Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Currie - Istinite Laži PDF

    Uploaded by

    ivana6biondi6
    27 views17 pages

    Original Title

    Currie - Istinite laži.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    27 views17 pages

    Currie - Istinite Laži PDF

    Uploaded by

    ivana6biondi6

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 17
    POLITIKA | ETIKA PRIPOVIJEDANJA Uredio VLADIMIR BITI 6 nvansxa sve uc s8v4 Nawtans Zagreb, 2002 Mark Currie ISTINITE LAZI Urednikov uvod Promoséujuctjazove modu prostomo-vremenskirazchojenim, nesumjedivim pa { protuyeénim djelovina stvamost | vote, uspostavgi med tin djehovine Ine samo kronovoaicke sveze, ved i redosiiade vaznost | proneta, ip: ‘wjedane ima vazras uloau w abikovanyy Kolektimin «incvidas sce atta ‘Ono nam omogucige da napredovanyem stokinany svitst ie Samo © Grigima veé 0 samima seb, o, kao Sf Je upozoravao jo8 Avistate. postophen pe poznavenja kaj nas ostovada zastepjonostu konst spaznaye. U sam je nara. fologijsku dofinioj price, uostalom, ugraden taj procosualna leveden obrat i pposetnaga stanja poremetnje w zavréno stanje ponouno uspostavyone rayne fe2e. Po naratologjskomu se uxjeren, nadaje, ono Sto pripoviedn tekst de ‘monsinra na svome stedisnem tku samo ponaula na vigem slap Sa éate Jem u procesu recepoje odnosno s analtiarem W proces anaiize Uvjckjorne ‘dp isto ovladavanye predmetom kao ovladavarje sobom dake subjekinvady (franc. sujet od. englosko subject oznacuyeistovremena predmet 1 sebok4 {All to ako je kontiuitetpriskrbyjen pripoviedanem izboren samo po cijenu no- \oga diskontiniteta? Postavieno 1s asnow ave prevedeniss pogtava Jnige engleskoga teoreticara Marka Curia, fo je pianje bila atvoreno pre {Jestanjom naglaskas konstatine na pertormatvnu Koncenciu pripoyjednog tek Sia, Usijedy toge dslekosenog pomaka inoresa, ppovjedry se tekst stag mo- {ut w sxjet svoje prmame soojaine prontranosh koja zasenje plano 0 njo- 909 stintost, Drugim rjacima, ident kojomu priposijest tt nye totko spo- 2najpt koko drtveni, a fo 2naéi usmeren prema kuiturahnom, spolam, fase ‘nom klasnom (samo}prepaznavani autora ijegova/niezma cateistve, Takvo ‘se polska profiaoja opet moze ostvant jedno uz pomos riz iskhucenra onkurenini opofa pri Gomu se u teksty otvaraiy odgovarajucl rascepi Is ‘watujusiu svojemu tani Kasiénoga Stevensonova romana fako nastale para \dokse ( napetost, Cume 2nakoutto polemizra istovemeno probv naraologje 1 jezine dekonstrukoe 191 Mork Cris Nepouzdani identiteti u Dr. Jekyilu i Mr. Hydeu Kaiem li da sam ladlivac, prouzrodujem beskonaéno logicko vraganje 1a tu pocetnu tyrdnju. Ako je moja tvrdnja istinta, ona je lazna, Pa kako da fonda bude istinita? Ako je pak lana, a ja nisam ladljvac, onda govorim ‘stnu, a u tom slugaju lazem. Neodiucivast u ovo) tyrdnjiprestaje samo ako Se tvrdnja 0 ment trenutak u kojem sam tu tyrdnju izrekao magu razdvojit u vwremenu, tako da vige nisam ladliivac dok to govorim: »Katkad sam laziji- vace | »Nekoé sam bio laZjvacx imaju savréen logicki smisao jer razdvajaja ouzdanost pripovjedata od nepouzdanosti onoga 0 kore se pripavijeda, ak i kad je rje€ 0 istoj osobi, Pragmaticko protusiovle rjesava se razdjel- vanjem aja« izmedu prodiost | sadagnjosti Jedan od natina kako psihoanaliza rabi pripowijedanje jest stvaranje ‘ovog rascjepa Psihoanaliza je pripovijest o seb’ il, u frazi J. M. Bernstein »autobiografia iznesena pomotu teoriies. U trojdovskoj tradieii ona djeluje ‘a pretpostavci da je duSevni poremeéaj stanje nepoznavania samoga sebe koje se u trenutku pripovijedanja moze nadvladati spoznajom o sebi, Ta se deja moze povezati s temom laganja jer, za Freuda, nepoznavanje samaga sebe nije samo stanje potrebe da vam kazu uzrake poremesaja: rec je 0 né oj vesti varanja samoga sebe ili potiskivanja. Prosiost je bla laz, a sadas Jost je Wek w obIKu Istintog, pouzdanog prpowijedanja © seb). Roden je Prekrasan paradoks, buduti da je prinvaéeno glediste 0 psinoanalizi kao Ijeku 2a rascjepe prisileno ignorirat shizofreniju uk\juéenu u pripovijedanje o sebi | rascjep koji ona povlati za sobom izmedu subjekta i objekta pripo- wijedanja. Moglo bi se tvidit i da je sama psihoanaliza prisijena ignarirat rascjep unutar pripovijedanja o sebi jer dopusta dominaciu prpovjedaéa nad fonim Sto se pripovijeda omoguéujuti pripowjedanju 0 sebi da ne djeluje ‘samo kao spoznavanje samog sebe, nego | kao deponiranje vastitog dusev- ‘nog poremetaja u proslost. No nije li to kao da upotrebljavate jedan obtk ludia kako biste izljeeil drugi? ‘Suvremeni pristupi pripovijedanju uglavnom inzistiraju na ideji da pripo- vijest konstruira odredenu verziu dogadaja umjesto da ih opisuje u njihovu sivarnu stanju, da je u njoj rljeé © performativu, a ne 0 konetativy, il da je inventivna, a ne deskriptivna. Opisivao sam rastuéu samosviest u pripovije- danju u obliku suijestio iskonstruiranost i fkcionalnosti onoga sto se pripo- vijedanjem 2eli opisati. Pipoviest o sebi mote funkcionirati kao ablikterapif, 1 kojo} priznajemo istinu o prosio) lazi, samo na ragun te vrste pripovjedne samosvjesti, jer se mora prkazali kao pouzdana pripovijest kako bi se dis- tancirala od nepouzdanosti onoga o éemu se pripavijeda, Drugim rijeéima, da bi se neti identitetustalio kao pripovijest, covjek mora izbrisat ii natural- 192 izirati nowy vistu ludia koja nastupa tekom pripovijedanja o sebi kao 0 neko} drugoj osobi, razotkrivajuc rascjep proslosti prkrivanjem rascjepa izmedu SsadaSnjosti i prosiosti. Premisa ovoga poglavia jest formula za tigovinu iz- medu samosvijesti kao pripoviesti i pripowjecne samosviestr pouzdanost bripovijestio sebi ovis o vremenskom razmaku izmedu pripovjedaéa i onoga © Gemu se pripovijeda, ali mora zrtvovatiiskrenost pripovjedne samosvijest dda bismo foj pripovijesti vjerovall, Mazda nije pretjerano reci da svako privo- viedanje postoj!u tom stanyu fikcionalne istine, u oblikuistinite lad Unutrasnji razmak U prvome poglaviiu moja rasprava o Emmi ilustrrala je naéelo pripo- \ijedanja prema kojem je kontrola odmaka s pomotu pripoyednog gledista bila sredstvo upotriebjeno za kontrols moralnog suda. No u Emm se pripo- vijeda u trecem licu, sto znaéi da se ta vista moralnoga odmaka moze pr ‘odno ostvarti u pripovjednom komentaru kao rezultat strukturalnog odmaka Pripovjedata od onoga © éemu se pripovijeda. No sto se dogada kad pri- Povjedaé u prvome lcu Ze iznijeti moraine sudove o samome sebi? Najjed- ostavnija je i najuobitajenia strategija uporaba veemenakog odmaka kau ‘moralnog odmaka, kao sto je to slutaj na pocetku ispovijesti dr. Jekylla u Stevensonovu romanu Doktor Jekyll ig. Hyde Roden sam godine osamnaeste u veliéom blagostanju, a asim toga obdaren lzvranim umrim sposobnostima, po naravi mari, sklon postwvanju mush do bin medu svojm drugovima, time, keo Sto Se maze pretpostavl, © punim jamstvom za éasnu i odlénu buduénost. I doista, moja je hajgora morta bi Stanovta nestpliva dusevna radost, sto je za mnoge sreta, al sam je mogao {esko pomint sa svojom zapowjednickom 2eljom da Wem uzdignute glave 'ds javnost imam vige no ucbitajeno ozbiljanlaraz hea, Moraini sud o samome sebi moze imati iti obi kao i pripovjedaceve luvodne opaske o Emminim manama, jer vemenski odmak zamjenjuje od ‘mak gleditia u tratam lcu. No dok Austenin pripovjedat mote usvui ru vrstu moralnoga odmaka kroz samu priéu, pripavjedaé u Dr. Jekyllu suoéen Je $ problemom da vrieme prite (onoga éto je ispripovjedano) ubrzano sustZe vrjeme pripovjedanj, tako da se vremenski odmak koji omoguéuje ‘wu vistu moralnog samoudajavanja brzo smanjuje kako se pripovjedanje ‘odvija. U prethodnom sam poglaviiu komentirao kako se shizofreniearom esto smatra netko tho se ne moze objediniti pod zamjenicom »jax, nego ‘Sebi govori u treéem licu i upotrebljava zamjenicu one. Jedna od zanim. Vjivosti koje najpnje upadaju u oéi u pripovijesti o dr. Jekyll jest da dva 193 razléita tipa shizoftenije dolaze u kolzju. $ jedne strane postojl jasna meta fora podvojenosti u Jekyllovim drogom potaknutim preobrazbama ug. Hydea, metafora koja se Iteralzira kao transpozicja ideje o dvjema osobnostima Unutar jednoga tela u dva cazliita tjela 'S druge strane postoji manje ofita podvojenost pripovjedata i onoga 0 kome se pripovijeda, tineti onu vrstu shizotrenije koja Ge se pojavit kad vrjeme onaga Sto je ispripavjedano sustigne vrileme pripowiedania, a vre- ‘menski se razmak uru8i u sadagnjost. Ako g, Hydea mozemo smatrailitera- lizacijom shizofreniéarskag obra¢anja samomu Sebi u tre¢em licu, ova odlo- mak izgleda kao stanje dvostruke shizoffenie ii kvadrifenij: Katkad bi Henry Jekyl osta0 prestravljon pred gjolmma Edwarda Hydea. Ali situa- ‘ja nije mala igta § uobiesjenim zakonima | podmuklo je olabavilastsak sa \jest. Kr Je samo Hyde | ntko drug! osim Hydea. Jekyll nj bio za0. Ponowo bise budiou svojim dobrim svojstwma, nazaled neosteGen Cak bi se i Zuro da cna gj bo mogucepeprad 2 eee ual Hye, Tako erage s- west zadhjemala Cini se da ovaje zajedno djeluje nekolixo aspekata pripovijedanja. Jekyll ‘© sebi govor u trecemu lcu ne samo kao o Hydeu, S10 je dopustivo u obliku fikcije o drugom tjelu, nege i kao o Jekyllu, kao da se odnos iemedu Jcky/a | Hydea te odnos izmedu Jekylla pripovjedata i Jekylla o kojemu se pripo- \jeda odvjaju paraleino. Ti rascjepi su povezani ne samo zato sto transponi- raju pripovijedanje o sebi u tree lice, veé i zato &to omoguéuju moraine su- dove koji opisuju i Jekyllovy moralnu supertornost nad Hydeom u danom tre rutku i superiomost Jekyila prinowedata nad Jekyllom u pnpowijest: ako je Jekyll o kojemu se pripovijeda moralno prestravijen pred Hydeom, on je opet iisam prekoren bog uspavane savjesti od strane Jokylla pripovjedaca Jekyll je na pozetku svoje ispouijesti mozda nakratko spoznao tu udvo~ strabenu podvojenost ‘Svakim danom i u svakom pogledu moga duha, morainom i intelektualnom, ‘stalno sam se pribizavao ‘stn | bio osuden na tako straSnu nesrecu djelo- michim otknvanjem te 'stne: da covjek nije Isinsk jedno, vec uistinu dvoje Kazem dvoje, jer stanje mojh spoznaja ne Ide onkraj toga. Drugi ée poti za mnom, drug: ée me nadmasili na itame putu Usudujem se nagedal da ca ovjek nakraja bill spaznat kao puka Zajednica raznovrsnin, nesklapnin | neza \snih 2kela. Ja cam sa Svoje sane, po pifos sv0g Zvota, nepogresive napre dovao u jednam | jedinstvenom smjeru. Sa cudoredne strane, u vlastilo) sam ‘9s0bi navcio prepéznati polpunu i iskonsku dvojaost Covieka. Cini se da Jekyll 2na kako u to} podvojenosti postoji nesto vise od moraine dvojnosti Jekylia i Hydea. Postoje takoder i due strane njegove in- 194 teligencije, nazvane moral i intelekt, Twrdnja da »éovjek nije istinski jedno, ‘vee uistinu dvoje« postaje dvosmislenom: normaino je shvagena kao formula Za njegovu moralnu dvojnost, no tini se da Jekyll potinje odlomak turdnjom kako postoje duije dvojnosti prema kojima se krece prije nego sto ih ograniei na jedan smjer, i o onj moralni, Paradoks ledi u tome da on svjesno svaku intelektualnu dvojnost pohranjuje u podsviest, ostaviiajuci je drugima, ‘mozda meni, da prosire sliku Fovjeknve zajednica raznourscih italia. Te ‘modemo shvatt kao poziv da uz dvojnost Jekylla | Hydea u tekstu pratimo i dvojnost pripovjedata i onoga o kome se pripovijeda. Postavlia zamjenicu jax pod mnogo vet! udar od puke podvojenosti upozorujuéi na poéetku od- loka na suijest 0 dvostruko) podvojenosti koja je do kraja odlomka isparia. Rijeé je 0 jednome trenutku u ispovijesti kad se Gini da Jekyllova, i ‘moda Stevensonova podsviest,izlaze na povrsinu, Logitkl problemi za éi- tateja potinju se produbljvat jer u takvim trenucima na povrSinu izlazi nesyjesna samosvijest 0 problemima pripovijedanja 0 sebi Maloprije sam rekao da moraina i pripovjedna dvojnost price djelulu paralelno, no postoj Jasan smisao u kojemu j one dospievaju u kolziju: dvojnost Jekylla i Hydea jest unutraénja, realistina supstancia pripovijedanja, ali dvojnast Jekylia i Jekylla skree pozomost s te supstancije na logiku samog pripovijedanja 0 Sebi. Realistiéka iluziaispoviest, sa svim njezinim izjevirna iskrenosti i tine, u alegoriénu je odnosu sa skrivenim menanizmima i pretpostavkama pripovijedanja. tako da pripovjedna iluzja alegoricki upucuje na ponistenje svoje vlastite uz Kao Sto tumaée Paul de Man i drugi, jedno je od obiljezja suvremene teorije pripovijedanja odvajanje termina valegorija« od autorske namjere. Ne znam je li Stevenson pomno osmislo taj sraz dvojnosti kako bi svoju pripow- et utinio jednako toliko dvoliénomidvojakom kao sto je sluéaj s Jekyllom i Hydeom, kao neku vistu kritéke samosvijesti. Moda bi ideja iz prethodnoga ‘odlomka 0 nesvjesno} samosvijest trebala djelovati kao upozorenje da se ideja samosuijestine moze doista odr2ati, Ona opisuje previse raziiitin raz 1a logike pripovijedanja: ideju da je identitet pripovjedna forma, ideju obra- {anja sebi kao nekome drugom, moguénost autorski osmisjene pripuvjedrie samosvijesti i mogucnost da tu svjest ukijutuje sama pripoviest u sebi, a ne 'tko od ud, iznutra it 2vana. No ja ideju samosuijesti elim zadrZati upravo alo Sto obuhvaga lkove, pripovjedata, autora, ditateja | samu pripowjest, kako bih opisao situaciju u pripovijesti koja se ne bi trebala smatrati pomno ‘osmisljenom autorskom namjerom, nego proizvodom neizbje2nog sraza ovih razina, 1h Cui Pripovjedni brodolom 2a Jeky/la, pripoviedni postupak »stalno se pribizava onoj sti jm je djelomignim otkriéem bio osuden na tako strasnu nesreéu.e No Jekyll je ‘osuden na moraini brodolom jer su se dva dijela njegove nekos jedinstvene osobnosti razdupjila na dva tiela. To ijelesno razdvajanje djeluje kao meta- {ora pripovijedanja o sebi na dva razltta natin. Prv’ je da Hyde ima vlastito Ime pa cak 1 potpis; arugi je da Hyde i Jekyil vige ne mogu koinciirati u vre ‘menu. No to je ijelesno razdvajanje mnogo kompliciranije no sto se na prvi pogled @ini. Zelim reti da Sto dale kopamo po tim komplikacijama, sve vise nailazimo na isprepletenostidentiteta | pripouijesti, sve do toéke kad Jekyll | Hyde doista ne da mogu biti shvaGeni kao alegoria i analogija problema pri- ovijedanja 0 samome sebi, vet upravo kao sami problemi pripovijedania, ‘adnosno da je Jekyllov brodotom vise naratoloski nego moralan Na prvi pogled, telesno razdvajanje Jekylla i Hydea podjela je rada iz medu dobra i zia: »Cak i dok je lice jednoga bilo osyjeteno dobrim, na licu

    You might also like