Zdravko Dizdar-Bjelovarski Ustanak Od 7 Do 10 Aprila 1941

SP, br. 3., 515.-849. Zagreb, 2007.
UDK: 94(497.5 Bjelovar)1941

355.312(497.5 Bjelovar)1941
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno:12. 3. 2007.
Prihvaeno: 20. 3. 2007.
Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941.
ZDRAVKO DIZDAR
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Autor prikazuje politike prilike na bjelovarskom podruju uoi Drugoga

svjetskog rata i na poetku rata, a zatim pobunu hrvatskih vojnika u 108. pje-
adijskom puku vojske Kraljevine Jugoslavije, u noi sa 7. na 8. travnja 1941. u
Velikom Grevcu kraj Grubinog Polja. Slijedi prikaz irenja pobune i njezina
prerastanja u ustanak, dolazak pobunjenika 8. travnja u Bjelovar, preuzimanje
vlasti i proglaenje hrvatske drave do dolaska Nijemaca u grad dva dana kasni-
je. U radu se prikazuje i ratni zloin nad hrvatskim civilima u Donjim Mostima
koji su 10. travnja poinili etnici i jugoslavenski vojnici.
Kljune rijei: Bjelovar, Travanjski rat 1941., ustae, Nezavisna Drava
Hrvatska
Politika situacija u Bjelovaru i na podruju bjelovarskog kotara pred rat
Prema popisu puanstva 1931. bjelovarski kotar s gradom Bjelovarom

imao je 73.664 stanovnika. Prema nacionalnoj strukturi bilo je 51.598 Hrvata,
14.801 Srba, 3.267 Maara, 2.517 eha i Slovaka, 705 Nijemaca i 773 ostalih,
veinom idova. Grad Bjelovar tada je imao 10.252 stanovnika, od ega 6519
Hrvata, 1954 Srba, 209 Maara, 693 eha i Slovaka, 152 Nijemca, 360 idova i
365 ostalih.1 Od hrvatskih gradova sa znatnijim udjelom srpskog stanovnitva
* Prikazani rezultati u radu proizili su i iz znanstvenog projekta Poloaj i razvoj Hrvatske

1918.-1941. koji se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike
Hrvatske.
** Zahvaljujem prof. eljku Pleskaltu, ravnatelju Dravnog arhiva u Bjelovaru, i njegovim
suradnicima, na pomoi i stavljanju na raspolaganje svih vrela kojima arhiv raspolae u vezi s
pobunom i ustankom u Bjelovaru 1941.
1
Godinjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939-1940, I., Zagreb 1940., 298.-299.; Stano
vnitvo predratne Jugoslavije po veroispovesti i materinjem jeziku po popisu 31. III. 1931., Serija
II, Sveska 3, Beograd 1945. Podaci o broju Hrvata, Srba i ostalih iz teksta dani su priblino, na
temelju podataka o vjeri i materinjskom jeziku.
581
ZDRAVKO DIZDAR, Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941. SP, br. 3., 581.-609. (2007)
Bjelovar je, s 19,05% srpskog stanovnitva, bio na drugom mjestu, nakon

Vukovara. Bjelovar je uz upravno sjedite kotara i okruga bio i gospodarsko,
prometno, kulturno, prosvjetno i politiko sredite, kao i sjedite vojnog
okruga. Politika kretanja pred rat sve su se vie zaotravala meu strankama,
u sklopu njih, kao i u odnosima vlasti i oporbe.2
Hrvatska seljaka stranka (HSS), ija javna i organizacijska aktivnost nakon
diktature zapoinje tek uoi i nakon izbora 1935., okupljala je i u Bjelovaru
te na podruju bjelovarskog kotara, vie od 90% hrvatskog stanovnitva. Od
1935. HSS na podruju bjelovarskog kotara osniva svoje organizacije u gotovo
svim mjestima naseljenim Hrvatima. Od 1937. u mnogim mjestima toga kraja
osnivaju se i HSS-ove poluvojnike organizacije Hrvatske seljake zatite, a u
gradu Bjelovaru Hrvatske graanske zatite. Zapovjednik Seljake zatite za
kotar Bjelovar bio je Slavko Gaparovi, a zapovjednik Graanske zatite za
grad Bjelovar bio je Fabijan Antoljak.3
Na skuptinskim izborima odranim 1935. i 1938. stanovnitvo kotara Bje-
lovar uglavnom glasuje za listu Vladka Maeka, voe HSS-a. Tada su za na-
rodne zastupnike HSS-a za kotar Bjelovar izabrani Tomo Baburi i Franjo He-
gedu.4 No, tek nakon 26. kolovoza 1939., kada je postignut sporazum izme-
u predsjednika jugoslavenske vlade Dragie Cvetkovia i Vlatka Maeka, na
osnovi kojega je stvorena Banovina Hrvatska, kao autonomna jedinica u sklo-
pu Kraljevine Jugoslavije, HSS i na bjelovarskom podruju preuzima vlast. U
HSS-u je pred rat sve izraenija diferencijacija, gdje je uz srednju struju, uglav-
nom anglofile, na elu s Lukom Ilekoviem, predsjednikom (te narodnim za-
stupnikom) i Lukom Stareviem, tajnikom Kotarskog odbora i predsjedni-
kom Gradskog odbora HSS-a Bjelovar i sve snanije lijevo (prokomunistiko)
i desno (proustako) krilo. Tako su pred Drugi svjetski rat u Kotarskom odbo-
ru HSS-a Bjelovar djelovali lanovi ilegalne Komunistike partije Jugoslavije
(KPJ), odnosno KP Hrvatske: odvjetnik Franko Winter, umirovljeni oficir Ste-
vo abi, postolar Julijus Ecker i uro Lali. Komunisti u Gradskom odboru
HSS-a Bjelovar bili su Julijus Ecker, kao njegov predsjednik, uro egovi i
Josip Matai. Komunisti su djelovali i u drugim organizacijama HSS-a. Isto-
dobno je lan ustakog pokreta u Kotarskom odboru HSS-a Bjelovar bio Mar-
2
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Zbirka dokumenata Slube dravne sigurnosti
Republikog sekretarijata za unutarnje poslove Socijalistike Republike Hrvatske (dalje:
RSUP SRH), elaborat Bive graanske stranke na kotaru Bjelovar. Takoer vidjeti: Stjepan
BLAEKOVI, Bjelovar, Bjelovar 1985.
3
O djelovanju HSS-a i njegovih organizacija na podruju Bjelovara vidjeti: HDA, Grupa VI,
Graanske stranke 1918.-1941., inv. br. 2664.; Seljaka sloga, 15. V. 1936.; Kalendar Gospodarske
sloge za 1941., Zagreb 1940., 145.; Dravni arhiv Bjelovar (dalje: DAB), OZN-a za okrug Bjelovar,
Zapisnik o sasluanju dr. Luke Starevia u Bjelovaru, 18. VII. 1945.
4
Tomo JANIKOVI, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938., Zagreb 1939., 31., 60.
582
tin Ciko, a ustae u Gradskom odboru HSS-a Bjelovar bili su Julije Makanec,
bjelovarski gradonaelnik, i Nikola Boievi.5 Vlasti su djelovanje ustaa na
podruju Bjelovara pratile jo od 1935. U Bjelovaru 1940. postoji ustaka sku-
pina povezana s ustakim vodstvom u Zagrebu i ustaama u okolnim kotarevi-
ma. Slavko Kvaternik je 1940. imenovao Miju Hansa za ustakog povjerenika
za grad i kotar Bjelovar, a uz njega je kao aktivni ustaa bio i Ivan estak. Prema
nekim podacima tada je u Bjelovaru, u nazonosti Mile Budaka, skupina de-
snog krila HSS-a poloila ustaku prisegu te je bila dogovorena daljna djelat-
nost za ruenje Jugoslavije i stvaranje nezavisne hrvatske drave. Neke ustae iz
Bjelovara bili su u to vrijeme povezani s lanovima ustakog vodstva u Zagrebu
i od njih su primali upute za rad, letke i drugi promidbeni materijal. Takoer
su ispisivali ustake parole.6 Kada je u veljai 1941. imenovan Hrvatski ustaki
nadzor na elu s Mirkom Jerecom, kao povjerenici Glavnoga ustakog stana u
Bjelovaru, uz Miju Hansa, navode se i Julije Makanec i Martin Horvati.7
Najvie Srba na podruju Bjelovara podravalo je Samostalnu demokratsku
stranku (SDS), koja je od 1927. u koaliciji s HSS-om inei Seljako-demo-
kratsku koaliciju (SDK). Od 1935. organizacije SDS-a na podruju Bjelovara
postupno obnavljaju djelovanje. Nakon uspostave Banovine Hrvatske, SDS su-
djeluje u vlasti s HSS-om. I u SDS-u na podruju Bjelovara dolazi do infiltra-
cije komunista. Osim u SDS-u, Srbi na podruju Bjelovara organizirani su i u
drugim strankama. Tijekom 1920-ih na podruju Bjelovara djeluje Narodna
radikalna stranka. Uvoenjem kraljeve diktature 1929. i radikalna stranka je
zabranjena. Na vlasti u Bjelovaru tada ju je zamijenila nova vladajua stran
ka, Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS) osnovana 1931.8 i od 1935. Jugo
slavenska radikalna zajednica (JRZ). Uz ove dvije stranke vezano je i u Bjelo-
varu osnivanje nacionalistikih jugoslavenskih organizacija kao to je etniko
udruenje, posebice nakon otpora diktaturi koje je SDK iskazala 1932. dono-
enjem tzv. Zagrebakih punktacija kao hrvatskoga nacionalnog programa. U
punktacijama se osuuje kraljeva diktatura, jugoslavenski unitarizam i pred-
lae federalni preustroj drave. Vlasti su odgovorile represivnim mjerama. Sve
5
HDA, Zbirka izvornoga gradiva Nezavisne Drave Hrvatske (dalje: ZIG NDH), II-30/785-
786.; HDA, Zbirka mikrofilmova, RSUP SRH, mikrofilmovi br. 19. i 23.; Hrvatski narod (Zagreb),
br. 858, 13. X. 1943.
6
S. BLAEKOVI, n. dj., 66., 68. Prije poetka rata 1941. bila su u Bjelovaru i na podruju
bjelovarskog kotaru 94 lana Komunistike partije Hrvatske i 69 kandidata, dok precizniji podaci
o broju pripadnika ustakog pokreta nedostaju, ali se smatra da je i njih moglo biti priblino kao
i komunista ili neto manje. Ustae nisu bili organizacijski ustrojeni i povezani kao komunisti.
7
Kao ustaki povjerenici u Virovitici navode se Franjo Baki i dr. Milan Badovinac. HDA,
ZIG NDH, VI-14/1019.
8
HDA, Kraljevska banska uprava Savske banovine, Upravno odjeljenje, Pov. II., br.
21775/1933. Osnivanje JNS u Bjelovaru.
583
snaniji otpor postojeem stanju, iskazan i na skuptinskim izborima 1935.,

prisilio je vlasti na poputanje i dozvolu obnove stranakog ivota. To je omo-
guilo obnovu najjaih oporbenih stranaka, HSS-a i SDS-a, koje nakon skup-
tinskih izbora 1938., odnosno nakon uspostave Banovine Hrvatske, postaju
vladajue stranke te i na bjelovarskom podruju preuzimaju vlast. Istovreme-
no dolazi do sve izraenijeg djelovanja komunista i ustaa. I dok je djelovanje
bjelovarskih komunista u historiografiji dosta cjelovito obraeno, a dijelom i
djelovanje ustaa, to nije sluaj s osnivanjem i djelovanjem tamonje etnike
organizacije. Djelovanje etnika, kao eksponenata velikosrpske politike, bitno
je utjecalo na nezadovoljstvo bjelovarskih Hrvata, a sigurno je utjecalo i na po-
bunu i ustanak 1941.
U Bjelovaru, kao dijelu Osjeke oblasti, Oblasni odbor Udruenja srpskih
etnika Petar Mrkonji za Kralja i Otadbinu iz Osijeka osnovao je 1925. ko-
tarski (sreski) odbor tog udruenja.9 No, nakon to je 1925. postignut dogovor
radikala i HSS-a o suradnji, etniki odbor u Bjelovaru obustavio je rad. Iako
etniko udruenje od 1927., tj. nakon prelaska HSS-a u oporbu, nije u Bjelo-
varu bilo obnovljeno, ipak su njegovi bivi lanovi i dalje djelovali. U etnikoj
organizaciji je bila vidljiva velikosrpska linija koja je u kriznim prilikama do-
lazila do jaeg izraaja. Ona je najvei dio Kraljevine Jugoslavije, pa tako i naj-
vei dio Hrvatske, ukljuujui i Bjelovar, poistovjeivala sa srpskim etnikim
podrujem. Nakon proglaenja kraljeve diktature 1929. dolazi i u Bjelovaru do
novih oblika organiziranja etnika. Tako je 5. veljae 1933. uz odobrenje vlasti
osnovan bjelovarski odbor Udruenja etnika za slobodu i ast otadbine, koji
je imao lanove i po mjestima bjelovarskog kotara.10 U ovom odboru je 1934.
bilo oko 400 lanova, a 1935. oko 500 lanova. Prvi njegov predsjednik bio je
inenjer Mile Dereta, od 1934. odvjetnik Luka oki, a od 1935. profesor Bla-
o Aleksi.11 oki je bio i predsjednik bjelovarskoga mjesnog odbora Narodne
obrane, koja je djelovala na temeljima slinim etnikim udruenjima. et-
niko udruenje organiziralo je razne patriotske aktivnosti. Tako su etnici
1935. na roendan kralja Petra II. u suradnji s vojskom priredili bakljadu i u
povorci od oko 300 ljudi prodefilirali kroz Bjelovar, to su ostali graani, po-
najprije iz redova HSS-a, smatrali izazivanjem. No, etnici su izazvali i inci-
dente. Tako je 15. rujna 1935. tijekom crkvenog protenja u selu Kakincu, devet
kilometara od Bjelovara, skupina od 30 do 40 etnika izazivakim dranjem i
pucanjem iz pitolja izazvala nerede. Nakon toga je jedan mjetanin pokuao
9
Za predsjednika bjelovarskoga kotarskoga etnikog odbora bio je izabran uitelj Milievi,
a za potpredsjednika Petar Jagi. Glas srpskih etnika (Osijek), br. 12, 1. VII. 1925., 3.
10
Jedino je bilo pokuano osnivanje pododbora Udruenja etnika u Velikoj Pisanici u travnju
1935., ali Sresko naelstvo Bjelovar nije dopustilo njegovo osnivanje. HDA, Savska banovina,
Upravno odjeljenje, Pov. II. br. 2354/1936.
11
Jugoslovenska straa (Beograd), br. 8, 24. II. 1935., 3.
584
jednom etniku otrgnuti znaku s likom kralja Aleksandra, a etnici su u po-

mo pozvali andare, kojima su izjavili da su seljaci klicali: Dolje kralj, dolje
Jugoslavija, ivjela samostalna Hrvatska. andari su se sukobili sa seljacima i
tee ranili dvojicu, koji su ubrzo od zadobivenih rana umrli. Radi ubojstva ove
dvojice mladih Hrvata zavladalo je ogorenje hrvatskog stanovnitva protiv
bjelovarskih etnika. etnici su nastojali sa sebe skinuti svaku odgovornost,
prebacujui krivicu na pristalice HSS-a. Ministar unutarnjih poslova je tim po-
vodom uputio jednog inspektora koji je proveo istragu, kojom je dokazana od-
govornost bjelovarskih etnika za incident. Prema izvjeu inspektora etni-
ko udruenje ima oko 500 lanova iz grada i bjelovarskog kotara, a veina la-
nova su seljaci. etnici prije izazivlju incidente i siju neslogu i mrnju meu
graanstvom nego li to doprinose stiavanju strasti i normaliziranju prilika,
radi ega je predloeno njegovo rasputanje.12 Ministar je to prihvatio i nare-
dio banu Savske banovine da to provede, to je i uinjeno 8. listopada 1935., a
nakon nekoliko albi i potvreno 12. studenoga. Time je etniko udruenje u
Bjelovaru slubeno rasputeno i zabranjen mu je rad.13 I uz tu zabranu etni-
ci u Bjelovaru nastavljaju s radom, iako ne javno. U rujnu 1937. Glavni odbor
Udruenja etnika u Beogradu osniva mjesni etniki odbor u Bjelovaru, ali su
vlasti Savske banovine ponovno zabranile njegov rad.14 Bez obzira na to, bjelo-
varski etnici ipak su nastavili svoje neslubeno djelovanje sve do 1941. To se
pokazalo i u prosincu 1940. prilikom proslave stvaranja jugoslavenske drave,
kada su u mimohodu nastupili i bjelovarski etnici u odorama. Od 1935. poje-
dini predstavnici vojske, policije i upravnih vlasti u Bjelovaru istiu se neprija-
teljstvom prema Hrvatima i pruanjem potpore etnicima. Takvim dranjem
raslo je neprijateljstvo Hrvata prema vlastima i dravi.15
U to vrijeme bilo je i nekoliko napada andara i vojske na bjelovarske Hr-
vate. Tako su prilikom Zrinsko-Frankopanske proslave u travnju 1935. izbili
u Bjelovaru prosvjedi na to je andarmerija, uglavnom sastavljena od Srba,
s kundacima nasrnula na prosvjednike, a vie sudionika uhitila i kaznila za-
tvorom i novanom kaznom. Prije rata andari su u Bjelovaru zbog pjevanja
hrvatskih pjesama ubili dvojicu Hrvata koji su sluili vojni rok i bili na do-
pustu, to je izazvalo ogorenje Bjelovarana, koji su im na gradskom groblju
podignuli spomenik. U to vrijeme u Bjelovaru je boravio pukovnik Milorad
Brki koji je vie puta organizirao skupine vojnika, a koji su, u dogovoru s an-
12
Fikreta JELI-BUTI, Iz povijesti etnikog pokreta u Hrvatskoj izmeu dva rata (1934.-
1936.), Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 21, Zagreb 1988., 176.-177.
13
HDA, Savska banovina, Upravno odjeljenje, Pov. II., br. 4246/1935.
14
HDA, Savska banovina, Pov. II., DZ, br. 27435 /1937.
15
HDA, Zemaljska komisija za ratne zloine (dalje: ZKRZ), kut. 751, Izvjetaj o strijeljanju
Srba u selu Gudavcu u toku okupacije.
585
darmerijom, proganjali bjelovarske Hrvate. Tako je jednom prigodom skupina

vojnika i andara upala u dvoranu u kojoj su okupljeni pjevali hrvatske narod-
ne pjesme i napala okupljene, te je vie osoba povrijeeno. Nakon toga dolo
je do okupljanja oko 2000 graana koji su krenuli na Vojnoviev plato kliui:
ivila slobodna i nezavisna hrvatska drava! Dolje pljakai Srbi! Pukovnik
Brki uzbunio je vojsku koja je rastjerala prosvjednike. Zatim je dolo do pro-
gona frankovaca, koji su po zidovima pisali AP (ivio Ante Paveli, op.
Z. D.).16
Od jeseni 1938. poela se provoditi djelomina mobilizacija rezervista na
podruju bjelovarskoga vojnog okruga, a ona e postati intenzivnija 1939., iz-
bijanjem Drugoga svjetskog rata. Tada je narednik Ivan vek, kasniji voa po-
bune, uspostavio veze sa skupinom istomiljenika meu rezervistima iz bje-
lovarskog kraja. Oni zajedno djeluju na irenju misli oko osloboenja Hr-
vatske. Zbog toga je nad njime i narednikom Zvonimirom Jembrom voena
istraga 1939. u Bjelovaru i 1940. u Osijeku, te su zamalo izbjegli otputanje iz
vojske.17
Od kraja 1940. zapovjednik Vojnog okruga i Komande mjesta Bjelovar bio
je pukovnik Mihajlo Georgijevi. Od operativnih jedinica u Bjelovaru se nala-
zio 42. pjeaki puk koji je imao tri bataljona (jedan od bataljona bio je u Ko-
privnici) i jednu artiljerijsku bateriju. Puk je bio popunjen regrutima. Poet-
kom 1941. s obzirom na ratnu opasnost, aktiviran je i rezervni 108. pjeadijski
puk koji je imao etiri bataljona i mitraljesku etu. On je bio uglavnom popu-
njen rezervistima s podruja Bjelovarskoga vojnog okruga (tj. podruja bjelo-
varskog, azmanskog, urevakog, garenikog, koprivnikog, krievakog i
kutinskog kotara). Puk je do poetka travnja 1941. uglavnom aktiviran, a dio
njegovih jedinica bio je razmjeten u okolici Bjelovara. Istodobno je aktiviran i
40. dopunski puk koji je imao dva bataljona. Sve ove jedinice bile su u sastavu
Slavonske divizije.18
16
DAB, OZN-a za okrug Bjelovar. Zapisnik o sasluanju dr. Luke Starevia u Bjelovaru, 18.
VII. 1945.; Ivan VEK, Kako su ustae u Bjelovaru uspostavili red i mir, te rasprili srpsku
vojsku, Hrvatski domobran (Zagreb), Boi 1941., 7.
17
HDA, ZIG NDH, III-78/893-901, Pismeno izvjee natporunika Ivana veka upueno
Ministarstvu hrvatskog domobranstva o pripremi i izvoenju pobune u Gornjoj Kovaici kraj
Bjelovara, Bjelovar 30. IV. 1942.
18
DAB, sjeanje Stjepana Crnia. On je bio djelatni narednik koji je poetkom 1940.
premjeten u tadanji Bjelovarski vojni okrug. U Dravnom arhivu u Bjelovaru uvaju se i
sjeanja na bjelovarske travanjske dogaaje 1941. Drage Karla Srbia, Antuna Baanija, Stjepana
Majetia, prim. dr. Rudolfa Miculinia i Josipa Remenaria. U Bjelovaru je 17. travnja 1998.
odran okrugli stol Travanj 1941. u Bjelovaru i okolici. Na tom okruglom stolu sudjelovao je
i autor ovog lanka koji je od spomenutih osoba dobio njihova izlaganja (sjeanja), kako bi ih
mogao koristiti, na emu im zahvaljujem.
586
Situacija u vezi s djelatnou ustake skupine u Bjelovaru, koja je bila pove

zana s lanovima ustakog vodstva u Zagrebu i s pojedinim ustaama u okol-
nim mjestima (Koprivnica, urevac, Virovitica) nije se bitno promijenila ni
nakon uspostave Banovine Hrvatske. Ustae su se izjasnili protiv Banovine Hr-
vatske, traei nezavisnu hrvatsku dravu. Zato ta skupina nastavlja s aktivno-
stima u Bjelovaru i okolici, kao i u vojsci, te poduzima mjere oko povezivanja
i koordinirane djelatnosti svojih lanova, suradnika i simpatizera, istiui pri-
tom neizbjenost sloma Jugoslavije i stvaranja hrvatske drave. Na tome su
tijekom 1940. i poetkom 1941. posebice angairani Mijo Hans i Ivan estak,
te nekolicina drugih. Broj lanova ustake organizacije poveava se pristupom
u njezine redove skupine proustaki opredijeljenih HSS-ovaca. Prije poetka
rata nadzor nad bjelovarskim ustaama vodi Mirko Jerec.19 Iako tadanji uku-
pan broj od oko 50 ustaa i oko 100 njihovih simpatizera na podruju bjelovar-
skog kotara nije bio velik, ipak su ope stanje i rat u Europi pogodovali ostva-
renju nekih njihovih djelatnosti, bez obzira na to to je jugoslavenska policija
nadzirala i pratila njihov rad i poduzimala odgovarajue mjere.20
Ubrzo nakon to je Jugoslavija 25. oujka 1941. pristupila Trojnom paktu u
Beogradu je 27. oujka izvren vojni prevrat kojim je na vlast dola vlada gene-
rala Duana Simovia. O tome su istoga dana i kraljevim proglasom bacanim
iz zrakoplova obavijeteni Bjelovarani, to je izazivalo razliita raspoloenja
u graana, ovisno o njihovu politikom i nacionalnom opredjeljenju.21 No, svi
su osjeali da su znaajni dogaaji na vidiku. Bili su u pravu jer je Hitler nakon
prevrata u Beogradu odluio napasti Jugoslaviju. Nijemci su pokrenuli vojno-
obavjetajnu akciju Jupiter, koja se provodila i na podruju Bjelovara. Nje-
maka djelatnost bila je usmjerena prema vodstvu HSS-a i prema ustaama.
No, Maek je odbio njemaku ponudu da bude na elu samostalne Hrvatske
koja bi bila podreena Silama osovine. Umjesto toga odluio je ui u Simovie-
vu vladu, u koju je bio pozvan na mjesto potpredsjednika. Simovi je potvrdio
autonomiju Banovine Hrvatske i pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Tada
se i vodstvo HSS-a odredilo prema proglaenoj mobilizaciji u Jugoslaviji, s po-
zivom stranakim rukovodstvima i civilnim vlastima da se moraju bezuvjetno
odazvati, iako su i dalje postojale nade da se rat moe izbjei.22 Unato tome,
odaziv rezervista u Slavonsku diviziju na podruju Bjelovara nije bio potpun.
Neke jedinice, npr. 40. dopunski puk, bile su popunjene s oko 50% ljudstva.23
Nijemci se, nakon Maekova odbijanja njihove ponude, orijentiraju na usta-
19
HDA, ZIG NDH, VI-14/1019.; Narodne novine (Zagreb), 11. IV. 1941.
20
HDA, Fond 1561.; S. BLAEKOVI, n. dj., 66.
21
PAB, sjeanje prim. dr. Rudolf Miculini.
22
HDA, Kotarska oblast Samobor, kut. 2, Pov. br. 428, 3. IV. 1941.
23
Gradski muzej Bjelovar (dalje: GMB), Zbirka izjava, Leopold SUPLANI, Svjedoenje o
zbivanjima i ustanku pukovnija u Bjelovaru 7.-10. travnja 1941. godine, Bjelovar, 17. IV. 1998.
587
e, iako su ustaki predstavnici Nijemcima isticali da ne mogu provesti djelo-

tvornu akciju jer su ustaki redovi desetkovani uhienjima, mobilizacijskim
pozivima u vojsku i nedostatkom naoruanja. Zato su jedino rjeenje vidjeli
u ulasku njemakih snaga u Hrvatsku. Nijemci su, nakon razmjetaja svojih
postrojbi u Maarskoj, u Podravini s jugoslavenske strane razvili intenzivnu
obavjetajnu djelatnost, posebno na virovitikom podruju. Nijemci su 3. trav-
nja 1941. iz Maarske na jugoslavensku stranu prebacili naoruanje. Ovo je
najvjerojatnije uinjeno na temelju dogovora Mirka Jereca iz ustakog vodstva
s njemakom vojskom. Jerec je 4. travnja doao u Viroviticu po to oruje za
ustanak u Zagrebu, Sisku, Bjelovaru i urevcu, ali to nije do kraja provede-
no.24 S planiranim ustakim ustankom mogue je povezati neke sudionike ka-
snijih bjelovarskih dogaaja, kapetana Ivana Mraka i majora uru Mravinca.
Nije sluajno da se tada vodstvo ustakog pokreta javno odredilo prema
mobilizaciji i ratu koji se oekivao. Tako je Ante Paveli 4. travnja 1941., dva
dana prije poetka rata, preko radiopostaje Velebit pozvao hrvatski narod na
ustanak, a kada je poeo rat, preko iste postaje uputio je poziv hrvatskim voj-
nicima, pozivajui ih na pobunu. Njegove pristae u Bjelovaru i okolici, uklju-
ujui i Ivana veka, tvrde da su uli te poruke te su se na njih odazvali.25
Tada moemo primijetiti i pripreme za ustanak. U rezervnom 108. pjea-
dijskom puku poinje djelovati skupina koja e predvoditi pobunu. Narednik
Ivan vek kasnije je izjavljivao da je s narednikom Zvonimirom Jembrijem
i rezervnim narednicima Franjom Peariem, Mirkom Krogom i Prosekom
te s kaplarom Josipom Vrhovakom savjetovao rezervistima hrvatske nacio-
nalnosti da se odazovu na mobilizaciju i prime oruje kojim e u pogodnom
trenutku, uz pomo Nijemaca i Talijana, prognati Srbe. No, iako su Hrvati
rezervisti dobili oruje, zbog nepovjerenja oficira srpske nacionalnosti nije im
podijeljena municija koju su dobili samo vojnici srpske nacionalnosti. Hrva-
tima je reeno da e municiju dobiti ako se krene na frontu. vek istie da su
on i suradnici odluili onemoguiti Srbima davanje otpora u naim krajevi-
ma. vek, koji je u Bjelovaru slubovao od 1934., kasnije je naveo da je odra-
vao stalnu vezu s uglednim Hrvatima: Funtakom, Sokoloviem, Pavloviem,
Taveliem, Ferigom i Gotalom i nekim drugim iz Bjelovara, kao i Nikolom
Hermanom, ustaom u Koprivnici. Zahvaljujui kapetanu Duanu eliji, ko-
mandiru mitraljeske ete u kojoj je bio vek, u kantomanu Hrgovljani, gdje su
bili razmjeteni, omogueno im je da uju i radiopostaju Velebit jer je elija
htio da ba uje ta budale Hrvati, a naroito Frankovci, misle. Na veka se
posumnjalo te je premjeten u Osijek, odakle je pobjegao nekoliko dana pri-
je poetka rata i vratio se u Bjelovar u svoju etu, gdje je izjavio da u Osijeku
24
Hrvatski tjednik (Virovitica), 12. IV. 1942., 3.
25
Mijo BZIK, Ustaka pobjeda, Zagreb 1942., 69.-70., 72.-73.
588
ima dovoljno podoficira i da tamo nije bio potreban.26 vek ne spominje kako
su ustae namjeravali provesti svoju odluku onemoguavanja Srbima davanja
otpora u naim krajevima, pa je to oito proizilo iz konkretne situacije nakon
izbijanja rata.27
Podizanje i tijek ustanka
Rat je poeo 6. travnja 1941. napadom njemakih i osovinskih snaga na

Jugoslaviju. Sutradan su otpoele i ratne operacije u Podravini, a zatim i Bilo-
gori. Nijemci su napadali iz Maarske preko dravskih mostova kraj Botova, u
smjeru prema Koprivnici i kraj Terezina polja, u smjeru prema Virovitici, na
snage jugoslavenske 4. armije.28 Njemake postrojbe bile su u svakom pogledu
nadmone u odnosu na branitelje. Najblie jugoslavenske jedinice na podrav-
skoj fronti bile su 2. konjiki puk Car Duan Silni (Slavonski konjiki puk)
iz Virovitice i Daruvara, koji je branio front od Ludbrega do Koprivnice, zatim
Savska divizija, koja je drala poloaje od Koprivnice do Klotra Podravskog i
Slavonska divizija s poloajima od Klotra do Suhopolja, istono od Viroviti-
ce. Veinu vojnika u ovim jedinicama inili su Hrvati, a oficiri i podoficiri bili
su uglavnom Srbi. Slavonska divizija bila je veinom popunjena mobilizira-
nim vojnicima s podruja Vojnog okruga Bjelovar. Divizija je u svome sastavu
imala 42. i 108. pjeadijski puk i 40. dopunski puk. Divizija je u noi s 5. na 6.
travnja 1941. iz Bjelovara krenula prema svojim borbenim poloajima. Ujutro
8. travnja na poloaje oko Pelia i Pivnice stigao je 42. pjeadijski puk, 108.
pjeadijski puk stigao je do Velikog Grevca i Velike Pisanice, a 40. dopunski
puk do Severina i androvca. Nijemci su 7. travnja osvojili most na Dravi kraj
Terezina Polja i zauzeli to mjesto, a 8. travnja proirili su mostobran i popodne
osvojili Viroviticu. Slavonska divizija trebala je sprijeiti njemaki prodor iz
Virovitice prema Bjelovaru, Daruvaru i Osijeku. No, kako su dva puka u njezi-
nu sastavu otkazala poslunost, ona taj zadatak nije mogla izvriti.
Iz Bjelovara je 108. pjeadijski puk krenuo u noi 5. travnja 1941. preko
Severina, Velikog Grevca i Gornje Kovaice prema Peliima. Te noi puk
je noio u Severinu. Municija nije podijeljena Hrvatima, nego samo Srbima
uz navodnu tajnu zapovijed da ubiju svakoga Hrvata koji se ne bi htio bori-
ti protiv Nijemaca. Narednik Ivan vek je ipak, preko svojih najpovjerljivijih
suradnika, rezervnog narednika aka Milana epaka, rezervnih podnaredni-
26
HDA, ZIG NDH, III-78/893-901.
27
Isto, III-36/701- 702, III-41/67.
28
Savo VELAGI, Ratne operacije u Podravini i Bilogori za vrijeme travanjskog rata 1941.,
Bjelovarski zbornik br. 4.-5., Bjelovar 1994., 117.-143.
589
ka Vilima Retkovia, Franje Pearia, Andrije Soltaa i Ivana Kroga, te kaplara

Josipa Vrhovaka, podijelio 6000 metaka pouzdanim Hrvatima. vek i surad-
nici odluili su im se priblie Nijemci, odmah poubijati sve srpske asnike,
uzeti sve streljivo i strojnice, te se vratiti natrag. vek, kojega su suradnici pri-
znavali kao vou, jo u Bjelovaru dogovorio je s ustaama Mijom Hansom i
Ivanom estakom da sve pripreme za ustanak, to su oni i radili suraujui s
pojedinim HSS-ovcima (tzv. stareviancima), ponajprije s gradonaelnikom
Bjelovara Julijem Makancem. Oni su prikupljali graane, posebno pripadnike
Hrvatske graanske zatite i lanove omladinskih organizacija Hrvatski ju-
nak i Kriari. U Severinu je sve bilo spremno za akciju, ali se od toga odusta-
lo. Odlueno je da se ode blie granici i Nijemcima s kojima bi se odmah mo-
gli zajedno boriti protiv Srba. Puk je nastavio napredovanje prema Virovitici.
vekovi ljudi proirili su glasine da se ide na bugarsku granicu, da im nee
doi Bosanska divizija kao pojaanje, te da taj 108. puk ide prvi u borbu kako
bi najvie nastradao. Ovo je u veoj mjeri uznemirilo vojnike. Oko 300 vojnika
je u Gornjoj Kovaici pobjeglo u oblinje ume. Nakon to je 108. pjeadijskom
puku u rano jutro 8. travnja u Velikom Grevcu nareeno da krene na frontu
prema Virovitici gdje Nijemci prelaze Dravu i vojnicima podijeljena muni-
cija, pod utjecajem ustaki orijentiranih vojnika izbila je u puku opa pobu-
na otkazivanjem poslunosti, te odlaganjem oruja i odlaskom kuama veine
vojnika. Pobuna je otpoela pucnjavom iz oko 50 puaka, to je bio dogovoreni
znak ostalima, i uzvicima ivjela Hrvatska, neemo na front hoemo na-
trag za Bjelovar i pjesmom Vilo Velebita. Nakon toga otkazala je poslunost
vekova mitraljeska eta. Prema kasnijem vekovu iskazu potpukovnik Kra-
gujevi, komandant 108. puka, pokuavao je vratiti pobunjenike (...) rijeima
da je dr. Maek na vladi i da on trai borbu sa Nijemcima, a nato su vojnici
odgovorili da ne poznaju oni vie Maeka, nego Slobodnu Dravu Hrvatsku i
glasno vikali ostalim etama: Hodite za Bjelovar!, nato je krenula prva moja
3. mitraljeska eta na elu, koja je kasnije otila pozadi, kada su stigle ostale
streljake satnije, ali 4. je bojna zaostala, jer je bila udaljena oko 5 km (kraj
Gornje Kovaice i Malog Grevca, op. Z. D.), to sam odmah poslao razvod-
nika Vrhovaka, da ide po 4. bojnu i izvidi kakvo je stanje u Diviziji, koja je
namjeravala poruiti mostove. Bila je rije o cestovnom i eljeznikom mostu
kraj Grevca.29 vek tvrdi da je poslao svoje ljude, osigurao mostove i sprijeio
njihovo miniranje, u emu su se istaknuli narednik ak Milan epak i vodnik
Vilim Retkovi, te je preko mostova preveo pripadnike 108. puka koji se nisu
razili ili pobjegli kuama. Pri tabu puka ostalo je samo oko 50 vojnika, po-
doficira i oficira koje su pobunjenici razoruali. S njima je bio i potpukovnik
29
Bjelovara, Bjelovar 30. IV. 1942.; Leopold SUPLANI, Svjedoenje o zbivanjima i ustanku
pukovnija u Bjelovaru 7.-10. travnja 1941. godine, Bjelovar, 17. IV. 1998.
590
Kragujevi. Naoruani pobunjenici iz Grevca u kolonama su krenuli prema

Bjelovaru, a zapovjednitvo nad njima preuzeo je narednik vek. vek i epak
su se dvoumili da krenu preko Bilogore za urevac, napadnu tamonje jugo-
slavenske jedinice i spoje se s Nijemcima. No, kako nisu znali pravo stanje na
tom podruju, odnosno jesu li Nijemci tamo stigli ili nisu, a bojei se mogueg
napada jugoslavenske vojske iz smjera Koprivnice i Virovitice, odustali su od
ove zamisli i u tri kolone produljili prema Bjelovaru: prethodnica pod zapo-
vjednitvom narednika M. epaka, sredinja kolona pod zapovjednitvom I.
veka i zadnja kolona pod zapovjednitvom podnarednika V. Retkovia. Po-
bunjenike su podrali i pomogli im pripadnici Hrvatske seljake zatite iz Ve-
likog Grevca. Veina vojnika 108. puka svih nacionalnosti razila se svojim
kuama. Oni su sa sobom odnijeli vie od 1000 puaka, kao i znatne koliine
municije i runih bombi, a ostalo naoruanje i oprema ostavljena je po selima.
Vojnici hrvatske nacionalnosti koji su zadrali naoruanje namjeravali su se
pridruiti Seljakoj zatiti u svojim selima radi odravanja reda i mira, a dio
ih se namjeravao pridruiti ustaama. Dio oruja zadrali su i vojnici srpske
nacionalnosti s tog podruja. Manji dio vojnika i oficira, uglavnom je bila ri-
je o ljudima iz istonih dijelova Jugoslavije, pokuao se, a dijelom je i uspio,
prebaciti u Bosnu. Oko 50 vojnika koji su bili komunisti i njihovi simpatizeri
ponijelo je puke kuama.30
Tijekom pokreta pobunjenika u selima nastanjenim Hrvatima okupljena
masa oduevljeno ih je pozdravljala poklicima ivjela Hrvatska!. vek je uju-
tro 8. travnja poslao u Severin nekoliko svojih povjerljivih ljudi na konjima da
pobune i 40. dopunski puk, koji je imao oko 1500 vojnika, preteno rezervi-
sta mobiliziranih s podruja Bjelovara. Ovo je uz pomo narednika Canjeka,
ustakog suradnika, uspjeno provedeno. Vojnici su, kasnije navodi vek, ne
elei ii na frontu, na silu podijelili streljivo, a zatim razoruali i zarobili ofici-
re Srbe i Slovence. Zatim su za zapovjednika pobunjenog 40. dopunskog puka
30
O komunistima i njihovoj ulozi u pobuni 108. puka moemo zakljuiti iz izjave Vlade
Simia, jednog od sudionika tih dogaaja. On navodi kako se 108. puk desetak dana nalazio u
selu Ivanovanima, kraj Bjelovara. U puku je bilo rezervnih oficira ljeviara, a meu pripadnicima
puka kruili su komunistiki leci. No, neki od tih letaka pozivali su na obranu zemlje, dok su
drugi, neto stariji, osuivali imperijalistiki rat. Simi dalje navodi da je 108. puk, umjesto da
krene iz Bjelovara za Viroviticu preko Klotra i Podravine, krenuo zaobilaznim putem preko
Grubinog Polja. Do vojnika su dole glasine da su Nijemci prodrli preko granice iz Maarske.
Znatan broj vojnika bio je bez oruja, a oni koji su ga imali nisu dobili streljivo, koje se uvalo
pod straom. Vojnici su traili da im se podijeli oruje i streljivo dok se puk nalazio u Velikom
Grevcu. Kako se tome usprotivio jedan oficir, jedan vojnik ga je ubio (bio je samo ranjen, op.
Z. D.). To je bio znak ostalim nenaoruanim vojnicima koji su razbili sanduke s orujem i sami
se naoruali. Istodobno je nastao obraun s oficirima od kojih se veina razbjeala. U takvoj
situaciji, navodi Simi, komunisti se nisu snali te je oruje oteto za borbu protiv Nijemaca
upotrijebljeno za pobunu. Umjesto na poloaje, 108. puk krenuo je, pod utjecajem frankovaca i
HSS-ovaca, nazad prema Bjelovaru. Vodstvo nad pobunjenim pukom preuzima narednik vek.
Poslijeratna komunistika ocjena tih dogaaja bila je da se bjelovarski komunisti u razdoblju od
27. oujka do 10. travnja 1941. nisu znali nositi s dogaajima. S. BLAEKOVI, n. dj., 80.-81.
591
izabrali natporunika Leopolda Suplania.31 Kada su oko podneva pristigli

dijelovi 108. pjeadijskog puka dio pripadnika 40. dopunskog puka s naredni-
kom Canjekom im se pridruio. Ostali pobunjenici 40. dopunskog puka pod
zapovjednitvom Suplania, te potporunika Tomislava Jelia i potporunika
Trepe, postrojili su se sa zarobljenim oficirima, a zatim zajedno s 108. pjea-
dijskim pukom iz Severina krenuli kroz Prespu prema Bjelovaru. Pridruili su
im se i neki dijelovi 42. pjeadijskog puka koji su zaostali u Zrinskoj i Brzaji.
U Prespi ih je doekao Fabijan Antoljak, zapovjednik Hrvatske graanske za-
tite za grad Bjelovar. Pobunjenici ga nisu eljeli sasluati, nego su traili da
njihove zahtjeve prenese mjerodavnima u Bjelovaru, to je Antoljak i uinio.
Pobunjenici su stigli u dralove kraj Bjelovara, a njihova prethodnica bila je u
Novoseljanima.32
U Bjelovaru se nalazio tab 4. armije jugoslavenske vojske s nekoliko stoti-
na dobro naoruanih vojnika, uglavnom srpske nacionalnosti, i jaka andar-
merijska posada. General Petar Nedeljkovi, komandant 4. armije, na vijest o
pobuni i pribliavanju pobunjenika traio je od vritelja dunosti kotarskog
naelnika Josipa Verhasa i komandira andarmerijske ete kapetana irila Pe-
tovara da izdaju naredbu policiji i andarmeriji za odravanje reda u Bjelovaru
i okolici, to su oni i uinili. Oni su obavijestili generala Nedeljkovia o slabom
moralu obveznika Bjelovarskoga vojnog okruga koji zbog ustake promidbe
ne ele u rat, nego hoe ostati u svojim kuama, a ni andarmerija ni policija
nisu dovoljno pouzdane za borbu protiv pobunjenika.33 General Nedeljkovi
odmah nakon ovoga naredio je premjetanje svoga taba u Popovau, to je
ubrzo i izvreno. U Bjelovaru je kao predstavnik taba 4. armije trebao ostati
major Topalovi, iako je i on ubrzo napustio grad, o emu se u gradu nije zna-
lo. Ustaka skupina u Bjelovaru, pod vodstvom Mije Hansa, informirana o pla-
nu pobune, odmah je obavijetena o njezinu izbijanju i pokretu pobunjenika
prema Bjelovaru te je krenula u akciju kako bi prihvatila pobunjenike i preuze-
la vlasti u gradu.34 Ustaa Ivan estak, u ime bjelovarske ustake organizacije,
31
Leopold SUPLANI, Svjedoenje o zbivanjima i ustanku pukovnija u Bjelovaru 7.-10.
travnja 1941. godine, Bjelovar, 17. IV. 1998.
32
Bjelovara, Bjelovar, 30. IV. 1942.
33
HDA, MUP NDH, br. 68/891., Izvjee Kotarskog poglavarstva Bjelovar od 17. IV. 1941.
upueno MUP-u NDH o dogaajima u Bjelovaru prilikom preuzimanja vlasti po narodnoj vojsci.
34
Daljnji prikaz dogaaja u Bjelovaru temelji se, ako nije drukije navedeno, na novinskim
lancima nastalim za vrijeme NDH, u kojima je prikazana bjelovarska pobuna. Vidjeti: Herojska
pobuna hrvatske vojske u Bjelovaru, Hrvatski narod (Zagreb), 15. IV. 1941.; Veliki dani od 8.
do 11. travnja 1941., Nezavisna Hrvatska (Bjelovar), 19. IV. 1941.; Julije MAKANEC Ustanak
u Bjelovaru sjeanje na bjelovarske dogaaje 8.-10. travnja 1941., Hrvatski narod (Zagreb), 1.
do 3. X. 1941. Makanec je sjeanja na bjelovarski ustanak objavio i u: Hrvatska smotra (Zagreb),
br. 3. i 4., oujak-travanj 1944. Dijelove ovih tekstova objavio je i Tomislav Heres u: Bjelovarski
zbornik, 4-5, Bjelovar 1994., 109.-114.
592
iji su se lanovi pod vodstvom Mije Hansa pridruili pobunjenim vojnicima,

u noi sa 7. na 8. travnja 1941. obavijestio je gradonaelnika Julija Makanca o
pobuni 108. pjeadijskog puka i odluci pobunjenika da krenu na Bjelovar. Tre-
balo je pratiti dogaaje u gradu i poduzimati mjere za preuzimanje vlasti.
Ujutro 8. travnja oko 7 sati doao je u Bjelovar kamion s pobunjenicima i
zaustavio se kraj gostionice Markalj u Rusanovoj ulici. Voza i suvoza bili
su Dragan Cetui, voa ilegalnoga vojnog komiteta KP Hrvatske za Bjelovar
i uro Markei, lan vojnog komiteta. Oni su na svoju ruku doli u Bjelovar
kako bi od partijskog rukovodstva dobili naputke za dalji rad.35 Dok su njih
dvojica bili kod Milana Bakia-Baje, sekretara gradskog i kotarskog komiteta
KP Hrvatske za Bjelovar, pet vojnika, pripadnika 108. pjeadijskog i 40. do-
punskog puka, koji su se nalazili u stranjem dijelu kamiona, napali su andari.
Dvojica, Milan Devi i Mato Hani, ubijena su, a trojica ranjeni i odvedeni u
tab 4. armije, gdje su sasluani. Jedan od ranjenih pobunjenika, Pavao Rogo-
vi, nakon dva dana umro je u bolnici.36
Zatim je Fabijan Antoljak, zaobilaznim putem, da izbjegne andare, policiju
i vojsku, oko 10 sati doao k Makancu. U ime pobunjenika smjetenih u blizini
grada izvijestio ga je da pobunjenici namjeravaju krenuti na Bjelovar, uz upit
stavlja li se Makanec kao gradonaelnik na stranu pobunjenika. Makanec je
odgovorio potvrdno. Trebalo je pridobiti i andarmeriju i vojsku u Bjelovaru,
kako bi pobunjenici uli u grad bez prolijevanja krvi. I dok je Antoljak otiao
pobunjenicima, Makanec je sa estakom otiao zatraiti predaju andara. Do-
bio je odgovor da o tome odluuje vojska. Nakon toga Makanec i Franjo He-
gedu, narodni poslanik HSS-a za bjelovarski kotar, odlaze s istim zahtjevom
majoru Topaloviu, ali im on odgovara da se u blizini Bjelovara nalazi jedan
lojalan puk i da e se vojska do posljednjeg ovjeka boriti da ouva svoju voj-
niku ast. S tim vijestima iz Bjelovara pobunjenicima je tada upueno izaslan-
stvo graana pod vodstvom F. Hegedua, J. Verhasa, Tome Funteka i I. estaka.
U Novoseljanima ih je zaustavila prethodnica pobunjenika koje je vodio Milan
epak, koji ih je odveo u dralove k naredniku veku, voi pobunjenika. Oni
35
lanovi ilegalnoga vojnog komiteta KPH Bjelovar bili su rezervisti mobilizirani u 108.
pjeadijski puk. Nakon izbijanja pobune otili su u Bjelovar kako bi od Okrunog komiteta
KPH Bjelovar dobili upute kako da reagiraju na pobunu. Cetui i Markei su u razgovoru s
Milanom Bakiem Bajom zakljuili da bi bilo beskorisno pruati Nijemcima otpor, jer bi dolo
do nepotrebnih rtava. Zato je odlueno da se ilegalni vojni komitet KPH Bjelovar raspusti,
a njegovi lanovi i suradnici raziu kuama. Pretpostavljalo se da zbog sporazuma Staljin-
Hitler Nijemci nee poduzimati represalije protiv komunista. Kako je u meuvremenu dolo do
napada andara na pobunjenike, lanovi i suradnici vojnog komiteta KPH stavili su se na stranu
pobunjenika. Nakon toga su se razili kuama, skrivajui oruje kojim su raspolagali i ekajui
upute od svojih partijskih rukovodstava. No, mimo oekivanja, mnoge e ubrzo uhititi vlasti
NDH, ukljuujui i Cetuia. S. VELAGI, n. dj., 138.-139.
36
DAB, Popis rtava Drugog svjetskog rata, poraa i Domovinskog rata.
593
su ga obavijestili da je grad potpuno za njihov pokret i da e od graana biti

srdano doekani. vek ih je obavijestio da nije rije samo o 108. puku, nego
i o 40. dopunskom puku i dijelovima 42. puka s ukupno osam do deset tisua
ljudi. Obavijestio ih je i o sadraju drugog ultimatuma koji je poslan u Bjelovar,
tj. o posljednjem pozivu na predaju upuenom tabu 4. armije, zamolivi iza-
slanstvo graana da djeluje na vojsku kako bi se izbjeglo krvoprolie.
Sat nakon odlaska izaslanstva, F. Antoljak donio je Makancu ultimatum po-
bunjenika koji je on proslijedio tabu 4. armije i u kojem se od njih trai preda-
ja ili e biti napadnuti. U meuvremenu je Makanec odredio da se razoruaju
straari srpske nacionalnosti, to je pod vodstvom nadstraara Gjure Stankea i
straara Hrvata i uinjeno. Makanec je s 50 puaka koje su se nalazile u zgradi
kotarskog predstojnika naoruao ustae i druge pristae, a preko rezervnoga
andarmerijskog narednika Matije Navojca obavijestio je andare Hrvate da
budu spremni na borbu protiv etnika, vojnika i andara u Bjelovaru. ini se
da je ovo bio odluujui trenutak, jer su uz pobunjene hrvatske vojnike izvan
grada sada postojale naoruane, organizirane i spremne na borbu hrvatske
snage i u gradu Bjelovaru. To su prosudili i u tabu 4. armije, koja je napustila
Bjelovar i otila u Popovau, ostavivi u gradu majora Topalovia. To je saznao
Makanec te je telefonirao Topaloviu, ponovno traei predaju, jer pobunjeni-
ci samo to nisu uli u grad. Major Topalovi pristao je na pregovore, a zatim i
na predaju. Predalo se ukupno oko 100 oficira i nekoliko stotina vojnika i an-
dara. Istodobno je uspostavljena naoruana straa nad najvanijim ustanova-
ma i objektima u gradu, mostovima, krianjima i ulicama. Makanec je zatim
otiao u zgradu Vojnog okruga i naredio kapetanu Franji Hardiju, koji je tamo
radio, da preuzme svu brigu oko smjetaja pobunjenih jedinica i da vri sve
poslove zapovjednika mjesta do daljnje naredbe. Ovo je Hardi bez oklijevanja
prihvatio.37 Makanec je tada naredio da se na svim kuama izvjese hrvatske
zastave u znak slaganja s pobunjenicima.
I dok su se pobunjenici spremali za ulazak u Bjelovar, pod utjecajem njihove
pobune, u Starim Plavnicama kraj Gudovca dolo je do razoruanja vee sku-
pine jugoslavenske vojske i proglaenja nezavisne hrvatske drave. O tome je
sudionik tog dogaaja Martin Ciko kasnije izjavio: (...) Dana 5. travnja 1941.
zapoela se u Gudavcu formirati dva vozar.[ska] bataljona, od 3.500 vojnika,
sa 50 oficira, od kojih je bilo 7 Srba, 9 Slovenaca, ostalo Hrvatske i druge na-
rodnosti. Ja nisam lino bio mobiliziran, jer sam stanovao u Gudavcu, obilazio
sam vojnike, meu kojima sam nalazio dosta kolega politikih i prijatelja sa
kojima sam i uspio uiniti slijedee: 8. travnja 1941. u 15 sati sva tamonja voj-
ska bila je na cesti formirana, za odlazak iz Gudavca, prema Dubravi, a to zato
jer je 108. pobunjeniki puk dolazio u Bjelovar, ja sam bio po mojim politikim
37
DAB, E 2-1, A 63. Potvrda dr. J. Makanca kapetanu Franji Hardiju izdana u Bjelovaru 22.
IV. 1941.
594
kuririma tono informiran o dolasku 108. pobunjenikog puka u Bjelovar, kao

i o radu gradskog poglavarstva kojem je bio naelnikom Dr. Julije Makanec,
doao sam pred opinu Gudavac, predstavio se potpukovniku Jordanoviu,
da sam tajnik Kotarske organizacije HSS za kotar Bjelovar, te sam ga zamolio
neka svu vojsku kao i oficire skupi pred opinskom zgradom, da kao tajnik
imadem zadau da na moja usta isporuim poruku Dr. Maeka, to i tako inio
sam radi taktikih razloga osobito radi Srba. Potpukovnik Jordanovi, upitao
me je to hou govoriti, odgovor je bio da e uti, jer sam mu ponovo rekao,
da sam ja predsjednik Kotar. odbora, tajnik Kotar. organizacije, starjeina Va-
trogasne upe i Satnik Hrvatske Seljake Zatite, te kao takav odgovaram za
svaki moj rad. U 16 sati istog dana bila je sva vojska i oficiri pred opinskom
zgradom, stao sam na povieno mjesto od naprijed i iza lea bio sam okruen
sa vojnicima i doasnicima, koji su bili u civilu u Hrvatskoj Selj. Zatiti, te po-
vienim glasom proglasio slijedee: BRAO VOJNICI OVIM ASOM PROGLA-
UJEM PRED VAMA KAO I PRISUTNIM GUDAVANIMA, HRVATSKU SAMO-
STALNOM I NEZAVISNOM DRAVOM, svi pukovi kao i 108. puk, koji se vraa
i ve je na ulazu u Bjelovar, otkazali su poslunost beogradskoj vladi, te se pod-
vrgavaju Hrvatskoj Vladi u Zagrebu. Upozorio sam vojnike na godinu 1918. te
ih po tri puta pitao da li se podvrgavaju pod moju zapovijed, to su mi sveano
obeali, i ustvrdili da e me u svemu sluati, moje zapovjedi izvravati, a ja sam
njima obeao da u ih dobrim putem voditi. Iza toga sam odredio sve oficire u
kuni zatvor uz najstroi zatvor do 10. travnja, koji sam dan poslije podne pre-
dao iste vojnom zapovjednitvu u Bjelovar, a ostale vojnike raspustio svojim
kuama sa upozorenjem u duljem govoru i napomenom, da svaki poteni Hr-
vat imade se u svako doba odazvati na vojnu dunost, kada ga Hrvatske vojne
vlasti pozovu. Moram istaknuti, da odmah u proglasu pred itavom vojskom
zatraio sam od prisutne vojske, da svi predadu puke, naboje i opasae, to su
vojnici bez razlike vjere i narodnosti i uinili, ali istu no naoruao sam jednu
tisuu pouzdanih Hrvata vojnika, to sam inio zato, jer je meu istom vojskom
bilo oko 500 Srba, ovaj rad trajao je itavu no, a samnom je radio to cijelo vri-
jeme razoruavanja i naoruanja potpukovnik Jordanovi.38
I dok se to dogaalo u Plavnicama, pobunjenici su iz dralova preko No-
voseljana krenuli za Bjelovar. Kad su doli u selo Milinovac, iza kojega poinje
grad, pred njih je dola delegacija Gradskog poglavarstva predvoena zrako-
plovnim kapetanom Ivom Mrakom.39 vek istie kako mu je Mrak odmah
rekao da je on ustaa. Oni su veka informirali o stanju u gradu. Tada je, tvrdi
38
HDA, ZIG NDH, II-30/785-786. Prijava M. Cikoa, upskog redarstvenog detektiva
upuena Uredu za odlikovanja kod upanstva pri Poglavniku, Bjelovar 28. III. 1942. U ovom
dokumentu Ciko je opisao svoju politiku djelatnost za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, zbog
koje je mnogo puta doao u sukob s vlastima.
39
Opirnije o Ivanu Mraku vidjeti: Tko je tko u NDH, Hrvatska 1941.-1945., Zagreb 1997.,
283.-284.
595
Suplani, konstituiran mirovni komitet sastavljen od vojnika i civila. Na-

rednik vek, kao voa pobune, bio je na elu komiteta.40 lanovi komiteta
bili su i kapetan Ivan Mrak, potporunik Leopold Suplani, gradonaelnik
Julije Makanec, narodni zastupnici Franjo Hegedu i Tomo Vojkovi, kotarski
predstojnik Josip Verhas, gradski senatori Robert Wagner i Tomo Funtek i za-
povjednik Graanske zatite Fabijan Antoljak. vek navodi kako je epak ot-
prije poznavao kapetana Mraka kao jednog od istaknutih Hrvata u Bjelovaru,
pa su ga lanovi Mirovnog komiteta odmah izabrali i zamolili za zapovjedni-
ka cijele pobunjenike vojske u Bjelovaru, te da zajedniki radimo, a to je on
odmah prihvatio. Prvi zadaci bili su odvesti pobunjene vojnike u Bjelovaru,
preuzeti vlast u cijelosti i proglasiti hrvatsku dravu, zatim smjestiti pobunjene
vojnike i osigurati grad, preuzeti i smjestiti zarobljene oficire srpske i sloven-
ske nacionalnosti, sprijeiti pljaku u gradu, te stupiti u vezu s predstavnicima
vlasti u Zagrebu. Tako su najprije prethodnice, a zatim glavnina pobunjenika,
neto prije 17 sati uli u Bjelovar burno pozdravljena od graanstva u moru
zastava i oduevljenja. Odmah zatim pobunjenici su zaposjeli sve vojne zgra-
de u Bjelovaru, a zatim su razmjeteni kako bi osigurali grad od eventualnog
napada. Tako su pobunjenici, uz suradnju sa snagama u gradu, preuzeli vlast.
Svi oficiri, vojnici i andari zarobljeni u Bjelovaru, zajedno sa zarobljenim ofi-
cirima 108. pjeadijskog puka, srpske i slovenske nacionalnosti, smjeteni su
u Vojnom okrugu u Bjelovaru. Zatim je 8. travnja oko 18 sati gradonaelnik
Makanec pred okupljenim vojnicima i graanima s balkona gradske vijenice
proglasio uskrsnue Nezavisne Drave Hrvatske, to su okupljeni burno po-
zdravili.41 Uveer toga dana Bjelovar je bio pod punim nadzorom i kontrolom
naoruanih hrvatskih omladinaca i ustaa te redarstva koji dovode i zatvaraju
zarobljene etnike i sumnjive elemente, a zaplijenjeno oruje odnose u zgra-
du Vojnog okruga, ka kapetanu Franji Hardiju, dok je eljezniki kolodvor bio
pod nadzorom jakog odreda vojske radi zadravanja vojnikih vlakova. Pri-
tom su sprijeeni ispadi, mogue osvete i pljake u Bjelovaru, te uspostavljen
red i mir. Bio je to, kako je kasnije naveo gradonaelnik Makanec, prvi grad na
prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili da budu njezin dio,
preuzeli vlast i proglasili svoju dravu.
40
DAB, Gradsko poglavarstvo Bjelovar, Potvrda Ivanu veku od 19. IV. 1941.
41
O ovome je Makanec kasnije napisao: Na ovom dijelu svete hrvatske zemlje, osloboene
vlastitom snagom i akcijom, iza lea srpske fronte, koja je tada jo nije bila poela raspadati, u
podpunoj neizvjesnosti, ta e nam donijeti sutranjica, mi smo iz dubine due osjeali divotu
i zanos apsolutne slobode i nezavisnosti. Eto makar jedan dan, makar nekoliko dana, pa onda
neka bude s nama, to hoe i mora ali moi emo rei, da nije bilo nad nama gospodara do
Boga! Svuda oko nas mete i neizvjesnost, svuda oko nas srpske ete, koje su zauzele sumljivo
dranje, a Bjelovar i njegova okolica svega nekoliko kolometara promjera: MI SMO NEZAVISNA
DRAVA HRVATSKA! J. MAKANEC, Ustanak u Bjelovaru - sjeanje na bjelovarske dogaaje
8.-10. travnja 1941., Hrvatski narod (Zagreb), 2. X. 1941.
596
U operativnom dnevniku Vrhovne komande jugoslavenske vojske su 8. trav-

nja u vezi sa stanjem na podruju 4. armije navedeni podaci o njemakom pre-
lasku rijeke Drave. Dalje se navodi da se 108. pjeadijski puk odmah pobunio
i zajedno s 40. dopunskim pukom krenuo prema Bjelovaru. Zato je situacija
Slavonske divizije ocijenjena kao vrlo kritina, jer nema snaga koje bi mogle
kraj Virovitice zadrati Nijemce. Do veeri 8. travnja nije bilo tonih podataka
o daljnjem razvoju dogaaja, osim da su pobunjenici iz 108. pjeadijskog puka
uli u Bjelovar i preuzeli vlast.42
Tijekom noi s 8. na 9. travanja odred pobunjenih hrvatskih vojnika na
eljeznikom kolodvoru u Bjelovaru zadrao je vlak iz Zagreba koji je bio pun
vojnika i oficira, uglavnom Srba. Oni su se predali bez otpora, razoruani su
i zarobljeni. Vojnici Hrvati iz ovoga vlaka pridruili su se pobunjenicima. U
selima u okolici Bjelovara pobunjenici su uspostavili strae. Strae su nadzirale
svako kretanje i nekontrolirano pribliavanje gradu, sudjelujui u sukobima s
vie skupina etnika i preostalih oficira i vojnika srpske nacionalnosti. Ove su
skupine posvuda razbijene i odvedene u zarobljenitvo. U tim akcijama, osim
pobunjenih vojnika, ustakih skupina i pripadnika Hrvatske seljake zatite,
posebno se istaknuo nadstraar gradske strae Gjuro Stanke. Kako je kasnije
navodio Julije Makanec, Hrvati su se korektno odnosili prema ranjenim jugo
slavenskim vojnicima srpske nacionalnosti.
Voa pobune vek kasnije je naveo da je tijekom noi i jutra 9. travnja uspje-
la i pobuna u drugim jedinicama jugoslavenske vojske, odnosno u dijelovima
2. konjikog, 31. artiljerijskog i 35., 42., 104. i 105. pjeadijskog puka. Vojnici,
podoficiri i oficiri tih jedinica hrvatske nacionalnosti postupno su poeli dola-
ziti u Bjelovar. Tako su u Bjelovar stigli i kapetan Zvonimir Sirovatka i natpo-
runik Ladislav Makovec, koji su predvodili pobunjenike iz 105. pjeadijskog
puka. Pobunjenicima su se pridruili i kapetan Karlo Fabijani, major Medve-
dec i porunik Ervin elikovi, koji je kao blagajnik prikupio novac iz osvo-
jene blagajne, koji je podijeljen onima kojima je bio potreban. Kapetan Mrak
je postavio narednika Zvonimira Jembrija za skladitara svih vojnih skladita
u Bjelovaru. Jedna od vijesti koju su novopridoli hrvatski pobunjenici doni-
jeli bila je da su iz Karlovca prema Bjelovaru krenula dva bataljona etnika.
Ovi bataljoni navodno su se nalazili u blizini Narte, spremajui se za napad na
Bjelovar.43 vek kasnije navodi kako je s kapetanom Mrakom odmah odluio
u Velike Sredice premjestiti najbolje pobunjenike snage iz 108. pjeadijskog
puka. Ubrzo su pobunjenici zaposjeli i osigurali poloaje kraj Velikih Sredica
Aprilski rat 1941. Zbornik dokumenata, knjiga II, Beograd 1987., 826.
42
Iz Karlovca je upuen jedan bataljon etnika koji je preko Bjelovara trebao otii u urevac
43
na bojinicu. No, o djelovanju tog bataljona za sada nemamo objavljenih podataka. Aleksandar
. IVOTI, Jurine (etnike) jedinice vojske Kraljevine Jugoslavije 1940.-1941. godine,
Vojnoistorijski glasnik, br. 1-2, Beograd 2003.
597
nasuprot Narte u kojoj su se nalazili etnici. vek i Mrak su obilazili zaposjed-

nute poloaje i hrabrili ljude, jer je meu pobunjenicima bilo i onih koji su
irili alarmantne vijesti, a vek je kasnije rekao da je vjerojatno bila rije o
komunistima. vek je kasnije naveo kako su se u organizaciji obrane Bjelova-
ra istaknuli narednik Z. Jembri, podnarednik V. Retkovi, narednik M. epak
i natporunik L. Supani. Uz njih su se istaknule i sve ustae, koje su danju i
nou najsavjesnije vrile dunost pod zapovjednitvom Mije Hansa i Ivana e-
staka. Gradonaelnik Makanec koordinirao je rad civilnih i vojnih vlasti.
Prema podacima kojima su raspolagali pobunjenici, Bjelovaru je najvea
opasnost prijetila od spomenutog jakog odreda etnika u ubarama s mrtva-
kom glavom, oboruanog strojnicama, a pod zapovjednitvom majora Nau-
movia, koji se nalazio u Narti. Ujutro 9. travnja etnici su krenuli prema Bje-
lovaru, pokuavajui prijei most preko rijeke esme. Pobunjenici smjeteni u
susjednim umama tu su na njih otvorili vatru pa su napadai odustali, zadr-
avi se u Narti i ekajui daljnji razvoj dogaaja. etnici su kuririma slali u
Bjelovar pozive na predaju popraene prijetnjama, ali su pobunjenici te pozive
odbili. Postojala je i mogunost da e i druge jedinice jugoslavenske vojske iz-
vriti napad na Bjelovar.44 Ipak, teko stanje na fronti u Podravini i sve vei broj
vojnika Hrvata koji su kretali prema Bjelovaru, kako bi se pridruili pobunje-
nicima, zasigurno su onemoguili napad jugoslavenskih jedinica na taj grad.
Tijekom 9. travnja ve su se poele slijevati sa svih strana u grad mase bjegu-
naca iz svih moguih pukovnija i vojnikih jedinica. Njihov broj popeo se na
nekoliko tisua. Ovo je za Makanca bila radosna vijest, ali je nosila i probleme
u odravanju reda, osiguravanju smjetaja i prehrane, kao i rasporeivanju pri-
dolih vojnika na zadatke. Tada jo nije bilo poznato to se tono dogaa na
frontu u Podravini.
U vezi s dogaajima u Bjelovaru u operativnom dnevniku Vrhovne koman
de jugoslavenske vojske 9. travnja je navedeno da je stanje 4. armije sve tee
jer se pobuna u Bjelovaru proirila i obuhvatila vei broj jedinica. Takoer je
navedeno da je Vladko Maek toga dana izdao proglas s ciljem da smiri pobu-
nu, ali to nije imalo pozitivnog odjeka pa se zbog takvog stanja vie nije moglo
raunati na dulji otpor 4. armije.
44
U izvianja su se ukljuili i pojedini rukovodioci HSS-a, kao primjerice Luka Starevi.
On je nakon rata izjavio da je 9. travnja prije podne doao u gradsko poglavarstvo gdje je uo da
u Bjelovar dolazi 42. pjeadijski puk sa kaznenom ekspedicijom. Zatim je s gradskim senatorom
dr. Wagnerom i gradskim veterinarom Klinerom otiao automobilom slavonskom cestom, u
namjeri da sprijee krvoprolie. No, na putu do Velikih Zdenaca uvjerili su se da opasnost od
kaznene ekspedicije ne postoji. Naili su na narodnog poslanika Tomu Vojkovia, kojeg su povezli
sa sobom u Bjelovar. DAB, OZN-a za okrug Bjelovar, Zapisnik o sasluanju dr. Luke Starevia,
Bjelovar, 18. VII. 1945.
598
Maeku se obratio general Pantelija Jurii, zamolivi ga da apelira na pobu-

njenike u Bjelovaru da se vrate u borbu protiv Nijemaca. On je to i uinio iako
svjestan nekorisnosti daljeg otpora protiv nadmone snage Osovine. Maek
je 9. travnja ujutro telefonski nazvao Gradsko poglavarstvo Bjelovar i razgova-
rao s F. Hegeduem, narodnim zastupnikom HSS-a za bjelovarski kotar. Infor-
mirao se o dogaajima u Bjelovaru te od tamonjih HSS-ovaca traio da utje-
u na pobunjenike da se vrate na poloaje. Maek je u Bjelovar poslao svoga
izaslanika Kovaa s pismom. U pismu, koje je nazonima u Bjelovaru proi-
tao Luka Starevi, Maek poziva pobunjenike da se vrate na poloaj i da im
on jami da im se nee nita dogoditi, ali bez uspjeha jer su pobunjenici, koji
su bili pod uplivom raznih ustakih elemenata kao Makanca, veka, estaka
i drugih to odmah odbili.45 Nakon konzultacija s oko 20 nazonih, meu ko-
jima su, osim Hegedua, bili kapetan Mrak, gradonaelnik Makanec i gradski
senator Robert Wagner, Zvonimir Sirovatka je oko 12 sati nazvao Maeka. Pri-
opio mu je kako se njegovim zahtjevima i traenjima njegovih predstavnika u
Bjelovaru ne moe udovoljiti, jer svaki vojnik izjavljuje da nee da se bori za
srpsku vladu protiv prijateljskog njemakog naroda i vojske.46 Maek je i dalje
traio da se pobunjeni vojnici vrate natrag na poloaje jer ih nee moi dalje
tititi od prijetnji jugoslavenske vojske koja je tvrdila da e napasti i bombardi-
rati Bjelovar. Sirovatka ga je upozorio da vie nije rije o dva pobunjena puka,
nego oko 10 rastepenih pukova. Zato ne moe biti govora o uspostavljanju
nekog fronta. Maek je tada naredio Sirovatki da preustroji ta dva puka i poa-
lje ih natrag na poloaje. Sirovatka je odgovorio Maeku da on osobno doe u
Bjelovar, na to je Maek izjavio smjesta dolazim, iako to nije uinio. No, ne-
posredno zatim u Bjelovar je kao Maekov izaslanik stigao zapovjednik Hrvat-
ske seljake zatite uro Kemfelja. On je takoer prenio Maekovu pismenu
poruku da se pobunjena vojska vrati na frontu.47 No, pobunjenici su ovo odbi-
li. Tako je, nakon pokuaja da smiri narod i djeluje u duhu Maekove poruke,
prema nekim izvorima Kemfelja morao bjeati pred narodom iz Bjelovara,
da iznese itavu kou i ivu glavu.48
45
Kod Maeka je toga jutra bila trolana delegacija iz Bjelovara, na elu s Fabijanom
Antoljakom. Delegacija je trebala obavijestiti Maeka o bjelovarskim dogaajima i dogovoriti se o
daljnjim postupcima. DAB, OZN-a za okrug Bjelovar, Zapisnik o sasluanju dr. Luke Starevia,
Bjelovar, 18. VII. 1945.
46
HDA, NDH, kut. 361., Slubena zabiljeka od 28. V. 1941. Z. Sirovatke o telefonskom
razgovoru iz Bjelovara 9. IV. 1941. s dr. V. Maekom.
47
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Srbija (dalje: AVII), Vlada Kraljevine Jugoslavije
1941. dok. reg. br. 67/4-6., kut. 705., Ratni doivljaji narednika-aka Sreka Ajznera, trgovca iz
Zagreba, u ratu s Njemakom od 5. do kraja travnja 1941.
48
Krunoslav BATUI, Kako je sruena Jugoslavija, Hrvatska drava, br. 16-17, Mnchen,
25. XII. 1956.
599
I general Nedeljkovi je 9. travnja telefonom poruio bjelovarskim pobunje

nicima da se grad u najkraem roku preda, pobunjena vojska vrati na poloa-
je prema Nijemaca i zarobljeni oficiri Srbi i Slovenci odmah upute u Zagreb.
Ako pobunjenici tako ne postupe, jugoslavenski bombarderi nemilosrdno e
unititi Bjelovar. Pobunjenici su znali da bi Bjelovar mogao biti bombardiran,
a nije bilo ni pouzdanih vijesti o prodoru njemake vojske, ali su taj ultima-
tum odbili. Ipak su pristali zarobljene oficire Srbe i Slovence uputili vlakom u
Zagreb. Prema veku, tada se telefonom iz Zagreba javio i Ivan ubai, ban
Banovine Hrvatske, sa zahtjevom da se hrvatske ete odmah upute na polo-
aje, jer da se na Dravi nalaze samo slabe njemake ete, te da e Bjelovar ako
ne popusti, biti preputen na milost i nemilost srpskoj kaznenoj ekspediciji.
Pobunjenici su odbili i ovaj zahtjev. Postojali su podaci da se kaznena ekspe-
dicija, odnosno jaki motorizirani odredi, iz Grevca kreu prema Bjelovaru.
Oni su dobili nareenje da u Bjelovaru uspostave red i svladaju pobunu. Njima
je u susret odmah upuena skupina koja ih je trebala upozoriti da je u gradu
dobro oboruana pobunjena hrvatska vojska, i da e doi do krvoprolia, ako
pokuaju pribliiti se gradu. Kaznenu ekspediciju trebalo je pregovorima za-
drati, kako bi se mogla pripremiti obrana Bjelovara. Narednik vek minirao
je prometnice koje su vodile iz Grevca prema Bjelovaru, a obrambeni polo-
aji pojaani su strojnicama. Tada su pale i prve rtve meu pobunjenicima.
U Hrgovljanima, nedaleko od grada, 9. travnja prijepodne straari Milan Ba-
ani, gimnazijalac i uro Matijai, gostioniar, obojica iz Bjelovara, pokuali
su zaustaviti automobil s jugoslavenskim oficirima. Straari su iskoili pred
automobil s pukama, ali su oficiri na njih bacili runu bombu i ubili ih. Istoga
dana na podruju Bjelovara jugoslavenski vojnici ubili su Hrvate Iliju Cvjet-
kovia i Blaa Sedlara iz Bjelovara, Milicu Prelec iz Rovia, Milana Novaka iz
Klokoevca, Stjepana Mesaroa iz Trojeglave i nepoznatoga pobunjenog vojni-
ka Hrvata koji je ubijen u Hagnju. Toga dana etnici su u Narti ubili i Stevana
Mandia, osobu srpske nacionalnosti iz sela abraji.49
Krajem 9. travnja poloaj pobunjenika pokazao se puno povoljnijim. Pokazalo
se da prijetnje generala Nedeljkovia bombardiranjem i napadom na Bjelovar
nisu utemeljene. U okolici Bjelovara uglavnom nije bilo veih jugoslavenskih
jedinica. Vijesti o bjelovarskoj pobuni doprle su do fronte u Podravini pa su
mnogobrojni vojnici hrvatske nacionalnosti naputali svoje jedinice i dolazili
49
Dr. Makanec navodi samo prve dvije rtve, a ostale su navedene prema dvama doku
mentima. Prvi je: Iskaz poginulih Hrvata u vremenu od 6. do 30. travnja 1941. na podruju
grada Bjelovara i kot. poglavarstva u Bjelovaru od 30. IV. 1941. koje je Predstojnitvo gradskog
redarstva dostavilo Ministarstvu vanjskih poslova NDH. Dokument je objavljen u knjizi: Zdrav
ko DIZDAR, Mihael SOBOLEVSKI, Preuivani etniki zloini u Hrvatskoj i u Bosni i Her
cegovini 1941.-1945., Zagreb, 1999., 155.-156. Drugi dokument je: DAB, Popis rtava Drugog
svjetskog rata, poraa i Domovinskog rata.
600
u Bjelovar. Bila je uglavnom rije o vojnicima Savske divizije, koja se s poloaja

od Koprivnice do Klotra Podravskog povlaila prema Krievcima i Zagrebu.
Tako se u Bjelovaru nalo izmeu osam i deset tisua hrvatskih vojnika. Prema
kasnijoj vekovoj izjavi taj je broj 10. travnja narastao na oko 20.000 vojnika.
Pripadnici Seljake zatite i vojnici hrvatske nacionalnosti razoruali su 9.
travnja i andarmerijsku postaju u Garenici.50
U takvoj situaciji propali su svi pokuaji predstavnika HSS-a da vrate voj-
nike na frontu. Na njihov zahtjev Sirovatka je 9. travnja oko 18 sati nazvao
Maeka i o tome ga u njihovo ime izvijestio. Maek je, prema kasnijem izvje-
u Sirovatke, i dalje traio uporno da se pobunjeni pukovi poalju na frontu
protiv Nijemaca.
U rano poslijepodne 9. travnja 1941. Makanec je neuspjeno pokuavao us-
postaviti radiovezu s njemakom vojskom. Istoga dana na veer Makanca je u
bjelovarskom gradskom poglavarstvu posjetio njegov poznanik Joseph Strum-
pf iz Velike Pisanice, folksdojer i lan Kulturbunda. Vodstvo pobunjeni-
ka zaduilo je Strumpfa da obavijesti njemaku vojsku o stanju u Bjelovaru.
Strumpfu je to uspjelo pa se u rano jutro 10. travnja vratio u Bjelovar s to-
nim podacima o njemakoj vojsci. Makanec, Mrak i vek tada su odluili da
Nijemcima upute izaslanstvo. Predvieno je da se nakon susreta izaslanstva s
Nijemcima u Bjelovar na vojno vjebalite spusti zrakoplov s njemakim a-
snikom s kojim e Makanec dogovoriti ulazak njemakih postrojbi u Bjelovar,
koje je trebalo doekati kao saveznike. U izaslanstvu su, uz Strumpfa, bili na-
rednik vek i bojnik Medvedec, gradski raunovoa Nic, jedan gradski sena-
tor i Luka Starevi, predstavnik HSS-a. vek je kasnije tvrdio da su se pred-
stavnici HSS-a suprotstavljali slanju izaslanstva, a zatim su traili da i njihov
predstavnik bude u sastavu izaslanstva. Ono se uputilo u urevac gdje su
stigli oko 8 sati i nailo na prethodnicu njemakih snaga, koji su ih razoruali.
Zatim su Nijemci prebacili izaslanstvo u Klotar Podravski gdje ih je primio
njemaki zapovjednik divizije. Kad su ga informirali o stanju u Bjelovaru ge-
neral je uputio prethodnicu prema tom gradu.
Nakon odlaska izaslanstva Makanec je otiao u Filipovievu vojarnu i
obavijestio pobunjenike o oekivanom dolasku Nijemaca, odravi pritom
prigodan govor.51 Zatim je s otiao na vojno vjebalite kako bi doekao, prema
dogovoru, izmeu 10 i 12 sati, zrakoplov s njemakim asnikom, ali se on nije
pojavio. Dok je ekao njemaki zrakoplov, Makanca su iz gradskog poglavarstva
telefonski obavijestili o nasilju jugoslavenskih vojnika u oblinjem selu Kapeli,
gdje je ubijeno 11 mjetana.
50
HDA, MUP NDH, br. 5771, 20. V. 1941, Izvjee Sreskog naelstva u Garenici banskoj
vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu od 10. IV. 1941.
51
Nezavisna Hrvatska (Bjelovar), br. 1, 19. IV. 1941., 3.; Hrvatski narod (Zagreb), 3. X. 1941.
601
Drugi (slavonski) konjiki puk Car Duan Silni nakon borbi s njemakim
snagama koje su voene kraj Peteranca 9. travnja na veer, i u kojima je imao
gubitke, povukao se u Novigrad Podravski, a zatim je I. eskadron puka kre-
nuo u Javorovac, a II. eskadron u Donje Mosti, gdje su zanoili.52 Komandant
2. konjikog puka bio je pukovnik Petrovi, koji se tijekom borbi u Peterancu
s veinom oficira izgubio s bojita. Kad su se razmjestili u Javorovac i Donje
Moste, ovi vojnici saznali su da se stvara Nezavisna Hrvatska. Namjeravali su
idueg jutra nastaviti do Bjelovara i zajedno sa pritabskim dijelovima 4. ar-
mije povui se u Bosnu. Kako je u puku bilo etnika, posebno u II. eskadronu,
oni su zbog razvoja dogaaja iskazivali mrnju prema hrvatskom stanovnitvu
u Donjim, Srednjim i Gornjim Mostima.53 Nakon to se 10. travnja prije pod-
ne pronio glas da konjiki puk naputa selo, skupina mjetana Mosti, u elji
da pomognu Hrvatskoj dravu u Bjelovaru, pokuali su uvjeriti vojnike da je
rat zavren i da je najbolje da predaju oruje i odu kuama, odnosno veinom
u Srbiju. I dok su oni uvjeravali vojnike, Josip Kovai je s crkvenog tornja iz
puke ispalio nekoliko metaka to je u vojnika izazvalo paniku i opu pucnja-
vu, pa su se seljaci razbjeali. Nakon toga je jedan komandir II. eskadrona na-
redio da se pohvataju i ubiju razbjeali seljaci. U crkvi su uhvatili Josipa Kova-
ia i zatim ga ustrijelili. U blizini crkve u jednoj kui pronali su i ubili Boltu
Pavlovia. U dvoritu su nali Ludviga Rupia i u tali Stjepana Hercega, te su
ih strijeljali, dok su Stjepana Rumana, vlasnika kue i tale, pretukli te je od
ozljeda ubrzo umro. Na seoskom putu bili su uhvaeni i ubijeni Josip Bugarin,
Bolto Seak i Stjepan ifkorin. Ivan Blaekovi, vojnik koji je pobjegao iz svoje
jedinice, iao je iz Velikog Grevca u Moste i ubijen je na seoskom putu u Zrin-
skoj. Ivan Rupi iz Srednjih Mosti teko je ranjen iz strojnice. Nakon toga voj-
nici su krenuli prema Kapeli i Bjelovaru. Vojnici su sa sobom poveli nekoliko
zarobljenika, Valenta Rupia, vou Hrvatske seljake zatite u Donjim Mosti-
ma, njegova sina Franju Rupia, koji je imao 17 godina, njegova zeta Davorina
Martina Blaekovia i njegova kuma Andriju Peveca. Vojnici su ubili Andriju
Peveca, Franju Rupia i Davorina Martina Blaekovia. Tako je ukupno ubije-
no 11 seljaka. Zatim su kraj Kapele vojnici naili i na Josipa Romaria iz Ko-
52
Pri njezinu povlaenju stradao je Peteranec u kojem su mnoge kue i zgrade bile pogoene
i oteene od te vojske a bilo je i pet mrtvih i dvoje ranjenih mjetana. Od nemonog bijesa
srpske soldateske pri povlaenju stradala su mnoga hrvatska sela meu njima najtee jedno od
arita hrvatske nacionalistike misli Peteranec, Novi list (Zagreb), 11. V. 1941.
53
DAB, Okruna komisija za utvrivanje zloina okupatora Bjelovar, Rimokatoliki upni
uredi Mosti i Kapela 1945., Popis svih lica umrlih nasilnom smru na podruju upe D. Mosti
(ukupno devet ubijenih od jugoslavenskih vojnika i etnika 10. travnja 1941.) i Sv. Marije
Magdalene u Kapeli (jedan ubijen 10. travnja od vojnika 2 konjikog puka). Takoer vidjeti: Z.
DIZDAR, M. SOBOLEVSKI, n. dj., 155-156.; S. VELAGI, n. dj., 138.-139.; Zdravko IVKOVI,
Spomen na prve hrvatske rtve srboetnikog zloina poinjenog u Donjim Mostima prvih dana
drugog svjetskog rata (10. travnja 1941. godine), Bjelovar 1996.
602
privnice, te su i njega ubili. Drugi konjiki puk zatim je, jaui cestom od Ka-
pele prema Bjelovaru, ugledao kolonu njemakih tenkova koja se paralelnom
cestom kretala od urevca prema Bjelovaru.54
Prema veku njemaka prethodnica je toga 10. travnja cestom ila ispred
nas, a mi kao taoci pozadi nje i dolo do ispred Bjelovara u 11 sati i 30 asaka
prije podne, dok je glavnina dola oko 14 sati poslije podne. Makanec je u 12
sati automobilom otiao pred gradsko poglavarstvo i prikljuio se graanima,
pobunjenicima i predstavnicima civilnih vlasti koji su oduevljeno pozdravi-
li Nijemce. Makanec je s balkona gradskog poglavarstva pozdravio okupljeno
mnotvo i njemaku vojsku.55 Nijemci su iz Bjelovara krenuli dalje za Zagreb,
gdje je nekoliko sati kasnije proglaena uspostava Nezavisne Drave Hrvatske.
Bjelovarani su tim inom, zakljuuje Makanec, prestali biti buntovnici i po-
stali organi hrvatske dravne vlasti.56 U Bjelovaru su Nijemci uspostavili zapo-
vjednitvo i smjestili svoje snage iji je zadatak bio razoruati zaostale skupine
jugoslavenske vojske koje su se nalazile u Bilogori. Pobunjenici su Nijemcima
predali cjelokupno naoruanje i uniforme koje su bile smjetene u vojna skla-
dita. Njemako zapovjednitvo u Bjelovaru dopustilo je osnivanje jednoga hr-
vatskog bataljuna za straarske potrebe, to je i uinjeno, dok su ostali oficiri
i vojnici puteni kuama. Desetog travnja 1941., izmeu 14 i 17 sati, Nijemci
su doekali 2. konjiki puk koji je dolazio iz ume Bedenik, gdje su konjani-
ci ubili i civila Melkiora Novaka iz Klokoevca. U borbama koje su voene u
predgraima Bjelovara na Krievakoj cesti i u Hrgovljanima 2. konjiki puk
je razbijen i uglavnom prisiljen na predaju.57 Dio konjikog puka koji je bio na
zaelju, u kojem su bili vojnici koji su pobili civile iz Donjih Mostima, poku-
ao je izbjei zarobljavanje vrativi se u Skucane, odakle je preko Podgaraca i
54
Zvjerstva srpskih vojnika i etnika u Podravini, Novi list (Zagreb), br. 1., 29. IV. 1941., 6.;
Ferdo ULINOVI, Slom stare Jugoslavije, Zagreb 1958., 224.-226.
55
Nezavisna Hrvatska (Bjelovar), br. 1, 19. IV. 1941., 3.
56
Opirnije o Juliju Makancu vidjeti u: Tko je tko u NDH, 252.-253. Za vrijeme NDH obnaao
je razliite dunosti, meu ostalim bio je i ministar narodne prosvjete. U svibnju 1945. s ostalim
lanovima vlade NDH povlai se u Austriju, odakle su ga Britanci izruili jugoslavenskim
vlastima. U optunici protiv Makanca prvo i jedno od najteih inkriminiranih djela bilo je
to je kao naelnik Bjelovara predao vlast njemakom okupatoru i zarobljene oficire i vojnike
jugoslavenske vojske. Vojni sud II. jugoslavenske armije osudio ga je na smrt 6. lipnja 1945.
godine. Vidjeti: HDA, zbirka mikrofilmova, RSUP SRH, svitak 23, snimke 60.-87.
57
Tada su zarobljeni major Nikola Hrgovi i aktivni narednik Stankovi, za koje se
pretpostavljalo da su naredili i sudjelovali u umorstvu u Donjim Mostima. Predani su
Vijeu pokretnog prijekog suda od deset sudaca, kojim je presjedao dr. Mileti, predsjednik
Okrunog suda u Bjelovaru. Provedenim postupkom u Osnovnoj koli u Mostima sasluanjem i
sueljavanjem svjedoka i optuenih nije dokazano da su optueni osobno sudjelovali u pucnjavi
i ubojstvima 11 mjetana te su osloboeni optube i puteni na slobodu. Hrgovi je u srpnju
1941. iseljen u Srbiju gdje je poslije rata umro u Beogradu. DAB, Pismeno svjedoenje Stjepana
Majetia od 16. travnja 1998.
603
Draganca ila prema Roviu, namjeravajui produili u Posavinu. No, kraj

Rovia su ih doekali Nijemci i veinu zarobili. Dio konjanika uspio se vrati-
ti kuama, uglavnom oni iz okolnih mjesta, a dio se ipak probio prema Bosni.
Ovime su na podruju Bjelovara prestale djelovati organizirane jedinice jugo-
slavenske vojske.58
To ne znai da i dalje nisu padale rtve na bjelovarskom podruju, a to su
bile rtve zaostalih skupina jugoslavenskih vojnika: 10. travnja Milan Bakoni u
Hagnju i Ivan Hagljan u Grubinom Polju, 12. travnja Mato Jurani (iz Kapele)
u Hrgovljanima, 13. travnja u Bjelovaru su ubijeni Josip Svedrec (iz Remeta)
i Pavao Rogovi (iz androvca). U Bjelovaru je 14. travnja ubijen i Mirko
Radiek (iz Krievaca). Stjepan egarec ubijen je u Pavlovcu 24. travnja. U
bjelovarskoj bolnici su od posljedica ranjavanja 10. travnja umrli Pavao Rogovi
i Vjenceslav Pohunek, 12. travnja Mato Durani, 14. travnja Ivan Novaek, 23.
travnja Dragutin Farka i Dragutin Torko.59
Stanje na podruju Bjelovara pokazuje jedan dokument orunitva novo-
proglaene NDH u kojem se navodi: Okolica Bjelovara obsjednuta je od Srba,
koji ine nasilja, ubijaju i pale kue po selima Narti, Gudovcu i umi esmi.
Kako bi se ovo sprijeilo, u okolicu Bjelovara upuen je satnik Sirovatka s 35
orunika, a zatraena je i zatita njemake vojske. Hrvatsko orunitvo i vojne
vlasti u Bjelovaru trebali su preuzeti sve potrebne mjere da se zavede red.60
Zato se i u okolici Bjelovara poinju ustrojavati narodne strae. Martin Ciko
kasnije je napisao da je 11. travnja od lanova Hrvatske seljake zatite ustrojio
narodnu strau koja je imala 85 ljudi. Oni su odravali red i mir, a uvali su
i vojnih skladita u Gudovcu. Ciko je nakon dva tjedna vojnu opremu iz tih
skladita prevezao zaprenim kolima u vojno slagalite u Bjelovaru.61
Nakon imenovanja vlade NDH 16. travnja 1941., njezina ministarstva
imenovala su Josipa Verhasa za privremenog poglavara kotara Bjelovar,
Ivana Gaia za zapovjednika orunikog krila u Bjelovaru, potpukovnika
Dragutina Brkia za zapovjednika hrvatske vojske u Bjelovaru i Alojzija
58
Na temelju Makanevih sjeanja iz Hrvatskog naroda o pobuni u Bjelovaru za vrijeme NDH
pisano je i u: Hrvatska enciklopedija, svezak II, Zagreb 1941., 660.; Josip HORVAT, Hrvatska na
muilitu, Zagreb 1942., 622.-623.; Petar PEKI, Postanak Nezavisne Drave Hrvatske, Borba za
njeno osloboenje i rad na unutranjem ustrojstvu, Zagreb 1942., 83.-84.
59
Osim toga, u travanjskom ratu poginule su, na drugim mjestima, jo neke osobe s
bjelovarskog podruja: Mijo Fereni (Gornja Zdjelica), Ivan Crnjak (Donja Most), Matej Marek
(Nova Plavnica) poginuo je kraj Zajeara, Stjepan Otri (pokopan u Novoj Ploici 12. travnja),
Mijo Fereni (Gornja Zdjelica), Ivan vigir (Kriica, Ivanska), poginuo je u borbi s Nijemcima
u Crnoj Gori) i Viktor pani (Severin), u borbi s Nijemcima kraj Peli-Suhopolje. DAB, Popis
rtava Drugog svjetskog rata, poraa i Domovinskog rata.
60
AVII, Arhiva NDH, kut. 239, br. 2/3-5.
61
HDA, ZIG NDH, II-30/786.
604
ukmana za predstojnika gradskog redarstva. Kapetan Ivan Mrak postavljen

je za zapovjednika grada Bjelovara.62 Mijo Hans je i dalje bio izvanredni ustaki
povjerenik za podruje bjelovarskog kotara. Rjeenjem poglavnika NDH od
17. travnja 1941. promaknuto je u vie inove osam asnika i jedan vojnik
koji su se osobito istaknuli tijekom pobune u Bjelovaru na elu s Ivanom
vekom, koji je promaknut u in pjeakog porunika.63 Drugi e pojedinano
biti promaknuti nekoliko dana kasnije, npr. umirovljeni kapetan I. klase Ivan
Mrak u in potpukovnika, porunik Leopold Suplani u in satnika, kapetan
I. klase Franjo Hardi u in bojnika i umirovljeni major uro Mravinac u
in potpukovnika.64 Mijo Hans je postao prvi ustaki logornik u Bjelovaru,
a zatim je bio stoernik ustake mladei. Ivan estak bio je ustaki logornik,
a zatim stoerni pobonik. Obojicu su komunistike vlasti 1945. osudile na
smrt i strijeljale. Na smrt e biti osueni i Ivan Gai, Julije Makanec i Nikola
Boievi, koji je bio gradonaelnik Bjelovara nakon Makanca.
Zarobljeni jugoslavenski vojnici u Bjelovaru, uglavnom srpske nacionalnosti,
predani su u zarobljeniki logor u Zagrebu, dok su civili zadrani u zatvoru,
ukljuujui i uhiene etnika. Za neke od njih intervenirali su bjelovarski
Hrvati da ih se pusti na slobodu.65
U dogaajima od proglaenja do uspostave vlasti NDH na bjelovarskom po-
druju zasigurno je, osim navedenih, bilo jo civilnih rtava, gotovo u cijelosti
Hrvata. To proizlazi i iz podataka Gradske i Kotarske komisije za utvrivanje
zloina okupatora i njihovih pomagaa u Bjelovaru iz 1945., prema kojima je u
razdoblju od 6. do 25. travnja 1941. poginulo na podruju grada 27 osoba (od
kojih petero ena i petero djece), a na podruju kotara 72 osobe (od kojih 14
ena i 12 djece) ili ukupno 99 osoba. Ove komisije su sastavile poimenini po-
pis rtava Drugoga svjetskog rata. Prema tom popisu nabrojane su 584 rtve u
gradu Bjelovaru i 1478 rtava u kotaru Bjelovar, odnosno ukupno 2062 rtava.
Ipak se na tim popisima samo za Ivana Blaekovia iz Gornjih Mosti navodi
62
Nezavisna Hrvatska (Bjelovar), br. 1, 19. IV. 1941., 3.-4.
63
Vjesnik vojnih naredaba i zapovjedi za cjelokupnu oruanu snagu Drave Hrvatske, Osobni
poslovi, Zagreb, br. 2., 17. IV. 1941., 5.-6.
64
Mravinac je 24. travnja 1941. na prijedlog ministra domobranstva unaprijeen u in
potpukovnika zbog zasluga koje je stekao prilikom pobune postaje u Bjelovaru time, to je
odmah po dolasku u Bjelovar pristupio pobunjenicima i pomogao pri organizaciji otpora, zatim
na odravanju reda u gradu Bjelovaru i okolici. Vjesnik vojnih naredaba i zapovjedi za cjelokupnu
oruanu snagu Drave Hrvatske, Osobni poslovi, br. 4, 29. IV. 1941., 9. Opirnije o Mravincu
vidjeti: HDA, ZKRZ Zh, br. 15.260/1945., kut. 277., Spis Okrune komisije Bjelovar Zemaljskoj
u Zagreb u predmetu protiv ure Mravinca. Takoer vidjeti: Tko je tko u NDH, 284.
65
Dokument Hrvatskoga vojnog zapovjednitva Bjelovar od 27. travnja 1941. upuen
zapovjedniku zarobljenikog logora u Zagrebu. U dokumentu se navodi da se u Zagreb upuuju
422 zarobljenika. Faksimil objavljen u: S. BLAEKOVI, n. dj., 85.; Nezavisna Hrvatska
(Bjelovar), br. 1, 19. IV. 1941., 3.-4.
605
da su ga 1941., bez navoenja datuma, strijeljali etnici. Druge rtve jugosla-

venskih vojnika, andara i etnika, koje smo spomenuli, u tim se popisima ne
spominju. Za est hrvatskih rtava koje sam naveo donose se pogreni podaci.
Za etvero (Blaa Sedlara i Matu urania iz Bjelovara, Martina Blaekovia iz
Gornjih Mosti i Josipa Bugarina iz Srednjih Mosti) navodi se da su ih strijeljale
ustae u Bjelovaru 10. i 12. travnja, odnosno u Donjim Mostima 10. travnja
1941. godine. Zapravo su oni bili rtve jugoslavenske vojske. Za Ivana Novae-
na iz Garenice i Dragutina Torkoa iz Novog Marofa navedeno je da su ih stri-
jeljali Nijemci u Bjelovaru, 14. i 23. travnja 1941. godine. Ovaj podatak takoer
nije istinit. Komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa je
od osoba srpske nacionalnosti koje su stradale u razdoblju prevrata poime-
nino navela Simu Gvozdenevia iz Visova, za kojeg se navodi da su ga 1941.
ubili pripadnici Hrvatske seljake zatite, odnosno ustae.66
Krajem travnja 1941. bilo je jo Hrvata koji su na podruju Bjelovara stra-
dali od osoba koje su vlasti NDH definirale kao etnike. Tako su etnici 28.
travnja ubili uru Raptarija i uru Mietia, a idueg dana teko je ranjen
Tomo Franceti.67 M. Ciko je kasnije napisao da je 26. travnja 1941. dolo do
organiziranoga etnikog napada na strae koje je on organizirao, te su pogi-
nula dva straara, a jedan je ranjen. Nakon toga je 27. travnja dolo do odmaz-
de nad srpskim stanovnitvom u selu Gudovcu koju je vodio osobno dravni
tajnik u MUP-u NDH i ravnatelj za javni red i sigurnost Eugen Dido Kvater-
nik.68
Zakljuak
Pobuna 108. pjeadijskog puka u noi sa 7. na 8. travnja 1941. bila je planirana,

no njezin poetak i mjesto odreeni su stjecajem okolnosti. Organizirali su
je i proveli pripadnici ustakog pokreta i njihovi suradnici, kao prvi korak
prema ustanku jer se istodobno radilo na pobuni i u drugim jedinicama, ali
66
HDA, ZKRZ, Glavni urudbeni zapisnik, br. 262/1945., kut. 34., Popis rtava u gradu
Bjelovara i po mjestima bjelovarskog kotara, kut. 638. Popis rtava po mjestu zloina Bjelovar
(grad i kotar, abecednim redom). Okruna komisija za utvrivanje zloina okupatora i
njihovih pomagaa u kolovozu 1945. imala je smrtovnice 12 osoba koje su ubili vojnici bive
jugoslavenske vojske i devet smrtovnica osoba koje su ubili etnici. Smrtovnice su dobivene
od 63 rimokatolika upna ureda, dok 18 upnih ureda nije dostavilo podatke. No, Komisija
nije navedene osobe unijela u svoje popise rtava. U smrtovnicama 21 od 31 parohije Srpske
pravoslavne crkve postoje podaci o 1472 ubijene osobe, ali se ne navodi ni jedna stradala u
razdoblju bjelovarskog ustanka. HDA, ZKRZ, Glavni urudbeni zapisnik, br. 3430/1945., kut
63., br. 776/1946., kut 86.
67
AVII, Arhiva NDH, kut. 236, reg. br. 29/1-2.
68
HDA, ZIG NDH, II-30/786.
606
i u gradu Bjelovaru te nekim mjestima bjelovarskog kotara gdje su ustae i

njihovi suradnici djelovali i imali utjecaja. Pobunu u 108. puku prihvatila
je veina vojnika Hrvata, koji su u puku inili veinu, ali i mnogi vojnici
drugih nacionalnosti iako zbog razliitih motiva, otkazivanjem poslunosti,
razoruavanjem oficira i pojedinih vojnika Srba, koji su joj se suprotstavljali, i
preuzimanjem nadzora nad pukom. Manji broj aktivnih vojnika i oficira Srba,
uglavnom iz istonih dijelova zemlje, izbjegao je razoruavanje i nastojao
se probiti prema Bosni, u emu su mnogi i uspjeli. Preostali vojnici i oficiri
dijelom su otili kuama, neki od njih odbacili su oruje, a neki su ga ponijeli
sa sobom. Znatan broj pobunjenih i naoruanih hrvatskih vojnika ostao je na
mjestu pobune pod vodstvom kolovoa pobune na elu s narednikom Ivanom
vekom. Tako je prvi cilj pobune uspjeno izvren. Zatim se prilo drugom
stupnju koji zapoinje odlukom da pobunjeni 108. puk krene na Bjelovar radi
preuzimanja vlasti u tom gradu od jugoslavenske vojske i andarmerije te
irenja pobune na druge jedinice i uspostavljanjem vlasti na terenu. Tijekom
izvrenja ovih ciljeva pokazala se organiziranost i koordiniranost na svim
razinama, politikoj, vojnoj i civilnoj. Bilo je vidljivo da postoje jasni ciljevi
pobune koji su uspjeno ostvareni. U pobunu se ukljuilo oko 10.000 vojnika.
Sve ovo pokazuje da je pobuna dobila sve znaajke ustanka.
Hodnja pobunjenog 108. puka ujutro 8. travnja 1941. i smjetaj u dralovi-
ma, pred Bjelovarom, nakon to joj je pobunjenika izvidnica bila napadnuta
i unitena u gradu, imali su izvrstan uinak na stanovnitvo u gradu Bjelova-
ru i njegovoj okolici, kao i u drugim jedinicama jugoslavenske vojske na tom
podruju. Tada se 108. puku pridruio 40. dopunski puk koji se nalazio u Se-
verinu, a i neki dijelovi 42. pjeadijskog puka. Tako se, prema nekim podaci-
ma, okupilo oko 2000 pobunjenih hrvatskih vojnika. Pod njihovim utjecajem
poele su akcije na terenu od kojih je najznaajnija u Starim Plavnicama, kraj
Gudovca, gdje je Martin Ciko, sa svojom Hrvatskom seljakom zatitom, 8.
travnja razoruao dva vozarska bataljona s ukupno 3500 vojnika i 50 oficira
asnika i proglasio Hrvatsku samostalnom i nezavisnom dravom. Zatim je
naoruao oko tisuu pouzdanih Hrvata vojnika, te uspostavio vlast u toj opi-
ni. U meuvremenu su u Bjelovaru ustae i njihovi suradnici poduzeli akcije
da se naoruaju, vrei pritisak na jugoslavensku vojsku i andarmeriju u tome
gradu da predaju vlast. Pokuaji jugoslavenskih vojnih vlasti, vodstva HSS-a
i Banovine Hrvatske da slanjem izaslanika, pregovorima i telefonskim prijet-
njama prisile pobunjenike da se vrate na poloaje i bore protiv Nijemaca nisu
imali uinka. U meuvremenu je u Bjelovaru razoruana andarmerija, a usli-
jedilo je i razoruanje preostalih komandanata jugoslavenske vojske u gradu te
sveani ulazak pobunjenih hrvatskih vojnika. Poto je preuzeta vlast u gradu
Bjelovaru, gradonaelnik Julije Makanec u 18 sati s balkona gradske vijenice
proglasio je uspostavu nezavisne hrvatske drave. Ustanici su tada nadzirali
Bjelovar i bliu okolicu. Trebalo je zatim tu vlast i odrati pod pritiscima ju-
goslavenske vojske u okolici te rukovodstva HSS-a. U gradu je uspostavljeno
607
rukovodstvo ustanka od desetak ljudi koje je koordiniralo daljnje akcije i po-

duzimalo potrebne mjere. Akcije jugoslavenske vojske prema Bjelovaru odbi-
jene su. Vlast ustanika proirila se na vei dio bjelovarskog kotara, a i na neka
mjesta izvan njega. U tim akcijama padaju i prve ustanike rtve. Poinje i po-
stupno rasulo jugoslavenske Savske divizije na Bilogori, a dio oficira i vojnika
hrvatske nacionalnosti iz te divizije dolazi u ustaniki Bjelovar. U gradu se na-
lo izmeu osam i deset tisua pobunjenih hrvatskih vojnika. Vodstvo ustanka
u Bjelovaru uspjelo je 10. travnja uspostaviti vezu s Nijemcima koji su nastu-
pali iz smjera Virovitice i oko 12. sati stigli u Bjelovar, gdje su bili pozdravljeni
kao saveznici, da bi zatim nastavili napredovanje prema Zagrebu. Neposredno
prije ulaska Nijemaca u Bjelovar jugoslavenski vojnici su u Donjim Mostima
ubili 11 Hrvata.
Moemo rei da je ustanak u Bjelovaru bio najznaajnija ustaka akcija pri
uspostavi NDH. Bio je to grad u kojem je dva dana prije nego u Zagrebu pro-
glaena i funkcionirala hrvatska drava. No, u danim okolnostima vodstvo
ustakog pokreta moglo se jedino osloniti na one koji su bili spremni pomoi
u ostvarenju tih njihovih nastojanja, a to je bio Trei Reich, strana koja je ka-
snije izgubila rat.
608
SUMMARY
THE BJELOVAR UPRISING OF 7-10 APRIL 1941
The author discusses political conditions in the Bjelovar region immedia-

tely before and at the beginning of the Second World War, and following that,
the uprising of Croatian soldiers of the 108 Regiment of the Royal Yugoslav
Army on the evening of 7th and 8th April, 1941, in Veliki Grevac by Grubino
Polje. It continues on with a discussion of the spread of the uprising and its
growth into a general insurrection, which led to the taking over of Bjelovar by
the insurgents on 8 April, their assumption of local power and their proclama-
tion of a Croatian state, until the arrival of the Germans in the city two days
later. The work also talks about the war crime perpetrated against Croatian
civilians in Donjima Mostima which was committed by Chetniks and the
Yugoslav army on 10 April.
Key words: Bjelovar, April War 1941, Ustae, Independent State of Croatia
609

Zdravko Dizdar-Bjelovarski Ustanak Od 7 Do 10 Aprila 1941

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zdravko Dizdar-Bjelovarski Ustanak Od 7 Do 10 Aprila 1941

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SP, br. 3., 515.-849. Zagreb, 2007.

UDK: 94(497.5 Bjelovar)1941

Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941.

Autor prikazuje politike prilike na bjelovarskom podruju uoi Drugoga

Politika situacija u Bjelovaru i na podruju bjelovarskog kotara pred rat

Prema popisu puanstva 1931. bjelovarski kotar s gradom Bjelovarom

* Prikazani rezultati u radu proizili su i iz znanstvenog projekta Poloaj i razvoj Hrvatske

Bjelovar je, s 19,05% srpskog stanovnitva, bio na drugom mjestu, nakon

snaniji otpor postojeem stanju, iskazan i na skuptinskim izborima 1935.,

jednom etniku otrgnuti znaku s likom kralja Aleksandra, a etnici su u po-

darmerijom, proganjali bjelovarske Hrvate. Tako je jednom prigodom skupina

Situacija u vezi s djelatnou ustake skupine u Bjelovaru, koja je bila pove

e, iako su ustaki predstavnici Nijemcima isticali da ne mogu provesti djelo-

Podizanje i tijek ustanka

Rat je poeo 6. travnja 1941. napadom njemakih i osovinskih snaga na

ka Vilima Retkovia, Franje Pearia, Andrije Soltaa i Ivana Kroga, te kaplara

Kragujevi. Naoruani pobunjenici iz Grevca u kolonama su krenuli prema

izabrali natporunika Leopolda Suplania.31 Kada su oko podneva pristigli

iji su se lanovi pod vodstvom Mije Hansa pridruili pobunjenim vojnicima,

su ga obavijestili da je grad potpuno za njihov pokret i da e od graana biti

kuririma tono informiran o dolasku 108. pobunjenikog puka u Bjelovar, kao

Suplani, konstituiran mirovni komitet sastavljen od vojnika i civila. Na-

U operativnom dnevniku Vrhovne komande jugoslavenske vojske su 8. trav-

nasuprot Narte u kojoj su se nalazili etnici. vek i Mrak su obilazili zaposjed-

Maeku se obratio general Pantelija Jurii, zamolivi ga da apelira na pobu-

I general Nedeljkovi je 9. travnja telefonom poruio bjelovarskim pobunje

u Bjelovar. Bila je uglavnom rije o vojnicima Savske divizije, koja se s poloaja

Draganca ila prema Roviu, namjeravajui produili u Posavinu. No, kraj

ukmana za predstojnika gradskog redarstva. Kapetan Ivan Mrak postavljen

da su ga 1941., bez navoenja datuma, strijeljali etnici. Druge rtve jugosla-

Pobuna 108. pjeadijskog puka u noi sa 7. na 8. travnja 1941. bila je planirana,

i u gradu Bjelovaru te nekim mjestima bjelovarskog kotara gdje su ustae i

rukovodstvo ustanka od desetak ljudi koje je koordiniralo daljnje akcije i po-

THE BJELOVAR UPRISING OF 7-10 APRIL 1941

The author discusses political conditions in the Bjelovar region immedia-

You might also like