Sporazumijevanje ili komunikacija

Govorna komunikacija slanje i primanje poruka dvosmjeran proces.

Poiljatelj poruka primatelj
psiholoka faza komunikacijski kanal fizika faza
(stvaranje pojma) (primanje zvunih valova)
fizioloka faza fizioloka faza
(podraaj iv. sustava) (buka?) (podraaj iv. sustava)
-smetnje u kom. kanalu-
fizika faza psiholoka faza
(pokretanje govornih organa (stvaranje pojma)
i stvaranje glasova)
sporazum / nesporazum

Zalihost (redundancija) osigurava da svaki ljudski jezik ima na raspolaganju vie znakova nego to je potrebno za
sporazumijevanje u uobiajenim i normalnim uvjetima = dobra zaliha u jeziku za sve neprilike u kojima se moe nai poruka.

***********************************************************

Jezik, jezini znak. Lingvistika

JEZIK je skup jezinih znakova koji slue sporazumijevanju meu pripadnicima iste jezine zajednice.
LINGVISTIKA ili JEZIKOSLOVLJE je znanost o jeziku.
JEZINI ZNAK rije ili skup rijei koji se odnose na neki pojam
izraz + sadraj
oznaitelj oznaenik
Narav jezinog znaka prikazuje se trokutom.
Veza izmeu izraza i predmeta je PROIZVOLJNA.

Hrvatski jezik

Hrvatski jezik pripada skupini junoslavenskih jezika.

Junoslavenski jezici: hrvatski, srpski, slovenski, bugarski i makedonski
Slavenski jezici: istonoslavenski, zapadnoslavenski i junoslavenski.
Slavenski jezici razvili su se iz baltikoslavenskog jezika, koji imaju ishodite u skupini indoeuropskih jezika.
Poetkom 19. st. Ljudevit Gaj radi na jezinom ujedinjavanju svih Hrvata u zajednikom hrvatskom standardnom jeziku na
tokavskoj osnovici i slovopisu (grafiji).
Hrvatski standardni jezik je slubeni jezik kojim se trebaju koristiti svi pripadnici hrvatske jezine zajednice u javnoj
komunikaciji na cijelom podruju Republike Hrvatske.
Znaajke hrvatskoga jezika:
Svi ga moramo uiti
Samostalan je u razvoju
Podloan je promjenama
Ima vie funkcionalnih stilova razgovorni, knjievnoumjetniki, administrativni (poslovni), novinski
(publicistiki), znanstveni
Odreen je pravilima (normama pravopisna, pravogovorna, gramatika, leksika, stilistika) normativni
prirunici: pravopis, gramatika, rjenik, jezini savjetnik

Standardni jezik - jezik odabran da bude ope sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga drutva.
Narjeje ili dijalekt - jezik pojedine skupine ljudi ponajee prostorno odreen
KAJKAVSKO NARJEJE - Hrvatsko zagorje, Prigorje, Meimurje, zapadna Podravina, Posavina, Turopolje, Pokuplje,
Gorski kotar, dio sjeverne Istre
AKAVSKO NARJEJE Istra, Hrvatsko primorje, otoci oko lastova, djelomino na dalmatinskoj obali (Split, Zadar),
Lika, Gorski kotar, umberak,
TOKAVSKO NARJEJE - najvei dio Dalmacije i Slavonije, Kordun, Banija, Lika, djelomice umberak

Grafem, grafija, pravopis

SLOVO pisani oblik glasa. PISMO ili GRAFIJA sustav slova kojima se pie u nekom jeziku.
PRAVOPIS ili ORTOGRAFIJA dogovorena pravila o pravilnom pisanju.
Nastajanje i podjela glasova
Fonem, fon, alofon, fonetika, fonologija
Jezik govor
FONEM je najmanja jedinica JEZIKA. Nema znaenje, ima razlikovnu funkciju.
Stavlja se u kose zagrade: /m/+/i/+/r/ /s/+/i/+/r/
Foneme (funkcionalna svojstva glasova) prouava znanstvena disciplina FONOLOGIJA.
U hrvatskom jezinom sustavu su 32 fonema (30 slova abecede + dvoglasnik ie + samoglasno r)

Govor = ostvarenje jezika.

Najmanja jedinica govora je GLAS ili FON. FON je ostvarenje fonema.
Fon se stavlja u uglate zagrade. [uma] - [lie] [] []
ALOFONI glasovna razlika uvjetovana mjestom, pozicijom u rijei.
Fone (akustika i artikulacijska svojstva glasova) prouava FONETIKA.

U stvaranju i oblikovanju glasova kljunu ulogu imaju govorni organi.

Govorni organi: plua, dunik, grkljan, jezik, usne, zubi, tvrdo nepce, meko nepce, resica, drijelo i glasnice.

Razdioba glasova
Prema nainu na koji su nastali:
otvornici (nastaju slobodnim prolazom zrane struje kroz govorne organe):
a, e, i, o, u, ie (dvoglasnik pijetao, snijeg, brijeg)
nazivaju se i samoglasnici ili vokali
nositelji su sloga
zatvornici (zrana struja na svom putu nailazi na prepreke jer joj govorni organi zatvaraju prolaz)

Podjela zatvornika
a) s obzirom na nain tvorbe
- zvonanici prolaz zranoj struji djelomino zatvoren zvonki su
(j, l, lj, m, n, nj, r, v) Jela nju ne voli, moli, vara, ljulja.
- umnici prolaz zranoj struji najee potpuno zatvoren (konsonanti)
zapornici (b, d, g, p, t, k) Petak ga bode. (praskavci, okluzivni, pregradnici)
tjesnanici (s, , z, , f, h) Sain fah za eu. (strujnici, frikativi)
slivenici (c, , , d, ) po abecednom redu od c do . (afrikate)
b) s obzirom na mjesto tvorbe
usneni (labijalni) dvousneni (bilabijalni): p, b, m Opa, bum.
usnenozubni (labiodentalni): f, v
jezini prednjojezini (dentali): c, z, s, d, t, n Sada ti na zeca.
srednjojezini (palatali): , , d, , j, lj, nj, ,
(svi glasovi s dijakritikim znakom + j, lj, nj)
stranjojezini (velari): k, g, h Koga, ha?
desnici (alveolari): r, l ralo
c) s obzirom na titranje glasnica (podjela po zvunosti)
zvuni: b d g z d - - -
bezvuni: p t k s f c h

Glas
Pravilo primjer
dolazi u rijeima u kojima postanak nije vidljiv lopo, Be
U oblicima i izvedenicama prema osnovnom k jak, jai
Iznimke: lijee, trijee, pljeem, pritiem, stiem
U sufiksima: -a (igra), -ica (granica), -e (pastire), -i (vodi), -iki (tehniki)
U slovenskim i ruskim prezimenima Oton upani, Lav Nikolajevi Tolstoj
Glas
Pravilo primjer
dolazi u rijeima u kojima postanak nije vidljiv ki, elav
U oblicima i izvedenicama prema osnovnom t pamtiti>pamenje
U glagolskom prilogu sadanjem (-i) i infinitivu (-i) slijedei, rei
U rijeima stranog podrijetla elija, ilim
U sufiksima: -a (gola), -da (srnda), -ba (zelemba), -aa (zadaa)
u prezimenima Kovai
Glas d
Pravilo primjer
Glas d nalazi se u rijeima u kojima postanak nije vidljiv
uglavnom u tuicama dem, pidama
Nalazi se ispred b prema osnovnom (zbog razlike u zvunosti
ne dolazi u tom poloaju) naruiti > naruba narudba
U sufiksu turskog podrijetla dija galamdija
Glas
Pravilo primjer
Glas dolazi u rijeima u kojima postanak nije vidljiv aneo, laa
U oblicima i izvedenicama prema osnovnom d mlad - mlai
Glasovne promjene
= prilagoavanje izgovora jednoga glasa izgovoru drugoga glasa
Suvremene glasovne promjene (glasovne promjene koje se dosljedno provode):
jednaenje umnika po zvunosti, jednaenje po tvorbenom mjestu
Stare glasovne promjene (ne provode se dosljedno, ve samo u nekim oblicima rijei):
nepostojano a, zamjena l sa o, sibilarizacija, palatalizacija, jotacija

Jednaenje umnika po zvunosti

umnici razliitih zvunosti, kad se u rijei nau jedan do drugoga, jednae se u umnike jednake po zvunosti.
Zvuni parnjaci
Zvunici b d g d z - - -
Bezvunici p t k s f h c
Prvi se umnik jednai prema drugomu.
Ako je drugi umnik bezvuni, prvi e se jednaiti u svoj bezvuni parnjak: pod-pisati > podpisati > potpisati
Ako je drugi umnik zvuni, prvi e se umnik jednaiti u svoj zvuni parnjak: svat-ba > svatba > svadba

U govoru se jednaenje po zvunosti provodi UVIJEK jer je lake izgovoriti umnike jednake zvunosti.
U pismu se jednaenje po zvunosti ne biljei uvijek, npr:
d ispred c: podcijeniti, d ispred : nadovjek, d ispred : odunuti, d ispred s: predsjednik, d ispred : odetati
tuice: adhezija, gangster, Habsburgovci.
radi lakeg razumijevanja: podtajnik, predturski
Jednaenje zatvornika po tvorbenom mjestu
Zatvornici razliiti po tvorbenom mjestu, kada se u rijei nau jedan pored drugoga, jednae se u zatvornike jednake po
tvorbenom mjestu.
Prvi se zatvornik jednai prema drugomu.
z> paziti > paznja > panja
s> nositi > nosnja > nonja
n>m stan-ben > stamben
u govoru se provodi dosljedno, no u pismu ne u sluajevima ako je n na kraju
prvog dijela u sloenici ija oba dijela imaju samostalno znaenje:
jedan-put piemo jedanput
izvan-brani izvanbrani
voden-buba vodenbuba
stran-putica stranputica
h> orah-i > orai
esto se u rijei provodi nekoliko glasovnih promjena:
iz-istiti > is-istiti > iistiti
grozd-je > groze > groe

Gubljenje suglasnika
Gubljenje jednog od dvaju istih suglasnika koji se mogu nai u rijei jedan do drugoga:
bez-zvuan > bezzvuan > bezvuan; od-dahnuti > oddahnuti > odahnuti
Iznimke:
superlativ pridjeva najjai, najjasniji, najjuniji
u rijei u kojima bi gubljenje suglasnika otealo razumijevanje: nuzzarada, izvannastavni

Suglasnici d, t ispadaju i ne biljee se ispred c samo u oblicima i izvedenicama od rijei sudac, svetac, otac:
sudac > sudca > suca, svetac > svetca > sveca, otac > otca > oca
(u ostalim se rijeima d, t biljee ispred c: redak redci, razgodak razgodci, otpadak otpadci zadatak zadatci, metak
metci, letak letci)

Zamjena l sa o (vokalizacija)
l se na kraju rijei ili na kraju sloga zamjenjuje sa o.
ugao > ugla, orao > orla, kotao > kotla, misao > misli
mislilac > mislioca, ronilac > ronioca
radio > radila > radilo

Nepostojano a
A koje se umee u osnovu rijei izmeu dvaju zavrnih suglasnika i koje postoji samo u nekim oblicima iste rijei.
u imenica mukoga roda u N jd, i G mn. Nokat > nokata
u imenica mukoga roda stranoga podrijetla iako u N jd. i nemaju nep. a: dijalekt > dijalekata
u G mn. Imenica srednjeg roda kojima osnova zavrava na sva suglasnika: pismo > pisama
u G mn. Imenica enskoga roda kojima osnova zavrava na dva suglasnika: djevojka > djevojaka
u imenica enskog roda na - u N i A jed.: sablazan, pomisao
u neodreenih pridjeva mukog roda u N jd. koji zavravaju na ak, an, ar: tanak, ravan, mokar.
u N jd. pridjevne zamjenice kakav i neodreenih zamjenica sloenih s kakav.
u nominativu glavnoga broja jedan i u N rednih brojeva sedam, osam.
Sibilarizacija
Jedrenici k, g, h ispred i zamjenjuju se sa c, z, s (sibilantima).
junak-i > junaci, duh-i > dusi, bog-i > bozi
pek-ijah > pecijah, strig-ijah > strizijah, vuk-ijah > vucijah
rek-i > reci, vuk-i > vuci
Sibilarizacija se ne provodi: u G mn. imenica enskog roda: majka > majki
Palatalizacija
Jedrenici k, g, h ispred e zamjenjuju se palatalima , , .
junak-e > junae, bog-e > boe, duh-e > due
pek-en > peen, pek-em > peem, strig-em > striem
re-e > ree, stig-e > stie
Zamijeniti se sa mogu i c, z ako se nau ispred e:
zec-evi > zeevi, knez-e > knee

Palatalizacija se ne provodi u A mn.: junak- > junake, korak-e > korake

Jotacija
Nenepanik se stapa s glasom j (j=jota, gr.) u nepanik.
klic + jem > kliemc+j>, skak + jem > skaem k+j>
smrt + ju > smru t+j>, glad + ju > glau d+j>
drag + ji > drai g+j>, brz + ji > bri z+j>
mah + jem > maem h+j>, pis + jem > piem s+j>
sol + ju > solju l+j>lj, tan+ ji > tanji n+j>nj
Ako se izmeu j nau b, p, m, v, tada se izmeu tih glasova i j umee l koje se s glasom j stapa u lj.
To se l zove epentetsko l.: zob+ju > zoblju, kap+jem> kapljem, hram+jem > hramljem, krv+ju > krvlju

Kraenje sloga s dvoglasnikom

Smjenjivanje ije > je, e u razliitim oblicima iste rijei ili u njezinim izvedenicama.
U oblicima s dugim slogom dolazi ije, a u oblicima s kratkim slogom dolazi je ili e.
Dvoglasnik ie (u pismu ije) otvornik je koji se moe ostvariti samo u dugim slogovima:
bijel, lijep, obavijestiti, vrijeme, naprijed
Kada se promjenom oblika rijei ili u tvorbi krati slog u kojem je ije, tada se ije smjenjuje s je ili e.
bijel > bjelina, lijep > ljepota, vrijeme > vremena

Smjenjivanje ije > je

U dugim slogovima ostvaruje se ije, u kratkima je
dijete > djeteta, drijebe > drjebeta, (osim vrijeme > vremena)
bijel > bjelji, pripovijetka > pripovjedaka, lijep > ljepota, slijep > sljepoa, pijesak > pjeskovit
pripovijedati > pripovjeda, cvijet > cvjear
sijen-o-koa > sjenokoa, dodijeliti > dodjeljivati

Smjenjivanje ije > e

Iza suglasnike skupine u kojoj je drugi suglasnik r (pokriveno r): vrijeme > vremena
Samo u vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed:
vrijeme > vremena, vremenski, nevremena, poluvremena
privrijediti > privreda, privrednik
upotrijebiti > upotreba, zloupotreba
naprijed > napredak, napredovati
U ostalim rijeima ije se, i iza pokrivenoga r, krati prema temeljnom pravilu ije > je:
grijeh > grjenik, grijeiti > pogrjeka, strijela > strjelica, trijezan > trjezniji

Duljenje kratkoga je
Kratki slog u kojem je je moe se produljiti te postaje dugo je ili se je smjenjuje s ije.
Postaje dugo je:
U nesvrenim glagolima i njihovim izvedenicama od rijei mjera, mjesto i sjesti:
mjera > zamjerati, mjesto > namjetati, sjesti > presjedati
U G mn.: mjesto > mjesta
Ako se je nae ispred suglasnikog skupa u kojem je prvi zvonanik: djelo > djelce, vjera>vjernost
Je > ije:
od svrenog glagola tvorimo nesvreni: dogorjeti > dogorijevati, razumjeti > razumijevati
od glagola s predmetkom pre tvorimo imenicu: prelaziti > prijelaz

Smjenjivanje ije, je > i

Ije ispred o > i
Gl. pridjev radni m. rod jd. vidjeti > vidjeo > vidio
U imenica u kojima je o postalo od l: Dio (dijel > dijeo > dio)
Ako se je nae ispred j, prijei e u i: u prezentu ispred: - jem, -je, -je Smjeti > smjejem > smijem

Naglaene i nenaglaene rijei

Naglasak je istovremeni ostvaraj jaine, duine i tona kojim istiemo jedan slog u rijei.
Slog koji se u rijei izgovara jaom silinom glasa zove se naglaeni slog
U slogu samo jedan glas moe nositi naglasak, a to je samoglasnik nositelj sloga; naglasak dakle moe stajati na
glasovima: a, e, i, o, u i na vokalnom r

Vrste naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku

U hrvatskom standardnom jeziku etiri su naglaska:
kratkosilazni kratkouzlazni \
dugosilazni dugouzlazni /
S obzirom na naglasak rijei mogu biti:
a) naglaene (tonike) imaju svoj naglasak
b) nenaglaene (atonike) nemaju svoj naglasak

Nenaglaena se rije moe vezati uz naglaenu rije koja se nalazi ispred nje u naglasnu cjelinu; nenaglaene rijei u takvoj
se situaciji zovu enklitike, zanaglasnice ili naslonjenice
/Vidiosamje./
Enklitike: nenaglaeni glagolski oblici (sam, si, je, smo, ste, su
u, e, e, emo, ete, e
bih, bi, bi, bismo, biste, bi
nenaglaeni oblici linih zamjenica (me, te, ju, je, ih, im)
Nenaglaena se rije moe vezati uz naglaenu rije koja se nalazi iza nje u naglasnu cjelinu
/Idem ugrad./; nenaglaene rijei u takvoj situaciji zovemo proklitike, prednaglasnice ili prislonjenice
Proklitike: neki prijedlozi (na, u, po, s, oko, meu
veznici ( a, i, ni, da, kad)
negacija (ne)

Nenaglaena (zanaglasna) duina

Nalazi se iza naglaenog sloga. Oznauje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi.
djevojka; djevojaka, izii; iziem
U glagolima: u nastavcima za prezent (idem, ide)
u glagolskom prilogu sadanjem (gledajui, mislei, sluajui)
u glagolskom prilogu prolom ( doavi, razmislivi)
U pridjevima: u odreenom obliku pridjeva (bijeli, crveni, crvenoga)
U imenicama: u genitivu jednine enskog roda (ene, djevojke, majke)
u instrumentalu jednine enskog roda (enom, djevojkom, majkom)
u genitivu mnoine svih rodova (djevojaka, ena, djeaka, polja)

U rijeima koje imaju silazne naglaske naglasak se moe pomaknuti na nenaglaenu rije koja se nalazi ispred njih; silazni
naglasak postaje kratkosilazni ili kratkouzlazni, a na mjestu naglaska naglaenoj rijei ostaje zanaglasna duina.
Danas ne radim. /Danas neradim./ Idem na put. /Idem naput./

Raspodjela naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku

Naglasak ne moe biti na bilo kojem mjestu u rijei.
Koraci u odreivanju naglasaka:
1. odreujemo naglaeni slog, odnosno naglaeni samoglasnik (podcrtamo samoglasnik)
2. odreujemo je li naglasak dug () ili kratak ()
3. odreujemo je li naglasak silazan (s) ili uzlazan (u)
4. stavimo odgovarajui znak na naglasak

Pravila:
1. Naglasak ne moe biti na posljednjem slogu u rijei.
2. Jednoslone rijei mogu imati samo silazne naglaske.
3. Dvoslone rijei mogu imati bilo koji od etiriju naglasaka, ali samo na prvom slogu.
4. Troslone i vieslone rijei na prvom slogu mogu imati bilo koji od etiriju naglasaka, a na unutarnjem samo
uzlazne.
//rijei stranog podrijetla: metro, biro, rezime, renome dobivaju naglasak u skladu s naglasnim sustavom standardnog
jezika, a na posljednjem slogu dobivaju nenaglaenu duinu (metro, biro, rezime, renome)//

Kratice
OBINE KRATICE
1 a) Nastaju skraivanjem rijei i piu se malim poetnim slovom, s tokom na kraju
prof. profesor, t. toka, m. r. muki rod, itd. i tako dalje, i dr. i drugo, tzv. takozvani, mr. magistar
tj. to jest, npr. na primjer, i sl. i slino, vl. veleasni, rkt. rimokatolik, dr. doktor
b) neke se kratice piu na dva naina:
g., god. godina, r., raz. razred, ing., in. inenjer, g., gosp. gospodin
2. Kratice ga i gica piu se bez toke i sklonjive su: ga, ge, gi
ostale se obine kratice ne sklanjaju.
3. Kratice za nazive strana svijeta piu se velikim slovom bez toke:
S sjever, J jug, I istok, Z zapad, SZ sjeverozapad

SLOENE KRATICE
Nastanak
1.a) od prvih slova vielanih naziva tvrtki, javnih ustanova, stranaka i sl.; piu se velikim slovima bez toke:
HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
RH Republika Hrvatska
VSS, O, DK
b) od prvih slogova vielanih naziva, u tim se kraticama samo prvo slovo pie veliko, a ostalo malo:
Nama narodni magazin, Hina (i HINA) Hrvatska izvjetajna novinska agencija
2.a) Sloene se kratice mogu sklanjati
HV-a (it. Ha-ve-a) HRT-a (it. Ha-er-te-a)
b) zavrava li kratica na a i ita se kao puna rije, nastavak se pie bez spojnice:
INA, INE, Nama, Name, Hina, Hine, HINA, HINE
3. Izvedenice:
HSS-ovac i haesesovac (bolje)
* Znakovi i oznake za mjerne jedinice i druge pojmove ue se iz prirunika pojedinih struka.
Piu se bez toke, najee malim slovom
m metar, mm milimetar, ha hektar, kn kuna, c-mol
ali i: D-dur, USD ameriki dolar

U meunarodnom prometu novane jedinice piu se trima slovima (prva su dva slova naziv drave, a tree od naziva
novane jedinice)
HRK meunarodna oznaka na hrvatsku novanu jedinicu.