Geografski Pristup Okolisu, Mate Matas

Nakladnik: Visoka uiteljska kola, Petrinja
Trg Davorina Trstenjaka 12

U suradnji s H1vatskim geografskim drutvom
Za nakladnika: Dr. !van Prskalo
Urednik: D1: Zoran Cwi
Recenzenti: Matija Bua1; pro/

Mario Mimica, pro/
Pro/ d1: Tomislav egota
Pro/ dr. Vinka Uzelac
Konzultant Dr. Viktor Simoni
Lektura: Jvana Matas, pro/
Prijelom, obrada i tisak: !bis grafika d.o.o., IV Ravnice 25, Zagreb
Uvez: Grafo/ine, Zagreb, Supilova 7
Karikature preuzete iz knjige: Oto Reisinger "Pero", nakladnik: Zlatka
Tomii d.o.o., Zagreb; 1997.
Crte na korici: Tomislav Oani
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 911.9: 504
504: 91
MATAS, Mate
Geografski pristup okoliu I Mate Matas. - Petrinja
Visoka uiteljska kola, 2001
Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 953-97805-4-3
I. Ekosustavi -- Geografski aspekti II. Zatita okolia -- III. Odrivi
razvoj -- Geografski aspekti
410508154
Knjiga je tiskana uz financijsku pomo Ministarstva znanosti i tehnologije

Republike Hrvatske i Zagrebake banke
Mate Matas
GEOGRAFSKI PRISTUP OKOLIU
PETRINJA 2001.
SADRAJ
PREDGOVOR .......................................... 7
UVODNE NAPOMENE I POJMOVNE ODREDNICE .......... 9
GEOGRAFSKI PRISTUPI OKOLIU I
KONCEPT EKOSUSTAVA ............................... 19
Tradicionalni pristupi ............................................................................................. 19
Suvremeni pristupi ................................................................................................. 20
Geoekologija .................................................................................................... 20
Nova ekologija ili ekologija neravnotee ...................................................... 22
KONCEPT EKOSUSTAVA- OPTIMALNI GEOGRAFSKI
MODEL SAGLEDAVANJA PROBLEMA OKOLIA . .......... 23
Ekosustavi prema rasprostranjenosti ili veliini ................................................. 25
Litosfera ........................................................................................................... 25
Pedosfera .......................................................................................................... 27
Degradacija tla ............................................................................................ 29
Lateralizacija .......................................................................................... 29
Dezertifikacija ........................................................................................ 30
Salinizacija ili alkalizacija ...................................................................... 30
Erozija ..................................................................................................... 30
Ostali oblici ugroavanja tla .................................................................. 32
Kako ouvati tlo? ........................................................................................ 33
Tla u Hrvatskoj i problematika njihove zatite ....................................... 34
Atmosfera ........................................................................................................ 36
Sastav zraka stalno se mijenja ................................................................... 39
Ugroena ozonosfera ................................................................................ .43
Mjere za zatitu zraka ............................................................................... .45
Promjena klime ........................................................................................... 49
Efekt staklenika .......................................................................................... 50
Kvaliteta zraka u Hrvatskoj .. .............................................................51
Ekosustavi voda ili hidrosfere .. .................................................................56
Voda, pokreta ivota - sve vei svjetski problem ................................... 58
Indeks populacija slatkovodnih vrsta ................. ..................................... 65
Indeks populacija morskih vrsta .............................................................. 69
Ekoloki pritisci na morska ribolovna podruja ...................................... 70
Kvaliteta voda u Hrvatskoj .............................. ................................... 71
Kvaliteta Jadranskog mora ........................................................................ 73
ume i umski ekosustavi ............................................................................... 77
Deforestacija ............................................................................................... 81
Indeks populacije umskih vrsta ............................................................... 84
Ekoloki pritisak na ume .......................................................................... 86
Hrvatske ume ............................................................................................ 90
Biosfera ............................................................................................................ 93
3
Geografski priswp okoliu
Unos stranih vrsta ....................................................................................... 98

Ekosustavi s obzirom na intenzitet djelovanja ovjeka ...................................... 99
Modificirani ekosustvi .................................................................................. 104
Agrarni ekosustavi .................................................................................... 105
Gradski ekosustavi.. .................................................................................. 107
GEOGRAFSKI INITELJI I OKOLI . .................... 109
Reljefna i klimatska obiljeja prostora i okoli ................................................. 109
Geografski poloaj kao imbenik kvalitete okolia na primjeru Hrvatske .... 114
Prirodno-geografska obiljeja Hrvatske i kvaliteta okolia ............................. 117
Prirodna batina i njezina zatita na primjeru Hrvatske .................................. 118
Nacionalni parkovi kao oblik zatite okolia
na primjeru iz Hrvatske ........................................................................... 119
STANOVNITVO I OKOLI . ............................ 125
Postaje li zemlja pretijesna? .............................................................................. 131
Ekoloki pritisak na obradive povrine .................................................. 135
Ekoloki pritisci na panjake ................................................................... 138
Stanovnitvo Hrvatske kao initelj kvalitete okolia dravnog prostora ....... 140
Urbanizacija i njezin utjecaj na kvalitetu okolia ............................................. 146
Gradovi, simboli razvoja - opasnost za okoli ....................................... 149
Urbanizacija Hrvatske .............................................................................. 153
LJUDSKE DJELATNOSI I OKOLI ...................... 157
Poljoprivredna proizvodnja ................................................................................. 157
Poljoprivredna proizvodnja i njezin utjecaj na okoli
- primjer Hrvatske .................................................................................... 161
Industrijska proizvodnja ...................................................................................... 164
Energetika i okoli ............................................................................................... 166
Ekoloki pritisak ugljinog dioksida ............................................................ 171
Promet i okoli ..................................................................................................... 174
Motorna vozila i kvaliteta okolia ............................................................... 174
eljezniki promet i kvaliteta okolia ......................................................... 177
Pomorski i rijeni promet ............................................................................. 178
Avionski promet i kvaliteta okolia ............................................................. 179
Radioaktivnost i kvaliteta okolia ...................................................................... 180
Velike koliine otpada svuda oko nas ................................................................ 185
EKOLOKE KATASTROFE . ............................ 195
Prirodne katastrofe .............................................................................................. 195
Potresi ........................................................................................................ 195
Vulkani ....................................................................................................... 196
Vjetrovi ...................................................................................................... 198
Poplave ...................................................................................................... 199
Sua ............................................................................................................ 199
Dezertifikacij a ........................................................................................... 200
Ekoloke katastrofe uzrokovane djelovanjem ovjeka .................................... 200
Ratna razaranja i okoli ...................................................................................... 202
4
Sadraj
RAZNOLIKE TEORUE I PRISTUPI - ODRAZ SLOENOSTI

PROBLEMATIKE ..................................... 207
Teorija nultog rasta .............................................................................................. 207
Teorija odrivog razvoja ...................................................................................... 209
Deklaracija o zatiti okolia u Republici Hrvatskoj ......................................... 210
Zakoni o zatiti okolia i drugi ekoloki zakoni kao izvori prava okolia
u Republici Hrvatskoj .......................................................................................... 211
Ekoloki zakoni .................................................................................................... 212
Ostali zakoni u kojima su sadrane ekoloke norme ....................................... 213
Podzakonski openormativni akti kao izvori prava okolia ............................. 213
Prostorno i drutveno planiranje - vana pretpostavka kvalitete okolia ...... 215
Odgoj i obrazovanje za okoli ............................................................................. 223
Oficijelni ili formalni odgoj i obrazovanje (s naglaskom na
geografski pristup) ............................................................................... 223
Neslubeni odgoj i obrazovanje za okoli .......................................... 233
LITERATURA I IZVORI . ............................... 235
KAZALO ............................................. 247
5
PREDGOVOR
S uvjerenjem kako su uzroci i posljedice suvremenih problema okolia i razvoja

usko povezani s individualnom i kolektivnom svijeu, odluio sam se na pisanje ove
knjige u nadi da e njezin sadraj pripomoi u poveanju spoznaja, znanja, pre-
dodbi, osjeaja i htijenja njezinih itatelja, a u cilju boljeg razumijevanja ekolokih
problema i njihova razrjeenja. Sadraj knjige namijenjen je potpunijem ekolokom
obrazovanju s posebnim naglaskom na ekoloko obrazovanje buduih uitelja.
Kvalitetnije ekoloko obrazovanje uitelja smatram izuzetno vanim jer samo eko-
loko educirani edukatori mogu kvalitetno ekoloki obrazovati i razvijati ekoloku
svijest onih koji su im povjereni ili e im jednog dana biti povjereni. Osim uitelji
ma (sadanjim i onim buduim) nadam se da e knjiga biti od koristi i svima ostali-
ma koje iz bilo kojih razloga zanimaju problemi okolia i razvoja i koji na te pro-
bleme i njihovo razrjeenje mogu utjecati ili kroz promjene u promiljanju ljudi o
toj problematici ili na neki drugi nain.
U knjizi su u skladu s dostupnou podataka obraena opa ili globalna pitanja
uzroka i posljedica promjene kvalitete okolia. Za detaljniju razradu pojedinih
pitanja u svim sluajevima gdje je to bilo mogue, izdvojeni su primjeri iz Republike
Hrvatske. Takav pristup podreen je nesumnjivim prednostima didaktikog naela
od bliega k daljem, odnosno domovinskog naela u nastavnom radu openito pa
tako i u udbenicima, logistikoj podrci kvalitetne nastave.
I pored brojnosti primjera i podataka svjestan sam injenice da nisu obuhvae
ni svi uzroci i posljedice dosadanjih i buduih promjena kvalitete okolia te da zasi-
gurno postoje dijelom i precizniji pokazatelji i podaci od onih iznesenih. Stoga u
biti zahvalan svima koji svojim primjedbama i sugestijama upozore na mogue pro-
puste.
Autor
7
UVODNE NAPOMENE I POJMOVNE ODREDNICE
ovjek je postao svjestan injenice da je okoli i sam dio biosfere, u kojoj za njega
vrijede iste zakonitosti kao i za bilo koju vrstu u ekosustavu, pa okoli postaje jedno
od najznaajnijih podruja djelovanja suvremenog ovjeka. No za razliku od biljnih
i ivotinjskih vrsta, koje nisu mogle svjesno utjecati na proirenje granica svoga
rasta, ovjek je svojim intelektualnim sposobnostima, razvojem novih tehnologija,
znanja i vrijednosti proirio granice rasta svoje vrste. Teko je ak i u vrlo grubim
granicama procijeniti jesu li, odnosno kada e biti dosegnute krajnje granice rasta
ovjeka kao vrste u biosferi. No neosporno je da je porastom broja jedinki ovjek
ozbiljno poeo utjecati na kvalitetu pojedinih dijelova biosfere, ak i na globalnoj
razini.
Iako se u posve akademskom nainu razmatranja ove problematike utjecajem
ovjeka na okoli moe smatrati ve prva svjesna upotreba vatre, zabrinjavajui
razmjer toga utjecaja, koji danas nazivamo naruavanjem kvalitete okolia, vezan je
uglavnom za etapu nagloga industrijskog razvoja. Zbog vrlo sloenih i do danas
nedovoljno poznatih zakonitosti koje djeluju u ekosustavima, teko je odrediti
dimenzije naruavanja kvalitete okolia u odnosu prema stabilnosti ekosustava te
tono predvidjeti sve posljedice koje iz toga mogu proizii. Mogu se uti povici koji
pozivaju na uzbunu, ali i smirena razmiljanja prema kojima e i ekoloke proble-
me dananjice rijeiti vrijeme, kao i brojne druge dosada. Broj smirenih glasova
postaje sve manji, a svijest o potrebi promjene naeg odnosa prema okolia inter-
nacionalizirana je. Naruavanje kvalitete okolia sve se manje smatra lokalnim pro-
blemom. Primijeene globalne promjene zahtijevaju zajedniku akciju svih nas. No
danas veina ljudi jo nije svjesna problema niti ga zbog njegove sloenosti moe u
potpunosti uoiti.
Zbog vrlo zamrenih mehanizama djelovanja unutar pojedinih dijelova ekosu-
stava, odnosno unutar biosfere, u dananjim se prilikama ne treba posebno uditi
injenici da postoje velike razlike u samoj definiciji pojma okolia i njegovih poje-
dinih elemenata (dijelova) i da nisu utvreni jedinstveni (uvijek mjerljivi) parame-
tri kojima bi se stupanj naruavanja kvalitete okolia mogao jednoznano prostor-
no i vremenski usporeivati.
Poetkom sedamdesetih godina, kad se i kod nas poelo vie razmiljati o sve
naglaenijim ekolokim problemima, najee su se upotrebljavali pojmovi "sredi-
na", "ovjekova sredina" i "ljudska sredina". Vjerojatno se radilo o prijevodu fran-
cuskog izraza "milieu" ili pak o koritenju ruskog izraza "seredina". U osamdese-
tim godinama ee se primjenjivao naziv okolina. Tako se, na primjer, i u naslovu
jednog od prvih udbenika o toj problematici koji su 1979. godine pripremili istak-
nuti hrvatski biolozi koristio naziv okolina.I Izraz okolina bio je i u naslovu jednog
od ondanjih komiteta odnosno ministarstava Republike Hrvatske (Republiki
1 I. Matonikin, Z. Pavleti i M. Cvitkovi, ovjek i njegova okolina, Centar za industrijsko oblikovanje,

Zagreb, 1979.
9
Geografski pristup okoliu
komitet za graevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zatitu ovjekove oko-

line) te vanih meunarodnih udruga (Komisija za prostorno uredenje i zatitu
ovjekove okoline pri Radnoj zajednici Alpe-Jadran i sl.). Tijekom 1987. godine u
Saboru Republike Hrvatske razmatran je i prihvaen i prvi "Izvjetaj o kvaliteti
okoline u SR Hrvatskoj"2
Meutim, u isto vrijeme koristio se i naziv okoli. Tako, na primjer, akademik
Josip Rogli istie "Tri su bliske rijei: okolina, okolica i okoli, koje su pojmovnom
diferencijacijom dobile i posebno znaenje. Okolina ima socijalno znaenje, npr.
"kree se u looj okolini", okolica sadri prostorni aspekt, npr. "zagrebaka okoli-
ca", okoli ima kompleksno ekoloko znaenje, tj. obuhvaa prirodnu osnovu i
drutvenu modifikaciju, a to je ono to elimo istaknuti."3 U nekim drugim geo-
grafskim radovima okoli se poistovjeuje s ekolokom ili prirodoslovnom sredinom
koju ini sloeni sustav sadraja biotskog i abiotskog znaenja. Za okolinu se pak
navodi kako je ona vie socioloki pojam 4
Oito je, dakle, kako biolozi, geografi, sociolozi ali i pripadnici drugih struka
koje se bave sve naglaenijim ekolokim problemima, nisu jedinstveni u pogledu
nazivlja i znaenja pojmova okoli ili okolina. Ista ocjena vrijedi i za hrvatske jeziko-
slovce. Tako se, na primjer, u Rjeniku hrvatskog jezikas rije okolina tumai kao:
1. kraj, priroda i ono to je izgraeno oko nekog mjesta ili to nekom mjestu tei,
gravitira, prema njemu se odmjerava ili usmjerava; okolica, 2. drutvo u kojem se
tko kree i kojem je okruen u ivotu i radu: sredina, milje, 3. ukupnost materijal-
nog i ivog svijeta kojega je ovjek bioloki dio; sredina. U istom rjeniku za okoli
se navodi: 1. ono to se prua oku pri pogledu na prirodu nekog kraja; predio,
krajolik, pejza, krajobraz; 2. ekol. v. sredina, okolina. Jednako nedoreenim moe
se smatrati i objanjenje rijei okoli u Hrvatskom opem leksikonu, a koje glasi:
"okoli (okolina, sredina); bio!. sve to okruuje neki organizam; neki posebni tipo-
vi o.; genetski, fizioloki, drutveni, tehniki, radni itd. ovjekov okoli, priroda sa
svim promjenama i objektima koji su posljedica ivota i djelovanja ljudi.6
Izraz okoli esto se koristi i za oznaavanje prostora oko pojedinih graevina,
na primjer, okoli kole, kue i sl. premda ima i drugih tumaenja?.
Meutim, bez obzira na spomenute nedoreenosti te nedovoljne strune i
jezikoslovne analize krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina naziv oko-
li sve se ee upotrebljava. On je administrativnim odlukama postao sastavni dio
naziva pojedinih dravnih institucija te specifinih ustavnih i zakonskih odredbi.
2 Glavnina Izvjetaja naknadno je ugraena u posebnu knjigu pod nazivom Zatita okoline danas za
sutra. Autori su knjige: M. Matas (geograf po struci), V. Simoni (kemiar) i S. obot (biolog)
(K, Zagreb, 1989.).
3 J. Rogli, Geografski aspekt degradacije okolia, Geografski horizont, br. 3-4/1973. str. 1.
4 R. Pavi, Osnove kompleksne ekologij"e i geoekologije za geografe - temeljne definicije i prijedlog nastavnog
programa, Geografski glasnik, br. 49, Zagreb, 1987, str. 90.
5 V. Ani, Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998. godine str. 676.
6 Hrvatski opi leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1996, str. 700.
7 U Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, dio VII. str. 830. do 832. u objanjenju se pod
a) istie krug, orbis, globus, u objanjenju pod b) Zemlje, zemaljski tj. Zemlja, pod c) se spominje
univesum i sl.
10
Uvodne napomene i pojmovne odrednice
Moe se dakle rei da se pod pojmom okoli (ili okolina) odnosno ovjekov oko-
li (ili ovjekova okolina) najee podrazumijeva prirodnogeografski sadraj
Zemljine povrine u njezinom totalitetu odnosno meusobnom proimanju (kore-
lacija i integracija) litosfere, pedosfere, hidrosfere, atmosfere i biosfere. Okoliem
se smatraju i radom stvorene vrijednosti, to znai da on ima ire kompleksno eko-
loko znaenje i obuhvaa prirodnu osnovu i drutvene modifikacije ueg i ireg
prostora, te da on najpotpunije obuhvaa ovjekovo mjesto i odnose u biosferi kao
i odnose prema njezinim pojedinim dijelovima.
Razlike u nazivima postoje i u drugim zemljama. Tako se, na primjer, u nje-
makoj literaturi koristi pojam Die Welt koji obuhvaa ivi i neivi svijet. Pojam
Aussenwelt obuhvaa ukupni realitet bez ivih organizama, a Umwelt dio
Aussenwelta koji je relevantan za iva bia. Mitwelt je iri pojam koji osim prirod-
ne osnove ukljuuje i ljudsku nadogradnju.
Na engleskom jezinom podruju koristi se pojam environment koji se definira
kao zbroj ukupnih uvjeta koji okruuju ovjeka na nekom mjestu Zemljine
povrine. Sastoji se od dva dijela - prirodnog i drutvenog.
U francuskom jeziku za pojam okoli rabi se rije milieu, a u ruskom seredina.s
Naruavanje kvalitete okolia moe se najjednostavnije definirati kao doda-
vanje okoliu tvari ili energije u veoj koliini nego to ih on na osnovi samo-
proiavanja moe podnijeti, odnosno dodavanje tvari kojih inae nema u odree
nom ekosustavu.
Nii stupanj naruavanja okolia vezan je za sluajeve kada je mo samo-
proiavanja dovoljna da se sprijei bitno naruavanje prirodnih elemenata, a kva-
liteta se okoline prestankom djelovanja oneienja spontano, bez ovjekova zah-
vata, moe vratiti u prvobitno stanje. Pri viem stupnju naruavanja kvalitete oko-
lia vraanje u prvobitno stanje mogue je samo uz znatnu ovjekovu intervenciju.
S odreivanjem stupnja ugroenosti okoline izravno je povezan i kapacitet oko-
lia. Pod tim pojmom, koji je selektivan s obzirom na vrstu tvari i s obzirom na
obiljeje danog sustava, smatra se sposobnost okolia da u odreenom vremenu
primi odreenu koliinu neke tvari bez tetnih posljedica za taj sustav. Kapacitet
se vrlo teko moe odrediti uz zadovoljavajuu sigurnost za sve tvari, jer se esto
mogui tetni utjecaji mogu pojaviti mnogo kasnije. U pojedinim sluajevima
oneiivai su i tvari koje su se smatrale inertnima pa ak i one koje ine osnovu
odravanja ivota na Zemlji. Inertne su tvari, na primjer, spojevi iz skupine halo-
geniranih ugljikovodika koji se upotrebljavaju za punjenje aerosola i koji slue kao
rashladni medij (freon). Proizvedeni kao izuzetno postojani, kako bi pri njihovoj
upotrebi bio zatien ovjek, bez prirodnog razgraivaa i nagomilavajui se u
okoliu, postali su glavni uzrok mogueg smanjenja koncentracije ozona u strato-
sferi. Isto se tako moe navesti i primjer ugljik (IV) - oksida, tvari koja je osnova
za postojanje ivota na Zemlji i kojom se ostvaruje najvei dio vezanja Suneve
energije. Poveanjem koncentracije u zraku, prije svega zbog prekomjernog spalji-
vanja fosilnih goriva, C0 2 bi zbog fenomena "staklenika" mogao uzrokovati pora-
st temperature na Zemlji zbog ega bi okopnio led u polarnim krajevima, to bi
uzrokovalo plavljenje nizinskih dijelova kopna, promjene kiselosti mora itd.
8 M. Yresk, Uvod u geografiju, K, Zagreb, 1997, str. 240.
11
Koncentracije nekih tvari od kojih, prema trenutno raspoloivim spoznajama,

nema vidljivog nepovoljnog utjecaja na ovjeka i/ili biocenozu, obino su propisane
graninim vrijednostima. Vrijednosti nisu jedinstvene u svim zemljama jer ine
kompromis izmeu razine znanstvenih spoznaja o moguem utjecaju neke tvari,
razvoja ekoloke svijesti te tehnikih i ekonomskih mogunosti odreene sredine.
Posljednjih nekoliko godina u svim se razvijenim sredinama za sve tvari koje poten-
cijalno mogu uzrokovati oneienje, propisuju sve otrije granice te se praktiki
tei smanjenju emisije antropogenog porijekla ili ak njihovom potpunom elimini-
ranju. Dobro je sjetiti se Paracelsusove izjave: "Sve je otrov, vana je doza".
Naime, kada je rije o izmjeni tvari, Zemlja je kao planet zatvoren sustav.
Koliina je stalna, a pojedine tvari prelaze iz jednog oblika u drugi u sklopu tzv.
biogeokemijskih ciklusa, pri emu u sklopu sloenih procesa mineralizacije i sinteze
organske tvari odluujuu ulogu imaju organizmi. U sklopu zatvorenog slijeda tih
reakcija omogueno je i vezanje suneve energije u kemijsku energiju biomase, to
je osnovni preduvjet postojanja biosfere. Dodavanje u relativno osjetljive bio-
geokemijske cikluse vie tvari nego to ih oni mogu podnijeti, moe uzrokovati
poremeaje, ije su posljedice razorne za cijelu biosferu.
U razumijevanju sloenog i osjetljivog arenila naeg planeta, te njegova ou
vanja u granicama koje e omoguiti i daljnji opstanak ovjeka na njemu, bitno je
shvatiti da se svi procesi, ukljuujui ivot svih vrsta, odvijaju unutar pojedinanih
ekosistema ili ekosustava.
Ekosistem ili ekosustav (grki: sistem, sklop) najee se definira kao ukupno-
st meusobno povezanih sastojaka koji tvore neku svrsishodnu cjelinu, ili kao sku-
pina sastojaka, predmeta, svojstava, odnosa i razvojnih tokova koji djeluju kao cje-
lina. Takva se cjelina promatra u prirodnim znanostima neovisno o njezinoj velii
ni i grai kao uopeni apstraktni model, kao isjeak prirode koji je predmet znan-
stvenog istraivanja ili kao koncepcijska jedinica znanstvene ralambe. On je isto-
vremeno dio i cjelina, neovisno o njegovom poloaju u hijerarhiji. Definicija susta-
va i podsustava ovisi o nainu promatranja ili o predmetu istraivanja. Nadalje,
sustavi se danas sve ee opisuju matematikim modelima, njihovi se dijelovi
prikazuju simbolima, a njihovi odnosi jednadbama. Termin ekosustav prvi put je
spomenuo A. G. Tansley 1935. godine. Ekosistemi se sastoje od biotopa - zajed-
nikih fizikih obiljeja prostora i biocenoze - organizama koji ive u biotopu.
Biocenoza se dakle sastoji od svih populacija razliitih vrsta koje nastanjuju neko
podruje ili povrinu u danom vremenskom razdoblju. Biocenoze su nastale kao
rezultat ekolokih procesa i evolutivnog razvoja pojedinih populacija. Svaka bio-
cenoza ima svoja kvantitativna i kvalitativna svojstva po kojima se razlikuje od
druge biocenoze (struktura, mnoina i raznolikost).
Unutar ekosistema ili ekosustva postoje vrlo stroge zakonitosti koje spreavaju
prekomjeran rast odreene vrste. To su, prije svega, ogranieni izvori hrane, prob-
lemi razgradnje organske tvari uginulih organizama i gomilanje proizvoda metabo-
lizma te, u krajnjoj liniji, ogranien prostor. Neovisno o injenici da je ovjek svo-
jim intelektualnim sposobnostima utjecao na granice rasta svoje vrste, koja je sas-
tavni dio biosfere i za nju vrijede sve te zakonitosti, ovjekov opstanak na Zemlji
mogu je samo u skladu sa svim ostalim vrstama.
12
Abiotiki ili neivi dio ekosustava obuhvaa splet initelja fizike i kemijske pri-
rode koji se esto zovu i fiziko kemijski uvjeti ivota. Od brojnih abiotikih ini
telja koji djeluju u ekosustavu spomenut emo samo neke: temperaturu, svijetlost,
vodu i vlagu.
Biotike elemente ini ivi svijet kod kojeg dolaze do izraaja posebne ivotne
zakonitosti: rast, razmnoavanje, irenje, prilagodba i sl. Rije je o biljkama i ivo-
tinjama koje tvore ivotne zajednice (biocenoze) i koje su u tijesnoj meuovisnosti
s lokalnim abiotikim kompleksom.
Ekologija je biologijska znanstvena disciplina. Pojam je uveo njemaki biolog E.
Haeckel 1868. godine. Rije je grkog podrijetla. Grki oikos zanai kua, prebiva-
lite, dom, a logos je znanost, rasprava, istraivanje. Ekologija se najee definira
kao sinteza brojnih prirodnih znanosti, a bavi se istraivanjima meusobnih veza,
odnosa i utjecaja ive i neive prirode na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.
Ona prouava kako okoli djeluje na ivi svijet i kako ivi svijet mijenja okoli.
Takoer bi se moglo rei da je ekologija znanost o odravanju ivog svijeta u cjeli-
ni. U ivi svijet ukljuen je naravno i ovjek jer je i on dio prirode ali i obrnuto: pri-
roda je dio ovjekova svijeta koji on stvara i oblikuje svojom praktinom predmet-
nom djelatnou u ljudskom drutvu koje je stvorio. Moe se dakle rei kako u sre-
ditu ekolokih prouavanja ili panje ne stoji neki organizam, neka populacija ili
ivotna zajednica, ne stoji graa ili ivotno svojstvo ivotnog prostora (to su pred-
meti istraivanja brojnih drugih znanosti), ve njihova meusobna ovisnost.
Proizlazi da ekologija predstavlja multidisciplinarnu znanost koja koristi metode i
dijeli objekt prouavanja s botanikom, zoologijom, antropologijom, geologijom,
pedologijom, klimatologijom, hidrologijom, ekonomijom, sociologijom, etikom,
politikom, geografijom i brojnim drugim znanostima. Biolozi s pravom negoduju
protiv esto netonog koritenja rijei ekologija kao sinonima za okoli ili
oneienje okolia.
U novije se vrijeme sve ee primjenjuju i sintagme "indeks ivih vrsta" i "eko-
loki pritisak".
Indeks ivih vrsta (Living Planet lndex - LPI) brojaanim pokazateljima ukazu-
je na promjenu brojanih odnosa vrsta i populacija. U Izvjeu WWF INTERN-
TIONAL 2000 istie se kako je u razdoblju od 1970. do 1999. indeks vrsta pao za
33%. Pri izraunavanju tog indeksa uzete su u obzir ivotinjske vrste iz slatkovod-
nih ekosustava (194), morskih ekosustava (217) i umskih ekosustava (319 vrsta).
Detaljniji podaci o navedenim indeksima populacijskih vrsta nalaze se u odgovara-
juim poglavljima pojedinih ekolokih sustava.
Ekoloki pritsak (Ecological footprint EFP) procjena je pritiska koji ovjean
stvo vri na globalne ekosustave, odnosno na bioloki produktivno podruje radi
proizvodnje hrane i drvne mase, izgradnje infrastrukture i apsorbiranja C02 koji se
oslobaa izgaranjem fosilnih goriva (inae primarni uzrok klimatskih promjena).
Ekoloki pritisak iskazuje se u jedinicama povrina pojedinih ekosustava obino u
hektarima ili u tzv. "povrinskim jedinicama". Jedna "povrinska jedinica" odgova-
ra otprilike 0,3 ha obradive zemlje, 0,6 ha uma, 2,7 ha panjaka, ili 16,3 ha mora
(obalna i kopnena zona) prosjene svjetske proizvodnosti.
13
Sl. 1. Indeks ivih vrsta 1970. - 1999.

140
Gornja g~~~ pouzdanosti
120
80
Donja granica pouzdanosti
60
40
20
1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995. 2000.
Iz navedenih je podataka vidljivo kako na jednom hektaru tla moe biti vie
povrinskih jedinica to ovisi o kvaliteti tla i njegovoj sposobnosti odnosno kapaci-
tetu u proizvodnji biomase. Hektar vrlo produktivnog tla predstavlja vie "povrin-
skih jedinica" nego hektar manje produktivnog tla. I vrijednost mora se odreuje
prema kapacitetima proizvodnje bjelanevina koje se koriste za ljudsku prehranu i
sl. Povrinske jedinice omoguuju usporedbe ekolokih pritisaka u razliitim
zemljama koje koriste tla razliite kvalitete i namjena (obradive povrine, panjaci
i ume).
Tab.1. Bioloki produktivne povrine

Globalna povrina Povrina po osobi Faktor Povrina po osobi
1996. (milijun 1996. ekvivalentnosti 1996. (povrinska
hektara) (hektar/osoba) jedinica/osoba)
Obradiva
1.254 0,22 3,16 0,69
Povrina
Panjaci 4.619 0,79 0,39 0,31
ume 9 3.333 0,58 1,78 1,03

Ribolovna
3.200 0,55 0,06 O,Q3
podruja
Izgraena
200 0,04 3,16 0,12
povrina
Ukupno 12.606 2,18 1,00 2,18
Pri izraunavanju ekolokog pritiska uzimaju se u obzir svi iskoritavani pro-

stori na Zemlji koji se koriste radi dobivanja hrane, materijala i energije potrebnih
ovjeanstvu i apsorbiraju odgovarajui otpad. Pri tome je manje vano gdje se ti
9 Zbog razliitih metodologija izraunavanja globalne povrine pod umama njih je prema priloenom
podatku za oko 844 milijuna ha manje od onih koji se nalaze u publikacijama PAO.
14
prostori nalaze jer ljudska vrsta iskoritava i oneiuje izvore u svim dijelovima
svijeta. Prilikom izraunavanja ekolokog pritiska uobiajeno je izostavljanje "priti-
saka" s nepotpunim podacima, kao to je npr. potronja vode, isputanje toksinih
oneiivaa i si, to znai da su i vrijednosti iskazane u Izvjeu povoljnije od stvar-
nog stanja. Svjetski ekoloki pritisak mijenja se u skladu s promjenama svjetskog
stanovnitva, prosjenom potronjom po osobi i primjenom raspoloive tehnolo-
gije!O.
Na slikama 3. do 6. vidljive su razlike u ekolokim pritiscima po veim svjetskim
regijama i zemljama koje imaju vie od milijun stanovnika.
Uzevi u obzir da se svjetsko stanovnitvo od 1996. do 2000. godine povealo sa
5,7 na 6 milijardi te da se trendovi ekolokog pritiska uoeni u razdoblju od 1985.
do 1996. godine nisu mijenjali, moe se zakljuiti da je globalni ekoloki pritisak u
2000. godini bio za 5% vei nego u 1996. godini. Za ocjenu ekolokog pritiska u
pojedinim regijama uz podatke o stanovnitvu treba uzeti u obzir i bioloke kapa-
citete s kojima ta regija, odnosno stanovnitvo koje u njoj ivi, raspolae.
Uvaavajui navedene pokazatelje moe se postaviti pitanje potrebnog prostora
koji bi udovoljio zahtjevima stanovnitva odreene zemlje, regije ili svijeta u cjeli-
ni i praviti usporedbe s onime s ime se raspolae.
Sl. 2. Svjetski ekoloki pritisak 1961. - 1997. u milijardama povrinskih jedinica
16
Raspoloivi biokapacitet
12
Raspoloivi kapacitet
koii doputa
IO% prirodnih rezervi
1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1 990. 1995. 2000.
Uz pretpostavku da se 10% cjelokupnog bioloki produktivnog prostora ostavi

netaknutim (za ostale vrste), raspoloivi bi se prostor po osobi smanjio sa 2,2 na 2,0
prostornih jedinica. Za razliku od toga, svjetski prosjeni ekoloki pritisak
(proizvodnja hrane i drva, osiguranje prostora za infrastrukturu i.apsorbiranje C0 2
- povezano s koritenjem energije) iznosio je 1996. godine 2,85 povrinskih jedinica
po osobi ili oko 30% vie od postojeih biolokih kapaciteta. Pretjerano iskorita-
vanje dovodi naravno do iscrpljenja Zemljinih glavnih prirodnih zaliha, to pokazu-
je pad indeksa ivih vrsta.
10 S obzirom na znaajne regionalne razlike tehnolokog razvoja odnosno primjenu tehnologije, za

izraunavanje utjecaja tog segmenta kao ekolokog pritiska koristi se prosjena tehnologija koja
danas u svijetu prevladava. Meutim, takav pristup nema znaajnijeg utjecaja na globalne rezultate
premda za pojedine zemlje moe dovesti do pogrenih zakljuaka.
15
Povrinskih jedi~icap~osobi~
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI

SINGAPUR
SJEDINJENE AMERlfKE OR1:AVE
KUVAJT
DANSKA
NDVIZELlND
IRSKA
AUSTRALIA
flNSKA
KANADA
VEDSKA
FRANCUSKA
HONG KDNG (ICINAJ
ESTONIJA
VICARSKA Milijt1rdipovrinskihjedinica
NJEMAl!KA
CEKA
\IEUKA BRITANIJA
SAUDIJSKA ARABIJA
NORVEKA.
JAPAN
LUKSEMBURG
NllDZEMSKA
REPUBLIKA !KOREJA
GRCKA
ITALUA
P.ANJDlSkA
AUSTRWA
SLDVENWA
IZRAEL
POLJSKA
RUSIJA
BJELORUSIJA
MAARSKA
PDRTUGAL
URUGVAJ
UTVA
UKRAJINA
KAZAHSTAN
UBWA Povrinskih jedinica po osobi
TAIVAI IKINAJ o ~
MONGDLUA
JUNDURIKA REPUBLIKA
SLOVAl!KA
JUGDSLlVUA
BUGARSKA
ARGENTINA
LlTVUA
MALEZIJA
TURKMENSTU
RUMUNJSKA
CILE
OMAN
MAKEDDNWA
LIBANON
VEIUCUELA
PARAGVAJ
KOST A RICA
TURSKA
TAJLlND
MEKSIKO
(*Visina stupca na crteu JAMAIKA
oznaava prosjeni eko- UZBEIKISTA.H
BRAZIL
loki pritisak po stanov- SIRIJA
niku regije, irina stupca IRAN
MDLOAVIJA
srazmjerna je ukupnom MAURICIUS
broju stanovnika poje- TRINIOAO I TOBAGO
HRVATSKA
dine regije, a ukupna PANAMA
povrina stupca ukupnim TUNIS
EKVAOOR
ekolokim pritiscima AZERBEJOAN
kUBA
odredene regije.)
16
Sl. 6. Ekoloki pritisak po zemljama (u povrinskim jedinicama po osobi) 1996.
GABON
DNR KOREJA
KOLUMBIJA
KIRGIZSTAN
ALBANIJA
,/I :
1p~i t ____
KINA tVil B B Bi
ALiJR
!RAK
JORDAN
EGIPAT ( !_________ _
BOTSVANA
~ /~i11 ~~
MAROKO I
ELSALVAOOR I ;-- ..
INDONEZIJA
ZIMBABVE , I
HONDURAS
FILIPINI
GVATEMAlA
PAPUA NOVA GVINEJA i I
DOMINIKANSKA REPUBUKA I . ,
~t-r-
PERU
NIGERIJA
BOLIVIJA
BOSNA I HERCEGOVINA
1 i
NIKARAGVA
MAUTIRANIJA
I :
ZAMBIJA
UBERIJA
ARMENIJA
KENIJA
KONGO
SU DAN
GRUZIJA
SREDNJOAFRIKA REPUBLIKA
GANA
PAKISTAN
MIANMAR
INDIJA
SENEGAL
TANZANIJA
NEPAL
GAMBIJA, THE
NIGER
SOMAWA;::
BENIN _Jjj
OBALA SLOflOVAE ~
VlJErNAM ~
RI LANKA
MAOAGASKAR
LAOS
SIERA LEONE
LESOTO
DR KONGO [ZAIR)
JEMEN
~--
...
I
17
Geografski pn'stup okoliu
Kako promijeniti nepovoljne trendove?

1. Izraunati prirodni kapital ("bioloki kapacitet") svake zemlje i odrediti opti-
malne mogunosti njegova iskoritavanja.
2. Odbaciti politiku novane potpore pojaanom iskoritavanju izvora, oneien-
ju te rastu stanovnitva.
3. Promicati politiku koja u cijenu proizvoda i usluga ukljuuje i trokove okolia.
4. Promicati razvoj tehnologija koje poveavaju potpunije iskoritavanja izvora.
5. U kolske nastavne planove i programe ugraivati odrednice i sadraje koji e
doprinijeti smanjivanju pritisaka ovjeanstva na ekosustave.
6. Razvijati humanu, nepristranu i iroko prihvatljivu politiku reduciranja
stanovnitva.
7. Meunarodnim sporazumima onemoguiti (ili oteati) prebacivanje ekolokih
trokova ili pritisaka drugim zemljama.
8. Preusmjeriti vladina sredstva prema odrivim alternativama.
Razmislite o ekolokim pritiscima vaeg zaviajnog prostora i o mogunostima
njihovih promjena!
- Od naeg uivanja u prirodi, cvijeu i zelenilu nee biti nita.

Netko je ve prije nas uivao!. ..
18
GEOGRAFSKI PRISTUPI OKOLIU I
KONCEPT EKOSUSTAVA
Probleme okolia zbog njihove kompleksnosti brojne prirodne i drutvene znanosti

smatraju svojim temeljnim pitanjima i one ih u skladu sa svojim specifinim meto-
dama i postupcima razrauju i objanjavaju, to stvara utisak poveane brojnosti i
raznovrsnosti modela, teorija, pristupa i sl. bez obzira na to to u biti meu njima i
nema velikih razlika, posebno u sluajevima kraih i openitijih pregleda. Kao
primjer spomenimo geografiju u kojoj je usporedo s razvojem same znanosti dola-
zilo i do znaajnih promjena u sagledavanju i tumaenju pitanja vezanih za okoli i
razvoj to se esto naziva i geografskim ekolokim pristupom ili konceptom.
Interes geografije i geografa za okoli i razvoj potpuno je razumljiv, posebno
kad se uzme u obzir da temelj geografske znanosti ini prouavanje meusobnog
odnosa ovjeka i prirodne osnove. S pravom se moe tvrditi da je ekoloki koncept
u geografiji stalna kategorija. O tome svjedoe programi i udbenici geografije iz
ranijih razdoblja kada promjene okolia nisu bile dananjeg intenziteta i raspro-
stranjenosti, a u kojima su pitanja odnosa ovjeka i okolia bila veoma zastupljena.
Geografski se ekoloki koncept, naravno, mijenjao i prilagoivao promjenama
u geografiji kao znanosti i geografskoj stvarnosti. To je i razlog da se u primjeni
metoda i postupaka ekolokog koncepta u geografiji razlikuju tradicionalni i
modemi pristupi.
TRADICIONALNI PRISTUPI
Uz ve spomenutu zastupljenost tipinih ekolokih sadraja u programima
udbenicima geografije, tradicionalni pristupi obuhvaaju:
Antropoekologiju ili ljudsku ekologiju koja se primjenjivala poetkom 20.
stoljea i koja je odnos ovjeka i prirode objanjavala na uzrono posljedini nain.
Ekoloki pristup ili koncept u okviru tzv. kulturne geografije u kojoj se izdvaja-
la kulturna ekologija sa zadaom objanjavanja kulturnog pejzaa kao posljedice
naina ivota pojedinih kulturnih skupina i njihova prilagoivanja prirodnoj osnovi.
Socijalnu ekologiju u kojoj su uz sociologe bili veoma zastupljeni i geografi i koji
su na temeljima tzv. socijalnog darvinizma objanjavali socijalne skupine i urbane
sredine. Socijalni su ekolozi, primjerice, razvoj grada, njegovu topografiju i pro-
stome strukture objanjavali prije svega djelovanjem socijalnih procesa i imbenika
te borbom za prostor u gradu koja je glavni ekoloki imbenik u toj teoriji.
U razdoblju tradicionalnog ekolokog pristupa geografi su u suradnji s drugim
znanostima (interdisciplinarni pristup) pridonijeli definiranju tipova krajolika ( eko-
sustava, geosustava) kao npr:
- prirodni krajolici (pejzai) ili prirodni predjeli (relativno malih dimenzija) iji
je prirodni izgled rezultat prirodnog razvoja,
19
Geografski pristup okoli.fu
- kultivirani krajolici (pejzai - najvei dio Zemljine povrine) koji su nastali kao
posljedica raznolikih ljudskih djelatnosti i zbog kojih je uz brojne pozitivne
promjene dolo i do raznih negativnih procesa.
SUVREMENI PRISTUPI
Suvremeni pristupi ekolokog koncepta (intenzivniji i kvalitetniji) u geografiji
zapoinju prije tridesetak godina, odnosno u vrijeme kada se poinju zapaati sve
naglaeniji ekoloki problemi suvremenog svijeta i traiti uzroci i posljedice tih
problema.li Meu smjerovima ili teorijama suvremenog ekolokog koncepta istiu
se:
GEOEKOLOGIJA
Geoekologija,12 kao poseban smjer u geografiji, prouava prirodno-geografski
sadraj Zemljine povrine u njezinom totalitetu odnosno meusobnom proimanju
(korelaciji i integraciji) litosfere, pedosfere, hidrosfere, atmosfere i biosfere.
Geoekologija, dakle, prouava cjelokupno djelovanje ivotnih zajednica (bioceno-
za) i ivotnih uvjeta okolia to se na Zemljinoj povrini odraava u obliku mozaika
odnosno geografske raznolikosti.
Geoekologiju neki autori definiraju kao primijenjenu znanost o krajoliku u
kojem se oituju djelovanja ovjeka i drugih organizama, a koja ima za cilj defi-
niranje ekoloki optimalne prostorne organizacije koritenja i zatite krajolika. U
svakom sluaju, moe se rei da geoekologija predstavlja granu jedinstvene geo-
grafije ili, preciznije reeno, smjer geografije krajolika (pejzaa) odnosno landaf-
taB. U skladu s konceptom ladaftskunde iz kojeg je proistekla, geoekologija
prouava raznolike aspekte krajolika odnosno njegovu morfologiju, kronologiju,
ekologiju, sisiematizaciju, regionalizaciju i sl.
Morfologija krajolika oituje se kroz abiotike, biotike i duhovne ili antropo-
gene skupine elemenata. Naglasimo kako elementima duhovnog ili antropogenog
svijeta vladaju svojstvene zakonitosti koje se oituju u ljudskim djelatnostima i
vidljivim elementima u pejzau (naselja, prometnice, polja itd.) koji zajedno ine
11 M. Vresk (n.d. str. 164.) navodi kako najvee zasluge za razvoj geoekologije imaju C. Troll i Hubrich
12 M. Vrcsk, n.d., str. 161.
13 S obzirom na injenicu da se teorija geoekologije i landafta pojavila u Njemakoj i da na njemakom
jeziku postoji najvei broj pisanih radova o toj problematici, prenosimo i neto vie podataka o
landaftu. Naziv landaft pojavio se poetkom 20. stoljea u Njemakoj kao rezultat novoga kon-
cepta njemakih geografa nazvanog Landschaftskunde prema kojem je iz geografije trebalo elim-
inirati dualizam i razvijati jedinstvenu geografiju s ujedinjenim prirodnim i drutvenim elementima.
Landschaft je prema nekim njemakim autorima trebao postati objekt prouavanja "vjene
geografije". U njemakoj strunoj literaturi navedeno je i nekoliko tumaenja pojma landschaft i to:
1. Landschaft kao individua: a) mala zemlja i b) prostor koji se istie specifinou izgleda
2. Landschaft kao prostorni tip izdvojen na osnovi:
a) prevladavajueg obiljeja (vulkanski pejza, krki pejza i sl.) i b) tip izdvojen na osnovi udruivanja
brojnih obiljeja.
20
Geografski pristupi okoliu i koncept ekosustava
takoer odgovarajue komplekse i u meuovisnosti su s lokalnim abiotikim i bio-

tikim kompleksom (Trol, 1966.).14
Proizlazi, dakle, da je najvanija zadaa prouavanja krajolika analiza njegovih
elemenata, utvrivanje njegovih oblika, funkcija i njihovo prostorno grupiranje na
razliitim razinama. Jednako je vano izdvajanje tipova krajolika (sistematika) kao
i prouavanje stadija razvoja u prolosti (kronologija).
U prouavanje krajolika osim njihovih prostornih odnosa treba ubrojiti i razvoj
novih metoda i modela (matematiki i statistiki), potrebnih za daljnja istraivanja
te teorijske temelje geoekolokog planiranja i oblikovanja prostora.
Sl. 7. Geoekologija, ekosustavi i planiranje u prostoru
Morfolop
Pedolop
Hidrotop
Klimalop
,-----..,
I Zoocenoza t- r-----,
L------' ; Hidrosustav I
L-----J
r-----,
<-=====ic------+----~-1 Klimasustav I
L _____ J
I \
I \
~/
\
_____ .... .,,..,,. ''

Bioekologija ti'
' ....... ....... __ _
'' Gcoekologija
Preuzeto iz: H. Leser, Landsehaftsikologie, Verlag Eugen Ulmer Stutgart, 1991., str. 136.
Meu metodama geoekolokog planiranja krajolika posebno se istie Landep

metoda (Landscape Ecological Planing) koja se temelji na stvaranju baze ekolok-
ih podataka dobivenih interdisciplinarnim istraivanjima odreenog krajolika, a u
kojima se nalazi inventarizacija ili pregled elemenata vezanih za abiotiki, biotiki
i antropogeni kompleks. Tako prikupljena baza podataka prua mogunost:
14 prema M. Vresku, n.d. str. 162/163.
21
a) usporedbe prostornih jedinica sa zahtjevima razvojnih potreba drutva tj.

konfrontiranja odreenog oblika ljudskih aktivnosti i ekolokih sposobnosti krajo-
lika da podnese takav oblik iskoritavanja
b) vrednovanja stupnja pogodnosti odreene prostorne jedinice za pojedine
ljudske aktivnosti odnosno oblike koritenja i spoznaje o:
- uincima lociranja odreenih aktivnosti na svojstva prostora u prolosti
- sadanjem stanju prirodno i antropogeno uvjetovanih procesa i svojstava krajo-
lika
- prilagoenosti krajolika odnosno njegovih ekolokih svojstava funkcionalnim
zahtjevima koritenja (koja je aktivnost najpogodnija s kombiniranog ekolokog i
gospodarskog stajalita).
Rezultati prouavanja pruaju mogunost vrednovanja odnosno izrade prijedlo-
ga za optimalni smjetaj ljudskih aktivnosti u krajoliku. Prijedlozi bazirani na
geoekolokom vrednovanju sadre precizno razraene kriterije i postupke koji daju
odgovore na pitanja to, gdje i zato. Takvi prijedlozi predstavljaju preduvjet opti-
malnog gospodarenja krajolikom uvaavajui sve oblike koritenja krajolika koje
zahtijeva drutvo. U odreivanju lokacija tih kategorija kljunu ulogu imaju pri-
rodni pokazatelji.
c) izraivanje prijedloga optimalnog smjetaja ljudskih aktivnosti u odgovarajui
krajolik na temelju rezultata geoekolokog vrednovanja izrauje se prijedlog.
Geoekoloko prouavanje krajolika kao ekosistema ima vertikalno i horizontal-
no stajalite. Vertikalno je bioekoloki orijentirano. Ono sintetizira meuzavisno
djelovanje relevantnih elemenata na jednoj lokaciji. Horizontalni aspekt orijentiran
je na prostorno ekoloko ureenje iz ega proizlazi prostorno diferenciranje.
NOVA EKOLOGUA ILI EKOLOGUA NERAVNOTEE

Nova ekologija ili ekologija neravnotee odnosno kaosa u posljednjih desetak godi-
na dobiva sve vei broj pristaa i meu geografima. Pristae "nove ekologije" sma-
traju da u okoliu umjesto perzistentne stabilnosti mora vladati neravnotea, kaos,
nestabilnost jer takvo stanje uvjetuju prirodni i ljudski imbenici. Pristae nove eko-
logije prouavanje zatite prirode stavljaju prije svega u okvire gospodarskog raz-
voja zbog ega se ona esto naziva i teorijom "odrivog razvoja" ili "zatita s raz-
vojem".
22
KONCEPT EKOSUSTAVA - OPTIMALNI GEOGRAFSKI
MODEL SAGLEDAVANJA PROBLEMA OKOLIA
Koncept ekosustava na najbolji mogui nain objanjava probleme okolia i razvoja

i nudi modele razrjeenja. On se poeo primjenjivati prije tridesetak godina, a to
je u skladu s promjenama u geografskoj znanosti koja u novijem razdoblju meuo
visnost ovjeka i prirode objanjava na nov sintetiki i interdisciplinarni nain s
maksimalnim koritenjem informatikih i kibernetikih dostignua. Po tom se kon-
ceptu u prouavanju meduovisnog odnosa ivih bia i okolia uglavnom pristupa
sustavno, to znai da se iva bia i okoli smatraju funkcionalno povezanom cjeli-
nom zvanom ekoloki sustav ili skraeno ekosustav.
Bez obzira na parametre po kojima je izvrena podjela ili klasifikacija ekosusta-
va, za svaki od njih moe se rei da oznaava skup elemenata meusobno poveza-
nih u funkcionalnu cjelinu, pri emu se svaki ekosustav moe oznaavati kao skup
uzrono-posljedino, meduovisno povezanih organskih i anorganskih sastavnica.
Ekoloki sustav ine dvije skupine strukturnih sastavnica medu kojima postoji dje-
latna meuovisnost, a to su:
a) Abiotiki ili neivi initelji ekosistema (temperatura, svjetlo, vlaga, koncentra-
cija soli i plinova, tlo i sl.) koji obuhvaaju splet initelja fizike i kemijske prirode i
koji se esto nazivaju fizikim i kemijskim uvjetima ivota.
b) Biotike sastavnice odnosno ivi organizmi koji se mogu podijeliti na gene,
stanice, organe, organizme, populacije i zajednice.
Shematski prikaz razvrstavanja ekolokih imbenika
temperatura
padaline i vlanost
Klimatski svjetlost
vjetar
kemijski sastav tla
klimatska struktura tla
abiotski Edafski vodni reim podloge
initelji druga djelovanja vezana za osobine tla koja utjeu na biotskt
sustave
nadmorska visina
nagib terena
Geografski izloenost terena pojedinim djelovanjima klimatskih im
benika
druga djelovanja na biotske sustave ovisne o reljefu i podlozi
Virogeni djelovanje na biotske sustave koji dolaze od virusa
biotski Fitogeni djelovanje na biotske sustave koji dolaze od biljnih organizama
initelji Zoogeni djelovanje na biotske sustave koji dolaze od ivotinjskih organizama
Antropogeni djelovanje na biotske sustave koji dolaze od ovjeka
23
Iz prikaza ekolokih imbenika vidljivo je kako je ivi svijet kao cjelina izgraden
od podreenih ili subordiniranih ivotnih sustava koji se postupno spajaju ili inte-
griraju u vee ili vie razine. Biotike sastavnice u meudjelovanju s abiotikim
sastavnicama ine, kako je ve reeno, posebne sustave ili podsustave.
Sl.8. Prikaz sustava od atoma Biosfera

do biosfere
o
.
Ekosustav
o
~~
_____ --
__..--. _,,.-----~
Biocenoza
Populacija
Organizam
Org. sustavi
Organi
Tkivo
Stanica
Organeli
Preuzeto iz: Lj. Vrek, ovjek i Molekule

okoli, Profil, Zagreb, 1997.,
str. 5. Atomi
24
Koncept ekosustava - optimalni geografski model sagledavanja problema okolia
EKOSUSTAVI PREMA RASPROSTRANJENOSTI

ILI VELIINI
Ekosustavi su istodobno dio i cjelina zbog ega je teko napraviti njihovu uni-
verzalnu klasifikaciju. Postojee klasifikacije uglavnom su raene prema potrebama
ili razlozima klasificiranja, a pri tome su se koristili razliiti parametri pa se mogu
izdvojiti razliiti ekosustavi.
Primjenjujui kriterij veliine neki autori izdvajaju planet Zemlju kao najvei ili
globalni ekosustav. Za globalni ekosustav Zemlje esto se koristi i naziv geosfera i
ekosfera.15 Ekosfera je predmet prouavanja globalne planetarne ekologije koja
e, po svemu sudei, u ovom stoljeu predstavljati jedan od najveih znanstvenih
izazova. Svaki od sastavnih dijelova ekosfere ili subsfere (atmosfera, hidrosfera,
biosfera, pedosfera i litosfera) sastoji se od niza mezo i mikro sustava ili podsusta-
va.
Kopneni ekosustavi, kao to im naziv kae, vezani su za kopno, koje ima manju
rasprostranjenost na Zemlji od vodenih povrina. Za kopnene ekosustave odnosno
biocenoze posebno je znaajno tlo jer ono predstavlja glavni izvor hranjivih tvari.
Ekosustavi voda zauzimaju najopseniji ivotni prostor na Zemlji. Svi vodeni eko-
sustavi povezani su kruenjem vode, a razlikuju se: ekosustavi slatkih voda ( eko-
sustavi rijeka, jezera, bara, movara i sl.), ekosustavi rubova kopna (ua rijeka,
morske obale) i ekosustavi mora i oceana.
LITO SFERA
Litosfera je vanjski stjenoviti omota Zemlje. Njezina je debljina razliita i iz-
nosi od 8 do 70 km. Sastoji se od donjega, plastinog, rastaljenog bazaltnog sloja, u
kojemu prevladava silicij i magnezij (SIMA), i gornjega, krutog, granitnog sloja, u
ijem sastavu prevladava silicij i aluminij (SIAL).
U izravnoj su vezi s litosferom pedosfera, hidrosfera te biljni i ivotinjski svijet.
Naime, rahli dijelovi litosfere, nastali raspadanjem ili drobljenjem matinih stijena,
za ivi su svijet veoma vana pedosfera. Plie ili dublje zavale u Zemljinoj kori
ispunjene su vodom mora, jezera ili drugih oblika i dio su hidrosfere. Pedosfera i
hidrosfera bitne su pretpostavke pojave i razvoja biljnog i ~ivotinjskog svijeta te
vanih ljudskih djelatnosti kao to su ratarstvo, stoarstvo, umarstvo, lov, ribolov i
sl. S gospodarskog i ekolokog stajalita vrlo je vaan i kemijski sastav litosfere.
Suvremena industrijska proizvodnja za svoju preradu i energetske izvore koristi
raznolike elemente izvaene iz pliih ili dubljih dijelova litosfere. Predmeti indus-
trijske proizvodnje osnova su vieg standarda ivota suvremenog drutva, ali zajed-
no s otpadnim elementima koji nastaju u njihovoj proizvodnji ujedno su znatan
uzrok poremeaja kvalitete okolia.
15Dijelovi su tako dcfiniranog sustava: atmosfera, litosfera, pcdosfcra, hidrosfera i biosfera. Pojam ckos-
fera uveo je LaMont Cole u svom radu "The Ecosphere" 1958. godine, a njega ine dva osnovna ter-
mina sfera i "ekosustav"
11 11
25
U toku dugoga povijesnog razdoblja ovjek se za svoje razliite potrebe koristio

razliitim mineralima i energentima izvaenim iz litosfere. Njihovom upotrebom i
preradom, posebno u najnovijem razdoblju kadaje porast industrijske proizvodnje,
a time i potronje tih proizvoda brz, u okoli se isputaju prevelike koliine odree
nih elemenata ili novih spojeva koji bitno utjeu na promjene ustaljenih biogeoke-
mijskih ciklusa i poremeaja kvalitete okolia uih ili irih razmjera, za krae ili
due razdoblje.
Sl. 9. Popreni presjek unutranjeg dijela Zemlje
Preuzeto iz: A. Bognar i dr., Geografija 1, Profil, Zagreb, 1997., str. 76

Prevelikom i esto neracionalnom eksploatacijom pojedinih sastavnih elemena-
ta litosfere, osim promjena elemenata litosfere u biogeokemijskim ciklusima, okoli
se i vizualno degradira te se mijenjaju njegove pejzane osobitosti. Tako se u izra-
zito rudarskim podrujima stvaraju veliki iskopi - udubljenja koja se doimaju kao
rane u prostoru. Takvih rana u prostoru ima i u naoj zemlji. U takvim su dijelovi-
ma i velike koliine jalovine, posebno uz rudnike u kojima se vadi ruda s malim pos-
totkom metala. Iznad podzemnih rudarskih kopova tlo se slijee i stvaraju se rel-
jefna udubljenja u kojima se ponegdje skuplja voda i nastaju jezera, ime se stvara-
ju i novi pejzani elementi u prostoru.
26
PEDOSFERA
Pojam pedosfera oznaava tlo odnosno rastresiti povrinski sloj Zemljine kore ili
litosfere. Tlo je dakle onaj sloj Zemljine kore koji je stanite (biotop) za organizme
to ive u njemu i na njemu. Debljina mu varira od nekoliko centimetara i decime-
tara do nekoliko metara. U uem smislu rijei, naroito sa stajalita mogueg sta-
nita za vie biljke, pojam tlo je, s obzirom na dubinu, praktiki ogranien i ne
oznaava cjelokupnu pedosferu. U tom smislu, dubokim se tlima smatraju ve ona
izmeu jednog i dva metra, a vrlo dubokim tlima ona dublja od dva metra.
Tlo je nastala i nastaje od mineralnih i organskih tvari zajednikim djelovanjem
matinog supstrata (stijena), klime, vode te biljnog i ivotinjskog svijeta. Najgomji
dio tla debljine 10 do 20 cm, koji je rastresitiji i koji sadri vie zraka, topline i vlage,
ujedno je i najvaniji jer se u njemu dogaaju najintenzivniji procesi raspadanja
organskih tvari, ime se stvara humus - osnovna pretpostavka plodnosti tla. U
niem sloju mrtvice, do kojega dopire korijenje drvea, nalazi se vie minerala
donesenih ispiranjem s povrine ili raspadanjem stjenovite podloge na kojoj se taj
sloj nalazi.
Za stvaranje tla i njegovu kvalitetu i vrstu vrlo su vani ostali elementi biosfere.
Rastresiti povrinski sloj nastaje drobljenjem i raspadanjem stjenovite podloge zbog
naizmjeninog zagrijavanja (danju i ljeti) i hlaenja (nou i zimi). U hladnijim i
vlanijim klimatskim podrujima najee su vrste tla podzoli ili pepeljue, u koji-
ma su isprane pojedine tvari iz povrinskog sloja.
U vlanim i toplim klimatskim podrujima osim ispiranja znaajna je i inten-
zivna oksidacija metala, zbog ega se stvaraju lateritna tla. Smea i crvena tla, meu
kojima je i crljenica u naim primorskim predjelima, vie su vezana za tople i
periodino vlane klime. U polusuhim krajevima, u kojima se zbog brzog ispara-
vanja kroz porazno tlo na povrini pojavljuju i lako topljive tvari, najee soli,
rasprostranjena su slana tla. U pojedinim dijelovima svijeta snani su vjetrovi nani-
jeli velike koliine prapora ili lesa, a voda, odnosno rijeni tokovi, velike koliine
aluvijalnog nanosa.
Za kvalitetu tala posebno su vani organski procesi koji se dogaaju u njima,
osobito u gornjem sloju, ivici, gdje se zbog rasta i truljenja travne vegetacije ili lia
u listopadnim umama stvaraju velike koliine humusa. Osim prirodne plodnosti,
koja ovisi o mineralnim sastojcima i organskim tvarima, postoji i umjetna plodnost,
uvjetovana ovjekovim radom odnosno dodavanjem hranjivih tvari koje daju plod-
nost tlu.
Proces formiranja tla vrlo je spor. Za nastajanje jednog centimetra tla potrebno
je i do 100 godina djelovanja vrlo sloenog mehanizma u kojemu bitnu ulogu imaju
bezbrojni siuni stanovnici tla. Zanimljivi su podaci o broju ivih organizama. Tako
na primjer u m2 tla do dubine 0,3 m ivi oko 60 000 000 000 000 bakterija, 1 000 000
000 gljivica, 500 000 000 jednostaninih organizama itd.
U biosferi tlo ima vanu ekoloku funkciju. Ono je osnova egzistencije ve-
getacije, a istovremeno je bitno za izmjenu tvari u sklopu biogeokemijskih ciklusa,
pri emu je osobito vana uloga vezanja i filtriranja organskih i anorganskih tvari
otopljenih padalinama i povrinskim vodama, a to je od velike vanosti za istou
27
podzemne vode. Zbog predrasuda da je tlo "samo po sebi prljavo" i kao takvo
otporno na mogue oneiivanje te da ga ima u "neogranienim koliinama'', pro-
blemima oneienja tla ljudi su posveivali manje panje nego oneienju vode ili
zraka.
Sl. 10. Shematski prikaz moguih izvora oneienja tla uzrokovanih ovjekovom
djelatnou i pojednostavljeni prikaz povezanosti tla s drugim dijelovima ekosusta-
va
OVJEK DJELATNOST OVJEKA
OTPAD
[I IVOTINJA
lj PESTICIDI
UMJ. GNOJI
PROMET
I BILJKA
I 8-1 ZRAK
OSTALO
i t
t T L o
Kemijski sastav tla vrlo je sloen i prostorno raznolik to rezultira i raznolikou

njegovih pogodnosti kao stanita za ivi svijet. Raznolikost prirodnog matriksa u
koncentraciji nekih elemenata esto moe biti problem pri odreivanju stupnja
oneienja tla.
Eventualna odstupanja u koncentraciji nekog od navedenih elemenata na
odreenoj lokaciji u odnosu na podatke iz tablice ili iz neke druge literature ne
moraju znaiti i oneienost tla tim elementom. Odstupanja mogu odgovarati
prirodnom matriksu tla promatrane lokacije, a mogu biti uvjetovana i antropogen-
im dodavanjem odreenih elemenata prilagoenih namjeni tla. Promatrani ele-
ment moe dakle biti u termodinamiki stabilnom strukturnom obliku, tj. moe biti
inertan/perzistentan u danim uvjetima. Stoga je pri odreivanju kemijskog sastava
tla uveden i pojam ekoloki aktivnog udjela.
Tab. 2. Koncentracija nekih metala u tlu u mg/kg (ppm)
Element Niska Srednja Visoka Prihvatliiva
arsen 0,1-5 5-10 10-70 (300) 20
bakar 2-10 10-30 30-150 100
cink 10-50 50-100 100-300 (1000) 300
kadmij 0,01-0,1 0,1-1 1-100 3
mangan 10-50 50-500 500-2000 -
molibden 0,1-2,5 2,5-5 5-10 (70) 5
nikal 1-20 20-50 50-1000 50
olovo 2-10 10-50 50-200 (700) 500
Brojke u zagradi oznaavaju do sada najvie naene vrijednosti.

Podaci preuzeti iz: K. E Busch, D. Ulmann, G. Weise, lngenieur Okologie, VEG G. Fischer Verlag, Jena,
1983., str. 356.; Chemie und Uwelt, Verband der Chemischen lndustrie. V., Frankfurt,1986.
28
Odreivanje nije jednostavno, a pod tim pojmom razumijeva se onaj dio nekog
elementa koji izravno ulazi u biogeokemijski ciklus. Zbog navedenih razloga, pri
odreivanju mogue kontaminacije tla nije uveden pojam maksimalno doputenih
koncentracija odnosno graninih vrijednosti oneienja, kao to je uinjeno u vezi
sa zrakom i vodom.
DEGRADACIJA TLA
Degradacija tla moe nastati na razliite naine i u razliitom intenzitetu_ Uzroci
mogu biti bioloki, kemijski i mehaniki, a esto je vrlo teko odrediti precizne
granice zavretka jednog utjecaja od poetka drugoga jer se oni meusobno
nerijetka isprepliu i dopunjuju, odnosno djeluju sinergistiki.
Sl. 11. Stupanj propadanja tla ukupno i po kontinentima
111 Iznimno Jako o Umjereno o Blago G Azija Afrika- o J. Amerika

Europa S. Amerika l!ll Australija
a) Stupanj propadanja tla b) Propadanje tla po kontinentima u%
Preuzeto iz: Program za promjenu, AGENDA 21, Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia, Zagreb,
1994., str. 17. i Glava, Uvod u globalnu ekologiju, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia, Zagreb,
1999. str. 120.
Po globalnim razmjerima posebno se istiu problemi:'
Lateralizacija
Lateritizacija predstavlja proces ispiranja hranjivih tvari i silikata i poveanja
sastavnica eljeza i aluminija. Procesi su najintenzivniji u stalno vlanim i toplim
tropskim prostorima, a posebno su brzi u dijelovima zahvaenim nestankom uma
(deforestacija ).
Kao nain zatite zemljita od lateritizacije odnosno ouvanja njegove hranjivo-
sti, u nekim tropskim zemljama u kojima se vie hranjivih elemenata nalazi u bilj-
nom pokrovu nego u samom tlu (dijelovi Afrike juno od Sahare, Venezuela,
podruje Amazone), ljudi su nekada 20 do 25 godina ostavljali zemlju pod ugarom.
Zbog poveanih potreba za hranom ciklusi koritenja oranica smanjivani su na
16 Stare ofthe World, Worldwatch Institute, 1987.
29
manje od 5 godina.16 U Nigeriji je, na primjer, povrina pod usjevima poveana 2,5
puta, a pri tome nisu poveane nove oranine povrine. Zbog koritenja tla veeg
od prirodnih granica, unato upotrebi umjetnoga gnojiva i natapanja, prinosi se
mogu smanjiti. Periodi ponovnog koritenja tla mogu postati tako kratki da one-
mogue raspad organske tvari koja u tlo dolazi prirodnim putem i da ga potpuno
iscrpe.
Dezerlifikacija
Dezertifikacija je takoer rairen proces propadanja biolokog ciklusa. Nastaje
zbog odnoenja organske tvari u tlu u uvjetima stalne izloenosti visokoj tempera-
turi. U takvim prilikama tlo se stvrdnjava, s time da se na povrini zemlje esto
stvara tanak, cementiran sloj, odnosno lateritni, neplodan horizont. U polusuhim
krajevima, uslijed jake ispae, a u nedostatku vlage, raspucava se tlo, poveava
evaporacija te se na njih iri pustinja. Takav proces posebno je izraen u suhim
krajevima Afrike, Azije, Australije itd. Koliko je on izraen, govori podatak da su
1882. godine pustinje zauzimale 9,4%, a 1952. godine 23,5% kopnene povrine
Zemlje.
Salinizacija ili alkalizacija

Salinizacija ili alkalizacija pojave su koje takoer uvjetuju propadanje biolokog
ciklusa. One su posljedica ovjekova nastojanja da poveavanjem prehrambenog
ciklusa na navodnjavanim povrinama suhih krajeva postigne visoke prinose.
Erozija
Erozija predstavlja posebnu opasnost za tlo i njegovu kvalitetu. Erozija je posljedi-
ca razliitih antropogenih i prirodnih uvjeta. Ona je prirodni proces star koliko i
Zemlja. No kao i veinu drugih prirodnih procesa ovjek je svojim djelovanjem
ozbiljno poeo ubrzavati i taj proces. Sustavnih znanstvenih praenja erozije tla
naalost nema, tako da se veina podataka bazira na parcijalnim istraivanjima (u
SAD-u i nekim drugim razvijenijim zemljama) i procjenama. Poveanje erozije tla
usko je povezana s nunim poveanjem proizvodnje hrane potrebne za prehranu
svake godine sve veeg broja stanovnika (godinji prirast iznosi oko 85 milijuna
novih stanovnika).
esto se kao primjer istie pitanje plodoreda odnosno izmjene kultura. Pokusi
provedeni tridesetih godina u Missouriju pokazali su da se erozija oraninog tla od
6,75 tona/ha u sluaju optimalnog plodoreda (kukuruz-ito-djetelina) poveala na
25,2 t (stalno sijanje ita) odnosno na 50 tona (sijanje kukuruza kao monokulture).
Izraena debljinom tla koje se gubi, to priblino odgovara gubitku 1 cm svake etiri
godine.
S porastom potreba za itom i cijene ita na svjetskom tritu tla su sve rjee
ostavljana pod ugarom s ciljem da se povea njihova hranjivost i potrebni sadraj
vlage. Tako su se, na primjer, povrine tala pod periodikim ugarom u SAD-u od
1969. do 1974. godine smanjile sa 17 na 13 milijuna ha.
U mnogim planinskim zemljama, u kojima je poljoprivredno zemljite tradi-
cionalno obraivana u obliku terasa, poveani zahtjevi za hranom vie nisu dopu-
tali strpljiv pristup obradi tla i izgradnji terasa. Povezanost nagiba i erozije tla
30
potvrdila su i istraivanja u Nigeriji. Njima je ustanovljeno da godinji gubitak tla s

nagibom 1% iznose tolerantne 3 tiha povrinskog sloja. Pri nagibu od 5% gubici
rastu na 87 tiha (to praktiki znai gubitak tog, za poljoprivredu najvanijeg dijela
pedosfere u toku samo jedne generacije), a pri nagibu od 15% ak 221 tiha, to
znai da se povrinski sloj gubi ve za jedno desetljee.
Razmjeri erozije tla mogu se najbolje ilustrirati porastom sedimenta tla koji
rijekama dolaze u oceane. Prema procjenama u suvremenom se razdoblju godinje
sedimentira oko 24 milijarde tona dok je ta koliina u razdoblju prije intenzivne
poljoprivredne djelatnosti iznosila oko 9 milijardi tona godinje. Ako se uzme u
obzir da otprilike samo jedna etvrtina sedimenta tla zavrava u oceanima i mori-
ma, a da se tri etvrtine istaloe u korita rijeka, onda problem postaje mnogo vei.
Koliine sedimenta koje nosi uta rijeka (Huang) procijenjene su na 1,5 mili-
jardi tona godinje, Gangesa na 0,45, Amazone na 0,36, a Nila na Samo malo vie
od sto milijuna tona. Koliine sedimenta u Savi prema grubim procjenama iznose
600 000 tona.
Satelitske snimke jasno su pokazale da velike koliine tla i zrakom dospijevaju
u oceane. Samo za Afriku procjene su u rasponu izmeu 100 i 400 milijuna tona
godinje.
Rezultati mjerenja na Havajima od 1974. do 1982. godine jasno pokazuju da se
najvei sedimenti praine javljaju u proljee i rano ljeto, kada s azijskog kontinenta
puu relativno jaki vjetrovi s malo padalina, a u tijeku su i poljoprivredni radovi.
Ovisno o klimatskim faktorima, zakljueno je da se gubici povrinskog sloja tla
u granicama izmeu 2,5 do 12,5 tona po hektaru mogu tolerirati, odnosno da ne
ometaju postizanje relativno visokih prinosa za due vrijeme.
Analizom odnosno popisom tala iz 1982. uoeno je da u SAD-u 42% tala gubi
povrinski sloj veom brzinom, odnosno u veim koliinama nego to se moe tole-
rirati. Spominje se podatak o gubitku 1,7 milijardi tona povrinskog sloja tla
godinje, od toga ak 90% s manje od etvrtine najplodnijih itnih polja. Znai da
su pojedini dijelovi vie nego ugroeni.
U lndiji je takoer napravljena analiza o gubicima tla, prema kojoj gubici izno-
se 6 milijardi tona povrinskog sloja tla godinje. Od tog se iznosa ak 4,7 milijardi
tona gubitaka odnosi na tla s kojih je gubitak vei od prihvatljivih 12,5 t/ha.
U bivem SSSR-u, koji je imao najvee oranine povrine na svijetu, problem
erozije tla takoer je velik. Nema tonih podataka, ali pretpostavimo li da je rije o
gubicima istog reda veliine kao i u SAD-u, onda bi godinji gubici bili oko 2,5
milijardi tona povrinskog sloja, a u Kini 4,3 milijarde tona.
SAD, Rusija, Kina i Indija imaju ukupno 52% svih svjetskih oraninih povrina,
s kojih se godinje gubi oko 14,5 milijardi tona tla. Ako pretpostavimo da su gubici
povrinskog sloja tla slini i drugdje, ukupno bi se s oranica na Zemlji godinje gubi-
lo vie od 25 milijardi tona tla, a to znai gubitak priblino 0,7% tla s oraninih
povrina godinje ili 7% za deset godina, odnosno za 150 godina gubitak cjeloku-
pnih koliina najkvalitetnijeg tla, na kojemu se danas proizvode gotovo svi preh-
rambeni proizvodi.
Bez obzira to se navedeni pokazatelji baziraju na procjenama, oni upozoravaju
na nepovoljne trendove koji su ujedno uzronici i dodatnih, vrlo ozbiljnih proble-
ma. Naime, poznata je injenica da se na tlima s kojih se gubi povrinski sloj, za iste
31
prinose mora potroiti vie umjetnog gnojiva, vie stupnjeva obrade, to znai proiz-
vodnju uz neizbjeno vee gubitke prirodnih izvora, osobito energije.
Prema podacima OECD-a erozija najvie prijeti Turskoj, gdje je ugroeno
74,1 % svih povrina, u SAD-u je ugroeno 59,7% itd. Pritom je ponajprije rije o
eroziji vodom. Erozija tla vodom potencirana je nepravilnom eksploatacijom uma
i njihovim krenjem te je stoga poumljivanje terena jedna od primarnih mjera
spreavanja erozije.
Problem eolske erozije u nas je naroito izraen u istonim dijelovima, a jedan
je od uzroka i prijelaz na intenzivnu poljoprivredu formiranjem velikih parcela bez
prirodnih zapreka vjetru. Jednoznana je pokazana da je stupanj erozije mnogo
manji ondje gdje se gospodari na manjim parcelama.
Gubitak 1 cm povrinskog sloja tla u proizvodnji kukuruza moe znaiti gubitak
prinosa 2-3%, a ita 0,5-2,5% (ovisi o kvaliteti tla, dubini povrinskog sloja, klimat-
skim uvjetima i sl.). Na manje erodiranim tlima za postizanje istih prinosa po hek-
taru mora se dodavati 11 kg duinog, oko 1 kg fosfatnog i oko 7 kg kalijeva gnoji-
va vie nego kod neerodiranih tala, a na jae erodiranim tlima porast potronje
gnojiva, prije svega duinih, moe biti i 30 kg vei.
Vano je napomenuti da se trokovi gubitka tla ne oituju samo u poljo-
privrednoj proizvodnji, premda se tu najprije osjete. S malim pomakom, znatan se
dio trokova zbog erozivnosti tla kasnije prebacuje i na trokove odravanja plov-
nosti putova, ienja mostova i sl.
Ostali oblici ugroavanja tla

Posebno mjesto u oneienju tla imaju emisije raznih plinova, pri emu se poseb-
no istie acidifikacija zemljita kiselim kiama, npr. u blizini rudnika, ili oko ter-
moelektrana.
Sl. 12. Degradacija tla u svijetu kao posljedica ljudskih djelatnosti
Hi!. Izloenost kiselim kiama

~Vrlo vi~oka_!~i visoka
~desertifakc111
Preuzeto iz: V. Glava, n.d. str. 119.
32
Specifian oblik fiziko-kemijskog oteenja zemljita oit je na znatnim povri-

nama u obalnim podrujima rijenih tokova i jezera s veim kolebanjima razine
vode.
Industrijske i komunalne vode blizu veih industrijskih zona i naselja, koje slue
za natapanje, takoer utjeu na kvalitetu obradivih tala. Otpadne vode iz poljopri-
vrede, a posebno one sa stonih farmi (tekue gnojivo), ako se nerazumno upotre-
bljavaju, takoer su opasne za kvalitetu tla. Glavni su sastojci tih otpadnih voda
organske materije, duik, fosfor, sumpor, kalij, kalcij, eljezo, a i drugi elementi u
malim koliinama. Sve su to korisni nutritivni initelji za kemijsku plodnost tla ako
se takve vode upotrebljavaju razblaene.
Poseban oblik oteenja tla i kvarenja njegove strukture jest tzv. pluni on, koji
je posljedica primjene teke mehanizacije za obradu i transport. Posebno se pri
poveanoj vlanosti, kada su dovoljni i mali pritisci da se zemljite sabije, smanjuje
brzina infiltracije vode, poveava vodole i guenje usjeva.
KAKO OUVATI TLO?

Dosada se najefikasnijom mjerom ouvanja tla od erozije pokazala ona vezana za
prijelaz na tradicionalnu poljoprivredu, pri emu se tei tome da najvei dio proiz-
vedene biljne mase, osim ploda, dakako, ostane na tlu. Stabljike se ponovo zaora-
vaju, a tlu se dodaju i druge vrste organskog gnojiva.
Ouvanju tala od erozije zasigurno e pridonijeti i sve vei prijelaz na proiz-
vodnju prehrambenih proizvoda bez primjene suvremenih proizvoda kemijske
industrije ili povratak tradicionalnom nainu proizvodnje. Prema procjenama, u
SAD-u je takav nain poelo prihvaati 2-5% farmera.
U tradicionalnom nainu proizvodnje vie se panje pridaje plodoredu, koji pri-
donosi unoenju hranjivih tvari u tlo (ito, kukuruz, djetelina koja se zaore), opti-
malnoj veliini oraninih parcela, prirodnim zaprekama koje smanjuju erozije tla
zbog djelovanja vjetra, a istovremeno poveavaju proizvodnje zbog moguih povolj-
nijih toplinskih uvjeta (manji odvod topline vjetrom, manje isuivanje tla), unita-
vanju korova mehanikim putem (zaoravanje) itd.
Takav nain proizvodnje vrlo je konkurentan "modernom, kemiziranom" nai
nu, tako da su razlike u prinosima postale gotovo zanemarive. Tako proizvedena
hrana mnogo je zdravija, a jedini nedostatak takvog naina proizvodnje u odnosu
prema dananjemu jest relativno velik udio ljudskog rada. Meutim, kada bi se u to
uraunala i vrijeme potrebno za proizvodnju i distribuciju kemijskih sredstava te
utroak sirovina i energenata, onda ti razmjeri ne bi ili izrazito na tetu tradicio-
nalnog naina proizvodnje hrane.
Velike koliine svake se godine gube i vaenjem korjenastih plodova. Po nekim
procjenama uz svaku repu koja se odnosi sa zemlje na kojoj je rasla, ode i oko sto-
tinjak grama tla. U tom sluaju sa 23 000 ha na kojima je 1997. godine bila zasijana
repa (po procjenama na jednom ha izraste oko 90 000 biljaka) odneeno je pri-
blino 210 000 tona zemlje, to ini oranicu duboku 20 cm, povrine nekoliko dese-
taka hektara. Sline procjene mogu se napraviti i za krumpir te za ostale korjena-
sto-krtolaste kulture. Tako odneeno tlo rasipa se tijekom transporta ili deponi-
33
ranja plodova a posebno prilikom pranja i pripreme za odgovarajue tehnoloke

procese.
SI. 13. Suho neplodno tlo po kontinentima te procesi i uzroci propadanja tala
V
"

1
"' ~
"'
"
DAVI
tillAhllt.
ll!lll JuhaAnioril<o
-i..,.
- S{ev.,.. Aiaerlla
-AustraliJa
Ukapoo suboga (aeplodoog) tla:

6, 1 oillllardl htk1oro
Preuzeto iz: Program za promjenu, Agenda, str. 22. i 18.
Koliine tako deponiranog tla variraju ovisno o mnotvu faktora: o izraenosti

adhezije, stupnju vlanosti - ljepljivosti tla, broju i veliini plodova te karakteru
njihove povrine (hrapavost, obraslost ilicama i dr.). Taj bi se problem mogao
smanjiti:
- berbom korjenasto-krtolastih plodova (ako je mogue) pri umjerenom stupnju
vlanosti zemljita,
- optimalnim proizvodnim uvjetima, kojima bi se defonnacija plodova svela na naj-
manju mjem,
- vraanjem zemljine mase, deponirane u suhom ili mokrom stanju nakon njezina
taloenja u bazenima za navoz repe, na parcele s kojih potjee kada se inae prazna
transportna vozila upuuju na ponovni dovoz plodova.
TLA U HRVATSKOJ I PROBLEMATIKA NJIHOVE ZATITE

Prostor Hrvatske istie se raznim vrstama tla, to je posljedica razliitosti reljefnih,
geolokih, klimatskih i vegetacijskih odnosa u prostoru.
U prostoru istone Slavonije na blae valovitim oblicima reljefa i na dubljim
naslagama karbonatnog lesa prevladava crnica (dominira pod tip posmeene ili
degradirane crnice), eutrino ili smee tlo i lesivirana tla. Tla se odlikuju visokom
plodnou.
U prostoru izmeu rijeka Drave i Save te na obodnim dijelovima bivega
Panonskog mora zastupljena su lesivirana tla te razliite vrste hidromorfnih tala. U
34
Koncept ekosustava - optimalni geografski model sagledavanja problema oko/Lfo
prijelaznom podruju tzv. niskog kra, juno od Karlovca, prema Gorskom kotaru i
Lici, este su duboke naslage reliktne crvenice te tipovi smedih i lesiviranih tala.
U sredinjemu gorskom i pretplaninskom podruju Dinarskog sustava, a u skla-
du s geoloko-litolokom graom terena, klimatskim i biljno-geografskim razlika-
ma, zastupljene su rendzine (humusom bogato tlo razvijeno na rastresitim karbo-
natima) i rankeri (slino rendzini, samo je razvijeno na nekarbonatnim bazama) te
razliite vrste smeih tala.
Na otocima, obalnom podruju Jadranskog mora i Dalmatinskoj zagori, prevla-
dava "ljuti" kr. Stjenoviti i kameniti teren esto zauzima vie od 50% povrine. Tla
su plitka i skeletna (rendzine, crnice i erodirana smea tla na vapnencima i dolo-
mitima). Dublja tla (crvenice) samo su lokalna zastupljenija, npr. u Istri. Polja u
kru i poljica u ovom su podruju najvredniji poljoprivredni prostor. Jednaku
panju zasluuju i tla nastala na fliu, laporu i aluvijalnim nanosima. U cjelini, obal-
no je podruje deficitarno plodnim tlima, a vrlo su esti i primjeri loega gospoda-
renja tlima (divlja gradnja, gubici poljoprivrednog tla i drugo).
Vie od polovine republikog prostora pogodno je za poljoprivrednu proiz-
vodnju. Naime, 30 160 km 2 ili 55,2% ROvrine Hrvatske vodi se kao poljoprivredno
tlo. Pod umama se nalazi 20 859 km2 ili 36,9%. Ostalih 7,9% dravnog teritorija
ine prometne povrine, povrine pod vodom, graevinska podruja i sl. Tonih
podataka o povrinama graevinskih podruja, prometnih povrina i sl. naalost
nema jer promjenom poreske politike i evidencije poreskih obveznika nadlene
dravne slube vie ne prikupljaju takve podatke. Procjenjujui da se odnos prema
zemljitu u posljednjih dvadesetak godina nije bitno promijenio, navodimo neke
pokazatelje iz ranijih razdoblja. Tako su se, na primjer, u razdoblju od 1971. do
1981. godine ukupne poljoprivredne povrine smanjile za 49 000 ha ili 1,5%.
Oranine povrine smanjene su za 31 000 ha ili prosjeno 2800 ha godinje. Ako se
tome dodaju veliki kompleksi neobraenih oranica i vrtova (123 580 ha u 1984.) i
zemljita pod ugarom (27 310 ha 1984.), onda je stanje bilo jo loije. U 1984. godi-
ni 60% neobraenih oranica, vrtova i ugara pripadalo je individualnim proiz-
voaima, a priblino 40% drutvenom sektoru. Prema podacima za 1997. godinu
u Republici Hrvatskoj je 363 813 ha bilo pod ugarima i neobraenim oranicama.
Razlozi naglog smanjivanja obradivih povrina u ranijem, a s manjim odstu-
panjima vjerojatno i u suvremenom razdoblju, jesu nedopustivo i nekontrolirana
koritenje velikih povrina najkvalitetnijeg poljoprivrednog zemljita za graevin
sko zemljite, nekontrolirana i neusmjerena gradnja objekata za odmor u zonama
povoljnijim za poljoprivrednu proizvodnju, nedovoljna zatita najplodnijih povrina
pri izgradnji krupne i ostale infrastrukture, nedovoljna zatita plodnog zemljita pri
lociranju farmi i preraivakih kapaciteta poljoprivrednih organizacija.
U dosadanjem razvoju nisu dovoljno ostvareni ni ciljevi za ureenje zemljita,
a naroito ne u onom dijelu koji se odnosi na stvaranje veih zemljinih kompleksa
( arondacija, komasacija, udruivanje).
Daljnji su problem i povrinski kopovi radi iskoritavanja razliitih vrsta sirovi-
na (kamen, ljunak, pijesak i dr.). Osim navedenih problema, ni neki pravni aspek-
ti u postojeim propisima nisu unaprijedili upotrebu poljoprivrednog zemljita.
Tako propisi o nasljeivanju zapravo potpomau usitnjavanje posjeda, a pravo
nepoljoprivrednika da mogu naslijediti oranine povrine ne jami koritenje tog
35
zemljita na racionalan nain zbog prevelike usitnjenosti. Oito je da bi to trebalo

drukije pravno regulirati.
Dosadanjom investicijskom politikom u poljoprivredi u Hrvatskoj nije dovolj-
no ulagano u zatitu i ureenje zemljita. Zbog toga su i danas velike poljoprivred-
ne povrine izloene poplavama i razornom djelovanju planinskih potoka i bujica.
Nadalje, premalo je sustava za natapanje, zbog ega se u poljoprivredi ostvaruju sla-
biji ekonomski uinci od moguih.
Velik je problem i erozija tla, posebno zbog utjecaja voda, te plavljenje neregu-
liranih vodotoka. Tome se mogu dodati i povremena klizita. Problem smanjenja
poljoprivrednih i oraninih povrina, odnosno neracionalnog gospodarenja tim pri-
rodnim bogatstvom, naglaeniji je ako se zna da Hrvatska u cjelini pripada katego-
riji zemalja koje se smatraju siromanima s obzirom na obradive povrine jer na jed-
nog stanovnika otpada samo 0,45 ha obradivih povrina. Zemljama bogatim poljo-
privrednim zemljitem smatraju se one koje imaju vie od 0,66 ha obradivih povri-
na po stanovniku. Osnovni bi cilj u budunosti trebalo biti ouvanje i koritenje
zemljita, prije svega za poljoprivrednu proizvodnju.
To se moe postii jedino usklaivanjem svih interesa u prostoru u sklopu drut-
venih planova, posebno prostornih.
Na osnovi tako usklaenih interesa treba poduzeti sljedee:
- smanjiti koritenje kvalitetnog zemljita za nepoljoprivredne svrhe - poveati
obradive povrine raznim agrotehnikim postupcima (hidromelioracijama, agro-
melioracijama, komasacijom, natapanjem i dr.),
- sprijeiti daljnje poveanje izloenosti zemljita eroziji i sanirati erozijom
oteeno zemljite,
- sanirati povrinske kopove i privesti ih novoj namjeni nakon eksploatacije,
- poveati kontrolu upotrebe agrotehnikih sredstava,
- pojaati druge mjere u podruju umarstva, vodoprivrede, energetike i dr. koje
posredno utjeu na oteenje zemljita.
"Tla. treba uvati za poljoprivredu, ali i od poljoprivrede,;
ATMOSFERA
Atmosfera je sloj zraka odnosno plinoviti omota koji okruuje Zemlju. Veina
zraka nalazi se u niim slojevima atmosfere; 99,9% mase atmosfere nalazi se u sloju
do 99 km iznad Zemljine povrine. Uvjeti za razvitak i odravanje ivota najbolji su
u podruju dodira Zemlje i atmosfere.
Atmosfera se obino prema temperaturi dijeli na troposferu, stratosferu, mezo-
sferu, termosferu i egzosferu. Temperatura atmosfere mijenja se s visinom, ali ne
uvijek s jednakim predznakom gradijenta. Temperatura pojedinih dijelova ovisi o
stupnju apsorpcije Suneva zraenja, izmjeni energije s povrinom Zemlje (kopna i
mora, naroito isparavanjem vode i kondenzacijom vodene pare).
Od povrine Zemlje do gornje granice troposfere temperatura postupno opada
tako da na visinama od 15 do 40 km iznosi oko -60 C. Nakon toga ponovo raste pa
na visini od oko 50 km iznosi 50-100 C, da bi na visini od 80 km bila opet niska, oko
36
-100 C. U viim slojevima temperatura zbog malog toplinskog kapaciteta (niske

gustoe) ovisi iskljuivo o zraenju. Na 250 km temperatura nou iznosi priblino
500 C, a danju je via od 850 C. Mjesta gdje se praktiki mijenja predznak gra-
dijenta (10, 50 i 80 km) zovu se pauze. Na crteu je prikazan temperaturni profil at-
mosfere s naznakom imena pojedinih slojeva.
Sl. 14. Neka obiljeja atmosfere
km
1000
EGZOSFERA
800 --I
700 I
I I
I I
I 0.000000040
500
SLOJ G ,
400 I
;u
~
a:
UJ
"'E 360 ~
u.
~
JOO ~ SLOJ Fz
(/)
o <t
..J
~ I-
a:
UJ
200 I-
0.000057
:~ . .~1i4~A
. l,~J
80 MEZ;PAUZA
70 u. "11
60 :lio 'I'~.:,
~ meteori 40-150 km
50
~
STRATOPAUZA
40
<t
a:
UJ -40
30 u. do
(/)
o - 65
20 !;:
a:
I-
(/)
o more
37
Geografski plistup okoliu
Troposfera je najnii i najgui sloj atmosfere, ija je gornja granica iznad polo-
va dosee priblino 10, a iznad ekvatora priblino 15 km. U tom se sloju nalazi goto-
vo cijela koliina atmosferske vode i u njemu se odvija proces kruenja vode u pri-
rodi i stvaranje gotovo svih oblaka i padalina. Zrana strujanja u troposferi vrlo su
jaka, pa se tako mijea zrak iz niih i viih dijelova.
Temperatura se u troposferi snizuje razmjerno visini prema tzv. adijabatskom
profilu. Naime, pri jednakom tlaku "paket" toplijeg zraka zbog manje gustoe dizat
e se iznad hladnijega. Zbog smanjenja tlaka razmjerno s visinom taj e "paket"
ekspandirati upravo za iznos razlike tlakova. S obzirom na injenicu da je zrak lo
vodi topline, rad potreban za ekspanziju bit e gotovo adijabatski pa se zbog toga
u troposferi u suhom zraku temperaturni profil mijenja za -9,8 C za svaki kilome-
tar visine, a pri vlanom zraku, zbog mogue fazne promjene vode odnosno vodene
pare, temperatura se s visinom mijenja za prosjeno -6C/km.
Takav temperaturni profil atmosfere omoguuje dobro vertikalno mijeanje
zraka, to je sa stajalita eliminiranja lokalnog oneienja zraka esto vrlo vano
jer omoguuje dizanje uvis "toplijih paketa oneienog zraka", kakvi su veinom
otpadni plinovi nastali procesima izgaranja. Vertikalno mijeanje bit e bolje to je
negativniji stvarni temperaturni profil u atmosferi u odnosu prema onome za vlani
zrak.
U prirodi su mogua stanja kada temperatura prizemnog sloja atmosfere raste s
visinom - postojanje tzv. temperaturne inverzije. Sa stajalita mogueg (lokalnog)
oneienja zraka to je najloije stanje jer je oteana rasprivanje oneiivaa. Na
globalnom planu dugotrajne se temperaturne inverzije dogaaju za vrijeme stva-
ranja anticiklona, kada se gornji slojevi zraka sputaju, zagrijavajui se zbog efekta
kompresije praeni blagim vjetrovima, odnosno najee vjetra i nema (tiina), pa
se za vrijeme njihova trajanja na odreenom podruju mogu znatnije nagomilati
oneiivai. Epizode oneienja mogu biti i potencirane pojavom magle odnosno
stvaranjem smoga, a posljedice mogu biti vrlo ozbiljne.
U prosincu 1930. godine u dolini Meuse (Belgija) zbog gustog smoga sta-
novnitvo je tri dana osjealo probleme s bronhima, pluima i oima. U to je vrije-
me umrlo 65 osoba ili 10 puta vie od prosjeka. Potkraj listopada 1948. godine u
Donori (Pennsylvania, SAD) smetnje je zbog smoga imala polovica ukupnog broja
stanovnika, a umrlo ih je 20. Tek su se od tog vremena poele provoditi analize pa
su inverzijske prilike povezane s pojavom veih koncentracija oneiivaa, prije
svega S02 i praine, koji su izravno utjecali na zdravlje stanovnitva. U prosincu
1952. godine u Londonu je, zbog oneienja zraka umrlo ak 4 000 ljudi.
Do kratkotrajnih pojava inverzije u jutarnjim satima esto dolazi za vrijeme
vedrih noi, kada se zbog intenzivnijeg zraenja topline sa Zemlje u svemir mogu
pothlaivati donji slojevi atmosfere. Ta inverzija redovito nestaje ve nakon izlaska
Sunca. Zbog takvih mogunosti u velikim se urbanim sredinama, u kojima je zrak
loe kvalitete, ne preporuuje "protezanje" kod otvorenog prozora nakon ustajanja,
jer se s prvim udisajima "svjeeg jutarnjeg zraka" esto udahnu i kokteli razliitih
oneiivaa s odreenog prostora.
Inverzije su este i u kotlinama, gdje zbog hladnijeg zraka to se nou sputa s
planine, donji slojevi mogu biti hladniji od onih u viim dijelovima. Visina pojave
inverzijskog sloja osobitost je nekog podruja. O tome se u novije vrijeme vodi vie
38
rauna pa se i visina dimnjaka na novim objektima prilagoava visini inverzijskog

sloja kako bi se isputeni plinovi, pare i estice mogli rasprivati na ire podruje. U
gradovima punim visokih dimnjaka iz kojih se jo (naalost) najee viju obojene
perjanice dima, iz njihova oblika i laik moe dobiti osnovne spoznaje o "vremenu".
Na crteu je prikazano nekoliko "perjanica" ovisnih o vremenskim prilikama.
Sl. 15. irenje oneiivaa iz stacionarnih izvora u razliitim vremenskim uvjetima
.. ... ..
(\:~
..
labilno otmostero neutralno atmosfera
stabilno otmosfero inverzioni sloj ispod visine izvora

labilno atmosfera iznad njego
inverzioni sloj iznad visine izvora

labilno 0"1mosfero u nojdonjem sloju
SASTAV ZRAKA STALNO SE MIJENJA

S obzirom na osnovne dijelove (duik i kisik), sastav zraka moe se smatrati stalnim.
No s obzirom na tvari koje se pojavljuju u tragovima ne samo na lokalnoj razini
zbog djelovanja oneiivaa, mogua su odstupanja.
Izvori (emisije) koji mogu djelovati na promjene sastava zraka mogu se podije-
liti na tri velike skupine:
- emisije koje nisu posljedica ovjekova utjecaja: djelovanje vulkana, oceana,
oluja itd
39
- emisije koje su u prirodi potpuno ili djelomice uzrokovane ovjekovim djelo-

vanjem, i to u poljoprivredi, stoarstvu, ili su posljedica poara radi krenja uma
itd.,
- emisije koje su izravno uzrokovane ovjekovim djelovanjem, npr. emisije izaz-
vane preradom ili upotrebom kemijskih tvari, spaljivanjem fosilnih goriva radi
dobivanja energije itd.
Emisije koje izravno uzrokuje ovjek zovu se antropogene emisije. Vrlo je esto
teko razlikovati emisije uzrokovane ovjekovim djelovanjem od onih izazvanih pri-
rodnim putem. Najbolji su primjer takvih emisija umski poari, koji mogu nastati
prirodno, to je sluaj u stepama, ili ih moe izazvati ovjek, osobito radi krenja
uma i osvajanja novih poljoprivrednih povrina. U oba sluaja nastaju isti pro-
dukti.
Tab. 3. Sastav zraka na Zemljinoj povrini

Glavni sastoici Tvar Volumni udio u oostocima
duik N, 78,08
kisik O, 20,95
arnon Ar 0,93
ugljik (IV) oksid CO, 0,034
neon Ne 0,0018
helij He 0,0005
Ostali sastojci
metan CH. 0,00016**
kripton Kr 0,00011
vodik H2 0,00005
duik (JV)oksid N,O 0,00003
ugljik(II) oksid CO 0,00002
ksenon Xe 0,000009
ozon 0 3 30 -50
Tvari u tragovima reda veliine ppb (parts ugljikovodici 10-100
per billion = 10-') - duik-oksid NO i NO, 0,01-5
sumpor(IV)oksid S0 2 0-2
CS2 30
cos 500
CCL, 100-200
Tvari u tragovima reda veliine ppt (parts
CF, Cl,!F12) 230-300
per trillion = 10- 12)
CFCI,(F11) 160
Ch, SCH, 20-150
SF, 0,5
OH O,Q4
Slobodni radikali
HO, 4
sulfati, nitrati, kloridi,
Aerosoli 2050 g m-3
amonijeve s.
Preuzeto iz: Umweltbericht Luft, Fond der chernischen Industrie, Frankfurta. M., 1987.
Uz krajnje produkte svakog procesa spaljivanja, kao to su ugljik(IV)-oksid i
voda, zbog sloenog djelovanja reakcije organskih radikala mogu nastati i vii
ugljikovodici, ak i aromati i policikliki spojevi, od kojih su neki izrazito kancero-
geni. Posebno zanimljiva skupina produkata nastaje spaljivanjem organskih tvari
koje osim ugljika i vodika sadre i duik, sumpor, klor i fluor.
Sretna je okolnost da mogue djelovanje na biosferu ovisi o koliini, a ne samo
o prisutnosti nekog spoja u okoliu. Ako je neki spoj dokazan u okoliu, to jo ne
znai da e na njega imati tetan utjecaj. Za njegovo djelovanje mora biti preko-
40
raen odreeni prag koncentracije, koji je razliit za razliite jedinke. Spoj kojim
smo relativno esto okrueni u tragovima jest npr. kancerogeni benzpiren iz dima
cigarete ili automobilske ispune cijevi.
Atmosfera je otvoren sustav. Ona je bitna za mnoge biogeokemijske cikluse ele-
menata i tvari, osobito u dijelu izmjene tvari s litosferom. S obzirom na hranjivost
tla i produkcije biomase, posebno su vani ciklusi vode, ugljika, duika, fosfora i
sumpora.
Na sastav atmosfere znatno utjeu prirodne emisije - emisije bez ovjekova utje-
caja. Pri erupciji vulkana EJ Chichona 29. oujka 1982. u atmosferu je dospjelo oko
0,5 km3 pepela, plovua i vulkanske praine. Izravno je u atmosferu dospjelo 40 000
tona HCI, to je uzrokovalo poveanje koncentracije za 40%. Istovremeno je u stra-
tosferu dospjelo 20 milijuna tona S0 2, to je priblino 10% godinje emisije sum-
por(IV)-oksida emitiranog spaljivanjem ugljena i nafte.
Sl. 16. Emisija najeih oneiivaa zraka (u milijunima tona godinje)
1990
1980
I
co
1970
1990
1980 Suspen ~iran e estice
1970
1990 ...
1980 - NOx
1970 Ul OECD
1990
1980 SOx ostatak
1970 svijeta
o 50 100 150 200 250
Preuzeto iz: Program zapromjenu,AGENDA 21, str. 15.
ak i bez veih erupcija vulkani emitiraju znatne koliine plinovitih oneii

vaa. Tako je vulkan Kilauea u razdoblju od 1956. do 1983. emitirao u troposferu
7,6 milijuna tona sumpora (preteno kao H 2S i S0 2), 500 000 tona kloridne kiseline
i 2,2 milijuna tona vodik (I) fluora. Osim toga, dnevno emitira 800 kg para ive i niz
ugljikovodika: metan, aldehide, ketone, alkohole, benzen, toluol, a meu njima i
halogenirane derivate alkana i alkena. Uz stalne manje emisije C0 2 vulkani ga
mogu iznenada emitirati i u veim koliinama, kao to je bio sluaj u kolovozu 1986.
godine u Kamerunu kada je zbog vulkanske erupcije iz jezera Nios osloboena
koliina C0 2 usmrtila vie od 1700 ljudi.
Vulkanskim erupcijama oslobaaju se i znatne koliine radioaktivnih tvari.
Spomenuti EJ Chichon sadri radioaktivni torij, a pepeo vulkana Vezuv bogat je
uranom. Pri erupciji vulkana Mount St. Helen osloboen je radon ukupne radio-
aktivnosti 1QI7 bq (bekerel). Pri nesrei u ernobilu u travnju 1986. godine oslo-
41
Geografski pn'stup okoliu
boeno je radioaktivnog joda !3 1j 10 16 -1017 bq, a ukupna aktivnost bila je vea za

jednu potenciju. Iako nije mogue tono odrediti ukupne koliine oneiivaa koje
se emitiraju u atmosferu, danas raspolaemo relativno dobrim procjenama koje su
tone na razini reda veliine.
Sl. 17. Antropogeni initelji i oneienja zraka
Preuzeto iz: Lj. Vrek, n.d. str. 83.
Tab. 4. Vrijeme transformacije nekih oneiivaa u zraku pri normalnim uvjetima

(srednja koncentracija OH-radikala 106 estica cm3)
oneiiva vrijeme raspada
sumpor (IV) oksid (S0 2) I I dana
ugljik (II) oksid (CO) 40 dana
metan (CH4 ) 3,5 godine
etan (C2H6) 38 dana
oropan (C 3 H6) I I sati
benzen (C 6 H 6 ) 9,6 dana
aldehid (CH 20) 1,2 dan
metanol (CH3 OH) 11,6 dana
sumporovodik (H 2S) 3,8 dana
amonijak NH 3 72 dana
urea ((CH 3)2NH) 4 sata
Preuzeto iz: Ullmanns, Encyk/opiidie der Technischen Chemie, Band 6, Basel, 1981., str. 227.
Oneiivai koji dou u atmosferu veinom se iz nje uklanjaju fizikalnim pro-
cesima (ulaz u oblake i maglu, hvatanje na kine kapi, adsorpcija na povrinama,
ugradnja u biljke, transport i sedimentacija) ili se u njoj kemijski transformiraju u
neki drugi oblik (reakcije fotolize, homogene i heterogene kemijske reakcije). Pri
izgradnji pojedinih tvari u zraku bitnu ulogu imaju slobodni radikali O, OH i HOi.
kao i neki spojevi koji se inae nalaze u tragovima, npr. ozon, dok u industrijskim i
42
Koncept ekosustava - optimalni geograf>ki model sagledavanja problema oko/i.fa
urbanim sredinama procesu transformacije pomae i praina, koja, s obzirom na

mogui kemijski sastav (naroito s obzirom na sadraj metala), moe djelovati kao
katalizator. Vrijeme transformacije oneiivaa kree se od nekoliko sati pa sve do
reda veliina godine. U tablici se nalaze podaci o vremenu transformacije nekih
oneiivaa u zraku.
S obzirom na brzine strujanja zranih masa, veina oneiivaa moe dospjeti
na vrlo velike udaljenosti prije nego to se pretvore u neki drugi oblik. Reakcije u
kojima nastaje transformacija primarnog oneiivaa u neki drugi (najee manje
tetan oblik), zajedno s fizikalnim procesima, osiguravaju djelovanje mehanizma
samoproiavanja atmosfere. Postoje indicije da se zbog ljudskih aktivnosti moe
smanjiti samoproiavanje atmosfere. Oneiivai kao to su metan i drugi organ-
ski spojevi, zajedno s ugljik(II)-oksidom i duikovim oksidima, mogu utjecati na
koncentraciju OH- radikala, a time izravno i na brzine transformacija veine
zagaivaa.
UGROENA OZONOSFERA
U stratosferi, dijelu atmosfere koji je neposredno iznad troposfere, temperatura
raste sve do visine od priblino 50 km. Taj je porast prije svega uzrokovan apsorp-
cijom kratkovalnog zraenja i oslobaanjem topline pri disocijaciji molekula kisika,
odnosno pri disocijaciji molekula ozona zbog djelovanja ultraljubiastog zraenja.
Cijeli proces tee u zatvorenom slijedu kemijskih reakcija, koje su izvrstan prirod-
ni filtar za spreavanje prodora prevelike koliine ultraljubiastog zraenja na
Zemlju. Posljednjih dvadesetak godina pojavila su se prva upozorenja da bi djelo-
vanje tog prirodnog filtra moglo biti narueno dodavanjem stratosferi tvari koje
se ne uklapaju u taj zatvoreni ciklus, nego su dodatni ponor za ozon koji se ne moe
popuniti nekim novim izvorom.
Sl. 18. Meuzavisnost zastupljenosti Sl.19. Svjetski se ozonski omota

Klor monoksida i ozona smanjio za 6% od 1981. do 1994.
X
~ o
,g::> Q
il ~
8. ~ 2
o o
c c -4
~a
o o
a: ~ -6
1982 1986 1990 1994
64 65 66 61 68 69" 70 71 o
+-Ekvator Geog. irino Junipo/ - +
Preuzeto iz Svatko moe uiniti neto za spas ozonskog omotaa, UNEP, broura, str. 12 i 14.
43
Istraivanja su pokazala da je ozonski sloj stratosfere ugroen i da se na junoj

hemisferi u ovom sloju poinju pojavljivati tzv. rupe. Smanjenje sposobnosti
zadravanja ultraljubiastog zraenja ozonskog sloja u najirem bi smislu u skoroj
budunosti moglo bitno djelovati na ivot na Zemlji. Realne su procjene po kojima
e poveana ultraljubiasto zraenje poveati broj oboljelih od raka koe i utjecati
na fitoplankton, odnosno prvu kariku hranidbenog lanca u oceanima i morima to
e vjerojatno imati pogubne posljedice na biosferu. Uzroci takvih poremeaja mogu
biti prirodni ili uvjetovani ljudskim aktivnostima.
Meu prirodnim uzrocima posebno su znaajne vulkanske erupcije premda se
njihov uinak smatra kratkotrajnim. Tako je, na primjer, erupcijom vulkana Mount
Pinatubo na Filipinima 1991. u atmosferu izbaena oko 20 milijuna tona sumporo-
vog dioksida to je utjecalo na oteenje ozonskog sloja u 1992. i 1993. godini.
Sl. 20. Svjetska proizvodnja (u tisuama tona godinje) CFC-11 i CFC-12 ubrzano
opada
Polpis Monln>oisici prolo/<ol
800
600
400
200
1950 1960 1970 1980 1990
Preuzeto iz: Svatko moe uiniti neto za spas ozonskog omotaa, UNEP, broura, str. 25.
Meu uzrocima vezanim za ljudske aktivnosti posebno se istiu halogenirani

ugljikovodici, koji su umjetno sintetizirani za pot~ebe industrije hladnjaka i kozme-
tike (sprejevi), a obiljeje im je ekstremna stabilnost u okoliu. Prije svega, misli se
na freon-11, CFC-11 i freon-12, CFC-12. Atmosferski vijek CFC-115 procjenjuje se
na 1700 godina. Rauna se da je od 1931. godine, kada su sintetizirani, proizvede-
no vie od 15 milijuna tona tih spojeva i vjerojatno ih je isto toliko isputeno u atmo-
sferu. Pretpostavlja se da je veina doprla do stratosfere, gdje se raspala djelo-
vanjem ultraljubiastog zraenja. Produkti njihova raspada (prije svega klor) uve-
like unitavaju ozon. U rujnu 1987. godine usvojen je tzv. Montrealski protokol s
ciljem nadziranja proizvodnje, potronje i upotrebe tvari koje oteuju ozonski
omota (TOOO). Protokol je stupio na snagu 1989 a do prosinca 1995. godine
ratificirala ga je 150 zemalja. Montrealski protokol propisuje mjere za smanjivanje
proizvodnje i potronje tvari koje tete ozonskom omotau.
44
No postoje indicije da na smanjenje koncentracije ozona u stratosferi osim freo-

na djeluju i drugi proizvodi ljudske djelatnosti, prije svega duini oksidi (naroito
iz avionskih motora).17
MJERE ZA ZATITU ZRAKA

Problemi oneienja zraka nisu novi, ali je nov doprinos i intenzitet oneienja
antropogenim utjecajem. Pokuaji regulacije negativnih posljedica na lokalnoj razi-
ni poznati su jo iz vremena Edvarda III, koji je 1306. godine zabranio upotrebu
ugljena u Londonu zbog ve tada uoenih problema oneienja zraka. Njemu za to
nisu bili potrebni materijalni dokazi u smislu mjernih vrijednosti, to je danas potre-
ban dokaz da se djeluje protiv zagaivaa iako je zagaivanje oito. Relativno je
jednostavno bila rijeena i kaznena politika. U literaturi se spominje podatak da je
jednom prekritelju naredbe bila oduzeta svaka mogunost njezina ponovnog
krenja jer je zbog prvog prekraja pogubljen.
Prije stotinjak godina otpadni se plinovi nisu proiavali. Jedini ureaj bila je
prana komora u nekom jednostavnijem obliku. Dimnjaci su bili graeni iskljuivo
tako da odvode plinove i osiguraju dovoljno zraka za proces izgaranja, a ne i da
smanjuju oneienje okolia - razrjeenjem, poveanom disperzijom mogu se
smanjiti imisijske vrijednosti.
Kasnije je zapoeta ugradnja ureaja za proiavanje, ponajprije onih koji su u
proces proizvodnje trebali vratiti dio sirovine ili proizvoda to su inae odlazili kroz
dimnjak, tako da je interes za te ureaje ponajprije bio neposredni interes "proiz-
voaa oneiivaa". Problem utjecaja na neposrednu okolinu rjeavao se
gradnjom viih i visokih dimnjaka.
Tek posljednjih dvadesetak godina, kad se spoznalo da zagaivanje zraka nema
granica i kad je uoeno propadanje uma, poelo je spreavanje oneienja
smanjenjem ukupnih emisija. Visine dimnjaka vie nisu mogle rijeiti nastale pro-
bleme, jer su se podizanjem dimnjaka na jo veu visinu vlastite emisije "poslale"
susjedu, a vlastite su ume umjesto vlastitih zagaivaa unitavali susjedovi. I tako
se zatvorio krug.
Danas je postala praksa da se pri gradnji novih objekata (u mnogim zemljama
saniraju se i postojei izvori) emisija praine smanjuje 99%, emisija sumpornih
pojeva 85-95%, duikovih oksida do 90%, itd. Poduzimaju se i konkretne mjere za
smanjivanje emisija iz prometa. U ekologijski i industrijski razvijenim zemljama u
toku su aktivnosti za proiavanje plinova iz benzinskih motora. Ugradnjom odgo-
varajuih katalizatora znatno se smanjuje emisija CO, NOx i neizgorenih ugljiko-
vodika. Zapoeta su istraivanja za smanjenje emisija iz dizelskih motora.
Kad je rije o oneiivaima, razlikuje se pristup problemima. Postoje raz-
miljanja prema kojima se emisije takvih oneiivaa praktiki moraju svesti na
nulu, ali i ona prema kojima emisije moraju biti u takvim granicama da nema tet-
nih posljedica s obzirom na sve relevantne znanstvene spoznaje.
17 D. Tuhtar, Zagaenje zraka i vode, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
45
Kada se prilazi rjeavanju tog problema, uvijek je potrebno pokuati procijeniti

rizik koji uzrokuje pojedina tvar u okoliu. Potrebno je ocijeniti je li rije o tvari
koja je u okoliu perzistentna, kao brojni klorirani ugljikovodici, tako da se ve i pri
najmanjim emisijama ta tvar praktiki akumulira u prirodi, npr. freon, ili je posrije-
di tvar koja se u relativno kratkom vremenu razgrauje na ekoloki prihvatljive pro-
dukte pa je mogunost akumulacije zanemariva. Isto tako valja brinuti o koncen-
tracijskoj razini u kojoj se odreena tvar pojavljuje u okoliu. Treba razlikovati ui
nak odreene tvari kao iste, odnosno u visokim koncentracijama, od onoga kada
je nalazimo u tragovima. Posebno je vano razumno djelovati danas, kada se s raz-
vojem analitikih tehnika udjeli pojedine tvari u drugoj mogu odreivati u odnosu
1 : 1013 (pikogram), tako da se uzimanjem dovoljne koliine bilo koje tvari u njoj
moe "dokazati" bilo koja druga tvar. Tehnike mogunosti, prije svega razvoj
instrumentalnih analitikih metoda, omoguile su ak i uvid u "prolost", na
primjer analizom zraka zaostalog u ledu polarnih podruja. Dokazana je da veina
sadanjih zagaivala, ak i onih kojih danas ima u tragovima, postoji u atmosferi ve
tisuljeima. Svaki "prirodni" poar u atmosferu oslobaa i dioksin, a svaka uma
terpene, aromate ...
No, neovisno o tome, zbog mogueg poveanja unosa pojedinih tvari u bio-
geokemijske cikluse te nepoznavanja njihova mogueg djelovanja, osobito u vezi s
moguim dugotrajnim djelo-
vanjem, namee se nuan
oprez, naroito pri sintezi
spojeva koji bi se mogli poja-
viti kao potencijalna zagai
vala, a da njihova prisutnost u
biogeokemijskim ciklusima
nije poznata.
-A sada brzo kui! Zna da ti je lijenik preporuio to vie boravka

na istomzraku!
46
Sl. 21. Shematski prikaz razliitih razina koncentracije

JEDNA Ol"OPLJENA KOCKA EERA U: DAJE KONCENTRACIJU OD:
1 procent 10 g/kg
0271 (10 gram po kilogramu)
1 dio od 100 dijelova
~ 271
1 promll
1 dio od 1 000 dljelova
, g/kg
(1 gram po kilogra.mu)
~ 27001
1 ppm (put per m\ll{On)
= 1 dio od 1 miliiuna dijelova
o aat g/kg (10~1
(1 miligram po kl\ogramu)
1 PPb (part per billion) o 000 001 g/k'il

~i;;;;;;;;;;;;;;;;;;;_;;,;;i;i:C~
1 {10)
2 700 000 I 1 dio od milijarde dijelova
(bitijunu SAO m\\lja1d) (1 m\kro'jlram po kilogramu)
o 000 000
\~(
t ppt (pari per trilllon) 001 g/kg
21000000001 1 dio 'od 1 bilijuna dljelova t10)
~ l triliiun u SAD bilij1.in) (1 nanogrem po kllograml.r)
1 ppq (parl per quadrillion) O 000 000 000 001 g/kg

=1 dio od 1 bllljarde dijelova (TO.)
(quadrlllon u_ SAD blllJarda) {1 PikO'ilrm po kilogramu)
Pri procjeni rizika od tvari koje se u atmosferi nalaze odnosno unose u

tragovima, i odluivanju o potrebi smanjenja njihovih emisija potrebno je
razmotriti i ovo:
- postoji Ii tvar inae u prirodi; kakav joj je poloaj u biogeokemijskim ciklusi-
ma,
- kakav utjecaj tvar ima i na to se on odnosi, kakav je odnos izmeu pojedinih
doza i mogueg utjecaja,
- kada se oekuje opasnost za ljude i kako se moe sprijeiti,
- ako se opasnost moe sprijeiti smanjenjem emisija antropogenog porijekla,
postoje li za to i tehnike mogunosti,
- kakve trokove i socijalne posljedice mogu imati mjere smanjenja emisija te
jesu li trokovi i koristi opravdani.
Iako se, gdje je god mogue, mora provoditi naelo smanjivanja emisija antro-
pogenog porijekla svih vrsta tvari, danas jo nemamo ni ekonomskih ni tehnikih
mogunosti, ni kulturolokih uvjeta za provoenje naina ivota uz potpunu elimi-
naciju emisija antropogenog porijekla. Osim toga, valja imati na umu i injenicu da
ugradnja ureaja na jednome mjestu i smanjenje neke emisije nuno uzrokuje neku
drugu vrstu emisije na mjestu proizvodnje danog ureaja za proiavanje, nepo-
vratni gubitak dijela energije, sirovina i, u krajnjoj liniji, jednog drugog dijela oko-
lia.
Stoga se, s obzirom na emisije tvari koje bi se kao oneienja u atmosferi mogle
pojaviti u tragovima, ekoloki prihvatljivim pristupom uvjetno moe smatrati onaj
kojim se ne poduzimaju posebne mjere smanjenja emisija ako je dana tvar inae
prisutna u okoliu i ako nema mogunosti za lokalno optereenje okolia.
Na globalnom su se planu prije problema oteenja ozonskog sloja stratosfere
pojavili problemi vezani za pojavu "kiselih kia", a prije svega za transport oneii
vaa na velike udaljenosti. Iako je poticajem vodeih svjetskih znanstvenika 1972.
odrana poznata Stockholmska konferencija Ujedinjenih naroda o zatiti okolia,
tek je propadanje uma i odumiranje jezera u Skandinaviji zbog oneienja zraka,
47
prije svega oneiivaima iz Engleske i Njemake, prije tridesetak godina podiglo

svijest do takve razine koja omoguuje reguliranje zatite ovjekova okolia na
najirem meunarodnom planu.
Da bi se smanjila opasnost od oneienja uope i izvangraninog oneienja,
medu europskim je zemljama postignut dogovor o smanjivanju emisija S0 2 . Taj
dogovor, ili "Klub minus 30%", ve je dao i odreena poboljanja. U nekim euro-
pskim zemljama emisije su smanjene i za vie od 30%. Problem prekograninih
oneienja, nasreu uz smanjene apsolutne iznose, i dalje je prisutan. Neke zemlje
zavisno o geografskom poloaju i drugim imbenicima imaju vee koliine oneii
vaa iz "uvoza" nego to "izvoze" i obratno (vidjeti sliku).
Sl. 22. Odnos "uvoza" i "izvoza" SOx i NOx atmosferom u 1992. godini u nekim
europskim zemljama
-
"""""
,.,,.....
.-.uMr11
s-
-
- ~
=
""'
s-
~'
""'-
- - - -- - - - -
10001,...,-.poragodijn.19 -- ~
1000tdu!A.~ ----
Preuzeto iz: Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i oko-
lia, Zagreb, 1997 str. I-68.
Posljednjih nekoliko godina na lokalnoj se razini, s mogunou utjecaja i na

regionalnom planu kada je rije o problemu utjecaja na biocenozu, pojavio problem
porasta koncentracije ozona u prizemnom sloju. Premda nema izravnih prirodnih
emitera zbog kompleksnog slijeda mnogobrojnih fotokemijskih reakcija u kojima se
kao bitan reakcijski element pojavljuju ugljikovodid i duikovi oksidi, povremeno
su (obino jedanput godinje) u mnogim sredinama primijeene lokalne promjene
koncentracija, pri emu su redovito biljeeni porasti s uobiajenih 30-50 ppb na 70-
80 ppb.
Uzrok tim fluktuacijama nije detaljno poznat, ali je poznato da se one dogaaju
u kompleksnom meudjelovanju meteorolokih parametara (razrjeenje, intenzi-
tet svjetla, transport) i zagaivala u atmosferi (osim ugljikovodika i duinih oksi-
da, prije svega, praine).
Zbog mogueg tetnog djelovanja, prije svega na biljni svijet (ume), u razvije-
nim su se industrijskim zemljama poele uvoditi mjere za smanjenje koncentracija
48
ozona u prizemnom sloju posrednim putem, uvoenjem mjera za smanjenje reak-

tanata iz kojih on nastaje.
Osim smanjenja emisija iz industrije i pokretnih izvora (uvoenje katalizatora
na vozilima), ozbiljno se radi i na razvoju tehnologija za smanjenje i svih ostalih,
naoko vrlo malih emisija, kao to su one na benzinskim crpkama prilikom punjenja
automobila.
PROMJENA KLIME
Promjena klime vrlo je irok pojam kojim su obuhvaeni svi mogui oblici nepo-
stojanosti klime bez obzira na njihovu statistiku prirodu. Granice koje odvajaju kli-
matske od vremenskih promjena ine razdoblje od 5 do 11 godina. Promjene klima
esto se svrstavaju u dvije skupine i to:
a) promjene u daljoj i neto blioj geolokoj prolosti (prije mjerenja mjernim
instrumentima)
b) promjene u instrumentalnom razdoblju (promjene izmjerene mjernim instru-
mentima). U promjenama instrumentalnog razdoblja (koje traje oko 200 godina)
posebno se izdvaja razdoblje suvremenih promjena klima koje obuhvaa promjene
u posljednjih nekoliko desetljea, ali ne prije poetka 20. stoljea.
Sl. 23. Promjene srednje globalne temperature od 1861. do 1998. godine

0.6
o,;
~H~IJIli_
OA
0,3
0,2
o
~ ~ ~
0,1 o
"'
1
l 11~
o
"' "'
"'
-0,1 "' "'
-0,2 I 1
-0,3
-0.4
-0,5
-0,6
Preuzeto iz: Der Fischer Wi:ltalmanach 2000., Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt, 1999.,
str. 1258.
Promjene klime u dalekoj i neto blioj geolokoj prolosti bile su redovita i nor-
malna pojava. U dugoj prolosti Zemlje esto su se izmjenjivala uglavnom toplija i
hladnija razdoblja. Zbog dueg trajanja toplija su se razdoblja smatrala "normal-
nom" klimom. U hladnim su razdobljima, tzv. glacijacijama, nastajali ledeni pokro-
vi. Posljednja je glacijacija bila u kenozoiku. Glacijacija se sastoji od kraih hlad-
49
nijih (glacijali) i toplijih (interglacijali) razdoblja. Posljednja je glacijacija imala

etiri glacijala (Gine, Mindel, Ris i Virm). Vinn je zapoeo prije 70 000 godina i
trajao sve do prije desetak tisua godina. Najjae zahlaenje nastupilo je prije 25
000 godina kada je srednja godinja temperatura bila za 10 do 12 stupnjeva nia
nego danas. Zbog toga je velika koliina vode bila zaleena, tj. inila je ledeni pok-
rov, a razina svjetskog mora bila je za stotinjak metara nia od dananje. Najstariji
ledeni pokrov nastao je nad Antarktikom, zatim nad Grenlandom, a tek onda su
nastali ledeni pokrovi u umjerenim geografskim irinama (europski i sjevernoame-
riki). Ledeni pokrovi u umjerenim irinama nestali su prije kraja posljednjeg gla-
cijala, a antarktiki i grenlandski su se sauvali sve do danas. Po zavretku zadnjeg
glacijala klima je postajala sve toplija iako su se jo uvijek javljala i hladnija raz-
doblja. Nestankom ledenih pokrova morska se razina sve vie izdizala. To je izdi-
zanje u poetku bilo bre, a zatim sve sporije.
Trendovi prirodnog zatopljenja klime (nakon zadnjeg ledenog doba) u instru-
mentalnom odnosno suvremenom razdoblju s posebnim naglaskom na posljednjih
nekoliko desetljea dolaze jo vie do izraaja uslijed tzv. efekta staklenika odnosno
porasta staklenikih plinova koji su dijelom i antropogenog porijekla. Mjerenjima
je ustanovljeno da je u posljednjih stotinjak godina srednja globalna temperatura
porasla sa -0,3 na 0,6 ili priblino za 1 stupanj.
EFEKT STAKLENIKA
esto se kao uzrok promjena klima istie tzv. "efekt staklenika", koji je posljedica
promjena u sastavu atmosfere. Naziv tog fenomena potjee iz usporedbe sa slinim
procesima koji se zbivaju u umjetnim staklenicima gdje staklo ima ulogu atmosfere
i proputa kratkovalna, a zadrava dugovalno zraenje.
Najznaajniji apsorber dugovalnog zraenja jest vodena para u atmosferi pa je
zato za oblanih noi znatno toplije nego kada je no vedra. Osim vode u znatnoj
mjeri dugovalno zraenje apsorbiraju: ugljini dioksid (C02), metan, ozon, dui
ni oksid, klorofluorougljikovodici (freon) i dr.
Sl. 24. Shematski prikaz uinka staklenika
Kralkovalna
Poveanje potronje ugljena, nafte i
drugih fosilnih goriva koji su izvori
energije, povealo je koliinu ugljinog
dioksida i nekih drugih aerosola u
atmosferi. U predindustrijsko doba kon-
centracija C02 bila je oko 288 ppm,
1958. oko 315, a u nae vrijeme oko 350
ppm.
Preuzeto iz: Priroda, br. 8/1991. str. 12.
50
Sl. 25. Koncentracija ugljinog dioksida

u atmosferi od 1751. do 1996. od fosil-
nih goriva i proizvodnje cementa u Sl. 26. Promjene morske razine od
tisuama tona 1880. do 1980.
o -,--.----.------.---.-------.---.----~~~~
1751 1860 1880 1900 1920 1940 1960 1980 1996
. i---1---1---l--__J'-----'---l---+--1---i'---~
1880. HWO. 1920. 1940. UIGO. UIBO.
Preuzeto iz: Der Fischer Weltalmanach 2000., Preuzeto i Bognar i dr. Geografija 1, Profil,
Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt, 1999., Zagreb. 1998., str 176.
str. 1261.
Klimatski modeli pokazuju da bi podvostruenje C0 2, a time i poveani efekt

staklenika uzrokovao globalno zatopljenje od 1 do 5 C. Uz poveanje srednje glo-
balne temperature primijeene su i brojne druge promjene kao to su:
- vea zagrijanost atmosfere iznad kontinenata nego iznad oceana,
- vea zagrijanost u viim i srednjim geografskim irinama,
- djelomino zahlaenje iznad sjeverozapadnih dijelova Atlantika i srednjih geo-
grafskih irina Pacifika,
- naglaenija estina prirodnih nepogoda,
- smanjivanje povrina alpskih ledenjaka (u posljednjih 150 godina za priblino
50%),
- poveavanje morske razine (u dvadesetom stoljeu za oko 15 cm).
Meu znanstvenicima postoje znaajne razlike kad su u pitanju daljnji trendovi
promjene klima. Ipak, veina ih smatra da emisije staklenikih plinova treba
smanjiti. O tome svjedoe i brojne meunarodne konvencije i dogovori. Tako je u
okviru konferencije o okoliu i razvitku 1992. godine u Rio de Janeiru odrana i
Okvirna konferencija UN-a o klimatskim promjenama. Zbog istih razloga odrana
je i konferencija o zatiti atmosfere u Kyotu 1997. na kojoj su se industrijske drave
obvezale da e do 2012. smanjiti svoje emisije za 5% u odnosu na 1990. Godinu
dana kasnije (1998.) odrana je slina konferencija u Buenos Airesu, a 1999. u
Bonnu. Razliite su procjene o daljnjim trendovima promjena klima.
KVALITETA ZRAKA U HRVATSKOJ

Kvaliteta zraka u Hrvatskoj poela se organizirano pratiti 1964. godine. Prva mjer-
na stanica postavljena je u Zagrebu, a danas je mjerna mrea proirena praktiki
na sve vee gradove.
51
Emisije glavnih oneienja u atmosferu u 1998. bile su znatno nie nego 1990;
S0 2 za 50 %, NOx za 13 %, NMVOC za 25 %, CO za 47 %, CH, za 27 %, NH3 za
37 % i CO? za 16 %. Inae oko 92 % emisije S0 2 dolazi od procesa izgaranja. U
emisiji No: najvei udio ima promet (63 %). Najvie NMVOC emitira se iz pri-
rodnih izvora. Poljoprivreda je glavni izvor emisije amonijaka (>70 ). Emisije NH 3
smanjuju se kontinuirano blago, uglavnom zbog smanjenja stonog fonda.
Emisija C0 2 u 1998. iznosila je 20,4 Mt s prisutnim trendom poveanja emisije.
Emisija je metana iz prirodnih izvora stalna ( cca 50 % od ukupnih emisija), a emi-
sije se od poljoprivrede smanjuju. N 20 se takoer najvie emitira iz poljoprivrede
(60 %).
Hrvatska je potpisnica Okvirne konvencije o promjeni klime i u skupini je
zemalja koje su se obvezale zadrati emisiju staklenikih plinova na razini iz 1990.
godine. Hrvatska je takoer potpisala Kyoto protokol i nakon njegova stupanja na
snagu mo rat e smanjiti emisiju staklenikih plinova u periodu od 2008. do 2012. na
95% u odnosu na 1990. godinu. Od tekih kovina (Pb, Cd, Hg) najvea je emisija
olova i to uglavnom iz prometa (98% ). Planirano je ukidanje potronje motornog
benzina s olovom do 2005.
Prorauni taloenja sumpora i nitrata, a isto tako i izmjerene vrijednosti, poka-
zuju da su prekoraene trajno prihvatljive vrijednosti za umski ekosustav, odno-
sno za podruja Gorskog kotara i dijela Sjeverozapadne Hrvatske, za koje postoje
izmjerene vrijednosti.
Tvari koje oteuju ozonski omota (TOOO) iskljuivo su uvoznog podrijetla.
Ukupna potronja TOOO iznosi oko 0,09 kg po stanovniku, to je znatno manje
potronje od razvijenih zemalja. Kao stranka Montrealskog protokola Hrvatska
ima obvezu postupno ukinuti CFC tvari i halone do 2010.
Sl. 27. Promjene u emisijama nekih oneiivaa na podruju Republike Hrvatske

od 1990. do 1995.
JSOOOO
j- 300000
01990
8_ 250000 .1991
0 "' 200000 1!11992
u
1111993
""8 150000
~ 100000
so, NOx NMVOC CH, co co, NzO Nll,
Preuzeto iz: Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia,
Zagreb, 1997., str. I-60.
Postojeom monitoring mreom za praenje kakvoe zraka u Hrvatskoj obuh-

vaeno je oko 38 % cjelokupnog stanovnitva, odnosno 90 % stanovnika gradova ili
52
Koncept ekos11stava - optimalni geografski model sagledavanja problema okolia
naselja. U 15 % naselja zrak je prekomjerno oneien (III. kategorije), u 60 %

umjereno oneien (II. kategorije), a u 25 % naselja ist ili neznatno oneien (I.
kategorije). Prekomjerno ili umjereno oneienje imaju gradovi: Zagreb, Sisak,
Rijeka, Split, ibenik, Pula i Kutina. Automatskim mjernim ureajima do sada su
opremljene samo etiri mjerne postaje.
Sl. 28. Promjene prosjenih maksimalnih koncentracija S0 2 i dima u Zagrebu i

Rijeci od 1973. do 1993.
so,
600 1000
ZAGREB
>OO
l
""' .. .... . . .... ..
JOO
200
200
......
100
. .~..., . .~" . rt
. ~'\q ~....... ~....., ~....., ~<;- ,q<C- ,r:fi' ,r:fi"" ,~ ,~' ,(' ,.(' <l .$'"' .if ,# ,.<f:o ,<fo' ,<fo"'
plina
""""'
Dim
700 700
RIJEl(A ZAGREB
600 600
~""'
""' 300
400 ....
- JOO
.. . .... l 300
200 200
100 100
0-1-+-++++++++++++++++++-+-<
,<'
,.Jf' ,~' ,(' ~, ~ ~, ,# ,4' ,<fo' ,<f>"' ,<' ,~' ,.(' ,.(' ~, ~ ~<t> ,# ~<{to ,<fo' .:!'"'
plina
plina
Preuzeto iz: Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia,
Zagreb, 1997., str. I-44.
Mjerenja od 1991. do 1994. godine, kao to ]e i bilo za oekivati, pokazala su da

se zrakom loije kakvoe istiu Zagreb, Rijeka, Split, Kutina i neki drugi gradovi. U
Zagrebu je primjerice na 4 mjerne postaje u talogu registrirano olova u koliinama
veim od graninih vrijednosti. U Rijeci je vei problem sa H2S, u Splitu s talonim
tvarima, a u Kutini sa NH3 i H2S itd. Koncentracije S02 u zimskim su mjesecima
vee nego u ljetnim.
U mnogim naseljima javlja se problem lokalnih oneienja neugodnim mirisi-
ma najee zbog povienih koncentracija amonijaka, sumporovodika, merkampta-
na i sl. ei su sluajevi irenja neugodnih mirisa s farmi svinja, telia, pilia i sl., s
nekontroliranih odlagalita otpada, ali i iz nekih industrijskih postrojenja. Manje je
podataka o oneienju atmosfere otrovnim tvarima organskog i anorganskog
podrijetla. S obzirom na vrstu i stanje tehnologije koja se koristi u industriji
Hrvatske, otrovne bi se tvari prije svega mogle pojaviti u okolici veih industrijskih
postrojenja kao to su rafinerija nafte u Sisku, Rijeci i Zagrebu, tvornica umjetnih
53
gnojiva u Kutini, tvornica organskokemijskih proizvoda u Omilju i Splitu, sredinje

plinske stanice u Molvama i sl.
Sl. 29. Prekogranini "uvoz" oneienja u Hrvatsku
Preuzeto iz: Izvjee o sranju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia
Zagreb, 1997.,str. 1-67
Vano je, meutim, naglasiti kako za oneienje atmosfere u Hrvatskoj, kao i

velikom broju drugih zemalja, osim emisija iz domaih izvora veliko znaenje ima i
tzv. prekogranino oneienje. Tako, na primjer, od ukupne koliine taloenih
nitrata na podruju Republike Hrvatske iz drugih zemalja dolazi oko 77%, a od
ukupne koliine sulfata 8%.
Iz usporedbi emisija u Hrvatskoj i europskim zemljama moe se zakljuiti:
- emisije u Hrvatskoj (s obzirom na broj stanovnika ili po jedinici povrine)
manje su nego u veini europskih zemalja,
54
Koncept ekosustava - optimalni geograf~ki model sagledavanja problema okolia
- emisije u Hrvatskoj po jedinici povrine meu najmanjima su u Europi za sve

oneiivae,
- zemlje s najveim emisijama u Europi imaju i do 5 puta vee emisije po sta-
novniku, 10 puta vee po jedinici povrine nego Hrvatska.
Pri objanjenju razloga relativno male emisije po stanovniku i povrini u
Hrvatskoj treba vie uzimati u obzir malu gustou naseljenosti hrvatskog prostora,
niu razinu energetske potronje i industrijske proizvodnje, a manje povoljnu struk-
turu goriva, racionalnost u koritenju energije te relativno istu tehnologiju.
Tab. 5. Emisije nekih oneiivaa u Hrvatskoj i Europi i postotni udio Hrvatske u

ukupnim emisijama u EuropilB
u tisuama tona godinje
Oneiiva Hrvatska Europa Udio Hrvatske
S02 180,0 28 051 0,64
Nox 83,4 18 006 0,46
NMVOC 209,9 21 770 0,96
CH4 313,4 45 415 0,69
co 651,4 69 712 0,93
C02 28 807,2 4 764 759 0,50
N20 21,1 188 1,12
NH3 44,1 5 701 0,77
Preuzeto iz Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia,
Zagreb, 1997., str. 1-61
Meutim, bez obzira na izvore emisija treba naglasiti kako u Hrvatskoj u skladu
s geografskom raznolikou prostora postoje i znaajne razlike u imisijama. !misije
oneiivaa u pravilu su vee u gorskom dijelu Hrvatske zbog ega umama u tom
prostoru i prijeti najvea opasnost od kiselih kia i sl.
. .:;fff<~J?5r1ZV"tjdiij4;~jfsiloy4t~~f#;~ekf.Titti~(~~rtiJ~.J,1}fqse:~~p~Jiti~~<?
~SQ gre'!J~.f~ivgler1(n.()iuglj~p~;X:': ./ \ .. ..... ../.: ......<~; .~.
.i'>"'. pqijivanif1;-it~.al'l()~Jii]ogrgm,a. u,!5f!ff11.agflpba1e:fe.M.~.aor;2 ;ril.~
{)tpiidnift plirJpiJ.a; k.~iio~iiJt~/4'.ifa "Stlmporat9ks1da }l/ii!<a;sa_ilie t,o,s~
:~~f6~:/J'?/~]1~a~h1j~~n;~8~~(}~k~#;~~i[~~~~~~~~~r~~~?;zy~;J~:
:r94{f1,va,v~q.syq~6:#1.~ern.o,/J~l?e1f..~J?.il~lqi1:.toj.~]JfJJ.rqce:ff:"PPPa4f:iU:
t1f1~kipoiarf;pijesak.kf{~12:wnuslin]liiita.aifi!{zb~i~fef[J,av~likaoftri-
. 11p!s.prr~dno1n 9.~eWeizjuzr:a.lqi .19ili i. vul~agL. Q~ilJ!:tl~ij:Vom~,bt<:~.
.fofom.ak,fiviwu 4.oaq11.aiu'Zi;ql'?lf:~ze velilf.e.kbliil1;f .ug~i~~di9ksida;
ii iz movarnih predjela ditini~ Qk:;ki;a.
18 Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia, Zagreb
1998. str. 61.
55
- Danas se raspolae relativno tonim podacima o prirodnim izvorima

oneienja zraka. Prirodna emisija C02 iznosi priblino 485 000 miliju-
i:ia tona, CO oko 5000rr.iilijuna torta, razliitih ugijikovodika upola manje,
aerosola i fine praine oko 3700 milijuna tona, a S0 2 650 milijuna tona
go/linj~' Otkrivanjem .f2primjenqm .vatre. te. inte11zivnem. industrij~kom
proizvodnjoyi na te jepri:rodn;e koliin~ ovjek poeo "dodavati" umjetno
pro~edene k?liinepojedinih tvari: Projenjuje se da dan~s godinje emi
sije antrop9genogp01ijekla za C02 iznos.e 18000 milijuna tona (ili 3,6%
ukupnih ~misija), CO 300 milijuna tona (5, !posto), raznih ugljikovodika
88 ':1ilijuna tona (3,3%),. ~fl'?sola .i. fine praine 245 rnilijuna .tona (6,2
~), a. so2 oko 1 Oflmilij"una i,ona,to. iznosi23, 3% svift nj~govih eniisija'.
EKOSUSTAVI VODA ILI HIDROSFERE

Ekosustavi voda zauzimaju najopseniji ivotni prostor na Zemlji. Svi vodeni eko-
sustavi povezani su kruenjem vode. Razlikuju se:
- ekosustavi slatkih voda (ekosustavi rijeka, jezera, bara, movara i sl.),
- ekosustavi rubova kopna (ua rijeka, morske obale),
- ekosustavi mora i oceana.
Voda u tekuem stanju pokriva 71 % povrine naeg planeta. U tablici se nalaze
se podaci o koliinama vode, a na slici shematski prikaz volumnih odnosa koliina
- vode prema razliitim izvorima.
Tab. 6. Koliina vode na Zemlji Sl. 30. Koliina vode na Zemlji

oceani l mora
Vode Koliine ukm' Udio u%
Oceani i mora 1348 000 000 97,390
Led (polarni led) 27 820 000 2,010
Voda u tlu i pod. 8 062 000 0,580
Jezera i riieke 225 000 O,D20
Atmosfera 13 000 0,001
Slatka voda 36 020 000 2,600
Ukupno 1384 120 000 100,000
Preuzeto iz: Die Umwelt des Memchen, Mannheim,
1981.
Od ukupne koliine vode samo 2,6% pripada skupini tzv. slatke vode i moe se
bez posebnih primjena upotrebljavati za zadovoljavanje veine ljudskih potreba. U
sljedeoj tablici nalaze se podaci o raspoloivim koliinama slatke vode.
56
Tab. 7. Raspodjela slatke vode na Zemlji u postocima

Led (polarni, ledenjaci ... ) 77,23
Podzemna voda do 800 m dubine 9,86
Podzemna voda od 800 do 4 000 m 12,35
Vlaga tla 0,17
Jezera 0,35
Rijeke 0,003
Hidrirani zemni minerali 0,001
Biljke, 2i.votinje, mjek 0,003
Atmosfera 0,04
Preuzeto iz: Die Umwelt des Menschen, Mannheim, 1981.
lako je u promatranju djelovanja biosfere ak i nekorektno govoriti koja tvar

ima vee znaenje jer su za postojee stanje sustava sve one gotovo podjednako
vane, ipak bi, kada bi se pokualo njihovo vrednovanje, voda bi, zajedno s kisikom,
ugljikom i duikom, bila na prvome mjestu. Najvanije uloge vode u biosferi:
- stanite je za velik broj organizama,
- vaan je imbenik u fotosintezi,
- otapalo je za sve hranjive elemente tla,
- hrana je za veinu ivih organizama,
- u svom biogeokemijskom ciklusu vaan je prenositelj energije,
- zbog procesa isparavanja i kondenzacije te relativno visokog toplinskog kapa-
citeta bitan je klimatski initelj u toplinskoj bilanci Zemlje.
Sl. 31. Kruenje vode u prirodi
Preuzeto iz: Glava, n.d. str. 45.
Voda na Zemlji neprestano krui. Hidroloki ciklus obuhvaa isparavanje, pada-

line, poniranje i otjecanje. Voda se s vodenih povrina, tla i biljnog pokrova ispara-
va zbog djelovanja Suneve energije i vjetra. U atmosferi se vodena para kondenzi-
57
ra i u obliku padalina ponovno vraa na Zemlju. Zbog zranih strujanja i razlika u

temperaturi zraka voda se moe transportirati na velike udaljenosti, a najvee
koliine padalina najee su upravo u viim predjelima. Na taj je nain omogue
no koritenje energetskog potencijala vode. Osim toga, na kopno padnu vee kolii
ne padalina nego to s njega ispari, upravo obrnuto nego to je nad morima. Budui
daje koliina vode stalna i da se ne mijenja ni razina vode u morima, razlika izmeu
koliine isparene i u more padalinama vraene vode nadomjeta se dotokom rijeka
ili podzemnih voda. Dio vode koji padalinama dospije na kopno prodire kroz tlo i
odlazi u podzemlje.
Godinje je krunim tokom obuhvaeno oko 500 000 km3 vode, pri emu iz
oceana i mora ispari 86%, a u kruni tok isparavanjem s kopna dospije 14%. U
obliku padalina na kopno padne oko 40 000 km3 vode vie nego to se s njega ispa-
ri u atmosferu. Taj "viak" ponajvie potjee iz oceana. S obzirom na svoj kruni
tok, voda je obnovljivi izvor. Gledano globalno, te su koliine vode dovoljne za
zadovoljenje svakodnevnih potreba sadanjeg broja stanovnika, pa ak i desetero-
struko veega.
VODA, POKRETA IVOTA - SVE VEI SVJETSKI PROBLEM

Meutim, zbog prirodnih klimatskih razlika ta slika izobilja vode bitno se mijenja,
tim vie to su manji prostori koji se promatraju. Tako je koliina isparene vode na
sjevernoj polutki mnogo manja nego na junoj. Osim toga, ak dvije treine vode
koja se vraa u oceane preko kopna vrlo brzo otjee bujicama, tako da su tete esto
vee od koristi. Stoga se pri bilanciranju ukupnih koliina vode samo 14 000 km3
vode godinje smatra slatkom i raspoloivom za koritenje. Po stanovniku to iznosi
malo manje od 2800 m3 godinje.
Tab. 8. Raspodjela obnovljivih izvora vode na Zemlji, prema podrujima
Udio
Prosjene Koliina
Udio u ukupnim stabilnih
godinje Udio raspo-
obnovljivim raspoloiv
Podruje obnovljive stanovnika )oive vode
raspoloivim ih
raspoloive u% po stan.
koli. vode u % koliina
koli. vode um'
vode u%
Afrika 4 225 11 li 45 3 457
Azija (bez nekad.
9 865 26 58 30 I 021
SSSR-a)
Europa 2129 5 10 43 I 831
Sjev. i Sred.
5 960 15 8 40 5 960
Amerika
Ju. Amerika 10 380 27 6 38 13 148
Oceaniia 1 965 5 I 25 9 825
Nekadanji SSSR 4350 11 6 30 4 250
Sviiet 38847 100 100 36 2 800
Preuzeto iz: S. Poste!, Water, Rethinking Management in an Age of Scarcity, Worldwatch Pa per
62, Worldwatch Institute, Washington D. C., 1997., str. 23. i 23a, 35.
58
Koliine obnovljive raspoloive vode vremenski i prostorno nisu ravnomjerno

rasporeene. Tako je u Indiji zbog strujanja ljetnih vlanih monsuna s mora oko
90% padalina vezano za ljetno razdoblje (izmeu srpnja i rujna). Povremeni pore-
meaji u ritmu monsuna uzrokuju velike sue i smanjenje proizvodnje hrane. Tako
je, na primjer, 1979. proizvodnja hrane u toj zemlji smanjena 16%, to je uzrokova-
lo glad stanovnika tog podruja.
Afrika se s pravom naziva ednim kontinentom, bez obzira na to to su prosje
ne raspoloive koliine vode po stanovniku vee od svjetskog prosjeka i iznose goto-
vo 3500 m3. Meutim, na primjer, velika rijeka Kongo, koja prikuplja oko 30% svih
obnovljenih koliina vode tog kontinenta i koja je prema koliini vode druga rijeka,
iza Amazone, protjee kroz vrlo slabo naseljeno podruje. Priblino 60% stanov-
nitva afrikog kontinenta ima manje od treine obnovljivih koliina voda.
Juna Amerika vodom je najbogatiji kontinent, meutim u porijeje rijeke
Amazone dospijeva oko 60% svih obnovljivih koliina vode. Ilustrativan je i primjer
Kanade, koja prosjeno po stanovniku ima priblino 100 000 m3 i koja je prema
obnovljivoj vodi najbogatija na svijetu. Meutim, priblino dvije treine rijeka tee
prema sjeveru, a ak oko 80% stanovnitva ivi u uskom junom dijelu zemlje uz
granicu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Slino je i u Indoneziji, u kojoj vie
od 60% stanovnitva ivi na otoku Javi, na koju padne manje od 10% obnovljivih
koliina vode. I na relativno malim promatranim prostorima razlike u raspoloivim
koliinama vode mogu biti velike. Tako, na primjer, na Palagrui padne prosjeno
266 mm padalina, a u Crkvicama (Boka kotorska) 4926 mm godinje.
Voda, kao i zrak, ne poznaje dravne granice. Tako eka i Slovaka iz drugih
zemalja dobivaju oko 70%, a Bugarska ak 90% voda. Slino je i s Egiptom, vodom
siromanom zemljom (manje od 1000 m3 vode po stanovniku), koji veinu vode
dobiva Nilom iz Sudana. Slino je i u mnogim drugim zemljama.
Godinje potrebe suvremenog drutva za vodom iznose oko 10% koliine vode
koja je u krunom toku. No ipak valja naglasiti da u krunom toku vode ukupna
raspoloiva koliina ne sudjeluje jednakim intenzitetom. Kada bismo posebno
oznaili estice vode iz razliitih izvora, vidjeli bismo da se pojedini dijelovi vode
ee pojavljuju u krunom toku (isparavanje, padaline, poniranje i otjecanje) od
drugih. U tablici su iznesene procjene vremena potrebnog da ukupna koliina vode
iz pojedinih izvora obavi jedan kruni tok.
Tab. 9. Vrijeme potrebno za sudjelovanje ukupne koliine vode iz pojedinih izvora

u krunom toku
Izvor Vrijeme (godine)
Atmosferska voda 0,028 (1 Odana)
Rijeke 0,033 (12 dana)
Jezera 0,1do10
Vlaga tla 0,9
Oceani 2600
Ledenjaci 10 000 do 100 000
Podzemne vode 10 do 10 000 000
Izvor: V. P. Zverev, Rola podzemnih vod v migracii himieskih elementov, Izdateljstvo
Nedra, Moskva, 1982 str. 8.
59
Zbog navedenih injenica spomenuti podatak o obilju vode kojom ovjeanstvo

raspolae valja shvatiti oprezno. Iako je u ukupnom kruenju vode u sklopu bio-
geokemijskih ciklu.sa udio biosfere malen, atmosferski utjecaj znatan je na dio vode
koja se najvie troi, naroito na kvalitetu padalina i zalihe podzemnih voda.
U toku kruenja atmosferska voda otapa i ispire veinu neistoa iz atmosfere.
Naroito je primijeen porast kiselosti kie, tako da danas nije rijetkost da kinica
umjesto kiselosti pH = 5,4 koja proizlazi iz ravnotee s plinovitim C02, bude
mnogo kiselija i da prosjeno bude oko pH = 4. Prve kapi kie, pogotovo iznad
industrijskih sredina, nakon dueg razdoblja lijepoga i stabilnog vremena mogu biti
i kiselije; pH < 3. Tako kisele padaline uspjeno se mogu neutralizirati prolaskom
kroz slojeve tla, na tetu u njemu sadranih alkalija. S obzirom na ogranien kapa-
citet tla u odnosu prema kiselosti, nakon nekog vremena taj se prirodni filtar moe
"probiti", otopiti druge soli i kontaminirati podzemne vode.
Kiselija je voda agresivna i otapa metale u tlu i cijevima. Istraivanja provedena
u vedskoj pokazala su da kisele kie nisu djelovale samo na odumiranje jezera, ve
da su ozbiljno ugrozile i zalihe pitke podzemne vode. Uoen je porast bakra, alu-
minija i kadmija u njoj. Od 6500 privatnih crpilita koja su analizirana, u vie od
20% utvrene su koncentracije bakra vee od 3 mg/1, a doputeno je do 1 mg/1.
Najvee koliine iznosile su ak 13 mg/1. Iako bakar pripada biogenim elementima,
u prevelikim koncentracija-
ma uzrokuje zeleno obojenje
kose, vodi daje neukusan
metalan okus, a moe loe
djelovati na bubrege i jetru.
Osim toga, oteava asimila-
ciju selena, vanoga biogenog
elementa, a takve vode zbog
katalitikog djelovanja bakra
mogu biti neupotrebljive ak
i u nekim tehnolokim po-
stupcima.
Poveanje koliine alumi-
nija u vodi izravno ovisi o
kiselosti pa je pri kiselosti pH
= 6 ravnotena koncentracija
priblino 0,1 mg/l, a pri pH
= 5 priblino 5 mg/1. U poje-
dinim uzorcima vode izmje-
reno je i do 2 mg/I. Odavno je
poznato da aluminij u odre-
enim uvjetima moe uzro-
kovati smrtnost riba, a moe
biti razlogom tanke ljuske
- Stali bismo na rep tom nesavjesnom zagaivau ovjekove jaja nekih vrsta ptica. Utjecaj
okolice da mu se, na alost, ovdje ne gubi trag!
poveanih koncentracija alu-
60
minija na ovjeka dosada nije pouzdano utvren. Novija istraivanja u Norvekoj

upozoravaju na mogunost povezanosti poveanih koncentracija aluminija u hrani
sa senilnim ludilom.
U sklopu tih istraivanja u vodi je uoena i prisutnost kadmija, elementa koji
nema (poznata) biogena svojstva, a sigurno moe biti tetan. Iako nisu uoena
prekoraenja doputene granice od 5 .g!l, izmjerene su koliine bile do 0,3 .g!l.
Opravdana je zabrinutost zbog mogueg poveanja koncentracija. Bojazan je
pojaana zbog nedovoljnog poznavanja njegova djelovanja u biosferi.
Vea opasnost podzemnim vodama prijeti od proputanja kanalizacije, to se
svojevremeno dogodilo u Zagrebu zbog ega su zatvoreni neki bunari, te
ugroavanja pitke vode nekontroliranim odlaganjem tekuih, muljevitih i krutih
(topljivih) otpadaka.
Za zadovoljavanje najelementarnijih biolokih potreba za vodom (pie i
kuhanje) ovjeku su potrebne samo 2 do 3 litre vode na dan. Vie je vode potrebno
za odravanje osobne higijene, pranje rublja i sl. Postoje znaajne razlike u dnevnoj
potronji vode Tako je, na primjer, u 1998. prosjeni stanovnik Italije dnevno troio
251 1 vode, vicarske 242 1, panjolske 210 1, Njemake 132 1 itd. U Njemakoj se
prosjeno po stanovniku dnevno troi 4 1za pie i kuhanje, 48 1za osobnu higijenu,
42 1 za WC, 18 1 za pranje rublja, 8 1 za pranje posua, 4 1 za ienje stana i 8 1 za
ostale potrebe. Nasuprot razvijenim europskim zemljama s velikom potronjom
vode brojne su nerazvijene zemlje s vrlo malom potronjom. Tako se, na primjer, u
Etiopiji troi svega 16 1 vode u prosjeku po stanovniku na dan. Samo 4% svjetskog
stanovnivta troi dnevno vie od 300 litara vode po stanovniku, a oko 75% troi
manje od 50 litara dnevno. Prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije za
sanitarne potrebe stanovnitva potrebno je prosjeno po stanovniku oko 150 litara
vode na dan, to ukupno, uzevi u obzir cjelokupno svjetsko stanovnitvo, iznosi 750
km3 vode. Svjetski prosjek potronje vode u domainstvima, javnim ustanovama,
sitnom obrtu, ugostiteljstvu i sl. iznosi oko 8% raspoloivih vodnih zaliha. I u tom
pogledu postoje znaajne razlike. Potronja u domainstvima Azije iznosi manje od
prosjeka, odnosno 6%, u Africi 7%, u Europi 14% itd.
U industriji se troi 22 - 24% zaliha vode. Voda, naime, predstavlja vaan dio
velikog broja proizvoda ili se troi prilikom proizvodnje kao rashladni, transportni
ili drugi medij, odnosno za odvajanje i proiavanje pojedinih tvari, na primjer
obogaivanja ruda flotacijom i sl.
Tab. 10. Koliina vode potrebna za dobivanje nekih industrijskih proizvoda

Koliina potroene
Proizvod
vode u litrama
putniki automobil (1 kom.) 380 000
papir, fini (1 kg) 400-1000
amonijak (1 kg) 180 - 400
elik (1 kg) 25 - 200
benzin (11) 180
pamuna koulja (1 kom.) 50
pivo (11) 20
Preuzeto: J. M. Anserow, W. D. Durnew, Industrie und Umweltschutz, Verlag Mir Moskau
und VEB Fachbuchverlag Leipzig, 1984.
61
Nakon upotrebe voda redovito mijenja kvalitetu i postaje oneiena. Sve do

prije 50 godina vode su se naelno nakon jednokratne upotrebe, bez proiavanja
isputale natrag u rijeku ili jezero, obino nizvodno i dalje od mjesta gdje se voda
tih rijeka i jezera uzimala za upotrebu.
Najvea koliina raspoloive vode odnosno oko 70% troi se u poljoprivredi. I u
ovom segmentu postoje takoer vrlo velike regionalne razlike, a to je direktno
povezana s koliinom i rasporedom padalina. Tako, na primjer, na poljoprivredu
Europa u prosjeku troi "svega" 31 %, S. Amerika 49%, J. Amerika 59%, Azija
85%, Afrika 88%.
S porastom brige o zatiti voda postupno je stvorena obveza proiavanja voda
prije isputanja u recipijent. Budui da je rije o vrlo velikim koliinama koje se
moraju proiavati, morali su se graditi i posebni ureaji za proiavanje. U novije
se vrijeme umjesto gradnje volumna velikih (esto 2-3 puta veih od m3 isputene
vode) ureaja za proiavanje sve ee primjenjuje takozvani recirkulacijski nain
gospodarenja vodom, u kojemu se ista koliina vode u proizvodnji upotrijebi vie
puta.
Zbog tehnikih problema jedva se moe oekivati da e se voda u industriji kori-
stiti u potpuno zatvorenom ciklusu, to bi, praktiki, trebao biti dalekoseni cilj
gospodarenja svim materijalnim dobrima i energijom; ali ve i sama tenja uvelike
utjee na ouvanje prirodnih bogatstava.
U veini industrijski razvijenih zemalja spoznala se da se recirkulacijom vode uz
jednaka ulaganja mogu ostvariti bolji financijski uinci, smanjiti koliine otpadnih
voda i osigurati potrebne koliine vode za druge namjene.
Trae se i rjeenja za smanjivanje potronje vode u domainstvima, u kojima se,
ovisno o stupnju razvoja pojedinih zemalja, upotrebljava izmeu 7% i 46% ukupne
potronje vode.
Ako se nastavi postojei trend zagaivanja voda, naroito u nerazvijenim
zemljama, u daljnjem razvoju ozbiljan e problem biti i koritenje sve zagaenijih
otvorenih vodotoka zbog potencijalne mogunosti da zagaivala dospiju u preh-
rambeni lanac.
Sl. 32. Potronja vode u svijetu i po kontinentima od 1900. do 2000. u postocima

obnovljivih zaliha
lJ
- - - U Ukupna p0Lro1tja
1 4000
- - - - P Poljoprivreda
- . - . . l lnduslrija
- .. - . K Ko1111111:,l111i np~lrba - p
"' 3000
2 - - - R Rezerva
8.l:! '""'
-
~ .- I
6 1000 -~-""'-=-=--=-:-::-=---
. -- . -- . -- . -- . -- . -- . -- ... - :..:...:..:.. -____:.: =-....: ~
l<JOO 1)!0, 1940. !%0. 1960. ,000
Preuzeto iz: V. Glava, n.d., str. 106.
62
Koncept ekosustava - optimalni geograf~ki model sagledavanja problema okoli.fo
Voda je osnova ivota i niim se ne moe zamijeniti. Ve je reeno da se za

osnovne fizioloke potrebe (pitka voda i voda za kuhanje) prosjeno po ovjeku
troe priblino 2-3 litre vode na dan. Usporeujui tu koliinu s ukupnim brojem
stanovnika, proizlazi da se dnevno u svijetu samo za osnovne potrebe stanovnitva
troi oko 10-15 km3 slatke vode.
Znatna koliina vode troi se i za sanitarne potrebe, vie u razvijenim, a manje
u nerazvijenim dijelovima svijeta. Tom broju, dakako, treba dodati prije spomenu-
te velike koliine vode koje se koriste u industriji, poljoprivredi i drugim djelatno-
stima.
Tab. 11. Mogunosti utede vode, primjer domainstva u SAD-a

Ko!. vode
Udio u uk. Koliina Koliina upot.
koja se troi Uteda
Aktivnost potronji upot vode - vode - sa
god. u 103 u%
vode u% bez tednje tednjom
Ustan.
isoiranie WC 38 34,5 19 I/upotreba 2 l /upotreba 89
kupanje 31 27,6 19 I/tuiranje 2 !/tuiranje 89
pranje rublja i
20 18,0 140 !/pranje 80 I/pranje 43
posua
pie i kuhanje 6 5,5 12 I/slavina 6 !/slavina 50
Ukupna potronja po stanovniku u najrazvijenijim zemljama procjenjuje se i do

500-1000 litara na dan. U nerazvijenim zemljama i onima u razvoju potronja vode
sigurno je mnogo manja. Ako bi se svuda u svijetu voda troila kao u najrazvijenijim
zemljama, proizlazi da bi dnevna potronja vode iznosila priblino 2500 km3, dakle
otprilike 10% ukupne koliine vode u rijekama i jezerima irom svijeta. Proizlazi da
je ovjeanstvo uglavnom dobro opskrbljeno potrebnim koliinama vode i da nema
straha da e vode nestati. Detaljnijim se analizama, meutim, pokazuje da nije
tako. Prema statistikim podacima u 1995. godini oko 270 milijuna gradskog sta-
novnitva i oko 900 milijuna seoskog stanovnitva imalo je problema u opskrbi
vodom. Problemi su, naravno, najizrazitiji u zemljama s najloijom gospodarskom
situacijom u kojima je 35% seoskog i 19% gradskog stanovnitva imalo problema u
opskrbi s vodom. U srednje razvijenim zemljama taj je odnos bio 23,3% i 11,3%, a
u najrazvijenijim 4,8% i 0,6%.19 Dovoljna koliina zdrave pitke vode od prvoraz-
rednog je znaenja za zdravlje i ivot ljudi o emu svjedoe i pokazatelji na si 33.
Izraz potronja yode valja shvatiti uvjetno. Naime, voda se u stvari ne troi. Ona
ne nestaje iz glavnoga krunog toka, ve samo mijenja poziciju, moda agregatno
stanje. Najmanji dio potroene vode zadrava se u proizvodima, a najvei se ili
isparava i tako preko atmosfere posredno vraa u prirodni ciklus, ili se kao otpad-
na i drenana voda iznova vraa u vodne tokove ili podzemne vode. Prema tome,
uzimanje vode odnosno njezino, uvjetno reeno, troenje samo je skretanje
kruenja manjeg dijela vode, pri emu se cjelokupna voda koja je skrenuta prema
potroau prije ili kasnije ponovno vraa u svoj prirodni hidroloki ciklus.
19 World Development lndicators za 1999. str. 118.
63
U hidrolokom ciklusu voda se isparava, kondenzira, ponire ili otjee. Osim to

su tim mehanizmom omogueni transport i preraspodjela vode na Zemlji, voda se
u sklopu kruenja vrlo kvalitetno proiava. Isparavanjem u atmosferu odlazi
praktiki ista, destilirana voda, koja se ve u atmosferi djelomice obogauje plino-
vima i solima, a najveim dijelom (naroito solima) u toku poniranja kroz tlo, kada
se filtrira. U dijelu otjecanja, zbog procesa sedimentacije i djelovanja mikroorgani-
zama, omoguenje i proces mineralizacije organske tvari tako da se voda u sluaju
manjih oneienja moe proistiti u toku ciklusa. Zbog djelovanja toga divovskog
ureaja za pripremu iste vode, za koritenje iz prirode jo uvijek se, osim izni-
maka kada je rije o vodozahvatima iz zagaenih rijeka, moe uzeti ista voda.
Sl. 33. Opskrbljenost zdravom pitkom vodom i smrtnost djece u nekim zemljama
Udio puanstvu kojem je
--
dostupna zdrava pitka voda(%) Smrtnost djece (%o)
100 80 60 40 20 o-~~~-- 50 100 150 200 250
a Kamboda b
Etiopija
Kongo
Su dan
Nigerija
Pakistan
Indonezija
Peru
Honduras
Siri ja
Meksiko
Egipat
Kina
Arapski emirati
Iran
Tajland
Brazil
Novi Zeland
vedska
SAD
Preuzeto iz: V. Glava, n. d., str. 111.
Upotrijebljene bi se vode u kruni tok morale vraati samo onoliko oneiene

koliko se mogu samoproistiti i takve da ne utjeu na biocenozu akvatorija.
Samoproiavanje je iznimno vano svojstvo vode koje omoguuje odravanje
neke stalne kvalitete. Proces tee u sklopu neprekinutog lanca u kojemu hetero-
trofni organizmi razgrauju organsku tvar stvarajui ivotne uvjete za autotrofne
organizme koji uz kisik i djelovanje Suneve svjetlosti opet stvaraju biomasu.
Potrebni kisik dijelom potjee iz atmosfere, a dijelom od fotosinteze vodenih
biljaka. Dovoenjem prevelike koliine hrane u akvatorij (oneiivai preteno
organskog porijekla hrana su heterotrofnim organizmima), spreavanjem (smanji-
vanjem) dolaska kisika u vodu (na primjer uljnim filmovima) ili spreavanjem
(smanjivanjem) dolaska Suneve svjetlosti (dovoenjem suspendiranih tvari)
otpadnim vodama smanjuje se vidljivost. Tako je u Katelanskom zaljevu smanjena
64
vidljivost od 12 m 1974. na 7 m 1982. godine zbog ega su nastali znatni poremeaji,

ak i potpuno odumiranje dijela ekosustava.
Inae, kao to je ve naglaena, treba razlikovati ekosustave slatkih voda
od ekosustava rubova kopna (ua rijeka, morske obale) te ekosustave
mora i oceana.
INDEKS POPULACIJA SLATKOVODNIH VRSTA

Indeksom su obuhvaene prosjene promjene do kojih je dolo u razdoblju izmedu
1970. i 1999. godine. Meu 194 populacijske vrste koje ive u blizini slatkih voda
(ptice, sisavaci, gmazovi, vodozemaci i ribe) u spomenutom razdoblju indeks je pao
za oko 50% (vidjeti sliku 6. i 7.). Indeks zapravo predstavlja prosjek est podin-
deksa koji se odnose na slatkovodne populacijske vrste Afrike, Azije, Pacifika,
Australo-Azije, Europe, Latinske Amerike i Kariba te Sjeverne Amerike.
SI. 34 .. Indeks populacija slatkovod- SI. 35. Indeksi populacija slatkovod-

nih vrsta, 1970. do 1999. nih vrsta 1970. - 1999. po regijama
140 140
Gornja granica
..............
pouzdanos!i
120 120
.
_..... -----~-,
...

-.,
100
.........
_
~ ~ ~:~:.;.~:-~\.:~ .'.
60 60
Donja granica
pouzdanosti
60
~-~-
60
,_
40 .~.
40
Sjeverna Amerika
~ Latinska Amerika
"...
Europa
Alrika
20 ~ Azija/Pacilik
20
- , Austroazija
- Indeks populacije slatkovodnih vrsta
o 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000

o 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000
Iako je kod europskih i sjevernoamerikih slatkovodnih vrsta od 1970. godine

zabiljeen mnogo manji pad nego u drugim regijama svijeta, to ne znai da su
slatkovodni ekosustavi Europe i Sjeverne Amerike u boljem stanju nego u drugim
regijama. Degradacija slatkovodnih ekosustava u industrijaliziranom svijetu
dogodila se uglavnom prije 1970. godine. O populacijama sisavaca i ptica koje
obitavaju uz slatke vode postoji vie podataka nego o ostalim grupama. Primjera
radi navedimo kako se meu divljim vrstama najpomnije prouavaju movarne
ptice. Mnogo se manje zna o populacijskim trendovima kod slatkovodnih riba i
vodozemaca, iako mnogi biolozi vjeruju da ba te vrste pripadaju najugroenijim
vrstama na svijetu. Noviji dokazi sugeriraju da je u mnogim zemljama od 1950-ih
godina zabiljeen znaajniji pad u populaciji vodozemaca.
65
__ ,,,
//
I I
\ l .~
I\ \. Jl __ _
\ ' - ~"t - - - .. ~ ~ \ .
- " - .. '. . \ '
'
~,~---. \ \
\\.
\. \. \ \
\\.,'" \ \ \
I.
~ Sl. 36. Vea slatkovodna podruja na Zemlji

.'
o
Slatkovodne movare i naplavne nizine.
- Otvorene vode u unutranjosti
~ Tresetita
"'-. Sezonski plavljeni unutranji sistemi
:.;;: Movarna uma
~
>' li NnekJasificirana movarna podruja
~
Indeksom su obuhvaene sljedee vrste: europski dabar, vodeni konj, ruska

desmana, rijeni delfini, Saimaa tuljan, vidra, dralovi, patke, guske i labudovi, pla-
menci, gnjurci, galebovi i igre, orlovi, aplje i bukai, ibisi i liarke, obini gnjur-
ci, pelikani, liske i movarice, rode, ljuke, junoamerike rijene kornjae, aligato-
ri i kajmani, krokodili, gavijali, slatkovodne kornjae, bespluni dadevnjaci, mole
dadevnjaci, uskousne krastae, novozelandske abe, krastae lopatastih nogu,
abe penjaice, obine abe, arani i ribe bjelice, jegulje, haringe i lojke, grge,
tuka, lososi i pastrve, keige, Catostomidae, potoni rak i nekoliko vrsta besk-
raljenjaka.
Slatka voda zauzima svega oko 2,5% cjelokupne vode na Zemlji, a od toga je
99% "zarobljeno" u ledenim vrhovima ili pod zemljom. Slatkovodni ekosustavi kao
to su rijeke, jezera i movare zauzimaju manje od 2% ukupne zemljine povrine, a
ipak nam pruaju veliki raspon tipova stanita koji udomljavaju znaajan broj svjet-
skih biljnih i ivotinjskih vrsta.
Problem oneienja voda danas je lokalno vrlo velik. Oneienje se dogaa pri
koritenju vode u prirodi, bez izdvajanja iz hidrolokog ciklusa, ili kada se voda
uzeta iz ciklusa ponovno u njega vraa, ali s promijenjenim fizikalno-kemijskim
svojstvima. Pri koritenju voda, osim promjena koje se mogu dogoditi u lokalnim
ekosustavima zbog eventualne promjene reima vode u sluaju koritenja za proiz-
vodnju elektrine energije, danas su najvei problem oneienja voda isputena
zagaivala s brodova, najee nafta. Rauna se da zbog subjektivnih (nemarnost
posade) ili objektivnih razloga (nesree) u morima zavrava priblino 0,1 % tereta
koji se njima prevozi.
Havarija koja je prvi put ozbiljno upozorila na mogunost oneienja mora naf-
tom u veim razmjerima jest ona tankera Torrey Canyon 1967. godine, kada je
ispred jugozapadne obale Velike Britanije u more iscurilo 14 000 tona nafte. Tada
je naftnom mrljom zagaena velika morska povrina. Kada bi takve pojave uesta
le, bitno bi mogle utjecati na izmjenu kisika u gornjim slojevima vodene mase, u tzv.
eufotskoj zoni, gdje je djelovanjem sunca omoguen rast zelenih biljaka. To je mje-
sto gdje se dogaa primarna produkcija biomase - poetak hranidbenog lanca.
Uinci smetnje u primarnoj produkciji izravno bi utjecali i na sljedee karike hra-
nidbenog lanca.
Sredozemnim morem godinje se preveze priblino 400 milijuna tona nafte,
veinom prema terminalima poput Marseillesa, Genove i Trsta. Dogaaju se
neizbjene nezgode tankera ili manja oneienja naftom pa nastaje balastna voda.
Grube procjene pokazuju da oko 800 000 tona nafte godinje ulazi u Sredozemno
more, a da od toga 300 000 tona potjee od balastne vode.
Kada tanker istovari naftu, puni svoje tankove vodom koja se mijea s ostatkom
nafte. Prije ponovnog punjenja naftom tanker se mora osloboditi zauljene vode
tako da odvoji naftu od vode bilo u lukama, bilo jednostavnim isputanjem balasta
u more. Budui da je od 1960. godine veina tankera opremljena ureajima za
odvajanje nafte iz balastne vode, ta se nafta ubacuje u sljedei tovar nafte. Taj pro-
ces odvajanja nafte traje priblino 3 dana, to je due od veine putovanja tankera
u Sredozemnom moru. Veina mediteranskih luka zbog toga je opremljena prih-
vatnom opremom za balastne vode. Meutim, znatan broj tankera jo uvijek ispu-
ta svoju balastnu vodu u more, uglavnom zato da izbjegne plaanje upotrebe
67
ureaja za prihvat balastne vode. Neke luke nerado gube svoje klijente i esto
doputaju te postupke. Tako isputena nafta uzrokuje ponajprije promjene u eko-
lokoj ravnotei mora (promjene u prvim karikama hranidbenih lanaca koje se
odraavaju, meu ostalim, i u promjenama populacija riba), a moe izravno uzroko-
vati i oneienje obale (nakupine katrana na plaama).
Godinama se na oneienje mora obraala vrlo slaba panja. Zbog injenice da
u hidrolokom ciklusu najvei dio oneienja vodotocima dospijeva u more i zbog
njegove moi samoproiavanja, uinci oneienja ocrtavali su se samo lokalna.
Mora su, ak i svjesno, postala odlagalita svih vrsta otpada, to je tek 1983. godine
stavljena pod kontrolu. Od 1967. do 1982. u mora je odbaeno 94 000 tona radioak-
tivnog otpada, a samo 1981. SAD, Francuska, Njemaka i Velika Britanija odbacile
su vie od 9 milijuna tona raznih vrsta industrijskog otpada.
Zatita mora danas je postala nunost. Mora i oceani najvei su izvori kisika i,
uz proizvodnju biomase na kopnu, jednako veliki proizvoai hrane. Procjenjuje se
da godinja primarna proizvodnja ugljika (vezanje ugljika u biomasu) u svim voda-
ma iznosi priblino 700 milijardi tona, od ega bi se za ljudsku prehranu moglo isko-
ristiti priblino 200 milijuna tona. Izlov biomase iz svih mora danas iznosi oko 85
milijuna tona.
Posljednjih nekoliko desetljea more se poelo koristiti za razvoj marikulture,
pri emu se na osnovi dosadanjeg trenda procjenjuje da e se uskoro na taj nain
dobivati gotovo isto toliko hrane kao i izravnim ulovom. Upravo zbog tog razloga
te zbog mogunosti ukoncentriravanja pojedinih tvari u hranidbeni lanac u odnosu
prema koncentraciji (bioakumulaciji) u biotopu, mora se maksimalno sprijeiti
dovoenje svih perzistentnih tvari u okoli (metali; perzistentne organske tvari, na
primjer poliklorirani bifenili i sl.).
Tab. 12. Stupanj akumuliranja pojedinih metala u morskim organizmima

Stupanj bioakumulacija
Metal
(koliina u moru =1)
aluminij 8,5 Znatnije oneienje voda veza-
iva 100,0 no je za industrijski i poljoprivredni
bakar 500,0 razvoj te urbanizaciju. Naime, u tim
cink 4 000,0 sluajevima poinju se koristiti
eljezo 20 000,0 mnogostruka vee koliine vode
nego u nerazvijenim zemljama,
gradi se kanalizacijska mrea i vode se na jednome mjestu koncentrirana odvode u
recipiient. U okoli, to je posebno problematino, poinju odlaziti i vrste tvari
kojih inae nije bilo u danim akvatorijima (metali, sintetizirane organske tvari ireg
spektra djelovanja, koje su uglavnom sporo ili teko razgradive). Problemi
oneienja vodotoka i obveze zatite ugradnjom ureaja za proiavanje relativno
su skoranji, ak i u najrazvijenijim zemljama. U vedskoj je je ureajima za
proiavanje obuhvaena cijela populacija, u Danskoj oko 90% populacije, u
Njemakoj 85%, u Nizozemskoj 75%, u SAD-u 70%, u Kanadi 50%, u Japanu 35%
itd. S obzirom na to da su prilike u drugim zemljama, osim malobrojnih iznimaka,
mnogo loije, to ovom problemu daje veu dimenziju.
68
INDEKS POPULACIJA MORSKIH VRSTA

Indeksom populacija morskih vrsta obuhvaene su prosjene promjene u popula-
cijama 217 vrsta morskih sisavaca, ptica, gmazova i riba. U razdoblju od 1970. do
1999. godine pad je iznosio oko 35% (vidjeti sl. 37. i 38.)
Indeks ini prosjek est podindeksa koji se odnose na Sjeverni Pacifik, Sjeverni
Atlantik, Indijski ocean, Juni Pacifik, Juni Atlantik i June oceane.
Indeks pada populacija morskih vrsta, kao i kod umskih te slatkovodnih vrsta,
izraeniji je u oceanskim prostranstvima junog umjerenog i tropskog pojasa nego
u onima sjevernog umjerenog pojasa. To ne znai da su sjeverni oceani u boljem
stanju, ve da je u posljednjih trideset godina u oceanima junih i tropskih pojasa
dolo do znaajnijeg relativnog pada nego na sjeveru.
Morske vrste openito je tee pratiti nego kopnene pa su procjene koje se
odnose na njih esto zasnovane na mjerama koje se odnose na ulovljene vrste.
Izuzetke ine one vrste koje se gnijezde ili razmnoavaju na kopnu, kao to su tulja-
ni i morski lavovi, morske ptice i morske kornjae. Iako ribe ine preko 90% mor-
skih kraljenjaka, mnogo se vie zna o pticama i sisavcima, zbog ega su oni zastu-
pljeniji u indeksu.
Indeksom morskih vrsta obuhvaeni su: bijeli kitovi, grenlandski kitovi, karipski
lamantini (morska krava), delfini, moranje (indijska morska krava), bezuhi tuljani,
tuljani krznai, morski lavovi, sivi kitovi, polarni medvjedi, glatki kitovi perajari,
morske vidre, kitovi, morevi, albatrosi, bermudske Procellariidae, pelikani i blune,
smei pelikani, kormorani i Phalacrocorax aurituse, patke-gavke, galebovi i
Laridae, parazitski galebovi-otimai, pingvini, njorke, vivke, burnice, inuni, skue,
bombajske patke, a tu su i Mallotus villosus, bakalar i koljak, obini list, kostelj, plo-
snatoglavi cipli, haringe, lojke (epe), sardine i pjegave haringe, Carangidae i
Trachinotus, prugasta lovrata, skue i tune, oslii, pagari, desnooki list, ribe stjeno-
vitog dna, Ammodytidae, ljetni list, sabljarice, bijeli osli, morske kornjae te neko-
liko vrsta beskraljenjaka.
Sl. 37. Indeks populacija morskih Sl. 38. Indeks populacija morskih
vrsta od 1970. do 1999. vrsta po oceanima od 1970. do 1999.
Gomj.agl'llnlca
pouZdaooatl
--
-SjeYl"llPacillk
JulnlPaclllk
. - Ju.lnlAdanlik
- lodij5klocean
-Ju.I.ni ocean
- lndILI popu&.cl}r9 monklh YT'lla
0
0
uno 11110 'IHS 1&80 t&&S im
69
Posebno ugroenim ekosustavima morskih podruja smatraju se, najproduktiv-

niji i bioloki najraznovrsniji ekoloki sustavi koraljnih grebena i mangrova.
PoVTfaskih icdinicapoosobi
EKOLOKI PRITISCI NA 0 I ;'.:
MORSKA RIBOLOVNA
PODRUIA NDRVE<A~==---
OANSKA
ILE
JAPAh
Ekoloki pritisak na ribolovna PERU
POl!JUGAl
podruja pojedinih zemalja al~U6llKA.IKOREA
izraunava se tako da se nacio- flNSKA

SINGAl"Ull
nalna potronja morske ribe i HONGKONG[KINAI
drugih morskih plodova uspo- ""'"

TAJ LAN O
T"-NAN
reuje s povrinom "prosje PANJOLSKA
o
Milijardipoviinskihjcdinica
o o c> o
nog" ribolovnog podruja o &': o ~ t:: ti: ~
PANAMA
potrebnom da bi se ta koliina
'""
GRKA
proizvela. (vidjeti slike 39., 40. i UWR1JA
NOVIZElIO
41.)
Od 36,3 milijarde hektara fRANCUSICA
VEDSAA
povrina ocenaskog podruja NIZ.OZEMSICA.
ITAUJA
oko 8% ili priblino 3,2 milijar- WEOINJENIARAPSKIEMIRATI
de hektara 1996. smatralo se OMAN

ribolovnim morskim podruji JUNAAFRllCA
RUSKA FEDERACIJA
ma. Prosjeno po stanovniku to ""'"'
je iznosilo oko 0,55 hektara ili ....
GAMBUA, mE
0,03 povrinske jedinice. SAO

Prosjena svjetska potronja BELGUMUKlMBUflG f'ovrfin:d:ih j(!di11iC1t po osobi
VEW'.ABMAAIJA
morske ribe i proizvoda od mor- lv!CAASKA
skih rakova, koljaka i riba u JUGOSLAVIJA

PJlANlA
1996. godini iznosila je 23 kg po "'"'
IRSKA
osobi godinje. Pri prosjenoj INDONEZIJA

SLOVAKA
proizvodnosti to odgovara EP
ribolovnog podruja od 0,04
povrinske jedinice po osobi. AUSTRU A
Ukupni EP ribolovnog podruja MJAN MAR

MAURITAM.JA
NJEMAlA
svjetske populacije stoga pre-
mauje raspoloivost svjetskih RUMUNJSKA
OBALA.SLOMVAE
ribolovnih podruja za otprilike

30%. Drugim rijeima, razina
potronje premaila je proiz- ,...
TUFISlA
vodni kapacitet svjetskih ribolo-

L _ _ J __ _J___J____j
vilita za gotovo jednu treinu. PAPUANIJVAGVlNEJA
ARGEHTINA
Hok1a.rnpoo1obi
Prosjeni
DOMINIKANSKA REPUBLIKA
EP ribolovnih MEltS.lltO
70
podruja za potroae iz OECD zemalja oko tri puta je vei od prosjenog EP

potroaa iz drugih zemalja.
Smanjivanje ekolokih pritisaka na morska ribolovna podruja mogue je:
1. reduciranjem pomora neeljene ribe i drugih morskih vrsta, to ini vie od
etvrtine svjetskog ulova,
2. eliminiranjem destruktivne ribolovne prakse, kao to je upotreba cijanida i
ribarenje uz pomo jakog mlaza zraka na koraljnim grebenima,
3. smanjivanjem vladinih potpora koje doprinose pretjeranom izlovljavanju ribe,
4. poticanjem metode upravljanja koje tite umjetna ribolovita i lokalne eko-
nomije,
5. promicanjem trine inicijative za odrivi ribolov, po uzoru na Vijee za
upravljanje morskim vodama,
6. zatitom pojedinih morskih podruja radi ouvanja morskih ekosustava i
pruanja prilike izlovljenoj ribljoj populaciji da se oporavi.
KVALITETA VODA U HRVATSKOJ

Specifian geografski poloaj te reljefno-geoloke i klimatske osobitosti prostora
razlog su relativno povoljne vodne bilance Hrvatske. Panonski i peripanonski dio
republikog teritorija ima relativno gustu mreu veih i manjih tokova, ija je uloga
u vrednovanju i organizaciji prostora iznimno vana. U krkom dinarskom i medi-
teranskom podruju vodeni su tokovi rjei.
Najdue i najvee rijeke (Sava, Drava, Mura, Dunav, Neretva i Una) dolaze iz
susjednih drava. Rijeni tokovi i bogati vodonosni ljunani nanosi u dolinama
Save, Drave, te vode nekolicine relativno malih jezera omoguavaju normalnu vo-
doopskrbu dravnog teritorija, ali uz pretpostavku da se racionalna gospodari i
uva kvaliteta postojeih vodnih rezervi.
Vodotoci i obalno more rasporeuju se prema namjeni i kvaliteti vode u 4 vrste
(kategorije).
Propisanim kategorijama ne odgovara potpuno nijedan rijeni tok, osim u izvo-
rinim podrujima.
I. vrsta - vode koje se u prirodnom stanju, uz eventualnu dezinfekciju, mogu
upotrebljavati za pie i u prehrambenoj industriji, a povrinske vode i za uzgoj ple-
menitih vrsta riba (salmonide) (do 2000 ukupnih koliforma u litri).
II. vrsta - vode koje se u prirodnom stanju mogu upotrebljavati za kupanje i rek-
reaciju graana, za sportove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinide) ili koje
se uz uobiajene metode mogu obraditi - kondicioniranja (koagulacija, filtracija,
dezinfekcija i sl.) (do 100 000 ukupnih koliforma u litri, za kupanje do 20 000
koliforma u litri).
III. vrsta - vode koje se mogu upotrebljavati za natapanje, a nakon uobiajenih
metoda obrade (kondicioniranja) i u industriji, osim u prehrambenoj industriji (do
200 000 ukupnih koliforma u litri).
IY. vrsta - vode koje se mogu upotrebljavati za druge namjene samo nakon
odgovarajue obrade.
Rijeka Sava dotjee iz Republike Slovenije, a pri ulasku u Republiku Hrvatsku
po kakvoi je za stupanj loija od propisane i na cijelom toku kroz Republiku
71
Hrvatsku ima kakvou vode za stupanj loiju od propisane. Najloija je kakvoa

vode rijeke Save nizvodno od grada Zagreba (Oborovo ). I na izlasku iz Hrvatske
takoer je za stupanj loija od propisanog.
Slina je situacija i s vodom rijeke Kupe. I ona je za stupanj loija od propisa-
noga. Na takvo stanje utjeu otpadne vode iz Slovenije i Karlovca.
I lijeve pritoke Save kakvoom vode za stupanj su nie od propisanih vrijedno-
sti. Pored visokih vrijednosti BPKs, suspendiranih tvari i velikog broja bakterija u
ovim je vodotocima kroz dvadesetogodinji period opaanja utvren i znaajno
povien sadraj hranjivih tvari N i P koje povremeno uzrokuju eutrofikaciju (cvje-
tanje vode), to je najizraenije na Bosutu.
Kakvoa vode rijeke Drave najloija je kod mjesta Bistrinci i Nemetin. Na osta-
lim mjernim mjestima u odnosu na propisanu vrijednost povean je jedino broj bak-
terija, to je sluaj i kod Mure.
Za Dunav na ulaw u nau dravu naalost nema podataka, a na izlaw je kak-
voa vode za stupanj loija od propisane.
Sl. 42. Neki pokazatelji o kvaliteti voda u Hrvatskoj
i
~,~.-~,
~'i' ~ll!ildal.e
Tuma znakovlja
@===
~---)
--
--_
~rar.ojno'~)
Zatita voda od zagaivanja
Kakvoa vode prop,tsana ka!egon13 Mr4a~1todiilll
~~-~
.._
... J;ltai-...~
.-
"
IU-N~
._,
~ IUM"dhpocln4J ,:~~'
u~ za pcoi.!arvanje- za[ladenih YOda -
t:ajednild {m~ - potiebna dograrlJia. b!o!OOSu) ~ --.
izgradon- mohanlki
izgradon- biolo!MI
p!aniran: mehaniki lfi biok>!ki
ll""'""'
LlllL_""\.'="'='""====;.."'=.=-=1i1''i' km'
Preuzeto iz Programa prostornog uredenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog ureenja, gradi-
teljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, 1999 kartografski prikaz br. 16.
72
Kakvoa vode odgovara propisanoj u istarskim rijekama, Rijeini, donjim toko-

vima Gacke, Like, Cetine i Neretve. Kakvoa vode rijeke Neretve loija je na ulazu
u Republiku Hrvatsku nego na uu u more (Rogotin).
Zbog gospodarske recesije i rata smanjen je teret oneienja to ga primaju
vodotoci pa je posljednjih godina zabiljeen trend poboljanja kakvoe vode.
Otpadne vode u Republici Hrvatskoj obrauju se uglavnom samo mehaniki (81
% u 1997. godini), bioloki se obradi priblino 6 % obraivanih otpadnih voda, a 13
% voda u industriji podvrgava se predobradi. Primjera radi, spomenimo da Zagreb
nema centralnog ureaja za proiavanje otpadnih voda.
Uz oneienja iz ispusta samostalne i javne odvodnje na kvalitetu voda utjeu i
povremene nesree. Tako se, na primjer, meu veim nesreama u 1996. spominju:
- izlijevanje nekoliko tona zauljenih otpadnih voda u Bakarski zaljev,
- isputanje otpadnog ulja iz garae Autotransa Crikvenica u vodotok
Dubrainu,
- prevrtanje nekoliko cisterni s gorivom,
- puknue naftovoda na gradilitu androvec i pored kanala Putba (sliv Drave),
- havarije u nekoliko industrijskih poduzea.
Posebno je osjetljivo pitanje otpadnih voda u dijelovima Republike Hrvatske u
kojima se opskrba stanovnitva kvalitetnom pitkom vodom zasniva na krkim vreli-
ma i povrinskim tokovima u kru. Naime, u naim krkim podrujima znaajan
broj seoskih i poluurbaniziranih naselja problem otpadnih voda iz domainstava i
proizvodnih pogona rjeava prije svega gradnjom nedovoljno kvalitetnih septikih
jama, pri emu se gradnja i nuna pranjenja obavljaju bez odgovarajueg nadzora.
Na taj nain otpadne vode kroz krke ponore i pukotine, bez prirodnog proia
vanja i filtriranja karakteristinog za prostore drukijih hidrogeolokih osobitosti,
izravno dospijevaju u podzemne tokove iz ijih se vrela opskrbljuju vei gradovi u
primorju i u unutranjim predjelima.
Tako se velika gradska aglomeracija Split opskrbljuje vodama iz vrela rijeke
Jadra. Moe se pretpostaviti da naselje Dugopolje, u kojemu se odnedavno znatno
poveao broj stanovnika te stambenih i gospodarskih objekata, kao i neka druga
naselja u krkom zagorskom dijelu iznad podzemnih tokova Jadra, svojim otpadnim
vodama potencijalno mogu optereivati i ve stvarno optereuju vode te rijeke
(fekalije, deterdenti, pesticidi i sl.).
Bez posebnog nadzora svih zahvata u prostoru bit e potencijalno ugroena i
druga podruja u krkom podruju iz kojih se vodom opskrbljuju pojedina naselja.
KVALITETA JADRANSKOG MORA

Jadransko more obuhvaa 139 000 krn2 povrine. U odnosu prema Mediteranu
protee se priblino 800 km prema sreditu europskog kontinenta. Jadransko more
povezano je sa Sredozemljem relativno uskim Otrantskim vratima (70 km). Vode
Jadranskog mora izmijene se za 5-10 godina, za razliku od voda Sredozemnog
mora, za iju je jednokratnu izmjenu potrebno 70-100 godina. S obzirom na rela-
tivnu zatvorenost, cijeli je bazen vrlo osjetljiv na mogua oneienja.
U plitki, sjeverni dio Jadranskog mora dospijevaju velike koliine slatke vode -
3000 m3/s, pri emu najvei dio pristie rijekom Po. Iako u njezinu porijeju ivi pet-
73
naestak milijuna stanovnika, industrijsko organsko optereenje tog podruja, izra-

zitije od bioloke potronje kisika, jednako je optereenju to ga stvara 40 milijuna
stanovnika.
Prvi istraivaki interesi za Jadransko more pokazani su ve u 16. stoljeu.
Oceanografska istraivanja i bioloko uzorkovanje zapoeli su poetkom ovog
stoljea kada su organizirana sezonska istraivanja u sklopu talijansko-austrijske
meunarodne komisije. JAZU iz Zagreba organizirala je prva istraivanja u
Kvarneru izmeu 1913. i 1914. godine.20
Jadranski prostor Hrvatske danas je jedno od kljunih podruja za razvoj i me-
unarodnu razmjenu. Povrina teritorijalnog mora iznosi 33 200 km2, a gospodarskog
pojasa 23 870 km2. Duina morske obale iznosi 5 856 km, od ega 4 078 km ine
obale otoka, otoia, grebena i hridi (ukupno ih je 1185), a 1 778 km obala kopna.
Jadransko more jedan je od najznaajnijih izvora Hrvatske. Ono omoguava
koritenje svih prednosti maritimnog poloaja (promet, trgovina, turizam, ribarstvo
i sl.), ali namee i obvezu ouvanja kvalitete tog izuzetnog prirodnog bogatstva.
Opstanak i daljnji razvoj takvih kompleksa ovise o zdravoj ravnotei izmeu esto
konfliktnih ekonomskih interesa (npr. turizam - industrija).
Kontrola kvalitete Jadranskog mora obavlja se prema programima koji
ukljuuju cijelo jadransko podruje (Nacionalni program o praenju oneienja
Jadrana i Program mjeovite komisije s Italijom za zatitu Jadranskog mora i obal-
nog podruja od oneienja), zatim prema opinskim programima za kontrolu
morske vode na plaama, pojedinanim projektima za utvrivanje nultog stanja i
kapaciteta prijemnika prije poetka gradnje pojedinih objekata, oceanografskim
-istraivanjima radi izbora lokacije za pravilnu dispoziciju otpadnih voda pomorskim
ispustima. Praenje stanja kvalitete Jadranskog mora zbog agresije na Hrvatsku bilo
je prekinuto 1991. godine, a nastavljeno je 1992. godine u lokalnim okvirima u skla-
du s mogunostima koje su doputale ratne prilike.
Jadransko more, ukljuujui i nae obalno podruje, tipino je oligotrofno more,
odnosno more u kojemu su koncentracije hranjivih tvari malene. Zbog toga su nje-
gove vode uglavnom bistre i prozirne i daju mu karakteristinu plavu boju po kojoj
je poznato. Meutim, upravo zato to ima niske koncentracije hranjivih soli, svako
njihovo poveanje moe ubrzati prirodne procese produkcije to se manifestim
pojaanim cvjetanjem<< mora i na druge naine.
Po kvaliteti se morske vode kao i kopnene svrstavaju u 4 kategorije:
I. kategorija - vode u kojima se mogu uzgajati koljke,
II. kategorija - vode prikladne za kupanje i rekreaciju,
III. kategorija - vode prikladne za ribarstvo,
IV. kategorija - vode u lukama i uz obale veih urbanih naselja.
Mjerenjima je utvreno da je oko 90% volumena vode Jadranskog mora visoke
kakvoe to predstavlja neospornu prednost posebno u turistiko rekreativnom
pogledu. Veliki volumen i povoljna cirkulacija daju cjelokupnom sustavu potrebnu
ekoloku stabilnost. Smanjenom kvalitetom vode istie se nekoliko kritinih toaka
kao to su: Limski kanal, zaljev Raa, Plominski kanal, dijelovi akvatorija oko
Rijeke (rijeka luka), Zadra, Splita (Katelanski zaljev), Ploa, Dubrovnika i sl.
20 D. Zavodnik,400 }for.I' of the Adriatic Marine science, T/Ja/assia Iugosl., 19/1983 str. 405-429.
74
Koncept ekosustava optimalni geografski model sagledavanja problema okolia
Glavni izvori oneienja voda Jadranskog mora (uzimajui u obzir parametre

organskog optereenja - BPK.5 - te ukupnog duika i fosfora) jesu:
- stanovnitvo - najvei izvor optereenja sliva istone obale Jadranskog mora
organskim tvarima, ukupnim duikom i fosforom. Priobalni dio ovog podruja
mnogo je gue naseljen nego zalee pa vei dio tog optereenja (61 % ) dospije u
more neposrednim isputanjem otpadnih voda.
- turistike djelatnosti kao izvor oneienja dolaze do izraaja naroito na
podruju zapadne obale Istre (oko 15%) posebno u ljetnom razdoblju turistike
sezone. Oneienja iz turistike djelatnosti dospijevaju u more izravnim ispustom
otpadnih voda.
- industrija, a posebno prehrambena kao izvor oneienja organskim tvarima,
odnosno duikom i fosforom (20%) dolazi posebno do izraaja u Rijekom i
Katelanskom zaljevu.
- poljodjelske aktivnosti znaajan su izvor (oko 28%) ukupnog optereenja
duikom, a stoarske (oko 41 % ) fosforom. Kako su navedene djelatnosti razvijenije
u zaleu (sredinja Istra, Gorski kotar, Lika, Ravni kotari, porijeje Neretve i sl.),
glavnina navedenih optereenja dolazi povrinskim rijenim tokovima i podzemnim
vodama. Rijekama i podzemnim vodama u more dospijeva oko 80% optereenja
mora ukupnim duikom, 55% organske tvari i 36% fosfora. U donosu navedenih
optereenja posebno se istie Neretva.
Oneienje morskih voda i mogua rjeenja u uskoj su vezi s obiljejima susta-
va kanalizacije i sustava za proiavanje otpadnih voda.
Kanalizacijska mrea i njezina obiljeja predstavljaju vaan imbenik
oneienja morskih voda. Meu obiljejima kanalizacijske mree u Hrvatskoj kao
i u mnogim drugim zemljama na slinom stupnju razvoja istie se neusklaenost
njezine izgradnje s gradnjom vodovodne mree. Prikljuivanje stambenih i gospo-
darskih objekata na vodovodnu mreu ide bre od prikljuivanja na kanalizacijsku.
Jednako je vana i injenica da kanalizacijska mrea veine mjesta ima vei broj
ispusta to oteava prihvat svih otpadnih voda i njihovo proiavanje odnosno
isputanje u more ili drugi prijemnik na jednom mjestu.
Poseban problem predstavljaju stambeni i gospodarski objekti koji uope nisu
prikljueni na kanalizacijsku mreu. U stambenim objektima na podruju hrvatskog
primorja koji nisu prikljueni na kanalizacijsku mreu u 1995. godini ivjelo je oko
40% ukupnog stanovnitva tog podruja. Njihovi objekti bili su prikljueni na sep-
tike ili crne jame.
Uzroci stanja vodotoka i obalnog mora koji ne zadovoljavaju uvjete za pojedine
razrede jesu neadekvatna odvodnja, obrada i dispozicija otpadnih voda zbog toga
to:
- otpadne vode neproiene se isputaju u vodotoke, more, krki teren i u pro-
pusne septike talonice,
- ureaji za proiavanje otpadnih voda u mnogim sluajevima zbog pogreno
izabrane tehnologije i kapaciteta nisu najprikladniji,
- izgraeni ureaji za proiavanje ne ukljuuju se u rad, najee zbog
nerijeenih naina financiranja kao i upravljanja takvim ureajima (komunalne
radne organizacije nerado ih prihvaaju),
75
Geografski pristup okolifo
- uredaji za proiavanje zbog nestrunog vodenja tehnolokog procesa ne

proiuju optimalno,
- uredaji za proiavanje ne grade se prema razmjeru optereenja otpadnih
voda odnosno grade se uglavnom manji uredaji, a veliki se sustavi polako realizi-
raju.
Sl. 43. Otpadne vode iz javne kanalizacije od 1995. do 1997. godine
l<omunalne usluge f 1995 1111996 D 1997]
Djelatnosti
Kuanstva
20 40 60 so 100 120 140 160
Izvor: SLjH, 1998 str. 408.
Primjera radi, spomenimo kako je u rijekom i istarskom podruju do 1994.

godine izgraeno 19 ureaja za proiavanje i dispoziciju komunalnih otpadnih
voda s kapacitetom iznad 10 000 ekvivalentnih stanovnika. Veliinom se istie onaj
u Rijeci kapaciteta 540 000 ES. Na podruju junog jadranskog sliva izgraen je
velik broj ureaja za mehaniki predtretman s dugim podmorskim ispustima. Tri
ureaja imaju kapacitet iznad 10 000 ES. U Trogiru, Katelima, Podstrani i
Makarskoj rivijeri izgraeno je 9 podmorskih ispusta za ukupno 65 000 ES, a na
otocima Brau, Hvaru i Visu 7 podmorskih ispusta za ukupno 50 000 ES. Najvei
kapaciteti realizirani su u Splitu (40 000 ES), Makarskoj (50 000 ES) i Dubrovniku
(45 000 ES).
Sl. 44. Tretman otpadnih voda u junom (a) i sjevernom (b) dijelu Jadrana
a) b)
Proiena bioloki I
biokemijski
Proiena mehaniki s
Isputanjem dugim
podmorskim Ispustom
D Proiena mehaniki m
p1edobrada u industriji
O lspuleno bez
proiavanja
Preuzeto iz: Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, str. 1-159, Zagreb 1998.
76
Procjenjuje se da je u slivnom podruju sjevernog Jadrana tijekom 1990. godine

u industriji, domainstvima i turizmu "proizvedeno" oko 62 770 617 m3 otpadnih
voa koje je bilo potrebno proistiti te da je ukupno optereenje oneienja izno-
silo izmeu 1 800 000 i 2 000 000 ES. Izgraenim komunalnim i industrijskim
ureajima za proiavanje vode ovo je optereenje smanjeno za 300 000 do 350
000 ES.
U junom jadranskom slivu iste je godine "proizvedeno" oko 109 000 000 m3
otpadnih voda. Izgraenim komunalnim i industrijskim ureajima za proiavanje
nastalo organsko optereenje umanjeno je za otprilike 320 000 ES.
UME I UMSKI EKOSUSTAVI

Zbog reljefnih, geolokih, klimatskih, hidrografskih i pedolokih osobina na kopnu
se mogu izdvojiti posebni ekosustavi ili podsustavi manje rasprostranjenosti koji se
ponekad nazivaju i biomima.
Na krajnjem je sjeveru pojas tundre. Tundru ini grmlje, liajevi, mahovine i
zakrljalo etinarsko drvee. Biljke se zazelene i procvjetaju u kratkom ljetnom raz-
doblju. Posebna sorta jema koja se sije u pojedinim dijelovima sazrije za 40 dana.
Pojas etinarskih uma nalazi se junije od yojasa tundre i ini gotovo neprekid-
ni pojas u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Cetinarske ume razvile su se na pod-
zolastim tlima koja nemaju veliku vrijednost za ratarsku proizvodnju. Taj je pojas
poznat i pod nazivom tajge.
Junije od etinarskih uma pojas je listopadnih uma. Na njih se nadovezuje
prijelazno podruje lesostepa (les, ruski, uma-lesostepa ili umostepa, uma
izmijeena sa stepom). Ova zona zbog pogodne klime i humusnog tla predstavlja i
povoljno ratarsko podruje. Osim toga, ona je bogata i raznovrsnim ivotinjskim
vrstama.
Stepska je zona travnati biljni pojas koji se razvio u podruju umjerene klime.
Razvoju pogoduje naslaga crnice odnosno humusa koji je na nekim dijelovima
debeo i do 1,5 m. Travnata podruja u istonoj Europi zovu se stepe, u
Angloamerici prerije. Prirodni biljni pokrov uglavnom je nestao jer je ovjek travu
zamijenio kulturama itarica (penica, kukuruz i sl.), a na njima se uzgaja i velik
broj stoke. Zona stepa najznaajnija je za prehranu svjetskog stanovnitva.
Mediteranska zona razvila se u podrujima neravnomjerno rasporeenih pada-
lina odnosno umjereno toplih zapadnih primorja. Biljke su tog pojasa kserofitne,
imaju tvrdo lie kako bi moglo zadrati vlagu u vrijeme minimalnih padalina.
Meu kultiviranim biljem istie se maslina, smokva, vinova loza, agrumi i sl.
Pustinjska zona u afrikom podruju nalazi se izmeu mediteranske na sjeveru
i junije savanske zone. U njoj zbog male vlanosti i visokih temperatura nema bilj-
nog pa time uglavnom ni ivotinjskog svijeta. U tom pogledu odudaraju oaze. U
njima se zahvaljujui vodi iz rijenih tokova koji dolaze iz udaljenijih i vlanijih
podruja ili iz podzemnih rezervi, razvio vrlo bujan ivot. Meutim, postoje i
pustinje azonalnog rasporeda na iji su postanak utjecali razni drugi faktori.
Savanska je zona junije od pustinjske zone. Biljni svijet savana sastoji se od
visokih trava, razbacanih lugova te usamljenog umskog drvea i grmlja. Travni pro-
stori u Africi nazivaju se savane, u brazilskom pobru kamposi, oko Orinoka ljano-
77
si. Visoke trave narastu u kinom periodu i do 5 m visine, a u sunom se razdoblju

osue. Bogatstvo trava privlai brojne biljodere, a oni privlae mesodere.
Savanska podruja pruaju mogunost proizvodnje arahida, kave, pamuka i nekih
drugih kultura te su i gue naseljena od praumske zone.
Sl. 45. Horizontalni raspored bioma na Zemlji
OCEAN
~ ... "'
---~-/ , ........./"... ......
,., ... ... GAANIC" LEDENIH SAl'flA
fili l.EOEl'A PUSTIN.JA

SJHOOORINA I MJEOVITA.
UMA ~POl.UP'USJIHJA ~ ri?mt SVl.JElLA t.w.l.A
ITIIJ TUNORA ~ ~~=~ SUPTF!OP31V, [[;]PUSTINJA ~ TROPSKA PRAUMA
DINOGOAIHA UMA TllAVNA I SUMSllA STtPA ~SAVANA J\.AHINSKE RUDINE
Sl. 46. Temeljne skupine organizama i procesa u hranidbenom lancu u kopnenoj i

vodenoj biocenozi (nedostaju razlagai)
IV MESOJEOI 2 1.5g/m2
IV MESOJEDI 2 3/ha B
A Ili MESOJEDl 1 11 glm2
Ili MESOJEOI I 354904 Jha
li BILJCJ.JEDI 708624 fha BILJOJEDI 37 g/m2
I PROIZVOAI 5842424 lx ha 809g/m
PROIZVOAI 87,07 MJfm2
Odnosi broja (A), biomase (B) i energije (C) lanova jednoga hranidbenog lanca
Oko ekvatora je praumski pojas gdje su stalno visoke temperature i velika

koliina padalina. To je bujna praumska vegetacija visokih uma isprepletena
povijuama. Kroz gusto raslinje mogu se kretati samo debelokoci (slon i nosorog)
i penjai. Velika vlanost, sparina i brojni insekti nisu pogodovali naseljavanju ove
78
zone i ona je vrlo rijetko naseljena (Pigmeji u Africi, Negriti na Malajskom otoju,
Papuanci i Melanezijci u Melaneziji i indijanska plemena u Americi). Postojee pri-
rodno geografske osobine pruaju mogunost eksploatacije uma, gajenje
kauukovca, papra, vanilije i slinih kultura, koje se u novijem periodu sve vie
proizvode plantano.
Na visokim planinskim podrujima, posebno u ekvatorijalnom pojasu, postoji
vertikalno zoniranje koje u izvjesnom smislu odgovara irinskom zoniranju, a to je
vidljivo i iz priloenog crtea.
Sl. 47. Vertikalna i horizontalna rasprostranjenost bioma

nadmorska
visina u m
~--~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
vjeni snijeg GORNJA GRANICA BIOSFERE w

6000 a:
w
GORNJA GRANICA DRVEA "-
4000 (/)
crnogorine ume Q
tD
3000 z
<(
listopadne ume
a:
2500 o
1 500
Velike povrine zemljita prekrivene su raznolikom vegetacijom, meu kojom se

znaenjem posebno istiu ume. Ukupno se pod umama nalazi 41 milijun km2 ili
priblino 30% svjetskog kopna.
ume su rasporeene zonski, prema geografskim irinama, ali i prema nadmor-
skim visinama. U podruju vlane i tople tropske klime ire se praume s visokim
drveem i gustom podstojnom vegetacijom. U suptropskim klimatskim podrujima
rasprostranjene su zimzelene ume. U umjerenom klimatskom podruju nalaze se
listopadne ume, a u viim predjelima i subpolarnom podruju rastu crnogorine
ume.
ume imaju izuzetnu ulogu u gospodarskom i ekolokom smislu. uma je odjea
zemlje i hranitelj rijeka. Ona utjee na oblikovanje klime i visinu prinosa, lijenik je
i uvar ovjekova zdravlja i zdravlja ivotinja. Ona je ponos i bogatstvo naroda.
uma je izvor razliitih plodova, prehrambenih proizvoda i mnotva vanih indu-
strijskih sirovina. uma je rekreacijski prostor i initelj turistikog razvoja pojedinih
regija i zemalja. Osim to proizvode velike koliine kisika, ume "hvataju" iz atmo-
sfere mnoge tetne tvari. Samo jedan hektar zelenih povrina proiava priblino
18 mi!. m3 zraka od ugljik-dioksida, praine i drugih tetnih primjesa. Jedna raz-
vijena stogodinja bukva svakog sata apsorbira 2,5 kg ugljik-dioksida, oslobaajui
pritom otprilike 1,7 kg kisika. Njezina dnevna proizvodnja moe podmiriti potrebe
za kisikom vie od 60 ljudi.
79
SI. 48. Vertikalne zone biosfere i opseg njezine kopnene i vodene sfere
9000m
gornja granica za ivotinje 7 OOOm
GORNJA GRANICA BIOSFERE gornja granica za cvjetnice sooom
gor. gra.n. za prebivanje ovjeka 5 000 m

ATMOSFERA gornja granica kultura - - - 4500m
gornja granica uma 4000m
2200m
OSVIJETLJENA ZONA Om
-200m
-300m
LITOSFERA
kulture 2.8%
panjaci i stepe
KOPNO 5~%
27 7 % ume
{
pustinje i tundra
DONJA GRANICA BIOSFERE 11000m
ume, i zelenilo uope, tite od buke, a istraivanja su pokazala da je u naselji-

ma s vie zelenila buka smanjena priblino 30%. Zelene povrine poboljavaju
mikroklimu i djeluju povoljno na psihofizika zdravlje ovjeka.
SI. 49. Ekoloka funkcija uma
~
\ \ \ \ \ \ \ \ \ ffi
\\\\\\\\\\\\\~\\\
\\\\\\\\\\\\\\\\~ ~-~~~
poveanje
rekreacija
80
Osim toga, dokazana je da jedan hektar ume:

- dnevno ispari do 47 000 litara vode i utjee na klimu u krugu od 60 km,
- godinje pohrani i profiltrira 2 milijuna litara vode,
- za velikih kia vee 250 mm vode, ime sprjeava bujice i poplave,
- godinje proizvede 21 tonu kisika,
- godinje filtrira 68 tona praine (to je razlog to se ume esto nazivaju plui-
ma prostora).
Naalost, ovjek se ne ponaa razumno prema umskim povrinama. Meu glo-
balnim problemima suvremenog svijeta znaajno mjesto pripada i deforestaciji
odnosno nestajanju uma.
DEFORESTACIJA
Deforestacija je vrlo star proces. Meutim, u ranijim razdobljima, za razliku od
suvremenog, umiranja uma ipak je bilo samo na izdvojenim ili ogranienim pro-
storima. Umiranje uma posljednjih pedesetak godina ima globalne razmjere.
Deforestacija sredozemnog prostora zapoela je ve u antikom razdoblju, a goli
krki krajolik najbolji je pokazatelj njegova intenziteta. Postoje miljenja da je
irenje ekumene iz sredozemnog prostora prema ostalim dijelovima Europe u
velikoj mjeri rezultiralo nestajanjem uma i poremeajima okolia openito u sre-
dozemnom prostoru. I kineski je prostor bio zahvaen deforestacijom nekoliko
stoljea prije Krista. Nekadanje praume hrastovih uma u Srednjoj Europi iskre
ne su izmeu 7. i 13. stoljea. Dananje umske povrine Angloamerike zahvaaju
priblino tek 10-15% umskih povrina pretkolumbovskog razdoblja.
Prorauni pokazuju da suvremeni ovjek u toku svog ivota prosjeno upotrijebi
priblino 200 stabala: za gradnju stambenog prostora, pokustva, za grijanje, izradu
papira potrebnog za knjige, novine, biljenice i sl. te za razne druge potrebe. ume
se sijeku i spaljuju radi proirivanja obradivih povrina, gradnje naselja, prometni-
ca, industrijskih objekata i sl. Prema podacima meunarodnog fonda za spaavanje
biljnog i ivotinjskog svijeta, svake se godine na zemlji uniti priblino 18 milijuna
ha uma.
Sl. 50. Deforestacija uma u nekim zemljama od 1990. do 1995.

u% u tisuama km2
4 4,5
3,5 4
3 3,5
2,5 3
2 2,5
1,5 2
1,5
1 1
0,5 o.s
o o
~q,i!-- ~ / /'\??(" ~~ ~"J> ..#> .~~ ,).#' 'b#' ,,$'&
<c ?? "" ~ "<r "~ "'~ ~ i-.(" "(" ~e~
""oq'f(bqq ~~v.-~o-q0$
Izvor: World Development indicators za 1998. str. 123.
81
U suvremenom razdoblju deforestacija je najintenzivnija u tropskom i sjever-

nom borealnom podruju. Procjenjuje se da je do danas deforestirano 35 do 40%
nekadanjih umskih povrina.
Unitavanjem uma stvaraju se brojne ekoloki veoma opasne posljedice kao to
su globalne i mikroklimatske promjene, geokemijska izmjena tvari te poremeaji
sastava biocenoze i ekosustava u cjelini. Utjecaj deforestacija na globalne klimatske
promjene oituje se prije svega u smanjenju evapotranspiracije i promjeni u
godinjem tijeku padalina s atipinim sunim razdobljima, u smanjenju ukupne
koliine padalina i smanjenju apsorpcije topline.
Posebna opasnost za globalne klimatske promjene krije se u sve intenzivnijim
zahvatima u najrairenijim praumskim podrujima svijeta, odnosno namjerama
stalnog iskoritavanja tih zona. U tu se svrhu uz pomo suvremene tehnologije kre
i spaljuju velike praumske povrine. Nova tehnologija koritenja prauma onemo-
guava rast sekundarnih uma, to je milijunima godina bio oblik regeneracije dije-
lova praume koji su bili ugroeni bolestima, poplavama, poarima, olujama i sl.
Zahvati i koritenje praumskih povrina od strane primitivnih ljudskih zajednica
takoer nisu predstavljali opasnost za praume jer je uporaba malih dijelova
zemljita za poljoprivrednu proizvodnju i njihovo naputanje nakon dvije tri godine
(selilako ratarstvo) omogua
valo regeneraciju slinu onoj
prirodnoj.
Novi oblici koritenja
praumskih povrina onemo-
guavaju regeneriranje prau-
me, a to znai da utjeu na
njezinu deforestaciju. Na taj
se nain osim unitenja uma,
unitava ivotni prostor lokal-
nog stanovnitva, smanjuje se
bioloka raznolikost, poveava
erozija, uzrokuju promjene
vodenog ciklusa, mijenja
toplinska ravnotea, odnos
plinova u atmosferi ili, kratko
reeno, mijenja se klima na
Zemlji. Potrebno je naglasiti
da se u drvnoj masi nalazi
velika koliina ugljika koja
spaljivanjem velikih umskih
povrina uglavnom zavrava u
atmosferi, a manji dio prih-
vaaju oceani ili se fotosinte-
zom ponovo vee u novoj
- To je ona krasna umica u kojoj smo proljetos pekli janjca! vegetaciji.
82
Koncept ekosustava - optimalni geografski model sagledaPanja problema okolia
Meu primjerima takvih negativnih promjena, odnosno tetnim posljedicama

deforestacije praumskih podruja, mogu se spomenuti oni u jugoistonoj Aziji,
Amazoniji, ali i u drugim dijelovima svijeta.
U jugoistonoj Aziji u novije vrijeme sve je ea pojava krenja i spaljivanja
prauma i pretvaranja nekadanjih praumskih podruja u polja monokultura.
Zbog toga su u tom dijelu svijeta zabiljeene neuobiajene pojave dugih sua,
velikih poara, snanih vjetrova, oneienja atmosfere i sl. Primjera radi spomeni-
mo da je u sunom razdoblju 1997/98. godine na Borneu izgorjela oko 300 000
ha ume izuzetne raznolikosti. uma je gorjela uglavnom zbog podmetnutih poara
kako bi se izgorene umske povrine pretvorile u plantae palmi iji se plodovi kori-
ste u proizvodnji okolade, jestivog ulja, margarina, sapuna, kozmetikih prepara-
ta i sl.
Iste su godine iz slinih razloga (irenje plantaa, panjaka ili graevinskog
zemljita) zabiljeeni i veliki umski poari u Brazilu, Meksiku i nekim drugim
zemljama. U tom razdoblju izgorjela je preko 1 000 000 ha uma i to smatraju jed-
nom od najveih ekolokih katastrofa u posljednjih desetak godina. Uslijed izga-
ranja tako velikih koliina drvne mase atmosfera iznad opoarenih povrina ali i u
irim razmjerima bila je oneiena gustim dimom i drugim esticama, to je izaz-
valo velike poremeaje u zranom prometu (s nekoliko tekih nesrea u kojima je
stradala vie stotina ljudi), smetnje u automobilskom i brodskom prometu i u ivotu
openito. U poaru su unitene i brojne biljne i ivotinjske vrste to smanjuje raz-
novrsnost biosfere.
Sline opasnosti prijete naravno i od sve intenzivnijih zahvata u najveoj prau-
mi na svijetu, onoj u dolini Amazone. Krenjem uma u praumama Amazonije i
njihovim spaljivanjem u zrak bi otilo oko 275 milijardi tona ugljinog dioksida ime
bi se udio ugljika poveao za oko 10%. Takav razvoj dogaaja imao bi naravno velik
utjecaj i na globalne klimatske promjene, odnosno bio bi jo naglaeniji efekt stak-
lenika i globalno zatopljenje koje bi moglo utjecati na kopnjenje arktikih i antark-
tikih ledenih masa, a time i na podizanje morske razine i sl.
Stoga je potpuno razumljivo da se o problemima deforestacije raspravljalo na
prvoj svjetskoj konferenciji o zatiti ovjekova okolia, koja je 1972. godine odrana
u Stockholmu te na onoj odranoj u Rio de Janeiru 1992.
Posljedice neracionalnog odnosa prema umskim povrinama vrlo su velike i
raznovrsne. Meu izrazito negativnim posljedicama istie se pojaana erozija tla.
Povrinski rahli sloj zemljita, lien zatite umskog korijenja koje ga je nekad pove-
zivalo, vrlo brzo i lako odnose vjetrovi i bujice.
Osim toga, unitavanjem uma poveava se brzina vjetrova, mijenjaju se tempe-
raturni odnosi, poveavaju se ekstremne razlike temperature, smanjuje koliina
padalina, nestaju pojedine biljke koje rastu u umi, to uvjetuje izumiranje pojedi-
nih ivotinjskih vrsta ija su stanita preteno umom prekriveni prostori.
Unitavanje uma vrlo je vaan razlog irenju pustinja u mnogim dijelovima Afrike,
Azije, Amerike i Australije. Dakle, unitavanje uma uzrokuje snane promjene
fizikih uvjeta ivota i velike poremeaje sastava biocenoze i ekosustava u cjelini.
83
Sl. 51. Deforestacija i tete u okoliu

DEFORESTACIJA
manja
....------ ~ pojaani dotok
~~---
smanjena smanj;t vlanost
sjenovitosc topline ~ evapitranspiracija tla
:::r: ~ ;:;:~ ~ l
odnoenje
t
organske tvari
t
pojaan dotok ~njekore p o v i e n a . 7 1 sa
padalina ~ evaporac1Ja
~
poplave
..
,.,,...
eroz1Ja
------. odnoenje --------...
humusa
sporija
regeneracija
.........___ slab rast
biijaka
Suenje uma obuhvatilo je oko 10% ukupnog umskog fonda Europe.

Najugroenije su ume Njemake, u kojoj je proces umiranja uma zahvatio otpri-
like 52% umskih povrina. Slino je i u drugim razvijenijim europskim zemljama.
U Austriji je proces umiranja uma zahvatio 37% umskih povrina, u ekoj i
Slovakoj 41 %, Luksemburgu 26%, Nizozemskoj 55%, Bugarskoj 34%, Maarskoj
29%, panjolskoj 28%, vicarskoj 50% itd.
U 1998. godini obavljeno je testiranje kroanja glavnih vrsta drvea na 371 238
stabala rasporeenih na 17 861plohiu32 europske zemlje. Na 5 695 ploha iz mrea
16x16 km rasporeenih u 31 zemlji i uzorku od 127 455 stabala utvreno je da je
24% stabala oteenih preko 25% (klasa od 2-4). Bjelogorica je neto oteenija -
24,5% znaajne oteenosti i crnogorica 23,8% znaajne oteenosti. Plohe s vie
od 50% oteenih stabala locirane su u ekoj, Slovakoj, istonoj Poljskoj, zapad-
noj Bjelorusiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Od pojedinanih vrsta najoteenija je
smreka sa 27,4% znaajno oteenih stabala, zatim slijedi obini bor 21,8% itd.
INDEKS POPULACIJE UMSKIH VRSTA

Indeksom populacije umskih vrsta obuhvaeno je 319 umskih vrsta. U razdoblju
od 1970. do 1_990. on se smanjio za 12%. Indeks inae ini prosjek dvaju podindek-
sa koji se odnose na ume umjerenog pojasa (275 populacijskih vrsta) i na tropske
ume (44 populacijske vrste). Indeksom su uglavnom obuhvaene ptice i sisavci i to
one za koje su se mogle pronai populacijske ocjene za vie od jedne vremenske
odrednice.
Podindeks za tropske ume imeu 1970. i 1999. smanjio se za oko 25%, a podin-
deks za ume umjerenog pojasa malo je porastao (vidjeti sliku 53.) Ovi se podaci
poduc;laraju s trendovima koji se odnose na povrine tropskih uma i ume umjere-
nog pojasa za isti period (vidjeti sliku 55.). U cjelokupnom indeksu koji se odnosi
na ume, komponentama uma umjerenog pojasa i tropskih uma dana je ista
vanost, jer ume umjerenog pojasa i tropske ume u ovom trenutku zauzimaju
84
otprilike podjednake povrine na Zemlji. Iako u indeksu uma umjerenog pojasa

nije zabiljeen neki vei pad od 1970. godine, to ne znai da su one u boljem stanju
od tropskih uma ve da su u proteklih 30 godina u njima zabiljeene manje
promjene bez obzira na lokalne izuzetke, kao to su praume umjerenog pojasa
na pacifikoj obali Kanade, SAD-a i ilea. U zemljama umjerenog pojasa glavnina
deforestacije dogodila se prije 20. stoljea.
Sl. 52. Indeks globalnog umskog ekosustava, 1970. - 1999.

140
120
80
60
40
20
Sl. 53. Indeksi populacija um- Sl. 54. Prirodni umski pokriva -
skih vrsta od 1970. do 1999. nekadanji i onaj iz 1970-2000.
10
140
120 umjereno podruja

.Mi
Azl)all'acifik
LaUnska Amerika I Karlbl

Si<mma ""'e<lka
!B Europa (bez Ruske federacija)
100 Ruska federacija
80
60
40
20 10
o
1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000 o Izvorni 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000
lums~pokma
85
Geografski wistup okoliu
Prije desetak tisua godina odnosno prije znaajnijeg modificiranja prirodnih

ekosustava uvjetovanih uzgojem itarica i pripitomljavanjem ivotinja (prva agrar-
na revolucija) umske su povrine bile dvostruko rasprostranjenije nego danas.
Meutim, za razliku od uma umjerenog pojasa, najvei nestanak tropskih uma
dogodio se u posljednjih 100 godina, a taj trend nestajanja tropskih uma jo uvijek
traje.
Indeksom umskih ekosustava obuhvaene su: antilope, azijski slon, Bairdov
ta pir, kitnjastorepi oposum, psi, make, jeleni, letee lisice, divovske pande, giboni,
veliki majmuni, zeevi i kunii, klokani, skoimii, lemuri, kune, majmuni novog
svijeta, majmuni starog svijeta, piskutavi imii, nosorog, rovke, sifake, vjeverice,
Saguinus tamarini, droplje, puzavice, kukavice, grlice, sokoli, zebe, muholovke,
tetrijebi (ljetarke ), jastrebovi, kraljii i drozdovi, kiviji, ajke i vrane, ptice rugali-
ce, male pjevice novog svijeta, sove, papige i makao, fazani, vrapci, kosovi, kukavi-
ce i pjevice, vorci, sjenice, cipice, kugare, ljuke, une (dijetlovi), pali (kralji),
vireo i nekoliko vrsta beskraljenjaka.
EKOLOKI PRITISAK NA UME

Dananje umske povrine zahvaaju oko 33 inijuna km2 ili oko jedne petine
Zemljine kopnene povrine. Ekolokim pritiskom na ume smatra se koritenje
umskih povrina radi ogrjevnog drveta i drvenog ugljena, proizvodnje oblovina
(bilo u obliku piljevine, panel ploa ili vlaknatica), papira i drugih materijala
potrebnih za zadovoljavanje potreba prosjenog stanovnika Zemlje (vidjeti crtee).
Da bi se izraunao EP na ume pojedinih zemalja, potrebno je usporediti njihovu
potronju drvnih proizvoda s povrinam "prosjene" ume potrebne za proizvodnju
tih proizvoda. Rezultati su prikazani na skupini crtea, a izraeni su u hektarima
prosjenog tla prekrivenog umom i "povrinskim jedinicama" po osobi. Rangiranje
se ne odnosi na kvalitetu uma ili na odrivost umarskih aktivnosti u svakoj od
zemalja, ve je samo odraz potreba za umama pojedinih zemalja svijeta.
Usporeujui povrine pod umama i ukupan broj svjetskog stanovnitva, proiz-
lazi da je 1996. godine na prosjenog stanovnika svijeta otpadalo 0,58 ha umskih
povrina ili 1,03 uvjetnih jedinica. Prosjena potronja drvenih proizvoda u svijetu
1996. godine iznosila je 0,41 m3 drvne sirovine po osobi. Po prosjenoj produktiv-
nosti uma to se podudara s EP uma od 0,28 povrinskih jedinica po osobi.
Ekoloki pritisak na ume prosjenog stanovnika (potroaa) iz zemalja OECD-a u
prosjeku je oko tri puta vei od prosjenog stanovnika zemalja koje nisu u grupaciji
OECD-a.
86
Sl. 55. Ekoloki pritisak na ume po zemljama u jedinicama povrine po osobi, 1996.
SlJERALECNE
AD
RUSKA FEDERACIJA
ESTONIJA
KAMBODA
IZRAEL
U. A. EMIRATI
HRVATSKA
MAOAGASKAR
ANGOLA
SENEGAL
MALI
ALIPINI
NIGER
TA.J\IAN !KINA)
SUOAN
TOGO
RllANKA
KUBA
KINA
K\NP..11
LESOTO
UKRAJINA
INDIJA
MEKSIKO
JAMAIKA
JUGOSLAVIJA :
TRINIDAO I TOBAGO
BANGLADE ~-'
MAURIC/US
PAKISTAN
BOlMJA
SAUDUSKA ARABIJA
SJJUJA
UBIJA
IRAN
DNRKOREJA
MAROKO :
ARIR
VENECUEl.A
OMAN
EGIPAT
ALBANIJA U
MOLOAVlJA
JORDAN ~
KAZAHSTAN
JEMEN
KIRGISTAN
AZARBUOA.N
BOSNA I HERCEGDVINA
,.
MAURITANUA
TURKMENISTAN
TADlKISTAN
UZBEKISTAN
ARMENIJA
ERlTllEJA
GRUZJJA
NAMIBUA
87
Povrinskih jedinica (u hektarima) po osobi

Sl. 56. Ekoloki pritisak na
o;.,,_o
"~ ~ ~~ ~~ ~~ ume po dravama, 1996.
FINSKA
S\'EDSICA
SAD
NORVEKA
KANADA
HONG KONG (l<INAI
NOVI ZElANO
AUSTRIJA
BJELORllSUA
pARAGVAJ
DANSKA
UBERIJA
lA'TVlJA
KOSTARIKA Sl. 57. Ekoloki pritisak na
ZAMBIJA Milijardi povrinskih jedinica
JAPAN svjetske ume, 1961-1997.
MALEZUA
BRAZIL
SlOVfNLJA
tlu
AUSlllAlJJA
KENIJA
ltONGO
GANA
URUGVAJ
POllTlJCAL
UTVA
BElGIJMUKS'EMBURG
VRATIMALA
SlOVAKA
PAPUA NOVA GYINEJA
TANZANLJA
EICVAOOR
FRANCUSKA
NIZOZEMSKA
IKSKA
HONDURAS
VICARSKA
NIGERUA
UKA
lAMEHUN Povrinsk.it\ jedinica pG osobi
BENIN o o o o
i-> ~ O> ""
GAMBIJA. TltE
KONCO. DR ZAIR
NJEMAICA
SOMAUJA
OTSVANA
DBAlA SUJNDVAE
MOZAMBJI(
RUANDA
SREDrLJOAFRIJCAREPUBUICA
LAOS
BURKINAFASO
VEUXABfl.ITANUA
rTAWA
MALAV! Sl. 58. Ekoloki pritisak na
NEPAL
UGANDA ume po svjetskim regija-
BUTAN
POLJSKA
ma, 1996.
PANJOLSKA
ETIOPIJA
INDONEZIJA
JUiNAAFRIKA
KOREJA
HAITI
ELSALVAOOR
RUMUNJSKA
TAJlAND ~ ~ ~ ~ ~
nMBABVE
Hek1arapo o:sobi
GVlNEJA
BURUNOI
88
~
U1
~
tJ
"'
;:i
"'
"" ~
-... ~ ~~
'.....__~
-: ;::;
~-=-,~~~~:::, ~<
~
a
-~.1- r, , \-<.z\- ; \-~)\~~-.~:;""'1i - fr.
'O
"'
?;-
()
"';::
( \, . r' i~
o "'
[ ~
~ : ~ _,4 .!------- < "'"'"

!-----~:----+--_,
l - ~~-
-,~~.~ ~
_, II "'
(')< .g

\ ,//'..,..<\_ - "'~
00
~
::~- ------,<
\O
\ ~
l"L"""'
...
.~..,
S,
&.
.."
''
'
\ \~ ;i
C)
"-
~
"'
~
Tropske ume ume umjerenog I sjevernog pojasa
"'[S-
l!!ll Vazdazelene vlane ume Listopadna bjelogorina uma ;:
Nizinske vazdazelene bjelogorine (irokolisne) ume !ll!l Suha uma vrste Sclerophylla ~
Poluvazdazelene vlane bjelogorine (irokolisne)ume 11111 Vazdazelena crnogorina uma
~<::i-
Mijeane igliastolisne (vazdazelene)-irokoli_sne (listopadne) ume lill Listopadna crnogorina uma
~
Crnogorina (igliastolisna) uma Mijeana bjelogorino-crnogorina uma ::;
()
!l'l Suha uma vrste Sclerophylla Bjelogorina vazdazelena uma ?;-
g,
Listopadna-polulistopadna bjelogorina uma Ili Prirodna uma naruenog stanja "''
"'
Geograf~ki pristup okoliu
Radi smanjivanja ekolokog pritska na ume potrebno je:

1. izdvojiti i zatititi ekoloki reprezentativna podruja s raznolikim umskim
vrstama (s najmanje po 10% uma svake vrste),
2. umama izvan zatienih podruja upravljati u skladu sa standardima koje je
odredilo Vijee za upravljanje umama,
3. zaustaviti nezakonitu sjeu drva,
4. razvijati ekoloki i drutveno primjerene programe obnavljanja uma,
5. smanjiti propadanje uma do kojeg dolazi zbog zagaenja i klimatskih
promjena,
6. promicati recikliranje i ponovnu upotrebu drvnih i papirnatih proizvoda.
HRVATSKE UME
Hrvatska ima 2 078 289 ha prostora pod umama, to je 36,7% njezinih ukupnih
povrina, od ega je priblino 75% u drutvenom vlasnitvu. U umske povrine
ponekad se ubrajaju i razliiti degradacijski umski stadiji s malom obraslou kao
i one povrine u kojima su zastupljena apsolutna umska tla te neobrasle povrine
koje pripadaju umi. U tom sluaju sveukupna povrina uma u Hrvatskoj iznosi 2
490 000 ha to pokriva 44% kopnenog dijela dravnog teritorija.
Hrvatska se dakle moe svrstati meu umovite zemlje. Veom umovitou
istiu se zapadni Dinaridi (Gorski kotar, dio Velebita i sl.) i dio Istone Slavonije sa
umskim bazenom Spava, otoci Mljet, Rab i sl. Osjeka i akovako podruje,
varadinska Podravina, okolica Slunja i Cetingrada te itava primorska Hrvatska,
uz izuzetak Istre i nekih otoka, imaju malu umovitost.
Meu posebnosti hrvatskih uma valja ubrojiti njihov prirodni sastav jer je oko
95% njihovih sastojina slino praumama iz kojih su nastale, to predstavlja rijetko-
st i izuzetnu vrijednost u svjetskim razmjerima.
Sl. 60. Volumni udio pojedinih umskih vrsta hrvatskih uma

Bukva
Ostalo
Primorski bor
Hrast lunjak i kitnjak

Preuzeto iz: Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovi
ma zatite, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia, Zagreb, 1999., str. 17.
U odnosu na veinu europskih zemalja stanje hrvatskih uma smatra se dobrim,

to potvruje visok postotak prirodnih sastojina i injenica da se u posljednjih sto-
tinjak godina umske povrine nisu smanjile. Meutim, to ipak ne znai da u stanju
i zatiti hrvatskih uma nema problema, a koji su uzrokovani oneienjem zraka i
90
Koncept ekosustava - optimalni geograf~ki model sagledavanja problema okolia
vode, industrijalizacijom, urbanizacijom, prometom, modernom poljoprivredom i

sl. Zbog svega navedenog moe se rei da problem umiranja uma postoji i u
Hrvatskoj.
Ve spomenuto testiranje europskih uma napravljeno je i u Hrvatskoj, i to na 2
066 stabala lociranih na 89 ploha iz mree 16x16 km, 8 ploha iz mree 4x4 km.
Rezultati su pokazali znaajnu oteenost svih vrsta na 19,6%, a to je 4% manje
nego u prethodnoj 1997. godini. Znaajna oteenost crnogorinih vrsta iznosila je
49% to je 10% poveanje u odnosu na prethodnu godinu. Bjelogorica je imala
16,9% znaajno oteenih stabala, to je 4,4% manje od prethodne godine. Jela je
najoteenija vrsta u Hrvatskoj sa znaajnom oteenosti od 63,8%. ume su, kao
to je naglaeno, ugroene i razliitim aktivnostima kao to je gradnja infrastruk-
turnih objekata (ceste, dalekovodi, kanali i sl.), industrijskih i turistikih objekata,
irenje naselja i sl.
Meu uzrocima ugroavanja umskih povrina u novijem se razdoblju posebno
istiu esti i snani umski poari, pri emu je uzrok najee neodgovorno
ponaanje odnosno nedovoljan nadzor.
Tab. 13. Opoarene umske povrine u Hrvatskoj od 1988. do 1997. godine u ha21
Godina 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.
Opoarene
6 654 3 282 12 455 3 731 4 062 12 614 5 027 471 1899 6186
1oovrine u ha
Primjera radi, spomenimo da su samo u prvih osam mjeseci 1998. godine u

Hrvatskoj registrirana 264 poara koja su zahvatila 30 105 ha povrine. Veina
poara zabiljeena je u krkom podruju Hrvatske (168 od ukupnog broja), a na
krkom je podruju i vie izgorenih povrina (25 584 ha od ukupno 30 105 ha na
cijelom dravnom podruju). 22 Tijekom 2000. godine u Hrvatskoj su se dogodila
703 poara od ega 592 na obalnom podruju.
Uestalost poara i opoarenih povrina nije jednakog intenziteta na cijelom
podruju Hrvatske. Tako je na Koruli u toku 1985. godine izgorjelo 4 380 ha
povrine, to je vie od 25% ukupnih umskih povrina evidentiranih 1984. godine
na prostoru tog otoka.
Poari su najbrojniji u sunom ljetnom razdoblju, a najee zahvaaju borove
ume krkog i primorskog pojasa. Izmeu 1972. i 1985. na obalnom dijelu Hrvatske
izgorjelo je 27 727 ha izuzetno vrijednih borovih uma, koje su u brojnim primor-
skim opinama bile bitan initelj turistikog razvoja.
Prosjeno je svaki poar u Hrvatskoj zahvatio 267 ha povrina, to je mnogo vie
od prosjeno izgorenih povrina po poaru u Francuskoj (6,6 ha). tete nastale
poarima mogu se donekle izraunati na temelju unitene drvene mase i trokova
poumljivanja odnosno podizanja novih uma. Meutim, u sklopu takvih procjena
teko je kvantificirati tete koje su poari nanijeli odredbenom prostoru u smanji-
21 HSLJ, 1998,, str. 243.

22 T. Starevi, Protiv poara strukturom i programom, umarski list, br. 7-8/1998., str. 363.
91
vanju njegove turistike i rekreativne atraktivnosti, naruavanju stanita mnogih

ivotinjskih vrsta itd.
Umiranje uma u Gorskoj Hrvatskoj primijeena je jo prije tridesetak godina,
i to u sastojcima jele i bukve na podruju umarije Fuine (Crni vrh, Zvirnjak,
Savinjak i Mlaka). Fenomen umiranja uma naknadno je primijeeni u drugim dije-
lovima Gorskog kotara, u Lici i sjevernoj Hrvatskoj (Maceljska gora). Taj proces,
koji je zahvatio najljepe i najvrednije dijelove sastojaka, nije zaustavljen sve do
danas. Simptomi umiranja uma jesu: lie sitnije od normalnoga, promjena boje
asimilacijske povrine (poutjelost), opadanje lia bjelogorice i iglica crnogorice,
razrjeivanje kronje, uestalo pojavljivanje suhih grana, pojava vrha u obliku rodi-
na gnijezda i tvorba vodenog srca. Osim toga, osjetljivu jelu prirodnim putem
zamjenjuje otpornija bukva, tako da se govori o konverziji vrsta (sinekologija
sastojina).
Strune analize pokazuju da osim jelova moljca, koji je est uzronik navedenih
promjena, uzrok umiranja uma treba traiti i u lokalnom, regionalnom i izvanre-
gionalnom oneiivanju zraka, odnosno u procesu ekosustavnih promjena vezanih
za oneienje zraka u visoko industrijaliziranim europskim zemljama i razvijenijim
industrijskim zonama nae zemlje.
Veina hrvatskih umskih povrina nalazi se izmeu industrijski razvijene zone
u sjevernoj Italiji te sredinje Hrvatske i Slovenije, u kojima je koncentracija indu-
strijske proizvodnje i prometa takoer velika, a velika je i potronja razliitih ener-
genata to znai da su izloene veem oneienju i kiselim kiama uvjetovanim
poveanim emisijama S02 i drugih plinova. Stoga se ini razumljivim da su bukove
i jelove ume viih planinskih podruja Hrvatske najizloenije propadanju jer se
nalaze ba u prostorima u kojima se sukobljavaju zrane mase razliitih kvaliteta,
to je uzrok relativno velikih godinjih koliina padalina (2000-3000 mm), a este su
i magle. Te su padaline zbog mogueg prijenosa oneiivaa na velike udaljenosti
esto oneiene.
Osim poara i kiselih kia, na propadanje uma utjee i sve vea oneienost
vode te promjene vodnih reima, posebno u nizinama rijeke Save i Drave, ali i u
drugim dijelovima u kojima se obavljaju vei hidromelioracijski zahvati (prokopa-
vanje kanala, gradnja nasipa i hidroakumulacija, isuivanje movara i sl.). Posebno
su ugroene ume hrasta lunjaka, poljskog jasena i drugih vrsta.
Tab. 14. Osutost stabala u Hrvatskoj 1998. godine
Stupanj osutosti u %
O do 10 11-25 26 - 60 Preko 60
Bjelogorica 52,2 31,0 15,4 1,4
Crnogorica 30,3 20,7 42,0 7,0
Sve vrste 50,5 30,l 17,5 1,9
Izvor: N. Potoi, I. Se!etkovi: Stanje oteenosti uma u Republici Hrvatskoj 1998. godine, umarski list,
br. 1-2/2000., str. 51-56.
92
Na stanje uma i umskih povrina utjee i nain gospodarenja umama, a

posebno intenzitet i nain sjee. Intenzitet sjee mnogo je slabiji nego u zemljama
razvijenijeg umarstva, emu pridonosi slaba otvorenost uma (6,5 km/1000 ha).
Sjea je stoga esto skuplja i neracionalnija te s vie loih posljedica na ume nego
to je to u zemljama vee otvorenosti (10-75 km/1000 ha).
BIOSFERA
Biosfera je dio Zemlje koji obuhvaa tanki povrinski sloj Zemljine kore - dio lito-
sfere (desetak metara ispod povrine), hidrosferu, pedosferu i troposferu (desetak
kilometara iznad povrine, premda su za ivot na Zemlji vrlo znaajni i gornji sloje-
vi, posebice stratosfera) u kojoj se odvija ivot odnosno odigravaju raznoliki ivot-
ni procesi.
U spomenutoj definiciji izraena je ponajprije prostorna komponenta, za razliku
od nekih drugih definicija u kojima je izraenija kvantitativna komponenta odno-
sno sveukupnost jedinki, populacija i biocenoza, tj. ekosustava i njihovih meusob
nih odnosa i proimanja.
Sl. 61. Shematski prikaz biosfere
Meu raznolikim vrstama koje se nalaze u biosferi posebno mjesto pripada naj-
razvijenijoj i najmonijoj vrsti - ovjeku - koji svojim razliitim aktivnostima utjee
na biosferu intenzivnije nego bilo koja druga vrsta, osobito krenjem i unitavanjem
uma na velikim prostorima, isuivanjem movara i plitkih jezera, regulacijom
tekuica, stvaranjem vodnih akumulacija, izgradnjom brojnih gradskih i industrij-
skih naselja te oneienjem atmosfere, hidrosfere, pedosfere i, dakako, unita-
vanjem brojnih biljnih i ivotinjskih vrsta. Sve donedavno broj pojedinih vrsta
biljaka i ivotinja, veliina njihovih populacija i opseg zajednica u kojima su ivjele,
93
bili su naelno odreeni jedino prirodnim initeljima: klimom, tlom, hranom i zak-
lonima, kao i meusobnim odnosima s drugim organizmima. Ljudske aktivnosti
znatno utjeu na fluktuacije biljnih i ivotinjskih vrsta.
Svi ivi organizmi (biljni i ivotinjski) ovise o stanitu (habitatu), mjestu u oko-
liu u kojemu ivotinja ili biljka normalno ivi, raste i razmnoava se. Kljune
karakteristike stanita ukljuuju klimu, raspoloivi i prostorni razmjetaj skrovita,
hranu i vodu. Kada se kljuna obiljeja stanita promijene, mijenja se i raznolikost
ivota u prirodi, kao to je bogatstvo (abundancija) danih vrsta. Ako su te promje-
ne znatne, vrste mogu biti potpuno istrijebljene s nekog podruja; ako pak promje-
ne obuhvate nekoliko ili mnogo vrsta, sve populacije tih vrsta mogu biti isko-
rijenjene.
Brojne i raznolike biljne i ivotinjske vrste u biosferi imaju vrlo vanu ulogu u
odvijanju ivotnih i biogeokemijskih ciklusa. Osim ekoloke one imaju golemu
gospodarsku vanost za ovjeka.
Tab. 15. Raznolikost vrsta u svijetu i Hrvatskoj

Svijet Hrvatska
skupina poznato oretpost. poznato pretpost.
biljke 270 000 500 000 7 500 8 700
gljive 75- 80 000 2 700 000 1686 25 000
liaji 18 000 20 000 925 1070
ivotinje 1770000 103 255 000 24087 56 000
ostalo (virusi, bakterije) 8 000 4 000 000 ? ?
Ukupno (priblino) 2150 000 111 000 000 34000 91 000
Preuzeto iz: Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovi-
ma zatite, DUZPO, Zagreb, 1999., str. 126.
Tehnoloke promjene koje se pojavljuju na farmama jednako su vane kao i

promjene u raspoloivom tlu. Promjene na farmama uvjetovale su proirenje nata-
panja, drenae movarnog tla i brzo poveanje upotrebe umjetnih gnojiva i pestici-
da, osobito herbicida.
Promjene na umskim povrinama takoer se odraavaju na prirodni ivi svijet.
umskim povrinama sve se ee upravlja tako da se postie brz prirast i sijeku
samo neke ekonomski vane vrste drvea. Na mnogim plantaama sadnice se sade
na jednakim razmacima, a kompetitivne vrste i tetoine istrebljuju se upotrebom
herbicida i insekticida. Ta se stabla sijeku mnogo prije nego to postignu zrelost i
odmah se nadomjetaju novim sadnicama. Sve se iskoritava - uginula stabla, manje
i vee grane, to nadalje smanjuje koliinu nutrijenata potrebnih tlu i stanitu za
ivot mnogih biljaka i ivotinja. Ako se drvee potpuno posijee, bujice i erozija tla
mnogo su vee nego to je normalno. Zbog taloenja sedimenata, korita vodotoka
postaju sve plia te se voda jae zagrijava, to negativno utjee na ivi svijet u njima.
Zbog svega toga velike povrine kultiviranih uma danas su mnogo manje kom-
pleksna stanita od prirodnih uma te se smanjuje raznolikost i biljnih i ivotinjskih
vrsta u njima.
94
Naselja i razne ljudske aktivnosti sve se vie ire u neizgraene prirodne zone.
Na taj nain ljudi djeluju na te esto osjetljive povrine, mijenjajui njihovu prirod-
nu floru i faunu i donosei oneienje u podruja koja su dotad bila uglavnom
nedirnuta. Te promjene stvaraju novi pritisak na stanite ivog svijeta na dva nai
na.
Naime, svaki novi razvoj naselja, auto-cesta, aerodroma, hidroelektrane, tvorni-
ca, rudnika, marina, trgovakih centara, platformi za buenje nafte i cjevovoda
smanjuje osnovni habitat o kojemu ovise mnoge populacije. Habitat koji je drasti
no promijenjen ili razoren ne moe odravati svoje prvobitne populacije. Kada raz-
voj zapone u podrujima kritinog ili jedinstvenog stanita kao to je estuarij, mo
vara ili bilo koje drugo stanite koje osigurava hranu i zatitu vrstama, postoji vea
vjerojatnost da e te vrste biti ugroene. Nadalje, na taj se nain bitno reduciraju
mnoge ekonomske, estetske i ekoloke vrijednosti podruja.
Mnogi su sadanji zahvati u okoliu razasuti. Stvarna nedirnuta podruja postaju
tako zbog naina razvoja odijeljena na brojna manja podruja. Kad je prirodno sta-
nite odijeljena, sastav vrste se mijenja; ubrzo budu eliminirane biljke i ivotinje
kojima su potrebna vea stanita.
Osim toga, problemi se javljaju i kad se nova, strana vrsta uvede u neko
podruje. Na primjer, vona muha nehotice je prenesena u SAD, gdje je uzrokova-
la velike tete na urodu te ekstenzivnu upotrebu pesticida, koji su pak tetno djelo-
vali na prirodnu floru i faunu.
Sl. 62. Neki utjecaji ovjeka na biosferu u postocima
70
60
50
40
30
20
10
Preuzeto iz: Glava, n.d., str. 129.
Openito, kemijsko oneienje ima dalekosene i viestruke tete za ivi svijet.

Mnoga mala jezera izgubila su ribe i druge oblike ivota zbog poveanog zakiselja-
vanja vode uzrokovanog kiselim kiama koje su nastale izgaranjem fosilnih goriva.
Velikim su promjenama izloene i ivotinjske vrste. Svake godine iezava oko 40
95
000 vrsta meu kojima je najvie onih koje jo nisu opisane. S njima nestaju i jo
neistraene mogunosti njihova koritenja u medicini, poljodjelstvu i umarstvu.
Biolozi raunaju da e uz postojee trendove u sljedeih tridesetak godina nestati
oko 20% poznatih vrsta, a za sljedeih stotinjak godina moglo bi nestati oko 50%
bioloke raznolikosti kraja.
U prirodi vlada dinamika ravnotea izmeu broja pojedinih vrsta. U odree
nim granicama mogua su smanjenja i poveanja pojedine populacije bez bitnog
naruavanja sustava. Zahvatima u sustav, izravno ili posredno, ovjek je poveao
utjecaj na pojedine vrste omoguivi im bri razvoj ili bre izumiranje.
Meunarodno drutvo za zatitu prirode i prirodnih resursa (IUCN) svrstava
vrste prema ugroenosti u tri kategorije: vrste koje su ugroene zbog prijetnje rege-
neraciji njihovih populacija u bliskoj budunosti; vrste koje su osjetljive jer im se
populacije smanjuju - brojano, geografskim rasprostranjenjem ili zajedno, pa
njihovo dugorono preivljavanje nije sigurno; te vrste koje su rijetkost jer je njiho-
va ukupna populacija malena ili je prostorno ograniena. Mnogi se sisavci, a naroi
to najvei, brojano smanjuju. To osobito vrijedi za risa i druge make, medvjede,
vukove i kitove. Brojni drugi sisavci, kao to su dabar, kojot, rakun i neke vrste
takora vrlo se brzo mnoe i ire.
Meu sisavcima kojima zbog stoljetnog lova prijeti opasnost nestanka posebno
se istiu kitovi. U poetku su se najvie lovili najvei, plavetni kitovi, a kad je zbog
prorijeenosti njihov lov postao nekomercijalan, poele su se loviti druge, manje
vrste.
Sl. 63. Broj izumrlih i ugroenih vrsta
- intnile Poliit 1600.
600 800
biljka 1---r- - + - - - - - f - - - - - - 1
10000 15000
Preuzeto iz: Program za promjenu, AGENDA, str. 27.
Svjetski lov kitova smanjio se zbog smanjenja broja kitova ali i zbog dogovora o
meunarodnoj kvoti koja ograniava ulov nekih vrsta. Dogovorena je da se 1985.
96
godine smije uloviti 5 776 kitova, to je veliko smanjenje u odnosu prema 41 000
ubijenih kitova godinje u prijanjih deset godina.
Ptice su najvidljivije, najbolje poznate i najistraenije od svih ivotinjskih vrsta
koje slobodno ive u prirodi. Njihov broj ovisi, u principu, o raznolikosti vegetacije
i izvorima hrane, mogunosti pronalaenja mjesta za gnijeenje (ukljuujui i ljud-
ske tvorevine i namjene) te o njihovu unitavanju.
Ptice koje se mogu prilagoditi uznemirivanjima u ljudskim naseljima obilnije su
se razmnoile i prostorno proirile. Meu njima su vrste poput golubova, galebova,
vrabaca i aplji. Druge vrste, koje trae mirna stanita, specifine izvore hrane i
mjesta za mimo gnijeenje, naglo se brojano smanjuju. Mnoge zemlje ee
izvjetavaju o vrstama ptica ije se populacije smanjuju nego o onima kojima se
poveava broj. Ptice su danas zatienije nego prije (barem u zakonodavstvu) jer je
uoena njihova drutvena i ekonomska vrijednost.
U veini europskih zemalja danas ivi manje od 25 vrsta gmazova i vodozemaca,
a njihov se broj i dalje smanjuje. Zbog toga se provode opsene mjere njihove za-
tite.
Budui da veina vrsta riba nije komercijalno interesantna ili sportskim ribolov-
cima zanimljiva, one su manje ugroene. Meutim, ribe su esto ugroene zbog
promjena u stanitu. Stalne promjene oko nekih rijeka, movara, zaljeva i estuarija
gotovo neizbjeno znae prorjeenje ribljih vrsta.
Potrebno je, meutim, naglasiti da je ovjek svojim svjesnim intervencijama
odnosno odabiranjem, krianjem i umjetnim osjemenjivanjem stvorio mnoge nove
pasmine i sorte. Stvaranje novih pasmina donosi nesumnjive prednosti, ali krije i
odgovarajue opasnosti, iji je intenzitet i prostorni obuhvat teko procijeniti i una-
prijed predvidjeti. U tome se osobito istiu spektakularni zahvati genetskog
inenjeringa. Iskustva pokazuju da je veina zahvata u prirodi koji se razlikuju od
prirodnih procesa i tokova, donosila i velike probleme u odnosima izmeu ovjeka
i njegova okolia.
Vrlo brze promjene svih oblika ekonomsko-drutvenog ivota, koje se trajnim
intervencijama isto tako brzo potvruju u prostoru u vrijeme sve intenzivnijeg
koritenja svih dimenzija prostora te zahtjev za stvaranjem racionalnih odnosa
prema njemu, izjednaava se sve vie sa zahtjevom za odranjem samog ljudskog
postojanja u prostoru. Jo nedavno pojam "racionalnog" odnosa prema prostoru
poklapao se s pojmom intenzivnog koritenja. Takav odnos polazio je od stajalita
da je tek iskoriteni prostor odreena vrijednost. U tom smislu prostor je shvaen
kao razmjerno jeftina sirovina jer je njegova vrijednost, odnosno cijena, odraiva
na opsegom zauzete povrine zemljita. Meutim, danas postaje sve jasnije da se
razni oblici proizvodnje koji se odvijaju u prostoru koriste nekim "zajednikim"
vrijednostima u njemu, kao to su vodeni tokovi, more i zrak. Otpori koji se iska-
zuju prema svakom ograniavanju slobodnog koritenja "niijih" voda ili svaijeg
mora odnosno zraka, jasno pokazuju da tradicionalna imovinska shvaanja prosto-
ra i prava njegova koritenja umnogome zaostaju za procesima koji se zbivaju u
njemu. Prilike koje se danas stvaraju u prostoru, upravo zbog sve intenzivnijeg
koritenja svih njegovih dimenzija, daju pojmu racionalnog odnosa prema pro-
storu bitno drukije znaenje nego juer. Izraeni su vie principi zatite posebno
znaajnih prirodnih predjela, graditeljskog nasljea, principi uspostavljanja narue-
97
ne ekoloke ravnotee u pojedinim podrujima i iri kompleksniji pristup prostoru

uope.
UNOS STRANIH VRSTA

ovjek je u procesu svog razvoja poeo mijenjati raspored ivih bia. U poetku su
te intervencije bile neznatne, ali je posljednjih 200 godina ovjek namjerno ili
sluajno prenosio biljke i ivotinje iz jednog podruja u drugo ne razmiljajui o
moguim posljedicama.
Sl. 64. Uvoenje novih vrsta i promjene u ekosustavima
Procjenjuje se da je na taj
nain
preneseno priblino 10 %
napast ivotinja i biljaka. Neka pre-
ilakora
seljenja bila su uspjena, odno-
.,.):.11., sno nisu uzrokovala vee
~~
promjene u biocenozama u koje
su prenesene. Meutim,
uvoenje nove vrste esto uzro-
kuje ozbiljne promjene u ravno-
tei odreene biocenoze.
Sjetimo se primjera da su
doseljenici u Australiju sredi-
nom devetnaestog stoljea
pustili na slobodu prve kunie
unitavanje
gutera I koji su se ubrzo silno razmnoili
zmija
jer nema prirodnog neprijatelja,
te su gospodarstvu tog konti-
nenta uzrokovali tetu od
~ ~0 I nekoliko milijuna funti. I mi
\U "7
\ft ,1u
~ ~E-
tetni
' imamo slian primjer. Unijeli
smo mungosa na podruje
~ ~ insekti
~ ~ ~ 11 ~e brojniji Peljeca i okolnih otoka s
namjerom da se iskorijene
zmije. Vrlo brzo mungosi su
doista oslobodili to podruje od
zmija, ali su zbog nedostatka prirodnog plijena poeli nanositi izravne tete ljudi-
ma, a da ne govorimo o tetama od kukaca koji su se razmnoili jer nije bilo njiho-
va istrebljivaa - zmija.
Mnoga su preseljenja vrsta sluajna i meu njih moemo ubrojiti prenoenje
opasnih tetoina (raznih glodavaca uzronika bolesti te nekoliko stotina tetnih
kukaca, kao to je krumpirova zlatica). Krumpirova zlatica poela se naglo razm-
noavati polovicom devetnaestog stoljea u sredinjem dijelu Sjeverne Arnerike,
98
kada se na tom podruju poeo intenzivno uzgajati krumpir. Ubrzo se proirila do

obala Atlantika, a zatim je oko 1875. godine prenesena u Europu, gdje se poela
naglo iriti uzrokujui goleme materijalne tete.
EKOSUSTAVI S OBZIROM NA
INTENZITET DJELOVANJA OVJEKA
Ve je naglaeno kako se u izdvajanju ekosustava uz raznovrsne prirodne parame-
tre koriste i oni s antropogenim obiljejima pri emu se posebno istie intenzitet
djelovanja ovjeka na odreene ekosustave. Covjek je najznaajniji ivi organizam
u biosferi. Zbog toga je i njegov utjecaj na ekosustave i naruavanje njihove kvali-
tete sve izraeniji.
Danas na Zemlji postoji malo ekosustava na koje ovjek nije izravno ili neizrav-
no, svjesnim ili nesvjesnim djelovanjem utjecao. Po nekim procjenama, temeljitim
promjenama zahvaena je oko polovice kopnenih povrina Zemlje. Promjene
(naalost, uglavnom s negativnim predznakom) postale su sredinje egzistencijalno,
gospodarsko i politiko pitanje. Glavni uzroci navedenih promjena u globalnim i
uim regionalnim okvirima jesu: intenzivna poljoprivreda, krenje uma, ribarstvo,
brzi porast svjetskog puanstva i njegove migracije uvjetovane gospodarskim ili
ekolokim razlozima, urbanizacija i nastanak viemilijunskih gradova, industrijali-
zacija, koritenje fosilnih goriva, oneienje zraka, vode i tla, nedostatak pitke
vode, promet, globalni tok kapitala, razmjena roba diljem svijeta i sl.
ovjek ima velik utjecaj na protok energije (raznim metodama solarnu energiju
preusmjerava za vlastite potrebe) i na biokemijske cikluse (dodavanje gnojiva i sin-
tetikih tvari). Raznim aktivnostima ovjek je utjecao i na strukturnu preobrazbu
krajolika i ekosustava odnosno okolia openito.
U usporedbi s drugim organizmima u istom ivotnom okoliu ovjek se naju-
spjenije prilagodio promjenama, iz ega proizlazi i njegova prevlast u ekosistemi-
ma. Kao razlozi njegove prevlasti najee se istiu:23
A). Izrada i upotreba raznih orua (alata) i oruja koja ovjeku slue za oranje
i kopanje zemlje radi uzgoja biljaka, za izradu odjee i sklonita te za kretanje, za
ubijanje ivotinja radi hrane i sl. U razvoju ovjeka obino se istie otkrivanje i
primjena triju izuma: vatre, pluga i kotaa.
B) Promjena prehrambenih lanaca. S usavravanjem pomagala i poveanim
iskoritavanjem ekosustava poveale su se i posljedice. Naime, ovjek je uspio u
velikoj mjeri smanjiti ili potpuno ukloniti veinu biljaka i ivotinja koje su u preh-
rambenom lancu vezane uz izvore njegove prehrane ili je pak uspio smanjiti broj
veza u prehrambenom lancu izmeu sebe i drugih vrsta. Selektivnom proizvodnjom
i prevlau istovrsnih usjeva u agrarnim ekosustavima povean je stupanj iscrplji-
vanja tla i njegova pretvaranja u neplodno zemljite. To isto ini se i pretjeranom
ispaom stoke. Osim za potrebe prehrane, ovjek iskoritava ekosustave i za druge
potrebe kao to su: odijevanje, izgradnja nastambi i sl.
23 M. Vresk, ovjek i ekoloki sistemi, Geografski horizont, br. 1/1992 str. 22.-34.
99
Sl. 65. Utjecaj ovjeka na kopnene dijelove ekosfere
svjetsko stanovnitvo
veliina iskoritavanje izvora
I .
ljudske djelatnosti
I turizam umarstvo poljoprivreda industrija zanatstvo promet trgovina I
...
"'
prirobrazba promjene
zemljine ~
- flore i faune
povrine
, ~
bioiovazija
~
ratarstvo uzgoj bilja i

ispaa
umarstvo
itd.
-
~
-
r
globalno biogeokemijsko
kruenje tvari -- -
r
ivotinja
lovstvo
ribarstvo
. ugljik
duik
voda
sintetizirani spojevi
dru.ci elementi
I
V l ,.
globalna smanjenje biolokog
promjena klime diverziteta
uinak staklenika
zatopljavanje - -
r
smanjivanje nasljednih
osobina
razgradnja ozona vrsta i populacija
UV-zraenje ekosustava
vrem. neool!:ode kraiolika
Preuzeto iz: V. Glava, n.d .. , str. 57.
C) Utjecaj na evoluciju. Zahvaljujui tehnikom napretku i novim saznanjima,

ovjek je postao znaajan imbenik evolucije koja je po prirodnim zakonima
razmjerno spor proces. Posredovanjem u ekosistemima ovjek je neke ivotne vrste
smanjio na kritinu razinu. Istovremeno je izravnim ili neizravnim djelovanjem
potakao razvoj novih pasmina ili je ubrzao evoluciju pojedinih vrsta. Utjecaj
ovjeka na evoluciju dolazi do izraaja u: pripitomljavanju ivotinja i biljaka, stva-
ranju hibridnih stanita te prerazmjetaju pojedinih vrsta biljaka i ivotinja iz jed-
nog u druge dijelove svijeta.
D) Oneienje ekosustava i to krutim, plinovitim i tekuim tvarima. Stupanj
oneienja moe se mjeriti. Izvori oneienja mogu biti stacionirani (domainst
va, tvornice sl.), i mobilni (prometna sredstva i sl.).
100
Sl. 66. Mobilni i stacionirani izvori oneienja
PRIMARNO ZAGAIVANJE
Uz razloge prevlasti ovjeka u ekosustavima veoma je vano i pitanje naina na

koje ovjek djeluje ili mijenja ekosustave, a koji se najee oituju u promjenama:
a) strukturnih sastavnica ekosustava,
b) protoka energije i
c) biokemijskih ciklusa
Promjene strukture sastavnica ekosistema. Strukturu ekosistema ine dvije glav-
ne sastavnice i to:
- biotika sastavnica, tj. biljke i ivotinje (ukupna biomasa) i mrtva organska tvar
te
- abiotika sastavnica (zrak, voda, minerali).
Izravnim, neizravnim, sluajnim ili smiljenim zahvatima ovjek djeluje na poje-
dine sastavnice ekosustava te na taj nain unosi promjene u itav sustav. Svojstvo i
ponaanje svakog sustava oituju se u tome da promjene jednog elementa utjeu na
promjene drugoga. ovjek danas moe djelovati i mijenjati fizika obiljeja okolia
te time izaziva promjene u biolokim sastavnicama. Isto tako, promjene u biosferi
imaju posljedice u fizikim svojstvima. Ovom prilikom navest emo najznaajnije
oblike u promjenama pojedinih sastavnica ekosistema.
a) Promjene u biomasi. Kada se govori o biotikim sastavnicama, onda prije
svega valja istaknuti dramatine promjene u biomasi. Biomasa se u biosferi
tisuljeima smanjuje na dva najznaajnija naina: deforestacijom (smanjivanjem
uma) vatrom. Vatra ekstenzivnije, manje drastino i neizravnije utjee na
smanjenje biomase. Ona je znaajno sredstvo kojim se ovjek smiljena slui u
podreivanju ekosustava svojim ciljevima. Biomasa se spaljuje za potrebe domain
stva, ali isto tako je odavno poznato i irom svijeta rairena sezonsko paljenje
biljaka na poljima prilikom prireivanja polja za oranje i sjetvu.
101
a) prvobitno stanje b) suvremeno stanje kao posljedica antropogenih utjecaja (bez
planinskih podruja)
N
o
,....,
1. ledeni pokrovi, 2. i 4. tundra, 3. tajga, 5. listopadna uma 1. tundra, 2. tajga, 3. rafinerije, naftni tornjevi i naftom
~~~
~ o " .
""'"bO:~ ~ 00
O) umjereno toplog podruja, 6. obalna i estuarna podruja, 7. oneieno more, 4. kemijska industrija, oneienje ~
bJl o ::s r3 ~
<!.) "Cl zimzelene mediteranske ume i makija, 8. prerije i stepe zraka i druge posljedice, 5. gradovi sa svojom specifinom
~ r3 o\~
~s ;> "' umjerenih stepskih podruja, 9. polupustinje, 1O. tropske florom i faunom, 6. industrijska podruja, 7. poljoprivre-
Ci
o:i-
c o .__ "' '
~
(ii o. savane s bodljikavim drveem, 11. tropska stepa, 12. svije- da i masovni uzgoj domaih ivotinja, 8. gospodarske
...,
>U - ;>
"'~
~ -
c bJl "' 0....0
~ ;::::I ~
~ oN Co tle tropske ume, 13. gusta tropska uma, 14. savana bez ume, 9. podruje erozije uslijed unitavanja biljnog pok-
.:::: o
8"' ~....
- "' CI)
c"'
i: uzraslih stabala, 15. gusta tropska uma, 16. obalno rova, 1O. turistika podruja, 11. poarenje i ogoliivanje >' [;; N
:::,.
~~f
:..::: <!.) podruje mangrove sa takastim korijenjem, 17. vazdazele- tla, 12. optereenje planinskih regija prometom, turiz-
~ ~U)~
~ "Cl o ne tropske ume, 18 - 21. tropski orobiomi s planinskom mom i zimskim portovima, 13. do 15. pustoenje ratom
~ C;
_;
o~
,g,~
vegetacijom. Zimzelene biljne formacije oznaene su crnim, i ratnim djelatnostima, 16. proirivanje savana, stepa i N
;::::1
~
.,9 {.)
() (/) u <!.) listopadne bijelim kronjama pustinja poarima i prekomjernom ispaom. " o
,a";~
"O
8
b) Promjene u mrtvoj organskoj tvari na koje ovjek sluajno ili smiljeno dje-
luje, mogu se izraavati u porastu ili smanjenju te tvari. Deforestacija, paljenje,
ispaa, sjea i kultiviranje smanjuju biomasu, ali time i mrtvu organsku tvar. U poje-
dinim sluajevima organsko raspadanje moe se ubrzati veim izlaganjem svjetlu,
vjetru ili toplini. Isto tako, u nekim sluajevima mrtva organska tvar moe biti
odneena erozijom. To se esto dogaa nakon sjee ume, jakih ispaa i slino. Mo-
nokulturni nain iskoritavanja zemljita takoer moe uzrokovati osiromaenje
organske tvari. Ima sluajeva kada ovjek svojim djelovanjem poveava mrtvu
organsku tvar u ekosistemu. Tako npr. tresetita mogu nastati kao posljedica defo-
restacije i zasienja tla. Promjenom mrtve organske tvari mijenjaju se tipovi tala.
- Promjene u anorganskim sastavnicama u uskoj su vezi s promjenama u organ-
skim sastavnicama. Usku povezanost promjena u organskim i anorganskim sastav-
nicama ovjek je iskoristio za temeljite promjene pojedinih ekosustava i biocenoza.
Meu brojnim primjerima takvih pokuaja posebno se istie onaj s podizanjem
ivih zaklona s odgovarajuom visinom, debljinom i sastavom koji utjeu na jainu
vjetra, temperaturu, vlanost, isparavanje i sl a sve u cilju poveane proizvodnje.
Najvei broj svjesnih ljudskih posredovanja u sastavnicama ini se u agrarnim ekosi-
stemima kako bi se postigla maksimalna produktivnost pojedinih proizvoda. U tu
svrhu obavlja se velik broj mehanikih postupaka (od oranja do etve) kao i svje-
snih posredovanja u pojedinim sastavnicama ekosistema.
- Utjecaj ovjeka na protok energije u ekosistemu predstavlja jedan od najz-
naajnijih utjecaja ovjeka na biosferu. To posebno dolazi do izraaja u njegovoj
elji da utjee na protok Suneve energije, a time i na neto primarnu proizvodnju
odnosno proizvodnju hrane. Procjenjuje se da od ukupne neto primarne proiz-
vodnje biosfere ljudi u obliku hrane potroe oko 1% i to oko 0,70% s kultiviranih
povrina, 0,15% od proizvoda vezanih za stoarstvo odnosno panjake povrine te
0,10% iz umskih povrina (koje inae u globalnoj proizvodnji sudjeluju priblino
47%).
Najjai utjecaj ovjeka na protok energije dolazi do izraaja u tzv. kontroliranim
ili reguliranim (agrarnim) ekosistemima. Rije je o kultiviranom zemljitu (orani-
cama i travnjacima, povrinama koje slue za uzgoj stoke itd.) na kojima je proiz-
vodnja usmjerena za potrebe ovjeka.
Postoje razlike u duini puta protoka energije u uzgoju pojedinih proizvoda
odnosno usjeva. Krai je put protoka energije u proizvodnji godinjih usjeva za ljud-
sku hranu, dui u proizvodnji ivotinjske hrane, a jo dui u proizvodnji drveta.
Osim toga, postoje razlike u vrijednosti odnosno omjeru protoka energije u uzgoju
pojedinih usjeva. Jednogodinji i usjevi s kraim vremenom dozrijevanja imaju vie
stope protoka energije i obratno. Posebno je zanimljivo pitanje protoka u sluaje
vima kad se Suneva energija dopunjuje drugim energentima iz neobnovljivih izvo-
ra. Dodatna energija najvea je na intenzivno obraenim poljima u obliku mehani-
zirane obrade ili drugog.
S obzirom na energetsku intenzifikaciju u razvoju ovjeanstva mogu se izdvoji-
ti tri stupnja:
a) predindustrijski baziran prije svega na radu ovjeka, radu miia s razmjerno
slabim ulaganjem ljudskog rada;
b) poluindustrijski s razmjerno visokim ulaganjem ljudskog i ivotinjskog rada te
103
Geografski pnslup okoliu
c) potpuno industrijski stupanj s vrlo visokim ulaganjem fosilnih energetskih

izvora kroz primjenu mehanizacije.
U skladu s metodama kanaliziranja energije za potrebe ljudske hrane, razvili su
se pojedini sistemi odnosno djelatnosti u proizvodnji hrane. To su: polj"odjelstvo,
stoarstvo, ribarstvo i umarstvo. U tim djelatnostima dolazi do izraaja kanaliziranje
protoka energije, pogotovo dodatnim ulaganjima.
Kanaliziranje protoka energije ima svoje bioloke i ekonomske implikacije.
Eksponencijalni porast svjetskog stanovnitva zahtijevao je brz porast proizvodnje
hrane. Strunjaci su procijenili da je najbri i najjeftiniji put do vie hrane porast
prinosa na jedinici obraene povrine. To je mogue djelovanjem ovjeka na protok
energije i bioloki ciklus ve spomenutim metodama. U tu su svrhu pojedine zemlje
napravile "zelene planove" iji su rezultati bile tzv. "zelene revolucije". U svijetu su
dosad provedene dvije zelene revolucije. Prva je bila 1950-1970. u razvijenim
zemljama, a druga 1967-1985. u slabije razvijenim zemljama.
Posljedice porasta proizvodnje hrane jesu: pad cijene hrane, porast trgovine hra-
nom te smanjenje gladi. U pojedinim zemljama, pogotovo u Africi, proizvodnja
hrane, meutim, ne moe pratiti porast potreba rastueg broja stanovnitva. Zbog
toga se u tim zemljama smanjuje prosjena stopa proizvodnje hrane po stanovniku.
Poveanje neto primarne proizvodnje moe se postii:
a) selekcijom i uzgojem onih biljaka i ivotinja koje daju najvie prinosa odno-
sno pretvaraju maksimalni dio hrane u potrebne proizvode,
b) poveanim ulaganjem dodatne energije uz postojeu Sunevu u procesu
obrade. Dodatna energija moe biti izravna (u obliku radne snage ili gnojiva) te
- neizravna (kroz sjeme, pesticide, herbicide itd.).
Drugi je znaajan oblik ljudskog posredovanja u biosferi skraivanje prehrambe-
nog lanca izmeu ovjeka i drugih potroaa. Pri tome valja rei da u protoku ener-
gije ovjek ne moe mimoii nametnike u usjevima koji za 20-25% smanjuju etve-
ne prinose. Na njih se mora utjecati posebnim postupkom.
S obzirom na intenzitet djelovanja ovjeka ekosustavi se najee dijele na: pri-
rodne ekosustave i modificirane ekosustave.
MODIFICIRANI EKOSUSTVI
Prirodni ekosustavi su oni koji u najveoj mjeri troe Sunevu energiju, a u manjoj
mjeri energiju kemijskih veza. Razvijaju se u vodama (morima, jezerima i rijekama)
i na tlu. Prirodni ekosustavi meusobno se razlikuju po koliini energije koju troe
(prije svega Suneve) i po koliini proizvedene mase.
Modificirani ekosustavi nastali su modifikacijom prirodnih ekosustava koje je
ovjek svjesno preinaio tako da je utjecao na protok energije i biokemijske ciklu-
se. Kriterij potronje energije u izdvajanju modificiranih ekosustava potpuno je
razumljiv kad se uzme u obzir da je ivot nekog organizma, populacije, ivotne
zajednice ili ekosustava openito mogu samo onda ako je za njih osigurana dovolj-
na opskrba energijom. Energija kroz njih protjee jednosmjerno, vri odreene
radnje i nepovratno odlazi u okoli.
Prisjetimo se da se pod pojmom energija najee podrazumijeva uinkovitost,
pokretanje tvari, odnosno vrenje neke radnje (kemijske, transportne ili mehanike).
104
Tako gledajui, energija je motor svih zbivanja ne samo u prirodi nego i ljudskoj
povijesti, gospodarstvu, pravu, politici i sl. Stoga ne udi kad se povijesne etape u raz-
voju ljudskog drutva poistovjeuju s razvojnim etapama iskoritavanja energije.
Tako se, na primjer, prva etapa razvoja ljudskog drutva vee za sposobnost
koritenja vatre (prije oko 700 tisua godina). I prva tzv. agrarna revolucija prije
desetak tisua godina bila je u znaku energije jer proizvodnja agrarnih proizvoda na
neki nain predstavlja uskladitenje prehrambene energije.
Slian se zakljuak odnosi i na industrijsku revoluciju koja se temelji na sposob-
nosti koritenja hidroenergije i energije iz fosilnih goriva za pogon strojeva. U ljud-
skoj povijesti postojali su razliiti drutveni sustavi s ekspandirajuim, stabilnim i
retardirajuim koritenjem eneq~ije to je esto poticalo rat i mir, revolucije i bla-
gostanja, razaranja i obnove. "Zetve, materijalne zalihe, politiki, drutveni ili
gospodarski utjecaj, kapital i oruje samo su ope poznati civilizacijski oblici
ophodnje s energijom"24 . Pri tome treba naglasiti daje za odranje strukture nekog
sustava potrebna samo odreena koliina energije. Premali ili preveliki protok
energije unosi nered i razdor to je danas i glavni uzrok krize okolia.
AGRARNI EKOSUSTAVI
Glavno obiljeje agrarnih sustava jest modifikacija odnosno skraivanje hranidbe-
nog lanca i poveanje proizvodnje energije. Stoga se primjenjuju razliiti postupci
kao to su dodavanje rudnih tvari, primjena kemijskih tvari za unitavanje namet-
nika i korova, kontrolirani uzgoj usjeva Uedna vrsta - monokultura) i ivotinja,
primjena selekcije, neprirodno osjemenjivanje i genetska tehnologija.
Od poetne rune obrade tla preko klasine obrade sa ivotinjama pa o upo-
trebe strojeva i industrijske proizvodnje razvilo se intenzivno poljodjelstvo.
Agrokulturni ekosustavi zauzimaju do sada treinu kopna na Zemlji, od ega manji
dio ine oranice, vrtovi, vonjaci i vinogradi, a vei dio panjaci i livade. Na njima
je zaposlena oko polovice svih zaposlenih na svijetu, a o njima ovisi opstanak svih
ljudi na Zemlji.
Otprije znamo da se u. prirodnom geokemijskom kruenju nita ne izgubi, tvari
se iz jednog oblika pretvaraju u drugi (anorganske u organske) ili se prenose s jed-
nog mjesta na drugo.
Upravljajui kretanjem i kolanjem energije odnosno preusmjeravajui fotosin-
tetsku energiju za svoje potrebe, ovjek uz pozitivne gospodarske posljedice (vee
ulaganje, vea proizvodnja) pokree i negativne ekoloke procese. Na taj nain on
mijenja krajolik i njegove ekosustave. Monokulture daju monotoni izgled krajoliku,
upotrebom biocida unitene su brojne vrste, a pretvaranjem movara, vlanih
travnjaka, livada koenica, grmlja i uma u obradive povrine mijenjaju se mikrok-
limatski uvjeti, a time i ivi svijet odreenih lokaliteta. Monokulture, odnosno veliki
agrosustavi sa zatvorenim ciklusima proizvodnje, imaju i druge ekoloke posljedice,
kao na primjer smanjivanje biootpada koji je omoguavao obnovu tla, to kod obi-
teljskih gospodarstava nije sluaj.
24 H.T. Odum, (1994.) Ecological and General Systems, an lntroduction to Syistems Ecology. Univ. Press
Colorado, Niwot, Colorado, prema V. Glavau, Globalna ekologija.
105
Sl. 68. Biogeokemijski ciklus je kontinuirani proces rasta (fotosinteze) i rastvorbe.

Izraava se stalnim protokom elemenata od anorganskih (geo) do organskih (bio)
oblika i obratno
Kompleks
tvari
'Rastvorba
'' \
\
\
I
1'
/_,,
~:::/'
--~
Anorganske tvari iz
tla, vode i zraka
- - - Organski rast
( C, O, H, N, P. K, Mg,Ca)
- - - Organski pad
Preuzeto iz: M. Vresk, n.d. str. 23.
Sl. 69. Utjecaj ovjeka na protok energije u agrarnim ekosistemima izravnim i neiz-
ravnim dodatnim ulaganjem energije
DODATNA ENERGIJA
DIREKTNO
.l9__
Rad I ljudski, fivotinjski 1
Gorivo !nafta, plin,ugljenll
..
Bilje
===~---ivotinje
INDIREKTNO ~
Otpadni
S i j a n j e J PROIZVODNI produkti
Gnojenje SUSTAV
Dodav4nje puticida
Dodavanje herbicida
S1ro1na obrada
Voda
Preuzeto iz: M. Vresk, n.d. str. 28.
106
GRADSKI EKOSUSTAVI
Gradski ekosustavi primjer su starog i umjetnog (proizvedenog) ekosustava. Grad
kao ekosustav istovremeno je veliki potroa (hrane, vode, energije, sirovina i sl.) i
proizvoa (raznolika materijalna dobra, usluge, informacije i sl.). Gradovi se
posebno istiu velikom potronjom energije. U gradskim sustavima potronja ener-
gije stostruka je vea od one u okolnim sustavima. Gradski sustavi, za razliku od
okolnih, uglavnom koriste energiju iz fosilnih izvora dok je potronja suneve ener-
gije gotovo beznaajna. Gradovi troe treinu energije u kuanstvima, drugu trei
nu u industriji, a treu u prometu.
Gradski ekosustav istie se i velikim koliinama unesenog graevnog materijala
(opeke, kamenje, ljunak, pijesak, cement, asfalt, drvo, plastika, eljezo i sl.). I voda
koja se koristi u gradskim ekosustavima uglavnom se doprema iz blie ili dalje grad-
ske okolice. Iz bliih ili udaljenijih prostora u gradove se dopremaju prehrambeni
proizvodi, sirovine i poluproizvodi za industriju, roba za trgovine. Uvezene robe i
usluge pretpostavka su funkcioniranja prometnih i drugih infrastrukturnih sastav-
nica.
Medu obiljeja gradskih sustava svakako treba ubrojiti i pomanjkanje bitne
karike u lancu, tj. razlagaa, to uzrokuje brojne poremeaje.
Gradska konfiguracija, urbani sadraji i funkcije predstavljaju vaan klimatski
modifikator znaajan za izdvajanje tzv. gradske klime. Medu specifinosti gradske
klime ubraja se i dvadesetak posto (u prosjeku) manja radijacija gradskih horizon-
talnih povrina u odnosu na ruralnu okolicu, zatim nia relativna vlanost, svjetlo-
st, isparavanje i slabija jaina vjetrova, ali i vea oblanost, neto vie temperature
te vee koliine padalina. Grad isto tako ima znatno veu emisiju tetnih sastojaka
pogotovo aerosola, sumpornog i ugljinog dioksida te drugih sastojaka. Dim s nave-
denim sastojcima u kombinaciji s temperaturnim inverzijama pogoduje stvaranju
"smoga", posebno u zimskom razdoblju. Promet, industrija i domainstva najz-
naajniji su izvori oneienja i emisija tetnih sastojaka koji umanjuju kvalitetu
biosfere gradskih podruja.
Gradska podruja (ekosustavi) istiu se i specifinim hidrolokim prilikama.
Prirodni krug cirkulacije vode u gradovima znatno je izmijenjen. Gradska se
podruja istiu veom koliinom padalina od okolnih podruja. Suprotno je stanje
s podzemnim vodama. Graevinski objekti, povrine prekrivene betonom i asfal-
tom te gradska kanalizacija utjeu na bre otjecanje padalinskih voda i slabije
prihranjivnje podzemnih vodonosnih slojeva. Cirkulacija podzemnih voda
takoer je esto prekinuta ili oteana podzemnom gradskom infrastrukturom
(podzemna eljeznica, vodovi i sl.)
Razvoj gradova imao je i ima velik utjecaj na promjene biljnih zajednica.
Smanjene su zelene povrine, a reduciran je broj vrsta posebno onih udomaenih
(arheofiti). Istodobno je povean broj donesenih vrsta (neofiti). Gradske biljne
zajednice uglavnom su zastupljene u gradskim parkovima, vrtovima, grobljima te na
slobodnim zelenim povrinama, to znai da je njihov razvoj prilagoen rekreacij-
skim, pshihofizikim, socijalnim i drugim funkcijama. Osim toga, gradske biljne
zajednice imaju utjecaj i na mikroklimu gradskih podruja te na cirkulaciju vode.
107
Gradski ekosustavi odlikuju se i posebnostima u pogledu ivotinjskih vrsta jer je

u njima dolo do: smanjivanja pojedinih vrsta odreenih rodova, to znai i smanji-
vanje raznovrsnosti uz istovremeno poveavanje pogodnosti za pojedine vrste.
Gradovi su postali pogodna mjesta za pojedine vrste ptica, neke domae ivotinje
te one koje prate gusto naseljena podruja (mievi, takori, vrapci, golubovi i sl.).
Sve to naravno utjee i na oneienje atmosfere, voda, tla, stvaranje velikih kolii
na otpada i itav niz drugih problema. Zanimanje geografa za prouavanja ovih
ekosustava u stalnom je porastu, to je i razumljivo s obzirom na porast stanovnit-
va u urbano-industrijskim ekosustavima i na porast posljedica koje uzrokuju.
Velike koliine hrane takoer se nabavljaju iz prirodnih ekosustava. Na jedinici
povrine ivi znatno vei broj organizama nego u nekim drugim sustavima, s tim da
je broj vrsta organizama smanjen. Prehrambeni lanci pojednostavljeni su i prila-
goeni ovjeku. Kruenje tvari i vode u sustavu je djelomino. Gradski ekosustav
stvara velike koliine otpadnih tvari. One mogu biti u krutom, tekuem ili plinovi-
tom obliku, a oneiuju tlo, vodu i zrak.
108
GEOGRAFSKI INITELJI I OKOLI
Intenzitet poremeaja kvalitete okolia i rasprostranjenost pojedinih oneiivaa

te razlika u kvaliteti okolia esto su u izravnoj vezi s geografskim osobitostima
pojedinih podruja. Korisno je prisjetiti se da je Zemlja meu manjim planetima
Suneva sustava. Od njezinih 510 milijuna km2 povrine 361 milijuna km2 ili 70,8%
vodene su povrine. Ostatak od 149 milijuna ili 29,2% ini kopno. Kao to je poz-
nato, vodene odnosno kopnene povrine nisu meusobno jedinstvene cjeline.
Svjetsko kopno ini 6 kontinenata izmeu kojih se nalaze tri oceana i mnogo manjih
ili veih mora.
RELJEFNA I KLIMATSKA OBILJEJA PROSTORA

I OKOLI
Kopneni dijelovi Zemljine kore, kao i dijelovi ispod vodenih povrina, odnosno
podmorje, veoma su neravni i dinamini. Zajedniki naziv za vanjski izgled
Zemljine kore, odnosno za sve ravnine i neravnine na Zemlji jest reljef. Reljefni
oblici, koji su veoma raznovrsni i koji ovise o sastavu Zemljine kore, tektonskih
pokreta i utjecaja vanjskih sila, imaju veliko posredno i neposredno znaenje za
ivot ljudi i kvalitetu okolia. Oblici reljefa utjeu na rasprostranjenost pojedinih
klimatskih tipova, na hidrografiju, tlo, vegetaciju i sl. S porastom nadmorske visine
mijenja se klima, a s njom i ostali prirodni uvjeti. Planinski grebeni mogu spreava
ti prodiranje vlanih, hladnih ili oneienih zranih masa i vjetrova u odreenom
smjeru, ali isto tako mogu biti i razlog duem zadravanju ili stacioniranju zraka
bolje ili loije kvalitete. Planinske padine okrenute prema suncu (prisojne) imaju
vee gospodarsko znaenje i ekoloki su pogodnije za ivot ovjeka nego padine
koje su zaklonjene od sunca (osojne). Reljef utjee na hidrografiju i zonalni raspo-
red vegetacije. Kvaliteta obradivih tala takoer ovisi o reljefnim osobitostima.
Zemljite na strmijim padinama tee se obrauje, a za njegovu obradu potrebno je
vie energije i izloenije je eroziji i ispiranju.
Reljefne osobitosti svjetskog kopna i njegovih dijelova imaju velik utjecaj na
gustou naseljenosti stanovnitva. Gotovo 80% svjetskog puanstva ivi u predjeli-
ma s nadmorskom visinom niom od 500 m. Veom gustoom naseljenosti i kon-
centracijom gospodarskih djelatnosti posebno se istiu doline velikih rijeka (Chang
- Jiang, Ganges, Ni!, Rajna, Dunav, Sava i druge). Velike rijene doline imaju broj-
ne prednosti u usporedbi s drugim reljefnim oblicima i povrinama jer je u njima
obino kvalitetnije tlo, rijene vode omoguuju natapanje obradivih povrina,
opskrbu stanovnitva pitkom i tehnikom vodom, a rijeke slue i kao prometnice.
Meutim, osim nesumnjivih prednosti, velik broj rijenih dolina ima i negativnu
stranu, posebno zbog smanjene kvalitete pojedinih elemenata (zrak, pitka voda i
sl.) o kojima ovisi kvaliteta svakodnevnog ivota. Reljefna udubljenja (doline)
danju su toplije, a nou hladnije od susjednih reljefnih uzvienja, to je vrlo znaaj
no za stvaranje i zadravanje neugodne magle. Iz priloene slike vidljivo je da naj-
109
Geografski pristup oko!Lfu
vie dana s maglom u zapadnom i srednjem dijelu Europe imaju obalni dijelovi uz
Sjeverno i Baltiko more te prostori uz vee i naseljenije rijene tokove, a to su,
poznato je, najgue naseljeni dijelovi Europe s vrlo razvijenom industrijom, pro-
metom i drugim djelatnostima.
Prirodne magle u kombinaciji s prainom, plinovima i parama koje nastaju izga-
ranjem golemih koliina fosilnih goriva u tom razvijenom dijelu Europe djeluju
veoma negativno na zdravlje ljudi, a u krajnjim sluajevima poveavaju smrtnost
stanovnitva. U vezi s tim posebno je karakteristian primjer Londona, u kojemu je
od 2. do 14. prosinca 1952. zbog guste magle stvorene prirodnim meteorolokim
prilikama i due obogaivane velikim koliinama umjetno stvorenog smoga
umrlo oko 4 000 osoba, uglavnom starijih. Porast smrtnosti bio je tako velik da se s
pravom moe govoriti o masovnom trovanju otrovnim plinovima.
Sl. 70. Temperaturni profil u krkoj Sl. 71. Dnevna cirkulacija zraka na
depresiji kod Lunza (nedaleko od irem podruju San Francisca (P. A.
Linza) u Austriji. Vertikalno je mjerilo Leighton, 1966.)
sitnije od horizontalnog (W. Schmidt,
1930.)
150m
100
50
o
-28.8
Preuzeto iz: T. egota i A. Filipi, Klimatologija

za geografe, kolska knjiga, Zagreb, 1996 str.
163.
Preuzeto iz: T. egota, A.Filipi, Klimatologija za
geografe, kolska knjiga, Zagreb, 1996., str. 21.
Osim toga, magla oteava vrlo gust rijeni i pomorski promet rijekom Rajnom
odnosno Sjevernim i Baltikim morem te cestovnim i eljeznikim prometnicama
kojima se prevoze goleme koliine razliite robe. Zastoji u prometu i nerijetki suda-
ri nanose velike tete. Zbog magle su esto zatvoreni i aerodromi.
Na crteu se uoavaju i drugi, meusobno odvojeni prostori s veom koliinom
magle. Rije je uglavnom o kotlinskim prostorima, u kojima je zbog toplinskih
inverzija poveana koliina odnosno broj dana s maglom. Kao tipini primjer istie
se Celovaka kotlina u Austriji te Sarajevska i Zenika zavala koje su opkoljene
110
Geografski initelji i okoli
visokim planinama i u kojima se, osobito u zimskom dijelu godine, due vremena
zadrava inverzan raspored temperatura. U takvim se uvjetima u niim prizemnim
slojevima zadravaju raznoliki oneiivai zraka. Velika koncentracija plinova i
drugih tetnih tvari loe djeluje odnosno degradira prirodne vode, tlo, biljni i ivo-
tinjski svijet te radom stvorene vrijednosti.
Visoki planinski lanci utjeu na jainu vjetrova, njihovu meteoroloku i ekoloku
ulogu. Tuko visoke Himalaje tite prostor june Azije od hladnijih sjevernih vjetro-
va. Slinu ulogu imaju Alpe, Karpati, Dinaridi, ali i pojedina manja izdvojena
uzvienja, kao to je Medvednica za Zagreb i sl.
Iz podataka na slici 29. vidljivo je da u prostor Republike Hrvatske najvee
koliine S0 2 dolaze iz reljefno otvorenijeg dijela sjeverne Italije. Manje koliine S0 2
iz Austrije i Njemake mogu se povezati s injenicom da navedene zemlje, posebno
Austrija, imaju istije izvore energije - hidroenergiju - pa time i manje emisije
uope, ali se ne smije zanemariti uloga visokih Alpa na ijim se sjevernim i sjeve-
rozapadnim padinama zajedno s padalinama taloi i velika koliina krutih i plino-
vitih estica koje zapadni vjetrovi prikupe na svom putu preko industrijski razvije-
nijih regija zapadne Europe. Vee koliine S0 2 koje na prostor Republike Hrvatske
dolaze iz Maarske te eke i Slovake takoer se mogu objasniti reljefnim osobi-
tostima, odnosno reljefnom otvorenou prema navedenim zemljama, posebno
prema Maarskoj.
Klimatski i ekoloki utjecaj oituje se u podruju planinskih uzvienja niih nad-
morskih visina o emu svjedoi i primjer zaljeva San Francisco. Ohlaeni zrak s
Pacifika prodire prema zaljevu kroz Zlatna vrata (Golden Gate), ali se djelomice
prebacuje i izravno preko umovitoga poluotonog kopnenog prostora. Zrak koji
prolazi preko kopna jae se zagrije od zraka koji struji preko relativno hladnije vode
u zaljevu. Kad se njihove putanje ukrste, topliji zrak nae se iznad hladnijega, zbog
ega nastaju temperaturne inverzije. Na taj nain lokalni reljefni oblici odnosno
njima uvjetovana zrana strujanja bitno pridonose jakoj oneienosti atmosfere u
Zaljevu San Francisco jer se oneiivai rasprostiru u niim hladnijim slojevima i
ne mogu se izdii kroz slojeve toplijeg zraka jer nema okomitog strujanja zraka.
Pouan je primjer i naeg Splita. Njegovu gradsku aglomeraciju od kontinental-
nog zalea odvajaju priobalni planinski grebeni Kozjaka i Mosora, koji ga tite od
loih utjecaja sjevernih vjetrova i cijelom prostoru daju prednosti prisojnih ili zavje-
trenih pozicija. Meutim, njihova je pozitivna uloga u cjelovitom sagledavanju poje-
dinih uzroka i posljedica vanih za kvalitetu okolia, posebno za kvalitetu zraka,
manja. Naprotiv, moe se govoriti o njihovoj negativnoj ulozi. Naime, na splitskom
irem gradskom podruju nalaze se raznovrsna industrijska poduzea koja svojim
emisijama ugroavaju kvalitetu zraka. Meu njima posebno mjesto pripada tvorni-
cama cementa. Te tvornice svakodnevno u atmosferu izbacuju velike koliine prai-
ne. Stanovnici Splita u veem dijelu godine i vizualno uoavaju perjanice dima i
praine koje se nadvijaju nad njihovim gradom ili njegovim pojedinim dijelovima.
U danima kada puu slabiji juni vjetrovi, perjanica dima i praine zbija se uz pri-
sojne padine Kozjaka i Mosora. Kozjak i Mosor u takvim su prilikama orografska
prepreka irenju i razrjeivanju spomenute i za ovjekov okoli neugodne perjani-
ce. Slino je i za vrijeme tiina, kada su este pojave temperaturne inverzije, pa je
koncentracija dima i praine rosebno velika i za stanovnitvo najneugodnija jer se
111
preteno zadrava u prizemnim ili niim slojevima. Kvaliteta zraka u iroj gradskoj
aglomeraciji najpovoljnija je u vrijeme kada se sjeverni vjetrovi, odnosno bura, pro-
biju izmeu Kozjaka i Mosora te puu kroz Klika vrata raznosei dimnu perjanicu
i istei zrak iznad gradske aglomeracije.
Reljefne osobitosti uih i irih regionalnih cjelina i njihova naglaena uloga za
kvalitetu okolia nameu nunost racionalnog pristupa, posebno u razliitim pro-
stornim i drutvenim planovima. Pri izboru lokacije razliitih proizvodnih pogona i
drugih aktivnosti i sadraja treba maksimalno uzimati u obzir i reljefne osobitosti
prostora. Vee ili manje visinske razlike (energija reljefa) na pojedinim kontinenti-
ma utjeu na smjerove i brzinu otjecanja povrinskih voda, a izduenost oceana i
kontinenata u meridijanskom pravcu sjever - jug, uz odreene planetarne razloge,
utjee na postanak i smjerove kretanja zranih masa i vjetrova te vrlo sloenog
sustava morskih struja. Kreui se u odreenom smjeru, vjetrovi, morske struje i
vode tekuice prolazei kroz oneiena podruja ili iznad njih prihvaaju odree
ne koliine oneiivaa i odnose ih u blia ili udaljenija podruja te ugroavaju,
odnosno smanjuju kvalitetu njihova okolia.
Veliku ulogu u prenoenju pojedinih oneienja imaju vjetrovi. Na slici je she-
matski prikaz raspodjele vjetrova na Zemlji u sijenju i srpnju. Ne ulazei u pro-
blematiku prostornog razmjetanja i ope planetarne cirkulacije zranih masa i vje-
trova, skrenimo panju na vjetrove umjerenih irina, medu kojima prevladavaju
zapadni ili uglavnom zapadni vjetrovi.
Za europske klimatske prilike posebno je bitno da se u ljetno doba velika azor-
_ska anticiklona pomie prema sjeveru. Njezin se utjecaj osjea sve do kotske. U
tom ljetnom razdoblju islandska ciklona i eurosibirska anticiklona dosta oslabe. U
takvim uvjetima s hladnijeg Atlantskog oceana, iznad kojega se formira podruje
vieg tlaka zraka, struje zapadni vjetrovi preko cijele zapadne i srednje Europe
dopirui i do obala Sredozemnog mora. Na svom putu preuzimaju velike koliine
plinova, para i drugih estica iz atmosfere iznad industrijski razvijenih regija (Velika
Britanija, Njemaka) i prenose ih dalje prema istoku oneiujui atmosferu, hidro-
sferu i litosferu zemalja i regija koje bi, prema svojim emisijama, trebale imati kva-
litetniji okoli.
Zemlje uz Atlantski ocean, u koje zapadni vjetrovi dopiru izravno s oceana,
dakle isti, redovito imaju vee emisije nego imisije S0 2 Istonije zemlje imaju,
naprotiv, vee imisije nego emisije. Oito je da se na njihovu prostoru taloe znat-
ne koliine S0 2 koje zapadni vjetrovi prikupe iznad veih industrijskih i urbanih sre-
dita u Velikoj Britaniji i Njemakoj. Detaljnim istraivanjima provedenim u ved-
skoj ustanovljeno je da vie od 50% imisija S0 2 u toj zemlji potjee izvan njezinih
granica, dakle iz prostora preko kojih na svom putu prolaze zapadni vjetrovi. Slino
je i s drugim zemljama Europe, to je vidljivo i iz priloenog grafikona.
U kvaliteti okolia, odnosno morskih voda u irem ili uem smislu, veliku ulogu
imaju i morske struje, koje oznauju kretanje vodenih masa u moru. Osim to su
vaan initelj u prijenosu i izmjeni svojstava mora jer izravnavaju razlike koje
nastaju zbog raznih utjecaja na temperaturu, slanost, gustou i kemijski sastav u
pojedinim njegovim dijelovima, morske struje mijeaju i vode razliite istoe.
112
Sl. 72. Shematska raspodjela vjetrova na Zemlji u sijenju i srpnju

SIJEANJ
....,.9.12
..... ' .. :. :.::..
~-
SRPANJ
Preuzeto iz: T. egota i A. Filipi, Klimatologija za geografe, kolska knjiga, Zagreb, 1996., str. 133.
Iz vrlo sloenog sustava morskih struja koje prolaze svjetskim morima i oceani-
ma promotrit emo struje Jadranskog mora i najosnovnijim podacima upozoriti na
njihov utjecaj na poboljanje ili pogoranje kvalitete morske vode. Morske struje u
Jadranskom moru, koje su dio sustava strujanja morskih voda veeg, Sredozemnog
mora, ulaze kroz Otrantska vrata i kreu se uz istone obale Jadranskog mora.
Glavna struja dopire sve do Transkog zaljeva, gdje se zbog reljefnih razloga
okree u smjeru suprotnom kretanju kazaljki sata i vraa se uz talijansku obalu.
Takav nain kretanja morskih struja (glavnog i sporednih ogranaka) ima veliku
ulogu u izmjeni kvalitete morskih voda. Kvaliteta vode u junom i srednjem
Jadranu, osim izuzetaka vezanih za luke bazene i akvatorije ispred veih gradskih
sredita, uglavnom je zadovoljavajua i moe se svrstati u I. ili, rjee, u II. katego-
113
Geografski pristup oko/Lfu
riju. U sjevernom dijelu Jadrana, odnosno u Rijekome, a posebno u Transkom

zaljevu, kvaliteta vode zbog izljeva otpadnih voda iz industrijski najrazvijenijeg dije-
la Italije (Padska nizina) vrlo je loa. Glavni ogranak morske struje u Jadranu zah-
vaa velike koliine takvih oneienih voda i odnosi ih dalje prema jugu, uz talijan-
sku obalu, te tako smanjuje kvalitetu voda junijih obalnih podruja. U sluaju
havarije tankera ili neke druge plovne jedinice morske struje mogu ukloniti ili
poveati opasnost od oneienja nekog priobalnog podruja to ovisi o mjestu
havarije, naravno, te o smjeru i brzini kretanja morske struje.
U prenoenju oneiivaa i ugroavanju okolnih prostora veliku ulogu imaju i
rijeni tokovi bez obzira na njihovu veliinu. Veina rijenih tokova u novije je vrije-
me, naalost, pretvorena u otvorene kanale u koje se isputaju oneiene vode iz
industrijskih pogona i gradskih kanalizacija. Tekui prema prirodnim zakonima iz
reljefna viih u reljefna nia podruja, rijeni tokovi preuzetim teretima
oneiuju i ugroavaju kvalitetu okolia nizvodnih prostora, a esto oteavaju i
opskrbu stanovnitva pitkom vodom.
GEOGRAFSKI POLOAJ KAO IMBENIK KVALITETE

OKOLIA NA PRIMJERU HRVATSKE
Hrvatska kao srednjoeuropska, podunavska i jadranska drava ima specifian geo-
grafski poloaj u Europi. Nalazi se u vrlo gusto naseljenoj i privredno bogatoj
Srednjoj Europi. Od leske preko Moravske i Beke zavale, pa du istonog ruba
Alpa i Panonske nizine prua se privredno razvijeni pojas srednjoeuropskog pro-
stora koji dopire sve do obale Jadranskog mora. Taj razvijeni i prometno pristupa
ni meridijanski pojas, koji se prua izmeu visokih Alpa i Karpata, funkcionalno je
nerazdruiva povezan s Jadranskim morem, to upozorava na njegovo znaenje i
mogue razvijanje funkcija.
Hrvatska se velikim dijelom nalazi u Panonskoj nizini i Podunavlju, ima najraz-
vedeniju obalu i dugaku primorsku fasadu na Jadranskom moru, dok je impozant-
ni Dinarski planinski kompleks nii i najui upravo unutar prostora Hrvatske. Velik
broj glavnih prometnica meunarodnog znaenja prolazi teritorijem Hrvatske, gdje
se istie njihova vrijednost.
Jadransko more kao nastavak Sredozemnog mora prodire najdublje i najsjever-
nije prema srednjem dijelu europskog kontinenta. Njegov gotovo sredinji poloaj
prema Gibraltaru i Sueskom kanalu te povoljan odnos prema vanim dijelovima
europskog zalea pokazuju da ima kljuno znaenje u tom dijelu Europe.
Vaan transeuropski meridijanski prijelaz izmeu Sredozemnog mora i
Baltikog mora, na trasi tradicionalnog jantarskog puta, ima svoj poetak u
Jadranskom moru. Te veze koriste se pogodnim prijelazima izmeu visokih Alpa s
jedne strane, te Karpata i Dinarskih planina s druge strane. Niski prijelazi u zaleu
(Moravska vrata 310 m, Postojnska vrata 609 m, prijelaz Kaldrma 672 m, dolina
Kupe) omoguuju gradnju suvremenih prometnica u tom pravcu, na kojima se
nesmetana moe odvijati promet tijekom cijele godine.
114
Geografski initelji i oko/i
Dunav, vaan plovni put koji meusobno povezuje srednjoeuropske drave,

dotie teritorij Hrvatske. Njegovo znaenje trebalo bi jo vie porasti ako se pred-
vienim kanalima spoji preko Morave s Labom, Odrom i Vislom.
Dolina Save ini okosnicu sjevernog dijela Hrvatske te omoguava uspo-
stavljanje povezivanja Srednje Europe s jugoistonom Europom i Bliskim istokom.
Zbog takvog geografskog poloaja i prometnih funkcija najvanije prometno
vorite u unutranjosti Hrvatske postaje Zagreb, odakle se promet nastavlja u
nekoliko smjerova. Iz toga proizlazi sredinja funkcija tog prostora unutar Hrvat-
ske. Istona Hrvatska najbolje je ukljuena u podunavski prometni sustav i spona je
izmeu tog sustava i drugih zemalja.
Sl. 73. Prometno geografski odnosi Hrvatske prema susjednim zemljama
Suvremeni proces litoraliza-

cije posebno znaenje daje pri-
morskom pojasu Hrvatske; luke
su, naime, poetne toke svih
vanijih prometnica koje idu
prema unutranjosti zemlje i
prema Srednjoj Europi.
Posebno pogodne uvjete ima
Rijeka. Ona se najvie pribliila
unutranjosti i u njezinu se
zaleu mogu lake svladavati
Dinarske planine. Zbog toga je
veoma vano da Rijeka iskoristi
te svoje prednosti tako da
povea vrijednost ireg prostora
Kvamerskog zaljeva. Pogodne
uvjete imaju i ostali dijelovi
Hrvatskog primorja, gdje se nalazi vise veoma atraktivnih i pogodnih mjesta
(Zadar, ibenik, Split, Ploe, Dubrovnik), koja mogu posluiti kao poetne toke za
povezivanje Jadranskog mora s kontinentalnim prostorima u unutranjosti.
Hrvatsko primorje, zahvaeno procesom litoralizacije, moe se i mora mnogo-
struko valorizirati. Osim njegovih prometno-lukih funkcija, nita manje vanima
ne bi trebale biti njegove industrijske i uslune funkcije. Njegova je posebna vrijed-
nost i to to je ono zbog svoje pitomosti, pejzanih kontrasta i obilja povijesnog
nasljea jedno od najprivlanijih turistikih podruja Sredozemlja.
Osobitosti geografskog poloaja Hrvatske imaju nesumnjiv utjecaj na gospodar-
ske mogunosti razvoja ali isto tako i na stanje odnosno promjenu kvalitete okolia
republikog teritorija. Godine 1997. granice Republike Hrvatske prelo je oko 7
780 000 stranih vozila 25. Ona su zajedno s domaim vozilima razliitim efektima
utjecala na kvalitetu okolia, odnosno na kvalitetu ivota uz ceste.
25 SLjH, 1998 str. 298.
115
Sline posljedice mogu se primijetiti i u jadranskom podruju. Jadranskim

morem, osim brodova s teretima za domae potrebe, plovi i velik broj brodova s
teretima susjednih zemalja, kojima su prekomorske veze najpogodnije preko naih
luka. Mogue havarije brodova natovarenih opasnim teretima (nafta, kemikalije i
sl. - primjer Brigitte Montanari) stalna su prijetnja kvaliteti i istoi jadranskog
akvatorija. Nia kvaliteta okolia, a posebno vodenih povrina u nekim lukama
(Split, Zadar, Rijeka, Ploe) djelomino je posljedica njihove tranzitne uloge,
odnosno utovara i istovara razliite robe.
Istim su opasnostima izloeni i rijeni plovni putovi i pristanita, posebno oni
meunarodnog znaenja kao to su Dunav, Drava i Sava, odnosno Vukovar, Osijek
i Sisak.
Osim tranzitnog poloaja, na kvalitetu okolia utjee i osobitost smjetaja
Hrvatske te oblik i veliina njezina teritorija. Svojim podunavsko-mediteranskim
smjetajem prostor Hrvatske visokim je Alpama reljefna odvojen od razvijenijih
dijelova zapadne Evrope, to djelomice umanjuje negativni utjecaj prekograninog
oneienja okolia. Zbog reljefne otvorenosti i manje udaljenosti izuzetno lo utje-
caj na kvalitetu okolia u kontinentalnom dijelu Hrvatske dopire iz susjedne
Maarske i razvijenije Slovenije. Primorsko podruje, osobito Istra i Sjeverno pri-
morje, izloenije je utjecajima razvijenog talijanskog sjevera, u kojemu je vrlo velika
koncentracija industrijskih, energetskih i drugih postrojenja.
Prostori unutar granica Hrvatske na kojima su vei izvori oneienja, iji bi se
utjecaj mogao osjeati na irem republikom prostoru i prostoru susjednih zemalja,
prije svega je industrijsko-luki bazen Kvarnerskog primorja, a manjim dijelom i
druga razvijena industrijska sredita (Zagreb, Sisak, Kutina ... ).
Hrvatska ima malo znaajnijih rijeka koje cijelim tokom prolaze dravnim teri-
torijem i na iju kvalitetu utjeu iskljuivo aktivnosti unutar dravnih granica.
Veina rijenih tokova koji su u hidrolokom i gospodarskom smislu najznaajniji,
dolaze iz susjednih drava (Slovenije, Bosne i Hercegovine te iz Maarske) i esto
su vrlo loe kvalitete vode. Tako je kvaliteta vode Save na ulazu u Hrvatsku izmeu
II. i III. stupnja. Slino je s Dravom i Murom. Ratom izazvan zastoj u gospodar-
skom razvoju Bosne i Hercegovine utjecao je na poboljanje kvalitete voda rijeka:
Une, Bosne, Vrbasa i Neretve. Vode Dunava su II. kategorije. Te okolnosti upozo-
ravaju da na okoli u Hrvatskoj, osim izvora oneienja unutar dravnih granica,
bitno utjeu i razni vanjski initelji, a za njihovo je rjeenje nuna djelotvorna
meunarodna suradnja. U tom se smislu poduzimaju odreene akcije.
116
PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEJA HRVATSKE

I KVALITETA OKOLIA
Prostor Hrvatske nema jedinstvena prirodno-geografska obiljeja, ve se dijeli na
tri velike prirodno-geografske cjeline.
Panonski i peripanonski prostor Hrvatske obuhvaa sjeverni dio drave. Vei dio
te prirodno-geografske cjeline ini izrazito meurijeje, prostor omeen rijekama
Savom, Dravom i Dunavom. Najvaniji su oblici reljefa mlade naplavne ravni, ter-
cijarna pobra i otone planine, ali u peripanonskom dijelu Banije i Korduna pre-
vladava plitki vapnenaki krki kraj. U istonom dijelu slavonske nizine i u Baranji
javljaju se naslage lesa na kojemu se razvilo plodno tlo crnica, najplodnije i naj-
pogodnije za uzgajanje itarica. Veina panonskog i peripanonskog dijela Hrvatske
iskoritava se za ratarsku i stoarsku proizvodnju, a u vlanim dolinama i na izoli-
ranim planinama ouvala se umska vegetacija.
Planinski prostor Hrvatske samo je mali dio prostranog dinarskog planinskog
prostora. On je najui upravo na podruju Hrvatske, to mu daje posebno promet-
no-geografska znaenje. Visoki planinski reljef neposredno blizu mora djeluje kao
klimatska prepreka za tople i vlane zrane mase s mora, to uvjetuje veliku
koliinu padalina i otru klimu. Zimi se due vremena zadrava snijeg. To je naju-
movitiji prostor u Hrvatskoj unutar kojeg se razlikuju dva podruja: Gorski kotar i
Lika, gdje se izmjenjuju doline i polja s planinskim grebenima.
Mediteranski prostor Hrvatske obuhvaa uski rubni primorski prostor odijeljen
od zalea visokim planinama i okrenut Jadranskom moru. To je krki prostor
karakteristinog dinarskog smjera pruanja (SZ-JI), vapnenakih grebena i udu-
bljenja meu njima. Obala je vrlo razvedena i njezina ukupna duina iznosi 5 853,3
km. Vei dio (4 058 km ili 69,5%) otpada na obalu otoka, a manji dio (1 777,3 km
ili 30,5%) na obalu kopna. Druga osobina tog prostora jest bezvodica. Vodeni toko-
vi su malobrojni i najee uskom sutjeskom prodiru prema moru. Klimu karakte-
riziraju suha i vrua ljeta te blage i kiovite zime, sunanost i velik broj vedrih dana.
Od vjetrova jugo donosi vlagu, bura hladnou, a maestral ublauje ljetne sparine.
Raslinje ima mediteranska i submediteranska obiljeja, ali je vrlo degradirano i na
velikim dijelovima prostora prevladava goli kamenjar. Mediteranski prostor dijeli
se na tri usporedna niza: otoke, obalni pojas i"zagoru, ali i na Sjeverno i Juno hrvat-
sko primorje, meu kojima postoje razlike u prirodno-geografskim obiljejima.
Kvaliteta i stupanj ugroenosti pojedinih dijelova Hrvatske uvelike su povezani
s reljefnim, geolokim, klimatskim, vegetacijskim i hidrolokim prilikama.
Vii planinski i umom pokriveni predjeli, u kojima je zbog reljefnih osobina
manja koncentracija stanovnitva, veih naselja i proizvodnih pogona, redovito
imaju ii zrak. Meutim, utvreno je da je upravo u tim podrujima, s uglavnom
veim koliinama padalina, najvea opasnost od kiselih kia uzrokovanih
oneienjem na velike udaljenosti. Isto tako, u tim je podrujima vea opasnost
od ispiranja, erozije i klizanja tla uzrokovanih neracionalnom sjeom uma i sl.
Nie panonska i peripanonsko podruje Hrvatske svojim reljefno-pedolokim,
klimatskim i vegetacijskim osobinama pogoduje raznolikoj poljoprivrednoj proiz-
vodnji, ali i koncentraciji industrijske proizvodnje, prometnica, gradskih naselja i
stanovnitva. Primjena umjetnog gnojiva, kemijskih sredstava za zatitu bilja,
117
otpadne vode industrije i naselja, melioracijski radovi, sve to ugroava kvalitetu

podzemnih i povrinskih voda, utjee na izmjene vodnih reima, nestajanje pojedi-
nih biljnih i ivotinjskih vrsta i uope umanjuje kvalitetu okolia.
Naroito je osjetljivo stanje okolia u mediteranskom podruju zbog specifinih
prirodno-geografskih osobina. Krka hidrografija i njezine osobitosti nameu
potrebu posebne brige za ouvanjem kvalitete pitkih voda. Turizam i ostale gospo-
darske grane koje se koriste komparativnim prednostima toga prostora, naalost,
est su uzrok negativnih promjena u okoliu. Intenzivnom gradnjom stambenih,
gospodarskih i turistikih objekata, koji su esto graeni neplanski (poseban je pro-
blem tzv. divlja izgradnja) i neusklaeno s osobinama prostora i tradicijom gradnje,
djelomice je izgubljena izvornost krajolika. Snaan turistiki priljev u ljetnim mje-
secima te ljetno suho i vrue vrijeme, bezvodnost terena, lako zapaljiva vegetacija i
neki drugi razlozi uzroci su estih poara na jadranskom podruju, u kojemu su
nestali znatni kompleksi zelenih povrina.
PRIRODNA BATINA I NJEZINA ZATITA

NA PRIMJERU HRVATSKE
Raznovrsnost i relativno visok stupanj ouvanosti prirodnosti prostora Republike
Hrvatske predstavlja znaajnu komparativnu razvojnu prednost ijoj se zatiti upra-
vo zbog toga mora pokloniti posebna pozornost. U Hrvatskoj je posebno zatieno
5 605 km, ha ili oko 9,9% ukupnog dravnog teritorija. Najznaajniji podaci o kate-
gorijama zatite, povrinama pojedinih zatienih podruja i nekim drugim pokaza-
teljima nalaze se u tablici.
Tab. 16. Zatiena podruja u Republici Hrvatskoj prema kategorijama zatite i

povrinama
Kategorija Broj Ukupna povrina u km
Nacionalni parkovi 8 759
Parkovi prirode 10 4 005
Strogi rezervati 2 24
Posebni rezervati 74 318
Spomenici prirode 80 6
Zatieni krajolici 32 405
Park ume 36 79
Spomenici parkovne arhitekture 114 9
Biljne vrste 44
Zivotinjske vrste 380
Ukupno 5 605
Podaci preuzeti iz publikacije: Bioloka i krajobrazna raznolikost Hrvatske, Dravna uprava za zatitu pri-
rode i okolia, Zagreb, 1999., str. 82.
Osim podataka navedenih u tablici, spomenimo da Hrvatska ima oko 400 ende-
minih svojti biljaka i gljiva i 40 ivotinjskih te da je u njoj ugroeno 226 vrsta sje-
118
menjaa i 41 vrsta sisavaca. Posebna skrb iskazana je donoenjem Nacionalne stra-

tegije zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti i akcijskog plana 1999. godine.
NACIONALNI PARKOVI KAO OBLIK ZATITE OKOLIA

NA PRIMJERU IZ HRVATSKE
Pojmom nacionalni park obuhvaen je samo jedan od oblika zatite to ga poznaje
zakonodavstvo veine zemalja, a ujedno je to i najpoznatija i najpopularnija katego-
rija zatite. ime je to uvjetovano?
Od vremena proglaenja prvoga nacionalnog parka (Yellowstone, SAD, 1872.
god.), u svijetu se postupno razvijala praksa da se najvrednija i najzanimljivija vea
prirodna podruja zatiuju pod ovim imenom (terminoloki ovo nije najsretnije
rjeenje jer izvorno park oznaava djelo ljudskih ruku). I tako se stotinama pro-
glaenih nacionalnih parkova svake godine prikljui jo nekoliko, osobito
posljednjih desetljea otkad su spoznaje o sveopoj ugroenosti prirode postale bje-
lodane i neosporne. U Hrvatskoj je do 2000. godine proglaeno 8 nacionalnih
parkova. Nesumnjivo je termin "nacionalni park" dobio "na teini" i popularnosti
zbog injenice da ga proglaava najvii organ vlasti u jednoj zemlji (nikako lokalne
vlasti). I naposljetku, nacionalni parkovi najee su jedina zatiena podruja koja
imaju vlastitu upravu odnosno posebnu radnu organizaciju ija je glavna zadaa
zatita cjelokupne prirode na teritoriju nacionalnog parka (geolokih, geomorfolo-
kih, pejzanih i biolokih vrijednosti). Na taj nain nacionalni parkovi ujedno
postaju i najorganiziraniji oblik zatite. Ovdje moda treba spomenuti da se vrlo
esto misli kako su nacionalni parkovi i najstroi oblik zatite. To je tek djelomino
tono, jer samo pojedini njihovi dijelovi imaju takav tretman. U mnogim zemljama,
pa i u Zakonu o zatiti prirode Republike Hrvatske, postoji posebna kategorija
"strogog prirodnog rezervata".
No utvrdimo najprije koja se podruja mogu proglasiti nacionalnim parkovima.
Prvi i temeljni uvjet ve smo spomenuli: vea podruja izuzetnih prirodnih kvalite-
ta. U vezi s tim kvalitetama treba navesti jo dvije pretpostavke:
- priroda mora ouvati izvorna ili ljudskim koritenjem neznatno izmijenjena
obiljeja.
- prirodni fenomeni moraju biti viestruki. (Nije dovoljno da oni budu
samo botaniki ili samo geomorfoloki i sl., jer je to obuhvaeno drugim
kategorijama zatite.)
S obzirom na povrinu nacionalnog parka, meunarodni kriteriji kao minimum
preporuuju podruja povrine 20 km2, od ega potpuno sauvano i zatieno treba
biti 10 km2. Izuzetak su izolirani otoci. Taj je kriterij nudan jer je na malim podru
jima teko mogue ili nemogue ouvati izvornost i ekosistem, posebno u njegovu
biolokom dijelu.
Isti kriteriji, nadalje, predviaju da se nacionalnim parkovima upravlja iz
dravnog sredita. Zato? Ve u proklamaciji prvoga nacionalnog parka stajala je
naelo "za opu dobrobit naroda", a to se najdjelotvornije moe ostvariti upravo na
temelju spomenutog kriterija. Na taj nain nastoje se izbjei lokalni i parcijalni inte-
resi, a nacionalni park postaje nacionalno dobro, korisno i uz odreene uvjete
dostupno svima. Ta bitna, u osnovi demokratska koncepcija nacionalnog parka ne
119
smije biti zanemarena. Zbog toga je ujedno poeljno da u nacionalnom parku (ili
barem u njegovim vitalnim dijelovima) bude to manje privatnih posjeda.
Sl. 74. Vaniji objekti zatite prirode u Hrvatskoj
(]] ANllCKI SPOMENIK

ROMAN IKE GRAOE~N E
ffiID
. Ol.J GOTlt\(E GRADEVlNE
SVJETSKA BATINA UNESCO-. [i![] RENESANSNE GRAOEVIN E
SVJETSKI RUERVA1 BIOSFERE ill BAROKNE GRAOEVINE
iN!!J NEOROMANIKE GRAOEVINE
IBID NEOGOTICKE GRAOEVINE
f'lil SREON JOVJEKOVNA KUIA
~ SREONJOYJEKOVNE ZIO/NE
Osim izuzetnih vrijednosti, veliine podruja, naina upravljanja i otvorenosti

posjetiteljima (uz odreene uvjete), proglaenju nacionalnog parka treba prethodi-
ti i ocjena moe li se na tom podruju ostvariti odgovarajui reim zatite i korite-
nja s obzirom na eventualne druge mogunosti koritenja prirodnih dobara na tom
istom podruju. Drugim rijeima, odluka o nacionalnom parku nije samo predmet
prirodoslovnih nego i politikih ocjena odnosno drutvenog opredjeljenja. I to
bismo mogli nazvati kriterijem provedivosti ideje i reima nacionalnog parka.
U elji da se mnoga vrijedna prirodna podruja obuhvate veom drutvenom
brigom, a da se ujedno ne degradiraju naela nacionalnog parka, mnoge europske
120
zemlje, pa i Hrvatska, unijele su u svoje zakone kategoriju "parka prirode" (ili

"regionalnog parka"), koja takoer obuhvaa vea podruja, a liberalnija je kako po
kriteriju ouvanosti, tako i po reimu zatite odnosno koritenja.
Usporedbom meunarodnih kriterija i naeg zakonodavstva o nacionalnim
parkovima, moemo ustanoviti podudarnost, s izuzetkom modificiranog naina
upravljanja. U nas nacionalnim parkovima ne upravlja izravno "najvii organ vla-
sti", nego se nadzor ostvaruje posredno. Tako, na primjer, Hrvatski dravni sabor
potvruje statute uprava nacionalnih parkova i donosi prostorne planove za ta
podruja.
Kao to zatita prirode u cjelini nije sama sebi svrhom, ve je svrha njezino
racionalna koritenje i ovjekova zatita, tako i nacionalni parkovi imaju svoje
sasvim odreeno mjesto i ulogu u toj zatiti i naem okoliu openito. Koja je ta
uloga?
I meunarodne i nae definicije nacionalnih parkova na prva mjesta stavljaju
njihove znanstvene, kulturno-prosvjetne i u najirem smislu odgojne funkcije.
Za znanost to su idealni prostori prouavanja prirodnih zakona procesa i odno-
sa na koje ovjek ne utjee. Danas, kad smo postali svjesni mnogih tetnih, pa i
katastrofalnih posljedica to ih je ovjek prouzrokovao nesmiljenim i neosmiljenim
iskoritavanjem prirode, ove oaze koliko-toliko neporemeenog proimanja pri-
rodnih elemenata i medija dobivaju dodatno i aktualno znaenje, pomau nam u
stjecanju znanja o uspostavljanju prirodne ravnotee i tamo gdje je ona izgubljena.
Stoga je vana i njihova edukativna uloga za svaku dob, to vie to su mnogi nacio-
nalni parkovi primjeri karakteristinih prirodnih procesa i pojava. A nema sumnje
da su osnovna prirodoslovna znanja danas svakome nuna jer svi na ovaj ili onaj
nain utjeemo na na okoli.
Svako vee zatieno podruje, pa tako i nacionalni park, ima danas sasvim
konkretnu ekoloku funkciju kao uporite prirodne ravnotee za okolna podruja.
To je esto rezervoar zdrave iste vode, a za ivotinjski svijet dragocjen prostor,
katkad i doslovno posljednje utoite.
Nacionalni parkovi (i mnogi drugi rezervati, odnosno spomenici prirode i spo-
menici kulture) izuzetna su mjesta za stjecanje spoznaja o vrijednosti zaviaja i
domovine ("upoznaj svoju zemlju i vie e je voljeti). U tome se ogleda daljnja
odgojna uloga nacionalnih parkova.
Definicija nacionalnog parka iskljuuje svaku djelatnost koja bi mogla
otetiti i degradirati izvorna svojstva prirode, ukljuujui tu i krajolik. Redovito se
zabranjuje iskoritavanje ive i neive prirode (kamenolomi, vodoprivredni i ener-
getski zahvati, lov, ribolov, eksploatacija ume itd.), a doputa se jedino tradicio-
nalna poljoprivreda i turistiko-rekreativna djelatnost. tovie, turizam i rekreacija
ukljueni su u ideju i definiciju nacionalnog parka, ali takoer samo do stupnja
kojim nee ugroziti izvorne kvalitete, odnosno kolidirati s maloprije navedenim
temeljnim funkcijama. Nacionalni park u tom smislu treba tretirati kao turistiku
ponudu irega okolnog prostora, a ne kao moguu lokaciju izravnog smjetaja raz-
nih turistikih sadraja. Preporuke meunarodnih konferencija o nacionalnim
parkovima u tome su izriite, posebno kad su posrijedi manji nacionalni parkovi, pa
se, uz ostalo, iskljuuju sportska igralita i svaki smjetaj koji nije u funkciji razgle-
davanja i doivljavanja prirode. U protivnom postoji opasnost da nacionalni park
121
postane samo jedno u nizu standardnih turistikih podruja. esto se zaboravlja da

su ovi parkovi moda najprikladnija mjesta za ostvarenje ili ponovno nalaenje
izgubljenog dodira s prirodom kao prijeko potrebnim uvjetom psihofizikog
zdravlja svakog ovjeka. Tu se oituje jedna od veoma vanih inspirativnih uloga
nacionalnih parkova. Proglaenje nacionalnog parka tek je jedna od pretpostavki
njegove zatite i adekvatnog koritenja. Od zemlje do zemlje, razliita je praksa
proglaenja: negdje je to samo kratka zakonska deklaracija, a negdje cjeloviti zako-
ni koji ve u trenutku proglaenja odreuju temeljna pravila ponaanja i ivota u
tom prostoru. No uvijek je sljedei bitni dokument prostorni plan nacionalnog
parka, koji na temelju prethodno izraenih prirodnoznanstvenih i ostalih studija
definira prostornu razdiobu navedenih funkcija. Sistemom zoniranja nastoji se
odvojiti katkad sukobljene interese (npr. strogo znanstvene od turistiko-rekreativ
nih) i tako uskladiti bitne kriterije zatite s odreenim oblicima privrednog kori-
tenja.
Nacionalni parkovi za mnoga su podruja pa i zemlje postali dio njihova identi-
teta - obvezni dio predodbe i "znak prepoznavanja". I zato se u nainu njihove za-
tite, koritenja i prezentacije odnosno u cjelokupnom odnosu prema njima oituje
i kultura jednog naroda.
Svaka drava lanica ove Konvencije prihvaa da joj je osnovna dunost prona-
laenje, zatita, odravanje, popularizacija i ostavljanje u nasljee buduim generacija-
ma kulturne i prirodne batine koja se nalazi na njezinu teritoriju.
(lan 4. Konvencije o zatiti svjetske kulturne i prirodne batine)
"Svatko je duan uvati prirodu i njezina dobra, prirodne znamenitosti i rijetkosti i
spomenike kulture''.
U Hrvatskoj uz osam nacionalnih parkova postoji i 10 parkova prirode, a to su:

Velebit, Biokovo i Medvednica, Papuk, umberak, Uka (planinski), Telaica
(otoni) te Kopaki rit, Lonjsko polje i Vransko jezero (nizinska poplavna
podruja).
Zakonom o zatiti prirode predvieno je da zatienim podrujima upravljaju
javne ustanove kao neprofitne organizacije. Javne ustanove za upravljanje nacio-
nalnim parkovima osniva Vlada Republike Hrvatske, a za ostala zatiena podruja
osnivaju ih upanijske skuptine. Svi nacionalni parkovi ve imaju tako ustrojene
uprave, a od parkova prirode to za sada ima samo Telaica. Prema Zakonu o pro-
stornom ureenju za podruja nacionalnih parkova i parkova prirode donose se
obvezno prostorni planovi podruja posebnih obiljeja. Obvezu izrade prostornih
planova za nacionalne parkove predviali su i raniji Zakoni o prostornom plani-
ranju tako da su za veinu nacionalnih parkova ve izraeni prostorni planovi.
Izrada prostornog plana za nacionalni park Sjeverni Velebit koji je proglaen tek
1999. godine u tijeku je kao i revizija prostornih planova za ostale nacionalne
parkove jer su najnovijim Zakonom o prostornom ureenju postroeni kriteriji za
turistiku djelatnost u okviru nacionalnih parkova.
122
Tab. 17. Pregled nacionalnih parkova u Hrvatskoj s godinama proglaenja, ukupnim

povrinama u tis. ha, temeljnim fenomenima te glavnim problemima i preporuka-
ma
GODINA POVRfNA TEMELJNI FENOMENI GLAVNI PROBLEMI I PREPORUKE
PROGLAENJA UHA
Plitvice
1949. 19 172 Specifina k.rka hidrografija i geomor- Nerijeen odvod komunalnih olpadnih
1979. upisan u foloki oblici (scdra ili travcrtin), koje voda, gnojenje poljoprivrednih povrina
UNESCO -vu listu ivi organizmi scdrotvorci stalno u slivnoj zoni jezera uslijed ega dolazi
svjetske batine izgrauju i podiu scdrcnc pragove ili do eutrolikacijc, sjea uma, stoarstvo i
barijere preko kojih se rue slapovi. nekontrolirani broj turista.
Odgovarajuim mjerama treba zaustaviti
negativne procese te proiriti granice
parka na sveukupno slivna podruje kako
bi se iskljuili nepovoljni antropogeni
uticcaii na iczera.
Paklenica
1949. 3650 Specifini geomorfoloki, geoloki, Dodatna multidisciplinarna istraivanja i
1978. uvrtena u vegetacijski, faunisliki i pejzani kartiranja te proirenje parka.
UNESCO-ovu mreu oblici.
rezervata bi os fcrc
Risniak
!953. 3 014 Vegetacijska raznolikost prilagoena Proirenje parka kako bi se pokrili
nadmorskoj visini, ekspoziciji i smjerovi sezonskih migracija ivotinjskog
klimatskim prilikama te specifina svijeta i ouvala njegova cjelovitost, a
krka morfologija. time i poboljale znanstveno nastavne
funkciie narka.
Mliet
1960. 3 100 Specifina obalna razvedenost, razno- Problemi naseljenosti i gospodarskog
vrstan biljni i ivotinjski svijet le niz iskoritavanja neprimjereni za nacionalne
spomenika kulturne batine. parkove. Proirenje parka kako bi ouvao
cjclovili ekosistem uz sufavanje
graevinskih podruja i respcktiranje
nunih potreba lokalnog stanovnitva.
Kornati
1980. 22 000 Specifini geomorfoloki oblici, velika Divlja izgradnja i namjera izgradnje jo
razvedenosl, bogatstvo i raznovrsnost jedne marine u prostoru nacionalnog
ivoga svijcla mora i podmorja te parka.
velika slikovitost i razvedenost same Ouvanje ivog svijeta odnosno ivotnih
otone skupine koju uz najvei otok zajednica mora i podmorja.
Kornat (25 km dug) ini jo 90 otoka,
oloia i hridi.
Briiuni
1983. 3 630 Autohtona sredozemna vegetacija, Problem neuskladenih i neodgovarajuih
pejzani parkovi na Velikom Brijunu, planova turistikog koritenja.
ivi svijet u okolnom moru te bogata
kulturna batina posebno iz rimskog i
bizantsko!! razdoblia.
Krka
1985. 14 200 Specifina krka hidrografija i Komunalne i industrijske otpadne vode iz
geomorfoloki oblici (scdra ili Knina i Drnia te s poljoprivrednih
travcntin), koje ivi organizmi povrina i postrojenja ugroavaju
scratvorci stalno izgrauju i podiu kvalitetu vode u parku.
sedrcnc pragove ili barijere preko kojih irenje granica prema sjeveru
se rue slapovi, zalim kanjonska (kanjonima) i preispitivanje opravdanosti
suenja u krkoj zaravni i raznovrsna prostora nizvodno od Skradina
kulturna batina (Visovac, samostan granicama parka.
sv. Arhanela, ostaci srednjovjekovnih
gradova i sl.l.
S. Velebit
1999. 10 900 Specifina krka geomorfologija s
posebno istaknutim strogim rczcratima
Hajduki i Roanski kukovi u sredi-
njem dijelu, zatim bolanika, umarska
i pejzana raznolikost orostora.
123
STANOVNITVO I OKOLI
U desetom m]es.ecu 1999; Z,emlja jedobila estmzlij~r(iitogstafigvnikiJ:
Suvremena kriza okolia u mnogim se radovima najee povezuje s eksponencijal-

nim porastom svjetskog stanovnitva26. Eksponencijalni rast definira se kao ubrza-
no poveanje. On se razlikuje od linearnog prirasta koji je, reklo bi se, zbog
uobiajenijeg naina porasta nekih veliina u konstantnom apsolutnom poveanju
unutar nekoga odgovarajueg vremena, blii svakodnevnim ljudskim razmiljanji-
ma.
Tab. 18. Promjene broja stanovnika na Zemlji

Broj stanovnika
Godina Izvor: Demograplzic Yearbook United Nations
u tisuama
World Popu/ation Clzart, 1990, Revised
Prije Krista editionNew York 1990., World Population Data
1 000 000. do 10 Shelt, Book edition, Demographic Data and
100 000. 100 Estimates for tlze Countries and Regions of the
30 000. 1 000 World 1998. T7ieorie de /a population, Moskva,
15 000. 3 000 1977. (redakcija D. Valentei),
7 000. 10 ODO Napomena: S obzirom na razliite izvore te meto-
dologije izraunavanja postoje manja odstupanja
2 000. 50 ODO
ili neslaganja brojanih podataka u pojedinim
Poslije Krista tablicama.
Poetak I. milenija 250 ODO
1 ODO. 300 ODO
1500. 450 ODO
Precizniju rekonstrukciju naselje-
1800. nosti svjetskog kopna u ranijim razdo-
920 000
1900. bljima vrlo je teko napraviti zbog
1620 ODO
1950. pomanjkanja podataka. Lake je ana-
2 525 ODO
1 960. lizirati stanje i promjene suvremenog
3 035 ODO
1970. razdoblja, posebno nakon uvoenja
3 696 ODO
1980. sustavnih popisa stanovnitva u veini
4 423 ODO
1987. 5 ODO 000
zemalja. Malo je tee analizirati bliu
1 990. 5 292 ODO
prolost, u kojoj su popisi bili nepot-
1999. 6 ODO ODO
puni, a najtee daleku prolost, u
kojoj uope nije bilo popisa stanovnitva pa se svi brojani pokazatelji temelje na
prilino nepouzdanim procjenama. Zbog navedenog razloga brojane pokazatelje
koji se nalaze u tablici za razdoblje prije 19. st. treba uzimati s odgovarajuom
rezervom.
Iz tablice je vidljivo da je prije otprilike milijun godina na Zemlji ivjelo samo
desetak tisua praljudi. Trebalo je oko 900 000 godina da bi se ta brojka poveala
na otprilike 100 000, to znai da je ukupni godinji prirast iznosio jedva deset sta-
26 Tako, na primjer, Rudi Supek u svojoj knjizi "Ova jedina zemlja" (SNL, Zagreb, 1978.) poglavlje o
stanovnitvu poinje naslovom "Kobna eksponencijalna krivulja rasta"
125
novnika. I u sljedeih stotinjak tisua godina broj stanovnika vrlo se sporo povea
vao. U tim davnim razdobljima okoli u kojem je praovjek ivio, bio mu je ee
maeha nego majka. ivot praljudi bio je vrlo teak, pun neizvjesnosti i opasnosti
od nestanka i izumiranja ljudske vrste. Meutim, ovjek lovac i sakuplja ipak je
opstao, preivio, to mnogim drugim, naizgled otpornijim vrstama nije uspjelo.
Osmo tisuljee prije Krista u znaku je velikih pozitivnih promjena u ivotu
ljudi, ali i prvoga naglaenijeg utjecaja ovjeka na okoli. Zapoela je prva meu
brojnim uspjenim revolucijama ljudskog roda koja se obino naziva agrarnom.
Arheoloki nalazi u Palestini, Iranu, Kurdistanu i na drugim lokalitetima pokazuju
da su ljudi iz tog perioda imali i domae ivotinje: najprije koze i ovce, zatim konje,
svinje, goveda. Uzgajali su ra, penicu i neke druge kulture. Jo nije poznato je Ii
agrarna revolucija nastala na jednom podruju, odakle se naknadno irila u ostale
dijelove svijeta, ili je spontano nastala na vie raznih podruja.
Agrarna revolucija znaila je kraj razdoblja divljatva, u kojemu se ovjek nije
bitno razlikovao od ivotinja. Ona ini proces koji je ovjeku omoguio bolju opskr-
bu proizvodima biljnog i ivotinjskog porijekla. Poeo je nov, bolji nain ivota koji
je pridonio brem poveanju broja stanovnika, stvaranju novih sela i gradova, ali i
prve, premda jo vrlo male suprotnosti u odnosu izmeu ovjeka i okolia. Rauna
se da prije agrarne revolucije na cijeloj Zemlji nije ivjelo vie od 20 milijuna ljudi.
Poetkom nae ere, na svijetu je ivjelo oko 250 milijuna ljudi, potkraj prvog mile-
nija oko 300 milijuna, a sredinom 17. stoljea otprilike 500 milijuna ljudi.
Sve brojke navedene u tablici koje se odnose na razdoblja prije modernog doba
u usporedbi s dananjih 6 milijardi simbolino su malene, ali je sukoba na relaciji
ovjek-okoli, premda ni priblino dananjeg intenziteta, bilo i tada, prije svega u
obliku premale plodnosti zemlje u nekim sredinama. Glad, vjerni pratilac brojnih
naroda prije i poslije agrarne i industrijske revolucije, navodi na razmiljanje nije Ii
broj stanovnika na Zemlji kao cjelini ili na nekom manjem podruju postao preve-
lik. Velike seobe mongolskih, germanskih, slavenskih i drugih plemena najlake se
mogu objanjavati suprotnostima koje su se javile na relaciji ovjek-okoli.
Pradomovina barbarskih naroda, zbog iscrpljenih panjaka i drugih izvora preivlja-
vanja, postala je pretijesna i njezini su stanovnici krenuli prema novim prostorima.
Najezda barbarskih plemena, osim unutranjih suprotnosti velikog Rima, prido-
nijela je njegovoj propasti. I barbari i Rimljani vjerojatno su imali dovoljno razloga
da smatraju kako je na Zemlji postalo tijesno.
Osim s opasnou od barbara, graani starog Rima bili su suoeni i sa smanji-
vanjem kvalitete okolia u "vjenom gradu", to je bila izravna posljedica gradskog
naina ivota. Meu najveim graevinama koje su ve u 6. st. prije Krista gradili
Rimljani bila je Cloaca maxima, veliki odvodni kanal za fekalije i druge otpatke
golemoga grada. Problem odvoza smea bio je jednako velik, odnosno, zbog slabijih
tehnikih mogunosti, ak tei nego u suvremenim megalopolisima. Postoje podaci
da je u starogrkoj Ateni bilo organizirano odlaganje otpada na deponijima koji su
morali biti udaljeni od gradskih zidina.
Vii stupanj poremeaja u odnosu izmeu ovjeka i okolia nastaje s promjena-
ma koje donosi industrijska revolucija koja je na stanovit nain omoguila demo-
grafsku eksploziju odnosno eksponencijalni porast broja stanovnitva. Oko 1650.
godine u cijelom je svijetu ivjelo oko 500 milijuna stanovnika. Taj se broj do 1850.
126
Stanovnitvo i okoli
godine poveao na milijardu. To znai da se stanovnitvo za samo 200 godina udvo-

struilo. Nekad je za udvostruenje mnogo manje stanovnika trebalo 1000 i vie
godina. Za novo udvostruenje jo veeg broja stanovnika trebalo je samo oko 80
godina. Oko 1930. godine u svijetu je ivjelo priblino dvije milijarde ljudi. etrde
setak godina kasnije stanovnitvo se povealo na 4 milijarde, to znai da se vrije-
me udvostruenja u odnosu prema prethodnom razdoblju smanjilo za polovicu.
Godine 1999. u svijetu je ivjelo 6 milijardi stanovnika.
Porast stanovnitva i njegov raspored u svjetskim razmjerima nije ravnomjeran
o emu svjedoe i podaci iz tablice.
Tab. 19. Stope rasta (u % ) svjetskog stanovnitva

Razdoblje Svijet ukupno Razvijene zemlje Zemlje u razvoju
1650-1750. 3,4 3,3 4,3
1750-1800. 5,0 6,2 4,7
1800-1850. 4,3 8,3 3,1
1850-1900. 6,8 0,5 5,3
1900-1920. 6,5 9,2 5,2
1920-1940. 11,0 8,8 12,0
1940-1950. 8,0 5,0 12,0
1950-1960. 20,0 13,6 23,2
1960-1970. 22,3 10,8 27,6
1970-1980. 20,5 8,5 25,2
1980-1990. 18,0 7,0 21,8
Izvor: A. Wertheimer-Baleti: Demografija, stanovnitvo i ekonomski razvitak, Zagreb, 1982., str. 73. (za
razdoblje od 1650. do 1950. godine), te Global Estimates... , UN, New York, 1987.
S obzirom na demografske promjene suvremeni se svijet moe podijeliti na dvije

velike i bitno razliite cjeline. Razvijene zemlje imaju manji porast stanovnitva.
Prirodni prirast stanovnitva Sjeverne Amerike u 1998. iznosio je 6%0. Iste godine
u Europi su stope mortaliteta (11 %o) premaite stope nataliteta (10%o ). Nasuprot
njima svijet je nerazvijenih. Prirodni prirast u Africi 1998. iznosio je 25%0, u
Latinskoj Americi 18%0 te Aziji 15%0. Svjetski prosjek navedene godine takoer je
iznosio 15%0. Uz tako visoke stope porasta svjetsko se puanstvo i 1998. povealo
za priblino 90 milijuna.
U posljednjih 300 do 400 godina stope rasta stanovnitva bile su u znaku stalnog
poveanja, a maksimum je zabiljeen izmeu 1960. i 1970. godine, kada je prosje
no iznosio 22 %o godinje. Nakon toga stope su se polako smanjivale, to je svoje-
vrsna potvrda teorije demografske tranzicije (prijelaza). Promjene u stopama rasta
stanovnitva u posljednja tri stoljea prikazane su u tablici.
Nakon industrijske revolucije (slino je bilo i nakon agrarne revolucije) javlja se
demografska eksplozija. Novi uvjeti ivota prekidaju ustaljenu ravnoteu razm-
noavanja ljudske vrste i porast stanovnitva u toku odreenog razdoblja izmie
kontroli, da bi se nakon nekog vremena ponovno uspostavila ravnotea.
Ravnotea u fazi dominacije poljoprivredne ekonomije temeljila se na visokim sto-
pama nataliteta (35-55%0 ), ali i visokim stopama mortaliteta. U nekim su, ne ba
127
Geografski pristup okolifa
malobrojnim periodima stope mortaliteta zbog epidemija, gladi i ratova, dakle

nevolja koje su se u srednjovjekovnom razdoblju nazivale jahaima apokalipse, pre-
maivale stope nataliteta. Nerijetka su u pojedinim prostorima i razdobljima stope
mortaliteta iznosile i do 500%0.
Tab. 20. Kretanje broja stanovnika po kontinentima (i dijelovima kontinenata koji

se istiu ekstremnim vrijednostima) od 1950. do 1998. u milijunima27
Kontinenti i Porast Indeks
dijelovi 1950. 1960. 1970. 1980. 1990. 1998. od 1950. 1950 =
kontinenata do 1998. 100%
Afrika 224 282 364 476 633 763 539 341
Srednja Afrika 26 32 40 52 70 90 64 346
S. Arnerika 166 199 226 252 278 301 135 181
Lat.Amerika 166 217 283 358 440 500 334 301
Sred. Amerika 37 49 67 89 113 132 95 357
Aziia 1403 1 703 2147 2 642 3 186 3 604 2 201 257
Jugozap. Azija 50 66 86 113 149 182 132 364
JunaAzija 499 621 788 990 1 243 1442 943 289
Europa 549 605 656 693 722 728 179 133
Oc. i Austral. 13 16 19 23 26 30 17 230
Svijet 2520 3 021 3 696 4 444 5 292 5 926 3 406 235
Brzim promjenama u nainu ivota nakon industrijske revolucije, poboljanom

prehranom, boljim higijenskim uvjetima i napretkom medicine smanjuju se velike
oscilacije i visoke stope mortaliteta, a stope nataliteta i dalje su visoke. Zbog toga se
ovjekov prosjeni ivotni vijek produuje. Godine 1998. prosjeni je ivotni vijek
stanovnika Afrike bio 52 godine, Sjeverne Amerike 76 godina, a svjetski je prosjek
bio 66 godina.2s Sve te pozitivne promjene utjeu, naravno i na naglo poveanje
svjetske populacije.
Osim velikih regionalnih razlika u stopama porasta stanovnitva, postoje i vre-
menske razlike u trendovima porasta. Tako su do 1920. godine danas ekonomski
razvijene zemlje u usporedbi s nedovoljno razvijenima imale vee stope rasta sta-
novnitva. Nakon 1920. zbiva se preokret. Broj stanovnika nedovoljno razvijenih
zemalja poveava se mnogo bre nego u razvijenim zemljama. Stope porasta sta-
novnitva nedovoljno razvijenih zemalja poslije 1950. godine dvostruko su vee
nego u razvijenim zemljama pa veina demografa govori o supereksponencijalnom
poveanju broja stanovnika tih zemalja. Posebna je oteavajua okolnost injenica
da su stope porasta stanovnitva vee od stopa gospodarskog razvoja, pa se za velik
broj takvih zemalja, bez obzira na njihov brz gospodarski razvoj, moe rei da naza-
duju jer se proizvodnja poljoprivrednih i industrijskih proizvoda po stanovniku u
biti smanjuje.
27 World Populalion Dala She/1, Book cdition, Dcmographic Data and Estimatcs far the Countries and
Rcgions of thc World 1998.
28 World Populalio!l Dala She/1, Book edition, Dcmographic Data and Estimatcs far the Countries and
Regions of the World 1998.
128
Stanovnitvo i okoli
Pozitivne razlike izmeu stopa prirasta i gospodarskog razvoja u razvijenim

zemljama omoguile su dalji napredak i bogaenje dijelova drutva. Nerazmjer u
stopama gospodarskog razvoja i demografskog rasta izmeu razvijenih i nerazvije-
nih zemalja opravdava pomalo ironinu ali istinitu tvrdnju da bogati postaju jo
bogatijima, a siromani imaju sve vie djece.
U srpnju 1987. generalni sekretar Ujedinjenih naroda Peres de Cuellar u vrije-
me odravanja Svjetskih studentskih igara u Zagrebu, poelio je dobrodolicu na
svijet petmilijarditom stanovniku planeta Zemlje. Proglaenje estmilijarditog sta-
novnika Zemlje obavljeno je u Sarajevu 12. listopada 1999. godine. Hoe li jubilar-
ci roeni u Zagrebu i Sarajevu imati priliku pozdraviti desetmilijarditog odnosno
dvanaestmilijarditog stanovnika Zemlje u mladim, zrelim ili starijim godinama ili e
to prepustiti nekome od svojih nasljednika, ovisi o daljnjim stopama rasta stanov-
nitva.
Jedanaestog srpnja 1987. godine, kada je sveano obiljeen dan roenja petmi-
lijarditog stanovnika Zemlje, svake 23/100 (23 stotinke) sekunde roeno je jedno
dijete. To znai da ~e u jednom satu rodilo oko 16 000 uglavnom zdrave djece, a u
toku cijelog 11. srpnja oko 384 000. Meutim, istog je dana u jednom satu prirod-
nom ili nasilnom smru prosjeno umrlo oko 6 000 itelja naeg planeta. U toku
cijelog dana, prema tom raunu, umrlo je oko 150 000 stanovnika. Kad se broj umr-
lih odbije od broja roenih, proizlazi da je na dan otvaranja Svjetskih studentskih
igara ovjeanstvo poveano za otprilike 234 000 novih itelja, a to je otprilike broj
stanovnika splitske gradske aglomeracije. Ako navedenu brojku kao prosjenu
pomnoimo s brojem dana u godini, proizlazi da se svjetsko stanovnitvo u 1987.
godini povealo za priblino 85 milijuna. Priblino isti rezultati dobili bi se i uspo-
reivanjem demografskih brojanih odnosa za 12. listopada 1999. kada je u
Sarajevu proglaen estmilijarditi stanovnik planeta Zemlje.
Navedene su brojke vie zastraujue nego ohrabrujue. Uz pretpostavku da e
se stope prirodnog prirasta (15%0) due zadrati, proizlazi da e se stanovnitvo
svijeta u sluaju linearnog prirasta za priblino 60 godina udvostruiti, a prema
eksponencijalnom prirastu, to bi se trebalo dogoditi za otprilike 40 godina ili 2040.
godine. Hoe li Zagrepanin roen 11. 7. 1987. kao petmilijarditi stanovnik Zemlje
kao etrdesetogodinjak 2027. godine prisustvovati sveanosti proglaenja desetmi-
lijarditog stanovnika na planetu Zemlji, a njegov 12 godina mlai kolega jubilarne
iz Sarajeva oko 2040. godine?
Precizan odgovor je, naravno, teko dati i on prije svega ovisi o tempu i
obiljejima demografske tranzicije u zemljama nieg stupnja razvoja u kojima
prema statistikim pokazateljima na kraju drugog tisuljea ivi 4/5 ovjeanstva. U
traenju odgovora moraju se uzeti u obzir i injenice da su se stope prirasta sta-
novnitva u manje razvijenim dijelovima svijeta od povijesno maksimalnih krajem
ezdesetih godina (26%o) smanjile na 15%0 u 1998. godini. Smanjivanje prirasta
posebno je dolo do izraaja u nekoliko novoindustrijaliziranih zemalja kao to su
Juna Koreja, Tajland i neke druge.
Zanimljiv je podatak da je i u najmnogoljudnijoj zemlji Kini smanjen fertilitet
na razinu od 2,1 djeteta po eni, a to otprilike znai nulti rast stanovnitva. Zemlje
poput Brazila, Kolumbije i Argentine smanjile su fertilitet na manje od tri djeteta
po eni, ali jo uvijek ne dovoljno da se zaustavi ukupan rast. U zemljama jugoi-
129
Geograf>ki pristup okoliu
stone Azije, Indiji, Turskoj, Meksiku, Ekvadoru i nekim drugima fertilitet se jo

uvijek kree oko 4 djeteta po eni. Nepovoljnija je situacija u nekim arapskim
zemljama te zemljama subsaharske Afrike u kojima jo uvijek nema pozitivnih
pomaka. Pad fertiliteta na razinu jednostavne reprodukcije u veini zemalja u raz-
voju ne oekuje se prije sredine sljedeeg stoljea. To su dakle razlozi zbog kojih u
ukupnom porastu svjetskog stanovnitva manje razvijene zemlje pridonose pri-
blino 95%.
Tab. 21. Kretanje stanovnitva svijeta (u milijunima) od 1950. do 1990. godine i

predvianja do 2025.29
Stan. svijeta u
Godina Razvijene zemlje Manje razvijene zemlje
miliiunima
Broi umil. Udio u% Broi umi!. Udio u%
1950. 2520 832 33,1 1683 66,9
1970. 3 696 1 049 28,4 2 649 71,6
1990. 5 292 1206 22,8 4 086 77,2
2000. 6 251 1262 20,2 4 989 79,8
2025. 8 467 1352 16,0 7115 84,0
Procjene budueg kretanja svjetskog stanovnitva kreu se od opreznog opti-

mizma do maltuzijanskog pesimizma. Prema optimistikoj varijanti fertilitet bi se
smanjio na prosjenih 1,7 djece po eni ve u prvoj etvrtini sljedeeg stoljea, a rast
stanovnitva zaustavio bi se sredinom stoljea na 7,8 milijardi, nakon ega bi uslije-
dio polagani pad.30 Umjerena varijanta predvia smanjenje fertiliteta sa sadanjih
3,3 na stopu nultog rasta od 2,1 djeteta po eni u sljedeih 60 godina, tako da bista-
novnitvo naraslo na najmanje 11 milijardi prije stabiliziranja potkraj 21. stoljea.
Prema pesimistinoj varijanti fertilitet u sljedeem stoljeu nee pasti ispod 2,5 dje-
teta po eni te e ovjeanstvo do 2100. godine narasti na 19 milijardi, odnosno na
28 milijardi do 2150 godine31.
U tablici 20. nalaze se podaci o broju stanovnika kontinenata i njihovih karak-
teristinih dijelova (regija ili drava koje se istiu nekim ekstremnim vrijednosti-
ma), o prirodnom prirastu u 1998. godini te vremenu u kojem bi prema predvie
nim stopama prirodnog kretanja stanovnitva moglo doi do udvostruenja demo-
grafske mase.
Stanovnitvo Kenije do stabilizacije e se poveati na 111 milijuna ili 445%, a sta-
novnitvo Nigerije na 532 milijuna ili 406%. Najmnogoljudnija zemlja postat e
Indija, iji e se broj stanovnika poveati za 116% i stabilizirati se na oko 1 700
milijuna. I ostale zemlje s brzim prirastom pripadaju uglavnom nerazvijenim zem-
ljama. Meu zemljama sporijeg porasta posebno se istie Kina, ija bi se demo-
grafska masa trebala stabilizirati na 1 571 milijun. Zemlje na niem stupnju razvoja
1950. godine imale su 67% svjetskog stanovnitva, a prema srednjoj varijanti pro-
29 M. Friganovi i K. Bai, Stanovnitvo, prirodna dobra i okoli, Geografski horizont br. 1/1995., str. 11.
30 Neki demografi procjenjuju da do novog udvostruenja broja stanovnika nee uope doi, a kao veliku
vjerojatnost navode da stanovnitvo svijeta nee proi ni deset milijardi
31 Podaci preuzeti iz rada M. Friganovi i K. Bai, n.d. str. 12.
130
Stanovnitvo i okoli
gnoze Ujedinjenih naroda u njima e 2000. godine biti gotovo 80%, a 2025. godine
oko 84% svjetskog stanovnitva.
Sl. 75. Razliite prognoze razvoja svjetskog stanovnitva
StanCNniiNo
lu ml;jotdoCIOI
22
20 Preuzeto iz: M. Friganovi i

K. Bai, Stanovnitvo, prirod-
18 na dobra i okoli, Geografski
horizont br. 1/1995 str. 12.
16
12
10
: _ I
2000.
~Iif-------..--;1--+i
2025 20111. 207S. 21Xl. god.
Tab. 22. Prosjene godinje stope rasta (u % ) stanovnitva svijeta, razvijenih i

manje razvijenih zemalja od 1950. do 2025. godine32
Manje razvijene
Svijet Razvijene zemlje
zemlje
Indeks Indeks Indeks
Razdoblje % % %
promjena promjena promjena
1950-1970. 1,94 100,0 1,16 100,0 2,29 100,0
1970-1990. 1,80 92,8 0,70 60,3 2,18 95,2
1990-2000. 1,68 86,6 0,45 38,8 2,02 88,2
2000-2025. 1,30 67,0 0,27 23,3 1,43 62,4
POSTAJE LI ZEMLJA PRETIJESNA?

Porast svjetskog stanovnitva i nain odnosno dinamika njegova porasta vrlo bitno
utjeu na promjenu kvalitete okolia, pojedinih uih lokaliteta ali i ire zajednice u
globalnim razmjerima. Za poveani broj stanovnika treba osigurati vie prostora za
gradnju stambenih i gospodarskih zgrada i naselja, zatim za gradnju prometnica,
infrastrukturnih objekata i sl. Poveana demografska masa zahtijeva veu proiz-
vodnju poljoprivrednih i industrijskih proizvoda koji moraju udovoljiti ne samo
uobiajenim zahtjevima i potrebama nego i zahtjevima poveanoga ivotnog stan-
darda dostojnoga ovjeka suvremenog razdoblja. Porast stanovnitva i raznolikih
32 M. Friganovi i K. Bai, n.d. str. 12
131
proizvodnih aktivnosti ostavlja, naalost, negativne tragove na kvalitetu zraka,

vode, tla, biljnog i ivotinjskog svijeta, na neobnovljive prirodne izvore i, dakako, na
samog ovjeka. Planet Zemlju ipak treba shvatiti kao specifinu vrstu svemirskog
broda koji je za obina ljudska shvaanja golemih dimenzija i prostornih moguno
sti, ali je, zapravo, opskrbljen samo konanim i ogranienim rezervama kojima se
njegovi stanovnici mogu koristiti odreeno, konano vrijeme, pri emu trajanje
koritenja ovisi o nainu (racionalnog) odnosa prema postojeim rezervama.
Posebno je zanimljiva usporedba porasta svjetskog puanstva s ukupnim i obra-
divim povrinama na Zemlji.
Ukupna povrina Zemlje iznosi 510 milijuna km2. Ako tu povrinu usporedimo
s ukupnim brojem stanovnika, proizlazi da je prosjena gustoa naseljenosti ili broj
stanovnika na km2 u 1999. godini iznosio 11 stanovnika. Godine 1650. na km2 pro-
sjeno je ivio samo jedan stanovnik. Zadre li se postojee stope rasta, gustoa
naseljenosti u 2025. godini iznosit e otprilike 20 stanovnikafkm2.
Meutim, navedene brojke prilino su nerealne jer je vei dio Zemlje (361 000
000 km2 ili 70,8%) pokriven vodom, koja je izuzetno vana za ovjeka, ali u
sadanjoj fazi tehnolokog razvoja ipak nije prikladna za naseljavanje. Preostaje,
dakle, manji dio Zemljine povrine, odnosno 149 000 000 km ili 29,2% kopna. No
ni ono u cijelosti nije pogodno za naseljavanje. veliki dio kopna demografska je
pusto (anekumena) ili polupusto (subekumena).
U statistikim godinjacima najee se kao ukupna svjetska povrina, prema
kategorijama koritenja, navodi brojka od 134 milijuna km 2. Aritmetika gustoa
stanovnika na toj povrini 1999. godine iznosila je jo sasvim prihvatljivih 44 sta-
-novnika/km2. Uz pretpostavku da se navedena povrina nije bitno mijenjala, proiz-
lazi da je aritmetika gustoa 1650. godine iznosila samo 3,8 stanovnikafkm2. Prema
istoj pretpostavci aritmetika e gustoa 2025. godine, kad e prema odreenim
procjenama na Zemlji ivjeti 10 milijardi ljudi, iznositi 76 stanovnikafkm2.
Ta aritmetika gustoa u sadanjemu i u bliim buduim razdobljima ne bi se
smjela smatrati prevelikom, ali samo uz pretpostavku da nije rije o prosjecima
nego o stvarnoj naseljenosti svakog km 2 svjetskog kopna. U tom sluaju svaki je sta-
novnik Zemlje u 1999. godini raspolagao s vie od 22000 m 2 povrine ili 2,2 ha, a
2025. godine imao bi otprilike 1,3 ha, to bi jo bio relativno povoljan odnos. No,
naalost, nije tako. Posrijedi su prosjeci i velike regionalne razlike. Gledano prema
kontinentima, najgue je naseljen prostor euroazijskog kopna. Naime, na priblino
10,5 milijuna km2 europskog kopna ivi oko 710 milijuna stanovnika ili prosjeno
oko 68 stanovnika/km2.
U Aziji je gustoa naseljenosti malo vea, priblino 113 stanovnika/km2, a to je
zapravo i najvea gustoa naseljenosti na jednom kontinentu. Raspored naseljeno-
sti svjetskog stanovnitva prikazan je u tablici
Gustoa naseljenosti pojedinih kontinenata takoer je odgovarajui prosjek.
Naime, pojedini su dijelovi kontinentalnih prostora zbog manje povoljnih reljefnih,
geolokih, klimatskih i vegetacijskih osobina vrlo rijetko naseljeni. Procjenjuje se da
oko 60% svjetskog kopna ima gustou naseljenosti manju od 10 stanovnika km 2.
Osim toga, relativno malen dio svjetskog kopna (manje od 10% svjetskih povrina)
ima vrlo veliku gustou naseljenosti, na primjer Banglade, Malabarsko primorje,
Hindustanska nizina, Java, Velika kineska nizina i neki drugi dijelovi u kojima je
132
Stanovnitvo i okoli
gustoa naseljenosti blizu 500 stanovnika/km2. To znai da u takvim prostorima na

jednog stanovnika prosjeno otpada samo 2000 m 2 povrine, u koje treba ubrojiti
neplodne povrine, povrine pod umama, livadama, prometnicama, infrastruktu-
rom, naseljima i, dakako, obradivom povrinom.
Tab. 23. Raspored svjetskog stanovnitva u 1998. godini33

Postotni
Povrina Postotni Stanovnitvo u Napuenost
Podruje udio
u tis. km 2 udio milijunima nakm2
stanov.
Afrika 30 306 22,3 763 12,8 25
Sjeverna Amerika 21517 15,9 301 5,0 14
Latinska Amerika 20 533 15,l 500 8,4 24
Azija 44 287 32,6 3 622 61,1 82
Europa s Rusijom 10 462 7,7 710 12,0 68
Australija i Oceanija 8 537 6,3 30 0,5 3
Svijet 135 641 100,0 5 926 100 44
U tim dijelovima svijeta oito je postala pretijesna i sve su naglaeniji sukobi u

odnosima ovjek - ovjek i ovjek - okoli.
Suprotnosti izmeu ogranienih prostornih mogunosti pojedinih svjetskih
regija i zahtjeva sve veeg broja stanovnika prema okoliu radi zadovoljavanja
svakodnevnih ivotnih potreba jo su oitije ako se promatraju kroz prizmu takoz-
vane agrarne gustoe naseljenosti koja predstavlja odnos izmeu broja stanovnika i
za obradu pogodnih povrina.34
Tab. 24. Stanovnitvo svijeta i obraene povrine od 1900. do 1991. godine

Obraene povrine po
Doba Obraena zemljite Svjetsko stanovnitvo
stanovniku
indeks indeks mz indeks
mil.ha mil. stan.
1900. l 130 100,0 l 650 100,0 6 848 100,0
prije
l 272 l 12,6 2 250 136,4 5 653 82,5
1940.
1950. I 370 121,2 2 520 152,4 5 447 79,5
1965. l 457 128,9 3 336 202,2 4 367 63,8
1991. l 442 127,6 5 382 326,2 2 679 39,l
Iz podataka u tablici vidi se da je u svijetu 1991. godine bilo 14 420 000 km 2 obra-
divog zemljita ili oko 10, 8% od ukupnih kopnenih povrina.
* Prema statistici FAO-a (Food and Agriculture Organization) u obradiva
zemljite ukljuuju se oranice, vrtovi, vonjaci, vinogradi i povremene livade.
33 World Population Dala Shelt, Book Edition, Demographic Data and Estimates far the Countries and
Regions of the World, 1998.
34 M. Friganovi i K. Bai, Stanovnitvo, prirodna dobra i okoli, Geografski horizont br. l/1995., str. 11.
do 15.
133
Tab. 25. Obradive povrine po stanovniku u razvijenim i zemljama u razvoju 1976.

i 1991. godine
Godina Svi"et Razviiene zemlie Zemlje u razvoju
indeks indeks indeks
m 2/stan. m 2/stan. m 2/stan.
1976. 3428 100,0 5 398 100,0 2 472 100,0
1991. 2 679 78,2 5 277 97,8 1879 76,0
Poveanje obradivih povrina od 1900. do 1991. (127,6%) u usporedbi s uku-

pnim porastom stanovnitva u istom razdoblju (326%) vrlo je maleno, a postoje i
znatne regionalne razlike.
Tab. 26 Obradive povrine po kontinentima 1994.35

Obradive %udio
Povrine
Stan. na povrine obradivih u Stan. na m2 po
Kontinenti u tisuama
km' ukupno u tis. ukupnim km' stanov.
km'
km 2 oovrinama
Afrika 29 635 25 1 898 6,4 389 2 570
Europa s Rusijom36 22 603 32 3 178 14,0 289 3 460
S. Amerika 18 380 16 2 332 12,7 128 7 812
Srednja Amerika 2 648 48 401 15,1 314 3 184
Juna Amerika 17 529 18 1 131 6,4 285 3 508
Aziia 30 854 113 5 207 16,8 669 1 494
Australija i Oceanija 8 491 3,5 515 6,0 56 17 857
Svijet 139 483 44 14 658 10,5 421 2 375
Zbog toga se znatno poveao broj stanovnika po hektaru obradivih povrina,

odnosno smanjene su raspoloive povrine po jednom stanovniku. Prema podacima
za 1900. na hektaru obradivih povrina u prosjeku je bilo 1,46 stanovnika, 1991.
godine 3,73, a 1994. godine 4,21 stanovnika ili 188% vie. Dakako, to je utjecalo i
na brzo smanjivanje prosjeno raspoloivih povrina po stanovniku, koje su se u
istom razdoblju smanjile s prosjenih 6 848 m 2 u 1900. na 2 679 m2 u 1991, odnosno
na 2 375 u 1994. godini ili 65,4%. Osim evidentnog poveanja agrarne gustoe
postoje i velike regionalne odnosno kontinentalne razlike. Najveu agrarnu gustou
imaju Azija (6,69 stanovnika po ha) i Afrika (3,89). Najmanju gustou ima
Australija i Oceanija, u kojoj na jednog stanovnika prosjeno otpada 17 857 m2.
Prosjek od 2 375 m 2 obradivih povrina po stanovniku svijeta kakav je bio 1994.
godine i koji se u meuvremenu jo vie smanjio, pri sadanjoj agrotehnikoj teh-
nologiji i nainu raspodjele nije dovoljan za normalnu opskrbu svjetskog stanov-
nitva poljoprivrednim i drugim proizvodima ije je dobivanje vezano za obradive
povrine. Naime, u takvim se okolnostima pojavljuje manjak hrane, odnosno glad
stanovnitva. Glad, ta sramotna pojava suvremenoga, tehnoloki razvijenog svijeta,
35 World Resources 1998-1999., New York, Oxford, 1998.

36 Wor/d Resources i neke druge meunarodne institucije mimo uobiajene prakse Europi pribrajaju i
,azijski dio Rusije
134
Stanovnitvo i okoli
ima takoer regionalna obiljeja. Pojedine zemlje i kontinenti ive u izobilju hrane
visoke kvalitete. Nasuprot njima, u velikom je broju zemalja, posebno u nerazvije-
nom dijelu svijeta, nestaica hrane svakodnevna pojava. O broju stanovnika koji u
svijetu gladuju ili nisu dovoljno ishranjeni postoje razliiti podaci. Meutim, u vei
ni radova koji se bave ovom problematikom istie se da je gotovo 30% svjetskog sta-
novnitva slabo hranjeno, a oko 10% kronino trpi od nedovoljne i slabe prehrane.
U svijetu je 1998. proizvedeno oko 2 055 Mt ceralija ili u prosjeku oko 340 kg po
stanovniku. Ako se tome doda da se u svijetu po stanovniku prosjeno proizvodi i
oko 60 kg krumpira, 20 kg eera, 35 kg mesa,37 proizlazi kako su te koliine osnov-
nih namirnica prosjenom odraslom ovjeku vie nego dovoljne. Uz pravednu
raspodjelu gladovati se ne mora. Takva je raspodjela s drutvenog i humanog gle-
dita vrlo prihvatljiva, a sa stajalita zatite okolia sigurno najpovoljnija, ali uz
postojee stope porasta stanovnitva, mora se rei, ipak kratkorona. Dugoronije
je rjeenje poveanje produktivnosti postojeih obradivih povrina odnosno indu-
strijska proizvodnja hrane te irenje obradivih povrina na tetu povrina pod liva-
dama, panjacima ili umama, razmjerno porastu stanovnitva.
Uz navedene podatke o odnosima stanovnitva i obradivih povrina u Izvijeu
o ivom planetu nalaze se i podaci o ekolokom pritisku na obradive povrine.
EKOLOKI PRITISAK NA OBRADIVE POVRINE

Pri izraunavanju ekolokog pritiska na obradive povrine uzima se u obzir obradi-
va povrina ("svjetski prosjek" obradive zemlje) potrebna da bi se za neku osobu
proizveli plodovi koje ona konzumira, to znai ito, voe i povre, korijeni i
gomoljike, mahunarke, orasi, aj i kava, eer, margarin i biljna ulja, kao i duhan,
pamuk, juta i kauuk, ali i itarice kojima se hrane perad i svinje koje se prerauju
u meso i konzumiraju u obliku piletine ili svinjetine. Da bi se izraunao ekoloki
pritisak na obradive povrine neke zemlje potrebno je prehrambene potrebe i
navike stanovnitva te zemlje pretvoriti u prosjene obradive povrine potrebne da
bi se proizvela ta hrana.
Godine 1996. svijet je raspolagao s otprilike 1,5 milijuna hektara obradive
zemlje, od ega je oko 1,3 milijuna hektara iskoriteno za uzgajanje itarica, a osta-
tak za panjake. Podijelimo li 1,3 milijuna hektara s brojem stanovnika svijeta, dobit
emo prosjean EP na obradive povrine, koji iznosi 0,22 hektara ili 0,69 povrin-
skih jedinica po osobi. Razlike u ekolokim pritiscima na obradive povrine po
pojedinim regijama i zemljama prikazane su na crteima 72. do 75.
Ekoloki pritisak na obradive povrine prosjenog stanovnika Sjeverne Amerike
bio je dvostruko vei od svjetskog prosjeka, odnosno 1,44 povrinskih jedinica, dok
je ekoloki pritisak na obradive povrine prosjenog Afrikanca ili Azijca manji od
0,60 povrinskih jedinica. Komponenta ekolokog pritiska na obradive povrine
pokazuje manja odstupanja meu dravama nego druge komponente ekolokog
pritiska.
37 Naravno da proizvodnja i potronja mesa ima i drugu stranu, a to su ekoloke i etike implikacije.
Radi se, primjerice, o nainu zbrinjavanja klaonikog otpada.
135
Smanjivanje ekolokog Povrinskih jedinica (u hektarima) po osobi

pritiska na obradive povri-
ne mogue je postii:
1. veom primjenom F1NSKA
ESTONIJA
sustava obrade zemlje koji DANSKA
PAN.IOLSKA
ne degradiraju njegov bio- KANADA
loki kapacitet te zatitom MAARSKA
GRKA
tla od erozije i propadanja HONG KONG !KINA!
uslijed intenzivne obrade, POLJSKA

ITALIJA
pretjerane ispae, saliniza- UTVA
cije i sl., FRANCUSKA

TUNtS
2. smanjivanjem kori- BJElORUSUA Milijardi povrinskih jedinica
TAJVAN !KINA)
tenja postojeih obradivih PORTUGAL
AUSTRUA
povrina za nepoljoprivred- E KA
U. A. EMIRATI
ne aktivnosti (urbani i indu- SLOVENIJA
strijski razvitak, izgradnju JUGOSLAVUA

VEDSKA
cesta ili za sporedne usjeve IZAAEL
TURSKA
kao to je npr. duhan), U BAN ON
VELIKA BRITANUA
3. smanjivanjem upotre-
be tetnih i opasnih pestici- REPUBLIKA KOREJA
AUSTRALIJA
da i poveanjem bioloki RUMUNJSKA
NJEMAKA
netetnih sredstava i uope LATVUA
MA.ROKO
razumnijim koritenjem MOLOAVUA
-kemikalija uzimaJUC1 u
obzir asimilacijsku sposob-
nost agro-ekosustava, ~ ~ ~ 8
Milijuni hektara
4. eliminacijom izvoznih
olakica i financijske potpo-
re.
KINA
ALBANUA
MJANMAR
BRAZIL
JUNA AFRIKA
NOVI ZflAND
KUBA
AL11R
lLE
JORDAN
PA.NAMA
JA.MAIKA
BOSNA I Hf.RCEGOVINA
NIGERIJA
INDONEZIJA
NIGER
"ooMINJKANSKA REPUBLIKA
HRVATSKA
Hcklarapoasobi
flllPINI
SINGAPlJR
136
Stanovnitvo i okoli
Sl. 79. EP na obradiva tlo po zemljama (povrinske jedinice po osobi), 1996.
EKVADOR
,.
VUETNAM
TRINlDAO I TOBAGO
VENECUELA
KOLUMBIJA
DNR KOREJA
ZlMBABVE
UZBEKISTAN
S\.DVAfatA
KAMBOEIA
GRUZIJA -1~
INDIJA '"'' '
PARAGVAJ
El SALVAOOR
KIRGISTAN
GABON
TURKMENISTAN
SENEGAL
NEPAL
MAURITANIJA ~
MAlAVI
BENIN
RUANDA
lAOS
SU DAN
GVIHEJA
BURUNDI
TDGO
AZERBEJAN
GVJNEJA-ISAO
NIKARAGVA
PAKISTAN
UGANDA
ARMENIJA
QANA
OMAN
GVATIMALA
BURklNA FASQ
PERU
HDNDURAS
MAOAGASKAR
BANGLADE
ETIOPIJA
GAMBIJA,. THE
BOTSVANA
SIJERA LECNE
TANZANIJA
LES OTO
OBALA SLONOVAE
MGENTINA
MALI
RUSKA FEDERACIJA
ANGOLA
ZAMBIJA
NAMIBIJA
RI LANKA
HAm
YEMEN
AD
SREDNJOAFRIKA REPUBLIKA
MAL.EZIJA
BOlMJA
UERIJA
KONGO
KAMERUN
PAPUA NOVA GVlNEJA
MDZAMBIK
ERJTREJA
TAIKISTAN
KONGO, OR fZAJRJ
AFGANISTAN
MONGOLIJA
KENIJA
BUTAN
SOMAUJA
137
EKOLOKI PRITISCI NA PANJAKE

EP na panjake predstavljaju potrebe jedne osobe za panjakim povrsmama na
kojima se proizvode ivotinjski proizvodi (meso i mlijeni proizvodi, koa, vuna i sl.
- svinjetina i piletina uraunavaju se u EP na obradive povrine). Pri izraunavanju
EP na panjake pojedinih
Povrinskih jedinica(uhektarima)poosob1
zemalja potrebno je uspo-
rediti potronju ivotinjskih
NOVI ZELANO
proizvoda s povrinom "pro-
sjenog" panjaka potreb-
nom da bi se ti proizvodi AUSTRAWA
proizveli. Rezultati su pri-

kazani na slikama 76. - 79., a TAJVAN IKINAI
izraeni su u hektarima pros- JUGOSLAVUA

~VlCARSKA
jenog panjaka i "povrin- BJElORUSlJA
skim jedinicama" po osobi. Milijardi povrinskih jedinica
Malo poveanje povrsma

pod panjacima od 1960.
rezultat je poveanog kren
ja uma. Godine 1996. na
Zemlji je bilo otprilike 4,6
milijardi hektara panjaka ili
oko O, 79 hektara odnosno
~0,31 povrinskih jedinica po
osobi.
Meutim, u zemljama
OECD-a EP na panjake
viestruko je vei nego u dru-
Milijuni hektara
gim zemljama, jer ishranu
stanovnitva bogatije zemlje
karakterizira vea potronja
mesa i mlijenih proizvoda.
Izuzetak predstavlja mali
broj siromanijih zemalja,
kao to je npr. Mongolija, s
manje produktivnim tlom
koje je prikladno samo za
ispau.
UBANON
SREONJOAFRlKA REPUBLIKA
MAURICIUS
PAPUA NOVA GVlNEJA
MAURITANUA
JUlNA AFRJKA
HONO ICONG (KINAJ Hektara po osobi
138
Stanovnitvo i okoli
Sl. 83. EP na panjake po dravama, Qedinice povrine po osobi), 1996.

MENIJA
MAKEDONIJA
MOLDAVIJA
SIRIJA
l(UBA
IRAN
MALI
OMAN
ELSALVAOOR
TUNIS
MAOAGASKAR
EGIPAT
TAOIKISTAN
AWR
BOSNA I HERCEGOVINA
LIBIJA
SAUOIJSKA ARABIJA
HONOURAS
NIKARAGVA
JAMAIKA
TAJlANO
SINGAPUR
ZlMBABVE
M.MOKO
NEPAL
TANZANIJA
PERU
AO
SENEGAL
LESOTO
GVATEMAlA
AFGANISTAN
GABON
INDIJA
KAMERUN
JORDAN
NIGER
UGANDA
ETIOPIJA
ANGOLA
BURKJNA FASO
IONA
TRINIDAD I TOBAGO
MAllZIJA
ZAMBIJA
GVINEJABISAO
HAITI
BENIN
ERJTREJA
LADS
GAMBIJA, THE ~
KONGO ~
NIGERIJA 1
JEMEN 1
FILIPINI
IRAK
OBA1.A SLONOVAE
BUTAN 1
MJANMAR
KAMBOOA S
RUANDA !
GVINEJA
RI LANKA
SANGLADE
VIJETNAM
MOZAMBIK 1
TOGO
INDONEZIJA
DNR KOREJA
BURUNDI
SIJERA U:DNE
GANA
MAl.AVI
LIBERIJA
l<ONGD, DR (ZAIR)
139
U cilju smanjivanja ekolokih pritisaka na panjake potrebno je:

1. reducirati potronju mesa i mlijenih proizvoda, naroito u razvijenim zemljama,
2. odravati tradicionalne sustave ispae koji promiu i uvaju bioloku raznovr-
snost,
3. promijeniti prehrambene navike i napustiti hranu koja iscrpljuje izvore,
4. eliminirati izvozne olakice i financijske potpore.
STANOVNITVO HRVATSKE KAO INITELJ

KVALITETE OKOLIA DRAVNOG PROSTORA
Populacijske promjene i brza urbanizacija s mnotvom raznolikih popratnih pojava
vanih za stanje okolia nisu mimoile ni prostor Hrvatske, uz napomenu da se ti
utjecaji oituju na poseban nain koji odgovara prilikama u kojima ivimo i stupn-
ju drutveno-ekonomskog i politikog razvoja. Tempo rasta stanovnitva Hrvatske
razlikuje se od onoga u brojnim drugim razvijenim ili manje razvijenim zemljama.
Tab. 27. Stanovnitvo Hrvatske prema popisima od 1857. do 1991. godine

1857. Lanani Prosjene god. stope rasta
Godina Broj stanovnika
= 100 indeks izmeu dva popisa (u %)
1857. 2 181 499 100,0
1869. 2 398 292 109,9 109,9 0,79
1880. 2 506 228 114,9 106,4 0,40
1890. 2 854 558 130,9 113,9 1,31
1900. 3 161 456 144,9 110,8 1,03
1910. 3 460 584 158,7 109,5 0,91
1921. 3 443 375 157,8 99,5 -0,05
1931. 3 785 455 173,5 109,9 0,95
1948. 3 779 858 173,2 99,9 -0,01
1953. 3 936 022 180,4 104,1 0,81
1961. 4 159 696 190,7 105,7 0,69
1971. 4 426 221 203,0 106,4 0,62
1981. 4 601 469 210,9 104,0 0,39
1991. 4 760 344 218,2 103,5 0,34
1999. 4 554 000 208,7 95,6 -0,55
Izvor: SLjH, 1995., str. 10., a za 1999. SLjH za 2000., str 90. (procjene)
Stope rasta stanovnitva Hrvatske od 1857. godine (kad je uinjen prvi cjelovi-
tiji statistiki popis stanovnitva) do 1991. ni u jednom meupopisnom razdoblju
nisu imale ekstremne vrijednosti koje bi rezultirale populacijskom ekspanzijom u
pravom smislu rijei.
U razdoblju od 1948. do 1991. kada u irim svjetskim razmjerima populacijska
ekspanzija i njezin utjecaj na stanje okolia dobivaju sve veu vanost, stanovnitvo
38 Anelka Akrap, Jakov Gela i Marinko Grizelj u svom radu Broj prisutnog stanovnitva R. Hrvatske ...
(Drutvena istraivanja br. 43 -44 1999., str. 693.) procjenjuju daje u Hrvatskoj 1998. godine ivje-
lo 4 224 000 stanovnika (prisutnih) to demografsku zbilju Hrvatske ini jo loijom.
140
Stanovnitvo i okoli
Hrvatske poraslo je za 980 486 stanovnika ili 25,9%. Prema procjenama u Hrvatskoj
je 1999. godine ivjelo 4 554 000 stanovnika, to znai da se broj stanovnika u
posljednjih osam godina (od 1991. do 1999.) smanjio za 206 344 ili 4,6% odnosno u
prosjeku godinje 25 793 osoba3 8 Ne ulazei u detaljniju analizu uzroka takvog
(negativnog) kretanja ukupnog broja stanovnika, valja ipak naglasiti da su zbog
nametnutog rata pogorane politike i gospodarske prilike koje su naravno imale i
snaan utjecaj na demografske trendove s posebnim naglaskom na intenzivno
iseljavanje osobito stanovnitva mlaih dobnih skupina te na smanjenje nataliteta.
Dramatino smanjivanje ukupnog broja stanovnika nije podjednako zahvatilo
sve velike geografske cjeline, upanije i njihove nie opinske razine. U nekima od
njih stanovnitvo stagnira, u nekima se smanjuje, a u nekima se pak pojavio izrazi-
ti demografski bum, posebno oko vodeih gospodarskih sredita.
Poveanjem broja stanovnika istiu se etiri vodea makroregionalna sredita u
Hrvatskoj odnosno Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, ali i ostali vei gradovi, sredita
upanija i neki drugi. Najvea je koncentracija stanovnitva u sredinjoj Hrvatskoj
gdje na desetak posto ukupnog dravnog teritorija ivi oko 25% cjelokupnog
puanstva Hrvatske.
Sl. 84. Stanovnitvo Hrvatske prema popisima od 1857. do 1991.
5000000 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
4500000 -
4000000
3500000
3000000 -
2500000 -
2000000
1500000
1000000
500000 -
o +----,-~-.~.--~,....---,-~--.~.-----,,---.~--,-~,....---,-~-,-~.---
'.\. Q) <::) ~<::) I:) <::) ..._. ..._. ~ ~ "' ..._. ..._. ..._. [{,
. ._<oVJ . ._<oro . ._<o"O ..._co . ._Cb'3 ..._Cb"' ..._Cb"v ..._Cb" . ._Cb't:X . ._Cbi.:i . ._Cbro . ._Cb'I. . ._Cb<o ..._Cb'b . ._Cb<?i
Oko 50% dravnog teritorija, u koji se ubrajaju otoci, unutranja Istra,

Dalmatinska zagora i Bukovica, Lika, Gorski kotar, Kordun, dio Banije, Hrvatskog
zagorja, Bilogorsko-podravskog i srednjoposavsko~ podruja te Slavonije, izloeno
je smanjivanju ukupnog broja stanovnika. Primjera radi naglasimo kako u cijeloj
Lici ivi svega oko 50 000 ljudi, a to je manje od, primjerice, samo jedne zagrebake
etvrti. U gorskom dijelu Hrvatske prema rezultatima popisa iz 1991. ivjelo je
svega 60% stanovnitva u odnosu na broj koji je ustanovljen popisom 1948. godine.
Trendovi smanjivanja stanovnitva u pojedinim dijelovima Hrvatske pred-
stavljaju jedno od njezinih temeljnih populacijskih obiljeja od drugoga svjetskog
rata do danas. U razdoblju od 1953. do 1991. smanjivanjem broja stanovnika bilo je
zahvaeno 62% opina i to uglavnom seoskih. Trend smanjivanja broja stanovnika
141
bio je oit i u meupopisnom razdoblju od 1961. do 1971. godine. U razdoblju od

1971. do 1981. u 75 opina ili 72,8% svih opina u Hrvatskoj smanjio se broj sta-
novnika. One su zahvaale 76,6% povrine, a 1981. godine imale su 53,4% stanov-
nitva Republike.
U meupopisnom razdoblju od 1981. do 1991. priblino 60% teritorija
Republike Hrvatske imalo je negativnu migracijsku bilancu. Stupnjevitost prostora
s pozitivnom i negativnom migracijskom bilancom veoma je rastegnuta i nalik je
"leopardovoj koi". Trend smanjivanja broja stanovnika naalost e se nastaviti i u
bliskoj budunosti posebice zbog rana dobivenih u domovinskom ratu, ali i kasnije.
Razlozi navedenih trendova kretanja stanovnitva Hrvatske jesu snane migra-
cije i prirodni prirast.
U posljednjih tridesetak godina emigracijski (egzodusni) dijelovi Hrvatske se
ire, a imigracijski suavaju. To znai da se produbljuje polarizacija naseljenosti i da
jaa gradijent napetosti izmeu imigracijskih i emigracijskih krajeva i naselja. Ti su
krajevi svojevrsni pokazatelji drutveno- gospodarstvene pulsacije i (ne)napretka
unutar Republike Hrvatske. Krajevi koji gube stanovnitvo (tipovi od El do E4)39
zahvaali su u razdoblju 1981. do 1991. godine ak 56% povrina sa 34% stanovnit-
va (bive opine kao temeljne jedinice diferencijacije). Time je zemljite Republike
Hrvatske poprimilo obiljeja arolikih sastavnica s vrlo (ne)stabilnim i (ne)ranjivim
svojstvima u demografskom i drutveno-gospodarstvenom pogledu. Stoga je sve pri-
sutnije pitanje: to i kako dalje? Pritom valja imati na umu da je u razdoblju 1971.
do 1991. ak 10 dananjih upanija imalo negativnu migracijsku bilancu (vie iselje-
nih nego useljenih). Izmeu tih 10 upanija ak ih je 6 imalo izumirui tip opeg kre-
- tanja stanovnitva (E4 ). 1e su upanije bile (odnosno njihov prostor u razdoblju
1971. - 1991.): Liko-senjska, Virovitiko-podravska, Koprivniko-krievaka,
Karlovaka; Poeko-slavonska i Krapinsko-zagorska. Pred ovakvim trendom valja
zastati, trezveno i svestrano razmisliti pa odrediti dugoronije djelotvorne mjere
koje e zaustaviti nepoeljan i tetan, a pokrenuti po
ljan i koristan proces - proces gospodarstvene i demografske obnove. Prirodno
kretanje stanovnitva kao druga sastavnica opeg kretanja u Republici Hrvatskoj od
1991. godine ima negativne trendove, a to je vidljivo i iz priloene tablice.
Godine 1993. ak je 13 upanija (od ukupno 20) imalo negativno prirodno kre-
tanje stanovnitva (vie umrlih nego roenih). Najvei prirast (2,3 promila) imala je
Splitsko-dalmatinska upanija, a najvee negativne stope prirodnog kretanja
zabiljeene su u Krapinsko-zagorskoj te Koprivniko-krievakoj upaniji (-4,7 pro-
mila)40.
39 El- prirodno kretanje pozitivno, popisom ustanovljeno kretanje pozitivno; stopa prirodnog kretanja
vea od stope popisom ustanovljenog poveanja. Trend - emigracija. E2 - prirodno kretanje pozi-
tivno; popisom ustanovljeno kretanje negativno; stopa prirodnog kretanja vea od stope popisom
ustanovljenog smanjenja. Trend - depopulacija. E3 - prirodno kretanje pozitivno; popisom ustanovl-
jeno kretanje negativno; stopa prirodnog kretanja manja od stope popisom ustanovljenog smanjen-
ja. Trend - izrazita depopulacija. E4 - prirodno kretanje negativno; popisom ustanovljeno kretanje
negativno; stopa prirodnog kretanja (smanjenja) manja od stope popisom ustanovljenog smanjenja.
Trend - izumiranje.
40 M. A. Friganovi, Opi razvoj, tekoe i izgledi demografskog kretanja u Republici Hrvatskoj, Zbornik
radova, I. Hrvatski geografski kongres, Zagreb, 1995., str. 42-50.
142
Stanovnitvo i oko/L~
Sl. 85. Promjena broja stanovnika opina Republike Hrvatske 1981- 1991.
r.
lndeb 1991/196'1
D ""'
bd OOJ-"
B"''-""
llilID "',_,,,
...._,_,
B1111,1-m
- >1~
Preuzeto iz A. Friganovi i F. Vojnovi, Hrvatska u demografskoj posttranziciji, Geografski horizont, br.

1/1994., str.5.
Tab. 28. Prirodno kretanje stanovnitva u Hrvatskoj od 1967. do 1999.

Godina ivoroeni Umrli Prirodni prirast
1967. 67103 41 381 25 722
1970. 61103 44147 16 956
1975. 61016 45 640 21376
1980. 68 220 50100 18120
1985. 62665 52067 10598
1990. 55 409 52192 3 217
1991. 51829 54832 -3 003
1992. 46970 51800 -4830
1993. 48535 50846 -2311
1994. 48 584 49482 -898
1995. 50 182 50536 -354
1996. 53 811 50635 3 175
1997. 55 501 51 964 3 537
1998. 47 068 52311 -5 243
1999. 45179 51953 -6 774
Izvor: SLjH za 2000., str. 90.
143
Sl. 86. Prirodno kretanje stanovnitva Hrvatske od 1967. do 1999. u promilima

na ~ 000 sLanovnika
~l.OOOlflhal:,.qnu
68 70 n H M n M ~ ~ M M 00 92949f:98
ti1 69 71 n n n n ITT ~ ~ u ~ ITT 93 95 97 99
Izvor: SLjH za 2000 str. 96.
Razlike u stopama prirodnog kretanja i jednosmjernost migracijskih strujanja uz

razliite druge imbenike utjeu na neravnomjeran raspored stanovnika. Od triju
velikih geografskih cjelina najnapuenijije panonski ili ravniasti dio Hrvatske (103
stan./km2 prema rezultatima popisa 1991.). Najslabije je napuen gorski dio
Hrvatske (18 stan./km2), dok gustoa napuenosti primorskog dijela iznosi 85
stan./km2. S obzirom na navedene razlike napuenosti velikih geografskih cjelina
lako je zakljuiti da postoje velike razlike u gustoi naseljenosti pojedinih upanija
i njihovih manjih dijelova. Ako se izuzme grad Zagreb, najgue je naseljena (164
stan./km2) Meimurska upanija. Meimurje i Hrvatsko zagorje tradicionalno su
gusto naseljeni (vie od 100 stan./km2). Najrjee je naseljena Liko-senjska upani-
ja (18 stan./km2). Malom naseljenou uz Liku i Gorski kotar istie se podvelebit-
sko podruje i neki otoci (manje od 20 stan./km2). To su brdovita i krka, prilino
izolirana, slabije drutveno-gospodarski razvijena, tipino emigracijska i depopu-
lacijska podruja. Omjer naseljenosti u navedenim je upanijama 1:8,6. Jo su vee
razlike ili omjeri naseljenosti meu 400-tinjak opina u Hrvatskoj. Neke se od njih
s obzirom na napuenost mogu smatrati subekumenama, a neke pak superekume-
nama. Opine s malim brojem stanovnika (osim razvijenijeg turistikog podruja)
slabije su razvijene opine u Hrvatskoj s intenzivnim procesima deagrarizacije, emi-
gracije i depopulacije.
Meu negativnim ekonomskim posljedicama koje uzrokuje depopulacija ili
egzodus s nekog prostora, posebno se istie slabljenje njihovih proizvodnih aktiv-
144
Stanovnitvo i okoli
nosti, esto i ispod optimalnih mogunosti, zbog ega ua i ira zajednica ostaju bez
znatnih koliina ratarskih i stoarskih proizvoda. Veliki kompleksi neobraenih
povrina irom Hrvatske najbolji su dokaz da su depopulacijom zahvaeni seoski
ruralni prostori izbaeni iz proizvodnih ciklusa. Osim toga, u takvim prostorima
ostaju neiskoritene znatne stambene povrine, kolski, zdravstveni, gospodarski i
drugi objekti u iju su gradnju u blioj ili malo daljoj prolosti uloena velika nova
na sredstva. Istovremeno drutvo je prisiljeno da za stanovnitvo koje je napustilo
svoje ruralne prostore i odselilo prema veim ili manjim urbanim sreditima, gradi
nove stambene, kolske, zdravstvene i druge objekte, a za to su potrebna veoma
velika novana ulaganja.
Unutranje migracije stanovnitva i gospodarski razvoj nekog prostora u izrav-
nim su uzrono-posljedinim odnosima. Ravnomjernijim gospodarskim razvojem i
valorizacijom specifinih razvojnih inicijativa pojedinih prostora smanjile bi se jed-
nosmjerne unutranje (selo-grad) i vanjske (svijet) migracije te poboljale ekonom-
ske prilike cjelokupnog stanovnitva. Ruralni prostori nesumnjivo bi imali veu
ulogu u gospodarskom razvoju ire zajednice kad bi se smanjile visoke stope depo-
pulacije ili egzodusa.
Meu specifinim demografski'm osobitostima egzodusnih podruja natprosje
no je visok udio starijih stanovnika koji su manje sposobni za karakteristine rural-
ne aktivnosti - uzgoj stoke, obradu i odravanje poljoprivrednih povrina, a to se na
poseban nain odraava na kvalitetu okolia. Prema rezultatima popisa stanovnit-
va 1991. godine 60 i vie godina imalo je 18,9% ukupnog broja stanovnika Hrvatske.
Taj je udio u Vukovarsko-srijemskoj upaniji iznosio 16,9%, a u Liko-senjskoj ak
24,4%. Zbog manjka ili loije kvalitete radne snage u ruralnim prostorima vea je,
za kvalitetu prostora vrlo opasna, erozija tla, denudacija, a oiti su i drugi negativ-
ni procesi. Povrine zahvaene erozijom i koliina erodiranog materijala bile bi zasi-
gurno manje kad bi seosko stanovnitvo bilo mlae i radno sposobnije te odravalo
kanale za odvodnju, gradilo zatitne brane protiv bujica, odravalo podzide i prizi-
de te obavljalo druge poslove radi spreavanja spomenutih negativnih posljedica.
Zbog smanjenja broja stanovnika (radne snage) u veini ruralnih prostora
smanjila se stoarska proizvodnja pa i proizvodnja stajskog gnojiva. Zbog nedo-
statka stajskoga sve se ee upotrebljavaju razliite vrste umjetnih gnojiva.
Njihovom nestrunom primjenom, to je est sluaj (gnojidba izvan optimalnih
rokova, primjena neprikladnih vrsta i koliina), moe se ugroziti kvaliteta samih
tala, ali i ostalih elemenata ovjekova okolia.
Sve ea primjena herbicida i ostalih kemijskih sredstava kojima se radi unita-
vanja trave i korova zamjenjuje nekad tradicionalno okopavanje kukuruza, vino-
grada i drugih usjeva i nasada, odraz je brzog razvoja moderne agrotehnologije, ali
i posljedica manjka radne snage koja bi obavljala te radove u ruralnim prostorima.
Prevelika i nekontrolirana primjena kemijskih sredstava ugroava kvalitetu tala,
podzemnih voda, a i plodova.
Suvremena mehanizacija, koja se zbog manjka radne snage upotrebljava i kad
za to nema posebne ekonomske ili tehnoloke opravdanosti, takoer je opasna za
kvalitetu i izdanost agrarnih prostora. Neki su strojevi teki i nekoliko tona pa
svojom teinom zbijaju tlo i naruavaju specifine procese izmjene tvari u njemu.
145
Geografski pristup oko/ifo
Navedene ekoloke tekoe nisu i jedine koje prate ruralna podruja zahvaena
snanom depopulacijom ili egzodusom. Njih prati glas neopravdane "besperspek-
tivnosti". Ona su devalvirala u oima svojih dojueranjih stanovnika i drutva
uope, a o tome govori i podatak da je u jednoj anketi medu 50 navedenih zani-
manja zanimanje poljoprivrednika bilo svrstano na pretposljednje, 49. mjesto.41
Gradnja i irenje seoskih naselja zbog njihove "neperspektivnosti" stihijska je,
planskim dokumentima nedefinirana i s ekologijskog stajalita vrlo problematina.
Novoizgraeni stambeni i drugi objekti, svojim stilom i funkcijama esto vrlo vrijed-
ni, odudaraju od tradicionalnih i prostornim uvjetima najprihvatljivijih oblika.
Komunalna i ostala infrastruktura ruralnih naselja takoer je najee odraz stihije,
nefunkcionalna je i ekoloki neprihvatljiva s brojnim negativnim posljedicama za
ui, a ponekad i iri okoli. Karakteristian je primjer deponija kojima nije odree
na lokacija, ve se divlje stvaraju na rubovima naselja, po umarcima, proplancima
i uz prometnice. Poseban su problem nestruno napravljene septike jame koje
mogu biti, a u pojedinim dijelovima zemlje ve jesu, znatan uzrok oneienja pod-
zemnih i nadzemnih voda.
U nametnutom i nemilosrdnom ratu koji se vodio u Hrvatskoj tijekom 1991. i
1992. godine nastale su velike promjene u ukupnom broju stanovnika, njihovu pro-
stornom rasporedu te prirodnom i mehanikom kretanju. Demografski gubitak
Republike Hrvatske izazvan ratom iznosi oko 236 milijardi kuna. U razdoblju
nakon 1990. Hrvatsku je napustilo oko 150 000 osoba koje su se nastanile u susjed-
nim zemljama. Istovremeno je oko 90 000 graana Hrvatske odselilo u razvijene
europske zemlje, Ameriku i Australiju. Oko 20 000 osoba (vojnika i civila) fiziki je
~tradalo tijekom rata. Uz poveani mortalitet tijekom rata dolo je i do naglog pada
nataliteta tako da se posredni gubici procjenjuju na 10 000 ljudi. Iz ratom zahvae
nih podruja Hrvatske prebjeglo je i bilo protjerano vie od 700 000 ljudi. Neki su
se sklonili u ratom nezahvaene dijelove Hrvatske, a neki u druge zemlje
(Maarska, Austrija, Njemaka, Slovenija i sl.).
URBANIZACIJA I NJEZIN UTJECAJ

NA KVALITETU OKOLIA
Meu initeljima ugroavanja kvalitete ovjekova okolia i kvalitete ivota uope
posebno mjesto pripada urbanizaciji (naziv potjee od latinske rijei urbs to znai
grad). Znanstvenici razliitih struka nisu jedinstveni u definiranju pojma urbaniza-
cije i pojma grada. Veina ih smatra da urbanizacija znai razvoj gradova, prostor-
no i demografski, odnosno irenje gradskog naina ivota, ali i promjene u nainu
privreivanja.
Urbanizacija je vrlo stara pojava. Ljudi su ivjeli u gradovima tisuama godina
prije razvoja modernih urbanih sredita. Meutim, grad kakav mi poznajemo rela-
tivno je nova drutvena pojava. U predindustrijskoj fazi urbanizacije gradovi su bili
maleni i prema dananjim mjerilima jedva da su uope bili gradovi. Stara Atena, u
41 S. Livada, Sociologijski aspekti revitalizacije poljoprivrede, Sociologija sela 87-90., 1985, str. 7.
146
Stanovnitvo i okoli
ono vrijeme velik grad, imala je samo 50 000 stanovnika, a Babilon malo vie od 100
000. Stoljeima nakon toga, u doba renesanse, veliina gradova malo se promijeni-
la. Firenca i Rim u to su vrijeme imali priblino 50 000 stanovnika, a veina euro-
pskih gradova manje od 20 000 stanovnika. U vrijeme amerike revolucije najvea
gradska sredita Boston, Philadelphia i New York nisu imala ni 50 000 stanovnika.
U strukturi aktivnog stanovnitva gradova predindustrijske faze prevladavaju pri-
marne djelatnosti, a veliina gradova najizravnije je ovisila o mogunostima okoli-
ne u kojoj se grad razvio. U toj je fazi urbanizacije jo uvijek velik broj slabije raz-
vijenih zemalja.
Naglim razvojem industrije i sekundarnih djelatnosti uope poinje druga,
takozvana industrijska faza urbanizacije. Industrija svojim specifinim zakonitosti-
ma zahtijeva mnogo radne snage i njezinu koncentraciju u sreditima rada, to
uzrokuje naglo stvaranje novih i irenje starih gradskih sredita. Tako je London
oko 1800. godine imao oko milijun stanovnika, 1850. oko 2,5 milijuna, a tridesetak
godina kasnije ak 3,9 milijuna. Stanovnitvo Bea od godine 1846. do 1880. pora-
slo je sa 400 000 na 700 000, a Berlina od 378 000 stanovnika 1849. na gotovo 1 000
000 stanovnika 1875. godine. U istom razdoblju stanovnitvo Pariza povealo se s 1
000 000 na 1 900 000. Jo bri porast imali su neki tipino industrijski gradovi kao
to su Leeds i Manchester u Engleskoj i mnogi drugi. Poetkom 20. stoljea u svije-
tu je bilo 11 milijunskih gradova, 1975. oko 190, a 1995. oko 250. Godine 1995. u
svijetu je bilo 23 grada u kojima je ivjelo vie od 8 milijuna ljudi (vidjeti tablicu)
Tab. 29. Gradovi u svijetu s vie od 8 milijuna stanovnika

Broj stanovnika u Broj stanovnika
Grad Grad
miliiunima u milijunima
Tokio (Janan) 26,96 Lagos (Nigeriia) 10,29
Ciudad Mexico 16,56 Rio de Janeiro 10,18
Sao Paulo(Brazil) 16,53 Delhi (Indija) 9,95
New YorkCSAD) 16,33 Karachi(Pakistan) 9,73
Bombai <Indija) 15,14 Kairo(E<Jinat) 9,69
Shamhai (Kina) 13,58 Par iz(Francuska) 9,52
Los AnPeles <SAD) 12,41 Tianiin (Kina) 9,42
Calcutta (lndiia) 11,92 Manila <Filinini) 9,29
Buenos Aires7Ar<>.) 11,80 Moskva (Rusiia) 9,27
Seul7Koreia) 11,61 Jakarta (Indonezija) 8,62
Beiiinl!(Kina) 11,30 Daka (Banglade) 8,55
Osaka (Jaoail) 10,61
Izvor: World Resources 1998-1999., str. 147.
Porast gradske populacije na kontinentima i u dravama bio je vrlo raznolik, a

to je zapravo odraavalo stupanj i tempo industrijskog odnosno drutveno-eko-
nomskog razvoja pojedinih kontinenata i zemalja. Postoji izravna veza izmeu
gospodarskog razvoja i stupnja urbanizacije. to je razdoblje industrijalizacije
krae, burniji su njezini tokovi. Stupanj urbanizacije uvelike prati nacionalni doho-
147
Geografski p1istup okoliu
dak po stanovniku. To ope pravilo potvruju i podaci svjetske banke u kojima su

zemlje svrstane u pet skupina i to:42
a) zemlje s niskim dohotkom (33 zemlje) u kojima prosjena razina urbanizacije
iznosi 17%;
b) zemlje sa srednjim dohotkom (63), u kojima je prosjek urbanizacije oko 45%;
c) industrijske zemlje Istone Europe (6), u kojima je prosjek urbanizacije oko
62%;
d) zemlje izvoznice nafte s visokim dohotkom (4), s prosjenom razinom urba-
nizacije 66%;
e) razvijene zemlje s trinom ekonomijom (19), s prosjekom urbanizacije 78%.
Sl. 88. Udio gradskog stanovnitva po

Sl. 87. Rast gradskog stanovnitva u raz- kontinentima 1994. godine i procjena
vijenim zemljama i zemljama u razvoju za 2025. u postocima
llJO l97l l!iO IOll 1990 199l
Preuzeto iz: Program za promjenu, AGENDA, Preuzeto iz: Glava, n.d. str. 155.
str. 12.
Iznimku od ovog pravila ine zemlje Latinske Arnerike u kojima je razina urba-
nizacije vrlo visoka, via od 65%, i ne odgovara nacionalnom dohotku po stanov-
niku. Takav tip urbanizacije esto se naziva i "siromanom urbanizacijom". Stope
rasta urbanizacije u nerazvijenim zemljama uglavnom su vee od stopa rasta gospo-
darskog razvoja, a u apsolutnom su smislu mnogo vee nego u razvijenim industrij-
skim zemljama u razdoblju njihova industrijskog razvoja. Meutim, u relativnom
smislu, urbanizacija nerazvijenih zemalja nije mnogo bra nego u industrijskim
zemljama u doba industrijske revolucije jer je ukupan porast stanovnitva, urbanog
i ruralnog, u nerazvijenim zemljama u suvremenom razdoblju mnogo bri nego to
je bio u razvijenim zemljama u razdoblju njihove industrijalizacije i urbanizacije.
Regionalne i kontinentalne razlike u tempu porasta gradskog stanovnitva vidljive
su iz sl. 88.
42 World Deve/opment Report, 1982., str. 148-149.
148
Stanovnitvo i okoti
GRADOVI, SIMBOLI RAZVOJA - OPASNOST ZA OKOLI

Posljedice prebrze i esto neracionalne urbanizacije u nas i u svijetu vrlo su inten-
zivne i raznolike. Posebno je naglaena neracionalna iskoritenost prostora, osobito
kvalitetnijih poljoprivrednih povrina. Veoma je opasno ugroavanje kvalitete
zraka, podzemnih i nadzemnih voda, zelenih povrina i razliitih ivotinjskih vrsta.
Osim toga, prevelik i nekontroliran rast gradova utjee na promjene klime, izmjenu
regionalnih i ambijentalnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji ivota, razliitim nes-
porazumima, stresovima, napetostima i drugim sociolokim i psiholokim pore-
meajima.
irenjem starih i gradnjom novih gradova i naselja gradskog tipa u nas i u svije-
tu golemi prostori koji su donedavno bili kvalitetna proizvodna podruja prehram-
benih i drugih poljoprivrednih proizvoda pokrivaju se betonom, asfaltom, pla-
stikom, elikom i drugim materijalima i sadrajima. Na tim, danas za poljoprivredu
unitenim prostorima zasnivao se razvoj gradova predindustrijskog razdoblja, a to
su ujedno bili i prostori za prehranjivanje gradskog stanovnitva. Gradovi su nekad
najizravnije ovisili o okolnim ruralnim podrujima pa se nisu mogli iriti na obradi-
vim povrinama kao to se ire danas. Obrambene zidine koje su okruivale grado-
ve u starom i srednjem vijeku nisu bile samo zatita od napada, ve su, premda nisu
bile izgraene zbog toga, osiguravale grad i od rasta iznad granice kapaciteta okol-
nog prostora. Stari Babilon, na primjer, obuhvaao je prostor od samo 8,3 kvadrat-
na kilometra. Prostor srednjovjekovnog Londona, okruen zidinama, bio je 150
puta ui od dananjega. Tradicionalni grad, ija je opskrba ovisila o snazi ljudskih i
ivotinjskih miia, nije se mogao oslanjati na opskrbu hranom iz udaljenijih
podruja. Energetska baza bila je granica brzini i udaljenosti s koje se mogla dopre-
mati hrana, a time i granica veliini gradskog naselja.
Poznata iznimka u tom smislu bio je stari Rim. On je na vrhuncu svoje moi
imao gotovo milijun stanovnika. Meutim, njegov se uspon nije zasnivao na vlasti-
toj ruralnoj okolici, ve na plijenu iz osvajakih pohoda po susjednom europskom
prostoru, Bliskom istoku, Egiptu, sjevernoj Africi i sl. Prestankom osvajakih poho-
da i smanjivanjem pritjecanja materijalnih dobara sa strane, Rim poinje gubiti
ritam razvoja. Izvori opskrbe energijom koju je osiguravala vojska gotovo su pre-
suili, tako da je vojska vie energije troila nego to je davala gradu. Zbog inten-
zivnog koritenja tla smanjila se poljoprivredna proizvodnja. Postala je skupa hra-
niti robove i davati im smjetaj. Gradski inovniki aparat suvie je narastao i
postao preskup za uzdravanje. Naposljetku je prenapregnuti grad doivio unu-
tarnji i vanjski slom, vrativi se nakon vojnog poraza u ekoloku ravnoteu sa svojim
okoliem. I u njemu je ivjelo oko 30 000 stanovnika. Rimski kozmopolis unitio je
onaj isti proces na kojemu se temeljio njegov razvoj u doba prosperiteta.
Moderni gradovi u slinim su prilikama kao i Rim u periodu svoje moi.
Odravaju se zahvaljujui materijalnim dobrima iz udaljenijih dijelova svijeta. No i
oni su, poput Rima, podloni slomu zbog razvoja koji je prerastao proizvodne
mogunosti njihove energetske okoline i orijentacije na manje sigurne ire regio-
nalne i svjetske izvore.
Gradu s milijun stanovnika dnevno je za normalnu opskrbu potrebno oko 2
milijuna kg hrane, koja se zbog nepostojanja ili iscrpljenosti poljoprivrednog
149
Geografski pristup oko/i.fu
zemljita mora dovoziti iz udaljenijih podruja, a za to su potrebne dodatne kolii

ne energije, prije svega fosilnog porijekla, i to za proizvodnju i za prijevoz. U
prijanjim gradovima uz agrarnu okolicu velik je dio zemljita unutar gradskih zidi-
na obino bio ostavljen za obraivanje na malo. Meutim, s proirenjem gradova
takve su povrine sve vie koritene za druge svrhe.
Sl. 89. Dnevni unos i iznos iz jednog amerikog milijunskog grada
Voda 625.000 I
Br.an.al.OOOt
df{~1~~
O~nnje
atmosfere 950 t
Urbanizirana podruja redovito su najvei potroai raznolikih energenata, to

bitno utjee na kvalitetu okolia uih i irih prostora. Radom razliitih proizvodnih
i potronih energetskih postrojenja, kunih loita, klima-ureaja, brojnih automo-
bilskih i drugih motora s unutranjim izgaranjem u gradsku atmosferu odlazi velika
koliina neiskoritene toplinske energije ali i razliitih drugih oneienja kao to
su plinovi, pare, krute estice i sl., zbog ega se u gradskim naseljima vrlo esto for-
miraju gusti slojevi magle, u kojoj su velike koliine ugljik-dioksida i drugih otrov-
nih tvari. Takav se tip magle, prema engleskoj rijei, naziva smog, jer je svojedobno
bio najkarakteristiniji za engleska industrijska podruja, posebno za London, u
kojemu je 1952. zbog posljedica takve magle optereene razliitim otrovnim sastoj-
cima umrlo priblino 4 000 ljudi.
London, naalost, nije usamljen primjer stradanja ljudi od zatrovanog zraka. I u
brojnim naim gradovima atmosfera je vrlo oneiena i podsjea na nekadanje
prilike u Londonu i drugim crnim regijama.
150
Stanovnitvo i okoli
Velike koliine krutih estica, plinova i para koje se isputaju u atmosferu iznad
urbanih sredita jedan su od razloga smanjenog broja sunanih dana za 5 do 15% u
odnosu prema ruralnim podrujima. U gradskim naseljima ljetne su magle ee
priblino 30%, a zimske ak 100% nego u seoskim naseljima udaljenijim od indu-
strijskih i gradskih centara. Veliki gubici topline u urbanim podrujima stvaraju
takozvane toplinske otoke i podiu temperaturu atmosfere za 3 do 4 stupnja. Zbog
poviene temperature i toplinskih otoka iznad veih urbanih podruja stvara se
zona nieg tlaka zraka, prema kojoj su usmjerene struje zraka iz podruja s veim
tlakom. To je jedan od razloga da gradska naselja imaju 5 do 10% vie padalina u
usporedbi s okolnim ruralnim podrujima, ali i uzrok eim, snanijim vrtlonim
strujanjima, ponekad s vrlo tetnim posljedicama. Zbog takvih poremeaja i znat-
nije usmjerenosti zranih strujanja prema gradu nego od grada prema periferiji, u
veim urbaniziranim podrujima snijeg se krae zadrava nego u okolnim ruralnim
prostorima. Smanjivanje toplinskih razlika odnosno temperaturnih amplituda
negativno djeluje na psihika i fiziko zdravlje ovjeka, koji se tisuljeima prila-
godivao promjeni godinjih doba i temperaturnih amplituda.
Prevelika koncentracija stanovnitva i proizvodnih pogona u gradskim naseljima
ugroava i vode, koje su uvijek vrlo vane za nastanak i rast svakog naselja. Gdje
ima vode, ima i ivota. Meutim, u brzini kojom su se irili gradovi i urbanizacija
uope, posebno nakon poetka industrijske revolucije, kao da se zaboravilo na taj
nuni uvjet. Vode se nemilosrdno oneiavaju i ugroavaju. Kanalizacijski ureaji
iz urbanih prostora svakodnevno prema morima, rijekama i jezerima odnose gole-
me koliine raznovrsnih otpadaka, posebno organskih. Raznovrsna industrija za
svoje potrebe uzima ili oneiuje velike koline vode. Rijeni tokovi, u koje se vrlo
esto isputaju zahvaene i oneiene vode, ii su, po pravilu, uzvodno nego niz-
vodno od gradskih i industrijskih naselja. Slino je s vodama mora i jezera koje su
ispred veih urbanih sredita redovito vrlo loe kvalitete, odnosno visok im je stu-
panj oneienosti i pripadaju III. ili IV. kategoriji. Danas je mladima teko shvatiti
zato se Dunav nekada nazivao plavom, a Sava srebrnom rijekom. Degradacija tih,
ali i mnogih drugih rijenih tokova izravno je povezana s brzom urbanizacijom i
industrijalizacijom te nepromiljenim djelovanjem ovjeka u prostoru.
Meu problemima koji umanjuju kvalitetu ivota u gradskim naseljima posebno
mjesto pripada velikim guvama. Gradske sredine, osobito vea regionalna i mak-
roregionalna sredita te svjetske metropole, vrlo su optereene ljudskom masom.
Na km2 gradskog prostora ivi desetak i vie tisua ljudi. Tako na km2 gradskog pro-
stora Pariza ivi 25 000 ljudi, Tokija 18 000, New Yorka 13 000, Londona 10 000 i sl.
Velika guva umanjuje prohodnost ili brzinu kretanja pjeaka i prometnih vozila.
Prometna guva u gradovima opa je guva. Ona se poveava u vrijeme kad se odla-
zi na posao ili dolazi s posla. Tako je brzina oko 75 000 vozila koja su se 1970. godi-
ne kretala ulicama Pariza bila samo 13,8 km. Izraunata je da bi poveanje broja
vozila na 114 000 smanjilo prosjenu brzinu na 8,9 km.43
Dakako, velika guva usporava i brzinu kretanja pjeaka i susretanje s iznimno
velikim brojem uglavnom nepoznatih ljudi. Stari kvartovi veine gradova u svije-
tu nisu prilagoeni intenzivnom cestovnom prometu i teko su dostupni premda
43 R. Supek, Grad po mjeri ovjeka, Naprijed, Zagreb, 1987., str. 125. i J. Rifkin, n.d., str.154.
151
obiluju raznolikim sadrajima (trgovine, banke, mjesta za zabavu i sl.), a novi dije-
lovi, koji su prilagoeni cestovnom prometu, naselja su bez due, bez mjesta za
susrete i komunikaciju izmeu ljudi. Tako se navodi da jedna osoba u sreditu
Manhattana, na prostoru koji uspije obii za 10 minuta, moe susresti vie od 200
000 ljudi.44 ovjekove sposobnosti opaanja nisu dovoljne da bi se na tako brojne
prolaznike mogla obratiti panja. Zbog toga se ljudi koji ive u velikim gradovima
slue nekom vrstom "sita" za proputanje pojedinih informacija. Kroz to "sito", ija
je gustoa razmjerna veliini grada i potencijalnim susretima, ne prolaze prizori
vezani za obine ljudske zgode i nezgode, bez obzira na to je li rije o obinim,
svakodnevnim situacijama ili o onima kada je netko drugi u neprilici (malaksalost,
bolest, prometna nesrea, nasilniki napad i sl.).
Gradski stanovnici rjee uspostavljaju prijateljstva nego stanovnici ruralnih
naselja. Koliko je ljudi u gradskim naseljima koji se stvarno znaju, ali se formalno
ipak ne poznaju i ne komuniciraju sa susjedom iz iste ulice ili zgrade u kojoj stanuju
kat vie ili nie ili ak nasuprot? Komunikacije gradskog stanovnitva bez formal-
nog predstavljanja i upoznavanja vie su iznimka nego pravilo.
Vei gradovi redovito imaju razmjerno vie ubojstava i razbojstava od manjih
gradova. Tako u manjim gradovima sa 25 000 do 50 000 stanovnika broj ubojstava
na 1 000 stanovnika iznosi 0,57, a u gradovima s vie od milijun stanovnika 2,92. U
gradovima s otprilike 100 000 stanovnika prosjeno je oko 300 razboj stava godinje,
a u gradovima s vie od milijun stanovnika oko 12 000. U veini gradskih naselja
zbog spontanog i nekontroliranog razvoja ili spekulativnih razloga premalo je zele-
nih povrina, bitnih za psihika i fiziko ovjekovo zdravlje. Zelene povrine u
Moskvi iznose 28 m2 po stanovniku, u Beu 25, Berlinu 13, Londonu 9, Zagrebu 6,7
i sJ.45
Ima li nade da se spomenuti ekoloki problemi, uzrokovani eksponencijalnim
porastom stanovnitva, izbjegnu ili barem ublae kako bi generacije koje dolaze
zatekle lijep svijet i kvalitetnije uvjete za ivot? Mogua rjeenja vrlo su sloena i
dugorona. Visoke stope poveanja broja stanovnika svijeta kao cjeline ili u pojedi-
nim regijama moraju se svjesnim akcijama i suradnjom svih zemalja, razvijenih i
nerazvijenih, svesti u normalne granice koje bi svakom pojedincu omoguile ivot
dostojan ovjeka suvremenog razdoblja, a da se istodobno ne ugrozi normalna
reprodukcija ili opstanak ikojeg naroda.
Naravno, valja naglasiti da je besmislena i sama pomisao da bi suvremene pre-
tijesne i za kvalitetu ivota vrlo nepovoljne gradove trebalo ruiti i graditi nove, "po
mjeri ovjeka".
Zatita okolia ne smije se poistovjetiti s konzerviranjem svih prirodnih i radom
prethodnih generacija stvorenih vrijednosti. Lijep i zdrav okoli iz kojeg su radi za-
tite iskljuene sve ljudske aktivnosti i nije ovjekov okoli. Pravilna zatita i
ureenje okolia sastoji se od osmiljenog gospodarenja okoliem da bi se omo-
guila ovjekova egzistencija, a da se pritom ne pokreu negativni procesi.
Potrebno je pronai nain usporenijeg rasta gradova i poveanja kvalitete ivota
u njima uz racionalna iskoritavanje svih prirodnih i radom stvorenih vrijednosti.
44 isto.
45 R. Supek, n.d.
152
Stanovnitvo i okoli
Treba poticati razvoj manjih gradskih naselja u kojima je jeftinije graditi i raditi te
ugodnije ivjeti. Policentrini razvoj u svakom bi sluaju trebao zamijeniti sadanji,
vrlo lo monocentrini razvoj. Nuna je i preorijentacija u gospodarskoj politici i
bri razvoj poljoprivrednih djelatnosti koje bi pridonijele razvoju sela i zadrale dio
stanovnika u seoskim naseljima, odnosno smanjile demografski pritisak koji je u
sadanjim uvjetima usmjeren prema gradskim naseljima. Urbanizam i urbana poli-
tika takoer mogu pridonijeti pozitivnim promjenama, i to gradnjom guih grado-
va i popunjavanjem neizgraenih dijelova - interpolacijom, kako bi se maksimalno
racionalno gospodarilo zemljitem, posebno danas vrlo ugroenim - poljo-
privrednim.
Dananji i sutranji ovjek mora pronai nove smjerove pravilnijeg urbanog raz-
voja usklaenog s prostorom i vremenom, u kojemu e normalno ivjeti i on i
budue generacije. Loe bi bilo za svaku generaciju da je povijest biljei po tome to
je omoguila da "gradovi pojedu ljude".
URBANIZACIJA HRVATSKE
Stupanj urbanizacije u Hrvatskoj iznosi 66%. Naime prema rezultatima popisa sta-
novnitva 1991. godine u Hrvatskoj je u 250 gradskih naselja (naselja s vie od 2 000
stanovnika) ivjelo oko 3,3 milijuna stanovnika ili 66%, dok je u preostalih 6 440
naselja (seoskih) ivjelo svega 1,46 milijuna stanovnika ili 34%. Premda je urbana
mrea malo povoljnija nego u nekim drugim susjednim dravama, i u Hrvatskoj se
razvojno i brojem stanovnika istiu: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek kao vodea mak-
roregionalna sredita te nekoliko regionalnih sredita. Unato izuzetno visokom
porastu broja gradova u Hrvatskoj, struktura urbane mree nije poboljana; prije bi
se moglo govoriti da se ona i dalje ubrzano razvija u smjeru neeljene polarizacije.
Koji su uzroci, posljedice i mogua rjeenja navedenih tokova?
Meu uzrocima posebno se istiu nedoreeni zakonski propisi koji reguliraju
problematiku proglaavanja i utvrivanja statusa naselja, ali i raznoliki interesi
grupa i pojedinaca. Tako u Zakonu o graevinskom zemljitu (Narodne novine
54/80), kojim je na osnovi tadanjih ustavnih naela opinama u Hrvatskoj omo-
gueno da se administrativnim putem proglaavaju gradovima i naseljima gradskog
tipa, nisu precizno razraena mjerila prema kojima bi se neko naselje proglasilo
gradskim. U brojnim opinskim odlukama o njihovu proglaavanju manje su se
imali na umu objektivni kriteriji (demografski, funkcionalni i fizionomsko-morfo-
loki), a vie razliiti drugi interesi.
Naime, svi gradovi i naselja gradskog tipa bili su obavezni napraviti odgovarajui
prostorni plan u ijem se sklopu na katastarskoj podlozi moraju ucrtati granice
graevinskog podruja. Te granice moraju se ucrtati i kada nema prostornog plana
ili se ne oekuje njegova skora izrada. Zajednica, nadalje, prema zakonu mora
poduzimati odgovarajue mjere radi pripreme i opreme graevinskog zemljita,
odnosno gradnje prometnica, vodovodne i kanalizacijske mree, elektrinih
instalacija i sl. Na taj nain graevinska parcela ili zemljite unutar graevinskog
podruja postaje vrednije zbog ulaganja velikih sredstava. To je razlog da je veina
vlasnika parcela, drutvenih organizacija ili privatnika u gradovima i naseljima
gradskog tipa bila zainteresirana da njihove parcele budu obuhvaene granicama
153
Geografski pristup okofo'u
graevinskog podruja jer im je to omoguilo prisvajanje gradevinsko-zemljine

rente, odnosno viak vrijednosti koji je nastao ulaganjem drutvenih sredstava u
ureenje i opremu graevinskog zemljita, a ne radom ili sredstvima vlasnika odno-
sno korisnika tog zemljita.
U tom je smislu vrlo ilustrativan sluaj jedne opine u okolici Zagreba, u kojoj
su drutvene i privatne strukture, videi mogunosti prisvajanja graevinsko
zemljine rente, zahtijevale i u planu opine dobile vrlo iroke granice graevinskog
podruja, mnogo vee od objektivnih potreba i od najoptimistinije varijante dugo-
godinjeg razvoja njihova opinskog podruja. Izmjenom zakonske regulative i
smanjivanjem mogunosti zahvaanja poloajne rente te su se strukture u vrlo
kratkom vremenu izmjenama i dopunama prostornog plana zalagale za suavanje
granica graevinskog podruja.
Zbog nepreciznosti zakonskih odredbi o utvrivanju statusa pojedinih naselja
posebno o proglaavanju gradova u Zakonu iz 1980. bilo je nuno provesti odgova-
rajue korekcije. Zakonom o naseljima odreeno je da se gradovima i naseljima
gradskog karaktera smatraju gradovi i naselja koja su takvima odreena propisima
donesenim prije stupanja na snagu novog zakona, sva naselja u kojima je sjedite
opine, kao i naselja koja u skladu s uvjetima i po postupku propisanom tim zako-
nom odredi opinska skuptina.
Gradom ili naseljem gradskog karaktera smatra se naselje ukoliko u njegovom
zbijeno izgraenom dijelu graevinskog podruja ivi vie od 2 000 stanovnika, a
ispunjava sljedee uvjete:
- da naselje ima izgraeno barem pet objekata drutvenog standarda i to ovih
funkcija: kolu (4-8 razreda), ambulantu, ljekarnu, drutveni dom, djeji vrti,
biblioteku, kino-dvoranu i prodavaonicu mjeovite robe,
- da je u naselju zaposleno najmanje 20% od ukupnog broja stanovnika u drut-
venom sektoru i u uslunim djelatnostima ili samo 5% od ukupnog broja stanov-
nitva u uslunim djelatnostima zaposlenih u tom naselju,
- da je naselje komunalno opremljeno zajednikom vodovodnom, kana-
lizacijskom i elektrinom mreom i da je na te komunalne objekte prikljueno naj-
manje 25% objekata u naselju.
Gradom ili naseljem gradskog karaktera smatraju se i ona naselja koja su djelo-
mino ili u cijelosti registrirana kao zatiena urbana graditeljska cjelina.
Skuptina opine duna je utvrditi koja naselja ispunjavaju uvjete i kriterije iz
stavka 1. ovog lana i donijeti odluku o promjeni pravnog poloaja takvog naselja.
Zbijeno izgraenim graevinskim podrujem smatra se onaj dio graevinskog
podruja to ga ine izgraene graevinske parcele zajedno sa slobodnim parcela-
ma za interpolacije tako da meusobna udaljenost izgraenih objekata ne prelazi
50m.
Registriranim zatienim urbanim graditeljskim cjelinama smatraju se cjeline
koje su takvima proglaene na temelju posebnog zakona.
Izuzetno, opinska skuptina moe za naselja koja se nalaze u zatitnom obal-
nom pojasu svojom odlukom smanjiti kriterije o broju stanovnika iz lanaka ovog
zakona do 50% i utvrditi takvo naselje gradom ili naseljem gradskog karaktera.
Negativne posljedice gubitaka poljoprivrednih povrina sve su oitije i u naim
gradovima, onima veima i u onima koji se bre ire. One su izrazitije u gradovima
154
Stanovnitvo i okoli
i naseljima gradskog tipa, ija je ruralna okolica zbog reljefnih i geolokih prilika
oskudnija povrinama. To se prije svega odnosi na krka i primorska podruja, u
kojima su obradive povrine vezane za fline zone ili polja u kru ije se povrine, a
esto i bonitet, ne mogu usporeivati s panonskim prostorom.
U tom je smislu naroito ilustrativan Split, u ijem je nastanku i razvoju, osim
razliitih drugih razloga, veliku vanost imala i plodna flina zona. U starijim geo-
grafskim i drugim radovima dosta se govori o velikim agrarnim mogunostima
Splitskog i Katelanskog polja, na kojima su se proizvodile velike koliine voa,
povra, cvijea i drugih ratarskih proizvoda kojima se opskrbljivalo ue regionalno
podruje, ali i dijelovi irega kontillentalnog zalea.
Tako je npr. urbanizacijom splitskog poluotoka nestalo Splitsko polje. Slino je
i s Katelanskim poljem, koje je takoer velikim dijelom prekriveno razliitim
gospodarskim i stambenim objektima. Sadanjim stupnjem izgraenosti odnosno
zaposjednutosti agrarnih povrina nekadanjeg Splitskog i Katelanskog polja
opskrba stanovnitva splitsK:e gradske aglomeracije prehrambenim proizvodima
potpuno je orijentirana na udaljenije izvore iz unutranjosti. Ekoloke posljedice
takve orijentacije i ovi-snosti vrlo su velike. U razdoblju normalne opskrbe za prije-
voz velikih koliina raznolikih prehrambenih proizvoda troi se znatna koliina
goriva. to bi se moglo dogodti s brojnim stanovnitvom splitskog podruja u
sluaju nestaice energenata na kojima se zasniva sadanja opskrba prehrambenim
proizvodima iz udaljenijih podruja, o tome je moda bolje i ne razmiljati. Rim i
njegov primjer pripada drugim, dalekim vremenima i drukijim prilikama, ali bi
ipak morao biti pouan. Treba se nadati da se primjer Rima nee ponoviti u ovom
naem gradu ili u bilo kojem drugom gradu koji je svoje agrarno-proizvodne poten-
cijale rtvovao megalomanskom rastu to ne odgovara danim prostornim uvjetima.
U naim kao i u drugim veim svjetskim gradovima evidentan je problem
oneienja zraka. Perjanice dima i praine esto natkriljuju Split, Sisak, Zagreb i
druga sredita te je teko pretpostaviti da one ne utjeu na zdravlje stanovnika i
kvalitetu ostalih elemenata ovjekova okolia na prostoru iznad kojega se isputaju.
Urbanizacija i industrijalizacija Hrvatske takoer utjeu i na kvalitetu voda.
Na kartama koje prikazuju oneienje Jadranskog mora posebno su kao crne
mrlje prikazani: Katelanski zaljev, splitska luka, Rijeki zaljev, Transki zaljev,
zadarska luka, luka u Gruu, Bakru i sl. Naalost, nisu poteene ni podzemne
vode. irenjem pojedinih gradova, odnosno njihovih stambenih i industrijskih zona,
izravno se ugroavaju vodocrpilina podruja. U Zagrebu su, na primjer, uz jedno
za gradsku opskrbu vodom bitno vodocrpilino podruje izgraeni pogoni kemijske
industrije, drugo je pritijenjeno stambenom gradnjom, a kroz tree prolaze brze
cestovne i eljeznike prometnice. Nema sumnje da e spomenuti zahvati najizrav-
nije ugroziti kvalitetu voda.
Poseban problem brze urbanizacije jesu zahvati koji negiraju regionalnu i tradi-
cionalnu prepoznatljivost, a to je posljedica primjene standardiziranoga graevin
skog materijala i internacionalnih stilova u gradnji pojedinih objekata ili gradskih
etvrti. U ne tako davnoj prolosti na prvi su se pogled raspoznavala i razlikovala
gradska naselja primorskog, kontinentalnog ili panonskog tipa. Ona su svaka na
svoj nain imala urbanu prepoznatljivost protkanu krajem i tradicijom prostora u
kojemu su nastajala i razvijala se. U novim gradovima, osim malog broja iznimaka,
155
vie nema takve prepoznatljivosti. Novi dijelovi Zagreba, Splita ili Likog Osika
meusobno su vrlo slini. Pri njihovoj je gradnji primijenjena nova tehnologija s
tipiziranim industrijskim graevnim materijalima, standardnim objektima veoma
slinog stila.
Graditelji iz razdoblja prije betonskog graevinarstva gradili su u prvome redu
od domaeg materijala koji je i najvie odgovarao fizionomskim i funkcionalnim
zahtjevima lokalne sredine. U primorskim i krkim podrujima nae zemlje gradilo
se kamenom. Kamen je bio tipian biljeg lokalne sredine. Odravao je graditeljsku
tradiciju prethodnih generacija i prenosio poruke novima, ne samo graditeljskim
generacijama. I njegove tehnike osobitosti kao da su najvie odgovarale prostoru
u kojem se gradilo. Otporan i prilagoen lokalnim vremenskim prilikama, kamen je
postao simbol graditeljskog nasljea i vizualne originalnosti primorskog dijela i
nekih drugih dijelova nae zemlje. Tradicionalnu vizualnu originalnost graditelji su
ostvarili i gradei svoje kue i naselja od drveta, opeke ili drugog materijala koji je
odgovarao pojedinim sredinama. Primjenom suvremenoga betonskog graevinarst
va, koje je jeftinije i jednostavnije, nestaje lokalne prepoznatljivosti i vizualne ori-
ginalnosti. Suvremena naselja graena u primorskoj, kontinentalnoj ili planinskoj
zoni meusobno su vrlo slina. Izmijeani su stilovi, zanemareni mnogi specifini
lokalni zahtjevi pa se bez ustruavanja moe govoriti o vizualnoj degradaciji pro-
stora. Kako drukije tumaiti graevine u mediteranskoj zoni iji su zidovi - fasade
graene od staklenih elemenata, ravne krovove u planinskim i kontinentalnim
predjelima i sl.?
156
LJUDSKE DJELATNOSI I OKOLI
POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA
Poljoprivreda je kao gospodarstvena grana vaan imbenik ukupnoga gospo-
darskog razvoja pojedinih zemalja i regija, ali i utjecaja na stanje kvalitete okolia.
Ukupne svjetske zalihe obradivog zemljita kao osnovne pretpostavke poljopri-
vredne proizvodnje strogo su ograniene i procjenjuju se priblino na 32 milijuna
km2. Meutim, potrebno je naglasiti da su najkvalitetniji dijelovi ve pretvoreni u
oranice, vrtove i ostale kategorije obradivog zemljita. Preostale potencijalno obra-
dive povrine uglavnom su loije kvalitete i za njihovo kultiviranje potrebno je
mnogo energije i, dakako, golema financijska ulaganja. Cijena za pripremu novih
obradivih povrina po hektaru kree se izmeu 200 i 500 amerikih dolara i zbog
tako visokih trokova u mnogim krajevima bilo bi rentabilnije ulagati u poveanje
prinosa na ve obraenim povrinama.
Oito je da su financijski problemi znatna tekoa irenju obradivih povrina
koje bi koliko-toliko pratilo visoku stopu rasta svjetskog puanstva. Meutim, oni
su u usporedbi s ekolokim problemima i tekoama koji bi se pojavili krenjem
sadanjih umskih, panjakih i livadskih povrina i njihovim pretvaranjem u obra-
dive povrine, ipak lake rjeivi.
Svaka ravnica nije za obradu. To su pokazali pokuaji obrade kazahstanskih
(kozakih) stepa. Oekivani prinosi sa zasijanih povrina u tim su prostorima zbog
nepovoljnih klimatskih uvjeta i drugih preduvjeta vanih za uzgoj itarica uglavnom
izostali. Veliku zalihu obradivog zemljita ine stepe i ume u tropskim predjelima.
Posebno se istie primjer nizinskog prostora uz rijeku Amazonu u Brazilu.
Najvjerojatnije je da bi pokuaj obrade zavrio katastrofom. U veini tropskih
krajeva tlo je krajnje neplodno. Bujne ume u podruju Amazone rastu na takvom
tlu koje bi, kada bi bilo izloeno suncu i zraku, uskoro postala neplodno ili bi se
zbog sloenih kemijskih promjena pretvorilo u posebnu materiju koja je poznata
kao laterit. U mnogim tropskim krajevima to se ve dogodilo. Tko je imao priliku
posjetiti Angkor Wat u Kambodi mogao je vidjeti prekrasne gradove i hramove
koje su izgradili Kmeri prije otprilike 300 godina. Graevni materijal bio je
pjeenjak i laterit. Bilo je sudbonosno za Kmere da se obradiva zemljite zbog
obrade pretvara u laterit, koji je dodue dobro posluio za izgradnju trajnih hra-
mova, ali je bio potpuno nepogodan za uzgoj korisnih biljaka.
Materijal kojemu njihova kultura duguje trajan spomenik bio je po svemu
sudei glavni uzrok njihove propasti.46
Meutim, i uz najoptimistiniju pretpostavku rjeenja navedenih ekonomskih
tekoa i uz nalaenje agrotehnikih postupaka za pretvaranje sadanjih umskih,
livadskih i panjakih povrina u obradivo zemljite, preostaju naglaeni ekoloki
46 R. Supek, Ova jedina zemlja, SNL, Zagreb, 1978 str. 65.
157
Geograf>ki pristup okoli.fu
problemi i poremeaji koji su se pojavili zbog naruavanja ravnotee izmeu

postojeih ekosustava.
iroka prerijska prostranstva u SAD-u, koja je ovjek najprije upotrebljavao kao
panjake, a kasnije pretvorio u polja s poljskim kulturama, takoer su zahvaena
intenzivnom erozijom. Erozija u Kini ve je odavno postala problem, a uzroci su
uglavnom vezani za unitavanje uma. Tako je velika uta rijeka (Huang-Ho) do
svog ua samo u jednoj godini odnijela 1 450 milijuna m3 mulja, to odgovara
povrini tla od 145 000 hektara debelog jedan metar. Potrebno je 300-1000 godina
da se tlo obnovi do dubine 25 cm.
Zbog brzog prirasta stanovnitva nekadanje je obilje u poljoprivrednim povri-
nama preraslo u oskudicu koja prijeti krizom prehrane ovjeanstva ili njegova
veeg dijela. Proirivanje obradivih povrina na tetu onih pod umama, livadama i
panjacima, uz visoka ulaganja te agrotehnike i ekoloke potekoe, kao nain
razrjeenja navedenog problema vrlo je kratkorono i akutna kriza prehrane svjet-
skog stanovnitva produila bi se samo nekoliko stoljea.
I drugi nain rjeenja, temeljen na poveanoj produktivnosti postojeih obradi-
vih povrina ima nedostatke, osbito sa stajalita daljnjeg naruavanja kvalitete
ovjekova okolia. Naime, suvremena poljoprivredna proizvodnja, posebno u
visokorazvijenim zemljama gdje se postiu najvii prinosi, izrazit je initelj narua-
vanja kvalitete okolia. Piui o amerikoj poljopivredi kao primjeru razvijene i
modeme poljoprivredne proizvodnje, J. Rifkin 47 navodi da samo jedan ovjek moe
uzgojiti 75 000 pilia u modernome mehaniziranom sustavu za hranjenje ili utoviti
5 000 grla stoke na automatiziranim farmama, to je najnedjelotvomiji nain
bavljenja poljoprivredom koju je ovjek ikada zamislio. Tvrdnja je udna i pomalo
nevjerojatna, ali na osnovi iznesenih primjera djeluje dosta uvjerljivo, posebno ako
se promatra u usporedbi s odnosom utroene energije i energije novih poljopri-
vrednih proizvoda.
Tab. 30. Potronja energije u proizvodnji ita od 1950. do 1985.

Upotrijebljena energija u Potroeno tona
Proizvodnja
Godina poljoprivredi (u 106 tona ekvivalentne nafte za
ita u 106 tona
tona ekv. nafte) proizvedenu tonu ita
1950. 39,5 624 0,063
1960. 80,0 841 0,093
1970. 138,8 1 093 0,127
1980. 230,0 1423 0,161
1985. 272,0 1 667 0,163
Izvor: Wor/dwatch Institute estimates based on U S. Department of Agriculture Data: David Pirnentel,
Eneigy Uti/ization in Agriculture; Gordon Sloggett, Eneigy i11 U. S. Agriculture, W. R. Rangeley, Irrigation
and Drainage in the World and lrrigation-Cu"ent Treruls and a Future Perspective.
Taj autor dalje navodi da je odnos utroene i novoproizvedene energije u ratara

koji radi s plugom i volovima 1:10, a u suvremenog farmera, koji se za pokretanje
modeme poljoprivredne mehanizacije i za proizvodnju umjetnih gnojiva, pesticida,
47 J. Rifkin, Posustaja11je budunosti, Naprijed, Zagreb, 1968.
158
Ljudske djelatnosti i okoli
herbicida i drugih kemijskih sredstava i za druge potrebe koristi velikim koliinama

energije (preteno fosilnog porijekla), taj je odnos 10:1. Tvrdnja da u zemljama s
razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom vie poljoprivrednih proizvoda raste iz
nafte nego iz zemlje, nije daleko od istine. Odnos proizvodnje itarica i utroene
energije od 1950. do 1985. prikazan je u tablici 30.
Iz tablice je vidljivo da je u promatranom razdoblju proizvodnja ita porasla
267%, utroena energija upotrijebljena za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda
istovremeno je rasla brim tempom, odnosno u cijelom je razdoblju porasla 689%,
a energija po toni ita 259%.
Najvee koliine energije u poljoprivrednoj proizvodnji troe se kao gorivo,
zatim u obliku gnojiva, natapanja, pesticida i ostalog, a to je detaljnije prikazano u
tablici 31.
Tab. 31. Upotrijebljena energija u poljoprivrednoj proizvodnji od 1950. do 1985.

prema namjeni u milijunima tona ekviyalentne nafte
Godina Gorivo Natapanje Gno.iivo Ostalo Ukupno i
1950. 20,4 2,4 10,0 6,5 39,3
1960. 41,1 4,7 19,0 13,0 77,8
1970. 61,2 9,8 44,2 23,1 138,3
1980. 92,8 19,8 78,8 38,3 229,7
1985. 105,5 28,7 92,3 45,3 271,8
Tab. 32. Obradive povrine-u pojedinim kontinentima 1984. i 1994. - ukupne i nata-
pane48
Obradive povrine 1984. Obradive povrine 1994.
Ukupno Natapano Nata pano Ukupno u Natapano Natapano
Kontinent
u tis. ha ukupno u% tis. ha ukupno u%
Afrika 179 281 10 756 6 190 022 11 401 6
Europa ... ... ... 316 738 ... ...
S.Amerika 235 854 21226 9 233 276 20994 9
Sred. Amerika 38 107 2 667 17 41112 8 222 20
Ju Arrerika 104 544 7 318 7 114 901 9192 8
Azija ... ... ... 621 590 ... ...
Oceanija 51 849 2 073 4 51 515 2 575 5
Svijet 1208 584 205 459 17 1 238 812 235 374 19
Prema pokazateljima iz tablice vidljivo je da se u svijetu natapa 235 milijuna ha

obradiva zemljita te da je koliina natapanog zemljita od 1984. do 1994. porasla
sa 17 na 19 posto. Vei je udio natapanih povrina u razvijenijim zemljama, a manji
u slabije razvijenim.
48 World Resources 1998-1999. , New York, Oxford, 1998.
159
Sl. 90. Potronja vode za navodnjavanje poljodjelskih povrina po pojedinim konti-

nentima od 1960. do 1995. u%
ll -~---, --~------------ Svi~1
--.MnU
--1iz.1p
--.&inip.
--lA..AmtriU
----~:~\rDCriU
----t...,-
, _--
... - - ~----------l----
------ - ---'11ir ,.. !!~

, ,. '- --
r,::--
Izvor: Food and Agriculture Orga11ization of the U11ited NatiollS (FAO), FAOSTAT Statistical Database
(FAO, Rome, 1997.) iz G!ava, n.d., str. 169.
Tab. 33. Odnosi obradivih povrina i utroenoga umjetnog gnojiva u 1984. i 1995.
godini po kontinentima
Obradive
Obrad. Potronja Potronja Potronja Potronja
povrine
Kontinent povrine gnojiva u gnojiva u gnojiva gnojiva
1994/95. u tis.
1984.u tis. ha tis.tona kg/ha u tis. tona u kg/ha
ha
Afrika 179 281 3 406 19 190 022 4 777 25,1
Europa ... ... ... 316 738 21891 69,l
Rusija ... ... ... ... 12 655 ...
Si. Amerika 235 854 22 170 94 233 276 41 047 175,9
Sred. Amerika 38107 2 477 65 41112 2 384 57,9
Ju Arrl'rika 104 544 4 600 44 114 901 3 178 27,6
Azija ... ... ... 621 590 49 432 79,5
Oceani i a 51 849 1 762 34 51 515 870 16,8
Svijet 1208584 129318 107 1 238 812 136 234 109,9
S gospodarskog i ekolokog stanovita veoma je znacaina i proizvodnja

raznovrsnih pesticida. Svjetska potronja pesticida u 1995. iznosila je 2,6 milijuna
tona.
Poveana potronja fosilnih goriva u poljoprivrednoj proizvodnji osim brojnih
prednosti (poveani prinosi) ima i velike nedostatke. Medu njima se posebno istie
opasnost od njihova ubrzanog iscrpljivanja, a jo vie opasnost od permanentnog
ugroavanja kvalitete ovjekova okolia. Naime, dio utroene energije ugrauje se
u novi proizvod, a drugi, vei dio se rasipa (entropija) i nepovratno odlazi u okoli.
Medu problemima suvremene poljoprivredne proizvodnje vano mjesto pripada i
pitanjima vezanima za sve vee koritenje transgeninih biljaka i njihov utjecaj na
ljudsko zdravlje.
160
Ljudske djelatnosti i oko/i
Sl. 92. Potronja pesticida u 1994. po kontinentima
Izvor: World Resources 1998-99.
Poveanje obradivih povrina i prinosa po jedinici povrine nuno je i djelomice

mogue kako bi se izbjegla ili umanjila opasnost od gladi svjetskog stanovnitva.
Medutim, najbolje i najdugoronije rjeenje tog problema s najmanje opasnosti za
ovjeka i njegov okoli jest smanjivanje eksponencijalnog porasta svjetskog puan
stva.
POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA I NJEZIN UTJECAJ

NA OKOLI - PRIMJER HRVATSKE
Poljoprivredne povrine, kao osnovna pretpostavka razvoja poljoprivrede, u
Hrvatskoj su 1997. obuhvaale 3 016 tisua ha ili 53,34 % ukupnih povrina.
U razdoblju od 1985. do 1997. poljoprivredne povrine smanjene su za 209
tisua ha odnosno za 6,5% ili 20,9 tisua ha godinje.49 Gubici poljoprivrednih
povrina biljeeni su i prethodnih desetak godina. Tako su se, na primjer, od 1975.
do 1985. godine poljoprivredne povrine smanjile sa 3 284 000 hana 3 235 000, to
iznosi oko 49 000 ha odnosno 1,5% ili prosjeno godinje oko 4 400 ha poljo-
privrednih povrina, pri emu je posebno veliko smanjenje oraninih povrina i
vrtova. U razdoblju od 1988. do 1997. povrine pod oranicama i vrtovima smanjene
su sa 1484000 hana 1317 000 ha, tako da ukupni gubitak iznosi 167 000 ha odno-
sno 11,3% ili u prosjeku 16 700 ha godinje.50
Ukupna poljoprivredna proizvodnja u posljednjem je desetljeu oscilirala, a to
je posljedica promjena, prije svega trinih, ali i razliitih klimatskih uvjeta.
Poljoprivreda u Hrvatskoj samo djelomice ostvaruje svoja tri osnovna cilja: prehra-
nu stanovnitva, osiguranje sirovina za industriju koja se zasniva na preradi poljo-
privrednih sirovina i izvoz. Razlozi su viestruki: relativna oskudnost poljoprivred-
49 SLjH, 1998., str. 211.

50 SLjH, 1998 str. 212.
161
nim, posebno obradivim povrinama (0,45 ha/stanovnik), nedovoljno koritenje

raspoloivih povrina te niska razina primjene agrotehnikih mjera.
Sl. 93. Poljoprivredne povrine u Hrvatskoj po kategorijama koritenja i ukupno

zasijane povrine u Hrvatskoj 1997. u %
Izvor: SLjH, str. 244.
Sl. 94. Proizvodnja kukuruza, penice, eerne repe i krumpira u Hrvatskoj od 1988.
do 1997. (u tisuama tona)
3000~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
2500 ,.._
_... -.......... \'
2000 .......... - ....... _......
,~~
',
'' \
\ ,,. ......
1500 \. ......
"" -----'-,
1000 ,' ,,
,
500
----------------::~..::.:.;..:.s=~":=.;;;.:.~-------------
i-Penica --- Kukuruz---eema repa ----Krumpir I
Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, veoma utjee

na stanje okolia, a esto je loe stanje okolia posljedica neracionalnog pristupa
obradi zemlje odnosno rezultat pogrene primjene razliitih agrotehnikih postu-
paka. U tom smislu posebno se istie masovna i esto nekontrolirana upotreba raz-
nih kemikalija (herbicida, fungicida, radenticida ... ) i umjetnih gnojiva. Koliina
utroenih kemijskih sredstava i umjetnih gnojiva u Hrvatskoj od 1978. do 1985.
prikazana je u tablici 34.
Potronja sredstava za zatitu bilja u Hrvatskoj relativno je malena, no njihova
neracionalna i nekontrolirana upotreba moe imati raznolike negativne utjecaje.
Na primjer, sjemenska se penica svuda u svijetu zaprauje fungicidom na bazi
organski vezane ive i takva je penica, za razliku od druge jestive penice, crvenka-
162
sto obojena. Tretiranje sjemenskog ita ivinim fungicidima opasno je, osobito ako
se ono prodaje i upotrebljava kao stona hrana, to se nerijetko i radi.
Tab. 34. Utroak umjetnih gnojiva u Hrvatskoj od 1988. do 1997. godine u tonamas1
1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.
579 093 550 677 517 955 345 803 342 759 351332 358 207 316 937 347 557 379 124
Poznat je primjer iz Iraka kada je stradalo 2 000 ljudi koji su jeli kruh napravljen
od sjemenske penice. Neto slino dogodilo se i u Meksiku kad su ljudi jeli meso
od svinja za iji je tov koritena sjemenska penica. Opasnost od trovanja sjemen-
skom penicom zaprijetila je i naim graanima prije petnaestak godina, kad su
trgovci sjemenskom robom, zbog elje da se oslobode neutroenog vika, sjemen-
sku penicu prodali uzgajalitima arana.
Poseban je problem i taloenje pesticida u tlu i biljkama, ime se naruava mik-
robioloka ravnotea i aktivnost tla te smanjuje prinos kultura koje se siju sljedeih
godina, osobito pri primjeni perzistentnih herbicida, trijazinskih preparata kojima
se na velikim poljoprivrednim povrinama ozbiljno moe smanjiti prinos penice,
eerne repe i drugih kultura ako se siju poslije kukuruza na povrinama tretiranim
tim preparatima. S tim je povezano i oneienje namirnica perzistentnim i drugim
pesticidima.
Da bi se smanjila opasnost od primjene kemijskih sredstava u poljoprivrednoj
proizvodnji, potrebno je:
- poveati broj toksikologijskih laboratorija i poboljati njihovu opremu,
- poveati broj strunjaka (toksikologa) i poboljati njihovu suradnju s proiz-
voaima hrane,
- poboljati inspekcijski..nadzor prometa i primjene sredstava za zatitu bilja i
drugih otrovnih materija, pogotovo njihovih koncentracija u prehrambenim proiz-
vodima,
- bolje informirati individualne poljoprivredne proizvoae hrane i druge ljude
koji neposredno rukuju sredstvima za zatitu bilja i primjenjuju ih,
- poboljati uvjete prodaje pesticida kako bi na tim poslovima umjesto ljudi s
neodgovarajuom strunom spremom radili visokokvalificirani strunjaci - fitofar-
maceuti, inenjeri poljoprivrede, biolozi-ekolozi, kemiari sa specijalizacijom iz
podruja zatite bilja, koji bi bili u stanju dati prave upute kupcima o primjeni
pesticida i moguim tetnim posljedicama.
Meu problemima vezanim za primjenu kemijskih sredstava u poljoprivrednoj
proizvodnji istiu se i oni koji se odnose na njihovu proizvodnju, nabavu i registra-
ciju. Naime, domaa industrija sredstava za zatitu bilja jo uvijek nije dovoljno usu-
glasila programe proizvodnje i razvoj domaih sinteza i formulacija.
Velik je problem i atestiranje i registracija raznih kemijskih sredstava koja pri-
stiu iz inozemstva.
Neprikladna zatita odnosno primjena sredstava za zatitu bilja moe takoer
rezultirati raznolikim negativnim posljedicama. Jedna je od takvih potpuna zatita,
koja ne uzima u obzir visoke trokove, ekoloke poremeaje i druge negativne poprat-
51 SLjH, 1998., str. 227.
163
Geografski ptistup okoliu
ne pojave. U potpunoj ili makismalnoj zatiti "za svaki sluaj" preventivno se upotre-
bljavaju sredstva za zatitu bilja. Zbog poslovnih i ekolokih razloga prednost bi tre-
balo dati optimalnoj zatiti u koju se ubrajaju i tzv. nepesticidne mjere (otpornije
sorte, agrotehnika i sl.) te kompleksni pristup u okviru kojeg se svake godine raz-
rauju programi zatite za svaku kulturu i za pojedine parcele pri emu treba uzimati
u obzir prognoze pojave, konkretne uvjete, prologodinje prilike i iskustva, raspo-
loiva sredstva i mogunost izvrenja programa. Optimalna zatita uz osigurana sred-
stva i aparate zahtijeva, naravno, i savjesne ljude s visokom strunom spremom.
Potronja umjetnih gnojiva po jedinici poljoprivrednih povrina u Hrvatskoj
zaostaje za potronjom u zemljama s razvijenijom poljoprivrednom proizvodnjom.
Meutim, nekontrolirana i neracionalna upotreba takoer moe biti tetna, prem-
da manje od neracionalne upotrebe sredstava za zatitu bilja, ali dua upotreba
umjetnih gnojiva utjee na kvalitetu povrinskih i podzemnih voda. Naroito je
velik utjecaj na eutrofikaciju jezera.
Za Hrvatsku kao i mnoge druge zemlje vaan je koncept daljnjeg razvoja
poljodjelstva. Nekad popularni koncept velikih monokulturnih gospodarstava pra-
tili su brojni gospodarski i ekoloki problemi.
Oito je da se dananja poljoprivredna proizvodnja nalazi u karama izmeu
neizbjene primjene pesticida i ostalih zatitnih kemijskih sredstava bez kojih je
nemogue zadovoljiti poveane potrebe prehrane stanovnitva i proizvesti raz-
novrsne sirovine za industrijsku preradu, te ekologijskih posljedica koje ta primje-
na uzrokuje. Pomirenje tih suprotnosti izazov je koji znanost i praksa naeg vreme-
na moraju rijeiti.
INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA
Ratna stradanja kojima je Republika Hrvatska bila zahvaena u ovom desetljeu i
prijelazno razdoblje izazvali su nagli pad industrijske proizvodnje. To se naravno
odrazilo i na smanjivanje utjecaja industrije na kvalitetu okolia. O smanjivanju
industrijske proizvodnje govore i podaci po kojima se indeks ukupne industrijske
proizvodnje sa 100 u 1989. godini smanjio na 54 u 1997., a indeks broja zaposlenog
osoblja na 48.
Tab. 35. Bruto domai proizvod po JKD-u u stalnim cijenama u milijunima kuna52
1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995.
73 300 53 084 39 145 35 046 37 219 35 170
Smanjivanjem ukupne industrijske proizvodnje u Hrvatskoj u proteklom razdo-

blju odnosno stagnacijom ili blagim porastom u pojedinim granama smanjene su
naravno i emisije tetnih sastojaka u atmosferu i ostale elemente ekosustava te
koliine otpadnih voda. Primjera radi navedimo da je u 1991. godini iz industrijskih
52 SLjH, 1998., str. 171.
164
pogona u Hrvatskoj isputeno 276 673x103m3 vode, a 1994. godine 181 824
x103m3.53
Sl. 95. Indeks industrijske proizvodnje u Hrvatskoj od 1988. do 1997.

120
100-r--~~---~~=---~----------~..-"---1
80 ------------..:.-~- . ~ ::::::-__ ___ _
60 +---------=---=----=~~~==:--------
---------~:::-:=::-:----=..::::..::...
40 - _________________________________,
20
o +---~--.--~----.----,---~--.---.--~---i
1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997
- - - - Industrijska proizvodnja ---Zaposlena osoblje - Proizvodnost rada
Izvor: HSLj, str. 270.

Drastino je smanjen i udio industrije i rudarstva u BDP Hrvatske.
Prema podacima u tablici vidljivo je da u strukturi industrijske proizvodnje
Republike Hrvatske prevladava preraivaka industrija (kemijska, tekstilna, drvna,
prehrambena, elektrotehnika, prerada metala i sl.) to je vezano sa skromnijim
sirovinskim izvorima na dravnom prostoru.
Meu obiljeja hrvatske industrije koja mogu utjecati na kvalitetu okolia irih i
regionalnih razmjera u Republici Hrvatskoj, treba ubrojiti i neravnomjeran
razmjetaj industrijskih kapaciteta u makroregijama i regijama.
Stupanj razvoja industrije i njezin prostorni raspored uvelike utjeu na stanje i
kvalitetu ovjekova okolia. Regije i gradski centri s veom koncentracijom indu-
strije redovito imaju veih problema s kvalitetom zraka, vode, tala, ugroenou pri-
rodnih i radom stvorenih vrijednosti te smanjenom kvalitetom ivota uope.
Posebno snaan utjecaj na stanje okolia imaju pogoni kemijske industrije, eljeza-
re i ljevaonice, pogoni za proizvodnju ferolegura, industrija graevinskog materija-
la i sl.
Utjecaj industrijske proizvodnje na okoli moe se s obzirom na jainu i duinu
trajanja priblino podijeliti u skupine:
- sa stalnim utjecajem na okoli u tijeku rada postrojenja, koji je uvjetovan
tehnologijom proizvodnje i proiavanja otpadnog materijala. Taj utjecaj moe in-
tenzitetom biti relativno umjeren, ali s obzirom na duinu trajanja moe uzrokovati
ozbiljne posljedice (utjecaj na podzemne vode, utjecaj na propadanje uma, dopri-
nos sinergetskog djelovanja iz razliitih izvora),
53 Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1998 str. 262.
165
- s kratkotrajnim utjecajem u sluaju poara ili eksplozije netoksinih tvari.

Pritom su materijalne tete uglavnom velike, ali bez znatnijeg utjecaja na okoli,
- s akcidentnim situacijama s ekologijskog stajalita, koje se mogu dogoditi zbog
poara ili eksplozije toksinih tvari, havarija, nekontroliranog ispusta otpada u
rijeke i sl. Takvi sluajevi esto imaju nesagledive posljedice (ernobil, Sovezo,
Sandoz, Bohpal...). U nas, nasreu, nije bilo nezgoda takvog intenziteta.
S tog je stajalita u Hrvatskoj djelomice nainjena analiza svih industrijskih
pogona kako bi se:
a) procijenile opasnosti od akcidentnih situacija i njihovih posljedica,
b) utvrdili uvjeti obuke radnika i jedinica za intervenciju u sluaju nesree i
organiziranja tih jedinica, njihova opremljenost materijalnim sredstvima za inter-
venciju i njihova stvarna sposobnost za intervenciju, te kako bi se po potrebi, prema
zakonskim propisima i ovlatenjima, poduzele odgovarajue mjere,
c) procijenila stvarna valjanost internih mjera tehnoloke discipline pri manipu-
liranju opasnim tvarima,
d) ocijenila valjanost, realnost i stvarne mogunosti snaga za intervenciju u
poduzeima te njihova mogunost i efikasnost intervencije izvan tvornice,
e) ocijenila potreba donoenja novih zakonskih akata.
Utjecaj je postojee industrijske proizvodnje na stanje okolia neupitan.
Naalost, zbog nepotpunog monitoringa ili katastra oneiivaa jo uvijek nema
tonih podataka o njegovoj kvantiteti i kvaliteti. Bez kvantificiranih pokazatelja
svaki prikaz i komparacija ugroenih ili manje ugroenih podruja nuno sadri i
elemente subjektivnoga. Jedan od initelja takvog stanja jest i dosadanji stav indu-
-strije koja mjere zatite okolia najee smatra nepotrebnim trokom to ga
namee netko izvana. S obzirom na moral prema kojemu je okoli izvan tvornikog
kruga tu, daleko smo od eljenoga u dijelu vezanom za odravanje opreme za
proiavanje i potivanje tehnoloke discipline. Potivanjem tehnoloke discipline
i bez posebnih je ulaganja mogue bitno smanjiti postojee emisije oneiivaa.
Oito je da se takav nain ponaanja moe promijeniti samo ako se pojaa nad-
zor nad svim oneiivaima. Naalost, nadzor je otean zbog nejasne nadlenosti
raznovrsnih inspekcija koje djelomice nadziru to podruje te zbog nepoznavanja
prilika. Neovisno o tome, ohrabruje injenica da se za nova postrojenja uz suvre-
mene zatitne mjere propisuju i uvjeti nadzora ("monitoring"). Promjenom do-
sadanjega blagonaklonog stava prema oneienju okolia smanjen je trend
pogoravanja njegove kvalitete.
ENERGETIKA I OKOLI
Energija kao pokreta svih ekosustava na Zemlji i kao simbol razvoja predstavlja i
simbol krize okolia. U radovima o energetici esto se razlikuje primarna i sekun-
darna energija. Primarnom energijom smatra se fotosintezom kemijski vezana
suneva energija (hrana i neposredna fosilna goriva), energija vjetra, kinetika i
potencijalna energija vode, atomska energija i sl. Sekundarnu energiju ini preo-
braena energija kao to je elektrina energija, benzin i sl. Proizvodnja i potronja
energije u stalnom je porastu. Tako je, na primjer, potronja energije od 1971. do
166
1997. odnosno za 16 godina poveana za 70%. Pri tome valja istaknuti razlike
izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja. U razvijenim se zemljama troi oko 75%
ukupne potronje energije u svijetu, a u nerazvijenima samo 25% s tendencijama
daljnjeg poveanja udjela razvijenih zemalja.
Veina energije potjee od fosilnih goriva (oko 80% ). Iz nuklearnih elektrana
potjee oko 5%, hidroelektrana 6% itd.
Energija je i jedan od simbola naruene kvalitete okolia o emu najbolje svje-
doi i grafiki prikaz povezanosti potronje energije i oneienja atmosfere iznad
pojedinih zemalja.54
Sl. 96. Potronja energije po pojedinim regijama od 1971. do 1996. s procjenama

do 2010.
llijunl tou a11U
12.00l - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 11111111 OECD

1ulna Amerilca
- i!Wibik
- Affil:a
....,. Sredqj1 i hlona
- Europa i.ocl. bivii SSSR
m=:! Azij1 bez OECD
.000
2.00l
1'16, 1911. 1116. 1'91. 19". 2001. 2006. lflD.

Izvor: World Resourcese 1998-99, str. 171. (Glava, n.d., str. 160.)
Sl. 97. Potroena energija 1995. godine prema izvorima u %
54 V. Glava, Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb, 1999., str. 206.
167
Po pitanju energije, nJezme proizvodnje i potronje te utjecaja na okoli

Republika Hrvatska u nekim se elementima uklapa u svjetske trendove i prosjeke,
a u nekima zbog specifinih razloga postoje i znaajne razlike. Za razliku od svjet-
skih trendova u Republici Hrvatskoj u posljednjih se desetak godina smanjuje
proizvodnja i potronja energije. Glavni su uzrok takvim trendovima, naravno,
ratna stradanja te gospodarske i politike promjene koje su se u tom razdoblju
dogaale u Hrvatskoj.
Tab. 36. Proizvodnja primarne energije u Republici Hrvatskoj od 1991. do 1995.55

Energent 1991. 1992. 1993. 1994. 1995.
pj % PJ % PJ % PJ % PJ %
Uglien 3,81 1,7 3,02 1,5 2,74 1,3 2,48 1,3 1,96 1,0
Ogri. drvo 15,64 7,1 13,58 6,9 12,92 6,2 13,06 6,6 13,52 6,6
Sirova nafta 80,85 36,6 72,98 37,0 72,31 34,9 66,01 33,4 62,81 30,9
Prirodni plin 65,25 29,6 64,15 32,6 75,80 36,5 67,09 33,9 73,28 36,0
Vodne snage 55,07 25,0 43,34 22,0 43,35 21,0 49,12 24,8 51,75 25,5
Ukupno 220,62 100,0 197,07 100,0 206,99 100,0 197,77 100,0 203,32 100,0
PJ - P = deset na petnaestu potenciju, J = Joul

Iz navedenih pokazatelja vidljivo je kako proizvodnja ogrjevnog drva pada, a
hidroenergija varira u ovisnosti o hidrolokoj situaciji. Udio obnovljivih energena-
ta (hidroenergija i ogrjevno drvo) u energetskoj proizvodnji zadrao je visok stu-
panj i u 1995. godini. S aspekta zaite okolia to je zanimljiv podatak jer ukazuje na
potivanje jednog od bitnih postulata politike uravnoteenog razvoja maksimalnog
-koritenja obnovljivih resursa. Tijekom 1995. godine domaa je proizvodnja ener-
gije zadovoljavala 62,6% dravnih potreba, a ostatak se uvozio iz drugih zemalja.
Tab. 37. Potronja energije u Republici Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine56
Energent 1991. 1992. 1993. 1994. 1995.

pJ % PJ % PJ % PJ % PJ %
Ugljen 22,03 6,6 17,80 5,9 15,84 5,1 9,26 2,9 7,42 2,3
Ogrj. drvo 15,64 4,7 13,58 4,5 12,92 4,1 13,06 4,1 13,52 4,2
Tekua goriva 135,40 40,4 127,29 42,l 133,73 42,8 139,50 44,0 152,77 47,0
Prirodni olin 87,80 26,2 90,53 29,9 98,49 31,5 93,27 29,4 86,93 26,7
Vodne snage 55,07 16,4 43,34 14,3 43,45 13,9 49,12 15,5 51,75 15,9
Elektr. energ. 19,08 5,7 10,03 3,3 8,37 2,7 12,83 4,0 12,59 3,9
Ukupno 335,03 100,0 302,58 100,0 312,58 100,0 317,05 100,0 324,97 100,0
Iz tablice je vidljivo da je potronja energije u Republici Hrvatskoj nakon pada

od 1991. do 1992. u stalnom porastu. Od 324,97 PJ energije, koliko je 1995. potroe-
no u Hrvatskoj, 25,4% potroeno je u industriji, 27,2% u prometu i preostalih
47,4% u opoj potronji. S ekolokog stanovita vano je da se energija to je
mogue vie koristi u svom izvornom obliku kako bi se smanjili neizostavni gubici
pri transformaciji u druge oblike.
55 Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1998., str. 245.

56 [zvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1998., str. 245.
168
Navedimo i neke najznaajnije osobitosti pojedinih energenata i njihovog utje-

caja na kvalitetu okolia.
Nafta kao energent posredno i neposredno utjee na okoli: u fazi istraivanja
leita i njihove eksploatacije, pri transportu, u toku prerade te pri potronji.
Negativni utjecaji najmanji su u fazi istraivanja i oituju se prije svega prisutnou
garnitura za buenje te njihovim lokalnim negativnim uincima. Opasnosti se
poveavaju u fazi eksploatacije, kada se zbog mogueg kvara na proizvodnim buo-
tinama, sabirnom sustavu ili drugim uredajima moe dogoditi eksplozija ili poar.
Posebne se opasnosti javljaju i u fazi transporta, neovisno o tome transportira li
se nafta cisternama, naftovodima ili brodovima. Broj nesrea u transportu nije
malen, premda se ne zna toan udio. Na podruju nae zemlje na pomorskim i rije
nim plovnim putovima nasreu do sada nije bilo veih havarija brodova natovare-
nih naftom i naftnim derivatima. Opasnosti od transporta naftovodima mnogo su
manje, ali ipak postoje. Pri gradnji se opustoe prostori kroz koje prolazi trasa cje-
vovoda, a u fazi eksploatacije zbog prsnua ili razliitih oteenja cjevovoda nafta
se moe nekontrolirana izlijevati. U svijetu je zabiljeen vei broj takvih izljeva, a u
Hrvatskoj se to dogodilo u listopadu 1984. godine kod Lea (Duga Resa). Slian
incident dogodio se i 5. oujka 1998. kada je zbog puknua naftovoda kod Velike
Hrastilnice (opina Kri) iscurilo 380 m3 nafte.
Najvei utjecaj na okoli
ima prerada nafte, prije svega
zbog nepotivanja tehnoloke
discipline, zbog ega je
ugroeno stanovnitvo u ne-
posrednoj okolici postroje-
nja. Pri preradi nafte poten-
cijalnom oneienju zraka
najvie pridonose po neugod-
nom mirisu prepoznatljivi
vodik, sumpor i merkaptan,
no pojavljuju se i razliiti
ugljikovodici koji znatnije ne
optereuju okoli neugodnim
mirisom, ali mogu imati mno-
go tee posljedice. Otpadne
vode nastale u tehnolokom
procesu prerade nafte organ-
ski su vrlo optereene.
Plin kao energent smatra
se ekoloki najprikladnijim
energentom jer nema bit-
nijeg utjecaja na okoli.
Ugljen. Upotreba ugljena
kao energenta ekoloki je
- Doi, tata, voda je danas divna! Vjerujem da nema vie od 30
posebno problematina. Ta- oktana!
ko se, na primjer, niskokalo-
169
Povrinskih jedinica po osobi (tona Co 1 po osobi na godinu!

rini lignit u pravilu mora <;; :: ~ ~ ~.... ~.... ~ ....
~~ ~~ ~m ~o ~~ ~~
troiti neposredno uz nalazi-
te kako bi se izbjegli visoki U.A. EMIRATI
SINGAPUR
trokovi prijevoza, op- kUVAJT
tereenje cestovnih i eljez- SAD

DANSKA
nikih prometnih sredstava i SAUOIJSKA ARABUA
AUSTRALIJA
sve ostale negativne posljedi- IRSKA
HONG KONG {KINAJ
ce transporta, utovara i isto- FRANCUSKA
E!KA
vara (praina, buka i sl.). mcARSKA
Izgaranjem lignita nastaju ESTONUA
NJEMAC:KA
velike koliine ljake, pepela, VELIKA BRITANUA
Milijardi povrinskih jedinica
JAFAN
to mehaniki optereuje KANADA
okoli i namee problem

odvoza, deponiranja te zatite
voda, vodocrpilita i sl.
Neke vrste kalorino
vrjednijeg ugljena, kakav je,
na primjer, onaj iz istarskih NlZOZEMSKA
KAZAHSTAN
ugljenokopa, imaju visok SLOVENUA
UKRAJINA
postotak sumpora (10-12%) GRC:KA
to stvara velike tekoe ve OMAN

pri izgaranju. Agresivni sum- JUNA AFRlKA
TllRICMEHISTAN
porni i duikovi spojevi koji MALEZl.JA
f'ANJOLSICA
nastaju izgaranjem izazivaju SLOVAtlcA
jaku koroziju i brzo propa- ITAWA i!:

MAARSKA Milijardi tona C0 1 godinje
danje materijala s kojima BUGARSKA
AUSTRU A
dolaze u dodir, a kao otpadni UTVA
BJELORUSUA
plinovi onec1sCUJU okoli. PORTUGAL
MAICEOONUA
Zbog toga je primjena istar- NORVEKA
skog ugljena ograniena na VENECUELA
JAMAIKA
velika loita termoelektrana TAJVAN jlONA)
TRINIOAD I TOBAGO
i sl., u kojima je mogue pro- JUGDSLAVUA
U BAN ON
vesti postupak proiavanja LIZBEKISTAN
otpadnih plinova. Negativne RUMUNJSKA
AAGENTINA
posljedice za okoli koje su IRAN
AlERBEJAN
prije desetak godina nastajale TAJ LAN O
lATVUA
izgaranjem rakog ugljena u SIRUA
TE Plomin I najvie su se MAURICIUS
HRVATSKA
osjeate u rijekoj makrore- MEKSIKO
giji. ,,
ONA KOREJA

llf
TE Plomin I emitirala je 5 URUGVAJ
TllRSKA 'fli!f~
613 kg S0 2 u satu ili godinje KUBA ~da
OECD
Non-OECD fa~
24 817 tona. Koksara u Bakru PANAMA \~*
MDLDAVUA ~. o u: ~
za vrijeme svog rada emitira- JORDAN ~ Tona CO, po osobi godinje
la je 518 kg S0 2 u satu ili 4 KINA~~

AlIR,
544,8 tona godinje.
170
Hidroenergija je s ekolokog i gospodarskog stanovita posebno zanimljiva za

Hrvatsku kao i brojne druge zemlje jer i ona ima odgovarajue utjecaje na okoli.
Gradnjom vodnih stepenica na nizinskim rijekama mijenja se razina podzemnih
voda to izravno utjee na iskoritenje poljoprivrednih povrina, uma, vodocrpili-
ta, prometnice, plovne putove. Meutim, novoizgraene vodne stepenice i promje-
na reima podzemnih voda mogu imati i odreene prednosti za pojedine gospo-
darske grane i omoguiti prijelaz na druge kulture.
Pri smjetaju hidroelektrana u brdskom i primorskom dijelu Hrvatske pojavljuje
se problem zatite rijenih sutjeski kao vrijednih prirodnih cjelina (Krka, Cetina,
Zrmanja, Korana, Mrenica). Paljivim planiranjem i graevinskim zahvatima
mogue je iskoristiti hidroenergetske potencijale naih rijenih tokova i poboljati
energetske prilike uz istodobno zadovoljenje zahtjeva zatite izvornih prirodnih
vrijednosti.
Nuklearna energija. U svijetu radi 437 nuklearnih elektrana i u njima se proiz-
vodi oko 18% ukupno proizvedene elektrine eneregije u svijetu. NE "Krko" u
Sloveniji, koja je putena u rad 1982. godine, ima snagu 632 MW i sudjeluje sa 9,2%
proizvodnih energetskih kapaciteta u Hrvatskoj, a podmiruje 16% godinjih potre-
ba za strujom u Hrvatskoj.
Pri normalnom funkcioniranju nuklearne elektrane, koje su viestruko osigura-
ne od neeljenih poremeaja u radu, nisu izravno opasne za kvalitetu ovjekova
okolia. Meutim, one su ipak, kao djelo ljudskih ruku, nesavrene pa je teorijski i
praktiki greka uvijek mogua. To su pokazali i neki sluajevi (npr. "Otok 3 milje"
u SAD-u 1979. godine, ernobil u Ukrajini 1986. godine i neki drugi sluajevi), to
izaziva nepovjerenje stanovnitva s obzirom na primjenu nuklearne tehnologije za
proizvodnju energije. U radu NE Krko, koja se nalazi na iznimno osjetljivom mje-
stu na Savi 30 km uzvodno od danas milijunskog Zagreba, dosada je utvrena velika
sigurnost. Medu nerijeenim tekoama vezanim za funkcioniranje NE Krko istie
se izbor i ureenje deponija za nuklearni otpad.
EKOLOKI PRITISAK UGWINOG DIOKSIDA

Izgaranje fosilnih goriva poveava u atmosferi ugljini dioksid. EP ugljinog dioksi-
da izraunava se tako da se procijeni bioloko produktivna povrina potrebna da se
apsorbiraju otputene emisije C0 2 u toj mjeri da bi se time izbjegao porast C0 2 u
atmosferi. U to ulazi direktna upotreba ugljena, nafte ili plina kao goriva u
domainstvima ili privatnom transportu i indirektna upotreba iz potronje elektri
ne energije (iz izvora koji nisu obnovljivi), javnog transporta, proizvedenih roba i
drugih usluga. Budui da svjetski oceani apsorbiraju C0 2 u koliini koja odgovara
oko 35% emisija do kojih dolazi izgaranjem fosilnih goriva, raunica nam se temelji
na preostalih 65%, a na osnovi prosjene godinje sposobnosti svjetskih uma da
apsorbira ju C0 2 . Meutim, znanstvenici vjeruju da e u buduim desetljeima zbog
poveane razine C0 2 u atmosferi i poviene temperature biti smanjena sposobnost
uma za apsorpciju C0 2
Da bi se izraunao EP ugljinog dioksida neke zemlje, potrebno je uzeti nacio-
nalnu potronju energije iz fosilnih goriva i dodati neto uvoz "ugraene energije" iz
proizvedene robe. Ukupna potronja energije tada se mora pretvoriti u prosjenu
171
Sl. 101. EP ugljinog dioksida po zemljama (povrinske jedinice po osobi, 1996.)
EXVAOOR
IC'OSTAAllCA
GAOON
KOLUMSUA
EGIPAT li!
F!Uf'INI !!!
KIRGISTAN
JlJNJS ~
El SALVAOOR ,
PARAGVkl ~
BRAZlLi.1!
BOTSVANA TI
BOSNA I HERCEGOl/INA E
ZlMBABVE iii
DOMINIKANSKA REPU BUKA :.ii
MAURITANUA "
HDNDUA.AS
TAOJKISTAN
GVATEMAlA
BUTAN
N!GEMJA 1
ALBANIJA
KONGO l
VUETNAM
GRUZJJA
SENEGAL
GANA
OBALA SUJNOVA'E
KINUA
TUGO
ZAMBIJA
BANGLADE
GVINEJA-BlSAO
MJANMAR
GAMBUA. UIE
MALAVI
NIGER
SUDAN
GVINEJA
UBERUA
HAITI
rMDAGASKAR
MQIMAS\K
BURKlNA FASO
SREON.IOAFRIll'.A REPUBLIKA
SUERAlEONE
KONGO. DR (1AJRJ
RUANDA
NEPAL
BENIN
ETIOPIJA
TANZMIUA
u.os
AFGANISTAN
UGANDA
BU~UKDI
IWIBOA
MAll
KAMERUN
SOMA.UJA
EHITREJA
lfSOlO
NAMIBUA
172
povrinu uma potrebnu za apsorpciju emisije C0 2, na osnovi sadanje stope kojom

svjetske ume apsorbiraju C0 2. To je uinjeno za veinu zemalja na svijetu i rezul-
tati su prikazani na slikama 94. do 97. izmjereni i u tonama ugljinog dioksida emi-
tiranog po osobi godinje i u povrinskim jedinicama po osobi.
Slike 98. do 101. pokazuju da su 1996. godine globalne emisije C0 2 iznosile 24
milijardi tona godinje, a da su se od 1961. utrostruile. Prosjena svjetska emisija
C0 2 u 1996. iznosila je 4 tone po osobi godinje. Pri prosjenoj produktivnosti
uma, ovo odgovara ekolokom pritisku apsorpcije C0 2 od 1,41 povrinskih jedini-
ca po osobi. Do 2050. godine globalne se emisije C0 2 moraju smanjiti za najmanje
50% od razine iz 1990. godine kako bi se stabilizirala koncentracija C0 2 u atmosferi
i zadrala na sadanjoj razini. Dispariteti meu zemljama u emisiji C0 2 po glavi sta-
novnika vei su nego u bilo kojem drugom sektoru. EP prosjenog potroaa iz
zemalja OECD-a pet je puta vei od EP prosjenog potroaa iz zemalja koje nisu
lanice OECD-a.
Sl. 102. Neki pokazatelji racionalnog iskoritavanja energije
krov
prozor
22%
(zrnll
prozor
(gubici)
zid
ukupno 100%
8320 kWh po
m.1 I godini SAMOSTOJEA
OBITELJSKA KUA
20%
podrum
prozor
{zreenje)
zid
prozor
(gubici}
STAMBENI OBJEKT
(10 STANOVA)
r-1 deneinJI nln lzgrdnje

r:::z:l ui\ede grahv)naklStJ.....mJreme
oblikom zgrede, lzolecljom I I.
173
Reduciranje potronje energije i emisija C02 mogua je:

1. poveanom upotrebom tehnologija koje tede energiju te tednjom energije u
transportu, industriji i domainstvima,
2. poveanom primjenom obnovljivih energetskih izvora (suneva energija,
energija vjetra i sl.) koji smanjuju ili eliminiraju zagaenje,
3. poveanim investiranjem u tehnologije odrive energije,
4. usklaivanjem cijene energije s trokovima okolia i ukidanjem vladinih sub-
vencije na energiju,
5. zaustavljanjem nestajanja uma i obnavljanjem podruja na kojima su nestale
ume na ekoloki i drutveno prihvatljiv nain.
- Bojler neoien od kamenca za zagrijavanje 60 litara vode troi 1 kilovat elek-
trine energije vie od oienoga.
- Podeavanjem rada hladnjaka na 7 C umjesto na 5 C tedi se 15% energije
potrebne za njegov rad.
PROMET I OKOLI
Promet, kao djelatnost koja omoguuje prijevoz ili prijenos (cirkulaciju) ljudi i
dobara, pridonosi oblikovanju i valorizaciji prostora te ukupnom gospodarskom i
drutvenom razvoju. Promet je dio ljudskog okolia i bitno utjee na njegovu kvali-
tetu. On ga oplemenjuje i obogauje, ali istovremeno uzrokuje i brojne loe poslje-
dice.
Negativne posljedice prometa na ovjekov okoli brojne su i raznolike.
Prometom se oneiuje zrak, vode, tla, stvaraju se buka i vibracije, zauzimaju zele-
ne povrine i ivotni prostor, vizualno se degradiraju izvorne i radom stvorene
pejzane vrijednosti, poveava opasnost za ivot i zdravlje ljudi uope.
MOTORNA VOZILA I KVALITETA OKOLIA

Okoli naJVIse oneiuju motorna vozila (vie od 50%) zatim industrijska
postrojenja na klasini pogon, termoelektrane i sl. Moe se pretpostaviti da su sli
ni odnosi i u Hrvatskoj.
Tab. 38. Emisija plinova u zrak iz prometnih sredstava u Hrvatskoj od 1992. do

1996. u tonama57
Godina SO, NO NMVOC CH, co CO, N,O NH,
1992. 5175 20 239 25 161 577 289 236 1 932 66 15
1993. 6 058 22 111 24 998 578 285 528 2106 74 15
1994. 6 438 23 966 27 807 636 318 200 2 281 80 17
1995. 4620 22646 28 867 666 330 045 2 397 84 18
1996. 5136 24600 29 911 730 316 975 2655 93 19
57 Statistiki ljetopis Hrvatske, Dravni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., str. 388.
174
Tab. 39. Emisija SOz, N0 2 , CO i C0 2 u Hrvatskoj u tonama i postocima 1996.

prema izvorima
Izvor so NO co co,
ukupno % ukupno % Ukupno % Ukupno %
TEiTET 21 274 37,5 7016 12,3 588 0,1 2432 14,4
Kuanst\'ll i mala prim~da 3 594 6,3 3 703 6,5 141 724 27,1 3 679 21,9
Industriia 24 113 42,5 7 621 13,4 39 915 7,6 4 561 27,l
Proizvodni proces bez izgaranja goriva 603 1546 2,7 9 424 1,8 1 433 8,5
Proizv. i distribucija goriva ... . ... . .. 6 . 767 4,5
Cestovni promet 5 136 9,0 24600 43,5 316 975 60,7 2655 15,7
Ostali mobilni izvori 2 792 4,9 12 807 22,6 13 469 2,6
Obrada i odlaganie otoada 170 . 34 . ... ... 1 094 6,5
Poli o privreda . . ... ... ... ... 193
Sveukuono 56 680 56 612 522109 100 16828 100
Tab. 40. Broj vozila u Hrvatskoj od 1960. do 1997.

Godina Motorna vozila Broj automobila Broi putnikih automobila
Ukupno Na tis. stan. Ukupno Na tis. stan.
1960. 50 597 27160 0,7 15 323 0,4
1970. 248 664 215 736 4,9 184 068 1,1
1980. 855 139 630 708 13,7 548 173 12,7
1990. 1 237 953 842 613 17,9 795 410 16,0
1993. 742 670 791222 17,0 646 210 13,8
1994. 825 852 766 855 16,6 698 391 15,1
1995. 841167 788 304 17,3 710 910 15,6
1996. 1008878 935 231 20,7 835 714 18,5
1997. 1142 201 1 046 783 23,5 932 278 20,9
Iz tablice je vidljiva oscilacija ukupnog broja motornih vozila te broja automo-

bila i putnikih automobila na tisuu stanovnika, a to je takoer uvjetovano ratnim
stradanjima. Od 1995. vidljiv je ponovni porast. Promjene broja motornih vozila
utjecale su i na ukupne emisije spojeva sumpora, ugljika, duika i drugih spojeva.
Na takav zakljuak upuuju i podaci o potronji tekuih goriva.
Automobilski promet smanjuje kvalitetu okolia i otpadnim tvarima koje
nastaju troenjem pneumatika i povrinskog sloja kolnika. Za zdravlje ovjeka
posebno su tetni prainasti produkti koji nastaju zbog troenja obloga konica u
kojima ima azbesta.
Poseban ekoloki problem jest odvodnja oneienih voda s kolnikih povrina
i spreavanje njihova mijeanja s pitkom vodom. Prometnice koje prolaze du vodo-
crpnih podruja potencijalni su izvori oneienja podzemnih voda. Vei dio cestov-
nih prometnica (osim autocesta) nema primjereno rjeenje odvodnje oneienih
voda s kolnika niti potrebnu drenau. Poseban je problem kad takve prometnice
prolaze kroz vodozatitno podruje, kao to su zagrebake obilaznice i cesta
Zagreb-Velika Gorica.
175
Kvalitetu okolia, posebno u vizualnom smislu, umanjuju i odbaena stara vozi-

la, istroene gume, ulja i drugi predmeti koji se izbacuju iz vozila. Negativna uloga
prometa na kvalitetu okolia ne oituje se samo emisijom velikih koliina razliitih
plinova, para i drugih spojeva ve i bukom, vibracijama, zauzimanjem obradivih
povrina, vizualnim degradiranjem prostora i sl.
Prema nekim analizama vie od 80% svih izvora buke jesu prometna sredstva.
Buka i vibracije osobito su intenzivne u velikim gradovima, a mjerenja pokazuju da
su sve vea. Mjerenja u pet veih gradova u Hrvatskoj, meu kojima je i Zagreb,
pokazuju da buka prelazi granicu od 60 dB. Snana buka i vibracije imaju viestruko
negativne posljedice na ovjeka, a meu njima se posebno istiu oteenja sluha,
raznovrsne neurotske smetnje, psihiki zamor i sl.
Prometna mrea prema nekim procjenama zauzima 1-3% povrina pojedinih
zemalja, posebno poljoprivrednih. Tako autoceste, koje najee prolaze ravnijim i
manje plavljenim terenima koji su uglavnom pogodni za poljoprivrednu proiz-
vodnju, zauzimaju, ovisno o konfiguraciji terena i nekim drugim initeljima, pojas
zemljita u irini 50-100 m. Ako se, na primjer, ta brojka pomnoi sa 312 km, koliko
iznosi duina autoceste od Zagreba do Lipovca, proizlazi da e samo ta autocesta
zauzeti 2 000-3 000 ha zemljita ili oko 0,05% ukupne povrine Hrvatske.
Tab. 41. Neki pokazatelji razvoja cestovne mree u Hrvatskoj od 1992. do 1997.
Duina cesta u km
Uku1mo Od ukupno Po vrsti kolnika
Godina Autoceste E ceste Dravne Zupanijske Lokalne
1992. 26 928 292 I 366 4 740 7 588 14 600
1993. 26 928 302 2 049 4 740 7 588 14 600
1994. 26 928 302 2 049 4 740 7 588 14 600
1995. 26 928 302 2 153 4 740 7 588 14 600
1996. 26 928 318 2 153 4 740 7 588 14 600
1997. 27 840 330 2 153 7 378 10 193 10 269
Osim zauzimanja velikih kompleksa obradivih povrina, prometnice presijecaju

kontinuitet biljnog pokrova i podruja kretanja pojedinih ivotinjskih vrsta te ih
pretvaraju u manje komplekse, ime su zemljite (poljoprivredno ili umsko) te
pojedine biljne i ivotinjske vrste jae izloeni i drugim negativnim uincima razno-
likih ljudskih djelatnosti.
Prometna mrea u gradovima zauzima 20-50% urbane povrine. Analize poka-
zuju da se za gradnju 1 km gradske prometnice zauzima prostor na kojemu bi se
moglo izgraditi do 60 stambenih zgrada. Isto tako i nuna parkiralita zauzimaju
velike povrine. Tako odnos izmeu tlocrtnih povrina etverokatnog objekta i
potrebnoga parkiralinog prostora, uz pretpostavku da svaki stan odnosno
domainstvo ima jedan automobil, iznosi 1:1,5. Viekatnost znai i nepovoljniji
odnos, to se odraava na smanjivanje zelenih povrina u neposrednoj blizini novih
stambenih naselja.
176
Naalost nema preciznijih mjerenja i istraivanja te brojanih pokazatelja o

negativnim uincima cestovnog prometa na okoli u Hrvatskoj. Meutim, moe se
pretpostaviti da su negativni uinci cestovnog prometa na okoli cestovnih korido-
ra razmjerni intenzitetu protoka motornih vozila.
EWEZNIKI PROMET I KVALITETA OKOLIA

eljezniki promet ima slabiji uinak na kvalitetu okolia od cestovnog i po inten-
zitetu i po prostornom obuhvatu. Za razliku od cestovnog prometa, u kojem je zah-
valjujui vrlo razgranatoj mrei prometnica razliite kvalitete prisutnost automobi-
la, a time i njegovih pozitivnih i negativnih uinaka, mogua u naseljima i nena-
seljenim prostorima, eljezniki se promet odvija unutar strogo odreenih i relativ-
no uskih koridora. Osim toga, brzom elektrifikacijom eljeznikih pruga,
poveanjem broja elektrinih lokomotiva te sve manjom upotrebom parnih loko-
motiva takoer su smanjeni negativni uinci eljeznikog prometa na okoli.
Neki brojani pokazatelji o promjenama vezanim za eljezniki promet u
Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina dani su u tablici.
Zbog nedostatka preciznih pokazatelja i detaljnijih strunih analiza o utjecaju
eljeznikog prometa na okoli, dajemo samo krai prikaz nekih negativnih uinaka
eljeznikog prometa na stanje okolia.
Tab. 42. eljezniki promet u Hrvatskoj od 1965. do 1997. godine

l)u;na tJrUl!a U lan Lokomotive
Jcdnokolo Dvo ko Elektrificirane Elek-
Godina Ukupno Ukupno Diescl Ostale
sjene losjene ukupno % trine
1965. 2 714 8,2 568 21 97 450

1975. 2 512 29,0 495 78 279 138
1985. 2 698 34,2 434 113 291 30
1990. 2 444 2 194 250 844 34,5 448 138 306 4
1991. 2 698 2448 1250 915 33,9 454 142 312 2
1992. 2 699 2 451 248 964 35,7 454 141 311 2
1993. 2699 2451 248 983 36,4 464 147 315 2
1994. 2 699 2 451 248 983 36,4 464 147 315 2
1995. 2 726 2 478 248 983 36,0 440 144 294 2
1996. 2 726 2 478 248 983 36,0 430 140 288 2
1997. 2 726 2478 248 983 36,0 430 140 288 2
Izvor: SGH, 1987 str. 64. i HSLj, 1998 str. 294. i 295.
Meu negativnim uincima intenzitetom se istie buka uz eljeznike pruge,

velika kriita i kolodvore.
Poari uz trase eljeznikih pruga, posebno u primorskom dijelu Hrvatske, esto
su u izravnoj vezi sa eljeznikim prometom. Izvori poara mogu biti iskre nastale
koenjem ili opuci i drugi zapaljivi predmeti izbaeni iz vagona.
Razliita kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za zatitu pragova i suzbijanje
korova mogu biti faktor ugroavanja podzemnih voda te flore i faune uz eljeznike
pruge. Trase eljeznikih pruga presijecaju, kao i cestovne prometnice, kontinuitet
umskih i poljoprivrednih povrina te areale ivotinjskih vrsta, ime je i stupanj
njihove ugroenosti znatno povean.
177
Opasni tereti koji se prevoze eljeznicom potencijalne su opasnosti, posebno u

izvanrednim sluajevima (sudar, poar i druge nepogode) za sve elemente ovjeko
va okolia u odgovarajuem radijusu od mjesta nesree.
POMORSKI I RUENI PROMET

Pomorski i rijeni promet odnosno brodovi i druga plovila znatno utjeu na kvalite-
tu voda Jadranskog mora i plovnih rijeka (Sava, Drava, Dunav). Naime, manipu-
lacijom pri utovaru i istovaru te redovitom odravanju (zbog nemara posade), a
posebno zbog iznenadnih, moguih havarija u more i rijeke dospijevaju velike
koliine razliitog otpada, kaljue te osobito opasna nafta, naftni derivati i druga
kemijska sredstva. Sve luke i pristanita otvorena za meunarodni promet obvezna
su osigurati obalne ureaje za prihvaanje ostataka uljnih mjeavina s brodova, bez
nepotrebnog zadravanja brodova.
Pod opremljenou luke za prihvat otpada i zauljenih voda s brodova podrazu-
mijeva se da luka ima:
- organiziranu slubu (ili ugovor sa specijaliziranim poduzeem) odnosno podu-
zee za ienje mora i skupljanje otpada s brodova,
- brodove za ienje oneienja s povrine mora (kruti otpad, ulje, opasne i
tetne tvari, alge i dr.),
- manja plovila za transport opreme i ljudstva,
- brane za opasivanje oneienja,
- skimere za skupljanje ulja s povrine mora,
- ureaje na kopnu za prihvat i obradu skupljenog otpada s mora,
- specijalizirana vozila za sudjelovanje u akcijama ienja skupljanja
oneienja,
- razliite vrste crpki,
- isperzante i opremu za njihovu primjenu,
- sustav za prijenos informacija.
Kontrolu oneienja mora s brodova redovito obavljaju luke kapetanije Puta,
Rijeka, Zadar, ibenik, Split, Ploe i Dubrovnik, a kontrola unosa oneienja s
kopna u more u nadlenosti je vodoupravne inspekcije, Dravne uprave za vode.
Ukoliko pak doe do oneienja mora s kopna, u pravilu luke kapetanije, vodou-
pravne inspekcije i ostale inspekcijske slube djeluju zajedniki.
Luka Puta nije u potpunosti opremljena prema navedenim zahtjevima te se dje-
lomino koristi uslugama luke Rijeka i nekih drugih poduzea.
Luka Rijeka kao naa najvea luka najbolje je opremljena za prihvat i otpad
zauljenih voda i drugih vrsta otpada.
Luka Zadar raspolae s nekoliko brodova, zatitnim plutajuim branama, separa-
torima na kopnu za odvajanje ulja od vode i sredstvima za prijevoz otpada na kopno.
Luka Split u suradnji s nekoliko poduzea i institucija raspolae s opremom
(neku i proizvodi) koja se moe koristiti u sluaju oneienja.
I luka Ploe samo djelomino odgovara zahtjevima opremljenosti.
U luci Dubrovnik poduzee "Sanitat" raspolae brodicom, crpkama, vozilom,
skimerima, plutajuim zatitnim branama i disperzantom za intervenciju u sluaju
oneienja mora.
178
Slino je i s pristanitima u unutranjosti Hrvatske. Pristanita Osijek i Vukovar,

koja su odreena za meunarodni promet, nemaju osigurane ureaje i opremu za
prihvat otpadnih tvari s brodova. Meutim, u pristanitu i u tranzitu Osijeka, u sklo-
pu gradnje novog pristanita predviena je i gradnja obalnih ureaja za prihvat
otpadnih tvari s brodova. Pristanita Sisak i Slavonski Brod, kao pristanita otvore-
na za domai promet, imaju priruna sredstva za prikupljanje tekuih i krutih otpa-
da s brodova. Proces opremanja navedenih pristanita potrebnom opremom bitno
je poremeen ratnim razaranjima i zastojem u lukom prometu.'
Primjenom stroih pravila smanjen je broj incidentnih situacija. Meu stroim
zahtjevima konvencije MARPOL istie se i zahtjev da svi brodovi moraju imati
ureaj za obradu i kontrolu isputanja ulja u more i plovne putove (separatori,
pisai, alarmi, blokade i dr.). U novije se brodove takvi ureaji ugrauju ve pri
njihovoj gradnji, a na starijim su brodovima nune preinake da bi se udovoljilo
zahtjevima Konvecije.
AVIONSKI PROMET I KVALITETA OKOLIA

Avioni, napose nadzvuni, stvaraju veliku buku koja ugroava kvalitetu ivota,
posebno u blizini velikih zrakoplovnih luka. Posljedice buke zbog avionskih letova
u naim podrujima najvie osjeaju stanovnici Velike Gorice, Katela i Konavala.
Meutim, buka i nije najvee zlo to ga donosi brz razvoj avionskog prometa.
Troei velike koliine goriva, avioni u svom letu izbacuju velike koliine otpadnih
plinova, to utjee na poveanu naoblaku, ugroava ozonski sloj i ima druge nega-
tivne posljedice. Ugroavanje vodocrpilita aerodromskim instalacijama i uslugama
(zagrebaki aerodrom) te upropatavanje veih kompleksa kvalitetnog poljopri-
vrednog zemljita (splitski aerodrom) vjerojatno su vie posljedice prostorno-pla-
nerskih promaaja nego stvarnih negativnih utjecaja avionskog prometa.
Uz aoo!~jene pro1ukte izgaranja i"z isprfnik(l autofizlJbiia izlaif !Ui proscor-

nolrl. rnetrn 1-) ovolumnihpostotakfi uglji~(II)~oJisi{Ja! O,()1:.0,8 vofum;nJhpost1l:
taka ugljikmlodikii,
- '.. - " , .- , -
0,001~0,Jvoluniiiih
-_, . '-
posrotdka3,,4benzplr.efrci i 23mg qlov.!l...
- , ; - _'. :- ', ' -: <. - /.:- ,' ' -. -
179
Geografski pristup okoli.fu
RADIOAKTIVNOST I KVALITETA OKOLIA

Znatan utjecaj na kvalitetu okolia i zdravlje ljudi moe imati radioaktivno
zraenje. Ono potjee iz prirodnih (radioaktivni elementi, tvari u Zemljinoj kori i
zraenja iz svemira) i umjetnih izvora. Procjenjuje se da prirodni izvori ine oko
70% radioaktivnih zraenja.
Pod pojmom radioaktivnost razumijeva se spontani raspad atomske jezgre.
Pritom se oslobaaju elektromagnetski valovi i estice kao i velike koliine energije:
1 kilogram urana (235u) sadri energiju koju ima 14 tona kamenog ugljena.
Alfa ( a)-zraenje ine estice helij a Uezgra se sastoji od dva pro tona i dva neu-
trona). Zbog svoje veliine imaju malu mo prodiranja u tkiva te se mogu zaustavi-
ti ve listom papira.
Beta (~)-zraenje ine negativni elektroni. Imaju veu mo prodiranja od a-
zraka i mogu se zaustaviti nekim guim materijalom, npr. tankim limom.
Gama (y)-zraenje ine kratkovalni elektromagnetski valovi. Imaju veliku mo
prodiranja, a najveim se dijelom mogu zaustaviti tek pomou nekoliko centimeta-
ra debelog olovnog omotaa.
Sl. 103. Primjer raspada uranova izotopa 235

cijepanje
1n - neutron 23Su - uran 235 89 Kr - kripton 89

236u - uran 236 1449 3 - barlj 144
Izvor: Die Sicherheit wiserer Kemkraftwerke, Der Bundesminister fur Umwelt, Bonn, 1988.
Kada je jezgra 235u pogoena neutronom, nastaje nestabilni 236u. Nestabilni

236u reagira tako da se njegova jezgra cijepa. Pri tome nastaju 89Kr i 144Ba te tri
neutrona. Ako neutroni pogode nove jezgre 235u, proces se nastavlja lanano
prema istom mehanizmu.
Efektivna ekvivalentna doza koju ovjek primi od prirodnih izvora znatno vari-
ra od mjesta do mjesta, a za stanovnitvo Europe prosjeno iznosi oko 2 mSv.
Na Zemlji su poznati predjeli na kojima je prirodno radioaktivno zraenje i za
6,5 - 20 puta vee od onoga u Europi (npr. neka podruja u Indiji i Brazilu), a da
nije jednoznana utvreno tetno djelovanje na zdravlje ljudi koji ondje ive (vidje-
ti sl. 106. ).
180
Izloenost prirodnim izvorima zraenja modificirana je tehnolokim razvojem.

Primjeri su: vonja avionom, koritenje ugljena kao goriva, zatim fosfatnih gnojiva,
graevinskih materijala, prirodnog plina, dijagnostika ispitivanja u medicini i sl.
Od umjetnih izvora radioaktivnog zraenja posebno su bitne nuklearne elektra-
ne zbog svoje velike snage. Uza sve mjere sigurnosti, djelovanjem ljudskog faktora
ne mogu se posve iskljuiti nesree, od kojih je ona u ernobilu zbog nastalih
posljedica i kasnijih posrednih utjecaja na dalji razvoj energetike posebno znaaj
na.
U 1998. godini u svijetu je radilo 437 nuklearnih elektrana rasporeenih u 32
drave. Najvie ih imaju Sjedinjene Amerike Drave - 107, zatim Francuska 59,
Japan 54, Velika Britanija 35, Rusija 29, Njemaka 20 itd. One su 1996. godine pod-
mirivale 6,7% svjetskih energetskih potreba.58
Sl. 104. Intenzitet prirodnog zraenja na pojedinim dijelovima Zemlje

Indija
Brazil
(atlantska obala)
11m Sv
9mSv
Francuska
(Granitno gorje)
700000
stan. 40000
stan.
Izvor: Kemenergie im Dialog, Die Betreiber und Herstel/er van Kemkraftwerker in der BRD (1985.)
58 Der Fischer Weltalmanach 2000 str. 1215. i 1264.
181
Proizvodnja elektrine energije u nuklearnim elektranama vezana je za gorivi

ciklus koji ukljuuje vie koraka vaenja i prerade uranove rude, pretvorbe urano-
ve rude u razne kemijske oblike, obogaivanje izotopskog sadraja mu (u nekim
sluajevima), proizvodnju gorivih elemenata, proizvodnju elektrine struje u nuk-
learnom reaktoru, reprocesiranje ozraenog goriva (u nekim sluajevima), tran-
sport radioaktivnog materijala i, napokon, odlaganje radioaktivnog goriva.
Doze zraenja oko nuklearnih elektrana nisu vee od 1% srednjogodinje ekvi-
valentne doze prirodnog zraenja, a primljena doza ovisi o udaljenosti od nuklear-
nog reaktora. Ekvivalentna doza stanovnika Hrvatske zbog rada nuklearne elektra-
ne Krko iznosi oko 0,5 mSv, to je oko 4 ODO puta manje od doze prirodnog
zraenja. Meutim, u sluaju havarije kao u ernobilu doze mogu porasti za neko-
liko redova veliina u usporedbi s prirodnim zraenjem.
Havarija u emobilu umnogome je utjecala i na promjenu javnog miljenja u
vezi s gradnjom novih nuklearnih elektrana. Vie od dvije treine stanovnitva u
veini zemalja sada je protiv gradnje nuklearki.
Osim toga, cijena elektrine energije po kW iz NE postaje sve via, pa je, na
primjer, u SAD-u poetkom 1970. godine iznosila manje od 200 US $ po kW, a
1987. dosegla je cijenu viu od 3 ODO US $ po kW.
Zbog rasta cijena gradnje novih NE (ukljuujui izdatke za bolju zatitu)
smanjeni su zahtjevi za izgradnju novih nuklearnih kapaciteta posljednjih godina.
Uzimajui u obzir navedene razloge te tehnoloke probleme i politiku opoziciju,
Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) predvia smanjenje intenzite-
ta izgradnje NE.
Nesrea u NE Lenjin jo je jedan dokaz da na sadanjem stupnju tehnolokog
razvoja oneienja ne poznaju nacionalne granice. Stoga je nuno da se u danim
okolnostima, uz usavravanje i osposobljavanje domaih institucija i kadrova, raz-
vija i intenzivna meunarodna suradnja radi zajednikog praenja svih elemenata
koji ugroavaju ovjekov okoli te radi pronalaenja odgovarajuih postupaka
efikasnije zatite.
Pri razmatranju razliitih izvora energije potrebno je provesti njihove meusob
ne usporedbe. Gledano s aspekta prostora, nesreom u Cernobilu izgubljen je pro-
stor radijusa 4-5 km, odnosno povrina od priblino 75 km2. Meutim, i eksploata-
cijom leita lignita za proizvodnju elektrine energije velik dio najboljeg poljopri-
vrednog zemljita bit e sljedeih 50 godina izgubljen za poljoprivredu. Dakle,
imamo sukob interesa: proizvodnja hrane ili energija?
Osim 31 poginulog u ernobilskoj nesrei, prema najnepovoljnijim procjenama
predvia se da e zbog kontaminacije radioaktivnim tvarima u sljedeih 70 godina
od malignih bolesti umrijeti do 100 ODO ljudi.
Unato tim brojkama potrebno je dobro razmisliti prije negoli se konano kae
STOP upotrebi nuklearne energije. Sigurno je da su u sluaju nesree najvee
posljedice od nuklearne elektrane, ali danas znamo da nita manje nisu pogubne
posljedice upotrebe ugljena ili nafte za proizvodnju elektrine energije: propadanje
uma, efekt "staklenika", radioaktivnost itd samo to je to djelovanje postupno.
Potrebna je velika mudrost da bi se trijezno mogli procijeniti svi pozitivni i negativ-
ni uinci neke nove tehnologije. Pojedinane nesree treba uzeti u obzir pri odlui
vanju, ali ne smiju biti jedini argumenti. Odluka pripada svima nama.
182
Sl. 105. Doze zraenja koje se dobiju iz razliitih izvora

prosjena dOZ!J zra11nja, dobivena
2.0 mSv prirodnim putem
0.5 1.7m Sv doza zraenja jz gradevinskog materijala (god1!inje)
~ 0.01 mSv daza zraenja dobivena redo~nlm gladahjam.. tefevfzije (godi!inje)
~<0.01 mSv 'doza zraenja dobivena u neposrednoj

blizini nuklearne elektrane (godi~je)
O o.osmsv
doza zraenja dobivena vonjom avionom
na 10 ooom, 10 aati godin_Je
DOZE ZRAENJA PRI MEDICINSKIM PRETRAGAMA S JEDNIM PREGLEDOM
do 3.Sm Sv snimka kukova
1.2 mSv snimka plua
.__1_._9_m_s_v_ _ _ _ _ _ _ _ _q.LJ.&_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _=1__, snlml<a glave
1.omsv q snimka
probavnog trakta
Jfi -
.__2_s_o_-_s_o_o_m_s_v_ _ _ _ _ _':J'L._____________,_
-1 testiranja ititnjaa
Jodom 131
U industriji i istraivanjima takoer se u procesu rada esto upotrebljavaju izvo-

ri radioaktivnog zraenja. Ponekad je ozraenost ljudi koji rade s tim izvorima ista-
novnika u neposrednoj okolici vea nego u nuklearnim elektranama.
Kontaminaciju ovjekova okolia i ozraenost ljudi uzrokuju i razni industrijski
proizvodi u koje su ugraeni radioaktivni materijali, na primjer satovi, elektroniki
i elektrini instrumenti, antistatici, javljai poara, gromobrani te keramika, staklo
i drugi. Doza njihova zraenja iznosi oko 30 mSv/god.
Upotreba ugljena kao goriva u domainstvu i drugim loitima ugroava kvali-
tetu zraka i druge elemente ovjekova okolia, ali je i znaajan izvor radioaktivne
kontaminacije. Naime, ugljen sadri prirodne izotope 40K, 238u, i 232.n,. Po tome
se u Hrvatskoj posebno istie TE Plomin, u kojoj godinje prosjeno izgori oko 240
000 t ugljena sa 50 ppm 238u. Na istom se mjestu iri i oneienost pepelom iz
deponija. Potkraj 1980. godine u deponiju TE Plomin bilo je priblino 230 000 t
pepela sa 550 ppm2u Stanovnitvo koje ivi u okolici elektrane izloeno je vanj-
skom zraenju te inhalaciji i ingestiji zbog deponiranja radionuklida na tlo.
Dominantni oneiivai su izotopi torija i radona, a srednja godinja ekvivalentna
doza otprilike je jednaka dozi prirodnog zraenja.
Osim ugljena, od energenata fosilnog porijekla i zemni plin pridonosi ra-
dioaktivnom zraenju. Zemni plin sadri prirodni izvor 226Ra i 222Rn Fosfatne rude
intenzivno se koriste kao izvori fosfata za umjetna gnojiva. Fosfatno gnojivo sadri
183
238u, 226R, 232Th i 40K u tragovima, koji se ire u okoli industrijskom preradom
rude i upotrebom umjetnih gnojiva. Tip i koliine isputenih radionuklida ovise o
tehnologiji prerade fosfata. Inhalacija i primanje aktivnosti deponirane na Zemlji
najvaniji su mehanizmi ozraenja.
Poznavajui vrstu i nain upotrebe umjetnog gnojiva, sadraj radionuklida i
njihovu distribuciju, mogu se izraunati doze ozraenosti. Ekvivalentne doze vari-
raju od podruja do podruja, ovisno o primjeni vrste i koliini fosfatnih gnojiva.
Ozraenost upotrebom fosfatnih ruda mogua je i iz odloenog fosfatnog gipsa i
kalcijeve silikatne ljake koja nastaje pri proizvodnji umjetnih gnojiva.
Tako tvornica umjetnih gnojiva u Kutini ima tzv. mokri proces u kojemu nastaje
fosfatni gips to se odlae u deponije te se tako poveava lokalna radioaktivnost.
Fosfatni gips kao graevni materijal u zgradama moe uzrokovati i do 30% veu
ozraenost ljudi koji ive u takvim stanovima.
U Hrvatskoj se od graevnih materijala koji su potencijalni izvori radioaktivnog
zraenja upotrebljava i plovuac, kriljevac, granit i cement. Ekvivalentne doze
vanjskog zraenja navedenih materijala iznose 0,4-0,6 mSv/god.
Sl. 106. Shematski prikaz toka urana od rude preko nuklearne energije do deponija
deponij
uran- rudnik {rudnik soli, glina,
granitne planine)
184
Osim prirodnog zraenja, ljude najvie ozrauje medicinska primjena zraenja.

U razvijenim zemljama taj je doprinos i do 50% u odnosu prema prirodnom
zraenju, a u zemljama u razvoju iznosi oko 20%. Nizom mjera zatite taj se dopri-
nos danas nastoji smanjiti.
Znatan izvor radioaktivnog zraenja jesu nuklearni pokusi. Podzemni nuklearni
pokusi manje su opasni za okoli od nuklearnih pokusa u atmosferi. Dio radionuk-
lida nastalih pri nuklearnim pokusima i eksplozijama ima kratko vrijeme polura-
spada, na primjer 131 J opasan je prvih tjedana nakon pokusa, 90sr i 137es opasni su
nekoliko desetljea, a 14c i tisue godina. Doza ozraenosti vezana za nuklearne
probe u atmosferi posljednjih se 20-ak godina stalno smanjuje. Ona je za Hrvatsku
1964. godine (vrijeme najveih nuklearnih proba u atmosferi) prosjeno iznosila
100% vie od prirodnog zraenja, 1970. godine 5%, a 1985. godine samo 2% vie od
prirodnog zraenja.
VELIKE KOLIINE OTPADA SVUDA OKO NAS

Pri svakoj se ovjekovoj aktivnosti osim oekivanih pozitivnih uinaka javljaju i neki
nepoeljni, s ekologijskog i gospodarskog stanovita negativni uinci. U irem smi-
slu svi bi se ti nepoeljni uinci mogli nazvati oneienjem. Slino je i s procesima
u prirodi, gdje se kao i u industrijskim procesima odreena koliina energije pret-
vara u oblik koji postaje beskoristan za budui rad. Dio energije koji se potencijal-
no moe iskoristiti, korisna energija zvana eksergija, pretvara se u beskorisnu ener-
giju - anergiju, odnosno u oblik energije koji se vie ne moe transformirati u neki
drugi oblik.
S obzirom na nain zbrinjavanja otpad se moe svrstavati u:
- komunalni otpad,
- bezopasni industrijski otpad,
- opasni otpad (moe nastati i u domainstvu),
- poljoprivredni otpad,
- glomazni otpad (otpad velikog volumena).
Koliine kunog otpada po stanovniku naelno su vee u razvijenim zemljama.
Tako prosjeni stanovnik SAD-a "proizvodi" godinje vie od 700 kg kunog otpa-
da, Australije oko 680 kg, Kanade 525, Njemake, vedske i vicarske oko 300 kg,
Italije, Austrije i panjolske oko 200 do 250 kg. Treba naglasiti da su koliine ku
nog otpada u svim zemljama sve vee.
Stanovnik New Yorka dnevno prosjeno "proizvede" priblino 1,8 kg kunog
otpada, stanovnik Hamburga oko 0,85 kg, Rima 0,69 kg. U zemljama nieg razvoj-
nog stupnja manja je i proizvodnja kunog otpada. Tako stanovnik Tunisa proizve-
de oko 0,56 kg kunog otpada dnevno, a stanovnik Manile oko 0,5 kg. U Hrvatskoj
je 1995. godine u prosjeku proizvedeno 0,62 kg otpada po stanovniku.
Ovisno o stupnju razvoja sredine u kojoj nastaje, kuni otpad sadri: papira 20-
50%, plastike 3-12%, stakla 1-15%, metala 2-10%, organske tvari 30-50% i ostalog
do 50%.
185
Oko 30% teine i 50% volumena kunog otpada ini razliita ambalaa. Udio
ambalae u cijeni hrane i pia u SAD-u iznosi visokih 10%. Razlog tako velikim
trokovima za pakiranje hrane djelomice je injenica da se danas hrana transporti-
ra na sve vee udaljenosti, a djelomice i injenica da je sve vie ena zaposleno te
se prehrana svodi na pripremanje polugotovih jela koja trebaju imati posebnu za-
titu (pakiranje). U kunom otpadu prosjenog Amerikanca nalazi se oko 300 kg
odbaene ambalae, to je mnogo vie od ukupnog kunog otpada u veini drugih
zemalja svijeta.
Meu metalima u kunom otpadu prevladava aluminij. Bez obzira na veliku
rasprostranjenost na Zemlji, aluminij se poeo upotrebljavati tek poslije 1820. godi-
ne, kada je pronaen nain njegova dobivanja. Danas se najvie aluminija troi u
obliku metalne ambalae za pia. Od 1963. godine kada je izraena prva limenka
do danas u SAD-u se koliina aluminijskih limenki sa 100 milijuna poveala na 66
milijardi komada. Kolika je to koliina aluminija, najbolje ilustrira podatak da je
koliina aluminija koja se u SAD-u reciklira u obliku limenki vea od ukupne proiz-
vodnje aluminija iz svih izvora (primarna proizvodnja i reciklaa) na cijelom
afrikom kontinentu.
Posljednjih petnaestak godina u kunom je otpadu sve zastupljenija plastika. Ona
je jeftinija i laka za obradu od metala te se masovno primjenjuje ba u pakiranju
prehrambenih proizvoda. Danas se u SAD-u proizvodi vie plastike nego aluminija i
svih ostalih neeljeznih metala zajedno. Velika postojanost plastike u prirodnim uvje-
tima postaje problem u trenutku kada ta plastika doe na odlagalite otpada.
Zbrinjavanje otpada postalo je problem tek s razvojem gradova. Davno su uoe-
-ne opasnosti nekontroliranog odlaganja otpada za ljudsko zdravlje. U Ateni je oko
500. godine prije Krista donesena prva poznata odredba o zabrani bacanja otpada
na ulice, a organizirana su i odlagalita kunog smea. Ona su morala biti najmanje
2 milje udaljena od gradskih zidina. Kasnije, u srednjem vijeku, smee je jedno-
stavno zavravalo na ulici. Tek poetkom industrijske ere gradske su se uprave
ponovno poele brinuti o kunom otpadu.
Veliki dio kunog otpada zbrinjava se zakopavanjem premda takav nain
zbrinjavanja nije ekoloki potpuno neopasan jer ugroava podzemne vode, a
neprikladan je i zbog emisija metana. U veini industrijski razvijenih zemalja odvo-
zom kunog smea obuhvaeno je 90 do 100% domainstava.
Osobito je velik problem nekontroliranog ("divljeg") odlaganja otpada te neu-
rednosti postojeih deponija. U trokovima skupljanja najvei su trokovi transpor-
ta (50-80% ). Trokovi ureenja odlagalita otpada u nas su zanemarivi samo zato
to se ona ne odravaju. Znatna stavka je i cijena osiguranja prostora.
S obzirom na velike povrine zemljita koje se na taj nain gube za due razdo-
blje i na injenicu da se u blizini veine velikih gradova danas teko mogu nai slo-
bodne povrine, sve se vie prihvaa tehnologija zbrinjavanja otpada kontroliranim
spaljivanjem.
Prvi kontrolirani nain spaljivanja kunog otpada testiran je 1874. godine u
Nottinghamu, Engleska. Danas se spaljivanjem zbrinjava ak 75% kunog otpada u
vicarskoj i 51 % u vedskoj. U SAD-u se tek posljednjih nekoliko godina taj nain
zbrinjavanja znatnije primjenjuje. U tablici se nalaze podaci o tehnologiji spalji-
vanja otpada u nekim razvijenim zemljama.
186
Sl. 107. i 108. Neureeni deponij (divlji nain odlaganja otpada) i ureeni deponij
(s ekoloki prihvatljivim nainom odlaganja otpada)
poroznost sloja
opasnost od
samozapaljenja
procijeena voda
NEUREDENI DEPONIJ
UREDENI DEPONIJ
Iako se spaljivanje danas smatra najprihvatljivijim nainom rjeavanja problema

kunoga, tj. komunalnoga otpada (prije spaljivanja obino se odvaja dio sirovina),
ni taj nain nije potpuno neopasan. Naime, zbog udjela klora u otpadu, koji prije
svega potjee iz plastike i bijelog papira, u toku spaljivanja mogu nastati organske
tvari iz skupine dioksina i furana. Tetrakloridbenzo-p-dioksin pripada grupi najtok-
sinijih poznatih molekula. Smatra se da on uzrokuje slabljenje opeg imuniteta,
slabljenje otpornosti prema raku te da ugroava plod u majkama.
187
Tab. 43. Koliine otpada u nekim zemljama i koliine otpada koje su se spaljivale
1985. godine
Zemlja Koliina otpada Koliina otpada koji Udio otpada koji Broj postrojenja
godinje u mil. t. se soaliuje u mil. t. se spaljuje u %
SAD 136,1 4,1 3,0 58
Japan 71,5 18,7 26,0 361
Njemaka 26,3 9,0 3,4 46
Svedska 3,5 1,8 51,0 7
Svi carska 2,5 1,9 75,0 14
lzvor: Stale ofthe Woifd, 1987, Wor!dwatch lnstitutc, str. 107.
Zbog mnotva dilema o spaljivanju otpada vedska je od veljae 1985. do lipnja

1986. uvela moratorij za gradnju ureaja za spaljivanje, a taj je primjer slijedila i
Danska.
Preostali pepeo obino sadri poveane koncentracije tekih metala pa ga valja
kontrolirati. U Svedskoj ga svrstavaju u skupinu opasnih otpada.
U svim zemljama u kojima rade ureaji za spaljivanje kunog otpada, izuzevi
SAD gdje taj problem jo nije posebno obraen, vrijede vrlo strogi standardi o emi-
sijama, a i osoblje koje rukuje ureajem polazi posebnu vrstu obuke.
Neovisno o mogunostima iskoritenja dijela kunog otpada (bilo da se odvoje
sekundarne sirovine, bilo da se iskoristi toplinska mo za proizvodnju energije),
prvi stupanj rjeavanja problema otpada vezan je za smanjenje njegova nastanka.
Uvoenje povratne ambalae, ekonomian odnos prema dobrima i tednja svakako
-su naini kojima se najlake moe rjeavati problem zbrinjavanja otpada, a ujedno
i uvati okoli. Naime, za svako je dobro bila potrebna energija za iju se proiz-
vodnju, takoer "troi" dio okolia i sirovina.
Osim toga, recirkuliranje otpadnih tvari (povrat u proizvodnju ve iskoritenih
tvari) danas u mnogim zemljama postaje ekonomska nunost (nemogunost osigu-
ranja dovoljnih koliina sirovine zbog nedostatka vlastitih izvora; npr. dl'la u
Nizozemskoj i Japanu), ali i ekoloka potreba u najirem smislu rijei. Ponovnom
upotrebom ve koritenih tvari mogu se ostvarivati kudikamo vei uinci (ekonom-
ski, a da se o ekolokim i ne govori) nego to se postiu proizvodnjom istih dobara
iz novih sirovina.
Za recikliranje pojedinih vrsta otpada vana je njihova kvaliteta. Sortiranje
otpada na mjestu njegova nastanka, u domainstvu i industriji, svakako je najeko-
nominiji nain za cijelu zajednicu, ali to zahtijeva znatan stupanj razine svijesti
pojedinaca. Osim toga, ponovnom upotrebom dijela ve koritenih proizvoda znat-
no se smanjuju koliine otpada koji se mora odlagati.
Tvari koje se nakon upotrebe ponovno koriste za proizvodnju istog ili drugog
dobra zovu se sekundarne sirovine. Iako bi se danas ivot i svakodnevne aktivnosti
teko mogli zamisliti bez gotovo svih materijala koji se upotrebljavaju, ipak su zbog
svoje rasprostranjenosti najhitniji dl'lo, eljezo i aluminij.
Potronja papira u svijetu udvostruila se posljednjih dvadesetak godina. A udio
papira koji se vraa u proces proizvodnje porastao je sa 20 na 24%. Razlike izmeu
zemalja vrlo su velike: od 50% upotrijebljenog papira koji slui kao sekundarna
sirovina u Meksiku (najvie u svijetu) do npr. samo 2% u Nigeriji. Koliine koje se
188
ponovno koriste bile su prije svega uvjetovane ekonomskim faktorima i

raspoloivou sirovina pa stoga ne zauuje vodee mjesto Meksika, koje slijede
Japan, Nizozemska, Juna Koreja i Portugal (sve zemlje relativno siromane dl'le-
tom). U nas se koristi podatak o povratu oko 30% papira, to bi nam osiguravalo
relativno visoko mjesto meu zemljama korisnicama sekundarnih sirovina. Taj je
podatak, ini se, ipak netoan ako se zna da takav postotak povrata imaju ekonom-
ski i ekoloki razvijenije zemlje od nas: Australija (28% ), Austrija (33% ), Francuska
(30% ), Italija (30% ), Nol'leka (22% ), vedska (33% ), SAD (27% ). Valja spome-
nuti i injenicu da se pri povratu papira pravi ekonomski i ekoloki uinci pojavljuju
kada se stari papir upotrijebi kao sekundarna sirovina za proizvodnju novog papi-
ra. Kada se upotrijebi kao gorivo, gotovo se potpuno gube ekoloke prednosti, a
ekonomske se gube u iznosu od 50 do 70%.
Sl. 109. Mogue rjeenje problematike kunog otpada
I I I I I
0d~~_.,- pIJ1onJ dponlranJ
PPl~:cr9n11~:Ja IJev.cnlce kompoatlranJ
Ovisno o vrsti materijala energetski uinci pri proizvodnji tog materijala od

sekundarnih a ne novih sirovina mogu iznositi i do 95% utede (npr. pri ponovnom
koritenju aluminija), a toliko moe iznositi i smanjenje oneienja zraka (vidjeti
podatke u tablici).
Aluminij se kao sekundarna sirovina, gledano prema svjetskoj razini, iskorita-
va neto bolje od papira. Povrat aluminija iznosi 28%. Najvie se aluminija kao
sekundarne sirovine upotrebljava u Nizozemskoj (42%) i Italiji (41 % ). Naa zemlja
u koritenju aluminija kao sekundarne sirovine nije tako uspjena kao u uporabi
papira, ali je sa 15% uz bok Austriji (15%) i Kanadi (16% ).
189
Tab. 44. Pregled moguih koristi pri upotrebi sekundarnih sirovina u proizvodnji
aluminija, elika, papira i stakla (u%)
Uteda ili smanjenje Aluminij elik Papir Staklo
energije 90-97 47-74 23-74 4-32
oneaenja zraka 96 85 74 20
oneaenia vode 97 76 35 -
rodnog otpada - 97 80
upotrebe vode 40 58 50
tekueg ili krutog otpada 100 95 130 100
Izvor: W. U. Chandler, Materia/s Recycling: T7ze Virute of Necessity, Worldwatch Paper 56, Worldwatch
Institute, Washington, D. C., 1983.
eljezo je sirovina koja se ve zarana poela reciklirati, prije svega zbog velikih
tehnolokih i ekonomskih prednosti. Energetski se trokovi pri proizvodnji elika iz
starog eljeza u elektrolunoj pei mogu smanjiti ak 75% u usporedbi s trokovi-
ma proizvodnje elika iz rude. Uz inae mnogo manje investicijske trokove, cijena
tako proizvedenog elika moe biti manja ak 180 USD po toni. Prema udjelu sta-
rog eljeza koje se vraa u proizvodni proces na prvom su mjestu Belgija i
Luksemburg sa 40%, slijede Velika Britanija, SAD i Nizozemska sa 35% te Japan i
Poljska sa 31 %.
U Hrvatskoj godinje nastaje oko 9 milijuna tona otpada (2 t po stanovniku
godinje). Tri etvrtine otpada ini tehnoloki otpad. Komunalni otpad sudjeluje sa
13% u ukupnom otpadu, dok izdvojene sekundarne sirovine (preko 95% iz tehno-
iokog otpada) ine 11 % ukupnoga otpada.
Odlaganje je trenutno praktiki jedini nain zbrinjavanja krutog otpada.
Organiziranim skupljanjem komunalnog otpada obuhvaeno je oko 57% stanov-
nitva. Oko 98% ukupno odloenog otpada zavrava na 160 slubenih (velikih)
odlagalita, koja su uz rijetke iznimke, sva graena bez osnovnih mjera zatite. U 80
odlagalita uz komunalni otpad odloenje i opasni otpad, a evidentno oneienje
okolia utvreno je na 40 odlagalita. Samo 7 odlagalita ima radnu dozvolu.
Emisija metana iz odlagalita predstavlja 4,5 ukupne emisije staklenikih pli-
nova u Hrvatskoj.
Izdvojeno se skupi oko 13 307 tona sekundarnih sirovina to ini svega 1,4%
ukupno nastale koliine otpada. Od navedene koliine na Zagreb otpada 7 569 tona
ili57%.
Kao zanimljivost moe se spomenuti kako se prikupljanjem biootpada (128
tona), plastike (2 tone), baterija (5 tona), zelenog otpada (4000 tona) i ulja (99
tona) bave samo javna poduzea za prikupljanje otpada iz Zagreba.
Uz komunalni otpad u Hrvatskoj se "proizvode" i znaajne koliine tehnolokog
otpada. Procjenjuje se (nema tone evidencije) da ga je u Hrvatskoj od 1985_ do
1993. "proizvedeno" oko 19 584 000 tona ili u prosjeku godinje oko 245 000 tona.
Iako su prema Zakonu o postupanju s otpadnim tvarima i opine i poduzea bili
duni izraditi posebne odluke za zbrinjavanje korisnog dijela otpada, to u veini sre-
dina jo nije napravljeno. Osobito bi vaan pritom bio onaj dio koji bi se odnosio na
mogue racionalno koritenje energije i iskoritavanje otpadnih koliina energije
kao posebne vrste otpada, te smanjivanje specifinog utroka materijala.
190
Tee je odrediti koliine industrijskog otpada. Usporedbe s drugim zemljama

pokazuju da se radi o velikim koliinama. Tako se u Austriji proizvodi vie od 12
milijuna tona takvog otpada premda je procjenjivano da se proizvodi 300 000 do
350 000 t godinje. U Njemakoj je koliina te vrste otpada 1975. godine bila 112
milijuna tona, a 1977. godine 160 milijuna tona, od toga u Bavarskoj 28 milijuna
tona. O koliinama toksinog otpada takoer nema detaljnih podataka. S obzirom
na strukturu privrede, moe se raunati na godinje 10-15 kg po stanovniku.
SI. 110. Odnos koliina organiziranog i Sl. 111. Odvojeno sakupljanje

neorganiziranog sakupljanja komunal- komponenti komunalnog otpada
nog otpada u 1995. godini
Komunalan otpad
obuhvaen
odvozom
Preuzeto iz: Izvjee o stanju okolia u Republici Preuzeto iz: Izvjee o stanju okolia u
Hrvatskoj, str. II - 265. Republici Hrvatskoj, str. II -273.
Sl. 112. Koliine otpada u Hrvatskoj po Sl. 113. Odstranjivanje otpada iz

izabranim djelatnostima u 1996. u % izabranih djelatnosti u 1996.
Izvor: SLjH, str. 409. Izvor: SLjH, str. 409.
Uz spoznaju da, osim nekoliko manjih iznimaka, naa zemlja nema kontrolira-
ne deponije za prihvat takve vrste otpada a ni ureaje za njihovo zbrinjavanje, vrlo
je ozbiljan problem mogueg utjecaja takve vrste otpada na okoli, prije svega na
tlo i podzemne vode. Budui da u nas jo nema industrijskih deponija niti je orga-
niziran drukiji nain zbrinjavanja te vrste otpada, ostaje pitanje kamo "nestaje" taj
otpad. Dio nesumnjivo zavrava na deponijima komunalnog otpada, dio se odlae
u samom krugu tvornice ako za to postoji mogunost, premda obino na neprikla-
dan nain (mogunost oneiavanja podzemnih voda), a za dio se "pobrinu" spe-
cijalizirane radne organizacije.
191
Geografski plistup okoliu
S problemom naina ureenja nekontroliranih deponija industrijskog otpada

tek su se odnedavno poele susretati i industrijski razvijene zemlje. U SAD-u je
osnovan i poseban fond u kojemu moraju participirati proizvoai dobara koja
nakon upotrebe ili ugradnje u neki drugi proizvod zajedno s tim proizvodom
postaju otpad. Udio je razmjeran potencijalnoj opasnosti proizvoda. Ta se sredstva
troe za saniranje starih, nekontroliranih odlagalita pri emu je znatan problem
neznanje o lokacijama na kojima se desetljeima odlagao otpad takve vrste. Na taj
se nain planira rijeiti i problem otpada koji je odlagan odnosno potapan u jezera
i mora (npr. poliklorirani bifenili u Velikim jezerima gdje je utvreno nekoliko tak-
vih mjesta s gotovo 50 000 tona). Problem nekontroliranog odlaganja polikloriranih
bifenila imali smo nedavno i u nas, kada je s nekontroliranog deponija u Semiu
oneiena rijeka Kupa.
lako se odlaganje toksinog otpada u more i jezera odnedavno kontrolira odno-
sno zabranjuje, V. Britanija je na taj nain jo 1982. godine zbrinjavala ak 44,7%
toksinog otpada (670 000 tona), a Njemaka 26,6% (1,3 milijuna tona godinje).
Rije je o koliinama tisuu puta veima od onih koje su bile potopljene na brodu
"Brigitta Montanari" koja je prije vaenja (u lipnju 1988.) smatrana ekolokom
bombom Jadrana.
Zbrinjavanje industrijskog otpada, pogotovo foksinoga, zadatak je kojemu se
hitno mora obratiti panja. Na nunost rjeavanja tog problema neka upozori inje
nica da neke zemlje nude bogatu deviznu naknadu za preuzimanje svakog kilogra-
ma njihova otpada. Nedavno je takva ponuda bila upuena i naoj zemlji. Jesmo li
dosada podlegli takvim "atraktivnim" ponudama?
Sl. 114. Proizvodnja opasnog otpada u osamdesetim godinama u nekim dijelovima

svijeta
hlo&a
luropo
o.tata!.
nije Ia
50 100 150 200 250 300

Pr.a.ed..i tlpad ~- - godiiojt)
Preuzeto iz: Program za promjene, AGENDA, str. 37.
Prikupljanje, transport i zbrinjavanje toksinog otpada vrlo je sloen posao.

Toksini otpad nastaje u domainstvima, industriji i poljoprivredi, a svaka toksina
tvar zahtijeva poseban tretman.
192
Radi boljeg uvida u problem opasnog otpada koji nastaje u domainstvu,

posluimo se podacima o baterijama koje se upotrebljavaju i recikliraju u
Njemakoj. U veini zemalja postupanje s takvim tvarima definirano je posebnim
propisima i uputama. Mi takvog normativnog akta nemamo. Budui da nemamo
detaljnih podataka o vrstama i izvorima nastanka te vrste otpada, a prikupljanje e
takvih podataka potrajati, najloginijim se ini izravno preuzimanje postojeih isku-
stava od sredina koje ve imaju takve normativne akte. Do odreivanja tehnologija
za konano zbrinjavanje te vrste otpada kao najsvrhovitija se namee mogunost
privremenoga kontroliranog odlaganja te konano zbrinjavanje kada se za to uspo-
stave uvjeti (razvoj tehnologija, osiguranje materijalnih sredstava itd.).
U bliskoj budunosti susrest emo se s jo jednom vrstom specifinog otpada, a
to je mulj iz ureaja za proiavanje otpadnih voda. Taj bi problem trebalo sagle-
dati ve sada i birati takve tehnologije predtretmana otpadnih voda koje e omo-
guiti koritenje mulja u poljoprivredi. Koliko je to mogue s obzirom na specifi
nosti naih tala, to svakako mora postati predmet posebnog istraivanja za koje
imamo i vremena. Zbrinjavanje radioaktivnog otpada problem je kojemu smo dosa-
da obraali pozornost samo u dijelu vezanom za pronalaenje deponija za takve
vrste otpada (prostorni plan Hrvatske). Naalost, dosada se raspolae vrlo ogra-
nienim brojem konkret-
nih rjeenja za zbrinja-
vanje tog dijela otpada
koji nastaje i iskorita-
vanjem nuklearnih proce-
sa za proizvodnju energije
i u nizu industrijskih,
znanstvenih i medicinskih
djelatnosti.
Otpad je jedan od
najoitijih pokazatelja
naeg nerazumnog odno-
sa prema okoliu. Nijedna
druga vrsta, kad se zane-
mare prirodni gubici
energije unutar hranidbe-
nog lanca zbog pretvorbi
jedne vrste tvari u drugu,
ne proizvodi otpad tako
kako mi to inimo. S eko-
lokoga i ekonomskoga
stajalita pri nastajanju,
zbrinjavanju i dispoziciji
otpada potrebno je prije
svega postii ovo:
- smanjiti nastajanje
otpada u tijeku proizvod- - Pa to je sramota! Ima godina dana kako sam bacio ovo smee i
jo je ovdje!
nog procesa poboljanji-
193
ma u proizvodnji, smanjiti otpad u proizvodima iroke potronje, posebno smanjiti

ambalau, produiti trajanje proizvoda,
- provoditi separaciju korisnog dijela otpada na mjestu njegova nastanka i izrav-
ni povrat odnosno koritenje u nekoj drugoj proizvodnji,
- iskoritavati energetske vrijednosti otpada, ali samo onda kad povrat nije
mogu, jer se povratom ostvaruju najvei energetski i ekoloki uinci,
- odlagati otpad (privremeno ili stalno, uz prethodnu obradu ili neutralizaciju
ako je to potrebno).
Meu specifine probleme otpada u Hrvatskoj treba ubrojiti i velike koliine
raznolikih lijekova koje je Hrvatska dobila kao pomo u vrijeme domovinskog rata,
a kojima je prilikom ulaska u zemlju istjecao rok upotrebe. Tako se, na primjer,
samo u jednom skladitu nalazi 500 kg lijekova protiv malarije kojima je istekao rok
trajanja i koje treba unititi. U Hrvatskoj je 12. 10. 1982. donesen Zakon o postu-
panju s otpadnim tvarima koji regulira prava, obveze i odgovornosti svih sudionika
u postupanju s otpadnim tvarima. Zakon razvrstava otpadne tvari u etiri skupine.
Otpadne se tvari prema tom zakonu moraju ponovno iskoritavati u procesu
proizvodnje u kojemu nastaju ili u reprodukciji prirodnih procesa te kao sekundar-
ne sirovine nakon prerade. Otpadne tvari koje se mogu odmah iskoristiti odlau se
na posebne deponije poto se prerade i uine neopasnima.
Prema odredbama tog zakona obveza je svih jedinica lokalne samouprave i
veih industrija da izrade odluke o postupanju s korisnim dijelom svog otpada. Tu
obvezu ispunio je samo dio opina i industrijskih poduzea. S otpadnim tvarima
mora se postupati tako da ne ugroavaju ili ne naruavaju ovjekova zdravlje i
nigijenu te prirodne i izgraene dijelove okolia.
Osim tog zakona pojedina pitanja o otpadnim tvarima reguliraju i Zakon o
komunalnim djelatnostima (1979.), Zakon o prostornom planiranju i ureivanju
prostora (1980), a djelomice i drugi zakoni .
..: of;i1J1 v~za.nafte,li~.11~a;64iWcfi(i i jx5nekl,d };~Je, .~sto uvozimo sta~

p~pu i pqpirne otpafJie.; kipe ( sta.ruodjeu, .staro eljezo, kosti,. kotano
bra{lo, syinjske ekinje, kone otpatke, staldeni kr. Taj snio uvoz npr.
1978,godi'fieplatili priblino milijardu dinam, a 1981: godine tri milijarde.
Koliko dan~s odv(Jj(J11ze?a iivez gipactka i sekundarnih sirovina? .
Za proi:zvd4n}u jedf!,e.Jon(! ptipirq potrebngje od 4.00 000. do 800 000
litara vode; ]700/dlqvalf~ti ele;ktrine ene,.gije i dva stabla. Pri premdi sta~
rqgpapira 14tede ~e ob#.~[abla, dvije treine ~rzergije i gotovo sva voda .
.. . c J'oyfaiofiz;y proizyodnju 221!Jilij~na bqpa .(pft boca po .stanovniku
Hfvats~) utedjela bi se 6 6QO tmzaspecijalnog pijeska: 22 000 tona sode,
!Jao torzq loivog ~!ja, 4mi!ifu/J~ kikwq(Sati elektrine energije i 16 miliju"
na, .
kuoika zemnogplinai . .. .
,', ' . ' ~ : . : ' , -;
. . ..
194
EKOLOKE KATASTROFE
PRIRODNE KATASTROFE
Na kvalitetu okolia, uz postupna i, uvjetno reeno, sporija djelovanja ovjeka i nje-
govih aktivnosti, utjeu i iznenadne velike nesree ili dogaaji koji izazivaju teke
posljedice i koji se esto nazivaju katastrofama, a oni najjai koji dovode do naglih
preokreta i najintenzivnijih promjena i kataklizmama. Uzroci katastrofa mogu biti
prirodne pojave i procesi, ali i ljudske svjesne ili nesvjesne aktivnosti. U prirodne
katastrofe najee se ubrajaju potresi, vulkani, vjetrovi, poplave, umski poari,
sue i sl.
POTRESI
Potresima pripada posebno mjesto meu prirodnim katastrofama jer se oni istiu
snagom i izuzetnim posljedicama: potresi se najee definiraju kao iznenadni,
kratkotrajni i brzo izmjenjivi pokreti (titraji) dijelova Zemljine kore ili kao relativ-
no naglo i snano oslobaanje energije kao posljedica pomicanja tektonskih ploa.
Oni su najei i najintenzivniji u podrujima razmicanja i podvlaenja (podruje
tzv. vatrenog pacifikog pojasa te mlaeg nabranog gorja openito koje se esto
naziva i seizmiki aktivnim podrujem). Godinje se u prosjeku u svijetu zabiljei
oko 900 000 potresa razliite snage ili intenziteta: Intenzitet potresa najee se
odreuje po ljestvici od 12 kategorija (Mercalli-Cancani-Sieborg ili MCS ljestvica).
Brojem I oznaavaju se neosjetni potres4 II jedva osjetn4 III laki potresi, JV umjereni
potresi (osjete ih svi budni ljudi u zgradama), V dosta jaki, VI jaki potresi (ljudi bjee
iz stanova, pojavljuju se pukotine u slabijim zidovima), VII silni potresi, VIII tetni
potresi (rne se dimnjac4 oteenja i na boljim zgradama), IX ogranieno razorni
potres4 X razorni potresi (razaranje veine kua, u tlu se javljaju pukotine), XI pusto-
ni potresi i XII katastrofalni potresi (rui se sve to je ovjek izgradio, stvaraju se iroke
pukotine u tlu, pojava vode, brojna klizanja i uruavanja, mijenja se izgled kraja).
Potresi su u pravilu intenzivniji oko epicentra - mjesta na povrini Zemlje ispod
kojeg se rada potres Hipocentar je mjesto u unutranjosti u kojem se raa potres, a
neki potresi nastaju i do 700 km ispod povrine Zemlje. Potresi s dubljim hipocen-
trom u pravilu su snaniji. Oko 90% potresa tektonskog je porijekla, 7% vulkan-
skog i 3% urunog porijekla.
Snagu potresa nemogue je usporeivati s bilo kakvim ljudskim aktivnostima.
Postoje procjene po kojima je snaga jaih potresa desetak tisua puta jaa od atom-
ske bombe baene na Hiroimu 1945. godine koja je razorila cijeli grad i usmrtila
oko 100 000 ljudi. Pri jakim potresima na Zemljinoj se kori mogu pojaviti i valovi
visoki do jedan metar. O tome svjedoe i izjave svjedoka prilikom potresa u San
Francisku 1906. godine. Veina potresa traje nekoliko sekundi. Neki pak traju i ita
vu minutu. Tako je, na primjer, ve spomenuti potres u San Francisku 1906. trajao
195
40 sekundi. Na Aljasci 1964. godine tlo se treslo preko 7 minuta, a od toga tri s
razornom estinom.
O katastrofama izazvanim potresima govore najstariji zapisi i jo starije legen-
de. Tako saznajemo da je oko 2000. godine prije Krista od potresa stradao Teli
Basta, a stotinjak godina kasnije prilikom potresa u zemlju su propali Sodoma i
Gomora. Od potresa je vjerojatno stradao i grad Jerihon. Meu brojnim potresi-
ma koji su nanijeli velike ljudske gubitke i materijalne tete spomenimo one najra-
zornije:
GODINA l PROSTOR RTVE l MATERIJALNE TETE

1290. kineska pokrajina Cili 100 000
1456. Napulj 30 000
1556. kineska pokrajina Shansi 830 000
1667. Dubrovnik 5 000
1693. Catania, Italija 80 000
1703. Gran Sasso, Italija 40 000
1737. Kalkuta, Indija 300 000
17 5 5. Lisabon, Portu ga] (potres i 12 m visok val) 70 000
1904. Calabria, Italija 30 000
1906. San Francisco nema podataka o rtvama
1908. Messina, Italija 83 000
1923. Tokijo 150 000 + I 00 000 ranjenih, srueno 676 000 kua
1976. kineska pokrajina Tangshan 650 000
1995. Kobe, Japan 6 000
1999. Turska 17 000 do 30 000 + 32 000 ranjenih
VULKANI
Vulkani su takoer esti uzroci prirodnih katastrofa. Pouzdaniji podaci o
uestalosti, snazi i negativnim posljedicama pojedinih vulkanskih erupcija u ranijim
razdobljima vrlo su oskudni ili ih nema. Meutim i pored toga odnosno na osnovi
poznatih primjera iz novijeg razdoblja moe se bez rezervi rei da vulkani imaju
razornu snagu i vrlo negativne posljedice za okoli jer su uzronici mnogobrojnih
ljudskih rtava i velikih materijalnih teta. Prilikom velikih vulkanskih erupcija ljudi
stradavaju direktno od izbaene usijane mase, ali jo vie od popratnih pojava kao
to su veliki valovi, blatnjave bujice, orkanski vjetrovi, zaguljivi plinovi, poari, epi-
demije i gladi.
Vulkanske erupcije imaju golemu elementarnu snagu koja prelazi mogunosti
ovjekova shvaanja i koju je teko bilo s ime usporediti. U erupcijama vulkana
mogu nestati itavi gradovi, a dotad plodna polja pretvaraju se u pusto. Primjera
radi naveden je manji broj sluajeva snanih erupcija te stradanja ljudi i okolia
koja su one izazvale.
Meu poznatije primjere vulkanskih erupcija iz starog vijeka ubraja se i erupcija
Vezuva 79. godine nakon Krista. O toj erupciji preivjeli je svjedok zapisao:
196
Ekoloke katastrofe
"Oko jedan sat poslije podne iznad }ezuva se pojavio oblak l!eobii;ne
veli<:ine. Sliaoje na diva, zapravo na bor koji Se ravno.nijerrio dizao, a
zatim granaona sve strane. Na .nekim mjestima o,blak je]*' bije~ a n,a
nekima sivkasto ut ili proaran. mrljama, vjerojatno ~d mj~~tivinepepela
i zemlje. Iz f-'e~uva. su izbijali iro.ki plqme~i jezf~i, ~:. y{sqkj yatr~n{ st,Uf
parao je tamu nastqlu od.dim i pepela:Jdo~j~svuda uof>o{o v{adat:J:1an;
u podnoju. vulkana bi.ta je mrkla rz.Q.1'epeo,. stijene i komtfW lave.pai!ql~
susve jate i. ljudi nisu znali kuda da l'!e uf;ufe, jer vaf1:aje,silf;ti!ll pnjeifla;a
uas~i zadah sumpora tjerao je u bijeg. Ali k~ila?<Dale.ki; se.riije moglo_
stii. Ljudi s.ifpailali i umirali jed.an za dmginc 4 kk# i.e yu/TJn smiijo,
okolij~izg(~Jala.stravii:no/'. . ; 0~.;~;; . 0 <:
. . . .. . . . . . . . > ..:::...;,c: ::. ;;: . .
Erupcija je trajala 28 sati. Veina stanovnitva zapravo je bjeala prema moru.

Svi oni koji su zbog bilo kojih razloga ostali u gradu, stradali su. Grad je uskoro
nakon poetka erupcije bio zasut vruim pepelom pomijeanim sa sitnim i krupnim
kamenjem, a onda je preplavljen vruim muljem jer je erupciju pratio straan plju-
sak. Naslage pepela i mulja rasle su sve vie. Grad je uskoro nestao ispod desetak
metara debelog sloja vulkanskog materijala. Slina sudbina pogodila je i susjedni
Herculanum koji je jednim dijelom preplavila uarena lava. Veliku tetu pretrpio je
i grad Stabie. Gradovi Pompeji i Herculanum toga su dana prestali postojati.
Stradalo je oko 25 000 ljudi koji su do trenutka nesree mirno obraivali svoje vino-
grade ili su se bavili trgovinom i zanatima, a meu njima je bilo i bogatih rimskih
graana koji su ondje izgradili svoje ljetnikovce.
Najvea poznata erupcija Etne na Siciliji dogodila se 1669. godine. Tom je pri-
godom stradao grad Catania i niz drugih naselja. Tadaje stradalo oko 100 000 ljudi.
Na padini Etne stvorila se pukotina dugaka 18 km du koje su nastali brojni para-
zitski krateri iz kojih je izbaena ogromna masa lave. Najvea erupcija Etne u ovom
stoljeu bila je 1928.
Meu atlantskim vulkanima po zlu je poznat Mt. Pelee na otoku Martiniku.
Prilikom erupcije u svibnju 1902. godine stradalo je etrdesetak tisua ljudi. Iz
pukotine koja je nastala prilikom eksplozije vulkana 8. svibnja 1902. godine na grad
se razlio oblak plinova ispunjen pepelom. Temperatura plinova pri izlasku iz vulka-
na bila je oko 1000 C, a pri sputanju u grad oko 500 C. To je bio razlog trenutne
smrti stanovnika koji su se zatekli u gradu ali i poarima te ruenju grada.
Nastradali su i brodovi u luci, a voda se uz obalu zagrijala do kljuanja.
Islandski vulkan Laki 1783. godine izbacio je vie od 12 km3 lave koja je prekri-
la 5 566 km2 povrine i 3 kffi3 pepela koji je prekrio sve obradive povrine i unitio
svu travu na otoku. Uginulo je oko 80% islandskih ovaca (koje su bile glavno bogat-
stvo stanovnitva), a treina stanovnitva nastradala je od gladi i bolesti.
Jo veu koliinu materijala (oko 15 kffi3) izbacio je vulkan Tamboro na Sumbavi
u Indoneziji prilikom erupcije 1815. godine. Erupcijom je sniena vulkanska kupola
(brdo) za oko 1500 m odnosno sa 2 830 na priblino 1 300 m. Tom je prigodom uz
veliki broj manjih naselja bio zatrpan i glavni grad Sumbava sa 14 000 ljudi. Meutim,
ukupan broj stradalih procjenjuje se na devedesetak tisua. Naroito je stradao otok
197
Lom bok kojeg je prekri o sloj pepela debeo oko 60 cm iako je od vulkana udaljen oko
120 km. U Lomboku je od posljedica erupcije stradala oko 44 000 ljudi.
Eksplozijom vulkana Krakatau 1883. godine raznijete su dvije treine otoka ili
oko 20 000 km2. Tom prilikom nastao je morski val visok 36 m koji je na obalama
susjednih otoka uzrokovao smrt 36 000 ljudi. Val se irio brzinom od oko 650 km na
sat i preao je svim oceanima, a na obalama Velike Britanije visina mu je iznosila
12 cm. Eksplozija se ula na udaljenost od preko 3 000 km, a u 200 km udaljenoj
Dakarti pucala su prozorska stakla. Vulkanski pepeo dosegao je 70 km visine i
tjednima je padao po velikom dijelu Zemljine kugle.
Prilikom erupcije vulkana Katmaj na Aljaski 1912. godine okolni prostor zasut
je sa 20 km3 vulkanskog materijala pa je cijela okolica temeljito promijenila izgled.
Eksplozija se ula 1 200 km daleko. Ljudskih rtava sreom nije bilo jer se vulkan
nalazi u nenaseljenom kraju.
Vulkan Kelut na Javi opustoio je 1919. prostrano podruje bujicom vrue vode
i mulja. Stradala je vie od 5 000 ljudi, a materijalna teta bila je golema. Naime, u
vrijeme mirovanja u njegovu krateru stvorilo se jezero s oko 44 000 000 m3 vode
koju je erupcija izbacila zajedno s muljem i pepelom.
Krajem 1957. dolo je do snane podmorske erupcije blizu azorskog otoka
Fayal. Izbaena je ogromna masa pepela, kao da se oistila neka golema podzemna
pe. Na Fayalu su naslage pepela bile visoke 11 m. Tom prigodom stradala je oko
90 000 ljudi.
Erupcije havajskog vulkana Muana Loa nisu eksplozivne ve lava kljua u krate-
ru kao rastaljeni metal u divovskom kotlu izbijajui u vis i po vie od stotine metara
Di pak izlazi na bonim pukotinama. Lava se sputa niz padine brzinom planinske
rijeke (i do 30 km na sat) sa zaguljivom bukom stvarajui fantastine "lavopade".
VJETROVI
I vjetrovi su esti uzroci prirodnih katastrofa. Meu vjetrovima ruilake snage
posebno se istiu tropske ciklone, za koje se koriste i drugi nazivi kao na primjer:
harikeni (u istonom dijelu sjevernog Pacifika, srednjoj Americi i na Atlantiku),
willy-willies (u Australiji), baguios (na Filipinima), tajfuni (na zapadnim obalama
Pacifika, orkani i sl.)
Katastrofalne posljedice tropskih ciklona najee zahvaaju podruja s niskim
obalama (Banglade, Meksiki zaljev i sl.). Naime, kreui se iznad oceana, tropski
cikloni ispred sebe u obliku velikih valova razorne snage "guraju" ogromne kolii
ne vode koja podie morsku razinu. Razorni valovi u kombinaciji s poplavama
posebno pogaaju gusto naseljena obalna podruja monsunske Azije u kojima su i
graevine vrlo slabe. U tropskom ciklonu koji je 1970. godine zahvatio Banglade
(tada Istoni Pakistan) stradala je vie od 300 000 ljudi i oko 280 000 grla stoke,
oteeno je oko 400 000 kua, potopljena 9 000 ribarskih brodica za otvoreno more
i 90 000 amaca za plovidbu po unutranjim vodama. tete na usjevima procijenje-
ne su na 63 milijuna dolara.
U harikenu koji je 1957. godine zahvatio Meksiki zaljev poplavom je zahvaen
pojas obale irok 50 do 100 km. Tom prigodom razina vode u zaljevu porasla je za
3 do 4,5 m. Slina nepogoda zahvatila je Galveston u Teksasu u rujnu 1900. godine
198
Ekoloke katastra/e
kada se utopilo ili na drugi nain poginulo oko 6 000 osoba, a teta je iznosila 20
milijuna dolara. Sjeveroistonu obalu SAD-a 1955. godine poharala su dva harike-
na koji su nanijeli tetu veu od milijardu dolara. Hariken "Camille" 1969. nanio je
tetu od 1,4 milijardu dolara, a broj poginulih bio je "relativno mali" (209) zah-
valjujui boljoj organizaciji zatite i praenja.
I sredinji dijelovi angloamerikog prostora, a posebno velike ravnice u SAD-u
esto stradavaju od snanih vjetrova. U tom dijelu svijeta oni se najee nazivaju
tornado, meutim za istu pojavu koriste se i drugi nazivi kao na primjer: orkan, ura-
gan, vihor i sl. On najee nastaje vrlo jakim izdizanjem toplog i vlanog zraka u
kumulonimbusima uslijed ega se oslobaa latentna toplina kondenzacije i subli-
macije - izvor energije za njegov razvoj. On zahvaa relativno uzak prostor (150 do
600 m), a ima veliku brzinu (izmjerena je brzina i od 480 km/na sat) i izuzetnu rui-
laku snagu. Medu njegovim je karakteristikama podizanje i prenoenje predmeta
s povrine zemlje na znatne udaljenosti. Objekte koji se nau na njegovoj putanji
razara do temelja, a one koji su izvan njegove uske staze potedi makar bili u nepo-
srednoj blizini. Nije rijedak sluaj da, na primjer, pola kue srui do temelja, a druga
polovica ostane netaknuta. Naravno da u takvim situacijama stradavaju i ljudi.
Kako bi se broj ljudskih rtava smanjio, u SAD-u je razvijena sluba za upozora-
vanje koja prati kretanje tornada i vodi brigu o pravovremenoj evakuaciji stanov-
nitva.
POPLAVE
Poplave se takoer ubrajaju u prirodne katastrofe. One najee prate snane vje-
trove i druge vremenske nepogode. U poplavama koje su krajem 1999. zahvatile
Venezuelu uniteno je oko 23 000 kua, oko 150 000 ljudi ostalo je bez krova nad
, glavnom, a broj nastradalih procjenjuje se na oko 25 000. Desetak dana kasnije
strano nevrijeme i poplave pogodile su i zapadnu Europu, a tom prigodom strada-
la je stotinjak ljudi.
SUA
Sua ili nedostatak vode potrebne za ivot i razvoj organizama posredno ili nepo-
sredno est je uzrok katastrofama. Ona nastaje kao posljedica razliitih klimatskih
faktora (pomanjkanje padalina, niska relativna vlaga, visoke temperature).
Klimatolozi smatraju da su sue uobiajeni oekivani prirodni procesi odnosno
posljedica neprekidne promjenjivosti klime. Dugotrajna sua izaziva glad, pomor i
velike seobe stanovnitva. Suna ljeta kao jedno od klimatskih obiljeja naeg medi-
teranskog prostora bila su razlog intenzivnih iseljavanja stanovnitva prema drugim
dijelovima zemlje ili svijeta posebno u ranijim razdobljima naglaenije vezanosti
stanovnitva za poljoprivrednu proizvodnju. Duim sunim razdobljima koja
ponekad traju i vie godina i teim posljedicama danas su izloene zemlje sa zao-
stalom poljoprivrednom proizvodnjom u Africi i dijelovima Azije. Prestankom su-
nog razdoblja odnosno povratkom kiovitijih ljeta ponovo se uspostavlja prijanje
prirodno stanje, tj. vraa se prirodni biljni pokrov. Prostori sa stalnom bezvodicom
postupno se pretvaraju u pustinje.
199
Geografski pristup okoliJu
DEZERTIFIKACIJA
Dezertifikacija odnosno degradacija tla u suhim i polusuhim krajevima takoer se
ubraja medu katastrofe iji uzroci mogu biti prirodne pojave, ali i djelovanje
ovjeka. Dezertifikacija je u uskoj vezi sa suama, ali je mnogo kompleksniji i sveo-
buhvatniji proces. Tlo je naime vrlo osjetljiv sustav i teko se uspostavlja prijanje
stanje jer su pedogenetski procesi vrlo spori.
Kao to je naglaena, meu uzrocima dezertifikacije jesu i ljudske aktivnosti, a
posebno one koje se odnose na primjenu suvremene tehnologije te unitavanja tla
prekomjernom ispaom ili preoravanjem to utjee na poveani gubitak vlage a
time i na poveanu eolsku eroziju i ispiranje za vrijeme kraih pljuskova. Jednako
nepovoljnim smatra se i skraivanje razdoblja pod ugarom te sniavanje vode
temeljnice.
Tab. 45. Deset najveih prirodnih katastrofa u svijetu 1998. godine

tete u mil. Broj
Datum Dogaaj Prostor
US$ mrtvih
5. - 10. I. hladni vjetrovi Kanada i SAD 2 500 23
4. 2. potres Afganistan 4 600
30. 5. potres Afganistan 4 500
15. i 16. 5. tua i nevrijeme SAD I 800 I
svibanj - kolovoz vruine i umski poari SAD 4 275 130
svibanj - rujan poplave Kina 30 000 3 656
9. - 11. 6. ciklon Indija 1 700 10 000
fipani - listopad poplave Danglade, lndiia, Neoal 5 000 4 750
20. - 30. 9. hariken Karibi, SAD 10 000 4 000
30. 10.- 8. 11. hariken S. Amerika, Honduras. Nikaragva 7 000 9 200
EKOLOKE KATASTROFE UZROKOVANE

DJELOVANJEM OVJEKA
Osim prirodnih ekolokih katastrofa, sve smo vie suoeni s ekolokim katas-
trofama uzrokovanim djelovanjem ovjeka. One su preteita nenamjerne (slua
jne), ali mogu biti i namjerne. Ove namjerno izazvane katastrofe (ekocid) nova su
prijetnja okoliu. U naim prostorima posebno su dole do izraaja 1991/92. godine.
Spomenimo nekoliko veih ekolokih katastrofa uzrokovanih djelovanjem ovjeka.
Trovanje ivom. U japanskom zaljevu Minimata 1960., 1965. i 1973. dolo je do
brojnih trovanja riba, ptica, kopnenih sisavaca i naravno ljudi. Uzrok trovanja bio
je vezan za organski kompleks metil-ive koja je potjecala iz otpadnih voda tvorni-
ce kemijskih proizvoda kao iskoriteni katalizator. Trovanje ivom (kroz punih 36
godina) utvreno je kod 798 osoba s opravdanom sumnjom da je istom boleu bilo
zahvaena jo 2800 pacijenata. Bolest se ponekad nazivala i "make koje pleu"
(dancing cats), a sline neuroloke smetnje opaene su prvo kod ribara iz zaljeva
Minimata. To je prva ekotoksiloka posljedica nemarnog odnosa ovjeka proiz-
voaa prema ekosistemu.
200
Ekoloke katastrofe
Havarije tvornikih postrojenja. Prilikom eksplozije u tvornici kemijskih proiz-

voda "Nypro" u Flixboroughu u Engleskoj 1974. godine stradalo je 28 ljudi, 53
osobe bile su teko ranjene, a oneieno je veliko podruje oko tvornice uslijed
ega su uginule brojne ivotinje.
Iz tvornice amerike kompanije "Union Carbide" u indijskom gradu
Bhopalu 1984. godine iscurio je plin metil-izocijant. Pomijean sa zrakom
uzrokovao je trenutanu smrt guenjem 2 500 ljudi, a oko 200 000 ljudi dugo
vremena nakon incidenta osjealo je posljedice trovanja zbog oteenja di-
nih puteva. Tom je prigodom uginulo na desetine tisua ptica te kopnenih
ivotinja na irokom prostoru oko tvornice.
Zbog havarije NE Lenjin u ernobilu 26. 4. 1986. godine odnosno razaranja
jednog od etiri reaktora radioaktivna kontaminacija za nekoliko je dana zahvatila
velik dio Europe. Izravne posljedice nesree jesu: 31 mrtva osoba do rujna 1986 1
000 neposredno ozlijeenih, 135 000 evakuiranih iz svojih domova u Ukrajini,
barem 3 milijarde amerikih dolara izravnih financijskih gubitaka. Meutim, dugo-
rone posljedice mnogo su vee, dulje traju i manje su uoljive. Stanovnitvo i oko-
li osjeat e posljedice i nakon nekoliko desetljea u Ukrajini i u Europi.
Procjenjuje se da e od raka uzrokovanog radijacijom od tog udesa umrijeti od
nekoliko stotina do vie od 100 000 ljudi. Nuklearni oblak ernobila uvjerio nas je
da svi zajedno dijelimo isti okoli. Znanstvenici su procijenili da je u okoli ispute-
no 3 do 4% radioaktivnog materijala - oko 7 000 kg materijala koji je sadravao 50-
100 milijuna kirija radioaktivnog izotopa, odnosno 1 000 puta vie od koliine ispu-
tene havarijom NE Otok tri milje. Golema snaga eksplozije, kombinirana s
vatrom gorueg grafita, koji je okruivao gorive tapove urana, izbacila je visoko u
atmosferu radioaktivne tvari. Plinovi, dim, estice praine i komadii nuklearne jez-
gre naeni su niz vjetar nekoliko dana nakon eksplozije, a sovjetski su znanstvenici
u tim materijalima pronali desetke radioaktivnih izotopa. Radioaktivne padaline
noene su vjetrovima jer je vatra oteenog reaktora bjesnjela 10 dana, izbacujui u
zrak radioaktivnu perjanicu. Kijev, grad s priblino 2,4 milijuna stanovnika, bio je,
sreom, u najkritinije vrijeme poteen zbog vjetrova koji su u to vrijeme imali
suprotan smjer - od grada. Meutim, nekoliko izmjena smjera vjetra raznijela je
radioaktivni oblak zapravo preko cijele Europe - proteui se na sjever do arktikog
kruga, na jug do Grke te na zapad do Velike Britanije. Radioaktivni oblak sastojao
se od razliitih elemenata razliitog vremena poluraspada (vrijeme potrebno da se
neki radionuklid raspadne na polovicu originalne koncentracije), a njihovo je odla-
ganje bilo jako pod utjecajem padalina. Lokalna topografija uzrokovala je da se
padaline koncentriraju u kotlinama i dolinama stvarajui tzv. vrua mjesta.
Havarije prometnih sredstava. Nakon nasukavanja amerikog supertankera
"Exxon Valdez" na obalama Aljaske 24. oujka 1989. u more bogato pticama i mor-
skim sisavcima iscurilo je 42 000 tona nafte. Naftna mrlja rasprostirala se na oko 1
200 km oblinjih obala. Pretpostavlja se da je od posljedica katastrofe uginulo oko
100 000 ptica, a meu njima i oko 150 rijetkih i ugroenih orlova. Nitko ne zna
toan broj uginulih riba i vodenih sisavaca, a talog nafte unitio je gotovo sve orga-
nizme na dnu mora. Stradao je i zoo i fitoplankton.
201
RATNA RAZARANJA I OKOLI

Meu uzrocima naruavanja kvalitete okolia posebno znaajno mjesto pripada
ratovima. Ljudi su od davnina zbog ratnih ciljeva mijenjali ekosustave ili okoli u
cjelini. Paljenje uma ili travnatih povrina radi zaustavljanja napadaa ili lakeg
prolaza prema eljenim ciljevima praksa je stara kao i ratovi sami. S razvojem teh-
nologije i ratne tehnike uz poveanje efikasnosti ratnih djelovanja porastao je i utje-
caj na okoli. Spomenimo neke od njih. Kinezi su 1938. godine skrenuli tok
Hoanghoa. Tijekom II. svjetskog rata zbog osvajanja ili obrane od napadaa nisu
stradavali samo vojnici, ratna sredstva, ve i tisue seoskih i gradskih naselja kao i
svi ekosustavi u kojima su se ona nalazila.
Od eksplozije atomske bombe koja je 6. kolovoza 1945. godine baena na japan-
ski grad Hiroshimu trenutno je stradalo oko 80 000 ljudi. Broj naknadno stradalih
od radijacije nije nikada tono utvren, a procjene govore o desecima tisua. Tom
prigodom uniten je cijeli grad (urbocid) kao i cjelokupni biljni i ivotinjski svijet u
njegovoj okolici (ekocid).
Od eksplozije druge atomske bombe koja je baena 9. kolovoza 1945. na
Nagasaki trenutno je stradalo oko 36 000 ljudi, ranjeno je oko 40 000. Mnogi
preivjeli umrli su naknadno od posljedica radioaktivnog zraenja. I ovom prigo-
dom uniten je cijeli grad i njegov okoli.
I raznolike probe nuklearnog oruja koje su u proteklom razdoblju prije svega
iz vojnih razloga izvodile tzv. nuklearne sile imale su snaan utjecaj na ekosisteme.
U bezumnom ratu protiv Kuvajta u sijenju 1991. iraka je vojska zapalila
naftovode i izvore nafte. Gusti, crni, masni dim odlazio je godinu dana u inae ve
preoneienu atmosferu. Velike koliine nafte izlile su se u more. Naftna mrlja bila
je dugaka preko 150 km i iroka preko 10 km. rtvama rata postale su i brojne
morske ivotinje. Noviji nalazi lijenika pokazuju da je znatan broj djece i odraslih
u Kuvajtu i susjednim zemljama, meu kojima se nalazi i Irak, obolio od djelovan-
ja aerosola nafte, ae i dima. Osobito su este bolesti dinih organa, a zabiljeena
su i oboljenja od razliitih tumora.
O povezanosti ratnih razaranja i njihovih negativnih uinaka na okoli svjedoe
i brojni primjeri iz nametnutog rata koji se vodio u Hrvatskoj izmeu 1991. i 1995.
godine i tijekom kojega su uz genocid (stradavanje stanovnitva i to uglavnom zbog
nacionalne i vjerske pripadnosti) doli do izraaja raznoliki primjeri ekocida, urbo-
cida, kulturocida i sl.
Podsjetimo kako su stradanja tijekom domovinskog rata utjecala na znaajne
promjene u ukupnom broju stanovnika, njihovu prostornom rasporedu te prirod-
nom i mehanikom kretanju stanovnika. Ratom izazvani demografski gubitak izno-
si oko 270 000 osoba koje su fiziki stradale tijekom rata (oko 20 000) ili su zbog
bilo kojih razloga napustile zemlju (ukupno oko 250 000).
U ratu su razorena ili oteena brojna naselja kao npr. Vukovar, Gospi, Zadar,
Dubrovnik, ibenik, Slavonski Brod, kabrnja, Tenja, Lipik, Pakrac, Daruvar i broj-
na druga. Tijekom rata na prostoru cjele Republike Hrvatske uniteno je ili otee
no 183 526 zgrada, odnosno 217 009 stanova ili 14,9% ukupnog stambenog fonda s
kojim je Hrvatska raspolagala 1991. godine. Uz stambene zgrade stradali su i broj-
ni gospodarski objekti.
202
Ekoloke katastrofe
Posebnim razaranjima bili su izloeni spomenici kulture, a posebice oni sa sak-

ralnim obiljejima koja pripadaju rimokatolikoj vjerskoj zajednici. U okupiranim
podrujima oni su najee unitavani podmetanjem poara ili eksploziva, a u osta-
lim dijelovima bili su esta meta granatiranja. Najvie oteenih spomenika kulture
bilo je u Dubrovako-neretvanskoj (683) i Osjeka-baranjskoj upaniji (356).
Velike su tete nanesene i prirodnoj batini kao to su:
- oneienja tla, vode i zraka,
- isputanja kemikalija u tlo i vodotoke,
- nekontrolirano izlijevanje nafte,
- unitenje radioaktivnih izvora (medicinska oprema, gromobrani i sl.),
- odlaganja oruja i streljiva u tlo Game, pilje) i na morsko dno,
- namjerno oneienje bunara i podzemnih voda,
- nekontrolirana sjea uma,
- umski i drugi poari te erozija tla vezana za njih,
- unitenje prirodnih rezervata i rijetkih ivotinjskih vrsta,
- viegodinje oneienje okolia industrijskim, ratnim, graevinskim i kunim
otpadom,
- oteenja ili unitenja prirode i skladnog krajolika razaranjem zgrada, infra-
strukture ili izradom vojnih graevina (rovovi, sklonita, skladita i sl.),
- dugotrajna nepristupanost predjelima zbog postavljenih mina.
Posebno ilustrativni primjeri poremeaja prirodne batine u ratnim razaranjima
jesu oni vezani za rijeku Savu. U cijelom njezinu slivu u Hrvatskoj tijekom rata uni-
teni su brojni stambeni i gospodarski objekti meu kojima se posebno istie raza-
ranje objekata kemijske industrije, pri emu je velika koliina kemikalija i naftnih
preraevina zavrila u rijenoj vodi. Tako su u 12 napada na rafineriju nafte u Sisku
od 2. rujna do 14. studenog 1991. nastala velika razaranja, poari i istjecanje 80 929
tona nafte i naftnih derivata u Savu. Kontinuirana naftna mrlja krenula je Savom
nizvodno i nakon 15 dana pojavila se na uu Save u Dunav. Meutim, opasnost za
ekosustav Save i Dunava nije prola s prolaskom glavnine naftne mrlje. Manje su se
mrlje i naknadno pojavljivale i to zbog ispiranja naftom i naftnim proizvodima
natopljenog tla. S obzirom na ponaanje ugljikovodika u vodi, posljedice tog
oneienja mogu biti dugotrajne. Osim teta koje su izravno utjecale na narua-
vanje osjetljivoga rijenog ekosustava, vode rijeke Save i Dunava due se vremena
nisu mogle upotrebljavati za opskrbu stanovnitva bez dodatnih obrada. Stradala je
naravno i atmosfera premda u manjem obujmu nego iznad Kuvajta, a to treba zah-
valiti brzim i uspjenim intervencijama vatrogasaca. Ekoloka katastrofa koja bi bila
nastupila potpunim ruenjem brane "Perua" sretnim je okolnostima ipak izbje-
gnuta.
Ratnim razaranjima bili su izloeni i prostori nacionalnih parkova (Plitvice,
Krka, Kornati, Paklenica), parkova prirode (Lonjsko polje, Kopaki rit ... ), bezbroj
perivoja i gradskih parkova, arboretuma (onaj u Trstenom zasaen je davne 1498.
godine) i sl.
Pri naputanju vojarni u Rijeci, Karlovcu, Ogulinu, Bjelovaru i nekim drugim
mjestima jugoslavenska armija namjerno je unitila desetke tisua tona eksploziv-
nih sredstava. Na mjestima nekadanjih skladita ostali su golemi krateri i bitno
izmijenjen pejzani prostor. Unitene su brojne biljne i ivotinjske vrste, oteeni
203
stambeni i gospodarski objekti, a okoli je zasigurno kontaminiran razliitim plino-

vima i drugim sredstvima koja e smanjivati kvalitetu prostora jo dugo nakon pre-
stanka ratnih razaranja. Eksplozije tako velikih koliina municije (u nekim sluaje
vima i vie od 10 000 tona odjednom i na istome mjestu) uznemirile su i stanov-
nitvo na desetke kilometara uokrug. Neke eksplozije i seizmografi su registrirali
kao manje potrese, a nije iskljuena mogunost da su eksplozije zaista i uzrokovale
manje urune i sline potrese u inae seizmiki aktivnom dinarskom prostoru.
Tab. 46. Ukupna vrijednost izravnih ratnih teta u Republici Hrvatskoj u razdoblju
od 1990. do 1999. godine
Red. br. Vrste teta Kune (u tis.) DEM(u tis.) o/o udio
l Gospodarstvo 36807213 10 107 548 16,57
I.I Velika gospodar. infrastr. (javna poduzea) l 1389 994 3 147263
1.2. Gospodarske tvrtke 14 560 268 4 023 285
1.3. Otuena imovina 10 857 000 3 000 000
2 Drutvene djelatnosti 9 224 831 2 549 000 3,90
3. Kulturna i prirodna dobra 2 647 935 731 676 1,12
3.1. Nepokretna kulturna dobra l 924 135 531 676
3.2 Pokretna kulturna dobra 361 900 100 000
3.3 Prirodna batina i okoli 361 900 100 000
4. Dobra graana 4 652 223 12 854 994 16,98
4,1 Stambene zgrade 28 327 093 7 827 326
4.2. Gospodarske i nestambene zgrade 5 198 245 1 436 376
4.3. Pokretna imovina l l 694 046 3 231 292
4.4 Osobne vri iednosti l 302 840 360 000
5. Trokovi rata 54 437 982 15 042 272 23,02
5.1 Trokovi vojske 29710919 8 209 704
5.2 Trokovi policije l 156 517 319 568
5.3 Trokovi razminiravanja 12 666 500 3 500 000
5.4. Trokovi prilagodbe proizvodnje za rat 108 570 30 000
5.5. Trokovi zbrinjavanja prognanika i izbjeglica 5 728 877 l 583 000
5.6 Trokovi dravnog prorauna 5 066 600 1400000
6. Zivot i zdravlje liudi 79 533 384 21982145 33,65
6.1. tete poinjene ivotu i zdravlju 54 936 384 15 180 000
6.2. Duevne patnje i boli 24 616 964 6 802 145
7. Trokovi neodravanja dobara 7 238 000 2 000 000 3,06
UKUPNO 23 6431 568 65 330 635 100
Podaci preuzeti iz Zavrnog izvjea Dravne komisije za popis i procjenu teta, Zagreb, rujan 1999.
Na izmjenu pejzanih osobina utjeu i eksplozije izazvane ratnim djelovanjem.

U tom se smislu posebno istiu najrazornije bombe sa 500 do 600 kg eksploziva,
popularno nazvane krmae, koje prave velike kratere na mjestu eksplozije i na
druge razorne naine djeluju na kvalitetu okolia. Meu opasnim prijetnjama koje
su nagovjetavali predstavnici jugoslavenske armije, a koje nasreu nisu ostvarene
istiemo:
- namjerno unitavanje raketnih baza odnosno instalacija i raketnog goriva kako
bi se razliitim kemijskim uincima ugrozili prostori od 1 000 do 5 000 km2,
- razaranje vodeih industrijskih sredita u Hrvatskoj u ijim se skladinim i
proizvodnim prostorima nalazilo desetak tisua tona sulfatne i fosforne kiseline,
sumpora i amonijaka, umjetnoga gnojiva, piralena (PCB), zatim odlagalita fosfo-
204
Ekoloke katastrofe
gipsa (1700 000 m3), koji kao glavni oneiiva sadri fluornu i heksa-
fluorosilikatnu kiselinu i sl.,
- unitenje nuklearne elektrane Krko,
Najvie ratnih teta imale su upanije: Vukovarska-srijemska (17,97% od uku-
pnog iznosa za Republiku Hrvatsku), zatim Sisaka-moslavaka (13,63% ),
Osjeka-baranjska (13,18%) i Zadarska (10,00%).
Osim izravnih ratnih razaranja materijalnih dobara, bez obzira na to jesu li ona
prirodna ili radom stvorena, na kvalitetu okolia posredno e utjecati i snane, rat-
nim opasnostima izazvane migracije stanovnitva u kojima je sudjelovalo oko 700
000 izbjeglica ili prognanika. U naputenim prostorima zasigurno e se pokrenuti
ili ubrzati ekoloki negativni procesi kao to su erozija, devastacija obradivih povri-
na i sl. Okoli bez ovjeka koji ivi u skladu s njime i nije okoli.
ini mi se, stara moja da emo morati sve

zapoeti iznova.
205
RAZNOLIKE TEORIJE I PRISTUPI
ODRAZ SLOENOSTI PROBLEMATIKE
Razmiljanja o zatiti okolia vrlo su stara. Moe se rei da su ona pratila

iskoritavanje (a time i ugroavanje) okolia raznolikim djelatnostima ve
od antikih vremena. Ne ulazei u detalje povijesnog razvitka zatite oko-
lia, primjera radi naglasimo kako se u hrvatskom Zakonu o vodama iz
1891. nalaze i brojne odredbe o zatiti voda. Prvi suvremeni zakoni o zati-
ti okolia doneseni su pedesetih i ezdesetih godina XX. stoljea u
Sjedinjenim Amerikim Dravama i nekim drugim zemljama. Oni su meu
tim imali parcijalna obiljeja, to znai da su se odnosili na pojedine dijelo-
ve okolia unutar granica pojedinih zemalja. Poveani intenzitet narua-
vanja kvalitete okolia poetkom ezdesetih godina XX. stoljea i globalni
problemi koji su iz toga proisticali, potaknuli su i posebna razmiljanja o
zatiti okolia. Kao rezultat takvih razmiljanja u to se vrijeme pojavio niz
osvrta, rasprava i knjiga, meu kojima je naroit odjek imala knjiga "Silent
Spring" ("Tiho proljee")59, s vrlo ozbiljnim upozorenjima da se dotada
uvrijeenim nainom ivota, u pravom smislu te rijei, poinje ugroavati
ovjekov opstanak na Zemlji. Shvaena je da to nije vie izdvojeni problem
pojedinaca ili neke drave, ve problem svih stanovnika i svih drava, bez
obzira na to to su pogubne posljedice posebno dolazile do izraaja u naj-
razvijenijim industrijskim zemljama u kojima je i "pljakanje" okolia (a
time i oneienje) bilo najintenzivnije.
TEORIJA NULTOG RASTA

Veu je pozornost privukao nacrt Rimskog kluba koji je 1972. godine objavljen u
posebnoj knjizi "Granice rasta"60. U nacrtu se istie kako postojei svjetski gospo-
darski sustav nije u stanju osigurati budunost ovjeanstvu. Knjiga je nastala na
osnovi izvjea istraivake skupine Massachusets Institute of Technology, a u njoj
se kao model pokazuje katastrofina slika linearne ekstrapolacije tada prevlada-
vajueg svjetskog gospodarskog poretka i preporua koncepcija nultog rasta61.
Iste godine (1972.) odrana je i povijesna Konferencija Ujedinjenih naroda u

Stockholmu koja se smatra jednom od najuspjenijih meunarodnih konferencija.
Na konferenciji su sudjelovali predstavnici 113 drava. Na njoj su istaknuti najz-
59 R. Carson Faweet Cres!, New York, 1964.

60 O tome je tiskana i knjiga: Donella H. Meadows, Dennis L. Meadows, Jfrgen Randers, William. W.
Behrens III, T11e Limits to Growth, New York, 1972. Objavljen je i prijevod na hrvatskom jeziku pod
nazivom Granice rasta, Stvarnost, Zagreb, 1974.
61 skupina autora, Osnove prava okolia, Dravna uprava za zatitu okolia, Zagreb, 1997., str. 21.
207
Geografski pnstup okoliu
naajniji problemi i posljedice naruavanja kvalitete okolia. Rasprave i zakijui

Konferencije doprinijeli su tome da pitanja zatite okolia vlade veine zemalja
ugrauju u svoje ustave i najznaajnije zakone kao temeljne politike ciljeve.
Republika Hrvatska bila je jedna od prvih zemalja koja je pravo i obvezu zatite
ovjekova okolia ugradila u svoj Ustav. Na konferenciji u Stockholmu meu osta-
lim je:
- usvojena deklaracija o ovjekovu okoliu sa 26 naela,
- usvojen akcijski program sa 9 preporuka.
Naela i preporuke bili su obvezujui po principu tzv. "mekog prava." Opa
skuptina Ujedinjenih naroda osnovala je novu meunarodnu ustanovu - Program
UN-a za okoli (kratica UNEP, prema engleskom nazivu: United Nations
Environment Program) kao sredite i koordinatora aktivnosti zatite i ouvanja
okolia u okviru sustava UN-a.
Meu brojnim meunarodnim dogovorima, sporazumima, konvencijama i dek-
laracijama koji su doneseni nakon 1972. spomenimo samo neke koji upozoravaju na
promjene u pogledu drutvene organiziranosti na globalnoj razini. Tako je, na
primjer, 1976. godine donesena Barcelonska konvencija o zatiti Mediterana. Ona
je naknadno dopunjavana s nekoliko protokola koji su se odnosili na specifine pro-
bleme. Konvencija UN-a o pravu mora (Montego Bay) donesena je 1982. godine.
Problematici zatite zraka takoer je posveeno nekoliko konvecija i protokola
kao npr. Regionalna konvencija o prekograninom oneienju zraka na velike
udaljenosti (Europske zemlje) - Geneva 1979 a na snagu je stupila 1983.
Konvencija je dopunjavana s nekoliko protokola kao npr:
- Protokol o dugoronom financiranju (EMEP) 1984.,
- Protokol o smanjivanju emisija sumpora "Klub minus 30%", 1985. i 1994.,
- Protokol o kontroli emisija duikovih oksida (1988.),
- Protokol o smanjivanju emisija hlapljivih organskih spojeva (1991.),
- Konvencija o zatiti ozonskog omotaa - Be 1985. stupila na snagu 1988.
Dopunjavana je Montrealskim protokolom iz rujna 1987. s ciljem nadziranja proiz-
vodnje, potronje i upotrebe tvari koje oteuju ozonski omota (TOOO). Protokol
je do 1995. g. ratificirala 50 zemalja, a dopunjavanje dogovorima u Londonu 1990.
i Copenhagenu 1992.
Rezolucijom Ope skuptine UN-a godine 1983. osnovana je Svjetska komisija
za okoli i razvoj (WECD). Komisija je 1987. u izvjeu "Brundtland Report"
predloila koncept odrivog razvoja.
- Konvencija o procjeni utjecaja na okoli u prekograninom kontekstu, Finska
1991. Tom prigodom naglaena je i potreba izrade studija utjecaja na okoli pri
izgradnji objekata koji bi svojom djelatnou mogli utjecati na kvalitetu okolia.
Znaajnim dokumentom za zatitu okolia smatra se i Ugovor iz Maastrichta 1992.
208
Raznolike teorije i pristupi - odraz sloenosti problematike
TEORIJA ODRIVOG RAZVOJA

Koncepciju nultog rasta naknadno je zamijenila "Koncepcija odrivog razvoja"
koja je oblikovana 1986. godine u izvjetaju svjetske komisije za okoli i razvoj
(WCED). Odrivi razvoj najee se definira kao razvoj koji uvaava zahtjeve i
potrebe sadanjih generacija bez kompromisa za mogunost buduih generacija da
zadovolje svoje potrebe62. "Odrivi razvoj je takav proces produkcije potreba i
sredstava za njihovo zadovoljavanje ija posljedica nije unitavanje i/ili smanji-
vanje kvalitete prirodnih resursa do granice ispod koje poinje ugroavanje
zdravlja, obnavljanja i opstanka ivog svijeta". Ili drugaije: to je onaj proces zado-
voljavanja potreba koji ne dovodi u pitanje vlastite prirodne, fizike osnove.
"Odrivi razvitak jest onaj razvitak koji ne dovodi do unitavanja ivog svijeta
(genetskih vrsta i razliitosti ekosistema), koji omoguava biosferi i obnovljivim
izvorima da se regeneriraju i da kao takvi u perspektivi budu upravo njegov ener-
getski temelj, te koji tedljivo raspolae neobnovljivim izvorima."63 Proizlazi, dakle,
da je koncepcija odrivog razvoja usmjerena na tri temeljna cilja i to64:
- na zatitu pojedinih sustava i trajno ouvanje izvornosti te bioloke (i krajo-
brazne) raznolikosti prirodnih zajednica u njihovoj cijelosti, to jest na zatitu i ou
vanje kakvoe ive i neive prirode,
- na zatitu i racionalna koritenje prirodnih izvora kao to su zrak, voda i
zemljite te postizanje njihove ekoloke stabilnosti,
- na zatitu od tetnih utjecaja, ouvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih
vrijednosti krajolika, pri emu je tako definirana zatita mnogo veeg znaenja
nego obrana od opasnosti i odstranjivanje smetnji.
Okoliu i razvitku posveena je i Konferencija Ujedinjenih naroda odrana u
Rio de Janeiru od 3. do 14. lipnja 1992. godine (u radu Konferencije sudjelovali su
i predstavnici Republike Hrvatske). Na konferenciji je usvojen i poseban dokument
nazvan AGENDA 21 ili "Program za 21. stoljee" u kojem je, meu ostalim, za pi-
sano: "ovjeanstvo se nalazi u kljunom povijesnom trenutku. Suoeni smo sa sve
veim siromatvom, glau, bolestima, nepismenou i neprekidnim pogoravanjem
ekosustava, o emu ovisi naa budunost. Razlike izmeu bogatih i siromanih sve
su vee. Zajedniko i odmjereno rjeavanje pitanja okolia i razvoja jedini je nain
osiguranja i uspjenije budunosti. Treba zadovoljiti temeljne ljudske potrebe,
poboljati ivotni standard sviju i osigurati bolju zatitu i upravljanje ekosustavima.
Samo je zajednikim snagama mogue osigurati budunost - kroz globalno part-
nerstvo u odrivom razvoju ." Uz AGENDDU 21. na Konferenciji su usvojeni:
- poseban dokument AGENDA 21 ili "Program za 21. stoljee'',
- okvirna konvecija UN-a o promjeni klime (stupila na snagu 1994., a Hrvatska
ju je prihvatila 1996.),
- Konvencija o biolokoj raznolikosti (stupila na snagu 1993.)
62 V. Lay, Odrivi razvitak i drutvene promjene, Socijalna ekologija br. 1/1992. str. 4. (Prema Our
Common Future, World Commision on Environment and Developmcnt, Oxford University Prcss,
Oxford-New York, 1987., str. 43.)
63 V. Lay, n.d. str. S.
64 J. Omcjcc, Osnove prava okolia, Dravna uprava za zatitu okolia, Zagreb, 1997., str. 24.
209
DEKLARACIJA O ZATITI OKOLIA

U REPUBLICI HRVATSKOJ 65
Polazei od opredjeljenja da su ouvanje prirode i ovjekova okolia za Republiku
Hrvatsku najvie vrednote ustavnog poretka, a da Hrvatska u proteklim desetljei
ma nije mogla u dovoljnoj mjeri tititi i promicati ukupne vrijednosti svoga nacio-
nalnog prostora, Sabor Republike Hrvatske donio je 5. lipnja 1992. posebnu
Deklaraciju o zatiti okolia u Republici Hrvatskoj.
Deklaracija sadri vrsto opredjeljenje Republike Hrvatske da u cijelosti osigu-
ra uravnoteen ekoloki i gospodarski razvitak u cilju trajnog ouvanja nacionalne
batine za sadanje i budue generacije i provedbe ustavnog prava hrvatskih
dravljana na zdrav ivot, dostojan standard i ouvani okoli.
U njoj se utvruje da e Republika u ostvarenju tog cilja ustrajati na izgradnji
pravnog sustava sukladno meunarodnim ugovorima i standardima europske i
svjetske zajednice, kojim e u potpunosti osigurati trajnu, sustavnu i uinkovitu za-
titu okolia i to tako to e:
- racionalno gospodariti tlom,
- racionalno gospodariti umama,
- provoditi mjere ouvanja kvalitete zraka u sv.im podrujima,
- zatititi sva izvorita pitke vode, a kvalitetu vode zadrati u zakonom propisa-
nim kategorijama,
- provesti neodlone mjere zatite priobalja i podmorja Jadrana,
- bdjeti nad ouvanjem spomenike kulturne batine i temeljnih vrijednosti pri-
rodnog nacionalnog blaga,
- prenijeti teite upravljanja otpadom s mjera usmjerenih na posljedice na
mjere orijentirane na uzroke.
Nadalje u Deklaraciji se utvruje da je Republika Hrvatska trajno opredijeljena
za ouvanje okolia i zadrava pravo da nunim mjerama ogranii i nadzire
upravljanje prirodnim vrijednostima osobitoga nacionalnoga interesa te usmjerava
gospodarsku pretvorbu Hrvatske (npr. zabranom ulaganja kapitala u proizvodnju
"prljavim tehnologijama", procjenom utjecaja svakog investicijskog ulaganja na
okoli, utvrivanjem obveze vlasnika u provedbi mjera zatite okolia, usmjerenjem
energetske politike na obnovljive izvore energije kao to su sunce, vjetar, morski
valovi, bioplin itd.). Provedbu deklariranih ciljeva Republika Hrvatska spremna je
osigurati uspostavom zasebnog i strunog ministarstva za zatitu okolia te
uvoenjem materijalne i krivine odgovornosti za one koji ugroavaju i unitavaju
prirodne vrijednosti i ovjekov okoli, kao i postupnim uvoenjem odgovarajue
naknade za naruavanje okolia, prema naelu "zagaiva plaa."
Naposljetku, u Deklaraciji se utvruje da Republika Hrvatska priznaje izuzetno
i dugorono znaenje unapreivanja planova i programa svih razina odgoja i obra-
zovanja pod motom - "misli globalno, djeluj lokalno'', kao i pravo pojedinca da zna
i da ima pristup najnovijim informacijama o stanju prirodnog okolia i prirodnih
65 Tekst poglavlja 2.2. prcuzct je iz knjige "Osnove prava okolia", DUZZO, Zagreb, 1997. Tekst je za
knjigu pripremila Jasna Omejec.
210
resursa te pravo da bude konzultiran i da sudjeluje u odluivanju o aktivnostima

koje e imati znaajan utjecaj na okoli.
Moe li se navedena deklaracija smatrati izvorom prava okolia u Republici
Hrvatskoj? Odgovor ovisi o odreenju pravne prirode deklaracije kao pravnog
akta. Ona se, pak, najlake odreuje usporedbom s pravnom prirodom rezolucije.
Prema legalnom odreenju Deklaracijom se izraava ope stajalite
Zastupnikog doma o pitanjima unutarnje ili vanjske politike te o drugim bitnim
pitanjima vanim za dravu.66 Za razliku od toga, "rezolucijom Zastupniki dom
ukazuje na stanje i probleme u odreenom podruju i na mjere koje bi trebalo pro-
voditi u tom podruju."67 Sukladno legalnim odreenjima pravna teorija smatra da
se rezolucijom kombinira drutveno-politika procjena izvjesnog postojeeg stanja
koje predstavnika tijelo "prati i iz njega zakljuuje da treba poduzeti odreene
mjere." Kad rezolucija i navodi te mjere kao sredstvo ostvarenja odreenog poli-
tikog cilja, moe se prema konkretnom sadraju raditi i o normativnim elementi-
ma - ona obvezuje da neto bude poduzeto. U tom se sluaju rezoluciji mora priz-
nati snaga pravnog vrela. Za razliku od rezolucije, meutim, kod deklaracije se radi
o pravnom aktu u kojemu prevladavaju izlaganja izvjesnih naelnih, najee poli-
tikih stajalita. Ona u veini sluajeva nemaju karakter pravnog propisa, pa time ni
snagu izvora prava. Ipak, zbog svoga sadraja, kao i poloaja u politikom i drut-
venom poretku zemlje tijela koje ju donosi (u konkretnom sluaju - Sabora
Republike Hrvatske), stajalita izloena u deklaraciji uvijek daju naslutiti potrebu
nekog budueg zakonskog normiranja, sukladno sadraju Deklaracije.
U navedenom bi smislu trebalo ocjenjivati i pravnu prirodu Deklaracije o zati-
ti okolia u Republici Hrvatskoj iz 1992. godine. Ona je bila osnovom za donoenje
Zakona o zatiti okolia 1993_ godine, osobito u pogledu njegova sadraja koji je u
cijelosti sukladan u njoj utvrenim naelima.
ZAKONI O ZATITI OKOLIA I DRUGI EKOLOKI

ZAKONI KAO IZVORI PRAVA OKOLIA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih normi zakon kao izvor prava slijedi neposredno
poslije Ustava. Praktiki promatrana, zakon predstavlja najvanije i osnovno prav-
no vrelo. On je, uz Ustav, "temeljno pravno vrelo i osnovna poluga za djelovanje
upravnog aparata drave."68
Osobitosti prava okolia proizlaze iz injenice da se njegovim predmetom bave
gotovo sve tradicionalne grane prava, odnosno da se pravne norme koje ureuju
okoli i njegovu zatitu pojavljuju u zakonima iz razliitih grana prava. Upravo je
zbog toga prihvaena stajalite da pravne norme' pripadaju korpusu materijalnog
prava okolia ako - na posredan ili neposredan nain - ureuju funkcije okolia (tzv.
66 l. 116. Poslovnika Zastupnikog doma Sabora Republike Hrvatske, Narodne novine, 99/95.
67 I. 117. st. 1. Poslovnika Zastupnikog doma Sabora Republike Hrvatske
68 Borkovi, I., Upravno pravo, Informator, Zagreb, 1995., str. 81.
211
ekoloke norme). To onda zahtijeva i posebnu sistematiku zakona kojima se okoli

ureduje. Najboljom smatramo onu sistematiku koja razlikuje tzv. ekoloke zakone
od ostalih zakona u kojima su sadrane ekoloke norme.
EKOLOKI ZAKONI
Zakoni kojima je osnovni predmet regulacija zatite okolia svrstavaju se u tzv.
ope ekoloke zakone. Njima se u pravilu odreuju okviri institucionalnosti, propi-
sa i izvrenja u podruju zatite okolia, status i funkcije sredinjih dravnih tijela i
agencija, kao i lokalnih vlasti zaduenilih za zatitu okolia, posebni programski
instrumenti, procjene utjecaja na okoli te omoguavanje dostupnosti informacija
koje se odnose na zatitu okolia.
Republika Hrvatska donijela je svoj prvi opi ekoloki zakon - Zakon o zatiti
okolia - 1994. godine. U njemu su ureena temeljna naela hrvatskog pravnog
poretka o zatiti okolia, dokumenti o zatiti okolia, provedba zatite okolia u
Hrvatskoj, odgovornost za oneiavanje okolia te sustav financiranja zatite i nad-
zora nad provedbom zatite okolia.69
U posebnu vrstu opih ekolokih zakona spadaju i cjeloviti zakoni o zatiti pri-
rode, zraka itd.
Republika Hrvatska svoj je Zakon o zatiti prirode donijela 1994. godine7o.
Njime se u prvom redu ureduju pojedini zatieni dijelovi prirode u Republici.
Zakonom o zatiti zraka, koji je Republika Hrvatska donijela 1995. godine,71 prvi se
--put na cjelovit i obuhvatan nain ureuju problemi zatite zraka i zranog prostora.
Vrlo su esti i tzv. individualni zakoni, kojima se regulira konkretan prirodni
izvor (nacionalni park, prirodni rezervat, specijalni zooloki rezervat, park prirode,
memorijalni prirodni spomenik, ornitoloki rezervat i slino).
U Republici Hrvatskoj takvi su zakoni iznimno brojni. Primjerice, Zakon o pro-
glaenju zapadnog dijela Medvednice parkom prirode iz 1981. godine, Zakon o
proglaenju parka prirode Lonjsko polje iz 1990. godine, Zakon o proglaenju
poplavnog podruja Kopaki rit upravnim prirodnim rezervatom iz 1967. godine,
Zakon o proglaenju Plitvikih jezera nacionalnim parkom iz 1949. godine itd.
69 U Programu djelovanja u zatiti okolia za Srednju i Istonu Europu, koji je prihvaen na Konferenciji
ministara u Luzernu, vicarska, odranoj 28-30. travnja 1993. godine (hrvatsku verziju izdali OECD
i World Bank, Budapest, 1994.), istaknuto je da se veina zemalja tog dijela Europe opredijelila za
ope ekoloke zakone. MeuOtim, u tom se programu upozorava da drutvena i gospodarska previ-
ranja u navedenim zemljama nameu dvije vrste prepreka djelotvornosti takvih sveobuhvatnih
zakona. to su zakoni ambiciozniji i to stroe standarde propisuju, to je vea opasnost da e nemiri
prijelaznog razdoblja oteati njihovu provedbu. S druge strane, ako su prireeni na fleksibilan nain,
njihova e provedba zahtijevati donoenje niza uredbi i pravilnika kako bi se pojasnilc ope odredbe.
Nadalje, kad postoje opi zakoni o zaiti okoline, zakonodavci postaju manje zainteresirani za
ukljuivanje pitanja zatite okolia u zakone o gospodarskoj reformi. Uz nedostatak kvalificiranih
strunjaka i odvjetnika za podruje zatite okolia, kao i pomanjkanje tradicije u odgovarajuim
pravnim postupcima, opi ekoloki zakoni mogu dovesti do usvajanja kljunih gospodarskih zakona
koji se vrlo malo ili nimalo ne osvru na pitanja zatite okolia.
70 Narodne novine, 30/94, 72/94.
71 Narodne novine, 48/95.
212
Raznolike teonje i pristupi - odraz sloenosti problematike
Osim toga, individualnim se zakonima ili pak podzakonskim aktima (to je ea

praksa) ureuje i zatita pojedinih rijetkih ili vrijednih biljnih i ivotinjskih vrsta.
Svi posebni upravni zakoni kojima se na cjelovit nain ureuju pitanja opasnih
tvari, kemikalija, otpadaka, zatite od buke, ionizirajueg zraenja itd. svrstavaju se
u korpus ekolokih zakona.
U Republici Hrvatskoj u toj su kategoriji na snazi sljedei ekoloki zakoni:
Zakon o otpadu iz 1995. godine, Zakon o zatiti od buke iz 1993. godine, Zakon o
zapaljivim tekuinama i plinovima iz 1995. godine, Zakon o zatiti od ionizirajueg
zraenja i o posebnim mjerama sigurnosti pri upotrebi nuklearne energije (preuzet
od SFRJ 1991. godine), Zakon o prijevozu opasnih tvari iz 1993. godine itd.
OSTALI ZAKONI U KOJIMA SU SADRANE

EKOLOKE NORME
Pojedini zakoni sadre, pak, samo posebna poglavlja o zatiti okolia. U te se zako-
ne u prvom redu ubrajaju kazneni zakonici i civilni kodeksi.
Zakonima koji imaju pluralne namjene (tzv. multifinalnim zakonima) nastoje se
pomiriti interesi svih zainteresiranih adresata, a da se istovremeno ostvari svrha
zbog koje su doneseni. U tu vrstu zakona ubrajaju se osobito oni o prostornom
ureenju i planiranju prostora, kao i oni kojima se unapreuje gospodarstvo, pro-
met, kvaliteta ivota i zdravlja ljudi te zatita razliitih dobara.
Posebna su kategorija zakoni koji ne sadre izriite odredbe o zatiti okolia, ali
su za to podruje ipak relevantni (primjerice o upravnom i drugim postupcima, o
inspekcijama, odreeni porezni zakoni itd.).
PODZAKONSKI OPENORMATIVNI AKTI KAO IZVORI

PRAVA OKOLIA
Propisivanje pravila ponaanja u odreenoj drutvenoj sredini iskljuivo putem
zakona ideal je koji nigdje nije mogue praktiki ostvariti. Zakonodavnim putem
ureuju se mnoga izuzetno vana podruja, ali time ne moe biti postignuta sveo-
buhvatnost normativne regulacije. Pravna se podruja reguliraju i drugim pravnim
aktima, niima po svojem rangu od zakona, koje esto donose drugi dravni organi
(izvrni odnosno upravni). To su tzv. podzakonski openormativni akti.
Potreba za takvim aktima proizlazi i iz nastojanja da zakonski tekst bude preci-
zan, nedvosmislen, jasan i osobito pregledan. Niz detalja, posebice onih za izvrenje
zakona, koji bi ometali takvo nastojanje kad bi bili inkorporirani u zakonski tekst,
ipak valja razraditi odreenim pravnim aktom. Podzakonski openormativni akt
zasigurno je najpogodniji oblik za ostvarenje tog cilja.72
Podruje prava okolia u Republici Hrvatskoj najee se ureuje dvjema vrsta-
ma podzakonskih openormativnih akata:
1) onima za izvrenje zakona koje donose nadlena tijela dravne uprave te
72 Tako i Borkovi, isto, str. 89. Usp. i Ivanevi, isto, str. 85-87.
213
2) onima za izvrenje zakona odnosno onima koji zamjenjuju zakon, a donosi ih

tijelo izvrne vlasti - Vlada Republike Hrvatske.
Prvu vrstu podzakonskih openormativnih akata hrvatski zakonodavac naziva
provedbenim propisima. Prema lanku 18. Zakona o sustavu dravne uprave73,
ministri i ravnatelji dravnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i
naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlateni, u
granicama svoje ovlasti. Izmeu navedenih, pravilnik je zasigurno najvaniji pro-
vedbeni propis tijela dravne uprave u Republici Hrvatskoj. Njime se potanje raz-
rauju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.
Samo u 1996. godini u Republici Hrvatskoj stupili su na snagu Pravilnik o vrsta-
ma otpada74 i Pravilnik o postupanju s ambalanim otpadom75_kao provedbeni pro-
pisi Zakona o otpadu; Pravilnik o katastru emisija u okolinu76 i Pravila o dodjeli
znaka okoline 77 kao provedbeni propisi Zakona o zatiti okoline, te pravilnici o
unutarnjem redu u nacionalnim parkovima Paklenica, Krka, Kornati, Risnjak,
Plitvika jezera te parku prirode Telaica78 kao provedbeni propisi Zakona o za-
titi prirode.
Osim pravilnika, ministri i ravnatelji dravnih upravnih organizacija ureuju
podruje zatite okolia i naredbama. Tako je, primjerice, ministar poljoprivrede i
umarstva, temeljem ovlatenja danog mu Zakonom o morskom ribarstvu, 1996.
godine donio Naredbu o zatiti riba i drugih morskih organizama79.
U drugu vrstu podzakonskih openormativnih akata pripadaju opi akti Vlade
Republike Hrvatske kao tijela izvrne vlasti. Osim poslovnika kojim se propisuje
ustrojstvo i nain njezina rada, Vlada Republike Hrvatske u svom djelokrugu dono-
'l>i -uredbe, odluke, rjeenja i zakljuke. Meu njima najvaniji akt Vlade jest ured-
ba.
Osim uredaba kojima ureduje unutarnje ustrojstvo ministarstava i osnivanje
slubi za obavljanje svojih poslova, Vlada Republike Hrvatske ovlatena je donosi-
ti i uredbe "u skladu s Ustavom i zakonom" (l. 110. Ustava), dakle one za primje-
nu ili izvrenje zakona, ali i one kojima zamjenjuje zakon. Ove posljednje nazivaju
se uredbama donesenim na temelju posebne zakonske ovlasti i regulirane su
lankom 88. Ustava RH.
U ureenju okolia i njegove zatite Vlada se najee koristi uredbama za
izvrenje zakona, kao to je, primjerice, Uredba o standardima kakvoe mora na
morskim plaama8o, donesena na temelju lanka 23. st. 3. Zakona o zatiti okoline.
Osim uredbama podruje okolia i njegove zatite ureuje se i drugim aktima,
osobito odlukama. U Republici Hrvatskoj na snazi su brojne odluke kojima se daje
posebna zatita pojedinim vrstama ivotinja i biljaka, osobito vodozemaca
(Amphibia), gmazova (Reptilia), ptica (Aves) i sisavaca (Mammalia). Osim njih
73 Narodne novine, 75/93, 92/96.

74 Narodne novine, 27196.
76 Narodne novine, 36196
79 Narodne novine, 46/96
214
postoje i odluke kojima se ureuje zatita posve odreenih, konkretnih vrsta biljaka
i ivotinja. Takve su, primjerice, Odluka o posebnoj zatiti prorijeenih vrsta danjih
leptira iz 1970. godine, Odluka o posebnoj zatiti koljke plemenite periske iz 1977.
godine, Odluka o posebnoj zatiti pua bavaa i tritona iz 1979. godine, Odluka o
posebnoj zatiti prugaste mitre iz 1981. godine itd.
Moe se zakljuiti da se norme prava okolia ne nalaze samo u specifinim i cje-
lovitim zakonima o zatiti okolia, prirode ili krajolika. Iz prethodnih je navoda
oito da, na temelju funkcionalnih opredjeljenja, pravo okolia tvore sve pravne
norme neovisno o vrstama i sadraju propisa u kojima se nalaze, koje su relevant-
ne za podruje zatite okolia.
Budui da je predmet prava okolia, a to je zatita okolia u najirem smislu,
iznimno dinamian, ekoloki problemi ne mogu biti zauvijek zakljueni ili statini.
Stoga isuvie detaljno normiranje u tom podruju nije preporuljivo. Ekoloke
norme moraju biti openitije, ali jasne i odreene ili pak odredive, omoguavajui
jednoznanu pravnu interpretaciju, koja je nuna za njihovu jedinstvenu primjenu,
ali i za sudsku kontrolu pojedinanih akata tijela dravne vlasti i pravnih osoba s
javnim ovlastima.
PROSTORNO I DRUTVENO PLANIRANJE - VANA

PRETPOSTAVKA KVALITETE OKOLIA
Planiranje uredenja prostora i okolia u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Poznato je
naime da su u Hrvatskoj ve krajem XIX. stoljea raeni urbanistiki planovi.
Urbanistikim planovima utvrivani su dugoroni ciljevi i mjere za planiranje i
ureenje cjelokupnog prostora grada ili drugog znaajnog naselja. Oni su izraiva
ni na temelju prostornog plana ireg obuhvata (opina, kotar i sl.) i predstavljali su
osnovu za izradu provedbenih planova. Prije etrdesetak godina u Hrvatskoj su
raeni planovi irih podruja ili regija (regionalni planovi su razvojni prostorni kon-
cepti za vie opina koji su raeni na osnovi rezultata strukturnih istraivanja i cilje-
va razvoja odreenog podruja ili regije). Prvi prostorni plan Republike Hrvatske
izraen je 1974. godine. Prostorni plan bio je dugoroni planski dokument kojim je
obuhvaeno podruje itave Republike Hrvatske i kojim su utvrene osnovne
smjernice koritenja prostora Republike Hrvatske vezanog uz osnove dugoronog
razvoja. Plan se sastojao od programsko-tekstualnog dijela i kartografskih prikaza.
Republiki prostorni plan sadravao je odredbe koje su bile obvezne za sve plano-
ve ondanjih opina i zajednica opina i to kako u pogledu osnovne namjene, tako
i u odnosu na utvrivanje pravaca i koridora osnovne infrastrukture od interesa za
Republiku Hrvatsku kao cjelinu i njihovu funkcionalnu povezanost. Drugi prostor-
ni plan Republike Hrvatske donesen je 1989. godine.
Uvaavajui obveze koje su proizlazile iz tadanjeg Zakona o prostornom pla-
niranju i ureivanju prostora, veina opina na podruju Hrvatske (104 ili 92%)
donijela je opinske prostorne planove. Na isti nain postupilo je i oko 75% grad-
skih naselja i naselja gradskog tipa koji su udovoljili obvezama donoenja general-
nog urbanistikog plana.
215
Matas Geografski pristup okoliu
Na temelju novog Zakona o prostornom ureenju iz 1994. napravljena je stra-

tegija prostornog ureenja Republike Hrvatske koja je i prihvaena na sjednici
Vlade Republike Hrvatske 26. 9. 1996. U predgovoru Strategije meu ostalim se
istie: "Strategijom prostornog ureenja Republike Hrvatske preispitana je dosa-
danja koncepcija prostornog plana Republike Hrvatske (iz 1989.) te na temelju
novoutvrenih stratekih ciljeva i novih stremljenja predlae se nova orijentacija
prostornog dugoronog razvitka, odnosno prioriteta rjeenja i zahvati vezani za
obnovu i razvitak zemlje."
S obzirom na relativno kratko vrijeme protekla od razmatranja i prihvaanja naj-
novije strategije prostornog ureenja Republike Hrvatske, procjena utjecaja pro-
stornih planova na gospodarenje prostorom i kvalitetu okolia temelji se uglavnom
na planskim dokumentima iz ranijeg razdoblja.
Donoenje prostornih planova bila je osnovna pretpostavka, ali ne i jamstvo za
racionalna gospodarenje prostorom i prostornim mogunostima. Naime, esti su
sluajevi da odrednice iz prostornih planova nisu ostvarivane ili su se procesi u pro-
storu odvijali mimo planom zacrtanih tokova. To se moe objanjavati nedovoljno
usuglaenim ili pogreno ocijenjenim ciljevima prostornog razvoja, nepotpunim
ulaznim podacima te nedovoljno provjerenim ili krivim pretpostavkama prostornog
razvoja.
Prostornim planovi-
ma Hrvatske iz 1974. i
1989. predvien je poli-
centrini razvoj s defini-
ranim okosnicama, tei-
tima i aritima razvitka,
radi ravnomjernijeg ko-
ritenja svih potencijala
dravnog teritorija. Pra-
ksa pokazuje da je spo-
menu ta koncepcija poli-
centrinog razvoja bila i
ostala deklarativna for-
ma s vrlo malom ili sim-
bolinom primjenom.
Stvarni razvoj, gospo-
darski i demografski, u
razdoblju poslije drugo-
ga svjetskog rata bio je
vie u znaku regionalno
monocentrinog nego
policentrinog koncepta.
Razvojem se istie Zag-
reb kao vodee dravno
gradsko sredite, te Split,
Rijeka i Osijek kao mak-
-islimo teren, jer je na ovom mjestu predvidena zelena povrina!
roregionalna sredita, i u
216
manjem opsegu desetak regionalnih sredita. Nasuprot spomenutim sreditima,

gospodarske mogunosti preostaloga, uglavnom ruralnoga dijela dravnog terito-
rija ostale su neiskoritene.
Glavna su obiljeja gospodarskih tokova ruralnih prostora stagnacija ili sla-
bljenje te vrlo snane migracijske struje. Kao razlozi tome esto su isticani visoki
poetni trokovi industrijskog razvoja, velika ulaganja u infrastrukturu te meusob
na uvjetovanost industrijskog razvoja i urbanizacije. Openito je, naime, poznato da
urbanizacija koja proizlazi iz industrijalizacije zanemaruje poljoprivrednu ekono-
miju i ruralne oblike naseljenosti. Osim toga, irenjem stambenih i industrijskih
zona oko vodeih gradskih sredita nepovratno su zauzete velike povrine poljopri-
vrednog zemljita, a brojne prometnice i drugi infrastrukturni koridori isparcelirali
su nekad jedinstvene obradive komplekse ime im je umanjena agrarnoproizvodna
vrijednost.
Razvojni koncept utemeljen ponajprije na industriji te u manjem broju centara
na zanemarivanju primarnih i tercijarnih djelatnosti kao moguih nositelja razvoja,
pratile su i odgovarajue tekoe.
- izostanak razvojnih inicijativa baziranih na specifinostima pojedinih regional-
nih cjelina,
- konfliktni prostorni odnosi nastali gradnjom industrijskih pogona i drugih
oneiivaa u vrijednim podrujima (poljoprivredne i umske povrine, vodocrpi-
lina podruja, pejzano vrijedni predjeli i sl.).
Proizlazi da je policentrini razvoj dravnog teritorija bila i ostala gospodarska i
politika nunost. To, meutim, ne znai da treba zaustavljati razvoj vodeih grad-
skih sredita. Ona e i nadalje biti vani pokretai drutveno-ekonomskog razvoja i
procesa urbanizacije u Hrvatskoj, uz nuno usmjerenje vie prema kvalitativnim
nego prema kvantitativnim promjenama.
Ravnomjerni razvoj cjelokupnog dravnog prostora kao gospodarska i politika
nunost naglaava se skoro u svim prostorno planerskim dokumentima. Meutim,
procesi u vremenu i prostoru esto odudaraju od planskih odrednica. U tom pogle-
du kao primjer moe se istaknuti sve naglaeniji razvoj grada Zagreba u posljednjih
desetak godina (u gospodarstvu, trgovini, bankarstvu, politici, diplomaciji, naselje-
nosti, kulturi, portu i sl.) i zaostajanje ne samo irokog dravnog prostora nego i
ostalih makroregionalnih sredita (Split, Rijeka, Osijek). O tome svjedoe i sljedei
podaci:
- Od 500 najveih hrvatskih poduzea u 1993. godini njih 168 ili (33,6%) imalo
je sjedite u Zagrebu. Taj se broj u 1997. poveao na 201 (40,2%) ili priblino za 6%.
- Od 100 najveih hrvatskih tvrtki prema intelektualnom kapitalu u 1997. godi-
ni njih 45 imalo je sjedite u Zagrebu.
- U Zagrebu je 1998. godine bilo 62% temeljnog kapitala svih hrvatskih banaka.
Godinu dana ranije taj je udio iznosio 56%, to znai da se temeljni kapital u samo
jednoj godini poveao za 7,6%, dok je u isto vrijeme temeljni kapital svih ostalih
banaka u Hrvatskoj pao za 1,7%.
- Zagreb je uz Varadin najprofitabilnije sredite u Hrvatskoj. Godine 1998.
Zagreb je ostvario 58% dobiti (poslije oporezivanja) i 29% gubitaka Hrvatske.
- Od 18 najveih trgovakih tvrtki u Hrvatskoj njih 12 ili 67% ima sjedite u
Zagrebu. Zanimljivo je da gotovo svi ovlateni zastupnici prodaje automobila imaju
217
svoje sjedite u Zagrebu ili u njegovoj blioj okolici (gradskoj regiji). Izuzetak je
Honda ije je zastupstvo u Rijeci.BI
Meu razlozima sve naglaenijeg razvoja Zagreba uz vrlo povoljan prometno
geografski poloaj, dugu tradiciju razvoja i demografsku koncentraciju, treba istak-
nuti i one koji su vezani za tendencije centralizacije i diplomatsko-poslovne kon-
centracije nove samostalne hrvatske drave te poteenost od veih ratnih raza-
ranja. Meutim, bez obzira na navedene razloge i prednosti Zagreba u odnosu na
druge dijelove dravnog razvoja, takav trend ima i brojne negativne posljedice. Kao
ilustraciju moemo navesti krilaticu koja se meu geografima, gospodarstvenicima,
politiarima i sl. sve ee spominje, a koja glasi: "Zagreb i ostala hrvatska pusto."
Monocentrini razvoj zagrebake regije ogleda se u izrazitom razvojnom zao-
stajanju ostalog dijela regije. U prostornim odnosima taj se proces manifestira u
zauzimanju velikih povrina infrastrukturnim koridorima pfrijem je planiranju
zanemarena potreba racionalnog koritenja prostora prigradskih opina, a domi-
nantnu ulogu imala je usmjerenost na ciljnu ili ishodinu toku - grad Zagreb.
Nadalje, granini prostori prigradskih opina i grada Zagreba zauzeti su neracio-
nalnom stambenom gradnjom doseljenog stanovnitva radno orijentiranog na
Zagreb, ime su se oblikovale socijalne skupine niske kvalitete ivota i s teko pro-
vedivom homogenizacijom u odnosu prema opini stanovanja (Ivanja Reka).
Neracionalan nain gospodarenja prostorom esto je posljedica nedovoljnog
vrednovanja komparativnih prednosti i mogunosti prostornog razvoja. Gledano iz
dananje perspektive, pogreke u provedbi regionalnog i opinskog prostorno-plan-
skog koncepta mogu se ilustrirati pomou nekoliko karakteristinih primjera.
~ _Nedostatak svijesti o kvaliteti prostora kao resursu, jednoznana gospodarska
orijentacija i nedovoljna tercijarizacija umanjili su perspektive razvoja gradova
srednje veliine, a time i mogunosti stvarnog policentrinog razvitka. Na primjer,
snana koncentracija industrijskih sadraja ibenika onemoguila je koritenje turi-
stikih potencijala njegova izuzetnog poloaja, dok ista takva koncentracija domi-
nantne industrije u Slavonskom Brodu ima negativne posljedice na prostorni razvoj
grada i razvoj funkcija regionalnog centra. _
Tako gledano iz dananje perspektive i prostornih odnosa, moe se tvrditi da
lokacija industrijske zone itnjak u Zagrebu nije najbolje rjeenje posebno ako se
uzme u obzir blizina vodocrpilinog podruja i nepovoljan smjetaj s obzirom na
okolna stambena podruja, posebno na stambenu zonu Novog Zagreba. Slian je
primjer i smjetaj stambenog naselja u Sisku, u sreditu industrijske zone.
Lokacija industrijske zone u rijekom podruju takoer izaziva pitanja i dvojbe.
Prednosti navedenog prostora za lokaciju industrijskih pogona nesumnjive su, ali
taj isti prostor ima i znatne komparativne prednosti za razvoj turistike privrede, ali
su one bitno umanjene lokacijom industrijskih pogona kao to su rafinerija nafte,
termoelektrana (koksara je u meuvremenu zatvorena) i sl.
Smanjivanju turistike vrijednosti intenzivno je izloen i nekad turistiki atrak-
tivan prostor potkozjakog i podmosorskog primorja (industrija cementa, eljezara,
aerodrom i sl.). Brzom industrijalizacijom i urbanizacijom tog podruja uniteni su
81 Z. Stiperski, Geografski aspekt suvremenih gospodarskih kretanja u Hn,atskoj -rast dominacije Zagreba,
Zbronik 2. hrvatskoga geografskog kongresa, Zagreb, 1999., str. 165-173.
218
i veliki kompleksi vrlo kvalitetnog poljoprivrednog zemljita (Splitsko i Katelanska

polje). Promjene u splitskoj okolici (brza urbanizacija i industrijalizacija), koje su
pak potpuno u skladu s planskim dokumentima, mogu posluiti kao primjer pro-
maaja prostornih i drutvenih planova u odnosu na racionalnost koritenja prosto-
ra i prostornih mogunosti, tim prije to je relativno bliza Zagora pruala, a i danas
prua, mogunost lociranja pojedinih privrednih grana (tekstilna industrija, prera-
da plastinih masa, neke grane prehrambene industrije i sl.) i objekata infrastruk-
ture (aerodrom i sl.), a da se pritom ne unitava poljoprivredno zemljite ili potiru
turistike prednosti koje ima primorska zona.
Na kvalitetu ovjekova okolia i kvalitetu ivljenja odnosno na racionalnost
gospodarenja prostorom uvelike utjeu generalni urbanistiki planovi i razliiti pro-
vedbeni planovi. Raspored i meusobna povezanost pojedinih stambenih, gospodar-
skih i drugih zona unutar pojedinih naselja i sam izgled naselja ili njegovih dijelova,
kao i izgled stambenih i proizvodnih objekata imaju veliki utjecaj na nain ivota,
zabavu, zadovoljavanje kulturnih, kreativnih i drugih potreba stanovnika odreenog
naselja. Tako se u strunoj literaturi Novi Zagreb esto istie kao zagrebaki donni-
torij (spavaonica), bez nunih potrebnih (kulturnih, poslovnih, proizvodnih, usluno
ugostiteljskih, trgovakih) sadraja koji bitno utjeu na kvalitetu ivota, raspoloenje
stanara tog dijela grada. Promjene u posljednjih desetak godina ipak ohrabruju.
Generalni urbanistiki planovi, koji su pri izradi shvaeni suvie tehnicistiki,
zanemarivali su esto kvalitativne elemente i bavili se kvantitativnima. Tako su se
komponente drutvenog razvoja, posebno potencijali grada kao prostora oslo-
baanja inicijativa, premalo reflektirale na planska rjeenja, a o sociologijskim i
psihologijskim aspektima ivota u buduem prostoru nije se brinulo.
U opinama i drugim teritorijalnim jedinicama koje nemaju planove ili su kasno
poele izraivati odgovarajue prostorne planove, prevladava i ponaanje kojim se
u razliitim oblicima napada i ugroava prostor kao dobro opeg interesa. Slinih
pojava ima i u opinama za iji su prostor doneseni odgovarajui planovi, ali se
planske odredbe i propisi s podruja prostornog planiranja, ureenja prostora i
koritenja graevinskog zemljita ne provode na zadovoljavajui nain. U primor-
skim opinama est je sluaj nepotivanja zakonske odredbe o obvezi izrade pro-
vedbenih planova za gradnju u zatitnom obalnom pojasu. Provoenje te odredbe
izbjegava se tako da se graevinska podruja naselja stalnog i povremenog stano-
vanja izuzimaju iz zatitnog obalnog pojasa. Tim se postupkom demantira osnovni
smisao odredbe Zakona o prostornom planiranju i ureivanju prostora, o potrebi
utvrivanja zatitnog obalnog pojasa.
Propusti u utvrivanju i provedbi politike ureenja prostora uzrokuju brojne
negativne posljedice, meu kojima se intenzitetom posebno istie bespravna
gradnja na privatnom i uzurpiranom zemljitu.
Bespravna gradnja u Hrvatskoj poslije II. svjetskog rata, kada je privredni i kul-
turni razvoj bio brz, zbog brze urbanizacije i deagrarizacije vrlo je intenzivna.
Prema procjeni, u Hrvatskoj ima otprilike 50 000 bespravno izgraenih objekata.
Pri bespravnoj izgradnji, koja je izrazit primjer devijantnog ponaanja u stambenoj
izgradnji te opasnost za prostor i njegovu kvalitetu, valja, ovisno o uzrocima i
posljedicama, razlikovati bespravnu gradnju objekata za stalno stanovanje i
bespravnu gradnju kua za odmor.
219
Bespravna gradnja objekata za stalno stanovanje vezana je uglavnom za rubne

zone veih gradskih sredita. U gradskim naseljima, u razdoblju poslije II. svjetskog
rata prevelika je (esto i bez posebne drutvene opravdanosti) koncentracija raz-
nolikih proizvodnih, uslunih, zdravstvenih i drugih funkcija koje su veoma privla
ne za stanovnitvo iz bliih ili udaljenijih ruralnih zona. Tempo izgradnje stanova za
novopridolo stanovnitvo bio je i ostao sporiji od tempa porasta broja stanovnika,
to je prisiljavalo dio stanovnitva da svoje stambene probleme rjeava nezakonito,
gradei divlje, bespravne stambene objekte na rubovima gradova. U Zagrebu je
samo prije desetak godina registrirano oko 20 tisua bespravno podignutih objeka-
ta (novogradnje, prigradnje, adaptacije i sl.).
Bespravna je izgradnja najintenzivnija na rubovima grada, u blizini industrijskih
zona, gdje je zemljite za gradnju (zbog blizine industrije i njezinih negativnih utje-
caja na okoli) najjeftinije i za graditelje bespravnog objekta (najee radnika s
niim primanjima) najpristupanije.
Tako je uz industrijsku zonu itnjak u Zagrebu nastalo cijelo naselje bespravno
izgraenih stambenih objekata - Kozari Bok. Bespravna i neplanska gradnja
namee stanovnitvu tog naselja brojne probleme, meu kojima se istiu opskrba,
prikljuivost na komunalnu infrastrukturnu mreu, loa kvaliteta zraka, vode i sl.
Istodobno su njihovi bespravno izgraeni objekti, odnosno naselje u cjelini, pre-
preka normalnom irenju industrijske zone ili pojedinih pogona. Sline su prilike i
u drugim veim gradovima i industrijskim sreditima u Hrvatskoj (Split, Rijeka,
Osijek i dr.).
Bespravnom gradnjom stambenih objekata esto su zahvaeni i prostori uz pro-
metnice, ime se umanjuje njihova propusna mo. Osim prostora uz prometnice i
uz industrijske zone, bespravno izgraenim objektima zahvaeni su i prostori pred-
vieni za usmjerenu drutvenu izgradnju odnosno poljoprivredno zemljite, to
stvara tekoe u planskom razvoju gradova ili smanjuje poljoprivredne povrine i
prinose.
Meu faktorima ugroavanja prostora i prostornih mogunosti vano mjesto
pripada i bespravnoj gradnji kua za odmor (vikendica). Gradnja kua za odmor
(bespravnih kao i onih izgraenih u skladu sa zakonom) u Hrvatskoj je posebno
intenzivna u sedamdesetim i osamdesetim godinama.
Vaan preduvjet za njihovu gradnju jest porast drutvenog standarda, skraeni
radni tjedan, odnosno poveano slobodno vrijeme to je omoguilo znatnom broju
graana da bolje udovolje svojim interesima za povremenim boravkom na moru, uz
rijeke, jezera te u umskim i drugim turistiki i rekreativno privlanim dijelovima
Hrvatske. Gradnjom kua za odmor u navedenim zonama uniteni su veliki kom-
pleksi poljoprivrednog zemljita, ugroena izvorita pitke vode te obale mora,
rijeka i jezera. Negativne posljedice bespravne gradnje kua za odmor na stanje i
kvalitetu okolia jo su vee ako se uzme u obzir da su te kue vremenski slabo isko-
ritene i da je u njihovu gradnju uloena golema koliina nacionalnog dohotka koji
je mogao biti iskoriten na drugi, produktivniji nain.
Osim toga, veina kua za odmor odnosno vikend-naselja nema na odgovarajui
nain rijeeno pitanje komunalne infrastrukture zbog ega se npr. kruti otpad
najee deponira po susjednim umskim i poljoprivrednim povrinama, a otpadne
sanitarne vode odvode u septike jame ili u otvorene kanale, rijeke ili more.
220
Poseban oblik ugroavanja prostora jest izmjena krajolika koja nastaje kao
posljedica bespravne i nekontrolirane gradnje, ali isto tako i kao posljedica loih
planova i planskih smjernica u kojima se ne potuju prirodno-geografske osobitosti
prostora te tradicionalni oblici gradnje.
Neprikladnim iskoritavanjem prostora, neracionalnom eksploatacijom prirod-
nih dobara te intenzivnom urbanizacijom esto se naruavaju estetske vrijednosti
okolia, to uzrokuje viestruke tete i za kvalitetu ivota stanovnitva gubitkom
ambijentalnih vrijednosti ivotnog prostora, i zbog onemoguavanja koritenja pri-
rodnih atraktivnosti za razvoj turistike privrede.
Prostorno planiranje, ako je shvaeno suvie tehnicistiki i lieno estetskog pri-
stupa kompoziciji urbanog pejzaa, ne moe pripomoi ouvanju i unapreenju
kvalitete okolia.
Stoga je uz tradicionalne metode zatite spomenikih, urbanih i ruralnih cjelina
u prostornim planovima, uz zatitu prirode, sanaciju oneiivaa vode, zraka, tla i
vegetacije te zatitu od buke i zraenja, potrebno sagledati sve ambijentalne, pri-
rodne i stvorene vrijednosti promatranog prostora i planom pruiti kreativni dopri-
nos njihovu osmiljavanju, ouvanju i unapreenju.
Primjenom nove tehnologije graenja istovrsnim materijalima i oblicima te
nepotpunim i neadekvatnim urbanistiko-tehnikim uvjetima i uvjetima arhitek-
tonskog oblikovanja koji nisu prilagoeni specifinim prirodnim osobitostima pro-
stora i kulturnom nasljeu, brojna naselja (gradska i seoska) izgubila su svoje izvor-
ne pejzane osobitosti i vrijednosti.
I razliite druge ovjekove aktivnosti u prostoru utjeu na na izgled krajolika. U
tom se smislu posebno istie turistika privreda, za koju su, uz razne druge pret-
postavke (povoljna klima, raznovrsnost spomenika kulture, efikasna infrastruktura
i sl.), pejzane osobitosti bitne za razvoj i privlane za turistiku klijentelu.
Meutim, zbog manjka svijesti i znanja o fizionomsko-estetskirn i bioekolokim vri-
jednostima prirode, turistike organizacije svojim akcijama i ponaanjima esto
ugroavaju i degradiraju tu, jednu od osnovnih pretpostavki razvoja. Kako drukije
tumaiti gradnju velikih, stilom i graevnim materijalima prostoru neprilagoenih
hotela, stvaranje i gradnju umjetnih betonskih platoa kao planih povrina, neprim-
jerena hortikulturna rjeenja i sl.? Posebna opasnost za pejzane vrijednosti pri-
morskog i turistiki najprivlanijeg prostora jesu esti poari, a oni su esta posljed-
ica nepanje masovne turistike klijentele i njihovih domaina. Karakteristian
oblik pejzane degradacije nerazvijenih ili slabije razvijenih ruralnih podruja jest
zaputanje i naputanje naslijeenoga graevinskog fonda naselja. Taj je proces vrlo
izrazit na otocima, a posebno je konfliktan u podrujima koja podlijeu graevin
skoj ekspanziji usmjerenoj na novu gradnju, a ne na obnovu postojeih i nerijetko
etnoloki vrijednih objekata. Oito je rije o manjku prikladnih poticajnih mjera za
revitalizaciju povijesnih naselja.
Pejzane vrijednosti pojedinih prostora smanjuju i kopovi (povrinski) razliitih
sirovina, kao to su kamenolomi, kopovi lapora, ljunare, rudnici boksita i drugih
sirovina. Navedeni negativni utjecaji zacijelo se ne mogu potpuno izbjei jer su za
gospodarski razvoj nune razliite sirovine i njihovi kopovi, no racionalnim bi se
pristupom mogli znatno smanjiti. Tome u ~rilog govore i primjeri nekad pejzano
problematinih ljunara (Jarun, Bundek, Cie) koje sanacijom i ureenjem mogu
221
pridonijeti oplemenjivanju kvalitete svoje okolice. Saniranjem naputenih kameno-

loma na padinama Medvednice, Mosora, Kozjaka i drugih uzvienja irom
Hrvatske nestalo bi otvorenih rana u krajoliku tih prostora. Racionalnim pristupom
i u drugim aktivnostima (hidroenergetskim zahvatima, gradnji dalekovoda, pro-
metnica, objekata infrastrukture, sjei uma i sl.) mogu se umanjiti loe posljedice
za izgled krajolika.
Zemljina politika, kao skup mjera i instrumenata pomou kojih se regulira pri-
bavljanje zemljita za odreene potrebe, njegova kontrola i koritenje, raspolaganje
zemljitem i razliite druge mjere za njegovu pravilnu upotrebu, takoer imaju
vanu ulogu u racionalnom iskoritavanju zemljita. Osnovne pretpostavke pravil-
ne zemljine politike u Hrvatskoj u proteklom razdoblju nisu se potpuno ostvarile.
Naime, zbog razliitih razloga i interesa velike povrine kvalitetnog poljoprivrednog
tla nekontrolirano su koritene za graevinsko zemljite na kojemu su izgraeni
razliiti stambeni, gospodarski i infrastrukturni objekti.
:: .. pUIJrovhik prij~ Londona

!:~f;;~~i~f/f;~lc##tqs'to~"oitr~ieAJdi'fatit*ov[e1'<Jy~.okoiia,lneupivin1f!:
il$iiij~@f~gliliraoje ~ /jub~qv#tksvop~statutqm.. To je bi(134 godine prije
n~gfi,it~ 1~triqlf '$<bvtir4 l,.i~!JrqiJ;i7. l,(p9treb.l,( ~g~e1ia, statutJe, ko4ificirap
.~toJ~~D-~difd/ze,,9~PtlBo'rlv. kl.f.~i~e,/ifgfatln!i Ja~11e . /{af7,ill'7il~ije. i. lfeptikifl
#'Af!t~jifk4fi.i '{ib,q~iYaifr.i' 9iftq.~qkfic . u otvoi~ne b:iftlik, .o. o~iiozydivanju
~il~tj~~;'i~[v~e.#efa,tilJje, iJg b,i.i,IJ: lf<!'Jije.dfJpulJiO o~redbaniapJai;noj qistoi
1Z:f~J/1iP[9~P~~abz,9/i4f{t!, ~;1r.J~taloii'!3otla S<\ za, .razliku.od odre<Jabq
fii~~~\~;fllif~~11k1ifi$~
. < . ~'t}r6~n~~~1~ef19fa ;;ef~tite, thlf7~i:~pcljf1. uree1!Ja .~!Jlia).
,. . . tR;/R~ffi~~J'.11%.~staje;H,u . sy!et,s.~~nfa~'['-Jerl;n:~JriJe,<lak.Plj1J1Jer
ogi:stvgranjd,;p'ijt(}_efi!c:i.tovjekq. :.~.)fijelovan}em.dimjesto 'suprot~
<' .-'. -._ _ .- ..
'" ,-,''..-'.-.-.'::;\:\. ", <-,_ '' >
.:.-<~ '"-,-:.'<'.' . '-.-- -<., ' .-.'. '\ -, ' ' - :: ' - . ".: . -. -
. It'c{ttitif4J)&"Jf.6r'?~~:~itBt;ahJuje d1ati s;1infiugradu Jec .u 12.' ili.13.

'sfolf.i.C.ii!lJ: (Oje"JoO ili 400 i_odi1ia pri/ePariZa:
222
Primjeri raskoraka (koji naalost nisu rijetki) izmeu stvarnog stanja okolia i
jasno izreenih drutvenih opredjeljenja odnosno zakonskih odrednica koje smo
donijeli svjesni injenice da se drutvo dugorono moe razvijati samo u okoliu koji
osigurava kvalitetan ivot, nuno namee i promjene u razmiljanja po kojima:
- oneienje i ugroavanje okolia ini neizbjenu popratnu pojavu razvoja,
- problematiku zatite okolia treba rjeavati tek na viem stupnju gospodarskog
razvoja,
- zatita okolia ini dodatno optereenje za drutvo u cjelini,
- sadanji stupanj ugroenosti okolia ne smanjuje standard ivota i mogunosti
daljnjeg razvoja,
- o problemima okolia treba brinuti cijelo drutvo, a ne pojedini subjekti koji ga
oneiuj u,
- oneienje okolia uglavnom se socijalizira, a ponekad se smatra i kavalir-
skim prekrajima (rijetki su sluajevi u kojima javno mnijenje ili odgovarajua sre-
dina osuuju neku osobu odgovornu za ekoloki prekraj na nain kako to ini za
poinitelja nekog drugog krivinog djela).
ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA OKOLI
OFICIJELNI ILI FORMALNI ODGOJ I OBRAZOVANJE (s naglaskom na

geografski pristup)
Intenzivna kriza okolia koja je u posljednjih tridesetak godina poprimila globalne
razmjere na odreeni je nain pokrenula brojne promjene i u odgojno obrazovnim
sustavima u veini svjetskih zemalja. kole i obrazovni sustavi openito suvremenoj
krizi okolia morali su suprotstaviti nove oblike obrazovanja o okoliu i razvoju eko-
loke svijesti. Pozitivni su pomaci napravljeni i razina ekoloke 5vijesti krajem deve-
desetih sigurno je via nego to je bila u sedamdesetim godinama. Meutim, mora
se naglasiti da jo uvijek postoje i brojne dileme, o emu svjedoe i znaajne poj-
movne razlike koje se odnose na obrazovanje o okoliu te podizanje ekoloke svije-
sti. Kao primjer navedimo kako su se u ranijem razdoblju, a u nekim se zemljama i
danas sve aktivnosti u svezi navedene problematike nazivaju ekologijom ili eko-
lokim odgojem i obrazovanjem. U nekim zemljama koriste se izrazi nastava za za-
titu prirode ili pak zatitu okolia. Osim razlika po pojedinim zemljama, postoje
znaajne razlike u nazivlju i unutar pojedinih zemalja i to po regijama ili stupnjevi-
ma obrazovanja.
U dokumentima s prve Meunarodne konferencije o odgoju za okoli drava
lanica UNESCO-a odrane od 14. do 26. listopada 1977. godine u Thilisiju defi-
nirano je naelo odgoja za okoli koje glasi: "Temeljni cilj odgoja za okolinu jest
pouavanje pojedinca i drutvenih grupa o kompleksnosti pojma prirodne i umjetne
okoline, radi usvajanja potrebnih znanja, vrijednosti, naina ponaanja i praktinih
vjetina, koje bi im omoguile da odgovore i uinkovito sudjeluju u uoavanju i rjea-
vanju ekolokih problema te izgraivanju kvalitete okoline."
U odluci Konferencije ministara za kulturu od 17. 10. 1980. godine potvreni su
aktualni aspekti i odreen cilj odgoja za okoli koji vrijedi do dananjih dana.
223
Nedavno je dopunjen globalnim dimenzijama ekolokog razvoja i pojmom odrivo-

sti (sustainable development - odrivi razvoj) koji je esto u uporabi od konferen-
cije u Riju (1992.). Odnedavna se prema strunom miljenju lanova savjeta ekspe-
rata za ekoloka pitanja ovaj pojam oznauje kao "trajni ekoloki razvoj". Ovaj
pojam upuuje na potrebu "sagledavanja unutarnjeg jedinstva gospodarskog, drut-
venog i ekolokog razvoja." U dijelu strune analize koja obrauje odgoj no politiki
dio ova je globalna dimenzija poblie oznaena kao "odluujua, kljuna ekoloka
kategorija", kao temeljno shvaanje etikog ekolokog naela "retinteta" (opa
isprepletenost).
Prijelaz s pojma odgoja za okoli na pojam obrazovanje o okoliu ukazuje na
dvojbu o drutveno tehnikom poimanju ekoloke svijesti pa je, stoji u analizi, za
stvaranje nove ekoloke svijesti nuno samo izabrati pravu metodu. Nasuprot tome,
obrazovanje o okoliu izrasta iz razmiljanja i koncepta opeg obrazovanja u koje
se ubraja "problem ekologije", a to znai problem unitenja ili ouvanja prirodnih
osnova ljudske egzistencije, a s tim u svezi i problem odgovornosti i mogunosti
kontrole na podruju znanstveno-tehnikog razvoja, koje bi trebalo rjeavati naglo-
balnoj razini.82
Piui o obrazovanju o okoliu, njemaki didaktiar G. Trommer (1983.) upozo-
rio je kako se ono u proteklom razdoblju:
- uglavnom vezivalo za nastavu biologije to je rezultiralo jednostranim usmje-
ravanjem na prirodu i znanost o prirodi,
- baziralo na isticanju prirodnih ljepota i oaravajuih doivljaja pri proma-
tranju,
- - nije koristilo bitnim ekolokim naelima i pojmovima - i nakon to su oni
mukotrpno uvedeni u nastavu i nastavne planove,
- koristilo prenaglaavanjem (ponekad i glorificiranjem) uloge i vanosti regio-
nalnih i nacionalnih krajolika.
Primjedbe iznesene na obradu ekolokih sadraja u okviru nastave biologije u
velikoj se mjeri odnose i na njihovu obradu u nastavi geografije. Kao opravdanje za
navedene propuste esto se istie kako toj problematici nije bila posveena odgo-
varajua panja u visokokolskoj pedagokoj i znanstvenoj izobrazbi uitelja te da
je mali broj znanstvenih i struno metodikih radova koji se odnose na problema-
tiku ekolokog odgoja i obrazovanja. Trommer naglaava kako je geografija sama
kriva to u ovom segmentu obrazovanja nije vie uinila i kako to potvruju
postojei nastavni planovi i programi, nastavna sredstva te atlasi i udbenici geo-
grafije, ali i prikazi u strunim publikacijama medu kojima prevladavaju struno
znanstveni aspekti s vrlo malom zastupljenou priloga o pedagokim i metodikim
uputama za oblikovanje takvih nastavnih sadraja.
U takvim okolnostima, prema miljenju Trommera, nije doao do punog
izraaja realni funkcionalni odnos prirode, tehnike i drutva u prostornoj realno-
sti niti su obraena znaajna pitanja koja su povezana s najvanijim problemima
kao to su: planiranje prostora, problemi zemalja u razvoju, iskoritavanje prirod-
nih izvora, njihova zatita itd. Posebno je naglasio potrebu kvalitetnijeg meto-
82 D. Bolscho, Obrazovallje o okoliu i ekoloka svij"est, Socijalna ekologija, Zagreb, Vol. 5 (1996.) No. 3
(312-313.)
224
dikog oblikovanja nastavnih sadraja i primjenu najprikladnijih nastavnih metoda

i postupaka
Postoje znaajne razlike u zastupljenosti ekoloke problematike u planovima i
programima pojedinih zemalja i regija. U nekim se zemljama ekoloki odgoj i obra-
zovanje u obliku naela provodi kroz veinu nastavnih predmeta (priroda i drutvo,
priroda, biologija, kemija, geografija, fizika, tjelesna i zdravstvena kultura, tehnika
kultura, likovna kultura, materinski i strani jezici, sociologija itd.). S obzirom na
sadrajne odrednice posebnim se mogunostima ipak istiu geografija i biologija. U
zemljama u kojima se ranije pojavila ekoloka kriza, a time i svijest o nunosti za-
tite okolia, obrazovanje za okoli predstavlja jednu od sredinjih tema ili jezgru
programa. Navedene razlike u pristupima i programiranju ekolokog odgoja i obra-
zovanja ne bi se smjele poistovjeivati s postignutim rezultatima. Logina je oeki
vati da e se bolji rezultati postii ako ekoloke teme predstavljaju sredinji dio
nastavnog programa. Meutim, poznati su i sluajevi dobrih rezultata i uz primje-
nu ekolokog naela.
Geografija kao znanost i kolski predmet koji prouava prostornu stvarnost na
Zemlji prua izuzetne mogunosti za obrazovanje o okoliu. Navedenu konstataciju
potvruje i injenica da veinu geografskih prouavanja ini meusobni odnos
ovjeka i prirodnih elemenata. Proizlazi dakle da su najvaniji ekoloki imbenici
predmet geografskog prouavanja te da ih geografi mogu struno i znanstveno
interpretirati. Prostorna komponenta i princip teritorijalizacije koji su prisutni kod
svih geografskih izuavanja, izrazita su prednost geografije u prouavanju i
objanjavanju problematike krize okolia. Osim prepoznatljive prostorne dimenzije
u prouavanju ekolokih problema, geografija se koristi i tzv. integrativnim pristu-
pom to znai da uz prirodne uvjete ili kvalitete (klima, tlo, vode) uvaava i povije-
sne, socijalne, znanstvene te aktualne gospodarske i politike prilike te diferenci-
rajue faktore poloaja. Prednosti takvog pristupa posebno dolaze do izraaja pri
obradi ekoloke problematike, odnosno problematike ureenja lokalnog prostora u
okviru koje se pruaju mogunosti obrazloenja utjecaja lokalnih prirodnih i drut-
venih odrednica na ekoloke prilike, tete ili optereenja okolia.
Potrebno je meutim naglasiti kako je problematika okolia u udbenicima i
programima nastave geografije bila zastupljena i prije ezdesetih godina odnosno
poetaka ekoloke krize kao globalni i sveobuhvatni problem. U suvremenom raz-
doblju naglaenijih ekolokih problema geografija i geografi prisiljeni su traiti
nova rjeenja obrazovanja za okoli kako bi se izbjegle negativne posljedice tradi-
cionalnih pristupa po kojima su se ekoloki problemi doivljavali uglavnom kao
problemi nekih drugih ljudi u udaljenim zemljama ili nepogode koje se dogaaju
drugima. Takav stav u novim pristupima trebalo je otkloniti, a ekoloku problema-
tiku, odnosno problematiku okolia i njegova oblikovanja, postaviti kao jednu od
sredinjih struno-znanstvenih i nastavnih tema. Takav pristup proistjee iz povea
ne ekoloke svijesti drutva u cjelini ali i iz nezadovoljstva suvremenih geografa tra-
dicionalnim pristupom.
Treba naime podsjetiti na promjene koje su ezdesetih zahvatile geografiju kao
znanost (a time i nastavni predmet). U tom razdoblju regionalna geografija ili zna-
nost o zemljama polako gubi primat, a u sredite geografske problematike razvojem
socijalne geografije u prvi plan dolazi ovjek odnosno razliite socijalne grupe.
225
Geografski prostor sve se vie shvaa kao procesno podruje, "registracijska ploa"
raznolikih drutvenih aktivnosti. U objanjavanju izgleda, vremena i naina
postanka te funkcija krajolika uz prirodne imbenike vie se naglaava uloga
ovjeka ili socijalnih grupa koje su krajolik kao socijalni i gospodarski prostor
oblikovale i organizirale prema svojim potrebama i koje ga u skladu s funkcijama i
podjelom rada mogu planirati, mijenjati i drugaije vrednovati.
Takvi znanstveni pristupi i objanjenja morali su naravno utjecati i na metodiku
odnosno nastavnu komponentu geografije. Sadrajnom ili didaktikom jezgrom
suvremene nastave geografije (posebno u zemljama u kojima se geografija kao zna-
nost i nastavni predmet bre prilagoava naglim promjenama) postaje odnos ovjek
- prostor i procesi koji iz toga proizlaze. Na taj su nain nastavni sadraji podree
ni aktualnim ivotnim potrebama i svladavanju ivotnih situacija u kojima e se nai
oni kojima je suvremena nastava geografije namijenjena. Istim ciljevima podreen
je izbor metoda i postupaka za obradu tako odabranih nastavnih sadraja.
Suvremeni geografi pod pojmom obrazovanja za okoli ne shvaaju samo razu-
mijevanje odnosa ovjeka i prirodnog prostora. Dananja definicija ekolokog
odgoja i obrazovanja znatno je ira i uzima u obzir aktualno kulturoloko, gospo-
darsko i socijalno okruenje u kojem ovjek ivi i u kojem razvija svoje potrebe i
aktivnosti i koje on na odreeni nain oblikuje i mijenja. irenju definicije eko-
. lokog odgoja i obrazovanja uz razvoj same geografije doprinijelo je i iskustvo o
samom prostoru na koje je geografija morala odgovoriti. irenju definicije ide u pri-
log i injenica da je ovjekov okoli sve manje prirodan. Organizacija dananjeg
ovjekovog okolia sve je vie podreena tehnikim i ekonomskim zakonitostima
kojeutjeu na njegovo optereenje, a time i na samog ovjeka. Zbog navedenih raz-
loga pitanja urbanog razvoja, izgradnje infrastrukture, gospodarskih i industrijskih
kapaciteta sve vie postaju predmetom prouavanja u geografiji kao znanosti ili
nastavnom predmetu.
Ekosustavi koji predstavljaju predmet prouavanja geografije kao znanosti i
nastavnog predmeta predstavljaju spoj ili interakciju razliitih faktora, to znai da
se u njima oituju i na njih djeluju prirodni uvjeti i kvalitete kao to su klima, voda,
tlo, ali i aktualni socijalni procesi i utjecaji te povijesna zbivanja. Ovo integrativno
stajalite koje pokuava obuhvatiti svaki pojedini ekosustav odreenog prostora
daje geografiji posebne prednosti ali i odgovarajua ogranienja.
Pri obradi neke ekoloke teme ili problematike analizirat e se njezini najvaniji
imbenici i ukazati na lokalne uvjetovanosti u prirodi i drutvu koji su doveli do
ekolokih teta ili poremeaja. U nastavi geografije takoer je mogue baviti se
pojedinim procesima te ispitivati tijek i rezultate ukoliko je njihovo poznavanje
potrebno za razumijevanje posebne prostorne situacije. Naravno da od nastave
geografije ne treba oekivati da obrazloi sve drutvene motive, politike ciljeve te
gospodarske i tehnike procese u ekosistemima. Ona ih treba registrirati i kritiki
obrazloiti njihov utjecaj na prostor.
Ekoloka problematika u nastavi geografije moe se grupirati u tri skupine i to:
1. Utvrivanje injenica relevantnih za prostor kao na primjer:
- mjesto i uloga prirodnih i drutvenih faktora u ekosistemu nekog prostora,
- zakonitosti procesa i razvitka prirodnog prostora,
- stvaranje ekoloke ravnotee u odnosu na postojee faktore,
226
- lanana reakcija unutar spleta odnosa faktora pri zahvatima u ekosistem,

- optereenje okolia koncentracijom iskoritavanja prostora (potronja vode,
dobivanje sirovina, ivenih namirnica i sl.),
- drutveni odnosi, gospodarski ciljevi i potrebe kao faktori izazivanja promjena,
teta i optereenja u okoliu,
- nunost zatite okolia radi obrane ili uklanjanja tetnih posljedica promjene
okolia,
- mjere i institucije prostornog planiranja i zatite okolia.
2. Podizanje svijesti o kompleksnosti ekolokih problema. Ova zadaa ekolokog
odgoja i obrazovanja mora biti u prvom planu svake teme pa ak i onih u kojima se
obrauje tehnika problematika nekog procesa kao to je: utjecaj temperaturnih
inverzija na stvaranje smoga, utjecaj umjetnog navodnjavanja na zaslanjivanje tla i
sl. Za ocjenu pojedinih situacija jednako je vaan i uvid u ciljeve te motive koji su
doveli do ponaanja koje optereuje okoli.
3. Ukazivanje na kompleksnost stanja i poremeaja kvalitete okolia. Sigurno je
da nastava geografije ne moe pojedinano objasniti sve faktore koji utjeu na
poremeaj kvalitete okolia i nuditi modele njihova rjeenja. Vanija je zadaa
nastave geografije da pomogne u razvijanju svijesti o kompleksnosti problema i
zadaa svakog pojedinca koje iz toga proizlaze.
Posebnosti ekolokog odgoja i obrazovanja bez obzira na nastavni predmet u

okviru kojeg se realiziraju, dolaze do izraaja u injenicama da:
uenik, odnosno ovjek
openito, ima direktan odnos s
objektom prouavanja odnosno
okoliem,
- ovjek (kao pojedinac ili
skupina) i okoli stoje u interak-
cijskom odnosu,
- ovjek jest (ili bi
morao biti) svjestan odgovorno-
sti za okoli jer su njegovi "tra-
govi i ostavtine" vidljivi u oko-
liu,
- na primjerima iz bliskog
ivotnog okolia uenik moe
razmiljati i prosuivati o mno-
gobrojnim problemima i odno-
sima koji se javljaju i u dalekim
prostorima,
- mnoge pojave i funkcije
okolia mogu se zorno demon-
strirati na osnovi ekosistema
krajolika kao prostorni repre-
zentanti ekosistema koji pred- - Za svaku osudu je injenica da nismo nekako smogli sredstva
stavljaju vidljive supstancije u za produelak ovog infrastrukturnog objekta do granice susjedne opine!
227
kojima se mogu uoiti diferencijacije ivotnog prostora, to znai i diferencijacije

funkcija ekosistema krajolika kroz vremenske i prostorne promjene, a to opet uka-
zuje na uske funkcionalne odnose izmeu ovjeka i okolia i kroz kulturnu, gospo-
darsku i socijalnu povijest ukazuje na potencijale prirodnog prostora i na sposob-
nost odravanja prirodne ravnotee,
- u krajoliku se odvijaju drutveni i prirodni procesi preraspodjele ili promjene
energija.
Metodiari odgoja i obrazovanja za okoli posebno istiu vanost povezanosti
emocionalne i racionalne sfere i istiu kako je doivljaj prirode "emocionalna jez-
gra" iz koje se preko faze opisa, objanjenja i razumijevanja prirode razvija svijest
o okoliu te spremnost na djelovanje. U obrnutom redoslijedu djeluju sva podruja
na emotivne sposobnosti, kvalitetu i spontanost doivljaja, na bogatstvo doivljaja i
sl. Iz prethodno navedenog slijedi zakljuak da je za nastavu o okoliu vano prije,
tijekom i nakon rada na znanjima i spoznajama uzeti u obzir i subjektivne osjeaje,
predznanstvena iskustva te osobni pristup. Upravo su oni klju za razumijevanje
prirodnih pojava te su esta pretpostavka za djelatan angaman u zatiti prirode.83
Kvaliteti obrazovanja za okoli u okviru nastave geografije pridonosi primjena
specifinih naela ili pristupa kao to su:
1. Naelo kompleksnosti koje oznaava primjenu razliitih pojedinanih meto-
da a u cilju to bolje obrade ili objanjenja problema ili predmeta. Naime, vei dio
nastavnih sadraja u okviru postojeih nastavnih programa predstavlja sastavni ili
integralni dio ivotnog okolia kao to su: problemi zemalja u razvoju, prostorno
planiranje, zatita okolia, socijalno ponaanje u odnosu na okoli, politika okolia,
kOTitenje resursa, recikliranje itd.
2. Naelo aktualnosti. U ekolokom odgoju i obrazovanju ovisno o kolskom
stupnju biraju se primjeri iz aktualnog ivota i ivotnog prostora, npr. planiranje
prostora, zemlje u razvoju, iskoritenje izvora i njihove zatite, otpad i reciklaa,
ekologija grada itd.
3. Naelo antropocentrinosti. I u sluajevima kad su ekoloka istraivanja
podreena prirodno-geografskim zahtjevima, u sreditu promatranja mora biti
ovjek. On mijenja direktno ili indirektno ekosisteme krajolika iskoritavanjem i
promjenom iskoritavanja kao i iskoritenjem prirodnih izvora i njihovim opte-
reenjem. Antroponaelo se oituje i u odnosima priroda/tehnika/drutvo.
4. Naelo egzemplamosti. S obzirom na velik broj imbenika u sistemu okolia
i sloenost njihove interakcije, treba raditi egzemplarna i zorno. Mnogi ekoloki
predmeti za to su posebno prikladni jer su supstancijalno prisutni (tlo, reljef, voda,
otpad itd.). Odabir i dubinu obrade treba prilagoditi uenicima s kojima se radi na
ekolokom odgoju i obrazovanju.
5. Tematska naelo. U ostvarivanju zadaa ekolokog odgoja i obrazovanja
znaajno mjesto pripada i tzv. tematskom naelu, to znai da se problematika pro-
stora, funkcionalnost ekosistema, umreavanje procesa i antropogena regulacija
obrauju na prikladnim tematskim primjerima (potok, gomile smea, obradiva
oranica, gradski park, stambeni blok).
83 W. Jensen 1988. Zatita prirode u obrazovanju nastavnika, Soc. ekologija Zagreb, Vol: 2. (1993.) No. 2
(181-190), Naturerleben, Untericht Biologie, 137 (12. Jg.): 2-7.0
228
6. Naelo djelovanja. Teme koje se odnose na ekologiju okolia mogu se obra-

diti na "terenu" konkretno "istraivakim" uenjem na objektu. Na taj se nain
istovremeno budi svijest uenika za realnost problema obuhvaenih temama. Oni
spoznaju mogunosti i granice planiranja, zatite okolia, istraivanja okolia.
Uenik moe na jednostavan nain zapaati, mjeriti na terenu i eksperimentirati
vani i unutra te biti u mogunosti da upozorava na pojave oneienja.
Obrazovanje za okoli, kao i druga odgojna obrazovna podruja, mora biti znan-
stveno utemeljeno. Meutim, uitelji moraju voditi rauna da ne pretjeruju u
primjeni znanstvenih metoda i postupaka. Ekoloke nastavne sadraje te metode i
postupke koji se primjenjuju u nastavi treba prilagoditi dobi uenika u osnovnim i
srednjim kolama s kojima se izvodi nastava ekolokog odgoja i obrazovanja.
Uitelj treba imati na umu da uenicima ne treba i ne smije prenositi svu grau koju
je upoznao ili nauio tijekom studija na fakultetu ili vioj koli. Valja, dakle, imati
na umu nunost razlikovanja ekologije i geografije kao znanosti i kolskog nastav-
nog predmeta. U kolske programe mogu se ugraditi samo struno ispravni i peda-
goki oblikovani sadraji. Metodici ekolokog odgoja i obrazovanja nije naalost
poklonjena odgovarajua panja to oteava rad praktiarima u kolama. Stoga oni
u obradi ekolokih sadraja uglavnom primjenjuju opa didaktika i specifina geo-
grafska naela i metode rada.
Primjera radi spomenimo da se programiranje i izvoenje ekolokog odgoja i
obrazovanja u Hrvatskoj jo zasniva na tzv. ekolokom principu. U prilogu se nala-
zi neto vie detalja o nainu ekolokog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj u okviru
nastave geografije.
U definiranom cilju nastave geografije koji glasi: "Cilj je nastave geografije da
uenici upoznaju i zavole svoju domovinu, da steknu osnovno znanje o Zemlji, da
upoznaju gospodarska, drutvena i kulturna obiljeja suvremenog svijeta i uoe
nunost meusobne suradnje i ljudske solidarnosti u svijetu", u velikoj mjeri vidlji-
vi su i ciljevi ekolokog obrazovanja.
Slina se konstatacija moe izrei i za zadae nastave geografije u osnovnoj i
srednjoj koli. U jednoj se zadai izriito spominje i naglaava da treba:
- upoznati uenike s intenzivnim procesom naruavanja kvalitete ovjekova oko-
lia i neophodnom potrebom uvanja okolia od daljnje degradacije, odnosno
poboljanja kvalitete ugroenih elemenata i lokaliteta. Meutim, i sve ostale zadae
nastave geografije u velikoj se mjeri podudaraju sa zadaama ekolokog odgoja i
obrazovanja,
- omoguiti uenicima da steknu osnovno znanje o Zemlji i shvate znaenje pri-
rodnih elemenata (reljef, klime, vode, tlo, vegetacija) i drutvenih pojava i procesa
(stanovnitvo, prostorni raspored oblika njegove djelatnosti i naselja) u predoa
vanju gospodarske aktivnosti s gledita suvremenog znaenja i procesa razvoja,
- osposobiti uenike za uoavanje specifinosti osobina i razliitosti stupnjeva
meusobne povezanosti prirodne osnove i obiljeja socijalnogeografske strukture u
procesu drutveno-geografskog vrednovanja regionalnih kompleksa,
- osposobiti uenike za promatranje i upoznavanje promjena u geografskoj
stvarnosti, razvijati u njima sposobnosti kritike analize konkretnih situacija kao
osnove miljenja i poticanja radi jaanja potrebe za ukljuivanjem u pozitivnu
drutvenu praksu i ivot zajednice,
229
- upoznati uenike s geografskom stvarnosti u prostoru Hrvatske kako bi uoili

njen poloaj i ulogu u suvremenom svijetu,
- promatranjem prirodne osnove i pojave drutvenog razvoja u zaviaju i zemlji
upoznati uenike sa znaajkama razvoja i razvijati svijest o potrebi za ukljuivanjem
u rad i drutvenu aktivnost za napredak svog zaviaja i nae zajednice,
- uputiti uenike u prostome odnose suvremenih gospodarskih i politikih gru-
pacija u svijetu i u prostornu stvarnost suvremenog svijeta,
- stalnom aktualizacijom geografskih nastavnih sadraja razvijati u uenicima
interes za kontinuiranim praenjem geografske stvamosti u zemlji i u svijetu te
potrebu za samostalnim uenjem i permanentnim geografskim obrazovanjem.
- poveati zastupljenost ekolokog naela u svim udbenicima geografije za
osnovne kole te posebnih tema posveenih iskljuivo problematici zatite i una-
preivanja okolia koje se u pravilu nalaze na kraju veih nastavnih cjelina.
U priloenoj tablici razraena je jedna od mogunosti ekolokog odgoja i obra-
zovanja pri obradi geografskih sadraja u pojedinim stupnjevima obrazovanja.
Skolski stu an Sto se ui Predmeti Praktini kolski rad
Ekoloki sadraji blieg
~-
Razredna Razgledavanje (elektrane
nastava ivotnog ili zaviajnog i voda, ureaji za
~. ~
prostora proiava
nje, otpad), ienje bunara,
ltjiqflilH/'liiiiiij
1
11\l!fPfWt\lll/ akcije ienja morske i
rijenih obala ili uma,
izloba "naeno a11
5. i 6. razred Jednostavniji ekoloki Rad na osnovi slikovnih i
sadraji iz svijeta kao cjeline i tekstualnih priloga iz
pojedinih zemalja udbenika i novina, izrada
(obuhvaenih programom modela i kataloga o
nastave geografije za 5. i 6. unitavanju okolia
razred)"i sadraji iz zaviaja i
domovine koji se u skladu sa
zaviajnim i domovinskim
naelom mogu izdvojiti i
obraditi
7. i 8. razred Kompleksniji geoekoloki Eko-eksperimenti na
sadraji iz pojedinih zemalja i otvorenom u kolskoj sobi
regija Republike Hrvatske (ribnjaci, vrtovi, pokusi
(obuhvaenih programom uzgoja biljaka, laboratorijski
nastave geografije za 7. i 8. pokusi o izmjeni plinova,
razred) i sadraji koji se u akvarij i sl.)
skladu sa zaviajnim naelom
mogu izdvojiti i obraditi na
osnovi kvantificiranih
pokazatelja te izrade shema i
modela (oslanjajui se na
znanja iz fizike i kemije -
multidisci linarnost)
Srednje i visoke Kompleksniji geoekoloki Izrada primjerenih modela,
kole sadraji (ekosustavi, jednostavnijih simulacija
geosustavi, biosustavi i sl.), odnosa, kartografskih
njihovi uzrono posljedini prikaza, prikupljanje
odnosi i obrada na modelima podataka uz pomo raunala
(kruenje materije, porast i statistikih publikacija,
stanovnitva, potronja hrane, opaanja na terenu i sf.
ener re, sirovina i sl.)
230
Polazei od pojedinanih problema u ivotnom okoliu uenika, mogunost

diferenciranja promatranja okolia poveava se s veim stupnjem kolovanja. Ona
zavrava kompleksnijim razmatranjima okolia u realnosti i modelu te prikazu (uz
igru) injenica iz ekologije okolia ak i na visokom stupnju kolovanja.
Praktini rad na terenu trebao bi igrati veliku ulogu u odreivanju injenica iz
ekologije okolia. U tu bi svrhu, uz ne ba obilne praktine primjere, sloenu pro-
blematiku trebalo, kako je ve spomenuto, odmjeriti i obraivati prema stupnjevi-
ma. U grafikom prilogu nalazi se primjer kako bi uitelj mogao pouavati ekolo-
giju krajolika i njenu metodiku (srednjoeuropski odnosi).
Grafiki prikaz zamiljen je kao uputa za kolsko-praktinu realizaciju eko-
lokih ideja koje se odnose na okoli. Praktiari daju pomo po sektorima. U
svakom sluaju, u nastavi treba voditi rauna o kompleksnosti ekosistema i o mno-
gostrukosti metoda i pristupa ekologiji okolia i ujedno uspostavljati odnos prema
prostorno-planerskoj praksi koja vodi rauna o brizi za okoli.
Nastava bi se trebala koristiti primjerima iz blizine jer ona mora biti usmjerena na
akciju. Kod primjene primjera iz drugih zemalja i udaljenijih dijelova svijeta treba oda-
brati one koji mogu pomoi u spoznaji primjera iz blizine ako se u nastavi polae vrijed-
nost na to da i na razinu usmjerenosti na akciju treba uslijediti transfer.
U nastavnom planu i programu te udbenicima nastave geografije u Bavarskoj
naglaeniji je problemski pristup. Nastavni je plan raen prema spiralno uzlaznom
modelu to znai da se u svim stupnjevima kolovanja obrauju prostorni odnosi i
djelotvornost funkcija pri emu se irina i kompleksnost poveava od niih prema
viim razredima. Tako se, na primjer, u niim razredima osnovne kole ukazuje na
ekoloka pitanja pri obradi nastavnih tema: kvaliteta stanovanja u razliitim etvr
tima grada, poloaj igralita, uklanjanje otpada i sl. U programima 5. i 6. razreda
zastupljene su kompleksnije teme kroz koje se ukazuje na ekoloki odnos osnovnih
ljudskih potreba i aktivnosti u prostoru. Navodimo i neke teme: povrinski kopovi
ruda i kamenoloma te njihova rekultivacija, konflikti kod izgradnje prometnica
(ulice, aerodromi, kanali i sl.), kod izgradnje industrijskih pogona, elektrana i sl.
Svaka od navedenih tema prua mogunost za objanjavanje kako se gospodarsko
iskoritavanje i drutveni zahtjevi manifestiraju promjenama u prostoru, ali i za raz-
miljanje o granicama i odgovornostima koje proizlaze iz takvih zahvata.
Nastavni sadraji u programu 7. razreda pruaju mogunost za obradu eko-
lokih problema u irim globalnim razmjerima. Tako, na primjer, teme o primjeni
monokultura, sjei uma, promjenama vodnih reima pruaju mogunost uoavanja
ekoloke ravnotee kao i vanosti planiranja i ponaanja ovjeka u razliitim eko-
sustavima.
iri je i kompleksniji pristup u 8. i 9. razredu bavarskih kola. U tim razredima
uenici dobivaju detaljnije uvide o ekolokim procesima u vlastitom okoliu.
Programom je predvieno upoznavanje institucija koje se bave problematikom
okolia, oblika postupanja, ali i razvoj spoznaja o mogunostima vlastitog ukljui
vanja i sudjelovanja u takvim procesima. Sve to potie uenika na osobni angaman,
ini ga osjetljivim na posljedice traenja i odluke kao i na odgovornost koja iz toga
proizlazi.
Bez obzira na koji se nain sprovodi ekoloki odgoj i obrazovanje u okviru
nastave geografije, treba naglasiti kako od geografije ne treba oekivati da objasni
231
drutvene motive, politike ciljeve te gospodarske i tehnike procese u ekosustavi-

ma, ve da ih registrira i da kritiki osvrt na njihov utjecaj i djelovanje u prostoru.
Nova ekologija ili ekologija neravnotee odnosno kaosa koja u posljednjih dese-
tak godina dobija sve vei broj pristaa i meu geografima, nudi i nove pristupe u
ekolokom odgoju i obrazovanju. Pristae nove ekologije smatraju kako u okoliu
umjesto perzistentne stabilnosti mora vladati neravnotea, kaos, nestabilnost jer
takvo stanje uvjetuju prirodni i ljudski imbenici. Pristae nove ekologije proua
vanje zatite prirode stavljaju prije svega u okvire ekonomskog razvoja. To je i raz-
log da se za novu ekologiju esto koriste i pojmovi "odrivi razvoj" ili "zatita sraz-
vojem". Na ve spomenutoj Konferenciji Ujedinjenih naroda o okoliu i razvitku
UNCED 92 odranoj u Rio de Janeiru od 3. do 14. lipnja 1992. usvojen je i pose-
ban dokument nazvan AGENDA 21 ili "Program za 21. stoljee". U tom doku-
mentu 36. poglavlje posveeno je promociji obrazovanja, javne svijesti i obuavanja
i to uglavnom u skladu s teorijom odrivog razvoja odnosno novom ekologijom. O
tome svjedoe i ovi primjeri:
U odjeljku 36.2. koji sadri programska podruja navode se:
A) preusmjeravanje obrazovanja k odrivom razvoju,
B) poveavanje javne svijesti,
C) unapreivanje obuavanja.
36.2.A) preusmjeravanje obrazovanja k odrivom razvoju
U odjeljku "ciljevi" (preusmjeravanje obrazovanja k odrivom razvitku), odno-
sno u 36.4. meu ostalim se istie:
- ostvarivanje svijesti o razvoju i okoliu u svim sektorima drutva u itavom
svijetu to je prije mogue,
- nastojanje da se postigne pristupanost obrazovanja za okoli i razvoj poveza-
na sa socijalnim obrazovanjem od osnovne kole kroz odraslu dob do svih grupa
ljudi,
- promicanje integriranja koncepta okolia i razvoja, ukljuujui demogeogra-
fiju, u sve obrazovne programe, posebno promicanje analize uzroka glavnih utje-
caja na okoli i razvoj u lokalnom kontekstu na temelju najboljih raspoloivih znan-
stvenih podataka i drugih prikladnih izvora znanja, te posebno naglaavanje
daljnjeg obuavanja na svim razinama.
U odjeljku "aktivnosti" (36.5.) meu ostalim se navodi:
- obrazovnim institucijama, uz odgovarajuu pomo grupa iz zajednice ili nevla-
dinih organizacija, preporua se da pomognu ili odrede program obuavanja za sve
uitelje, administratore i obrazovne planere kao i neformalne obrazovne djelatnike
u svim sektorima, prije i tijekom slube, ukazujui na prirodu i metode obrazovanja
o okoliu i razvoju te koristei relevantna iskustva nevladinih organizacija,
- relevantne vlasti trebaju osigurati da svaka kola ima pomo kod izrade radnih
planova aktivnosti vezanih za okoli, uz sudjelovanje studenata i osoblja. kole bi
trebale ukljuiti kolsku djecu u lokalne i regionalne studije o okoliu i zdravlju,
ukljuujui sigurnu pitku vodu, zdravstvo, hranu i ekosisteme, te u relevantne dje-
latnosti, povezujui te studije s uslugama i istraivanjima u nacionalnim parkovima,
parkovima prirode, parkovima ekolokog nasljea itd.,
232
- obrazovne institucije trebale bi promicati dokazane obrazovne metode i razvi-

tak inovativnih metoda uenja za obrazovne odrednice. One bi takoer trebale
priznati odgovarajue tradicionalne obrazovne sustave u lokalnim zajednicama,
- zemlje bi mogle podupirati sveuilita i druge tercijarne djelatnosti i mree za
obrazovanje o okoliu i razvoju. Medudisciplinarni teajevi trebali bi stajati na
raspolaganju svim studentima. Postojee regionalne mree i djelatnosti te akcije
nacionalnog sveuilita koje promiu istraivanje i uobiajene pristupe u uenju
glede odrivog razvitka trebaju se izgraivati te se trebaju stvarati novi partnerski
odnosi i mostovi s poslovnim i drugim sektorima kao i sa svim zemljama u svrhu
razmjene tehnologije know-how i znanja.
36.2.B) poveanje javne svijesti (vidjeti poglavlje neoficijelno ili neformalno
obrazovanje)
36.2.C) unapreivanje obuavanja
U odjeljku "ciljevi" ( 36. 13.) navodi se:
a) ustrojiti ili pojaati strune programe obuke koji zadovoljavaju potrebe oko-
lia i razvitka s osiguranim pristupom mogunostima obuavanja, bez obzira na
socijalni status, dob, spol ili rasu,
b) promicati fleksibilne i prilagodljive radne snage razliite dobne strukture
osposobljene da zadovolje rastue probleme vezane za okoli, razvoj i promjene
koje nastaju u prijelazu na odrivo drutvo,
c) pojaavati nacionalne kapacitete posebno u znanstvenom obrazovanju i
obuavanju, kako bi se osposobilo vlade, poslodavce i radnike da zadovolje svoje
ciljeve glede okolia i razvoja i olakao transfer i asimilacija nove prikladne, drut-
veno prihvatljive i odgovarajue tehnologije,
d) osigurati da se ljudska ekoloka razmatranja o okoliu integriraju na svim
upravljakim razinama i na svim funkcionalno upravljakim podrujima poput
marketinga, proizvodnje i financija.
NESLUBENI ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA OKOLI

Uz redovni ili oficijelni kolski sustav, odgoj i obrazovanje za okoli u velikoj se
mjeri ostvaruje i u neoficijelnom odnosno izvankolskom dijelu odgoja i obrazo-
vanja. U tom pogledu posebno znaenje ima obiteljski odgoj i obrazovanje. U
predkolskom i mlaem kolskom uzrastu lanovi obitelji (roditelji, braa, sestre,
djedovi, bake i drugi roaci) pokazivanjem, pouavanjem, razgovorom, objanja-
vanjem i na druge naine upoznaju dijete sa svijetom koji ga okruuje. Ve u tom
razdoblju na primjerima ponaanja lanova svoje obitelji dijete stjee i osnovna
znanja odnosno iskustva o redu i neredu te odnosima prema okoliu.
Sve vee znaenje u odgoju i obrazovanju openito pa tako i u dijelu koji se
odnosi na okoli imaju masovni mediji. Meu njima se po efikasnosti posebno istie
televizija. Nove video tehnologije pruaju izuzetne mogunosti promatranja pri-
rodnih i drutvenih fenomena u okoliu iz bliih kao i udaljenijih dijelova svijeta.
Obrazovni program Hrvatske televizije imao je, a ima i danas, posebno istaknuto
mjesto u podizanju razine odgoja i obrazovanja za okoli i to podjednako kod ue
nika i kod starijih generacija.
233
Jednako znaajnim mogu se smatrati i radio emisije, zatim tisak (dnevni, tjedni,
struni, informativni, zabavni i sl.) u kojem se nalaze i prilozi s ekolokom proble-
matikom i upozorenja na nunost zatite okolia.
Od velikog su znaenja i organizirani nastupi pojedinih upravnih institucija
(Ministarstvo prostornog ureenja i zatite okolia, upanijske, gradske i opinske
slube sa slinim programom rada), organizacije koje se bave obrazovnim i kultur-
nim djelatnostima (narodna i otvorena sveuilita), strune udruge (Hrvatsko eko-
loko drutvo, Hrvatsko geografska drutvo, Pokret prijatelja prirode "Lijepa
naa", mladi uvari prirode, drutva inenjera i tehniara, drutva za zatitu voda,
zraka, tla, razne nevladine organizacije i sl.).
U ve spomenutom dokumentu s konferencije u Rio de Janeiru uz formalno
obrazovanje u odjeljku B "Poveanje javne svijesti" obuhvaeno je i neformalno
obrazovanje. U odjeljku "Cilj" (36.9.) navodi se: "Cilj je unaprijediti iroku javnu
svijest kao bitan dio globalnog obrazovnog nastojanja da se pojaaju stavovi, vrijed-
nosti i akcije koji su sukladni s odrivim razvitkom. Vano je naglasiti naelo pre-
noenja ovlasti, odgovornosti i sredstava na najpogodniju razinu pri emu se pred-
nost treba dati lokalnoj razini odgovornosti i kontroli nad djelatnostima na stva-
ranju svijesti."
-Ukljuili smo se u akciju Bijeli Zagreb, pa smo oistili dvorite!
234
LITERATURA I IZVORI
Ani, V. Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb 1998.

Bioloka i krajobrazna raznolikost Hrvatske, Dravna uprava za zatitu prirode i oko-
lia, Zagreb, 1999.
Bognar A.i dr. Geografija 1. Profil, Zagreb, 1997.,
Bolscho, D., Obrazovanje o okoliu i ekoloka svijest, Socijalna ekologija, Zagreb,
Vol. 5 (1996.) No. 3 (312-313)
Borkovi, I.: Upravno pravo, Informator, Zagreb, 1995.
Busch, K. F. D. Ulmann, G. Weise, Ingenieur okologie, VEG G. Fischer Verlag,
Jena, 1983,
Chemie und Uwelt, Verband der Chemischen Industrie. V., Frankfurt,1986.
Demographic Yeaebook United Nations World Population Chart, 1990, Revised New
York 1990.,
Der Fischer Weltalmanach
Detwyler T. R, Man's Impact on Environment; McGraw-Hill, New York, 1971.
Die Sicherheit Unserer Kemkraftwerke, Der Bundesminister fur Umwelt, Bonn,
1988.
Drutvena istraivanja, Zagreb, God. 8. (1999.), br. 5-6, Koliko Hrvatska ima sta-
novnika nakon domovinskog rata, Institut drutvenih znanosti - Pilar
Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO), FAOSTAT
Statistical Database (FAO, Rome, 1997.,
Friganovi, A i Vojnovi, F. Hrvatska u demografskoj posttranziciji, Geografski hori-
zont br. 1/1994.,
Friganovi, A. M., Opi razvoj, tekoe i izgledi demografskog kretanja u Republici
Hrvatskoj, Zbornik radova, I. Hrvatski geografski kongres, Zagreb 1995,
Friganovi, M., i Bai, K., Stanovnitvo, prirodna dobra i okoli, Geografski hori-
zont br. 1/1995.
Global Estimates ... , UN, New York, 1987.
Glava, V. Uvod u globalnu ekologiju, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia,
Zagreb, 1999.
Gore A!, Zamlja u ravnotei, Mladost, Zagreb, 1994.
Granice rasta, Stvarnost, Zagreb
Haggett P., Geography: A modem synthesis; Harper, New York, 1972
Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, Dravna uprava za zatitu prirode i
okolia, Zagreb, 1998.,
Izvjetaj o kvaliteti okoline u Republici Hrvatskoj, Republiki komitet za graev
inarstvo ..., Zagreb, 1988,
Jensen, W. 1988. Zatita prirode u obrazovanju nastavnika, Soc. ekologija Zagreb,
Vol. 2. (1993.) No. 2 (181-190), Naturerleben, Untericht Biologie, 137 (12. Jg.):
Kemenergie im Dialog, Die Betreiber und Hersteller von Kemkraftwerker in der BRD
(I985.)
Klepac R., Osnove ekologije; Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb, 1980.
235
Knodel H., Kuli U Okologie und Umweltschutz; Metzler, Stuttgart, 1990.- Lay, V.
Odrivi razvitak i dmtvene promjene, Socijalna ekologija br. 1/1992. str. 4.
(Prema Our Common Future, World Commision on Environment and
Development, Oxford University Press, Oxford-New York, 1987., - Leksikon,
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1996.
Leser, H Landschaftsokologie, Verlag Eugen Ulmer, Stutgart, 1991.
Livada, S., Sociologijski aspekti revitalizacije poljoprivrede, Sociologija sela 87/ /90,
1985,- Matas, M., Simoni, V. i obot, S., Zatita okoline danas za sutra. .K.
Zagreb, 1989. godine.- Matonikin, I., Z. Pavleti i M. Cvitkovi, ovjek i njego-
va okolina, Centar za industrijsko oblikovanje, Zagreb, 1979.
Miller G. T. Jr, ed, 1988: Living in the Environmenl. An Introduction to Environment
Science; Wac sworth; Belmont- Narodne novine, 30/94, 72/94. 48/95., 75/93,
92/96., 27/96., 53/96, 36/96., 64/96., 38/96., 46/96., 33/96.
Meadows D. H. et a!, 1972: The Limits to Growth; Universe, New York, 1972.
(Granice rasta, Stvarnost, Zagreb, 1974,)
Odum E. P.,: Fundamentals of Ecology; Holt Saunders; New York, 1977.
Odum, E. P., Ecological and General Systems. An Introduction to Syistems Ecology.
Univ. Press Colorado, Niwot, Colorado, 1994.
Omejec, J. Osnove prava okolia, Dravna uprava za zatitu okolia, Zagreb, 1997.
Par V. Energetska kriza - Gdje (ni)je izlaz? kolska knjiga, Zagreb, 1984.
Pavi, R. Osnove kompleksne ekologije i geoekologije za geografe - temeljne definicije
i prijedlog nastavnog programa, Geografski glasnik br 49, Zagreb 1987..
Pimente~ D. Energy Utili.zation in Agriculture; Gordon Sloggett, Energy in U. S.
Agriculture, W
Poste!, S Water, Rethinking Management in an Age of Scarcity, Worldwatch Pa per 62,
Worldwatch Institute, Washington D. C., 1997
Poste!, S.Altering the Earth's Chemistry: Assessing the Izisks, Worldwatch Paper 71,
Worldwatch Institute, Washington, D. C. 1986.
Potoi, N i Seletkovi, I.: Stanje oteenosti uma u Republici Hrvatskoj 1998.
godine, umarski list br. 1-2/2000.,
Priroda, br. 8/1991. str. 12.
Program za promjenu, AGENDA 21, Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia,
Zagreb, 1994.,
Rangeley, R. lrrigation and Drainage in the World and Irrigation-Current Trends and
A Future Perspective.
Rifkin, J., Posustajanje budunosti, Naprijed, Zagreb, I968.-
Rjenik JAZU, Zagreb,
Rogli, J. Geografski aspekt degradacije okolia, Geografski horizont, br. 3-4/1973.
- Skupina autora, Osnove prava okolia, Dravna uprava za zatitu okolia,
Zagreb, 1997., .
Starevi, T., Protiv poara strukturom i programom, umarski list, br. 7-8/1998.
Statistiki ljetopis, Dravni zavod za statistiku Zagreb, 1998.
Stiperski. Z., Geografski aspekt suvremenih gospodarskih kretanja u Hrvatskoj - rast
dominacije Zagreba, Zbronik 2. hrvatskoga geografskog kongresa, Zagreb,
1999.
236
Literatura i izvori
Stoddart D. R .. 1965: Geography and the ecological approach: the ecosystem as a geo-
graphic principle and model; Geography, 50
State of the World, Worldwatch Institute, 1987.
Supek, R. Ova jedina zemlja, SNL, Zagreb, 1978.
Supek, R.. Grad po mjeri ovjeka, Naprijed, Zagreb, 1987.,
egota, T. i Filipi, A Klimatologija za geografe, kolska knjiga, Zagreb, 1996.,
Tiyu J., O'Hare G., 1981: Human Impact of thc Ecosysiem; Oliver and Boyd,
Ediitburgh
Tuhtar, D., Zagaenje zraka i vode, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
Uzelac, V. Miloti, B. Nastavnik-imbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, Filozofski
fakultet Rijeka 1999.
Uzelac, V. Okoli, obrazovanje -odgajatelji/uitelji, HPKZ, Zagreb 1996.
Vrek, Ll. ovjek i okoli, Profil, Zagreb, 1997.,
Vresk, M. ovjek i ekoloki sistemi, Geografski horizont br. 1/1992.
Vresk, M, Uvod u geografiju, . k. Zagreb, 1997.
W. U. Chandler, Materials Recycling: The Virute of Necessity, Worldwatch Paper 56,
Worldwatch Institute, Washington, D. C., 1983.
Wertheimer-Baleti, A.: Demografija, stanovnitvo i ekonomski razvitak, Zagreb,
1982
World Development Indikators za 1999.
World Development report, 1982,
World Population Data Shelt, Book edition, Demographic Data and Estimates for the
Countries and Regions of the World 1998.
World population data sheft, Book edition, Demographic data and esthimatesfor the
Countries and Regions of the World 1998.
World Resources 1998-1999., New York, Oxford, 1998.
Worldwatch Institute estimates based on U. S. Department ofAgriculture data:
Zavodnik, D.400 Thars of the Adriatic Marine science, Thalassia Iugosl., 19/1983.
Zverev, V. P. Rola podzemnih voda v migracii himieskih elementov, Izdateljstvo
Nedra, Moskva, 1982.,
237
KAZALO
abiotiki ili neivi dio ekosustava, 13, 23 ekologija, 13
acidifikacija, 32 ekologija neravnotee, 22, 232
AGENDA 21 ili "program za 21. stoljee, ekoloka funkcija uma, 80
209, 232 ekoloke katastrofe, 195, 200
agrarna revolucija, 126 ekoloki odgoj i obrazovanje, 224
agrarni ekosustavi, 105 ekoloki obrazovni princip, 229
alfa (a)-zraenje, 180 ekoloki pristup ili koncept, 19
alkalizacija, 30 ekoloki pritisak, 15
antropoekologija, 19 ekoloki pritisak na obradive povrine, 135
antropogene emisije, 40 ekoloki pritisak na ribolovna podruja, 70
antropogeni initelji oneienja zraka, 41 ekoloki pritisak na ume, 86
atmosfera, 36 ekoloki pritisak ugljinog dioksida, 171
Aussenwelt, 11 ekoloki pritisci na panjake, 138
avionski promet i okoli, 179 ekoloki zakoni, 212
ekosistem ili ekosustav, 12
Barcelonska konvencija, 208 ekosustavi mora i oceana, 56
bespravna gradnja, 219 ekosustavi rubova kopna, 56
beta (P)-zraenje, 180 ekosustavi voda, 25, 56
bezopasni industrijski otpad, 185 emisija plinova, 174, 175
biocenoza, 12 emisije, 39
biogeokemijski ciklus, 27, 101, 106 emisije nekih oneiivaa u hrvatskoj, 55
biom, 79 energetika i okoli, 166
biosfera, 93 environment, 11
biotiki elementi, 13 erozija, 30
biotika sastavnica ekosustava, 23 eutrino ili smede tlo, 34
biotop, 12 Exxon Valdez, 201
Bohpal, 166
Brijuni, 123 gama (y)-zraenje, 180
geoekologija, 20
CFC tvari, 52 geografski ekoloki koncept, 19
crnica, 34 geografski poloaj i okoli, 114
globalno zatopljenje, 51
ernobil, 166, 182, 201 glomazni otpad, 185
etrinarske ume, 77 grad, 154
ovjekova sredina, 9 gradski ekosustavi, 107
granice rasta, 207
deforestacija, 81, 84 granine vrijednosti, 12
degradacija tla, 29
degradirane crnice, 34 havarije prometnih sredstava i okoli, 201
Deklaracija o ovjekovu okoliu, 208 havarije tvornikih postrojenja i okoli, 201
Deklaracija o zatiti okoline u R. Hrvatskoj, hidroenergija, 171
210 hidroloki ciklus, 57, 64
dezertifikacija, 30, 200 hranidbeni lanac, 79
Oie Welt, 11 hrvatske ume, 90
doze zraenja, 183
indeks populacije morskih vrsta, 69
ecological footprint EFP, 13 indeks populacija slatkovodnih vrsta, 65
efekt staklenika, 11, 50 indeks populacije umskih vrsta, 84
239
indeks ivih vrsta, 13 naelo odgoja za okoli, 223

industrija i okoli, 164 nafta i okoli, 169
naruavanje kvalitete okolia, 11
kamposi, 77 nii stupanj naruavanja okolia, 11
kapacitet okolia, 11 nova ekologija, 22, 232
kemijski sastav tla, 28 nuklearna energija, 171
kisele kie, 47 nuklearni pokusi, 185
klimatska obiljeja prostora i okoli, 109
klimazonalna vegetacija, 102 oaze, 77
klub minus 30%, 48 obradive povrine, 134
komunalni otpad, 185 odgoj i obrazovanje za okoli, 223, 224
koncepcija nultog rasta, 207 odlagalita kunog smea, 186
koncepcija odrivog razvoja, 209 okolica, 10
koncept ekosustava, 23 okolina, 10
Konferencija o zatiti atmosfere, 51 okoli, 10
Konvencija o biolokoj raznolikosti, 209 Okvirna konvecija UN-a o promjeni klime,
Konvencija o prekograninom oneienju, 209
208 oneienje ekosustava, 100
Konvencija o zatiti ozonskog omotaa, 208 oneiivaa zraka, 41
kopneni ekosustavi, 25 oneiivai, 11, 42
Kornati, 123 opasni otpad, 185
Krka, 123 opoarene umske povrine, 91
kruenje vode u prirodi, 58 osutost stabala, 92
kuni otpad, 189 Otok tri milje, 201
kultivirani krajolici, 20 otpad, 185
ozonskiomota,43,44
lateritizacija, 29
lesivirana tla, 34 Paklenica, 123
lesostepa, 77 pedosfera, 27
listopadne ume, 77 plin i okoli, 169
litoralizacije, 115 Plitvice, 123
litosfera, 25 pluni on, 33
ljanosi, 77 podzakonski akti i okoli, 213
ljudska ekologija, 19 policentrini razvoj i okoli, 216
ljudska sredina, 9 poljoprivredna proizvodnja i okoli, 157,
ljuti kr, 35 161
poljoprivredni otpad, 185
milieu, 11 pomorski i rijeni promet i okoli, 178
Mitwelt, 11 poplave, 199
Mljet, 123 potresi, 195
modificirani ekosustavi, 104 potronja pesticida, 161
monocentrian i policentrian koncept, 216 povrinske jedinice, 13, 14
Montrealski protokol, 44, 52, 208 poari, 91
morske struje, 113 praumska vegetacija, 78
motorna vozila i okoli, 174 Pravilnik o postupanju s amblanim otpa-
muljevi otpadnih voda i okoli, 193 dom, 214
nacionalni parkovi, 119 prehrambeni lanac, 99
princip aktualnosti, 228
Nacrt rimskog kluba, 207 princip antropocentrinosti, 228
naelo kompleksnosti, 228 princip djelovanja, 229
240
Kazalo
princip egzemplarnosti, 228 stanovnitvo Hrvatske, 140

princip teritorijalizacije, 225 stanovnitvo i okoli, 125
prirodna batina, 118 stepa, 77
prirodne katastrofe, 195 Stockholmska konferencija, 47
prirodni ekosustavi, 104 Strategija prostornog ureenja R. Hrvatske,
prirodni izvor zraenja, 181 216
prirodni krajolici, 19 stratosfera, 43
prirodno kretanje stanovnitva u Hrvatskoj, sua, 199
143
procjena rizika, 47 ume i umski ekosustavi, 77
proizvodnja opasnog otpada, 192 umski poari, 83
promet i okoli, 174
promjena klime, 49 tehnoloki otpad, 190
promjene sastavnica ekosistema, 101, 103 tematski princip, 228
promjene biomase, 101 teorija odrivog razvoja, 22
promjene vodnih reima 92 TOOO, 52, 208
Prostorni plan R. Hrvatske, 215 trajni ekoloki razvoj, 224
prostorno i drutveno planiranje, 215 transport oneiivaa na velike udaljeno-
protok energije, 101, 106 sti., 47
Protokol o dugoronom financiranju, 208 troposfera, 38
Protokol o kontroli emisija trovanje ivom, 200
pustinjska zona, 77 tundre, 77
racionalna iskoritavanje energije, 173 ugljen i okoli, 169

radioaktivno zraenje, 180 umiranje uma, 92
rankeri, 35 umjetni izvor radioaktivnog zraenja, 181
raspodjela vjetrova na zemlji, 112, 113 umjetno gnojivo, 160
raspored svjetskog stanovnitva u 1998, 133 Umwelt, 11
ratna razaranja i okoli, 202 unos stranih vrsta, 98
recipijent, 62 urbanistiki planovi, 215
recirkulacija vode, 62 urbanizacija hrvatske, 153, 221
recirkuliranje otpadnih tvari, 188 urbanizacija i okoli, 146
reliktne crvenice, 35 ureaji za proiavanje, 62
reljef, 109 ureaji za spaljivanje kunog otpada, 188
rendzine, 35 utjecaj ovjeka na protok energije, 103
Risnjak, 123
vii stupanj naruavanja kvalitete okolia, 11
Sjeverni Velebit, 123 vjetrovi, 198
salinizacija, 30 vulkani, 196
samoproiavanje atmosfere, 43
Sandoz, 166 Zakon o prostornom ureenju, 216
sastav zraka, 41 Zakon o zatiti okolia, 211, 212
savana, 77 Zakon o zatiti prirode, 212
selilako ratarstvo, 82 Zakon o zatiti zraka, 212
Silent spring (tiho proljee), 207 zakonici i civilni kodeksi, 213
smea tala, 35 zatita s razvojem, 22
socijalna ekologija, 19 zbrinjavanje otpada, 186
Sovezo 166 zemljina politika, 222
spaljivanje otpada, 186
sredina, 9 eljezniki promet i okoli, 177
241

Geografski Pristup Okolisu, Mate Matas

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Geografski Pristup Okolisu, Mate Matas

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nakladnik: Visoka uiteljska kola, Petrinja

Trg Davorina Trstenjaka 12

Recenzenti: Matija Bua1; pro/

Crte na korici: Tomislav Oani

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Knjiga je tiskana uz financijsku pomo Ministarstva znanosti i tehnologije

GEOGRAFSKI PRISTUP OKOLIU

Unos stranih vrsta ....................................................................................... 98

RAZNOLIKE TEORUE I PRISTUPI - ODRAZ SLOENOSTI

S uvjerenjem kako su uzroci i posljedice suvremenih problema okolia i razvoja

1 I. Matonikin, Z. Pavleti i M. Cvitkovi, ovjek i njegova okolina, Centar za industrijsko oblikovanje,

komitet za graevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zatitu ovjekove oko-

8 M. Yresk, Uvod u geografiju, K, Zagreb, 1997, str. 240.

Koncentracije nekih tvari od kojih, prema trenutno raspoloivim spoznajama,

Sl. 1. Indeks ivih vrsta 1970. - 1999.

1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995. 2000.

Tab.1. Bioloki produktivne povrine

ume 9 3.333 0,58 1,78 1,03

Pri izraunavanju ekolokog pritiska uzimaju se u obzir svi iskoritavani pro-

Sl. 2. Svjetski ekoloki pritisak 1961. - 1997. u milijardama povrinskih jedinica

1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1 990. 1995. 2000.

Uz pretpostavku da se 10% cjelokupnog bioloki produktivnog prostora ostavi

10 S obzirom na znaajne regionalne razlike tehnolokog razvoja odnosno primjenu tehnologije, za

UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI

Sl. 6. Ekoloki pritisak po zemljama (u povrinskim jedinicama po osobi) 1996.

Kako promijeniti nepovoljne trendove?

- Od naeg uivanja u prirodi, cvijeu i zelenilu nee biti nita.

Probleme okolia zbog njihove kompleksnosti brojne prirodne i drutvene znanosti

takoer odgovarajue komplekse i u meuovisnosti su s lokalnim abiotikim i bio-

Sl. 7. Geoekologija, ekosustavi i planiranje u prostoru

_____ .... .,,..,,. ''

Meu metodama geoekolokog planiranja krajolika posebno se istie Landep

14 prema M. Vresku, n.d. str. 162/163.

a) usporedbe prostornih jedinica sa zahtjevima razvojnih potreba drutva tj.

NOVA EKOLOGUA ILI EKOLOGUA NERAVNOTEE

Koncept ekosustava na najbolji mogui nain objanjava probleme okolia i razvoja

Shematski prikaz razvrstavanja ekolokih imbenika

Sl.8. Prikaz sustava od atoma Biosfera

Preuzeto iz: Lj. Vrek, ovjek i Molekule

EKOSUSTAVI PREMA RASPROSTRANJENOSTI

U toku dugoga povijesnog razdoblja ovjek se za svoje razliite potrebe koristio

Sl. 9. Popreni presjek unutranjeg dijela Zemlje

Preuzeto iz: A. Bognar i dr., Geografija 1, Profil, Zagreb, 1997., str. 76

OVJEK DJELATNOST OVJEKA

Kemijski sastav tla vrlo je sloen i prostorno raznolik to rezultira i raznolikou

Brojke u zagradi oznaavaju do sada najvie naene vrijednosti.

Sl. 11. Stupanj propadanja tla ukupno i po kontinentima

111 Iznimno Jako o Umjereno o Blago G Azija Afrika- o J. Amerika

Po globalnim razmjerima posebno se istiu problemi:'

16 Stare ofthe World, Worldwatch Institute, 1987.

Salinizacija ili alkalizacija

potvrdila su i istraivanja u Nigeriji. Njima je ustanovljeno da godinji gubitak tla s

Ostali oblici ugroavanja tla

Sl. 12. Degradacija tla u svijetu kao posljedica ljudskih djelatnosti

Hi!. Izloenost kiselim kiama

Preuzeto iz: V. Glava, n.d. str. 119.

Specifian oblik fiziko-kemijskog oteenja zemljita oit je na znatnim povri-

KAKO OUVATI TLO?

ranja plodova a posebno prilikom pranja i pripreme za odgovarajue tehnoloke

Ukapoo suboga (aeplodoog) tla:

Preuzeto iz: Program za promjenu, Agenda, str. 22. i 18.

Koliine tako deponiranog tla variraju ovisno o mnotvu faktora: o izraenosti

TLA U HRVATSKOJ I PROBLEMATIKA NJIHOVE ZATITE

zemljita na racionalan nain zbog prevelike usitnjenosti. Oito je da bi to trebalo