JURE KATELAN: TVRAVA KOJA SE NE PREDAJE

Roen u Zakucu kraj Omia, umro u Zagrebu. Pjesnik, kritiar i esejist, dramski autor,
sveuilini profesor i knjievni znanstvenik. Bio u partizanima, pa studij zavrio nakon rata.
Bio je redoviti lan HAZU.
Prvom zbirkom (Crveni konj) najavljuje snanu lirsku individualnost, inspiriranu u poetku
nadrealistikim pjesnikim uzorima prvenstveno Lorcom, ali je naglasio i svoju
opredijeljenost za ovjenost, humanizam, idejej naprednih intelektualaca.
Poemom Tifusari, slikom partizana u hodu, gdje shrvani tifusom umiru u snijegu, ostvario je
jedan od najboljih (uz Jamu), duboko doivljenih umjetnikih dokumenata o ljudskoj tragediji
i traginosti ivota koji nestaje u smrti, ali vjera u ivot pobjeuje u vizionarskom smislu.
Nakon rata Katelan pie snano proivljene, originalne i nekonvencionalne stihove o
domovini do intimne poezije koja raste do prodora u bit ljudskog, egzistencijalnog (Pijetao
na krovu, Biti ili ne). Polako uvodi i elemente narodnog melosa i ritma.
Navjestitelj je i zastupnik revolucionarnog radikalizma, evokator ratnih stanja i zbivanja,
uznositelj opeg bratstva meu ljudima, slavitelj slobode. Nastavlja temu ratne generacije
pjesnika, tzv. revolucionarni romantizam.
Glavne su mu preokupacije motiv borbe, ustranjanja, problem smrti i stradanja izazvanih
ratom.
Katelanova poezija znai novost, obogaivanje poetskog izraza hrvatske knjievnosti, ali i
nastavljanje najznaajnije i avangardne poetske tradicije iz meuratnog literarnog razdoblja.
Ostale zbirke: Zvjezdana no, Malo kamena i puno snova, Divlje oko, Otvorena pjesma,
San u kamenu i druga vienja, Pjesme o mojoj zemlji.
Proze: udo i smrt. Drama: Pijesak i pjena. Esejji i studije: Lirika A. G. Matoa,
Pribliavanje.
TVRAVA KOJA SE NE PREDAJE
Intimna, refleksivna pjesma.
- Pjesnik ustvruje da je on tvrava koja ima jednu jedinu zastavu srca
- Bedemi te tvrave su nevidljivi i sazdani od rana
- Najezdama neprijatelja odolijeva uspavankom: san ga titi od stvarnosti
- U oklopu sna pjesnik doivljava preobrazbu
- Njegova tvrava nije nezatiena, dok on sniva, na njezinim kulama su izvidnice, a na
obali sakrivene brodice za bijeg
- Vjetrokazi koji pokazuju smjer vjetra iz visine promatraju daleke vojske koje se
pripremaju za napad na tvravu (pjesnika) jaui na zlim konjima
- Blii se vrijeme napada, mostovi kojima se ulazi u tvravu podignuti su, a neodoljiva
brzica prilazi brani (koja titi pjesnika)
- Svitanje smjenjuje no, priroda sama ivi svoj ritam, neometana
- Pjesnik ponavlja kako je on tvrava koja se ne predaje
- Nabraja to i tko se nikad ne predaje: mrtvi, munje i ivi s draguljima oiju (bistra
pogleda u kojima je iskrenost, nada, vizija, san koji se slijedi)
- Pjesnik konstatira kako se predaju napadnute utvrde kako bi se spasili branitelji, ali
utvrda od sna se ne predaje (jer se ne predaje spoznaja istine, slobode, san zatoenika)
- I sloboda, i istina, i ljubav same se daju i same otimaju (slobodnom voljom pojedinca)
- Jo jednom pjesnik konstatira kako je on tvrava s jedinom zastavom srca (zastava
srca je metafora ljubavi, slobode i istine)
Jezik i stil: - anaforiko nizanje: isticaje svega to se ne predaje neprijatelju, jer je slogodno
po samoj svojoj biti: mrtvi, munje i ivi iji je pogled nalik draguljima; odlike modernistikog
izraza: redukcija reenice, smisla, nejasnoe u odgonetavanju smisla, rasap stvarnosti, bijeg u
san (nadrealizam)