1.

ODVODNJA PROMETNICA

U periodu 90-tih godina u svijetu je pokrenut vei broj nacionalnih programa za

kontrolu rasprenih izvora oneienja okolia, to je rezultiralo uvoenjem niza
novih tehnikih mjera koji osiguravaju poveanu razinu zatite okolia od negativnog
djelovanja oborinskih dotoka s prometnica.
Ova iskustva potrebno je prenijeti u nau sredinu, te ih u jednom dijelu pretoiti u
odgovarajue zakonske odredbe, a u drugom uvesti u postupke planiranja, projekti-
ranja i izvoenja prometnica.

Poto dionice prometnica s posebnim uvjetima odvodnje u pravilu trae vea

ulaganja, pristup optimalizacije je neminovan, jer se mogu postii velike utede u
relativnom i apsolutnom iznosu. S druge strane najvea se panja mora posvetiti
uinkovitosti sustava zatite kako s gledita postojeih zakona i propisa, tako i s
gledita primjene najmodernijih ekolokih iskustava u Europi i Svijetu.

1.1 IZVORI ONEIENJA U PROMETU

Kao nezaobilazni dio u razvoju i urbanizaciji, sustavi prometnica su potencijalni

izvori razliitih vrsta oneienja zraka, tla, nadzemnih i podzemnih voda. tetne
tvari skupljaj se na povrinama prometnica, razdjelnih pojasa i dijelovima sliva uz
prometnicu, kao rezultat koritenja, odravanja, prirodnih doprinosa i taloenja iz
atmosfere.

Glavni izvori oneienja su vozila, taloenje iz zraka, i oborine. Drugi mogui izvori
koji se rjee javljaju su sluajna prolijevanja goriva, ulja i maziva i oneienja kod
prometnih nesrea. Osim nabrojenog, oneienja sa prometnica nastaju pri
odravanju kao to je posipavanje sipinom i solju, ili uporabom herbicida za
sprjeavanje rasta korova. U Tabl. 1 nabrojene su najee vrste oneienja na
prometnicama i njihov izvor.

Na vrstu i obim akumulacije oneienja utjeu:

Karakteristike prometa (obim, brzina, koenje)

Klimatski uvjeti (intenzitet i oblik padalina, vjetar, temperatura)
Postupci odravanja (metenje, koenje, popravci, soljenje, herbicidi, bojenje)
Koritenje okolnog zemljita (stanovanje, komercijalno industrijsko ili poljo-
privredno koritenje)
Odnos uvrenih i neuvrenih povrina
Starost i tehniko stanje vozila
Zakonska regulativa o dozvoljenim emisijama oneienja od vozila
Koritenje posebnih dodataka za rad motora vozila.
Vrsta vegetacije u eksproprijacijskom pojasu autoceste
Sluajna oneienja

Od nabrojenih oneienja najvei utjecaj na vrstu i koncentraciju imaju karakte-

ristike prometa (posebno obim), atmosferski talog (suhi i mokri), i lokalni uvjeti sliva
(koritenje zemljita, povrina prometnice, nain odravanja).

1
Tabl. 1 Vrste oneienja i njihov izvor

Vrsta oneienja Osnovni izvor

Troenje kolnika, vozila, atmosfera, odravanje, abrazivi za
Krute estice
snijeg i led
Atmosfera, koritenje umjetnih gnojiva za travnate povrine,
Duik, Fosfor
talozi
Gorivo s olovom, troenje auto-guma, ulja i masti za
Olovo
podmazivanje, troenje leajeva, atmosfera
Cink Troenje auto-guma, motorno ulje, masti
Korozija karoserije vozila, eline konstrukcije autoceste,
eljezo
dijelovi motora
Galvanizirani metali, troenje leajeva, dijelovi motora, troenje
Bakar
obloge konica, fungicidi i insekticidi
Kadmij Troenje auto-guma, insekticidi
Krom Kromirani metali, dijelovi motora, troenje koionih obloga
Diesel gorivo i benzin, ulja za podmazivanje, poniklani metali,
Nikal
troenje koionih obloga, asfalt
Mangan Dijelovi motora
Bromidi Ispuni plinovi
Cijanidi Dodaci za odravanje soli u granulama
Natrij, kalcij Soli, masti
Kloridi Soli
Sulfati Gorivo, soli, planum prometnice
Prolijevanje i curenje goriva, sredstva za podmazivanje,
Naftni derivati
antifriz, hidraulike tekuine, ispiranje povrine asfalta
PCB, pesticidi Prskanje korova, atmosfera, PCB katalizatori u sintetskoj gumi
Organski otpad, fekalije ptica, auto-cisterne za prijevoz fekalnih
Patogene bakterije
otpadnih voda, prijevoz stoke
Guma Troenje auto-guma
Azbest Obloga kvaila i konica
Soli = soli za topljenje snijega i leda

2
Tabl. 2 Pokazatelji kakvoe dotoka oborinskih voda s prometnica raspon srednjih
vrijednosti iz literature

Koncentracija
Optereenje Optereenje
Pokazatelj kakvoe (mg/l ili kako je
(kg/ha/god) (kg/ha/oborini)
oznaeno)
Krutine
Ukupne 437-1147 58,2
Otopljene 356 148
Rasprene 45-798 314-11862 1,84-107,6
Otopljene, isparne 131
Rasprene, isparne 4,3-79 45-961 0,89-28,4
Ukupne isparne 57-242 179-2518 10,5
Kovine (ukupne)
Zn 0,056-0,929 0,22-10,40 0,004-0,025
Cd 0-0,04 0,0072-0,037 0,002
As 0,058
Ni 0,053 0,07
Cu 0,022-7,033 0,03-4,67 0,0063
Fe 2,429-10,3 4,37-28,81 0,56
Pb 0,073-1,78 0,08-21,2 0,008-0,22
Cr 0-0,04 0,012-0,010 0,0031
Mg 1,062
Hg 10-3 3,22 0,007 0,0007
Hranjiva
Amonijak, ukupni kao N 0,07-0,22 1,03-4,60
Nitriti, ukupni kao N 0,013-0,25
Nitrati, ukupni kao N 0,306-1,4
Nitriti+nitrati 0,15-1,636 0,8-8,00 0,078
Organski, kao ukupni N 0,965-2,3
TKN 0,335-2,3 1,66-31,95
N ukupni 4,1 9,80 0,17
P ukupni 0,113-0,998 0,6-8,23 0,02-0,32
Ostalo
Ukupni koliformi/100 ml 570-6200
Fekalni koliformi/100ml 50-590
Kalij 1,95
Kloridi 4,63-1344
pH 7,1-7,2
Ukupni organski ugljik 24-77 31,3-342,1 0,88-2,35
KPK 14,7-272 128-3868 2,90-66,9
BPK5 12,7-37 30,60-164 0,98
Poliaromatski ugljikovodici 0,005-0,018
Ulja i Masti 2,7-27 4,85-767 0,09-0,16
Specif. vodljivost (S na 20C) 337-500
Mutnoa (JTU) 84-127
Mutnoa (NTU) 19

3
1.2 SLUAJEVI IZNENADNOG ONEIENJA

Prometnicama svih kategorija nesmetano, ili sa ogranienjem koje propisuje Zakon

o prijevozu opasnih tvari (NN 97/93) prometuju razliite vrste vozila s razliitim
vrstama tereta. Prevoze se robe u razliitim: koliinama, agregatnim stanjima,
ambalai i razliitog stupnja toksinosti. Pod odreenim uvjetima realno je mogue,
da doe do udesa u kojem e doi do izlijevanja i/ili prosipanja opasnog tereta iz
vozila. Udes moe nastati uslijed ljudske greke pri upravljanju vozilom, tehnike
greke na vozilu, loih meteorolokih prilika, loeg stanja kolnika prometnice i
signalizacije ili zbog meudjelovanja vie navedenih uzroka.

Opasni teret, ovisno o konkretnoj situaciji moe brzo ili sporije doprijeti u povrinske
i/ili podzemne vode i tako ih oneistiti, te ih uiniti na krae ili due vrijeme
neuporabivim za osnovnu namjenu. Uz tete koje nastaju oneienjem voda
povezane su i druge tete koje se odnose na ugroavanje biljnog i ivotinjskog
svijeta, te neposrednu ugrozu ljudskog zdravlja i imovine.

S gledita zatite voda tereti ne moraju biti toksini da bi bili opasni za oneienje
podzemnih i povrinskih voda i obrnuto, pojedini toksini materijali ne moraju pod
odreenim okolnostima biti opasnost za te iste vode. Tako na primjer prolivene
namirnice mogu biti izvor velikog udara organskog oneienja, a prolivene kiseline
mogu reagirati s tlom i prei u bezopasne soli.

Unato to se prometnicama prijevoze najrazliitiji materijali, najvei strah u naoj

strunoj javnosti je od masovnog prolijevanja naftnih derivata iz vozila cisterni. Ovi
proizvodi, u malim koliinama, mogu oneistiti i onesposobiti za uporabu velike
koliine vode. Samo u sluaju kad se cijeli prosuti teret moe u cijelom volumenu
odstraniti iz okolia, postoji sigurnost da nee biti negativnog djelovanja u bliskoj i
dalekoj budunosti. U svim ostalim sluajevima negativne posljedice je teko ili
nemogue sanirati.

Akcidente s prosipanjem opasnih tvari nije mogue u potpunosti izbjei. Njih nije
mogue izbjei na prometnici, a isto tako u preostalom dijelu utjecajnog podruja,
gdje ima bilo kakvih ljudskih aktivnosti.

1.2.1 Strategija zatite

U strategiji cjelovite zatite odreenog podruja, potrebno je tititi sve prirodne

resurse (voda, zemlja, zrak) od svih aktivnih i potencijalnih izvora oneienja, bez
obzira na nain njihova nastanka i mjesto pojave. Zbog reenog je normalno da se
zatita nekog podruja promatra prije svega integralno, a tek poslije na lokalnim
razinama.

Dakle, ako se ele tititi povrinske i podzemne vode od akcidentnog oneienja s

prometnice, tada je to oneienje samo jedno od moguih koje se moe dogoditi u
pripadnom slivu. Slijedei korak koji se mora procijeniti, su vrste i obim ostalih
moguih iznenadnih oneienja u slivu (prolijevanje opasnih tvari iz poljoprivrede,
industrije, domainstava i sl.) Svako od ovih moguih oneienja ima svoju
vjerojatnost pojave i veliinu utjecaja.

4
Na temelju tako napravljene analize moe se procijeniti vanost pojedine vrste
akcidenta, odnosno ukupna vjerojatnost iznenadnog oneienja u slivu.

Po logici stvari, ako se vjerojatnost akcidenta eli smanjiti tehnikim mjerama, onda
e se prvo razmotriti mjere za one vrste akcidenta koje imaju najvee negativno
djelovanje i najveu vjerojatnost pojave. Ako se problem rjeava po naelima
metode koristi -trokova, tada e se za poznatu sumu novca projektirati one zatitne
mjere, koje e dati najvei doprinos sigurnosti.

Ako se radi o prometnici, onda nije svejedno jeli ista gradska, prigradska, ruralna, ili
u tzv. netaknutoj prirodi. U prva tri sluaja udio iznenadnog oneienja s
prometnice u vjerojatnosti iznenadnog oneienja cijelog sliva, biti e manji ili vei,
a u etvrtom gotovo iskljuivi dio. Iz toga proizlazi da e poveanje sigurnost od
iznenadnog oneienja s prometnice u prva tri sluaja dati manji doprinos ukupnoj
sigurnosti, nego u etvrtom sluaju.

Ako bi postojala mogunost da se svaki projekt sagledava u integralnom smislu i

ako bi se odreeni iznosi investicija za poveanje sigurnosti mogli troiti prema
metodi koristi i trokova (mogue i za neki drugi potencijalni izvor oneienja), tada
bi se u smislu zatite dobili najbolji rezultati. Kako takav nain financiranja nije
praksa, a ne postoji baza podataka i priznata metodologija kojom bi se mogla u
ovom sluaju definirati metoda koristi i trokova, preostaje da se definira po
odreenim kriterijima minimum tehnikih zahtjeva u pogledu sigurnosti od
iznenadnog oneienja s prometnice. Ovi minimalni zahtjevi opet bi trebali biti
posljedica analize poveanja sigurnosti u odnosu na cijenu kotanja.

1.2.2 Tehnika rjeenja

Tehnika rjeenja kojima se smanjuje mogunost pojave akcidenta s nepovoljnim

posljedicama na kakvou povrinskih i podzemnih voda, oslanjaju se s jedne strane
na vjerojatnost pojave akcidenta i s druge strane na ekonomski prihvatljivu cijenu
kotanja.

Granica primjene pojedinih tehnikih rjeenja je u onoj toki ili podruju primjene,
kad inkrementalno poveavanje uinkovitosti (smanjenja vjerojatnosti pojave
akcidenta) rezultira nesrazmjerno velikim inkrementalnim trokom. Ovu je zakonitost
mogue potivati, ako su uinkovitost i trokovi matematiki definirani. U
konkretnom sluaju mogue je egzaktno definirati samo trokove izgradnje, a
procjena sigurnosti mogua je samo u kvalitativnom smislu. U takvoj situaciji
potrebno je potivati odreene kriterije koji postoje u praksi, ili su preuzeti iz tue
prakse. Pri tom je vano da se isti bez jake argumentacije, a zbog straha ili
podcjenjivanja, ne postrouju ili ublauju.

Isto tako je bitno kod analize pojedinih tehnikih rjeenja, uvijek prvo analizirati
njihov utjecaj na sigurnost prometa (ivot ovjeka), a tek po tom na sigurnost zatite
povrinskih i podzemnih voda.

5
1.2.2.1 Pasivne mjere

Tehnika rjeenja kojima se barata u odvodnji prometnica, a u smislu poveanja

sigurnosti od iznenadnog zagaenja, odnose se gotovo iskljuivo na mogunost
prevrtanja vozila-cisterne s tovarom tekuine lake od vode. Poveana opa
sigurnost prometa, zbog same konstrukcije prometnice (autocesta) obino se ne
uzima u obzir.

Tehniki zahvati i rjeenja koja se koriste u odvodnji prometnica, a u svrhu

poveanja sigurnosti su:

Ojaani odbojnici i ograde koje smanjuju mogunost izlijetanja vozila s trupa

prometnice i isputanje opasnog tereta u dio sliva koji nije obuhvaen
odvodnjom.
Sustav vodonepropusne kanalizacije kojim se prolivene tekuine i oborine
odreenog intenziteta odvode do zatitnih graevina i NPU.
Osiguranje volumena za prolivene tekuine lake od vode u odjeljivaima ulja i
masti.
Osiguranje svih rastereenja i ispusnih graevina uronjenom pregaom koja
sprjeava istjecanje tekuina lakih od vode.
Rigoli sa ili bez bankine u suprotnom padu koji sprjeavaju prelijevanje prosutih
tekuina preko pokosa nasipa.
Niske ograde i rigoli na mostovima i prijelazima preko vodotoka, koji spreavaju
prelijevanje prolivenih tekuina direktno u vodotoke.

1.2.2.2 Aktivne mjere

Aktivne mjere kod akcidentnih situacija podrazumijevaju djelovanje slubi za

odravanje i hitne intervencije, mjere ogranienja prometa vozilima s opasnim
teretima, te mjere obavjetavanja i signalizacije.

Ove su mjere u svakom sluaju najvanije i presudne za konani ishod svakog

iznenadnog oneienja. Sustav pasivne zatite koji se sastoji od graevina i
instalacija, rijetko kad je dovoljan za potpunu neutralizaciju negativnih posljedica.
Konano, ako isti sustav i prihvati cjelokupno oneienje, potrebna je hitna
intervencija pranjenja, ienja i sanacije, da se sprijei mogue istjecanje u tlo i/ili
vodu. Na mjestima gdje je oneienje prelo granice sustava zatite, ili na
mjestima gdje sustava zatite nema, djelovanje ljudskog faktora je presudno.
Sigurnost cijelog sustava zatite bitno je smanjena, ako ne postoji dobro
organizirana i opremljena sluba odravanja i jedinica za hitne intervencije.

6
1.3 IENJE OBORINSKIH VODA

Zbog prirode oborinskih voda da se javljaju povremeno i u velikim koliinama u

usporedbi s ostalim otpadnim vodama, teko je primijeniti klasine postupke
ienja. Posebno je to teko kad se radi o oneienim oborinskim vodama s
prometnica izvan naseljenih mjesta.

U gradskim sredinama mogue je oborinske vode neovisno o primijenjenom sustavu

odvodnje proistiti na gradskim ureajima za ienje otpadnih voda, obino u
kombinaciji s graevinama za regulaciju dotoka. Mogu se primijeniti gotovo sve
tehnologije primarnog, sekundarnog i tercijarnog proiavanja. Ovisno o zadanim
standardima i kriterijima konanog isputanja otpadnih voda u prijamnik, odreuje
se udio od ukupnih oborina koji e se na ureaju proistiti. Na ureajima se iste
prvi najoptereeniji oborinski dotoci, a ostali se vode mimo ureaja direktno u
prijamnik. Kroz sve faze ienja na gradskim ureajima provodi se obino oborinski
dotok jednak tzv. sunom dotoku, a mehaniki se proiavaju i vei dotoci. Razlog
je svakako u cijeni ienja, jer dodatno hidrauliko optereenje bitno poveava
cijenu izgradnje i poslovanja. Ugradnjom kinih retencija ispred ureaja, mogue je
ienjem obuhvatiti volumene prvog najoneienijeg oborinskog dotoka.

Autoceste se grade izvan naseljenih podruja i vrlo se rijetko oborinski dotoci s

prometnice prikljuuju na gradske sustave odvodnje. Konani ispusti obino su na
usamljenim mjestima gdje nema stalnih energetskih izvora. Bioloke postupke
ienja bilo bi teko primijeniti zbog sunih razdoblja kad dotoka nema,
podoptereenosti zakanjelih dotoka i nemogunosti brzog stvaranja aktivnog mulja.
Vrlo skupi ureaji koji bi radili u prosjeku tek manji dio vremena ekonomski su
neprihvatljivi.

Zbog svega navedenog za ienje oborinskih dotoka s prometnica izvan gradskih

naselja, potrebno je primijeniti postupke koji su prilagodljivi sluajnoj pojavnosti
oborina, razliitim klimatskim i hidrogeolokim uvjetima, koji su uinkoviti, pouzdani i
jeftini u graenju, pogonu i odravanju.

Ovakvi ureaji se u strunoj literaturi grupno nazivaju graevinama najboljih

postupaka upravljanja (NPU), (Engl.: Best Management Practice, BMP). Dakle,
takve graevine objedinjuju jednostavnost, prihvatljivu uinkovitost i niske trokove
graenja, pogona i odravanja u usporedbi s klasinim tehnologijama ienja
gradskih otpadnih voda.

Graevine najboljih postupaka upravljanja u odvodnji prometnica nastale su s jedne

strane na iskustvima jeftinih i uinkovitih postupaka ienja komunalnih otpadnih
voda, a s druge na originalnim tehnolokim rjeenjima primjene, vezanim iskljuivo
uz prometnice.

Druga odlika tih graevina je to u najveoj mjeri koriste postojee prostorne i

prirodne pogodnosti, uklapaju se u okoli, a ponekad ga i obogauju. Osim osnovne
funkcije ienja oborinskih voda s prometnice slue i za regulaciju dotoka, odnosno
ouvanje vodnog reima koji je prethodio izgradnji prometnice.

7
Navedene graevine prilagoene su tehnikim uvjetima odvodnje prometnice, a
masovnom primjenom i oblikovanje prometnice prilagoeno je funkciji graevina
najboljih postupaka upravljanja, odnosno su iste ukljuene u profil prometnice.

Osim graevina tj. konstruktivnih zahvata postoji i cijeli niz nekonstruktivnih mjera i
postupaka kojima se smanjuje negativni uinak prometnica na okoli u fazi izgradnje
i koritenja.

1.3.1 UINKOVITOST GRAEVINA NAJBOLJIH POSTUPAKA UPRAVLJANJA

Graevine najboljih postupaka upravljanja koje se najee koriste svojom
konstrukcijom i nainom rada ne spadaju u tehnologije kojima se mogu strogo
odrediti granice uinkovitosti. Njihova uinkovitost ovisi o nizu imbenika koje je
teko kontrolirati, pri emu je ljudski i klimatski faktor presudan.
U principu konstruktivno i tehnoloki iste graevine daju na razliitim lokacijama
razliite rezultate uinkovitosti rada, a uinkovitost se bitno mijenja s globalnim
promjenama klimatskih uvjeta. Ponekad razlozi slabije uinkovitosti lee u
oblikovanju i graenju pojedinih dijelova NPU koji bitno utjeu na stvaranje
tehnolokih pretpostavki za uinkoviti rad. To se odnosi na elemente graevine koji
kontroliraju reim teenja, taloenja, smjerove strujanja i istjecanja.
Tzv. biljni ili vegetacijski NPU osjetljivi su na odravanje biljnog pokrova i erozijske
procese, a postupci filtracije i infiltracije na zaepljenje pora taloivim materijalom.
Zbog nemara u odravanju kod nekih NPU moe potpuno izostati uinkovito
djelovanje, a moe doi i do negativnog djelovanja. Graevine NPU u usporedbi s
klasinim gradskim ureajima za ienja otpadnih voda zahtijevaju bitno manje
odravanje, ali je opasno ako se zbog njihove jednostavnosti pomisli kako ih uope
ne treba odravati.
U Tabl. 3 je dat prikaz uinkovitosti pojedinih NPU, napravljen na temelju velikog
broja terenskih istraivanja. Svaki od navedenih postupaka moe se izvesti u vie
podvarijanata koje se odnose na izbor osnovnih ulaznih podataka za proraun, a u
tablici su oznaene kao odreeni projekti. Ovi su projekti samo neke od moguih
konfiguracija za postizanje eljene uinkovitosti.
Neki od NPU sigurno se nee moi koristiti u specifinim terenskim i klimatskim
uvjetima, a za neke jo nisu ostvarene pretpostavke u koncepciji poprenog profila
autoceste (irina razdjelnog pojasa, irina eksproprijacijskog pojasa i dr).

8
Tabl. 3 Uinkovitost pojedinih NPU
Uinkovitost (%)
Zatitna graevina/projekt Suspendirana Ukupni Ukupna
Ukupni duik BPK5 Metali Bakterije
tvar fosfor uinkovitost
Laguna s Projekt 1 60-80 20-40 20-40 20-40 40-60 Nepoznata Umjerena
produenim Projekt 2 80-100 40-60 20-40 40-60 60-80 Nepoznata Umjerena
zadravanjem LPR Projekt 3 80-100 60-80 40-60 40-60 60-80 Nepoznata Visoka
Projekt 4 60-80 40-60 20-40 20-40 20-40 Nepoznata Umjerena
Mokra laguna ML Projekt 5 60-80 40-60 20-40 20-40 60-80 Nepoznata Umjerena
Projekt 6 80-100 60-80 40-60 40-60 60-80 Nepoznata Visoka
Projekt 7 60-80 40-60 40-60 60-80 60-80 60-80 Umjerena
Infiltracijski jarak
Projekt 8 80-100 40-60 40-60 60-80 80-100 60-80 Visoka
IJ
Projekt 9 80-100 60-80 60-80 80-100 80-100 80-100 Visoka
Projekt 7 60-80 40-60 40-60 60-80 40-60 60-80 Umjerena
Infiltracijski
Projekt 8 80-100 40-60 40-60 60-80 80-100 60-80 Visoka
spremnik IS
Projekt 9 80-100 60-80 60-80 80-100 80-100 80-100 Visoka
Graevine za
Projekt 10 0-20 Nepoznata Nepoznata Nepoznata Nepoznata Nepoznata Niska
kontrolu kakvoe
Projekt 11 20-40 0-20 0-20 0-20 20-40 Nepoznata Niska
Biljni pojasevi BP
Projekt 12 80-100 40-60 40-60 40-60 80-100 Nepoznata Umjerena
Projekt 13 0-20 0-20 0-20 0-20 0-20 Nepoznata Niska
Zatravljeni jarci ZJ
Projekt 14 20-40 20-40 20-40 20-40 0-20 Nepoznata Niska
Umjetne movare
Projekt 15 80-100 60-80 40-60 40-60 60-80 Nepoznata Visoka
UM
Projekt 16 60-80 40-60 40-60 20-40 60-80 20-30 Umjerena
Pjeani filtri PF Projekt 17 80-100 50-70 55-75 40-60 80-90 30-50 Visoka
Projekt 18 80-100 55-80 70-90 50-70 80-90 60-80 Visoka

Projekt1: VPOD (13 mm), zadran za 6-12 h. Projekt 2: VPOD (25 mm) zadran 24 h. Projekt 3: Kao u projektu 2, ali sa plitkim movarnim biljem.
Projekt 4: Stalni volumen jednak oborini od 13 mm po hektaru uvrene slivne povrine. Projekt 5: Stalni volumen jednak 3VPOD. Projekt 6: Stalni
volumen jednak 4VPOD (prosjena dvotjedna retencija). Projekt 7: Kroz NPU se infiltrira prvih 13 mm oborine po hektaru uvrene slivne povrine.
Projekt 8: Kroz NPU se infiltrira prvih 25 mm oborine po hektaru uvrene povrine. Projekt 9: Kroz graevinu se infiltrira cijeli najvei dvogodinji
oborinski dotok. Projekt 10: 27 m3 volumena po uvrenom hektaru. Projekt 11: 6 m dugi travnati pojas. Projekt 12: 30 m iroki poumljeni pojas s
raspodjelom dotoka. Projekt 13: Travnati jarci s strmim pokosima bez pregrada. Projekt 14: Travnati jarci s blagim pokosima i zagatima. Projekt 15:
Umjetna movara volumena od VPOD. Projekt 16: suha laguna s pjeanim filtrom na dnu. Projekt 17: Austinski pjeani filtar s djelominim
taloenjem. Projekt 18: Odvojeno taloenje/irigacijska laguna i pjeani filtar.

9
1.3.2 BILJNI POJASEVI, BP, (Engl: Vegetated Buffer Strips; Filter Strips)

Biljni pojasevi su blago poloeni dijelovi terena oko prometnice obrasli vegetacijom
preko kojih se kontinuirano isputa oborinski dotok. Mogu se oblikovati u bilo kojoj
biljnoj formi, od travnjaka do ume, a zadatak im je da prihvate jednoliko rasprene
dotoke s prometnice, smanje im brzinu teenja i rasprostru ih preko cijele vlastite
povrine. Gusta vegetacija pospjeuje ienje oborinskih dotoka s prometnice
putem procesa, retencije, biljne filtracije i infiltracije u tlo. Poumljeni i zatravljeni BP
pokazali su nisku do umjerenu uinkovitost u uklanjanju oneienja, s malom
prednosti poumljenih BP. Uklanjanje otopljenih tvari je slabo, opet s boljim
rezultatima za poumljene BP, zbog dueg zadravanja vode i djelovanja biljne
zajednice.
poumljena
povrina
smanjenje brzine i
kolnik raspodjela dotoka

zatravljeno
prijamnik

Sl. 1 Mogue rjeenje biljnog pojasa

BP ne mogu uspjeno proistiti dotoke s velikim brzinama i zadrati vee volumene

vode da bi djelovali regulacijski. Uinkovita primjena ovisi najvie o postizanju
jednolikog nekoncentriranog protoka preko povrine. Da se izbjegne stvaranje kon-
centriranih tokova BP mora biti:

opremljen napravama za smirenje brzine i raspodjelu dotoka

obrasli mjeavinom guste vegetacije otporne na eroziju
poravnat u blago nagnute plohe

Koncepcijsko rjeenje jednog BP vidi se na Sl. 1.

Obino je BP jedna od komponenti ukupnog rjeenja odvodnje. U takvom sloenom
rjeenju BP slui za umirenje toka, malo smanjenje volumena dotoka, doprinosi
boljem estetskom doivljaju, smanjuje eroziju, stvara stanite za divlje ivotinje. BP
mogu trajati uz dobro odravanje preko 20 godina, a oekivani vijek im bitno
smanjuje unitenje biljnog pokrova i remeenje plonog teenja.

10
BP treba postaviti na lokacijama, gdje oborinski dotoci s prometnice direktno otjeu
u osjetljivi prijamnik. Oni mogu biti zatita nie smjetenim vodotocima, movarama i
jezerima, ili zatita na ispustima iz drugih regulacijskih graevina. Najvaniji
elementi pri odabiru lokaciju su: vrsta tla, prostor i nagib terena.

Tlo i vlaga moraju biti pogodni za rast guste vegetacije. Propusnost tla mora bit
mala, izmeu 0,15 i 4,5 mm/h. Obino su to tla iz klase glina, ilovaa i pjeskulja.
Prisustvo organskih primjesa poveava mogunost ienja. Najbolje je kad je
razina podzemne vode unutar 1 m povrinskog sloja i kad klimatski uvjeti
dozvoljavaju bujnu vegetaciju tijekom veeg dijela godine.

Uinkovitost BP najvie ovisi o ostvarenju plonog teenja po cijeloj povrini i veliini

prikljuene slivne povrine. Da se sprijee koncentrirani tokovi, prikljuena slivna
povrina na jedan BP ne bi smjela biti vea od dva hektara.

Uzduni nagib BP mora bit manji od 5%, jer u suprotnom dolazi do izrazitog
erozijskog djelovanja.

1.3.3 ZATRAVLJENI JARAK, ZJ, - (BIOFILTRACIJSKI JARAK) (Engl: Grassed

Swalle)

bokovi u nagibu 1:3 ili manjem

nagib jarka
minimalan

niski zagat poveava

infiltraciju

gusta trava

kameni nabaaj
sprjeava
nizvodnu eroziju

Sl. 2 Zatravljeni jarak s zagatom

11
Biofiltracija je simultani postupak filtracije, taloenja, adsorpcije i bioloke razgradnje
oneienja u oborinskoj vodi, kada ista tee preko povrina pokrivenim biljkama.
Biofiltracijski jarak je obostrano nagnuti kanal ili prokop koji istovremeno uz ienje
odvodi oborinski dotok s prometnice. On ne utjee na regulaciju dotoka, ve odvodi
vodu do ureaja za tu namjenu. Na Sl. 2 je prikazan tipini ZJ sa zagatom.

Jarak mora biti dug najmanje 60 m. Najvea irina dna je 3 m, a dubina vodenog
toka ne smije biti vea od 10 cm za godinju kiu.

Uzduni nagib jarka treba biti izmeu 1% i 5%.

Jarak se moe dimenzionirati kao zatitna graevina na godinju kiu i kao

provodnik za vrni dotok vee mjerodavne kie (na pr. 10 ili 50 god.), ako je u
linijskom sustavu odvodnje.

Idealni popreni presjek je trapezni s nagibom stranica ne veim od 1:3.

Ovaj oblik zatite ima znaajni uinak biofiltracije i treba ga primijeniti gdje god je
to mogue.

Ako se dotok u jarak usmjerava preko otvora u rubnjaku, kolnik ili plonik treba
biti neto vii od razine biofiltra. Otvori u rubnjaku trebaju biti bar 30 cm dugi,
kako bi se sprijeilo zaepljivanje.

ZJ mora biti obraten vegetacijom kako bi se osigurala odreena uinkovitost

ienja.

Potrebno je osigurati to vei kontakt s vegetacijom i tlom. Openito je potrebno

odabrati fine guste vodootporne trave. O vrstama je potrebno konsultirati
hortikulturne strunjake.

Biofiltracijski jarci ne bi smjeli provoditi oborinske dotoke za vrijeme graenja.

Ako to nije mogue izbjei, potrebno je dotok prethodno istaloiti.

Prije no to jarci obrastu vegetacijom, po mogunosti skrenuti dotoke oborina

izvan jarka. Ako to nije mogue, zatititi nagnute plohe materijalima za kontrolu
erozije.

1.3.4 UMJETNE MOVARE, UM, (Engl: Constructed Wetlands)

U movarnom zemljitu odvijaju se fizikalni, kemijski i bioloki postupci ienja

otpadnih voda. Fizikalno djelovanje rezultat je malih brzina teenja i iskazuje se kao
isparavanje, taloenje, adsorpcija, i/ili filtracija. Kemijski postupci ukljuuju obaranje i
kemijsku adsorpciju.

Bioloki procesi sastoje se od razgradnje, troenja hranjiva od biljaka i bioloke

razgradnje i pretvorbe. Hidroloki imbenici presudno djeluju na uklanjanje
oneienja, jer utjeu na taloenje, aeraciju, bioloku pretvorbu i adsorpciju na
sedimentu dna movare. Velike povrine dna movara pospjeuju adsorpciju,

12
apsorpciju, filtraciju, mikrobioloku razgradnju i hranjenje, vie nego bi bilo mogue
postii u kanaliziranim vodotocima.

Prirodne movare odreene su tipom tla, hidrolokim imbenicima, i vrstom

vegetacije kojom su prekrivene. U prirodnim movarama prevladavaju nedrenirana
tla, saturirana ili potopljena tankim slojem vode, stalno ili tijekom vegetacije.
Movare su stanita hidrofita, biljaka koje su stalno ili povremeno u vodi. Za ienje
oborinskih dotoka s autocesta koriste se prirodne i umjetne movare. Koritenje
postojeih movara je svakako ekonominije, ali tee provedivo zbog niza
ogranienja zakonske i ekoloke prirode. Na Sl. 3 prikazana je UM za obradu
oborinskih voda s autoceste.

Ne strmije od 1:5

Nasip-ne strmije od 1:3

Talonik Ispust sa rastereenjem

Prilaz za odravanje

Sigurnosni prelj ev

Stalna razina vode Raste reenje

Umiriva toka Uronjena pregaa
0,6-1, 2 m 0, 15 m 0, 3 m

Dotok

0, 6 m

0,3 m min.

Ispust

Sl. 3 Tlocrt i uzduni presjek umjetne movare

UM imaju estetsku vrijednost, stanita su biljaka i ivotinja, slue za kontrolu erozije

i uklanjanje oneienja. U kombinaciji s mokrom lagunom ili drugim zatitnim
objektima daju visoku uinkovitost ienja i mogu zadovoljiti vee slivove.
Nedostatak im je to trebaju stalni dotok vode, mogu se vremenom zasoliti i
zamovariti, a tijekom velikih dotoka moe doi do ispiranja u vodotoke i podzemlje.
Potrebno ih je redovito odravati koenjem biljaka i odstranjivanjem taloga.

Dobrim planiranjem i oblikovanjem mogu se smanjiti negativne osobine UM i

trokovi odravanja. To najvie ovisi o koritenju biljaka, ivotinja, mikroorganizama
i hidrolokim veliinama. Potrebno je uvaavati prirodno okruenje i karakteristike
vodotoka u smislu vodnog reima. Potpuno uinkovita UM ne moe nastati
spontano. Potrebno je vrijeme da se uspostave biljne i ivotinjske zajednice i
postigne eljena uinkovitost. UM moraju to vie sliiti prirodnim, tako da
oblikovanje u strogim geometrijskim oblicima ne dolazi u obzir.

13
Prirodna movara

Ako postoji mogunost obrade oborinskih voda s prometnice u prirodnoj movari,

potrebno je prije odluke o njenom koritenju razmotriti razliite zakonske i ekoloke
zahtjeve i uvjete. Potrebno je razmotriti vegetaciju movare, tip movare, hidrologiju
i geomorfologiju lokacije.

Vegetacija moe biti djelomino u vodi, plivati na vodi, ili biti potopljena. Biljke koje
su dijelom u vodi, zakorijenjene su u tlo, a rastu kroz vodu i izvan vode, dok
plivajue biljke imaju vodeno korijenje, a drugi su dijelovi potopljeni ili plivaju na
povrini. Potopljena vegetacija sastoji se od algi i biljaka zakorijenjenih u dno, i
potopljenih u cijeloj svojoj veliini.

Tip movare definiran je dominantnim biljnim zajednicama i hidrolokim reimom.

Tako postoje movare visokih drvenastih biljaka ili preteito travnate, otvorene i
zatvorene, u stalnom ili povremenom reimu rijeka, jezera ili mora. Movare koje
imaju stalno vode, manje su osjetljive na oneiene oborinske vode s prometnice,
jer njihov ekosustav ne ovisi o dotoku oborinskih voda, a udar oneienja je
razblaen.

Plie movare imaju veu uinkovitost zbog vee adsorpcije na pridneni sediment.
Potrebno je istraiti vodni reim movare procjenom volumena vode, srednjeg
vremena zadravanja vode, dotoka podzemnih voda, evapotranspiracije i dotoka
oborinskih voda s prometnice. Osnovna shema teenja u movari direktno utjee na
uinkovitost, tako da teenje preacem u uskom toku s veim brzinama, daje manju
uinkovitost od meandriranog i plonog teenja s malim brzinama, gdje je uinkovito
taloenje. Uinkovitost poveava plitko plono teenje s pojaanom asimilacijom, a
vee dubine pospjeuju postupak denitrifikacije, tako da optimalnu uinkovitost daje
mijeani reim teenja.

Umjetna movara

Kod UM potrebno je razmotriti razinu podzemne vode, vrstu tla i potrebni prostor za
smjetaj. Poto UM treba stalni izvor vode, poeljno je da isti bude to blie s
vodnim licem u razini ili ispod razine tla. To nije uvijek mogue postii, a ako su izvor
vode samo oborinski dotoci s prometnice, tada koliina raspoloive vode jako varira
i uspostava biljnih zajednica je oteana.

Tlo ili supstrat UM, trebala bi biti rahla pjeskovita glina ili glina. Potrebno je osigurati
stalni dotok vode potreban za razvoj movarnih biljaka. Poeljno je koristiti lokacije
na kojima su, ili pored kojih su, prije bile movare,. Takoer su povoljne lokacije sa
estim prirodnim plavljenjem.

14
1.3.5 GRAEVINE ZA KONTROLU KAKVOE VODE, GKK, (Engl: Water
Quality Inlets)

Ovim terminom u anglo-saksonskoj praksi nazivaju se graevine NPU koje iz

oborinskog dotoka s prometnih povrina uklanjaju sediment, ulje, masti, i velike lako
taloive estice, prije nego to dotok dospije u kanalizaciju ili neku drugu graevinu
NPU. Drugi nazivi za iste graevine su odjeljivai ulja i masti, uljni separatori,
mastolovi. U naoj su praksi ovi objekti u uporabi od 80-tih godina, a projektiraju se
po kriterijima tzv. vicarskih propisa.

U SAD se ove graevine koriste za ienje oborinskih voda s povrina gdje ima
velikih koliina otpadne tvari s vozila, naroito ulja i masti, a to su velika parkiralita,
radionice, skladine i pretovarne povrine i benzinske postaje. esto se grade u
kombinaciji s pjeanim filtrima, jer su isti osjetljivi na uljna oneienja. Potreba za
ovakvim objektima postoji i u naoj praksi, pa je e biti zanimljivo iznijeti naela
dimenzioniranja, koja su drugaija od tzv. vicarskih propisa.

Odjeljiva ulja i masti, OUM

TLOCRT
utok u prvu rubnjak
komoru
ispust u kanalizaciju

otvori 150 mm

reetka

rupe za
procjeivanje
kontrolna okna

PRESJEK

ispust u kanalizaciju

reetka

rupe za
procjeivanje

sloj ljunka

tlo

Sl. 4 OUM u infiltracijskoj izvedbi

15
OUM se moe sastojati od dvije ili tri komore. Oborinski dotok prolazi kroz graevinu
vrlo brzo, s kratkim zadravanjem, tako da su rezultati uklanjanja grubog sedimenta,
ulja, masti i krutog otpada umjereni. Koriste se obino za slivne povrine do 0,5 ha.
Talog koji se istaloi na dnu talone komore moe se kod velikih dotoka
resuspendirati i pobjei iz graevine. Zbog toga je potrebno redovito ienje i
odvoenje taloga. Ako se OUM izvede sa tri komore onda se moe oekivati
uinkovitost i u uklanjanju prainastih estica.

Studije taloenja pokazale su, da se ovisno o poetnim uvjetima taloenja, 20-40%

taloive tvari iz oborinskog dotoka s prometnice istaloi u prvih jedan sat
zadravanja. Kako je zadravanje u OUM najvie do jednog sata, moe se zakljuiti
da e se uinkovito istaloiti samo vee i tee estice oneienja. Dio ulja i goriva
ispliva na povrinu odjeljivaa, a dio se adsorbira na krute estice i istaloi na dno.

1.3.6 POROZNI ZASTORI PZ, (Engl.: Porous Pavement)

Porozni zastori sastoje se od posebnog poroznog asfaltnog sloja koji omoguava

brzu infiltraciju oborina s povrine u donji vrlo porozni sloj koji ima funkciju retencije.
Zahvaeni dotok ostaje u tom spremniku sve dok se ne infiltrira u tlo, ili ne odvede
drenanim sustavom do konvencionalnog kanalskog sustava.

PZ djeluju na nain vrlo slian infiltracijskim jarcima, pa im je tako i uinkovitost vrlo

slina. Pored povoljnog uinka na uklanjanju oneienja PZ djeluju vrlo uspjeno
kao regulatori otjecanja, jer u sebi zadravaju i do 90% od ukupnog dotoka. Zbog
navedene osobine smanjuje se ili ukida potreba za ugradnjom rubnjaka i rigola,
slivnika, kanala, retencijskih spremnika i dr. Dodatna pogodnost moe biti i u
obogaenju vodonosnika.

nasip koji sprjeava dotok oborine sa strane

dekorativni kameni obrub

rubnjak

porozni asfalt
filtarski sloj od ljunka

retencijski sloj
1:
1
filtarski sloj od ljunka

na dnu perforirana cijev za filtarska tkanina

evakuaciju volumena veih
propusno prirodno tlo
od 2-godinjeg

Sl. 5 Shematski prikaz poroznog zastora

16
Odabir lokacije je presudan za konanu uinkovitost PZ. PZ se primjenjuju na
povrinama s malim prometnim optereenjem, ne zbog manje nosivosti poroznog
zastora, ve zbog opasnosti od brzog zaepljenja. Zbog toga su najpovoljniji
sluajevi primjene na parkiralitima, pristupnim cestama s malim prometom i
zaustavnim trakovima na autocestama.

Tlo ispod kolnike konstrukcije mora imati odgovarajui infiltracijski kapacitet od

najmanje 7 mm/h, ili bolje 13 mm/h, sve do dubine od najmanje 1,2 m.

Dno spremnika mora biti najmanje 1,2 m iznad najvie sezonske razine podzemne
vode. Udaljenost od zdenaca s pitkom vodom mora biti najmanje 30 m, a udaljenost
od temelja objekata najmanje 30 m u uzvodnom, odnosno 3 m u nizvodnom smjeru.
Zbog opasnosti od oneienja podzemnih voda PZ se ne primjenjuju na
benzinskim postajama i drugim lokacijama s poveanim rizikom od prolijevanja
opasnih tekuina.

Povrine pod poroznim zastorom potrebno je zatititi od dotoka s ostalih slivnih

povrina u kojima ima sedimenta. Isto tako treba izbjegavati lokacije izloene
vjetrovima koji donose sediment na slivnu povrinu.

Za postizanje uinkovitosti u hladnim klimatskim podrujima, podloni sloj koji slui

kao spremnik, mora se protezati ispod zone smrzavanja. Veliku opasnost predsta-
vlja mogue zaepljenje prilikom ienja snijega i uporabe soli i abraziva.

Veliina prikljuenog sliva ograniena je na povrine od 0,1 4,0 ha. Pad sliva
moe biti najvie 5%.

1.3.7 LAGUNE S PRODUENOM RETENCIJOM, LPR, - (Engl: Extended

Detention Ponds)

Uz pomo LPR uklanjaju se iz oborinskog dotoka oneienja i smanjuju vrni

protoci na razinu prije izgradnje prometnice. Iz oborinskog dotoka uklanjaju se
taloive i plivajue tvari, a s njima i hranjiva, teke kovine i toksine tvari.
Regulacijom otjecanja tite se od erozije nizvodni objekti i smanjuje mogunost
plavljenja. Mogu se graditi u formi nasipom ograenih kaseta, iskopanih laguna ili
spremnika. LPR nemaju stalni volumen vode izmeu oborina.

Dakle, LPR su depresije koje povremeno retenciraju dio oborinskog dotoka.

Uinkovitost u uklanjanju oneienja raste im s poveanjem vremena zadravanja
vode. Mogue je ukloniti 90% suspenzija, ako je zadravanje vode 24 ili vie sati.
Unato tome u LPR se ne smanjuju bitno koncentracije otopljenog fosfora i duika.

LPR se mogu primijeniti u sluajevima:

1. Kad se oekuje posebno veliko oneienje prijamnika (obino kad je srednje

dnevno prometno optereenje preko 30000 vozila/dan, i/ili za optereene
gradske prometnice).

17
2. Kad je potrebno smanjiti utjecaj oneienja s prometnice, a ne mogu se
primijeniti biljni NPU.

3. Kad vodoprivredne vlasti trae da se ne poremeti vodni reim uslijed promjene

namjene povrina.

Ova je NPU u pravilu jeftinija od vlanih laguna i umjetnih movara, ali skuplja od
travnatih jaraka, biofiltra i sporih tresetno-pjeanih filtara.

Zemljite potrebno za LPR iznosi od 0,5-2,0% od ukupne slivne povrine. Potrebno

je razmotriti infiltracijski kapacitet tla ispod lagune s pretpostavkom da e se bitno
smanjiti kolmatacijom. Visoka razina podzemne vode ne mora ograniiti mogunost
primjene ili rada LPR, ali se mora razmotriti u projektu i izvedbi.

Zbog najeeg lociranja unutar eksproprijacijskog pojasa autoceste, LPR su uske i

izduene. Mogu se smjestiti uz pokos nasipa, u irokom razdjelnom pojasu ili u
slobodnim prostorima prometnih petlji.

Gornja granica za primjenu LPR su slivne povrine od najvie 20-30 ha. Iznad
spomenute granice pogodnija je primjena vlanih laguna.

Uinkovitost

Uinkovitost je velika u uklanjanju taloivih oneienja, a slabija za otopljene tvari i

hranjive soli. To se moe popraviti dodavanjem movare kao biolokog filtra na
kraju. Uinkovitost za 13 mm prvog oborinskog dotoka moe se procijeniti pomou
jednadbe:
Jedn. 1
b
R = a td
gdje je:

R = uinkovitost (%)
td = retencija (h)
a, b = parametri

U Tabl. 4 je prikazana oekivana uinkovitost ovisna o vremenu zadravanja vode u

laguni.

Tabl. 4 Uinkovitost lagune s produenom retencijom

Vrijeme zadravanja vode (dan)

Parametri
Oneienje 1 1 2
Uinkovitost (%) a b
Ukupne suspenzije 68 75 82 90 41,5 0,2
Olovo 68 75 82 90 41,4 0,2
Cink/bakar 42 45 47 50 31,4 0,12
Fosfor 42 45 47 50 31,4 0,12
Ukupni KPK 42 45 47 50 31,4 0,12
Duik 28 32 36 40 15,2 0,25

18
 Ispusna graevina

LPR se potpuno isprazne neko vrijeme nakon to zavri dotok oborinskih voda.
Vrijeme pranjenja potpuno ispunjene lagune traje od 24 48 h, kako bi se u tom
vremenu iz vode uklonio najvei dio oneienja.

U projektu se obino zadovoljavaju kriteriji regulacije 2-godinjeg i 10-godinjeg

najveeg dotoka na stanje prije izgradnje prometnice, te prihvat, zadravanje i
isputanje VPOD. Modifikacije se mogu odnositi na regulaciju 2-godinjeg ili 10-
godinjeg najveeg dotoka ili samo VPOD.

s lobodna visina 100 - godinji dotok

10 - godinji dotok

2 - godinji dotok

prvi oborinski dotok

kameni
nabaaj

talonik

zatravnjeno

ispust

betonski temelj

Sl. 6 Karakteristine razine vode u LPR

Karakteristine razine vode u laguni prikazane su na Sl. 6. Pripadni volumeni se

kroz ispusnu graevinu isputaju sustavom, perforacija, preljeva i rastereenja.

Volumen POD i detalji perforacija (otvora) na ispustu

Prvi oborinski dotok (POD) zadrava se u laguni. Obino se uzima da je to prvih 13

mm oborine sa uvrene povrine sliva.

Prorauni koji su ovdje prikazani odnose se na lagunu s ravnim dnom i okomitim

stranicama. POD od 13 mm obino predstavlja srednju oborinu velikog trajanja
(izmeu 80 i 90 %) i ukupnog srednjeg godinjeg volumena od 50-70 %.

Volumen prvog oborinskog dotoka (VPOD) izrauna se iz:

Jedn. 2
VQ = H ff ( A I )

gdje je:

VQ = VPOD (m3)

19
Hff = visina oborine POD (m)
AI = uvrena povrina sliva (m2)

Za perforacije na ispustu kroz koji se proputa VPOD vrijedi:

Jedn. 3
VQ
Hp =
Lw

gdje je:

Hp = dubina od povrine do simetrale perforacija (m)

L = duljina lagune (m)
w = irina lagune (m)

Jedn. 4
Lw
Np A p =
g
c0 td
2Hp

gdje je:

Np = broj perforacija
Ap = povrina svake perforacije (m2)
td = vrijeme zadravanja ili retencije od pune do prazne lagune (h)
c0 = koeficijent otvora (0,66 za kruni otvor s otrim rubovima)

Smanjenje vrnih dotoka

Ako se u LPR reguliraju vrni dotoci, tada se osim za VPOD rezervira i prostor za
poravnanje 2-godinjeg i 10-godinjeg najveeg dotoka, odnosno onog najveeg
dotoka koji je propisan Vodopravnim uvjetima.

Za procjenu najveeg dotoka moe dobro posluiti racionalna metoda, jer se uvijek
radi o relativno malim slivnim podrujima. Za njenu uporabu potrebno je poznavati
veliinu slivne povrine i koeficijente otjecanja za karakteristine dijelove sliva, te
raspolagati karakteristinim ITP krivuljama za predmetno podruje. Osim racionalne
metode mogue je koristiti i druge naprednije modele.

Uz poznate podatke za stanje prije izgradnje autoceste i stanje nakon izgradnje

potrebno je izraunati mjerodavne najvee dotoke, a potom izraunati potreban
retencijski prostor u laguni, tako da se najvei dotok u prijamnik odri na razini
stanja prije izgradnje.

20
 tc - vrijeme koncentracije za
stanje nakon izgradnje
dotok

post otjecanje
QRP
smanjenje
protoka
pre
(Q0)RP

tc 2tc vrijeme

Sl. 7 Trokutasti hidrogram dotoka za odreivanje retencijskog volumena

Za proraun retencijskog prostora potrebno je poznavati hidrograme dotoka oborina

karakteristinog povratnog perioda. Za praktine potrebe dovoljno je toan jedno-
stavni postupak konstrukcije trokutastog hidrograma dotoka prikazan na Sl. 7.

Poto se proraunaju hidrogrami dotoka za prethodno stanje i stanje nakon

izgradnje prometnice, razlika hidrograma predstavlja potrebni retencijski volumen.
Za sluaj prema prikazu na Sl. 7 volumen retencije jednak je razlici vrnih dotoka
pomnoenoj s vremenom koncentracije.

Kod dimenzioniranja lagune raunaju se tri volumena, odnosno razine vode:

1. Volumen 10-godinjeg povratnog perioda koji je najvei i obuhvaa ostala dva.

2. Volumen 2-godinjeg povratnog perioda koji je manji i obuhvaa VPOD.

3. Volumen POD.

Za volumen 10-godinjeg povratnog perioda odredi se dubina 1,2 m i potom

izraunaju ostale dimenzije lagune. Ova se dubina odabire zbog sigurnosti. Ako je
dno lagune nagnuto i ako je ogranien pristup nepozvanim osobama dubina moe
postepeno rasti i preko 1,2 m.

Povrina otvora kojim se evakuira 2-godinji najvei dotok Q2, moe se izraunati iz:

Jedn. 5
Q2
Ap = ; c 0 0,9
1,41 g(H Hp 1/ 2h) c 0
gdje je:

21
Q2 = 2-godinji najvei dotok prije izgradnje autoceste (m3/s)
H = dubina volumena 2-godinjeg povratnog perioda (m)
H0 = nazivna visina otvora (m)
Ap = povrina poprenog presjeka otvora (m2)
c0 = koeficijent otvora (0,9)

10-godinji najvei dotok evakuira se preko visoko postavljenog krunog preljeva ili
poplavnog rastereenja ija se duljina moe izraunati iz:

Jedn. 6
(Q10 Q 2 )
L= ; c w 0,9
0,544 g H3 / 2 c w

gdje je:

Q10 = 10-godinji najvei dotok prije izgradnje autoceste (m3/s)

H = dubina vode na preljevu (m)
L = razvijena duljina krune preljeva (m)
g = ubrzanje polja gravitacije (m/s2)
cw = koeficijent preljeva (0,9)
Iznad najvie proraunske razine treba osigurati slobodnu visinu za sluajeve
ekstremnih dotoka i zatite nasipa. Ekstremni dotoci, vei od proraunskih,
prihvaaju se u lagunu i evakuiraju putem sigurnosnog rastereenja, ili se
rastereuju prije lagune. Na Sl. 8 nalazi se shematski prikaz ispusne graevine s
karakteristinim razinama vode u laguni i otvorima za evakuaciju vode.

L = duljina oboda

dubina preljevanja

visina rast eretne

Ho graevine

ovratnik
dubina
10-godinjeg
dotoka

dubina
2-godinjeg
dotoka Q 100

dubina VPOD

Sl. 8 Shematski prikaz ispusne graevine

22
Primjer

Zadatak:

Dimenzioniraj LPR za autocestu sa ukupnom slivnom povrinom od 4,6 km s 45%

kolnika i 55% zatravljenih povrina.

Ulazni podaci:

Vrijeme koncentracije za stanje prije izgradnje je 30 min, a nakon izgradnje 20 min.

Intenzitet 2-godinje oborine 20 minutnog trajanja je 88 mm/h, a 30-minutnog
trajanja 71 mm/h. Za 10-godinju oborinu 20-minutnog trajanja intenzitet je 114
mm/h, a 30-minutnog trajanja 97 mm/h. Za 10-godinji dotok usvoji dubinu lagune
od 1,2 m, reduciraj najvee 2-godinje i 10-godinje dotoke na stanje prije izgradnje
i predvidi pranjenje korisnog volumena za 48 h. Pretpostavi ravno dno lagune i
okomite zidove.
Za praenje prorauna i detalja vidi Sl. 8 i Sl. 9.

Ulazni podaci Simbol Vrijednost Poetna vrijednost/komentar

Povrina
Kolnik A1 2,1 ha
Ostale povrine A2 2,5 ha
Koeficijenti otjecanja
Kolnik C1 0,9 0,9
Ostale povrine C2 0,2 0,2
Prije izgradnje CP 0,2 0,2
Vrijeme koncentracije Tipina vremena teenja tlom i rigolom
Nakon izgradnje tc 20 min 10 min
Prije izgradnje tp 30 min 15 min
Intenziteti iz ITP krivulja
100 godina i100 160 mm/h
10 godina
Prije izgradnje (i0)10 97 mm/h
Poslije izgradnje i10 114 mm/h
2 godine
Prije izgradnje (i0)2 71 mm/h
Poslije izgradnje i2 88 mm/h
Odnos duljina/irina lagune L/W 4 4 da se izbjegne strujanje preacem
Visina ispusnog otvora h 300 mm 300 mm
Veliina prvog dotoka z 13 mm 13 mm
Nominalna dubina lagune za
x3 1,2 m <1,2 zbog sigurnosti
10-godinji dotok
Visina prelijevanja na
d 75 mm 50-100 mm
preljevu 10-god. dotoka
Povrina otvora na ispustu
a 1134 mm2 Otvor promjera 38 mm
VPOD

23
 L

X3

VQ =volumen prvog X1
oborinskog dotoka

Sl. 9 Shematski prikaz oznaka dimenzija koje se koriste u proraunu

1. Proraun najveih dotoka uz pomo racionalne metode

Nakon izgradnje:

Q100 = (0,9 21000 m2 + 0,2 25000 m2) 0,16 m/h/3600 = 1,062 m3/s
Q10 = (0,9 21000 m2 + 0,2 25000 m2) 0,14 m/h/3600 = 0,929 m3/s
Q2 = (0,9 21000 m2 + 0,2 25000 m2) 0,088 m/h/3600 = 0,584 m3/s

Prije izgradnje:

Q2 = (0,2 46000 m2) 0,071m/h/3600 = 0,181 m3/s

Q10 = (0,2 46000 m2) 0,097 m/h/3600 = 0,248 m3/s

2. Proraun volumena LPR prema Jedn. 2:

VPOD (za prvi dotok od 13 mm najvie optereenih oborina)

VQ = 0,013 m 21000 m2 = 273 m3

Volumen kojim se reducira 2-godinji i 10-godinji najvei dotok na razinu prije

izgradnje autoceste.

Za 2-godinju kiu:

V = 20 min 60 s/min (0,584 m3/s 0,181 m3/s) = 483 m3/s

Za 10-godinju kiu:

24
 V = 20 min 60 s/min (0,929 m3/s 0,248 m3/s) = 818 m3/s

3. Proraun dimenzija lagune:

Najvea dubina H = 1,2 m (zadano)

L/W = 4 (zadano, dakle W = L/4)
HLW = 1,2 L (L/4) = 818 m3
L = 52,2 m
W = 13,0 m

4. Dubina vode za 2-godinji najvei dotok:

H2-god = 483/(52,2 m 13,0 m) = 0,71 m

5. Dubina VPOD iz Jedn. 3:

Hp = 273/(52,2 m 13,0 m) = 0,40 m

6. Visina preljevnog ruba za rastereenje 10-godinjeg dotoka:

H = 1,2 d = 1,2 0,075 = 1,125 m

7. Uz pomo Jedn. 4 izraunaj broj otvora na ispustu POD (iznad razine stalnog
volumena). Voda se treba ispustiti u roku od 48 h.

52,2m 13,0m
Np = = 2 otvora
2 9,81m / s 2
0,001134m 0,66 48h 3600s / h
2 0,55m

8. Izraunaj opseg preljevnog okna (duljinu preljeva) tako da zadovolji visinu

prelijevanja od 75 mm za 10-godinji najvei dotok (Jedn. 6):

0,248m 3 / s 0,181m 3 / s
L= = 2,13 m
0,544 9,81m / s 2 (0,075m)3 / 2 0,9

9. Izraunaj veliinu otvora za rastereenje najveeg 2-godinjeg dotoka, ako je

mjerodavna dubina razmak od sredita ispusnog otvora do razine 2-godinjeg
volumena (Jedn. 5):

0,181 m 3 / s
Ap = = 0,114 m 2

1,41 0,9 9,81m / s (0,71m 0,4 m 0,15 m)
2

25
10. Osiguraj odvod za 100-godinji najvei dotok (1,06 m3/s) uz pomo preljevnog
okna ili bonog preljeva.

11. Osiguraj 0,3 m slobodne visine iznad 1,2 m dubine lagune za mogunost
dodatne akumulacije taloga i veih dotoka.

12. Osiguraj ispust od ispusne graevine do prijamnika, tako da moe propustiti

najvei 100-godinji dotok, Q100 = 1,06 m3/s.

13. Uinkovitost ienja

td = 48 h

Uklanjanje suspendirane tvari = 41,5 480,2 = 90%

Uklanjanje fosfora = 31,4 480,12 = 50%
Uklanjanje tekih metala = 31,4 480,12 = 50%

Napomena: LPR se moe projektirati tako da se ispred lagune rasterete svi dotoci
nakon to se ispuni korisni volumen.

1.3.8 MOKRA LAGUNA, ML, - (Engl: Wet Pond)

Mokra laguna je NPU koja koristei stalnu prisutnost vode iz oborinskih dotoka s
prometnice uklanja konvencionalna oneienja kroz taloenje, bioloku razgradnju i
biljnu filtraciju. Biolokim procesima koji se odvijaju u laguni uklanjaju se metali i
otopljena hranjiva kao to su nitrati i ortofosfati.

Mokre lagune mogu takoer biti regulacijske graevine i kontrolirati dotok preko tzv.
ivog retencijskog volumena iznad stalne radne razine. Ako se grade u formi
prirodnih stajaica mogu imati rekreacijsku i estetsku vrijednost. Mokra je laguna
slina laguni s produenom retencijom, osim to ima stalni radni volumen.

Kod odvodnje prometnica koriste se za sluajeve, kad osim same prometnice postoji
vei dio vanjskog sliva, i pouzdani stalni izvor vode. Za lokacije s manjom povrinom
izvan prometnice i bez stalnog izvora vode pogodnija je primjena LPR, ili neko drugo
rjeenje. Takoer su pogodne za primjenu kod velikih parkiralita i odmorita.
Pouzdani izvor vode treba osigurati stalni volumen lagune.

26
 Sigurnosni ozelenjeni
pojas min. 3 m irok
Pristup za
odravanje zatravljeno

Ulaz Rasteretna
Talonik Dubina 0.8-2.4 graevina
m Ispust

Tampon zona min. 8 m

Sigurnosno
rastereenje

Rasteretna
graevina
razina 10-godinjeg dotoka
Razina
Dotok
sigurnosnog
razina 2-godinjeg dotoka rastereenja

Ovratnici Otjecanje

Talonik

Sl. 10 Shematski prikaz tipine mokre lagune

Mokra laguna pogodna je za primjenu kod slivova s pouzdanim izvorom vode veih
od 4 ha, do najvie 260 ha. Za lagunu treba osigurati pouzdani izvor vode kroz cijelu
godinu. Ako se laguna ne odrava dobro, voda moe postati ustajala, prekrivena
algama i plivajuom otpadnom tvari, neprijatnog mirisa s mnotvom insekta.

Zbog mogueg gubitka vode laguna mora biti smjetena na slabo propusnim
materijalima, ili osigurana geomembranom ili glinenom oblogom. Za ML potrebno je
osigurati 1-3% od ukupne pripadne slivne povrine.

Laguna mora biti najmanje 6 m udaljena od ostalih graevina, linije eksproprijacije

autoceste i moebitnog biljnog pojasa, i 30 m daleko od bilo kakvog
septika/drenanog polja. Lagune moraju biti najmanje 15 m udaljene od strmih
kosina (veih od 15%), ako se geotehnikim istraivanjima ne dokae suprotno.

27
 1.3.9 INFILTRACIJSKI SPREMNICI (IS) (Engl: Infiltration Basins)

Infiltracijski spremnik je otvorena zemljana graevina koja zahvaa volumen prvog

oborinskog dotoka i proiava ga procjeivanjem kroz propusno tlo. Procjeiva-
njem kroz tlo na oneienu oborinsku vodu djeluju fizikalni, kemijski i bioloki
procesi kojim se uklanjaju suspenzije i otopljena oneienja. Oneienja se
zadravaju u gornjim slojevima tla, a proiena voda otjee u podzemlje. IS se
koriste za slivne povrine izmeu 2 i 20 ha. Za povrine manje od 2 ha pogodni su
infiltracijski jarci (IJ). Za slivne povrine vee od 20 ha, odravanje postaje suvie
sloeno, pa je primjena LPR ili ML pogodnija. Infiltracijski spremnici su uglavnom
suhi, osim neposredno nakon oborina.

Odabir lokacije
Potrebno je oprezno odabrati lokaciju IS, naroito u pogledu propusnosti tla. Ako
je tlo slabo propusno, procjeivanje u tlo biti e presporo. Vaan je i nagib tla u
slivu, dubina vodonepropusnog sloja i razine podzemne vode, blizina zdenaca
pitke vode i temelja objekata.

Smatra se da tla s brzinom filtracije ispod 7 mm/h nisu pogodna za IS. Isto tako
nisu pogodna tla s velikim dijelom gline (>30%). U svrhu definiranja karakteri-
stika tla, potrebno je uiniti niz uzorkovanja sa dubine od najmanje 1,5 m ispod
zamiljenog dna IS.

Sigurnosni ozelenjeni
pojas min. 3 m irok
Talonik od
kamenog nabaaja

Ulaz

Ispust

Pregrada za
umirenje toka

Pristup za
odravanje Sigurnosno
rastereenje

Razina
sigurnosnog
Dotok
rastereenja

Otjecanje

Dren sa zasunom

Sl. 11 Potpuni infiltracijski spremnik

28
 IS se ne bi smjele graditi na slivovima s veim padom od 20%, a sam spremnik
na padu veem od 5%. Dno spremnika trebalo bi biti barem 1,2 m iznad vodo-
nepropusnog sloja, i 0,6 1,2 m iznad sezonske najvie razine podzemne vode.

Udaljenost IS od zdenaca pitke vode ne bi smjela biti manja od 30 m, jer u

suprotnom moe doi do zagaenja. Isto je tako potrebno, zbog mogueg
ispiranja, IS smjestiti 3 m nizvodno od temelja nekog objekta, odnosno
minimalno 30 m uzvodno.

1.3.10 INFILTRACIJSKI JARCI, IJ, (Engl: Infiltration Trenches)

Infiltracijski jarak, IJ predstavlja iskopani rov, jarak ili prokop obloen filtarskom
tkaninom, ispunjen kamenom tako da ini podzemni spremnik. Oborinski dotok
uputa se u jarak odakle se procjeuje u okolno tlo, ili se uputa u perforiranu cijev
koja zavrava u ispusnoj graevini. Dubina jarka je od 1-2,5 m i moe se promijeniti
kada to lokalni uvjeti doputaju. Manji jarci slue za proiavanje oborinskih
dotoka, a vei mogu posluiti i za regulaciju dotoka. IJ obino nisu pogodni za
primjenu u gusto urbaniziranim podrujima ili u sluajevima rekonstrukcije, ako tlo
ima malu propusnost, ili mali udio upljina. Treba ih graditi nakon to se slivno
podruje stabilizira, kako bi se smanjio dotok taloga.
IJ uinkovito uklanjaju otopljenu tvar i krutine. Oni obogauju podzemne vode
vraajui u tlo od 60 90% oborinskog dotoka. Koriste se za odvodnju slivnih
povrina, veliine do 4ha. Lokacije za gradnju obuhvaaju urbanizirane povrine,
parkiralita, razdjelne pojaseve na autocestama, te prostor uz nasipe. Uinkoviti su
samo na propusnim tlima (pijesak i ljunak), gdje je razina podzemne vode i
nepropusnog sloja nisko ispod njihova dna. Koriste se esto u kombinaciji s
travnatim jarcima i drugim zatitnim graevinama koje dobro uklanjaju sediment.

Kao zatita od krupnog taloga mogu se ispred ulaza u IJ izgraditi talonici. Za

vrijeme izgradnje IJ, teko je kontrolirati unos sedimenta, mogue zaepljenje
ispune jarka i filtarskih slojeva. Zbog toga je za vrijeme graenja potrebno poduzeti
zatitne antierozijske mjere. Mogue je oneienje vodonosnika unosom otopljenih
tvari kao to su nitrati, kloridi i ugljikovodici.

Ako se ne osigura uinkovito uklanjanje krupnog sedimenta prije utoka, oekivani

vijek trajanja IJ je samo pet godina, dok je sa solidnim odravanjem vijek trajanja
prije temeljite rekonstrukcije 10-15 godina. Na Sl. 12 shematski je prikazan tipini
infiltracijski jarak.

29
 Sl. 12 Shematski prikaz infiltracijskog jarka

U praksi se koriste tri osnovna tipa koja se mogu izgraditi ispod ili iznad tla.

Prvi tip je potpuni infiltracijski jarak gdje je jedini mogui smjer infiltracije iz kamene
ispune u okolno tlo.

Drugi tip je djelomini infiltracijski jarak, gdje se oborinski dotoci infiltriraju kroz
perforiranu drenanu cijev. Ovo se rjeenje koristi u sluajevima kada postoji
opasnost da se smanji propusnost niih slojeva tla ili zaepljenje na kontaktu tla i
filtarske tkanine.

Djelomini infiltracijski jarak moe imati umjesto nisko postavljene perforirane

drenane cijevi, visoko postavljenu perforiranu cijev, kako bi se osigurala infiltracija
dotoka veih od prvog.

Infiltracijski jarci prvog dotoka su jarci koji imaju iskljuivo ulogu uklanjanja
oneienja iz prvih najoptereenijih oborinskih dotoka (POD).

1.3.11 PJEANI FILTRI (PF) (Engl: Sand Filters)

Namjena pjeanog filtra je da ukloni suspenzije i oneienja iz prvog kinog

dotoka. Filtracija hranjiva, organskih spojeva i koliformnih bakterija potpomognuta je
djelovanjem biofilma koji se stvara u filtarskoj ispuni tijekom rada. Jedna od glavnih
odlika PF je prilagodljivost, tako da se mogu koristiti u slivovima s tankim pokrovnim
tlom, velikom evaporacijom, niskom infiltracijom i ogranienim prostorom, te u
sluajevima kad se tite podzemne vode. Ove graevine su postojane u radu s

30
malom uestalosti podbacivanja u uinkovitosti ako su pravilno izgraene i
odravane.

Prvi su put PF koriteni 1829 u Londonu za tretman voda rijeke Temze. Spomenuti
prvi PF bio je pretea sporih pjeanih filtra koji su se iroko koristili poetkom 20.
stoljea u pripremi pitke vode i ienju otpadnih voda.

Ranih 1980-tih grad Austin u Texasu, prvi je put iskoristio spori pjeani filtar za
obradu oborinskih voda s urbanih povrina. Pustinjska klima Austina nije
inenjerima dala veliki izbor mogunosti kako rijeiti problem, jer primjena klasinih
zatitnih objekata nije primjerena. Male padaline i velika evapotranspiracija
iskljuuju uporabu laguna i movarnih biljaka. Koritenje biljaka ograniava i suna
klima s visokim ljetnim temperaturama. Zatita podzemnih voda zbog tankog sloja
tla bila bi ugroena koritenjem infiltracijskih graevina. Gradnjom sporih filtara
posebne konstrukcije problem je rijeen. Izvorna konstrukcija PF prikazana je na Sl.
13.

Tlocrt

Disipacija energije
U retenciju Filtracijski
Talonik spremnik

Ispust

POD

Kameni nabaaj

Pijesak

Presjek Ispust

Talonik

Dren

Sl. 13 Originalni Austin-ski pjeani filtar

31
 Na temelju originalnog rjeenja koriteno je mnotvo konstrukcija koje su nastale na
temelju prethodnih iskustava i specifinostima pojedinih lokacija. Tako su
najpoznatije konstrukcije pored Austinskog PF jo i: Podzemni PF Kolumbijskog
distrikta, Suhi pjeani filtar Alexandria, Delaware-ski PF i tresetno-pjeani filtar.

Odabir lokacije

PF ima dobru uinkovitost gdje zakazuju ostale zatitne graevine. Moe se koristiti
u prostorom ogranienim urbanim sredinama, ili openito na mjestima gdje se ne
raspolae s dovoljno prostora. Moe se izgraditi kao podzemna graevina.

Filtracijski
Silazno
spremnik
okno

Kameni
nabaaj

Ispust

Talonik Drenovi

Prvi oborinski Filterska ispuna

Usporiva
dotok od pijeska
Talono okno s toka
drenom

Sl. 14 Austin-ski pjeani filtar sa zatitnim talonikom

Zbog autonomnosti u radu koristi se u klimatski nepovoljnim podrujima. S te strane

interesantan je za primjenu u naim krakim toplim i suhim krajevima, gdje treba
tititi podzemne vode.

Najvea opasnost za uinkoviti rad filtara je obilni dotok suspenzija koje prijete
kolmatacijom. Zbog toga se preporuuje uporaba za ienje prvog oborinskog
dotoka sa relativno malih nepropusnih povrina kao to su parkiralita i prometne
povrine. Prije putanja u pogon potrebno je sve povrine u slivu zatititi od erozije.

32
PF zahtijevaju za rad dosta veliku visinsku razliku. Visinska razlika izmeu ulaza i
izlaza mora ukljuiti slobodno nadvienje iznad talone komore, 0,3 m visine vode
iznad filtra, filtarsku ispunu i drenove. Ako se ta visina ne moe osigurati potrebno je
predvidjeti crpljenje.

Oprezno treba postupiti u hladnijim klimatskim podrujima, jer je tamo bioloki

uinak zbog nie temperature slabiji. Ako postoji mogunost smrzavanja PF
potrebno je osigurati protjecanje mimoilazim vodom.

33