stilski raznorodno razdoblje na prijelazu iz 19. u 20. st.

koje je temeljne estetske nazore i poticaje crpilo

iz srednjoeuropskih knjievnih sredina i francuske knjievnosti. Uz pjesnika djela Milana Begovia
(Knjiga Boccadoro; njegova prozna djela pripadaju razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova), Antuna
Gustava Matoa i Vladimira Vidria, antologijskog je dometa i dijalektalno pjesnitvo Dragutina
Domjania, Frana Galovia i Vladimira Nazora.

Antun Gustav Mato (18731914), istaknuti predstavnik moderne; pisao artistiku liriku po uzoru na
europske simboliste; u novelu unio spoj lirike, fantastike, ironije i bizarnoga; kao kritiar (impresionist) i
polemiar obiljeio razdoblje 190814; istaknuo se i kao putopisac.

Dubrovaka trilogija, najsvestranijega dramskog pisca moderne, Iva Vojnovia (18571929), antologijski
je triptih povijesnog pada Dubrovake Republike i odumiranja njezine vlastele.

Zbirka kajkavskih pjesama Balade Petrice Kerempuha, o ljudskoj patnji, stradanju i ugroenosti, remek-
djelo je Miroslava Krlee i cjelokupne hrvatske knjievnosti.

Miroslav Krlea (18931981), autor najznaajnijih tekstova hrvatske knjievnosti 20. st. i pokreta
mnogih kulturnih inicijativa temeljenih na kritikom osvjeivanju drutva, to je njegov opus uinilo
jednom od sredinjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske.

Moderna je hrvatskoj knjievnosti dala i vrijedne dramske prinose, u prvom redu djelima Iva
Vojnovia (Dubrovaka trilogija) i Josipa Kosora (Poar strasti). Izdvojena je pojava Janko
Poli Kamov, avangardist prije avangarde, inovator na tematskom, idejnom i jezino-stilskom
planu, koji je u potonjim desetljeima stekao status legende. Djela Ivane Brli Maurani (roman
udnovate zgode egrta Hlapia, Prie iz davnine) prevedena su na vie od etrdeset jezika, a
dvaput je predlagana za Nobelovu nagradu. Romani Marije Juri Zagorke (Grika vjetica),
takoer prevoeni na mnoge jezike, imali su veliku ulogu u odravanju kontinuiteta hrvatskoga
povijesnoga romana.

Modernizam, koji je u hrvatskoj knjievnoj historiografiji oznaka za knjievnost nakon moderne,

najavio se ve pjesnikim, proznim i osobito esejistikim Matoevim stvaralatvom, djelovanjem
Miroslava Krlee, Antuna Branka imia, Tina Ujevia i drugih u 1920-ima, a prevladavao je na
prijelazu iz 1950-ih u 1960-e i dalje dolaskom narataja krugovaa, razlogovaca, borgesovaca,
offovaca i dr. Sredinju ulogu u knjievnom ivotu nakon Prvoga svjetskog rata, utemeljenu ne
samo na knjievnom djelovanju nego i na irem javnom angamanu, imao je M. Krlea, autor
jednoga od tematski i anrovski najraznovrsnijih, a brojem djela najopsenijih opusa u hrvatskoj
knjievnosti (Balade Petrice Kerempuha, drama Gospoda Glembajevi, roman Povratak Filipa
Latinovicza, eseji, memoari).

1
Tin Ujevi (18911955), najznaajnija pjesnika osobnost izmeu dvaju svjetskih ratova;
stvaralaki se razvijao od artizma A. G. Matoa do simbolistike vieznanosti, od
ekspresionistike pobune do francuskog nadrealizma, od simultanizma i semantikih zaudnosti
do indijske poezije i filozofije. Prevodio s vie jezika. Ivana Brli-Maurani (18741938), jedna
od najpopularnijih pisaca djeje knjievnosti; zbog pripovjedake virtuoznosti nazivana
hrvatskim Andersenom, a zbog oivljavanja fantastinoga svijeta mitologije hrvatskim
Tolkienom. Storia della pornografia, talijanski prijevod Povijesti pornografije, jednoga od
romana u kojima Goran Tribuson (1948) traga za osobnim i generacijskim identitetom te
rekonstruira popkulturnu mitologiju 1960-ih.

Vrh hrvatskoga modernistikoga kanona s Krleom dijeli Tin Ujevi, u ijem se opusu zrcali
ponajbolje od hrvatske i europske pjesnike tradicije (Ojaeno zvono). Uz bok njima stoji A. B.
imi (Preobraenja), koji je zasluan za popularizaciju slobodnoga stiha i konanu integraciju
hrvatskog pjesnitva u europske knjievne tokove. O popularnosti pjesnika Dragutina
Tadijanovia svjedoe mnogobrojna izdanja i prijevodi njegovih djela (Srebrne svirale), dok je
ire itateljske krugove Dobria Cesari privukao izrazito muzikalnim pjesmama, koje odaju
dojam spontanosti i jednostavnosti (Voka poslije kie).

Sudionici 59. svjetskoga kongresa PEN-a u Dubrovniku 1993. Hrvatski centar PEN-a osnovan je
1927. U Hrvatskoj djeluju jo i Drutvo hrvatskih knjievnika (1900) i Hrvatsko drutvo pisaca
(2002).

Nakon Drugoga svjetskog rata afirmirao se niz pisaca koji su svojim opusom obiljeili
knjievnost druge polovice 20. st. Petar egedin predstavnik je intelektualistike proze odreene
egzistencijalistikom poetikom (roman Djeca boja). Opus Ranka Marinkovia, reprezentativnog
pisca hrvatskog modernizma, nije velik, ali mu po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske
knjievnosti druge polovice 20. st. (roman Kiklop, prozna zbirka Ruke). Marijan Matkovi jedan
je od najplodnijih hrvatskih dramatiara i dosljedan sljedbenik M. Krlee (dramski ciklus Igra
oko smrti), a Radovan Ivi najizrazitiji predstavnik nadrealizma u hrvatskoj knjievnosti
(groteskna farsa Kralj Gordogan). Opsean pjesniki opus Vesne Parun (Ja koja imam nevinije
ruke), najprevoenije hrvatske pjesnikinje, jedno je od najznaajnijih poglavlja suvremenoga
hrvatskog pjesnitva. Roman Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka redovito se navodi kao
jedan od najboljih romana hrvatske knjievnosti uope, a posebno kao primjer
egzistencijalistike knjievnosti.

Dio je pisaca u kontekstu promijenjenih politikih i ideolokih prilika nakon Drugoga svjetskog
rata napustio domovinu i nastavio stvarati u inozemstvu (tzv. emigrantska knjievnost, u kojoj se
izdvaja pjesnitvo Vinka Nikolia, Viktora Vide i Borisa Marune). Narataj okupljen oko
asopisa Krugovi u 1950-ima (S. Novak, Slavko Mihali, Ivan Slamnig, Antun oljan) zauzimao
se za slobodu pisanja i estetski pluralizam, suprotstavljajui se poetici socijalistikog realizma, a
onaj oko asopisa Razlog u 1960-ima teio je intelektualnom i teorijski osvijetenom poetskom
govoru te hermetinosti (Danijel Dragojevi, Zvonimir Mrkonji, Nikica Petrak, Toni Petrasov
Marovi).

Postmodernistika knjievnost posljednje treine 20. st. obiljeena je pluralizmom poetikih

praksi. Javlja se proza koja se dovodi u vezu s Jorgeom Luisom Borgesom, narataja tzv.

2
fantastiara (Pavao Pavlii, Goran Tribuson), tzv. proza u trapericama (Alojz Majeti, Zvonimir
Majdak), a i novopovijesni roman (Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio). U 1980-ima asopis Quorum
okupio je velik broj mlaih autora (Damir Milo, Delimir Reicki, Branko egec, Anka agar) te
poticao intermedijalnost.

Devedesetih godina 20. st. pozornost u inozemstvu privlaili su pisci egzilanti. Niz uglednih
meunarodnih nagrada dobila je prozaistica i esejistica Dubravka Ugrei, kojoj je nakon
odlaska iz Hrvatske egzil postao jedna od kljunih knjievnih tema (Ministarstvo boli). Romani i
eseji Slavenke Drakuli, obiljeeni visokim stupnjem feministike i politike angairanosti,
doivjeli su vie od stotinu svjetskih izdanja (Kao da me nema). Drame Slobodana najdera
izvoene su uglavnom na njemakom govornom podruju (Utjeha sjevernih mora).
Meunarodni su uspjeh postigle i drame Ive Breana (Neastivi na filozofskom fakultetu) te Mire
Gavrana (ehov je Tolstoju rekao zbogom). Od narataja hrvatskih prozaika koji se javio 1990-
ih, u inozemstvu je jedan od najpriznatijih Miljenko Jergovi (pripovijetke Sarajevski Marlboro).
Knjievnu scenu 2000-ih obiljeila je pak pojava niza novih prozaika, pjesnika, dramatiara, ali i
pisaca koji se, meu ostalim i zbog krize nakladnitva, javljaju u novim medijima.