ANTE KOVAČIĆ: U REGISTRATURI

Roman U registraturi smatra se najboljim romanom razdoblja hrvatskog realizma (1881.-

1895.), za koji je autor romana Ante Kovačić pronašao inspiraciju u pripovjetci Prijan Lovro
Augusta Šenoe, koja također tematizira pokušaj darovitog seoskog dijeteta da se školuje i
uspije u gradu, što završava tragično. Osim navedene, tipične realističke teme, Kovačić je u
ovom društvenom romanu uočio brojne pojave, poput raslojavanja hrvatskog sela i prodora
kapitalizma, lihvarenja, velegradskog kriminala i propadanja plemstva, čime je dao sliku
hrvatskog društva 19. stoljeća. Glavni protagonisti romana, siromašni ˝seljački sin˝ Ivica
Kičmanović i njegov zao usud, fatalna Laura, predstavljaju dodir dvaju sredina, sela i grada,
pri čemu grad pogubno djeluje na čovjeka sa sela, a što je vidljivo već iz njihova prvog
susreta u Meceninoj bašči.
Ugledavši Lauru, Ivica se zbuni: ˝Ja se sav smetem, a krv mi pojuri u glavu. Htjedoh
pobrati svoje knjige i krenuti iz vrta, ali one mi ispale iz ruku i razletješe se listovi od
raskinutih knjiga po rosnoj travi.˝ Ovakvo ponašanje je razumljivo ako u vidu imamo Ivičino
seosko porijeklo. On dolazi iz tipične patrijarhalne sredine, u kojoj vladaju skladni obiteljski
odnosi, moral i pobožnost, stoga ne čudi njegova sramežljivost u prvom susretu s lijepom
gradskom djevojkom (˝Ja se negdje zažarih poput makova svijeta˝...˝ponikoh nikom˝).
Doživljava je kao ˝krasno biće˝, jer takvih žena na selu nije vidio, niti je imao kakvih
iskustava sa ženama. Zato i kaže za nju: ˝sada je evo iznenada sinula poput sunca na jutarnjem
nebu.˝
Za razliku od neiskvarenog i naivnog Ivice, Laura pokazuje sigurnost i vlada situacijom.
Gleda ga ˝pronicavo˝ i gladi po rukama, a na Ivičin upit o njoj ˝odsječe nekako trpko˝ i
promjeni temu, čime je predstavljena kao smjela, izravna, proračunata osoba, koja taji svoje
porijeklo. Njihov susret doseže vrhunac u trenutku kad Laura poljubi Ivicu, koji će za Ivicu
biti koban, jer od tada Laura postaje njegova zla kob, loša sudbina, a on joj se nema snage
oduprijeti.
I Ivica i Laura psihološki su i socijalno motivirani likovi. Ivičinim životom uvijek su
upravljali drugi, čak i onda kad je trebalo odlučiti o daljnjem školovanju u gradu. Njegovo
prezime Kičmanović zapravo je ironično, jer je Ivica pasivan lik, povodljiv i predodređen za
nesretan život. Laura je naturalistički motivirana kao plod Mecenine grješne ljubavi -
silovanja - i zato je zlo u njoj ukorijenjeno od rođenja. Ona će, kao simbol grada i tragičnog
djelovanja grada na čovjeka sa sela, upropastiti život Ivici Kičmanoviću, kojemu
samoubojstvo preostaje kao jedini izlaz u nemoći da joj se odupre.
Iako socijalno i psihološki motivirani, likovi glavnih junaka u najboljem su Kovačićevu
romanu podosta neuvjerljivi. Ivica je pasivan izvan svih okvira, nema nimalo ambicije, snage
da promjeni vlastiti život i ostvari osobnu sreću, a u Laurinoj karakterizaciji ima dosta
nejasnoća prekrivenih velom tajni (tajanstveni ˝otac˝ i dolazak u kuću Ferkonjinih roditelja,
boravak kod babe Hude i veza s Mecenom, hajdučija), čime roman ne možemo svrstati u
tipične realističke romane. Osim realističkih tema koje obrađuje, roman ima već spomenute
naturalističke (Laurino porijeklo i incest) i romantičarske (Laura kao hajdučica Lara)
elemente. Modernost se očituje u smjenjivanju različitih pripovjedača (1. i 3. lice), kao i u
tome što se ne pripovjeda uvijek kronološki. Također, novost je u realizmu i okvirna priča
romana - spisi koji razgovaraju u registraturi. Kovačićev roman višeslojan je i zbog toga i
danas zanimljiv za čitanje. Predstavlja slike jednog vremena, sliku povijesti i života u
Hrvatskoj 19. stoljeća, a neke teme još su uvijek aktualne. Može se reći da i u današnje
vrijeme dolazi do raslojavanja sela radi boljeg života u gradu i da grad mijenja ljude sa sela, o
čemu nam najbolje svjedoči i lik kumordinara Žorža, tragikomičnog seljaka koji svoj bijedan
gradski život dolaskom na selo prikazuje naivnim i neiskvarenim seljacima kao uspjeh.
622 RIJEČI