BISKUP NIKOLA MODRUKI

Koliko je poznato, Nikola Modruki je roen 1427.g. u Grblju

pokraj Kotora. Po obiaju svog vremena, poput mnogih naih uenih
ljudi, kolovao se u Italiji. Stekavi doktorat filozofije i teologije na
uilitu u Padovi, vraa se u nae krajeve. Krae vrijeme provodi kao
opat crkve sv. Lucije u Bakoj na otoku Krku, a 1461. godine
imenovan je biskupom senjskim i modrukim. Vei dio svoga ivota
proveo je, ipak, izvan domovine. Umro je 1480. godine u Rimu gdje
je i pokopan.
Uz mnoge znaajne linosti i kulturne djelatnike Modruki je
sudjelovao u radu humanistikog kruga okupljenog u Budimu oko
Matije Korvina istiui se u prvom redu kao aktivni borac protiv
Turaka, humanist i pisac. itavog ivota Modruki je bio zaokupljen
nastojanjem da zaustavi prodor Turaka. S tim ciljem on poduzima
brojna putovanja, sam sudjeluje u borbama u Ugarskoj i Vlakoj, na
Levantu i u Maloj Aziji, a vrhunac njegovog angamana predstavlja
organizacija papinske mornarice koju neko vrijeme i sam predvodi.
Za itavo to vrijeme on neprestano pie, govori i propovijeda
mislei na porobljenu domovinu. Dokazuje se kao visoko obrazovan
humanist i pisac. Uglavnom je pisao na latinskom jeziku. esto se
spominje njegov govor "u smrt" kardinala Petra Riarija, tiskan ve
1475. godine, koji predstavlja prvu poznatu inkunabulu hrvatskog
pisca.
GLAGOLJSKO PISMO MODRUKOM KAPTOLU
Pismo koje je Nikola Modruki uputio modrukom kaptolu i kleru
ustajui u obranu slavenske liturgije vrijedan je dokument za
prouavanje hrvatske povijesti, kulture i knjievnosti.
Kako pismo nije datirano, o godini njegova nastanka izreeno je
dosad nekoliko razliitih miljenja. Prvo datiranje izvrio je Ivan
Kukuljevi, koji je i prvi objavio ovo pismo, i to prema prijepisu. O
izvorniku se danas ne zna vie nita; o prijepisu tek toliko da je bio

1
napisan na poderanom listu papira, ali nije poznato tko ga je napisao
i kada, pa niti da li je negdje sauvan do danas. Kukuljevi je pismo
datirao u vrlo irokim granicama izmeu 1461. i 1470. godine. To su
prihvatili i kasniji izdavai: Ivan Broz, uro urmin i Luka Jeli.
Kukuljevi je pismo objavio glagoljicom, Broz i Jeli latinicom, a
urmin irilicom. U novije vrijeme Nikola ic je pokrenuo problem
datiranja pisma i smjeta ga u vrijeme izmeu 1477. i 1480. godine.
Usporedimo pismo s traktatom Crnorisca Hrabra. Tu moemo
rei: ako je traktat "O pismeneh" priznat kao prva slavenska
polemika, pismo Nikole Modrukoga nosi taj primat u hrvatskoj
knjievnosti. U toj injenici lei, po svoj prilici, i najvei dio njegove
vrijednosti u dananje vrijeme.
Kompozicija pisma Nikole Modrukoga mogla bi se shematski
prikazati ovako:
UVODNI DIO- POSTUPNO OTKRIVANJE PROTIVNIKA
PROTIVNIKOVA ZAMJERKA
ODBIJANJE ZAMJERKE U TRI SMJERA
Zanimljivo je slijediti put kojim Nikola Modruki vodi itatelja do
raskrinkavanja protivnika u uvodnom dijelu. Pismo zapoinje
uobiajenom onovremenskom invokacijom. U drugoj reenici autor
izlae svoje duevno stanje, a odmah se saznaje i ega je ono
posljedica: "Smete se va mni srdce moje i tisnu se va mni utroba
moja svrhu brige ljudi mojih." U iduoj saznajemo za pravi uzrok toga
stanja- to je "gorak i estok suprotivnik"- a u iduoj reenici vie o naravi toga
neprijatelja. On je domai, jer " s nami kupno jide kruh", a time i najgori.
Taj neprijatelj, okrutniji od Turaka domae je odnaroeno sveenstvo.

to protivnici slavenskog jezika zamjeraju?

Da liturgija na slavenskom jeziku nije od crkve potvrena.

Modruki vodi svoju obranu u tri dobro smiljena smjera.

2
 1. Iz njegovog izlaganja oito je da ne postoji dovoljno valjanih pisanih
dokumenata kojima bi vrhovi crkvene hijerarhije odobravali slavensku
liturgiju, jer je logino oekivati da bi se u tom sluaju pozvao na takav
nepobitan materijalni dokaz.

S druge strane, jasno otkriva da u tom trenutku ne postoji niti izriita zabrana
slavenske liturgije.

Modruki izgrauje obranu glagoljske liturgije kreui se u praznom i

nedoreenom prostoru, gdje ne postoji zabrana, ali niti izriito doputenje, u
kojem se ipak da naslutiti da, s obzirom na povijesne prilike, Rim ne bi imao
nita protiv polatinjenja slavenske crkve.

Poetni argument biskupa modrukog spekulativne je i neopipljive naravi; svoj

zakljuak o tome kako nisu sve stvari zapisane, a ipak se na neki nain znaju i
podrazumijevaju, on potkrepljuje nekolicinom primjera iz znanosti astrologije,
filozofije.

2. Drugi argument u prilog slavenskom bogosluju.

Njega ini ilustracija po naelu: nema razloga da se nama brani ono to se

drugima doputa. U tom cilju navedeni su primjeri mnogih nacionalnih crkava
koje su zadrale neke vlastite, odavno uvrijeene obiaje u liturgiji takoer
nemajui nikakvih pismenih odobrenja, to ih ne ini nimalo slabijima u misli i
vjeri: " i kakono v Galiciji mnogo osobujna jesu dopuena, takoje Jermaniji,
a se govore Nimci, i Panoniji, Iberiji i Angliji, tolikoje u mnogih inih vladanjih
nike crikve vlae slube i obiaje crkvene vele razlino dru pree vsakih bul i
pisam i potvrjenja stola apostolskoga "

3. Obrana slavenske liturgije mogla bi se ovdje i zavriti jer je jedna misaona

linija logino privedena kraju. Ali, Modruki osjea potrebu da se jo
jednom osigura protiv eventualnih prigovora upotrijebivi jo jedan
argument u korist svog razmiljanja. Modruki se poziva na autoritet sv.

3
 Jeronima koji je kroz stoljea smatran zatitnikom glagoljatva u
Hrvatskoj.

Jeronimovu svetost, i svetost njegovih djela postavlja modruki biskup kao

posljednju i najvru branu slavenske liturgije i jezika.