Prikazi knjiga 131

Werner Marx, Fenomenologija Edmunda Husserla: uvod, preveo

Boo Dujmovi, Biblioteka Fj, knj. 8, Naklada Breza, Zagreb
2005, 155 str.

Knjiga njemakog suvremenog filozofa, sada emeritiranog sveuilinog

profesora i nasljednika Husserlove i Heideggerove katedre na Sveuilitu
u Freiburgu i. Br., a kasnije direktora Husserlovog arhiva u Freiburg i.
Br. Wernera Marxa: Fenomenologija Edmunda Husserla: uvod znatno se
razlikuje od drugih poznatih (a kod nas neprevedenih) prikaza Husserlove
fenomenologije, odnosno uvoda u fenomenologiju Edmunda Husserla.
Od Einfhrung in die Phnomenologie E. Husserls Wilhelma Szilasija
(Tbingen 1959) ili analognih poetnih sto stranica u knjizi Prolegomena
za pojam vremena M. Heideggera, razlikuje se ovaj uvod po tome da se u
njemu vie ne nazire toliko vlastiti Husserlov izraz, njegovi vlastiti primjeri
i fraze, nego je to uvod s vremenskim i konceptualnim odstojanjem koji
ukljuuje i tue i autorove vlastite refleksije o fenomenologiji. To vie nije
pristup fasciniranog uenika iz unutra, niti kreativno tumaenje polazita
od kojeg se odvojilo i krenulo dalje, nego pristup objektivnog potovatelja
i slobodnog suradnika. Od izvrsnog prikaza Elisabeth Strker Husserls
transzendentale Phnomenologie (Frankfurt am Main 1987) razlikuje se
ovaj uvod Wernera Marxa jer se ne obraa hermetikom krugu strunjaka
i poznavateljima, nego onima koji fenomenologiju E. Husserla jo ne
poznaju, studentima, poetnicima. To je, moemo odmah rei, posebno
dragocjeno u Hrvatskoj gdje postoji, dodue, poneki dobri poznavatelj Hu-
sserlove fenomenologije, ali je iroj populaciji studenata i diplomiranih
filozofa Husserl nedovoljno poznat i, to je jo gore, nezanimljiv. I sam
autor, Werner Marx, konfrontiran je s takvom situacijom u Njemakoj i
primjeuje da Husserlova fenomenologija nije poslije zavretka Drugog
svjetskog rata ponovo zadobila ono znaenje koje je imala prije toga.
Knjiga Fenomenologija Edmunda Husserla: uvod Wernera Marxa
dijeli se na jedanaest poglavlja u kojima je izloena filozofska misao E.
Husserla. Knjiga na kraju sadri popis skraenica Husserlovih djela koje
se u tekstu rabe za navoenje mjesta i vrlo dobru primarnu i sekundarnu
bibliografiju. Urednik je dodao vrlo informativno Kazalo imena i Ka-
zalo pojmova (hrvatsko-njemaki).
U prvom poglavlju, Filozofija kao znanost, autor konstatira da je
Husserl utemeljenjem fenomenologije (kao metode) pripremio filozo-
firanje 20. stoljea. Husserl se rukovodio idejom da utemelji filozofiju
kao strogu znanost i to ne oponaajui egzaktnost matematike prirodne
znanosti, nego tako da se u filozofskoj refleksiji otkriju uvjeti na temelju
kojih se uope razvila ideja egzaktnosti. Na taj nain e se takoer po-
132 Prolegomena 6 (1) 2007

kazati koji udio ima znanstvena egzaktnost u ukupnosti strogosti koja tu

egzaktnost premauje. To nastajanje koje se ostvaruje prvo eidetikom, a
potom transcendentalnom redukcijom ne znai ukidanje znanosti, nego
upravo dovoenje do vaenja znanosti, odnosno ukazivanje na temelje
njihova vaenja. Put tog otkrivanja je ideja intencionalnosti po kojoj se
filozofski, fenomenologijski predmet odreuje kao kako danost u svijesti.
Svako predmetno podruje stoji u nunoj korelaciji sa svjesnim aktom u
kojem se dohvaa. Pojam intencionalnosti o kojem govori Husserl nije,
meutim, relacija izmeu empirijskog subjekta i prirode ili ljudske osobe
i povijesti nego odnos koji stoji u temelju i prirodoznanstvene i historici-
stike redukcije. Iako Husserl ne osporava znaenje znanosti (kako pri-
rodne, tako i duhovnih znanosti) on ipak osporava presizanje znanstvenih
metodologija u podruje filozofije.
U drugom poglavlju Pristup fenomenologijskoj znanosti upuuje
autor da su sve znanosti (empirijske, prirodne i duhovne, eidetike i feno-
menologija) nezamjenjive (iako utemeljene u fenomenologiji), da imaju
svoju vlastitu predmetnost i da se meusobno razlikuju s obzirom na svoj
stav (specifini korelacijski odnos koji vai u toj znanosti). Na temelju tog
svojeg specifinog stava predmeti prirodnih znanosti su injenice, pred-
meti eidetikih znanosti (eidetika redukcija, stav) su bti, a u fenomenolo-
gijskom transcendentalnom stavu predmetnost je transcendentalni apriori
korelacije koji se kao takav moe istraivati. To istraivanje povratni je
odnos subjektivnog ivota na sebe. U tom poglavlju tumai autor transcen-
dentalnu epoh, odnosno usmjerenost na sam korelacijski odnos (svijest-
svijet) koja zanemaruje ili ne uvaava egzistenciju predmeta (nezavisno
o svijesti). Tim stavom dobivena predmetnost transcendentalna je subjek-
tivnost koja konstituira smisao svega to jest. Tu autor nadalje tumai Hu-
sserlov pojam iskustva, zrenja i evidencije. Fenomenologija je univerzalna
kritika uma koja se suprotstavlja dogmatizmu i konstruktivizmu.
Tree poglavlje, Transcendentalna subjektivnost, posveeno je
pojmu transcendentalne subjektivnosti. Transcendentalna subjektivnost
razlikuje se i od opeg subjekta ili svijesti uope Kantove transcen-
dentalne filozofije i od empirijskog ili mundanog subjekta. Husserlovo
transcendentalno Ja razumije sebe kao ono Ja koje se u svijetu sebi po-
javljuje kao empirijsko. Transcendentalno Ja konstituira svijet, ali sebe
apercipira kao empirijsko Ja, kao dio svijeta. Izmeu empirijskog i tran-
scendentalnog Ja postoji samo razlika stava; empirijsko Ja je u prirodnom
stavu prema svijetu, a transcendentalno Ja je nezainteresirani promatra
koji reflektira o prirodnom stavu. Fenomenologijski stav inhibira vjeru
u bitak, samorazumljivost i on pita o uvjetima mogunosti, o smislu tog
prirodnog stava. Tu je rije o problemima konstitucije predmetnosti svi-
jesti, odnosno o intencionalnoj analizi, istraivanju naina kako svijest
konstituira smisao svijeta.
 Prikazi knjiga 133

U etvrtom poglavlju Imanencija i transcendencija izloeno je Hu-

sserlovo razlikovanje transcendentnih i imanentnih akata. Predmeti ima-
nentnih akata su svjesni doivljaji, usmjereni na intencionalne doivljaje
(refleksije na intencionalne doivljaje) i na neintencionalne doivljaje kao
to su to osjeti i oni pripadaju istoj doivljajnoj struji. Ono transcendentno,
meutim, nije stvar o sebi ili predmet tu vani jer smisao bitka transcen-
dentne stvari (a samo o smislu stvari je rije u fenomenologiji) konstituira
takoer transcendentalna subjektivnost. Svojstvo je transcendentnih stvari
da su irealno zatvorene u intencionalnom aktu. Smisao transcendentne stvari
jest u tome da se ona pojavljuje samo perspektivno i na mnogo naina, ali
uvijek kao ta stvar sama. To vrijedi i za pojedinanu stvar i za svijet u cjelini.
Osim toga egzistencija transcendentnog predmeta uvijek je sluajna, nasu-
prot apodiktinoj datosti imanentnih predmeta. U nain na koji su dani realni
predmeti ulazi i horizont ili mogunosti u kojima neka realna stvar moe
biti kao tipina dana u svijesti. injenicu da se stvar pojavljuje kao tipina u
neodreenom horizontu pojavljivanja zove Husserl pasivnom sintezom.
U petom poglavlju, Ja-pol i predmetni pol, razmatra autor kako u
intencionalnom doivljaju dolazi do osjeta. I Husserl dri da je osjetilno
zamjeivanje receptivno, predmet aficira svijest. On je materija, realno
stanje intencionalnog doivljaja. Smisao toj materiji daju noeze, intenci-
onalni akti. U sreditu je interesa noetika struktura unutarnje svijesti o
vremenu u kojoj se konstituira identitet istog Ja ukoliko je u imanentnom
vremenu kao ono ustrajavajue.
U estom poglavlju, Naturalni stav i njegov korelat priroda, razli-
kuje autor naturalni ili naturalistiki stav, personalistiki-duhovni stav,
prirodni stav i ivotnosvjetovni stav. U naturalnom stavu postavljen je
svijet kao priroda, svijet stvari u prostoru i vremenu, a postavlja se konsti-
tucija objektivnog vremena i prostora. Tu autor upuuje na razlike ranijih
i kasnijih Husserlovih spisa.
U sedmom poglavlju, Osobni stav i njegov korelat, razmatra se
osobni ili personalistiki stav iji je korelat duh. Bitna razlika izmeu
naturalistikog stava i personalistikog stava je u tome da se u naturali-
stikom stavu otkriva kauzalni odnos izmeu stvari, dok se u personali-
stikom stavu otkriva intersubjetivni motivacijski odnos izmeu osoba u
jednom intersubjektivnom svijetu. U tom svijetu i odnos prema stvarima
vodi preko drugih.
U osmom poglavlju, Problem intersubjektivnosti, razmatra se pro-
blem intersubjektivnosti, odnosno pitanje kako se u primordijalnom egu
konstituira smisao onog drugog. Svaka monada nosi u sebi smisao alter
ega i on kroz pasivnu sintezu asocijacije dospijeva do aprezentacije. Onaj
drugi apercipira se kao monada koja je funkcijski centar. Takoer svaka
monada ima svoj korelat u transcendentalno konstituiranom intersubjek-
134 Prolegomena 6 (1) 2007

tivnom, objektivnom svijetu. Husserl je teio da pomou epoh dopre do

iste prirode da bi se tako objasnilo udruivanje monada i ostvarilo krajnje
utemeljenje kroz otkrivanje svih stupnjeva.
U devetom, desetom i jedanaestom poglavlju (ivotosvjetovni stav,
ivotni svijet i znanost i ivotni svijet i posebni svjetovi) razmatra
autor pitanja ivotnog svijeta i ivotnosvjetovnog stava. ivotnosvjetovni
stav ima dodirnih toaka, ali se i razlikuje i od naturalistikog i od perso-
nalistikog stava. ivotnosvjetovni stav odreuje se kao predznanstveni
ili izvanznanstveni stav. Invarijantni sadraj ivotnog svijeta sadri kao
najnii sloj istu prirodu koja fundira ostale slojeve. ivotni svijet je
polje svake zbiljske i mogue prakse. ivotni svijet je takoer postali
svijet koji sadri sedimentacije smisla i nalazi se u stalnoj mjeni. ivotni
svijet su i zajedniki svjetovi kulturnih zajednica a u novovjekovlju uklju-
uje i sedimentirane znanstvene uvide. ivotni svijet se stalno mijenja,
ali u njemu ustrajava neto utemeljujue, tlo-bitak. Svijet nam je dan kao
prethodna danost, pasivna doxa. Analizu ivotnog svijeta povezuje Hu-
sserl i s kritikom europskog razvoja znanosti koja je prvotno zasnovana
u antikoj filozofiji otkriem onog idealnog. Galilei je, meutim zavrni
otkriva fizike i pritom postaje svojim tehniziranjem matematike metode
otkrivajui i prikrivajui genij. Prikrivajui genij je zato jer je tehnizira-
njem metode iskljuen stav u kojem su smisao i istina pokazivi. Svijetu
ivotnosvjetovnog iskustva podmetnut je egzaktni matematizirani svijet,
a izvorna ideja znanosti svedena je na ideju predvianja. U tome se sastoji
kriza znanosti, a budui da znanost u krajnjoj liniji treba sluiti ivotu, i
kriza cjelokupnog ivota. Nasuprot tome znanost o ivotnom svijetu treba
pokazati ivotni svijet u njegovim invarijantnim temama i otkriti kakvu
funkciju ima ivotni svijet kao temelj teorijskih istina.
Posljednje poglavlje (ivotni svijet i posebni svjetovi) posveeno
je pojmu ivotnog svijeta kao totaliteta i horizonta. Svijet ne moe biti
originalno (tj. adekvatno i apodiktiki) dan, nego kao otvoreni totalitet,
otvoreni horizont, tlo-bitak koji ostaje temeljan u mijenama i u ijem se
horizontu sve to postoji pokazuje u supripadnosti i skladnosti. Autor iz
tih Husserlovih stavova izvodi tezu da postoji samo nazoni svijet, odno-
sno pluralnost posebnih svjetova, a otvorenost horizonta svijeta tumai
tako da svijet kao horizont upuuje uvijek na neto drugo. Tako posebni
svjetovi (poslovni, privatni, politiki, religiozni) nose u sebi smisao sta-
novitog vremena i upuuju uvijek na nove posebne svjetove. Pojmom
ivotni svijet Husserl je obuhvatio, dri autor, pluralnost odreenih i neo-
dreenih posebnih svjetova.
Na kraju treba rei da je u Hrvatskoj u drugoj polovici dvadesetog
stoljea (iako je danas stvarno poznavanje oskudno i neprimjereno znae-
nju te filozofije) postojao interes za Husserlovu fenomenologiju i da se on
posljednjih godina i intenzivirao.
 Prikazi knjiga 135

Prvo Husserlovo djelo prevedeno i objavljeno u Hrvatskoj bile su Kar-

tezijanske meditacije (Zagreb 1975, preveo F. Zenko). Slijedili su Ogled o
izvoru geometrije (Osijek 1982, preveo M. Prokopijevi), Kriza evropskih
znanosti i transcendentalna fenomenologija (Zagreb 1990, preveo A. Pa-
anin), Filozofija kao stroga znanost (Zagreb 2003, preveo A. Paanin),
Logika istraivanja (Zagreb 2005, preveo . Pavi) i Ideje za istu feno-
menologiju i fenomenologijsku filozofiju (Zagreb 2007, preveo . Pavi).
Ante Paanin napisao je najvie znanstvenih radova o Husserlu i fenome-
nologiji. Meutim, uvoda u fenomenologiju, koji bi bio prikladan da onoga
koji jo nita ili malo znade o fenomenologiji uvede u fenomenologijski
pristup filozofskim pitanjima, u osobit fenomenologijski nain miljenja do
sada u nas nije bilo. Ova knjiga W. Marxa trebala bi ispuniti tu prazninu.
Na kraju o prijevodu: u cjelini prijevod je dobar, ali je, ini se, knjiga
objavljena na brzinu, pa obiluje sitnim propustima i tiskarskim grakama
to oteava posao onome kojega uistinu treba uvoditi u fenomenologijski
nain miljenja.
Mihaela Girardi-Karulin
Institut za filozofiju
Ulica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagreb
mihaela.girardi-karsulin@zg.htnet.hr

Jean-Franois Lyotard, Postmoderno stanje, prevela Tatjana

Tadi, Ibis-grafika, Zagreb 2005, viii + 115 str.

Osamdesetih godina minulog stoljea jedan izraz postmoderno

kao da se javio u liku tangente koja je prije dolazila iz budunosti no iz
prolosti: ako i nije u tom dobu predstavljala smjer koji ima nakanu smi-
jeniti svu modernost, proglaavajui je prolou koja vie u sadanjosti
nema to traiti osim biti sjeanjem i predajom, arhivom i tradicijom, tada
je bila barem navjetavana kao svjesni pokuaj rjeenja i nadilaenja onih
nedostataka u modernosti (u povijesti, u politici, u ivotu kulture, ali i u
sferama kako tehnikih tako i humanistikih znanja) koji su ovu inili
odve zatvorenom, inertnom i umornom. Dugo smo bili moderni, glasilo
je obeanje: ako jo to ostajemo, ipak smo dodirnuti neim drukijim no
to je moderno. Ostajemo li to na isti nain, jesmo li uope jo u dobu
modernog? Izgleda da ulozi u tom pitanju nisu bili posvema pravilno ra-