RADOSLAV KATII

SINTAKSA
HRVATSKOGA

KNJIEVNOG JEZIKA

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

GLOBUS NAKLADNI ZAVOD
DJELA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI

R A Z R E D ZA F I L O L O K E ZNANOSTI

Knjiga 61

Urednik
akademik RUDOLF FILIPOVI

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
808.62-56(035)
KATII, Radoslav
Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika:
nacrt za gramatiku / Radoslav Katii,
2, ponovljeno izd, Zagreb ; Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti [etcj,
1991. 541 str. ; 24 cm. (Djela
Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, Razred za filoloke znanosti; knj.
61)
Bibliografija: str. 912. Kazalo.
ISBN 86-407-0124-5
911120118
 HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
GLOBUS

Radoslav Katii

SINTAKSA
HRVATSKOGA KNJIEVNOG
JEZIKA

NACRT ZA GRAMATIKU
drugo, ponovljeno izdanje

ZAGREB 1991.
GLOBUS, Nakladni zavod, Zagreb 1991.
HAZU, Zagreb 1991.

Recenzenti
akademik STJEPAN BABI
akademik RUDOLF FILIPOVI

Izraeno u organizaciji Zavoda za hrvatski jezik IF u Zagrebu. Knjiga je

tiskana novanom potporom Ministarstva prosvjete, kulture i porta Repub
like Hrvatske i Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike Republike
Hrvatske.
 Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika jedna je od etiriju knjiga kapital
noga gramatikoga djela u kojem se opisuje struktura hrvatskoga knjievnog
jezika. Gramatika su podruja u tim knjigama rasporeena ovako:
povijesni pregled, glasovi i oblici,
tvorba rijei,
sintaksa,
sistem, akcenta.
Autori su i urednici nai vodei jezini strunjaci.
Sve dosad nismo imali gramatikoga djela, u kojem bi tako iscrpno i na
svestrano obavljenim istraivanjima bio izloen sustav naega knjievnog
jezika s tolikim znanstvenim aparatom i s toliko izvorne dokumentacije iz
svih podruja, stilova i anrova nae pisane, pa i govorne rijei. Korpus toga
djela obuhvaa, uglavnom, knjievne izvore ovoga stoljea i suvremena je
zina ostvarenja u javnom ivotu, a uzimaju se u obzir i potvrde iz prolih
dvaju stoljea.
Ovim gramatikim djelom naa kultura i naa znanost dobivaju pouzdan
oslonac u svim pitanjima jezine primjene, prirunik hrvatskoga knjievnog
jezika koji se svojom kvalitetom moe staviti uz bok najpoznatijim priruni
cima svoje vrste u svijetu.
Kao temeljni i nezaobilazni prirunik naega knjievnog jezika ovo je
gramatiko djelo prijeko potrebno svakome tko j e zainteresiran za kulturu
pismenog i usmenog izraavanja.

IZDAVAI
 SADRAJ

Predgovor , * 1
Uvodne napomene 3
Uz drugo izdanje 8
Popis djela 9
Uvod 13
Reenica 14
Obavijest 17
FreobUke 17
Povezivanje (reenica 18
Obavijesnousi3x>jstoroiiecaMce 21
Sadrajno -ustrojstvo irecandce 24
GramaliSko ustoojistvo treenice 32
Uvod . 32
PrediSkat 35
Prediiikatoe nijeci 35
Predfilkatoe ikategoriije 42
Subjekt 72
Frilona oznaka 77
Objekt 84
DMctan objekt 84
Indirektan objekt 98
Objekt u geniitiiivu 98
Objekt u dstifuni 103
Objekt u ikistiriimentalfu 109
Vdie objekata u^naznim padeima 114
Pirajedloni izraz kao objekt 123
Dopune 125
Preoblike gramatikoga ustrojstva reenice 127
Nijekanje 127
Pitanje 134
Usklik 140
Poticaj 141
Pasdv .143
ObezMenje 145
Vie jpreoblolka u jednoj reenici 146
Sklapanje vie reenica u jednu 148
Nezavisno sloene reenice 151
Sastavine reenice 156
Rastavile reenice 164
Suprotne reenice . . . . . . . . 166
Izuzetne reenice 170
ZaH&ju&ne reenice 171
Objasnidbene reenice 171
Zavisno sloene reenice (Bez jpreoblike ustrojstva) 172
Zavisne reenice po mjestu svojega uvrtavanja u glavnu . . . 175
Zavisne reenice po sadraju svojega uvrtavanja . . . . . 179
Odnosne (reenice 179
Mjesne reenice 208
Nainske reendoe 213
Vremenske reenice . 220
Uzrone reenice 245
Namjerne reenice 256
BasSjedSne reenice 263
Pogodbene reenice 269
Etopusne reenice 293
Izrane reenice 303
Zavisno ispitne reoandce 337
Zavisno poticajne reenice 343
Ujpravim* i neupravna govor 344
Period 357
Dometanje zavisnih reenica 369
Zavisno sklapanje reenica s preobHbom usrttojstva 380
Atribucija 381
Psniidjevska atribut 382
Iimenaifilri atribut 417
Mjedioni izraz Ikao atribut 438
Brojevi i koflatkisJti prilozi Ikao atributi 442
Apozicija . 44g
Rredriikatni proiraik . . . . . 452
Inienski jpaoSiralk . . . . . 452
Glagolska promraik \ 460
InfSnitivfizaoija . . . . 465
Nomi'naliVacdja . . . . . 477
Red rijeci ] 492

Kazalo rijei d pojmova (izradio Georg Holzer) 501

sadraj po paragrafima (izradio Georg Holzer) . . . . . . . 513
 PREDGOVOR

Ova je Sintaksa izraena u okviru projekta Gramatika hrvatskoga knji

evnog jezika to je zasnovan i ostvaruje se u Zavodu za jezik Instituta za
filologiju i folkloristiku u Zagrebu.
Kada se u jesen 1969. razmatrala osnova rada na toj velikoj gramatici,
pozvao je nosilac projekta, tadanji direktor Instituta za jezik, akademik
Ljudevit Jonke i mene na "sastanak u prostorije Razreda za filologiju Jugo
slavenske akademije, gdje su se okupili svi na koje se pomiljalo da bi mogli
pomoi pri velikom poslu to se upravo snovao. Ja sam se do tada bio ve
bavio primjenom najsuvremenijih jezikoslovnih teorija na opis sintaktikih
pojava u hrvatskome knjievnom jeziku i nastojao sam razraditi pristup koji
bi uza svu apstraktnu preciznost ostao razumljiv i upotrebljiv irim krugovi
ma obrazovanih itatelja. Smatrao sam da bi te ideje mogle biti korisne pri
izradbi sintakse za novu i opirnu gramatiku, i kad sam dobio rije, pred
loio sam da ih iznesem u suvislu elaboratu. No profesor Jonke me je pre
sjekao u govoru i dao do znanja da tu nisu potrebni nikakvi elaborati ni sa-
vjetodavd nego suradnici koji e preuzeti obvezu da autorski izrade pojedine
dijelove gramatike. Odgovorio sam tada da ne bih ustuknuo pred tim. Dok sam
odgovarao, oivio je u mojem sjeanju razgovor koji sam jo poetkom ezdfr
setih godina na hodniku tada sasvim nove zgrade Filozofskog fakulteta u Za
grebu vodio s pokojnim akademikom Matom Hrastom. On je bio vrlo Iju-
bezan i dobrohotan prema meni, a govorei o struci nukao me je da se stotim
kako lingvistiki rad kakav je moj teko moe dati rezultata koji bi i prak~
tikt bili opipljivi. Dva su se izazova u tom trenu slila u jedan. Tako sam
se, sasvim neoekivano, naao meu autorima, velike gramatike i preuzeo
zadatak da napiem onaj dio sintakse za koji sam imao ve spremljenih
zamisli Drugi je autor sintakse imao biti profesor Jonke.
Stvari su, meutim, dole tako da sam kao autor sintakse ostao sam. Da
bih uope mogao poeti raditi na njoj, morao sam prvo izvriti obveze koje
sam tada ve imao prema nakladnicima. Poela je tako tei ve i trea godi
na od onoga sastanka u prostorijama Akademije dok sam se pravo prihvatio
posla na sintaksi. Napredovao je vrlo sporo, jer je valjalo graditi iz temelja,
a bio sam osim toga prisiljen opet i opet prekidati taj rad i na neko se vrijeme
posveivati drugim zadacima. Prvu verziju prvoga dijela predao sam Institutu
za jezik u travnju 1973, drugu, temeljito doraenu, u svibnju 1974. Rukopis
drugoga, mnogo opsenijega dijeta predao sam u oujku 1978.

i
 Od poetka rada bivalo je sve jasnije da profesor Jonke nee imati ni
volje ni snage da se temeljitije pozabavi tom sintaksom, a kamoli da joj
to pridonese kao autor. Morao sam dakle, prema mjeri svojih snaga i mo
gunosti, sdm obraditi sve to sam smatrao potrebnim, I doista, ba godinu
dana poto je rukopis bio predan i sintaktiki dio gramatikoga projekta time
ostvaren, napustio nas je profesor Jonke zauvijek. Zdravlje mu je posljednjih
godina bilo slomljeno i naoigled su ga ostavljale ne samo stvaralake nego
i ivotne sile. Tako on nikada nije ni vidio rukopisa ove Sintakse. To vanije
je da se ovdje istakne kako je on, jo u punoj snazi, stajao na poetku ovoga
pothvata, kako je bitni poticaj za nj doao upravo od njega, kako bez njega
ove sintakse ne bi bilo, pa tako i ona treba da bude trajan zalog njegovoj
uspomeni.
Voditelji projekta i -drugi autori, cijelo urednitvo velike gramatike,
posvetili su radu na ovoj Sintaksi punu brigu. Na svakoj sjednici raspravljalo
se i o njoj, pa sam kao pisac i preko mjere to se postavlja administrativnim
okvirom projekta zahvalan i zaduen toj kolegijalnoj suradnji. Boidar Vinka
i Antun ojat, koji su poslije Ljudevita Jonkea stali na elo Zavoda, svojski
su se brinuli za moju sintaksu, pa im na tome srdana hvala.
Ta se suradnja sada nastavila i time to su voditelji projekta. Gramatike
hrvatskoga knjievnog jezika i "Uprava Zavoda za jezik smatrali da e biti
korisno ako se rukopis, kakav je predan, objavi i tako uini pristupanim
znanstvenoj i kulturnoj javnosti. Razred za filologiju Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti pokazao je interes da ovu Sintaksu, kao nacrt zet veliku
gramatiku hrvatskoga knjievnog jezika, objavi meu svojim izdanjima i
Zavod mu je stavio rukopis na raspolaganje. Zahvalan sam i Razredu i Za
vodu na toj spremnosti. Osobitu pak hvalu izriem profesoru Stjepanu Babicu
koji je kao recenzent Razreda za filologiju ne alei truda portvovno itao
moj rukopis i iznosio sve primjedbe na koje se makar i najmanje osjetio
ponukan. Time mi je uz upozorenja na propuste i nedostatke dao mnogo poti
caja za dotjerivanje i daljnje razvijanje misli to su u mojem tekstu bile za-
crtane. Zbog svega toga ostajem trajno njegov dunik.
Ja sam prijedlog da se Sintaksa objavi kao posebno djelo rado prihvatio
jer mislim da e moj rad tako biti korisniji i bre se oploditi nego da kao
elaborat u okviru projekta lei u Zavodu. A i kada se na temelju svega iz
raenog materijala bude objavila itava gramatika, nee ova verzija Sintakse
postati suvina. Konana e redakcija jamano zahtijevati saetiji prikaz,
neke podrobnosti e u njoj morati izostati, a pogotovu e se morati izvriti
strog izbor medu skupljenim primjerima. A ba opirnost zahvata i obilje
materijala zanimat e dublje zainteresirane meu itateljima, pa e se vje
rojatno posezati za ovom verzijom i onda kad se na njezinu temelju izradi i
pbjavi sintaksa u okviru itave gramatike. Potrebno je stoga uz tekst koji se
ovdje objavljuje dati neka objanjenja.

k
 UVODNE NAPOMENE

Rukopis ove sintakse predan je kao elaborat u okviru projekta da posluii

kao materijal pri konanoj redakciji gramatikoga teksta, prema kriterijima
za koje se urednitvo tada bude odluilo. To je prema tome gramatiki tekst,
a ne sintaktika rasprava. Pisac nastoji dosljedno provesti i razumljivo pri
kazati svoje gledite, koje je odabrao kao najprimjerenije, i ostaje pri tome
u okviru pojmovnoga aparata koji je, oslanjajui se na gramatiku tradiciju
i na pojmovlje suvremene lingvistike teorije, sam odabrao i izgradio. Nema
stoga rasprave s drukijim pristupima niti izriitoga odvagavanja mogunosti
meu kojima se pisac morao odluiti za jednu. Razumije se da se pri takvu
izlaganju ne navodi ni literatura jer tomu nema mjesta u gramatici koja se
ne obraa samo strunim krugovima nego u prvom redu kulturnoj javnosti.
Tek znalac e, dakle, razabirati kojoj se koli, ako ikojoj, pisac u kojem
pitanju priklonio.
Najtee je od svega bilo skupiti materijal i dati ovoj Sintaksi filoloke
temelje. Ono to bi tu doista valjalo: odabrati i sustavno ispisati obilat i
reprezentativan korpus tekstova nije se moglo uiniti. Da se pisac s&m
prihvatio toga posla, bilo bi se pisanje Sintakse otegnuto unedogled, a Insti
tut za jezik nije imao mogunosti da mu dade suradnike koji bi taj posao
po njegovim uputama razmjerno brzo mogli obaviti. Pisac se stoga morao
pomagati kako je znao i umio, i to je ostavilo trajan trag na ovoj Sintaksi.
Nije se moglo polaziti od cjelovita materijala, a bilo je opet neprihvatljivo
da pisac na temelju svoje teoretske koncepcije i dotadanjega gramatikog
iskustva konstruira sintaksu aksiomatski, uzimajui primjere samo kfio ilu
stracije ili ih ak izmiljajui. Trebalo je dakle poi srednjim putem, pa su
se tijekom rada u podjednakoj mjeri na jednoj strani obraivali prikupljeni
primjeri da bi se na temelju pojava uoenih u njima formulirala pravila, i
na drugoj skupljali primjeri da se njima ilustriraju pravila to su se for
mulirala o pojavama poznatim i uoenim nezavisno od materijala.
Iako nije bilo sustavnoga i ujednaenog ekscerpiranja, pri obradbi ove
Sintakse skupljeno je, rasporeeno i zabiljeeno golemo jezino blago. Naj
vie je tu pomogao materijal ispisan svojevremeno za sintaksu oblika to se
pod vodstvom profesora lonkea spremala u Institutu za lingvistiku Filozof
skoga fakulteta u Zagrebu, Taj je materijal poslije pohranjen u Institutu za
jezik, dananjem Zavodu, i stavljen mi je na potpuno raspolaganje dok sam
izraivao Sintaksu. Bio je dodue vrlo obilan, ali i dosta jednostran, kako po
izboru pisaca tako i po gleditima ispisivanja i jezinim pojavama koje se
njime ilustriraju. Ekscerpiranje toga materijala bilo je prekinuto prije nego
je bilo dovreno, a planom projekta i nije bilo predvieno da se obuhvati
cijela sintaksa nego samo sintaksa oblika. Morao sam, dakle, crpsti primjere
i od drugdje. Ne bi mi bilo mogue izraditi ovu Sintaksu bez primjera to
sam ih pod sintaktiki relevantnim natuknicama naao u velikim rjenicima:
Akademijinu, Broz-Ivekovievu i u onom Srpske akademije. Premda taj jo
nije izaao ni do polovice, osobito mi je mnogo pomogao. A zahvalan sam
Srpskoj akademiji i Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu to' su mi

3
pomogli u poslu poklonivi mi sve sveske Renika koji su do sada izali.
Graa prikupljena za taj rjenik bila mi je, meutim, pristupana i preko
objavljene sintaktike literature u kojoj se obilno upotrebljava i navodi. Ra
dei na Sintaksi doivio sam neposredno koliko je blago i za taj posao skup
ljeno u Akademijinu i Broz-Ivekovievu rjeniku. Upravo oni esto vode do
najtemeljnijih razlikovanja i do najprvotnijih sintaktikih odnosa. V njihovim
se primjerima veinom jasno razabire najvei i najdiferenciraniji sintaktiki
sustav.
Uza sve to sam za cijelo vrijeme rada na Sintaksi i sdm obilato ekscer-
pirao reprezentativne tekstove hrvatske knjievnosti, nastojei da dopunim i
upotpunim gradu to mi je bila na raspolaganju i da tako neutraliziram nje
zinu jednostranost. Osim toga je bilo sintaktikih podruja koja sam mogao
obraditi jedino na temelju vlastita ekscerpiranja. Tako je izbor primjera uz
pojedina poglavlja morao ostati neujednaen. Za neke se pojave pri konanoj
obradbi nalo obilje primjera, za druge su ostali oskudni, za neke su se tu
i tamo ak morali konstruirati. A isto se tako od pojave do pojave manje ili
vie razlikuje izbor pisaca iz ijih se djela donose primjeri. Tek cjelina Sin
takse daje u tom pogledu donekle zaokruenu sliku.
U svakom poglavlju navedeno je onoliko primjera koliko ih se nalo u
raspoloivoj grai. Tek kad im ne bi bilo iole razumne mjere, uinjen je izbor.
Inae im nisam nastojao ograniiti broj, jedno zato da bi se u njima ogledala
izraajna cjelina hrvatske knjievnosti i kontinuitet njezina novotokavsko ga
standarda, a drugo zato da bi se u svakom paragrafu skupilo to vie pri
runoga gradiva za njegovu podrobniju razradbu u blioj ili daljoj budu
nosti. Primjeri tako postaju podsjetnik za jo neraiena pitanja i znala
koga itatelja vode do toga da bolje vidi relativnost nekih tvrdnja postavlje
nih u pravilima. Obiljem primjera ova se Sintaksa problematizira i tako se
stvara nuna protutea apodiktinosti s kojom se, po naravi gramatikoga
diskurza, moraju iznositi osobine odabranoga sintaktikog modela.
Valja, osim toga, uvijek drati na pameti da se sintaktiki odnosi ne od-
itavaju izravno s primjera, nego su primjeri stjedovi rijei u odreenim
oblicima koji nas potiu da ih razumijemo ovim ili onim sintaktikim odno
som. Sintaksa stoga ne govori o primjerima kako oni stoje na papiru, nego
samo o moguim i prikladnim njihovim interpretacijama. Oni sami ostaju
pri tome naelno vieznani, i predstavljaju tako, ujedno, i dokumentiranost
ove sintakse i njezinu otvorenost.
Obilje primjera funkcionalno je u jo jednom smislu. Sintaksa kojega
knjievnog jezika, ako e biti dobro utemeljena, treba da polazi od osjetljivosti
za izraajne^ vrijednosti i da vodi k njoj. Sintaksa tako prirodno uvire u sti
listiku. Vei broj primjera daje tu mnogo potpuniju ilustraciju i upuuje
cjelovitije na izraajne mogunosti to ih pruaju pojedine osobine sintakti
koga^ ustrojstva. Ujedno takva sintaksa daje u zanimljivu presjeku pregled
knjievnosti kojoj se opisuje jezik, a to je jedina podloga na kojoj se moe
razumjeti njegova izraajnost. Da je to mogue, najbolje U bilo kad bi svi
primjeri bili antologijski.
Odatle se sam od sebe zadaje okvir djela iz kojih su se crpli primjeri za
ovu Sintaksu. On obuhvaa svu hrvatsku knjievnost novotokavsko ga stan
darda od prvih njegovih poetaka oko polovice 18. stoljea pa do pisaca koji
4
danas ive i djeluju. Donja je granica pri tome negdje kod narataja roe
nog oko 1930. Ukljueni su tu i primjeri iz dnevnog i tjednog tiska. Pored djela
hrvatske knjievnosti, meu kojima su dakako predstavljeni i njezini srpski
pisci, uzimali su se primjeri i iz takvih djela srpske knjievnosti novotokav-
skoga jezinog standarda koja su odigrala znatniju ulogu u hrvatskoj knjiev
noj sredini i utjecala na razvoj izraajnih vrijednosti njezina jezika. To su
zbirke narodnih umotvorina i klasini prijevodi Vuka Stefanovia Karadiia
i ure Daniiga, a donekle i ostala njihova djela. Ti su tekstovi legli u jedan
sloj hrvatskoga knjievnog izraza, a i dalje su prisutni kao potencijalni poti
caji i mogui uzorci, lako njihovo ukljuivanje u korpus hrvatske knjiev-
nosti otvara neke probleme i nedoumice, i moe izazvati odreene prigovore,
njihovo bi iskljuivanje iz korpusa ove Sintakse bio nedostatak vei i tei
nego su problemi to ih otvara njihovo ukljuivanje.
Do jaega ukljuivanja najranijih djela, onih iz 18. stoljea, isprva i nije
dolo iz kakva naelnog opredjeljenja. Do njega je doveo najprvo Akademijin
rjenik, onakav kako ga je zasnovao uro Danii, izostavivi iz njega gotovo
svu hrvatsku knjievnost 19. stoljea. Nije, dakle, preostalo drugo nego da
se ispisuju i razmatraju primjeri iz pisaca 18. stoljea, jer su oni u Rjeniku
obilno zastupljeni. A kad se onda pokazalo \kako se sjajni i izraajni primjeri
mogu nai u njih i kako oni, za razliku od jo starijih pisaca, po svojoj sin
taksi doista pripadaju dananjem knjievnom jeziku, uza sve starinske crte
koje ih ve na prvi pogled stavljaju na njegov rani poetak, postalo je jasno
da bi slika bila nepotpuna kad se iz njih ne bi crpli primjeri i neto obilnije.
Ni u tome se, naravno, nije moglo postupati sasvim sustavno.
Po skupljenome materijalu sada se lijepo moe vidjeti kako bi neprimjere
no bilo da su se u Sintaksu unosili primjeri iz narodne knjievnosti, to e se
usprkos nekim nestandardnim crtama njihova jezika mnogima uiniti kao
prirodno i nuno, a da su izostavljeni pisci 18. stoljea, to se do sada radilo
kao da je samo sobom razumljivo. Ti pisci naime nisu bitno dalji od dana
njega standardnoga uzusa nego su narodne pjesme ili nego bi bio Maurani da
se na njegov jezik nismo privikli ve od djetinjstva, a jednako su u odnosu
na nj temeljni. Zapisi narodnih umotvorina postavljeni su tako u pravu povi
jesnu perspektivu, a u Sintaksi se pokazuje ikavska boja ranoga hrvatskog
novotokavskog standarda, uz ekavsku to se javlja ponegdje U tekstovima
narodne knjievnosti, pa. je od svega toga slika potpunija.
Ukljuivanjem temeljnoga materijala koji svjedoi o poecima novoto-
kavskoga hrvatskog standarda dobila je ova Sintaksa historijsku dimenziju
koja joj je potrebna da bi se u njoj zrcalila stilistika punina ivoga knjiev
nog izraaja. Time ona ne postaje historijska- sintaksa jer su tipovi i vrijed
nosti starinskoga sintaktikog izraza koji se donose u njezinim primjerima
i danas iva izraajna mogunost hrvatskoga knjievnog jezika. Ako to po
mogne da se u nas pone razgovjetnije razlikovati starinsko od zastarjeloga,
postii e ova knjiga jo jednu vanu svrhu.
Neke e itatelje vjerojatno isprva zbunjivati starinska boja jednoga di
jela primjera, ali e ubrzo osjetiti da oni govore ivlje od mnogih novijih
koji ne zbunjuju niim nego se svojom bezbojnou potpuno uklapaju u sva
ija oekivanja. A vrhunski uzorci izraajnosti novije knjievnosti u prvom
susretu esto ne zbunjuju manje od onih starinskih. Potrebno je, meutim,

5
 naglasiti da se primjerima u ovoj knjizi ilustriraju samo sintaktike pojave,
a glasovi oblici tvorba i rjenik ne komentiraju se nt onda kad vie th manje
oito odstupaju od dananje jezine norme. Primjeri se, osobito oni stariji,
ne smiju uzimati kao uzor na svim tim podrujima, alt mogu korisno posluiti
kao uzorak raznolikosti u koju je dananja norma postepeno t mukotrpno
uvela potreban red. Po tome emo je znati vie cijeniti.^
Primjeri iz 18. stoljea i zapisi narodne knjievnosti iz 19. tvore u ovoj
Sintaksi cjelinu. Oni stoje izvan dananje neutralne standardne porabe, ali
predstavljaju njezino ivo izvorite u kojem nam se zgusnuto pokazuju brojni
njezini izraajni arhetipovi. Tako oni, kada s niu primjeri, ne stoje samo
zbog kronologije na poetku. A itatelj e se lako priviknuti da primjere koje
lako prima trai prema kraju.
Posebno treba rei da su se, u vrlo maloj mjeri, ukljuivali i primjeri dija
lekatskoga izraza, osobito tokavskoga. Takvi primjeri doista ne bi ulazili u
sintaksu knjievnoga jezika i ne mogu se smatrati knjievnima, ali se izuzetno
ipak donose kad osobito dobro ilustriraju kakvu pojavu ili im se izraajna
vrijednost moe uzeti kao stilska rezerva knjievnoga jezika.
Primjeri su tako, koliko je to bilo mogue, ujedno pregled stilistikoga
razvoja i izraajnih mogunosti suvremenoga hrvatskog knjievnog jezika od
njegovih poetaka do naega doba. Ipak je ostalo i znatnih pisaca koji u ovoj
Sintaksi nisu ili nisu dovoljno predstavljenu Taj oiti nedostatak dolazi odatle
to se izbor pisaca, zadan ve ekscerpiranim materijalom, mogao dopuniti
samo djelomino.
Takvi uvjeti rada prouzrokovati su jo jedan znatniji nedostatak ove
Sintakse. V njoj nije ujednaen nain na koji se citiraju djela iz kojih su
uzimani primjeri, pa se isto djelo citira razliito ve prema tome odakle je
uzet primjer. Svi primjeri ispisani za sintaksu oblika citiraju se kako su ozna
ili ispisivai. Popis djela i znakova kojima su se sluili objavljuje se iza
ovoga predgovora. Iz rjenika i gramatika te iz sintaktike literature preuzete
su njihove oznake i citati. Za vlastita ekscerpiranja nastojao sam se sluiti
izdanjima u Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Osim toga sam ekscerpirao iz
novoizaslih sabraHih djela Matoevih i Kolarovih, iz Pria iz davnine Ivane
BrliMaurani u biblioteci Vjeverica i iz Krleina Povratka Filipa tatino-
vicza u prvom poslijeratnom izdanju (Zagreb 1954). Te e upute pomoi onima
koji^ budu htjeli provjeravati citate. Nije bilo mogue naknadno ujednaiti
nain citiranja, a drimo da je s ovim uputama ipak bolje nego da se pri
objavljivanju naprosto ispuste citati i uz primjere ostanu samo imena pisaca,
na to se takoer pomiljalo. Neujednaeni podaci ipak su upotrebljiviji nego
nikakvi
Nastojao sam obuhvatiti svu sintaktiku materiju, polazei dakako od
koncepcije koja mi se uinila kao najplodnija i najprimjerenija. To je onda
odredilo kohko se pozornosti i na kojem mjestu moglo posvetiti pojedinim
Pttannma. Drukija koncepcija dovela bi do drukije obradbe i do drukijih
razmjera. Najdalekosenija posljedica koncepcije po kojoj sam izraivao ovu
" " O t t a t Jfst to to u njoj uope nije obraeno slaganje prijedloga s padei-
?a\nVe lZ0
Jlf iednotdnalno podruje svakoga sintaktikog opisa.
relT,.;^ I- SVma smakt
^og opisa stavio gramatiko ustrojstvo
reenice i orijentirao ga sasvim prema njemu. U gramatikom ustrojstvu re-

1
enice prijedloini je izraz nedjeljiva cjelina koja s drugim dijelovima reenice
stoji u istom odnosu bez obzira na to koji je pade u njoj. Prijedtoini izraz
je zapravo najpotpunija neutralizacija padea i nije sluajno to je u raznim
jezicima razgraivanje deklinacije polo upravo od prijedloinih izraza, koji
su stali zamjenjivati poete. To to je u ovoj Sintaksi isputeno slaganje pri
jedloga s padeima cijena je cjelovite koncepcije. Za detaljnu obradbu pri
jedloinih izraza naprosto nije bilo mjesta u strukturi sintakse. Osim toga se
isprva inilo da se pri slaganju prijedloga s padeima radi o sasvim mehani
kim podacima kojima je mjesto zapravo u rjeniku. Kad sam poslije shvatio
da bi i u sintaksi bilo o tome ta rei, bilo je ve nemogue otkloniti tu ne
potpunost.
Paljivi e itatelj uoiti da sva pitanja nisu obraena s jednakom po
drobnosti i da se negdje ulazi u potankosti do kakvih se na drugim ntjestima
ne dolazi. To je, naravno, posljedica nemogunosti da se pri obradbi tako
golema materijala, preko godina i godina, svagdje postie ujednaen stupanj
podrobnosti. Ali dolazi i odatle to sam, ne imajui za svoj sintaktiki opis
zaokruen korpus tekstova, i ne hotei samovoljno odabirati to e se opi
sivati a to ne, jer bi Sintaksa onda izgubila svaku empiriku podlogu, posta
vio sebi naelo da obradim sve to mi se kao pojava i problem nade u ne*
probranu materijalu. Uoeni su problemi tako vodili do vee podrobnosti,
a tamo gdje se u materijalu nisu nali odgovarajui primjeri, ili ja nisam
umio razabrati njihovo znaenje, obradba je ostala grublja i openitija.
Ova je Sintaksa zamiljena kao dio gramatike, a ne kao studija i ras
prava. Stoga se u njoj, kako je ve reeno, ne navodi literatura. Razumije se
da sam se obilno sluio svime to mi je bilo pri ruci i to mi je moglo biti
korisno. Uz standardne prirunike istiem osobito drugi svezak Srpskohr-
vatskog jezika Mihaila Stevanovia. Tomu djelu duguje ova Sintaksa doista
mnogo, osobito zato to je tamo skupljeno obilje vrijednih primjera. Od ostale
literature posebno jo istiem monografije Darinke Gortan-Premk o akuzativ-
nim sintagmama, Tatjane Batisti o lokativnim, Ksenije MUoevi o futuru
II. i raspravu Miroslava Kravara o istom predmetu. Obilno sam se sluio ma
gistarskim radnjama Mirka Petija o predikatnom proirku (sada objavljena,
Zagreb 1979) i Marije Znika o atribuciji, koje su obje izraene pod mojim
vodstvom, te Znikinim poglavljem o redu rijei u rukopisu Prirune grama
tike hrvatskoga knjievnog jezika {sada objavljena, Zagreb 1979). Bitno su
mi pomogli radovi Pavla Ivica o uporabi glagolskih vremena i osobito Milke
Ivi o istom tom predmetu i o padeinim konstrukcijama. Radnja Jasne Mel-
vinger o injvnitivu u hrvatskom knjievnom jeziku dola mi je u ruke prekasno
da bi se mogla ozbiljnije upotrijebiti za ovaj rad. U izgraivanju sintaktikih
nazora mnogo su mi znaile rasprave Augusta Musia.
Iako u tekstu nema odgovarajuih biljeaka, upuenima nee biti teko
razabrati gdje sam se oslanjao na koje od tih djela. A pred svima koji uzmu
ovu Sintaksu u ruke neka je ovime priznat moj veliki dug.

U kolovozu 1983.
Radoslav Katii

7
 UZ DRUGO IZDANJE
Nije jo dozrelo temeljitije doraivanje ovoga nacrta. Stoga mu dru
go izdanje izlazi nepromijenjeno to se tie sintaktikoga opisa i njegove
izvedbe. Dakako, trebalo je popraviti otkrivene pogreke, dotjerati redak
ciju, koliko je to bilo mogue. Dodano je i kazalo. Zahvaljujem svojim
kritiarima to su me upozoravali na pogreke i nedostatke i time
znatno olakali taj posao. Zahvaljujem i to su upozoravali na ono to
su samo mislili da jesu pogreke i nedostaci jer su me time potaknuli
da sve to provjerim i jo vre utvrdim svoje gledanje na sintaktika
pitanja hrvatskoga knjievnog jezika.

U oujku 1991.
Radoslav Katii
 POPIS DJELA EKSCERPIRANIH ZA SINTAKSU OBLIKA

Vrano Alfirevi:
1. Izabrane pjesme, Zagreb 1952. (Alfirevi 1)
2. Putopisi i eseji, Zagreb 1942. (Alfirevi 2)
Antun Barac:
1. Knjievnost i narod, Zagreb 1941. (Barac 1)
2. Vidri, Zagreb 1940. (Barac 2)
Josip Barkovi:
1. Poimo asak umrijeti, Zagreb 1958. (Barkovi 1)
2. Zeleni djeak, Zagreb*1960. (Barkovi 2)
Slavko Batui:
1. Kroz sjeverne zemlje i gradove, Zagreb 1932. (Batui 1)
2. Laterna magica, Zagreb 1958. (Batui 2)
Milan Begovi:
1. Izabrane pjesme, Zagreb 1925. (Begovi 1)
2. Dunja u kovegu, izd. u Milan Begovi, II. Dunja u kovegu, Novele, Put po
Italiji, Zagreb 1964. (Begovi 2)
3. Pustolov pred vratima, izd. u Milan Begovi, I. Pjesme, drame, kritike i pri
kazi, Zagreb 1964. (Begovi 3)
Branko Belan:
Kutija od ebanovine, Zagreb 1960. (Belan)
Mirko Boi:
1. Kurlani gornji i donji, Zagreb 1954. (Boi 1)
2. Ljuljaka u tunoj vrbi, Beograd 1957. (Boi 2)
Ivana Brli-Maurani:
Prie iz davnine, Zagreb 1964. (Brli-Maurani)
Pero Budak:
1. Klupko, Zagreb 1966. (Budak 1)
2. Na trnu i kamenu, Zagreb 1965. (Budak 2)
August Cesarec:
Zlatni mladi i njegove rtve, Koprivnica 1921.' (Cesarec)
Dobria Cesari:
Izabrane pjesme, Zagreb 1964. (Cesari)
Vladan Desnica:
Zimsko ljetovanje, Zagreb 1968. (Desnica)
Dragutin Domjani:
Izabrane pjesme, Zagreb 1924. (Domjani)
Ivan Donevi:
Mirotvorci, Zagreb 1956. (Donevi)
Joza Horvat:
Maak pod ljemom, Zagreb 1962. (J. Horvat)
Franjo Horvat Ki:
Nasmijani udesi, Zagreb 1918. (Ki)
9