On je samo po imenu
perzijanac, on ima spartansko obrazovanje, Sokratova naela i helenske osobine.
Ksenofont je kao to su to uinili Platon, Polikrat, Isokrat i Lisijan osjetio
potrebu da napie neto o Sokratovoj smrti. Stoga je napisao Uspomene o
Sokratu, a taj je spis postao izvor za poznavanje ivota i uenja Sokratova. U
njemu su osnovne Sokratove osobine umjerenost i pobonost. U spisu O
ekonomiji Ksenofont stavlja svoja razmiljanja u usta Sokratu. Tema spisa je
ekonomija kao znanje kojim ovjek upravlja kuom bilo svojom ili tuom. U
spisu Gozba pisac prikazuje Sokrata u veselom drutvu na gozbi. Tematski je
djelo slino Platonovoj Gozbi, ali bez one filozofijske dubine i visokog etikog
poleta kojim se odlikuje Platonov spis. Hijeron ili Tiranin obrauje etiko-
psiholokom argumentacijom pitanje tiraninove sree. Uvjet da se tiranin odri
na vlasti je da vlada tako da slui dobru i napretku svih graana. Ksenofont se
nije interesirao za znanost, ali je ostao oaran Sokratovim etikim uenjem, a
donekle i samom dijalektikom metodom kojom se sluio, ali koju nije obogatio
ni velikom smjelou ni dubokom filozofskom produktivnou, nego obinom
lakoom da svoje ideje podijeli, osvijetli i dobro uredi.
Eshin iz Sfeta bio je isprva odan uenik Sokratov, a kasnije pisac govora
za obranu nevino optuenih i govornik. Zbog svog siromatva otputovao je na
Sirakuzu k Dionizu Mlaem i ostao tamo sve do njegova izgnanstva. Sokrat ga
je iznimno cijenio. Osim nekoliko lanaka, nijedan od njegovih spisa nije
sauvan, a neki od njih su Kalija, Alkibijad, Rinon i drugi, bilo ih je sedam
autentinih i jo sedam spornih.
MEGARSKA KOLA
Megarsku kolu je osnovao Euklid (450-380) iz Megare koji je pripadao
najstarijim i najodanijim uenicima Sokratovim. Nakon Sokratove smrti pruio
je utoite Sokratovim prijateljima koji su se bojali ostati u Ateni.
Karakterizirala ga je iznimna blagost i pomirljivost. Pripisuje mu se est dijaloga

35
od kojih je sauvan samo jedan odlomak, neki od dijaloga su Alkibijad, Kriton,
Razgovor o ljubavi itd. Prije nego to se upoznao sa Sokratovim uenjem
Euklida je osvojila filozofija Elejske kole, posebno Parmenidova i Zenonova.
Prozvali su ga eristiarom. To ime ima svoje pozitivne i negativne konotacije,
dok su protivnici govorili da je eristika vjetina prepiranja i mudrovanja bez
ozbiljne znanstvene namjere, Sokrat ju je upotrebljavao tako da je iz nje razvijao
svoju metodu istraivanja pojmova. asnije ime za Megarane je bilo
dijalektiari. Elejski pojam bia Euklid je poistovjetio s vrijednou koju je
Sokrat obiljeio kao najvii predmet znanja: ima samo jedno nepromjenjivo
dobro. Tako je Sokratova misao da je vrlina znanje u Megarskoj koli dobila
znaenje: vrlina je vie. Prema tome ima samo jedan moralni cilj, a to je
saznanje dobra kao najvie vrijednosti, i zato je vrlina samo jedna. Ali sada
nastaje pitanje: to je s onim to je dobru suprotno sa zlim? Poto je dobro
poistovjetio sa biem, a zlo s nebiem i Euklid je, kao svi strogi racionalisti, na
primjer Spinoza i Leibniz, tvrdio da zlo ne postoji. Postoji dakle, samo dobro a
izvan njega nita ne postoji. Poto je to proturjeilo iskustvu, Megarska kola je
morala pobijati iskustvo da obrani i opravda svoje pretpostavke. Pri tome su
prostornost i mnotvenost bili posebni predmeti njenog dijalektikog pobijanja.
Euklid u svojoj dijalektici se slui metodom u kojoj ne pobija premise, nego
zavrne stavove. Ta se kola izmetnula u forsiranje jalove formalne eristike. I na
taj nain nije nimalo unaprijedila etiku, jednako kao to ni nije unaprijedila
teoriju saznanja. Euklidovi uenici su bili Ihtija i Klinomah, Trasimah,
Dioklid, Eubulid i drugi.
Najugledniji predstavnik Megarske kole bio je Stilpon (380-300) iz
Megare. Uitelji su mu bili Trasimah i Pasikle. Spominje se devet njegovih
dijaloga (Kalija, Aristotel, Anaksimen...), ali osim nekoliko odlomaka, nijedan
nije sauvan. Bio je na glasu kao izrazito pronikljiv i dovitljiv eristiar.
Povremeno je dolazio u Atenu, ali je prognan zbog svog slobodoumnog
izraavanja o religiji. Izdigao se iznad tradicionalnog grkog shvaanja ivota, i
iznimno je cijenio svoju individualnost i slobodu. Kad je jednom prilikom
opljakan, i kad su mu htijeli vratiti ukradene stvari, izjavio je da nita nije
izgubio, jer mu nitko ne moe oduzeti njegovo obrazovanje, pamet i znanje.
Odlikovao se jednostavnim, blagim, spokojnim, otvorenim i nekoristoljubljivim
karakterom. I ako se o njemu pie da je pijanevao i ludovao za enama, njegovi
prijatelji ga hvale i istiu da ga nitko nikad nije vidio pijana i da je on uspio
svojim uenjem obuzdati svoje nagone. To pokazuje da je on zraio vie kao
etika linost, nego kao etiki teoretiar, te je za sobom ostavio sliku idealna
mudraca. Najvii cilj moralne tenje i najvie dobro on je nalazio u autarkiji, tj.
u stanju u kojem je mudrac sam sebi dovoljan, i u bezstrasnosti. Smatrao je da je
ovjeku potrebna unutarnja nezavisnost od svih utjecaja koji mogu da mu
poremete ravnoteu i spokojstvo (aohlesija), tu se njegovo uenje pribliava
kiniarskoj filozofiji, etika naela Megarske kole pripremaju i prelazak
stoikoj etici, a njen osniva Zenon bio je Stilponov uenik. I ako je Megarska

36
kola u odnosu na Sokrata bezivotna, njene vrijednost je to oblikuje lik
autarkinog mudraca, ije je glavno obiljeje apatija, odnosno osloboenje od
afekata, meutim tom autarkizmu nedostaje smisao za ivu socijalnu vezanost,
kao to uostalom cijelom megarskom uenju nedostaje smisao za akcidenciju i
funkciju.
ELIDSKO-ERETRIJSKA KOLA
kola je dobila ime po domovini dvojce najistaknutijih predstavnika,
Fedona iz Elide i Menedema iz Eretrije. Fedon je vukao porijeklo iz ugledne
obitelji. U ratu izmeu Elide i Sparte biva zarobljen i prodan kao rob u bludilite
u Ateni. Upoznaje se sa Sokratom s kojim postaje veliki prijatelj, i na iji
intervenciju bude otkuplje os strane Kritona. Nakon Sokratove smrti vraa se u
Elidu i oko sebe okuplja uenike, koji su poznati kao elidski filozofi, a to su
Pliston, koji ga je i naslijedio, te Anhipil i Mosho. U svom filozofiranju Fedon
se ograniavao na etiku ali o njegovom etikom uenju zna se vrlo malo. Od est
dijaloga koji mu se pripisuju Zopir i Simon se smatraju autentinima, meutim
iz njih nije gotovo nita sauvano. ini se da je Fedon bio vie dijalektiar, nego
etiar.
Mendem (339/337-265) je iz Eritreje, u elidsku filozofiju ga je uveo
prijatelj Asklepijad, a njih su dvojca elidsku kolu preselili iz Elide u Eritreju.
Potjecao je iz ugleden, ali siromane obitelji, zanimala ga je poezija, a bavio se i
politikim ivotom. Slavljen je kao postojan i plemenit karakter, a umro je
nakon sedmodnevnog gladovanja, kojem se predao jer nije mogao osigurati
slobodu svojoj domovini. Kao i Sokrat nita nije zapisivao, nego je u
razgovorima, svojom jakom etikom linou utjecao na okolinu. I ako je bio
izvrstan dijalektiar on je okolinu obrazovao vie svojim primjerom, nego
svojim uenjem. Za njega se sve dobro sastoji u razumu i njegovoj otrini kojom
se saznaje istina. Kao i za Euklida, i za njega je vrlina jedna. Trezvenost,
hrabrost i pravednost sve je to jedna te ista stvar: kao smrtno stvorenje i ovjek.
Na neiju opasku da se najvie dobro sastoji u tome da se postigne ono to se
eli. Odgovorio je: Ali mnogo vee u tome da se eli samo ono to je
potrebno. Uenici su mu bili Pasifont i Ktesibije, nakon kojih se ini da se
kola ugasila. I ako nije imal veliko povijesno znaenje Elidsko-eretrijska kola
utjecala je na postanak stare Skeptike kole.
STARIJA KINIKA KOLA
Osniva kole je Antisten iz Atene, a popularnom ju je uinio njegov
uenik Diogen. Antisten (450-) poto mu je majka bila robinja nije imao puno
graansko pravo. Uitelj mu je bio Gorgija, a poznavao se i sa Prodikom i
Hipijom. Poznavao je i Protagorino uenje, a kao i sofisti uzimao je za
predavanja honorar. Filozofijom se poeo baviti dosta kasno, kada se upoznao sa
Sokratom, jednom je izjavio da filozofiju treba uiti onaj koji hoe da ivi sa
bogovima, a onaj koji hoe s ljudima retoriku. Sa Platonom i Isokratom je bio u
zategnutim odnosima. Sokratu se divio, a u ravnodunosti prema odjevanju i u
jednostavnosti ivota ga je i nadmaio. Nakon Sokratove smrti osniva vlastitu

37
kolu, nisu ga zanimali metafiziki problemi, pa se nije slagao s Platonom,
odbacivao je i Aristipov hedonizam. Mada se bavio i teorijsko-filozofskim
pitanjima, posebno gnoseolokim, Antisten je bio uglavnom moralist, te je tako
najveu vanost pridavao obrazovanju, u neposrednom razgovoru s uenicima.
Napisao je 74 spisa od kojih su sauvana samo dva Ajant i Odiseja. Iz
nekih spisa mogue je meutim vidjeti njihovu tendenciju. Pa je tako jasno da je
Heraklo smatran kinikim svecem, i da je uzet kao simbol razvitka kinika
mudraca. Neki spisi imaju za predmet etiko-alegorijslo tumaenje mita i
najozbiljnije propovjedanje vrline. Hvali Kira kao uzornog vladara, osuuje
Alkibijadov hedonizam, ali hvali njegovo preziranje konvencionalnog morala.
Teite Antistenove doktrine jest etika, kojoj osnovna naela nose
sokratsko obiljeje. U sreditu njegovih etikih refleksija je jaka volja, ona vodi
k vrlini i autarkiji vrline. Vrlina je dovoljna za blaenstvo, a sama se sastoji u
djelovanju i ne treba joj mnogo rijei ni znanja. Teorijskom je znanju pridavao
vanost samo ako je ono sluilo ispunjenju etikih ciljeva. Kao i Sokrat ima
intelektualistiko shvaanje vrline, samo on jo odlunije naglaava praktiku
stranu. Vrlina je dakle, dovoljna za blaenstvo, ona je jedna, uvijek ista, moe se
nauiti i ne moe se izgubiti. Najvei neprijatelj vrline je osjetilno uivanje i
preputanje tjelesnim nagonima. Da bi ovjek duhom ovrsnu potreban je napor
i rad (trud). Najvea odlika mudraca jest autarkija = samostalnost, i kao njen
plod, apsolutna unutranja sloboda i autonomija samoopredjeljivanja. It toga
proizlazi i naelo bespotrebnosti. Kiniar prekida vezu sa dravom i religijom,
mudrac se politikom ne bavi prema postojeim zakonima, nego prema zakonu
vrline. Tradicionalnu religiju takoer odbacuje, po prirodi je jedan bog. Uz
politeizam odbacuje i antropomorfizam bog ni na koga ne lii. Homerovo
pjesnitvo razumije kao alegoriju, i u stihovima trai skriveno znaenje, trai
moralne poruke i uz njih vezuje svoja etika razmatranja.
Dok je Antisten bio osniva kinike kole, Diogen iz Sinope je bio
osniva kinikog ivota. Uinio je da kinika kola bude popularna. Jo kao
mladi ulovljen je, zajedno s ocem, u krivotvorenju novca. Zbog toga je morao
pobjei iz Sinope i tako je stigao u Atenu, gdje se upoznao s Antistenom i postao
njegov uenik. poto nije imao novca za stanovanje, ivio je u bavi, a
prehranjivao se prosjaenjem. Nije se zadravao samo u Ateni nego je putovao i
po drugim krajevima Grke. Tako je pao i u zarobljenitvo, i prodan je kao rob
na Korint, kad su ga prilikom prodaje upitali to zna raditi, rekao je Vladati
ljudima. Tako da je bio uitelj djece svog gospodara, a kad su ova odrasla
vratio se starom nainu ivota. Po predaji umro je istoga dana kao i Aleksandar
Makedonski godine 323. Korinani su ga sahranili o dravnom troku i podigli
mu spomenik: psa od parskog mramora. Za Diogena misao i djelo idu zajedno,
slabo je mario za knjige, prezirao je i teorijsku filozofiju i pozitivne znanosti
smatrajui i beskorisnim i nepotrebnim, ipak poznavao je Homera, bavio se
pisanjem tragedija i filozofskih dijaloga.

38
 Njegov kinizam nije teorijska nauka ili kakav etiki sistem, nego poseban
nain ivljenja i pojavljivanja u javnosti. On ustaje protiv cijele tradicionalne
religije, protiv mantike, tumaenja snova, misterija, prinoenja rtava, pogrebnih
obiaja, vjerovanja u besmrtnost due. Bio je izrazito sarkastian prema
ondanjem drutvu, on nije htio biti samo lijenik bolesnog drutva, nego i pas
koji mu svojim ugrizima ne da mira. eli je preurediti drutvene vrijednosti, sve
to je od prirode proglasio je za dobro, a sve to je odstupalo od nje osuivao.
Askeza za njega nije muenje i napor tijela, nego najvei rezultat bespotrebnosti.
Mnogo vie nego kod Antistena kod njega izbija naglaavanje voluntaristikoga
momenta i ostvarivanje etike volje djelom. To se ostvarivanje pojavljuje u dva
vida: u odnosima prema sebi i svojim nagonima vrlina je apatija, tj. nezavisnost
od afekata i strasti, a u odnosu prema vanjskom svijetu vrlina je autarkija, tj.
krajnja bespotrebnost u odjevanju, hrani i stanovanju.
Osobine koje su ga izdvojile od Antistena i po kojima je postao slavan su
sljedee: Diogen je traio da umjesto braka i obitelji ene i djeca budu
zajedniki; treba po njemu, ukinuti privatnu imovinu i ropstvo, a kao novac
koristiti simboliki napravljen od kosti; imao je kosmopolitsko shvaanje
svijeta; osnovao je kiniku askezu; prakticiranjem kinike bestidnosti, kiniar se
odmee od svih konvencija i sve svoje potrebe zakovoljava javno, Diogen je
time izvrio krajnje radikaliziranje kinizma.
Jedan od najpoznatijih Diogenovih uenika bio je Kratet iz Tebe. Bio je
iznimno bogat, ali je sav svoj novac podijelio narodu i krenuo u svijet da
Diogenovo uenje propovijeda primjerom. Dok je Antisten bio teoretiar,
Diogen rigorozan praktiar, duhovit zajedljivac i gorak podrugljivac, Kratet je
bio drugaija priroda: bio je blag savjetnik, ljubazan opominja, dobar prijatelj i
lijenik due. Radi svog blagog ponaanja dobio je nadimak otvara vrata.
Pisao je pjesme i u njima je slavio kinika naela i kiniki ivot i parodirao
druge pjesnike. Pisao je i pisma i tragedije u parodinom duhu, kao i Diogen i
Kratet je bio kosmopolit, graanin svijeta. Uenici su mu bili Metroklo i
Hiparhija, brat i sestra. Hiparhija je bila iznimno lijepa ena i kao takvu obletali
su je mnogi prosci, ali ona se je, nakon to ju je brat upoznao sa Kratilom
zaljubila u njega i udala se za njega, unato negodovanju obitelji, ak ju je i sam
Kratet pokuao odvratiti od toga. Metroklo je osniva hrije, duhovite anegdote.
Ostali uenici Diogenovi su bili Onesikrit i njegova dva sina Androsten i Filisk,
Monim iz Sirakuze i drugi manje bitni.
Antisten je dao osnovna uenja kinike etike. Diogen je dodao sociologiju
i politiku. Kiniari su sokratovci utoliko to: 1) polaze od Sokratova stava da je
razum podloga vrline, s tom razlikom to oni vrlini daju praktiki karakter, za
nju je potrebno manje znanje, a vie sokratovski karakter; 2) ue da treba biti
slobodan od tjelesnih pouda i strasti; 3) ue da je vrlina uvjet blaenstva i
dovoljna za blaenstvo, mudrac je onaj tko je poao putem vrline, a svi ostali su
budale, mudrac nita ne treba, on niti voli niti mrzi, njegova osobina je
ravnodunost.

39
 U negativnom djelu svog uenja kiniari podsjeaju na sofiste, odbacuju
drutvene obiaje i predrasude, ali su esto i radikalniji, negiraju obitelj, dravu i
patriotizam, ali i ropstvo. Modificirano produenje kinike etike predstavlja
etika stoike kole.
KIRENSKA KOLA
Punu suprotnost prema kiniarskom strogom shvaanju vrline ini vedra
praktika mudrost Kirenske kole. Osniva kole je Aristip (435-355) iz Kirene,
on 416. dolazi u Atenu, upoznaje se sa Sokratom te postaje njegov prijatelj i
uenik. drugi Sokratovi uenici nisu ga smatrali kao bliskog pripadnika
uiteljeva. Bio je i pod utjecajem sofista, primao je honorar za svoja predavanja,
i bio prvi sokratovac koji je to radio, a odbacivao je i Sokratovo uenje o
naputanju ivotnih uivanja. Nije se zadravao na jednom mjestu nego je stalno
putovao iz grada u grad. Aristipova mudrost snalaenja i vjetina ivljenja
sastoje se u tome to je on bio sposoban zadrati svoju slobodu i prema
vanjskom svijetu i prema okolini, a ovu je znao podrediti svojim eljama i
ciljevima. ovjek se moe sluiti naslado, a ipak joj ne biti rob, za to slui
pamet i vjebanje. I ako je ivio na visokoj nozi i odavao se uicima i nasladi,
ipak je uvjek pokazivao razvijen ukus i odravao mjeru jer je zadovoljstva
paljivo odmjeravao i vodio rauna o posljedicama uivanja. Pred kraj ivota se
vratio u rodnu Kirenu i tamo osnovao svoju filozofsku kolu. Odlikovao se ne
samo kao praktiar, nego i kao teoretiar uivanja, kao i Heraklit prezirao je
mnogoznaltvo. Nije bitno itati mnogo, nego korisno. Predmet njegova interesa
bila je etika u smislu praktike mudrosti, i ona je za njega istovjetna filozofiji.
Velik je popis njegovih djela, ali nita od svega toga nije sauvano.
Njegova je filozofija srodna sa sofistikom, on odbacuje mogunost
objektivna znanja, odbacuje dijalektiku i fiziku, kao i sva moralna mjerila.
Njegovo etiko uenje nije zasnovano na saznanju sutine etikog fenomena,
nego je praktika ivotna mudrost. Mi moemo spoznati samo osjeaje, i samo
oni faktiki postoje. Zato su nai osjeaji jedino mjerilo, i nita izvan njih ne
moemo spoznati. Ali oni ne mogu biti zajedniko mjerilo, jer razliiti subjekti
razliito osjeaju zadovoljstvo i bol, odnosno osjeaji su posve individualni.
Kirenska etika ima pet dijelova: 1) o onom za im treba teiti i ega se treba
kloniti; 2) o afektima; 3) o radnjama; 4) o (prirodnim) uzrocima; i 5) o
jamstvima istine.
Ako su nai osjeaji jedino mjerilo nae spoznaje, onda moraju biti i
jedino mjerilo naega djelovanja. Stoga jedino zadovoljstvo moe biti cilj
naega etikog ivota, jer ono je jedino dobro, kao to je bol jedino zlo.
Zadovoljstvo je jedino dobro po prirodi za Aristipa, ono samo sebe opravdava,
stoga on postaje osniva hedonizma. Zadovoljstvo je blago kretanje, a bol
uzburkano kretanje due, izmeu njih pojavljuje se srednje stanje, odnosno
odsustvo i zadovoljstva i boli. Oito je da Aristip ne uzima zadovoljstvo na
negativan nain, npr. kao bezbolnost, nego ga uzima u punoj njegovoj
pozitivnosti, jer ono nije prazno stanje, nego ugodno kretanje. Ono to ne

40
izaziva ni zadovoljstvo ni bol, ne moe se zvati ni dobrim ni loim. Zadovoljstvo
se osjea samo u sadanjosti, jer je stvarno samo sadanje stanje, pa treba uivati
sada. Zadovoljstvo je uglavnom tjelesne prirode, jer je ono u sutini tjelesno
stanje. Aristip se ne obazire na duh, nego u obzir uzima samo tijelo. Tjelesno
zadovoljstvo postaje apsolutni motiv djelovanja i osnovni etiki princip.
Meutim, ipak Aristip istie da treba imati mjeru u zadovoljstvu, jer ovjek treba
biti gospodar svojih nagona, a ne njihov rob.
Aristipovi nasljednici su u velikoj mjeri modificirali uenje svoga uitelja,
i to pod utjecajem Epikurova filozofskog sistema i sistema Stoike kole.
Najpoznatiji nasljednik je Teodor (340-) iz Kirene, iz koje je prognan, putovao
je i u Atenu, Aleksandriju a naposlijetku se vratio u Kirenu gdje je proveo
ostatak ivota. Bio je svaalica i dijalektiar po prirodi, izrazito otvoren i
podrugljiv, pred svima uvijek istiui svoju duhovnu nadmo. On odbacuje
teoriju o trenutnosti i pojedinanosti zadovoljstva i umjesto toga postavlja radost
ili vedrinu kao trajno duevno stanje i kao cilj za kojim treba teiti, nezavisno od
zadovoljstva ili bola. Suprotnost vie nisu zadovoljstvo i bol, nego radost i
turobnost. Najvie dobro je radost i ono se sastoji u uvianosti, a najvee zlo je
turobnost i ono se sastoji u nerazumnosti. Ipak individualistiki karakter
hedonizma je kod njega izraeniji nego kog Aristipa, za njega je prijateljstvo bez
ikakve vrijednosti, mudrac je sam sebi dovoljan, portvovnost i domovine
nemaju takoer nikakvu vrijednost, jer je filozof graanin svemira, bogovi ne
postoje.
Hegesija je takoer iz Kirene, on isto stoji na hedonistikom zemljitu,
samo on odbacuje svako pozitivno zadovoljstvo i ui potpunu ravnodunost
prema trenutnom uivanju, on se od Aristipa najvie udaljuje i svojim
negativnim idealom ivota dostie punu naelnost jednog pesimizma, sasvim
suprotnog prvobitnom hedonizmu. Za njega ne postoji nikakvo pozitivno
zadovoljstvo. Zbog svog pesimizma i preporuivanja samoubojstva dobio je
nadimak potica na smrt.
Anikerid je tvrdio da cilj ivota i svih radnji jest zadovoljstvo, ali se ono
ne moe svesti samo na osjetilno uivanje i egoistino uivanje, nego se tu
trebaju ukljuiti i duhovne radosti. On u izvore zadovoljstva ukljuuje i socijalne
momente ivota: prijateljstvo, obitelj, ljubav prema domovini. Ponekad se s
Teodorom povezuje i Euhemer koji je znaajan po svom povijesnom
objanjenju mitova, po kojem su ne samo heroji nego i bogovi bili ljudi, to se
naziva euhemerizam. To se gledite kasnije rairilo meu Rimljanima.
I kirenjani i kiniari odbacuju konvencionalni moral. Za kirenjane ne
vrijedi kiniarski negativan stav prema kulturi i idealu prirodnog stanja. Ni jedni
ni drugi nemaju osjeaj vanosti domovine, kiniari zato to preziru kulturna
dobra, kireniari su ravnoduni iz egoizma uivanja. I jedni i drugi tee za
blaenstvom kojeg zovu vrlinom, samo dok je ona za kiniare vjetina u
odricanju potreba, za kireniare je ona vjetina u uivanju.

41
 Dok je zadovoljstvo u Sokrata pratilac i nuna posljedica moralnog
ivota, u Aristipa je ono cilj za kojim treba teiti: zadovoljstvo nije vrlina, nego
je vrlina u zadovoljstvu. Hedonistika e se miso produiti u Epikurovoj koli,
gdje e i dobiti mnogo znanstveniji oblik.

PLATON

Platon (427-349) je pripadao jednoj od socijalno i politiki najuglednijih

atenskih obitelji. Ve od malena je bio sustavno obrazovan, itanje i pisanje je
uio od Dionisija, a gimnastiku od Aristona iz Arga, koji mu je i dao ime Platon
(iroki), inae pravo mu je ime bilo Aristoklo. Bavio se i muzikom i
slikarstvom, kojega je odbacio, ba kao to je odbacio pjesnitvo pod utjecajem
Sokrata. Poznato je da je napisao ditirambe i tragedije, ali ih je kad se posvetio
filozofiji spalio. U filozofiji bio je Platonu prvi uitelj Kratil, koji je bio pak
pripadnik Heraklitove kole. Posebno je volio aritmetiku i geometriju, pa je tako
na ulaz svoje Akademije stavio natpis: Neka ne ulazi nitko tko ne zna
geometriju. Na Platona je utjecao i Kritija koji je odbacivao ekstremno-
demokratski drutveni poredak.
Ipak, najtrajniji i najdublji utjecaj na Platona izvrio je Sokrat s kojim se
upoznao u dvadesetoj godini. Koliki je to poznanstvo utjecalo na njega najbolje
pokazuje izjava koju je dao pod kraj ivota u kojoj kae da e kao najviu milost
sudbine slaviti to to se, prvo, rodio kao ovjek, drugo, to se rodio kao Grk i
tree to je njegovo roenje palo u doba Sokratovo. Kad su 404. godine
aristokrati doli na vlast u Ateni Platon je ozbiljno razmiljo da se preda
politikom radu, ali je od toga odustao kad je vidio zloinaki karakter
Tridesetorice i njihovu namjeru da u to ukljue i Sokrata, ije ga se ponaanje u
tim trenutcima izrazito dojmilo. Nakon uspostavljanja starog demokratskog
poretka opet se poelio ukljuiti u politiku, ali od toga ga je konano odvratila
optuba protiv Sokrata i njegova smrt, nakon koje naputa Atenu. Odlazi na
kratko u Megaru k Euklidu, ali se ubrzo vraa u Atenu i pie Odbranu
Sokratovu. eljan je upoznati se sa svijetom i odlazi iz Megare u Egipat da
prouava matematiku i astronomiju. Iz Egipta odlazi u Kirenu, k matematiaru
Teodoru kojega je upoznao u Ateni, a iz Kirene u Veliku Grku da se poblie
upozna s pitagorejskim uenjima, u Tarantu upoznaje vou pitagorovaca Arhitu
s kojim se sprijateljuje. Tada ga na svoj dvor zove Dionizije Stariji tiranin sa
Sirakuze. Platon je poziv prihvatio nadajui se da e pridobiti Dioniza za svoje
ideale, ali odmah dolazi u sukob sa Dionizom jer ovaj ne eli prihvatiti nikakva
Platonova uenja. Kad ga je Dion, inae Dionizijev suradnik, koji je iznimno
cijenio Platona htio poslati u Grku da mu spasi ivot, Dioniz je ipak dao
nareenje da ga se ubije ili proda kao roba. Sreom za Platona otkupio ga je
njegov prijatelj Anikerid iz Kirene i pustio ga na slobodu.
Kad se Platon vratio u Atenu otvorio je svoju kolu a Akademiji,
vjebalitu koje je to ime dobilo po heroju Akademu, zatitniku dubrave u kojoj

42
se vjebalite nalazilo. Platon je unutar prostora Akademije i ivio, a ona se
odravala prilozima uenika. Cilj je bio obrazovanjem stvoriti aristokraciju duha
i karaktera. Ideali koje je Akakdemija usaivala su vladanje uma i vrline kako u
ivotu pojedinca tako i u ivotu drave. Svoj rad u Akademiji Platon je dva puta
prekidao: 366/5, kad je drugi put, i god. 361/60, kad je trei put, putovao u
Sirakusu.
Nakon smti Dioniza Starijeg, vladavinu nad Sirakuzom je preuzeo njegov
sin Dioniz Mlai, i ovaj Platona na poticaj Dionov, pozove u Sirakuzu. Platon se
neko vrijeme premiljao, ali ipak na kraju prihvati poziv, nadajui se da e
uspjeti sada ono to nije uspio prvi put: zadobiti tiranina za svoj etiko-politiki
ideal, tj. za ostvarivanje uzorne drave. U poetku je sve ilo dobro, te se tiranin
zainteresirao za Platonovo uenje, ali to je dovelo do nezadovoljstva
konzervativne stranke, koja je iskoristila jednu priliku da okleveta kod Dioniza
Diona, tvrdei da ovaj hoe napraviti prevrat. Dioniz ga je prognao iz Sirakuze.
Platon je unato nagovaranjima Dionizovim, nakon to je izbio rat izmeu
Sirakuze i Lukanaca, iskoristio priliku i otputovao u Atenu obeavi da e se
vratiti kad rat zavri. Nakon est godina Dioniz se zaelio Platona te ga stao
saljetati da se vrati, i Dion koji se nalazio u Ateni, je takoer elio da se on vrati
u Sirakuzu, jer e u tom sluaju Dioniz i njemu dopustiti povratak. Platon je
popustio pritiscima i otputovao u pratnji sa neakom Speusipom, Ksenokratom
iz Halkedona i astronomom Helikonom u Sirakuzu. Meutim, Platon je vrlo
brzo uvidio da opet od toga nee biti nita, jer Dioniz nije bio spreman ni na
kakve promjene ni na kakva odricanja, a uz to je i Dionu oduzeo njegova
imanja. Platon je pisao Arhiti da se zauzme za njega, to je ovaj i uinio te je
Platonu doputen povratak u Atenu. U to vrijeme Dion je odluio povesti vojnu
na Sirakuzu s ciljem ruenja tiranide, Platon sam nije elio sudjelovati, ali je
dopustio svojim uenicima da sudjeluju. Dion pogiba od strane Kalipa, jednog
od svojih najbliih suradnika, koji se proglaava tiraninom. To je iznimno jako
pogodilo Platona, koji je u njemu izgubio najvoljenijeg uenika. Platon je umro
u Ateni u osamdesetoj godini ivota.
U Platonovu zborniku nalazi se 46 sauvanih spisa, a kao autentine se
uzima njih 36. novopitagoriki filozof Trasil se posluio podjelom dijaloga po
karakteru, pa se tako oni dijele na poune i ispitivake. Trasil im je svima dao
podnaslove, npr. uz naziv Gorgija on je dodao ili o retorici, Lahet ili o hrabrosti
itd. Uz problem autentinosti, javio se i problem kronologije Platonovih spisa,
odnosno pitanje kojim su redom napisani, ta dva problema su poznata pod
zajedniki nazivom platonsko pitanje. to se tie autentinosti spisa, oni se
dijele na tri kategorije: 1) pravi razgovori; 2) oevidno lani; i 3) sumnjivi. Od
36 spisa sumnjivi su sljedei: Alkibijad ll, Dodatak Zakonima, Erasti ili
Anterasti i Hiparh. Moderna kritika dodala je ovima jo i Alkibijada l,
Klitofonta, Minoja i Teaga. Meutim, u novije vrijeme Alkibijad l i ll smatraju
se za autentine. Platonovi se spisi mogu podijeliti u etiri skupine, koje
odgovaraju fazama u njegovu filozofskom razvitku. U prvu skupinu idu njegovi

43
mladenaki spisi: Ijon, Odbrana Sokratova, Kriton, Hipija manji, Lahet,
Trasimah (nacrt iz kojega e postati prva knjiga drave), Harmid, Eutifron,
Lisid. Ovi su spisi pisani pod jakim utjecajem Sokratova nauka. Opisuje se
Sokratov ivot i njegovo uenje i metoda, a cilj Platonova filozofiranja u ovoj
fazi je odreivanje etikih pojmova. U drugoj su skupini tzv. prijelazni spisi:
Protagora, Hipija vei, Eutidem, Kratil, Meneksen, Alkibijad l, Gorgija, Menon.
U njima Platon izraava svoj stav prema krupnim etiko-politikim pitanjima
svog vremena, sa veim stupnjem svog miljenja, on u njima ustaje i protiv
sofista. U treu skupinu idu spisi pune zrelosti koji predstavljaju vrhunac
Platonova stvaranja: Gozba, Fedon, Drava (knjiga ll-X) i Fedar. Sredite
njegova filozofiranja ovdje je uenje o idejama. I konano u etvrtu skupinu idu
spisi Platonove starosti: Parmenid, Teetet, Sofist, Dravnik, Fileb, Timej, Kritija
(nedovren), Zakoni i Dodatak Zakonima. Obiljeja ove faze su sljedea:
umjesto ontoloke strane uenja o idejama, naglaava se logika strana, tj.
dijalektika; metafiziku zamjenjuje matematika i astronomija; i ako naelno i
dalje vrijedi superiornost nadosjetilnog svijeta nad osjetilnim, dolazi do obrata
na ovaj svijet i usklaivanja sa povijesnim konkretnostima; tenju za
umjetnikim uobliavanjem zamjenjuje vea refleksija.
Osim Odbrane Sokratove, Pisama, Definicija, Podjela i Epigrama svi su
ostali spisi u Platonovu zborniku imali dijaloki oblik. Platon je najvjerojatnije
pisao u dijalokom obliku zato to dijalog u kojem dva ili vie lica postavljuju
neki problem, svestrano ga pretresaju, i na kraju nalaze neko vie ili manje
prihvatljivo rjeenje, najbolje odgovara logikim dokazima diskurzivnog
miljenja.
Metoda kojom se koristi Platon je dijalektika. Za njega je dijalektiar onaj
koji postavlja dobra pitanja i daje dobre odgovore. Dijalektika ima tri zadatka
kod Platona: 1) da induktivnom metodom nae pojedine pojmove; 2) da
djelidbom pojmova utvrdi logike odnose meu njima; 3) da od dobivenih opih
pojmova izvodi pojedinane pojmove (dedukcija). Osnova Platonove filozofije
je idealizam. Ideje su neto suprotno materijalnom svijetu, one su jedinstvene i
nedjeljive, nepromjenjive i uvijek jednake. Ideje su jedina prava stvarnost. One
u njega imaju trostruki znaaj: 1) znaaj pojmova (dakle, logiki znaaj); 2)
znaaj realnih principa stvari (ontoloki) i 3) znaaj neeg savrenog u etikom
smislu (etiki znaaj). Platonova se filozofija moe podijeliti na tri dijela, na
dijalektiku (zajedno sa teorijom spoznaje i metafizikom), fiziku i etiku. Etika
obuhvaa tri uenja: 1) uenje o najviem dobru kao najviem cilju moralne
aktivnosti; 2) uenje o vrlini kao dobru ostvarenom u ovjeku pojedincu; 3)
uenje o dravi kao dobru ostvarenom u socijalnom ivotu.
Uenje o najviem dobru prolo je kroz tri faze, u prvoj se slae sa
Sokratom i zato je za njega dobro isto to i korisno, i zadovoljstvo. Princip
korisnosti i zadovoljstva je osnova i izvor ljudskog djelovanja. Meutim s
dobrim on poistovjeuje i lijepo, pa tako dobro, lijepo i korisno postaju
istovjetni pojmovi. Dok je u Protagori razvijena oblagoroena i s

44
intelektualizmom spojena hedonistika teorija, u Gorgiji jezgru ini pobijanje
hedonistikog principa i uzdizanje dobra kao cilja ivota. Tu za Platona
zadovoljstvo i dobro nisu istovjetni, i dobro se ne smije eljeti radi zadovoljstva,
nego radi dobra. Pravda, a ne mo je najvie dobro, i bolje je nepravdu trpjeti
nego initi. Odbacuje se u potpunosti filozofija uivanja.
U drugoj fazi Platon naputa Sokratovo shvaanje i izgrauje vlastito
uenje o idejama. A motiv tog uenja je individualno-etika i socijalno-etika
potreba da se pravim znanjem steknu ope istine, opa pravila i prave vrline.
Osjetilima saznajem promjenjive i relativne proizvode bivanja, a pojmovima
saznajemo pravi bitak stvari. Taj objektivni sadraj pojma za Platona je ideja.
Ako nam pojmovi daju pravo znanje, to znanje mora biti znanje neega to jest,
tj. ideje koje saznajemo pojmovima moraju biti pravo bie koje ne zavisi ni od
kakve promjene. Tako postoje dva svijeta. Svijet relativne stvarnosti, svijet
stvari koje nastaju i nestaju i svijet prave realnosti, svijet ideja koji uvijek ostaje
sam sebi jednak. Ideja se za Platona nikada ne nalazi u potpunosti u stvari, ideja
je uzor, a pojedina pojavna stvar je slika ili sjena ideje. Ideje su vjene, a
pojavne stvari propadaju, i to zato to gube uee ideje u sebi, npr, neka jestvar
lijepa dok u sebi ima dio ideje ljepote, a kad ga izgubi prestaje biti lijepa. U
Fedru i Gozbi najvie mjesto zauzima ideja Ljepote, u Sofistu ideja Bia, a u
Dravi ideja Dobra. Tako Platonova filozofija dostie svoj vrhunac u etici, jer
sve treba sluiti ostvarivanju dobra, nad prirodne zakone die se teoloki
momenat; nad biem prirode stoji bie dobra, tj. objektivno vaenje moralnog
zakona. Ideja Dobra je uzrok svake pravde i ljepote, u ovom vidljivom svijetu
raa svijetlost, a u onom svijetu koji se samo milju poima i u kojem je ona
gospodar daje nam istinu i um (metafora o peini, koja je vidljivi svijet, sjene su
pojavne stvari, a sunce koje ulazi dio ideje dobra). Pod dobrim Platon razumije
stvaralaku snagu svijeta. Ideja Dobra je posljednji uzrok i najvia svrha svega
postojanja. Ona je ideja ideja. Platon stavlja vrijednost iznad injenica, jer
smatra da se najdublja sutina stvarnosti ne objavljuje u vanjskoj prirodi, u
materiji ili tijelu, nego u etikom fenomenu, u ostvarivanju vrijednosti ideje
dobra. Dva su mogua puta, jedan se put sastoji u bjeanju iz pojavnog svijeta i
traenje utoita u svijetu nepromjenjivih ideja, na taj put Platon ukazuje u
Gorgiji, Fedru, Teetetu i Fedonu. Drugi put se sastoji u tenji da se nesavreni
pojavni svijet koliko je god mogue priblii ideji Dobra, koja je njegov uzor. Na
taj put ukazuje on u Dravi i Gozbi. Jedan je put okretanja od pojavnog svijeta i
njegove prolaznosti, drugi put je predanost svijetu i ivotu i njihovu podizanju
na vie linije.
U Fedru Platon govori o tome kako dua pripada nadosjetilnom svijetu,
pa se blaenstvo moe postii samo tako da se ovjek trudi uzdii u nadosjetilni
svijet. U Gorgiji i Fedonu Platon ide jo dalje pa kae kako je tijelo tamnica i
grob due. Pa se zato filozofi raduju smrti, raduju se osloboenju od tijela koje
je izvor bolest, pouda, straha i varljivih slika. A razlog radosnom umiranju
filozofa lei u tome to je dua besmrtna. Uenje o bjeanju iz pojavnog svijeta

45
dao je Platon i u Teetetu, gdje govori o tome kako je nemogue da zlo propadne
jer uvijek mora postojati neka suprotnost dobru, a nemogue je i to da se ono
nastani kod bogova, stoga ono mora biti na zemlji, i stoga treba teiti da se to
prije otie iz ovoga svijeta.
U svojim poznim spisima on naputa asketske jednostranosti svog
idealistikog apsolutizma, pa i zadovoljstvo smatra kao sastavni dio najviega
dobra. U treoj fazi svog etikog uenja pokazuje da se prava vrijednost ivota
ne sastoji ni u zadovoljstvu, ni u umnoj djelatnosti, nego u takvoj pomijeanosti
i jednog i drugog da umna djelatnost ima vlast nad zadovoljstvom. Ono to toj
pomijeanosti daje najviu vrijednost i dra jest spoj mjere, srazmjernosti
(ljepote) i istine. Momenti koji svojim mjeanjem ine najvie dobro jesu: mjera;
srazmjernost, ljepota i svrhovitost; um i umna djelatnost; znanosti, umijea i
pravilne predstave; zadovoljstva ukoliko su prava i ista. Pomijeanom ivotu
kao idealu ipak je umna djelatnost tisuu puta blia nego zadovoljstvo.
Drugi dio Platonove etike bavi se uenjem o vrlinama. U ranim
dijalozima on se interesira za problem vrline i znanja i za pitanje o sutini vrline.
Vrlina je jedna i osniva se na znanju. Sokratov stav da se vrlina moe nauiti
Platon udruuje sa svojim stavom da se sve vrline sastoje samo u jednoj vrlini.
Uenje o vrlini kao znanju se ne moe odrati, jer za vrlinu treba i volje, a ne
samo znanje. U prijelaznom razdoblju Platon modificira svoje uenje, u obzir
uzima i dosokratske filozofeme i svoje filozofske vidike proiruje orfiki-
pitagorejskim shvaanjima, koje e pripremiti tlo za njegovo uenje o idejama i
besmrtnosti due. U Gorgiji dokazuje da je vrlina bitan uvjet blaenstva.
Nepravdu initi gore je nego nepravdu trpjeti i podnositi kaznu za grijehe bolje
je nego bez kazne ostati. Vrlina je prevlast onoga boanskog nad onim
ivotinjskim u ovjeku. Ona nam daje trajno zadovoljstvo i spokojstvo due. Da
bi ovjek inio dobro, vie nije dovoljno imati vrlinu iz znanja, nego i vrlinu
koja proizlazi iz pravog mnijenja. ovjek mora probuditi uroene predstave
pravilnih praktikih postupaka u sebi i uzdii ih na razinu znanja.
U kasnijim spisima, Platon uenje o vrlinama osniva na svojoj psigologiji.
Ljudska dua je besmrtna, dakle srodna s idejama, ali im nije jednaka. Prema
uenju u Dravi dua ima tri dijela: umni, voljni i poudni dio. Umni dio je
smjeten u mozgu, voljni u grudima gdje srce omoguuje da se uzbuni cijelo
tijelo, i poudni u donjem dijelu tijela izmeu prepona i pupka. Prema
dominaciji nekog od tih dijelova razlikuju se karakteri razliitih naroda. Biljke
imaju samo poudni dio due, a ivotinje poudni i voljni. Dok u Fedonu smatra
da su sva tri dijela due besmrtna, u Timeju je samo umni dio due besmrtan. A
sudbina due u postegzistenciji ovisi od mjere u kojoj se dua klonila poudnosti
i teila svom viem odrenju za zemaljskoga ivota. etiri su vrline due. Vrlina
umnog dijela je mudrost, voljnog dijela hrabrost, poudnog dijela umjerenost.
Kad se skupe sve ove vrline due u jednu harmoniju, onda se kao opa vrlina
pojavljuje pravednost. Dua bez vrline mora zlo upravljati i vladati, a s vrlinom
sve to dobro radi. Vrlina je kao zdravlje, ljepota i dobro stanje due, a

46
nevaljalstvo je kao bolest, rugoba i nemo. Platonova etika nije toliko
individualna koliko socijalna etika.
Drava je najsnaniji i najvaniji izvor za poznavanje Platonove filozofije,
jer se u njoj pored teorijsko-politikog, nalazi i njegovo gnoseoloko,
psiholoko, etiko, estetiko i pedagoko uenje. Prva knjiga ini uvod i bavi se
odreenjem pojma pravde. Ali dana odreenja nose konvencionalno obiljeje i
nemaju filozofskog znaaja. U knjigama ll do lV ine se novi pokuaji u traenju
pravih pojmova za definiranje pravde, a u knjigama V Vll raspravlja se o
uvjetima za mogue ureenje pravne drave. Radi lakeg nalaenja sutine
pravednosti Sokrat predlae da je se ne ispituje u ivotu pojedinca, nego u ivotu
drave kao uveanog pojedinca. Tako tu dolazi do usporeivanja drave sa
pojedinanom duom, to je i glavna misao cijelog spisa. Zadatak drave je da
zajedniki ivot ljudi uredi tako da svi budu sretni, a cijeli ivot pojedinca
podvrgnut je zadatku drave. Individualni ivot treba podrediti svrsi cjeline.
Zbog toga to Platon socijalni princip izrie nad individualnim on se moe
smatrati i osnivaem univerzalizma, tj. socijalne teorije koja predstavlja sintezu
individualnog i kolektivizma.
Posljednji razlog stvaranja drave lei u uzajamnom potpomaganju ljudi
radi zadovoljenja osnovnih ivotnih potreba, i to na osnovi podjele rada, jer se
ljudi ne raaju jednaki, netko se rodi sa ovim, a netko s onim sposobnostima. A
onaj tko je za neki posao sposobniji bolje e ga i obavljati. Platon u svojoj dravi
polazi od dva principa: od prirodne nejednakosti ljudi i od podjele rada prema
prirodnoj sposobnosti. Cijeli dravni posao se dijeli na tri dijela, na privredu,
obranu i na upravu, i svakome od tih dijelova pripada poseban stale sa svojim
funkcijama i vrlinama. Kako u Timeju stvaranje svjetske due prethodi
individualnoj, tako u Dravi socijalna etika prethodi individualnoj. Kako se dua
ovjekova dijeli na tri funkcije, prava se drava tako dijeli na tri stalea. Mjerilo
pripadnosti staleu nije porijeklo, nego prirodna obdarenost i sposobnost. Prvi
stale ine vladari, oni se brinu za upravljanje dravom, a dio due koji kod njih
prevladava je um, za koji je karakteristina tenja za znanjem i mudrou, a
vrlina koja prevladava jest mudrost. Drugi stale predstavljaju uvari ili vojnici,
funkcija due koja kod njih prevladava jest srce, i oni se odlikuju plemenitim
ambicijama, kao to su udnja za pobjedom i slavom, a vrlina im je hrabrost ili
sranost. Trei stale jesu seljaci, radnici, obrtnici, trgovci, funkcija due koja im
odgovara je poudnost, a vrlina im je trezvenost i poslunost. etvrta i
najvanija vrlina je pravednost, a ona se pokazuje u tome to svaki od stalea
vri samo svoj zadatak, a ne nikakav drugi.
Kako u dravi, tako i u individualnom ivotu pravedan je onaj koji je
sposoban da odrava punu harmoniju izmeu uma, afekata i pouda i koji u
socijalnome ivotu nalazi svoje mjesto. Dravom trebaju upravljati najbolji i
najsposobniji, dakle filozofi. Ljudi koji su se oslobodili svojih osobnih ambicija
i apetita, sebinih strasti i svake osobne zainteresiranosti. A da bi se sprijeilo
razvijanje pouda kod najboljih, zabranjuje se industrijsko i trgovako

47
poslovanje i svaka privatna imovina bar za prva dva stalea. Ukidaju se brak i
obitelj, djeca ne pripadaju roditeljima nego dravi i ne smiju im se znati
roditelji. Puno je bitnije za dravu obrazovanje, nego li zakoni. Djeca se
obrazuju na sljedei nain: od prve do tree godine panja se obraa na tjelesnu
njegu, od 3 do 6 na pripovjedanje mitova, od 7 do 10 gimnastika, od 10 do 13
itanje i pisanje, od 14 do 16 pjesnitvo i muzika, od 16 do 18 matematika,
astronomija i harmonika, od 18 do 20 vojniko vjebanje. Tko nije sposoban za
nauku, ali je hrabar ostaje u vojnikom staleu. Drugi nastavljaju obrazovanje
do tridesete kad se radi drugi izbor, manje sposobni idu na inovnika mjesta, a
sposobniji nastavljaju obrazovanje dijalektikom do 35. godine, onda postaju
komandanti do 50. godine, tek tada mogu postati vladari. Tako se Platonova
drava zasniva na ideji dunosti.
U suprotnosti prema Dravi i njenim genetikim konstrukcijama Platon je
u svojim politikim shvaanjima naputao filozofijsko-politiki doktrinarizam,
postajao realist i obraao panju na empirijsku stvarnost. On u Dravniku istie
jednog ili dva kralja, i umjesto isticanja zakona, postavlja dravnika kao
nezavisna vladara. On tu razvija teoriju kraljevskog dravnika, koji, kad to
zahtijeva dravni opstanak, moe loeg i opasnog graanina pogubiti, osuditi na
smrt ili kazniti progonstvom ili oduzimanje graanske asti. Pisajui ovaj
dijalog Platon je na umu imao Diona i kraljevsku monarhiju kao najbolji oblik
vlasti. Odbacuje se homersko shvaanje po kojemu bi se dravnika vjetina
sastojala u odgajanju i uvanju naroda, jer mnotvo strunih ljudi s dravnikom
sudjeluje u tim poslovima. Dobar dravnik se odlikuje poznavanjem kraljevske
vjetine, a u nju ulazi poznavanje njenih pravila, izraen osjeaj stvarnosti,
iskustvo, poznavanje ope situacije, osjeaj zavisnosti razliitih dravnikih
poslova, sposobnost odmjeravanja svih injenica, planiranje poslova koje e
obaviti strunjaci i osjeaj mjere. Dravnik, kralj i filozof jesu jedno. Kad nema
kraljevskih dravnika, na djelu je jedno od est nepravih oblika vladanja, i to tri
bolja u kojima se potuju zakoni: 1. monarhija, 2. aristokracija, 3. demokracija
sa zakonima, i tri loija, u kojima se vlada nasilniki: 4. demokracija bez
zakona, 5. oligargija i 6. tiranida. Najbolji primjer za odreivanje dravnike
vjetine jest tkalaka vjetina. Jer dravnik od heteronomnih elemenata treba
sloiti skladnu cjelinu. Tako sretnu kombinaciju karakternih osobina se moe
postii enidbama, kojima se izjednauju socijlalne i etike razlike. Trebaju se
sklapati eugeniki brakovi: hrabri se trebaju eniti sa smotrenim enama,
njegovati osobine junatva i obazrivosti.
Zakoni zaostaju u umjetnikom pogledu za Dravom, ali je svojom
ivotnom mudrou i poznavanjem ljudske prirode nadmauju. Dijalog se odvija
na otoku Kreti, a sudjeluju gost iz Atene (Platon), Klinija i Megil. Povod
razgovoru je namjera Kreana da umjesto naputene Magnesije osnuju novo
naselje. Dok se u Dravi bavio dravom kakva bi ona trebala biti, u Dravniku
politikom vjetinom, u Zakonima se bavi dravom kakva se u njegovu vremenu
moe ostvariti. On ovdje pridaje puno veu vanost vrsnoi dravnih ustanova,

48
koje trebaju odgojiti bolji sloj ljudi, i strogosti pojedinih zakona da se obuzda
egoizam graanina. On ovdje nee postaviti dravu mudrosti, koja bi se
zasnivala na filozofiji, nego dravu mjere. Od prve do tree knjige raspravlja se
o cilju i biti drave i o obrazovanju za vrlinu kao prvoj brizi zakonodavstva. U
etvrtoj knjizi govori se o obliku drave i o obliku zakona. U petoj o agrarnom
sustavu, o vrstama graana i o podjeli imovine. U estoj o kultu, braku,
inovnicima i robovima. U sedmoj o fizikom i duhovnom obrazovanju mladih.
U osmoj i devetoj o zakonima u njoj. Stubovi drave nisu uvari, filozofi i
vladari, nego zakoni, koje svi u drutvu moraju potivati. Najbolji oblik drave
je onaj koji ujedinjuje dobre strane monarhijskog naela vlasti i demokratskog
naela slobode. Zemlja se dijeli na jednake dijelove, pokretna imovina se
ograniuje na najviu doputenu mjeru, od koje viak pripada dravi. Obitelj se
ne ukida, ali drava vri strogi nadzor obrazovanja djece. Najvia vlast pripada
skuptini, ovjek je imovina bogova i demona, i svi su zakoni pod njihovom
zatitom.
PLATONOVA KOLA
Platonova kola, Akademija odrala se sve do 529. godine kada ju je
zatvorio car Justinijan. Povijest filozofije razlikuje tri faze platonizma. U prvoj
fazi, starijem platonizmu, razlikuju se tri podfaze i pet perioda razvitka: starija,
srednja (drugi i trei period) i mlaa akademija (etvrti i peti period). Ostale
dvije faze srednji platonizam i neoplatonizam, pripadaju oblasti helenistiko-
rimske filozofije.
Starija akademija suprotno skepticizmu srednje i novije ostala je
vjerna dogmatizmu osnivaa, i to onom iz njegove posljednje faze. Njoj pripada
uglavnom krug ljudi koji su neposredni uenici i prijatelji Platonovi, a posebno
se istiu: Speusip iz Atene, Ksenokrat iz Halkedona, Heraklid iz Herakleje,
Eudokso, Filip, Hermodor i drugi. Najznaajnij uenik Platonov je Aristotel,
ali on je osnovao vlastitu kolu i nije ostao u okviru Akademije.
Speusip je bio Platonov neak, u mladosti je bio tvrdoglav i osoran, ali ga
je Platon uspio pridobiti za duhovni ivot. Pratio je Platona na njegovom treem
putovanju u Sirakuzu i pomogao je Dionu da digne ustanak protiv Dioniza
Mlaeg. Ve u teoriji spoznaje je odstupio od Platonovog dualizma, jer je uz
valjanost miljenja, priznao i valjanost opaanja. Dijalektiku je zamjenio
matematikom, stoga stvarnost nije nalazio u idejama nego u brojevima. Za
razliku od Platona koji najvie jedinstvo (ideju Dobra) stavlja na poetak,
Speusip ga stavlja na kraj genetikog procesa. Najvie dobro je blaenstvo koje
se postie vrlinom i usklaenosti ovjeka s prirodom. Odbacivao je zadovoljstvo
kao cilj ivota, a isticao duevnu neuznemirenost, koja lei u sredini izmeu
zadovoljstva i bola.
Ksenokrat (396-314) je nakon to je doao u Atenu najprije sluao
Eshina, ali je ubrzo preao Platonu, kojeg je i pratio na tree putovanju u
Sirakuzu. Nakon Platonove smrti odlazi s Aristotelom u As, gdje osnivaju
filijalu Akademije. Pri kraju ivota Speusip ga zove da ga naslijedi na elu

49
Akademije, ovaj pristaje i vodi Akademiju sljedeih 25 godina. Odlikovao ga je
vrlo vrst karakter, tako da je stekao velik ugled, a posebno je bio cijenjen na
makedonskom dvoru, od kud ga je Aleksandar traio upute za svoje vladanje. U
svom uenju bio je blizak Platonu, a gotovo polovica njegovih spisa ima etiki
karakter, meutim sauvani su samo naslovi. Zna se da je posljednji motiv
ivota nalazio u izdizanju iznad huke ivota, a blaenstvo je vezivao za prirodu i
ivot prema prirodi. Tri su vrste dobra: duhovna dobra, tjelesna i vanjskoga
ivota i najvanije, vrlina. Blaenstvo je najvie dobro, sredite mu je dua, a
vrlina je uzrok, a sve to je lijepo i plemenito sastavni dijelovi, ali su njegov
uvjet i neke tjelesne i vanjske stvari. Njegov etiko-politiki stav najbolje
ocrtava njegov odgovor na pitanje kakvu bi korist imali njegovi uenici od
njega, on je odgovorio: Da dragovoljno ine ono to bi ih zakoni primoravali
da ine. Prvi je podijelio filozofiju na dijalektiku, etiku i fiziku.
Heraklid (390-310) je bio jedan od najboljih Platonovih uenika. Za svog
treeg boravka u Sirakuzi Platon ga je ostavio za svog uenika u Akademiji. Kad
je poslje smrti Speusipove Ksenokrat izabran na elo Akademije, vratio se u
rodnu Herakleju i tamo osnovao svoju kolu. Uz Platonovo i pitagorejsko
poznavao je i Aristotelovo uenje, openito bio je jedan od najuenijih ljudi.
Njegovi dijalozi su bili iznimno cijenjeni, a bavio se i astronomijom. Bavio se i
etikom to se vidi iz naziva nekih njegovih spisa, kritizirao je one koji za cilj
ivota uzimaju zadovoljstvo.
Eudokso nije bio Platonov uenik u punom smislu te rijei. U Italiji su
mu uitelji bili filozof Arhita i lijenik Filistion. Po svom obrazovanju bio je
univerzalan ovjek, bio je matematiar, astronom, lijenik, geograf, filozof,
knjievnik i zakonodavac. Od Platona se razlikovao po tome to je
transcendenciji protivstavljao imanenciju, a u etici se drao hedonistikog
stajalita, koje najvie dobro nalazi u zadovoljstvu. A to je smatrao jer je
primjetio da sva iva bia tee zadovoljstvu, a klone se boli.
Filip iz Opunta je bio ugledan matematiar i astronom. Izdao je Platonove
Zakone, a neki smatraju da je i autor Dodatka zakonima, gdje je predmet
ispitivanja, u emu se sastoji mudrost. Odgovor je u poznavanju broja, koji
stvara pravednost, ljepoti i dobrotu, pomono sredstvo obrazovanja je
dijalektika, a vrhunac tog obrazovanja ini astronomija koja omoguuje najveu
vrlinu, pobonost. Kao i Hermodor iz Sirakuze i on je pisao o Platonovu ivotu
i uenju.
Kasniji narataji su se vie bavili etikim pitanjima, nego dijalektikom i
matematikom. Kesenokrata je naslijedio Polemon, njega Kratet iz Atene jer je
Polemonov slavniji uenik Krantor iz Sola (hijerarhija dobara: vrlina, zdravlje,
zadovoljstvo, bogatstvo) umro prije uitelja. Svi su oni isticali vrlinu, kao uvjet
blaenstva. Krateta je naslijedio Arkesilaj iz Pitane, a on pripada srednjoj
Akademiji.

ARISTOTEL

50
 Aristotel (384-322) je bio trakoga porijekla, rodio se u Stagiru na
Halkidici. Otac mu je bio osobni lijenik i prijatelj makedonskoga kralja
Amnite, Filipova oca. Isprva je Aristotel ivio u Peli, makedonskoj prijestolnici,
ali se nakon smrti roditelja seli u Stagiru. Za njegovo se obrazovanje brinuo
Proksen iz Atarneja, vjerovatno njegov srodnik. U 18. godini Aristotel dolazi u
Atenu i pristupa Akademiji, kojoj je tad na elu bio Eudokso, jer je Platon bio na
drugom putovanju u Sirakuzu. U Akademiji je ostao 20 godina sve do smrti
Platonove. Na njoj je stekao veliki ugled, te je od sluaoca postao i predava.
Kao lan Akademije sukobljavao se i s Isokratom, te je stvorio osnovu za
nauno obraivanje retorike. Poto se nije slagao sa Speusipom, nakon
Platonove smrti odlazi s Ksenokratom na As gdje njih dvoje, zajedno sa Erastom
i Koriskom, prijateljima sa Akademije, osnivaju filijalu Akademije. Nakon tri
godine Aristotel se na poziv svog uenika Teofrasta seli u Mitilenu, nakon dvije
godine na poziv Filipa odlazi u Pelu da bude uitelj trinaestogodinjem
Aleksandru. Nakon to je zavrio posao sa Aleksandrom, vraa se u Atenu i
tamo zajedno sa Teofrastom 335. godine osniva vlastitu kolu. U njoj su se
drale dvije vrste predavanja: jutarnja, za one koji su se posvetili filozofiji i
znanosti, dakle za ui krug ljudi, i veernja, za one koje su zanimale i druge
discipline izvan filozofije, posebno govornitvo, dakle, za iru publiku. Na elu
kole Aristotel je bio 12 godina, i to je vrhunac njegova razvitka, doba njegove
zrelosti i samostalnosti. Od Akademije se kola razlikovala u prvom redu po
novom tipu znanosti: znanstveni tip egzaktnog prouavanja stvarnoga svijeta.
Nakon smrti Aleksandra, u Ateni su jaale protumakedonske snage, koje su u
Aristotelovoj koli vidjele pijune. Aristotel je optuen za bezbotvo, nakon ega
se povukao na majino imanje na Halkidi, rakavi '' da ne eli da se Atenjani i po
drugi puta ogrijee o Filozofiju''. Tamo je uskoro i umro od bolesti na eludcu.
Aristotel je bio istinoljubiv ovjek, umio je obuzdati svoje strasti i bio je
veoma umjeren i plemenit ovjek. to se vidi i po njegovoj oporuci, u kojoj
doputa eni da se ponovno uda, oslobaa svoje robove i dr. aristote se bavio i
knjievnou i govornitvom, a pored filozofijskih predavanja u svojoj koli je
predavao i retoriku. Bio je iznimno plodan pisac, napisao je oko pola miljuna
redova, to je oko deset velikih tomova.
Peripatetiari su podijelili spise na tri vrste. Prva su eksoteriki spisi, koji
su pisani u dijalokom obliku, i koji su bili namjenjeni irem krugu obrazovanih
itatelja, tzv. popularni spisi. Od njih su sauvani samo odlomci, a pripadaju
ranoj fazi njegova stvaranja. Drugi su hipomnematiki spisi, tj. biljeke i kritiki
izvodi iz znanstvenih spisa, i sinagogiki spisi, tj. razliiti zbornici u kojima je
bilo sabrano razliito gradivo za znanstveno prouavanje, primjer tog spisa je
Atenski ustav. Tree su esoteriki spisi, to su uiteljski spisi namjenjeni samo za
ui krug organiziranih sluatelja. Oni su proizali iz uiteljeva predavanja
namjenjenih samo uenicima filozofije. Oni pripadaju posljednjoj fazi
Aristotelova stvaranja. Najvei broj tih spisa je sauvan, a oni se mogu podijeliti

51
na pet skupina. Prvu skupinu ine logiki spisi, drugu prirodnjaki i matematiki
spisi, treu metafiziki, etvrtu skupinu ine etiki, politiki i ekonomski spisi, a
petu estetiki spisi.
Kao Platon, i Aristotel smatra da se ovjek kao moralno bie moe
izraavati samo u dravi. Zato on sva izuavanja vrline veoma esto zove
dijelovima Politike, tj. znanosti o dravi. Meutim, on i neovisno od toga pie
etike spise u kojima prouava ovjekove osobine. etri su takva spisa:
Nikomahova etika, Etika Eudemova, Etika velika (sumnjiva autentinost) i spis
O vrlinama i prorocima. Centralna misao Eudemove etike se sastoji u tvrdnji da
je moralno djelovanje tenja bogu. Eudomonia je ujedinjenje svih vrlina i
moralni-lijepih dobara. Najvie mjerilo za ono to je dobro i lijepo nije ljudski
um nego bog. Ovaj spis se pripisuje mladenakom razdoblju Aristotela, kad je
jo bio pod jakim utjecajem Platona. Nikomahova etika polazi sa sasvim
drugijeg stajalita, i glavno je etiko djelo iz posljednje faze Aristotelova rada.
Ona predstavlja studiju helenske etike, a u isti je mah dio Aristotelova
univerzalnoga sistema. Uenje o dravi Aristotel izlae u spisu Politika. Spis
nije zavren, a sastoji se od osam knjiga, koje govore o kunoj zajednici, odnosu
zajednice prema dravi i odnosu meu lanovima zajednice, o razliitim
teorijama drave, o osnovnim pojmovima politike, opisuju se razliiti dravni
oblici i izlae relativno najbolja drava, iznose se uzroci propasti razliitih
politikih oblika i savjeti za spreavanje propasti istih i na kraju o najboljoj
moguoj dravi i svim njenim bitnim pitanjima. Etikih elemenata ima i u
Retorici, gdje se razvija teorija blaenstva.
Glavne osobine u kojima se Aristotelovo etiko gledite razlikuje od
Platonovog jesu: 1) realizam, 2) racionalizam, 3) imanentizam i 4) energizam.
Realizam Nikomahove etike se sastoji u tome to Aristotel ne prihvaa Platonovo
uenje o idejama i zamjera mu to se ideje shvaaju kao bia odvojena od
pojedinanih stvari, jer se tako ne moe objasniti problem postajanja i bia
stvari. Ideja i stvarnost padaju u jedno. Izmeu njih ne postoji samo harmonija
nego i istovjetnost. Ideja se ne moe odvojiti od pojedinane stvari. Dua je prva
entelehija organskog tijela. On je i oblik tijela i to ne samo vanjski, nego i
unutranji funkcionalni oblik. Tek dua u vezi s tijelom pravi od njega ono to je
tijelo u stvari. Duom organska stvar postaje ivo tijelo. Tijelo ne moe postojati
bez due, jednako kao to dua ne moe postojati bez tijela. Tako tu otpada
besmrtnost. Aristotel se vratio ovozemaljskom ivotu i on je za njega prava
stvarnost. On porie platonsku ideju dobra kao principa etike i na iskustvenom
svijetu zasniva svoju misao, i u tome se sastoji njegov etiki realizam.
Racionalizam Nikomahove etike sastoji se u tome to Aristotel svoje
etiko uenje osniva na biolokom iskustvu i na obilju zapaanja iz bogate
stvarnosti moralnoga ivota. Kako spoznaja openito, tako i etika spoznaja ima
svoj izvor i u razumu i u iskustvu. Aristotel se orjentira na prosjenog ovjeka.
On ne postavlja moralne postulate, nego se predaje irokom i briljivom

52
posmatranju fenomena, da ih potom podvrgne svojoj znanstveno-metodikoj
obradi i tako se probije do zakona ivota koji vladaju ljudskom prirodom.
Iz shvaanja da je teite stvarnosti u ovom svijetu, slijedi imanentizam.
Aristotel, naime, sa cjelokupnom helenskom filozofijom dijeli uvjerenje da od
ovjeka samog zavisi da li e postati sretan, tj. blaen ili ne. Jer samo od njega
zavisi da li e postii vrlinu ili ne. U Aristotelovoj etici nije rije o dobru po
sebi, nego o ljudskom dobru, koje je dobro za ljudski ivot i koje je za ljudsko
djelovanje posljednji i najvii cilj. Zato etika i je filozofija o ovjeku. Vrline i
dobra nisu apsolutne, vjene praslike, nego mogunosti koje se same ostvaruju u
razliitim individualnim oblicima. Tako etika nema transcendentnu normu, kao
kod Platona, nego je u okviru ovozemaljske stvarnosti, posebno u okviru
ovjekova politikog ivota. Srea je za Aristotela u najviem smislu istovjetna s
najviom vrijednou ovjeka kao lana stvarnosti koji ga okruuje. Blaenstvo
je izvan etikih radnji. U tvrdnji da teite ovjekove sree lei u samome
ovjeku i da je moralna linost sama sebi zakon, pravio i mjera za istinu, sastoji
se imanentizam Aristotelove etike.
etvrto glavno obiljeje Nikomahove etike, energizam, jest shvaanje da
za etiku nije glavna stvar saznanje vrline, nego moralno djelovanje, moralno
djelo, moralan ivot. Nije saznanje nego djelovanje krajnji cilj etike, i predmet
njena prouavanja jesu ljudske radnje.
BLAENSTVO
Glavna misao Nikomahove etike bliska je entelehiji, nasljednici uenja o
idejama. Cilj ovjekovih radnji je neko dobro, i to ono dobro koje se postie tim
radnjama. Pitanje je u emu je najvee dobro, tj. ono za kojim se ne tei radi
nekog drugog dobra nego samo radi njega samoga, i koje je samo sebi dovoljno
da ivotu da najviu vrijednost. Aristotel na to odgovara da se svi slau da se
ono sastoji u blaenstvu, ali to je to blaenstvo? Tu se razna miljenja razilaze.
Svatko ima svoju definiciju, a esto se dogodi da i isti ovjek daje razliite
odgovore, pa pod blaenstvom podrazumijeva npr. u bolesti zdravlje, u
siromatvu bogatstvo, u ropstvu slobodu. Oni koji najviu sreu stavljaju u
zadovoljstvo jesu ljudi gomile, oni ive ropskim ivotom. Bogatstvo ne moe
biti najvie dobro, jer njega ne elimo radi njega samog nego kao sredstvo za
drugi cilj. Najvie dobro je ast, za kojom tee politiki ljudi, ali ona se nalazi
vie u ljudima koji je odaju nego u ljudima kojima se iskazuje. Pa ostaje pitanje
o najviem dobru. Blaenstvo kao najvee dobro, koje je samo sebi dovoljno
nema relativnu nego apsolutnu vrijednost.
Utvreno je da je blaenstvo najvie dobro i krajnji cilj ljudskog teenja,
ali ostaje pitanje u emu je sadraj blaenstva kao najvieg dobra. Aristotel
polazi od stava da cilj kome sve tei nije mirovanje, nego puna neometena
djelatnost. Da bi bie bilo blaeno ono mora imati um, djeca i ivotinje tako
nemogu biti blaeni, ivotinje ga nemaju, a u djece nije u potpunosti razvijen.
Blaenstvo se sastoji u djelatnosti due prema vrlini, a vrlina nije ni afekat, ni
mo, nego nain ponaanja kojim ovjek postaje dobar i kojim e svoje djelo

53
dobro izvriti. I druga ivotna dobra su potrebna za postizanje potpunog
blaenstva, kao to su zdravlje, ljepota, bogatstvo, prijateljstvo, ali ipak su
podreena. Zavrni rezultat u kome se smiruje djelatnost prema vrlini jest
zadovoljstvo. Blaenstvo je, prema tome, ono to je najbolje, najljepe i
najugodnije u isti mah.
DIJELOVI DUE I PODJELA VRLINA
U podjeli vrlina Aristotel polazi od podjele due na dvije oblasti, jedna
razumska, a druga nerazumska. Nerazumski dio due je svim stvorenjima
zajedniki, on uzrokuje razvoj, odnosno uzrok je ishrani i rastu. Ta vegetativna
mo dakle, nema uea u ljudskoj vrlini. Nerazumski dio due je dvojak:
vegetativni nema nita zajedniko s razumom, a poudni i uope koji tei na
neto, sudjeluje u njemu na izvjestan nain, ukoliko ga slua i pokorava mu se.
Prema toj razlici i vrlina se dijeli, na one koje zovemo dianoetike i na one
etike. Dianoetike vrline zovu se jo i logike, i upravljane su na saznavanje
(Vl knjiga), a etike vrline upravljene su na volju (lll, lV i V knjiga Nikomahove
etike).
Dianoetike vrline razvijaju se i stjeu pouavanjem s jedne, i uenjem i
vjebanjem s druge strane. Izvor etikih vrlina je volja, a bitna osobina volje je
sloboda. Sloboda volje je uvjet moralnog djelovanja. Dakle moralno djelovanje
ne osniva se samo na znanju kako to misli Sokrat. Predmet izbora volje kao i
sam izbor volje stoje u naoj moi, te od samih nas zavisi da li smo dobri ili loi.
ovjek je porijeklo i uzronik svojih djela. Etika vrlina, nije ni od prirode ni
protiv prirode, a ni dio sluaja, nego je trajna osobina volje, slobodnim
vjebanjem steena navika. Stupanj vrline i lakoa ili tekoa njezina postizanja
ovise od prirodne obdarenosti, ali je nitko ne postie bez napora. Stalna
naklonost volje ka dobru ne nastaje, dakle, samo golim saznanjem onoga to je
dobro nego i postojanom navikom na dobro djelovanje, na koje ovjeka potie i
uroena sklonost. Vrlovito htijenje i djelovanje, dakle, nastaje i razvija se trima
iniocima: uroenom sklonou, saznanjem i navikom.
ETIKE VRLINE
Jedan od opih principa kojima Aristotel objanjava prirodu je princip
svrhovitosti. Sva prirodna bia imaju odreenu mjeru i veliine, pa prema tome i
etiki organizmi. Gdje god postoji opasnost od pojavljivanja prekomjernosti kao
smetnja ostvarenju nekog cilja, priroda se brine da postigne sredinu.
Izbjegavanje ekstrema i postizanje mjere pojavljuje se i kao zadatak ljudske
djelatnosti. Tako se princip svrhovitosti pojavljuje kao princip mjere i sredine, a
na ovom principu osniva se i Aristotelovo uenje o etikoj vrlini kao eminentnoj
vrlini, tj. vrlini u uem smislu. Etika vrlina ima tri dijela. Vrlina je odabiraka
naklonost volje, koja se dri sredine podesne za osobnu prirodu, a odreene
razmiljanjem, ili drugim rijeima, vrlina je sredina meu dvjema suprotnim
osobinama volje, od kojih jedna prevruje srednju i pravu mjeru, a druga
je ne dostie. Netko za svoje djelo moe biti odgovoran samo onda ako je
njegova odluka bila slobodna. Slobodno vrenje radnje vezano je jo za izbor

54
volje, a izbor volje vri se razumom i umom. Sredina je kako je odreuje
pravilan um, a pravilan um je um, koji lei u pojedinoj situaciji, a konstituiraju
ga kategorije onoga to treba da bude. Hrabrost je sredina izmeu plaljivosti
kao nedostatka i neustraivosti kao pretjeranosti. Aristotel je analizirao 14
vrlina. Hrabrost i umjerenost su vrline alogikog, tj. nerazumskog dijela due.
Dareljivost (krtost rasipnost), plemenitost, ponos (poniznost oholost),
obraz i blagost (najmanje osjeaja asti oholost) jesu vrline kojima graani
osiguravaju svoj poloaj u dravi. Ostale etike vrline, tj. ugodljivost, pravost
(samopotcjenjivanje hvalisavost), ophodljivost, stidljivost, negodovanje,
pravinost i prijateljstvo (nemanje prijatelja velik broj prijatelja) ine
skupinu socijalnih vrlina. Vrlina je i umjerenost. Sveobuhvatna vrlina je ponos.
Meu vrlinama naroito mjesto zauzima pravinost (tvorenje
nepravednosti trpljenje nepravednosti) kojoj Aristotel posveuje cijelu V
knjigu. Pravinost je vrlina koja kao moralna dispozicija ujedinjuje u sebi sve
druge vrline. Tu se Aristotel podudara s Platonom, za koga je pravinost najvia
od etriju tzv. stoernih vrlina, ali se od njega razlikuje utoliko ukoliko ovu
vrlinu ograniava na nae ponaanje prema drugima. U uem smislu pravinost
je vrlina pored drugih, i to u dvostrukom smislu: kao pravinost koja lanovima
zajednice dijeli dobra i asti prema njihovoj vrijednosti ili zasluzi i kao
pravinost koja djelomino dragovoljnim a djelomino nedragovoljnim
izjednaavanjem dobra i asti odrava ravnoteu socijalnih dobara. Prva vodi
rauna o dostojanstvu lanova zajednice i o njihovim individualnim zaslugama
za dravu, i upravlja se prema geometrijskoj proporciji, tj. ukoliko je tko
dostojniji i zasluniji utoliko mu vie pripada. Druga koja se zove korektivna ili
regulativna ne uzima u obzir ugled i vrijednost linosti, nego samo steenu
korist ili pretrpljenu tetu, tu se podjela vri po aritmetikoj proporciji: onome
tko ima previe se oduzima onoliko koliko iznosi teta ili gubitak onog koji je
pretrpio nepravdu. U irem smislu pravinost je zakonitost. Pravinost nije dio
vrline, nego cijela vrlina, i njoj suprotna nepravednost nije dio nevaljalstva, nego
cijelo nevaljalstvo. Ova vrlina nije stanje volje izmeu dva ekstrema strasti,
nego srednja mjera u predmetu, sredina izmeu tvorenja i podnoenja nepravde.
Tvoriti nepravdu znai svojevoljno initi tetu nekome protiv zakona, kako
dravnog, tako i nepisanog. Ljudi ine zlo zato to su nemoralni i radi
nedostatka samosvlaivanja. A razloga je sedam: sluaj, prirodna nunost,
vanjska sila, navika, rjeenje, ljutnja, pouda. Pravinost dopunjuje pravednost,
kao pravinost vie vrste, kao izraz opeg nepisanog zakona, kao korektura
zakona tamo gdje je on sam nedovoljan. Ona se na upravlja prema slovu zakona
nego prema njegovu duhu.
Sredina ili srednjomjernost je osnovni princip ne samo Aristotelove etike
nego i cjelokupnog njegovog filozofskog sistema. Vrlina je sredina, a po onome
to je najbolje i to je dobro vrlina je vrhunac. Odnosno hrabrost nije samo
smjelost ni hladna obazrivost jer obazrivost plaljivca jednako je bezvrijedna
kao i smjelost pomamnika nego je sinteza jednog i drugog. Tako Aristotelov

55
princip sredine nije osrednjost, sredina kao sintetika struktura predstavlja punu
mjeru onoga to cilj zahtijeva.
DIANOETIKE ILI INTELEKTUALNE VRLINE
Dok se etike vrline tiu osjeaja, namjere i djelovanja, dianoetike se
tiu samo nalaenja istine., istog saznanja, dakle razumskog dijela ovjekove
due. One nisu u pravom smislu moralne vrline, jer se osnivaju na razumskoj
obdarenosti i stjeu se uenjem i iskustvom, ali ih Aristotel rauna pod vrline jer
su i one initelji moralne valjanosti kako samog ovjeka tako i njegova rada.
Takoer se sastoji od dviju funkcija: 1) saznavalake, koje su okrenute
saznavanju nepromjenjivog bia i 2) rasuivake ili procjenjivake, okrenute
podruju mogunosti u vidljivom i nepromjenjivom svijetu.
S obzirom na saznavanje onoga to ne moe biti drukije nego to je
Aristotel razlikuje dvije vrline: znanje i um. Dok znanje omoguuje saznanje
istina koje se iz principa dobivaju silogistikom indukcijom, um kao vrlina
indukcije omoguuje saznanje najviih i najopijih principa, tj. kategorija
zakona i miljenja kao pretpostavki sve znanja. Kad se intuitivni um i
diskurzivno znanje udrue, nastaje mudrost, vrhunac ljudskog znanja. Predmeti
njena saznanja nisu u oblasti ljudskog ivota i njegovih ciljeva, nego su to prvi i
najosnovniji principi.
S obzirom na saznavanje onoga to moe biti i drukije nego to je,
Aristotel razlikuje takoer dvije vrline: umjenost i pamet. Umjenost se tie
valjanog i svrhovitog umjetnikog obraivanja i stvaranja, kojega cilj i
vrijednost ne lee u njemu samom nego u djelu to ga umjenost ima da
proizvede. Pamet se tie praktikog rada, kojega cilj i vrijednost ne lee, kao
kod stvaralakog uma, u djelu izvan njega nego u njemu samom, u pravilno
radu, u eupraksiji. Pamet u obzir uzima zemaljske i ljudske stvari, tj. praktike
ciljeve i primjenu opih stavova na konkretne ivotne situacije. Svijet pameti je
svijet ljudskog rada, gdje ona upravlja ljudskim afektima i poudama. Pametan
ovjek odreuje sredinu kao pravilno moralno stanje izmeu krajnosti, i bez
pameti etika vrlina uope ne moe doi do izraaja, kao to ni pamet nije
mogua bez etike vrline. Pameti pripadaju razboritost, pronikljivost,
rasudljivost i dovitljivost. Razboritost se sastoji u razabiranju postupaka za neki
cilj, o kome pamet ima pravilno miljenje. Pronicljivost se sastoji u obrazovanju
pravilnog suda o onome to je razboritost traila i nala. Rasudljivost je pravilno
procjenjivanje onoga to je pravo i poteno. Dovitljivost je mo koja se sastoji u
nalaenju i primjenjivanju podesnih sredstava za dostizanje postavljenoga cilja.
Uvjet za utjecaj pameti na djelovanje ini uzdrljivost i samosavladljivost. Gdje
nema uzdrljivosti pojavljuje se provalija izmeu pameti i djelovanja. A najtea
je borba ovjeka protiv sebe samog.
Kao to um nadmauje volju tako i dianoetike vrline nadmauju etike;
stoga je umovanje kruna svih vrlina. Umovanje je zraenje onoga to je u
ovjeku najbolje, i njime se ovjek uzdie iznad svoje prolazne prirode i najvie

56
pribliuje boanstvu. Ideal umovanja stoji izvan etike, i po tome to je boanski,
on prevazilazi ljudsku prirodu i prelazi u oblast metafizike.
PRIJATELJSTVO
Aristotel toj temi posveuje veliku panju u Vlll i lX knjizi Nikomahove
etike. On tu ne govori samo kao filozof etiar, nego veoma esto i kao ovjek,
prijatelj svojih prijatelja, mu svoje ene, tu Aristotel govori o ovjeku. On
pojam prijateljstva proiruje i na vanjske veze politike i pravne prirode.
Prijateljstvo za predmet etike uzima s obrazloenjem da je i ono neka vrlina ili
odnos vezan za vrlinu i da je za ivot veoma nuno, jer bez prijateljstva nitko ne
bi htio ivjeti. Po Aristotelu prijateljstvo je trostruko, ve prema predmetima
ljubavi ili uenja: ono ima za cilj zajedniku korist, ili zajedniko uivanje ili
ostvarivanje moralnog dobra. A najbolje i najplemenitije prijateljstvo i jest samo
ono koje se osniva na realizaciji moralnog dobra. Prijatelj je drugo ja, idealna
ljubav prema sebi je mjerilo za ljubav prema prijatelju, jer tko nije prijatelj
samom sebi taj ne moe biti prijatelj ni drugome. U prijateljstvo ulaze i brak,
srodnike veze, dravna zajednica, roditeljska i djeija ljubav itd. Od
prijateljstva Aristotel razlikuje dobronamjernost, koja predstavlja poetak
prijateljstva. Uz zajednike politike ciljeve vezana je slonost ili jednodunost,
koja moe postojati i meu ljudima koji se ne poznaju. Politika sloga je je
posljednje i najvie zraenje prijateljstva, a ovo stoji iznad socijalne vrline
pravinosti. Govori i o dobroinstvu, koje ne samo da koristi onome kome se
ini nego je u isti mah i lijepo djelo, i zato je radost dobroinstva dvostruka.
UENJE O DRAVI I NJENOM ETIKOM ZADATKU
Kao teoretiar drave, Aristotel naputa platonsku apsolutnu politiku
normu, tj. ideju spekulativno-konstruktivnog izgraivanja drave i ulazi u
analizu realno-konkretnog svijeta drava, da bi takvim iskustvenim putem svojoj
teoriji drave dao pozitivnu osnovu, tj. osnovao je i utvrdio na injenicama
iskustva. Drutveni nagon koji se izraava u prijateljstvu jo se potpunije i u
veoj mjeri pokazuje u dravi, i tek u njoj dolazi do svojega ostvarenja. To nas
dovodi do odnosa politike prema etici i etike prema politici. Aristotel obje
discipline obuhvaa zajednikim imenom politike u irem smislu, i ve to
pokazuje da mu je kao Grku politika vanija od etike. to je etika pojedincu, to
je politika udruenju pojedinaca. Razvijanje cijele i pune ljudske prirode,
ispunjavanje moralnog zadatka i postizanje potpunog ivota i blaenstva,
mogue je tek u zajednici, kojoj je osnovni oblik obitelj a najpotpuniji drava,
jer tko ne moe ivjeti u zajednici, ili je ak i ne treba, jer je sam sebi dovoljan,
taj nije lan drave i prema tome je zvijer ili bog. Najraniji ovjekov politiki
smisao ogleda se u stvaranju obitelji. Ve iz obitelji i domainstva razvija se
etverostruki odnos: gospodara prema robu, mua prema eni, oca prema djeci i
posjednika prema posjedu i privreivanju. Sastavljanjem i udruivanjem vie
obitelji obrazuje se seoska opina, a od mnogih opina postaje grad (drava).
Pomatrana analitiko-genetiki, drava ide poslije pojedinca, obitelji i seoske
opine. Meutim, socijalni nagon usaen je, po Aristotelu, u ljudskoj prirodi

57
tako duboko da je drava po prirodi, tj. po cilju, prvobitnija nego obitelj i
pojedinac (cjelina nunim nainom ide prije njenih dijelova). Drava je ono
savreno ljudsko drutvo koje je postiglo cilj pune autarkije (samodovoljnosti) i
koje, dodue, postaje iz ivotnih potreba, ali postoji da omoguuje najbolji
ivot. Otuda je najvii zadatak drave moralno obrazovanje graana, jer je
ivot u vrlini jedino mogu u dravi.
Ropstvo je za Aristotela nuna pojava. Ljudi su po prirodi ili slobodni ili
robovi. ak se i priroda za to pobrinulo, jer su tijela robova jaa od tijela
slobodnih ljudi, pa su oni tako podesni za vrenje fizikih poslova, dok su
slobodni ljudi podesni za politiki ivot u ratu i miru. Rob je ivi dio imanja, on
je nuan za funkcioniranje imanja, to omoguuje slobodnom ovjeku da se vie
posvet vrlini i politikom ivotu. Osim po prirodi robovi mogu biti i po zakonu,
a to su ratni zarobljenici.
Tenja za imovinom i za stjecanjem ekonomskih dobara kao osnovnih
materijalnih initelja etikog, politikog i ope kulturnog ivota opravdana je
samo do one mjere gdje pozitivno slui etikom ivotu i napretku. Pribavljanje
materijalnih dobara je mogue prirodnim nainom (njegovanje stoke,
obraivanjem zemlje itd) i neprirodnim nainom. Koji se od prvog razlikuje po
tome to je prvi istovjetan s prirodnim postupcima, a ovaj je plod iskustva i
umjenosti, te slui za pribavljanje bogatstva (hremastika). Sve veom
razmjenom dobara razvio se novac, koji je kod neki postao cilj razmjene, a ne
zadovoljenje potreba, to dovodi do razvoja hremastike, odnosno udnje za
obogaivanjem. Aristotel zapravo osuuje novac, jer dok domaa privreda ide
do granica zadovoljenja svoje potrebe, hremastika nema granica, jer novac eli
uveati do beskonanosti.
Kao i Platon i Aristotel osuuje pohlepnost za dobitkom, i po njemu
graanin ne pripada samo sebi nego dravi, koja je organizam u velikom.
Meutim postoje i razlike. Platon zahtijeva od graana jedinstvenost miljenja,
osjeanja i htijenja, Aristotel to odbacuje kao nemogue. Aristotel odbacuje
jedinstvo cilja na kojemu inzistira Platon, i daje pojedincu izvjesnu samostalnost
da razvije svoje sposobnosti koje e biti na dobrobit zajednice. Aristotel
odbacuje ideju o neimanju privatnog vlasnitva, jer se pojedinac jedino za svoje
vlastito i brine. Isto tako smatra da zajedniki poslovi ne stvaraju jedinstvo, nego
razdore meu graanima. Ako se ukine brak prestat e postojati i vrline kao to
su: dareljivost, gostoljublje i stidljivost.
Za Aristotela graanin je ovjek koji ima pravo sudjelovanja u
savjetodavnoj ili sudskoj vlasti, a drava je skup svih takvih graana. Dravni
oblik moe biti trostran: vlast ili dravnu upravu ima ili jedan graanin, ili
nekolicina, ili mnoina; svaka ta vrsta ima dvije podvrste: jednu valjanu, tj.
takav oblik u kojem je cilj ope dobro, a drugu lou, tj. takav oblik u kojem je
cilj samo korist onih koji dre vlast. Dakle dobri oblici jesu: 1) kraljevstvo,
vladavina najboljega, 2) aristokracija, vladavina onih koji se odlikuju
intelektualnim i etikim vrlinama, 3) republika, narodna vladavina. Loi oblici

58
su: 4) tiranida, samovolja jednoga, 5) oligarhija, izroenje aristokracije,
vladavina najbogatijih i 6) demokracija, vladavina irokih narodnih masa,
izvrgnue republike. Spajanjem razliitih karakteristika ovih tipova vlasti
mogui su i mjeoviti dravni oblici.
U Retorici daje malo drugaiju podjelu, te pokazuje 4 oblika vlasti.
Demokraciju koja je dravni oblik u kojem se slube dijele kockom, a cilj joj je
sloboda. Oligarhija u kojoj se dravne slube dijele prema porezima, a cilj joj je
bogatstvo. Aristokracija u kojoj vladaju oni koji se odlikuju obrazovanou, a
cilj joj je obrazovanost i odravanje zakonitosti. I monarhija u kojoj jedan stoji
iznad sviju, a cilj joj je sigurnost. Vrijednost razliitih dravnih oblika ocjenjuje
se prema: 1) apsolutno najboljem ili idealnom mjerilu, 2) relativnom najboljem,
3) s obzirom na ve dane politike prilike najboljem i 4) prosjeno najboljem.
Apsolutno najbolja vladavina mogua je samo ondje gdje osnivau
drave stoji na raspolaganju najbolji dio zemljita, ljudski materijal i materijalna
pomona sredstva u neogranienoj mjeri. Relativno najbolji oblik vladavine
postoji ondje gdje broj graana koji ga usvajaju i ele da on i dalje traje vei
nego broj onih koji ga ne ele. Najbolji oblik vladavine s obzirom na dane
politike odnose jest onaj koji omoguava trajanje. Oblici vladavine obino
propadaju zbog pretjerivanja u naelu na kome se osnivaju. Prosjeno najbolji
oblik vladavine jest onaj koji je najpodesniji za sve drave.
Motiv koji pokree revolucije jest velika razlika u podjeli dobara,
poloaja i prava. Predmet svake revolucije ini tenja revolucionara da dou do
imovine i poloaja ili da se oslobode od pritiska i beaa. Povod za revoluciju
esto je strah od kazne za uinjenu nepravdu ili strah od nepravde koja prijeti.
Da bi se sprijeile revolucije ni jednom se graaninu ne smije dopustiti prevelika
politika mo, i to je jo vanije graane se treba obrazovati u skladu s
politikom ustanovom.
Idealan oblik vlasti je kraljevstvo, ali od ostvarivih oblika drave najbolji
je oblik republika, koja ini sredinu izmeu demokracije i oligarhije. I u kojoj
srednji stale ima dominantan poloaj. Kao takva ona ini mjerilo po kojem se
ocjenjuju svi drugi oblici vlasti. Takav oblik Aristotel naziva politija.
Aristotel je bio najuniverzalniji genije staroga vijeka, jer je filozofija za
njega cjelokupnost znanja, cjelokupnost koja obuhvaa i znanost. Uz filozofiju,
Aristotel se bavio i biologijom, anatomijom, psihologijom, estetikom,
politikom ekonomijom, a smatra se i osnivaem logike. Platonov idealizam i
Aristotelovim realizmom otvorena su ovjeanstvu dva puta: put ideje i
spekulacije, i put iskustva, injenice i trezvene presude razuma.

PERIPATETIARI, SKEPTIARI, EPIKUROVA KOLA

PERIPATETIKA KOLA
Peripatetiari, odnosno Aristotelovi nasljednici nadovezuju se na
posljednju fazu Aristotelovog naune metode. Uz znanstvena pitanja, puno se

59
bave i onim etikim. Smiso za etiku karakteristiku posebno se pojavljuje u
biografiji, koja se u Peripatetikoj koli posebno njeguje, i koju e razvijati
Aristoksen, Hermip, Satir, Hameleont i dr. Raniji predstavnici kole uiteljevo
uenje nadopunjuju, prerauju i ispravljaju, dok se kasniji zadovoljavaju samo
komentarima Aristotelovog djela. U njihovom radu empirijski smjer je preteniji
od filozofskog. Od neposrednih uenika posebno se istiu Teofrast, Eudem,
Aristoksen, Dikearh, a od posrednih Demitrije iz Falera i Straton.
Teofrast (372-287) je roen u Eresu na otoku Lezbu, najprije je bio
Platonov, a kasnije Aristotelov uenik. Odlikovao se iznimnom govornikom
sposobnou. Nakon Aristotelove smrti dolazi na elo Peripatetike kole i na
njemu ostaje 35 godina. kola je stekla veliku slavu i ugled u Helenskom
svijetu. Bavio se fizikom, meterologijok, kemijom, mineralogijom, medicinom,
botanikom (koje se smatra osnivaem) i naravno, filozofijom i etikom. to se
tie etikog stajalita, tu se dri Aristotela, samo s tom ratlikom to veu vanost
pripisuje vanjskim dobrima. Vrlina je takoer sredina izmeu dvije krajnosti,
veliku vrijednost pripisuje i prijateljstvu. Vanjska dobra nemaju vrijednost bez
vrline. Uio je srodnitvo svih ivih bia, pa je odbacivao rtvovanje ivotinja.
Od njegovih etikih spisa sauvani su Karakteri. To vie ne opisuje normativnu
nego deskriptivnu nauku o moralu. Tu on opisuje trideset smijenih ili pokudnih
karaktera prema njihovom ponaanju u ivotu. Bavio se opisivanjem razliitih
stupnjeva starosti, opisivanjem bogataa, plemia i vlastodraca. Veliku vanost
je Teofrast pridavao odnosu izmeu politike i morala. Teofrast je navodno i dva
puta oslobodio zaviaj od tiranide.
Eudem Roanin u svojim je spisima prikazao peripatetiko uenje i
povijest pojedinih znanosti, posebno matematike i astronomije, nije bio
samostalan te je uiteljeve spise, posebno etike, preraivao ih i dopunjavao.
Aristoksen iz Taranta odlikovao se kao teoretiar i povijesniar muzike,
pa je za to i dobio nadimak Muziar. I ako je doao iz Pitagorovake kole svoja
etika i muzikalna shvaanja bila su u suglasnosti s Peripatetikom kolom.
Muziku je smatrao vanom u obrazovanju. Pripisivao joj je s jedne strane
etiko-pedagoki, a s druge strane katartiko-terapeutski utjecaj. Smatra se
osnivaem biografije, napisao je ivot Pitagorin, u dobronamjernom duhu, i
ivot Platonov, u zlonamjernom duhu.
Dikearh iz Mesane na Siciliji razlikovao se od Aristotela i Teofrasta time
to je veu vanost pripisivao praktikom, posebno politikom, negoli
teorijskom ivotu. Bavio se geografijom, filozofijom, povijeu knjievnosti,
znanosti o dravi i povijeu kulture. Kao i Aristotel poricao je samostalno
postojanje i besmrtnost due i smatrao ju je samo kao harmoniju elemenata u
ivom tijelu. On zahtijeva da cijeli ljudski ivot bude zraenje moralne snage, te
je u tom smislu na Sokratovu tragu. Dikearh vidi tri stupnja u razvoju kulture:
prastanje u kojem nema kulture, drugi stupanj predstavlja nomadski i lovaki
ivot, i trei stupanj koji karakteriziraju zemljoradnja i nastanjenost. Uz razvitak
kulture postepeno se razvijaju i zla koja su uz nju neminovna.

60
 Od Teofrastovih uenika isticao se kao izvanredno plodan filozofski pisac
i dravnik Demetrije iz Falera. Znatan dio njegovih spisa obraivao je teoriju
drave i aktualna politika pitanja. Deset je godina kao guverner upravljao
Atenom gdje se dakle bavio praktino politikim radom. U skladu sa
Aristotelovom politikom teorijom radio je na jaanju srednjeg stalea,
unaprijedio dravne financije, i openito unaprijedio Atenu. Nakon promjenjenih
politikih prilika u Ateni morao se odseliti u Tebu. Meutim, na poziv Ptolomeja
l Sotera koji mu je dao ugledan poloaj odselio se u Aleksandriju.
Najpoznatiji peripatetiar je bio Straton iz Lampsaka koji je oko 288.
naslijedio Teofrasta. On je napustio svaku transcendenciju i svaki imaterijalizam
i samo materiju imanentne sile uzeo kao inioce sveg postojanja i prestajanja.
Priroda je uzrok sveg stvaranja, ali ona nema nikakve svijesti, ni ljudskog
oblika. Sva iva bia imaju razum i um. Od etikog uenja sauvana je ostala
samo ova definicija dobra: dobro je ono to potpunom ini mo kojom
postiemo energiju. I on je vjerovatno na Demetrijev poticaj pozvan u
Aleksandriju.
SKEPTIARI
Helensko-rimski skepticizam bavio se pitanjem da li je spoznaja uope
mogua, da li visoke svrhe ne prevazilaze granice ljudskih sposobnosti, i moe li
se ovjek osloboditi od svih varljivih miljenja da doe do postojanih i
nesumnjivih istina. On ne znai neposredno poricanje mogunosti spoznaje,
nego traenje neega pozitivnog to bi zamjenilo sumnje. Ve pri kraju lV
stoljea javljaju se pokuaji sistematiziranja skeptikih misli. To sistematiziranje
razvilo se u etiri pravca: 1. stariji skepticizam (Piron, Timon), 2. i 3.
Skepticizam Srednje i Nove Akademije i 4. Kasni skepticizam ili dijalektiki
skepticizam. Znaaj skeptiara osniva se na njihovoj kritici kategorikih
tvrenja i dogmatikih shvaanja, tj. onih koji razultatima opaanja ili miljenja
poklanjaju puno povjerenje.
Prvi koji je skepsu izgraivao kao metodu voenja ivota bio je Piron
(365-275) iz Elide. Isprva se bavio slikarstvom, pratio je i Aleksandrovu vojsku
na pohodu u Indiju i tamo se upoznao sa indijskim filozofima. Kasnije se vratio
u svoj zaviaj i ondje osnovao kolu koja ini se, nije imala velikog uspjeha.
Sam nita nije napisao nego se sluio usmenim pouavanjem. Uio je da nita
nije ni lijepo ni runo, ni pravo ni nepravino; i za sve vai stav da nema niega
istinitog, i da sve to ljudi ine dogaa se na osnovu pretpostavke i navike, jer ni
jedna stvar nije vie ovakva negoli onakva. Iz teorijske sumnje proizlazi dakle i
praktika, jer da bi neto bilo dobro ili zlo, ono bi takvo moralo biti za sve, ali
ivot pokazuje da to jedan smatra dobrim drugi smatra zlim, i obrnuto, dakle
dobro po sebi se ne moe saznati. Stoga se moramo uzdravati od svakog suda,
ono je dobro to donosi i duhovnu neuzbudljivost, odnosno unutranje
spokojstvo. Mudracu ne dolikuje ni da dobro hvali ni da zlo kudi, jer ne zna
pouzdano da li je dobro zaista dobro ili zlo zaista zlo, nego prema svemu treba

61
biti ravnoduan. Kao Pironovi uenici spominju se Nausifan iz Teja, Filon,
Hekatej i Timon.
Timon (320-230) iz Flijunta je najprije bio kazalini umjetnik, ali kad mu
je to dojadilo otiao je u Megaru i tu sluao Stilpona, zatim se vratio u
domovinu, oenio se i otiao u Elidu da slua Pirona. Preselio se radi oskudnoga
ivota u Halkedon gdje je predavao filozofiju, a kad si je popravio imovno stanje
odlazi u Atenu. Bio je plodan pjesnik i pisac, a ismijavao je sve grke
dogmatiare. Onaj koji eli biti sretan mora obraati panju, prema Timonu, na
ovo troje: prvo, kakve su stvari; drugo, kako treba da se prema njima ponaamo;
i na poslijetku to proizlazi iz toga ponaanja. Poto su stvari nerjeljive,
neodmjerljive i neocjenjene, ni naa miljenja ni naa opaanja ne treba uzimati
ni za istinita ni za lana. Stoga se u pogledu svega treba uzdrati od svakoga
tvrenja i zadrati unutarnje spokojstvo (neuzbudljivost due). Njegovi uenici
su bili Dioskorid, Nikoloh, Eufranor i Prail. Sa Pironom i njegovim neposrednim
uenicima pironska skepsa se ugasila.
SKEPTIARI SREDNJE I NOVIJE AKADEMIJE
Mislilac kojem skepsa nije bila cilj nego borbeno sredstvo protiv stoikog
dogmatizma i gnoseololih slabosti drugih kola bio je Arkesilaj (315-240), koji
je uveo kritiko-skeptiki pravac u Akademiju. Isprva je sluao Teofrasta, a
kasnije preao u Akademiju. Uporno je polemizirao protiv dogmatskih
filozofskih kola, posebno protiv Zenona. Odbacio je stoiko uenje o mjerilu
istine i obnovio Pironovo tvrenje da se moramo kloniti svake teorije i ograniiti
se na ivot i svako praktiko djelovanje. I naravno uzdravati se od iznoenja
sudova. On se ne dri naela sumnje samo radi sumnje, nego porie postojanje
pouzdanih mjerila istine i ukazuje na razumno odmjeravanje kao normu za
praktiko ponaanje. Tako se pravilnom moe smatrati ona radnja koja se po
svome izvrenju moe braniti dobrim razlozima. Arkesilajev agnosticizam
stoiari su odbijali tvredei da ponitava svako moralno djelovanje. Na to je on
odgovorio da ovjekova udnja sama vodi djelovanju, bez nekog unutranjeg
odobravanja ili usaglaavanja. Kao upravnik kole naslijedio ga je Lakid iz
Kirene, njega su pak naslijedili redom Telekle, Euandar, Hegesin i Karnead.
Najugledniji predstavnik kritiko-skeptikog pravca u Akademiji bio je
Karnead (214-129) iz Kirene i koji je osniva Tree ili Novije Akademije. Bio
je veoma slavan i utjecajan, a posebno se hvali njegova govornika vjetina.
Sam nije ostavio nikakvih zapisa, a njegovo shvaanje zabiljeili su njegovi
uenici, kao ro je bio Hazdrubal, Zenon iz Aleksandrije i Hagnon. Kad je doao
kao lan atenskog izaslanstva 156. u Rim, poeo je predavati filozofiju. U Rimu
je svojom duhovitou, rjeitou, slobodoumnou i otrinom svoje dijalektike
ostavio dubok dojam. Raspravljajui o pojmu pravednosti, jedan bi dan
pokazivao rimljnima da bi sva osvojena podruja morali vratiti i vratiti se na
ivot u svojim kolibama, a drugi bi dan dokazivao da po pravu jaega imaju
pravo vladati svim osvojenim podrujima. N je ustrajao ne samo protiv
epikurskog nego i protiv stoikog dogmatizma. Tvrdio je da je sve varljivo, i

62
osjetila, i predstave, i razum, i da nema mjerila istine, jer se lane predstave ne
mogu razlikovati od istinitih. Pobija stoike dokaze o postojanju boga i
antropomorfni politeizam. Pouzdano saznanje o bilo emu je nemogue i zato
nam ostaje samo vjerovatnost, kao zamjena teorijske pouzdanosti. Tri su glavna
stupnja vjerovatnosti: na prvom su stupnju predstave koje ne ostavljaju nikakvog
razloga za sumnju, na drugom su vjerovatne i neosporene, a na treem su
vjerovatne, neosporene i stvarno ispitane. Svoj teorijski skepticizam proirio je i
na etiku. Pobijao je pojmove prava (pravde) i morala, oni imaju relativno i
uvjetno obiljeje; njih utvruju ljudi rukovoeni svojim osobnim interesima, a
oni se mijenjaju. To isto vrijedi i za pojmove dobra i zla, nema apsolutnog
dobra, ni apsolutnog zla. Stoga je on doputao probablitetsku etiku sa razliitim
stupnjevima vjerovatnosti prema odreenim mjerilima. I ako je u svojoj
dijalektici ustajao protiv svakog dogmatizma, ipak je napustio apsolutno
uzdravanje od suda i svojim uenjem o vjerovatnosti suzio svoje skeptiko
shvaanje.
KASNI SKEPTICIZAM
Predstavnici su mu Enesidem iz Knosa na Kreti, Agripa i Sekst Empiriar.
Enesidem je ivio u prvom stoljeu pr. Kr. u Aleksandriji. nezadovoljan
akademijskom teorijom vjerovatnosti vratio se na radikalan oblik skepticizma i
osnovao neopironsku skeptiku kolu. On je prvi dijalektiar skepticizma jer je
sve skeptike naine za osnivanje sumnje sistemski prikazao. Tih naina ili tropa
ima deset, a to su: 1) razliitost ivih bia uope, zbog koje ona imaju i razliit
nain spoznavanja; 2) razliitost meu ljudima; 3) razliito ureenje osjetilnih
organa u jednog te istog ovjeka; 4) razliita stanja u kojem se nalazi jedno te
isto lice: hrabrost, strah, godine ivota itd.; 5) razliitost poloaja, rastojanja i
mjesto onoga koji iskazuje svoj sud, pa se ista stvar jednom ini velika, drugi
put mala; 6) pomijeanost predmeta sa razliitim stranim elementima; 7)
razliitost kvalitetnih i kvantitetnih odnosa; 8) relativnost (svih pojava i
opaanja); 9) uestalo i rijetko pojavljivanje; 10) razliitost u obrazovanju,
navikama, obiajima itd, nema niega to bi vailo za sve. Od drugih filozofa
Enesidem se potpuno intersirao za Heraklita, te je smatrao da skeptike
pretpostavke nisu drugo nego uvjet heraklitizma. Prema tome, i ova skepsa je
samo pravac miljenja, nije nikakvo uenje, jer se ne moe popuzdano odrediti
to je dobro i zlo, i zato nema morala kao uenja kako treba ivjeti. Ostaje samo
orjentacija ovjeku na obiaje, zakone, znanstvene istraivanja itd.
O Agripi se ne zna pouzdano kako je ivio, Enesidemovih deste tropa
djelom je spojio, a djelo upotpunio novim.
Sekst Empiriar je bio uenik Herodota iz Tarsa, ivio je najvjerovatnije
na kraju drugog stoljea. Napisao je Pironske osnove u kojim je iznio skeptiko
uenje. Pisao je spise protiv logiara, fiziara, etiara, gramatiara, retora i
uitelja znanosti. I za njega je najvia etika svrha postizanje duhovnog
spokojstva koje se postie sumnjom, jer se oslobaanjem od suda duh oslobaa
zabluda koje donose pometnju, nered i nemir. Potrebno se suzdravati od bilo

63
kakvog tvrenja. Sumnja je sposobnost da ono to se pojavljuje i ono o emu se
misli stavi u suprotnost. Postoje pojave koje ne treba poricati, nego se prema
njima treba upravljati u svome djelovanju. To su podmirivanje prirodnih
potreba, zakoni, obiaji i uenje znanosti, od kojih su najdragocjenije medicina i
filozofija. Skepticizam on ne primjenjuje samo na teorijsku, nego i na praktiku
oblast. Tako se ne smije vriti ni etike procjene, jer su obiaji jednih ljudi
drugaiji od obiaja drugih. Kakva je koja stvar po prirodi ne moemo rei, nego
samo kakva se ini prema odreenom nainu ivota ili odreenom zakonu ili
odreenom obiaju. Skeptiari kao put koji vodi blaenstvu vide duhovno
spokojstvo i metriopatiju, tj. odravanje mjere u afektima.
Ne prihvaajui ni jedno tvrenje kao apsolutno istinito, skepticizam
postaje izvorite sveg umovanja bez predrasuda i obmana. Tenja za duhovnim
spokojstvom, u kome su skeptiari nalazili svrhu ivota odaje ravnodunost
prema sebi i drugome, prema dravnoj organizaciji, politikom ivotu i razvitku
drutveno privrednih odnosa. Meutim, dok su se stariji skeptiari klonili javne
djelatnosti, kasniji skeptiari izriito istiu nunost svake vrste ivotne
djelatnosti, posebno etike, jer se ne moe biti sasvim bez rada.
EPIKUROVA KOLA
Epikur (341-270) je roen na otoku Samu. Bio je iznimno nadaren za
filozofiju, a poto je bio esto bolestan imao se vremena baviti razmiljanjima o
svom ivotu. Prvi mu je uitelj bio Pamfil, ali on nije bio na Epikurovoj razini,
tako da je prave hrane za svoj duh naao nakon to je stigao u Tej gdje se
upopznao sa demokritskim uenjem. Kao efeb dolazi u Atenu i slua Atenske
filozofe, ali ve ima izgraeno svoje miljenje. Nakon odsluenja vojnog roka
vraa se u Teju gdje mu je sad uitelj demokritovac Nausifan, ali se od svog
uitelja nakon nekog vremena raziao. U 31. godini poinje predavati prvo u
Mitileni na Lezbu, a zatim u Lampsaku na Helespontu. 307. odlazi u Atenu gdje
osniva kolu. kolskoj zajednici pripadali su ne samo robovi, nego i ene.
Uenici su u njemu gledali prije vie bie nego uitelja i svi su ga bezrezervno
slijedili, svi osim Timokrata koji mu je postao najei protivnik. U koli, i u
Ateni je ostao do kraja ivota. Napisao je mnogobrojne spise, kojih je bilo oko
300 svitaka. Svoju je filozofiju je podijelio na kanoniku, fiziku i etiku.
Epikur definira filozofiju kao djelatnost koja razmiljanjima i
istraivanjima ostvaruje blaen ivot. Navodi tri mjerila za istinu: osjetilno
poaanje; antecipacija, tj. slika kojoj je prethodilo opaanje; i osjeaje. Osjetilno
opaanje kao fine materijalne otiske ili sliice koje se otkidaju od predmeta,
izvanrednom lakoom ili brzino lete po zraku i lroz praznine ulaze u nae
osjetilne organe, i tu izazivaju odraaje vanjskog svijeta. O istini i neistini ne
odluuje um, nego osjetilna opaanja. Svim varkam i zabludama ne lei
porijeklo u osjetilima, nego u tome to mi, kad sudimo o stvarima, iskaze
osjetila nepravilno tumaimo, ne osnivajui svoj suenje na osjetilnim
podacima. Spoznaja je za Epikura a postriorna. Polazite spoznaje je objektivna

64
stvarnost. Istina se sastoji u slaganju naih misli s objektivnom stvarnou, koja
se u nama odraava posredstvom osjetila. Osjeaj je suglasan s prirodom.
Za sistemsko uenje o prirodi Epikur je preuzeo Demokritov
materijalistiki atomizam, kao najpodesniji da bude osnova njegovoj etici.
Naravno, uz bitne izmjene. Iz niega ne moe nastati neto. Sve se sastoji od
nevidljivih atoma i praznine. Nepravilnosti u kretanju atoma omoguuju
odstupanje od strogog kauzaliteta, pa stoga omoguuju i slobodu. Atomi nisu
najmanji sastojci materije, postoje i manji minimi iz kojih se sastoji atom. On ne
porie bogove, ali ih ne mijea ni sa ljudima ni sa prirodnim zakonima. Dua
ovjekova se sastoji od najfinijih estica koje su rasporeene po cijelom tijelu. I
dok je dua u tijelu, ono je ivo. S obzirom da se dua raa s tijelom, kada tijelo
umre, zauvijek se gubi i dua.
Etiko uenje Epikutovo ne nosi sistematsko obiljeje, nego je vie skup
misli koje su jedna do druge nanizane bez jae unutranje veze. Kao kirenska, i
ona je individualna etika, jer kao svoje polazite Epikur izriito obiljeava
zadovoljstvo pojedinca, a kao svrhu blaen ivot. Epikur priznaje samo jednu
oevidnu vrijednost, na koju ovjek po svojoj prirodi tei , a to su osjeaji
zadovoljstva, i samo jedno pravo zlo, kojega se kloni, a to su osjeaji bola. On
svoje etiko uenje ni ne pokuava zasnovati logiki, ni uz pomo razuma, jer
tenja za zadovoljstvo se u ovjeka naprosto osjea. Glavni etiki spis u kojem
je izloio svoje etike teze jest Poslanica Menekeju.
Epikur se i u etici oslanja na Eudoksovu tezu o zadovoljstvu kao
vrijednosti, i na kirenski senzualistiki hedonizam, te izvjesno pravo odaje i
nagonskom ivotu, jer pod ivotom prema prirodi razumije ivot prema
zadovoljstvu. Razlikovao je zadovoljstvo u mirovanju (nepotresenost i
bezbolnost) i zadovoljstvo u kretanju (radost i veselost). Kao vrhunac
zadovoljstva istie se uklanjanje svega to izaziva bol. Razlikovao je i tjelesna i
duhovna zadovoljstva, ali i duhovne radosti da bi bile pravo zadovoljstvo,
moraju imati svoje porijeklo u osjetilnim zadovoljstvima, odnosno moraju biti
posredovane osjetilima. Izvor svih dobara lei u tijelu, to je osnovni zakon i
pravilo. Dobro i vrlinu treba potovati samo onda kad nam donose zadovoljstvo.
Duhovna zadovoljstva su vea od tjelesnih, i to zato to duhom moemo osjetiti
uz sadanjost i prolost i budunost. Nosilac tjelesnog zadovoljstva je neko
unutranje opaanje, dok je nosilac duhovnih zadovoljstava organ miljenja koji
Epikur stavlja u srce. Svrha ivota za ovjeka je da se oslobodi svih tjelesnih i
duhovnih bolova. Tako da filozofija za njega postaje tehnika uivanja. Najvii
oblik sree i blaenstva ini nepomuenost duha, ataraksija, a ova se postie
oslobaanjem ne samo od utjecaja vanjskoga svijeta nego i od vlastitih prohtjeva
i strasti, bolova i pouda. Stvar sa zadovoljstvom stoji kao sa biem, unutar
njega se pojavljuju mali dijelovi nezadovoljstva, ali ono je po sebi homogeno.
Vrline se njeguju radi zadovoljstva, a ne radi njih samih, kao to s i
ljekovi uzimaju radi zdravlja. etiri su osnovne vrline: prva, na kojoj se osnivaju
sve ostale je uviavnost, koja se sastoji u pravom odmjeravanju sredstava kojim

65
se postie zadovoljstvo (ukloniti poude); samosavlaivanje, koje nas opominje
da se pridravamo razuma; hrabrost, koja nam omoguuje da ivimo bez
straha; i pravinost, koja donosi najveu mjeru zadovoljstva.
Ne postoji ovjek radi drave, nego drava radi ovjeka, po tome se
njegovo stajalite razlikuje od Platonovog, pa i Aristotelovog. ovjek treba po
Epikuru, nai svoj put nezavisno od drave. On ne porie dravu, ali porie
platonsko-aristotelsku tezu da drava treba kultivirati i moralno unaprijediti
ovjeka. Dravni procesi ne trebaju ostvarivati etika naela, jer su proizali iz
ugovora meu ljudima da jedan drugom nee initi zla. Taj ugovor nije
nametnula moralna dunost, nego ljudska slabost. Od politikog ivota treba
bjeati, jer ono samo donosi nemir i ometa postizanje blaenstva. Koje se
postie u tihoj povuenosti od buke javnog ivota.
Prijateljstvo cijeni, a objanjava ga potrebom i koriu. Ali nunost tu
prelazi u slobodu. Svako prijateljstvo treba birati radi njega samoga, korjen mu
je u koristi, ali skokom u visinu ono postaje vrlina koja svoju vrijednost nosi u
sebi. Prijateljstva su zatitnici zadovoljstva, kako za sebe tako i za prijatelje.
Radosti prijatelja se radujemo kao i svojoj, jednako kao to patimo kada i oni
pate. Ono je unutrnja nunost, i najvanija je tekovina mudrosti.
Idealnom mudracu spoznaja omoguuju da savlada tjelesnu bol i da ga
oslobodi od svakog duhovnog nemira, osigurava mu ataraksiju, trajno duhovno
spokojstvo i zadovoljstvo. Nee se baviti politikom, nee se eniti, nee ni
prositi, veselit e se znanstvenom prouavanju. Rad Epikurove kole
ograniavao se na obranu uiteljeva sistema. Neki od njegovih uenika i
naljednika su Metrodor, Polijen oba iz Lampsaka, Hermarh iz Mitilene,
Karneisk, Polistrat i drugi. Najznaajnij epikurovac u Rimu je bio Tit Lukrecije
Kar.

STOIKA KOLA

U povijesti stoike kole, koja je izgradila najznamenitiji sistem stoikog

vremena, razlikuju se tri razdoblja: staro razdoblje od god. 300. do 130. pr. Kr.,
srednje ili helensko rimsko od 130. do 50. pr. Kr., i kasno razdoblje od god. 50.
do lll stoljea.
Stoiku kolu osnovao je Zenon sa Kitije na Cipru. Bavio se trgovinom
ali je nakon brodoloma izgubio svu svoju imovinu. Oko 320. god. dolazi u
Atenu i pridruuje se kiniaru Kratetu, poslje je sluao Stilpona, nakon toga je
ostavio kiniare i poeo sluati dijalektiara Diodora, Ksenokrata, lana
Akademije i Polemona. 301. godine sam poinje predavati filozofiju i osniva
vlastitu kolu. U Ateni je ubrzo stekao velik ugled. Ostatak ivota proivio je u
Ateni, skonavi u 99. godini kad si je guenjem prikratio ivot. Sve u skladu sa
stoikim naelo da ivot gubi vrijednost kad se ovjek od njega ne moe nadati
srei ni za sebe ni za druge. Neki njegovi uenici su Kleant, Ariston, Persej,
Heril, Arat i dr.

66
 Zenonov nasljednik u koli bio je Kleant, koji se odlikovao jakom
tjelesnom graom tako da je isprva bio atlet. Odmah nakon dolaska u Atenu
pridruio se Zenonu. Poto je bio spora duha, drugi su ga uenici nazivali
magarcem. Ubio se u 80. godini nakon to je kolom upravljao trideset godina.
Uenici su mu bili Sfer i Hrisip.
Trei i najutjecajniji upravitelj kole bio je Hrisip (281/279-208/205).
Odlikovao se izvanrednom dijalektiarskom snagom. Prije nego se pridruio
stoicima, bio je u Akademiji gdje je sluao Arkesilaja i Lakida i izuio vjetinu
pisanja pro et contra. On je nadopunio svoje prethodnike i sistematizirao stoiko
uenje i tako postao drugi osniva kole. Napisao je vie od 705 spisa, vie ak i
od Epikura. Nasljednici su mu bili Zenon iz Tarsa, njegov je pak nasljednik bio
Diogen iz Seleukije. Alje su slijedili Antipatar, Arhedem, Boet, Apolodor i dr.
Prvi stoiar helensko-rimskog razdoblja je Antipatrov uenik Panetije
(185/180-poetak l stoljea) iz Linda sa Roda. Kljuan je za njega bio dolazak u
Rim, gdje se upoznao sa Scipionom Afrikim Mlaim s kojim se proputovao
Egipat, Siriju, Pergam Grku i Rod. U Rimu je proirio svoje vidike, a rimska
aristokracija ga je kao filozofa iznimno tovala. Posljednje godine ivota
provodio je djelomino u Rimu, a djelomino u Stoi u Ateni gdje je i umro.
Najpoznatiji spis mu je O onome to dolikuje. Najpoznatiji mu je uenik
Posidonije.
Posidonije (135-51) je roen u Apameji u Siriji. Poslje putovanja po
Italiji, panjolskoj, Sj. Africi nastanio se na Rodu, gdje je i osnovao kolu. U
sebi je udruio dravnika i filzofa, bio je izrazito iroka pogleda, on ponovno
obraa panju na prirodne znanosti i uvodi ih u Stou, bavi se Aristotelom. Bavio
se matematikom, fizikom, astronomijom, geografijom, povijesti, gramatikom i
filozofijom. Na elu kole ga je zamjenio unuk Jason. Najvei broj stoiara
dolazi iz Tarsa u Kilikiji. U kasnom periodu poznato je oko pedeset stoika, od
koji su tri najznamenitija Lucije Anej Seneka, Epiktet i Marko Aurelije.
Seneka (4-65) se rodio u Cordobi u panjolskoj. Za carovanja Kaligulina
postao je lan senata, meutim poto je bio u vezi s njegovom sestrom, Klaudije
ga nakon dolaska na prijestolje progna na Korziku. Meutim na molbu svoje
ene Agripine Mlae, pozvao ga je nakon osam godina natrag, imenovao
pretorom i postavio ga za uitelja sinu Neronu. A ovaj ga nakon to je doao na
prijestolje jedne godine imenuje i za konzula, tako da je jedno vrijeme i vladao
Rimom, bilo je to 57. godine. 65. godine Neron ga osuuje kao urotnika na smrt,
te si Seneka sam, prema zakonima uzima ivot. Seneka se stoikih naela ba i
nje drao, nagomilao je silno bogatstvo, bio zelena i esto se preputao
razliitim strastima. Kao umjetnik bio je jedan od najveih stilista u svjetskoj
knjievnosti, a od stoikih spisa sauvani su Dijalozi u dvanaest knjiga.
Epiktet (50/60-) je roen kao rob u Hijerapolju u Frigiji, odmah dolazi u
Rim u kuu Neronovog gardista Epafrodita. U mladosti je izgubio jednu nogu te
je cijeli ivot hramao, izazivao je potovanje svog gospodara te ga je ovaj i
oslobodio. Uitelj mu je bio stoiar Musonije Ruf kojeg je sluao jo kao rob.

67
Nakon osloboenja ivi u Rimu kao uitelj filozofije. Nakon to je Domicijan
naredio da svi filozofi odu iz Rima, preselio se u Nikopolj u Epiru gdje je
osnovao svoju kolu. Nita nije zapisao, a njegovo uenje je zabiljeio njegov
uenik Flavije Arijan.
Posljednji veliki stoiar je rimski car Marko Aurelije (121-180), roen je
u Rimu, a poto je bio iz ugledne porodice imao je najbolje obrazovanje. U
dvadeset petoj godini se upoznaje sa Epiktetovim radom, te odbacuje retoriku
kojom se do tada bavio. Slua i razne druge stoiare koji su se nalazili u Rimu.
161. godine stupa na rimsko prijestolje, i ostvaruje Platonov ideal o kraljevstvu
filozofa. I ako je carstvo ve bilo u padu, Marko Aurelije je bio jedan od
najveih rimskih careva. Drao se stoikih ideala, ali srea ga nije slijedila, imao
je razvratnu enu Faustinu i raspusnog sina Komoda kojeg je suprotno praksi
postavio za svog nasljednika.
ZADATAK I PODJELA FILOZOFIJE STOIARA
Stoiari usvajaju Ksenokratovu podjelu filozofije na tri discipline: fiziku,
logiku i etiku, ali oni te discipline dovode u unutarnji odnos i time im odreuju
vrijednosni poloaj. Mudrost su nazivali znanjem o boanskim stvarima, a
filozofiju vjebom korisne vjetine. Fiziki dio filozofije ispituje svemir i
dogaaje u njemu; etiki ispituje ljudski ivot, a logiki koji se zove i
dijalektiki ispituje pojam. Teite filozofije su stavljali na etiku, koja je za
Epikteta poetak i zavretak filozofije. Logikom se moramo baviti da bi za svoj
rad stvorili pravilne sudove i zakljuke, a fizikom, tj. prouavanjem prirode da
bi smo prema prirodi mogli ivjeti.
FIZIKA
Zenon postavlja kao osnovu materijalistiki monizam. Sve je materijalno,
ak i bog, i dua, duhovne osobine itd. Nematerijalni su samo vrijeme i prostor.
Prasupstancija je vatra, koja se dijeli na obinu, koja samo razara i stvaralaku,
koja stvari stvara. Od etiri elementa samo je vara aktivan, i to samo njen
stvaralaki dio. Stoici su uili i vjeno vraanje svih stvari i dogaaja. Tim
uenjem o periodikom sagorjevanju i obnavljanju svijeta uklanja se dualistika
alternativa vjenosti i prolaznosti. Kao kosmologija, i psihologija nosi
materijalistiko obiljeje, dua je materijalna. A sastoji se od osam dijelova, od
pet osjetila: vid, sluh, miris, okus, dodir; zatim govorne moi kao estog,
rasplodne moi kao sedmog i uma kao osmog dijela. Druga stoika podjela due
govori da je sredite upravnog dijela due u mozgu, i da ta upravna funkcija ima
etiri moi: predstavu, saglaavanje, nagon i miljenje.
LOGIKA
Zenon logiku dijeli na dijalektiku i retoriku, a dijalektiku na logiku u
uem smislu, koja ispituje pojam i na gramatiku. Glavni stoiki prilog logici
sastoji se u uenju o zakljuku i o onim logikim pojmovima koji su u nunoj
vezi sa zakljukom. Uz ve postojee kategorike sudove, koje je iznio Aristotel,
oni su dodali hipotetike i dijunktivne. Time to su pri zakljuivanju najvie
obraali panju na oblik suda oni su postali osnivai formalne logike. I ako se

68
bazira na Aristotelovoj logici od nje se razlikuje uenjem o kategorijama, jer
umjesto Aristotelovih deset, oni ih postavljaju etiri: 1) supstanciju, 2) kvalitet,
3) modalitet i 4) relaciju. Stoiari su traili mjerilo istine, i izvorite sveg znanja
i nauke, a to mjerilo je kataleptika predstava, dakle sva saznanja imaju
porijeklo u osjetilnim opaanjima.
ETIKA U STARIJEM PERIODU
Svrhu ivota Zenon je definirao kao skladan ivot, to je znailo ivot u
suglasnosti sa razumom. Njegovi nasljednici Kleant i Hrisip su nadopunili tu
definiciju, i postavili novu: za njih je skladan ivot onaj koji je u skladu sa
prirodom. ivot u skladu sa prirodom znai u stvari ivot u skladu sa vrlinom,
jer nas priroda vodi tome ivotu, a vrlina se ne razlikuje od ivota koji se osniva
na iskustvenom poznavanju prirodnog toka stvari. Kod svakog bia vrlina kao
njegovo najbolje stanje nije drugo nego usavrenost njegove prirode. Kod
ovjeka vrlina je puni razvitak razuma. Svi ljudi od prirode nose u sebi sklonost
vrlini, a nju treba izgraivati, to nije lako, jer je ovjek poslje roenja izloen
razliitim tetnim utjecajima. Dakle, ne prirodom, nego uenjem ovjek postaje
moralna linost. Pa i ako nisu svi ljudi od prirode dobili jednaku sklonost vrlini,
nju je mogue nauiti. A sama vrlina je dovoljna za blaenstvo. U podjeli vrlina
slau se s Platonom, tako postoje etiri osnovne vrline: uviavnost, koja se
pokazuje u pravilno odabiranju; razboritost, koja se sastoji u odravanju mjere,
hrabrost, u strpljivom podnoenju i pravednost u pravinom rasporeivanju.
Afekti su prekomjerni nagoni ili nerazumni i protuprirodni duevni
pokreti koji se opiru umu. Tu nerazumnost i protuprirodnost izaziva sila kojom
nas zaokuplja vanjski utjecaj ili predstava o nekom suvie velikom dobru ili zlu.
Nagona ima uglavnom etiri: ojaenost, koja je nerazumna pritjenjenost due u
nevolji; strah, nerazumna pritjenjenost od budue nevolje; naslada,
nerazborito uzdizanje ili rastapanje due; i pouda, koja je neobuzdana tenja za
buduim dobrom, tj. ona koja se ne podvrgava razlozima razuma. Oni nastaju iz
lana suda, a to patalogijsko stanje moe biti prolazno ili trajno, u prvom su to
sluaju poremeaji, a u drugom bolesti. Jaki afekti uvijek su vezani za slabu
volju, a jaka volja znai slobodu od svih nerazumnih poticaja, pravu apatiju, ali
ova nije isto to i bezosjeajnost, jer postoje i plemeniti afekti, koji su suprotnost
od ranije navedenih: strahu odgovara obazrivost, poudi prava volja, a nasladi
radost. Ti afekti se temelje na vrlini. Ne postoji jedino suprotnost nerazumnoj
ojaenosti, i to zato to stoiki optimistiki pogled na svijet ne doputa razumnu
ojaenost. ovjek treba analizirati ono to ulazi u njegov duhovni ivot kako bi
to vie smanjio snagu afekata u sebi.
Prave vrijednosti lee u ovjeku. Vrijednost je u najopenitijem smislu
ono to donosi korist, a s obzirom da bit ovjeka ini um, onda se i vrijednost
mora ograniiti na oblast uma. Jedina i apsolutna vrijednost je moralno
dobro. Stoiari tjelesna dobra ne priznaju, a vanjska ograniavaju na ono to
sudjeluje u vrlini (djeca, domovina itd.). Sve to postoji ili je dobro ili zlo ili ni
jedno od toga. Sve to nije dobro i to nije zlo nema znaaja za pravi zadatak

69
ovjekov, ono je indiferentno, jer ne pomae ni blaenstvu ni nevolji. I ako neka
od indiferentnih dobara imaju veu vrijednost i prvenstvo nad drugima. Npr.
ljepota i runoa, bogatstvo i siromatvo, zdravlje i bolest niti koriste niti tete.
Odnosno mogu jedanput koristiti, a drugi put tetiti, pa imaju samo relativnu
vrijednost. Ono to ovjeku dolikuje da ini je dunost i ona se zasniva na
vrlini. Sama radnja nije ispravna ni neispravna, o tome kakva je ovisi da li je
volja bila ispravna, jer od nje sve polazi, a volja je povezana sa dranjem duha,
jer od njega zavisi volja. Kako je ivot jedna od indiferentnih stvari, stoiari
doputaju samoubojstvo kao racionalan rastanak sa ivotom. Pojam dunosti bio
je neto novo za helensku filozofijsku etiku. Vie nije dovoljno da ovjek samo
slijedi svoje od prirode dane podobnosti, nego da se podvrgne vioj instanci
uma.
Mudrac u sebi ujedinjuje sve vrline, on je slobodan, jer sve afekte i strasti
podreuje zakonima uma. Oni nisu samo slobodni, oni su i kraljevi, jer ovi
nikom ne moraju polagati raune. Vanjska dobra ne pomau u postizanju
blaenstva, osobine due su ljepe od osobina tijela, pa je mudrac i pored
eventualnog siromatva zapravo bogat, i to iznutra. A ako i ima materijalna
bogatstva on e razmiljati o siromatvu i dobro njime upravljati, za razliku od
luaka koji e se odati svojim strastima i poudama. ivot mudraca je uvijek
pun blaenstva, nita ga ne ometa, nita mu ne smeta; ne trai i nita mu ne
treba. Jedino meu mudracima moe biti prijateljstava. Prema prilikama on e se
i oeniti, prema potrebi e se baviti i politikom, a ako treba dati i ivot za
domovinu.
Svakom ivom biu od prirode je ugraen nagon za samoodranjem, i sva
imaju svijest o sebi, i nagon da se odravaju, razvijaju i unapreuju, u ovjeka je
priroda stavila i tenju za odreivanje vrijednosti, dok je ona kod ivotinja
instinktivna. Tako ovjek vidi da je za njega razvijanje uma ono istinski prirodno
i dobro. Svi su ljudi prirodno povezani. A pojam ovjeanstva je osnovni pojam
stoike socijalne etike. ovjeka se promatra u kosmikoj perspektivi, on je
organski dio kosmosa i kao takav pokorava se, ne dravnim, nego zakonima
svijeta. Nitko nije od prirode rob. Nitko ne postaje robom time to je prodan ili
kupljen za novac nego samo neslobodom svoga miljenja i osjeaja.
ETIKA U HELENSKO-RIMSKOM RAZDOBLJU
Panetije se u svom traganju za istinom, nije nuno pokoravao dogmama
kole. Njegovo shvaanje svijeta je zapravo preraivanje i preuobliavanje
stoikog filozofijskog nasljea u helenskom duhu. On smatra da se dua sastoji
od est dijelova i vidi njenu dvostruku prirodu, nagonski i umni dio. Um je ono
to ovjeka u najveom mjeri ini ovjekom. Bol za ovjeka je zlo, ali ovjek
treba odrati vlast uma i u najveim bolovima. Zadovoljstvo jest dobro, ali ne
smije biti svrha djelovanja jer je to u suprotnosti sa ljudskim dostojanstvom.
Vrline dijeli na teorijske i praktike, ali one nisu posve odvojene jedne od
drugih. etri stoerne vrline su: mudrost, hrabrost, razboritost i pravednost.
U uenj u dravi istie da je najbolji oblik spoj demokratskog, aristokratskog i

70
monarhijskog ureenja.u dravi treba vladati mir, red i vlast zakona. Odbacivao
je intelektualizam, antropocentrizam, uenje o besmrtnosti due, uenje o
jednakosti svih ljudi. Ali je zadrao ono najbitnije, ideju humanosti.
Dok se Panetije vie bavio praktikom filozofijom, njegov uenik
Posidonije je vie njegovao teorijsko saznanje. Filozofija je poznavanje
boanskih i ljudskih stvari, ali i njihovih uzroka. Fizika je tijelo i krv znanosti,
logika njen kostur, a etika dua. On je najznamenitiji mislilac i znanstvenik
helenistike epohe. ovjeka od drugih stvorenja odvaja stupanj razvitka prirode,
koja ne doputa skokove. Razlika je dakle samo u stupnju razvitka. Cijeli
raznovrsni svijet ivota proima ivotna snaga, kojoj je izvot sunce. Afektima
nije korjen u razumu nego u metalogikim duevnim moima koje razum
iznenada napadaju i potiskuju iz uobiajenih sudova, mjerila i norma. Svrha
obrazovanja nije apatija, tj. potiskivanje nagonskog i osjeajnog ivota, nego
duhovno dranje u kojem nagoni ne postaju suvie jaki da um onesposobe za
voenje, ali ni suvie slabi da sluaju njegova nareenja. Za puno blaenstvo
osim vrline, potrebno je i tjelesno zdravlje i povoljne vanjske prilike, ali najvia
svrha ivota je razvitak uma. Svojim umom ovjek pripada u sferu svijesti i
savjesti, slobode, dunosti, pravde, stvaralatva, kulture i odgovornosti za
svoje postupke. Tako se ovjek uzdie nad svoje nagone i kree novim putem.
ETIKA U KASNOM RAZDOBLJU
Seneka trai da filozofija ui radu, a ne sitnom raspravljanju, zahtjeva da
svako ivi prema svom naelu, da ivot ne proturjei rijeima. Filozofija je lijek,
a ne poslastica, ona je u isti mah i nauka i djelo. Bavio se etikom i fizikom, dok
ga logika nije previe zanimala. Etikom se ne bavi da bi vidio u emu se sastoji
vrlina nego da bi poticao na vrlinu. Time je on isticao praktiku stranu filozofije.
I ako je materijalist, ipak smatra tijelo za okov i tamnicu due. U tijelu je
porijeklo svega zla, i ivot ljudski sastoji se u borbi s njime. Tijelo ne treba
zanemarivati, ali mu ne treba robovati. Seneka pridaje vrijednost vanjskim
dobrima, od etiri stoerne vrline najdraa mu je pravednost. Prvi je etiar koji
naglaava vrijednost savjesti kao ivoj moi, kao neupitnom sucu kome smo
odgovorni za svaku misao, rije i djelo. Vrlinu snabdjeva odlikama konkretnih
stvari. Kao vrijednosti vidi proslavljenost ili uvenost (to je za razliku od obine
zasluena slava) i bogatstvo. Blaenost se sastoji u odricanju od naslada, u
ivotu prema prirodi, kad se bogatstvo, zdravlje i snaga ne raunaju ni u dobra ni
u zla. ovjek mora biti moralno ist i strpljiv, prilagoditi se situaciji, koristiti se
darovima sree, a ne robovati im. Istie kao bitnu ideju ovjetva homo sacra
res homini = ovjek je svetinja ovjeku. Iz toga proizlazi da je najvea vrlina
ljubav prema svima. Moja domovina je svijet. I on slika idealnog mudraca,
koji je veoma rijedak i kojeg idie gotovo iznad razine boga. Glavna njegova
odlika je eupatija, tj. sklad u dui koji ini da on ivi mirno i bez afekata, bez
straha, srdbe i strasti, samo je on sposoban za pravu ljubav i samo on moe biti
pravi prijatelj.

71
 Epiktet se vraa ortodoksiji osnivaa Stoike kole, ali je oslobaa od
njenog pojmovnog shematizma, te se u obliku i stilu oslanja na sokratsku
dijalektiku i na kiniko-stoiku dijatribu. Dijatriba je popularna obrada jedne
filozofijske, veinom etike teme, bez velikog sistematskog aparata, u obliku
lakog razgovora, zainjenog anegdotama, duhovitim obradama i antitezama.
Logiku i kosmologiju on podreuje etici. Svrha ivota nakoju ovjeka upuuje
njegova priroda je sloboda. I to je pranagon svakog ivog bia, da ivi kako
hoe. Luak koji ivi u mnogim zabludama nije slobodan. Filozofska
obrazovanost sastoji se u tome da da nauimo razlikovati svoje od tueg. Tue je
sve ono to ne zavisi od nas ni da imamo ni da nemamo, tue nam je i vlastito
tijelo, i imovina. A ako bilo koju od tih stvari uzmemo kao svoju bit emo
robovi. Svi su ljudi po prirodi jednaki, i stoga je vana ljubav prema svima.
Epiktet je imao izrazito jak karakter, koji se ogledavao u savladavanju
zemaljskih nagona i pouda, afekata i strasti, iz njegova djelovanja zrai
heroizam patnje. On stvarnost ne eli mjenjati, nego joj se prilagoava. Tako da
slobodu svodi na slobodu misli i volje.
U usporedbi sa prethodnim predstavnicima Stoike kole, uenje Marka
Aurelija, posljednjeg velikog stoiara, dobilo je pesimistiko, religijsko-
idealistiko i fatalistiko obiljeje. to se najbolje oituje u njegovom djelu
Razmatranja o samom sebi, koje je zapravo dnevnik njegovih intimnih osjeaja.
U svojim etikim shvaanjima pod utjecajem je Epiktetovih Dijatriba. Od
Epikteta se razlikuje to mu nedostaje ona vedra nadmonost nad stvarima, i to
je izgubio vjeru u napore stoikih filozofa da se postignu sloboda i spokojstvo,
kao i socijalna pravda. Ipak, smatrao je da je um jedini izvor iz kojeg se crpi
snaga za ivot, i stekao je uvjerenje da ovjek u svim prilikama i pored svih
gorkih doivljaja treba ouvati duhovnu ravnoteu. Za stjecanje pravilnog suda
o ivotu i dogaajima, kao i za prevladavanje tekoa, najjau pomo daje
filozofija. Ispravan ivot je onaj koji je u skladu s prirodom. Duh je za njega
princip ivota, i on ga izdie iznad due, stoga on ni nije materijalan. ovjek se
sastoji od tijela, due i duha tijelu pripadaju osjetilna opaanja, dui nagonski
ivot, a duhu spoznaja naela. Duh je Demon kojeg je bog dao svakom ovjeku
da ga vodi. Afekti su najvea opasnost za ovjeka, duh moe sauvati svoju
slobodu u odnosu na nagone ako se slui datom mu snagom. Osnovna misao
njegovog shvaanja svijeta je misao o neprestanom toku stvari i
nepostojanosti svega postojanja. I pord svih tih promjena i nepostojanosti
ivota treba sauvati unutarnju slobodu. I u njegovom uenju je jasna
kosmopolitska crta. On ne zamjera loima jer u njihovom ponaanju vidi
neobavjetenost, a i oni su svi dio prirode, kao savrenog i sveobuhvatnog
organizma.
Epikurova i Stoika kola, imaju za cilj da dva ideala Sokratovih
nasljednika, hedonistiki i asketiki, postave na osnove to ih je podigla jonska
kosmologija. Ove kole imaju i znatnih zajednikih crta, obje kole u sredite
razmiljanja stavljaju etiku i tako praktiki ljudski interes nosi pobjedu nad

72
logikim i kosmolokim teorijama. I jedna i druga kola stoje na
materijalistiko-monistikom stajalitu. Dva glavna termina, koja pokazuju bit
stvari, su za obje kole naslada i vrlina. Samo to se jedni odaju nagonima, a
drugi vrlini. Epikurovci ue politeizam, a stoiari monoteizam. Epikurejci
nauavaju individualistiku etiku, a stoici univezalistiku. Epikurov i stoiki
sistem dva su posljednja velika filozofska sistema u povijesti helenske misli, i s
njima je u stvari iscrpljena helenska stvaralaka djelatnost u prostoru etike.

73