Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3

Odsjek za kroatistiku
Katedra za noviju hrvatsku književnost
Kolegij: Uvod u noviju hrvatsku književnost
Ak. god.: 2017 / 2018.

Tin Ujević: Pobratimstvo lica u svemiru

Mentor: Dr. sc. Domagoj Brozović Studentica: Ivana Biondić

Zagreb, 9. 4. 2018.
 1. UVOD

Pjesnički opus Tina Ujevića jedan je od najvažnijih književnih opusa u hrvatskoj

modernoj književnosti. Pjesnik-boem, kako se često u hrvatskoj literaturi naziva, objavio je
pet lirskih zbirki. Prema nekim kritičarima Lelek sebra i Kolajna poetski su vrhunac njegova
stvaralaštva. Ostale dvije zbirke Auto na korzu i Ojađeno zvono označavaju okretanje prema
metafizičkom, a zadnja zbirka Žedan kamen na studencu bogata je realističkim
temama.Većina njegovih stihova bavi se pitanjima o bitku, čovjekovu djelovanju i to ih
povezuje s tradicijom europskih pjesnika dvadesetog stoljeća (Stamać, 2005: 26).

2. RAZRADA

Pjesma Pobratimstvo lica u svemiru objavljena je u zbirci Ojađeno zvono iz 1933.

Obrađuje motive povezane s čovjekom i njegovim položajem unutar svemira. Međutim,
upravo se egzistencijalistički individualizam unutar pjesme mijenja u kolektivizam. Pjesma
počinje riječima: “Ne boj se! nisi sam!” apostrofirajući nepoznatog pojedinca, brata, brata
čovjeka. Zatim lirski subjekt nastavlja ohrabrujućim tonom: “ima i drugih nego ti / koji
nepoznati od tebe žive tvojim životom.” Zvučno ponavljanje: ti, tebe, tvojim efektnost
ostvaruje i značenjem, prijelazom zamjenice ti u “mi”. Poopćavanje iskustva obrađuje se i
dalje u stihovima:

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

u kojima se prvi puta i izrijekom pojavljuje zmajenica “mi”. Lirski subjekt zatim poseže za
kulturnim, civilizacijskim motivima: “I pamti da je tako od prastarih vremena.” S drugima
čovjek dijeli dobitke i gubitke, radost i patnju, grijehe i blaženstvo. Svi se jednako služe
hranom, snovima i snagom. U moderno doba ipak dolazi do brojnih podjela ljudi i borbi
među njima. Ta natjecateljska atmosfera rađa se u oholosti kao prvom grijehu čovječanstva:
 Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Spomenuta zajednička povijest duša nakraju briše te deluzivne razlike između ljudi. To
zajedništvo iskustva, kako naglašava lirski subjekt, često je poželjno u mračnim trenucima
života, kada se i javljaju egzistencijalna pitanja. U sretnim se pak trenucima pojedinac voli
izdići iznad drugih, biti nedodirljiv. Prava je istina, ipak, da su svi u tim trenucima jednaki:
“da svi smo isti u zloći i radosti.” U posljednim dvjema strofama pjesma prelazi u prvo lice.
Lirski subjekt eksplicitno izriče dijeljenje vlastitog “ja” na više njih i očajno se pita: “pa kad
ću ipak biti tamo u mojoj biti?” Zaključne riječi potvruđuju naslov pjesme i ujedno daju
odgovor na pitanje, a to je zajedništvo: “ja živim i umirem u svijema; / ja bezimeno ustrajem
u braći.”

Ova dostojevskijevska vizija ljudi, čovjeka u dijalogu s Drugim poveziva je i s kršćanskim

poimanjem bratstva među ljudima. Lirski subjekt traži sreću, ispunjenje, a da bi se to
dogodilo, mora dopustiti drugima, braći ljudima, da ga suoblikuju (Šimundža, 1982, 258–
259).

3. ZAKLJUČAK

Ujevićeva egzistencijalna tematika povezuje ga s europskim pjesnicima 20. stoljeća.

Pjesma Pobratimstvo lica u svemiru tematizira potragu za srećom i smislom života.
Naglasak stavljen na zajedničkom iskustvu treba približiti ljude i olakšati im njihove
patnje. Kao što je u pjesmi spomenuto, nekada je to zajedništvo utjeha, posebno kada smo
otuđeni, ali ponekad je i paklena pratnja u svijetu u kojem trebamo ostaviti trag, biti posebni
i neponovljivi.
 4. LITERATURA

Primarna:
Ujević, T: Izbor pjesama I., priredio: Ante Stamać, Matica hrvatska, Zagreb, 2005.

Sekundarna:

Stamać, A: “Predgovor” u Tin Ujević: Izbor pjesama I, Matica hrvatska, Zagreb, 2005: 17–
43.

Šimundža, D: "Odrazi vjere i nevjere u hrvatskoj književnosti: Tin Ujević—vječno

traženje Boga." u Crkva u svijetu: Crkva u svijetu 17.3, 1982, 240-276.