UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

 Izdavač
Školska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28

Za izdavača
dr. sc. Ante Žužul

Urednica
Miroslava Vučić

Recenzenti
prof. dr. Ivan Dugandžić
doc. dr. sc. Vladimir Lončarević
prof. dr. Mato Zovkić

Dodatni recenzent:
prof. dr. Adalbert Rebić

© ŠKOLSKA KNJIGA, d. d., Zagreb, 2015.

Ni jedan dio ovog sveučilišnog udžbenika ne smije se umnožavati,
fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu rješenjem

Klasa:032-01/14-01/8; Urbroj: 380-061/160-14-3, od 14. srpnja 2014.

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika potpomogli su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
te Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
 DEAN SLAVIĆ

IBLIJA
kao
KNJIŽEVNOST

Zagreb, 2015.
KAZALO
UVOD 11
1. ŠTO JE BIBLIJA? 13
1. 1. Sveta knjiga i književnost 13
1. 2. Dijelovi Biblije i osnovne teme 15
1. 2. 1. Stari zavjet 15
1. 2. 2. Novi zavjet 17
1. 3. Bibilijski jezici 19
1. 4. Ime knjige 19
1. 5. Zemljopisni i povijesni pregled 19
1. 5. 1. Izrael, Judeja, Filisteja i okolne države 19
1. 5. 2. Gdje se nalaze biblijske zemlje? 21
1. 5. 3. Smještaj i klima biblijskih zemalja 21
1. 5. 4. Povijesni pregled 24
1. 6. O Božjim imenima i božanskim osobama 27
1. 6. 1. Uvod 27
1. 6. 2. El / Elohim 28
1. 6. 3. JHVH 29
1. 6. 4. Adonaj 30
1. 6. 5. Sabaot 30
1. 6. 6. Šadaj 30
1. 6. 7. Što znače riječi Isus Krist? 31
1. 6. 8. Otac, Sin i Duh Sveti 32
1. 6. 9. Duh Sveti 33
1. 6. 10. Sveto Trojstvo 34
1. 7. Reakcije na biblijske tekstove 35

2. BIBLIJA, CRKVA I KNJIŽEVNOST 39

2. 1. Biblija i Crkva 39
2. 1. 1. Teorije recepcije i čitanje Biblije 39
2. 1. 2. Otvorena i zatvorena djela 41
2. 1. 3. Nasilje u Starom zavjetu: istaknuta mjesta 42
2. 1. 4. Mogućnosti tumačenja nasilja 43
2. 1. 5. Što je katekizam? 45
2. 1. 6. Osnovni podatci o izabranim katekizmima 47
2. 1. 7. Biblija je višesmislena 48
2. 1. 8. Puni smisao i zablude namjere 50
2. 1. 9. Tko verificira tumačenje? 51
2. 1. 10. Tumačenje Biblije u Crkvi / Biblija i kristologija: uvodna napomena 52
2. 1. 11. Enciklike o Bibliji iz 1893. i 1943. 52
2. 1. 12. Pregled teksta Tumačenje Biblije u Crkvi 53
 2. 2. Biblija i književnost 56
2. 2. 1. Uvod i Fryeevi simboli 56
2. 2. 2. Motivi 56
2. 2. 3. Znakovi 57
2. 2. 4. Slika 59
2. 2. 5. Arhetip 60
2. 2. 6. Monada 61
2. 2. 7. Sličnosti biblijskih i književnih ustroja 62
2. 2. 8. Vrijednost Biblije kao književnoga teksta 63
3. ARHEOLOGIJA I PALEOGRAFIJA;
INTERTEKST BLISKOISTOČNIH KNJIŽEVNOSTI U BIBLIJI 65
3. 1. Uvodna napomena 65
3. 2. Arheologija 66
3. 2. 1. Lyell i Postanak 66
3. 2. 2. Josip, Kajfin sin (I. st. po. Kr.) 66
3. 2. 3. Kosturnica na kojoj piše Johanan 67
3. 2. 4. Champollion i Ptolemej V.
(II. st. pr. Kr.) 67
3. 2. 5. Reisner i Jeroboam II.
(VIII. st. pr. Kr.) 68
3. 2. 6. Robinson i zemljopis 68
3. 2. 7. Rawlinson i Jehu (IX. st. pr. Kr.) 68
3. 2. 8. Biram i Hazael (IX. st. pr. Kr.) 69
3. 2. 9. Albright i Adulam
(X. st. pr. Kr.) 69
3. 2. 10. Petrie i Merneptah
(XIII. st. pr. Kr.) 69
3. 2. 11. Freedman, Dever, Biram 69
3. 3. Paleografija 70
3. 3. 1. Uvod 70
3. 3. 2. Bog i svijet; Marduk i Tiamat 70
3. 3. 3. Adam i Eva; Enkidu i Šamhat 73
3. 3. 4. Noa i Gilgameš 73
3. 3. 5. Mojsije hebrejski i Sargon akadski 75
3. 3. 6. Zakoni i Hetiti 75
3. 3. 7. Paralelizam i sumerska Inanna 76
3. 3. 8. Paralelizam i ugaritski tekstovi 77
3. 3. 9. Povijesne knjige i babilonske kronike 78
3. 3. 10. Mudrosna književnost i učenje Amen-Em-Opeta 79
3. 3. 11. Proroštva i Ipuwerove opomene 80
4. ŽANROVI U BIBLIJI 83
4. 1. Uvodne napomene 83
4. 2. Naracija 83
4. 2. 1. Biblija i komedija 83
4. 2. 2. Uzorak pada i uzdignuća 84
4. 2. 3. Bog i čovjek; Bog i izabrani narod 85
4. 2. 4. Podžanrovi naracije: saga 86

5
 4. 2. 5. Podžanrovi naracije: legenda 86
4. 2. 6. Podžanrovi naracije: romanca 87
4. 2. 7. Podžanrovi naracije: kronika 87
4. 2. 8. Podžanrovi naracije: pripovijetka 87
4. 2. 9. Podžanrovi naracije: vrlo kratka pripovijetka 88
4. 2. 10. Podžanrovi naracije: dijaloški i monološki oblici 89
4. 2. 11. Tematske podvrste: etiologije 89
4. 2. 12. Tematske podvrste: pripovijesti o rođenju 90
4. 2. 13. Pripovijesti o čudima 91
4. 2. 14. Tematske podvrste: Teofanije ili Bogojavljenja 91
4. 2. 15. Tematske podvrste: junačka djela 92
4. 3. Tužaljke i radosnice 92
4. 3. 1. Tužaljke ili molbe 92
4. 3. 2. Radosnice ili zahvalnice 92
4. 4. Blagoslovi i prokletstva 93
4. 4. 1. Uvod i same riječi 93
4. 4. 2. Književni oblik 93
4. 4. 3. Novi primjeri žanra blagoslova 94
4. 5. Proroštva 95
4. 6. Domoljubna poezija 95
4. 7. Zakonodavstvo 95
4. 7. 1. Oblik zakona 95
4. 7. 2. Sadržaj zakonā 96
4. 8. Mudrosni iskazi 97
4. 9. Žanrovi u Novom zavjetu 97
4. 9. 1. Evanđelja 97
4. 9. 2. Poslanice 98
4. 9. 3. Apokalipsa 98
5. STILSKE FIGURE BEZ PREVLASTI GLASOVNIH IGARA 99
5. 1. Uvod 99
5. 2. Metafora 99
5. 2. 1. Definicije 99
5. 2. 2. Ostvaraj metafore u Bibliji 100
5. 2. 3. Drugi član metafore: uvod 101
5. 2. 4. Animalistika 102
5. 2. 5. Biljni svijet 102
5. 2. 6. Stijena 102
5. 2. 7. Rat 102
5. 2. 8. Obitelj 102
5. 2. 9. Metafora kao svako preneseno značenje 103
5. 3. Parabola 103
5. 4. Paralelizam ili usporednost 104
5. 4. 1. Definicija 104
5. 4. 2. Vrste usporednosti 104
5. 4. 3. Parovi riječi 106
5. 4. 4. Lingvistika i usporednost: gramatički paralelizam 106
5. 4. 5. Leksički aspekt 107
5. 4. 6. Semantički aspekt 107
6
 5. 4. 7. Fonološki aspekt 108
5. 4. 8. Gdje je granica paralelizmu?
108
5. 5. Ironija i humor 108
5. 6. Hiperbola 110
5. 7. Litota 111
5. 8. Eufemizmi 112
5. 9. Hijazam ili simetrični ustroj 112
6. STILSKI UČINCI FIGURA S POJAČANIM ODNOSOM ZVUKA I SMISLA 115
6. 1. Uvod 115
6. 2. Homeoteleut, homeoarkton i Dorica castra 115
6. 2. 2. Biblija donosi homeoteleut na samom početku: 115
6. 2. 3. Druge uloge homeoteleuta 116
6. 2. 4. Homeoarkton 117
6. 2. 5. Dorica castra 118
6. 3. Poliptoton i paregmenon 118
6. 4. Asonancije i aliteracije 120
6. 5. Antimetabola i kontrast 122
6. 6. Anafora, epifora, simploka 122
6. 7. Apofonija 124
6. 8. Figure s imenima 131
6. 9. Glasovni simbolizam: zvuk koji dočarava značenje 133
7. PETOKNJIŽJE 135
7. 1. Osnovni raspored i autorstvo 135
7. 1. 1. Osnovni raspored 135
7. 1. 2. Mojsijevo autorstvo 136
7. 1. 3. Dokumentarna pretpostavka: Graf-Wellhausenova teorija 136
7. 2. Jahvistička predaja 137
7. 3. Elohistička predaja 139
7. 4. Deuteronomistička predaja 141
7. 4. 1. Vrijeme i mjesto nastanka 141
7. 4. 2. Stilska obilježja 142
7. 4. 3. Nacionalni upiti 143
7. 4. 4. Društveni upiti 144
7. 5. Svećenička predaja i Leviticus 144
7. 5. 1. Mjesto i vrijeme; dijelovi 144
7. 5. 2. Obredi 145
7. 5. 3. Čisto i nečisto 146
7. 5. 4. Blagdani 147
7. 5. 5. Pravda za sve: stranci i siromasi 148
7. 5. 6. Sadržaj knjige 148
7. 5. 7. Lingvostilistička obilježja 148
7. 6. Odnosi između predaja 149
7. 7. Spajanje 150
7. 7. 1. Načini spajanja 150
7. 7. 2. Moguća povijest samoga spajanja 151
7. 8. Pripovijesti o patrijarsima: Abraham i Sara 151
7. 8. 1. Povijesna utemeljenost 151
7
 7. 8. 2. Imena 153
7. 8. 3. Uzorak temeljne pripovijesti 153
7. 8. 4. Osobe i »verige« 154
7. 8. 5. Put, mjesta i »verige« 154
7. 8. 6. Subverzija ili dopuna: simetrične oznake 155
7. 8. 7. Vremenski luk događaja 155
7. 8. 8. Temeljna pripovijest kao saga 156
7. 8. 9. Kierkegaard o Abrahamu: uvod 158
7. 8. 10. Vjera 159
7. 8. 11. Abraham i Agamemnon 160
7. 8. 12. Samoća i šutnja 160
7. 8. 13. Ljubav 161
7. 8. 14. Međuodnosi motiva: suobraćaj i stajalište 161
7. 8. 15. Govor i vid 162
7. 8. 16. Samoća i zajedništvo 162
7. 8. 17. Božansko i ljudsko znanje 162
7. 8. 18. Izakova uloga 162
7. 8. 19. Životinje i žrtva 163
7. 8. 20. Pripovjedne tehnike: ironija 163
7. 8. 21. Sažetost 163
7. 8. 22. Razgovor i pripovijedanje 163
7. 8. 23. Kušnje 164
7. 8. 24. Savezi 164
7. 8. 25. Putovi 165
7. 8. 26. Morija i Golgota 165
7. 8. 27. Morija i dubok san 165
7. 8. 28. Morija i Beer Šeba 166
7. 8. 29. Morija i Sodoma 166
7. 8. 30. Morija i Gerar 167
7. 9. Pripovijesti o patrijarsima: Izak i Rebeka 168
7. 10. Pripovijesti o patrijarsima: Jakov, Lea i Rahela 168
7. 10. 1. Imena 168
7. 10. 2. Uzorak: simetrija 169
7. 10. 3. Protusimetričnosti 171
7. 10. 4. Ustroj: saga, promjene i dopune 173
7. 10. 5. Prijevare i izabranost 174
7. 11. Juda i Tamara (Post 38) 176
7. 12. Josip i njegova braća 177
7. 12. 1. Povijest i književni uzori 177
7. 12. 2. Saga 178
7. 12. 3. Snovi 178
7. 12. 4. Simetrije 179
7. 12. 5. Nevolje sa zlom 179
7. 13. Mojsije i Izlazak 179
7. 13. 1. Povijesna utemeljenost 179
7. 13. 2. Mješavina žanrova 180
7. 13. 3. Izlazak kao legenda 180
7. 13. 4. Izlazak kao romanca 183
8
 7. 13. 5. Novi krug romance: neprijatelj 186
7. 13. 6. Put 186
7. 13. 7. Savez i otpad; zlatno tele i krvavo janje 187
7. 13. 8. Sretan završetak 188
7. 14. Knjiga Brojeva 188
7. 14. 1. Ustroj, datacija, opća obilježja 188
7. 14. 2. Unutarnje pripovijesti: mana i prepelice 190
7. 14. 3. Unutarnja pripovijest: pobuna Korahova, Datanova i Abiramova 190
7. 14. 4. Unutarnja pripovijest: voda iz pećine 190
7. 14. 5. Unutarnja pripovijest: zmije 190
7. 14. 6. Unutarnja pripovijest: Bileamova magarica 190
7. 14. 7. Mojsije u Brojevima 191
8. POVIJESNE KNJIGE 194
9. PSALMI 237
10. MUDROSNE KNJIGE 254
11. PROROCI 294
12. NOVOZAVJETNO DOBA 334
12. 1. Geopolitička situacija 334
12. 1. 1. Židovsko kraljevstvo 334
12. 1. 2. Rimsko Carstvo 336
12. 1. 3. Sljedbe i stranke 336
12. 1. 4. Vjerska vlast 338
12. 1. 5. Židovske pobune 339
12. 1. 6. Kada se rodio i kad je umro Isus Krist? 341
12. 1. 7. Sljedbe u novozavjetno doba: gnosticizam 343
12. 1. 8. Sljedbe u novozavjetno doba: Marcion iz Sinope 344
12. 1. 9. Sljedbe u novozavjetno doba: ebioniti 345
12. 2. Grčka kultura 345
12. 2. 1. Politika, jezik i teologija 345
12. 2. 2. Stoicizam 346
12. 2. 3. Misterijski kultovi 346
12. 3. Teme, žanrovi i ustroji 347
12. 3. 1. Tema i žanr evanđelja 347
12. 3. 2. Perikope: dijelovi evanđelja 350
12. 3. 3. Podvrste teksta u evanđeljima: propovijedi 352
12. 3. 4. Pripovijesti s poukom 352
12. 3. 5. Navodi iz Zakona i Proroka 352
12. 3. 6. Naracija o muci Kristovoj 352
12. 3. 7. Pripovijesti o Kristovim čudima 352
12. 3. 8. Parabole 352
12. 3. 9. Događaji iz Kristova života 353
12. 3. 10. Himni 353
12. 3. 11. Prazna mjesta 353
13. EVANĐELJE PO MARKU 356
14. EVANĐELJE PO MATEJU 376
15. EVANĐELJE PO LUKI 396

9
16. EVANĐELJE PO IVANU 418
17. DJELA APOSTOLSKA 438
18. CORPUS PAULINUM 448
19. KATOLIČKE POSLANICE 550
20. APOKALIPTIČNI STIL I OTKRIVENJE 595
21. NAMJERE I ISHODI PUTOVA U BIBLIJI 616
22. KANON I PRIJEVODI 660
23. RASPORED PRESLOVLJAVANJA (TRANSLITERACIJE) 678
24. UPUTA ZA PRVO ČITANJE 680
25. POPISI BIBLIJSKIH KNJIGA I IMENA 686
MJESTA U DOBA NASTANKA BIBLIJE I DANAS 687
OSOBE I NARODI IZ BIBLIJE, POVIJESTI I MITOLOGIJE STAROGA DOBA 691
ZNANSTVENICI, UMJETNICI I DRUGE OSOBE 699
26. POPIS KARATA 706
27. NAPOMENA O KOLEGIJU
POVEZANOM S KNJIGOM 713

10

Ova je knjiga zamišljena tako da ju mogu slije-
diti i osobe koje se dosad nisu sretale s Biblijom.
Napisao sam ju dorađujući svoje tekstove za pre-
davanja iz kolegija Biblija kao književnost, koji
sam od 2009. držao na Filozofskome fakultetu u
Zagrebu. Činilo mi se da je za studente bolje imati
ono što im treba na jednome mjestu nego tragati za
nizom drugih naslova, koji su katkad teže dostupni,
ili ih u knjižnicama koje nisu specijalizirane za bi-
blijsku problematiku nema dovoljno.
Poglavlja su složena kao prikaz Biblije studen-
tima književnosti, a onda i svima koji su radoznali
i žele nešto naučiti o Knjizi. Početni dio ove stu-
dije objašnjava elemente koji su dio opće kulture
Zapada i njima se čitatelj stupnjevito uvodi u bi-
blijski sustav i književne teme. Nastojao sam dati
prije svega pregled bitnih umjetničkih pojedinosti
određenih knjiga i skupina knjiga. Jasno, svi tek-
stovi nisu mogli dobiti jednak prostor, a razlog
očitih razlika biva u procijenjenoj književnoj vri-
jednosti i količini recepcije. Komentari Knjige o
Jobu i nazočnost njezinih motiva u velikim umjet-
ninama riječi izrazito su brojni pa je ovomu djelu
posvećeno razmjerno puno teksta.
U prosudbe je bilo potrebno unijeti podatke o
mjestu i vremenu prikazanih događaja, ali i nastan-
ka biblijskih spisa koji o njima govore, jer takve
obavijesti ipak olakšavaju suobraćaj sa samim tek-
stom. Tako je ova knjiga dijelom i uvod u Bibliju.
Nadalje, za stil umjetničkoga djela bitan je me-
đusoban sklad svih njegovih pojedinosti. Budući da
je sadržaj dio stila i ustroja svakoga djela s knji-
ževnom vrijednošću, prikazi su morali govoriti o
11
Uvod
UVOD
teološkoj problematici, koja je važan dio sadržaja
biblijskih knjiga.
Svaki filololog, koji se ozbiljnije bavio bilo ko-
jim velikim književnikom, susreo se s obilnom se-
kundarnom literaturom. Iako jedno podrazumijeva
drugo, valja se odlučiti hoćemo li težište postaviti
tako da pišemo o popratnoj literaturi ili o umjet-
nini kao takvoj. Bibliju je pisalo mnogo autora, a
samo ukupno djelo jest jedinstvena knjiga, ali je u
koječemu blisko i zbirci knjiga te po tome čini ci-
jelu knjižnicu. Stoga je s literaturom o Bibliji još i
teže od uobičajenih nevolja s kojima se sreću pro-
učavatelji književnosti. Sama količina naslova, re-
čeno vrlo blago, izrazito je velika, pa o tome piše
i Botica u svojoj knjizi o Bibliji.
Popisi literature na kraju svakoga poglavlja
uvjetovani su dostupnošću hrvatskim čitateljima
i time da većina naslova sadržava podrobne dalj-
nje popise, koji će zadovoljiti i one s naglašenim i
specijalističkim zanimanjem.
Ono što nisam našao u literaturi redovito se od-
nosi na književna obilježja tekstova i poveznice s
književnim teorijama uspostavljenim uglavnom u
XX. stoljeću. Primjer su interpretacije iz poglav-
lja o međuutjecaju glasa i smisla, ironije s kra-
ja Joba i čimbenici tragičnosti Markova evanđe-
lja. No, kako sam rekao, stil je djela suglasje svih
njegovih sastavnica, stoga su i ovakva tumačenja
redovito umrežena u sustav koji uključuje uvjete
nastanka teksta, prosudbe likova, njihovih postu-
paka i širih učenja.
Putujući kroz knjigu, čitatelj će, naravno, često
odabrati dionicu koja ga u određenom času zani-
Biblija kao književnost
ma, a ostalo će ostaviti za drugu prigodu. Opazi li
istraživač kakvo oštećenje, ili očit ponor praznine,
nadam se da će mi to i javiti.
Onima koji žele temeljitije pristupiti poslu, i
svojim studentima, nastojao sam pomoći upitima
na kraju svakoga poglavlja. Upiti zapravo upućuju
na ono što je u određenome spisu bitno sa stajališta
teorije književnosti i kršćanske kulture.
Među čitateljima će zacijelo biti i onih koji već
poznaju biblijske jezike, a neki će možda prionu-
ti učenju hebrejskoga i grčkoga. Riječi iz tih jezi-
ka ovdje su pružene u latiničnom prijenosu, znači
da su besjede slovo po slovo transliterirane, pre-
slovljene. Navode iz Svete knjige tako mogu razu-
mjeti i oni koji ne poznaju izvornike. Podrobnosti
izgovora označene naglascima, znacima za duži-
ne samoglasnika ili uzdignutim slovima početnik
će svladavati stupnjevito služeći se gramatikama
i izvorima koje preporučujem u popisu literature
i u posebnom dodatku na kraju prvoga poglavlja.
Onima koji Bibliju nikad nisu proučavali pružio
sam na kraju svoje studije i popis dijelova Knjige
preporučljivih za prvo čitanje.
12
Navodeći same biblijske tekstove, služio sam
se uglavnom Zagrebačkom Biblijom te prijevodi-
ma Dude i Fućka; za engleske navode rabio sam
uglavnom New Jerusalem Bible – osnovne obavije-
sti o prijevodima donosim u posljednjem poglavlju.
Uvelike sam zahvalan ljudima koji su mi pomo-
gli, a ponajprije bibličarima i teolozima, profeso-
rima Ivanu Dugandžiću, Adalbertu Rebiću i Mati
Zovkiću, koji su bili prvi specijalizirani čitatelji i
koji su me u recenzijama upozorili na propuste i
na dobra mjesta. Zahvalnost dugujem i bibličarki
Bruni Velčić, koja je dijelove knjige čitala na po-
četku 2011. Godine 2012. lektorirala je i hebrej-
ski dio teksta, naime preslovljene riječi i rečenice.
Grčku je lekturu, također uz mnoge korisne savje-
te, obavio Davor Dugac. Hrvatski je dio teksta lek-
torirala Andrea Malović, koja je pomno ispravila i
propuste u navodima.
Naravno da sam zahvalan i svojim studentima
koji su me, pripremajući ispite, uputili na mjesta
koja valja objasniti ili popraviti. Sve su manjkavo-
sti isključivo moja krivnja.
Mučići kraj Rijeke i Vrbik
u Zagrebu 28. rujna 2015.

1. 1. Sveta knjiga i književnost
Bibliju možemo proučavati kao i svako drugo
književno djelo, uz jedan bitan uvjet: svaki knji-
ževni tekst pripada određenomu žanru i samo ako
poznajemo pravila toga žanra, shvatit ćemo i tekst
koji mu pripada. Haiku ne možemo tumačiti kako
tumačimo povijesni roman, što znači da ni svete
knjige ne možemo interpretirati kako objašnjavamo
ljubavne sonete. Ima naravno i graničnih žanrova,
pa memoari interesiraju i književnost i historio-
grafiju. Tako i svete knjige žive na prostoru koji
pokrivaju krugovi književnosti i teologije. Hoće li
koja knjiga ili njezin dio biti za određenoga čovje-
ka samo književnost ili i sveta knjiga, ovisi o osob-
nom izboru. No, za književnu znanstvenu prosud-
bu nemoguće je ostaviti po strani to da određeni
spis jest za neke osobe, cijele zajednice i njihove
ustanove sveti tekst.
Židovi i kršćani drže Bibliju svetom knjigom,
pa je dobro na početku reći što je sveto. Émil
Durkheim, francuski sociolog s prijelaza XIX. u
XX. st., tvrdi da je za religiju važna razlika izme-
đu svetoga i profanoga, a sveto je za njega ono što
je izdvojeno, što je dakle posebno.1 Zanimljivo je
da on opreku svetoga i profanoga ne poistovjećuje
s moralnim i nemoralnim.
Njemački bogoslov Rudolf Otto, iz otprilike
istoga vremena, posebno se bavio komparativnom
1
Durkheim: 47.
13
1. ŠTO JE BIBLIJA?
teologijom, a držao je da je sveto misterij koji za-
strašuje i uzbuđuje te, slično Durkheimu, da je ne-
što posve drugo od običnoga.2
Mircea Eliade tvrdi da je sveto povezano sa
snagom, konačno sa stvarnošću.3 Rumunjski pro-
učavatelj mitova i misterija smatra da religiozno
iskustvo nije svedivo ni na koje drugo iskustvo,
inzistira na tome da je ono stvarno i da je nešto
posve drukčije od halucinacija.
Na temelju prikazanoga i na osnovici nekih di-
jelova same Biblije, možemo reći da sveto ima
ova obilježja: izdvojeno je u smislu prostora, vre-
mena i bitnosti, tajnovito je, snažno i povezano s
nadnaravnim.
Tvrdnja o snazi koja prema Eliadeu podrazumi-
jeva svetost dovodi nas do još jednoga pogleda na
svete knjige. Sveti tekst naime redovito govori o
junaku koji je od čovjeka moćniji po fizičkoj snazi,
inteligenciji i samoj vrsti.4 Biblija podrazumijeva,
po kršćanskoj interpretaciji, tri glavne osobe koje
su od čovjeka i ljudske okoline jače po vrsti, jer
su Bog: riječ je o Bogu Ocu, njegovu Sinu Isusu
Kristu i o Duhu Svetomu.
2
Pals: 164–165.
3
Eliade: 12.
4
Usp. Frye: 45. Sveti tekst govori o osobi ili o osobama
koje su od čovjeka jače. Kad bismo umjesto osoba pro-
učavali pojave koje su od ljudskoga bića jače, teško da
bismo našli neki sustav misli koji ne podrazumijeva
takve sile.
Biblija kao književnost
Svete knjige znači govore o ključnim osobama
koje su, naravno po pripovijesti u samim teksto-
vima, od čovjeka jače. Riječ je o njihovu unutar-
njem, strukturnom ili ustrojstvenom obilježju. Opet
ćemo napomenuti da prosudba o tome koliko će
čitatelj vjerovati u moć takvih osoba ovisi o njemu
samom. No, znanstvenik koji djela proučava mora
nešto znati o broju i utjecaju ustanova i pojedinaca
koje u njima vide svetost. Moć likova iz pripovi-
jesti dio je strukture teksta, a razina priznatosti te
moći u vanjskom svijetu dio je recepcije.
Korisno je uočiti kako se sama Biblija odnosi
prema svetosti. Hebrejska imenica qōdĕš govori
»koji je svet, Bogu posvećen« i označuje svetinju.
Valja imati na umu i glagolski oblik5 u kojem po-
jam glasi htqăddĕš i znači »držati se odvojeno,
odijeljeno, očistiti se, pročistiti se, posvetiti se«.6
Sam korijen kao dio imenica, glagola ili pridjeva
javlja se u dijelu Biblije pisanom hebrejskim oko
850 puta.7 Izvor i najjača pojava svetosti redovi-
to je Bog: Posvećujte se dakle da sveti budete, jer
svet sam ja (Lev 11,44). Bog posvećuje druge po-
javnosti koje izabere, znači da one po sebi nisu
svete (Post 2,3; Izl 20, 11). Izabrana su mjesta i
vremena – prije svega izraelska zemlja i dan su-
bota – zatim svećenici, proroci, onda odjeća, voda,
nebo i drugi dijelovi stvarnosti.
Grčki hágios označavalo je svetost, čast, ali i
izabranost.8 Riječ je možda povezana s korijenom
yaj iz sanskrta, a značenje mu je u žrtvi. Prvi veći
prijevod prvoga dijela današnje Biblije s hebrej-
skoga na grčki9 donosi ovu riječ gotovo 1000 puta.
5
Hebrejski jezik ima sedam glagoskih sprezanja i svako
ima svoje značenje. Osnovni oblik glagola i osnovno
sprezanje jest qal; povratni i trpni oblik izražava ni-
fal. Sedmo sprezanje zove se hitpael i izriče povratno
i uzajamno značenje, a u njemu je ovdje navedeni gla-
gol. Usp. Rebić 1: 52; Hildebrandt, poglavlje 6. Qal.
6
Amerl: 247.
7
Usp. Wright: 237 (ABD 3: 237).
8
Senc: 5.
9
Prijevod se zove Septuaginta, a o njemu više možete do-
znati u poglavlju o kanonu i važnim Biblijama.
14
U dijelu Biblije što izravno govori o Isusu
Kristu ova osoba, koju kršćani priznaju Bogom, u
svojoj molitvi Očenaš povezuje svetost s Bogom
Ocem. Svetost je obilježena blizinom Boga Oca i u
rijetkim pojavnostima u Evanđelju po Ivanu. Krist
spominje svetost također u odnosu s anđelima (Mk
8, 38), s onim što ne valja hitnuti psima (Mt 7,6),
s hramom (Mt 24,15) i s onim što posvećuje zla-
to (Mt 23,17). Zanimljivo je da su samoga Krista
imenovali svetcem Božjim demoni (Mk 1,24).
U latinskom jeziku značenje svetosti ima ri-
ječ sacer, a rabi se i za namijenjenost nečemu.10
Engleski holy biva u srodstvu s whole, znači ci-
jel, neozlijeđen.11 Riječ ulazi u Wycliffov engleski
prijevod Biblije iz 1382. Njemačka riječi heilig u
srodstvu je sa značenjem zdrav, cijel.
Hrvatska riječ svet povezivana je i sa silom, s
onim što ima moć da se osveti.12 Besjeda se dovo-
di u blizinu indoeuropskoga *k´eu, što je značilo
svijetliti i biti sjajan.13
Ljudi mogu vidjeti sveto u mnogim pojedino-
stima. Komunisti su, na svoj način, svetim držali
komunističku revoluciju i njezine vođe, filozofe
Marxa i Engelsa te bratstvo svih proletera. Svetima
su na određen način smatrani i vođe revolucije
u pojedinim narodima i skupinama naroda. Neki
glavničari, znači kapitalisti, svetim vide novac, do-
bit i uopće tvarna bogatstva. Pridavati navedenim
i mnogim drugim pojedinostima oznaku svetosti i
stavljati ih na mjesto koje po Bibliji pripada samo
Bogu, za kršćane je svetogrđe. Rečeno nipošto ne
znači da društvena pravda, materijalne vrijednosti
ili nacionalno dobro jesu uvjeti koje valja prezreti
– naprotiv, njih valja poštovati, ali ne na razini na
kojoj štujemo Boga. Naravno, sve po biblijskom
sustavu misli.
Kad kršćani dakle kažu da je Biblija za njih
sveta knjiga, misle otprilike sljedeće: povezana je
10
Usp. Divković: 939.
11
Simpson i Weiner: 318.
12
Usp. Skok: III, 371.
13
Usp. Gluhak: 598.

s Bogom, bitna je za duhovnu i materijalnu kul-
turu te time organizaciju života. Ključne osobe iz
Biblije i njihove životne pripovijesti kršćanima
moraju biti važnije od osoba i pripovijesti iz drugih
djela. Kada donose odluke, kršćani moraju shva-
titi što bi im svjetovale ključne pozitivne osobe iz
Biblije. Valja i s time biti oprezan: i kad naređuje,
Bog može samo iskušavati, za što je Abraham do-
bar i ujedno jezovit primjer.
1. 2. Dijelovi Biblije i osnovne
teme
Sve Biblije na svijetu nisu posve iste, a one
složene po katoličkom popisu ili kanonu imaju 46
knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavje-
ta. Kršćanski Stari zavjet sadržava knjige koje tvo-
re hebrejski Tanak, zbirku knjiga koja je sveta za
pripadnike židovske vjere. Tanak nema djela koja
nisu napisana ili nisu nađena na hebrejskom, iako
ona slave upravo židovski narod i vjeru. Takve su
Judita, Tobija, Knjiga Sirahova, Knjiga mudrosti
te Prva i Druga knjiga o Makabejcima. Samo kr-
šćani smatraju Novi zavjet svetim.
Tekstovi koji ulaze u Bibliju vjerojatno su na-
stajali od XII. stoljeća prije Krista (u daljnjem tek-
stu pr. Kr.) do kraja I. ili početka II. stoljeća po-
slije Krista (po. Kr.). Sjedinjeni su u jednu knjigu
i oblik sličan današnjemu vjerojatno sredinom IV.
stoljeća. Bitna je i pojava Jeronimova prijevoda
biblijskih tekstova na latinski izdanoga u obliku
jedinstvene cjeline, kodeksa ili knjige – ta Biblija
zove se Vulgata.14
Problemima popisa biblijskih knjiga u različi-
tim vjeroispovijestima podrobnije ću se baviti u
poglavlju o kanonu, a podjela koju pružam sada
dijelom je napravljena da bi se početnik lakše sna-
14
O njoj je također nešto više rečeno u poglavlju o kanonu
i nekim bitnim Biblijama.
15
1. Što je Biblija?
šao. Stoga će Stari i Novi zavjet, uglavnom radi
lakšega pamćenja, sadržavati po pet poddijelova,
pa će i rimski brojevi u idućem dijelu teksta slu-
žiti rečenoj svrsi.
1. 2. 1. Stari zavjet
Cijeli Stari zavjet nazvan je po savezu koji
je Bog načinio s Mojsijem na Sinaju, opisanom
u Knjizi Izlaska u poglavljima 24 – 34. Bog je
Mojsiju dao zakone po kojima valja živjeti, a ve-
liki je prorok mogao djelovati oko 1300. godine
pr. Kr. Bog je prije toga rekao Mojsiju da će izve-
sti njegov narod iz egipatskoga ropstva u obeća-
nu zemlju Kanaan, u kojoj će živjeti bolje i u ko-
joj će ga on i dalje čuvati. Riječ je o zemlji u ko-
joj Izraelci, jednim dijelom, i danas žive. Besjede
iz Knjige Izlaska glase: Gledaj, ja sklapam Savez
(Izl 34,10).15 Sama je riječ savez, brṯ, važna za
razumijevanje biblijskih tekstova, pa kraj nje mo-
ramo zastati. Ova je imenica povezivana prije sve-
ga s glagolom bārāh, koji je značio jesti zajed-
no.16 Kako je to i u današnjim kulturama, stari su
Hebreji zajedno jeli kad bi sklapali dogovor (Post
31,54). Povijesno tumačenje, reklo bi se histori-
stički podatak, vodi i dalje u potrazi za smislom.
Glagol je bārāh naime sličan glagolu bārā’, sjeći,
pa i oblikovati. Bio je naime običaj proći između
rasječenih dijelova životinje koja se žrtvovala kad
se sklapao savez.17 Riječ bārā’ srećemo i u prvoj
rečenici cijele Biblije, u kojoj se kaže da je u po-
četku Bog stvorio nebo i zemlju.
15
Transliteracija, prijenos slova: hnnēh ’ānōḵ kōrēṯ brṯ
(Prema NIV HE OT, usp. kratice i Navodi iz Svete
knjige, na kraju poglavlja. Glas zabilježen kao k s crti-
com ispod čita se vrlo umekšano, blisko i hrvatskomu
/h/. Transliterirani h ne izgovara se na kraju riječi, nego
produžuje samoglasnik ispred sebe. T s crticom nema
bitnih posebnosti u izgovoru.)
16
Zapravo je bārāh treće lice jednine perfekta, jer se
osnovni oblik tako navodi u gramatikama.
17
Usp. Gesenius:141; isto za podatak o zajedničkom jelu.
Biblija kao književnost
No, Mojsije nije jedini s kojim je Bog sklopio
savez. Među tako izabranima bio je prije njega
Abraham. Kad u Postanku 15,10 čitamo da je pri
tom savezu Abraham morao rasjeći životinje na
polovice, srećemo glagol bāṯăr, koji je opet značio
sjeći, podijeliti. Vratimo li se Mojsijevu savezu, vi-
djet ćemo da se ispred riječi savez našla riječ skla-
pam, a u izvorniku je to glagol kārăṯ, opet pove-
zan sa sječom. Djelatnost saveza bliska je zamisli
nečega što se siječe, time žrtvi i zajedničkom jelu.
Sam čin sklapanja saveza pod Sinajem zove-
mo znači upravo savez, a zbirke knjiga nazivamo
Starim zavjetom.18 Pet velikih dijelova Staroga za-
vjeta jesu Petoknjižje, Povijesne knjige, Mudrosne
knjige, Psalmi i Proroci. Pružit ćemo najprije ne-
koliko posve općenitih obavijesti o tim skupina-
ma knjiga.
I. Petoknjižje nosi ime po pet knjiga koje ga
tvore, nazvano je po grčkoj riječi Pentateuhos, do-
slovno pet svezaka. Židovi ovaj dio svoje svete
knjige zovu zajedničkim imenom Zakon, hebrejski
Tora, s naglaskom na posljednjem slogu. Hrvatski
su nazivi za te knjige Postanak, Izlazak, Levitski
zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. Latinski na-
zivi iz prije spomenuta Jeronimova prijevoda, iz
Vulgate, često se rabe i danas, a glase Genesis,
Exodus, Leviticus, Numeri i Deuteronomium. Prva
knjiga govori, dijelom i u metaforičnu obliku, o
postanku svijeta te o prvim ljudima, a druga o izla-
sku Židova iz ropstva u Egiptu. Sam dan izlaska
Židovi slave i u sadašnje vrijeme, blagdanu je ime
Pasha, ili Pesah, što bi doslovnije značilo prijelaz.
18
Hrvatski teolozi, pri raspravi o tom treba li hebrejsku
riječ brṯ (grčki diathḗkē) prevoditi sa »zavjet« ili »sa-
vez« odlučili su se za »savez« kad se u tekstu misli na
pakt ili temeljni ugovor između Boga i njegova naroda,
a »Stari« i »Novi« zavjet« jesu zbirke knjiga koje pri-
padaju židovskom odnosno kršćanskom kanonu (usp.
»Savez« – Rječnik biblijske teologije, 1128 – 1139.)
Za problematiku usp. i Fućak: 25 – 39 te Bogoslovska
smotra 80 (2010.), Međunarodni znanstveni simpozij
Savez u Bibliji.
16
Treća knjiga podrobno opisuje zakone i pro-
pise po kojima je Židovima valjalo živjeti. Tako
su žrtveni obredi prikazani u poglavljima 1 – 7, a
hranidbeni u poglavlju 11; spolnom se čistoćom
knjiga bavi u poglavlju 18.
Knjiga Brojeva tumači put kroz pustinju do
obećane zemlje, ali donosi i popise pojedinih ple-
mena i njihove prinose pred Božjim žrtvenikom.
Ponovljeni zakon inzistira na unutarnjem doživ-
ljaju vjere i »obrezanju srca« (Pnz 10,16). U knjizi
nalazimo i nove opise puta izlaska i borbi te opis
Mojsijeve smrti na brdu Nebu u zemlji Moabu.
Knjiga kazuje da nitko ne zna gdje je grob Mojsiju,
ali u današnjoj državi Jordanu drže da je to upravo
na brdu Nebu, gdje se može i razgledati.
Geneza je u XX. stoljeću rado istraživana s na-
ratoloških stajališta, znači opisom načina kojima su
ispripovijedani događaji. Pojedine knjige ili njiho-
vi dijelovi, recimo ciklus o Jakovu ili Josipu, vrlo
su blizu književnoj odrednici sage i pripovijetke,
a cijele knjige, poglavito Izlazak, bliske su današ-
njim žanrovima romana i romanse.
II. Druga velika skupina knjiga jesu Povijesne
knjige, a one prije svega opisuju povijest starih
Hebreja, izabranoga naroda, od XIII. stoljeća prije
Krista pa do vremena otpora nasilnoj helenizaciji u
II. st. pr. Kr. Izlaganje povijesti počinje od dolaska
Hebreja, poslije imenovanih i Židovima, iz Egipta
u zemlju Kanaan, koju im je Bog u Petoknjižju
obećao. U XIII. stoljeću vodio ih je Jošua, koji je
naslijedio Mojsija. Cijela zbirka Povijesnih knjiga
završava opisom obitelji Makabejaca koja je vo-
dila Židove u borbi protiv dinastije Seleuka, na-
sljednika Aleksandra Makedonskoga. Oni su u II.
stoljeću prije Krista progonili Židove u njihovoj
vlastitoj zemlji.
Bibličari drže da Povijesne knjige variraju u
povijesnoj vjerodostojnosti. Srećemo lijepo ispri-
povijedane romanse koje se slobodno odnose pre-
ma povijesnim i zemljopisnim činjenicama, kakve
su knjige o Juditi i Tobiji – što ne znači da pripo-
vijesti u tim knjigama ipak nemaju određenu povi-

jesnu jezgru. S druge strane imamo i prvorazredne
povijesne izvore, koji ipak nisu lako shvatljivi bez
komentara, a takva je Druga knjiga Makabejska.
Povijesne knjige sadržavaju i Knjigu o Ruti, koja
je topla, no dalekosežna po snazi utjecaja, i Ezru,
koji je povijesno dragocjen, ali se katkad teško
čita, a tumačiti se može samo u sklopu ondašnjih
tragedija židovskoga naroda.
Kad sam na početku ovoga poglavlja tumačio
kako je Biblija i književnost i sveti tekst, učinio
sam za volju jasnoće nepravdu knjizi: Stari i Novi
zavjet nisu samo književnost i nisu samo sveti
tekst, oni su u nekim svojim aspektima i povije-
sno djelo – određene tvrdnje suvremena historio-
grafija prihvaća, za druge ne nalazi dokaza.
III. Mudrosne knjige plod su rada pisara i
književnika za koje neki teoretičari drže da su bili
bliski dvoru i krugovima oko židovskih kraljeva.
Često su povezivane sa sličnim temama iz babilon-
ske, sumerske, pa i grčke kulture. U književnosti
je rado rabljena Knjiga o Jobu, s nizom srodnika
na Bliskom istoku.
Kako je Petoknjižje, po židovskoj predaji, u au-
torskom smislu Mojsijevo djelo, tako su Mudrosne
knjige povezivane s kraljem Salomonom i njego-
vim krugom – iako je očito da su neke od knjiga
nastale znatno poslije ovoga vladara. Danas je po-
sebno na cijeni Propovjednik, koji se zbog hele-
nističkih utjecaja datira u III. st. pr. Kr. usprkos
tomu što je na početku njegove knjige autor zapi-
sao, po običaju onoga vremena, da je on Davidov
sin, kralj Jeruzalema.
IV. Psalmi su u uobičajenim podjelama dio
prije spomenute mudrosne literature. Predaja ih
smatra djelom drugoga hebrejskoga kralja Davida,
a neki od njih zacijelo potječu iz njegova vremena,
pa su vjerojatno i plod njegova genija. Riječ je o
književnosti koja je stihovnim ritmovima te broj-
nim asonancijama, aliteracijama i paralelizmima
najbliža današnjoj odrednici lirike.
V. Proročke se knjige mogu promatrati u
opreci prema tekstovima svećeničke predaje, ka-
17
1. Što je Biblija?
kav je Levitski zakon, jer su pisane s mnogo žara
i često su ispunjene stilskim izražajnim sredstvi-
ma. Prorok Jeremija i svećenik Pašhur bili su i
u osobnom sukobu. Proroci su izabrani pojedinci
koji prenose riječ Božju narodu. Djela i riječi ranih
proroka Ilije i Elizeja opisana su već u Povijesnim
knjigama. Same knjige koje su pisali proroci, nji-
hovi sljedbenici ili druge osobe nerijetko dono-
se slike iz doba teških nesreća za židovski narod.
Mislimo na gubitak nezavisnosti koji je 721. po-
godio Izrael, dakle Sjeverno kraljevstvo, odnosno
587. Judeju, znači Južno kraljevstvo. Proroci, od
Izaije i Jeremije do Zaharije, uzroke nesreća ne na-
laze u spletu povijesnih okolnosti, nego u otpadu
od jedinoga pravoga Boga, koji se objavio Mojsiju.
Narod je griješio i Bog ga je kaznio, takvo je pro-
ročko tumačenje nesreća.
Prorok Daniel u svojoj knjizi ipak naviješta ko-
načnu pobjedu nakon doba helenističkih progona
židovske vjere u II. stoljeću. Njegov navještaj, i
mnoge druge proročke misli, kršćani tumače kao
proroštvo o Kristovu dolasku.
Katolički kanon poznaje četiri velike knjige
proroka – Izaije, Jeremije, Ezekiela i Daniela – te
12 manjih. Stil velikih proroka djeluje u književ-
nosti do danas i nalazimo ga u književnika različi-
tih ideoloških opredjeljenja.
1. 2. 2. Novi zavjet
Ova je zbirka knjiga tako nazvana prema save-
zu koji Krist s ljudima obnavlja, po svojoj smrti i
uskrsnuću. On to čini žrtvujući samoga sebe kako
bi spasio ljude od ropstva njihovih grijeha. Krist
je obećao i mogućnost vječnoga života u kraljev-
stvu Božjem. Očit je paralelizam s prvim savezom
koji je za Židove označio oslobađanje od ropstva
u Egiptu i ulazak u obećani Kanaan te novi život
u toj zemlji. Krist tumači svoju smrt u Matejevu
evanđelju: jer ovo je moja krv, krv Saveza koja se
Biblija kao književnost
prolijeva za sve za oproštenje grijeha (Mt 26,28).19
Kako bismo razumjeli smisao Kristove žrtve, sada
se moramo prisjetiti značenja i suznačenja hebrej-
skih riječi brṯ za savez, bārāh za jesti i kārăṯ za
sjeći: ono što se siječe ujedno se blaguje i biva bit-
nim dijelom zavjeta. Korisno je imati na umu još
jednu pojedinost. Po hebrejskoj vjeri, u krvi žr-
tvovanih životinja jest život i ona se ne smije bla-
govati – suprotno tomu, Krist pruža svoju krv kao
zalog vječnoga života, jer je on vječan.
Evanđelja, Djela apostolska, Pavlove poslanice,
Katoličke ili Opće poslanice i Otkrivenje ovdje će
biti promatrani kao pet dijelova Novoga zavjeta.
I. Četiri evanđelja opisuju Isusovo podri-
jetlo, rođenje, djela, smrt i uskrsnuće te događaje
nakon toga. Za kršćane je riječ o središnjim dijelo-
vima Biblije i najvažnijim događajima u povijesti.
Blagdani Božića i Uskrsa imaju korijen u životu
Kristovu. Svi važni događaji u Starom zavjetu kr-
šćane upućuju na Krista, pa je teolog Origen, koji
je živio u III. stoljeću u Aleksandriji, ovako govo-
rio: »Novi zavjet skriven je u Starom, a Stari ot-
kriven u Novom.«
Istraživanja o kojima ćemo govoriti ispituju
kompozicijske, sociološke, teološke i uže književ-
ne aspekte evanđeoskih tekstova, njihov međuod-
nos i odnos prema povijesnim vrelima. Svi se bi-
bličari ne slažu o tome, ali je vjerojatno najstari-
je Markovo evanđelje, nastalo oko 60. godine. Za
njim su pisali Matej, Luka i Ivan.
II. Djela apostolska izravno se kronološki
nastavljaju na evanđelja i govore o životu i strada-
njima prve zajednica kršćana. Knjiga opisuje što se
događalo pošto je Krist uskrsnuo i uzašao na nebo.
Prvi joj je dio usredotočen na Kristove učenike
apostole Petra i Ivana, a drugi na apostola Pavla.
Djela apostolska nezaobilazan su izvor podataka
za odnos kršćana prema hebrejskoj i helenističkoj
19
Izvornik: toũto gár estin tò haimá mou tẽs diathékes tò
perì polln ekhynnómenon eis áfesin hamartin. (Pre-
ma NTGEL: usp. Kratice i navodi iz Svete knjige na
kraju poglavlja.)
18
zajednici te prema samim vlastima u ondašnjem
Rimskom Carstvu. Katolička i pravoslavna teo-
logija rekle bi da se u ovoj knjizi na vidljiv način
očituje treća božanska osoba, Duh Sveti.
III. Djela obraćenika i prvoga misionara Pavla
latinski se zovu Corpus Paulinum. Posrijedi je če-
trnaest poslanica, od kojih je većinu Pavao po-
slao kršćanskim zajednicama rasutim po Rimskom
Carstvu. Neke od njih doista je napisao sam Pavao
– podrobnije o tome opet u poglavlju o velikom
obraćeniku. Prva poslanica Solunjanima pisana je
za drugoga misijskoga putovanja iz Korinta, vje-
rojatno 51. g., pa je najstariji novozavjetni spis,
stariji od četiriju evanđelja. Poslanica Hebrejima,
s druge strane, teško da pripada Pavlovoj školi.
IV. Katoličke ili Opće poslanice nazivaju
se tako stoga što nisu namijenjene nekoj posebnoj
crkvenoj zajednici, nego svim kršćanima onoga
vremena. Ova djela tradicija pripisuje apostolima,
a suvremeni tumači uglavnom njihovim školama:
Jakovu i Judi Tadeju atribuirana je po jedna posla-
nica, Petru dvije, a Ivanu tri poslanice.
V. Otkrivenje nije zbirka knjiga nego jedin-
stveno djelo. U ovoj podjeli dana mu je zaseb-
na cjelina radi pamtljivosti podjele, naime dosega
broja od dva puta po pet dijelova u cijeloj Bibliji.
Po argumentiranoj predaji, Otkrivenje je napisao
Ivan apostol, u vrijeme progonstva crkve za cara
Domicijana, dakle vrlo vjerojatno oko 96. godi-
ne poslije Krista. Ima međutim i drukčijih teorija.
Djelo se svojim stilom doista povezuje s Ivanovim
evanđeljem, ali crpi motive iz bogate biblijske
zbirke apokaliptičkih fragmenata koje nalazimo u
prorocima od Joela i Izaije do Daniela te u evan-
đeljima. Apokalipsa ili Otkrivenje jedina je biblij-
ska knjiga koja se pretežito određuje prema buduć-
nosti, a govori o drugom dolasku Krista, koji će
konačno suditi pravednima i nepravednima jer će
svi koji su živjeli po Njegovu dolasku uskrsnuti.
Težinom optužbi nevjernika i opisom bitaka knji-
ga pokazuje starozavjetne utjecaje.
 1. Što je Biblija?

1. 3. Bibilijski jezici pisana je grčkim, između 123. i 64. prije Krista, pa

se u njoj našla i nama bitna riječ.21
Cijeli je Novi zavjet pisan izvorno grčkim jezi-
U knjizi proroka Daniela, u dijelu koji je ta-
kom – za Matejevo evanđelje, ili neki njegov rani
kođer pisan grčkim, nalazimo ovaj ulomak: Prve
oblik, postoji pisana tvrdnja i mjestimično jake tek-
godine Darija, sina Artakserksova (...) ja, Daniel,
stualne indicije da je izvorno napisano aramejskim.
istraživah u Pismima broj godina, koje se – pre-
Glede jezika Staroga zavjeta, situacija je
ma riječi koje Jahve uputi proroku Jeremiji – ima-
malo složenija. Knjiga mudrosti i Druga knjiga
ju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema. (Dn 9,1-2)
o Makabejcima pisane su izvorno grčkim, tako i
Riječ je u izvorniku u množini, a ovdje nemamo
neki dodatci Esteri.
upravo besjedu s korijenom u imenu grada Biblosa,
Judita, Tobija, Baruh i Sirah, vjerojatno i Prva
nego su to pisma.
knjiga o Makabejcima, pisani su hebrejskim ili ara-
Potkraj vladavine cara Domicijana – kako
mejskim, ali je očuvan samo grčki tekst. Dijelovi
smo rekli progonitelja kršćana – Klement Rimski
Daniela 2,4 – 7,28 te Ezre 4,8 – 6,18; 7,12-26 pi-
piše svoju Prvu poslanicu, koja nije dio Biblije.
sani su aramejskim, jezikom sličnim hebrejskom.
Opominjući kršćane u Korintu, poziva se na auto-
Ostali dijelovi onoga što je danas katolički ka-
ritet SZ koji je za njega izvor jamstva i knjiga pu-
non20 Staroga zavjeta pisani su izvorno hebrejskim.
tem koje Bog govori ljudima. Klement se učestalo
poziva na Pavlovu Prvu poslanicu Korinćanima.
Izravno rabi riječ tà biblía u značenju sličnom da-
našnjemu značenju riječi Biblija. Poslanica je na-
1. 4. Ime knjige stala između 80. i 140., a vjerojatno potkraj I. sto-
ljeća.
Riječ Biblija ima korijen u grčkoj imenici žen-
skoga roda  βίβλος, he bíblos, koja je označavala
svitak papirusa na kojem se onda pisalo. Fenički
grad koji je bio središte trgovine tim materijalom
1. 5. Zemljopisni i povijesni
nosio je isto ime. Biblijski je oblik Gebal, a su-
vremeni Džubalil – grad se nalazi u današnjem pregled 22

Libanonu, poviše Bejruta.

Oblik τ βιβλία, tà biblía, umanjenica je u sred-
njem rodu množine, pa bi u doslovnom prijevodu
ime Biblija glasilo knjižice. Riječ je prvi put zabi-
lježena u značenju bliskomu današnjemu u Drugoj
knjizi o Makabejcima. Naime Juda Makabejac pri-
je borbe protiv helenističkih okupatora koje vodi
Nikanor, kraj grada Emausa 165. g. pr. Kr., postu-
pa ovako: Osim toga, naredi Eleazaru da im pro-
čita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov:
S Božjom pomoću, napao Nikanora (2 Mk 8,23).
Iako pripada SZ, Druga knjiga o Makabejcima na-
20
Za tumačenje kanona pogledajte dio knjige o toj proble-
matici.
1. 5. 1. Izrael,
Judeja, Filisteja i
okolne države
Potrebno je nešto reći o imenima židovskoga
naroda i njegovih država. Današnji židovski na-
rod sam sebe naziva približno ivri. Stari je naziv i
21
Prosječnomu je čitatelju grčki tekst Druge knjige o Ma-
kabejcima najdostupniji na mrežnoj adresi http:/www.
ellopos.net/elpenor/greek-texts/septuagint/chapter.
asp?book=22&page=8; ondje će naći redak 8,23 i ri-
ječi παραγνοσ τν ερν βίβλον.
22
Preporučljivo je ovaj dio čitati uz uporabu karata iz
Pritchardova Biblijskoga atlasa, str. 70. i 82.

19
Biblija kao književnost
Hebreji, prema kojemu se jezik židovskoga naroda
i danas zove hebrejskim. Područje koje opisujemo
nastanjivalo je u vremenu kad je Stari zavjet po-
čeo nastajati dvanaest židovskih plemena. Zemlju
je ujedinio drugi kralj David, ali je poslije smrti
njegova sina Salomona nastala podjela. Događaj se
zbio na Šekemskoj skupštini 931. godine i opisan
je u Prvoj knjizi Kraljeva u 12. poglavlju. Južno se
kraljevstvo zvalo Judeja, a sjeverno Izrael.
Filistejci su gotovo od samoga dolaska bili ne-
prijatelji Izraelcima. Prije no što je postao kraljem,
David je ipak bio neko vrijeme u filistejskoj službi,
a filistejska mu je zemlja doslovno omogućila da
se spasi pred prvim hebrejskim kraljem Šaulom,
koji ga je progonio (1 Sam 27). Mnogi autori ci-
jelo ovo područje zajednički zovu Palestina, što je
dokumentirano u Herodota u V. stoljeću pr. Kr.
Zemlja je bila tako nazivana za rimske vlasti, a ime
je bilo uobičajeno u kršćanskome srednjem vije-
ku. Filistejci su vjerojatno bili egejskoga podrije-
tla i nestali su kao narod. Središte njihove moći u
starozavjetno je doba bilo uza sredozemnu obalu,
na granici prema Egiptu. Današnji Palestinci jesu
narod arapskoga roda.
Starozavjetno je ime za ovaj cijeli teritorij neri-
jetko Kanaan, tako je naslovljena i druga karta, na
kraju ove knjige. »U Bibliji zove se Kanaan (do-
slovce ›zemlja crvenog grimiza‹). Kanaan se zva-
še i Fenicija (u izvanbiblijskim tekstovima). Jedno
i drugo bijaše zemlja crvenog grimiza i trgovaca
koji su trgovali crvenim grimizom.«23
Cijelo područje – dakle ono što je na spome-
nutoj karti označeno kao Juda, Izrael i Filisteja –
imalo je površinu od kojih 25 000 četvornih kilo-
metara, što je negdje polovica današnje Republike
23
Rebić 1992: 23; Adalbert Rebić (Klenovac Humski,
1937.) studirao je u Zagrebu i na Gregorijani u Rimu,
predavao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu bi-
blijske znanosti i hebrejski jezik. Autor je niza knjiga
koje tumače egzegetsku problematiku (kako tumačiti
Bibliju) te povijesne, zemljopisne i kulturološke okol-
nosti događaja iz Staroga i Novoga zavjeta. Profesor
Rebić umro je u Zagrebu u veljači 2014. godine.
20
Hrvatske. Za one kojima je bliži zemljopis
Sjedinjenih Američkih Država, govorimo o povr-
šini države Vermont ili o četvrtini države Ohio.24
Površina je današnje države Izraela 20 991 kilome-
tar, bez Gaze, Zapadne obale i Golana.25 Republika
Hrvatska danas ima površinu od 56 542 kilometra.
Za položaj izraleskoga naroda bitan je raspored
moćnih okolnih država. Egipat je na jugozapadu, a
hebrejske poveznice s ovim prostorom nisu presta-
le izlaskom iz ropstva. Salomon se oženio farao-
novom kćeri, a faraon Šešonk napao je i opljačkao
hram za vrijeme Salomonova sina Roboama (1 Kr
14,25; Biblija rabi ime kralj Šišak).
Aram je kraljevstvo na sjeveru koje zauzima
uglavnom područje današnje Sirije i ima središte
moći u Damasku. Aramski kralj Ben Hadad rato-
vao je protiv sjevernoga izraelskoga kralja Ahaba
u IX. stoljeću. Već u idućem VIII. stoljeću zbiva
se suprotno, pa savez sklopljen između sjeverno-
ga hebrejskoga kraljevstva Izraela i Arama napa-
da Jeruzalem, središte južnoga hebrejskoga kra-
ljevstva Judeje. Židovi su dakle ratovali i protiv
sebe samih.
Asirija ima središte moći u Ninivi, odigrat će
ključnu ulogu u nestanku sjevernoga kraljevstva
721. i opasan je izvor moći sve do pada glavnoga
grada 612. Asirija je uglavnom zauzimala kraje-
ve današnjega sjevernoga Iraka. Niniva je bila na
istočnoj obali Tigrisa, a danas je lokalitet dio šire-
ga područja grada Mosula.
Pandan moćnomu Egiptu na zapadu jest
Babilonija na istoku. Bila je smještena na jugu da-
našnjega Iraka, 85 kilometara južno od današnje-
ga Bagdada. U šestome stoljeću babilonski kralj
Nabukodonosor osvojit će Jeruzalem i prognati
Izraelce.
Edom, Moab i Amon jesu kraljevstva koja su
po snazi bliska Izraelcima. Zajedničko podrije-
tlo ovih naroda i Hebreja naglašeno je pripovije-
stima iz Postanka. Edomci po Bibliji potječu od
24
Gabel, Wheeler, York: 72 (u tekstu i GWY).
25
Popović 2007:37.

Jakovljeva brata Ezava, a samo je ime određeno
crvenom bojom, koja se vjerojatno odnosila na sti-
jene u tome prostoru.
U Bibliji je također opisano da su dvije Lotove
kćeri opile oca vinom i s njim legle, kako bi mu
očuvale potomstvo, jer nisu imale muževa. Starija
je svomu sinu dale ime Moab, što možda znači
Sjeme Očevo. Mlađa je svojega sina imenovala
Ben-Ami, Sin Oca Mojega, i on bi po tome izvje-
šću bio praotac Amonaca (Post 19,30-38). O rato-
vima ovih naroda protiv Izraelaca govorit ćemo u
idućim dijelovima knjige.
Amonci su imali domovinu istočno od Mrtvoga
mora, oko rijeke Jabok, koja je pritok Jordanu, a
glavni im je grad bio Rabat-Amon. Moab je bio
položen južnije. Moapski jezik bio je srodniji kla-
sičnomu hebrejskomu, i amonskomu, nego aramej-
skomu.26 O tome svjedoči kameni spomenik, stela
kralja Meše iz IX. st. pr. Kr., koja se danas čuva
u Louvreu.
Hetiti i njihova država podrobnije su opisani u
poglavlju o intertekstu bliskoistočnih književnosti
u Bibliji, sjedište im je moći bilo u današnjoj Maloj
Aziji, no oni su živjeli i u Kanaanu, prije i pošto
su se Izraelci oslobodili iz Egipta i došli u zemlju
koja im je bila obećana.
1. 5. 2. Gdje se nalaze biblijske
zemlje?
Pretpostavimo da na početku XXI. stoljeća
dolazite zrakoplovom iz Španjolske pravo pre-
ko Cipra do istočne obale Sredozemnoga mora.
Zamislite da možete zastati pa pogledati iz visine
zemlju pred sobom. Na vašoj lijevoj strani, dale-
ko na sjeveru oko podnožja planine Hermon pune
snijega nalazio se u starozavjetno doba grad Dan.
Kojih 240 kilometara južnije bila je Beer Šeba, na
rubu pustinje Negeva. Gradovi su i danas dio izra-
26
Usp. Dearman i Mattingly: 708 – 709 (ABD 4: 708).
21
1. Što je Biblija?
elske države, a razadaljina među njima biva ma-
njom od one između Zagreba i Osijeka.
Promotrimo li širinu ovoga dijela zemlje, vidjet
ćemo da od grada Jope do rijeke Jordan ima kojih
75 kilometara; od Aškelona do Mrtvoga mora bit
će osamdesetak. Sredozemna je obala ravna, ne-
razvedena, a na suprotnoj joj je strani niz od triju
vodenih površina koje povezuje rijeka. Na sjeve-
ru je jezero Hule iz kojega istječe rijeka Jordan,
zatim vidimo Kineret ili Galilejsko jezero, nakon
kojega je rijeka Jordan ojačana. Ima nekoliko pri-
toka, pa na desnoj strani vidimo Harob i Fari, a na
lijevoj Kufrindžu i Šuejb. Jordan utječe u Slano
ili Mrtvo more, kojemu je okolica depresija što se
nalazi znatno ispod razine Sredozemnoga mora.
Teritorij na drugoj strani Jordana nije bio u sre-
dištu interesa Izraelaca, iako je ta zemlja pripa-
la plemenima Rubena i Gada, i polovici plemena
Manašea, Josipova sina. Danas je na tom područ-
ju država Jordan.
1. 5. 3. Smještaj i klima biblijskih
zemalja
Pretpostavimo sada da nismo sletjeli u današ-
njem Izraelu, nego u sadašnjoj državi Jordan, i
pretpostavimo da smo došli do planina koje se
zovu Pisga i do vrhunca s imenom Nebo. Sada
zemlju promatramo sa suprotne strane, znači gle-
damo prema Sredozemnomu moru, zapravo smo
okrenuti prema bližemu Mrtvomu moru. Nalazimo
se točno na mjestu s kojega je Mojsije promatrao
Obećanu zemlju, kako to opisuje 32. i 34. poglavlje
Ponovljenoga zakona. Smješteni smo na 817 me-
tara nadmorske visine i, ako je dan lijep, u daljini
se može vidjeti Jeruzalem.
Biblijski tekst s opisom Mojsijeva pogleda nudi
svoja imena i svoj poredak, a mi ćemo ovdje obra-
titi pozornost klimi, mogućim gospodarskim djelat-
nostima, vojnomu aspektu i, dijelom, biblijskoj po-
Biblija kao književnost
vijesti. Naravno da u stvarnosti ne možemo s vrha
Neba vidjeti sve pojedinosti koje nam je navesti.
Prorok Mojsije mogao je znati koje će područje
biti najvažnije za njegov narod: Judeja je smještena
preko puta Mrtvoga mora, zapravo je polubrdska
zemlja s uzvisinama koje dosežu do 1000 metara
nadmorske visine.27 Brda imaju dvojaku važnost:
dobivaju od 500 do 700 mm kiše po metru četvor-
nom u godini28 pa su pogodna za uzgoj vinove
loze i maslina. U kišnom razdolju, od studenoga
do travnja, vjetrovi pušu istočno od Sredozemlja i
judejska brda primaju najveću količinu vlage. Za
cijelo su područje bila važna dva dažda: u listopa-
du u vrijeme sjetve morala je pasti rana kiša kako
bi sjeme imalo dovoljno vlage i moglo proklijati.
U ožujku i travnju trebala je pasti kasna kiša, da bi
žitarice imale vlage u završnoj fazi i da ne bi usah-
nule. Biblija rado spominje dva dažda: Pnz 11,14;
Hoš 6,3; Jr 5,24; Jl 2,23.29 O ovim razdobljima
svjedoči i Jakovljeva poslanica 5,7.
S vojnoga stajališta, područje ima dobre izgle-
de za obranu zbog planinske i poluplaninske na-
ravi krajobraza. Rat sa zasjedama i protunavala-
ma lakše je provesti nego u dolinskim krajevi-
ma. Središnji je grad ovoga područja Jeruzalem.
Na tom je mjestu prema predaji bila Morija, gdje
je Abraham bio spreman žrtvovati Izaka. Grad
je u Mojsijevo vrijeme nastanjen Jebusejcima, a
Izraelci su ga osvojili tek dvjestotinjak godina po-
slije vođeni Davidom. Kralj će shvatiti važnost
grada i od njega napraviti središte svoje države. U
Jeruzalem će kojih 1200 godina pošto je Mojsije
došao do brda Neba doći Isus i dovršiti svoje djelo.
Planine su uvijek bile mjesto susreta s božanskim
elementom – Jeruzalem se nalazi na vrhu u odnosu
27
Za usporedbu, Sljeme iznad Zagreba ima 1035 m; Va-
ganski vrh, najviša točka planine Velebita, ima 1757 m.
28
Usp. Pritchard: 58; Jeruzalem prima na početku XXI.
stoljeća 554,1 mm dažda godišnje – Zagreb dobiva 844
mm, Opatija 1729.
29
Podatke o daždu i biblijskim spomenima preuzimam iz
Popovića 2007: 51–52.
22
prema svojoj okolini i stoga je po sebi neka vrsta
hrama. Područje u gradu Jeruzalemu na kojem je
bio židovski hram nadzire danas izraelska vojska.
Galileja se prostire na krajnjem sjeveru izra-
elske zemlje, sve do Libanona. Njezin je sjeverni
dio gusto obrastao šumom u biblijsko vrijeme. U
području oko jezera Hule tek su u vrijeme suvre-
mene izraelske države isušene močvare.
»U Isusovo vrijeme Galileja je bila vrlo plodna
i gusto napučena. Kažu da je ondje cvalo vječno
proljeće. Nijedna židovska pokrajina nije nosila
toliko roda, nigdje voće nije bilo toliko slatko kao
u Galileji. Po dolinama i gorama bujala je bogata
paša, po brežuljcima su rasli vinogradi i voćnja-
ci, a u ravnici nije bilo pedlja neobrađene zemlje.
Vino, ulje, žito, voće, svega je tu bilo napretek, pa
se izvozilo i u susjedne pokrajine.«30
Krist provodi mlade dane u Nazaretu, u juž-
nom dijelu Galileje zvanom i donja Galileja. Stiže
dakle iz provincije, dijelom naseljene u novoza-
vjetno doba stranim grčkim stanovništvom. Šest
kilometara od grada Kristova djetinjstva Nazareta
bio je grad Seforis, s udjelom grčkoga, helenistič-
koga življa. Ipak je većina bila židovskoga podri-
jetla jer inače grad ne bi bio priključen zemljama
etnarha Hirkana.31 Grad se danas zove Saffurijeh,
engl. Sepphoris, a prema kršćanskoj predaji tu se
rodila sv. Ana, Marijina majka.32
U stališkom smislu, stanovništvo Galileje biva
uglavnom seljačko i ima posjede manje ili srednje
veličine. Kako uče sama evanđelja u paraboli o
vinogradarima ubojicama, bilo je i zakupnika koji
su svoju zemlju iznajmljivali i nisu na njoj stalno
boravili (Mk 12,1).
Prema opisu Herodova rođendana moglo bi se
zaključiti da je u Galileji bilo pripadnika višega
stališa, jer Marko spominje Herodove velikaše, vi-
soke časnike i galilejske prvake (Mk 6,21).33
30
Burić: 17.
31
Usp. Freyne: 898 (ABD 2: 898).
32
Rebić 1983: 112.
33
Usp. Freyne: 898 (ABD 2: 898).

Izvor prihoda bila je uglavnom zemlja. Dobra
klima i plodno tlo davali su smokve, masline i
lozu. Bilo je i žitarica, i to poglavito u donjoj
Galileji, oko dolina Bet Netofah i Saknim te u ni-
zini Gennesara.
»Galilejsko jezero zove se još i Genezeretsko
(po obliku gitare, hebr. kineret) i Tiberijadsko (po
gradu Tiberijadi što ga je godine 26 – 27. kršćan-
ske ere sagradio Herod Antipa).«34 Galilejesko je-
zero dugo je 21 kilometar, široko 12 – 13 kilome-
tara, a najveća je dubina 48 metara.35
Grad Magdala, u Talmudu36 Migdal Nûnnaya,
grčki Taricheae, bio je središte proizvodnje sla-
ne ribe, kako mu ime svjedoči (Kula Slane Ribe).
Kafarnaum i Bethsaida uza samo jezero također
su dio blagostanja zahvaljivali ovoj gospodarskoj
grani. Arheološka nalazišta svjedoče i o lončar-
stvu, iako se čini da je ono bilo razvijenije u III.
st. poslije Krista, koje nas s biblijskoga stajališta
manje zanima.
Vratimo li se Mojsiju, vidjet ćemo da mu je
blago s lijeve strane, preko Jordana, bila pustinja
Negev. Područje dobiva manje od 100 mm kiše
u godini i jedva da je pogodno za poljodjelstvo.
Bibličari kažu da je kraj u nekim razdobljima bio
naseljen, a najveći je dio vremena bio prepušten
pastirima, koji su i ovdje uspijevali preživjeti.37
Danas i u biblijsko doba, na rubu je pustinje
mjesto Beer Šeba.38 Ime grada znači zdenac sed-
morice, ili zdenac prisege. Spominje se u sukobu
Abrahama i Abimeleka oko prava na mjesto, koje
Abraham rješava tako što daje sedam janjaca kao
dokaz da je patrijarh tu iskopao zdenac. Suparnici
su prisegnuli da je tako. Mjesto je važno i po tome
što se u Sudcima govori da se Izraelci skupljaju
34
Rebić 1992: 27.
35
Usp. Popović 2007:40.
36
Doslovno: učenje, upute. Hebrejski rabinski tekstovi koji
sadržavaju spise o pravu, filozofiji, običajima i povije-
sti. Ima dva dijela: Mishna je nastala oko 200. godine,
Gemara oko 500.
37
Usp. Gabel, Wheeler, York: 73, 74.
38
Engl. Sheba, također Ber-Šeba.
23
1. Što je Biblija?
od Dana (na sjeveru) do Beer Šebe na jugu. (Suci
20, 1).
Današnja država Izrael prostire se i južnije od
Beer Šebe u uskom trokutu. Od krajnje sjeverne
do krajnje južne točke države valja automobilom
voziti devet sati, dok se poprečno može prijeći za
90 minuta.
Mojsije se u duhu mogao uzdignuti i iznad razi-
ne gore zvane Nebo. Tada bi mogao promotriti ze-
mlju što ju njegove snage ne će u cijelosti zauzeti,
a nalazi se uza samu sredozemnu obalu i na jugu.
Riječ je o području na kojem su živjeli Filistejci u
gradovima Gath, Gaza, Aškelon i Ekron. Zemlja
je pogodnija za uzgoj usjeva od Negeva, a poseb-
no je dobra za uzgoj ječma.
Sj e v e r n i j e o d Fi l i st e j e , u z d u ž o b a l e
Sredozemnoga mora, nalazi se područje koje je
u starozavjetno doba bilo teško prohodno. Čini se
da ga Izraelci u prvo doba dolaska nisu ni pokuša-
li zauzeti. Krajem dominira gora Karmel obrasla
gustom vegetacijom. Područje je priječilo prolaz
vojskama s juga prema sjeveru. U XV. stoljeću pr.
Kr. faraon Tutmozis III. tu se sukobio s kanaan-
skim savezom i kraj grada s imenom Megido lu-
kavo ga porazio.
Prva knjiga Kraljeva govori kako je na gori
Karmel prorok Ilija porazio proroke Baalove (1
Kr 18,20-28), što se moglo zbiti u IX. stoljeću pr.
Kr. Kraj grada Megida 609. godine pr. Kr. faraon
Neko porazit će i pogubiti judejskoga kralja Jošiju.
Uska ravnica Jizreel počinje kraj prije spome-
nute gore Karmel; naplavna je i plodna te povezuje
Sredozemno more s rijekom Jordan. Mnoge borbe
svjedoče o strateškoj važnosti ovoga područja. Na
tom je mjestu Gideon pobijedio Midjance (Suci 6,3).
Kralja Šaula porazili su Filistejci (1 Sam 29,1-6).
Jahvistički kralj Jehu tu je dao ubiti grješnu Jezabelu
(2 Kr 9,1-10). Prema predaji, na tome mjestu zbit
će se konačna borba između dobra i zla, kako uči
Otkrivenje, bit će to kraj grada Armagedona.
Od Jizreelske ravnice prema jugu prostirala se
Samarija, zemlja obilježena blagim oblim brdima,
Biblija kao književnost
plodna i uvijek naseljena, ali teže branjiva nego ju-
dejska brda. Nakon pada sjevernoga kraljevstva u
nju se naseljava strano stanovništvo, a napetosti s
Izraelcima traju do evanđeoskih vremena. Danas,
na početku XXI. stoljeća, Izraelci Samarijom zovu
Zapadnu obalu, gdje svoju upravu imaju Palestinci.
Kraj zvan Šefela čine vapnenačka brda obra-
sla grmljem. Ovo područje ima vojnu važnost jer
se nalazi između Filisteje i središnjega područja
hebrejske vlasti – brda i visoravni Judeje. Zemlja
je prema Bibliji bila dodijeljena Judinu plemenu.
Pripovijest o Samsonu (Sudci 13 – 16) smješte-
na je uglavnom u ovo područje, pa se i spominju
gradovi Timna i Eštaol.
U ovom se kraju nalazio grad Adulam i oko
njega pećine. Budući kralj David tu je našao utoči-
šte sa svojom obitelji i još 400 nezadovoljnih ljudi,
dok je bio u sukobu s ondašnjim kraljem Šaulom.39
U nakonbiblijskom dobu, za pobune Bar Kokhbe
protiv Rimljana, zemlja je bila središte rata.
Krenemo li zamišljenim pogledom s judejskih
brda prema Mrtvome moru, uvjetno rečeno bliže
našemu motrilištu na planini Nebo, prelazimo po-
dručjem koje se naglo spušta: u dvadesetak kilome-
tara sišli smo za 1300 metara, pa smo ispod razine
mora. Kraj je suh stoga što su brda uzela svu kišu
i slabo je nastanjen u starozavjetno doba. Rijeka
Jordan istječe iz jezera Hule i krajevi oko njezina
toka obično su ispod razine mora, s Mrtvim morem
kao najnižom točkom na cijeloj Zemlji. Južnija
područja ove izdužene nizine izrazito su suha, s
nekoliko oaza, kakva je ona oko grada Jerihona.
Sodoma i Gomora bile su smještene, prema nekad
popularnim teorijama, u ovom kraju.
39
Šefela se učestalo spominje u SZ, evo nekih mjesta: Pnz
1, 7; Još 9, 1, 10,40; 11,2; 11, 16; 12, 8; 15,33 (spome-
nuta su mjesta u Šefeli); Sudci 1, 9; Jer 17, 26; 32,44;
33, 13; Ob 1,19; Zah 7, 7; 1 Ljet 27, 28; 2 Ljet 1, 15; 9,
27 (Judejska nizina, zapravo bi bilo dolina); 26, 10; 28,
18. Na jugu je naselje Lakiš čuvalo istoimenu dolinu.
Doline Sorek i Elah čuvali su gradovi Timna, Bet Še-
meš (Kuća Sunca) i Azekah.
24
Prekojordanski krajevi, oni najbliži nama dok
gledamo, manje zanimaju Izraelce biblijskoga vre-
mena. Gilead leži preko puta Samarije, plodan je,
podijeljen je rijekom Jabok koja utječe u Jordan i
u davnini je bio dom Amonaca.
1. 5. 4. Povijesni pregled
Pregled biblijskih knjiga i tema pružen na po-
četku ovoga poglavlja pokazuje velik raspon do-
gađaja, u kojima se početnik može vrlo lako izgu-
biti. Takvomu će biti najbolje da nauči, možda i
napamet, osnovne kronološke podatke o osobama
koje su se usjekle duboko u svijest hebrejskoga
čovjeka, a poslije i kršćana. Valja biti oprezan:
pregled govori o vremenu događaja, a biblijske
knjige koje razdoblje prikazuju nastajale su posli-
je tih zbivanja.
Knjiga Postanka govori o stvaranju svijeta
i prvim ljudima. Nakon Adama i Eve, te njihove
djece Kajina i Abela, valja pamtiti i Nou, s kojim
je Bog, nakon potopa, sklopio savez, obećavši da
ne će više uništavati ljude koji su se odavali nemo-
ralu. Za ove događaje današnja povijesna znanost
ne nalazi dokaza.
Devetnaesto stoljeće prije Krista obilježe-
no je Abrahamovim i Sarinim dolaskom iz Ura
Kaldejskoga u obećanu zemlju Kanaan. Istraživači
spominju doba oko 1850. godine.40 Postanak kaže
da je Abrahamu onda bilo 75 godina, još se zvao
Abram, a očekivali su ga najuzbudljiviji događaji
njegova života. Abrahamov sin Izak i njegova žena
Rebeka, zatim Izakovi sinovi Ezav i Jakov, mogli
su znači živjeti poslije 1850. godine pr. Kr. Ima i
drukčijih datacija, koje Abrahama smještaju u XX.
stoljeće, a Jakova oko 1900. pr. Kr.41
U biblijskom je smislu ovo doba bitno i zbog
dvanaestero Jakovljevih sinova. Rubena, Šimuna,
40
Usp. JR: 2055.
41
Usp. Walters: 599.

Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna rodila je Lea;
Josipa i Benjamina rodila je njezina sestra Rahela,
koju je Jakov volio. Sluškinja Bilha rodila je sino-
ve koji su se zvali Dan i Naftali; sluškinja Zilpa
rodila je Gada i Ašera (Post 35, 23-26). Biblija
rabi izraz po kojem su one rađale »na koljenima«
Lee odnosno Rahele. Dina je bila Jakovljeva kći
koju mu je rodila Lea. Sam je Jakov poslije borbe s
Božjim izaslanikom dobio ime Izrael (Post 32,29).
Josip, kojega su braća prodala u Egipat, spasio
je poslije obitelj od gladi, a njegovi sinovi Manaše
i Efrajim dat će dva izraelska plemena. S Josipom
zalazimo već u sredinu sedamnaestoga stoljeća.42
Trinaesto stoljeće. Oko 1250. godine zbio
se presudan događaj u povijesti židovskoga naro-
da koji opisuje Knjiga Izlaska. Pod Mojsijevim
vodstvom plemena potekla od Izraelovih odno-
sno Josipovih sinova izlaze iz Egipta. Mojsije je
do danas ostao prvi i najveći prorok te središnja
ljudska osoba za pripadnike židovske vjere. Niz
povijesnih dokaza svjedoči o kontekstu događaja
koje opisuje Knjiga Izlaska, među njima glasovi-
ta Merneptahova stela, o čemu više govorimo u
poglavlju o intertekstu bliskoistočnih književno-
sti u Bibliji.
Prema Bibliji, Židovi su pod Jošuinim vod-
stvom ušli u Kanaan. Iako je zemlju obećao Bog,
za nju se trebalo boriti oružjem, kako to slikovito
dočarava i svjedoči upravo Knjiga o Jošui. Srodnih
je seoba bilo i prije i poslije na tisuće, ali ova je
najpoznatija i za Hebreje najvažnija.
Doba XII. i XI. stoljeća jest vrijeme oso-
ba nazvanih sudcima, a zapravo nacionalnih vođa
koji su branili židovski narod od napadaja susje-
da. Najpoznatiji je Samson, a valja u ovom prvom
pregledu spomenuti Deboru i Baraka koji su oko
1100. pobijedili Kanaance. U ovo su doba smješte-
ni i događaji iz Knjige o Ruti – ona opisuje život
prabake najmoćnijega hebrejskoga kralja Davida,
koja je međutim bila, kako bi se to danas reklo, po
narodnosti Moapka.
42
Usp. Pritchard: 40.
25
1. Što je Biblija?
Lako pamtljiva godina 1000. označuje
Davidovo doba. Kralj je porazio okolne narode,
među njima i Filistejce, ali je stratešku vrijednost
imalo osvajanje Jeruzalema. Iz grada poslije toga
nestaju dotadašnji stanovnici Jebusejci i on posta-
je židovska prijestolnica. O Davidu govore dije-
lovi Prve i Druge knjige Samuelove, Prva knji-
ga o Kraljevima te Prva i Druga knjiga Ljetopisa.
Davidova zvijezda i danas je simbol židovstva, na-
zočan i na državnoj zastavi.
Davidov sin Salomon uspio je očuvati kraljev-
stvo. Prema povijesnim biblijskim knjigama, Bog
je Salomonu zbog mudrosti i skromnosti dopustio
da mu sagradi Hram, što je Davidu bilo izričito
zabranjeno.
Salomonov sin Roboam nakon skupštine u gra-
du Šekemu gubi sjeverni dio kraljevstva, koji po-
staje samostalan i kojim vlada osoba slična imena,
Jeroboam. Dva kraljevstva, Juda i Izrael, katkad
surađuju, a katkad ratuju međusobno.
Deveto stoljeće obilježio je prorok Ilija iz
sjevernoga kraljevstva. Kad se kralj Ahab oženio
Jezabelom, kćeri kralja Tira i Sidona, jačao je vjer-
ski pluralizam, ali se zapravo gubila vjera u Boga
koji je, po židovskoj i kršćanskoj vjeri, izveo narod
iz egipatskoga ropstva. Dramatičan i zabavan su-
kob Jahvina proroka Ilije i svećenika suparničkoga
boga Baala opisuje Prva knjiga Kraljeva, 17 – 19.
Iliju je naslijedio prorok Elizej, o kojem čitamo u
Drugoj knjizi Kraljeva, 2 – 9.
U osmom stoljeću jača Asirsko Carstvo,
kojemu je središte u Ninivi u današnjem sjever-
nom Iraku. Sjeverno židovsko kraljevstvo, Izrael,
ušlo je u savez sa Sirijom – koju ne valja brka-
ti s moćnom Asirijom protiv koje se mali savez
borio. Tiglat Pileser III. asiriski osvojio je 732.
Damask; godine 721. Sargon II. asirski dokraja
ruši Sjeverno izraelsko kraljevstvo koje se nikada
nakon toga nije oporavilo. Dio je toga kraljevstva
i Samarija iz koje su se i prije progonili Židovi i u
koju se naseljava nežidovsko stanovništvo, a uvo-
di se i druga vjera. Val židovskih prognanika pre-
Biblija kao književnost
plavio je Južno kraljevstvo Judeju, koje je ostalo
samostalno i u kojem djeluje veliki prorok Izaija.
Oko njegova proroštva po kojem će djevica začeti
i roditi sina vode se polemike i danas.
P rijelaz iz sedmoga u šesto stolje -
će jest doba moći grada Babilona i kralja
Nabukodonosora. Dva su puta Babilonci opsjedali
i osvajali Jeruzalem, najprije za izraelskoga kralja
Jehojaqima koji se buni protiv moćnih Babilonaca.
U lipnju ili srpnju 587. godine, nakon nove bune
kralja Sidkije, grad opet pada. Izraelski je narod
prognan u sužanjstvo u Babilon o čemu, uz ostalo,
govore proroci Jeremija i Ezekiel te Psalam 137:
Kraj babilonskih voda sjedili smo i plakali, sjeća-
juć se Siona.
Godine 538. pobjednički i tolerantni Perzijanci
omogućuju Židovima povratak u domovinu, na-
kon edikta velikoga vladara Kira – koji je ušao
u Babilon i svakomu gradu vratio ono što su
Babilonci bili opljačkali. Ezra i Nehemija svjedo-
če o povratku te o obnovi grada i Hrama, koji su
bili pokradeni i porušeni.
Uskoro će Darije I. organizirati svoju državu
u satrapije, pa će Palestina biti peta, a Egipat še-
sta satrapija.
U petom stoljeću obnavljaju se zidine gra-
da Jeruzalema; u ovo doba vjerojatno je zapisa-
na Knjiga o Jobu, Pjesma nad pjesmama, Ruta i
mnogi psalmi.
U četvrtom stoljeću Judeja je postala teo-
kratska država, imala je vlastiti novac s natpisom
JHD, Judah. U obliku srodnu današnjemu zapisane
su knjige Ljetopisa, Ezra i Nehemija. Doba slobode
ne traje dugo: u Grčkoj djeluje Aristotel, ali njome
dominiraju Filip i Aleksandar Makedonski, koji
će poraziti Perzijance i zavladati cijelom regijom.
U trećem i drugom stoljeću prije Krista
nasljednici Aleksandra Makedonskoga iz dina-
stija vladara Seleuka i Ptolemeja vode borbe za
vlast u regiji. Prema Hebrejima je posebno okru-
tan Antioh IV. Epifan, koji ukida dotadašnje bo-
goštovlje u Hramu i uvodi na tom mjestu kult
26
Jupitera Olimpskoga. Prorok Danijel kult zvučno
zove hăššqqûṣ mšômēm, a prijevodi se snalaze
riječima sablazan koja uzrokuje pustoš ili grozota
pustoši (Dn 11,31). Židovi se bune pod vodstvom
svećenika Matatije kojega nasljeđuju sinovi Juda
Makabej te Jonatan i Šimun. O događajima govo-
re Knjige o Makabejcima, a o moćnoj helenizaci-
ji svjedoči to što je druga knjiga izvorno napisana
na grčkom, iako s izraelskih političkih pozicija.
Knjige pružaju i drugi pogled na bogatu i umnu
grčku kulturu. Knjiga proroka Daniela također po-
tječe iz ovoga doba. Židovi su se oslobodili i do
jačanja Rima imaju svoje vladare, o kojima više
govorim u uvodu evanđeljima.
U prvom stoljeću prije Krista, godine 63.,
Rimljani zauzimaju Judeju. Godine 27. Oktavijan
dobiva ime August, a Herod je saveznički kralj,
zapravo rimski podanik. Godine 19. pr. Kr. poči-
nje obnova Hrama.43
Mnogi historiografi drže da je Isus Krist ro-
đen sedme ili šeste godine »prije Krista«, naime
je prethodno početna godina bila pogrješno izra-
čunata.
Ako je Pasha 14. nisana 30. godine bila po sa-
dašnjem zapadnom kalendaru 8. travnja, danas je
uobičajeno držati da je Krist pogubljen u petak, 7.
travnja 30. godine.44
43
Pritchard: 159.
44
Levitski zakonik ovako govori: U prvom mjesecu če-
trnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Jahvi; pet-
naestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih
kruhova u čast Jahvi. (Lev 23,5-6). Pasha u čast Jahvi
znači da se prethodno žrtvovalo janje. Izvornik ima za
u suton zapravo između večeri, ili između dvaju za-
laza sunca. Sam se blagdan, kad je Jahvin zatorni an-
đeo noću mimoišao, prešao preko židovskih kuća koje
su bile obilježene krvlju janjeta, počeo slaviti u noći,
po židovskom računanju već je to bio idući dan koji je
započeo u suton. Na dan Kristove smrti bio je petak,
janjci su se klali popodne i jeli navečer, već u subotu
po opisanom načinu brojidbe dana.

O Isusovu životu i smrti svjedoče židovski po-
vjesničar Josip Flavije i rimski povjesničar Tacit
u svojim Analima.
Kako je već rečeno, za kršćane su Kristovo
utjelovljenje – naime čas kad je začet – te rođenje,
smrt i uskrsnuće najvažniji događaji cijele povije-
sti. Prema katoličkom tumačenju evanđelja, Krista
je začela Djevica Marija. Događaj je navijestio an-
đeo Gabriel i nije bilo tvarnoga dodira s Marijinim
zaručnikom i Kristovim zemaljskim ocem, zapravo
poočimom Josipom. Prethodna rečenica već sadr-
žava tumačenje koje daje katolička teologija po-
zivajući se na uvodno poglavlje evanđelista Luke.
Ima teologija i teorija koje drukčije prikazuju do-
gađaj. Katoličko tumačenje, koje isključuje bilo
kakve tvarne, materijalne činitelje s očinske stra-
ne jedva da ima usporednice u ukupnoj ljudskoj
civilizaciji.
Iz evanđelja i čuda koje je Isus učinio, uz osta-
lo liječeći bolesne ljude i uskrisujući mrtve, uku-
pna kršćanska teologija zaključuje da je Krist pravi
Bog, i jedno s Bogom Ocem. Uobičajeno se smatra
da oni koji to ne vjeruju nisu kršćani.
Evanđelja nisu spisi koji samo hvale, a da ne
otvaraju dvojbe. Navodno je i Lutheru bilo teš-
ko tumačiti Kristove riječi na križu, inače citat
iz Psalma 22: Bože moj, Bože moj, zašto si me
ostavio.
Krist je sâm imenovao 12 učenika, apostola,
očito imajući na umu i 12 sinova Jakovljevih i
time dvanaest izraleskih plemena. Evo imena
tih prvih apostola: Šimun zvani Petar i brat mu
Andrija; Jakov Zebedejev i brat mu Ivan; Filip i
Bartolomej, Toma i Matej, Jakov Alfejev i Tadej,
Šimun Kanaanac i Juda Iškariotski, koji ga je iz-
dao (Mt 10, 2-4). Po evanđeljima, apostoli nisu
uvijek bili na visini zadatka, stoga mogu biti bliski
i običnim ljudima.
Djela apostolska opisuju da je, pošto je uskrsli
Isus uzašao na nebo, nad njegove učenike aposto-
le sašao Duh Sveti, kojega je Isus obećao poslati,
i to u obliku plamenih jezika. Nakon toga su apo-
27
1. Što je Biblija?
stoli mogli govoriti stranim jezicima. Događaj je
jedna od osnova za katoličku dogmu o Trojstvu,
po kojoj je Bog jedan, ali se javlja u trima osoba-
ma Oca, Sina i Duha Svetoga.
Godine 36. ili 37. učeni Savao, koji je dotada
progonio kršćane, obraća se na kršćanstvo i posli-
je poduzima misijska putovanja po Maloj Aziji i
Grčkoj kako bi širio i jačao kršćansku vjeru. Na
koncu dolazi do Rima u kojem je pogubljen oko
67. U Rimu je ubijen i apostol Petar, i to 64. ili
67. godine.
U međuvremenu Židovi dižu ustanak protiv
Rimljana koji im nameću svoju kulturu. Godine
67. zarobljen je vođa Josip Flavije, 68. razoren je
Kumran, u kojem će se u XX. stoljeću naći dra-
gocjeni biblijski tekstovi. Godine 70. razoren je,
spaljen i opljačkan Hram.
Godine 130. car Hadrijan boravi u Jeruzalemu.
Uskoro Židovi dižu Drugi ustanak, kojemu se kr-
šćani ne pridružuju, pa bivaju proganjani.
Rimljani grade poganske hramove na mjestu
Kalvarije i Kristova groba. Ivanovo Otkrivenje
predvidjelo je pad Rima, koji će postati crkveno
središte, dijelom i zbog poziva na mučeničku smrt
apostola Petra, na kojem je Krist obećao sagradi-
ti svoju crkvu.
1. 6. O
Božjim imenima i
božanskim osobama
1. 6. 1. Uvod
Događaji navedeni u prethodnom poglavlju tek
su podatci koji pripadaju općoj kulturi. Malo širi
popis sadržavao bi više od četiristo imena ljudi te
uz njih osoba koje su držane Bogom ili bogovima,
a kojima je spomen na životne pripovijesti oču-
van u Bibliji. Mnoštvo ljudi te moralnih i imovin-
skih stališa drži na okupu to što su svi u nekom
odnosu prema protagonistu koji je po podrijetlu,
Biblija kao književnost
moći i inteligenciji iznad čovjeka. Hebrejska teo-
logija koja je striktno monoteistična kazat će da je
to samo jedan Bog, koji istina ima različita ime-
na – ali ova teologija ne ubraja Novi zavjet među
svoje svete spise.
Sve kršćanske teologije kazat će da je Isus Krist
iz Novoga zavjeta jedno s Bogom iz Staroga za-
vjeta, oni su samo različite osobe. Većina ovih
teologija čuvat će i dogmu o Bogu koji je jedan,
ali se javlja, kako smo već rekli, u trima osobama
– Oca, Sina Isusa Krista i Duha Svetoga. Već je
iz navedenoga vidljivo da poznavati Bibliju znači
poznavati načine kojima je ona tumačena. Tvrdnja
je točna i za svaku drugu knjigu koja uz praktičnu
ima i umjetničku vrijednost.
1. 6. 2. El / Elohim
Stvoritelj zemlje i svemira na samom početku
Knjige Postanka nazvan je ’lōhm. Početnika ne
mora zbuniti to što je riječ o imenici u množini, jer
nastavak m u hebrejskom označuje množinu muš-
koga roda. Riječ je o gramatici, a sam se izraz re-
dovito shvaća kao jednina. U prvoj rečenici Biblije,
U početku stvori Bog nebo i zemlju, glagol stvori
bārā’ nalazi se i u hebrejskom izvorniku u trećem
licu jednine, pa bi doslovan i loš prijevod bio: U
početku je božanstvastvorilo nebo i zemlju. Nešto
korektnije bilo bi U početku je Božanstvo stvorilo
nebo i zemlju.
Korijen je riječi koju tumačimo imenica el,
koja je u semitskim jezicima označavala pojam
božanstva, pa izvorno uopće nije bila osobno ime.
Prema Copenhaveru, riječ je mogla biti povezana
s pojmom snage;45 ako je ova pretpostavka točna,
Eliadeove tvrdnje o snazi kao obilježju svetosti
bivaju potvrđenima. Riječ se proširila u hebrejski
i okolne jezike ponajprije zbog velika ugleda ara-
mejskoga jezika. Korijen el dio je mnogih biblij-
45
Usp. Copenhaver: 535.
28
skih imena koja su i danas u uporabi širom svijeta:
od Izraela i Emanuela do Daniela i Ariela. Sama
jednina El također se često rabi kao Božje ime,
pa se kao primjer zamjenjivosti El / Elohim rado
navodi prvi redak Psalma 29, u kojem nalazimo,
u nešto doslovnijem prijevodu, Elove sinove (Ps
29,1). Sličan izraz nalazimo u Joba 1,6 – gdje je
riječ o Elohimovim sinovima. Potvrdu tomu da je
El od davnina bilo i ime za Boga u kojega su vje-
rovali Izraelci nalazimo u pripovijesti o Jakovu.
Praotac Izraelaca vraća se iz Padam Arama s obi-
telji i nakon susreta s bratom Ezavom postavlja
šator pred Šekemom. Kupio je komad zemlje od
sinova Hamorovih i postavio žrtvenik te ga nazvao
El, Bog Izraelov (Post 33,20).
U Bibliji se riječ najčešće javlja u gramatičkoj
množini vjerojatno kako bi se pojačalo značenje
riječi el. Riječ je o Bogu svih bogova, najvećem i
zapravo jedinom Bogu.
Imenica ’lōhm može, međutim, označavati
i druge bogove, a tada je gramatička i smislena
množina. Kad se u Izlasku Mojsijev tast Jitro divi
Bogu koji je izveo Mojsijev narod iz ropstva, kaže:
Sad znam da je Jahve veći od svih drugih bogo-
va (Izl 18,11), pri čemu za sve druge bogove rabi
množinu ’lōhm.
Korijen je El, množinski nastavak je im, a sre-
dišnje /h/ jest predmet rasprava. Oblik se sretao u
ugaritskim izvorima, gdje imamo plural s /h/, no
čini se kako je aramejski i u ovoj pojedinosti bio
bitan činitelj.46
Važnije je od tih rasprava to da je riječ Elohim
jedna od oznaka stila cijele škole ili predaje pisanja
starozavjetnih tekstova. Pretpostavke govore da su
biblijski pisci nastojali uporabom ovoga ipak me-
đunarodnoga imena dati svojoj religiji trag nadna-
cionalne snage.47
Druga biblijska stilska škola redovito rabi i
drukčije ime, koje istraživači ni danas nisu dokra-
ja odgonetnuli.
46
Usp. Martin: 1006 (ABD 4: 1006).
47
Usp. Martin: 1006 (ABD 4: 1006).

1. 6. 3. JHVH
U doba kad su prvi put zapisivani biblijski tek-
stovi, Hebreji nisu u svojim riječima bilježili sa-
moglasnike, nego samo suglasnike, a tako je i u su-
vremenom hebrejskom jeziku, odnosno pravopisu.
Stoga se u izvorniku osobno ime za Boga u kojega
su Izraelci vjerovali zapisivalo samo kao JHVH,
hebrejski s desna na lijevo, hvhy. Riječ ima četiri
znaka pa se katkad prema grčkom obliku zove te-
tragram, dakle doslovno četiri slova, četveroslov.
U tom se obliku ime javlja u Starom zavjetu više
od 6000 puta.48 Zbog poštovanja, straha i skromno-
sti Hebreji međutim nisu to ime nikada izgovara-
li, nego su napisana slova JHVH izgovarali Moj
Gospodin, u hebrejskom ’ḏōnāj. Gdjekad se rabila
u izgovoru i prije tumačena opća imenica ’lōhm.
Hebreji i danas postupaju tako. Sama imena četi-
riju slova jod – he – vau – he nipošto nisu ujedno
i Božje ime.
Negdje nakon Kristova života na zemlji, dakle
dugo vremena pošto su se zbili važni starozavjet-
ni događaji, učeni su Židovi počeli shvaćati da se
pravilan izgovor mnogih riječi ipak gubi, pa su pri-
stupili zabilježbi samoglasnika. Budući da se izvor-
ni tekstovi zbog jake tradicije svetoga spisa nisu
smjeli mijenjati, razvio se sustav dodatnih znakova
za samoglasnike ispod ili iznad suglasnika.49 Riječ
JHVH označili su dodatno samoglasnicima nasta-
lim iz riječi ’ḏōnāj, upravo zato da pokažu kako
ga valja i dalje izgovarati tako.
Tetragram JHVH osobito je važno ime za vjer-
sku i nacionalnu obnovu koju su vodili prorok
Jeremija i kralj judejskoga, južnoga kraljevstva
Jošija. Godine 622. pronađena je u hramu Knjiga
Ponovljenoga zakona, o čemu se govori u Drugoj
knjizi Kraljeva (2 Kr 22 – 23). Evo tipične reče-
nice iz Ponovljenoga zakona, u hrvatskom prije-
vodu i s vokaliziranim tetragramom: Čuj Izraele!
48
Usp. Thompson: 1011 (ABD 6: 1011). Idući je prikaz ta-
kođer pružen prema tomu izvoru.
49
Riječ je o mazoretskim znakovima, o kojima više govo-
rim u poglavlju o važnim Biblijama i prijevodima.
29
1. Što je Biblija?
Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu,
Boga svoga svim srcem svojim svom dušom svo-
jom, i svom snagom svojom (Pnz 6, 4). Veza
Jahve i izraelskoga naroda istaknuta je i u starijim
knjigama. Najstarijim biblijskim spisima pripada
Deborina i Barakova ratnička pjesma iz Sudaca,
koja kaže: Jahvu, Boga Izraelova ja slavim (Suci
5,3). Zanimljivo je da Izrael, narod Jahvin, ipak
nosi ime koje u korijenu nema slova JHVH, nego
prije tumačenu riječ El.
Oblik Jehova nisu razvili Židovi, nego ga je
vjerojatno proširio Petrus Galatinus, inače ispo-
vjednik pape Lea X., i to tek u XVI. stoljeću. Još
je rašireniji oblik Jahve ili u engleskoj inačici
Yahweh – ali je i on tvorba znanstvenika jeziko-
slovaca. Riječ je nastala na temelju pretpostavke
da je korijen riječi JHVH hebrejski glagol biti,
hājāh, točnije stariji oblik hāvāh. Neki su jeziko-
slovci pretpostavljali da je riječ o obliku trećega
lica muškoga roda temeljnoga glagolskoga vida
koji se zove qal (hebrejski razlikuje rod u ovom
slučaju). Teorije su govorile i o trećem licu uzroč-
noga vida.50 Nevolja je s pretpostavkama u tome
što uzročni oblik glagola biti nije pronađen nig-
dje drugdje u hebrejskom, a oblik u temeljnom
vidu razlikuje se od imena Jahweh. Branitelji teo-
rije kažu da bi oblik za ime Božje mogao biti je-
dinstvena pojava, ipak povezana s glagolom biti.
Teorija traži uporište i u Knjizi Izlaska kad Bog
kaže Mojsiju Ja sam koji jesam i dodaje Reci im
Ja sam koji jesam me poslao. (Izl 3,14) Ima znan-
stvenika koji tvrde da je cijela zamisao s podrije-
tlom u glagolu biti samo pučka etimologija, dakle
pogrješna izvedba. Pretpostavlja se da je najstariji
biblijski spis s imenom JHVH spomenuta pjesma
koju pjeva Deborah u Knjizi o Sudcima.
U nubijskom hramu nađen je popis imena na-
stao u vrijeme faraona Ramzesa II. koji je živio
potkraj četrnaestoga i na početku trinaestoga sto-
ljeća prije Krista. Popis sadržava ime Ja-h-wa, i
50
Usp. Thomspon: 1011 (ABD 6: 1011).
Biblija kao književnost
mogao bi se odnositi na uporabu u Siriji ili na pro-
storu na kojem i danas žive Židovi.
Postoje i pretpostavke da je Mosjije došao u do-
dir s imenom u Egiptu ili u vrijeme kad je služio u
svojega tasta Jitra, po narodnosti Midjana.
Tetragram JHVH jedan je od korijena riječi
Isus, pa je znači ime važno i za kršćane.
1. 6. 4. Adonaj
Vidjeli smo da su se zapisana slova JHVH re-
dovito izgovarala ’ḏōnāj. Međutim i sama riječ
’ḏōnāj često je pisana, i naravno izgovarana, kao
Božja oznaka. Neki misle da je nakon vremena
velikih kraljeva Davida i Salomona riječ ’ḏōnāj
počela potiskivati riječ baal, koja je imala isto zna-
čenje, gospodin. Baal se sve više osjećalo oznakom
stranoga i nepravoga boga, koji je suparnik he-
brejskomu Bogu i na kojega se riječ baal ne smije
primjenjivati. Riječ adonaj označavala je izvorno
gospodina ili gospodara i bila je povezana s kra-
ljevskim oznakama, pa je David nazvao svoga če-
tvrtoga sina Adonija. Riječ je kao Božje ime po-
sebno raširena u proročkim knjigama u kojima do-
lazi 320 puta, od 449 ukupnih pojavnosti.
Termin se samo u Ezekijela javlja 217 puta i
odnosi se samo na hebrejskoga Boga, a božanstva
koja štuju Babilonci redovito se označuju s bēl.
1. 6. 5. Sabaot
Uz moć koja nadilazi onu što ju ima kralj do-
lazi i oznaka ṣḇā’ôṯ.51 Korijen joj je blizak rije-
či sila. Ovdje nastavak ôṯ kazuje o množini žen-
skoga roda. Riječ također izaziva dvojbe o tome
valja li ju shvatiti kao gramatički ili kao stvar-
ni plural. Svakako je bitnije da je riječ o nagla-
51
B odnosno b s crticom ispod čita se umekšano, blisko
hrvatskomu /v/.
30
sku Božje moći. Tako svjedoče i Davidove rije-
či upućene Golijatu prije borbe opisane u Prvoj
knjizi Samuelovoj: Ti ideš na mene s mačem, s
kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Jahve
Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao (1
Sam 17,45).
Riječ Jahve Sabaot engleski prijevod Biblije
poznat kao New International Version donosi kao
Lord Almighty, dakle Gospodin Svemogući.
Besjeda Sebaot spajala se i sa silnom množi-
nom nebeskih zvijezda kojima Božja moć zapovi-
jeda, recimo u Deborinoj pjesmi iz Sudaca i u Izaiji
(Iz 40,26). Slično je i u primjeru iz Prve knjige
Kraljeva, kad prorok Mihej proriče zlu kob pokva-
renu kralju Ahabu: Vidio sam Jahvu gdje sjedi na
svom prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše
zdesna i slijeva (1 Kr 22,19). Riječi vojska nebe-
ska u izvorniku glase ṣḇā’ hăššāmăjm.
Povijesni uvjeti i u Bibliji utječu na stil, točnije
izbor riječi. Prorok Ezekiel uklanja se riječi sebaot
jer je ona poprimila nebeske oznake, a nebeska su
božanstva štovali Babilonci, koji su proroka i nje-
gov narod zarobili.
1. 6. 6. Šadaj
Uz Božje ime El katkad se javlja Šadaj. Korijen
i prvotno značenje riječi nisu jasno utvrđeni, a
na temelju Septuaginte i Vulgate, starih prijevo-
da Biblije na grčki i latinski, riječ se tumači kao
Svemogući. U Starom zavjetu bitna je pojava ove
riječi u Izlasku, kad Bog govori Mojsiju: Ja sam
Jahve. Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam
se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod
svojim imenom Jahve. (Izl 6,3) Isticanjem ovoga
imena pisac želi naglasiti strahotnost i moć, pa tako
Naomi, kad se vratila praznih ruku u Betlehem, go-
vori da je Svesilni na nju sručio nesreću všăddăj
hēră‘ l (Rut 1,21).
Božju uzvišenost izriču i imena Svevišnji (Post
14,22) i Vječni (Post 21,33).

1. 6. 7. Što znače riječi Isus Krist?
Kako smo rekli, Židovi se sve do danas ukla-
njaju tomu da pokušaju izgovoriti JHVH, Božje
znakove, koji su za njih i dokaz prave, doslovne
Božje blizine. Međutim, mnoga hebrejska imena
imaju korijen upravo u Božjem imenu i posve se
slobodno izgovaraju. Nešto slično postoji i u dru-
gim jezicima, a dokaz su i hrvatska imena, od-
nosno prezimena, Bogdan, Bogumil i Božeglav.
Nijemci imaju Gottfrieda, niz naroda inačice ime-
na Teodor.
Ime velikoga proroka Izaije u hebrejskome gla-
si jšă‘jāhû, a dva korijena te riječi jesu spas i
Bog, što može biti Bog spašava ili Bog je spasitelj.
Ime se pisalo i izgovaralo u različitim inačicama,
pa je tako čovjek koji je Izraelce uveo u obeća-
nu zemlju Kanaan nosio ime Jehošua ili u hebrej-
skom jhôšŭ‘ă. Kraći oblik toga imena glasi jēšûă‘.
Knjiga Nehemijina spominje i naselje Ješua, koje
su osnovali povratnici iz ropstva u Babilonu. Grčki
oblik navedena imena glasi iesoũs. Iz toga oblika,
ili iz latinskoga Iesus, razvili su se oblici u drugim
europskim jezicima.
Anđeo Gabriel, koji je po Evanđelju navijestio
Mariji da će roditi sina, kazao je zemaljskomu ocu
Josipu kako će dijete nazvati. Znači da mu mi, lju-
di, nismo dali ime. Josipe, sine Davidov, nemoj se
bojati kući dovesti ženu svoju Mariju, jer je ono,
što je ona začela, od Duha Svetoga. Rodit će sina
i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod
od grijeha njegovih. ’A sve je to bilo da se izvrši
što je Gospodin rekao po proroku. ’Evo, Djevica
će začeti i roditi sina... (Mt 1,20-23).
Prorok kojega anđeo Gabriel navodi jest upra-
vo Izaija, kojemu je hebrejsko ime, kako smo re-
kli, jšă‘jāhû.
Nadjenuvši spasitelju upravo ime Isus, ili Ješua,
Bog Otac objavio je po svojemu glasniku Gabrielu
historiografsko, svetopisamsko, jezikoslovno i bo-
goslovno znanje. Ime govori o spasu, sadržava u
sebi ime Božje i odaje počast proroku koji je sve
predvidio.
31
1. Što je Biblija?
Hebrejska riječ māšăḥ odnosi se na glagol po-
mazati, točnije, nauljiti. Riječ māšăḥ označavala
je onoga tko je pomazan, počašćen uljem, upravo
pomazanika. Biti pomazan značilo je ujedno ima-
ti posebnu vlast i posebnu moć: A svećenik koji
je najveći među svojom braćom, na čiju je glavu
bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da
nosi svetu odjeću, neka ne ide raščupane kose niti
razdire svoje odjeće (Lev 21,10).
Poslije su proroci pomazali ljude koje je Bog
izabrao za kraljeve, pa je u Prvoj knjizi Samuelovoj
prorok Samuel pomazao najprije Šaula, a poslije
čitamo: Jahve reče Samuelu: Dokle ćeš tugovati
zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje
više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi
na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam iz-
među njegovih sinova izabrao sebi kralja. Pošto je
David pomazan, u njemu nastaje promjena: Samuel
uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove bra-
će. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana (1
Sam 16,13).
Biblija time kaže da je pomazanik bio na pose-
ban način povezan s Bogom i Božjim Duhom koji
mu daje ono što imenujemo snagom i inteligenci-
jom. Septuaginta redovito prevodi riječ pomazanik
na grčki kao hristós.
Stari zavjet sadržava mnoge dijelove koji go-
vore o izabranoj osobi što ima doći u budućnosti,
koja će biti vladar ili će djelovati na dobrobit na-
roda. Među poznatijim iskazima i proročanstvima
jesu 17. poglavlje Prve knjige Ljetopisa, dijelovi
knjige proroka Izaije, posebno 7,14 te stihovi o
vjernomu sluzi koji pati za mnoge iz 52. i 53. po-
glavlja. Već iz gore danoga pregleda osnovnih po-
vijesnih događaja vidljivo je da brojem pripadni-
ka malen izraelski narod učestalo prolazi kroz teš-
ka razdoblja. U takvim je uvjetima bilo razumlji-
vo očekivati novoga velikoga proroka i spasitelja.
Stari zavjet nije izravan u oznakama koje bi pove-
zivale budućega spasitelja i pomazanika. U spisu
nađenom u Kumranu koji se imenuje 11QMelch18
nalazimo očekivanje dolaska pomazanoga veliko-
Biblija kao književnost
ga svećenika. Iako taj spis nije dio kanona, čini se
očitim sljedeći proces: spajanjem presudne osobe
koja ima doći i oznake pomazanosti koju bitne oso-
be u izraelskoj povijesti redovito nose, dobiveno je
ime Pomazanik, māšăḥ, odnosno oblik sličan rije-
či mesija u mnogim europskim jezicima. Grčka je
riječ za pomazanika Christos i po njoj je kršćanski
Bog dobio ime.
U SZ međutim nalazimo niz povezanosti iza-
branoga vladara, koji je proglašen sinom i uz to je
pomazan. Kršćani takve ulomke tumače kao proro-
čanstvo o Isusu Kristu. Posebno je poznat Psalam
2.: Ustaju kraljevi zemaljski, / knezovi se rote pro-
tiv Jahve / i Pomazanika njegova. /.../ Obznanjujem
odluku Jahvinu. / Gospodin mi reče: / ’Ti si sin
moj, danas te rodih / Zatraži samo, i dat ću ti puke
u baštinu / i u posjed kraljeve zemaljske/
Evanđelje po Marku opisuje sud Isusu:Veliki
svećenik ponovno ga upita: Jesi li ti Mesija, sin
Preslavnoga? Jesam odgovori Isus. I vi ćete vidje-
ti Sina čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega
i gdje dolazi na oblacima nebeskim (Mt 14,64).
Latinski prijevod kaže: Tu es Christus, filius Dei
benedicti.52 Mesija i Krist znače uglavnom isto.
Koliko se danas zna, najstariji su novozavjetni
spisi poslanice apostola Pavla, koji Isusa imenu-
je Kristom. Promotrimo li sedam poslanica koje i
najsumnjičaviji pripisuju Pavlu, naći ćemo u nji-
ma 270 puta spomenuto Kristovo ime.53 Pritom je
očito da je Pavao, kao Židov dobro upućen u svete
knjige, svjestan kako govori o Isusu kao o obeća-
nom Mesiji koji je morao doći i kojega su proroci
naviještali. Ako ne znamo vezu glagola pomaza-
ti, odnosno nauljiti, i riječi Krist, teško ćemo ra-
zumjeti Pavlovu igru riječima iz Druge poslanice
Korinćanima: Onaj koji i nas i vas jača u Kristu,
onaj koji nas je pomazao, jest Bog (2 Kr 1,21).
Dvije riječi od kojih se sastoji tumačeno ime
zapravo spajaju osobno ime Isus i funkciju imeno-
52
Novum Testamentum Graece et Latinae, Papinski bi-
blijski institut.
53
Usp. de Jonge: 921 (ABD 1: 916).
32
vane osobe, Krist.54 »Kad Crkva kaže Isus Krist,
vezuje u tijesan odnos naslov što ga obznanjuju
vjernici i povijesnu osobu koja je živjela na zem-
lji, interpretaciju i izvornu zbilju.«55
Sažmemo li sve rečeno, doći ćemo do toga da
riječi Isus Krist znače Bog, Spasitelj i Pomazanik.
1. 6. 8. Otac, Sin i Duh Sveti
Teolog će upozoriti da Bog Otac jest prije sve-
ga osoba, a ne tek ime. Bog se sâm očitovao kao
otac izraelskomu narodu već u Izlasku: Ovako
kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac (Izl 4,22).
Poslije, u X. stoljeću, na usta Natana proroka Bog
poručuje Davidu o njegovu nasljedniku: Ja ću nje-
mu biti otac, a on će meni biti sin. Svoje naklono-
sti neću odvratiti od njega kao što sam je odvra-
tio od tvoga prethodnika. Utvrdit ću ga u svojem
domu i u svojem kraljevstvu zauvijek, i prijestolje
će mu čvrsto stajati zasvagda (1 Ljet 17,13-15).
Sličan iskaz ima i prorok Hošea: Dok Izrael bijaše
dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga
(Hoš 11,1).
Hebrejska teologija dosljedno je monoteistič-
na i po tome konceptu pravi Božji Sin vodio bi u
krivovjerje i politeizam. Isto tvrdi i islamsko bo-
goslovlje. Tvrdnja Ja sam Sin Božji bila je shva-
ćena kao teška hula među židovskim svećenstvom
u dobu kad je Krist hodao po zemlji. Ovdje pruže-
ni navodi iz Ljetopisa i Hošee mogu se tumačiti u
sklopu striktno monoteističnih teologija kao me-
tafore, prenesena značenja kojima proroci samo
zornije dočaravaju činjenicu da je Izrael izabra-
ni narod.
Kršćanski koncept Oca, upravo suprotno, odno-
si se prije svega na Boga koji je otac Isusa Krista.
Osoba koju kršćani drže Bogom kazuje prije no što
je bila uhićena ovako: Ili misliš da ne mogu zamo-
54
Usp. Skupina pisaca: Rječnik biblijske teologije: 348–
349.
55
Skupina pisaca: Rječnik biblijske teologije: 349.

liti Oca svog da pošalje više od dvanaest legija an-
đela? Ali, kako bi se onda ispunila Pisma, prema
kojima tako mora biti (Mt 26,53-54).
Rekavši poslije pred Velikim vijećem da je Sin
Božji, Krist je stoga u svijesti većine članova vjer-
skoga Velikoga vijeća izrekao strahotnu rečenicu,
zbog koje je dijelom osuđen na smrt. Dakle, ti si
Sin Božji, rekoše svi na to. Vi pravo velite, jesam,
odgovori im. (...) Tada se svi digoše i odvedoše ga
k Pilatu te ga počeše optuživati (Lk 22,70; 23,1).
Biblija nije nastala izvan prostora i vremena,
stoga je dobro podsjetiti što misle druge teologije.
Susjedna grčka misao, a time i ona rimska, vrlo
rado prihvaćaju misao o Zeusu ili Jupiteru kao ocu
bogova i ljudi. Ona je politeistična i u njoj bog
ima mnogo sinova. Srodno je u hinduizmu gdje
ima mnogo utjelovljenja božanskih bića – Krišna
je tako jedan od njih, jedan od avatara.
Kršćanstvo, pa onda i kršćansko tumačenje
Biblije, od ovih se misli razlikuju u tome što drže
da je Krist jedinorođeni Sin Božji. Utjelovljenje
opisano u evanđeljima jest čin koji se imao do-
goditi samo jednom u cijeloj povijesti. Evanđelist
Ivan posebno promišlja odnose Oca i Sina, a uvod
u njegovu knjigu već je u tom smislu jasan.
I Riječ je tijelom postala / i nastanila se među
nama. / I mi smo promatrali / slavu njegovu / slavu
koju ima kao Jedinorođenac / od Oca (Iv 1,14).
Boga nitko nikada nije vidio: / Jedinorođenac-
Bog, / koji je u krilu Očevu / on ga je objavio (Iv
1,18).
Kad Matej u šestom poglavlju svoje knjige pri-
povijeda kako je Isus učio moliti, vidimo da on
sâm upućuje kršćane da Boga drže Ocem. Molitva
koju je Krist preporučio svakomu svojemu sljed-
beniku počinje s Oče naš – što nipošto ne znači
da je svatko tko se smatra kršćaninom Božji sin u
smislu u kojem je to bio Krist. Takva bi interpre-
tacija, sada i po kršćanskoj teologiji, odvukla u po-
liteizam – ona bi bila strašna hula. Riječ je dakle
o vrsti metafore, sličnoj po stupnju prenesenosti
upravo onoj kojom je pisac Staroga zavjeta poča-
33
1. Što je Biblija?
stio vjerne Hebreje. S druge strane, svatko može
Boga držati u općenitom i prenesenom smislu svo-
jim ocem, samo što se ne smije sam smatrati rav-
nim Isusu Kristu, jasno ako želi pripadati kršćan-
skoj vjeroispovijesti.
Zalazimo duboko u teologiju: to što se Krist u
prvom stoljeću utjelovio i na zemlji rodio nipošto ne
znači da prije toga uopće nije postojao. On je supo-
stojao s Ocem oduvijek, točnije izvan i prije svako-
ga vremena. Tako valja po kršćanskoj interpretaci-
ji razumjeti da uvod u Ivanovo evanđelje govori o
Kristovoj preegzistenciji: U početku bijaše Riječ / I
Riječ bijaše kod Boga – / i Riječ bijaše Bog. / Ona
u početku bijaše kod Boga. / Sve je po njoj postalo
/ i ništa što je postalo / nije bez nje postalo.
1. 6. 9. Duh Sveti
Već u drugom retku Biblije nalazimo Duha
Božjega: Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se
prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je
nad vodama (Post 1,2). Hebrejske su riječi za Duh
Božji rûăḥ ’lōhm. Bitno je upraviti pozornost na
to da se riječ Duh javlja uz riječ Bog.
Sama riječ rûăḥ sa specifičnim ăḥ dočetkom
ženskoga je roda, a označavala je duh, dah i vje-
tar. Iako je Bog duh i nema tijela, ne možemo reći
da određeno žensko načelo nije u njemu također
nazočno, što je vidljivo upravo u ženskom rodu ri-
ječi duh u izvorniku.
U knjizi proroka Ezekiela istaknuta je različita
uporaba ove riječi. Na kršćansku misao po kojoj
je Duh životvorac utjecalo je 37. Ezekielovo po-
glavlje s proroštvom o suhim kostima koje oživ-
ljuju pošto u njih zapuše duh.
Riječ duh u različitim se značenjima javlja u
hebrejski pisanim tekstovima današnjega Staroga
zavjeta 378 puta te još 11 puta u onim aramej-
skim.56 Sintagma Duh Sveti dolazi uočljivo rijetko,
56
Usp: Horn: 263 (ABD 3: 263).
Biblija kao književnost
samo dva puta, i to u kasno pisanim tekstovima,
naime u Izaije 63,10 te u 51. psalmu.
Grčke su riječi za Duh Sveti pneũma hágion.
Riječ pneuma javlja se 379 puta u Novom zavjetu,
samo tri puta može biti shvaćena u izvornom zna-
čenju vjetra ili daha, 275 puta povezana je s duhom
Božjim. Čak 92 puta javlja se pneũma hágion.57
Kako je Krist jedno s Ocem, tako je povezan i
s Duhom. Matej (1,18) i Luka (1, 35) svjedoče da
je Isusovo navještenje djelo Duha Svetoga, koji je
bio nazočan i pri Isusovu krštenju.
Prema evanđelistu Luki, Isus kaže svojim znan-
cima u Galileji da se na njega odnosi proroštovo
Izaijino: Duh Jahve Gospoda na meni je, / jer me
Jahve pomaza (Lk 4,18; Krist navodi Izaiju 61,1).
Isus će dar ovoga Duha dati apostolima dva puta,
najprije po uskrsnuću, prema Ivanovu evanđelju:
Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: Primite
Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni
su im; kojima zadržite, zadržani su im. (Iv 20,22-
23) Riječi se očito intertekstulano spajaju na pri-
povijest iz Postanka o stvaranju čovjeka (Post 2,7).
Time je i oživljavanje od mrtvih također pove-
zano s Duhom, kako svjedoči Pavao u Poslanici
Rimljanima 8,11.
Druga je važna pojava Duha Svetoga opisana
u Djelima apostolskim, u obliku vjetra i plamenih
jezika, nakon čega apostoli mogu govoriti dotada
im nepoznatim jezicima.
Zbog navedenih događaja iz Svetoga pisma, i
onih koji ovdje nisu nabrojeni, kršćanske teologije
Duha Svetoga redovito drže posebnom osobom koja
je i pravi Bog. Vjerovanje koje katolici izgovaraju
pri svakoj misi kaže za njega da je on Gospodin i
životvorac, a tako je naslovljena i enciklika pape
Ivana Pavla II. koja govori o Duhu Svetomu.
1. 6. 10. Sveto Trojstvo
Sama riječ Trojstvo nije u Bibliji u smislu koji
bi doslovno upućivao na Oca, Sina i Duha. Ima­mo
57
Usp. Horn 265 (ABD 3: 265); usp. Vojnović I: 237–240.
34
ipak u Postanku trojicu koja dolaze posjetiti Abra­
hama kraj hrasta Mamre.
Otac, Sin i Duh Sveti za većinu su kršćan-
skih teologija jedan Bog, koji se javlja u tri osobe.
Misterij trojednoga Boga, trojstva u jednom, jest
predmet vjere za dio kršćana – katolici su među
njima. Točno je da ova dogma ne nalazi velik broj
izravnih potvrda u Novom zavjetu. Među najvrjed-
nijima je završetak Matejeva Evanđelja: Krstite
ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Sličan je i
kraj Druge poslanice Korinćanima, koji je ušao
u liturgiju. Naravno da završni dijelovi poveća-
vaju bitnost iskaza i upućuju na mnoga mjesta
koja ističu sveze pojedinih članova Trojstva: Prva
Korinćanima 12,3; 2,10; Rimljanima 8,9; Luka
1,35; Ivan 14,8. Bitne su stoga i Kristove riječi iz
Ivanova Evanđelja: Ja ću moliti Oca i dat će vam
drugoga Branitelja koji će ostati s vama zauvijek.
Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti
ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi
s vama i jer će biti u vama (Iv 14,16-17).
Uz ono što je spomenuto u potpoglavlju o Ocu
i Duhu Svetomu, valja upozoriti na neizravan do-
kaz prisutnosti Trojstva u Starom zavjetu. Anto
Popović tumači povezanost Staroga i Novoga za-
vjeta te uz ostalo donosi teološku raščlambu tek-
sta o stvaranju čovjeka iz Postanka. U ulomku se
mijenja gramatičko lice, koje iz jednine prelazi u
množinu, konkretno u prvo lice množine imperfek-
ta. Izraz neka bude, jh zamijenjen je s načinimo,
nă‘śĕh āḏām znači načinimo čovjeka (Post 1,26).
»Bog oslovljava svoj Duh koji je bio nazočan i
aktivan na početku stvaranja (Post 1,2), odnosno
Krista, koji je bio nazočan pri stvaranju svijeta
(Kol 2,15‒17; Iv 1,1‒3; također Barnabina posla-
nica, Justin mučenik).«58
Popović dobro opaža da trinitarni smisao nije
bio uključen u misaoni obzor izvornoga autora.
Rečeno se slaže s novokritičarskom književnom
58
Popović: 39.

teorijom koja nas uči da namjera pisca ne mora biti
presudna za konačno značenje teksta.59
Dokazi o tome da Crkva vrlo rano vjeru-
je u Trojstvo jesu stare molitve: Apostolsko
Vjerovanje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje, na-
zvano po prvim općim saborima, Nicejskom 325.
i Carigradskom 381., na kojima su se našli teolozi
što su u to doba vodili Crkvu. O Trojstvu nadah-
nuto piše i sveti Grgur Nazijanski u svom spisu
Orationes.
1. 7. Reakcije na biblijske
tekstove
Evanđelja i Biblija u cjelini polazište su niza
nadahnuća u političkoj povijesti, kulturi i posebno
umjetnosti. Djelo je izvor i međa srednjovjekov-
ne skolastičke filozofije koja vrhunac doživljava u
Tominoj Summi, 1200 godina poslije Kristove smr-
ti. Suvremene kršćanske teologije temelje se najve-
ćim dijelom na Bibliji. Događaji opisani u Novom
zavjetu ipak su tumačeni i u pamfletu Toledot
Yeshu, Život Isusov, koji je kolao u srednjem vije-
ku među onima koji nisu vjerovali da je Krist Bog.
Primjeri iz književnosti, glazbe, likovnih um-
jetnosti i filma zahtijevali bi niz višesveščanih en-
ciklopedija.60 Iako to nije tema ove knjige, recimo
da Dante biva u cijelosti prožet biblijskom i ka-
toličkom mišlju. Teško je razumjeti Shakespearea
bez upoznatosti s Biblijom i kršćanstvom, i to ne-
59
Usp. Wimsatt: 3.
60
Za Bibliju u engleskoj književnosti takvo je djelo napra-
vio David Jeffrey Lyle – podatci su u poglavlju o Ka-
nonu i važnim Biblijama, pod Gottcent, John. Knjigu
o nazočnosti Biblije u ruskoj književnosti imaju Rainer
Grübel i Viktor Odinokov; njemačku književnost s to-
ga stajališta proučava Heinrich Schmidinger. U hrvat-
skom se prostoru odnosom Biblije i književnosti bave
Drago Šimundža, Božidar Petrač, Neven Jurica, Vla-
dimir Lončarević i niz drugih autora.
35
1. Što je Biblija?
rijetko s teologijama sukobljenim u Engleskoj eli-
zabetanskoga vremena, iako za shvaćanje ovoga
umjetnika treba biti svjestan i stoicizma. Goethe,
Tolstoj i Dostojevski često se pozivaju na evanđe-
lje, pa je, na primjer, nemoguće shvatiti razgovor
braće Karamazovih ili poglavlje o Velikom inkvi-
zitoru bez Biblije. Novomu zavjetu na specifičan
način pristupa Ime ruže Umberta Eca, i neke po-
vršne uspješnice. Filmske su adaptacije Scorceseov
i Gibsonov film.
Odnos teologije temeljene na Bibliji i prirod-
nih znanosti biva zanimljivim i u XXI. stoljeću.
Bog iz Biblije, koji je za kršćane i židove razuman
i logičan, iako ga nije uvijek lako shvatiti ni nje-
gove odluke prihvatiti, pretpostavlja red i sustav.
Takav ustroj svijeta može biti poticaj znanosti, jer
ona spoznaje red kojim je univerzum stvoren. O
rečenomu piše i vodi rasprave John Lennox, mate-
matičar s Oxforda.61 Na drugoj je strani u raspra-
vi Richard Dawkins, biolog, također s Oxforda, sa
svojom knjigom Iluzija o Bogu.62 Debata je zani-
mljiva za vjernike, agnostike i ateiste, a razumije
se da je bogata biblijskim motivima.
Šire kulturne ili političke interpretacije Biblije
znaju biti pogibeljnima. Katolički svećenik i po-
vjesničar August Franzen kaže za križare koji su
1099. osvojili Jeruzalem: »Strašno krvoproliće
koje su izvršili teško opterećuje njihove herojske
napore.« Povjesničar spominje žene, djecu i star-
ce koji su stradali.63 Mnogo bolje nije bilo ni kad
su križari 1204. osvojili tada kršćanski Carigrad,
i prije toga kršćanski i katolički Zadar. Povijest je
poznavala i poznaje niz svetih papa, ali je bilo i
drukčijih osoba. Korupcija koja vlada u drugoj po-
lovici petnaestoga stoljeća dala je dominikanca i
borca protiv zla Savonarolu, a za njegova je protiv-
61
Usp. Lennox: 19; također 57–76; 116–127.
62
Knjiga je u cijelosti pisana s ateističkih pozicija, kriti-
zira i agnosticizam te je kompendij novoga ateizma.
Podatci su u popisu literature.
63
Franzen:159.
Biblija kao književnost
nika Aleksandra VI., koji je postao papom 1492.,
rečeno da »predstavlja najnižu točku papinstva«.64
S druge je strane kršćansku vjeru, i time kul-
turu temeljenu na Bibliji, Europa oružjem branila
od napadaja iz arapskoga i turskoga prostora od
VIII. do XIX. stoljeća. Samo godinu dana pošto je
Aleksandar VI. postao papom Hrvatska se bori na
Krbavi. Hrvatska i kršćanstvo branili su se još u
XVIII. st. kad je 1715. pod Sinjem poražena tur-
ska vojska. Sinjski puk i branitelji vjerovali su da
im je u borbi pomogao zagovor osobe o kojoj piše
Biblija, Majke Božje u liku Gospe Sinjske. Cijeli
dio Biblije koji govori o Kristu i njegovim učeni-
cima pisan je grčkim jezikom, a Grčka se izbori-
la za svoju samostalnost od muslimanskih, turskih
osvajača tek 1832.
U XX. stoljeću mnogi su komunisti tvrdili da
Krist nije nikada ni postojao, a njihove enciklo-
pedije pisale su o Isusu podrugljivo, s ironijom
koja danas i mnogim agnosticima djeluje neumje-
sno. Komunistički je sustav propao, uništivši prije
toga milijune života. Knjiga Izlaska govori o hrani
s neba koja se zvala mana, i o tome da je svatko
skupio točno koliko mu je trebalo (Izl 16,17‒18), a
Djela apostolska pripovijedaju kako su vjernici pri-
nosili darove crkvi i imali zajednička dobra (4,32).
Tko bi htio krivo tumačiti ova mjesta, mogao bi u
njima naći korijene ideja koje su zastupali komu-
nisti. Dragovoljnost prihoda tu bi, na primjer, bila
jednostavno zanemarena.
Nacionalsocijalisti pokušali su u istom XX. sto-
ljeću ostvariti svoju vjeru temeljenu na zamisli pre-
ma kojoj je bitno samo rasno podrijetlo čovjeka.
Vjera im je propala, ali je također uništila miliju-
ne ljudi. Tko želi krivo tumačiti Ezru (9) ili neke
dijelove Brojeva (31,17) izvan surječja vremena i
cjeline biblijske poruke, zacijelo bi tu našao ko-
rijen svojih zamisli. Takav bi teško prihvatio po-
glavlje o strancima iz Druge knjige Ljetopisa 6,32
ili Levitskoga zakonika 25,47-51. Knjiga je u tom
64
Franzen: 195.
36
smislu izravna: Neka vam je jednak sud i strancu i
domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš (Lev 24,22).
Sami Židovi, i mnogi drugi maleni narodi, osje-
tili su na svojoj koži oštru porugu kojom nasilni-
ci napadaju upravo navedene riječi. Stranci su nas
naime znali progoniti u našim vlastitim zemljama.
Progonili su podmuklo promičući takozvano brat-
stvo i jedinstvo ili višekulturnost – a zapravo su,
skrivajući se iza lijepih riječi, osvajali našu hrvat-
sku zemlju i nametali svoje vlastite kulture.
Cijela Biblija uči nas da su se stari Židovi po-
nosili svojim predcima, govori da su dobro znali
tko su im očevi, majke, djedovi i prabake. Biblija
tumači kako su Mojsije, Jošua, Ilija, Elizej, Jehu
i Makabejci uporno čuvali narod, vjeru i zemlju
koju su im predci ostavili. Čineći tako, Knjiga go-
vori svakomu narodu i svakomu pojedincu, pa i
nama Hrvatima, da budemo ponosni i svjesni sebe.
Govori nam i to da znamo kako za svoj dom i za
svoj narod moramo katkad prinositi i velike žrtve.
Međutim, Biblija nas također uči da je kat-
kada zanos pogibeljan te da je mudro pričekati s
bunama: zar Sidkijina pobuna protiv Babilonaca
nije tako slična uroti Zrinskih i Frankopana protiv
Habsburgovaca? Pobuna je urodila jezovitim po-
sljedicama koje i danas osjećamo. Nadalje, Urija
iz Druge knjige Samuelove bio je Hetit, a vjerno je
služio svojoj izraelskoj domovini i svojemu kralju.
U svakoj bi se državi tako našlo pripadnika dru-
gih naroda, koji su voljeli i branili svoju zemlju
od napadača.
Došli smo tako do bitna mjesta. Biblija se ne da
tumačiti ako joj se ne poznaje cjelina i posebno je
ranjiva na postupke kojima bi se dijelovi iz cjeline
trgali. Biblijska poruka ima svoju dijakroniju, svoj
razvoj, i tko to ne vidi, ne poznaje svetu knjigu.
Bog je prema kršćanskoj teologiji jedan, ali nam se
u Bibliji stupnjevito očituje. Uostalom, slično mo-
žemo reći za Vede, među kojima na početku ima-
mo opisa bitaka koji naizgled nemaju poveznice s
milošću – a poslije dolazi do univerzalizma misli.
 1. Što je Biblija?

Papa Pio XI. suprotstavio se nacizmu 14. ožuj-
ka 1937. enciklikom Mit brennneder Sorge, S go-
rućom skrbi, u kojoj se poziva i na Stari zavjet i
na evanđelja – poziva se na vrijednost Biblije kao
cjeline. Prvi je nacrt napravio njemački kardinal
Michael von Faulhaber; tekst je redigirao i kar-
dinal Eugenio Pacelli, koji će poslije postati papa
Pio XII. U poslu su sudjelovali i biskupi Preysing
i von Galen, vjerojatno najoštriji kritičar Hitlerova
režima iz crkvenih katoličkih redova – i veliki nje-
mački domoljub.
Na Bibliju se poziva i enciklika Divini
Redemptoris, Božanski Otkupitelj, koja je 19. ožuj-
ka 1937. osudila komunizam i zločine što ih je i
ovaj sustav činio.
Točno je da čitatelj može u Bibliji, kao u nekoj
velikoj zemlji, naći pojedinosti koje nije poznavao.
Ali je i svaki čitatelj zemlja s neotkrivenim područ-
jima, a Biblija može u njemu naći dijelova njego-
va vlastite osobnosti kojih prije nije bio svjestan.
Je li ih Biblija i izgradila, prosudit će svatko sam.

UPITI 13. Koje osobe i događaji obilježuju ova razdoblja:

1. Što mislimo kad kažemo da je Biblija za kršćane i ži- a. XIX. st. pr. Kr.
dove sveta knjiga? b. XIII. st. pr. Kr.
2. O kakvu junaku redovito govori sveti tekst? c. Oko godine 1000. pr. Kr.
3. Po kojim su događajima nazvana dva velika dijela d. IX. st. PK
Biblije? Napišite točno knjige i poglavlja. e. Godina 721. pr. Kr.
f. Godina 587. pr. Kr.
4. Nabrojite pet osnovnih dijelova Staroga zavjeta i recite g. IV. st. pr. Kr.
o čemu govore. h. III. i II. st. pr. Kr.
5. Nabrojite pet osnovnih dijelova Novoga zavjeta i recite i. 7. ili 6. godina pr. Kr.
o čemu govore. j. dana mjeseca nisana Židovi slave blagdan....
6. Koliko knjiga ima katolički kanon za Stari zavjet, a ko- k. 7. travnja 30. godine
liko za Novi zavjet? (V)65 l. 36. ili 37. po. Kr.
7. Kojim su jezicima izvorno pisani Stari zavjet i Novi m. 70. po. Kr.
zavjet? n. 130. godina po. Kr.
14. Napišite ključne podatke o imenima JHVH i El /
8. Protumačite podrijetlo imena Biblija. Elohim.
9. Kad se prvi put u samoj Bibliji knjiga tako naziva? 15. Napišite hebrejski tetragram JHVH. (V)
Koji kršćanski pisac s kraja 1. stoljeća naziva Bibliju
tim imenom? (V) 16. Što znači ime Isus Krist?

10. Protumačite zemljopisni i politički položaj židovskih 17. Imenujte encikliku temeljenu na Bibliji koja se suprot-
kraljevstava u odnosu prema Egiptu, Asiriji, Babilonu, stavlja nacizmu.
Amonu, Moabu i Edomu. Na slijepoj povijesnoj karti 18. Imenujte encikliku temeljenu na Bibliji koja se suprot-
morat ćete upisati imena ovih zemalja te Jude i Izraela stavlja komunizmu.
– Južnoga kraljevstva i Sjevernoga kraljevstva.
KRATICE
11. Opišite ukratko zemljopisne regije (smještaj, plod- ABD – The Anchor Bible Dictionary
nost, oborine, poljodjelske kulture): Judeja, Filisteja,
BA – Biblijski atlas
Galileja, Jizreelska ravnica, Kraj oko gore Karmel,
Šefela, Depresija oko rijeke Jordan. (Ove regije morat NIV HE OT – New International Version Hebrew English
ćete upisati na slijepoj karti zemlje Izrael.) Old Testament (The Interlinear Hebrew-English Old
Testament)
12. Na slijepoj karti izraelske (nekad kanaanske) ze-
mlje upišite imena ovih gradova: Jeruzalem, Hebron, NTGEL – Novum Testamentum Graece et Latine
Mamre, Šekem, Megido, Beer-Šeba, Dan.
NAVODI IZ SVETOGA PISMA
1. Biblija, Stari i Novi zavjet (ZGB), Kršćanska sadaš-
65
Oznaka (V) kraj upita govori da podatci obuhvaćaju višu raz-
inu pristupa knjizi. njost, Zagreb, 1984.

37
Biblija kao književnost
2. The Interlinear Hebrew-English Old Testament (NIV
HE OT), John R. Kohlenberger III., Zondervan
Publishing House, Grand Rapids Michigan, 1987.
3. Novum Testamentum Graece et Latine (NTGE),
Augustinus Merk, SJ, Sumptibus Pontificii Instituti
Biblici, Rim, 1992.
LITERATURA
1. Amerl, Rudolf: Hebrejsko-hrvatski rječnik, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1997.
2. Berković, Danijel: Biblijski hebrejsko-hrvatski priruč-
ni rječnik, Hrvatsko biblijsko društvo, Biblijski institut,
Zagreb, 2012.
3. Borović, Pavle: Biblijski priručnik arheoloških, zemljo-
pisnih, i povijesnih pojmova, A. K. Preporod Beograd,
Znaci vremena, Zagreb, 1991.
4. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
5. Burić, Josip: Život i običaji Svete zemlje u Isusovo vri-
jeme, Crkva u svijetu, Split, 1998.
6. Copenhaver, Brian: Names of God, u: Jeffrey, Lyle
David (glavni urednik): A Dictionary of Biblical
Tradition in English Literature, Eerdamns, Gran Rapids
Michigan, 1992.
7. Dawkins, Richard: Iluzija o Bogu, Izvori, Zagreb, 2007.
8. Dearman, Andrew J. i Mattingly, Gerald L.: Mesha
Stela, u: Freedman, David Noel (glavni urednik): The
Anchor Bible Dictionary 4, Doubleday, New York
1992. (U tekstu: ABD)
9. Divković, Mirko: Latinsko-hrvatski rječnik, Naprijed,
Zagreb, 1980. (reprint djela iz 1900.)
10. Durkheim, Émile: The Elementary Forms of the
Religious Life, George Allen & Unwin, London, 1915.
11. Eliade, Mircea: The Sacred and the Profane: The Nature
of Religion, preveo Willard R. Trask, Harcourt, Brace
& World, New York, 1957.
12. Freedman, David Noel (glavni urednik): The Anchor
Bible Dictionary, Doubleday, New York 1992. (U tek-
stu: ABD)
13. Franzen, August: Pregled povijesti Crkve, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1983.
14. Freyne, Seán: Galillee (Hellenistic / Roman), u:
Freedman, David Noel (glavni urednik): The Anchor
Bible Dictionary 2, Doubleday, New York, 1992. (U
tekstu: ABD)
15. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
38
16. Fućak, Jerko: »Sklapam savez s vama«, u knjizi:
Prepoznavatelj Riječi Božje. Biblija u našim rukama,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.
17. Gesenius, Wilhelm Friedrich: Hebrew and Chaldee
Lexicon to the Old Testament, http: //www.tyndalear-
chive.com/tabs/ Gesenius
18. Hildebrandt, Ted: Hebrew Tutor, Parsons Church
Group, FindEx.com, Inc. Omaha, Nebraska, SAD,
2005.
19. Horn, F.W.: Holy Spirit, u: Freedman, David Noel
(glavni urednik): The Anchor Bible Dictionary 1,
Doubleday, New York 1992. (U tekstu: ABD)
20. Lennox, John: God’s Undertaker Has Science Buried
God? Lion Hudson, Oxford, 2007.
21. Jonge, de Marinus: Christ, u: Freedman, David Noel
(glavni urednik): The Anchor Bible Dictionary 1,
Doubleday, New York, 1992. (U tekstu: ABD).
22. Rose, Martin: Names of God in the OT, u: Freedman,
David Noel (glavni urednik): The Anchor Bible
Dictionary 4, Doubleday, New York, 1992. (U tekstu:
ABD)
23. Gluhak, Alemko: Hrvatski etimološki rječnik, August
Cesarec, Zagreb, 1993.
24. Horn, F. W.: Holy Spirit, u: Freedman, David Noel
(glavni urednik): The Anchor Bible Dictionary 3,
Doubleday, New York, 1992. (U tekstu: ABD)
25. Hughes, Gerald i Travis, Stephen: Biblija u prostoru i
vremenu, Duhovna stvarnost, Zagreb, 1985.
26. Léon-Dufour, Xavier (glavni urednik): Rječnik biblij-
ske teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1969.
27. Popović, Anto: Novozavjetno vrijeme, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2007.
28. Popović, Anto: Od slike Božje do Božjeg sinovstva,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.
29. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990.
30. Pals, Daniel: Seven Theories of Religion, New York,
Oxford University Press 1996.
31. Rebić, Adalbert: Vodič po Svetoj zemlji, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1983.
32. Rebić, Adalbert: Biblijske starine, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1992.
33. Rebić, Adalbert: Slovnica hebrejskog jezika s čitankom,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.
34. Rebić, Adalbert: Vodič po Svetoj zemlji, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 2010.

35. Rose, Martin: Names of God in the OT, u: Freedman,
David Noel (urednik):The Anchor Bible Dictionary, 4,
New York, London, 1992.
36. Skupina pisaca: Biblijski leksikon, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb 1972.
37. Skupina pisaca: Praktični biblijski leksikon, priredio
Anton Grabner – Haider; preveli Božo Lujić i Ladislav
Fišić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.
38. Skupina pisaca: Enciklopedijski teološki rječnik,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.
39. Senc, Stjepan: Grčko-hrvatski rječnik, Naprijed,
Zagreb, 1988. (reprint djela iz 1910.)
40. Simpson, J. A. i Weiner, E. S. C (priredili): The Oxford
English Dictionary, Volume VII., Clarendon Press,
Oxford, 1989.
41. Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srp-
skoga jezika, Knjiga III., Jugoslavenska akademija zna-
nosti i umjetnosti, Zagreb, 1973.
42. Skupina pisaca: Međunarodni znanstveni simpozij
Savez u Bibliji, Bogoslovska smotra, 80 (2010.).
43. Thompson, Henry O.: Yahweh, u: Freedman, David
Noel (urednik)The Anchor Bible Dictionary, 6, New
York, London, 1992.
44. Vojnović, Tadej: Velika biblijska konkordancija I i II,
Kršćanska sadašnjost i Dobra vest, Zagreb i Novi Sad,
1991.
45. Walters, Stanley: Jacob, Narrative of, u: The Anchor
Bible Dictionary, Volume 3; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
2. BIBLIJA, CRKVA I KNJIŽEVNOST
2. 1. Biblija i Crkva
2. 1. 1. Teorije recepcije i čitanje
Biblije
Osoba koja želi studirati Bibliju mora podosta
znati o tome kako knjigu shvaćaju kršćanske cr-
kve koje ju drže svetom. Takav student naravno
ne mora prihvatiti ništa od onoga što o Knjizi mi-
39
2. Biblija, Crkva i književnost
46. Wimsatt, W. K.: The Verbal Icon, Methuen and Co
Ltd, London, 1970. (Copyright 1954. The University
of Kentucky Press).
47. Wright, David P.: Holiness, u: Freedman, David Noel
(glavni urednik): The Anchor Bible Dictionary 3,
Doubleday, New York, 1992. (U tekstu i ABD)
DODATAK LITERATURI
a. zbitice (CD) s početnim tečajevima i izgovorom
za hebrejski i grčki:
Hildebrandt, Ted: Greek Tutor, Parsons
Technology, Hiawtha, Iowa, SAD, 2005.
Hildebrandt, Ted: Hebrew Tutor, Quick Verse,
FindEx.com, Omaha, Nebraska, SAD, 2005.
b. izvori na mreži (internetu) korisni za početnike koji
žele ući u izvorne tekstove:
b1) međuredna izdanja (redak hebrejskoga s translite-
racijom, redak engleskoga): Blue Letter Bible (da
biste otvorili redak, morate upisati engleski, reci-
mo, Romans 13:8, onda ići na Tools, Interlinear).
http: // www. mechon – mamre.org.
http. Interlinearbible.org.
http://www.bayithamashiyach.com (The Whole
scriptures).
b2) govornici čitaju biblijske spise na hebrejskom ili
grčkom: http://www.aoal.org.
(Hebrew Audio Bible, Academy of Ancient
Languages; cijeli Stari zavjet).
Greek Audio Bible, Academy of Ancient
Languages, dijelovi Novoga zavjeta).
sli Rimokatolička, Anglokatolička, Ruska pravo-
slavna crkva ili bilo koja reformirana evangelička
zajednica. Međutim, kako bi proučavatelj uvjerlji-
vije hvalio, nijekao ili jednostavno promišljao sta-
jališta uglednih ustanova, mora poznavati tvrdnje
o kojima namjerava raspravljati.
Odnos književnih djela i njihovih kritičkoin-
terpretacijskih prikaza u ovome je sličan odnosu
Biblije i različitih teologija. Nitko ne može biti
Biblija kao književnost
prisiljen da tumačenja Lyndall Gordon ili Helen
Williams o T. S. Eliotu prihvati kao potpunu isti-
nu – ali onaj tko njihove interpretacije želi negi-
rati, mora ih poznavati isto tako dobro kao i onaj
tko ih misli prihvatiti.
Zbog ograničenih mogućnosti, pisac ovih re-
daka može nešto podrobnije govoriti samo o ri-
mokatoličkom stajalištu prema Knjizi. Važnije je
ipak to da namjera teksta nipošto nije promidžba
vjere ili određene vjeroispovijesti. Čitatelj će sam
zaključiti s čime se slaže, što će mu kao budućemu
stručnjaku za književnost ili jednostavno zaintere-
siranoj osobi trebati te što misli napadati ili hvaliti.
Pojam čitateljske zajednice prihvaćen je unu-
tar sustava književnih teorija što se nazivaju rea-
der response theories, dakle u širem smislu teo-
rije recepcije.66 Riječ je o sustavima upravljenim
čitatelju. Pojam čitateljske zajednice posebno tu-
mači Stanley Fish u knjizi Is There a Text in This
Class? Ima li teksta u ovoj predavaonici? Pojmovi
žanra, autora, razdoblja i teksta po Fishu su uspo-
stavljeni u čitateljskim, odnosno interpretativnim
zajednicama više nego u pojedinim tumačima ili
interpretatorima. Zapravo nema pravoga tumača
bez neke čitateljske ili interpretativne zajednice.
Odgovor na upit iz naslova Fishove knjige bio bi
s jedne strane negativan, jer, po tome teoretičaru,
smisao teksta nije zauvijek isti i nije nepromjenjiv.
S druge strane, odgovor bi bio i pozitivan jer odre-
đena zajednica koja čita ipak uspostavlja smisao
teksta i time sam tekst u predavaonici ili u nekom
drugom obliku međusobnoga suobraćaja. Točnije,
zajednica verificira značenje teksta.67
Primijenimo li prikazanu teoriju na odnos
Crkve i Biblije, valjalo bi reći da Crkva smisao
66
Usp. Biti: 404; Cuddon: 733.
67
Usp. Fish: 11 (»Thus the act of recognizing literature
is not constrained by something in the text, nor does
it issue from an independent and arbitrary will; rather
it proceeds from an collective decision as to what will
count as literature, a decision that will be in force only
so long as a comunity of readers or believers continue
to abide by it.«) Usp. i 302–322.
40
teksta ne uspostavlja, ona za njim stalno traga.
Tako želi shvatiti smisao koji je sam Bog u tekst
unio, naravno po njezinim stajalištima. Ovime smo
se od Fisha istina prilično udaljili, jer on inzisti-
ra na tome da smisao uspostavlja čitateljska za-
jednica. No Crkva bi zacijelo rekla da je Bog na
njezinu čelu te da ju vodi i nadahnjuje u ispravnu
tumačenju.
Čitatelj Biblije u XXI. stoljeću mora biti svje-
stan da će pripasti određenoj čitateljskoj zajednici,
da će ga stajalište prema problemima koje knjiga
otvara – recimo prema tomu što je povijesna istina,
a što istina izrečena metaforom – svrstati u odre-
đenu zajednicu. Moguće su individualne i poseb-
ne mijene, iako je često riječ o manjim ili većim
utjecajima druge čitateljske zajednice.
Kršćanske crkve ili, šire, kršćanski svijet, u
smislu čitanja Biblije, u nekim su aspektima slič-
ne onomu što Fish zove čitateljskom zajednicom.
U užem smislu zajednicu čine vjernici, ali mogu
joj pripadati i oni koji ne vjeruju, ali prihvaćaju
kršćansku kulturu. Pripada li čitatelj drugoj čita-
teljskoj zajednici, recimo agnostičkoj ili ateistič-
koj, mora također biti svjestan da će ta pripadnost
usmjeravati, ako ne i određivati njegovo čitanje
Biblije.
Činjenica da netko ne ide na posao na dan kad
se slavi Kristovo rođenje određuje način na koji će
čitati o tome događaju u Bibliji. Podatak po kojem
su u povijesti postojale i vladale čitateljske zajed-
nice koje su naređivale ići na posao upravo na taj
dan, i to u zemljama s većinom koja se na taj dan
htjela odmarati ili slaviti, također je dobro znan.
Mislim reći da su u mojoj mladosti komunisti na-
ređivali obavljati sve poslove na Božić.
Pružit ću čitatelju ove knjige ključna stajališta
Rimokatoličke crkve o Bibliji, kako bi ih lakše ra-
zumio, a onda će sam odabrati svoje daljnje po-
stupke. Nema teksta koji na neki način nije posre-
dovan dvjema okolnostima: prva su okolnost uvjeti
u kojima je objavljen, a druga su okolnost stajališta
moćnih tumača prema tom tekstu.

Pripovijest koju je Tolkien mogao napisati i
izravno odnijeti svojoj budućoj supruzi, s izričitom
namjerom da ju ne čita nitko drugi do nje, također
je posredovana okolnostima. Posredovana je uvje-
tom osobne ljubavi među autorom i recipijenticom,
činjenicom da ju on namjerava uskoro zaprositi, za-
tim povijesnim okolnostima borbi u Prvome svjet-
skom ratu, u koje se autor mora vratiti. Sve navede-
ne okolnosti već čine određenu interpretaciju.
Nobelom ovjenčani Goldingov Gospodar muha
pojavio se kao i svaka druga knjiga, ali tek pošto
je djelo niz nakladnika odbio. Podatak koji kaže
da se tekst nije pojavio kao ciklostilom68 tiskan i
onda potajno raširen uradak, stvorio je kontekst.
Student koji ovaj roman čita na hrvatskome jeziku
sa sviješću da je riječ o jednoj od knjiga o kojoj se
najviše raspravljalo na američkim sveučilištima u
drugoj polovici XX. stoljeća te da ona nešto go-
vori o kršćanskoj tradiciji koju su njegovi predci
s mukom za njega obranili, također ima već pred
sobom vrlo jasnu interpretaciju.
Jesenjinova pjesma Doviđenja dragi uvjetova-
na je već time što je napisana krvlju na zidu hotela
i što autor nakon toga nije napisao ništa, nego je
počinio samoubojstvo.
Druga je razina, ili druga okolnost, kritika koja
piše o svim spomenutim djelima i uz to ih nagra-
đuje ili ih jednostavno ignorira u svakom smislu
te tako opet djeluje na svijest čitatelja. Ideologija
biva ovdje naglašeno važnom, katkad na štetu dje-
la, katkad uzdižući i njegove nevrijedne dijelove.
Biblija također dolazi s interpretacijom, znači
posredovana je, samo što je to u vezi s njom nagla-
šenije nego u knjiga koje su samo umjetnost. Nije
riječ tek o tom da su knjigu komentirali mnogi: od
Jeronima koji ju je preveo na latinski do Freedmana
koji je u XX. stoljeću istraživao arheologiju zemlje
u kojoj je pisana. Riječ je mnogo više o tom da se
na nju pozivaju i brane ju moćne ustanove te da ju
68
Naprava koja je bila u uporabi prije izuma stroja za ko-
piranje i omogućivala je da se tekst na papiru na odre-
đen način umnoži.
41
2. Biblija, Crkva i književnost
s druge strane napadaju također moćne ustanove i
uhodana promidžbena industrija. Riječ je konačno
o tome da se zbog osoba iz Biblije vodio više nego
jedan rat, da je ona nadahnula više nego jedan mir,
da su se zbog nje razarale i gradile države i cije-
le kulture. Zaboraviti takve okolnosti znači svjesno
smanjivati mogućnost pravilna čitanja.
2. 1. 2. Otvorena i zatvorena djela
Zašto su potrebni katekizmi i slične knjige?
Zašto je nužno dalje tumačiti Bibliju kad je ona
sama po sebi vrijedna i u njoj je moguće naći od-
govore na sve nedaće?
Odgovorit ćemo na ovaj upit najprije zaobi-
lazno, opet s pomoću jedne od književnih teorija
u XX. stoljeću. Umberto Eco u knjizi Otvoreno
djelo (Opera aperta), uči da imamo otvorena i za-
tvorena djela. Zatvorena djela unaprijed određuju
čitateljev odgovor na svoje tvrdnje, opise i sta-
jališta. Detektivske pripovijetke i romani Agathe
Christi jesu uglavnom upravo takva zatvorena
djela. Zločin jest ili nije počinila određena osoba.
Vjerojatno bi najzatvoreniji tekst bila uputa za pri-
pravak određenoga lijeka: čitatelj se mora pozor-
no držati svih uputa do posljednje vrste sastojka i
svakoga grama mjere. Nešto manje zatvorena djela
bili bi recepti za jelo.
Suprotno tomu, otvorena djela kao da traže su-
radnju čitatelja i mogu se shvaćati i interpretirati
na različite načine.69 Primjer bi bila Eliotova Pusta
69
Usp. Eco: 4; » A work of art, therefore, is a complete
and closed form in its uniqueness as a balanced orga-
nic whole, while at the same time constituting an open
product on account of its susceptibility to countless
different interpretations which do not impinge on its
unadulterable specificity. Hence, every reception of a
work of art is both an interpretation and a performan-
ce of it, because in every reception the work takes on
a fresh perspective for itself.
Nonetheless it is obvious that works like those of Be-
rio and Stockhausen are »open« in a far more tangible
sense. In primitive terms we can say that they are quite
Biblija kao književnost
zemlja, gdje nije jednostavno dati odgovor ni na
upit o tome završava li djelo naznakom nade ili
ironijom; nije lako reći ni to jačaju li kršćanski
simboli u poemi ili oni slabe. Tek iz usporedbe
prvotnih i kasnijih pjesnikovih napomena, ako se
shvate kao sastavni dio teksta, biva jasnijim na-
glasak na kršćanstvu u posljednjim napomenama.
Biblija je u nizu svojih simbola i njihovu raspo-
redu vrlo otvoreno djelo. Poglavito je otvorena ako
u njoj tražimo izravne upute za to kako postupati u
skladu s njezinim mislima u svakodnevnu životu, i
to dugo nakon vremena nastanka biblijskih teksto-
va. Biblijski su simboli višesmisleni, a iskazi često
tumačivi na različite načine. Nadalje, moglo bi se
učiniti da su tvrdnje iz različitih knjiga međusobno
vrlo suprotstavljene. Evo nekih primjera.
Krist se dragovoljno predao na muku i smrt.
Znači li to da politički i vojni vođe, koji žele slije-
diti Krista, moraju sebe i svoj narod predati drago-
voljno na milost i nemilost napadačima? Ili moraju
žrtvovati sebe i svoje vojnike u borbi za dobrobit
ostaloga dijela svojega naroda?
Krist je kazao da onomu tko te udari po jednom
obrazu moraš dati i drugi obraz kako bi te udario.
Znači li to da onaj tko je lažno optužen i žele mu
nepravedno oteti djedovinu mora prepustiti zlomu
tužitelju i ono što taj ne traži?
Krist je rekao u Evanđelju po Luki da onaj koji
dotad nije imao mača mora nabaviti to oružje. Što
ovdje znači riječ mač? Je li to samo preneseno
značenje koje zapravo govori o duhovnoj ljubavi i
strpljivosti, pa i o teološkom i biblijskom znanju?
Ili kršćanin, a onda i država s kršćanskom veći-
nom stanovništva, imaju pravo na stvarno oružje
i pravu oružanu borbu? Navedeni i idući primjeri
pokazuju potrebu za dodatnim tumačenjima biblij-
skih tekstova.
literally »unfinished«: the author seems to hand them
on to the performer more or less like the components
of a construction kit.«
42
2. 1. 3. Nasilje
u Starom zavjetu:
istaknuta mjesta
Već je istaknuto da je Biblija posebno ranjiva
kad se pojedini dijelovi trgaju iz cjeline koju je
stvorila. U Bibliji ima u tome smislu doista pogi-
beljnih mjesta: ona kao da se suprotstavljaju općoj
poruci ljubavi i nade – koja na tolikim stranicama
u Svetom pismu prelazi granice stališa, roda, na-
cije vremena i, konačno, same smrti. Navest ćemo
teška mjesta jedno po jedno, a onda iznijeti i neke
načine kojima su se prikazani događaji dosad tu-
mačili.
a) Pošto se kralj Sidkija bio pobunio, Babilonci
su osvojili i uništili Jeruzalem, kraljeve sino-
ve u Ribli pred njegovim očima pogubili, nje-
ga oslijepili, a stanovništvo 587. godine odveli
u progonstvo. Na kraju Psalma 137. govori se
o tome da je blažen onaj tko uzme babilonsko
dijete i smrska ga o zid.
b) Knjiga Brojeva na početku 31. poglavlja na-
vodi da je JHVH rekao Mojsiju: Iskali osve-
tu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pri-
družit ćeš se svojim predcima. Nakon toga su
Izraelci poubijali muškarce, a žene odveli u rop-
stvo. Mojsije se uskoro razljutio i tražio da po-
ubijaju i sve žene koje su poznale muškarca te
svu mušku djecu. Žene koje nisu poznale muš-
karca, kaže Mojsije, ostavite za se (Br 31,18).
c) Ponovljeni zakon donosi u 20. poglavlju upu-
tu o ratu. Pri borbi s udaljenim gradovima,
treba im najprije ponuditi mir. Ako ne prista-
nu, nakon borbe valja sve muškarce pobiti, a
žene, djecu i stoku treba uzeti i u njima uživa-
ti, jer je to plijen koji je dao Jahve (Pnz 20,14).
Međutim, u ratu protiv kanaanskih naroda –
Hetita, Amorejaca, Kanaanaca i Perižana,
Hivijaca i Jebusejaca – valja sve uništiti i pre-
dati svetomu heremu70 (Pnz 20,17). Knjiga tvrdi
da tako zapovijeda JHVH.
70
Jedno od značenja riječi jest uništenje, za podrobnosti
usp. Lilley 171 – 173.

d) Čini se da je zapovijed provedena i pri osva-
janju Jerihona, što je opisano u Knjizi o Jošui.
Grad je bio osvojen pošto su stari Izraelci sed-
moga dana sedam puta obilazili oko njega no-
seći Kovčeg Saveza i trubili u bojne trublje od
ovnujskih rogova. Zidine su tada pale i taj dio
pripovijesti poznaju mnogi, a dio što slijedi ma-
nje je tumačen: nakon pada uslijedio je pokolj
(Još 6,21). Izvješća nalazimo i u opisu zauzeća
grada Aja, pa onda u 10,28 i 10,35. Tako je i u
Ezekielu 9,6.
2. 1. 4. Mogućnosti tumačenja nasilja
Glede iznesenih primjera dobro je prije svega
pogledati Tumačenje Biblije u Crkvi. Tekst govori
da se Biblija ne smije tumačiti tako da potiče rasi-
zam, antisemitizam ili seksizam.71
Spis možemo tumačiti ako za njega znamo i
ako ga pošteno proučavamo, a ne ako o njemu stal-
no šutimo i pravimo se da ga nema.
Maimonides, ugledni rabin rođen 1135., drži da
prije navedena zapovijed nije apsolutna te da je i
Jošua u svojim borbama dao tri mogućnosti gra-
đanima: bježati, živjeti s Izraelcima i boriti se.72
Kršćanski tumač John Yoder (rođen 1927.)
kaže da je propis o ubojstvu i plijenu bio poseban
u to vrijeme jer je sprječavao pljačku, pa je vodio
prema nenasilju.73
Carl Ehrlich, suvremeni profesor hebrejske
Biblije sa sveučilišta u Yorku, drži da je većina
židovskih komentatora šuteći prelazila preko na-
71
Skupina pisaca, T: 137.
72
Usp. Drazin: 77–83; većina navoda od ovoga mjesta
do poglavlja Što je katekizam nalaziva je i na http://
en.wikipedia.org/wiki/Herem; war or property (uvid 15.
siječnja 2012.) Navode iz Drazina, Ehrlicha, Lusticka,
Dawkinsa, Pitkanena i Lilleya naknadno sam provjerio
iz samih knjiga i ovdje donio prema tim izvorima.
73
Yoder: 115 – 116.
43
2. Biblija, Crkva i književnost
vedenih mjesta iz Jošue.74 Suvremeni se istraživači
uglavnom slažu o tome da su prikazi iz ove knji-
ge pripovijesti nastale u deuteronomističkoj školi,
no Ehrlich misli da valja ispitati kako se židovska
zajednica odnosila prema njima.75
Budući da je Kristova preegzistencija dobro po-
svjedočena u Bibliji (1 Kor 8,6; Kol 1,16; Iv 1,1),
kršćanski teolozi i uopće pisci također mogu pro-
mišljati tumačene okolnosti iz Staroga zavjeta.
Utjecajni rabin Šlomo Aviner, rođen 1943., mi-
sli da su, s humanističkoga stajališta, osvajači bili
u krivu kad su uzeli zemlju Kanaancima. No, kaže,
ima samo jedna dopuna: »Božja nam je zapovijed
naredila biti narodom zemlje Izraela / of the Land
of Israel/.«76
Lustick ispituje i rečenicu iz Estere 8,11 koja
dopušta uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narod-
nu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štedeći ni
djecu ni žene.77
Za ukupnu procjenu mjesta korisno je znati da
je ovdje također riječ o pripovijesti koja nije po-
vijesno potvrđena te da se židovski narod u fabuli
brani od onih koji ga žele zatrti. No, i naracija bez
povijesne utemeljenosti u utjecajnoj knjizi biva po-
gibeljnom u primjeni poruka na konkretan život.
Biolog s Oxforda Richard Dawkins, koji se
izjašnjava ateistom, drži da su prije spomenute za-
74
Ehrlich: 118. (»Among Jewish commentators … the
disturbing nature of Joshua has for the most part been
passed over in silence…«). Supruga profesora Ehrlicha,
rabbi Michal Shekel, izvršna je ravnateljica rabinske
udruge grada Toronta.
75
Ehrlich: 117.
76
Lustick: 76 navodi Šlomu Avinera: Messianic Realism
115 – 116; ugledni rabin zapravo rabi riječ catch, kva-
ka, na mjestu na kojem smo u prijevodu stavili dopuna.
77
Usp. Lustick: X.
Biblija kao književnost
povijedi nemoralne.78 Niz znanstvenika smatra da
je osvajanje Kanaana bilo genocidno.79
Pekka Pitkanen, sa Sveučilišta Gloucestershire,
govori o demonizaciji drugoga prije samoga nasilja
te kaže da se biblijski materijal ne smije rabiti da
bi se postupci opetovali.80 Esej također vidi nevolje
oko povijesnih činjenica i naracije o njima, naime
bi i sama naracija mogla poslužiti kao dopusnica
za nasilje.81 Tekst također napominje da nema ne-
interpretiranih činjenica.82
Naravno, sva prikazana tumačenja ograničuju
se upravo i isključivo na ovdje izdvojena mjesta.
Sa stajališta cjeline biblijske poruke, valja uputiti
na razvoj mišljenja i brojna mjesta koja utemeljuju
čovjekove moralne djelatnosti u Bibliji.83 Izraze to-
lerancije srećemo i u Ponovljenom zakonu (33,3),
78
Dawkins: 281. Dawkinsova knjiga Iluzija o Bogu preve-
dena je i na hrvatski, a korisno ju je kako sam već rekao,
poznavati vjernicima, agnosticima i ateistima. Tekst u
dijelu govori o problematici kojom se bavi ovo poglavlje.
Knjiga je pisana esejističkim stilom, a sadržava povišene
i podrugljive tonove. Naravno da svaki autor u svjetona-
zoru koji je izabrao vidi najveći udio dobra. Nevolja biva
u tome što se nerijetko za sve zlo okrivljuje »drugi« dok
se »naši« nastoje nekako opravdati. Tako i Dawkinsono-
va tvrdnja prema kojoj »pojedini ateisti mogu činiti zla
djela, ali oni ne čine zla djela u ime ateizma« (Dawkins
2007: 253) djeluje tragikomično u svjetlu komunistič-
kih zlodjela. Zainetersiranima preporučujem knjige Ante
Bakovića Batinama do oltara i Hrvatski martirologij. S
Dawkinsom je raspravljao John Lennox, profesor mate-
matike s Oxforda. Preporučljive su njegove knjige The
Bible and Ethics (2011.) i Gunning for God: A Critique
of the New Atheism (2011.).
79
van Wees: 242; slično: Leonard Kravitz: Crime and
Punishment in Jewish Law (1999., str. 31); Shaul Ma-
gid: Subverting Scriptures: Critical Reflections on the
Use of the Bible (str. 234); Robert Cohn: The Other in
Jewish Thought and History: constructions of Jewish
Culture and Identity (1994., str. 76 – 77).
80
Pitkanen: 280–281.
81
Usp. Pitkanen: 281.
82
Usp. Pitkanen: 292.
83
Usp. Skupina pisaca, Papinska biblijska komisija: Bi-
blija i moral, Biblijski korijeni kršćanskog djelovanja
(podatci su u popisu literature).
44
Levitskom zakoniku (19,33), Izaiji (56,6), Ruti i
na nizu mjesta u Novom zavjetu. No, ipak, na tim
su mjestima i surječja posve drukčija. Treba vidjeti
što se može učiniti u prije navedenim situacijama.
Pokušaji tumačenja koji slijede donose različi-
ta stajališta. Među njima će biti i onih koje ne pri-
hvaćaju kršćanske crkve ili druge vjerske zajedni-
ce te onih koje ne bi prihvatili ateisti. Promišljanja
ćemo također navesti bez komentara o tome ko-
liko su ona logički održiva. Neka od njih bivaju
korak na putu koji bi opravdao mnoštvene zločine
u bližoj i daljoj povijesti, što je s etičkoga stajali-
šta nedopustivo. Brojevne oznake sa zagradom ne
prate slovne oznake iz prethodnoga članka, nego
nastoje protumačiti stajalište prema svim mjestima.
1) Peta zapovijed Ne ubij dana je za ljude, a ne
za Boga. JHVH je Bog i vrhovni Gospodar, on
život daruje i ima ga pravo uzeti. Sve što kaže
i učini ispravno je, a bira osobe koje želi da za
njega provedu određene zadatke.
2) Svi Hetiti, Perižani i drugi narodi, nazočni na
određenom području i u određenom dobu, bili
su od prvoga do posljednjega posve pokvareni.
JHVH je znao da se ne mogu popraviti i stoga
ih je uništio. Mojsije i Jošua samo su sredstva
kojima provodi svoju volju. Što je bilo s umo-
renim ljudima nakon smrti, u ovom času nije
dostupno znanstvenoj spoznaji. Tumačenje je u
osnovi samo dopuna prvomu ovdje iznesenomu
stajalištu.
3) Usprkos tomu što je i prije i poslije ulaska iza-
branoga naroda u Kanaan bilo seoba i nasilja,
ova je seoba posebna. Nju je naredio sam Bog
i izabrani je narod napravio ono što je morao
napraviti. Riječ je o novoj dopuni prvomu pru-
ženomu govoru.
4) Biblija ne govori samo o tome kakvi bi ljudi i
njihove zajednice trebali biti, nego opisuje ka-
kvi oni doista jesu u stvarnosti. U povijesti je
bilo velikih seoba pri kojima su jači i tehnički
napredniji narodi osvajali zemlju na kojoj su
do tada živjeli slabiji narodi. Nasilje se provo-

dilo i nad pripadnicima manjina u već obliko-
vanim državama. Postupci su znali uzrokovati
nestanak cijelih nacija. Malo je tko izvan toga
kruga i mnogi su postupali poput Mojsijeve i
Jošuine vojske ili bi možda bili tako postupali
da su imali snage. Na podlozi suvremenije po-
vijesne zbilje, opisi iz Staroga zavjeta govore
da je ljudski rod napredovao u tehnici ubijanja,
a nije napredovao u etici.
5) Uključimo li JHVH u uobičajen red ljudske
prosudbe, njegove su zapovijedi neodržive sa
stajališta etičke i pravne znanosti. Stoga su i
postupci osoba koje su provodile naredbe uve-
like izvan moralnih normi. Ni jedan današnji
vojnik ili vojni zapovjednik ne smije tako dje-
lovati.
6) Nasilje su činili i drugi narodi pri svojim seoba-
ma dok su osvajali kontinente ili njihove manje,
a ipak lijepe dijelove. Tako su nasilje provodi-
li i pripadnici židovskoga naroda, pa i drugih
naroda u bližoj i davnijoj povijesti. No, pošto
je počinjeno nasilje opisano u Bibliji, netko je
jednostavno izmislio da je JHVH naredio takve
postupke kako bi time opravdao narod.
7) Opisi iz Staroga zavjeta jesu fikcija i metafori-
čan govor, napad na Jerihon uopće se nije do-
godio kako je to prikazano.
8) Točno je da je riječ o fikciji, no stajalište pri-
povjedača prema događajima posve je stvarno.
Pripovjedač je možda dijelom epski odmaknut,
no očitije biva da opravdava nasilje nad ženama
i djecom, dapače, moglo bi se učiniti da u nje-
mu uživa. S druge strane, ako pripovjedač koji
opisuje nasilje uživa ili opravdava, to ne smije
činiti današnji čitatelj i ne znači da to čini sre-
dišnja inteligencija koja živi iza cijele knjige.
9) Riječ je o kušnji poslušnosti Bogu. Pravi vjer-
nik mora dokazati da je voljan provesti sve što
Bog od njega traži. Ipak, nije dokazano da je
nakon biblijskih vremena JHVH tražio od neke
osobe ili zajednice činiti opisane pojedinosti.
45
2. Biblija, Crkva i književnost
10) Prikazana djela doista stavljaju na kušnju, ali
prije svega čitateljevu dobrotu. Kušnja je slična
onima kroz koje su morali prolaziti Abraham,
Job i žena Sirofeničanka koju je Krist naizgled
najprije odbio, a onda nakon pokazane vjere
ipak izliječio. Čitatelj ne smije činiti onako
kako su pogrješno činile osobe koje su provo-
dile prije opisana djela. Valja ipak napomenuti
da su pri Abrahamovoj žrtvi te u razgovoru sa
Sirofeničankom božanske osobe na kraju iska-
zale milost upravo tada nazočnim ljudima u
kušnji.
René Girard također piše o razlikama u prikazu
nasilja u Bibliji i u mitu. Razlika je u tome što »u
mitu doznajemo o smaknućima od počinitelja koji
drže da su počinili ispravnu stvar linčujući svoje
žrtve, dok u Bibliji o tome doznajemo od samih
žrtava«.84 U svjetlu tumačenih mjesta iz Svetoga
pisma, ova napomena izgleda netočnom. Na nizu
mjesta Biblija prikazuje nasilje i sa stajališta na-
silnih osoba.
2. 1. 5. Što je katekizam?
Odgovore na neke od opasnih upita iz prijašnjih
članaka daju i katekizmi. Oni su u Ecoovu smislu
vrlo zatvorena djela, jer moraju biti konkretni i ja-
sni. Pisac ovih redaka ne poznaje ni jednu vjersku
zajednicu koja nema neku vrstu zakonika, pisane
ili usmene zbirke uputa pojedincu o tome što mu je
činiti u određenoj životnoj situaciji. Zapravo nema
ni jedne organizirane skupine osoba – od udruga
za zaštitu šuma, preko stranaka do država i držav-
nih saveza – koji nemaju takve pisane upute. Oni
se mogu zvati zakonici, pravilnici, ustavi, regule.
Dio takvih pravila unutar crkve jesu tumačenja na-
čina kojima određena zajednica shvaća Bibliju – i
na temelju toga određuje dužnosti čovjeka.
84
Girard, 1999: 392.
Biblija kao književnost
Neke vjerske zajednice svoje katekizme tako i
nazivaju te vrlo rado o njima govore. Druge radije
o tome govore tiše, a niz zajednica rado ističe da
je Biblija sama po sebi dostatna.
Riječ katekizam izvedena je iz grčkoga kata što
znači dolje, i echein, što bi bilo 'zvučati'. Smisao bi
se mogao povezati ovako: ulijevati zvuk. Kateheza
je vjerska pouka, a katekizam je temeljna knjiga
za tu pouku.
Katekizmi uče vjernike što i kako im je postu-
pati u svakodnevnu životu; oni upućuju vjernika
koja su mu prava i dužnosti prema drugim ljudima,
Bogu i samoj toj zajednici ili Crkvi. Ovdje nam je
bitno to što poučavaju vjernike kako moraju shva-
ćati Bibliju žele li doista pripadati određenoj vjer-
skoj zajednici.
Kršćanski katekizmi izvode svoje misli i upu-
te iz Biblije. Katekizmi međutim, kako je rečeno,
uče i o samoj Bibliji, izdvajaju ono što je bitno za
određenu vjersku zajednicu i na temelju toga ure-
đuju život vjernika. Opet ću kazati kako nitko ne
smije prisiliti čovjeka da prihvati određenu vjeru,
a to i sâm katekizam Katoličke crkve naglašava.
Katekizam znači ne daje tek moralne upute,
on tumači i Bibliju određujući kako valja shvati-
ti pojedine njezine dijelove. Tumačenja različitih
vjerskih zajednica razlikuju se, a time se razlikuju
i teologije. Evo primjera. Ima kršćanskih zajedni-
ca koje čvrsto vjeruju u uskrsnuće na kraju svijeta
i vremena. Ali, ne vjeruju u posebno razvijen za-
grobni život između smrti čovjeka i njegova uskr-
snuća na tom kraju svijeta i vremena, po drugom
Kristovu dolasku. Duša poslije smrti, po tom tu-
mačenju, boravi u nekoj vrsti duboka sna i čeka
Boga koji će zaustaviti vrijeme i uskrisiti mrtve.
Tada tek dolazi jedini sud. Kristovu parabolu o si-
romašnom Lazaru koji nakon smrti boravi u kri-
lu Abrahamovu, i očito mu je dobro, te o bogata-
šu koji se nakon smrti muči u ognju i žeđi pakla
(Lk 16,19-31) oni koji ne vjeruju u zagrobni ži-
vot prije Sudnjega dana shvatili bi kao preneseno
značenje koje se ne zbiva doista. Ili bi shvatili da
46
je riječ o opisu konačnih događaja, koji se zbiva-
ju nakon kraja svijeta i vremena, poslije velikoga
suda. Inačice ovoga nauka govorile bi da duša nije
besmrtna, nego propada s tijelom – što ne znači da
ne može biti uskrišena.
Suprotno tomu, katolička bi interpretacija rekla
da je rečeno mjesto s Lazarom jasan dokaz zagrob-
noga života, koji se zbiva nakon smrti i posebnoga
suda za pojedinu dušu, a prije velikoga konačnoga
suda za sve duše – koje su po tomu očito besmrtne.
U ovom je obzoru zanimljiv i prijenos mjesta s
dobrim razbojnikom iz Lukina evanđelja. Vjerske
zajednice koje vjeruju u zagrobni život odmah na-
kon smrti imaju ovakav tekst Kristovih riječi raz-
bojniku: On mu reče: Zaista, kažem ti, danas ćeš
sa mnom biti u Raju (Lk 23,43).85 No, ima i Biblija
koje uređuju druge vjerske zajednice, pa one to
prenose drukčije: A Isus mu je rekao: »Zaista, ka-
žem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.«86 Mjesto
zareza tako bitno određuje okolnosti. Prema prvoj
inačici, razbojnik će u danu Isusova iskaza biti s
Isusom u raju. Prema drugoj inačici, Isus govori
danas, ali to ne znači da će razbojnik biti istoga
dana s njim u raju.
Nemaju pravo oni koji misle da su ovi problemi
daleko od književnosti. Hamlet u svome monolo-
gu iz trećeg čina govori o smrti kao spavanju, ali
navodi i to da u tom spavanju koje je smrt mogu
doći snovi. Upravo zbog njih čovjek ne će poči-
niti samoubojstvo i radije trpi zla koja poznaje u
ovome svijetu nego ona o kojima ne zna ništa po-
drobnije. Daje li time Hamlet za pravo katoličkim
teolozima, koji tumače da ima mnogo mogućno-
sti, i dobrih i loših, za čišćenje duše nakon smrti,
a prije velikoga suda? Ili bi ovo mjesto davalo za
pravo protestantskim teolozima koji su govorili da
nema čistilišta, a ono se imenom doista i ne navo-
85
Usp. Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
86
Usp. Biblija, Prijevod Novi svijet, Watchtower Bible and
Tract Society of New York, Inc. Brookly New York U.
S. A., tiskano 2011.
 2. Biblija, Crkva i književnost

di u Bibliji? Zbog tih se upita u Shakespeareovo i pojmove te isključivo iz toga izvode teologije.
vrijeme gubio život. Poznat je tako Rječnik biblijske teologije, o kojem
Želimo li prenijeti rečeno na plan književne te- podatke možete naći u popisu literature. Čitatelju
orije u XX. stoljeću, dolazimo i do novoga histo- je ipak korisno znati kojoj vjerničkoj zajednici pi-
rizma, koji se posebno zanima za utjecaj teksta u sac takve knjige pripada.
široj kulturi ili za »prisutnosti književnoga teksta
u svijetu«87.
Vratimo se samoj Bibliji i odnosu različitih te-
ologija prema njezinim mislima. Kad biste katoli- 2. 1. 6. Osnovni podatci o izabranim
ke pitali ima li smisla molitva za mrtve, rekli bi da katekizmima
ima, česte su i mise za dobro pokojnih. Učenje za
Aurelije Augustin (354. – 430.) pisao je ova-
katolike ima potvrdu u Drugoj knjizi Makabejskoj
ko: »Ja ne bih vjerovao Evanđelju kad me ne bi na
gdje se prinosi žrtva za mrtve (12,42‒45). Pitate
to poticao autoritet Katoličke crkve«.88 Iskaz po-
li katolike ima li pomoći s neba od pravednih sve-
kazuje koliki je bio autoritet Katoličke crkve gle-
taca koji su tijelom umrli, reći će da ima. Potvrdu
de suda o različitim tumačenjima Biblije. Nikakva
za to nalaze također u Drugoj knjizi Makabejskoj,
pojedinačna objava glede Biblije, koja bi konačno
gdje se prorok Jeremija, odavno pokojni, moli za
tumačila određene riječi, nema valjanosti ako ju za
narod i za Sveti grad, konačno pruža Judi i sveti
to određena tijela Crkve ne potvrde – jasno u ka-
mač. (15,12-16). Rečeno se, istina, zbiva u snu, što
toličkom svijetu. Stajalište Katoličke crkve prema
usložnjava tumačenja, koja nadalje mogu umnožiti
Bibliji zapisano je u Katekizmu Katoličke crkve.
iskaz da je san vjerodostojan. Mnoge će zajednice
Katekizam propisuje i koje knjige Svetoga pisma,
koje svoju teologiju temelje na Bibliji, međutim,
dakle koji dijelovi Biblije, imaju kanonski status,
reći da Makabejskih knjiga uopće nema u njihovoj
znači koji su dijelovi službeno priznati.89
Bibliji. Tako vidimo da je skup pravila određene
Stajalište Katoličke crkve prema Bibliji poka-
vjerničke zajednice najizravnije povezan sa zna-
zuju dvije misli iz katekizma. Prva govori o pošto-
čenjem Biblije. Nekih knjiga u pojedinim vrstama
vanju: »Zbog toga je Crkva uvijek poštivala Sveta
Biblija, odlukom određenih tijela, uopće nema, a
pisma, kao što štuje samo Tijelo Gospodnje.«90
neke su ondje nazočne. Upit o tome je li prije bila
Ova mi tvrdnja izgleda pretjeranom, poglavito u
djelatna određena teologija, a onda odluka o na-
katoličkom svijetu, u kojem je razina upoznatosti
zočnosti knjige, ili je bilo obrnuto, prelazi okvire
s biblijskim tekstovima u povijesti, a osobito među
ove rasprave.
običnim vjernicima, bila niža nego u crkvama re-
Najveći dio Biblije ipak je zajednički svim kr-
formirane zajednice.
šćanima. Razlike unutar pojedinih knjiga koje ima-
Valja znati da Crkva drži kako je pozvana, da-
ju sve zajednice nisu velike. Ali se tumačenja i tih
pače, dužna je, tumačiti Bibliju. Njezin je autoritet
knjiga, vidjeli smo na primjeru bogataša i Lazara,
iznad autoriteta bilo koje pojedinačne objave glede
pa i dobra razbojnika i Krista, ipak mogu razli-
riječi iz Biblije. Rečeno pojednostavnjeno, ni je-
kovati.
dan vjernik ne može tvrditi kako je dokraja shva-
Možda je korisno ovdje uputiti na knjige pove-
tio smisao nekoga dijela Biblije, ili cjelinu, ako to
zane s Biblijom koju tumače, no nisu katekizmi.
Riječ je o biblijskim teologijama, koje objašnja-
vaju biblijske osobe, događaje, djelatnosti, riječi 88
Usp. Skupina pisaca, Katekizam: 46.
89
Usp. Skupina pisaca, Katekizam: 47.
87
Šporer: 65 90
Usp. Skupina pisaca, Katekizam: 43.

47
Biblija kao književnost
ne potvrde za to zadužena tijela Crkve, konkretno
bi to bila Kongregacija za nauk vjere.
Augustinov iskaz koji smo naveli, iz Contra
Epistulam Manichei quam vocant fundamenti, je-
dan je od temelja za iskaz Drugoga vatikanskoga
sabora: »Sve naime što je u svezi s tumačenjem
Pisma podliježe konačno sudu Crkve, koja vrši bo-
žansko poslanje u službi čuvanja i tumačenja riječi
Božje«.91 Naravno, po istom Drugom vatikanskom
koncilu, vjera je dragovoljan čin i nitko ne može
biti prisiljen prihvatiti učenje Rimokatoličke crkve,
posebno ga ne može prisiliti sama Crkva. Rečeno
jednostavnije: nitko te ne prisiljava igrati nogomet,
ali ako si odlučio igrati u našoj ligi, igraj po pra-
vilima koje mi određujemo. Pravila su takva da je
u katolicizmu autoritet Crkve iznad autoriteta po-
jedinačne objave.
Oni koji kritiziraju ovakvo stajalište reći će
da je onda autoritet Crkve važniji i od autorite-
ta Biblije. Oni koji ga brane reći će da je autoritet
Crkve temeljen na Bibliji te da sve vjerske zajed-
nice imaju neku vrstu katekizma i određeno tijelo
koje odlučuje o tome što je za tu zajednicu valja-
na objasnidba određenoga biblijskoga problema.
U suobraćaju s Biblijom uvijek valja primjenji-
vati poniznost i oprez, pomno čitanje i dogovor.
Naravno da je rečeno lakše reći nego ostvarivati.
Prvi katolički katekizam sličan djelima kakva
imamo danas napisao je nizozemski isusovac Pe­
trus Canisius u XVI. stoljeću. Djelo Summa doctri-
ane Christianae pojavilo se u Beču 1555., a kona­
čna inačica godinu nakon toga u Kölnu. Djelo sa-
država 222 upita, 2000 navoda iz Biblije i još 200
iz djela crkvenih otaca.92
Srednji kršćanski nauk biva katekizam iz koje-
ga je autor ovih redaka počeo učiti o vjeri. Knjiga
je izdana 1972. godine, pisana je većim dijelom ta-
kođer u obliku upita i odgovora. Inače, ovaj uzorak
preferiraju studenti na početku XXI. stoljeća kad
pripremaju ispite iz vrlo različitih struka. Djelo je
91
Usp. Skupina pisaca, Katekizam: 46.
92
Cathechismus minimus (Kleiner Katechismus), skraće-
na inačica, izlazi 1556. u Ingolstadtu.
48
i danas preporučljivo za svakoga tko želi upoznati
osnove katoličke vjere.
Augustinova tvrdnja s početka prethodnoga po-
glavlja u povijesti Katoličke crkve katkada se shva-
ćala, rečeno litotom, dosta kruto. Biblija u sred-
njem vijeku uopće nije bila dostupna svima, većim
dijelom zbog siromaštva i nepismenosti. Katolička
crkva držala je da je običnim ljudima dostatno slu-
šati kako Crkva tumači Sveto pismo u crkvi, a nije
im potrebno samo Sveto pismo čitati ni posebno
proučavati.
Protestanti su, naprotiv, inzistirali na prijevo-
dima Biblije na sve narodne jezike, poglavito na
prijevodima Novoga zavjeta, čime se upoznatost
s Pismom povećala. U Engleskoj je Henry VIII.
izdao naredbu da svaka crkva mora imati primje-
rak Biblije dostupan svima – ne mislim rečenim
opravdati one njegove postupke koji se ne sviđaju
ni kraljevim apologetima.
Pravoslavne crkve također imaju svoje ka-
tekizme. Uz ostale, poseban ugled u pravoslav-
lju uživa Veliki katekizam pravoslavne, katolič-
ke, istočne crkve, znan i kao Katekizam sveto-
ga Filareta. Djelo je objavljeno 1830. godine u
Moskvi. Pravoslavni katekizam u obliku sažetih
upita i odgovora napisao je i Constas H. Demetry,
svećenik Grčke pravoslavne crkve.
Godine 1530. Luther je napisao dulji katekizam
namijenjen učiteljima i roditeljima. Izjave nisu za-
mišljene da bi se učile napamet, nego ih valja ope-
tovano čitati i nad njima promišljati. Lutherov ma-
nji katekizam namijenjen je mlađoj djeci i sadržava
jednostavne izjave koje tumače upiti i odgovori.
Godine 1647. izdana je u Engleskoj knjiga
Westminster Confession of Faith, koja je bila ka-
tekizam za prezbiterijance i druge reformirane kr-
šćanske zajednice.
2. 1. 7. Biblija je višesmislena
Po Katekizmu Katoličke crkve, iz kojega pre-
uzimam podatke za ovaj dio knjige, smisao je

Biblije višestruk. U ovom smo času opet samo na-
izgled daleko od književnosti. Zapravo smo blizu
svim književnim tekstovima: oni nerijetko namjer-
no teže višestrukosti smisla. Podsjetit ću na knji-
gu Williama Empsona Seven Types of Ambiguity
(1930.) koja je utemeljila niz misli što će ih pri-
hvatiti anglo-američka Nova kritika. Prije svega je
višesmislenost po ovoj knjizi odrednica kakvoće
pjesništva. Mnogi književni tekstovi imaju izravno
i preneseno značenje – od Cesarićeva Oblaka do
Montaleovih Limuna. Kako bismo ih bolje shva-
tili, moramo razumjeti ukupnu kulturu u vremenu
nastanka, nakane samoga autora i čitateljstvo ko-
jemu se autor obraćao te, konačno, literarne kon-
vencije koje su ga vodile.93
Evo kako se višestrukost smisla pokazuje u
učenju Katoličke crkve o Bibliji:
»Doslovni smisao jest značenje što proizlazi iz
riječi Svetog pisma, a utvrđuje se egzegezom, koja
se drži pravila ispravna tumačenja. Svaki smisao
(Svetog pisma) temelji se na doslovnom (Toma
Akv., Summa, I 1, 10).
Duhovni smisao. Zahvaljujući jedinstvu
Božjega nauma, ne samo tekst Svetoga pisma,
nego i stvarnost i događaji, o kojima se govori,
mogu biti znakovi.«
Duhovni smisao dalje se dijeli na ove smislove:
1) »Alegorijski smisao: Do dubljega shvaćanja
događaja možemo doprijeti ako prepoznamo
značenje koje imaju u Kristu; tako npr. prela-
zak Crvenoga mora znak je Kristove pobjede,
a time i krštenja.
2) Moralni smisao: Događaji, o kojima Sveto pi-
smo pripovijeda, mogu nas ponukati da isprav-
no djelujemo. Opisani su za ›upozorenje nama‹
(1 Kor 10,11)
3) Anagogički smisao. Određene stvarnosti i do-
gađaje možemo sagledati u njihovu vječnom
značenju, kojim nas uznose (grčki: anagoge)
93
Usp. Jasper 23–37 za niz odnosa biblijske hermeneutike
i teorije književnosti.
49
2. Biblija, Crkva i književnost
prema našoj Domovini. Tako je crkva na zem-
lji znak nebeskog Jeruzalema.«
Sažeto je višesmislenost izrazio sljedeći distih:
Littera gesta docet, quid credas allegoria / Moralis
quid agas, quo tendas anagogia.
Slovo uči događaje, alegorija što vjerovati, /
Moral što činiti, anagogija kamo težiti.94
Najjednostavnije rečeno, doslovni smisao govo-
ri o povijesnom događaju ili o događaju koji je pri-
kazan kao da se stvarno dogodio. Duhovni alego-
rijski smisao govori kako se taj događaj može ra-
zumjeti u svjetlu Kristova života. Duhovni moral-
ni smisao uči što je etički ispravno činiti. Duhovni
anagogički smisao tumači događaj u obzoru kra-
ljevstva nebeskoga.
Doslovni smisao židovskoga prijelaza preko
Crvenoga mora pod Mojsijevim vodstvom jest po-
vijesni događaj koji se mogao zbiti, ili se stvarno
zbio, u XIII. stoljeću prije Krista. Židovi su izišli iz
Egipta koji je za njih bio kuća ropstva preko mora
i pustinje te ušli u Kanaan, zemlju meda i mlijeka.
Duhovni alegorijski smisao govori o krštenju
Kristovu na Jordanu, ali još više o tome da Krist
vodi sve koji u njega vjeruju iz grijeha (Egipat
u doslovnom smislu) putem muka križa (progoni
Egipćana, more i pustinja) u spas (Kanaan u do-
slovnom smislu).
Duhovni moralni smisao uči da se grijeha va-
lja riješiti iako to podrazumijeva muke. Duhovni
anagogijski smisao govori da će Krist na kraju
svijeta i vremena konačno uvesti vjernike u Novi
Jeruzalem, grad i zemlju spasa.
Bilo bi pogrješno misliti da se doslovni i du-
hovni smisao uvijek razlikuju. Kristova smrt i
uskrsnuće imaju duhovni alegorijski smisao koji
je jednak doslovnomu: Krist je povijesno doista
umro i doista uskrsnuo, i to svaki kršćanin, koji
misli prihvatiti vjeru, mora vjerovati. U tom je
smislu bitna napomena iz knjige koju ćemo uskoro
šire prikazati, naime iz Tumačenja Biblije u Crkvi.
94
Usp. Skupina pisaca, Katekizam: 46.
Biblija kao književnost

»Suprotno suvremenom mišljenju ne postoji djevicu. Tumačenje Biblije u Crkvi međutim upo-
nužno razlika između ta dva smisla. Kada se bi- zorava da bez kontrole i verifikacije crkvenih tijela
blijski tekst izravno odnosi na pashalni misterij korištenje pretpostavljenim punim smislom može
Krista ili na novi život koji odatle proizlazi, nje- donijeti subjektivne interpretacije koje su bez vri-
gov literalni (doslovni, nap. D. S.) smisao jest du- jednosti. Iskaz dobro pokazuje katoličko stajalište
hovni smisao. To je redovito slučaj u Novom za- prema Bibliji i njezinu tumačenju.
vjetu. Odatle proizlazi da kršćanska egzegeza če- Ipak, kaže Tumačenje, puni smisao ima svoj te-
sto govori o duhovnom smislu u svezi sa Starim melj u tome da je Duh Sveti glavni autor Biblije, a
zavjetom.«95 on može upravljati ljudskim piscem u izboru nje-
Sve rečeno odnosi se na kršćansku i katoličku govih izričaja tako da ti izričaju govore punu isti-
interpretaciju. Židovska vjera ne vidi u izlasku iz nu, a da sam autor ne shvaća svu dubinu onoga
Egipta preko mora i pustinje preobliku Kristova što piše.98
djela stoga što Krista i ne priznaje za Boga.
Mogućnosti koje čuvaju starozavjetni teksto-
vi i njihova otvorenost različitim interpretacijama
označavane su i kao potencijalnost smisla Staroga 2. 1. 8. Puni smisao i zablude
zavjeta: »Ova ukorijenjenost Novoga zavjeta u namjere
Starom zavjetu temelji se na potencijalnosti smi-
Misli navedene na kraju prethodnoga poglavlja
sla koji je stvarno prisutan u starozavjetnim tek-
usporedive su s onima koje iznose William Kurtz
stovima (...) kao što se kasniji razvoj židovskih
Wimsatt i Monroe Beardsley u svom utjecajnom
predaja (Mišna, Tosefta, Talmud) također temelji
eseju Intentional Fallacy – Intencionalna zabluda
na potencijalnosti smisla istoga Staroga zavjeta.«96
ili Zabluda namjere (1946.). Oni tvrde da namje-
Rečeno ne znači da novozavjetni tekstovi ne
re samoga pisca glede smisla koji namjerava uno-
čuvaju višesmislenost. Kristova donja haljina bila
siti u djelo nisu presudne za interpretaciju knjige.
je od jednoga komada, nešivena, otkana u koma-
Interpretacija književnoga djela nije spiritistička
du odozgor do dolje (Iv 19,23). Haljina je već za
seansa, koja će prizvati pisca i pitati što je namje-
Origena simbolizirala i cjelinu Kristova učenja, pa
ravao reći.
nema samo doslovno značenje.97
Izaija također nije znao, ili nije morao znati, ni-
Knjiga Tumačenje Biblije u Crkvi, iz koje ću
šta o Djevici Mariji i nije namjeravao na nju aludi-
često navoditi i na koju ću se pozivati, spominje
rati kad je govorio da će mlada djevojka ili djevi-
i treći smisao, sensus plenior ili puni smisao. Taj
ca začeti i roditi i sina – ali to nipošto ne znači da
se smisao definira kao najdublje značenje teksta,
budući tumači moraju robovati Izaijinim namjera-
koje je Bog naumio, ali koje ljudski autor nije ja-
ma ili ne-namjerama. Oni gledaju ustroj i značenja
sno izrekao. Tako bi kontekst Mateja 1,23 dao puni
teksta što je pred njima.
smisao proroštvu iz Izaije 7,14 glede djevice koja
U kršćanskom tumačenju Biblije opisani su
će začeti sina. Hebrejsko almah, što znači mlada
problemi posebno izraženi u egzegezi Staroga za-
djevojka, ali ne nužno i djevica, nenamjerno je,
ali točno protumačeno i dopunjeno u Septuaginti
vjeta: Izaija nije morao biti svjestan ni toga da će
kršćanski tumači u njegovim pasusima o sluzi koji
s parthenos, grčkom riječi koja označuje upravo
trpi biti shvaćani kao navještaj Kristove muke.
95
Skupina pisaca, T: 96.
96
Popović: 273.
97
Usp. Jasper: 24. 98
Usp. Skupina pisaca T: 99.

50

Katolička crkva uči da ipak valja shvatiti na-
kanu svetih autora, a za to je potrebno poznavati
ondašnju kulturu, književne vrste i načine izraža-
vanja. Naravno da se literarno obrazovan čitatelj
ovdje može prisjetiti daljnjih rasprava oko upita
intencije, dakle namjere pisca, koje su se vodile u
XX. stoljeću. Anglo-američka nova kritika usre-
dotočila se na tekst i nije voljela zadirati u auto-
ra, pa ni u njegove namjere. Eliot je govorio da je
poštena kritika upravljena prema djelu, a ne prema
njegovu autoru. Uz to je pisao da kritičar zapravo
nema pravoga uvida u namjere autora, pa ne može
procjenjivati ni to je li autor tim svojim namjera-
ma bio vjeran. Stajalište radikalizira Jakobson kad
izjavljuje da je optužiti pisca za ideje i osjećaje iz
njegovih djela jednako apsurdno kako su bili ap-
surdni postupci srednjovjekovne publike kad je tu-
kla glumca koji je glumio Judu. No, ovo je staja-
lište i pretjerano iako je doista teško raščlaniti sve
poruke umjetničkoga teksta i načine na koje spis
gradi značenja.
Intencija se vratila kao element u prosudbi dje-
la u spisima E. Hirscha, a poseban joj je smisao
dala Linda Hutcheon koja joj proširuje značenje i
tumači ju kao učinak koji nastaje u komunikaciji
što ne obuhvaća samo autora nego i tekst, čitatelja
i konačno ono što ona zove diskurzivnom zajedni-
com, dakle društvo koje tekst prihvaća i tumači.99
U našem bi slučaju to bila Crkva.
Biblijski tekstovi češće bi dali pravo onima koji
zastupaju potrebu raščlambe intencija autora stoga
što su nerijetko oštro podvojeni u tonu. Na jednoj
su strani očite pohvale Bogu, a na drugoj poruge
svima koji djeluju protiv njega. Knjiga o Joni biva
primjerom duhovitosti i blagosti u postupku prema
onima koji od Božjih nauma bježe, a Otkrivenje je
primjer strahotne žustrine. S druge strane, upravo
Otkrivenje i apokaliptičnu literaturu nije lako tu-
mačiti ako ne znamo kontekst vremena u kojima
djela nastaju. Progoni židovske zajednice za grč-
99
Usp. Biti: 146 – 148; riječ je o varijaciji Fishovih, već
tumačenih stajališta.
51
2. Biblija, Crkva i književnost
ke okupacije urodili su Danielovom apokalipsom
koja mora pobuditi nadu unutar prorokova naro-
da. Progoni kršćana za rimskoga cara Domicijana
moraju utješiti ovu zajednicu dok njezini članovi
stradavaju. Ni prva ni druga okolnost ne znače da
je cijelo značenje teksta iscrpljeno u tim povije-
snim i biografskim okolnostima.
2. 1. 9. Tko verificira tumačenje?
Smisao biblijskih riječi, rečenica i širih dijelo-
va verificira Crkva koja svoje stajalište objavljuje
u katekizmu, čime se vraćamo na prethodna po-
glavlja. Točnije bi time bilo govoriti o crkvama i
katekizmima, no valja vjerovati da razlike između
kršćanskih tumačenja i verifikacija ipak nisu tako
drastične da se ne bi dale prevladati.
Po katekizmu Katoličke crkve, »Bog je nadah-
nuo ljudske autore svetih knjiga«, nadalje, te na-
dahnute knjige »naučavaju istinu«. Ipak, »kršćan-
ska vjera nije ›religija knjige‹. »Kršćanstvo je re-
ligija Božje ›Riječi‹, ne neke napisane i nijeme ri-
ječi, nego Riječi utjelovljene i žive.«100
Navedeno upozorava i na to da riječi Biblije ne
valja tumačiti samo u njihovu doslovnom smislu te
da sve što u Bibliji u pojedinom retku piše nije za
Katoličku crkvu nužno zakon – valja paziti na cje-
linu i interpretacije koje su unutar Crkve bile bitne
desetljećima. Tako su u evanđelju ostale zapisane
Kristove riječi da nikoga na zemlji ne valja nazi-
vati ocem, jer svi imamo jednoga Oca (Mt 23,9).
Unutar Katoličke crkve ipak se svećenici, biskupi i
konačno sam papa nazivaju ocima. Suprotno tomu,
upravo je to pojedinost na kojoj inzistira veći dio
reformiranih crkvi, koji ne pristaje da se njihovi
dužnosnici nazivaju očinskom oznakom. Naravno
da se pritom pozivaju na evanđelje i same Kristove
riječi. Tako je način interpretacije, doslovan ili pre-
nesen, i u toj pojedinosti bitan.
Skupina pisaca, Katekizam: 44.
100
Biblija kao književnost
Na ovom ćemo mjestu opet uputiti na bitnu
sličnost u procesima kojima se prihvaćaju određe-
no tumačenje biblijskoga teksta i određena inter-
pretacija književnoga djela koje nije i sveti tekst.
U tumačenju biblijskoga teksta očito djeluje odnos
pojedinoga bibličara i njegove crkve. Unutar knji-
ževne kritike opet nalazimo sličnosti s verifikaci-
jom smisla. Korisno je naime znati da tumačenja
određenoga književnoga teksta koja pruža neki au-
tor ipak mora na ovaj ili onaj način ovjeriti kritiča-
reva zajednica. Svakomu tko je objavio znanstveni
tekst poznato je da takav spis mora proći najprije
prvo čitanje urednika, a onda i dvije anonimne re-
cenzije. Svakako, ono što Fish naziva interpreta-
tivnom zajednicom biva nezaobilaznim, iako ističe
da se te zajednice mogu mijenjati. Odnosi moći i
ovdje nipošto nisu zanemarivi.
Držim da je Martins u pravu kad tvrdi da je
ravnovjesje između samoće i mnoštva, naime pro-
sudbe jednoga kritičara i prihvaćenosti određene
zajednice, bitno i za etičku snagu interpretacije.101
2. 1. 10.
Tumačenje Biblije u Crkvi
/ Biblija i kristologija: uvodna
napomena
Knjigu navedena naslova objavila je Papinska
biblijska komisija 1993. godine.102 Djelo je bitno
za svakoga tko misli o Bibliji govoriti unutar ka-
toličke kulture, a ovdje nam je zanimljivo i stoga
što pokazuje jasnu bliskost postupaka kojima se
tumači svaka književnost i postupaka kojima se
objašnjava Biblija. Rečeno je nov dokaz bliskosti
biblijskih i književnih ustroja.
Usp. Martins: 210.
101
Vrlo koristan pregled, tumačenje i komentar ovih doku-
102
menata pruža Popović 2004: 313–332.
52
2. 1. 11. Enciklike o Bibliji iz 1893. i
1943.
Katolička crkva bila je u XX. stoljeću živo za-
interesirana za proučavanja Biblije istraživača koje
Crkva nije izravno poticala niti im je primarni in-
teres bio da njihova dostignuća budu u skladu s
dogmama. Poticaji su dolazili od književnih kriti-
čara, ali i filozofa.
Razvoj misli u enciklikama – papinim doku-
mentima koji tumače suvremeni svijet na temelju
katoličke vjere – govori i o mijenama vremena i o
načinu na koji je Crkva na njih reagirala. Uz ov-
dje navedene enciklike, valja podsjetiti na dvije
okolnosti. Godine 1902. papa Lav XIII. utemeljio
je Biblijsku komisiju. Sedam godina nakon toga,
1909., Pio X. osniva i Biblijski institut.
Enciklika pape Lava XIII. Providentissimus
Deus (otprilike: Bog u punoj providnosti) iz 1893.
javila se dok su rasla proučavanja koja nisu vo-
dila računa o tome da je predmet njihova intere-
sa sveti spis. Liberalizam je bio krajnje siguran u
sebe, kazao je papa Benedikt XVI. o tome vreme-
nu. Znanost nije držala da se mora prilagoditi svo-
jemu predmetu ni u samom polazištu istraživanja.
Enciklika govori ovako: »Svete knjige ne mogu se
poistovjetiti s uobičajenim spisima, nego, budući
da ih je diktirao sam Duh Sveti, i jer imaju izuzet-
no važan sadržaj, mnogočime misteriozan i težak,
za njihovo shvaćanje i tumačenje trebamo uvijek
dolazak istoga Duha Svetoga.«103
Svaki žanr ima svoje zakonitosti, pa tako i sve-
ti spis, i pristupati mu na istovjetan način kako se
pristupa običnomu romanu jest, po ovom stajali-
štu, pogrješno.
Ova se encklika morala suočiti s time da je zna-
nost otkrila kako je zemlja starija od pet ili šest ti-
suća godina, što su neki mislili da su godine sta-
rosti temeljene na podatcima u Bibliji. Enciklika
točno odgovara da biblijski pisac nije namjeravao
Skupina pisaca, T: 17; predložio bih u prijevodu »izni-
103
mno«, umjesto »izuzetno«.

prodrijeti u tajne prirode, što i nije presudno za
spas čovjekove duše, nego je rabio više ili manje
figurativan jezik / figurative language/.
Papa je držao da su neki od onih koji su prepi-
sivali svete tekstove /copyists/ mogli pogriještiti u
iznošenju pojedinosti. Upozorio je da nije dopu-
šteno tvrditi kako su sami sveti pisci bili u krivu.
Nadalje, smisao nekoga dijela može biti dvojben
ili teško tumačiv /ambiguos/. Tada valja upora-
biti hermeneutička znanja da bi se on razjasnio.
Enciklika je izrijekom potaknula proučavanja
istočnih jezika, poglavito semitskih.
Papa je upozorio na metodu koja se nazivala
»višom kritikom« /higher criticism/ i čiji su za-
govornici smatrali da se o izvorima, integritetu i
autoritetu biblijskih tekstova može suditi samo na
temelju unutarnjih naznaka /internal indications/
biblijskom spisu. Papa je držao da takve naznake
mogu biti samo popratni dokazi te da valja pozna-
vati sve povijesne dokaze za određeno doba. Osuda
»više kritike« ipak je znatno usporila proučavanje
biblijskih tekstova u katoličkom svijetu.
U praksi je još Desiderius Erasmus iz Rot­
terdama (1466. – 1536.) proučavao sam tekst bi­
blijskih spisa. Njegovo izdanje Novoga zavjeta s
usporednim grčkim i latinskim stupcima rabili su
prevoditelji na njemački i engleski.
Enciklika pape Pija XII. Divino afflante Spiritu
(Nadahnuti Duhom Svetim) iz 1943. nastala je u
drukčijim okolnostima. Spis je morao obraniti ka-
toličku interpretaciju od napadaja koji su se suprot-
stavljali uporabi znanosti u egzegezi.104 Enciklika
je tako naglasila i potrebu za proučavanjem knji-
ževnih vrsta kazujući da katolička egzegeza mora
»biti uvjerena da taj dio njezine zadaće ne može
biti zanemaren bez ozbiljne štete«. Uz navede-
nu žanrovsku problematiku, spis je istaknuo važ-
nost izvornih biblijskih tekstova, dakle hebrejskih
i grčkih, i njihova pomna znanstvenoga proučava-
nja. Raymomd Brown, koji je među vodećim ka-
toličkim stručnjacima za novozavjetno i posebno
Usp. Skupina pisaca, T: 10.
104
53
2. Biblija, Crkva i književnost
ivanovsko područje u XX. stoljeću, nazvao je en-
cikliku Magna Charta biblijskoga napretka – da-
kle temeljnim dokumentom koji vodi u slobod-
no znanstveno istraživanje. U predgovoru knjizi
Tumačenje Biblije u Crkvi, Biblija i kristologija,
iz 1993. godine, papa Ivan Pavao II. govori o pri-
stupima Svetomu pismu:
»Daleko od dokidanja razlika, Bog ih poštuje
i njima se koristi (usp. 1 Kor 12, 18.24. 28.) Iako
se on izražava ljudskim jezikom, ipak ne daje sva-
kom izrazu jednoobličnu vrijednost, nego koristi
njegove moguće nijanse uz krajnju pregibljivost,
prihvaćajući pritom i sva ograničenja. To je ono
što čini zadaću egzegeze tako složenom, tako nuž-
nom i tako čudesnom. Nijedan od ljudskih vidova
jezika ne može biti zanemaren. Suvremeni pomaci
u lingvističkim, književnim i hermeneutičkim istra-
živanjjima naveli su biblijsku egzegezu da istraži-
vanjima književnih vrsta pridoda i mnoga druga
gledišta (retoričko, narativno, strukturalno); druge
humanističke znanosti, kao što je psihologija, i so-
ciologija, jednako su dale svoj doprinos.«105
2. 1. 12.
Pregled teksta Tumačenje
Biblije u Crkvi
I. poglavlje: Metode i pristupi za interpretaciju.
a) Tumačenje prikazuje različite oblike interpre-
tacije Biblije te donosi stajalište Papinske bi-
blijske komisije o njima. Tako je prikazana po-
vijesno-kritička metoda s posebnim naglaskom
na djelima Richarda Simona i Jeana Astruca.
Poglavlje ističe Hermanna Gunkela koji pozor-
nost upravljuje prema književnim vrstama sva-
koga ulomka i prema njegovoj izvornoj život-
noj situaciji. Tumačenje ističe činjenicu da prije
ove metode ni židovska ni kršćanska egzegeza
nisu imale svijest o konkretnim i različitim po-
vijesnim okolnostima u kojima je Božja riječ
Skupina pisaca, T: 16
105
Biblija kao književnost
bila ukorijenjena. Tekst zatim opisuje i vrjed-
nuje dosege retoričke analize, narativne analize
i semiotičke, gdje je ekspliciran i Greimas.
Treća skupina prikazanih metoda odnosi se pri-
je svega na kanonski pristup koji nastoji inter-
pretirati svaki tekst u svjetlu kanona Pisma, tj.
Biblije prihvaćene kao norme vjere zajednice
vjernika.106 Naglašeno je i nastojanje Brevarda
S. Childa koji želi ispitati konačan kanonski
oblik teksta kako ga je prihvatila određena za-
jednica. Ova skupina govori i o pristupu uz
pomoć židovskih tradicija interpretacije te po
povijesnoj učinkovitosti teksta.
Četvrta skupina propituje sociološki, antro­
pološki i psihološki pristup. Peta skupina govo­
ri o teologiji oslobođenja te o feminizmu u ob-
zoru tumačenja Biblije.
Zanimljiv je peti dio u kojem se tumači funda-
mentalističko čitanje, koje ima suvremeni te-
melj u Američkom biblijskom kongresu što je
održan 1895. u New Yorku. Fundamentalističko
čitanje Biblije inzistira na doslovnom značenju.
Ono će kazati da je Bog doista stvorio svijet u
šest dana, točnije šest puta po 24 sata.
Kritika je ovoga dijela bitna, a pozoran će či-
tatelj uočiti kako se katolička misao razvijala
u stajalištu prema Bibliji ne izmijenivši pošto-
vanje:
»Fundamentalizam izbjegava tijesni odnos bo-
žanskog i ljudskog u suodnosu s Bogom. On
odbija dopustiti da je nadahnuta Božja Riječ
bila izrečena ljudskim jezikom i da su tu ri-
ječ sastavili, po Božanskom nadahnuću, ljudski
pisci čije su sposobnosti i izvori bili ograniče-
ni. Zbog toga razloga, fundamentalizam teži
da postupa s biblijskim tekstom kao da je Bog
diktirao riječ po riječ.107 (...) Fundamentalizam
također neopravdano inzistira na nepogrešivo-
sti detalja u biblijskim tekstovima, posebno u
pogledu povijesnih činjenica ili navodnih znan-
106
Skupina pisaca, T: 57.
107
Skupina pisaca, T: 81.
54
stvenih istina. Materijal koji od početka nikada
nije imao nikakvih znanstvenih pretenzija fun-
damentalizam historizira, jer smatra povijesnim
sve što je priopćeno ili pripovjeđeno glagolima
u prošlom vremenu, bez nužne pozornosti na
mogućnosti simboličnog ili figurativnog zna-
čenja. (...) Glede Evanđelja, fundamentalizam
ne vodi računa o razvoju evanđeoske tradicije,
nego naivno miješa konačni stadij te tradicije
(što su evanđelisti zapisali) s početnim stadijem
(riječi i djela povijesnog Isusa).«108
b) Upravit ćemo sada pozornost na dijelove koji
pokazuju koliko se stajalište Rimokatoličke cr-
kve razvilo u dvadesetom stoljeću i koliko valja
biti oprezan pri čitanju ovih dokumenata.
Godina 1893.: »Svete knjige ne mogu se po-
istovjetiti s uobičajenim spisima, nego, budu-
ći da ih je diktirao sam Duh Sveti, i jer
imaju izuzetno važan sadržaj, mnogočime mi-
steriozan i težak, za njihovo shvaćanje i tu-
mačenje trebamo uvijek dolazak istoga Duha
Svetoga.« (Enciklika Providentissimus Deus:
prema T:17).
Godina 1993.: »Zbog toga razloga, fundamenta-
lizam teži da postupa s biblijskim tekstom kao
da je Bog diktirao riječ po riječ.«(T: 81)
Surječja dvaju spisa posve su drukčija, oni ima-
ju drukčije naslovljenike i uloge, međutim je
očito da se težište pomiče s Božjega diktata
prema Božjemu nadahnuću. Navedeno govori
da se na kraju stoljeća šire otvaraju vrata mo-
gućnosti po kojoj je dio biblijskih tekstova ale-
gorična pripovijest koja ne mora biti povezana
s povijesnim događajima, ali opet na svoj način
govori istinu.
II. poglavlje: Hermeneutička pitanja
Poglavlje govori o pristupima Bibliji Hansa
Georga Gadamera i Rudolfa Bultmanna, koji se
temelje i na Heideggeru. Riječ je o egzistencijal-
noj interpretaciji novozavjetnih spisa, pa Bultmann
Skupina pisaca, T: 81, 82
108

govori o »predrazumijevanju« i »životnom odno-
su« tumača sa stvarnošću o kojoj tekst govori.
Gadamer rabi termin Zugehörigkeit, koji označuje
temeljnu srodnost tumača i njegova objekta, da-
kle teksta iz Biblije. Shvaćanje se ostvaruje u spo-
ju različitih horizonata teksta i njegova čitatelja,
što se naziva Horizontverschmelzung, znači sta-
panje obzora. Tumačenje priznaje korisnost ovih
interpretacija, ali upozoruje na opasnost od »za-
tvaranja kršćanske poruke unutar granica određe-
ne filozofije«.109
Sama povijesna istina ovdje je znatno manje
bitna od utjecaja prikazanoga događaja na život po-
jedinca koji se s porukama biblijskoga teksta sre-
će. Primjer bi mogao govoriti i ovako: nije bitno
je li se Pavao doista obratio uz dramatičnu pojavu
svjetla i glasa na putu u Damask – bitna je poru-
ka po kojoj svaki progonitelj može poslije iskrena
obraćenja postati dobrim vjernikom, u konačnici:
ispravnim čovjekom.
Poglavlje Smislovi nadahnutog pisma dopu-
njuje dva smisla iz Katekizma katoličke crkve,
pa donosi i treći – puni smisao ili sensus plenior.
Problem sam već tumačio, ali ga je korisno pri-
kazati opet:
»On ima svoj temelj u činjenici da Duh Sveti,
glavni autor Biblije, može upravljati ljudskim pis-
cem u izboru njegovih izričaja na takav način da
oni izriču istinu, a da sam autor ne shvaća svu du-
binu tih izričaja. Ta dublja istina bit će potpuni-
je otkrivena tijekom vremena, s jedne strane, do-
datnim božanskim ostvarenjima koja bolje očituju
značenje tekstova i, s druge strane, uključivanjem
tekstova u kanon Pisma.«110
III. poglavlje: Posebna obilježja katoličkog tuma-
čenja
Tekst donosi upozorenje: »Postoji opasnost
da se pripiše nekim biblijskim tekstovima znače-
nje koje oni ne izriču, nego koje je plod kasni-
Skupina pisaca, T: 89
109
Skupina pisaca, T: 99.
110
55
2. Biblija, Crkva i književnost
jeg razvoja tradicije. Egzegeta se mora čuvati te
opasnosti«.111
U uvodu dijela Posebna obilježja katoličkog
tumačenja autor posebno ističe odnose između
Staroga i Novoga zavjeta.
IV. poglavlje: Tumačenje Biblije u životu Crkve
Dio govori o službenom stajalištu same Rimo­
katoličke crkve prema nekim izazovima današnjice:
»Potrebno je izbjeći tendenciozna čitanja, tj.
ona čitanja, koja umjesto da budu poučljiva prema
tekstu, ne čine ništa drugo nego ga koriste za svoje
ograničene ciljeve.« Na ovom je mjestu poticajno
istaknuti usporednicu s interpretacijama umjetnina i
književnosti posebno. Uvijek je pogrješno tumačiti
književne tekstove prilagođujući njihove simbole
svojim potrebama, najčešće svojim školama
interpretacije ili uopće svjetonazorskim sustavima.
»Jasno da treba također biti osuđena svaka ak-
tualizacija koja je usmjerena u smislu suprotnom
evanđeoskoj pravdi i ljubavi; na primjer one ak-
tualizacije koje bi htjele utemeljiti na biblijskim
tekstovima rasnu segregaciju, antisemitizam ili
seksizam.«112
Dosadašnje izlaganje zahtijeva komentar. Neka
poglavlja Tumačenja ne bi izgubila na vrijednosti
da su navedeni autori djela koja propituju biblij-
sku egzegezu. Tada čitatelj ne bi morao posezati za
drugim izvorima da dozna nešto o Robertu Alteru
koji je bitan autor naratološkoga pristupa (The Art
of Biblical Narrative). Elizabeth Cady Stanton mo-
gla je biti spomenuta u surječju govora o ženskom
pristupu (The Woman’s Bible, 1974.). Na ovom
su području svakako bitne i Mieke Bal, sa svo-
jom knjigom Lethal Love (1987.), te Phyllis Trible
koja je pisala o Ruti. Zanimljiva je i knjiga Anne
Brown, koja je prevedena na hrvatski: naravno da
su odnosi nezaslužene podložnosti odnosno nadre-
đenosti česta tema ovih pristupa.113 Današnjem je
Skupina pisaca, T: 101.
111
Skupina pisaca, T: 137.
112
Usp. Brown: 76.
113
Biblija kao književnost

čitatelju vrlo preporučljiva i knjiga Slavice Dodig – koji se može izdvojiti kako bismo ga protumačili.
Leksikon biblijskih žena. Frye misli da postoji više vrsta simbola, a sugerira
Odnos semiotike i Biblije ispitivao je Roland da svaki od njegovih velikih modusa ipak karakte-
Barthes (Structural Analysis and Byblical Exegesis, rizira uočljivija uporaba jedne od tih vrsta simbola.
1974). Držim da bi čitatelje mogao zanimati i do- Kako bi čitatelju postao jasnijim ustroj cijele
prinos Northropa Fryea, kako u Velikom kodu, Fryeeve knjige i samoga poglavlja, pružit ću naj-
tako i u Anatomiji kritike – dakle u knjigama koje prije shemu koja se oslanja na učenje o modusima,
su temeljne oblike književnosti Zapada nalazile ali će oni – u skladu s redom autorova tumačenja
upravo u Bibliji. Točno je da je u ovim knjigama – biti okrenuti naglavačke. Pojedini će simboli i
više riječ o primjeni biblijskih struktura na knji- imena faza biti protumačeni poslije jer shema slu-
ževnost, ali je istina da Fryeevo tumačenje pomaže ži samo kao orijentir.
shvatiti ustroj samih biblijskih tekstova. IRONIJSKI MODUS (XX. st., različiti žanrovi)
Kakvoću koja navodi autore i potkrjepljuje simbol motiv
tvrdnje brojnim navodima ima dio knjige naslov- junak ima manje moći
ljen Biblija i kristologija. Riječ je o neizostavnoj od prosječnoga čovjeka
literaturi za svakoga tko proučava Bibliju.
NISKOMIMETSKI M. (realizam, roman) simbol
znak
junak ima moći
koliko i prosječan čovjek
2. 2. Biblija i književnost VISOKOMIMETSKI M. (renesansa, tragedije)
simbol slika
2. 2. 1. Uvod i Fryeevi simboli junak ima više moći
Prije svega valja istaknuti kako ni jedan biblij- od prosječna čovjeka,
ski tekst nije pisan s namjerom da postane knji- ali ne i od svoje okoline
ževnost u današnjem smislu riječi. S druge strane,
MODUS ROMANCE (srednji vijek, legende) sim-
pisci biblijskih tekstova služili su se književnim
bol arhetip
sredstvima i tehnikama i tako stvorili djela koja,
junak ima više moći
uz ostala, imaju i književnih vrijednosti.
od obična čovjeka,
Odgovor na upit o tome što je književnost – a
ali je ipak ljudsko biće
na to ovdje odgovaramo – pomaže nam shvatiti u
čemu je Biblija slična književnosti, i u čemu se od MITSKI MODUS (Biblija, grč. mitovi) simbol
nje razlikuje. monada
U drugom poglavlju svoje Anatomije kritike114 junak je po podrijetlu,
Frye tumači kakvo sve značenje mogu imati poje- inteligenciji i moći
dine riječi i sintagme u književnim djelima. Pritom osoba nadmoćna čovjeku
valja prije svega iznijeti njegovu definiciju riječi
simbol. On pod simbolom ne podrazumijeva riječ
prenesena značenja, nego doslovno svaki element 2. 2. 2. Motivi
književnoga djela – riječ, glas, sliku, lik, alegoriju
Frye počinje tumačiti simbole kao motive i zna-
Frye 1979: 85 – 137; iduće tumačenje oslanja se na na-
114 kove time što kaže da se naša pozornost dok čita-
vedeno mjesto. mo kreće u dvama smjerovima. Usredotočimo li

56

se na same veze među riječima u tekstu, opažamo
da pisac, recimo Mann u Toniju Krögeru, ponav-
lja riječi zelena kola ili su mu bitni smrt, olovka i
vrijeme u Čarobnoj gori. Jednako tako vidimo da
je u Kafkinu Procesu očita povezanost junakove
nemoći i njegova neznanja glede suda, pa i njego-
ve poluanonimnosti; u Kiklopu je bitna veza rata i
Polifema. U Matoševu sonetu Jesenje veče djeluje
ciljana uporaba samoglasnika /o/. U 18. poglav-
lju Postanka, u pripovijesti o pohodu trojice gosti-
ju Abrahamu i Sari, znakovito se ponavlja glagol
smijati se.
Takve simbole, koji upućuju na poveznice unu-
tar samoga djela, na centripetalni aspekt teksta,
Frye naziva motivima. Naravno da ih ima u svim
modusima, ali se čini da ih autor smatra posebno
naglašenima u ironijskoj fazi iako tu vezu ne isti-
če dosljedno.
Primjeri usredotočenosti na »ono unutra« u
Bibliji jesu i prefiguracije. Prije smo spomenuli od-
nos prijelaza Crvenoga mora i ulaska u Kanaan s
Kristovim obećanjem kraljevstva Božjega i vječno-
ga života. Poznata je prefiguracija Jonina boravka
u utrobi velike ribe i Kristova silaska u grob. Jošua,
koji je Izraelce uveo u obećanu zemlju Kanaan, nosi
ime koje je po osnovnom značenju isto imenu Isusa,
koji će kršćane uvesti u kraljevstvo Božje.
Drukčiji primjer usredotočenosti »prema unu-
tra« biva i opis smrti kralja Jehorama, sina Aha­
bova. Pošto ga je Jehu ubio, zapovjedio je dvorja-
niku Bidkaru da njegovo tijelo hitnu na njivu Na­
bo­ta Jizreelca (2 Kr 9, 25). Naime je Jehoramov
otac Ahab na prijevaru i poticaj svoje supruge
Izabele oteo malomu čovjeku Nabotu vinograd i
ubio ga (1 Kr 21). Ovo mjesto moramo poznavati
da bismo razumjeli zašto Jehu naređuje hitnuti Je­
ho­ramovo tijelo upravo u taj vinograd.
Biblija poznaje i igre riječima, koje ću podrob-
no tumačiti u dijelu koji o glasovnim figurama.
Neka sad bude spomenuta veza hebrejskoga glago-
la smijati se i imena Izak koja, čitamo li izvornik,
djeluje u 18. i 21. poglavlju Postanka.
57
2. Biblija, Crkva i književnost
2. 2. 3. Znakovi
Posve su suprotni motivima simboli koje Frye
naziva znakovima i koji upućuju prema područ-
ju izvan samoga teksta. Znanstvenik ovako govo-
ri: Kad vidimo skupinu crnih znakova na papiru,
shvatimo da tvore riječ mačka, a ti nas znakovi
upućuju na sisavca koji je krznat i mjauče, onda
nas ta mačka sjeća jedne posve konkretne mačke
koja u našoj kući sjedi na fotelji.
Frye kaže da najčišće primjere simbola kao
znakova srećemo u realističkoj i naturalističkoj
prozi. Dobar primjer uporabe simbola kao zna-
kova biva Balzacov opis prizemlja pansiona gos-
pođe Vauquer. Simboli tu upućuju prema nečemu
izvan teksta, prema van, prema određenu prostoru
i definiranu vremenu. Imamo točno određen sa-
lon, osvijetljen dvama prozorima s ulice i stakle-
nim vratima, stubište, blagovaonicu sa žalosnim
naslonjačima i stolicama presvučenim zagasitim i
svijetlim prugama; vidimo i okrugli stol s pločom
od svetoanskoga mramora – koji neke podsjeća na
mrtvačnicu.
Svaki je simbol, znači svaki element književ-
noga djela, u određenoj mjeri znak i u određenoj
mjeri motiv. Simboli su kao znakovi u djelima iz
svih faza, ali se najočitije pokazuju u umjetninama
niskomimetskoga modusa realističnoga romana.
Biblija također nerijetko inzistira na točnosti
opisa: u 22. poglavlju Prve knjige Kraljeva do-
znajemo o smrti zloga kralja Ahaba: u borbi kraj
Ra­mot Gileada jedan je od zapovjednika aramej-
skih bojnih kola nasumce odapeo strijelu i pogodio
izraelskoga kralja između nabora pojasa i oklopa
(1 Kr 22,34). U devetom poglavlju Druge knjige
Kraljeva, u gore tumačenu događaju, doznajemo
da je u jizreelskoj dolini Jehu ubio kralja, izvornik
ima Jehorama, strijelom koja mu se zabila posred
srca (2 Kr 9,24). U četvrtom poglavlju Sudaca vi-
dimo da je Jaela ubila Siseru tako što mu je zabila
šatorski čavao u sljepoočice.
Ovdje ćemo napraviti bitnu digresiju, koju čini
i Frye, dajući definiciju književnosti. U književ-
Biblija kao književnost
nosti su upiti činjenice podređeni primarnom knji-
ževnom cilju stvaranja ustroja riječi radi njega sa-
moga. Znakovne vrijednosti simbola podređene su
važnosti što ju oni imaju kao sustav međusobno
povezanih motiva. Gdje god postoji takav samo-
stalan ustroj motiva, riječ je o književnosti. Gdje
te autonomije, samostalnosti, uopće nema, riječ je
o jeziku koji je oruđe što ljudskoj svijesti pomaže
shvatiti nešto drugo, daje uputu za uporabu novoga
stroja, tumači rast biljke, građu hipofize i zapravo
cijelu zbilju. Književnost primarno nije takva – ona
izriče istinu na nadčinjeničnoj razini.
Za Čarobnu goru nije presudno je li Hans Ca­
storp zapravo živio ili nije – to je razina čistoga zna-
ka. Međutim nam je bitno da Mann već od počet-
ka plete mrežu povezanih motiva – riječi, sintagmi,
podataka, slika – koji podsjećaju na smrt. Tako pi-
sac spominje ranu smrt Hansovih roditelja i njegova
djeda, pa onda poluhumorističan podatak o tome da
mrtvace u švicarskim predjelima zimi voze u doli-
nu bobom, zatim to da su Hansa smjestili u sobu
u kojoj je nedavno umrla jedna pacijentica, slijede
posjeti moribundima, pacijentima koji su na samr-
ti, i razgovor s voljenom osobom koji je kao dubok
san i vječnost.
Fryeu su ovakva ponavljanja tako važna da nji-
ma definira i samu umjetnost. Čini se, kaže, da je u
temelju svih umjetničkih djela neko načelo povrat-
nosti, a ona se obično naziva ritmom kada se giba
u vremenu i uzorkom kada se razastire u prostoru.
Bitnost ponavljanja, povratnosti, ističe i Lotman u
svojoj Strukturi umjetničkoga teksta.
Biblija je specifična u ovom obzoru. Ona ima
jaku nutarnju koheziju, čvrstoća joj je ustroja važna
i u njoj ima ponavljanja na svim razinama. Opetuju
se tri božanske osobe, dakle u biti glavni lik Bog
koji sve knjige drži na okupu. Opetuju se i pripo-
vijesti o ljudima koji su određeni upravo odnosom
prema Bogu – pogledamo li prethodni primjer sa
smrću kraljeva, vidjet ćemo da su obojica ubijena
strijelama. U tom je ustrojnom ponavljanju Biblija
slična književnosti, Biblija je znači kao književnost.
58
S druge strane, svakomu je proučavatelju Bi­
blije potrebno znati da je Knjiga bila i ostala oru-
đe koje ljudskoj svijesti pomaže shvatiti nešto dru-
go. To bi drugo u filozofskome obzoru moglo biti
Drugo u odnosu prema ljudskom rodu – Biblija je
bila oruđe koje promiče vjeru u Boga, koji je čo-
vjeku Drugo ili Prvo.
Zato je bitnost Biblije u posljednjih 1700 go-
dina uvijek ovisila o tome je li se događaj koji
ona opisuje uopće zbio. Fryeevim rječnikom ka-
zano: vrijednost nekih simbola kao znakova bila
je ključna, vrijednost drugih simbola kao znakova
nije bila presudna. U tome se možemo osloniti na
smislove u Bibliji kako ih objašnjavaju Katekizam
i Tumačenje. Naime, katkad je doslovno značenje
isto kao i duhovno, katkad nije tako.
Pavao je dobro osjetio problem: »Ako li nema
uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo. Ako
li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše
propovijedanje, neosnovana je i naša vjera.« (1
Kor 15,13‒14)
Suprotno tomu, i nije odviše bitno je li Jona do-
ista bio u utrobi ribe, znači je li riječ ponajprije o
motivu ili o znaku. Kršćanski tumači pravu istini-
tost navedenoga simbola promatraju sličnom pra-
voj istinitosti događaja iz Kristovih parabola: nije
bitno je li netko doista napravio i iznajmio vino-
grad pokvarenim ljudima, bitna je pouka koja uči
da je Bog pravi vlasnik dobara na zemlji i da na-
silje vodi u smrt.
Naravno, bit će tumača koji će svaku riječ i sva­
ki događaj iz Biblije držati presudnima, a takvi će
se zauzimati za fundamentalističko tumačenje Svet­e
knjige. Riječ je o konzervativnom stajalištu.
Svaka osoba koja se ne smatra pripadnikom kr-
šćanske ili židovske vjere može cijelu knjigu pro-
matrati kao ustroj motiva, u kojem je veza s vanj-
skim svijetom nebitna. Bit će tada riječ o posve
liberalnom stajalištu prema knjizi.
Rečenim nismo iscrpili mogućnosti usporedbe
književnosti i Biblije. Treba biti svjestan toga da
veličina i ugled pojedinih književnih djela nerijet-

ko ovise i o prihvaćenosti ideja na kojima se ona
temelje. Književna djela bit će suđena u obzoru
istinitosti zahvata u stvarnost, dakle putem istinito-
sti na razini onoga što Frye zove znakovima. Eliot
o tom piše u eseju Religija i književnost, iz 1935.:
»Veličina književnosti ne može biti određena samo
književnim mjerilima. Međutim, moramo znati da
sud o tom što jest, a što nije književnost može biti
određen samo književnim mjerilima.«115
Eliot želi reći da i u književnosti postoji sustav
vrijednosti samih temeljnih zamisli. Pisac koji je
svjesno hvalio nacizam ili komunizam u svojim
djelima bit će manje cijenjen pošto ti sustavi misli
propadnu. Vrijednost Ovidijevih Metamorfoza bila
je u starorimsko doba veća nego danas, dijelom i
zato što su bogovi što se tamo opisuju bili dio služ-
bene religije, koju je priznala država.
Književnost je tako i u ovom aspektu dijelila
usud Biblije. Ako svjesno promičemo misao po
kojoj je veći dio onoga što je u Bibliji zapisano
samo lijepa pripovijest, onda napadamo i važnost
Knjige. Kad bi takvo stajalište u svijetu prevlada-
lo, Biblija bi bila još i manje važna od mnogih is-
ključivo književnih djela. S druge strane ne treba
dokazivati jesu li Cordelia i Lear stvarno živjeli,
jer rečeno ne utječe na vrijednost Shakespeareove
tragedije. Biblija znači nije samo književnost, ona
je kao književnost, ali ima u sebi i još jednu di-
menziju, naime dimenziju svetosti.
2. 2. 4. Slika
Balzac u Ocu Goriotu želi uza sve ostalo, ali
prije svega, dati sliku pariškoga društva u XIX.
stoljeću. Suprotno tomu, Shakespeare u Kralju
Learu uopće ne želi dati sliku zemlje Britanije u
pretkršćansko vrijeme – on prikazuje ljude zahva-
Eliot: 97 »The ›greatness‹ of literature cannot be deter-
115 kirurga, pa je onda Crkva bolesnička sestra, a
mined solely by literary standards; though we must re-
member that whether it is literature or not can be de-
termined only by literary standards.«
59
2. Biblija, Crkva i književnost
ćene opakim žudnjama za političkom moći i tje-
lesnim zadovoljstvima. Shakespeare ne prikazuje
u Hamletu prije svega Dansku u srednjem vijeku,
nego trulež svake korumpirane države. Jasno da je
Hamlet konkretan lik, ali je još i više slika svakoga
čovjeka koji zaprepašten stoji pred misterijem zla.
Frye tvrdi da simboli koji služe prikazu ova-
kvih pojedinosti jesu nešto između primjera i upu-
te, a naziva ih slikama. Riječ je o simbolima koji se
ne povezuju ponajviše s izravnom stvarnošću kako
to čine simboli znakovi, nego žele uz to prikazati
upravo tipične, ključne sadržaje i dati opću sliku
stvarnosti – a ona nosi i neku pouku, neki primjer.
Frye dobro uočava da književnim djelima nije
jedini zadatak, a nije ni primaran, pružiti uvid
u pojedino razdoblje povijesti, nego ona žele
biti primjerima. Stoga su i mnogi simboli u ta-
kvim djelima slike koje moraju imati važnost i za
ono što je čitateljevo tu i sada. Nije slučajno da
se Kumičićeva Urota s potresnim opisom smrti
Zrinskih i Frankopana pojavila u doba german-
skih i mađarskih posezanja u posljednje ostatke
hrvatske samobitnosti. Fabrijevo Vježbanje života
pojavilo se u doba rasta srpskih apetita za hrvat-
skim prostorom.
Kada Dostojevski prikazuje Raskoljnikova koji
nakon ubojstva čisti krvave ruke o crvenu podsta-
vu, pa misli Crveno je, a na crvenom se krv toliko
ne vidi, riječ je o motivu koji je povezan s drugim
motivima što se odnose na ubojstvo i koji su sjeki-
ra i groznica. Riječ je nadalje o znaku jer opisuje
pojedinost konkretna događaja. Konačno imamo u
tome i sliku jer ona upozorava na skrivene zločine
komunizma, ali na koncu i svakoga ekstremizma.
Frye navodi nekoliko najčešćih tipova slika:
– concetto kao alegorija (oprimjerit ćemo
Goetheovom prispodobom vode i njezina puta
s visina na zemlju i ljudske duše, Eliotovom
slikom Krista na Veliki petak kao ranjenoga
svijet bolnica)
Biblija kao književnost
– slika iz simbolizma (primjer je Rimbaudova
pjesma Kraljevanje)
– objektivni korelativ (stanje duše zločinaca u
Macbethu posredovano krvavim bodežom koji
lebdi, muklim udarcima na vrata u noći, krva-
vim rukama lady Macbeth koje ne bi sprali ni
svi miomirisi Arabije)
– heraldički simbol (bio bi zacijelo Marinkovićev
Kiklop i Melvilleov bijeli kit).
Biblija se, upravo kao i neki oblici književnosti,
služi simbolima kao slikama. Velika riba na dnu
mora s prorokom u svom trbuhu nije zoološki opis
kita, nego slikovit prikaz pakla i odvojenosti od
Božje blizine. Egipat u Izlasku nije povijesni trak-
tat, nego je za kršćane slika odvojenosti od Boga
zbog grijeha. Pustinja je slika kušnje koju vjernik
mora proći, lažna ugoda i lažni bog predstavljeni
su zlatnim teletom. Biblijski zaplet o Davidu koji
neizravno ubija Uriju Hetita kako bi zadobio nje-
govu ženu, kaje se i biva mu oprošteno, ali biva
kažnjen od Boga, nije samo historiografija. Riječ
je o primjeru koji ne valja slijediti.
2. 2. 5. Arhetip
Iduću vrstu simbola Frye naziva arhetipom, a
u teoriji književnosti poznajemo ga barem dijelom
pod nazivima konvencija i žanr.
Teoretičar u pojmu arhetipa vidi simbol koji
pojedinu pjesmu povezuje s drugom i time pomaže
da se sjedini i integrira naše iskustvo književnosti.
Arhetipska se kritika bavi ponajprije književnošću
kao društvenim činom i kao modusom priopćava-
nja. Ona proučava konvencije i žanrove te poku-
šava uklopiti pjesmu u organizam pjesništva kao
cjeline. U arhetipskoj se kritici pjesnikovo svjesno
znanje razmatra samo ako on aludira na druge pje-
snike ili ih oponaša (»vrela«). Jedino se arhetipski
kritičar može zanimati za njezin odnos s ostalim
dijelom književnosti.
Na ovome se mjestu Frye donekle približuje
intertekstulanosti, koju će nešto poslije u znanost
60
o književnosti unijeti poststrukturalisti s Julijom
Kristevom. S druge strane, i na razini termina i na
razini oblika, ističe bliskost s Jungom. Frye ipak
u svom arhetipu stapa i elemente onoga što je za
Junga arhetip – koji djeluje iz podsvijesti – i ele-
mente simbola, koji je za Junga očitovanje arhetipa.
Frye kaže da se proučavanje žanrova temelji
na oblikovnim analogijama te da je zapravo riječ
o proučavanju konvencija. Kritika koja se umi-
je baviti takvim temama morat će se temeljiti na
onom aspektu simboličnosti koji dovodi pjesme u
međuodnose, a za glavna područja djelovanja oda-
brat će simbole koji pjesme povezuju. Glavni cilj
takve kritike nije promatrati pojedinu pjesmu kao
jedinu imitaciju prirode, već naravni poredak kao
cjelinu koju oponaša naravni poredak riječi.
Frye proteže svoj pojam simbola arhetipa na
područje koje je malo šire od pojma žanra. Tvrdi
da je konvencija ili arhetip katkad zbroj politike
nakladnika i očekivanja čitatelja.
Tumačeći primjerima Fryeeve arhetipe, počet
ćemo s pastoralom. Izvore ovomu žanru, ili arhe-
tipskomu skupu simbola koji ga tvore, možemo
naći u Starom zavjetu i pripovijesti o Abelu, za-
tim u Psalmu 23. i u evanđeoskoj slici Krista kao
dobroga pastira. Drugi je izvor antička književ-
nost s Teokritom i Vergilijem. Frye navodi iz en-
gleske književnosti Shakespeareove šumske kome-
dije, Sydneyjevu Arkadiju i Miltonov Lycidas. U
gimnazijskom programu u Hrvatskoj imamo San
Ivanjske noći.
U hrvatskoj je književnosti žanr pastorale vrlo
dobro zastupljen, a potaknut je i Sannazarovom
Arcadijom, koju čita Zoranić. Pastoralnoga arhe-
tipa ima i u Vetranovića, recimo u pjesmi Pastiri.
Među hrvatskim je pastoralama možda najpozna-
tija Gundulićeva Dubravka, a žanr je živ i u XX.
stoljeću sa Šopovom Vunenom pastoralom, koja
simbole seli u snovito-letačko-ontološke prostore.
U arhetipski bi red slika vjerojatno ulazile i ti-
pične veze bijele boje s moralom: tako Šop redovi-
to u svom opusu rabi bijelu boju kao znak čistoće,

a Fabrio završava i Vježbanje života i Berenikinu
kosu bjelinom, koja je dvostruk znak čistoće i po-
raza.
Žanrovi su bitni za biblijski način prezentaci-
je: psalmi tvore zaseban žanr koji je blizak da-
našnjoj poeziji. Pripovijesti o Juditi, Tobiji, Ruti
i Joni vrlo su blizu našemu poimanju pripovijet-
ke. Pripovijesti o patrijarsima iz Geneze blizu su
legendama, a Izlazak naginje romanima, točnije
romansi. Evanđelja su poseban žanr – kojemu ne
pripadaju samo ona kanonska nego i apokrifna ‒
Tomino i Nikodemovo. Sama evanđelja ipak po-
kazuju neke srodnosti s biografijama, iako se od
njih razlikuju.
Želimo li pronaći arhetipski skup slika koji je
ponešto udaljen od uobičajena pojma žanra, može-
mo se zadržati na arhetipu spasa junaka romance iz
vode. Najčešće je to more, a može biti personificira-
no s pomoću zvijeri koja u njemu živi. Arhetipski je
uzorak opet Biblija s Noom, tragove je već sadrža-
vala pripovijest o Lotu. Zatim nalazimo slike ovoga
arhetipa u Mojsiju koji je spašen u košarici iz Nila,
a poslije spašava svoj narod razdvajajući more. Jona
je također spašen iz vode Božjom intervencijom.
Kristove su jaslice prefiguracija broda dok je sni-
jeg koji tradicija uporno stavlja uz taj događaj točna
preoblika mora. More će Krist poslije umiriti svojim
rukama i tako spasiti apostole na lađi. U svjetov-
noj književnosti imamo Coleridgeovu Poemu staro-
ga mornara i Melvilleova Ishmaela koji se spašava
iako Moby Dick uništava brod. Conradov pomorac
Marlowe spašava se nakon puta morem i rijekom,
a vjerojatno bi Kurtz bio prefiguracija zle zvijeri
koja je nadvladana. S ovakvim smo simbolima već
pomalo zašli u posljednju fazu, na područje mita,
svete pripovijesti ili predaje, gdje je junak neki bog
ili naš, judeokršćanski Bog.
2. 2. 6. Monada
Najopćenitija vrsta simbola za Fryea je mona-
da, a riječ je o arhetipu koji je povezan s bogom ili
61
2. Biblija, Crkva i književnost
s Bogom. Postoje simboli koji su zajednički svim
ljudima i razumljivi su svim ljudskim bićima: hra-
na i piće, putovanje, seksualno zadovoljenje koje
poprima oblik braka; zatim vrt, grad i potraga. U
obliku monade, ti su simboli povezani s velikim
božanskim bićem koje je najčešće antropomorfno.
Vjerojatno je najbolji primjer upravo junak evan-
đelja, koji za sebe kaže da je kruh života; on je ta-
kođer put, istina i život; on je hram koji sam može
razrušiti i opet izgraditi, on je janje koje se žrtvu-
je i konačno ljubav. Za njega Pavao iz Tarza u
Poslanici Kološanima kaže da je u njem sve stvo-
reno i na nebesima i na zemlji.
Ovu fazu uporabe riječi Frye zove anagogij-
skom fazom. Književni oblik na koji najviše utječe
anagogijska faza jest mit ili sveta pripovijest, pa
tako i Sveto pismo, Biblija. Frye tvrdi da anago-
gijsku kritiku najviše nalazimo u vezi s religijom,
pa kad pjesnik ili kritičar prelaze iz arhetipske u
anagogijsku fazu, samo religija može oblikovati
kakav izvanjski cilj.
Zanimljiva je njegova misao po kojoj su umjet-
nici sretniji kao sluge religije nego kao sluge poli-
tike. Misao je prije svega točna za društva u koji-
ma je religija izgubila izravnu političku moć, znači
izvan teokratskoga državnoga sustava.
Valja biti oprezan, jer Frye nikada i nigdje ne
kaže da je Biblija samo književnost, samo pripo-
vijest i samo mit, nego uči da ona uza sve ostalo
sadržava u sebi elemente koje sadržava i književ-
nost, ali u praksi biva i nešto više, kako smo na-
glasili, biva svetom knjigom.
Toma Akvinski razlikuje esenciju i egzistenci-
ju, a elemente možemo ovako predstaviti: čovjek u
sebi ima žile i krv kao dio esencije, a to da on jest,
da živi i egzistira, djelo je Božje. Biblija ima u sebi
metafore i pripovijesti, ali to da ona jest sveta knji-
ga i nositelj misterija, djelo je Božje. Naravno za
kršćane, za ostale to ne mora biti tako. Neutralna
bi kritika kazala da je Biblija bitna jer ju ljudi i
njihove ustanove vide takvom.
Biblija kao književnost

2. 2. 7. Sličnosti biblijskih i književnih što prenesenim značenjem. Nakon izbora, ona bi

ustroja mogla postati pravim članom određenoga kolekti-
va, dakle određene čitateljske zajednice i određene
U knjizi The Great Code , The Bible and
crkve ili druge ustanove.
Literature, Frye razrađuje dvije hipoteze. Prva tvr-
No, biblijskim i književnim sustavima nisu za-
di da se biblijski pisci redovito služe pripoviješću,
jednički tek pripovijest i metafora, iako ove dvi-
dakle povezanim redom događaja. Frye zove myt-
je komponente jesu istaknuta zajednička obilježja.
hos svaku pripovijest u književnosti.116 Pripovijest
Ovdje ćemo ukupne zajedničke osobitosti svrstati
o Samsonu, pripovijest o Ehudu iz Sudaca, pripo-
u šest skupina:
vijest o Jehuu iz Druge knjige Kraljeva samo su
1) Književni i biblijski sustavi rabe simbole koji
manje pripovijesti. Cijela je Biblija jedinstvena ve-
su motivi, znakovi, slike, arhetipovi i monade
lika pripovijest o ljudskom padu i otpadu od Boga,
– u već tumačenu Fryeevu smislu.
o lutanju kroz pustinju grijeha, zatim o središnjem
2) Nazočnost stilskih figura, kako onih s pojača-
događaju iskupljenja koje donosi Spasitelj. On je
nim utjecajem zvuka (npr. apofonija), tako i
privremeno otišao, ali će doći opet, suditi svima
onih bez toga (metafora).
koji su ikad živjeli i pravedne uvesti u raj na zem-
3) Očita blizina biblijskih tekstova pojedinim knji-
lji, Novi Jeruzalem.
ževnim žanrovima ili, drukčije rečeno, književ-
Biblija se učestalo služi metaforama.117 Sam
ni žanrovi imaju jedan od izvora u Bibliji. Na
Isus na oproštaju sa svojim učenicima kaže, Ovo
najširem planu to su lirika, epika i drama – ovo
sam vam govorio u slikama (Iv 16, 25). Isusovi
posljednje ipak djeluje uvjetno, najviše u Jobu.
iskazi Ja sam vrata (10,9), Ja sam svjetlo svijeta
Na planu vrsta bitna je nazočnost legende, sage
(Iv 8,12) imaju u sebi udio u metafori. Kad Krist
i romance.
kaže da je svjetlo svijeta, ne misli na problematiku
4) Temeljne tehnike pripovjedne književnosti, ka-
ulične rasvjete u ondašnjem Jeruzalemu, nego na
kve su opis, naracija i dijalozi te rasprave, po-
uputu koju je dao svojim djelima i riječima i koju
glavito u Pavla, u Bibliji bivaju bitnim činite-
kršćanin mora slijediti kako bi shvatio svijet i spa-
ljima tvorbe pojedinih tekstova.
sio sebe. Tama nije mračna noć za koju valja krivi-
5) Biblija je, kao i druga književnost, puna
ti lošu gradsku upravu, nego je tama grijeh u koji
interteksta:118 Stari zavjet rabi, mijenja, nado-
pada čovjek. Kad Krist kaže da je on vrata, sigurno
građuje i svojim svrhama prilagođava teme i
ne misli na građevinarski termin, nego kazuje da je
motive iz egipatske i mezopotamskih kultura,
život po Isusovim uputama način kojim kršćanin
a Novi je zavjet intertekstualno bogato pove-
može ući u kraljevstvo Božje i dobiti vječni život.
zan sa Starim.
Oni koji nisu kršćani i koji ne pripadaju židov-
skoj vjeri sve što je zapisano u Bibliji mogu shva-
titi kao više ili manje uspješnu pripovijest i meta- Usp. Culler: 32 » Literature is a practice in which aut-
118

hors attempt to advance or renew literature and thus

foru. Što valja shvatiti kao potpunu i pravu istinu,
is always implicitly a reflection on literature itself.«
vjernicima određuju njihove zajednice, točnije ka- Culler će poslije kazati da pomoću intertekstualnosti i
tekizmi ili slične knjige. autoreferencijalnosti ne možemo definirati književnost,
Svaka osoba sama za sebe može u današnjem nego da one ističu razine uporabe jezika i reprezenta-
svijetu birati što će držati doslovnom istinom, a cije, što da je i drugdje uočljivo. » The intertextuality
and self-reflexivity of literature is not, finally, a defi-
ning feature but a foregrounding of aspects of language
Usp. Frye 1983: 32.
116
use and questions about representations that may also
Usp. Frye 1983:53.
117
be observed elsewhere.« (Culler: 33).

62

6) Višeznačnost, uvjetovana otvorenošću u
Ecoovu smislu, niza biblijskih tekstova.119
Tako se zajedničkim elementima biblijskih i
književnih ustroja pokazuju iste vrste simbola, fi-
gure, žanrovi, tehnike pripovjedne književnosti, in-
tertekst i višesmislenost.
Naslov Biblija kao književnost kazuje:
a) Biblija je u nekim aspektima svojega ustroja
nalik na književnost
b) Biblija se tumačila i metodama kojima se tu-
mačila književnost
Ne valja zaboraviti još jednu pojedinost. Koliko
je god točna Fryeeva tvrdnja po kojoj u književ-
nosti nije presudan znak, dakle odgovara li ne-
što doslovnoj istini, ipak je književnost velika po
tome što na preneseni način tumači zbilju, kazuje
o njoj istinu. Važnost Orwellovih, Huxleyjevih i
Hellerovih slika komunizma i kapitalizma u roma-
nima 1984, Vrli novi svijet i Kvaka 22 bitna je sto-
ga što ova djela na prenesen način istinito tumače
zbilju. U tome je književnost također slična Bibliji.
Svako svjedočenje za vjeru i za Božju nazočnost u
svijetu – ma kako različito mogli navedene vrijed-
nosti shvaćati – povećava presudnost ove knjige.
Time se vraćamo i na prvo poglavlje, koje kaže da
je Biblija za kršćane i židove sveta knjiga. Ona je
književnost i ujedno je još nešto, a to je nešto sveta
poruka. Nismo daleko od književnosti ni s ovom
dodatnom oznakom. Malo je toga u književnosti
što ne nastoji nadrasti samu književnost i prenijeti
istinu cijelomu društvu.
Nadalje, iza Biblije svojim autoritetom stoje
moćne ustanove, naime različite kršćanske crkve,
zapravo jedna Crkva. Samo slijepac ne vidi da iza
mnogih romana i pjesama također stoje autoriteti
povezani s različitim ustanovama – od nacionalnih
zajednica koje promiču svoje pisce, preko liberal-
nih ili konzervativnih svjetonazora do lijevih ili
O elementima pod brojevima od 2, 3 i 5 govore i poseb-
119
na poglavlja ove knjige, koje je po naslovima lako po-
vezati s ovdje iznesenim tvrdnjama.
63
2. Biblija, Crkva i književnost
desnih stranaka i skupina stranaka koje više vole i
promiču pisce koje drže »svojima«.
Frye je dokazao u Anatomiji kritike da se knji-
ževni žanrovi i epohe mogu izvesti počevši od
Biblije. Podsjetit ću na pet epoha po kojima juna-
ci od Biblije pa do dvadesetoga stoljeća imaju sve
manje moći i inteligencije, u usporedbi s junacima
prvoga modusa koji on zove mitskim. Znači da taj
prvi modus moraju dobro poznavati oni koji mi-
sle poznavati književnost Zapada. Biblija je nazoč-
na kao intertekst u književnosti na najjednostav-
niji način: od Dantea do Eliota i od Rabelaisa do
Tolstoja, ona je navođena i stoga bitna za razumi-
jevanje određenih književnih djela. Pojedine riječi
i pojedine rečenice iz njih također nam nisu jasni
ako ne razumijemo da se odnose na Bibiliju. Stoga
Knjigu također valja ozbiljno studirati.
S druge strane, i sama je Biblija u sebi sažela
niz prijašnjih djela, u njoj je jak intertekst bliskoi-
stočnih književnosti i drugih tipova tekstova, koje
ćemo uskoro tumačiti. Biblija ih je na svoj način
uporabila i promijenila im značenje u skladu sa
svojim temeljnim zadatcima.
2. 2. 8. Vrijednost
Biblije kao
književnoga teksta
C. S. Pepper tvrdio je da vrijednost književ-
noga djela ovisi o stupnju jedinstva predodžbe /
imaginative integration/ te količini i raznovrsnosti
materijala koji je integriran /amount and diversity
of material integrated/.120 Uskoro ćemo vidjeti da
Biblija pokazuje raznovrsnost i količinu integrira-
noga materijala već na razini žanrova te njima su-
kladnih tema koje su prikazane. Građa obuhvaća
raznolikosti od povijesnih činjenica do visoko lir-
skih dijelova, od opisa osobne muke pojedinca do
distanciranih teoloških traktata. Složenost žanro-
va obuhvaća kronike i lirske pjesme, pripovjedne
Usp. Wellek – Warren: 243.
120
Biblija kao književnost
vrste i dramsko-tragične elemente, koji djeluju u
vrijednim tekstovima (Job, Evanđelje po Marku).
Biblija nadalje prikazuje stotine i stotine ljudskih
sudbina i povijesno doba koje seže od početa-
ka svemira, a završava s krajem svijeta i vreme-
na. Samo doba od patrijarha Abrahama do autora
UPITI I ZADATCI
1. Je li Biblija u Ecoovu smislu otvoreno ili zatvoreno
djelo? Protumačite.
2. Je li katekizam otvoreno ili zatvoreno djelo u Ecoovu
smislu? Što uče, upućuju i poučavaju katekizmi? (V)
3. Navedite dva mjesta iz Staroga zavjeta s opisom teških
nasilja i iznesite dva suprotstavljena tumačenja.
4. Kako se, po djelu Tumačenje Biblije u Crkvi, Biblija
ne smije tumačiti?
5. Navedite različita tumačenja Kristove parabole o boga-
tašu i Lazaru te Kristu i dobrom razbojniku. (V)
6. Navedite vrste i podvrste smisla po biblijskoj egzegezi
te primjer.
7. Protumačite fundamentalističko čitanje Biblije.
8. Što o nadahnutosti Biblije Duhom Svetim kaže enci-
klika Providentissimus Deus iz 1893., a što Tumačenje
Biblije u Crkvi iz 1993.? (V)
9. Primijenite teoriju o intencionalnoj zabludi na tumače-
nje Biblije; navedite primjer.
10. Koje autorice primjenjuju ženski pristup Bibliji?
11. Tko piše o semiotičkim i strukturalističkim aspektima
Biblije? Imenujte knjigu. (V)
12. Primijenite Fryeevu teoriju o motivima i znakovima na
Bibliju. (V)
13. Kojih šest zajedničkih elementa ukupnih ustroja sadr-
žavaju Biblija i književnost? (Prema poglavlju 2.2.7.)
14. Odredite vrijednost Biblije i književnoga djela po C. S.
Pepperu.
LITERATURA
1. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne teorije,
Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
2. Brown, Ann: Obrana žene. Feminizam i Biblija,
STEPpress, Zagreb, 1996.
3. Cuddon, John Anthony: Literary Terms and Literary
Theory, Penguin, London, 1998.
64
Druge Petrove poslanice zahvaća raspon od 2000.
godine prije Krista do kraja prvoga stoljeća posli-
je Krista. Predodžbeno jedinstvo knjige tvori sta-
lan odnos koji prožima sve knjige: čovjek i Bog.
U konačnici, kako je već istaknuto, cijela je Biblija
za kršćane metafora za jednu osobu: Isusa Krista.
4. Culler, Johnatan: Literary Theory A Very Short
Introduction, Oxford University Press, Oxford, 1997.
5. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
6. Dawkins, Richard: The God Delusion, Houghton
Mifflin, Boston, 2008.
7. Dawkins, Richard: Iluzija o Bogu, Izvori, Zagreb, 2007.
8. Dodig, Slavica: Leksikon biblijskih žena, Medicinska
naklada, Zagreb, 2015.
9. Drazin, Israel: Maimonides and the Biblical Prophets,
Gefen Publishing House, Jeruzalem, 2009.
10. Eco, Umberto: The Open Work, Harvard University
Press, Harvard, 1989.
11. Ehrlich, Carl S., Joshua, Judaism, and Genocide u:
Jewish Studies at the Turn of the Twentieth Century,
BRILL, Köeln, 1999.
12. Fish, Stanley: Is There a Text in This Class, Harvard
University Press, Harvard, 1980.
13. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
14. Frye, Northrop: The Great Code, The Bible and the
Literature, The Harvest Book, New York, 1983.
15. Fish, Stanley: Is There a Text in this class? The autho-
rity of Interpretative Communities, Harvard University
Press Cambridge (Mass.), 1980.
16. Girard, René: Violence and the Sacred, Translated
by Patrick Gregory, Johns Hopkins University Press
Baltimore, 1977. (prvi put objavljeno na francuskom
1972.)
17. Girard, René: »Violence in Biblical Narrative«, u:
Philosophy and Literature, Vol. 23, nº 2: 387‒392.,
1999.
18. Léon-Dufour, Xavier: Rječnik biblijske teologije,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1969.
19. Lilley, J. P. U.: Understanding the Herem, Tyndale
Bulletin 44 1993, 171 – 173.
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
20. Jasper, David: Biblical Heremeneutics and Literary
Theory, u: The Bible in English Literature, Rebecca
Lemon et al. (urednica), Wiley-Blackwell, Chichester,
2012.
21. Lustick, Ian: For the land and the Lord: Jewish
Fundamentalism in Israel, Council on Foreign
Relations, New York, 1988.
22. Martins, Manuel Frias: Em Theoria (A Literatura) / In
Theory (Literature), Ambar, Lisabon, 2003.
23. Pitkanen, Pekka: Memory, Witness and Genocide in the
Book of Joshua, u: Reading the Law: Studies in Honour
of Gordon J. Wenham, Continuum International
Publishing Group, London, 2007.
24. Popović, Anto: Biblijske teme, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 2004.
25. Popović, Anto: Od slike Božje do Božjeg sinovstva,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.
26. Porter, Stanley E. (urednik): Dictionary of Biblical
Criticism and Interpretation, Routledge, New York
2007.
27. Rebić, Adalbert: Metode tumačenja Biblije od starine
do danas, Kritika 12 (1970.), str. 302–312.
3. ARHEOLOGIJA I PALEOGRAFIJA; INTERTEKST
BLISKOISTOČNIH KNJIŽEVNOSTI U BIBLIJI
3. 1. Uvodna napomena
Glede utjecaja na znanost o Bibliji, mogli bi-
smo razlučiti arheološke i uže paleografske spo-
znaje.121 Najprije ćemo nešto reći o otkrićima koja
Arheologija je znanost koja na temelju tvarnih ostataka
121
proučava stare uljudbe; paleografija je pomoćna povi-
jesna znanost koja tumači razvoj pisma te dešifrira i
razjašnjava stare pisane dokumente.
U
pripremi ovoga poglavlja oslonio sam se uglavnom na
Adalberta Rebića te Gabela, Wheelera i Yorka. Nisam
držao potrebnim navoditi sva mjesta jer mi je namjera
učiniti materiju što jasnijom i dostupnom hrvatskomu
65
28. Skupina pisaca: Katekizam katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
29. Skupina pisaca: Tumačenje Biblije u Crkvi ‒ Biblija i
kristologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995. (kra-
tica u fusnotama: T)
30. Skupina pisaca: Enciklopedijski teološki rječnik,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.
31. Skupina pisaca, Papinska biblijska komisija: Biblija i
moral, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.
32. Šporer, David: Novi historizam, AGM, Zagreb, 2005.
33. Wees, van Hans: Genocide in the Ancient World, u:
Oxford Handbook of the Genocide Studies, Oxford
University Press, Oxford, 2010.
34. Wellek, René i Warren, Austin: Theory of Literature,
Pengiun Books, London 1993. (prvi put objavljeno u
SAD-u 1949.)
35. Yoder, John Howard: If Abraham is our Father, u: The
Original Revolution: Essays on Christian Pacifism,
Wipf and Stock, Eugene, 1971.
dokazuju ili pobijaju povijesnu točnost osoba, do-
gađaja ili mjesta što ih Biblija spominje ili na njih
podsjeća. Zatim ćemo pristupiti tekstovima iz sta-
rih bliskoistočnih kultura koje su biblijski pisci
mogli rabiti stvarajući današnje Sveto pismo.
čitatelju. U literaturi na kraju poglavlja mogu se naći
podatci o američkoj knjizi, koja je nalaziva i u knjižnici
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Iscrpan pregled lite-
rature pružen je u članku Tomislava Vuka Civilizacij-
sko i kulturno ozračje izraelske vjere i biblijskih spisa
(vidjeti popis literature na kraju poglavlja).
Biblija kao književnost
3. 2. Arheologija
»Biblijska arheologija u užem smislu promatra
iskopine i nalaze (oružje, keramiku, nakit, novac,
zidine) biblijskih mjesta i nastoji da joj ne pro-
makne ništa od onoga što je ma u kakvoj vezi s
Biblijom. Njezin je zadatak utvrditi povijesnu isti-
nu u odnosu na biblijske izvještaje.«122
3. 2. 1. Lyell i Postanak
Charles Lyell objavio je 1833. godine Načela
geologije, iz kojih proizlazi da Zemlja nije bila
stvorena 4004. prije Krista. U tu godinu mnogi
su naime vjerovali na temelju svojih interpreta-
cija popisa predaka koje pružaju Luka u trećem
poglavlju Evanđelja i Postanak u petom. Čini se
očitim da Knjiga i tu govori svojim jezikom, koji
nije istovjetan jeziku znanosti i koji, uostalom, nig-
dje ne spominje godinu 4004. prije Krista. Biblija
sama neizravno upozorava na to da nije dobro fun-
damentalistički i uvijek doslovno shvaćati njezi-
ne riječi: Jer je tisuću godina u očima tvojim / ko
jučerašnji dan koji je minuo, / i kao straža noćna
(Ps 90,4).
Nakon Lyellove knjige postalo je izgledno i to
da šest starozavjetnih dana nastanka ne znači šest
puta po dvadeset i četiri sata u današnjem smislu
riječi. Vjernici mogu reći da je Bog na mjestima
s genealogijama zapisivače biblijskih tekstova na-
dahnjivao znakovima koje su oni mogli razumje-
ti i da su oni rabili motive koje su mogli shvatiti
njihovi ondašnji čitatelji ili slušatelji. Sjetimo se u
ovoj knjizi već iskazane tvrdnje: Biblija nerijetko
govori metaforičnim jezikom prenesena značenja
i svete pripovijesti.
Rečeno ne znači da biblijski tekstovi ne pružaju
i podatke o osobama i događajima koji su arheo-
loški dokazani. Pregled otkrića u idućim ulomcima
122
Rebić 1992: 7.
66
pratit će slijed događaja tako što će na početku biti
oni iz novozavjetnoga doba, a onda ćemo se pola-
ko upućivati dublje u povijest. Naravno, ovdje se
jednostavno ne može dati cjelovit prikaz biblijske
arheologije – za to bi bilo potrebno nekoliko knji-
ga – nego ćemo predstaviti tek izbor.
3. 2. 2. Josip, Kajfin sin (I. st. po. Kr.)
Godine 18. veliki svećenik u Jeruzalemu po-
staje Josef ben Kajfa, Annasov zet. Annas nije iz-
gubio utjecaj, nego nastavlja djelovati kao siva
eminencija. Prema Matejevu Evanđelju, u dvoru
velikoga svećenika imenom Kajfa susreli su se
svećenički glavari, pismoznanci i narodne starje-
šine i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubi-
ti (Mt 26,3). Pošto su Krista uhvatili, ispituje ga
Sanhedrin, ili Sinedrij, vijeće koje se opet našlo
u Kajfe (Mt 26,57). Veliki ga svećenik konačno i
pita o tome je li on Sin Božji. Pošto mu Krist od-
govara da će poslije ovoga vidjeti Sina Čovječjega
gdje sjedi zdesna Svemogućega i dolazi na oblaci-
ma nebeskim, veliki svećenik razdire haljine i ka-
zuje da je ispitanik hulio. Nazočni će kazati smrt
zaslužuje (26,66). Bilo bi neobično da za ovaj do-
gađaj i za same riječi postoje izvanbiblijski podat-
ci – tisuće i tisuće Izraelaca pogubljeno je u dobu
koje prikazuju evanđelja i u vremenu kad su ona
pisana.
Godine 1990. pri gradnji ceste južno od Jeru­
zalema, u predjelu zvanom Mirna šuma, građe-
vinski je djelatnik jaružalom nenamjerno otvorio
vrh špilje u kojoj su arheolozi uskoro našli grob-
nicu obitelji Kajfa. U njoj je nađena vapnenačka
kosturnica, visoka 37 i dugačka 75 cm. Ukrašena
je biljnim motivima i sa strane ima natpise na ara-
mejskom Josip, sin Kajfin. Same kosti pripadaju
muškarcu kojem je u času smrti moglo biti oko 60
godina. Kosturnica se danas čuva u Izraelskome
muzeju u Jeruzalemu. Riječ je vrlo vjerojatno o
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
grobu samoga Josefa ben Kajfe.123 Otkriće je nov
dokaz povijesnoga okvira samih evanđelja.
Dodajmo da su židovski arheolozi 2011. go-
dine u dolini Elah našli i grobnicu kćeri sveće-
nika Kajfe koja se zvala Mirjam. Tako je postalo
još izglednije da je i prije nađen grob upravo po-
sljednje zemaljsko počivalište velikoga svećenika
iz evanđelja.
3. 2. 3. Kosturnica na kojoj piše
Johanan
Raspeće nije rimski izum, nego su ga oni vje-
rojatno preuzeli od Kartažana, koji su bili u do-
diru s Fenicijom. Kaznu su poznavali Medijci i
Perzijanci, pa Herodot svjedoči da je Darije raza-
peo 3 000 Babilonaca poslije ulaska u grad.124 U
rimsko je doba kazna takva sramota da Cicero drži
kako sama riječ križ mora biti udaljena od rimsko-
ga građanina, njegovih misli, ušiju i očiju.125 Kazna
se uvelike izvršavala jer je smrt bila sigurna, a sam
postupak nezahtjevan s gledišta onih koji kažnja-
vaju: tko je htio rabiti divlje životinje, morao ih
je uhvatiti ili kupiti, hraniti i čuvati, a onda posje-
dovati i arenu. U rimsko se doba prije raspeća ka-
žnjenika bičevalo i sramotilo kako je to dopuštalo
nadahnuće samih mučitelja.
Križ je mogao biti goli stup, no često se doda-
vala vodoravna greda na sam vrh, pa se dobivao
oblik slova T (crux comissa), ili nešto ispod vrha,
u obliku koji poznaje današnje kršćanstvo (crux
immisa). Ako je čovjek visio bez potpornja pod
nogama, smrt je nastupala vrlo brzo jer je sama
težina tijela zatvarala dišne putove i osoba bi se
ugušila.126 Potporanj je osiguravao duže muke, pa
Usp. Porter: 160.
123
124
O’ Collins: 1207 (ABD 1: 1207).
O’ Collins: 1208.
125
Usp. Pritchard: 167; podrobnije o tome u poglavlju o no-
126
vozavjetnom dobu.
67
su kažnjenici trpjeli i danima. Krist je po evanđe-
ljima ubijen uza samo dvije druge osobe.
Godine 1968. otkrivena je u mjestu Givat Ha
Mivtar kosturnica s imenom Johanan. Rane na ko-
stima svjedoče da su mladićeve pete bile probije-
ne: klin je probio petnu kost i naišao na zapreku u
drvu, možda na tlu, pa su morali pribijati u stranu,
tako je kost ostala o klinu. Podatak pruža tvaran
dokaz provedbe kazni na križu načinom koji je opi-
san u evanđelju. 127
3. 2. 4. Champollion i Ptolemej V.
(II. st. pr. Kr.)
Prorok Daniel ovako opisuje povijesne događa-
je iz drugoga stoljeća prije Krista: Čvrsto odlučivši
da se pošto-poto domogne svega njegova kraljev-
stva, sklopit će s njim ugovor dajući mu jednu kćer
za ženu da ga upropasti, ali mu ne će uspjeti, ne će
se to zbiti. (Dn 11,17)
Daniel govori o dobu poslije smrti Aleksandra
Makedonskoga kad nasljednici njegovih istaknutih
ratnika vode borbe za prostrani bivši imperij – pa
i za područje današnjega Izraela. U borbama, koje
su se i onda vodile svim raspoloživim sredstvima,
Antioh III. dao je svoju kćer Kleopatru I. za ženu
Ptolemeju V., ali je ona pristala uz supruga, a ne
uz oca.128 Daniel je na svoj način opisao događaje
bitne za narod kojem pripada i za cijelo područje
Bliskoga istoka.
Godine 1822. Jean-François Champollion ot-
krio je da natpis u kamenu nađen u mjestu Rosetta
u Egiptu govori upravo o kralju Ptolemeju V. On
je vladao u drugom stoljeću prije Krista – znači u
doba između nastanka Staroga i Novoga zavjeta.
Sam je natpis urezan 196. pr. Kr. Uspjeh je bio
omogućen i time što je tekst sadržavao tri pisma:
prave hijeroglife, njihovu kurzivnu inačicu i grčke
Usp. Pritchar: 167.
127
U godini smo 193. PK; usp. ZGB 1281.
128
Biblija kao književnost
znakove. O spomenutu kralju imamo i drugih iz-
vješća, ali je ovaj vrijedan zato što je s njega prvi
put pročitan hijeroglifski tekst i stoga što je pove-
zan s biblijskom osobom. Doduše, Ptolemej V. i
nije osobito važna osoba za Sveto pismo.
3. 2. 5. Reisneri Jeroboam II.
(VIII. st. pr. Kr.)
George Andrew Reisner otkrio je 1910. go-
dine šezdeset i tri ispisane lončarske krhotine u
Samariji. Ostatci potječu iz vremena sjevernoga
kralja Jeroboma II. (786. – 746. pr. Kr.), i to iz
doba od devete do sedamnaeste godine njegova
vladanja. Pisari su bilježili robu koja je dolazila u
kraljevska skladišta, što je uključivalo staro vino i
procijeđeno ulje.129 Imena primatelja učestalo ima-
ju tipične sjeverne dočetke -jav, što je značilo od
Boga zanesen.130
Vladavina Jeroboama II. bila je na političkom
i vojnom području vrlo uspješna jer je tri puta po-
razio Aramejce (2 Kr 13,25). U to je doba, na po-
četku VIII. st., i Judeja bila uspješna pod vladavi-
nom Uzijinom, koji je nadvladao Filistejce, Arape
i Meunjane, stanovnike tadašnjega Sinaja, a Amon
mu je također plaćao danak (usp. 2 Ljet 25,6‒10).
Suprotno rečenomu, ovo je razdoblje prema
prorocima puno oholosti vladajućega stališa: jer
prodavahu pravednika za srebro / i nevoljnika za
sandale; / jer gaze po glavi siromahu, / i sirotinju
na zlo vode (Amos 1,6). Proroci uče da stoga, a
ne zbog spleta vojno-gospodarskih okolnosti, sli-
jedi Božja kazna.
3. 2. 6. Robinson i zemljopis
Zanimljiva su i otkrića do kojih je još 1838. i
1852. došao Edward Robinson. On je prethodno
Usp. Pritchard: 112.
129
Dočetci -jahu i -jah bili su tipični za jug (usp. Pritchard
130
112.).
68
bio dobro upoznao Bibliju, a onda je proputovao
današnji Izrael te nastojao povezati arapska imena
mjesta s biblijskima. U nazivu grada Anata čuo je
izvorno ime Anatot, koji je bio rodni grad proro-
ka Jeremije. Muhmas mu je bio Mihmaš, gdje je
Jonatan nadvladao Filistejce (1 Sam 14,5 – u za-
grebačkoj Bibliji imamo Mikmas).
Robinson je otkrio i tunel koji je 701. pr. Kr.
iskopao kralj Hezekija kako bi skrenuo vodu u
grad i kako se njome ne bi opskrbljivala osvajačka
Sanheribova vojska (usp. 2 Kr 20,20; 2 Ljet 32,4).
3. 2. 7. Rawlinson i Jehu (IX. st. pr. Kr.)
Sve do nedavno nije bilo izvanbiblijskih odred-
nica za izraelskoga kralja koji se zvao Jehu. Evo
kako je potvrđeno njegovo zbiljsko postojanje.
Henry Layard tražio je u današnjem Iraku stari
grad Ninivu. Godine 1849. otkrio je bareljef koji
je pripadao Salmanasaru III., asirskomu vladaru iz
IX. stoljeća prije Krista – otkriće se zbilo u gradu
Nimrudu ili, biblijski, Kalahu131. Godinu dana po-
slije, paleograf Henry Rawlinson pročitao je natpis
koji će označiti prvi znanstveno provjerljiv dokaz o
osobi znanoj dotad samo iz Staroga zavjeta. Urezi
na bareljefu prikazivali su likove podaničkih vlada-
ra, a među njima je bio Jehu, sin Omrijev. Riječ je
o izraelskome kralju o kojem govori Druga knjiga
Kraljeva 9,2 kao o Jehuu, sinu Nimšijevu. Kralj je
poveo jahvističku vjersku obnovu, a vladao je od
841. do 814.132 Omri je bila oznaka za izraelsku
zemlju u cjelini, a dao ju je prijašnji vladar.
Od sličnih arheoloških nalaza spomenut ćemo
još da je Henry Rawlinson 1852. konačno otkrio
grad Ninivu, asirsku prijestolnicu koju spominju
proroci Jona i Nahum – riječ je o području današ-
njega grada Mosula u Iraku.
Također Calah, Kalakh i akadski Kalhu.
131
Usp. JR: 2059 (Jerusalem Bible, engleska katolička Bi-
132
blija o kojoj su pruženi ključni podatci u posljednjem
poglavlju Kanon i prijevodi.)
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
3. 2. 8. Biram i Hazael (IX. st. pr. Kr.)
Otkriće koje se zbilo zapravo nedavno, 1993.
godine, i to kraj mjesta Tel Dana na sjeveru izra-
elske države, također potvrđuje povijesnost odre-
đenih biblijskih tvrdnji. Arheolozi koje je vodio
Abraham Biram otkrili su stelu koju je podigao
aramejski kralj Hazael (842. – 805.). Vladar je spo-
menut najprije u Prvoj knjizi Kraljeva 19,15. U
Drugoj knjizi Kraljeva 12,18 govori se o njegovim
pobjedama i o tome da je napao Jeruzalem. Stela
koja je pronađena kraj Tel Dana govori upravo o
pobjedama nad protivnicima, među kojima je bila
i »kuća Davidova«. Istraživači se slažu u tom da
je riječ o spojnici s biblijskim kraljem Davidom,
točnije s njegovim nasljednicima.
3. 2. 9. Albright i Adulam
(X. st. pr. Kr.)
Korisno je u ovom surječju navesti i identifi-
kaciju grada Adulama do koje je došao arheolog
William F. Albright 1924. godine. Grad je bitan u
pripovijesti o Davidu jer je budući kralj u tamoš-
njim špiljama našao sa svojom obitelji i istomi-
šljenicima zaklon pošto ga je kralj Šaul pokušao
umoriti (1 Sam 22,1). Mjesto se danas zove Tel eš
Šeik Madkur133, u području zvanomu Šefela, kojih
25 kilometara jugozapadano od Jeruzalema.
3. 2. 10.
Petrie i Merneptah
(XIII. st. pr. Kr.)
Krećući se dalje u povijest, dolazimo i do vre-
mena izlaska naroda Hebreja iz egipatskoga rop-
stva. Povijesna je činjenica da su Židovi na tlaci
gradili grad Pi Ramzes, a Merneptahova stela iz
1209. / 1208., vrlo vjerojatno, spominje Izraelce
Engleski je sričaj Tell esh Sheikh Madhkur.
133
69
kao narod koji već prebiva u Kanaanu.134 Faraon
Merneptah došao je na vlast vjerojatno 1213. i mo-
rao je odmah u prvoj ili drugoj godini svoga vla-
danja poslati u Kanaan kaznenu ekspediciju. Pet
godina poslije toga njegova trijumfalna himna sa-
država ime naroda koji dotad nije spominjan u sta-
rom Egiptu: Izrael je opustošen, bez sjemena. Stela
koju je 1896. u Tebi otkrio Flinders Petrie čuva se
danas u muzeju u Kairu. Visoka je 3,18 i široka
1,63 m. Petrie je inače prvi počeo arheološki su-
stavno istraživati samu Svetu zemlju.
3. 2. 11. Freedman, Dever, Biram
Arheološka otkrića potaknula su uglavnom
dvije škole generalizacije odnosa biblijskih i po-
vijesnih podataka. David Noel Freedman biva
Albrightov nasljedovatelj, arheolog i glavni ured-
nik važnoga djela The Anchor Bible Dictionary.
Godine 1985. napisao je ove riječi: »Čini se da je
potonuo, ili se barem nasukao, Albrightov veliki
plan i velika nada po kojoj bi se Biblija mogla čvr-
sto smjestiti na temelje arheologije poduprte pro-
vjerljivim podatcima. (...) Arheologija se nije po-
kazala presudnom, pa ni osobito korisnom za upite
koji se najčešće postavljaju, i nije uspjela dokazati
povijesnost biblijskih osoba i događaja, posebno
onih iz ranoga razdoblja.«135
U konktekstu biblijske arheologije mora biti
spomenut i William G. Dever, kojega ćemo pred-
staviti navodima: »Arheologija kakva se danas
prakticira mora biti sposobnom osporiti /to chall-
enge/, ali i potvrditi biblijske pripovijesti. Neki do-
gađaji ondje opisani doista su se zbili, a drugi nisu.
Biblijske pripovijesti o Abrahamu, Mojsiju, Jošui
i Solomonu vjerojatno odražavaju neka povijesna
sjećanja na ljude i mjesta, ali prikazi Biblije ›širi
Usp. Pritchard: 56.
134
Navedeno prema Dever: 357 (ABD 1: 357).
135
Biblija kao književnost
od života‹ nerealni su i suprotstavljeni arheološ-
kim dokazima.136
Ne čitam Bibliju kao sveti tekst /as Scripture/
(...) Nisam ni vjernik / a theist /. Držim, posebno
u novijim knjigama, da su biblijske naracije doista
›pripovijesti‹, često izmišljene i uvijek promidžbe-
ne naravi, ali tu i tamo one sadržavaju koju vrijed-
nu povijesnu informaciju.«137 Biramovo otkriće sa
spomenom Davidove kuće svakako je među kori-
snim povijesnim podatcima.
3. 3. Paleografija
3. 3. 1. Uvod
Otkrića pisanih spomenika starih mezo­p o­
tamskih kultura vodila su u smjeru koji će bibli-
čarima biti također zanimljiv. Riječ je o pronala-
sku tekstova, redovito pisanih klinastim pismom
na glinenim pločicama, koji pokazuju sličnost me-
zopotamske književnosti – dakle asirske, kaldej-
ske i babilonske kulture – sa starozavjetnim spisi-
ma. Egiptolozi su također istražili niz tekstova sta-
re književnosti sa svojega područja koji pokazuju
sličnosti s biblijskim spisima. Niz je tekstova očito
nastajao miješanjem dvaju izvora: povijesnih do-
gađaja s jedne strane te pripovijesti, žanrova, mo-
tiva, pa i samih tehnika tvorbe tekstova, poznatih
drugim civilizacijama.
Donijet ćemo nekoliko paralela, uglavnom
kako ih tumači Pritchard i kako prenose Gabel,
Wheeler i York. Dodat ćemo i opis postupaka ko-
jima biblijski pisci mijenjaju starije mezopotamske
izvore i prilagođavaju ih svojemu sustavu. Tako
stvaraju spise koji su redovito drukčiji od onih koji
su im poslužili kao jedan od izvora motiva. Točno
na takav način, naime bitnom preradom preuzetih
Dever 2006: 26. i 76.
136
Dever 2003: dio 3.
137
70
poticaja (motiva), nastaju vrijedna književna djela
sve do XXI. stoljeća.
3. 3. 2. Bog i svijet; Marduk i Tiamat
Babilonski mit o postanku svijeta zapisan je
oko godine 1120. pr. Kr. i zove se Enuma Elish –
ime je dobio prema prvim riječima koje bi se pri-
bližno mogle prevesti na ovaj način: Kad na visini
ili Kad gore. Cijeli stih glasi Kad gore nebo još
nije bilo imenovano. More je u epu predstavljeno u
liku zmaja, točnije zmajice, koja se zove Tiamat i
koja bjesni jer su bogovi ubili njezina druga s ime-
nom Apsu, inače boga rijeke. Bogovi su bili pre-
plašeni i jedino je Marduk imao hrabrosti suprot-
staviti se zvijeri, ali za to je tražio da bude priznat
vrhovnim bogom. Marduk je konačno raspolovio
Tiamat, poput školjke na dva dijela. Po toj podjeli
napravio je nebo i zemlju.
Na početku biblijskoga Postanka spominje se
riječ bezdan, koja u hebrejskom izvorniku glasi
ṯhôm i ima isti korijen kao i riječ Tiamat. Dapače,
Gabel, Wheeler i York opažaju da pred riječju bez-
dan nema člana.138 Riječ je o Bezdanu, znači nekoj
vrsti personifikacije koja čuva i podsjećaje na ču-
dovište bezdana, na zmajicu Tiamat.139
Sada možemo podsjetiti na neka mjesta s po-
četka Knjige Postanka kako bismo učinili zornim i
postupak kojim se nešto dijeli i time stvara:
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala
nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: ›Neka bude svjetlost!‹ I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra. I rastavi Bog svje-
tlost od tame. (...) (Post 1,2-4)
I reče Bog: ›Neka bude svod posred voda da di-
jeli vode od voda!‹ I bi tako. (...) (Post 1,6)
Usp. GWY (Gabel, Wheeler, York): 47.
138
Usp. i Asimov: 486.
139
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
I reče Bog: ›Vode pod nebom neka se skupe na
jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!‹ I bi tako.
(Post 1,9)
Dubravka Oraić-Tolić razlikuje dvije vrste in-
tertekstualnosti. O ilustrativnom je tipu riječ ako
neki tekst citira tuđi tekst imitirajući njegov smi-
sao. Nastoji li tekst sam sebe prezentirati orijenti-
rajući se na autorovo iskustvo, riječ je o ilumina-
tivnom tipu citatnosti.140 Ispitivana biblijska upora-
ba babilonskoga mita biva primjerom iluminativne
citatnosti. Idući dio poglavlja protumačit će zašto
držim da je tako.
Biblijski pisac prije svega politeizam dosljed-
no prevodi u monoteizam ili, još točnije: njegov
je svijet od početka monoteističan i ne priznaje
više bogova. Kako smo rekli, postoje tek tragovi
toga da je Ponor nekad bila boginja, ali na razini
stvarnoga značenja imamo samo jedno Božanstvo
koje je kreator. Ono stvara bez krvave borbe i bez
ikakvih zahtjeva za vlašću jer je sve njegovo od
početka. Motivi iz starijega babilonskoga spisa
uporabljeni su u posve drukčijem sustavu u ko-
jem Božanstvo nema nikakvih suparnika. Nadalje,
Božanstvo ima neizravne oznake svemoći, jer stva-
ra bez ikakve zabilježene muke. Nema težine i na-
petosti kojom Marduk pristupa borbi.
No, pomalo u duhu poststrukturalizma, valja
reći još nešto. Babilonski Marduk traži da za pla-
ću postane vrhovnim bogom, što već jest određeni
pokret prema monoteizmu. Za takav sustav babi-
lonski se mit nije mogao dokraja odlučiti.
S druge strane, vidimo da je Duh Božji lebdio
nad vodama. Naravno da kršćanski tumači u ovo-
me vide prvi spomen treće božanske osobe – Duha
Svetoga. Ne zaboravimo da je riječ ruah u hebrej-
skom ženskoga roda, pa se ne može tvrditi da je
jedinstveno kršćansko božanstvo striktno određe-
no jednim rodom.
Glede same fabule, niza događaja, na mezopo-
tamskoj strani imamo slikovitu pripovijest o lju-
bavi, mržnji i zvjerskoj borbi. Suprotno tomu, na
Usp. Oraić-Tolić: 121.
140
71
biblijskoj je strani sva usredotočenost upravljena
prema samim postupcima stvaranja koji čine okvir.
Podjela voda od voda te nastanak neba i zemlje
samo su dio širega slijeda kojim je podrobno opi-
san nastanak biljaka, životinja i čovjeka. No, niz
podjela ovdje će se nastaviti jer čovjek i žena svo-
jim grijehom prave pogibeljan odmak od Boga.
Naravno da prije rečeno otvara mogućnost za
uporabu posve različitih pripovjednih tehnika: na
babilonskoj strani vlada pripovijedanje, a na he-
brejskoj opis. Vidjet ćemo koliko su opetovnosti
i uporaba brojeva, ovdje s danima, obilježja stila
cijele svećeničke predaje, koja stoji iza ovoga po-
četka Biblije.
U babilonskome mitu niz bogova već posto-
ji prije borbe, zatim nešto mora umrijeti da bi se
nešto drugo rodilo. U biblijskom izvješću ničega
osim Boga nema prije opisanih događaja. On sam
ništa ne mora ubijati, nego stvara život ni iz čega.
O takvoj kreaciji svjedoči i Druga knjiga Maka­
bejska, i to na usta majke koja hrabri sina na žrtvu
u borbi protiv zatirača (2 Mak 7,28).141
Na svoj način, biblijski je tekst na ovome mje-
stu općenitiji, udaljeniji od živopisnoga, ali i naiv-
noga jezika mita kojim govori babilonska pripovi-
jest o postanku. Podloga biblijskomu tekstu biva
posve drukčija teologija, pa će i drukčiji teološki
zaključci slijediti iz biblijskoga spisa. Biblijski je
pisac uporabio stare motive, ali ih je stavio u druk-
čiji sustav.
Usporedba jezika babilonskoga mita i biblij-
skoga izvješća pokazuje još jednu bitnu razliku.
Babilonski mit pripovijeda o nizu bogova, a svaki
ima svoja pravila. Biblija govori o jednome Bogu
i uvodi načelo, ključan ustroj i sustav stvorenoga
Usp. Šimić 21 –22. Na mjestu iz Druge knjige Maka-
141
bejske, stvaranje je povezano s mogućnostima života
nakon smrti. »…pogledaj nebo i zemlju i sve što je na
njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega, i da je
tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego
budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvo-
jom braćom u vrijeme milosti opet nađem!«
Biblija kao književnost
svijeta. Nadalje, podjela po danima koji su ozna-
čeni brojevima donosi načelo uredbe svijeta te-
meljeno na broju. Naviještajući misao o jednom
sustavu temeljenu na brojevima, biblijski se jezik
počeo kretati iz jezika mita u smjeru jezika znano-
sti. »Čini mi se da je taj monoteistički stav početak
moderne znanosti«, kazat će puno poslije kemičar
Calvin.142 Naravno da biblijski jezik nije dostigao
jezik znanosti, to mu nije bio ni cilj, ali je prema
njemu pokazao put. Sam je biblijski jezik ovdje
zastao u prostoru koji je još književnost: danas je
jasna metaforičnost, a trag pripovijesti vrlo je živ.
Ipak, uvodeći jedinstven sustav i brojeve, i biblijski
jezik omogućio je razvoj zapadne misli i svijet lo-
gike koju danas poznajemo i kojoj, barem dijelom,
zahvaljujemo znanost i tehniku. Čujmo što Cassirer
govori o broju, i to u sustavu teorijske spoznaje:
»Broj označava ono veliko vezivno sredstvo koje
i najraznolikije sadržaje može preobličiti u jedin-
stvo pojma (...) Dok se u znanstvenom mišljenju
broj pojavljuje kao krupan instrument obrazlaga-
nja, u mitskom mišljenju je on prijenosnik speci-
fično-religioznoga davanja smisla.« (Cassirer 140 /
143). Biblijski je broj na početku Knjige Postanka
i cijele Biblije na jasnu putu prema instrumentu
obrazlaganja.
Misao o jednom Bogu koji stvara po sustavu
što ga je moguće spoznavati nije naravno isto-
vjetna ni stoičkom logosu koji prožima svijet ni
Aristotelovu nepokretnom pokretaču koji je ljubav
– ali je s ovime uskladiva. Toma Akvinski doka-
zuje da jest tako. Bilo bi pogrješno i nepravedno
prešutjeti da je zapadna znanost na svojem pobje-
Usp. Lennox: 19; autor navodi misli nobelovca Melvi-
142 587. Jahve je ovdje hvaljen kao Bog od davni-
na Calvina, kemičara. Evo širega citata: »As I try to
discern the origin of that conviction I seem to find it
in a basic notion discovered 2,000 or 3,000 years ago,
and enunciated first in the Western world by the anci-
ent Hebrews: namely that the universe is governed by
a single God, and is not the product of whims of many
gods, each governing his own province according to
his own laws. This monotheistic view seems to be the
historical foundation for modern science.«
72
donosnom putu morala svladati zapreke koje su joj
postavljale osobe, pa i ustanove, uvjerene kako ih
nadahnjuje onaj isti duh koji je nadahnuo Bibliju.
Jasno je da sve rečeno ništa ne govori o umjet-
ničkoj vrijednosti biblijskoga i babilonskoga tek-
sta. Visoka cijenjenost biblijskoga spisa i relativno
slaba poznatost babilonskoga ovise o snazi usta-
nova, teologija i cijelih sustava koji ih podupiru,
odnosno ne podupiru u XXI. stoljeću.
Stariji motivi bliski mitskoj borbi nazočniji
su u Bibliji opisima iz proroka Izaije koji su na-
izgled vrlo slični onima iz babilonskoga mita: U
onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i
jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vi-
jugavu, i ubit će morskoga zmaja (Iz 27,1). Motivi
morskoga zmaja nepogrješivo upućuju na babilon-
ski mit. Potrebno je reći da je kanaanska pjesma
govorila o borbi koju vode Baal i čudovište Lotan,
koje ima sedam glava – nije teško u imenu Lotan
prepoznati biblijskoga Levijatana.
U proroka je okružje također posve drukčije
nego u izvorniku motiva: pripovijest o poraženom
zmaju uklopljena je u prikaz borbi Judejskoga kra-
ljevstva protiv asirskoga osvajača Sanheriba, neg-
dje oko 701. pr. Kr. Poražena vojska i njezin vođa
približeni su zmaju. Kako je on poražen, bit će po-
ražen i novi napadač. Sada nema nikavih naznaka
o stvaranju.
Tragovi starijega mitskoga jezika nalazivi su
u Bibliji i u Psalmu 74: Ti svojom silom rasije-
če more, / smrska glave nakazama u vodi./ Ti si
Levijatanu glave zdrobio, / dao ga za hranu nema-
nima morskim (Ps 74,13).
Sada je riječ o tužaljci nakon pada Jeruzalema
ne. Surječje snage koja je smrskala glave nakaza-
ma doista biva govor o tomu da je Bog učvrstio
Mjesec i Sunce, sazdao sve granice Zemlji. Poruka
govori da će takav Bog učiniti nešto i protiv he-
brejskih neprijatelja u doba nastanka psalma: Ne
zaboravi vike neprijatelja svojih / buka buntovnika
još se diže k tebi. Nema govora o tome da su od
tijela zmajice nastali nebo i zemlja.
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
3. 3. 3. Adam i Eva; Enkidu i Šamhat
U Gilgamešu čitamo da je Božanstvo napravi-
lo čovjeka od zemlje. Uskoro je muškarac Enkidu
upoznao ženu Šamhat. Ona ga je međutim navela
na to da pojede jelo, nakon čega imamo i motiv u
kojem se pokriva golotinja. Junak mora napustiti
vrt u kojem je živio i ne smije se vratiti. Na dru-
gome mjestu u pripovijesti čitamo kako je drugi
junak Gilgameš pronašao na dnu rijeke biljku koja
bi mogla pomladiti čovjeka. Zmija je ukrala ovu
dragocjenost.
Poznata biblijska pripovijest o Adamu i Evi
te ovdje predstavljena babilonska naracija imaju
drukčije uloge u širem surječju. Biblijska govori o
prvim ljudima, njihov će grijeh postati uzročnikom
niza nevolja i potraga, pa i čina što ga poduzima
Isus Krist. Tako je važnost količinski male biblij-
ske naracije za cjelinu pojačana. Budući da je zmi-
ja upletena izravno u biblijsku pripovijest, i njezi-
na je uloga naglašena – ona prkosi samomu Bogu.
Golotinja koja se pokriva u Gilgamešu nalazi
dodire s drugim izrazito seksualiziranim elemen-
tima jer Enkidu i Šamhat vode ljubav šest dana
i sedam noći, a žena je uz to hramska prostitut-
ka, blaže rečeno kurtizana. Golotinja u biblijskoj
pripovijesti nema samo spolne podsjećaje, jer je i
zmija bila gola, a u poglavlju o stilskim figurama
tumačim i glasovnu igru s ovom riječi. Nadalje,
Adam je prije svega vrtlar, Enkidu je lovac; ži-
dovska pripovijest pazi na dignitet žene, ona nije
kurtizana, nego je predstavljena pramajkom svih
ljudi. Podrobna bi raščlamba prelazila okvire ovo-
ga poglavlja.
3. 3. 4. Noa i Gilgameš
Nakon prije spomenuta Rawlinsonova otkrića
Ninive, obilje glinenih pločica, na kojima su u dav-
no vrijeme u Mezopotamiji pisali, počelo je stiza-
ti u Englesku. Britanski je imperij bio ondašnja
velesila, pa je dominirao i dijelovima bliskoisto-
73
ičnoga prostora. Tako dolazimo do znanstvenika
koji je nezaobilazan u prikazu osoba što su tuma-
čile intertekst bliskoistočnih književnosti u Starom
zavjetu. George Smith bio je gotovo samouk, ali
nadaren jezikoslovac, pa je British Museum iza-
brao njega kad je trebalo objaviti i protumačiti na-
vedene tekstove. Među spisima koje je znameniti
asiriolog uspio pročitati bio je i mit zvan Potop,
koji je prvotno mogao biti zapisan sumerskim jezi-
kom potkraj trećega tisućljeća pr. Kr. Oko godine
2000. pripovijest je preuzeo akadski ep Atrahasis,
zapravo Athra-hasis, što je značilo iznimno mu-
dar. Kojih dvije stotine godina poslije, približno
1800. prije Krista, ova je naracija postala dio ba-
bilonskoga Gilgameša, preko kojega je ušla u dru-
ge bliskoistočne zemlje. Inačicu je tako poznavala
i neoasirska kultura oko 750. pr. Kr.
Godine 1872. Smith je u Engleskoj izvijestio
Društvo za biblijsku arheologiju o Kaldejskoj pri-
povijesti o potopu. Djelo je danas poznato kao je-
danaesti dio epa o Gilgamešu. Uskoro je Smith
osobno otišao na mjesto iskopina grada Ninive
gdje je pronađena cijela pripovijest od koje su pri-
je postojale krhotine. Brzo je postalo vidljivim da
nije riječ o povijesnoj potvrdi potopa iz Noina vre-
mena, nego o pripovijesti koja je živjela u različi-
tim inačicama u cijeloj regiji.
Pripovijest, iskazana u općenitim naznakama,
govori o bogovima koji su odlučili potopom uni-
štiti čovječanstvo, ali su izabrali pobožna čovjeka
imenom Ziusudra kako bi ga spasili. Čovjek je na-
pravio brod i preživio sedam dana i noći potopa.
Kad se pojavio bog sunca Utu, Ziusudra je žrtvo-
vao bika, a nagrađen je vječnim životom. Samo
njegovo ime znači život u kojem ima mnogo dana.
Starozavjetni Gospodin Bog odlučio je uništiti
ljudski rod jer su grijeh i opačine svake vrste bili
prevršili mjeru podnošljivosti. Pravedni je Noa bio
izabran i upućen da napravi korablju kako bi se
spasio. Zatim je plutao vodama, sa svojom obite-
lji i sa svim životinjama koje je izabrao, i to 40 ili
150 dana – knjiga donosi različite podatke. Kad
Biblija kao književnost
su se vode povukle, Noa je napravio žrtvenik i
prinio žrtve paljenice. Na kraju devetoga poglav-
lja Postanka doznajemo da je živio devetsto i pe-
deset godina.
Usporednice u osnovnim odrednicama pripovi-
jesti djeluju jasnima bez većih eksplikacija.
Među dvjema pripovijestima ima očitih po-
dudarnosti i na razini manjih motiva, znači među
uporabljenim riječima. Konačno nalazimo slično-
sti i u rečeničnom ustrojstvu. Primjer su ptice koje
se javljaju u Postanku 8,6‒12 i u Gilgamešu, u XI.
knjizi, 145 – 54.
Gilgameš
Kad je došao sedmi dan.
Oslobodio sam i poslao golubicu.
Golubica je otišla, ali se vratila,
Budući da za nju nije bilo vidljiva odmorišta,
okrenula se natrag.
Onda sam oslobodio i poslao lastavicu.
Lastavica je otišla, ali se i vratila;
Budući da za nju nije bilo nikakva vidljiva od-
morišta, ona se vratila.
Tada sam oslobodio i poslao gavrana.
Gavran je otišao, i videći da su se vode po-
vukle,
Jeo je, kružio, graktao i nije se vratio.143
Postanak
Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori pro-
zor što ga je načinio na korablji; ispusti gavrana,
a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se
vode sa zemlje nisu isušile. Zatim ispusti golubicu
da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne
nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u kora-
blju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži
ruku, uhvati golubicu te je unese sebi u korablju.
Počeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz
korablje. Prema večeri, golubica se vrati k njemu
iz korablje, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list;
tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
Usp. GWY: 47 (prijevod s engl. D. S.).
143
74
Još počeka osam dana pa opet pusti golubicu, više
mu se nije vratila. (Post 8,6-12)
Gabel, Wheeler i York ističu da se simboli po-
slanih ptica javljaju samo u inačicama iz Postanka
i Gilgameša, pa je starozavjetni pisac vrlo vjero-
jatno imao kao predložak upravo taj tekst, a ne
prijašnje inačice.
Cjelovita pripovijest o Gilgamešu govori i o
potrazi za besmrtnošću. Gilgameš i Enkidu ubi-
li su nebeskoga bika, a bogovi za kaznu usmrćuju
Enkidua. Gilgameš traži mudraca Utnapištima, ali
od njega doznaje sljedeće: Nikad ne ćeš naći život
koji tražiš. Kad su bogovi stvorili čovjeka, dodije-
lili su mu smrt, a život su zadržali za sebe.
Biblijska pripovijest o Noi biva dio u nizu iz-
vješća u kojima Bog uporno traga za pravednikom
kojega će spasiti iz zla okružja. Tako zove Abrama
iz grada Ura Kaldejskoga i obećava mu savez sa so-
bom i potomstvo. Zatim spašava Abrahamova ne-
ćaka Lota i njegovu obitelj iz Sodome upravo zbog
pravednosti i dopušta mu da se skloni u gradić Soar.
Mojsije će također biti spašen od zla i iz vode, s
time što je ovdje očit naglasak na cijelom narodu
koji biva predmetom spasa. Mojsiju i Izraelcima ta-
kođer je pružen savez na Horebu ili Sinaju.
Pripovijest o Noi, koliko god ima očite dodire s
mezopotamskom književnošću, nije strano tijelo u
Postanku. Temeljna fabula o spašenom pravedniku
i popratni motivi o savezu i spašenoj obitelji uobi-
čajene su pojedinosti. One će se javiti i u izvješću
o Kristu, koji je postavljen u jasle (Lk 2,12), koje
su preoblika korablje; ova će osoba dapače zapo-
vijedati vodi. Spas pravednika iz vode i savez s
Bogom bivaju bitni simboli Noine pripovijesti jer
je time ovaj dio Biblije povezan s drugim njezinim
dijelovima. Voda je u Noe prije svega preoblika
grijeha koji Božja moć nadvladava. Tako je pripo-
vijest o Noi bitan stupanj u nizu sličnih pripovijesti
unutar biblijskoga sustava. Biblijski je pisac pre-
uzeo ono što mu je trebalo ili je možda još bolje
reći da je spis dobio s Noinom pripoviješću ono
što ga čini potpunijim.
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
3. 3. 5. Mojsije hebrejski i Sargon
akadski
U XX. stoljeću pojavit će se djela s podrobnim
usporednicama tekstova iz bliskoistočnih književ-
nosti i Staroga zavjeta. Otto Rank usporedio je
pripovijest o tome kako se rodio Sargon akadski
s Mojsijevom pripoviješću (Br 26,59; Izl 2,1‒10).
U akadskoj pripovijesti, ispripovijedanoj u prvom
licu, majka svećenica / a vestal / pustila je dijete
niz Eufrat u lađi napravljenoj od trske. Našao ga
je Akki, nositelj vode i podignuo kao svojega sina,
koji će poslije postati kraljem.144
Mojsijeva je Jokebeda bila iz svećeničkoga ple-
mena, pustila je sina niz rijeku u košari od trstike,
a dijete je nađeno i postalo je najvećim židovskim
prorokom i vođom. No, biblijska pripovijest ima i
bitnih razlika: Sargon kaže da ne zna tko mu je bio
otac, Mojsijev je otac poput majke bio iz Levijeva
plemena; Sargona nalazi čovjek iz donjega stališa,
Mojsija nalazi faraonova kći; Sargon ne govori o
susretu s pravom majkom, u Izlasku čitamo da je
prava majka postala dojiljom. Mezopotamska je
pripovijest dana u prvoj osobi, biblijska u trećoj.
Mojsijeva majka nije mogla biti svećenica, jer he-
brejska predaja to ne poznaje, no bila je iz sveće-
ničkoga roda.
Zapravo je ključna razlika na širem planu: he-
brejski pisac uklapa Mojsijev život u široku pripo-
vijest o oslobođenju svojega naroda, a nije mu na-
mjera tek pohvaliti vladara. Mojsijevo oslobađanje
iz vode postat će najava događaja u kojem se cijeli
narod oslobađa iz vode i pomoću vode. Biblija tako
može rabiti stariji materijal, no čini to redovito tvo-
reći samosvojan tekst, o čemu će još biti govora.
Usp. Rank 12 – 13; riječ je o Sargonu Velikom akad-
144
skom koji je vladao 2334. – 2279. (prema The An-
cor Bible Dictionary V: 984; po Ranku to je bilo oko
2800.). Nekad je Sargon akadski nazivan Sargonom I.,
no danas je uobičajeno Sargonom I. nazivati asirskoga
vladara koji je kraljevao oko 2000. U samoj se Bibli-
ji spominje Sargon kralj asirski koji je napao i zauzeo
Ašdod (Iz 20,1); zapravo je to Sargon II. (721. – 705.).
75
Napomenimo da je samu pripovijest bio našao
George Smith, koji je, kad ju je predočio, također
napomenuo da je dijete pušteno niz vodu »kako je
Jokebeda pustila dijete Mojsija niz rijeku Nil«.145
U smislu usporedbe mezopotamskih i egipat-
skih spisa s onim starozavjetnima nezaobilazno
je djelo Jamesa Pritcharda Ancient Near Eastern
Texts Relating to the Old Testament, objavljeno
1950. godine. Zainteresirani za problematiku sigur-
no će posegnuti i za knjigom The Gilgamesh Epic
and the Old Testament Parallels koju je asiriolog
Alexander Heidel objavio 1946. godine.
3. 3. 6. Zakoni i Hetiti
Oko 2000. godine pr. Kr. Hetiti su prodrli na
područje današnje Anadolije u Turskoj, gdje im
je bilo središte moći u gradu zvanom Hatuša146.
Poslije su uspjeli zauzeti dio današnje sjeverne
Sirije, a Mursilis I., vjerojatno oko 1600., napao
je u to doba oslabljeni Babilon. Drugo razdoblje
izrazitije hetitske moći bilo je negdje od 15. sto-
ljeća pa do završno 1180. prije Krista. Nakon pada
Hatuše, ova uljudba gubi na snazi i javlja se kao
asirski saveznik.
Hetitske kraljevske pismohrane poznate su tek
od 1907. poslije Krista. Klinasto pismo s pločica
protumačio je Bedřich Hrozný, a izrazito boga-
ta zbirka čuva najstarije pisane dokaze neke in-
doeuropske uljudbe.147 Tekstovi pokrivaju mnoga
područja života: administraciju, povijest, zakono-
davstvo, leksikologiju, mitove, obrede i vračanje.
Godine 1971. Emmanuel Laroche izdao je u Parizu
Catalogue des textes hittites. Ranko Matasović
objavio je knjigu Kultura i književnost Hetita.148
Wheeler, Gabel, York: 44. Prema ovim autorima, pripo-
145
vijest se odnosi na Sargona I. koji je vladao oko 2000.
Engleski sričaj: Hattusha.
146
Hebrejski ne pripada indoeuropskoj skupini jezika.
147
MH, Zagreb, 2000.
148
Biblija kao književnost
Prema onomu što znamo iz SZ, Hetiti su bili
narod s kojima su stari patrijarsi i Hebreji učesta-
lo dolazili u dodir. Kad je JHVH sklapao savez s
Abrahamom (Post 15,20) nabrojio je narode koji
već žive u zemlji što će pripasti budućemu ocu vje-
re, a među tim narodima bili su i Hetiti.
Od Efrona, pripadnika hetitskoga naroda,
Abraham će kupiti i poljanu u Makpeli, nasuprot
mjestu Mamre, gdje će patrijarh pokopati svoju
suprugu Saru (Post 23,17-19). Lokalitet je u da-
našnjem Hebronu.149
Kad su Izraelci iz Egipta i pustinje dolazili u
obećani Kanaan, tamo su ih znači, između ostalo-
ga, čekali Hetiti. Za njih je rečeno da uz Jebusejce
i Amorečane »žive u brdu« (Br 13,29). Neki su se
Hetiti poslije posve intergrirali među Izraelce, tako
da je David vjerovao Ahimelehu (1 Sam 26,6),
a Urija Hetit bio je spreman i umrijeti za svoju
izraelsku domovinu i svojega židovskoga kralja
Davida (2 Sam 11 – 12).
Hebrejska zemlja postala je kraljevinom tek
oko 1000. prije Krista pod Šaulom i Davidom, da-
kle znatno pošto su Hetiti izgubili prevlast u po-
dručju. Ipak bi bilo neobično da zemljopisna bli-
zina i praktičan suživot mnogih pojedinaca nisu
urodili intertekstualnim vezama u spisima dviju
kultura. Pri tome je jasno da će uljudba koja je
prije doživjela vrh razvoja biti osobnost koja daje,
a ona koja je mlađa bit će primateljski određena.
Hetitski kodeks ima 200 posebnih zakonada-
nih u obliku pogodbenih rečenica: Ako čovjek uči-
ni.... Takav ustroj srećemo i u drugim kulturama,
recimo u Hamurabijevu zakonu iz 1800. pr. Kr.
Pogodbene konstrukcije nalazimo u SZ: Ako se
kradljivac zateče gdje probija zid, pa mu se zada
smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati.
(prema Izl 22,1) Sličnih tvorbi ima i u Levitskom
zakoniku.
»U njem je velika džamija Haram el Kalil u kojoj su
149
grobovi izraelskih patrijarha i njihovih žena.« (Rebić
2010: 133).
76
Gabel, Wheeler i York nalaze sličnosti hetitskih
i starozavjetnih zakonskih tekstova i na razini ši-
rega ustroja. Hetitski tekstovi sadržavaju dijelove
u ovom redu: 1. oznaka vladara; 2. povijesni pre-
gled: kako su kralj i podanici povezani; 3. dogo-
vor ili što se od podanika očekuje; 4. blagoslovi i
prokletstva koji će se dogoditi ako se dogovoreno
ne bude poštovalo.
U dvadesetom poglavlju Izlaska nalazimo: 1.
Ja sam Jahve, Bog tvoj 2. (...) koji sam te izveo iz
Egipta, iz kuće ropstva; 3. Nemaj drugih bogova
osim mene 4. Po prije navedenoj knjizi, četvrti je
dio navedena ustroja nalaziv u Levitskom zakoniku
26. i Ponovljenom zakonu 28., pošto je odvojen iz
svojega izvornoga mjesta: Budete li živjeli prema
mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u
djelo ih provodili, davat ću vam kiše u pravo vri-
jeme, te će zemlja rađati rodom, a stabla po polju
donositi plodove. (Lev 26,3‒4). (...) Ali ako me ne
poslušate i u djelo ne provedete sve moje zapovi-
jedi, (...) podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i
groznici što oči troše, a život gase. (Lev 26,14‒16).
Opet imamo postupak sličan onima s pripovije-
stima o patrijarsima. Naime se ustroj zakona koji je
povezivao ljudskoga vladara i narod u pretpostav-
ljenom hetitskom izvorniku prenosi u Starom za-
vjetu na odnos koji je bitan za biblijski spis. Sada
vladar postaje ključna osoba cijele knjige, naime
Bog koji zapovijeda svojem narodu i ima nad njim
potpunu moć.
3. 3. 7. Paralelizam i sumerska Inanna
Opetovnost riječi i sintagmi te samih konstruk-
cija u nizu stihova ili rečenica srećemo često u bi-
blijskim tekstovima koji su bliski današnjoj poezi-
ji. Paralelizam djeluje u vrlo staroj pjesmi Debore
i Baraka iz desetoga stoljeća pr. Kr. Nalazimo ga
i u mnogim psalmima – recimo nasumce u 66.,
67., 68., 69. Paralelizmi obilježuju i niz mjesta u
Ezekiela, knjige iz VI. stoljeća pr. Kr. Biblijski
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
Propovjednik iz trećega stoljeća pr. Kr. također
ima mjesto s anaforama, dakle vrstom paraleliz-
ma.150 Vrijeme rađanja i / vrijeme umiranja; / vri-
jeme sađenja i / vrijeme čupanja posađenog; / vri-
jeme ubijanja i / vrijeme liječenja (3,2‒3).
Književna je tehnika bila poznata kanaanskim
narodima, pa se tako spominje Legenda o kralju
Keretu. Prije no što su nastali prvi biblijski teksto-
vi, oko 2000. pr. Kr., Sumerani su bili imali mit
o silasku božice Inanna u donji svijet, koji je bio
pun oštrih paralelizama:
S onoga ›velikoga što je gore‹ ona upravi svoje
misli prema ›velikomu što je dolje‹.
Božica upravi svoje misli s ›velikoga gore‹,
prema ›velikomu dolje‹,
Inanna, s ›velikoga gore‹ svoje misli upravi
prema ›velikomu dolje‹
–––––––––––––––––
Oh oče Enlil, neka tvoja kći ne bude usmrćena
u donjem svijetu
Neka tvoja dobra kovina ne bude na dnu s pra-
šinom donjega svijeta
Neka tvoj dobri lapis lazuli ne bude slomljen u
kamen kamenorezača
Neka tvoj šimšir ne bude razrezan drvom rez-
bara
Neka tvoja djevojka Inanna ne bude usmrćena
u donjem svijetu.
Pozorno promišljena usporednost, paralelizam,
djeluje i u Psalmu 88., koji također spominje do-
nji svijet, ali u posve drukčijem surječju od ono-
ga u pripovijesti o božici Inanni. Paralelizam je u
psalmu naglašen i anaforama, kako je to i u su-
merskom tekstu. Kažimo još da se novozavjetna
vjerau blaženstvo na drugom svijetu te ona u uskr-
snuće ovdje može opaziti kao želja koja se drži
neostvarivom:
Sami stihovi iz Propovjednika poslužili su kao predlo-
150
žak za daljnje intertekstualne prerade, recimo u Elio-
tovim Četirima kvartetima i Mrkonjićevoj Opscenaciji.
77
Jahve, Bože moj, vapijem danju, / a noću na-
ričem pred tobom, / Neka dopre do tebe molitva
moja, / prigni uho k vapaju mome. /Jer mi je duša
zasićena patnjama, / moj se život bliži Podzemlju.
/Broje me k onima što u grob silaze, / postadoh
sličan nemoćniku. /Među mrtvima moj je ležaj, /
poput ubijenih što leže u grobu, / kojih se više ne
spominješ, / od kojih si ustegao ruku. / Smjestio
si me u jamu duboku, / u tmine, u bezdan. / (...)
Od nevolje oči mi gasnu: / vapijem tebi Jahve,
iz dana u dan, / za tobom ruke pružam. / Zar na
mrtvima činiš čudesa? /Zar će sjene ustati i hvaliti
tebe? / Zar se u grobu propovijeda o tvojoj dobro-
ti? /O vjernosti tvojoj u Propasti? /
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja / i tvoja
pravda u zaboravu? //Ipak, ja vjerujem tebi Jahve,
/ prije jutra molitvom te pretječem. /
Sličnosti između dvaju spisa djeluju i na razini
uporabljene figure, naime usporednosti, i na razi-
ni teme silaska u donji svijet koji je smrt. Psalam
88. ima otprilike onu razinu nade u život nakon te
smrti koju ima i mogući sumerski izvornik. Vjera
u zagrobni život i sreću raste u mlađim biblijskim
tekstovima, poglavito u Drugoj knjizi Makabejskoj
(2 Mk 7,14).
Razlika između Psalma 88. i sumerskoga spisa
odnosi se prije svega na promjenu predmeta mogu-
ćega spasa, koji je u hebrejskom spisu običan čo-
vjek. Biće koje određuje što je život, a što je smrt
nije jedan od bogova, nego je jedini Bog.
3. 3. 8. Paralelizam i ugaritski
tekstovi
Ugaritska kultura u mjestu Ras Šamra bila je
na vrhuncu moći između 1450. i 1200. godine pri-
je Krista. Mjesto se nalazilo kraj današnje luke
Latakije u sjevernoj Siriji. Godine 1929. otkrivena
su ondje nalazišta glinenih pločica napisana klina-
stim pismom. Veći dio književnih tekstova pove-
Biblija kao književnost
zan je s krugom događaja oko boga zvanog Baal,
koji je poznat i iz biblijskih tekstova kao osoba
koju su obožavali kanaanski narodi, i protiv čijega
su se kulta borili jahvisti (1 Kr 17 – 20).
Ugaritski spisi pokazuju bogatu uporabu para-
lelizama i parova riječi, poput kuća / palača; otac
/ gospodin; zlato / srebro; izgraditi / podignuti.151
Pozornost privlači i sljedeći dio ciklusa o Baalu:
Sada svojega neprijatelja, o Baale / Sada uda-
ri svojega neprijatelja / Udari svojega suparnika;
/ Uzet ćeš svoje vječno kraljevstvo /Svoj trajni
posjed.
Riječ je o motivskoj i formalnoj sličnosti s di-
jelovoma psalma 92.
Doista, neprijatelji tvoji, o Jahve
tvoji će neprijatelji propasti. (Ps 92,10)
3. 3. 9. Povijesne knjige i babilonske
kronike
Katolički kanon poznaje 16 povijesnih knjiga.
Dvije Samuelove knjige, dvije knjige Ljetopisa i
Kraljeva najbliže su povijesnim zabilježbama u da-
našnjem smislu. Sam ustroj iskaza vremenskoga
okvira mogao je nastati po uzoru na babilonske
kronike, koje bilježe događaje od osmoga do tre-
ćega stoljeća prije Krista.
Četvrta godina Musheziba-Marduka [kralj u
Babilonu]: U mjesecu Nisanu, petnaestoga dana,
Menanu, kralj Elama, pretrpio je udar, usta su
mu paralizirana, nije mogao govoriti. U mjesecu
Kislimu, prvoga dana, grad [Babilon] bio je zau-
zet, Mushezib Marduk bio je zarobljen i odveden
u Asiriju. Mushezib Marduk bio je četiri godine
kralj u Babilonu.152
Ezekiel ovako govori o početku svoje proroč-
ke djelatnosti:
Greenfield: 550.
151
GWY preuzimaju od Pritcharda, str. 302.
152
78
Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga
dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru,
otvoriše se nebesa, i ja ugledah božanska viđenja.
(Ez 1,1)
Evo primjera zabilježbe događaja iz Prve knji-
ge Kraljeva:
Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad
Izraelom postade Asa kraljem Judeje. Kraljevao
je četrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova
se baka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova.
(1 Kr 15,9)
Jeroboam I. vladao je od 931. u Sjevernom kra-
ljevstvu, Asa od 911. u Južnom. Sama tehnika us-
poredne zabilježbe događaja u dvama hebrejskim
državama – Južnom kraljevstvu Judeje i Sjevernom
kraljevstvu Izraela – mogla je biti preuzeta iz me-
zopotamskoga uzora. Dio povijesti dvaju kraljev-
stava, asirskoga i babilonskoga, tako je prikazan u
dokumentu iz 15. stoljeća prije Krista.
Historiograf u XX. i XXI. stoljeću tražit će
uzroke događaja u ljudskom svijetu. Povjesničari
koji su bilježili događaje u starozavjetno doba na-
lazili su izravne uzroke u Božjoj volji.
Navedeno se odnosi na događaje u životima po-
jedinih ljudi, a dobar je primjer judejski kralj Uzija
iz druge polovice VIII. stoljeća. Imao je uspjeha
u ratovima s Filistejcima, utvrđivao je Jeruzalem i
proširio kraljevstvo. Druga knjiga Ljetopisa opisu-
je pojavu njegove bolesti, naime gube, kao izravnu
posljedicu oholosti. Prinosio je naime kâd Jahvi u
Hekalu, u dijelu Hrama, što su smjeli činiti jedi-
no svećenici: kad se rasrdio na svećenike, izbi mu
guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu
kraj kadionoga žrtvenika. (2 Ljet 27,19).
Usud cijeloga kraljevstva također ovisi o odno-
su prema Jahvi. Uzroci pada Sjevernoga kraljev-
stva 721. godine opisani su u 17. poglavlju Druge
knjige Kraljeva:
Asirski kralj osvoji svu zemlju i krene opsje-
dati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. Devete
godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj
Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju.
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
(...) I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagri-
ješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz
zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egi-
patskog. Štovali su druge bogove, slijedili običa-
je naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima
Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kra-
ljevi Izraelovi. (2 Kr 17, 5‒9).
Slične su izjave na nizu drugih mjesta, recimo
svuda na početku većih dijelova u Knjizi Sudaca,
u 19. poglavlju Jeremije, u Drugoj knjizi Kraljeva
22,13.
Moapski narod, koji je znao ratovati sa starim
Hebrejima, također je neuspjehe u tim borbama
pripisivao odnosima sa svojim božanstvom, a ne
vojnoj ili gospodarskoj strategiji. Tako na moap-
skom kamenom spomeniku iz IX. stoljeća kralj
Meša kazuje da mu je Kemoš omogućio trijumfi-
rati nad svojim neprijateljima te da je Izrael mo-
gao privremeno poniziti Moab zato što je Kemoš
bio ljut na svoju zemlju.
3. 3. 10.
Mudrosna književnost i
učenje Amen-Em-Opeta
Učenja ili instrukcije u egipatskoj se književno-
sti zovu sebayit.153 Najstarije su vjerojatno Upute
Hardjedefove iz Pete dinastije, znači da potječu iz
vremena nakon 2500. godine.154
Egipat je svjetskoj baštini dao i knjigu s popi-
som mudrih izreka koja se zove Učenje Amen-em-
Opeta i koja je vjerojatno nastala nakon 1300 pr.
Kr. Knjigu i mudrost imao je baštiniti autorov sin,
a izreke uče kako u teškim gospodarskim i politič-
kim okolnostima postići dobar život.
Murphy: 928 (ABD 6: 928).
153
Prvi vladar Pete dinastije, Userkaf, vlada od 2465. (da-
154
tacija je prema Miriam Lichtheim, koja je predavala
egiptologiju na UCLA-i i u Jeruzalemu na Židovskom
sveučilištu; sreće se i datacija s godinom 2494. Hardje-
defova knjiga poznata je i pod nazivom Učenje Horde-
defovo (Teaching of Hordedef ).
79
Gabel, Wheeler i York prenose iz Pritcharda
niz rečenica i uspoređuju ih sa zapisima iz biblij-
skih Mudrih izreka:
Naćuli uši, slušaj što se kaže, / Otvori srce da
razumiješ (te misli). / One će biti kao sidrište tvo-
mu jeziku.155
Riječi mudraca: / Prigni uho svoje i čuj riječi
moje / i upravi svoje srce mojem znanju, / jer mi-
lina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj / i kad ti budu
sve spremne na usnama tvojim. / (Izr 22,17)
Egipatske mudre izreke srećemo sve do ptolo-
mejskoga doba. Obično visoki službenik ili sam
kralj izručuje pravila dobra vladanja u ovakvu
iskazi: »Početak učenja koje X učini za svoga sina
Y«. Razlaže se poštenje, velikodušnost, umjere-
nost, pravodoban i ispravan govor, pravi odnos
prema službenicima, ženama, prijateljima i posluzi.
U Bibliji otac također poučava djecu: Slušajte
djeco, pouku očevu, / i pazite kako biste spoznali
mudrost (Izr 4,1).
Bitna je riječ egipatske mudrosne pouke ma’at,
koja je slična riječima red, istina, pravda. Bliske
su hebrejske riječi ṣḏāqāh, pravda i ḥŏḵmāh, mu-
drost. Usporednost prevladava u egipatskim i he-
brejskim poukama. Učestalo se javlja oblik dvočla-
noga monostiha, poput ovoga primjera: Tko pljuje
prema nebu, na glavu mu pada.156
Sličnu mudrosnu dvočlanost nalazimo i u
Bibliji:
Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada (Sir
27,25).
Primjera samih dvočlanosti s kaznom, bez mo-
tivske sličnosti, ima i na drugim mjestima:
Tko je čvrst u pravednosti, ide u život
a tko za zlom trči, na smrt mu je
(Izr 11,19).
Izreke su bile poznate i Sumeranima. Njihove
»kuće pločica«, e-dubba, bile su škole u kojima
su se prepisivale i izreke. Zapisane su i upute koje
kralj Šuruppak (Shuruppak) daje sinu Ziusudri, već
GWY: 54.
155
Murphy: 929 (ABD 6: 929).
156
Biblija kao književnost
spomenutomu junaku potopa. O tekstovima koji
podsjećaju na Joba i Propovjednika više će biti
govora u poglavljima o tim biblijskim knjigama.
Biblijski mudrosni tekstovi usredotočeni su na
Boga kao izvor mudrosti. Strah je Gosponji poče-
tak mudrosti uči Sirah (1,14). Tako imenuje sre-
dište oko kojega se vrte i kojemu se vraćaju misli
biblijskih mudrosnih književnika. Kad se od toga
središta udalje i govore o zemaljskim užitcima,
kako to čini jedan od autora Propovjednika, ubrzo
dolazi druga ruka koja sudjeluje u redakciji konač-
noga teksta i piše o Bogu. U spisima u kojima se
uvelike propituju Božje djelatnosti, o čemu ćemo
govoriti u dijelu o mudrosnoj književnosti, Jahve
ili Elohim je, opet, kao jedini doista bitan sugo-
vornik u žarištu problema. Jahve je središte koje
uređuje sve motive Staroga zavjeta – bili oni preu-
zimani iz hebrejskih usmenih predaja ili iz kultura
Hebrejima susjednih naroda.
3. 3. 11.
Proroštva i Ipuwerove
opomene
Proroci su bili poznati još u starom Egiptu, a
čini se da su imali pravo kritizirati kraljeve i fa-
raone. Teško je zaključiti nešto o posljedicama
uporabe toga prava – naime jesu li bili uglavnom
usmrćeni, kako je, prema Kristovu svjedočanstvu,
Zaharija umoren i kako je, prema hebrejskoj pre-
daji, ušutkan Izaija. Ni Jeremija, koji je kritizirao
Sidkiju (Jr 21,1‒5), nije dobro prošao.
Iz egipatskih Ipuwerovih opomena157 moglo bi
slijediti da je kritizirao moćnu osobu. Prosvjedi
rječita seljaka govore o društvenim nejednakosti-
ma, a način na koji to čine Gabel, Wheeler i York
drže sličnim onomu proroka Amosa.
Ilija se na Karmelu ruga Baalovim prorocima:
Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je ili ima po-
sla; ili je na putu; možda spava pa ga treba probu-
Također: Ipuwerovi upozori.
157
80
diti. (1 Kr 18,27) Ovdje se prorok služi riječima
iz Ipuwerovih opomena: Gdje je on danas? Je li
spava?158 Ilija je starije riječi upućene egipatskom
božanstvu primijenio na sebi neprijateljskoga boga
Baala. Surječje je također drukčije, a pripovijest
o Iliji i njegovoj borbi za JHVH pruža obilje no-
vih podataka o natjecanju svećenika dvaju obre-
da, jahvističkoga i baalskoga. Držim da je ovdje
također riječ o djelomično kreativnoj uporabi sta-
rijega spisa. Najstariji poznati rukopis egipatskih
Ipuwerovih upozora potječe iz XIII. st. pr. Kr.,
znači iz doba 19. dinastije – ali to malo govori
o vremenu stvarnoga nastanka izvornika. U tom
se smislu spominje doba nesigurnosti nakon kraja
Šeste dinastije 2181. godine pr. Kr.
Proroštvo iz sumerskoga grada Uruka, iz 2000.
prije Krista, kazuje ove riječi:
Za njegova kraljevanja / borbe i ubojstva neće
prestati. /Pod njegovom vlašću braća će uništavati
jedan drugoga, / ljudi će prodavati svoju djecu za
novac. / Zemlju će ispuniti nered.
Vlast dobroga kralja ovako će se ostvariti:
Taj će kralj biti jak, nitko mu ne će biti ravan. /
On će se skrbiti o gradu, on će skupiti one rasute.
/ Istodobno, izgradit će Egalmachov hram / i dru-
ga svetišta, sjajna od draga kamenja. / On će vra-
titi i srediti rasutu zemlju. / Vrata nebeska stalno
će biti otvorena.
Izaija u 9. poglavlju govori o nesrećama:
Da, bezbožnost se ko oganj / razmahala, / drač
i trnje proždire / pa upali šumsku guštaru, / stupovi
se dima podižu. / Plamti zemlja od gnjeva Jahvina,
/ narod ognju hrana postaje. / Nitko ni brata svo-
ga ne štedi, / svatko jede meso svog susjeda. /
Proždire zdesna i opet je gladan; / Guta slijeva i
opet sit nije: / Manaše Efraijima, Efrajim Manašea
/ Obojica zajedno Judu (Iz 9, 17-20).
Riječi navodim prema Crenshaw: 864 (ABD 3: 864), ali
158
on ne upućuje na Ilijine besjede. Rukopis Ipuwerovih
upozora čuva se u Nizozemskoj u gradu Leidenu, u
Nizozemskome muzeju starina; oznaka mu je Papyrus
Leiden I 344.
 3. Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji
U 11. poglavlju Izaija opisuje doba buduće-
ga pravednoga kralja, koji će doći nakon nedaća:
Isklijat će mladica iz panja /Jišajeva, /Izdanak
će izbit /Iz njegova korijena. / (Iz 11,1)
Šibom riječ svoje ošinut će silnika, /a dahom
iz usta ubit bezbožnika. / On će pravdom opasati
bedra, /a vjernošću bokove./ (Iz 11, 4b-5)
U dan onaj: Jišajev izdanak, / dignut kao stijeg
narodima, / puci će željno tražiti. / I prebivalište
njegovo bit će slavno. / (Iz 11,10)
Podignut će stijeg narodima, / Sabrat će Izraelu
prognanike / i skupiti Judi raspršene / sa sva četiri
kraja zemlje. (Iz 11,12)
Stijeg narodima nije u konačnici neki zemalj-
ski vladar, nego je to Bog, za kršćane naravno Isus
Krist. Točno je da ovime zalazimo u naknadna tu-
mačenja, a udaljujemo se od samih izvora, koji po-
kazuju sličnost s bliskoistočnim spisima.
Zaključak: Starozavjetni hebrejski pisac rabi
tekstove iz susjednih kultura, što dokazuje da bi-
blijski tekstovi funkcioniraju na način koji je sličan
književnosti. Vrlo čest postupak odvija se po ovim
pravilima: preuzeti motive, staviti ih u drugo sur-
ječje, dodati nove pojedinosti i promijeniti znače-
UPITI I ZADATCI
1. Kojega biblijskoga pisca i kojega arheologa povezuje
Ptolemej V.? (V)
2. Tko je otkrio Merneptahovu stelu? Koji je narod opu-
stošen, prema podatcima iz dokumenta? S kojim doga-
đajem je Stela poveziva?
3. Kad je točno vladao kralj Jehu? Koju biblijsku knjigu
i kojega paleografa povezuje taj izraelski kralj iz IX.
st. pr. Kr? (V)
4. Što je uspio pročitati George Smith? (V)
5. Povežite riječi ṯhôm i Tiamat.
6. Koje su posebnosti uvoda u Postanak u odnosu prema
starom babilonskom mitu Enuma Elish iz kojega su
preuzeti neki motivi?
81
nja preuzetim simbolima tako da stari tekst zapra-
vo postane novim. Postupak ne oduzima na vrijed-
nosti novoga teksta ako je surječje, znači ukupna
društvena i tekstovna okolina, dalo nov smisao i
novo značenje preuzetim dijelovima.
Otkriveni bliskoistočni tekstovi pokazuju da
literarna vrijednost Staroga zavjeta nije u njego-
voj posvemašnjoj izvornosti. Ona je u snazi ko-
jom su se elementi iz mnogih pripovijesti poznatih
na Bliskom istoku stopili u čvrstu cjelinu, kakva
nije bila dotad poznata. Riječ je dakle o vrijedno-
sti raznovrsne građe i jedinstva predodžbe po C.
S. Pepperu, o čemu smo već govorili.159 Jedinstvo
predodžbe niza raznorodnih motiva u Bibliji omo-
gućuje prije svega jedinstven odnos čovjeka, na-
roda i jednoga Boga, JHVH.
S kršćanskoga stajališta sve u Bibliji upućuje
na jednu osobu, onu Isusa Krista. Stoga se ne zbi-
va pad vrijednosti biblijskoga teksta stoga što ima
izvor u nekom sumerskom. Suprotno: vrijednost
je sumerskoga izvornika povećana jer ima udjela
u knjizi koja govori o Spasitelju svijeta. Naravno
da smo posljednjom rečenicom uvelike na tlu kr-
šćanske interpretacije Biblije.
Usp. Wellek – Warren: 243; usp. kraj poglavlja Biblija,
159
Crkva i književnost.
7. Što je iluminativnost, a što ilustrativnost prema D.
Oraić-Tolić? Navedite dva obilježja koja potvrđuju vr-
stu intertekstualnosti djelatnu na početku Postanka.
8. Navedite Lennoxovo i Calvinovo stajalište o poveznici
monoteizma, jedinstvenoga reda i znanosti.
9. Tko je pročitao tekst Potopa (iz 3. tisućljeća pr. Krista)?
Koji je akadski ep preuzeo motive?
10. Koji je narod u svojim zakonima rabio sintaktičke kon-
strukcije što su ih poslije preuzeli Izlazak i Levitski za-
konik?
11. Tko u 20. stoljeću piše o bliskoistočnom intertekstu u
Bibliji?
12. Što piše na vapnenačkoj kosturnici nađenoj 1990.?
Biblija kao književnost
LITERATURA
1. Asimov, Isaac: Asimovs’s Guide to the Bible, Wings
Book, New York, Avenel, New Jersey, bez godine,
izvorno objavljeno u dvjema knjigama 1968. – 1969.
2. Borović, Pavle: Biblijski priručnik arheoloških, zemljo-
pisnih, i povijesnih pojmova, A. K. Preporod Beograd,
Znaci vremena Zagreb, 1991.
3. Cassirer, Ernst – Ernst Kasirer: Filozofija simboličkih
oblika, NIŠRO »Dnevnik«, Novi Sad, 1985.
4. Dever, William: Archaeology, Syro-Palestinian and
Biblical, u: Freedman, David Noel (urednik): The
Anchor Bible Dictionary 1,Doubleday, New York,
1992.
5. Dever, William: Contra Davies, http://www.bibleinterp.
com/articles/, siječanj 2003. Uvid: 12. ožujka 2010.
6. Dever, William: The Western Cultural Tradition is at
Risk, Biblical Archeology Review 32, Broj 2, 26 &76;
ožujak / travanj 2006. Preuzeto s Wikipedije, Biblical_
archeology, Uvid: 12. ožujka 2010.
7. Finkelstein, Israel i Neil Asher Silberman: The Bible
Unearthed, The Free Press, New York, 2001.
8. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 6, Doubleday, New York, 1992.
9. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
10. Greenfield, Jonas: The Hebrew Bible and Canaanite
Literature, u: The Literary Guide to the Bible, uredili
Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp Press of
Harvard University Press, Cambridge Massachusetts,
1999.
11. Heidel, Alexander: The Gilgamesh Epic and Old
Testament Parallels, Chicago University Press, Chicago
and London 1956.; dostupno i na oi.uchicago.edu /pdf/
misc_gilgamesh.pdf.
12. Kugel, James: The Bible as it Was, The Belknap Press
of Harvard University Press, Cambridge Massachusetts;
London England, 2000.
13. Lennox, John: God’s Undertaker Has Science Buried
God? Lion Hudson, Oxford, 2007.
82
14. Murphy, Roland E.: Wisdom in the OT, u: Freedman,
David Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 6,
Doubleday, New York, 1992.
15. O’ Collins, Gerald: Crucifixion, u: Freedman, David
Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 1,
Doubleday, New York 1992.
16. Oraić-Tolić, Dubravka: Citatnost – eksplicitna intertek-
stualnost, u: Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod
za znanost o književnosti. Zagreb, 1988.
17. Porter, Stanley E. (urednik): Dictionary of Biblical
Criticism and Interpretation, Routledge, New York,
2007.
18. Pritchard, James: Ancient Near Eastern Textes Relating
to the Old Testament (Third Edition with Suplement),
Princeton University Press, Princeton New Jersey,
1969.
19. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990.
20. Pritchard, James: The Ancient Near East, An Anthology
of Textes and Pictures, Princeton University Press,
Princeton, 2011.
21. Rank, Otto: The Myth of the Birth of the Hero, The
Journal of Nervous and Mental Disease, New York,
1914. (dostupno na mreži: https: //archive.org /stream/
mythofbirthofher1914rankpage/n3/2up)
22. Rebić, Adalbert: Biblijske starine, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb 1992.
23. Rebić, Adalbert: Stvaranje svijeta i čovjeka, egzegeza i
biblijska teologija, Post 1 – 3 s uvodom u Petoknjižje,
Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1996.
24. Rebić, Adalbert: Vodič po Svetoj zemlji, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 2010.
25. Šimić, Krešimir: Ime Riječi, Matica hrvatska – Ogranak
Osijek, Osijek, 2014.
26. Vuk, Tomislav: Civilizacijsko i kulturno ozračje izra-
elske vjere i Biblijskih spisa, u: Stari zavjet vrelo vjere
i kulture, Zbornik radova interdisciplinarnog međuna-
rodnog simpozija, Teologija u Rijeci, Rijeka – Zagreb,
2004.

4. 1. Uvodne napomene
U Bibliji srećemo ustaljene i povezane stil-
ske postupke koji obično oblikuju cijele tekstove
ili knjige. Hrvatska uporaba termina žanr najbo-
lje označuje ukupnost navedenih pojava. Za razu-
mijevanje Biblije korisno je ipak terminom žanr
označiti i skup postupaka u jasno uočljivim cje-
linama unutar knjiga, dakle postupaka koji obli-
kuju dijelove knjiga. U književnosti se može do-
goditi da unutar romana imamo pjesmu, kako je
to u Tolkiena, ili dramu, što čini naš Marinković
u Kiklopu. Tako u Bibliji unutar poslanica koje
Pavao piše Korinćanima ili Filipljanima imamo i
himne. Početak pripovijesti o Abrahamu u 12. po-
glavlju Postanka također ima himnička obilježja u
jasnim ritmičkim ponavljanjima.
Žanrovi su redovito u međuodnosu s tema-
ma. Podroban prikaz borbi cijeloga naroda tije-
kom izlaska iz ropstva teško bi mogao biti obuhva-
ćen kratkom lirskom pjesmom. Ali, ima pjesama u
Bibliji koje opisuju dijelove velikih događaja, pa je
tako 15. poglavlje Izlaska pjesma o čudotvornim
događajima koji su se zbivali kad se izraelski na-
rod oslobađao egipatskoga ropstva. Ovdje je ipak
naglasak na slavi Boga JHVH kao ratnika, a nema
one epske odmaknutosti i objektivnosti koja obi-
lježuje pripovijesti. Psalam 106. također govori o
izlasku i izabire pojedinosti u skladu s poukom o
potrebi odanosti židovskoga naroda JHVH.
Povezanosti žanra i teme vidimo i u propisima
o tome kako svećenici moraju izgledati dok pri-
nose žrtvu. Ovi propisi nisu dani u obliku naracije
koja ima zaplet, nego je riječ o uputama sa snagom
zakona, koje se nižu jedna za drugom.
Njemački protestantski teolog i bibličar
Hermann Gunkel (1862. – 1932.) posebno je po-
83
4. Žanrovi u Bibliji
4. ŽANROVI U BIBLIJI
taknuo poznavanje žanrova na početku XX. stolje-
ća. Svoju metodu nazvao je Sitz im Leben – smje-
štaj u životno okružje. Prema ovoj teoriji, svaki je
žanr povezan s posebnim društvenim i povijesnim
okolnostima. Valja ispitati tko je djelo pisao, komu
ga je namijenio, s kojom je svrhom stvarao svoje
štivo, koja mu je bila uporabna vrijednost, kakve
su bile povijesne okolnosti, uzroci i možda poslje-
dice djela. Psalmi 120. – 134. bitno su određeni
hodočašćem u Jeruzalem, pa se stoga u psalmu
122. i spominje taj grad i moli se za njegov mir.
Slično se događa i u Novom zavjetu. Tumačeći
Pavlovu Poslanicu Rimljanima, treba znati da je
Pavao pisao židovskoj zajednici u glavnom gradu
carstava te da je stoga i tumačio odnos Kristove
vjere i židovskoga Zakona, koji su njegovi čitatelji
poznavali i držali bitnim. Valja znati također ka-
kva je bila forma pisama u to doba i kakve su bile
figure u stoičkoj misli koju Pavao poznaje.
4. 2. Naracija
4. 2. 1. Biblija i komedija
Kad bi netko prekinuo biblijske događaje po-
slije Kristove smrti na Golgoti, dobio bi tragediju:
život bi glavnoga lika bio uzaludan, a sve žrtve
nepotrebne. No, budući da se događaji nastavlja-
ju, osnovna crta pripovijesti u posve književnom
smislu, i na razini ukupnoga teksta Biblije, dobiva
suprotan žanrovski učinak, naime ona postaje bli-
ska komediji. Promotrimo li temeljnu biblijsku pri-
povijest na najvišoj razini, možemo dobiti uzorak
s ocem koji se ljuti na grješne ljude i kažnjava ih,
zatim s božanskim sinom koji smiruje očev gnjev
Biblija kao književnost
i svojim djelom iskupljuje ono što je istodobno
društvo i njegova zaručnica.160
Ključne bi točke razvoja fabule bile ljudski gri-
jeh koji uzima ono što mu ne pripada i božanski
izgon iz raja u Postanku, za čime slijede mno-
ge nesreće; zatim dolazi djelo dobroga Krista koji
iskupljuje grijeh u evanđeljima. Konačno zadobiva
novi Jeruzalem te duše spašenih, koji su oboje kao
zaručnica, pri kraju Otkrivenja.
Tako, tvrdi Frye, dobivamo ustroj sličan pla-
utovskoj komediji, u kojoj sin ili neki mlađi lik
zadobiva zaručnicu pošto je starija osoba koja je
priječila zajedništvo izgubila borbu. Na kraju ko-
medija redovito imamo pir, ženidbu.
U Bibliji ulogu gubitnika ima prije svega
Sotona, no njemu je ipak Otac bio dopustio napa-
stovati. Točno je da se Bog Otac u Starom zavje-
tu teško ljuti i kažnjava, pa je sličan liku kakav je
senex irratus, ljutiti starac. No, biblijski otac ima
mnogo sličnosti i s likom dobrostiva starijega čo-
vjeka, koji se iz djela povlači na početku i vraća
se na kraju da bi riješio nevolje – takav je gospo-
din Anselme, koji je otac Valèreov i Marianein u
Molièreovu Škrtcu. Ono što je deus ex machina u
dramaturgiji, to biva pravi Bog u Bibliji.
Već je u ovome vidljivo da Biblija sebi podre-
đuje žanrovska pravila i tvori nov tekst te u nizu
elemenata sebi prilagođen ustroj. Raspored likova
gdje nema opreke sina i oca, nego se naprotiv isti-
če njihova sukladnost, potvrđuje rečeno.
Sličnost s komičnim strukturama naravno ne
znači kako je biblijska pripovijest smiješna, nego
joj je osnovni ustroj, promotren sa strane književ-
nih žanrova, određen dobićem dobra i konačnom
srećom u nekoj vrsti zajedništva. Nadalje, rečeno
ne znači da su biblijski pisci i redaktori namjerno
slijedili uzorak plautovske komedije, nego određen
sadržaj, recimo pripovijest sa sretnim krajem, jed-
nostavno zahtijeva sebi primjeren ustroj.
Za kršćane, Biblija ne gubi na važnosti ovdje
protumačenom komparacijom, nego žanr komedije
Usp. Frye 1957: 185.
160
84
dobiva na vrijednosti jer ga na svoj način za njih
rabi sveta knjiga.
4. 2. 2. Uzorak pada i uzdignuća
Mnoge naracije mogu se raščlaniti na sljedeći
način: a) uvodni dio s gubitkom nečega vrijednoga;
b) središnji dio u kojem nevolje i napetosti jačaju
do vrhunca koji ih razrješuje; c) zaključak s konač-
nim okolnostima. Cijela je Biblija motriva na nave-
deni način: a) Početni je dio gubitak izravne Božje
blizine i milosti te izgon iz raja na zemlji. Bog je
ljude potjerao iz Raja jer su pogriješili; izgonom su
se udaljili i od besmrtnoga života. b) Ljudi su lutali
u grijehu, ubojstvima i drugim nesrećama, a onda
je došao sam Božji Sin. On je dao svoj život kako
bi se grijesi iskupili: zločin nad njim počinjen Krist
je pretvorio u žrtvu. Ostavio je i hranu spasa koja
vodi u vječni život, poslao Zaštitnika koji će ljude
čuvati na daljnjem putu i obećao svoj novi dola-
zak. c) Na kraju vremena, Sin će doći opet, svi će
mrtvi uskrsnuti, a pravedni će nakon teških muka
i suda živjeti opet s Bogom u Novom Jeruzalemu.
Northrop Frye kaže u knjizi Veliki kod da niz
širih dijelova unutar Biblije ima isti raspored te-
meljnih događaja: nakon početnoga stanja mira, sli-
jedi pad, a onda mučno uzdignuće na kraju kojega
se opet uspostavlja sklad, koji nije identičan ono-
mu prijašnjemu. Frye predstavlja sekvence pomo-
ću niza parova koje povezuje sinusoida. Umjesto
slike, ispripovijedat ćemo događaje kako ih vidi
Frye. Nakon Edena slijedi pad u pustinju, vode
potopa, Kajinov grad (misli se očito na Sodomu i
Gomoru) i Ur iz kojega je Bog pozvao Abrama.
Slijedi uzdignuće do prve obećane zemlje za pa-
trijarhe, koja ima pastoralno obilježje – Abraham
je naime stočar.
Poslije se događa pad i ropstvo u Egiptu te bi-
jeg preko mora i pustinje; nova obećana zemlja,
Kanaan, ovaj je put više opisana poljodjelskom.
Pad iz te obećane zemlje zapravo je pad u nju, i

to zbog štovanja božanstava drugih naroda koji
su tu postojali, a Jeruzalem pod Davidom novo je
uzdignuće.
Slijedi prognaništvo u Babilon u VI. stoljeću i
obnova hrama, pod Ezrom i Nehemijom te perzij-
skim vrhovništvom. Novo ropstvo stiže od hele-
nističkih osvajača, poglavito zloglasnoga Antioha
Epifana, koji umire 164. ili 163. Uzdignuće je ma-
kabejska borba, a vrhunac kad se čisti hram i ob-
navlja bogoslužje. Pad pod rimsku upravu, ali i
početni otpad od Božje milosti u Edenu za kršća-
ne ima konačno uzdignuće u kraljevstvu nebeskom
koje obećava Krist i koje je opisano u Otkrivenju.
Židovi nalaze konačno ispunjenu povijest u Mesiji
koji tek mora doći.161
Na ovu vodoravnu crtu pripovijesti koja u sre-
dištu interesa ima čovjeka, Biblija stavlja i okomitu
crtu naracije koja u središtu ima Boga. Glavni lik
s neba stvara svemir, zatim se utjelovljuje, umire
da bi spasio svoj svijet, silazi još dublje u pakao
kako bi pomogao mrtvima (1 Pt 3,18-21), uskrnuo
je i uzlazi na nebo. Novi krug počet će drugim do-
laskom, ali ovdje nema vječne spirale: na koncu
svijeta i vremena, Bog će živjeti s ljudima u vječ-
nom Novom Jeruzalemu.162
Budući da pripovijest redovito donosi vremen-
ski slijed događaja, bitno je znati da Biblija, i time
kršćanska filozofija, podrazumijeva zamisao o vre-
menu koje se kreće u određenom pravcu. Poput
svake pripovijesti, ono ima svoj početak, središnji
dio i kraj. Aristotel ovako tumači pojavu: »A pot-
puno je ono što ima početak, sredinu i kraj. (…)
Treba da dobro sastavljene fabule ne započinju
odakle god i da ne završavaju bilo gdje, nego da
se drže spomenutih načela.«163 Ukupan vremenski
slijed, i time osnovna pripovijest u Bibliji, ima-
ju jasnu središnju odrednicu utjelovljenja, smrti i
uskrsnuća Kristova, što su neponovljivi događaji.
Usp. Frye 1983: 171.
161
Usp. Frye 1983: 174/175.
162
Aristotel: 21 / 22.
163
85
4. Žanrovi u Bibliji
Kršćansko se vrijeme stoga ne može stalno vrtjeti
u krug ili po spirali.
Dvadeset i prvo poglavlje Matejeva Evanđelja
donosi parabolu o zlim vinogradarima kojima je
domaćin povjerio vinograd, ali mu oni ne daju nje-
gov dio, nego muče i ubijaju poslanike, a nakraju
i sina kojega im šalje; gospodar vinograda dat će
nakraju vinograd drugima.
Parabola se često tumači u obzoru kraljevstva
koje se bilo naviještalo izabranomu židovskomu
narodu, a onda je ono prešlo kršćanima stoga jer ga
izabrani nisu znali prepoznati. Mala naracija kao
da pripovijeda sa svojega stajališta i sadržaj cijele
Biblije: ljudima je povjereno gospodstvo u obeća-
noj zemlji, Bog je pokušavao s njima komunici-
rati, ali su oni ubijali njegove poslanike, a zatim i
samoga Sina. Nakraju će nepravedne stići kazna,
a dobri će živjeti s Gospodinom.
4. 2. 3. Bog i čovjek; Bog i izabrani
narod
Naracija je vrlo zastupljen žanr u Starom za-
vjetu. Fewell i Gunn sugeriraju da od Postanka do
Druge knjige Kraljeva imamo neprekinutu pripo-
vijest o Bogu koji traži i nalazi moralno pouzdane
pojedince, obitelji i narode s kojima će uspostavi-
ti trajnu vezu i povjeriti im gospodstvo u izabra-
noj zemlji.164
Druga šira pripovijest počinje u Ljetopisima,
koji na početku imaju opširnu genealogiju što za-
počinje sa samim Adamom. Težište je ipak na
događajima poslije smrti prvoga kralja Šaula,
kad je kralj David organizirao i učvrstio državu.
Zatim imamo opis Salomonova doba i događaja
nakon njegove smrti, da bi se došlo do izgnan-
stva u Babilon i obećanja obnove. Knjige o Ezri i
Nehemiji opisat će navedenu obnovu.
Usp. Fewell i Gunn: 1992: 1023 (ABD 4: 1023).
164
Biblija kao književnost
Dijelova bliskih pripovijedanju ima i u drugim
biblijskim knjigama, recimo u Prorocima, pa tako
segmenti Izaije i Jeremije opetuju događaje opisa-
ne u Knjigama kraljeva. Estera i prvih šest poglav-
lja Daniela također su pripovijedanja, koja tuma-
če usud prognanih Hebreja. Job je zemljopisno i
povijesno najmanje određen, što je očito posljedi-
ca snažnoga interteksta starijih inačica s Bliskoga
istoka.
Naracija je presudno odredila povijesne knjige
o Ruti i Juditi te proročku knjigu o Joni.
4. 2. 4. Podžanrovi naracije: saga
• André Jolles istražuje naraciju pomoću žanro-
va koje zove jednostavnim oblicima, a jedan
od njih jest i predaja, koja se ozbiljuje u sagu.
Iako Jolles sagu najradije povezuje s islandskim
i nešto šire germanskim ozbiljenjem predaje,165
ovdje ćemo i biblijske ostvaraje predaja zvati
sagama. Jolles donosi sljedeće elemente po ko-
jima bi se morala ostvarivati saga:duhovna za-
okupljenost – obitelj
• osoba – otac i izvanbračni sin
• predmet – dvor roda, mač
• jezična gesta – kletva, osveta.166
Abraham i Sara zaokupljeni su obitelji na
više načina, uz ostalo i time što su zapravo dje-
ca istoga oca. Nadalje, Sara ne može imati djece,
pa Abrahamu sluškinja Hagara, uza Sarin prista-
nak, rađa sina Jišmaela. Međutim se uskoro javlja
Sarina ljubomora te u biti izvanbračni sin Jišmael
i majka mu Hagara moraju otići. Tako puno pravo
nasljedstva obitelji dobiva Sarin sin Izak, no obi-
telj zapravo biva opet ugrožena jer Bog traži od
Abraham da mu žrtvuje sina jedinca.
Naravno da ova pripovijest, poput one o
Jakovljevoj obitelji, ima i niz drugih neponovlji-
Usp. Jolles: 72.
165
Usp. Jolles: 60 – 85.
166
86
vih pojedinosti koje s izvornim ustrojem sage nisu
izravno povezane. Cjelovitija interpetacija pripovi-
jesti o Abrahamau, Izaku, Jakovu i Josipu, temelje-
na i na Jollesu, bit će pružena u dijelu o Postanku.
4. 2. 5. Podžanrovi naracije: legenda
Pripovjedni tekstovi o izlasku izabranoga na-
roda iz ropstva te dijelovi Knjiga Kraljeva o pro-
rocima Iliji i Elizeju, bliski su onom što obično
označujemo legendama. Po Jollesu, legenda ima
ovako ostvarene elemente:
1. duhovna zaokupljenost – oponašanje
2. osoba – svetac
3. stvar, predmet – relikvija
4. jezična gesta – svodi višestrukost na jednostru-
kost.167
Podrobnija raščlamba pripovijesti o izlasku ži-
dovskoga naroda iz ropstva bit će dana u prikazu
knjige o Izlasku. Legendu u prikazima života ve-
likih proroka sa sjevera Ilije i Elizeja, po Prvoj
i Drugoj knjizi Kraljeva, prikazat ćemo dijelom
sada. Ovdje donosimo ostvaraje bitnih elemenata
legendi u biblijskim pripovijestima.
1. Oponašanje
Bog dijeli vode od voda → Mojsije je podije-
lio Crveno more → Ilija plaštom dijeli Jordan →
Elizej istim plaštom dijeli istu rijeku nakon učite-
ljeve smrti;
Ilija ubija Baalove proroke → Elizejev učenik
pomazuje Jehua, koji ubija Baalove proroke;
Ilija oživljuje sina udovice iz Sarfate → Elizej
oživljuje sina udovice iz Šunama;
kad Ilija odlazi u nebo, kraj njega je Elizej →
kad Elizej umire, kraj njega je kralj Joaš;
iste riječi pratitelja u smrti: Oče moj, oče moj!
Kola Izraelova i konjanici njegovi.
2. svetac – Mojsije, poslije Ilija i Elizej
3. relikvija – Mojsijev štap; Ilijin i Elizejev plašt
Usp. Jolles: 25 – 60.
167

4. jezična gesta – mnogostrukost svedena na jed-
nostrukost
Aronov štap – zmija guta štapove egipatskih
svećenika; žrtva na Karmelu: Bog je samo jedan,
Ilija prorok Jahvin nadvladava mnoge proroke
Baalove i dokazuje da je samo JHVH pravi Bog.
Prema Jollesu, legenda se ostvaruje u viti, pri-
povijesti o životu svetoga čovjeka. U ovdje pri-
kazanim naracijama riječ bi bila o životopisima
Mojsijevim, Ilijinim i Elizejevim.
4. 2. 6. Podžanrovi naracije: romanca
Romanca govori o lijepom i dobrom junaku
koji poražava zlo oličeno u ružnom protujunaku.
Svojom pobjedom, junak zadobiva zaručnicu i grad
u kojem vlada. Romancu ću također podrobnije
tumačiti pri opisu izraelskoga izlaska iz Egipta u
Egzodusu. Događaji su naime u toj knjizi prikazani
u dvama krugovima romance. Ovaj je žanr tako-
đer ostvaren na kraju knjige Otkrivenja, gdje Krist
poražava Sotonu, i zadobiva zaručnicu u obliku
duša svih pravednih te napokon nastaje doba sre-
će u Novom Jeruzalemu, koji kao zaručnica sila-
zi s neba. Žanr je bitno djelovao i na neke druge
biblijske pripovijesti, jer je izrazito prilagodljiv i
lako mijenja dijelove zadržavajući temeljni ustroj.
Knjiga o Juditi i pripovijesti iz Sudaca također su
pod utjecajem ovoga oblika. Romancu je posebno
tumačio Frye u Anatomiji kritike, a njegovu ćemo
elaboraciju također primijeniti na opisanim mjesti-
ma s interpretacijom Izlaska i Otkrivenja.
Ako navedene romance nisu romani u punom
smislu riječi, one ipak nalaze udjela u ovom žanru:
razvedena fabula, niz postranih pripovjednih stru-
ja, usporavanja i višestruki završetci elementi su
koje dva biblijska teksta dijele s ustrojem romana.
4. 2. 7. Podžanrovi naracije: kronika
Biblijsko pripovijedanje katkad je blisko povi-
jesnoj kronici, time opet romanu. Velika pripovi-
87
4. Žanrovi u Bibliji
jest koja ide od Postanka do Druge knjige Kraljeva
po nekima je međutim složena u današnji oblik tek
u vrijeme babilonskoga progonstva. Iznimka je dio
o kralju Davidu, za koji se drži da ima ponajviše
obilježja prave kronike. Uz ostalo, i nastao je upra-
vo u Davidovo vrijeme o kojem i govori. Podroban
opis kronike kako ju vidi Edwin Muir i primjena
na pripovijest o kralju Davidu pruženi su u dijelu
o Povijesnim knjigama. Elementi romana koje sam
nabrojio pri kraju prethodnoga poglavlja ovdje su
istaknuti u obzoru niza epizodnih događaja.
4. 2. 8. Podžanrovi naracije:
pripovijetka
Pripovijesti o Josipu, Ruti, Esteri, Joni i Juditi
djeluju i kao pripovijetke, ili novele različite duži-
ne. Jolles govori o razlici između jednostavnoga i
umjetničkoga oblika, o razlici između bajke i pri-
povijetke, tako što uvodi ove opreke:
Jednostavni oblik Umjetnički oblik
Bajka Pripovijetka
zahvaća cijeli svijet zahvaća dio svijeta
oblikuje samoga sebe oblikuje zahvaćeni
dio svijeta
općenitost osobitost
višekratno jednokratno
Ruta je najbolji primjer u kojem se iznosi nepo-
novljiva pripovijest, smještena u doba sudaca, da-
kle između Jošue oko 1200. pr. Kr. i kralja Davida
oko 1000. pr. Kr.. Pripovijest se tiče sudbine dviju
žena, Naomi i njezine nevjeste Rute. Pripovijetka
ima tri osobitosti, od kojih je prva u mnogim smr-
tima koje stižu nesretnu Naomi. Druga posebnost,
koja nosi poruku ondašnjim čitateljima ili slušate-
ljima, biva u pronalasku kćeri i prijateljice u ženi
koja pripada drugomu narodu, jer je Ruta Moapka,
pa pripada narodu s kojima su Izraelci nerijetko ra-
tovali. S tom je posebnošču spojena i ključna po-
Biblija kao književnost
ruka o vrijednosti kralja Davida, koji je potomak
Rutin i kralj izraelski. On je potreban jer jamči red,
a vlada dobro iako mu je davna prabaka strankinja.
Valja istaknuti i izrazito ženska obilježja pripo-
vijetke o Ruti – ne samo da su ženski likovi prota-
gonisti nego su i izrazito djelatni, a nisu predmet
tuđe volje. Suprotno, čini se da je Boaz predmet
ženske volje kad uzima Rutu pošto mu se ona bila
s predumišljajem i prema naputku svoje svekrve
približila u polju. Nadalje, milost koja prožimlje
niz postupaka, žudnja za majčinstvom i potom-
stvom uopće, također vuku djelo prema ženskomu
obzoru. Ova pripovijetka, možda bi zbog kratkoće
mogla biti i novela, bit će podrobnije protumačena
u dijelu o Povijesnim knjigama.
Pripovijetka o Juditi i njezinu činu također je
puna neponovljivih pojedinosti. Točno je da je pri-
povijest vjerojatno zapisana u doba grčkih progona,
pa je borba protiv Holoferna zapravo poziv na borbu
protiv helenističkih osvajača. Pojedinosti su međutim
žive, a među njima su Juditin suprug koji stradava
od sunčanice, Juditine laži Holofernu o tome da su
Izraelci griješili jedući od desetine što pripada sveće-
nicima, učestale junakinjine ironije, napokon je po-
sebna i Holofernova glava u Juditinoj torbi. Otklon
od pretpostavljena reda vrijedi i unutar prividne ne-
ponovljivosti. Zna se naime dogoditi da se niz otklo-
na zapravo javlja po nekom pravilu – znači da tvo-
ri neki drugi red. Tako valja znati da pripovijest o
Juditi ima niz usporednica s drugim pripovijestima
o junacima iz Biblije: odrezana Holofernova glava
slična je s pripoviješću o Davidu koji reže Golijatovu
glavu njegovim mačem te s Judom Makabejskim
koji stavlja na zidine Jeruzalema glavu poraženoga
Nikanora. U dijelu o Povijesnim knjigama opširnije
ćemo govoriti i o Juditi.
4. 2. 9. Podžanrovi
naracije: vrlo
kratka pripovijetka
Vrlo kratka pripovijetka koja ima manje od 300
riječi zove se u engleskom flash fiction, nekad je
bio učestao i termin short short story.
88
Redu vrlo kratkih pripovijetki pripadala bi i na-
racija o Salomonovu sudu iz Prve knjige Kraljeva
(1 Kr 3,16-28). Situacija u kojoj dvije rodilje tvrde
pred kraljem da je ona suprotna ubila svojega ma-
loga sina i prisvojila njezina biva punom dramat-
skih napetosti i simetrije. Problem jasno uzrokuje
dijalogičnost, a Salomonova prva presuda koja tra-
ži da se dijete rasiječe na tragu je rečene simetrije.
U času kad simetrija popušta, biva i odlučeno: dije-
te je dano ženi koja je spremna odreći ga se, samo
da živi. Razgovor je točan u smislu primjerenosti
karakteru osoba, uz to teče vrlo glatko pripovjedač
si njime omogućuje nevidljivost. Dva su bitna mje-
sta u kojima čujemo njegovu riječ: kada pravu maj-
ku zaboli srce, pa prepušta sina drugoj, te na kraju
kad narod hvali kraljevu mudrost. Pripovjedač tako
otkriva što želi, naime postići čitateljevu sućut pre-
ma pravoj majci i divljenje prema kralju.
Zanimljiva je u ovom obzoru i vrlo kratka pri-
povijest o Elizeju koji je čudom umnožio udovi-
čino ulje (2 Kr 4,1‒7). Prorok je time spasio že-
nine sinove od ropstva. Opet je razgovor bitan
jer većinu događaja doznajemo iz govora likova.
Pripovjedač se posve povukao168, a ovomu je su-
kladno to da ključni činitelj čuda, Bog, nije izrav-
no imenovan. Pripovjedač međutim zna što se zbi-
valo iza zatvorenih vrata, kad su djeca i majka po
prorokovoj uputi lijevali ulje u posude, i time je
po svom sveznanju sličan Bogu. Simetrija i ov-
dje djeluje neumoljivo: na početku imamo naznaku
nevolje koju kazuje majka (muž je umro, dugovi
će uzrokovati ropstvo sinova), a na kraju rješidbu
koju govori prorok. Drugi je dio s početka razgo-
vor proroka i udovice, drugi s kraja razgovor udo-
vice i sina; u sredini su prorokovi naputci i djelat-
nosti same obitelji.169 Simetrija naravno ima i svo-
ju protusimetriju: na početku je spomenuta smrt
supruga, na kraju život udovice i njezinih sinova.
Prvi iskaz pripada udovici, posljednji proroku. On
Usp. Fokkelman 1999: 11 »the narrator withdraws be-
168
hind his characters«.
Usp. Fokkelman 1999: 15.
169

je označen kao Božji čovjek, i tako je poruka o
Božjem daru života neizravno pružena: čitatelj se
mora oko toga sam potruditi. Pripovijest svojim si-
metričnim i protusimetričnim ustrojem slijedi veli-
ke naracije o patrijarsima, o čemu će biti više riječi
u poglavlju o Petoknjižju. Naravno da pravilnosti
u pripovijestima s Bogom neizravno govore o za-
konu koji je u srodstvu s Bogom.
Tumačena je kratka naracija samo dio ciklusa
o Elizejevu djelu, gdje redovito dobivaju pomoć
oni koji su bez povlastica ili se ne bi očekivalo da
će dobiti pomoć, kako je to s aramskim vojsko-
vođom. S druge strane, umnažajući ulje i poslije
kruh (2 Kr 4,42), Elizej najavljuje Kristova čuda.
U samim će evanđeljima ovakvi kratki događaji i
pripovijesti o njima biti perikope. Kraćim pripo-
vijetkama koje su povezane biblijski pripovjedač
čini ono što će poslije postati temeljnim načinom
nastanka velikih epskih djela, kojima je osnovi-
ca jednostavno dodavanje, adicija. No, i ona opet
ima svoja pravila, često također pravila simetrije
i protusimetrije.
4. 2. 10.
Podžanrovi naracije: dijaloški
i monološki oblici
Dijaloški je oblik obilježen različitim gledišti-
ma i redovito diskretnim, povučenim pripovjeda-
čem: prije tumačene vrlo kratke pripovijesti bivaju
dobrim primjerima. Raznolikost pruženih percep-
cija ima razne oblike, uzroke i posljedice. Katkad
su gledišta posljedica različitih škola koje su su-
djelovale u tvorbi teksta, a povezao ih je naknad-
no redaktor, kako je to vidljivo u dvama izvješći-
ma u postanku svijeta sa samoga početka Knjige.
Različita gledišta djeluju i u pripovijesti o Joni.
Prorok je prikazan realistično, s mislima koje bi
imala nacionalno vrlo osviještena osoba. Točka
gledišta koju ima JHVH pokazuje se kozmopolit-
skom, pa se skrbi za sve narode i kritizira svojega
proroka zbog neke vrste nesvijesti.
89
4. Žanrovi u Bibliji
Različita gledišta omogućuju i različita tumače-
nja. Tako bi sa stajališta uobičajena morala Jakov
bio prevarant u odnosu prema bratu. Sagleda li
se pripovijest u gledištu izabranosti i biblijske fa-
vorizacije mlađega sina, čini se da Rebeka samo
provodi Jahvinu volju kad svjetuje mlađemu sinu
Jakovu da se zakrabulji kako bi zadobio očev bla-
goslov koji mu ne pripada.
Raznolikost gledišta vidljiva je i u Knjizi o
Ruti. Naime, na kraju prvoga dijela pripovjedač
pušta Naomi da se bolno jada kako ju je JHVH na-
pustio jer se iz Moaba vraća kao sirota. Kraj knji-
ge pokazat će upravo veličinu Božje providnosti
jer će Naomi dobiti unuka, a njezina nevjesta Ruta
nakraju postati prabaka moćnoga kralja Davida, pa
je time i Naomi zapravo blagoslovljena.
Obilježje ove vrste pripovijedanja jest i skrive-
nost samoga pripovjedača koji pušta likovima da
žive svoj život i u tome je životu prikazana pripo-
vijest. Nadalje, često se sreće ironija. Ovakvu tipu
pripovijedanja pripadaju Ruta, Jona, Estera, Judita
te prvih šest poglavlja Danielove knjige.
Suprotno tomu, monološka vrsta pripovijedanja
prikazuje cijelu pripovijest iz naglašene perspekti-
ve pripovjedača: riječ je prije svega o Ljetopisima,
Ezri i Nehemiji. Pripovijedanje je sada slično po-
litičkomu govoru ili propovijedi, ono od čitatelja
traži manje sudioništva u otkrivanju smisla nego
što to čini dijaloški oblik pripovijedanja. Usprkos
rečenomu, ove su knjige čitatelju napornije. U nji-
ma nema ideološkoga pluralizma, a znak je nave-
denih obilježja upravo pripovijest iskazana u mo-
nolozima samoga pripovjedača.
4. 2. 11.
Tematske podvrste:
etiologije
Ove pripovijesti govore o podrijetlu nečega, oso-
bito o podrijetlu imena. »Definicija etiologije bila bi
prema tome: etiološki su oni tekstovi koji sadašnje
stanje stvari dovode u vezu s nekim davnim doga-
Biblija kao književnost
đajem kao njegovim uzrokom.«170 Predmet je eti-
mološke etiologije postanak imena osoba.171 Kad
Naomi kaže da bi ju trebalo zvati Mara, mārā’, jer ju
je Bog ispunio gorčinom, onda tumači i svoje ime.
Riječ Mara u hebrejskom je značenjem povezana
s gorčinom, dakle s onim što je žuhko. Naomi je
značenjem imena povezana s ugodnošću i užitkom.
Mari je sličan toponim iz Izlaska 15,23.
Teološka etiologija »prebacuje sadašnje stanje
u drevnu prošlost i prikazuje ga kao događaje koji
su se dogodili u dalekoj prošlosti, te u njima vidi
uzroke sadašnje situacije.«172
U trećem poglavlju Postanka čitamo o proklet-
stvima koja tumače zašto zmija puzi po zemlji,
zašto žena mora rađati u bolovima i zašto čovjek
mora teško poslovati na zemlji i poslije se u nju
vratiti. Sve je plod grijeha i neslušanja zapovijedi
koje je bio dao JHVH.
Dobrostiva etiologija tumači pojavu duge u de-
vetom poglavlju iste knjige: Dugu svoju u oblak
stavljam, / da zalogom bude Savezu / između mene
i zemlje. (Post 9,13)
U jedanaestom poglavlju Postanka doznajemo
što je razlog nastanka niza jezika i naroda. Naracija
ujedno tumači ime grada Babilona, koje bi, prema
ovoj teoriji, bilo spojeno s hebrejskim glagolom
pobrkati: Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom
za sve. (...) Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo,
da jedan drugome govora ne razumije. (...) Tako
ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše
grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve
pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je
Jahve raspršio po svoj zemlji. (Post 11,6‒9)
4. 2. 12.
Tematske podvrste:
pripovijesti o rođenju
Izvješća redovito govore o ženi nerotkinji koja
je već izgubila nadu, onda dolazi tajanstveni po-
Rebić: 13.
170 da je pijana. Ne sudi službenicu svoju kao ženu ne-
Usp. Rebić: 19.
171 valjalu, jer sam od teške tuge i žalosti tako dugo
Rebić: 23.
172
90
sjetitelj koji obećava dijete što će biti pod zašti-
tom Božjom, a to se uskoro i događa. Svaka od
ovih pripovijesti ima niz posebnosti: one upravo
pozivaju na potragu za inačicama i pojedinostima
koje odstupaju od zamišljenoga osnovnoga ustroja.
Abraham i Sara smiju se kad im se starima obeća-
va potomstvo, a sin koji se rađa nosit će ime po-
vezano sa smijehom. Samson mora svojim živo-
tom poučiti slušatelja da je bolje ne primati u rod
strance jer ga njegove supruge izdaju.
Elkana ima supruge Anu i Peninu. Prva je ne-
rotkinja, ali pošto ju u Šilu svećenik Eli vidi kako
ustrajno moli, kazuje joj Neka ti Bog Izraelov is-
puni molitvu kojom si ga molila (1 Sam 1,17).
Tako ova pripovijest uvodi svećeničku blizinu i
ističe molitvu.
Prorok Elizej obećava Šunamki da će roditi
sina, a ona mu kaže Ne, gospodaru moj, ne varaj
službenice svoje (2 Kr 4,16) u čemu je slična Sari.
Poslije će Elizej, oponašajući svojega učitelja Iliju,
oživiti toga sina.
Zanimljivo je ispitati i inačice motiva suparni-
ca junakinji. Prva je pripovijest o rođenju ona o
Sari u 18. odnosno 21. poglavlju Postanka, ona je
na početku nerotkinja, a ima suparnicu u sluškinji
Hagari. Jakovljeva će lijepa i stasita Rahela imati
suparnicu u vlastitoj sestri Lei, koja ima slabe oči.
Izakova je Rebeka također na početku označe-
na nerotkinjom (Post 25,21), pa se patrijarh obraća
Jahvi. Sada nema suparnice, no neprijateljstvo vla-
da među njezinom djecom, i to još dok su u utrobi.
Slična je pripovijest o Manoahu kojem je žena
bila nerotkinja, a onda ipak rađa Samsona, nakon
dolaska anđelova, u 13. poglavlju Sudaca. Ni ovdje
nema suparnice, a Jahvu predstavlja anđeo. I ovo
će dijete biti Bogu posvećeno (Suci 13,5).
Već spomenuta Ana, supruga čovjeka po imenu
Elkana, također nije mogla imati djece, ali se po-
molila od srca u mjestu Šilu u kojem se prinosila
žrtva. Molitvu je vidio svećenik Eli, koji je mislio
molila! (1 Sam 1,16) glasio je odgovor. Nakon

obećanja da će joj se molitva ispuniti, ona je doista
zatrudnjela. Ova žena ima suparnicu, drugu ženu
Peninu, koja joj zanovijeta da ju ponizi. Kada dije-
te ipak dođe, Ana kaže da ga ustupa Jahvi (1 Sam
1,28). Njezin veliki hvalospjev, iz prvoga poglav-
lja Prve knjige Samuelove, biva novost, a onda i
model po kojem je nastao Marijin hvalospjev iz
prvoga poglavlja Lukina Evanđelja.
Prikazanoj tematskoj vrsti naracija pripada i po-
četak Lukina Evanđelja s Elizabetom koja je ne-
rotkinja i njezinim mužem svećenikom Zaharijom.
Dok je obavljao obrede u hramu, ukazao mu se an-
đeo i rekao mu da će dobiti sina. Zaharija ne vje-
ruje, čime biva sličnim Sari, pa će privremeno za-
nijemiti. Pripovijest najavljuje ključan događaj po-
četka evanđelja s Marijom koja biva trudnom iako
se još ne sastaje s Josipom. Pripovijest je dobar
primjer postupka kojim se ustaljeni uzorak prilago-
đava novoj situaciji i tako zapravo nastaje izvorna
književnost. Neplodnost koja je nekad bila zapreka
trudnoći ovdje je zamijenjena djevičanstvom, koje
je dio lijepoga čuda. Motiv je djevičanstva uzviše-
nost u odnosu prema sažetcima svih prijašnjih fa-
bula. Korisno je znati da je Marijino djevičansko
materinstvo dogma u katolicizmu. Anđeo Gabriel
biva sličnim onomu iz pripovijesti o Samsonu jer
također govori, iako dolazi samo jednom. Budući
da Marija vjeruje njegovim riječima, i ona sama
počinje uzvišeno govoriti, a hvalospjev joj je zna-
čenjski bogat. Za razliku od nje, Zaharija nije vje-
rovao, pa je bio neko vrijeme nijem.
4. 2. 13. Pripovijesti o čudima
Mojsijeva i Isusova čuda dobro su znana na
Zapadu, gdje bi se danas neutralno reklo da krše u
ovom času poznate zakona fizike i kemije. Prorok
Ilija u 17. poglavlju Prve knjige Kraljeva također
čini čuda, pa u Sarfati Sidonskoj umnaža brašno
i ulje tako da nesretna udovica i njezin sin ima-
ju dovoljno kruha i ne umiru od gladi. Uskoro će
91
4. Žanrovi u Bibliji
oživiti udovičina sina koji je umro. Presudno je da
se čuda u Bibliji redovito drže prije svega božan-
skim učinkom i znakom Božje blizine, a činitelji su
samo posrednici kojima je Bog dao milost.
U drugom poglavlju Druge knjige Kraljeva
Ilijin nasljednik Elizej pomoću učiteljeva plašta di-
jeli vode Jordana na dvoje, poslije ozdravlja vodu,
a čini i čudo s medvjedima i djecom, koje mu pre-
ma sadašnjoj procjeni većine ljudi ne bi služilo
na čast.
4. 2. 14.
Tematske podvrste:
Teofanije ili Bogojavljenja
Ilija je sreo Jahvu na brdu Horebu, ali mu se
ovaj nije javio u strašnim pojavama, nego u onoj
najblažoj: »Iziđi i stani u gori pred Jahvom, evo
Jahve upravo prolazi.« Pred Jahvom je bio silan
vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi,
ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije oluj-
noga vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u po-
tresu, a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije
bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog
lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, izi-
đe, i stade na ulazu u pećinu. (...) (1 Kr 19,11-13)
Uz ostalo, ovdje imamo i opreznu uporabu če-
tiriju elemenata, nespomenute vode na početku,
onda zemlje i ognja. Bog konačno dolazi u onom
što je najblaže, u povjetarcu, koji je pokrenuti zrak.
Poznatijim teofanijama pripadaju Abrahamov
i Sarin susret s trojicom kraj hrastova u mjestu
Mamreu u 18. poglavlju Postanka.
Bogojavljenje je i Jakovljeva borba s neznan-
cem u noći kraj rijeke Jaboka. Mjesto je poslije
nazvano Penuel, a dva korijena upućuju na lice i
Boga jer je Jakov, po svojem svjedočenju, gledao
Boga u lice i ostao na životu; događaj je opisan u
32. poglavlju Postanka.
Mojsijev susret s gorućim grmom u 3. poglav-
lju Izlaska također je bogojavljenje u kojem Bog
sebe imenuje Ja sam koji jesam. Kršćanin će ka-
Biblija kao književnost
zati da su događaji iz evanđelja najveća epifanija
dosadašnje povijesti.
4. 2. 15. Tematske podvrste: junačka
djela
Knjiga o Sucima puna je junačkih djela. Ehud
ubija Eglona, moapskoga kralja koji je tlačio
Izraelce; Deborah i Barak svladali su neprijate-
lje, a Jaela je ubila njihova vođu Siseru tako što
mu je zabila šatorski klin u sljepoočicu dok je spa-
vao. Gideon ima samo tristo vojnika u borbi protiv
Midjanaca kraj En-Haroda, ali je Jahve na njegovoj
strani. Samson rabi magareću kost u borbi, a jak je
dok ima kosu, koju gubi jer vjeruje Dalili. Prema
19. poglavlju Otkrivenja, junak svih junaka je Krist,
koji će poraziti Zvijer i njezine sljedbenike.
4. 3. Tužaljke i radosnice
4. 3. 1. Tužaljke ili molbe
Ovdje govorimo o djelima koja bi prema da-
našnjoj klasifikaciji pripadala prije svega lirskoj
poeziji. Dodamo li teološki okvir, riječ je o moli-
tvama, jer se subjekt redovito obraća Bogu, a on
je u obzoru iskaza i kad nije izravan naslovljenik.
Tužaljka je bliska današnjoj lirskoj pjesmi, ali
ima vrlo ustaljen oblik, koji po Gabelu, Wheeleru i
Yorku obuhvaća ove elemente: 1. kazivač se obra-
ća Bogu, 2. opisuje svoje nevolje, najčešće to da
ga progone neprijatelji, 3. iskazuje vjeru u Božju
pomoć; 4. moli za pomoć, 5. zahvaljuje Bogu za
iskazanu pomoć.
Sažet oblik ovoga slijeda donosi Psalam 13., a
najpoznatiji je primjer tužaljke Psalam 22., koji je
kazivao i Krist na križu. Psalam 137. – Kraj babi-
lonskih voda –u prvom je dijelu tužaljka, no cije-
la pjesma ne slijedi navedeni uzorak. Psalam 142.
pokazuje da dijelovi ne moraju biti ravnomjerno
92
raspoređeni u cijelom tekstu, pa je spas dan samo
u naznakama. Među 150 psalama nalazimo četr-
desetak tužaljki.
4. 3. 2. Radosnice ili zahvalnice
Radost usmjerena prema Bogu redovito ima
oblik zahvalnice. Evanđelje po Luki u prvom i u
drugom poglavlju ima tri zahvalnice. Najpoznatiji
je Hvalospjev Marijin (Lk 1,46) za kojim slijedi
Hvalospjev Zaharijin i konačno onaj Šimunov, po-
znat po prvim riječima latinske inačice Nunc di-
mitis, Sad otpustiti možeš slugu svojega. Sva su
tri hvalospjeva oblikovana prema Aninu iz Prve
knjige Samuelove.
Među psalmima našlo bi se tridesetak primjera
zahvalnica, a možda bi se ovomu popisu mogao
dodati još koji tekst: 18, 21, 23, 29, 30, 31, 33, 34,
40, 45, 47, 65, 66, 67,100, 104, 106, 107, 108, 113,
116, 136, 138, 147, 148, 149, 150.
Na početku zahvalnica obično se ističu Božji
učinci na život kazivača i njegove zajednice, po-
slije se prelazi na udaljenije pretke ili narode, ne-
rijetko na dijelove stvarnosti koje govornik drži
dalekima u prostoru, zapravo na svemir koliko je
kazivaču mogao biti poznat. Psalam 66., čini se,
ide suprotnim smjerom, pa kazivač spominje sebe
na kraju.
Nije uvijek lako razlikovati ove pjesme od bla-
goslova, koji se katkad u njima spominju.
Radost usmjerena prema ponajprije ljudskoj
osobi nema tako izrazito zahvalničko značenje.
Najpoznatiji je primjer Pjesma nad pjesmama,
u kojoj biva vidljivom moćna erotska pobuda.
Naravno da se ova pjesma može tumačiti u obzoru
odnosa duše i Boga te nacionalne odnosno crkvene
zajednice i Boga. U metaforama koje grudi pribli-
žuju lanadi ili grožđu teško je previdjeti izvornu
žudnju za ženskim tijelom i radost u konzumaci-
ji. Inače su podupiratelji vlasti u doba komunizma
rado isticali ovaj tekst: uglavnom bi u suznačenju
 4. Žanrovi u Bibliji

svojih izraza govorili da ga svećenici pogrješno tu- Suprotnost blagoslovu jest prokletstvo, a he-
mače i redovito bi naglašavali erotizam. brejska je riječ ’ārăr, grčki je oblik u prvom licu
anathematízō.

4. 4. Blagoslovi i prokletstva
4. 4. 2. Književni oblik
4. 4. 1. Uvod i same riječi
Prokletstvo i blagoslov često se javljaju zajed-
Blagoslovima i prokletstvima odmičemo se
no, što je književni razlog zbog kojega smo u pret-
od žanrova i uvelike prilazimo stilskim figurama.
hodnom ulomku dvije suprotne djelatnosti stavili
Uzorak blagoslova i prokletstva ipak djeluje i na
jednu kraj druge. Ako su mjesta s dvama aktiv-
širem prostoru tekstova, a vidjet ćemo da ima tu-
nostima uvelike udaljena, nerijetko upućuju jed-
mačenja koja prokletstvom i blagoslovom obilje-
no na drugo.
žuju kraj i početak Biblije, pa time zaokružuju nje-
Primjer je i vjerojatno najstariji biblijski tekst,
zinu cjelinu.
pjesma Debore i Baraka 174 iz petoga poglav-
Korijen hebrejske riječi blagoslivljati, ali i kle-
lja Sudaca. Nakon uvoda kojim se blagoslovlju-
knuti, ima samoglasnike brk. U pregledima slovni-
je JHVH slijedi opis njegovih djela. Zatim imamo
ce hebrejski se glagoli obično javljaju u trećem licu
djela Deborina za kojima se opet blagoslivlja Bog
perfekta jednine temeljnoga oblika koji se zove
Izraelov JHVH u devetom retku. Nakon blagoslo-
qal. Glagol blagoslivljati glasi u tom obliku bārăḵ.
va druge junačke žene, Jaele, slijedi opis njezina
U samom hebrejskom dijelu Biblije javlja se ovaj
djela. Suprotno su tomu majka neprijatelja Sisere i
glagol u qalu u obliku pasivnoga participa bārûḵ,
dvorkinje prikazane ironičnim riječima, za kojima
pa je tako u Ruti 4,14. Najčešće blagoslov dolazi
slijedi kletva: Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji
u pielu, glagolskom obliku koji označuje intenzi-
tvoji. Kako je u napomeni kazano, Barakovo je ime
tet i ponavljanje. Riječi koje se mogu povezati s
povezano s glagolom sijevati, bārāq, no zvukovna
pojmom blagoslova javljaju se u hebrejskom di-
bliskost s glagolom blagosloviti, bārăḵ, pruža ovdje
jelu Biblije oko 400 puta. Najveće su usredotoče-
mogućnosti za apofonijske igre i podsjećaje.
nosti u Postanku s 88 pojavnosti i Psalmima s 83
Ponovljeni zakon prikazuje u 27. poglavlju
simbola.173
zakone i propise kojih se Izraelci moraju držati.
Ima i riječi izvedenih iz drugih korijena koje
Svaka zabrana počinje riječju koja je povezana s
nose sličan smisao. Valja spomenuti ’ăšrê, s te-
glagolom proklinjati. Početak 28. poglavlja zaziva
meljnim značenjem bliskim sreći – ova se riječ
blagoslov na one koji slijede propise, ali već u 15.
javlja na početku prvoga psalma (Blago čovjeku
retku počinje nov niz prokletstava.
koji ne slijedi savjeta opakih.) U tumačenom je
surječju zanimljiva i riječ ḥānăn, ovdje je to glagol
Događaje opisane u Knjizi o Ruti moguće je
koji označuje dragost i općenito povoljnost (ime-
prikazati i pokretom od prokletstva prema blago-
nica je ḥēn).
slovu.175 Na kraju prvoga poglavlja imamo iskaz
Grčka riječ povezana s blagoslovom jest eu-
logéo, ovdje u prvom licu. Tako je i Božja oznaka
eulogétos, blagoslovljen. Učestala je i riječ makári- Korijen Barakova imena povezan je s munjom i glago-
174

lom sijevati (bārāq), a ne s glagolom blagosloviti / kle-

oi (ovdje u množini) s približno istim značenjem.
knuti (bārăḵ).
Usp. Trible 845 (ABD 5: 845); usp. Urbrock: 759 (ABD
175

Richards: 754 (ABD 1: 754).

173
1: 759).

93
Biblija kao književnost

što ga govori Naomi176 i koji je jadikovka slična stablo života i na sveti grad, opisane u ovoj knjizi.
kletvi: Ne zovite me više Noemi, nego me zovi- (Otk 22,18‒19)
te Mara, jer me Šadaj gorčinom ispunio! Odavle (...) Neka milost Gospodina Isusa bude sa svi-
sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez ma. (Otk 22,21)
igdje ičega. Zašto me zovete Noemi, kad Jahve
posvjedoči protiv mene, i Svemogući me u tugu
zavi (Rut 1,20‒21).
Suprotnost su završni iskazi žena, koje se obra- 4. 4. 3. Novi
primjeri žanra
ćaju upravo Naomi pošto joj je nevjesta zatrudnje- blagoslova
la: Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskra-
Među propisima koje naređuje Izraelcima kako
tio skrbnika! I prodičio njegovo ime u Izraelu. (Rut
im je živjeti Knjiga Brojeva navodi i način blago-
4,14)
slova: Jahve reče Mojsiju: Reci Aronu i njegovim
Knjigu psalama možemo podijeliti na pet di-
jelova, od kojih svaki ima pri kraju blagoslov:
sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce govore-
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, / od vijeka do ći im:
vijeka, tako neka bude! Amen! (Ps 41,14). Slični Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva!
iskazi opetuju se u 72,18; 89,53; 106,48 i na kraju
Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv
cijele zbirke u 150. psalmu.
neka ti bude!
Urbrock donosi i podroban prikaz teorija s od-
Neka pogled svoj Jahve svrati na tebe i mir
nosom blagoslova i prokletstva u jahvističkoj, sve-
neka ti donese!
ćeničkoj i deuteronomistčkoj tradiciji, dakle u ško-
Tako neka stavljaju moje ime nad sinove
lama koje su sudjelovale u nastanku Petoknjižja.177
Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati!
(Br 6, 22‒26)
Gabriel Josipovici ima prikaz Biblije koji tu-
Gabel, Wheeler i York drže kako je moguće da
mači povezanost pojedinih knjiga iz Staroga i
je ova formula bila u uporabi u Salomonovu hra-
Novoga zavjeta.178 Njegova je interpretacija slič-
mu prije izgnanstva u Babilon. Stariji je oblik iz
na raščlambi koju provodi David Aune, a odnosi
Izlaska: Častit ćeš Jahvu svoga Boga, a ja ću bla-
se na blagoslove odnosno moguća prokletstva s
kraja Otkrivenja. Oni na poseban način zaokru-
gosloviti tvoju hranu i vodu, i zaštitit ću te od bo-
žuju cijelu biblijsku zbirku knjiga, jer podsjećaju
lesti (Izl 23, 25).
Glede evanđelja, najpoznatiji ostvaraj žanra
na prokletstvo iz Postanka: Da ne bi sada pružio
blagoslova biva Propovijed na gori u Mateju 5,3.
ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navi-
Grčki izvornik opetuje riječ makárioi, blaženi, de-
jeke (Post 3,22).
vet puta. Suprotnost blaženstvima jesu upozore-
Lišće od stabala služi za lijek poganima. Neće
nja slična prokletstvima iz 23. poglavlja, gdje se
biti više ništa prokleto. (Otk 22, 2‒3)
riječ ouai, jao, opetuje sedam puta, a cijeli je ulo-
Tko ovomu što nadoda, Bog će mu nadodati zla
mak uvod u malu Matejevu apokalipsu. Već na
opisana u ovoj knjizi; a ako što oduzme, od riječi
kraju istoga poglavlja upozorava se Jeruzalem, da
proročke knjige, Bog će mu oduzeti njegov dio na
bi konačno navještaj propasti zahvatio dobar dio
svemira.
Luka ima svoju inačicu govora na gori, u še-
Podrobnije o inačicama imena ove junakinje i razlikama
176
stom poglavlju, gdje je očitiji paralelizam blagoslo-
Naomi / Noemi u dijelu o Povijesnim knjigama.
Usp. Urbrock: 759 / 760 (ABD 1: 760).
177 va i prokletstva: izravno nakon četiriju blagoslova
Usp. Urbrock: 760 (ABD 1: 760).
178 slijede četiri prokletstva.

94

Kritičari su napravili i podjelu blagoslova glede
subjekta odnosno objekta. Blagoslove mogu prima-
ti i davati Bog i ljudi. Svi ostali dijelovi stvarnosti
mogu blagoslove primati.
4. 5. Proroštva
Prorocima je posvećeno posebno poglavlje, no
i ovdje valja istaknuti da su proročki iskazi vrlo
često formule s uređenim postupkom. Od Amosa
do samoga Krista djeluje slijed u kojem se najprije
optužuje cijeli narod ili neka zajednica unutar nje-
ga, a zatim se prijeti kaznom. Među starozavjetnim
prorocima opetuju se i slike, recimo ona o Izraelu
kao neposlušnu djetetu. Dojmljiva je slika naroda
kao nevjerne žene koju uvodi Hošea: Potom mi
Jahve reče: Idi opet, ljubi ženu koja drugoga ljubi
i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu,
dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za
kolačima od grožđa (Hoš 3,1).
Simbol je razvio Ezekiel u vrijeme progonstva
u 16. poglavlju svoje knjige i dodao pojedinosti iz
niska stila, koje čitatelj može sam pronaći.
4. 6. Domoljubna poezija
Hebrejska Biblija u najširem smislu govori o
povijesti izraelskoga naroda. Povijest je nerijetko
obilježena borbom za goli opstanak: katkad je riječ
o borbi za državnu samostalnost, a katkad o borbi
za njezinu obnovu. Pojedinosti sukoba s okolnim
narodima ili brojčano nadmoćnim osvajačima na-
lazive su u Povijesnim knjigama. Naravno da su
nesretne okolnosti pogodovale razvoju rodoljubne
i domoljubne tematike, a ovi su motivi redovito,
ali ne baš uvijek, spojeni s JHVH. On se u SZ i
inače često javlja kao ratnički Bog koji čuva prije
svega svoj narod.
95
4. Žanrovi u Bibliji
Već navođena pobjednička pjesma Debore i
Baraka iz Sudaca naglašava spojnicu. JHVH je na
strani izraelskoga naroda, on mu daje pobjedu, a
poraženi su izvan milosti. Sličan uzorak djeluje i u
pobjedničkoj pjesmi koju su Mojsije i narod pjevali
poslije potonuća faraonove vojske u Crveno more,
kako to prikazuje 15. poglavlje Izlaska.
Davidova pjesma s početka Druge knjige
Samuelove, kojom žali za smrću svoga prijatelja
Jonatana i za smrću svoga neprijatelja Šaula u bit-
ci kraj planine Gilboe ima malo drukčije simbole.
U samoj pjesmi nema spomena JHVH; nazočne
su kćeri filistejske koje bi se radovale da čuju vi-
jest. Kompozicija dakle ima podudarnosti i sa sti-
lom tužaljke.
Jakovljev testament s kraja Postanka blizak je
domoljubnoj lirici, ali opet ne slijedi prije navedeni
uzorak. Riječ je o pjesmi koja optužuje ponajviše
Rubena, a posebno hvali sina Judu koji će uvijek
imati vlast i koji je u metafori približen lavu. Čini
se jasnim da je ovaj dio Postanka nastao u Judeji.
Pjesma spominje Moćnoga, dakle aludira na Boga,
tek pri govoru o Josipu.
4. 7. Zakonodavstvo
4. 7. 1. Oblik zakona
Dvije knjige iz Staroga zavjeta nose i imena bli-
ska legislaturi, naime Levitski zakonik i Ponovljeni
zakon. Riječ je o zapovijedima kojih se izabrani
narod i njegovi pojedinci moraju držati ili će biti
kažnjeni. Jedan od ustroja predaje ovoga zakono-
davstva već smo protumačili govoreći o intertek-
stu bliskoistočnih književnosti u SZ, sada ćemo ga
ukratko iznijeti opet, a čitatelj će primjere naći na
navedenu mjestu: 1. oznaka vladara; 2. povijesni
pregled: kako su kralj i podanici povezani; 3. do-
govor ili što se od podanika očekuje; 4. blagoslovi
i prokletstva koji će se dogoditi ako se dogovoreno
ne bude poštovalo.
Biblija kao književnost
Godine 1934. Albrecht Alt objavio je i danas
bitan članak Izvori izraelskoga prava. U smislu re-
čeničnih struktura, Alt je Zakone SZ podijelio na
kazuistične i apodiktične. Apodiktični zakoni jesu
po Altu posebnost izraelske kulture po tome što
se odnose i na vjerski i na sekularni dio života. S
druge su strane kazuistični zakoni dio zajedničko-
ga nasljeđa Bliskoga istoka.
Kazuistični zakoni imaju oblik pogodbene re-
čenice, a primjer nalazimo u Izlasku: Ako se ljudi
posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom
ili šakom, ali ovaj ne pogine, nego padne u poste-
lju, ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa
štapom, onda onome koji ga je udario neka je opro-
šteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena
i pribavi mu posvemašnje izlječenje (Izl 21,18‒19).
Zakoni proglašeni apodiktičnim načinom jesu
ritmični i sažeti, imaju metričko obilježje, govore
o temeljnim pojedinostima i pojavljuju se u nizu.
Mogu se izdvojiti četiri skupine.
1) zakoni koji počinju hebrejskim aktivnim par-
ticipom, a završavaju formulom s apsolutnim
infinitivom. Prijevod bi bio neka umre, izvorna
je inačica môṯ jûmāṯ.179 Evo primjera: Tko god
udari čovjeka, pa ga usmrti, neka se smrću ka-
zni. (...) Tko hotimično navali na svoga bližnje-
ga, te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga
žrtvenika, da se pogubi. Tko udari svoga oca
ili majku, neka se smrću kazni. (Izl 21,12‒15).
2) Popis prokletstva: Proklet bio tko načini kumi-
ra, klesana ili livena – zazor Jahvi, djelo ruko-
tvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto. – I
sav narod neka odgovori, Amen.
Proklet bio tko vrijeđa oca svoga i majku svo-
ju! – I sav narod neka reče, Amen.
Proklet bio koji pomakne međaš susjedov! I sav
narod neka reče: Amen!
(Pnz 27,15)
Prva je riječ u apsolutnom infinitivu oblika qala, druga
179
je u imperfeku oblika hofala.
96
3) Niz zabrana u drugom licu jednine. Ne pribli-
žuj se ni jednoj ženi kad je u nečistoći svoga
mjesečnoga pranja da joj otkrivaš golotinju!
Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga, od nje bi
postao nečist!
Ne smiješ dopustiti da koje tvoje dijete bude
žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščastiti
ime Boga svoga!
Ne lijegaj s muškarcem kako se lijega sa že-
nom! To bi bila grozota.
(Lev 18,19‒22); valja usporediti slične popise:
Izl 22,17‒21; Izl 22, 27; Izl 23,1‒3)
4) Za Dekalog, naime početak 20. poglavlja
Izlaska, Alt kaže da je odlučno nijekanje najja-
či čimbenik koji sjedinjuje iskaz.180
4. 7. 2. Sadržaj zakonā
Prema tematici, zakoni se mogu razvrstati ovako:
1) zakoni koji štite obitelj (spolne zabrane, blud i
silovanja – za posljednji prijestup kazna je bila
smrt: Pnz 22, 25)
2) ozljede (koje nanesu volovi; pobačaji uzroko-
vani ozljedama; tučnjave; osvete i naknade)
3) ubojstva
4) krađe
5) zakon povezan s bogoštovljem
6) zakoni povezani s društvenim dobrom (dugovi
i ropstvo, otkupljenje).181
Biblija donosi i pokušaje sažetaka svih zako-
na. Riječ je zapravo o tome da se dohvati njihov
smisao: Isus odgovori: Prva glasi: Čuj, Izraele:
Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina
Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svo-
jom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!
Druga je ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga
sebe. (Mk 12, 29 -31)
Usp. Sonsino: 253 (ABD 4: 253). Na tome je mjestu do-
180
stupna i dopuna, razrada i kritika ovoga popisa.
Usp. Greengus: 246 – 251 (ABD 4: 246 – 251).
181

Mjesto iz dvanaestoga poglavlja Markova evan-
đelja sažimlje iskaze iz Ponovljenoga zakona 6,4 i
Levitskoga zakonika 19,18.
4. 8. Mudrosni iskazi
Izjave koje su obično usredotočene na jednu re-
čenicu i koje tumače zakone primjenom na stvaran
život sreću se posebno često u mudrosnim knji-
gama i psalmima. Ovakve rečenice međutim zna-
ju dolaziti u grozdovima, pa su ispunile i cijele
knjige.
Redovito netko stariji ili iskusniji daje upute i
savjete mlađemu ili osobi u težem položaju. Iskazi
ne prikazuju tijek promišljanja, jer nije riječ o grč-
koj spekulaciji, nego donose gotov ostvaraj u sa-
žetoj izreci.
Imperativ je čest, a pisac nerijetko rabi uspo-
redbu: Budi kao otac sirotama, i kao muž budi na
pomoć udovicama. / I bit ćeš kao sin Svevišnjemu,
koji će te ljubiti više nego tvoja majka (Sir 4,10).
Čitatelj mora pristati na ton koji podrazumijeva
iskaz »s visoka«. U Jobu tako prijatelji svjetuju čo-
vjeka koji je upropašten. U Sirahovoj knjizi preno-
si se znanje koje je piščev djed stekao poslije pro-
učavanja Zakona; pisac Propovjednika predstavlja
se, prema konvenciji vremena, kao sin Davidov.
Iako u nekim knjigama imamo očit prodor grč-
koga duha, početak je u Siraha indikativan: Svaka
je mudrost od Gospoda i s njim je dovijeka. Tako
se Bog ostvaruje kao središte i ovoga žanra, a nje-
gov je odnos prema čovjeku prikazan stalnim u
poukama.
Poseban mudar iskaz jest prije svega figura re-
dovito poznata kao gnoma. Niz ovakvih figura me-
đutim može prerasti u žanr. Izrazi s uputama o
tome kako valja živjeti posebno su česti u psalmi-
ma, zatim Jobu, Mudrim izrekama, Propovjedniku,
Knjizi mudrosti i Knjizi Sirahovoj. Niz rečenica
obično ne spaja pripovijest – iznimka je u SZ Job
u kojem je pripovijest o Božjoj kušnji ipak okvir
97
4. Žanrovi u Bibliji
grozodovima mudrosti kojima prijatelji tješe ili
svjetuju protagonista.
Često se nizovi mudrosti u knjigama redaju te-
matski, pa tako u Sirahu imamo poglavlja o ženi,
svećenicima, vladarstvu, dobrotvornosti i drugom.
Kristove riječi koje tumače Zakon i primjenu u ži-
votu podudarne su iskazima iz ovoga tipa izraza.
4. 9. Žanrovi u Novom zavjetu
4. 9. 1. Evanđelja
Evanđelist Marko vrlo je vjerojatno izumio nov
žanr. Oblik jest prije svega naracija, i ima blisko-
sti sa životopisom, ali se od uobičajena životopisa
i znatno razlikuje. Pisca evanđelja doista zanima
samo ono u Kristovu životu što je u opsegu nje-
gova spasiteljskoga djela, znači što dokazuje da je
Isus iz Nazareta očekivani Mesija, Krist i sin Božji.
U samim je evanđeljima niz posebnih postupa-
ka, koje ćemo sada samo nabrojiti, a poslije tuma-
čiti, i to iz jednostavna razloga: riječ je o postup-
cima koji su poznati iz SZ ili iz književnosti op-
ćenito, ali u evanđeljima dobivaju posebnu vizuru.
Narativni su prikazi rođenja, smrti i uskrsnuća,
pripovijesti o čudima, slanju apostola i Posljednjoj
večeri. Već je iz nabrojenoga očito da zalazimo
u tematske podjele, a one teško mogu biti jedina
odrednica žanra.
Mudrim izjavama slične su propovijedi i opće-
nito iskazi o smislu čovjekova života i smrti te o
kraljevstvu Božjem.
Parabole su posebne i u tome što smo s njima
na tlu figura – dakle kraćih stilskih postupaka –
kakve su metafore ili alegorije.
Djela apostolska jesu, kao i evanđelja, vrsta
naracije. Slična su evanđelju u temeljnoj postavci:
kako evanđelja ne zanima ništa u Kristovu životu
što nije određeno njegovim spasiteljskim djelom,
tako autor Djela apostolskih pokazuje pravi inte-
Biblija kao književnost
res za one dijelove života apostola Petra i Pavla,
te drugih prvaka, koji se tiču njihove uloge u svje-
dočenju za Krista.
Himni obilježuju početak Lukina evanđelja –
Marijin je vrhunac ovoga žanra u Luke. No, i po-
četak Ivanova evanđelja biva teološki himan, a već
smo rekli da ovakve pjesme, redovito bogate teo-
loškom misli, srećemo i u Pavlovim poslanicama.
4. 9. 2. Poslanice
O poslanicama će biti više govora pri tumače-
nju Novoga zavjeta. Sad ćemo kazati da su novo-
zavjetne poslanice žanr koji u sebi čuva četiri dru-
UPITI I ZADATCI
1. Protumačite Sitz im Leben i teoriju žanrova Hermanna
Gunkela.
2. Biblija i žanr komedije: navedite sličnosti i biblijske
prilagodbe žanra.
3. Protumačite temeljnu naraciju koja se po Fryeu opetuje
u Bibliji (uključite i vodoravnicu i okomicu).
4. Protumačite oblik sage prema Jollesu, navedite primje-
re iz Biblije i jedan podrobnije protumačite (poslužite
se i predavanjem o Petoknjižju).
5. Protumačite oblik legende i navedite primjer iz Biblije.
(V)
6. Protumačite opreku bajke i pripovijetke i navedite pri-
mjere naracija sličnih pripovijetkama iz Biblije.
7. Koja je razlika između dijaloških i monoloških narativ-
nih oblika?
Navedite primjer iz Biblije.
8. Gdje se u Bibliji sreće kronika? (V)
9. Navedite tematske podvrste naracija i primjere iz
Biblije (morate znati što su teofanije, etiologije itd. i
navesti po jedan primjer)
10. Navedite primjere blagoslova i prokletstva.
11. Navedite primjere hvalospjeva.
12. Koja su obilježja kazuističnih i apodiktičnih zakona.
Navedite primjere.
13. Navedite novozavjetne žanrove.
98
ga žanra: prvi je pismo, drugi je teološka rasprava,
treći uputa za konkretan život i četvrti je himan,
pohvalna pjesma.
4. 9. 3. Apokalipsa
Žanr koji govori o kraju staroga svijeta i staroga
čovjeka te o početku života i obnove u kraljevstvu
Božjem ima niz ostvaraja i izvan samoga Ivanova
Otkrivenja, koje je najdulja i najvažnija apokalipsa
u Bibliji. Apokalipse imaju sva tri sinoptička evan-
đelja, a imaju ih i tri velika starozavjetna proroka,
Izaija, Ezekiel i Daniel. Apokaliptičnu stilu također
je posvećeno posebno poglavlje knjige.
14. Kojim su žanrovima slična evanđelja; kako se razlikuju
od životopisa?
KRATICE
ABD – The Anchor Bible Dictionary
TGC – The Great Code
GWY – The Bible as Literature
LITERATURA
1. Aristotel: O pjesničkom umijeću, August Cesarec,
Zagreb, 1983.
2. Alter, Robert: The Art of Biblical Narrative, Basic
Books, New York, 1981.
3. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
4. Berlin, Adele: Poetics and Interpretation of Biblical
Narratives, The Almond Press, 1983.
5. Fewell, Danna Nolan i Gunn, M. David: Narrative,
Hebrew, u: Freedman, David Noel (urednik): The
Anchor Bible Dictionary 4, Doubleday, New York
1992.
6. Fewell, Danna Nolan i Gunn, David M.: Narrative in
the Hebrew Bible, Oxford University Press, 1993.
7. Fokkelman, J. P.: Reading Biblical Narrative An
Introductory Guide, Westminster John Knox Press,
Louisville, Kentucky, Copyright Deo Publishing, 1999.
8. Frye, Northrop: The Great Code, A Harvest Book, New
York, 1983.

9. Frye, Northrop: Anatomy of Criticism , Penguin,
London, 1957.
10. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
11. Greengus, Samuel: Law, Biblical and ANE; u:
Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 4, Doubleday, New York, 1992.
12. Jolles, André: Jednostavni oblici, Matica hrvatska,
Zagreb, 2000.
13. Rebić, Adalbert: Etiologije kao biblijski način tuma-
čenja početaka, u: Stari zavjet vrelo vjere i kulture,
Zbornik radova interdisciplinarnog međunarodnog sim-
pozija, Rijeka – Zagreb, 2004.
14. Rebić, Adalbert: Metode tumačenja Biblije od starine
do danas, Kritika 12 (1970.), str. 302– 312.
5. STILSKE FIGURE BEZ PREVLASTI
GLASOVNIH IGARA
5. 1. Uvod
U prethodnom smo poglavlju rekli da su žanro-
vi u Bibliji i književnosti redovito velike odrednice
koje nerijetko oblikuju cijele knjige ili njihove ja-
sno odijeljene segmente, znači cjelovite tekstove.
Suprotno tomu, figure se najčešće oblikuju na ra-
zini rečenice ili najviše ulomka, dakle dijelova tek-
sta. Naravno da ima iznimaka jer se alegorija redo-
vito proteže na cijele tekstove i obuhvaća u najma-
nju ruku poglavlja ili zatvorene narativne cjeline.
Tako je i u 23. dijelu Ezekiela, gdje se kraljevstva
Jude i Izraela prikazuju u likovima bludnih žena.
Figure manje ovise o temi od žanrova, ali se
ironija u Bibliji ipak često javlja u narativnim di-
jelovima, a metafore i paralelizmi obilježje su psa-
lama, znači biblijske poezije, i mudrih izreka.182
Stara je retorika razlikovala figure i trope. Figure ne
182
mijenjaju značenja riječi, što je jasno u asindetonu, ko-
99
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
15. Richards, Kent Harold: Bless / Blessing, u: Freedman,
David Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 1,
Doubleday, New York, 1992.
16. Scullion, John J: Genesis, the Narrative of, u:
Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 2,Doubleday, New York, 1992.
17. Sonsino, Rifat: Law, u: Freedman, David Noel (ured-
nik): The Anchor Bible Dictionary 4, Doubleday, New
York, 1992.
18. Trible, Phyllis: Ruth, Book of, u: Freedman, David
Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 5,
Doubleday, New York, 1992.
19. Urbrock, William: Blessing and Curses, u: Freedman,
David Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 1,
Doubleday, New York 1992.
5. 2. Metafora
5. 2. 1. Definicije
»Metafora je prijenos naziva s predmeta koji
označava na neki drugi, i to ili s roda na vrstu, ili
vrste na rod, ili s vrste na vrstu ili po analogiji.«183
Aristotelu je primjer za prvi prijenos evo lađa mi
stoji, jer je biti usidren neka vrsta stajanja. Prijenos
s vrste na rod bio bi Homerov izraz Zbilja mili-
jun dobara učinio je Odisej jer je milijun izraz za
mnogo. Treći bi način prijenosa bio za Filozofa
ji niže riječi bez uporabe veznika; tropi mijenjaju zna-
čenja riječi, što čini metafora (usp. Quintilian VIII,
vi; usp. Solar: 75.) Naravno da bi pomna stilistička ra-
ščlamba rekla kako se značenje riječi uvijek mijenja
ovisno o surječju, iako je kakvoća i količina promjene
različita. Ovdje smo pojmom figura obuhvatili sve po-
jave koje ispitujemo, na tragu Solarovih misli.
Aristotel 1983: 43.
183
Biblija kao književnost
kad tko kaže mjeđu iscijediti život. Analogija bi
bila kad pjesnik zove čašu štitom Dionizovim i štit
čašom Aresovom.
Definicija je vrlo široka i Stamać dobro napo-
minje da je potonji retorički nauk metafori u užem
smislu ostavio prostora samo u četvrtom primjeru,
znači u prijenosu prema analogiji ili razmjeru.184
Aristotelov primjer za prijenos s vrste na rod bio
bi danas sinegdoha.
Već Kvintilijan neizravno ističe bitnost surječ-
ja za metaforu kad kaže da se ona izvan govora i
ne može rabiti.185 U metafori se naime riječ uzima
iz svojega uobičajenoga surječja i stavlja u novo
okružje u kojem joj se mijenja i značenje. Stamać
posuvremenjuje pa zaključuje da je metafora kao
čista individualna precioznost podređena cjelini
fungirajućih elemenata teksta.186
Iskaz Miro je lav djeluje kao čista metafora u
opisu borbe među ljudima, gdje je riječ lav odred-
nica hrabrosti, a kako je i Miro takav, on je lav. U
kontekstu opisa borbe među pravim lavovima, reci-
mo u cirkusu, od kojih se jedan zove Miro, izraz bi
djelovao posve drukčije, prije svega s pojačanom
ironijom. Tako surječje redovito određuje znače-
nje riječi u metafori.
Najjednostavnija definicija metafore potječe od
Kvintilijana: »U cjelini je pak metafora skraćena
usporedba.187 (...) Poredba je kad kažem kako je
čovjek učinio nešto poput lava; metafora je kad
kažem o čovjeku: on je lav.«
Zapravo isto piše Aristotel: »I usporedba je
metafora, iako među njima ima neznatne razlike.
Usporedba je, na primjer, kad pjesnik o Ahileju
kaže: k’o lav se baci, a metafora kad kaže lav se
baci. Budući da su obojica srčani, pjesnik, koristeći
se metaforom, Ahileja naziva lavom.«188
Usp. Stamać: 39.
184 se to vidi i iz 22. i 23. poglavlja Djela apostolskih.
Usp. Quintilian: VIII. iii. 38.
185
Usp. Stamać: 29.
186
Quintilian: VIII, vi, 8.
187
Aristotel 1988: 175.
188
100
Razradimo li Kvintilijana, kazat ćemo da je me-
tafora figura u kojoj se dva simbola dovode u vezu,
a ne ističe im se zajedničko obilježje, nego je to
prepušteno čitatelju.
Stamać već pri početku svoje studije ističe ovu
figuru kao otklon od uobičajenoga, pa kaže da je
metafora »jedna od više vrsti otklona od normalne
uporabe jezika«189, što će dovesti i do obilježja po
kojem je metafora neočekivan izbor.
Svakako je koristan i naglasak na procesu, što
zapravo opet ističe staru bitnost surječja: metafo-
ra nije samo jezična jedinica nego je i proces koji
se s tom jezičnom jedinicom zbiva u danim uvje-
tima. Odnos riječi i rečenice, točnije semiotike ri-
ječi i semantike rečenice ovdje biva presudnim.190
5. 2. 2. Ostvaraj metafore u Bibliji
Proučit ćemo na početku kako upravo metafore
s lavovima djeluju u Bibliji.
Prorok Daniel bio je bačen u jamu s lavovi-
ma, koji izvorno nisu bili nikakva metafora, nego
stvarne životinje – ali će poslije tumačenje ovoga
događaja od životinja napraviti svaku pogibao, a
ona je za vjernika prije svega Sotona koji vabi na
grijeh, kako je to u Prvoj Petrovoj poslanici 5,8.
U Drugoj poslanici Timoteju Pavao kaže da je
bio spašen iz lavljih ralja (2 Tim 4,17) i pri tome
očito nema na umu životinjski kontekst. Lavlje ra-
lje označuju i Pavlov prvotni život i progon kr-
šćana, u kojemu je bio zahvaćen grijehom, sve do
obraćenja opisana u 9. poglavlju Djela apostolskih.
Riječ lav imala bi ovdje značenje slično onomu
koje je uporabio Petar u svojoj prvoj poslanici.
Riječ lav u Drugoj poslanici Timoteju može
označiti i Pavlovo uhićenje, sužanjstvo i smrtnu
pogibao, kojoj je bio izložen nekoliko puta, kako
Stamać: 28.
189
Stamać: 43.
190

Tako metafora može imati i više značenja, točni-
je jedan označitelj može pokrivati više označenih
dijelova stvarnosti.
Kontekst određuje i drugo značenje lava u
Bibliji. Naime je Juda, sin Jakovljev, imenovan
lavom u Postanku 49,9. Pritom se aludira na lav-
lju snagu i sposobnost da nadvlada protivnike. Lav
tako može označiti i najjače biće Biblije, samoga
Jahvu. Izaija prorokuje protiv napadača iz Asirije:
Kao što lav ili lavić / nad plijenom reži, pa i kad se
strči na njega / mnoštvo pastira, / on se ne prepada
vike njihove, / nit za njihovu graju mari – / tako će
Jahve nad Vojskama sići / da vojuje / za goru Sion
/ za visinu njezinu. (Iz 31,4) Ako bismo se držali
pravila da se u metafori ne ističe po čemu su dva
simbola koja se dovode u vezu slična, onda drugi
dio ovoga iskaza ne bi mogao biti metafora – on
bi bio usporedba jer ima riječ kao.
Lav iz plemena Judina pobijedit će i po iskazu
iz Otkrivenja (Otk 5,5) čime zalazimo u dvostruku
metaforu – jer je ovdje riječ o oznaci za kršćane
koji pobjeđuju i za Krista.
Govoreći o višesmislenosti koja djeluje u Bibliji,
korisno je uputiti na metaforu s drugim članom koji
je zmija. Oznaka je najčešće pridavana Sotoni. Na
početku u sceni prvoga grijeha iz zemaljskoga raja
imamo samo životinju, a nema izravne blizine s
vragom (Post 3,1), istaknuta je tek zmijina pamet.
Poslije će Levijatan biti negativno prikazan u Joba,
a prorok Izaija nazvat će Levijatana hitrom zmijom
(Iz 27,1) koju JHVH kažnjava i ubija. Matej je po-
sve na tragu ove metaforike kad naziva dijelove na-
raštaja kojemu Krist govori gujama i zmijskim poro-
dom (23,33). Konačno će u Otkrivenju 20,2 Sotona
biti nazvan starom zmijom.
No, dobro, pravedno i moćno značenje zmi-
je također se provlači Knjigom. Sada dolazimo i
do ostvaraja Stamaćeva neočekivana izbora. Tako
u Brojevima imamo mjedenu zmiju koju Mojsije
podiže prema JHVH naputku upravo za to da bi
njezin pogled liječio od ujeda zmija. Na ovo se po-
ziva i Ivan u 3,14, kad Krist sebe približuje zmiji.
101
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
U svakom je od dvaju redova značenja ove me-
tafore pojedino surječje jasno. Tek kad sagleda-
mo cjelinu, vidimo da drugi član po sebi ne mora
značiti nešto zasigurno dobro ili loše. Tumačenje
može biti u Izlasku, kad Mojsije pretvara svoj štap
u zmiju koja guta zmije nastale iz štapova egi-
patskih svećenika. Tako i mjedena zmija uništa-
va otrov običnih zmija u Izlasku i tako Krist kao
mjedena zmija uništava Sotonu kao zmiju u Ivana.
Može se kazati da ovdje djeluje i diferancija kako
ju tumači Derrida, jer se značenje zmijske meta-
forike ne može u cijelosti protumačiti na početku
Biblije, nego se poslije usložnjava. No, odgoda
ipak ovdje ne ide u nedogled. Vjerojatno je prije
svega djelatan Empsonov nauk koji tvrdi da je vi-
šesmislenost svaki preljev među riječima koji pru-
ža mogućnost različitih reakcija na isti odsječak
teksta.191 Ipak, istaknut ćemo ono bitno: iz svakoga
je pojedinoga surječja nedvojbeno značenje zmije.
Njezino je ukupno značenje kao drugoga člana me-
tafore u širem surječju cijele Biblije složeno i time
s posve književnoga stajališta zanimljivije nego u
pojedinim uskim surječjima.
5. 2. 3. Drugi član metafore: uvod
Biblijski su se pisci kretali u svijetu u kojem
su bili važni ovi elementi: stočarstvo i animalni
sustav, poljodjelstvo i vegetativni kompleks, onda
atmosferilije i uopće prirodne pojave, za njima voj-
ska i ratni poslovi te obitelj i pojedinosti poveza-
ne s domom. Stoga je i drugi član metafore vrlo
često određen navedenim područjima, kako u SZ,
tako i u NZ. Ovdje ne možemo pružiti potpune
preglede jer bi i za ovaj biblijski segment trebale
cijele studije.
Usp. Empson: 3.
191
Biblija kao književnost
5. 2. 4. Animalistika
Krist imenuje samoga sebe dobrim pastirom
(Iv 10,11), a ta je metafora na mnogim slikama i
nalazimo ju već u psalmima (Ps 23) i u proroka
Ezekiela. Metafora pastira rodila je i onu o jar-
čevima i janjcima, koji predstavljaju pokvarene i
pravedne na posljednjem sudu (Mt 25,32). Ovime
metafora prelazi prema alegoriji.
Krist je također janje. Navedena metafora u
sebi nosi janje iz Izlaska 12,21 koje su Izraelci
žrtvovali i njegovom krvlju označili svoja vrata
kako bi ih zaobišao anđeo smrti koji će pomo-
riti Egipćane, točnije njihove prvorođence. Tako
postaje jasnijom metafora koja imenuje Krista ja-
njetom kad se žrtvuje za spas drugih u raspeću,
što kazuje i Petar (1 Pt 1,19). Krist je i janje iz
Otkrivenja, gdje se javlja 25 puta, a u cijeloj Bibliji
imamo stotinjak ovih motiva. U Otkrivenju uvijek
označuje Krista, čime prestaje biti metafora i pre-
lazi u dogovoren znak, u amblem.
5. 2. 5. Biljni svijet
U vegetativnom okružju zanimljiva je oznaka
grane. Krist je po Otkrivenju korijen, mladica
Davidova i jutarnja zvijezda (Otk 22,16), a inače
je blizak drvu križa. Vegetacijski simbol izveden
je još iz Izaije (11,1.10). Jeremija rabi riječ grana
metaforično označujući kralja, očito mesijanske
snage, koji će doći (Jr 33,15), da bi imenica u
Zaharije postala Njegovo vlastito ime (Zah 3,8;
6,12). Grčki rukopisi čitaju riječ Grana kao
Izlazeće Sunce, na što se zapravo pozivaju Luka
1,78 i Otkrivenje.
Bliska je ovim oznakama i vladarska palica
koju ima Juda iz Postanka 49,10. U ovom obzoru
treba promatrati i Aronov štap koji je dobio mla-
dice i procvjetao, pa su na njemu i sazreli bademi
(Br 17,23).
102
5. 2. 6. Stijena
Stijena je možda i najčešća metafora koja ozna-
čuje starozavjetnoga Boga JHVH. Prema Blue
Letter Bible, programu dostupnom na mreži, riječ
se pojavljuje 119 puta u 106 redaka u hebrejskoj
Bibliji. Oznaka je bitna i za Novi zavjet. Naime, i
ovdje je bez poznavanja metafore iz Staroga zavje-
ta nemoguće shvatiti evanđelista Luku kad govori
o vrijednosti i postojanosti kuće koja je izgrađena
na stijeni (Lk 6,48). To se odnosi i na Petra, koji
je po Mateju 16,18 stijena na kojoj će Isus izgradi-
ti svoju crkvu. Sugerirano je da Petar ima milosti
što mu je dana od Boga, koji je prava Stijena, pa
će biti čvršći oslonac.
5. 2. 7. Rat
U Starom zavjetu JHVH je često prikazivan
kao ratnik (Izl 15,3) koji vodi svoj izabrani narod
i za njega se bori (Izl 14,25). On je uništio fara-
onovu vojsku (Izl 15,4; 14, 21‒31). Poput vrhov-
noga vojnoga zapovjednika daje savjete i Jošui u
Kanaanu, kraj grada Aja (Još 8,1‒2). Psalmi tako-
đer znaju slikati Jahvu kao ratnika (11,6; potpuniji
prikaz pružam u poglavlju o psalmima). Krist je u
Otkrivenju prikazan kao ratnik na bijelom konju
kojemu iz usta izlazi mač smrtonosan za neprija-
telje, i koji vodi cijelu vojsku (19,11‒16). Teško je
ovdje odrediti razinu prenesenosti značenja.
5. 2. 8. Obitelj
Glede metafora s obiteljskim odnosima, učesta-
la je ona o Bogu kao ocu, uz ostalo u psalmima 68.
i 89., no Bog je u Psalmu 131. i majka.
Ljudi su svakako Božja djeca, što se poglavito
odnosi na izabranika, kako je to u Drugoj knjizi
Samuelovoj 2,17 navijestio prorok Natan. Katkad
su obiteljski odnosi dani i u negativnom smislu, pa
su dvije izraelske države prikazane kao nevjerne

kćeri u proroka Ezekiela (Ez 23), gdje se metafora
širi u parabolu, na što ćemo se vratiti.
Veliku usredotočenost metafora srećemo u Pje­
smi nad pjesmama. Neke su od njih čudne uhu s
početka XXI. stoljeća: mladić bi morao dobro pri-
premiti zaručnicu prije no što joj kaže da su joj
zubi kao stado opranih ovaca koje će se uskoro ši-
šati (Pj 4,2). S druge je strane niz metafora iz ove
knjige neporecivo spolno upravljen. Hošea je ta-
kođer poznat po učestaloj metaforizaciji, što ćemo
više obrazložiti u poglavlju o tome proroku.
5. 2. 9. Metafora
kao svako
preneseno značenje
Ovdje bismo morali reproducirati cijelo poglav-
lje koje govori o doslovnom i duhovnom smislu
tekstova iz Biblije. Cijela je Knjiga, kako je navi-
jestio Frye, velika metafora za Isusa Krista.
5. 3. Parabola
Iskaz koji prikazuje Krista kao pastira koji će
odijeliti janjce od jaraca biva na rubu parabole.
Metafora je statična, ona je zapravo jedna slika
koja mora biti dovoljno oštra da sažme sav smisao.
Parabola je prije svega pripovijest s jakim prene-
senim značenjem: svaki motiv iz fabule upućuje
na neki znak u stvarnosti izvan teksta. Ova je fi-
gura dinamična, donosi događaj i time niz slika,
a smisao je shvatljiv tek iz cjeline. Kako je već
istaknuto, svakomu simbolu iz parabole odgovara
određeni simbol iz stvarnoga života – prije svega
stvarnoga života izravnih primatelja, a onda i za-
mišljenoga čitatelja. Ili se može kazati da svaki
označiteljski lik i postupak iz parabole ima svoje
označeno u liku ili postupku iz stvarnoga života.
103
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
Početna slika vladara Boga kao vlasnika vi-
nograda, u 21. poglavlju iz Mateja, proširila se
u parabolu. Iznajmivši vinograd drugima, vlasnik
se nadao dobiti, ali su najmoprimci vrijeđali i tu-
kli one koje je on poslao kako bi skupio svoj dio.
Kad im je poslao svoga sina, ubili su ga nadaju-
ći se da će naslijediti vinograd. Preneseno znače-
nje govori o JHVH koji je izabranima dao istinu
o samome sebi i obećanu zemlju. Ali, oni mu nisu
odgovarali vjernošću, nego su ubijali njegove pro-
roke – Izaija je po legendi umoren pod kraljem
Manašeom, Zaharija je prema Kristovu iskazu ubi-
jen kraj oltara – a na koncu je smaknut i Sin Božji.
Parabola je redovito shvaćana tako da je milost s
pripadnika židovske vjere prešla na kršćane – na-
ravno da danas svi pravedni imaju pravo na Božju
i svaku drugu milost.
Krist je po evanđeljima učestalo rabio parabole,
čime se povezuje s bogatom starozavjetnom upo-
rabom ove figure. Kralj David počinio je grijeh
poslavši Uriju Hetita u smrt kako bi uzeo njegovu
lijepu suprugu Bat Šebu. Prorok Natan osudio ga
je parabolom o bogatašu koji uzima siromahovu
ovcu, koja mu je jedino blago, kako bi njome po-
častio svoje goste (2 Sam 12). Veze između para-
bole i stvarnosti bivaju jasnima: David je bogataš,
Urija je siromah, lijepa Bat Šeba je janje.
Prorok Ezekiel mora po nalogu Gospodinovu
doista izvesti cijelu alegorijsku situaciju, naime po
danu uzeti zavežljaj kako to čine prognanici i s nji-
me tobože krenuti na put; morao je također proko-
pati zid i kroz njega izići (Ez 12,1‒20). Time po-
kazuje sunarodnjacima što ih čeka. Slične djelat-
nosti morat će izvoditi i drugi proroci. Ezekiel ima
i uobičajenu, govorenu parabolu u 23. poglavlju, u
kojem su Samarija i Jeruzalem prikazani kao dvi-
je bludne sestre, Ohola i Oholiba: imena su iz he-
brejskoga izvornika, prvo je ’ŏhlāh, no značenje
nije posve jasno.
Matejevo Evanđelje ima devet parabola (sijač,
ljulj, gorušičino zrno, blago...) od kojih su tri ra-
zjašnjene. Slušatelji nekad nisu mogli razumjeti
Biblija kao književnost
koji simbol iz parabole odgovara kojemu dijelu
stvarnosti, pa su tri parabole izravno protumače-
ne. Gabel, Wheeler i York navode kako se tuma-
čenje Markove parabole iz 4. poglavlja – o sijaču
i sjemenu koje je palo na rub puta, odnosno na ka-
menito tlo, među trnje i na plodno tlo – razlikuje
od same parabole. Prema imenovanim je autorima
težište u tumačenju na onome što se sa sjemenom
zbilo poslije, a sama parabola prema ovim tuma-
čima to manje naglašava. Kritičari pretpostavljaju
i naknadna dodavanja u izvornu pripovijest, što je
teško dokazati.192
Mnoge, ako ne i sve pripovijesti o Kristovim
djelima, koje izvorno nisu mišljene kao parabole,
mogu se upravo kao parabole tumačiti. Situacija
je jasna s preljubnicom iz 8. poglavlja Ivanova
Evanđelja. Očito je da preljubnica kojoj je opro-
šteno, ali mora prestati sa svojim djelom, može biti
svaki vjernik, svaka zajednica ili Crkva i konačno
cijeli ljudski rod, koji je opterećen praroditeljskim
Evinim i Adamovim istočnim grijehom. Svojim
vlastitim pogrješnim postupcima također.
5. 4. Paralelizam ili usporednost
5. 4. 1. Definicija
Počnimo s nešto slobodnije prevedenom defini-
cijom koju je još 1778. predložio Robert Lowth193:
»Paralelizmom nazivam podudarnost jednoga sti-
ha, ili retka, s drugim. Odnos dviju podudarnih po-
java obuhvaća sljedeće oblike: one mogu biti jedna
drugoj podvrgnute, jednakovrijedne, suprotstavlje-
Usp. Gabel, Wheeler, York: 26.
192 svijeta! (Ps 33,8)
Robert Lowth (1710. – 1787.), anglikanski nadbiskup u
193 Po Lowthu, smisao dviju tvrdnji ne mora biti
Winchesteru, profesor pjesništva na Oxfordu i grama-
tičar. Uz ostalo, objavio je knjigu Predavanja o židov-
skom svetom pjesništvu (Praelectiones Academicae de
Sacra Poesi Hebraeorum; djelo je poslije prevedeno na
engleski).
104
ne ili slične u gramatičkom smislu. Riječi ili fraze
koje odgovaraju jedna drugoj u podudarnim redci-
ma zovu se usporednim terminima.«194
Studije u XX. stoljeću istaknule su susljednost,
a ne sinonimiju u dvama suprotstavljenim redci-
ma, što je izrečeno ovom formulom: A i štoviše,
B. Drugi redak u usporednosti počinje se znači
promatrati kao element koji dodaje novu obavijest,
koji sadržava pojačavanje i nastavak. Adele Berlin
navodi, na već označenu mjestu, primjer iz psala-
ma: Iz nosnica mu dim se diže, / iz usta mu oganj
liznu, / ugljevlje živo od njega plamsa. (Ps 18,9)
Susljednost i nove obavijesti lako su nalazive
u paralelizmima iz Propovjednika:
Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju bolju
plaću za svoj trud. / Padne li jedan, drugi će ga po-
dići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da
ga podigne. (Prop 4,9-10)
Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će
gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega
svojega truda da ponese. / I to je teško zlo što tako
odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što
se u vjetar mučio. (Prop 5,14‒15).
5. 4. 2. Vrste usporednosti
U tekstu o Izaiji, Lowth je naveo tri vrste us-
porednosti, pa spominje sinonimski, antitetički i
sintetički paralelizam.
a) U sinonimskom paralelizmu isti je smisao izre-
čen dva puta, i to različitim, ali istovrijednim
riječima. Psalmi obiluju primjerima: Jahvina je
zemlja i sve na njoj / svijet i svi oni koji na
njemu žive (Ps 24,1); Zemlja sva neka pred
Jahvom strepi, / neka ga se boje svi stanovnici
posve isti, nego srodan. Noviji su istraživači
nastojali biti točniji.
Prema Berlin: 155; (ABD 5: 155).
194

b) U antitetskom paralelizmu dva su retka podu-
darna po suprotnosti značenja riječi ili osjećaja
koji se dočarava.
Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, / prenositi
srdžbu svoju s koljena na koljeno?/ Zar nas ne
ćeš opet oživiti / da se narod tvoj raduje u tebi?
(Ps 85, 6 ‒7).
Nizovi antitetskih paralelizama tvore pozna-
tu pjesmu iz Propovjednika: Sve ima svoje
doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
/ Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; / vrijeme
sađenja i / vrijeme čupanja posađenoga (Prop
3,1‒2). Mudre izreke također su prepune ovih
figura: Druži se s mudrim i postat ćeš mudar,
/ a tko se drži bezumnika, postaje opak. (Izr
13,20)
c) Sintetički paralelizam, kako ga vidi Lowth, naj-
šire je definiran, pa u njemu »riječi ili rečenice
ne odgovaraju jedna drugoj po istovrijednosti
ili suprotnosti, ali postoji podudarnost i jedna-
kost između različitih dijelova u smislu obli-
ka i raspodjele cijele rečenice i dijelova što ju
čine«.195 Primjer sintetskoga paralelizma nala-
zimo u Mudrim izrekama:
Blago stečeno jezikom lažljivim / nestalna je
ispraznost onih koji / traže smrt. (Izr 21, 6)
Primjer bi bio i početak 11. poglavlja
Propovjednika: Baci kruh svoj na vodu, i naći
ćeš ga nakon mnogo vremena. / Podijeli sed-
morici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo
zadesiti zemlju.
Lowth vidi ovakav paralelizam u drugoj nave-
denoj rečenici. Primjer za ovu vrstu usporedno-
sti biva i početak idućega poglavlja iste knjige:
I sjećaj se Stvoritelja u danima svoje mladosti
prije nego dođu zli dani i prispiju godine, kad
ćeš reći: Ne mile mi se. / Prije nego potamni
sunce i /svjetlost/, mjesec i zvijezde / i vrate se
oblaci iza kiše. (Prop 12,1).
Donosimo i primjer iz osmoga psalma.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih
Prema Berlin: 156 (ABD 5: 156).
195
105
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš. (Ps 8,4‒5)
Prvi i drugi ovdje zapisani stih (Ps 8,4) poveza-
ni su sinonimskim paralelizmom, jer je vidljivo
da su nebesa koja gleda kazivač u idućem sti-
hu samo drukčije označena, pa su izrečena kao
mjesec i zvijezde. Sinonimija isto tako djeluje
u oznaci djela prstiju Božjih iz prvoga stiha te
oznaci onoga što je Bog učvrstio.
Upravo takva dvostruka sinonimija djeluje unu-
tar onoga što su ovdje treći i četvrti stih (a što
je u Bibliji označeno Ps 8,5). Čovjek odgovara
sinu čovječjemu, a glagol spominješ odgovara
glagolu pohoditi.
Gledano ukupno, znači kad promotrimo prvi
par koji tvori 8,4 i drugi par koji tvori 8,5,
opet uočavamo vezu, ali ne po pukoj sinonimi-
ji. Subjekt najprije gleda u nebo i ističe Božju
snagu kojom je to učinjeno. Logična poslje-
dica rečenoga jest svijest o malenosti čovje-
ka, kojega se Bog ipak spominje, te ga pohodi.
Božja providnost znači skrbi i o velikom i o
naizgled ne presudno bitnom. Dva su para po-
vezana u sintetički paralelizam. Jedinice izra-
za u sintetičkom paralelizmu povezane su logi-
kom ili susljednim tijekom pjesnikove misli.196
Podudarnosti su znači uočljive na razini logike
ili bliskosti samih konstrukcija rečenice.
Nakon Lowtha, paralelizam je studiran učesta-
lo, pa su znanstvenici otkrili vrste koje bi mo-
gle biti dopuna. Nastavljamo ih prikazivati pre-
ma članku Adele Berlin.
d) Obrnuta usporednost / chiastic parallelism /.
Red riječi iz prvoga stiha obrnut je u idućem
stihu. Prijevod iz Zagrebačke Biblije ne čuva
ovu figuru na mjestu koje ću navesti, pa ovdje
pružam prijenos iz drugoga izvornika za knji-
196
Usp. Gabel, Wheeler, York: 37 (preuzimam primjer i
definiciju).
Biblija kao književnost
gu proroka Jeremije.197 Najavite u Judeji, a u
Jeruzalemu objavite. (Jr 4,5)
e) Stepeničasta usporednost / staircase parallelism
/. Dio riječi iz prvoga dijela doslovno se navodi
u drugom, a zatim se drugi dio dodaje da upot-
puni misao:
Pusta bijahu sela izraelska / dok ne ustadoh ja,
Debora, / dok ne ustadoh kao majka Izraelu.
(Suci 5,7)
f) Amblematski paralelizam označuje, prema ovoj
klasifikaciji, usporednost s uporabom metafore.
U prvom primjeru zapravo imamo usporedbu:
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, / tako
duša moja čezne, Bože, za tobom. (Ps 42,2)
U sljedećem primjeru imamo uz amblematski i
kontrastni paralelizam: Mirno je srce život tije-
lu, / a ljubomor je gnjilež u kostima. (Izr 14,30)
g) Janusovski paralelizam nije najsretniji termin
jer uvodi rimsku mitologiju u biblijski svijet.
Riječ je o usporednosti koja počiva na homo-
nimiji, a slična je onomu što Michael Riffaterre
u Semiotici poezije naziva dvostrukim znakom.
U ovome paralelizmu riječ, ili simbol, ima dvo-
struko značenje, pa se besjede koje joj prethode
spajaju na prvi smisao, a riječi koje dolaze po-
slije nje povezuju se s drugom. Tako je u pri-
mjeru iz Postanka 49,26, gdje homonimna ri-
ječ hôrăj ima značenje predaka i značenje brda.
Mjesto je u izvorniku teško, pa ima niz prijevo-
da. Inačica iz članka kojim sam se služio kazuje
ovako:
The blessings of your father
Surpass the blessings of my ancestors / moun-
tains
To the utmost bounds of the eternal hills
Znači:
Blagoslovi tvoga oca
Nadilaze blagoslove mojih predaka / planina
Sve do posljednjih granica vječnih brda
The Interlinear Hebrew-English Old Testament (krati-
197
ca NIV HE); knjiga ima izvorni hebrejski i međuredni
engleski tekst.
106
5. 4. 3. Parovi riječi
Studije o parovima riječi koje se najčešće jav-
ljaju u paralelizmima pisao je Mitchell Dahood.
Otkriveno je kako nije riječ samo o antagonizmima
poput neba i zemlje, dana i noći. Trica dolazi s če-
tvorkom (Am 1,3; Iz 17,6) i označuje neodređeno
veliku ili malenu količinu nečega. Brojka šest jav-
lja se tako sa sedmicom (Job 5,19; Izr 6,16) i ozna-
čuje sve. Uobičajena fraza konji i kočije katkad se
lomi, recimo u primjeru iz Zaharije: On će istrijebit
kola iz Efrajima / i konje iz Jeruzalema (Zah 9,10).
5. 4. 4. Lingvistika
i usporednost:
gramatički paralelizam
Godine 1966. Roman Jakobson objavio je tekst
Gramatička usporednost i njezin ruski oblik, u ko-
jemu govori da usporednost neumoljivo prožima i
aktivira sve razine jezika. Sama Adele Berlin kaže
da ju je tekst potaknuo na istraživanje biblijskoga
paralelizma, pa navodi i klasifikaciju temeljenu na
jezikoslovlju. Prvi primjer iz svake vrste preuzi-
mam također od navedene autorice.
Načela transformativne slovnice omogućuju da
se ispod površinske različitosti uoči sličnost. Tako
se u sljedećem primjeru misao najprije temelji u
imenici, a zatim u glagolu.
Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, / čujte temelji
zemaljski / jer Jahve se parbi s narodom svojim,
on se parniči s Izraelom. (Mih 6,2)
Berlin rabi terminologiju iz engleske gramatike
pa govori o verbal close odnosno nominal close.
Pozitivan iskaz iz jedne rečenice može postati
negativnim u drugoj: Sine moj, čuvaj zapovijedi
oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. (Izr
6,20). Subjekt iz jedne izreke postaje objekt u dru-
goj: Braćom svojom gospodari, / nek sinci majke
tvoje pred tobom padaju! (Post 27,29).
Izjavna rečenica može biti kraj one upitne: jer
među mrtvima te se ne sjećaju / u Podzemlju tko

ti hvale pjeva? (Ps 6,6; Zagrebačka Bibilija ne pre-
nosi upitnost).
U paralelizmu je moguće zamijeniti imenicu
iz prvoga dijela zamjenicom iz drugoga: Slavite
Jahvu na harfi / na liri od deset žica veličajte nje-
ga. (Ps 33,2) Zamjenica može biti i u prvoj reče-
nici: Takav je naraštaj onih koji traže njega, / koji
traže lice Boga Jakovljeva. (Ps 24,6)
U izvorniku imamo na ovome mjestu još jed-
nu vrstu paralelizma, koja će postati vidljiva već
iz ovdje pruženoga prijevoda:
Takav je naraštaj onih koji traže njega, / koji
traže tvoje lice Bože Jakovljev.
U ovom paralelizmu djeluje i promjena onoga
kojemu se kazivatelj obraća, dakle promjena adre-
sata, ili, Jakobsonovom terminologijom, nositelja
konativne funkcije.
Kako kaže Berlin, zamijenjene riječi pripadaju
istoj paradigmi te stoga čine jezikoslovne istovrjed-
nice / and are therefore linguistically equivalent. /
Berlin navodi i primjere u kojima su u para-
lelizmu iste vrste riječi, ali su oblici različiti. U
Psalmu 24,7 prema inačici iz Zagrebačke Biblije
nije prenesena razlika između hebrejskih glagol-
skih vidova qala i nifala u hrvatski aktiv i pasiv
– stoga ćemo dati, uvjetno rečeno, nov prijevod:
Podignite, vrata, svoje nadvratke / i podignute bu-
dite, vječne dveri.198
5. 4. 5. Leksički aspekt
Kako doznajemo iz Jakobsona, riječi se spaja-
ju po paradigmatskim i sintagmatskim odnosima.
U paradigmatskim vezama riječ se izabire iz iste
kategorije riječi. Najpoznatije je pravilo paradi-
gmatskoga izbora ono po minimalnoj opreci, što
pruža opreke poput dobar – zao, čovjek – žena,
crno – bijelo.
U navedenom članku zainteresirani će naći i druge ina-
198
čice slovničkih usporednosti, koje mi ovdje nisu bile
potrebne.
107
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
Berlin zatim navodi pravilo koje naziva pravi-
lom brisanja i dodavanja oblika / Feature Deletion
and Addition Rule /. Naime, oblik se riječi opisu-
je na sljedeći način: otac – imenica, jednina; živo
biće, ljudsko biće, roditelj, muško. Otac će tako
vjerojatno u paralelizmu generirati majku ili sina
stoga što je riječ o oprekama po obliku s dna liste.
Riječ je o suprotnosti po rodu ili po roditeljstvu,
znači o minimalnoj opreci. Teže će se imenica otac
zamijeniti imenicom klanac jer je riječ o obliku pri
vrhu liste. Berlin navodi i pravila za dodavanje od-
nosno brisanje oblika.
Sintagmatska spajanja nastaju po susljednosti,
uobičajenost je iz engleskoga da riječ cottage iza-
zove riječ cheese; riječ innocent vjerojatno će iza-
zvati bystander. U hrvatskom će riječ gorski vjero-
jatno izazvati riječ krajevi ili ime jednoga kraja –
Gorski kotar. Riječ svježe često će povući besjede
voće ili meso; riječi njezine tople smeđe izazvat će
vjerojatno riječ oči. Biblijski paralelizam zna raz-
bijati ustaljene fraze, tako su se u dvama redovima
našle inače povezane riječi: Iz Arama povede me
Balak / kralj Moaba iz istočnih strana. (Br 23,7)
Tako se mogu usporednošću razbijati i zemljopi-
sne komponente: Obogati se u Efrati, a prodiči u
Betlehemu (Rut 4, 11). Efrata je bila šire područje
koje je pripadalo efratskomu klanu, a Betlehem je
njegov dio. toga područja.
5. 4. 6. Semantički aspekt
Semantički aspekt pripada po A. Berlin odnosi-
ma između značenja dvaju redaka. Autorica i sama
kaže da nije uvijek jednostavno odrediti je li riječ
samo o sintagmatskom ili paradigmatskom tipu.
Tako navodi primjer iz Habakuka: Veličanstvo nje-
govo zastire nebesa, / zemlja mu je puna slave.
Opreka nebesa i zemlje pripada paradigmat-
skim odnosima, jer je riječ o istovrsnim riječima.
Moguće je također drugi redak gledati kao poslje-
dicu prvoga, pri čemu bi onda bila riječ o odnosi-
Biblija kao književnost
ma bliskim sintagmi. Vjerojatno je sličan primjer
iz iste knjige: Kuga pred njim ide / groznica ga
sustopice prati. (Hab 3,5)
5. 4. 7. Fonološki aspekt
Ovdje je riječ o opetovnosti besjeda s istim sa-
moglasnicima ili suglasnicima. A. Berlin navodi,
uz ostalo, primjer iz Psalma 122,7 s riječima mir/
spokoj. Hebrejske riječi navodimo u transliteraciji
prema NIV HE OT: šālôm / šălvāh.
Učinke koje izaziva ovakav paralelizam po-
drobnije će biti opisane u poglavlju o igrama zvu-
ka i značenja.
Autorica zaključuje svoj članak riječima kako
postoje neograničene / infinite / mogućnosti za ak-
tiviranje jezikoslovnih jednakovrijednosti te stoga
postoje i neograničene mogućnosti za tvorbu pa-
ralelizama. Riječi i članak zaslužuju komentar i
dopunu.
5. 4. 8. Gdje je granica paralelizmu?
Jakobsonova definicija paralelizma vrlo je obu-
hvatna i slična je Fryeevoj definiciji umjetnosti:
»Dvije riječi za povratnost, ritam i uzorak, poka-
zuju da je povratnost strukturno načelo svekolike
umjetnosti, bilo da je njezin prvenstveni učinak
vremenski ili prostorni«.199
Ako paralelizam obuhvaća odnose zvukovnih
opetovnosti i značenja, onda valja dodati niz iga-
ra kakve retorika odavno poznaje, a Biblija rado
primjenjuje: homeouteleut, klasične asonancije i
apofonija samo su neke od njih.
Paralelizam je dobro promatrati kao podudar-
nost u susjednim redcima i jasno ga odvojiti od
očitih podudarnosti na daljinu. Naime, ako bi pa-
ralelizam bio i veza na daljinu, obuhvatio bi i kon-
Frye: 282.
199 200
108
kordancije, a samo je u Otkrivenje utkano više od
500 navoda iz drugih biblijskih knjiga. Pritom je
jasno da opetovane riječi dobivaju novo značenje
uzrokovano novim surječjem.
Obuhvaća li paralelizam i podudarnost susjed-
nih ulomaka? Perikope, dijelovi od kojih se sasto-
je evanđelja, nisu povezane samo kronološki, u
smislu da prate Kristova djela i život prema nače-
lu što je bilo dalje. Događa se da je smisao prve
perikope jasniji samo ako se vidi smisao susjedne.
Iz ovih odnosa mogu proizlaziti zanimljive igre i
suzdržan, ali jedak humor, u čemu je vješt Marko.
U četvrtom poglavlju svojega Evanđelja pisac go-
vori da je Isus odvojen od mnoštva time što je tje-
lesno smješten na lađu s koje propovijeda. Rečeno
je znak duhovne odvojenosti od mnoštva koje ne
razumije parabolu o zrnima što padaju na kamenito
tlo, među trnje odnosno na plodnu zemlju.
Obuhvaća li paralelizam i odnos dviju knjiga?
Ne bismo rekli da je Ruta u cijelosti shvatljiva bez
Ezre, a svaka će kršćanska eksplikacija reći da su
obje knjige nepotpune bez perspektive koju omo-
gućuju evanđelja. Govoreći o Povijesnim knjiga-
ma, tumačit ćemo usporedne suprotnosti u Knjizi
o Ruti i pripovijesti o zločinu u Gibei – dvama su-
sjednim tekstovima po položaju u Bibliji.
5. 5. Ironija i humor
Promotrimo li ironiju kao humorno sredstvo,
korisno je podsjetiti da je humor i užitak zbog
pobjede nad nečim neprijateljskim. »Uživamo
u činjenici da pogrješka nije znak posvemašnje
propasti«.200 Ironija je oštra inačica humora, u njoj
užitak nad propašću negativiteta nije ograničen,
a ironije iz Judite dovoljna su potvrda rečenomu.
Ironija govori jedno, a misli suprotno. Teorija
tvrdi da ironija jest ironija samo ako ju netko tako
Jónsson: 18.

shvati.201 Osoba s kojom se izruguju redovito na
početku ne shvaća da je predmet poruge. Ironiju
stoga moraju prepoznati gledatelji ili slušatelji.
Dramska ironija nastaje kad pisac likove stavlja
na neku vrstu pozornice gdje se rugač koji skriva
svoje znanje, ili eiron, pretvara da laska alazonu,
koji svoje znanje i moć precjenjuje.
U Bibliji humor i s njim ironija često veličaju
Božju sveobuhvatnu mudrost i ponizuju ljudsku
napuhanost. U Jobu možemo naći i suprotnih pri-
mjera, o čemu opširnije govori dio knjige o ovoj
biblijskoj osobi.
Mnoga ironijska mjesta popisana su u literatu-
ri, a ovdje ćemo početi upravo s knjigom o židov-
skoj junakinji koja je hrvatskoj kulturi bitna zbog
Marulićeve preradbe. Navedene eksplikacije nisam
našao u literaturi koja mi je bila dostupna.
Juditine riječi vojnici shvaćaju na jedan način,
onaj prividan, a Judita i sami čitatelji misle su-
protno. Junakinja kaže Holofernovim vojnicima:
Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjed-
niku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovo-
rim. (Jdt 10,13) Iz drugih njezinih riječi vojnici za-
ključuju kako se ona sprema pomoći napadačima.
Judita sama pod riječju iskreno misli vjerojatno na
svoj čin kojim će napadaču pokazati što doista mi-
sli kad mu odsiječe glavu.
Cijela Juditina pripovijest i ironija u njoj dije-
lom su građeni po uzoru na pripovijest iz Sudaca
o hebrejskom junaku Ehudu i moapskom kralju
Eglonu. Vladar je bio debeo, pa i to izaziva humo-
ran učinak, a Ehud mu je došao tobože platiti da-
nak. Namamio je kralja u izoliranu sobu time što
mu je rekao da mu mora reći tajnu, zatim govori
da ima za njega riječ od Boga (Suci 3,20). Eglon
svakako misli da će mu odati nešto što će njega
uzveličati – točno tako i Holoferno poslije vjeruje
Juditi. Suprotno kraljevim nadama, Ehud mu za-
bija nož u trbuh. Jetka se ironija nastavlja time što
njegovi stražari, vjerojatno po mirisu, zaključuju
Hutcheon: 6.
201
109
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
da je kralj otišao u zahod – izvornik rabi izraz po-
kriti si noge. Ehud tako dobiva prigodu pobjeći.
Izvornik nudi novu ironiju, jer je Ehud potajno
naoružan mačem koji ima dvije oštrice, doslovno
šnê ējôṯ. Besjeda oštrica ima isti korijen kao i ri-
ječ usta, pĕh. Znači, kad Ehud kaže da ima riječ
od Boga, misli na riječ iz usta svojega mača, koji
je naravno vođen Gospodinovom odlukom. Eglon
koji igra ulogu napuhanoga alazona misli da mu
je upravljena riječ koja će njegovu tobožnju veli-
činu još povećati. Točno će to za sebe misliti na-
puhani Holoferno.
U literaturi je često spominjana starozavjet-
na ironija iz 18. poglavlja Prve knjige Kraljeva.
Ilija je kao prorok Gospodinov izazvao proroke
Baalove na dvoboj pri kojem obje strane mora-
ju zazvati oganj na pripremljene junce. Budući da
se Baal ne odaziva, Ilija se ruga, toboža sućutno:
Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je ili ima po-
sla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba pro-
buditi!
Pripovijesti o Ehudu i zatim Iliji dobro poka-
zuju narav starozavjetnoga humora, u kojem pre-
vladavaju zlobnost, prijezir i nadmoćnost subjek-
ta ironije.202
Hans Robert Jauß u svom eseju iz knjige Este­
tsko iskustvo i literarna hermeneutika raspravlja
o pitanju, pa spominje i onaj prvi upit koji je čo-
vjek Adam po Bibliji čuo, kad ga je Jahve pitao:
Gdje si? Naravno da je riječ o retoričkom upitu,
a Gospodin je mogao misliti i ovako: Zašto si tu
gdje jesi, kad sam ti zapovjedio da upravo tu ne
smiješ biti? Poruga ovdje biva očitom jer JHVH
do­bro zna gdje mu je čovjek.
Glede novozavjetnih ironija, i time humora,
valja imati na umu da »Isus ne rabi humor radi
samoga humora.«203 Primjer poučnosti bivaju iro-
202
Usp. Jónsson: 42. Pisac zapravo navodi riječi kritičara
J. C. Gregoryja, koji nadalje govori o naravi onoga što
zove »ancient laughter«.
203
Jónsson: 14; »Jesus does not use humoristic terms for
their one sake.«
Biblija kao književnost
nične riječi iz Ivanova Evanđelja: Tko je od vas
bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju (Iv 8,7).
Naslovljenici su brzo shvatili potajno značenje: i
sami ste grješni, pa nemate što bacati kamenje na
preljubnicu. Na razini cijele Ivanove knjige, riječ
je o tome da su oni koji su počinili i gori zločin od
kamenovanja preljubnice također bili grješni, pa se
nisu sustezali tražiti i onda doista počiniti umor-
stvo nad samim Kristom. Riječ je o teškoj pro-
ročkoj ironiji koja unaprijed tumači položaj oso-
ba koje su ubijale, no, neizravno govori i o naravi
umorene osobe.
Nadalje, kad Krist kaže preljubnici da ju ni on
ne osuđuje, zalazimo u novu ironiju. Grješnici ju
nisu osudili jer su i sami bili grješni. Čitatelj i
grješnica bivaju u pogibelji: mogli bi shvatiti kako
Krist ne osuđuje stoga što je milostiv, nego iz ra-
zloga koji je spriječio kamenjem naoružane osobe.
Prema evanđeljima i kršćanskoj teologiji, Krist je
bez grijeha, i stoga osuđuje preljubnicu iz svoje
čiste milosti. Smisao riječi ni ja govori o suprot-
nosti u odnosu prema grješnom mnoštvu naoruža-
nu kamenjem. Znači, ni ja, iako nisam grješan, ne
osuđujem tebe grješnu. Naravno, često se zaborav-
ljaju posljednje Kristove upute, koje govore ženi
da odsad dalje ne griješi. Šutnja nakon tih riječi
također je znakovita, vjerojatno i ironična. Što će
se dogoditi ako bude i dalje griješila? Prema dru-
gim mjestima iz evanđelja, bilo bi joj opraštano –
sve do smrti, tada vrijeme izbora prestaje, i žena
bi, poput bogataša iz parabole o Lazaru i bogata-
šu, bila osuđena. Ne zaboravimo da je pripovijest
o preljubnici izvorno pripadala, vrlo vjerojatno,
upravo blagomu Luki.
U ironičnu se ključu redovito shvaća i cijela
zgoda iz mesijanskoga ulaska u Jeruzalem. Svje­
tina je naime pozdravila Isusa kao budućega kralja
ovozemaljskoga kraljevstva Izraela, što je zablu-
da, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
Krist je kralj nebeskoga kraljevstva, a ne obnov-
ljena židovskoga kraljevstva. Krivo je protuma-
čen i animalni simbol: još od doba prvoga kralja
110
Šaula magarac je kraljevsko obilježje. S Isusom,
on označuje i skromnost i kraljevsku čast.
Ironije koje čini Marko s rasporedom svojih pe-
rikopa na ovom ćemo mjestu tek spomenuti. U tre-
ćem poglavlju, istina, nemamo više perikopa nego
jednu, ali je smisao njezinih dijelova jasan. Isus
liječi usahlu ruku u subotu, a farizeji misle da je
time prekršio zakon što brani poslovati subotom.
Njihova ih interpretacija zakona međutim ne pri-
ječi da na tu istu subotu postupaju na način koji
Marko ovako opisuje: Na to farizeji iziđu i skupa s
herodovcima stvore protiv njega odluku da ga ubi-
ju. (Mk 3,6) Marko u ironijskom ključu ne upire
prstom u njih i ne tumači njihovu pogrješku, nego
to prepušta čitateljima.
5. 6. Hiperbola
Gabel, Wheeler i York kažu da hiperbola do-
kazuje kako su biblijski pisci bili svjesni publike
kojoj se obraćaju. Navode uporabu riječi sve, kŏl,
na nizu mjesta u hebrejskoj Bibliji, pa tako i u prije
opisivanu nadmetanju Ilije i Baalovih proroka. Ilija
je naime kazao kralju Ahabu da za tu zgodu sku-
pi cijeli Izrael, a jasno je da nisu skupljeni upravo
svi pripadnici naroda.
Poput hiperbole izgleda i Božje obećanje
Abrahamu nakon žrtve na Moriji: Svoj ću blago-
slov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim
poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj.
(Post 22,17) Gabel, Wheeler i York drže hiperbo-
lama i broj godina patrijarha prije potopa – Noa
je živio devetsto i pedeset godina, potom umre
(Post 9,29).
Navedeni pisci misle da su hiperbole i po-
datci o 600 000 odraslih muškaraca koji su izišli
iz ropstva, tako se odnose i prema 400 000 voj-
nika koji su se skupili u Micpi i trebali kazniti
Benjamince za zločin koji su bili počinili (Suci
20,1‒2). Tijekom posvete Hrama za Solomona bilo

je žrtvovano 22 000 volova i 120 000 ovaca (1 Kr
8, 63), što djeluje hiperboličnim. Vješala visoka
50 lakata iz Estere 5,14 dosezala bi visinu od 22,5
metara, što izgleda nepraktičnim.
Novozavjetni Kristovi metaforični iskazi tako­
đer se mogu smatrati hiperbolama. Isus kazuje
knji­ževnicima i farizejima: Vi cijedite komarca, a
devu proždirete (Mt 23,23). Ovdje je korisno usput
napomenuti da u aramejskom djeluje i glasovna
igra: galma je komarac, a gamla deva.204
Među navedenim hiperbolama mogu se razlu-
čiti dvije vrste. Prva se odnosi na brojčane simbo-
le koji tvrde da je nešto bez sumnje upravo tako i
ne pokazuju znakove metaforizacije. Držati ova-
kve iskaze hiperbolama znači napadati vjerovanje
osoba koje cijene fundamentalističko tumačenje.
Druga su vrsta hiperbole s metaforizacijom,
gdje se može zaključiti da je riječ o prenesenu zna-
čenju i da kazivač pretjeruje kako bi jače djelovao
na slušatelje. Teško da bi i vjernik koji je naklo-
njen tomu da svugdje u Bibliji nalazi samo doslov-
no značenje mogao zaključiti da je Isus doista mi-
slio kako farizeji nastoje iscijediti krv iz komarca.
5. 7. Litota205
Hiperbole su očite u Bibliji, no ni njima suprot-
ne litote ipak nisu rijetke. U Izaijinoj knjizi kazivač
govori da se riječ koja mu izlazi iz usta ne će vrati-
ti praznom (55,11). Zapravo znači da će ona postići
svoju svrhu, što je vidljivo iz prorokove sljedeće
rečenice: »nego čini ono što sam htio i obistinjuje
ono zbog čega ju poslah«.
Jeremija govori protiv lažnih proroka i tvrdi da
zavode narod lažima, Bog ih nije poslao niti su na-
rodu od ikakve koristi (23,32). Naravno da smisao
204
Usp. Yeung: 54 – 56; preuzeto prema: http://en.wikipedia.
org/wiki/Biblical_criticism#cite_note-Maureen_W._Yeu-
ng_2002._pp_54-56-21, uvid 19. ožujka 2012.
205
Usp. Leman:1.
111
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
kazuje kako lažni proroci ustvari čine štetu. Kad
Jeremija govori da se broj naroda na sjeveru više
ne će smanjiti (30,19), misli da će ih biti mnogo.
U evanđeljima također srećemo litote. U Marka
čitamo da im nije govorio nego u usporedbama
(4,34), što znači da im je govorio samo u uspo-
redbama.
U šestom poglavlju čujemo da je prorok bez
časti samo u svojem zavičaju, u svoje rodbine i
u svojem domu (6,4). U litoti je skrivena poruka
koja uči da je prorok u časti na svim drugim mje-
stima u svijetu. U Marka nalazimo i litote s mno-
go humoristična tona njihova tvorca. Kad pismo-
znanac prihvaća Kristove riječi o dvjema najvećim
zapovijedima, naime da valja ljubiti Boga i čovje-
ka, Krist mu kazuje: Nisi daleko od kraljevstva
Božjega (12,34). Zapravo mu je pismoznanac vrlo
blizu, kaj se odnosi i na Kristovu blizinu, a on utje-
lovljuje to kraljevstvo.
Litotom bi u ovom evanđelju mogla biti pro-
tumačena i ključna poruka glede Kristove osob-
nosti. Isus u Markovu evanđelju za sebe uporno
tvrdi da je Sin Čovječji. Upadljivo je da sebe tako
naziva nakon djela koje običan čovjek ne može
učiniti. Tako postupa tijekom ozdravljenja uzeto-
ga dok mu oprašta grijehe (Mk 2,10), nakon preo-
braženja (Mk 9,9) i dok proriče drugi dolazak (Mk
13,26). Na teološkom planu ova djela bivaju do-
kazom za dogmu o dvjema Kristovim naravima,
ljudskoj i božanskoj. U navedenim primjerima iz
Marka Isus šuti o svojoj božanskoj naravi, iako ju
djelima pokazuje. Svojom šutnjom o drugoj nara-
vi na tim mjestima sam iskaz Sin Čovječji posta-
je skromnost, ublaženo značenje i, mislimo tako,
moguće ga je shvatiti litotom. Na ovom se mjestu
litota miješa s ironijom.
Lukina Marija čudi se pred anđelom kako će
začeti kad ne poznaje muškarca. Gabriel joj uz
ostalo kaže jer Bogu ništa nije nemoguće (1,37).
Zapravo je anđeo mislio da je Bogu sve moguće.
Sličnu misao izriče Ivan u proslovu, kad najpri-
je izravno kaže za Riječ Sve je po njoj postalo, a
Biblija kao književnost
onda dodaje u paralelizmu istu misao u litoti: i ni-
šta što je postalo / nije bez nje postalo.
Pavao se pred vojarnom u Jeruzalemu obraća
mnoštvu govoreći da je Židov iz Tarza, građanin
ne maloga grada u Ciliciji (Dj 21,39). Litotičan se
izraz međutim u nizu prijevoda izgubio, pa JR i
ZGB govore o znamenitu gradu.
Pavao je rado rabio litotu, pa opisuje Abrahama
kako mu klone tjelesna snaga, ali se nije pokolebao
u vjeri (Rim 4,19), znači da je nastavio vjerova-
ti. Uskoro se izravno tvrdi: nego se ojača vjerom
davši Bogu slavu (Rim 4,20).
Korinćanima kazuje da ih nema mnogo na ljud-
sku mudrih (1 Kor 1,26). To znači da ih je malo
mudrih, i još više, da teško shvaćaju – i mi smo
ovdje uporabili litotu. U Drugoj se poslanici Pavao
brani tvrdeći da nije manji od nadapostola (2 Kor
11,5 ZGB). Znači, njima je ravan.
Otkrivenje na početku donosi misao po kojoj
druga smrt ne će nahuditi dobitniku (2,11), a mi-
sli se na onoga tko izdrži muke. Očito je riječ o
ublaženoj tvrdnji po kojoj će takvi zadobiti život.
Dobitnikovo ime ne će biti izbrisano iz knjige ži-
vota (3,5), pa će on po tome iskazu biti u knjizi
života imati posebnu ulogu.
5. 8. Eufemizmi
Ublažena i prenesena značenja pojedinih riječi
česta su u oznakama spolnih organa.206 Opis blud-
nice u Izaije očit je u tome smislu, pa stih 57,8 spo-
minje u izvorniku ruku, jāḏ koju je gledala blud-
nica: zagrebačka Biblija donosi na ovome mjestu
mušku snagu. U Pjesmi nad pjesmama čitamo da
ženska osoba govori: Dragi moj pomoli ruku kroz
otvor, / a sva mi utroba uzdrhta (5,4). Vjerojatno
bi moglo biti riječi i o pravom spolnom činu, gdje
bi prozor označavao vaginu.
206
Primjere donosimo prema Pope: 720–725.
112
Stopala također znaju zamijeniti spolne organe,
pa je britva koja će obrijati dlake s nogu u Izaije
7,20 namijenjena dlakama s genitalija. Serafini koji
krilima pokrivaju svoje noge (Iz 6,2) zapravo skri-
vaju spolni organ. Penis je označen i štapom u
pripovijesti o Judi i Tamari; takvo bi moglo biti i
značenje luka Josipova u Postanku 49,24. Sličnu
metaforiku rabi i Knjiga Sirahova kad spominje
tobolac i strijele (26,12).
Vagina je nerijetko izvor ili zdenac: Jer blud-
nica je jama duboka, / i tuđinka tijesan zdenac (Izr
23,27; usp. i 5,15‒18). Pupak koji je okrugla čaša,
što nikad nije bez pića iz Pjesme nad pjesmama
(7,3) biva znakom za žensko spolovilo, koje spre-
mno i vlažno dočekuje onoga kojega želi.
Glagol leći, s korijenom škb u hebrejskom, če-
sto je znak spolnoga odnosa. Pojava je redovita
u jahvističkoj predaji, a nazočna je i u Ezekiela
(23,8). Izraz po kojem muškarac raširuje skut svoje
haljine nad ženu iz Rute 3,8 i Ezekiela 16,8 biva
i znakom odnosa.
Spomenut ćemo i metaforičan, realističan i po-
drugljiv izraz za muško biće kojim se biblijski pi-
sac rado koristi: muškarci su naime oni koji mo-
kre uza zid (1 Sam 25,22; 1 Kr 14,10; 1 Kr 16,11;
2 Kr 9,8).
Smrt je također katkad neizravno imenovana.
Jeremija kaže da će se u Babilonu napiti i zaspati
vječnim snom, da se ne probude – vidimo i para-
lelizam. (51,39). Daniel govori da će se probuditi
oni koji spavaju u prahu zemljinu (12,2), iako neki
na vječni život, neki na sramotu. Job govori o smr-
ti kao putu bez povratka (7, 9‒10; 10,21; 16,22).
5. 9. Hijazam ili simetrični ustroj
Simetriju smo ovdje radi preglednosti svrstali u
poglavlje o figurama bez naglašenih glasovnih iga-
ra, no ona je očito nešto drugo: možda bi najbolje
bilo reći da je književna tehnika. Hijazam doista

može zahvatiti i manje dijelove diskursa, no obli-
kuje i velike tekstove, pa i skupine tekstova. Prvi
član ustroja sličan je po uporabljenim znakovima
posljednjemu, drugi pretposljednjemu i tako re-
dom, a sama sredina može biti i zaseban član bez
podudarnosti.
Hijastički ustroj ili simetrija koja na ovaj način
nastaje izrazito je česta biblijska pojava. Popović
vidi Petoknjižje u kojem je središte Levitski zako-
nik s vječnim zapovijedima, a na nutarnjim su ru-
bovima Brojevi i Izlazak s vremenski uvjetovanim
zapovijedima. Na vanjskim su rubovima Postanak
i Ponovljeni zakonik koji govore o početku cije-
le Zemlje i svemira odnosno o ulasku u Obećanu
zemlju.207 Možda je najočitija simetrija u pripo-
vijesti o Jakovu, gdje sukobi protagonista i brata
mu Ezava još u majčinoj utrobi odgovaraju slo-
zi kojom dva lika na kraju pokapaju oca Izaka.
Podudarnosti djeluju i u nutrini pripovijesti. Jakov
je prijevarom oteo blagoslov od slabovidna oca,
u čemu mu pomaže majka koja ga voli. U odgo-
varajućem simetričnom dijelu poslije će Jakovu
prijevarom dati za suprugu slabovidnu Leu umje-
sto voljene i stasite Rahele. Podudarnosti pravil-
no u parovima ispunjavaju cijelu sagu o Jakovu.208
Evanđelje po Mateju također je simetrična naraci-
ja, pa osoba koja se na početku rađa i nosit će ime
Bog s nama odgovara Kristu koji na kraju naraci-
je ostaje s ljudima. Motivske se sličnosti također
javljaju pravilno u cijelom tekstu, sa središtem u
objavi kraljevstva nebeskoga.
207
Popović 2012: 64 / 65; podrobnije u poglavlju o Peto-
knjižju.
208
Cijeli ustroj tumačim u dijelu 7.10.2 iz Petoknjižja.
UPITI I ZADATCI
1. Koji aspekti života posebno utječu na biblijske pisce u
smislu izvora za metaforiku?
2. Navedite barem dvije česte metafore za JHVH.
3. Navedite dvije metafore za Krista.
113
5. Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
Simetrija nije ograničena samo na velike pripo-
vjedne cjeline: Michael Brent vidi pojavu i u po-
četku Ivanova evanđelja.
A U početku bijaše riječ
B I riječ bijaše kod Boga
B' i Riječ bijaše Bog
A' Ona u početku bijaše kod Boga
Redci označeni s A i A' opetuju par početak
i Riječ, a redci označeni s B i B' opetuju riječ i
Bog.209
Forster tumači simetriju u svojoj knjizi o ro­ma­
nu, no kao nedostatak navodi njezinu moguću ne-
210
naravnost, jer čini se kao da pisac namjerno navlači
određene događaje kako bi postigao red. Nara­vno da
ni jedna od biblijskih simetrija ne donosi potpunu
istovjetnost. Djelomična odstupanja u simetričnim
slikama, uz ostalo, vraćaju uvjerljivost.
Simetrija biva u srodstvu s dvjema bitnim po-
javama. Prva je estetika jer je lijepo mnogo puta
ono što ima razmjer i time simetriju, a ljudsko je
lice očit primjer. S druge strane, etika i pravda ta-
kođer su stvar razmjera. Ako dobro djelo i nagrada
te zločin i kazna ne moraju biti u punoj istovjet-
nosti, reakcija mora nekako biti podudarna činu.
Kad Krist govori ljudima da se ne osvećuju drugim
ljudima, nego da oproste, uvodi protusimetriju, ali
ističe i simetriju na višoj razini: Bog će oprostiti
loša djela onima koji opraštaju.
209
Brent: 6.
Pojedinosti i izvor navodim u dijelu 7.8.3. iz Petoknjižja.
210
4. Navedite jednu starozavjetnu i jednu novozavjetnu pa-
rabolu.
5. Tko proučava biblijski paralelizam u XVIII. st.? (V)
6. Protumačite i oprimjerite sinonimski paralelizam.
7. Protumačite i oprimjerite antitetski paralelizam.
Biblija kao književnost
8. Protumačite i oprimjerite sintetski paralelizam.
9. Protumačite ironiju u pripovijesti o Ehudu iz Sudaca.
10. Navedite narav humora u Starom zavjetu.
11. Koja su obilježja Kristova humora?
12. Protumačite jednu ironiju iz Novoga zavjeta.
13. Protumačite ironije u pripovijesti o preljubnici iz
Ivanova evanđelja.
14. Navedite primjer za hiberbolu.
15. Navedite primjer za litotu.
16. Navedite dva metaforična eufemizma koji označuju
spolne organe.
17. Kojim nazivom Prva knjiga Samuelova te Knjige o
Kraljevima označuju muškarce?
18. Navedite primjer simetrična ustroja u Bibliji.
LITERATURA
1. Aristotel: O pjesničkom umijeću, August Cesarec,
Zagreb, 1983.
2. Aristotel: Retorika, preveo Marko Višić, Naprijed,
Zagreb, 1988.
3. Benčić, Živa; Fališevac, Dunja (ur.): Tropi i figure,
Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulte-
ta u Zagrebu, Zagreb, 1995.
4. Berlin, Adele: Parallelism, u: David Noel Freedman,
urednik: The Anchor Bible Dictionary 5, Doubleday,
New York, 1992.
5. Brent Michael: Use of Alusion and Chiasm in John's
Prologue to Promote a Persuasive Agenda; neobjavljen
tekst.
6. Culpepper, Alan: Humor and Wit, New Testament, u:
David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992.
7. Empson, William: Seven Types of Ambiguity, Meridian
Books, Cleveland and New York, 1964.
8. Forster, Benjamin: Humor and Wit, Mesopotamia, u:
David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992.
9. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
10. Greenstein, Edward: Humor and Wit, Old Testament,
u: David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York 1992.
114
11. Meltzer, Edmund: Humor and Wit, Ancient Egypt, u:
David Noel Freedman: (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992.
12. Herion, Garry: Humor and Wit, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992.
13. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
14. Hutcheon, Linda: Irony’s Edge, the theory and poli-
tics of irony, Routledge, London and New York, First
Published, 1994.
15. Jauss, Hans Robert: Ästhetische Erfahrung und
Literarische Hermeneutik, Suhrkamp, Frankfurt, če-
tvrto izdanje, 1982.
16. Jónsson, Jakob: Humor and Irony in The New
Testament, BÓKAÚTGÁFA MENNINGARSJOSĐS,
REYKJAVÍK 1965.
17. Leman, Wayne: Litotes in the Bible, http: // bible-
translation. 110b.com/ litotes, uvid 11. ožujka 2012.
18. Pope, Marwin H.: Bible, Euphemism and Dysphemism
in the, u: David Noel Freedman, David Noel (urednik):
The Anchor Bible Dictionary 1, Doubleday, New York,
1992.
19. Popović, Anto: Uvod u knjige Staroga zavjeta 1, hrAOT
– Torah – Pentateuh – Petoknjižje, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2012.
20. Quintilian: Institutio Oratoria; Vol. I., Books I – III;
Vol. II., Books IV – VI; Vol. IV, Books X – XII; en-
gleski prijevod H. E. Butler, Harvard University Press
1996. – 1998.
21. Ricoeur, Paul: Živa metafora, Grafički zavod Hrvatske,
Zagreb, 1981.
22. Solar, Milivoj: Teorija književnosti, Školska knjiga,
Zagreb, 1997.
23. Stamać, Ante: Metafora, Centar za kulturnu djelatnost,
Zagreb 1983.
24. Yeung, Maureen: Faith in Jesus and Paul, a Comparison,
Volume 147, Mohr Siebeck Pub, 2002.
25. Živanović, Miodrag: Metafora i filozofija, Svjetlost,
Sarajevo 1990.

6. STILSKI UČINCI FIGURA S POJAČANIM
ODNOSOM ZVUKA I SMISLA
6. 1. Uvod
Igre zvuka i značenja iz Biblije redovito su teš-
ko prevodive.211 Razlog je u tome što su korijeni
riječi u polazišnim i novim jezicima često različi-
ti, a priređivači Biblije snalaze se napomenama.
Rasprava koja slijedi nastoji klasificirati najčešće
vrste takvih igara i protumačiti njihov stilski uči-
nak. Cjelovit ili samo podrobniji popis s primjeri-
ma zahtijevao bi posebnu knjigu.
Ako nije označeno drukčije, hrvatski je tekst
prikazan prema Bibliji iz 1984. u izdanju Kršćanske
sadašnjosti, koja se naziva i Zagrebačkom
Biblijom. Engleski je tekst najčešće navođen pre-
ma New Jerusalem Bible.212 Grčki tekst dan je pre-
ma Merku, u nakladi Papinskoga biblijskoga in-
stituta, a hebrejski prema The Interlinear Hebrew-
English Old Testament, koji je temeljen na pozna-
tom djelu Biblia Stuttgardensia. Hebrejski iz prije-
voda Novoga zavjeta na taj jezik pružen je prema
engleskomu dvojezičnomu izdanju naznačenomu
u popisu literature.
6. 2. Homeoteleut,
homeoarkton i Dorica castra
6.2.1. Grčko značenje riječi homeoteleut bilo
bi »srodnost završetaka«. Figuru je opisao već
Usp. Greenstein: 968 (ABD 6, 968).
211
Osnovni podatci o Zagrebačkoj Bibliji (kratica ZGB) te
212
Jerusalem Bible (JR) dani su u posljednjem poglavlju
Kanon i prijevodi.
115
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
Aristotel u Retorici.213 Završetci susjednih riječi
prema Cuddonu mogu biti upravo jednaki ili samo
slični, a moguće je i da više riječi u nizu ima ta-
kve dočetke. Figura se danas rabi u promidžbe-
nim porukama, a može prijeći i u govorni otrcak.
Homeoteleut na visokoj razini poznat je njemač-
komu ekspresionističkomu pjesniku Bennu: Immer
endender, rainer – ti sve konačniji, čišći. Znaju
ga i hrvatski pisci, pa u Mrkonjića imamo šaljivo
Madam I’m Adam, što djeluje i kao palindrom –
čitajući odostraga, dobivamo iste riječi. Podvrstu
homeoteleuta koji nastaje uporabom istoga padeža
i uopće gramatičkih nastavaka znanost o stilskim
figurama nazivlje homeoptoton.214
Ovdje ćemo homeoteleutom držati i pojave u
kojima riječi nisu doslovno jedna kraj druge, pa
ćemo govoriti i o situacijama kad se riječi s istim
završetcima nađu blizu i odvojene su odnosno po-
vezane samo veznicima.
6. 2. 2. Biblija
donosi homeoteleut
na samom početku:
Hrvatski: Zemlja bijaša pusta i prazna. (Post
1,2)
Engleski: Now the earth was a formless void;
Hebrejski: vhā’ārĕṣ hājṯāh ṯōhû vāḇōhû
Imenica ṯōhû prevodiva je riječju bezobličnost
ili riječima bez oblika, a može označavati i ništavi-
lo. Septuaginta ima aóratos, King James Version215
Usp. Cuddon: 386
213
Usp. Bagić: 149.
214
U nastavku i KJV.
215
Biblija kao književnost
formless. Dvije riječi tvore i novo jedinstveno zna-
čenje koje je tumačivo riječju zbrka, slično engle-
skomu helter-skelter.
Opetujući tamne samoglasnike holem i vav u
riječima koje razdvaja samo veznik, hebrejski tekst
ističe prvobitnu tamnost koja je vladala prostorom
dok božanski čin stvaranja nije započeo. Dva puta
nazočan glas /h/, hebrejski he, u riječima koje
povezuje homeoteleut, vraća u svijest čitatelja
niz opetovnosti istoga glasa u retku jer među 26
glasova imamo pet njegovih pojavnosti. Navedeno
bi moglo značiti da je pisac izvornika bio motiviran
zvukovnom stranom riječi pri njihovu izboru, što
nije morao biti svjestan postupak, ali sad jest red
koji je moguće tumačiti.
6. 2. 3. Druge uloge homeoteleuta
Homeoteleut ne mora nositi tamnu težinu, on je
stilsko sredstvo, dakle pojačava onaj osjećaj, ugo-
đaj ili drugi element koji je u tekstu. U sljedećem
primjeru iz Rute, homeoteleut nastupa kao pojača-
ni usklik i vjerojatno je dio ustaljena izraza. Kad
Boaz sreće rođaka koji ima pravo prvokupa zemlje
i time pravo na Rutu, kazuje ovako:
Hrvatski: Ej, hodi ovamo i sjedni (Rut 4,1)
Engleski: Boaz said to him, ›Here my friend,
come and sit down.‹
Hebrejski: plōn ’ălmōn
Prema Hildebrandtu, ova zamjenica i pridjev za
njom slične su engleskomu such a one. Kohlen­
berger spominje nesigurnost značenja i bliskost en-
gleskomu idiomu so and so koji se rabi umjesto
vlastita imena; mjesto prevodi kao friend of me.216
Vjerojatno je izraz tumačiv hrvatskim taj i taj. U
ovom bi surječju to bilo donekle blisko i izrazu koga
to vidimo. Boaz je zadovoljan što vidi rođaka s ko-
jim ima posla, pa dva svijetla hireq joda, duga sa-
Usp. NIVIHEOT: druga knjiga, 153 (tumačenje je kra-
216
tica na kraju teksta).
116
moglasnika /i/ na kraju dviju riječi koje tvore tuma-
čenu figuru, ovaj ushit pojačavaju i time oblikuju.
U Knjizi o Ruti nailazimo i na gotovo pa isto-
glasnice jedne kraj drugih:
Hrvatski: da je Jahve pohodio narod svoj i dao
mu kruha (Rut 1,6)
Engleski: having heard (...) that God had visi-
ted his people and given
them food
Hebrejski: lāhĕm lāḥĕm
Posljednje riječi, koje u hrvatskom glase da mu
da kruha, tvore homeoteleut u izvorniku. Razlika je
samo u glasovima he /h/ i het / ḥ/. Moguće bi bilo
tvrditi da zvukovni spoj zamjenice i imenice pod-
sjeća na vezu naroda i njegova Boga. Kršćanska
će semioza spremno reći da je Isus Krist poslije
izabrao upravo kruh za svoju preobliku u kojoj je,
prema katoličkoj teologiji, doista prisutan u eu-
haristiji među kršćanskim narodom. U Betlehemu
se po evanđelju i rodio Krist koji je kruh spasa.
Tumačenje je pojačano time što se na početku
Knjige o Ruti spominje Betlehem u zemlji Judinoj,
otkuda su Naomi i suprug joj Elimelek nekad bili
pošli u Moab. U hebrejskom izvorniku Rute na-
vedeni tekst glasi, iz Betlehema u zemlji Judinoj,
mbbêṯ lĕḥĕm jhûḏāh. Valja imati na umu da bi
Betlehem doslovno značilo »kuća kruha«.
Homeoteleut djeluje na početku Ezekiela, gdje
je opisano četvorno biće s krilima te ljudskim od-
nosno volujskim, lavljim i orlovskim licem. Biće
ima noge slične telećima, što u hebrejskom tvori
figuru koju tumačimo:
Hrvatski: a stopala kao stopala u teleta (Ez 1,7)
Engleski: they had hooves like calves
Hebrejski: kḵă rĕĕl ‘ēĕl
Moguće je da je ovaj homeoteleut slučajnost,
ali je još vjerojatnije da je plod reda koji nam sada
nije dopušteno u cijelosti shvatiti. Pretpostavljati
možemo na sljedeći način: biblijski pisci služili su
se zvukovnom igrom kako bi smanjili čitateljev za-
mor u dijelovima s tehničkim opisima.217
Greenstein: 970 (ABD 6: 970)
217

U Izlasku je tako opis stola za prineseni kruh:
Neka su kolutovi tik pod obrubom, da služe kao
kvake motkama za nositi stol (Izl 25,27). Na mje-
stu o kvakama i motkama čitamo u izvorniku:
lḇāttm lḇăddm, što bi hrvatske kvake za motke
mogle dobro prenijeti.
U mjestu iz Ezekiela sâm spomen teleta podsjeća
na zlatno tele iz Izlaska 32,4. Ezekielovo biće bila
bi pozitivna protuteža jer znači vrstu bogo­javljenja.
Potrebno je u ovom kontekstu upozoriti na ope-
tovnosti u cijeloj Ezekielovoj knjizi, koje teško da
su plod slučaja. Proročki tekst tvori različita zna-
čenja i suznačenja riječi lice, ili množine lica, i na
ovim mjestima: 1,10; 2, 4; 7, 8; 12, 2; 14, 3; 39,
22; 39, 24; 39, 29. Valja konzultirati izvornik jer
se u prijevodu riječ lice katkad drukčije prenosi.
Prostor ne dopušta da se posvetim ovim mjestima,
no za Ezekiela su vrlo bitne slikovne predodžbe,
koje prate i glasovne opetovnosti.
Tumačena figura nije ograničena samo na he-
brejski jezik i Stari zavjet. Tekst Matejeva evanđelja
prema ZGB ima sljedeću inačicu sedmoga retka u
24. poglavlju: Dići će se narod protiv naroda i kra-
ljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa ze-
mlje u raznim mjestima (Mt 24,7). Navedeno mjesto
po NTGEL između gladi i potresa sadržava riječi
koje prevedene glase i zaraza. Slijedimo li inačicu
iz ove autoritativne knjige – nakladnik je Papinski
biblijski institiut – dobit ćemo sljedeći prijevod:
Hrvatski: Dignut će se narod protiv naroda i
kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i zara-
ze i potresa zemlje u raznim mjestima. (Mt 24,7)
Engleski: For nation shall rise against nation,
and kingdom against kingdom: and there shall be
famines, and pestilences, and earthquakes, in di-
vers places (prema KJV).
Grčki: egerthḗsetai gàr éthnos epì éthnos kaì
basileía
epì basileían kaì ésontai limoì kaì loimoì kaì
seismoì katà tópous218
Podsjećamo da se u difotnzima ei, ai, oi naglasak bilježi
218 ma.219 Navest ćemo dva biblijska primjera, a kako
nad drugim, ali se izgovara nad prvim dijelom. Ispred
zvučnih suglasnika /b/, /d/, /g/ te ispred /m/ sigma se
izgovara kao /z/. U drugim je okolnostima /s/.
117
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
Luka na odgovarajućem mjestu spominje i gla-
di i zaraze (Lk 21,11).
Riječi limoì kaì loimoì tvore homeoteleut.
Okružje Matejeva apokaliptična ulomka znači da
opet imamo mjesto pojačane napetosti, težine i važ-
nosti. Međutim je problem za stiliste u tome što su
mnoga mjesta iz Biblije naglašena i važna. Teško
je stoga reći da se homeoteleut javlja upravo i samo
na takvim dijelovima. Riječ zaraze, loimoì, ušla je
u tekst i po zvukovnoj motivaciji, jer ne samo da
opetuje slične glasove iz prethodne riječi nego je i
u nizu triju riječi sa sličnim završetkom, morfemom
množine. Nije isključeno da je tumačena riječ ušla u
rukopise zbog prijašnjih dvostrukosti s kraljevstvi-
ma i narodima. Promotrimo li glasove u cijeloj re-
čenici – grčki izvornik ima jednu rečenicu na ovome
mjestu – uočavamo asonancije i aliteracije koje tvo-
re glasovi /i/, /l/ nazočne i u riječi kraljevstvo, basi-
leía. Opetujući riječi koje su zvukovno slične, pisac
na ovome mjestu pojačava učinak snage, prijetnje i
pogibelji koja dolazi. Stoga je među različitim mo-
gućnostima izabrao upravo ovu riječ.
Biblija je prije svega sustav, simboli su me-
đusobno povezani i uvjetovani. Stoga, govoreći o
ovom mjestu iz Mateja, valja znati za Ezekiela:
Jao! zbog svih gadnih nedjela dom će Izraelov pa-
sti od mača, gladi i kuge! (Ez 6,11). Otkrivenje
također kazuje u opisu jahača na konju zelenku:
Njima bijaše dana vlast da ubijaju mačem, glađu,
kugom i zemaljskom zvjeradi (Otk 6,8).
Točno je, s druge strane, da simbol zaraza u sa-
mom evanđelju dodaje novu obavijest, kojom Krist
javlja svojim učenicima da će upravo u posljednjim
danima i zaraze biti česte.
6. 2. 4. Homeoarkton
Homeoarkton označuje riječi s istim početci-
Usp. Bagić:148.
219
Biblija kao književnost
su stilski učinci ovdje točnije tumačivi u širem op-
segu gdje djeluju i druge figure, interpretirat ćemo
ih cjelovitije na tim mjestima.
Psalam prvi ovako počinje:
Hrvatski: Blago čovjeku koji ne slijedi savje-
ta opakih
Engleski: How blessed is anyone who rejects
the advice of the wicked
Hebrejski: ’ăšrê-hā’š šĕr lō’ hālăḵ bă‘ṣăṯ
ršā‘m
Strogo gledajući, u prvoj riječi čitamo počet-
ni slog ’ăš s kratkim samoglasnikom patahom, a u
drugoj je š koji ima vrlo kratki hatef patah. Riječi
blaženi i koji zapravo su i razdvojene riječju čo-
vjek, no figura je ipak nazočna i dio je razvedena
glazbenoga ugođaja koji tumačimo u dijelu 6. 4. 4.,
o apofonijama, asonancijama i aliteracijama.
U grčkom nalazimo pravi homeoarkton u izra-
zu o janjetu bez nedostatka iz Prve Petrove: hōs
amnoũ amṓmou. Ovdje je riječ o prozi, pa glasov-
na igra može razbijati moguću jednoličnost iskaza
i upozoravati na važnost sintagme. U dijelu 6.7.12.
vidjet ćemo da je blizu ovih riječi i besjeda krv,
koja usložnjava misao, podsjećajući na žrtvu, a
glazba povezuje riječi bogate teološkim značenjem,
pa ukupno gledajući cijeli izraz prelazi u apofoniju.
6. 2. 5. Dorica castra
Dorica castra bila bi pojava u kojoj je kraj za-
vršne riječi (obično slog) ujedno početak iduće.
Prva poslanica Korinćanima 13,12 glasi: Doista,
sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki a tada –
licem u lice. U izvorniku bi to bilo blépomen gàr
árti di’ esóptron en ainígmati, tóte dè prósōpon
pròs prósōpon. Dorica castra nazočna je između
druge i treće riječi te, zanemarimo li opreku po
zvučnosti d/t između treće i četvrte. Primjer već
spomenuta homeoarktona jesu posljednje tri riječi
iz Pavla. Ovakve opetovnosti pojačavaju pamtlji-
vost, a mogu naglasiti i važnost mjesta, što narav-
118
no ne isključuje slučajnost nastanka. No, u namjere
kazivača ne moramo zalaziti.
6. 3. Poliptoton i paregmenon
Paregmenon označava opetovanje riječi isto-
ga korijena.220 Primjer bi bio Horvatićev iskaz iz
zbirke Groznica: Bio je on i suviše kralj, a da bi
kraljevao. Pripovjedač u hrvatskome prijevodu
Nabokovljeve Lolite kaže da je suparnik zaskočio
u skoku svojega protivnika.
Poliptoton označava opetovanje istih riječi u
različitim padežima. Poslovica klin se klinom iz-
bija dala je inačicu po kojoj se i mit izbija mitom.
Pupačić pjeva i more i ja i ja s morem zlatom /
sjedimo skupa na žalu vrh brijega.
Neki priručnici ne razlikuju ove dvije figure,
pa recimo Škarić prikazuje samo poliptoton.221
Cuddon također opisuje tek poliptoton, u koji ubra-
ja i figure koje bi prema podrobnijoj podjeli bile
paregmenon. Navodi primjer iz Shakespearea, iz
prvog čina i prve scene Troila i Kreside:
The Greeks are strong and skillful to their
strength,
Fierce to their skill, and to their fierceness
valiant;222
Grci su jaki i vješti u svojoj snazi / Žestoki u
svojoj vještini i u svojoj žestini hrabri.
Eliot je volio ovu vrstu igara, što pokazuje treći
dio Burnt Nortona: Only a flicker / Over the stra-
ined time-ridden faces / Distracted from distracti-
on by distraction.
Samo bljesak / Na napetim, vremenom potro-
šenim licima / Koje rastresenost je rastresla u ra-
stresenosti.
Bagić kaže da se danas poliptotonom »označa-
vaju sva ponavljanja riječi u različitim gramatič-
220
Usp. Bagić: 237.
Usp. Škarić: 137.
221
222
Cuddon: 685.

kim oblicima te se o poliptotonu govori kada se u
stihu, rečenici ili ulomku opetuju imenice, pridjevi
i glagoli koji se razlikuju po padežnim nastavcima,
po gramatičkim oznakama za rod i broj ili po ko-
njugacijskim nastavcima«.223
Starozavjetni izvornik često ima apsolutni infi-
nitiv koji sa susjednim riječima tvori paregmenon.
Primjer nalazimo na početku Postanka, ali ga prva
dva ovdje pružena prijevoda nisu očuvala.
Hrvatski: U onaj dan u koji s njega okusiš, za-
cijelo ćeš umrijeti (Post 2,17).
Engleski: for, the day you eat of that, you are
doomed do die.
Hebrejski: môṯ tāmûṯ
Prvi navedeni hebrejski oblik biva apsolutni in-
finitiv u qalu, drugi je imperfekt u qalu koji ovdje
označava budućnost. Holem vav na radikalu prvo-
ga glagola, znači glas sličan hrvatskomu /o/, poja-
čava svojom tamnošću ozbiljnost iskaza, kako to
čine i tamni samoglasnici alef i šureq iz druge ri-
ječi. Prijetnja je pojačana time što se opetuju i su-
glasnici u drugoj riječi. Kašić je našao oblik kojim
će ponavljati riječi u različitim oblicima, pa piše
ovako: Ere u koji godir dan uzbudeš blagovati od
njega, smartju ćeš umrijeti.
Silvije Grubišić, iz hrvatskoga prijevoda u
Zagrebačkoj Bibliji, pojačava značenje smrti ri-
ječju zacijelo – sličnu riječ rabi i engleski prijevod
u New International Version, gdje nalazimo you
will surely die.224
Izraz u prijevodu gdje nema opetovnosti gla-
sova i riječi ne zvuči onako teško kao izvornik.
S druge strane, nije lako obnoviti izvorni dojam
naravnosti iskaza koji je imao izraz s apsolutnim
infinitivom. Možda bi doslovniji hrvatski prije-
vod s infinitivom u tome uspio: U onaj dan kad s
njega okusiš, tebi je umrijeti, umrijet ćeš sigurno.
Budućim prevoditeljima možemo predložiti i dva
infinitiva, s udjelom u futuru: umrijet ćeš, umri-
jeti sigurno.
223
Bagić: 251.
224
NIVIHEOT: 5
119
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
Poliptoton, odnosno paregmenon, ne mora uvi-
jek pojačavati ozbiljnost i katkad je figuru moguće
prenijeti u prijevodu.
Hrvatski: Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u
zemlji tuđinskoj? (Ps 137,4).
Engleski: How could we sing a song of Yahweh
/ on an alien soil?
Hebrejski: ’êḵ nāšr ’ĕṯ-šr-jhvh / ’ḏōnāj / ‘ăl
’ăḏmăṯ nēḵār225
Izaija izriče prijetnju u šestom poglavlju svoje
knjige i također se služi apsolutnim infinitivom
koji tvori poliptoton:
Hrvatski: On odgovori: »Idi i reci tom narodu:
Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte do-
bro, al’ nećete spoznati.« (Iz 6,9).
Engleski: He said / Go, and say to this people,
/ Listen and listen, but never understand.
Hebrejski: šm‘û šāmôă‘ v’ăl-tāḇnû
Doslovniji bi prijevod bio Slušajte, slušati vam
je, ali ne ćete shvatiti.
Ozbiljnost prorokova iskaza koji prenosi
Gospodinove riječi najjače je moguće osjetiti u
izvorniku, zbog već tumačene opetovnosti glasova.
Nevolje bi hrvatskim prevoditeljima moglo
stvarati i to da hrvatski standard radije rabi impe-
rativ od infinitiva u donekle sličnim primjerima.
Paregmenon se javlja i u idućem dijelu ovoga
retka s oblikovnim inačicama glagola gledati.
Kako svjedoči Matej (13,14), Krist navodi Izai­
ju iz prije citirana ulomka, pa time dobivamo pa-
regmenon i u ovome evanđelju. Matej rabi figuru
i na mjestima bez navoda iz Staroga zavjeta, od
kojih je najpoznatije ono s osudom suda:
Hrvatski: Nemojte suditi da ne budete suđe-
ni! (Mt 7,1)
Engleski: Do not judge, and you will not be
judged
Grčki: Mḕ krínete hína mḕ krithte
225
Kako smo već napominjali, tetragram JHVH pobožni
Židovi izgovaraju kao adonaj, moj Gospodin. Ovdje
donosimo najprije doslovno jhvh, a onda u kosoj za-
gradi slova za riječi moj Gospodin, ’ḏōnāj.
Biblija kao književnost
Poliptoton odnosno paregmenon srećemo i na
drugim mjestima, recimo u Marka 4,24 i 4,41: kaì
efobḗthēsan fóbon mégan, znači nešto doslovnije
zastrašiše se strahom velikim. Figura je i u iskazu
po kojem će narod ustati protiv naroda i kraljev-
stvo protiv kraljevstva (Mt 24,7).
6. 4. Asonancije i aliteracije
Malo se koji pjesnik odriče asonancija i alite-
racija ili bismo mogli reći da ove figure zaobila-
ze rijetke poete. Evo primjera iz Traklove pjesme
Djetinjstvo, Kindheit: Und in heiliger Bläue läuten
leuchtende Schritte fort. I u svetoj modrini još od-
zvanjaju svijetleći koraci. Aliteracije i asonancije,
ali i više od toga, ostvario je Dubravko Horvatić
naslovom svoje knjige, zbirke pripovijetki Olovna
dolina koja govori i o Bleiburgu.
Opetovnosti samoglasnika odnosno suglasnika
toliko su brojne u Bibliji da bi vjerojatno teže
bilo naći poglavlja bez ovih figura negoli ona s
njima. Naravno da ove figure nalaze udjela i u već
tumačenim oblicima izraza, kakvi su isti početci i
završetci riječi (homeoarkton i hometeleut).
Hrvatski: U početku stvori Bog nebo i zemlju
(Post 1,1).
Engleski: In the beginning God created hea-
ven and earth.
Hebrejski: brē’šṯ bārā’ ’lōhm ’ēṯ hăššāmăjm
v’ēṯ hā’ārĕṣ
Dvije uvodne riječi Postanka izgledaju kao da
su i zvukovno motivirane jer nose suglasnike bet
i reš, glasove srodne hrvatskima /b/, /r/. Suglasnik
reš opetuje se i u posljednjoj riječi često navođe-
ne prve izreke, a rečenomu je korisno dodati i niz
samoglasnika sličnih hrvatskomu /e/: šva mobi-
le, segol i cere javljaju se sedam puta. Zvučnosti
pridonosi i opetovnost nastavka m za muški rod
množine, odnosno ăjm za dual, te pozicijski uvje-
tovanih inačica člana hă / hā ispred imenica nebo i
120
zemlja. Konačno, glasovna skupina ere / re opetu-
je se u prvoj i posljednjoj riječi – ponovno djeluju
inačice glasa sličnoga hrvatskomu /e/.
Zvukovima je bogata i posljednja, odnosno
pret­posljednja rečenica Otkrivenja:
Hrvatski: Neka milost gospodina Isusa bude sa
svima. Amen
Engleski: May the grace of the Lord Jesus be
with you all. Amen.
Grčki: hē háris toũ Kyríou Iēsoũ metà pántōn
tn hagíōn. amén
Prijevod bi mogao biti Neka milost Gospodina
Isusa bude sa svima svetima. Izvornik ima u prvom
dijelu rečenice član u genitivu jednine i dva geni-
tivna završetka jednine u riječima Kyríou Iēsoũ;
rečenica u drugom dijelu ponavlja množinski geni-
tivni završetak ōn. Opetovnost fonemski sličnoga
skupa ri / rí u riječima háris / kyríou navješćuje i
značenjsku vezu među riječima.
Navest ćemo sada i širi dio s početka Prvoga
psalma. Riječ je zapravo o jednom retku, ali ćemo
ga radi preglednosti, kako to čine i suvremena
izdanja, podijeliti na tri dijela.
Hrvatski: Blago čovjeku koji ne slijedi savje-
ta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zboru podrugljivaca.
Engleski: How blessed is anyone who rejects
the advice of the wicked
and does not take a stand in the path that
sinners tread
nor a seat in company with cynics.
Hebrejski: ’ăšrê-hā’š šĕr lō’ hālăḵ bă‘ṣăṯ
ršā‘m
ûḇḏĕrĕḵ hăṭṭā’m lō’ ‘āmāḏ
ûḇmôšăḇ lēṣm lō’ jāšāḇ.
Među sedam riječi prvoga dijela nalazimo tri sa
skupinom glasova ašr: ’ăšrê / šĕr / ršā‘m. Prve
bi dvije riječi, kako smo prije spomenuli, tvorile i
homeoarkton, jer im se opetuju početci.226
226
Naravno da na ovome mjestu ne možemo popisati sve
figure u određenim izrazima jer bi to još više optere-
tilo tekst.

Točno je da se samoglasnik sličan hrvatsko-
mu /a/ javlja u dugoj inačici s qamecom i u krat-
koj s patahom i u posve kratkoj s hatef patahom.
Čujemo nadalje šva mobile i cere koji predstavlja-
ju glasove slične hrvatskomu /e/. Red je suglasni-
ka također različit, ali sve to ne umanjuje glasovni
učinak. Suzimo li motrenu skupinu na ša odnosno
aš, nalazimo u trećem retku imenicu i glagol po-
vezane s pojmom sjedenja, môšăḇ / jāšăḇ. Pojava
povećava međusobnu povezanost dijelova tuma-
čenoga iskaza.
Promotrimo li skupinu sličnih glasova re / er,
dobivamo opetovnosti u riječima iz prvoga i dru-
goga retka: ’ăšrê / šĕr / ršā‘m // dĕrĕḵ. Opet
valja upozoriti da samoglasnik cere iz prve riječi,
samoglasnik segol iz druge i četvrte te glas šva s
početka treće nisu imali posve iste glasovne ostva-
raje – ali je glasovna podudarnost, bliska hrvatsko-
mu /e/ dostatna da izazove učinak.
Riječi spojene glasovnim podudarnostima po-
vezuju se i po srodnosti ili različitosti značenja, pa
između blagoslova iz prve riječi i pokvarenosti iz
posljednje riječi prvoga dijela ima podudarnosti
po kontrastu. Tako asonancija i aliteracija pomalo
prelaze u apofoniju.
Sveza po sličnosti smisla ostvarena je u šestom
retku istoga prvoga psalma, ali će pojava biti pro-
tumačena pri govoru o apofoniji. Granicu izme-
đu apofonije i asonancije odnosno aliteracije nije
uvijek lako povući, no katkad to nije ni potrebno.
Uputno je spomenuti sintagmu o zemlji u kojoj
teče med i mlijeko, a koja se u Starom zavjetu ope-
tuje, prema Blue Letter Bible, dvadeset i dva puta.
Hrvatski: u zemlju kojom teče med i mlijeko
(Ez 20,6)
Engleski: a country flowing with milk and
honey
Hebrejski: zāḇăṯ ḥālāḇ ûḏḇăš
Nije moguće dokazati da je sintagma motivi-
rana glasovnom podudarnošću jer spominje dva
proizvoda vrijedna za stočare. Jasno je da mnoge
druge sintagme duguju uspjeh zvučnosti. Kritika
121
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
tako tumači učestalost sintagme innocent bystander
– što se katkad prevodi i kao slučajni prolaznik – a
doslovno je to nevina osoba koja stoji u blizini.227
Raščlanimo li biblijsku sintagmu o medu i
mlijeku na hebrejskom, vidimo da se tri puta jav-
lja suglasnik ḇ, koji se izgovara slično hrvatsko-
mu /v/. Dva ga puta slijedi patah, kratki samogla-
snik /a/ i dva je puta ispred njega qamec, dugi /a/.
Opetovnost glasova jamči pamtivost te je izraz i
stoga učestao.
Ezekiel pruža primjer naglašene glasovnosti i u
oznaci nevolja koje će snaći domovinu zbog opa-
čina što su ih njezini stanovnici učinili:
Hrvatski: pasti od mača, gladi i kuge (Ez 6,11)
Engleski: to fall by sword, famine and plague
(...)
Hebrejski: băḥĕrĕḇ bārā‘āḇ ûḇăddĕḇĕr jppōlû
Nije isključeno da su upravo navedene nesre-
će nanizane i zbog glasovne podudarnosti koja
opetuje samoglasnik, segol /ĕ/,i suglasnik bet /ḇ/.
Naravno da djeluje i opetovnost u prijedlogu bā,
u približnom značenju hrvatskoga prijedloga od.
Zvukovne podudarnosti djeluju na još jednom
apokaliptičnom mjestu. Korisno je stoga objasniti
sljedeći primjer:
Hrvatski: sav raskoš i sjaj propali su za te; si-
gurno se više neće naći (Otk
18,14).
Engleski: and all the things which are rich and
splendid have gone from you,
and you shall find them no more at all (NKJV).
Grčki: kaì pánta tà liparà kaì tà lamprà apṓleto
apò soũ, kaì oukéti ou mḕ autà heurḗsousin.
Riječ je o prijetnji Babilonu, time ondašnje-
mu Rimu, i konačno svim tiranima koji djeluju i
obogaćuju se pomoću svojih organizacija. Tirada
ostvaruje ritam koji se ubrzava zbog malena raz-
maka između opetovanih glasova. Potrebno je upo-
zoriti da opetovnost u glasovima iz dvaju nosivih
pridjeva, njihovih članova i veznika – tà liparà kaì
227
Jakobson: 72.
Biblija kao književnost
tà lamprà – nije jedina u rečenici. Naime konfek-
tum, prijedlog i zamjenica apṓleto apò soû, propali
su za te, bliski su zvukovno i značenjski konfektu-
mu, prijedlogu i zamjenici aplthen apò soũ, nestali
su za tebe, koji se javljaju u prethodnom dijelu re-
čenice. Dapače, Textus Receptus donosi isti glagol.
Nadalje se opetuju glasovi na početku dviju riječi
apṓleto apò – homeoarkton što ih, istina, naruša-
vaju različiti naglasci. Ubrzan ritam koji ponavlja
glasove što su zapravo smješteni jedni kraj drugih
tako sugerira da je neumoljiv kraj također blizu.
Mjesto je i primjer sinonimnoga paralelizma, figu-
re učestale u psalmima.
6. 5. Antimetabola i kontrast
Antimetabola je vrsta dvostruke suprotnosti:
par iz prvoga dijela opetuje se u drugome, ali u
promijenjenoj sintaktičkoj ulozi. Figura je česta u
političkom diskursu, pa je poznata Kennedyjeva
izreka Ne pitajte što domovina može učiniti za vas,
nego što vi možete učiniti za domovinu. U komu-
nističkom zatvoru za političke uznike bila je vrlo
živa ova parola: Mi gradimo Goli otok, Goli otok
gradi nas. Osobe koje su željele hrvatsku nezavi-
snost i na različite se načine borile za hrvatsku dr-
žavnost vodila je i misao prvoga demokratski iza-
branoga predsjednika, koja je djelomična antime-
tabola, jer se ne opetuje zamjenički pridjev s po-
četka: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što.
Izaija donosi niz antimetabola: Jao onima koji
zlom dobro nazivaju, a dobro zlom, koji od tame
svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko
slatkim čine, a slatko gorkim. (Iz 5,20)
Navedene prorokove figure dio su širega sur-
ječja u kojem je na jednoj strani pravedni Jahve,
a na drugoj narod koji je od njega otpao (1,2-9).
Na drugoj strani mogu biti i licemjerni vjerski pr-
vaci (1,10-20); knezovi su također suprotstavlje-
ni sirotinji (1,23), a žene koje se ohole i naki-
122
ćene suprotstavljene su ženama u tuzi (3,16-26).
Kontrasti su ovdje također pruženi u nizu, pa tvo-
re kumulaciju:228 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto
pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano;
mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.
Moglo bi se i antimetabole i kontraste proma-
trati kao dio tipično biblijskoga paralelizma, a o toj
figuri opširnije govorimo u prethodnom poglavlju
te u dijelu o psalmima – paralelizam, kao i sam
kontrast, ne inzistiraju na zvukovnoj igri.
Antimetabola ne mora isticati suprotnost dva-
ju elemenata, nego njihovu povezanost. Tako bi
se antimetabole mogle i međusobno razlikovati.
U Ivanovu Evanđelju tako nalazimo primjere ove
figure koji ističu Isusovo zajedništvo s Ocem, ali
i zajedništvo vjernika s Isusom.
Sve moje pripada tebi, sve tvoje pripada meni.
(Iv 17,10)
Kao što si ti Oče u meni, i ja u tebi, tako neka i
oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me
ti poslao. (Iv 17,21)
Na ovome se mjestu stilistika miješa s teolo-
gijom, jer je pisac četvrtoga evanđelja i antimeta-
bolama naglasio Kristovo božanstvo i jedinstvo s
Ocem, što je tipično ivanovska odrednica. Time
se razlikuje od evanđelista Marka, koji naglaša-
va ljudskost.
6. 6. Anafora, epifora, simploka
Anafora opetuje početke u stihu, rečenici ili
ulomku, a epifora opetuje završetke. Simploka po-
navlja i početne i završne dijelove iskaza.
Anafore su učestale u proglasu zakona, najpo-
znatiji je dekalog: Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne
ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! (Izl
20,13-16)
228
Usp. Šarić: 134; ova se nabrajanja katkad zovu i enu-
meracijom, usp. Bagić: 99. Za nove primjere usp. po-
glavlja o prorocima i Pavlu.

Idući primjer donosi anafore na razini ulomka
i ujedno opet upućuje na paralelizam, kao učesta-
lu biblijsku figuru:
Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine
plodove pobiri, a sedme je godine pusti da počiva
neobrađena (Izl 23,10).
Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana
od posala odustani, da ti otpočine vol i magarac, da
odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica.
Sljedeći je primjer anaforično-paralelne sklad-
nje ujedno podsjetnik da su današnja ljudska pra-
va dobro poznata biblijskomu piscu. Ritmičnost
samo naglašava njegovu svijest o tome da nosi
Božju poruku:
Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj par-
nici. (…) Ne ugnjetavaj pridošlicu! Ta znate kako
je pridošlici, i sami ste bili pridošlice u zemlji egi-
patskoj (Izl 6.9).
Bliži današnjemu shvaćanju književnosti biva
Propovjednik, sa svojim anaforskim nizom koji su
poslije rabili Eliot i naš Mrkonjić:
Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom
svoje vrijeme:
Vrijeme rađanja i / vrijeme umiranja; / vrijeme
sađenja / i vrijeme čupanja posađenoga / Vrijeme
ubijanja i / vrijeme liječenja; / vrijeme rušenja i /
vrijeme građenja (Prop 3,1-3).
Opažaj opetovnosti u širem tijeku života ovdje
je znak subjektove izdvojenosti nad kronologijom
i time epskoga odmaka, o čemu opširnije govorim
u poglavlju o toj knjizi.
Sličnu ulogu epske nadmoćne mudrosti u
Propovjednika imaju i epifore – učestalo se naime
opetuje iskaz I to je ispraznost. Budući da se misao
javlja na kraju ulomaka, čini se da sugerira kako
ispraznost doista ima posljednju riječ u svemu, što
je nova potvrda teškoga pesimizma ovoga teksta.
Rečeno je posebno izraženo u slijedu ulomaka s
istim ili sličnim završetkom u dijelu 2,15-25.
Epifore su također česte u propisima, što sre-
ćemo u 20. poglavlju Levitskoga zakonika, gdje se
opetuje neka krv njegova padne na nj, ili na njih.
123
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
Prije toga zna se opetovati u rečenicama i neka se
kazni smrću ili neka se oboje kazne smrću. Budući
da zakoni opetuju katkad i riječ čovjek na početku,
dobivamo ponavljanja na početku i na kraju, čime
nastaju sintaktičke simploke.
U prije navedenom kronološkom ulomku iz
Propovjednika također nalazimo simploke, po-
navljanja početaka i završetaka: Vrijeme bacanja
kamenja i / vrijeme sabiranja kamenja. (Prop 3,5)
Točno je da u ovdje prikazanu rasporedu iz prije-
voda veznik strogo gledajući ukida opetovnost, no
to ne držimo bitnim – važno je da navedena figu-
ra pridonosi općemu stajalištu koje u opetovnosti
vidi pesimizam.
No, vidjet ćemo da je konačni tekst oblikovala
još jedna ruka, uvjetno rečeno konzervativnija, a
ona ističe Boga – čija djela čovjek ne može doku-
čiti (3,11) i koji obnavlja što je prohujalo (3,15).
Anafore rabi i Matej u svojim blaženstvima iz
besjede na gori:
Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kra-
ljevstvo nebesko!
Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti. (Mt
5,3-4)
Ove je konstrukcije potrebno opet promatrati u
surječju. S jedne je strane očita suprotnost deve-
torih blaženstava i šest teških anaforičnih opome-
na koje slijede u istom ulomku. Donosimo četvrti
upozor: Čuli ste da je rečeno starima: Ne krši pri-
sege, nego ispuni što si Gospodinu prisegao! A ja
vam kažem: Ne kunite se nikako (Mt 5,33).
Naravno da anaforična blaženstva iz prethod-
noga dijela dobivaju dodatnu težinu i smisao zbog
slične konstrukcije upozora koji slijede.
Prikazanomu valja dodati to da kontrasti iz
Ivanova Evanđelja upućuju na razlike između
Isusove, odnosno Ivanove zajednice i svijeta te
bliskost kazivača Isusa sa svojim učenicima: Krist
je ovdje u središtu objave. U Mateja je naglasak
na razlikosti sadašnjega stanja i kraljevstva nebe-
skoga, koje biva u središtu kerigme.
Biblija kao književnost
6. 7. Apofonija
Apofonija se naziva i paronomazijom, a ozna-
čuje igru riječima pri kojoj se u blizak odnos slič-
nosti ili suprotnosti stavljaju riječi s nizom istih
fonema i izvorno različitim značenjem. Cuddon
upućuje na engleske termine pun i clinch. Poznat
je primjer iz Hamleta, u kojem se kraljević obraća
ubojici svojega oca, pa mu kaže da su oni Little
more than kin, and less than kind, nešto više od
roda i manje od srodnika. Razgovorni je primjer
Cijene i ucjene,229 a poznata je poslovica po kojoj
bi netko htio ovce i novce.
Niz hrvatskih književnih primjera za apofoni-
ju donosi Šoljanov pripovjedni tekst Život i djelo
Šimuna Freudenreicha. Specifičnost im je što su
redovito protumačene tako da traže podudarnosti
smisla i ondje gdje ih možda nema, što je poučno.
Zanimljiv je primjer s Akademijom koju fiktivni
kazivač teksta nazivlje Agademija. U surječju ci-
jeloga teksta riječ funkcionira kao apofonija pod-
sjećajući na mogući despotizam ili pokušaje ago-
vanja nekih moćnika, vjerojatno iz politike, nad
znanstvenom ustanovom. Zajedljivost vjerojatno
izvire iz toga što ni toga fiktivnoga kazivača ni
samoga Šoljana u Akademiju nisu nikad primili.
Ime Freudenreich naravno podsjeća kazivača na
Freuda, pa onda na Joycea i na radost – koja je
povezana s humorističnim tonom cijeloga teksta.
Šaljive primjere donosi i Brešan u svojoj
Predstavi Hamleta, dovoljno je sjetiti se imena
Omlet. Ozbiljan učinak ima Horvatićeva apofo-
nija koja u pjesmi Hrvatski grb dovodi u blizinu
riječi krv, Hrvatska i grb. Prije spominjani naslov
istoga pisca Olovna dolina podsjeća na Bleiburg.
Njemačku složenicu Horvatićev naslov dijelom
prevodi, pa postaje donekle apofoničnom tvorbom.
Tumači biblijske apofonije navode primjer iz
Postanka:230
229
Usp. Škarić: 139.
230
Gabriel, Wheeler, York: 34.
124
Hrvatski: A bijahu oboje goli – čovjek i žena –
ali ne osjećahu stida (Post 2,25).
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je
stvori Jahve (Post 3,1).
Engleski: Now, both of them were naked, the
man and his wife, but they felt no shame before
each other.
Now the snake was the most subtle of all the
wild animals that Yahweh God had made.
Hebrejski: văjjhjû šnêhĕm ‘rûmmm
vhnnāḥāš hājāh ‘ārûm mkkōl hăjjăṯ-
hăśśāḏĕh.
Množina ‘rûmmm, goli, i jednina ‘ārûm, luka-
va, homonimične su riječi. Pisac dovodi u vezu po
kontrastu golotinju prvih ljudi i sposobnost zmije.
Ljudi su prošli gore u ovoj sličnosti, jer je zmija
pametna, a oni su poniženi gološću. S druge stra-
ne, na kraju je ipak kažnjena i zmijina tobožnja
pamet. Između ljudi i zmije djeluje i povezanost u
tome što je zmija bez krzna ili perja, ali ima kožu
koju može presvlačiti, pa također posjeduje obi-
lježja golotinje.
Igru je moguće dočarati prijenosom koji ne
svjetujemo rabiti prevoditeljima. Neka prijedlog
bude tek početak boljih promišljaja:
Muškarac i žena bili su bez srama goli, pa met-
nuli nisu na sebe odjeću. Ali je zmija bila pametni-
ja od svih zvijeri koje u polju stvori Jahve.
Umjesto stranoga stid iz ZGB ipak je bolje upo-
rabiti sram.
Sagledamo li surječje ulomka koji pripada ja-
hvističkoj predaji, pa i cijeloga uvoda, uvidjet
ćemo da je pisac igrom riječima dao naslutiti više
od rečenoga. Sljedeće tumačenje nisam našao u li-
teraturi koja mi je bila dostupna. Prvi su ljudi na
početku napravljeni tako da budu slični Bogu (Post
1,26). Zmija im također obećava da će biti slični
bogovima pošto jedu zabranjeno voće. Na kraju
ovoga dijela pripovijesti ističe se međutim da su
ljudi postali slični upravo zmiji. Uz ključan čini-
telj samoga grijeha, nalik su na zmiju po golosti,
koje postaju svjesni, i po tumačenim glasovima u
riječima što ih označuju.

Bliskosti između zmijskoga i muškoga roda
vidljive su i u prokletstvima. Zmija će puzati po
trbuhu i mora jesti prah (Post 3,14), a čovjek će
jesti hranu u znoju lica svoga i vratit će se u prah
iz kojega je napravljen. Sličnosti su tako višestru-
ke, pa nastaje bliskost po glagolu jesti i po tome
što zmija jede prah, a čovjek je bio napravljen od
praha. Hebrejska je riječ za prah ‘āār: čitamo ju u
retku 2,7 pri opisu nastanka čovjeka, u retku 3,14 u
prokletstvu nad zmijom te u retku 3,19 u proklet-
stvu nad čovjekom.
Žena i zmija povezane su izravno tako što će
ratovati jedna protiv druge jer će zmija ženi vrebati
petu, a ona će joj satirati glavu (Post 3,15). Pritom
se za djelatnosti ženskoga i zmijskoga potomstva
u međusobnoj borbi rabi u hebrejskom izvorniku
glagol istoga korijena i oblika. Riječ je o korijenu
šp koji je označavao čekanje ili napad, a ovdje je
u imperfektu qala. Različita su samo lica: jšûḵā
/ tšûĕnnû. Glava i peta kao objekti navedenih
djelatnosti položajno su slične po suprotnosti jer je
prvi dio na početku tijela, a drugi na njegovu kraju.
Veze Adama i zmije ne upućuju na istodob-
nost, prostornu blizinu i sukob te ne naglašavaju
izrijekom muški i zmijski rod. No, prah koji će na-
kon smrti postati Adam i koji će zmija jesti bivaju
teškim mjestom – iako nije izrijekom kazano da je
riječ o istom prahu. Ima li na kraju u zmije nešto
od Adama, što bi ušlo u zmijski rod pošto pojede
Adamov prah?
Suprotno tomu, sveze ženskoga i zmijskoga
roda pokazuju istodobnost, prostornu blizinu i te-
žak sraz, te, konačno, izrijekom spominju sukob
dvaju rodova.
Sve opisano najavljeno je u apofoniji koja u
glasovno sličnim riječima povezuje ljudsku golo-
tinju i zmijsko lukavstvo.
Biskup Papija iz Hijerapola svjedoči da je Matej
hebrejski sredio Gospodinove riječi. Izvornik je
vjerojatno bio aramejski231 i nije do danas nađen.
Dvojbi je bilo i oko toga kojemu narodu pripada
JR: 1599.
231
125
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
osoba koja je u davnini redigirala konačni grčki
tekst evanđelja.
U devetom retku trećega poglavlja djeluje
skrivena igra riječima koja služi kao dokaz u prilog
tvrdnji o semitskom izvorniku. Glasovne igre koje
ćemo tumačiti bitne su i u raspravama o povijesnoj
vjerodostojnosti. Naime, ako su Ivan Kristitelj i
Krist rabili ove figure, onda je to jedan od dokaza
za povijesnu autentičnost uključenih događaja i
osoba.
Pretpostavljeni aramejski izvornik nije
dostupan, pa će ovdje biti ispitan hebrejski tekst
koji je danas u uporabi. U tumačenju otprije
poznata primjera apofonije suvremeni hebrejski,
hrvatski i engleski prijevod dat će cijelu rečenicu,
a grčki tek ključne riječi:
Hrvatski: I ne usudite se govoriti u sebi:
»Imamo oca Abrahama!« Jer, kažem vam, Bog iz
ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu.
(Mt 3,9)232
Engleski: and do not presume to tell yourselves,
›We have Abraham as
our father,‹ because, I tell you, God can raise
children
for Abraham from these stones.
Hebrejski: k mn hā’ḇānm hā’ēllĕh jāḵôl
hā’lōhm lhāqm bānm lăḇrāhām.
Hrvatski: kamenje / djecu
Grčki: líthōn / tékna
Hebrejski: ’ḇānm/ bānm
Pobožni Židovi i danas Abrahama zovu svojim
ocem, što mu je više od titule. Budući da hebrejski
kazivač upravo na ovome mjestu dokazuje svoju
vjeru u svemogućnost Božju, mogao je izabrati
bilo koje polazište za nastanak Abrahamove djece.
Odlučuje se upravo za riječ kamenje, hā’ḇānm,
dijelom i stoga što je ona glasovno bliska riječi
djeca, bānm.
Leksem kamenje priziva smrtne kazne koje su
se provodile i kamenovanjem. Tako Ponovljeni
zakon 13,11 govori o kazni za one koji bi promicali
Prema NZ D – F
232
Biblija kao književnost
druge bogove, pa spominje da ih valja usmrtiti
kamenjem, ḇā’ḇānm. Isto nalazimo na drugim
mjestima, recimo u 22,21 gdje Septuaginta ima
lithobolḗsousin. Sam je korijen redovito povezan
s riječi kamen, koju rabi evanđelist Matej.
Kamenje kao sredstvo egzekucije nalazimo i u
opisu Stjepanove smrti iz Djela apostolskih, gdje
se u sedmom poglavlju dva puta, u 58. i 59. retku,
nalaze oblici s korijenom u riječi kamen. Riječ
elithobóloun, kamenovali su, u morfološkom je
smislu treće lice nesvršenoga oblika infektuma,
ili drukčijom terminologijom rečeno, imperfekta
aktivnoga. Želimo naglasiti da se kamenjem
ubijalo i u vremenu bliskom nastanku Evanđelja
po Mateju.
Vratimo li se sada Ivanu Krstitelju, jasnije
vidimo da je prorok pozorno izabrao riječ kamenje
kad ju je stavio uz djecu. Naime je smjestio
sredstvo smrti blizu ploda života, i još uz to
uporabio glasovnu sličnost. Da su glasovna igra i
cijela semioza samo slučajnosti, ne bi bile u skladu
s cijelom Knjigom, koja je puna sustavnosti.
Valja i u ovome biti dodatno oprezan. Naime
isti Matej ima ove Kristove riječi: Kamen što
ga odbaciše graditelji / postade kamen zaglavni;
Gospodnje je to djelo – / kakvo čudo u očima
našim (Mt 21,42).233 Grčki izvornik ima líthon.
Tekst iz proroka Izaije, kojega Gospodin po
Mateju navodi, donosi opet ’ĕḇĕn234 (Iz 28,16).
Tako evanđelist u prenesenu smislu govori i to
da Bog Otac može sebi napraviti djecu po Kristu,
Gospodinu našemu. Točnije nam Ivan Krstitelj
govori da prava djeca Božja bivaju napravljena po
Kristu. Rečeno bi bilo u punom skladu s Pavlom
iz Kološana, koji nas uči da je po Gospodinu sve
napravljeno, na nebu i na zemlji (Kol 1,15).
Riječ ’ḇănm, kamenje, nalazi u ovom
surječju glasovnih sličnost i s riječju ăḇrāhām.
Kako je rečeno, pobožni Židovi i danas zovu
Abra­hama svojim ocem, a roditeljska je uloga
Prema NZ D-F.
233 236
234
Zapravo ābĕn, što je pauzalni oblik.
126
istaknutija u rečenici koja govori o nastanku djece.
Homeoarkton ni ovdje nije posve nazočan zbog
različite dužine samoglasnika u dvjema riječima,
a one su odvojene jedna od druge – no glasovna
igra ostaje poveznicom.
Izvan obzora same apofonije, valja reći da
je ustroj rečenice simetričan. U središtu je izraz
jāḵôl hā’lōhm koji je i sam bogat zvukovnim
podudarnostima. Na rubovima su glasovno slične
riječi koje označuju kamenje i Abrahama.
Na tumačenim mjestima iz Mateja možemo
opet naći i smisao za humor. Ivan Krstitelj možda
sâm i nije svjestan svih semioza svojih riječi,
onodobni njegovi slušatelji mogu još i manje biti
svjesni svih posljedica. Tako imaju uši, ali ne čuju.
Naravno da je ovdje izvedeno tumačenje smisla
biblijskoga teksta samo pokušaj – opterećen
mnogim neznanjima i nesavršenostima pisca
knjige.
Na temelju rečenoga ipak bismo predložili da se
u Mateja 3,9 riječ stijene, iz hrvatskoga prijevoda
Biblije u nakladi Kršćanske sadašnjosti, zamijeni
riječju kamenje. Tako su učinili Bonaventura Duda
i Jerko Fućak u svojim prijevodima. Stijena bi na
ovome mjestu bila riječ povezana s Petrom, dakle
sa stijenom he pétra, na kojoj je Krist izgradio
svoju crkvu. Hebrejski na mjestu stijene iz Staroga
zavjeta ima redovito imenicu muškoga roda ṣŭr.
Recimo još da Matej donosi glasovnu
igru vidljivu u aramejskom u Kristovoj osudi
farizejskoga posla: Vi cijedite komarca, a devu
proždirete (Mt 23,24). Pretpostavljeni aramejski
izvornik imao bi za komarca galma, a za devu
gamla.235 Suvremeni hebrejski za komarca rabi
hăjjăttûš što ne omogućuje apofoniju.236
Četiri znaka za sveto Božje ime iz jahvi­
stičke predaje, tetragram, pobožni Židovi iz stra­
Usp. Yeung: 54 – 56; preuzeto prema: http://en.wikipedia.
235
org/wiki/Biblical_criticism#cite_note-Maureen_W._Yeu-
ng_2002._pp_54-56-21, uvid 19. ožujka 2012.
Usp. http://www.bayithamashiyach.com /scriptures.
html; uvid 22. srpnja 2012.

hopoštovanja nisu izgovarali u prošlosti i ne
izgovaraju ga danas. Mazoretske znakove za samo­
glasnike iz te riječi razvili su po uzoru na izraz Go­
spo­din moj, Adonaj, koju su izgovarali na mjestu
tetragrama. Upravo takav izgovor tvori apofoniju,
koja ovaj put završava u pozitivnosti, na dvama
mjestima koja će biti tumačena.
Hrvatski: Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u
zemlji tuđinskoj (Ps 137,4).
Engleski: How
could we sing the song of Yahweh / on alien
soil.
Hebrejski: ’êḵ nāšr ’ĕṯ-šr-jhvh / ’ḏōnāj / ‘ăl
’ăḏmăṯ nēḵār.
Riječi koje označuju Gospodina i zemlju,
’ḏōnāj i ’ăḏmăṯ, povezane su glasovima, ali su
spojene i smislom. Bog je tvorac zemlje i čovjeka,
kojega je od zemlje i stvorio. Izraelcima je obećao
zemlju, koju je izabrani narod izgubio. Bog ih je po
tumačenju svih proroka i protjerao u stranu zemlju,
u Babilon, gdje se sada pitaju kako pjevati njegove
pjesme. Međutim, i kada je zemlja strana, ona
ostaje bliska Gospodinu, što je u ovome primjeru
istaknuto glasovnom kakvoćom riječi. Kad bi se
uporabio zabranjen izgovor, koji je možda bio
sličan izgovoru jhvāh, igre bi nestalo. Ovako i
sami glasovi tvore umjetnički učinak. Podsjetimo
da prorok Ezekiel tješi narod vizijom Gospodinove
slave, koja je s narodom u progonstvu neovisno o
tom što je hram u Jeruzalemu razrušen.
Promotrimo li zvukovnu stranu cijeloga stiha,
naći ćemo veze koje spajaju njegove rubove
pomoću riječi ’êḵ / nēḵār – ovdje se transliterirani
glas kaf izgovara vrlo umekšano, tako da je
sličan hrvatskomu /h/. Nadalje imamo poliptoton,
ili paregmenon, u pjevati pjesmu nāšr ’ĕṯ-šr.
Konačno, djeluju prije tumačene niti koje spajaju
riječi za zemlju i za Boga.
Slične su povezanosti sugerirane i u prvom
psalmu.
Hrvatski: Jer Jahve zna put pravednih (1,6).
Engleski: For Yahweh watches over the path
of the upright.
127
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
Hebrejski: k-jôḏēă‘ jhvh / ’ḏōnāj / dĕrĕḵ
ṣăddqm.
Gospodinovo znanje potvrđuje se u podudar-
nosti glasova njegova imena i glasova iz glagola
koji izražava znanje. Iako samoglasnici bliski hr-
vatskima /o/ i /a/ imaju različitu dužinu, glasovna
bliskost ostaje. Nadalje particip jôḏēă‘ – doslovno
bi bilo »znajući« – ima u sebi slog koji je sličan
onomu što ga sadržava i imenica dĕrĕḵ, put, razlika
je tek u dužini samoglasnika bliskoga hrvatskomu
/e/. Time je sugeriran i uspjeh pravednikova puta.
Cijeli je stih zaokružen zvukovnom srodnošću
veznika k i množine ṣăddqm, pravednici. Naime
su slični slogovi na početku i na kraju ovdje na-
vedenoga mjesta. Septuaginta čuva glasovnu igru
koja povezuje Gospodina i znanje: ginṓskei kýrios.
Ezekiel također ima mjesto s očitom apofoni-
jom.. U 24. poglavlju Gospodin naređuje pripo-
vjedaču da pristavi lonac, ulije u njega vode i sku-
ha but, plećku i druge komade mesa. Bog nadalje
govori svojemu proroku da naloži oganj i kuha, a
uskoro spominje krv koja će biti na kamenu. Riječ
je o jednoj od simboličnih djelatnosti, koje proroci
moraju izvoditi i time slikovito upozoravati narod.
U ovdje opisanome činu grad se povezuje s loncem
punim krvi, čime se podsjeća na zločine koji su u
njemu počinjeni. Hrvatske i engleske rečenice bit
će navedene u cijelosti, a iz hebrejskoga izvorni-
ka bit će pružene dvije ključne riječi: lonac i grad.
Hrvatski: Jer ovako govori Jahve Gospod:
Jao gradu krvničkom,
zahrđalu loncu
s kojega se rđa ne skida! (Ez 24,6)
Engleski: So the Lord Yahweh says this
Disaster in store for the bloody city
for that rusty cooking pot
whose rust will not come off!
Hebrejski: sr / ‘r
Lonac / grad
Dvije jednosložne hebrejske riječi s hireq jo-
dom i rešom povezane su glasovima uvijek, a smi-
slom samo u navedenom ili nekom sličnom sur-
ječju.
Biblija kao književnost
U primjeru iz Ezekiela javlja se metafora u ko-
joj se dijelovi stvarnosti povezuju tako da se slič-
nosti ističu, a ne samo naslućuju, iako je u loncu
hrđa, a u gradu je krv ljudi pravednika. Djeluje
i oblikovna sličnost ograđena grada i lonca koji
ima stijenke. Pobožni Židovi ne smiju blagovati
krv (Lev 17,10-16), čime aluzija na moguću krv u
loncu biva još težom.
Spomenimo i Jonu, koji bježeći pred licem
Gospodinovim plaća brodsku vozarinu, śḵārāh
(Jona 1,3). Gospodin će uskoro na moru podići
oluju, să‘ăr (Jona 1,4). Usporednost dviju djelatno-
sti ističe uzročnu-posljedičnu vezu, koju tri slična
glasa pojačavaju.
Primjeri novozavjetnih apofonija bit će protu-
mačeni uglavnom iz Evanđelja po Luki. Prije toga
valja podsjetiti na to da se biblijski simboli spajaju
na svim razinama, što znači da se povezuju i sami
postupci tvorbe teksta. Tako apofonija biva bliska
i paralelizmu, pa se može definirati i kao paraleli-
zam koji uključuje fonemsku razinu. Bibličari na
Zapadu podrobno tumače paralelizam, u najmanju
ruku od 18. stoljeća i Robertha Lowtha, anglikan-
skoga biskupa i profesora pjesništva s Oxforda.
Postupke koji su slični paralelizmu srećemo i u
Novom zavjetu, pa Luka namjerno povezuje nara-
ciju o Djevici Mariji i Duhu Svetomu na početku
svojega evanđelja s naracijom o apostolima i Duhu
Svetomu na početku Djela apostolskih. Na taj su
način početak Kristova života na zemlji i početak
Crkve na zemlji približeni Duhom Svetim. Tako
je i Krist povezan s Crkvom, a sve iskazano dva
Lukina teksta sugeriraju nenametljivo i učinkovito.
Usporednosti simbola koji dokazuju pozornost ras-
poreda unutar samoga Lukina evanđelja također su
opažene i popisane. Elizabetino začeće najavljuje
Marijino navještenje, a ovaj je događaj najavljen
nizom sličnih začeća iz Staroga zavjeta. Jednako
tako Isus najprije kazuje da je prorok nepriznat u
svome kraju, a to se ostvaruje brzinom koja suge-
rira ne samo Gospodinovu proročku sposobnost
nego i njegov smisao za humor (Lk 4,16-30).
128
Luka je svjestan svojih postupaka, što dokazu-
je kad prerađuje Marka. Komentatori opažaju da
u opisu liječenja čovjeka iz genezarenskoga kraja,
opsjednuta demonima, Marko stavlja bolesniku u
usta riječ horkízo, zaklinjem, s prizvukom sličnim
hrvatskomu glagolu kunem. Luka na istome mjestu
ima oprezniji i ponizniji izraz s odložnim glagom
déomaí, molim.237 Očito je prvi izraz držao nepri-
ličnim Kristove blizine. Prikaz naravno ne znači
da riječ horkízo ne pristaje oštru i tamnu surječju
koje je Marko izgradio u svojem tekstu.
Činjenice iz prethodnoga ulomka iznio sam
kako bih podsjetio na to da je Luka pomno birao
riječi, rečenice, perikope i šira surječja. Bio je da-
kle pozoran stilist i u najmanju je ruku vjerojatno
da je bio svjestan apofonija koje će biti tumače-
ne. Primjere koji slijede nisam našao u literaturi.
Perikopu o ženi koja godinama krvari imaju sva
tri sinoptička evanđelja.
Hrvatski: Neka žena koja je dvanaest godina
bolovala od krvarenja (....)
pristupi straga i dotače se skuta njegova ogrta-
ča, te joj odmah
prestane krvarenje (Lk 8,43-44).
Engleski: Now there was a woman suffering
from a hemorrage for the past
twelve years, whom no one had been able to
cure. She came up
behind and touched the fringe of his cloak; and
the hemor-
rage stopped at that very moment.
Grčki: Kaì gynḕ oũsa en rýsei haímatos apò
etn dṓdeka (...) proselthoũsa ópisthen hḗpsato toũ
kraspédou toũ himatíou autoũ, kaì parahrma éstē
he rýsis toũ haímatos auts.
Promotrit ćemo dva simbola: rub ogrtača, toũ
himatíou, i izvor krvi, toũ haímatos. Tekst zapravo
govori o tijeku, istjecanju krvi. Grčke riječi imaju
četiri ista glasa i uz to su oblikovno iste, naime su
genitivi jednine srednjega roda, samo što su sklo-
nidbe različite. Rub ogrtača i tijek krvi spojeni su
Usp. Johnson: 408 (ABD 4: 408).
237

smislom jer se ženina krv zaustavlja dodirom ruba
Isusove odjeće.
Nije isključena slučajnost na razini autorove
svijesti, ali i čitateljeva svijest o apofoniji pojača-
va snagu dojma cijele perikope. Recepcija katkad
tvori smisao tekstova koji nisu sveti.
Sličnu situaciju nalazimo u drugim dvama si-
noptičarima, u devetom poglavlju Evanđelja po
Mateju te u petom poglavlju Evanđelja po Marku.
Participni nastavci u riječima oũsa / proselthoũsa
(»imajuća« / »približavajuća«) nov su element gla-
sovnosti.
U dvadeset i drugom poglavlju Luka uz osta-
lo opisuje Judine dogovore sa svećeničkim gla-
varima i Isusovu posljednju večeru s apostolima.
Izabrane riječi moraju pobuditi pozornost. U še-
stom retku čitamo sljedeći iskaz o Judi: Zatim je
tražio zgodnu priliku da im ga izda kad ne bude
prisutan narod. Na mjestu zgodne prilike u izvor-
niku je složenica u akuzativu eukairían kojoj je ko-
rijen u riječi kaírios. Kad se odnosila na prostor,
riječ je označavala da je nešto na pravome mjestu,
da se pravo mjesto pogađa, te je stoga pogibeljno
i smrtonosno. U vremenskom obzoru, kako je to
u Lukinu kontekstu, leksem je označavao pravo,
zgodno vrijeme. Točniji hrvatski prijevod bio bi
prigoda, a ne prilika.
Nešto dalje, u devetnaestom retku isto-
ga poglavlja, Krist ustanovljuje pričest tijekom
Posljednje večere: Zatim uze kruh, zahvali i ra-
zlomi pa im ga dade govoreći: ›Ovo je tijelo moje
koje se za vas daje.‹
Na mjestu zahvale nalazimo riječ koja je ušla
u sve jezike što poznaju kršćanstvo: euharistḗsas.
Luka ovdje rabi aktivni particip u aoristu, a sam
glagol značenjski je srodan riječi hē háris, što je
latinska gratia: ljubav, milost ili usluga.
Tako su se riječi eukairían / euharistḗsas naš-
le u relativnoj blizini, a njihovu jukstapoziciju po
suprotnosti pojačava i surječje. Naime, Juda traži
prigodu u kojoj će predati Isusa, a Isus sam pre-
daje svoje tijelo kao žrtvu. Smislena i zvukovna
129
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
sličnost očuvana je i u izvorniku u uporabi glasov-
no i smisleno sličnih glagola koji označuju dvije
djelatnosti: paradoũnai / didómenon. Prvi je oblik
infinitiv atematskoga jakoga konfektuma aktivno-
ga, a drugi je particip prezenta mediopasivnoga.
Temeljno značenje dviju riječi povezano je s da-
vanjem. Protumačena apofonija također nije bez
smisla za humor kojim se izruguje izdaja i veli-
ča žrtva.
Promotrit ćemo sada četiri retka iz jedanaestoga
poglavlja Lukina evanđelja, naime mali ulomak od
33. do 36. retka. Gospodin donosi alegoričnu medi-
taciju koja rabi kontrast svjetla i tame, a značenje
tumači suprotnost pravedne ljubavi i zle mržnje.
Trideset i treći redak govori o svijeći koju ne
valja stavljati pod varićak; trideset i četvrti dono-
si poznatu izjavu po kojoj je oko svjetiljka tijelu;
trideset i šesti redak tumači o tijelu koje mora biti
u svjetlu, pa će onda sve biti u svjetlu kao da te
svjetiljka obasjava svojim sjajem. Načas presko-
čeni 35. redak središte je ovoga dijela, a možda i
cijeloga poglavlja:
Hrvatski: Zato pazi da svjetlo u tebi nije tama
(Lk 11,35).
Engleski: See to it then, that the light inside
you is not darkness.
Grčki: skópei oũn mḕ tò fs tò en soì skótos
estín.
Na prvom je mjestu u rečenici glagol u trajnom
obliku infektumu, koji označava gledanje, proma-
tranje, a na pretposljednjem je imenica u nominati-
vu srednjega roda koja označava tamu. Tri početna
glasa u dvjema značenjem suprotstavljenim riječi-
ma jednaka su, a isti je i naglasak, akut na omikro-
nu. Glasovna bliskost ovdje ističe značenjsku su-
protnost. Podsjetit ću da je riječ skópein, promatra-
ti, najavljena već u riječi oko, iz prethodnoga retka.
Valja biti svjestan i riječi svjetlo koja je na
središnjem, petome mjestu, među deset riječi koje
tvore izreku. U sebi ima glasove /ō/, /s/. Omega je
bila dug samoglasnik, a omikron, iz riječi Skópei/
skótos, bio je kratak – ali sličnost među simbolima
Biblija kao književnost
ipak djeluje. Glasovi omikron i sigma nalaze se i u
zamjenici soì. Cijela konstrukcija sugerira nazoč-
nost svjetla u ljudskome tijelu, ali i blizinu tame.
Glasovno su vrlo bliske riječi za gledanje, tamu,
svjetlo i, konačno, slušatelje označene zamjenicom
soì. Nije uvijek lako razlikovati tamu od svjetla,
a jedno se u drugo može vrlo lako promijeniti, uz
ostalo i time što jako svjetlo može zaslijepiti.
Iako bi razlika između svjetla i tame morala biti
očita, to nije uvijek i za sve osobe tako. Potvrda
je dio 14-23 iz istoga jedanaestoga poglavlja koji
opisuje optužbe po kojima Isus izgoni zle duhove
pomoću Belzebuba, poglavice zlih duhova. Znači
da su oni što su optuživali Isusa, koji je po evan-
đelju svjetlo svijeta, mislili da je on sluga samoga
Sotone, koji je gospodar tame.
Suprotnost svjetla i tame može biti i suprot-
nost farizejskoga i Kristova nauka. Farizeji i uči-
telji Zakona opisani su na kraju poglavlja, a Krist
svoj nauk donosi na samom početku kad uči kako
valja moliti, pa donosi Oče naš s impliciranim za-
konom opraštanja.
Suprotnosti su naravno obilježja mnogih i mno-
gih tekstova, pa djeluju i u ovom poglavlju: riba /
zmija; jaje / štipavac (11-13); nekadašnji stanov-
nici Ninive / sadašnji opaki naraštaj pred govor-
nikom (30).
Rečenica o svjetlu koje je u slušateljima i koje
bi moglo postati tama naglašava bitnost nutarnje-
ga stanja čovjekova, što je izrečeno već u Ponov­
ljenom zakonu (usp. Pnz 30,11-14). Uz prikazano,
samo dva retka prije toga mjesta imamo uputu o
tome da se svijeću ne stavlja pod varićak, nego na
svijećnjak, da imadnu svjetla oni koji ulaze.
Isus vidi da farizejski odnos nutrine i vanjšti-
ne nije ispravan: Jest vi, farizeji, čistite vanjštinu
čaše i zdjele, a vaša je nutrina puna otimačine i
zloće (Lk 11,39).
Odnose nutrine i vanjštine imamo i u riječima
upućenima znancima Zakona: Jao vama, učitelji
Zakona, jer ste odnijeli ključ spoznanja! Vi sami
ne uđoste, a onima koji htjedoše ući, zapriječiste
(Lk 11,52).
130
Suprotno tomu, po Kristovu nauku nalazimo
u istom ulomku: Kucajte i otvorit će vam se! (Lk
11,9).
Sve navedene suprotnosti svjetla i tame te od-
nosi vanjskih i nutarnjih simbola konkretiziraju
se u središnjoj apofonijskoj podudarnosti u retku
11,35 te u opreci svjetla i tame.
Bibličari hvale eleganciju Lukina stila: izbor
riječi, odmjerenu rečenicu i umjerenost iskaza.
Marko je suprotno tomu nerijetko označavan od-
već jednostavnim, a zamjera mu se i monotonija
stoga što opetuje veznik i, kaì. Pozorniji je pristup
uočio prije svega promišljenost kojom je izgrađe-
na Kristova osoba u Markovu evanđelju, njegova
odvojenost od učenika i od mnoštva u kojemu se
učestalo kreće, kobna proročka neshvaćenost i sna-
ga tajanstvene veze s Ocem. Čitatelj opaža i ironi-
ju, skrivenu i oštru, recimo u trećem poglavlju kad
farizeji misle da nije dobro liječiti u subotu, ali bez
dvojbi djeluju u subotu na tome da unište Krista.
U sedmome poglavlju farizeji pitaju Krista za-
što mu učenici ne poštuju tradiciju, pa jedu kruh
nečistim rukama. Iduća rečenica vjerojatno donosi
igru riječima koja bez uvida u izvornik nije uoč-
ljiva:
Hrvatski: On im odgovori: ’Lijepo je o vama
licemjerima prorokovao Izaija
kad napisa: Ovaj me narod štuje usnama, a srce
mu je daleko
od mene'. (Mk 7,6)
Engleski: He answered, How rightly Isaiah
prophesied about you
hyporcrites in the passage of scripture: (...)
Grčki: Ho dè apokritheìs epen autos hóti
Kals proefḗteusen Ēsaías
perì hymn tn hypokritn238 (...)
Valja promotriti dvije riječi koje u grčkom ima-
ju isti korijen: odgovori, apokritheìs, te licemje-
ri, hypokritn. Drugu riječ u evanđeljima redovito
rabi Krist i gotovo uvijek ju primjenjuje na farize-
238
Ovdje donosimo tekst prema NKJV The Greek English
Interlinear New Testament.

je. Riječ ima podrijetlo u kazališnom jeziku i do-
slovno je značila odgovarati, krínomai, i to ispod
hypó, maske, znači krabulje koja je skrivala pravo
lice – same krabulje nema u riječi.
U Markovoj rečenici Krist jednostavno i nor-
malno, iako oštro odgovara. Njegovi protivnici su-
protno tomu jesu osobe koje odgovaraju ispod ma-
ske, znači da se, u ovoj projekciji jasno, skrivaju
i pretvaraju. Govor ispod maske dobra je oznaka
osoba koje često jedno govore, a drugo misle i
skrivaju se kako bi nekoga mogli lažno optužiti.
Razmak između dviju glasovno sličnih simbola u
Marka biva deset riječi, a razmak je na odgovara-
jućemu mjestu u Mateja sedamdesetak riječi.
Suprotnost koja vlada između Krista i farize-
ja tako je naznačena i suprotnošću dviju glasovno
i korijenski sličnih, a značenjski suprotnih riječi.
Pisac Prve Petrove poslanice također rabi apo-
foniju. Svoje čitatelje ohrabruje ovako im poruču-
jući: Ta znate da od svojega ispraznoga života, što
vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim ras-
padljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom
krvlju našega Krista, Jaganjca nevina i bez mane
(1 Pt 1,18-19).239
U izvorniku se jedna za drugom nalaze riječi
krv, Janje i bez nedostatka, pa taj dio teksta gla-
si ovako: haímati hōs amnoũ amṓmou. Posljednje
dvije ovdje navedene riječi, u prijevodu janje i bez
nedostatka, imaju u izvorniku po četiri fonema, od
čega su im tri zajednička: /a/, /m/, /ou/, s time što
je diftong u prvoj riječi naglašen. Poruku o Janjetu
bez nedostatka lakše je pamtiti uz apofoniju, jer
glasovna bliskost riječi naglašava značenjsku blizi-
nu, a sâm spis biva bogatijim u izrazu. U navedenu
primjeru djeluje i sličnost početaka, homeoarkton.
Prve dvije riječi počinju istim suglasnikom, a dru-
ge dvije istim slogom. Valja dodati da fonemska
skupina /am/ spočetka riječi koje označuju janje
i bez nedostatka djeluje i u riječi za krv, haíma-
Prijevod je malo promijenjen u odnosu prema NZIP: za-
239
mjenica svog produžena je u svojega, a ispred Krista
dodano je našega.
131
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
ti, samo što suglasnik i samoglasnik ovdje imaju
drukčiji poredak. No, nešto od savršenstva, odno-
sno onoga što je bez nedostatka, tako živi i u ja-
ganjcu i u krvi, što sugeriraju zvukovi. Riječi krv
i janje u kršćanskom su obzoru bremenite teološ-
kim značenjem, a opetovnosti glasova čine mjesto
s jedne strane protočnim, a s druge pamtljivim.
Složena problematika Kristove žrtve, u kojoj je na
poseban način nazočan i starozavjetni janjac biva
izrečena elegantno. Nadalje, odnosi spasa čovjeka
po Božjoj krvi, zatim Božje savršenosti koje tekst
izravno izriče i ljudskoga grijeha koji se podrazu-
mijeva u ovom sustavu misli bivaju izraženi nači-
nom koji glasovima sugerira jasnoću. Naravno da
nitko nije spriječen misliti kako se logički teško
povezivi simboli samo izriču gipkim izričajem i
lako pamtljivim spojevima glasova. Vjera je osob-
ni izbor, no elegancija teksta biva ovdje, po mo-
jem sudu, očitom.
6. 8. Figure s imenima
Do danas nisu prestale rasprave o tome je li te-
tragram JHVH, jod-he-vau-he, povezan s često na-
vođenim samoimenovanjem Gospodinovim u raz-
govoru s Mojsijem iz trećega poglavlja Izlaska.240
Mojsije pita Gospodina koji govori iz goruće-
ga grma za ime, a on mu odgovara Ja Sam Koji
Jesam: ’ĕhjĕh ’šĕr ’ĕhjĕh. Odmah zatim upućuje
Mojsija da kaže svojemu narodu kako ga je k nji-
ma poslao Jesam: ’ĕhjĕh šlāḥăn (Izl 3,14).
Rašireni oblik Jahve, ili u engleskoj inačici
Yahweh, biva naknadna jezikoslovna rekonstruk-
cija.241 Besjeda nastaje na osnovici teorije da je
korijen riječi JHVH hebrejski glagol biti, hājāh, i
stari oblik hāvāh. Bilo je i zamisli po kojima ov-
dje imamo treće lice muškoga roda temeljnoga gla-
Usp. Thompson: 1012 (ABD 6: 1012).
240
Opetujem ovdje misli iz prvoga poglavlja knjige jer je
241
rasprava bitna za upravo ovo surječje.
Biblija kao književnost
golskoga vida qala. Teorije su tumačile i o trećem
licu uzročnoga vida – ali uzročni oblik glagola biti
nije pronađen nigdje drugdje u hebrejskome. Oblik
u temeljnom vidu razlikuje se od imena Jahweh.
Oni koji zagovaraju teoriju drže da bi oblik za ime
Božje mogao biti jedinstvena pojava, ipak u odno-
su s glagolom biti. Teorija traži dokaze u prije tu-
mačenu mjestu iz Knjige Izlaska.
Neki znanstvenici drže da cijela zamisao s po-
drijetlom u glagolu biti biva tek pučka etimologi-
ja.242 Najstariji je biblijski spis s imenom JHVH
pjesma koju pjeva Deborah u knjizi o Sucima.
U nubijskom hramu nađen je popis imena
nastao u vrijeme faraona Ramzesa II. koji je živio
u trinaestom stoljeću prije Krista. Popis sadržava
ime Ya-h-wa, a prostor uporabe imena mogla bi
biti Sirija ili zemlja u kojoj danas žive Izraelci.
Nadalje, Mosjije je mogao doći u dodir s ime-
nom u Egiptu ili u vrijeme kad je služio u svojega
tasta Jitra Midjana. Tetragram JHVH jedan je od
korijena riječi Isus, pa je ime bitno za Novi zavjet.
Ako bismo htjeli ime Isusa Krista doslovno
prevesti na hrvatski, služili bismo se trima rije-
čima: Bog, Spasitelj, Pomazanik. Teologije koje
se žele odrediti kršćanskima nalaze u Bibliji po-
tvrde za sve tri oznake. U kontekstu ovoga članka
bitno je da ime čuva značenje koje se podudara s
Kristovom ulogom u povijesti spasenja ljudsko-
ga roda.
Prvi dio 18. poglavlja Postanka govori kako je
Bog, u obličju triju ljudskih osoba, posjetio Saru i
Abrahama pokraj hrasta u mjestu Mamreu. Pritom
im je navijestio da će Sara začeti i roditi sina, a
to je starici bilo komično, pa se nasmijala (Post
18,12), što je sa stajališta obična razuma shvatljivo.
Pozoran će čitatelj uvidjeti da se simboli povezani
sa smijehom u raznim oblicima javljaju tri puta u
dijelu s opisom ovoga doživljaja. Pošto je doista
rodila, u 21. poglavlju, sretna Sara kaže: Dade mi
Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, nasmijat će
242
Prikaz rasprave pružen je prema Thompson: 1012; v. i
Rose: 1002 – 1004 (ABD 4: 1004).
132
mi se (Post 21,6). U tekstu djeluje igra riječima:
izraz i nasmija se Sara glasi u izvorniku vāttṣḥăq
śărāh. Izakovo je ime jṣḥāq, što je značenjski po-
vezano sa smijehom i znači on se smije.243 Smije
li se sin, ili Bog koji ga je dao, ostaje otvorenim.
Čini se kao da je Gospodin gorak i podrugljiv
Sarin smijeh s početka pripovijesti pretvorio u pra-
vi, veseo smijeh na njezinu kraju. Tako je pojava
smijeha personificirana na najbolji mogući način, a
ujedno je dala pravo onima koji kažu da Gospodin
ima smisla za humor. Naime, kao da se dobrostivo
našalio sa Sarom i uz to joj ispunio želju, za koju
se više nije nadala da će joj se ostvariti. Igru tu-
mače svi komentari, humor je istaknuo autor ovo-
ga teksta.
Ime Izakova sina Jakova te imena dvanaesto-
rice njegovih sinova također su znakovita i redo-
vito su na neki način protumačena pripoviješću.
Rubenovo je ime spojeno s riječima gledati i sin,
Šimunovo je određeno slušanjem. Isto je s Jobom,
koji pita Gospodina zašto ga drži svojim neprija-
teljem, ’ôjēḇ (Job 13,24) i tako sam tumači svo-
je ime.244
Vrijedi navesti i sintagmu iz Ezekiela 34,23
u kojoj Gospodin kazuje da će postaviti za pasti-
ra svoga slugu Davida, koji je u izvorniku ‘ăḇd
ḏāvḏ. U izrazu djeluje glasovna veza između slu-
ge i njegova imena. Dodamo li rečenomu da ime
David znači voljeni, postaje jasnim da je pastir
bio predodređen postati pravim i voljenim slugom.
Sintagma se u Svetom pismu opetuje 56 puta, pre-
ma Blue Letter Bible. Valja ovdje dodati da je riječ
sluga, zapravo moj sluga, ‘ăḇd uz istaknute osobe
koje provode Božju volju nazočna i u drugim situ-
acijama: sluga Mojsije dolazi 42 puta, sluga Jakov
17, a sluga Salomon 7 puta.
Krist je po Otkrivenju mladica iz stabla Da­vi­
dova i jutarnja zvijezda (Otk 22,16), a po svom
otkupiteljskom činu blizak je drvu križa. Ve­ge­
tacijski simbol izveden je još iz Izaije (11,1; 11,10).
Usp. NIV HE OT: 47.
243
244
Greenstein: 969 (ABD 6: 969).

Jeremija rabi riječ grana, nešto drukčije, metaforič-
no označujući kralja, očito mesijanske snage, koji
će doći (Jr 33,15). Imenica je u Z­a­ha­rije posta-
la Njegovo vlastito ime, a ista je kao u Jeremije,
ṣĕmăḥ (Zah 3,8; 6,12). Grčki prijevodi čitaju riječ
Grana kao Izlazeće Sunce, na što se spaja Luka
1,78 i konačno spomenuto mjesto sa samoga kra-
ja Otkrivenja.
Evo mjesta iz Jeremije:
Hrvatski: U one dane i u ono vrijeme podići ću
Davidu izdanak pravedni
(Jr 33,15).
Engleski: In those days and at that time
I shall make an upright Branch grow for David.
Hebrejski: ’ăṣmăḥ lḏāvḏ ṣĕmăḥ ṣḏāqāh.
Cade i segol u pretposljednjoj hebrejskoj riječi,
odnosno cade i šva mobile u posljednjoj tvorili bi
i figuru blisku homeoarktonu. Anaforičan početak
čine cade i segol u pretposljednjoj hebrejskoj riječi,
odnosno cade i šva mobile u posljednjoj. Apofonija
govori da je sličnost između pravde i grane uspo-
stavljena i po načelu bliskosti glasova.
U idućem retku, Jeremija će dati i ime: Jahve,
Pravda naša: jqrā’-lāh jhvh / ’ḏōnāj / ṣḏqēnû.
Suprotnu granu nalazimo u mjestu iz Izaije, u
devetnaestom retku četrnaestoga poglavlja, kako
ga tumači napomena iz Jeruzalemske Biblije. Izaija
kaže osobi koju ne imenuje da će biti izbačena iz
groba kao gnjusna ili odbačena grana (Iz 14,19).
U izvorniku su riječi kao gnjusna grana knēṣĕr
nṯ‘āḇ, što podsjeća na nḇûḵădnĕ’ṣṣăr (2 Kr 24,1),
na Nabukodonosora koji je porušio Jeruzalem.
6. 9. Glasovni
simbolizam: zvuk
koji dočarava značenje245
Tamni ili svijetli samoglasnici mogu dočaravati
smisao na koji se odnosi riječ. Rimbaud govori i o
Usp. Bagić:124.
245 246
133
6. Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla
boji samoglasnika te uza svaki donosi metaforič-
ne slike. Poznati su mnogi primjeri iz književno-
sti. Nazor u prijevodu Verlaineove pjesme riječima
bruje, strune, pune, tuge dočarava samoglasnikom
/u/ tamne tonove jeseni. Time dobro prenosi izvor-
nik koji ima istu igru. Ujevićeva kristalna kocka
vedrine svijetlim samoglasnicima /i/, /e/ dočarava
samu vedrinu, a djeluje i opetovnost skupine /ri/.
Alexander Pope u svom teorijskom eseju, pisa-
nom u stihovima, uči ovako:
’Tis not enough no harshness gives offense
The sound must seem an Echo to the sense.
(Nije dosta da nezgrapnost ne uvrijedi / zvuk
mora izgledati kao jeka smisla.)
Evo kako psalmist rabi boju hebrejskih samo-
glasnika:
Hrvatski: Jahve mi je svjetlost i spasenje: /
koga da se bojim? (Ps 27,1)
Engleski: Yahweh is my light and my salvation,
whom should I fear?
Hebrejski: jhvh / ’ḏōnāj / ’ôr vjš‘ mmm
’rā’.
Opetujući četiri puta svijetli i dugi hireq jod //
u retku koji spominje svjetlost Gospodinovu, au-
tor i glasovima pruža obavijest o svjetlu, pa tako
zvuk tvori smisao.
Zaključak: Biblijski spisi nose niz obilježja
koja imaju i drugi umjetnički tekstovi. Jedno je od
njih i glasovna opetovnost koja zna povezati glas i
smisao kako to čine pisci svih jezika i vremena.246
Glasovne igre iz svete knjige opet kazuju da sva-
ka književna vrijednost traži razgovor na izvorno-
me jeziku. Ove figure imaju u biblijskom surječju
i mnogo važniju ulogu: dokazuju čistoću ustroja
u kojemu se i najmanji simboli isprepleću i tvore
skladne zvukove svete informacije.
Usp. Jakobson: 82 – misao izvorno pripada Hopkinsu.
Biblija kao književnost
UPITI I ZADATCI
1. Što je homeoteleut? Navedite jedan starozavjetni pri-
mjer.
2. Što su poliptoton i paregmenon? Navedite primjer.
3. Koje stilske figure prepoznajete?
Hrvatski: U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Hebrejski: brē’šṯ bārā’ ’lōhm ’ēṯ hăššāmăjm v’ēṯ
hā’ārĕṣ
4. Što je apofonija? Navedite primjer.
5. Navedite primjer za figure s imenima (navedite ime i
protumačite značenje).
6. Kad bismo htjeli prevesti ime Isus Krist na hrvatski,
služili bismo se ovim trima riječima:
7. Protumačite figuru:
Hrvatski: Jahve mi je svjetlost i spasenje: / koga da se
bojim? (Ps 27,1)
Hebrejski: jhvh / ’ḏōnāj / ’ôr vjš‘ mmm ’rā’
KRATICE
ABD – The Anchor Bible Dictionary
KASS – Biblia Sacra, Versio Illyrica
KJV – King James Version, The Holy Bible, Old and New
Testaments
ZGB – Biblija, Stari i Novi zavjet
NIV HE OT – The Interlinear Hebrew-English Old
Testament
NKJV – New King James Version, The Greek English
Interlinear New
TESTAMENT
NTGL – Novum Testamentum Graece et Latine
NZ, D – F – Novi zavjet, s grčkoga izvornika preveli
Bonaventura Duda i Jerko Fućak
POPIS UPORABLJENIH BIBLIJA
1. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
2. Biblia Sacra, Versio Illyrica Selecta seu Declaratio
Vulgatae Editionis Latinae. Bartholomei Cassij (...)
Herrausgegeben von Hans Rothe und Friedrich Scholz,
Paderborn, München, Beč, Zürich, 1999. (KASS)
3. Blue Letter Bible (http://www.blueletterbible.org/)
4. Novi zavjet, s grčkoga izvornika preveli Bonaventura
Duda i Jerko Fućak, United Bible Societies, Katholishe
Bibelföderation, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992.
(NZ, D-F)
134
5. Novum Testamentum Graece et Latine, Augustinus
Merk, SJ, Sumptibus Pontificii Instituti Biblici, Rim,
1992. (NTGE)
6. The Interlinear Hebrew-English Old Testament, John R.
Kohlenberger III., Zondervan Publishing House, Grand
Rapids Michigan, 1987. (NIVIHEOT)
7. The Greek English Interlinear New Testament, Thomas
Nelson Publishers, Nashville, 1994. (NKJV)
8. The Holy Bible, Old and New Testaments, Conformable
to the edition of 1611, commonly known as King James
Version, Ramboro, London, 1994. (KJV)
9. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1990.
10. The New Testament of our Lord and Saviour Jesus
Christ, The Society for Distributing The Holy Scripture
to the Jews, 1 Rectory Lane Edgware, Middlesex HA
8 7 LF, England (bez oznake godine).
LITERATURA
1. Bagić, Krešimir: Rječnik stilskih figura, Školska knji-
ga, Zagreb, 2012.
2. Casanowitz, Immanuel: Paronomasia in The Old
Testament, Boston, 1894.
3. Cuddon, John Anthony: Dictionary of Literary Terms
and Literary Theory, Penguine, London, 1999.
4. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1999.
5. Dukat, Zdeslav: Gramatika grčkoga jezika, Školska
knjiga, Zagreb, 1983.
6. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992.
7. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
8. Greenstein, Edward L.: Wordplay, Hebrew u:
Freedman, David Noel (urednik)The Anchor Bible
Dictionary, 6, New York, London, 1992.
9. Guirraud, Pierre: Stilistika, Veselin Masleša, Sarajevo,
1964.
10. Hildebrandt, Ted: The Hebrew Tutor, Parsons
Technology, Iowa, Copyright, 1998.
11. Hohnjec, Nikola: Djela proročka: likovi i središnje pro-
ročke teme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.
12. Jakobson, Roman: Language in Literature, The
Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge
Massatchusetts i London, England, tiskano u SAD-u
1994.
13. Lujić, Božo: Starozavjetni proroci, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2004.

14. Molinié, Georges: Stilistika, Ceres, Zagreb, 2002.
15. Pranjić, Krunoslav: Stil i stilistika, u: Uvod u književ-
nost, GZH, Zagreb, 1983.
16. Rebić, Adalbert: Slovnica hebrejskog jezika s čitankom,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.
17. Rebić, Adalbert: Etiologije kao biblijski način tuma-
čenja početaka, u: Stari zavjet vrelo vjere i kulture,
Zbornik radova interdisciplinarnoga međunarodnog
simpozija, Rijeka – Zagreb, 2004.
18. Rose, Martin: Names of God in the OT, u: Freedman,
David Noel (urednik)The Anchor Bible Dictionary, 4,
New York, London, 1992.
7. 1. Osnovni raspored i
autorstvo
7. 1. 1. Osnovni raspored
Petoknjižju pripadaju Postanak, Izlazak,
Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon.
Hebrejsko je ime Tora, što znači ›uputa, instruk-
cija‹. Popović vidi da je pet knjiga poredano tako
da tvore simetriju, hijastički ustroj po načelu obr-
nutoga paralelizma, u obliku koncentričnih kru-
gova. Središte bi ovoga ustroja bio Levitski zako-
nik. Izvanjski okvir tvore po ovoj misli Postanak
i Ponovljeni zakon jer postoji paralela između
stvaranja svijeta u prvoj knjizi i obećane zemlje,
točnije uredbi kako u njoj živjeti, u petoj knjizi.
Mogli bismo ovome dodati da Postanak završava
Josipovom, a Ponovljeni zakon Mojsijevom smrću.
Unutarnji okvir činile bi Knjiga Izlaska i Knjiga
Brojeva, između kojih djeluje niz usporednosti u
pripovijestima – tako je mrmljanje naroda prije
sinajske objave legitimno i narod biva uslišan, a
nakon Sinaja ono se smatra prijestupom i biva ka-
žnjeno.
135
7. Petoknjižje
19. Škarić, Ivo: Temeljci suvremenoga govorništva,
Školska knjiga, Zagreb, 2000.
20. Thompson, Henry O.: Yahweh, u: Freedman, David
Noel (urednik) The Anchor Bible Dictionary, 6, New
York, London, 1992.
21. Wellek, René i Warren, Austin: Theory of Literature,
Penguin Books, London, prvi put objavljeno u SAD-u
1949.
22. Yeung, Maureen: Faith in Jesus and Paul, a Comparison,
Volume 147, Mohr Siebeck Pub, 2002.
7. PETOKNJIŽJE
Levitski zakonik tako biva središte kompozici-
je stoga što je to »knjiga koja opisuje utemeljenje
Izraela kao svetog naroda, jer je u njegovoj sredini
nazočan sveti Bog«.247 Popović također navodi da
su upute iz Levitskoga zakonika trajne i neprola-
zne vrijednosti, a one iz Izlaska 25 – 40 i Brojeva
1 – 10 situacijski su uvjetovane. Simetrija i protu-
simetrija, koje će biti istaknuta načela gradnje unu-
tarnjih pripovijesti u Petoknjižju, tako se pokazuju
bitnima i na velerazini ustroja ovoga dijela Biblije.
Petoknjižje je nastajalo od XI. do V. stoljeća
pr. Kr. Usmene predaje povezane s djelom vjero-
jatno su ipak starije od XI. st., a završne redakcije
i sjedinjavanje u cjelinu zbivali su se oko V. st.248
U tematskom smislu razlučujemo šest dijelova:
a. prvotna povijest svijeta i čovjeka: stvaranje svi-
jeta, Adam i Eva i njihova djeca, Noa (Post
1–11)
b. Patrijarsi: Abraham, Izak, Jakov i njegova dje-
ca (Post 12–50)
247
Popović 2012: 64 – 65. Prethodni je simetrični,
hijastični uzorak prikazan prema istomu izvoru.
248
Usp. JR: 8; usp. Elliott Friedman: 609 (ABD VI: 609).
Biblija kao književnost
c. Oslobođenje izraelskoga naroda iz Egipta (Izl
1,1 – 15, 21)
d. Boravak na Sinaju (Izl 17–40; Levitski zako-
nik)
e. Putovanje (Brojevi)
f. Mojsijev oproštaj i njegova smrt (Ponovljeni
zakon).
7. 1. 2. Mojsijevo autorstvo
Pri kraju Ponovljenoga zakona čitamo: Mojsije
napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, si-
novima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza
Jahvina, i svim izraelskim starješinama (Pnz 31,9).
U Ezri, knjizi koja govori o događajima nakon pro-
gonstva, vjerojatno o 458. ili 428. pr.Kr., nalazimo
ovu rečenicu: Taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio
je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao
Jahve Bog Izraelov. U ovom surječju korisno je
navesti i Nehemiju, knjigu koja opisuje slično doba
i događaje poslije povratka židovskoga naroda iz
sužanjstva: Tada se skupi sav narod kao jedan čo-
vjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše
književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zako-
na što ga je Jahve dao Izraelu. (Neh 8,1.)
Iz ovih i sličnih mjesta sve do 17. stoljeća za-
ključivalo se da je Mojsije jedini autor Petoknjižja.
Talmud uči da je Mojsije dobio Petoknjižje putem
božanskoga nadahnuća. Iskazi iz Novoga zavje-
ta potvrđuju ovu misao (Iv 1,45; 5,45; Rim 10,5).
Pripadnici židovske i kršćanske vjere koji su gle-
de svojih svetih tekstova konzervativniji smatraju
i danas da je upit o autorstvu time riješen.
Tvrdnja otvara nekoliko tekstualnih i logičkih
dvojbi:
– u knjigama se o Mojsiju govori u trećem licu
– Ponovljeni zakon opisuje Mojsijevu smrt
– Postanak 12,6 tvrdi za Abrahamovo doba:
Kanaanci su onda bili u zemlji. Rečenica je
dakle mogla biti pisana u vrijeme kad Kanaanci
136
više nisu prebivali u današnjem Izraelu, a u
doba Mojsijeva života jesu.
– Brojevi kazuju da je Mojsije bio najskromniji
čovjek na zemlji (Br 12,3), a teško da bi prorok
tako pisao o sebi.249
Dvojbe se mogu riješiti na dva načina. Prvi
bi govorio da Bogu ništa nije nemoguće, a dru-
gi da Mojsije nije napisao i uredio upravo cijelo
Petoknjižje.
7. 1. 3. Dokumentarna
pretpostavka:
Graf-Wellhausenova teorija
Thomas Hobbes u Levijatanu 1651. godine
smatra da tekst Petkoknjižja nije u cijelosti napisao
Mojsije. Iznosi pretpostavku da je tekstove koje su
napisali različiti autori skupio i priredio / was set
forth / Ezra. On je sam poznavatelj svetih spisa, a
živio je u doba četvrtoga vala povratka Židova iz
babilonskoga progonstva, negdje oko 398. ili 458.
godine pr. Kr.250 Židovi su pod njim obnovili savez
s Jahvom jer su neki od njih u Babilonu prihvatili
i tuđe bogove.251
Židovski filozof i jedan od pionira kritičko-
ga čitanja Biblije Baruh Benedikt Spinoza iznio
je 1670. stajalište po kojem je Petkoknjižje sasta-
vio Ezra. Taj književnik, ili pisar, prema Spinozi
je samo skupio pripovijesti koje su pisali različiti
prijašnji pisci, no nije stigao sve urediti do kraja.
Godine 1753. francuski liječnik Jean Astruc
objavljuje knjigu o Postanku i početku Izlaska.
Astruc kaže da Mojsije nije osobno mogao znati
sve pojedinosti događaja opisanih u Petoknjižju,
pa se morao osloniti na pisane izvore koje je imao
249
Usp. Elliott Friedman: 619 (ABD VI: 619).
250
Ovisno o tome misli li Ezra 7,7 na Artakserksa I. (tada
bi bila 458.) ili Artakserksa II. (398.). Spominje se i
tumačenje da bi se u istom retku moglo čitati 37 godina
vladanja, a ne 7. – tada bismo bili u 428. godini pr. Kr.;
usp. JR: 2062. – 2063.
251
Usp. ZGB: 1193.

pred sobom. Prvi je iznio pretpostavku o dvjema
izvornim predajama, ili školama, koje su pisa-
le Petoknjižje. Svoju je pretpostavku temeljio na
tome da se u nekim tekstovima iz Petoknjižja Bog
naziva Elohim, a u nekima JHVH.
Više predaja potvrđuje i opetovnosti, naime
dvostruke, pa i trostruke inačice događaja. Tako
imamo dvije pripovijesti o postanku svijeta (1,1
– 2,4a i 2,4b – 3,24), dva Kajinova/Kenanova ro-
doslovlja (prvi počinje s 4,17, drugi obuhvaća
5,12-17), dva prepletena izvješća o potopu (6 –
8). Nalazimo i dva izvješća o savezu s Abrahamom
u 15. i 17. poglavlju Postanka, a također je vidlji-
vo da se dva puta govori kako je otjerana Hagara
i tri puta o Abrahamovim nevoljama sa Sarom u
stranoj zemlji.
7. 2. Jahvistička predaja
Nemoguće je razumjeti uzroke stilskih razli-
kosti u Petoknjižju bez podsjećanja na povijesne
okolnosti u prostoru njegova nastanka. Poslije smr-
ti kralja Salomona i skupštine u Šekemu oko 931.
židovska se država podijelila. Južno kraljevstvo
ili Judu vodi Roboam, a Sjevernim kraljevstvom
Izraelom gospodari Jeroboam.
Jahvistička predaja nastaje na jugu, vjerojatno
su tekstovi koji joj pripadaju redigirani oko 1000.
pr. Kr., u doba kralja Salomona. Ova škola tako
sređuje starije usmene pripovijesti i prerasta u vr-
stu nacionalnoga epa za kraljevstvo judejske ze-
mlje.252 Evo nekih dijelova koji potječu iz jahvi-
stičke predaje, koju znanstvenici označuju kao J.
Postanak 2,4-3,24: d rugo izvješće o stvaranju,
Adam i Eva, izgon iz Edena
Postanak 4: Kajin i Abel
Postanak 6,1-8: pokvarenost ljudi i sam poče-
tak pripovijesti o Noi
252
Usp. Jenks: 479 (ABD 2: 479).
137
7. Petoknjižje
Postanak 11,1-9: Babilonska kula
Postanak 15: Jahve obećava Abraha­mu savez
Postanak 18: Abraham kod hrasta u mjestu
Mamreu s tajanstvenim posje-
titeljima koji obećavaju po-
tomstvo; Abraham posreduje
za pravednike u Sodomi
Stilemom ćemo ovdje držati jezičnu odrednicu
koja stvara estetsku vrijednost.253 Podrazumijeva
se dakako opetovnost jezičnoga obilježja, a jasno
je da sama estetska vrijednost ovdje naglašenije
djeluje usporedno s teološkim, političkim i zemljo-
pisnim uvjetima. Jahvistička predaja (J) ima ove
stileme:254
1) Ime božanstva redovito je tetragram, dakle
JHVH ili jhvh po čemu je predaja i dobila ime
te oznaku J. Sretna je podudaranost što su tek-
stovi redigirani u Južnom kraljevstvu koje se
uz to još i zvalo Judeja. Učestalost imena u
različitim gramatičkim oblicima nalaziva je u
konkordancijama.255 Ime se u prijevodima če-
sto piše kao Jahve ili u engleskom Yahweh, a
engleska je preslovidba tetragrama, ili četvero-
slova, YHWH/ yhwh.
2) Ime planine na kojoj je Mojsije dobio ploče re-
dovito biva Sinaj.
3) Bog je predstavljen u ljudskom obličju i s ljud-
skim oznakama, uočljiv je dakle niz antropo-
morfizama. JHVH – zvat ćemo ga ovdje katkad
Jahve – izravno govori s Adamom i s Evom,
pravi im odjeću od krzna, a Noi pomaže i tako
što mu zatvara arku, pa i miriše Noine žrtve.
Božanska moć iz J predaje izravno i smjelo
utječe na zbivanja u povijesti. Božja je nadna-
ravnost, njegova transcedencija, vidljiva u za-
branjenom voću i nedostižnosti neba pri gradnji
253
Usp. Molinié: 94.
254
Usp. Friedman, Richard Elliot: 609 – 616 (ABD 6:
609–616).
255
Usp. Vojnović: 443 – 471. Riječ je o nezaobilaznoj
knjizi za hrvatske bibličare.
Biblija kao književnost
kule.256 Bog je u ovoj predaji neizmjerno jači
od čovjeka i po tome je od njega različit.
4) Učestalo se javljaju igre riječima.257 U poglavlju
o stilističkim učincima ovih figura spomenuli
smo izraze za golotinju i lukavstvo iz Postanka
2,25 i 3,31. Igra s Izakovim imenom također je
već tumačena: văttṣḥăq śārā, nasmija se Sara,
kaže se u 12. retku 18. poglavlja. Uskoro ime
djeteta za koje Sara nije vjerovala da će se ro-
diti biva upravo jṣḥāq, dakle dijete dobiva ime
s korijenom u riječi smijeh.
5) Samo u jahvističkoj predaji javlja se izraz za
bol, tugu, s korijenom ‘ṣb što je ‘āṣăḇ u trećem
licu m. r. perfekta. Tako i Josip govori svojoj
braći ’ăl-tē‘āṣḇû, ne tugujte (Post 45,5).
6) Eufemizam za spolni odnos s glagolom leći,
hebrejski je korijen škb, a treće lice jednine
muškoga roda u qalu perfekta šāḵăḇ. Riječ se u
ovom značenju prema Friedmanu Elliottu javlja
13 puta i od toga 11 puta u jahvističkoj preda-
ji.258 Izraz dolazi u pripovijesti o Lotu i kćerima
(Post 19,33) i u pripovijesti o Izaku i Rebeki u
Geraru (Post 26,10). Dvije iznimke odnose se
na pripovijest o dogovoru Lee i Rahele glede
noćnoga boravka s Jakovom (Post 30,15-16).
7) Zemljopisne i povijesne oznake iz judejske ze-
mlje bivaju pozitivne, one iz Sjevernoga kra-
ljevstva katkad negativne. U jahvističkoj pre-
daji Abraham prebiva u mjestima Hebronu
i Mamreu (Post 13,18; 18,1). Hebron je bio
glavni grad judejskoga, Južnoga kraljevstva, te
rodno mjesto Zadoka, velikoga svećenika za
Davida i Salomona.
Znakovit je opis kako su Jakov i njegovi sino-
vi zauzeli grad Šekem. Naime se kraj toga mje-
sta u Jakovljevu kćer Dinu bio zaljubio Hivijac
koji se također zvao Šekem. Uzeo ju je silom, a
djevojčina braća Šimun i Levi nakon lukavstva
poubijali su za osvetu sve muškarce u gradu, a
256
ZGB: 1177.
257
Usp. Friedman, Richard Elliott: 611 (ABD 6: 611).
258
Friedman, Richard Elliott: 610 (ABD 6: 610).
138
žene i djecu odveli u roblje. Događaj se zbio u
doba patrijarha, moglo je to biti između 1750. i
1700. godine pr. Kr. Tekst koji događaj opisu-
je nastao je poslije, vjerojatno oko 930. pr. Kr.
Šekem je tada, znači kad je spis nastao, bio glav-
ni grad Sjevernoga kraljevstva, Izraela, koje se
odvojilo od Južnoga kraljevstva upravo oko 930.
godine. Opisom nasilja njegovih stanovnika, isti-
na u događaju koji se imao dogoditi davno, očito
se napada i na Šekem u doba nastanka teksta.
Patrijarh Jakov pred kraj života poziva svoje
sinove pa im govori što će ih snaći u kasnije
vrijeme (Post 49,1). Riječ je o odredbi prven-
stva i time nasljednika. Jakov kaže za prvoro-
đenca Rubena da se ističe snagom, ali je poput
vode nabujao i ne će imati prvenstva. Šimun i
Levi obilježeni su time što su im mačevi oruđa
nasilja, a Jakov – točnije pisac ovoga teksta –
podsjeća i na masakr u Šekemu. Judu, suprot-
no opisanomu, samo hvali: Judo! Tvoja braća
slavit će te; / svagda ti je šaka na šiji dušmana
/ sinci oca tvoga tebi će se klanjat / (…) / Od
Jude žezlo se kraljevsko, / ni palica vladalačka
od nogu / udaljiti neće (Post 49,10).
U jahvističkoj inačici pripovijesti o Josipu bra-
ta od smrti spašava Juda (Post 37,26-27). Tako
pisac, ili kazivač, želi svoje judejsko pleme i
svoje južno područje prikazati boljim od osta-
lih.
U jahvističkoj pripovijesti o uhodama iz Knjige
Brojeva (13 – 14) Mojsije šalje uhode da po-
gledaju upravo buduću zemlju Judina plemena.
Nadalje, pozitivan iskaz donosi Kaleb, koji će
dobiti zemlju u judejskoj zemlji, i to oko grada
Hebrona.
8) Usmeni prijenos nije isključen ni iz jedne od
predaja koje ćemo prikazati, ali je istaknut u
jahvističkim tekstovima. Bog koji je likom sli-
čan čovjeku, ali je ipak moćan po svojim za-
branama i kaznama te stoga nedostižan, zatim
izravnost pripovijesti i glasovni učinci upuću-
ju na pripovjedače koji su se izravno i usmeno

obraćali slušateljima. Njihova su kazivanja po-
slije skupljena, redigirana i konačno usklađena
s drugim predajama.
7. 3. Elohistička predaja
Elohistička predaja oblikovana je u Sjevernom
kraljevstvu, i to prije pada koji se zbio 721. g. pr.
Kr. Ima i pretpostavki koje postanak ove predaje
smještaju u ranije doba, pa idu sve do kraja X. st.
pr. Kr., čime se vremenski približuju redakcijama
J predaje.259 Elohističku predaju teže je identifici-
rati nego jahvističku. Znanstvenici elohističku tra-
diciju označuju slovom E, a uz ostale pripadaju
joj ovi dijelovi:
Postanak 20: Abraham i Sara u Geraru
Postanak 21,8-20: Izakovo rođenje, Hagara
otjerana
Postanak 21,22-34: Abraham i Abimelek u
Beer Šebi
Postanak 22,1-14: Bog kuša Abrahama – žr-
tva na Moriji
Postanak 32, 23- 33: J a k o v l j e v a b o r b a s
Bogom
Postanak 41: Josip u Egiptu, faraonovi
sni
Izlazak 1,15-22: Nevolje Hebreja u Egiptu
Izlazak 2,1-15: Mojsije bježi u zemlju
Midjan
Izlazak 24,1-2; 24, 9-11: Mojsije i izabrani Izraelci
s Bogom
Izlazak 32,1- 6: Zlatno tele
Izlazak 32,15-20 Savez raskinut – ploče
razbijene.260
259
Usp. Jenks: 479 (ABD 2: 479).
260
Popis je dan prema ZGB: 1178 i Jenks: 481 (ABD 2:
481).
139
7. Petoknjižje
Stilemi elohističke predaje
1) Ime božanstva redovito je ’lōhm, ali samo
do Mojsijeva doba. Nakon teofanije u gorućem
grmu, i izjave po kojoj božanstvo imenuje sebe
Ja sam koji jesam i JHVH, ova predaja rabi to
ime. Kaži Izraelcima ovako: Jahve, Bog va-
ših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, i Bog
Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime do-
vijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.
(Izl 3,15.)
2) Elohistička predaja rabi ime Horeb za planinu
na kojoj se zbivaju bogojavljenja. Drugo je ime
iz ove predaje brdo Božje. Tako je i u prije opi-
sanoj teofaniji: Goneći tako stado po pustinji,
dođe do Horeba, brda Božjega (Izl 3,1). 261
3) Bog se otkriva u snovima, a tako se javlja i
onima koji nisu Izraelci ili njihovi predci,
Abimeleku i faraonu. Abrahamu se javlja na
Moriji kao anđeo. Tijekom borbe u Penuelu
Bog se Jakovu, istina, prikazao kao čovjek, ali
ipak noću.
Božja je volja prema nekim tumačima elohi-
stičke predaje vidljiva i po Urimu i Tumimu.262
Riječ je o dvama dragim kamenima prikazani-
ma prvi put u opisu svećeničkoga ruha iz 28.
poglavlja Izlaska (Izl 28,30). Imali su značenje
odgovora »da« i »ne«, a korijeni su riječi po-
vezani s pojmovima svjetla i cjelovitiosti, pa i
nedužnosti.
4) Za E predaju važan je izraz o strahu od Boga
ili strahu Božjem.263
Abraham uzvrati: Zbilja sam mislio da nema
Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi
ubiti zbog moje žene (Post 20,11).
261
Brdo Božje: hăr hālōhm.
262
Usp. ZGB: 1178
263
Usp. Jenks: 480 (ABD 2: 480). Hrvatska teologija ima
izraz strah Božji (usp. Léon-Dufour: Rječnik biblijske
teologije: 1271–1274). Izraz označuje i odanost Bogu,
pobožnost (Jona 1,9). Riječ je o strahu pred Bogom,
koji Bog ulijeva i kojemu je Bog sadržaj.
Biblija kao književnost
Ne puštaj ruku na dječaka – reče – niti mu
što čini! Sad evo znam da se Boga bojiš, jer
nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga (Post
22,12). Hebrejski je izraz ovdje k jrē’ ’lōhm.
Na sličan se način Boga boji i Jakov nakon sna
o ljestvama kojima se uspinju i silaze anđeli u
Betelu (Post 28,16-17). Josip je također bogo-
bojazan čovjek (Post 22,18). Jitro svjetuje svo-
jemu zetu Mojsiju da si nađe sudce pomoćnike
među ljudima koji se boje Boga, a uz to mrze
mito (Izl 18,21).
Govoreći o strahu Božjem, E predaja tako ističe
i probleme krivnje, što je vidljivo i u pripovije-
sti o Abimeleku, koji ipak nije dotaknuo Saru
(Post 20, 6).
5) Predaja je usredotočena na četiri bitna izrael-
ska pretka: Abrahama, Jakova, Josipa i Mojsija.
Prema Alanu Jenksu, ove četiri osobe prika-
zane su prorocima koji svoje objave dobivaju
u snovima ili u vizijama.264 Abrahamu se Bog
obraća u ukazanju za duboka sna, u mraku pu-
nom jeze, u kojem među polovice žrtvovanih
životinja dolazi zadimljen žeravnjak i zublja
(ovaj pisac drži ulomak 15,1-6 dijelom E pre-
daje). Mojsije dobiva poziv u pripovijesti s tr-
novim grmom (Izl 3,4b). Jakova i Josipa Bog
zove u snovima. Tragovi elohističkih stilema
tako se vide i u pripovijesti o proroku Bileamu/
Baalamu/ iz Brojeva. Iako nije Židov, Bog mu
stavlja u usta ono što mora govoriti i drugo ne
može kazivati (Br 22,38). Mojsije želi da cijeli
narod postane proročkim, pa da Bog izlije na
njega svoga duha (Br 11, 29).
6) Abraham, Mojsije i Josip pokazuju svoju snagu
bivajući u blizini kraljevskih osoba ili faraona.
Kraljevstvo se u E predaji redovito vidi kao
ustanova koja bi mogla nanijeti zla.265 Abraham
se sreće s Abimelekom i skoro gubi suprugu,
a Mojsije se sukobljuje s faraonom. Josip, čini
se, biva iznimkom, ali i on tek naknadno stje-
264
Usp. Jenks: 480.
265
Usp. Jenks: 480.
140
če milost u očima faraonovim. Kraljevska moć
koja je prenesena na Josipa prijeti njegovoj bra-
ći kad ih Josip optužuje da su ukrali pehar.
7) Stavljajući naglasak na proroke, elohistička
predaja pokazuje i oprez prema svećeničkomu
stališu. Opreka svećenika i proroka vidljiva je
u podijeljenim ulogama koje imaju Mojsije i
Aron. Tako elohističkoj predaji pripada i dio
Izlaska koji govori o zlatnom teletu. Glede
zlatnoga teleta valja iznijeti i povijesni poda-
tak. Slične su se figure pojavile u gradovima
Danu i Betelu, na sjeveru, ubrzo nakon podje-
le Salomonova kraljevstva na sjevernu i južnu
državu. Iz podatka se može zaključiti da je E
predaja također oblikovana vrlo rano, u X. st.
upravo u doba podjele.
8) Zemljopisne i povijesne oznake redovito su is-
punjene dobrim stajalištima kad govore o sje-
vernim područjima i osobama s toga područja.
Jakob se bori s Bogom kraj mjesta koje će na-
zvati Penuel (Post 32, 31). Grad Penuel iz-
gradio je poslije kralj Sjevernoga kraljevstva
Jeroboam I., što doznajemo iz Prve knjige
Kraljeva 12,25.
Prikazujući kako su braća prodala Josipa, elo-
histički pisac govori da je brat Ruben, koji je
dobio posjede na sjeveru, spasio život Josipu
(Post 37,20-22). Sjetimo se da je u jahvističkoj
tradiciji to bio Juda.
U opisu posljednjih Josipovih dana patrijarh
predviđa da će se njegovi potomci vratiti u
Izrael: Bog će vas se doista sjetiti i tada po-
nesite moje kosti odavde (Izl 50,25). Josip je
bio otac Efremov i Manašeov, prethodnika sje-
vernih plemena. Držalo se da je Josipov grob
u Šekemu, koji je bio glavni grad Sjevernoga
kraljevstva.266
Junačka uloga proroka Jošue, Mojsijeva na-
sljednika, istaknuta je u elohističkoj predaji.
Jošua je bio više povezan sa sjevernim područ-
jem.
266
Friedman, Richard Elliott: 613 (ABD 6: 613).

Grad Šekem biva po elohističkoj predaji mir-
nim putem kupljen (Post 33,18), a ne osvojen i
uništen kako to sugerira jahvistička predaja.
7. 4. Deuteronomistička predaja
7. 4. 1. Vrijeme i mjesto nastanka
Dok su jahvistička i elohistička predaja ispre-
pletene poglavito u prvim dvjema knjigama
Petoknjižja, deuteornomistička je jasna u cijeloj
knjizi Ponovljenoga zakona. Po grčkom nazivu za
drugi zakon, predaja je nazvana deuteronimistič-
kom i dobila je oznaku D.
Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu:
Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu. I
Hilkija dade knjigu Šafanu koji ju je pročitao (2 Kr
22,8). Znanstvenici se slažu u tome da je otkrive-
na knjiga današnji Ponovljeni zakon. U godini smo
622., kad u Judeji vlada kralj Jošija. Sama je knji-
ga bila izgubljena ili skrivena za kralja Manašea,
koji je nasiljem uvodio asirski kult jer je i bio asir-
ski vazal.267 Ako je knjiga Ponovljenoga zakona u
Jošijino doba pronađena, morala je biti napisana
prije, možda u doba kralja Hezekije (716. – 687.
pr. Kr.). Teško je reći koji bi dijelovi pripadali već
tomu dobu, a koji su redigirani poslije.
Ključno je stajalište na vanjskom vjerskom pla-
nu, dakle u smislu obreda, jedinstveno mjesto pri-
nosa žrtava: Jahvu, Boga svojega tražite jedino na
mjestu koje je on odabrao, sred svih vaših plemena,
da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva; onamo
donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje dese-
tine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovolj-
ne prinose i prvine od svojega krupnoga i sitnoga
blaga (Pnz 12,4-5). Mjesto je moralo biti u Hramu u
Jeruzalemu.268 Zapisano nije lako pomiriti s iskazom
iz Izlaska: Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu
267
ZGB: 1192.
268
Usp. ZGB 1187., zabilježba uz 12,2.
141
7. Petoknjižje
mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice,
svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakom mjestu
koje odredim da se moje ime spominje, ja ću doći k
tebi da te blagoslovim. (Izl 20,24.)
Uskoro će kralj Jošija uz pomoć proroka Jere­
mije poduzeti vjersku obnovu. Ona je uključivala
i odanost Bogu u činu koji je zahtijevao prestanak
štovanja drugih bogova, poput Baala i Ašere (2 Kr
23). Govoreći izravno: njihove su se svetinje uni-
štavale: Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima
su narodi koje ćete protjerati iskazivali štovanje
svojim bogovima. (Pnz 12,2.)
Ponovljeni zakon sadržava stajališta onoga
svećenstva koje je sa sjevera bilo prognano na-
kon pada Sjevernoga kraljevstva 721. godine pr.
Kr.269 Richard Elliott Friedman drži da je sredi-
šte djelatnosti ovih svećenika, prije progona, bio
grad Šilo.270 Harrington misli da je narativni dio
Ponovljenoga zakona, naime tri Mojsijeva govo-
ra, nastao znatno poslije, u doba prije sužanjstva
i nakon njega.271
Knjiga formalno biva niz Mojsijeviih govora koji
tumače Izraelcima dva bitna nauka. Prvi govori kako
je narod izbavljen iz egipatskoga ropstva uz presud-
nu Jahvinu pomoć, a drugi uči kako je Izraelcima
nadalje živjeti po Jahvinim naredbama. Propisuju
se zakoni, bogoslužje i odnos prema siromašnijima.
Ponovljeni zakon ima negativno stajalište pre-
ma Aronu. Spominje ga samo dva puta: opisuje ot-
pad sa zlatnim teletom i konstatira njegovu smrt.
Riječ je o sukobu s drugim svećenstvom, onim
koje je izvorno bilo s juga, koje je tvrdilo da samo
Aronovi nasljednici, a ne svi pripadnici Levijeva
svećenstva, mogu biti pravi svećenici. Upravo će
južno svećenstvo biti temelj četvrte predaje o ko-
joj ćemo govoriti poslije.
Sjeverno podrijetlo pisca ili pisaca Ponov­ljen­
oga zakona pokazuje se u završnom Mojsi­jevu
blagoslovu. Prvi blagoslov dobiva u jednom retku
269
Usp. ZGB 1178.
270
Usp. Elliott Friedman: 615 (ABD 6:615).
271
Harrington: 141.
Biblija kao književnost
Ruben, koji je povezan sa sjevernim područjima i
najstariji je sin Jakovljev. Juda dobiva blagoslov
nakon njega i jedan redak. Josip, koji je bio sa sje-
vera, dobiva pet ekstatičnih redaka punih superla-
tiva (33,13-17).
Ponovljeni zakon presudno je djelovao na pisce
ili pisca Druge knjige Kraljeva, u kojoj je iznese-
no vrlo pozitivno stajalište prema judejskom kra-
lju Jošiji. Riječi po kojima nitko nije ustao poput
njega odnose se samo na Mojsija i Jošiju.
Slijedeći osnovne misli današnjega Ponovlje­
noga zakona, u ovo je doba provedena redakcija i
drugih knjiga koje ulaze u biblijski kanon: Jošua,
Suci, Samuel i, kako smo rekli, Kraljevi pisani su
deuteronomističkom rukom.272
7. 4. 2. Stilska obilježja
Obnova inzistira na osobnom odnosu vjerni-
ka i Boga:
Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te
preteška, niti je od tebe predaleko. Nije na nebe-
sima, da bi rekao: Tko će se za nas popeti na ne-
besa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vrši-
mo? Nije ni preko mora, da bi mogao reći: Tko
će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam
je objaviti da je vršimo? Jer Riječ je posve blizu
tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.
(Pnz 30,11-14.)
Iz teksta je vidljiva blaga slika Božja, barem
kad je riječ o odnosu prema izabranomu židov-
skomu narodu. Moshe Weinfeld govori o društve-
no- humanim nagnućima Ponovljenoga zakona.273
Donosimo još dva ulomka tipičina za Ponovlje­
ni zakon:
Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!
Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svo-
jim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.
(Pnz 6,4)
272
ZGB: 1277.
273
Weinfeld: 169 (ABD 2: 169).
142
Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste
vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo naj-
manji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu
kojom se zakleo vašim ocima. (Pnz 7, 8)
U oba se primjera riječ ljubav javlja u hebrej-
skom s istim korijenom. U prvom tekstu čitamo
v’āhăḇtā, zato ljubi. U drugom primjeru nalazi-
mo mē’ăhḇăṯ, jer vas je volio. Oba primjera svje-
doče i o velikom i hvale vrijednom domoljublju
židovskoga pisca.
Teološke, misaone i političke osnove deutero-
nomističke predaje mogu se ovako definirati:
1) JHVH je jedini Bog za Židove, druga se božan-
stva ne smiju štovati.
2) JHVH voli čovjeka i čovjek mora voljeti JHVH.
3) Njegova zapovijed nije daleko, nego je u ljud-
skome srcu.
4) Boga se u obrednom smislu štuje samo na jed-
nome mjestu.
5) Naklonjenost osobama sa sjevera.
S protumačenim stajalištima povezane su i leksič-
ko-stilske osobitosti:
1) učestala uporaba riječi ljubav
2) učestala sveza ovih riječi: mjesto, Bog, ime
(Pnz 12,11; 12,21; 14,23; 14,24; 16, 2)
3) izraz svim svojim srcem i svom svojom dušom
javlja se 9 puta, i to samo u deuteronimističkoj
tradiciji
4) izraz slušajte glas Gospodinov javlja se samo u
Ponovljenom zakonu, i to 12 puta.274
5) izraz ići za drugim bogovima ili štovati druge
bogove javlja se 13 puta, samo u Ponovljenom
zakonu275
6) učestale poveznice s dobom Jošijina kraljevanja
(već spomenuta sličnost u prikazu Mojsijevu u
Ponovljenu zakonu i u prikazu kralja Jošije u
Drugoj knjizi kraljeva).
274
Usp. Friedman, Richard Elliott: 610 (ABD 6: 610).
275
U XX. st. T. S. Eliot nazvat će svoju knjigu After
Strange Gods.

7. 4. 3. Nacionalni upiti
Moćna pozitivna čuvstva među prijateljima naš-
la su protustranu u moćnim negativnim osjeća-
jima prema neprijateljima. Ponovljeni zakon sa-
država dijelove koji pokazuju negativna stajali-
šta prema drugim narodima i njihovim vjerama.
Navedeni prikazi također pokazuju u posebnom
svjetlu velike izraze ljubavi između JHVH i
izabranoga naroda te Boga i pojedinih osoba u
Ponovljenom zakonu. Mjesta se daju podijeliti
glede a) uputa za rat i b) uputa za mir, a može
se nešto reći i o c) međuodnosu.
a) O teškim rečenicama pisao sam i u drugom
poglavlju ove knjige, u dijelu Nasilje u Starom
zavjetu. Mjesta sadržavaju poruke koje su ne-
prihvatljive sa stajališta današnjih zakona o ratu
i sa stajališta državnih uredbi. Sama praksa ra-
tova i stradanja civila u XX. stoljeću, i u prijaš-
njim vremenima, vrlo je podudarna biblijskim
opisima.
Kako je već rečeno, zanimljive su upute koje
je Mojsije, odnosno prema knjizi Jahve na
Mojsijeva usta, dao Izraelcima prije nego što
su osvajali Kanaan. Hetiti, Girgašani, Amorejci,
Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci po tim
su uputama morali biti posve uništeni: kad ih
Jahve, Bog tvoj preda tebi i ti ih poraziš, udari
ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima save-
za niti im iskazuj milosti. Ne sklapaj ženidbe s
njima, ne udaji svoje kćeri za njihova sina niti
ženi svoga sina njihovom kćeri; jer bi ona od-
vratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovi-
ma on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas
i brzo bi vas istrijebio. (Pnz 7, 2-4)
U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog
tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na ži-
votu, nego ih udari heremom, kletim unište-
njem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane,
Hivijce i Jebusejce. (Pnz 20, 16-17)
Nemoguće je proučavati knjigu, a ne znati
da sam Ponovljeni zakon ima i drukčije mi-
sli. Iznesene su upravo kao dio Mojsijeva bla-
143
7. Petoknjižje
goslova, izgovorena pred kraj njegova života:
Ipak ti ljubiš narode, / svi sveti njihovi u tvojoj
su ruci (Pnz 33,3). Misao bi mogla značiti da
su neki pripadnici prije nabrojenih naroda ipak
valjane, dapače svete osobe. Budući da Bog lju-
bi narode, teško je s moralne strane objašnjivo
zašto neki, a možda i svi koji žive na određenu
području, moraju biti uništeni.
b) Odnos prema stranim narodima spominje se
u mogućnostima boravka stranaca u Izraelu te
uvjetima primitka u Jahvinu zajednicu. Propis
o tome tko ne smije, a tko smije biti primljen
u Jahvinu zajednicu oštar je prema Amoncima
i Moabcima, a Egipćanina se smije primiti u
trećem koljenu (Pnz 23,1-9).
Također upravo Ponovljeni zakon kaže da je
Mojsije napisao ovaj Zakon, koji je predao si-
novima Levijim što su nosili Kovčeg saveza.
Naredio je da se Zakon čita svake sedme, opro-
sne, godine, i to na Blagdan sjenica. Valja ga
čitati kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve,
Boga tvoga, na mjestu koje on odabere. Mojsije
dalje kaže saberi sav narod – ljude, žene, dje-
cu i došljaka što bude u tvojim gradovima – da
čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega
pa da drže i vrše sve riječi ovoga Zakona (Pnz
31,12).
Znakovito je da knjiga misli na strance, toč-
nije došljake. To što će i oni slušati svetu ri-
ječ valja u ovom surječju shvatiti kao počast.
Primijenimo li stroge i današnje kriterije tole-
rancije, i ovdje bi se moglo reći sljedeće: od
stranaca se očekuje prihvat JHVH kao Boga i
samoga Zakona.
c) Prve upute o tome kako valja uništavati sve ne-
prijatelje u ratu za određenu zemlju i druge za-
povijedi po kojima valja pustiti nekim stranci-
ma da u miru žive u zemlji izraelskoj ne moraju
biti suprotstavljene. Dvije se različite odredbe
mogu odnositi na dva različita doba: vrijeme
rata, kad vlada borba, i vrijeme mira, kad su to-
lerantna stajališta učestalija. U miru bi po tome
Biblija kao književnost
bilo dopušteno biti tolerantnim prema određenu
broju stranaca. Uz to, oni koji žive s Izraelcima
kao da i nisu stranci jer su prihvatili izraelske
običaje, pa i njihovu vjeru. Jednako tako, nije
rečeno da su imenom došljaka obuhvaćeni uni-
štavani Hetiti, Girgašani i drugi kanaanski na-
rodi. Ukupnost poruka mogla bi se shvatiti i
tako da se neodređenu broju stranaca dopušta
živjeti na izabranu području, no to se ne odno-
si na veći broj niti na one koji bi zadržali svoju
vjeru.
Današnje države i njihovi narodi znaju da ne
mogu opstati dopuste li radikalan unos po-
sve drukčije kulture. S druge strane, nacional-
ne kulture obično cvjetaju ako znaju prihvatiti
nove spoznaje s različitih strana i prilagoditi ih
svojim probitcima.
Bilo bi pogrješno suditi cijeloj deuteronomistič-
koj predaji, i cijeloj Bibliji, na temelju prije na-
vedenih zapovijedi koje nalažu uništiti sve pri-
padnike drugih naroda. One svjedoče i o razvo-
ju koji je biblijska misao morala proći. Vidjeli
smo da i sâm Ponovljeni zakon ima drukčijih
zamisli. Levitski zakonik u dijelu 19,33 također
ima tolerantna stajališta, a tu je i cijela Knjiga
o Ruti. Posebno je u ovom smislu zanimljiva
knjiga proroka Izaije: A sinove tuđinske koji
pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime
Jahvino (…) njih ću dovesti na svoju svetu goru
i razveseliti u svojem domu molitve (Iz 56,6).
Novi zavjet govori o Bogu za sve narode, za što
je znakovit dio u kojem je Krist izliječio kana-
nejsku kćer u Luki 15,21-28.
Teška mjesta svjedoče i o vremenu u kojem su
židovska vjera i židovski narod doista bili ugro-
ženi i trebalo ih je braniti. Suprotno bi stajalište
bilo da ih mjesta nasilnim sredstvima ne brane.
Prvi bi sugovornik napomenuo da židovski na-
rod ne bi bio opstao ni poslije uspostave države
1948. da se nije borio.
U doba kad je Ponovljeni zakon mogao nastaja-
ti, svećenstvo koje je sa sjevera došlo u Judeju
144
svjedočilo je o teškim progonima koje su nad
Židovima počinili osvajači Asirci. Progonjeni
narod svoje je nezadovoljstvo izrekao opisom
događaja koji su se mogli zbiti davno prije.
S druge strane, netko bi mogao reći da su se
Asirci, a poslije i druge nasilne skupine, vlada-
li po uputama sličnim onima koje su Židovima
dane za progon Hetita, Amorejaca i Jebusejaca.
Današnjemu je čitatelju bitno da ovim opisima
ne opravdava naknadne zločine. Povijest sva-
kako valja poznavati.
7. 4. 4. Društveni upiti
Pripadnici Jahvine zajednice morali su prema
uputama iz Ponovljenoga zakona svake treće go-
dine iznositi desetinu od svojih prihoda pred vra-
ta kako bi blagovali oni koji su bili siromašni: Pa
neka dođe levit – jer nema udjela ni baštine s to-
bom – došljak, sirota i udovica, koji budu živjeli u
tvom gradu, i neka jedu i neka se nasite. Tako će
te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima
što ih tvoja ruka poduzme. (Pnz 14,28-29.) Milost
prema ljudima koji nemaju posjeda ovdje je uvjet
božanskoga blagoslova.
Jednako je tako propisano da ropstvo nije traj-
no, barem kad Hebrej biva rob Hebreju, pa su se
takvi robovi morali svake sedme godine oslobađa-
ti. Dapače, na odlasku ih je trebalo nadariti (Pnz
15, 12-15).
7. 5. Svećenička predaja i
Leviticus
7. 5. 1. Mjesto i vrijeme; dijelovi
Svećeničku predaju oblikuju oni jeruzalemski
svećenici iz Levijeva plemena koji ističu Aronovu
važnost. Riječ je o predaji koja potječe iz južnoga

kraljevstva. Prva redakcija ove predaje zbiva se
opet u doba Jošijine obnove oko 622.276 Konačna
je redakcija vjerojatno provedena i 200 godina na-
kon toga.
Svećenička je predaja najjasnije ozbiljena u
Levitskom zakoniku i starija je od njega samo-
ga. Baruch A. Levine smješta knjigu u doba eg-
zila ili nakon njega i dokazuje pretpostavku upo-
rabom riječi qāhāl, zajednica, koja označuje izra-
elsko društvo toga vremena.277 Dokaz postegzil-
ske naravi Levitskoga zakonika biva i dio 25,47
što govori o otkupu Izrealca koji bi u nevoljama
bio prodan strancu – situacija odražava položaj u
Izraelu u doba nakon progonstva, kad je pučanstvo
bilo miješano.278 Levine smatra da je Leviticus, kao
temeljni tekst svećeničke predaje, svakako nastao
poslije deuteronomističke predaje.
Jacob Milgrom, sa sveučilišta Berkeley u Kali­
forniji, upućuje na uporabu riječi ‘ăḇōḏāh, koja je
pred egzilom značila fizički posao i tako se rabi
u svećeničkoj predaji. Riječ je tek poslije dobila
značenje obredne službe. Tako je prema Milgromu
svećeničku predaju potrebno datirati prije egzila,
dakle prije 587. godine pr. Kr.279
Levitski zakonik najjasniji je ostvaraj svećeni­
čke predaje, ali njoj, uz ostale, dugujemo i ove
tekstove:
Post 1,1-2,4a: današnji uvod u Bibliju s pr-
vim izvješćem o stvaranju
Post 5: popis patrijarha prije Potopa
Post 6,9-22: prvo izvješće o Potopu
Post 23: grob patrijarha280
Izlazak 1,1-5: popis Izraelovih sinova koji
su ušli u Egipat.
276
Usp. ZGB 1178.
277
Usp. Levine: 319 (ABD IV: 319); autor je profesor eme­
ritus na New York University.
278
Usp. Levine 2003: 20/21.
279
Usp. Milgrom: 459 (ABD 5: 459).
280
Usp. Levine 2003: 17.
145
7. Petoknjižje
Komentari Zagrebačke Biblije tumače utjecaje
svećeničke predaje u redakciji dijelova iz Knjige
Brojeva.281 Riječ je o poglavljima 1 – 10 (popis
plemena, dužnosti Levijevaca, upute o svećenič-
kom blagoslovu…), zatim 15 – 19 (propisi o žrtva-
ma, prava i dužnosti svećenika i levita) i 28 – 30
(javno bogoslužje: svakodnevne žrtve, subotnje žr-
tve, žrtve na mlađak; žrtve na Blagdan beskvasnih
kruhova, Blagdan sjenica, Dan saziva, Dan pomi-
renja; dragovoljni zavjeti).
Levine nalazi svećeničku redakciju i u dijelo-
vima Ponovljenoga zakona,282 pa spominje i dio
31,23-30 (Nunovu sinu Jošui naloži: Ohrabri se i
budi odlučan! Jer ti ćeš uvesti Izraelce u zemlju
za koju sam im se zakleo. I ja ću biti s tobom!).
Prema ovom je istraživaču znakovit i ulomak
pružen pred kraj Ponovljenoga zakona s opisom
Mojsijeva groba: I ukopa ga on u dolini u zem-
lji nasuprot Bet-Peoru. Do dana današnjega nitko
nije doznao za njegov grob. Mojsiju bijaše sto i
dvadeset godina kada umrije. Oko mu nije osla-
bilo niti mu je snaga popustila. Izraelci oplakiva-
hu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana.
(Pnz 34,6-8)
Vidljivo je da spisi svećeničke predaje vole na-
brajati, stvarati popise i pružati propise, naglašeno
se služiti brojevnim oznakama te opetovati izraze
u pravilnim razmacima.
7. 5. 2. Obredi
Za svećeničku predaju znakoviti su sustavni po-
pisi – kako Božjih djela pri stvaranju, tako i patri-
jarha te konačno obrednih aktivnosti. Sam Levitski
zakonik obilježuju obredi i obredna pravila, time
izvanjski znaci vjere. U knjizi se podrobno opisu-
ju i žrtva paljenica (od krupne stoke, neka prinese
muško bez mane; Lev 1,3) i žrtva prinosnica (neka
281
Usp. ZGB: 1185.
282
Usp. Levine 2003: 11.
Biblija kao književnost
njegov dar bude od najboljega brašna; neka ga po-
lije uljem i na nj stavi brašna Lev 2,1).
Žrtve pričesnice ovako su opisane: Ako tko pri-
nosi žrtvu pričesnicu te ako prinosi mlado govedo
– žensko ili muško – neka je bez mane što prino-
si pred Jahvom. Neka stavi svoju ruku na glavu
svoje žrtve i zakolje je na ulazu u šator sastanka.
Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu
sve strane žrtvenika. Od žrtve, kao žrtvu paljenu,
neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što
je oko drobine; oba bubrega i loj što je na njima
i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega
s bubrezima izvadi. Zatim neka Aronovi sinovi te
dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom
koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva pa-
ljena Jahvi na ugodan miris. (Lev 3,1-5)
Poslije doznajemo kako se jela žrtva pričesni-
ca: Neke se pojede na dan kad je prinosite ili su-
tradan. Što preostane za prekosutra, neka se spali
na vatri (Lev 18,5).
Iz kratkoga je ulomka vidljivo da se dva puta
spominju Aronovi sinovi koji obavljaju obredne
dužnosti. Svećenička se predaja tako suprotstavlja
deuteronimističkoj, koja voli isticati da su svi sve-
ćenici iz Levijeva plemena ravnopravni.
Poslije će se žrtva pričesnica podijeliti na za-
hvalnicu i zavjetnicu (Lev 7,11-17). Zakonik ta-
kođer opisuje različite žrtve naknadnice i okajnice
– za velikoga svećenika, za glavara i za pojedinca
iz naroda, pa i za siromaha.
Leviticus spominje i dvanaest pogača koje se
prinose Jahvi svake subote i koje na svečanu mje-
stu blaguju Aronovi sinovi – broj je povezan s dva-
naest plemena, sama je hrana jedna od prethodnica
pričesti u kršćanstvu.
Glede obreda zanimljiv je također postupak s
dvama jarčevima, koji se postave pred Jahvu na
ulaz u Šator sastanka. Prvi se jarac prinosi kao
žrtva okajnica. A jarac na kojega je kocka pala
da bude Azazelu, neka se smjesti živ pred Jahvu,
da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi
Azazelu u pustinju (Lev 16,10) (…) Kad svrši
146
obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtve-
nika, neka primakne jarca živoga. Neka mu na gla-
vu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi
sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve
njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu,
neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čo-
vjekom. Tako će jarac na sebe odnijeti sve njiho-
ve krivnje u pusti kraj. (Lev 16,20-22) Krist je po
Kološanima prvorođenac svakoga stvorenja, pa je
ovaj jarac koji nosi krivnje naroda i Kristova slika
koji nosi krivnje cijeloga čovječanstva. Za razliku
od jarca koji odnosi grijehe Azazelu, Krist po kr-
šćanstvu slama Sotoninu silu svojom žrtvom i no-
šenjem grijeha čovječanstva. Azazel je mogao biti
samo demon.283 Zanimljivo je da nema znaka kojim
se jarcu što nosi grijehe oduzima život.
Poglavlje o obredima zaključit ćemo mišlju
koja ih nadahnuto prikazuje: obred je pjesništvo
vjere koje nas vodi to točke transcedencije.284
7. 5. 3. Čisto i nečisto
Pomoću pojmova čistoga i nečistoga dolazimo
do odrednice koja je po Jacobu Milgromu presud-
na za Levitski zakonik, a to su vrijednosti za koje
se knjiga zauzima. »Ono o čemu knjiga doista go-
vori jesu vrijednosti. One prevladavaju u svakom
poglavlju i u skoro svakoj rečenici. Mnoge će ova
tvrdnja iznenaditi, budući da prevladava stav kako
Levitski zakonik sadrži obrede, kakvi su žrtve i
popisi nečistoća. I to je istina: Leviticus raspravlja
o obredima. Ipak, u podlozi tih obreda poman će
čitatelj otkriti složenu mrežu vrijednosti što tvo-
re uzorak /model/ koji moramo slijediti u odnosu
prema Bogu i jedni prema drugima.«285
283
Dao je ime Bulgakovljevu liku koji služi vragu
Wolandu u Majstoru i Margariti.
284
Milgrom 2004:1 (prijevod D. S.).
285
Milgrom 2004: 1 (prijevod D. S.).

Zakon svetosti u poglavljima 17 – 27 jest i te-
meljni dio cijele knjige.286 Ovaj se materijal redo-
vito označuje slovom H. Suprotno tomu, dijelovi
1 – 16 više su određeni pripadništvom svećenstvu,
pa se i označuju kao P. Iznimka je poglavlje 11
s propisima o prehrani.287 Predaja H redigirat će
predaju P.
Sadržajno i tematski, drugi bitan dio Leviticusa
jesu zabrane koje tumače što je dopušteno i čisto, a
što je nedopušteno i blatno. Knjiga u 11. poglavlju
podrobno opisuje koje se kopnene životinje smiju
jesti: one koje preživaju i imaju razdvojene papke.
Time su deva, svizac i svinja proglašeni nečistima,
pa Židovi ne smiju jesti njihova mesa ni doticati
njihove strvine. Slijede i propisi za vodene životi-
nje, gmizavce, ptice i ostale krilate životinje. Dijeta
dopušta skakavce, cvrčke i zrikavce.
Sljedeća poglavlja govore o čistoći i nečistoći
glede bolesti kakve su osip i guba, ali se navodi i
kako spolnu čistoću moraju u određenim danima i
okolnostima održavati muškarci i žene.
Zanimljivom biva zabrana koja priječi blagova-
ti krv: Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam
vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred
pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispa-
šta za život. Zato sam kazao Izraelcima: neka nit-
ko od vas ne jede krvi; (Lev 17,11-12). Za kršćane
je, upravo suprotno, Kristova krv izvor vječnoga
života, pa ju blaguju.
Svetost bračnih odnosa uređuje 18. poglavlje:
oštro su zabranjeni rodoskrvrnuća, sodomija, ho-
moseksualnost i žrtve vlastite djece Moleku, koji
je bio bog susjednoga naroda Amonaca. Na teme-
lju popisa zala zaključujemo da su ona postojala u
doba kad je knjiga nastala. Kazne za ovakve grije-
he iznesene su u 20. poglavlju: Čovjek koji bi po-
činio preljub sa ženom svoga susjeda, neka se ka-
zni smrću, i preljubnik i preljubnica (Lev 20, 10).
Na život bez poroda osuđuju se oni koji bi legli sa
svojom strinom ili svastikom. Ovime se zapravo
286
Usp. Levine 2003: 21.
287
Usp. Levine 2003: 22.
147
7. Petoknjižje
određuju granice temeljne obitelji288 koja počiva na
poveznici jednoga muškarca i jedne žene.
Ključan zahtjev knjige dan je na početku 19.
poglavlja: Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog
vaš! Sjetimo se da je u elohističkoj predaji cijeli
narod mogao postati proročkim (Br 11, 29).
Milgrom navodi dva obilježje Levitskoga zako-
nika koja presudno utječu na sva njegova poglav-
lja. Borba protiv poganstva i politeizma isključila
je vraga i Sotonu. Zlo nije nikakvo posebno biće,
ono prebiva u čovjeku koji je nečist. U skladu s
rečenim nema ni traga magiji. Čovjek suobraća
(komunicira) s Bogom u obredima tako što mu
prinosi žrtve i sluša u svakodnevnu životu njegove
zapovijedi, točnije sve ono što sama knjiga nalaže.
Velika pozornost pridana čistoći i nečistoći po-
kazatelj je odnosa smrti i života: ono što je čisto
i sveto biva izvorom života.289 Stoga i izvori ne-
čistoće jesu upravo trupla, guba i ono što izlazi iz
genitalija. Budući da je život posebno nazočan u
krvi, ova se tekućina ne blaguje.
7. 5. 4. Blagdani
U tematskom smislu važan dio Levitskoga za-
konika jesu i dani svetkovina. Subota je sedmi
dan na koji je niz uobičajenih djelatnosti zabra-
njen jer se i Bog odmarao sedmi dan. Propisana
je i sedma godina, kad se zemlja morala odmarati.
Jubilejska godina slavila se kad bi prošlo sedam
puta po sedam godina, praktično svake pedesete
godine. Tada se ne sije i ne žanje, a Bog obećava
da će šesta godina dati dovoljno za tri godine (Lev
25,21). Bila je to godina u kojoj se proglašavalo
oslobođenje svim stanovnicima.
Knjiga navodi blagdan Pashe, u spomen izlaska
iz Egipta. Iz imena i simboličkoga značenja izla-
ska iz ropstva kršćani izvode dijelove predznače-
nja blagdana Uskrsa.
288
Usp. Levine 2003: 21.
289
Usp. Milgrom: 456 (ABD 5: 456).
Biblija kao književnost
Dan pomirbe, Jom Kipur, također je opisan u
Levitiskom zakoniku (23,26). Smisao je i u današ-
njih židova u tome da se čovjek pokaje za grijehe
protiv drugoga čovjeka i Boga. Ono što je poči-
njeno mora se okajati kako bi Bog odredio čovje-
ku bolji usud u godini koja dolazi. Toga dana va-
lja postiti i ne smije se obavljati posao, a tko bi to
kršio, sâm Bog bi ga istrijebio iz naroda. Zapravo
se Blagdan slavio desetoga dana sedmoga mjeseca,
koji se zvao tšr, što zahvaća naš rujan i listopad.
Mjesec je u židovskom društvu prvi u građanskom
smislu i sedmi u vjerskom.
7. 5. 5. Pravda za sve: stranci i
siromasi
Levitski zakonik može biti zamoran današnje-
mu čitatelju kad opetuje obredne propise i zabrane.
Obredi žrtvenoga klanja životinja i opisi iznutrica
teško se povezuju s današnjim vjerskim ritualima,
koji ipak imaju u ovdje opisivanoj starini prethod-
nike za kršćanstvo i korijen za židovstvo.
Međutim, nalazimo u Levitskom zakoniku i
izjave koje pokazuju socijalnu osjetljivost. Rečeno
je bilo vidljivo već u opisu žrtava koje mogu pri-
nositi i manje imućni. Čitamo i ovakve upute: Kad
žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokra-
ja svoje njive; niti pabirčite ostatke poslije svoje
žetve. Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po
svom vinogradu palih boba, nego ih ostavljaj siro-
tinji i strancu (Lev 18,10).
Levitski zakonik navodi i to da se plaća djelat-
niku ne smije zadržavati: Ne iskorišćuj svoga bli-
žnjega niti ga pljačkaj! Djelatnikova zarada neka
ne ostane pri tebi do jutra (Lev 19,13).
Nalazimo i zahtjeve za pravdom prema svim
stališima: Ne budi pristran prema neznatnome, niti
popuštaj pred velikima (Lev 18,15).
U ovoj je knjizi herem također spomenut (Lev
27,28). Nijedno ljudsko biće koje bude heremom
148
– prokletstvom – udareno ne smije se otkupljivati,
mora se smaknuti.
Ipak, duh tolerancije pokazuje i uputa o odnosu
prema strancima: Ako se stranac nastani u vašoj
zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama
boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga
kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipat-
skoj zemlji. (Lev 19,33)
Opći je zakon izrečen nešto prije: Ljubi bližnje-
ga svoga kao samoga sebe (Lev 19,17).
7. 5. 6. Sadržaj knjige
Pokušat ćemo knjigu približiti i sažetim pregle-
dom njezina sadržaja.
I. Žrtveni obrednik (žrtva paljenica, prinosnica,
pričesnica, okajnice; naknadnice i okajnice;
svećeničke dužnosti pri žrtvama)
II. Posveta, prava i dužnosti svećenika (obred po-
svećenja, nastup u službu…)
III. Obredna čistoća i nečistoća (životinje kao hra-
na, zdravstveni propisi o gubavcima, spolnoj
nečistoći muškarca i žene…), veliki Dan po-
mirbe
IV. Zakon svetosti (svetost ženidbenih odnosa – za-
brane incesta, sodomije i sličnih djelatnosti; za-
brana krađa, prijevara, propisi za pomoć siro-
masima; svetost i tjelesna besprijekornost sve-
ćenika; svetkovine – sveti dani)
7. 5. 7. Lingvostilistička obilježja
Spisi nastali u svećeničkoj predaji mogu se pre-
poznati po nizu stilema:
1) Svećenička tradicija ne poznaje anđele.
2) Nema životinja koje govore.
3) Nema antropomorfizama u Božjem prikazu.
4) Nema riječi milosrdnost (korijen rḥm) i milost
(korijen ḥnn).
5) Riječ prorok strana je svećeničkoj tradiciji.

6) Trinaest puta ponavlja se riječ plemenski
vođa, ili glavar, nāś’
7) Riječ zajednica, ‘ēḏāh, opetuje se više od sto
puta.
8) Mjera zvana lakat, ’ămmāh, ponavlja se 55
puta u svećeničkoj predaji.
9) Izraz šator sastanka, ’ōhĕl mô‘ēd, ponavlja se
u svećeničkoj predaji na više od dvije stoti-
ne mjesta; srećemo ga samo tri puta u elohi-
stičkoj predaji, nikad u deuteronomističkoj
i jahvističkoj.
10) Ponavljaju se izrazi oganj je dolazio ispred
Jahve, plodite se i množite, pao je na lice.
11) U svećeničkoj predaji samo Aronovi nasljed-
nici jesu pravi svećenici, a u drugim preda-
jama svećenici su svi pripadnici Levijeva
plemena.
12) U Levitskom zakoniku učestalo se spominju
Aron i njegovi sinovi.290
13) Javljaju se popisi i ponavljaju izrazi u pravilnu
razmaku (I reče Bog… I reče Bog… Post
1) koji podsjećaju na opetovnost postupaka
u obredima.
Riječ milosrđe ujedno označuje maternicu, što
je răḥăm i rĕḥĕm, i uz to je poetizirano ime za dje-
vojku (Suci 5,30). Svećenici su mogli biti isklju-
čivo muškarci, pa je izočnost ove riječi sukladna
tomu.
Glede samoga oblika kojim se propisuju zako-
ni, dobro je opet podsjetiti na apodiktične i kazui-
stične zakone, koje sam nešto podrobnije tumačio
u dijelu o zakonodavstvu, u poglavlju o žanrovi-
ma. Donijet ćemo još jedan primjer apodiktično-
ga zakona: Ne obraćajte se na ništavila! Ne pravi-
te sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš!
(Lev 19,4.)
Leviticus poznaje i kazuističnih zakona: Ako
bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za dru-
goga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena,
treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobod-
na. (Lev 19,20.)
290
Usp. Friedman, Richard Elliott: 610 (ABD 6: 610).
149
7. Petoknjižje
Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare
da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okre-
nuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz nje-
gova naroda. (Lev 20, 6.)
7. 6. Odnosi između predaja
Uputit ćemo i na razliku u dvama izvješćima o
stvaranju. Sam je današnji početak Biblije ostva-
ren u svećeničkoj predaji. Vidljiva je snažna te-
žnja za demitologizacijom mezopotamskih izvora,
pa Bog stvara svijet ni iz čega, nema ni primisli
o mitološkim bićima, nego nalazimo tek spomene
ponora nad kojim lebdi duh. Donosimo razlike iz-
među dvaju izvješća o stvaranju svijeta i čovjeka
s početka Postanka:
Svećenička predaja Jahvistička predaja
Podjela po danima Nisu imenovani dani
Svemirska razina Samo zemlja
Čovjek vlada svijetom Čovjek zadužen za
Eden
Žena stvorena kad i Muškarac je nastao
muškarac prije žene, a ona iz
njega
Životinje prije čovjeka Čovjek prije životinja
Nema imena stvorenjima Svi nose imena
Govori samo božanstvo Govore Bog, muška-
rac, žena i zmija
Bog čini sedmi dan svetim Bog zabranjuje odre-
đeno jelo291
Samo ako poznajemo sve četiri predaje, može-
mo razumjeti i međusobnu ironiju. Jeremija je bio
duboko povezan s deutorenomističkom tradicijom.
291
Usp. Gabel, Wheeler, York: 106/107.
Biblija kao književnost
Ovaj prorok u svojoj knjizi rabi tipične izraze iz
svećeničke predaje – ali u rugalačkom surječju:
A kad se u one dane namnožite i narodite u svoj
zemlji – riječ je Jahvina – više se neće govoriti
»Kovčeg Jahvina saveza« i nitko neće na nj misli-
ti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti
ga ponovno graditi. U to će se vrijeme Jeruzalem
zvati »Prijestolje Gospodnje«; i svi će se narodi u
njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće
tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.
(Jr 3, 16-17.)
U Jeremije ima i otvorena prkosa prema
Levitskom zakoniku: Ja ništa ne rekoh ocima va-
šim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom
zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.
Ovo im ja zapovjedih: Slušajte glas moj, pa ću
ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. (Jr 7,22)
Prorok se poziva na Levitski zakonik 7,37, zna-
či na knjigu koja, kako je već rečeno, ne voli isti-
cati proroke. Jeremija, s jedne strane, rabi ono što
bi se danas nazvalo intertekstualnost, pa i autore-
ferencijalnost, s time što bi doslovniji prijevod ter-
mina self-reflexivity, koji bi govorio da tekst raz-
mišlja o svojem položaju u odnosu prema drugome
tekstu, bio i točnijim. No, s druge strane, u dobu
kad piše Jeremija, svijest o ukupnosti onoga što je
danas Biblija, pa ni hebrejska Biblija, nije bila to-
liko jaka kao što je danas: ovdje se jedna preda-
ja ironijom bori protiv druge. Kanon nije bio do
kraja definiran i stoga se pojedini njegovi dijelovi
mogu i sudarati.
7. 7. Spajanje
7. 7. 1. Načini spajanja
U Petoknjižju nalazimo tragove uredničkoga
posla, oznake koje upućuju na to da su prvotno
razjedinjeni dokumenti naknadno spajani.
a) Epanalepsa ponavlja riječi ili sintagme, ali iz-
među dvaju ponavljanja dolazi umetnuti dio.
150
U Izlasku Mojsije kaže Jahvi: Kad me Izraelci
nisu slušali, kako će me, spora u govoru, slu-
šati faraon! (Izl 6,12.) Slijedi genealogija gla-
va domova izraelskoga naroda, koja završava
s Mojsijem i Aronom: To su oni isti Mojsije i
Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipat-
skome, da pusti Izraelce iz Egipta. Poslije toga
čitamo drugi dio epanalepse u kojem Mojsije
opet govori: Spor sam ja u govoru. Kako će me
faraon poslušati? (Izl 6,30)292
b) Pomirujuće izreke
Dvije tradicije katkad bivaju suprotstavljene
glede mjesta i vremena. Redaktor je stoga mo-
rao uvoditi izraze koji će pomiriti dva stajališta.
Primjer je u Postanku i povratku Jakovljevu iz
Harana293 u Kanaan. Jahvistička i elohistička
predaja kazuju da se vratio najprije u Šekem,
a onda otišao u Betel. Došavši tako iz Padan
Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji
je u zemlji kanaanskoj, i podigne šator pred
gradom (Post 33,18). Poslije čitamo: Jakov sti-
gne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj.
(…) (Post 35,6) Ondje se Jakovu godinama pri-
je javio Bog u snu u kojem su se anđeli uspi-
njali i spuštali ljestvama.
Svećenička predaja preuzima slijed i u 35,9 go-
vori da se Bog javio Jakovu kad je došao iz
Padan Arama, što je čudno jer je već prije opi-
sano da se vratio i živio u zemlji – o tom se
govori od kraja 33. poglavlja i u cijelom 34.,
s opisom događaja u Šekemu. Stoga je rečeni-
ci u svećeničkoj predaji dodan izraz opet: Bog
se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan
Friedman, Richard Elliott: 617 (ABD 6: 617).
292
293
Haran je bio na području današnjega mjesta Şanlıurfa
u Turskoj, blizu granice sa Sirijom. Ime mjesta
vjerojatno je izvedeno iz akadske riječi harranu koja
je značila »put«. Ime grada ne valja brkati s imenom
čovjeka koji se zvao Haran i koji je bio Terahov sin te
Abramov i Nahorov brat. Haranova su djeca Lot, Jiska
i Milka. Haran je živio i umro u gradu Uru Kaldejskom
(Post 11,27-29). Ime čovjeka Harana u hebrejskom je
vjerojatno povezano s hā hār, planinom.

Arama, te ga blagoslovi. (Post 35,9.) Riječ
»opet« dodaje prvomu davnomu bogojavljenju
još jedno.294
c) Izrazi koji uokviruju /framing devices/
Uočljiva su tri izraza iz dokumenata koji nisu
u cijelosti ušli u Petoknjižje. Rasuti su po pete-
rim knjigama i poslužili su kao spojevi četiriju
predaja. Prvi je izraz Ovo je povijest Adamova
roda (Post 5,1) / Ovo je povijest Noinih sino-
va (Post 10,1) / Ovo su potomci Šemovi (Post
11,10). Hebrejski je izraz za potomke, odnosno
pretke, potomke i njihovu povijest tôlḏōṯ.
Drugi je izraz faraon ukruti svoje srce (Izl
8,32), koji uokviruje pripovijesti o zlima nad
egipatskom zemljom, sam izlazak i događaje
oko Crvenoga mora.
Treći izraz kazuje o postajama Izraelaca na
putu izlaska i danas je najčešći u Brojevima
33: Iz Ramzesa krenuše u prvom mjesecu (…)
Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno
more. (…) Iz Kadeša krenuše te se utaboriše na
brdu Horu (…).
Istraživači navode da neki spojevi pokazuju
sličnost sa svećeničkom, P predajom, te spo-
minju Br 15,1-31 i 29 – 30. U oba se dijela na-
brajaju obredne žrtve i blagdani. Znakovito je
da se ne spominje šator Saveza, jer njega nije
bilo u Drugom hramu, znači nakon eksodusa.
Upravo je to vrijeme kad su četiri predaje mo-
gle biti spojene u jedinstvenu cjelinu.
7. 7. 2. Moguća povijest samoga
spajanja
Negdje oko 1100. pr. Kr., u doba sudaca nastaje
usmena predaja povezana s prvim pripovijestima –
ta je predaja vjerojatno zapisana oko 1000. godine
pr. Kr. U dobu smo kraljeva Davida i Salomona
na jugu, riječ je o J??? predaji.
294
Usp. Friedman, Richard Elliott: 617 (ABD 6: 617).
151
7. Petoknjižje
Kojih stotinjak godina nakon toga zapisana je
na sjeveru predaja koja je kazivala iste pripovi-
jesti o istim junacima. Pošto je Sjeverno kraljev-
stvo palo 721. godine, prognanici su ove tekstove
donijeli na jug. Urednik, vjerojatno sam južnjak,
spojio je dvije predaje u spis koji možemo nazvati
JE. Predaja J bila je temelj, a predaja E služila je
za popunjavanje praznih mjesta.295
Tijekom vjerske obnove za kralja Jošije 622.
upravo nađen tekst D predaje dodan je prijašnjemu
JE spisu, pa je nastalo ono što znanstvenici ozna-
čuju kao JED. Nakon ove redakcije u deuterono-
mističkom se stilu nastavilo pisati, pa su nastale
Knjige o Jošui i Druga knjiga Kraljeva, a o tom
sada ne ćemo razglabati.296
Nakon povratka iz babilonskoga izgnanstva,
znači negdje u petom stoljeću pr. Kr., konačno je
redigirana i posljednja, svećenička predaja koja je
dodana dokumentu JED kako bi nastalo ono što
se može označiti s JEDP. Sam je redaktor pripa-
dao jeruzalemskomu svećenstvu, levitima koji su
isticali Aronovo prvenstvo. Većina je znanstveni-
ka složna u tome da je rečeni urednik, koji je po-
vezao, kratio i štogod dopisao mogao biti netko iz
Ezrina kruga. Ako je djelovala skupina pisaca, sve
je mogao voditi sam Ezra.297
7. 8. Pripovijesti
o patrijarsima:
Abraham i Sara
7. 8. 1. Povijesna utemeljenost
Julius Wellhausen objavio je 1895. godine knji-
gu Uvod u izraelsku povijest
295
Usp. Gabel, Wheeler, York: 112.
296
Usp. JR: 10–11; pretpostavke o Hexateuchu dodale
bi Petoknjižju Jošuu i početak Sudaca; pretpostavke
o Tetrateuchu odvojile bi Ponovljeni zakon i povezale
ga s velikom poviješću koja bi završavala s Knjigama
Kraljeva.
297
Usp. Friedman, Richard Elliott: 618.
Biblija kao književnost
/ Prolegomena zur Geschichte Israels /. Za
Abrahama kaže da ga je teško tumačiti. »Rečeno
ne znači da ga u takvim okolnostima možemo dr-
žati povijesnom osobom; vjerojatnije bi bilo da je
dio umjetničkoga nasljeđa.«298
Grad Nuzi nalazio se na rijeci Tigrisu u današ-
njem Iraku. Arheološka istraživanja na tome mje-
stu počela su u dvadesetim i tridesetim godinama
XX. stoljeća. Grad je bio nastanjen akadskim sta-
novništvom, a zatim je postao jednim od upravnih
središta naroda koji se u današanjem engleskom
naziva Hurrian. Narod je povezivan s Horijcima
spomenutim u Post 14,6 te s Jebusejcima. 299
Pronađene pločice pisane klinastim pismom smje-
stive su u petnaesto i četrnaesto stoljeće pr. Kr.
Dokumenti su pisani akadskim narječjem s jakim
utjecajem hurijskoga, a iz njih se mogu doznati po-
datci o društvenom ustroju, gospodarstvu, zakono-
davstvu i vjeri hurijskoga naroda.
Pripovijest o Abrahamu ima nekoliko dijelo-
va koji podsjećaju na podatke iz nađenih teksto-
va.300 Abraham je bio bez djece pa je očito posvo-
jio Eliezera Damaščanina koji će mu biti nasljed-
nik (15,2). U gradu Nuziju roditelji bez djece po-
svajali su robove.
Sluškinja Hagara rodila je Abrahamu dijete
koje bi imalo pravo nasljedstva jer bi se na određen
način računalo kao Sarino. Pošto je Sara ipak rodi-
la Izaka, nasljedstvo pripada njemu (Post 16; Post
21,1). Hurijske pločice prikazuju takve događaje,
s pravim nasljednikom koji je rođen nakon djete-
ta koje je na svijet bila donijela zamjenska majka.
Abraham je predstavaljao Saru kao sestru u
Egiptu i Geraru – ona je prema pripovijesti doista
bila njegova polusestra. Korisno je ipak znati da
su se ženske osobe u Nuziju znale posvajati kao
298
Navedeno prema Millard: 36 (ABD 1: 36), / a free
invention of unconscious art /.
299
Usp. Reed: 652 (ABD 3: 652).
300
Usp. Morrison: 1161 (ABD 4: 1161). Svi su primjeri
dani prema tome izvoru. Na mreži se mogu naći
podatci i na adresi www. Biblearcheology.org.
152
sestre, i to kako bi dobile višu razinu priznatosti.
Tako su postojali ugovori o sestrinstvu i od njih
odvojeni ugovori o udaji.
Grad Mari također je mjesto prvorazrednih ar-
heoloških otkrića.301 Kultura je u njemu postojala
još od petoga tisućljeća, a većina pronađenih pisa-
nih spomenika odnosi se na doba prije konačna po-
raza; naime, grad je oko 1760. osvojio Hamurabi.
Tekstovi su pisani akadskim jezikom.
Na temelju navedenih spisa te vlastitih istraži-
vanja nomadskih kultura oko XX. stoljeća pr. Kr.,
Albright je glede kruga pripovijesti oko Abrahama
zaključio da »nema puno sumnji u njihovu temelj-
nu povijesnost«.302
Ovaj je zaključak, izrečen 1973. godine, iza-
zvao protutvrdnje. Drukčija su stajališta zastupa-
li T. L. Thompson303 i John Van Seters.304 Po nji-
ma Amorejci, povezivani s gradom Nuzijem, nisu
oko 2000. pr. Kr. napali Kanaan, što bi vjerojatno
umanjilo mogućnost prijenosa obavijesti i običa-
ja. Nadalje, Abrahamove pripovijesti prema ovim
znanstvenicima pripadaju dobu egzila. Pronađene
su također usporednice događaja oko Abrahama s
događajima iz prvoga tisućljeća pr. Kr., što bi na-
padalo znatno starije podrijetlo osnovnih događaja.
Dokumenti iz gradova Nuzija i Marija te dru-
gi dosad pronađeni izvanbiblijski izvori ne pruža-
ju nepobitne dokaze o životu i događajima osoba
301
Vodio ih je od 1933. André Parrot; usp. Margueron i
Durand: 525–536.
302
Prema Millard: 37 (ABD 1: 37).
303
Thomas Thompson rođen je u Detroitu 1939. i odgajan
kao katolik. Nije mogao doktorirati s temom o
povijesnosti patrijarha u Tübingenu, gdje ga je vodio
Joseph Ratzinger; poslije je stekao doktorat na Temple
University Philadelphia (summa cum laude). Nije
nalazio sveučilišni posao u SAD-u, ali je uspio predavati
na École Biblique u Jeruzalemu. Djelovao je na projektu
UNESCO-a o palestinskim imenima gradova, a
njegova je kritika dearabizacije imena bila u određenim
krugovima loše primljena. Godine 1993. počeo je
predavati na sveučilištu u Kopenhagenu, na kojem je
postao emeritus, a uzeo je i dansko državljanstvo.
304
Prema Millard: 37 (ABD 1: 37).

iz Abrahamovih pripovijesti. Međutim, društve-
ni ustroj podudaran u Bibliji i pronađenim doku-
mentima dopušta pretpostavke o stvarnu postoja-
nju osoba i mogućnost povijesne jezgre događaja.
Sa stajališta teorije književnosti, ovdje se može
govoriti o postupcima bliskim novohistorističkim
interpretacijama, koji analiziraju književne tek-
stove u sklopu kulture određena razdoblja.305 U
Londonu su u Shakespeareovo doba kradljivcima
odsijecane ruke, pa su krvavi vođeni ulicama do
mjesta na kojem će ih pogubiti – u drami Titus
Andronicus Lavinia završava odsječene ruke i je-
zika.306 Djelo tako oponaša zbilju, ali ju naravno
nadograđuje novim podrobnostima i preuzete po-
datke stavlja u svoj sustav. Ako su u doba patri-
jarha djelovali običaji slični onima iz pripovijesti
o Abrahamu i Izaku, znači da su i osobe patrijarha
iz naracija mogle biti utemeljene na stvarnim oso-
bama. Kako je to u nizu drugih umjetničkih nara-
cija, pripovijesti su mogle biti usustavljene pomoću
žanrovskih pravila, ovdje saga, te pomoću danas
teško provjerljivih osobnih događaja i nadahnuća
pripovjedača.
7. 8. 2. Imena
Abraham se najprije zvao Abram i to je ime
značilo »otac je uzvišen«. Pošto je s njim sklo-
pio savez, JHVH izabranomu čovjeku daje ime
Abraham (17,5), a značenje te riječi biva »otac
mnoštva«.307 Glavni ženski lik također mijenja ime.
Prva je inačica Saraj, śārăj, što u hrvatskom obično
biva Saraja, a značenje bi moglo biti »moja kra-
ljevna«. Ime Sarah, hrvatski Sara, Abrahamova su-
pruga i polusestra dobiva također nakon obećanja
saveza, i ono znači »kraljevna«.308 U oba je sluča-
ja promjene imena vidljiv pokret od povezanosti s
305
Usp. Šporer: 24.
306
Usp. Greenblat: 178 – 179.
307
Millard: 39 (ABD 1: 39).
308
Usp. Yee: 981 (ABD 5: 981).
153
7. Petoknjižje
užim i obiteljskim krugom prema širemu područ-
ju koje bi moglo utjecati na znatno mnogobrojniju
zajednicu. »Otac je uzvišen« i »moja kraljevna«
podrazumijevaju odnos prema jednomu čovjeku ili
obitelji, a »otac mnoštva« i »kraljevna« kao da se
odnose na šire zajednice. Druga su imena dobive-
na upravo nakon obećanja neobično velikoga broja
potomaka: Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz
tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. (17,6) Iako
je spomen kraljeva u prethodnoj rečenici vjerojat-
no odraz doba u kojem je zapis nastao, pa veliča
i židovskoga vladara određena doba, spojnica s
imenima oca mnoštva i kraljevne biva otvorenom.
Promjena imena protagonista izraz je pripovijesti
koja je zapravo most između dviju vrsta osoba u
Postanku. Prve su prije svega izabrani pojedinci,
poput Noe, a drugu predstavlja Mojsije koji je oči-
ti vođa naroda. Abraham je most između jednih i
drugih. On je Izraelov djed i tako pravi predak, pa
mu Židovi i danas govore Abraham otac naš.
7. 8. 3. Uzorak temeljne pripovijesti
Govoreći o romanima, Forster tumači dva te-
meljna uzorka / pattern / njihovih pripovijesti.
Engleski umjetnik i teoretičar drži da romani mogu
imati prije svega simetričan oblik, pa nalikuju na
pješčani sat.309 Riječ je o uzorku u kojemu se po-
četni i završni dijelovi naracije u bitnomu podu-
daraju ili se razlikuju u smislu oprečnosti koje se
dopunjuju.
Drugi je Forsterov uzorak nalik na verige ili
točnije put sudionika u staromu plesu Lancers –
glavni lik stalno upoznaje nove osobe i prolazi
kroz nove događaje. Vidjet ćemo kako se ova dva
uzorka u pripovijesti o Abrahamu ostvaruju i do-
punjuju.
309
Usp. Forster: 134.
Biblija kao književnost
7. 8. 4. Osobe i »verige«
Iako starozavjetna pripovijest o Abrahamu nije
roman, u njoj nalazimo uzorak »veriga«. Abraham
naime na svom putu katkad sreće nove osobe, a
katkad one koje je otprije poznavao ulaze u sredi-
še interesa pripovjedača, dok druge gube na sna-
zi. U pojedinim situacijama različite osobe proživ-
ljavaju slične događaje – kako je to s faraonom i
Abimelekom.
Za ulazak novih osoba dovoljno je pogleda-
ti ženske likove s kojima protagonist ima djecu.
Točno je da Saraj odnosno Sara uvelike vlada na
ovome području. Manje važne pratilice, i događaji
oko njih skupljeni, ipak djeluju: Hagara mu rađa
Išmaela, a Ketura će mu, poslije Sarine smrti, ro-
diti Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka
i Šuaha. Ove osobe u usporedbi sa sinom Izakom,
i dijelom Jišmaelom, nisu osobito važne jer im
pripovijest daje malo prostora – a i to što je dano
nema osobite umjetničke snage jer nema prikaza
moćnih osjećaja.
Uputno je ispitati odnos pokreta između
Abrahama i drugih likova. Sâm Bog ili Božji iza-
slanici u pravilu dolaze k Abrahamu: Melkisedek
mu donosi kruha i vina, Trojica pokraj hrasta u
mjestu Mamreu pružaju vijest o sinu koji će se
roditi. Naravno da nalazimo iznimke: pokreti oko
molbe za pravednike u Sodomi bivaju složenima.
Abraham polazi s ljudima do Sodome, a Bog kaže
da ide dolje kako bi vidio je li stvarno situacija u
gradu toliko opaka. Onda doznajemo da Abraham
stoji pred JHVH (18,22), a u idućoj mu se rečeni-
ci primaknuo. Abraham također putuje tri dana do
Morije kako bi žrtvovao Izaka.
Suprotno prikazanomu, osobe koje nisu uže po-
vezane s Bogom Abraham redovito sreće pošto on
dolazi k njima: tako ide faraonu zbog gladi, a po-
slije kralju Abimeleku u Gerar.
Glede osoba, korisno je podsjetiti da same oči-
ce veriga katkad bivaju začudno sličnima. Kako
smo navijestili, Abraham predstavlja Saru sestrom
i u Egiptu i u Geraru, a dva vladara ipak ju nisu
154
ni taknuli jer ih je bio upozorio sâm Bog. Utjecaj
dviju predaja nije zanemariv u ovakvim zgodama.
7. 8. 5. Put, mjesta i »verige«
Glavni topos puta i životni put Abrahamov prati
ustroj veriga. Riječ je o nomadu koji će svojim ži-
votom povezati rubove pravoga interesa biblijskih
pisaca uopće. Dolazi iz Ura Kaldejskoga, daleko
na babilonskom istoku u odnosu prema Obećanoj
zemlji. Ključni događaji u životu zbivaju mu se u
Kanaanu, budućem Izraelu, a dospijeva i do Egipta
na krajnjem zapadu. Za uzorak veriga važno je to
da nema povratka u Ur Kaldejski.
Bitno je naravno da nema povratka na vjeru
Abrahamovih predaka jer mu je otac Terah slu-
žio druge bogove.310 JHVH sada nepovratno biva
u središtu. Put iz Ura i put na Moriju jesu puto-
vi veće povezanosti sa središnjim bićem Biblije.
Ključni se događaj Abrahamova života naime zbio
na Moriji, mjestu koje je po predaji ujedno dio sa-
dašnjega Jeruzalema.
Sam je put jasno izrečen na početku Abra­
hamove pripovijesti. Poslije iskaza da je podigao
spomenik između Betela i Aja čitamo da kreće na
jug: od postaje do postaje Abram se pomicao pre-
ma Negebu (12,9). Pošto dospije u Egipat i vraća
se u Negev, opet čitamo sličan iskaz, samo sa su-
protnim smjerom: Od postaje do postaje iz Negeva
je išao do Betela, do mjesta na kojem je bio po-
stavio šator. (13,4) Unutar Kanaana Abraham će
putovati uglavnom smjerom sjever – jug – sjever
– jug. Praotac svih Izraelaca, Abraham tako svo-
jim putovima spaja izraelsku zemlju, što pripovi-
jest rado ističe, pa time ostvaruje dio svoje domo-
ljubne dužnosti.
Kad se odijelio od Lota, naselio se Abraham
pokraj hrasta u mjestu Mamreu, što je opet na jugu
u Hebronu, kako poslije uči sam tekst (13,18). Za
borbe s četvoricom kraljeva, uzrokovane napadaom
na Lota, progonit će neprijatelje sve do Dana na sje-
310
Izravno rečeno u Jošua 24,2.

veru, a uskoro se spominje da je neprijatelje progo-
nio sjeverno od Damaska. Teško je ne vidjeti želju
pripovijesti da istakne granice židovskih interesa –
u namjere samoga pripovjedača ne možemo ulaziti.
U prikazu Abrahamovih putova možemo naći i
trag puta smjerom istok – zapad unutar Kanaana.
Kad mu dolaze tri tajanstvena posjetitelja, pro-
tagonist je kraj hrasta Mamre (18,1). Boravi i u
Sodomi, koja je istočno od Mamre i Hebrona, i
kraj te Sodome moli Boga da poštedi moguće pra-
vednike (18,16-33). Abraham se nakon razgovora
vraća u svoje mjesto, koje nažalost nije imenova-
no (18,33). Abraham i Sara borave i u Geraru, koji
je bio u filistejskoj zemlji na zapadu od Mamre –
ondje će patrijarh predstavljati suprugu kao sestru.
Konačno, grob supruge Sare i grob Abrahamov
jesu u špilji Makpeli, nasuprot Mamri, a pismo
kaže da je to danas u Hebronu (23,19). Pojedini
događaji i pravci putova mogu imati jasne sime-
trične oznake, no same početne i završne točke, Ur
i Hebron, bitno se razlikuju.
Očice veriga ovdje će biti povezane sličnim
događajima žrtve, obećanja potomstva i zemlje
– ili jednostavno rečeno suobraćajem s Bogom.
Žrtvenik mu podiže između Betela i Aja (12,8;
13,4), Savez je sklopljen u 15. poglavlju, a središ-
nja je žrtva na Moriji.
7. 8. 6. Subverzija
ili dopuna:
simetrične oznake
U cijelome Abrahamovu životu biva očit put
iz Ura do Hebrona i put od drugih bogova preda-
ka prema jednomu Bogu. Ipak imamo i na razini
veleustroja pripovijesti niz putova s jasnim sime-
tričnim preljevima.
Biblijska pripovijest pri svojem kraju uči da je
Abraham prenio sav svoj imutak na Izaka, a sino-
vima suložnica pruža samo darove – i uz to ih šalje
na Istok, daleko od sina Izaka u istočni kraj (Post
24,6). Sam istočni kraj nije podrobnije opisan ni
određen. No, manje bitni Keturini sinovi odlaze iz
Svete zemlje dok su im otac i djed k njoj prilazili.
155
7. Petoknjižje
Ur Kaldejski i naznačeni istočni krajevi nisu, ili ne
moraju biti, iste zemlje, no oba su područja istoč-
no u odnosu prema Kanaanu. Usporednost i dje-
lomična simetričnost bivaju i u tome što je iz Ura
zapravo pošao Abrahamov otac Terah, a na istok
odlaze Abrahamovi sinovi. Izravan predak i skupni
potomci imaju slabu ulogu u protagonistovu živo-
tu. Vjerojatno je pisac htio istaknuti Izakovo pr-
venstvo i podsjetiti na izgon iz raja te izgon Kajina,
koji je također morao poći istočno do Edena (Post
4,16). Postupak je sada znatno blaži jer nema teš-
koga prokletstva i sama se riječ izgon ne spominje.
Simetrija unutar putova po Kanaanu djeluje i
u opetovnosti putova po prikazanu pravcu koji od
sjevera vodi na jug, odatle opet na sjever te opet
na jug. Pravci sjever i jug naglašeni su spomenom
dvaju hrastova sa sličnim imenima na sjeveru i na
jugu. Odmah poslije dolaska u Kanaan Abraham
stiže do Šekema i hrasta Moreh (ili More). (12,6)
Na jugu boravi kraj hrasta Mamre koji je nasuprot
Hebronu (14,13; 18,1; 23,19). Kraj prvoga podiže
žrtvenik i prima obećanje da će njegovim potomci-
ma dati tu zemlju. Kraj drugoga hrasta opet dolazi
obećanje potomstva. Imena su hrastova očito gla-
sovno slična, iako je značenje vjerojatno posve ra-
zličito. Ime Moreh tumačilo se značenjem učitelja i
streličara. Riječ Mamre dovedena je u vezu s hetit-
skim miu-mar što je značilo »prijatelj, suvez, prija-
teljstvo«, a to bi odgovaralo hebrejskom značenju
obližnjega mjesta Hebrona. Drugo značenje riječi
Mamre moglo bi biti određeno južnokanaanskom
besjedom mr’ koja je označavala ugojeno tele.
Simetriju nalazimo i u prikazu puta oko središ-
nje žrtve na Moriji. Prije žrtve spomenuta je Beer
Šeba, a nakon žrtve opet imamo spomen toga mje-
sta – narav boravaka biva promijenjenom, o čemu
ćemo još govoriti.
7. 8. 7. Vremenski luk događaja
Put je bitan i po vremenskom luku. Abrahamu
je sedamdeset i pet godina kad ga Bog osobno
zove u Haranu i odatle šalje na put u zemlju koju
Biblija kao književnost
će mu pokazati (12,4). Patrijarh umire u dobi od
175 godina (25,7). Okrugli broj 100 koji označu-
je puninu311 tako pokazuje da je i životni put bio
besprijekoran.
7. 8. 8. Temeljna pripovijest kao saga
Samu je pripovijest najjednostavnije prikazati
pomoću motiva bitnih za sagu, no ciklus, naravno,
taj ustroj na nizu mjesta dopunjava ili znatno mi-
jenja. Bibličari su krug događaja oko Abrahama u
smislu oblika već tumačili kao sagu.312 Gunkel je
izdvojio manje dijelove pripovijesti, za koje je vi-
dio da imaju usmeno podrijetlo, a držao je da su
spojene u skupine također u obliku saga.313
Jolles piše književnoteorijsku studiju o jedno-
stavnim oblicimakakvi su mit, legenda i predaja.
Teoretičar govori o predaji, koja se uz ostalo ostva-
ruje u sagi, no upravo nju povezuje prije svega s
islandskim i šire germanskim krugom. Ovdje ne
ćemo praviti naznačenu razliku između predaje i
sage. Govoreći o predaji, koju smatra jednim od
osnovnih jednostavnih oblika, Jolles se također do-
tiče pripovijesti o Abrahamu.314
Radi preglednosti, pružit ću opet bitne dijelove
predaje, odnosno sage, prema Jollesu:
a) duhovna zaokupljenost – obitelj, pleme, krv-
no srodstvo315
311
Usp. Badurina 548; Chevalier – Gheerbrant: 640. Drugi
ovdje navedeni izvor kaže da stotina »individualizira
dio cjeline koja je i sama dio veće cjeline« te dodaje
da je »stotina dio cjeline u cjelini, mikrokozam u
makrokozmu, koji izdvaja i individualizira neku osobu,
skupinu i bilo koju zbiljnost u cjelini.«
Za broj 100 usp. i Izl 27,9 i Mt 18,12.
312
Usp. Fewell, Gunn: 1023 (ABD 4: 1023); ovaj autor
poziva se na Gunkelova tumačenja.
313
Usp. Millard: 36 (ABD 1: 36).
314
Usp. Jolles: 83.
315
Usp. Jolles: 71, 72.
156
b) osoba – otac i izvanbračni
sin
c) predmet – d vor roda, očev
mač, obiteljsko
blago
d) jezična gesta – k letva 316, zavada,
osveta.317
a) Obitelj se pokazuje važnom već pri prvom spo-
menu Abrahamova imena, koji je dio prikaza
genealogije obitelji. Ovo je povijest Terahova.
Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran; a
Haranu se rodio Lot. (Post 12,27)
Vodeći par u tumačenoj sagi zaokupljen je obi-
telji i krvnim srodstvom na više načina. Oni su
sami vrlo bliski rođaci jer je Sara Abrahamova
stvarna polusestra (Post 20,12). Sara je u godi-
nama i nije plodna, što zaoštrava upit nasljed-
nika. Dapače, već u drugom spomenu Sarajinu
istaknuto je da je ona nerotkinja i dodano kako
nije imala nasljednika (Post 12,30).
Sara međutim također začne, i to poslije ta-
janstvena posjeta trojice kraj hrasta Mamre.
Oni Abrahamu kazuju da će Sara začeti iako
je u nje prestalo ono što biva kod žena (Post
18,11). Zagonetna trojica jesu Bog sam ili su
Božji izaslanici. Tako je vidljivo da u tkivo
sage biva unesen bitan biblijski element: nad-
naravno biće koje presudno djeluje na sve do-
gađaje. Pripovijest o Abrahamu i Sari po ovom
se simbolu umrežuje u niz biblijskih pripovije-
sti o nerotkinjama koje na kraju ipak rađaju, i
to vrlo bitnu djecu.318
Nevolje povezane s obitelji javljaju se i kad
Abraham odlazi u Gerar (od Hebrona do Gerara
biva više od 50 km zračne crte), gdje predstav-
lja Saru kao sestru i daje ju kralju Abimeleku.
Opis iz 20. poglavlja Postanka jasno, previše
316
Usp. Jolles: 77.
317
Usp. Jolles: 76.
318
Usp. dio knjige Žanrovi u Bibliji, Podžanrovi naracije,
Pripovijesti o rođenju.

jasno, kazuje da ju Abimelek nije ni taknuo jer
ga je sam Bog upozorio što se zbiva.
b) Izvanbračni sin kao bitan motiv sage nazočan
je u pripovijesti o Abrahamu dva puta izravno
i još jednom neizravno. Kad sluškinja Hagara
rađa Abrahamu sina Jišmaela, Hagarina oholost
i Sarina ljubomora tjeraju izvanbračnoga sina i
majku mu u pustinju. Bog ih ipak nije napustio
i kraj izvora u pustinji anđeo Gospodnji tješi
Hagaru. Motiv suparnice nazočan je u biblij-
skim pripovijestima o rođenju gdje se sukoblju-
ju Ana i Penina, u Prvoj knjizi Samuelovoj, te
u odnosima Lee i Rahele.
Na kraju same pripovijesti vidljivo je da
Abraham ima sinove i s Keturom, no oni su
samo sinovi suložnica, i zapravo bivaju protje-
rani, kako je bio protjeran i Jišmael.
Sara u 21. poglavlju rađa pravoga nasljednika
– ali već u idućem dijelu Bog kuša Abrahama
i traži od njega da mu žrtvuje sina, dakle je
riječ o novoj prijetnji za obitelj. Izak je jedi-
ni pravi sin svojih roditelja Abrahama i Sare i
jedini zakoniti sin Abrahamov. Dapače i samo
Božanstvo kazuje da mu Abraham nije uskratio
svoga sina jedinca (22,12). Čini se, međutim,
da božanstvo prešutno postavlja upit koji bi u
obzoru sage mogao govoriti o tome da je Izak
prije svega Božji dar, da ne pripada u cijelosti
Abrahamu. Ako nije izvanbračni sin, a ono jest
došao na svijet nakon očite Božje milosti. Ona
je dala dijete ženi i muškarcu u kasnim godi-
nama, a ženi je uz to bila prestala mjesečnica.
Sve upućuje na to da Abraham i Sara takvo što
sami ne bi mogli izvesti ili, recimo ovako: bo-
žanska je milost bila veća nego pri začeću niza
druge djece.
c) Treći element, predmet u kojem se stječu sil-
nice važne za sagu, nije toliko očit u naraciji o
Abrahamu i Sari. Držim da bi ovaj simbol iz
predaje saga o Abrahamu mogla ozbiljiti prije
svega u nizu žrtvenika koje podiže Abraham.
Nakon Božjega poziva, obećanja saveza i do-
157
7. Petoknjižje
laska u Šekem, kraj hrasta s imenom Moreh,
Abram podiže žrtvenik (Post 12,7). Žrtvenik
je podignut i u krajini s imenom Morija (22,9)
kad je Abraham prema Božjoj uputi htio žrtvo-
vati sina Izaka. Tom je prigodom Bog također
obećao savez. Imena Morija, mōrjjāh i Moreh,
môrĕh vjerojatno opet imaju različite etimolo-
gije. U pučkoj etimologiji Morijah je poveza-
na s korijenima tetragama, JHVH i s glagolom
vidjeti, rā’āh. Davila drži da je to netočno te da
je stvarno značenje nepoznato.319 Abraham je u
samoj pripovijesti nazvao brdo »Jahve provi-
đa«. Ime Moreh povezivano je, kako smo go-
vorili, sa značenjima učitelja, vrača i streliča-
ra.320 Nedvojbeno je da dva mjesta žrtvenika
nose zvukovno slična imena. Ako i jest riječ
o slučajnosti na razini jezikoslovlja, znakovita
je na razini naratologije. Dodajmo ovoj uspo-
rednosti imena Moreh i Morija sličnost imena
hrasta Moreh kraj Šekema i hrasta Mamre kraj
Hebrona, što smo tumačili.
Blago je također nazočno u pripovijestima o
Abrahamu. Budući da je on stočar, u popisu
vrijednosti stečenih u Egiptu prevladavaju ži-
votinje: Abramu pođe dobro zbog nje; steče on
stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, ma-
garica i deva. (12,16).
Pri podjeli između Lota i Abrama, knjiga opet
na prvome mjestu spominje animalne znakove:
Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i
zlatom (Post 13,2). Božje obećanje o bogat-
stvu Abrahamovih potomaka u Šekemu među-
tim govori o cijeloj zemlji: jer svu zemlju što
je možeš vidjeti dat ću tebi i tvojem potomstvu
zauvijek (Post 12,15).
Tijekom vojne četvorice velikih kraljeva (Post
14,1-16) također nailazimo na blago. Pobjednici
su u Sodomi uzeli Lotovo blago i njega zaro-
bili. Abraham skuplja svoju postrojbu od 318
319
Usp. Davila: 905 (ABD 4: 905).
320
Usp. Hunt: 904 (ABD 4: 904).
Biblija kao književnost
ljudi, progoni otimače svojega nećaka i vraća
sve blago.
Oznake pravoga doma teže nalazimo na počet-
ku jer ova saga govori o nomadima. Abram bo-
ravi u Šekemu, postavlja šator između Betela i
Aja. Kod hrasta Mamre dolaze mu tajanstvena
trojica. Boravio je i u Egitpu, a u zemlji fili-
stejskoj bio je pridošlica. Izgleda kako je Beer
Šeba mjesto trajnijega boravka: tamo se nai-
me nastanjuje nakon žrtve na Moriji. Konačno,
Sarin grob biva u Makpeli, nasuprot Mamri,
kraj današnjega Hebrona.
d) Kletva je spomenuta u pripovijesti o Abrahamu
i povezana je s blagoslovom, kako je to i inače
često u Bibliji.321 Blagoslivljat ću one koji te /
blagoslivljali budu, / koji te budu kleli, njih ću
/ proklinjati (Post 12,3).
Za teološka i ekleziološka tumačenja bitan je
bio i blagoslov svećenika Melkizedeka (14,19).
On je bio svećenik Boga svevišnjega, ali je i
kralj u Šalemu. Čitatelja može frustirati jer ni-
šta ne doznajemo o njegovu podrijetlu, pa ni o
tome gdje mu je kraljevstvo. Ime njegova mje-
sta blisko je Jeruzalemu, pa ima pretpostavki
po kojima je Melkisedek ustanovio neku vrstu
svetišta u gradu. Njegovo je osobno ime pisa-
no sa spojnicom, što kao da navješćuje titulu.322
Dobrohotnost ove kraljevske osobe biva iznim-
kom u pripovijesti u kojoj se kraljevstva redo-
vito prikazuju kao veličine koje prijete. Tako
je Melkizedek suprotnost faraonu i Abimeleku
te poraženomu Kedor-Laomeru.
Melkizedekov svećenički aspekt za kršćanstvo
je vrijedan jer on iznosi kruha i vina. Nije izre-
čeno da nosi hranu za cijelu Abrahamovu voj-
sku. Poslanica Hebrejima razvit će misao pre-
ma kojoj je Melkizedekov svećenički red viši
od Levijeva – koji će doći tek s dvama kolje-
nima nakon Abrahama – i zapravo je navještaj
321
Usp. poglavlje o žan rovima i dio o kletvama i
blagoslovima.
322
Usp. Kugel: 153.
158
Kristova svećeništva. Levijevo će svećeništvo
biti nasljedno i jasno će voditi natrag upravo
do Abrahama, a ne do Melkizedeka. Abraham
mu daje desetinu i to potvrđuje da ga priznaje
svećenikom.
Ime mu znači »kralj pravde« i dobro je izabra-
no jer se osoba javlja nakon vojne četvorice
velikih kraljeva.
Učestala jezična gesta u krugu pripovijesti oko
Abrahama ipak je prije svega Božja prisega ili
obećanje. Bog naime ukupno šest puta obeća-
va Abrahamu veliko potomstvo (12,1; 13,16;
15,5; 17,20; 18,1-15; 22,17). Donosimo primje-
re: Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih
možeš prebrojiti… Toliko će biti tvoje potom-
stvo (Post 15,5); postat ćeš ocem mnogim na-
rodima; (Post 17,4); i od sina tvoje sluškinje
podići ću velik narod jer je tvoj potomak (Post
21,13); konačno kad si to učinio i nisi mi uskra-
tio svoga sina jedinca, svoj ću blagoslov na te
izliti, i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput
zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj
(Post 22,17).
Ustroj predaje ili sage svakako je važan za pri-
povijest o Abrahamovu životu. Međutim, i kad
uvidimo posebnosti kojima su ovi simboli os-
tvareni, ili neostvareni, ostaje nekoliko bitnih
elemenata koji moćno oblikuju starozavjet-
ni spis, a nisu toliko bitni za uobičajene sage.
Nastojat ćemo protumačiti neke od tih eleme-
nata.
7. 8. 9. Kierkegaard o Abrahamu:
uvod
Središnji je događaj Abrahamova života žr-
tva na Moriji. Kierkegaard o ovom događaju piše
knjigu Strah i drhtanje (1843.) U djelu tumači
Abrahama kao čovjeka koji snagom paradoksalne
vjere i ljubavi uspijeva zadobiti Boga i Izaka isto-
dobno te sâm postati vitezom vjere. Zbog prikaza

Abrahamova izdvojena položaja i njegove potpune
osamljenosti – on je interpretiran kao pojedinac,
izvan svake šire zajednice i time ustanove i uz to
u položaju koji je apsurdan – knjiga je postala jed-
nim od temelja filozofiji egzistencije. Korisno je
na početku reći da Kirkegaard, ističući vrijednost
neponovljive Abrahamove osobe, zapravo vodi i
borbu protiv Hegela, koji dakako zasniva svoj su-
stav na onom što je opće, a ne na pojedinačnom.
Nastojeći prikazati čovjeka pojedinca u neponov-
ljivu odnosu s Bogom, Kierkegaard napada i usta-
nove Crkve i države. Kierkegaardov Abraham bio
bi tako uzor svim osamljenicima i individualcima.
Hegel olako pomiruje suprotnosti u svojim sinte-
zama, a po Kierkegaardu to može samo pojedi-
nac, i to snagom apsurdne vjere – ili možda vjere
usprkos apsurdu.
Kierkegaard drži da postoje tri vrste ljudi i tri
stadija egzistencije. Estetska vrsta traga za užit-
cima i uzor joj je Don Juan. Etička vrsta skrbi se
prije svega o poštenju i moralu i uzor joj je Sokrat.
Konačno, religiozni čovjek drži da je bitna vjera, a
uzor je Abraham. Ako estetski čovjek dobiva jedan
čas užitka, a etički vječnost, religiozni ima oboje.
7. 8. 10. Vjera
Danski teolog i filozof na početku svoje knjige
Strah i drhtanje iznosi nekoliko mogućnosti koje
je Abraham mogao uporabiti da bi opravdao sebe
ili Boga pred Izakom. Mogao je, prikazuje knjiga,
reći Izaku da je on, Abraham, idolopoklonik te da
mučna žrtva nije Božja zapovijed, nego njegov,
Abrahamov hir: »Bolje je da Izak misli da sam ne-
čovjek nego da izgubi vjeru u tebe.«323 Kierkegaard
spekulira i s time da je Abraham mogao, nakon žr-
tve, osuđivati Boga jer je »od njega takvo što zahti-
jevao«. Sve se to nije dogodilo, nego je Abraham
323
Kierkegaard: 15.
159
7. Petoknjižje
vjerovao.324 Njegova je vjera međutim paradoksal-
na i spaja dvije suprotnosti.
»A što je učinio Abraham? On je stigao, ni pre-
rano ni prekasno. Uzjahao je na magarca i lagano
jahao putem. Sve je vrijeme vjerovao; vjerovao je
da Bog ne će zahtijevati Izaka, iako je on bio spre-
man žrtvovati ga ako bi se to tražilo. On je vjero-
vao snagom apsurda, jer se ovdje ne može govori-
ti o ljudskoj logici, a apsurd je bio to da Bog, kao
što od njega zahtijeva žrtvu, u sljedećem trenutku
treba opozvati zahtjev.«325 Teolog govori o dvo-
strukom kretanju, koje nastoji vjerom pomiriti na-
izgled nepovezive mogućnosti: vjerovati da će Bog
povući zahtjev i vjerovati da će on sam, Abraham,
ostvariti što se od njega traži. Kierkegaardu je i
Majka Božja primjer takve vjere.
Recimo da je Abraham koji vjeruje potaknuo
i svetoga Pavla na misli o opravdanju po vjeri, o
čemu pišemo u dijelu knjige o tome apostolu.
Dodajmo još nešto. Abrahamova se drama sa-
stoji i u potpunoj zarobljenosti zahtjevom koji je
pred njega stavljen. Naizgled, što god učini, patri-
jarh gubi. Ako ne pristane na žrtvu, odreći će se
prijašnjega života i doba kad je služio Bogu, za-
pravo sama sebe i konačno Boga. Bit će kao da je
Bogu služio dok je od njega nešto dobro dobivao
ili dok je vjerovao da će nešto dobiti.
Ako pristane na žrtvu, morat će se odreći sina
kojega je čekao desetljećima. Odrekao bi se tako
svojega nasljednika, a time opet samoga sebe.
Nadalje, kako Bog koji traži od tebe sina može
biti dobar?
324
Kratki Kierkegaardovi zapisi zapravo su vrijedne
pjesme u prozi: misli su sažete i jasne, rečenice čvrsto
izgrađene. Intertekstualnost je bogata u samosvojnu
stajalištu, a opet jasno povezana s predloškom. Djelo je
objavljeno 1843., a Aloysius Bertarnd objavljuje svoju
zbirku pjesama u prozi, Gašpara noćnika, godinu prije
toga.
325
Kierkegaard: 45.
Biblija kao književnost
7. 8. 11. Abraham i Agamemnon
Važno je da Bog ovdje Abrahamu ne nudi ni-
šta zauzvrat. Nema nečega drugoga što bi moglo
biti zadobiveno: druge osobe, obitelji, zahvalnosti
stališa ili naroda. Nema spomena da bi u zamjenu
za Izaka nešto dobili sam Abraham, Sara, njihova
obitelj ili narod koji će od njih poteći. Božanstvo
o tome šuti. Patrijarhov je položaj time mnogo teži
od položaja njegovih srodnika, biblijskoga Jiftaha i
grčkoga Agamemnona.326 Grčki kralj, istina, mora
bogovima žrtvovati kćer Ifigeniju, ali će za plaću
biti poslan vjetar i vojska će brodovima krenuti
na Troju. Agamemnona i Jiftaha zbog žrtve će ci-
jeniti narod, a Abraham gubitkom Izakovim gubi
sve što je imao na ovom svijetu. Drugi svijet nije
ni spomenut.
7. 8. 12. Samoća i šutnja
Upravo stoga što je sve drugo isključeno,
Abraham je posve osamljen, i stoga je još veći od
tragičnih junaka: »Tragični junak ne poznaje uža-
snu odgovornost osamljenosti«.327 Iz osamljenosti
slijedi Abrahamova šutnja pred Sarom, slugama i
samim Izakom. Korisno je ipak dodati da je tra-
gični junak po Fryeu čovjek koji je isključen iz
zajednice.328 Po toj teoriji Abraham bi bio u ulozi
tragičnoga junaka.
Kierkegaard ističe da Abraham nikomu nije
mogao govoriti o tome što Bog od njega traži.329
»Vjera ne može posredovanjem prijeći u opće, jer
bi to bilo njezino dokidanje. Vjera je taj paradoks,
i pojedinac uopće ne može učiniti da bude ljudi-
ma razumljiv.«
326
Usp. Kierkegaard: 78; također 75–76.
327
Kierkegaard: 150.
328
Usp. Frye 49 (»On mora pasti jer je to jedini način na
koji vođa može biti izdvojen iz svoga društva«); usp.
Frye: 235 (»a središte tragedije počiva na junakovoj
izdvojenosti«).
329
Kierkegaard: 107.
160
Da je nešto rekao, žrtva mu ne bi bila savršena,
on ne bi bio pojedinac koji djeluje u odnosu isklju-
čivo s Bogom. Stoga u pripovijesti nema spomena
da Sara zna kamo se njezin suprug zaputio – njoj
nije rečeno ništa. Riječi slugama bivaju dvojbeni-
ma i ne govore određeno o činu koji će se dogoditi:
Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo
gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.
Teško je reći koliko Abraham pokazuje vjeru u
povratak sa sinom, a koliko je riječ o govoru koji
mora zavarati sluge. Najbolje je kazati da njegova
rečenica dopušta oba smisla.
Izak dobiva također dvojben odgovor kad pita
oca gdje je žrtva: Bog će već providjeti janje za
žrtvu paljenicu, sine moj. Ironija ovoga odgovo-
ra biva očitom. No odgovor izvrsno sadržava obje
Kierkegaardove mogućnosti: Bog će povući za-
htjev i, ujedno, Izak će biti žrtvovan.
Šutnja ili dvosmislen govor pokazuju tipičan po-
ložaj čovjekove egzistencije u ugrozi. Pojedinac je
uhvaćen u sile toliko jače od njega da svoju muku
teško može prenijeti drugomu. Preostaju mu samo
dvosmisleni i ironični odgovori – dodajemo da je
Kierkegaard pisao o ironiji u svojoj disertaciji.
Istaknut ćemo još jednom da Kierkegaard više
ili manje prešutno ukida bitnost ustanova dok isti-
če da Abraham ništa ne govori ni Sari ni slugama.
Crkva i država u Kirekegaardovu sustavu postaju
drugorazrednima. Naravno da je moguće, u nešto
drukčijem obzoru, kazati kako Abraham u izno-
va zadobivenu Izaku, nakon žrtve, zadobiva cijeli
svijet, a s njim i državu i Crkvu. Rečeno je uspo-
redivo s hrvatskom poslovicom: Kad je Bog na pr-
vome mjestu, sve su druge stvari na pravom mje-
stu. Abraham nam pokazuje koliko je teško staviti
Boga na prvo mjesto.
Abraham je sam pred svojim usudom, točnije
pred Bogom. Ali, kako vjerovati Bogu koji ti sve
oduzima? Kako ne biti smiješan ili prezira vrije-
dan, u očima drugih, nakon takva čina?
Vjera djeluje i protivno razumu, znači paradok-
salno: »Na koji je način djelovao Abraham? On je

vjerovao. Ovo je paradoks koji on ne može obja-
sniti nikom drugom.«330
Paradoks vjere čini Abrahama pojedincem, i
on je iznad općega, pa tako i iznad opće etike.
»Paradoks vjere u tome je što je pojedinac iznad
općega, što pojedinac, podsjetimo se jednog da-
nas rjeđeg dogmatičkog razlikovanja, svoj odnos
prema općem određuje svojim odnosom prema
Apsolutu.«331 Abraham tako svojom vjerom u činu
žrtve postaje pojedinac, izdvojen i neponovljiv.
7. 8. 13. Ljubav
Žrtva otvara etički upit o razlici između pa-
trijarha Abrahama i ubojica. Kirkegaard kaže da
Abraham nije Kajin stoga što voli Izaka. Točnije,
Abraham je sposoban voljeti Boga i voljeti čo-
vjeka. Riječ je o potpunoj ljubavi i prema sinu i
prema Bogu. »Otac mora svojega sina ljubiti više
nego sama sebe.«332 Nešto dalje čitamo: »On mora
Izaka ljubiti svom svojom dušom; time što ga Bog
zahtijeva, on ga mora još jače voljeti i tek tada ga
može žrtvovati, jer ljubav prema Izaku upravo je
ono što svojom paradoksalnom suprotnošću pre-
ma njegovoj ljubavi spram Boga njegovo djelo čini
žrtvom.«333 Vjera znači mora opet spojiti nizove
naizgled nepomirljivih suprotnosti: sina voliš, a
spreman si mu oduzeti život; Bog te voli, a spre-
man ti je oduzeti sve.
Takva vjera jest znači paradoksalna. Svojom
žrtvom iz ljubavi i vjere Abraham je uspio zado-
biti sina, a ne izgubiti Boga. Naravno da je tuma-
čenje povezano sa zakonom iz evanđelja: Ljubi
Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i
svom dušom svojom i svim umom svojim (…)
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe (Mt 22,34;
Lk 10,27; Pnz 4,5).
330
Kierkegaard: 81.
331
Kierkegaard: 92.
332
Kierkegaard: 75.
333
Kierkegaard: 98.
161
7. Petoknjižje
Kierkegaard kazuje da nikomu ne svjetuje či-
niti ono što je poduzeo Abraham ako nije posve
siguran da voli onako kako je ovaj patrijarh volio
Izaka. Za tako je nešto sposoban Bog, koji će žr-
tvovati svojega sina u Novom zavjetu.
Kierkegaardovi su zahtjevi radikalni, posljedi-
ca su i osobne tragedije loma zaruka s Reginom
Olsen. Abraham je mogao voljeti istodobno Boga
i Izaka, Kierkegaard se ne može posve predati i
Bogu i zaručnici.
Stavljanje ustanova u drugi plan povezano je
s autorovim sukobom s danskom crkvom onoga
vremena. Ipak, činjenica da je lik iz starine mo-
gao tako nadahnuti filozofa iz XIX. stoljeća biva
potvrdom snage biblijske pripovijesti.
7. 8. 14. Međuodnosimotiva:
suobraćaj i stajalište
Prijeći ćemo sada na elemente koje Kierkegaard
nije podrobnije tumačio. Abraham ipak nešto go-
vori, a njegovi suobraćaji s Bogom i s Izakom bi-
vaju podudarnima. Bog zove Abrahama na početku
i rabi samo jednu riječ kad ga zove njegovim ime-
nom. Dobiva jasan odgovor: Ovdje sam. Kad ga na
isti način, ali dvostrukim spomenom imena, zove
u središnjem času žrtve, opet dobiva isti odgovor:
Ovdje sam. Činjenica da Bogu odgovara dva puta
na isti način kazuje o stalnosti njegove vjere: i u
dobru i u zlu Abraham govori isto. U času drugo-
ga poziva Abraham zna što je Bog prije bio tražio.
Ali, ne odgovara bijesno ili rezignirano. U tome
drugome pozivu ne zna što će biti dalje.
Izak se obraća Abrahamu također samo jednom
riječju: Oče. Podsjetimo da je Abrahamovo ime u
sebi sadržavalo značenje oca. Tako i Izak govori
slično Bogu.
Sin dobiva kao odgovor izraz koji ćemo čuti
i kad anđeo bude zaustavio patrijarhovu ruku.
Ovdje sam, u izvorniku je to samo jedna besje-
da: hnnēn. Odgovor dvjema voljenim osobama
Biblija kao književnost
biva istim, pa je to znakom iste ljubavi koju nosi
Abraham. Pomoću vjere, Abraham je u sebi sku-
pio dvije suprotnosti, a uporabljene riječi izraz su
njegova postupka.
7. 8. 15. Govor i vid
Šutnja likova o bitnom i šutnja pripovjedače-
va o nizu podrobnosti nalazi suprotnost u nizu ri-
ječi s korijenom vidjeti, rā’āh. Abraham treći dan
podiže oči, pa vidi izdaleka mjesto (22,4). Bog će
prema patrijarhovim riječima također providjeti ja-
nje za žrtvu (22,8). Nakon anđelove intervencije,
Abraham vidje ovna (22,13). Dva puta zatim biva
spomenuto brdo na kojem Jahve proviđa.
7. 8. 16. Samoća i zajedništvo
Istaknute su i dvije djelomične podudarnosti u
putu, točnije dolasku i odlasku s Morije. Kad Izak
upita za janje koje će biti žrtva, Abraham dvosmi-
sleno odgovara, a onda nas pripovjedač izvješću-
je o nastavku puta: I nastave put zajedno (22,8).334
Nakon žrtve, Abraham se vraća slugama pa se za-
jedno upute u Beer Šebu (22,19). Riječ zajedno,
jăḥdāv, prvi se put više odnosi na sina i oca, a dru-
gi put na sluge i oca. Netko bi mogao reći da je
Izak na početku razumio što se zbiva i što ga čeka
te da ga je otac u neku ruku ipak izgubio tijekom
događaja na Moriji. S druge strane, ako je u dru-
go zajedništvo uključen i sin, što je opet prešutno
naznačeno, onda je to zajedništvo oca, sina i ši-
rega društva samo pojačana i potvrđena bliskost
s početka.335
334
Nažalost, riječ zajedno nije očuvana u ZGB-u, ali ju
imamo u JR-u.
Usp. Fokkelman: Genesis: 50; ovaj bibličar tvrdi da je
335
drugi izraz znak upravo dubljega zajedništva.
162
7. 8. 17. Božansko i ljudsko znanje
Abraham prije anđelova poziva nije vidio ovna
koji se rogovima zapleo o grmlje. Opaziti ovu ži-
votinju svakako je znak dublje spoznaje, pa je otac
razumio da je Bog od početka imao na umu sretan
kraj kušnje. To ne znači da kušana osoba nije mo-
gla biti slomljena pod teretom. Abraham je ipak
naučio da je njegov Bog dobar.
Glas s neba koji očito pripada Bogu kaže ova-
ko: Sad evo znam da se Boga bojiš, jer nisi uskra-
tio ni svog sina, jedinca svoga. Na razini raščlam-
be isključivo ovoga spisa, teksta iz Postanka 22,1-
19, moglo bi se zaključiti da je i Bog nešto naučio,
kako je bio nešto uvidio i Abraham. Razina koja
uključuje ukupnu Bibliju, i još više ukupnu židov-
sku i kršćansku teologiju, kazat će da Bog biva i
ostaje sveznajući i svemogući. Izraz sad znam biva
u tom sustavu određena vrsta prenesena značenja
i pravi bi smisao bio »sad si mi opet dokazao«.
Ironija nije ni ovdje posve isključena, Božanstvo
nije ni na početku reklo Abrahamu što namjerava
jer po ovom sustavu to i nije dužno činiti.
Fokkelman govori, nepovezano s upravo tu-
mačenim događajem, ali u surječju rasprave o
Petoknjižju, da značenje riječi nije određeno opi-
som iz rječnika, nego svojim surječjem /its context/
te da pojedinačni dijelovi hebrejskih pripovijesti
ne mogu biti izdvojeni i protumačeni kao zasebne
čestice /atomistically/.336 Slobodoumnije tumačenje
rado će istaknuti usporednost spoznaja koje zado-
bivaju Bog i Abraham. Kršćanstvo bi moglo reći
ovako: Abraham je Bogu dokazao da među ljudi-
ma žive i osobe kojima je više stalo do njega nego
do vlastita sina; Bog će poslije u Novom zavjetu
dokazati kako i sâm toliko voli ljude da im prinosi
svojega Sina kao žrtvu.
7. 8. 18. Izakova uloga
Kritika je tumačila događaj i s druge strane,
naime one Izakove. Nigdje nije rečeno da on dra-
336
Usp. Fokkelman: Genesis: 44.

govoljno pristaje na žrtvu. Kugel dobro napominje
da osoba koja može nositi drva, kako to naracija
tvrdi, može pružiti i otpor stogodišnjemu ocu, koji
ga namjerava usmrtiti.337 Nema izravnih naznaka o
tome kad je Izak shvatio da će biti žrtvovan.
7. 8. 19. Životinje i žrtva
Unutar same središnje pripovijesti o žrtvi dje-
luje usporednost s pojavom životinja. Magarac je
nazočan na početku prije žrtve, a ovan na kraju na-
kon nje, točnije, služi kao zamjena. Ono bitno zbi-
va se između pojave dviju životinja. Podsjetit ćemo
da je postojao običaj prolaska između rasječenih
dijelova žrtve kad se sklapao savez.338 Spomen žr-
tvenoga janjeta, koje se zapravo ne javlja, jer je
to najprije sam Izak, a onda ovan, znakovit je u
žrtvenom smislu i prefiguraciji u Kristovu žrtvu.
7. 8. 20. Pripovjedne tehnike: ironija
Pripovijest prožimlju ironije. U naraciji Bog na
početku kuša, znači ne govori odmah ono što mi-
sli. Abraham ne kazuje što misli i što je naumio
ni Sari, ni slugama, ni Izaku. Je li Izak izvan ovo-
ga reda i govori li on jedini sve što misli dok pita
gdje je janje za žrtvu? Ili možda vidi što bi se mo-
glo dogoditi, ali ni on ne kazuje sve što zna? Ako
je tako, njegov je pristanak također potpuna i čista
žrtva. Je li tada odan prije svega Bogu ili je odan
prije svega ocu Abrahamu, može se samo nagađa-
ti. Pripovijest o žrtvi na Moriji 22,1 – 22,19 otva-
ra niz upita na koje ne odgovara izravno. Riječ je
o tekstu koji je škrt na riječima i bogat u smislu.
337
Usp. Kugel: 174.
338
Usp. Gesenius: 141 (podatci o knjizi u poglavlju Što je
Biblija).
163
7. Petoknjižje
7. 8. 21. Sažetost
Fokkelman ističe da je cijela dramatična situa-
cija ispripovijedana s vrlo malo riječi, imamo uku-
pno devetnaest redaka.339 Malo besjeda u prikazu
tako bitna događaja naglo povećava napetost situa-
cije. S druge strane, što je manje rečeno, više je na-
viješteno, tako da su književni i teološki komenta-
tori zaokupljeni nizom aspekata iskaza. Vrijednost
ovoga spisa biva i u tome što zbijenost smisla i šr-
ktost riječi ne štete naravnosti izraza.
7. 8. 22. Razgovor i pripovijedanje
Najveći je dio teksta čisto pripovijedanje, jed-
nostavno iznošenje događaja prema načelu »što je
bilo dalje«: prikaz puta, pokušaj žrtve, zatim žr-
tvovanje ovna i opis povratka.
Uvjerljivosti pridonosi i upravni govor, koji na-
lazimo u nekoliko situacija i koji povećava stvar-
nosni dojam događaja.
Bog govori na samom početku, onda anđeo za-
ziva Abrahama, a nakon njegova Ovdje sam, čuje-
mo zapovijed o zabrani žrtve. U istom dahu slijedi
iskaz o tome da je Božanstvo doznalo kako ga se
Abraham boji. Ovaj je izraz o strahu pred Bogom
tipičan elohistički stilem. Uskoro Bog opet govori
i obećava brojno potomstvo – što je u oštroj opre-
ci prema zahtjevu koji bi, ostvaren, bio oduzeo
upravo potomka. Izrazi s pijeskom i zvijezdama s
druge su strane podudarni sličnim prijašnjim obe-
ćanjima. Sva tri Božja govora odnose se na žrtvu
i potomstvo.
Abraham naređuje slugama da ostanu pred
mjestom žrtve, zatim po jednu repliku izmjenjuju
Abraham i Izak. Čitamo i iskaz blizak neupravnom
govoru, gdje patrijarh imenuje mjesto po vidu i
upravni govor o tome kako ljudi u doba pripovi-
Fokkelman govori o sedamdesetak redaka misleći na
339
dva stupca u kojima se biblijski tekstovi nerijetko pred-
stavljaju, tako je i u zagrebačkoj Bibliji.
Biblija kao književnost
jedanja zovu mjesto. Slično će imenovati mjesta i
njegov unuk Jakov, opet nakon susreta s Bogom.
Znakovito je da razgovor između Boga i Abra­
hama biva vrlo škrtim, zapravo bi se to jedva
moglo nazvati pravim dijalogom. Bog naređuje,
Abraham sve izvršava i ta je poslušnost zapravo
jedini pravi odgovor. Trag doslovnoga razgovora
imamo tek u onom ovdje sam. Nema daljnjega di-
jaloga nakon samih naredbi jer patrijarh odgovara
djelima. Bog uvijek govori prvi. Znakovita je je-
dina pojedinost koju Abraham čini bez Božje na-
redbe: imenuje mjesto na kojem se događaj zbio.
Suprotno tomu, između Izaka i Abrahama ima
prave razmjene replika u dijelu oko Izakova upita
glede janjeta za žrtvu. Abraham opet ne govori prvi.
Završetak se naizgled udaljuje od središnjega
događaja u pripovijedanju dok pruža obavijesti o
tome da se glavni lik nastanio u Beer Šebi. Vidjet
ćemo da je i ova informacija znakovita.
Upravni govori likova nose i određene misao-
ne komentare: Abraham želi pri žrtvi biti sam, bez
slugu. Izak se pita koji je smisao puta ako nema
žrtvenoga janjeta. Bog na kraju tumači što se za-
pravo dogodilo: sada se uvjerio da ga se Abraham
boji i dat će potomstvo. Abraham daje ime mje-
stu na kojem je bio kušan. Pisac je vješt i najdulje
misaone komentare stavlja na kraj, kad je napetost
prošla. Izakov upit samo povećava tenzije.
Čistoga opisa nema mnogo: jedva bi to mo-
gla biti i obavijest da je ovan zapeo rogovima o
trnje. Ovaj dio opušta čitatelja unoseći nenadanu
novu pojedinost, ali ima i ulogu uzročno-posljedič-
ne uvjerljivosti jer bi ovan bio pobjegao da nije bio
zarobljen. Ovan zarobljen o grmlje jasna je presli-
ka samoga Abrahama koji je bio zarobljen zahtje-
vom žrtve, a onda i preslika sina Izaka, koji je bio
svezan na drvima.
7. 8. 23. Kušnje
Ključna odredišta događaja na Moriji samo
su najjasniji ostvaraji motiva bitnih za cijeli
Abrahamov život. Mislim reći da oni u Moriji na-
164
laze svoju sažetu sliku, pa govore o kušnji, žrtvi,
savezu i putu.
Kušnja se pokazuje ključnom provjerom
Abrahamove ljubavi i odanosti prema Bogu.
Abraham se u cijeloj pripovijesti pokazuje čovje-
kom koji je na stalnim kušnjama340 i ujedno oso-
bom koja sve pokuse izdržava savršeno i uglav-
nom bez riječi. Sam poziv na put u nepoznatu ze-
mlju biva kušnjom jer Bog ništa ne kazuje o tome
kamo Abraham zapravo mora ići. Uskoro putuje
dalje u Egipat stoga što u toj obećanoj zemlji vla-
da glad (12,10), što je također pomalo apsurdno.
Dolaze i nevolje s nećakom Lotom, od kojega se
mora odijeliti u Negevu jer se njihovi stočari sva-
đaju oko ispaše (13,7). Podjela ne znači lom obi-
teljskih veza jer Abraham mora spašavati Lota iz
ruku neprijatelja (14,12).
Uža obitelj također je puna muka, pa se
Abrahamova supruga i sluškinja Hagara svađaju
kad se rađa Jišmael. Abraham samo jednom po-
kazuje nepovjerenje. Nakon naputka po kojem se
muškarci moraju obrezati, Bog obećava svojemu
sluzi sina. Abraham je reagirao kako će uskoro
učiniti i Sara: Abraham pade ničice pa se nasmije
i reče u sebi: Onomu kojemu je stotina godina, zar
se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj
rod rađati? (Post 17,17). Naglas će Abraham spo-
menuti sina Jišmaela, no Bog pokazuje da čita mi-
sli. Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina. Nadjeni
mu ime Izak.
7. 8. 24. Savezi
Usporedno s nizom kušnji dolaze savezi ili,
kako bi stariji jezik rekao, suvezi. Izravan je spo-
men saveza ostvaren u okružju duboka sna koji
obuzima Abrama, a dolazi i gust mrak pun jeze.
U snu, koji je zapravo vizija, Bog mu govori o bu-
dućnosti naroda, ropstvu i slobodi. Vjerojatno je
to dokaz da je ovaj dio pripovijesti nastao nakon
340
Usp. Kugel: 167

eksodusa. Onda između dijelova životinja koje je
Abram bio pripremio prolazi zadimljen žeravnjak
i goruća zublja (Post 15,17). Riječ je o znacima
Božje blizine jer su oni koji su sklapali savez po
običaju prolazili između dijelova žrtvovanih živo-
tinja, pa to čini i Bog. Bez ovoga podatka teško je
shvatljiv prolazak navedenih predmeta. Promjena
nakon ovoga saveza odnosi se na konkretnije obe-
ćano potomstvo, a uskoro se rađa Jišmael.
Žrtva za duboka sna i savez nakon nje zaslu-
žuju pozornost i zbog bitne pojedinosti. Bog kaže
Abrahamu da njegovu potomstvu predaje ze-
mlju od Nila u Egiptu do Eufrata. Istim glagolom
kaže da predaje i Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
Hetite, Perižane, Refaimce, Amorejce, Kanaance,
Girgašana, Jebusejce (Post 15,19). Glagol nāṯăn zna-
či upravo »dati, dodijeliti«, pa i »posvetiti«. Teško
je ne uvidjeti oštru razliku u odnosu prema pogibelj-
noj i već spominjanoj zapovijedi iz Ponovljenoga
zakona 20,14 po kojoj Mojsije i Izraelci moraju uni-
štiti upravo te narode. Što se dogodilo u međuvre-
menu? Jesu li narodi postali opakima?
Znakovito je da Abraham pokazuje toleranci-
ju, što je uostalom i njegov naravan položaj jer je
došljak u zemlji.
Korisno je spomenuti i savez koji donosi zapo-
vijed o obrezivanju, a uz to, kao promjenu, pruža i
nova imena, pa Abram i Saraja postaju Abraham i
Sara (17,15). Kako sam već rekao, promjena imena
iz Moja Kraljevna u Kraljevna povezana je s mnoš-
tvom naroda koji će Saru držati nekom vrstom
kraljevne, ne će dakle više biti samo Abramova
kraljevna. Njezin će suprug također postati Otac
Mnoštva, Abraham. Sada je dakle savez naglašeno
povezan s mnogim ljudima.
7. 8. 25. Putovi
Jedanaesto poglavlje Postanka govori tek to da
je Abrahamov otac Terah pošao s obitelji iz Ura
Kaldejskoga u kanaansku zemlju. U dvanaestom
vidimo da Bog zove Abrama koji mora iz Harana
165
7. Petoknjižje
ići u krajeve koje će mu pokazati. Dapače, svi su
Abramovi putovi određeni Božjom naredbom: Na
noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je
tebi predati (Post 12,17).
U petnaestom poglavlju doznajemo i to da
je Bog JHVH doveo Abrahama iz samoga Ura
Kaldejskoga (15,7). Za svoga nomadskog života
Abraham boravi u Egiptu, u kojem vara faraona
govoreći da mu je Sara sestra, što se opetuje i s
kraljem Abimelekom. Sama pripovijest iz Postanka
ne govori o vjeri Abrahamova oca, nego to čini
Jošua (24,2), gdje doznajemo da je služio drugim
bogovima. U tome je obzoru Abrahamov život put
prema skladu s Bogom.
7. 8. 26. Morija i Golgota
Sličnost motiva o kojima ćemo govoriti ovdje
se pokazuje i po suprotnosti koja ih prožima u ne-
kim pojedinostima. Naravno da je na razini cijele
knjige žrtva na Moriji bliska žrtvi na Golgoti: lite-
ratura rado tumači sličnost i vidi u njoj prefigura-
ciju.341 Kršćane će i magarac podsjetiti na Kristov
ulazak u Jeruzalem, grmlje na njegovu trnovu kru-
nu u muci. Spomen janjeta također je znakovit jer
je janje učestala Kristova oznaka. Izakova je uloga
dvojbena u ovom smislu: dok nosi na leđima uz
Moriju drva na kojima će biti umoren, očito je sli-
čan Kristu koji nosi drvo križa na Kalvariju. Time
bi djelovala i usporednost Abraham – Bog Otac;
Izak – Bog Sin. Razlika je u tome što je Krist znao
što čini, a za Izaka se to ne može reći s većom si-
gurnošću. Dapače, Abraham nešto svoje svjesno
prinosi kao žrtvu, pa je on bliži Kristu.
7. 8. 27. Morija i dubok san
Izoštreni vid iz pripovijesti na Moriji biva su-
protnost koja se dopunjuje s događajima oko pret-
hodnoga saveza sa žeravom i zubljom. Abrahama
341
Usp. Badurina: 101.
Biblija kao književnost
tada obuzima težak san (15,12). Događaj se zbiva
noću i u tami, a Morija je obilježena danom i ja-
snim vidom. Kad se spustilo sunce, na Abrahama
je pao nālāh, dubok san. Riječ je o novom po-
kretu prema dolje. Dva žrtveno-saveznička djela
naime stupaju u međuodnos na još jedan način.
Žrtva na Moriji odvija se na povišenu mjestu jer
Abraham vidi Moriju izdaleka (22,4). Savez sa že-
ravom nema takvih obilježja. Žrtvu za sna i žr-
tvu na Moriji povezuje i razdvaja obzor dvojnosti
»gore« i »dolje«. Noć i dan, vid i vizija, svijest i
podsvijest bivaju znakovite razlikosti i međusobne
dopune dvaju žrtvenih događaja.
Pri žrtvi na Moriji dolazi anđeo i zaustavlja
Abrahamovu ruku. Suprotno tomu, pri žrtvi za du-
boka sna na Abrahama se obaraju ptice grablji-
vice, koje žele uzeti žrtvovana tijela životinja, a
Abraham ih tjera.
Vidjeli smo da se žrtva na Moriji zbiva između
pojave dviju životinja – magarca i ovna. U žrtvi
pri duboku snu između polovica životinja prolaze
zadimljen žeravnjak i zublja. Tajanstvena podudar-
nost povezuje raspored ovih životinjskih motiva i
žrtve koja se zbiva na Moriji. Zublja nadalje svi-
jetli u noći, kako je i žrtva na Moriji posvjedočila
snagu uvida.
Poveznicu događaja za duboka sna i Izakove
žrtve na Moriji jasnije ćemo uvidjeti ako se prisje-
timo bliskosti imenice brṯ, savez, i glagola bārāṯ,
sjekao je. Abram je presjekao junicu, kozu i ovna
(15,10), onda su među njima prošli zublja i že-
ravnjak. Toga je dana Bog sklopio savez s Abra­
hamom (15,18).
7. 8. 28. Morija i Beer Šeba
Određena simetričnost po kontrastu djeluje iz-
među kraja 21. i kraja 22. poglavlja. Kraj 21. po-
glavlja govori o tome da je Abraham zasadio tama-
risku u Beer Šebi i zazvao ime JHVH – Boga vječ-
noga. Na kraju čitamo: Dugo je vremena Abraham
proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. Tko sadi
166
stabla, vjerojatno želi gledati kako rastu i namjera-
va ostati. Sama konačna rečenica iz 21. poglavlja
svjedoči o dugu životu koji međutim nije stalan,
nesiguran je upravo stoga što je Abraham stranac.
Glagol kojim se izriče njegov boravak ovdje biva
jāār. Središnji dio riječi znači »stanovati, prebi-
vati« – ali i »biti strancem«.
Iduće, 22. poglavlje govori o mučnoj i tumače-
noj kušnji koju je Abraham morao izdržati i žrtvo-
vati sina. Na kraju te naracije čitamo: U Beer Šebi
se Abraham nastani. Glagol kojim je sada izrečen
boravak jest jêšĕḇ. U njegovu značenju nema su-
značenja koje bi reklo da je nositelj stranac.
Abraham koji je bio strancem na kraju 21. po-
glavlja, postao je pravim stanovnikom na kraju 22.
poglavlja. Teško je nedvojbeno tvrditi da je pro-
mjena uvjetovana činom žrtve, no to jest jedna od
mogućnosti. Abraham prestaje biti strancem na ze-
mlji tek kad pokazuje da voli Boga iznad svih osta-
lih bitnih pojedinosti.
7. 8. 29. Morija i Sodoma
Prvorazredan izvanjski okvir žrtvi na Moriji
pruža i prethodna pripovijest o Abrahamu i Bogu
koji se pogađaju oko pravednika u Sodomi.
Događaj na Moriji prožimlju težina i tragičnost,
ali on na kraju završava sretno. Razgovor između
JHVH i Abrahama pred Sodomom prožimlju lako-
ća i blaga humorističnost, ali sve na kraju završava
smrću mnoštva ljudi. Morija je mogla biti uzvisina,
a Sodoma je prema predaji bila u jordanskoj dolini
– ili barem na ravnom. Bog na početku morijskoga
događaja skriva kušnju od Abrahama, ali mu se na
kraju otkriva. JHVH na početku sodomskoga zbi-
vanja kaže da ne želi nešto skrivati od Abrahama,
no na kraju ništa ne govori o konačnu naumu koji
će uništiti Sodomu.
Milost Božja djeluje u dvama događajima,
iako na vrlo različite načine: na Moriji je spašen
Abrahamov sin Izak, a iz Sodome njegov nećak

Lot. Dva su događaja oštro suprotstavljena i tek
pomalo sukladna.
Središnji dio pripovijesti o žrtvi na Moriji pri-
pada elohističkoj predaji, što je vidljivo i po anđelu
koji posreduje. Jahvistički doprinos abrahamskomu
krugu pripovijesti biva upravo patrijarhova molba
za Sodomu. Bog JHVH i Abraham ovdje, čini se,
govore izravno. Razgovor biva živim i uvjerlji-
vim, riječi posve pristaju osobama koje ih kazuju.
Naravnost upita i odgovora te gladak tijek izmje-
ne misli mogu se mjeriti s uvodnim razgovorom
između Jahve i Sotone iz Joba te s razgovorom
između Gabrijela i Marije u Luke. Inače, unutar
kruga samih pripovijesti o Abrahamu nalazimo vri-
jedan razgovor i na samomu kraju, kad Abraham
kupuje od Hetita Efrona špilju Makpelu kao grob
za svoju Saru.
Zanimljiv je i humoran ton koji izbija usprkos
tragičnomu događaju što slijedi. Bog namjerava
uništiti Sodomu zbog grijeha u gradu, čini se po-
najprije zbog spolnih izopačenosti. Kako sam već
navijestio, dok u morijskom slučaju Bog kuša i ne
kaže odmah što misli, ovdje se pita Zar da skri-
vam od Abrahama što ću učiniti (18,17). Uskoro
svjedočimo postupku u kojem se JHVH i Abraham
pogađaju, pa Abraham moli za život grada ako se
u njemu nađe samo pedeset pravednih. Uskoro se
broj spušta s četrdeset na trideset i deset.
U pozadini humornoga tona raste skriven, a
težak upit teodiceje – naime je li Bog svemoguć i
pravedan istodobno. Abraham neočekivano i otvo-
reno kaže: Daleko bilo od tebe da ubijaš nevinoga
kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jed-
nako! (18,25). Pisac misli na ljudsku skromnost
pa Abraham sebe zove prahom i pepelom poslije
ovoga iskaza i prije opisanih molbi. Junakova skro-
mnost i poniznost u ovim izrazima bivaju jasni-
ma samo ako čitatelj ima na umu prethodni težak
govor upravljen prema Bogu JHVH. Abraham je
ovim iskazom navijestio upite koje će postavljati
Job – još jedna osoba koja je na teškim kušnjama.
Strahotno iskustvo s Morije objašnjivo je i sur-
ječjem koje čini prikazani razgovor između JHVH
i Abrahama. Želi li se Bog uvjeriti da je Abraham
167
7. Petoknjižje
doista drukčiji od stanovnika Sodome, kad od nje-
ga ište sina? Zar ne zahtijeva život nevinoga Izaka?
Hoće li nevini sin proći kako su prošli zlikovci u
Sodomi?
Događaj sa žrtvom na Moriji dolazi nakon zgo-
de kraj Sodome i ima sličnosti u pojavnosti bitnih
riječi s korijenima vidjeti i znati. Prijevod je ovdje
dan nakon usporedbe s izvornikom:
Sodoma: Ići ću dolje i vidjeti ako je to što su
učinili doista onako kako kaže tužba što je do mene
stigla. Doznat ću ja što se dogodilo (Post 18,21).
Morija: Sad evo znam da se Boga bojiš, jer nisi
uskratio ni svojega sina, jedinca svoga.
Onome mjestu Abraham dade ime Jahve pro-
viđa (Post 22,14).
Na razini pripovijesti, motivi o spoznaji i vidu
povezuju epizodu sa Sodomom i središnji događaj
Abrahamove žrtve. Dio je vješto uklopljen u cje-
linu i pomoću motiva JHVH spasitelja i pravedna
pojedinca. Tako Lot spašen iz Sodome čuva spoj-
nicu s Abrahamom pozvanim iz Ura i Noom spa-
šenim iz potopa. Incestuozan događaj s kćerima
koje su uporabile vino također ima dodira s Noom
koji je pio vino. Sodoma je ipak bila uništena, a
cijela pripovijest o Lotu koji je iz nje spašen – dok
mu je žena pretvorena u stup soli jer je gledala –
biva pravom epizodom umetnutom u struju glavne
naracije. Na razini ustroja ciklusa oko Abrahama,
epizoda je tako dokaz epičnosti Abrahamove pri-
povijesti. Prisjetimo se da su samostalne epizode
po Staigeru obilježja prave epike.342
7. 8. 30. Morija i Gerar
Abraham je posredovao za moguće praved-
nike u Sodomi, a molit će Boga da učini dobro
drugima i u Geraru. Ondje je opet prevario kra-
lja, pa predstavio Saru kao sestru. Bog šalje sto-
ga bolest tamošnjemu puku, a Abraham moli da
342
Usp. Staiger: 110.
Biblija kao književnost
žene opet mogu rađati. Jer Jahve bijaše zbog Sare,
Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu
Abimelekovu (20,18).
U idućem, 21. poglavlju Abraham će napokon
dočekati sina. Biblijski pisac, ili redaktor koji je
slagao ulomke, s odmjerenom dozom prešutne po-
ruke i humora uči da milosrđe, oprost i molitva
za drugoga bivaju vrijednima za one koji su mi-
losrdni, opraštaju i mole za bližnjega. Tako je i
Abraham dočekao svojega sina. Ljubav i vjera, u
kojima se očituje milosrđe, oprost i molitva, oču-
vat će mu ga do kraja.
7. 9. Pripovijesti o patrijarsima:
Izak i Rebeka
Sagu o Izaku i Rebeki također stvara duhovna
zaokupljenost obitelji. Djeluju dakako i narodnosni
i domovinski motivi: Abraham ne želi da mu Izak
izabere za suprugu jednu od Kanaanki niti želi da
se vrati u krajeve iz kojih je došao u Obećanu ze-
mlju. Tko zna što bi starosjedioci – Hetiti, Amorejci,
Girgašani i Jebusejci – rekli o ovome.
Znakovito je da sluga koji polazi snubiti su-
prugu u Aram Naharajim, grad Nahorov, nema
imena. Sluga je neimenovan jer, na razini ustro-
ja, preoblikuje samoga Izaka. Morao je prisegnu-
ti Abrahamu da će naći za njegova sina djevojku
iz staroga Abrahamova kraja. Naviješteno će se
ostvariti kad kraj izvora u Aramu sretne Rebeku,
kad njezina rodbina pristane da mu ju da za Izaka
te kad ona sama pristane poći.
Gerarski kralj Abimelek nema sreće sa žena-
ma iz Abrahamove obitelji jer Izak ponavlja očevo
lukavstvo i Rebeku predstavlja kao sestru. Obitelj
je dakle još u središtu pozornosti ove pripovijesti.
U pripovijesti o Izaku opet se spominje bunar,
i to onaj po kojem je Beer Šeba dobila ime. Bunar
i izvor, kao znaci plodnosti i time Božje blizine,
postaju i predmetima u kojima se usredotočuje zbi-
168
vanje ove naracije. Prvi put sluga misli u Aramu
da će djevojka koja dođe studencu i ponudi vode
biti ona koju je Jahve, kojemu se obraća, namije-
nio Izaku (Post 24,13). Drugi je put Jahve zazvao
Izaka u Beer Šebi, a onda je Izak na tome mjestu
počeo kopati kako bi pronašao vodu. (Post 26,25)
Prisega je i opet jezična gesta koja je česta:
Blagoslovit ću te, potomke ti umnožiti, zbog
Abrahama, sluge svojega. (Post 26,24) Znakovito
je da Izak dobiva obećanje zbog oca, a ne zbog
sebe sama.
Element izvanbračnoga sina dolazi preobliko-
van u pripovijesti o Izakovim sinovima. Mlađi sin
Jakov preoblika je izvanbračnoga sina. Međutim
valja biti oprezan jer je prednost koju dobiva mla-
đi sin u Bibliji i drugdje nazočna: tako je sâm Izak
bitniji od Jišmaela, a Josip će biti voljeniji od prije
rođene Jakovljeve djece.
7. 10. Pripovijesti
o patrijarsima:
Jakov, Lea i Rahela
7. 10. 1. Imena
Jakovljevo je ime povezivano s dvama hebrej-
skim korijenima. Budući da se pri rođenju držao
starijemu bratu za petu (Post 25,26), rado je spo-
minjana riječ ‘āqēḇ, peta. Brat Ezav dva ga je puta
optužio za prijevaru pa je Jakovljevo ime određiva-
no i glagolom ‘āqăḇ, doslovno napasti s pete, za-
pravo varati, točnije u ovdje napisanu obliku »va-
rao je«, što čitamo kraj junakova imena u 27,36.
Nalazimo i obrazloženja s imenom j‘qb-’l, koje
bi značilo Bog štiti, a koje je poznato iz izvanbi-
blijskih izvora.343 Značenje imena dviju sestara nije
posve sigurno, a jedno od tumačenje biva čitatelju
343
Walters: 599 (ABD 3: 599).

u XXI. stoljeću začudnim: Lea je imenom bliska
kravi, a Rahela ovci.344 Valja znati da su upravo
te životinje u biblijsko vrijeme bile izvor ne samo
bogatstva nego i opstanka.
7. 10. 2. Uzorak: simetrija
U Forsterovoj je klasifikaciji Abrahamova pri-
povijest nalik prije svega na verige – rekli smo da
glavni lik upoznaje sve nove i nove osobe. Na sa-
mom je početku u Uru Kaldejskome, a na kraju je
pokopan u pećini Makpeli, u Hebronu.
Pripovijest o Abrahamovu unuku Jakovu su-
protno tomu ostvaruje vrlo simetričan oblik. Jakov
je na početku u Kanaanu, onda ga otac i majka ša-
lju u Padan Aram na sjeveru, gdje će steći obitelj i
bogatstvo; na kraju se vraća u Kanaan. Simetričan
ustroj nalazimo i u odnosu prema bratu, kojega na
početku vara i oduzima mu blagoslov, a na kraju
upravo njega moli za oprost i daje mu dar.
Prikazat ćemo simetriju osnovnih događaja
kako ju vidi Walters,345 uz manje dopune i izmjene:
a1) Početci; rođenje i proroštvo, rani sukobi izme-
đu Jakova i Ezava (25,19 – 34)
b1) Odnosi sa starosjediocima – Izakove borbe s
Filistejcima oko zdenaca u Geraru i Beer Šebi
(26,1-22)
c1) Jakov prijevarom dobiva očev blagoslov, Ezav
ga mrzi (27,1-40)
d1) Jakov bježi od Ezava – majka ga šalje njegovu
ujaku Labanu u Haran (27,41– 28,5)
e1) Susret s anđelima u Betelu: ljestve po kojima
anđeli silaze i uzlaze (28,10-22)
f1) Dolazak u Haran: susret s Rahelom i poljubac;
susret s Labanom i poljubac (29,1-30)
g1) Jakov dobiva obitelj; rađaju se djeca, najprije
s Leom koju ne voli, onda s Rahelom, koja je
344
Usp. Yee: 268.
345
Usp. Walters: 600 (ABD 3: 600).
169
7. Petoknjižje
voljena; djecu rađaju i sluškinje dviju sestara,
Leina Zilpa i Rahelina Bilha (30,1-24)
g2) Jakov zadobiva bogatstvo u stadima (30,25-43)
f2) Odlazak iz Harana; sukobi između Rahele i
Labana
f2) Borba s tajanstvenim čovjekom ili Bogom u
noći kraj Jaboka
(32,23- 31)
d2) Susret i pomirba s Ezavom (32,4-33)
c2) Ezav prima dar, očito kao naknadu za prije iz-
gubljeni blagoslov
b2) Odnosi sa starosjediocima – osramoćena Dina
i pokolj u Šekemu (34)
a2) Kraj, ispunjeno proroštvo; Ezav i Jakov poka-
paju oca Izaka (35).
Čine to složno, za razliku od davnih sukoba u
majčinoj utrobi.
Simetričan ustroj ističu i dva poglavlja koja uo-
kviruju pripovijest o prvome Izraelcu Jakovu. Prije
samih događaja u 25. poglavlju čitamo popis po-
tomaka Abrahamova sina Jišmaela, koji nije bio
izabran. Nakon događaja o Jakovu u 36. poglavlju
čitamo popis potomaka Izakova sina Ezava, koji
također nije bio izabran.
Unutar prije navedenih dijelova pripovijesti na-
lazimo i podudarnosti u uporabi riječi. Ezav kazu-
je u C1 da je Jakov uzeo njegov blagoslov, zapra-
vo pravo prvorođenstva, bḵōrāt (moj blagoslov;
27,36). U dijelu C2 Jakov moli brata da primi nje-
gov dar, što je brḵāt (moj dar; 33,11). Glagol ko-
jim se označuju obje djelatnosti također biva isti i
glasi »uzeti«, točnije »uzeo je«, u 3. licu perfekta
m. r. to bi bilo lāqăḥ. U dijelu 33,11 imamo impe-
rativ istoga glagola. Pri dvjema scenama s uzetim
blagoslovom i predanim darom Ezav plače. Jakov
pokazuje veliko poštovanje jer se prije toga klanja
do zemlje, ali ne plače.
Nesmiljena simetrija tuče i glavnoga junaka.
Na početku on je prijevarom dobio očev blago-
slov. Rebeka je voljenomu sinu Jakovu dala brato-
vo odijelo, a ruke mu je zamotala u krzno kozleta
jer je Ezav bio rutav. Kad ga otac Izak koji slabo
Biblija kao književnost
vidi izravno pita tko je on, Jakov spremno govo-
ri neistinu: Ja sam Ezav tvoj prvorođenac (27,18)
i slično ponavlja nešto poslije. Pošto je otac jeo i
pio, pri poljupcu je omirisao sina. Kad se i to po-
dudaralo u prijevari, otac je dao blagoslov Jakovu,
koji je bio pripadao prvorođenomu Ezavu. Danas
bismo rekli da se Jakov poslužio svim osjetilima
te vizualnim, auditivnim i olfaktivnim prijevarama.
Prijevara je vraćena na Jakovljevu glavu u
Haranu. Jakov je volio Labanovu kćer Rahelu i
za nju je radio sedam godina. Navečer nakon že-
nidbe, k njemu je došla starija sestra Lea. Ujutro
je Laban rekao da u njih nije običaj udavati mlađe
sestre prije starijih. Tako je Jakov morao obavljati
poslove idućih sedam godina, no voljenu je ženu
dobio odmah nakon isteka tjedna. Simetrija dva-
ju događaja djeluje posve: u Kanaanu Jakov vara
oca koji loše vidi, miriše, čuje i dodiruje; u Haranu
Jakov je prevaren jer loše vidi, a očito su, u pre-
šućenu humoru, uključena i druga osjetila. U pri-
jevari koju čini Jakov riječ je o odnosu starijega
i mlađega brata; u prijevari koju Jakov trpi, riječ
je o odnosu starije i mlađe sestre. U Kanaanu, na-
sljeđivati bi morao stariji Ezav, ali to prijevarom
gubi. U Haranu prva bi supruga trebala dobiti sta-
rija sestra, što prijevarom dobiva.
Obje sekvencije pripovijesti imaju i crtu uma-
njene vjerojatnosti: prije bi se moglo dogoditi da bi
Izak razlikovao sinove, ma kako slijep bio, nego da
ih nikako ne bi razaznao. I, prije bi se dogodilo da
bi Jakov prepoznao kako s njim nije voljena žena,
usprkos mraku, nego da bi cijelu noć bio u zabludi.
To više jer su sestre bile različite izgledom; Rahela
je bila vrlo lijepa. Zar ne bi Jakov, kao muškarac,
poželio vidjeti ženu dok u njoj uživa? Možda bi
ženski sram, ovdje umjesto prijevare, mogao po-
moći stvarnosnomu okružju.
Simetrija djeluje i u širem surječju: biblij-
ske pripovijesti naravno nisu posve odvojene.
Uključimo li i surječje života Jakovljeva omilje-
noga sina Josipa, vidimo da je život, usud ili prije
svega Bog dosljedno vratio Jakovu staru prijeva-
170
ru. Jakovljevi sinovi naime varaju oca da je Josipa
rastrgala zvijer, a zapravo su ga prodali. Pisac je
upleo iste motive odjeće – jer Rebeka daje Jakovu
odjeću koju nosi Ezav, a Jakov je svojemu sinu
bio napravio kićenu haljinu, koju će braća natopi-
ti krvlju kozleta. Nadalje, upravo je kozle Jakov
pripremio ocu za jelo i upravo je kozletovu kožu
stavio na ruke da hini rutavost i tako zavara oca.
Prevareni Ezav i varalica Laban imaju tako-
đer sličnosti. Naime, pri prvom susretu Laban trči
ususret Jakovu i ljubi ga. Pri susretu s bratom na-
kon niza godina, Ezav trči ususret Jakovu, ljubi
ga i uz to plače.
Tragova simetrije, jasno s promjenama, nala-
zimo i u odnosima braće, odnosno sestara. Ezav
i Jakov pokazuju znakove sukoba još dok su u
Rebekinoj utrobi. Poslije će se u drugom dijelu
pripovijesti zbog ljubomore oko djece sukobljava-
ti sestre i Jakovljeve supruge Lea i Rahela. Sukob
dvojice braće prenosi se poslije na narode kojima
su oni začetnici, na Izraelce i Edomce, odnosno
Amalečane, kojima je rodonačelnik Ezavov unuk
Amalek (usp. Pnz 25,17-19; Ps 137). Sukob dviju
sestara vidljiv je u katkad manjim, a katkad u ve-
ćim nesuglasicama među njihovom djecom, odno-
sno plemenima koja su potekla od dvanaestorice
braće (usp. prodaju Rahelina Josipa u Egipat, Post
37; usp. zločin u Gibei, Suci 19 – 21).
Simetrija ne djeluje samo na razini cijele pri-
povijesti o Jakovu nego ju kritičari nalaze i u poje-
dinim epizodama.346 Sukob s nepoznatom osobom
u noći kraj Jaboka ima na početku prijelaz cijele
obitelji preko Jaboka, a pri kraju svi također pro-
laze kroz novoimenovani Penuel.
Napokon, sam glavni lik cijele Biblije poka-
zuje želju za simetričnošću. Kad Bog vidi da je
Rahela voljena, daje djecu njezinoj nevoljenoj se-
stri Lei (29, 31).
Na ovom ćemo mjestu zastati, pa reći kako uče-
stalost simetrije biva tolikom da joj možemo, kako
je to već učinjeno, pridati atribut zastrašujućega
346
Usp. Fokkelman: Genesis: 57.

elementa. Frye je studiju o Blakeu nazvao Fearful
Simmetry, po izrazu upravo iz Blakeove pjesme
o tigru. Može li biti lijepo ono što nije simetrič-
no? Koliko god potraga za simetričnošću u nevje-
štim rukama zna biti namještenom i nenaravnom,
o čemu govori i Forster u već navođenoj studiji o
romanu, toliko zna zasmetati i namještena želja za
asimetrijom. Među ljudskim licima, najpravilnija
su lica djevojaka. Razmjeri na lijepom ženskom
licu, koji su, istina, redovito pravljeni po uzorku
zlatnoga reza, uvijek će biti izvor zadovoljstva –
vjerojatno ćemo tako uvijek uživati i u simetriji u
lijepoj književnosti.
7. 10. 3. Protusimetričnosti
Krug pripovijesti oko Jakova ipak ima pojedi-
nosti koje ruše punu simetriju iako nešto od nje i
čuvaju. Ovdje ćemo uputiti na neka takva mjesta.
a) Točno je da Ezav prima dar svojega brata
Jakova pri kraju ciklusa, pa izgleda kao da do-
biva zadovoljštinu za prijevarom otet blagoslov
na početku. No, sam očev blagoslov ipak je ne-
što nepovratno. Također, Ezav se vraća u svoj
Seir, a Jakov ostaje na zemlji koja mu je obe-
ćana, u gradu Sukotu podiže kuću i tu ostaje.
b) Oba brata u određenom času plaču, no Ezav to
čini jer gubi blagoslov te kad opet sreće brata, a
Jakov plače kad prvi put vidi ljubljenu Rahelu.
c) Dva Jakovljeva susreta s nositeljima božanskih
osobina bivaju slična po mjestu u pripovijesti
jer se prvi zbiva pri odlasku u Haran, a drugi
pri povratku u Kanaan. Slično je i noćno doba.
Sami se događaji osebujnostima ipak oštro od-
vajaju.
Pri prvomu susretu s božanskom osobom u
Luzu Jakov sanja, i to očito ugodan san: anđeli
silaze i uzlaze po ljestvama. Kraj njega je Bog
i obećava mu da će njegovih potomaka biti kao
praha na zemlji i da će ga blagoslivljati svi na-
rodi zemlje. Samu će zemlju na kojoj leži dati
171
7. Petoknjižje
njemu i njegovim potomcima (13,14). Tako
se opetuju obećanja dana Abrahamu. Kamen
na kojem je bio naslonio glavu dok je spavao
Jakov pretvara u žrtvenik, jer po njemu izlijeva
ulje. Mjestu daje ime Betel – Božja kuća.
Tada dolazi neugodan zavjet, naime Jakov kao
da želi trgovati, pa kaže kako će JHVH biti nje-
gov Bog i kako će mu služiti ako ostane s njim
te ako mu da kruha, odijela i ako ga zdrava vra-
ti ocu (28,21). Zavjet djeluje kao zapanjujući
korak natrag u odnosu prema djedu Abrahamu,
koji je Bogu na Moriji bio spreman dati sve, a
da ništa ne traži zauzvrat.
Pri drugome susretu kraj Jaboka – koji je pritok
Jordanu – opet je noć. Susret s Bogom sada je
međutim borba pri kojoj Jakovu biva uganuto
bedro u zglobu. Protivnik kojega se ne smije
imenovati daje novo ime Jakovu, Izrael. Sada
ga on sam blagoslivlje, i to odmah, a ne će ga
blagoslivljati narodi u budućnosti.
Jakov je mjestu dao ime Penuel, što spaja riječi
lice i Bog, jer je protagonist vidio Boga u lice
i ostao živ. Nema govora o tome da se diže žr-
tvenik.
Nakon sna u Betelu, prijašnjem Luzu, Jakov
kazuje kako je strašno ovo mjesto. Zaista, ovo
je kuća Božja, ovo su vrata nebeska (28,10).
Tako elohistička predaja pokazuje da je Jakov
bogobojazan čovjek i ostvaruje svoj omiljeni
stilem. Suprotno tomu, pri noćnoj borbi kraj
Jaboka, koja očito nije bila ugodna, nema go-
vora o strahu. Dapače, noćni borac – teško da
bi to mogao biti netko drugi do Bog ili Božji
izaslanik – priznaje da se Jakov hrabro borio te
nadvladao i Boga i ljude. Budući da je tu Jakov
prvi put nazvan Izraelom, pisac neizravno sla-
vi svoj narod. U usporedbi s Abrahamom ili
Jobom, ovo se ne može shvatiti neskromnim
ako se Božje riječi shvate kao ironija.
d) Opis odnosa sa starosjediocima u prvom dijelu
pripovijesti, koji govori o Izaku i Filistejcima,
ima na kraju miroljubiv dogovor. Točno je da
Biblija kao književnost
su Filistejci zasipali zdence koje je iskopao
Abraham i da su zavidjeli Izaku na bogatstvu.
Na kraju je ipak postignut dogovor, pa se čini
da je moguć suživot.
Susret u Šekemu biva nešto posve drugo. Sada
je riječ o gospodarski nebitnoj Dini, sestri
Levijevoj i Šimunovoj. Umjesto zdenca, nesu-
glasice nastaju zbog Dinine časti jer ju je silo-
vao Hivijac koji se zove Šekem, kao i grad u
kojem živi. Sličnost zdenca i ženskoga spolno-
ga organa kao dvaju predmeta sukoba može biti
slučajna, no zdenac zna u Bibliji prefigurirati
taj dio anatomije (Izr 23,27).
Kad se činilo da će se nevolja izgladiti tako što
će se silovatelj oženiti djevojkom – koju se o
tome ništa nije pitalo – braća postavljaju uvjet
da se Šekemci obrežu. Tada bi postali jedan na-
rod s Izraelcima. Braća međutim iskorištavaju
slabost Šekemaca pošto su se obrezali i posve
uništavaju grad. Jakov ih kori, no više stoga što
je zabrinut da bi se Kanaanci mogli ujediniti i
napasti ga.
e) Očitim biva i razvoj Jakovljeve skrbi za pra-
ve obrede. Nakon sna u Betelu s anđelima i
ljestvama, Jakov podiže žrtvenik i lijeva ulje.
Zavjetuje se svojemu Bogu, istina uvjetno:
kako on meni, tako ću ja njemu. U Haranu oči-
to obožavaju druge bogove, pa i Jakovljeva su-
pruga Rahela pri bijegu krade kumire svojega
oca. Na brdu Gileadu stiže ih otac, a ona sje-
da na kumire i govori da ima ono što je red u
žena. Tako Laban ne nalazi svoje kumire. Iako
svojoj ženi tolerira drugo bogoštovlje, Jakov
kaže Labanu da je s njim bio Bog njegova oca,
Bog Abrahamov, strah Izakov (31,42). Da nije
bilo tako, otpravio bi ga Laban praznih ruku.
Nakon pomirbe s Labanom u Gileadu, Jakov će
prinijeti žrtvu i pozvati svoje ljude da blaguju.
Svećenička predaja mogla je ovdje također dje-
lovati u nastanku teksta.
U 35. poglavlju Jakov, pošto mu Bog tako na-
redi, odlazi napraviti Bogu žrtvenik u Betelu.
172
Svojim ukućanima naređuje da odbace tuđe ku-
mire te da se očiste i preobuku (35,2). Uskoro
će kumiri biti zakopani pod hrastom u Šekemu,
a strah od Boga spopast će okolišna mjesta.
Vjerojatno je riječ o hrastu kraj kojega je žr-
tvenik napravio Jakovljev djed Abraham.
Bog JHVH bio je na početku prije svega
Jakovljev Bog. Na kraju on postaje Bog za ci-
jelu njegovu obitelj i time širu zajednicu.
f) Niz motiva iz Jakovljeva ciklusa kao da su tvo-
rili pripovijest prema načelu usporedne sime-
tričnosti i protusimetričnosti u odnosu prema
pripovijesti o Izaku. Dok Izakovu suprugu u
Haranu traži sluga, Jakov u Haran dolazi sam.
Dok sluga stavlja na Rebeku ogrlice teške de-
set šekela, Jakov nema ništa. Cijela je pripo-
vijest oko Izakove supruge formalna i pomalo
hladna. Suprotna je tomu pripovijest oko na-
stanka Jakovljeve obitelji ispunjena osjećajima:
Jakov plače kad prvi put vidi Rahelu i uz to ju
ljubi. Nikad prije ni poslije toga nije u Bibliji
izravno prikazan poljubac koji muškarac daje
ženi. Pjesma nad pjesmama iznimka je u prika-
zu i puna je psihoanalizom tumačiva erotizma.
Cjelov koji bi žena dala muškarcu tu je nazna-
čen u dijelu 8,1 – da je voljeni kazivačici kao
brat, poljubila bi ga i nitko ju ne bi prezirao.
Jakov i Ezav u mladosti podsjećaju na Kajina i
Abela. Izak više cijeni Ezava, i to upravo zbog
životinja, no ovdje nema ubojstva. Iako Ezav
ima takvih namjera, sukob je ublažen.
g) Spomenimo još najave većih događaja manjim i
simboličnim motivima. Veliki kamen na zdencu
koji Jakov miče kako bi pastirica Rahela mo-
gla napojiti svoje blago znak je mnogih zapre-
ka koje će Jakov svladati dok ju ne zadobije.
Borba u Rebekinoj utrobi najava je teških su-
koba budućih blizanaca.

7. 10. 4. Ustroj: saga, promjene i
dopune
a) Obitelj nije stalno u središtu pozornosti, no sva-
kako je bitan dio pripovijesti – kako u uzroci-
ma, tako i u posljedicama. Sukobi u Izakovoj
obitelji počinju još dok su dva blizanca u
Rebekinoj utrobi. Uskoro će otac više voljeti
Ezava, a majka Jakova. Prijevara pri Izakovu
blagoslovu ključan je razdor upravo u obitelji:
Jakov mora otići i dom se raspada.
Jakov će služiti sedam godina Labanu za nje-
govu stariju kćer Leu, koju ne voli, i još sedam
godina za Rahelu koju voli. Njihov je otac, uz
očit Rahelin pristanak, prevario Jakova jer se
brinuo zbog udaje starije kćeri. Opis reda rađa-
nja sinova i kćeri također je uskladiv s duhov-
nom zaokupljenošću koja je povezana s obitelji.
Nevolje koje nastaju zato što Rahela dugo nema
nasljednika, ljubomora među sestrama i prihvat
sluškinja koje mogu rađati za svoje gospodarice
bivaju tumačive obiteljskim krugom simbola.
b) Otac i izvanbračni sin ovdje su prije svega otac
i drugorođeni sin. Jakov se već pri porođaju
drži Ezavu za petu, grabeći i iskorištavajući
brata. Najprije kupuje pravo prvorođenstva za
zdjelu crvenoga variva, čime pokazuje trgovač-
ke sposobnosti. Kad očev blagoslov zadobije na
prijevaru, postaje jasnim da je voljan mnogo
toga učiniti za uspjeh u životu. Oca Izaka ovdje
posve poražava mlađi sin i njegova saveznica
majka Rebeka.
Jakova u tekstu opravdava bitna pojedinost: on
je izabranik Božji, što će biti potvrđeno pri snu
u Luzu, Betelu. Strašan sukob morala i Božje
volje nastoji se izgladiti izrekom po kojoj je
Jakov bio dobar čovjek (25,27). U obzoru pri-
povijesti i niza drugih obavijesti, ovo je pomalo
humoristično. Poslije se isto nastojanje vidi po
tome što se Jakov klanja pred bratom pri po-
vratku u Kanaan, a to čine i njegove supruge.
Konačno, bratu daje dar, kojim nastoji nado-
knaditi na prijevaru dobiven blagoslov.
173
7. Petoknjižje
Izvanbračni Jakovljevi sinovi sa sluškinjama
s jedne su strane ravnopravni članovi obite-
lji. Ipak, u nastavku biblijske pripovijesti nije
im obraćeno onoliko pozornosti kao sinovima
dviju sestara. Nema isključenosti kako je to s
Abrahamom i Jišmaelom.
Prednosti drugorođenoga sina prenijet će se
uskoro na Josipa i Benjamina. Josip će posta-
ti protagonist pripovijesti u kojoj spašava svoj
rod, a od Benjaminova će plemena poteći prvi
kralj Šaul. S druge strane, Judino potomstvo dat
će velike kraljeve Salomona i Davida.
c) Ni u ovoj sagi nije lako naći predmet u koji se
stječu silnice pripovijesti. Takvu ulogu vjerojat-
no imaju predmeti koji su dokazi i mjesta save-
za – prije svega između čovjeka Jakova i Boga.
Riječ je o nizu žrtvenika koje podiže Jakov i
koji su napravljeni od kamena. Prvi je u nizu
kamen koji je Jakov stavio pod glavu u Betelu
i, poslije sna s ljestvama i anđelima na njima,
uspravio ga i po njemu izlio ulja. Vrijedi reći
da mu je Bog tada obećao potomstvo, a Jakov
njemu vjernost (Post 28). Poslije će biti doslov-
no rečeno da je Jakov u Betelu napravio žrtve-
nik (35,1; 35,7).
Važan predmet jest i gomila kamenja na brdu
Gileadu, nazvana i Mispa, koju su Jakov i
Laban skupili pošto je Laban progonio zeta i
njegovu obitelj i pošto su se pomirili. Hrpa ka-
menja bit će svjedokom njihove međusobne
prisege i ujedno granica. Poslije će Jakov pri-
nijeti i žrtvu na Glavici (Post 31, 44-54). Riječ
je s jedne strane o granici i ugovoru među lju-
dima, Jakovom i Labanom. To što se Jakov za-
klinje Bogom, koji je strah njegova oca Izaka,
i prinosi žrtvu, govori i o savezu s Bogom.
d) Glede jezične geste, i ovdje su blagoslov i bor-
ba za njega bitni znakovi. Prvi blagoslov prvo-
rođencu očito je zamišljen kao vrijednost koju
otac može dati samo jednom jer Ezav plače
stoga što mu je blagoslov oduzet. Blagoslov će
Jakov tražiti i od Boga nakon teške noćne bor-
Biblija kao književnost
be kraj Jaboka. Blagoslov daje i Laban svojim
sinovima i kćerima pošto se pomirio s Jakovom
u Gileadu (32,1).
Zavada i osveta moćno obilježuju pripovijest
o Jakovljevoj obitelji. U zavadi su braća i se-
stre, majka i sin, otac i kćeri, ujak i nećak te
doseljenici i starosjedioci. Jakovljeva i Božja
borba također se mogu shvatiti kao zavada.
Neki se sukobi na kraju primiruju, a najvaž-
niji je onaj između Jakova i Ezava. Mirno su
izglađeni i računi između Jakova i Labana. Ne
znamo ništa o konačnu usudu Rebekinu, pa ni
o daljnjem odnosu s Ezavom. Lea i Rahela op-
tužile su oca da ih je prodao, pa pojeo dobi-
tak, te da ih je držao tuđinkama (31,14), no na
kraju ni ovaj sukob ne doživljava puni zamah.
Možda upravo iz osvete Rahela krade kumi-
re ocu Labanu, a taj je postupak ipak teško
opravdati.
Osveta se u jednom primjeru pokazuje kob-
nom. Levi i Šimun ubijaju narod u Šekemu,
što je u suprotnosti s mirnim rješenjem koje
je Izak bio postigao s Filistejcima.
Saga o Jakovu jasno prelazi iz pripovijesti o
obitelji u pripovijest o narodu. Rebeka i Izak
ogorčeni su zbog Ezavovih supruga Judite i
Basemate, koje su bile Hetitkinje (26,34-35).
Uskoro Rebeka govori da joj je život dosadio
zbog sinovljevih supruga Hetitkinja te doda-
je: Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove
urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život
(27,46). Otac upućuje Jakova da uzme supru-
gu iz majčina roda u Haranu. U motivima biva
jasnom narodnosna svijest Rebekina, koja se
izoštrava upravo u negativnu stajalištu prema
drugome narodu. Splet motiva oko neželjenih
Ezavovih supruga, i željene Jakovljeve supru-
ge, priprema pripovijest za bitan čin u kojem
Bog imenuje Jakova rodonačelnikom novoga
izraelskoga naroda. Tako i ova saga prerasta
u pripovijest koja nadilazi obiteljske okvire.
174
Narodnosna svijest samoga pisca Jakovljeve
pripovijesti očita je u već spomenutoj pohva-
li s imenom: Jakov Izrael prikazuje se jačim
od ljudi i od Boga. Konačno će dvanaestorica
Jakovljevih sinova dati imena dvanaestorim
plemenima židovskoga naroda. Pripovijest o
nacionalnom junaku Jakovu nazire se i u tome
što njemu Bog obećava zemlju na kojoj leži u
Betelu i on će se širiti na sve četiri strane svi-
jeta. Početak odredbe granica zemlje vidimo
u Gileadu kad Laban diže stup na mjestu koje
se zove i Mispa. Nitko s Labanove strane ne
će ići s neprijateljskim namjerama na Jakova.
Spomen naroda indikativan je i u zločinu nad
Dinom. Šekemci bi pristali biti jednim naro-
dom s pristiglom Jakovljevom obitelji, no na
kraju se to ne ostvaruje.
7. 10. 5. Prijevare i izabranost
Jedine osobe u krugu pripovijesti oko Jakova
koje se ne služe prijevarama bivaju Bog i Izak.
Abrahama je Bog kušao na strahovit način – rabeći
svoje puno pravo apsolutnoga vladara – ne govo-
reći na početku što zapravo misli i ne nudeći ništa
za tešku žrtvu koju traži. Jakovu ne postavlja ta-
kve kušnje. Dapače, i pri noćnoj borbi kraj Jaboka
neizravno mu se otkriva, jer onaj tko ne smije biti
imenovan može biti samo Bog.
Izak ne vara, točnije pripovijest to ne poka-
zuje. Teško je pretpostaviti da otac ne bi nekako
razaznao kako mu je blizu sin Jakov, a ne Ezav.
Svakako, ni njemu nije drago što Ezav ima supru-
ge Hetitkinje, točnije Rebeki i Izaku one su bile
izvor ogorčenja (26,35). Izrečeno je međutim da
je Izak više volio Ezava.
Ne znamo je li Ezav namjeravao samo zastraši-
ti brata Jakova kad se ovaj vraćao u Kanaan pa je
išao prema njemu s četiri stotine ljudi (32,7). Nije
isključeno da je Ezav bio svladan emocijama kad
je vidio brata ili možda kad je vidio da mu se ovaj

klanja sedam puta te je promijenio prvotni naum.
Svakako, Ezav pokazuje mnogo emocija: Ezav mu
potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata,
poljubi ga i zaplaka (33,4). Stariji brat međutim uz
dobrotu ima i smanjene sposobnosti: kad bratu pro-
daje pravo prvorođenstva za zdjelu crvenoga vari-
va, dokazuje da jednostavno nije dorastao situaciji.
Prijevare drugih likova već su isticane: Jakov
govori neistine ocu Izaku i vara ga pa time dobi-
va blagoslov i s njim dakako tvarne vrijednosti;
Rebeka sudjeluje u prijevari te zapravo svjetuje
sina kako će varati oca; Laban podmeće Jakovu
kćer o kojoj se nije ni govorilo dotad u ženidbe-
nom smislu, a kćeri sudjeluju u prijevari; Rahela
krade ocu kumire; Levi i Šimun varaju Šekemce
da ih žele primiti u narod ako se obrežu.
Na Jakova bi se mogla primijeniti neka obiljež-
ja trickstera iz Lévi-Straussove teorije mitova.347
Ovi likovi spajaju dva univerzuma – svijet poljo-
djelstva i svijet lova, svijet biljaka koji uključu-
je uglavnom život i svijet životinja koji uključuje
smrt. Na početku pripovijesti Jakov kuha crveno
varivo (25,30), pa bi bio bliži agrikulturi, a Ezav je
očito lovac. Pri prijevari s blagoslovom, Jakov na
majčin nagovor priprema mesni obrok jer su spo-
menuta dva kozleta (27,9). Tako bi Jakov svojim
kuharskim djelatnostima spajao biljni agrikulturni
i životinjski stočarski svijet. Poslije će u Haranu
Jakov biti vrlo uspješan stočar – jer mu se stada
uspješno šire, teško bi ovo bilo povezati sa smrću;
upravo suprotno, riječ je o životu koji raste.
Čini se bitnijim to što pripovijest želi pokazati
da Jakov spaja nebeske i zemaljske elemente. Pri
snu u Luzu vidi anđele koji se penju i silaze po
ljestvama, a nebo i zemlja izravno su spomenuti:
ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru
(28,12). Bog mu uskoro daje zemlju na kojoj leži.
Spoj ljudskih i božanskih svjetova vidljiv je i
pri borbi kraj Jaboka, jer Bog kaže Jakovu da se
borio s Bogom i ljudima i nadvladao.
347
Lévi-Strauss 1977., 233. / 234.
175
7. Petoknjižje
Jakov uspijeva spojiti zemlju svojih predaka
Haran i obećanu zemlju Kanaan u koju se vraća.
Za razliku od njega, Ezav odlazi u Seir. Jakov je
čovjek koji je povezan s domom, a ipak odlazi u
daleki Haran. No, ondje nalazi supruge iz svojega
roda. Jakov na čudan i neponovljiv način u sebi
sjedinjuje čovjeka domovine i čovjeka kozmopo-
litizma.
Jakov u sebi također sjedinjuje jake osjećaje
i hladnu proračunatost. Osjećaji su očiti prema
Raheli na samom početku kad ju ljubi i u tome što
Labanu rado za nju služi još sedam godina. Jakov
pokazuje hladnu i umnu proračunatost u odnosu s
ljudima kad od brata kupuje pravo prvorođenstva
i kad vara oca. Trgovački je proračunat i u odnosu
prema Bogu: u Luzu mu obećava uvjetnu vjernost
jer kaže da će mu služiti ako mu on dade hrane i
zdravlje. Čitatelj biva zbunjenim jer mu Bog zbog
takva dogovora nigdje izravno ne prigovara – ako
se neizravnom kritikom ne drže prijevare koje nad
Jakovom čine Laban i poslije sinovi koji prodaju
Josipa. U ovoj široj perspektivi čini se da Jakovljev
uvjetni zavjet iz Luza JHVH shvaća s teškim hu-
morom. Bog šuti riječima i vraća djelima. Stoga
se može kazati da su silne simetrije u Jakovljevoj
pripovijesti zapravo znak Božje nazočnosti.
Usprkos spomenutoj strukturalističkoj Lévi-
Straussovoj teoriji, pripovijest bi mogla ostaviti ne-
ugodan dojam. Glavni lik nije etički besprijekorna
osoba, a negativna moralna obilježja prelaze crtu
uobičajene simpatičnosti i ljudskosti. Zanimljivo,
pa i smiješno biva kad komentatori i naknadne ina-
čice biblijskoga teksta pokušavaju prikazati Jakova
dobrim, a Ezava ne baš ispravnim.348 Poruka pripo-
vijesti naizgled govori da je u svijetu bitna umna
sposobnost bez obzira na to biva li ona lukavstvo
pri prijevari oca i brata ili jednostavno iskorišta-
vanje tuđih slabosti, kako je to pri kupovini prava
provorođenca. Uz inteligenciju bez morala, pripo-
vijest kao da cijeni moćne zaštitnike, a za Jakova
su to majka Rebeka i Bog koji mu obećava zemlju.
348
Usp. Kugel: 199–214.
Biblija kao književnost
Bitna je i tjelesna snaga, želja i drskost kojom se
rabe sva sredstva: Jakov odmah miče teški kamen
sa zdenca, odmah daje poljubac Raheli i time jasno
kaže što od nje hoće. Pripovijest cijeni i plodnost i
mnogo djece te, dakako, veliko tvarno, materijalno
bogatstvo koje Jakov stječe.
Ne treba biti preoštar i time nepravedan pre-
ma Jakovu: njegovi protivnici nisu bezazleni, a tu
prije svega mislim na Labana, koji uvelike vara.
Jakovljev je brat Ezav doista prevaren, ali i namje-
rava ubiti Jakova poslije toga. Jakov smatra da je
riječ o krađi, a Ezav o namjeri umorstva. Jakov
je također vratio bogatstvo koje je prethodno bio
uzeo Ezavu.
Jakov nije kriv zato što ga usud ili Bog vole.
Jakov nije kriv ni stoga što ga vole žene, prije
svega majka Rebeka, onda supruge Lea i Rahele.
Konačno: prijevare koje je činio protiv oca i brata
vratili su mu žene i sinovi.
Nije li nam pripovijest o Jakovljevim osobina-
ma i zapravo cijelim životom ovoga junaka pri-
kazala zemaljski svijet onakvim kakav on doista
jest? Ne govori li nam dosta o Božjoj pravdi time
što i Jakov strada nakon svojih prijevara? Jakov
je presudan u pripovijesti o sebi samomu i o svo-
jemu narodu. Na biblijskoj razini ima junaka koji
su bitni za mnogo širi krug. Jakov stoji čvrsto na
zemlji, i u tome biva uzor mnogima.
7. 11. Juda i Tamara (Post 38)
Pripovijest o Jakovljevu i Leinu četvrtom sinu
Judi pripovijeda o židovskim običajima iz doba
patrijarha, ali i o inteligenciji i pravdi. Ova je
saga samo jedno od mjesta u Bibliji koja govo-
re da su žene toliko puta pokazale više inteligen-
cije i hrabrosti od muškaraca. Optuživati knjigu
za isključivu usredotočenost na muškarce nije pri-
mjereno imamo li na umu događaje s Jaelom i
Siserom, Nabalom i Abigajilom (1 Sam 25), pa
176
onda Juditom i Holofernom, Esterom i Hamanom
te drugim mudrim ženama. Tamara je svakako
među njima.
a) Duhovna zaokupljenost obiteljskom problema-
tikom u sagi o Judi i Tamari vidljiva je opet
iz podrobnih podataka o podrijetlu te iz želje
za potomstvom. Juda se oženio Kanaankom
i s njom je imao tri sina. Bili su to Er, Onan
i Šela. Prvi se sin oženio Tamarom, ali ga je
Jahve pogubio. Drugi je sin morao porema
običaju biti s Tamarom kako bi ona dobila di-
jete koje bi se računalo kao bratovo. Međutim
je pri činu ispuštao sjeme na zemlju jer nije
htio biti otac djece koja bi zapravo pripada-
la drugomu.349 Stoga je Jahve i njega usmrtio.
Treći je brat trebao nastaviti takav očinski po-
sao, ali Juda ga nije davao Tamari. Za razliku
od čitatelja koji znaju da je Onan poginuo jer
se Jahvi nije sviđalo kako vodi ljubav, Juda je
neizravno optužio Tamaru za smrt svojih sino-
va. Time se čitateljima pokazuje kao osoba s
predrasudama.350 Juda nije pustio najmlađega
sina da spava s Tamarom, nego je nju otpustio
i ona je živjela u očevu domu (Post 38,11).
Dugo poslije toga umrla je Judina žena, a on
sam pošao je poslije žalosti u Timnu na stri-
gu ovaca. Tamara je htjela postati majkom, pa
se preodjenula u bludnicu, zaogrnula šalom i
čekala svekra na ulazu u Enajim, na putu u
Timnu. Javili su joj naime da dolazi svekar,
bila je znači dobro obaviještena. Tamara je
tako na prijevaru spavala sa samim Judom, za-
čela potom i rodila blizance Peresa i Zeraha.
Blizanci bivaju svrha cijele pripovijesti.
b) Braća su de facto izvanbračna djeca, pa se i
tako pripovijest približava sagi. Tamara očito
želi pod svaku cijenu biti majka – majčinstvo
joj je i u onom dobu pružalo status, sigurnost
i ispunjenost, ali o tome nema tragova u pri-
349
Iz njegova imena dolazi ime onanije za samozado­
voljavanje.
350
Fewell, Gunn: 1027 (ABD 4: 1027).

povijesti samoj. Onan i Juda bivaju samo sred-
stva da se rečeno ostvari. Bitne osobe tako su
izvanbračna djeca. Upit očinstva jest važan jer
bi Tamara bez oca svoje djece bila izgublje-
nom. Budući da Juda nije htio dati sina za taj
posao, pravedno je da sam učini dužnost.
c) Predmet oko kojega se okuplja snaga ove
sage nije mač, ali ipak postoji i biva bitnim
za ovu pripovijest. Tamara se znači preodje-
nula u bludnicu i spavala s Judom koji ju nije
prepoznao. Tražila je kozle kao plaću, a kad
Juda to nije imao, zatražila je njegov štap i
prsten pečatnjak kao jamstvo. Kad su ju op-
tužili za bludništvo, pokazala je predmete do-
bivene od tasta kao zalog. Štap simbolizira
potomstvo, a u psihoanalitičkom tumačenju i
spolni organ kojim je Tamara došla do djece.
Psihoanalitička tumačenja izgledaju legitimni-
ma u pripovijesti koja je ionako puna seksual-
nosti. Bitno je međutim reći da spolnost u ovoj
pripovijesti nije konačan cilj, nije osnovica i
nije sama sebi svrhom – ona je samo sredstvo
u zadobivanju potomstva.
U hebrejskom riječ măṭṭĕh označava štap, gra-
nu i pleme: tako Tamara, držeći Judin štap,
nadzire njegovo spolovilo, ali i njegovo po-
tomstvo.351
Druga dva predmeta također nose dvostruko,
naime spolno i obiteljsko značenje. Iako je ri-
ječ o prstenu pečatnjaku, on je znak koji na-
likuje na ženski organ jer kroz njega prolazi
prst, što biva preoblikom spolnoga čina. Prsten
ima i zavjetno i bračno značenje. Vrpca je, da-
kako, spojnica koja povezuje Judu s Tamarom,
iako muški lik to ne zna. Tamara i Juda pove-
zani su tom vrpcom, a konac će biti stavljen i
oko ruke jednoga od blizanaca koji su začeti
u odnosu. Zerah je prvi pokazao ruku iz rod-
nice i njemu je babica zavezala crveni konac
oko zapešća, ali je Peres prvi rođen.
351
Fewell, Gunn: 1027 (ABD 4: 1027).
177
7. Petoknjižje
Recimo i to da samo ime gdje se odnos izme-
đu Jude i Tamare zbio, naime Enajim, znači
»mjesto zdenca«, koji je uz ostalo i biblijska
preoblika ženskoga spolovila. Spolnost i time
psihoanalitički simboli pružaju posebnost ovoj
sagi.
d) U sagi imamo tragove kletve jer Juda kazuje
naprije Tamari da je ona kriva za smrt njego-
vih sinova. Kad čuje da je začela u bludništvu,
govori da ju treba spaliti. Izvedite ju – naredi
Juda – pa neka se spali (Post 38, 24). Videći
da je on otac, priznaje da je Tamara od njega
pravednija. Pripovijest znači ne prikazuje jed-
nu stranu isključivo pravednom, a drugu posve
zlom. Tako je uostalom bilo i u pripovijestima
o Jakovljevu i Ezavovu životu.
Saga ima daljnju obiteljsku i narodnosnu
važnost jer je Perez jedan od predaka kralja
Davida.
Naracija o Judi i Tamari prekida pripovijest o
drugom Jakobovu sinu ‒ Josipu. Između dviju
pripovijesti ima usporednica. Tamara je nepra-
vedno optužena za blud, a uskoro će za blud
nepravedno biti optužen Josip. Usporedimo li
dva brata, Josipa i Judu, vidjet ćemo da se
Josip od početka drži moralno, a Juda se mora
pročistiti tijekom naracije i prihvatiti svoju po-
četnu nepravicu.
7. 12. Josip i njegova braća
7. 12. 1. Povijest i književni uzori
Biblijska pripovijest o Josipu ima povijesni
kontekst i književni intertekst. Oko 1647. godine
Egipat su osvojili Hiksi, što znači »strani vlada-
Biblija kao književnost
ri«, koji su bili zapadnosemitskoga podrijetla.352
Podatak znači da su bili barem dijelom bliski
Izraelcima te je stoga i moglo biti lakše ostvarivo
da osoba poput Josipa dobije široke ovlasti. Hikse
će protjerati starosjedioci pod XVII. dinastijom, a
posljednje uporište bilo im je u Gazi, u gradu zva-
nom Šaruhen.
Glede književnoga prethodnika pripovijesti, va-
lja spomenuti egipatsku Pripovijest o dvojici bra-
će. Mlađi je brat odbio seksualnu ponudu svoje
nevjeste, a da bi dokazao nevinost, kastrirao se
nožem. 353 Biblijski pisac naravno nema ovu po-
jedinost: Josip će iz braka s Asenatom imati sino-
ve Manašea i Efrejima, koji će biti začetnici dvaju
izraelskih plemena.
7. 12. 2. Saga
Sama biblijska pripovijest ima niz elemena-
ta sage. Obitelj je u središtu interesa na početku
kad se opisuju odnosi među Jakovljevim sinovi-
ma u Izraelu. Zanimljivo je da braća poslije prvih
Josipovih snova mrze protagonista, a otac Jakov
razmišlja o svemu. Za kršćane će biti znakovito da
Isusova majka, pošto se Krist kao dvanaestogodiš-
njak očituje u hramu, sve te događaje brižno čuva
u srcu (Lk 2, 51). Ovu sagu svakako obilježavaju
snovi, koji bivaju njezina naglašena posebnost, pa
će biti i zasebno tumačeni. Snovi su dio elohistič-
ke predaje, a pripovijest o Josipu žanrovski biva
elohistička saga.
a) Obitelj je bitna i u sredini pripovijesti kad sam
Josip odbija napasti tuđu obitelj pa ne pristaje
na spolni odnos s dobročiniteljevom suprugom.
Na kraju pripovijesti Josip iskušava svoju braću
u Egiptu, onda im se očituje te konačno zove i
oca da dođe u Egipat. Tako je davno razorena
obitelj opet zajedno.
352
Usp. Pritchard: 40.
353
Gabel, Wheeler, York: 49.
178
b) Prvenstvo izvanbračnoga sina i u Josipovoj je
pripovijesti preoblikovano u prvenstvo mla-
đega sina, ovdje Josipa. Snovi sa snopovima
koji se klanjaju Josipovu snopu te sa Suncem,
Mjesecom i jedanaest zvijezda koje se opet kla-
njaju Josipu navješćuju prvenstvo koje će se
poslije i ostvariti.
c) Predmet posebne snage biva u prvom dijelu
pripovijesti kićena haljina koju Jakov ili Izrael
pravi Josipu: zbog nje su braća zavidna i nju će
natopiti krvlju kozleta da bi zavarali oca pošto
su brata prodali midjanskim trgovcima. Poslije
će se emocionalna snaga skupljati oko peha-
ra koji sluge po Josipovoj naredbi stavljaju u
Benjaminovu vreću, kako bi ih Josip mogao
kušati.
d) Kletva je i ovdje na kraju preobličena u svoju
suprotnost, naime u blagoslov koji dobivaju dva
Josipova sina od djeda Jakova.
7. 12. 3. Snovi
Tri para snova prijelomne su točke u Josipovu
životu. Josip sanja o snopovima i zvijezdama u
Izraelu, a snovi označuju podređenost drugih oso-
ba Josipu. Nakon ovoga pojačava se mržnja braće
prema protagonistu.
U Egiptu u zatvoru faraonov peharnik sanja o
trima mladicama na lozovu trsu koje rode plodom.
Faraonov pekar sanja o trima košarama na svojoj
glavi, a s najgornje jedu ptice. Dobro protumačen
peharnikov san bit će poslije Josipu preporuka za
tumačenje faraonovih snova. Poznati snovi o debe-
lim i mršavim kravama te o klasovima naviještaju
i konačan uspon Josipove karijere.
Prvi par snova povezuju odnosi nadređenosti i
podređenosti jer se zvijezde i snopovi klanjaju za-
pravo Josipu. Drugi par snova povezuje hrana, jer
iscijeđen sok iz plodova trsa bude pružen faraonu,
a ptice jedu iz košare u pekarovu snu.
Treći par snova veza je prvih dvaju, naime ima-
mo i podređenost i konzumaciju hrane, točnije prvi

simboli proždiru druge: mršave krave jedu debe-
le krave, a sedam zgrčenih, istočnjakom opaljenih
klasova, proždire one lijepe.
7. 12. 4. Simetrije
Pripovijest ima i niz drugih usporednosti. Na
početku braća varaju oca Jakova da je zvijer rastr-
gala Josipa, a pri kraju Josip vara braću kad ih to-
bože optužuje da su uhode i kad im podmeće no-
vac i pehar u vreće. Na početku pripovijesti Josip
dobiva kićenu haljinu od oca Jakova, a u drugom
dijelu pripovijesti faraon zaodjene Josipa odjećom
od najljepše tkanine (Post 41, 42).
Prvi dio Josipova života obilježuju silasci: bra-
ća ga hitaju u bunar, a zatim u Egiptu pada u za-
tvor. Suprotno tomu, u drugom je dijelu uzdignuće,
pa ga faraon postavlja nad svu zemlju egipatsku
(Post 41, 43). Tako Josipov život opetuje cijelu
biblijsku naraciju po sinusoidi, dakle uspone i pa-
dove, kakve proživljava i izraelski narod. Razlika
je u tom što je Josip u cijelosti pravedan, a narod
nerijetko čini ono što je zlo u Jahvinim očima.
Josipovi padovi i usponi bivaju znacima kušnje, a
ne kazne Božje.
7. 12. 5. Nevolje sa zlom
Teologija teško nalazi odgovor na problem zla
u svijetu koji je napravio i kojim vlada svemogući
i beskrajno dobri Bog. Vidjeli smo da će trag ovo-
ga biti jasan već u Abrahamovu govoru JHVH, kad
patrijarh posreduje za pravedne u Sodomi: Daleko
od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da
i nevini i krivi prođu jednako (Post 18,25). Poslije
će se upit zaoštriti u Knjizi o Jobu (9, 23-24) te u
Psalmu 73. Pripovijest iz Postanka o ljudima koji
čine zlo, pa prodaju brata, ali se to zlo na kraju
okreće u dobro jer ih brat upravo nakon progon-
stva može spasiti od gladi, pruža jednu od osnova
179
7. Petoknjižje
za odgovor. Josip ovako poučava braću: Zato me
Bog poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na
zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem.
Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog, on
me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim
njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom
egipatskom. (Post 45, 7-8)
Rečenica što se znakovito našla pri kraju cijele
Knjige Postanka biva još jasnijom: Osim toga, iako
ste vi namjeravali da meni nahudite, Bog je bio
ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbi-
va – da spasi život velikomu narodu (Post 50,20).
Ovo mjesto izravno navodi Katekizam Katoličke
crkve,354 a na njega podsjeća i stari Srednji kršćan-
ski nauk.355
7. 13. Mojsije i Izlazak
7. 13. 1. Povijesna utemeljenost
Merneptahova stela iz XIII. st. pr. Kr. dokazu-
je da je narod zvan Izraelcima doista živio na po-
dručju bliskom današnjoj izraelskoj zemlji. Izlazak
se znači mogao dogoditi prije nastanka spome-
nika. Nisu pronađeni izvanbiblijski dokumenti
koji bi dokazivali da je Mojsije, vođa izlaska iz
Egipta, doista živio. Znanstvenici su podijeljeni,
a dokazi su povezivani s upitom o Mojsijevu au-
torstvu Petoknjižja. Martin Noth predstavlja naj-
oštriji položaj kritike koja sumnja u povijesnost.
Znanstvenik izdvaja pet pripovijesti prenošenih
usmeno i bitnih za jedinstvo različitih izraelskih
plemena: patrijarsi, izlazak, lutanje, objava na
Sinaju i osvajanje Obećane zemlje. Drži da je sve
što spaja navedene krugove manje bitno. Mojsije
je za njega ime koje se ne javlja često izvan sa-
moga Petoknjižja. Noth zaključuje da je on ured-
nička spojnica / editorial bracket / koja povezuje
354
Usp. Katekizam Katoličke crkve: 96.
355
Usp. Srednji kršćanski nauk: 17.
Biblija kao književnost
sve teme.356 Ovakve teorije podupirane su i time
da objava na Sinaju nije spomenuta u recitativnim
dijelovima kakav je Pnz 26,5-9.
Noth je uvelike nijekan. W. Beyerlin ističe dio
Izlaska 20,2 s početkom dekaloga: Ja sam Bog
tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske iz kuće
ropstva. Sam dekalog, Sinaj na kojem je objavljen
i iskaz o Egiptu o kojem govori, podrazumijevaju
osobe koje imaju iskustvo obiju lokacija i događaja
– Mojsije u tom smislu biva očitim, Bog se obraća
narodu, ali i Mojsiju.
William Albright poziva se na povijesne ana-
logije / historical analogy / i tvrdi da je biblijska
tradicija o Mojsiju »čvrsto poduprta povijesnim
analogijama i sve većim mnoštvom dokaza koje
otkrivaju arheolozi i filolozi«.357
Albrightov učenik John Bright, očito imajući na
umu i povijesne analogije, napominje da događaj
na Sinaju podrazumijeva osobu koja iza njega sto-
ji te da tako posebna vjera kakva je židovstvo tra-
ži utemeljitelja, kako to traže kršćanstvo ili islam.
Ne mislim da četiri različite predaje mogu biti
u sukobu s jedinstvenom osobom koja im ipak sto-
ji na početku, utemeljiteljem Mojsijem. Riječ je o
tome da ljudsko iskustvo pokazuje kako opažaj i
razumijevanje određenoga događaja ovise o oso-
bama koje opažaju. Tako su se i nasljedovatelji
poruke koju je Jhvh dao Mojsiju mogli razliko-
vati u vrsti talenta, što je korijen četiriju predaja.
Uostalom, i kršćanstvo ima četiri evanđelja, kako
i starozavjetna poruka ima četiri predaje.
Valja dodati još jedan neizravan dokaz, a to
je plastična Mojsijeva slika, dana prije svega u
Brojevima. Tolike podrobnosti, pa i ljudske sla-
bosti, teško da mogu biti samo plodom mašte.
Pojedinosti pružam u poglavlju o Brojevima.
Na temelju dostupne liteature držim Mojsijevu
povijesnost znatno vjerojatnijom od suprotnih sta-
jališta. Zacijelo ima i događaja koje je naknadno
oblikovala prvotna usmena naracija i njezina pra-
356
Prema Beegle: 910 (ABD 4: 910).
357
Usp. Beegle: 911 (ABD 4: 911).
180
vila, no to se može kazati i za novozavjetne knji-
ge, konačno i za svaki stvaran događaj naknadno
posredovan naracijom.
Bibličari drže da Josipove i Mojsijeve događa-
je, koje ćemo prikazati, dijeli oko 400 godina.358
Zbivanja oko izlaska iz ropstva redovito se smje-
štaju u XIII. stoljeće.
7. 13. 2. Mješavina žanrova
U žanrovskom književnoteorijskom smislu
Izlazak je tumačiv kao mješavina dvaju narativnih
žanrova, naime legende i romance. Zajednička su
obilježja, koja djeluju kao spojnice, jak narodnosni
osjećaj vidljiv u nizu isticaja židovstva koje strada
i oslobađa se, i s time opet povezana ključna ulo-
ga Boga Jhvh koji voli i time spašava svoj narod.
Nadalje, ustroj obaju žanrova spojen je moćnom
napetošću između Mojsija i naroda te Jhvh i na-
roda. Mojsije i Jhvh slični su jer ih u određenim
točkama napada, pa i izdaje, njihov narod te oba
pokazuju milost i moć time što narod pošteđuju i
konačno ga spašavaju. Poruka biva jasnom: narod
nije spašen jer to zaslužuje, nego stoga što je vo-
ljen. Nalazimo i treću napetost, onu između Jhvh
i Mojsija, koja djeluje znatno skrivenije. Jhvh po-
kušava ubiti Mojsija, a spašava ga Sipora, a onda
se pritajeno natječe s Mojsijem oko toga tko će biti
pravi junak romance – ni Mojsije ni sama naracija
ne ostavljaju dvojbe: junak je Jhvh.
7. 13. 3. Izlazak kao legenda
Abraham je cijelo vrijeme povezan sa svo-
jom obitelji, a pripovijest je na nju na određen
način usredotočena i kad govori o ipak presudnoj
vezi između Boga i Abrahama. Patrijarh se na po-
četku žali Bogu da će mu nasljednik biti Eliezer
358
Usp. Pritchard: 40.

Damaščanin, onda čini sve što može da dobije vla-
stita sina. Kad ga Bog kuša, kaže mu da uzme svo-
jega sina jedinca, Izaka kojega ljubiš (22,2).
Jakov pokazuje neuobičajeno jake osjećaje pre-
ma supruzi Raheli te posebno voli Josipa, sina ko-
jega je upravo s njom imao. Točno je da se ovim
patrijarsima obećavaju narodi koji će iz njih izići,
a Jakov i jest prvi Izraelac – no žarište su njihovih
osjećaja obiteljski odnosi.
S Mojsijem od početka biva drukčije: usud mu
je određen njegovim židovstvom čim je rođen, jer
je faraon naredio ubijati židovsku djecu (Izl 1,16).
Kad odrasta, Mojsije vidi muke svojega naroda
(2,11), a i Bog će mu reći da je vidio muke njego-
va naroda te ga postavlja za vođu. Glagol vidjeti
povezuje Mojsija i JHVH glede naroda. Sjetimo se
koliko je ovaj glagol bio bitan u času Abrahamove
žrtve – ali je ondje spajao Abrahama, Boga i Izaka.
Nema izraza moćne povezanosti Mojsijeve sa
sinom i prvom suprugom Siporom. Pripovijest o
obrezivanju sina zapravo stavlja Mojsija u jak od-
nos sa židovstvom (4,24). Sipora je otpuštena, a
druga supruga Kušanka jedva je spomenuta. U ža-
rištu je osjećaja sada narod, i kad čini što valja i
kad čini opačine.
Legenda redovito govori o presudnu događaju
za određeni narod. Izlazak iz egipatskoga ropstva,
izveden uz presudnu Jahvinu pomoć i uspostav-
ljen savez s njim, najvažniji je događaj biblijske
židovske povijesti. Narodni vođa u ovoj je pripo-
vijesti određen svojim odnosom s Bogom. Poput
Abrahama, Izaka i Jakova, on je izabran.
Pružit ćemo opet Jollesovu razradu legende:359
a) duhovna zaokupljenost – oponašanje
b) osoba – svetac
c) stvar, predmet – relikvija
d) jezična gesta – s vodi mnogostrukost
na jednostrukost.
359
Usp. Jolles: 25–60.
181
7. Petoknjižje
a) Oponašanje
Mojsije je ključna ljudska osoba u Izlasku.
Prorok oponaša JHVH, koji za sebe najavljuje
da će izvoditi čuda, kako bi prisilio Egipćane
da puste Izraelce (Izl 3, 20). Čuda će uskoro
izvoditi Mojsije, ali samo zato što mu Bog to
omogućuje. Čudo s podjelom voda Crvenoga
mora slično je podjeli voda od voda kad je
Bog stvarao svijet. Jahve može biti promatran
kao vodeća osoba u Izlasku, poglavito u dije-
lovima s naglašenom jahvističkom tradicijom.
Elohistička bi više isticala Mojsijevu i onda
Aronovu ulogu.360
Mojsija će poslije oponašati Jošua, što je nagla-
šeno pri prijelazu Jordana (Jošua 3,14) koji je
prefiguracija prijelaza Crvenoga mora. Proglas
Zakona na Horebu iz 24. poglavlja Izlaska uzor
je žrtvi i čitanju zakona na gori Ebalu iz Jošue
(Još 8,30).
Čudo je u legendi potvrda valjanosti i znak
moći.361 Čuda koja Mojsije čini rabeći moć
koju mu daje JHVH imaju nekoliko obilježja.
Pretvorbe obuhvaćaju štap koji je postao zmi-
jom te vodu koja je postala krv. Prekomjernosti
se odnose na životinje ili prirodne pojave: žabe,
komarci, obadi i skakavci poznate su životi-
nje, ali Egipćane mora plašiti njihov broj. Tuča,
tama i čirevi također prijete svojom količinom.
Prekomjernost obuhvaća životinjski svijet i ne-
živu tvar, na kraju Mojsije dijeli te opet spaja i
same vode Crvenoga mora.
360
Usp. Beegle: 913; von Rad ističe takvu Jahvinu ulogu
u jahvističkoj predaji i opreku prema elohističkom
stilemu jače Mojsijeve važnosti. Valja reći da je katkad
teško razlikovati dvije predaje, poglavito se to odnosi
na 19. poglavlje s dolaskom do Sinaja i pripremom
za Savez; samo Bogojavljenje ima dosta elohističkih
elemenata s grmljavinom, oblakom i munjama u kojima
se javlja Bog. No, Mojsije se ovdje uspinje na vrhunac
brda i govori s Bogom.
361
Usp. Jolles: 33; kritičar ovdje govori o dobu poslije
smrti.
Biblija kao književnost
Čuda se mogu razvrstati i po predmetu napa-
daja. Prije svega, strada samo ono što pripada
Egipćanima. Znakovito je da obadi ne napada-
ju gošenski kraj u kojem žive Izraelci. Pomor
stoke također zahvaća samo egipatsko blago.
Selektivnost je najava najtežega čuda, smrti pr-
vorođenaca, koja također zahvaća Egipćane i
njihove životinje.
Predmeti napada mogu biti biljke koje uništa-
vaju skakavci, životinje koje uništava tuča te
ljudi koje napadaju čirevi, tuča i pomor.
Napadaji na Egipat nisu selektivni u socijal-
nom smislu, pa umire i faraonov i uznikov pr-
vorođeni sin. Cijela će egipatska vojska stra-
dati kad se nad njom zatvore vode Crvenoga
mora.
b) Svetac
Mojsije nije svećenik, nego prorok i narodni
vođa. Svećenik biva Mojsijev brat Aron, ali va-
lja biti oprezan, jer svećenik i svetac nisu isto.
Mojsije je prije svega izabranik: Bog mu se
objavio u gorućem grmu na gori Horebu i dao
mu mogućnost izvoditi čuda, čime će izraelske
starješine uvjeriti da je doista izabran. Sjetimo
se da su obilježja svetosti izdvojenost, poseb-
nost, povezanost s Bogom i moć.362
JHVH bira koga hoće, a ne koga ljudski kri-
teriji vide dostojnim. Mojsije prije poziva nije
bio obilježen posebnošću: on je pastir, i to čo-
vjek koji očito nema svojega blaga, nego pase
stado svojega tasta Midjanca Jitra. Mojsije je
bio oženjen Midjankom, čime ne udovoljava
ni zahtjevima koje su Jakovljevi roditelji bili
stavljali pred njega. Povrh svega, Mojsije nije
rječit, pa ga Jahve mora uputiti na brata Arona
koji će za njega govoriti.
Ljubav prema svom narodu, koju je pokazao
kad ubija napadača Egipćanina i želi pomiri-
ti zavađene pripadnike svojega naroda, jedino
je njegovo obilježje koje unaprijed govori o
posebnosti. Riječ je o domoljubnom žaru koji
362
Usp. početak prvoga poglavlja Što je Biblija?
182
na početku nije određen i službom Bogu, nego
upravo i jedino narodu.
Mojsijev zadatak i jest duboko određen naro-
dom: mora izvesti Izraelce iz ropstva. Svetac je
po Jollesu povezan s crkvenom ustanovom,363
a Mojsije je moćno spojen sa svojim narodom.
Tako legenda o njemu i ispunjava i mijenja
Jollesove kriterije.
Mojsije u očima Jahvinim iz Petoknjižja ne gri-
ješi gotovo nikada. On i njegov brat Aron čini
se nisu bili dovoljno odlučni u događaju kraj
Meribe, uvelike nakon samoga izlaska, kad se
narod bunio jer nije imao vode. Iako su od-
mah otišli JHVH u Šator sastanka, čuli su i ri-
ječi o kazni: Budući da se niste pouzdavali u
me i niste me svetim očitovali u očima sinova
Izraelovih, ne ćete uvesti ovaj zbor u zemlju
koju vam dajem. (Br 20,12)
Brat Aron i sestra Mirjam nisu tako besprije-
korni. Oni rogobore protiv Mojsija kad uzima
ženu Kušanku (Br 12,1). JHVH ih tada zove u
šator sastanka, u kojem su čuli ove riječi: Od
svih u kući sastanka najvjerniji je on. Mirjam
je na to kažnjena gubom. Aron je u najmanju
ruku sukrivac i za otpad s teletom, no zbog toga
nije izravno kažnjen.
c) Predmet
Poseban predmet biva prije svega Mojsijev
štap. Riječ je o predmetu po kojem JHVH po-
kazuje svoju moć i njezin prijenos na Mojsija.
Kad se budući prorok još pri pozivu na Horebu
pitao kako će starješine vjerovati da je govorio
s Bogom, Jahve pretvara štap u zmiju i opet
u štap. Element proždiranja opetuje struktur-
ne dijelove iz Josipovih snova, što je nov znak
oponašanja. Poslije, pred faraonom pretvara se
štap u zmiju što jede zmije ili štapove egipat-
skih svećenika. Štapom će i Crveno more biti
razdvojeno nadvoje (Post 14,16). Tim će pred-
metom Mojsije udariti u meripske stijene iz ko-
jih će poteći voda, a štap će prorok držati vi-
363
Jolles: 27.

soko i za borbe Židova protiv Amalečana kraj
Refidima. Čini se kako upravo štap opredme-
ćuje spojnicu između Boga i naroda.
d) Mnogostrukost svedena na jedno
Tumačeći kršćanske legende o mučeništvima,
Jolles kazuje o kotaču s mnogim oštricama
ili klincima, kojim su se svetci mučili za cara
Dioklecijana: mnoge oštrice sažimaju u jedno
mnoge muke koje trpe kršćani. Pri jednoj ta-
kvoj muci, riječ je o svetom Jurju, kumir je
kriknuo i raspao se u komade. Navedene slike
sažimaju u jednu gestu mnoga djela.364
Mojsije dokazuje moć pretvarajući svoj štap u
zmiju. Kad egipatski svećenici uspijevaju i svo-
je štapove pretvoriti u zmije, Mojsijeva životi-
nja jede egipatske. Na pozornici ostaje jedan je-
dini štap. Time se neizravno kazuje da je pravi
Bog onaj Mojsijev te da je Bog jedan. Upravo
će to biti početak njegova dekaloga kojim uspo-
stavlja savez: Nemoj imati drugih bogova osim
mene (Izl 20,3).
Pashalno janje iz 12. poglavlja Izlaska sažimlje
i smrti kojima je Zatornik umorio egipatsku
djecu i pošteđene izraelske prvorođence. Janje
u Izlasku još nema snagu koju dobiva u Novom
zavjetu, no u optici života i smrti, u moći ko-
jom sažima dvije suprotnosti, biva njegova na-
java.
S druge strane, zlatno tele pred kojim Izraelci
plešu svodi na jednu gestu sve opačine koje je
narod činio kad se odmetnuo od Jahve. Idol je
i nastao od zlata koje su Aronu dali Židovi koji
više nisu hajali za Boga. Tele tako sažimlje u
jedan otpad sve pojedinačne otpade.
Zlatno tele zadobiva negativnu vrijednost kad
uvidimo da ga Izraelci moraju jesti, točnije piti.
Mojsije naime spaljuje zlatno tele, satire ga u
prah koji je razbacao po vodi, a Izraelci su to
morali piti (Izl 32,19-20). Poslije toga će biti
umoreni svi Izraelci koji nisu za Jhvh. Zlatno
tele koje valja jesti suprotnost je janjetu koje
364
Usp. Jolles: 42–44.
183
7. Petoknjižje
valja jesti. Janje znači život unutar pomora, a
tele pomor unutar života. Valja birati između
zlatnoga teleta i krvavoga janjeta – tko god gle-
da novčanu vrijednost, izabrat će ono prvo.
7. 13. 4. Izlazak kao romanca
Frye uči da u književnosti imamo pet modusa:
u prvom mitskom junak je podrijetlom jači i inteli-
gentniji od čovjeka, u drugom modusu romance on
jest jači od prosječnoga čovjeka i čini čuda, ali je
ipak čovjek. U idućim trima modusima junak ima
sve manje i manje snage i inteligencije.365 Frye na
istome mjestu u obzoru drugoga modusa koji nas
ovdje zanima vidi romancu ostvarenu uz ostalo
upravo u legendi. Poslije će govoriti o narativnim
kategorijama koje su komedija, romanca, tragedija
i ironija. Na temelju Fryeeva prikaza narativne ka-
tegorije romance može se izvesti ustroj, koji narav-
no sve romance ne moraju ispunjavati u cijelosti:366
1) junak je nakon rođenja spašen iz vode
2) lažni otac traži da ga se ubije
3) junak provodi nevinu mladost, sreće svećenika
ili drugoga instruktora te ubrzo i pomagača
4) junak traži protivnika koji je apsolutna inkar-
nacija zla
5) bori se protiv zla, obično kraj opkoljena grada
6) zadobiva dragu i povlači se u samotan život.
Vidjet ćemo kako pripovijest o Mojsiju iz Izla­
ska ispunjava, mijenja, dopunjuje ili izostavlja di-
jelove ustroja koji tumači kanadski kritičar.
Prije svega, knjigu koja se zove Izlazak obli-
kuju dva kruga romance, koja su jasno odijeljena:
granica je izlazak iz voda Crvenoga mora. Na kra-
jevima obiju romanci naglašeno izbija činjenica
po kojoj je junak romance sam Bog JHVH, koji
365
Frye 1979: 45.
366
Usp. Frye 1979: 211–234. Frye ne nudi upravo ovdje
pruženu rešetku, nego sam ju ja izveo na temelju
njegovih opisa narativne kategorije. Za prve tri točke
usp. str. 225–227. Za iduće dijelove posebno 214–220.
Biblija kao književnost
i inače stalno »napada« na tome mjestu proroka
kojega je poslao, naime Mojsija. Uz malo humo-
ra mogli bismo reći da je u tome smislu znakovita
scena koja se odvija izravno nakon poziva. Mojsije
s obitelji odlazi u Midjan, a JHVH želi ga noću
ubiti (Izl 4,24).
Svaka romansa ima junaka i pomoćnika – tako
je u Tolkienovu Gospodaru prstenova i u ciklusu
o kralju Arthuru. U nizu dijelova dviju romansi
koje tvore Izlazak nije lako ustanoviti je li junak
Mojsije s pomoćnikom Aronom, ili je junak JHVH
s pomoćnikom Mojsijem. Krajevi dvaju krugova
dokazi su druge tendencije. Korisno nam je ima-
ti pri ovim dvojbama na umu i točnu Popovićevu
misao: »Ipak u središtu pripovijedanja od Knjige
Izlaska do knjige Ponovljenoga zakona ne sto-
ji Mojsijev život, nego njegovo služenje Bogu i
Božjem narodu. U središtu Pentateuha je Božje
objaviteljsko i izbaviteljsko djelovanje. Stoga je
tema Mojsijeve biografije podređena središnjim te-
mama Božje objave i Božjega vođenja naroda.«367
Prije izneseni dijelovi i njihov slijed već tvore
pripovijest i zaplet. Frye i sam spominje Mojsija i
njegova djela u surječju govora o romansi.368
1) Mojsijevo je ime prema popularnom i pučkom
tumačenju blisko izrazu »onaj koji je izvađen
iz vode«, ili »onaj koji je spašen iz vode«.369
Prava je majka naime morala skrivati muško
dijete jer su hebrejsku mušku djecu ubijali (Izl
1,15). Napokon ga je spustila niz rijeku, a spa-
sila ga je faraonova kći. Voda će i poslije ima-
ti bitnu ulogu u ciklusu o Mojsiju: prorok će
pretvoriti vodu u krv i razdvojiti Crveno more.
Zapravo će sve to činiti moćni JHVH.
367
Popović 2012: 60–61.
368
Usp. Frye 1979: 216.
369
Usp. Beegle: 911 (ABD 4:911). Prema istom izvoru
Mojsijevo ime zapravo nosi korijen iz egipatskoga
glagola msy, »roditi«. Ime je tako slično faraonskima:
Tuthmosis, Toth je rođen. Beegle drži da je ime Moses
skraćeno od nekoga dužega imena.
184
2) Frye sam kaže da faraon poprima nešto od laž-
noga oca jer njegova kći spašava Mojsija iz
vode. Poslije će faraonova kći posiniti Mojsija,
čime mu faraon postaje neka vrstadjeda, što je
opet blisko lažnomu ocu.
U Izlasku je prvi faraonov, točnije kraljev, za-
htjev za ubojstvom židovske djece dan prije
motiva s djetetom u košarici koje pliva rijekom.
Dopuna ovomu elementu biva motiv kojim fa-
raonova kći traži židovsku dojilju, koja će biti
upravo njegova prava majka. Prema rodoslovlju
iz Izlaska, doznajemo da se Amram bio oženio
svojom tetom Jokebedom, koja mu je rodila si-
nove Mojsija i Arona te kćer Mirjam (Izl 6,20).
Drugi zahtjev za ubojstvom junaka u Mojsijevu
je slučaju opet određen junakovom narodno-
snom pripadnošću i njegovom ljubavlju prema
svojem narodu. Mojsije naime najprije ubija
Egipćanina koji je tukao Židova, a onda poku-
šava pomiriti svoja dva posvađana sunarodnja-
ka. Jedan od njih mu govori da bi i njega mo-
gao ubiti kako je to učinio s Egipćaninom. Kad
faraon doznaje što se dogodilo, želi Mojsija po-
gubiti (2,15). Time je dio klasične romance i
izrijekom ostvaren.
3) Mojsije bježi u Midjan, gdje sreće svoju buduću
suprugu Siporu u sceni na zdencu, što je done-
kle nalik na Jakovljev susret s Rahelom. Moj­sije
istina ne mora odvaljati kamen, nego se rješava
zlih pastira. Ulogu svećenika ili pomagača naj-
prije igra Reuel, tast Mojsijev, koji je midjanski
svećenik i koji će se uskoro zvati Jitro. On mu
očito daje zaklon i posao, a u Midjanu stječe i
obitelj.
Pravi je instruktor Bog, Elohim ili JHVH koji
će mu se javiti u sceni s gorućim grmom. Nje­
govo očitovanje Ja sam koji jesam mogući je
korijen tetragrama JHVH koji je zabranjeno iz-
govarati. Mojsije se mora izuti jer je na sve-
tom tlu, a kako smo rekli, on sam biva posve-
ćen: dana mu je prije svega Božja blizina: Ja
ću biti s tobom (3,12). Pružena mu je također

snaga s čudima, o čemu smo govorili. Bog je
doista učitelj ili instruktor jer podrobno tumači
Mojsiju i što mu je činiti – izvesti narod iz egi-
patskoga ropstva u Kanaan – i kako će to uči-
niti. Bog jasno govori i kako će postupati s fa-
raonom, a najavljuje također što će sve faraon
činiti. Mosjiju je naređeno i što mora govoriti:
Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju da
ondje prinesemo žrtvu Jahvi (3,18). Sloboda je
tako nepovrato povezana s obredom koji slavi
Boga koji se objavio Mojsiju.
Recimo još da Mojsije dobiva i pomoćnika u
liku brata Arona, koji će postati svećenikom.
4) Mojsije odlazi svojemu tastu i potom farao-
nu. Ovaj je dio kruga pripovijesti oko Izlaska
vrlo kratak, a poseban je i po neobičnu doga-
đaju. Mojsije dobiva privolu svojega tasta, pa
sa suprugom Siporom i sinom odlazi u Egipat.
Iznenada čitamo da Jhvh želi na putu ubiti
Mojsija. Razlog bi mogao biti u tome što mu je
sin neobrezan, pa supruga to čini oštrim kame-
nom i kožicu stavlja na Mojsijeve noge. Rekla
je: Zaista si mi krvav muž. Tada Jahve odlazi.
Uskoro će sresti brata Arona, kojemu je Bog na-
redio što ima činiti. Zajednički odlaze do židov-
skih starješina, koji su uvjereni da je Bog doista
pohodio svoj narod, i to nakon čuda koje Mojsije
izvodi (4,31). Konačno dolaze pred faraona koji
ih ne shvaća ozbiljno.
Čini se da je potraga za neprijateljem u
Mojsijevoj romanci naglašeno potraga za vla-
stitim identitom, što je vidljivo iz obrezanja. Čin
znakovito izvodi Sipora čime barem unekoliko
prihvaća židovstvo.
Mojsije će u likovima faraona, brata Arona i
naroda dobiti sve što mu je potrebno da posta-
ne junakom romance: neprijatelja, pomoćnika
i predmet spasa.
5) Faraon, kako je JHVH i predvidio, ne pušta
izraelski narod (3,19). Naprotiv, položaj mu je
sve teži jer im ne daju slame potrebne u građe-
vinarskim poslovima, ne mogu proizvoditi ope-
185
7. Petoknjižje
ku i uza sve to su izvrgnuti nasilju (5,16). Javlja
se i element poseban u smislu odnosa prema ro-
manci, naime Izraelci optužuju Mojsija i Arona,
omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvora-
na. Dali ste im mač u ruke da nas pobiju (5,21).
Rečeno će uporno pratiti Mojsija i poslije sa-
moga izlaska (Izl 17,3; Izl 32,8; Br 11,4; Br
12,1…).
Sam faraon i njegova tvrdoglavost ipak su na
početku glavni neprijatelji. Mojsije i Aron svla-
davaju neprijatelja čudima koja, kako je rečeno,
napadaju sve dijelove neprijateljskoga svijeta:
mineralni svijet pokvaren je pretvorbom vode
u krv, biljni najezdom skakavaca, životinje po-
morom stoke, ljudi tučom, čirevima i pomo-
rom prvorođenaca. Posljednjega nije pošteđen
ni faraon, koji je bio držan bogom. Božanski
egipatski svijet već je ponižen događajem u ko-
jem Mojsijev štap guta štapove vračeva. Vidjeli
smo da krv žrtvovanoga jaganjca priječi anđelu
zatorniku ući u židovske kuće. Židovima je do-
pušteno otići, a odnose i blago, što je čest motiv
romance.370
Izlazak nosi posebnosti i neobičnosti u elemet-
nu koji tumačimo. Dok se u nizu romanci bor-
ba vodi za grad, pa neprijatelj ne smije ući u
njega, ili junak romance mora uništiti zli grad
i pročistiti ga, ovdje je drukčije. Židovi se, na
ovom stupnju rata, bore za to da iziđu iz zaro-
bljeništva i pokvarena grada. Nadalje, dok je
u romancama potraga obično podrazumijeva-
la manje događaje i put pa konačnu borbe, u
Izlasku pravi put počinje nakon presudne bor-
be. Zapravo se ovdje događa da je protagonist
progonjen, i to od Etama do Crvenoga mora,
gdje će se odigrati završne scene ovoga kruga
romance.
Moćan ostvaraj motiva romanse bivaju vode
Crvenoga mora. Neprijatelj u romanci punoče-
sto je more,371 tako je uostalom i s Odisejem, pa
370
Usp. Frye 1975: 225.
371
Frye: 217.
Biblija kao književnost
i s Noom. Frye dobro uočava da Ezekiel poisto-
vjećuje faraona s Levijatanom: u 32. poglavlju
svoje knjige naziva ga krokodilom, znači vo-
denom životinjom. Židovski narod spašen iz
vode i egipatska vojska uništena istom vodom
spas su iz prvobitna kaosa i objava Božje moći.
Nadalje se moramo sjetiti povezanosti junaka
s narodom: Mojsije je bio spašen iz vode kao
novorođenče, sada se njegov narod spašava iz
vode. JHVH, koji zapravo izvodi čudo, ovime
podsjeća na svoj prvotni čin kad je stvarao svi-
jet. Prizor je za Izraelce morao biti veličanstven
i lako je bilo povući usporednicu: svijet je ro-
đen iz prvobitne vode, a sada smo i mi iznova
rođeni iz vode Crvenoga mora.
Prema podatku iz dijela 12,37, iz Egipta je
izišlo 600 000 muškaraca, pa je onih koji su
prelazili bilo više od dva milijuna. Riječ je o
hiperboli, usporedivoj s onima iz Prve knji-
ge Ljetopisa 21,5 i Druge knjige Samuelove
24,9.372
6) Moglo bi se reći da je Mojsije umjesto Sipore
koju će otpustiti zadobio svoj narod. Na sa-
mom je kraju međutim jaka jahvistička predaja,
što na prvo mjesto postavlja Boga JHVH koji
postaje blizak svojemu narodu. Znak jedinstva
između JHVH i izabranoga naroda biva pje-
sma koju na kraju ovoga dijela prorok pjeva s
Izraelcima (Izl 15). Pjesma počinje i završava
iskazom o Jahvi koji je strovalio u more konja
s konjanikom. Riječ je o zahvalnici, u kojoj se
JHVH nedvojbeno pokazuje kao najzaslužniji
ratnik svojega naroda. Tako mu se i govori jhvh
čovjek ratnik: ’š mlḥāmāh. Imenovanje čovje-
kom ne oduzima mu božansku ulogu, ali ga čini
ljudima vrlo bliskim. Zajedništvo naroda ista-
knuto je time što pripjev na kraju pjevaju žene,
predvođene proročicom Mirjam, Mojsijevom
sestrom. Posljednji motiv samo naglašava toč-
nost Fryeeva ustroja: Bog JHVH biva pravi
junak koji na kraju zadobiva svoju zaručnicu,
372
Usp. Pritchard: 57.
186
izraelski narod koji ga voli, poglavito žene što
mu pjevaju pjesmu.
Postavimo li kraj prvoga ciklusa romance u
ovom petnaestom poglavlju, nemamo motiva
po kojem se junak povlači u samotan život.
Sam je Bog dovoljno moćan da se može iz-
dvojiti kad hoće.
7. 13. 5. Novi krug romance:
neprijatelj
Riječ je o tome da poslije poraza prvoga ne-
prijatelja, faraona, i nakon izlaska iz prve kuće
ropstva, dolazi novi ciklus romance. Ona će biti
prikazivana od dijela 15,22 do završne 40. knjige
Izlaska. Bitni se dijelovi romance mogu promatra-
ti i u cijeloj knjizi Brojeva – koja bi tako postala
trećim krugom.
Uz nekoliko iznimki, ključni neprijatelji u dru-
gom krugu više ne će biti izvanjski, nego uglav-
nom unutarnji činitelj. Zla koja napadaju narod
obično šalje JHVH jer su se pripadnici bunili: ta
su zla upravo poosobljene opačine.
Ono što je bilo najava koja se brzo svladala u
prvom krugu, naime kad narod još u Egiptu optu-
žuje Arona i Mojsija (Izl 5,16), postaje ključnim
oblikom nevolja u drugom krugu. Nezadovoljni di-
jelovi židovskoga naroda koji otpadaju od JHVH
stavljeni su tako na mjesto neprijatelja. Glavni je
protivnik znači unutarnja nevjera i tako knjiga do-
nosi obavijesti i prave mudrosti korisne svakomu
pojedincu i skupini na putu u slobodu. Izraz su rije-
či dijela naroda u Refidimu: Zašto si nas iz Egipta
izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu
i našu stoku? (Izl 17,3) Smisao romance i smisao
Božje djelatnosti ovdje se proglašavaju suvišnima.
7. 13. 6. Put
Putovanje koje je bilo manje zastupljeno u pr-
vom krugu romance sada postaje bitnim motivom.

Cilj je stići do obećane zemlje Kanaana, no i ov-
dje djeluje i nutarnja svrha: doista vjerovati Bogu.
Put je određen nizom postaja i nizom nezado-
voljstava: pokraj Mare ne mogu piti jer je voda
žuhka, narod se buni, ali Mojsije hitne drvo u vodu
i ona se popravlja; u pustinji Sin nemaju što je-
sti, narod se buni, ali dolazi mana s neba; pokraj
Refidima opet nema vode, narod se buni, a Mojsije
nakon govora s Bogom udara štapom i dobavlja
piće spasa; napadaju ih Amalečani, ali Mojsije drži
štap visoko gore i tada njegov narod pobjeđuje u
borbi. Četveročlani uzorak poteškoće, narodnoga
bunta, Mojsijeve i Božje intervencije te primirja
moćno djeluje u ovim događajima.
Neprijateljski element koji je ipak instrument
spasa u prvom je krugu bila voda. Neprijateljski
element koji ipak može spasiti sada je pustinja.
Ona biva izvanjskim znakom spomenuta otpada.
Ako je egipatski faraon bio preoblikovan u vodi,
onda je nevjera izbavljena naroda preoblikovana
u pustinji.
7. 13. 7. Savez
i otpad; zlatno tele i
krvavo janje
Središnja je točka puta Savez između JHVH i
naroda. Neformalni savez bio je ostvaren na kraju
prvoga kruga jahvističkom pjesmom s jasnim sti-
lemima ove predaje gdje je Bog ratnik s imenom
JHVH. Savez međutim mora biti dopunjen formal-
nim prisegama i jasnim popisom obveza. Modus
romance slabo se ili uopće ne osjeća u dijelu sa
samim popisom zakona. Na tom mjestu spis prema
nekim kritičarima oblikuje elohistička predaja.373
Predaja zakona biva i vrsta ženidbene veze.
Rekli smo da je na višem stupnju glavni junak ro-
mance sam JHVH, koji želi da mu narod, izabra-
na zaručnica, bude čist. Ne zaboravimo da je slika
373
Prema Beegle: 913; stilemi po sebi nisu udaljeni ni od
svećeničke predaje.
187
7. Petoknjižje
izraelskoga naroda kao žene Jahvine, i to nevjer-
ne žene, rado rabljena figura u proroka (Ez 23;
Hoš 2,4).
Savez je sklopljen na gori Sinaju ili Horebu,
točno ondje gdje se JHVH prvi put pokazao
Mojsiju. Bog daje niz propisa, pa doznajemo, uz
ostalo, kakav je Šator ili Prebivalište, kakav je žr-
tvenik za paljenice, kakav je svećenikov oplećak.
Čujemo i zakone koji traže pravednost prema bli-
žnjemu i prema neprijatelju.
Naglašen je propis o suboti, Držite dakle su-
botu, jer je ona za vas sveta (31,14). Tako smo
uza svetoga čovjeka i sveto mjesto dobili i sve-
to vrijeme.
Deset zapovijedi jedna su od osnovica zapadne
kulture, a propisi su ovdje dani bez ikakva dalj-
njega tumačenja: Ne ubij, Ne učini preljuba, Ne
ukradi. (20,13-15) Nema ni traga iznimki, koje kao
da su prethodne pripovijesti navijestile. Sjetimo se
samo Jakovljevih prijevara, pa i Mojsija koji ubi-
ja Egipćanina.
Savez međutim prati pravi otpad koji čini na-
rod. Vremenska je usporednost bolna: otpad se zbi-
va točno u vrijeme dok Mojsije sam s Bogom bo-
ravi na Sinaju. Izraelci se klanjaju zlatnomu teletu,
koje je, kako smo govorili, znak mnogih otpada.
Usporednost i sličnost blagovanja pashalnoga janj-
ca i konzumacije vode s prašinom spaljenoga zlat-
noga teleta govori o naizglednoj sličnosti dobra i
zla, ali i o njihovoj esencijalnoj razlici. Prije svega
je tele izum samih ljudi, a janje je dobro koje pruža
Bog. Janje je bilo zalog spasa od smrti, tele znak
razbibrige, otpada od Boga i onda smrti.
Riječi Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te je izveo
iz zemlje egipatske (32,4) vrhunac su otpada. One
su bliske upitu o smislu izlaska postavljenom u
Refidimu. Zapravo su druga vrsta sumnje: prva go-
vori da je spas nepotreban, a druga da je spasitelj
tvarna i neživa vrijednost. Pouka je nedvojbena i
temelj je nevjeri do dana današnjega.
Kako je janje blagovano u Egiptu spasilo narod
od zatornoga anđela koji je ubio egipatske prvo-
Biblija kao književnost
rođence, tako bi tele moglo biti razlogom umor-
stva pripadnika izraelskoga naroda. JHVH predlaže
Mojsiju upravo to i još mu obećava da će od njega
napraviti novi narod. Mojsije ovdje biva u ulozi
zaručnice. Prorok ipak u abrahamskoj gesti moli
za Izraelce i oni bivaju spašeni – no ne svi, nego
dio koji je za Boga. Za ostale je plaća grijeha smrt.
Korisno je znati da je narod koji je Jahvi vese-
lo pjevao pjesmu poslije izlaska iz Crvenoga mora
ujedno i narod koji pjeva otpadničku pjesmu.
7. 13. 8. Sretan završetak
Iako je bio razbio ploče – što je slikovit znak
loma Saveza – Mojsije će ih opet dobiti za drugoga
boravka na brdu. Kad se vraćao, lice mu se žarilo
od svjetlosti, tako da je morao nositi koprenu.374
Mojsije će morati izdržati još niz pobuna, o
kojima govori Knjiga Brojeva. Cilj romance biva
obećana zemlja, koja će doista biti dosegnuta. Ali,
u nju ne će ući nevjerni naraštaj koji se bunio u
pustinji. U romanci zli neprijatelj – koji vuče u pr-
vobitan kaos, predstavlja tamu i bezakonje, i naj-
češće je star – jednostavno mora umrijeti. Tako će
narod lutati pustinjom 40 godina, dok ne umre zli
naraštaj i ne stasa novi, mladi naraštaj. On će za-
služiti ulazak u Obećanu zemlju svojom vjerom.
Sada smo već uvelike izvan Knjige Izlaska.
Mojsije će se prije samoga ulaska u Kanaan povu-
ći, ali ne u samotan život, nego u samotnu smrt.
Ni njegov grob ne će biti poznatim.
Knjiga Izlaska pazi na simetriju i posve sre-
tan završetak, u skladu s modusom romance. Prvi
dio romance u 15. poglavlju završava ekstatičnom
jahvističkom pjesmom koja govori da je Bog sa
svojim narodom koji ga voli. Pjesma je dana sa
374
Ovo ižarivanje neki su prijevodi vidjeli kao
rogatost, tako da i Michelangelov Mojsije ima
rogove. Sreća da je većina Židova i poznavatelja
k njige tolerant na, pa im rogovi izazivaju
humoristične podsjećaje.
188
stajališta naroda. Cijela Knjiga Izlaska završava
proznim, hladnim, ali pouzdanim izvješćem s kra-
ja 40. poglavlja. Izvješće govori o tome kako Bog
JHVH boravi sa svojim narodom u Šatoru i pruže-
no je s objektivnoga stajališta, smirenim riječima.
Završetak ovoga kruga romance opet potvrđuje da
je JHVH, a ne Mojsije pravi junak izlaska.
Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin
danju stajaše nad Prebivalištem, a noću bi se u obla-
ku pojavio oganj vidljiv svemu domu Izraelovu.
Noć i dan oznaka su svega vremena, a put je
znak cijeloga puta koje čovječanstvo prolazi do
svoje obećane zemlje. Bog je s nama.
7. 14. Knjiga Brojeva
7. 14. 1. Ustroj, datacija, opća
obilježja
Riječi ‘ēḏāh za zajednicu, mô‘ēḏ za šator, ’ĕlĕ
za klan, măṭṭĕh za pleme nisu se rabile nakon
IX. st. prije Krista i one dokazuju starinu Knjige
Brojeva.375
Hebrejsko je ime knjige bmḏbăr, U pustinji,
po riječima iz prvoga retka djela. Jahve se obra-
ća Mojsiju u šatoru sastanka, druge godine nakon
izlaska, drugoga mjeseca i naređuje mu napraviti
popis muškaraca po rodovima i obiteljima.
Knjiga opisuje put izraelskoga naroda od plani-
ne Sinaja do rubova kanaanske zemlje. Četrdeset
godina podijeljeno je u 33. poglavlju na četrdeset
postaja. Riječ je o trima velikim dijelovima: si-
najska pustinja (1,1 – 10,10), u kojoj se obavljaju
pripreme sa spomenutim popisom; blizina Kadeša
(10,11 – 20,13) gdje je proveden veći dio vremena;
375
Usp. Milgrom: 1148 (ABD 4: 1148).

od Kadeša do moapskih ravnica (20,14 – 36,13)
gdje se Izraelci pripremaju za osvajanje zemlje.376
Knjiga ima dva velika dijela koja započinju po-
pisima stanovništva u 1. i 26. poglavlju i završa-
vaju pripovijestima o kćerima Selofhadovim, koje
traže i dobivaju baštinu među braćom svojega oca
u 27. i 36. poglavlju.377 Selofhad naime nije imao
sinova. Riječ je ipak o očitu putu prema ravno-
pravnosti među spolovima. U 36. poglavlju izrav-
no se kaže da se kćeri mogu udati za onogo tko im
se učini dobrim, no, ipak, mora biti iz očinskoga
plemena – kako se baština ne bi prenosila u dru-
go pleme.
Dijelovi prikazuju dva različita naraštaja, pa
prvi opisuje bunt protiv Mojsija i negativna izvje-
šća uhoda. Zbog nevjere, nitko od njih ne će ući
u Kanaan i bit će konačno uništeni kugom u Baal
Peoru. Iznimke su Kaleb i Jošua, koji su svojim
izvješćima ohrabrili narod. Drugi je naraštaj toli-
ko odan da u bitkama ne gubi ni jednoga života
(31,49). Knjiga Brojeva također je pisana prema
načelu simetričnosti.
Iduće njezino ustrojstveno pravilo pokazuje
pravilnu odmjenu pripovjednih i zakonodavnih
dijelova:
1,1 – 10,10 (zakoni: popisi plemena; ljubomo-
ran muž vodi ženu k svećeniku i ona pije vodu
gorčine s kletvom: ako preživi, onda je čista; pas-
ha, srebrne trube)
10,11 – 14,45 (pripovijest: Od Sinaja do Parana,
mana i prepelice, uhode u Obećanoj zemlji…)
15 (zakoni: rese sjećaju na Jahvine zapovijedi,
nehotični prijestupi)
16 – 17 (pripovijesti: Korah, Datan i Abiram se
bune: proždire ih zemlja;
Aronov štap cvjeta)
18, 19 (zakoni: Dužnosti i prava Levijevaca
(prvine žita i vina, pravo na dobra herema, ali ne-
maju baštine – zemlje)
376
Usp. Milgrom: 1146 (ABD 4: 1146).
377
Usp. Pritchard 112. za dodire arheologije i pripovijesti
o kćerima Selofhadovim/Zelofhadovim.
189
7. Petoknjižje
20 – 25 (pripovijesti: Nema vode u pustinji Sin,
voda iz stijene
Kazna za Mojsija i Arona; Bileam i Balak)
26,1 – 27, 11 (zakoni: popis Levijevaca; zakon
ženskoga nasljeđa)
27,12 – 23 (pripovijesti: Jošua izabran za vođu
zajednice)
28 – 30 (zakoni: Subotnje žrtve, žrtve mlađak,
Žrtve na Dan pomirbe…)
31,1 – 33, 49 (pripovijesti: sveti rat protiv
Midjanaca i herem; razdioba zemlje)
33,50 – 36,13 (zakoni: dužnosti Izraelaca u
Kanaanu: potjerati sve stanovnike jer bi oni bili
trnje u očima i bodlje u boku; odredba zemlje koc-
kom; granice zemlje; gradovi utočišta: tamo idu
oni koji počine nenamjerna ubojstva; pravo žen-
skoga nasljedstva).378
U redakcijskom poslu sudjelovala je osoba ili
skupina bliska svećeničkoj predaji. Utjecaji su
vidljivi u izvješću uhoda (13 – 14), ratu protiv
Midjana (31), posljednjim propisima o dodjeli ze-
mlje kockom i ženskoj baštini te u još nekim dije-
lovima. Popisi ratnoga plijena, boraca i obitelji te
Mojsijev govor o tome da se moraju čistiti (31,19)
pokazuju se oznakama ove predaje.
Deuteronomistička predaja vidljiva je u iz-
vješću o pobjedi nad bašanskim kraljem Ogom
(21,33-35) te u završnim dijelovima u kojima se
Mojsije obraća Gadovcima i Rubenovcima (32,7-
15).379 U ulomku se spominje srce ta nagrada i ka-
zne za vjernost odnosno otpad.
Glede liteararnoga žanra, u Knjizi Brojeva dje-
luje, kako smo već rekli, i romanca. Naglašen je
dio o osvajanju Obećane zemlje, koja je prefigu-
racija grada koji valja očuvati. Neprijatelji istina
jesu vanjske sile – poput bašanskoga kralja Oga
ili moapskoga Balaka – no opet je presudna nevo-
lja nevjera ili malodušnost samoga naroda. Već je
naglašeno da je ona nadvladana u drugom dijelu
knjige s drugim naraštajem Izraelaca.
378
Usp. Milgrom: 1147 (ABD 4: 1147).
379
Usp. Milgrom: 1148 (ABD 4: 1148).
Biblija kao književnost
7. 14. 2. Unutarnje pripovijesti: mana i
prepelice
Događaji i likovi manjih naracija unutar knji-
ge djeluju po zajedničkom ustroju: nakon pobune
Jahve se očituje i kažnjava pomoću nekoga od pra-
elemenata: ognja, vode, zemlje ili zraka (kojim do-
laze prepelice). Bog na kraju redovito spašava svo-
ju zajednicu. Nadnaravni događaji sada zahvaćaju i
uži krug prostora i osoba nego u Izlasku, no bivaju
podrobno opisani, s imenima uključenih osoba i ži-
vim razgovorom. Zla sada tuku same Izraelce koji
se bune. Žanrovski, riječ je o epizodama, kojima
obiluju sva prava, znači, uz ostalo, opširna epska
djela. Vještina pripovjedača biva u tome da pokaže
podudarnosti između okvirne velike pripovijesti i
manjih unutarnjih naracija. Ovdje je to postignuto
odlučnom Jahvinom ulogom te uzorkom koji se
opetuje i koji smo prije iznijeli. Posebnosti tako-
đer tvore vrijednost umjetnine.
Prva je manja nutarnja naracija ona u kojoj je
narod rogoborio protiv mȁne, što im je padala s
neba pa su imali dosta hrane, ali su se zaželjeli
nečega drugoga. Kad su nad tabor pale prepelice,
skupljali su ih i jeli, no Jahve ih je kaznio pomo-
rom (11,33).
7. 14. 3. Unutarnja
pripovijest:
pobuna Korahova, Datanova i
Abiramova
Glavari triju obitelji pobunili su se stoga što se
Mojsije i Aron uzdižu nad druge članove zajed-
nice. Kažnjeni su tako što se po Mojsijevoj riječi
zemlja raspuknula i progutala buntovnike i njiho-
ve domove. Zatim je i oganj spalio 250 glavara
zajednica koji su se bunili (16,35). Aronovo je pr-
venstvo uskoro potvrđeno time što je od dvanaest
prinesenih štapova upravo njegov noću propupao.
190
7. 14. 4. Unutarnja pripovijest: voda iz
pećine
Narod se u Kadešu bunio da nema vode, a Moj­
sije je štapom udario stijenu, odnosno pećinu, pa su
ljudi pili. Pokraj meripskih je voda međutim Bog
rekao Mojsiju i Aronu da mu nisu bili poslušni, pa
ni oni ne ulaze u Kanaan.
7. 14. 5. Unutarnja pripovijest: zmije
Između brda Hora i Crvenoga mora, kamo su
pošli da zaobiđu Edom, narod je opet nezadovo-
ljan zbog gladi. Jahve šalje zmije koje ubijaju lju-
de, a Mojsije se moli za narod. Konačno podiže
mjedenu zmiju i tko od ugrizenih u nju pogleda,
biva ozdravljen (21,9). Mjedena zmija koja je po-
dignuta i spašava od smrti postat će Kristova pre-
figuracija. Riječ je o novom dokazu složenosti bi-
blijskih znakova.
Zmija koja je varala praroditelje i koja će sve
do Otkrivenja imati ulogu sile koja uništava i nije-
če, ovdje ima svoj suprotan lik. Njezina je srodnica
međutim zmija u koju je bio pretvoren Mojsijev
štap: to čudo činit će pri prvom prorokovu pozivu
na Horebu sam Bog. Kako Mojsijeva zmija guta
egipatske, tako mjedena zmija uništava zlo zmi-
ja koje napadaju zajednicu. Sve dolazi iz jedno-
ga izvora, moćnoga JHVH. Kad mu ni oko ime-
na nismo sigurni, kako ćemo proniknuti u njego-
va djela?
Pogled koji spašava suprotnost je pogledu Loto­
ve supruge na spaljeni grad. No, Bog koji sve vidi
dao je ime planini Moriji, kojoj ime znači »Bog
proviđa«. Budući da je Abrahamova žrtva prefigu-
racija Kristove žrtve, zmija je i time spojena s kr-
šćanskom predajom.
7. 14. 6. Unutarnja
pripovijest:
Bileamova magarica
Moapski kralj Balak pozvao je vrača Bileama
da prokune Izraelce. Jahve očito kuša vrača, jer mu

daje dvostruke savjete. Jahve i pita Bileama tko su
ti ljudi s njim (22,9), što se prije svega može shva-
titi u ironičnu ključu. Poučno su ironični i upiti
Adamu (Post 3, 9) te Kajinu (Post 4,9). Znakovito
je da se sva tri upita javljaju u okružju ljudskoga
grijeha. Upravo u takvu surječju i Krist pita Judu
u Getsemaniju izdaje li ga cjelovom. No, u vezi s
Bileamom djeluje više humora nego gorčine. Kad
vrač ipak polazi, njegova magarica vidi anđela koji
se ispriječio na putu. Bileam ju tuče dok ona ne
progovori opet upitom: »Što sam ti učinila da si
me tukao tri puta?« Fantastička će književnost po-
slije razviti postupak kojim se likovi ne iščuđuju
nad neobičnim događajima. Riječ je o obliku koji
Farah Mendlesohn zove »rubna fantastika« / li-
minal fantasy.380 Tako se i Bileam ne čudi što ži-
votinja govori, nego ju pita što s njim zbija šalu.
Humor cijele situacije izvire iz neobičnosti položa-
ja likova i toga da životinja ispada pametnijom od
čovjeka, i to vrača. Uskoro će vrač ipak ugledati
anđela te će poslije blagosloviti Izraelce, dakle će
slušati Boga, a ne kralja. Tako počinje proroko-
380
Usp. Mendlesohn: 192.
UPITI I ZADATCI
1. Koje knjige čine Petoknjižje?
2. Navedite simetriju petorih knjiga Petoknjižja prema
Popoviću. (V)
3. Navedite mjesto i vrijeme nastanka jahvističke predaje.
4. Koja su dva ulomka pisana jahvističkom predajom?
5. Navedite tri stilema jahvističke predaje.
6. Navedite mjesto i vrijeme nastanka elohističke predaje.
7. Koja su dva ulomka pisana elohističkom predajom?
8. Navedite tri stilema elohističke predaje.
9. Navedite mjesto i vrijeme nastanka deuteronomističke
predaje.
10. Koja je ključna knjiga deuteronimističke predaje?
11. Koje su važne ideje deuteronomističke predaje: teološ-
ko-misaona obilježja.
12. Koja su tri leksičko-stilska obilježja deuteronomističke
predaje?
191
7. Petoknjižje
vati, čime dobiva na ugledu u očima pripovjedača
(24,4). Napomenimo da je pobožnim Židovima lov
iz zabave zabranjen.
7. 14. 7. Mojsije u Brojevima
Dok Bog s drugim prorocima govori u snovi-
ma (12,6), s Mojsijem suobraća licem u lice (12,8).
Mojsije je ipak u knjizi prikazan s izrazito ljud-
skim crtama: žali se na svoje poteškoće, kaže da
ne može nositi sav taj teret (11,14), na što dobiva
pomoć 70 muževa, a to biva početak Velikoga vi-
jeća, sinhedrina ili sinedrija. Neke rečenice poka-
zuju i sumnju u Božju snagu381 jer prorok pita ima
li mesa i ribe za šesto tisuća pješaka. Bog ga pita,
opet ironično: »Zar je ruka Jahvina tako kratka?«
(11,23) Upit je dokaz poruge ljudske pameti na
drugim mjestima u knjizi. Riječ je naravno i o litoti
jer Gospodin, pitajući je li mu ruka kratka, zapra-
vo kazuje da mu je ruka i široka, dakle milostiva.
381
Usp. Milgrom: 1153 (ABD: 1153).
13. Navedite mjesto i vrijeme nastanka svećenička predaje.
14. Koje su ključne teme svećeničke predaje?
15. Koja je najvažnija knjiga svećeničke predaje?
16. Protumačite obred s jarcem koji nosi grijehe.
17. Navedite dva ulomka pisana svećeničkom predajom.
18. Navedite tri stilema svećeničke predaje.
19. Navedite ookvirujuće izraze. (V)
20. Ukratko prikažite dvije razlike u izvješćima o stvara-
nju između svećeničke i jahvističke predaje
Novi historizam, Nuzi, Mari i naracije o Abrahamu
Forsterov uzorak u pripovijesti o Abrahamu: verige
Simetrija u pripovijesti o Abrahamu
Saga i pripovijest o Sari i Abrahamu
(izaberite jedan element sage i ukratko komentirajte)
25. Kierkegaard o Abrahamu: protumačite razliku između
Abrahama i Agamemnona te početak egzistencijalizma.
Biblija kao književnost
26. Kierkegaard o Abrahamu: protumačite važnost i narav
jednoga od ovih elemenata: samoća, šutnja i ljubav.
27. Izaberite jednu od ponuđenih tema iz tumačenja
Abrahamove žrtve i ukratko ju prikažite:
Suobraćaj i osjećaji; Govor i vid; Božje znanje i ljudsko
i znanje;
Samoća i zajedništvo; Izakova uloga; Ironije; Govor liko-
va i pripovijedanje; Morija i Kalvarija; Morija i Beer
Šeba; Morija i Sodoma; Morija i Gerar.
28. Protumačite elemente sage u pripovijesti o Izaku i
Rebeki. (V)
29. Forsterov uzorak simetrije u pripovijesti o Jakovu.
30. Protusimetrije u pripovijesti o Jakovu
31. Lévi-Straussov trickster i biblijski Jakov.
32. Saga i pripovijest o Jakovu, Lei i Raheli.
(izaberite jedan element sage i ukratko komentirajte)
(V)
33. Kojem žanru pripada pripovijest o Josipu i njegovoj
braći?
34. Josipovi snovi: nadređenost i hrana – što spajaju krave
koje proždiru?
35. Psihoanaliza i pripovijest o Judi i Tamari.
36. Legenda i Izlazak: izaberite jedan od elemenata legen-
de i komentirajte u tom smislu Izlazak.
37. Izlazak i prvi krug romance: izaberite dva dijela ustroja
romance po Fryeu i navedite primjere iz Izlaska.
38. Izlazak i drugi krug romance: neprijatelji i put (V)
39. Izlazak kao romanca: kraj i dvojbe oko junaka
40. Koje žanrove nalazimo u Izlasku?
41. Opišite dva dojmljiva događaja iz Knjige Brojeva.
42. Bileamova magarica i teorija Farah Mendlesohn (V).
43. Prikažite ukratko pravo koje su dobile Selofhadove kće-
ri i s time povezanu ravnopravnost.
LITERATURA
1. Ackerman, James: Numbers, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
2. Alter, Robert: The Art of Biblical Narrative, Basic
Books, New York, 1981.
3. Badurina, Anđelko, uredio: Leksikon ikonografije, li-
turgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 1985.
4. Berlin, Adele: Poetics and Interpretation of Biblical
Narratives, The Almond Press, 1983.
192
5. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
6. Chevalier – Gheerbrant: Rječnik simbola, Nakladni za-
vod Matice hrvatske, Zagreb, 1983.
7. Beegle, Dewey: Moses , u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 4; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
8. Biles, Beck Astrid: Rachel , u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 4; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
9. Botterweck, Johannes i Ringgren, Helmer (urednici):
Theologisches Wörterbuch zum Alten Testament, Verlag
W. Kohlhammer Stuttgart, Berlin, Köln, Mainz, 1982.
10. Damrosch, David: Leviticus, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
11. Davila, James: Moriah (place), u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 4; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
12. Fewell, Danna Nolan; Gunn, N. David: Narrative,
Hebrew, u: The Anchor Bible Dictionary, Volume 6;
glavni urednik David Noel Freedman, Doubleday, New
York, 1992.
13. Fewell, Danna Nolan i Gunn, David M.: Narrative in
the Hebrew Bible, Oxford University Press, Oxford
1993.
14. Fokkelman, J. P.: Genesis, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
15. Fokkelman, J. P.: Exodus , u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
16. Fokkelman, J. P.: Reading Biblical Narrative An
Introductory Guide, Westminster John Knox Press,
Louisville, Kentucky, Copyright Deo Publishing 1999.
17. Fokkelman, J. P.: Narrative Art and Poetry in the Books
of Samuel; Volume I King David; Volume II The
Crossing Fates (Van Gorcum Publisher, Assen 1986);
Volume III Throne and City (Van Gorcum Publisher
1993); Volume IV Vow and Desire (Van Gorcum
Publisher 1993).
18. Forster, Edward Morgan: Aspects of the Novel ,
Penguin, London, prvi put objavljeno 1927.
19. Friedman, Richard Elliott: Torah (Pentateuch), u: The
Anchor Bible Dictionary, Volume 6; glavni urednik
David Noel Freedman, Doubleday, New York, 1992.

20. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
21. Gabel, John; Wheeler, Charles B.; York, Anthony
D.: The Bible as Literature, Oxford University Press,
Oxford, 2000.
22. Greenblatt, Stephen: Will in the World, W.W. Norton
and Company, New York i London, 2004.
23. Harrington, W.J: Uvod u Stari zavjet, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb 1977.
24. Hunt, Melvin: Moreh, u: The Anchor Bible Dictionary,
Volume 4 ; glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
25. Jenks, Allan W.: Elohist , u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 2; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
26. Jolles, André: Jednostavni oblici, Matica hrvartska,
Zagreb, 2000.
27. Kierkegaard, Sören: Strah i drhtanje, Verbum, Split,
2000.
28. Kresina, Ante: Uvod i napomene uz Petoknjižje ,
u: Biblija , Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1983.
(»Zagrebačka Biblija«).
29. Kugel, James: The Bible as it Was, The Belknap Press
of Harvard University Press, Cambridge Massachusetts;
London England, 2000.
30. Léon-Dufour, Xavier (glavni urednik): Rječnik biblij-
ske teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1969.
31. Lévi-Strauss, Claude: Strukturalna antropologija ,
Stvarnost, Zagreb, 1977.
32. Levine, Baruch A.: Leviticus, Book of, u: The Anchor
Bible Dictionary, Volume 4, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
33. Levine, Baruch: Leviticus: Its Literary History
and Location in Biblical Literature, u: Rendtorff,
Rolf i Kugler, Robert (ur.): The Book of Leviticus
Compostition & Reception, Brill, Leiden, 2003.
34. Margueron, Jean-Claude: Mari (archaeology); Durand,
Jean-Marie: Mari (texts) , u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 4; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
35. Mendlesohn, Farah: Rhetorics of Fantasy, Wesleyan
University Press, Middletow, 2008.
36. Milgrom, Jacob: Priestly (»P«) Source, u: The Anchor
Bible Dictionary, Volume 5, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
37. Milgrom, Jacob: Leviticus, A Book of Ritual and
Ethics, Fortress Press, Minneapolis, 2004.
193
7. Petoknjižje
38. Millard, A. R.: Abraham , u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 1, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
39. Molinié, Georges: Stilistika, Ceres, Zagreb, 2002.
40. Morrison, Martha: Nuzi , u: The Anchor Bible
Dictionary, Volume 4, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
41. Polzin, Robert: Deuteronomy, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
42. Popović, Anto: Uvod u knjige Staroga zavjeta 1, hrA-
OT – Torah – Pentateuh – Petoknjižje, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2012.
43. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana, 1990.
44. Rebić, Adalbert: Stvaranje svijeta i čovjeka, egzegeza i
biblijska teologija, Post 1 – 3 s uvodom u Petoknjižje,
Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1996.
45. Rebić, Adalbert: Središnje teme Staroga zavjeta ,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.
46. Rebić, Adalbert: »U tebi će biti blagoslovljeni svi na-
rodi«, Biblijsko-teološka razmišljanja uz tekstove iz
Knjige Postanka, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2011.
47. Reed, Stephen: Jebus, u: The Anchor Bible Dictionary,
Volume 3 , glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
48. Skupina pisaca: The Anchor Bible Dictionary, glavni
urednik David Noel Freedman, Doubleday, New York,
1992.
Poglavlja: Torah (Pentateuch); Yahwist (J) Source;
Elohist, Deuteronomy, Book of; Priestly (P) Source;
Leviticus, Book of; Numbers, Book of.
49. Skupina pisaca: Komentari u New Jerusalem Bible,
Doubleday, New York, 1990.
50. Skupina pisaca (uredili Adalbert Rebić, Jerko Fućak i
Bonaventura Duda): Komentari u Jeruzalemskoj Bibliji,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.
51. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
52. Skupina pisaca, Heffler – Kornfeind, priredio Nikola
Kolarek: Srednji kršćanski nauk, Hrvatsko književno
društvo svetoga Ćirila i Metoda, Zagreb, 1972.
53. Staiger, Emil: Temeljni pojmovi poetike, Ceres, Zagreb,
1996.
54. Šporer, David: Novi historizam. Poetika kulture i ide-
ologija drame, AGM, Zagreb 2005.
Biblija kao književnost

55. Vojnović, Tadej: Velika biblijska konkordancija I i II,
Kršćanska sadašnjost i Dobra vest, Zagreb i Novi Sad,
1991.
56. Walters, Stanley: Jacob, Narrative of, u: The Anchor
Bible Dictionary, Volume 3; glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
57. Weinfeld, Moshe: Deuteronomy, Book of, u: The
Anchor Bible Dictionary, Volume 2; glavni urednik
David Noel Freedman, Doubleday, New York, 1992.
58. Yee, Gale: Leah, u: The Anchor Bible Dictionary,
Volume 4 ; glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.

8. POVIJESNE KNJIGE
8. 1. Uvod i raspored knjiga bogove. Pravilo sažima naknadno umetnuti dio na
početku drugoga dijela Sudaca. Tekst zapravo sli-
U ovom poglavlju bavit ćemo se knjigama
jedi 28. poglavlje Ponovljenoga zakona s blagoslo-
koje u katoličkom kanonu nose zajedničko ime
vima i prokletstvima. Logičke uzročno-posljedične
Povijesne knjige. Engleska izdanja Jeruzalemske
poveznice iz tvarnoga svijeta, za kojima traga da-
Biblije ove tekstove zovu The Historical Books.
našnja povijesna znanost, biblijskom se piscu ne
Spisi se sadržajno nastavljaju na kraj Petoknjižja:
čine presudnima. Za njega biva očitim da je uzrok
Ponovljeni zakon završava Mojsijevom smrću, a
zlu otpad od JHVH te da je uzrok dobru Savez s
prvo djelo Povijesnih knjiga, Jošua, na tome mje-
njim, a sve je drugo posljedica vjernosti ili prijeva-
stu počinje svoju povijest. Znači da bismo mogli
re. Tvrdnja se opetuje u svim povijesnim djelima.
biti između godina 1220. i 1200. pr. Kr.382
Povijesne knjige mogu se podijeliti na sku-
Glede stila na široj razini, opet nalazimo deu-
pine glede doba koje prikazuju. U ovom ćemo
teronomističku predaju na kraju Petoknjižja i na
uglavnom slijediti Antu Kresinu iz komentara
početku povijesnih knjiga. JHVH stoga mora biti
Zagrebačke Biblije.
jedini Bog za Izraelce, on mora biti u srcu naroda
1) Jošua, Suci, Ruta, Prva knjiga Samuelova,
i pojedinca, inače, nakon službe lažnim bogovima,
Druga knjiga Samuelova, Prva knjiga Kraljeva,
slijede kazne. Teški sukobi s okolnim narodima ta-
Druga knjiga Kraljeva
kođer se nastavljaju.
Od ulaska u Kanaan, današnju Palestinu i Izrael
Pogrješno je od biblijskih Povijesnih knjiga za-
oko 1220. do babilonskoga sužanjstva 587.
htijevati ono što tražimo od današnjih historiograf-
2) Prva knjiga Ljetopisa, Druga knjiga Ljetopisa,
skih djela. Tekstovi nerijetko nose dragocjene po-
Ezra, Nehemija
vijesne podatke, ali je piscima biblijskih kronika,
Iznova ispripovijedana povijest Izraelaca od sa-
događaja i zgoda uvijek bitna religiozno-moralna
mih početaka, znači od Adama, do obnove za-
poruka izravnim slušateljima ili čitateljima spisa.
jednice u Izraelu nakon konačnoga, četvrtoga
Smisao je jednostavan i jasan: Židovima je dobro
vala povratka iz babilonskoga sužanjstva, znači
kad štuju JHVH svojega Boga, a on ih ljubomorno
oko 430.
kažnjava kad od njega otpadnu i štuju druge, lažne
3) Tobija, Judita, Estera
Knjige govore o teško provjerljivim manjim
382
Usp. ZGB: 1274. događajima. Pouka su i pripovijest naglašeni-

194

je, a povijesna i zemljopisna točnost dvojbenije
u odnosu prema prijašnjim knjigama. Bibličari
redovito sumnjaju u povijesnost ukupnih doga-
đaja, iako ne niječu mogućnost povijesne jez-
gre. Događaji su se mogli zbiti od VII. st. pa do
vremena grčke dominacije u II. stoljeću. Sama
djela smještaju događaje do vremena oko izgo-
na ili izravno nakon njega.
4) Prva knjiga Makabejska, Druga knjiga Ma­ka­
bejska
Opisuje se otpor židovskoga naroda grčkim
okupatorima, poglavito Seleukovim nasljedni-
cima iz II. st. pr. Kr. Ove dvije knjige uz manje
iznimke pružaju prvorazredan povijesni materi-
jal, nezaobilazan za svakoga znanstvenika koji
proučava helenizaciju Bliskoga istoka i otpor
toj okupaciji.383
8. 2. Jošua
8. 2. 1. Datacija
Događaji opisani u Jošui mogli su se zbiti oko
1200. godine. Knjiga pripada deuteronomističkoj
tradiciji i redigirana je u doba obnove koju je po-
veo kralj Jošija oko 622. godine, šest stoljeća na-
kon samih zbivanja. Niz je upita otvoren oko toga
koliko su pouzdani opisi iz knjige,384 koja uživa
velik ugled.385
Jošua je idealni vođa, koji slijedeći Mojsijeve i
Božje upute poražava neprijatelje i osvaja obećanu
zemlju Kanaan. Jošuin narod i vojska imali su ta-
bor u Gilgalu, koji je bio na sjeveru i stoga ga sje-
verna plemena posebno časte. Njegov je posljednji
čin znakovit za jedinstvo izraelskoga naroda jer je
skupio narod u Šekemu i sklopio savez s narodom,
383
Usp. ZGB: 1187.
384
Usp. poglavlje Biblija, Katolička crkva i književnost,
dio o nasilju u Starom zavjetu.
385
Prikaz pruža Ed Noort, usp. popis literature.
195
8. Povijesne knjige
koji se obvezuje služiti Jahvi. Suprotnost s rasko-
lom u Šekemu biva očitom.
8. 2. 2. Komentarsadržaja i drugih
stilskih obilježja
Djelo prikazuje kako su Izraelci vođeni Jošuom,
sinom Nunovim, osvajali Kanaan. Jošua je zna-
či savršen vojni, ali i vjerski vođa (Još 24,24-25)
koji umije u praksi primijeniti Mojsijeve naputke.
Čitatelji ili slušatelji mogli su pred sobom imati
uzor koji mora slijediti svaki pravi vođa židovsko-
ga naroda – što se prije svega odnosi na kraljeve.
Sam ulaz u Kanaan dan je prema načelu slično-
sti s izlaskom iz Egipta, jer se vode rijeke Jordana
razdvajaju pred svećenicima koji nose Kovčeg
Saveza, u kojem su bile ploče za Zakonom.
Pripovijest se tako približava legendi, u kojoj Jošua
oponaša Mojsija. Uhode u Jerihonu (Još 2,1-24) ta-
kođer su slične uhodama koje je bio slao Mojsije
(Br 13).
JHVH se opet javlja kao vodeći ratnik na stra-
ni svoga naroda, pa daje taktičke upute Jošui kod
grada Aja: Postavi gradu zasjedu s leđa (Još 8,2);
Izraelci su najprije noću skrili 30 000 ljudi gradu s
leđa, a danju oni koji su pred gradom glume bijeg.
Skriveni vojnici upadaju u grad, a onda se i tobo-
žnji bjegunci okreću prema progoniteljima.
U bitci protiv vojske pet kanaanskih kraljeva
JHVH hita s neba ognjeno kamenje na neprijatelja
koji bježi pred Izraelcima uza strminu prema gradu
Bet Horonu (10,10-12). Jhvh sluša i Jošuine mol-
be, pa zaustavlja sunce i mjesec dok narod ne nad-
vlada neprijatelje oko Gibeona i Ajalona (10,12).
Svaka bitka ovisi o poslušnosti Jhvh. Osobito
je slikovit i u likovnim umjetnostima rado rabljen
opis pada grada Jerihona: Židovi su zatrubili u po-
sebne trube i zidine su pale (Još 6,20). Uslijedio
je herem, dakle su osvajači umorili svakoga koga
su u gradu našli.
Biblija kao književnost
8. 2. 3. Rahaba
U Knjizi o Jošui zanimljiv je položaj bludni-
ce Rahabe iz Jerihona. Žena skriva uhode u svo-
joj kući, dapače ih spušta konopom s prozora, jer
joj je dom kraj zidova, a onda im svjetuje i da se
skrivaju tri dana u gori, dok ne prođe potjera. Za
uzvrat će ona i njezina obitelj biti pošteđeni kad
Izraelci osvoje zemlju. Tako prostitutka koja iz-
daje svoj narod biva na kraju nagrađena. Poruka
bi mogla biti da je dobro na vrijeme izabrati po-
bjedničku stranu, ili, suprotno, da Bog bira koga
želi i pruža mu mudrost. Upravo je mudrost, pre-
ma drugom tumačenju, Rahaba pokazala kad je
najprije rekla da je Bog zemlju predao Izraelcima.
Uskoro će priznati i izraelskoga Boga: Jer Jhvh
Bog vaš – on je Bog gore na nebesima i dolje na
zemlji (Još 2,11). Vjerojatno je poslije prestala sa
starim poslom, udala se za Salomona i dobila sina
Booza. Tako je Rahaba zaslužila ući i u rodoslovlje
Kristovo (Mt 1,5). Na taj je način prevladala staru
podvojenost po kojoj su na jednoj strani svetice, a
na drugoj bludnice. No, po Bibliji biva očitim da
je nužno obraćenje – ništa nečisto ne može u nebo.
Glede dvojnosti bludnica i svetica, valja samo
čitati Bibliju bez naočala punih predrasuda, pa ne
će biti teško zaključiti da istu dihotomiju razbija
Tamara u pripovijesti s Judom, a slična je i Judita
koja je pametnija od Holoferna.
Podrobnosti oko današnjih tumačenja načina
kojima je osvajan Kanaan nalazive su u drugom
poglavlju knjige, naslovljenom Biblija, Crkva i
književnost.
8. 3. Sudci386
8. 3. 1. Datacija
Knjiga govori o događajima od Jošuine smrti
do rođenja proroka Samuela i početaka kraljev-
386
Stari pravopis Sudci ovdje bi bolje odgovarao sadržaju.
196
stva, znači o dobu od 1220. do 1040.387 Djela sa-
državaju vrlo star materijal kakav je Deborina i
Barakova pjesma iz petoga poglavlja. Naracije su
također stare i nisu bile osobito podložne naknad-
nim promjenama. Sudci su prvi put redigirani za
Jošijine obnove, nakon 621. godine, pa tom redak-
cijom vlada deuteronomistički duh: JHVH kažnja-
va otpad, a Židovi bi morali imati jedinstven kult.
Druga je redakcija bila poslije povratka iz babi-
lonskoga izgnanstva, u vrijeme Ezrine obnove u
V. stoljeću pr. Kr.
8. 3. 2. Plemenska podijeljenost
naroda
Sudci nastavljaju kazivati povijest židovskoga
naroda povezujući se s knjigom o Jošui. Neke se
rečenice i opetuju: Jš 24,28-31 i Sudci 2,6-10 bi-
vaju primjeri.
Spis prikazuje doba bez jedinstvenoga vođe, ali
je narod opet pod paskom Jahvinom. Uzorak ot-
pada i kazne te saveza i nagrade obilježuje i ovo
djelo: Tada im Jahve stade podizati suce, da ih iz-
bavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. Ali oni
ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeri-
še s drugim bogovima te im se klanjahu. (Sudci
2,16-17)
Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reče:
»Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obve-
zao njihove očeve, i nije poslušao glasa moga, ni
ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga izme-
đu naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio.«
(Sudci 2, 20).
Među sudcima je i Ehud, koji je ubio moap-
skoga kralja Eglona, a pripovijest o događaju is-
punjena je ironijom.388 U borbi se najviše oslonio
na Benjaminovo i Efrejimovo pleme (Sudci 3,27).
387
Usp. Kresina, ZGB: 1188.
388
Usp. poglavlje o Stilskim figurama bez naglašenih
glasovnih igara, dio o ironiji.

Na sličan su način postupali i drugi vođe, dakle
sudci: Gideon je u borbu protiv Midjanaca vjero-
jatno poveo svoj rod Abiezera i Efrajimce, a Jiftah
vodi protiv Amonaca Gileađane. Samson je junak
Danova plemena.389
Podijeljenost, koja se temelji na tome da su
bitne jedinice društva obitelj i rod, bila je po
Pritchardu glavni razlog izraelske slabosti u to
doba. Tešku plemensku razjedinjenost – što će
pokazati i posljednja pripovijest o zločinu u Gibei
– prati međutim sličnost ustroja pripovijesti o po-
jedinim plemenima, njihovim vođama i neprijate-
ljima. Književna tehnika tako neizravno upućuje
narod na slabost i lijek.
Znakovit je dvojben odnos prema kraljevskoj
funkciji, pa pripovijest o Abimeleku pokazuje da
kraljevska titula sama po sebi ne mora značiti ni-
šta dobro. S druge strane, zločin u Gibei mogao bi
posljednjom rečenicom i žaliti za time što nema
jedinstvenoga vođe.
8. 3. 3. Ustrojstveno jedinstvo spisa
Govoreći o izravnim ili neizravnim nesugla-
sicama među izraelskim plemenima, tekst nastoji
postići i jedinstvo. Spis prikazuje niz vođa poje-
dinih plemena, ali tako želi pokriti cijeli narod: 1.
Otniel, 2. Ehud, 3. Šamgar, 4. Debora, 5. Barak,
6. Gideon, 7. Abimelek, 8. Tola, 9. Jair, 10. Jiftah,
11. Ibsan, 12. Elon, 13. Abdon, 14. Samson; do-
datci govore o plemenu Danovu i njegovoj seobi
na sjever te o ratu poslije zločina u Gibei.
Izraelskih je plemena bilo 12, a kako spis ne
prikazuje Baraka i Abimeleka izravno kao sudce,
sveti broj plemena očito utječe na ustroj teksta.
Dodajmo i to da su Josipovi nasljednici bili po-
dijeljeni po dvama svojim sinovima na Efrema i
Manašea, a svaki je brat na čelu plemena, šēḇĕṭ.390
389
Usp. Pritchard: 199.
390
Staro je hebrejsko društvo podijeljeno na dom, zapravo
očevu kuću bêṯ-’āḇ, klan mšpāḥāh i pleme šēḇĕṭ. (Usp.
197
8. Povijesne knjige
Sedam od ukupno 13 pripovijesti o sudcima po-
činje formulaično, govoreći o tome da su Izraelci
opet činili ono što je zlo u Jahvinim očima:
Izraelci su opet stali činiti ono što Jahvi nije
po volji. Služili su baalima i aštartama, aramej-
skim bogovima i sidonskim bogovima, bogovi-
ma Moabaca i bogovima Amonaca i bogovima
Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više
služili. Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u
ruke Filistejcima i Amoncima. (Sudci 10,6-7).
Nekoliko pripovijesti pokazat će zajednička
obilježja naracija, naime glavni raspored događa-
ja i značaj protagonista. Pripovijesti redovito pri-
kazuju otpad Izraelaca od JHVH i kazne u obliku
zle vlasti okolnih naroda, ali ima i kazni u obli-
ku teških sukoba unutar samoga izraelskoga naro-
da. Slijedi vapaj za pomoć, Jhvh pokazuje milost
jer šalje sudca, dakle hrabroga i odlučnoga vođu.
Središnji je dio obično prikaz njegove pobjede u
ratu nad stranim narodom. Kako smo rekli, neke
pripovijesti prikazuju i sukobe među plemenima,
pa i sukobe unutar manje zajednice – kako je to u
zgodi s Abimelekom. Prikazat ćemo malo podrob-
nije neke od borbi koje slijede zadani ustroj, ali ga
i, svaka na svoj način, mijenjaju.
8. 3. 4. Deborah
Deborah je bila proročica koja je sudila pod
palmom između Rame i Betela. Pozvala je Baraka
iz Naftalijeva Kedeša, kraj Galilejskoga jezera, da
vodi 10 000 ljudi te je on ratovao protiv neprijate-
lja Kanaanca Sisere. Njega je nakon vojnoga po-
raza ubila Jaela tako što mu je zabila šatorski klin
u sljepoočnicu dok je spavao. Dobitak u ovoj bor-
bi označava veći prodor Izraelaca u dolinske kra-
jeve.391 Barak je naime bio na početku borbe na
planini Tabor, sjeveroistočno od Jizreelske doline.
1 Sam 10,20)
391
Usp. Pritchard: 69.
Biblija kao književnost
Borbe protiv Kanaanaca vodio je savez izraelskih
plemena, pa je ovo put prema punoj slozi, koju
će donijeti kraljevstvo. To što Deborah sudi kraj
Rame, a zove čovjeka sa sjevera u prilog je potrazi
za jedinstvom, pa i stoga Deborah za sebe kaže da
je ustala kao majka Izraelu (Sudci 5,7).
8. 3. 5. Gideon
Gideon je ratovao protiv Midjanaca, a njego-
vi događaji postat će bitnima za kršćansku ikono-
grafiju. Anđeo Gospodnji ukazao mu se dok je vr-
šio žito kraj hrasta u Ofri, vjerojatno je to danas
Affuleh u dolini Jizreel.392 Anđeo se dotaknuo nje-
gove žrtve, pa su jare,393 beskvasni kruh i juha pla-
nuli (Sudci 6,19-23). Gideon poslije nije vjerovao
da je izabran za vođu, nego je tražio čudo od Jahve
za potvrdu. Iskao je da prvu noć rosa padne samo
na ovčje runo koje je razastro, a drugu je noć rosa
morala pasti svuda uokolo samo ne na runo (Sudci
6,36-40). Runo je za kršćane znak Marijina djevi-
čanskoga materinstva. Kako je runo bilo orošeno,
tako je Marija osjenjena Duhom Svetim začela –
rosa je utjelovljeni Krist u Mariji.
Katkad se ime ovoga sudca piše i Gedeon, a
samu je borbu vodio njegov rod Abiezera i možda
Efremovo pleme.394
8. 3. 6. Abimelek
Ime mu znači Moj Je Otac Kralj. Riječ se če-
sto opetuje, što u ukupnom rasporedu nosi iro-
nijske tonove, to prije što mu je majka bila niska
roda. Abimelek postaje kraljem u Šekemu, ali je
znakovito da se nigdje ne imenuje izraelskim kra-
392
Hamilton: 28 (ABD 5: 28).
393
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike spominje
jetru umjesto jareta, što je vjerojatno tiskarski previd
(str. 238).
394
Usp. Pritchard: 69.
198
ljem. Pripovjedač se prema njemu odnosi izrazito
loše i prikazuje ga odbojnim: riječ je o monološ-
koj pripovijesti.
Abimelek biva jednim od sinova Jerubaalovih,
ali mu je majka robinja. Pitao je šekemske građa-
ne ne bi li im bilo bolje da zavlada netko njihov.
Građani se slažu, a Abimelek ubija sedamdeseto-
ricu braće, samo se najmlađi Jotam uspio sakri-
ti. Abimelek je zakraljen kraj hrasta u Šekemu, a
novcem iz hrama unajmljuje pratitelje koji su kla-
tež i pustolovi.
Jotam međutim govori basnu u kojoj maslina i
loza odbijaju postati kraljevima, a glog to prihvaća,
jer će inače iz njega izbiti plamen i uništiti ljude.
Jotam proklinje šekemske građane što su učinili
zlo njegovu ocu koji se borio protiv Midjanaca.
Zaziva oganj i prokletstvo na građane Šekema i
na Abimeleka.
Protiv Abimeleka buni se Gaal, sin Ebedov –
ime mu znači Odvratni Sin Roba – a šekemski mu
građani pomažu. Pobuna ne uspijeva, a kralj se
osvećuje tako što ubija sve stanovnike, ruši grad i
posipa ga solju.
Abimelek je opsjedao grad Tebes, a neka mu
je žena hitnula žrvanj na glavu. Ne želeći poginuti
od ženske ruke, tražio je da ga sluga ubije mačem.
Tako se ostvarila Jotamova kletva.
U posljednjim se dvjema rečenicama Bog dva
puta spominje u surječju pravde koju ostvaruje
nad Abimelekom. Tako se učestali spomen nje-
gova imena povezuje s učestalim Abimelekovim
imenovanjem i jasnim istaknućem pravedne ka-
zne Božje.
Pripovijest pokazuje usporednice ovoga juna-
ka s Jiftahom, kojemu će majka biti bludnica, ali
i sa Siserom, kojega je ubila žena. Iako otvoreno
govori o sukobu unutar izraelskoga naroda, pri-
povijest u Jotamovim riječima hvali borbu protiv
stranaca, ovdje su to Midjanci. Naracija govori da
kralj nije doista kralj ako ne vlada cijelim narodom
i ako nije pravedan. Neizravna osuda povijesnoga
šekemskoga raskola 931. godine pod Jeroboamom
također očito djeluje.

8. 3. 7. Jiftah
Naracija pripovijeda o vođi Gileađana Jiftahu.
Zanimljiva je ženska spolnost u ovom djelu. Jiftaha
je rodila bludnica i stoga su ga braća otjerala. On
će postati vođa beskućnika i pljačkaša – kao pri-
je njega Abimelek, a sličnosti ima i s Davidom –
ali će ga ljudi u nevolji ipak pozvati u pomoć kad
Izraelce napadnu Amonci. Zavjetovao se da će,
pobijedi li Amonce, žrtvovati prvo čeljade koje
vidi na pragu kuće u Mispi. Pojavila se njegova
kći jedinica, pa je po tome Jiftah sličan grčkomu
Agamemnonu.
Djevojka pokazuje visoku razinu samosvije-
sti i ne djeluje kao puki predmet, objekt tuđe vo-
lje: Oče moj, ako si učinio zavjet Jahvi, učini sa
mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao
da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima
(Sudci 11,36). Ovakvih podataka o dragovoljnosti
žrtvovanoga bića nema u pripovijesti o Abrahamu
i Izaku.
Jiftaha na početku obezvrjeđuje majka koja je
bludnica, a na kraju mu pomaže kći koja je nevi-
na, što se izričito naglašava, i to tri puta. Kći moli
oca da joj dopusti otići u gore i dva mjeseca s dru-
gama oplakivati djevičanstvo (11,37). U idućoj se
rečenici kazuje da je onda doista oplakivala svoje
djevičanstvo dva mjeseca, a treći je iskaz odmah
u sljedećoj izreci: i on izvrši na njoj zavjet što ga
bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka. Iako
bludnost i nevinost u ovoj pripovijesti nisu izrav-
no suprotstavljene, potajne poveznice očito djeluju.
Jiftahova je karijera na početku i u svojem ključ-
nom času pri kraju cijele pripovijesti određena že-
nama i njihovim odnosom prema spolnosti: izrazi-
to mu nemoralna majka šteti, izrazito moralna kći
pomaže. Majka ne zna kako će štetiti sinu i čini to
zapravo bez svoje volje. Kći je na samom početku
bez svijesti o onom što se zbiva, no poslije se od-
lučno odvaja od svoje bake jer pristaje na žrtvu.
Pripovijest je u ovim žensko-moralnim motivima
ustrojena sa simetričnim, ali i protusimetričnim na-
znakama, kako je bilo i u pripovijesti o Jakovu.
199
8. Povijesne knjige
Što zapravo oplakuje Jiftahova kći? Dva mje-
seca mogla bi biti povezana s uobičajenim mede-
nim mjesecom, koji međutim traje koliko i žen-
ski mjesečni ciklus, znači jedan mjesec, a ne dva.
Možda je drugi mjesec povezan s materinstvom,
koje bi se tada u izostanku mjesečnice moglo na-
vijestiti. Znači da je u drugome mjesecu sigurno
kako nije trudna.
Vjerojatno je ovdje riječ i o tome da djevojka
žali za propuštenim materinstvom. Upravo je to
ono što je ostvarila njezina baka, kojoj može zavi-
djeti. Iako grješna, imala je nešto što395 ona, posve
čista, ne može imati. »Jiftahova kćer, osuđena da
umre bez djece, dva mjeseca oplakuje svoje djevi-
čanstvo, jer ona neće uopće imati udjela u nagra-
di (Ps 127,3), u *blagoslovu (Ps 128,3-6) – plodu
utrobe«.396
Pohod planinama svakako ima obredni značaj.
Vremenski određena trajnost, nazočnost više slič-
nih osoba (prijateljice) i sama svrha (oplakivanje)
govori u prilog tomu.
Na vrhu Morije Bog je spriječio žrtvovanje Iza­
kovo, sada nije učinjeno isto sa žrtvom kojom će
biti prinesena kćer. Zašto ne uzima mušku žrtvu,
a prihvaća žensku? Ili točnije, zašto je mušku žr-
tvu prihvatio i, paradoksalno, ipak spasio Izaka, a
pri drugoj doista je dopustio smrt. Ujedno je prva,
muška žrtva visoke vrijednosti jer je vrlo pozna-
ta, druga ženska nema ni izbliza tako raširenu re-
cepciju.
Oplakivanje je uz ostalo i neuspio pokušaj za-
ziva JHVH milosti na zemlji. Pripovijest kao da
ne­namjerno svjedoči o teškom prekršaju izravnih
Božjih riječi. Sjetimo se opet 22. poglavlja Po­
stanka, s pripoviješću o Abrahamu, ali i zapovi-
395
Pisac drži da bi se u hrvatskom standardnom jeziku
moralo rabiti 80 % zamjenica što te najviše po dese %
zamjenica kaj i ča. Uporaba jedne sadašnje dijalektne
zamjenice uvjetovala bi i uporabu druge. To se posebno
odnosi na monotoniju kakvu izaziva opetovnost u
primjeru na koji se ova napomena odnosi.
396
Léon-Dufour: Rječnik biblijske teologije: 201.
Biblija kao književnost
jedi iz Levitskoga zakonika: Tko god, Izraelac ili
stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje čedo
Moleku, mora se smaknuti (Lev 20,1). Ovdje je
riječ o Moleku kojemu se dijete žrtvuje, pa bi mo-
gla ostati otvorenom mogućnost takve žrtve Jahvi.
No, Ponovljeni zakon vrlo jasno kazuje da je Jahvi
zazorno ono što su činili narodi među kojima su
se Izraelci nastanili, pa i to što su spaljivali svo-
je sinove i kćeri (Pnz 12,31). Čitamo i sljede-
će: Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz
oganj gonio svoga sina ili svoju kćer (Pnz 18,10).
Pripovijest o Jiftahu i nesretnoj kćeri vjerojatno
sadržava materijal stariji od navedenih redakcija
iz Ponovljenoga zakona, možda i od elohističkoga
izvješća o Abrahamu i Izaku.
Pripovijest o Jiftahu ima i dio o borbi unutar
izraelskoga naroda i time potvrđuje nesuglasice la-
tentne u drugim dijelovima knjige i otvoreno pri-
kazane u zločinu u Gibei. Protiv Jiftaha i njegovih
ljudi ratovali su Efrajimci, i to zato jer ih nije po-
zvao u borbu protiv Amonaca. Tekst prikazuje i
uvrede na račun Jiftahovih Gileađana. Oni su pre-
sjekli gazove na Jordanu i kad bi koji Efremovac
pokušao prijeći, zaiskali su da izgovori Šibolet,
na što je ovaj kazao Sibolet, pa bi ga ubili (Sudci
12,6). Riječ je o hiperboličnih 42 000 umorenih
ljudi. Olako stajalište samoga zapisivača prema
ljudskim životima znakovito je za starozavjetno
teško doba.
8. 3. 8. Samson
U Sudcima nalazimo i u umjetnosti često ra-
bljenu pripovijest o Samsonu, kojemu ime zna-
či Malo Sunce, a pripadao je Danovu plemenu.
Samsonu je moć bila u vlasima, što je njegova lju-
bavnica Filistejka Dalila lukavo od njega doznala
i izdala ga. Samson je u bijesu ipak uništio mnoge
Filistejce: srušio je dva stupa na kojima je počivala
dvorana kamo su ga odveli te ubio sebe i neprija-
telje. Budući da ga je i prva supruga izdala, naime
200
rekla je odgovor na zagonetku svojim sunarodnja-
cima Filistejcima, poruka čitatelju biva nedvojbe-
nom. Valja se uklanjati povezanosti sa strancima,
i nipošto im ne treba vjerovati. Dva srušena stu-
pa podudarna su dvjema izdajničkim suprugama,
to prije što junak spominje i dva oka za koja se
mora osvetiti.
Na kraju knjige dolazi okrutna naracija.
Pripovijest o zločinu u Gibei opisuje zla koja se
mogu mjeriti sa suvremenim filmovima strave uz
primjese teških spolnih zločina. Riječ je o suko-
bima unutar samoga izabranoga naroda. Tako ova
pripovijest izvrsno pokazuje i slabost izraelskoga
naroda u razjedinjenosti i time poluskriven izosti-
lem koji se provlači svim naracijama.
Pripoviješću vladaju spolna izopačenost, izra-
bljivanje ženskoga tijela, nepotrebna krvoprolića i
odvratnost. Ipak, upravo na pozadini ovakvih do-
gađaja lakše se shvaćaju pozivi na čistoću i sućut
iz Levitskoga zakonika, Rute, proročkih knjiga i
konačno riječi kršćanskoga Isusa Krista. Zločin u
Gibei bit će podrobnije tumačen usporedno s pri-
poviješću o Ruti.
8. 4. Ruta
8. 4. 1. Datacija
Događaji se zbivaju u doba Sudaca, znači oko
1100. pr. Kr. Znanstvenici se ne slažu oko doba na-
stanka. Prema Kresini, i nizu drugih tumača, knjiga
je redigirana oko 550. pr. Kr.397 Campbell misli da
je djelo nastalo prije, od X. do VII. st.398 Prva data-
cija ne mora isključiti drugu, pa su osnovice djela
mogle nastati u doba oko kralja Davida, a konačna
je inačica dobivena u V. stoljeću.
397
Usp. Kresina, ZGB 1189.
398
Usp. Trible: 843. (ABD 5: 843)

8. 4. 2. Komentar sadržaja i stila
Riječ je o tekstu koji je stilski blizak današnjoj
pripovijetki ili noveli. Židovka Naomi vraća se u
Betlehem iz Moaba, gdje su joj umrli muž i sinovi.
Snaha Ruta shvaća Naomi kao majku te izjavljuje
da je svekrvin narod i njezin narod pa da je sve-
krvin Bog i njezin Bog. Prati ju i dolazi s njom u
Betlehem – u tom se gradu udaje za Boaza i rađa
sina koji će postati pradjed velikoga kralja Davida.
8. 5. Usporedna
raščlamba
zločina u Gibei i Rute
8. 5. 1. Uvod
U Bibliji nakon Sudaca slijedi Ruta, a tako je u
katoličkom te u protestantskim i pravoslavnim ka-
nonima.399 Na temelju blizine u Bibliji, dvije knjige
uspoređuje Phyllis Trible.400 Američka bibličarka
prikazuje da je pripovijest o Ruti oštro suprostav-
ljena onoj o neimenovanoj inoči iz Sudaca. Zatim
se kazuje da nisu svi ljudi u doba Sudaca činili
ono što je bilo dobro tek u njihovim očima, da su i
sa ženama postupali drukčije negoli se to činilo u
pripovijesti o zločinu u Gibei. Napokon, Ruta nas
uči da Bog upravlja i događajima u svakodnevnu
životu. Za sljedeću usporednu interpretaciju nisam
našao izvore u literaturi.
399
Grčki i slavenski pravoslavni kanoni nisu istovjetni.
400
Trible: 846 (ABD 5: 846) Phyllis Trible predaje na
Wake Forest University, SAD, Sjeverna Karolina.
Istražuje Bibliju sa ženskoga stajališta. Među djelima
su joj God and the Rhetoric of Sexuality i Texts
of Terror: Literary-Feminist Readings of Bibli­c al
Narrative. Posebno je cijenjen i njezin članak De­pa­
triarchalizing in Biblical Interpretation.
201
8. Povijesne knjige
8. 5. 2. Datacija
i namjere
pripovjedača
Još od Williama Wimsatta književne teorije
u XX. stoljeću uče da namjere pripovjedača nisu
presudne za tumačenje teksta. Ipak je lakše shva-
titi djela ako su namjere pisaca naglašenije, jer se
mogu raščlaniti razlike između namjera i ostvare-
noga. Da bismo odredili moguće namjere, potrebno
je poznavati doba i uopće surječje nastanka, čime
zalazimo u novo historističko područje. Međutim,
za dvije pripovijesti koje uspoređujemo upravo je
dataciju teško točno odrediti. Naime, posebno se
Knjiga o Ruti otimlje dataciji, pa, kako smo rekli,
djeluju barem dvije skupine pretpostavki. Stariji
istraživači govore o dobu nakon Izgnanstva 587.,
i to zbog univerzalizma izražena u tome da je Ruta
Moapkinja pozitivan lik, a tu je i Boazova tvrdnja
da JHVH prima pod svoje krilo i strankinju (2,12).
Druga skupina pretpostavki stavlja izvor teksta u
znatno starije doba, u vrijeme od X. do VII. sto-
ljeća. Starina teksta naglašena je i običajem sa ski-
danjem sandale pri nekom dogovoru, što spomi-
nje i Kresina.
Ako je pripovijest o Ruti novijega nadnevka,
ona uz ostalo raspravlja s Ezrinim naputkom po
kojem se Izraelci moraju odijeliti od stranih žena
i njihove djece. Ruta je naime Moapka, pomaže
svekrvi Židovki i na kraju postaje prabaka kralja
Davida. Trible s pravom ističe da ni ton ni sadr-
žaj djela nisu raspravljački određeni.401 Neizravna
kritika kojom tekst suobraća s drugim spisom nije
isključena, a poznata je iz Jeremije, što je već tu-
mačeno u govoru o četirima predajama iz poglav-
lja o Petoknjižju.
S pripoviješću o zločinu u Gibei biva znatno
drukčije. Ona je polemički upravljena prema neza-
visnosti kralja Šaula koji je bio iz Benjaminova ple-
mena i imao je središte moći upravo u Gibei – da-
nas je to Tall al Ful, 6 km sjeverno od Jeruzalema.
U pripovijesti cijelo Benjaminovo pleme štiti one
401
Trible: 846 (ABD 5: 846).
Biblija kao književnost
koji su počinili zločin u gradu Gibei. Svrha nara-
cije biva pokazati pleme Benjaminovo kao mo-
ralno izopačen rod. Vlast kralja Šaula time je ta-
kođer prikazana lošom, zapravo je demonizirana.
Po tom elementu, prvi izvori za tekst bili bi stari i
dopirali bi do kralja Davida, koji je bio iz Judina
plemena i naslijedio je Šaula, i to pošto ga je ovaj
krvavo progonio.
No, slijedimo li trag negativnih stajališta u pri-
povijesti, valja znati da je levit čija je žena bila
silovana i umorena bio iz Efrejimove gore, dakle
sa sjevera. Sklonište u Gibei pruža mu njegov su-
plemenik. Budući da pripovjedač dobro govori o
ljudima iz Efrajimova plemena, prvo bi podrijetlo
pripovijesti, ili jednoga njezina dijela, bilo na sje-
veru, među Efremovim/ Efrajimovim plemenom.
8. 5. 3. Početci i završetci
Dvije pripovijesti imaju slične početke: Bilo
je to u onim danima kad u Izraelu nije bilo kralja
(Sudci 19,1).402 Bilo je to u danima kad su sudci
sudovali (Rut 1,1). Nakon toga slijede različite na-
racije: prva je puna nasilja, a druga puna sućuti.
Završetci dviju pripovijesti opet spominju kra-
ljeve, istina na različit način i u različitu surječju:
prva rabi upravo riječ kralj, a druga pruža ime ve-
likoga kralja. Konačna svrha biva međutim slična,
a to je veličati kraljevstvo Davidovo. Pripovijest
o zločinu u Gibei, i cijela knjiga Sudaca, kaže
na kraju: U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu,
i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo
(Sudci 21,25). Budući da je u prethodnom dijelu
teksta opisan niz zločina i krvoprolića unutar isto-
ga naroda, ova se rečenica može shvatiti ironično.
Budući da nije bilo kralja, evo kako je loše bilo.
Kralja dakle treba imati.
Pripovijest o Ruti iznenada završava nabraja-
njem Peresova roda i time potomaka proizišlih iz
402
Slobodniji prijevod D. S., prema NIVIHEOT: 133.
202
braka između Rute i Boaza. A ovo je rodoslov-
lje Peresovo: Peres imade sina Hesrona, Hesron
Rama, Ram Aminadaba, Aminadab Nahšona,
Nahšon Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda,
Obed Jišaja, a Jišaj Davida.
Time je pokazano da je rod kralja Davida
star, ali i to da strane žene mogu roditi vrijedne
Židove.403
8. 5. 4. Kraj obitelji i početak obitelji
Obje naracije počinju s nevoljama u obitelji, no
nastavljaju na suprotstavljene načine. Pripovijesti
također govore o tome kako je jedna obitelj nestala
i kako su se druge obitelji počele rađati.
Levit iz Efreijimovih gora, dakle na sjeveru,
imao je suprugu iz Betlehema na jugu. Zbog brač-
nih razmirica ona je otišla od muža u očev dom na
jug, a levit ju je pošao vratiti. Žena je bila inoča,
što znači da je levit imao i drugih supruga. Teško
je njihovu relaciju imenovati riječju obitelj sa smi-
slom koji obitelj ima u monogamnoj zajednici. Bilo
kako bilo, ta zajednica nestaje sa ženinom smrću.
Pošto je levit pozvao sve druge Židove da kazne
njezinu smrt, nestat će još mnoge druge obitelji.
Sam opstanak kažnjenoga Benjaminova plemena
doći će u pogibao. Na kraju, Židovi nalaze tim be-
njaminovcima supruge u drugim židovskim gra-
dovima.
Ruta jednako tako počinje s nevoljama i pro-
pašću obitelji. Glad tjera Naomi404 i supruga joj
Elimeleka iz Judeje u Moab. Imaju dvoje djece,
sinove Kiliona i Mahlona koji se žene Moapkama.
Ali, smrt otimlje Naomi i muža i sinove. Dok je u
403
Zanimljivo je da u današnje vrijeme, unutar same
zajednice, jedna od odredbi židovstva biva majčinstvo:
ako je majka Židovka, i djeca su joj Židovi.
404
U ZGB čitamo Noemi, u JR Naomi. NIV EH OT dono­
si ymifAa# nAA. Mazoretski tekst također ima znakove koji
preslovljeni jesu: nŏ‘m (usp. posljednje poglavlje
knjige za podatke o mazoretskim tekstovima).

prvoj naraciji uzrok smrti u obitelji ljudska opa-
čina, u drugoj je to na početku neimenovana sila
– Naomi će uskoro kazati da joj to čini JHVH.
Obitelj se raspala, a Naomi je čula da u rodnom
Betlehemu ima kruha, da je JHVH pohodio svoj
narod, pa se i ona naumila vratiti u svoj rodni kraj.
Naomi ne prati nevjesta Orpa, ali njezina jetrva
Ruta to čini. Svekrva pomaže Ruti da u Betlehemu
nađe supruga, a iz njihova braka rađa se slavno po-
tomstvo. Ruta i Boaz bivaju praroditeljima kralja
Davida, čime je ova obitelj svrstana među najiz-
vrsnije u židovskome narodu.
8. 5. 5. Smrti i rađanja
Smrt kosi obitelj u kojoj je Naomi majka, pa
ona gubi supruga i sinove. Uz to, nesreća joj se do-
gađa u stranoj zemlji, a Naomi nalazi odgovor na
nevolje u povratku na baštinu. U pripovijesti o Ruti
sve nakon opisanoga biva upravljeno prema borbi
za djecu. Naomi nagovara svoje nevjeste da nađu
druge muževe. Već smo govorili kako je u biblij-
ska vremena bio običaj da pokojnikov brat spava s
nevjestom kako bi ona dobila dijete, koje bi se ra-
čunalo kao potomstvo umrloga, da mu se ne zatre
ime.405 Tako bi njima, sinovima, a ne stvarnomu
ocu pripao dio nasljedstva. Naomi s pravom kaže
svojim nevjestama da se tomu ne mogu nadati, jer
ona više nema sinova, i zbog starosti ne može ih
više rađati: Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa
i kad bih rekla: »Imam nade da se udam još no-
ćas i da rodim sinove« – zar biste mogle čekati da
odrastu, i zar biste radi njih ostale neudane? (Rut
1,12-13).
Kad se u Betlehemu, u Naomijinu rodnom gra-
du, rodi dijete iz braka Rute i Boaza, događaj se
opisuje kao dobitak za Rutu. Noemi uze dječa-
ka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom
(Rut 4,16).
405
Usp. Rebić 1992: 91.
203
8. Povijesne knjige
Smrt je pogodila i levita, jer gubi suprugu, i
to na području drugoga plemena, kako je Ruta iz-
gubila muža na području drugoga naroda. Levit
se također poslije ubojstva supruge vraća u svoj
efrajimski kraj. Komada tijelo svoje žene na 12
dijelova, šalje svakomu plemenu jedan dio i pozi-
va na istrebljenje zločinaca. Time završava 19. po-
glavlje Sudaca. Cijelo iduće poglavlje opisuje rat
koji protiv Benjaminova plemena vodi savez osta-
lih židovskih plemena. Savez izraelskih plemena
poubijao je sve Benjaminovce, uključujući žene
i djecu, osim 600 ratnika na Rimonskoj stijeni.
Da je ostalo na tome, bilo bi pleme Benjaminovo
uništeno. Rješenje za nov život toga plemena ne
nalazi se u ljubavi, kako je to u Ruti. Nalazi se u
ubojstvu svih građana u gradu Jabešu, a pošteđe-
ne su djevice koje će biti dane za žene preživjelim
Benjaminovcima.
8. 5. 6. Seksualnost i milosrđe
Građani u Gibei žele silovati levita. Glede sta-
jališta prema ženi, pa i obitelji, dolazi i gori dio
jer domaćin sugrađanima nudi svoju kćer koja je
djevica. Nije zabilježeno da je ona bila pitana što o
tome misli. Nakon toga im levit daje svoju supru-
gu i ona je cijelu noć silovana te ju nalaze mrtvu.
Ostavljena je na pragu u zoru, ali su ju tek kad se
razdanilo suprug i domaćin počeli zazivati. Zašto
to nisu odmah učinili? Osuda ljudi u Gibei biva
osnažena i usporedbom s pripoviješću o Lotu koji
je u Sodomi ugostio dva anđela, a ljudi iz Sodome
imali su iste zahtjeve, izrečene glagolom s istim
korijenom (Post 19,1-11; Sudci 19,22). Zagrebačka
Biblija rabi glagol namilovati, King James Version
ima that we may know him. Jeruzalemska Biblija
kaže to have intercourse. Hebrejski ima izraze s
glagolom znati, i inače u službi oznake spolno-
ga odnosa: vnēḏā‘ĕnnû (Sudci 19,22) i vnēḏ‘āh
(Post 19,5).406 Pripovjedači dvaju tekstova ne osu-
406
Oba su primjera prema NIVIHEOT.
Biblija kao književnost
đuju postupke očeva jer pripadaju dobu u kojemu
je očeva vlast nad djecom potpuna.
Pripovijest o Gibei spominje riječ djevica dva
puta, ali u okružju koje je opet nakazno. Čovjek
koji je ugostio levita u Gibei nudi svoju kćer koja
je djevica, hăbbṯûlāh. Poslije, kad su Židovi iz
drugih plemena poubijali sve stanovnike iz Benja­
minovih gradova, osim onih 600 ratnika, traže za
njih supruge. Šalju 12 000 ratnika u također ži-
dovski grad Jabeš Gileadski, preko Jordana, a oni
ubijaju sve stanovnike, među kojima žene i djecu
– žene i djeca koju valja poubijati izričito se spo-
minju (Sudci 21,10). Pošteđene će biti samo dje-
vice, koje će dati za žene onim Benjaminovcima.
Pripovijest o Ruti nije bez seksualnih nazna-
ka, ali je ključna razlika u odnosu prema Gibei u
tome što su one lišene nasilnosti. Naomi svjetuje
Rutu kako da se približiti Boazu. Čovjek će noćiti
na gumnu, pa zaspati, a Ruti je rečeno: Umij se ti i
namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno (Rut 3,3).
Kad Boaz zaspi, ona podiže pokrivač i legne kraj
njegovih nogu. Izraz ostavlja prostor dvojbenosti
oko blizine budućih supružnika, ali nema izravnih
naznaka intimnosti na tome stupnju razvoja pripo-
vijesti. Prizor s muškarcem i ženom koji spavaju
zajedno u polju ječma priziva podsjećaje na obre-
de plodnosti. Sam glagol leći bio je eufemizam za
spolni čin u jahvističkoj tradiciji, a noga je u Izaije
znak za genitalije (Iz 7,20).
Glede sućuti i milosrđa, valja reći da su u na-
raciji o Ruti ključne riječi milosrdna ljubav, ili
ljubaznost, i blagoslov.407 Prvi se put riječ milost
pojavljuje u 1,8. Naomi kazuje svojim nevjestama
Neka vam Jahve bude milostiv (Rut 1, 8), hebrejski
izvornik ima riječ ḥĕsĕḏ. Poslije Naomi zahvaljuje
Jahvi na milosti koju još pokazuje i živima i mrtvi-
ma, jer je Boaz pustio Rutu da pabirči na njegovu
polju ječma (2,20). Boaz blagoslivlje i hvali Rutinu
milost, jer je išla za njim, a ne za mlađima, bili oni
imućni ili siromašni (Rut 3,10). Na kraju je spome-
nuta i ljubav, milosrdna ljubav koja vlada između
407
Trible: 845 (ABD 5: 845).
204
Rute i Naomi. Čas u kojem Naomi postaje baka
ovako je prikazan: On će biti tvoja utjeha i potpora
starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi
i koja ti vrijedi više od sedam sinova. (Rut 4,15)
Međutim je i u naraciji o Gibei određena vr-
sta milosti ili sućuti. Pošto su poubijali sve žene i
muškarce iz plemena Benjaminova, osim onih 600
ratnika, Izraelci počinju žaliti zato što će jedno
Izraelovo pleme propasti. Izraelcima se tada saža-
lilo na brata Benjamina (Sudci 21,6). Uporabljena
je riječ nāḥăm, u imperfektu trpnoga oblika nifala.
Izraelci nazočni pri ovim događajima žale zbog
moguće propasti jednoga svojega plemena, ali ih
to vodi u nova nasilja. Pokreću novi mali rat pro-
tiv grada Jabeša, i tamo, kako smo rekli, nalaze
supruge za preživjele Benjaminovce, a sve ostale
stanovnike grada ubijaju.
Sućuti dakle ima u objema naracijama, ali u
Ruti ona vlada djelom i postupcima likova koji za-
vršavaju u milosti, a u Gibei sućut potiče na djelat-
nosti koje se opet izopačuju u nasilje.
Zanimljiv je položaj 600 ratnika. Posve su blizu
smrti, ali im uskoro priskrbljuju žene da s njima
izrode potomstvo, što nije bez seksualnoga zado-
voljstva. Spolnost i smrt i ovdje su bliski.
8. 5. 7. Betlehem
kao postaja i kao
središnje mjesto
U pripovijesti o zločinu Benjaminova roda
grad Betlehem – poslije grad Davidov, onda i grad
Kristov – biva samo postaja. Inoča se u Betlehem
vraća ocu, ali i odlazi s mužem opet na sjever.
Suprotno rečenomu, u pripovijesti o Ruti
Betlehem biva početak i kraj puta, zapravo je sre-
dišnje mjesto. Naomi i suprug odlaze iz Betlehema,
ali se Naomi i Ruta u njega vraćaju. Obitelj će
u gradu dočekati i nasljednika. Židovima je ro-
đenje Obedovo predznak rođenja kralja Davida.
Kršćanima je ovo rođenje jedna od najava Kristova
rođenja u Betlehemu.

8. 5. 8. Sunarodnjaci i stranci
Zločin u Gibei usredotočen je na odnose između
židovskih plemena. Odnos s drugim narodom tek
je spomenut, ali je u cijelom surječju i on znakovit
te je bremenit suznačenjima. Levit i njegov prati-
telj vraćaju se s odbjeglom ženom iz Betlehema na
jugu u Efrajimske gore na sjeveru. Na putu im je
Jeruzalem, ali je on u to doba još nastanjen drugim
narodom, naime Jebusejcima. Nećemo svraćati u
grad tuđinaca koji nisu Izraelci, nego ćemo ići do
Gibee (Sudci 19,12). Tako kaže levit kad mu je
sluga predložio noćivanje u Jeruzalemu. Znajući
samo ono što se dotad dogodilo, iskaz je znak od-
bojnosti i straha prema strancima te naklonjenosti
prema svojemu narodu. Levitu nije bilo dostatno
kazati da su u Jeruzalemu tuđinci, nego je i dodao
koji nisu Izraelci. Međutim, na pozadini događaja
koji su se poslije odvijali, ove riječi imaju drukči-
je značenje. Besjede kao da kritiziraju upravo le-
vitove sunarodnjake u Gibei. Naime, prešutno se
govori i to da su oni gori od tuđinaca. Izraz o tu-
đincima u Jeruzalemu ima dakle dva značenja: nisu
dobri tuđinci, ali sunarodnjaci mogu biti još gori.
Svi zločini što su se zbili poslije – umorstvo i
silovanja levitove žene, umorstva Benjaminovaca,
umorstva žena i djece u Jabešu, otmice djevojaka u
Jabešu i Šilu – mogli bi imati i povijesno-literarni
dodatak. Patrick Arnold ističe da je prvi dio pripovi-
jesti o levitu i njegovoj ubijenoj inoči samo književ-
na dopuna, dakle fikcija. Umorstvo levitove supruge
po tome je bilo tek navodan /putative/ razlog za na-
pad na Benjaminovo pleme. Razlog je tako namje-
šten da je morao opravdati udioništvo Efrajimova,
također sjevernoga plemena u građanskome ratu.408
Naracija o Ruti govori o plodnom odnosu Žido­
va i drugih naroda. Pripovijest tumači i kako se
moglo postajati Židovom u staro doba ili kako pi-
sac knjige predlaže ili drži da se moglo postajati.
Prije svega moramo znati da knjiga Po­no­vlje­
noga zakona govori vrlo jasno: Neka ne ulazi u
Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od
408
Arnold: 1008. (ABD 2: 1008).
205
8. Povijesne knjige
njihovih, čak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u
Jahvinu zajednicu. (Pnz 23,4)
U Knjizi o Ruti čitamo nešto posve drukčije.
Ruta je Moapka, ali prati svoju svekrvu do kraja.
Iskazuje joj odanu ljubav i ne napušta ju u nevolja-
ma. Iskaz ljubavi biva ekstatičan, ali stilski upravo
isklesano odmjeren u nizu usporednosti: Nemoj me
tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti
ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i
ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju,
pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim
zlom i nevoljom ako me što drugo osim smrti ra-
stavi od tebe (Rut 1,16).
Nadalje, Boaz, Izraelac iz roda Elimelekova,
ovako govori Ruti: Neka ti Jahve plati sve što si
učinila, i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog
Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova sklo-
niš. (Ruta 2,12)
Ponovljeni zakon 7,1 zabranit će i ženidbe s na-
rodima koje su Izraelci zatekli u Kanaanu u koji su
došli. Moapci istina nisu izrijekom navedeni u tom
popisu. Boaz ipak uzima Rutu za suprugu, dapače
ona rađa pretka kralja Davida.
No, biva jasnim da Ruta nakon iskaza o svojoj
pripadnosti narodu svoje svekrve Naomi više nije
Moapka. Počela se osjećati Izraelkom. Boaz kao
da joj daje državljanstvo, u današnjem smislu. U
surječju prije navedene odredbe iz Ponovljenoga
zakona, ili rečenica iz Levitskoga zakonika koje
brane ženidbe sa strancima, pripovijest ipak zaci-
jelo govori o razumijevanju i toleranciji.409
409
Zanimljivo je u ovome surječju dodati kako Židovi
danas gledaju na pripadnost židovskomu narodu.
Mishna, skup odredbi redigiranih oko 220. godine,
postavlja majčinsku stranu kao mjerilo židovstva:
osoba kojoj je majka Židovka biva također
Židovom. Ortodoksni i konzervativni krugovi
oslanjaju se na Mishnu. Reformirani rabinski
krugovi na zapadu, poglavito u Sjevernoj Americi,
drže da je dijete Židov ili Židovka ako ima jednoga
roditelja Židova te ako je bilo obreda, kakvo je
obrezanje, ili kakva je bar mitzvah, kojima je dijete
potvrđeno pripadnikom zajednice.
Biblija kao književnost
Vratimo li se Ruti, moramo istaknuti da ona
kao nova Židovka, još do jučer pripadnica nepri-
jateljskoga moapskoga naroda, čini mnogo za svo-
ju svekrvu, s kojom zapravo nije krvno poveza-
na. Stranci, ili osobe biološkim podrijetlom stran-
ci, ovdje se pokazuju kao dobročinitelji. Korisno
je opet podsjetiti da prema Ponovljenom zakonu
Moapci i Amonci nisu smjeli nikad biti primljeni
u Jahvinu zajednicu (Pnz 23,4) – tako Biblija opet
raspravlja sama sa sobom.
U pripovijesti o zločinu u Gibei pripadnici isto­
ga naroda jedni drugima bivaju neprijateljima. Va­
lja ipak biti oprezan: Knjiga o Ruti govori o prija-
teljstvu, a pripovijest iz Sudaca o neprijateljstvu.
Ni mržnja ni ljubav ovdje kao da ne poznaju naci-
onalne podjele i nacionalna jedinstva. Svakako je
potrebno imati na umu još jednu pojedinost. Nara­
cija o zločinu u Gibei, uza sve strahote koje opisu-
je, ima u samoj namjeri negativan cilj. Ona govori
o međuplemenskim sukobima unutar židovskoga
naroda i svrha joj je pokazati Benjaminovo ple-
me kao moralno izopačen rod. Vlast kralja Šaula,
koji je bio iz plemena Benjaminova i imao sredi-
šte moći upravo u Gibei, prikazuje se neizravno
lošom.
Suprotno tomu, moramo opet navesti riječi o
ljubavi s kraja Knjige o Ruti. Žene iz Betlehema
kažu da je Naomi voljena, voli ju naime snaha,
koja joj vrijedi više od sedam sinova. Svakako više
od sedam njezinih sunarodnjaka sa zamislima ka-
kve imaju negativne osobe iz pripovijesti o Gibei.
8. 5. 9. Muškarci protagonisti i žene
protagonisti
U Ruti žene imaju vodeću i djelatnu ulogu. Ne
samo da potiču na aktivnosti nego one doista i ne-
što čine. Naomi se odlučuje na povratak svojemu
narodu, a Ruta slijedi svoju svekrvu. U presudnu
času, pošto se Boaz i Ruta upoznaju, žene preuzi-
maju novu inicijativu. Naomi svjetuje Rutu gdje
206
će naći Boaza, kako će mu se približiti i kako će
steći njegovu daljnju naklonost. Točno je da on to
čini vjerojatno potaknut Rutinom mladošću, koja
se višestruko spominje (Rut 3,10). Konačno, na
samom kraju, riječ imaju žene iz Betlehema. One
hvale Naomi i veličaju JHVH koji joj je dao mi-
lost i unuka.
U svjetlu ovakvih stilema, može se iznijeti
pretpostavku o tome da je središnja inteligenci-
ja koja pripovijeda ovu pripovijest ženski određe-
na. Naravno da nema izravnih dokaza o ženi kao
pripovjedaču u samome tekstu. Usredotočenost na
ženska viđenja i stajališta, ženska gesta kojom se
Ruta uređuje i odlazi u blizinu Boazovu, velika na-
glašenost milosti i bitnost materinstva neizravno
upućuju na pozitivan odgovor o ženskome pismu.
Naravno, i ženska kritika dvadesetoga stoljeća ra-
dije ističe provjerljivu ženskost određenoga tek-
sta nego moguće autorstvo određene žene. U tom
svjetlu dvije naracije koje uspoređujemo mogle bi
potvrditi stajališta upravo feminističke naratološke
kritike: sustavi značenja nikad nisu neutralni, nego
nose rodne oznake svojih tvoraca i primatelja.410
Protagonisti priče o Gibei bivaju muškarci. Le­
vit ide po svoju odbjeglu inoču i njezin ga otac za-
država. U Gibei gostoprimstvo im pruža muška-
rac iz Efrejima. Žena je objekt u namjerama, jer
bi muškarac dao svoju kćer, a nju ne pita o tome,
zatim je inoča silovana, znači da je objekt tuđe dje-
latnosti. Nakon zločina levit preuzima ulogu sudca
i zove na osvetu poslavši dijelove njezina tijela, pa
je žena poslužila kao predmet i nakon svoje smr-
ti. Rat vode samo muškarci, žene su ubijane, po-
slije otete u Jabešu i na kraju otete u Šilu. Ima i u
ovom iznimka, koja odudara od pravila i kojoj se
410
Warhol: 342 (»Feminist interested in narrative theory
borrowed the feminist – epistemological critique of
objectivity from social and natural sciences to object
that systems of meaning are never neutral, and that
they bear the (gendered) marks of their originators and
receivers.«)

možda svi dekonstrukcionisti/dekostrukcionistice
ne bi veselili/veselile.
Početak je pripovijesti događaj u kojem inoča,
žena, bježi od supruga. Na početku je sama ne-
što odlučila, jedino što svoju odluku nije mogla
do kraja provesti. Ne bih rekao da tekst koji želi
osuditi Benjaminovce ne osuđuje potajice i ženu.
Govoreći ozbiljno, sve okolnosti u djelu svje-
doče suprotno od onoga što je rekao Dumas:
Cherchez la femme (Tražite ženu, znači kad vam
nešto nije jasno, tražite ulogu žene jer je po ovoj
misli ona uvijek kriva).
8. 5. 10. Božja uloga i ljudska uloga
Pripovijest o Gibei nije roman, ali u većem
dijelu teksta prikazuje prostor i vrijeme kako ih
je opisao Georg Lukács: Roman je epsko dje-
lo koje prikazuje svijet koji je bog napustio.411
Današnjemu čitatelju izgleda kako niz odvratnih
nasilja nitko ne sprječava, iako je JHVH nazočan
u pripovijesti. Međutim on, naizgled, ne osuđuje
zlodjela što se čine.
JHVH ulazi u pripovijest kao vojni savjetnik,
jer ga Izraelci u Betelu pitaju tko će u prve bor-
bene redove, na što im kazuje da Judejci moraju
krenuti prvi (Sudci 20,18). Ne spominje se da bi
ovdje mogla biti riječ o Urimu i Tumimu, dvama
kamenovima sa značenjem da i ne, koji bi morali
donijeti odluku. Podatak o Judejcima u prvim re-
dovima govori u prilog tvrdnji da je pripovijest na-
stala u Judeji ili da joj je dio ondje redigiran. Nije
zabilježeno da je JHVH rekao što će se dogoditi
za same borbe. Nakon teška poraza, Izraelci plaču
do večeri i pitaju što im je činiti, a JHVH im govo-
411
Usp. Lukács:318 (»Roman je epopeja svijeta koji je
bog napustio; psihologija romanesknog junaka je
demonsko; objektivitet romana – muževno zreo uvid
da smisao nikada ne može potpuno prožeti zbilju, ali
da bi se ona bez njega razbila u ništavilu bezbitnosti:
sve ovo govori jedno isto.«).
207
8. Povijesne knjige
ri da krenu na Benjamina. Opet su poraženi, opet
idu u Betel, plaču, nariču, žrtvuju i dobivaju oba-
vijest da će sutra pobijediti: Pođite, jer ću ih sutra
predati u vaše ruke (Sudci 20,28). Nakon pobjede
i pokolja svega Benjaminova roda, osim onih 600
ratnika, Izraelci se žale na JHVH, opet u Beteleu i
opet nakon plača: Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov,
ova nesreća morala dogoditi da Izraelu danas ne-
stane jednoga plemena? (Sudci 21,3) Čini se kao
da pobjednici ovdje u JHVH traže krivca za ono
što su sami počinili i što je opisano u dijelu 20,48.
Zanimljivo je da se i Naomi žali nad time što nema
obitelji i neizravno optužuje Boga.
Pošto su se molili u Betelu, Izraelci zaključu-
ju da treba poubijati i muškarce i žene u Jabešu,
poštedjeti djevice i dati ih benjaminovcima. Nije
spomenuto da im je JHVH kazao da tako čine, ali
isto tako nije kazano da ih odgovara.
Književnost nas uči da je Lukácsova tvrdnja s
početka ovoga poglavlja netočna jer nema svije-
ta što ga čovjek poznaje u kojem ne bi bio neki
bog. Ako nema milostivoga i svemogućega Boga,
ima drukčijih bogova: opaki, nespoznatljivi sud
iz Kafkina Procesa, partija iz Orwellove 1984,
sljepoća iz Saramagova Ogleda o sljepoći, ratno
profiterestvo oličeno u Minderbinderu iz Kvake
22, neobjašnjiv i neuklonjiv fatum iz Mannovih
Buddenbrookovih – samo su neki od bogova koji-
ma se obični čovjek ne može oduprijeti jer su od
njega znatno jači. Tumačenom biblijskom naraci-
jom gospodari nevidljiv i neimenovan demon nasi-
lja koji siluje, ubija i upravlja srcima ljudi. Kad po-
žele nešto pozitivno, on to mijenja u zlo. Konačno
bi htio instrumentalizirati i samoga JHVH za svoje
svrhe. Mala pripovijest o zločinu u Gibei izvrsno
najavljuje djela kakvi su prije nabrojeni romani
iz XX. stoljeća, ona im prethodi ne samo u reče-
nu simbolu nevidljive zle sile nego i u tonu kojim
pripovjedač hladno kazuje što se zbiva. Ako bi-
blijski zapisivač nije bio svjestan onoga što čini,
a vjerojatno nije, imamo i opet posla sa zabludom
namjere.
Biblija kao književnost
Knjiga o Ruti pokazuje kako izgleda svijet ko-
jim vlada duh sućuti, koji i zlo okreće na dobro pa
prikazuje milost koju ima JHVH.
Uloga Božja u Ruti tako biva drukčijom. Kad
Naomi čuje da je Jahve pohodio svoj narod i dao
mu kruha, odlučuje se vratiti u rodni grad. Ruta
prihvaća izraelskoga boga, koji je Bog, u izreci za-
vjeta koju smo već naveli: tvoj narod moj je narod
i tvoj Bog moj je Bog.
Istinski Rutin prihvat ovoga Boga još ne znači
da je on milostiv prema dvjema ženama kad one
to žele. Zbiva se suprotno: Naomi poslije povrat-
ka govori ženama u Betlehemu da ju je Šadaj is-
punio gorčinom. Ne zovite me više Noemi, nego
me zovite Mara; jer me je Šadaj gorčinom ispu-
nio! Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve
vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad
Jahve posvjedoči protiv mene, i Svemogući me u
tugu zavi? (Ruta 1,20-21). Naomi znači »slatka,
ugodna«; Ruta znači »prijateljica«; Mara je blisko
gorčini, onomu što je žuhko; Orpah hebrejski znači
»zatiljak« jer je ona Ruti okrenula leđa.
Suprotno rečenim žuhkim izjavama, Boaz već
vidi milost Jahvinu. Opazio je mladu ženu među
žeteocima, i dobio odgovor na upit tko je ona i
što je učinila za svekrvu. Očito potaknut njezinom
mladošću i dobrotom te svojom vjerom u Jahvu,
ovako govori: Neka ti Jahve plati sve što si uči-
nila, i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog
Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova sklo-
niš. (Rut 2,12)
Pošto se u braku između Boaza i Rute rodi sin
Obed, unuk Rutin, Jahve biva uključen kao Bog i kao
milostivo biće. Znakovito je da one iste žene koje su
bile slušale optužbe na Božji račun sada govore u
njegovo ime. Naomi sluša ove riječi: Blagoslovljen
bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I pro-
dičio njegovo ime Izraelu. (Ruta 4,14)
Tako se u ovoj naraciji Jahve pokazuje kao Bog
koji prije svega djeluje, zatim prihvaća sve ljude
koji se njemu utječu. Konačno, on je u interpreti-
ranoj knjizi Bog koji nagrađuje već u ovom životu,
208
što ne čini uvijek u pravoj stvarnosti. Gibea pri-
kazuje naizgled nestvarno zlo, a Ruta naizgled ne-
stvarnu milost, no svijet u kojem čovjek živi ipak
poznaje i jedno i drugo.
8. 6. Prva
i Druga knjiga
Samuelova
8. 6. 1. Datacije
Djela opisuju doba od početaka židovskoga
kraljevstva, pod prvim kraljem Šaulom oko 1040.
pr. Kr. pa do smrti velikoga kralja Davida 970.
Uz Knjige o Samuelu spominju se dva izvo-
ra; jedan je mogao potjecati iz X., a drugi iz VIII.
st. Knjiga je konačno redigirana pred izgnanstvo
u Babilon.412 Tijekom pedesetih godina XX. sto-
ljeća u četvrtoj špilji u Qumranu pronađena su tri
hebrejska rukopisa Knjiga Samuelovih.
8. 6. 2. Izvor, uvjeti odredbe žanra
Mlađi izvor za knjigu potječe iz doba oko godi-
na 750. do 650.413 Samuel je sudac, prorok i pravi
duhovni vođa, a David je bogobojazan. Pošto pre-
uzme kraljevstvo, vodi uspješne ratove s okolnim
narodima i širi izraelsku državu.
Da bismo protumačili žanrovsku odrednicu pri-
povijesti o kralju Davidu, moramo najprije podsje-
titi na bitne činitelje koji tvore ovu opsežnu nara-
ciju. Stoga u idućim ulomcima donosimo dijelove
pripovijesti u kojima je vidljiv opsežan tijek do-
gađaja, mijene životne sreće junaka i uzroci takvih
okolnosti. Središnje su ljudske osobe ovih knjiga
prorok Samuel te kraljevi Šaul i David. Koliko god
žarko ulazili u živopisne događaje, oni u svemu po-
412
Usp. JR: 280.
413
Usp. Kresina, ZGB: 1190.

kazuju bitnu ovisnost o sili moćnijoj od sebe. To
će bitno utjecati na žanr naracije.
8. 6. 3. Naočiti Šaul: izabranik i kralj
Prorok Samuel414 pomazao je najprije ljepoli-
koga Šaula za kralja. Za kršćane je dobro znati da
je budući prvi kralj Šaul našao proroka Samuela
tražeći zapravo očeve magarice koje su se bile iz-
gubile. Tako je magarac znak koji potvrđuje kra-
ljevsku blizinu, ali i izabranost. Jahve je naložio
proroku Samuelu da ga pomaže uljem, zatim je
Šaul izabran ždrijebom za kralja u Mispi. Uskoro
je pobijedio Amonce koji su napadali Jabeš u
Gileadu415 i htjeli iskopati desno oko svakomu koji
bi se predao. Nakon pobjede, proglašen je kraljem
u Gilgalu, gdje je nekad Jošua imao svoj tabor.
Šaul je bio iz roda Benjaminova i središte mu je
moći grad Gibea.
Pobjedom nad Amalečanima i Filistejcima
kod Mihmaša, zahvaljujući hrabrosti svojega sina
Jonatana koji je napao stražu, Šaul je učvrstio vlast
(1 Sam 14,6-14).
8. 6. 4. Davidov uspon
Ironičan je znak moći koju ima JHVH to što
David stupa u Šaulovu službu jer je ovaj sam tra-
žio čovjeka koji bi bio harfist i koji bi ga razve-
seljavao svirkom. David je bio najmlađi od osam
sinova koje je imao Jišaj iz Betlehema. Kad nije
bio u Šaulovoj službi, vraćao bi se ocu te čuvao i
pasao stado (1 Sam 16,15).
Otac ga je tako bio poslao da odnese hranu
braći i dar tisućniku dok je trajala borba protiv
414
Izgovor blizak izvornomu bio bi Šmuel.
415
Prema istraživanjima koja je proveo Nelson Glueck,
to je današnji Tell Abu Al Kharaz kraj rijeke Yabiz.
Novija istraživanja od 1989. do 2008. provodili su
švedski arheolozi koje je vodio Peter Fisher.
209
8. Povijesne knjige
Filistejaca. Za te bitke u Terebintskoj dolini, kraj
grada Soka, Filistejac Golijat četrdeset je dana sva-
koga jutra i večeri izazivao izraelske ratnike na po-
jedinačni dvoboj. Šaul je nudio svoju kćer i bla-
go za nagradu onomu tko bi se okušao u toj bor-
bi, a David je prihvatio izazov. Praćkom je ubio
Filistejca Golijata i odsjekao mu glavu njegovim
mačem (1 Sam 17,40-54). David je, možda, bio
vješt s praćkom jer su njome mogli tjerati ovce u
željenu smjeru.
JHVH je bio odbacio Šaula jer nije proveo he-
rem nad Amalečanima – točnije borci su uzeli do-
bru stoku za sebe – pa je Samuel pomazao Davida
za kralja (1 Sam 16,13). Knjiga naravno opisuje
suparništvo između Šaula i Davida. Dok ga ljubo-
morni Šaul progoni, David nalazi sklonište i u sa-
mih Filistejaca, a boravi i u špiljama oko Adulama,
jugozapadno od Jeruzalema.416
U Prvoj su knjizi dojmljivi opisi prijateljstva iz-
među Davida i Šaulova sina Jonatana, koji pomaže
Davidu iako bi mu mogao biti neprijateljem (1 Sam
20). David je bio progonjen, ali je dva puta poštedio
život kralja Šaula – u pustinji kraj grada En Gedija,
uz Mrtvo more (1 Sam 24) i na Hakilskom brdu u
judejskom gorju (1 Sam 26). Zatekao ga je dok spa-
va oba puta: prvi je put odrezao skut Šaulova pla-
šta, a drugi je put uzeo njegovo koplje i vrč kako bi
dokazao da ga je mogao ubiti.
8. 6. 5. Mikala i David; Jonatan i
David
Šaulova kći Mikala bila je udana za Davida.
Šaul je kao ženidbeni dar tražio sto filistejskih
obrezaka (1 Sam 18,27), znači kožica s vrha peni-
sa, koji su služili kao dokaz da su ubijeni ljudi do-
ista bili neobrezani. Šaul se nadao da će David biti
ubijen dok pribavlja naturalistički dar, ali je budući
vladar donio svojemu tastu dvije stotine dokaza.
416
Lokalitet danas obilaze turisti.
Biblija kao književnost
Kad je Šaul pokušavao ubiti Davida u njegovoj
kući, Mikala je pokazala odanost i inteligenciju. U
postelju je namjestila idola, a oko njegove glave
kozju dlaku, pa tijelo prekrila pokrivačem (1Sam
19,13). Kad je Šaul shvatio prijevaru, Mikala se
branila da joj je suprug prijetio smrću. Pojedinost
s kozjom dlakom pomalo približuje Davida patri-
jarhu Jakovu, koji je tako na majčin savjet preva-
rio oca Izaka.
Šaulova djeca radije su išla za Davidom nego
za ocem. Sin Jonatan također je upozorio buduće-
ga kralja što mu sprema Šaul. David je htio ispi-
tati Šaulove namjere pa je tobože otišao u rodni
Betlehem. Jonatan je morao vidjeti očevu reakciju:
ako kaže dobro, onda ne misli nahuditi417 Davidu,
ako plane gnjevom, misli zlo. David se u među-
vremenu sklonio u polje, a Jonatan mu je rekao da
će izmetati strijele sa slugom. Ako kaže sluzi da je
strijela pala dalje od njega, David, koji će se skri-
vati u blizini, znat će da je Šaul reagirao bijesno
te da hoće usmrtiti Davida (1 Sam 20). Ironijsku
situaciju cijele male pripovijesti pojačavaju i rije-
či koje su tobože upravljene sluzi, a zapravo slu-
že kao uputa Davidu: Brže! Požuri se! Ne stoj! (1
Sam 20, 38)
Time što knjiga pruža podatak kako je to bilo
drugi dan u mjesecu iza mladoga mjeseca pojača-
va se stvarna ili fiktivna točnost.
8. 6. 6. Epizoda s Abigajlom
Dok David živi lutalački sa svojom družinom,
traži od Nabala, koji ima bogato stado na Karmelu,
da mu pruži nešto kao dar za zaštitu. Nabal je to
odbio, ali je njegova supruga bila znatno mudrija.
Vidjela je da bi David mogao ubiti njezina muža
417
Držim da je ovaj nestandardni oblik primjereniji
surječju o kojem pišem od standardnoga nauditi.
Čuvajući poveznicu s riječju hud, oblik nahuditi
smatram boljim i u drugim uporabama od riječi koja
ga je istisnula.
210
pa je sama pošla budućemu kralju i odnijela mu
vina, kruha, suhoga grožđa, pet zgotovljenih ovaca
i kolača od smokava. Nabal će uskoro umrijeti, čini
se od straha pred onim što mu se moglo dogoditi.
Očito je smetao i razvoju romantične pripovije-
sti. Naime, vidjevši Abigajlinu mudrost, David ju
je uskoro zaprosio i ona mu je postala suprugom.
8. 6. 7. Podzemlje i Šaulova smrt
Šaul je izgubio život na obroncima gore Gilboa,
koja je na jugoistočnom kraju doline Jizreel.
Vjerojatno je pokušao proširiti vlast na to plodno
područje. Iako je prije progonio vračare, prestra-
šeni je Šaul noću prije bitke s Filistejcima otišao
po savjet vračari u En Dor. Iz zemlje je izišao duh
proroka Samuela i prorokovao mu smrt (1Sam 28).
Epizoda je slična Odisejevu silasku u donji svi-
jet u XI. pjevanju Odiseje gdje grčki junak sreće
Tireziju. Duhovi mrtvih autoriteta, proroka odno-
sno vrača, u oba slučaja izlaze iz zemlje. Nesretni
Šaul čuje od duha mrtvoga Samuela teže proroš-
tvo od onoga što ga dobiva Odisej od mrtvoga
Tirezije.418 U borbi pogibaju Šaul i njegova tri sina:
ranjen strijelama, sam se hita na svoj mač kad ga
sluga ne želi ubiti. Druga knjiga donosi i Davidovu
tužaljku za mrtvim kraljem Šaulom, iako ga je ovaj
progonio, i za njegovim sinom Jonatanom.
8. 6. 8. David na tronu
Stariji izvor za knjige potječe iz Salomonova
doba, dakle nakon 970. pr. Kr. Cijela se današ-
nja druga knjiga uglavnom temelji na tom izvo-
ru.419 Prorok Samuel manje je istaknut, a i David je
prikazan kao osoba s ljudskim slabostima. Nakon
418
Usp. Louden: 197–222.
419
Kresina, ZGB: 1190.

Šaulove i Samuelove smrti, Židovi iz Jude poma-
zuju Davida za kralja (2 Sam 2,4).
Ključni se događaj zbio 1000. godine: David je
osvojio Jeruzalem (2 Sam 5,6-12), a grad posta-
je političkim, vojnim i administrativnim središtem
njegove države.420
Jeruzalem u to vrijeme ima tek 2 000 stanov-
nika.421 Inače se ime grada izvodi iz korijena yrw,
utemeljiti, i šlm, što je bilo ime semitskoga bo-
žanstva Šalema.422 Druge teorije govore o gradu
mira.423
U Jeruzalem je prenesen i Kovčeg Saveza, u
kojem su bile Mojsijeve ploče zakona. Naime, na-
kon poraza od Filistejaca, Kovčeg je neko vrije-
me bio u njih, ali im je uzrokovao čireve na ljudi-
ma, pa su ga vratili najprije u Bet Šemeš. Sinovi
Jekonijini nisu se radovali, pa je JHVH pobio se-
damdesetoricu među njima (1Sam 6,19). Kovčeg
je onda bio u Kirjat Jearimu u Abinadabovoj kući,
a onda ga je kralj odlučio prenijeti u Jeruzalem.
U prijenosu, volovi su umalo prevrnuli Kovčeg i
Uza ga je pridržao. Za to ga je Bog smjesta kaznio
smrću (2 Sam 6).
Iako je bio s juga, David je svoju državu nazi-
vao Izrael želeći istaknuti jedinstvo. U Davidovo
je doba zabilježen procvat i zemlja je proširena po-
bjedonosnim ratovima protiv Aramejaca, Moabaca
i Filistejaca (2 Sam 8).
David je porazio i unutarnje pobunjenike, po-
glavito svojega naočitoga sina Abšaloma. Čini se
da kralj David nije imao sreće s pristalim protiv-
nicima. Mladić je imao pristaše u Hebronu, gdje je
obećao vladavinu prava, pa je veći dio naroda stao
uz njega. David je morao pobjeći preko Jordana,
ali je lukavo ostavio u Jeruzalemu slugu s imenom
Hušaj, koji je krivo svjetovao Abšaloma da još ne
napada. Tako je David dobio vremena i njegova
je vojska porazila sinovljevu. Abšalomu se u bitci
420
Usp. Pritchard: 79.
421
King: 753 (ABD 3: 753).
422
King: 751 (ABD 3: 751).
423
Rebić 2010: 53.
211
8. Povijesne knjige
u Efrajimovoj šumi bujna i lijepa kosa zaplela za
granje, pa je visio između neba i zemlje. Davidov
vojskovođa Joab ubio ga je tako što mu je zabio
tri sulice u srce (2 Sam 18,14).
8. 6. 9. David i lijepa Bat-Šeba
Najpoznatija je Davidova slabost njegova lju-
bav prema lijepoj Bat-Šebi, kojoj bi ime doslovno
bilo Kći Obilja. Vidio ju je s krova dok se kupala i
doznao da je žena Urije Hetita. Pozvao ju je, legao
s njom i ona je zatrudnjela. Njezin suprug Urija
Hetit u to je vrijeme ratovao u Rabi – današnjem
Ammanu u Jordanu – protiv Amonaca, služio je
dakle svojemu kralju i svojoj domovini. David je
poslao po njega i vratio ga u rat s pismom u kojem
je bio nalog Joabu za njegovo umorstvo. Uriju je
trebalo poslati gdje je najveća ratna pogibao i tako
ga neizravno pogubiti. Kad je prorok Natan došao
k Davidu, ispripovijedao mu je parabolu o boga-
tunu koji je ubio jedinu siromahovu ovcu. David
mu je kazao: Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio
čovjek koji je tako učinio. Četverostruko će nakna-
diti ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao
milosrđa! (2 Sam 12,5) Natan mu je pokazao tko
je taj bogatun, a Jahve je oduzeo plod Davidove
ljubavi. Poslije će Bat-Šeba ipak roditi Davidova
nasljednika Salomona.424 Bat-Šebina uloga u mu-
ževljevoj prijevari ostaje dvojbenom, no može se
pretpostaviti da nije samo žrtva kraljevske pohote i
da je na otvorenom kupala s predumišljajem. Tako
bi kritika koja ne voli dvojnosti bludnice i svetice
bila zadovoljna ovim likom.
Prva knjiga završava Šaulovom smrću, Druga
knjiga na svom kraju govori o dobu pred samu
Davidovu smrt, čak spominje njegove posljednje
riječi.
424
Približan hebrejski izgovor bio bi Šlomo.
Biblija kao književnost

8. 6. 10. Kronika
po Edwinu Muiru i nio zla. Jonatanova smrt izgleda nam nepraved-
kronike u Starom zavjetu nom, jer je ovaj junak pomagao prijatelju Davidu.
Preoštrom kaznom izgleda i smrt čovjeka Uze,
Događaji prikazani u prethodnim odlomcima
sina Abinadabova, koji je pridržao Kovčeg Saveza
pokazuju da su Prva i Druga knjiga Samuelova
da ne padne pri prijevozu iz Kirjat Jearima u
vrlo bliske pojmu kronike kako ju shvaća Edwin
Jeruzalem – i odmah umro. (2 Sam 6)
Muir, engleski književni teoretičar iz XX. stolje-
Zamisao sudbine koju sadržavaju ovakvi roma-
ća. Njegova teorija razlikuje četiri vrste romana:
ni kronike, a prije romana kronike same kronike,
roman lika, dramatski roman, kroniku i roman raz-
mnogo je puta religiozna. Snaga koja djeluje iz
doblja. Romanom lika vlada redovito jedna osoba
skrivena dijela svijeta, i dodjeljuje avanture, boli,
i ta je vrsta određena širinom u prostoru; primjer
posao, zadovoljstva i smrt, budi strahopoštovanje.
je Fieldingov Tom Jones. Dramatskim romanom,
Takvu snagu želimo umilostiviti, pred njom zdva-
kakav je Ponos i predrasude Jane Austen, vladaju
jamo, prihvaćamo ju ili ju odbacujemo. Muir tvrdi
sukobi među likovima. Vrijeme je ovdje široko ili
da su stare kronike, kakva je biblijska kronika o
neodređeno, ali je prostor sužen kako bi pojačao
Davidu i ona grčka o Odiseju, u svojemu poima-
dramatičnost.
nju sudbine zapravo religiozne.
Roman kroniku najbolje predstavlja Rat i mir.
U kronici o kraljevima Šaulu i Davidu umjesto
U takvu romanu prikazan je ciklus rađanja, rasta,
sudbine imamo jaku volju Božju. Moćni JHVH
zrelosti, starosti ili prerane smrti i novih rađanja.
najprije određuje da nerotkinja Ana ipak rodi veli-
Događaji ovdje izgledaju slučajnima, ali uskoro
koga proroka Samuela (1 Sam 1,19), zatim tri puta
biva vidljivim da se zbivaju u savršeno oštru ustro-
zove Samuela, koji misli da ga zove učitelj Eli (1
ju.425 Ovakav roman prikazuje prije svega samu
Sam 3,1-21). Moćni Bog objavljuje Samuelu i to
promjenu, a ona je neumoljiva i zahvaća sve liko-
da će mu sutradan doći čovjek iz Benjaminove ze-
ve. Promjena ima aspekt nužnosti već u tome što
mlje kojega će pomazati za kralja (1 Sam 9,16).
prikazuje starenje osoba. Tolstojevo vrijeme nosi
Kad se taj pomazanik ogrješuje o Jahvine zapovi-
sve likove, vodeći ih od djetinjstva u mladost i
jedi – nije naime proveo herem nad Amalečanima
srednje godine, konačno do starosti ili iznenadne
– Šaul biva odbačenim. Tajanstvena sila djeluje
rane smrti. Zakon sudbine u romanima kronikama
iza događaja tako što JHVH šalje zao duh Šaulu,
samo je oblik aritmetičkoga vremena, koje sadrža-
a on se želi liječiti zvucima harfe, pa sam zove k
va sve: život i smrt, postignuća i poraze, vjenčanja
sebi svojega neprijatelja, budućega kralja Davida.
i sprovode. Sudbina, ili vrijeme, ostvaruje nešto od
Tajanstvena je sila očita i u prikazu Šaulove smrti,
nabrojenoga kad ona odluči, a ne kad ljudska logi-
pri odlasku vračari u En Dor. Upravo kralj koji je
ka misli da je došao pravi čas. Sudbinu u romanu
progonio vračare, ide k vračari. Noćni ugođaj, ta-
kronici, i u životu tako prikazanom, ne možemo
janstveni obredi i duh iz zemlje pojačavaju ugođaj
spoznati, možemo ju samo shvatiti, i to vjerom.
koji naviješta moć strašne sile koja nevidljiva, ali
Ona kažnjava i nagrađuje, ali u skladu sa svojim
moćna vlada iza pozornice.
zakonima, koji ljudima nekada izgledaju praved-
Jahvina se moć pokazuje i pri opisu Davidova
nima, a nekada nepravednima.426
života: najmlađi sin i stočar iznenada stječe slavu u
Šaulova smrt mogla bi izgledati praved-
borbi i milost na dvoru. Naravno da u ovome ima
nom jer on nastoji ubiti Davida, koji mu nije či-
i mnogo traga pučkih legendi. No, bitan je ovdje
prikaz Davidova rasta: uskoro postaje vođa odmet-
425
Usp. Muir: 97 nika, koji ima i milosti, a narod ga slijedi. Jahvina
426
Usp. Muir: 99

212

se moć pokazuje u opisu njegove vlasti: nakon gri-
jeha s Bat-Šebom, umire po Božjoj volji plod nji-
hove ljubavi. U zemlji nadalje vlada glad, a Knjiga
prikazuje da je to još zbog Šaulova grijeha pro-
tiv Amorejaca. David stoga daje Amorejcima po-
gubiti neke Šaulovove potomke (2 Sam 21,1-14).
Povijesna bi svijest rekla da je uzrok ovomu u bor-
bama za prijestolje te da se David bojao Šaulovih
potomaka, no kronika traži drukčije razloge.
Davidov popis stanovništva shvaćen je kao gri-
jeh, pa je on također morao biti kažnjen. Mogao
je izabrati glad, vojni poraz ili kugu. David bira
kugu koja mu doista napada narod (2 Sam 24,15).
Kronika o Šaulu i Davidu, poslije i o Salomonu,
prikazuje živote ovih osoba u široku razvoju koji
obuhvaća mladost i prve uspjehe, izopćenička luta-
nja, stupanje na vlast, velike pobjede, ženidbe i po-
tomstvo, nevolje u obitelji – i konačno smrt. Tragove
postupaka naći ćemo i u pripovijestima o patrijarsi-
ma te u najmanjoj mjeri, u Knjizi Sudaca. Gdje god
iza događaja osjećamo moćnoga JHVH, a pripovi-
jest prikazuje cikluse od rađanja do zrelosti i smrti,
možemo govoriti o blizini kronici kako ju vidi Muir.
Razlozi pada i uzdignuća običnoj ljudskoj ra-
zumskoj logici izgledaju neobičnima. Jahvino po-
imanje kazne i grijeha te izabranosti ili odbačeno-
sti biva nadmoćno uobičajenoj logici, nerijetko i
ljudskome moralu, te se osobe uspinju ili padaju,
žive ili umiru sukladno isključivo Njegovoj tajan-
stvenoj volji. Kronika tako pokazuje svoju skrive-
nu i nesmiljenu logiku koja vlada nad likovima.
8. 6. 11. Epski
stil prema Staigeru i
kronike o Šaulu i Davidu
Staiger kaže da je epski stil obilježen odmakom
pripovjedača od predmeta prikaza. Subjekt iskaza
ovdje biva stavljen nad događaje i promatra ih sa
sigurna mjesta.427 Moglo bi se reći da je stajali-
427
Usp. Staiger: 84.
213
8. Povijesne knjige
šte pripovjedača ovdje blizu mjestu s kojega svi-
jet promatraju proroci Samuel i poslije Natan, ali
je još bliže mjestu na kojem je sam moćni JHVH.
Ni David ni Šaul ovdje nisu prikazani kao svetci,
nego je u nizu hladnih opisa vidljiva njihova ne-
dostatnost. Šaulova je ljubomora na Davida očita,
a David pokazuje slabosti kad spava s Bat-Šebom.
Stoga ovi junaci bivaju i kažnjeni, pa Šaul bez mi-
losti gubi kraljevsku čast, a Davidu je oduzet plod
ljubavi.
Staiger povezuje samostalnost dijelova epskoga
djela s odvojenim položajem pripovjedača. Konačno
misli da je i grčka panteistička teologija djelovala
na rečeno: kako su grčki bogovi relativno samostal-
ni, tako su samostalni i dijelovi epova. Ali, očito je
da i u epskoj naraciji o Davidu i Šaulu ima toliko
dijelova koji izgledaju posve izvan funkcije razvo-
ja same pripovijesti, iako moćni JHVH kao jedini
vladar zapovijeda prikazanim svijetom. Događaji s
Davidovim suprugama osobito su važni u ovom ob-
zoru: pripovijest bi dobro funkcionirala i bez Mikale
i ženidbenoga dara od sto obrezaka (1 Sam 18,25).
Epizoda sa ženom Abigajlom, koja se pokazuje mu-
drijom od prvoga joj muža Nabala, također je po-
sve samostalna.
Predočavanje kao novo Staigerovo obilježje ep-
skoga stila428 također je jako u tumačenoj kroni-
ci. Tako se donosi niz podrobnosti koje izoštrava-
ju sliku vremena: sto, odnosno dvjesto filistejskih
obrezaka mogu biti hiperboličnima, ali svjedoče o
običajima doba; Mikala koja stavlja idol obložen
kozjom dlakom da zavara muževljeve progonitelje,
onda vježba streličarstva koju izvode njezin brat i
također Davidov prijatelj Jonatan, sve da bi pomo-
gli progonjenu čovjeku, također su jasne podrobno-
sti široke biblijske slike. Jasnom biva i slika koja
djeluje izmaštanom, naime ona u kojoj pobunje-
ni Davidov sin Abšalom zapinje vlasima o grane
hrasta, a mazga pod njim odlazi dalje – udarit će
ga vođa Davidove vojske Joab, pa će imati tri su-
lice u srcu. Uskoro će ga dotući Joabovi štitonoše.
428
Usp. Staiger: 93.
Biblija kao književnost
Konačno je u obzoru ove epičnosti dobro spo-
menuti jednostavnu adiciju kojom nastaje djelo:
događaji se naime dodavaju jedan drugomu, katkad
s više, a katkad s manje uzročno-posljedičnoga sli-
jeda. Trinaesto poglavlje Druge knjige Samuelove
posebno je dobar primjer, već i samim početkom:
A potom se dogodi ovo: slijedi opis u kojem je
Amnon silovao sestru Tamaru u koju se bio za-
ljubio, a Abšalom ga stoga ubija. Moguće je pret-
postaviti da se događaj povezan sa seksualnosti i
nasiljem stavlja nakon pripovijesti u kojoj David
uzima Bat-Šebu te ubija njezina muža. S druge
strane, pripovijest o Abšalomovoj pobuni protiv
oca Davida počinje upravo nakon ubojstva bra-
ta Amnona.
Jaka epičnost, vidljiva u odmaknutu pripovje-
daču, slikovitim pojedinostima, samostalnosti dije-
lova i dodavanju kojim tekst nastaje, očito obliku-
je povijesti o kraljevima Šaulu i Davidu iz Knjiga
Samuelovih.
8. 7. Prva i Druga knjiga Kraljeva
8. 7. 1. Datacije
Dvije su knjige izvorno bile jedan dokument.
Opisuju doba od početka Salomonova kraljevanja
do egzila 587. godine. Talmud pripisuje autorstvo
ovih knjiga proroku Jeremiji.
Prva redakcija mogla je uslijediti prije smrti kra­
lja Jošije i bila je deuteronomistički obilježena. Jo­
šija je inače umro 609. u Megidu, u bitci protiv
faraona Neka.429 Druga je redakcija vjerojatno na-
pravljena tijekom izgnanstva, kako se zaključuje po
njezinu kraju.430
429
Usp. JR: 282.
430
Usp. JR: 283.
214
8. 7. 2. Dijelovi
Kraljevi imaju tri velika dijela:
a) kraljevanje Salomonovo
b) usporedan prikaz vladara podijeljenoga kraljev-
stva, na jugu i sjeveru, do pada Sjevernoga kra-
ljevstva 721. (1 Kr 12,1 – 2 Kr 12,41)
c) prikaz Južnoga kraljevstva od Hezekije do pada
587.
8. 7. 3. Salomon mudri
Iduća tri ulomka pokazat će da je i pripovijest o
Salomonu kronika u Muirovu smislu: mijene povi-
jesnih događaja određuje jaka Božja volja.
Zlatno Salomonovo doba ne obilježuju ratovi s
drugim narodima, kako je to bilo za Davida, nego
sređivanje međudržavnih i unutardržavnih poslo-
va. Vrhunac je gradnja hrama (2 Kr 5,15 – 9,19).
U ovim se poslovima spominje i Hiram, kojega će
slobodni zidari, masoni, poslije uzeti za svojega
utemeljitelja. O raznolikosti izvora govori to da
je Hiram spomenut najprije kao kralj Tira, a onda
kao ljevač tuča iz Tira.
Salomonova se mudrost i skromnost ističe
na nekoliko mjesta u knjigama. Već poslije oče-
ve smrti javlja se JHVH Salomonu u snu, i to u
Gibeonu. Bog ga pita što bi želio da mu daruje, a
Salomon kaže da je mlad i još ne zna vladati, iako
mu je narod mnogobrojan. Podaj svojemu sluzi
pronicavo srce da može suditi tvojemu narodu, ra-
zlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati
tvojim narodom koji je tako velik. (1 Kr 3,9) Jahvi
je bilo drago što kralj nije iskao sebičnih darova
kakvi bi bili dug život ili smrt neprijatelja. Stoga
će Bog umnožiti njegove dane i dati mu dug život.
Iz zgode doznajemo da je tekst oblikovao pisac
blizak elohističkoj predaji jer se spominje san, na-
dalje autor hvali kralja Salomona, što dokazuje da
mu je blizak. Konačno, kralj u sebi sjedinjuje ono
što bi se danas zvalo izvršnom i sudbenom vla-
šću – zakonodavstvo je u svojoj ovlasti imao Bog.
 8. Povijesne knjige

Salomonu će mudrost uskoro trebati: dvije Njima narod sa sjevera prinosi žrtve, pa to izazi-
bludnice koje su živjele skupa rodile su u isto vri- va i vjerski raskol (1 Kr 12,26-33). Događaj biva
jeme. Jedna je od njih legla na dijete i usmrtila ga, razlogom osude koju Knjige Kraljeva izriču nad
pa uzela dijete one druge žene. Obje imaju istu pri- svim kraljevima sa sjevera. Nameće se usporedni-
povijest, a u ono vrijeme nije bilo DNK testova. ca s opisom zlatnoga teleta u Izlasku.
Salomon je zatražio mač: »Rasijecite živo dijete
nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu dru-
goj«. (3,25). Dijete je dobila ona bludnica koju je
zaboljelo srce za sinom i koja je rekla: Ah, gos- 8. 7. 5. Ahab protiv JHVH: Hezekija
podaru, neka se njoj dade dijete, samo ga nemoj- za JHVH
te ubijati. Jedna od bludnica opet pokazuje milost,
Uz Jeroboama sina Nebatova među kraljevima
što znači da ne biva posve negativan lik, dapače,
sa sjevera posebno se osuđuje Ahab. Oženio se
kao da se primiče svetoj čistoći, kad se odriče vo-
kćeri kralja Tira i Sidona Jezabelu, koja uvodi kult
ljenoga sina samo da bi on živio.
stranih božanstava. Grabežljivu se paru suprotstav-
Posjet kraljice od Sabe, koja je došla doznav-
lja prorok Ilija, a cijelu je dinastiju dokrajčio kralj
ši za Salomonovu mudrost, također govori o snazi
Jehu. Knjiga uči da je zbog grijeha i otpada od
kraljevstva u ono doba (10). Čini se da bi o diplo-
Jahve Sjeverno kraljevstvo propalo 721., pod naj-
matskim sposobnostima govorilo i prijateljstvo s
ezdom Asiraca (2 Kr 17,5- 41).
faraonom i ženidba njegovom kćeri.
Tekst hvali dva kralja s juga. Ezekija ili Heze­
Zlatno doba izraelske države upotpunjuje i pri-
kija vladao je oko 700. pr. Kr., proveo je jahvistič-
jenos Kovčega, nakon kojega oblak ispunjava Dom
ku obnovu, dakle je uništio žrtvenike drugim bogo-
Jahvin – kako se oblak javljao Izraelcima za izla-
vima, pa i mjedenu zmiju koju je načinio Mojsije
ska iz Egipta.
(2 Kr 18,4). On sluša proroka Izaiju. Konačno je
No, sama je Prva knjiga očito pisana i nakon
posebno mjesto dobio kralj Jošija koji je proveo
progona, jer se za drugoga ukazanja Salomonu go-
temeljitu vjersku reformu, a za njegova je kralje-
vori kako će Dom biti odbačen, i to stoga Jer su
vanja nađena i Knjiga zakona, današnji Ponovljeni
ostavili Jahvu (9,9). Na vrhu sreće tako djeluje ta-
zakon. U Jošijino doba živi i prima božanski poziv
man ton.
i prorok Jeremija.
Među kraljevima s juga posebno je omražen
Ma­naše, također zbog viševjerskoga kulta koji je
bio uvođen nasilno. Stoga je, po Kraljevima, palo
8. 7. 4. Roboam nesmotreni
i Južno kraljevstvo 587. godine (2 Kr 25).
Knjige prikazuju i raskol na skupštini u Šekemu
931. godine, nakon smrti kralja Salomona. Za raskol
je kriv i tvrdoglavi Salomonov nasljednik Roboam,
koji je slušao mlađe savjetnike i nije pristao olakšati 8. 7. 6. Izvori
namete sjeveru, dapače ih je htio otežati: Moj je otac
Knjiga Kraljeva imenuje tri svoja izvora: Po­
otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj. Moj vas
vijest Salomonovu, Kraljevske anale iz Judeje i
je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima
Kraljevske anale iz Samarije. Iz teksta biva vidlji-
sa željeznim štipavcima. (1 Kr 12,14)
vim da se urednik služio i drugim izvorima:
Ubrzo će Jeroboam, kralj sa sjevera i egipatski
a) početak Knjiga Kraljeva čine završni dijelovi
štićenik, u Danu i Betelu podignuti zlatnu telad.
dokumenata povezanih s kraljem Davidom

215
Biblija kao književnost
b) Prva knjiga Kraljeva 6 – 7 donosi opis hrama
koji pripada svećeničkoj predaji
c) pripovijesti oko proroka Ilije (1 Kr 17 – 20) na-
pisane su potkraj IX. st.
d) pripovijesti oko proroka Elizeja (2 Kr 2 – 14)
napisane su nešto nakon ciklusa o Iliji
e) pripovijesti oko proroka Izaije (2 Kr 18, 17 –
20, 19) napisali su njegovi učenici.431
Deuteronomistička misao o savezu s Jahvom i
nagradi ozbiljena je u osmom poglavlju Prve knji-
ge, a otpad od JHVH i kazna pokazuju se i u 17.
poglavlju Druge knjige. Kad kralj Manaše uvodi
u Hram drugi, a ne Jahvin kult, uzrokuje konačan
pad Južnoga kraljevstva.
8. 7. 7. Uzorak s kraljevima
U knjizi nalazimo uzorak za opis kraljeva sa
sjevera:
Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, ju-
dejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah,
sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina. On
je činio što je zlo u očima Jahvinim; nije odstu-
pao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je
zaveo Izraela. (2 Kr 15,27; Azarja je drugo ime
kralja Uzije.)
Steven Holloway ovako prikazuje uzorak:
U godini x kraljevanja OI (osobno ime), judej-
skoga kralja, OI sin OI postade kraljem. Kraljevao
je x godina. Činio je što je zlo u Jahvinim očima.432
Sličan je uzorak nalaziv i za kraljeve Južnoga
kraljevstva, s tim što neki od njih čine što je do-
bro u Jahvinim očima. Uzorke imamo i u opisima
prestanka vlasti.
Problem s godinama, u smislu historiografije,
sastoji se u tome što su podatci u sebi proturječ-
ni. Tako su od Jehua do Hošee na sjeveru prošle
431
Usp. JR: 282.
432
Holloway: 76 (ABD 4: 76). Hrvatski bi standard
zahtijevao reći: Pedeset i druge godine kraljevanja
judejskoga kralja Azarje (…).
216
ukupno 143 godine i šest mjeseci. U to je doba na
jugu u odgovarajućem razmaku prošlo 166 godi-
na.433 Istraživači su preporučivali usporedbu s po-
uzdanijim asirskim analima.434
8. 7. 8. Povijesna kronologija i lijepa
književnost
Ovdje ćemo zastati u prikazu biblijske knji-
ge pa napraviti digresiju povezanu s književnošću
devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća. No, vidjet
ćemo da napomena povratno tumači i Bibliju te
opet pokazuje upravo njezina književna obilježja.
Ljubitelj lijepe književnosti pitat će se naime ni-
smo li u prikazu ovih povijesnih zapisa na točki
najveće udaljenosti od onoga što jest književnost
u današnjem smislu riječi. Kazat ćemo da svaka
književnost nastaje na nekoj povijesnoj pozadini,
iako je točno da povijesni slijed na neke žanrove
utječe više, a na neke manje. Niz je romana svaka-
ko obilježen poviješću: Stendahlov roman Crveno
i crno razumljiviji je u optici povijesnih događa-
ja u Francuskoj XIX. stoljeća, dapače je izvorni
podnaslov djela Kronika XIX. stoljeća. Tolstojev
Rat i mir nemoguće je razumjeti bez historijske
pozadine, a Napoleonovi pohodi po Europi ovdje
pokreću niz događaja. Napoleona možemo osjeti-
ti i u Dostojevskijevu Zločinu i kazni. Prisjetimo
li se da je francuski liberal i osvajač samo najava
znatno opasnijih diktatora XX. stoljeća, zalazimo
u još složenije područje. Naravno da povijesni ro-
mani, kakvo je Fabrijevo Vježbanje života, imaju
i više izravnih povijesnih događaja u sebi, redovi-
to prikazanih iz perspektive izabrana junaka ili sa-
moga pripovdjedača. Konačno, ne zaboravimo da
je Winston Churchill dobio Nobelovu nagradu za
književnost za svoje memoare.
433
Holloway: 75 (ABD 4: 75).
434
Kresina, ZGB: 1191.

Valja spomenuti na ovom mjestu Tolkienov ro-
man Gospodar prstenova – gledamo li obzor ne-
profesionalnih čitatelja, riječ je o velikoj uspješnici
u XX. stoljeću. Događaji u fiktivnu prostoru ovoga
romana tvore niz usporednica s dvama razdobljima
rasta njemačke moći u prvoj polovici XX. stolje-
ća. Roman na kraju ima pravu kroniku događaja
u prostoru koji tumači, s naznakom godina, pa i
nadnevaka te kratkim prikazom događaja, koji se
redovito odnose na ratove i borbu za vlast, znači
na povijest vladara i različitih kraljevina u svojem
izmaštanom svijetu.
Upravo je tako postupila i Biblija kad je u svo-
jim kronikama s naznakama godina i kratkih opisa
događaja kazivala o judejskim i izraelskim kralje-
vima. No, vidjeli smo da je i naglašena fabulacija,
nazočna uostalom u svakoj kronici povijesnih do-
gađaja, prisutna u prikazima života velikih kralje-
va, prije svega Davida.
8. 7. 9. Uzorak s prorocima
Pripovijesti o dvama prorocima sa sjeve-
ra osvježuju svojom slikovitošću Knjige o
Kraljevima.435 Uzorak je ovdje znatno manje ista-
knut, ne oblikuje tekst onako napadno kako to čini
matrica s kraljevima, a rečeno znači da je i tekst
književno vrjedniji. Proročki je ustroj i na razi-
ni ukupnih djela i pripovijesti, a ne na razini jed-
ne rečenice ili nekoliko povezanih rečenica. Među
prorocima nalazimo i razlike. Ilija se osobno obra-
čunava s Baalovim prorocima, a Elizej za takvu
borbu s Baalovim svećenicima ima kralja Jehua –
prorok se u 10. poglavlju Druge knjige Kraljeva i
ne spominje. Bitne odrednice proročkoga uzorka
jesu: a) odnos prema kraljevskoj vlasti, b) borba
za Jahvu, c) stranci uključeni u milost, d) čuda, e)
435
Usp. Zovkić 2012: 67– 68. za prikaz likovnih i
književnih djela temeljenih na ciklusima o ovim
prorocima.
217
8. Povijesne knjige
utjecaj nakon smrti. U idućim ulomcima donosimo
podrobnije tumačenje svake odrednice.
8. 7. 10. Odnos prema kraljevskoj
vlasti
Proroci u konačnici slijede Jahvin glas, a ne
kralja. Vladari koji slijede Jahvu imaju i proroč-
ku pomoć.
Ilija optužuje Ahaba, koji je inače vladao do
854., jer je napustio Jahvu i postao sljedbenik laž-
noga boga Baala (1 Kr 18,18). K tomu, Ahabova je
supruga Jezabela lažno optužila Nabota iz Jizreela
da bogohuli, namjestila da ga kamenuju i prisvo-
jila mu vinograd. Ilija zbog svega optužuje Ahaba
(1 Kr 21,17). Ahabova supruga Jezabela želi ubi-
ti Iliju i stoga što je on ubio njezine štićenike
Baalove proroke kraj potoka Kišona.
Ilija se ne slaže ni s Ahabovim sinom Ahazjom.
Ozlijeđeni Ahazja poslao je na vrh brijega pede-
setnika s pedeset ljudi koji je Iliji naredio da siđe
s brda. Ilija je zazvao plamen s neba koji je pogu-
bio ljude (2 Kr 1,10).
Proročki Ilijin nasljednik Elizej postavlja
se protiv kralja Jorama, drugoga Ahabova sina.
Poslao je jednoga od mladih proroka u Ramot
Gilead da ondje uljem pomaže Jehua za kralja.
Mladi prorok to i čini, a nazočni zapovjednici voj-
ske također priznaju Jehua kao kralja (2 Kr 9,1-
13). Prorok ujedno kazuje Jehuu Elizejeve riječi,
po kojima će Jehu pobiti svu obitelj pokojnoga
kralja Ahaba. Pisac Druge knjige Kraljeva rabi sli-
kovit izraz kojim označuje da će Jehu pobiti sve
muškarce, pa kaže sve što mokri uza zid, hebrejski
măštn bqr (2 Kr 9,8). Jehu doista uskoro odlazi u
Jizreel, gdje se Joram liječio od rana. U polju koje
je nekad pripadalo Nabotu sreo je kralja Jorama,
Ahabova sina. Uskoro ga je pogodio strijelom u
srce. Njegovu majku Jezabelu,436 koja je nahuška-
436
Sreću se inačice Izebela i Jezebela.
Biblija kao književnost
la oca na grijeh, sluge su hitnule s kule, a konji su
joj pogazili tijelo. Uskoro je ostvareno ono što je
prorokovao Ilija, naime da će Jezabelu pojesti psi
(2 Kr 9,36-37).
8. 7. 11. Borba za Jahvu i borba protiv
Baala
Moramo se vratiti u Ahabovo doba. Na
Karmelu Jahvin oganj uzima Ilijinu žrtvu Jahvi, a
ne uzima žrtvu Baalovih proroka; već smo govorili
da su Ilijine riječi, kad govori da je Baal bog, ali ne
čuje ili je na putu, pune ironije. Spominjali smo i to
da se prorok mogao služiti riječima iz Ipuwerovih
upozora: Gdje je on danas? Je li spava? 437 Ilija po-
slije ubija Baalove proroke kraj potoka Kišona, a
Jezabela želi ubiti njega (1 Kr 18-19).
Ilija bježi na Horeb, gdje mu se prikazuje Bog.
Bogojavljenje ima u motivima bliskosti s četirima
praelementima – zemljom, vodom, ognjem i zra-
kom. JHVH nije u silnu vihoru, nije u potresu, nije
u ognju. Nakon blagoga lahora prorok čuje Božje
riječi, koje mu, uz ostalo, govore da mora poma-
zati Jehua za izraelskoga kralja i Elizeja za proro-
ka (1 Kr 19,15-17).
Kako smo već rekli, za razliku od llije koji
svojom rukom ubija Baalove proroke, ubojstva
Baalovih svećenika ne čini Elizej osobno. Pokolj
čini kralj Jehu, kojega je pomazao mladi prorok
kojega je poslao Elizej. Jehu je tobože obećao
Baalovim svećenicima da će štovati Baala, pa ih
je skupio u hramu. Tobože je i sam žrtvovao pa-
ljenice Baalu, ali je onda naredio svojoj tjelesnoj
straži da poubijaju sve Baalove svećenike. Hram
Baalov pretvorili su u jame za nečist (2 Kr 10,18-
27), znači u zahode.
437
Usp. dio o intertekstu bliskoistočnih književnosti u
Bibliji.
218
8. 7. 12. Stranci uključeni u milost
Ilija je pomagao udovici u Sarfati Sidonskoj:
iako nije izrijekom spomenuto da ona nije Židovka,
to se može zaključiti iz mjesta gdje živi. Prema
Kristovim riječima iz Luke 4,25-26, ona je bila
strankinja.
Elizej liječi od gube Naamana, vojskovođu
aramskoga kralja. Vojskovođa poslije ovako go-
vori: Evo, sad znam da nema Boga na svoj zem-
lji, osim u Izraelu (2 Kr 5,15; ulomak je ušao u
katoličku liturgiju). Elizej pokazuje opet samilost
prema strancima: kad je aramejska vojska napala
Izrael, osljepljuje vojnike koje je aramejski kralj
poslao da ga ubiju, ali ne dopušta izraelskomu kra-
lju da poubija te ljude (2 Kr 6,22).
8. 7. 13. Čuda
Ilija u Sarfati čudotvorno umnaža udovičino
brašno i ulje, pa ona, sin i prorok imaju što jesti (1
Kr 17,7-16). Istoj udovici u Sarfati oživljava sina
(1 Kr 17,17-24). Čudo na Karmelu pri žrtvi prati
poruga Baalovih svećenika, koji su potom poklani.
Elizej je ozdravio vodu s izvora tako što je u
nju hitnuo soli (2 Kr 2,19-23). Po uzoru na svoga
prethodnika, i Elizej umnaža ulje udovici jednoga
od proroka (2 Kr 4,1-7) te kruh čovjeku iz Baal
Šališe (2 Kr 4,42); on čini i proročko jelo zdravim
(2 Kr 4,38). Također srodno Iliji, Elizej oživljava
sina ženi iz Šunama (2 Kr 4,8-37). Kad su proroci
kraj Jordana sjekli drva, jednomu je u vodu pala
posuđena sjekira, a Elizej je učinio da ona ispli-
va (2 Kr 2,6). Podrobnije smo već tumačili čudo s
udovičinim uljem koje se umnaža.
S Elizejem je povezano i čudo o kojem današ-
nji čitatelj radije ne bi čitao. Kad su mu se rugali
dječaci na putu u Betel zato što je bio plješiv, dakle
bez vlasi, on ih je prokleo u ime Jahvino. Uskoro
su dva medvjeda rastrgala četrdeset i dvoje djece
(2 Kr 2,25).

8. 7. 14. Smrti i utjecaj poslije smrti
Po Iliju kraj Jordana dolaze ognjena kola i
ognjeni konji, a prorok je u vihoru uzašao na nebo.
Elizej je zazivao Iliju Oče moj, oče moj! Kola
Izraelova i konjanici njegovi! (2 Kr 2,12) Uskoro
Elizej opaža plašt koji je pao s Ilije i kojim će
uskoro razdijeliti vode Jordana na dvoje, kako je
to bio učinio i Ilija (2 Kr 1,8).
Elizej pred smrt obećava pobjede kralja Joaša.
Kralj ovako govori Elizeju: Oče moj, oče moj!
Kola Izraelova i konjanici Izraelovi! (2 Kr 13,14)
Strijela koja se odapinje biva znakom pobjede nad
Aramejcima. Elizej umire i biva pokopan. Poslije
u njegov grob slučajno stave truplo nekoga drugo-
ga čovjeka: Mrtvac dotakavši se Elizejevih kostiju,
oživje i stade na noge. (2 Kr 13,14-21) Riječi koje
izgovaraju osobe što ostaju kraj umirućega podsje-
tit će kršćane na Kristove riječi na križu, s time što
on sâm govori, a ne ljudi kraj njega.
8. 7. 15. Legenda i pripovijesti o
prorocima
Glede uzoraka proročkih pripovijesti, pod-
sjetit ćemo i na legendu kako ju vidi Jolles, a o
čemu smo već govorili tumačeći biblijske žanro-
ve. Poznavajući događaje, možemo predočiti ras-
podjelu elemenata u tom žanru:
oponašanje – plaštom Ilija oponaša
dijele Mojsija,
Jordan: Elizej
oponaša Iliju
svetac – Ilija i Elizej
relikvija – Ilijin i Elizejev plašt
životopis – prati se život proroka Ilije
i Elizeja
mnogostrukost / – žrtva na Karmelu: Bog je
samo jedan; jednostrukost.
219
8. Povijesne knjige
8. 7. 16. Pad grada Jeruzalema
Opis osvajanja grada Jeruzalema biva uzorom
smisla za podrobnost i jasnoće: malo riječi dočara-
va mnoge i presudne događaje; simboli su locira-
ni nenametljivo, ali jasno u prostornom i vremen-
skom smislu; iskaz je bogat u podrobnostima koje
upućuju na bitno, ali je jasan i odmjeren:
Devete godine njegova kraljevanja, deseto-
ga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski
kralj Nabukodonosor sa svom svojom vojskom na
Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga op-
kopom. Grad osta opkoljenim do jedanaeste godi-
na Sidkijina kraljevanja. Devetoga dana četvrtoga
mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da
priprosti puk nije imao ni kruha, neprijatelj pro-
vali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću
kroz vrata između dvaju zidova nad Kraljevim vr-
tom – Kaldejci bijahu opkolili grad – i krenuše pu-
tem prema Arabi. Kaldejske čete nagnuše u potjeru
za kraljem i sustigoše ga na jerihonskim poljana-
ma, a sva se njegova vojska razbježala. Kaldejci
uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja
babilonskog, koji mu izreče presudu. Sidkijine si-
nove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa
oči, okova ga verigama i odvede u Babilon (pre-
ma 2 Kr 25,1-7).
S kraljem mora i velik dio židovskoga naroda.
Riječ je o babilonskom sužanjstvu, o kojem pjeva
i Psalam 137., Kraj babilonskih voda, sjedili smo
i plakali, sjećajući se Siona. O rušidbi Hrama go-
vore i Psalmi 74. i 79.
8. 8. Prva
i Druga knjiga
Ljetopisa
8. 8. 1. Datacija i temeljni podatci
Djelo se vraća na prvoga čovjeka Adama i niže
njegov rod bez ikakva komentara, čime tekst za-
htijeva vrlo pojačanu strpljivost. Druga knjiga za-
Biblija kao književnost
vršava naznakom edikta perzijskoga cara Kira, pa
smo dakle u godini 538. pr. Kr.
Knjiga pri kraju ima ove riječi: Ali prve go-
dine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila ri-
ječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže
Jahve duh perzijskoga kralja Kira, te on oglasi po
svemu svome kraljevstvu usmeno i pismeno: Sva
zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski
(2 Ljet 36, 22-23).
Datacija je uz ostalo provedena pomoću nov-
čane oznake s kraja Prve knjige Ljetopisa. David
naime skuplja prinose za gradnju budućega Hrama.
Knezovi obitelji i izraelskih plemena, tisućnici,
stotnici i nadstojnici Dali su za službu u Božjem
Domu zlata pet tisuća talenata i deset tisuća zlatnih
darika, srebra deset tisuća talenata, tuča osamnaest
tisuća talenata, željeza sto tisuća talenata (1 Ljet
29,7). Novčana jedinica darik rabila se na prosto-
ru današnjega Izraela poslije uspostave perzijske
vlasti – a ne u vrijeme samoga kralja Davida. Pisac
iz još mlađega, helenističkoga doba, ne bi izrazio
stare vrijednosti u daricima. Tako se nastanak knji-
ge stavlja u Ezrino doba, oko kraja V. i početka
IV. stoljeća.
8. 8. 2. Komentarsadržaja i drugih
stilskih obilježja
Sveti Jeronim nazvao je ove knjige sažetkom
Staroga zavjeta. U sažimanju se preko mnogo čega
posve prešlo, a niz je pojedinosti tek dotaknut.
Stoga je stari naziv za ova djela bio Paralipomenon
– znači ono preko čega se prešlo, doslovnije, što
se ostavilo iza, što je izostavljeno.
Knjige su nekad bile jedinstveno djelo, ali se od
Septuaginte ustalilo dijeliti tekst, pa je naposljetku
to prihvatila i Bombergova rabinska Biblija nastala
u Veneciji 1517.
Ljetopisi ne pripadaju deuteronomističkoj pre-
daji, u njima je stil manje živ nego u djelima koja
se pripisuju Jeremiji. Ideje o izvanjskim znacima
220
pobožnosti odnose prevagu nad nutarnjim osjeća-
jem za Boga i poveznicom srca.
Knjiga Ezrina, koja se nastavlja na Knjige
Ljeto­pisa, počinje riječima kojima je Druga knjiga
Ljeto­pisa završila, naime već navedenim opisom
Kiro­va edikta. Istraživači redovito zaključuju da
dva djela imaju istoga pisca, ili barem pisce iz iste
škole. Vjerojatno je to bila osoba iz Ezrina kruga.
Pisac Ljetopisa služio se uz ostalo Knjigama
Kraljeva, pa je nalaziv niz podudarnosti. Neke su
od njih doslovne, neke samo pokazuju prijenos
podataka. Zainteresirane upućujem na zagrebač-
ku Bibliju.438
Međutim, za stil i odredbu namjera važno je i
ono što pisac Ljetopisa izostavlja. Katolička enci-
klopedija navodi da je prvi kralj Šaul spomenut tek
u času kad umire. Suprotno tomu, pisac podrobno
opisuje doba kralja Davida, ali je i tu selektivan.
Zavjetni kovčeg koji dolazi na Sion (poglavlje 15)
i priprave za gradnju Hrama vrlo su bitne, a takvi
su i popisi levitskih obitelji i dužnosti oko obreda
(usporedite poglavlja 23 – 27). Davidova je slika
izrazito povoljna, riječ je o pravoj pohvali, pa je na-
značeno da i njegov sin Salomon prima mudrost od
oca (28). U Drugoj knjizi Ljetopisa mnogo se po-
zornosti obraća gradnji, opremi i posveti hrama, koji
je potpuno središte interesa. Inače je u Salomonovo
vrijeme Jeruzalem imao 6 400 stanovnika.439
U knjizi se podrobno opisuju i vladavine Jahvi
odanih kraljeva, kakvi su bili Asa, Hezekija i
Jošija. Učestalo se spominju Leviti, pa je i rečeno
veza s Ezrom i njegovom obnovom nakon progon-
stva u Babilonu.
8. 9. Ezra i Nehemija
8. 9. 1. Datacija
Posljednja redakcija knjige uslijedila je na-
kon obnove Hrama i zajednice. Budući da suu
438
Kresina ZGB: 1191–1192.
439
Tarler i Cahill: 65 (ABD 2: 65).
 8. Povijesne knjige

12, 26 posljednji spomenuti kraljevi Darije II. ili Jeremije. Kralj je vjerojatno umro ili bio ubijen na
Artakserkso II., tekst se datira u prvu četvrtinu IV. samom početku rata protiv Babilona. Jehojaqima
stoljeća.440 nasljeduje sin slična imena, Jehojakin – što je nje-
govo kraljevsko ime, a Jeremija ga zove rođenim
imenom Jekonija (Jr 24,1). Kralju je 18 godina
kad preuzima vlast (prema 2 Kr 24,8), a nema voj-
8. 9. 2. Sažetak povijesnih događaja ne snage za borbu protiv neprijatelja, pa se odlu-
do Ezre čuje predati Nabukodonosoru. Grad je pošteđen,
ali je Hram opljačkan, a u zarobljeništvo mora-
Sada moramo podsjetiti na osnovice povijesti
ju poći mladi bivši kralj, vojskovođe te kovači i
židovskoga naroda od sedmoga do petoga stoljeća
bravari – koji bi mogli praviti i oružje. Događaj
prije Krista. Na židovski narod, koji je brojem ma-
prikazuje i Druga Knjiga kraljeva 24,1: u godini
len, utjecali su događaji što određuju odnose snaga
smo 597. ili 598.444 Nabukodonosor postavlja za
među velesilama biblijskoga doba i prostora. Za
kralj Jehojakinova strica kojemu daje ima Sidkija
pregled ove povijesti studentima Biblije na početku
ili Zedekija.
preporučujem usporedne kronologije iz jeruzalem-
Sidkija vlada kao vazal desetak godina, 589.
ske Biblije441 koje prenosi i zagrebačka Biblija.442
godine pobunio se nadajući se egipatskoj pomoći
Godine 612. pod zapovjedništvom kralja
i ne slušajući Jeremijin savjet. Babilonci opet op-
Nabopolasora Babilonci su uništili asirski glav-
sjedaju Jeruzalem. U lipnju i srpnju 587. u gradu
ni grad Ninivu. Time nastaje preokret u moći
vlada glad, obični ljudi nemaju ni kruha (2 Kr 25).
na Bliskom istoku. Faraon Neko s vojskom kre-
Jeruzalem pada, vojskovođa Nebuzaradan uništa-
će u pomoć Asircima, a za to mora proći izrael-
va Hram, kraljevsku palaču i sve važnije zgrade.
skom zemljom. Pobožni judejski kralj Jošija su-
Kako je već istaknuto, Nabukodonosor ubija sino-
protstavlja mu se i biva ubijen kraj grada Megida
ve kralja Sidkije, a njega osljepljuje. Velik dio na-
609. godine. Godine 605. pr. Kr. babilonski kralj
roda odveden je u babilonsko sužanjstvo.
Nabukodonosor poražava vojsku faraona Neka
Preokret na bolje za Židove nastupa tek utjeca-
kraj grada Karkemiša – danas na granici Turske
jem velike strane sile. Perzijski kralj Kir poražava
i Sirije. Time pada egipatska moć, a Babilon do-
Babilonce i njegova vojska ulazi u grad Babilon.
lazi do vrhunaca snage. Događaj prikazuje prorok
Kirovim ediktom 538. godine osiguran je povra-
Jeremija govoreći protiv faraona: Protiv vojske fa-
tak prognanika i obnova Hrama u Jeruzalemu, koji
raona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod ri- su Babilonci bili srušili. Perzijanci jamče vjerske
jeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonosor slobode, a zahtijevaju nominalno priznanje svo-
ga potuče, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina je vlasti. Na perzijskom dvoru djeluju i barem
kralja judejskoga (Jr 46,2). dva utjecajna Židova. Nehemija je peharnik kralja
Judejsko kraljevstvo ne može se oduprijeti ta-
Artakserksa, a Ezra je predstavnik za židovske po-
kvoj sili i prihvaća vazalni položaj. Ali se kralj
Jehojaqim443 buni, suprotno savjetima proroka

440
Klein 732 (ABD 2: 732). oca i Jehoiachin za sina. Iako q nije hrvatski grafem,
441
JR: 2055. predložio bih pisati Jehojaqim za oca i Jehojakin za
442
ZGB: 1273. sina. Studenti mogu pamtiti da je u abecedi slovo m (na
443
Ime Jehojaqim u ZGB je preneseno Jojakim, a njegov kraju očeva imena) ispred slova n (na kraju sinovljeva
se sin tu piše Jojakin. NIVHEOT donosi jhôjāqm imena).
za oca i jhôjāḵn za sina. JR donosi Jehoiakim za 444
Berridge: 664 (ABD 3: 664).

221
Biblija kao književnost
slove.445 Ezra je u samoj knjizi ovako opisan: Evo
prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sve-
ćeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zako-
nima što ih je Jahve dao Izraelu (Ezr 7,11).
Židovi su se vraćali u četirima navratima:
– pod vodstvom Šešbasara počinju gradnju
Hrama 538. (dok vlada perzijski kralj Kir)
– Zerubabel i Jošua dovršavaju gradnju Hrama
515. (kralj Darije I.)
– Nehemija podiže zidove i obnavlja zajednicu
(Artakserkso I. 464. – 423.)
– Ezra obnavlja savez naroda s Jahvom
(Artakserkso II. 404. – 358.)446
8. 9. 3. Nevolje s datacijom Knjige o
Ezri
Muka s povijesnim podatcima u Ezri biva u
tome što se dio knjige koji prikazuje njegov ži-
vot može čitati trima različitim načinima. Određeni
broj Izraelaca, svećenika, levita, pjevača, vratara
i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja
Artakserksa. (Ezr 7,7)
Ako je riječ o Artakserksu I., u godini smo
458.; ako je riječ o Artakserksu II., onda smo u
godini 398. Povjesničari spominju i mogućnost da
umjesto broja sedam u oznaci godine imamo 37.,
čime smo u godini 428. Samo surječje ne poma-
že odviše.
8. 9. 4. Komentarsadržaja i drugih
stilskih obilježja
Današnje knjige o Ezri i Nehemiji bile su u
hebrejskoj Bibliji i Septuaginti samo jedna knjiga,
445
JR: 508/509.
446
Usp. ZGB: 1193.
222
koja se zvala Ezdras. U Vulgati Esdras I. biva zvan
Ezra, a Ezdras II. Nehemija.
Poteškoće su i u tome što su neki dijelovi iz
Ezrine knjige ušli u Nehemiju i obrnuto. Stoga
stručnjaci preporučuju ovakav red pri čitanju: Ezr
1; 2,1-70 (Neh 7,6-13a); 3,1 – 4,6; 4,24 – 6,22;
4,7-23; Neh 1,1 – 7,5; 11 – 13; 9,38 – 10, 39; Ezr
7 – 10; Neh 8,1 – 9, 37.447
8. 9. 5. Bitne scene iz Ezre i
Nehemije448
8. 9. 5. 1. Povratak
iz Progonstva i
gradnja Hrama (Ezra 1 – 6)
Iz već navedena početka Ezrine knjige vidlji-
vo je da pisac drži kako je JHVH pravi pokre-
tač događaja, a Kir je njegov instrument: nadahnu
Jahve perzijskoga kralja Kira. (Ezra 1,1). Pisac već
u početnim nabrajanjima pokazuje sličnost stilu
Ljetopisa i svećeničkoj predaji, ovaj put nabraja
obitelji koje su se vratile iz Babilona u Jeruzalem.
Povratak (1,6) i gradnja Hrama (3,7-13) poka-
zuju sličnosti s opisima iz Izlaska i gradnje prvo-
ga Hrama.
Pisac Knjige o Ezri međutim ima smisla za pri-
kaz časova pojačanih osjećaja. Dokaz je opis obno-
ve bogoslužja, time dijelom i Hrama: Zaista mnogi
svećenici, mnogi leviti, i glavari obiteljski i star-
ješine, koji su svojim očima vidjeli temelje pri-
jašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet
snažno klicahu od radosti. I tako nitko nije mogao
razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer
je narod glasno klicao i vika se čula nadaleko (Ezr
3,12-13).
Gradnji Hrama protivili su se Samarijanci i nji-
hovi vođe, pa je bilo i tužbi Artakserksu (4,7-24).
447
ZGB: 1194.
448
Prema Klein: 739 (ABD 2: 739).
 8. Povijesne knjige

8. 9. 5. 2. Ezra
vodi skupinu stio na trgu pred Domom Božjim, dršćući zbog
povratnika (Ezr 7 – 10) svega toga i zbog jake kiše (Ezr 10,9). Napravljen
je i popis onih koji su držani prijestupnicima, a za
Cijelih 58 godina nakon ovih događaja sam
to je trebalo oko dva mjeseca – posao je bio gotov
Ezra vodio je skupinu povratnika u Jeruzalem.
prvoga dana, prvoga mjeseca (Ezr 10,17).
Ovaj dio knjige napisan je u prvom licu s Ezrina
stajališta. Opet je naglašena blizina svećeničkoj
predaji, pa Ezra dobiva od Artakserksa naredbu 8. 9. 5. 4. Povratak
Nehemijin i
da provodi Zakon i kažnjava (Ezr 7,26). Ezra izri- obnova gradskih zidina
čito traži da među povratnicima budu i leviti (Ezr
Nehemija točno navodi tko obnavlja koja vrata
7,15). Nadalje, poslušnost Bogu i vjera u njegovu
i uopće tko gdje gradi. Tada usta svećenik Elijašib
zaštitu ističu se i vanjskim znacima posta: Ja sam
sa svojom braćom svećenicima te sagradiše Ovčja
ondje kraj rijeke Ahave proglasio post: da bismo
vrata (Neh 3,1). Izvorska vrata popravljao je
se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili
Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim
sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem
okrugom (Neh 3,15).
(Ezr 8, 21). Bliskost s perzijskim vlastima, poveza-
Gradnji se protive stranci koji su tu živjeli: Kad
nost s njima, ali i spojnice te vlasti s Bogom Ezra
su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani
neizravno ističe kad govori da bi se sramio moliti
čuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zi-
od kralja vojske i konjanika da nas štiti putem od
dova – jer su se počele zatvarati pukotine – veoma
neprijatelja; izjavili smo naprotiv kralju: Ruka je
se ražestiše. Zakleše se svi zajedno da će napasti
Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji
Jeruzalem i da će nas smesti (Neh 4,1-2). Na kra-
ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima
ju se noću stražarilo, a danju gradilo (Neh 4,16).449
su koji ga ostavljaju (Ezr 8,22).
Nevolja ima i među samim Židovima jer su
Jahve je štitio povratnike na putu od napada
jedni imućniji, a drugi siromašniji, pa im mora-
neprijatelja i od pljačkaša (Ezr 8, 31).
ju davati i djecu kao robove (Neh 5,5). Nehemija,
kao upravitelj, osuđuje takav postupak i naređuje
8. 9. 5. 3. Rastavljanje obitelji oprost dugova i solidarnost (Neh 5,13).
Središte je ovoga dijela propis o zabrani bra-
kova između Židova i strankinja. Ezra je nesretan 8. 9. 5. 5. Vrhunac Ezrina posla: Knjiga
kad vidi da su se povratnici poženili pripadnicama
Sve na svijetu postoji da bi završilo u knjizi,
stranih naroda: Na tu vijest razderah svoju odje-
pisao je Mallarmé. Zapisivačka se djelatnost me-
ću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju,
đutim razmahala u izabranu narodu u doba oko
i sjedoh utučen (Ezr 9,3). Plakao je i ležao pred
progona i iz vrlo praktičnih razloga. Hram je bio
Domom Jahvinim.
uništen, a bogoslužje je zabranjeno. Bog se lju-
Obnova saveza s Bogom značila je raskid ne
ti na svoj narod, koji dijelom i otpada od vjere i
samo od stranih žena nego i od djece iz tih brako-
prihvaća druge običaje. Sve što intelektualac odan
va. U Knjizi Nehemijinoj čitamo izvješće o tome
svojemu narodu može činiti jest pisati – u nadi da
da polovica njihovih sinova govori stranim jezi-
će se njegova istina očuvati za buduće bolje vrije-
kom. Ezra je skupio narod, a dramatičnost poja-
čava dažd, koji je i inače moćno sredstvo tvorbe
umjetničke napetosti: Bilo je to devetoga mjeseca,
449
Imena protivnika obnovi spominje i T. S. Eliot u
svojem djelu Choruses from the Rock – poema je
dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smje- služila obnovi crkvi u Londonu.

223
Biblija kao književnost
me. Nadalje: umnik koji ima iskustvo teških naci-
onalnih katastrofa razumije da je u mirnu vremenu
korisno pisati o onome što se zbivalo kako bi bu-
dući naraštaji, ako opet dođe zlo, imali poveznicu
i oslonac u prošlosti.
Pri kraju većih poslova Ezra narodu sveča-
no čita Knjigu. Moglo bi biti riječi o današnjem
Petoknjižju, ali ima i drugih teorija, koje spominju
Ponovljeni zakon.450
Rekoše književniku Ezri da donese knjigu
Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. I
prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra do-
nese Zakon pred zbor svih ljudi, žena i sviju koji
su bili sposobni da ga razumiju. Na trgu koji je
pred Vodenim vratima počeo je čitati Knjigu, od
ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i
pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno
slušao knjigu zakona (Neh 8,1-3). Dok Ezra čita,
s povišena mjesta, leviti tumače – da narod može
razumjeti (Neh 8,8). Očito je već kako je svetoj
knjizi potrebno tumačenje. Narod je plakao ganut,
ali su im Nehemija i Ezra rekli da se vesele, jedu
masna jela i piju slatko te pošalju onima koji ne-
maju ništa pripremljeno. Jahvina radost bit će ja-
kost naroda, dan je bio svet i posvećen Gospodu.
Obnavlja se i Blagdan sjenica u kojima Židovi
za blagdana borave, što se nije činilo od vreme-
na Jošuinih.
8. 9. 5. 6. Završna djela Ezrina i
Nehemijina
Knjiga Nehemijina donosi na kraju popise sta-
novnika u Jeruzalemu, popise drugih mjesta, po-
pise svećenika i levita. Opet je naveden i razvod
od stranaca, u čem su naglašeni Amonci i Moapci
(Neh 13,1). Stoga je Knjiga o Ruti zanimljiva i kao
mogući odgovor na zahtjeve Ezrinih i Nehemijinih
spisa.
450
Usp. Klein: 737 (ABD 2: 737).
224
8. 10. Tobija
8. 10. 1. Datacija
Knjiga je nastala oko 200. pr. Kr., jamač-
no u Palestini i vjerojatno na aramejskom.451 U
Qumranu su otkriveni jedan hebrejski i četiri ara-
mejska rukopisa.
Otac Tobijin zvao se Tobit, a u vrijeme svoje
mladosti (Tob 1,4) svjedočio je raskolu na Južno
i Sjeverno kraljevstvo, što se zbilo prema histori-
ografima 931. pr. Kr. Tobit je doživio i to da ga
Asirci prognaju u Ninivu, što se prema historio-
grafima moglo zbiti nakon pada Sjevernoga kra-
ljevstva 721. Događaji tvore raspon od 210 godina.
Međutim knjiga na kraju govori da je Tobit umro
u svojoj 158. godini.
8. 10. 2. Komentar sadržaja i drugih
stilskih obilježja
Uz netom navedenu neobičnost, u Tobiji čitamo
i druge slobodne uporabe povijesnih i zemljopisnih
činjenica. One govore da knjigu valja shvatiti kao
vjersku, domoljubnu i moralnu pouku, a ne kao
slijed povijesnih činjenica. Djelo uči da Bog čuva
i kažnjava ne samo židovski narod i njegove kra-
ljeve nego se skrbi i o obitelji i pojedincu.
U svojem ukupnom stilu i ustroju tekst ima po-
veznica sa starozavjetnim pripovijestima o patrijar-
sima i njihovim obiteljima, koje smo već označili
bliskim sagama.
U Ninivi je Tobit živio pravedno, držao se ži-
dovskoga zakona i u stranoj zemlji u koju je pro-
gnan, pa pokapa i mrtvace svojega naroda (Tob
2,1-8). Ipak nije odmah nagrađen, nego dapače
izgleda kao da je kažnjen poput Joba jer je oslije-
pio. Tobija se moli za smrt.
Istoga dana u Ekbatani Medijskoj, u drugoj pro-
gnaničkoj obitelji, Sara također moli za pomoć i
451
JR: 623.

za smrt. Sluškinja se naime rugala Sari jer joj je
demon Asmodej bio ubio već sedam muževa, i
to u prvoj bračnoj noći, prije konzumacije – pri-
je nego što su ušli k njoj (Tob 3,8). Već opažamo
dva paralelizma, koja govore da se moramo pre-
ma tekstu odnositi kao prema književnosti, a ne
kao prema posve provjerljivoj povijesnoj činjeni-
ci. Naime, kako pati i moli za smrt Tobit, tako pati
i moli za smrt Sara. Nadalje, kako se prvoj Sari,
Abrahamovoj supruzi, ruga sluškinja Hagara, i to
zbog nevolja u obitelji, tako se drugoj Sari ruga
sluškinja opet zbog nevolja u obitelji. Konačno,
kako je to u Sarinu i Rebekinu primjeru, istaknuta
je spolna čistoća junakinje, u smislu da nije spa-
vala ni s kim izvan braka.
Bog je uslišao i Tobitovu i Sarinu molitvu.
Tobit se zato sjeća novca koji je pohranio u Ragesu,
šalje sina u pohod, a prije toga mu daje savjete koji
ukratko opetuju židovski zakon. Spomenuti su za-
htjevi pune vjernosti Bogu, milostinja siromasi-
ma, pa tako i zapovijed iz Levitskoga zakonika,
po kojoj neka ničija zarada ne prenoći kod tebe
(Tob 4,14: Lev 16,13). Tu je i preporuka za izbor
žene u rodu. Tobija sretnom zgodom sreće osobu
koja će ga pratiti na putu. Iako se predstavlja kao
Azarja, Ananijin sin, on je zapravo anđeo Rafael.
Putujući, u Tigrisu su uhvatili ribu, kojoj će srce i
jetra poslužiti u borbi protiv demona Asmodeja, a
žuč će izliječiti očevu sljepoću.
Sara i Tobija se naravno sreću i žene, a on se,
ulazeći k njoj, sjetio anđelovih uputa, pa je stavio
na tamjanov pepeo srce i jetra one ribe. Asmodej
je pobjegao u Gornji Egipat u kojem je okovan.
Nakon povratka, anđeo se otkriva, i dava upu-
te o životu. Knjiga sada pokazuje bliskosti s mu-
drosnim tekstovima: Bolje je malo s pravednošću,
nego mnogo s nepravdom (Tob 12,8). Tobit, sre-
tan, također pruža sinu posljednje upute pred smrt.
Mora se preseliti u Mediju jer će Niniva biti razo-
rena, što naravno zna pisac djela koji stvara knji-
gu poslije pada Ninive 612., pa od Tobita čini pro-
roka. Nadalje, Tobit vidi da će i Jeruzalem biti
225
8. Povijesne knjige
obnovljen – što za većinu tumača biva znakom
koji govori da je knjiga pisana nakon progonstva
u Babilon i nakon 538., kad se Židovi počinju vra-
ćati u Jeruzalem.
8. 11. Judita
8. 11. 1. Datacija i kanon
Biblijska knjiga o Juditi smješta događaje u
doba kad su se Izraelci vratili iz izgnanstva: Bjehu
se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio
se sabrao tek nedavno (Jdt 4,3). Međutim, opisa-
ni običaji pokazuju sličnosti s navadama koje su
mogle zavladati više od stoljeća nakon povratka
i imaju poveznica s grčkom kulturom. Štovanja
kralja kao Boga i maslinove grančice iz primjera
koji navodim grčki su obilježeni običaji. Građani
i sav okoliš dočekaše ga s vijencima, plesovima i
bubnjevima. Poruši on sve njihove uzvišice, srav-
ni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je
najvelikodušnije dopušteno da razruši sva do-
maća božanstva kako bi svi narodi častili samo
Nabukodonosora i svi ga jezici i plemena zazivali
kao Boga. (Jdt 3,7-8); Zatim se ona i njezine prati-
lice ovjenčaše maslinovim grančicama (Jdt 15,13).
Knjiga također podsjeća na grčku kulturu
opisom uska klanca kuda se jedino moglo doći
u Judeju (Jdt 4,7), čime je prolaz blizak Termo­
pilama.
Znanstvenici stoga drže da je knjiga napi-
sana u konačnu obliku negdje oko doba maka-
bejskoga otpora Grcima i nasilnoj helenizaciji.
Govoreći o tobožnjem Asircu Nabukodonosoru,
knjiga govori o grčkim osvajačima iz II. stoljeća.
Uočljiva je i usporednost između opisa iz Judite i
opisa poraza generala Nikanora, koji se borio za
Antioha IV. Epifana, što je prikazano u Prvoj knji-
zi Makabejskoj (1 Mak 7,43-50). Za Juditu je zna-
kovita rečenica iz Druge knjige Makabejske, tako-
đer o Nikanoru: Juda objesi Nikanorovu glavu na
Tvrđu, da svima bude na vidiku kao očevidan znak
Biblija kao književnost
pomoći Gospodnje (2 Mak 15,35). Tako će i gra-
đani Betulije staviti na zidine Holofernovu glavu,
koju je odsjekla junakinja Judita.
Ima i mlađih datacija, i to zbog prijateljsko-
ga stajališta prema Samariji u Juditi 4,4, koje bi
sugeriralo da je knjiga nastala za hašmonejsko-
ga doba. Drugo stoljeće prije Krista izgleda naj-
češće spominjanim vremenom nastanka. Utjecajni
Harrington drži da vjerojatna povijesna pozadina
može biti progonstvo Židova u Egiptu koje je po-
duzeo Ptolemej VII. u godinama nakon 145. pr. Kr.
Iako ne možemo biti sigurni je li to njezin povije-
sni okvir, čini se opravdano postaviti nastanak ove
knjige potkraj II. ili početak I. stoljeća pr. Kr.452
Djelo je nazočno u Septuaginti, ali je očito riječ
o prijevodu s hebrejskoga koji je izgubljen. Izrazi
sve meso (2,3), mjesec dana (3,10), naraštaj za na-
raštajem (8,32), govoriti mir (15,8) djeluju kao do-
slovne prevedenice iz hebrejskoga. U tome smislu
valja spomenuti učestale paratakse s veznikom i
očite konstrukcije s infinitivom apsolutnim u po-
zadini sadašnjega teksta (2,13; 6,4; 7,15, 9,4).453
Grčki iz prijevoda nije besprijekoran: apsolutni
genitivi, zavisnosložene rečenice i veznici neke su
od slabijih točaka spisa.454 Suprotno tomu, termini iz
značenjskoga područja grijeha, vojnoga okružja i hra-
ma pokazuju raznolikost i točnost. Prijevod na grčki
nije stariji od I. stoljeća nakon Krista, jer za njega
zna Klement Rimski, koji je umro oko 99. godine.
8. 11. 2. Komentarsadržaja i drugih
stilskih obilježja
Djelo je hrvatskim čitateljima blisko zbog Ma­
rulićeve prerade u dvostruko rimovane dvanaester-
ce 1501. godine.
Biblijska knjiga na početku opisuje uspon Na­
bukodonosora, koji je ovdje kralj asirski i stoluje
452
Usp. Harrington 435.
453
Usp. Moore: 1123.
454
Usp. Moore: 1124.
226
u Ninivi. Nakon borbi s Arfaksadom, vojska mu
se odmara, ali uskoro šalje na zapad vojskovođu
Holoferna da kazni sve koji mu se nisu pokorili.
Vojska nakon pohoda po Ciliciji ide oko zemalja
Fud i Lud, zatim u Mezopotamiju, pa u Damask i
približava se Ezdrelonskoj ravnici. Ahior Amonac
govori Holofernu da ne će poraziti Židove ako oni
ostanu vjerni svojemu Bogu.
U opkoljenoj židovskoj Betuliji situacija je
teška zbog žeđi, pa se vođe misle predati ako ih
JHVH ne spasi za tri dana. Narod hrabri časna i
lijepa udovica Judita. Kori vođe jer su iskušavali
Gospodina i zapravo ga ucjenjivali: Ako ne uspi-
jevate istražiti dubine ljudskoga srca niti doznati
ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ćete dokučiti
Boga koji je stvorio sve to? (Jdt 8,14) Nalazimo se
dakle i u okružju mudrosne literature, kakvu pred-
stavljaju u Bibliji Job i Propovjednik. Krist tako-
đer odgovara Sotoni da Gospoda ne valja kušati.
Judita nastavlja s mudrostima, kojima se ona
sama i cijela knjiga o njoj približavaju kršćanstvu:
Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu
našemu što nas iskušavaše kao što je iskušavao i
očeve naše (Jdt 8,25). Stavimo li ovu misao na-
suprot ucjenama protiv JHVH koje čine vođe u
Betuliji, vidimo da Judita uza sve ostalo svojom
mudrošću ponižava te muške vođe.
Judita sa sluškinjom izlazi u neprijateljski ta-
bor i zavodi vojskovođu Holoferna. Vojskovođi,
pijanom od alkohola i opijenom njezinim tijelom,
Judita odrubljuje glavu. Odnijela ju je u grad, gdje
su ju stavili na zidine i iduće jutro protjerali ustra-
šenoga neprijatelja. Judita nikad nije zaboravila
pokojnoga muža Manašea i nije poznavala muš-
karca nakon njega. Njezina ponosna nadmoć nad
muškarcima, postignuta i visokom svijesti o svo-
joj seksualnosti, svjedoči o ženskoj naravi teksta.
8. 11. 3. Žanr
Djelo je blisko modusu romance po ovim ele-
mentima: nevinost preoblikovana u čistoću heroine
u spolnom smislu, junakinja se bori protiv moćni-

jega neprijatelja, zadobiva grad, povlači se u samo-
tan život nakon borbe.455 Judita tako postaje slič-
na Mojsiju iz Izlaska i Kristu iz Otkrivenja, a biva
slična i nizu junaka romanci, od svetoga Jurja do
Tolkienova Aragorna.
Potrebno je spomenuti i nekoliko unutarbiblij-
skih intertekstualnosti u knjizi. Judita kao osoba
u sebi sažimlje dvije ženske junakinje iz Sudaca.
Ona predvodi narod u borbi protiv tuđinaca, kako
to čini proročica Deborah. Junakinja vlastitom ru-
kom ubija osvajača kako to čini Jaela, žena Hebera
Kenijca, koja je Siseru, dok je spavao, usmrtila ša-
torskim čavlom. Kako Deborah s Barakom pjeva
pjesmu u Jahvinu slavu (Sudci 5,1), tako to čini i
Judita (16,1). Obje su junakinje svjesne svoje žen-
skosti i obje time ponizuju ohole muške osvajače,
ali i svoje vlastite muške suradnike. Deborah kaže
Baraku da ne će imati slave jer će Jahve ženi pre-
dati u ruke Siseru (Sudci 4, 9). Judita ovako pjeva
o silnicima: Gospod Svevladar svlada ih rukom
jedne žene (Jdt 16,5).
Judita je seksualno čista, ali je istodobno vrlo
svjesna svoje ženskosti i onoga što svojim tijelom
pobuđuje u neprijatelju, tako da su scene zavođe-
nja i scena umorstva prožete erotizmom.
Budući da reže neprijateljevu glavu, Judita je
slična i velikomu kralju Davidu. Pošto ga je po-
godio kamenom u glavu, židovski borac Golijatu
reže glavu njegovim mačem. Dolazeći pred kra-
lja Šaula, još ima Golijatovu glavu u ruci (1 Sam
17,57). Judita je također odsjekla glavu Holofernu
njegovim vlastitim mačem (Jdt 13,8).
Govoreći o dataciji, spomenuli smo bliskost
motiva odsječene neprijateljske glave na zidina-
ma, koji je i u Drugoj knjizi Makabejskoj i u Knjizi
o Juditi. Junaka i junakinju ovdje povezuju i slična
imena jer je Juda židovski vođa u navedenoj knjizi
o Makabejcima.
Judita moli Holoferna da ju pusti o ponoći izla-
ziti iz tabora kako bi se molila. Ostaje tako tri dana
455
Usp. Frye: 215 i 224–229; usp. rešetku po kojoj se
razvija pripovijest pisana u modusu romance koja je
dana u poglavlju o Petoknjižju u dijelu o Izlasku.
227
8. Povijesne knjige
u taboru, noću odlazi u dolinu Betulije i tu se umi-
va (Jdt 12,6-8). Mojsije i Aron govore faraonu za
prvoga susreta da ih pusti tri dana hoda u pustinju
i prinesu žrtvu Jahvi kako se ne bi oborio na njih
pomorom ili mačem (Izl 5,3). Iako je Juditina mo-
lba motivirana i navedenim intertekstualnim izvo-
rom, ona ima ulogu u verigama događaja koji čine
pripovijest. Odlazeći na molitvu, junakinja ne će
biti sumnjiva stražarima ni pošto je potajice ubila
Holoferna (Jdt 13,10).
8. 11. 4. Ironije
Ironija natapa cijelu Knjigu o Juditi. Naravno
da u konačnici sve igre s porugom organizira sre-
dišnja inteligencija spisa. Međutim je radi pregled-
nosti uputno razdijeliti subjekte i objekte, dakle
podmete i predmete poruge. Podjele se mogu pri-
kazati ovako: pripovjedač – protujunak (antago-
nist); junak – protujunak; protujunak – protuju-
nak; pripovjedač – tumači. Prvi smjer suobraćaja
vjerojatno ne bi bio ispunjen ironijom onako kako
ga vidi Jankélévitch. Ovaj teoretičar razlikuje laž
koja je ratno lukavstvo i prijevara te je zloupotre-
ba povjerenja, a ironičar zapravo vjeruje sugovor-
nikovoj pronicavosti.456 Judita ne očekuje da će
njezine rečenice shvatiti Holoferno, ali tekst, da
ne uporabimo strašnu riječ pisac, očekuje da bi to
mogli shvatiti čitatelji, vjerojatno i sâm Gospodin.
U tom je smislu riječ o ironiji.
8. 11. 5. Pripovjedač ironizira
protujunaka
Sam pripovjedač ruga se antagonistu na počet-
ku knjige, dok još nije uveo junakinju koja će to
činiti za njega. Holoferno je izrugan spomenom
svoje velikodušnosti već pri opisu prodora u ze-
mlje koje osvaja: Bilo mu je najvelikodušnije do-
456
Usp. Jankélévitch: 64.
Biblija kao književnost
pušteno da razruši sva domaća božanstva kako bi
svi narodi častili samo Nabukodonosora i svi ga
jezici i plemena zazivali kao Boga. (Jdt 3,8)
Teško je previdjeti ironiju u riječima najveli-
kodušnije dopušteno da razruši. Već na ovom po-
četku može se uočiti osnovni podtekst svih poru-
ga: tobožnje Nabukodonosorovo božanstvo biva
pokazano lažnim i napuhanim.
No, tko mu je dopustio to činiti? Ima li ovdje
traga upitu koji postavlja Job, naime zašto dobri i
svemogući vladar svijeta dopušta zlo? Ako je ova
ironija vrlo dvojbena u surječju velikih pohvala
Jahvi koje čini junakinja, drugo je očište jasno.
Pripovjedač se načas tobože uživio u ulogu napa-
dača, pa iz njegove perspektive govori da mu je
velikodušno dopušteno činiti nasilje.
8. 11. 6. Junakinja ironizira
protujunaka
Junakinja uskoro preuzima ulogu pripovjedača
u provali poruga. Podtekst s porugom na lažno bo-
žanstvo međutim ostaje djelatnim. Pri prvom su-
sretu Judita kaže Holofernu: Neću noćas govoriti
laži svome gospodaru (Jdt 11,5). Holoferno misli
da se obraća njemu kad ga zove svojim gospoda-
rom. Judita kao dobra Židovka zna da je gospodar
samo Bog, pa ga i zove u molitvama Gospodine.
Mudra žena zapravo kazuje da ne će lagati ono-
mu koga ona drži Bogom i Gospodarom. Govoreći
Holofernu, Judita nastavlja tobože hvaliti njego-
va kralja Nabukodonosora, a zapravo mu se ruga:
Pomoću tebe nisu mu doista podvrgnuti samo lju-
di, nego, zahvaljujući vrijednosti tvojoj, i divlje i
domaće životinje i ptice nebeske: sve živi samo
za Nabukodonosora i svu kuću njegovu. (Jdt 11,7)
Izrazi o divljim i domaćim životinjama uvode
podrobnosti tipične za poruge. Nabukodnosor se
tobože hvali vlašću nad svime, ali se zapravo po-
nizuje povezivanjem s divljim i domaćim životi-
228
njama. Visoko se dovodi blizu niskoga, pa se tako
stvara humorističan dojam.
Poruge koje određuju hrana, spolnost i smrt, i
to u psihoanalitičkom ključu, bitno obilježuju ovaj
tekst. Ironija slična netom opisanoj i u Juditinim je
riječima pri pozivu na gozbu. Jedan od zapovjed-
nika, Bagoa, nudi joj da dođe k njegovu gospoda-
ru te se veseli i pije. Judita spremno prihvaća ovo
o gospodaru: Tko sam ja da se usprotivim svo-
me gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago
oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti (Jdt
12,14). Judita dobro zna da služi Gospodinu Bogu
svojemu, da će njemu služiti te večeri te da će se
do kraja života veseliti što je ubila osvajača svoje
zemlje. Ona govori o Bogu, a Bagoa misli da go-
vori o njegovu zapovjedniku. Izraz sve do smrti
odnosi se prije svega na Holoferna: Juditu će obra-
dovati sve što će mu učiniti, uključujući njegovu
smrt. Suprotno tomu, Bagoa može misliti da se
izraz sve do smrti odnosi na Juditinu smrt.
Judita je bila donijela svoju hranu kad je odla-
zila Holofernu, koji ju pita što će biti kad to potro-
ši. Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neće
ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod će
već rukom svojom izvesti što je odlučio (Jdt 12,4).
Holoferno misli da se Gospodinova odluka odnosi
na to da će pasti Judita i Betulija prije nego što se
potroši hrana. Judita misli da je odluka povezana s
time što će pasti Holofernova glava prije nego ona
pojede sve što ima.
Ironija s hranom biva i u tome što će u tor-
bu koju je, doduše, nosila sluškinja, Judita poslije
staviti upravo Holofernovu glavu. Tako će imati
hrane kojom će povećati hrabrost svojega naro-
da. Pošto se Holoferno nahranio i napio, nahra-
nila se i Judita, i to tako što je spremila njegovu
glavu u torbu svoje sluškinje. Prethodno je Judita
sama, prije polaska u neprijateljski tabor, bila sta-
vila hranu na sluškinju. Torba je ironična i inte-
ligentna prefiguracija Judite same, točnije onoga
dijela njezine anatomije koji je posebno zanimao
Holoferna. Tako je Judita zapravo pojela, konzu-

mirala Holoferna. Osvajač je htio biti u Juditi u
seksualnom smislu, ali mu se to ostvarilo na iro-
ničan način, jer uspijeva ući u njezinu torbu, ali
samo svojom odrubljenom glavom, dakle kao mr-
tvac. Ne zaboravimo da je Freud govorio kako je
orgazam mala smrt. Holoferno je doživio najveći
orgazam u smrti.
Žena koja odsijeca glavu muškarcu njegovim
mačem, i to pošto se on za nju očito spolno za-
nimao, nova je skrivena poruga, opet jasna po-
služimo li se psihoanalitičkom interpretacijom. U
Juditinu surječju djeluje spolna simbolika. Mač je
sličan muškomu spolovilu, a upravo je spolna že-
lja za Juditom porazila samoga žuditelja Holoferna.
Žena rabi njegovo oružje da ga smakne u doslov-
nom i u prenesenom značenju.
O ironiji u knjizi govori i Carey A. Moore spo-
minjući i erotsku optiku Juditina umorstva.457
Tijekom gozbe, Holoferno nagovara Juditu da
pije i veseli se, što ona prihvaća: Hoću, pit ću,
gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako
velik kako nije bio nikada od moga rođenja (Jdt
12,18). Prešućene su i njezine i Holofernove misli.
Osvajač napuhano može misliti da je Juditin život
velik jer se veseli što može jesti kraj njega i što će
s njim spavati. Žena misli da je njezin dan velik jer
može ubiti osvajača i spasiti svoj židovski narod
8. 11. 7. Protujunak nesvjesno ironizira
sebe sama
Holoferno se divi Juditi, prevaren i njezinim
laskama iza kojih se kriju poruge. A ti si pleme-
nita izgledom, i lijepo zboriš. Budeš li sve uči-
457
Usp. Moore: 1124 (ABD 3: 1124). Recenzent knjige
profesor Zovkić, jamačno s pravom, vidi da je spolna
interpretacija sluškinjine, odnosno Juditine torbe
nategnuta. Odlučio sam zadržati tumačenje, koje nisam
našao u literaturi, a čitatelj neka sâm prosudi – ako
moje tumačenje i jest pogrješno, bit će mi drago da
potakne bolje interpretacije.
229
8. Povijesne knjige
nila kao što si kazala, tvoj Bog postat će i moj
Bog, i ti ćeš provoditi svoje dane u palači kralja
Nabukodonosora, i bit ćeš slavna u svoj zemlji.
(Jdt 11,23)
Izraz tvoj Bog postat će i moj Bog približava
Holoferna Ruti. Ona kazuje slično svojoj svekrvi
kad ju odlučuje pratiti u Judeju: Tvoj narod moj
je narod, i tvoj Bog moj je Bog (usp. Rut 1,16).
Holoferno i Ruta jesu biološki stranci, nisu pripad-
nici židovskoga naroda, a izgovaraju ovu rečeni-
cu Židovkama, što jesu i Naomi i Judita. Razlike
među likovima koji izgovaraju rečenice bivaju go-
lemima. Ruta pomaže Naomi kad joj je teško, a
Holoferno želi uništiti Izraelce. Ruta doista pri-
hvaća narod i Boga, Holoferno samo govori da bi
to učinio. Vrlo je vjerojatno da on misli kako će
Judita prihvatiti njegova, Holofernova boga. Ruta
odlazi u Judeju, Holoferno želi odvesti Juditu iz
Judeje. Holoferno se nesvjesno stavlja kraj juna-
kinje koja će postati predak velikoga izraelskoga
kralja. Moralno malen ispada smiješnim kraj mo-
ralno velike osobe. Nije ni ovdje uputno rasprav-
ljati o tome koliko je pisac Knjige o Juditi namje-
ravao ironizirati Holoferna na ovaj način, ali je u
najmanju ruku vrlo vjerojatno da je u II. st. pr. Kr.
znao za Knjigu o Ruti, koja je redigirana najkasni-
je u V. stoljeću pr. Kr. Bitno je da tekst knjige sa-
država poruke pune etičke, teološke i umjetničke
vrijednosti, da ih je središnja inteligencija teksta
tamo položila.
8. 11. 8. Pripovjedač ironizira tumače
Točnije bi bilo reći da središnja inteligencija
ironizira. Zbog povijesnih i zemljopisnih netočno-
sti knjizi su nijekali vjerodostojnost i u biti su joj
se rugali, pa Ambrosius Cappelus 1689. spomi-
nje luckastu pripovijest.458 Ima i nekoliko teorija
o tome kako protumačiti čudna obilježja likova, a
458
Usp. Moore: 1119 (ABD 3: 1119).
Biblija kao književnost
vrijedan je doprinos koji kazuje da Nabukodonosor
i Holoferno bivaju prerušeni grčki osvajači, koji se
tako mogu mirnije napadati.
Na pozadini prije tumačenih ironija može se
pretpostaviti da zemljopisne i povijesne netočno-
sti iz knjige bivaju tek prividom. Nevjerojatan put
Holofernove vojske posebno upada u oči. Put je i
prva poruga njegove pameti i njegove snage – ili
pameti i snage Aleksandra Makedonskoga i, još
vjerojatnije, Antioha IV. Epifana. Niniva je udalje-
na od sjeverne Cilicije – u današnjoj Turskoj, uza
Sredozemno more – oko 500 kilometara. Nije bilo
vojske u biblijskom vremenu koja bi taj put prešla
u tri dana (Jdt 2,21). Zemlje Fud i Lud obično se
identificiraju kao Libija u Africi i Lidija u Maloj
Aziji – u knjizi ih je Holoferno opustošio jednim
potezom. Međutim se pisac svim rečenim nabra-
janjima može rugati Asircima, odnosno u prene-
senom smislu Grcima, tako što ih pretjerano hvali
i zapravo ironizira njihova osvajanja.
Kako verificirati to da je Nabukodonosor na-
zvan kraljem Asiraca koji da je vladao u Ninivi,
što knjiga kaže na samom svom početku?
Nabukodonosor je babilonski, a ne asirski kralj.
Nebopolasar, otac Nabukodonosorov, uništio je
Ninivu 612. prije nego što je njegov nasljednik
došao do prijestolja.
Možda knjiga, odnoseći se olako prema ovim
podatcima, želi poručiti da su svi ti osvajači slični.
Zapravo su isti svi oni među Babiloncima, Ta­li­ja­
nima, Asircima, Srbima, Egipćanima i Tur­cima koji
su posezali za našom zemljom. Na­bu­kodonosorova,
Mussolinijeva, Antiohova i Milo­ševićeva imena
samo su oznake zločinaca iza kojih se skrivaju za
nas vrlo slična nedjela. Ne treba se mučiti oko po-
drobnosti i nije potrebno zanovijetati nekakvim hi-
storiografskim i geografskim podatcima. Bitno je
uzdignuti domoljublje napaćenu narodu i pokazati
mu da Bog nije ostavio svoje Židove, koliko god
bili maleni i katkad naizgled nedostojni njegove
pomoći. Na mjesto napaćenoga židovskoga naro-
da može se staviti bilo koji narod što u određenu
vremenu trpi.
230
Naravno, pripovjedač u davnim vremenima nije
morao znati kakve će komentare pobuditi njegove
netočnosti, ili »netočnosti«, ali izočnost prijašnje
namjere ne uklanja potonje učinke, kako nas to do-
bro uči teorija o zabludi namjere.
Ovakvim stajalištem biva vidljivim da se ju-
nakinja Judita narugala Holofernu, a knjiga Judita
svojim interpretatorima. Tumači su se našli na mje-
stu moćnoga vojskovođe.
8. 12. Estera
8. 12. 1. Datacija,
komentar sadržaja i
drugih stilskih obilježja
Knjiga je mogla nastati u II. stoljeću prije
Krista, a događaji koje prikazuje mogli su se zbi-
vati u V. stoljeću.
Naracija vodi čitatelja među Židove nastanjene
u Perziji, u današnjem Iranu. Visoki dvorski služ-
benik Haman misli uništiti Židove, ali ih spašava
Estera, koja je žena kralja Ahasvera, što je hebrej-
ska transkripcija za Kserksa.459 Esteri savjete daje
njezin rođak Mordokaj, također visoki službenik na
dvoru. Ironije ima i u ovoj knjizi: Haman sprema
vješala za Mordokaja, a na kraju upravo Haman
završava na njima. Pokolj koji je spreman nad
Židovima ne odvija se, nego oni uništavaju svoje
neprijatelje, pa je i spomenut broj od 75 000 ubije-
nih. Sam broj ne treba shvatiti ozbiljno, ali odnose
među narodima svakako valja poštovati. Židovi su
osjećali da ih drugi narod mrzi i bili su se spremni
braniti svim sredstvima, kako to čine i sve druge
nacije kad su ugrožene. Jeruzalemska Biblija ka-
zuje da je gorljivo domoljublje plod teške situaci-
je za Židove u dobu kad je knjiga nastala. Kako bi
se židovska pobjeda obilježila, svetkuje se blagdan
Purim. Prema Drugoj knjizi Makabejskoj u 160. pr.
459
JR: 622.

Kr., Židovi slave Mordekajev dan (2 Mak 15,36).
Time ujedno datiramo i Esteru u drugu četvrtinu
drugoga stoljeća prije Krista.460 Židovi čitaju knji-
gu za blagdana zvanog Purim, kojim slave dobiće
nad neprijateljima, što je praćeno maskama, živo-
pisnim uzvicima i čegrtaljkama.
8. 13. Prva knjiga Makabejska
8. 13. 1. Datacije i uvodni podatci
Pripovijest pokriva četrdeset godina, od 175. pr.
Kr. kad na vlast dolazi Antioh IV. Epifan do 134.
pr. Kr. kad umire jedan od vođa otpora, Šimun.461
Historiografi potvrđuju povijesne podatke, iako
neki suvremeni autori tvrde da je ovdje više riječ
o građanskom ratu između Židova koji misle ži-
dovski i heleniziranih Židova kojima pomažu Grci.
Prva je knjiga mogla biti napisana nakon 134.,
kad je vlast preuzeo Ivan Hirkan, ali prije no što
je Pompej 63. za Rimljane zauzeo Jeruzalem.462
Tekst je napisan hebrejski, ali je očuvan samo grč-
ki prijenos. Jeronim je još imao pred sobom he-
brejski izvornik.
Govoreći o borbi protiv Nabukodonosora,
Knjiga o Juditi govorila je o borbi protiv
Grka. Želimo li tumačiti Prvu i Drugu knjigu
Makabejsku, opet se moramo pozvati na povijest
koju diktiraju velesile.
Perzijsku moć, za Židove povoljnu, slama
Aleksandar Makedonski koji 331. godine poraža-
va Darija III. kod Gaugamele u današnjem Iraku,
vjerojatno kraj Mosula. Osam godina poslije toga
Aleksandar umire u Babilonu. Današnjim Izraelom
i Palestinom vladaju najprije Ptolemejevi nasljed-
nici iz Egipta, a poslije 197. nasljednici Seleukovi
iz Sirije.
460
JR: 624.
461
JR: 675.
462
JR: 675.
231
8. Povijesne knjige
Biblijske knjige pružaju poseban pogled na grč-
ku civilizaciju. Prikaz može iznenaditi osobe koje
nisu naviknule o toj kulturi čitati iz izvora pisanih
među narodima koji su bili osvajani i nasilno pod-
vrgavani helenizaciji. Židovima je bilo posebno
teško pod Antiohom IV. Epifanom (215. – 164. pr.
Kr.). Ime Epifanes znači »Bog je pokazao«, ali su
ga zbog nastranosti zvali i Epimanes, luđak. Antioh
IV. Epifan uvodi u Hram, i u dio zvan Svetinja nad
svetinjama, kult Zeusa Olimpskoga. Helenizatori
na tome mjestu bludniče, što uključuje i prostitu-
ciju. Židovima su također bile zazorne bogohulne
gimnazije, u kojima su dječaci morali vježbati po-
sve goli. Među gimnastičarima i gimnastičarkama
bilo je moralnih nečistoća. Aristotelova i Platonova
mudrost nisu mogle spriječiti nasilje nad nevinim
Židovima.
Uz Grke je pristao malen broj heleniziranih
Židova, što je vidljivo i u borbama oko toga tko
će biti veliki svećenik. Jason i Menelaj očito su
grčka imena, a Onija je židovsko.
Židovska buna protiv Seleukove dinastije zavr-
šila je uspješno. Dio zasluga pripada Rimljanima,
koji naglo jačaju, prodiru na Bliski istok i odgo-
vara im pad Seleukovića. Pod vodstvom Šimuna
Makabejca Izrael postaje nezavisno kraljevstvo.
Godine 142. skinut je jaram pogana s Izraela (1
Mak 13,41). Izraelom vlada Hašmonejska dinasti-
ja, nazvana po Hašmoneju koji je bio predak obi-
telji Makabejaca. Tako će biti sve do godine 37.,
ali tada je već stvarni vladar Rim.
18. 13. 2. Komentar sadržaja i drugih
stilskih obilježja
Borbu protiv okupatora u Prvoj knjizi Maka­
bejskoj počinje svećenik Matatija koji je napustio
Jeruzalem, u kojem je bilo mnogo heleniziranih
Židova, i udario svoje sjedište u Modinu. Imao je
pet sinova, od kojih su trojica posebno vodili bor-
bu nakon njegove smrti.
Biblija kao književnost
Juda zvan Makabej – vjerojatno je značenje ime-
na malj – poražava nekoliko Antiohovih generala,
tako i Gorgiju pokraj Emausa. Juda hrabri svoje lju-
de po starom uzorku koji govori da će JVHH po-
moći svojemu narodu ako mu bude vjeran: Ne bojte
se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.
Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru
kad ih je progonio faraon s vojskom. Zavapimo sada
k Nebu, ono će nam se možda smilovati, sjetit će se
svog saveza s našim ocima, pa će danas pred nama
tu vojsku satrti (1 Mak 4,8-9).
U ožujku 160. poražen je i Nikanor koji želi
uništiti Hram u Jeruzalemu, što je opisano u 7. po-
glavlju, kao Nikanorov dan u Adasi. Nikanorovu
glavu i desnicu odsjekli su i stavili na jeruzalem-
ske zidine (1 Mak 7,47).
Juda je tražio i savezništvo moćnoga Rima,
kamo je slao poslanike, a prema knjizi, senato-
ri su povoljno prihvatili njegovu ponudu (1 Mak
12,1-18).
Pošto je Juda poginuo u bitci, otpor vodi nje-
gov brat Jonatan. On se više služi politikom nego
oružjem, uspijeva biti postavljen velikim svećeni-
kom, što mu omogućuje sin Antioha IV. koji se
zvao Aleksandar Balas, a potvrđuje Balasov sin
Antioh VI. Jonatan također traži Rimljane za sa-
veznike (1 Mak 8,17-32). Jonatana i Antioha VI.
ubija buntovni Trifon.
Vodstvo židovskoga naroda preuzima Jona­
tanov brat Šimun, kojega Antioh VII. priznaje za
velikoga svećenika, etnarha i vojnoga židovskoga
vođu. Šimun je prognao uzurpatora Trifona iz Ju­
deje (1 Mak 13,12-24) te osvojio jeruzalemsku tvr-
đavu. Šimun je nastavio savezničku politiku prema
Rimu, kamo šalje izaslanika Numenija i zlatni štit
težak tisuću mina (1 Mak 14, 24). Mina odgovara
težini od 571 grama.463
463
ZGB 1293. Zlatni štit nije doslovno težak tisuću mina:
jedna je mina 500 g, što bi iznosilo 500 kg. Štit je
bio vrijedan tisuću srebrnih mina, pa zlatni teret
teži 44 kg. (usp. Skupina pisaca: La Bible traduction
oecuménique, str. 2054); usp. JR: 715, gdje se tumači
232
Nažalost, Antioh VII. obnavlja neprijateljsko
stajalište prema Židovima te ubija Šimuna i nje-
gova dva sina.
Usprkos povijesnoj točnosti, pisac stvara vjer-
sku povijest. Rečeno potvrđuje prijašnji navod i
dio teksta s govorom Jude Makabejskoga: Oni izla-
ze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrije-
be nas, i naše žene i djecu našu, i da nas oplijene, a
mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe.
Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa
se ne bojte (1 Mak 3,20-22).
8. 14. Druga knjiga Makabejska
18. 14. 1. Datacija prikazanih
događaja
Budući da je Nikanorova smrt posljednji opisa-
ni događaj, djelo je moglo nastati oko 160. pr. Kr.
Preteču knjige napisao je Jason Cirenac, a pisac
kaže da sažima njegovo djelo. O Jasonu Cirencu
ne znamo mnogo, ali je naslovljenik kojemu je
djelo poslano poznatiji. Aristobul, savjetnik kralja
Ptolemeja, od roda pomazanih svećenika (2 Mak
1,10) pisac je komentara Petoknjižja, naslovljena
Tumačenja knjige Mojsijeve. Od knjige su ostali
tek fragmenti.
Druga knjiga Makabejska nije nastavak Prve,
nego je dobrim dijelom s njom usporedna.464 Djelo
počinje sa Seleukom IV., ocem Epifanovim, a za-
1 Mak 15,18 i gdje se upućuje da navod iz 1 Mak 14,24
valja primiti s oprezom (jer bi krivo shvaćeno mjesto
govorilo o štitu teškom 508 kg). U staro je vrijeme
postojao ručni štit koji je nosio sâm borac i štit u visini
ramena, koji je nosio štitonoša. Zahvaljujem profesoru
Zovkiću na podrobnoj uputi glede ovoga mjesta iz
Makabejaca.
464
Usporedne kronike pruža ZGB: 1196.

vršava s pobjedom nad Nikanorom. Knjiga pokri-
va samo 15 godina.
18. 14. 2. Scene bitne za katoličku
teologiju
Pisac ima otvoreno poučavateljske namjere.
Ističu se prizori mučeništva za vjeru, a prvi je
onaj sa starcem Eleazarom, pismoznancem u zreloj
dobi. On je odbio jesti svinjetinu i radije je pošao
u smrt, a pisac kaže: Ali prije ispljunu ono što mu
je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj
koji se odlučno čuva onoga što nije dopušteno oku-
siti ni po cijenu ljubavi prema životu (2 Mak 6,20).
Iduće poglavlje opisuje mučeništvo sedmorice
braće. Za Židove je riječ prije svega o novom pri-
mjeru hrabrosti. Kršćani cijelu knjigu cijene i sto-
ga što braća jasno ističu vjeru u uskrsnuće tijela.
Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog
njegovih zakona prezirem, i nadam se da ću ih od
njega natrag dobiti. I sam kralj i njegova pratnja
zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke.
Kad je taj preminuo, podvrgnuli su četvrtoga
istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče
ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvr-
stoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskri-
stiti. A ti – za tebe nema uskrsnuća na život.« (2
Mak 7,11-15)
Katoličko učenje o čistilištu nema mnogo po-
tvrda u samoj Bibliji. Prema učenju većine teologa
reformirane tradicije, te prema pravoslavnim sta-
jalištima, nema ih uopće.
Jedno od mjesta koje katolici vide bitnima jest
ono koje kaže da se hula protiv Duha Svetoga ne
će oprostiti ni na ovom svijetu ni na idućem (Mt
12, 31). Katolički teolozi zaključuju da ima grijeha
koji će se na drugom svijetu oprostiti, a to se može
dogoditi nakon procesa čišćenja duše u Čistilištu.465
Idući je dio iz Druge knjige Makabejske posebno
465
Usp. Katekizam: 277
233
8. Povijesne knjige
važan za Katoličku crkvu i katoličku vjeru. Tekst
govori da se duše nakon smrti mogu očistiti te da
molitva za njih biva vrijednom. Neki židovski voj-
nici poginuli u borbi s Gorgijom imali su strane
idole uza se, pa pisac prikazuje da su stoga grije-
šili. Drugi se za njih mole:
Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sa-
svim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike
da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je
zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sa-
brao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao ih
u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh.
Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mi-
slio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali
vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za
mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu na-
gradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako,
sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio
žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi. (2 Mak
12,42-45)
Misao je za kršćanski svijet u cjelini korisna
stoga jer svjedoči o uskrsnuću.
Drugo važno mjesto za katolicizam biva san
kojim Juda Makabej hrabri svoje vojnike pred bit-
ku. U snu je doznao da oni koji su pravedno umrli
pomažu. Poruke ovih rečenica svjedoče o tom da
duša poslije smrti nastavlja živjeti.
Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje
pouzdanjem u štitove i koplja, a više smjelošću i
pobudnim riječima, ispriča vjerodostojan san, viđe-
nje, a oni mu se svi obradovaše. Evo što je vidio:
bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit,
skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govo-
ru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao
ruke i molio za svu židovsku zajednicu. Zatim se
Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna
i veličanstvena dostojanstva. Tada Onija progo-
vori: »Ovo je ljubitelj svoje braće, koji se mnogo
moli za narod i za sav sveti grad – Božji prorok
Jeremija.« Nato Jeremija pružu desnicu i Judi pre-
da zlatan mač. Predajući mu ga, reče:
»Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš
slomiti neprijatelje.« (2 Mak 15,11-16)
Biblija kao književnost
Spojnicom s prethodnim poglavljem otvaraju se
vrata tumačenju o čistilištu. Ako mrtvi s drugoga
svijeta pomažu, a ovdje to čine Onije i Jeremija,
onda postoji život duše nakon smrti tijela, a prije
konačna uskrsnuća po Kristovu dolasku. Povežemo
li ovo mjesto s prethodno navedenim poglavljem o
molitvi za mrtve, biva zornim da duša upravo na-
kon smrti, a prije konačna uskrsnuća, prolazi kroz
promjene koje mogu podrazumijevati i očišćenje.
Neke kršćanske zajednice međutim nemaju
Drugu knjigu o Makabejcima u svojemu kanonu.
Upravo one ne vjeruju, ili ne ističu, da duša nakon
smrti doista aktivno živi te da može već tada pla-
ćati za svoja djela. Takve zajednice drže da nema
ni pomoći svetaca s drugoga svijeta.
Poznavatelji grčkoga jezika ne cijene posebno
stil Druge knjige Makabejske, jer ga drže mjesti-
mično bombastičnim.466 Ante Kresina naziva ga
povijesno-patetičnim.467
8. 15. Pokušaj klasifikacije: narod
i narodi
Dio događaja iz Povijesnih knjiga može se opi-
sati kao neprijateljstva odnosno prijateljstva unutar
židovskoga naroda te neprijateljstva i prijateljstva
prema okolnim narodima. Podatci koje donosim
nisu iscrpan pregled, nego izbor. Potpun bi pri-
kaz po ovome uzorku mogao ispuniti cijelu novu
knjigu. Vjerujem da bi dio s prijateljstvima unutar
židovskoga naroda bio najopsežniji u takvom pu-
nom pregledu.
a) Neprijateljstva unutar židovskoga naroda
Građani Šekema i Abimelek
Gileađani i Efremovci (Sudci 12,1-7)
Zločin u Gibei (Sudci 19 – 21)
466
Usp. JR: 675
467
Kresina: 1196.
234
Šaul i David se bore (David dva puta pošteđuje
Šaula) (1 Sam 16 – 21)
Nabal i David se sukobljuju (1 Sam 25)
Sin Abšalom buni se protiv oca Davida (2 Sam
13 – 20)
Šimej se buni protiv Davida (2 Sam 16,1-14;
19,16-23)
Jeroboam se buni protiv Roboama (1 Kr 12 –
13)
Ilija i Ahab (1 Kr 18 – 19)
Jehu ubija Jorama (2 Kr 9 – 11)
Pekah izraelski i Resin sirijski napadaju
Jeruzalem (2 Kr 16, 9)
Manaše judejski prolijeva nevinu krv (2 Kr 24,
3-4)
b) Prijateljstva unutar židovskoga naroda
David i Šaulov sin Jonatan bivaju prijateljima
(1 Sam 19 – 22)
Ahab izraelski i Jošafat judejski ratuju za
Ramot Gilead (1 Kr 22)
Joram izraelski i Jošafat judejski ratuju protiv
Meše Moapskoga (2 Kr 3,4-27)
c) Neprijateljstva Židova i okolnih naroda
Ehud, Deborah, Barak, Samson protiv Eglona,
Sisere, Filistejaca (…) (Sudci)
David poražava Filistejce, Moapce, Hadadazera,
(2 Sam 8)
David daje ubiti Uriju Hetita (2 Sam 11 – 12)
Ilija ubija Baalove proroke (1 Kr 18)
Makabejci se bore protiv Grka (Prva i Druga
knjiga Makabejska)
d) Prijateljstva Židova i okolnih naroda
Ruta Moapka prati Naomi; Rutu ženi Boaz
(Knjiga o Ruti)
David saveznik Filistejaca (1 Sam 27)
Salomonove žene iz inozemstva (1 Kr 11)
Graditelj Salomonova hrama Hiram iz Tira (1
Kr 5,15 – 7,51)
Salomon i kraljica od Sabe (1 Kr 10,1-13).
Ilija pomaže udovici iz Safrate Sidonske
Elizej liječi aramskoga vojskovođu Naamana
(2 Kr 5,15)

UPITI I ZADATCI
1. Razvrstajte Povijesne knjige prema četirima razdoblji-
ma koja prikazuju. (V)
2. Tko je uveo Izraelce u Obećanu zemlju?
3. Tko je ubio Siseru i kako je to učinio?
4. Prikažite podrobnije jednu od ponuđenih pojedinosti
usporedbe Zločina u Gibei i Rute: smrti i rađanja; sek-
sualnost i milosrđe; žene i muškarci kao protagonisti;
sunarodnjaci i stranci; Božja uloga i ljudska uloga.
5. Napišite što se dogodilo u ovim godinama:
1000. pr. Kr.
931. pr. Kr.
6. Napišite što se dogodilo u ovim godinama:
721. pr. Kr.
587. pr. Kr.
7. Opišite primjere Davidove velikodušnosti. (V)
8. Povežite u zaplet Davida, Uriju Hetita, ovcu i Natana.
9. Primijenite elemente kronike Edwina Muira na biblij-
sku kroniku o Saulu i Davidu.
10. Protumačite ostvaraje epskog stila prema Staigeru u
kronici o Šaulu i Davidu.
11. Povežite XI. pjevanje Odiseje i 28. poglavlje Prve knji-
ge Samuelove.
12. Koji je kralj dao sagraditi prvi Hram? Koji se graditelj
spominje?
13. Kojim uzorkom biblijske povijesne knjige tumače uzro-
ke i posljedice povijesnih događaja? Kako počinje se-
dam od trinaest pripovijesti iz Sudaca?
14. Navedite uzorak kojim počinje govor o izraelskim kra-
ljevima.
15. Navedite elemente uzorka u pripovijestima o proroci-
ma Iliji i Elizeju (ovdje se ne misli na legendu, nego
na slične djelatnosti dvaju proroka)
16. Kako je u pripovijestima o Iliji i Elizeju ostvaren žanr
legende?
17. Što se zbilo na Karmelu?
18. Što se zbilo s Nabotom?
19. Navedite dva Ilijina i dva Elizejeva čuda.
20. Kako je ovaj svijet napustio Ilija, a kako Elizej? (V)
21. Opišite pad Jeruzalema prema Drugoj knjizi Kraljeva,
25. poglavlje.
22. Kad se Židovi počinju vraćati iz progonstva? (V)
23. Tko obnavlja jeruzalemske zidine? (V)
24. Tko obnavlja savez naroda s JHVH?
25. Protumačite dvije ironije u Juditi.
235
8. Povijesne knjige
26. Zašto je Druga knjiga Makabejska važna za katoličku
teologiju?
KRATICE
ABD: The Anchor Bible Dictionary
ZGB: Biblija, Stari i Novi zavjet
JR: The New Jerusalem Bible
NIVHEIOT: The Interlinear Hebrew-English Old
Testament
TH: Ted Hiledebrandt, The Hebrew Tutor , Parsons
Technology, Hiawatha Iowa, 1990.
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, London,
1990.
(Uvodi u sljedeće knjige: Jošua, Sudci, Ruta, Samuel,
Kraljevi, str. 273.
Ljetopisi, Ezra, Nehemija, str. 506.
Tobija, Judita, Estera, str. 621.
Makabejci, str. 674.
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001.
(Uvodi u knjige navedene pod 1)
3. Arnold, M. Patrick: Gibeah , u: The Anchor Bible
Dictionary 2, glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
4. Berridge, John M.: Jehoiakim, u: The Anchor Bible
Dictionary 3, glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
5. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
6. Gunn, David M.: Joshua and Judges, u: The Literary
Guide to the Bible , uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts 1999.
7. Kresina, Ante: Uvod i napomene uz Povijesne knji-
ge, u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1983.
(Zagrebačka Biblija)
8. Kohlenberger, John R. III. (uredio) The Interlinear
Hebrew-English Old Testament, Zondervan Publishing
House, Grand Rapids Michigan 1987. (NIVIHEOT)
9. Fokkelman, J. P.: Narrative Art and Poetry in the Books
of Samuel; Volume I King David; Volume II The
Crossing Fates (Van Gorcum Publisher, Assen 1986);
Volume III Throne and City (Van Gorcum Publisher
1993); Volume IV Vow and Desire (Van Gorcum
Publisher 1993).
10. Hamilton, M. Jefries: Orphah, u: The Anchor Bible
Dictionary 5, glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
Biblija kao književnost
11. Harrington, W. J.: Uvod u Stari zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb 1997.
12. Holloway, W. Steven: Kings, Book of 1 – 2, u: The
Anchor Bible Dictionary 4, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
13. Jankélévitch, Vladimir / Jankelevilč, Vladimir: Ironija,
Izdavačka knjižarnica Zorana Stojakovića, Sremski
Karlovci, 1989.
14. King, J. Philip: Jerusalem , u: The Anchor Bible
Dictionary 2, glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
15. Klein, Ralph W.: Ezra – Nehemiah, Books of, u: The
Anchor Bible Dictionary 2, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
16. Kugel, James: The Bible as it Was, The Belknap Press
of Harvard University Press, Cambridge Massachusetts;
London England, 2000.
17. Lacan, Jacques: Desire and the Interpretation of Desire
in Hamlet, u: Literature and Psychoanalysis, Edited by
Shoshana Felman, The Johns Hopkins University Press,
Baltimore and London 1982. (str. 11– 52.)
18. Léon-Dufour, Xavier glavni urednik: Rječnik biblijske
teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1969.
19. Louden, Bruce: Homer’s Odyssey and the Near East,
Cambridge University Press, Cambridge, 2011.
20. Lukács, Georg: Teorija romana, u: Milivoj Solar (pri-
redio): Moderna teorija romana, Nolit, Beograd 1979.
21. Matijašević, Željka: Strukturiranje nesvjesnog: Freud i
Lacan, AGM, Zagreb 2006. (str. 189–196.)
22. Matijašević, Željka: Tema žalovanja u Hamletu prije
i poslije Lacana, »Književna smotra« 160 / 2011. (str.
3–12.)
23. McKenzie, Steven: The Prophetic History and the
Redaction of Kings, Hebrew Annual Review 9, 203–
220.
24. Moore, A. Carrey: Judith, Book of, u: The Anchor Bible
Dictionary 3, glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
25. Muir, Edwin: The Structure of the Novel, The Hogarth
Press, London 1967., prvi put objavljeno 1928.
26. Noort, Ed: Das Buch Joshua: Forschungsgeschichte und
Problemfelder, Wissenschaftliche Buchgesellschaft,
Darmstadt, 1998.
27. Peckham, B.: Composition of the Deutoronomistic
History, Harvard Semitic Monographs, Schoalrs Press,
1985.
28. Pritchard, James: Biblijski atlas, Ljubljana i Zagreb,
1990.
236
29. Rebić, Adalbert: Biblijske starine, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1992.
30. Rebić, Adalbert: Vodič po svetoj zemlji, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2010.
31. Rosenberg, Joel: 1 and 2 Samuel, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
32. Savran, George: 1 and 2 Kings, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
33. Sasson, Jack: Ruth, u: The Literary Guide to the Bible,
uredili Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp
Press of Harvard University Press, Cambridge
Massachusetts, 1999.
34. Sasson, Jack: Esther, u: The Literary Guide to the Bible,
uredili Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp
Press of Harvard University Press, Cambridge
Massachusetts, 1999.
35. Seters, John Van: Histories and Historians of the
Ancient Near East: The Israelites, Orientalia n.s. 50:
137–185.
36. Seters, John Van: The Biblical Saga of King David,
Eisenbraus (sjedište: Warsaw Indiana, SAD), 2009.
37. Skupina pisaca: The Anchor Bible Dictionary, glavni
urednik David Noel Freedman, Doubleday, New York,
1992.
Kings, Books of 1 – 2; Joshua, Book of; Judges, Book
of;
Chronicles, Book of 1 – 2; Judith, Book of; Esther,
Book of;
Macchabees, Books of.
38. Skupina pisaca: La Bible traduction oecuménique, edi-
tion integral (TOB), Les Éditions du Cerf, Paris, 1997.
39. Talmon, Shemaryahu: Ezra and Nehemiah, u: The
Literary Guide to the Bible, uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts, 1999.
40. Talmon, Shemaryahu: 1 and 2 Chronicles, u: The
Literary Guide to the Bible, uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts, 1999.
41. Tarler, David i Cahill, Jane M.; David, City of, u: The
Anchor Bible Dictionary, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
42. Trible, Phyllis: Ruth, Book of, u: The Anchor Bible
Dictionary 5, glavni urednik David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.

43. Trible, Phyllis: God and the Rhetoric of Sexuality,
Fortress Press, Philadelphia, 1978.
44. Warhol, Robyn: Guilty Cravings: What Feminist
Narratology Can Do for Cultural Studies; u: Herman,
9. 1. Uvodni podatci: imena
Riječ psalam grčkoga je podrijetla. Besjeda
ψσαλμοί, psalmoí, označavala je pjesme pjevane
uz harfu. Hebrejski je naziv za tekstove koji danas
čine biblijsku zbirku psalama Sefer Tehillim. Sefer
je knjiga, a riječ thllm znači »pohvale« i ima isti
korijen, hll, kao i dio riječi aleluja koja znači »hva-
lite Jhvh«. Vidjet ćemo da riječ odgovara samo
jednoj vrsti psalama. Uz protumačene označnice,
nalazimo u zbirci i riječi šr što upućuje na pjeva-
nu pjesmu, te mzmôr, povezano sa žičanim instru-
mentima. Riječ se ne javlja izvan naslova psalama,
a oznaku ima 57 pjesama, uglavnom davidovskih.
9. 2. Lirski stil
Povezanost s glazbom, kratkoća i govor Bogu
koji je često skriven od kazivača čine psalme izra-
zom lirskoga stila. Kratkoću i glazbenost kao obi-
lježja lirskoga stila tumače Temeljni pojmovi po-
etike.468 Obraćanje subjekta pjesme nekomu tko je
od toga kazivača skriven biva po Anatomiji kriti-
ke obilježje lirike.469 Naslovljenici su katkad blizu
kazivaču, kako je to u Ps 137. U većini psalama
468
Staiger: 81, 52.
469
Frye: 249.
237
9. Psalmi
David: Narratologies, Ohio State University Press,
Ohio, 1999.
45. Zovkić, Mato: Poziv biblijskih proroka, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2012.
9. PSALMI
skrivenost ipak djeluje, što je posebno jasno u za-
zivima upućenim JHVH, pa i u vrlo poznatom Ps
130, De profundis. Psalmi su zapravo molitve: ka-
zivač govori Bogu često, a na njega misli i kad se
naizgled obraća drugim osobama.
Potrebno je reći da navedena obilježja ipak nisu
sveprisutna u psalmima. Ima i dugačkih psalama,
pa 119 ima 176 redaka, a ni psalam 22, koji je
Krist govorio na križu, nije kratak sa svojim 31
retkom.
Staiger u već imenovanoj knjizi drži da su knji-
ževni rodovi zapravo temeljne mogućnosti ljudske
egzistencije, pa vidi liriku ženskim rodom, epi-
ku muškim i dramu srednjim rodom. U psalmima
su dobro zastupljene riječi iz obitelji s korijenom
rḥm (25,6; 40,11; 51,1; 69,16; 72,9; 79,8; 103,4;
106,46; 119,77; 119,156; 145,9). Temeljna znače-
nja povezana su s maternicom ili milosrđem – u
psalmima je riječ o milosrđu,470 a kad tekst rabi
glagole, subjekt je redovito Bog.
Ova stilska odrednica, povezana s prethodno
tumačenima, može biti potvrda pripadnosti psa-
lama lirskomu rodu. No, valja reći i to da riječi s
korijenom rḥm često čujemo i u proroka Izaije i
Jeremije, pa i u Nehemije. Svećenička ju predaja
iz Petoknjižja ne poznaje, a svećenici su bili is-
ključivo muškarci. Rečeno, dalje, ne govori ništa o
470
Provjerio sam prema NIV HE OT; u prijevodima se
značenje milosrđa zna izgubiti, tako je u 40,11 iz ZGB.
Biblija kao književnost
autoru ili autorima samih psalama, u kojima, kako
ćemo vidjeti ima i teških okrutnosti.
9. 3. Autorstvo i datacija
Židovska tradicija pripisuje psalme kra-
lju Davidu. Midraš, hebrejski komentar Svetoga
pisma, kaže ovako: »Mojsije je dao Izraelu
Petoknjižje, a David je dao Izraelu pet knjiga
psalama.«471 Sedamdeset i tri podnaslova ovih tek-
stova govore da je riječ o Davidovim psalmima.
Povijesne knjige doista prikazuju Davida kao
nadarena svirača, pa prenose i njegove stihove.
Prva knjiga Samuelova opisuje Davida kao čovje-
ka koji zna svirati harfu, jer je Šaul tražio upra-
vo takva mladića da mu pomogne kad ga salijeće
zao duh kojega mu šalje JHVH (1 Sam 16,14-23).
Druga knjiga Samuelova donosi Davidovu tužalj-
ku za prijateljem Jonatanom (2 Sam 1,19-27). Kad
se Kovčeg Saveza prenosio u Jeruzalem, David je
plesao ogrnut samo oplećkom, a cijela je pratnja
pjevala uza zvuke citara, harfi, bubnjeva, udaraljki
i cimbala (2 Sam 6,5).
Neki psalmi doista govore o okolnostima iz
doba kralja Davida. Knjiga tako prenosi i što je
David pjevao pošto je bio porazio neprijatelje (2
Sam 22,1-51). Psalam 18 samo je inačica ove pje-
sme. Psalam 51 prikazuje Davidov grijeh s Bat-
Šebom.
Današnja ukupna biblijska knjiga psalama do-
nosi i pjesme o događajima koji su se zbili sto-
ljećima nakon kralja Davida. Psalam 137 govori
o babilonskom sužanjstvu, a 126 o radosti nakon
Kirova edikta – prošlo je četiristo godina od kra-
lja Davida i njegova X. stoljeća. Konačan je oblik
knjiga psalama dobila nakon povratka iz babilon-
skoga sužanjstva, dakle nakon 538. godine pr. Kr.
471
Prema Limburg: 526 (ABD: 526).
238
Budući da je podjela zbirke na pojedine knjige
promišljena, vidljivo je da je netko obavio urednič-
ki posao i povezao prethodno napisane pjesme u
cjelinu. Biblijsku zbirku psalama, ili psalterij, čini
150 pjesama razdijeljenih u pet knjiga. Dijelovi
nemaju posebne naslove, a svaka završava stihovi-
ma koji izrazito hvale Gospodina – doksologijom.
Kraj knjiga i pohvale nalazimo nakon psalama 41,
72, 89, 106 i na kraju cijele zbirke. Evo primjera
s kraja druge knjige:
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
koji jedini tvori čudesa!
I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!
Sva se zemlja napunila slave njegove!
Tako neka bude. Amen!
Time završavaju molitve Jišajeva sina Davida
(Ps 72,18-20).
Nakon navedenih stihova ima još psalama o
Davidu, a prije Psalma 72 bilo je i onih koji su
udaljeni od njegova života.
Podnaslovi psalama ne drže se biblijski nadah-
nutim tekstom. Ne jamče autorstvo, nego ozna-
čuju pripadnost nekoj prvotnoj zbirci pjesama472
Davidovski psalmi najčešći su u današnjoj prvoj
knjizi (3 – 41), ali ih ima i u drugim knjigama. Neki
psalmi podnaslovima upućuju na Korahove sinove
(42 – 49, 84, 85, 87, 88). Pripadali su glazbenoj
zajednici, kako nas uči i Druga knjiga Ljetopisa
u prikazu sukoba koji Judeja pod Jošafatom vodi
protiv Moaba i Amona (2 Ljet 20,19). Asafova je
obitelj također navođena u podnaslovima psalama
(50,73-83). Bila je zadužena za glazbeni dio litur-
gije još za kralja Davida (1 Ljet 6,39), a spomenuta
je i u Knjizi Nehemijinoj, u doba poslije babilon-
skoga sužanjstva. Hodočasnički psalmi, označeni
tako podnaslovima, čine skupinu 120 – 134.
Psalmi su bili u liturgijskoj uporabi u vreme-
nu Drugoga hrama, nakon povratka iz Babilona.
Pjevani su uz glazbenu pratnju u različitim dijelo-
472
Tomić: 1198 (ZGB: 1198).

vima obreda i to je jedan od razloga njihove raši-
renosti u puku.473
9. 4. Tematske vrste: hvalospjevi
(tipični: 8, 100, 113).
Među ove psalme redovito se ubrajaju 8, 19,
29, 33, 46 – 48, 76, 84, 92, 96 – 100, 103 – 106,
113, 114, 117, 135, 136, 145 – 150.
Tekstovi podrazumijevaju zajednicu za
koju kazivač govori i koju poziva hvaliti Boga.
Hvalospjevi obično imaju dva dijela, pa je prvi
poziv na hvalu, a drugi nabraja razloge. Oni mogu
biti različiti: Gospodinova uzvišenost i slava, skrb
za maloga pojedinca i siromaha u nevolji, Božja
djela u stvaranju svijeta i Božja djela u povijesti.
Psalam 113 pokazuje navedena obilježja i spomi-
nje Božju skrb za siromahe. Načela suprotnosti i
sveobuhvatnosti dobro su ovdje uporabljena: Bog
je uzdignut nad narode i nad nebesa, no tu je i za
siromaha, kojega podiže iz prašine i gliba.
U Psalmu 100 nalazimo jedan od sažetaka ra-
zloga hvaljenja JHVH: dobar je Gospodin, dovije-
ka je ljubav njegova. Pobožni često izgovaraju ovaj
stih, posebno kad se nađu u napasti i ne razumiju
zašto se dogodilo neko zlo: k-ṭôḇ jhvh / ’ḏōnāj /
l‘ôlām ḥăsdô i kraće k l‘ôlām ḥăsdô. Stih je bo-
gat asonancijama i aliteracijama, posebno su pamt-
ljivi dočetci riječi ṭôḇ / ḥăsdô sa samoglasnikom
holem vav, bliskim hrvatskomu /o/. Nadalje, riječ
o ljubavi njegovoj ḥăsdô sadržava slog zvukom po-
dudaran onomu koji ima i besjeda moj Gospodin,
’ḏōnāj čime se glasovno i smisaono slične riječi
približuju.474
473
Usp. Gabel, Wheeler, York: 16.
474
Hesed je saveznička vjernost ili ljubav, a nastavak o je
posvojna zamjenica za treće lice jednine; le je prijedlog
koji označuje prema, k, a olam je vijek, vrijeme,
vječnost.
239
9. Psalmi
9. 5. Tematske vrste: tužbalice
(ili molbe, tipični: 22, 90, 130)
9. 5. 1. Ustroj
Ovi se psalmi zovu i prozbenim psalmima. Ako
nevolja pogađa cijeli narod, psalam se moli u pr-
vom licu množine. Nevolje obuhvaćaju rat, suše,
nerodne godine, najezde skakavaca i druge muke.
Vjernici bi tada postili i odlazili u svetište. Ovim
psalmima pripadaju 12, 44 (poglavito stihovi 24-
27), 60 (poglavito stih 13), 74, 79, 80, 83, 85, 90,
106 (dijelom, najviše stih 47), 123, 129, 137.
Kad nevolja napada pojedinca, tužbalica je izre-
čena u prvom licu. Takvi su psalmi 3, 5 – 7, 13, 17,
22, 25, 26, 28, 31, 38, 42, 43, 51, 54 – 57, 59, 63,
64, 69 – 71, 77, 86, 90, 102, 120, 130, 140 – 143.
Ustroj tužbalica vrlo je ustaljen:
a) obraćanje (Ps 22: Bože moj, Bože moj)
b) žalba: »ja« ili »mi« za onoga ili one koji se
obraćaju; »oni« za neprijatelje, »ti« za Boga;
individualne tužbalice govore o bolesti, smrt-
noj pogibelji, neprijateljima, krivim optužbama
i grijesima; za neprijatelje rabe se slike lavova,
pasa, bivola, zmije, Šeola, voda i ponora; kazi-
vač ima suhe kosti, srce mu tuče preplavljeno
strahom
c) molba za pomoć naslovljena Bogu
d) potvrda odanosti Bogu
e) zavjet za hvalospjevom kad nevolja prođe.475
Svi dijelovi navedena ustroja nisu uvijek na-
zočni. Psalam 137, Kraj babilonskih voda, moli u
drugom dijelu za nasilje nad zločincima, ali nema
prisege za doba nakon prestanka nevolja – ako
se takvom ne shvati upravo blagoslov za onoga
koji čini nasilje nad osobama što ih psalmist vidi
neprijateljima. Iako donosi malo drukčiji raspo-
red, Tomić ovako prikazuje dio koji je ovdje na-
475
Usp. Tomić: 1198; JR: 810; Limburg: 532 (ABD: 532).
Biblija kao književnost
zvan tužbom: »Opisuje svoje nevolje, boli duše i
tijela, koje su mu zadali Bog, prijatelji, neprijate-
lji, i iznosi posljedice: tjelesnu bol, suze, uzdahe,
gorčinu svoje duše.« Kritičar dodaje da nije lako
objasniti je li riječ »o smrtnoj bolesti ili kleveti,
o krivoj optužbi ili ratnoj opasnosti, ili o drugim
nevoljama«.476
9. 5. 2. Psalam 90
Psalam 22 potvrđuje prije navedeni red za in-
dividualne molbe, a Psalam 90 za tužbalice cijele
zajednice. Pjesma je umjetnički vrh cijele zbirke
jer su joj riječi odmjerene, motivi uvjerljivi i dobro
usustavljeni, sintaksa naravna, sam iskaz protočan
u svojem gotovo pa pripovjednom tijeku, i, konač-
no ton kojim subjekt govori pogađa općeljudsku
bit. Osjeća se jasan slijed tek naviještene prošle
sreće, prikaz sadašnjih dana nesreće i opetovane
nade u budućnost.
Metaforika je također pogođena: ljudi koji su
kao trava što vene i dovršavaju godine poput uz-
daha nose slikovnu i spoznajnu vrijednost.
Molbe pokazuju točan spoj individualnosti i op-
ćeljudskoga tona. Za razliku od tužbalica koje op-
terećuje uzorak, ovaj psalam djeluje doživljenim.
Nema onako oštrih optužbi na račun JHVH, koje
kao da čujemo u Ps 44,24. Pošto se požalio da za-
jednicu zbunjuje Božja ljutina, subjekt odmah go-
vori Naše si grijehe stavio pred svoje oči (90,8).
Ako u prethodnom stihu ima tragova jobovskoga
upita, navedeni ga odmah rješava iskazom obve-
zne ljudske grješnosti.
Kazivač je ipak iskren kad govori da je zbunjen
– on je zapravo čovjek koji bi htio biti odan Bogu
usprkos nesrećama koje tuku njegovu zajednicu.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, / i zbunjuje ljutina
tvoja. Već sam istaknuo da izravno nakon ovoga
dolazi govor o ljudskim grijesima, koji su očito
476
Tomić 1986: 25
240
uzrok Božjega gnjeva – no trag prvotne dvojbe
ostaje. Ima nešto hamletovskoga u ovoj začuđe-
nosti nad misterijem zla.
Čini se da je govornik vrlo uspješno uhvatio ton
malena čovjeka koji je zarobljen u tešku životu, ali
je opet odan božanskoj osobi. Zbroj naše dobi se-
damdeset je godina, / ako smo snažni, i osamdeset;
/ a većina od njih muka je i ništavost: / jer prolaze
brzo i mi letimo odavle.
Tajnu božanskoga bića kazivač ipak ne može
razumjeti dokraja: Tko će mjeriti žestinu gnjeva
tvojega, / tko proniknuti srdžbu tvoju? Usprkos
tomu odan je Bogu i misli da mu upravo tu leži
spas: Vrati se k nama Jahve! Ta dokle ćeš? /
Milostiv budi slugama svojim.
Pjesmu prožimaju dva usporedna puta motiva
ili poticaja. S jedne je strane melodija motiva ljud-
ske prolaznosti: Smrtnike u prah vraćaš (90,3), kao
trava su što se zeleni: / jutrom cvate i sva se zele-
ni, / a uvečer, već se suši i vene (90,5), kao uzdah
dovršismo godine svoje (90,9). Zbroj naše dobi se-
damdeset je godina, ako smo snažni i osamdeset /
a većina je od njih muka i ništavnost: / jer prolaze
brzo i mi letimo odavle (90,10).
Kao kontrapunkt ovomu slijedu djeluje niz mo-
tiva Božje moći i trajnosti: on je bio Bog prije na-
stanka bregova i kruga zemaljskoga, tisuću je go-
dina u njegovim očima kao jučerašnji dan.
Suprotnost Božje trajnosti i ljudske prolazno-
sti podudarna je suprotnosti čovjekova neznanja
i Božje mudrosti: Bog može naučiti kazivačevu
zajednicu kako brojiti dane (Ps 90,12), čovjek ne
može proniknuti njegovu srdžbu (Ps 90,11).
Kazivačeva sadašnjost govori o odvojenosti
njegove zajednice od Boga: riječi Vrati se k nama,
Jahve! (90,13) svjedoče o razmaku koji vlada u
času iskaza. Razmak obilježava Božji gnjev, koji
očito nije punina njegove nazočnosti.
Pjesma zaziva doba u kojima bi Bog očito bio s
ljudima opet: Vrati s k nama Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim! / Jutrom nas nasiti
smilovanjem svojim, / da kličemo i da se veseli-

mo u sve dane (90,13). Tomić ovako komentira:
»Zajednica moli Gospodina da dade svome narodu
dane ispunjene dobročinstvima, kao u prošlim vre-
menima, i ukloni tjeskobe vremena.«477
Opetujući slične želje, subjekt pjesme nakon
dvanaestoga retka priziva budući sklad što bi mo-
gao vladati između njegove zajednice i sugovor-
nika. Rečeno je vidljivo u stihovima dijelom na-
vedenim u prethodnom ulomku: Jutrom nas nasiti
smilovanjem svojim / da kličemo i da se veseli-
mo u sve dane (90,14). Ima naravno još primje-
ra: Obraduj nas za dane kad si nas šibao / za ljeta
kad smo stradali! (90,15) Tako se ovdje Staigerova
evokacija478 kao obilježje lirike ostvaruje na spe-
cifičan način. Lirska prožetost subjekta i objekta
pjesme, u ovom tekstu također djeluju kao tek že-
ljeni sklad između čovjeka i Boga. On je očito ne-
kad djelovao, a pjesma želi da bude ostvaren opet.
Govoreći o ostvaraju Staigerova lirskoga stila
u psalmu 90, može se spomenuti i kratkoća – ona
ovdje nalazi sukladnost i u opetovanu spomenu
kratkoće ljudskoga života, pa je to vrjedniji stilem.
Završni stihovi govore također o budućnosti,
opet u paralelizmu: Daj da nam uspije djelo naših
ruku, / djelo ruku naših neka uspije. Ne bih rekao
da je ovdje riječ o životu nakon zemaljskoga ži-
vota – iako ni to u svjetlu cijele biblijske poruke
nije isključeno. Ali, motiv govori i to da se čo-
vjek pred prolaznošću može zaštititi djelima svojih
ruku, znači svojim poštenim poslom i tragom koji
će ostaviti u vremenu, naravno psalmist vidi da je
to moguće uz Božju pomoć.
Završni dio, od dvanaestoga do sedamnaesto-
ga retka, nosi niz imperativa – osim u 16. retku
nazočni su i u izvorniku. Oblik je jasan naglasak
zaziva, onoga što bi Jakobson nazvao konativnom
funkcijom.
Govornik se u pjesmu postavlja u vremensku
sredinu: priziva Božji povratak, pa znači da je Bog
477
Tomić 1986: 256.
478
Usp. Staiger: 63.
241
9. Psalmi
u prošlosti bio s njim; u sadašnjoj muci trpi gnjev;
konačno, stalno priziva buduće dobro.
Pjesma ovim vremenskim obilježjima i nazna-
kama sadašnjega zla te pretpostavljene prošle sreće
i mogućega budućega uspjeha sažimlje cijeli biblij-
ski tijek događaja. Čovjek je nekada u zemaljskom
raju živio u Božjoj milosti, onda je zbog grijeha
pao i Bog je nazočan tek po svojem gnjevu, ali se
ljudsko biće ipak nada Božjem povratku.
9. 6. Tematske vrste: zahvalnice
(18, 116, 124)
Zahvalnicama pripadaju i Psalmi 21, 30, 33, 34,
40, 65 – 68, 118, 124, 129, 138, 144.
U središtu je zahvalnica redovito kratko izvje-
šće o oslobađanju od nevolja.479 Evo primjera:
Užad Podzemlja sputiše me, / smrtonosne za-
mke padoše na me: / u nevolji zazvah Jahvu / i
Bogu svome zavapih. / Iz svog Hrama zov mi začu,
/ i vapaj
moj mu do ušiju doprije. (Ps 18,6-7)
Ovi psalmi također često uvjetuju nazočnost
zajednice, koja je bila skupljena za bogoslužje ili
zbog prispijeća kakve važne obavijesti i koja sluša
pripovijest o oslobađanju.480
U sedamnaestom je retku Psalma 116 riječ
tôḏāh koja znači »hvala«, a ovdje je dana u sur-
ječju zahvalne žrtve. Psalam donosi i odgovor na
mogući teodicejski upit o smrti pobožnih – ta je
smrt u očima Jahvinim dragocjena.
Tipična je zahvalnica kratki Psalam 124 – nje-
gova kanibalistička metaforika biva uvjerljivom:
da nije Jahve za nas bio / kad se ljudi digoše pro-
ti nama, / žive bi nas progutali /…/ Blagoslovljen
Jahve koji nas ne dade / za plijen zubima njihovim.
(Ps 124,2-3 i 6)
479
Usp. Limburg: 532.
480
Usp. Limburg: 525.
Biblija kao književnost
Psalam 23, Gospodin je pastir moj / ni u čem ja
ne oskudijevam, djeluje jednostavnim u ponizno-
sti i bogatim u vjeri. Predanost onostranomu ovdje
doseže naglašeno jake vrijednosti. Spomen doline
smrti navješćuje kršćanima uskrsnuće koje je izvor
hrabrosti. Iako je metaforika na početku udaljena
od našega vremena, riječ je o svevremenskoj um-
jetnosti. Vrijednost ovoga teksta tvori i jednostavan
ispovjedni ton, koji je ushićen bez naivnosti i sre-
tan bez oholosti. Psalam je najbliži zahvalnicama.
Uz opisane najčešće vrste, srećemo i druge temat-
ske izraze, o kojima govore idući ulomci.
9. 7. Mudrosni psalmi
U ovim pjesmama nalazimo simbole bliske mo-
lbama i zahvalama, ali prevladava ton meditacije
nad Jahvinim djelima i riječima. Psalmist hvali put
onih koji razmišljaju nad Zakonom, a u skladu sa
starozavjetnom mišlju redovito se hvali pravedni-
kov uspjeh već na ovom svijetu. Neizravno, tako se
hvali i Gospodina koji čuva pravedne. Dugi Psalam
119, koji ima 176 stihova, biva primjerom slože-
nosti. U njem čujemo i o progonima kazivača, ali
nakon takvih stihova redovito slijedi izravna ili
neizravna pohvala Zakona, bitnoga djela židov-
ske vjere i predaje uopće, ili samoga Boga: Potoci
suza potekoše mi iz očiju / jer se Zakon tvoj ne
čuva (119,136); Primiču se koji me podlo progo-
ne, / daleko su oni od Zakona tvojega (119,150);
Mogućnici me progone nizašto, / ali samo pred
tvojim riječima srce mi dršće (119, 161).
Mudrosni psalmi znaju slijediti hebrejski alfa-
bet, tako da slova u slijedu bivaju početcima misli
ili većih cjelina, danas bismo rekli kitica (Ps 119).
Ovakvi psalmi nemaju tematsko zajedništvo kao
temelj ustroja, nego iznose razne misli kako to čini
Knjiga mudrih izreka.
Uvodni Psalam 1 odriče put nepravednih i pri-
bližava u metafori pravednika stablu kraj voda koje
242
daje obilan plod.481 Takav čovjek uživa u riječima
Zakona, i nad njima razmišlja dan i noć:
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, /
ne staje na putu grešničkom / i ne sjeda u zbor po-
drugljivaca, (1,1)
već uživa u Zakonu Jahvinu, / o Zakonu njego-
vu misli dan i noć. (1,2)
Drugi dio drugoga retka pjesme rabi glagol
jēhgĕh na mjestu koje se hrvatski prevodi riječi-
ma misli ili razmišlja. Riječ je ovdje o trećoj osobi
(licu) imperfekta; u trećem licu perfekta, kako se
glagoli obično navode, bilo bi hāāh. Riječ ozna-
čuje glasove koje proizvode oni što razmišljaju
nad Zakonom, ali i glas sitoga lava nad plijenom
(Iz 31,4). Proučavatelji kao da predu, ili reže od
zadovoljstva dok meditiraju nad Božjom riječju.
Zanimljivo je da je sam užitak iz prvoga dijela
drugoga retka, ḥēĕṣ, izrečen istom riječju kojom
je iskazan užitak što ga osjeća zaljubljeni s djevoj-
kom koju voli (Post 34,19).
O sličnu uživanju, ovaj put prikazanom dru-
gom besjedom, govori i Psalam 119: Da nije tvoj
Zakon uživanje moje, / propao bih u nevolji svojoj
(Ps 119, 92; riječ iz psalma: šă‘šŭ‘āj).
Dok je prvi psalam usredotočen uglavnom na
pojedinca, drugi prelazi na govor o narodima, nji-
hovu međuodnosu te o stajalištu prema JHVH i
njegovu Pomazaniku. Limburg vidi da je ovime
postavljen uzorak koji tumači kako se meditacije
pojedinca redovito zbivaju u širem okružju gdje
narodi napadaju jedan na drugoga. Neki među nji-
ma smišljaju uzaludnosti, ništavnosti, a za ovu je
djelatnost opet uporabljen glagol hāāh, – ovaj put
u negativnu značenju.482 Mudar pojedinac znači
meditira i uživa nad Božjom riječju, a neki naro-
di smišljaju ništavila, ili kako prevodi Zagrebačka
Biblija, snuju ludosti – obje su djelatnosti izreče-
ne istom riječju.
481
Metafora koja prikazuje čovjeka kao stablo rabit će
se poslije učestalo u književnosti, pa ju čujemo u
Matoševoj Jesenjoj večeri i Traklovu De Profundis.
482
Usp. Limburg: 534 (ABD 5: 534).

Primjer s navedenim glagolom pokazuje više-
značnost biblijskoga sustava, u kojem se istom ri-
ječju mogu izricati različita, pa i upravo suprotna
značenja. Redovito je bitno poznavati i uže i šire
surječje određene pojave.
9. 8. Kraljevski psalmi
Pjesme prikazuju određeni događaj kraljeva ži-
vota. Psalam 18 Davidova je zahvalnica Jahvi kad
ga je oslobodio iz ruku Šaulovih. Psalam 45 biva
kraljevskom svadbenom pjesmom, epitalamijem
koji hvali mladoga i mladu. Psalam 21 zahvaljuje
Jahvi za pomoć pruženu kralju.
9. 9. Obredni i jeruzalemski
psalmi
Neki psalmi naglašeno veličaju brdo Sion u
Jeruzalemu, kao središte Božje prisutnosti na ze-
mlji:
Zdanje svoje na svetim gorama / ljubi Jahve;
/ draža su mu vrata sionska / nego svi šatori
Jakovljevi (Ps 87,1-2). Slično govori 48,3 i 122.
Liturgijski psalmi naglašenije su povezani s
obredima u Hramu. Upiti i odgovori sugeriraju
obredne postupke, pa kritičari ističu Psalam 15:
Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome? /
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? // Onaj samo
tko živi čestito / koji čini pravicu / i istinu iz srca
zbori, / i ne kleveće jezikom; / koji bližnjem zla
ne nanosi / i ne sramoti susjeda svoga/.
9. 10. Hodočasnički psalmi
Psalmi 120 – 134 pripadaju hodočasničkim
pjesmama. Put prema Jeruzalemu vodi uzbrdo, a
243
9. Psalmi
podnaslovi ovih pjesama sugeriraju uspon i zovu
se pjesmama uspona, šr hămmă‘lôṯ. U engleskoj
Jeruzalemskoj Bibliji podnaslovi su The Song of
Ascents. Sadržaj ovih psalama pokazuje i relativ-
nost podjela. Pjesme su se doista pjevale za hodo-
časničkih putova u Jeruzalem, ali izriču i radosti
zbog povratka iz progonstva (Ps 126), zahvalno-
sti JHVH zbog njegovih djela (Ps 129) i molbe za
spas (Ps 130).
9. 11. Povijesni psalmi
Nije moguće svaki psalam nedvojbeno svrstati
u određenu skupinu. Tako neki psalmi koji ima-
ju obilježja zahvalnica prelaze u govor o židov-
skoj povijesti. Kraljevski psalmi nerijetko su tako-
đer blizu povijesnim psalmima. Psalme 105 i 106
s više sigurnosti nazivamo povijesnim psalmima,
jer izlažu povijesne događaje posebno se usredo-
točujući na izlazak iz Egipta. Psalam 105 prikazu-
je slavna djela Jahvina, koja je učinio spašavajući
svoj narod. Suprotno tomu, Psalam 106 više govori
o grijesima koje čini izraelski narod – od Datana
koji se bunio u pustinji, preko zlatnoga teleta na
Horebu, do žrtvovanja djece stranim bogovima –
ali Jahve uvijek čuje molitve pravednih i izbavlja
svoj narod.
Psalam 51 govori o Davidovu grijehu s Bat-
Šebom, suprugom Urije Hetita, što prikazuje 11. i
12. poglavlje Druge knjige Samuelove.
Psalam 76 plete svoje slike slomljenih strije-
la, mačeva i štitova oko poraza asirskoga kralja
Sanheriba pred Jeruzalemom 701. godine pr. Kr.
Kralj Hezekija bio se pobunio, prorok Izaija svje-
tovao mu je da ustraje, a Asirci, koji su već opli-
jenili niz judejskih gradova, povukli su se nakon
opsade Jeruzalema. O događaju govore 18. i 19.
poglavlje Druge knjige Kraljeva. Iz 76. psalma ne
možemo mnogo toga doznati o konkretnim doga-
đajima, riječ je više o dojmu kazivača.
Biblija kao književnost
Psalam 137, kako smo rekli, spjevan je pod
dojmom progonstva u Babilon, a Psalmi 85 i 126
vesele se povratku nakon Kirova edikta.
9. 12. Jahvistički i elohistički
psalmi
U prvoj knjizi psalama javlja se ime Jahve 275
puta, a ime Elohim 50 puta. Suprotno rečenomu,
obično se psalmi od 42 do 83 nazivaju i elohistič-
kim psaltirom: ime Elohim nalazimo nešto manje
od 240 puta, a ime Jahve 43 puta. James Limburg
drži da je nastanak elohističkoga psaltira povezan
sa službom u Hramu u doba kad je univerzalnije
ime Elohim bilo više u uporabi.483
U psalmima od 84 do 150 opet prevladava ime
Jahve. Neki su psalmi vrlo slični. Psalam 53 sli-
čan je Psalmu 14, ali 53 dosljedno mijenja Jahve
u Elohim. Psalam 40 sličan je Psalmu 70, ali za-
mjena nije dosljedno provedena.
9. 13. Miješani oblici
Kako smo već istaknuli, vrste nisu uvijek strik-
tno odvojene, nego se oblici prožimaju. 484 Psalam
27, Gospodin mi je svjetlost i spasenje počinje kao
pouzdana molitva i pohvala, ali se nastavlja kao
tužbalica. Psalam 89 počinje kao zahvalnica, sli-
jedi proročki dio, a tekst završava kao tužbalica.
Proročke dijelove srećemo u Psalmima 2, 50, 75,
81, 82, 85, 95, 110. Među znanstvenicima nije ri-
ješeno je li ovaj oblik psalama posljedica službe u
Hramu koja je uključivala proročke dijelove ili su
psalmi jednostavno razvili i dio s prodorima pro-
ročkoga stila.
483
Limburg: 526.
484
Usp. JR: 118.
244
9. 14. Paralelizmi: uvodni podatci
U petom poglavlju ove knjige tumačen je pa-
ralelizam, koji je temeljno stilsko sredstvo psala-
ma. Paralelizam je veza dvaju susjednih dijelo-
va psalama u kojima se ponavljaju slični simboli.
Opetovnost se može odnositi na simbole koji su
slični (sinonimski paralelizam) ili suprotni (anti-
tetski paralelizam), a djeluju i poveznice u samom
rasporedu simbola (sintetički paralelizam). U idu-
ćem dijelu teksta bit će navedeni novi primjeri,
ovaj put samo iz psalama, za prve dvije temelj-
ne vrste.
9. 15. Sinonimski paralelizam
Hvalite Jahvu svi puci, / slavite ga svi naro-
di (117,1)
Nek’ upoznaju da je ovo ruka tvoja / i da si ti
ovo učinio Jahve (109,27).
Manje prave sinonimije, ali mnogo sličnosti
ima u sljedećim paralelizmima, koji se ipak mogu
nazvati sinonimskima:
Digni protiv njega bezbožnika / i tužitelj nek
mu stane zdesna
(109,6; tužitelj je označen riječju śāṭān)
Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke / i
o tvojim odredbama razmišljam (119,48).
9. 16. Antitetički paralelizam
Temelj ovoga stilskoga sredstva biva suprot-
nost. Kazivač i Bog redovito su na strani pozitiv-
nosti, njihovi su protivnici obilježeni lošim ozna-
kama. Odanost, poniznost i ustrajnost redovito se
neizravno hvale u ovim kontrastima:
Koji se u tebe uzdaju, posramit se neće: / po-
sramit će se koji se lako iznevjere (25,3).
 9. Psalmi

Kad o miru govorim, / oni sile na rat (120,7). moj: / ni u čem ja ne oskudijevam. Slikom zaluta-
Jahve pridiže ponizne, / Ohole do zemlje snizu- le ovce završava Psalam 119. Bog može biti otac
je (147,6). (68,6; 89,27; 103,13), ali i majka (131,2).
Metafore za božansku osobu mogu i iznenadi-
ti: Preni se, što spavaš Gospode? / Probudi se! Ne
9. 17. Druge vrste paralelizama odbacuj nas dovijeka! (44,27) Psalam 78 u svom
65. retku donosi sličnu, ali goru oznaku, jer dodaje
James Limburg prvi dio paralelizma označu- sliku ratnika opijena vinom. Kao da je ovdje strah
je s A, a drugi s B. Uz ostale, navodi i ove vrste: Božji zamijenjen velikom smjelošću.485
Dio A iznosi tvrdnju, a dio B donosi razlog:
Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje
(28,6)
A: Blagoslovljen Jahve
B: što usliša zazivanje moje 9. 19. Metaforizacija ljudi
Dio A iznosi upit, dio B daje odgovor:
Za psalme je potrebno istaknuti ono što smo
A: Kako će mladić čistim sačuvati svoj put?
kazali za metafore u cjelini Biblije. Njihov tvorac
B: Čuvajući riječi tvoje. (119,9)
naime pokazuje pripadnost društvenomu okružju
A iznosi tvrdnju apstraktnom imenicom, a B
koje obiluje izravnom blizinom životinjama i bilj-
potkrepljuje konkretnom
kama. Oba su elementa bitna za život čovjeka i u
Jahve mi po pravdi mojoj vrati:
XXI. stoljeću nakon Krista, ali su u biblijska vre-
čistoću ruku mojih vidje. (18,25)
mena i sami vizualni dodiri čovjeka s animalnim
svijetom bili češći nego danas. S druge je strane
neživi svijet stvoren ljudskom rukom bio manje
9. 18. Metafore i usporedbe: razvijen, a česti su elementi vojničkoga okružja.
Ni danas ni jedan narod ne može opstati bez svo-
Bog je vojske, a u biblijska vremena nije bilo više ra-
tova nego što ih ima danas. Nedvojbeno je da je
Riječ stijena kao metafora za Boga javlja se u
pisac psalama imao na umu ratničko iskustvo, što
psalmima 21 put. Hebrejski izvornik ima dvije ri-
je u predaji, usprkos iznimkama, muška djelatnost.
ječi, ṣûr i sĕlă‘. Učestalo se javljaju također ozna-
Mineralni svijet koji nije stvoren ljudskom rukom
ke utvrda i skloništa (18,3; 71,3; 91,2…). Znak
i atmosferilije također su bogat izvor psalmističke
zaštite, opet iz ratničkoga okružja, biva metafora
metaforizacije.
štita (3,4; 7,11; 18,3; 18,31; 28,6…). U skladu su
Navest ćemo neke primjere za navedene sku-
s borbenim simbolima i slike koje Jahvu više ili
pine.
manje izravno prikazuju kao ratnika: 11,6; 17,13;
Primjeri metafora s drugim članom iz anima-
21,9-14; 35,2; 68,1-3. Ovom se metaforom služi
listike:
i Job u kušnji (Job 16,14). Bog iz psalama biva i
Duša je naša poput ptice umakla / iz zamke lo-
strijelac, ali će o ovim metaforama biti više riječi
vaca (124,7).
u drugom surječju.
Učestale su i metaforične oznake Boga kao kra-
lja: 47,8; 93,1; 96,10; 97,1; 99,1; 146,10.
Bog je izravno ili neizravno pastir, vjerojatno 485
Veći dio prikaza dan je prema Limburg: 531 (ABD:
je najpoznatiji početak Psalma 23: Jahve je pastir 531).

245
Biblija kao književnost
Izbavi me Jahve od čovjeka zlobna, / zaštiti
me od čovjeka nasilna /… / Kao zmije bruse jezi-
ke svoje, / pod usnama im je otrov ljutičin (140,4).
O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, / od svih
progonitelja spasi me, oslobodi, / da mi dušu ne
zgrabe kao lav / što razdire, a nema tko da izba-
vi (7,3).
Glede lavova kao oznake zla čovjeka, imamo i
ove primjere: 10,9; 17,12; 22, 14; 35,17; 57, 5).486
Animalna metaforika ne obuhvaća samo čo-
vjeka:
Bregovi skakahu poput ovnova, / i brežuljci po-
put jaganjaca (114,4).
Evo primjera metafora s drugim članom iz ve-
getacije:
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih
/…/ On je kao stablo zasađeno / pokraj voda teku-
ćica / što u svoje vrijeme plod donosi (1,1; 1,3).
Suprotno pravednomu koji je plodno drvo, ne-
pravedan ima oznaku pljeve:
Nisu takvi opaki, ne nisu takvi! / Oni su kao
pljeva što je vjetar raznosi (1,4).
Babilonsko progonstvo i povratak iz njega pri-
bliženi su vegetacijskim metaforama:
Išli su plačući / noseći sjeme sjetveno: / vraćat
će se s pjesmom / noseći snoplje svoje (126,6).
Lamentacija o životu smrtnika dana je također
slikama bilja:
Smrtnike u prah vraćaš / …/ kao trava su što
se zeleni: / jutrom cvate i sva se zeleni, / a uvečer,
već se suši i vene (90,6).
Žena je pohvaljena blizinom lozi:
Žena će ti biti kao plodna loza / u odajama tvo-
je kuće; / sinovi tvoji ko mladice masline / oko sto-
la tvojega / (128,3).
Primjeri metafora iz mineralnoga svijeta i sva-
kodnevnoga života kazivača mogu se također da-
lje razvrstavati. Našli bismo tragova samoga pi-
sarskoga i pjesničkoga posla, vojničkoga okružja
i atmosferilija:
486
Prema Limburg: 531.
246
Iz srca mi naviru riječi divne: / pjesmu svo-
ju ja kralju pjevam, / jezik mi je ko pisaljka hi-
tra pisara (45,2). Dekonstrukcionisti u ovom mogu
vidjeti nov dokaz o nepravednoj prednosti govo-
renoga nad pisanim iskazom. Očito je da su dva
posla povezana i da je biblijski pisac umio ostati
jasan, možda upravo zato što mu je pismo prošlo
test govora.
Nalazimo i metafore koje djeluju autoreferenci-
jalno, kazivač neizravno pokazuje vrijednost svoje
pjesme: Jahve je moja snaga i pjesma, / on mi je
spasitelj (118,14).
Vojnički je aspekt, kako smo rekli, dobro za-
stupljen:
Strelica u ruci ratnika – / to su sinovi mladosti.
/ Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, / neće
se posramiti / kad se preo bude s dušmanom na
vratima. (127,4-5)
Pohvale Jahvi izrečene su i slikama oborina iz
svakodnevna okružja:
Kao vunu snijeg razbacuje, / prosipa mraz po-
put pepela (147,16).
Psalmist je vidio i kovački posao, pa mu je me-
tafora vezana i za ovo područje ljudske djelatnosti:
Kao mijeh u dimu postadoh (119,83).
9. 20. Višestrukosti metafore
Psalme obilježuju nizovi višestrukosti. U me-
taforizaciji nalazimo primjere kad u kumulacijama
jedno označeno biva prikazano pomoću više ozna-
čitelja ili, jednostavno rečeno, određena se pojava
prikazuje nizom različitih slika.
U Psalmu 18 uočavamo na početku i kumula-
ciju metafora povezanih s Bogom:
Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja.
Zamjena prvoga člana metafore biva suprotnim
postupkom u metaforizaciji. Govoreći u 5. poglav-

lju o metafori u cijeloj Bibliji, navijestio sam da
drugi član metafore ne mora uvijek biti povezan za
istu odrednicu u njezinu prvom dijelu. U Psalmima
je zanimljivo da Jahve može gađati strijelama, što
čine i zli ljudi. Psalam 11 kaže:
Gle bezbožnici već luk napeše, / za tetitvu
strijelu zapeše / da iz potaje ustrijele pravedni-
ka. (11,2)
Psalam 18 nosi istu sliku za Jahvu:
Jahve s neba zagrmje / Svevišnjega glas se ori.
/ Odape strijele i dušmane rasu, / izbaci munje i na
zemlju ih obori. (18,14-15)
Psalam 64 donosi streličarski dvoboj, u kojem
nepravedni stradavaju:
Štiti me od mnoštva opakih, / sakrij od bjesno-
će zlotvora / koji bruse jezike ko mačeve, / otrov-
ne riječi izbacuju kao strijele, / da iz potaje rane
nedužna (…)
No Bog ih ranjava strijelom, / odjednom ih rane
prekriju. / Vlastiti jezik propast im donosi (Ps 64,3-
5); (Ps 64,8-9).
Primjer zamjene biva i metafora s lavom, koja,
kako je već rečeno, učestalo označuje negativne
osobe. U tom je obzoru zanimljiv glagol hāāh
koji označuje čovjeka što s užitkom kontemplira
nad Zakonom Jahvinim, nad onim što danas čuva
i Biblija – primjer je u Ps 1,2. Isti glagol može u
hebrejskom označavati i lava koji predući uživa
nad plijenom. Mudrac je nalik na lava, kako su i
njegovi neprijatelji nalik na lavove, što je nazoč-
no u psalmima 10 i 17. Tako se dvije metafore iz
zbirke psalama potajice sukobljuju i zapravo pletu
međuigru. Ona je pojačana time što i narodi snuju
ludosti (2,1) pa su njihovi snovi, kako smo rekli,
označeni istim glagolom.
Poststrukturalizam rado ističe da se značenja
tekstova ne mogu dokraja definirati jer tekst u sebi
redovito nosi proturječja. Pojava je posebno dje-
latna ako surječju, ili kontekstu, pridamo važnost
kakvu ima sam tekst, ako izbrišemo granice izme-
đu teksta i njegova konteksta i jednostavno proši-
rimo kontekst. Surječje je ovdje suznačenje gla-
247
9. Psalmi
gola hāāh i česta metafora koja lava u biblijskim
tekstovima označuje nečim negativnim. Tako nad
riječju Božjom mudrac uživa kao lav koji prede
nad plijenom, a lav je oznaka i za zle osobe, koje
mrze Boga i njegove zakone. Lav je u Bibliji kat-
kad oznaka i za pravedne. Životinja je oznaka i
za evanđelista Marka, pa i za Krista (Otk 5,5).
Naravno da ovime pomalo prelazimo u igru, a uda-
ljujemo se od ozbiljnosti. Ključna značenja tuma-
čena glagola određena su prije svega samim po-
jedinim mjestom u kojem se javlja, znači užim
surječjem.
Glede zamjene prvoga člana metafore korisno
je spomenuti i primjer iz Psalma 125. Na početku
je pravednik prikazan kao brdo u izravnoj uspo-
redbi. Zatim je Jahve približen brdima: ona okru-
žuju Jeruzalem, a Jahve okružuje svoj narod. Tako
se vjernik, Sion i Jahve stapaju u jednu sliku, koja
ističe povezanost čovjeka, zemlje i Boga:
Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: /
ne pomiče se, ostaje dovijeka. / Bregovi okružuju
Jeruzalem: / Jahve okružuje narod svoj / odsada i
dovijeka. (125,1-2)
9. 21. Višestrukosti naslovljenika
U psalmima su učestale promjene smjera iska-
za, znači naslovljenika, adresata. Kazivač se obraća
Bogu, pa onda svojoj zajednici – ili čini obrnuto,
pa se na početku obraća svojoj zajednici, a onda
Bogu. Primjer prve vrste biva Psalam 131:
O Jahve, ne gordi se srce moje / niti se oči
uznose. / Ne idem za stvarima velikim / ni za ču-
dima što su iznad mene. /…/ U Jahvu se, Izraele,
uzdaj / od sada dovijeka. (Ps 131,1; Ps 131,3)
Primjer druge navedene vrste srećemo u
Psalmu 126:
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, / bilo nam
je kao da snivamo. /…/ Vrati, o Jahve, sužnjeve
naše / ko potoke negepske!
Biblija kao književnost
Kazivač se može u istom psalmu obraćati i raz­
ličitim ljudima, pa u Psalmu 34 čitamo: Do­đite,
djeco, i poslušajte me, / učit ću vas strahu Gospo­
dnjem. / O čovječe, ljubiš li život?
Govor se može s Boga upravljati na one koji su
siromašni i progonjeni, pa ih Bog štiti:
Spasi me, Bože: / vode mi dođoše do grla!
(69,2) /…/ Gledajte, ubogi, i radujte se, / nek vam
oživi srce, svima koji Boga tražite. (69,33)
Govor može biti upravljen najprije svim naro-
dima, koji bi morali slaviti Jahvu, a onda se kazi-
vač obraća samomu Jahvi:
Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, / razglašuj-
te hvalu njegovu! /…/ Iskušavao si nas teško, Bože,
/ iskušavao ognjem kao srebro / (66,8; 66,10).
Promjena se odvija i tako da se kazivač najprije
obraća Bogu, a onda neprijatelju:
Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih /
od zlobna jezika // Kojim zlom da te prokunem, /
zlobni jeziče? / (120,2-3)
Višestruke promjene naslovljenika također sre-
ćemo u psaltiru. U Psalmu 68 imamo kazivačevu
zajednicu, onda vidimo da se kazivač obraća Bogu,
a konačno govori i predmetnomu svijetu:
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! / Poravnajte put
onome koji ide pustinjom
(68,5).
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, /
dok si prolazio pustinjom, / tresla se zemlja, nebo
se rosilo pred Bogom, / Sinaj drhtao pred Bogom,
Bogom Izraelovim (68,8) /…/
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate / na goru
gdje se svidje Bogu prebivati? (68,17)
U Psalmu 96 naslovljenik je najprije sva ze-
mlja, onda su to narodna plemena, zatim kazivač
zaziva nebo i zemlju. Trostruke izmjene čitamo i u
Psalmu 97 te 99. Učestale promjene naslovljenika
bivaju temeljem strukture Psalma 148.
9. 22. Psalam 137
Često navođeni Psalam 137 zanimljiv je po vi-
šestrukoj promjeni naslovljenika, po zvukovnom
248
elementu i po kobnoj nasilnosti koja u njem djelu-
je. Donosimo najprije popis naslovljenika:
1) Neodređeno ili zajednica
Na obali rijeka babilonskih / sjeđasmo i plaka-
smo / sjećajuć se Siona.
2) Neprijatelji, možda i zajednica
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo / u zemlji tu-
đinskoj.
3) Jeruzalem
Nek se osuši desnica moja, / Jeruzaleme, ako
tebe zaboravim!
4) Bog JHVH
Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma.
5) Neprijatelji
Kćeri babilonska, pustošiteljice, / blažen koji ti
vrati milo za drago.
Položaj je dodatno obogaćen upravnim go-
vorom, dakle izrazito razgovornim elementom.
Naime, u trećem se retku tamničari obraćaju pro-
gnanicima: Pjevajte nam pjesmu sionsku! Nadalje,
sinovi zemlje Edoma obraćaju se babilonskim voj-
nicima koji su rušili Jeruzalem: Rušite! / Srušite
ga do temelja!
Sam osnovni kazivač prognanik mijenja svoj ton
od tužbalice, preko teške prisege do nasilnih želja.
Psalam je vrijedan jer ove inačice adresata, što
imaju osam temeljnih pravaca subraćaja, i uz to
barem tri promjene u tonu, nimalo ne štete pro-
točnosti iskaza.
Tumačeni je tekst zahvalan i glede ispita naravi
subjekta. U početku je riječ o množini (sjeđasmo,
plakasmo, kako da pjevamo), a uskoro se izraz
naglašeno individualizira: Neka se osuši desnica
moja. Dapače je osobno stajalište istaknuto tjele-
snim oznakama subjektove ruke koja bi se osušila i
jezika što bi se prilijepio za nepce. Time i njegova
molitva nije samo čin zajednice nego je i indivi-
dualna djelatnost osobnog, egzistencijalnog odnosa
prema Bogu i domu.487 Psalam dobro pokazuje da
487
Usp. Danijel Berković: Kultura srca: »osobno« i
»privatno« religijsko iskustvo i njegov kulturološki
značaj. Riječ je o disertaciji koja je u času predaje

subjekt djeluje i govori na dvjema razinama: nacio-
nalna je muka ujedno pojedinčeva. On govori odan
Bogu, narodu, ali ne bi govorio da nije sam, kao
pojedinac, prožet mukom. »Kakav je odnos između
individualnosti pojedinca i mojega identiteta kao
člana neke grupe?«488 Subjekt Psalma 137 ne po-
stavlja si taj upit, ali je postavljena relacija za njega
bitna, pa je svakako određen svojim nacionalnim
podrijetlom, ali i svojim položajem zarobljenika.
Riječ je o složenom subjektu, koji umije – ili
mora – spojiti osobno i nadosobno. U tekstu je ono
nadosobno nadalje određeno novim složenostima,
naime nacionalnim i nadnaravnim. Jeruzalem je
znak domovine, ali je u gradu i Hram Gospodinov.
Tumačeći lirski subjekt, Weststeijn govori o
razvoju lirskoga sižea koji on oblikuje.489 U spo-
menutu psalmu subjekt prelazi s mi oblika na prvo
lice jednine točno kad mijenja i adresata, pa se pre-
staje obraćati toj zajednici, ili nečemu neodređe-
nomu, a počinje govoriti Jeruzalemu: Nek se osuši
desnica moja, / Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
/ Nek mi se jezik za nepce prilijepi / ako spomen
tvoj smetnem ja ikada / ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje. Weststeijn spominje i na-
čin iskaza koji oblikuje subjekt: u Psalmu 137. pri-
jelaz na prvo lice ne obilježuje samo naglašenija
tjelesnost nego i ulazak nasilnosti. U 5. i 6. retku
ona je upravljena prema samomu kazivaču. Kad se
sila upravi prema onima koji su napali Jeruzalem
i kad u gradaciji poraste, kazivač će opet biti u
množini: za sva zla što si nam ih nanijela. Ovdje
je i adresat promijenjen, riječi su upućene protiv-
nicima.
O bogatim zvukovnim vrijednostima četvrto-
ga i petoga stiha (Kako da pjesmu Gospodinovu
knjige u tisak bila u nastanku. Zahvalan sam autoru što
me je upozorio na ovaj zanimljiv aspekt u psalmima,
a u imenovanu se tekstu može naći uputa za daljnju
literatur u. Relacije prema k njiževnoteorijskom
problemu lirskoga subjekta i primjer iz Psalma 137
postavio sam samostalno.
488
Usp. Culler: 128.
489
Usp. Weststeijn: 95.
249
9. Psalmi
pjevamo u stranoj zemlji? / Ako te zaboravim,
Jeruzaleme, neka mi se osuši desnica) govorili
smo u dijelu o glasovnim igrama u cijeloj Bibliji.
Zanimljivo je da je i posljednji stih s nasilničkim
pozivom vrlo vjerojatno i zvukovno motiviran, pa
je sličan nizu drugih neugodnih parola iz različitih
vremena i prostora. Riječi ’ĕt-‘ōlālăjḵ ’ĕl-hăssālă‘
(djecu o stijenu) očito nose i asonancije i alitera-
cije. Budući da je stijena česta oznaka i za Boga,
vjernici se mogu nadati da Gospodin zločinačke
namjere okreće na dobro. Tumačeva je rečenica
nejaka obrana posljednjega stiha.
Prvi redak iz Psalma 137 uporabio je Eliot u
Pustoj zemlji, a primijenjen je i u vrlo popularnoj
estradnoj pjesmi. Kraj je znatno slabije poznat. No,
korisno je ovu pjesmu poznavati u cjelini jer nje-
zin subjekt, u nizu svojih složenosti i mijena, mno-
go govori čovječanstvu. Za tugom zbog nesreće,
u plaču kraj voda, slijede nova poniženja tlačite-
lja koji traže pjesmu. Subjekt najprije osjeća bol,
onda tu patnju preoblikuje u silu usmjerenu pre-
ma sebi samomu. Na kraju ga sila vodi u nasilje i
želju za osvetom. Žestok zavjet koji kazuje da ne
će zaboraviti svoje svetinje uzrok jezlu nad onima
koji nisu skrivili ništa.
9. 23. Bez
promjene
naslovljenika
Psaltir ima tridesetak psalama bez očite promje-
ne naslovljenika, pa prevlast psalama s promjenom
adresata biva znatnom. Promjene adresata nisam
našao u ovim psalmima: 1, 5, 8, 11, 15, 17, 30, 37,
38, 44, 51, 53, 54, 55, 59, 61, 63, 65, 70, 71, 79,
83, 84, 86, 88, 90, 101, 105, 111, 112, 133, 117,
136, 139, 141, 143, 150.
Promjene nema u izrazito mudrosnim psalmi-
ma (111, 112, 123) te u nekim psalmima s nagla-
šenom Božjom slavom, s doksologijom (117, 136).
Biblija kao književnost
9. 24. Promjene usredotočenosti
Biblijske pjesme obilježuje i promjena usre-
dotočenosti. Na početku kazivač govori Jahvi i na
njega je posve koncentriran. Ubrzo se usredotočuje
na opis stanja u kojem se nalazi:
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti /…/
Dušmani me bijesno opkoljuju, / bešćutno srce za-
tvaraju / i ustima zbore naduto. / Koraci njini sad
me okružuju, / smjeraju da me na zemlju obore; /
slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara / i laviću
što vreba u potaji (17,6-12).
Rečeno je naravno izraz slijeda govora u tužba-
licama: najprije zaziv, a onda opis nevolja.
9. 25. Višestrukosti kazivača,
razgovornost
Pravi razgovor s upitima i upravnim govorom
nije čest u biblijskoj zbirci psalama. Srećemo pri-
mjer s prvim dijelom razgovora u upravnom govo-
ru, a odgovor slijedi u neizravnu obliku i u iskazu
kazivača koji se obraća Jahvi, a ne onima koji ga
optužuju.
Jer govore o meni moji dušmani, / i koji me
vrebaju, složno se svjetuju: /
»Bog ga je napustio; / progonite ga i uhvatite,
/ jer nema tko da ga spasi.«
O Bože, ne stoj daleko od mene, / Bože moj,
pohitaj mi u pomoć (71,10-12).
Nepravednima je dana riječ i u Psalmu 94, već
smo tumačili i Psalam 137. Zainteresirane upuću-
jemo i na 53,1; 83,5.
Upravni govor dan je i pravedniku, a nakon
nj­­e­govih riječi opet imamo tumačenje koje nije u
upravnom govoru, nije ni odgovor onoga komu se
upravni govor obraća. Riječ je o odgovoru samo-
mu čitatelju, ili slušatelju.
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, / što po-
čivaš u sjeni Svemogućega, / reci Jahvi: »Zaklone
moj! Utvrdo moja! / Bože moj u koga se uzdam!«
250
Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, / od
kuge pogubne. (91,1-2)
Sam Bog također može dobiti riječ u smislu
upravnoga govora:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, / kao u
dan Mase u pustinji / gdje me iskušavahu oci vaši
/ premda vidješe djela moja.« (Ps 95,8-9)
Jahve govori i na drugim mjestima, spomenut
ćemo 60,8 i 81,7.
Navest ću još neke primjere razgovornosti, koja
redovito služi u moralizatorske svrhe.
Tko će izreć djela moći Jahvine, / tko li mu
iskazat sve pohvale? /
Blaženi što drže naredbe njegove / i čine pravo
u svako doba (106,2-3)
Što ti je, more, da uzmičeš? / Jordane, zašto
natrag okrećeš?
Bregovi, zašto skačete poput ovnova, / i vi, bre-
žuljci, poput jaganjaca?
Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, / pred
licem Boga Jakovljeva.
(114,5-7)
Zašto da govore pogani: / »Ta gdje je Bog nji-
hov?« / Naš je Bog na nebesima, / sve što mu se
svidi to učini. (115,2-3)
9. 26. Okrutnosti
Okrutnosti iz psalama mogle bi se tumačiti i u
obzoru prije razlaganih višestrukosti. U surječju
blagih iskaza odanosti kakav je Psalam 23, Jahve je
pastir moj, i odmjerene lamentacije iz Psalma 90,
kao težak kontrast djeluje niz iznenadnih grubosti
iz psaltira. Izrazi nas podsjećaju na to da je Biblija
knjiga koja je nastala u vremenu drukčijem no što
je današnje – ali isto tako govore o stvarnosti i na-
silnosti kako ondašnjega, tako i današnjega života.
Način prijenosa poruka u starozavjetno doba
razlikovao se znatno od današnjih mogućnosti.
Pritom ne mislim samo na tehnički napredak nego

i na temeljne načine prijenosa i čuvanja obavijes-
ti. U XX. stoljeću počinjeni su zločini u odnosima
među narodima i stališima, ali o tom nisu pisane
vrijedne pjesme. Takve su zločine planirali filo-
zofi, ili tobožnji filozofi, služeći se metaforičnim
izrazima o diktaturi proletarijata i životnom pro-
storu. Njihove su tekstove ipak u nekim krugovima
smatrali svetim spisima – njima se u tim krugovi-
ma dokraja ili barem presudno vjerovalo. Planovi
o zločinima na nižim razinama ostali su zabilježeni
u kakvim građevinskim dopusnicama, podrobnim
nacrtima za oružja koja mogu uništiti živu i neži-
vu silu i planovima za ustroj vojnih postrojbi. U
starozavjetno doba nije bilo specijalizacije kakva
vlada u XX. i XXI. stoljeću. Izrazi mržnje jasno i
nedvojbeno ulaze u tekstove koje danas u cjelini
možemo promatrati i kao književnost. Psalmi nisu
ostali imuni na to. Iznijet ću nekoliko primjera,
kako bih pokazao što sve Biblija u sebi nosi – i
koja je pozadina vapaja za pravdom i opraštanjem,
kojima Knjiga također obiluje.
Radostan će biti pravednik kad ugleda odmaz-
du, / noge će prati u krvi zlotvora (58,12).
Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, / do-
vest ću ih iz dubine mora / da okupaš nogu u krvi,
/ da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.«
(68,23)
Djeca njegova nek postanu siročad, / a njegova
žena udovica (109, 9).
da nije Jahve za nas bio: / kad se ljudi digoše
proti nama / žive bi nas progutali. (124, 3)
On Egiptu pobi prvorođence, / ljude i stoku po-
djednako (135, 8)
Kćeri babilonska, pustošiteljice, / blažen koji ti
vrati milo za drago / za sva zla što si nam ih nani-
jela! / Blažen koji zgrabi i smrska / o stijenu tvo-
ju dojenčad.
(137,8-9)
Kanibalizam, izjednačenost čovjeka sa životi-
njom, uopće odsutnost bilo kakve milosti, upravo
su elementi protiv kojih je usmjerena cjelina bi-
blijske poruke. Ali, da bi se neprijatelj pokazao,
251
9. Psalmi
on u knjigu mora ući. Sotona je također dobio svo-
je mjesto u Bibliji, nije dakle iz nje isključen sto-
ga što je po ovoj misli Bogu i čovjeku neprijatelj.
Namjere Duha Svetoga koji je po kršćanstvu na-
dahnuo knjigu i namjere samih zapisivača tekstova
nisu morale biti jednakima.
S druge strane, Psalam 137 dobro pokazuje na-
rav Staroga zavjeta: krvava i blatna ruka nosi nam
biser milosti i nije uvijek lako razlikovati sjaj od
tame. Već smo rekli: Biblija nije u svakom svojem
djeliću brušeni dijamant, ona je rudnik, u kojem se
blago nalazi, proučava i pomno klasificira.
9. 27. Psalmi i Novi zavjet
Psalmi su često navođeni u Novom zavjetu, a
najviše se rabi Psalam 110. Kraljevsko dostojan-
stvo i vječno svećenstvo prerogativi su Mesijini,
pa se psalam primjenjuje na Krista.490 Za kršća-
ne su u psalmima bitna mjesta o Kristovu životu.
Iznijet ćemo neke primjere – prvi je navod uvijek
iz psaltira.
Jer anđelima svojim zapovjedi / da te čuvaju na
svim putovima tvojim. / Na rukama će te nositi /
da se ne spotakneš o kamen (91,11).
Sotona je dobro upoznat sa Svetim pismom.
Dok kuša Krista u pustinji, poziva se na psalme.
Vodi Gospodina na vrh Hrama i navodi ga da se
sam strmoglavi: Ako si zaista Sin Božji, baci se
dolje, jer je pisano ’Naredit će svojim anđelima za
tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom
udario o kamen'. Krist mu odgovara istom mje-
rom, ali navodom iz Ponovljenoga zakona: Ne ku-
šaj Gospodara, Boga svojega (Mt 4,5-7).
Sotona rabi stih iz Biblije uzimajući ga iz staro-
ga surječja i stavljajući ga u novo okružje. Svi koji
navode Bibliju mijenjaju surječje i aktualiziraju
vječnu poruku. Međutim je bitan konačan učinak:
490
Usp. Tomić: 1201 (ZGB: 1201).
Biblija kao književnost
Sotona to čini kako bi naveo na grijeh. Nadalje,
ono što je izvorno mišljeno kao iskaz Božje odano-
sti, Sotona pretvara u iskaz tobožnje Božje zaštite
od svake patnje. Tako čini dvostruk grijeh.
Kamen što ga odbaciše graditelji, / postade ka-
men zaglavni (118,22).
Krist tumači farizejima i glavarima svećenič-
kim svoju ulogu u povijesti spasenja, pa im kaže
da će ga kao ključnu osobu sve povijesti prihvatiti
drugi, a ne oni koji ga ne mogu razumjeti. Pritom
opet govori u prenesenom značenju, služeći se
psalmom.
Kamen koji odbaciše graditelji postade ugao-
nim kamenom; to je djelo Gospodnje, ono je div-
no u našim očima.
Tako će vam se – velim – oduzeti kraljevstvo
Božje i dat će se narodu koji rađa njegovim rodom.
(Mt 21,42-43)
Haljine moje dijele među sobom / i kocku ba-
caju za odjeću moju. (22,19)
Matej govori da su vojnici koji su razapeli Isusa
nakon toga među sobom razdijelili njegove haljine
(Mt 27,35). Ovakva je okrutnost čudna, a siromaš-
tvo tijela i duha izgleda nenaravnim. Poznavatelji
Svetoga pisma kazat će da se to tako opisalo kako
bi se tekst evanđelja uskladio s tekstom psalama.
Vjernik će kazati da se sve dogodilo upravo tako
da bi se ispunile riječi Pisma, ali prije svega Božja
volja.
U mojoj me žeđi octom napojiše (69,22).
Evanđelje po Mateju opisuje časove Kristova
ovozemaljskoga života pred smrt. Djelo govori i
o tome da je neki od nazočnih otrčao po spužvu,
UPITI I ZADATCI
1. Što znači riječ ψσαλμοί (psalmoí), a što riječ thllm?
2. Komu židovska tradicija pripisuje psalme?
3. Psalmi i tri obilježja lirike prema teorijama iz XX. st.
4. Kako završava svaka od pet knjiga psalama?
252
natopio ju octom i dao Kristu piti, što je on od-
bio. (Mt 27, 48) Ocat može biti suprotnost vinu iz
euharistije koju je Gospodin ustanovio prethod-
noga dana.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
(22,2)
Od šestoga do devetoga sata, po današnjem ra-
čunanju vremena od podneva do tri, nastala je tama
po svoj zemlji. Oko devetoga sata Krist je glasno
povikao: Eli, eli, lama sabakhtani, što znači Bože
moj, Bože moj, zašto si me ostavio (Mt 27,45).
Krist je po židovskom običaju kazivao psalme kad
mu je bilo teško. Ipak, riječi su pogibeljne za nadu.
Gledamo li ih izvan surječja, pokazuju samo jed-
no: poraz. Stariji svećenici rekli bi da Krist ovdje
govori iz svoje ljudske naravi. Poznavajući cijeli
psalam, može se zaključiti da je Krist rekao prve
riječi, ali je podrazumijevao i one pred kraj psal-
ma upućene siromasima: Siromasi će jesti i nasitit
će se, / hvalit će Jahvu koji traže njega: / nek živi
srce vaše dovijeka.
Dojmljiv je i sam kraj Psalma 22: I moja će
duša za njega živjeti, / njemu će služiti potom-
stvo moje.
U tvoje ruke duh svoj predajem: (31,6).
Luka je najracionalniji među evanđelistima.
Blag je, želi dati nadu i pokazati da sve što se zbilo
i nije tako strašno. Postavlja najmanje teških upita,
tumači dramu kalvarije kao djelo sa sretnim krajem
– prije no što je drama i završila. Stoga upravo on
zna da je Krist na kraju izrekao i rečenice nade:
Tada Isus viknu jakim glasom: »Oče, u ruke tvoje
predajem duh svoj.« (Lk 23, 46)
5. Protumačite dva dijela hvalospjeva.
6. Navedite dijelove ustroja tužbalica.
7. Što redovito nalazimo u središtu zahvalnica?
8. Navedite dvije vrste psalama koje nisu spomenute u
prethodnim upitima. (V)

9. Odredite figuru: Hvalite Jahvu svi puci / slavite ga svi
narodi. (117,1)
10. Odredite figuru: Jahve pridiže ponizne / Ohole do ze-
mlje snizuje. (147,6)
11. Tko je proučavao psalme i paralelizme u njima?
12. Navedite i oprimjerite jednu od vrsta paralelizma koju
tumači autor iz prethodnoga upita. (V)
13. Iz kojih područja života dolaze najčešće psalamske me-
tafore?
14. Navedite barem dvije česte metafore za Boga u psal-
mima.
15. Kojom se metaforom bilja u Psalmu 1 označuje pra-
vednik, a kojom nepravednik?
16. Kojim se metaforama najčešće označuju nepravedni u
psalmima?
17. Povežite dekonstrukciju, metafore s lavovima i glagol
hāāh iz Psalma 1.
18. Protumačite i oprimjerite višestruke naslovljenike u
psalmima. (V)
19. Protumačite i oprimjerite višestruke kazivače u psalmi-
ma. (V)
20. Protumačite naslovljenike i kazivače u Psalmu 137.
21. Protumačite mijene subjekta u Psalmu 137., osvrnite se
na Weststeijna i Cullera.
22. Povežite jedan iskaz iz psalama i događaje iz Kristova
života.
23. Navedite na hebrejskom: jer Bog je dobar, ili vječna je
ljubav njegova, ili jedno i drugo. (V)
LITERATURA
1. The Interlinear Hebrew-English Old Testament, John R.
Kohlenberger III., Zondervan Publishing House, Grand
Rapids Michigan, 1987., (NIVIHEOT)
2. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1990.
(JR)
3. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
2001.
253
9. Psalmi
4. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
5. Alter, Robert: Psalms , u: The Literary Guide to
the Bible , uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
6. Berković, Danijel: Kultura srca u biblijskim Psalmima
– »osobno« i »privatno« religijsko iskustvo i njegov
kulturološki značaj, neobjavljeni tekst disertacije,
Zagreb, 2015.
7. Culler, Jonathan: Književna teorija. Vrlo kratak uvod,
AGM, Zagreb 2001.
8. Deissler, Alfons: Psalmi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
2009.
9. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary , Doubleday, New York, 1992. (ABD)
(Psalms, Book of; Parallelism)
10. Frye, Northrop: Anatomy of Criticism , Penguin,
London 1990. (prvo izdanje 1957.)
11. Kugel, James: The Bible as it Was, The Belknap
Press of Harvard, University Press, Cambridge
Massachusetts; London England, 2000.
12. Limburg, James: Psalms, Book of : u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary 5,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
13. Staiger, Emil: Grundbegriffe der Poetik, Atlantis Verlag
Zürich, 1946.
14. Tomić, Celestin: Uvodi i napomene, u: Biblija, Stari i
Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984.
15. Tomić, Celestin: Psalmi. Kratki uvod i tumač. Novo,
prepravljeno izdanje, Provincijalat franjevaca konven-
tualaca, Zagreb, 1986.
16. Weststeijn, W. G., »Lirski subjekt«, prev. J. Užarević,
u: Pojmovnik ruske književne avangarde 6, ur. A.
Flaker i D. Ugrešić, Zagreb, 1989., str. 95–118.
Biblija kao književnost
10. MUDROSNE KNJIGE
10. 1. Problemi klasifikacije
Mudrosnoj književnosti Staroga zavjeta u
užem smislu zapravo pripadaju Job, Mudre izreke,
Propovjednik, Knjiga mudrosti i Sirah. Lirizmom
prožete psalme i posebno erotiziranu Pjesmu nad
pjesmama nije lako svrstati ni u koji dio Staroga
zavjeta – ali se ova djela po običaju također ubraja-
ju među Mudrosne knjige. Tumači znaju istaknuti
da su psalmi i Pjesma nad pjesmama neprikladno
povezani s djelima koja čine ovu zbirku.491 Pregled
datacije i sadržaja svih knjiga iz mudrosne skupine
pružit će podatke i o Pjesmi nad pjesmama. Psalme
sam u svojoj knjizi zasebno tumačio, kako to ko-
mentatori redovito čine.
Objašnjavajući Joba, Mudre izreke, Propo­
vjednika, Knjigu mudrosti i Siraha, potrebno je
reći da su prve tri knjige kanonske, a posljednje
dvije deuterokanonske.492 Prva su tri nabrojena na-
slova starija po nastanku, pesimističnija po staja-
lištu i otvorenija po težini upita koje postavljaju.
Kako su psalmi atribuirani kralju Davidu, tako
je mudrosna književnost pripisivana kralju Salo­
monu. Znanstvenici ne niječu povezanost nekih
izreka s ovim vladarom, kojemu mudrost hvali i
Prva knjiga Kraljeva. Podsjetit ćemo opet da se
JHVH u Gibeonu javio Salomonu u snu i pitao ga
što želi da mu bude dano. Salomon je rekao: Podaj
svome sluzi pronicavo srce, da može suditi tvoje-
mu narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mo-
491
Usp. JR: 749.
492
Riječ je grčkoga podrijetla i znači »drugi kanon«. Prvi
ju rabi teolog Sixtus iz Siene opisujući 1566. knjige
kojima je pripadnost Bibliji bila propitivana. Ove knjige
nalazimo u Jeronimovoj Vulgati, ali su izdvojene.
Deuterokanonskih knjiga nema u hebrejskoj Bibliji ni
u protestantskim Biblijama. Tridentski koncil (1545. –
1563.) službeno ih je uvrstio u popis biblijskih knjiga,
pa su ravnopravne drugim knjigama iz rimokatoličkih
Biblija.
254
gao upravljati tvojim narodom koji je tako velik. (1
Kr 3,9) Korisno je reći da je u starih Hebreja srce
sjedište razumskih djelatnosti.
Kako je već rečeno, pripovijest što svjedoči o
Salomonovoj mudrosti govori o dvjema bludnica-
ma koje su se natjecale za dijete. Živjele su zajed-
no u istoj kući i rodile sinove u kratkom razmaku
od triju dana. Jedna je od njih legla na svoje dije-
te i ono je umrlo. Obje su tvrdile da je živo dije-
te njihovo i da je ona druga svoje izgubila. Kralj
je naizgled odlučio dijete raspoloviti i dati svakoj
ženi polovicu. Sina je dobila žena koja je rekla Ah,
gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga ne-
mojte ubijati! (1Kr 3,16-28)
10. 2. Opća
obilježja starije
mudrosne književnosti
10. 2. 1. Razlike
u odnosu prema
drugim biblijskim knjigama
Tri starije mudrosne knjige – Job, Mudre izre-
ke i Propovjednik – odvajaju se samim predme-
tom na koje su usredotočene od ostaloga dijela
Staroga zavjeta.
a) Mudraci nisu pokazivali osobit interes za obre-
de. U Mudrim izrekama čitamo samo jednu
uputu koja je bliska obredu, onu u dijelu 3,9-10.
Knjiga inače ima 31 poglavlje. Nalazimo među-
tim izreku koja ritualima suprotstavlja praved-
nost, pa time i ohrabruje poštenje, a ne obre-
de: Da se provodi pravda i čini pravo, / dra-
že je Jahvi nego žrtva. (Izr 21,3) Propovjednik
svjetuje da se obredi obavljaju s punom svije-

šću (Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake
svoje. Priđi da mogneš čuti – žrtva je valjanija
nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine
zlo (4,17). Nekoliko drugih napomena komen-
tatori drže naknadno umetnutima.493 U Jobu su
upute na obrede stavljene na početak i kraj, one
ovdje nisu bitan interes pisca.
b) U ovim trima knjigama nema ni domoljubnoga
žara ni prizvuka odbojnosti prema drugim naro-
dima. Nema poziva u smislu Čuj, Izraele (Pnz
6,4) ili Izaijina O narode moj, vladaoci te tvoji
zavode (Iz 3,12). Jobova zemlja Uz vjerojatno
je Edom, iako tumači mjesto teških događaja
smještaju i u Aram, današnju Siriju.494
c) Mlađe mudrosne knjige, Sirah poglavito, do-
nose dijelove s povijesnim opisima. Ovakvih
dijelova nema u Jobu, Mudrim izrekama i
Propovjedniku. Knjige su usredotočene na po-
jedinca i njegov život, a ne na cijeli narod; više
ih zanima ono što je tu i sada, a manje ono što
će biti ili je bilo.
d) Knjige naglašenije propituju razloge Božje dje-
latnosti. Ključan je naravno Jobov upit: Zašto
trpim kad sam pravedan, a Bog je svemoguć i
dobar?
Bilo je ovakvih izjava ili upita i prije, ali su oni
pruženi na drukčiji način. Svakako valja ista-
knuti Abrahamove riječi iz razgovora s JHVH
oko usuda pravednika u Sodomi: Daleko to bilo
od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako
da i nevini i krivi prođu jednako (Post 18,25).
Prorok Ilija izjavljuje: Revnovao sam gorlji-
vo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sino-
vi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje
žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao
sam sam, a oni traže da i meni uzmu život (1
Kr 19,10). Na Svesilnoga se žali i Naomi kad
se praznih ruku vraća u svoj rodni Betlehem –
na kraju ipak zadobiva unuka i obitelj.
493
Usp. Gabel, Wheeler, York: 133.
494
Podrobnije o zemlji Uz piše Knauf: 770; (ABD VI:
770).
255
10. Mudrosne knjige
Job postavlja upite Bogu kojega drži jedinim
i svemogućim i, ako on nema odgovora, onda
cijeli svijet kao da gubi smisao, pa se i cijeli
sustav raspada u tragediji. Posebno je s upiti-
ma o Božjem sustavu kazne i nagrade znako-
vit Habakuk, o čemu opširnije govori dio ove
knjige posvećen prorocima.
10. 2. 2. Strani izvori
U poglavlju o utjecaju starijih zapisa blisko-
istočnih naroda na Bibliju spomenute su egipat-
ske instrukcije zvane sebayit. Napisane su u obli-
ku mudrih izreka koje otac pruža sinu. Slične su
i upute koje sumerski kralj Šuruppak daje sinu
Ziusudri.
Pisar Amenope živio je u doba 19. dinasti-
je u Egiptu, znači između 1290. i 1190. pr. Kr.
Amenopeove upute pokazuju izravne sličnosti s
Mudrim izrekama 22,11 – 23,17. Većina bibliča-
ra danas misli da su egipatske izreke bile izvor.
Donosimo primjer:
Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah, /
i ne gazi ubogoga na sudu (Mudr 22,22).
Čuvaj se da ne orobiš siromaha i ne tlačiš mu-
čenoga (Amenope, drugo poglavlje).495
Mudre izreke sadržavaju i riječi Agura, koji je
bio sin Jakeov (30,1-14) te riječi Lemuelove, kra-
lja iz Mase, koje ga je učila majka njegova (31,1-
2). Masa je pleme iz sjeverne Arabije koje prema
Postanku potječe od Jišmaela (Post 25, 14).
Glede knjige o pravednu mučeniku Jobu, izvori
navode tri egipatska teksta koji su u nekim pojedi-
nostima sukladni mučeniku iz Biblije. Redovito se
spominju još dva babilonska te po jedan sumerski i
akadski izvor. O ovim spisima više ćemo govoriti
tumačeći samoga Joba.
495
Crenshaw: 516 (ABD 5: 516); nalazivo i u sljedećem
izvoru: http://en.wikipedia.org/wiki/Instruction_of_
Amenemope uvid: 27. travnja 2010. Beware of robbing
the poor, and oppressing the afflicted.
Biblija kao književnost
10. 2. 3. Hebrejski izvori
Prvi je izvor materijala za mudrosne knjige ži-
vot obitelji ili klana.496 Kratkim rečenicama, koje
su često sadržavale glasovne podudarnosti, rodi-
telji su poučavali djecu. Dokaza imamo u samim
knjigama:
Poslušaj sine moj, pouku oca svoga / i ne od-
bacuj naputka svoje majke / Jer će ti biti ljupki vi-
jenac na glavi / i ogrlica oko tvoga vrata. (Izr 1,8)
Slušajte, djeco, pouku očevu / i pazite kako bi-
ste spoznali / mudrost, / jer dobar vam nauk da-
jem. (Izr 4,1-2)
Sinovska oznaka za učenika ostala je i u ško-
lama, koje su mudraci jamačno vodili, kako bi to
mogao svjedočiti Ben Sirah:
Priđite k meni, vi nepoučeni / u mojoj školi sje-
dite / Zašto da u tom oskudijevate, / i da vam duše
toliko žeđaju? (Sir 51,24)
Mudrosna književnost u Egiptu bila je poveza-
na s kraljevskim pisarskim školama, pa je tako mo-
glo biti i u Izraelu u doba kad je imao kraljeve.497
O posebnomu stališu mudraca, učitelja, dvorskih
savjetnika i službenika određene dokaze nalazimo
u samim biblijskim tekstovima. Ben Sirahova tvrd-
nja, prije navedena, mogla bi biti navještaj, ali je
on nedostatan kao jasan dokaz i ne može poslužiti
za utemeljenu širu razradu. Slično možemo kazati
za Propovjednika koji, također pri kraju svoje knji-
ge, govori da je on sam bio mudar, ali je i narod
učio mudrosti (Prop 12,9). Riječi mogu značiti da
je propovjednik jednostavno govorio ljudima, za-
tim da je pisani materijal kolao među onima koji
su znali čitati, ali i to da je postojala ustanova – za
ovo posljednje nema dokaza.
Roger Norman Whybray niječe da je u sta-
rom Izraelu postojao stališ koji bi svojim položa-
jem omogućio nastanak mudrosne književnosti.498
Suprotno tomu, Wheeler, York i Gabel temelje
svoje tumačenje većega dijela mudrosne književ-
496
JR: 751.
497
Usp. Murphy: 921 (ABD 6: 921).
498
Usp. Murphy: 921 (ABD 6: 921).
256
nosti upravo na pretpostavci obrazovana i donekle
slobodoumnijega kruga pisara i savjetnika koji je
bio blizak dvoru.499 Za takvu pretpostavku oni na-
vode dokaze iz riječi osoba koje su se tomu stališu
suprotstavljale. Prije svega valja navesti proroka
Jeremiju: I rekoše: »Hajdemo da se urotimo pro-
tiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona,
mudrome savjeta, ni proroku besjede.« (Jr 18,18)
Uz proročke i svećeničke stališe, ili barem sku-
pine ljudi, djeluju znači i mudraci ili savjetnici –
koji bi time tvorili društvenu pozadinu mudrosne
književnosti. Sitz im Leben za ove tekstove čini-
li bi savjetnici oko dvora koji imaju školu što uči
mlade. Po tome bi imali i školu pisanja, što potiče,
proizvodi, čita i promiče štivo koje nije ni proroč-
ko ni svećeničko. Kako je navedeno, nema kon-
kretnih dokaza ovim postavkama, ali se one mogu
izvesti. Evo i riječi proroka Ezekiela, iz doba iz-
gnanstva u Babilon: Dolazit će nevolja za nevo-
ljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se vi-
đenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona
ni u starješina savjeta. (Ez 7,26)
Znamo da je kralj David imao ljetopisca, bio je
to Jehošafat, sin Ahiludov (u ZGB: Jošafat 2 Sam
8,16); državni pisar bio mu je Seraja (2 Sam 8,15).
Ne zna se kako su se ovi službenici školovali.
10. 3. Job 500
10. 3. 1. Uvodni podatci
Knjiga je mogla poprimiti današnji oblik
oko VI. st. pr. Kr., možda na početku petoga.501
499
Gabel, Wheeler, York: 130.
500
Re ce n ze nt k njige t o č no je n ap ome nuo d a je
interpretacija Knjige o Jobu, i poglavito problema
zla, opširna. Riječ je naravno o autorovu interesu, no
književne umjetnine temeljene i na motivima iz Joba
imaju važno mjesto u povijesti književnosti te stoga i
biblijsko djelo može biti zanimljivo čitatelju s ponajprije
književnim interesima.
501
Usp. JR: 755 za V. st. pr. Kr.; Crenshaw, o Jobu: 863
(ABD 3: 863) za VI.

Naracija i dijalozi govore o pravednu čovjeku Jobu
koji mora trpjeti i tako dokazati da nije pobožan
samo stoga što od toga ima koristi. Budući da ne
vidi nagradu ili kaznu na drugom svijetu, knjiga
ostaje bez konačna odgovora na upit o tome za-
što pravednik trpi. Time pojačava interese čitatelja
koji ne vole gotove i nedvojbene zaključke. Uvod u
knjigu s razgovorom JHVH i Satane502 rabi Goethe
u Faustu, a niz jobovskih misli čujemo u govoru
Dostojevskijeva Ivana Karamazova.
10. 3. 2. Datacija
Knjiga rabi određeni član uz ime Satan, pa či-
tamo hăśśāṭān. Ovo jezično obilježje upućuje na
doba prije nastanka Ljetopisa i usporednost sa
Zaharijom, pa bismo mogli biti negdje oko 520.
godine pr. Kr. Nomenklatura vlasti koja spominje
kraljeve, savjetnike i kneževe (3,14) također upu-
ćuje na perzijsko doba, znači nakon Kirova edik-
ta 538. pr. Kr.
Kad je babilonski kralj Nabodinus osvo-
jio Temu,503 razbojničke su skupine mogle oteti
Jobovo imanje i prisiliti ga da plati otkupninu za
svoj život. Događaj se mogao zbiti između 552.
i 542. pr. Kr.504 i time biti zabilježen nakon toga
doba. Kaldejci su spomenuti u rečenici 1,17, no
pretpostavka o upravo navedenim godinama nije
dokazana.
502
Hrvatska je riječ za demonskoga poglavara zla Sotona.
Oblik Satan ili Satana, blizak izvorniku, ovdje rabimo
za lik iz knjige koju tumačimo. Izraz u ZGB biva
Satana.
503
Tema ili Tayma – oaza u sjeverozapadnom dijelu
današnje Saudijske Arabije, oko 400 km sjeverno
od Medine. Bila je naseljena još u brončano doba; u
sedmom stoljeću protiv nje prorokuje Jeremija (25,23)
što govori da je grad bio važan i vjerojatno imućan.
Ba­bilonski kralj Nabodinus povukao se 539. u Temu i
prepustio kraljevstvo svojemu sinu.
504
Usp. Crenschaw o Jobu: 863 (ABD 3: 863).
257
10. Mudrosne knjige
Sama knjiga smješta Joba u davno vrijeme pa-
trijarha, pa je i Jobovo bogatstvo prikazano u obli-
ku mnoštva stoke te sinova i kćeri.
10. 3. 3. Sličnosti u Bibliji
Job opaža da zli napreduju, dobri trpe, a na
kraju svi umiru. Slične misli čujemu u Psalmu 73.
Kazivač na početku govori da je umalo posrnuo
jer zločincima zavidjeh / motreći sreću grešnika.
// Nikakvu patnju ne snose, / pretilo je tijelo nji-
hovo. / Ne žive u mukama smrtnika, / ljudske ih
nevolje ne tuku /.
Tamne tonove dvojbe možemo čuti i u Psalmu
49 koji, ističući prolaznost bogatstva, neizravno
govori da je ista kob pravednima i nepravednima:
Jer i mudri umiru / pogiba i luđak i bezumnik.
Jobova tužaljka, posebno u dijelu 29 – 31, ima
sličnosti s dijelovima proroka Jeremije, koji žali
nad propašću Jeruzalema: Smrt se ušulja kroz pro-
zore naše, / uđe u dvore naše / djecu pokosi na-
sred ulice, / mladiće nasred trgova. / I mrtva tje-
lesa leže/ kao gnoj na oranicama, / kao snoplje za
žeteocem, / a nikoga da ih skupi. / (Jr 9, 20-21)
Jobove misli o tome da pravedni i nepraved-
ni jednako stradavaju i umiru imaju sličnosti i s
Propovjednikom.
Na teške Jobove upite o smislu muke, neizrav-
no pokušavaju odgovoriti Mudre izreke:
Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene, / i ne-
moj da ti omrzne njegov ukor. / Jer koga Jahve lju-
bi, onoga i kori / kao otac sina koga voli. (Izr 3,11)
Moguće je opet navesti i inače mnogo rabljenu
i citiranu rečenicu koju Josip kazuje braći dok im
oprašta za počinjeno zlo: Osim toga, iako ste vi na-
mjeravali meni nahuditi, Bog je bio ono okrenuo
na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi
život velikomu narodu (Post 50,20). Pučki rečeno:
svako zlo za neko dobro. Po tomu, ono što se či-
nilo da je zlo, u široj perspektivi i nije bilo tako.
Biblija kao književnost
10. 3. 4. Strani izvori
Već smo govorili da Knjiga o Jobu nalazi slič-
nosti, a vjerojatno i izvore, u tekstovima drugih na-
roda Bliskoga istoka.505 Nepravdama koje na ovom
svijetu udaraju nekriva pojedinca bave se egipatski
Ipuwerovi upozori, zatim Učeni seljak te Rasprava
između čovjeka i njegove duše – zapravo njego-
ve Ba, dijela duše koji je blizak osobnosti. Teško
je odrediti doba nastanka ovih tekstova – već je
rečeno za Ipuwerove upozore da bi to moglo biti
doba nakon 2181. pr. Kr. i kraja Šeste dinastije.
Znakoviti su dijelovi iz ovoga teksta: Gdje je on
danas? Je li spava? (…) Pustio si da se nesreća do-
godi na zemlji, i borbena buka.506 Vidjeli smo da
su same riječi intertekstualno nazočne i u zazivima
proroka Ilije iz Prve knjige Kraljeva.
Mezopotamski spisi također poznaju tekstove
o nepravednoj muci. Tekst Čovjek i njegov Bog
pripada sumerskoj kulturi i drugom tisućljeću pr.
Kr. te govori o ispovijedi pojedinca bogovima, ali
na kraju pojedinac priznaje svoju krivnju.
Babilonska teodiceja507 napisana je oko 1100.
pr. Kr., u obliku pjesme od 27 kitica, s po 11 stiho-
505
Crenshaw: 864 (ABD 3: 864).
506
Crenshaw: 864 (ABD 3: 864).
507
Djelo je dobilo to ime u novije vrijeme. Prema
Enciklopedijskom teološkom rječniku, teodiceja
»označuje onu granu filozofske teologije koja nastoji
pokazati ›Božju pravednost‹ – što izraz teodiceja (grč.
theós + díke) etimološki i znači – unatoč prisutnosti
zla u svijetu i povijesti« (str. 1145).
Riječ je skovao Leibnitz 1710. u djelu Essais de
Théodicée sur la bonte de Dieu, la liberté de l’ homme
et l’originé du mal. Filozof dokazuje da nazočnost zla
u svijetu nije u sukobu s Božjom dobrotom. Knjiga
je odgovor na tvrdnje što ih je bio iznio skeptik
Pierre Bayle (1647. – 1706.) koji je nijekao dobrotu i
svemogućnost Božju zbog čovjekovih muka tijekom
zemaljskoga života u enciklopedijski pisanoj knjizi
Dictionnaire historique et critique.
Katolička crkva ovako tumači problem: »Božje
pripuštanje fizičkog i moralnog zla tajna je koju Bog
osvjetljuje u svom sinu Isusu Kristu koji je umro i
uskrsnuo da pobijedi zlo. Vjera nam daje sigurnost da
Bog ne bi dopustio zlo kad iz toga zla ne bi izvukao
258
va. Donosi razgovor patnika koji optužuje božan-
stvo zbog teških zala što mu se zbivaju i pobožna
čovjeka koji ističe da su božanski planovi ljudi-
ma nedostupni; tekst na kraju spominje i pastira
Šamaša koji vodi narode poput boga.508
Hvalit ću Gospodara Mudrosti, ili Ludlul bel
nemeqi pripada akadskoj kulturi i također govori
o čovjeku koji trpi ‒ Šubši-mešre-Šakanu (engl.
Shubshi-meshre-Shakkan), a bog kojemu se ko-
načno klanja biva Marduk. Tekst ima 480 stihova
i mogao je nastati potkraj drugoga tisućljeća pr.
Kr. Kazivač hvali Gospodara mudrosti, kojemu je
srce milosrdno. Govornik međutim uspoređuje pri-
jašnje dobro u kojem je živio i sadašnje muke pa
zaključuje i to da bi bogovi mogli imati drukčiji
vrijednosni sustav od onoga koji su napravili ljudi.
Tko će znati volju bogova na nebu? Tko će shvatiti
planove podzemnih bogova? Gdje su ljudi naučili
putove Božje?509
Mezopotamski tekstovi, kako ističe Carol
Newsom, redovito govore da čovjek ipak grije-
ši protiv bogova te da stoga s pravom trpi njihov
gnjev.510 Ovdje nema posve pravedna čovjeka.
dobro, putovima koje ćemo u potpunosti znati tek u
vječnom životu« (Katekizam: 97). U kršćanstvu su
se problemom posebno bavili Augustin (zlo je kazna
za istočni grijeh i ono je samo nedostatak dobra) i
Irenej (da bi se moralno usavršio, čovjek mora imati
slobodnu volju i mora kušati patnju). U dvadesetom je
stoljeću ove upite proučavao John Hick (Evil and the
God of Love, 1966.); u XXI. stoljeću Hicka komentiraju
David Cheetham i Lindsey Hall. Pregled se može naći
i u Catholic Encyclopedia pod natuknicom Theodicy
te u već navedenom Enciklopedijskom teološkom
rječniku. Teodicejom se bavi i knjiga Gdje je Bog kad
pobožni stradaju koju je napisao Richard Rice (v. popis
literature).
508
Usp. Lambert: 63–89; djelo je dostupno i na http://
www.etana.org/node/582.
509
Crenshaw: 864 (ABD 3: 864).
510
Usp. Newsom: 73.

10. 3. 5. Kritika o Jobu
Knjiga o Jobu imala je široku recepciju u nizu
kritičkih komentara i interpretacija. Nahum Glazer
usredotočio se u svojem prikazu literature na ži-
dovske tekstove izvan Talmuda od Jobova testa-
menta, znači prvoga stoljeća prije Krista, pa do
godine 1600.511 Pregled je podijelio pomoću staja-
lišta prema protagonistu. Neke ćemo skupine samo
navesti jer je jasno što znače, neke ukratko pri-
kazati: a) Job svetac; b) Job nesavršeno pobožan
čovjek; c) Job buntovnik; d) Job dualist (od do-
bra Boga može dolaziti samo dobro, a kako pra-
vednik trpi zlo, mora postojati i drugi, zao bog);
e) Job pobožan čovjek koji traži odgovor; f) Job
kao čovjek koji nema pravoga znanja (ovo zastu-
pa Maimonides: Job je pravedan, ali nema mu-
drosti ni inteligencije); g) Job kao aristotelijanac
koji niječe providnost (Aristotelov bog nema zna-
nja o pojedinačnim događajima, misao je razvi-
jao Levi ben Gerson u XIV. st.); h) Job koji brka
Božja i Sotonina djela; i) Job kao determinist (za-
stupao Simeon Duran: dobro i zlo predodređeni su
na nebu i čovjekova dobra djela to ne mogu pro-
mijeniti); j) Job kao čovjek koji nije znao umiriti
Sotonu (prinosio je žrtvu paljenicu samo Bogu, a
ništa nije otišlo k Sotoni, pa ga je ovaj napao); k)
Job kao žrtveni jarac (teorija spekulira da je Job
pripadao poganskomu dijelu Abrahamove obitelji,
koja potječe od brata mu Nahora, te da je svjeto-
vao faraona djelovati protiv Izraelaca, stoga da je
pravo što je kažnjen); l) Job kao izolacionist (bio
je odvojen od naroda i tako je postao metom na-
padaja); lj) Jobova patnja kao znak Božje ljuba-
vi (Moses ben Hayyim Alsheikh: čovjek patnjom
nadvladava grijeh, postiže poniznost i uklanja se
kazni u paklu).
511
Usp. Nahum: 197–220; slova za oznaku osnovnih
interpretacija nisu dio izvornoga teksta; interpretacije
od slova j) i dalje Nahum izvodi iz Zohara , temeljne
kabalističke knjige koju je Moses de Leon objavio u 13.
st. u Španjolskoj.
259
10. Mudrosne knjige
Pružit ćemo još jedan pregled, koji će iznova
dokazati koliko su Jobov usud i njegova stajališta
različito tumačeni.512 Neke su prijašnje misli ovdje
specificirane, a navodim ih opet i zbog prikaza di-
jakronije. Rabinski komentar Abot de Rabi Nathan
(700. – 900. poslije Krista) kaže o Jobu da griješi
u svojem srcu. Rabin Saadia Gaon, rođen u Egiptu
882., vidi u njemu pobožna čovjeka koji ište istinu.
Francuski rabin Rashi (1040. – 1105.) krivi ga jer
govori previše. Rabin Abraham Ibn Ezra iz Navare
(1089. – 1104.) misli da je Job buntovnik, a tako
drži i Nachmanides, rođen u Barceloni 1194.
Već prikazani rabin Simeon ben Semah Duran,
rođen u Alžiru 1400., misli da je Job pobrkao
Božja i Sotonina djela. Također već spomenuti
Moses ben Hayyim (r. u Kalabriji 1543.) drži da
Job pati kao znak Božje ljubavi.
Job je u ranom razdoblju kršćanstva tumačen
kao junak koji trpi za vjeru, što se temelji na iska-
zu iz Novoga zavjeta te na Jobovoj strpljivosti i
Božjoj nagradi (Jak 5,11). Grgur Veliki ima 35
knjiga propovijedi o Jobu. Augustin misli da je
Knjiga o Jobu primjer božanske milosti. Toma
Akvinski vidi u djelu dobar početak za raspravu
o božanskoj providnosti. S protestantske strane,
Calvin je napisao 159 propovijedi o Jobu.
Interpretacije iz doba velikih revolucija ističu
Joba buntovnika. Voltaire vidi u njemu predstavni-
ka univerzalnoga ljudskoga položaja, a slično sta-
jalište imaju Camus i Kafka. Marxist Ernst Bloch
nalazi u ovoj osobi buntovnika protiv teizma.
U XX. stoljeću C. G. Jung govori da je Bog
naučio kako je križ, a ne preuzetna moć, odgovor
Jobu. Švicarski psihoanalitičar naime drži da je Job
u ovoj pripovijesti pravedan, a Jahve da je nepra-
vedan. Jung također misli da je Jahve shvatio svoj
položaj i poželio postati čovjekom, a Utjelovljenje
512
Prikaz koji slijedi pružen je prema Crenshaw 866 /
867. (ABD 3: 867); iznimke su Jung, Dostojevski, Frye,
Greenberg, koautori Wheeler, Gabel i York te Newsom
– za što navodim izvore u posebnim podrubnim
napomenama i u literaturi.
Biblija kao književnost
je za njega posljedica te želje: »Pobjeda nemoćnih
i podjarmljenih očita je: Job se moralno uzdignuo
iznad Jahvea. U tome je pogledu stvorenje nadišlo
stvoritelja.« (…) »Jahve je morao postati čovjekom
upravo zato što je čovječanstvu naudio.«513
Teologija oslobođenja i Gutiérrez shvaćaju
Joba kao čovjeka bliska sirotinji. Girard u svom
antropološkom prikazu nalazi da ljudi žrtvuju Joba
da bi ustanovili red.
Velike razlike u interpretacijama posljedice su
dvojnosti samoga glavnoga junaka, pa je u dva-
desetom stoljeću bilo tumača koji su tvrdili da su
zapravo dva lika – strpljivi i buntovni Job – sto-
pljeni u jednu jedinstvenu osobu.514 Odgovor na
upit koji je ipak pravi Job teško ćemo naći i u
samim hebrejskim izvornicima. Dostupne su nam
tako dvije inačice dijela 13,15 koje su dale i dva
suvremena prijevoda na engleski. Prvi je iz New
International Version:
Though he slay me, yet I will hope in him;
I will surely defend my ways to his face515
Ako me i ubije, u njega ću se pouzdati;
Sigurno ću pred njim braniti svoj stav.
Drugi je prijevod iz Revised Standard Version:
Behold, he will slay me; I have no hope;
Yet I will defend my ways to his face.
On će me ubiti; nemam nikakve nade;
Ipak ću braniti svoj stav pred njim.
Prvi je Job strpljiv, drugi je Job buntovan.
Gabel, Wheeler i York kažu da je u izvorniku ra-
zlika tek u jednom slovu jedne riječi, a cijelo sur-
ječje prije upućuje na Joba koji niječe.516 Ovi ko-
mentatori drže da je prevoditeljima, a prije njih
židovskim zapisivačima iz starijih inačica, nega-
tivna misao mogla biti odbojnom, pa dobra sta-
jališta donose i hrvatska Zagrebačka i engleska
Jeruzalemska Biblija. Točno je međutim da Job
513
Jung 2009: 69 / 70.
514
Usp. Greenberg: 283.
515
Usp. također The Interlinear New International Version
Hebrew English Old Testament: 300.
516
Usp. Gabe, Wheeler, York: 290.
260
na drugim mjestima kaže i gore stvari, dovoljno
je pročitati Joba 9,23: on se ruga nevolji nevinih.
Naravno da smo ovime već uvelike zašli u in-
terpretaciju, a ona svakako mora reći da je Job ra-
zvojan lik: u početku svoje muke biva izrazito str-
pljivim, u već navedenim situacijama razgovora s
prijateljima. On se teško buni, ali se na kraju po-
kajao: Sve riječi svoje ja poričem i kajem se u pra-
hu i pepelu (Job 41,6). Slijed je više nego poznat
u Bibliji – sjetimo se samo Ninivljana iz Knjige o
Joni – i bit će uvelike naglašen u Novom zavjetu.
Umjetničke uporabe i mijene Knjige o Jobu,
ili uporabe njezinih dijelova, također su brojne.
Goethe u Faustu rabi uvod, a Blake 1826. objav-
ljuje vrijedne ilustracije. Dostojevskijev Ivan
Karamazov u razgovoru s bratom Aljošom optu-
žuje za nepravde u svijetu kako to čini i Job.
Archibald MacLeish napisao je 1958. prvu
inačicu drame J. B., o bogatu bankaru koji gubi
djecu i imetak. Djelo počinje tako što Mr. Zuss i
Nickless igraju dramu u drami s ulogama bliskim
Bogu i Satani.
Židovska književnica Ellie Wiesel uspoređu-
je Jobov položaj s onim koji su trpjeli Židovi za
holokausta.
Najveću je pohvalu knjizi napisao Alphonse de
Lamartine: »Najuzvišeniji spomenik ljudske duše.
Ovdje imamo veliku i vječnu dramu s trima glum-
cima koji predstavljaju sve: ali kakvi su to glumci!
Bog, čovječanstvo i Sudbina.«517
Završit ću, ipak, ovaj pregled mislima Carol
Newsom o žanru poučne proze, kojoj pripada i
Knjiga o Jobu, i koja ima uvelike razvijenu strast
za dosegom cjelovite istine. Ustanoviti istinu o
osobi biva uvjerljivom željom koja nadjačava sve
druge vrijednosti. Ona dopušta sve.518
517
Crenshaw: 867.
518
Usp. Newsom: 68: slobodan prijevod ovoga mjesta:
»this is a genre with hyperdeveloped passion for a
unitary truth. (…) For this narrative the compelling
desire to establish the trurth about a person trumps all
other values. It permits everything.«

10. 3. 6. Kompozicija
Knjiga o Jobu ima u formalnom, ali i u stilskom
smislu tri dijela. U uvodnom pripovjednom dijelu
opisan je imućan i pobožan čovjek Job. JHVH ga
hvali Satani koji međutim odgovara da nema pra-
vednih, pa i Job da štuje JHVH zato što mu ovaj
pruža tvarna bogatstva i brojnu obitelj. Da nije
tako, prokleo bi ga u lice. JHVH pušta Satanu da
djeluje, pa Job gubi sve i obolijeva. U završnom,
također pripovjednom dijelu, Jahve vraća Jobu sva
njegova imanja i prijatelje, a daje mu i drugu dje-
cu.
Unutar prikazanih dvaju rubova, središnji je
dio niz monologa i razgovora koje izmjenjuju Job
i njegovi prijatelji Elifaz, Sofar i Bildad, a javlja
se i preuzetni mladi gost Elihu. Na kraju govori
sam Jahve.
Središnji je dio rasprava koja otvara problem
što ga nije lako riješiti. Ako je Bog pravedan i uz
to svemoguć, zašto neki pravedni ljudi trpe, a mno-
gi zločinci lijepo žive? Naime, Levitski zakonik 26
i Ponovljeni zakon 28 opširno i jasno govore da će
dobri biti nagrađeni, a zli kažnjeni. Sve biblijske
povijesne knjige o tome u praksi svjedoče: kad je
Izrael kao narod bio s JHVH, bilo mu je dobro, kad
je pojedinac David bio s JHVH, bilo mu je dobro.
Ali, zašto postoje iznimke? Job je očit primjer, pa
on sam kaže: Ta nije li nesreća za opakoga, / a ne-
volja za one koji zlo čine? (Job 31,3)
Zagrobni je svijet istina spomenut u Jobu, ali
ne u novozavjetnom smislu konačne nagrade ili
kazne – tamo je prema Jobu svima isto, pa nema
prekogrobne pravde.
Središnji je dio knjige nerazmjerno velik u od-
nosu prema početku i završetku. Uvod ima dva
poglavlja, a završna obnova Jobove sreće samo je
dio posljednjega, 42. poglavlja. Činjenica govori
da je pripovijest poslužila piscu upravo za to da
postavi središnji upit o Božjoj pravednosti, koji
katkad graniči s hulom. Stari zavjet i Biblija u ci-
jelosti ovakvim su upitima obogaćeni. Biblija nai-
me prerasta u djelo koje je spremno raspravljati o
261
10. Mudrosne knjige
svojim temeljima. Ako odgovor i ne nalazi čim ga
otvara, Knjiga poziva na potragu. Kršćanska teo-
logija uputit će u tome smislu i na iskupitelja ko-
jega Job spominje:
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi / i posljed-
nji će on nad zemljom ustati. / A kad se probudim,
k sebi će me / dići: / iz svoje ću puti tad vidjeti
Boga. (Job 19,25) Hebrejska je riječ za otkupitelja
gō’ēl, a označavala je u starom židovskom društvu
čovjeka koji ima pravo otkupiti zemlju zadužena
rođaka i tako spasiti obiteljsko dobro ili osvetiti
krv. Naravno da ni Job ni sam pisac knjige nisu
morali biti svjesni da su ovime najavili kršćan-
skoga Krista Otkupitelja. On će kršćane učiti da
postoji kraljevstvo Božje, gdje je pravda konačna
i potpuna.
Rubni i središnji dijelovi nose niz drugih stil-
skih razlika. U uvodnom dijelu prevladava ime
JHVH za Boga, a u središnjem, raspravljačkom
dijelu, nalazimo prevlast imena Elohim. JHVH je
na početku i na kraju blizu kazivačima, on je oso-
ba koja govori i djeluje. U raspravljačkom dijelu
Bog biva predmetom razgovora i naslovljenikom
zaziva. Kad počinje sam govoriti pred kraj, on je
opet osobni Jahve.
Razlika između rubnih i središnjih dijelova biva
i u prikazu glavnoga lika. Job je prikazan na po-
četku u pripovjednom dijelu kao bogobojazan i
pravedan. U središnjem, raspravljačkom dijelu, on
se buni i time predstavlja osobe koje ne vjeruju u
božansku pravdu.
10. 3. 7. JHVH i Job: sinovi
Na samom početku Knjige o Jobu nalazimo
spojnicu među ulomcima i likovima pomoću rije-
či koje se opetuju. Knjiga počinje opisom Jobove
sreće koju čine i sedam sinova te tri kćeri. Sinovi
priređuju gozbe naizmjence, svaki u svoj dan. Job
se boji da bi oni mogli u srcu huliti na Boga, pa za
njih rano idućega jutra prinosi paljenice (Job 1,5).
Biblija kao književnost
Idući redak sa sinova Jobovih naglo prelazi na si-
nove Božje. Među njima je i Satan. Znače li riječi
među njima, bṯôḵām, da je Satan jedan od sinova
Božjih ili znače da je on tek s njima, nije točno ka-
zano – držim da prvo tumačenje izgleda jasnijim.
Septuaginta ove sinove Božje imenuje anđelima,
tako prevodi i New International Version Hebrew
– English Old Testament. Engleska Jeruzalemska
Biblija ima sons of God i tumači da su to nadljud-
ska bića (superhuman) te da ih Septuaginta identi-
ficira kao anđele. U hebrejskim je spisima riječ o
anđelu kojemu je zadaća lutati zemljom i otkrivati
ljudska zlodjela.519
Sinovi pravedna čovjeka Joba možda su u srcu
hulili, djeluje tek mogućnost da su činili zlo. Satan,
ovdje među sinovima Božjim, želi zlo. On naime
nagovara JHVH da pusti zlo na Joba. Među sino-
vima Jobovim vjerojatno zla nema, a ako ga i ima,
Job za njih prinosi žrtve. Među sinovima Jahvinim
ono što izgleda zlim očito djeluje, a predstavnik
je Satan.
10. 3. 8. JHVH i Job: pravednost
Čim među likovima djeluju sličnosti na jednom
planu, počinju se smanjivati razmaci i u onim toč-
kama koje nisu u jačem odnosu. U središnjem, ra-
spravljačkom dijelu knjige, sam Job počinje sebe
držati pravednijim od Boga. Znači, ne samo da
bi htio smanjiti razmak nego i sebe uzdiže nad
Bogom u moralnom smislu. Job to čini svojim teš-
kim optužbama glede morala. Samoga sebe upor-
no će nazivati pravednim: A nema nasilja na ruka-
ma mojim, molitva je moja bila uvijek čista (Job
15,17); Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, / ne-
pristranost bje mi plaštem i povezom. / Bjeh oči
slijepcu i bjeh noge bogalju, / otac ubogima, / za-
stupnik strancima. / Kršio sam zube čovjeku opa-
519
Usp. Greenberg: 284.
262
ku / plijen sam čupao iz njegovih / čeljusti. (Job
29,14-17)
Korisno je ovdje vidjeti i prave grozdove me-
tafora, koje sve upućuju na dobre osobine čovje-
kove i na Jobova dobra djela: oblačio je i snagom
štitio one koje bismo danas zvali nepovlaštenima,
siromahe i strance.
Job izaziva Boga na neku vrstu dvoboja i opet
pruža metaforu: Neka me kuša: čist ko zlato ću izi-
ći (23,10). Točnije, on ga zaziva na sud, pa bi htio
na kraju vidjeti i optužnicu. Ne zna što je zgriješio,
pa je u tome prethodnik Kafkinu junaku iz Procesa.
Suprotno iskazima o vlastitoj čistoći, Job teš-
ko optužuje Boga da je nepravedan. Naime, ako
on, pravedni Job, strada, onda je Bog koji uprav-
lja cijelim svijetom nepravedan. Job ide dalje, pa i
drugdje vidi niz nepravdi. Mnogi nevini stradaju,
a Bog, misli Job, sve to dopušta. Job univerzalizi-
ra svoj slučaj. Nije on jedini pravednik koji strada,
takvih ima i previše, pa se tako i navodi u 24,1-
12. Teška optužba slijedi iz ovih misli: Samrtnici
hropću iz gradova, / ranjenici u pomoć prizivlju /
ali na sve to Bog se oglušuje (Job 24,12). Još su
pogibeljnije ove tvrdnje: nevina i grešnika on do-
končava / I bič smrtni kad bi odjednom ubijo… /
ali on se ruga nevolji nevinih (9,23).
Slično govore Dostojevskijev Ivan Karamazov i
Shakespeareov Gloucester iz Kralja Leara: As flies
to wanton boys, are we to the gods, / – They kill us
for their sport. Znači, mi smo za bogove ono što su
muhe za obijesne dječake / – ubijaju nas za zabavu.
Job optužuje i dalje:
Zašto na životu ostaju zlikovci / i što su stariji
moćniji bivaju? / Potomstvo njihovo s njima / na-
preduje / a izdanci im se množe pred očima / Strah
nikakav njihove kuće ne mori / i šiba ih Božja
ostavlja na miru. / (Job 21,7-11)
Job dopunjuje podrugljivo: Ali tko će Boga
učiti mudrosti, / njega koji sudi najvišim bićima
(21,22). Ironiju uočava i Ante Kresina.520
520
Usp. Kresina: 1204 (ZGB: 1204).

Prijatelji govore Jobu da takvim riječima samo
dokazuje svoju krivnju, što je po mojemu sudu toč-
no. Elifaz, inače čovjek odmjerenih riječi, ovako
kori Joba: Još više ti činiš: ništiš strah od / Boga,
/ pred njegovim licem pribranost ukidaš. / Tvoje
riječi krivnju tvoju odaju, / poslužio si se jezikom
lukavih, / vlastita te usta osuđuju, ne ja, / protiv
tebe same ti usne svjedoče. (Job 15,6)
Job nije zgriješio prije nevolja koje su ga po-
godile. Očito je međutim zgriješio poslije toga.
Satana je kazao JHVH da će ga Job u lice prokleti
kad mu oduzme bogatstvo, djecu i zdravlje. Job ne
proklinje u lice: kad se JHVH javlja, Job se pred
njim ponizuje i prihvaća njegovu nadmoć. Ni na
samom početku ne sluša ženu koja mu kaže da
prokune Jahvu pa umre. Uskoro će Job ipak početi
proklinjati neizravno. Prije svega proklinje dan kad
se rodio, čime dar života hita Bogu natrag u lice.
Slijede već spomenute teške optužbe protiv Jahve,
koji da je nepravedan. Tumač se mora pitati je li
Job vidio sve te nepravde u svijetu, za koje, čini
se, točno kaže da ih JHVH dopušta, prije no što
je njega stigla nesreća? Ako jest, je li mogao doi-
sta čista srca njemu prinositi žrtve? (Job 1,5) Ako
nije, onda nije ni mogao biti pravedan. Pisac ovoga
komentara misli da je Satan dobio svoju okladu,
naravno ako začas isključimo teološki kut koji bi
rekao da je Bog sve unaprijed planirao.
Zanimljivo je da se Job u središnjem dijelu ipak
obraća izravno Bogu, pa u 10. poglavlju čitamo
ovakve misli: Zbog čega krivnju moju istražuješ,
i grijehe moje hoćeš razotkriti, / kad znadeš do-
bro da sam nedužan / da ruci tvojoj izmaknut ne
mogu? (Job 10,6) Ima i u ovom govoru optužbe,
i to teške, jer Job opet žali što je rođen, čime ne-
izravno napada Svemogućega koji mu je taj dar
dao: Iz utrobe što si me izvukao? / O što ne umri-
jeh, vidjeli me ne bi / bio bih ko da me bilo nije, /
iz utrobe u grob bi me stavili. (10,18)
Ipak, čim se obraća Bogu, Job traži blizinu.
Točno je da ovdje prije svega sudi, u dramatskom
Staigerovu smislu, a ne želi se s Bogom sjediniti.
263
10. Mudrosne knjige
10. 3. 9. JHVH i Job: višesmislenost
S književnoga je stajališta posebno zanimljiv
višesmislen početak treće rečenice desetoga po-
glavlja. Izvornik donosi: hṭôḇ lḵā k t‘šōq.
Donosimo tri prijevoda:
Zagrebačka Biblija: Ta što od toga
imaš da me tlačiš? (Job 10,3)
New Jerusalem Bible: Is it right for you
to attack me?
The Interlinear NIV: Does it please
you to oppress me?
Prvi je prijevod na putu prema tvrdnji po ko-
joj je svako zlo za neko dobro, na što upućuje već
Postanak 50,20. Drugi propituje Božju pravednost,
točnije njegova mjerila pravde, i zapravo je najne-
određeniji, a time po višesmislenosti najbliži izvo-
ru. Treća inačica izravno i teško optužuje – da je
predmet napada drukčiji, mogli bismo govoriti o
optužbi za sadizam. Sama je riječ ṭôḇ u temelj-
nom značenju povezana s pojmom dobra, no može
označavati i ugodu. Mjesto je primjer višesmisle-
nosti Knjige o Jobu i time umjetničke vrijednosti
teksta, kako ju vidi Empson.
10. 3. 10. JHVH i Job: dvije muke
Jasno je tko u ovoj pripovijesti biva moćnijim.
JHVH na kraju nastupa argumentima svoje snage
i dokazom Jobove ograničenosti, koja se tiče pri-
je svega moći, a dijelom i mogućnosti spoznaje.
JHVH kazuje za sebe i to da poražava nepravedne:
Plani dȅ bijesom ognja jarosnoga / pogledom
jednim snizi oholnika. / Ponositoga pogledaj, slomi
ga, / na mjestu satri svakoga zlikovca. / U zemlju
sve njih zajedno zakopaj, / u mračnu ih pozatvaraj
tamnicu. / Tada ću i ja tebi odat hvalu / što si se
svojom desnicom spasio. (Job 40,11-14)
Pripovijest o Jobu tumačila su bića koja su po
svojoj vrsti bili ljudi. Stoga su i bili puni sućuti i
duboko usredotočeni na nesreću lika koji pripada
njihovoj vrsti. Bili su usredotočeni i na upit koji
Biblija kao književnost
čovjek Job postavlja: kako Bog može biti pravedan
kad dopušta da nevini stradaju?
Pokušamo li mi ljudi sagledati pripovijest s
Božje strane, koliko nam je ograničenim sposob-
nostima dopušteno, vidjet ćemo da i Bog ima svoju
muku. Upit je moguć sa stajališta onoga što pruža
tekst o Jobu – uključimo li teologiju koja kaže da
Bog unaprijed sve zna, problem je teže otvarati.
Pod iskazanim uvjetom, Božji bi se upit i nje-
gova nesreća mogli ovako oblikovati: vole li mene
ljudi zato što im dobro plaćam ili me vole zbog
mene samoga? Satana mu nedvojbeno govori: tebe
vole zato što im dobro plaćaš, a da im ne plaćaš,
ne bi imao na svojoj strani nikoga živoga. Bog tra-
ži odgovor na ovaj upit tako što uskraćuje plaću.
Međutim Job uopće ne vidi ovu božansku muku,
on ustraje na svojim upitima o pravdi i nepravdi.
Mnogi se komentatori spremno povode za njim i
pitaju ono što je pitao Job: kako Bog može biti pra-
vedan kad zločinci tako dobro žive?
Knjiga o Jobu tako i recipijentu pomaže posta-
viti bitne upite: Zašto volimo Boga? Zašto poku-
šavamo živjeti pravedno? Zašto pišemo knjige o
Bogu, zašto ga zazivamo? Jer će nam na kraju sve
to biti dobro plaćeno, što ateisti i agnostici ne zna-
ju? Ili zato što ga volimo? Bilo bi pogrješno upite
ograničiti samo na vjernike. Zašto pravednici koji
ne vjeruju u Boga čine dobro, a ne čine zlo? Zato
što se boje kazne? Ili zato što žele da ih određe-
ne ustanove ili možda zajednice nagrade za dobra
djela? Osoba koja kažnjava za njih ne će biti Bog,
nego sud, policija i javno mnijenje. Osobe koje na-
građuju bit će drugi ljudi, od kojih će dobiti pohva-
le ili novac za svoja dobra djela. Držim da Jobova
pripovijest može zanimati svakoga čovjeka, bez
obzira na izabrani svjetonazor.
Pripovijest naizgled zbunjuje na svojem kraju.
Naime, JHVH na koncu sam kori Jobove prijatelje.
Podsjetimo da su oni govorili kako je Bog prave-
dan, a Job da je nepravedan. Čitatelj međutim za-
panjen vidi da JHVH izravno kazuje Elifazu kako
je govorio krivo: Ti i tvoja dva prijatelja raspalili
264
ste gnjev moj, jer niste o meni onako pravo govo-
rili kao moj sluga Job (Job 42,7). JHVH ne tumači
kada je točno Job dobro govorio. Pretpostavlja se
da hvali Joba što ga nije otvoreno prokleo, kako
ga je svjetovala supruga. No, što je s onim riječi-
ma kad je osuđivao JHVH jer dopušta nepravde u
svijetu? Ili kad se jadao na svoju nesreću i tvrdio
da se Bog ruga nevolji nevinih? Zar je i onda do-
bro govorio?
Nadalje, ni Job ni njegovi prijatelji ne doznaju
ništa o tome zašto je Job patio – nisu imali uvi-
da u Jahvin dogovor sa Satanom. Nema spomena
službe za nagradu i potrage za pravednikom koji
služi Bogu iz čiste ljubavi. Na početku, JHVH ne
spominje dogovor Jobu, jer bi mu onda muka bila
jasna, i on bi rado trpio. Ali, zašto nema izravna
spomena pogodbe na kraju?
Nema ni spomena drugoga svijeta, nečega što
bi navijestilo kraljevstvo Božje. Knjiga je čvrsto na
tlu starije hebrejske predaje: Šeol je mjesto tame
kamo svi odlaze nakon smrti i gdje nema ni na-
grade ni kazne. Ako si pravedan, bit ćeš zdrav i
imućan ovdje; ako si nepravedan, ne ćeš imati ni-
kad ništa. Dapače, knjiga za nakonsmrtni prostor
učestalo rabi riječ ’ḇăddôn, uništenje (26,6; 28,22;
31,12). Riječ je izvorno mogla označavati i podze-
mno božanstvo, kako uči komentar Jeruzalemske
Biblije.521
Jahvine riječi valja shvatiti ironično, a tako tre-
ba shvatiti i kraj pripovijesti o Jobu. JHVH je ne-
sretan jer je razumio da ga Job ne voli bez plaće,
ali mu se ne osvećuje na kraju. Vidjet ćemo što za-
pravo čini kad se vratimo ovomu kraju pripovijesti.
Prije toga valja ispitati neke druge elemente djela.
10. 3. 11. Satana i Job: imena i izgled
Značenje riječi Satan biva »neprijatelj« ili »op-
tužitelj«. Job pita Boga u središnjem raspravljač-
521
Usp. JR: 785.

kom dijelu, dok Boga još nema na sceni, zašto ga
drži svojim neprijateljem, u izvorniku je to ’ôjēḇ
(Job 13,24). Tako Job sam tumači svoje ime.522
Komentatori su vidjeli zvukovnu srodnost imena
Job i riječi ’ôjēḇ. Ali se Job svojim samoimenova-
njem približuje i Satanu, istina ne po zvuku, nego
po značenju. Ne možemo reći da su riječi śāṭān i
’ôjēḇ sinonimne, no sličnost u značenju ipak dje-
luje.
Između Satane i Joba ima još jedna bliskost.
Pošto Satana šalje gubu na njega i Job dobiva či-
reve, nesretnik uzima komad crijepa, ḥĕrĕś, i po-
činje se guliti (Job 2,8). Frye je uočio da Levijatan
kojega Jahve opisuje na kraju knjige predstavlja
Satanu.523 Znanstvenik međutim nije uočio sličnost
između Joba i Satane – Levijatana. On ima na tr-
buhu, kao zaštitu, oštre komade crijepa hăddûḏê
ḥārĕś (Job 41,30). Hebrejski izvornik dakle rabi
istu riječ za dio osobe koja je nanijela rane Jobu i
oruđe kojim se on pokušava izliječiti. Knjiga time
Joba i Satanu neizravno povezuje. Job je blizak
Satani time što se buni, time što ponosno ističe
svoju pravdu i time što govori da je Jahve nepra-
vedan – a sličnosti im nose i sama imena. Satana
zapravo tuče Joba, a komad je crijepa dokaz muke
i bliskosti.
Dobro je uočiti još jedan Jobov iskaz, naime
onaj u kojem pita JHVH, Zar sam more ili neman
morska, / pa si stražu nadamnom stavio? (Job 8,12)
JHVH na kraju govori Jobu upravo o Levijatanu,
morskoj nemani: I zar će s tobom savez on sklo-
piti / da sveg života sluga tebi bude? (Job 40,28)
Satan govori da pobožni ljudi služe JHVH iz
koristoljublja (1,9). Pošto se izjadao na svoju ne-
volju i izrekao da je činio dobra djela, Job se pita:
A što mi je Bog odozgo dosudio, / kakva mi je ba-
ština od Svesilnoga? / Ta nije li nesreća za opa-
koga, / a nevolja za one koji zlo čine? (Job 31,2-
3) Time neizravno potvrđuje da Satan ima pravo:
Job služi Jahvi jer Bog dobro plaća, on je izvrstan
522
Usp. Greenstein: 969 (ABD: 969).
523
Usp. Frye: 196.
265
10. Mudrosne knjige
poslodavac koji daje svašta onima koji za njega
revno posluju. Job prihvaća Sataninu sliku svijeta
koja govori da je cijeli život samo dobar posao ili
dobra trgovina. Teško je na ovom mjestu zabora-
viti uvjetnu Jakovljevu pogodbu u Betelu poslije
sna s anđelima na ljestvama: ako mu Bog da jela i
odjeće te ako se sretno vrati ocu, držat će ga svo-
jim Bogom. (Post 28,20-22)
10. 3. 12. Satana: pokretač pripovijesti
Satan i u pripovijesti o Jobu u smislu književne
funkcije pokreće pripovijest, kako je to bilo na po-
četku Biblije. Protujunak govori Bogu da na zemlji
nema pravednika koji bi mu služio a da ne bi tražio
plaću, svi dakle od njega hoće da im položi raču-
ne: Bog daje vjerniku nekretnine, brojnu obitelj i
novac, a zauzvrat dobiva pravedan život, vjernost
i pobožnost. Valja biti oprezan s ovim upitom jer
Satana može protegnuti svoju sliku i na onaj svi-
jet. Kršćani služe Bogu jer znaju da će biti plaće-
ni u kraljevstvu Božjem, kazao bi Satana. Točno
je da im se nevjernici grohotom ili potajno smiju
na ovakve izračune, ali trgovina kao da opet dje-
luje. Mislim reći da je Knjiga o Jobu i danas ak-
tualna. Kako sam već tumačio, i pravedni ateisti
tako mogu misliti na sličan način, samo pod nešto
izmijenjenim uvjetima plaće od svoje zajednice.
10. 3. 13. JHVH i Satana: biblijsko
surječje
Satana se pojavljuje u Bibliji u četirima bitnim
zgodama koje uz njega uključuju Boga i ljude. Prvi
je put prevario praroditelje Adama i Evu tako što
im je ponudio nešto što izgleda dobrim.524 Plod sa
stabla nasred vrta omogućit će ljudima razlučiva-
ti dobro i zlo, bit će, kako im kaže Sotona u liku
524
Usp. Rougemont: 27.
Biblija kao književnost
zmije, poput bogova. (Post 3,3-5) Žena shvaća da
je plod dobar za jelo i oku zamamljiv. Sotona prvi
put navodi ljude na grijeh, na zaborav Boga, i to
nečim na prvi pogled slatkim i pozitivnim.
Drugi se put javlja Sotona u bitnoj ulozi upra-
vo u Knjizi o Jobu. Ovoga puta ne govori ljudima,
nego Bogu. Sada njemu, vrlo preuzetno, nudi spo-
znaju o nečemu što je opet povezano s dobrom i
zlom, naime mu govori da zapravo nema praved-
nih ljudi. Oni tobože pravedni jesu naizgled dobri
samo zato što im JHVH dobro plaća. Ostaje mi-
sterijem zašto Bog dopušta Sotoni da dalje djeluje.
Uključimo li teologiju, kazat ćemo da svemoguća
i sveznajuća osoba očito unaprijed sve zna, no, s
druge strane, upravo se ta moć u ovom dijelu knji-
ge ne ističe. Sotona svojim upitom, čini se, napada
i Božje sveznanje.
Sotona ljudima sada ne nudi ništa što izgleda
pozitivnim, zamamnim i slatkim. Naprotiv, mamac
mu je točno suprotan. Nositelj zla uskoro zavodi
Joba bolestima i ubojstvima, jednom riječju zlom.
Negativnostima međutim postiže upravo ono što je
postigao prvi put, naime ljude udaljuje od Boga.
Job počinje držati JHVH zlom osobom.
Treći se put u Bibliji u jačoj ulozi Sotona javlja
u evanđeljima, kad kuša Krista u pustinji. Nudi mu
i naizgled dobre i naizgled loše pojedinosti – str-
moglaviti se s Hrama i zadobiti svu zemaljsku vlast
– ali biva poraženim. Ovaj je put vjerojatno i sam
JHVH priznao sebi da smo mi ljudi lomna i ne po-
sve umna bića, pa bez božanske naravi, koju Krist
po kršćanskoj teologiji ima u sebi, ne bismo opet
napravili ništa u sukobu s moćnim Sotonom. Uskoro
će Sotona kao knez ovoga svijeta biti izbačen van
(Iv 12,31). No, ni to nije kraj muka s ovom osobom.
Četvrti put doći će Sotona na kraju vremena.
Prije no što ga Krist porazi, zavest će mnoge, kako
uči Otkrivenje. Zašli smo daleko od Joba, no držim
da je surječje cijele biblijske zbirke i ovdje kori-
sno za pojedinu knjigu i njezine junake ili aktante.
Sotona može koječemu naučiti. Kako je Jobu
skriven ovaj lik koji je nositelj zla, pa ga protago-
266
nist nije uopće svjestan od početka do kraja pripo-
vijesti, tako je čovjeku skriven i konačni smisao
zla što mu se neprestano zbiva. Katekizam i uči da
će putove po kojima Bog iz zla izvlači dobro ljudi
znati tek u vječnom životu.525 Do onda će misterij
zla mnoge odvraćati od Božjih putova.
10. 3. 14. JHVH i Satana: vremenski
slijed
Ispitat ćemo kako se odnos JHVH i Sotone od-
vijao u vremenskom slijedu, ali tako da istakne-
mo fabulu – red kojim su se u pruženoj stvarnosti
događaji mogli razvijati.526 Za ovaj je odnos bitno
pretpostaviti da su Satan s početka Knjige o Jobu
te zmija koju spominje Jobov prijatelj i konačno
Levijatan o kojem govori JHVH zapravo ista bića
– ili barem bliski suradnici u neprijateljstvu prema
Bogu i čovjeku.
a) Na početku vremenskoga slijeda bila bi situ-
acija u kojoj je Levijatan vrlo moćna morska
neman. Prije svega, na njegov pogled čovjek
pogiba (41,1). Prikazan je i kao ognjeni zmaj,
jer mu iz nozdrva sukljaju dimovi, a iz ralja
mu suču plamenovi (41,13). Levijatan potiče i
dobre metafore: pod njim je u vodi vrtlog kao
kad lonac uskipi, more se pjeni kao mast, a
golema zvijer za sobom ostavlja trag u moru
kao runo (41,23-24). Opis neizravno kazuje da
je JHVH svladao ovu neman – Tko se sukobi
s njim i živ ostade? (Job 41,3).
b) Vremenski nakon toga dolazi početak Knjige
o Jobu, u kojoj imamo Satanu koji je među si-
novima Božjim, i koji očito ne može djelovati
ako mu Bog ne dopusti. Korisno je glede ovih
sinova Božjih podsjetiti da je i Behemot bio
prvenac Božjega stvaranja (40,19). Motivi si-
novstva odnosno prvenca mogli bi biti dokaz
525
Katekizam Katoličke crkve: 97.
526
Tomaševski 13–14. Fabulu čini poredak motiva u zami­
šljenoj stvarnosti, a sujet je red iz pripovjednoga djela.

povezanosti zvijeri s kraja knjige i Satane s
njezina početka.
10. 3. 15. Razgovor JHVH i Satane
Uvodni razgovor između Jahve i Satane teče
glatko i uvjerljivo jer antagonist postavlja svoje
upite pametno i jednostavno. Scena djeluje živo
poput prikaza stvarnoga i svakodnevnoga živo-
ta. Ipak je s misaone strane bremenita teološkim
upitima, a s narativne ona dobro pokreće doga-
đaje. Jedino što se s ovime u knjizi može mjeri-
ti jesu Jobov govor u muci (29 – 31) i sam kraj
djela. Za ljude je bolna činjenica da JHVH govori
sa Sotonom u prijateljskom tonu – nema stajališta
odozgo i teških prijekora koje ćemo čuti pri go-
voru Jobu. Dvije osobe ovdje riječima suobraća-
ju kao gotovo ravnopravni sugovornici. No, djela
svjedoče suprotno, jer Sotona smije samo ono što
JHVH dopusti.
Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred
Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad
upita Satana: »Odakle dolaziš?« – »Evo prođoh
zemljom i obiđoh je« odgovori on. Nato će Jahve:
»Nisi li opazio slugu mojega Joba? Njemu na zem-
lji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan,
boji se Boga i kloni zla!« A Satan odgovori Jahvi:
»Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio
njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio
si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po
zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra:
u lice će te prokleti!« »Nek ti bude, reče Jahve
Satanu. – Sa svime što ima radi što ti drago; samo
ruku svoju na njega ne diži.« I Satan ode ispred
lica Jahvina. (Job 1,6-12)
Poslije će Satan moći udariti i djecu te Jobovo
zdravlje i tako ga iskušati do ruba smrti. Satan na-
izgled nestaje s pozornice ove pripovijesti pošto je
obavio svoj posao dvostruke dekonstrukcije kojom
udara na Jobov život i Jahvinu uvjerenost u to da
ima pravednih.
267
10. Mudrosne knjige
Satan je Jobu posve nevidiljiv, protagonist pri-
povijesti o njemu ništa ne zna. Job uopće ne spo-
minje Satanu u svojim obrambenim monolozima
pred prijateljima – imamo tek, kako je rečeno, na-
vještaj u upitu o tome je li on sam morska zvijer,
pa nad njega valja staviti stražu.
Vjerojatno je točno da je iz Jobova gledišta
uloga Satane malena: tukao ga JHVH osobno, ili
za to rabio svojega inteligentnoga službenika, po-
sve je isto.
10. 3. 16. JHVH i Satana: borba i savez
Frye drži da Sataninu ulogu infernalnoga bića
s početka knjige u sujetu preuzimaju na njezinu
kraju moćna bića Levijatan i Behemot,527 dva ču-
dovišta za koja Jahve kaže da ih je bio svladao. U
smislu stvarnoga vremena, možemo reći suprotno:
ono što je nekad davno bio Levijatan, na početku
Knjige o Jobu postaje Satana.
JHVH kao da želi kazati kako nije bilo jedno-
stavno svladati ovo zlo. Nije bilo lako ni pripito-
miti Satanu, on je važniji nego što Job, slijep za
njega, može i shvatiti. Ima li ovdje tragova dualiz-
ma – misli po kojoj Bog jest posve pravedan, ali
nije upravo svemoguć? Teško bi se moglo takvo
što zaključiti iz uvoda, gdje biva očita Satanina
podložnost gospodaru i ocu Bogu. Iz perspektive
pohvale Levijatanove moći rečeno možda nije po-
sve isključeno.
JHVH govori Jobu o Sataninoj spiritualnoj
moći opisujući tjelesnu moć stvorenja Levijatana
i Behemota. Zlo nije bilo i nije sada lako svlada-
ti. Kršćanin će spremno reći: »U Jobovo vrijeme
Krist još nije na zemlji, nije nas ni otkupio, pa
je i Satanina moć veća.« Rečeno ne odgovara na
Jobovo gledište. On sam naime o tome može vrlo
malo znati, iako spominje otkupitelja.
527
Usp. Frye: 196.
Biblija kao književnost
Odnos između JHVH i Satane na početku je
knjige obilježen jasnom nadređenošću prve ovdje
imenovane osobe. Satan je među sinovima Božjim
(1,6), vjerojatno je i imenovan sinom, a time je
podređen ocu. Sotona ima i znatno manje moći
jer može napasti Joba tek kad JVHV kaže Neka ti
bude (1,12; 2,6, u izvorniku: gledaj, hnnēh).
Osim podređenosti, odnos JHVH i Sotone obi-
lježen je i suparništvom: Satan je protiv Joba,
JHVH ga brani, kao da nevoljko dopušta Sotoni
napad na njega. S druge strane, Božje riječi Neka
ti bude, očito svjedoče o nekoj vrsti dogovora.
Nije na odmet ni ovdje spomenuti dogovor
s Behemotom: I zar će s tobom savez sklopi-
ti / da sveg života tebi sluga bude? (Job 40,28)
Uporabljena je upravo riječ brt, koju smo čuli i
pri sklapanju saveza s Abrahamom i pri savezu na
Sinaju. U stvarnom se vremenu taj savez sklopio
prije no što je Sotona na početku knjige rekao da
Job služi samo za plaću. Izravno imenovani savez
između JHVH i zvijeri otvara mogućnosti novih
teških upita. Ako savez ljudi s JHVH podrazumi-
jeva žrtvu, što je očito na Abrahamovoj Moriji,
tko je žrtva sada, u savezu između JHVH i nosi-
telja zla? Teško bi u pripovijesti bilo naći drugo
biće osim Joba.
Božji sluga tako tuče čovjeka – naravno, samo
kako bi ga kušao i nečemu naučio, mogla bi reći
teologija koja bi branila JHVH.
Kritičari redovito napominju da Satan jedno-
stavno nestaje nakon drugoga poglavlja i tvrd-
nje da Job služi Jahvi samo zato što je plaćen.
Satana kao ime nestaje, ali njegovi su znaci na-
zočni. Korisne su Bildadove riječi Jobu: Nebesa je
svojim razbistrio dahom, / a ruka mu je brzu zmiju
probola. / Sve to samo djelić je djela njegovih, / od
kojih tek slabu jeku mi čujemo. / Ali tko će shvatit
grom njegove moći? (Job 26,13)
Bildad, točnije pripovjedač i, još točnije, sama
pripovijest, rabe za zmiju hebrejsku riječ nāḥāš,
koju vidimo i na početku Postanka, kad upravo
ona vara Evu. Riječ je o Sotoni, a stoljećima nakon
268
Joba, do kraja će ga identificirati Otkrivenje: On
uhvati zmaja, staru zmiju, a to je đavao – Sotona
(Otk 20,2). Knjiga o Jobu danas je dio Biblije –
što528 je autor pripovijesti o Jobu mislio u vrijeme
njezina nastanka, dok Biblije u današnjem smislu
nije bilo, važno je, ali nije ni presudno. Danas je
surječje knjige o Jobu cijela Biblija.
Sotona ima još svojih znakova u pripovijesti o
Jobu. Ako Frye ima pravo kad kaže da je Levijatan
na kraju knjige predstavnik Satanin, onda je do-
bro spomenuti da ga knjiga zove kraljem. Ovdje
je bitno da to čini na Božja usta: I na najviše on s
visoka gleda / kralj je svakome, i najponosnijim.
(Job 41,26)
Satanina kraljevska slika nije tako neobična
u Bibliji. Ezekiel ima prispodobu u 28. poglavlju
u kojem prikazuje sidonskoga kralja kao Sotonu.
U Novom zavjetu Satana ima kraljevstvo, pa se
i Krist pita kako će opstati njegovo kraljevstvo
ako je u sebi podijeljeno (Mt 12,26). U tom smi-
slu djeluje i već spomenuti knez ovoga svijeta iz
Ivana 12,31. Naravno da pisac Knjige o Jobu nije
mogao znati ni za drugi ni, vrlo vjerojatno, za prvi
spomen.
Sotonina je moć slabija pošto ga je JHVH svla-
dao, u događajima koji su neizravno prikazani na
kraju knjige, a zbili su se zapravo prije njezina po-
četka u smislu kronologije i sujeta.
S druge strane, Satana je na počektu knjige jači
od Joba, a Behemot i Levijatan jači su od njega
na kraju. Satana se pokazuje nadmoćnim ne samo
stoga jer uništava imanje nego je jači i u intelek-
tualnom smislu: Job proklinje, točno kako je no-
sitelj zla predvidio. Dok Božja moć u odnosu pre-
ma nositeljima zla u kronologiji fabule jača, ljud-
ska ostaje kakvom je bila. Prije navedene riječi
o Levijatanovoj moći jesu i posljednje što Jahve
izravno govori Jobu.
528
Kako je u knjizi već rečeno, autor drži da bi se u
hrvatskom standardu morale, u ograničenoj količini,
rabiti i sadašnje dijalektne zamjenice.

10. 3. 17. Prijatelji i Job
Job je vjerojatno iz Edoma, zemlje znane po
mudracima. Njegovi su prijatelji ljudi u godina-
ma, kako to za njih kaže Elihu: Po godinama svo-
jim još mlad sam ja, / a u duboku vi ste ušli sta-
rost (Job 32,7).
Prvi prijatelj Elifaz Temanac govori umjereno,
ali ipak ozbiljno: Možeš li podnijeti da ti progo-
vorim? / Ali tko se može suzdržat od riječi! / Eto
mnoge ljude si poučio, / okrijepio si mnoge mišice;
/ riječju svojom klonule si pridizao, / ojačavo si ko-
ljena klecava. / A kad tebe stiže, klonuo si duhom
/ na tebe kad pade, sav si se smeo. / (Job 4,1-5)
Sofar iz Naama znatno je oštriji, bira teže riječi
u Jobovoj osudi: Zar na riječi mnoge da se ne od-
vrati? / Zar će se brbljavac još i opravdati? / Zar
će tvoje trice ušutkati ljude, / zar će ruganje ostat
neizrugano? / (Job 11,2-3).
Bildad iz Šuaha izgleda trijeznom osobom koja
kaže što misli odmah i jednostavno:
Do kad ćeš jošte govoriti tako, / dokle će ti riječ
kao vihor biti? / Ta zar može Bog pravo pogaziti,
/ može li pravdu izvrnut Svesilni? / Ako mu djeca
tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. /
Ali Boga potražiš iskreno, / i od svesilnog milost
ti izmoliš; / ako li budeš čist i neporočan, / odsad
će svagda on nad tobom / bdjeti / i obnovit će kuću
pravedniku. (Job 8,2-6)529
Bildad zna biti i vrlo uzvišenim, a primjer su
riječi iz 25. i 26. poglavlja koje hvale Jahvu u sti-
lu pohvalnih psalama: Gospodstvo i strah u njego-
voj su ruci, i on stvara mir u svojim visinama (Job
25,2). Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, / nje-
govim očima zvijezde nisu čiste. / Što reći onda o
čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jad-
nom? (Job 25, 6)
Elihu predstavlja kasniji umetak u djelo. Job
mu ne odgovara, a ni Jahve ni sam pripovjedač
poslije se ne obaziru na njegove riječi.
529
Raspodjela obilježja dana je prema JR: 753.
269
10. Mudrosne knjige
10. 3. 18. Jobova
jadikovka: prošla
sreća i sadašnja muka
Sve dosad iskazano ne umanjuje snagu završne
Jobove riječi u poglavljima 29 – 31. Nalazimo bli-
skosti u tonu s elegičnim Psalmom 90, ali motivi
djeluju međusobno povezanima i proživljenima:
O da mi je prošle proživjeti mjesece, / dane one
kad je Bog / nada mnom bdio, / kad mi je nad gla-
vom njegov sjao / žižak, / a kroz mrak me svjetlo
njegovo / vodilo, / kao u dane mojih zrelih jeseni
/ kad s mojom kućom Bog / prijateljevaše / kada
uz mene još bijaše Svesilni, / i moji me okruživa-
hu dječaci, / kada mi se noge u mlijeku kupahu /
a potokom ulja ključaše mi kamen. (Job 29,1-6)
Žižak koji sjaji nad glavom, svjetlo koje odo-
lijeva noći, mlijeko i ulje – sve to tvori niz svije-
tlih motiva. Želja za prošlim danima i sinovi kojih
nema jasno ističu bol. Motiv s dječacima izriče
snažnu proživljenost, a priziv prošlih dana i želja
za blizinom dragih osoba neporecivi su lirizmi.
Job se želi stopiti sa svojom prijašnjom srećom,
on ju upravo zaziva svojim riječima i time ostva-
ruje iskaz lirskoga stila.
Okvirna Jobova pripovijest zasigurno je po-
znata iz intertekstualnih izvora, no živo prikazane
i dobro posložene pojedinosti tvore neponovljivu
umjetninu u ovoj ljudski jednostavnoj tužbalici.
Navedeni se ulomak može mjeriti po snazi
s uvodnim razgovorom između JHVH i Satane.
U svjetskoj je književnosti malo prikaza ljudske
muke koji bi bili dani s toliko potresne iskrenosti,
težine u tonu i jednostavnosti u iskazu. Prva ovdje
navedena izreka podsjeća u motivima na Cesarića
iz Pjesme mrtvoga pjesnika. Korisna je usporedba
i s Danteovom Francescom da Rimini iz predvor-
ja pakla, koja žudi za davnom srećom s voljenim
Paolom. Sličan ton gubitka izbija i iz muke koju
nijemo proživljava Tolstojev Platon Karatajev koji
pred svoju smrt tužan pod stablom gleda za prija-
teljem Bezuhovim u Ratu i miru. Šopov kazivač
također nastoji u bolu kruhom i ljudskom suzom
umilostiviti Isusovu srdžbu u pjesmi Isus čita no-
Biblija kao književnost
vine. Shakespeareov kralj Lear ulazi s nesretnom
Cordelijom na rukama na kraju tragedije. Primjeri
govore o nenadoknadivu gubitku, kako to čini i
biblijski Job. Svi navedeni likovi iz svjetske knji-
ževnosti htjeli bi prizvati prošlu sreću i pružaju ni-
jemo svjedočenje nepovratne muke običnih ljudi.
Opis Jobovih boli hrvatskomu će čitatelju po-
kazati i jedan od izvora Ujevićeva nadahnuća za
Kolajnu i Igračku vjetrova:
Duša se moja rasipa u meni, / dani nevolje na
me se srušili. / Noću, probada bolest kosti moje, / ne
počivaju boli što me glođu. / Muka mi je i halju na-
grdila / i stegla me ko ovratnik odjeće. / U blato me
je oborila dolje, / gle, postao sam kao prah i pepeo. /
K tebi vičem, al Ti ne odgovaraš; / pred Tobom sto-
jim, ali ti i ne mariš. / Prema meni si postao okrutan;
/ rukom preteškom na me se obaraš. / U vihor me
dižeš, nosiš me njime, / u vrtlogu me olujnom kovi-
tlaš. / Da, znadem da si me smrti predao, / saborištu
zajedničkom svih živih. (Job 30,16-23)
Nesreća je najprije poosobljena, pa u metaforič-
nom izrazu probada, glođe i nagrđuje. Na početku
ovdje pružena ulomka još ne vidimo jasno osobu
koja prema kazivaču napada, i u tom je vrijednost
teksta. Uskoro shvaćamo da je ta personificirana
patnja bliska samomu Bogu, koji je nekad bio na-
zočan na blag i dobrostiv način, a sada muči gotovo
uništenoga Joba. Njegova je tjelesna bol tako dopu-
njena i duševnim košmarom: izvor dobra postao mu
je izvor zla. Kontrast ovdje ne nosi trag reda.
Metafora smrti kao saborišta svih živih biva
zdvojnom u svojoj dvostrukosti. Smrt je paćeniku
nada, ali je ovdje još više znak konačne nepravde:
k njoj dolaze svi živi, dakle i pravedni koji su tr-
pjeli i nepravedni koji su uživali.
10. 3. 19. Jobova
jadikovika:
naslovljenici i kontrast
Jobova je jadikovka upravljena neodređenomu
slušatelju sve do retka 30,20. Iduće se četiri reče-
270
nice obraćaju izravno Bogu: K tebi vičem, al ti ne
odgovaraš; / pred tobom stojim, ali Ti i ne mariš.
(30,20) Kontrasti u ovim izjavama znak su opće
suprotnosti koja je temelj cijeloj jadikovki iz 29.
i 30. poglavlja.
Kako je rečeno, na početku imamo znakove
svjetla: žižak, Božje svjetlo, mlijeko i ulje, koje je
i inače simbol izabranosti u Bibliji. Na kraju ima-
mo doslovno tamu koja je zavila kazivača (30,26)
i crnilo u oznaci subjektove kože (30,30).
Prvi dio govori o kazivačevu društvu koje čini
Bog i djeca; u drugom nas dijelu subjekt obavje-
štava da se zbratimio sa šakalima i postao prija-
telj nojevima.
Sam subjektov iskaz biva promijenjenim.
Nekada su svi šutjeli kako bi od Joba čuli savjet
(29,21), na kraju mu je tužbalica ugodila harfu
(30,31).
Razina društvene priznatosti također je posve
izmijenjena: kraljevsko ulje s početka uskoro će
prizvati i samoga kralja u 25. retku. U drugom mu
se dijelu rugaju sinovi bezvrijednih i soj bezimeni.
U prvom dijelu stihovi hvale Jobovu socijalnu
pravednost: Jer, izbavljah bijednoga kada je kukao
/ i sirotu ostavljenu bez pomoći. Za ovim slijedi
niz uvjerljivih tjelesnih i onda rodbinsko-pravnih
metafora: Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju /
otac ubogima, / zastupnik strancima (29,15-17).
U drugom se dijelu opetponavlja misao o pra-
vednosti: Ne zaplakah li nad nevoljnicima, / ne sa-
žalje mi duša siromaha (30,25). Ali, nema plaće u
paralelizmu, kojoj se Job očito nadao. Djeluje opet
suprotnost: Smrknut idem, al nitko me ne tješi.
Pjesma će opet u dvama susjednim tvrdnjama
sažimati kontraste: Sreći se nadah, a dođe nesre-
ća / svjetlost čekah, / a gle, zavi me tama. (30,26)
Egzistencijalna tjeskoba koja govori o nestanku i
gubitku ovdje biva svevremenskom: u njoj može
sudjelovati svako biće prevareno nadom.
No, čini se da cijeli spis nudi još i gore doga-
đaje od ovih što su prikazani u tumačenom lir-
skom ulomku.

10. 3. 20. Ironije: Satana
Satan uvodi ironiju koja natapa cijelu naraciju.
Time je ovaj lik ne samo pokretač događaja koji
čine pripovijest nego i začetnik temeljnoga postup-
ka u djelu. Jahvi dolaze sinovi Božji, a među nji-
ma je i Satan. Kad mu Jahve kaže da ima poštena
čovjeka, Joba koji se boji Boga, Satan odgovara
upitom koji je prijetvoran: Zar se Job uzalud Boga
boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav po-
sjed njegov? (Job 1,10-11) Satan dobro zna da je
to upravo tako – naime da Bog štiti i mazi Joba –
samo se Napasnik ironično ruga. Drži da nitko ni-
šta ne čini bez plaće. Jahve prepušta propasti Jobov
posjed i njegovo zdravlje. Nada se da će Job, koji
ima slobodnu volju, dokazati kako mu služi be-
splatno, u dobru i u zlu.
Satana se služi još jednom upravo pogibeljnom
ironijom. Optužujući Joba koji je pravedan, a imu-
ćan i pobožan, on optužuje cijeli ljudski rod. Nitko
ne bi Bogu služio da nije plaćen.
10. 3. 21. Ironije: Job
Jobovi prijatelji Elifaz, Sofar i Bildad govore
Jobu da trpi jer je bio ili jest nepravedan. Job im
se ruga ironično mišljenom cvjetnom metaforom:
Uistinu, vi ste cvijet naroda, / s vama će izumrijeti
mudrost. (Job 12,2) Poslije će kazati ono što doista
misli: Hajte svi vi, nećete li opet počet, / ta među
vama ja mudra ne nalazim (Job 17,10).
Job se ruga i Bildadu, i to pošto je ovaj iznio
himnu Božjoj svemogućnosti:
Nebesa je svojim razbistrio dahom, / a ruka mu
je brzu zmiju probola. / Sve to samo djelić je dje-
la njegovih, / od kojih tek slabu jeku mi čujemo. /
Ali tko će shvatit grom njegove moći?
Job progovori i reče: / Kako dobro znadeš po-
moći / nemoćnom / i mišicu iznemoglu podupri-
jeti! / Kako dobar savjet daješ neukome; / baš si
preveliku mudrost pokazao (Job 26,13-14; 26,2-3).
271
10. Mudrosne knjige
U ovim riječima koje odbacuju Bildadovu tvrd-
nju o ograničenosti ljudske spoznaje, i to čine iro-
nično, ima mnogo ponosa. Očito je da Job niječe
Bildadove tvrdnje, a time neizravno i Jahvina djela
koja ovaj prijatelj hvali.
10. 3. 22. Ironije: JHVH
Moćni se JHVH javlja upravo iz oluje i po-
sramljuje Joba upitima. Teško je reći ima li ovaj
govor iz oluje neke poveznice s gromom koji je
spominjao Bildad. Munju spominje i Elihu, izrav-
no pred dolazak JHVH (Job 37,15). Sjetimo se i
samih Jobovih riječi: U vihor me dižeš, nosiš me
njime, / u vrtlogu me olujnom kovitlaš. / Mislim
reći da je tkivo Knjige o Jobu pomno ispreplete-
no u tvorbi najave motiva. I kada biva kažnjenim,
Job je blizu Bogu.
Na prvi upit koji upućuje Jobu, Jahve naravno
dobro zna odgovor, znači da i on pita ironično: Tko
je taj koji riječima bezumnim pomračuje božanski
promisao? (Job 38,1) Slijedi opet podrugljiv iskaz
po kojem bi Job tobože mogao nešto Boga pouči-
ti: Ja ću te pitati, a ti me pouči.
Idući su upiti također ironično mišljeni, pa
JHVH tuče Joba porugama. Bog dobro zna da mu
Job ne može odgovoriti:
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? / Kazuj, ako
ti je znanje sigurno. / Znaš li tko joj je mjere odre-
dio / i nad njom uže mjerničko napeo? (Job 38,4-5)
U kumulaciji upita, zapravo u posve dijatri-
bičnu iskazu, imamo i izjavnu rečenicu punu jet-
ke poruge: Ti znadeš to, ta davno ti se rodi / tvo-
jih dana broj veoma je velik. (Job 38,21) Na ova-
kvim je mjestima dobro vidljivo Jankélévitchevo
stajalište prema ironiji, koje se razlikuje od laži u
tome što otklanja zadovoljnu uobraženost i poziva
nesvjesno da postane svjesnijim.530 Tako zapravo
biva alatom spoznaje.
530
Usp. Jankélévitch: 66
Biblija kao književnost
To što Jahve ne govori Jobu ništa o Satanu
i o ljudskoj službi za plaću nov je znak ironije,
koja kao figura prešućuje ono bitno. Riječ je o
vrhu poruge ohole ljudske spoznaje. Vjerojatno je
ona ostvarena i već navedenim riječima: I zar će
s tobom savez sklopiti / da sveg života tebi slu-
ga bude? (Job 40,28) JHVH ovdje prešućuje da je
on sam u blisku odnosu sa Sotonom, koji je pre-
oblika Levijatanova, te mu je on dopustio kušati
Joba. Dapače, vidjeli smo da su Levijatan i JHVH
sklopili savez.
10. 3. 23. Ironije: kraj knjige
Sve dosad iznesene prešutne poruge vode nas
do sržnoga upita. Ako je Knjiga o Jobu tako pre-
puna ironija, je li moguće da kraj bude tako pate-
tično sretan?
Kad je Job u izravnu razgovoru s JHVH pri-
znao svoju nemoć, JHVH mu se smilovao. No, pri-
je toga valja protumačiti još jedno mjesto iz knjige
koje bez ironijskoga ključa biva nejasnim. Naime,
kako je već rečeno, JHVH iznenada kori Elifaza
Temanca, koji je cijelo vrijeme branio Boga i za-
pravo govorio točno ono što će poslije govoriti
JHVH. Stoga se sljedeće riječi mogu shvatiti kao
poruga: Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev
moj, jer niste o meni onako pravo govorili kao moj
sluga Job (42,7). Kad je to Job govorio pravedno?
Možda kad je optuživao upravo Boga da se ruga
ljudskim nevoljama u 9,23 ili kad ga optužuje da
ne pomaže unesrećenima u 24,12? Naravno, može
se kazati da JHVH misli na čas kad se Job poka-
jao u 42,1.
Pogledajmo sada vrh ironije. Pripovjedač go-
vori da je JHVH udvostručio broj Jobove sto-
ke, pa spominje četrnaest tisuća ovaca, šest tisu-
ća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica
(Job 42,13). Job opet ima i djecu: sedam sinova i
tri kćeri, samo što se sada ističe da su nove kćeri
posebno lijepe. Znači, kako je stoka podvostruče-
272
na, tako je i novim kćerima dodana ljepota. Blizina
magarica i sinova djeluje u ukupnom surječju nez-
grapnom ili podmuklom. Zar nije podrugljiv po-
droban navod brojeva volova i magarica? Zar na-
brajanje ne vodi u ironiju u nekim drugim dijelo-
vima knjige – sjetimo se onih djela koje JHVH na-
braja Jobu u 38. poglavlju. K tome, kritika se već
pitala bi li pravi otac mogao biti sretan zbog novih
kćeri pošto je izgubio prvu djecu.531
Nema ni jedne jedine riječi o službi Bogu iz
ljubavi, a ne iz koristoljublja, čini se da nema spo-
mena početne svađe sa Satanom. Ali, sjetimo se da
ironičar govori sve, samo ne ono što misli. JHVH
šuti o onom bitnom jer je to presudno i njega boli.
Osobno mislim da Bog šuti o okladi sa Satanom
zato što zna da ju je izgubio.
Linda Hutcheon drži da ironija postaje ironi-
jom tek ako ju takvom shvate ironičar ili meta po-
ruge.532 Ni pisac djela nije morao imati ironičnih
namjera, ali to ne znači da sam spis danas, pošto
se vidi cijelo surječje pripovijesti o Jobu, to ne
može nositi.
Job je ipak neizravno prokleo JHVH prokli-
njući dan kad se rodio i govoreći da je Bog nepra-
vedan te da loše vlada svemirom i ljudima. Time
je pokazao da mu je zapravo stalo do imanja, pri-
jatelja, rodbine i obitelji – ta tko mu normalan na
tome može zamjeriti nakon strašnih nesreća koje
je proživio.
Job se kaje tek kad JHVH osobno dođe i po-
kaže svoju moć. Shvatio je da je JHVH jači, može
mu sve uzeti, ali možda i štogod dati, pa se pokajao
i povlači sve svoje riječi (Job 42,2-6). Kad je tako,
JHVH mu hitro sve vraća. Nije li gomila tvarnih,
materijalnih vrijednosti, neizravan znak točnosti
početne Satanine postavke, po kojoj se Job ne boji
Boga uzalud (1,9)?
Pošto je Job sve tvarno opet dobio, dio je toga
lijepoga života i dobri JHVH, ako mu se da »pra-
vo« mjesto. Sada, kad pobožnik ima što hoće, Bog
531
Frye 1982: 197.
532
Usp. Hutcheon:6.

više nije za Joba nepravedan, udovice i ranjenici u
cijelom svijetu ne cvile više uzaludno. Nepravde
koje drugi trpe nisu više toliko bitne ili nisu vri-
jedne Jobova spomena.
Kraj Knjige o Jobu tumačiv je znači u ironič-
nu ključu. Izgleda onako podrugljivim kako je iro-
ničan kraj Kafkine Preobrazbe. Ironičar se ovdje
pretvara da je opet sve u najboljem redu, a osobito
se pretvara da nije podrugljiv. Neželjeni je kukac
Gregor umro, otac i majka dive se kćerinim obli-
nama koje će uskoro donijeti i potomstvo, nedjelja
je puna sunca i oni idu na izlet. Na kraju Knjige
o Jobu JHVH više nije nepravedan i nemilosrdan
Bog: Job ima svoje ovce, sinove, kćeri i volove. U
pripovijesti o Jobu pripovjedač se možda ne pre-
tvara, ali se sama pripovijest pretvara i ironizira.
Da bi se ovo uvidjelo, dostatno je samo zamijeniti
magarce i volove nekim tvarnim vrijednostima iz
XXI. stoljeća ili iz doba u kojem čitatelj prati tekst.
Frye drži da se pripovijest o Jobu obično svr-
stava među tragedije, ali da se kraj okreće u kome-
diju.533 Teoretičar očito misli na sretan kraj djela,
s čime se ne bih složio.
Ima li ipak tragova koji bi navijestili ironiju, jesu
li pisac ili pripovijest sama dali kakav nagovještaj?
U tekstu svatko nalazi ono što sam u njega unosi.
Jahvin završni dar Jobu biva ironičnim. Spomen
četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jar-
mova volova i tisuću magaraca mogu djelovati
upravo tako. Posebno je to vidljivo kad se nabro-
jene životinje nalaze kraj novih kćeri.
Držim da je poruga vidljiva i po imenu treće
zadobivene kćeri. Izraz qĕrĕn hăppûḵ engleska je-
ruzalemska Biblija prevodi kao Mascara. Celestin
Tomić u napomenama kaže da ime znači rog po-
masti za oči.534 Kći s ovim imenom biva maska ili
krabulja sreće, blagostanja i pobožnosti, iza koje
se krije Jobov poraz. To je samo šminka kojom
JHVH ironično i dobrostivo tješi Joba. Prve se
dvije imenovane kćeri zovu jmmāh, što bi moglo
533
Frye, 1982: 196 / 197.
534
Tomić: 1205.
273
10. Mudrosne knjige
značiti golubica ili grlica te qṣ‘āh, što je, vjerojat-
no, povezano s biljkom kasijom, sličnom cimetu.535
Shvaćen u ironičnu ključu, završetak omoguću-
je da na pravi način vidimo i Jahvine riječi Elifazu
Temincu. Tvrdnje po kojima su oni govorili loše,
a Job dobro valja također shvatiti ironično. Ako je
Jahve prije govorio podrugljivo, zašto ne bi mogao
i sada tako činiti?
Čitatelj ne bi trebao krivo razumjeti ovu inter-
pretaciju: Job je pretrpio krvavu muku. Njegovu
nesreću ni jedan dobar čovjek ne bi poželio drugo-
mu čovjeku. Izgubio je pošteno stečenu imovinu,
obitelj, konačno i vjeru u pravedna Boga. Recimo
to drukčije, tako da razumiju i ateisti: izgubio je
vjeru u pravedan poredak u svijetu. Njegov se svi-
jet raspao, a svemir koji poslije toga vidi gola je
praznina, u kojoj ni život ni smrt nemaju smisla.
Ostaje samo tragična destrukcija svijeta, upravo
’ḇăddôn. Job reagira onako kako bi većina ljudi
učinila, naime tuži se na Boga. Uostalom, već sam
upozorio da tako reagira i Naomi pošto je izgubila
supruga i sinove, pa se samo s nevjestom Rutom
vraća u rodni Betlehem.
JHVH zna da je tražio mnogo od Joba i sto-
ga mu sve vraća, daje mu dar koji nije zaslužen.
Dar je to razočarana zapovjednika koji je dovoljno
moćan da se ne osvećuje borcu što mu je okrenuo
leđa. Riječ je o daru u kojem ima i poruge i milo-
srđa. Jahvin je dar čin Gospodara koji shvaća da
još nije našao pravoga slugu. Vjerojatno ironija s
kraja Knjige o Jobu pomaže usavršiti ljudski od-
nos prema svijetu, smanjuje napetost i podređuje
tragediju nečemu većemu.536
Oni koji prihvaćaju pobožan i kršćanski svje-
tonazor tumačili bi Jobovu muku u svjetlu one
535
Za imena drugih dviju kćeri pogledajte izvor na
mreži: The Blue Letter Bible, valja ići na Job 42,14
(bilježite 42:14!), C (Concordance and Hebrew / Greek
Lexicon); Irene i Walter Jacob ne ubrajaju dio iz Joba
u tumačenje riječi cassia (usp. Jacob: 811); podatci o
imenima nalazivi su i u JR: 808
536
Usp. Jankélévitch: 165 – 166; teoretičar ovdje ne govori
o Jobu, nego o ironiji u općenitu smislu.
Biblija kao književnost
Kristove. Za ovo nema izravnih dokaza u samom
tekstu. Takvi bi kazali da je JHVH već tijekom
Jobove patnje znao za onoga koji će mu dati sve
i ne će tražiti za sebe ništa. Imao je na umu inte-
ligentnu osobu koja će Sotoni i u razgovoru zna-
ti odbrusiti, pa će ovaj otići. JHVH je tražio čo-
vjeka kojemu će Bog biti važniji od majke, oca i
braće. Tražio je slugu koji ne će imati četrnaest
tisuća ovaca, ni tisuću magarica, nego će jahati
tuđega magarca. U porugu, muku i u smrt taj će
poći dragovoljno. Job je korak prema njemu. On
je poraz koji izaziva grč u grlu i postavlja upite
na koje se teško naziru odgovori. Riječ je o pora-
zu koji je na kraju prožet skrivenim, ali neveselim
humorom. Poraz nije ljudski topao, nego zdvojno
hladan, a humor ni ovdje, kao ni na toliko mjesta
u Bibliji, ne nasmijava, nego poučava. Ali, bez
Joba ne bismo dobro razumjeli pobjednika – koji
će doći na Zemlju stoljećima nakon ovoga muče-
nika. Pobjednik će biti bolje naoružan od jadnoga
Joba, jer za sukob sa Satanom samo ljudske moći
nisu dostatne.
10. 3. 24. Žanr: dramski stil
Staiger misli da dramski stil ne bi trebalo razu-
mijevati iz biti pozornice, nego obrnuto, da pozor-
nicu valja shvaćati iz biti dramskoga stila. Scenski
karakter drame proizlazi iz naravi stila dramskih
djela, a po Staigeru glavno je obilježje dramskoga
stila napetost. Ona ima dva izvora, problem i pa-
tetiku. Oba ova elementa traže publiku: patetičar
želi imati gledatelja koji će osjetiti sućut, rješava-
telj problema želi imati gledatelja koji će potvrditi
koliko je rješidba konačna.
Patetici prema Staigeru pripada gesta, pa su
tako ruke paćenika uzdignute prema nebu početak
kazališta i scene; ruke koje se prijeteći dižu na ti-
ranina također su početak napetosti i sukoba. Evo i
Staigerovih riječi: »Nego se isprva, premda u stal-
nom doticaju s dramom, obraća dvjema vrstama
274
napetosnog stila, a moguće su i opravdane izvan
pozornice, obraća se naime patosu i problemu.«537
Knjiga o Jobu biva ostvaraj dramskoga stila jer
joj je u začetku problem. JHVH naime želi provje-
riti ima li pravednih ljudi, točnije ima li onih koji
mu služe jer ga vole ili svi služe jer od toga imaju
koristi. Dvojbu rješava pokusom tako što praved-
nika lišava nagrade. Problem je započeo razgovo-
rom između njega i Satane, koji zastupa stranu da
pravednih nema. Taj se problem počeo i rješavati
razgovorom. Iz njega raste napetost između JHVH
i Satane, napetost se prenosi na odnos JHVH i
Joba, onda i odnos Joba i prijatelja – ona raste i
mora se riješiti.
Za Joba je problem u tom što ne zna je li Bog
pravedan. Ako je pravedan, zašto kažnjava dobre
i nagrađuje zlikovce (Job 24). Dokaz za to sam je
on, Job: pravedan je, a Jahve mu je oduzeo obi-
telj, imanje i zdravlje. Nevolja se također pokuša-
va riješiti razgovorom: Jobovi prijatelji tvrde da je
Bog pravedan, a Job nepravedan i stoga je kažnjen.
Job unosi i drugi Staigerov izvor dramskoga
stila, a to je patos. Na početku imamo patetično
ponizne geste kad Job ljušti čireve crijepom i, po-
glavito, kad sjeda u pepeo (Job 2,8). Nesretnik se
poslije u muci obraća JHVH, a uz njegove buntov-
ne riječi nije teško zamisliti patetične geste: Koliko
počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj po-
kaži i krivnju. Zašto lice svoje sad kriješ od mene,
zašto u meni vidiš neprijatelja? (Job 13,23) I još
teže: Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u po-
moć zazivlju. Ali na sve to Bog se oglušuje. (Job
24,12)
Jobove ruke uzdignute prema Bogu, što je moć-
na gesta čistoga patosa, javljaju se, istina kao napu-
tak, u Sofarovu iskazu: Ako li srce svoje ti uspra-
viš / i ruke svoje pružiš prema njemu / ako li zloću
iz ruku odbaciš / i u šatoru svom ne daš zlu stana /
čisto ćeš čelo moći tad podići / čvrst ćeš biti i bo-
jati se nećeš. (Job 11,13-15) Kritika je osjetila jak
vizualni aspekt Jobove drame, u koju je uvučen
537
Staiger: 130.

i recipijent, jer je junak izložen mnogim očima:
uz prijatelje, Bog, Satana i čitatelj gledaju Joba.538
10. 3. 25. Dramski stil i tri suda
Dramatičar sudi svijetu, kako to govori Staiger.
U tekstu o Jobu očito imamo sudište, dapače i više
nego jedan proces. Prije svega Satana optužuje lju-
de da Bogu služe samo iz koristoljublja, a Job nije
ništa bolji: Zar se Job uzalud Boga boji? (1,9).
Satana slično opetuje u 2,5, pa u ovom sudištu
djeluje trijada: tužitelj Satana, optuženi Job i bra-
nitelj JHVH.
Uskoro će međutim Job početi optuživati i su-
diti JHVH, o čemu smo već mnogo govorili, do-
voljno je spomenuti ove njegove misli: Samrtnici
hropću iz gradova, / ranjenici u pomoć prizivlju /
ali na sve to Bog se oglušuje (Job 24,12).
Dapače, Job i spominje riječi sud, sudac i par-
nica na usku prostoru dviju rečenica: Nije čovjek
kao ja da se s njime pravdam / i na sud da idem
s njime se parničiti. / Niti kakva sudca ima među
nama / da ruke stavi na nas dvojicu (Job 9,32-33).
Ovdje imamo trijadu Job optužitelj, JHVH optu-
ženi i prijatelji Jobovi branitelji JHVH. Bildad ova-
ko govori, braneći Boga: Ta zar može Bog pravo
pogaziti, / može li pravdu izvrnut svesilni? (Job 8,3)
Sofar iz Naama također brani Boga, i to ve-
ličanstvenim isticajem njegove mudrosti i moći:
Možeš li dubine Božje proniknuti / dokučiti savr-
šenstvo svesilnoga? / Od neba je više, što još da
učiniš? / Od Šeola dublje, što još da mudruješ? /
Duže je od zemlje / šire je od mora! / Ako se po-
vuče, ako te pograbi / ako na sud preda, / tko će
mu braniti? (Job 11, 7-10) Pisac se služi uspored-
bama, kontrastima i paralelnim konstrukcijama –
što još da učiniš / što još da mudruješ.539
538
Newsom: 69: »God watches Job, hăśśāṭān watches Job
and the reader watches Job.«
539
Možda je Shakespeare imao na umu dio s morem kad
je u usta svoje Juliet stavio pohvalu ljubavi u trećoj
275
10. Mudrosne knjige
Ovdje se uvodi treći sud, na kojem je Job opet
optuženi. Uskoro u Sofarovu govoru čujemo i na-
rav krvinje: Jer on u čovjeku prozire prijevaru, /
vidi opačinu ako i ne gleda.
Elifaz Temanac također optužuje: Još više ti
činiš: ništiš strah od Boga, / pred njegovim licem
pribranost ukidaš. / Tvoje riječi krvinju tvoju oda-
ju, / poslužio si se jezikom lukavih / vlastita te usta
osuđuju ne ja /protiv tebe same ti usne svjedoče.
(Job 15,4-6)
Job je na početku navedena Elifazova govora
i dobro izrugan spomenom istočnih vjetrova u tr-
buhu.
U ovom trećem sudištu imamo prijatelje optu-
žitelje i okrivljenika Joba, koji nema svojega od-
vjetnika. Job se međutim obraća i izravno Bogu, i
opet spominje sudište: Nemoj me osudit! Kaži mi
zašto se na me obaraš.
Konačno će i sam JHVH na kraju suditi Jobu,
ali više zbog neznanja i nemoći, nego zbog neke
druge krivnje. Kako je istaknuto, iznenada se Job
oslobađa svake krivnje, a njegovi prijatelji, koji
su tijekom prethodnih parnica branili Boga, mo-
raju se pokajati.
10. 3. 26. Vrsta drame i vrsta modusa
Glede vrste drame, moramo se vratiti na Fryea.
Izgubiti obitelj, imanje i prijatelje, izgubiti vjeru
u pravedan poredak i pravedna Boga – znači biti
sam i živjeti u potpunoj tragediji. Kad se čovjeku
sve to vrati te on opet živi radostan u svojoj broj-
noj zajednici, riječ je o komediji. Upravo kraj djela
upućuje na to da nije riječ o tragediji, nego o djelu
sa sretnim završetkom. Naime, Job je opet u druš-
tvu, vraćaju mu se braća, sestre i znanci, a i obitelj
je opet brojna. Obilježje komičkoga modusa i jest
uključivanje u društvo: »Tema komičke književno-
sti i jest integracija u društvo, koja obično poprima
sceni drugoga čina (My bounty is as boundless as the
sea).
Biblija kao književnost
oblik uključivanja središnjega lika.«540 Komediju
kao žanr koji tumači Joba, poglavito u optici kraja,
ističe i Whedbee541 i, kako je rečeno, sam Frye.542
No, valja ovdje dodati međustupanj između tra-
gedije i komedije: ako je očita tragedija ipak u po-
sljednji čas uklonjena, nastaje melodrama, trage-
dija sa sretnim krajem.
Naravno, ako je kraj ironičan, komedija i me-
lodrama prerastaju u mračnu igru koja nije humo-
ristična. Riječ je o parodiji sretna kraja, u kojoj se
uzvišene misli i sam najjači lik dovode u blizinu
prozaičnih simbola. Četrnaest tisuća ovaca, šest ti-
suća deva, tisuću jarmova volova i konačno tisuću
magarica djeluju i u izrugivačkom smislu. Kako je
već tumačeno, dostatno je ove tvarne vrijednosti i
motive zamijeniti nečim suvremenijim pa da po-
ruke spisa postanu jasnijima te opravdaju i takvo,
parodično, čitanje smisla.
Shvatimo li da je Job protagonist, tekst biva
pretečom ironijskomu modusu, u kojemu glavni
lik ima manje moći i inteligencije od prosječna
čovjeka. Jobu su naime uskraćene vrlo bitne oba-
vijesti: ne zna ništa o razlozima svoje muke, uop-
će nema svijest o Satani. Konačno, prihvatimo li
ironično i parodično čitanje kraja, Job ne shvaća
ni to da mu se glavni lik na kraju narugao posljed-
njim darovima ili mu ih je dao u dobrostivoj gesti
koju pokazuje vrlo nadmoćni gospodar jadnomu
slugi. Književnost XX. stoljeća tako bi našla oso-
bu koja je uzor Jozefu K. i Estragonu. Konačno bi
se Biblija pokazala bitnim prvotnim stupnjem u ra-
zvoju modusa što je svoj zamah dobio stoljećima
nakon zapisa pripovijesti o Jobu.
10. 3. 27. Žanr: kriminalistika
Knjiga o Jobu možda je i biblijski uzor krimi-
nalističkomu žanru. U knjizi je riječ o deseterostru-
ku ubojstvu: život su izgubila sedmorica mladića i
540
Frye 1979: 56
541
Usp. Crenshaw: 867 (ABD 3: 867).
542
Frye 1982: 186.
276
tri djevojke. Počinjena je i velika materijalna šteta
jer je uništena kuća, pa i velika stada koja su hra-
nila obitelj. Prihvatimo li prije iznesenu tvrdnju
prema kojoj tekst želi po svaku cijenu otkriti isti-
nu, onda je ovdje riječ o potrazi za osobom koja
je sve to skrivila. Iako je Job otac umorenih i vla-
snik uništenih dobara, on je prvi optuženi. Ako se
prije zločina družio sa zlom, pa mu je to vraćeno,
kako sugeriraju prijatelji koji funkcioniraju i kao
istražitelji, onda je Job samo kažnjen za prijašnje
zločine novim zločinima. Sam Job optužuje Jahvu:
kako je on sam optužen da je morao biti grješan,
tako on optužuje Jahvu za nevolje koje ljudi i inače
podnose, pa je, prema analogiji, Jahve i sada kriv.
Osobu koja je zamislila cijeli zločin i koja je
neka vrsta nalogodavca ne optužuje nitko. Možemo
li Satanu doista ekskulpirati, osloboditi svake oz-
biljne krivnje, time što je Jahve sve dopustio, i što
je mogao spriječiti zločine koje Satan čini? Kako
to da su Jahve i Satana u savezu?
Zaključak: Knjiga je vrhunac mudrosne književ-
nosti u Bibliji. Nema mnogo književnih djela u ko-
jima se jasnoća i dubina tako dobro nadopunjuju.
Prikaz položaja ljudske egzistencije, moć sila koje
na čovjeka utječu, istodobna složenost i jednostav-
nost cijeloga ustroja samo su temeljne vrijedno-
sti teksta. Naravnost uvodnih razgovora, složenost
Jobove osobe, naznaka spasa u otkupitelju koji ima
doći također govore o visokoj kvaliteti. Različiti
žanrovi koji tvore ovu knjigu i kojeona sama obli-
kuje – od drame preko kriminalistike do ironijsko-
ga modusa – također moraju pobuditi interes. Bog,
čovjek i Sotona, dobro i zlo, žive u ovom spisu u
borbi i u skladu.
10. 4. Mudre izreke
10. 4. 1. Datacija i ustroj knjige
Knjiga je redigirana u dobu oko V. ili VI. st.
pr Kr. Neke od ovih izreka i uputa, katkad sličnih
aforizmima, sežu do kralja Salomona i njegova X.

stoljeća. Spis odlučno povezuje mudrost i Jahvu:
Jer Jahve daje mudrost / iz njegovih usta dolazi
znanje i razboritost / (Izr 2,6).
Tumači navode četiri cjeline: 10 – 15; 16,1 –
22,16; 25 – 27; 28 – 29.543 Naravno da ovomu va-
lja dodati sam uvod u kojem se govori da je riječ
o Salomonovim mudrim izrekama. Tu je i dio 1,8
– 9,18 u kojem je poosobljenoj mudrosti suprot-
stavljena bludnica (poglavito 5,1-23; 9,13-18); kraj
knjige posvećen je pjesmi o vrsnoj ženi.
Unutar zbirke nalazimo i drukčije izdvojene
cjeline: Salomonu se pripisuju dvije velike zbirke:
10 – 22 i 25 – 29. Na tu jezgru dodane su druge
zbirke kojima nije lako odrediti podrijetlo: Izreke
mudraca (22,17 – 24,22; 24,23 – 34), Agurove ri-
ječi (30,1 – 14) Brojčane izreke (30,15 – 33) i
Lemuelove riječi (31,1-9). 544
Zbirka 10 – 29 nastajala je u duljem razdo-
blju. Većina misli ima izvorno svjetovno podrije-
tlo, a poslije su dopunjene jahvističkim izrekama
koje ih naknadno interpretiraju tako da budu bli-
ske duhu cjeline.
Konačno, izdvojeni uvod i završna pohvala kre-
posne žene nastali su nakon babilonskoga sužanj-
stva.
Whybray spominje različite mogućnosti po ko-
jima su se izreke spajale u skupine, pa govori o
tematici, mnemotehnici, suprotstavljanju različitih
stajališta da bi se pobudilo promišljanje ili pomirila
različita teološka ili socijalna stajališta.545 Ni jedno
načelo nije primjenjivo na cijelu zbirku.
10. 4. 2. Vrste iskaza: dvočlana izreka
Temelj cijeloj mudrosnoj književnosti biva mu-
dra izreka, za koju hebrejski jezik nosi ime māšāl.
Redovito je riječ o pouci nastaloj nakon promatra-
nja zbilje i uporabljivoj u praksi.
543
Usp. Whybray: 63.
544
Usp. Tomić: 1206.
545
Usp. Whybray: 65.
277
10. Mudrosne knjige
Izreka ima dvočlani ustroj, pa nerijetko sadrža-
va kontrast i s njim usporedbu ili metaforu. Upravo
stoga što ove figure svojom dvočlanošću odgova-
raju dvočlanosti izreka točno se uklapaju u njihov
ustroj. Tko sabira ljeti, razuman je sin / a tko hrče
o žetvi, navlači sramotu. (Izr 10,5) U navedenoj
izreci čitamo dva dvočlana ustroja koji, promotre-
ni iz širega očišta, opet tvore samo jedan kontrast.
Evo još primjera s metaforom: Blago je bogatomu
tvrdi grad, / a ubogima je propast njihovo siromaš-
tvo (Izr 10,15). Nerijetke su i usporedbe: Lav koji
riče i gladan medvjed, / takav je opak vladalac si-
romašnomu narodu (28,15); Klevetnikove su rije-
či kao slastice: / spuštaju se u dno utrobe (26,22).
10. 4. 3. Paralelizam
Ovakav se dvočlani ustroj može tumačiti i kao
paralelizam,546 koji je izrazito učestao u Mudrim
izrekama. Komentatori ga razlažu na više načina,
a ovdje ćemo spomenuti nekoliko vrsta.547
Sinonimski paralelizam tumači istu pojavu
različtim riječima u dvama dijelovima izreke:
Krvave masnice očiste zlo / i udarci pročiste oda-
je utrobe (20,30).
Antitetički donosi suprotnost dvaju dijelova:
Mudar sin veseli oca, / a lud je sin žalost majci
svojoj (10,1).
Paralelizam emblematskoga oblika tumači tvrd-
nju općepoznatom pojavom, koju slušatelj tako
može lako shvatiti: Kao studena voda žednu grlu
/ takva je dobra vijest iz zemlje daleke (25,25).
U sintetskom je paralelizmu tvrdnja iz prvo-
ga dijela razvijena u drugom dijelu, nerijetko i u
vremenskom smislu: Upućuj dijete prema njego-
vu putu, / pa kad i ostari, ne će odstupiti od njega
(22,6); Čovjek koji skreće s puta razbora, / počivat
će u zboru mrtvačkom (21,16).
546
O paralelizmu više govorim u dijelu o psalmima i
figurama bez naglašene igre zvuka i smisla.
547
Usp. GWY: 143.
Biblija kao književnost
Prethodni primjeri iznova svjedoče da su u izre-
kama česte antiteze i usporedbe. Dokaz je i pri-
mjer sa zahtjevom za društvenom pravdom: Tko
tlači siromaha, huli na stvoritelja / a hvali ga tko
je milostiv ubogomu (Mudr 14, 31; usp. srodan
uzorak sa socijalnom tematikom: 17, 5; 19, 17;
Sir 34, 20-21).
10. 4. 4. Vrste iskaza: ustroj
Različite je inačice izreka moguće razvrstati i
načinom koji iznosimo u idućem dijelu teksta, s
time što opet ne valja smetnuti s uma paralelizme,
koji također djeluju:548
a) nije dobro: Revnost bez razboritosti nije dobra
/ i tko brzo hoda spotiče se (Izr 19,2)
b) bolje je: Bolje je živjeti u pustinji / nego sa že-
nom svadljivom i gnjevljivom (Izr 21,19)
c) upozori: Ne pomaže bogatstvo u dan Božje
srdžbe / a pravednost izbavlja od smrti (Izr
11,4)
d) gnušanja: Lažna je mjera mrska Jahvi / a puna
mjera mila mu je (11,1)
e) brojevne izreke: Od troga se zemlja ljulja, / a
četvrtoga ne može podnijeti:/ od roba kad po-
stane kralj / i kad se prostak kruha nasiti, / od
razvratnice kad se uda / i sluškinje kad istisne
svoju gospodaricu (Izr 30,21-23).
U izrekama iz mudrosne književnosti srećemo i
nemoguće upite: Izvan močvare zar će rogoz nići?
/ Zar će bez vode trstika narasti? (Job 8,11). U smi-
slu stilskih figura riječ je o adinatonu.
Izreke obiluju zvukovnim igrama, koje se pro-
težu preko granica asonancije i aliteracije te či-
njenice ritma koji proizlazi iz dvaju dijelova slič-
ne duljine. S ohološću dolazi sramota, uči 11,2a,
a u izvorniku čitamo: bā’-zāḏôn văjjāḇō’ qālôn.
Oholost zāḏôn i sramota qālôn tako su približene
i glasovnim svojstvima riječi.
548
Usp. Murphy: 927 (ABD 6: 927).
278
10. 4. 5. Vrste iskaza: pjesma
Mudrost može biti iznesena u obliku pjesme u
kojoj zajednička tema skuplja motive. Mudrosna
pjesma otvara cijelu knjigu Mudrih izreka (Izr 1 –
9), a završava ju Pjesma o vrsnoj ženi. (Izr 31,10-
31).
U ovakve šire lirske kompozicije ide i pooso-
bljenje mudrosti: Jahve me stvori kao počelo svoga
djela, / kao najraniji od svojih čina / u pradoba; /
oblikovana sam još od vječnosti, / od iskona, prije
nastanke zemlje / Rodih se kad još nije bilo pradu-
bina / dok nije bilo izvora obilnih voda. (Izr 8,22-
24) Slične misli iznosi i Sirah, a one će pomoći
kršćanskim teolozima da dođu do zaključka o tri-
ma različitim osobama u jednom trojedinom Bogu.
Pavao je mogao imati na umu ovaj ulomak dok je
pisao početak Poslanice Kološanima koji govori o
Kristu: On je savršena slika Boga nevidiljivoga /
prvorođenac svakoga stvorenja, jer u njemu je sve
stvoreno, sve na nebu i na zemlji (Kol 1,15).
Kako je poosobljena mudrost u liku poštene
žene, tako je poosobljeno i zlo u liku preljubnice,
koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zavjet svo-
jega Boga dok joj kuća tone u smrt i njezini putovi
vode mrtvima (Izr 2,18; 5,5).
10. 4. 6. Teme i vrsta teksta
Teme mudrih izreka redovito se tiču praktična
života u svijetu u kojem pretpostavljeni recipijent
djeluje. Nadalje, riječ je o upućivačkim iskazima
glede Werlichove podjele tipologija tekstova: živi
pošteno i pobožno, čini dobro, ne ljenčari, uredi
odnose s djecom i ženom, ne odlazi s bludnicama,
ne popuštaj previše, ne gnjevi se, pomaži siroma-
hu. Konačno: znaj da mudrost i time tvoja moć
imaju svoje granice. Drugi, bolji svijet, ulazi u ob-
zor tek u knjigama nastalim pred sam Kristov do-
lazak na zemlju – u Sirahu i Mudrosti.

10. 5. Propovjednik
10. 5. 1. Uvodni podatci
Tekst je mogao nastati oko III. st. pr. Kr.
Propovjednik tumači ljudski usud iz točke koja
vidi ispraznost uspjeha i neuspjeha na tvarnom i
duhovnom području. Pogled mu je epski distan-
ciran, a iskaz stoički odmjeren. Meditacije i iska-
zi prožeti su uvjerljivim pesimizmom, kako glede
mogućnosti pravde na ovom svijetu, tako i glede
konačne spoznaje.
10. 5. 2. Datacija
Kako sam istaknuo, knjiga je nastala oko III.
st. pr. Kr. O kasnom nastanku svjedoče i sljedeće
riječi: sô svršetak, pṯgām odluka, zmān vrijeme.
Upit tko zna, m jôḏēă‘ također svjedoči o dobu
nakon babilonskoga sužanjstva.
U doba nastanka knjige Izraelom su vladali
Ptolemejevi nasljednici, grčki su utjecaji jaki, ali
još nema makabejske bune. Knjigu je čitao Ben
Sirah, dakle je starija od 180. pr. Kr., a u Kumranu
su otkriveni fragmenti iz 150. pr. Kr. Whybray go-
vori o konsenzusu među znanstvenicima u posljed-
njih stotinjak godina, po kojem je knjigu moguće
staviti u helenističko doba, ali prije makabejske
pobune.549
10. 5. 3. Ustroj
Djelo otvara misao vodilja: Ispraznost nad
ispraznošću, sve je ispraznost (Prop 1,2). Slijedi
pjesma koja tumači misao metaforičnim slikama
iz prirode i prikazom stalnih vrtloga vjetra i rijeka
koje teku i vraćaju se moru, pa onda opet iz njega
istječu (1,3-11). Na kraju imamo pjesmu koja go-
vori o ispraznosti u ljudskom životu (11,7 – 12,7).
549
Whybray 1988: 10.
279
10. Mudrosne knjige
Za njom slijedi u 12,8 misao vodilja s početka. Već
ova cikličnost, kružnost u ustroju, govori u prilog
blizini helenističke misli.
Tekstovi u 1,1 na početku te 12,9-13 na samom
kraju tumače se kao dodatci iz novijih recenzija.
Unutar ovoga okvira smješteno je nekoliko cje-
lina koje su međusobno povezane više ili manje
istaknutim tematskim nitima. Tako dio 1,12 – 2,26
govori o kralju koji uzalud traži ono što bi nadjača-
lo vrijeme ili ispraznost. Znatno manji dio govori o
tome da je bolje biti u društvu nego sam (4,9-12).
10. 5. 4. Jezik
Knjigu obilježuju misli izrasle iz promatranja
zbilje, dakle izričaji srodni onima iz Mudrih izre-
ka. Učestalo čujemo početne izraze:
Rekoh u svojem srcu:
Tada rekoh u svojem srcu: »Daj da okušam
užitak, i vidim što naslada pruža« – ali gle i to je
ispraznost« (Prop 2,1);
Vidjeh:
Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li
ispraznosti i puste tlapnje (Prop 1, 14);
Znam:
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se
veseli i da čini dobro za svojega života (Prop 3,12).
Pisac rado opetuje misli, koje se vraćaju po-
put pripjeva. Čitatelj će brzo opaziti već navede-
nu Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost.
Riječ hĕḇĕl, ispraznost, javlja se tridesetak puta u
morfološkim inačicama.
Učestalo čujemo i misao koja je hedonistič-
ka uputa o jelu i piću te uživanju u svojem po-
slu, ali s dodatkom o Božjem daru rečenoga: Ovo
stoga zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i
piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom ko-
jim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu
je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.
(Prop 5,17) Sedam puta čujemo ovu misao, koju
Crenshaw zove pripjevom.550
550
Crenshaw: 273 o Propovjedniku (ABD 2: 273).
Biblija kao književnost
Učestalo se javlja i misao sve je to ispra-
znost i pusta tlapnja (1,12; 2, 17; 2,26). Korisno
je napomenuti da izvornik ima izraz goniti vjetar.
Međutim riječ za vjetar, rûăḥ, označavala je i duh,
pa je suprotstavljena prije navedenoj riječi hĕḇĕl,
koja je značila i dašak. Kao da je Duh bio blizu
Propovjedniku, ali mu je izmicao.
U spisu nalazimo usporedbe, koje su inače nepo-
grješiv znak blizine književnoga teksta, ali one nisu
učestale: Jer kao prasak trnja ispod kotla, / takav
je smijeh luđaka, / i veselje kvari srce (Prop 7, 7).
10. 5. 5. Propovjednikova stajališta:
uvod
Temeljne upute ove knjige mogu se prikazati
četirima osnovnim pravilima: 1) u ovom svijetu če-
sto vlada nepravda, a na drugom svijetu stiže smrt
za sve; 2) Boga se moraš bojati jer je jači od čo-
vjeka; 3) uživaj u jelu, piću, svojem poslu i svojoj
ženi dok možeš; 4) ljudska mudrost nije apsolutna
vrijednost. Moglo bi se reći da vidimo tri niti: sto-
icizam, hedonizam i hebrejsku pobožnost.
10. 5. 6. Prvo
stajalište: Nepravde u
ovom svijetu i smrt na drugom
Propovjednik i Job imaju zajedničko stajalište:
na ovom svijetu nisu uvijek nagrađeni pravedni i
nisu kažnjeni zli.
Svašta vidjeh u svojem ništavnom životu: pra-
vednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bez-
božnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti. (Prop
7, 15)
Propovjednik ne vidi posebne nagrade za pra-
vedne: Svima je ista kob, pravednomu kao opako-
mu, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao
i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i greš-
niku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se
boji zakletve. (Prop 9, 2)
280
Još je teže stajalište koje govori o nagradi koju
primaju nepravednici: Dalje vidjeh kako opake
nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da
ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispra-
znost. (Prop 8, 10)
Čini se da je prikazani položaj odveo propo-
vjednika do moralnoga relativizma. Propovjednik
svjetuje čovjeka da ne bude ni premudar ni predo-
bar: Ne budi prepravedan, / i ne budi premudar; /
zašto da se uništavaš? / Ne budi preopak / i ne budi
lud; / zašto bi umro prije vremena? (Prop 7,16)
Misli zaslužuju komentar u vremenu opterećenu
grijehom: tko zlu da prst, uskoro će ostati bez ruke.
Sama ideja o tome da ne valja biti prepravedan
podsjeća na stajališta iz Aristotelove Nikomahove
etike i na zlatnu sredinu – ali je teško dokazati da
je pisac Propovjednika poznavao ovo grčko djelo.
Propovjednik ipak nije previše popustljiv prema
zlu: Kad nema brze osude za zlo djelo, / ljudsko je
srce sklono činiti zlo. (Prop 8, 11)
Konačno, na drugom svijetu sve čeka smrt –
kako pravedne, tako i nepravedne: Najgore je od
svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima,
ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi
dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. (Prop
9,3)551 Zapravo se stajalište o nepravdi u životu
samo produžuje poslije života, jer, kako je bilo
nepravedno da dobri stradaju, tako je sada nepra-
vedno da oni i umiru bez nagrade.
U smrti se pokazuje prevlast Propovjednikova
pesimizma, koji ide tako daleko da izjednačava
čovjeka i životinju. Anticipirajući Hobbesa, to se
događa jer se ljudi vladaju jedni prema drugima
kao zvijeri (Prop 3,18). Ista im je i kob u smrti:
Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati ka-
kvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.
Jer zaista kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako
ginu oni, tako ginu i one (Prop 3,18-19). Na kra-
ju se pita uzlazi li ljudski dah gore, a životinjski
ostaje u zemlji (Prop 3,21). Vjerojatno je ovo dno
551
Nedjeljko Fabrio izabrao je ovu tešku misao za epigraf
svojega Vježbanja života.

pesimizma, na koji kraj knjige daje ipak optimi-
stičnu dopunu – i nju je mogao dopisati naknadni
redaktor. Mudrost jednako tako ne jamči trajnost,
jer stalna spomena nema ni mudromu ni bezumni-
ku (Prop 2,16).
Uvodna pjesma knjige počinje tako što kaže da
naraštaji odlaze, a zemlja ostaje. Završna pjesma
elegično, ali čvrsto govori o danu smrti.
I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje
mladosti – / prije nego dođu zli dani / i prispi-
ju godine, za koje ćeš reći, nisu mi drage. / Prije
nego potamni sunce i svjetlost, / mjesec i zvijezde,
/ i vrate se oblaci iza dažda. / U dan kad zadrhte
čuvari kuće / i pognu se junaci / i kad mlinarice
jedna za drugom prestanu s poslom / i kad im se
zatamni pogled dok gledaju kroz prozor; / kad se
zatvore ulična vrata, / oslabi šum mlina, / kad lju-
de probudi pjev ptica, / ali im pjesma zamre /. Kad
je put uzbrdo muka / i svaki je korak pun zebnje; /
badem je tada u cvatu, / ali skakavac se vuče spo-
ro, / i žudnja je uvela kao nasadi kapara – / jer čo-
vjek ide u svoj vječni dom, / a žalobnici već hoda-
ju ulicama; / prije nego se prekine srebrna vrpca
/ i razlomi se zlatna kugla svjetiljke / i razbije se
vrč na izvoru; / i slomi se kotač na zdencu; / i vra-
ti se prah u zemlju iz koje je došao / i duh se vrati
Bogu koji ga je dao.
Ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost
(Prop 12,1-8).552
Smrt je posredovana nizom simbola koji ozna-
čuju tamu, govore da se motivi zatvaraju, presta-
ju, zatamnjuju ili lome. Znakovi su najprije bliski
naslovljeniku, zatim zahvaćaju svemir, onda pri-
kazuju animalni i biljni svijet u naslovljenikovoj–
i konačno dolaze do tijela i duha, kao da se vra-
ćaju subjektu s puta. Bog je spomenut na početku
kao Stvoritelj, a na kraju prima duh, što bi moglo
govoriti o kružnom ustroju i ipak nekakvu smislu.
Posebno su pogođeni motivi presječene srebrne
vrpce i razbijene zlatne svjetiljke – svijetli se znaci
552
Tekst je složen nakon konzultacije sa ZGB, JR i NIV
HE OT.
281
10. Mudrosne knjige
uništavaju u oba primjera. Tijelo koje odlazi u ze-
mlju nastavlja put silaznosti simbola, ali duh odlazi
Bogu, vraćajući time znakove opet k uzvišenostima
sunca i svjetlosti s početka pjesme.
Tekst se može čitati na dva načina. Pravi je po-
četak ova misao:
I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje
mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju go-
dine, za koje ćeš reći, nisu mi drage (12,1). Prva
je mogućnost kraja optimistična i simetrična, jer
i na kraju govori o Bogu, koji je spomenut na po-
četku: i vrati se prah u zemlju, kao što je iz nje
došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao. (12,7)
Propovjednik bi time dao i odgovor na upit koji
je sam postavio prije u tekstu: Tko zna uzlazi li
dah ljudski gore, a dah zvijeri silazi dolje k zem-
lji (3,21).
Pjesma može završavati asimetrično i time du-
boko pesimistično. Ispraznost na ispraznostima
veli Propovjednik, sve je ispraznost (12,8). Ako je
ovdje riječ o kraju pjesme i kraju knjige, onda je
nada pogrješna, a sam Bog duboko relativiziran.
Kako to redovito biva u prvorazrednim umjetnina-
ma, čitatelj mora sam odgovoriti na ovaj upit. Riječ
je o još jednom Iserovu praznom mjestu.
Jobova i Propovjednikova pjesma ipak jesu lir-
ske točke na kojima se sreću dvije vrlo različi-
te osobe i dva moćna subjekta. Oba glasa govore
čovjeku o nenadoknadivu gubitku i prolaznosti.
Propovjednik ostavlja slabo pritvorena vrata u svo-
jem dvojbenom završetku pjesme. Job na cijelom
kraju svoje knjige ipak dobiva neku nagradu, pa
bila ona i posve ironična.
10. 5. 7. Drugo
stajalište: Boga se
moraš bojati
Komentatori redovito navode da su neke misli
naknadno dodane, kako bi se pesimistična i oštra
Propovjednikova stajališta ublažila. Ističu ovu mi-
sao: I grešnik koji čini zlo i sto puta, dugo živi. Ja
Biblija kao književnost
ipak znam da će biti sretni oni koji se boje Boga
jer ga se boje (8,12). Slično je s teškom mišlju o
nepravdi: Još vidim kako pod suncem umjesto pra-
vice vlada nepravda i umjesto pravednika zloči-
nac (3,16). Naknadno je dodana iduća izreka koja
znatno ublažava stajalište i približuje ulomak, pa i
Propovjednika, cjelini biblijske poruke koja govo-
ri o Bogu koji na kraju sudi pravedno: Zato rekoh
u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer
ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.« (3,17)
Danas možemo sa sigurnošću znati jedino što
je tekst koji imamo pred sobom. Teško je rekon-
struirati koji su stariji i izvorniji, a koji mlađi i na-
knadno dodani dijelovi. Izgledno je ipak da je sta-
rija ruka bila pesimističnija i udaljenija od misli o
pravednu Bogu, a mlađa je dodavala stajališta koja
pomiruju i govore o Bogu koji ipak na kraju prima
čovjekov duh i sudi pravedno.
Propovjednik ističe da je Bog jači od čovjeka
i u tome shvaća pojedinost koju Job doseže tek
na kraju svoje knjige. Valja stoga paziti kako se
Bogu obraćaš. Sljedeća misao tako može značiti
da je Bog u nadređenu, povišenu položaju, pa je
od njega moćniji:
Ne nagli s ustima svojim i ne žuri se s riječima
pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji;
zato štedi svoje riječi (Prop 5,1).
U tom smislu valja razumjeti i upute o zavjeti-
ma: Bolje je ne zavjetovati nego zavjetovati, a ne
izvršiti zavjeta. (5,4).
Misao o strahu od Boga čujemo i u 3,14; 4,6;
5,6. Iskazi svjedoče da je Propovjednik mudriji
od Joba. Zna da se Boga mora bojati, ali to još
ne znači da ga voli. Propovjednik kao da neizrav-
no govori: kako voljeti osobu koja dopušta da
svijet kojim vlada živi u teškoj nepravdi. C. G.
Jung izjavio je stoljećima nakon Propovjednika da
Boga možeš voljeti, ali ga se moraš bojati. Tako
Jahve ni u ranjenom Jobu ni u pametnom i gor-
kom Propovjedniku nije dobio ljude koji ga vole.
282
10. 5. 8: Treće
stajalište: uživaj u
jelu, piću i poslu i ženi – ali budi
oprezan
Spoznaje odvode Propovjednika do zaključka
po kojem valja uživati u jelu i u piću (5,17; 9,7),
ali postavlja granice onoga što Bog dopušta. Već
smo navodili pripjev o jelu i piću, koji redovito
ima uza se i simbole koji govore da Bog i to daje.
Whybray imenuje kazivača ove knjige, naravno uz
ostalo, propovjednikom radosti, ako ne i užitka.553
Valja istaknuti vrijednost koju Pripovjednik pri-
pisuje poslu: Uviđam da čovjeku druge sreće nema
osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbi-
na. (3,22) Budući da navodi i druga zadovoljstva,
kazivač biva i ovdje pomalo kontradiktornim. No,
da čovjek uspješan u poslu nalazi svoje zadovolj-
stvo, biva jasnim.
Stajalište prema ženi pokazuje se dvojakim, ali
bi se moglo govoriti i o tijeku spoznaje. Za reče-
no je potrebno usporediti kada kazivač što govori.
Propovjednik najprije govori negativno o žena-
ma: drži da je žena žuhkija, gorča od smrti (7,26),
pa iznosi i metafore po kojima joj je srce mreža, a
ruke okovi. Nadalje, čini se da je u ovom poglavlju
tražio pravu ženu za sebe, ali ju nije našao. Tako
drži da se među tisuću ljudi može naći jednoga
pravoga čovjeka, ali ni jednu ženu (7,28).
U nastavku teksta, točnije u devetom poglavlju,
Propovjednik međutim vidi vrijednost života s vo-
ljenom ženom: Uživaj sa ženom koju ljubiš u sve
dane svojega ispraznoga vijeka koji ti je Bog dao
pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu
kojim se trudiš pod suncem (Prop 9,9). Jesu li na-
vedene misli znak promjene kazivačeva stajališta
u odnosu prema onom što je govorio u sedmom
poglavlju? Ili možda kazuje da nema pravih žena,
ali s jednom ipak valja živjeti? Je li možda ljubav
prema ženi – jer govori Uživaj sa ženom koju lju-
biš – neka vrsta lijeka koji pomaže i toj ženi da po-
stane boljom? Tada ne bi nesreća za muškarca bila
553
Whybray 1988: 141 (Qoheleth: Preacher of Joy).

u tome što je žena po sebi opaka, nego u tome što
žena ostaje opakom ako nije voljena. No, rečeno
je samo nedokaziva konstrukcija tumača. Djeluje i
jedna pomalo optimistična mogućnost: nije mogu-
će naći valjanu ženu među tisućom ljudi, no treba
tražiti dalje, pa bi se mogla naći u drugoj tisući ona
koja će biti imenovana voljenom u 9,9.
Zanimljiva je dvojnost u stajalištu prema ženi,
koja ne mora biti znakom razvoja. U sedmom se
poglavlju govori da pravednik izmiče ženskim
okovima, a u devetom se pruža savjet po kojem
valja u sve dane života živjeti sa ženom. Znači li to
da mudri u ženi uživaju, ali o njoj ne ovise? Može
li samo mudar čovjek ženu voljeti, a o njoj na neki
način ne ovisiti?
Možda je ovdje riječ o pragmatizmu, koji je u
punom skladu s dijelom misli iz sedmoga poglav-
lja, po kojoj je bolje dvojici nego jednomu.
Simptomatično je da nema savjeta koji bi bili
upravljeni ženi: kako će ona birati muškarca i kako
je njoj ako se namjeri na nekoga od onih 999 pogrješ-
nih između tisuću koje bi provjerila? (Prop, 7,28)
U vezi s obitelji, reklo bi se da Propovjednik
svjetuje čovjeku imati nasljedstvo (4,8), no govo-
ri kako je nepravedno da netko mnogo posluje, a
drugi dobiva plodove. Obitelj nije na visoku mje-
stu u Propovjednikovu sustavu misli.
Biblija zna govoriti ne samo onim što izravno
kazuje nego i rasporedom knjiga. Kako je znakovi-
ta činjenica da poslije krvožedne pripovijesti o zlo-
činu u Gibei dolazi blaga Ruta, tako je u najmanju
ruku znakovito da u Knjizi nakon Propovjednika
koji napada ženski svijet dolazi knjiga što svjedo-
či o međusobnoj ljubavi muškarca i žene, naime
Pjesma nad pjesmama.
10. 5. 9: Četvrto
stajalište: ljudska
mudrost nije apsolutna vrijednost
Pisac ili pisci Mudrih izreka bili su svjesni
svojih ograničenosti: Vidiš li čovjeka koji se sam
283
10. Mudrosne knjige
sebi mudrim čini? / Znaj, i od bezumnika ima
više nade nego od njega (Izr 26,12). Slično zna i
Propovjednik: Kao što ne znaš koji je put vjetru
ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako
ne znaš ni djela Boga koji sve stvori. (Prop 11, 5)
Pjesma s antonimijama na početku trećega po-
glavlja nastoji obuhvatiti cjelinu ljudskoga posto-
janja, ali potom dolazi iskaz o ljudskoj nemoguć-
nosti spoznaje: Sve što on čini prikladno je u svoje
vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjeko-
ve, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od
početka do kraja (Prop 3,11).
Propovjednik ipak vidi vrijednost mudrosti:
Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego de-
set mogućnika (7,19). Iz ovih je primjera vidljivo
da Propovjednik nije posve dosljedan.
10. 5. 10. Vrijeme
Propovjednik opaža vremenske procese koji se
opetuju i u njima vidi ispraznost. Književnike je
posebno zanimao ustroj iz trećega poglavlja, pa
ga opažamo u Eliotovim Četirima kvartetima i
Mrkonjićevoj Opsenaciji:
Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom
svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i / vrijeme umiranja; / vrijeme
sađenja i / vrijeme čupanja posađenog. / Vrijeme
ubijanja i / vrijeme liječenja / vrijeme rušenja i /
vrijeme građenja. / Vrijeme plača i / vrijeme smi-
jeha.
U pjesmu ulaze simboli iz kazivačeva vreme-
na i prostora: otkrivamo osobu koja je okružena
prolaznostima u životu, poljodjelskim, ratničkim,
možda i erotskim elementima. Parovi mjestimič-
no pokazuju početak i kraj procesa, ali prije sve-
ga govore o antonimičnosti, sudaru suprotnosti.
Po kasnijem iskazu, Propovjednik misli da ovime
dobiva i pruža uvid u vjekove. Kako je već reče-
no, čovjek ipak ne može dokučiti djela koja Bog
čini od početka do kraja (Prop 3,11). Propovjednik
Biblija kao književnost
je binarnim oprekama, davno prije strukturalizma,
nastojao obuhvatiti spoznaje o cjelini, ali sâm pri-
znaje da u tome nije uspio.
10. 5. 11. Žanr: epika
Job je u buntovnom dijelu nesretnik koji govo-
ri o Bogu s grčem u grlu. Optužuje ga, ali to čini
iskreno, ne glumi i ne promišlja o onome što govo-
ri. Nije uzdignut nad svoje događaje, iako iz svo-
je nesreće i svoje napuštenosti izvodi napuštenost
i nesreću svih ljudi. On je dio dramskoga žanra
pa od osobne nevolje čini sustav. Živio je na po-
četku u savršenu sustavu, koji se posve raspada u
tragediji, a opet se ustrojio na kraju djela. Svijetu
se ovdje sudi, što je zajednička osobina i JHVH i
Joba i Satane. Svi oni tvore dramatski značaj djela.
No, kad žali za svojom prošlom srećom, poglavi-
to za djecom koju mu je Satana poubijao, Job je
nedvojbeni liričar.
Propovjednik je epičar. Prema Staigeru, bit ep-
skoga stila ostvaruje se u promatranju onoga što je
ispod nas, onoga od čega smo odvojeni, nad čime
možemo mirno, hladno i nadmoćno meditirati.554
Propovjednik rabi teške misli osude nad ovim svi-
jetom. Ali, za razliku od Joba, dobro pazi da se ne
bi zamjerio Jahvi, gospodaru toga svijeta, pa sva-
ko toliko ističe da ga se valja bojati. Oštar je, ali
je i pametan, pa zna svoje granice. U pojavama
vidi niz opetovnosti, opaža da naraštaji prolaze, a
zemlja ostaje, vidi da sve ima svoje vrijeme – ima
doba kad ljudima valja rađati i kad im je umirati,
skupljati kamenje i hitati kamenje. Propovjednik
kao da je živio sto života, kao da je bio kraj Boga
i sve pratio. Savjetuje čovjeku uživati u jelu i lju-
bljenoj ženi, ali i postići djela u kojima će naći za-
dovoljstvo. Ne usuđuje se reći kako ništa na svijetu
ne valja jer zna da bi za to bio kažnjen. Konačno,
554
Usp. Staiger: 84.
284
za razliku od Joba, čini se da je naklonjen indivi-
dualizmu, ne hvali previše obitelj.
Uspoređujući Joba i Propovjednika, Whybray
govori i o dvjema teologijama,555 a očito je riječ
ne samo o raznim svjetonazorima nego i upravo
mogućnostima egzistencije. Na jednoj je strani dra-
ma koja teško sudi, na drugoj epika koja hladno
prikazuje.
10. 5. 12. Naslovljenici i subjekt
Propovjednik je i znatno tamniji od Joba, na-
ime on se Bogu i ne obraća izravno kako to čini
Job: Nemoj me osuditi! Kaži mi zašto se na me
obaraš. Ta što od toga imaš da me tlačiš, da djelo
ruku svojih zbacuješ, da pomažeš namjerama opa-
kih (Job 10,1-22).
Propovjednik kao da ne očekuje pomoć s te
strane. On svoju misao izriče u tvrdim izrekama,
zrelim od razočaranosti i vremenskoga odmaka,
pa se obraća slušatelju ili čitatelju koji nije Bog.
Zapravo je naslovljenik najtočnije prikazan u ovim
riječima: Zato se raduj mladiću za svoje mladosti /
i veseli se u danima svojega mladenaštva / idi pu-
tovima svojega srca / i slijedi želje svojih očiju, /
ali znaj da će ti za sve suditi Bog. (11,9)
Velike su razlike između ove dvojnosti u
Propovjednika i teških kontrasta, upravo sukoba,
koji muče Joba. Ovdje se epski uzdignuto pru-
ža gledište koje obuhvaća dva različita savjeta.
Epska distanciranost od svega moćno djeluje u
Propovjednikovim riječima. Job u kontrastu pri-
kazuje negdašnju sreću i sadašnju tamu.
Job je ranjeni čovjek, izvan sebe od bola i zato
ne pazi što govori. Pijan od strašne muke, on ipak
kaže točno ono što je trijezan mislio. Job traži pra-
vicu, pa za nepravdu optužuje i samo Vrhovno
biće, dovoljno je opet podsjetiti na retke 9,23-24.
Suprotno tomu, Propovjednik vidi strahovite ne-
555
Whybray 1988: 179.

pravde, pa svjetuje čitatelja da ni on ne bude od-
već pravedan (7,16).
Navedeni ulomak 11,9 biva korisnim i kad tu-
mačimo subjekt iskaza. U većem dijelu on nastupa
hedonistički, a u posljednjem dijelu retka, ali znaj
da će ti za sve suditi Bog, nastupio je kao oprezna
osoba. Moguće je spekulirati, kako smo već govo-
rili da su tekst pisale dvije osobe, pa je naknadna
redakcija dodala misli usklađenije s bogobojaznom
predajom. Tekst koji imamo svjedoči o složenu
subjektu, pa jedan njegov dio govori o užitcima,
zadovoljstvu svojim poslom i prolaznosti, a drugi
se sjeća da postoji Jhvh. Moguće je promišljati o
tome jesu li moguća dva zapisivača proizvela i dva
subjekta, kazivača iskaza.
Za Propovjednika možemo reći da je iskusan u
patnji i u zadovoljstvima. Oni koji ga žele osuditi,
kazat će da je premazan svim mastima. Svi koji su
spremni učiti, shvatit će da zamršen i pogibeljan
svijet cijeni svaki časak užitka, ali i svjetuje oprez.
10. 6. Pjesma nad pjesmama
10. 6. 1. Uvodni podatci
Djelo samo sebe vjerojatno atribuira kralju
Salomonu, jer počinje riječima šr hăššrm ’šĕr
lšlōmōh. Prijedlog ispred imena može, međutim,
imati niz značenja. Uz pripadnost, što bi se u hr-
vatskim narječjima izreklo prijedlogom od, tu je i
smisao koji bi mogao govoriti o naslovljeniku, zna-
či za Salomona. Ne valja zanemariti ni tematsku
odrednicu koja bi govorila o Salomonu. Upravo
Salomon biva imenovanim šest puta u tekstu, a
nalazimo i tri zaziva kralja. Vjerojatno je riječ o
konvenciji, koja je omogućila ulazak erotizirana
djela u biblijski kanon, iako nije isključeno da je
kralj imao udjela u kakvu ulomku.
Pseudoautorska oznaka pojačava usporednice
po suprotnosti s knjigom koja Pjesmi u Bibliji pret-
hodi: tamni Propovjednik, kako smo rekli, ne cijeni
285
10. Mudrosne knjige
previše ženski svijet, iako je upoznao njegove užit-
ke, a Pjesma nad pjesmama, pripisana istomu čo-
vjeku, govori o ženskoj strasti i strasti prema ženi.
Voljena je žena imenovana u dijelu 7,1 kao dje-
vojka iz Šulama. No, značenje bi moglo biti i ona
koja pripada Salomonu: u hebrejskom je njegovo
ime, približno, Šlomo. Ako je riječ o djevojci iz
Šulama, žena je bliska pripovijesti o Davidovim
starim danima. Kralj se naime nikako nije mogao
zagrijati u postelji, pa su mu našli lijepu Šunamku
Abišagu. Izravno se kazuje da ga je njegovala, ali
da ju on nije upoznao – što nije lako provjeriti
(1 Kr 1,4). Za djevojku će se poslije zainteresi-
rati Adonija, sin Hagitin i Davidov. On je bio iz-
gubio prijestolje, koje je zadobio njegov polubrat
Salomon, ali je zatražio lijepu Abišagu za supru-
gu. S tom je molbom došao Salomonovoj majci
Bat-Šebi, koja ju je prenijela kralju. Posljedica je
bila Adonijina smrt (1 Kr 2,13-25). Nema nikakvih
dokaza da Pjesma nad pjesmama govori upravo
o ljubavi te Šunamke Abišage i kralja Salomona.
U Franjevačkoj Bibliji iz 2010. djelo je nazvano
Velepjesan.
10. 6. 2. Datacija
Spis je mogao biti redigiran oko V. st. pr. Kr.,
kako sugerira jeruzalemska Biblija,556 no teško je
naći nedvojbene dokaze o pravom vremenu na-
stanka. Pobornici starije datacije istaknut će per-
zijanizam părdēs za voćnjak (4,13). Oni koji smje-
štaju djelo u mlađe doba nalaze mogući grecizam
ăpprjôn, vozilo u 3,9.557
10. 6. 3. Tema
Riječ je prije svega o ljubavnom pjesništvu koje
slavi tjelesnu povezanost i strast, ali i međusobnu
556
Usp. JR:2062
557
Usp. Murphy: 150.
Biblija kao književnost
odanost muškarca i žene – zaručnika i zaručnice.
Podrijetlo spisa mogu biti svadbene svečanosti, ka-
kve prikazuje Psalam 45 i koje spominje Jeremija
7,34. Konzumacija ljubavi naznačena je nizom me-
tafora, kojima ćemo se još vratiti.
Moguće je naći tragove temeljne pripovijesti,
koja govori kako je Salomon našao svoju dragu
Šunamku, odveo ju u Jeruzalem, a njihova je lju-
bav na tom mjestu bila uzvišena. Privremeni ra-
stanak i bol zbog ljubavi, pa i muka kao posljedica
batina, također su naznačeni (5,7).
Njemački hebraist iz XIX. st., Heinrich Ewald,
interpretira pjesmu tako što ističe tri osobe.558 Kralj
Salomon i pastir žele zadobiti ruku lijepe Šunamke.
Djevojka ipak ostaje vjerna svojemu prvomu se-
oskomu dragomu. Po ovom bi tumačenju riječi u
8,11-12 govorile da je kralj odbijen: Braća zaruč-
nice: Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, / dao
ga je čuvarima, / i svaki mora donijeti za urod /
tisuću srebrnjaka // Zaručnica: Moj vinograd je
preda mnom: / tebi, Salomone, tisuća, / a dvjesta
onima što čuvaju plodove. //
Bilo kako bilo, završne riječi potvrđuju ljubav
i odanost Zaručnika i Zaručnice:
O, ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi sluša-
ju glas tvoj, / daj da ga i ja čujem. // Zaručnica:
Pohitaj, mili moj, / budi kao srna i kao jelen / na
gorama mirisnim.
Kako smo rekli, u tekstu nalazimo i znakove
rastanka, koji izgleda nepovratnim: Ostala sam bez
daha kad je otišao / Tražila sam ga, ali ga nisam
našla (5,6). Čudnovato izravan opis patnji zbog
ljubavi izrečen je u dijelovima koji govore o tome
da su čuvari zidina zaručnicu tukli i ranili te da su
joj oduzeli plašt (5,7). Je li riječ o rodbini ili komu
drugomu, koji je morao čuvati njezinu nevinost?
Nema posve jasnih naznaka o tome da je bila obe-
ćana određenomu muškarcu prije negoli se poja-
vila prava ljubav.
558
Prema Murphy: 152.
286
No, i nakon iskaza boli i rastanka nalazimo
zbliženost zaručnika i zaručnice: Njegova mi je
lijeva ruka pod glavom / a desnom me grli (8,3).
Neke se teme opetuju, pa potragu po gradu
imamo u 3,2 i 5,7. Scena s rukom pod glavom i
drugom rukom koja grli također se ponavlja.
Sve do XVIII. stoljeća isticalo se preneseno
značenje ovoga spisa, koje je govorilo o ljubavi
Jahve i izabranoga naroda, odnosno Krista i Crkve.
Vjerojatno je stoga ova knjižica i ušla u kanon,
iako Bog u njoj nije izravno spomenut, pa je je-
dinstvena u biblijskoj zbirci. Zapravo je spomen
iz dijela 8,6-7 takav da ljubav po snazi približava
Božjemu ognju.
Točno je da su proroci prikazivali povezanost
Jahve i židovskoga naroda u slikama ljubavi, odno-
sno nevjere, između muškarca i izabrane žene (Hoš
2 – 3; Iz 5,1 i 50,1; Jr 2 – 3; Ez 16). Pjesma nad
pjesmama nema ozbiljnih dodira s proročkom knji-
ževnošću i prikazani odnos ovdje je posve druk-
čije naravi.
10. 6. 4. Metaforika
U pjesmi su očite četiri stilske dodirne točke s
psalmima: promjena kazivača, narav metaforike,
opetovnosti koje tvore glazbeni ugođaj i relativ-
na kratkoća.
Slike kojima se približuje ljubav dolaze iz
okružja uobičajenih za cijelu biblijsku zbirku, pa
nalazimo animalne, biljne, svemirske i vojne.
Animalistiku predstavljaju dva laneta blizanca
kojima su slične dojke (4,5); dragi je pozivan da
požuri poput srne ili jelena (8,14). Uvojci su mu
kao palmove mladice, ali su crni poput gavrana
(5,11). Zaručnica je za zaručnika golubica, i to je-
dina golubica (6,9).
Metaforika ove pjesme u kojoj su životinje nije
uvijek uspjela. Dva laneta koja su dojke izgledaju
vrlo dobrima, a kosa kao stado koza još bi nekako
u humornu iskazu mogla djelovati. Stado ostriže-

nih ovaca koje sliči zubima (4,2) vjerojatno bi se
teže dojmilo suvremena čitatelja. Javljaju se još
ovca, konj, srna, koza, lisica, ali i lavovi i leopardi.
Metaforika s vegetacijom govori o trbuhu koji
je kao stog pšenice, ograđen ljiljanima (7,3). Stas
djevojke biva poput palme, a grudi su kao grozdovi
(7,8). Djevojka je također cvijet šaronski i ljiljan
u dolu (2,1). Miris daha biva poput jabuke (7,9).
Među biljem su ljiljani, trnje, jabuke (2,3; 8,5),
grožđice, smokve i palme.
Ljubav koja je slađa od vina, usne s kojih kapa
saće te jezik pod kojim su med i mlijeko (4,11)
nose usporedbe i slike koje i danas rabe pisci lju-
bavnih tekstova različitih namjena.
Naći ćemo i graditeljskih slika: vrat ljubljene
biva kula bjelokosna (7,5), oči su kao ribnjaci u
Hešbonu, a nos je kao kula libanska. Sama zaruč-
nica kaže da je zid, a njezine su grudi kule (8,10).
Zemljopisne slike spominju sveto brdo Karmel,
kojemu je slična glava zaručnice (7,6).
Strast i nemir onih koji vole te važnost ljubljene
za kazivača osobito dobro izriče ratničko-vojna i
domovinska metaforika: krasna si kao Jeruzalem /
strašna kao vojska pod zastavama. (6,4)
Riječ je naravno o paralelizmu, koji je još po-
jačan bliskim, ako ne istovjetnim brojem slogova:
nā’vāh krûšālām
’jŭmmāh kānnḏgālôṯ.
Slike Mjeseca i Sunca koje dolaze na sličnu
mjestu samo šest rečenica poslije navedene pove-
ćavaju presudnost ljubavi za onoga koji voli: Tko
je ova koja dolazi / kao što zora sviće, / lijepa kao
mjesec, sjajna kao sunce / strašna kao vojska pod
zastavama. (6,10) Pogibeljna moć ljubavi, pa i taj-
na koju nosi žena, također su ovdje izrečene točno
i nenametljivo. Vidljivo je da se izrazi u 6,4 i 6,10
ponavljaju tvoreći pripjeve i time glazbene ugođa-
je: lirski je stil u punom zamahu. Subjekt međutim
nalazi moći da ne opetuje upravo doslovno, pa su
i u izvorniku glagoli koji označuju ljepotu različi-
ti, a različita su i sredstva usporedbe: krasna kao
Jeruzalem / sjajna kao sunce. Izrazi što slijede –
287
10. Mudrosne knjige
strašna kao vojska pod zastavama – bivaju istima.
Sama vojska nije izravno spomenuta u izvorniku,
no tako se može zaključiti po zastavama koje su
nazočne.
Na valu nemira koji ljubav izaziva djeluje i
ovaj iskaz: Odvrati oči svoje od mene / jer me zbu-
njuju (5,5,). Rečenica Ja spavam, ali srce moje bdi
(5,2) zapravo izriče trajnost misli na izabranu oso-
bu, što je tipičan znak zaljubljenosti i strasti. Riječ
je o prvorazrednu izrazu: kontrast sna i bdijenja
biva jednostavan; srce koje u starohebrejskom svi-
jetu povezuje misao i osjećaje pruženo je opet ne-
napadno. Podvojenost zaljubljene osobe, koja čini
i ono što možda neki njezin posve svjestan i razu-
man dio ne želi, govori o mudrosti kazivača koji
poznaje pojavu.
Konačno, s ovim spomenom ljudske psihe, nu-
trine, spajaju se izrazi koji govore o mjesecu i zvi-
jezdama (6,10): strast i ljubav kao da ispunjavaju
cijeli poznati univerzum, što i jest točno za zalju-
bljene.
Zanimljivo je da Propovjednik ima misao slič-
nu prije navedenoj te govori da su ljuski dani mu-
kotrpni, pa mu srce ni noću ne miruje (2,23).
10. 6. 5. Seksualnost i san
Iako svaka slika ima svoje surječje, neki izra-
zi djeluju nedvojbeno: Uhvatila sam ga i ne ću ga
pustiti / dok ga ne uvedem u kuću majke svoje / u
ložnicu roditeljke svoje (3,4).
Čujemo i da je zaručnica svukla svoju odje-
ću (5,3) te se pita kako da ju odjene, što narav-
no pojačava erotičnost i jasnoću ženskoga poziva.
Idući stih govori i o konzumaciji. Govoreći o eu-
femizmima, tako smo već istaknuli očitu seksual-
nost slika: Dragi moj promoli ruku kroz otvor, / a
sva mi utroba uzdrhta (5,4). Ruka kao preoblika
muškoga spolovila biva očitom u surječju erotizi-
rana ugođaja, no i bez prenesena značenja može
govoriti o ljubavnoj igri. Kazivač nadalje govori:
Biblija kao književnost
Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez
pića (7,3). Pupak je jasno i znak za vaginu, a rea-
lističnost u vlazi i spremnosti na odnos nije ovdje
teško razumjeti.
Kazivač se naravno ne susteže opisivati dojke
koje su, kako je već rečeno, kao dva laneta što pasu
među ljiljanima (4,5). Oznake ženskoga spolnoga
organa mogu biti i zatvoren vrt, zatvoreno vrelo i
zapečaćen zdenac, a sve puno plodova (4,12-14),
pa onda nard i šafran. Budući da vrt pripada samo
kazivaču, to mu povećava apetit.
Dio usporednosti gubi se u prijevodima: vrt za-
tvoren, găn nā‘ûl i vrelo zatvoreno, găl nā‘ûl tvore
jak glazbeni dojam. Sljedeći izraz, zdenac zape-
čaćen, mă‘jān ḥāṯûm, svojim dugim /u/, šureqom,
podsjeća na prethodne riječi – ali sama zapečaće-
nost svjedoči o vjernosti i čistoći.
Izrazi koji govore o konzumaciji hrane tako-
đer podsjećaju na konzumaciju ljubavi: okrijepite
me kolačima, / osvježite jabukama (2,5); Popet ću
se na palmu / da dohvatim vrške njezine / a gru-
di će tvoje biti kao grozdovi na lozi, / miris daha
kao jabuke / Usta su tvoja kao najbolje vino (7,6).
Sljedeći je iskaz također erotiziran: Neka dragi
moj dođe u vrt svoj / neka jede najbolje plodove u
njemu (4,16). U idućem dijelu dragi doista dolazi
i konzumira med svoj i saće svoje.
Noćni ugođaj i sam spomen sna, u kojem srce
kazivača bdije (5,2), govore u prilog seksualno-
sti koja se manifestira u nizu smjelih usporedbi.
Motivi se također brzo izmjenjuju, a nisu uvijek lo-
gično povezani, što je vidljivo iz niza susreta kazi-
vačice s različitim osobama, kako to biva u snu.559
10. 6. 6. Kazivač i kazivačica
Neke dijelove očito kazuje zaručnica, a neke
zaručnik: ove su promjene kazivača oznaka psal-
mistične književnosti. Pojava s jedne strane poja-
559
Usp. Klangwisan: 8.
288
čava dinamičnost teksta, a s druge ističe sličnost
strasti za obje strane. Meyers drži da je Biblija
uglavnom elitistička i urbana knjiga, upravljena
prema muškomu načelu. »U androcentričnu svi-
jetu samo u djelu koje izvire iz situacije – lju-
bavi – u kojoj žene i muškarci igraju ravnoprav-
nu ulogu možemo očekivati drugačiji pristup.«560
Istraživačica u ovom obzoru ističe i bitnost izraza
majčina kuća, koji se javlja dva puta (3,4; 8,2). U
Pjesmi nema naznake očeve kuće, a taj je izraz vrlo
čest u Bibliji, jer označuje obiteljsko podrijetlo.561
Vjerojatno i ovaj simbol kazuje da žensko nače-
lo, i načelo užitka, zauzima bitno mjesto u tekstu.
Shelomo Goitein, muškarac, tako govori o Pjesmi
nad pjesmama kao o ženskoj kompoziciji.562
Držim da je izmjena kazivača i kazivačice u
pjesmi također izrazom njihove lirske prožetosti
u Staigerovu smislu: subjekt postaje objektom, a
objekt subjektom.
Pjesma je zanimljiva i po tome što izriče jedin-
stvenost izabrane djevojke za zaručnika, ali i je-
dinstvenost zaručnika za izabranu. Usprkos tomu
što on ima šezdeset kraljica i osamdeset inoča te
djevojaka kojima se ne zna broja – ipak je samo
jedna golubica, koja je savršena, njegova i koja je
izabrana (6,9). No, i ona govori: Dragi je moj bijel
i rumen / ističe se među tisućama.
Uzajamnost izabranika potvrđuje i antimetabo-
la: Ja pripadam svojemu dragomu i moj dragi pri-
pada meni (6,4).
Pjesma nad pjesmama svjedoči o važnosti pra-
ve i osobne ljubavi, prije svega u erotskom smislu
odnosa jednoga muškarca i jedne žene.
10. 6. 7. Moć, usporedbe, stupnjevi
Moć ljubavi koja spaja dva bića čineći ih po-
sebnima, različitima u odnosu prema svim drugim
560
Meyers: 210.
561
Meyers: 209.
562
Usp. Goitein: 58.

ljudima, uspjelo pokazuju stihovi koji opet nose
usporedbe pri kraju pjesme:
Stavi me kao prsten pečatnjak na srce,
Kao prsten pečatnjak na svoju ruku.
Jer poput smrti moćna je ljubav
Kao podzemlje nezasitna je strast.
Njezin je plamen kao oganj,
I plamen Boga živoga.
Ljubav ne će pogasiti poplave,
I ne mogu ju sprati rijeke.
I kad bi netko htio ljubav kupiti
Svim obiteljskim posjedom koji imao bi
Takav bi primio zauzvat samo prijezir.
(Pjesma 8,6-7)
Prsten pečatnjak, hôṯām, nosio se oko vrata i
bio je znakom vlasti – kako je to u pripovijesti o
Judi i Tamari (Post 38,18). Motiv podsjeća i na
Izlazak 28,11, gdje se govori o urezivanju imena
Izraelovih sinova na drage kamene, kako se ure-
zuje ime na prsten pečatnjak. Pjesma nad pjesma-
ma ovim unutarbiblijskim vezama naglašava veli-
ku, ali i kobnu bitnost ljubavi za njezine kaziva-
če. Božji plamen čitatelja će također podsjetiti na
moćne izraze Božje volje u plamenu, kako je to
u Brojevima, kad su spaljeni vođe pobune protiv
Mojsija (Br 16,35). U Prvoj knjizi Kraljeva Božji
plamen pada na žrtvu koju na Karmelu prinosi pro-
rok Ilija. Same obredne žrtve paljenice prizivaju se
također ovim motivima.
Ljubav i strast jače su od čovjeka, poručuje pi-
sac. Stupnjevanje, gradacija ljubavi i strasti u ov-
dje navedenu ulomku, raste od vanjskih znakova
moći kakav je prsten, preko čovjeku bitno nadmoć-
ne pojave kakva je
smrt. Podzemljem se već približujemo Bogu –
izraz o blizini plamena Božjega i ljubavi djeluje
na rubu teološki nedopuštena izjednačavanja strasti
i nadnaravnoga bića. Božji je oganj jednostavno i
lako prizvao suprotne vode, pa se time riječi opet
vraćaju pojavi koju srećemo u naravi. Završna mi-
sao o nemogućnosti kupnje ljubavi opet ju veliča,
ali dodaje i vrijednost njezine čistoće. Možda bi
289
10. Mudrosne knjige
pobornici teorije o trima osobama – zaručniku, za-
ručnici i odbijenom kralju koji se umiješao – našli
ovdje tragove dokaza za svoje tvrdnje.
Već smo govorili o vrijednosti glasovne strane
ovoga teksta. U tumačenu ulomku 8,6-7 opetovno-
sti su očuvane i u prijevodu s veznicima koji izriču
usporednost i ponavljanja.
Misaono i metaforično vrijedan stih nosi i niz
asonancija i aliteracija; uz preslovljene riječi pru-
žamo i prijevod riječ po riječ:
k-‘ăzzāh ḵămmāvĕṯ ’ăhḇāh qāšāh ḵš’ôl qn’āh
jer moćna kao smrt ljubav neukrotiva kao Šeol strast
Dvočlani izraz ima u prvom dijelu, smrt i lju-
bav, a u drugom u usporednosti Šeol, znači pod-
zemlje i strast. Moći iz prvoga dijela pridružena je
neukrotivost – u samom smo prijevodu uporabili
nezasitnost – u drugom dijelu. Strast je u izvorniku
ujedno i ljubomora, no ona se drugdje u tekstu ne
ističe i mislim da je strast bolje rješenje.
Pjesma nad pjesmama biva zanesen, ali točan
biblijski spis: svjedoči o neprolaznosti muške stra-
sti prema ženi i moći ženske ljubavi prema muš-
karcu. Motivom po kojem se ljubav ne može kupi-
ti jasno je istaknuta njezina čistoća. Usprkos nizu
tjelesnih oznaka, neporeciva je međusobna odanost
i upravo jedinstvenost izabranoga bića – čime je
prava ljubav točno prikazana.
10. 7. Knjiga mudrosti
10. 7. 1. Datacija
Knjiga je pisana u I. st. pr. Kr., izravno grčkim
jezikom i najvjerojatnije u Aleksandriji. Njezin pi-
sac služi se Septuagintom, ali ne spominje Fila
Aleksandrijskoga (20. pr. Kr. – 54. po. Kr.); znači
da je djelo vrlo vjerojatno nastalo prije ovoga ži-
dovskoga filozofa.
Biblija kao književnost
Sveti Jeronim protivio se kanonizaciji, ali je
knjiga ipak uvrštena u katolički kanon, popis bi-
blijskih knjigašto ih priznaje Crkva. Sveti Pavao
poznavao je djelo, a Ivan Evanđelist bio je tako-
đer pod njegovim utjecajem kad je razvijao svoju
misao o utjelovljenoj Riječi.563
10. 7. 2. Bog, Mudrost i kršćanstvo
Mudrost je i za pisca ove knjige potekla od
Boga: Jer ona je dah sile Božje, / i čist odvir sla-
ve Svemogućeg; / zato je ništa nečisto ne može
oskvrnuti (Mudr 7,25). Ove su misli bitno utjecale
na novozavjetne pisce, poglavito autora Poslanice
Hebrejima, koji kaže za Krista: Njega po kome
sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak
bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje (…).
Kršćanski komentatori Irenej i Teofil Antio­
hijski poistovjećivat će Duha Svetoga i Mu­drost.564
Na temelju misli iz Mudrih izreka, po koji­ma je
Mudrost rođena od Boga prije svih brežuljaka (Izr
8,25), Irenej je utvrdio je da je Duh Sve­ti bio kod
Boga prije svih stvorenja.565
Novi zavjet vrlo je blizu i po misli i po meta-
forici. Smrt je došla na svijet Sotoninom djelatno-
šću: A đavolovom je zavišću došla smrt u svijet,
/ i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju (Mudr
2,24, usp. Heb 2,14). Iskaz ne znači da praved-
ni ne umiru poslije ovoga zemaljskoga života –
oni će nakon smrti tijela uživati besmrtnost duše.
Ljudi koji vole mudrost, koji drže njezine zakone,
imaju nade u konačnici, dakle nakon smrti: voljeti
je znači držati njezine zakone / a posluh njezinim
zakonima / pouzdana je besmrtnost,/ a besmrtnost
563
Usp. JR 1043.
564
Usp. Šagi-Bunić: 446.
565
Adversus Haereses 4,20,3; prema Šagi-Bunić: 446.
Misao o poistovjećivanju Mudrosti i Duha Svetoga
kasnija teologija nije slijedila – iako je r uah u
hebrejskom ženskoga roda.
290
vodi u blizinu Božju; / tako žudnja za mudrošću
dovodi do kraljevstva (Mudr 6, 18).566
10. 7. 3. Platonizam i kršćanstvo
Pisac knjige poznaje platonističku misao o duši
koja je odvojiva od tijela. Poslije smrti ta duša biva
kažnjena ili nagrađena. Tako se spojem grčke i he-
brejske predaje došlo do odgovora na težak upit o
tome zašto pravedni poput Joba trpe prije smrti,
na ovom svijetu.567 Ovomu valja dodati da je he-
brejska misao ipak znatno utjecala na kršćansku i
posebno katoličku doktrinu o uskrsnuću tijela. Na
kraju vremena, duša će se opet spojiti s tijelom, a
to uskrsnuće tijela podrazumijeva puninu mesa i
duše – o rečenom govore proroci Daniel i Knjige
Makabejske.
10. 7. 4. Mudrost i povijest
Pisac Knjige mudrosti govori o povijesti svo-
jega židovskoga naroda, ali mu prikaz događaja
opet služi kao podloga za druge naume. Govoreći
na svoj način o događajima od Adama do Mojsija,
knjiga zapravo hvali mudrost. Ona je štitila prvo-
oblikovanog / oca svijeta (Mudr 10,1; o Adamu).
Ona nije ostavila prodanog pravednika, / nego
ga je čuvala od grijeha (Mudr 10, 13; o Josipu).
Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni / od
vlasti naroda mučiteljskoga (Mudr 10,15; o izla-
sku).
Knjiga tumači i uzroke egipatskih i kanaanskih
poraza u sukobima pri izlasku iz egipatskoga rop-
stva. Uzorak je sličan onomu što o kazni za židov-
ski narod govori Levitski zakonik 26 i Ponovljeni
zakon 28 – samo su sada događaji sagledani iz per-
spektive poraženih:
566
Prema Tomić: 1210 (ZGB: 1210).
567
JR: 751.

Da ih kazniš za njihove nepravedne / i bezum­ne
misli, / što ih zavedoše da štuju nerazumne gmi-
zavce / i bijedne životinje, / poslao si na njih za
kaznu, / mnoštvo životinja nerazumnih, / da bi spo-
znali kako se svatko / kažnjava onim čime i sagri-
ješi (Mudr 11, 15). Sličan je iskaz 12,27.
10. 8. Knjiga Sirahova
10. 8. 1. Datacije i priznatost u
kanonu
Čitatelji koji žele uspoređivati hrvatski, engle-
ski, hebrejski i grčki tekst moraju biti oprezni s na-
slovima. Engleski naziv za Knjigu Sirahovu biva
Ecclesiasticus. Suprotno rečenomu, Propovjednik
se u engleskom zove Ecclesiastes. Knjiga Sirahova
ne nalazi se u protestantskim Biblijama, pa nje
nema ni u King James Version.
Unuk pisca knjige Ben Siraha kaže za sebe da
se preselio u Egipat 38. godine vladavine kralja
Euergeta (Proslov, 27. redak). Riječ je o Ptolemeju
VII., što govori da se događaj zbio 132. prije
Krista. Sam pisac Ben Sirah mogao je živjeti oko
180. ili 190. pr. Kr.568
Ben Sirah napisao je tekst svoje knjige hebrej-
ski, a još je sveti Jeronim imao tako pisani pri-
mjerak u rukama. Tri četvrtine hebrejskoga teksta
pronađeno je 1896. u sinagogi u Kairu. Fragmenti
su nađeni i u pećini u Kumranu, a godine 1964.
u Massadi nađen je dio 39,27 – 44,17. Katolička
crkva priznaje kanonskim samo grčki tekst kako
ga su ga prenijeli rukopisi Biblije Sinaiticus,
Alexandrinus i Vaticanus.569
568
Usp. JR: 1076.
569
Usp. JR: 1076.
291
10. Mudrosne knjige
10. 8. 2. Ustroj i ključne tematske
odrednice
Knjiga nije sustavno složena, različite teme
izložene su u obliku iskaza, često u usporedba-
ma i skokovito, s povratom na ono o čem se već
govorilo.
Sirahova knjiga također vidi da je mudrost du-
boko povezana s Bogom: Izađoh iz usta svevišnjeg
(Sir 24,3); Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju /stva-
ri / i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj / i
reče: Nastanio se u Jakovu, / i uđi u baštinu Izraelu
/ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio / i neću
prestati dovijeka (Sir 24,8).
Ni Ben Sirah ne rješava sa sigurnošću nevo-
lje s nagradom i kaznom pravednima i nepraved-
nima i u tome je sličan Jobu i Propovjedniku. Od
njih se razlikuje u interesu za povijest židovsko-
ga naroda: opet pripovijeda povijest spasenja isti-
čući Abrahama, Mojsija, Arona, Jošuu, Kaleba,
Samuela, Natana, Iliju, Jošiju, Ezekiju i druge bi-
blijske osobe. Osim Davida, Jošije i Hezekije, kra-
ljevi nisu dobro prošli.
Dok je Knjiga mudrosti svojim konceptom be-
smrtnosti bliska platonističkoj, dakle grčkoj misli,
Sirah je prožet hebrejskim idealom. Mudrost na-
ime poistovjećuje s Mojsijevim zakonom: Sve je
ovo Knjiga Saveza Boga / Svevišnjega, / Zakon
koji nam je Mojsije odredio / kao baštinu zajed-
nicama / Jakovljevim. / On je mudrosti pun kao
vode / Fišona /, i kao Tigris u dane proljetne (Sir
24,23-25).
Biblija kao književnost
UPITI I ZADATCI
1. Nabrojite pet knjiga koje pripadaju biblijskoj zbirci mu-
drosne književnosti.
2. Ukratko iznesite pripovijest koja ima u središtu ovu
izreku: Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo
ga nemojte ubijati! (1 Kr 3, 16-28)
3. Navedite četiri razlike između Joba, Propovjednika i
Mudrih izreka te ostalih knjiga iz Staroga zavjeta.
4. Koja tri dijela ima Knjiga o Jobu? Navedite obilježja.
5. Kojim su motivom na samom početku povezani Job i
JHVH?
6. Koji upit muči Joba, a koji neizravno postavlja JHVH?
7. Kako su imenima povezani Job i Satan?
8. Koji motiv povezuje Joba i Satanu na kraju knjige?
9. Kakva je uloga Satana u smislu književne funkcije.
10. Iznesite kratku interpretaciju dijela 29 – 31 iz Knjige o
Jobu.
11. Navedite i protumačite dvije ironije iz Knjige o Jobu.
12. Protumačite višesmislenost u dijelu 10,3 i uzmite u ob-
zir različite prijevode riječi ṭôḇ.
13. Protumačite dio 10,3 o višesmislenosti.
14. Navedite tumačenje kraja Knjige o Jobu u ironijskom
ključu.
15. Kako Knjiga o Jobu funkcionira u ironijskome modusu
(misli se na moć protagonista)?
16. Staigerov dramski stil i Knjiga o Jobu: protumačite pro-
bleme i patos (geste) i navedite primjere.
17. Objasnite tri sudišta u djelu i povežite sa Staigerom.
18. Interpretirajte ukratko Knjigu o Jobu u obzoru žanrova
komedije, tragedije i melodrame. (V)
19. Koja je vrsta temelj mudrosnoj književnosti? Opišite i
navedite hebrejsku riječ. (V)
20. Navedite pet inačica izreka i primjer za jednu od njih
(potpoglavlje Ustroj i smisao u Mudrim izrekama).
21. Kakva je struktura Propovjednika? (V)
22. Navedite misli koje se u Propovjedniku opetuju poput
pripjeva.
23. Navedite Propovjednikova stajališta.
24. Dvojnost ili razvojnost Propovjednikova stajališta o
ženi?
25. Epski žanr po Staigeru i Propovjednik; navedite razlike
između Joba i Propovjednika.
26. Komu se obraća Propovjednik? Gdje i kako Job govori
Bogu? Protumačite razliku glede epskoga stila. (V)
27. Gdje i kada je nastala Knjiga mudrosti? Koju platoni-
stičku misao poznaje pisac? (V)
292
28. Povežite kršćansku misao o trima osobama u jednom
Bogu s prikazom mudrosti iz Mudrih izreka i Knjige
Sirahove. Povežite slike s Poslanicom Kološanima; po-
kušajte navesti misli. (V)
LITERATURA
1. The Interlinear Hebrew-English Old Testament, John R.
Kohlenberger III., Zondervan Publishing House, Grand
Rapids Michigan, 1987., (NIV HE OT)
2. The New Jerusalem Bible, Doubleday, New York,
1990. (JR, komentari).
3. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001. (komentari).
4. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
5. Brenner, Athalya: A Feminist Companion to the
Song of Songs, Sheffield Academic Press, Sheffield,
England, 2001.
6. Crenshaw, James L.: Job, Book of, u: Freedman, David
Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary, 6, New
York, London 1992.
7. Crenshaw, James L.: Ecclesiastes, Book of , u:
Freedman, David Noel (urednik):The Anchor Bible
Dictionary 2, New York, London, 1992.
8. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
9. Frye, Northrop: The Great Code, The Bible and Lite­
rature, A Harvest Book, New York, 1983. (kratica GC).
10. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
11. Goitein, S.D.: The Song of Songs: A Female Com­
position, u: Brenner, Athalya: A Feminist Com­panion
to the Song of Songs, Sheffield Academic Press, Shef­
field, England, 2001.
12. Greenstein, Edward L.: Wordplay, Hebrew, u: The
Anchor Bible Dictionary, VI., New York, London,
1992.
13. Greenberg, Moshe: Job, u: The Literary Guide to the
Bible , uredili Robert Alter i Frank Kermode, The
Belknapp Press of Harvard University Press, Cam­
bridge Massachusetts, 1999.
14. Harrington, Wilfrid: Uvod u Stari zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1987.
15. Jacob, Irene i Jacob, Walter: Flora, u: Freedman, David
Noel (urednik):The Anchor Bible Dictionary, 2, New
York, London 1992.
16. Jankélévitch, Vladimir / Jankelevič, Vladimir: Ironija,
Izdavačka knjižarnica Zorana Stojakovića, Sremski
Karlovci 1989.

17. Jung, Carl Gustav: Simboli promjene, Medicinska na-
klada, Zagreb 2009.
18. Hutcheon, Linda: Irony’s Edge, the theory and politics
of irony, Routledge, New York i London, 1994.
19. Knauf, Axel Ernst: Uz , u: Freedman, David Noel
(urednik):The Anchor Bible Dictionary 6, New York,
London, 1992.
20. Klangwisan, Yael Cameron: Dreamreading the Burning
Book: Cixous, Freud and the Song of Songs, www.aca-
demia.edu /3062530/ uvid 7. veljače 2014.
21. Kugel, James: The Bible as it Was, The Belknap Press
of Harvard University Press, Cambridge Massachusetts;
London England, 2000.
22. Lambert, Wilfred.:Babylonian Wisdom Literature,
Eisenbrauns, Winona Lake 1996. (prvo izdanje Oxford
University Press 1960).
23. Lella, Di Alexander: Wisdom of Ben Sira, u: Freedman,
David Noel (urednik)The Anchor Bible Dictionary, 6,
New York, London, 1992.
24. Landy, Francis: The Song of Songs, u: The Literary
Guide to the Bible , uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts, 1999.
25. Meyers, Carol: Gender Imagery in the Song of Songs,
u: Brenner, Athalya: A Feminist Companion to the
Song of Songs, Sheffield Academic Press, Sheffield,
England, 2001.
26. Murphy, Roland: Wisdom in the OT, u: Freedman,
David Noel (urednik):The Anchor Bible Dictionary, 6,
New York, London, 1992.
27. Murphy, Roland: Song of Songs, u: Freedman, David
Noel (urednik):The Anchor Bible Dictionary, 6, New
York, London, 1992.
28. Nahum, Glazer: The Book of Job and its Interpreters,
u: Biblical Motifs Origins and Transformations, ure-
293
10. Mudrosne knjige
dio Alexander Altmann, Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1966.
29. Newsom, Carol: The Book of Job A Contest of Moral
Imaginations, Oxford University Press, Oxford, 2003.
30. Perić, Ratko: Jobovi bolovi i Božji blagoslovi, Crkva
na kamenu, Mostar, 2012.
31. Rice, Richard: Gdje je Bog kad pobožni stradaju ,
Adventistički teološki fakultet, Maruševec, 1993.
32. Rougemont, Denis de: Udio đavla, Feral Tribune, Split,
1995.
33. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
34. Staiger, Emil: Grundbegriffe der Poetik, Atlantis Verlag
Zürich, 1946.
35. Staiger, Emil: Temeljni pojmovi poetike, preveo Ante
Stamać, Zagreb, 1996.
36. Starić, Aldo (glavni urednik): Enciklopedijski teološki
rječnik, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, siječanj 2009.
37. Starić, Aldo (glavni urednik): Enciklopedijski teološki
rječnik (glavni urednik dr. Aldo Starić), Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, siječanj 2009.
38. Tomić, Celestin: Uvodi i napomene uz Mudrosne knji-
ge, u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1983.,
(»Zagrebačka Biblija«, ZGB).
39. Šagi-Bunić, Tomislav: Povijest kršćanske literatu-
re, Prvi svezak, Patrologija od početka do sv. Ireneja,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1976.
40. Whybray, Roger Norman: Wisdom, The Society for
Old Testament Study, Ashgate Publishing Limited,
Aldershot (Copyright 1988.).
41. Williams, James: Proverbs and Ecclesiates, u: The
Literary Guide to the Bible, uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts, 1999.
Biblija kao književnost
11. PROROCI
11. 1. Imena
Biblija ima za proroka uglavnom dva naziva.
Riječ hārō’ĕh izvedena je iz korijena koji znači
»vidjeti, opaziti«. Potvrde nalazimo na kraju Prve
knjige Ljetopisa gdje se spominju vidioci Samuel
i Gad te prorok Natan: Djela kralja Davida, od pr-
vog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca
Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti
vidioca Gada, sa svim njegovim kraljevanjem, nje-
govim junaštvom, i događajima što prijeđoše pre-
ko njega, i Izraela, i svih drugih kraljevstava ze-
maljskih (1 Ljet 29,29). Prorok znači mora dobro
vidjeti i ne biti zavaran prividima.
U biblijskom smislu prorok je i osoba koja go-
vori Božje riječi i prenosi istinu, što dobro tumači
Ponovljeni zakon: Podignut ću im proroka između
njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u
njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim
(Pnz 18,18). Hebrejska riječ nāḇ’ ima korijen sa
značenjem otvorenosti, u smislu praznine koju je
potrebno napraviti da se primi Božja riječ. Moguće
je i tumačenje koje govori o tom da nešto navire,
slično vodi iz zdenca. Tako iz proroka izbijaju,
izviru, Božje riječi – kako izviru iz lirskoga su-
bjekta psalama (Ps 45,2).
Prorok je znači osoba koja je sposobna vidjeti
što se zapravo zbiva i može to što vidi reći. Obje
su njegove činidbe dar Božji. Iz proroka izviru
Božje riječi koje tumače zbilju i na temelju dija-
gnostike sadašnjosti svjetuju što je ljudima čini-
ti u budućnosti. Izaija u VIII. st. pr. Kr. govori o
skorom padu Sjevernoga kraljevstva, Jeremija u
VI. stoljeću pr. Kr. govori o padu Jeruzalema, a
Ezekiel tumači židovsku obnovu.
294
11. 2. Izvor i naslovljenici
govora570
»Prorokom čovjek ne postaje u Starome za-
vjetu svojom vlastitom voljom niti odlukom na-
roda, nego izborom Božjim.«571 Proroci su pozva-
ni od Boga i u njegovo ime govore. Tako čujemo
Amosa: Počujte, sinovi Izraelovi, ovu riječ / koju
Jahve zbori protiv vas, / protiv svakoga roda što
ga izvedoh iz zemlje / egipatske: (Am 3,1). Da bi
prorok uopće mogao govoriti, mora biti čist. Stoga
je Izaija očišćen ugljenom sa žrtvenika koji mu an-
đeo stavlja na usta (Iz 6,6-7).
Proroci redovito kazuju da su pozvani, da govo-
re jer im je JHVH naredio. Jeremija se žali, poput
Mojsija, da ne umije govoriti i da je dijete, ali se
JHVH tiče njegovih usta: Evo, u usta tvoja stav-
ljam riječi svoje (Jr 1,9). Ezekiel će dobiti teži za-
datak, jer mora progutati knjigu, kao poslije Ivan u
Otkrivenju. Simboli ovdje prerastaju u doslovnost.
Jahve zove koga on drži vrijednim poziva, pa
je tako Amos prije poziva bio stočar (Am 7,17), a
Jeremija je rođen u svećeničkoj obitelji – ne zabo-
ravimo da su svećenici i proroci bili dva ne uvi-
jek prijateljski raspoložena dijela društva. Gouders
vidi shemu, ustroj u pozivima koji su upućeni
Mojsiju i Jermiji: 1) biografska napomena; 2)riječ
poziva i poslanja; 3) pozvani ustrašen; 4) pozvani
se izgovara; 5) Bog odbija izgovor; 6) Bog pozva-
noga potiče i obećava biti s njime; 7) znak; 8) Bog
ponavlja nalog i tumači znak.
Poziv Izaiji biva drukčijim: 1) biografska na-
pomena; 2) teofanija odnosno viđenje, ukazanje
Božjega anđela, samoga Jahve ili njegova lika; 3)
Božje svjetovanje ili sjednica nebeskoga dvora; 4)
570
U ovom poglavlju najviše se služim podatcima iz New
Jerusalem Bible (JR: 1157–1166).
571
Rebić 1996: 68.

pristupnik se svojevoljno prijavljuje; 5) Poslanje i
nalog. »Književna vrsta proročkoga poslanja slu-
žila je pozvanima kao dokaz nadahnutosti od Boga
pred povijesnim slušateljima.«572 Danas možemo
reći da proročke knjige s ovim ustrojem poziva
dokazuju kako umjetnine riječi slijede ustaljena
pravila, ali ih i prilagođavaju svojim potrebama i
novom surječju – tako i nastaje književnost.
Poziv znači biva toposom proročkih knjiga, koji
međutim, vidljivo je iz već iznesenoga, tekstovi ra-
zličito ostvaruju. Najživopisniji, i ispunjen humo-
rom, biva opis poziva proroku Joni, o čemu ćemo
posebno govoriti.
Glede onoga što Jakobson zove konativnom
funkcijom, ili jednostavno rečeno naslovljenika,
proroci otkrivaju određenu širinu, no ipak je naj-
češća usredotočenost na narod u bitnom času nje-
gove povijesti. Proročka je poruka redovito upu-
ćena narodu ili kralju, koji opet zastupa narod jer
donosi odluke važne za cijelo stanovništvo, ili je
njegov nemoral pogibeljan za cijeli narod. Čujmo
Ezekiela: I reče mi: Sine čovječji, šaljem te k si-
novima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se
odvrže od mene (Ez 2,3; usp. Iz 6,9; Iz 30,19; Am
7,15). Proroci tako bivaju spojnicom između naro-
da i Boga. Djeluju poput medija koji prenosi naro-
du što mu je činiti.
Prorok ne govori često pojedincu, ali se i to
mo­že čuti, pa je Natan napao Davida zbog umor-
stva i preljuba (2 Sam 12,21-24). Izaija govori nad-
stojniku dvora Šibni da će ostati bez službe i biti
hitnut poput lopte pa uzalud sebi kleše grobnicu
(Iz 22,15-23).
Riječ Božja biva teška za ljude i stoga su pro-
roci nerijetko izrugani (Jr 20,7), zatvarani i tučeni.
Konačno su i ubijani: upravo prorok Jeremija svje-
doči da je kralj Jehojaqim (Jojakim) mačem ubio
proroka Uriju koji je predviđao pad njegove politi-
ke i zlo za Jeruzalem (Jr 26,22-23). Židovi čuvaju
predaju po kojoj je Izaija ubijen za kralja Manašea.
572
Zovkić: 12–13; prethodne sheme koje je pružio Gou­
ders prenosimo pojednostavnjene iz istoga izvora.
295
11. Proroci
11. 3. Način prijenosa poruka
11. 3. 1. Simbolične djelatnosti
Kad im Bog tako naredi, proroci moraju svje-
dočiti cijelim svojim životom. Neki su pozivi više,
a neki manje neugodni. Izvrstan je primjer Hošea
kojemu je, po knjizi, JHVH naredio oženiti se
bludnicom i izroditi s njom bludničku djecu. On
doista uzima Gomeru, kći Diblajimovu i s njom
ima djecu. Kako se oženio nevjernom ženom, ko-
joj daje prigode pokajati se, tako Jahve voli izabra-
ni narod, iako on stalno ide za drugim bogovima.
Svjedočanstvima koja valja činiti cijelim živo-
tom slične su simbolične djelatnosti. Kad su Asirci
napali grad Ašdod, JHVH naređuje Izaiji da se
svuče. Mora hodati tri godine gol i bos kako bi bio
živa slika sužnjeva koje će kralj asirski dovesti iz
Egipta i Kuša573 (Iz 20,3).
Ezekiel mora uzeti zavežljaj i staviti ga na ra-
mena, zatim noću prokopati zid i krenuti iz svoje-
ga mjesta na drugo područje. Mora ujedno pokri-
ti lice da ne vidi zemlju. Tako postaje prava slika
progonstva koje će uskoro uslijediti cijelomu na-
rodu (Ez 12,6).
Jeremija mora uzeti i glineni vrč te poći u
Dolinu Ben Hinom574 s nekoliko narodnih i sve-
ćeničkih glavara. Jahve mu nalaže ovako čini-
ti: Razbij vrč pred očima svojih pratilaca i reci
im: Ovako govori Jahve nad vojskama: Tako ću
razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija
sud lončarski te se više ne da popraviti. (Jr 19,10)
Svećeniku Pašhuru nije se sviđala ova simbolična
djelatnost pa je Jeremiju stavio u klade i batinao.
Nakon toga mu Jeremija prorokuje da će i on biti
protjeran u Babilon u kojem će i umrijeti.
573
Kuš je zemlja oko donjega dijela r ijeke Nila;
zemljopisno ime nema čvrste određenosti, pa je riječ o
područjima južnoga Egipta, Sudana i Nubije.
574
Isto Ben Hinnom, zapravo je to Dolina Sina Hinomova:
mjesto izvan grada Jeruzalema u kojem su Molohovi
sljedbenici žrtvovali u ognju svoju djecu (2 Ljet 28,3;
33,6). Inačice imena su i Gehenna, Gehena, Gehinnom.
Biblija kao književnost
Jeremija je također morao napraviti jaram i sta-
viti ga na sebe te takav poručuje judejskomu kra-
lju, ali i kraljevima moapskim, amonskim, tirskim
i sidonskim da je Jahve u tom razdoblju dao vlast
Nabukodonosoru (Jer 27,1-7). Judejski se kralj
mora staviti u jaram babilonskoga kralja (Jr 27,12).
11. 3. 2. Vizije
S ovim oblikom prelazimo na govoreni prijenos
proročkih spoznaja, točnije poruka koje Bog po
proroku šalje k narodu. Vizija se odnosi na nadna-
ravnu sferu, JHVH i Bogojavljenje; katkad donosi
sliku koju prorok nije mogao u cijelosti preuzeti iz
svakodnevne stvarnosti. Vizija je pojedinačna sli-
ka, iako zna biti bogata podrobnostima. Uglavnom
ne kazuje pripovijest, a nerijetko je usredotočena
na jednu ključnu osobu ili skup osoba. Vizija re-
dovito ima preneseno značenje, ali je ono obično
lako shvatljivo (Iz 6,1-4; Ez 1,4-28).
Izaija vidi Jahvu na visoku i uzvišenu prijesto-
lju. Skuti su mu ispunili svetište, oko njega su an-
đeli serafi s po šest krila svaki. Anđeli daju Bogu
slavu, a od njihova se glasa tresu dovratci (Iz 6,1-
4). Poruka govori da Jahve živi, moćan je i djeluje.
Uskoro će očistiti Izaiju i dati mu proročke zadaće.
Ezekiel je istaknut po vizijama, pa na samom
početku svoje knjige govori o Bogojavljenju. Četiri
bića imaju po četiri krila i četiri obraza – čovječ-
je, lavlje, volujsko i orlovsko. Bića imaju stopa-
la kao u teleta i ljudske ruke. Posred njih je nešto
kao užareno ugljevlje iz kojega bljeskaju munje.
Ispod bića su kotači koji se mogu kretati u svim
četirima smjerovima, a naplatci su im puni očiju.
Nad bićima je bilo nešto kao svod nebeski i nad
njim raskriljena krila, čini se anđeoska krila. Nad
njima je bilo prijestolje i na njem kao neki čovjek
(Ez 1,4-28, slika ima još pojedinosti koje ovdje ni-
sam iznio). Dio uzora za nastanak ove vizije vrlo
je vjerojatno u bićima zvanim karibu575 – imala
575
Prema Katoličkoj enciklopediji, asirska riječ karibu
dolazi od karâbu i značila je »biti blizu«. Označavala
296
su ljudsku glavu, lavlje tijelo, bikovske papke i
orlovska krila. Pred palačom u Babilonu bili su
njihovi kipovi, a likovi su predstavljali inteligen-
ciju, snagu, moć i gospodstvo. Ezekiel je vizijom
htio reći da je Bog s prognanicima svugdje, pa i u
Babilonu, gdje je njegova slika jača i bogatija od
onih babilonskih.
Katkad Božji znak dolazi u posve običnu dije-
lu stvarnosti, kakva je bademova grana što ju vidi
Jeremija (Jr 1,11). Bog mu kazuje da on bdi nad
svojim riječima kako bi ih ispunio. Značenje ćemo
shvatiti ako razumijemo da riječi badem i bdjeti
imaju i u hebrejskom slične glasove: šāqēḏ / šāqăḏ.
Badem prvi cvjeta u proljeće te se tako prvi budi
iz zimskoga sna. Smisao je povezan i sa snagom
bademova korijena.
Jahve pokazuje Jeremiji i dvije košarice smo-
kava, prve dobre, a druge loše. Prve su prognanici
u kaldejskoj zemlji, u Babilonu, od kojih će se po-
slije obnoviti zajednica vjernih (Jr 24,5).
11. 3. 3. Nizovi optužbi i nizovi
prijetnji
Među proročkim iskazima posebno su dojmljivi
nizovi optužbi – sljedovi koji nabrajaju zla i time
oštro napadaju zločince. U retoričkom smislu ri-
ječ je o iskazima sličnim kumulacijama, koji su
katkad dani s anaforičnim početcima rečeničnih
konstrukcija.
Osim rijetkih iznimaka, recimo Jone, proro-
ci redovito rabe ove žuhke nizove teških optužbi.
Iskazi prelaze u maniru u rukama manje nadarenih.
Proroci su tehniku mogli razviti iz kletvi, kakvih
ima u Levitskom zakoniku, i o čemu ova knjiga
govori u poglavlju o figurama bez naglašenih gla-
sovnih igara.576
je osobnu poslugu i tjelesnu zaštitu; îm iz kerubim biva
hebrejski nastavak za m. r. množ.
576
Tehnika je slična dijatribi jer je danas uobičajeno svaki
niz napadaja tako nazivati, bez obzira na to rabi li pisac

U proročkim knjigama nitko nije ostao pošte-
đen napadaja: velmože i puk, muškarci i žene, sve-
ćenici i svjetovnjaci, Židovi i okolni narodi – svi
bivaju izloženi šibama proročkoga gnjeva. Prorok
Jeremija napada i same proroke:
I u proroka iz Samarije / vidjeh mnoge ludosti:
/ prorokuju u Baalovo ime /
i zavode narod moj izraelski. / Ali u proroka
jeruzalemskih / vidjeh strahote: /
preljub, prijevarne putove, / jačaju ruke zločin-
cima, / te se nitko od zločina svojih /ne obraća. /
Svi su mi oni kao Sodoma / a žitelji kao Gomora.
/ (Jr 23,13-14)
Jeremija napada kolegu po proroštvu Hananiju i
kaže mu da ga nije poslao JHVH kako bi u narodu
budio lažne nade. Stoga će umrijeti još ove godi-
ne jer je propovijedao pobunu protiv Jahve. Tako
se i zbilo, u sedmom mjesecu te godine, prema Jr
28,17. Mihej ben Imlah također je napadao lažne
proroke Ahabove (1 Kr 22,8).
Dobar primjer dijatribičnih popisa zala daje i
Amos:
Ovako govori Jahve: / Za tri zločina Izraela, /
za četiri zločina, / odluka je neopoziva: / jer pro-
davahu pravednika za srebro / i nevoljnika za san-
dale: /
jer gaze po glavi siromahu, / i sirotinju na zlo
vode; / sin i otac k istoj djevojci idu / da oskvrnu
moje sveto ime; / i na haljinama u zalog uzetima /
leže kraj svakoga žrtvenika / i piju vino ogloblje-
nih / u Domu Boga svojega. (Am 2,6-8)
Iz navedenoga je dijatribičnoga primjera vidlji-
va skrb za bogoštovlje, društvenu pravdu i spolni
moral. Neki od ovih simbola redovito se javljaju u
proročkim napadajima. U Hošeinu slijedu napad na
društvene nepravde dolazi tek neizravno:
Nema više vjernosti, nema ljubavi, / nema zna-
nja Božjega u zemlji, / već proklinjanje i laž, ubi-
samo upite ili izjavne prijeteće rečenice. Točno je da je
dvojbeno figurom iz grčke retorike označavati hebrejsku
proročku tehniku. Uz to, prave dijatribe doista su
redovito bile sastavljene od niza oštrih retoričkih upita.
297
11. Proroci
janje / i krađa, / preljub i nasilje, / jedna krv dru-
gu stiže. //
Stoga tuguje zemlja i ginu svi / stanovnici / s
poljskim zvijerima i pticama / nebeskim / te ugi-
baju ptice u moru. (Hoš 4,2-3)
Primjeri niza optužbi nalazivi su, uz ostalo, i na
ovim mjestima: Iz 1,21-31; Iz 3,14-15; Iz 37,21-
29; Am 4,1-3; 7,4-8; Mal 1,2; Ob 1,10-11; Hoš
12,1-2 13, 1-3.
Nizovima optužbi slične su prijetnje glede bu-
dućnosti, s kojima se odmjenjuju u tijeku proroč-
koga iskaza. Prijetnje se također nižu u valovima,
a dobro ih predstavlja ulomak iz Ezekiela:
Pobacat ću trupla sinova Izraelovih pred kumire
njihove, i rasijat ću kosti vaše oko žrtvenika vaših!
Gdje god boravili gradovi će vaši biti opustošeni,
uzvišice poharane, žrtvenici će vam opustjeti i biti
uništeni, kumiri će vaši biti oboreni i nestat će ih,
stupovi će vaši biti smrvljeni, sva će djela vaša
propasti. Među vas će padati poginuli i znat ćete
da sam ja Jahve. (Ez 6,4-7)
Primjer niza u kojem nakon napadaja s popi-
som zala koja se čine dolaze prijetnje u vezi s
budućnosti, a onda imamo opet popis zala, pruža
nam Hošea:
Grijesima mojega naroda oni se hrane, / duša
im hlepi za bezakonjem /
njegovim. / I sa svećenikom bit će ko / i s na-
rodom; / kaznit ću ga za njegove putove / i napla-
tit ću mu za njegova djela. / Jest će, ali se nasititi
neće; / bludničit će, ali se neće množiti, / jer oni
su prestali štovati Jahvu – / blud, mošt i vino, za-
robiše im srce (Hoš 4,8-11).
Sličan je slijed u Izaije koji napada tlačenje si-
romaha, a onda i oholost bogataških žena, koja će
biti kažnjena (Iz 3,14-15; Iz 3,16-24).
Negativne proročke izjave o budućnosti nala-
zimo i u knjigama koje kršćanski kanon ubraja
u povijesna, a ne u proročka djela. U Prvoj knji-
zi Kraljeva Ahab i Jošafat, vladari Sjevernoga i
Južnoga kraljevstva, žele zajednički u rat protiv
Ramot Gileada, s onu stranu Jordana. Niz proroka
Biblija kao književnost
predviđa dobar ishod, samo Mihej, sin Jimlin, go-
vori: Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado
bez pastira. (1 Kr 22,17)
Prorok ipak ne mora uvijek naviještati zlo.
Izaija savjetuje Hezekiji da brani Jeruzalem pred
Sanheribovom najezdom i grad se tada doista obra-
nio. Proroci znaju i tješiti, pa je cijeli drugi dio da-
našnje Izaijine knjige nazvan Knjiga utjehe.
11. 3. 4. Parabole
Parabole ili prispodobe bivaju produženim us-
poredbama. Donose slike iz prorokove stvarno-
sti, ali njima mogu tumačiti odnos Boga i ljudi.
Slične su simboličnim djelatnostima, samo što pro-
rok sada govori, a ne izvodi igrokaz. Prorok obič-
no prikazuje događaj koji je redovito usud ili dje-
latnosti naroda. Opisano obilježje nije pravilo bez
iznimke jer Natan kori Davida tako što mu govori
o siromahu koji je imao jedinu ovcu, a bogatun mu
ju je oteo. David je gnjevan na takva čovjeka i želi
ga kazniti, ali uskoro doznaje da je on bogataš koji
je Uriji Hetitu oteo suprugu Bat-Šebu.
Ezekiel donosi parabolu o orlu koji uzima gran-
čicu hrasta, a onda sadi trs kraj vode. Trs međutim
pruža grane prema drugomu orlu. Prorok govori
o orlu Nabukodonosoru koji je svrgnuo grančicu,
judejskoga kralja Jehojaqima, i stavio na prijesto-
lje Sidkiju (ili Zedekiju), kako se može zasaditi trs.
Drugi je orao Egipat, na kojega se Sidkija namje-
ravao osloniti (Ez 17,11).
Izaija u petom poglavlju piše parabolu o vi-
nogradaru koji je na brijegu iskrčio i opkopao vi-
nograd te zasadio plemenitu lozu, napravio kulu
i tijesak. Vinograd je međutim rodio vinjagom.
Prorok donosi i tumačenje pa kaže da je vinograd
dom Izraelov, od kojega se Jahve nadao pravdi, ali
je dobio nepravdu.
U Izaiji nalazimo četiri pjesme o pravednom
sluzi koji pati za grijehe naroda. Rugaju mu se,
tuku ga tako da mu je tijelo pokriveno ranama i on
298
dragovoljno ide u smrt. Tekst je za kršćane para-
bolična najava Kristova, pa ćemo o ovim pjesma-
ma još govoriti.
Prorok Daniel u sedmom poglavlju zapravo
rabi mješavinu vizije i parabole. Donosi san o če-
tirima zvijerima: lavu s orlovskim krilima, med-
vjedu, leopardu s četirima ptičjim krilima te o zvi-
jeri sa željeznim zubima i deset rogova. Prorok
govori o četirima silama koje su, u povijesnom
slijedu, utjecale na Židove – babilonskom, medij-
skom, perzijskom i grčkom državnom stroju (Dn
7). Slijedi opis suda nemanima koji s prijestolja
provodi Pradavni (Ez 9-11), a uskoro na oblaci-
ma nebeskim dolazi i Sin čovječji (7,13). Anđeo
tumači događaje i nizove slika, a kršćanstvo će u
pojavi Sina čovječjega vidjeti Krista.
11. 3. 5. Pripovjedni dijelovi
Prozne pripovijesti također nisu rijetke, pa u
narativnom dijelu 36 – 45 doznajemo kako je pa-
tio Jeremija. Prorokov tajnik Baruh napisao je svi-
tak s njegovim riječima, a kad je kralj Jehojaqim
čuo što je pisao i predviđao, spalio je proroštvo.
Baruh je napisao novu knjigu. Poslije je Jeremija
bio u tamnici, a za babilonske opsade u glibu u
nakapnici.577
11. 3. 6. Lirski dijelovi
U proročkim knjigama nalazimo lirske fra-
gmente, pa čujemo Jonu u psalmičnoj tužaljci u
utrobi ribe (Jon 2) i Izaiju koji zanosno slavi ob-
novu grada Jeruzalema (Iz 60). Jeremijine Tužaljke
žale nad usudom grada Jeruzalema i židovskoga
naroda (5), a Ezekiel se tuži nad knezovima izrael-
skim (19). Pritom rabi dvije parabole gdje se izra-
577
Svjetovali bismo da se u ZGB ne rabi strana riječ
čatrnja, bolja je nakapnica ili cisterna; učestao je bunar.

elska zemlja prikazuje u slici lavice majke koja
ima sinove, a onda i u slici loze koja ima moćnu
granu. No, sinovi su nestali ili su zarobljeni, a gra-
ne su se s loze osušile krivo presađene.
11. 3. 7. Mudre izreke
Iako su mudre izreke često obilježje mudrosne
literature, nalazimo ih i u proroka: Podmuklije od
svega je srce. / Jedva popravljivo, / tko da ga pro-
nikne? (Jr 17,9; usporedite i Hoš 12,7) Vrijedi zna-
ti da je srce držano središtem razuma, a bubrezi
su označavali izvor osjećajnoga života. Ipak nije
isključeno da Jeremija misli i na osjećaje, zapravo
na cijelo ljudsko biće s njegovim tajnim nakanama
i skrivenim željama.
11. 4. Proročka učenja
11. 4. 1. Uvjeti proročke priznatosti
Već smo vidjeli da ima i lažnih proroka. Biblija
ima dva kriterija kojima prepoznaje prave: tako što
im se ostvaruju proročanstva (Pnz 18,22; Jer 28,9;
28,15-17; Iz 7,14; 38,7) i tako što im se riječi sla-
žu s jahvističkom doktrinom (Pnz 13,1; Jr 23,22).
S prikazanim su uvjetima usko povezana proročka
učenja i njihove najčešće teme.
Glede ostvarbe proroštva, drastičan je sukob
proroka Jeremije i Hananije. Potonji je naime skr-
šio Jeremijin jaram, kojim je ovaj simbolično govo-
rio o potrebi služenja Babiloncu Nabukodonosoru,
ali je Jeremija rekao da će načiniti umjesto drveno-
ga željezni jaram. Nastavak je znakovit:
Čuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao
Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade. Zato
ovako govori Jahve: »Gle, brišem te s lica zemlje!
Umrijet ćeš još ove godine jer si propovijedao po-
bunu protiv Jahve!« I umrije prorok Hananija te
godine u sedmom mjesecu (Jer 28,15-17).
299
11. Proroci
11. 4. 2. Monoteizam
Ima samo jedan Bog, drugih bogova uopće
nema. Trebala su proći stoljeća dok se ova mi-
sao ne izbistri. Naime je JHVH izabrao Izraela, ali
i drugi narodi imaju svoje bogove: Moapci štuju
Baala, Egipćani posebno cijene boga sunca Raa.
Jahve u Izlasku dokazuje da je Mojsije jači od
egipatskih vračeva, Izrael od Egipta i napokon bi
netko mogao zaključiti da je on, JHVH jači od
egipatskih bogova. Ali, drugih bogova nema, ima
samo drugih imena, kako će se to shvatiti poslije
niza stoljeća.
Ilija na Karmelu dokazuje da je Jahve pravi
Bog, a da to nije Baal – Jahve je odgovorio ognjem
na Ilijin poziv, a Baal nije reagirao na poziv svojih
svećenika (1 Kr 18,20-40). Stoljeće poslije događa-
ja, Izaija će dokazivati da Jahve upravlja i drugim
narodima, pa on zove Asirce da kazne Sjeverno
izraelsko kraljevstvo. Amos vidi da JHVH ne ka-
žnjava samo svoju izabranu zemlju Izrael, nego
se njegova snaga prostire i nad Moabom, Tirom i
Fenicijom. Gospodinovu moć nad svim zemaljskim
silama vidi i Ezekiel (25 – 30). Jeremija zna da je
Jahve doveo protiv grješnoga Izraela narod iz da-
leka – tobolac mu je kao razjapljen grob (Jer 15 –
16). Izaija razumije da je Jahve, a ne koji perzijski
lažni bog, potaknuo Kira na djelo koje će donijeti
židovsku slobodu (Iz 41,1).
Takav jedini Bog može usredotočiti svoju moć
kamo želi. Ezekiel boravi u Babiloniji, ali u vizi-
ji može vidjeti budući Dom, Hram. Tako vidi da
Slava Gospodnja dolazi od istoka, i šumi kao ve-
like vode, a zemlja sjaji od te Slave – i ona će ući
u Jahvin dom, u Hram. (Ez 43,1) Znači da Bog ne
mora biti samo u Hramu, on može biti posvuda.
Prije opisana vizija s četveroglavim bićima, anđe-
lima i čovjekolikom bićem na prijestolju također
govori da je Bog na svakome mjestu.
Nekim je Židovima bilo teško čuti da se JHVH,
koji je Bog nad svim narodima, također za sve na-
rode blagotvorno skrbi. Njegova providnost tako
obuhvaća povijesne neprijatelje Asirce i njihov
Biblija kao književnost
glavni grad Ninivu, iako prorok Jona zbog toga
žali.
Bog, koji je jedan, ne upravlja samo narodi-
ma nego i svakim pojedinim čovjekom, on ispituje
srce i bubrege, znači, kako se nekad poimala anato-
mija, razum i čovjekove osjećaje (Jr 11,20; 17,10).
11. 4. 3. Moral
Grijeh odvaja čovjeka od Boga, što jasno uči
Izaija: Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, /
niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, / nego su opa-
čine vaše jaz otvorile / između vas i Boga vašega
(Iz 59,6). Tako je i prorok Natan učio Davida kad
je griješio ubijajući i čineći preljub. Kad je kraljica
Jezabela poželjela Nabotov vinograd, optužila ga
je da bogohuli, pa su ga kamenovali, a ona i kralj
Ahab ukrali su za sebe komad zemlje. Prorok Ilija
osuđuje i prijeti smrću Ahabu i njegovu potom-
stvu (1 Kr 21).
Grijeh kvari cijeli narod, već smo navodili pri-
mjere iz Izaije, a tako uči i Jeremija: narod čini
zlo pa će ga Jahve raspršiti kao pljevu (Jer 13,24).
Ovaj prorok svjedoči i o osobnoj krivnji – nema
više skrivanja iza govora o tom da su drugi grije-
šili, a ja trpim: U one dane neće se više govoriti:
/ »Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.
/ Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivnje. I
onomu koji bude jeo kiselo grožđe, zubi će trnuti«
(Jer 31, 29). Misao je poslije razvio Ezekiel (18).
11. 4. 4. Budući spas
Božo Lujić uči da su proroci navjestitelji i pokre-
tači velikoga očekivanja.578 Proroci govore o miru i
boljitku koji će nakon muka doći za izabrane i pra-
vedne. Izaija tako naviješta već na početku svoje
knjige (4,3). Redovito se govori o ostatku, moralni-
578
Usp. Lujić: 367–424.
300
ma, vjernima Jahvi i izabranima, koji će biti spašeni
(Am 5,15). Jeremija slično prorokuje poslije pada
Jeruzalema (Jr 24,5-6), a tako čujemo i u Ezekiela:
Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše gro-
bove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i od-
vesti vas u zemlju Izraelovu! (Ez 37,12)
O Obećanoj zemlji zna mnogo toga već Izlazak
– uostalom je Mojsije prvi i za Židove najveći pro-
rok – ali je ona poslije dobivala različita suznače-
nja. Izaija govori o idealnoj zemlji bez ljubomo-
re Sjevernoga kraljevstva na Južno, i obrnuto (Iz
11,12). Zemlja je to Sveca Izraelova, gdje će se
posebno siromasi veseliti Jahvi jer u njoj ne će biti
silnika i podrugljivaca (Iz 29,19-24).
Dolazimo i do vladara Obećane zemlje. On će
biti izabrani Mesija, Pomazanik, dignut kao stijeg
nad narodima (Iz 11,10).
Ime mu je: / Savjetnik divni, Bog silni / Otac
vječni, Knez mironosni /
Nadaleko vlast će mu se sterat, / i miru ne će
biti kraja (Iz 9,5-6).
Vladar je Emanuel, Bog s nama (7,14), vladat
će kao kralj i biti mudar, činit će pravo i pravicu
na zemlji (Jr 23, 5). Bit će iz Betlehema, kako uči
prorok Mihej, koji je znao reći On – on je mir.
Kršćanstvo u toj osobi prepoznaje Krista.
11. 4. 5. Povijest kao linearnost
Teolozi ističu da su proroci u hebrejskom svije-
tu otkrili pravocrtan razvoj vremena. Tijek obuhva-
ća trodimenzionalnost i time prošlost, sadašnjost
i budućnost. U starih Grka djeluje, prema ovdje
iznesenim teološkim pretpostavkama, drukčija mi-
sao, naime kružni način tumačenja, koji proizla-
zi iz spoznaje prirodnih ritmova. »Linearno shva-
ćanje povijesti ishodilo je ponajprije iz svijesti o
vlastitoj prošlosti izraelskoga naroda, koja je bila
prikazana kao Jahvin hod s narodom. On je davao
kontinuitet i činio poveznicu različitih događaja u
određenu cjelinu.«579
579
Lujić 2004: 112.

Kada tumači povijest, kad prikazuje sadašnjost
i kad iznosi vizije koje on sam može vidjeti, prorok
je prije svega okrenut budućnosti. Time što mu je
budućnost provjera ispravnosti proročki je spis pre-
teča onih naglasaka u spoznaji koji ističu čvrstu po-
veznicu spoznaje i budućnosti – koja uza sve ostalo
i ovjerava točnost prijašnjih iskaza. Heidegger bi to
ovako rekao: »Premda se nepravo, brigujuće razu-
mljenje određuje iz osadašnjivanja onoga o čemu
briguje, ovremenjivanje se razumljenja ipak ostva-
ruje primarno u budućnosti.«580 Sud budućnosti, ja-
sno, čeka svaku spoznaju. Korisno je glede pove-
znice Heideggerove misli i starozavjetnih proroka
istaknuti i to da proroci ne promišljaju smireno, oni
su puni osjećaja, točnije, oni čuvstvuju.
11. 5. Rod
Svećenici su u hebrejskom društvu bili samo
muškarci. Među mudrim ljudima okupljenim oko
dvorske administracije također ne srećemo žena.
Treći dio intelektualnoga stališa, onaj proročki, po-
znavao je i žene u svojem članstvu. Nije posve ja-
sno je li Izaijina supruga bila proročica (Iz 8,3) ili
je to bio način kojim se oslovljavalo žensku oso-
bu udanu za proroka. Poznata je međutim proro-
čica Hulda koju kralj Jošija pita za savjet (2 Kr
22,14). Njezina je važnost istaknuta ovdje neizre-
čenim surječjem. Naime je kralj vjerojatno mogao
pitati i muške proroke iz toga doba, ali je odabrao
ženu. U novozavjetno doba poznata je proročica
Ana, kći Penuelova (Lk 2,36). Filip iz Cezareje
ima četiri kćeri djevice koje prorokuju (Dj 21,9).
11. 6. Proroci i njihove knjige
Katolički kanon ima četiri velika i dvanaest
malih proroka. Veliki su proroci temelj ovih knji-
580
Heidegger: 386.
301
11. Proroci
ga: Izaija, Jeremija, Ezekiel i Daniel. Jeremijine
Tužaljke poseban su tekst, no ipak povezan s pro-
rokovom knjigom. Prorokov pomoćnik Baruh ta-
kođer ima svoju knjigu, koja je ovdje protumačena
odmah nakon prorokove.
Red kojim se knjige manjih proroka uvršta-
vaju u Bibliju nije posve određen, ovdje će biti
slijeđena Zagrebačka Biblija: Hošea, Joel, Amos,
Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija,
Hagaj, Zaharija i Malahija. Baruh je u poretku iz
Zagrebačke Biblije dobio mjesto odmah nakon
Tužaljki, za koje se vjerovalo da su Jeremijine.
Katkad se ovdje navedeni Božji svjedoci zovu
prorocima riječi, a Ilija i Elizej sa sjevera bili bi
prorocima djela. Stajalište o tom da tumačiti svi-
jet ne znači i mijenjati svijet držim pogrješnim.
Vidjeli smo da obje vrste proroka čine i govore,
no Elizej i Ilija nisu nam ostavili svojih knjiga. U
kršćanskom svijetu, Krist kao prorok spaja dvije
proročke struje.
11. 7. Izaija
11. 7. 1. Uvodni podatci
Prorok je živio u VIII. st., u doba pada
Sjevernoga izraelskoga kraljevstva. Sama je knji-
ga vjerojatno nastajala od VIII. do V. stoljeća.
Prorok Izaija mogao je biti rođen oko 765. pr.
Kr. Godine 740. dobio je proročki poziv, dok je
bio u hramu u Jeruzalemu. Bio je oženjen proroči-
com i imao je dva sina. Prema apokrifnim knjiga-
ma, Izaija je ubijen tako što je prepiljen na pola.581
Tekst koji danas obuhvaća biblijska knjiga zva-
na Izaija zapravo su tri zasebne cjeline s različitim
kazivačima i vrlo vjerojatno različitim autorima.
Sve do 40. poglavlja tekst se najviše odnosi na sa-
moga proroka iz VIII. stoljeća, iako su i tu neke
581
Usp. JR 1987. Tako je prema predaji mučeničku smrt
ispatio i apostol Šimun Kananejac.
Biblija kao književnost
dijelove dodali njegovi učenici, koji su odgovor-
ni i za današnji poredak. Prvi dio knjige zove se i
Protoizaija, a njegova je povijesna pozadina VIII.
stoljeće pr. Kr. s Asirijom kao snagom koja domi-
nira cijelom regijom.
Knjigu obilježuju oštre izjave i ton teških pri-
jetnji. Žive slike i dojmljive metafore prikazuju
što se zbiva i što bi se još moglo dogoditi Izraelu
i Judi – ako ne budu slušali proroka koji svjetuje
povratak Jahvi. Izaija izriče i poslije obistinjene
prijetnje drugim državama.
Nevolja je s razumijevanjem Protoizaje u tome
što piščeva usredotočenost prelazi s jednoga pred-
meta na drugi. Govor o socijalnim nejednakosti-
ma i korupciji naglo se mijenja u govor o budućoj
slavi grada Jeruzalema.
Nadalje, ustrojstvo teksta ne slijedi red povije-
snih događaja. Stoga će ovdje biti najprije pružen
pojednostavnjen prikaz povijesnih događaja i ned-
vojbene spojnice s Izaijinom knjigom.
11. 7. 2. Povijest i Protoizaija582
a) Izaija na samom početku prikazuje stanje na-
kon smrti judejskoga kralja Uzije 740.,583 a pri-
je negoli je ustoličen kralj Ahaz. U Judejskom
kraljevstvu vladaju korupcija i zlo zbog želje
za tvarnim dobrima. Dijelovi Protoizaije 1 – 5
govore o tim nesrećama.
Vinograd ste moj opustošili, / u vašim je ku-
ćama što oteste / siromahu. / S kojim pravom
narod moj tlačite / i gazite lice siromaha, / riječ
je Jahve, / Gospoda nad vojskama (Iz 3,14-15).
b) Sirijski kralj Resin (ili Razon) i izraelski kralj
Pekah nagovaraju novoga, mladoga judejskoga
kralja Ahaza da im se pridruži u savezu protiv
Asirije, najmoćnije sile toga doba. Mladi vladar
to odbija, a sirijske i izraelske trupe opsjedaju
582
Usp. Lujić: 2001. za podrobnu raščlambu povijesnih i
teoloških okolnosti.
583
Po Albrightu: 742.
302
Jeruzalem. Judejom se širi strah: uzdrhta srce
kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi
drveće ustrepti od vjetra (7,2). Rat se zove si-
rijsko-efrajimskim, jer je Sjeverno kraljevstvo
bilo na području Efremova plemena. Riječ je
dakle o sukobu Židova sa sjevera, koje pomažu
sirijske snage, protiv Židova s juga.
Izaija nastoji ohrabriti kralja Ahaza, koji ga me-
đutim ne sluša. Prorok mu govori o pozitivnim
znacima i rođenjima triju dječaka s imenima
koja znače spas. Najpoznatije je ime Emanuel,
S Nama Bog – koje kršćani tumače kao pro-
roštvo o puno kasnijem rođenju Kristovu. Izaija
piše i dijelove o budućem idealnom vladaru
koji se nazivaju Emanuelovom knjigom (7,1
– 11,9). Središte je opomene i upute rečenica
Ako se na mene ne oslonite, održat se ne ćete.
Moguć je i prijevod Ako ne budete vjerovali,
ne ćete opstati. Izvornik bi preslovljen glasio
’m lō’ ṯ’mnû k lō’ ṯē’āmēnû (Iz 7,9b). Lujić
vidi u ovome i aluziju na Natanovo obećanje
Davidu iz 2 Sam 7,16. Zovkić upozorava da je
u izvorniku dva puta uporabljeni glagol ’āmăn
u srodstvu s pridjevom amen – čvrst, tako je. U
glagolskom obliku hifilu glagol znači »vjerova-
ti«, kako je u prvom dijelu rečenice. U glagol-
skom obliku nifalu znači »učiniti čvrstim, ustra-
jati, opstati«, kako je u drugom dijelu navedene
izreke.584 Riječ je bila onda o uputi koju JHVH
pruža kralju u pogibelji, danas na proročka usta
govori svima koji su u nevolji. Rečenica nosi
paralelizam u kojem riječi istoga korijena nose
različita, a ipak sukladna značenja – u smislu
stilskih figura imamo i paregmenon.
Ahaz je međutim, protiv Izaijina savjeta, po-
zvao upomoć Asirce, nije znači vjerovao u po-
moć koju bi dao JHVH. Tiglat Pileser III., koji
je inače ustanovio prvu stajaću vojsku, doista
privremeno pomaže, osvaja Damask i ubija
Resina, oko 732. godine Biva prognan i dio ži-
dovskoga stanovništva (1 Ljet 5,26).
584
Usp. Zovkić 2012: 107.

Događaji će ubrzo krenuti krvavim putom za
Sjeverno kraljevstvo. Naime je novi izraelski,
sjeverni kralj Hošea u prvo vrijeme plaćao da-
nak Asircima, a onda je potajno sklopio do-
govor s faraonom585 (2 Kr 17,3). Asirci će ot-
kriti ove dogovore, pa Salmanasar V. opsjeda
Samariju i zatvara Hošeu. Godine 721. Sargon
II. asirski osvojit će cijelu zemlju, a stanovniš-
tvo raseliti, pa povijesne knjige spominju pro-
gonstvo u Halah na Haboru – lokaliteti su na
krajnjem sjeveru Mezopotamije. Riječ je o teš-
kom nacionalnom porazu: Izraelci su progonje-
ni, neki bježe svojim sunarodnjacima na jug,
koji su prije desetak godina napadali, u još uvi-
jek samostalnu Judeju. Konačno, Sjeverno se
kraljevstvo naseljava strancima. Prikazanomu
dobu pripadaju i dijelovi Izaijine knjige 17,1-6
i 28,1-4.
c) Godine 701. moćni asirski vladar Sanherib na-
pada i južnu židovsku državu, Judeju. Poglavlja
36 – 39 s kraja Protoizaije komentatori opisuju
u usporedbi s poglavljima 7 – 8 s početka knji-
ge. Za razliku od Ahaza koji nije slušao proro-
ka Izaiju, pobožni kralj Hezekija pita za savjet.
Izaija mu savjetuje da ustraje, pa kralj odlučuje
braniti Jeruzalem. Kralj je uz ostalo osigurao
opskrbu grada vodom i nastojao uskratiti upra-
vo vodu osvajačima, pa je iskopao rov. Sudeći
prema riječima napadača, uvjeti u gradu bili su
loši jer građani jedu svoju nečist i piju svoju
mokraću (Iz 36,12). Do danas nije razjašnje-
no zašto je tako moćna sila prestala opsjedati
grad. Izaija govori da je Anđeo Jahvin noću po-
bio 185 000 ljudi (Iz 37,36; usp. 2 Kr 19,35).
Herodot tvrdi da je zavladala zarazna bolest
koju su mogli prenositi miševi.586 Znatno prije
uvršteno, 22. poglavlje Izaijine knjige prosvje-
585
Faraon Tefnakht vladao je Egiptom dok je Izraelom
vladao Hošea; prijestolnica mu je bio grad Sais – čini
se da je kralj So, koji se spominje u 2 Kr zapravo
inačica imena grada Saisa, iz kojega je faraon vladao
(usp JR: 491).
303
11. Proroci
duje protiv pretjerana veselja pošto se Sanherib
povukao. Možda je Sanheribov pohod prikazan
i u dijelovima 1,4-9.
Prema Pritchardu, »Ezekija se pokorio, platio
težak danak, oslobodio kralja Ekrona i prepu-
stio neka zapadna područja proasirskim kralje-
vima Ašdoda, Ekrona i Gaze.«587 Hezekija se
u jednom času pokorio (2 Kr 18,14- 16), ali se
borba nastavila do opisana povlačenja asirske
vojske. Samoga Sanheriba ubili su njegovi vla-
stiti sinovi 681. godine.
Asirske najezde prate i druga poglavlja koja sa-
državaju Izaijino stajalište i njegova proroštva
o događajima koji nam danas izgledaju manje
bitnima. U ono su doba međutim snažno utje-
cali na svijest judejskoga čovjeka. Grad drža-
va Ašdod tako se pobunio protiv Asirije i bio
uništen po naredbi kralja Sargona. Izaija u 20.
poglavlju govori da mu Egipat nije mogao po-
moći. Kako smo već rekli, sam prorok morao
je po Jahvinu nalogu tri godine hodati doslov-
no gol i bos te tako svojim tijelom prikazivati
golotinju prognanika.
Kad su judejske vlasti poslale u Egipat zahtjev
za pomoć, Izaija je napao tu politiku u 30. po-
glavlju.
Navedena tri dijela – nemoral prije kralja Ahaza,
sirijsko-efrajimski rat s padom Sjevernoga kra-
ljevstva i konačno asirski Sanheribov napad na
Jeruzalem – ključan su povijesni okvir VIII.
stoljeća za Protoizaiju.
d) Protoizaija sadržava i apokaliptična poglavlja
24 – 27. Međutim, Millar njihov nastanak smje-
šta oko pada Jeruzalema i nakon njega,588 znači
da su ovi ulomci, barem u konačnoj redakciji,
djelo kasnijih Izaijinih učenika iz VI. st. pr. Kr.
Apokalipsom na početku dominiraju stihovi s
jakim suprotnostima i negativističkim slika-
586
Herodot: Povijesti 2: 141, prema http://en.wikipedia.
org/wiki/Hezekiah#cite_note-7.
587
Pritchard: 122.
588
Usp. Miller: 489 (ABD 3: 489).
Biblija kao književnost
ma. Rečenični periodi bivaju kratkima, para-
takse odnose prevlast nad hipotaksama, koje
su uglavnom povezane uzročnim veznicima i
usporednošću.
Gle, Jahve razvaljuje zemlju, / razara je, na-
kazi joj lice, / raspršuje stanovnike njezine.
Svećenik će biti ko i narod, / gospodar ko i
sluga, / gospodarica ko i sluškinja, / prodavač
ko i kupac / zajmodavac ko i zajmoprimac, /
vjerovnik ko i dužnik. (24,1-2) (…) zemlja će
zateturati poput pijanca / zanjihat se poput ko-
libe; / toliko će joj otežati bezakonje njezino.
(24, 20); Pocrvenjet će mjesec, / posramit se
sunce, / jer će kraljevati Jahve nad Vojskama
(24,23).
Ovim apokaliptičnim poglavljima slični su di-
jelovi 34 – 35, s oštrim osudama protiv Edoma
i naznakama boljih vremena.
e) Dio Protoizaije jesu i proroštva protiv različi-
tih stranih naroda, zatim gradova Tira i Sidona,
ali i protiv same Judeje. Riječ je o dijelovima
13 – 23. Međutim, unutar ovih dijelova, kako
smo vidjeli, ima umetnutih tekstova spojenih s
nekima od prijašnjih tema.
Izaiju ne čujemo nakon 700. godine. Židovska
nas predaja uči da je umoren u vrijeme kralja
Manašea, koji uvodi poganske obrede.
11. 7. 3. Izaijine teme
Prva tema velikoga proroka svakako su druš-
tvene nepravde i s njima povezano vjersko lice-
mjerje. Naravno da je riječ i o napadu proročkoga
stališa na svećenički i vladarski. Socijalno zlo i
korupcija posebno pogađaju osjetljiva promatrača
zbilje: Knezovi se tvoji odmetnuli, / s tatima se po-
bratili. / Svi za mitom hlepe, / za darovima lete. /
Siroti pravdu uskraćuju, / udovička parnica ne sti-
že k njima (1, 23; usp. i 3,15; 3,18-24).
Dio je zla i vjersko licemjerje: Molitve samo
množite, / ja vas ne slušam./ Ruke su vam u krvi
ogrezle, / operite se, očistite / (1,15-16).
304
Izaija tako napada pristup obredima iza kojih
ne stoji nikakav vjernički odnos i još manje mo-
ral. Čini se kao da su oni zamijenili pravdu i vje-
ru u Boga.
Druga je bitna tema narod u ratu. Vidjeli smo
da muka židovskoga naroda u oba kraljevstva obi-
lježuje Protoizaju. Prorok je pod dojmom narod-
nih kataklizmi i prijetnjom nestanka dviju država.
Izaija govori i osvajačima: Poslušajte, vi kraljevi
daleki, / pašite se, bit ćete smrvljeni, / pašite se,
bit ćete smrvljeni. / Kujte naum, bit će uništen, /
dogovarajte se samo, bit će uzalud, / jer s nama je
Bog! (8,9-10)
Obnoć opustošen, / šaptom pade Ar Moab!/
Obnoć opustošen, / šaptom pade Kir Moab
(15,1).589
Treća je prorokova tema Mesija koji dolazi.
Poslije sadašnjega zla, nepravednih vladara i po-
kvarena puka, dolazi pravedni vladar. Izaija je mo-
gao misliti i na budućega kralja Hezekiju, a kršćani
u njem vide Krista:
Jer, dijete nam se rodilo, / sina dobismo; / na
plećima mu je vlast. / Ime mu je: Savjetnik divni,
Bog silni, / Otac vječni, Knez mironosni. / Nadaleko
vlast će mu se sterat / i miru neće biti kraja / nad
prijestoljem Davidovim (9,5-6; usp. 32,1).
Riječi su dio katoličke božićne liturgije, a i
zbog njih je Izaija nazivan starozavjetni evanđe-
list.590 Trodijelni ustroj koji čine korupcija, rat i iz-
bavljenje redovito obilježuje Protoizaiju.
11. 7. 4. Izaijine figure
Opetovani izrazi obilježuju knjigu moćna pro-
roka. Izaija rado opetuje izraz Jahve nad vojska-
ma (3,1; 3,15; 5,7; 5,24; 6,3…). Nalazimo ga pe-
589
Metaforu iz prijevoda iskoristio je Ivo Andrić za
opis pada zemlje Bosne pod Turke. Iskaz je međutim
pogrješan: mi, Hrvati, branili smo grad Jajce još u
XVI. stoljeću vođeni Krstom Frankopanon Brinjskim
i Petrom Berislavićem.
590
Hohnjec: 14.

desetak puta u 40 poglavlja Protoizaije i samo šest
puta u petnaest poglavlja Deuteroizaije. Izričaj sre-
ćemo i drugdje u Bibliji – u Izlasku, Knjigama
Samuelovim i Psalmima – ali je u Protoizaije po-
sebno učestao.591
Izaiji je drag i izraz moj narod, moj narode
(1,3; 3,12; 3,15; 5,13; 10,2…). Ni ova sintagma
nije Izaijina posebnost, pa ju učestalo nalazimo u
Knjizi Izlaska, Sudcima i Psalmima.
Druga su figura, ili stilsko sredstvo, kletve
i prijetnje. Spojnica ovih izraza nazočna je i u
Petoknjižju. U Izaije se kletve nižu u ulomku 5,8-
24. Kletve su više ustaljeni izrazi nego prave fi-
gure, ali je o njima ovdje potrebno govoriti jer su
znatan dio Protoizaijine knjige. Prorok prijeti svo-
jemu narodu i tuđim narodima, a redovito stoga što
se protive Božjoj volji i zakonima: Na gozbama im
harfe i citare, / bubnjevi i frule uz vino, / a za djelo
Jahvino ne mare, / ne gledaju djelo ruku njegovih
/ Stoga ću u ropstvo narod moj odvesti, / jer nema
razumnosti, / odličnici njegovi od gladi će umira-
ti, / puk njegov od žeđi će umirati. (5,12-13) (usp.
1,24-25; 2,10; 5,8; 10,1; 10,5…)
Jaka konativna funkcija možda nije prava figu-
ra, ali jest stilsko sredstvo. Gramatički i smisaoni
naslovljenici nisu uvijek isti. U iskazima koji se
na njega odnose, židovski narod nije stalni adresat
u doslovnu smislu. Izaija, poput drugih biblijskih
pisaca, voli mijenjati smjer iskaza. Međutim onaj
koji bi morao čuti, kojega se proroštvo tiče u stvar-
nom, a ne u gramatičkom smislu, uvijek je jasan:
Deran tlači narod moj / i žene njime vladaju.
/ O narode moj, vladaoci te tvoji / / zavode / i ra-
skapaju put kojim hodiš. (3,12)
Na početku knjige Izaija se obraća nebu i ze-
mlji, a zatim daje riječ Jahvi koji govori narodu,
da bi onda sam govor tek naizgled imao drugoga
naslovljenika:
591
Prema The Blue Letter Bible; pregledana je King
James Version, a za ovaj izraz nisam istražio izvorni
hebrejski tekst.
305
11. Proroci
Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, / jer Jahve go-
vori: / Sinove sam ti odgojio, podigao, / al se oni
od mene odvrgoše. / Vol poznaje svog vlasnika, /
a magarac jasle gospodareve / Izrael ne poznaje, /
narod moj ne razumije. (1,2-3).
Kad napada dvorskoga službenika Šibnu, iskaz
je doslovno njemu upravljen (22,15-23). Koreći
žene koje previše troše na ukrase, služi se neizrav-
nim naslovljenikom (3,16).
Četvrta su Izaijina naglašena tehnika uspored-
be. Prorokove su komparacije obilježene jasno po-
vezanim prvim i drugim dijelom izraza, a povezni-
ca nosi brzo razumljive slike. Kraljevo srce, i srca
drugih pripadnika napadnuta naroda, trepte kako
i drveće u šumi ustrepti od vjetra (7,2). Trupla u
ratu leže kao smeće po ulicama (5,25). Bezbožnost
se razmahuje kao oganj (9,17). Ratovi između ži-
dovskih plemena prikazani su kao kanibalizam, pa
svatko jede meso svojega susjeda. / Proždire zde-
sna, i opet je gladan: / guta s lijeva, i opet nije sit
(9,19). Mnogi narodi buče kao što buči more, pa
prorok čuje šum narodâ koji šume / kao što šumo-
re silne vode. (17,12).592
Kad se uspostavi red pod pravednim kraljem,
zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što
se vodom pune mora (11,9).
Usporedbe mogu biti proširene zbog paraleliz-
ma: Zato, kao što plameni jezici / proždiru slamu
/ i kao što nestaje suha trava u plamenu, / tako
će korijen njihov istrunuti, / poput praha razletjet
se pupoljak / njihov / jer odbaciše Zakon Jahve
nad Vojskama / i prezreše riječ sveca Izraelova
(Iz 5,24).
Prorok tako poznaje i prispodobu ili alegoriju.
Kako smo već tumačili, riječ je o produženoj us-
poredbi. Odnos između Jahve i židovskoga naro-
da predstavljen je odnosom vinograda i vinogra-
dara (5,1-7).
Prijetnje i osude koje se gomilaju prizvale su
kumulacije:
592
Sliku rabi i Joyce u pjesmama.
Biblija kao književnost
U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona
ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice
i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s mi-
omirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove,
skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,
zrcala i košuljice, povezače i rupce (3,18-23)
(usp. i 13,21-22).
Nizovi tvore neugodnost, potiču zamah iskaza
koji optužbe čini težima kako se riječi gomilaju.
Sama količina riječi tvori težinu iskaza, no snagu
pružaju i pojedinačne riječi koje se nižu odvojene
zarezom poput niza udara šake.
Kontrasti su dio paralelizma, o kojem smo go-
vorili u poglavlju o stilskim sredstvima u cijeloj
Bibliji. Ove suprotnosti služe i u prikazu negativ-
nih događaja, koji se okreću u pozitivne: Narod
koji je u tmini hodio / svjetlost vidje veliku; / one
što u mrkloj zemlji prebivahu / svjetlost jarka oba-
sja (9,1).
Nalazimo i suprotan put, od dobroga k lošemu:
Mjesto miomirisa, smrad / mjesto pojasa, ko-
nopac; / mjesto uvojaka, tjeme obrijano; / mjesto
gizdave halje, kostrijet; / mjesto ljepote, žig. (3,24)
Antimetabole također ističu suprotnosti. Figura
je poznata antičkoj retorici, a u Bibliji ju možemo
promatrati kao dio paralelizama: Jao onima koji
zlo dobrom nazivaju, / a dobro zlom (5,20; usp.
11,13; 14,12; 22,22). Antimetabola u Izaije izriče
nepomirljivost moralnoga načela i teških prijevara
koje su učestale u doba pisanja knjige.
Deveta Izaijina tehnika biva poliptoton: Otežaj
salom srce tomu narodu, / ogluši mu uši, zaslijepi
oči, / da očima ne vidi / da ušima ne čuje / i srcem
da ne razumije (6,10).
U ovom primjeru imamo i bliskost kletvama.
Prva pojavnost riječi, ovdje su to uši i oči, najav-
ljuje snagu, a druga ju pojačava.
11. 7. 5. Izaija i kršćanstvo
Razlika između židovskoga i kršćanskoga tu-
mačenja zajedničke baštine Staroga zavjeta vidlji-
va je iz posebne pozornosti koju kršćanska preda-
306
ja obraća proročkim knjigama.593 U kršćanskom
svijetu Izaija uživa ugled i stoga što je niz nje-
govih izjava protumačen kao proroštvo o Kristu.
Proročke vizije danas su kršćanima važnije od
spojnica s povijesnim surječjem VIII. stoljeća.
Izaijin iskaz po kojem će Božji znak spasa biti
djevica koja će začeti i roditi sina (7,14) potiče ra-
zličita tumačenja.594 Izaija rabi na ovome mjestu
izraz hā‘ălmāh, koji je označavao bilo koju mladu
djevojku. Besjeda koja ističe da je riječ o djevici,
ženskoj osobi koja nije imala spolnih odnosa, bila
bi bṯûlāh i Izaija ju drugdje rabi, recimo u 23,12 i
37,22. Septuaginta je Izaijinu riječ ‘ălmāh prenije-
la u grčki kao parthénos, što znači upravo djevica.
Mjesto se povezalo s Evanđeljem po Luki, koje
govori da je Kristova majka Marija začela kao dje-
vica 1,34-35.
Izaija doista ne naglašava djevičanstvo, a iz po-
vijesnoga se surječja može zaključiti da bi mla-
da žena koja će roditi mogla biti supruga kralja
Ahaza, kojemu Izaija govori, ili supruga samoga
proroka Izaije. Poruka za ondašnje slušatelje biva
da je Bog s Judejom kako bi štitio (r.16) ili kaznio
(r.17). Kako dobro sažima Zovkić, »iz povijesno-
ga konteksta izlazi da je znak opstanak davidovske
loze u burnom vremenu opasnosti od invazije«.595
Gledajući s kršćanskoga stajališta, moguće je
pitati se kakvo bi čudo bilo da djevojka začne i
rodi sina? To se zbiva svakodnevno, no ne može
se upravo zanijekati da ne može biti znakom, pa
i bitnim događajem za određenoga oca i majku.
Međutim je djevičansko materinstvo doista čudo,
naravno kako to vidi katolička interpretacija.
Događaj jedva da ima usporednica u nekoj drugoj
vjeri ili mitologiji.
Surječje ovoga dijela biva i to što je tumače-
ni motiv samo početak Izaijina proroštva glede
Kristova dolaska. Dio iz devetoga poglavlja, koji
izravno imenuje sina Bogom, posebno je istaknut:
593
Usp. Popović: 274; autor tumači dokument Drugoga
vatikanskoga koncila Dei Verbum.
594
Usp. Zovkić: 107–109.
595
Zovkić: 109.

Jer, dijete nam se rodilo, / sina dobismo; / na
plećima mu je vlast. / Ime mu je / Savjetnik divni,
Bog silni, / Otac vječni / Knez mironosni (9,5-6).
Zemlja Zebulonova i Naftalijeva također može
označavati kraj u kojem je Krist proveo djetinjstvo.
Među dijelovima iz Protoizaije osobito važnim za
kršćanstvo jest i 11. poglavlje: Isklijat će mladi-
ca iz panja / Jišajeva (11,1, usp. 11,10). Naime je
prema evanđeljima Krist bio po zemaljskom ocu
Josipu iz roda Davidova i Jišajeva. Naravno, oni
koji ne vjeruju proroštvima, tvrde da su evanđeli-
sti naknadno naglasili Kristovu povezanost s kra-
ljem Davidom.
Protoizaija ostavlja traga i u svakodnevnoj ka-
toličkoj liturgiji. U red mise s narodom ušle su
tek malo izmijenjene rečenice: Svet! Svet! Svet
Jahve nad vojskama! Puna je sva zemlja Slave
njegove! (6,3) Dio s rođenjem Emanuelovim, ili
Imanuelovim, čujemo u božićnoj liturgiji: Narod
koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku (9,1).
Recimo još da Izaijina misao po kojoj će mir
biti djelo pravde (Iz 32,17) daje ime jednomu od
papinskih vijeća: Iustitia et Pax.596
11. 7. 6. Stil i povijesno surječje
Protoizaija voli oštre riječi koje pogađaju u sre-
dište nevolje, ali mu izrazi nisu preteški – prorok
ima mjeru u besjedi. Primjeri u kojima se unutar-
židovske borbe približuju ljudožderstvu, a trupla
koja leže nakon borbe smeću, dobro govore o snazi
opažaja i izraza. Ljutnja na zlo nije ni u jednoj re-
čenici odvukla Izaiju u pretjeran naturalizam – da
nije riječ o Svetom pismu, ovdje bih uporabio teži
izraz – što se nekim autorima znalo dogoditi (Ez
23,19-20; Ps 137,9).
596
Vijeće je ustanovio Pavao VI. 1967. godine, a skrbi
se za socijalnu pravdu te promiče zamisao ujedinjene
Europe; vijeće djeluje i pri nacionalnim biskupskim
konferencijama.
307
11. Proroci
Izaija pokazuje smisao za rečeničnu dužinu.
Kratki periodi nisu nespretni, nego dobro ističu
dramatičnost povijesnoga časa. Misao se lako po-
vezuje s drugom mišlju i dobro izriče cjelinu sli-
ke. Nadalje, Izaijine su vizije jasne, u njega nema
preuzetnosti:
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Go­
spoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu.
Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad nje-
ga stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva
krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dva-
ma je krilima letio. I klicahu jedan drugome: Svet!
Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva ze-
mlja Slave njegove (6,1-3).
Književnikova je sposobnost u upravo navede-
nu ulomku vidljiva i po naravnosti kojom spaja po-
vijesni podatak s događajem koji krši nama pozna-
te zakone fizike. Neki pisci pokazuju i nespretnosti
kad u povijesnim romanima miješaju konkretne hi-
storiografske podatke i osjećaje likova.
Izaija iz prvoga dijela knjige biva moćnim knji-
ževnikom po snazi uvida i jasnoći izraza na razini
pojedinih poglavlja.
Paratakse i epitrokazmi – nizovi kratkih reče-
ničnih perioda i nizovi jakih riječi – bivaju u Izaije
izraz krvavih povijesnih nemira. Vrijeme je puno
moćnih pojedinačnih događaja: nepravde vladaju
unutar samoga judejskoga društva, onda stiže udar
na Jeruzalem za sirijsko-efrajimskoga napada 735.,
pad Sjevernoga izraelskoga kraljevstva 721., ko-
načno i navala asirske, Sanheribove opsade 701.
Knjizi bi se mogao zamjeriti način kojim je
obavljen naknadni redaktorski ili urednički posao.
Veza povijesnih događaja i slijeda govora o njima
ne biva jasnom. I, još teže, misao previše skače s
teme na temu. Međutim, Izaiji i nije najpreče pi-
sati kronologiju. Prorok mora upozoriti na grijeh u
svojem tu i sada, pokazati sliku jasnije budućnosti
i konačno podsjetiti čitatelja na mogućnost sličnih
pojava u njegovu vremenu. Tako mu se rečenice
povezuju po međusobnu skladu slika i misli, a ne
po redu događaja iz povijesti.
Biblija kao književnost
11. 7. 7. Deuteroizaija: uvodni podatci
Termin Deuteroizaija i teorija o drugom autoru
koji je napisao poglavlja 40 – 55 ima tragova još u
12. stoljeću u Ibn Ezrinim komentarima. Bernhard
Duhm potkraj 19. st. uvjerava akademsku zajed-
nicu da je riječ o trima autorima.597 Razlozi zbog
kojih se tekst Deuteroizaije povezuje s imenom
velikoga prijašnjega proroka različito se tumače.
Dva su proroka, Protoizaija i Deuteroizaija, mogla
nositi isto ime, Izaija. Druga pretpostavka govo-
ri da su neimenovani dijelovi Deuteroizaije mogli
dobiti važnost i mogućnost ulaska u kanon samo
ako se odlučno povežu s imenom velikoga proro-
ka iz starijega doba.
11. 7. 8. Deuteroizaija i povijest
Poglavlja od 40. do 55. donose posve drukčiju
povijesnu pozadinu u odnosu prema 1 – 39. Sada
smo u VI. stoljeću: Babilonci su odmijenili u moći
Asirce, zauzeli i razorili Jeruzalem i odveli Židove
u ropstvo, u izgnanstvo u Babilon. Ali, i njihova
vojna snaga slabi. Na obzoru se javljaju bolja vre-
mena oličena u perzijskom kralju Kiru, koji će
poraziti Babilonce i svojim ediktom 538. godine
omogućiti povratak prognanika. Jedinstven povije-
sni okvir s jednim osnovnim događajem, ropstvom
u Babilonu i povratkom, dao je i jedinstvo materi-
jalu koji je ušao u knjigu.
U osnovnom tonu iz Deuteroizaije čujemo da
su utjeha i nada u bolje vrijeme odmijenile prijet-
nje i apokaliptične dijelove iz Protoizaije. Djelo
se naziva i Knjigom Izraelove utjehe. Već početak
otvaraju blage riječi i predviđaji boljih dana koji
dolaze: Tješite, tješite moj narod, / govori Bog vaš.
/ Govorite srcu Jeruzalema, / vičite mu / da mu se
597
Bernhard Duhm (1847. – 1928.) učio je od Ewalda i
Wellhausena; studirao je u Göttigenu u kojem je poslije
predavao. Uz ostalo, autor je knjige Proročka teologija
kao temelj za unutarnju povijest razvoja izraelske
vjere.
308
ropstvo okonča, / da mu je krivnja okajana, / jer
iz Jahvine ruke primi / dvostruko za sve grijehe
svoje. / (Iz 40,1)
Razlozi za pomirbene tonove mogu se naći
u samoj prognaničkoj zbilji. Dio naroda koji je
ostao vjeran pati, ali ima i onih koji su prihvatili
tuđe vjerske običaje (Iz 44,9-20). Neki prognanici
u Babilon počeli su štovati druge bogove, zato se
ističe ja sam Bog, i nema drugoga (46,9; 45,21).
Razloge otpada nije teško pretpostaviti: tlak babi-
lonske promidžbe i nasilja, upiti o tome zašto je
JHVH dopustio tako težak progon ako su Židovi
njegov izabrani narod, i, konačno, međuvjerski
brakovi.
Prorok prikazuje nade u povratak usporedbom
s izlaskom iz ropstva egipatske zemlje: Ubogi i
bijedni vodu traže, / a nje nema (…) / U goleti
bregova otvorit ću rijeke, / i posred dolova izvore
(Iz 41,17-18).
11. 7. 9. Deuteroizaijina teologija
Deuteroizaija ističe ono što će izravno ili ne-
izravno govoriti i Ezekiel, drugi veliki prorok iz
doba egzila i povratka. Bog je s izabranim naro-
dom posvuda, pa i u izgnanstvu: Kad preko vode
prelaziš, s tobom sam; / ili preko rijeke, ne će te
preplaviti. (43,2) Hram u Jeruzalemu nije znači
jedino mjesto u kojem on prebiva, a takva je mi-
sao jasna posljedica propasti 587. u kojoj je i hram
razoren.
Nadalje, Deuteroizaija ističe Božji univerza-
lizam, jer je Jahve pomogao Kiru kojega knjiga
izravno navodi (45,1) i kojega je Bog naoružao
(45,5-6). Kir će biti slavljen na svim jezicima, zna-
či da će ga štovati svi narodi (45,23).
Iduće je obilježje Jahvino u tom što je sve stvo-
rio, pa daje sreću i nesreću (45,7) i traje dovije-
ka. (51,6)

Konačno, Deuteroizaija se izričito postavlja
protiv idolopoklonstva (44, 9; 46,6), iz već nave-
dena razloga otpada nekih od prognanika.
11. 7. 10. Izaija 40 – 55 i kršćanstvo
Izaija iz Knjige utjehe rado govori da Bog ot-
kupljuje svoj narod: Jer ja sam JHVH Bog tvoj /
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. / Za otkupninu tvoju
dajem Egipat,/ mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.598 /
Jer dragocjen si u mojim očima, / vrijedan si, i ja
te ljubim / (43,3- 4).
Kršćanska teologija u otkupitelju vidi proroš-
tvo o Kristu: Ovako govori JHVH, otkupitelj tvoj,
/ i tvorac tvoj od utrobe (44,24; usp. 41,14; 47,4;
49, 26). Deuteroizaija spominje i spasitelja, môšă‘
(43,11), doslovnije bi to bilo osloboditelj. Pisac
knjige mislio je vjerojatno na perzijskoga kralja
Kira, koji će osloboditi Židove ropstva u Babilonu.
Navedeno je još jedan primjer za ono što književ-
na teorija zove intentional fallacy: sve što je pisac
namjeravao sa svojim spisom nije presudno za nje-
gova konačno značenje. Primjer za moguće zablu-
de namjere jesu i proroštva o djevici koja će roditi
sina: Izaija nije morao imati namjeru unijeti smisao
koji vide današnji teolozi, kojima je naravno bitan
sam tekst, a ne ono što je njegov autor namjera-
vao. Prorok je ionako sam nositelj Božjih riječi.
Otkupitelj, gō’ēl, odnosi se na slugu Jahvina,
a Deuteroizaija donosi četiri pjesme o toj osobi.
Četvrta naglašeno govori da sluga trpi za grije-
he drugih:
Za naše grijehe probodoše njega, / za opačine
naše ga satriješe. / Na njega pade kazna / – radi na-
šeg mira, / njegove nas rane iscijeliše. (53,5) (…)
598
Šeba se obično locira u jugozapadni dio Arapskoga
poluotoka, a to je područje današnjega Jemena (ABD
5: 1171). Već je tumačeno da se pod riječju Kuš
podrazumijevalo područje južnoga Egipta, no može
obuhvaćati Nubiju i Etiopiju.
309
11. Proroci
Sluga moj pravedni opravdat će / mnoge / i
krivnju njihovu na sebe uzeti. / Zato ću mu mnoš-
tvo dati u baštinu, / i s mogućnicima plijen će dije-
liti, / jer sâm se ponudio na smrt / i među zlikovce
bio ubrojen, / da grijehe mnogih ponese na sebi /
i da se zauzme za zločince (53,11).
Kršćanstvo u navedenim riječima vidi proroš-
tvo o Kristu koji trpi muku i smrt za grijehe drugih.
Poziv vjernomu slugi ima usporednica s Moj­
sijem, jer druga pjesma govori da će Jahve opet
razdijeliti baštinu opustošenu:
Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, / da
zemlju podignem, / da nanovo razdijelim baštinu
/ opustošenu, / da kažeš zasužnjenima: »Iziđite!«
/ a onima koji su u tami: / »Dođite na svjetlo!«
(49,8). Opis je sličan podjeli zemlje u Brojevima
34,16-29.
Nagrada koju daje spasitelj bit će Obećana ze-
mlja, koju će dijeliti kako je to vidljivo iz prije
navedena odlomka. Vjerni sluga za Židove ono-
ga vremena bio je moćna i poštena osoba koja ih
je mogla vratiti iz Babilona u Izrael. Za današnje
Židove to je Mesija koji tek mora doći. Za kršća-
ne je riječ o Kristu. Prije navedene misli, gdje se
zasužnjenima kazuje iziđite, rabi se Prva Petrova
poslanica, koja govori da je Krist ubijen u tijelu,
ali oživje duhom. U duhu je otišao propovijedati
duhovima koji su se nalazili u tamnici, onima koji
su nekoć bili nepokorni kad ih je Božja strpljivost
uporno čekala (1 Pt 3,18).
11. 7. 11. Česti izrazi
Deuteroizaija rado opetuje ime za židovski na-
rod koje ujedinjuje Jakova i Izrael: da mu vratim
natrag Jakova, / da se sabere Izrael (49,4; v. 48,1;
49,6). Često čujemo i riječi o putovima koje valja
pripremiti, koje će poslije govoriti i Ivan Krstitelj:
Sve gore svoje obratit će u putove / i ceste će se
moje povisiti (49,11; usp. 40,4, za izravan izvor
Krstiteljevim riječima: 40,3).
Biblija kao književnost
11. 7. 12. Tritoizaija
U knjizi su prikazana različita doba, pa ima di-
jelova izravno prije izgnanstva (56,9-12) i poslije
njega (58,1-12).
Posljednjih 11 poglavlja današnje ukupne knji-
ge Izaije, 55 – 66, stilski su slični Deuteroizaiji i
u cjelini bi mogli biti djelo njegovih učenika.599
U 59. poglavlju nalazimo i nizove pogođenih
metafora, koji također podsjećaju na Protoizaiju:
Pipamo kao slijepci duž zida, / tapkamo kao bez
očiju. / Spotičemo se u podne ko u sumraku, / sa-
svim zdravi, kao da smo mrtvi. / Svi mumljamo
kao medvjedi / i gučemo tužno kao golubovi. /
Očekivasmo Sud, a njega nema / i spasenje, od nas
je daleko (59,10-11).
Središte su ipak poglavlja 60 – 62 koja započi-
nju opisom Jeruzalemove slave.
Ustani, zasini, jer svjetlost / tvoja dolazi, / nad
tobom blista slava Jahvina. / A zemlju evo tmi-
na pokriva, / i mrklina narode! // A tebe obasja-
va Jahve, / i Slava se njegova javlja / nad tobom.
/ K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, / i kraljevi k
istoku tvoga sjaja. // Podigni oči, obazri se: / svi
se sabiru, k tebi dolaze. / Sinovi tvoji dolaze iz-
daleka, / kćeri ti nose u naručju. // Gledat ćeš tad
i sjati radošću, / igrat će srce i širit se. / Jer k tebi
će poteći bogatstvo mora, / blago naroda k tebi će
pritjecati. (Iz 60,1-5)
Pisac je vidio povratak Židova u Jeruzalem kao
dolazak bogatstva i drugih naroda koji će, kao kra-
ljica od Sabe u doba Salomonovo, dolaziti u glavni
grad i diviti mu se.
Poglavlje 59. i početak 63. poglavlja svojim
tamnijim stajalištima tvore kontrast svijetlomu di-
jelu. Mogli bismo govoriti o slavi i uskrsu koji su
bliski Deuteroizaiji te o teškim upozorima oko njih
koji su bliski Protoizaiji.
Poglavlje 59. pruža i opis razloga odvojenosti
naroda i Jahve: Ne, nije ruka Jahvina prekratka /da
spasi / niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, / nego
su opačine vaše jaz otvorile / između vas i Boga
599
Usp. JR: 1170.
310
vašega (59,1). Sličnosti s početkom Protoizaije dje-
luju i na razini motiva ruku:
Jer ruke su vaše u krv ogrezle / a vaši prsti u
zločinima / (59,3).
Ruke su vam u krvi ogrezle / operite se, oči-
stite (1,15).
U hebrejskom je izvorniku relacija manje uoč-
ljiva, ali je misao slična. Posebnost Tritoizaije biva
riječ spas – ona je ključan predmet prorokove usre-
dotočenosti.
Nalazimo u Tritoizaije i osude društvenih ne-
pravdi i vjerskoga licemjerja, na što je oštro upo-
zoravao Protoizaija:
Od mene ištu pravedne sudove / i žude da im
se Bog približi: / »Zašto postimo ako ti ne vidiš, /
zašto se trapimo ako ti ne znaš?« // Gle, u dan kad
postite / poslove nalazite / i na posao gonite djelat-
nike svoje. / Gle, vi postite da se prepirete i svađate
/ i da šakom tučete siromahe (58,3-4).
Poslije povratka iz izgnanstva zajednica se ob-
novila u Jeruzalemu i cijelom Izraelu, a pravedna
perzijska Kirova vlast donijela je boljitak. Kao da
se s materijalnim blagostanjem vraćaju i stare ne-
volje: muke unutar naroda, a ne patnje izazvane na-
padajem stranaca. Zajednicu poslije povratka kri-
tizira i prorok Malahija. Pred kraj Tritoizaije, i ci-
jele knjige zvane Izaija, govori se o slavi Jahvinoj
među mnogim narodima.
Sam kraj ipak biva taman upozor, kako je težak
bio i početak: Izlazeći gledat ću trupla ljudi / koji
se od mene odmetnuše: / crv njihov neće umrijeti,
/ i njihov se oganj neće ugasiti / – bit će na gadost
svim ljudima. Novi zavjet znao je uporabiti i ove
riječi Izaijine škole.
11. 8. Jeremija
11. 8. 1. Uvodni podatci
Rođen je oko 646. pr. Kr. u svećeničkoj obi-
telji u gradu Anatotu, pet kilometara sjeverno od
Jeruzalema. Otac mu se zvao Hilkija. Nadu u bo-
ljitak za Jeremijina života budi kralj Jošija koji se

vraća jahvističkomu kultu. U njegovo je doba pro-
nađena knjiga Ponovljenoga zakona, a redigirani
su Jošua, Sudci, Samuel i Kraljevi. U to vrijeme
nastaje veliki prevrat u moći na cijelome Bliskom
istoku: Babilon jača, 612. godine uništava Asirce
i njihov glavni grad Ninivu. Egipat ne želi takvu
moć u svojoj blizini, a judejski kralj Jošija staje
na babilonsku stranu pa je ubijen u borbi protiv
Egipćana kraj Megida 609.600 Konačno Egipat i
faraon Neko II. doživljavaju poraz u ključnoj bor-
bi s pobjedonosnim Babiloncima kraj Karkemiša
ljeti 605. godine.
Jeremija svjedoči o padu Južnoga kraljevstva
Judeje i razorenju Jeruzalema. Za katastrofe optu-
žuje nemoral i lošu politiku kraljeva Jehojaqima i
Sidkije koji su se bunili protiv Babilonaca. Judeja je
naime bila postala njihov vazal, što dva kralja lome,
nadajući se egipatskoj pomoći. Jeremija je za suko-
ba optužen za defetizam i bačen je u glib nakapnice.
11. 8. 2. Predaja i životopis
Prorok Jeremija izdanak je deuteronomističke
misli o Bogu koji traži osobnu odanost, vjeru srca i
ljubav. Jahve ispituje srca i bubrege (Jr 11,20) i na-
građuje svakoga po njegovim djelima (31,29-30).
Jeremija donosi uglavnom loše vijesti o buduć-
nosti: Jer kad god progovorim, moram / vikati, /
naviještati moram: »Nasilje! / Propast!« (Jr 20,8)
Bio je u sukobu sa svjetovnim i vjerskim vla-
stima te s lažnim prorocima. Njegov život u ci-
jelosti potvrđuje misli suvremenoga komentatora:
»Unatoč tome što je prorok čovjek Božji, posveće-
nik, on nailazi u narodu na velik otpor.«601 Jeremija
se za svojega života doimao kao čovjek s neuspješ-
nom karijerom, ali se poslije pokazalo da je uvijek
bio u pravu. Svećenik Pašhur batina ga i zatvara
jer proriče zle dane (19,15 – 20,6). Kralj Sidkija i
600
Imamo dva različita biblijska izvješća o Jošijinoj smrti,
usp. 2 Kr 23,29 i 2 Ljet 35, 20–27.
601
Rebić 1996: 73.
311
11. Proroci
prorok Hananija optužuju ga iz istoga razloga, za-
tvaraju ga, stavljaju u glib na dno nakapnice koja
je bila u tamničkom dvorištu i koja je pripada-
la kraljevu sinu Malahiji. Dok Babilonci napadaju
Jeruzalem, Jeremija je dakle zatvoren jer je pred-
vidio zlo koje se upravo zbiva. Ebed Melek, podri-
jetlom Kušit, zauzima se za njega, daje mu dronj-
ke, izvlače ga iz nakapnice pa boravi u tamničkom
dvorištu (38,1-13).
Nakon sloma obrane grada Jeruzalema nije pro-
gnan s ostalima u Babilon, nego je ostavljen s pri-
jateljem Gedalijom koji je bio babilonski namje-
snik. Gedaliju ubijaju pobunjenici, a Jeremija je s
izbjeglicama prisilno odveden u Egipat, gdje mu
glas zamire.
Prema 36. poglavlju, Jeremija je diktirao
Baruhu svoja kazivanja 605. godine pr. Kr. Knjigu
je spalio kralj Jehojaqim (Jojakim), sin Jošijin, ali
je Baruh pisao opet.
Život s ovim obilježjima sukladan je asketskim
naklonjenostima,602 koje nalaze izraz u pozivu na
iskustva židovskoga naroda u prolazu kroz pusti-
nju za izlaska iz egipatskoga ropstva. Jeremiji nisu
bitne paljenice i klanice: između obreda bez srca
i iskrene ljubavi prema Bogu, bira drugo: Slušajte
glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj
narod (7,23). U ovoj se bitnoj pojedinosti Jeremija
i Izaija slažu (usp. Iz 1,16). Smetala mu je naravno
odanost stranim bogovima, ali i običaji žrtvovanja
vlastite djece u plamenu (7,31).
11. 8. 3. Dijelovi knjige
Jeremijinu knjigu možemo podijeliti u četiri di-
jela:
1. Prijetnje protiv Judeje i Jeruzalema (1,1 –
25,13)
2. Prijetnje protiv drugih naroda (25,13-38 i 46 –
51)
602
Usp. Pritchard: 129.
Biblija kao književnost
3. Sretna proročanstva (26 – 35); pisana su u pro-
zi, dijelom donose podatke za Jeremijin životo-
pis
4. Nastavak Jeremijina životopisa i njegove muke
za opsade Jeruzalema (36 – 44).
11. 8. 4. Primjer
Jeremijina stila u
paralelizmima
Uz druge vrijedne dijelove, iz Jeremije valja
upamtiti 15. poglavlje. U prvom dijelu čujemo ni-
zove prijetnji i mračna proroštva. Snagu oštrih ri-
ječi pojačavaju opetovnosti anafore, zavisnih reče-
ničnih konstrukcija te opetovnosti riječi na tragu
poliptotona:
Tko je za smrt, u smrt!
Tko je za mač, pod mač!
Tko je za glad, u glad!
Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo.
(Jr 15,2)
Jeremija osjeća ljude i događaje, ali jednako
tako zna postupati s riječima i rečenicama. Četiri
navedena zaziva prate četiri nevolje: Poslat ću na
njih četiri nevolje – riječ je Jahvina: mač da ih ubi-
ja, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih
žderu i zatiru. (Jr 15,3) Paralelizam djeluje i stoga
što nije potpun: mač se opetuje, smrt je slična ubi-
janju, ali su korijeni drukčiji i u izvorniku. Glad iz
prvoga dijela ulomka također je značenjski bliska
proždiranju iz drugoga dijela. Jeremijin tekst ra-
ste dijelom opetujući, a dijelom nadograđujući već
iskazano. Svaka obnovljena prijetnja ima u sebi
snagu one prethodne kojoj je slična.
Snagu ovoga dijela osjetio je pisac Otkrivenja
Ivan. Apokaliptičar preuzima riječi i raspored u
opisu ljudskih muka zbog Prve zvijeri te ih stavlja
u obzor učenja o predestinaciji – predodređenosti
za spas ili prokletstvo:
I poklonit će joj se svi stanovnici zemlje – sva-
ki čije ime od postanka svijeta ne stoji »upisano u
knjizi života zaklanog Janjeta«. Tko ima uho neka
312
čuje: »Tko je« određen »za ropstvo«, »ide u rop-
stvo«; »tko je« određen »da pogine od mača«, »od
mača« mora poginuti! Na tome se temelji stalnost
i pouzdanje svetih (prema Otk 13,8-9).
11. 8. 5. Jeremijina intertekstualnost
Jeremija zna kako kreativno rabiti izvor. JHVH
je obećao Abrahamu da će mu namnožiti potom-
stvo tako da ga bude poput zvijezda na nebu i pi-
jeska na morskoj obali. Prorok riječi preuzima, ali
im mijenja smisao u svom surječju: Bit će u njih
više udovica / negoli pijeska morskoga (Jr 15,8). U
ovakvu iskazu ima humora i poruge koji ne olakša-
vaju ugođaj, nego ga čine težim – kako slušatelju,
tako i govorniku. Riječ je dakle o intertekstu, koji
je tumačiv i Eliotovim riječima: »Nezreli pjesnici
oponašaju, a zreli kradu; loši pjesnici pokvare to
što uzmu, a dobar pjesnik to preradi u nešto bolje,
ili barem u nešto drugačije. Dobar pjesnik pretopi
svoj plijen u cjelinu jedinstvenoga osjećaja, koja
je posve drugačija od one iz koje je dio otrgnuo
– loš pjesnik to pretvori u nekoherentnu smjesu.
Dobar pjesnik će obično posuđivati od autora uda-
ljena u vremenu ili strana po jeziku, ili različita u
interesima.«603
11. 8. 6. Životopisni i žanrovski motivi
Drugi dio 15. poglavlja donosi razgovor između
proroka i Jahve. Misli su poznate: nepravedni pro-
gone pravednika, on strada i zove Gospodina, ali
nije siguran hoće li biti pomoći. Poticaji, ili motivi,
znani iz žanrovski sličnih mjesta u psalmima ovdje
su dopunjeni tonom koji biva osobnijim. Subjektov
upit o tome zašto je rođen biva pojačan svađom
sa cijelom zemljom. Vrijedan je motiv u kojem se
subjekt zauzima za neprijatelje kad im je teško.
603
Eliot: 153.

Jao meni, majko, što si me rodila /da svađam
se i prepirem sa svom /
zemljom. / Nikom ne uzajmih, / ni od koga za-
jma ne uzeh, / a ipak svi me proklinju. / Uistinu, o
Jahve, nisam li ti služio /za njihovo dobro, /
nisam li tražio milost u tebe za /neprijatelja
svoga,/u doba nevolje, /
u danima tjeskobe njegove?604 / (…) Jahve
spomeni me se i pohodi me / i kazni progonitelje
moje. /Ne daj da propadnem zbog sporosti /srdž-
be tvoje / (…)
Zašto je bol moja bez prebola? /Zašto je rana
moja nezacjeljiva / i nikako da zaraste? / Ah!
Hoćeš li meni biti kao potok / Nestalan /
vodama nepouzdan? / (Jr 15,10-18)
U ulomku iz Jeremije čujemo Joba prije no što
je napisan. S jedne strane vidimo misli o pomo-
ći neprijatelju, ali čitamo i zazive za pravednom
naplatom dugova onima koji su proroka napadali.
Heideggerova misao o razumijeću i čuvstvu po-
sebno dobro pristaje Jeremiji: »Razumljenje nika-
da ne lebdi u zraku, nego je uvijek čuvstvujuće«.605
Muke su izrečene naravnim iskazom, a žalbe su
dovele do mjesta kamo ih bolan zamah vodi: dija-
tribični upiti kao da kore i samoga JHVH. Naime,
na kraju kao da Jeremija gubi vjeru u Jahvine na-
mjere s njim samim, s prorokom koji mu je slu-
žio. Jeremija se u pogođenoj hidrografskoj meta-
fori pita hoće li mu Jahve biti kao nestalan potok.
Jahvin odgovor biva znakovit. Jeremija će biti s
prorokom, ali mora poduzeti čin kojim će odvoji-
ti bitno od nebitnoga. Dakle, još muke, mudrosti i
žrtve. U Jahvinim riječima čujemo i negiranu an-
timetabolu: Oni će se okrenuti k tebi, ali se ti zato
ne smiješ okrenuti k njima. (15,19) JHVH će uči-
niti da Jeremija bude zaštita narodu:
604
JR i NIVHEOT imaju drukčije prijevode ovoga mjesta,
koji manje podsjećaju na Lk 6,27: Have I not genuinely
done my best to serve you, Yahweh? / Have I not
interceded with you / in time of disaster and distress?
(JR)
605
Heidegger: 386.
313
11. Proroci
Učinit ću od tebe za ovaj narod / zid od mjedi,
neosvojiv. (Jr 15,20)
Hrvatski čitatelj prepoznat će izvor za Nazorovu
metaforu iz Tomislava: zid mjedeni, plot krvavi.
Nazor je mogao čuti Jeremijine riječi u katoličkoj
crkvi jer je poglavlje dio stalnih čitanja za mise.
Vratimo li se Jeremiji, vidjet ćemo da mu Bog
vraća za pravednost, pa mu na kraju poglavlja go-
vori: Izbavit ću te iz ruku zlikovaca / i otkupiti iz
ruku silnika (15,21).
11. 9. Tužaljke
Stihovi izriču žalost poslije loma gra-
da Jeruzalema i progonstva. Djelo je pripisiva-
no Jeremiji, ali sam tekst sadržava iskaze koje bi
Jeremija teško napisao. Prorok ne bi neizravno hva-
lio kralja Zedekiju (Sidkiju) i ne bi rekao da je oče-
kivao pomoć od Egipta za vrijeme opsade (4,17).
Poglavlja 1., 2. i 4. pisana su kao tužaljke za
mrtvim. Treći je dio tužaljka pojedinca, a peti izraz
kolektivne boli.
11. 10. Baruh
Prema uvodu same knjige, napisao ju je Baruh,
sin Nerijin i tajnik Jeremijin – kojega smo već sre-
tali u spisima velikoga proroka (Jr 32,12; 36,4).
Djelo je pisano u Babilonu i poslano u Jeruzalem.
Prognanici mole, plaču, poste, skupljaju novac za
one koji su ostali u Jeruzalemu, pa im šalju i tekst
ovoga djela.
Idući prozni dio priznaje krivnju i moli za
smilovanje (1,15 – 3,8). Slijedi pjesma koja hva-
li mudrost i poistovjećuje ju sa Zakonom (3,9 –
4,4). Idući dio su Nada i plač grada Jeruzalema. U
Vulgati je Baruhovoj knjizi dodano i pismo proro-
ka Jeremije, koje osuđuje idolatriju.
Biblija kao književnost
Donosimo stihove iz četvrtoga poglavlja, koje
nalazi odgovor na prognaničke muke: Ohrabrite se,
djeco, zavapite Bogu: / Onaj koji vas stavi na kuš-
nju, / on će vas se spomenuti. (Bar 4,27)
11. 11. Ezekiel
11. 11. 1. Vizije nade
Ezekiel živi s prognanicima u Babiloniji i pri-
ma poziv na rijeci Kebar, koja je rukavac rijeke
Eufrata. Oprez zahtijeva dio 11,13 koji kao da go-
vori o tome kako je Ezekiel u Jeruzalemu.
Temeljna je zadaća ovoga proroka ohrabriti na-
rod, a on to čini prije svega dvjema moćnim vizi-
jama. Prva se odnosi na Božja kola koja smo već
prikazali (Ez 1,4-28). Bog nije samo u Hramu u
Jeruzalemu, koji je ionako razoren – Bog je svug-
dje, moćan je i može pomoći svojemu narodu.
Druga je slika s dolinom suhih kostiju koje
JHVH oživljuje.
Tad mi reče: Prorokuj ovim kostima i reci im:
O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori
Jahve Gospod ovim kostima: Evo, duh ću svoj
udahnuti u vas, i oživjet ćete! Žilama ću vas
ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i
duh svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete – i znat
ćete da sam ja Jahve. (…) Ovako govori Jahve
Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u
ova trupla da ožive! I stadoh prorokovati kao što
mi zapovjedi, i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše
na noge – vojska vrlo, vrlo velika. (Ez 37,4-6;
37,9-10). Kako JHVH može oživiti suhe kosti, tako
može vratiti narod u Izrael i obnoviti zajednicu.
11. 11. 2. Slikovitost izraza
U tekstu nalazimo i druga mjesta s dokazima
slikovnoga nadahnuća. Scene ipak redovito
314
donose i osudu nemorala, što je tipično proročko
stilsko obilježje. Tako djeluje osuda negativnoga
bogoslužja idolima u hramu (8), opis bludničenja
djevojaka Ohole i Oholibe, Samarije i Izraela s
pretjeranim i neprimjerenim izrazima (23), opis
velikoga stabla Egipta koje propada (31). Faraonov
silazak u kraljevstvo mrtvih, gdje ovaj vladar i
ostaje (32),606 predviđa i Sotonin pad u bezdan
u Otkrivenju (Otk 20,2) te poslije u konačno
ognjeno jezero. Riječ je o suprotnosti
Kristovu silasku nad pakao.
Usredotočenost na slikovne elemente,
poglavito u prikazu viđenja kola, smanjila je
snagu drugih mogućnosti izraza. Ezekielov
stil nema ni Izaijine disciplinirane oštrine
ni Jeremijine topline jednostavna ljudskoga
iskaza.607
11. 11. 3. Hram i svećenik
Ezekiel je svećenik (1,3) i stoga je hram važan
dio njegove usredotočenosti. Svećenička predaja
kojoj pripada određuje i razlike u odnosu prema
Jeremiji koji ostvaruje deuteronomističku predaju,
pa ističe bliskost s Jahvom, te u odnosu prema
proroku Izaiji koji je pun oštrih osuda svoje
sadašnjosti.
11. 11. 4. Lice,
Sin Čovječji, osobna
odgovornost
Ezekielov rječnik obilježuje česta uporaba riječi
lice, hebrejski u množini pānm. Riječ ima različi-
ta značenja i suznačenja, koja ovise u surječju. U
Ezekiela učestalo čujemo zaziv Sine čovječji, koji
će poslije rabiti Krist za sebe. Prorok slijedi i isti-
606
Usp. JR: 1176.
607
Usp. JR: 1176

če Jeremiju kad govori o osobnoj odgovornosti za
grijehe (18. poglavlje).
11. 11. 5. Dijelovi
Komentatori uvijek ističu da je Ezekielova knji-
ga pomno organizirana.608 Tekst ima ove dijelove:
1. Uvod s viđenjem Boga JHVH
2. Prijetnje Judi i Jeruzalemu (4 – 24)
3. Proroštva protiv pogana
4. Događaji za opsade Jeruzalema i poslije toga
(33 – 39)
5. Buduća zajednica, uključujući povratak Jahvine
slave i Hram.
11. 12. Daniel
11. 12. 1. Uvodni podatci
Danielova je knjiga nastala u doba židovskoga
otpora grčkim zavojevačima i helenizaciji, prije
svega Antiohu IV. Epifanu. Ne spominje makabej-
sku pobjedu u Emausu nad Nikanorom 165. godi-
ne pa je vjerojatno nastala prije toga doba. Djelo
se u samom prikazu međutim vraća na događaje
među izgnanicima u Babilonu, gdje Izraelci hra-
bro podnose muke i babilonska zla – u kojima su
oličeni helenizatori.
Iz Daniela valja pamtiti pripovijest koja je ušla
u opću kulturu. Kralj Darije postavio je Daniela
kao jednoga od triju pročelnika nad 120 satrapa.
Ostali pročelnici bili su mu zavidni, pa su nagovo-
rili kralja da izda naredbu po kojoj nitko ne smije
upraviti molbu na drugoga boga ili čovjeka osim
na Darija. Daniel se kao dobar Židov tri puta na
dan molio okrenut prema Jeruzalemu. Preko vo-
lje, Darije ga mora poslati u jamu s lavovima, ali
608
Usp. Kresina: 1221, JR: 1174.
315
11. Proroci
tu noć ne jede i ne pušta da mu dovedu suložnice.
Jahve je zatvorio gubice lavovima i Daniel je spa-
šen, čemu se i sam dobri kralj obradovao. Ljude
koji su bili optužili Daniela dali su lavovima koji
su ih rastrgali (Dn 6,2-25).
Čitatelj mora shvatiti da kušnje nisu trajne
i da će pravedni biti nagrađeni, a zli kažnjeni.
Progonstvo je časovita jama puna lavova, iz koje
će Bog izvući svoj narod. Židovi iz II. stoljeća pri-
je Krista znali su da im valja podnositi muke na-
silne helenizacije. Kršćani će poslije nagradu za
pravedne vidjeti i na drugom svijetu.
Slična je poruka iz pripovijesti o trima mladi-
ćima koji su bili u užarenoj peći. Nabukodonosor
je naredio da se postavi zlatni kip visok 66 laka-
ta kojemu se svi moraju klanjati. Tko to ne učini,
mora u užarenu peć. Šadrak, Mešak i Abed Neg
međutim mirno hodaju po unutarnjosti peći jer ih
štiti Jahve, a u peći je i Azarja koji moli. Na kraju
Nabukodonosor uzvisuje hrabre mladiće (3).
Daniel ima i druge dojmljive slike i vizije. Već
smo govorili o četirima nemanima koje predstav-
ljaju četiri sile starozavjetnoga doba. Jednako tako
u sukobu ovna i jarca govori o sukobu perzijskoga
i grčkoga imperija (8).
Knjiga mu sadržava apokaliptični dio, ali ćemo
o tom govoriti u posebnom poglavlju posvećenu
ovakvoj vrsti književnosti.
11. 12. 2. Daniel i Suzana: žanr
romanse
Sama riječ Daniel znači »Bog je moj sudac«
ili »Božji sudac«. Ime je povezano i s pretposljed-
njim, trinaestim poglavljem Danielove knjige, koje
je zapravo dodatak nazočan samo u izvornicima
pisanim grčkim jezikom. U pripovijesti složenoj
po uzorku romance mladi je i mudri čovjek Daniel
kao pravedan sudac spasio krivo optuženu ženu.
Lijepa i bogobojazna Suzana, žena Jojakimova,
kupala se u vrtu sama, a dva su joj stara sudca
Biblija kao književnost
prišla tražeći da im se poda – inače će ju optužiti
da je varala muža s mladićem koji da je bio skri-
ven. Ona se usprotivila, no sud u prvi mah vjeruje
starim i uglednim sudcima: ta oni bijahu starješi-
ne naroda, suci, i osudiše je na smrt (Dn 13,41).
Kad su ju već vodili na stratište, prilazi Daniel pa
uvodi suvremenije metode kriminalističke istrage.
Starješine pristaju zasebno ispitati dva stara sudca,
pa ih Daniel pita, odvojeno, pod kojim su drvom
zatekli Suzanu s tobožnjim ljubavnikom. Jedan go-
vori o trišlji, drugi o jasiki.609 Budući da se odgo-
vori staraca razilaze, usud im je isti, pa su pogu-
bljeni po zakonu Mojsijevu.
Daniel je sudac pravedan, mlad i razuman, Bog
sveti probudio mu je duh; dva su napasnika sudci
nepravedni, stari i zaluđeni ljepotom, oni su puni
bezbožne namjere da usmrte Suzanu. Danielu Bog
daje starješinstvo (13,50), od svoje će presude biti
velikim u očima naroda; starci su bili izabrani i iz
naroda (13,5), bit će starješine, ali će to izgubiti.
Daniel je sličan Suzani po Božjoj blizini, jer se
za djevojku kaže da je bila bogobojazna (13,2) i
zaufana u Gospoda (13,5), a Danielov je duh pobu-
dio Bog sveti (13,45). Daniel je bio mlad, ne ističe
se da je lijep, što je opetovano fiksirano za Suzanu.
Tako zapravo imamo dva para: Daniela i
Suzanu s jedne strane te starce s druge. Romanca,
podsjetimo, ima striktno podvojene likove, pa sva-
komu bijelomu odgovara određeni crni lik, kako je
to u šahu. Stoga i imamo dva nevaljalca.
Suprotstavimo li starce i Suzanu, vidimo da
starci na svojoj strani imaju izmišljena mladića,
koji je tobože bio sa Suzanom; ona ima stvarnoga
mladića Daniela, koji joj zaista pomaže. Na jednoj
je strani ljepota, pravda i mladost, a na drugoj ne-
pravednost i neizrečena, no podrazumijevana ru-
goba. Dok je seksualnost obilježje nepravednih,
upravo je odsutnost spolnosti na strani pravednih.
Romanca s jakom podjelom između antagonista i
protagonista očito također djeluje. Nazočnost vode,
609
U engleskoj New Jerusalem Bible to su akacija i
trepetljika.
316
kako je to u nizu romanci, sjetimo se samo Izlaska,
jednako tako približava pripovijest ovomu žanru.
Zanimljiva je oznaka starješinstva: najprije je
dana uz nepravedne starce i sudce (13,5). Pošto
Daniel traži povratak u sudnicu, nastupaju starje-
šine koji su očito različiti od one dvojice nepraved-
nih. Bitan je iskaz koji govore te osobe za Daniela:
»Dođi, sjedni među nas, jer tebi očito Bog dade
starješinstvo!« (Dn 13, 50). Bog je ovdje bitan ele-
ment na strani dobrih: u njega se ufa Suzana pri
sudu i on će joj uskoro pomoći potaknuvši Daniela.
Knjiga je prožeta izraelskim domoljubljem,
pa Daniel pita mnoštvo: Bez istrage i bez uvida
u istinu osudiste kćer Izraelovu? (13,48) Poslije
će kazati: Ali se kćer Judina ne poda bezakonju
(13,57). Pisac tako misli i na sjeverni Izrael i na
južnu Judeju. Daniel starim i nepravednim sudcima
istodobno odriče istinsku pripadnost židovskomu
narodu: Sjeme Kanaanovo, a ne Judino (13,56).
No, pripovjedač nije slijep i zna da narod može
biti zaluđen, pa će, kad narod vodi Suzanu na gu-
bilište pitati: Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez
istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?
Zapravo je očito da narod ovdje biva u Suzaninu
položaju. Na počektu, prije no što je Suzana optu-
žena, čujemo o dvama starim sudcima: Bezakonje
izađe iz naroda po starješinama, sucima koji su
se držali upravljačima naroda. (Dn 13, 5) Poslije
Danielove istrage, sav će se zbor okrenuti protiv
staraca, a Daniel postade velik u očima naroda,
što je posljednja rečenica ulomka. Gledajući žanr
romanse, narod je u ulozi koju obično ima spa-
šeni grad, što je recimo u Otkrivenju Jeruzalem,
u Tolkienovu Gospodaru prstenova Minas Tirith.
Vrijedan je tijek pripovijesti koji zbližava, od-
vaja i opet spaja nepravedne. Starci su najprije
žudjeli svaki zasebno za lijepom udanom ženom,
onda su priznali jedan drugomu da žele Suzanu,
složni su u napadu na osobu, koju žele u seksual-
nom smislu, pa i zajednički svjedoče. Zapravo dje-
luju kao jedan aktant. Daniel ih odlučno razdvaja,
odvojeno ispituje, onda spominje i anđela koji već

čeka da jednoga od njih rasiječe po sredini, kako
ih je već Daniel bio razdvojio u istrazi. Na kraju
su zli opet zbliženi međusobno, pa su očito zajed-
nički pogubljeni po zakonu Mojsijevu.
Pripovijest o tome kako Daniel spašava mladu
ženu može se povezati s pripoviješću iz idućega,
četrnaestoga poglavlja, u kojem ubija zmiju, odno-
sno zmaja kojemu se klanjaju Babilonci. Daniel je
u usta idolu hitnuo kuglice od smole, masti i dlaka
pa se zmaj raspuknuo. Time je kralju dokazao da
je riječ o lažnom bogu, a pravi je jedan Bog ko-
jem se Daniel klanja. Tako židovski junak nagla-
šeno postaje i junakom romance. U silasku u lavlju
jamu ispunit će još jedan uvjet pripadnosti ovomu
žanru, jer ovi heroji redovito silaze u donji svijet.
11. 13. Hošea
11. 13. 1. Osnovne obavijesti
Prorok je rođen i živio je na sjeveru te po-
čeo djelovati za blagostanja pod Jeroboamom II.,
ali nastavio je u tamnu dobu. Asirska moć ra-
ste, u Izraelu su u 15 godina umorena četiri kra-
lja. Hošea, čini se, nije vidio katastrofu s pa-
dom Sjevernoga kraljevstva u 721. pr. Kr., ali ju
je predvidio. Knjigu mu obilježuje veza između
Jahve i Izraela dana u slici muža i nevjerne supru-
ge. Hošea kaže da je imao nevjernu suprugu kojoj
je opraštao: Idi, oženi se bludnicom i izrodi dje-
cu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmet-
nuvši se od Jahve (Hoš 1,2,). Hošea doista uzima
Gomeru, kći Diblajimovu.
11. 13. 2. Dijelovi i raspored
Knjiga ima tri velika dijela, s ovim podnaslo-
vima u Jeruzalemskoj Bibliji:
I. Hošeina ženidba i njezino simboličko značenje
(1,1 – 3,4)
317
11. Proroci
II. Izraelovi zločini i kazna (4,1 – 14,1)
III. Izraleovo obraćenje i zadobivanje milosti (14,2
– 14,10).
Spis u prvom dijelu tri puta opetuje raspored
u kojem su na početku opisi zla i bluda, a zatim
opis povratka Bogu. Prikaz donosimo prema knji-
zi Adalberta Rebića.
Prvi dio 1,2 – 2,3: zemlja se odala bludu pa je
kažnjena, a djeca nose simbolična negativna ime-
na; nakon promjene, vraćaju se i prvotna imena
Ljubljena i Moj narod.
Drugi dio: ton se opet mijenja, pa prorok zove
djecu na sudski postupak radi razvoda od njihove
majke preljubnice; djeca pri kraju opet dobivaju
stara imena.
Treći dio (3,1-4) donosi situaciju u kojoj je
žena što ju prorok mora uzeti preljubnica, a na
kraju prorok naviješta povratak naroda Jahvi.610
Iduća dva velika dijela zapravo opetuju raspo-
red s otpadom i povratkom Jahvi.
Hošea je strog prema svima, pa se teškim riječi-
ma šibaju svećenici i proroci (4,7) te kralj i njegov
dom, dakle službenici (5,1-7). Poslovičan iskaz do-
bro upozorava na posljedice: Posijali su vjetar, i
požet će oluju (8,7). Metaforične slike podsjećaju
na Izaiju, pa je Izrael progutan (8,8) i sličan je ne-
vrijednoj posudi.
Pravi se prorok u to doba proglašava ludim
(9,7). Hošea ima jednostavan lijek: Jer ljubav mi
je mila, ne žrtve, / poznavanje Boga, ne paljenice
(6,6). Ovakvim iskazima Hošea djeluje na veliko-
ga proroka Jeremiju.
11. 13. 3. Metaforičnost
Uz osnovnu sliku zemlje Izraela kao bludne
žene što vara muža koji je Jahve nalazimo i niz
drugih metaforičnih izraza. Hošein je stil obilje-
žen grozdovima metafora, pretežito iz animalno-
610
Prema Rebić 2005: 15.
Biblija kao književnost
ga i biljnoga svijeta.611 Prorokove metafore tako-
đer često pokazuju razvojnost, pa su na putu pre-
ma alegoriji. Zanimljiv je razvoj na kraju petoga
i na početku šestoga poglavlja. Mala pripovijest
puna metafora počinje s otpadom naroda od Jahve
i kaznom, da bi pokazala put naroda do lažnih li-
ječnika, još težu kaznu Jahvinu i onda obraćenje,
koje se stavlja u budućnost. Razvoj je popraćen
nizom metafora sa slikama koje su dijelom pove-
zane, no njihova veza nije jaka kao ona u alego-
rijama. Cijelim se ulomkom provlači metaforika
odlaska i dolaska, naime puta, te slike iz obzora
bolesti i zdravlja.
Na početku narod otpada, a Jahve je predstav-
ljen slikom životinja i pojave, a one obje uništa-
vaju tiho:
Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi / jer mu se
svidjelo ići za ništavilom. / A ja ću biti poput molj-
ca Efrajimu, / kao gnjilež kući Judinoj. (5,11-12)
Narod uskoro shvaća bolest, ali odlazi krivo-
mu liječniku:
Tada je Efrajim svoju bolest vidio, / a Juda ranu
svoju; / i pođe Efrajim u Asiriju / obrati se Juda
velikomu kralju; / ali, on vas neće iscijeliti / niti
ranu vašu izliječiti (5,13).
Povijesne nesreće, i otpad od vjere, imenuju se
bolestima i ranjenošću. Bolesnici, zapravo dijelovi
naroda, odlaze stranim moćnicima, koji time po-
staju liječnicima. Nada je u oporavak lažna pa se
uvode nove metafore, opet povezane s mišlju o ra-
nama, jer se sada Jahve opet javlja u maloj fabuli
kao lav koji nanosi gubitke.
Jer ko lav ću biti Efrajimu, / ko lavić domu
Judinu; / ja, ja ću razderati i otići / odnijet ću i nit-
ko neće spasiti (5,14).
Nadalje, kako je narod odlazio krivim liječni-
cima, tako Jahve odlazi od njih. No, narod mora
shvatiti da sada mora poći pravim putom.
Poći ću, vratit ću se na svoje mjesto, / dok kriv-
nju ne priznaju / i lice moje ne potraže; / kad u ne-
volji budu, iskat će me (5,15).
611
Usp. Šporčić; usp. Velčić.
318
Metaforička se pripovijest s putom i ranama
nastavlja i u završnom dijelu, kad se opisuje bu-
dućnost:
Hajde, vratimo se Jahvi! / On je razderao, on
će nas iscijeliti: / on je udario, on će nam poviti
rane; / poslije dva dana oživit će nas, / i mi ćemo
živjeti pred njim (6,1).
U ulomku djeluje gradacija, jer se najprije go-
vori o bolestima i ranama, no na kraju je vidlji-
vo da je bila riječ o životu i smrti naroda. Prorok
je naravno morao pripadati malenomu narodu, pa
shvatiti da su rane redovito izvor smrtne pogibelji.
Semitski paralelizam nazočan je u usporedno-
stima između Efrajima i Jude koji griješe i bivaju
ranjenima. Jahve i Asirija koji liječe ili bi trebali
liječiti također su antitetski spojeni. Konačno ima-
mo paralelizme između Jahve na početku kad ra-
njava i na kraju kad oživljava.
Alegorični smisao u kristološkoj optici govo-
ri i o uskrsnuću treći dan (6,2), s time što je ale-
goričnost djelomična jer narod griješi, za razliku
od spasitelja.
Razvoj nalazimo i u slikama naroda koji je na-
lik na golubicu bez razuma; narod ide u Asiriju,
a Jahve raspliće svoje mreže (6,12). Označena je
opet nestalnost naroda.
Razvoj metafore nalik na pripovijest očit je i u
sljedećem primjeru, a sada pokazuje poljodjelske i
prehrambene poticaje: Orali ste bezbožnost, / želi
bezakonje / jeli plod prijevare (10,13).
Nizovi metafora znaju tvoriti gradaciju i u dru-
gim primjerima: Efrajim se miješa s narodima, /
Efrajim je pogača što je ne prevrnuše. / Tuđinci
proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! (7,8-
9). Miješanje s drugim narodima najprije je kon-
statirano, onda je njegova nepripadnost Jahvi izre-
čena pogačom koja nije prevrnuta – pa može biti
i nepečena i prepečena – time nepodobna za jelo.
No, jelo je povuklo metaforu proždiranja u idu-
ćoj rečenici.
Katkad je razvoj shvaćen iz smisla same slike,
koja izriče nestalnost pojave, a onda i označeno-

ga izraelskoga naroda. Subjekt je ovdje uporabio
atmosferske okolnosti:
Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? / Što za
tebe mogu učiniti, Judo? / Ko oblak jutarnji ljubav
je vaša, / ko rana rosa koja nestaje. (6,4)
Prorok može dati samo jednu uputu, koju
Šporčić ovako obrazlaže: »Rješenje problema je
vratiti se JHVH Bogu, zamoliti ga oproštenje (usp.
14,2-3) i uzvratiti mu vjernost i ljubav.«612
11. 14. Joel
Knjiga je vjerojatno nastala oko 400. pr. Kr.613
Joel je prorok blizak obnovljenomu Hramu i piše
tekst koji bi trebalo čitati upravo u svetištu.
U prvom dijelu knjige prikazana je navala ska-
kavaca i drugih sličnih životinja. Došao je Dan pun
mraka i tmine, / dan oblačan i crn (2,2). Razlog je
u nemoralu stanovnika, koji moraju postiti i obra-
titi se. Jahve se ipak smiluje svomu narodu (2,18).
Knjigu je obilježio i prikaz događaja u kojem
se Duh izlijeva na svako tijelo.
Poslije ovoga / izlit ću Duha svoga na svako
tijelo, / i proricat će vaši sinovi i kćeri, / vaši će
starci sanjati sne, / a vaši mladići gledati viđenja.
/ Čak ću i na sluge i sluškinje / izliti Duha svojeg
u one dne. (Joel 3,1- 2)
Opet imamo intertekst: dio je povezan s
Mojsijevim riječima po kojima bi najveći prorok
za Hebreje želio da cijeli narod postane proro-
kom (Br 11,29). Novi zavjet shvaća da su se rije-
či ostvarile u silasku Duha nad apostole, pa Petar
navodi Joela (Dj 2,16-21).
11. 15. Amos
Bio je pastirom u Tekoi, koja je na rubu ju-
dejske pustinje. Primio je neobičan Jahvin poziv
612
Šporčić: 77.
613
JR: 1188.
319
11. Proroci
jer je poslan prorokovati u Sjeverno kraljevstvo.
Jeroboam II. (783. – 743.), koji u to doba vlada
Izraelom, širi zemlju do Hamatha u Siriji, neki
izvori navode i sam Damask. Razlog bi mogao biti
u slabosti Asirije (razlikujte ju od Sirije!) kojom
vlada Assur Nirari V. Gospodarski se napredak
temeljio na trgovini maslinovim uljem i vinom,
vjerojatno i konjima. Izrael je u to doba imao oko
350 000 stanovnika i pripadao najgušće naselje-
nim zemljama regije.614 Iz ovoga su doba arheolozi
pronašli krhotine keramike, koje se zovu ostrake
iz Samarije. Ostatci obuhvaćaju oko 60 ispisanih
fragmenata na kojima su pisari bilježili robu što je
dolazila u kraljeva skladišta (staro vino, procije-
đeno ulje). Tekst na pločicama mogao je biti ure-
zan i na same posude. Tako su očuvani podatci o
mjestima iz kojih roba pristiže i ime primatelja.615
Prorok spominje pomrčinu sunca u 8,9, pa su
bibličari i astronomi izračunali da se ona mogla
dogoditi 763. godine.616
Prema Amosu i Hošei, gospodarsku stabilnost
prate nepravde prema siromašnima (Am 2,7; 4,1),
vjersko licemjerje (Am 2,8), spolni nemoral (Am
2,7b), pijanstvo (Am 6,6) i rastrošnost (Am 6,6-7).
»No, ono što Amos tu najviše optužuje nije gram-
zivost, uživanje i raskoš, nego drski optimizam«.617
Amos je s juga, pa kad napada žrtvenike u
Betelu i Gilgalu, spominje mjesta gdje se sje-
vernjaci mole. Dok govori da se obraća sinovi-
ma Izraelovim, oni znaju da im govori čovjek iz
Judeje, pa im nije drago slušati. Amasja je bio sve-
ćenik u Betelu, gdje je Amos prorokovao, i nije
mogao podnijeti njegovih riječi (Am 7,10).
Amos je oštar u napadu na obrede koje ne prati
pravda: Mrzim i prezirem vaše blagdane / i nisu mi
mile vaše svečanosti / …/ Pravda nek poteče kao
voda / i pravica ko bujica silna / (Am 5, 21; Am
5,24). U formalnom smislu riječ je o paralelizmu s
metaforom u drugom izrazu, u prvom imamo para-
614
Broshi – Finkelstein: 47–60.
615
Usp. Pritchard: 112.
616
Usp. Zovkić 2012: 72.
617
Rebić 1993: 114.
Biblija kao književnost
lelizam koji opetuje izraze Božjega prezira. Misao
dobro tumači Zovkić:
»Ispravno bogoštovlje je ono koje prati socijal-
na pravda kao znak solidarnosti među pripadnici-
ma savezničkog naroda Božjeg.«618
Prorok je konačno protjeran iz Izraela. Amos
prvi rabi izraze Jahvin dan i ostatak Josipov (5, 15).
11. 16. Obadija
Djelo je teško datirati, pa imamo tvrdnje o IX.
st. pr. Kr. i o dobu helenizacije. Jeremijina knji-
ga 49,7-22 sadržava gotovo polovicu ove knjige.
Obadija prijeti Edomu uništenjem, što je na tra-
gu neukusnih i nažalost realističnih stihova s kraja
Psalma 137. Edomci su zauzeli južnu Judeju na-
kon sloma grada Jeruzalema i Židovi im to dobro
pamte. Knjiga pokazuje strašnu moć koju JHVH
može imati, ali i snagu mržnje koju nepravda može
roditi.
11. 17. Jona
11. 17. 1. Datacija
Knjiga je mogla nastati nakon egzila u Babilon.
Za razliku od Obadije, puna je ljubavi prema stra-
nomu narodu, i to upravo Asircima, neprijateljima
koji su uništili Sjeverno kraljevstvo. Govori li tako
Biblija opet šutljivim jezikom samoga rasporeda
svojih dijelova, ovisi o perspektivi čitatelja. Tko
ističe njezin jedinstven i promišljen ustroj, držat će
da je tako i naći potvrde u blizini Zločina u Gibei
i Rute te Propovjednika i Pjesme nad pjesmama.
Djelo kaže da je Niniva bila velik grad, što bi
moglo značiti da je djelo nastalo poslije njezine
propasti 612. pr. Kr. Misli i izrazi imaju sličnosti s
618
Zovkić 2012: 79.
320
Jeremijom i Ezekielom. Jonathan Magonet oprezno
smješta nastanak između VI. i IV. stoljeća,619 a neki
kritičari navode samo IV. stoljeće.620 Aramejske
konstrukcije i riječi nekad su se uzimale kao do-
kaz mlađega podrijetla teksta. Magonet ističe da
su termini iz pomorskoga života mogli biti dio fe-
ničkoga utjecaja i time dostupni u svakom dobu.621
Izraz m jôḏēă‘, upitna zamjenica i glagolski prilog
u qalu622 govori o dobu nakon babilonskoga sužanj-
stva (usp. Prop 6,12; 8,7; 10;14).
Zbog datacije i jezičnih osobitosti – o proroku
se govori s mnogo ironije i u trećem licu – kriti-
čari ističu da glavni lik knjige, prorok Jona, nije
među osobama koje bi mogle napisati knjigu. Ako
je pretpostavka točna, autorstvo ostaje nepoznatim.
11. 17. 2. Povijesna pozadina?
Jona je spomenut u Drugoj knjizi Kraljeva kao
prorok koji je djelovao u vrijeme sjevernoga kra-
lja Jeroboama II. Vladar je dobio natrag izraelsko
područje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, pre-
ma riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko
sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat
Hahefera. (2 Kr 14,25) Jona koji proriče izrael-
sku veličinu u Drugoj knjizi Kraljeva u skladu je
s Jonom koji tvrdoglavo ne voli neprijatelje Asirce
i njihov grad Ninivu, u Knjizi o Joni.
Knjiga o Joni atribuirana je navedenomu pro-
roku, vjerojatno i stoga što je tako lakše dobila
mjesto u hebrejskoj Bibliji, a onda i u drugim ka-
nonima. Nema potvrda za to da je prorok iz VIII.
stoljeća – Jeroboam II. vladao je od 783. do 743.
– ujedno osoba iz Knjige o Joni. Tekst ne sadržava
podatke o događajima koji bi se mogli historiograf-
ski potvrditi dokazima izvan Biblije. U asirskim
619
Usp. Magonet 1992: 941 (ABD 3: 941).
620
JR: 1188.
621
Magonet 1992: 940.
622
Prevodivo s tko bi znao, no u hrvatskom ovakvim mje­
stima odgovara i tko zna.

izvorima nije pronađena informacija koja bi govo-
rila da se neki kralj obratio, kako Jona prikazuje,
i da bi se to moglo dogoditi sa svim stanovnicima
grada Ninive. Stroga simetrija djela više govori
o pomnu piščevu planu, nego o stvarnom životu.
Jonino neprijateljsko stajalište prema Ninivi
može i ne mora nešto govoriti o povijesnoj poza-
dini i dataciji nastanka djela. Ako je točno da je
knjiga nastala u IV. stoljeću, onda je moglo proći
300 godina otkako su Sjeverno kraljevstvo uništili
upravo Asirci, od kojih su mnogi bili iz glavnoga
grada Ninive. Židovi iz IV. stoljeća svakako su se
mogli sjećati progona svojih predaka iz VIII. sto-
ljeća. Tako je recimo u Hrvatskoj u XXI. stoljeću
još živa uspomena na dalekosežne turske okupacije
i zločine iz XV. i XVI. stoljeća.
11. 17. 3. Ustroj: simetrija i asimetrija
Kratka pripovijest o Joni ispunjena je simetrič-
nostima. Četiri se poglavlja mogu povezati u pa-
rove 1:3 i 2:4. Na početku prvoga poglavlja ri-
ječ Jahvina dođe k Joni: Ustani, reče mu, idi u
Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se
zloća njegova popela do mene. Jona ne želi pro-
povijedati niti ikoga spašavati u Ninivi, jer je ona
Izraelcima bila neprijateljski grad. Umjesto toga
bježi od Jahve i dospijeva na brod koji zahvaća
oluja, jer je Jahve poslao silan vjetar, ali prorok
spava. Zapovjednik ga budi i kazuje mu da se i
on pomoli svomu Bogu, da ne poginemo (1,6).
Uskoro su po ždrijebu zaključili da je zlo došlo od
Jone. Hitili su ga u more, kako je on sam tražio, pa
je voda prestala bjesniti. Mornare je tada zahvatio
velik Jahvin strah te prinesoše žrtvu Jahvi i učini-
še zavjete (1,16).
Početak trećega poglavlja donosi gotovo iste
izraze koji su uporabljeni na početku prvoga. Riječ
Jahvina dođe Joni drugi put: »Ustani, reče mu, idi
u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što
ću ti reći.« (3,1- 2) Ovaj se put prorok ne može iz-
321
11. Proroci
vlačiti i poslije glagola ustade Jona doista odlazi u
Ninivu i propovijeda. Kralj u Ninivi reagira kako
je učinio zapovjednik broda, njegov srodnik po
ustroju pripovijesti iz prvoga poglavlja. Dva lika
rabe i gotovo iste riječi da ne izginemo: Tko zna,
možda će se povratiti Bog, smilovati se i odusta-
ti od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo? (3,9).
Kako je brod bio u oluji, tako grad živi u nemora-
lu, i stoga u pogibelji od moguće propasti. Kako
je more prestalo bjesniti u prvom poglavlju, tako
se Bog sažali zbog nesreće kojom im bijaše zapri-
jetio, i ne učini (3,10).
Drugo i četvrto poglavlje povezanijji su na ra-
zini usporednosti dubljega smisla nego na razini
sličnosti izravnih događaja.
Jona u moru dospijeva u trbuh velike ribe i
ondje boravi tri dana i tri noći. Na kraju je počeo
moliti Jahvu. S ovom molitvom u djelo ulazi psa-
lam: Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, / i on me usli-
ša; / iz utrobe Podzemlja zazvah, / i ti si čuo moj
glas (2,3). Jona se moli Jahvi da mu pomogne, ali
ne priznaje izravno i nedvojbeno da je sam svojim
neposluhom skrivio svoj položaj. Jahve mu se ipak
smilovao, riba ga je izbljuvala – riječ je i u izvor-
niku o glagolu koji znači povraćati – pa je nova
poruga proroku djelotvorna. Kao da se ribi gadilo
imati takvu hranu u sebi.
Jonin loš tjelesni položaj u drugom poglavlju
ima usporednicu u njegovu lošem moralnom po-
ložaju na početku četvrte knjige. Pošto je Jahve
na kraju treće knjige odlučio poštedjeti Ninivu, za
Židova Jonu duboko neprijateljski grad, prorok se
na početku četvrtoga poglavlja rasrdio. Ima narav-
no i izravnih poveznica između drugoga i četvrtoga
poglavlja. U drugom Jona kaže Samo što ne izdah-
nuh / kad se sjetih Jahve (2,8). U četvrtom čujemo
Jonu kako dva puta kaže da bi radije umro nego
živio. Najprije stoga što je Bog poštedio Ninivu:
Sad Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrije-
ti nego živjeti (4,3). Poslije toga, Bog je učinio da
izraste bršljan nad Joninom kolibom, da bi imao
hlada, ali isto tako učini da crv podgrize bršljan.
Biblija kao književnost
Jona se žali na nove okolnosti: Bolje mi je umri-
jeti, nego živjeti. Dapače, kad ga Bog pita je li s
pravom ljutit, Jona odgovara kao jogunasto dijete:
Da s pravom sam ljut na smrt.
Kraj Jonine pripovijesti biva otvorenim.623
Uspo­rednost s drugim ulomkom prestaje djelova-
ti. Tako upravo na mjestu na kojem usporednost
prestaje, gdje nesmiljena simetrija više nije nazoč-
na, počinje nova razina životne umjetnosti i upita.
Na kraju drugoga ulomka riba je po Jahvinoj
zapovijedi ispovraćala Jonu i on je spašen od fi-
zičke smrti. Na kraju četvrtoga poglavlja i cijele
knjige, Jahve ovako govori: Tebi je žao bršljana,
oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć ni-
kao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao
Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i
dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati de-
sno i lijevo, a uz to i mnoge životinje.
Jona šuti, ne znamo kako je odgovorio. Iser bi
ovaj simbol vjerojatno tumačio kao jedno od pra-
znih mjesta, Leerstellen. »Na svakoj točki gdje se
dijelovi teksta izravno sudaraju jedni s drugima,
nalaze se prazna mjesta, koja lome očekivani red
cijeloga teksta.«624
Očekivana simetrija drugoga i četvrtoga ulom-
ka na kraju se ne ostvaruje. Budući da je riječ i o
samom kraju cijele Jonine pripovijesti, mjesto je
to važnije. Prema Iseru, ovakva prazna mjesta sre-
dišnji su dijelovi ustroja neodređenosti u spisu.625
Je li se Jona obratio, kako su se obratili mornari i
njihov zapovjednik, građani Ninive i njihov kralj,
konačno i životinje u Ninivi? Može li biti da pro-
623
Interpretacija je do ovoga dijela slijedila Magoneta.
624
Iser: 302. »Immer dort, wo Textsegmente unvermittelt
aneinder stoßen, sitzen Leerstellen, die die erwartbare
Geordnetheit des Textes unterbrechen.«
625
Iser: 283. »Zentrale Strukturen von Unbestimmtheit
im Text sind seine Leerstellen, wie auch seine
Negationen.« »Središnji dijelovi ustroja neodređenosti /
doslovnije: središnji ustroji neodređenosti / u spisu jesu
njegova prazna mjesta, a isto tako njegove negacije.«
Iser izvodi teoriju o praznim mjestima iz Ingardenovih
mjesta neodređenosti, usp. Iser: 267, 268).
322
rok ima tvrđe uši od sviju? Zašto pisac nije ustra-
jao u simetričnosti? Želi li reći da je Jona simpa-
tičan i pun ljudskih slabosti, ali na kraju krajeva
ipak grješan? Čitatelj je pozvan sâm odgovoriti na
ove upite.
Neodređeno je mjesto pobudilo različite dopu-
ne, znači interpretacije. Sam nepoznati pisac knji-
ge, a ne junak, označen je kršćaninom prije kršćan-
stva, a bilo je i interpretacija koje su označavale
Jonu uskogrudnim, pa i šovinistički raspoloženim,
što je vodilo i do protužidovskih stajališta.626
Ako je točno da je knjiga nastala u IV. stoljeću,
onda je Niniva u to doba bila već dva stoljeća ra-
zorenom. Godine 612. uništio ju je babilonski kralj
Nebopolasar sa svojim saveznicima. Pisac knjige
znao je što se dogodilo. Moglo bi izgledati da je
na kraju Jonina neizrečena zlobna želja ostvarena
– no to uopće nije dio teksta.
11. 17. 4. Silazak u donji svijet
Jona nekoliko puta doslovno silazi tijekom bi-
jega pred licem Jahvinim. Hebrejski glagol jārăd,
u inačicama, nalazimo tri puta na početku pripovi-
jesti, pa Jona silazi do luke Jafa, onda u brod (1,3),
pa u potpaljublje, a doslovno rečeno u izvorniku,
sići će i u san (1,5); poslije će u ribljoj utrobi reći
da je sišao do korijena planina (2,7).627 Jona je tako
jedan od biblijskih junaka koji silaze u donji svi-
jet. Prorok samo potvrđuje svoje djelatnosti kad
u trećem poglavlju ipak odlazi u Ninivu, koja je
puna zla i blizu je smrti, pa je duhovna preoblika
donjega svijeta. Jona će spasiti Ninivljane svojim
propovijedima, jer će se oni obratiti i JHVH ne će
uništiti grad.
Nevolja biva u tome što je Jona na kraju zlo-
voljan stoga što su se Ninivljani spasili. Podmorje
i riblja utroba bili su prva inačica donjega svijeta,
626
Usp. Magonet 1992: 941.
627
Usp. Magonet 1992: 938 (ABD3: 938).

Niniva druga, a sama Jonina zlovolja svakako je
treća i najpogibeljnija za njega samoga.
Prorok pripada pozitivnim junacima, kojima je
u kršćanskom svijetu uzor Krist, i koji svojim dje-
lima u podzemlju spašavaju druge osobe. S druge
strane, njegova nesvijest o tome što čini dok krši
Božju volju u prvom poglavlju te njegova zlovolja
stoga što su pokajani Ninivljani spašeni, približava
ga i faraonu iz pripovijesti o Izlasku.628
Krist će ipak poslije kazati da će opakomu nara-
štaju biti dan samo znak Jone proroka (Mt 12,40).
11. 17. 5. Humor i opetovnosti
U dosadašnjem govoru o Joni navedena su iro-
nična i humorna mjesta jer bez toga se nije moglo
tumačiti ni ustroj knjige. Humor i poruge u djelu
rastu iz nenadanih veza riječi koje su jedne kraj
drugih.
Na početku prvoga poglavlja riječ Jahvina dođe
k Joni: Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veli-
ki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njegova
popela do mene. Jona doista ustane, ali ne misli
poći u Ninivu, kako bi se od proroka očekivalo,
nego želi pobjeći u Taršiš, vjerojatno u današnjoj
Španjolskoj. Humor biva očitim u iznevjerenosti
onoga što čitatelj očekuje poslije drugoga glagola
ustane. Jona, koji odbija Božji zov, biva također u
skladu s ustrojem proročkoga poziva po Goudersu,
samo što on ne odbija iz smjernosti, nego ima svo-
je razloge. Tako i ovaj vrijedan tekst dobro poka-
zuje da umjetnine i slijede i mijenjaju ustaljene
strukture izraza.
Sličnu igru pomoću riječi koje se ponavljaju
čujemo na kraju knjige. Jahve je naime učinio da
crv upropasti bršljan ispod kojega se Jona štitio od
sunca. Jahve pita Jonu je li s pravom ljutit zbog
bršljana. Jona odgovara i pojačava: S pravom sam
628
Opširnije o silasku u donji svijet govorim u poglavlju
o Katoličkim poslanicama, u dijelu o Prvoj Petrovoj
poslanici.
323
11. Proroci
ljut do smrti. Jahve rabi riječi hăhêṭēḇ ḥārāh, a
Jona gotovo isto hêṭēḇ ḥărāh-l.629 Ovo mjesto nije
dobro prevoditi tako da se umjesto ljutnje uporabi
glagol srditi se 630 u Joninu odgovoru. Uporabom
istih riječi pisac tvori paralelizam, a Jona pokazuje
svoju ljutnju i svoju ironiju. U ovom bi se primje-
ru valjalo osloniti na riječi zlovolja. Vidjet ćemo
uskoro zašto.
Slična iznenadnost raste iz blizine riječi o
Jahvinoj milosti i Jonine reakcije na njih na kraju
trećega i početku četvrtoga poglavlja:
Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svo-
jega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom
im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Joni bi veoma krivo, i rasrdi se (Jon 3,10 – 4,1).
Izvornik opet bolje pokazuje igru riječima.
Naime se zao put Ninivljana i zlovolja Jonina zbog
obraćenja od zla izriču riječima istoga korijena:
mddărkām hārā‘āh (obratiše se) od svojega
zloga puta
văjjēră‘ ’ĕl-jônāh rā‘āh ḏôlāh ozlovolji se
Jona, ozlovolji
se silno
Poštujući usporednost, prijevod bi bio ovakav:
Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svo-
jega zloga puta. I sažali se Bog zbog nesreće ko-
jom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
A Jonu obuze zlovolja, silno se ozlovolji. (Jon
3,10 – 4,1)
U prikazu Jonine reakcije čitamo paralelizam,
koji dva puta govori slično, samo drugi put ponav-
lja misao s dodatkom riječi golemo, silno. Tekst
poručuje da zlo više nije u Ninivljanima, oni su
ga se odrekli. Sada je zlo upravo u proroku Joni.
Ovakvo čitanje podupire i riječ golemo ili veliko,
ḏôlāh, koja se u 4,1 javlja uz Joninu zlovolju. Na
629
NIV HIOT: 530.
630
ZGB: 906.
Biblija kao književnost
početku cijele knjige i na početku trećega poglavlja
riječ se javljala označujući grad Ninivu.
Nutarnju povezanost teksta i humor tvore i dru-
ge opetovnosti, redovito vidljive u izvorniku. U pr-
voj rečenici djela Jhvh zove Jonu da ustane i pro-
povijeda protiv Ninive. Uskoro čitamo u 1,6 kako
zapovjednik broda u oluji zove zaspaloga Jonu da
ustane i prizivlje svojega Boga kako ne bi poginu-
li. Pritom se u hebrejskome rabe u dvjema rečeni-
cama i događajima isti glagoli, qûm i qārā’, u oba
primjera u imperativu.
Slična je situacija u kojoj Jhvh podiže na moru
velik vjetar (1,4), što je u izvorniku dano pomo-
ću glagola hitnuti, ṯûl, u hifilu perfekta. Uskoro će
Jona u 1,12 tražiti da ga hitnu u more i pritom će
također uporabiti glagol ṯûl, ovaj put u hifilu im-
perativa. Mornari će to doista i učiniti u 1,15, a u
tekstu naravno čitamo poznati glagol, sada u hifi-
lu imperfekta.
Igru oko Jonina bijega pojačavaju i imenice.
Kako smo već u ovoj knjizi kazivali, Jona bježi
pred licem Gospodinovim i plaća brodsku voza-
rinu, śḵārāh (1,3). Jhvh će na moru podići oluju,
să‘ăr (J1,4), pa usporednost dviju djelatnosti ističe
uzročnu-posljedičnu vezu, koju tri slična glasa u
apofoniji pojačavaju.
Poruka bi podteksta u navedenim primjerima
bila da Bog djeluje i izravno i neizravno. Od nje-
gove zapovijedi čovjek može tek prividno pobjeći.
Riječ koja se opetuje, ili glasovi koji se ponavlja-
ju, nose u sebi podsjećaje na prvu pojavnost. Igra
i ovdje ima pravila, ona je i smiješna i ozbiljna, is-
punjena je teologijom i stilskim učincima. Vještina
teksta tvori višeznačnost riječi i događaja, a nosi i
čisto glasovne igre od kojih je pripovijest protoč-
na. Igra ovdje nije sama sebi svrhom. Svatko će
sâm zaključiti pokazuje li se biblijski spis u punom
sjaju ili u pozornoj igri svojih sjena.
Humor u djelu raste iz nenadanosti koju stvara-
ju Jonin neposluh i njegova ljutnja. Reakcije poka-
zuju Joninu ljudskost, vabe na identifikaciju s čo-
vjekom koji nije svetac, ili barem još nije svetac,
324
nego osjeća ono što bi osjetili obični ljudi. Upravo
takve reakcije međutim bivaju izvor ironije prema
Joni. Prorok ispada smiješnim, sitničavim i usko-
grudnim kad traži za sebe bršljanovu sjenu, a cije-
lomu gradu ne daje pravo na život.
11. 17. 6. Teologija u Knjizi o Joni
Knjiga poručuje da Bog misli na sve narode, a
ne samo na izabrani židovski narod. U djelu stup-
njevito raste univerzalizam. Mornari prihvaćaju na
kraju Jahvu, njemu prinose žrtve i njemu se zavje-
tuju. Blizu su tomu da postanu židovi, dakle dio
vjerske zajednice, kako je i Ruta postala židovka
– ali je ona postala i Židovka, dio židovske naci-
onalne zajednice.
Građani i kralj Ninive prihvaćaju Boga, u izvor-
niku ’lōhm. Prihvatili su univerzalnoga Boga, i
ne prave korak prema tomu da sami prihvate ži-
dovsku vjeroispovijest. Bog se međutim i za njih
skrbi, znači nije Bog samo za one koji zovu JHVH,
Boga Izraelova i Judina.
Magonet ističe da bi se ključ za uporabu ra-
zličitih božanskih imena mogao naći u rabinskom
tumačenju po kojem je Elohim oznaka obilježena
pravdom, a JHVH oznaka određena milošću. Kad
božansko biće nad Jonom sadi bršljan, ono ga spa-
šava od bijesa, pa je Jahve. Ujedno ga poučava što
je pravo, pa je Bog. Stoga u prikazanu retku ima-
mo dvije oznake, jhvh-’lōhm (4,6).631
Knjiga misli na dobrobit životinja. Recimo da
i Bileamova magarica vidi anđela s mačem pri-
je proroka, pa počinje i govoriti (Br 22,25.28). U
trećem poglavlju Jonine knjige ljudi i stoka pokri-
vaju se kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se
obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju
je činio (3,8). Dapače, u obzor Božje milosti ula-
ze i biljke. U utrobi ribe Jona kaže: Vode me do
grla okružiše, / bezdan me opkoli. / Trave mi glavu
631
Usp. Magonet 1992: 938.

omotaše, / siđoh do korijena planina (2,6). Jona bi
ovdje mogao osuđivati trave, dakle biljke. U če-
tvrtom poglavlju upravo biljka, bršljan, daje mu
hlada. Kad ju Jahve uništava, Joni je žao. Možda
je to početak njegove milosti i prema drugim dije-
lovima stvarnosti koje je Bog stvorio, pa i prema
omraženim Ninivljanima. Glede životinja, dobro
je znati da je pobožnim židovima i danas zabra-
njen lov iz zabave.
11. 17. 7. Intertekst i teologija
a) U Joni nalazimo nekoliko izravnih podsjećaja
na druge biblijske knjige. Očita je usporednost
s Jeremijom. Veliki prorok mora otići lončaru
koji zna popraviti pokvareni lonac od ilovače.
Tako i Bog govori i čini: Objavim li kojem na-
rodu, ili kojem kraljevstvu, da ću ga iskorijeni-
ti, uništiti i razoriti, i taj se narod, protiv kojeg
sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću
se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio (Jr
18,7). Slično čujemo u Jone 3,10, što smo na-
vodili tumačeći humor. Božja milost istaknuta
je i podsjećajem na to da je Bog milostiv i mi-
losrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem (Jon
4,2). U ovim riječima čujemo misao iz Izlaska
34,6, kada Bog obnavlja savez sa svojim iza-
branim narodom.
b) Bibličari su našli niz intertekstualnih povezni-
ca Jone i drugih biblijskih knjiga, koje prije
svega dokazuju da je djelo pisala osoba uko-
rijenjena u predaju.632 Držim da su zanimlji-
viji i intertekstualni dodiri koji nisu potvrđeni
točnim prijenosom niza riječi ili fraza. Na po-
četku Biblije Bog je tražio da se unište u here-
mu Hetiti, Hivijci, Perižani i drugi narodi koji
žive u gradovima zemlje Kanaana (Pnz 20,16-
17). Osvajači grada Jerihona uništili su u mje-
stu muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce
632
Usp. JR: 1541–1543.
325
11. Proroci
i magarad, o čem svjedoče upravo navedene
riječi iz Knjige o Jošui, 6. poglavlje, 21. re-
dak. U Joni čitamo o Bogu koji štiti ljude, i
to strance, i daje im prigodu da se poprave.
Kako životinje uništava herem u Jošui, tako ih
spašava Božja milost u Joni. Biblija je tako u
Joninoj knjizi našla protuuteg Jošuinim djeli-
ma. S druge strane, netko bi mogao i ovako tu-
mačiti: kad smo dobili ono što vidimo svojim,
svoju zemlju bez drugih naroda, možemo biti
tolerantni prema drugima koji žive na svojem,
u svojim zemljama.
c) Jona podsjeća na proroka Iliju kad pod bršlja-
nom govori Jahvi da mu uzme život te kako mu
je bolje živjeti nego umrijeti (Jona 4,3). Moćni
Jahvin svjedok moli pod smrekom JHVH da
mu uzme dušu (1 Kr 19,4). Jona je prikazan
smiješnim i pogrješnim, a želio je da Jahve
uništi neprijatelje u Ninivi. Ilija je prikazan u
Prvoj knjizi Kraljeva odanim slugom Jahvinim.
Poslije pobjedonosna natjecanja protiv 450
Baalovih proroka na Karmelu, masakrirani su
kraj potoka Kišona. Nije izravno rečeno da ih
je pobijeno 450, ali se to može pretpostaviti iz
surječja. Kako je Ilija pobio 450 proroka, tako
Jona želi smrt više od 120 000 ljudi, nad koji-
ma se Bog smilovao (Jon 4,10). Kritizira li pi-
sac samo Jonu kad prikazuje smiješnim njegov
bijes zbog Jahvine milosti, ili kritizira i Iliju,
čije riječi Jona izgovara? Motivi su također jed-
no od praznih mjesta, koje će svaki čitatelj sâm
ispuniti. Dobro je imati na umu i to da djeluje
i razlika jer Ilija živi na području svoje izrael-
ske države, a Jona je gost u Ninivi. Sveta knji-
ga na ovome mjestu izvrsno razgovara sama sa
sobom i s drugima pa dokazuje da nije mono-
logična, statična i monolitna: ona biva mnogo-
stranom i pokretnom.
Sličnosti na razini riječi i postupaka ima i izvan
proročkoga obzora. Jona je ozlovoljen Božjim
milosrđem, zapravo je ljutit što će poštedjeti
tolike živote, pa odlazi istočno od grada (Jon
Biblija kao književnost
4,5). Istočno od raja nastanio se ubojica Kajin
(Post 4,16). Kazuje li knjiga, prešutno, da je
Jona sličan prvomu ubojici, kada se ljuti na to
što Bog milostivo štedi živote pokajanih?
Jona si na tom istočnome mjestu pravi i sklo-
nište, sŭkăh (Jon 4,5). Riječ je dobro pozna-
ta jer Izraelci moraju praviti skloništa od bi-
lja kako bi slavili Blagdan sjenica (Lev 23,34).
Sjenice ih podsjećaju na to u kakvim su skloni-
štima živjeli tijekom 40 godina puta iz ropstva
u Obećanu zemlju (Lev 23,42-43). Uči li Jona
s kakvim srcem ne valja slaviti blagdan? Ako
je tako, onda naravno poručuje svakomu čita-
telju Svetoga pisma kako ne valja slaviti bilo
koji blagdan.
U svojim raspravama s Jahvom Jona je sli-
čan i Jobu. Sličnost je u tome što Job nasjeda
Sataninoj kušnji nevoljama, pa se predaje optuž-
bama protiv Jahve. Optužuje ga što ne nagrađuje
one koji su pravedni, nego svi umiru. Jona tako-
đer optužuje Jahvu, ali s točno suprotnih pola-
zišta: nije mu pravo što Jahve ne ubija one koje
Jona drži nepravednima. Knjiga o Jobu postav-
lja teške upite povišenim tonovima, žuhkim ri-
ječima i s grčem u grlu. Knjiga o Joni postavlja
teške upite elegantnim stilom, humornim tonom
i sa smiješkom na usnama. Iza prividne lako-
će, glatke protočnosti događaja i vješto vođene
konverzacije kriju se problemi o kojima i danas
ovise životi milijuna ljudi. Imaju li drugi pravo
na život pošto su htjeli uništiti mene? Zašto me
prisiljavaju prihvatiti one koji su me još jučer
htjeli ubiti? Je li kajanje doista bitno?
11. 17. 8. Jona, vjeroispovijesti i
liturgija
Židovi čitaju dijelove iz Jonine knjige na svoj
najveći blagdan Jom Kipur, Dan pomirbe.633 Tekst
633
Blagdan se slavi desetoga dana sedmoga mjeseca; 2010.
godine to je bilo 17. rujna. Usp. Lev 16,29.
326
time dobiva na važnosti. Narod koji je bio toliko
progonjen, razmišlja nad riječima koje mu govo-
re da se Bog skrbi za sve, pa i za one koji su ga
progonili.
Knjiga o Joni veoma je važna u očima kršćana
i zbog Kristove upute na proroka. Kad je Gospodin
pitan za znak, on im odgovara: Znak traži pokvare-
ni i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi
znak osim znaka Jone – proroka. Kako je Jona bio
u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će
i Sin Čovječji proboraviti u krilu zemlje tri dana
i tri noći (Mt 12,39). Riječ je dakle o slici smrti i
uskrsnuća Kristova. Središnji događaj prikazan je
dijelom Jonina života, čime je prorokova knjiga
uzvišena. Krist nastavlja pa osuđuje svoje suvre-
menike koji se ne kaju, za razliku od Ninivljana,
koji su se pokajali. Dijelovi Jonine knjige dio su
čitanja za mise u katoličkom bogoštovlju.
Zaključak: Kratko je djelo napisano s mnogo
književne vještine, a u njemu ima dobroćudna hu-
mora, ljudske sućuti, teološke dubine, otvorenosti
različitim tumačenjima i, konačno, realizma na ra-
zini poruke.
Knjiga o Joni biva malena po opsegu, ali je
ljudski i božanski velika po težini upita koje otva-
ra. Književno je vrijedna po raznovrsnosti mate-
rijala koje jednostavno i dobro slaže u protočan
tekst. Bilo bi previše od Jone, kao i od Joba, oče-
kivati da odgovaraju na sve upite koje postavljaju.
S književne strane, u tom joj je više prednosti nego
nedostatka: književnost ne mora pružati rješenja za
nevolje koje uočava i opisuje. Rečeno ne znači da
ih prešutno ipak ne pokazuje.
11. 18. Mihej
Miheja iz ove knjige, koji naviješta Mesijin
dolazak, ne valja miješati s Mihejom sinom
Imlahovim iz Prve knjige Kraljeva 22, koji je ži-
vio u Ahabovo vrijeme (874. – 853. / 850.).
 11. Proroci

Mihej navjestitelj Mesijin živi u doba kraljeva nosno djevici koja će začeti i roditi sina (Iz 7,14),
Ahaza i Hezekije (716. – 687.) pa je suvremenik koje je pruženo kojih 30 godina prije Miheja.
Izaijin. Napisao je knjigu slažući poglavlje suda
Izraelu za poglavljem obećanja Sionu. Optužbe i
nada oporavka redaju se jedne za drugima. Mihej
napada lažne proroke: Ako imaju zalogaj u zubi-
11. 19. Nahum
ma, / proglašuju: »Mir!« / Ali protiv onoga koji
im ništa ne / stavlja u usta / naviještaju sveti rat Niniva je bila grad na istočnoj obali Tigrisa, da-
(3,5). U Miheja tako čujemo nešto i o drugoj stra- nas je dio velikoga Mosula u Iraku. Središte moći
ni proročkoga posla. ondašnje Asirije, koja je skršila Sjeverno izrael-
Mihej napada zakupnike koji otimaju polja i sko kraljevstvo 721., bilo je i središte prema ko-
kuće (2,2) i bogataše koji su puni okrutnosti (6,12). jem su bile upravljene mnoge teške misli naroda
Prorok traži ovako: samo činiti pravicu, / milosrđe Izraelaca. Nahum je s užitkom i nedvojbenom vje-
ljubiti / i smjerno sa svojim Bogom hoditi. (6,8). štinom predvidio slom grada 612. pr. Kr. U svojoj
Kršćanski svijet cijeni Miheja i zbog novoga ratničkoj poemi donosi jasne slike, reda ih hitro i
proroštva o dolasku Kristovu: time slijedi brz pad grada, ali to čini tako da ga
A ti Betlehem Efrato, / najmanji među knežev- čitatelj može slijediti s lakoćom, vođen snagom
stvima Judinim, / iz tebe će mi izaći / onaj koji će prorokova gnjeva.
vladati Izraelom (Mih 5,1). Idući se dio različito Protiv tebe dolazi rušitelj.
prevodi i tumači, pa u ZGB čitamo: njegov je iskon Postavi stražu na bedeme,
od davnina, / od vječnih vremena. U JR nalazi- gledaj na put, opaši bedra,
mo whose origins go back to the distant past, / to saberi sve svoje snage.
the days of old. Tumačenje iz iste knjige govori o Štitovi njegovih junaka crvene se,
Kalebovu klanu (1 Ljet 2,19. 24. 50) iz betlehem- njegovi su ratnici u grimizu;
skoga područja te o podrijetlu Davidove kuće.634 ognjem blista čelik na njihovim
Na sličan način govori i liberalni tumač Asimov.635 bojnim kolima
Riječ ‘ŏlăm prevodila se izrazom iskon i oduvijek, kad krenu u boj;
kako je prevedena i u Psalmu 100. Rečeno omo- konji im se propinju.
gućuje naknadno tumačenje koje govori o tome Po ulicama bjesne bojna kola,
da je Mesija, za kršćane Krist, egzistirao s Ocem lete preko trgova;
prije nego li je došao. Dva značenja, doslovno i na pogled su baklje goruće;
duhovno, i ovdje žive istodobno u riječima, pa mi kao munje, samo sijevaju.
se čini da je opet riječ o tome da je Mihej mogao Pozivaju se borci odabrani,
misliti na Davidovu lozu, ali da to ne iscrpljuje sve bacaju se u rovove,
mogućnosti značenja – zabluda namjere i ovdje bi hrle brzo na bedeme,
ograničila mogućnosti. već je zaklon postavljen.
Sam spomen Betlehema tumačen je poslije do- Vrata koja gledaju na Rijeku
slovno kao mjesto gdje će se roditi Mesija. Mihej otvaraju se,
će uskoro spomenuti ženu koja ima roditi, što je strava je u palači.
povezano s Izaijinim proroštvom o djevojci, od- Podižu, u izgnanstvo odvode
Gospodaricu,
634
Usp. JR: 1551.
Robinjice njezine cvile,
635
Usp. Asimov: 654.

327
Biblija kao književnost
tuguju kao golubice
u prsa se udaraju.
Niniva je nabujalo jezero,
oni bježe pred vodom njezinom.
Zaustavite se, stanite!
Ali se nitko ne okreće.
Grabite srebro! Grabite zlato!
Blagu kraja nema,
obilje dragocjenosti!
Pljačka, haranje, razaranje!
Srce zamire, koljena klecaju,
u bedrima drhtavica,
svima su lica poblijedila.
(Nah 2,2-14)
Postupak kojim se kazivač tobože obraća Ni­
nivi, nekom njezinu izabranom stanovniku, a za-
pravo svim srcem slijedi napadače dao je dobar
ostvaraj. Metafore su također naravne, neusiljene
i točne: konjanici poput munje i plamena lako se
pamte, a robinje su slične golubicama.
Crta je iskaza sigurna, pjesma kao da je ispje-
vana u jednom dahu. Dobro su izvedeni i rezovi
u ovoj naraciji, pa se nakon prikaza zaklona koji
je postavljen odmah prelazi na Vrata koja gleda-
ju na rijeku. Nakon fiksacije strave naglo vidimo
Gospodaricu i robinjice u cviležu. Kazivačev je
duh bio prožet mržnjom, ali Jahve može inspiri-
rati na različite načine. Ostatak pjesme nije lošiji
od navedenoga: prijetnje i usporedbe s naslovlje-
nikom nad kojim se ostvaruju osvete bivaju sve
težima i bolnijima.
Proroštvo potječe iz vremena izravno prije pada
Ninive. U Kumranu su pronađeni komentari knji-
ge koji primjenjuju negativne misli o asirskoj vla-
sti na neprijatelje zajednice u Kumranu. Nahum je
prorok Božje pobjede.
11. 20. Habakuk
11. 20. 1. Uvodni podatci
Teško je odrediti povijesnu pozadinu knjige i
time dataciju teksta. Znanstvenici najviše spomi-
328
nju doba uspona novobabilonskog imperija u VII.
stoljeću636 ili knjigu s dvojbom smještaju oko 600.
godine.637 Na temelju uporabe riječi nāḇ’ (prorok)
i măśśā’ (proročište, proroštvo), koje bi ovdje mo-
gle imati hramsko surječje, dalo bi se govoriti o
dobuposlije progonstva. U tom se smislu govorilo
i o straži (2,1) što bi po ovim tumačenjima bilo bli-
sko djelatnostima nakon izgnanstva i ima sličnosti
s Nehemijom 13,30. Drugi tumači govore sličnosti
s Izaijinom tradicijom.638
11. 20. 2. Teodiceja: vrijeme
Silne proročke optužbe na račun Židova i stra-
nih naroda, kraljeva i običnih ljudi, žena i muška-
raca, očeva i sinova u zamahu su dovele do upita
koji se mogao očekivati. Habakuk naime postavlja
upit o Božjoj pravdi. Njegova knjiga vrlo vjero-
jatno prethodi Jobu, u kojem se pisac muči istim
upitima:
Zašto gledaš vjerolomce, / šutiš kad zlikovac
ništi pravednijega /
od sebe? / Postupaš s ljudima ko s morskim /
ribama, / ko s gmizavcima što nemaju / gospoda-
ra! / Sve ih lovi na udicu, / izvlači ih mrežom, /
pređom ih skuplja, / i tako se raduje i likuje. (Hab
1,13-17)639
U prijevodu iz Zagrebačke Biblije misli Bo­žje­
ga odgovora ovako su prenesene:
­Jer ovo je viđenje samo za svoje / vrijeme: /
Ispunjenju teži, ne vara; / ako stiže polako, čekaj,
/ jer odista će doći i neće zakasniti! /Gle: propada
636
Usp. Sweeney: 2 (ABD 3: 2).
637
JR: 2061.
638
Usp. Sweeney: 2 (ABD 3: 2).
639
Motivi s mnoštvom životinja koje stradaju, a u
usporedbi su znak za ljude, mogli su biti uzor za
optužbu koje Shakespeare stavlja u usta Gloucesteru
iz Kralja Leara: As flies to wanton boys, are we to the
gods, / – They kill us for their sport. Znači, mi smo za
bogove ono što su muhe za obijesne dječake / – ubijaju
nas za zabavu.

onaj čija duša nije / pravedna, / a pravednik živi
od svoje vjere / (2,4).
Engleska Jeruzalemska Biblija donosi sljede-
će riječi:
For the vision is for its appointed time, /it ha-
stens towards its end and it will not lie; /althou-
gh it may take some time, wait for it, /for come it
certainly will before too long. //›You see, anyone
whose heart is not upright will succumb,/ But the
upright will live through faithfulness‹
Prvi dijelovi koji govore o dogovorenu vre-
menu, u izvorniku mô‘ēḏ, tumače uz ostalo da je
Božja pravda možda spora, no ipak dolazi. Tako će
se, prema proroku, ispuniti i sve vizije. Odgovor
na teodicejski upit – o tome kako je moguće da u
svijetu kojim vlada pravedna svemoć ima toliko zla
– glasio bi da je bitan vremenski okvir. Korisno je
opet podsjetiti na Heideggera koji drži da vrijeme
biva obzor razumijeća bitka.
U zadano vrijeme, pravda će se ispuniti, i ono
što izgleda kao moć nepravde bit će drukčije. Bog,
koji izgleda da dopušta zlo, ipak u zadano vrijeme
zločinca kažnjava. Pučke poslovice tumače da je
svaka sila za vremena te da je svako zlo za neko
dobro. Nevolja biva naravno s nesretnim međuvre-
menom, u kojem toliki pravedni stradaju i toliki
nepravedni lijepo napreduju.
Unos vremenske problematike istaknut će po-
slije konačna misao po kojoj će pravednik živjeti
od vjere. Budućnost je očito naglašena, iako nije
izravno izrečena. Glede ove budućnosti, podsjetit
ćemo na Peircea koji tumači spoznaju: »Na taj na-
čin postojanje misli sada ovisi o tome što će biti
poslije; tako da ona ima samo moguće postojanje,
koje ovisi o budućoj misli zajednice.«640
640
Peirce: 54–55 (»In this way, the existence of thougt now,
depends on what is to be thereafter; so that it has only a
potential existence, dependent on the future thought of
the community.«). Navedeno prema Martins: 209.
329
11. Proroci
11. 20. 3. Teodiceja: vjera
Na upit o zlu, Bog odgovara proroku riječima
koje povećavaju njegovu tajnovitost, ali jasno uvo-
de i motiv vjere. Misli navodi poslije sveti Pavao, i
to tri puta, u Rimljanima (1,7), Galaćanima (3,11)
i Hebrejima (10,38).641 Bitna rečenica 2,4 glasi u
izvorniku ovako: 642
hnnēh ‘ŭpplāh lō’ jāšrāh năšô bô
vṣăddq bĕ’mûnātô jḥjĕh
Doslovniji bi prijevod bio:
Vidi, napuhana je, a ne valjana duša u njemu,
a pravednik će od svoje vjere živjeti.
Riječi lō’ jāšrāh bile bi u hrvatskom ne pra-
vedna, ali sam u ovom surječju izabrao izraz ne
valjana. Razlog je riječ ṣăddq, pravedan, u idućem
dijelu koja je suprotstavljena riječima lō’ jāšrāh
i ima drugi korijen. Tako u prvome dijelu tuma-
čene rečenice imamo nevaljalu dušu, a u drugom
pravednika. Simboli su povezani protuznačenjem i
djeluju kao protusinonimi. U tekstu su ovdje zvu-
kovno različite riječi, pa se i nositelji toliko raz­
likuju.
Zanimljiva je iduća suprotnost, naime ona koja
u prvom dijelu rabi napuhanost, a u drugom vjeru.
Napuhanost, a ovdje je to zapravo glagol ‘ŭpplāh,
biva bliska svojim značenjem oholosti i u hebrej-
skom. Riječ ’mûnāh povezana je i s čvrstoćom i
s vjerom, kako je to i u Izaije 7,9b.643 U prvoj ri-
ječi čujemo krati samoglasnik qibuc, ŭ, a u drugoj
dugi šureq û. No, zvukovna sličnost samoglasni-
ka bliskih hrvatskomu /u/ povezuje dvije riječi, to
prije što su jedine u ovom dijelu koje imaju takve
glasove; dočetci dviju riječi āh bivaju istovjetnima.
641
Zapravo je poslanicu napisao netko iz pavlovske škole.
642
Prema The Interlinear NIV Hebrew-English Old
Testament, Volume Four: 548; usporedio sam i The
Blue Letter Bible na mreži. Služio sam se i glasovnim
zapisom: www.aoal.org/hebrew_audiobible.htm
(uvid
25. lipnja 2012.).
643
Usp. Šporčić: 2004., poglavito 28–44. za semantiku
pojma vjere. Na tom je mjestu dostupan i popis
literature za širi studij ove besjede.
Biblija kao književnost
Konačno nam ostaje posljednja besjeda, živjeti:
ona glasi u hebrejskom jḥjĕh, govorimo o qalu im-
perfekta koji ovdje označuje i budućnost. Naravno
da se moramo prisjetiti etimologije koja riječ za
Boga povezuje s ovim glagolom. Tetragram JHVH
javlja se na početku iskaza u 2,1. Time tekst ne-
izravno dovodi život u vezu s Bogom. Nadalje,
podsjetit ćemo opet da se krajnja spoznaja stavlja
u budućnost – ona će, po ovome, suditi mislima
zlih i pravednih.
Djeluje i glasovna povezanost prve i posljednje
riječi iz ove rečenice, pa imamo hnnēh / jḥjĕh.
Tekst govori da valja pogledati u Boga koji daje
smisao.
Odgovor koji je škrt na riječima biva bogatim
u višestrukosti smisla i tako otvara mnoge moguć-
nosti interpretacije. Ovdje sam istaknuo da je prije
svega riječ o jakom kontrastu, pa u prvom dijelu
imamo čovjeka nevaljale duše, a u drugom pra-
vednika. U prvome nemamo spomen života, nego
napuhanost, a u drugome imamo život. U prvome
nema vjere, u drugom je nazočna.
Kršćanstvo imenuje Habakuka prorokom Božje
tajnovitosti, u čemu vidimo lijepu litotu: težinom
i hrabrošću te bitnom budućnosnom određenošću
upit je važan za razvoj i ustroj misli stoljećima na-
kon Habakuka.
11. 21. Sefanija
Djeluje u vrijeme kralja Jošije koji sprema ob-
novu. Napada dvorske službenike i sve koji se
oblače na način tuđinski (1,8). Sefaniju obilježuje
dan Jahvin, koji je nadahnuo srednjovjekovnu pje-
smu Dies Irae, Dan gnjeva, i koji kazivač prikazuje
u anaforičnim stihovima.
Sefanija daje uputu koju su dali i drugi proroci:
Tražite pravdu / tražite poniznost / vi ćete možda
biti zaštićeni / u dan gnjeva Jahvina (3, 3).
330
11. 22. Hagaj
Točno je određeno vrijeme kad prorokuje: od
kraja kolovoza do sredine prosinca 520. pr. Kr.
Nakon povratka iz Babilona, Hram se još gradi i
to je razlog oskudicama, valja ga što prije obnovi-
ti. Kad se napori povećaju, bit će više vinove loze,
smokava, mogranja i maslina.
11. 23. Zaharija
Knjiga ima dva različita dijela, 1 – 8 i 9 – 14.
Prvi dio određen je obnovom Hrama. Uvod govori
o listopadu i studenom 520. pr. Kr., a sam početak
ističe veljaču 519. Zaharija je u prvom dijelu zao-
kupljen gradnjom Hrama, ali i obnovom zajedni-
ce od koje traži moral. Zaharija spominje Granu:
Izdanak, slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove
zemlje u jedan dan (3,8). Riječ je o izdanku iz sta-
bla Jišajeva s Davidom kao dotad najvećim vlada-
rom, a za kršćane je to Krist. Zaharija ima i dva
pomazanika.
Prorokove vizije o konjanicima, rogovima i ko-
vačima te o mjeraču postat će uzor Danielu, što se
može kazati i za anđeoske intervencije (1,9).
Drugi dio knjige s poglavljima 8 – 9 na-
stao je vjerojatno na kraju IV. stoljeća, pošto je
Aleksandar Veliki osvojio Bliski istok. Dio je po-
sebno zanimljiv za mesijansko učenje. Nalazimo
mesiju koji je ponizan i jaše na magarcu (9, 8), a
Jeruzalemci će gledati onoga koga su proboli: na-
ricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga opla-
kivati kao prvijenca (12,10).
11. 24. Malahija
Knjiga je nastala poslije obnove Hrama 516.
i prije zabrane miješanih brakova 445. Malahija

znači »moj glasnik«, što je spomenuto u 3,1 i što
bi moglo govoriti da je knjiga anonimna. Posebno
oštro i učestalo napada svećenike (1,6 – 2, 9), ali
i narod jer ni jedni ni drugi nisu dobro obavljali
vjerske dužnosti. Jahvin će dan sve pročistiti.
Bog pravde poslat će pred sobom glasnika,
da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada
u Hram svoj / Gospod koga vi tražite / i anđeo
Saveza koga žudite (3, 1). U glasniku Novi zavjet
vidi Ivana Krstitelja.
11. 25. Književna
glosa: proroci i
hrvatska književnost
Poeta vates nije rijetka figura u hrvatskoj knji-
ževnosti. Moramo naravno biti svjesni dviju po-
jedinosti. Prvo, dobro je znano da povijest rado
ostvaruje i nadmašuje zloguka proročanstva.
Drugo, pjesnici su željeli vidjeti kraj tiranija i po-
bjedu svojih ideja, pa su o tom i pisali.
Već Marulić, pišući Juditu u kojoj žena ski-
da glavu osvajaču, naviješta kraj turske okupaci-
je. Gundulić u Osmanu govori o turskom porazu
kraj Hoćima 1621. i padu sultana Osmana želeći
i predviđajući pad cijele turske moći. Stihovi tko
bi gori eto je doli / a tko doli gori ustaje uza sve
UPITI I ZADATCI
1. Dva učestala hebrejska naziva za proroke; ukratko na-
vedite značenja (V)
2. Navedite izvor i naslovljenike proročkoga govora.
3. Navedite shemu proročkoga poziva po Goudersu.
4. Što su proročke simbolične djelatnosti? Navedite pri-
mjer.
5. Navedite i protumačite jednu proročku viziju i imenujte
autora.
6. Navedite ime figure i proroka.
331
11. Proroci
ostalo predviđaju preokret u odnosu kršćanske i
muslimanske strane u XVII. stoljeću.
Kranjčević u pjesmi In Tyrannos izravno proro-
kuje pad svojim adresatima: Krvav eno oblak diže
se nad nama. / Ja ga vidim, ja ga prorokujem vama.
Proroštva nisu posebnost pisaca s jakim biblij-
skim utjecajem ili pozitivnim stajalištem prema ta-
kvim simbolima. Krleža u Plamenom vjetru zaziva
i proriče komunističku revoluciju za koju vjeruje
da će uspostaviti pravedniji poredak. Vidovitosti
se poigrao i u romanu Zastave, u kojem od svoga
Kamila Emeričkoga pravi proroka koji mudro na-
viješta pad država. Dar mu omogućuje pisac stva-
rajući roman pošto se pad država u pravoj povijesti
stvarno zbio. Nazorov Čamac na Kupi za Drugoga
svjetskoga rata ima proročkih želja kad govori o
potrebi prijelaza cijele Hrvatske na slobodno pod-
ručje, koje su tada držali partizani.
U književnosti poslije Drugoga svjetskoga rata
proročki ton i proročke teme posebno su nazočni
u Dubravka Horvatića. Proroci su spomenuti već
u zbirci pjesama Zla vojna, zatim imamo cijelu
proročku pjesmu u zbirci Bedem. Kasnije zbirke,
poput Bašćine, Svjetionika i Ponora također ostva-
ruju proročke simbole. Motivima ratova, borbi oko
gradova, smrti, uništenja i mrtvih – ali i naznakama
nade u uskrsnuće, pa i uskrsnuće hrvatske države i
hrvatskoga naroda, Horvatić je dobro ispunio za-
danu si proročku zadaću.
Nema više vjernosti, nema ljubavi, / nema znanja
Božjega u zemlji, / već proklinjanje i laž, ubijanje / i
krađa / preljub i nasilje / jedna krv drugu stiže // Stoga
tuguje zemlja i ginu svi / stanovnici / s poljskim zvije-
rima i pticama / nebeskim / te ugibaju ptice u moru /.
7. Navedite i protumačite jednu proročku parabolu.
8. Koja su četiri bitna elementa proročkoga učenja?
9. Povežite proročka stajališta o budućnosti i Heideggera.
10. Nabrojite četiri velika i barem dva od 12 manjih pro-
roka.
Biblija kao književnost
11. Tko je autor pjesme o padu glavnoga asirskoga grada?
12. Na što se Bogu žali Habakuk i kako mu JHVH odgo-
vara? (Navedite dva elementa odgovora na teodicejski
upit).
13. Objasnite moguće poveznice između teorija C. S.
Peircea i iskaza proroka Habakuka.
14. Ukratko interpretirajte pojedinost iz 15. poglavlja
Jeremijine knjige koju sami izaberete.
15. Prikažite jednu Ezekielovu viziju.
16. Ukratko ispripovijedajte i protumačite zgodu s
Danielom i lavovima.
17. Iznesite tri dijela Protoizaije povezana s povijesnim do-
gađajima vremena.
18. Navedite dvije Izaijine metafore.
19. Koju figuru i kojega proroka prepoznajete?
U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona pono-
si: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i kopre-
ne, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i
privjese, prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine
i plašteve, prijevjese i torbice, zrcala i košuljice, pove-
zače i rupce (3,18-23).
20. Koju figuru i kojega proroka prepoznajete?
Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, / a dobro zlom
(5,20).
21. Koju figuru i kojega proroka prepoznajete?
Narod koji je u tmini hodio / svjetlost vidje veliku; /
one što mrklu zemlju obitavahu / svjetlost jarka obasja
(9,1).
22. Protumačite kako se neki motivi iz Protoizaije mogu
tumačiti u svjetlu Kristova života.
23. Navedite povijesno surječje Izaijinih parataksi i epitro-
kazama.
24. Koja je hebrejska riječ za otkupitelja? (V)
25. Kako se zove drugi dio današnjega Izaije (Deute­roi­
zaija)? Objasnite osnovnu razliku u odnosu prema Pro­
toizaiji:
26. Povežite intentional fallacy i Deuteoroizaiju ili Pro­
toizaiju.
27. Protumačite simetričnost i asimetričnost knjige o Joni.
28. Navedite primjer humora u Knjizi o Joni.
29. Humor i opetovnosti: protumačite jedan primjer.
30. Povežite Iserove Leerstellen i Jonu.
31. Kada pripadnici židovske vjere čitaju dijelove Knjige
o Joni? (V)
32. Zašto je Jona važan kršćanima? (V)
332
LITERATURA
1. Ackerman, James: Jonah , u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
2. Asimov, Isaac: Asimovs’s Guide to the Bible, Wings
Book, New York, Avenel, New Jersey, bez godine,
izvorno objavljeno u dvjema knjigama 1968. – 1969.
3. Boadt, Lawrence: Ezekiel, Book of, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
knjiga 2, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
4. Bons, Eberhard: Knjiga proroka Hošee, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb 2006.
5. Broshi, M. i Finkelstein I.: The Population of Palestine
in Iron Age II, »Bulletin of the American School of
Oriental Research«, (287: 47 – 60).
6. Clifford, Richard J.: Isaiah, Book of (Second Isaiah),
u: David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, knjiga 3, Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
7. Conrad, Edgar: Reading Isaiah , Fortress Press,
Minneapolis, 1991.
8. Eliot, T. S.: Selected Prose of T.S. Eliot edited with
an introduction by Frank Kermode, A Harvest Book
Harcourt Brace & Company San Diego, New York i
London 1975.
9. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary , Doubleday, New York, 1992. (ABD);
Isaiah, Scroll the; Isaiah, book of; Jeremiah; Jeremiah
(prophet) Jeremiah, book of; Daniel, book of; Jona,
book of; Prophecy (ANE, Preexilic, Early Christian).
10. Gabel, John; Wheeler, Charles, York. Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
11. Heidegger, Martin: Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb,
1985.
12. Hohnjec, Nikola: Djela proročka: likovi i središnje pro-
ročke teme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.
13. Iser, Wolfgang: Der Akt des Lesens, četvrto izdanje,
Fink, München, 1994.
14. Kresina, Ante: Uvod i napomene uz Proročke knji-
ge, u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
(»Zagrebačka Biblija«, ZGB).
15. Kugel, James: The Bible as it Was, The Belknap Press
of Harvard University Press, Cambridge Massachusetts;
London England, 2000.
16. Landy, Francis: Lamentations, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,

The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
17. Lujić, Božo: Starozavjetni proroci, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2004.
18. Lujić, Božo: Povijesno-teološko obzorje djelovanja
prvoga Izaije, Bosna Franciscana, 9 (2001.), 14, str.
28‒53.
19. Lujić, Božo: Uloga vjere u prijelomnim trenucima na-
roda, u: Stari zavjet – vrelo vjere i kulture, Teologija u
Rijeci, Biblijski institut, Rijeka – Zagreb, 2004.
20. Lundbom, Jack: Jeremiah, Book of; Jeremiah , u:
David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, knjiga 3, Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
21. Magonet, Jonathan: Form and Meaning, Studies in the
Literary Techniques in the Book of Jonah, Sheffield
Academic Pr, Sheffield, 1983.
22. Magonet, Jonathan: Jonah, Book of, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
knjiga 3, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
23. Marks, Herbert: The Twelve Prophets, u: The Literary
Guide to the Bible , uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts, 1999.
24. Martins, Manuel Frias: Em Teoria (A Literatura) In
Theory (Literature), Ambar, Porto, 2003.
25. Millar, William R.: Isaiah 24 – 27 (Little Apocalipse),
u: David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, knjiga 3, Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
26. Peirce, Charles Sanders: The Essential Peirce – Selected
Philosophical Writings, Vol 1. (1867 – 1893), Nathan
Houser & Christian Kloesel (eds.), Indiana University
Press, Bloomington, 1992.
27. Popović, Anto: Od slike Božje do Božjeg sinovstva,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2008.
28. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana, 1990.
29. Rebić, Adalbert: Amos prorok pravde, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 1993.
333
11. Proroci
30. Rebić, Adalbert: Prorok čovjek Božji, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb 1996.
31. Rebić, Adalbert: Prorok i njegova preljubnica ,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.
32. Rosenberg, Joel: Jeremiah and Ezekiel, u: The Literary
Guide to the Bible , uredili Robert Alter i Frank
Kermode, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge Massachusetts, 1999.
33. Seitz, Christopher: Isaiah, Book of (First Isaiah), u:
David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 3, Doubleday, New York 1992. (ABD)
34. Seitz, Christopher R.: Isaiah, Book of (Third Isaiah),
u: David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, knjiga 3, Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
35. Schökel, Louis Alonso: Isaiah, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
36. Shemaryahu, Talmon: Daniel, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge Massachusetts, 1999.
37. Sweeney, Marwin A.: Habakuk, Book of, u: David Noel
Freedman: (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
knjiga 3, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
38. Šporčić, Ivan: Pravednik živi od svoje vjere, u: Stari za-
vjet, vrelo vjere i kulture. Zbornik radova znanstvenog
simpozija, Teologija u Rijeci, Biblijski institut, Rijeka
– Zagreb, 2004.
39. Šporčić, I.: Flora u svijetu simbola drugog dijela
Hošejine knjige, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005.)
61–78.
40. Šporćić I. / Velčić B.: Metaforika faune u knjizi pro-
roka Hošee, u: Neka iz tame svjetlost zasine! Zbornik
radova u čast prof. dr. sc. Adalbertu Rebiću, Zagreb,
2007., 229‒250.
41. Zovkić, Mato: Poziv biblijskih proroka, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2012.
Biblija kao književnost

12. NOVOZAVJETNO DOBA

12. 1. Geopolitička situacija ma vrhu moći. Godine 64. pr. Kr. Pompej je u
Antiohiji svrgnuo s vlasti Filipa II., posljednjega
12. 1. 1. Židovsko kraljevstvo vladara iz dinastije Seleuka, čime je Sirija postala
rimskom provincijom.
Povijesni i politički pregled položaja židovsko-
Za Kristova života na zemlji današnji Izrael bio
ga naroda, u zadanu dobu i vremenu, olakšava tu-
je također dijelom Rimskoga Carstva. Pravno je si-
mačenje evanđelja i uopće novozavjetnih spisa.644
tuacija drukčija jer je rimska politika težila osniva-
S književnoteorijskoga stajališta, rekli bismo da je
ti zavisna kraljevstva na svojim rubovima. Takva
riječ o novohistorističkim istraživanjima.
područja dobivaju nazive amici, dakle prijatelji, i
Pri govoru o Makabejskim knjigama objašnje-
socii, otprilike saveznici.649
no je da Židovi uspijevaju ostvariti samostalnu
Glede doba Kristova života na zemlji, Rimljani
državu u doba makabejskoga otpora helenizaciji
najprije imaju Heroda Velikoga za svojega čovje-
142. ili 141. godine pr. Kr. Nasljednici makabej-
ka, kojega zovu savezničkim kraljem i kojega je za
ske obitelji tvore Hašmonejsku dinastiju, nazvanu
vladara još 30. pr. Kr. potvrdio Oktavijan. Herod je
po mjestu Hašmonu645 koje je dalo ime Matatijinu
bio podrijetlom iz Idumeje, južne pokrajine, koja
pretku. 646 Država se širi pod moćnim Ivanom
je bila silom judaizirana. Nije bio omiljen među
Hirkanom (134. – 104.) prisvajajući Idumeju
Židovima iako im je nastojao udovoljiti gradnjom,
na jugu i Samariju na sjeveru; Aristobul vraća i
pa i spomeničkim obilježjima oko grobova patri-
Galileju. Hašmonejski vladari nastoje spojiti veli-
jarha u Hebronu i Mamri. Herod Veliki poznat je
kosvećeničku i kraljevsku vlast u jednoj osobi, pa
po građevinskim djelatnostima: izgradio je palaču
već Jonatan zapada u poteškoće zbog takve usredo-
u Seforisu, a južno od Jeruzalema Herodij, zgradu
točenosti moći: u Kumranu ga zovu grješnim sve-
na umjetnom brijegu koja je bila utvrda i palača.
ćenikom.647 Kad je Aleksandar Janej, koji je vla-
Herod je obnovio i Hram u Jeruzalemu, jer je gra-
dao od 103. do 76. pr. Kr.,648 nadgledao Blagdan
đevina podignuta poslije povratka iz progonstva
sjenica, gađali su ga limunima. Uslijedio je po-
bila malena i »nezapažena«.650 Od toga Herodova
kolj i građanski rat. Farizejska je stranka pozvala u
Hrama ostao je samo dio zidina koje su bile ograđi-
pomoć Grke Seleukoviće, nasljednike Aleksandra
vale širi hramski prostor. Danas je to židovsko sve-
Velikoga, a u sukob će se poslije umiješati Rim,
to mjesto zvano Zid plača. Herod je opet podignuo
najsnažnija sila doba, koja upravo tada raste pre-
gradove Samarija-Sebaste i Cezareju Primorsku.
Sebaste je grčka riječ za Augusta, Cezareja je ta-
644
Usp. Alter i Kermode: 375; Brown: 55; Harrington kođer posvećena rimskomu vladaru. U Herodovo
1993. 11. Popović (2007) pruža iscrpno tumačenje po-
vrijeme Jeruzalem je imao 40 000 stanovnika, a
vijesne pozadine Novoga zavjeta i bogat uvid u litera-
turu.
pod Rimljanima se udvostručio.651
645
Sreće se i Heshmon ili Heshmonah, u hrvatskom i Ha-
smonejsko kraljevstvo. Pregled vladara iz ovoga doba
pruža Popović 2007: 63–66. 649
Usp. Pritchard: 150.
646
Usp. Rajak: 69 (ABD 3: 69). 650
Usp. Pritchard: 158.
647
Usp. Pritchard: 148. 651
Usp. King: 753 (U doba kralja Davida grad je imao
648
Usp. Pritchard: 148. 2000 ljudi, za Hezekije oko 700. g. možda 25 000).

334

Herodovo nasilje poslužit će nam za kratak
prikaz složenih odnosa pretpostavljenih povije-
snih događaja, evanđeoskoga izvješća i naknadnih
bibličarskih i historiografskih komentara. Herod
Veliki usmrtio je dva vlastita sina, Aleksandra
i Aristobula jer ih je sumnjičio za izdaju. Pošto
je zbog navodne izdaje pogubljen i Antipater
II., Herodov najstariji sin iz braka s Doris, rim-
ski car August napomenuo je kako je bolje biti
Herodovom svinjom (hy᷉s) nego njegovim sinom
(hyiós). Robert Eisenman zapravo smatra da su
događaji temelj za novozavjetnu epizodu s poko-
ljem nevine djece u Betlehemu.652 Paul L. Maier
sumnja u povijesnost događaja s pokoljem djece, a
Vermes također govori o hagiografiji.653 Brown tu-
mači Matejevu uporabu navoda iz Hošee (iz Egipta
dozvah Sina svojega) i Jeremije (Rahela oplakuje
sinove svoje),654 a govori i o Izlasku, s pokoljem
prvorođenaca. Također pretpostavlja da je na 1000
ljudi koliko ih je vjerojatno živjelo u Betlehemu
moglo biti 12 prvorođenih sinova. Hill smatra da
Matejev prikaz ne sadržava događaje koji bi s po-
vijesnoga stajališta bili nemogući, ali i on govori
o želji evanđeoskoga teksta da prikaže ispunjena
starozavjetna proročanstva.655
Herodov posjed, iako u vazalnom statusu pre-
ma Rimu, poslije njegove smrti 4. godine pr. Kr.
podijeljen je na četiri dijela. Dogodilo se to nakon
sukoba trojice drugih sinova, zapravo polubraće
Arhelaja, Antipe i Filipa te nakon teškoga nasi-
lja stoga što Židovi nisu prihvaćali njihovu vlast.
Posljedica intervencije rimskih legija iz Antiohije
pod Varom bila je i 2000 razapetih ljudi, 656 a
Seforis i Emaus bili su uništeni.
Perejom i Galilejom, u kojoj je Krist rastao i
počeo djelovati, u rimsko ime vladao je sin moć-
noga Heroda Velikoga zvan Herod Antipa, i to kao
652
Usp. Eisenman: 49.
653
Usp. Vermes: 22; Maier: 170.
654
Usp. Brown: 219–221.
655
Usp. Hill: 84.
656
Usp. Pritchard: 156.
335
12. Novozavjetno doba
tetrarh, vladar četvrtine. Herod Antipa rastavio se
od supruge i oženio Herodijadom.657 Antipa je svo-
jim postupcima izazvao osudu Ivana Krstitelja, pa
slijedi prorokov progon i konačno smaknuće (Mt
14,3-4). O događajima svjedoče evanđelisti Marko
i Luka, ali i židovski povjesničar Josip Flavije, ili
Josephus, u djelu Židovske starine, Antiquitates
(18. 118.). Po evanđeljima, Krstiteljevu je glavu
na pladnju od Heroda Antipe nakon zavodljiva ple-
sa tražila Herodijadina kći Saloma. Herod Antipa
ispitivat će i Krista pri mučeništvu, o čemu izvje-
šćuje samo Luka (23,8).
Filip Tetrarh dobio je sjeveroistočni dio kralje-
vine, znači Bataneju i Trahonitidu, koju spominje i
Luka (3,1). Na njegovu je području bila i Cezareja
Filipova. Jedini nije rabio očevo ime uza svoje, no
dugo se održao na vlasti i smatran je najsposobni-
jim među braćom.
Herodova starija sestra Saloma I. dobila je gra-
dove Jamniju i Ašdod, na Sredozemnome moru, te
Fesalis, sjeverno od Mrtvoga mora. Saloma I. umr-
la je 10. godine poslije Krista i ne treba ju miješati
sa Salomom koja je bila Herodijadina kći.
Tetrah Herod Arhelaj, koji je dobio središnji
dio s Jeruzalemom, nije dugo vladao: August ga
je svrgnuo i prognao već 6. godine poslije Krista,
a područje je stavljeno pod vlast rimskoga upra-
vitelja.658
U novozavjetnom je surječju dobro znati i za
Heroda Agripu I., nećaka Heroda Antipe, koji se
u 12. poglavlju Djela apostolskih spominje kao
kralj Herod. Progonio je kršćane, pa je odrubio
glavu apostolu Jakovu, bratu Ivanovu. Umro je
44. godine.
657
Ona je prije bila udana za njegova brata Heroda II., ko-
jega evanđelist Marko imenuje i Filipom: nije riječ o
Filipu Tetrarhu. Znakovito je da evanđelist Luka ne ra-
bi Filipovo ime na sukladnu mjestu.
658
Usp. Pritchard 156.
Biblija kao književnost
12. 1. 2. Rimsko Carstvo
Moćni zemaljski vladari u Novom zavjetu tako-
đer se spominju, a rimska je vlast najviši državni
autoritet na području na kojem Krist djeluje.
U doba koje prikazuju evanđelja Rimskim
Carstvom najprije vlada Oktavijan August koji
je 29. pr. Kr. proglašen doživotnim imperatorom.
Umro je 14. godine, kad na vlast dolazi Tiberije
– njegov zet, posinak i pravi sin njegove supruge
Livije. Tiberije je međutim bio i uspješan vojni za-
povjednik koji je uz ostalo pod rimsku vlast vratio
Panoniju i Ilirik. Spomenut je u Luki 3,1 jer u pet-
naestoj godini njegova vladanja počinje propovije-
dati Ivan Krstitelj. Za Tiberijeve vlasti Krist je dje-
lovao, propovijedao i bio razapet. Justin Mučenik
u Apologiji (1. 35), Euzebije u Crkvenoj povijesti
(2. 2.) i Tertulijan tvrde da je Pilat poslao Tiberiju
izvješće o Kristovu sudu i smaknuću. Srebrni de-
narius spomenut u Novom zavjetu (Mt 22,15; Mk
12,13, Lk 20,20; Lk 23,2) imao je Tiberijevu sliku
i natpis Tiberije, sin božanskoga Augusta.
Poncije Pilat biva prefektom, rimskim upravi-
teljem cijele Judeje, od 26. do 36. godine. Pilat je
ugnjetavao Samarijance 36. godine i prefekt Sirije
Vitelije poslao ga je u Rim.
12. 1. 3. Sljedbe i stranke
Najmanje pet ustrojenih skupina ljudi u doba
Kristova života na zemlji bile su utjecajne u ži-
dovskom narodu. Stajalište je nekima bilo manje,
a nekima više vjerski određeno.
Riječ farizej povezuje se s hebrejskim korije-
nom koji upućuje na odvojenost: »Ime dolazi od
hebr. riječi peruš (mn. perušim, aram. periša’, grč.
farisaioi) odnosno od hebr. glagola paraš, što znači
odijeliti se, razlikovati se od drugih.«659
Farizeji su bili skupina koja je donekle nali-
kovala na današnje stranke ili jednostavno orga-
659
Rebić 1992: 228.
336
nizirane predstavnike određene teološko-politič-
ke misli. U različitim dobima nastojali su utjecati
na vladare: aktivni su za Hašmonejske dinastije
(140. – 37. pr. Kr.), a u Hirkanovu dobu obnašaju
i stvarnu vlast. Spominju se u djelima židovskoga
vojnoga zapovjednika i poslije povjesničara Josipa
Flavija, u Židovskom ratu i Židovskim starinama.
U Herodovo vrijeme, kad su ih progonili, bilo ih
je oko 6000.660 Kako smo rekli, Jeruzalem je tada
ima 40 000 stanovnika.661
U teološkom smislu, farizeji su vjerovali u ži-
vot poslije smrti, pa je ljudska duša i za njih be-
smrtna, a vjerovali su i u uskrsnuće. Zagovarali su
strogo poštovanje šabata i bili zainteresirani za do-
sljedno plaćanje poreza. Imali su sustav usmenoga
tumačenja Pisama i Proroka, koji im je bio bitan.
U politici su jasno i stalno odgovarali narod
od pobune na početku Prvoga židovskoga ustan-
ka protiv Rimljana 66. godine. Pokazalo se da su
bili u pravu jer su posljedice bile teške za Židove
i trajale su stoljećima.
Farizeji su bili obrazovani, no vjerojatno je ve-
ćina pripadala srednjemu stališu i mogli su biti niži
službenici, sudci i poučavatelji. Kad Krist govori
svojim učenicima da nikoga ne zovu ocem i učite-
ljem, suprotstavlja se farizejima jer je njih narod
tako nazivao.
Saduceji su bili suparnici farizejima, a također
skupina koju određuje teološki sustav misli i po-
litička djelatnost. Ime je vjerojatno izvedeno od
osobnoga imena Zadok, a možda je povezano s ve-
likim svećenikom u doba Davidovo (1 Sam 8,17;
15,24) i Salomonovo (1 Kr 1,34; 1 Ljet 12,29).662
Saduceji, kao i farizeji, imaju korijen u dobu ma-
kabejskoga otpora. Glede teologije, isticali su ljud-
sku slobodnu volju, pa time Bog nije odgovoran za
zlo što se zbiva u svijetu. Držali su da duša propa-
da s tijelom nakon smrti, pa ne bi bilo uskrsnuća,
a onda ni nagrade ili kazne poslije smrti. Takvo
660
Rebić 1992: 229.
King: 753 (ABD 3: 753)
661
662
Porton: 892 (ABD 5: 892).

je stajalište vjerojatno povezano s time što im je
bitno samo Petoknjižje, u kojem nema uskrsnuća.
Saduceji su isticali kako treba štovati samo ono što
piše u Zakonu, a suprotstavljali su se farizejskim
usmenim interpretacijama. One bi vodile prema
tome da se bitan propis o šabatu zapravo izigra.
Čini se kako su uživali manju potporu među
običnim pukom, a imali su sljedbenike poglavi-
to među višim stališima.663 Njihova gospodarska
moć proizlazi iz blizine jeruzalemskomu Hramu.
U njemu su prinošene prvine (Br 18,15-18), de-
setine poljskoga uroda (Br 18,20-32) i stoke (Lev
27,32-33). U Hram svaki odrasli Izraelac uplaćuje
i glavarinu od pola šekela (Izl 30,11-16), što plaća
i Krist (Mt 17,24-27). Hodočasništvo je bilo ispla-
tivo za Hram, ali i jeruzalemske trgovce i obrtni-
ke.664
Na početku Prvoga ustanka, još 66. godine,
neki su saduceji mogli biti među umjerenijim
strujama, koje bi tražile i pomirbu s Rimom.665
Vjerojatno se dio njih poslije radikalizirao. Nakon
neuspjeha oružane borbe i pada glavnoga grada
Jeruzalema 70. godine gube utjecaj i imaju male-
nu ulogu u židovskom društvu.666
Ime eseni tumačivo je različitim hebrejskim ko-
rijenima i značenjima pobožnosti, svetosti i zako-
na. Eseni su najbliži današnjoj odrednici vjerske
sljedbe. Josip Flavije drži ih, uz farizeje i saduceje,
predstavnicima židovske misli onoga doba. Sljedba
je bila raširena po svim gradovima i držala je da
osvetu nad Rimljanima, u kojima su prepoznavali
neprijatelje, valja prepustiti Bogu. Bili su pacifi-
sti i u njihovoj zajednici u Kumranu nije pronađe-
no oružje. Zagovarali su i dragovoljno siromaštvo,
nenasilnu borbu protiv svake nepravde i celibat –
Josip Flavije znao je i za skupinu esena koja je do-
puštala ženidbu.667 Molili su se prema suncu uju-
663
Porton: 894 (ABD 5: 894).
664
Prema Popović 2007: 255–256.
665
Usp. Levine: 840 (ABD 3: 840).
666
Porton: 894 (ABD 5: 894).
667
Usp. Harrington: 32.
337
12. Novozavjetno doba
tro, što je neobično u hebrejskome svijetu.668 Čini
se kako su držali da od dobroga Boga dolazi samo
dobro, što bi moglo podrazumijevati prešutna ili
dijelom naznačena i blaga dualistička stajališta –
no eseni su bili u osnovici monoteisti. Vjerovali
su u besmrtnost duše i tijelo držali njezinom ta-
mnicom. Prema esenima iz Kumrana, Mesija koji
ima doći bio bi svećenik levit iz roda Aronova.669
Zajednica je bila hijerarhijski dobro ustrojena,
a članove su primali nakon godine dana pokusno-
ga roka. Esenska je sljedba dala spise iz Kumrana,
koji su znatno pridonijeli razvoju biblijske zna-
nosti. Gledajući opisane skupine teološke misli i
osoba u židovstvu onoga doba, esenska su staja-
lišta najbliža su onomu što je govorio Isus Krist.
Razlike su također znatne: eseni ne primaju u svoje
redove osakaćene i stare,670 a Krist upravo takve
zove kako bi im pomogao. Zajednicu u Kumranu
uništili su Rimljani 68. godine po. Kr.
Zeloti su bili bliski pojmu današnje politič-
ke stranke. Josip Flavije zove ih četvrtom stran-
kom, misleći da su farizeji, saduceji i eseni prve
tri. Sama je riječ grčkoga podrijetla i značila je
»gorljivoga pristašu«. Bili su ustrajni u otpo-
ru Rimljanima, otvoreno su zagovarali oruža-
nu borbu, a nezavisna država bila im je temeljni
dio programa. Daleko im je podrijetlo u godini 6.
ili 7. kad legat Kvirinije daje obaviti popis sta-
novništva, na što se Židovi bune. Prema Martinu
Hengelu, četvrtu je stranku osnovao Juda Galilejac
iz Gamale,671 djelatan u pobuni 6. godine. Sam je
Prvi židovski ustanak prema ovakvim tumačenji-
ma bio odlučno određen zelotskim utjecajem – što
neki znanstvenici ne drže točnim. Juda Galilejac
bio je iz obitelji koja je stalno pružala otpor: otac
Hezekija borio se protiv Heroda, sinovi Jakov i
Šimun pogubljeni su zbog borbe protiv Rimljana, a
668
Collins: 622 (ABD II: 622).
669
Usp. Brown: 697.
670
Usp. Harrington: 35.
671
Usp. Rhoads: 1046; na istom se mjestu mogu naći po-
datci o drukčijim teorijama glede zelota.
Biblija kao književnost
mogući unuk Menahem vodio je sicarije za Prvoga
židovskoga rata i također ga je pogubila suprotna
židovska frakcija.
Za toga Prvoga židovskoga ustanka zeloti su
bili dio nižega svećenstva, jeruzalemskih prista-
ša pobune te osoba iz odmetničkih skupina koje
su bile napadale Rimljane izvan grada. Za opsade
grada Jeruzalema imali su stožer u Hramu. Srušili
su privremenu židovsku vladu 68. godine i počeli
s terorom nad pripadnicima viših židovskih stali-
ša, posebno herodovaca, koje su sumnjičili da žele
predati Jeruzalem Rimljanima. 672 Tada ih je vodio
Eleazar, sin Šimunov.
Skrajnje oštru skupinu činili su sicarii (čit. si-
karii), što je latinski plural od riječi sicarius, bo-
dež, pa ih zovu i bodežarima.673 Oni su prije rata
znali pod plaštem skrivati to oružje pa iznenada
ubijati Rimljane i njihove prijatelje, poglavito he-
rodovce. Tada bi se pretvarali da žale nad palim
čovjekom, a potom bi nestali u mnoštvu. Bili su
posvemašnja opreka esenima, uvijek spremni na
borbu do smrti za svoj židovski dom. Vodi ih za
prvoga ustanka najprije Menahem, kojega su za
opsade ubili Židovi.
Zauzimali su se za društvenu jednakost i rav-
nomjernu raspodjelu dobara, vjerojatno prema
Ponovljenom zakonu 15 i Levitskom zakoniku
25.674 Bili su bezuvjetno odani načelu po kojem
nema drugoga Gospodina do Boga i za to su ih
Rimljani također mučili do smrti – iz slična će ra-
zloga stradati kršćani.
Novi zavjet spominje i herodovce (Mt 22,16;
Mk 3,6; 12,13). Rebić tumači da su oni bili agen-
ti Heroda Antipe. Herodovci su mislili da zemlja
može opstati jedino pod snažnim Herodom, udru-
žili su se s farizejima protiv pravednika Krista i
Ivana Krstitelja.675
672
Usp. Rhoads: 1048–1049.
673
Usp. Rebić 1992: 235.
674
Usp. Rhoads: 1048.
675
Usp. Rebić 1992: 234.
338
Samarijanci nisu bili stranka, nego posebna
vjerska zajednica.676 Nakon povratka iz sužanjstva
u Babilonu, Judejci su u Samarijancima gledali
neprijatelje i nisu im dopuštali da sudjeluju u iz-
gradnji Hrama. Stoga su oni napravili svoj hram
na brdu Gerizimu, koje drže svetim i misle da je
to mjesto pravoga hrama i Abrahamove žrtve. Od
svetih knjiga priznavali su samo Petoknjižje. U si-
nagogi u Nablusu i danas čuvaju primjerak napi-
san starim hebrejskim pismom. Kad je u novoza-
vjetno doba Židov nekoga htio uvrijediti, nazvao
bi ga Samarijancem (Iv 8,48).677
12. 1. 4. Vjerska vlast
Velikosvećenička služba bila je važno mjesto u
židovskoj kulturi, što potvrđuju makabejske borbe i
povijest za vrijeme Hašmonejske dinastije. Rimski
legat Kvirinije (Quirinus), u 6. godini postavio je
za visokoga svećenika Anu (Annasa). Zamijenjen
je 15. godine jer je nametao smrtne kazne s koji-
ma se Rimljani nisu slagali, iako su sami smaknuli
Židove koji im nisu bili po volji. Godine 18. veliki
svećenik postao je Josef ben Kajfa, Annasov zet.
Annas nije izgubio utjecaj, nego je nastavio dje-
lovati kao siva eminencija. Već sam u poglavlju o
arheologiji istaknuo da je 1990. godine pri gradnji
ceste južno od Jeruzalema otkrivena špilja u kojoj
su arheolozi prepoznali grobnicu obitelji Kajfa, ja-
mačno i grob Josefa ben Kajfe.678
U Kristovoj se muci spominje Sinedrij ili
Sanhedrin – skupština sastavljena od sudaca koju
je imao svaki židovski grad.679 Veliki sinedrij imao
je 71 člana i bio je vrhovni židovski sud, koji se u
Kristovo vrijeme bavio problemima religije i mora-
676
Usp. Rebić 1992: 232.
677
Usp. Rebić 1992: 233.
678
Usp. Porter: 160.
679
Grčki je oblik synedrion i dolazi 22 puta u Novom za-
vjetu. U teološkoj literaturi na hrvatskom ustaljen je
naziv sinedrij.

la te donosio osude za prijestupe. Riječ je grčkoga
podrijetla, doslovno joj je značenje sjediti zajedno.
Predaja seže do Knjige Brojeva gdje Mojsije sku-
plja 70 starješina naroda koji će u Šatoru sastanka
sjediti s njim i pomagati mu u vlasti (Br 11,24).
12. 1. 5. Židovske pobune
Događaji iz vremena kad počinju nastajati
evanđelja pružaju sliku vremena i prostora i dobra
su podloga za razumijevanje novozavjetnih poru-
ka – a katkad se evanđelja na ova zbivanja i ne-
izravno pozivaju.
Za makabejskoga otpora grčkim osvajačima
Rim je bio i židovski saveznik. Položaj se posve
promijenio u doba oko Kristova života na zemlji i
nakon njega, kad apostoli šire novu vjeru po Judeji
i po drugim dijelovima Rimskoga Carstva. Već 6.
godine pr. Kr. Judeja postaje rimskom provinci-
jom, dolazi vojska i počinje se skupljati porez, a
Juda Galilejski se buni. Iako je i pod Tiberijem bilo
nesuglasica, prave su nesreće stigle poslije njego-
ve vladavine.680
Uzroci Prvoga židovskoga ustanka mogu se
pronaći u nizu činitelja. Među njima su i stalna
helenizacija prostora, s teškom borbom Židova za
opstanak u svojoj vlastitoj zemlji. Stalno su tinja-
li sukobi grčkoga i židovskoga stanovništva oko
nadzora gradova i nevelikih izvora hrane. Nastanak
grčkih gradova pod Herodom također je zaoštravao
situaciju, a posebno je opasan bio postupak cara
Gaja koji je namjeravao staviti svoj kip u Hram.
Sukobi su jačali i zbog poslova koje su nežidovi
dobivali kao pomoćna snaga u rimskoj vojsci.681
680
» Pod Tiberijem, sve je bilo mirno«, kaže Tacit. Usp.
Rhoads: 1047.
681
Nežidovsko stanovništvo označeno je riječju pogani; u
engleskim prijevodima srećemo gentiles, hebrejska je
besjeda goyim; ona označava nežidove, prije svega su
to bili Grci i Rimljani.
339
12. Novozavjetno doba
Za prokuratora Kumana682 rimski je vojnik vri-
jeđao Hram, Židovi su napali rimsku karavanu, a
rimski vojnici spalili primjerak Zakona. Sam pro-
kurator nije znao smiriti napetost između Židova
i Samarijanaca. Židovi su službeno prosvjedovali
i Kuman je opozvan, no otada razbojništva izvan
gradova postaju česta.
Nesuglasice između samih Židova mogle su biti
i posljedica darova koji su se slijevali u Jeruzalem
iz raseljeništva i koje nisu svi ravnopravno uživali.
Nadalje, 48. godinupo. Kr. obilježili su teška glad
i veliki porezi. Car Neron odlučio je upravu nad
gradom Cezarejom prepustiti Grcima.683
Prvi židovski ustanak zacijelo su rasplamsala
dva događaja koja su se zbila, prema židovsko-
mu povjesničaru Josipu Flaviju, istoga dana 66.
godine. Prokurator Flor pokušao je uzeti novac
iz hramske riznice na ime nameta koje su Židovi
morali plaćati. Nakon borbi i ubojstava uništena je
rimska postrojba u Jeruzalemu. Uslijedila je osve-
ta nežidovskoga stanovništva i pokolj u Cezareji
Primorskoj, kad je gotovo 20 000 Židova poginulo
u jednom satu.684 Slijedili su sukobi po cijeloj zem-
lji, koju su Rimljani privremeno izgubili.
Sada smo znači u drugoj polovici šezdesetih
godina, u vremenu kad su mogla početi nastajati
evanđelja. Podsjetimo da su apostoli Petar i Pavao
pogubljeni u Rimu između 64. i 67. Kršćani su
vjerojatno napustili Jeruzalem upravo 66. godine i
otišli u Pelu, stotinjak kilometara na sjever, s druge
strane Jordana.685 Drugi učeni Židovi koji su razu-
mjeli da nije čas za oružanu borbu s najmoćnijom
silom doba također su napuštali grad – ako su to
mogli učiniti. Učenoga rabina Johanana ben Zekaja
njegovi su sljedbenici iznijeli u lijesu iz grada. I on
je bio tražio zaštitu od Rimljana, koji su mu do-
pustili osnovati učilište u Jamniji. Umjereni rabin
682
Nominativ: Kuman, lat. Cumanus.
683
Usp. Rhoads: 1047 (ABD VI: 1047).
684
Hohlfelder: 800 (ABD 1: 800).
685
Usp. Brown: 748.
Biblija kao književnost
Šimun ben Gamalijel ostat će u gradu do kraja i
vjerojatno u njemu umrijeti.
Ustanak je počeo 66. godine, a teško je reći da
je imao ustrojeno vodstvo. Na početku je glavnu
riječ imao svećenik Eleazar sin Ananijin, koji je
odlučio prestati sa žrtvama u čast rimskoga cara,
čime je zapravo formalno otkazana poslušnost
Rimu.
Već 67. godine Vespazijan je opet osvojio
Galileju, kad je zarobljen i ustanički vođa Josip
Flavije, a stotine je Židova razapeto. Prognanici su
bježali na jug u Jeruzalem. Rimska je vojska me-
đutim morala stati zbog smrti cara Nerona. Upravo
će Vespazijan postati carem, ali tek u prosincu 69.
godine, poznate u povijesti kao Godina četiriju ca-
reva. Iduće godine Vespazijan šalje svojega sina
Tita na čelu legija koje se bore protiv ustanka, što
nedvojbeno govori o bitnosti događaja za Rim.
U međuvremenu su sicarii koje je vodio
Menahem na prijevaru uzeli od Rimljana utvr-
du Masadu, zadobili oružje i prodrli u Jeruzalem.
Palili su kuće imućnih pripadnika viših židovksih
stališa i uništili javnu pismohranu u kojoj su bili
zabilježeni dugovi siromašnih. Umorili su i veliko-
ga svećenika Ananiju, a Menahem se odjenuo kao
kralj, što je izazvalo nova nezadovoljstva. Konačno
je suparnička skupina, zeloti koje je vodio Eleazar,
sin Šimunov, i Eleazar, sin Ananijin kojemu je
Menahem bio umorio oca, ubila Menahema. 686
Sicarii su izbačeni iz grada i povukli su se u
Masadu, gdje će se poslije njih oko 900 boriti do
74. godine. Na koncu su izabrali samoubojstvo ra-
dije nego predaju.
Uza zelote i sicarije, kaotičnost u gradu pod op-
sadom pojačavale su još tri uglavnom sukobljene
ratničke skupine: borci oko Ivana Giskale, borci
oko Šimuna bar Giore i Idumejci.
Ivan iz Giskale u Galileji nije bio društve-
no radikalan i nije imao mesijanskih ambicija.
Vjerojatno je pripadao osiromašenu dijelu zemljo-
posjednika. Bio je realističan domoljub i vjerojat-
686
Levine: 841.
340
no je bio uvučen u rat kad je na početku pogansko
stanovništvo iz okolnih mjesta spalilo njegov rodni
grad i druga židovska naselja u sjevernoj Galileji.
Suparništvo s Josipom Flavijem oko uprave nad
Galilejom tijekom prvoga razdoblja ustanka te nje-
gova predaja Vespazijanu vjerojatno su ga radika-
lizirali. U samom gradu Jeruzalemu imao je oko
6000 ljudi. Udružio se sa zelotima, misleći da će
privremena vlada predati grad neprijatelju, i nje-
gove su postrojbe sudjelovale u umorstvima i pro-
gonima viših stališa. Konačno je i preuzeo zapo-
vjedništvo nad zelotskim snagama. Nakon pada,
Rimljani su ga protjerali.
S druge strane, Šimun bar Giora, podrijetlom
iz Gerase u Transjordaniji, bio je predstavnik ni-
žih židovskih stališa. Prije rata bio je vođa skupi-
ne koja je napadala Rimljane po Judeji i pljačkala
njihove izvore opskrbe. Kad je privremena vlada
u Jeruzalemu čula da napada prorimske građane u
Judeji i nakon početka rata, poslali su svoje sna-
ge da ga svladaju, ali nisu uspjeli. Šimun se pri-
vremeno sklonio sikarijima u Masadu, a potom je
boravio u Idumeji. Snage su mu jačale jer je pro-
glasio slobodu robovima i nagradu slobodnima.
Kad je pala privremena vlada, Idumejci su mu 69.
otvorili vrata grada Jeruzalema. Opkoljeni su ga
stanovnici dočekali kao osloboditelja i zaštitnika.
Šimun bar Giora uveo je jaču disciplinu i poka-
pao mrtve, ali je nastavio s progonom viših stali-
ša, optuživanih za izdaju. Imao je 10 000 boraca,
udružio se s Idumejcima kojih je bilo 5000, ali nije
uspio ukloniti zelote iz Hrama ni staviti pod svo-
ju upravu snage Ivana Giskale. Držao je gornji i
donji dio grada Jeruzalema, no ubojstva i pljačke
postali su česti.
Takav je položaj u opkoljenu mjestu olakšao
posao Titu koji je 70. godine s četirima legijama
prišao gradu Jeruzalemu i započeo krvavu opsadu.
Apokaliptični opisi evanđelista, recimo Mateja iz
24,15-25, zapravo dobro prikazuju kaos i nesreću.
Nakon poraza u kolovozu 70. godine Šimun
bar Giora najprije je utekao u podzemna skloništa,
 12. Novozavjetno doba

misleći probiti put iz grada, ali je izgladnio prije 12. 1. 6. Kada se rodio i kad je umro
toga. Pojavio se na samome mjestu Hrama odjeven Isus Krist?
u bijelo kao Mesija i židovski kralj, možda želeći
Većina povjesničara danas prihvaća činjenicu
svojom smrću zaustaviti nove progone. Zarobili su
da je Isus Kris živio na zemlji. Bart Ehrman, koji
ga i smaknuli u Rimu.
se izjašnjava agnostikom, tvrdi da se svi ozbilj-
Grad je napokon bio posve razrušen. Stanovnici
ni znanstvenici koji se bave antikom, i kršćanski
koji nisu umrli od gladi bili su umoreni, odvedeni
i nekršćanski, slažu oko toga da je Krist živio.690
u rudnike ili prisiljeni sudjelovati u gladijatorskim
No izvan vjere u sama evanđelja i druge novoza-
igrama, pa je samo u Cezareji 2500 Židova izgu-
vjetne spise, konsenzus postoji uglavnom oko dvi-
bilo život na taj način.
ju činjenica: da ga je krstio Ivan Krstitelj te da je
Josip Flavije vjerojatno pretjeruje kad spominje
pogubljen pod Poncijem Pilatom.691
1 100 000 mrtvih, kako to čini i Tacit sa 600 000
Prema Jeruzalemskoj Bibliji, Krist se zapravo
žrtava. Jeruzalem je za opsade vjerojatno imao oko
rodio 7. ili 6. godine692 prije prve godine naše-
250 000 stanovnika.687
ga računanja vremena – znači da je prvotno godi-
Drugi židovski ustanak trajao je od 132. do
na Kristova rođenja bila pogrješno izračunata.693
135. i vodio ga je Šimun bar Kohba. Ime je znači-
Skitski redovnik Dionizije Mali u VI. st. nije toč-
lo Sin Zvijezde, prema Brojevima 24,17, što je go-
no znao godinu smrti Heroda Velikoga. Danas hi-
vorilo da su u njemu neki vidjeli čekanoga Mesiju.
storiografija drži da je to bilo 748. / 747. nakon
Neprijatelji su ga zvali Bar Kosiba, lažni Mesija.688
osnivanja Rima, što bi dalo 4. godinu prije godine
Povod ustanku bio je pogrješan Hadrijanov de-
koja se danas računa godinom Kristova rođenja.694
kret o zabrani obrezivanja i plan da se na mjestu
Tako se sam Krist rodio dvije ili tri godine prije
grada Jeruzalema napravi rimsko naselje. Nakon
toga. U staro se doba početak Kristova zemaljsko-
tri i pol godine borbi i dolaska Julija Severa, ko-
ga života računao od utjelovljenja.
jega je iz Britanije povukao Hadrijan, Jeruzalem
Evanđelist Luka u trećem poglavlju govori da
je opet pao. Izvješća govore o pola milijuna mr-
je Ivan Krstitelj počeo propovijedati u petnaestoj
tvih, niskoj cijeni židovskih robova na tržnici u
godini vladavine cara Tiberija, kad Poncije Pilat
Hebronu i progonu koji zabranjuje Židovima ži-
bijaše upravitelj Judeje (Lk 3,1). Znači da smo u
vjeti u Jeruzalemu.689 Na mjestu Kalvarije Ruf je
godini 28. ili 29. po današnjem računanju vreme-
napravio poganski hram, a na mjestu židovskoga
na.695
Hrama niknulo je Zeusovo i Hadrijanovo svetište.
Dva izvankršćanska izvora iz staroga doba svje-
Kad je Hadrijanov nasljednik Antonin Pio uki-
doče da je Krist živio. Josip Flavije u Židovskim
nuo zapovijed o zabrani obrezivanja, u Jeruzalemu
starinama govori o velikom svećeniku Ananiji mla-
više nije bilo Židova. Nova kršćanska zajednica
đemu (Hanan II.) koji da je bio grub te je pri-
nastala je pod biskupom Markom oko 135. do 155.
padao saducejskoj sekti. Taj je skupio sinedrij te
Posljedice dvaju ustanaka za Židove bivaju
pred njim optužio Jakova, a on je bio brat Isusov,
kobnima i zapravo su trajale sve do uspostave nove
države u XX. stoljeću, nakon Drugoga svjetskoga
rata. U usporedbi s babilonskim izgnanstvom 587. 690
Ehrman: 285.
rimski je progon nerazmjerno teži. Dunn: 339.
691

692
JR: 2068.
687
Usp. Levine: 844 (ABD 3: 844). 693
Usp. Brown: XXIV, JR: 2068.
688
Usp. Pritchard: 180. 694
Usp. ZGB: 1238.
689
Usp. Pritchard: 180. 695
Usp. JR 1693.

341
Biblija kao književnost
kojega su zvali Krist (Židovske starine, XX. knji-
ga, 9,1).
Govoreći o paležu grada Rima, povjesničar
Tacit u Analima svjedoči da je Poncije Pilat za im-
peratora Tiberija osudio Krista na smrt (Anali 15:
44).696 Sada govorimo o godinama između 14. i 37.
Za točniji nadnevak Kristove smrti moramo
znati da u Židova dan počinje i završava zala-
skom sunca. Tako šabat, subota, počinje u kršćan-
ski petak kad zađe sunce. Prema Ivanovu evanđe-
lju 19,31 na dan Kristove smrti bila je priprava za
Pashu, a ujedno je uskoro, nakon zalaza, počinjao
šabat, subota. Stoga je trebalo, kaže Ivan, prije ša-
bata i velikoga blagdana skinuti tijela s križa, koja
nisu smjela za šabat ostati izložena. Prema tomu je
Posljednja večera bila dan prije toga: prema židov-
skom računanju na početku petka, a po današnjem
kršćanskom, u četvrtak navečer. Tada započinje i
muka koja vrhunac doživljava idući dan, u petak
popodne. Točno su se tada klali pashalni janjci,
koji će biti blagovani nakon zalaska sunca, već u
subotu prema židovskom računanju.
Pasha se uvijek slavi 14. nisana,697 i naravno
ne mora biti u subotu. Priprava za blagdan bila je
u petak, a sam blagdan na židovski šabat, upravo
8. travnja 30. godine. Kristova je smrt mogla na-
stupiti 7. travnja oko 3 sata popodne, oko devete
ure po ondašnjim rimskim oznakama. Nakon su-
tona židovi su blagovali pashalno janje sjećajući
se kako je zatorni anđeo u Egiptu poštedio njihove
prvorođence tako što je prepoznao janjetovu krv
696
»I nekršćanski izvori posvjedočuju Isusovu povijesnu
egzistenciju. Istina, nedostaju nam onovremeni izvje-
štaji izvankršćanskoga podrijetla; ali Tacitove izjave
oko 117. (Annales XV, 44), Plinija Mlađega oko 112.
/ 113. (pismo caru Trajanu) i Svetonija oko 120. (Vita
Claudii. C. 25) posve su pouzdane i potpuni historij-
ski dokaz, pa ih možemo svrstati u sigurna svjedočan-
stva. Od židovskoga pisca Josipa Flavija imamo 93. /
94. izjave koje jasno pokazuju da je njemu povijesna
osoba Isusa Krista bila poznata (Antiquitates XVIII, 5,
2, i XX, 9,1)«; (prema Franzen: 9).
697
Lev 23,5-6.
342
na dovratcima njihovih kuća. Prema židovskom
računanju dana, već je bila subota, šabat. Krist je
na zemlji živio oko 35 godina.698
Medicinski uzrok Kristove smrti u XX. je sto-
ljeću također istraživan. Patolog Frederick Zugibe
napisao je iscrpnu studiju koja se oslanja na sljede-
će elemente: anatomske podatke o ljudskim orga-
nima; pokuse s raspećima izvođene pomoću drago-
voljaca; podatke o praksi kojom se kazna provodila
u antici; obavijesti iz samoga evanđelja.
Muka je započela već u Getsemaniju, gdje
Luka spominje znoj nalik na kapi krvi (Lk 22,43).
Moguće je da je riječ o rijetkoj, ali medicini pozna-
toj pojavi koja se zove hemathidroza: krvne kapila-
re pucaju, krv se izlijeva u potkožno tkivo, a može
dospjeti i u kanale žlijezda znojnica. Već je ovdje
moguć znatan gubitak krvi i tekućine znojenjem.699
Govoreći o mogućem stanju tijela koje bi pre-
trpjelo mučenje opisano u evanđeljima do samoga
raspeća, Zugibe spominje hipovolemički šok, što
je nedostatak krvi koji može smanjiti minutni vo-
lumen srca, sistolički i dijastolički tlak te poveća-
ti frekvenciju pulsa. U konkretnu bi slučaju stanje
bilo posljedica toga što je Krist bio mučen udarcima
kod Kajfe, bičevan u pretoriju i okrunjen trnovom
krunom koja je mogla kidati živce te opet udaran
po glavi. Hipovolemički se šok mogao povećavati
zbog dehidracije i stalna nakupljanja tekućine oko
pluća. Moguće je također da je jedno plućno krilo
otkazalo što je uzrokovalo krvarenje kad je bio bi-
čevan. Vjerojatni su i napadaji trigeminalne neural-
gije: trigeminalni ili peti živac lubanje nalazi se u
glavi, kontrolira pokrete žvakanja i mogao je, u pri-
kazivanu slučaju, biti oštećen trnjem.700
698
Usp. Meier 1991: 22; John Paul Meier ima seriju od če-
tiriju knjiga A Marginal Jew koje raspravljaju o proble-
matici povijesnoga Isusa: prvi je dio The Roots of the
Problem and the Person, drugi Mentor, Message and
Miracles, treći Companions and Competitors, četvrti
Law and Love.
699
Usp. Radelj.
700
Usp. Zugibe 49: »When Jesus reached the Calvary he
would have been extremely exhausted to the point of

Zugibe drži da je čavao za križ bio zabijen u
donjem predjelu dlana pod kutom od deset do pet-
naest stupnjeva te da je izlazio prema zglobu, pa
time niječe teoriju koju je postavio Pierre Barbet,
koja govori o samom zglobu.701
Smrt je nastupila zbog kardiovaskularnoga ko-
lapsa, povezana s prije spomenutim hipovolemič-
kim šokom, a iscrpljenost i sama težina obješena
tijela uzrokovale su gušenje.702 U raspetu položaju
s uzdignutim i raširenim rukama stežu se mišići
ruke, ramena i prsnoga koša bez voljnoga poticaja
te se ne mogu rabiti mišići prsnoga koša kojima
čovjek inače izvodi pokrete kad diše. Raspeti može
sebi pomoći povremeno se oslanjajući na pribije-
na stopala pa tako može odtereteti mišiće prsno-
ga koša i ramenoga pojasa. No, bol i iscrpljenost
smanjuju ova razdoblja kad se raspeti pridiže, pa
on ostaje visjeti na pribijenim rukama. Budući da
fainting and having difficulty keeping his balance. It
is safe to assume that Jesus was in a state of traumatic
and hypovolemic shock at His arrival in Calvary. His
shoulders were traumatized from carrying the patibu-
lum and falling several times. The degree of traumatic
and hypovolemic shock resulting from the beating at
the home of Caiphas, the brutal scourging at the prae-
torium, and the nerve-racking, lancinating pains from
the crown of thorns were compounded further by the
multiple falls with and without the patibulum on his
shoulders. Moreover, there is a strong possibility that
at least one of his lungs was collapsed and hemorrha-
gic due to the brutal scourging. The hypovolemic shok
became progressive worse from dehydration due to the
slow, continual accumulation of the fluid around his
lungs that was caused by the brutal scourging, and the
excessive sweating. He still had intermittent episodes
of trigeminal neuralgia further adding to the degree of
traumatic shock.
As a forensic pathologist, I find it extraordinary that Je­
sus was able to make the trek to the Calvary at all in
the condition that he was.« (Zugibe: 49)
701
Usp. Zugibe: 77 Zugibe u knjizi kritizira medicinsku
točnost nekih dijelova iz poznata Gibsonova filma pa
drži da bi desetominutno bičevanje i prikazana količi-
na izgubljene krvi morali uzrokovati smrt prije samoga
raspeća.
702
Usp. Edwards et alii: 1455–1463.
343
12. Novozavjetno doba
sve manje diše, raspeta osoba umire.703 Voda i krv
iz rane pod srcem mogle su biti perikardijalna te-
kućina.
12. 1. 7. Sljedbe
u novozavjetno
doba: gnosticizam
Gnostičari su držali da je tvarni, materijalni svi-
jet napravio ludi bog, a u tome nije sudjelovao taj-
noviti, nepoznati Bog.704 Ova je teologija dakle u
polazištu krajnje dualistična. Sve što je tvarno u
vlasti je zloga i ludoga boga. Samo oni koji posje-
duju tajno znanje, gnō̃sis, tvarnoga će se tijela rije-
šiti i doći k pravomu Bogu u njegovo Kraljevstvo
Svjetla.705 Gnostici su sebe držali elitom koja će
se pomoću znanja osloboditi okova ovoga svijeta,
oslobodit će zapravo duh od materije, svjetlo od
tame i doći u pravi dom – u navedeno Kraljevstvo
Svjetla. Pod riječju spasenje gnostici podrazumije-
vaju takav proces. Posljedica ovakva učenja može
biti i pogibeljno odbacivanje tvarnoga svijeta.
S druge strane, težak problem teodiceje, koji je
mučio starozavjetne pisce poput autora Knjige o
Jobu i proroka Habakuka, gnostici rješavaju s la-
koćom: za sve je zlo kriv ludi bog. Na taj su način
lako tumačivi i opaki događaji u povijesti s nestan-
cima cijelih naroda.
Donekle jasan spomen ovoga učenja nalazimo
u Prvoj poslanici Timoteju, u kojoj Pavao, ili net-
ko u njegovo ime, upozorava primatelja da čuva
poklad uklanjajući se svjetovnomu praznoglasju i
proturječju nekoga nazovispoznanja koje su neki
ispovijedali, pa od vjere zastranili (1 Tim 6,20).
Ključan događaj u proučavanju gnosticizma
bilo je otkriće trinaest koptskih gnostičkih knjiga
koje se dogodilo tek 1945. godine kraj sela zva-
703
Usp. Radelj (preuzeo sam podatke iz ovoga mjesta od
riječi U raspetom položaju…).
704
Usp. Rudolph: 1033 (ABD 2: 1033).
705
Rudolph: 1033 (ABD 2: 1033).
Biblija kao književnost

noga Nag Hammadi u Gornjem Egiptu. Tekstovi jednom dijelu života utjecalo i na sv. Augustina.
vjerojatno potječu iz sredine 4. stoljeća, no sami Jasne tragove nalazimo i u kasnih sljedbi kakvi su
su izvornici znatno stariji, pa se Tomino evanđelje bogumili.
smješta oko 80. godine poslije Krista. Nađeni ruko-
pisi na koptskom vjerojatno su prijevodi s grčkoga.
Prije ovoga otkrića, na zapadu su bili poznati
tekstovi Pastir ljudi (u engleskom: Poimandres), 12. 1. 8. Sljedbe
u novozavjetno
Vjerna mudrost (Pistis Sophia) i Dvije knjige doba: Marcion iz Sinope
Jeuove (Two Books of Ieou). Riječ je o svetom
Za priznate crkvene oce Marcion je heretik iz
imenu koje se pjevalo.
2. stoljeća po. Kr. Vrlo je vjerojatno da je bio bro-
Prvi je veliki gnostički učitelj bio Basilides,
dovlasnik rodom iz Sinope, na Pontu. Nekad se
koji je djelovao za vrijeme rimskoga cara Antonina
držalo da je ekskomuniciran 144. godine. Justin
Pija (117. – 161. po. Kr. ) u Aleksandriji. Napisao
Mučenik kaže 150. da je Marcion živ i djelatan.
je gnostičko evanđelje, Egzegezu i psalme, ali su
Učenje mu je vrlo jednostavno: Isusov Bog nije
očuvani samo fragmenti. Školu je nakon toga vo-
onaj iz Staroga zavjeta, Krista je poslao drugi
dio njegov učenik Izidor.
bog koji je pun ljubavi. Sama je zamisao drugoga
Valentin706 je rođen u Egiptu, u Aleksandriji se
Boga, ili Demijurga, gnostičkoga podrijetla, iako
školovao i prešao na kršćanstvo, očito u gnostič-
Marcion strogo uzevši nije bio gnostik. Nije se
kom obliku.707 Oko 140. godine dolazi u Rim i ute-
naime upuštao u promišljaje o nastanku svijeta.
meljuje utjecajnu školu. Glede njegovih tekstova,
Stari Bog, Stvaratelj iz Staroga zavjeta, bio je za
očuvane su propovijedi, himne i pisma. Pripisuje
Marciona pravedan, što je podrazumijevalo teške
mu se teološki spis Trodijelni tratkat (Tripartite
kazne. Kristov je Bog pun dobrote.
Tractate ), koji je dio knjižnice iz mjesta Nag
Marcion je, pretpostavlja se, smatrao da je Krist
Hammadi, no čini se da je riječ o djelu tek pove-
došao od drugoga Boga, uzeo tijelo i imao ga do
zanom s određenom školom. Učenje nije posve
raspeća, ali ga je u tome času napustio. Riječ je
jednostavno, a osnova je emanacija iz prvobitno-
dakle o inačici doketizma, po kojoj Krist zapravo
ga početka, božanske dubine (bythos). Punina ili
nije imao tijelo. No, za Marciona se na križu ipak
pleroma sastoji se od trideset eona složenih u pet-
dogodilo otkupljenje grijeha.
naest parova. Kako bi se umirila pleroma koja je
Posljedica navedene teologije biva očekivanom,
poremećena padom Sofije, Mudrosti, napravljeni
pa Marcion potpuno izbacuje knjige Staroga zavje-
su eoni, među kojima su i oni koji se zovu Krist i
ta iz svojega kanona – jer one svjedoče o bogu koji
Duh Sveti. Krist vraća neobuzdanu Sofiju u har-
nije dobar. Njegov se popis sastoji samo od Lukina
moniju plerome. Uočljivi su platonistički utjecaji
evanđelja (bez prvih dvaju poglavlja), zatim deset
u ovom sustavu.
Pavlovih poslanica (nema pastoralnih i Hebreja) te
Manihejstvo je učenje razvijeno na temelju na-
upravo Marcionova teksta Antiteze.
uka perzijskoga gnostičara Manija (216. – 276.
Marcionova je crkva opstojala i poslije njego-
po. Kr.). Njegov sustav obilježuje borba dobra i
ve smrti, pa je oko 160. i 170. marcionita bila po
zla, svjetla i tame kao duhovnosti i materijalnosti.
cijelom Carstvu. U doba progona marcioniti su
Izvornih šest svetih knjiga bilo je napisano sirij-
bili napadani i mučeni kao i, uvjetno rečeno, pra-
sko-aramejski, ali je izgubljeno. Manihejstvo je u
vovjerni kršćani.
706
Valentinus; inačica je i Valentinius. Nije nedvojbeno jasno da je Marcionov kanon
707
Usp. Rudolph: 1038 (ABD 2: 1038). presudno utjecao na nastanak kanona kakva danas

344

poznaju vodeće crkve – u smislu suprotstavljanja
– no da je ubrzao nastanak takva popisa biva oči-
tim. Poučan je podatak po kojem je određena te-
ologija utjecala na izbor kanonskih knjiga ove cr-
kve. Marciona su napadali mnogi crkveni učitelji,
među njima Irenej i Tertulijan.
12. 1. 9. Sljedbe
u novozavjetno
doba: ebioniti
Ime dolazi od hebrejske riječi povezane sa siro-
maštvom. Zapravo su suprotni marcionitima. Krist
je za njih Mesija kojega je židovski narod čekao,
ali stoga valja svima koji u njega vjeruju prihva-
titi sve odredbe židovskoga učenja. Prvu vijest o
njima donosi Justin Mučenik u djelu Razgovor s
Trifonom u godini 140. Veći dio patrističke litera-
ture vidi u ebionitima vjerne štovatelje Zakona koji
su za stol prihvaćali samo one koji drže isti red,
pratkično obraćenike na židovsku vjeru. Jeruzalem
im je bio najsvetiji grad.
12. 2. Grčka kultura
12. 2. 1. Politika, jezik i teologija
Doba Kristova života na zemlji obilježuje grčki
jezik. U smislu širenja grčke kulture važno je zna-
ti da je Aleksandar Makedonski još u 4. stoljeću
zauzeo cijeli Bliski istok. Prije smrti u Babilonu
323. godine pr. Kr. osnovao je niz gradova u koje
se naseljava grčko stanovništvo. Antiohija na rijeci
Orontu jedno je od takvih središta, a u Izraelu ono-
ga doba bilo ih je tridesetak. Cijelo područje istoč-
no od Jordana zvalo se Dekapolis, po deset grado-
va koji su tvorili zajednicu. Krist je prošao kroz to
područje tijekom svoje djelatnosti (Mk 7,31). Nije
zabilježeno da je pohodio stari grad Seforis, smje-
šten samo šest kilometara sjeverno od Nazareta.
345
12. Novozavjetno doba
Mjesto je teško stradalo za bune 4. godine, bilo je
obnovljeno pod Herodom Antipom i imalo prema
nekim izvorima u rimsko doba miješano stanov-
ništvo.708 Vjerojatno i zbog grčkih ustanova u nje-
mu neki ga imenuju grčkim gradom.709 Budući da
je pokazao milost ženi Sirofeničanki, pretpostav-
ljamo da Krist nije odbijao kontakt s Grcima. Kad
bih rekao da je čitajući ili jednostavno družeći se
s helenskim stanovništvom upoznao nešto od nje-
gove svjetonazorske misli i prakse, zašao bih u da-
nas teško dokazive pretpostavke. Iako je Galileja
Kristova doba uglavnom židovska po stanovniš-
tvu, i Grci šire svoju kulturu i svoje običaje: kako
smo vidjeli iz prikaza prvoga židovskoga ustanka,
dodiri se mogu imenovati suvremenim terminom
međuetničkih sukoba.
U vrijeme kad nastaju prvi novozavjetni spi-
si, grčki jezik nema onu ulogu koju danas ima
engleski, jer mu je latinski kao govor vladajućih
Rimljana suparnikom. Ipak je i u višim rimskim
stališima grčki bio znak profinjenije kulture i jače-
ga utjecaja. Poznata izjava Gaja Julija Cezara veni,
vidi, vici – zapravo je izgovorena grčki. Uza sve
iznesene podatke, grčki je zajednički jezik trgovi-
ne i jezik kojim su pisana najcjenjenija književna
djela onoga doba. Homer se učio u latinskim i grč-
kim školama po cijelom Carstvu.
Osim Evanđelja po Mateju, koje je po predaji
napisano izvorno aramejski,710 ostali novozavjetni
spisi nastaju na grčkom jer, uz ostalo, svi poten-
cijalni čitatelji znaju grčki. Pavao vlada i hebrej-
skim i grčkim, ali sve svoje poslanice piše grčki. U
njegovim je tekstovima jak utjecaj grčke retorike,
koja je vidljiva i u govorima iz Djela apostolskih
(13,16-41; 17, 22-31; 22,1-21; 24,10-21; 26,2-23;
o tome govorim u dijelu o Pavlu).
708
Strange: 1091 (ABD 5: 1091).
709
Gabel, Wheeler, York: 181.
710
Usp. Duda: 1231. Oko ovoga traju prijepori među bibli-
čarima, pa ćemo o problemu još govoriti pri tumačenju
samoga Matejeva evanđelja.
Biblija kao književnost
Dok je intertekst bliskoistočne književnosti u
Starom zavjetu jasan, moguće posudbe iz grčke
kulture u Novi zavjet nisu ni tako nedvojbene ni
tako učestale. Sličnosti koje idu do razine navoda
srećemo opet u Pavla i tumačit ćemo ih pri govoru
o njegovim djelatnostima. Na teološkoj razini, grč-
ka je mnogobožačka kultura opisivala mnoge bo-
gove i boginje te njihove sinove i kćeri, uglavnom
polubogove. Julije Cezar proglasio je sam sebe bo-
gom 42. godine po. Kr., a postupak postaje vladar-
ska praksa u Rimskom Carstvu.
Suprotno rečenomu, Krist je jedinorođenac,
njegovo utjelovljenje nema prethodnika i biva ne-
ponovljivo. Misao je nazočna već u samom evan-
đelju: I Riječ je tijelom postala / i nastanila se
među nama. I mi smo promatrali / slavu njegovu
/ slavu koju ima kao Jedinorođenac / od Oca – /
pun milosti i istine. (Iv 1,14) Kršćanska teologija,
nazočna već u evanđeljima, nalazi svoje mjesto iz-
među striktnoga monoteizma i striktnoga politeiz-
ma – u opreci s ovim zamislima.
12. 2. 2. Stoicizam
Prije navedeno mjesto iz Ivanova evanđelja ko-
risno je kad valja pokazati i razlike u odnosu pre-
ma stoičkoj misli. Stoici su poznavali logos, jedin-
stven zakon koji prožimlje cijeli univerzum i koji
nema iznimaka. Čuda se ovdje ne zbivaju jer stoič-
ki logos nije moguće umilostiviti. Ivan također rabi
riječ logos na početku svojega evanđelja. Ali, nje-
gov je logos Riječ koja je puna milosti, kako smo
to vidjeli – pun milosti i istine. Stoici nisu vjerovali
u individualnu besmrtnost duše, nego nju poslije
smrti apsorbira velika svjetska duša.
S druge strane, stoički moral, ponosno i skro-
mno podnošenje muka i uspravnost pred vlastima
slični su s kršćanskim stajalištima. Popis pokvare-
nosti u Pavlovoj Poslanici Galaćanima (5,19-21) te
popis vrlina koji slijedi potpisali bi stoički filozofi
i prvaci kakav je bio Zenon.711 Povijest stoicizma
711
Usp. Gabel, Wheeler, York: 189.
346
poznaje više razdoblja, a u doba pojave kršćanstva
dominira stoicizam kasne faze, koji naglašava eti-
ku.712 Predstavljaju ga Lucije Anej Seneka (4. pr.
Kr. – 65. po. Kr.), rob Epiktet (50. – 138.) i car
Marko Aurelije (121. – 180.). Stoicizam ne traži
da se uklone društvene razlike, ali zahtijeva nutar-
nje poštovanje svakoga čovjeka, što ističe i Seneka
(Epistulae ad Lucilium).713
Pavao ide korak dalje, pa u Poslanici Filemonu
traži od prijatelja da on sam, svojom voljom, oslo-
bodi roba Onezima.
12. 2. 3. Misterijski kultovi
Kulturalno i vjersko surječje u koje ulazi kr-
šćanstvo kao nova vjera u helenističkom i rim-
skom svijetu čine i misterijski kultovi. Temelje
se na mnogobožačkim vjerama, prije svega grčke,
onda rimske, ali i egipatske, pa i iranske proveni-
jencije. 714 Zajednice u koje se ulazi po svojoj vo-
lji u posebnim obredima štuju izabranoga boga ili
boginju. Članovi vjeruju da se u obredima pribli-
žuju izabranomu božanstvu ili se s njim sjedinju-
ju. Eleuzinski kult štuje Demetru,715 poznat je kult
boga Dioniza, boginje Kibele, egipatskih Izide i
Ozirisa, grčkih Adonisa i Afrodite. Štovanje jed-
noga božanstva obično nije isključivalo udioništvo
u obredu posvećenomu drugomu bogu. U nekim
su obredima mogli sudjelovati i muškarci i žene,
pa su imali bitnu ulogu u bakanalijama, obredima
u čast boga Dioniza. S njim su se uz hranu, vino i
ples sudionici na mističan način sjedinjavali. Zbog
raskalašenosti, rimski je Senat 186. godine pr. Kr.
zabranio ove obrede.
712
Usp. Popović: 378.
713
Usp. Popović: 377.
714
Slijedim Popovića 2007, koji pruža iscrpan pregled dalj-
nje literature.
715
Kraj Atene u Eleuzini svake se godine slavio mit o si-
lasku i povratku boginje Perzefone iz donjega svijeta.
 12. Novozavjetno doba

Dok je mit ili sveta pripovijest na kojoj se 12. 3. Teme, žanrovi i ustroji
obred temelji bio svima poznat, obredi su obično
bili tajni. Većina je rituala bila samo za upućene, 12. 3. 1. Tema i žanr evanđelja
no misterijski obredi Izidina kulta bili su otvoreni.
Riječ evanđelje grčkoga je podrijetla i znači
Odnosi mita i obreda u grčkoj kulturi vjero-
»dobru vijest«. Valja razlikovati evanđelje kao
jatno dokazuju i postavke o njihovoj čvrstoj po-
tekst o dobroj vijesti od Evanđelja koje je sama
vezanosti koje je u posve drugom okružju istra-
dobra vijest. Ime već govori o sadržaju: za pis-
žio Bronislaw Malinowski. »U primitivnoj kulturi
ce evanđelja i za sve kršćane dobra vijest je ži-
mit obavlja nužnu funkciju: on izražava, pojača-
vot Isusa Krista, koji spašava ljude od grijeha u
va i ozakonjuje vjerovanje; on čuva i nameće mo-
zemaljskom životu i omogućuje im vječni život s
ral; on jamči djelotvornost rituala i sadrži praktič-
Bogom poslije smrti. Ime evanđelja govori i o je-
ne upute.«716 Navedene su misli primjenjive i na
zičnoj promjeni u Bibliji – naime su evanđelja, a
kult boga Mitre, koji je posebno zanimljiv za kr-
onda i tekstovi koji slijede u Novom zavjetu, ili
šćanstvo zbog sličnosti i razlika. Mitra je izvorni
napisani izvorno grčki ili su do nas došli samo na
iranski bog, a prikazivan je s frigijskom kapom,
grčkom. Četiri evanđelja koja su u Bibliji kršća-
bakljom i nožem kojim je ubio iskonskoga bika.
nima su i najvažniji njezini dijelovi svete knjige.
Iz njega su izrasle druge životinje, od krvi je kli-
Tekst sebe zove Evanđeljem u Marka (Mk 1,19),
jalo i žito, a sam Mitra postaje zaštitnikom svije-
a riječ spominje i Matej (4,23; 9,35; 26,13). Četiri
ta i ljudi. U početnom obredu članovi su se krstili
literarna djela te vrste prvi su put nazvana evanđe-
krvlju ubijena bika, a bilo je ukupno sedam stup-
ljima u 2. stoljeću (Just. Apol. I,66).718
njeva obrednih inicijacija. Sveto blagovanje sasto-
Temu ovih djela odredio je Luka, pisac jedno-
jalo se od kruha i vode, pomiješane s medom i vi-
ga od evanđelja: sve što je Isus učinio i učio (Dj
nom. U središtu svetoga prostora u kojem se obred
1,1). Sažetu misao valja objasniti. Evanđelja su
obavljao bio je kip boga Mitre koji ubija bika, iz
tekstovi koji opisuju kako je Krist spašavao svo-
njegove krvi izrastalo je, kako je tumačeno, žito.
je suvremenike i time svjedoče kako može spasiti
Simbolika obreda govorila je o tome da se zlo nad-
ljude koji žive poslije njegova zemaljskoga živo-
vladava, a sudionici su zadobivali život, pri čemu
ta. Sve Kristove riječi, djela i događaji koji govo-
je krv ubijena bika, koji se stvarno žrtvovao, bila
re o tim pojedinostima bitne su za pisce evanđe-
osobito važna. Ovaj je element bitan i u Kibelinu
lja. Međutim, podrobnosti koje su izvan opisana
kultu. »Budući da su se borili protiv tame, a za po-
djelokruga spasa ujedno su izvan pravoga interesa
bjedu svjetla, članovi Mitrina kulta preuzimali su
pisaca evanđelja.719
na sebe obveze da će opsluživati moralne propise i
Predmet evanđelja jesu djela i nauk Isusa
živjeti moralno. Vjerovali su, također, da će svatko
Krista, s njegovom smrću na križu i uskrsnućem
poslije smrti morati položiti račun pred božanskim
kao krunom. Povijesni je Isus osnovao pokret obra-
sudištem, koje će odvagnuti svakoga čovjeka pri-
ćenja dostupna svima. Njegovi su učenici iziš-
je nego se otvore vrata ulaska u svijet svjetla.«717
718
Dugandžić 1999: 9.
719
Usp. Conzelmann: 2 (»Eine der leitenden Einsichten der
Formgeschichte war: die Evangelien sind nach Wesen
und Zielsetzung nicht historisches Referat, Biographie
Jesu; sie dienen die Bekanntgabe von Heilsereignissen,
716
Prema Solar: 103. freilich solchen, die sich nach der Anschauung der Ver-
717
Popović 2007: 367–368. fasser historisch ereignet haben.«).

347
Biblija kao književnost
li izvan Palestine te propovijedali na grčkom ži-
dovski monoteizam te Isusov nauk, čudesa, smrt i
uskrsnuće. Od toga se razvilo kršćanstvo kao nova
monoteistička religija. Isus je ponajprije zvao na
obraćenje radi nastupa Kraljevstva Božjega.
Krist je bio iznimna osoba, što izravno ili ne-
izravno priznaju i njegovi protivnici. Kršćanska
teologija u Kristu iz evanđelja prepoznaje jedino-
ga Boga. Po događajima iz evanđelja, Krist je bio
karizmatik sposoban svojim čudima kršiti zakone
fizike i kemije kakve poznajemo danas i kakve
su poznavali ljudi prvoga stoljeća. Nadalje, bio je
moćan propovjednik koji je utemeljio novi svje-
tonazor, iz čega se, kako smo rekli, razvila nova
religija.
Ono što u Kristovu životu nije bilo barem ne-
izravno odredivo navedenom misijom nije zani-
malo evanđeliste.
Prikazana tematska osnovica vodi prema odred-
bi žanra. Pisci evanđelja nisu stvarali životopise
kakvi su bili pisani i čitani u helenističkome svi-
jetu. Previše je toga ispušteno, a što bi zanimalo
i današnje sljedbenike Kristove i one koji to nisu,
a da bismo evanđelja nazvali biografijama u pra-
vom smislu riječi. Gdje se mladi Isus točno ško-
lovao? Od čega je konkretno živio prije početka
javne djelatnosti liječnika, propovjednika i egzor-
cista? Je li posebno učio strane jezike, prije svega
grčki, najvažniji svjetski jezik svojega doba? Koji
su mu bili prijatelji u tom vremenu? Koje su po-
jedinosti njegova vanjskoga izgleda? Umjesto od-
govora na takve upite, imamo međutim podroban
opis Kristovih misli i djela, koji vode prema drago-
voljnoj smrti za tuđe dobro i konačno u uskrsnuće.
Zbog navedene razlike u odnosu prema pozna-
tim biografijama, mnogi su ustvrdili da je Marko,
koji je po većini stručnjaka prvi pisao svoj tekst,
zapravo izumio novi žanr.720
U žanrovskom se smislu može nedvojbeno reći
da su evanđelja naracije, jer u njima preteže pripo-
720
Usp. Vorster: 1079 (ABD 2: 1079); usp. Gabel, Whee-
ler, York: 222.
348
vjedni tekst: redaju se događaji prema načelu što
je bilo dalje. Opisi i razgovori međutim ni ovdje
ne služe uvijek pripovijedanju onoga što je bitno i
ne vode tekst prema prije spomenutu načelu. Ima
razgovora koji žele poučiti čitatelja i opisa koji
pružaju uzorak vladanja, što osobito vrijedi za te-
ološki najrazvijenije evanđelje, ono koje je pisao
Ivan (usporedite razgovor s Nikodemom, Iv 3,1-
21). Ali, u mnogim pripovjednim djelima ima du-
gih opisa i svjetonazorskih iskaza.
Usprkos ogradama glede bliskosti sa životopi-
som i naracijom, Stephen Vorster dobro zaključu-
je: »Ako je točno da žanr možemo opisati pomo-
ću načina ustroja materijala u danom tekstu i us-
poredbom sa sličnim vrstama, onda je jasno da su
sva četiri kanonska evanđelja pripovjedne naravi /
are narratives/ te da otkrivaju obilježja starijih ži-
votopisa, usprkos činjenici da ne pripadaju istom
književnom uzorku.«721
Za samo evanđelje nije presudno je li se dobra
vijest o Kristu prenosila na više ili manje izvoran
tekstovni način. Oni koji žele istaknuti srodnost sa
životopisnim djelima govore o Ksenofontu u tek-
stu Memorabilia. Djelo je vjerojatno pisano na-
kon 367. pr. Kr. i predstavlja Sokratovu obranu
na sudu, gdje je, prema piscu koji je bio njegov
učenik, nepravedno optužen iz političkih i svjeto-
nazorskih razloga. Tekst sadržava i prikaz epizoda
iz Sokratova života, susreta s imenovanim i neime-
novanim istomišljenicima i protivnicima.
Moguće je naći sličnosti između evanđelja i
djela o Epiktetu koje je napisao Arrian – on je ro-
đen 86. godine poslije Krista. Stručnjaci kao mo-
gućega srodnika tekstova evanđelja u žanrovskom
smislu navode i Filostratovo djelo Život Appo­
lonija iz Tijane, koje je nastalo između 231. i 237.
po. Kr. Tekstovne podvrste i narav glavnoga lika u
najmanju ruku ne pokazuju mnogo sličnosti.
Žanrovski srodnik tekstovima evanđelja mogle
bi, barem donekle, biti i aretalogije. Grčka riječ
he aretḗ značila je »izvrsnost, dobrotu i jakost«,
721
Usp. Vorster: 1079.

a aretalogije govore o djelima bića koje se drža-
lo bogovima. Poznate su egipćanske, mezopotam-
ske i grčke aretalogije. Tekstovi su često pisani u
prvom licu. Evo primjera iz ptolemejskoga doba:
Ja sam Izis, vladarica svih zemalja / Učio me je
Hermes i s njim sam izumila slova i ona pučka i
hijeroglife da se sve ne piše istima / Ja sam dala
zakone čovječanstvu i ustanovila ono što nitko ne
može mijenjati.
Ovakvim navodima već prelazimo s govora o
tekstovima na govor o religijama te njihovim slič-
nostima i razlikama.
Glede sličnosti u samoj Bibliji, valja spomenuti
Izlazak i Jonu – djela s junacima koji nose određe-
ne bliskosti s Kristom. Na tekstovnoj razini vidlji-
vo je da navedene starozavjetne knjige ne donose
potpun životopis junaka, nego su usredotočene na
odnos s Jahvom i prijenos znanja ljudima. Pomoću
svete nauke i moći koju je Bog dao Mojsiju i Joni
ljudi bivaju spašenima. Kršćanstvo drži da su po-
dudarnosti dobri dokazi najave Kristova dolaska u
samoj Bibliji i da im je time povećana vrijednost
i određeno mjesto.
Zašto i za koga su nastala evanđelja?
Evanđelja su nastala za potrebe kršćanskih za-
jednica u određenim gradovima. Pisci su ih stva-
rali kako bi ih kršćani mogli čitati tijekom obreda
i izvan njih te kako bi zajednice zadobivale nove
te čuvale ondašnje i buduće vjernike.
Prve kršćanske zajednice činili su Židovi pre-
obraćeni sa svoje židovske vjere. Uz njih tu su
bili Grci i Rimljani preobraćeni s mnogoboštva ili
možda s kojega od kultova koji su se u prvom sto-
ljeću širili ondašnjim Rimskim Carstvom. Malena
društva bile su skupine prijatelja i obitelji koje su
povjerovale propovjednicima što su im govorili
o Kristovu životu i djelu. Sastajali su se po svo-
jim kućama ili na skrovitijim mjestima kako bi ra-
spravljali, ali i blagovali Gospodnju večeru. O sa-
moj pričesti svjedoči nam Pavao, koji je bio prvi
pravi misionar i širitelj kršćanstva izvan Izraela. U
svojoj Prvoj poslanici Korinćanima Pavao govori
349
12. Novozavjetno doba
o početku obreda koji kršćani danas zovu misom.
Prvi kršćani blagovali su kruh i vino znajući da
to čine na spomen Kristove smrti (1 Kor 11,15).
Tijekom ovakvih susreta, i obrednih i uvjet-
no rečeno raspravljačkih, bilo je potrebe da net-
ko govori o Kristu. Propovjednik je tako vjerni-
cima i onima koji su razmišljali da to postanu tu-
mačio Kristov nauk, govorio im je što je zapravo
kršćanstvo.
Primjer takve propovijedi, Petrova navještaja
Evanđelja pomoću žive riječi, ostao je zabilježen u
samoj Bibliji u Djelima apostolskim (Dj 10,34-40).
Petrov govor u gradu Cezareji nije prvo evanđelje,
ali dobro pokazuje početke iz kojih su evanđelja
rasla. Netko je slične usmene propovijedi držao
potrebnim zapisati. Kako smo rekli, činilo se to za
potrebe obreda, zatim kako bi se vjera širila i ču-
vala. No, djelovao je i vrlo praktičan čimbenik, na-
ime prvi učenici i apostoli koji su živjeli s Kristom
počeli su umirati – redovito nasilnom smrću kao
mučenici za vjeru.
Pri govoru o pojedinim tekstovima bit će tuma-
čeno koje su zajednice stajale iza određenih evan-
đelja i koja su im bila obilježja
To što iza evanđelja stoje zajednice i njihove
predaje dijelom je nadahnulo pretpostavke Rudolfa
Bultmanna. On je mislio kako predaje ne služe
tomu da prenesu povijesne činjenice, nego govore
što je Isus za te zajednice značio.722 Držim da je
pogrješno postavljati suprotnost među dvama na-
vedenim elementima te da podatci koji su u evan-
đeljima došli do nas prenose i povijesne činjeni-
ce i ujedno stajalište određene zajednice o Kristu.
Predaje su naime mogle služiti tomu da prenesu
stajališta zajednice, ali su u stvarnosti prenijele i
povijesne činjenice. Postavku je dokazao Raymond
722
At the heart of his early work lay the conviction that
traditions behind the Gospels served not to report facts
of history but to transmit the testimonies of the early
Christian communities to what Christ meant to them
(Porter: 43).
Biblija kao književnost
Brown, što je u ovoj knjizi preneseno u poglavlju
o Evanđelju po Ivanu.
Barem dvije književne teorije korisne su za
tumačenje odnosa zajednice i teksta. Vrijedno je
podsjetiti na Hermana Gunkela koji je istraživao
Sveto pismo tako što je tumačio društvenu pozadi-
nu određenih tekstova. Metoda je posebno primije-
njena u komentarima Postanka iz 1901. Termin je
za ovakva istraživanja Sitz im Leben – Smještaj u
život. Gunkel je istraživao odnose žanrova s druš-
tvenom i povijesnom situacijom u kojima su na-
stajali. Istraživanja su uključivala upite o tom tko
i kakav je bio kazivač ili zapisivač teksta, tko su
bili primatelji i u kakvim su ga uvjetima primali,
konačno koju je ulogu tekst imao za primatelje.
Navedeni uvjeti izravno ili neizravno utječu na iz-
bor žanra i njegovu narav. Ovomu je donekle sli-
čan i novi historizam, koji istražuje izvore različi-
tih književnih motiva u stvarnom životu i onda nji-
hov povratan utjecaj na život recipijenata. Biblija i
kršćanstvo, već samim izborom određenih tekstova
koje će kanonizirati, govore o rečenim pojavama.
S prikazanim načinima proučavanja Biblije mo-
guće je usporediti proučavanje književnosti koje
engleski jezik zove reader response theories – ra-
zne inačice i elaboracije teorije recepcije. Za na-
stanak i prvotnu ulogu evanđelja, ali i suvremenih
književnih tekstova, zanimljive su sve teorije koje
uključuju utjecaj budućih čitatelja na narav samo-
ga djela.
Već je tumačeno da Stanley Fish drži kako na-
čin na koji ćemo djelo čitati ovisi o tome kojoj
inerpretativnoj ili čitateljskoj zajednici pripadamo.
Zajednica određuje kako ćemo shvaćati autora, nje-
gove namjere i ostvaraje, a time može utjecati i
na narav žanra onih djela koja su za tu čitateljsku
zajednicu pisana. Sva četiri evanđelja svojim obi-
lježjima pokazuju da su iza njih stajale određene
čitateljske zajednice, zapravo mjesne crkve, dapače
da je autor prilagođavao svoj spis zajednici kojoj je
taj tekst na određeni način trebao, ako ga već nije
i doslovno bila naručila.
350
12. 3. 2. Perikope: dijelovi evanđelja
Evanđelja se sastoje od perikopa.723 U biblij-
skom smislu perikopa je manji dio knjige koji čini
zaokruženu tekstualnu cjelinu povezanu određenim
događajem, likovima ili temom. Tipična je periko-
pa opis samo jednoga događaja, često s poukom.
Pisci evanđelja međutim oblikuju iste događaje na
različite načine, pa im podznačenja i poruke nisu
istovjetni.
U evanđeljima, kako je to u svakom tekstu koji
ima književnu vrijednost, naizgled isto ipak nije
isto. Prije svega, svaki evanđelist nerijetko stavlja
svoje naglaske u značenju perikopa. Dobar je pri-
mjer događaj koji opisuje kako je Krist izliječio
dječaka padavičara pošto apostoli nisu mogli i po-
što ga je otac usrdno molio da to učini (Mk 9,14-
29; Mt 17,14-21; Lk 9,37-43).
Promotrimo li svršetak, vidjet ćemo da Krist
u Markovu evanđelju na kraju ove perikope ističe
molitvu i post, kojima se može istjerati demon što
je uzrokovao bolest. Riječ je o praktičnoj uputi za
egzorcizam namijenjenoj apostolima.
Drukčije je u Mateja, koji na kraju ističe da je
Krist kazao apostolima kako oni nisu mogli iza-
gnati demona bolesti zbog svoje slabe vjere. Valja
dakle jačati vjeru, što je i drukčije i općenitije od
Markove upute.
Luka na kraju ističe kako su se svi nazočni,
pošto je dječak izliječen, zapanjili zbog veličan-
stva Božjega. Još smo se više udaljili od konkret-
nosti, jer se sad i ne spominje vjera, nego samo
zapanjenost zbog veličanstva Božjega, a ona ljude
tek može dovesti do vjere. Uz to obilježje, u Luke
je na kraju u središtu pozornosti mnoštvo i nje-
gov osjećaj, a ne apostoli i njihovo buduće djelo.
Luka redovito želi ljude prikazati dobrima, pa je i
723
Grčka riječ hē perikopḗ, imala je prvotno značenje
povezano s nečim što se okresuje, moguće je govoriti
o izrezanom dijelu (značenje je upućivalo i na uredbu,
zatim nakit ili ures, što nije blizu značenju biblijske
perikope); (Senc: 736).

ova zapanjenost vjerojatno korak prema prihvatu
Kristove dobrote.
Sredina svake perikope međutim donosi misli o
vjeri i nevjeri. I Marko, i Matej, i Luka govore da
je Krist osudio svoje suvremenike riječima O rode
nevjerni, Matej i Luka dodaju i opaki 724 (Lk 9,19).
Marko u sredini perikope donosi nešto više, naime
ljudski realističnu, ali nadom ispunjenu rečenicu
dječakova oca: Vjerujem, pomogni mojoj nevjeri.
Otac dakle pokazuje vjeru i želi smanjiti nevjeru.
Marko u svojoj perikopi pokazuje još jednu vri-
jednost, koja mu ovdje daje prednost pred drugim
dvama sinoptičarima. Naime, na kraju govori apo-
stolima: Ovaj se rod ničim drugim ne može izagna-
ti, nego molitvom i postom (Mk 9,29). Apostoli i
većina čitatelja dobro shvaćaju kako se riječ rod
ovdje odnosi na rod demona koji je uzrokovao bo-
lest. Ali, valja razumjeti da je Markov Isus mogao
imati na umu i rod ljudi koji je nevjeran, kako je
to prije rekao. Po ovoj riječi rod oni su prije svega
bliski demonu, koji također uza se ima riječ rod. U
izvorniku je riječ također u oba slučaja – u prvom
izraz počinje uzvikom:  geneà ápistos (9,19), a u
drugom zamjenicom toũto tò génos (9,29). Marko
želi reći da je demon istina istjeran iz dječaka, ali
ostaje djelovati među nevjernim rodom ljudi. Put
im je oporavka post i molitva.725
Nije svejedno ni to na kojem će mjestu u razvoju
naracije određena perikopa doći jer svaka ima sur-
ječje drugih perikopa. Ove zatvorene dijelove mo-
žemo usporediti s očicama veriga: katkad im je mo-
guće mijenjati red, kao da svaka ima svoju kopču
koja se može otvoriti i tako perikopu premjestiti na
drugo mjesto. Očice veriga mogu se mijenjati po vo-
lji pisca evanđelja. Matej ima perikopu Jeruzaleme,
Jeruzaleme koji ubijaš proroke i kamenuješ one
koji su tebi poslani! (Mt 23,37) Prije te perikope
724
Navodimo prema Novi zavjet i psalmi, s grčkog izvor-
nika preveli Bonaventura Duda i Jerko Fućak; Kršćan-
ska sadašnjost, Zagreb,1992.
725
Vrijedno tumačenje ove perikope daje i Petar Horvat,
http://www.ofm.hr/juniorat/; uvid 8. kolovoza 2009.
351
12. Novozavjetno doba
smještena je ona u kojoj Krist govori suvremenici-
ma da su im i predci ubijali pravednike koje im je
Bog poslao, tako sve od Abela do Zaharije koji je
ubijen između Hrama i žrtvenika. Nakon perikope
Jeruzaleme, Jeruzaleme ona je u kojoj Krist govo-
ri da će Hram biti razvaljen. Znači da je perikopa
Jeruzaleme, Jeruzalame cjelina, ali je ipak dio sur-
ječja koji govori o grijesima onih koji su ubijali pro-
roke i kazni koja će srušiti Jeruzalem.
Luka ima istu perikopu Jeruzaleme, Jeruzaleme
(Lk 13,34-35). Smješta ju nakon perikope koja opi-
suje put u Jeruzalem i u kojoj Krist kaže na kraju:
Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put
jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema
(13,33). Naglasak je sada na tome da najveći među
prorocima mora poginuti upravo u Jeruzalemu.
Sebe kao žrtvu mora prinijeti u središtu židovsko-
ga svijeta, i na mjestu na kojem je Abraham pre-
ma predaji bio spreman žrtvovati svoga sina kad
je Bog to od njega bio zatražio.
Perikope, ipak u malo širem smislu, ne moraju
biti samo pripovijesti s poukama, nego je i u navo-
dima iz Staroga zavjeta moguće vidjeti perikopu.
Tako sva četiri evanđelista navode Izaiju: Slušajte
dobro, al’ nećete razumjeti, / gledajte dobro, al’
nećete spoznati (Iz 6,9-10). Matej rabi ovu izreku
da označi obične ljude kojima nije dano razumjeti
Kristove parabole.
Perikopa može biti svaki dio evanđelja u sebi
povezan smislom, likom ili pripoviješću.
Evanđelisti su imali više ili manje gotove peri-
kope u materijalu kojim su se služili kad su stvarali
svoje tekstove. Nažalost, nerijetko su im nedostaja-
li točniji podatci o mjestu i vremenu određena do-
gađaja ili iskaza. Tada je perikopu valjalo započeti
ustaljenim i neodređenim izrazima: Ponovo iziđe
k moru (Mk 2,13). Uskoro čitamo i ovakav uvod
i vezu s prethodnim dijelom teksta: Kad je posli-
je toga sjedio za stolom (2,15). U istom poglavlju
nailazimo na početak perikope: Neke subote pro-
lazio Isus kroz usjeve (2,23). Slične su neodređe-
nosti tipične za evanđelja.726
726
Usp. Gabel, Wheeler, York: 221.
Biblija kao književnost
12. 3. 3. Podvrste
teksta u
evanđeljima: propovijedi
U ovom i u idućim ulomcima prikazat ćemo de-
vet podvrsta tekstova koji se javljaju u evanđeljima.
Kazivanja su dulje ili kraće propovijedi ili
samo iskazi o moralnim dvojbama. Najčešće je ri-
ječ o Kristovim govorima, kakav je Govor na gori
(Mt 5,1-12; Lk 6,20-26). Izjave prikazuju Krista
kao učitelja, ali i tješitelja i proroka: Blago vama
siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje! / Blago
vama koji sada gladujete / jer ćete se nasititi. Matej
i Luka preuzimali su ih iz izvora Q kojim su se
služili i o kojem ćemo naknadno govoriti te doda-
vali surječje.
12. 3. 4. Pripovijesti s poukom
Redovito nalazimo zgode iz Kristova života
koje na kraju imaju jaku pouku. Završetak govori
da je ona bitnija od same pripovijesti o događaju.
Primjer je zgoda u kojoj Krist blaguje s carinici-
ma727 i grješnicima, a farizeji ga kore (Mt 9,9-12;
Lk 5,27-32). Važniji je od samoga obroka Isusov
iskaz, mudrost koja kaže da ne treba liječnik zdra-
vima, nego bolesnima. Time je rekao da zna kako
su oni s kojima jede grješni, ali je došao na ovaj
svijet upravo stoga da ih izliječi kako bi prestali
biti grješnima.
Slično se zbiva u kratkoj zgodi koja je zajed-
nička Marku i Luki, kad apostoli izvješćuju o oso-
bi koja izgoni zloduhe u Kristovo ime, ali, kako
kažu apostoli, ne ide s nama (9,39). Krist uči o to-
leranciji među pravednima, poglavito među onima
koji ga prihvaćaju: Tko nije protiv nas, za nas je.
12. 3. 5. Navodi iz Zakona i Proroka
Krist je sam dobro poznavao ono što danas zo-
vemo Starim zavjetom, što dokazuje, uz ostalo, u
727
Carinici su zapravo skupljali poreze: neki su uzimali
velike dijelove za sebe.
352
raspravi sa Sotonom, u kojoj navodi Ponovljeni
zakon (Mt 4,1-11). Kada dvojici učenika poslije
uskrsnuća na putu u Emaus tumači Pisma i pro-
roke u kojima se govori upravo o njegovoj osobi
(Lk 24,27), također pokazuje upoznatost sa svetim
knjigama. Kršćani koji su bili obraćeni pripadni-
ci židovske vjere proučavali su svoju predaju, pa
su nalazili mjesta koja predviđaju Kristov dolazak
na zemlju. Tako su i evanđelja potvrđena navodi-
ma iz prijašnje židovske tradicije. Spomenuli smo
već Izaiju 6,9. Izaija ima i dio koji govori: Glas
viče: Pripravite Jahvi put kroz pustinju (Iz 40,3),
što navodi Luka: Glas jednoga koji viče u pusti-
nji: Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu sta-
ze! (Lk 3,4)
12. 3. 6. Naracija o muci Kristovoj
Pasija ili muka obuhvaća događaje od
Posljednje večere do raspeća, točnije polaganja
u grob. Bez ovoga događaja i bez uskrsnuća ne
može se razumjeti kršćanstvo, pa je riječ o dije-
lovima evanđelja koji su među prvima dobili po-
seban status.
12. 3. 7. Pripovijesti o Kristovim
čudima
Čuda se mogu objediniti u skupine koje bi go-
vorile o ozdravljenjima, egzorcizmima i dokazima
moći. Jedino čudo koje je u svim četirima evanđe-
ljima jest ono o hrani za pet tisuća ljudi. Pripovijest
je u usmenom obliku kolala među kršćanima u
svim zajednicama prije no što su ju evanđelisti
zapisali.
12. 3. 8. Parabole
Izvorno je parabola ili prispodoba bila kratka
pripovijest koja s pomoću pojedinosti iz svakod-

nevna života vodi do moralne i životno uporablji-
ve pouke. Slušatelji bi takve pouke lako pamtili jer
su redovito rabile poznate slike u uvjerljivu nizu.
Parabole su se rano počele shvaćati kao pripovije-
sti sa skrivenim značenjem i katkad u evanđeljima
imamo takvo tajno tumačenje, samo za apostole.
Tako je u usporedbi o sijaču i zrnima koja pada-
ju na kamenito tlo, u trnje i na dobru zemlju (Mt
13,4-9). Apostoli pitaju Krista zašto uči u pris-
podobama, a on im odgovara kako je srce naro-
da otvrdnulo, pa će se ostvariti ono što je govorio
Izaija, naime da će ušima slušati, ali ne će razumje-
ti i očima gledati, ali ne će vidjeti (6,9). Usporedba
je poslije protumačena samo apostolima: zrno je
riječ o Kraljevstvu Božjem, razne vrste tla bivaju
različite vrste ljudi, loši su uvjeti znak i za Sotonu.
Trinaesto poglavlje Matejeva evanđelja ispu-
njeno je parabolama, a Luka usredotočuje svoje
parabole u 15. i na početku 16. poglavlja knjige.
Sve parabole povezane su prvotnom pripoviješću
za vrijeme i mjesto Kristova boravka na Zemlji,
time za židovsku zemlju prvoga stoljeća. Drugo
značenje redovito govori o dužnosti čovjeka prema
Bogu, o Božjoj veličini i o naravi kraljevstva nebe-
skoga. Dvojna struktura parabole odgovara dvoj-
nomu ustroju kršćanskoga svijeta: kako svijet ima
ovo vidljivo kraljevstvo i uz to nevidljivo kraljev-
stvo Božje, tako parabola ima prvotnu pripovijest
i isprva nevidljivo drugotno značenje. Struktura je
također povezana s doslovnim i duhovnim znače-
njem niza mjesta iz Staroga zavjeta.
12. 3. 9. Događaji iz Kristova života
Evanđelja govore o okolnostima Kristova rođe-
nja, točnije Luka opširnije tumači ovaj dio, zatim
o njegovu krštenju, izboru učenika, preobrazbi na
gori i slavnom ulasku u Jeruzalem.
12. 3. 10. Himni
Himni obilježuju prvi dio Lukina evanđelja, a
govore o Kristovu rođenju i djetinjstvu. Istaknut
353
12. Novozavjetno doba
je uvod u Ivanovo evanđelje. Prema Brownu, hi-
mne prepoznajemo po određenim obilježjima, no
sva nisu uvijek nazočna: a) bogoštovno ozračje,
b) uvodne formule, c) ritmički stil s paralelizmi-
ma, d) rječnik različit od surječja, e) visoka kristo-
logija (Riječ je Bog u proslovu Ivanova evanđe-
lja). Himne ćemo naći i u poslanicama, najpozna-
tiji su u Prvoj Korinćanima, zatim u Filipljanima
i Kološanima.
12. 3. 11. Prazna mjesta
Ovo je točka kad valja dodati pojedinost bit-
nu za sva četiri evanđelja, za kršćansko tumače-
nje Biblije i konačno za vjeru ili nevjeru svake
pojedine osobe. Sveti Pavao iz Tarza govorio je
u Prvoj poslanici Korinćanima da bi bez Kristova
uskrsnuća bez ikakve vrijednosti bila i naša vje-
ra, jer bismo mi još bili u svojim grijesima (pre-
ma 1 Kor 15,17). Krist u evanđeljima najavlju-
je uskrsnuće, a kako su ostvarena druga njegova
proroštva, vjernici imaju razloga vjerovati da se i
to ostvarilo. Matej, Luka i Ivan imaju i izvješće o
Kristovim događajima poslije uskrsnuća. Međutim,
sam čas uskrsnuća ni jedan od evanđelista ne pri-
kazuje. Riječ je o ključnome praznome mjestu, o
»Leerstelle«, u smislu kako ga tumači već spomi-
njani teoretičar književnosti Wolfgang Iser. Prema
njegovoj teoriji, središnje su strukture neodređeno-
sti u tekstu njegova prazna mjesta i negacije. Takva
mjesta pokreću i reguliraju uzajamnu djelatnost či-
tatelja i teksta.728
U evanđeoskom slučaju, sam čitatelj mora od-
lučiti što će mu ovo prazno mjesto značiti. Rečeno
drukčije, pred misterijem praznine Kristova groba
728
Usp. Iser: 285 / 286. »Zentrale Strukturen von Unbe-
stimmtheit im Text sind seine Leerstellen wie auch se-
ine Negationen. Sie gilt als Komunikationsbedingun-
gen zu begreifen, da sie die Interaktion zwischen Text
und Leser in Gang bringen und bis zu einem gewissen
Grade regulieren« (Iser: 283. / 284.).
Biblija kao književnost
svaki čovjek mora sam odlučiti: hoće li vjerova-
ti da je osoba koja je u tom grobu ležala treći dan
uskrsnula ili će vjerovati da nije uskrsnula. Nitko
od ljudi s Kristom nije bio u grobu. Čitatelj je pri-
siljen vjerovati ili ne vjerovati. Naravno, u praksi
UPITI
1. Koja dva cara vladaju Rimskim Carstvom za v Kristova
života na zemlji?
2. Tko je Herod Veliki i gdje vlada? Tko je Herod Antipa
i gdje vlada?
3. Koji židovski povjesničar govori o Herodu Antipi i
Ivanu Krstitelju?
Navedite djelo.
4. Što je Sinedrij / Sanhedrin?
5. Koji povjesničar i u kojem djelu svjedoči da je za cara
Tiberija Poncije Pilat osudio Krista na smrt?
6. Kojega je dana i koje godine priprava za Pashu padala
u petak?
7. Koje je godine u Drugome židovskom ustanku
Jeruzalem pao u rimske ruke?
Što je s Hramom? (V)
8. Protumačite razlike između stoičkoga i kršćanskoga lo-
gosa. (V)
9. U čemu se kršćanstvo i stoicizam podudaraju? (V)
10. Tko je i gdje odredio temu evanđelja; navedite riječi
doslovno.
11. Evanđelja kao žanr. Protumačite razlike u usporedbi s
biografijama.
12. Koji se žanrovi još spominju o surječju govora o evan-
đeljima? (V)
12. Što su perikope?
13. Protumačite Markove posebnosti u odnosu prema Luki
i Mateju u perikopi o izliječenom dječaku padavičaru.
(V)
14. Odredite podvrste tekstova unutar evanđelja (ima ih
devet).
15. Na karti koja prikazuje Izrael u novozavjetno doba
odredite gdje se nalaze gradovi Betsaida, Kafarnaum,
Magdala, Kana, Nazaret, Jeruzalem, Betanija i
Betlehem.
KRATICE
ABD – The Anchor Bible Dictionary
BA – Biblijski atlas
354
na odluku utječu okolina i odgoj, no ako smo se
ovime odmaknuli od samoga teksta evanđelja, ni-
smo previše daleko od uvjeta interpretacije svako-
ga praznoga mjesta u bilo kojem tekstu.
LITERATURA
1. Alter, Robert i Kermode, Frank: The Literary Guide to
the Bible, Harvard University Press, Harvard, 1990.
2. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne teorije,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
3. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
4. Brown, Raymond: The Birth of the Messiah, Doub­
leday, New York, London, 1999.
5. Burić, Josip: Život i običaji Svete zemlje u Isusovo vri-
jeme, Crkva i svijetu, Split 1998.
6. Cifrak, Mario: Početak evanđelja Isusa Krista: herme-
neutske pretpostavke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2009.
7. Clabeaux, John: Marcion, u: The Anchor Bible Dicti­
o­nary, 4, uredio David Noel Freeedman, Double­day,
New York, 1992.
8. Conzelmann, Hans: Die Mitte der Zeit, Mohr, Tübingen
1993.
9. Collins, John J.: Essenes, u: The Anchor Bible Dictio­
nary, 4, uredio David Noel Freeedman, Doubleday,
New York, 1992.
10. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
11. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja?, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1999.
12. Dugadžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Krš­ćan­ska sadašnjost, Zagreb, 2004.
13. Dunn, James: Jesus Remembered, Eerdmans, Gran Ra­
pids i Cambridge, 2003.
14. Eisenman, Robert: James, the Brother of Jesus, Pen­
guin, London, 1997.
15. Edwards, William; Gabel, Wesley; Hosmer, Floyd: On
the Physical Death of Jesus, The Journal of the Ame­
rican Medical Association, 21. ožujka 1986., str. 1455–
1463.
16. Ehrman, Bart: Forged: Writing in the Name of God,
Har­perCollins, New York, 2011.

17. Euzebije, Cezarejski: Crkvena povijest, Preveo, napi-
sao uvod i bilješke Marijan Mandac ofm, Služba Božja,
Split, 2004.
18. Franzen, August: Pregled povijesti Crkve, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1983.
19. Gabel, John; Wheeler, Charles, York. Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
20. Harrington, Wilfrid J.: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
21. Hill, David: The Gospel of Matthew, Marshall, Morgan
and Scott, London, 1972.
22. Hohlfelder, Robert L.: Caesarea, u: Freedman, Da­vid
Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doub­
leday, New York, 1992. (ABD)
23. Houlden, Leslie (uredila): Jesus The Complete Guide,
Continuum, London i New York, 2003.
24. Iser, Wolfgang: Der Akt des Lesens: Theorie ästhe-
tisher Wirkung, Uni-Taschenbücher, München 1994.
(prvo izdanje 1976.)
25. King, Philip J.: Jerusalem, u: Freedman, David Noel
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 3, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
26. Levine, L. I.: Jewish War, u: Freedman, David Noel
(ured­nik): The Anchor Bible Dictionary 3, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
27. Meier, John Paul: A Marginal Jew: Rethinking the
Histo­rical Jesus, Volume One, The Roots of the Pro­
blem and the Person, Doubleday, New York, 1991.
28. Maier, Paul L.: Herod and the Infants of Betlehem, u:
Chronos, Chairos, Christos II, Mercer University Press
1998, str. 172–175.
29. Porter, Stanley E. (urednik): Dictionary of Biblical Cri­
ticism and Interpretation, Routledge, New York, 2007.
30. Popović, Anto: Novozavjetno vrijeme. Povijesno-po­
litičko i religiozno-kulturno okružje. Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2007.
31. Porton, Gary G.: Sadducees, u: Freedman, David Noel:
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 5, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
355
13. Evanđelje po Marku
32. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990.
33. Radelj, Petar Marija: Smrt razapinjanjem na križ s po-
kušajem tumačenja smrti Isusa Krista, www.hkld.hr /
news.php?extend.1092.
34. Rajak, Tessa: Hasmonean Dynasty, u: David Noel
Freed­man (urednik): The Anchor Bible Dictionary 3,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
35. Rebić, Adalbert: Biblijske starine, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb 1992.
36. Rhoads, David: Zealots, u: David Noel Freedman (ured-
nik): The Anchor Bible Dictionary 6, Doubleday, New
York, 1992. (ABD)
37. Rudolph, Kurt: Gnosticism, u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
38. Scotson, John: Medical theories on the cause of death in
Crucifixion Journal of the Royal Society of Medicine,
kolovoz 2006.
39. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
40. Solar, Miroslav: Edipova braća i sinovi, Naprijed, Za­
greb, 1998.
41. Strange, James F.: Sepphoris, u: Freedman, David Noel
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 3, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
42. Vermes, Geza: The Nativity: History and Legend, Pen­
guin, London 2006.
43. Vorster, Willem S.: Gospel Genre; u: Freedman, Da­
vid Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 2,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
44. Weiser, Alfons: Središnje teme Novoga zavjeta, udž-
benik za škole i izobrazbu odraslih, preveo Adalbert
Re­bić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1981.
45. Zugibe, Frederick: The Crucifixion of Jesus: A Forensic
Inquiry, M. Evans and Company, drugo izdanje, New
York, 2005.
Biblija kao književnost

13. EVANĐELJE PO MARKU

13. 1. Izvori zapisivati upravo takve govore i iskaze. U početku

su zapisi bili nevezani i odvojeni, ali su mogli biti
Časnik rimske vojske Kornelije služio je u Ital­
prvim izvorom Markova evanđelja.
skoj satniji i živio u gradu Cezareji. Bio je pobo-
Papija je bio biskup u Hijerapolu u II. stoljeću,
žan i pravedan čovjek koji je nastojao pomoći Ži­
a svjedočio je da je Marko bio slušao upravo Petra:
dovima i olakšati im okupaciju, iako je sam bio
»Marko, tumač Petrov, zapisao je sve što je zapam-
vojnik i zapravo okupator. Sveti spisi takve osobe
tio, ali ne onim redom kojim je to Gospodin (Isus
nazivaju bogobojaznima. Kad se odlučio obratiti
Krist) rekao ili učinio. On osobno nije Gospodina
na kršćanstvo, potaknut viđenjem, pozvao je Petra
ni slušao ni pratio, nego poslije Petra. A Petar je
Šimuna. On je tada boravio u gradu Jopi, danas
propovijedao Evanđelje ne kao da sastavlja povi-
je to Jaffa,729 šezdesetak kilometara od Cezareje
jest Gospodinovih govora, nego prema potrebi slu-
Primorske. Petar se odazvao i nakon dana prove-
šateljstva. Stoga Marko nije pogriješio što je tako
dena na putu došao je u kuću satnika Kornelija.
pisao kako se osjećao: nastojao je samo oko toga
Nije bilo tako jednostavno posjetiti rimskoga voj-
da ništa ne izostavi od onoga što je bio čuo i da
nika, naime Židovi nisu smjeli ni ulaziti u kuće
tome ništa lažno ne dometne.«730 Izraz po kojem je
nežidova, ali je Petar, i sam potaknut vizijom, u
Marko bio tumač Petrov shvaćao se i u najjedno-
Kristovo ime i to učinio. Kad je pitao zašto su ga
stavnijem smislu usmenoga prevoditelja.
pozvali, Kornelije je kazao: Sada smo, dakle, svi
Euzebije (260. – 339. po. Kr.) živio je kao bi-
mi skupljeni pred Bogom da čujemo sve što ti je
skup u Cezareji Primiorskoj – u istome gradu u
Gospodin zapovjedio. (Dj 10-33)
kojem je apostol Petar obratio centuriona i pro-
Petar je tada iznio ukratko dio onoga što je
povijedao – a njegova Crkvena povijest govori i
znao o Kristovu djelu i životu:
sljedeće: »Dok je Petar u Rimu otvoreno propovi-
Vi znate što je bilo po svoj Judeji, počevši od
jedao Riječ i po duhu naviještao Evanđelje, broj-
Galileje, poslije krštenja koje je Ivan propovijedao:
ni su slušatelji poticali Marka, koji je Petra dugo
kako je Bog Isusa iz Nazareta pomazao Duhom
vremena bio slijedio i pamtio je što je ovaj rekao,
Svetim i snagom te kako je Isus prošao čineći do-
da sve to zapiše. On je rečeno učinio, te je tako
bro i ozdravljujući sve koje đavo bijaše tlačio, jer
njegovo evanđelje bilo dostupno svima koji su to
Bog bijaše s njim. Mi smo svjedoci svega što je uči-
htjeli. Kad je Petar za to čuo, nije imao prigovora
nio u zemlji židovskoj i u Jeruzalemu, i to on koga
i nije posebno ohrabrivao autora.«731
su ubili objesivši ga na križ. Bog ga je uskrisio tre-
Nije dokraja dokazano je li Marko u tvorbi svo-
ći dan i dopustio mu da se pokaže (Dj 10,37-40).
jega evanđelja rabio samo vlastite zapise Petrovih
Nije zapisano da je budući evanđelist Marko
govora ili je imao i tekstove drugih slušatelja.
bio s Petrom u Kornelijevoj kući u Cezareji. Me­
Dokaz da su takvi zapisi postojali, i da ih nije ra-
đu­tim je on, i bilo tko iz Petrove pratnje, mogao
bio samo Marko, nalazimo u Kristovim riječima i

729
Približan hebrejski izgovor: jafô; mjesto je danas južni 730
Prema Duda: 1234 (ZGB: 1234). Izvornik je Euzebije,
dio širega gradskoga područja Tel Aviv – Yafo, u drža- Crkvena povijest 3.39. 14–7.
vi Izrael. 731
Euzebije: Crkvena povijest 6.14.1; usp. Euzebije: 273.

356

djelima u spisima koji su stariji od evanđelja, a ušli
su u Novi zavjet. Pavao u Prvoj poslanici Korin­
ćanima kaže: Oženjenima naređujem – ne ja, nego
Gospodin – da se žena od muža ne rastavlja; ako
li se rastavi, neka ostane neudata ili se izmiri sa
svojim mužem; i muž da ne otpušta žene (1 Kor
7,10-11).
Marko ima rečenicu koja je vrlo slična po zna-
čenju, ali su same riječi drukčije: U kući ga opet o
tome upitaju učenici. On im odgovori: »Tko otpu-
sti ženu svoju i oženi se drugom, čini preljub pre-
ma prvoj. Ako li žena otpusti muža svoga i uda se
za drugoga, čini preljub (Mk 10,10-12).
Dvojnosti pokazuju da je bilo različitih zapisa
te je, vjerojatno, jednoga rabio Marko u svojem
evanđelju, a drugoga Pavao u pismu Korinćanima.
Deseto poglavlje Markove knjige, koje sadr-
žava mali katekizam, posebno je istraživano radi
pronalaska predmarkovske predaje. Kritičari naime
drže da je Marko misli preuzeo iz starijega izvora.
Tekst donosi tri poučna razgovora, koji imaju i na-
ziv apoftegma,732 i koji su slični po obliku. Unutar
svake imamo sličan ustroj:
a) pojava ispitivača (10,2a, 17a, 35a)
b) upit ili zahtjev (10,2b; 17.b; 35b)
c) prvi Kristov odgovor (protuupit) (10,3; 18s; 36)
d) odgovor upitanih (10,4; 20; 37)
e) drugi Kristov odgovor (10,5-9; 21,38)
f) pouka samo za učenike (10,10-12; 23 ss, 41,44).
Apoftegme su odvojene blagoslovom djece
(redci 13-16) i trećim proroštvom muke i uskrsnu­
ća (32-34).
Na sadržajnoj razini svaki se poučni razgovor
tiče odnosa u zajednici, pa su oni povezani i sadr-
žajem. Prvi razgovor tumači rastavu, drugi odnos
bogatstva i spasa, a treći odnos časti i vlasti – riječ
je o zahtjevu Zebedejevih sinova da sjede Kristu
s lijeve i s desne strane. Kritičari podsjećaju na to
da su i u Kumranu nevolje za zajednicu stvarale
činjenice braka, novca i hijerarhije.733
732
Apophthengesthai, grč. izgovoriti
733
Usp. Pesch: 200 – 203; usp. Gnilka 2: 69–107.
357
13. Evanđelje po Marku
13. 2. Tko piše
Iskazi crkvenih otaca o suradnji apostola Petra
i evanđelista Marka mogli bi naći potvrde u samoj
Bibliji. Marko je spomenut na kraju Prve Petrove
poslanice, u kojoj Petar kaže da pozdrave šalje i
Marko, moj sin. Izraz je mogao označavati i su-
radnika.
Ime Marko bilo je često u doba nastanka evan-
đelja. Latinska je inačica bila Marcus, a grčka
Markos. Marko je bio i sin vlasnice kuće u kojoj
su se učenici često nalazili (Dj 12,12). Marko je
također pratio Pavla na prvom putu, ali iz neko-
ga ga je razloga napustio, što je bio razlog svađe
s Barnabom prije drugoga puta (Dj 15,36-39). Ne
znamo mnogo o tim osobama ili o toj osobi.
Nije isključeno da je Pavao pozvao upra-
vo Marka evanđelista doći u Rim (2 Tim 4,11).
»Marko je možda prvotno bio pozvan u Rim da
pomogne Pavlu, no Marko nije bio zatvorenik kao
što je to bio Pavao. Što bi, dakle, bilo prirodnije no
da Marko bude Petrov pomagač te da ga godina-
ma sluša kako propovijeda rimskim kršćanima?«734
Apostol Petar određenoga Marka zove sinom
u svojoj poslanici, ali to još ne mora značiti da je
nedvojbeno riječ o Marku evanđelistu. Međutim,
ako imenovanje povežemo s time da se Petar ističe
u Markovu evanđelju, dokazi o bliskosti Marka i
Petra jačaju. Bonaventura Duda vidi da u Markovu
evanđelju Kristova javna djelatnost i počinje s po-
zivom Petru (1,16-18). Na samom kraju, poslije
uskrsnuća, mladić koji je anđeo naglašava ženama
da posebno obavijeste Petra o događaju.
Nekoliko je događaja prikazano kao da su viđe-
ni Petrovim očima: izvješće o preobrazbi na gori
(9,2-13), događaji u Getsemaniju i zgoda o tome
kako je Petar zatajio Krista u dvoru kod velikoga
svećenika (14,66-72). Naratologija bi odredila ove
ulomke i fokalizacijom – očištem pripovjedača ili
položajem pripovjedača u odnosu prema onom što
prikazuje i poglavito prema likovima koji sudje-
734
Cole: 52.
Biblija kao književnost
luju u događajima. U prije nabrojenim ulomcima,
osobito u dvoru visokoga svećenika, položaj pripo-
vjedača sužen je na vidokrug jednoga lika, naime
Petra. Prema Genetteu, ovdje bi dakle bila riječ o
nutarnjoj fokalizaciji, pogledu očima izabranoga
lika.735 Nutarnju fokalizaciju, ulazak u same misli
lika, pokazuje kraj ove perikope: I odmah pijetao
zapjeva po drugi put. A Petar se sjeti riječi koje mu
je rekao Isus: »Prije nego pijetao dvaput zapjeva,
triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač (Mk 14,72).
Većina istraživača smatra da su se Matej i Luka
služili Markovim evanđeljem dok su pisali svoje
tekstove, pa su mogli od njega prenijeti i Petrovo
gledište u svoja izvješća. Sva tri evanđelista nai-
me govore da se Petar sjetio Kristovih riječi kad
je pijetao zapjevao te da je zaplakao (Mt 26,69-75;
Lk 22,54-62).
Pravu sliku dobivamo uključimo li prikaz če-
tvrtoga evanđelista. Ivan je uredno najavio Petrovu
zataju, kako su to učinila i njegova tri prethodni-
ka (13,36-38). Očište tijekom opisa samoga čina u
dvorištu sada je upravljeno iz položaja osobe koju
tekst zove »drugim učenikom«. Evo dijelova pri-
povijesti:
Šimun Petar s drugim učenikom išao je za Isu­
som. Taj učenik bijaše poznat velikom svećeniku
te uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika. A
Petar ostade vani pred vratima. Tada onaj drugi
učenik koji bijaše poznat velikom svećeniku iziđe,
progovori s vrataricom i uvede Petra. Uto sluški-
nja, vratarica, reče Petru: »Zar nisi i ti od učenika
ovoga čovjeka?« »Nisam«, odvrati on. Tu su bile
sluge zajedno sa stražarima. Naložili su vatru – jer
bijaše studeno – i grijali se. I Petar je bio s njima
i grijao se (Iv 18,15-18).
Ivanovo evanđelje zatim u pet redaka prikazu-
je Isusov razgovor s velikim svećenikom Anom te
udarac koji Krist prima od stražara. Zatim se vra­
ća Petru.
A Šimun Petar bio ondje i grijao se. Neki mu
rekoše: »Zar nisi ti od njegovih učenika?« On zani-
735
Usp. Groden: 431; Biti: 101.
358
jeka: »Nisam.« Jedan od slugu velikog svećenika,
koji bijaše rođak onomu komu Petar odsiječe uho,
reče mu: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?« Tada
Petar ponovo zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
(Iv 18,25-27)
Tekst dalje prati Isusa koji ide k Pilatu. Nema
podataka o tom da se Petar sjetio Kristovih riječi i
nema znaka o tome da je zaplakao. Ivan nije znao
da se Petar sjetio Kristovih riječi i da je zaplakao
jer njegov pripovjedač, ma tko bio, ne gleda do-
gađaje Petrovim očima i ne proživljava ih njego-
vim osjećajima. Genetteovim rječnikom, fokaliza-
cija mu je drukčija. Rečeno bi mogao biti još jedan
dokaz za pretpostavku da je Marko pisao evanđelje
potaknut Petrovim pripovijedanjem.
13. 3. Za koga piše Marko
U tekstu Markova evanđelja nalazimo niz la-
tinizama: centurion (15,39), legio (5,9), denarius
(6,37; 12,15; 14,15), spiculator (6,27, krvnik), fla­
gellare (15,15 znači bičevati, u Marka fragel­lṓsas,
ραγελλώσας). Takvih riječi nalazimo i u hebrej-
skom Talmudu, pa su one jednostavno ušle u grč-
ki i hebrejski kako danas engleske riječi ulaze u
manje jezike. Tehničko-vojni termini mogli su se
naći u svim dijelovima Rimskoga Carstva, a lati-
nizama ima i u Lukinim Djelima apostolskim. Ipak
je činjenica da Marko često rabi latinizme, što zna-
či da pretpostavlja kako njegovim čitateljima oni
ne će smetati.736
Zanimljivo je i to da novčić kodrantes iz 12,42
nije bio u uporabi na Istoku. Nadalje, našlo se i
podudarnosti između Marka i Pavlove Poslanice
Rimljanima: Markova misao Tako on očisti sva
jela (7,19) slična je Pavlovoj iz Rimljana 14,14.737
Marko se znači mogao obraćao čitateljima koji su
736
Usp. Dugandžić 1999: 53.
737
Usp. Brown: 159.

razmišljali o jelima što ih dopušta Levitski zakonik
– znači kršćanima židovskoga podrijetla.
Prvi čovjek koji u Markovu evanđelju razu-
mije da je Krist i čovjek i Sin Božji biva upravo
Rimljanin, i to vojnik, stotnik nazočan pri raspeću,
koji je prikazan u pozitivnu svjetlu: Stotnik koji sta-
jaše prema njemu, kad vidje da tako izdahnu, reče:
»Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji.« (15,39)
S druge strane, Marko redovito prevodi rije-
či, izraze i rečenice iz aramejskoga jezika kojim je
Krist govorio. Prevedeni arameizmi svjedoče o tom
da pretpostavljeni čitatelji Markova evanđelja nisu
bili upoznati s aramejskim jezikom. Prosječan mo-
gući čitatelj u ondašnjoj Judeji mogao je znati što
znači aramejski izraz talitha cumi, djevojčice ustaj
(5,41). Marko prevodi i ephhatha, otvori se (7,34) i
Kristove riječi s križa Eloi, Eloi lama sabachthani –
Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?
Naslovljenike Markova evanđelja, čitateljsku
zajednicu koju je Marko mogao imati pred očima
dok je svoje djelo pisao, moguće je, kako smo na-
veli, dokazivati iz povezanosti s Petrom. Apostol
je propovijedao u Rimu, vodio neko vrijeme ta-
mošnju crkvu, bio je prvi rimski biskup i u Rimu
je umro mučeničkom smrću. Njegovim vjernici-
ma Rimljanima, mogućim čitateljima i slušatelji-
ma teksta o Kristovu životu, nije trebalo prevoditi
latinske izraze, ali je trebalo prevoditi arameizme.
Znači da je Markovo evanđelje moglo biti pisano
za kršćansku zajednicu u Rimu.738
13. 4. Kada
je pisano Evanđelje
po Marku
Glede datacije, komentatori redovito navode da
Marko govori o uništenju Hrama kao o budućem
738
Ostale pretpostavke govore o Aleksandriji, zbog komen-
tara Klementa Aleksandrijskoga te Antiohiji, s jakom
kršćanskom zajednicom. Usp. Achtemeier: 543 (ABD
4: 543).
359
13. Evanđelje po Marku
događaju jer ga predviđa općenito i bez pojedinosti
(13,2; 14,58; 15,29). Neki u Mateju 22,7-8 vide do-
kaze da je Jeruzalem razrušen u doba kad to evan-
đelje nastaje, a sličnoga ulomka nema u Marka.
Riječ je o paraboli o svadbenoj gozbi, na koju se
pozvani ne odazivaju: Ostali uhvate njegove sluge,
zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla
svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali
(Mt 22,7-8). Podudarnu sigurnost oko sudbine gra-
da Jeruzalema pokazuje i Luka u 19,43. Istina je
da podatak može biti znak točna Kristova proroš-
tva, i ništa više od toga, no onda je znakovit način
kako su riječi u pojedinih evanđelista prenesene.
Budući da je Hram razoren 70. godine, Marko
je mogao pisati negdje u to vrijeme ili izravno pred
sam događaj.
Datacija se može izvesti i iz doba Petrove muke
i smrti 64. godine. Ako je Petar doista vidio Mar­
kovo evanđelje, kako kaže Euzebije, onda je ono
nastalo prije Petrova martirija. Riječ je o izvantek-
stovnom dokazu.
13. 5. Uvod
u Markovu
kristologiju
Boris Tomaševski tumači načine na koje motivi
mogu ulaziti u umjetnička djela, pa govori o kom-
pozicijskoj, realističkoj i umjetničkoj motivaciji.
No, ističe i ulogu glavnoga junaka. Lik naime po-
vezuje motive u skupine i biva njihovim živim no-
siteljem. Lik je također vodeća nit kojom se čitatelj
snalazi među motivima. Konačno, »karakterizacija
je sustav motiva neraskidivo povezanih s likom«.739
Navedeno je u cijelosti točno i za evanđelja.
Stil svakoga pojedinoga evanđelja biva posebno
uočljivijim u prikazu glavnoga lika, znači Kristove
osobe. Obilježja Markova izbora motiva, a onda i
njihova međuodnosa, pokazuju se u nizu pojedino-
739
Tomaševski: 35. Prethodne su misli na istome mjestu.
Biblija kao književnost
sti povezanih sa središnjom osobom teksta. Vidjet
ćemo ubrzo da ne možemo razumjeti ukupan smi-
sao motiva usloženih oko glavnoga lika ako nema-
mo na umu teološke posljedice.
Marko prikazuje Krista oštrim riječima, možda
i grubo, ali zasigurno ostavlja dojam realistično-
sti – nečega što je gotovo sirovo i biva stvarnim.
Usporedba s odmjerenijim Matejem najbolje osli-
kava vjerojatno prvo napisano evanđelje. Markovi
Galilejci tvrde za Isusa da je tesar, ili drvodjelja
(6,3), a u Mateja će on biti tesarov sin (13,55). Još
je znakovitiji Markov opis izlječenja gluhoga mu-
cavca s pomoću pljuvačke (7,32-34), što će Matej
jednostavno ispustiti.740 Mateju se vjerojatno čini
da nije pristojno spominjati pljuvačku kraj tako bit-
ne osobe, Marko jamačno zna da se to tako dogo-
dilo, pa onda i piše što je čuo, vjerojatno od Petra.
Glede naglaska na ljudskosti, i time umanje-
nih podataka o božanstvenosti, također je uočljivo
nekoliko zgoda iz Marka. Već u prvom poglavlju
Marko piše da je Duh natjerao, ekbállei, Krista ići
u pustinju (Mk 1,12). U Mateja, Isus je poveden
anéhthe od Duha (Mt 4,1). Isus će u ovom tek-
stu pitati tko ga je iz mnoštva dotaknuo (5,30) pa
bi se moglo činiti da to doista ne zna, što će apo-
stoli i misliti. Matej će i to ispustiti (9,22), iako
je Krist mogao pitati ironično, prijeteći ili jedno-
stavno iskušavajući.741 Glede ovoga znanja, a time
i upita o božanskom statusu, zanimljivo je i to da
Markov Isus kaže kako ni Sin ne zna dana i časa
drugoga dolaska (Mk 13,32) što Luka ispušta.
Posebno je zanimljiv Markov opis Kristova
boravka u Galileji na početku šestoga poglavlja.
Ljudi su Krista prepoznali, govorili da je tesarov
sin, no vidjeli su i silna djela koja se po njemu
čine. Konačno, sablažnjavali su se. Za Krista se
kaže da ondje nije mogao učiniti ni jedno čudo,
osim što je izliječio nekoliko nemoćnika. Sam je
izraz s proklitikom ouk edýnato. Matej ne govori
740
Zanimljivo je da uzvišeni Ivan ima ovaj podatak u Iv 9,6.
741
Primjer s Duhom nisam našao u literaturi, za iduća tri
usp. Brown: 201.
360
u svojem opisu događaja iz 13. poglavlja da Krist
nešto nije mogao, nego jednostavno nije učinio.
Markov Krist govori izravno vjetru i moru, što
će Matej i Luka vjerojatno vidjeti elementom koji
vuče prema poganstvu, pa te podrobnosti nema u
njihovim spisima. Konačno, Markov će Isus na
križu osjetiti da su ga svi napustili, pa i Bog Otac.
Točno je da i Matej navodi ove riječi, a razlog bi
mogao biti u tome što teži cjelovitosti.
S druge je strane Markov Krist pun ljudske su-
ćuti, ali zna biti i zlovoljan. Poznat je primjer s gu-
bavcem koji je kleknuo moleći zdravlje: Isus je ga-
nut kad ga vidi i odmah ga ozdravlja, ali se uskoro
i otresa na njega i otpravlja ga upozorom da niko-
mu ne govori (Mk 1,40-44). Luka ne će spomenu-
ti ni ganutost ni otresitost, u Mateja je Isus ganut.
Prikazani će stilemi biti dio širega Markova
sustava, u kojem će Krist biti taman, oštar i ne-
shvaćen. On je u Markovu tekstu ljudska i stvarna
osoba, ali je i tragičan u nekim situacijama. Govor
o stilu i kristologiji vjerojatno prvoga napisanoga
evanđelja nužno mora nešto reći o elementima tra-
gedije u tom spisu.
13. 6. Elementi tragedije
Iako sami naslovi idućih odjeljaka to ne ističu,
u njima govorimo i o klasičnim elementima trage-
dije: tragičkom junaku, tragičnoj krivnji i tragič-
nom kraju.
13. 6. 1. Neshvaćenost, tajnovitost,
ostavljenost
Pišući o tragičnim modusima pripovjedne knji-
ževnosti, Frye kaže: »Temeljna je ideja patosa is-
ključivanje pojedinca ravnoga nama iz društvene
skupine kojoj pokušava pripadati«.742 Markov Isus
742
Frye: 52.

nije »ravan nama« jer čini čuda, što obični ljudi ne
mogu, ali je svakako bliži običnomu čovjeku nego
recimo Isus u Ivanovu evanđelju.
Tragički su junaci neshvaćeni, ali Krist u Mar­
ka nije tek neshvaćen od mnoštva: on ne želi biti
shvaćen. Točnije i blaže rečeno, na nekim se mje-
stima čini kako Krist i ne želi da ga svatko razu-
mije. U Marka nalazimo dio o shvaćanju koji po-
sebno izaziva težinu i pokazuje taman ton ovoga
teksta. Pratitelji i Dvanaestorica pitali su ga čemu
služe usporedbe. Odgovor je pogibeljan:
Vama je priopćena tajna – kraljevstvo Božje, a
svima ostalima prispijeva uopće u usporedbama,
da ›dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju,
a ipak ne razumiju da se jednoć ne obrate i da im
ne bude oprošteno‹. Tada im reče: »Ne razumijete
ove usporedbe? Kako ćete onda uopće usporedbe
razumjeti?« (Mk 4,11-13)
Po ovim bi riječima moglo izgledati kako Krist
i ne želi da se svi spase. Navodeći Izaiju, kao da
je pomalo sličan i Joni proroku, koji nije htio da
se Ninivljani spase.
No možemo reći kako Krist nije htio da ga
shvate olako, pa je iskušavao mnoštvo. Tako je
iskušavao i ženu Sirofeničanku govoreći joj naj-
prije da je poslan samo onima iz Doma Izraelova,
a poslije joj je izliječio kćer. Moguće je i tumače-
nje koje bi istaknulo da je Krist jednostavno znao
s kime zapravo ima posla i da se na tome mjestu
i u tome času nazočna svjetina jednostavno ne će
htjeti obratiti. Mračan ton njegovih riječi u ovoj
perikopi ipak ostaje.
Kritika o parabolama u Marka ističe mesijan-
sku tajnovitost te da je ovdje riječ o formi bliskoj
zagonetkama, koja zapravo mora prikriti istinu.743
Mesijanska tajnovitost u Marka obilježila je kriti-
ku ovoga evanđelja od teksta koji je 1913. objavio
William Wrede.744 Donosimo dva novija primjera
tumačenja ove pojave.
743
Usp. Gnilka 1: 170.
744
Usp. Gnilka 1: 167.
361
13. Evanđelje po Marku
»Tražio je šutnju jer bi pojam mesijanstva kako
ga je on imao bio neprihvatljiv njegovim suvreme-
nicima. (...) Prije svega nije mogao objasniti tko je
on prije nego njegova vlastita smrt i uskrsnuće ne
osvijetle njegov lik. (...) Po Božjem planu Mesija
mora trpjeti. To je razlog mesijanske tajne.«745
Dugandžić također tumači Kristovu tajnovitost
u Markovu evanđelju: »Njemu nije do odjeka nje-
gova učenja i njegovih čudesa u narodu, kako bi
stekao što je moguće veću popularnost, jer nje-
govo učenje ›s vlašću‹ (1, 22.27) samo je jedna
strana njegove osobe i njegova poslanja. Postoji i
druga strana koju će biti teško shvatiti i prihvati-
ti, a to je muka koja ga čeka u Jeruzalemu i križ
kao ishod te muke. (...) Samo onima koji se oda-
zovu tom nasljedovanju moguće je shvatiti da je
Isus iz Nazareta, unatoč muci i križu, Mesija i Sin
Božji«.746
Blagi Luka osjetio je težinu prije objašnjavana
navoda iz Izaije, pa je skratio tamo gdje počinje
taman dio o izočnosti spasa: Vama je dano da upo-
znate tajne Kraljevstva Božjega, a drugima se daju
samo u usporedbama, da ›gledaju, a ipak ne vide,
i slušaju, a ipak ne razumiju.‹ (Lk 8,10)
Matej je teške riječi nadalje ublažio dopunom:
A blago vašim očima što vide i ušima što slušaju.
Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici
željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti
što vi slušate, ali nisu čuli (Mt 13,16-17).
Kristova osamljenost, ali i želja da bude sa-
mim, vidljiva je i u maloj razlici između Markova
i Matejeva spisa. U perikopi s hodom po vodi Krist
dolazi k apostolima oko četvrte straže. U Marka
čitamo podatak koji Matej nema: I htjede ih mi-
moići (6,48). Isus kao da ne traži društvo svoje
sljedbe, ali joj ipak pomaže kad je ona u nevolji.
Kri­stovoj želji za samoćom u Marka je sukladno
i to da učenici u njemu u toj zgodi ne prepoznaju
745
Harrington 1993: 158.
746
Dugandžić 2004: 68.
Biblija kao književnost
Sina Božjega – što će Petar shvatiti u Matejevoj
ina­čici ove naracije.
Mesijanska tajnovitost odvest će nas do idu-
ćih tragičkih elemenata u ovom djelu. Kristova
je ostavljenost prikazana i odlaskom učenika u
Getse­maniju. Kritika opaža neugodnu usporednost:
»Ovaj čin učenika u potpunosti izokreće njihov
početni odgovor na Isusov poziv (1,18.20; 10,28)
kada su učenici napustili sve i pošli za Isusom.
Sada, u trenutku uhićenja, oni napuštaju Isusa, me-
đutim ne da bi slijedili nekoga drugog, nego s ci-
ljem da pobjegnu (14,50, usp. 8,34c).«747
Konačno, udar na neimenovanoga mladića koji
bježi gol pokazuje Isusovu punu osamljenost. Kako
to tumači Popović, svakoga tko je na ikoji način
blizak Kristu, rulja napada i spremna ga je ubiti.
Mladić koji bježi gol također je puna protuslika
Kristova, koji će gol izdržati do kraja, nepomičan na
križu. Markov spis jest pomalo sirov i stoga stvar-
nostan, ali nipošto nije bez pozorne promišljenosti,
a ova usporednost to dobro dokazuje. Tekst pomno,
ali neizravno poručuje da pred krajnjim izazovom
postoje samo dva puta: gola kukavština i gola smrt.
Na jednoj je strani mladić koji bježi od dužnosti, a
na drugoj Krist koji izvršava svoju dužnost do kraja.
Obje su osobe gole, ali je prva time samo ponižena,
a druga je ponižena da bi bila proslavljena.
Prethodna mjesta govore o neshvaćenosti i od-
vojenosti od ljudi. Iduća je okolnost teža jer govori
o osjećaju napuštenosti i razmaka u odnosu pre-
ma Bogu. Mjesto govori da je Markovo evanđelje
bliže tragediji od Lukina teksta. O devetoj uri po-
vika Isus iza glasa: »Eloi, eloi, lama sabahtani?«
To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me osta-
vio?« (Mk 15,34) Navedene riječi zapisuje i Matej
(27,46), a nema ih u Luke. Krist ovdje sebe drži
napuštenim od Boga Oca, stariji bi svećenici rekli
da govori iz svoje ljudske naravi. Fryeeva isključe-
nost kao obilježje tragedije ovdje dobiva pun izraz.
Iduća je rečenica također znakovita jer mnoš-
tvo i ne shvaća što govori Krist: Neki od nazočnih
747
Popović 2004: 112.
362
čuvši to govorahu: »Gle Iliju zove.« Tako je raz-
mak između raspetoga Krista i ondje nazočnih lju-
di još povećan time da ga oni ne razumiju. Netko
je među njima i otrčao te natopio spužvu octom,
misleći da će doći Ilija i skinuti ga.
Zaključit ćemo, ipak, ovaj dio o mračnijim dije-
lovima Markova evanđelja podsjećajem na slijep-
ca iz Jerihona. Njemu je Krist pošto ga je izliječio
rekao da ide, no ovaj je izgleda razumio ironiju i
kušnju, pa je slijedio onoga koji ga je naizgled tje-
rao od sebe.
13. 6. 2. Marko i tragedija kao žanr
Steiner govori ovako o tragediji: »Ono što dr-
žim tragedijom u punom smislu riječi jest dram-
ski dokaz svjetonazora u kojem je čovjek shvaćen
neželjenim gostom u svijetu« (...) »Prava tragedi-
ja postoji jedino tamo gdje se kao potpuna istina
prihvaća sofoklovska izjava ›bolje je nikada ne
biti rođen‹«.748
»Posebno kršćanske drame nije bilo ni kad je
vjera bila na svom vrhuncu (...) Kršćanstvo nudi
čovjeku jamstvo konačne sigurnosti i odmora u
Bogu. Ono vodi dušu prema pravici i uskrsnuću.
Kristova je muka događaj neizrecive patnje, ali je
isto tako uzorak u kojem je otkrivena Božja ljubav
prema čovjeku. U tamnu svjetlu Kristove muke,
istočni grijeh pokazuje se sretnom krivnjom (fe-
lix culpa). Pomoću toga sredstva čovječanstvo će
biti vraćeno u puno uzvišenije okolnosti nego što
ih je imala Adamova nevinost. (...) Prava tragedi-
ja postoji jedino tamo gdje napaćena duša vjeruje
da više nema vremena za Božje opraštanje. (...) ›A
sad je kasno‹ kaže Faust (...) Ali se vara. Nikad
nije kasno za kajanje (...). Kršćanski svjetonazor
poznaje samo djelomične ili epizodične tragedije.
Unutar ključnoga optimizma, ima časova zdvojno-
sti; okrutni porazi mogu se dogoditi na putu pre-
748
Steiner: XI.

ma milosti. Ali, kako kaže portugalska poslovica,
Deus escreve dirieto por linhas tortas (doslovno,
Bog piše pravo i kad rabi zakrivljene crte, dakle,
Božja je pravda možda spora, ali je dostižna).«749
Steinerove misli o tragediji i Kristovu otku-
piteljskom činu bivaju korisnima. Nema razloga
za potpunu zdvojnost u kršćanskom svjetonazoru,
dapače, zdvojnost je grijeh i izraz nevjere u Božju
milost. Kierkegaard je točno imenovao zdvojnost
bolešću nasmrt za kršćanina. Krist je umro i time
otkupio sve ljudske grijehe – koji su bili i koji će
biti počinjeni. On je uskrsnuo i time dokazao ba-
rem da je doista Sin Božji, da je doista iskupio
naše grijehe i da svaki čovjek može uskrsnuti, čime
smrt prestaje biti punom tragedijom.
Steinerov odnos tragedije kao književnoga su-
stava i kršćanske misli o iskupljenju grijeha te o
sreći u kraljevstvu Božjem nakon smrti ipak valja
dopuniti. Ako je kršćanstvo donijelo nove oblike
nade, kaže Poole, opskrbilo nas je i novim oblici-
ma zdvojnosti: nema ničega tragičnijega od pada
u ponor pakla sa samoga ruba vječne sreće.750 Ako
je pravo na vječni život s Kristom u nebu najveća
od svih radosti, kako god shvatili riječ nebo, onda
je gubitak toga dara najveća tragedija.
Evanđelje po Marku bila bi tragedija da u cije-
losti ispuni sljedeće uvjete:
1) Kad bi se događaji zaustavili nakon smrti pro-
tagonista, kad bi se smrt najviše naglasila i kad
bi se zanemarilo uskrsnuće; slično bi bilo da se
negira Kristova smrt, jer bi se onda negiralo i
uskrsnuće.
2) Kada bi se Kristu zanijekalo da je Sin Božji i
da ima nadnaravne moći, posebno da može ot-
kupljivati grijehe, uskrsnuti i uskrisiti druge.
3) Kada bi se Kristu negiralo da je čovjek, tada bi
on sâm, istina, mogao uskrsnuti, ali samo kao
božanska osoba. Uskrsnuće ljudi, koji nisu bo-
žanske osobe, bilo bi dvojbenije. Podsjetimo da
Krist svoje slušatelje zove sinovima ljudskim
749
Steiner: 331–332 (preveo D. S.).
750
Usp. Poole: 28.
363
13. Evanđelje po Marku
(Mk 3,29), a o samome sebi često govori kao
o sinu čovječjemu (Mk 8,31; 9,9…). U izvor-
niku imamo gramatičke inačice iste riječi: čo-
vjek, anthrōpos.
4) Kršćanstvo bi bilo tragedijom da se svi događa-
ji jednostavno zaborave i proglase nebitnima: i
Kristovo učenje, i njegova smrt, i otkupljenje
grijeha, i uskrsnuće.751 Tko ne vjeruje da mu se
grijeh može oprostiti i to ne želi, tko ne vjeruje
da može uskrsnuti s pravednima, i to ne želi, taj
će vjerojatno teže uskrsnuti s pravednima.
Kad bi se ovi uvjeti ispunili, mogli bismo reći:
Krist je bio neželjeni gost u ovom svijetu i bilo
bi bolje da nikada nije bio rođen. Njegov bi ži-
vot bio posvemašnja tragedija.
Markovo evanđelje nije tragedija jer ne ispunja-
va ni jedan od napisanih uvjeta. Ali, u uspored-
bi s drugim evanđeljima, ima najviše elemenata
tragedije. Točnije rečeno, Marko operira s di-
jelovima tragedije, računa upravo s navedenim
uvjetima, pa ih svjesno ili nesvjesno upleće u
svoju pripovijest. Marko pruža najviše prostora
tami i najmanje nadi, njegov je Krist najmanje
shvaćen i kao da najmanje želi biti shvaćen.
Protagonist njegova evanđelja uvelike iskušava
i želi da sami suvremenici, a onda i svi osta-
li, ulože znatan napor i razumiju. Upravo je
stoga i njegovo djelo zanimljivo. Vidjet ćemo
kako sve to djeluje u tekstu Markova evanđe-
lja. Elementi koji slijede označeni s a), b), c) i
d) povezani su s prethodnim tvrdnjama 1), 2),
3) i 4).
a) Brown vidi da Marko ističe muku.752 Njegovo
je evanđelje vrlo kratko, rekli smo već da ima
samo 11 300 riječi, a Matejevo nosi 18 300
besjeda. Usredotočit ćemo se na početku upra-
vo na muku, znači na dio koji počinje ulaskom
u Getsemani i završava polaganjem u grob.
Mar­ko i Matej svjedoče da su ukopu pribivale
751
Usp. Pavla u 1Kor 15,12-19.
752
Usp. Brown: 121.
Biblija kao književnost
Marija Magdalena i druga Marija, koju Marko
imenuje Josipovom.
Matej opisuje događaje u dijelu 26,36 – 27,61,
a rabi za to 100 redaka i 1614 riječi. Marko pri-
kazuje muku u ulomku 14,32 – 15,47, i to u 87
redaka i služeći se s 1352 riječi.753
Iz pruženih je podataka vidljivo da Matej opi-
suje muku u 8,819 % svojega teksta, a Marko
u 11,964 %.
Tragičnost je u Marka očitija znamo li da nje-
govo evanđelje zapravo završava sa 16,8 – a
deset idućih redaka prema svim je komenta-
torima dodano naknadno. Većina se istraživa-
ča slaže da ono što slijedi u drugih evanđelista
Marko jednostavno nije ni napisao. Marko je u
svojem izvorniku završio upravo ovako:754
Uđoše u grob i opaziše mladića u bijeloj dugoj
haljini, gdje sjedi s desne strane. I zaprepastiše
se. On im rekne: »Ne bojte se! Vi tražite raza-
petog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije
ovdje. Evo mjesta gdje ga položiše. Idite i re-
cite njegovim učenicima, posebno Petru: Pred
vama ide u Galileju; ondje ćete ga vidjeti, kako
vam je rekao.« A one iziđoše i pobjegoše od
groba, jer ih obuze strah i trepet. Nikomu o
tome ne rekoše ništa jer se bojahu...
Time izvornik završava i u važnim biblij-
skim rukopisima Codex Vaticanus i Codex
Sinaiticus. Dodatak je, istina, morao nastati
rano, negdje do sredine drugoga stoljeća, jer
za njega znaju Tacijan i Irenej.755
Za razliku od drugih triju evanđelista, koji do-
nose opširinije iskaze o susretima s uskrslim
753
Ukupan broj riječi u evanđeljima preuzimam iz Browna.
Riječi koje dva evanđelista rabe u zadanim ulomcima
brojio sam ručno iz Merka (za podatke o knjizi pogle-
dajte dio nakon upita, prije popisa literature).
754
JR: 1685; Mrakovčić: 10.
755
Dugandžić 1999: 54; Irenej († 202. NK) svetac i biskup
u današnjem Lyonu; učenik Polikarpov, koji je bio uče-
nik Ivana Evanđelista; napisao djelo Adversus Haere-
ses (180. po. Kr.) koje govori protiv gnostika, poglavito
Valentina.
364
Kristom, u čemu je osobito važan Ivan, izvor-
ni Marko nema uskrsloga Krista i nema uza-
šašća. Kristovo uskrsnuće ovdje je potvrđeno
samo iskazom mladića u bijelom, nema osob-
ne Kristove pojave. Danas bi kriminalisti rekli:
»Ako nema tijela, nema ni zločina.«
Izvorni završetak Markova evanđelja u važnim
rukopisima tako biva Leerstelle u smislu koji
rabi Wolfgang Iser. Kako je već tumačeno, ri-
ječ je o praznom, ili naizgled praznom mjestu,
koje čitatelj mora ispuniti sam.
Marko, znači, barem u usporedbi s drugim
evanđelistima, ističe muku i smrt, a ne uskr-
snuće i pobjedu.
b) Po Markovu evanđelju Kristovi suvremenici
lako u Kristu prepoznaju čovjeka. Neki od nje-
govih Galilejaca razumiju i previše dobro da je
Isus sin čovječji: Zar nije ovo tesar, sin Marijin,
a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov?
(Mk 6,3) Govornici znaju da je Krist njihov,
pa im izgleda možda i smiješnom njegova prva
tesarska profesija – ali ne znaju ili ne prizna-
ju da ima snage učiniti nešto posebno za njih.
Tako neki ljudi govore i o Isusovoj ljudskosti s
tragom prijezira. Marko kaže da u Galileji, svo-
jem zavičaju, Krist nije mogao učiniti nikakva
čuda, osim što je ozdravio nekoliko bolesnika
(Mk 6,5).
Mnoštvo koje pozdravlja Krista pri ulazu u
Jeruzalem kaže da je blagoslovljen koji dolazi
u ime Gospodnje, pa Krist dakle po tome tek
dolazi u ime Gospodinovo. Gospodin je bilo
ime za Boga. Mnoštvo se nada obnovi zemalj-
skoga kraljevstva: Blagoslovljeno kraljevstvo
oca našega Davida koje dolazi! (Mk 11,10)
Veliki svećenik zanijekat će Kristu da je Sin
Božji. Pošto ga je upitao je li on Sin Pre­slav­
noga i pošto mu je Krist odgovorio da jest, ve-
liki svećenik para haljine i kazuje: Čuli ste hulu
(Mk 14,64). Veliki svećenik ne može priznati
Kristu da je Sin Božji jer bi to bilo supro­tno
njegovu shvaćanju monoteizma. Krist prema

njegovu stajalištu, i prema mnijenju većine čla-
nova sinedrija, time zaslužuje smrt.
Većina ljudi u Markovu evanđelju u Kristu
vide prije svega, ako ne i jedino, čovjeka. Tako
u Matejevu tekstu nakon hoda po vodi apo-
stoli spremno kažu da je Krist Sin Božji (Mt
14,33). Suprotno tomu, u Marka u istoj peri-
kopi šute, misle da je sablast, ne razumiju jer
im je srce zaslijepljeno, u izvorniku otvrdnulo,
pepōrōméne (Mk 6,52). Oni bivaju pomalo slič-
nima faraonu iz pripovijesti i izlasku iz Egipta,
koji će također imati nevolja s vodom.
Slično je u Cezareji Filipovoj s Petrom, koji
po Mateju priznaje Kristu da je Sin Božji
(Mt 16,16). U Markovu evanđelju Krist je za
Petra tek Mesija (Mk 8,29). Događaj je važan
jer ustanovljuje Crkvu Kristovu: ako Petar ne
razumije tko ju je utemeljio, onda raspored
opet vuče prema neshvaćenosti i tragičnosti.
Perikopa iz Cezareje znakovita je i po samim
riječima glavnoga sudionika: Matejev junak
prijeti apostolima da nikomu ne kazuju kako
je on Krist, a Markov junak prijeti govoreći da
nikomu ne govore o njemu. Markova je zabra-
na teža jer od apostola traži potpun muk i taj-
novitost, a Matejeva dopušta govor o vođi male
sljedbe, samo ne smiju reći da je Krist i time i
čekani Mesija. Naravno da je zgoda u punom
skladu s mesijanskom tajnovitošću ključne oso-
be Markove svete pripovijesti.
Kad su Markovi apostoli zaslijepljena srca, nije
čudno da mnoštvo vidi još i manje od njih.
Krist je stalno u mnoštvu ljudi, ali ga sve te
osobe teško razumiju. Kako smo već govorili,
u Marka je još opasnije to što Krist i ne želi da
ga svi razumiju: on je zaogrnut u svoju tajnu
o kraljevstvu Božjem, i još više, u tajnu o sebi
samomu. Za mnoštvo ima parabole koje mu
međutim ne tumači (4,12). Isus u Marka traži
od nekih ljudi da se obrate i razumiju a da im
se sve prstom ne pokaže; za veći dio mnoštva
kao da ne želi da se obrati.
365
13. Evanđelje po Marku
Rekli smo: da Krist nije Sin Božji, onda ne bi
mogao otkupiti grijehe, ne bi mogao uskrsnuti
ni sebe ni drugoga čovjeka. Ljudi u Markovu
evanđelju do Kristove smrti prešutno ili otvo-
reno govore upravo tako: Krist nije Sin Božji
i ne može to biti. On je samo čovjek, tesar, za
suradnike katkad neshvatljiva osoba koja hoda
po vodi, za Petra tek Mesija i ništa više od toga.
Svi koji su ga osudili na smrt svojom osudom
svjedoče upravo na taj način.
c) Upit o Kristu kao Sinu Božjemu i o Kristu
kao čovjeku u Marka je neraskidivo povezan
s Kristovim otkupiteljstvom. Vidjeli smo da i
Steiner, tumačeći tragediju kao žanr, čini isto.
U prethodnom poglavlju objašnjavano je da
neki od onih koji bi morali biti otkupljeni u
Kristu ne vide nište više od čovjeka. Točno su-
protno rečenomu, osobe koje uopće nisu obu-
hvaćene otkupiteljskim činom izvrsno razumiju
da je Krist Sin Božji, oni shvaćaju da je, uvjet-
no rečeno, njihov. Ali, oni ne govore da je Sin
Čovječji.
Glas s neba i Duh kao golubica – kršćanska te-
ologija kazat će da su to očito Bog Otac i Bog
Duh Sveti – jasni su na početku: Ti si Sin moj,
Ljubljeni moj, koga sam izabrao (Mk 1,11).
Ovdje valja opaziti još jedan dokaz Markove
tendencije da prikaže Krista skrivenim i nje-
gov odnos s ocem tajnovitim. Glas se obraća
njemu, Ti si Sin moj. Suprotno tomu, u Mateja,
objava je namijenjena svima: Ovo je Sin moj,
Ljubljeni moj (Mt 3,17).
Još jedna osoba koja također nije obuhvaćena
otkupiteljskim djelom zna da je Isus Sin Božji.
Samo dvanaest redaka pošto je Otac rekao svo-
ju, javlja se demon: Znam tko si, kaže samou-
vjereno, Ti si svetac Božji! (1, 24) Kako ne bi
bilo zabune, svoju obaviještenost demoni ned-
vojbeno potvrđuju: A nečisti bi duhovi, uvijek
kad bi ga vidjeli padali ničice pred njim i vi-
kali: »Ti si Sin Božji!« (3,11) Je li moguće da
se Satana, poslije Jobove muke, opet u nečemu
Biblija kao književnost
složio s Ocem? I to upravo u onome što ljudi
ne mogu vidjeti, kako je to bilo i s mučenikom
Jobom.
Istaknuli smo da ljudi u Galileji govore s prije-
zirom kako je Krist samo čovjek. Nadnaravna
bića, pa i demoni, govore da je Krist Sin Božji,
i to tonom koji uključuje ljubav u samoga Oca,
a neku vrstu strahopoštovanja u demona. Otac
se ponosi njime, demoni su ponosni što znaju
tko je on.
Sam pisac evanđelja odmah na početku svojega
kratkoga teksta staje na stranu na kojoj su Bog
Otac i demoni: Početak Radosne vijesti o Isusu
Kristu, Sinu Božjemu. Lijep dokaz da je blizu
sveznajućemu pripovjedaču, ali samo naizgled
– možda ni on dok je pisao nije vidio ono bit-
no, pa je njegov spis obavješteniji od njega sa-
moga, od pisca.
b) i c) dopunjeno
Sada valja zastati. Rekli smo u prethodnim dva-
ma poglavljima kako Krista vide ljudi i rekli
smo kako ga vidi božanska strana. Ali, kako
Krist vidi samoga sebe? Je li on za samoga sebe
Sin Božji ili je Sin Čovječji?
U Markovu evanđelju ipak može zbuniti to što
Krist samoga sebe vrlo često imenuje Sinom
Čovječjim, dapače jedini je koji to tvrdi za
sebe. Vidjet ćemo u kojim okolnostima on to
čini i zašto je to bilo potrebno toliko isticati.
Krist doista u Markovu evanđelju za sebe često
govori da je Sin Čovječji. Međutim, gotovo pa
istodobno djeluje pokazujući nadnaravne spo-
sobnosti – znači kao Sin Božji. Spojevi su ne-
kada vrlo uočljivi, jer upravo poslije čudotvor-
nih djela dolaze riječi o ljudskosti.756
Krist je sam za sebe Sin Čovječji pošto opra-
šta grijehe (Mk 2,10), pošto je gospodar nad
Šabatom (Mk 2,28), pošto mu kao Pomazaniku
prethodi Ivan Krstitelj (Mk 8,28), poslije
Preobraženja (Mk 9,9). Konačno, i kad pred-
viđa da će dati život za otkup mjesto svih, on
756
Usp. Achtemeier: 552 (ABD 4: 552).
366
kaže da je Sin Čovječji (10,45). Krist u ova-
kvim primjerima pokazuje djelima da je Sin
Božji, a riječima upravljenim ljudima da je Sin
Čovječji. Vodeći sudionik Markova evanđelja
tako govori da pokaže svojim bližnjima i uop-
će ljudima kojima pomaže da je njihov ili bo-
lje jedan od svih koji čitaju. On im kazuje: vje-
rujte, i vi ćete moći mnogo toga što i ja mogu.
Ako i ne možete, ja sam uz vas jer sam čovjek,
Sin Čovječji. S druge strane, same riječi odaju
skromnost, ali bi u njima mogla djelovati i oš-
tra ironija.
Krist je u ovakvim primjerima i Sin Božji i čo-
vjek. Ljudi to ne razumiju, a nerazumijevanje
ima logičan vrh u riječima velikoga svećenika,
koji ga zato i osuđuje. Pred njim Krist konačno
otvoreno kaže da je i jedno i drugo, i Sin Božji i
Sin Čovječji. Jesi li ti Mesija, Sin Preslavnoga?
»Jesam – odgovori Isus – I vi ćete vidjeti Sina
Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i
gdje dolazi na oblacima nebeskim.« (Mt 14,62)
Krist još jednom u Markovu evanđelju za sebe,
istina neizravno, kaže da je Sin Božji. U pa-
raboli o vinogradarima ubojicama čovjek koji
je zasadio vinograd biva Bog, vinogradari koji
tuku sluge jesu svi oni koji su Boga odbijali
iako uživaju njegove darove, a sluge koje on
šalje jesu proroci. Sin kojega na kraju vlasnik
vinograda šalje i kojega vinogradari ubijaju jest
Isus Krist. On je vinogradarov sin i time u pa-
raboli Božji Sin. (12,1-10).
Tragični junak pokazuje tajnu bolnoga zajed-
ništva s nečim što je onkraj nas, na drugoj stra-
ni pozornice. To »nešto« možemo vidjeti samo
preko junaka, a može biti tajanstvena sila, oblik
sudbine, božanstvo ili Bog. Tragični je junak
posrednik između nas i toga što je onkraj.757
Čini mi se – Frye to ne spominje – da je tra-
gični junak povezan s elementom koji ima atri-
bute oca. Tako je Antigona povezana s ocem
Edipom kad voli svoju braću, a Hamlet suobra-
757
Frye: 235.

ća s duhom svojega oca. Junak komedije neri-
jetko se sukobljava upravo s ocem. Krist je su-
protno tomu poslušan Ocu do smrti. Ali, tajna
bolnoga zajedništva s onim što je onkraj, a što
ljudi u Markovu evanđelju ne vide, nije samo
Kristova veza s Ocem. Kristova je tajna u tome
što je on i Sin Božji i Sin Čovječji. Činjenica
je da nitko za njegova života, osim njega sa-
moga, to doista ne izgovara. Ni Bog kao Otac,
jasno kakvim ga prikazuje Markovo evanđelje.
Krist je po ovom evanđelju doista neponovljivo
i čudno biće, koje istina spaja božanski i ljud-
ski svijet, a možda upravo stoga biva tako osa-
mljenim. Tek poslije Isusove smrti centurion
priznaje i jedno i drugo: Uistinu, ovaj čovjek
bijaše Sin Božji! (Mk 15,39)
Vjerojatno u Kristovu položaju iz Marka ima
tragova trickstera kako ga vidi Claude Lévi-
Strauss,758 uz bitne ograde i mnoge razlikosti.
Riječ je o ublaživačima suprotnosti iz indijan-
skih svetih pripovijesti, koji zapravo pripadaju
dvama različitim područjima stvarnosti. Krist
im je sličan po tomu što pripada dvama ra-
zličitim svjetovima, onom božanskom i onom
ljudskom, naravnom i nadnaravnom. Markova
osoba međutim ide crtom vrlo visoka morala.
Nadalje, Sin Preslavnoga i ujedno Sin Čovječji
iz Markova teksta biva oštro osamljenim i time
tragičnim u svojoj pojavnosti. U ovom evanđe-
lju izranja slika osobe što spašava ljude koji ga
ne razumiju, a on, videći neukost, biva oštar u
svojim ironičnim riječima. Ali, usprkos svemu,
ovaj trickster ustraje u osloboditeljskom činu i
poslanju, pa biva neponovljivim.
Kristov položaj iz Marka mogla bi prikaza-
ti i usporedba s poznatim tragičkim junakom
književnosti XX. stoljeća, naime Kafkinim
Gregorom Samsom. Ova je osoba i životi-
nja i čovjek, a Krist je, upravo suprotno, Sin
Čovječji i Sin Božji. Samsa ne razumije što se
s njim zbiva, Krist shvaća i sebe i ljude oko
758
Lévi-Strauss 1977: 233–234.
367
13. Evanđelje po Marku
sebe. No, oba su posebni, neponovljivi, različi-
ti i stoga osamljeni. Upravo stoga što su toliko
različiti od svoje okoline bivaju uzorom svima
koji trpe zbog razlika.
d) U Markovu kraju ima još jedna pogibeljna mo-
gućnost, koja Krista opet udara. Žene su do­
šle na grob i prestrašile su se uskrsnuća. Ko­
mentatori su dobro uočili da se muškarci boje
Kristove muke i smrti, a žene Kristova života
i uskrsnuća. Po ovome bi ispalo da se mi muš-
karci bojimo muke, a žene se boje sreće. Oba
roda bježe od svojega straha.
Ako su se žene bojale da će se ostvariti i druge
Kristove riječi, a ne samo one koje predviđa-
ju smrt i uskrsnuće, imale su razloga za strah.
Moglo bi se ostvariti i proročanstvo o daljnjoj
sudbini svih učenika:
Predavat će vas sudovima i bičevati u sinago-
gama. Stajat ćete zbog mene pred upravitelji-
ma i kraljevima, njima za svjedočanstvo. (...)
Brat će brata, otac dijete predavati na smrt (Mk
13,9-12).
Prema Markovu kraju, može se dogoditi još
nešto: Krist je istina umro i uskrsnuo, otkupio
je ljudske grijehe – ali ljudi to ne razumiju, ne
žele ga nasljedovati i boje se toga. Ljudi tomu
od straha okreću leđa i šute. Kad bi to postalo
opće pravilo, Krist bi bio junak tragedije. On i
jest samo to za sve one koji ne vjeruju.
Dijelom otvorena kraja biva i rečenica iz ove
perikope: A treba da se najprije svim narodima
propovijeda evanđelje i konačno, tko ustraje do
svršetka bit će spašen (Mk 13,13).
Marko na kraju evanđelja možda svjesno, a
možda nesvjesno, zna više od Marka na počet-
ku evanđelja. Markovo evanđelje kaže svojim
otvorenim krajem sljedeće: niste ga razumjeli
dok je bio među vama, pa je red da nešto uči-
nite sada.
Izvoran kraj Evanđelja po Marku biva znači
otvorenim. Povezan je sa svime što smo do-
sad govorili o Sinu Čovječjem i Sinu Božjem,
Biblija kao književnost
s istinom koju jedino on sam dobro razumi-
je. Marko ne daje onoliko dokaza za uskrsnu-
će koliko ih daju drugi evanđelisti. Nema ni
nevjernoga Tome sa svojim živopisnim i ve-
likim očitovanjem, nema ni Lukina mistično-
ga Emausa, ni Ivanova tajanstveno-realistično-
ga obroka kraj Tiberijadskoga mora. Podsjetit
ćemo na Pavla: A ako Krist nije uskrsnuo, uza-
ludna je vjera vaša, još ste u grijesima (1 Kor
15,17). Kako uči Pavao, ako nije uskrsnuo, nije
nas ni otkupio. Tada bi bio pravi junak tragedi-
je, bio bi »neželjeni gost na ovom svijetu« i za
njega bi se moglo reći »bilo bi bolje da nikad
nije ni rođen.«759 Naravno, ako prihvatimo po-
nuđeni pavlovski sustav misli i njegove oštre
suprotnosti. Krist kao uzor pravednosti, sredi-
šte kulture i izvor vjere u bolji život jest nešto
drugo.
Od Markova evanđelja ne valja činiti pravu i
veliku tragediju jer ona to nije. Evo jednostav-
na dokaza. Čitatelj je do pred kraj teksta već
naučio da Krist točno predviđa budućnost.
Zna što misle drugi ljudi (Mk 2,8) i podrob-
no predviđa kako će ga mučiti. Evo, ulazimo u
Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavari-
ma svećeničkim i književnicima. Oni će ga osu-
diti na smrt, i predati poganima. Ovi će ga izvr-
gnuti ruglu, popljuvati, bičevati i ubiti (10,33 –
34a). Riječi se ostvaruju u 14,63; 15,19 i 15,37.
Čitatelj je pripravljen na to da se Kristova
predviđanja pokazuju točnima. Stoga prihva-
ća i ostvaraj predviđanja o uskrsnuću: Ali će
on poslije tri dana uskrsnuti (10,34b), što je
ostvareno u 16. poglavlju, barem prema anđe-
lovim riječima. Tijela međutim nema, uskrsli
se ovdje nikomu ne ukazuje. Nema one sigur-
nosti koju pružaju druga evanđeoska izvješća.
Čitatelji Markova evanđelja moraju osjetiti dio
osamljeničke nesreće glavnoga lika teksta.
Evanđelja jesu naracija i u nečemu su srodna
životopisima, ali su i tekst koji poziva na vjeru.
Marko poziva kršćane da svojim vlastitim živo-
759
Steiner: xi.
368
tima dopune kraj njegova evanđelja. Na žalost
je netko u ranim stoljećima kršćanstva poruku
shvatio doslovno, pa je išao, pomalo štreberski,
dopisati otvoreni kraj djela i tako ga kvariti.
13. 7. Otkupljenje i feministička
teologija
Kristova žrtva i njezin smisao pobuđuju niz
promišljaja. Zanimljivost može biti dio rasprave
unutar feminističke teologije. Rosemary Radford
Ruether postavila je upit može li muški Spasitelj
spasiti ženu. Mary Daly tvrdi da se muška domi-
nacija temelji na shvaćanju Isusa kao obožanstve-
noga muškoga načela. Obje spomenute teoretičarke
daju negativne odgovore na prije naznačen upit.
Pozitivno odgovaraju Patricia Wilson-Kastner,
Angela West, Catherine La Cugna i Elizabeth John­
son. Njihovo bi se stajalište moglo ovako sažeti:
»Isusova spasonosna osobina nije to što je muškarac,
nego je to njegova božanska ljudskost«.760 Učenje
najvećega dijela kršćanskih teologa u ovom je ned-
vojbeno: Krist je došao spasiti sve ljude svijeta.
13. 8. Ustroj teksta
Marko je napisao evanđelje s najjednostavnijim
rasporedom temeljnih događaja. Kritičari se uglav-
nom slažu s ovim planom:
760
»It is not the maleness of Jesus that is salvific but his
divine humanity, which in his risen life extends infini-
tely beyond the boundaries and limitations of his pre-
Eastern life.« (Houlden: 278). Korisne su i sljedeće mi-
sli: »all humanity, male and female is incorporated into
the divine« (Houlden: 277). »Within the classical inter-
pretation of the Incarnation, moreover, Jesus’ sacrifici-
al death is not the harsh demand of a human father for
the sacrifice of his son. Rather, the cross is an act of
divine self-giving love in which God is fully present.
(Houlden: 278).

1) Propovijedi Ivana Krstitelja, Kristovo krštenje
i Sotona koji ga kuša u pustinji (1,1-13)
2) Služba u Galileji (1,14 – 7,23)
3) Put u Tir, Sidon, Dekapolis, Cezareju Filipi i
natrag u Galileju (7,24 – 9,50)
4) Preobrazba (9,2-8) / Liječenje slijepaca i nauk
o životu učenika (8,22 – 10,52)
5) Put kroz Pereju i Jerihon do Jeruzalema, muka
i uskrsnuće (10,1 – 16,8).761
Umjesto četvrtoga dijela s Preobrazbom koje
navodi JR, Paul Achtemeier762 donosi liječenje sli-
jepaca, koje razrađuje i navodi predviđaje muke.
Egzegeza poznaje drukčije i podrobnije raspodje-
le.763
Glede drugoga završetka Markova teksta, zna-
či redaka nakon 16,8,čini se točnim da je osoba
koja je fragment napisala bila upoznata s drugim
evanđeljima ili barem predajama na kojima se te-
melje. Ivan 20 tumači da se Krist ukazao Mariji
Magdaleni, Luka 24 govori o putu u Emaus, a
Matej 28 tumači veliko poslanje koje Isus nala-
že apostolima, pa i to da je Krist stalno s nama.764
Teško da je Marko pisac teksta do 16,8 bio upo-
znat s ovim izvorima.
Pet dijelova mogli bi govoriti o sličnosti s Peto­
knjižjem, što je nedokazivo, kako je nedokaziva i
spojnica s pet Kristovih rana.765 Ipak je dobro reći
da Markovo evanđelje počinje istom riječju ko-
jom počinje i cijela Biblija: U početku stvori Bog
761
Usp. JR: 1604; Achtemeier: 546
762
Paul John Achtemeier (1927. – 2013.) predavao je Bi-
blijske interpretacije na Union Theological Seminary
u Richmondu, u državi Virginia u SAD. Bio je pred-
sjednikom Katoličkoga biblijskoga društva; uz ostalo,
napisao je Jesus and the Miracle Tradition, Mark, Invi-
tation to the Gospels; supisac utjecajne knjige Introdu-
cing the New Testament Its Literature and Theology .
Razlikujte ga od mlađega bibličara slična imena koji
se više bavio Matejem.
763
Dugandžić 1999: 54–57.
764
Usp. Cole: 283.
765
Značenja pet rana u svojem pjesništvu rabe Eliot u Če-
tirima kvartetima i Deković u Dolini noćnih prikaza.
369
13. Evanđelje po Marku
nebo i zemlju / Početak Radosne vijesti o Isusu
Kristu. Ivan također počinje svoje evanđelje rije-
čima U početku.
Već je rečeno da je Marko posebno posvećen
muci: sve što toj muci prethodi samo je priprava.
Sljedbenici Kristovi moraju biti spremni na istu
muku: A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat
će vas sudovima i bičevati u sinagogama. Stajat
ćete zbog mene pred upraviteljima i kraljevima,
njima za svjedočanstvo. (...) Brat će brata, otac di-
jete predavati na smrt. Djeca će ustajati na rodite-
lje i ubijat će ih. Svi će vas mrziti zbog mene. Tko
ustraje do konca, taj će se spasiti (Mk 13,9-13).
Krnji kraj Markova evanđelja u punom je skla-
du s mračnom slikom svijeta i tamnim likom li-
ječnika koji ga dolazi spasiti. Kako svijetu nešto
nedostaje, tako i Markovu spisu, naizgled, nešto
nedostaje. No, sa stajališta književne tehnike, ri-
ječ je o izvrsnom kraju, koji je u punom skladu sa
svime što se prije toga u tekstu pisalo. Naizgled
prazno mjesto u pripovijesti pokazuje se kao pro-
stor značenjske punine.
13. 9. Petrova zataja
Marko, Luka i Matej ne donose istovjetne tek-
stove o prije izdvojenoj sceni Petrove zataje.
a) U Markovu evanđelju pijetao je zapjevao dva
puta, a Petar se prije drugoga pjeva tri puta
odre­kao Gospodina. Matej i Luka govore da je
pije­tao zapjevao jedanput, a Petar se prije toga
odrekao Krista tri puta.
b) Marko svjedoči da je bila samo jedna sluški-
nja, koja prvi put govori Petru, a drugi put lju-
dima. Na kraju govore oni koji su tamo nazoč-
ni i obraćaju se Petru. Matej tvrdi da su dvije
sluškinje rekle kako je bio u Kristovoj pratnji.
Prva govori Petru, a druga okupljenim ljudima.
Treći put pristupili su Petru oni što ondje bijaše
te mu rekoše, dakle se obraćaju njemu.
Biblija kao književnost
Luka ima najprije sluškinju koja govori Petru,
onda je to rekao netko drugi, ali nije naznačeno
komu govori. U Luke treći put netko ustvrdi.
Marko je ovdje podrobniji od Luke jer točno
zna tko govori. U odnosu prema Mateju on je
drukčiji.
c) Razlike ima i u razlogu boravka na tome mjestu
jer Marko i Luka navode da se Petar grije kraj
ognja, a Matej to ne spominje. Marko je ovdje
podrobniji u opisu od Mateja, ali ima sve što
imaju Luka i Ivan.
d) Marko govori da je Petar poslije prvoga nije-
kanja izišao u predvorje. Matej svjedoči da je
druga sluškinja počela govoriti dok je odlazio
prema vratima. Luka ne izvješćuje o Petrovoj
promjeni mjesta. Marko je specifičniji nego
Luka, kako je bio i prije.
e) Markov vremenski razmak između druge i tre-
će negacije izrečen je prilogom domalo, grčki
izvornik ima kaì metà mikròn pálin, znači za
malo opet. Matej kaže malo poslije toga. Luka
donosi obavijest da je između prvoga i drugoga
nijekanja prošlo sat vremena.
f) Matej jedini pruža informaciju o tome da su
Petra prepoznali po govoru: ta i tvoj te govor
izdaje. Marko i Luka iznose da su sugovorni-
ci prije trećega nijekanja iznijeli kako je Petar
Galilejac.
g) Matej i Luka završavaju perikopu izvješćem da
je Petar zaplakao gorko. Marko samo kaže da
je zaplakao pošto se sjetio Kristovih riječi.
h) Luka jedini govori da je Krist pogledao prema
Petru u času oko treće zataje. Kristov je pogled
prema Petru specifičan i zanimljiv: ne znamo je
li i Petar vidio Krista, pa su im se pogledi sreli
jer su oni bili u blizini ili je samo Krist vidio
Petra. Pogled unosi element bolne osjećajnosti
koji ne bi bio sukladan Markovu tamnu tekstu.
Dvije bitne pojedinosti koje doznajemo iz
Mateja i Luke, a nema ih Marko, odnose se na
Kristov pogled i Petrov jezik. U ostalim je ele-
mentima Marko podrobniji ili je jednostavno
drukčiji.
370
Sam događaj inače se zbio u kući veliko-
ga svećenika, koja je bila na brdu Sionu kraj
Herodove palače. Službeno je sjedište sinedrija
bilo na drugom mjestu, kraj Hrama.766
13. 10. Ironije
13. 10. 1. Ironije i surječje Markova
spisa
Ironije nisu Markova posebnost jer ih srećemo i
u drugih evanđelista. Točno je nešto drugo, naime
da se one svojim prešućenim dijelovima uklapaju
u prešućena tumačenja Kristove božanske i ljudske
naravi. Ironije bivaju sukladne i tomu da se mnoš-
tvu ne tumače značenja parabola (4,12). Ironije se
svojim šutljivim dijelovima slažu i s nenapisanim
krajem cijeloga evanđelja. Konačno, uklapaju se
u opći taman ton ovoga teksta i njegova središ-
njega lika.
13. 10. 2. Ironija s liječenjem u subotu
Ironija koju Marko dijeli s Lukom i Matejem
vidljiva je u perikopi s ozdravljenjem u subotu.
Židovski zakon zabranjuje obavljati poslove u su-
botu, ali dopušta pomoći čovjeku u hitnoći. U tre-
ćem Markovu poglavlju čovjek u sinagogi ima usa-
hlu ruku, pa ovdje ne može biti riječi o hitnoći.
Isus ga je mogao pozvati i reći mu da ga priče-
ka do zalaska sunca kad Šabat prođe. Oni kojima
Kristove djelatnosti ionako nisu bile po volji pazi-
li su što će učiniti i hoće li prekršiti zakon. Krist
najprije pita protivnike je li u subotu dopušteno
činiti dobro ili zlo. Zatim liječi čovjeka. Farizeji i
herodovci odmah ga odlučuju ubiti. Ironija je ovdje
dvostruka: Krist predviđa da će farizeji činiti zlo,
766
Usp. Pesch: 626.
 13. Evanđelje po Marku

ali im to ne govori izravno. Nadalje, oni sami drže Nadalje, ime Bartimej neobična je veza hebrej-
da je loše liječiti u subotu, ali ne vide da je u su- ske riječi sin i grčkoga imena Timej. Govori li
botu loše donijeti odluku po kojoj će nekoga ubiti. Markov tekst na skriven način da junak njegove
Vjerojatno bi njihovo tumačenje bilo da valja smje- pripovijesti čini nešto novo u odnosu prema dvje-
sta ubiti osobu koja krši njihovo shvaćanje zakona. ma kulturama? Zanimljivo je da u Platonovu dje-
lu Timaj vid biva temeljem znanja. Znakovitost
imena Markov spis ističe time što se ime grada
opetuje dva puta u prvim dvjema rečenicama, a
13. 10. 3. Ironija sa slijepim Timej se javlja jednom u samu imenu Bartimej
Bartimejem pa u protumačenoj sintagmi sin Timejev. Dvije su
osobe iz perikope povezane i sinovskom oznakom:
Cijeli četvrti dio Markova evanđelja, onaj od
pripovjedač ističe da je Bartimej sin Timejev, a
dijela 8,22 do 10,52, napravljen je po načelu koje
sam predmet spasa dva puta zove svojega liječni-
je shvatljivo u ironičnu ključu. Dio zaokružuju dva
ka Sinom Davidovim. Perikopa biva iznimnom za
ozdravljenja slijepaca, onoga iz Betsaide i onoga
Marka u kojega Krist ima mnogo ljudskih osobi-
iz Jerihona. Unutar ovih rubova, Krist uči apostole
na, pa se čini da u Galileji i ne može učiniti mnoga
što će se zbivati s njim samim i kako se oni mo-
čuda: ovdje liječi samim riječima. One su znakovi-
raju vladati. Predviđajući apostolima svoju smrt i
te, jer spominju vjeru. Bartimejeva je vjera, nada
uskrsnuće, otvarajući im u prenesenu smislu oči
u zdravlje koje bi mu mogao pružiti Krist, očito
za buduće događaje, Krist čini ono što je činio sa
moćna i vidljiva je u sitnu motivu: »Sve u ovom
slijepcima koji su bili izliječeni. Krist pokazuje
prizoru govori o prisutnosti vjere koja mnogo oče-
da vidi budućnost, za razliku od običnih ljudi koji
kuje: ogrtač koji bi mu mogao smetati pri kreta-
su za to slijepi. Već to što apostolima mora tuma-
nju Bartimej odbacuje te odmah skače na noge«.768
čiti o temeljnim vrijednostima kakve su žrtva za
Besjede Idi, vjera te tvoja spasila međutim nisu
druge i poniznost govori da su oni bili slijepi po-
bez ironije. Moglo bi se učiniti da Krist kaže kako
put slijepaca iz Betsaide i Jerihona. Raspravljati o
on sam nije ništa učinio ili to što je učinio prešu-
tome tko je od njih najveći (9,33) i zahtijevati da u
ćuje.
Kraljevstvu nebeskom budu jedan s lijeve, a drugi
Nadalje, ono idi, izgleda kao da tjera bivše-
s desne strane (10,35) znak je apostolske sljepo-
ga slijepca. Bartimej, čini se, dobro shvaća što je
će. Ona je ironično pokazana tekstovnom blizinom
posrijedi, pa odgovara na kušnju jer slijedi Isusa.
stvarnim slijepcima.
Svojim imenom spaja dvije velike predaje prosto-
U ovom obzoru valja se usredotočiti i na za-
ra u kojem se događaji zbivaju, onu grčku i onu
vršnu perikopu sa slijepim čovjekom. Ime Jerihon
hebrejsku, i tako im šalje poruku.
po nekim je tumačenjima značilo mjesečev grad,
što bi bilo povezano s Mjesečevim kultom.767 Krist
otvara oči slijepcu i time šuteći, znači ironično, go-
vori o potrebi promjene obreda – od onoga noćno- 13. 10. 4. Ironije i opetovnosti
ga bliskoga sljepoći valja krenuti k onomu danje-
mu, svjetlu koje je sam Krist. Ironije u Marka možemo naći i u elementima
koje posebno opetuje. Njegov je Isus stalno okru-
žen mnoštvom. U Kafarnaumu se sav grad skuplja
767
Po drugom je tumačenju Jerihon povezan s imenicom
miomiris. 768
Cole: 188.

371
Biblija kao književnost
pred njegovim vratima (1,33); kad ponovno dolazi
u grad, mnoštvo je opet toliko da nije bilo mjesta
pred vratima (2,2); kad Isus jede, s njim je mno-
go carinika i grješnika (2,15). Evo još jednoga ti-
pičnoga dijela iz Marka: Isus se povuče sa svojim
učenicima k moru. Za njim krene veliko mnoš-
tvo naroda iz Galileje. Isto tako veliko mnoštvo
iz Judeje, iz Jeruzalema, Idumeje i s onu stranu
Jordana, iz okolice Tira i Sidona dođe k njemu kad
se čulo što sve čini. Tada reče svojim učenicima
da mu zbog mnoštva naroda uvijek bude spremna
lađica kako ga ne bi satrli. Budući da je mnoge
ozdravio, svi su bolesnici nasrtali da ga se dotaknu.
A nečisti bi duhovi uvijek kad bi ga vidjeli padali
ničice pred njim i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on
im je oštro zabranjivao da ga očituju (Mk 3,7-12).
Ironično je da neshvaćena osoba tako često bo-
ravi u mnoštvu. Mnogi dolaze pošto su čuli što sve
Krist čini. Bolesni razumiju da im može pomoći,
ali da je Sin Božji znaju samo demoni i Bog. Oni
međutim ne govore da je i Sin Čovječji.
Kristovo božanstvo izvor je još jedne ironije:
tekst na početku kaže da je riječ o Sinu Božjemu,
a ljudi to u cijelom spisu nipošto ne mogu shvatiti
do protagonistove smrti.
13. 10. 5. Ironije i pojedine riječi
Nerazumijevanje između Krista i njegovih su-
vremenika i dojučerašnjih sumještana pokazuje i
ironična perikopa o nepriznatosti u svom zavičaju
(6,1 -6). Zajednica je najprije označena 3. licem
množine imperfekta mediopasivnoga ekseplḗssonto
– bili su dakle preneraženi, zapanjeni. Uskoro se
situacija mijenja, pa je mnoštvo označeno riječju
eskandalízonto – što bi značilo da su se sablažnja-
vali, možemo reći da je Krist u njihovim očima
izazivao skandal. Riječ je o gradaciji, stupnjeva-
nju koje označava da napetosti izdvojenoga poje-
dinca i mnoštva jačaju. Ironično je da osobe koje
zapravo izazivaju sablazan, jer ne priznaju svetost
i božanstvo, same bivaju sablažnjene.
372
Sam Krist biva označen besjedom ethaúmazen,
bio je znači začuđen njihovom nevjerom, a riječ
ovdje svjedoči o njegovoj ljudskosti, znakovitoj
u cijelom Markovu tekstu. Ostalo je u evanđelji-
ma zabilježeno još samo jedno mjesto gdje se uz
Kristovo stajalište rabi ovaj glagol i opet je pove-
zano s vjerom: u Mateja 8,10 zadivljen je vjerom
rimskoga satnika.
Tipična je slika Kristova u Marka i njegova po-
javnost kraj mora (2,13; 3, 7; 4,1). Kad je u lađici,
onda je od mnoštva odvojen i ta je tjelesna odvo-
jenost znak njegove izdvojenosti i neshvaćenosti
uopće. U perikopi o sijaču, koju govori s lađice,
neshvaćenost je i doslovna, jer ni apostoli ni mnoš-
tvo ne razumiju prispodobu koju im govori. Valja
reći da je u Marka Krist često i na samoj vodi, tako
u 4,23 prelazi s apostolima na drugu obalu, a u
5,1 plovi u gerarski kraj. Stišavanje oluje na moru
prati novo nerazumijevanje apostola: Tko je, dakle
ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju? (4,41)
Učenici ne vide dvije pojedinosti: on im spašava
tijela, kako će im uskoro spasiti duše, a oluja je
znak za grijehe i nevolje koje dolaze. Nadalje, uti-
šavajući oluju na moru, dokazuje svoje srodstvo s
ocem, koji je razdijelio vode od voda na početku
Biblije, zatim spasio Nou i izraelski narod iz vode.
Apostoli imaju oči, ali ne vide. Zanimljivo je da
perikopa prije ove govori da je Krist nasamo sve
tumačio svojim učenicima. Ironično je da upravo
poslije pouke oni ne razumiju ono bitno.
Pilat daje svjetini mogućnost spasiti Isusa ili
Barabu. Imena su opet znakovita, jer je Baraba
doslovno bar aba, sin očev, a Isus je Bog Koji
Spašava ili Onaj kojemu je Bog spas. Isus je op-
tužen jer je priznao da je Sin Božji, a Baraba je
po imenu sin očev. Suprotnosti dviju osoba vidlji-
ve su poslužimo li se podatkom o Barabi koji daje
Marko, prenosi Luka, a Matej ga nema. Baraba je
naime zatvoren s ostalima koji su u buni počinili
ubojstva (Mk 15,7). Suprotno tomu Krist je oživ-
ljavao mrtve. Markova je ironija opet mračna.

13. 11. Opetovnosti i umanjenice
Marko je optuživan zbog tobože loša stila jer
ponavlja previše veznik i (kaí), zatim priloge od-
mah (euthéōs 42 puta) i opet (pálin 28). Brown na-
vodi tešku frazeologiju, dvostruke izraze i čvrste
modele.769 Bonaventura Duda napominje da Marko
često rabi i umanjenice koje stil vuku prema puč-
komu izrazu, pa čujemo o djevojčicama, psićima
i ribicama.770
13. 12. Umetnuti dijelovi
Marko katkad prekida osnovnu crtu pripovije-
sti umećući nezavisan dio, da bi se vratio na po-
četne motive. U trećem poglavlju Krist je tako za-
poslen da ne može ni jesti. Njegovi, znači obitelj,
zabrinuti su i dolaze po njega, jer su čuli da je
izvan sebe (3,20-21). Dok oni dolaze iz Nazareta
u Kafarnaum, Marko govori o konverzaciji pismo-
znanaca s Kristom. Oni ga optužuju da izgoni zle
duhove pomoću poglavice zlih duhova. Pošto ih
poučava što se doista događa te upozorava da nema
oprosta za pogrdu na Duha Svetoga, dolazi mu
rodbina. Scena je neugodna jer izgleda kako ih se
Krist odriče. Paralelizam među scenama djeluje i
u tome što rodbina kaže da je Krist izvan sebe, a
pismoznanci misle da ima nečistoga duha.771 Na
određen način, njegova rodbina dijeli pogrješna
stajališta farizeja. Oni ga žele odvojiti od njego-
ve misije.
Ova se tehnika umetanja katkad nespretno zove
Markovim sendvičem. Vidljiva je i u dijelu o pro-
kletstvu neplodne smokve. Najprije se govori da
je Krist htio jesti, no na smokvi nije bilo plodova,
pa ju proklinje (Mk 11,12-14). Zatim se govori
769
Usp. Brown: 200.
770
Usp ZGB: 1235.
771
Usp. Brown: 130.
373
13. Evanđelje po Marku
o istjerivanju trgovaca iz Hrama, jer su dom koji
mora biti dom molitve za sve narode pretvorili u
razbojničku špilju (Mk 11,15-17). Uskoro se s apo-
stolima opet nalazi kraj smokve koja se posve osu-
šila (Mk 11,20-21). Apostole uči da imaju vjere, pa
će moći i brda premještati. No, raspored umetnuta
dijela govori i o sudbini Hrama bude li obuzet tr-
govcima: osušit će se kao i smokva.
Zaključak
Evanđelje po Marku usredotočeno je na doga-
đaje koji vode prema otkupiteljskomu križu te na
činjenice Kristove božanske i ljudske naravi koje
su opet povezane s otkupiteljskim činom. Ima tek
osam parabola i samo jednu koju nemaju druga
evanđelja: sjeme koje samo raste, klija i napokon
nosi plod, a da čovjek i ne zna kako (4,26). U ovoj
prispodobi također možemo naći trag Markove taj-
novitosti jer parabola govori da čovjek ne može
razumjeti sve što mora prihvatiti. Mnogi Kristovi
suvremenici čine suprotno pa ne prihvaćaju ono
što misle da razumiju.
Marko ima jasne zasluge: postavlja hrabre upi-
te o Kristovoj božanskoj i ljudskoj naravi, a ostav-
lja prostora za različite odgovore. Markova je ta-
mnoća u punom skladu s ironijama koje natapa-
ju njegov spis. No, najveća je Markova zasluga
u tome što daje živu sliku Kristovu i realističan
prikaz apostola, poglavito prvaka Petra. Ni jedna
osoba, ma kako bila svetom, u Marka nije uko-
čena, nego je riječ o živo prikazanim ljudima i
o tamnomu Kristu, koji pružaju dojam stvarnosti.
Markovo evanđelje nema nenaravnosti u razgovo-
rima i monolozima: likovi govore malo, ali kažu
ono što u određenoj situaciji doista mogu reći, ono
što izgleda naravnim. Krist iz najkraćega evanđe-
lja biva prikazan kao neshvaćen i tragičan junak,
s mnogim ljudskim crtama. Marko poziva čitatelje
da dopune prazna mjesta i učine za Krista ono što
veći dio njegovih suvremenika nije znao.
Biblija kao književnost
UPITI
1. Tko je Euzebije, kako mu se zove djelo i što u njemu
piše o evanđelistu Marku i o apostolu Petru?
2. Tko je Papija? Zašto je bitan? (V)
3. Kada i za koga je pisano Evanđelje po Marku?
4. Što je karakterizacija po Tomaševskom? U čemu biva
posebno uočljivim stil svakoga evanđelja?
5. Navedite razlike u prikazu Kristove osobe između Mar­
ka i Mateja.
6. Povežite Genetteovu nutarnju fokalizaciju i Petra iz
Mar­ko­va evanđelja.
7. Povežite i protumačite Marka 4,11-12 i Luku 8,9-10.
(parabola o kraljevstvu Božjem i tumačenje Kristovo)
8. Fryeeva izdvojenost kao obilježje tragedije i Evanđelje
po Marku.
9. Što je Kristova mesijanska tajnovitost?
10. George Steiner, elementi tragedije i Evanđelje po Mar­
ku (prema dijelovima označenim 1, 2, 3, 4: izaberite
jedan dio i protumačite).
11. Tragedija i naglasak smrti u Markovu Evanđelju (du-
žina u odnosu na Mateja; kraj evanđelja).
12. Tragedija: U Markovu Evanđelju u Kristu prije njegove
smrti.......(navesti tko) vide prije svega, ako ne i jedino
..... Neki od njih o Kristu govore s tonom ... (pogledati
a te b i c dopunjeno)
12. Tragedija: U Markovu Evanđelju u Kristu prije njegove
smrti vide Sina Božjega osobe koje nisu obuhvaćene
njegovim ......... poslom: ....i
... Oni o Kristu kao Sinu Božjemu govore tonom .....
odnosno ........
13. Tragedija: U Markovu Evanđelju o Kristu kao Sinu
Bož­jemu govore osobe koje nisu obuhvaćene njegovim
......... poslom: ............i………..
Oni ne spominju da je Krist i Sin………, ali o Kristu
kao Sinu Božjemu govore tonom .............. odnosno
........
14. Kad oprašta grijehe, biva gospodar nad šabatom i navi-
ješta uskrsnuće, Krist za sebe kaže da je ..........., a čini
ono što može samo .......
15. Navedite sličnosti i bitne razlike između Lévi-Straus­
sovih trickstera i Kristova položaja.
16. Kojih prizora iz doba poslije uskrsnuća nema Markovo
Evanđelje?
17. Protumačite jednu ironiju u Evanđelju po Marku.
18. Gdje se po Markovu Evanđelju često pojavljuje Krist?
Tko ga često okružuje?
374
19. Koje riječi često rabi Marko?
20. Protumačite umetnute dijelove u Evanđelju po Marku.
KRATICE
ABD – The Anchor Bible Dictionary
BA – Biblijski atlas
Uporabljena inačica Novoga zavjeta: Novum Testamentum
Graece et Latine, Sumptibus Pontificii Instituti Biblici,
Rim 1992.; priredio Augustinus Merk, S. J.
LITERATURA
1. Achtemeier, Paul J.: Mark, Gospel of u: The Anchor
Bible Dictionary , Knjiga 4, uredio David Noel
Freeedman, Doubleday, New York, 1992.
2. Achtemeier, Paul J.; Green, Joel B.; Thompson,
Mari­anne Meye: Introducing the New Testament Its
Literature and Theology, William B. Eerdmans Publi­
shing Company, Grand Rapids Michigan / Cambridge
UK, 2001.
3. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne teorije,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
4. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
5. Cifrak, Mario: Početak evanđelja Isusa Krista: herme-
neutske pretpostavke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2009.
6. Cifrak, Mario: Nasljeduj Krista po Marku, Bogoslovska
smotra 74 / 2004.
7. Cole, Alan R.: Evanđelje po Marku, Logos, Daruvar,
1997.
8. Drury, John: Mark, u: The Literary Guide to the Bible,
uredili Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp
Press of Harvard University Press, Cambridge, Mas­
sachusetts, 1999.
9. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
10. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja?, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1999.
11. Dugadžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Krš­ćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
12. Elsom, Helen: The New Testament and Greco-Roman
Writing, The Literary Guide to the Bible, uredili Robert
Alter i Frank Kermode, The Belknapp Press of Harvard
University Press, Cambridge, Massachusetts, 1999.
13. Franzen, August: Pregled povijesti Crkve, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1983.
14. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Di­ctionary, Doubleday, New York 1992. (ABD)

Članci: Q (Gospels Genre, Gospel Source) Mark, Go­
spel of; Matthew, Gospel of
15. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
16. Gabel, John; Wheeler, Charles, York. Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
17. Gnilka, Joachim: Evangelisch-katolischer Kommnetar
zum Neuer Testament, Das Evangelium nach Markus,
Benziger Verlag, Zürich, 1989.
18. Groden, Michael; Kreiswirth Martin, Szeman, Imre
(urednici): The Johns Hopkins Guide to Literary
Theory & Criticism, Th e Johns Hopkins University
Press, Baltimore i London, 2005.
19. Harrington, Daniel J.: »Evanđelje po Marku«, u D. J.
Harrington i dr: Komentar evanđelja i Djela apostol-
skih, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo 1997,
37 – 127.
20. Harrington, Wilfrid J.: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 1993.
21. Hohlfelder, Robert L.: Caesarea, u: Freedman, David
Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doub­
leday, New York 1992. (ABD)
22. Houlden, Leslie (uredila): Jesus The Complete Guide,
Continuum, London i New York, 2003.
23. Iser, Wolfgang: Der Akt des Lesens: Theorie ästhe-
tisher Wirkung, Uni-Taschenbücher, München, 1994.
(prvo izdanje 1976.)
24. Kermode, Frank: Introduction, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press, Cam­
bridge, Massachusetts, 1999.
25. King, Philip J.: Jerusalem, u: Freedman, David Noel
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 3, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
26. Lévi -Strauss, Claude: Strukturalna antropologija, Stvar­
nost, Zagreb, 1977.
27. Limbeck, Meinrad: Markovo evanđelje, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 1999.
28. Mrakovčić, Božidar: Problem i poruka otvorenog za-
vršetka Markova evanđelja, Crkva u svijetu, str. 7–31.
375
14. Evanđelje po Mateju
29. Pesch, Rudolf: Commentario teologico del nuovo testa-
mento, Il Vangelo Di Marco, Paideia Editrice Brescia,
Brescia, 1982.
30. Popović, Anto: Biblijske teme, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 2004.
31. Popović, Anto: Novozavjetno vrijeme. Povijesno-po­
litičko i religiozno-kulturno okružje; Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2007.
32. Porter, Stanley E. (urednik): Dictionary of Biblical
Criticism and Interpretation, Routledge, New York,
2007.
33. Porton, Gary G.: Sadducees, u: Freedman, David Noel
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 5, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
34. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990.
35. Rajak, Tessa: Hasmonean Dynasty, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary 3,
Doub­leday, New York, 1992. (ABD)
36. Rebić, Adalbert: Biblijske starine, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1992.
37. Scotson, John: Medical theories on the cause of death in
Crucifixion, Journal of the Royal Society of Medicine,
kolovoz 2006.
38. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
39. Steiner, George: The Death of Tragedy, Yale University
Press, New Haven and London, 1996. (prvi put objav-
ljeno 1961.)
40. Strange, James F.: Sepphoris, u: Freedman, David Noel
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 3, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
41. Tomaševski, Boris: Teorija književnosti, Matica hrvat-
ska, Zagreb, 1998.
42. Vorster, Willem S.: Gospel Genre; u: Freedman, Da­vid
Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 2, Dou­
bleday, New York, 1992. (ABD)
43. Weiser, Alfons: Središnje teme Novoga zavjeta, udž-
benik za škole i izobrazbu odraslih, preveo Adalbert
Re­bić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1981.
Biblija kao književnost
14. EVANĐELJE PO MATEJU
14. 1. Sinoptička evanđelja
Evanđelja po Marku, Mateju i Luki imaju niz
zajedničkih sadržajnih osobitosti. Ona se zovu si-
noptičkima jer im se događaji i perikope mogu
predstaviti usporednim stupcima i tako proučavati
»zajedničkim pogledom«, sinoptički (syn – zajed-
nički; opsis – pogled). Naziv je uveo Johann Jakob
Griesbach 1776. godine, koji je prva tri evanđelja
i napisao u trima stupcima.772
Matej, Marko i Luka prikazuju Kristovo kršte-
nje, što Ivan ne čini. Parabole su česte u trima po-
četnim evanđeljima čega nema u Ivana. K tome,
pismoznanci i farizeji koji se Kristu suprotstavlja-
ju česti su u sinoptičkim evanđeljima, a Ivanovo
evanđelje ne pokazuje takve sukobe.
U Matejevu evanđelju moguće je naći 89, a u
Lukinu 72 posto općega sadržaja koji ima Marko.
U Marka nalazimo samo 3 posto sadržaja koji nije
zastupljen nigdje drugdje u evanđeljima.
14. 2. Teorije o prvenstvu
Katolička crkvena predaja podupire teoriju po
kojoj je Matej prvi pisao evanđelje.773 Zamisao je
nazvana i augustinskom teorijom jer ju je prvi obli-
kovao Aurelije Augustin. Red sinoptičkih evan-
đelja bio bi Matej, Marko, Luka – kako su djela
poredana i u Bibliji. Misao se u početku oslanjala
na Eusebija i njegovu Crkvenu povijest, u kojoj
Eusebije navodi Papiju, već spomenutoga biskupa
iz Hijerapola:
772
Usp. Dugandžić 1999: 13.
773
Usp. Duda 1231 (ZGB: 1231); JR: 1600.
376
»Matej je skupio izreke u hebrejskom jeziku,
i svatko ih je preveo koliko je dobro mogao.«774
Hebrejski o kojem govori Papija drži se aramej-
skim. Među istraživačima nema dogovora o tome
jesu li Papijine »izreke« upravo današnji tekst
evanđelja, no prevladava mišljenje da nisu.
Matejev izvorni tekst nije pronađen, a Jeronim
tvrdi u svojem djelu O uzornim ljudima da ga je
vidio u knjižnici mučenika Pamfilija u Cezareji.
Druga teorija koju valja spomenuti danas,, a uz
dopune i izmjene prihvaća je niz znanstvenika koji
dolaze iz različitih vjeroispovijesti, zove se teorija
dvaju izvora /Two Source Theory/. Postavio ju je
još 1838. Christian Hermann Weisse. Ona govo-
ri da je Marko prvi pisao svoje evanđelje te da su
Matej i Luka rabili Markov tekst i proširivali ga
sadržajima koje Marko nije imao.
Razvojem misli istraživači su došli do pretpo-
stavke o danas izgubljenom tekstualnom izvoru.
Budući da se izvor njemački kaže Die Quelle, taj
je prvotni tekst označen slovom Q. Niz elemenata
koji su zajednički Mateju i Luki, a Marko ih nema,
tako se pripisuju uporabi izvora Q.
Uz navedene teorije o redu i izvorima triju si-
noptičkih evanđelja ima i niz drugih. Svaka isti-
če neko od evanđelja kao početni tekst iz koje-
ga su drugi preuzimali. Tako Griesbachova teorija
(XVIII. st.) kaže da je prvotno napisan Matejev i
zatim Lukin tekst, a Marko je podatke povezao i
skratio u svojem evanđelju. Njoj je slična teorija
dvaju evanđelja /two-gospels hypothesis/ koju je
1964. uveo William Farmer: prvo je pisao Matej,
dok je kršćanstvo bilo ograničeno na Jeruzalem;
zatim piše Luka kad se radosna vijest širi izvan
Svete zemlje; konačno je treći napisan Marko da
774
Euzebije, Povijest Crkve, 3. 39. 15.

bi se naracijama pridala vjerodostojnost izvorno-
ga viditelja Petra.
Austin Farrer 1955. drži da je postojanje Q ne-
dokazana pretpostavka te predlaže jednostavan red:
Marko je pisao prvi, Matej za njim, Luka je pre-
uzeo dio materijala iz Mateja izravno i rabio oba
prijašnja evanđelja. Negacija teksta Q naišla je na
široko neodobravanje, a danas ju podupire dio bri-
tanskih istraživača.
Budući da se tri sinoptička evanđelja znatno
razlikuju u prikazu Kristove osobe te slici njemu
bliskih i poslije bitnih ljudi, poredak otvara ozbilj-
ne teološke, pa i ekleziološke upite. Prema Marku,
Isus kaže da je prorok bez časti u svojem zavičaju,
domu i među rodbinom (6,4). Znači da ga ne štuje
njegova vlastita rodbina, što umanjuje poštovanje
prema Mariji. Matej ne spominje rodbinu u 13,53,
ali ima dom.
U istom šestom poglavlju Isus u Marka nije
mogao učiniti ni jedno čudo u svojem zavičaju,
osim što je izliječio nekoliko nemoćnika (Mk 6,5).
U Mateja nema glagola moći, ouk edýnato,775 nego
Isus jednostavno nije učinio čuda, ouk epoíēsen
(Mt 13,58). Matejeve su riječi tumačive i tako da
je Krist mogao, ali jednostavno nije htio, možda
kažnjavajući nazočan puk zbog njegove nevjere.
Ako je Marko pisao prvi, porasla je do poja-
ve Matejeva teksta svijest o Kristovoj božanskoj
naravi, znači da je zajednica uvelike razmišlja-
la kako će štovati Krista. U ovom je božanskom
obzoru posebno znakovita usporedba Markove i
Matejeve perikope s čovjekom koji zove Isusa do-
brim učiteljem i pita ga što mu je učiniti da ba-
štini život vječni. Markov Isus govori: »Što me
zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini.«
(Mk 10,18) Suprotno tomu, u Mateja riječ dobro
ne dolazi uz učitelja, a Isus ima sljedeći iskaz:
»Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar.«
(Mt 19,17) U vrlo vjerojatnije kasnije napisanoj
775
Mediopasivni imperfekt deponentnoga glagola dyna-
mai.
377
14. Evanđelje po Mateju
Matejevoj inačici, nema značenja koje bi dopušta-
lo da Krist nije Bog.
Kršćani su tako s vremenom postajali svjesniji
Marijine uloge, a time i uloge Crkve. Raširba vjere
i crkve među poganima vidljiva je u razlici između
iskaza rimskih vojnika: u Marka Kristu božanstvo
priznaje samo centurion, a u Mateja to govore i
satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa (Mt 27,54).
Da je Matej pisao prvi, značilo bi da je do po-
jave Markova teksta slabila svijest o bitnim oso-
binama koje mora imati središnja osoba cijeloga
teksta, a onda i njegova majka Marija.
14. 3. Matejevi izvori
14. 3. 1. Marko
Prihvatimo li teoriju po kojoj je Marko pisao
prvi, dolazimo do četiriju izvora za Mateja. Prvi
je samo Markovo evanđelje: kako je već rečeno, u
Mateja možemo naći 89 posto materijala koje ima
Marko. Matej popravlja jezik, pa ne opetuje usta-
ljene izraze, na razinisudionika pazi na veće pošto-
vanje bitnih osoba pa je ustroj simetričniji, a ton
teksta manje tragičan.
14. 3. 2. Q
Drugi je izvor nepronađeni tekst Q. Imamo tri
važna dijela evanđelja koji pripadaju ovomu izvo-
ru: razgovor i druge podrobnosti iz kušnje u pusti-
nji, propovijed na gori i Oče naš. Q je sadržavao i
Jonu kao znak, zatim dio Jeruzaleme, Jeruzaleme,
koji ubijaš proroke, nemogućnost službi dvojici
gospodara i druge podatke.
Q međutim nema muke i uskrsnuća. Ipak, ima
dijelova iz Q koji se preklapaju s Markom: sama
činjenica kušnje u pustinji, govor o Beelzebulu,
parabola o zrnu gorušice. Pretpostavlja se da je Q
Biblija kao književnost
bio pisani tekst te da je mogao nastati oko 50. go-
dine, možda i prije. Matej uzima izreke iz Q i mi-
jenja im prvobitan poredak smještajući ih u svojih
pet velikih besjeda.
14. 3. 3. Stari zavjet
Velik dio Matejeva teksta ispunjena su proroš-
tva iz Staroga zavjeta. Navodi se rabe uz tuma-
čenje kako se njihov smisao ostvaruje u Kristovu
životu. Istraživači navode od 11 do 13 ovakvih
mjesta (jedan od prijedloga: 1,22-23; 2,5-6; 2,15;
2,17-18; 2,23; 4, 14-16; 8, 17; 12,17; 12, 21; 13,
35; 21,4- 5; 27,9-10).
Evo primjera:
On tada ustade, uze noću dijete i majku njego-
vu te ode u Egipat. Tu ostade do Herodove smrti.
Tako se imalo ispuniti što je Gospodin rekao po
proroku: »Iz Egipta pozvah sina svoga« (Mt 2,14-
15). Samo je proroštvo iz Hošee 11,1.
Matej redovito ima tri stupnja u perikopama s
ispunjenim proroštvima:
a) prikaz događaja
b) formulu koja govori da se tako ispunjuje što su
pisali proroci ili Pismo
c) navod iz Staroga zavjeta.
Nije dokazano jesu li i ovi materijali kolali u
pisanu obliku, pa su dio određene predaje, ili pri-
padaju Matejevoj redakciji, time nečemu što je on
osmislio.
Smisao je ovih navoda u naznaci ispunjenosti
onoga što je obećano u Starom zavjetu,776 što je i
izravno izrečeno: Krist nije došao ukinuti, nego is-
puniti zakon i Proroke (Mt 5,17). U ovakvu obzoru
valja shvatiti i Matejevu inačicu preobrazbe (17,1-
9). Mojsije i Ilija predstavljaju Zakon i Proroke,
ukupnost židovske povijesti i Staroga zavjeta. Krist
s njima govori, a onda je upravo njemu namije-
njen govor iz oblaka. Kristovo lice sjaji kao sun-
776
Usp. Kermode: 388,
378
ce, kako je sjajilo Mojsijevo lice pošto je primio
ploče sa zakonom.
Kermode kaže da se Krist u ovim usporedni-
cama prikazuje kao novi Izrael,777 no moglo bi se
reći također da je tako prikazan kao stari i ujed-
no novi Bog.
14. 3. 4. M
Konačno, četvrti bi izvor mogao biti označen
specifično Matejevim. Burnett Hillman Streeter
(1924.) navodi izvor kojemu je odredivost temelje-
na na posebnostima unutar samoga Matejeva tek-
sta. Izvor se obično označava slovom M. Kritika
govori o pučkoj predaji o Isusu koja je mogla biti
usmeno prenošena778 te zaključuje da je Matej koji
je pomno rabio Marka i Q teško mogao sam jed-
nostavno dodavati pojedinosti kojih nije bilo prije
njega. Događaji koji mogu pripadati izvoru M, a
svakako su Matejeve posebnosti, imaju živopisan
i dramatičan ton, ispunjeni su težinom i ozbiljno-
šću, gdjekad i zloslutnošću. Matejeve posebnosti
oko rođenja obuhvaćaju kretanje zvijezde što vodi
mudrace prema zapadu i zastaje nad Betlehemom
(2,9-10), pokolj nevine djece (2,16-18), zatim bi-
jeg u Egipat i Josipov san u Egiptu poslije kojega
slijedi povratak.
Novosti oko muke jesu Judino vješanje (27,3-
10), 779 san Pilatove supruge, Pilatovo pranje
ruku (27,24-25) i strašni događaji odmah poslije
Kristove smrti: potres, grobovi koji se otvaraju,
tjelesa svetih koja uskrsavaju (27,51-53). San je
spomenut na nekoliko mjesta, a još će biti govora
o upozoru koje u snu primaju magi (1,12). Snovi
777
Kermode: 394: »Matthew wanted to show that Jesus
was the new Israel, his words and deeds echoing the
story of the old«
778
Usp. Brown: 203; prikaz Matejevih posebnosti pružen
je, uglavnom, prema istomu izvoru.
779
Usp. Dj 1,18-19, gdje se Juda raspuknuo i utroba mu se
razlila; usud mu je, znači, drukčije prikazan.

koji upućuju na buduće događaje bivaju Matejev
stilem.780 Pozorno su raspoređeni u tekstu i pružaju
mu ton ozbiljne zloslutnosti, ali su i znak Božjega
nauma o pomoći izabranima.
Bez zloslutnosti, a bliže pučkomu stilu narav-
ne mistike, biva zgoda iz Kafarnauma, kad Isus
upućuje Petra hitnuti udicu u more kako bi ulovio
ribu: u njezinim će ustima biti stater, novac koji će
dati ubirateljima poreza (17,27). Događaj pokazuje
Kristove nadnaravne moći.
14. 4. Tko piše
Crkvena tradicija redovito drži da je pi-
sac Matejeva evanđelja upravo apostol Matej.781
Evanđelje bi po toj teoriji pisala osoba o kojoj se
u samom tekstu govori u trećem licu:
Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka ime-
nom Mateja gdje sjedi u carinarnici te mu reče:
»Hajde za mnom!« On ustade i pođe za njim.
Kad je poslije toga Isus sjedio za stolom u njego-
voj kući, dođoše mnogi carinici i grešnici te sjedoše
za stol s njim i s njegovim učenicima (Mt 9,9-10).
Ako Matej evanđelist ovdje piše o sebi, onda
je svjestan da govori o najvažnijem događaju svo-
jega života. Zar ne bi Matej koji piše o tako bitnoj
pojedinosti dodao neki znak koji bi kazivao o du-
bljem odnosu s Kristom? U Marka je moguće vi-
djeti Petrovu perspektivu i Petrove osjećaje kad je
tri puta zatajio Gospodina.
Evo kako o Matejevu pozivu izvješćuje Marko:
Ponovo iziđe k moru. Sav je narod dolazio k
njemu, a on ga učio. Prolazeći opazi Levija, Alfe­
jeva sina, gdje sjedi u carinarnici, te mu reče:
»Hajde sa mnom!« On ustade i pođe za njim.
Kad je poslije toga sjedio za stolom u svojoj
kući, ondje se s Isusom i s njegovim učenicima
780
Usp. Asimov: 795.
781
Usp. Duda 1231.
379
14. Evanđelje po Mateju
našlo i mnogo carinika i grješnika: bijaše ih mno-
go koji su išli za njim (Mk 2,13-15).
Ako je Matej pisao drugi i služio se Markom,
što je vrlo vjerojatno, onda je izostavio tipične
Mar­kove oznake mora i mnoštva. Popravio je i
nesigurnost oko toga u čijoj je kući bila gozba, pa
je u Mateja sigurno da je to Matejeva kuća. Kad
je već popravljao Marka, mogao je dodati i koji
osobniji podatak – malo koji pisac to ne bi učinio.
Ako je Marko pisao drugi, onda je mogao pre-
nijeti Matejevu perspektivu ili ju jednostavno izo-
staviti – ali nje nema ni u Mateja.782
Luka i Marko zovu carinika Levijem, a samo
Matej zove ga Matejem. U židovstvu onoga doba
nije bilo uobičajeno imati dva židovska imena.
Moglo se dogoditi da jedno bude židovsko, a dru-
go helensko ili da se uz ime stavi očevo ime.
Najopreznije bismo mogli zaključiti da je na
osnovi samoga teksta vrlo nesigurno tko je zapra-
vo autor evanđelja koje je na prvome mjestu u
Novom zavjetu.
Raspravljalo se i o tome je li autor helenizirani
Židov ili je Grk koji je poznavao židovske običaje.
John Paul Meier ističe kako oštrina polemika izme-
đu nove crkve i stare sinagoge u Mateja pokazuje
da bi završni redaktor ovoga evanđelja mogao biti
Grk. Pavao je bio Židov obraćen na kršćanstvo, ali
je zadržao veliku ljubav prema svojemu narodu –
promjena vjere nije utjecala na njegovo jako ro-
doljublje (Rim 11,1-27). Suprotno, Matej je žešći
u osudama i od Marka. U Markovu evanđelju pri
sudu pred Pilatom čitamo da Isusa osuđuje svjeti-
na koju su uzbunili svećenički glavari, a Pilat zna
da su oni predali Isusa iz zavisti. Matej pojačava
svjetinu riječju sva: »Neka se razapne!« odgovori-
782
Usp. Meier: 627 (ABD 4: 627). U prikazu Matejeva
evanđelja oslanjam se i na tekst koji je napisao John
Paul Meier, katolički svećenik i profesor na Sveučilištu
Notre Dame u Indiani, SAD. John Paul Meier (r. 1942.)
napisao je uz ostalo četiri knjige A Marginal Jew: Ret-
hinking the Historical Jesus. Školovao se uz ostalo i na
Papinskom biblijskom institutu, a bio je i predsjednik
Katoličke biblijske udruge.
Biblija kao književnost
še svi. (...) Nato sva svjetina povika: »Krv njegova
neka padne na nas i na našu djecu!« (Mt 27,21-25)
Matej prikazuje da Isus pri ulasku u Jeruzalem
jaše na dvjema životinjama. Prorok Zaharija, na
kojega Matej podsjeća, međutim je govorio da će
budući Mesija ući u Jeruzalem na jednom magar-
cu, kojega on spominje dva puta zbog paralelizma.
Tvoj kralj se evo tebi vraća: / pravičan je i po-
bjedonosan, / ponizan jaše na magarcu, / na maga-
retu, mladetu magaričinu (Zah 9,9).
Riječ je u Zaharije o stilskoj figuri. Obrazovani
Židov, ili netko dobro upoznat sa stilom Zakona i
Proroka, brzo bi prepoznao paralelizam, i shvatio
da nije riječ o dvjema životinjama. S druge strane,
nije nemoguće da su Kristu doista trebale dvije ži-
votinje, jedna za jahanje, a druga da bi se na nju
stavilo ono što je apostolima bilo potrebno na putu.
Tada bi riječi Isus sjede na njih označavale da za-
pravo jaši na jednoj životinji, a na drugu se riječ
»sjede« proteže u prenesenu značenju koje govori
da su na njoj putne stvari. Druga je pretpostavka
teško dokaziva spekulacija koja slabo brani tekst.
S druge strane, Matejev tekst ne prevodi ara-
mejski izraz: riječ raka u 5,22 označavala bi beda-
ka; korban iz 27,6, biva hebrejska i aramejska riječ
za svetu riznicu ili dar Bogu. France također vidi
da je Matejev stilem kraljevstvo nebesko naglašeno
židovski izraz. Nadalje, Samarijanci su spomenuti
samo u vezi sa zabranom zalaženja među njih, a
Luka ih prikazuje vrlo povoljno. Matej govori i o
nizu upita bitnih za židovsto: post (6,16 -18), su-
bota (12,1 -14), prinošenje darova u hramu (5,23-
24), hramskomu porezu (17,24-27). No, čini mi se
da je najjači dokaz židovskih interesa samoga spisa
svakako prikaz Krista kao ispunjene nade Staroga
zavjeta. S time je povezana brojnost starozavjetnih
rečenica, koje su shvaćene kao mjesta što najavlju-
ju Krista, koji je došao.783
783
Usp. France 21–22 za dokaze o židovstvu Matejeva tek-
sta. Dokaze o židovskoj naravi Matejeva evanđelja pre-
uzeo sam iz njegove knjige.
380
Na temelju dostupne literature ostavio bih upite
oko narodnosne obilježenosti autora Matejeva tek-
sta otvorenim – sam spis pokazuje različite utjecaje.
14. 5. Za koga i kada piše
Matej opisuje oštru podvojenost crkve i sinago-
ge, što je vidljivo i u perikopama o prokletoj suhoj
smokvi i vinogradarima ubojicama, kojima će biti
oduzeto kraljevstvo Božje. Opisi bi bili izraz pod-
vojenosti poslije 66. godine, kad neki kršćani vje-
rojatno odlaze iz Jeruzalema, i poslije 70., kad su
Rimljani razorili grad i Hram, a mnoge stanovni-
ke odveli u ropstvo. Ignacije iz Antiohije poznaje
i rabi Matejevo evanđelje, znači da je ono nastalo
prije početka II. stoljeća.
Neki vide u Mateju 22,7 dokaze o tome da je
Jeruzalem razrušen u doba kad to evanđelje na-
staje, a slična ulomka nema u Marka. Riječ je o
paraboli o svadbenoj gozbi, na koju se pozvani
ne odazivaju: Ostali uhvate njegove sluge, zlosta-
ve ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svo-
ju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali
(Mt 22,7). Luka ima parabolu bez uništavanja gra-
da. Međutim, Luka pokazuje sigurnost oko usu-
da grada Jeruzalema u 19,43 kad Krist plače nad
Jeruzalemom, čega nema u Mateja i Marka.
Sve prikazano može biti znak točna Kristova
proroštva, koje je Matej mogao prenijeti i prije
i poslije pada Jeruzalema, ali ništa više od toga.
Ako su navedene rečenice znak da Matej zna za
pad Jeruzalema, pa tako sigurno o njemu govori,
onda je njegovo evanđelje nastalo nakon 70. godi-
ne. Pojedinost o gradu unutar parabole sa svadbom
izgleda umetnutom, kraljeva je reakcija prejaka.
Dio bi stoga mogao nastati upravo zbog upozna-
tosti sa stvarnim usudom Jeruzalema, kao grada iz
drugoga člana parabole.

14. 6. Mjesto nastanka Matejeva
spisa
Ako je ovo evanđelje napisano nakon 70. godi-
ne, Jeruzalem i Judeja nisu izgledna mjesta nastan-
ka upravo zbog opisanih teških okolnosti u zemlji
pogođenoj Prvim židovskim ustankom, židovsko-
rimskim ratom. Svakodnevni jezik u Judeji bio je
aramejski, a sveti hebrejski. Nažalost, spominjani
izvornik nikad nije nađen.
Mjesto s jakom kršćanskom zajednicom i do-
minantnim grčkim jezikom u dobu oko godi-
na 70. i 80. bila je Antiohija, glavni grad Sirije.
Kršćansku su zajednicu još oko 30. godine osno-
vali Židovi, koji od novih kršćana nisu tražili obre-
zanje. Nesuglasice između onih od obrezanja i po-
gana – dakle Židova i Grka – pokazuje i oštra ra-
sprava između Petra i Pavla u Antiohiji (Gal 2,11).
U gradu će uskoro djelovati i Ignacije Antiohijski,
koji je bio grčki orijentiran.
Položaj samoga evanđelja u kojem ima i židov-
skih i univerzalističkih naglasaka pokazuje Isusov
odnos prema ženi Kananejki. Krist najprije kaže
da je došao samo k izgubljenim ovcama doma
Izraelova, ali joj, kad pokaže vjeru, ozdravlja kćer
(Mt 15,21-28). Završna poruka po kojoj apostoli
moraju učiniti sve narode Kristovim učenicima po-
bjeda je univerzalizma.
Kršćanska zajednica u Antiohiji uživala je raz-
doblje mira i blagostanja pedesetak godina od
osnutka oko 30. do mogućega nastanka Matejeva
evanđelja. Židovska i grčka struja mogle su razviti
pisarsku, liturgijsku, teološku i konačno novčanu
pozadinu potrebnu za nastanak tako velika i pro-
mišljena evanđelja kakvo je Matejevo.
14. 7. Ustroj teksta
14. 7. 1. Temeljni raspored
Matejevo evanđelje ima ukupno 18 300 rije-
či, Marko ima 11 300. Matej stvara pomno ustro-
381
14. Evanđelje po Mateju
jen tekst, raspored je ključnih znakova jasan, do-
bro promišljen i određen odnosom prema drugim
znacima. Usporedbe sa simetričnim katedralama
i monumentalnom arhitekturom dobro ocrtavaju
narav evanđelja.
Temeljni raspored Matejeva spisa široko je pri-
hvaćen i vidljiv je danas iz nadnaslova u mnogim
izdanjima.784 Meierove termine narrative/discour-
se ovdje prenosim kao pripovijest i propovijed,
iako Kristovi govori i upute nisu samo propovi-
jedi. Svrha prikaza nije dati raspored svih doga-
đaja, nego prikazati opću shemu Matejeva teksta.
Natpisi pokraj knjiga i uvoda pojednostavnjuju i
služe kao orijentiri, a nisu sažetci događaja.
Uvod (1 – 2): rodoslovlje, rođenje, bijeg u
Egipat i povratak
Prva knjiga: U pustinji: Ivan Krstitelj i Sotona
Pripovijest (3,1 – 4,25): Ivan Krstitelj, kušnja,
Kafarnaum
Propovijed (5,1 – 7,29): Govor na gori i dru-
ge upute
Druga knjiga: Krist liječnik i apostoli liječnici
Pripovijest (8,1 – 9,34): liječenja marginalizi-
ranih osoba i druga čuda
Propovijed (9,35 – 11,1): slanje apostola i upu-
te apostolima o službi
Treća knjiga: kraljevstvo nebesko i farizeji
Pripovijest (11,2 – 12,50): dvojbe Krstitelja
Ivana, jačaju napetosti s farizejima (oslonac na Q
i Marka)
Propovijed (13,1- 52): parabole o sijaču, ljulju,
gorušičinu zrnu i mreži tumače narav kraljevstva
nebeskoga
Četvrta knjiga: Crkva i malovjerni
Pripovijest (13,53 – 17,27): početci crkve; Krist
spašava Petra iz vode i spasit će crkvu od nevjere;
Isus hrani više od 4000 muškaraca, žene i djecu, a
hranit će crkvu svojim tijelom u pričesti; Petrovo
prvenstvo i osnutak crkve; pripreme za smrt i
uskrsnuće;
preobraženje
784
Usp. rasporede odlomaka u ZGB i JR.
Biblija kao književnost
Propovijed (18,1-35): skrb za djecu u doslov-
nom smislu i skrb za one kojima je vjera slaba;
kako s okorjelim grješnicima?
Peta knjiga: Jeruzalem i apokalipsa
Pripovijest (19,1 – 23,29): put u Jeruzalem kao
prvi dio i sukobi u Jeruzalemu kao drugi dio
Propovijed (24,1 – 25,46): kakav će biti drugi
dolazak Kristov
a) oslonac na Marka (lažni Mesije, gladi, potresi
i zaraze)
b) oslonac na Q (nisu slutili ni da dolazi potop)
c) Matejeve parabole (budni upravitelj, deset dje-
vica i povjereni talenti)
Vrhunac (26,1 – 28,20): smrt i uskrsnuće, po-
slanje apostola za cijeli svijet
Meierov raspored koji je ovdje pružen ima
prednosti jer je pregledan i ne nameće samomu
tekstu izvanjske rešetke. Odnos pripovjednih i
propovjednih dijelova ipak nije u samom evanđe-
lju uvijek onako jasan kako bi se to iz raspodjele
očekivalo. Peta knjiga koja počinje s 19,1 ima po
Meieru na početku pripovijesti, jer doista čitamo
o odlasku iz Galileje u judejski kraj i o narodu ko-
jega Krist ozdravlja. Riječ je ipak tek o dvjema
rečenicama, za kojima slijede govori farizejima o
nerazrješivosti ženidbe, zatim upute o različitim
okolnostima djevičanstva, pa uputa bogatu mladiću
o tome kako mu valja sve ostaviti i slijediti Krista.
Točno je da ovdje čitamo i doista narativni dio o
mesijanskom ulasku u Jeruzalem.
14. 7. 2. Simetrija
Kako je u knjizi već tumačeno, E. M. Forster
tumači uzorak /pattern/ i drži da romani mogu ima-
ti prije svega simetričan oblik, pa nalikuju na pje-
ščani sat jer se početak i kraj poklapaju, nerijetko
upravo po suprotnosti.785
785
Usp. Forster: 134.
382
Istaknimo da Matejev tekst pokazuje svoju na-
klonjenost simetrijama i redu već u samom uvod-
nom dijelu s Kristovim rodoslovljem jer se prije
i nakon babilonskoga progonstva izrijekom spo-
minje po četrnaest naraštaja. Navedeno je teško
uskladiti sa samim povijesnim mogućnostima, pa
je podatak vrijedan upravo u obzoru tehnike kojom
Matej stvara svoj spis.
Simetrija u Matejevu tekstu djeluje na trima ra-
zinama: a) prva je razina cijeli prije izložen raspo-
red koji zapravo ima sedam dijelova; b) druga je
razina odmjena pripovjednih i propovjednih poddi-
jelova unutar svakoga od pet središnjih dijelova; c)
treća je razina simetrije opetovnost sličnih motiva
i događaja u početnim ili završnim poglavljima.
a) Matejevo evanđelje ima zapravo sedam dije-
lova: u sredini je objava kraljevstva nebesko-
ga, a na vanjskim rubovima prikaz onoga što
je bilo prije no što je Krist došao na zemlju na
početku te onoga što mora biti pošto apostoli-
ma pruži zadatak po kojem moraju sve narode
učiniti njegovim učenicima. Uži rub ima tako-
đer dva velika niza događaja oko kraljevstva
nebeskoga: pustinju i Krista liječnika na jednoj
strani te Crkvu i apokalipsu na drugoj. Ovdje
još ne mislim reći da su ti veliki nizovi doga-
đaja i sadržajno u cijelosti podudarni ili slični
po suprotnosti. Držim međutim da je očito kako
količinski raspored pokazuje pravilnost u smi-
slu triju nizova događaja sa svake strane objave
kraljevstva nebeskoga.
b) Iz prije izložena rasporeda vidljivo je da u pet
središnjih dijelova za pripovijestima redovito
slijede propovjedni dijelovi.
c) Matejeva je knjiga simetrična kao cjelina i ako
promotrimo upravo podudarnosti ili podudar-
ne suprotnosti manjih događaja. Početak i kraj
očigledno su slični, tako da je početak u kojem
se Krist rađa, krsti i biva s nama navijestio kraj
u kojem Krist umire, uskrsava i ostaje s nama.
Na početku čitamo tipično matejevsko ispunje-
no proroštvo: A sve je to bilo da se izvrši što je

Gospodin rekao po proroku: »Evo, Djevica će
začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel« –
što znači: Bog je s nama (Mt 1,22-23). Na kraju
cijeloga evanđelja nalazimo: Učite ih da vrše
sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama do
svršetka svijeta (Mt 28,20). Znači da samo ime
Emanuel, Bog je s nama, nalazi podudarnost s
podatkom na kraju evanđelja, po kojem Isus
ostaje s nama.
Mudraci, ili magi, koji se dolaze pokloniti tek
rođenomu Isusu i nose mu darove (2, 1-12), slič-
ni su svim narodima kojima Krist šalje apostole:
Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim
(28,19). Na početku su predstavnici stranih naroda
dolazili Kristu, na kraju Kristovi poslanici odlaze
stranim narodima.
Ima još usporednosti u rubnim poglavljima.
Ma­rija je začela prije nego su se zajedno nastani-
li, kako to suptilno kaže Matej, a Josip ju je mislio
otpustiti. Međutim mu se u snu ukazao anđeo koji
mu je rekao: Josipe, sine Davidov, nemoj se bo-
jati kući dovesti ženu svoju Mariju jer je ono, što
je ona začela, od Duha Svetoga (1,20-21). Nakon
smrti i uskrsnuća anđeo kojemu lice sjaji poput
mu­nje, a odjeća mu je kao snijeg, govori ovaj put
ženama da se ne boje: Ne bojte se! Znam da tražite
razapetog Isusa. On nije ovdje. Uskrsnuo je kako
je rekao! (Mt 28,5-6)
Čitamo znači djelomičnu usporednost raspore-
da: začeće, strah, Božju poruku muškarcu – uskr-
snuće, strah, Božju poruku ženama. Božji san iz
prvoga ovdje izloženoga slijeda u prvom poglavlju
prefiguriran je Božjim glasnikom u drugom slijedu
i u posljednjem poglavlju.
Herod u 2. poglavlju nastoji prevariti mudrace
govoreći da se i on želi pokloniti djetetu pa bi htio
da mu na povratku jave gdje se točno nalazi. Magi
ili mudraci pripadnici su stranih naroda, međutim u
snu primaju uputu i ne vraćaju se Herodu. Tako se
tragedija nije dogodila na početku. Točno u pretpo-
sljednjem, 27. poglavlju, koje u simetriji odgovara
2. poglavlju, poruku u snu koja bi mogla spasiti
383
14. Evanđelje po Mateju
Krista opet prima pripadnica stranoga naroda. U
muci Kristovoj supruga šalje Ponciju Pilatu poru-
ku: Nemoj se nikako miješati u stvar toga praved-
nika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog
njega (Mt 27,19). Tako nalazimo usporednosti ras-
poreda na početku i na kraju: Krist u pogibli, san
pripadnika stranoga naroda, mogućnost spasa.
Očita je i usporednost 3. i 26. poglavlja. Na
kraju trećega Ivan Krstitelj krsti Isusa u Jordanu, a
na početku 26. žena u Betaniji polijeva ga po gla-
vi skupocjenom pomasti. Usporednost ćemo naći
i u razgovorima, jer Krist kazuje Ivanu da ga kr-
sti, iako ga ovaj odgovara, a tako je pohvalio i
ženu koja ga je pomazala, iako su apostoli pro-
svjedovali.
Nije teško naći sličnosti događaja između 4. i
25. poglavlja786 jer se početno sastoji od triju ma-
njih pripovijesti: kušnje u pustinji, četiriju prvih
učenika i prikaza mnogih izlječenja. Dvadeset peto
poglavlje, četvrto gledano s kraja, donosi opet tri
dijela, jer ima prispodobe o mudrim i ludim djevi-
cama, vrijednim i nevrijednim slugama s talentima
i konačno prikaz posljednjega suda. Ima i slično-
sti u motivima, pa Sotona na početku nudi Isusu
sva kraljevstva (4,8), što bi značilo da je on nji-
hov pravi kralj – u 25. poglavlju Sin Božji sjeda
na prijestolje svoje slave, a uskoro će biti i ime-
novan kraljem.
Zanimljivo je i da Kristu u 4. poglavlju dolazi
silno mnoštvo iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema,
Judeje i Transjordanije, a u 25. poglavlju doći će
mu na sud svi narodi.
Neki su istraživači tražili usporednosti i u idu-
ćim poglavljima, što ih je dovelo do toga da sredi-
šte simetrične strukture nađu u 11. ili 13. poglavlju
koja govore o Kraljevstvu nebeskom.787
Simetrično i pomno ustrojeno evanđelje poru-
čuje da je i svijet simetričan i dobro ustrojen. Red
naravno pretpostavlja vladara koji će mu biti u sre-
786
Iako je podjela na poglavlja ostvarena tek u 13. stoljeću,
simetrija djeluje u samomu spisu.
787
Usp. Meier: 627.
Biblija kao književnost
dini. Kraljevska slika iz 25. poglavlja dopunjena je
jasnim iskazom s kraja ovoga spisa, po kojoj Krist
za sebe kaže da mu je dana sva vlast na nebu i na
zemlji (28,18).
14. 7. 3. Opetovnost: izraz na
određenu mjestu
Na granici je svake knjige formulaičan iskaz
koji potvrđuje temeljni raspored građe. Doslovno,
Ma­tej ovako govori: I dogodi se kad Isus izrekne
sve te riječi (Mt 7,28; prijevod D.S.) kaì egéneto
hóte etélesen ho Iēsoũs toùs lógous toútous (Mt
7,28).788 Slične iskaze srećemo na svim granič-
nim mjestima: 7,28, 11,1; 13,53; 19,1; 26,1. Čvrst
ustroj tako je naglašen izrazima koji se opetuju na
točno određenu mjestu u spisu.
14. 7. 4. Opetovnost: brojevi
U petom poglavlju nalazimo devet blaženstava.
Uskoro potom dolazi šest antiteza po načelu Čuli
ste... a ja vam kažem (5,21-48). U ovakvu okružju
upravo tri proroštva o muci na putu u Jeruzalem
dobivaju dublje značenje no što ih imaju u drugih
evanđelista (16,21; 17,22; 20,18). Matej ovakvim
istaknućem broja tri priprema čitatelje za konačnu
formulu Trojstva koja dolazi kao pretposljednja re-
čenica njegova evanđelja: Zato idite i učinite sve
narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i
Sina i Duha Svetoga (Mt 28,19). Ako sam pisac
toga nije bio svjestan, kako nas uči književna teo-
rija o zabludi namjere, ne znači da navedeni sustav
s brojem tri nije doista u njegovu tekstu. Vjernici
će u ovom surječju dodati da sam pisac nije morao
biti svjestan, ali Onaj koji ga je nadahnuo jest.789
788
Prema Novum Testamentum Graece et Latine.
789
Dante je mogao imati na umu i ovaj ustroj dok je u ter-
cinama pisao tri dijela svoje Božanske komedije, ispu-
njena s po 33 odnosno 34 pjevanja.
384
U drugoj knjizi koja pripovijeda o mnogim lije-
čenjima u 8. i 9. poglavlju nalazimo tri puta po tri
čudotvorna izlječenja, uz jedan spas na moru kao
zamjenu za izlječenje na početku drugoga niza.
Nakon svakoga niza čuda slijedi uputa o tome ka-
kvi moraju biti učenici Kristovi. Tako se ustroj
koji tvore pet nizova pripovijesti i propovijedi na
velerazini teksta opetuje u manjem dijelu. Nadalje
imamo ovdje opet simboliku broja tri, kako smo ju
imali i u petom poglavlju. Evo rasporeda osmoga
i devetoga poglavlja:
Gubavac, stotnikov sluga, Petrova punica – govor književ-
niku i učeniku koji mora pokopati oca
Stišavanje oluje, opsjednuti iz Gadare, nepokretni – zašto
Kristovi učenici ne poste Jairova kći i u istoj perikopi
žena koja krvari,
dva slijepca, nijemi čovjek – upute apostolima
(Žetva je velika, djelatnika
je malo)
14. 7. 5. Opetovnosti: sažetci
Matejevo evanđelje, kao da je rasprava, uklju-
čuje i sažetke onoga što je Krist činio ili će činiti.
Tako čitatelj može odmaknuti pogled od izravno
prikazanih događaja, shvatiti što sve glavni lik čini
i što pisac ističe da čini.
Isus je obilazio po svoj Galileji, učeći u tamoš-
njim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest
o Kraljevstvu te ozdravljajući svaku vrstu bolesti
i nemoći u narodu. Tada se pronese glas o njemu
po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve koje je
mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike,
opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdrav-
ljao (4,23-24). Ovaj iskaz više najavljuje ono što
će se uskoro podrobno opisivati. Sažet prikaz do-
nosi dio 15,29, koji sada ukratko opetuje ono što
je Krist činio: liječio i propovijedao.
Cijelo poglavlje o pomnu i simetričnu ustro-
ju Matejeva teksta mora biti zaključeno iskazom

po kojem ova simetrija i red nisu sami sebi svrha,
nego imaju jasan smisao.
Istaknimo opet: simetrija u Matejevu tekstu
povezana je s ustrojem svijeta kako ga vidi ovo
evanđelje te, ponajviše, s kristologijom. Krist je
po ovom tekstu, uz ostalo, kralj, što je očito u pri-
kazu apokalipse (25,31.34) i konačno na samom
kraju, kad protagonist za sebe kaže: Dana mi je
sva vlast, nebeska i zemaljska (Mt 28,18). Svijet
kojim vlada Krist kao kralj mora biti uređen, a to
u ustroju Matejeva svetoga spisa podrazumijeva
simetriju i red.
14. 8. Muka i uskrsnuće u Mateja
14. 8. 1. Od
srijede do četvrtka
navečer790 (Mt 26,1-75)
Matej jedini dodaje i četvrto Kristovo proroštvo
o svojoj muci. Dapače, odmah nakon iskaza pro-
roštvo se počinje ostvarivati jer glavari svećenič-
ki i narodne vođe zaključuju u idućoj rečenici da
ga treba na prijevaru uhvatiti i ubiti. »Znate da je
Pasha do dva dana, i Sina Čovječjeg predat će da
se razapne.« U to doba skupe se na vijećanje glava-
ri svećenički i starješine narodne u palači velikog
svećenika imenom Kaife, gdje zaključe uhvatiti
Isusa na prijevaru i ubiti ga. (Mt 26,2-4) Ulomci u
Luke i Marka (Mk 14,1- 2; Lk 22,1-2) nemaju dio
s četvrtim Kristovim proroštvom smrti.
Krist izravno povezuje Pashu i svoju smrt, čime
naviješta da je on prava žrtva i pravo janje, subli-
macija žrtve koju čine Židovi u spomen izlaska iz
egipatskoga ropstva. Potrebno je ovdje podsjetiti
na još jednu pojedinost. Ustanovljujući euharistiju,
Krist govori apostolima da jedu kruh koji je njego-
vo tijelo i piju vino koje je njegova krv što se pro-
lijeva za oproštenje grijeha (26,28). Njegove riječi
790
Usp. Meier: 634 (ABD 4: 634).
385
14. Evanđelje po Mateju
podsjećaju na Levitski zakonik: Jer je život živoga
bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtve-
niku njome obavljate obred pomirenja za svoje ži-
vote. Jer krv je ono što ispašta za život. Zato sam
kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi
(Lev 17,11-12). Kristov je život u krvi, u euhari-
stiji u vinu koje je postalo krv, i stoga daje vječni
život: stara je zabrana promijenjena u zapovijed
ili barem uputu.
Matej rabi dvije usporednosti kojima približu-
je Judu i one koji su otvoreno govorili i djelovali
protiv Krista. Juda ga zove rabbi, što su činili fa-
rizeji. Kad Juda pita je li on izdajica, dobiva od
Krista odgovor: Ti kaza, u izvorniku sy epas (26,
25). Isto će čuti veliki svećenik kad pita je li Krist
Sin Božji (Mt 26,63) te konačno Pilat kad pita je
li Krist kralj židovski (Mt 27,11).791 Tako Matej
pomno i jasno uspostavlja vezu između protuju-
naka u pripovijesti.
Matej je specifičan i po osudi koju svjetina za-
ziva na sebe, u čemu neki također vide znakove
podjele između sinagoge i crkve, iako bi se poje-
dinost mogla i oštrije opisati: Krv njegova neka
padne na nas i našu djecu (Mt 27,25).
Najsustavniji evanđelist donosi i usporedno-
sti kojih ima i u drugih evanđelista. Petrova je
zataja slična Judinoj izdaji, ali Petar plače, kaje
se i oprošteno mu je. Stoga nastavlja s apostol-
skom službom. Ova negativna odricanja uspored-
na su po suprotnosti s Kristovim priznanjem svo-
jega božanskoga statusa pred velikim svećenikom.
»Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li
Mesija, Sin Božji?« »Ti kaza – odgovori mu Isus.
Ali ja vam kažem da ćete poslije ovoga vidjeti
›Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega‹
i ›gdje dolazi na oblacima nebeskim‹. Po iskazima
nazočnih Kristovo stajalište može imati samo jed-
nu posljedicu: Zaslužio je smrt (Mt 26, 66).
791
ZGB ima različite izraze, NZIP iste.
Biblija kao književnost
14. 8. 2. Od petka ujutro do subote
Ciklus sa smrću i uskrsnućem nastavlja se voditi
oko naziva Sina Božjega, koji je Krista i doveo do
križa. Podsjetit ćemo na okolnost koju Matej preu-
zima iz Marka: Baraba je po imenu sin očev i njega
svjetina želi spasiti, a Isusa koji je Sin Božji svjetina
zapravo osuđuje na smrt. Isus ima u svojem imenu i
Božje ime, a Baraba ima samo očevo ime.
Sukobi oko naziva Sina Božjega nastavljaju se
i pokazuju bitnima i na samom križu. Prolaznici
koji vide Krista na križu, rugaju se opet s ovim na-
zivom: Ako si Sin Božji, siđi s križa! (Mt 27,40)
Na sličan način govore i glavari svećenički i pi-
smoznanci. Ironija opet djeluje, jer negativni likovi
nisu svjesni da opetuju Sotonine riječi iz kušnje na
vrhu Hrama: »Ako si zaista Sin Božji, baci se dolje
jer je pisano: ›Naredit će svojim anđelima za tebe
da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario
o kamen.‹« (Mt 4,6) Kako je Sotona predlagao po-
veznicu božanskoga statusa i ugodnosti, tako čine
i prolaznici. Glavari svećenički bivaju sličnima,
istina govore najprije da Krist nije židovski kralj,
jer ne silazi s križa, a onda mu spominju da je sam
govorio kako je Sin Božji.
Tekst Matejeva evanđelja oštro se rugao i
Sotoni tijekom kušnje na vrhu Hrama i prola-
znicima na vrhu Golgote. Krist naime odgovara
Sotoni: Ne kušaj Gospodara, Boga svojega (Mt
4,7). Ne ćemo znati je li Sotona bio svjestan da
Bog i Gospodar ovdje ne mora označavati samo
Boga Oca nego i Boga Sina, Krista koji mu upravo
ironično govori. Prolaznici upravo taj podatak ne
razumiju, jer mu niječu božansku narav. Kušnja s
ugodnostima koje bi mogao nositi božanski atri-
but došla je Kristu i na Petrova usta, ali je Krist u
tom opet prepoznao Sotonu (Mt 16,23). Krist bira
smrt potvrđujući da božanska narav znači božan-
sku odgovornost za sve ljude koji su mu povjere-
ni, za sve koji to doista žele. U politeizmu bogovi
uživaju, u kršćanstvu Bog pati.
O porugama tumačene vrste svjedoče i evan-
đelisti Marko i Luka, ali ne rabe izravno riječi
386
Sin Božji, pa nema tolike povezanosti s kušnjom
Sotoninom i Petrovim iskazom.
Konačno je naziv Sin Božji sržan po značenju
i izravno poslije Kristove smrti. Prije svega, Bog
Otac odmah potvrđuje da je izbor bio dobar time
što samu Kristovu smrt prati niz događaja koji krše
zakone fizike: pomrčinu od šestoga do devetoga
sata i hramski zastor koji se para na dvoje imaju
sva tri sinoptičara.
Matejeve posebnosti bivaju potres, raspuknute
pećine, grobovi koji se otvaraju i uskrsnuće mno-
gih mrtvaca u času Kristove smrti. Posljednji doga-
đaj znakovito govori da na Golgoti nije riječ samo
o smrti, nego da je ta smrt povezana sa životom.
Znakovito je i to što će se uskrsnuli mrtvaci po-
kazati tek poslije Kristova uskrsnuća: Iziđoše iz
grobova poslije Isusova uskrsnuća, dođoše u sveti
grad i pokazaše se mnogima (Mt 27,53).
Matejeva razlika u odnosu prema Marku poka-
zuje se u broju onih koji se obraćaju nakon ovih
znakova. Marko spominje samo centuriona koji
kaže da je Krist Sin Božji – vidjeli smo da je po-
datak u surječju Markova evanđelja bitna činjeni-
ca. U Mateja međutim obraćenje zahvaća ne samo
stotnika nego i one koji su s njim čuvali Isusa, jer
oni rekoše »Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji!«. Matej
vjerojatno misli na buduće širenje Crkve ili na nje-
zinu ekspanziju u doba kad piše svoj tekst. Korisna
je i ovdje teološko-kulturološka napomena. Iako
su rimski vojnici rekli ovaj bijaše Sin Božji, to u
cijelosti nisu morali shvatiti. Naime su mogli sa
sobom imati Trajanov novac, na kojem je pisalo
da je on, car, sin božanskoga Augusta. Krist je po
kršćanskom učenju bio jedini i pravi Sin Božji, a
ne tek nalik na njihova cara. Nadalje, prošlo vrije-
me govori da im tajna Kristova uskrsnuća koje je
trajno nije dostupna.
Matej ima nekoliko posebnosti koje se odnose
na Kristov grob. Zbog oštra stajališta teksta prema
sinagogi Josip iz Arimateje nema ništa sa sinedri-
jem. Svećenički glavari i farizeji traže od Pilata da
se oko groba postavi straža te da se grob zapeča-

ti. Simboli pečata i kamena podsjećaju na proro-
ka Daniela u jami s lavovima, koja je također bila
zapečaćena i zatvorena kamenom (Dn 6,17-18).
Glede same evanđeoske pripovijesti, Pilat i ovdje
prenosi odgovornost na glavare, kako je to učinio
i pri predaji Krista na smrt.
14. 8. 3. Od nedjelje do kraja svijeta
Upravo zbog pečata, žene ne dolaze da ga po-
mažu, nego da grob pregledaju. Žene su nazočne
bogojavljenju: anđeo silazi s neba i miče kamen,
vojnici su postali kao mrtvi. Anđeo kojemu je lice
kao munja, a haljine kao snijeg najavljuje susret s
učenicima u Galileji. Međutim, žene sreću uskrslo-
ga Krista na putu. One su mu obujmile noge, zna-
či da je riječ o uskrsnuću tijela, što je za teologiju
bitna pojedinost – Krist nije uskrsnuo tek u nekom
prenesenom smislu i samo u duhu nego doslovno
i u tijelu. Njihovu će ulogu u Ivanovu evanđelju
imati nevjerni Toma, koji umače prste u rane.
Evanđelist Matej svjedoči da su svećenički gla-
vari potplatili vojnike kako bi rekli da su Isusovi
učenici noću ukrali tijelo. Podatak je također
Matejeva posebnost.
Matej je specifičan i u susretu s učenicima.
Naime, Marko o tome i ne govori, Luka opisuje
uzašašće, a da učenici ne bi bili bez obrane, Krist
obećava Duha Svetoga, zaštitnika, koji i dolazi na
početku Djela apostolskih. Ivan ima obrok s učeni-
cima, Petrom i Ivanom, na Tiberijadskome jezeru,
te kratko obećanje drugoga dolaska.
U Mateja, Krist se pokazuje kao svevladar
neba i zemlje, koji će ostati s apostolima zauvi-
jek. Mjesto opet slijedi usporednosti s prorokom
Danielom, u kojega je Sinu Čovječjemu predana
sva vlast, čast i kraljevstvo i služe mu svi narodi,
plemena i jezici (Dn 7,14).
Krist u Ivana govori općenito: Petar se više ne
će opasivati kako bude htio, to će činiti drugi, a
učenik koji ih slijedi ostat će do drugoga dolaska.
387
14. Evanđelje po Mateju
U Mateja su zadatci konkretni, iako teški: sve na-
rode učinite učenicima Kristovim.
14. 9. Matejeva kristologija
14. 9. 1. Čekani Mesija
Već smo rekli da je Krist u Mateja tesarov sin,
ali nije tesar. Matejev protagonist ne liječi pljuvač-
kom, ne zanosi se i ne ljuti se lako što se događalo
Markovu junaku. Matejev Krist također izravno ne
govori vjetru. Idući dio teksta pokazat će zašto se
navedene osobine ne bi uklopile u širu Matejevu
sliku Krista.
Za Mateja upravo Isus ispunjava sve nade
Staroga zavjeta. On je čekani Mesija. Spis ga od
početka višestruko zove Kristom (1,1.16.17.18),
a Matej je svjestan da je to grčka inačica imena
Mesija. Kad Ivan Krstitelj pita učenike je li on taj
koji ima doći (11,3), Isus opisuje učinke svojih dje-
la prešutno pružajući odgovor. Kako smo već go-
vorili, u ovom obzoru valja shvatiti i brojne pozive
na Stari zavjet, koji govore da Isus Krist ispunjava
sve što je ondje naviješteno.
Naravno da je pojam Mesije bio opterećen ni-
zom značenja.792 Za većinu običnih Židova bio bi
to kralj iz Davidove loze koji će obnoviti neza-
visnost – s ovim je u tekstu povezan i zaziv sine
Davidov koji Matej rabi devet puta.
Sam tekst već na početku govori u proslovu o
Isusu koji će spasiti narod svoj od grijeha (1,21).
Time smo na kršćanskoj razini tumačenja.
Upit o tome je li Isus čekani Mesija ekstatično
postavlja i veliki svećenik na početku muke. Krist
ne odgovara izravno, spominje Sina Božjega, koji
međutim dolazi u slavi i vidjet će ga gdje sjedi
s desne Svemogućemu. Uporabljeni je glagol i u
izvorniku u futuru. Isus kao Mesija, Krist, tako po-
792
Usp. France 44–46.
Biblija kao književnost
vezuje prošlost, jer je bio u navještajima u Starom
zavjetu, i budućnost, jer će doći. Tako je dobro
povezan i s cjelokupnom već tumačenom simetri-
jom pomno promišljena Matejeva evanđelja. Spoj
prošlosti i sadašnjosti koji ostaje s nama zauvijek
biva mogućim, u svijetu ljudi koji evanđelje slika,
samo u obzoru muke.
14. 9. 2. Sin Božji i Sin Čovječji
U Matejevu evanđelju apostoli vide u Kristu
Sina Božjega prije njegove smrti, pa nema one ne-
shvaćenosti kakvu bilježi Marko. Nakon što hoda
po vodi i iz nje izvlači Petra, apostoli u lađici pada-
ju pred Isusom ničice i kažu na kraju perikope: Ti
si uistinu Sin Božji! (14,33) Petar mu priznaje da
je Sin Božji u Cezareji Filipovoj, a potom ga Krist
određuje za temelj svoje Crkve (16, 16).
Krist samoga sebe i u Mateja često zove Sin
Čovječji (17,9; 17,12). U sceni s velikim svećeni-
kom, na upit jesi li ti Mesija, Sin Božji, Krist ne
odgovara onako izravno kao u Marka, gdje čujemo
odlučno Jesam. Umjesto rečenoga imamo Ti kaza
– odgovori mu Isus. Potom slijedi – Ali ja vam ka-
žem da ćete poslije ovoga vidjeti Sina Čovječjega
gdje sjedi s desnu Svemogućega (26,64). Isus za-
pravo rabi izraz Sila, kako ne bi izravno spome-
nuo Boga i time hulio.793 Veliki je svećenik ovo
ipak shvatio kao potvrdan odgovor i pogrdu Boga
(26,65).
Dolazimo do bitne razlike između Matejeva i
Markova kristološkoga problema. Valja naime ista-
knuti razliku u uporabi oznake Sin Božji u dvaju
evanđelista. Markov tekst skriveno stavlja u opre-
ku oznake Sin Božji i Sin Čovječji, čime tuma-
či sporu ljudsku spoznaju dviju naravi Kristovih.
Obje oznake izrečene su tek poslije Kristove smrti.
Matej, suprotno tomu, neizravno razmišlja o
tome što zapravo znači biti Sin Božji, dakle Bog.
793
Usp. France: 392.
388
Kako smo istaknuli, oznaka u Mateja znači preu-
zeti odgovornost za povjereni svijet i time trpjeti.
Vidjeli smo da Sotona pri kušnji, Petar u Cezareji
Filipovoj pri utemeljenju crkve te konačno svje-
tina i svećenički glavari pri raspeću pod izrazom
Sin Božji podrazumijevaju bijeg od patnje, užitak
i moć. Sve bi to govorilo da je oznaka Sin Božji
sredstvo pomoći sebi, a ne drugima. Po Mateju,
biti Sin Božji znači trpjeti za ljude i tako ih spasiti.
Heidegger bi rekao da je bol spoj rascjepa.
Matejev je Krist Bog koji je uza svoj narod uvi-
jek, pa time navod proroka Izaije dobiva na težini.
Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu
ime Emanuel – što znači S nama Bog (Mt 1,23, s
navodom Iz 7,14).
»Tumačeći to ime djeteta Emanuel kao ›S nama
Bog‹, Matej je u svoje djelo ugradio jedan cijeli
kristološki koncept. Osim toga što tim citatom tu-
mači Marijino djevičansko začeće i Isusovo po-
drijetlo od Boga, on ističe i njegovu povezanost s
kršćanskom zajednicom i poslije njegove smrti.«794
Glede pogrda, Matejevo evanđelje donosi i Kri­
stove riječi po kojima će se oprostiti onima koji
što kažu protiv Sina Čovječjega. Ne će se oprostiti
onima koji reknu protiv Duha Svetoga ni na ovom
ni na drugom svijetu (Mt 12,31-32). Iz rečenice se
može zaključiti da ima grijeha koji se opraštaju u
budućem svijetu, na temelju čega katolička teolo-
gija izvodi dokaze za doktrinu o čistilištu.795
Potporu katoličkom učenju o čistilištu mogla
bi dati i parabola o okrutnom dužniku, koju ima
samo Matej. Kralj je dužniku oprostio deset tisu-
ća talenata, a taj je dužnik svojega druga predao
u zatvor zbog stotinu denara. Kad gospodar, očito
kralj s početka, čuje što se dogodilo, Matej zaklju-
čuje: Tada ga njegov gospodar, pun gnjeva, pre-
dade mučiteljima dok ne plati sav dug. Tako će i
Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite
jedni drugima od svega srca (18,34-35). Katolička
teologija na temelju navedenih riječi govori: Oni
794
Dugandžić 2004: 72.
795
Usp. Skupina pisaca: Katekizam: 277.

koji su umrli izmireni s Bogom, ali su griješili i
za to nisu platili na zemlji, ostat će u čistilištu dok
ne plate dugove.
14. 9. 3. Kralj
Prema paraboli o sijaču neizravno se može za-
ključiti i to da je Krist kralj. Sijač dobrog sjemena
jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sino-
vi su kraljevstva (Mt 13,37-38). Krist će neizrav-
no dobiti kraljevsko ime u paraboli o kraljevskoj
svadbenoj gozbi, iako bi se ime ovdje moglo odno-
siti prije svega na Oca. Umjesto pozvanih koji se
ne odazivaju, kralj skuplja druge goste, zle i dobre,
samo moraju imati svadbeno ruho (22,1-14). Kako
svadbeno ruho nije jamac razlike između dobra i
zla, moguće su brojne interpretacije, od učenja o
predestinaciji do same želje za dobrom.
U Matejevoj apokalipsi Krist će doći sa svim
anđelima i sjesti na prijestolje svoje slave (Mt
25,31). Nakon toga će kralj reći onima s desne
strane: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega i pri-
mite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno
od postanka svijeta (Mt 25,34). Ovdje Matej znači
izravno imenuje Krista kraljem.
Kraljevski je naziv dio optužbi na sudu, pa ga i
Pilat pita je li on kralj židovski. Odgovor Ti kaza
dobili su i Juda i veliki svećenik, pa ga možemo
shvatiti u potvrdnu smislu. U poruzi su mu pro-
laznici »priznali« On je kralj Izraelov (Mt 27,39).
Evanđelja uče da se ironija na kraju okrenula pro-
tiv njih. Tako Matejev tekst pruža dvostruku iro-
niju: prva pokazuje da se kraljevska vlast može
relativizirati i da se kralju može i do kraja rugati,
a druga govori o poruzi rugača.
Bez izričita spomena kraljevskoga imena Krist
će ipak biti vladar neba i zemlje na samom kraju
Matejeva evanđelja: Dana mi je sva vlast, nebeska
i zemaljska (Mt 28,18). Kraj teksta ističe bitnost
podatka. Ovaj redak »predstavlja Isusa kao sve-
općega vladara«.796 Povezan s uvodnim dijelom
796
Usp. France: 424.
389
14. Evanđelje po Mateju
1,1-17, iskaz zaokružuje cijelo evanđelje, kako to
dobro vidi France.
Preko imena Sina Čovječjega za Krista dola-
zi se do slike Krista kralja, što će se potvrditi u
Otkrivenju 22,5. Naglasak na vladarskoj ulozi biva
Matejeva posebnost među evanđelistima. Svevlast
otvara i upit o teodiceji, koji po katoličkoj teologiji
biva osvijetljen upravo u Kristovoj muci na križu.797
14. 9. 4. Utemeljitelj Crkve, učitelj,
liječnik
Marko i Luka također imaju ustanovljenje eu-
haristije, kako ju ima i Matej. Time Krist biva pr-
vim svećenikom kršćanstva. Ipak, naglašeno usta-
novljenje Crkve na Petrovu temelju čini Isusa i
utemeljiteljem svoje crkve.
Krist sebe zove učiteljem, u grčkom ho didáska-
los ili kathēgētḕs (23,8; 23,10; 26,18). Zanimljivo
je da njega nazivaju učiteljem, Rabbi, oni koji mu
ne vjeruju ili još ne vjeruju: Zašto vaš učitelj jede
s carinicima i grješnicima (9,11), pitaju farizeji po-
što su opazili da Krist jede u kući Mateja carinika.
Tijekom Posljednje večere Juda pokazuje svo-
ju narav time što Krista zove Rabbi: Da nisam ja,
Rabbi (26,25). Suprotno tomu, pravi učenici zovu
ga Gospodine: Da nisam ja, Gospodine (26,22).
Krist se ruga pismoznancima i farizejima, koji
vole da ih zovu rabbi (23, 7). Sam savjetuje učeni-
cima da nikoga ne zovu ni rabbi ni otac, jer imaju
jednoga oca na nebu (23,8).
Krist je i u Mateja liječnik, što je vidljivo u već
navedenu sažetku (4,23-25). Pri gozbi u Mateja
carinika liječnik neizravno dijagnosticira bolest.
Pitali su ga zašto je s grješnicima, a on im je od-
govorio da liječnik nije potreban zdravima nego
bolesnima. Dakle je grijeh bolest. Po Mateju, moć
Kristova liječenja nadilazi smrt, a znak te poru-
Skupina pisaca, Katekizam: 97. Mjesto je već navođe-
797
no u poglavlju o Mudrosnim knjigama.
Biblija kao književnost
ke pružen je kad u času njegove smrti oživljavaju
mrtvaci.798
14. 10. Matejeve teme
14. 10. 1. Kraljevstvo nebesko
Kraljevstvo nebesko biva izraz koji među no-
vozavjetnim piscima rabi samo Matej. Javlja se 32
puta, a Kraljevstvo Božje tri puta i nije Matejeva
posebnost (Mk 4,11). Među dvama izrazima nema
sadržajnih razlika.
Kraljevstvo nebesko biva i vrstom posredniš-
tva između Crkve i Krista. Riječ je o Božjoj vlasti
ljubavi i pravde među ljudima, a ona nije određe-
na tek jednim mjestom i vremenom. Kraljevstvo
je nebesko tijek, proces koji se ima dokraja tek is-
puniti. Krist nas prije svega u molitvi Oče naš uči
da molimo i za njegov konačni dolazak, koji će u
cijelosti ispuniti očekivano i stvarno Kraljevstvo
(6,10). Ono se javlja već s egzorcizmima koje Krist
čini: Ako li uz pomoć Duha Božjeg izgonim zle
duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje
(12,28). Tako je element dobro definiran via nega-
tiva: gdje nema Sotone, počinje obećana zemlja.
Narav kraljevstva Nebeskoga ima hijerarhiju
po skromnosti: Dakle: najveći je u kraljevstvu ne-
beskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete
(razrada 18,1- 5).
Propovjedni dio trećega dijela Matejeva evan-
đelja, trinaesto poglavlje, razrađuje narav kraljev-
stva nebeskoga pomoću prispodoba: o sijaču, lju-
lju, gorušičinu zrnu, kvascu, blagu i biseru te o
mreži; dio niza mogao bi biti i zaključni pismo-
znanac koji postaje učenik kraljevstva nebeskoga.
Krist dakle iznosi šest ili sedam, možda i osam
prispodoba. Broj ovisi o tome shvatimo li pripovi-
798
Slijedeći Augustina iz Ispovijesti, T. S. Eliot je u pasi-
onskoj poemi East Coker nazvao Krista ranjenim ki-
rurgom i Crkvu medicinskom sestrom.
390
jest o blagu i biseru kao cjelinu ili kao dvije pris-
podobe te shvatimo li posljednju izjavu o tome da
je pismoznanac koji je postao učenikom kraljev-
stva nalik na domaćina kao prispodobu ili jedno-
stavan zaključak. Brojevne vrijednosti ostalih di-
jelova upućivale bi na šest parabola.
Uz prispodobe imamo i dva prava tumačenja
prispodobi, one o sijaču i one o ljulju. Konačno,
ovaj propovjedni dio ima i treću razinu tumačenja,
koja govori o samim usporedbama i razlozima za-
što Krist govori tako, a ne bez toga prenesenoga
značenja (13,10-16; 13, 34).
Prispodobe donose slike koje su slušateljima
mogle biti poznate jer se odnose na poljodjelstvo i
vegetaciju (sijač, ljulj, gorušičino zrno), ribolov i
animalni svijet (dobre i loše ribe), kućanske poslo-
ve (kvasac), priznate tvarne vrijednosti (blago i bi-
ser) te konačno posao gramatičara, pismoznanaca.
Prispodobe se mogu klasificirati i glede poruka.
a) Prva su skupina pripovijesti o ljulju i mreži
koje govore da u svijetu uspijeva ono što je
po podrijetlu dobro i ono što je po podrije-
tlu zlo. Na kraju će u kraljevstvo nebesko ući
samo ono dobro, znači pšenica i dobre ribe.
Suprotno tomu, ljulj i pokvarene ribe bit će
spaljeni. Otuda i nauk o ognju u paklu. Prema
ovoj prispodobi moglo bi se shvatiti da ima
ljudi kojima i nije bilo suđeno da uspiju u spa-
su, pa bi se govorilo i o predodređenju za spas.
Posljednja je izjava, ili prispodoba, ona u kojoj
je drugi član pismoznanac, grammateùs, zna-
kovita u ovom okružju. Naime se pismoznanci
drugdje u Mateja redovito negativno označuju,
u istom dahu s farizejima, a sad tekst govori
da i oni mogu postati učenicima Kraljevstva
nebeskoga. Ovime bi opća predestinacija ima-
la iznimki. Zato je svaki književnik koji je po-
stao učenikom kraljevstva nebeskoga nalik na
domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro
(13,52). Pismoznanac je promijenio i svoj sta-
tus: postao je učenikom, znači je prihvatio da
je jedan učitelj Krist.

b) Druga skupina prispodoba govori o borbi sa-
moga dobra, onoga što je po vrsti imalo izgle-
de da se spasi i dođe do kraljevstva nebesko-
ga. Sijač nas tako uči da može uspjeti onaj tko
shvati Kristovu poruku, tko ima stalnosti i koga
ne odvuku od cilja zemaljske brige ili varavo
bogatstvo. Ovdje su i prispodobe o blagu i bi-
seru. Kako je prispodoba o sijaču sadržavala
skrivene poruke o tome što dobri moraju čini-
ti da zadobiju kraljevstvo nebesko, tako čine
ove pripovijesti. Naime, da bi dobar čovjek us-
pio, mora za kraljevstvo nebesko biti spreman
dati sve drugo što ima. Pripovijest o izgubljenoj
ovci, za koju će gospodar ostaviti stotinu drugih
da ju nađe (18,12), slična je prije tumačenima.
Što dobar čovjek mora činiti da dobije kraljev-
stvo nebesko uči i već objašnjavana prispodoba
o zlom dužniku (18,23). Valja opraštati i tako
dosegnuti spas.
c) Treća skupina tumači kako raste i kakva je na-
rav kraljevstva nebeskoga. Riječ je o prispodo-
bama s gorušičinim zrnom i kvascem. Gorušica
je u početku malena i ne izgleda da će postati
moćnom, pa imamo poruku sličnu onoj po ko-
joj će najmanji biti najveći. Samo kraljevstvo
uzrok je rasta i boljitka, kako je i kvasac uzrok
povećanja tijesta.
Kraljevstvo nebesko nadrasta temporalnost, ali
u njoj sudjeluje. Sam je rast, i rast dobroga i rast
zloga, određen vremenom: valja proći određeno
doba dok ne narastu dobro zrno, ljulj, žito i goru-
šičino zrno. Vrijeme je trajanja dugačko, ali ipak
određeno. Budućnost koju kraljevstvo nebesko
obuhvaća jest i konačni sud, u kojem će zlo biti
odvojeno od dobra. Apokalipsa tako biva konač-
nim mjerilom dobra i zla te odvajanja onoga što
jest i što nije kraljevstvo nebesko. Misao je izričito
iskazana u tumačenju prispodobe o mreži i ribama:
Tako će biti i na svršetku svijeta. Izići će an-
đeli, odijelit će zle od pravednika te će ih baciti u
ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. (Mt
13,50)
391
14. Evanđelje po Mateju
U ovom obzoru prispodobe se mogu podijeliti
na one koje govore o kraju vremena, a to su upra-
vo ove o ljulju i mreži, te na one koje o tome ne
govore.
Trinaesto poglavlje nije jedino koje spominje
Kraljevstvo nebesko. Izraz se rabi usporedno i rav-
nopravno s Kraljevstvom Božjim:
A Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem
Vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Po­
nov­no vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene
nego bogatašu u Kraljevstvo Božje (Mt 19,23-
24).799 Ovaj iskaz opetuje u usporedbi ono što tu-
mačenje parabole o sijaču govori u 13. poglavlju.
U obzoru govora o kraljevstvu nebeskom po-
trebno je spomenuti i parabolu o zlim vinograda-
rima, kojima će na kraju Kraljevstvo Božje biti
oduzeto (Mt 21,33-46). Parabola je razglabana u
obzoru odnosa židova i kršćana onoga doba (Mt
27,25). No danas je korisno prije svega imati na
umu odnos ljudi koji čine dobro i onih koji čine
zlo, bez obzira na vjeroispovijesti. Paraboli o vi-
nogradarima odgovara i ona o svadbenoj gozbi, na
koju se pozvani nisu odazvali, pa kralj zove druge,
i to zle i dobre. Poredak riječi kazuje da su u kra-
ljevstvo pozvani i oni koji se tek mogu popraviti.
Prispodobe o kraljevstvu nebeskom najavljuju
ustanovljenje slike toga kraljevstva na zemlji, na-
ime Crkve.
14. 10. 2. Crkva
Većina znanstvenika prihvaća da je Matejeva cr-
kva – zajednica koja stoji iza evanđelja i za koju je
ono pisano – već bila prekinula odnose sa sinago-
gom. Matej spominje sinagogu devet puta u svom
evanđelju, a kad ona i nije označena negativno, on
ipak rabi oznaku njihova. Tako na početku svoje
djelatnosti Krist obilazi Galileju učeći po njihovim
Prema NTGEL, grčki tekst i NZIP; ZGB dva puta do-
799
nosti Kraljevstvo nebesko.
Biblija kao književnost
sinagogama (4,23). Izvornik ima didáskōn en tas
synagōgas autn. Na žalost, ZGB ovdje ima ta-
mošnjim sinagogama, a NZIP prenosi naučavajući
po njihovim sinagogama. Krist je prije ozdravljenja
u subotu ušao u njihovu sinagogu (12,9). Vrativši
se u svoj Nazaret, poučava opet u njihovoj sinagogi
(14,54), i makar su mu se divili, nisu vjerovali, pa
tu nije učinio mnoga čudesa. Marko i Luka nemaju
tako dosljedne oznake za sinagoge.800
Suprotno oznaci njihova za sinagogu, ustanov-
ljujući na Petru Crkvu, Krist rabi zamjenicu svo-
ju. Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit
ću Crkvu svoju – oikodomḗso mou tḕn ekklēsían
(Mt 16,18).
Točno je kako Krist po Mateju kaže slušatelji-
ma da čine i drže sve što im farizeji reknu, ali da
se ne ravnaju po njihovim djelima, jer govore, a ne
čine (Mt 23,3). Iskaz bi mogao značiti da oni koji
su postali kršćanima ne moraju prekinuti sa židov-
skim vjerskim običajima. Uskoro slijedi sedmero-
struki jao pismoznancima i farizejima.
Između crkve i sinagoge u Mateja je mnogo
znakova loma. Oštra biva već spomenuta parabo-
la o zlim vinogradarima. Zaključak je očit: Tako
će vam se velim – oduzeti Kraljevstvo Božje i dat
će se narodu koji rađa njegovim rodom (21,43).
Lom označuje i navedena karakterizacija Josipa
iz Arimateje, koji je Isusa položio u svoj novi grob.
Osoba je u Marka istaknuti vijećnik, koji je ta-
kođer očekivao Kraljevstvo Božje (Mk 15,43). U
Mateja nema znaka da je Josip iz Arimateje bio
vijećnik, dapače je umjesto ublaženoga očekivao
je Kraljevstvo Božje navedeno izravna spojnica s
Kristom: Kad nastade večer, dođe neki bogat čo-
vjek iz Arimateje, imenom Josip, koji sam bijaše
učenik Isusov (Mt 27,57).
Riječ crkva (ekklēsía) čuje se u evanđeljima
jedino u Mateja, iako samo tri puta (16,18; 18,17
dvostruko).801 Crkva ima zametak u apostolskoj za-
800
Usp. Meier: 625.
801
Luka ju rabi u Djelima apostolskim, ali ne u svojem
evanđelju. Riječ srećemo u Ivanovim poslanicama i u
392
jednici, utemeljenoj na Petru (16,18). Odmah slije-
di nauk: Krist će patiti, što znači da i Crkva mora
patiti, nema drugoga puta prema uskrsu. Točnije,
sve je drugo Sotonin put, kako će upravo Petar
uskoro biti bolno poučen.
Krist vodi Crkvu u Jeruzalem i konačno na Kal­
variju. Uz njega samoga tu su od Crkve ostale tek
žene (27,55), koje imaju čast prve i vidjeti uskrslo-
ga. Ipak, Krist skuplja opet jedanaestoricu posli-
je uskrsnuća u Galileji. Apostoli su dobili zadatak
širenja Kristova djela, sada i Kristove riječi, i to
na svjetskoj razini. Znakovito je da posljednja pe-
rikopa Matejeva evanđelja zapravo govori o Crkvi
i zadatku koji ona od Krista dobiva. Zato idite i
učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše
sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama sve
vrijeme do svršetka svijeta (Mt 28,19-20).
Matej nema tamne otvorenosti kojom završa-
va svoj tekst Marko, ali nema ni Lukine radosti.
Zajednicu, koja je crkva, u Matejevu evanđelju na
kraju povezuje zadatak koji je dobila, a ne zanos.
Zapovijed Matejeva Krista jest izravna i jasna, a
nije neizravna kako je to u Markovu evanđelju.
14. 10. 3. Učenici i moral: pregled
Pravi je učenik prije svega onaj koji čini volju
Božju: Neće svaki koji mi govori: »Gospodine,
Gospodine!« ući u Kraljevstvo nebesko, nego onaj
koji vrši volju mog nebeskog Oca. Krist ističe ra-
zliku između onih koji slušaju njegove riječi i onih
koji ih provode u djelo ili bi valjalo reći da ih žive
(7,21-27). Upravo zato što ne govore ono što čine,
osudio je farizeje (23,3).
Krist u Mateja ističe moral i pooštrava staro-
zavjetne odredbe, ali ne daje pravo onomu što će
puno poslije postati Pelagijevom herezom. Misao
je učila da se čovjek spašava svojim dobrim djeli-
Otkrivenju, ali ne u Ivanovu evanđelju (za probleme
autorstva ivanovskih tekstova usp. poglavlja o tim spi-
sima te o Ivanovu evanđelju). Pavao u poslanicama po-
znaje crkvu i opširno ju tumači.

ma, čime se umanjuje ili negira božanski čin isku-
pljenja. Dobrota i moral dar su od Boga, a jao ono-
mu po kojemu dolazi zlo.
Za razliku od apostola u Marka, učenici u Ma­
teja vjeruju. Pokazatelj je već tumačena scena s
Isusom koji hoda po vodi i pomaže Petru. Učenici
odmah priznaju: A oni što bijahu u lađi padoše
preda nj ničice govoreći: »Ti si uistinu Sin Božji!«
(Mt 14,33). U Markovu evanđelju čitali smo da su
se apostoli poslije događaja na vodi prestrašili, još
su mislili na umnažanje kruha, i nisu razumjeli što
se događa: Oni se našli u čudu i prepasti, jer ne bi-
jahu uvidjeli značenje događaja s kruhovima, nego
im je srce bilo zaslijepljeno (Mk 6,51-52).
No, učenici ni u Mateja nisu savršeni. Sukob
malovjernosti i zadatka koji im je povjeren izranja
i u ovom evanđelju. Malovjernost je vidljiva u zgo-
di s opsjednutim dječakom. Kad apostoli ne mogu
istjerati demona, pitaju Krista za razlog. »Zbog
vaše nevjere« – odgovori im. Nevjera ne prestaje
ni kad može iznenaditi, naime na samom oprošta-
ju, što je još jedna Matejeva speficičnost. Susret
i rastanak na gori nije prožet žalošću ili radošću,
nego upravo sukobom nevjere i novoga zadatka:
Jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru
gdje im je Isus odredio. Kad ga ugledaše, pokloni-
še mu se. A neki bijahu sumnjali. Tada im se pri-
bliži Isus te im reče:
»Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.
Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim.«
(Mt 28,16-18)
Kako je Kraljevstvo Nebesko u Mateja blisko
Crkvi, tako su učenici međusobno povezani mora-
lom. Crkva mora biti slika Kraljevstva Nebeskoga,
a učenici moraju biti uzor morala. Njihov je zakonik
u Govoru na gori i blaženstvima iz te propovijedi.
14. 10. 4. Učenici i moral: Govor na
gori
Govoreći o učenicima, teško je zaobići Govor,
ili Besjedu na gori, koju Marko nema. Isus je ugle-
393
14. Evanđelje po Mateju
davši mnoštvo uzišao na gorui ondje su mu pristu-
pili učenici. Zamjenica ih iz rečenice On progovo-
ri i stade ih naučavati odnosi se i na učenike i na
mnoštvo, no iz riječi će biti vidljivo da su vjero-
jatno naslovljeni oni iz mnoštva koji bi mogli po-
stati učenicima. Betz smatra da ova besjeda pruža
učenicima nužna sredstva da postanu Isusovim te-
olozima.802 Riječ je ipak o teologiji u konkretnim
situacijama, kako to upravo Betz naviješta.
Govor je pun neočekivanih, upravo traženih
kontrasta: siromasi u duhu dobivaju kraljevstvo
nebesko, a krotki zemlju. Očekivalo bi se da će
zemlju naslijediti oni koji imaju moć ili barem oni
kojima pravo nasljedstva to jamči. No, s književ-
nostilske je strane vrijedno to što tekst ne inzistira
na suprotnostima, što bi bilo zamorno, pa će milo-
srdni postići upravo milosrđe.
Božje ime javlja se u devet blaženstava dva
puta: gledati ga mogu oni koji su čista srca, što
je novo isticanje pravednosti, a njegovim će se
sinovima zvati mirotvorci. Uz Božje ime, dva su
puta istaknuti pravednost i kraljevstvo nebesko.
U ovom obzoru pravednosti vjerojatno i simetrija
Matejeva teksta biva stilemom koji je dio sustava
punoga razmjera.
Tri se puta javlja samo riječ nebesko: siroma-
sima duhom pripada kraljevstvo nebesko (5,3), a
to imaju i progonjeni zbog pravednosti pri kraju u
5,10. Čini se kao da će besjeda ovdje završiti, upra-
vo zbog kraljevstva nebeskoga što se opetuje, jer
je bilo dano u prvoj rečenici propovijedi. Također,
sve do ovoga mjesta izreke su bile građene i po
načelu oblikovnih kontrasta: prvi je dio u izvorni-
ku počinjao pridjevom blagoslovljeni (makárioi),
drugi veznikom hóti. Prijevodi u drukčijim grama-
tičkim oblicima čuvaju usporednosti: Blago siro-
masima u duhu, jer njihovo je kraljevstvo nebesko
(5,3). Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je
njihovo kraljevstvo nebesko (5,10). Sve do ovoga
mjesta opetuju se i rečenice približno iste duljine.
802
Usp. Betz: 296 »to provide the disciple of Jesus with
the necesary tool for becoming a Jesus theologian«
Biblija kao književnost
No, tu nije kraj, nego dolazi zanimljiv dodatak.
Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad
vam zbog mene budu pripisivali svaku vrstu opači-
ne. Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka ve-
lika nagrada na nebesima (5,11,prema ZGB). Iako
i ovdje imamo i blagoslov i veznik, kako je i u
izvorniku, bitnije je nešto drugo.
Isus se do ovoga mjesta obraćao prikazanim, ali
ipak neodređenim naslovljenicima, a sada prelazi
izravno na slušatelje pred sobom, što je vidljivo iz
glagola u drugom licu množine (este) te iz zamje-
nica vama, vas, vama (u izvorniku: hymãs, hymn,
hymn). Kraj govora biva znači uspostava prisnoga
odnosa i djeluje upravo kao otvoren poziv.
Razlog progona i muka, koji nije dosad iska-
zan, biva sada također posve određen: zbog mene
kazuje da će učenike progoniti zbog Krista, koji
upravo govori. Tako je svaki budući učenik upu-
ćen na osoban odnos s Kristom.
Nakon toga dolazi treći spomen nebesa, gdje se
učenik može nadati nagradi. Tako ipak u blažen-
stvima imamo nebesa na početku i na kraju, imamo
okvir i razmjer, toliko drag Mateju. Unutar okvira
s nebesima, znači na zemlji, jesu muke i osoban
odnos učenika i Isusa. Koliko god je Matej racio-
nalan u svojim pomno složenim ustrojima, poruke
mu traže pojedinca i osobu.
UPITI
1. Navedite dvije teorije o redu i nastanku sinoptičkih
evanđelja.
2. Što je Q? Navedite barem tri važna dijela koja sadrža-
va.
3. Navedite četiri izvora za Matejevo evanđelje.
4. Tko i za koga piše Matejevo evanđelje.
5. Matejev su stilem ……koji upozoravaju na…….; dva
su primjera…………
6. Protumačite razlike i posljedice razlika uporabe izraza
nije učinio i nije mogao u Mateja i Marka, pri opisu
događaja u Kristovu zavičaju, u Galileji.
7. Protumačite temeljni raspored Matejeva evanđelja.
Koja se dva tipa teksta izmjenjuju u svakoj od knjiga?
394
ZAKLJUČAK
Matejevo je evanđelje s pravom uspoređiva-
no s katedralom. Obilje materijala daje sadržajno
bogatstvo i prostornost, a pravilna izmjena pripo-
vjednih i propovjednih dijelova unosi jasan red.
Usporednosti i podudarnosti događaja i likova na
početku i na kraju također su temelj razmjerima
i tvore arhitektonsku simetriju djela. Navodi iz
Staroga zavjeta upućuju na vezu prošlosti i sadaš-
njosti, a parabole o kraljevstvu nebeskom govore
o spojnici sadašnjosti i budućnosti. Tako Matejev
spis tvori sliku koja ima dubok temelj, čvrstu lađu
i toranj visoko dignut u nebo: Crkva ima cjelovi-
tost i sustavnost. Marko nam pokazuje snagu jed-
nostavne i sirove pripovijesti o Kristu kao tragičnu
junaku kojega ne razumiju upravo oni koje spaša-
va. Matej ima moć preglednosti, punine i sustav-
nosti.
U središtu zamišljene katedrale ovoga evanđe-
lja biva moćni vladar i spasitelj Krist. On je složen
jer je Sin Božji i Sin Čovječji, osoba koju je navi-
ještala prošlost, koja spašava sada, pokazat će se u
budućnosti i na poseban je način zauvijek sa svo-
jima. Niz suprotnosti može povezati samo muka.
Krist zna da će ga mnogi negirati, ali on sam ne
zaboravlja ni na koga.
8. Navedite tri razine simetrije u Matejevu evanđelju.
9. Protumačite simetriju u opetovnosti sličnih motiva u
početnim i završnim dijelovima Matejeva evanđelja
(izaberite dva para motiva, prema ulomku c) u dijelu
14.7.2.).
10. Protumačite opetovnosti u Mateja koje se odnose na
brojeve.
11. Protumačite kako Matej opetuje izraz na određenu mje-
stu.
12. Koje događaje oko rođenja Kristova ima samo Matej?
13. Što pod imenom Sin Božji podrazumijevaju Sotona
pri kušnji te svjetina i svećenički glavari pri raspeću?
Prikažite uporabu imena Sin Božji u Mateja: povežite
kušnju u pustinji, Petrov iskaz i raspeće.

14. Koje elemente kršenja zakona fizike pri raspeću navo-
de sva tri sinoptičara, a koji su elementi Matejeva po-
sebnost?
15. Osnove Matejeve kristologije: što je Krist za Mateja?
(Nabrojite tri od protumačenih šest obilježja.)
16. Koje je mjesto iz Mateja poslužilo katoličkoj teologiji
za dokaz doktrini o čistilištu? (V)
17. Koji izraz među novozavjetnim piscima rabi samo
Matej?
18. Koju riječ među evanđelistima rabi samo Matej?
LITERATURA
1. The New Jerusalem Bible, Doubleday, New York,
1990. (komentari) (JR)
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001. (komentari)
3. Novi zavjet i psalmi, United Bible Societies, Kršćanska
sadašnost, Zagreb, 1992. (NZIP)
4. Novum Testamentum Graece et Latine, Augustinus
Merk, SJ, Sumptibus Pontificii Instituti Biblici, Rim
1992. (NTGEL)
5. Achtemeier, Paul J.; Green, Joel B.; Thompson,
Marianne Meye: Introducing the New Testament
Its Literature and Theology, William B. Eerdmans
Publishing Company, Grand Rapids Michigan /
Cambridge U. K., 2001.
6. Asimov, Isaac: Asimovs’s Guide to the Bible, Wings
Book, New York, Avenel, New Jersey, bez godine,
izvorno objavljeno u dvjema knjigama 1968. – 1969.
7. Betz, Hans Dieter: The Sermon on the Mounth: Its
Literary Genre and Function, The Journal of Religion,
vol. 59, br. 3, srpanj 1979. (285 – 297).
8. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
9. Euzebije Cezarejski: Crkvena povijest, preveo, napisao
uvod i bilješke Marijan Mandac ofm, Služba Božja,
Split 2004.
10. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983. (ZGB)
11. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja?, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 1999.
395
15. Evanđelje po Luki
12. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
13. Forster, Edward Morgan: Aspects of the Novel ,
Penguin, London, 1927.
14. France, Richard T.: Evanđelje po Mateju, Logos,
Daruvar, 1997.
15. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
Članci: Q (Gospels Genre, Gospel Source) Mark,
Gospel of; Matthew, Gospel of
16. Harrington, Wilfrid J.: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
17. Kermode, Frank: Matthew, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge, Massachusetts, 1999.
18. Luz, Ulrich: Evangelisch – katolischer Kommentar zum
Neuen Testament, Das Evangelium nach Matthäus,
Benziger Verlag AG, Zürich, 1992.
19. Meier, John Paul: A Marginal Jew: Rethinking the
Historical Jesus , Volume One, The Roots of the
Problem and the Person, Doubleday, New York, 1991.
20. Meier, John P.: Matthew, Gospel of, u: The Anchor
Bible Dictionary , uredio, David Noel Freedman,
Doubleday, New York, 1992.
21. Rebić, Adalbert: Blaženstva, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1996.
22. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb 1994.
23. Viviano, Benedict: Evanđelje po Mateju , u: D. J.
Harrington i dr: Komentar evanđelja i Djela apostol-
skih, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.,
129–225.
24. Vugdelija, Marijan: Pastoralni aspekti Besjede u pris-
podobama (Mt 13,1-52), Zagreb, 1985.
25. Zovkić, Mato: Zlatno pravilo u kanonskim evanđeljima
(Mt 7,12; Lk 6,31) u: Vugdelija Marijan (prir.): Govor
na gori (Mt 5-7). Egzegetsko-teološka obrada. Zbornik
radova međunarodnog znanstvenog skupa Split 12. ‒
13. prosinca 2003., Služba Božja, Split 2004, 291 –
318.
Biblija kao književnost

15. EVANĐELJE PO LUKI

15. 1. O Luki čite strane tada poznatoga svijeta i po raznim po-

slovima – jedini je Luka sa mnom (2 Tim 4,11).
Crkvena predaja vidi pisca trećega evan-
Nevolja je u tome što mnogi komentari, pa i oni
đelja i Djela apostolskih u liječniku Luki iz
koje je objavila Katolička crkva, pripisuju ovu po-
Pavlovih poslanica. Muratorijev kanon,803 Irenej,
slanicu nekomu od Pavlovih učenika, a ne samo-
Klement, Origen i Tertulijan svjedoče da je tako.
mu Pavlu.806
Antimarcionitski prolozi evanđeljima govore o li-
Između Pavla i Luke uočene su sličnosti i razli-
ječniku Luki iz Antiohije Sirijske.804
ke, i to na bitnom području teologije. Pavao često
Međusobne poveznice i stil upućuju da je
spominje Duha Svetoga, pa u Poslanici Rimljanima
Evanđelje po Luki i Djela apostolska pisala ista
kaže da se kraljevstvo Božje ne sastoji u jelu i
osoba, a tekstovi ne pružaju nikakav dokaz da to
piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu
nije bio Pavlov pratitelj Luka. U Djelima apostol-
Svetom (5,5; usp. i 9,1; 14,17...). U Prvoj posla-
skim čitamo o Pavlovim putovanjima, a neki su
nici Korinćanima govori da su naša tijela hram
dijelovi pisani u prvom licu množine. Posljednji
Duha Svetoga (6,19). Među evanđelistima, najče-
takav dio, 27,1 – 28,16, opisuje upravo put morem
šće Duha Svetoga spominje upravo Pavlov surad-
u Rim. Napisane su i studije koje promišljaju spoj-
nik Luka.807
nice Lukinih tekstova i njegove moguće liječničke
S druge strane, među dvama su piscima i razli-
profesije,805 što noviji istraživači niječu.
ke. Pavao vjeruje da će se drugi Kristov dolazak
Pavao spominje Luku među svojim suradnici-
dogoditi vrlo skoro, a Luka često spominje Duha
ma koji šalju pozdrave Filemonu (Flm 1,24). Luka
Svetoga dijelom i zato da pokaže kako Krist istina
šalje pozdrave i u Pavlovoj Poslanici Kološanima
ne dolazi, ali je tu Duh koji tješi.
(Kol 4,14), gdje je označen riječima ljubljeni li-
Kritika ističe da u Luke nema za Pavla bitne
ječnik.
teme opravdanja po vjeri.808 U Luke ima spasa po
Zanimljiva je i Druga poslanica Timoteju, gdje
vjeri, što Krist govori javnoj grješnici koja mu je
Pavao govori o suradnicima koji su otišli na razli-
oprala noge suzama (7,50). O vrijednosti vjere go-
vori i parabola o gorušičinu zrnu, koju Krist kazuje
803
Povjesničar Ludovico Antonio Muratori objavio je apostolima (17,6).
1740. godine tekst popisa novozavjetnih knjiga koje su Smisao Kristove smrti na križu, tako bitan za
crkve u doba nastanka dokumenta držale kanonskim. Pavla,809 Luka također malo tumači. Naći ćemo
Izvorni je dokument mogao nastati oko 170. po. Kr., istina smisao ustanovljenja euharistije, koji uklju-
ali se spominje i IV. st. Autor nije poznat, a dokument
čuje krv što se prolijeva »za vas« (Lk 22,20). Iskaz
je pronađen u biblioteci Ambroziana u Milanu.
804
Dokument vjerojatno potječe iz IV. stoljeća, no dijelovi bi se mogao shvatiti kao da je ograničen na tada
bi mogli biti iz II. ili III., poglavito dio o Luki, koji je nazočne. Učestalost odnosno neučestalost obja-
očuvan na grčkom. Riječ je o kratkim uvodima u evan-
đelja po Marku, Luki i Ivanu koji govore o autorima. 806
JR: 1863.
805
William Kirk Hobart: The Medical Language of St. 807
Usp. Vojnović I: 238; nalazimo više primjera u Djeli-
Luke (1882); Adolf von Harnack: Lukas der Arzt ma nego u evanđelju.
(1906). Kako je rečeno, suvremeniji kritičari niječu ove 808
Usp. Dugandžić 2004: 80.
poveznice, v. Johnson: 404. 809
Usp. Rim 5,8; 6,6; 1 Kor 15,3; Ef 1,7; 5,25; Kol 1,21.

396

snidbe smrti na križu, ali i sam smisao kako ga
Luka vidi – a koji ne uključuje ljudsku krivnju što
ju žrtva iskupljuje – biva možda i najdublja teološ-
ka razlika između dvaju pisaca.
Glede teoloških različitosti, korisno je spome-
nuti i Pavlovo jasno istaknuće Kristove preegzi-
stencije, činjenice da je živio na nebu prije nego
se utjelovio po Duhu Svetomu: On je prije svega i
sve se u njemu drži u redu (Kol 1,17).
Na povijesnoj razini vidljive su razlike u pri-
kazu prvoga apostolskoga sabora u Jeruzalemu i
događaja u Antiohiji (Luka, Dj 15: Pavao, Gal 2,1-
14). U Djelima nema ništa o Pavlovu sukobu s
Petrom u Antiohiji.
Tekst Lukina evanđelja i Djela pokazuje ne-
koliko bitnih obilježja: Krist je prije svega blagi
Spasitelj; autor je teolog zainteresiran i za Duha
Svetoga; poznaje povijest i stil povijesnih knjiga;
želi pisati jasno i istaknuti putovanje. Konačno, pi-
sac je vješt u grčkom jeziku i sposoban je pisati ra-
zličitim stilovima. Graham Stanton810 držao je sam
početak Lukina teksta najbolje sročenom grčkom
rečenicom poslije klasičnoga razdoblja.
Lukino evanđelje pisao je vrlo vjerojatno grč-
ki kršćanin ili barem osoba koja suvereno vlada
grčkim jezikom i kulturom. Vrlo je izgledno i da
je Luka bio Pavlov blizak suradnik, možda tajnik
i suputnik.
15. 2. Kada
je pisano Lukino
evanđelje?
Lukino evanđelje nije lako datirati, kao što nije
jednostavno odrediti točna doba nastanka većine
drugih biblijskih tekstova. Prema prvoj pretpostav-
810
Graham Stanton (1940. – 2010.) predavao je na Cam-
bridgeu, a specijalnost su mu bila evanđelja i Pavlove
poslanice.
397
15. Evanđelje po Luki
ci, pisano je poslije 70. godine i temelji se na dvje-
ma skupinama podataka:
a) Rimljani su 70. godine zauzeli Jeruzalem, a
Marko, Matej i Luka donose Kristovo proroš-
tvo o padu Jeruzalema. Marko o tome piše u
dijelu 13,14-19, Matej u dijelu 24,15-21, Luka
u dijelu 21,20- 24.
Luka ima u svojoj perikopi sljedeće riječi: Kad
ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada
znajte: približilo se njegovo opustošenje. (...)
Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao ro-
blje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti
pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.
Matej i Marko pišu sličnije jedan drugomu, ne
spominju izričito Jeruzalem i grad, nemaju po-
jedinosti o vojsci koja opkoljava grad i poga-
nima koji ga gaze.
Luka ima još jedno mjesto odredivo padom gra-
da Jeruzalema:
Doći će ti vrijeme kada će te tvoji neprijate-
lji opasati opkopom, opkoliti te i pritijesniti sa
svih strana. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju
djecu u tebi. Neće ostati u tebi ni kamen na ka-
menu, jer nisi priznao određeno vrijeme kad te
Bog pohodi (Lk 19,43-44).
Budući da tako podrobno govori o padu
Jeruzalema, Lukino je Evanđelje vjerojatno
nastalo nakon 70. godine.
b) Karris misli da ni Lukino evanđelje ni Djela ne
pokazuju svijest o teškim progonima kršćana za
cara Domicijana (81. – 96.). Nema znakova oš-
tra razdora između kršćanske crkve i židovske
sinagoge pošto su farizeji obnovili židovstvo u
Jamniji (85. – 90.).
Iz svih ovih pretpostavki Karris zaključuje da
je Lukino evanđelje nastalo između 80. i 85. godi-
ne.811 Harringtonu je to negdje između godina 70.
i 80., Brown govori o 85., s mogućnošću desetlje-
ća odmaka unaprijed ili unatrag.
Prema drugoj pretpostavci, Evanđelje po Luki
nastalo je znatno prije, i to između 37. i 70., a ni-
811
Usp. Karris: 259.
Biblija kao književnost
pošto poslije 70. godine.812 Pretpostavka govori o
tome da se u Luke o padu grada Jeruzalema ipak
otvoreno govori kao o nečem budućem.
Teorija objašnjava i da se u Lukinim Djelima
ne spominje ni jedan bitan događaj koji se zbio
nakon 62., a smrt crkvenih prvaka kakvi su Pavao
i Jakov zacijelo je bila bitna prvim kršćanima.
Evanđelje je nastalo prije Djela, pa je moralo,
prema ovoj teoriji, biti napisano prije 62. Ova bi
teorija naravno otvorila upite o dataciji Markova
evanđelja. Zamisao o ranoj dataciji temelji se i na
životu Teofila ben Ananusa, kojega su Rimljani
postavili za Velikoga svećenika između 37. i 41.
Ovoga Teofila teorija o ranom nastanku Lukina
teksta povezuje s Teofilom kojemu se Luka obra-
ća na početku svojega evanđelja.
Veći dio istraživača priklanja se danas prvoj
ovdje navedenoj pretpostavci, znači kasnoj data-
ciji, a Karris pruža njezine tipične misli.
15. 3. Naslovljenik i mjesto
nastanka
Evanđelje je pisano određenomu Teofilu, kako
bi se on osvjedočio o sigurnosti svega o čemu je
poučen (Lk 1,3). Teofil je mogao biti ugledan kr-
šćanin, ali ime govori o onome tko ljubi Boga, ili
kojega Bog voli, pa upućuje na šire čitateljstvo.
Komentatori spominju da je čitateljska zajednica
koja prima ovo evanđelje obilježena prevlašću ne-
židovskoga, znači grčkoga ili rimskoga elemen-
ta. Njih valja uvjeriti u to da Bog ispunjava ono
što obeća. Luka naime piše u vremenu u kojem je
812
Harnack: 124 » Hence it is proved that it is altogether
wrong to say that the eschatological passages force us
to the conclusion that the third Gospel was written af-
ter the year 70 A. D. (…) and it seems now to be esta-
blished beyond question that both books of this great
historical work were written while St Paul was still ali-
ve.« O problemu raspravlja i A. J. Mattill Jr.: 335–350.
398
vidljivo da drugi dolazak Kristov nije bio onako
brzo kako su mnogi očekivali i kako je uostalom
sam Pavao pisao. Nadalje, u doba nastanka spisa
biva očitim da Bog nije Židovima dao onakvu sla-
vu kakvu je obećavao Abrahamu, pa ne će održati
ni svoje obećanje kršćanima da će se Krist uskoro
vratiti – tako su mogli misliti malovjerni. Ako Bog
nije ispunio svoje obećanje dano Židovima (Post
12,1-3), zašto bi ga ispunjavao za nežidove koji
su prihvatili kršćanstvo?813 Očito je da Židovima
nije dobro, ta dovoljno je pogledati razoren grad
Jeruzalem i uništenu nezavisnost države. One koji
tako vide okolnosti i postavljaju navedene upite
treba uvjeriti da nemaju pravo. Luka stoga govo-
ri da je Krist na zemlji bio blag, dobar i moćan, a
ostvario je sve što je obećao ili predvidio. U doba
kad u ljudskom liku nije među kršćanima, kako
je bio dok je živio na zemlji s apostolima i činio
čuda, tu je Duh Sveti kojega je poslao da čuva i
prosvjetljuje ljude do njegova dolaska.
Luka piše evanđelje koje je ipak jasno poveza-
no i sa židovskom tradicijom, što je posebno vidlji-
vo u početnim poglavljima sa Zaharijom i starcem
Šimunom. Poglavlja također dokazuju da je Bog
ispunio svoje obećanje Židovima. Stoga će ispu-
niti i obećanje nežidovima koji su prihvatili nauk
što je po izvorima židovski. Dio naroda istina nije
prihvatio Krista, koji je dokaz da je Bog ispunio
svoje obećanje, ali je bilo proricano od početaka
da će se tako dogoditi.814
Usp. Karris: 260.
813
Johnson: 408 (ABD 4: 408).
814
Luke
Timothy Johnson (1943.) predaje na Emory University
u gradu Atlanti u državi Georgiji u SAD-u. Stručnjak
je za židovsko i grčko-rimsko surječje novozavjetnih
spisa, posebno proučava Lukino evanđelje i Djela apo-
stolska. Bio je benediktinac, ali se poslije oženio. Kri-
tičan je prema vatikanskim odredbama, pa je javno
podupro i žensko svećeništvo. S druge strane, u knjizi
The Real Jesus kritizirao je postupke kojima su znan-
stvenici okupljeni oko Jesus Seminara pokušali dobi-
ti bitne podatke o povijesnoj Kristovoj osobi. Godine
2011. dobio je Grawenmeyer Award.

Luka spominje s poštovanjem i rimske vlada-
re, želeći pokazati da Rim nipošto nije isključen
iz spasa koji nudi Bog iz njegova teksta. U prika-
zu Isusove genealogije Luka također pokazuje da
ne misli samo na Židove. Dok Matej svoju genea-
logiju počinje s Abrahamom, kojega Židovi zovu
svojim ocem, Luka, koji ima obrnut red, ide da-
lje do Adama, i zaključuje da je Isus Ain Božji.
Evanđelje je i po tome univerzalističko glede na-
slovljenika. To što Kristove pouke za stolom biva-
ju sličnima poukama starogrčkih mudraca za gozbi
(Lk 14,1) govori također u prilog mogućoj grčkoj
zajednici kojoj je djelo namijenjeno. No, i Židovi
su uključeni u spasenje.
Brown je vrlo oprezan glede zajednice kojoj
je evanđelje bilo prvotno namijenjeno. Isključuje
Antiohiju stoga što je ova crkva imala svoje evan-
đelje u Matejevu tekstu. Teško da bi u bliskim de-
setljećima dva evanđelja, i uz to toliko različita,
bila napisana za istu crkvu.815 Iz slična razloga,
ovaj kritičar isključuje i Rim, jer je zajednica u
tome gradu također imala svoje, Markovo evanđe-
lje. Spomenuti Antimarcionski prolog kaže da je
evanđelje nastalo u Ahaji, znači u Grčkoj.
Zajednica je bila već uvelike odvojena od si-
nagoge, jer nema onakve oštrine u stajalištu kakva
obilježuje Mateja, pa i Ivana. Brown spominje širi
prostor na kojem su mogle živjeti crkve kojima je
Lukin tekst namijenjen i pritom oprezno govori o
Pavlovim putovanjima.816 Karris, naprotiv, drži da
je Luka pisao u Antiohiji, a dijelom se oslanja i
na spomenute izvanbiblijske izvore, koji govore o
Luki, Sirijcu iz Antiohije.817
15. 4. Žanr
Luka je u evanđelju, a posebno u Djelima, hi-
storičar koji zna pisati u stilu povijesnih knjiga.
815
Usp. Brown: 263.
816
Usp. Brown: 264.
817
Usp. Karris: 258.
399
15. Evanđelje po Luki
Niz živih slika koje jasno i dojmljivo prikazuju
događaj poveziv je s tehnikom koju rabi latinski
povjesničar Curtius Rufus (41. – 54. po. Kr.) pi-
šući svoju Povijest Aleksandra Velikoga. S dru-
ge strane, ne smijemo zaboraviti da su perikope s
dojmljivim slikama ispunile i Markovo evanđelje
koje je Luka, po teorijama koje prevladavaju, do-
bro poznavao. Sve da i nije poznavao Marka, mo-
gao je poznavati Drugu knjigu Makabejsku. Njezin
autor Jason Cirenac niže točne podatke i sažete
događaje koji ostavljaju dojam viđenja vlastitim
očima (Dj 3,1-40).
Nižući slike, događaje i misli, Luka pazi na
kronologiju i uzročno-posljedične veze. Njegovo je
evanđelje blisko povijesnim djelima i time što pe-
rikope s prikazima Kristova života na zemlji ukla-
pa u događaje u Rimskome Carstvu (3,1), o čemu
ćemo još govoriti.
Žanrovski je Lukino evanđelje ipak prije sve-
ga određeno pripovjednim izrazom. Žive slike i
događaji spojeni su uzročno-posljedičnim susta-
vom koji glatko vodi pripovijest, poput jasna puta,
od početka prema sredini i kraju. Među evanđelji-
ma, Lukino je djelo najočitija naracija. U njega je
najjasnije epsko načelo iznosa događaja po načelu
»što je bilo dalje«. Tako je Luka i napisao evan-
đelje koje sadržava ukupno 19 482 riječi, dulje je
ne samo od Mateja nego i od Ivana.
15. 5. Izvori
15. 5. 1. Markovo evanđelje
Poput Mateja, Luka je poznavao Marka – ako
već ne tekst koji danas imamo a ono neku inačicu
blisku konačnoj redakciji. Stoga u svoje evanđelje
unosi uz izmjene gotovo cijelo Markovo evanđe-
lje, točnije 72 posto ovoga djela. Uz to, redovito
nastoji popraviti nejasnoće koje bi mogao izazvati
Markov tekst: u Luke, kao u Mateja, točno se zna
da je gozba održana u kući Mateja carinika.
Biblija kao književnost
Luka popravlja Markov jezik, pa ne rabi čestu
riječ odmah.
Znakovite su promjene u prikazu Kristove oso-
be, koja ima više uzvišenosti, a manje ljudskih sla-
bosti. Nema dijelova koji govore da je Isus ganut
ili otresit s gubavcem (Mk 1,41-43). Krist ne go-
vori izravno moru (Mk 4,39) jer bi to približavalo
tekst politeizmu u kojem su nežive sile poosoblje-
ne. Lukin Isus nije zlovoljan, kako je to u Marka,
u zgodi gdje učenici brane da Isus dotakne dje-
cu (10,14a). Isus u Luke ne prevrće stolove mje-
njačima (Mk, 11,15) iako izgoni prodavače (Lk
19,45). Krist iz Lukina spisa ne proklinje smokvu
(Mk 11,20). Znakovito je stoga da Isus ovdje ne
govori kako Sin ne zna dana ni časa drugoga do-
laska (Mk 13,32). Krista ne spopadaju užas i tje-
skoba i duša mu nije nasmrt žalosna (Mk 14,33);
Zanimljivo je da u Mateja imamo izraz o žalosti i
tjeskobi, a Krist kaže da mu je duša nasmrt žalo-
sna (Mt 26,38). Konačno, Isus u Luke ne govori da
ga je Bog ostavio (Mk 15,34), što ima i Matej.818
15. 5. 2. L
Dio Lukina evanđelja do početka Ivanove javne
službe u 3,1 neki drže najkasnije nastalim dijelom
teksta. Riječ je o dijelovima koje ima samo ovo
evanđelje, a odnose se na Isusovo rođenje i dje-
tinjstvo. Lukine su novosti anđelovo navještenje
Mariji i njezina velika zahvala, Magnifikat. Prikaz
rođenja Ivana Krstitelja također donosi samo Luka.
U ciklusu oko rođenja Kristova novost je pohod
pastira, s anđeoskom pohvalom Slava Bogu na vi-
sini i na zemlji mir ljudima dobre volje (Lk 2,14)
te motivima djeteta u jaslama. U prikazu djetinj-
stva Isusova Luka je jedinstven među evanđeli-
stima u pripovijesti o obrezanju sa Šimunovim i
Aninim proroštvima. Posebni su i dijelovi s dva-
naestogodišnjim Isusom u Hramu među učitelji-
818
Popis je dan prema Brown: 258.
400
ma. Dodamo li ovomu jedinstvene perikope, poput
raskajanoga sina i dobroga razbojnika, dobivamo
dosta razloga za pretpostavku po kojoj Luka rabi
u svom evanđelju i posebnu predaju, koju neki
imenuju L.819
15. 5. 3. Q
Luka se također služio izvorom Q, o kojemu je
bilo govora pri interpretaciji Matejeva evanđelja. U
teološkom smislu izvor često govori o eshatologi-
ji, dakle o skorom sudu svijetu. Q također smješta
Kristove riječi u konkretne situacije. Kršćani koji
stoje iza ovoga izvora znali su da neki, ili mnogi,
odbacuju Kristove riječi. Pojavu su shvatili kao dio
stalnoga neposluha dijela Izraelaca prema Bogu –
što je u skladu s teologijom i poviješću Ponovljena
zakona. Q predstavlja dio židovskih kršćana s kon-
zervativnim stajalištem prema kojem se židovski
Zakon mora očuvati u kršćanstvu.820 Ako je Q doi-
sta postojao, sadržavao je kratke Isusove rečenice s
temeljnim uputama o moralu i Kraljevstvu Božjem
te parabole koje su morale tumačiti ove vrijednosti.
Evo dijelova u Luke koji se oslanjaju na Q:
3, 7-9 Ivan o suvremenicima; leglo gujinje;
Abrahama drže ocem, ali Bog može
djecu napraviti i od kamenja
3,9 – 3,16 Ivanove upute carinicina i vojnicima
4,1-13; kušnja u pustinji
6,20-23 blaženstva
6,27- 49 ljubite svoje neprijatelje i druge upute
7,1-10 satnikov sluga; Gospodine,nisam dosto-
jan
7,18-35 Ivan Krstitelj pita o Isusu (Jesi li ti onaj
koji ima doći?)
819
Usp. Gabel, Wheeler, York: 225.
820
Tuckett: 569, ABD V: 569–570.

9,57-60 zahtjevi apostolskoga poziva (Lisice
imaju jazbine...)
10,2-16 poslanje sedamdeset dvojice (Žetva je
velika, ali je djelatnika malo)
10,21-24 Blago očima koje gledaju što vi gledate
11,2-4 Oče naš...
11,9-20 Ištite i dat će vam se...
11,23-26 Tko nije sa mnom, protiv mene je; ne-
čisti se duh vraća sa sedam drugih
11,29-35 Jona kao znak; kraljica s Juga; oko je
svjetiljka tijelu
11,39-52 farizejima: čistite vanjštinu čaše i zdje-
le, a nutrina vam je puna grabeža i pa-
kosti
12,2-12 farizejski kvasac; čuvajte se onoga koji
ima moć hitnuti u pakao
12,22-31 život je vrjedniji od jela i tijelo od odi-
jela
12,33 prodajte sve što imate i dajte za milo-
stinju
12,39-46 kad bi domaćin znao u koji čas kradlji-
vac dolazi, ne bi dao prokopati kuće
12,51-53 Mislite li da sam došao mir dati na ze-
mlji?
12,57-59 Kad s protivnikom ideš glavaru, na pu­
tu sve uloži da ga se oslobodiš (...)
13,18-21 Kraljevstvo Božje kao gorušičino zrno
i kao kvasac
13,23-30 Borite se da uđete na uska vrata (....)
ima posljednjih koji će biti prvi i prvih
koji će biti posljednji
13,34-35 Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš
pro­roke...
14,16-24 čovjek koji priređuje večeru, ali se
uzva­nici ne odazivaju
14,26-27 Dođe li tko k meni, a ne mrzi svojega
oca i majku...
401
15. Evanđelje po Luki
14,34-35 Ali, ako i sol obljutavi, čime će se ona
začiniti?
15,4-7 devedeset devet ovaca i jedna izgublje-
na
16,13 Ni jedan sluga ne može služiti dvojici
gospodara
16,16-18 Lakše će nebo i zemlja proći nego pro-
pasti i jedan potezić Zakona
17,3-4 Ako se sedam puta na dan ogriješi o
tebe i sedam se puta obrati tebi govo-
reći: »Žao mi je!«, oprosti mu.
17,6 Da imate vjere koliko je zrno gorušiči-
no, rekli biste ovom dudu:
»Iščupaj se s korijenom i presadi se u
more!« I on bi vas poslušao.
17,23-24 Sa Sinom Čovječjim bit će kao s mu-
njom u Dan njegov
17,26-30 U dane Noine i Lotove jeli su, pili, že-
nili se i udavali...
17,33-37 Tko god bude nastojao život svoj saču-
vati, izgubit će ga...
18,14 Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen
19,12-27 gospodar na putu, sluge i deset mna
22,28-30 Nagrada apostolima: Ja vam stoga u
baštinu predajem kraljevsto što ga je
meni predao moj Otac.821
Luka i Matej ne rabe Q na isti način. Lukino
evanđelje vjerojatno čuva red kojim su događaji i
izreke bili zapisani u ovom nepronađenom doku-
mentu, a Matej je izreke unio u svojih pet velikih
govora.
821
Tuckett: 569, ABD V: 569; navodi i skraćene pripovije-
sti prema prijevodu NZ Bonaventure Dude i Jerka Fuć-
ka (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992.)
Biblija kao književnost
15. 5. 4. Kumran?
Luka možda ima i drugih izvora. Novija istra-
živanja pokazala su sličnost dijela iz Navještenja i
dijela teksta nađena u Kumranu:
On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega
(...) Sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dije-
te koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim (Lk
1,32; 1,35),
bit će velik na zemlji. [O kralju, sav (narod)
će] učiniti [mir], i svi će služiti. [njemu. on će biti
zvan sinom [V] elikoga [B]oga, i svojim će ime-
nom biti slavljen (kao) Sin Božji, i oni će ga zvati
Sinom Previšnjega.
(Q4Q246)822
15. 6. Matej i Luka
Teško je nedvojbeno odgovoriti na upit o tome
jesu li se Luka i Matej međusobno čitali i osobito
je li Luka ovisio o Matejevu spisu. Navest ćemo
dokaze za tvrdnje o samostalnosti i za tvrdnje o
ovisnosti.
U Mateja i Luke vojnici zlostavljaju Krista tako
što ga pljuskaju i govore Proreci tko te udario (Lk
22,64) odnosno Proreci nam, Kriste, tko te uda-
rio. Marko na odgovarajućemu mjestu ima samo
Proreci (14,65).
Zajedničko je dvama duljim evanđeljima i to
što Isus ne govori izravno vjetru i moru, ali im je
u oba spisa zaprijetio (epetímēsen) i nastala je uti-
ha (galḗnē), samo što je ona u Mateja velika (Lk
8,25: Mt 8,26). Ako se Matej i Luka slažu točno
u dijelovima koje preuzimaju iz Marka, a koje su
očito promijenili, kako je moguće da se nisu me-
đusobno čitali?
Istaknut ćemo sada neke razlike između dvaju
evanđelja. Matej i Luka razlikuju se prije svega u
samom ustroju svojih tekstova: Matej je pun sime-
822
VanderKam i Flint: 335.
402
trije i brojevnih podudarnosti, Luka pripovijeda o
putu u Jeruzalem i pazi na poveznice među doga-
đajima koji slijede jedan za drugim.
Kako smo već rekli, očita je razlika između
Mateja i Luke u uporabi izvora Q. Dok Luka vjero-
jatno čuva izvorni poredak, Matej organizira građu
u svojih pet pripovijesti i propovijedi.
Matej vidi da Krist umire za grijehe ljudi, a
Luka o tome ne govori. Matej i Marko donose
Kristovu tvrdnju na križu da ga je Otac napustio,
što Luka ne čini. Također je već istaknuto da je
u Mateja Ivan Krstitelj blizak Iliji, a u Luke je
sam Krist blizak staromu proroku. Konačno, izraz
Gospodine za Krista u Lukinu evanđelju nalazimo
znatno slobodnije uporabljen nego u Mateja, gdje
je to redovito povezano s okolnostima izraza bo-
žanskoga štovanja.
Brown drži da Luka nije poznavao Matejevo
evanđelje,823 a tako neizravno tvrde Gabel, Wheeler
i York 824 te Fitzmayer. John Drury, Michael
Goulder i E. Franklin drže da je Luka ovisio o
Mate­jevu Evanđelju.
15. 7. Lukina kristologija825
»Lukina je kristologija obilježena uzlaskom, a
Ivanova silaskom.«826 Sabourin misli na stupnjevi-
to otkrivanje Krista kao Boga koji napokon uzlazi
na nebo u Luke, te na otkrivanje Krista koji kao
Riječ Božja postaje tijelo i nastanjuje se među lju-
dima u Ivana (Iv 1,14).
Luka rabi oznaku Gospodin za Krista, među-
tim to čini i u narativnim dijelovima (7,19; 10,1;
11,39; 12,42; 17,5). Suprotno tomu, u Mateja ti-
tula kyrios redovito predstavlja božansko ime, što
potvrđuje ulomak Mt 22,41-46. U Mateja je znači
823
Usp. Brown: 260.
824
Usp. Gabel, Wheeler i York: 218.
825
Slijedim Dugandžića i Sabourina.
826
Sabourin: 33.

obilježje istaknuto na mjestu na kojem izraz pra-
te oblici adoracije (Mt 8,2).827 Marshall ističe da
Luka zove Krista Gospodinom i prije nego što je
on uzvišen.828
Luka je više puta Kristu dao oznaku proro-
ka: kad uskrisi mladića iz Naina (7,16), kad po-
kazuje da zna kako je žena kraj njega grješnica
(7,39) i na putu u Emaus (24,19). Tako u Luke
upravo Krist predstavlja Iliju, a ne Ivan Krstitelj,
kako je to u Mateja (Mt 11,14; 17,13). Zanimljivo
je da se u doba kad Luka piše svoje evanđelje u
Crkvi gubi proročka Kristova slika. Kritika nagla-
šava Kristove sveze s prorokom Ilijom i u času
kad u Getsemaniju sreće anđela (Lk 22,43) što je
slično Iliji koji sreće anđela na putu u Horeb (1
Kr 19, 4-8). Djeluju i usporednice Ilijine žrtve na
Karmelu, kad se s neba spustio oganj, s Kristovom
izrekom po kojoj je došao donijeti oganj na ze-
mlju.829 Proročko obilježje povezivo je s time da
Krist ne dolazi opet onako brzo kako su se neki na-
dali. Stoga valja istaknuti da je druge događaje pro-
rekao točno, pa proriče dobro i svoj drugi dolazak.
Zovkić također opaža da Luka ističe Isusovo
proročko obilježje više od ostalih evanđelista te
zaključuje: »Luka je u nekim događajima i izreka-
ma brižno pokazao da je Isus eshatološki prorok,
pozvan i poslan od Boga, koji svoju zadaću obav-
lja u potpunoj vjernosti Bogu, i pod cijenu sukoba
koji će mu prouzročiti nasilnu smrt.«830
Kako je već rečeno, postavljali su se i upiti o
tome što Luka zapravo vidi u Kristovoj smrti. Čini
se da ne naglašava kako je umro za grijehe svih
ljudi, što ističe njegov učitelj Pavao (1 Kor 15,3).
Slične ulomke nalazimo u Mateja, koji govori o
opraštanju grijeha mnogih (Mt 26,28) te u Ivana (1
Iv 2,2). U Luke nema motiva ljudskih grijeha zbog
827
Sabourin: 33.
828
Usp. Marshall 1992: 403 (ABD 4: 403).
829
Usp. Sabourin: 34.
830
Zovkić 2012:175.
403
15. Evanđelje po Luki
kojih Krist umire: »I u Lk 22,19-20 i Dj 20,28 ne-
dostaje motiv grijeha.«831
Luka jedini ističe sličnosti kušnje u pustinji i
muke (4,13; 22,3. 53). Također zna da je Krist
prorekao smrt u Jeruzalemu kako bi zadobio kr-
štenje krvlju (12,50). Nalazimo i izravan citat iz
Deuteroizaije po kojemu će se sluga ubrojiti u zlo-
čince (Iz 53,12, Lk 22,37). Muka će se i po Luki
dogoditi zato da se ispuni volja Božja (9,22; 17,25;
24,7; 24,26).
Lukin Krist govori dok ustanovljuje euharistiju
da se njegova krv prolijeva za vas. Kako smo već
naglasili, izraz bi se mogao shvatiti kako je to čin
namijenjen samo nazočnima: Ovo je tijelo moje
koje se za vas predaje (...) Ova čaša novi je Savez
u mojoj krvi koja se za vas prolijeva (22,19-20).
Marko (14,24-25) i Matej (26,26-30) govore da se
krv prolijeva za mnoge.
S druge strane, dobro je držati na umu i riječi
učenika na putu u Emaus, po kojem su se nadali
da je Krist onaj koji ima otkupiti Izraela (24,21).
Luka vidi da Golgota nije slučajna te se ne
može kazati da uopće nije shvatio veličinu doga-
đaja. Točno je da smisao događaja nije izravno
i nedvojbeno izrekao i pomno razradio, kako je
to učinio Pavao i kako su sažeto naglasili drugi
evanđelisti.
Činjenica po kojoj treće evanđelje ne ističe
krivnju ljudi, koju je Krist po Pavlu i po drugim
trima evanđelistima iskupio smrću na križu, ukla-
pa se u ukupan stil ovoga djela. Riječ je o sustavu
kojim se Luka stalno uklanja mučnim sukobima te
ublažava nesreće i težine što ih je pojava moćne
i inteligentne osobe, kakva je Krist iz evanđelja,
jednostavno morala izazvati. Uklanjati se sukobi-
ma i nastojati na blagosti međutim može značiti
i ne shvaćati težinu grješna svijeta i muku života
pravednika u njemu. Lukina će kristologija naime
konačno biti obilježena blagom slikom kršćansko-
ga Boga, a o tome više govore iduća poglavlja.
831
Cifrak 2012: 181; autor ovdje navodi i bibličare s druk-
čijim tumačenjima.
Biblija kao književnost
15. 8. Blagosti u Lukinu tekstu
15. 8. 1. Kristologija i blagost
Dante zove Luku piscem Kristove dobrote,
scriba mansuetudinis Cristi.832 Obilježje je do-
kazivo usporedimo li Lukin tekst s Markovim i
Matejevim, a nerijetko i s Ivanovim.
U dijelovima koje nemaju ostala dva sinopti-
čara često je naglašena upravo Kristova dobrota
i njegovo opraštanje. Luka jedini među evanđeli-
stima piše rečenicu kojom Krist na križu oprašta
onima koji ga muče: Oče, oprosti im, ne znaju što
čine (Lk 23,34).
U Getsemaniju svi evanđelisti vide da je net-
ko mačem odsjekao uho sluzi velikoga svećeni-
ka. Ivan zna da je mač potegnuo Šimun Petar i da
se sluga zvao Malko. Matej čuje kako Krist pru-
ža nedvojben upozor: Vrati mač na njegovo mje-
sto, jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (Mt
26,52). Ova zavisna rečenica u drugome je dijelu
zapravo simetrična, pa imamo u njoj ostvaren upra-
vo matejevski stilem.
Jedino je Luka znao što je Krist učinio čovjeku
koji ga je došao zarobiti: Onda se dotače uha i za-
cijeli ga (Lk 22,51). Mjesto dobro pokazuje razlike
među evanđelistima. Matej dva puta ističe Pisma:
A sve se to dogodilo da se ispune pisma proroč-
ka (Mt 26,56). Ivan naglašava Kristovu poslušnost
Ocu (usp. Mt 26,47-56; Mk 14,43- 51; Lk 22,47-
53; Iv 18, 1-12). U Luke je Krist dobri liječnik,
koji pomaže onima što su ga došli uhititi.
Cijele perikope koje drugi evanđelisti nema-
ju također svjedoče o dobroti i želji da se oprosti.
Krist tako dopušta da mu u kući farizeja Šimuna
javna grješnica opere noge suzama te da ih otare
vlasima. Farizej koji misli da Krist ne zna kako je
žena grješnica biva poučen: komu je više oprošte-
no, taj će više voljeti. Krist na kraju kaže da ju je
vjera spasila, a spomenom spasa Luka također isti-
če svoju omiljenu temu (Lk 7,36-50).
832
Monarchia I: XVI.
404
U Jerihonu Krist oprašta drugoj vrsti grješnika.
Zakej carinik bio je izrazito imućan, ali se popeo
na smokvu kako bi vidio Krista. Gospodin prepo-
znaje znak ljubavi i blaguje u njegovoj kući. Zakej
daruje pola imanja siromasima i vraća četverostru-
ko ako je neke prevario. Perikopa opet završava
spomenom spasa, jer Krist kaže: Ta Sin Čovječji
dođe potražiti i spasiti izgubljeno! (Lk 19,1-10)
Na valu dobrote valja tumačiti i popularnu pa-
rabolu o izgubljenom sinu, koju također nemaju
drugi evanđelisti. Sin se vraća ocu gladan pošto je
potrošio na užitke svoj dio nasljedstva, a otac se
veseli i oprašta. Temeljni je raspored uvijek isti:
pokaj se i odsada ne griješi, pa će ti biti oprošte-
no.833
Vratimo li se Luki, vidjet ćemo da je parabola
dio triptiha u kojem se naglašava Božja želja za
oprostom. Nebo se raduje grješniku koji se kaje
kako se žena veseli drahmi koju izgubi pa nađe.
Kako će stočar u pustinji napustiti 99 ovaca da bi
našao jednu izgubljenu, i veselit će joj se, tako se
nebo veseli grješniku koji se kaje.
Luka jedini ima i parabolu o milosrdnome
Samarijancu, koja može služiti i kao sinegdoha
posebnosti ovoga evanđelista. Samarijanci nisu
bili u dobrim odnosima sa Židovima, ali upra-
vo Samarijanac pomaže orobljenomu čovjeku.
Ljudska i božanska dobrota koja se proteže i na
neprijatelje opet pokazuje Lukinu univerzalističku
naklonjenost (Lk 10,29-37).
Opraštanje čini od Lukina evanđelja doista ra-
dosnu vijest. U takvu se pripovijest ne bi uklapale
mračne slike koje govore o namjernoj prešućeno-
sti kako se neki ljudi ne bi spasili. Stoga je zani-
mljivo podrobnije vidjeti kako Luka sitnom pro-
mjenom mijenja značenja perikopa koje preuzima
od Marka.
Vama je priopćena tajna – Kraljevstvo Božje,
a svima ostalima prispijeva uopće u usporedbama,
833
Parabola je inače nadahnula mnoge umjetnike, od Gun-
dulića u Suzama sina razmetnoga do The Rolling Sto-
nesa na albumu Beggars Banquet.

da dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju, a
ipak ne razumiju, da se jednoć ne obrate i da im
ne bude oprošteno (Mk 4,11-12).
U Matejevoj perikopi Krist na sličnu mjestu na-
vodi Izaiju 6,9-10, pa je njegova slika Isusa Krista
također tamna. On ne želi da bude olako oprošteno
ljudima koji ne ulažu mnogo truda. Kako je bilo
napomenuto u Marka, netko bi mogao shvatiti i
puno teže: Krist uopće ne želi da ga svi shvate.
Bog samo među apostolima vidi začetak Crkve i
one rijetke koji će biti spašeni. Mnoštvo stavlja na
teške kušnje i sudi mu strogo.
Luka donosi perikopu s istim navodom iz
Izaije, samo što ne kazuje dvije presudno teške
posljednje misli: Vama je dano da upoznate tajne
kraljevstva Božjega, a drugima se daju samo u us-
poredbama, da gledaju, a ipak ne vide, i slušaju, a
ipak ne razumiju (Lk 8,10). Misao prikazuje uči-
telja koji je povjerljiv samo prema izabranima, ali
ne prijeti onima koji nisu izabrani i ne stavlja težak
kračun na vrata Kraljevstva Božjega.
U perikopi o pravoj rodbini Lukina je slika
Kristova opet blaža negoli Markova i Matejeva.
A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali
ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu:
»Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidje-
ti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja –
ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.« (Lk 8,19-21)
Matej i Marko umeću Kristov upit: Tko je majka
moja, tko li braća moja? čime se povećava razmak
između Krista i majke. Upit ističe Kristovu udalje-
nost od njih: postavlja cijeli položaj u stupanj ili /
ili. Napetost se stoga povećava. Suprotno tomu, bez
upita, razmaci su ublaženi. Oni koji slušaju riječ
Božju dignuti su na razinu rodbine, a rodbina nije
toliko isključena. No, Luka je mogao shvatiti upit
i u retoričkom smislu, pa ga vidjeti nepotrebnim.
Ono što Luka ne zapisuje također ističe Kri­
stovu blagost. U njegovu evanđelju nema proklet-
stva neplodne smokve, koja prefigurira i sinago-
gu.834 Luka međutim ima posebnu perikopu o ne-
834
Hrvatski pjesnik Tonči Petrasov Marović držao je ovo
405
15. Evanđelje po Luki
plodnoj smokvi. U njoj netko govori vinogradaru
da posiječe smokvu koja ne donosi ploda. Lukin
vinogradar kaže Gospodaru da smokvu okopa i na-
gnoji, možda će ubuduće ipak roditi. Ako ne rodi,
onda će ju posjeći (Lk 13,6-9).
U Luke nema oštre Markove podvojenosti u
kojoj ljudi u Sinu Čovječjem ne mogu za njegova
života nikako prepoznati Sina Božjega. Lukin je
Krist spasitelj koji je došao izliječiti što više ljudi.
On je za ljude odmah Gospodin, dakle Bog, istina
za izabrane kakvi su Ana i Zaharija, roditelji Ivana
Krstitelja. Šimun i proročica Ana također prepo-
znaju spasitelja.
Lukina je blagost vidljiva i po načinu kojim
rabi navod iz Staroga zavjeta. Na početku svoje
službe u Nazaretu, gradu svojega djetinjstva, go-
vori u sinagogi i navodi Izaiju: Duh Gospodnji na
meni je / jer me pomaza! / On me posla / blagovje-
snikom biti siromasima, / proglasiti sužnjima oslo-
bođenje, / vid slijepima, / na slobodu pustiti po-
tlačene, / proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk
4,18-19). Znakovito je da Luka prekida navod na
mjestu koje govori o osveti: i dan odmazde Boga
našega, riječi su što slijede u Tritoizaije (Iz 61,2).
Dobrota nije sama sebi svrhom: Lukin Krist
nije došao osuditi pokvarene, nego spasiti obe-
spravljene.835 Spasiteljska je uloga Kristova oso-
bito naglašena: Sin Čovječji došao je potražiti i
spasiti izgubljeno (9,10). Parabole redovito govo-
re o pronalasku i spasu: izgubljena je i pronađena
ovca (15,4), novčić (15,8) i konačno sin (15,11).836
Sve to jamči i čitatelju da će ga dobri Božji Sin
pronaći i spasiti.
Naravno da se u ovu dobrostivu sliku ne bi
uklapale riječi o ostavljenosti na križu iz Mateja i
Marka. Stoga Luka radije navodi na kraju Psalam
31: Oče, u ruke tvoje, predajem duh svoj. Sukob
oca i sina teško bi se uklopio u Lukin plan – zato
prokletstvo najmanjim Isusovim čudom.
835
Usp. Johnson: 418.
836
Usp. Johnson: 418.
Biblija kao književnost
se ističe njihova upravo idilična zajednica i u pre-
sudnu času smrti.
15. 8. 2. Kristova pratnja i blagost
Luka jedini ima podroban opis Kristova rođe-
nja, ali ne donosi prikaz smrti nevine djece, koja
su u Mateja navještaj muke Kristove. Vjerojatno je
događaj za njega preokrutan. Luka najavljuje muku
u riječima starca Šimuna, koji spominje mač što će
probiti i Marijinu dušu.
U Luke nema ni poklonstva maga ili kraljeva.
Razlog je sada drukčiji jer se mag ne bi uklopio u
sustav već oblikovana kršćanstva.
Marko i Matej trude se istaknuti da su apostoli
vrijedni stoga što su izabrani, a nisu izabrani stoga
što su vrijedni. Luka nastoji ublažiti apostolske po-
grješke. Marko i Matej svjedoče da su se svi učeni-
ci razbježali pošto je Krist uhvaćen u Getsemaniju
(Mt 26,56; Mk 14,50-51). Težinu pojačava to što
su iskazi o tome dani na kraju perikope. Luka o na-
vedenome šuti i tako ublažava apostolsku slabost.
Luka šuti i o tome kako je Krist teško ukorio
Petra. Krist je pitao apostole tko je on, a Petar je
dobro odgovorio i Krist je stoga na Petru zasnovao
svoju crkvu (Mt 16,13-20). Odmah u idućoj peri-
kopi Krist proriče svoju smrt i uskrsnuće, a Petar
ga odgovara. Krist ga kori teškim riječima: Nosi
se od mene, Sotono! Sablazan si mi jer ti nije na
pameti što je Božje, nego što je ljudsko (Mt 16,23).
Marko je sličan Mateju u ovom dijelu svete pri-
povijesti.
Luka u usporednoj perikopi samo prenosi Kri­
stove riječi kojima predviđa da će Sin Čovječji
mnogo trpjeti, da će ga glavari i pismoznanci od-
baciti, bit će ubijen, ali će uskrsnuti. Petar ne pri-
govara, pa nije ni ukoren (Lk 9,22).
Luka nastoji opravdati i narod nazočan u Jeru­
zalemu. U perikopi s Judinom izdajom ističe:
Otada je tražio prigodu da im ga preda mimo na-
roda (22,6). Matej i Marko ne spominju predaju
406
mimo naroda (Mt 26,1-5; Mk 14,1-2) pa tako na-
rod i ne opravdavaju.
Glede poruga naroda Kristu na križu, tekstovi
kojima raspolažem donose različite prikaze Luke
23,35. Prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fućka,
zatim ZGB i JR kažu da narod samo promatra.
Merk međutim sugerira da se i narod rugao.
Pojedinost koja slijedi poslije Kristove smrti
na križu nedvojbena je i pokazuje Lukinu blagost i
vjeru u obraćenje u najboljem svjetlu: svjetina koja
je dotada pribivala muci, dapače se stoga skupila,
kad vidje što se dogodi vrati se kući udarajući se
u prsa (Lk 23,48). Lukinu rečenicu o svjetini koja
se obratila nema ni jedan drugi evanđelist.
S antropološkoga i teološkoga stajališta obra-
ćenja su osobito bitna jer čovjeku pružaju nadu u
oporavak nakon grijeha, a Boga prikazuju spre-
mnim na oprost. Blagost u prikazu ljudi, ali i čo-
vjekovu moć da se obrati, Luka ističe i u samom
času raspeća. Tako se opet odlučno odvaja od ta-
mnoga Marka. U sljedećoj je pojedinosti Luka
drukčiji od svih triju evanđelista. Marko i Ivan
naime znaju da su s Kristom razapeli dva razboj-
nika, a Matej vidi da mu se oba rugaju. Samo Luka
govori kako se dobri razbojnik pokajao, a Krist
mu je zauzvrat obećao da će još danas biti s njim
u raju (Lk 23,43).
Konačno, kao znak blagosti i želje koja hoće
opravdati djeluje i motiv po kojemu u Judino srce
ulazi Sotona, koji ima, među sinoptičarima, samo
Luka (22,3-4). Kriv je znači prije svega Sotona, a
tek onda čovjek po kojemu je došlo zlo. Ivan ima
sablasnu inačicu jer Sotona ulazi u Judu pošto mu
je Krist dao umočen zalogaj (Iv 13,26).
Valja na kraju upozoriti na to da se s ovim bla-
gostima ne pretjera. Lukin Krist nije slab: iako im
ne prevrće stolove, on tjera trgovce iz Hrama; i u
Luke će Gospodar posjeći smokvu ako ne da plo-
da. Prispodoba o mnama iz 19. poglavlja, u kojoj
sluga koji nije uvećao povjerenu vrijednost gubi
i onu jednu mnu, također govori o mjeri dobrote.
Konačno, oni koji Gospodara nisu htjeli za kralja
bivaju smaknuti.

Krist u Luke neizravno govori da se sve do časa
smrti čovjek može pokajati i Bog će mu oprosti-
ti, samo ako prestane griješiti. Nakon časa smrti
istječe vrijeme u kojem je bio moguć izbor izme-
đu dobra i zla: Luka jedini ima parabolu o Lazaru
i bogatašu. Nakon smrti, Lazar odlazi u raj i kri-
lo Abrahamovo, a bogataš se muči u paklu. Među
njima je ponor i nema prijelaza. Lukin Krist u ovoj
paraboli na kraju podsjeća na sebe samoga. Naime,
bogataš moli da na zemlju pošalje nekoga od mr-
tvih i upozori braću. Abraham odgovara da imaju
Mojsija i Proroke, a ako njih ne slušaju, ne će vje-
rovati ni ako tko od mrtvih ustane (Lk 16,31). Taj
koji bi ustao od mrtvih može označiti Abrahama,
ali podsjeća prije svega na Krista – ovdje je pro-
rokovano njegovo uskrsnuće.
Krist u Luke jest dobar, blag i uvijek spreman
oprostiti, ali je smisao njegovih riječi isto tako ja-
san, pa korumpirani imaju granicu koju ne mogu
prijeći.
15. 8. 3. Izbor riječi i blagost
Demonima opsjednut čovjek iz gergezenskoga
kraja govori Kristu da ga ne muči. Luka bira rije-
či déomaí sou, što je u hrvatski prenosivo s mo-
lim te (Lk 8, 29). Suprotno tomu, Marko rabi izraz
horkízō se tòn Theón – zaklinjem te Bogom (5,7).
Luka je riječi zaklinjem te Bogom držao preoš-
trima za Kristovu blizinu i zato rabi jednostavan
izraz molim te.
Dokaz u prilog tvrdnji iz predaje po kojoj su
Luka, pisac evanđelja, i Luka liječnik koji je pra-
tio Pavla ista osoba mogla bi dati perikopa sa že-
nom koja boluje od krvarenja. Marko o njoj ova-
ko govori:
A žena neka bolovala dvanaest godina od kr-
varenja. Mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i
potrošila sve imanje, a nije od toga imala nikakve
koristi (Mk 5,25-26).
Luka izostavlja cijeli dio mnogo je pretrpjela
i pridjev pustih, pa time postaje malo blaži prema
407
15. Evanđelje po Luki
liječnicima. Znak popustljivosti biva i izraz a da
ju nijedan nije mogao izliječiti. Marko je oštriji i s
izrazom po kojem od toga nije imala nikakve ko-
risti. Evo Lukina teksta:
Neka žena koja je dvanaest godina bolovala od
krvarenja i koja je izdala sve svoje imanje liječni-
cima, a da ju nijedan nije mogao izliječiti, pristupi
straga i dotače se skuta njegova ogrtača, te joj od-
mah prestade krvarenje (Lk 8,43-44).
Luka drži dostatnim upozorenjem kad govo-
ri kako je žena upravo liječnicima dala sve svo-
je imanje, ali mu je izbor riječi oprezniji i blaži.
Njegovi liječnici ne mogu izliječiti, pa se aludira
na to da ipak žele. No, kako smo govorili, pisac
ovoga evanđelja nije blag samo prema liječnicima,
pa izneseno teško dokazuje da je on sam liječnik.
Nizom ovakvih sitnih pomaka Lukin je tekst po-
malo vedriji, a Kristova osoba blaža.
Pružit ćemo još dva podatka u kojima se stili-
stika, kristologija i soteriologija miješaju. Lukinim
Evanđeljem odzvanja imenica spasenje:837 Zaharija
u uvodnom himnu govori o snazi spasenja (1,69)
te o spoznaji spasenja (1,77); starac Šimun biva
sretnim jer su mu oči vidjele spasenje (2,30); Ivan
Krstitelj zna da će svako tijelo vidjeti spasenje
Božje (3,6); konačno sam Isus dva puta govori
Zakeju o spasu: Danas je došlo spasenje ovoj kući
jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječju dođe
potražiti i spasiti izgubljeno (19,9-10).
S ovim spasenjem biva međutim povezano još
jedno obilježje gdje se rječnik i teologija miješaju.
U prethodnomu je navodu uporabljena Zakejeva
riječ danas: spas znači dolazi upravo u času iska-
za. Kristovo je doba sredina povijesti, stoga su i
riječi sada i danas bitne: Luka rabi »riječ sada 14
puta (Matej 4 puta, Luka 3 puta), a riječ »danas«
11 puta (Marko jedanput).«838
837
Ovdje mislimo upravo na imenicu ž. r. sōtēría, čestu u
Djelima i u Poslanici Hebrejima. Glagol spasiti učestao
je i u drugih evanđelista.
838
Usp. Morris: 35.
Biblija kao književnost
15. 9. Jasnoća
Luka nastoji svojim evanđeljem obuhvatiti što
širi dio stvarnosti, a opet ostati jasnim. Cjelovitost
i jasnoća stoga obilježuju njegov tekst. Evanđelist
zadržava jasnoću različitim postupcima.
15. 9. 1. Kompozicijska
motivacija ili
uzročno-posljedične veze
Pisac ne može u svoj tekst uvoditi motive ili
simbole bez ikakve logike. »Sustav motiva koji
ulaze u tematiku nekoga djela mora činiti određeno
umjetničko jedinstvo.«839 Riječ je o kompozicijskoj
motivaciji, a Luka nastoji također uvoditi motive
u evanđelje po sustavu uzročno-posljedičnih veza
i u tome je poseban među evanđelistima.
Evanđelje po Luki pripovijeda kako se Krist
nakon izdržane kušnje u pustinji vratio u Galileju
u kojoj se pročuo glas o njemu te je zakratko bio
slavljen. No, uskoro nastaje nesporazum te je za-
pravo progonjen u gradu svojega djetinjstva, u
Nazaretu (4,28-29). Logično je stoga da će do-
bar dio idućega vremena provesti u Kafarnaumu
(4,31). Marko i Matej ne paze na logički slijed, pa
je znakovito da se u njih perikopa s nepriznato-
šću u Galileji javlja znatno poslije Kafarnauma: u
Mateja je to 13,54-58, a u Marka 6,1- 6.
U Mateja i u Marka Krist zove prve učenike na
početku svoje službe. Nakon kušnje u pustinji do-
znajemo da se Krist nastanio u Kafarnaumu, kako
bi se ispunila pisma, i tu je propovijedao. Uskoro
čitamo o pozivu četirima prvim učenicima (Mt 4,1-
23), a onda tek slijedi opis ozdravljenja.
Luka suprotno tomu najprije opisuje Kristova
čuda i nauk: u Kafarnaumu liječi opsjednutoga,
Šimunovu punicu i druge bolesnike, pa naučava po
judejskim sinagogama (Lk 4,31-44). Čitamo i kako
Šimun lovi mnogo ribe poslije Isusova savjeta (Lk
839
Tomaševski: 24.
408
5,7). Nakon toga dolaze mu prvi učenici, zapanjeni
lovinom, a među njima je i Šimun Petar (Lk 5,8-
11). Tako su događaji logično tumačivi po sustavu
Kristovih čuda kao uzroka i odaziva običnih ribara
kao posljedice.
Potkraj 21. poglavlja Luka sažimlje što je Krist
činio u Jeruzalemu, ali neopaženo najavljuje i što
će se uskoro dogoditi.
Pošto bi danju učio u hramu, noću bi izlazio
i provodio noć na gori koja se zove Maslinska. I
sav je narod već rano ujutro dolazio k njemu da
ga sluša (21,37-38). Iz teksta biva jasnijim kako
je Juda izdao Krista, naime je znao kamo ide u
određeni čas.
Tomaševski tumači kompozicijsku motivaciju
u drami Aleksandra Ostrovskoga
Djevojka bez miraza: pisac priprema čitatelja
za scenu u kojoj će Karandišev pištoljem puca-
ti u Larisu time što nekoliko puta prije toga liko-
vi, tobože usput, spominju pištolj. »Nijedna po-
pratna pojedinost ne smije ostati neiskorištena u
fabuli.«840 Na takvu motivaciju pazi i Luka. Pred
odlučnom borbom Krist govori svojim učenici-
ma: Tko nema mača, neka proda svoj ogrtač pa ga
kupi, jer se mora, velim vam, na meni ispuniti što
je pisano: Svrstan je među zločince. Tako se ono
što se na mene odnosi primiče kraju. »Gospodine«
– rekoše mu – evo ovdje dva mača!« »Dosta je«
odvrati im (Lk 22,36-38).
Krist nije mislio samo na mačeve u doslovnu
smislu, ali njegovi učenici jesu. Čitatelj nije izne-
nađen kad u borbi koja slijedi jedan od učenika iz-
vlači mač pa odsijeca uho slugi velikoga svećeni-
ka. Uzrok i posljedica jasno su naznačeni.
Slijed uzroka i posljedice u Luke se može vi-
djeti i u njegovoj inačici molitve Oče naš: Oprosti
nam grijehe naše, jer i mi opraštamo dužnicima
svojim (Lk 11,4). U grčkom izvorniku čitamo par-
tikule i zamjenicu: kaì gàr autoì afíomen, jer i sâmi
(mi) opraštamo. U Mateja naprotiv imamo I otpu-
840
Tomaševski: 24.

sti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima
svojim (6,12) hōs kaì hēmes afḗkamen.
Lukina diskretna najava događaja pokazuje da
razumije kako se simboli koji bitno utječu na zna-
čenje moraju pripremiti.
15. 9. 2. Usporednice
Dok uzročno-posljedične poveznice djeluju
uglavnom po načelu razumskih tumačenja, uspo-
rednice znaju pripremiti za čudo. Posljedica opet
biva jasnoća teksta, a čitatelj je pripremljen na do-
gađaj, pa je Luka i prema njemu blag.
Na početku evanđelja anđeo najavljuje Zahariji
u hramu da će dobiti sina, iako su on i supruga
Elizabeta u visokim godinama. Čitatelj tako biva
pripremljenim za veće čudo navještenja Marijina,
koje je zapravo omogućilo sve što se potom zbilo.
Uskoro anđeo dolazi Mariji i naviješta joj da će za-
četi po Duhu Svetom, iako se ne sastaje s mužem.
U usporednosti međutim ima razlika, koje poka-
zuju piščevu vještinu: Zaharija nije povjerovao,
pa je kažnjen privremenom nijemošću. Suprotno
tomu, Marija je povjerovala, pa je nagrađena time
što govori dobro, jer uskoro trudna izriče svoj hva-
lospjev.
Ivanovo rođenje prati čudotvoran događaj, jer
otac počinje opet govoriti. Tek tada i on može
izreći svoj hvalospjev koji nalazi usporednicu s
Marijinim.
Nastavljaju se i usporednosti života Ivana Krsti­
telja i spasitelja Krista, pa Ivanov skroviti život
(1,80) najavljuje Isusov skroviti život (2,39).
Paralelizmi djeluju i među parabolama, pa one
o drahmi, ovci i sinu spaja izgubljenost, pronađe-
nost i veselje osoba koje su nadređene zbog toga
pronalaska. Očinske figure javljaju se kao povezni-
ce u parabolama o izgubljenom sinu te o Lazaru, o
čemu će još biti riječi.
Usporednost spaja početak cijeloga evanđelja,
gdje Zaharija u hramu obavlja svećeničku službu,
409
15. Evanđelje po Luki
i kraj, gdje apostoli stalno u hramu hvale Boga.
Oni tako postaju svećenicima novoga bogoštovlja.
Usporednice povezuju i evanđelje kao cjelinu s
Djelima apostolskim, koja je također napisao Luka,
ali o tome govorimo u poglavlju o Djelima.
15. 9. 3. Putovanje
Središnji dio Lukina evanđelja, naime slijed od
devetoga do devetnaestoga poglavlja, pružen je u
obliku putovanja, i to u Jeruzalem. Putovanje daje
okvir i ustroj tekstu, ono je sredstvo jasnoće i ko-
herencije. U ovome je moguće nalaziti sličnosti
s helenističkim životopisima, ali Luka postupak
uklapa u svoje zamisli. Svrha podataka o putu, i
samoga puta u Jeruzalem, u teološkom je smislu
u tome što Krist njime najavljuje križni put. Time
neizravno, a možda i nenamjerno, tumači i smisao
križnoga puta: liječiti i poučavati. Luka u tehnič-
kom smislu opet ističe cjelinu svoga djela, jer sve
što Isus čini, kako liječi i uči dio je velike pripo-
vijesti o putu.
Krist najprije šalje na put dvanaestoricu i na-
javljuje im da ih negdje ne će prihvatiti (9,5).
Suprotno mogućemu izgonu njegovih apostola na
početku, na kraju dijela s putovanjem u Jeruzalem
Krist izgoni trgovce iz hrama (19,45).
Krist i na putu liječi padavičara (9,37), osobu
koja pati od vodene bolesti (14,1), deset gubava-
ca (17,11) i jerihonskoga slijepca (18,35). Veći
dio teksta koji je uokviren putovanjima zauzimaju
učenja, koja nisu isključena kao pouke niti iz na-
racija o izlječenjima.
Nakon polaska u 9,51, Luka nas svako toli-
ko podsjeća da smo na putu: Nakon toga odredi
Gospodin drugu sedamdesetdvojicu učenika i posla
ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mje-
sto kamo je kanio doći. (10,1). (...) Putujući tako
u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i
selima (13,22). Podsjećaje nalazimo i u 14,25 (ne-
izravno) te u 17,11; 18,31 i 19,1.
Biblija kao književnost
15. 9. 4. Jeruzalem
Svi putovi Lukina evanđelja vode u Jeruzalem.
Cijela naracija počinje upravo u tome gradu, u ko-
jem Zaharija obavlja svećeničku službu i prima
obavijest da će dobiti sina Ivana. Uskoro će se u
Jeruzalemu naći i maleni Krist, već u drugom po-
glavlju bit će prvi put u gradu svoje muke i svo-
jega uskrsnuća: Kad je prošlo i vrijeme njihova
čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše ga u
Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako je pisano
u Zakonu Gospodnjem (Lk 2,22-23). Grad nosi još
jednu Lukinu posebnost, jer se u opisu scene preo-
braženja Jeruzalem spominje samo u tome evanđe-
lju. Mojsije i Ilija naime govore o smrti koju Krist
mora podnijeti u Jeruzalemu (9,31).
Već je istaknuto da Krist u devetom poglavlju
vodi svoju pracrkvu na put: Kad su se navršili dani
da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću
prema Jeruzalemu (9,51).
Nakon smrti i uskrsnuća, Jeruzalem ostaje u
središtu interesa: u gradu se Krist ukazuje svo-
jim učenicima, iz grada će početi apostoli pro-
povijedati svim narodima. Uzašašće se zbiva u
Betaniji, a apostoli se s velikim veseljem vratiše u
Jeruzalem, gdje su sve vrijeme bili u hramu hva-
leći Boga (24,53).
15. 9. 5. Imenovani naslovljenici
perikopa
Luka dobro pazi komu namjenjuje pouke para-
bola. Time opet pokazuje želju za jasnoćom. Ono
što nedostaje određenoj skupini uči njoj namije-
njena prispodoba.
Mnoštvu govori pripovijest o izgubljenoj ovci i
izgubljenom sinu (15,1-32). Moraju razumjeti da je
Bog dobar, spreman je oprostiti, ne doživljava lju-
de kao gomilu i vidi svakoga pojedinca. Učenicima
govori o čovjeku koji gradi kulu pa prije proračuna
koliko ima novca; i kralj koji ide u rat odmjeri pri-
je polaska svoje snage (14,28-33). Učenici mora-
410
ju biti spremni na žrtve za svoju vjeru. Farizejima
je upućena pripovijest o sinu ili volu u zdencu na
subotnji dan te velika večera na koju se mnogi ne
žele odazvati (14,1-24).
15. 9. 6. Kristova, židovska i rimska
povijest
Luka nastoji smjestiti događaje iz Kristova ži-
vota u surječje svjetske povijesti. Čitatelju tako
pruža orijentire, nastoji pojačati vjerodostojnost
svoje pripovijesti, pokazuje historiografske naklo-
njenosti i, napokon, želi svoju naraciju jasno uklo-
piti u kronologiju opće povijesti.
Zaharija, otac Ivana Krstitelja, živio je u doba
Heroda Velikoga (1,5). Danas znamo da je to bilo
između 30. godine prije Krista, kad ga je Oktavijan
potvrdio za kralja, te 4. godine prije Krista kad je
Herod umro. Čitatelji Lukina djela imali su slič-
nu povijesnu svijest, možda temeljenu na drukči-
jim podatcima.
Upravo Zaharijin sin počinje propovijedati pet-
naeste godine vladanja cara Tiberija (3,1). Rimski
car Tiberije dolazi na vlast 14. godine po suvreme-
nom računanju vremena, pa bi Ivan Krstitelj počeo
propovijedati 29. godine.
Ipak, ostaje dvojbenim podatak s početka
drugoga poglavlja, što govori da se popis koje-
mu se morao podvrgnuti Josip dogodio u doba
Kvirinijeva vladanja Sirijom. Rimski upravitelj
Sulpicije Kvirin (Sulpicius Quirinus) prijatelj je
budućega cara Tiberija. Dobro je poznata osoba
koja je vladala Sirijom kao guverner, ali tek od
6./7. godine po. Kr. do vjerojatno 12.841 Jedno od
tumačenja kaže da je popis započeo prije, a zavr-
šio u Kvirinovo doba, pa je i ostao poznat po nje-
govu imenu.842 Nevolje za Lukin tekst međutim
stvara pretpostavka da u rimskom popisu Josip ne
841
Usp. Potter: 589 (ABD 5: 589).
842
Usp. JR: 1689.

bi bio prisiljen ići u Betlehem, a Marija ga ne bi
morala pratiti.843
Ne treba zaboraviti da Luka svojim podatcima
pokazuje bliskost židovskim korijenima kršćanstva
i ujedno otvorenost Rimljanima. Proroku Zahariji
došla je riječ Jahvina Osmoga mjeseca druge godi-
ne Darijeve (Zah 1,1).844 Proroku Jeremiji došla je
riječ Jahvina u dane kralja Jošije, sina Amonova,
kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova
(Jr 1,2).845
Luka opet pokazuje cjelovitost: uključuje svo-
jim prvim čitateljima blisku povijest i židovsku
predaju iz Proroka. Luka čini još nešto, naime spo-
menom Tiberijeva imena priznaje rimsku vlast i
time svoje evanđelje čini prihvatljivim njegovim
građanima. Slično čini i naglaskom Pilatove ne-
krivnje. U ono je vrijeme bila velika povlastica
biti rimskim građaninom, što je uživao Lukin uči-
telj Pavao. U Lukino dobrostivo evanđelje bivaju
uključeni Rimljani i Židovi i, dakako, Grci na či-
jem se jeziku djelo i piše.
15. 10. Dodatne pripovjedne
tehnike
15. 10. 1. Scene i sažeti pregledi
Wayne Booth u Retorici proze razlikuje scenu i
sažeti pregled: scena pruža podroban opis jednoga
događaja, često s dijalogom; sažet pregled ukratko
pripovijeda niz događaja koji su se zbili tijekom
većega razdoblja, a iznosi samo ono što je bitno.846
Podjela ima dodira s Platonovom razlikom dijege-
zisa i mimezisa.847
843
Usp. Potter: 589.
844
Zaharija počinje propovijedati u mjesecu listopadu –
studenom 520. godine pr. Kr.
845
Jeremija time započinje svoju službu 608. godine pr. Kr.
846
Usp. Booth: 154–155.
847
Usp. Biti: 56, Cuddon: 225.
411
15. Evanđelje po Luki
Luka prikazuje niz scena koje podrobno opi-
suju događaje, a to obilježje dijeli s drugim evan-
đelistima. Možemo istaknuti liječenje uzetoga (Lk
5,17-26, izvor je Marko), trganje klasja u subotu
(6,1-5, također iz Marka) i ozdravljenje sluge rim-
skoga satnika (7,1-10, izvor je Q). Ovakve scene
redovito na kraju imaju pouku. Lukini dijalozi u
njima djeluju životno, a likovi, ovdje, govore ono
što se od ljudi u takvim prilikama očekuje.
U scene možemo ubrojiti i parabole, a vidjeli
smo da su neke nalazive isključivo u Luki. Opet
djeluju živi razgovori, koji su s jedne strane narav-
ni i primjereni stvarnomu događaju te rasporedu
likova, a s druge su strane puni značenja.
Lazar i bogataš, rasipni sin i dobri Samarijanac
pokazuju smisao za pojedinost. Sin bi volio jesti
mahune ili rogače, tn keratíōn, veći dio prijevo-
da rabi mahune. Lazar želi blagovati mrvice, tn
piptóntōn. U ono su doba na gozbama pravili okru-
glice od kruha i njima čistili prste kojima su jeli, a
onda ih davali psima. Kritika s pravom spominje
vignettes – kratke su pripovijesti slikovite, pune
podrobnosti i djeluju vjerodostojno. Unutar njih
samih obrati djeluju nenadano, ali ne i nenaravno.
Čitatelj ih prihvaća jer su pripremljeni diskretnim
Lukinim komentarima. Kad Lazar umire, anđeli ga
odnose u krilo Abrahamovo. Suprotno tomu, boga-
taš umire i bijaše pokopan. Nakon toga dolazi od-
mah rečenica s bogataševim mukama u paklu. Bio
je pokopan i Lazar, ali Luka to prešućuje. Tako je
prijelaz na bogataševe muke i Lazarovu sreću pri-
premljen, ali nije napadan.
U Luke je zanimljiva i poveznica između dviju
vrlo poznatih parabola, jer u objema djeluje moćan
očinski lik, samo što u prvoj otac rasipnomu sinu
oprašta jer se sin kaje za zemaljskoga života. U
drugoj je nazočan otac Abraham – Židovi i danas
tako govore za Abrahama. On međutim ne poma-
že poslije smrti jer je među pravednima i nepra-
vednima ponor. U prvoj je paraboli otac znak za
Boga, u drugoj je tu manje moćni Abraham. Bitno
je da on sada ne čini ništa jer se bogataš za života
Biblija kao književnost
nije pokajao kako se pokajao sin. Evanđelist us-
porednošću parabola neizravno govori da je bitno
ono što nije usporedno: smrtnici se moraju pokaja-
ti prije smrti. Luka također diskretno ističe da bo-
gatstvo kao takvo i nije toliko strašno: imućan je i
otac rasipnoga sina. Uvjet je da tvarna dobra nisu
zapreka za milost, a kako najčešće jesu, bogatstvo
nerijetko vodi u zlo.
Sažetke rabe Marko (1,39; 3,7-12) i Matej
(4,23-25; 15,27). Lukini su sažetci češći, a zna-
ju reći i ono što se prije toga prešutjelo. Stoga ih
je korisno zvati sažetim prikazima. Dječak je me-
đutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji
sve do dana svoga javnoga nastupa pred Izraelom
(1,80). Ne znamo što je Ivan Krstitelj činio u pu-
stinji ni s kim je ondje bio.
O tome da su žene služile Kristu doznajemo
tek iz sažeta prikaza 8,1-3. Imamo i kratkih prika-
za koji doista sažimlju ono prije rečeno: Svaki je
dan naučavao u Hramu. Svećenički glavari, knji-
ževnici i prvaci naroda nastojali su ga ubiti. Ali
ne nađoše načina kako da to izvrše, jer ga je sav
narod slušao i visio o njegovoj riječi (Lk 19,47).
Primjer pokazuje još jednu ulogu sažetih prikaza,
naime oni najavljuju buduće događaje.
15. 10. 2. Govori, hvalospjevi,
razgovori
Kristove govore ne valja izdvajati iz cjeline
jer su dio učenja kao i parabole. Pravim se govo-
rom može držati nastup u Galileji 4,16-30, kada je
Gospodin odbačen. Krist prije toga govori da pro-
roke više cijene u stranim krajevima i da su oni u
njima bili činili čuda.
Govornički dio 14,7-24 uokviren je večerom
u farizejskoga prvaka. Ova tehnika opet tekstu
pruža okvir, red, smisao i jasan uzročno-poslje-
dični sustav. Krist komentira uzvanike koji bira-
ju prva mjesta i to spaja s obrnutim rasporedom u
Kraljevstvu Božjem, gdje će uzvišeni biti poniženi.
412
U surječje te stvarne večere Luka stavlja i prispo-
dobu o uzvanicima koji su pozvani, ali nisu došli.
Sve to najavljuje i Posljednju večeru, na kojoj je
uza spašene i izdajica. Sve rečeno opet dokazuje
poman ustroj Lukina spisa, u kojem se pazi da sva-
ki podatak bude razumno umrežen u svoje surječje.
Idući govorni dio počinje s 15,1 i prelazi s pris-
podoba o izgubljenoj drahmi, ovci i sinu na govo-
re o nepoštenu upravitelju i nemogućnosti službe
dvama gospodarima.
Hvalospjevi na početku evanđelja nisu govori,
nego tekstovi prožeti lirizmom i, prije svega, teo-
logijom. Gledamo li ih zasebno, izvan surječja, oni
su vrijedni teološki i lirski ostvaraji psalmične za-
hvalnosti. Nisu mišljeni kao govori koje bi sretne
buduće majke ili očevi doista kazivali. Djelovali
bi naravnijima, i time umjetnički uspjelijima, da
je pisac drukčije osmislio cijelo surječje. Točno
je međutim da i oni nose misli koje su dobro po-
vezane s cjelinom Lukina spisa, u kojem djeluje
izrazito pozitivno stajalište prema ženskomu ele-
mentu te prevrat u kojem su ponizni uzdignuti, a
bogati uniženi.
Iz Marijina dijaloga s anđelom vidljiva je stvar-
na skromnost, pa i začuđenost, u kojoj se može
prepoznati svaka poštena i pobožna djevojka. Kako
će to biti – reče Marija – jer ja se ne sastajem s mu-
žem (Lk 1,34). Iz ovih riječi izbija jednostavnost
i primjerenost riječi stvarnoj osobi. Začuđena do-
gađajem, mlada i jednostavna djevojka predaje se
Božjemu veličanstvu i čini to poniznim i običnim
riječima, a opet im je smisao tako dubok: Evo služ-
benice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.
Čujemo oznaku Boga kao Gospodina, spremnost
na žrtvu i bitnost same riječi kojoj se pokorava
i koja upravo njezinim pristankom postaje Riječ,
utjelovljeni Bog.
Rečeno međutim ne znači da u razgovor nisu
vješto i nenapadno upleteni podsjećaji na staroza-
vjetnu predaju. Sefanija tako kaže Veseli se i raduj
se iz svega srca, / Kćeri Jeruzalemska (Sef 3,14).
Zaharija dapače govori konkretnije: Kliči i raduj se

kćeri sionska, / jer evo, dolazim usred tebe / pre-
bivati (Zah 2,14).
Iza riječi Hvalospjeva međutim čujemo učena
znanstvenika koji do pojedinosti poznaje Zakon i
Proroke, a vješt je u uporabi i kombinaciji navo-
da. Riječ je o veličanstvenosti u svakom smislu
– koja nije bez težine. Eliotova tehnika citatnosti
biva osmišljenom stoljećima prije Eliota. S jed-
ne strane, ovdje nema primjerenosti situaciji, one
jednostavne dobrote, ljudske začuđenosti i vjer-
ničke predanosti koja obilježuje Marijin razgovor
s anđelom. S druge strane, riječi sada govori zre-
lija Marija – ona koja već u sebi nosi budućega
Spasitelja. Iz besjeda buduće majke već odzvanja
mudrost što nadilazi vjekove, zapravo visoka svi-
jest transkronološkoga sustava, koju nosi njezin
plod.
Značenjsko je bogatstvo Magnificata očito.
Kritika u spisu opaža šest razina: 1) himničnu i po-
etsku, 2) razinu činitelja i djelatnosti, 3) religioznu
i ekleziološku, 4) revolucionarnu i subverzivnu,
5) feminističku i rodnu, 6) majčinsku i obiteljsku.
Razina činitelja i djelatnosti govori o Bogu, po-
nosnima i poniznima. Revolucionarna i subverziv-
na razina govori da su bogati poniženi, a siromaš-
ni uzdignuti. Feministička i rodna ogleda se u ri-
ječima po kojima je Bog pogledao na neznatnost
službenice, riječ je i u izvorniku ženskoga roda;
Marija zna da je žena i samosvjesno pokazuje kako
razumije kakva je budućnost njezine uloge: što po-
gleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me
svi naraštaji zvati blaženom 1,48. Napomenimo da
Kristovo pozitivno stajalište prema ženama puni
Lukin tekst i izvan Magnificata.848
Točno je da Luka oblikuje Marijin Hvalospjev s
jakim intertekstualnim osloncem na Haninu pjesmu
iz Prve knjige Samuelove 2,1-10. No, prvi tekst
govori žena koja je neplodna, a drugi žena koja je
djevica. Prvi je naglašenije utemeljen na opreka-
ma, drugi je svjetliji i radosniji.849
848
Usp. Porobija: 173–186.
849
Usp. Porobija:185.
413
15. Evanđelje po Luki
Dobro je napomenuti da su anđelove riječi pri
navještenju Zdravo milosti puna (1,28) i Elizabetin
pozdrav Mariji Blagoslovljena ti među ženama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje (1,42) postale te-
melj vrlo raširenoj molitvi. Sam je anđelov pozdrav
hare, raduj se, bio uobičajen u grčkom Lukina vre-
mena i tako je ostalo do danas. Molitvu rabe ka-
tolici, pa i anglokatolici, neke druge protestantske
zajednice i u nešto drukčijem obliku pravoslavci.850
15. 11. Cjelovitost
15. 11. 1. Otac, Sin i Duh Sveti
Lukina težnja prema cjelovitosti ogleda se i u
učestaloj nazočnosti Duha Svetoga u njegovu dje-
lu. Duh Sveti ima ovdje bitnu ulogu, na koju valja
opet podsjetiti: kršćanima govori da je Bog još s
njima. To što je Krist uzašao, što se do vremena
pisanja evanđelja još nije vratio, što parousia ne
nastupa, obeshrabrilo je mnoge vjernike.851 Već je
rečeno kako je Pavao, poglavito u ranim djelima,
također mislio da će se Krist vratiti za njegova ži-
vota (1 Sol 4,13-18). Zato je u Lukinu evanđelju s
kršćanima Duh Sveti, kojega je Krist poslao. Duh
ovdje ima istu ulogu koju ima Božja vizija s ko-
lima, bićima i antropomorfnim likom u Ezekiela:
Bog nije samo u Hramu, Bog je s vjernicima uvi-
jek i svugdje.
Ivan Krstitelj napunit će se Duhom Svetim još
u majčinoj, Elizabetinoj, utrobi. Okolnost je samo
najava većega djela jer je Marija začela po Duhu
Svetom. Luka ne ispušta Duha Svetoga iz vida, pa
850
Prema komentarima Tome Akvinskoga, čini se da je u
sredini 13. stoljeća bila u uporabi inačica koja se sasto-
jala od samo dviju rečenica s dodatcima imena Marija
nakon Zdravo i Isus nakon plod utrobe tvoje. Molitva
je prvi put tiskana u djelu Girolama Savonarole Espo-
sizione sopra l’ Ave Maria 1495.
851
Usp. Marshall 1992: 402 (ABD 4: 402).
Biblija kao književnost
je on na starcu Šimunu i on mu je objavio da ne
će vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega
(2,25). Poput Mateja i Marka, i Luka navodi da
je Duh vodio Krista do kušnje u pustinji – ali će
Luka spomenuti na samom početku perikope Duha
dva puta: Isus je pun Duha Svetoga i Duh ga vodi
u pustinju.
Lukin naglasak na Duhu Svetom, i time na cje-
lovitosti, vidi se iz perikope koju ima i Marko.
Evanđelje je objavljeno jednostavnima, a u Luke
Krist ovako govori: U taj isti čas uskliknu Isus u
Duhu Svetom: »Slavim te Oče, Gospodaru neba i
zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a obja-
vio malenima (Lk 10,21). Matej u sličnoj perikopi
ne spominje Duha Svetoga:
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te Oče, Go­
spodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih
i umnih, a objavio malenima.« (Mt 11,25)852
Sličnu situaciju nalazimo u 11. poglavlju: Ako
dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati
djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obda-
riti Duhom Svetim one koji ga zaištu (Lk 11,13).
Matej u perikopama koje odgovaraju ovoj ne
spo­minje Duha (Mt 6,9-15; 7,7-11). Ne zaboravi-
mo ipak da Matej stavlja na kraj svojega evanđelja
formulu Trojstva.
Matej spominje Duha Svetoga pet puta, Marko
četiri, a Luka u evanđelju 13 puta. Učestalost upo-
rabe same riječi Duh također je na Lukinoj strani,
jer on riječ rabi 36 puta, Matej ima 19 mjesta, a
Marko 23.853 Konačno, izraz po kojem je određe-
na osoba puna Duha Svetoga biva Lukinim stile-
mom: u evanđelju će se Elizabeta napuniti Duhom
Svetim pri Marijinu posjetu (1,41); Isus je bio pun
Duha Svetoga kad se vratio s Jordana, kamo ga je
Duh i vodio (4,1).
852
Prema NZIP, prijevod Duda i Fućak.
853
Prema: http: // catholic-recources.org / Bible/ LukeActs
– Spirit.htm; uvid 23. svibnja 2012.
414
15. 11. 2. Siromasi i imućni
Lukina skrb za siromahe najbolje je vidljiva
kad usporedimo njegova i Matejeva blaženstva.
Blago vama siromasi, jer je vaše kraljevstvo
Božje! (Lk 6,20)
Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kra-
ljevstvo nebesko! (Mt 5,3)
Blago vama koji sada gladujete, jer ćete se na-
sititi! (Lk 6, 21)
Blago gladnima i žednima pravednosti, jer će
se nasititi! (Mt 5,6)
Matej ističe netjelesne vrijednosti koje netko
uskraćuje običnim ljudima, pa u njegovu izrazu
ostaje tek trag obična siromaštva i obične gladi.
Luka je izravan u ovome isticanju nepovlaštenosti
koja vodi u blaženstvo na drugom svijetu. Krist
dolazi onima koji su doista gladni, a ne samo glad-
ni pravde. Ako je Luka pisao poslije Mateja, ili je
imao Matejev tekst dok je pisao, moralo mu je biti
važno naglasiti da su blaženi siromasi, naime je, za
razliku od Mateja, ispustio upravo riječi o duhu, a
vidjeli smo koliko mu je on bio bitan. Luka se me-
đutim obraća siromasima izravno, pa mu je tekst
prožetiji sućutnim stajalištem: Blago vama, znači
da se pripovjedač Lukina teksta osjeća bliskim si-
rotinji. Ipak, izravni motivi siromaštva nestaju iz
Luke nakon 16. poglavlja.
Lukin odnos prema bogatstvu prikaziv je i od-
nosom perikopa o Zakeju te Lazaru i bogatašu.
Zakej se za života pokajao i promijenio, dao je
dobar dio sirotinji. Lazarov susjed bogataš nije se
za života promijenio i nije spašen na onom svije-
tu. Luka znači i u odnosu prema imućnosti ističe
kako je bitno shvatiti komu služiš i na vrijeme se
pokajati. Bogatstvo je za njega moćna zapreka pre-
ma spasu. No, valja reći da Zakej pokazuje kako
ima nade u spas. Kako je već bilo tumačeno, otac
rasipna sina očito je imućan, ali to ne znači da je
negativan, tako u Luke bogatstvo nije zlo po sebi.
Siromasi se u evanđeljima općenito ističu kao
miljenici Kristovi. Evo kako i Matej i Luka slično
rabe izvor Q u tom smislu.

Luka prenosi iz Q perikopu s upitom Ivana
Krstitelja o tome je li Krist Mesija ili moraju čekati
drugoga (Lk 7,18), što ima i Matej (Mt 11,2-15).
Luka i Matej govore slično: Idite i javite Ivanu što
ste vidjeli i čuli: slijepi progledaju, hromi hodaju,
gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasi-
ma se propovijeda Radosna vijest (Lk 7,22). Luka
jedino dodaje da Krist liječi upravo u času dok mu
dolaze s upitom.
Luka i Matej imaju i perikopu o tome da nitko
ne može služiti dvojici gospodara, Bogu i bogat-
stvu, preuzetu iz Q (Lk 16,13; Mt 6,24).
Mogli bismo naći primjer koji Lukino evanđelje
ističe kao naglašenije osjetljivo za siromahe. Krist
uči u Nazaretu, gradu svojega djetinjstva i mladosti,
i to na početku djelovanja: Duh Gospodnji na meni
je / jer me pomaza! / On me posla / blagovjesni-
kom biti siromasima, / proglasiti sužnjima oslobo-
đenje, / vid slijepima, / na slobodu pustiti potlačene,
/ proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18-19).
Ovoga dijela koji je navod iz Tritoizaije (Iz 61,1-2)
nemaju ni Marko ni Matej.
Iz poglavlja o Kristovoj blagosti vidljivo je da
je Lukin Krist naklonjen svima koji nisu povla-
šteni u društvu, koji su rubnici, marginalizirani.
Bolesnici su na vrhu ovoga popisa, što je opet obi-
lježje svih evanđelja. Luka ističe i vrijednost stra-
naca navodeći kako je od deset gubavaca koji su
izliječeni jedino Samarijanac došao kako bi za-
hvalio (17,11).
Javna grješnica i Zakej carinik predstavnici su
nepovlaštenih dijelova svaki na svoj način – iako
je imućan, Zakej nije voljen; usprkos tomu što ima
mnogo ljubavnika, javna grješnica nije voljena.
15. 11. 3. Žene i muškarci
Spominjući apostole i njihovu službu, kako to
čine i drugi evanđelisti, Luka ipak rado govori o
poštenim i milosrdnim ženama. Novi pristup že-
nama posebno ispunjava upravo Lukino evanđe-
415
15. Evanđelje po Luki
lje.854 U opisu događaja oko rođenja prikazana je
Elizabeta koja je rodila kasno, pa time najavila
pravo čudo utjelovljenja. Marija je istaknuta kao
osoba koja je svojim prihvatom Božjega navješte-
nja omogućila utjelovljenje Kristovo. Uz Šimuna,
u pripovijesti o rođenju Kristovu ulogu ima i pro-
ročica Ana, koja noću i danju služi Bogu u Hramu
postom i molitvom. Opis u kojem se Krist sažalio
nad udovicom iz Naina, kojoj je umro jedini sin,
pokazuje njegovu sućut (7,11). Već smo spomi-
njali skrušenu grješnicu, a dok Krist propovijeda,
neka žena iz puka povikala je Blago utrobi koja te
nosila i prsima koje si sisao! (11,27). Za razliku
od Mateja, Luka donosi i pripovijest o siromaš-
noj ženi koja daje dva novčića u riznicu, a to joj
se računa više no obilje svojega suviška koje daju
imućni (21,1).
Luka posebno nabraja žene koje su u službi
Kristovoj s apostolima: Pratila ga dvanaestorica i
neke žene što ih je izliječio od zlih duhova i bole-
sti: Marija zvana Magdalanka, iz koje bijaše izišlo
sedam zlih duhova; Ivana, žena Herodova upravi-
telja Huza; Suzana i mnoge druge, koje su ih po-
magale svojim dobrima (Lk 8,1-3). U pozitivnom
se surječju spominju žene koje plaču za Kristom
dok nosi križ (23,27). One iz njegove pratnje stoje
podalje dok ga razapinju (23,49), a poslije pripre-
maju pomasti (23,56). U prvi dan tjedna i u Luke
one polaze na grob (24,1).
15. 11. 4. Židovi i nežidovi
U Luke nema jake opreke crkve i sinagoge.
Vjerojatno u doba nastanka evanđelja Crkva, ili
zajednica kojoj je tekst namijenjen, već u potpu-
nosti djeluje kao samostalna ustanova sa svojim
obredima. S druge strane, vidjeli smo da je Luka
i inače blag u svojem tekstu, ne traži jake sukobe,
pa se Matejev sudar crkve i sinagoge ne bi uklapao
854
Geldenhuys 1979: 44.
Biblija kao književnost
u Lukin stil. Prema Lukinu je tekstu jasno da se i
Židovi i oni koji to nisu mogu osjetiti pozvanima
u Kristovu zajednicu, naravno ako to žele.
Početak je evanđelja izrazito prožet starozavjet-
nim duhom. Elizabeta je slična Ani koja je rodila
proroka Samuela (1 Sam 1,1-23). Marijin je hva-
lospjev od početka do kraja intertekstualna zbir-
ka koja upućuje na izabrana mjesta zahvalnosti iz
Staroga zavjeta. Početak je podsjećaj upravo na
Anin hvalospjev iz Prve knjige Samuelove (1 Sam
2,1-11). Drugi dio podsjeća na Izaiju 61,10 i navi-
ješta da će Krist biti Spasitelj. Marija izravno spo-
minje Izraela, slugu Božjega. Time, uza sve ostalo,
majka Božja podsjeća kršćane koji joj se mole da
traže pomoć od Židovke.
Židovstvo natapa i druge dijelove početka Lu­
kina spisa, pa je Krist i obrezan u Hramu, a njegovi
ga roditelji donose u Jeruzalem kad je prošlo doba
njihova očišćenja, po Mojsijevu zakonu, kako se
to izričito kaže (2,22).
Vidjeli smo da Luka i nakon raspeća oprav-
dava narod koji se tuče u prsa i tako se pokajao.
Uklonio se i prokletstvu smokve koja bi predstav-
ljala sinagogu.
S druge strane, Luka ističe da su i kršćani koji
nisu Židovi dobrodošli. Kako smo također već ista-
knuli, od deset izliječenih gubavaca, vratio se je-
dino Samarijanac; također je Samarijanac jedini
pomogao opljačkanomu putniku u paraboli koju
ima samo Luka. Starac Šimun dobro pokazuje da
Luka misli na sve koji vjeruju u Krista, uključe-
ni su Židovi i oni koji to nisu: jer mi oči vidješe
UPITI
1. Navedite dva novozavjetna teksta koja predaja povezu-
je s autorom Lukina evanđelja.
2. Navedite dvije teorije o vremenu nastanka Luke.
3. Navedite četiri izvora kojima se mogao služiti Luka.
4. Protumačite odnos kristologije i blagosti u Luke i na-
vedite barem dva primjera.
416
spasenje tvoje, / koje si pripravio pred licem svih
naroda, / svjetlo da rasvijetli pogane i slavu na-
roda tvoga Izraela (2,30-32). No, valja znati da
Krist liječi strankinjinu kćer i u Marka (7,29) i u
Mateja (15,28).
ZAKLJUČAK
Lukino evanđelje donosi sliku našega Krista
kao dobra spasitelja. On je blag i oprašta, pa rado
prihvaća svakoga tko se iskreno pokaje. Voli siro-
mahe, razumije žene i liječi bolesne, a podjednako
je blizak dobrim ljudima iz svih naroda. Kristova
je blagost prenesena i na rječnik teksta. Isus je me-
đutim i ovdje moćan, a snagu pokazuje prije svega
time što liječi i tjera demone iz ljudi te autoritativ-
no poučava. Isus je i prorok kojemu riječi točno
naviještaju budućnost i time je blizak starozavjet-
nim prorocima. Kad ova dobra osoba ističe da ra-
zumije žene, siromahe i bolesne, zapravo govori
da voli sve koji su u društvu nepovlašteni.
Lukin tekst želi biti i jasan. Pisac postiže jasno-
ću tako što ističe pripovjednu crtu pa okvir putova-
nja, pazi na kompozicijsku motivaciju i uzročno-
posljedične veze te pozorno najavljuje bitne sim-
bole. U Mateja recipijent vidi snagu i ljepotu si-
metrične slike, katedrale koja je puna prizora što
pokazuju međusobnu podudarnost. U Luke čitatelj
slijedi pomno ispripovijedanu pripovijest u kojoj
svaki simbol najavljuje idući znak. S Lukom smo
na putu spasa, a pozvani su svi koji su spremni
dobrotom i poštenjem oponašati prvoga putnika
Krista. I kad nam se čini da nije ovdje, nad nama
svijetli i u nama gori plamen njegova Duha.
5. U Luke nema prokletstva ……… ……. i nema motiva
ljudskih…… zbog kojih Krist umire.
6. Kako Luka opravdava apostole?
7. Kako Luka opravdava narod nazočan pri raspeću?
8. Koji motiv pri raspeću ima Luka, a nemaju Marko i
Matej?
9. Koje parabole ima samo Luka?

10. Navedite koje pripovjedne tehnike čine Lukin tekst ja-
snim.
11. Protumačite odnose jasnoće i pripovjedne tehnike koju
sami izaberete.
12. Protumačite putovanje u Luke.
13. Koji grad ističe Luka u svom evanđelju? Navedite pri-
mjer.
14. Navedite razlike između Matejevih i Lukinih blažen-
stava. Što zaključujete?
14. Objasnite kompozicijsku motivaciju u Tomaševskoga
i primjere iz Luke.
15. Interpretirajte scenu i sažeti pregled u Luke.
16. Navedite dva mjesta gdje Luka govori o ženama.
17. Uloga Duha Svetoga u Lukinu evanđelju.
18. Lukin stilem s Duhom Svetim.
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York 1985., str.
1738–1743. (JR) (komentari)
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001. (komentari)
3. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
4. Novi zavjet i psalmi, United Bible Societies, Kršćansa
sadašnost, Zagreb, 1992. (NZIP)
5. Achtemeier, Paul J.; Green, Joel B.; Thompson,
Marianne Meye: Introducing the New Testament
Its Literature and Theology, William B. Eerdmans
Publishing Company, Grand Rapids Michigan /
Cambridge UK, 2001.
6. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne teorije,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
7. Booth, Wayne: The Rhetoric of Fiction, The Univ. of
Chicago Press, 1961.
8. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
9. Cifrak, Mario: Slika o Bogu ili etika (Lk 18,9-14)?
Bogoslovska smotra, 75 / 2005.
10. Cifrak, Mario: Duhovi, događaj i navještaj: Petrov (i)
govor (i) u Djelima apostolskim, Zbornik za simpo-
zij Biblija i književnost, Matica hrvatska – Ogranak
Rijeka, Rijeka 2012. (Dometi I – II / 2012.).
11. Conzelmann, Hans: Die Mitte der Zeit , Mohr,
Tübingen, 1993.
12. Cuddon, J. A.: Dictionary of Literary Terms & Literary
Theory, Penguin, London, 1998. (prvo izdanje 1977.)
417
15. Evanđelje po Luki
13. Drury, John: Luke, u: The Literary Guide to the Bible,
uredili Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp
Press of Harvard University Press, Cambridge i
Massachusetts, 1999.
14. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
15. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 1999.
16. Dugadžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
17. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dic­t ionary , Doubleday, New York, 1992. (ABD)
Članci: Q, Luke – Acts, Book of
18. Geldenhuys, Norval: The New International Com­
mentary on the New Testament, Eerdmans Publi­shing
Company, Grand Rapids, 1979.
19. Harnack, Adolf: The Date of The Acts and od the Sy­
noptic Gospels, Williams and Norgate, London, 1911.
20. Johnson, Timothy Luke: Luke – Acts, Book of, u:
Freedman, David Noel: (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
21. Karris, Robert J.: Evanđelje po Luki, u: Harrington,
D. J i ostali: Komentar Evanđelja i Djela apostolskih,
Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.
22. Marshall, Howard I.: The Gospel of Luke A Com­
mentary on the Greek Text, Eerdmans, Grand Rapids,
1978.
23. Marshall, Howard I.: Luke as Theologian u: The
Anchor Bible Dictionary, Doubleday, knjiga 4, New
York, 1992.
24. A. J. Mattill, A.J. Jr.: The Date and Purpose of Luke-
Acts: Rackham reconsidered, u: Catholic Biblical Quar­
terly 40 (1978), str. 335– 350.
25. Morris, Leon: Evanđelje po Luki, Logos, Daruvar 1997.
26. Müller, Paul-Gerhard: Lukino evanđelje, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 1996.
27. Porobija Garvanović, Đurđica: Koegzistentne razine
značenja u Marijinu Magnificatu, KAIROS, Evangelical
Journal of Theology, Vol. III, No. 2 (2009.), str. 171–
190.
28. Potter, David Stone: Quirinius (person), u: The Anchor
Bible Dictionary, Doubleday, knjiga 5, New York,
1992.
29. Sabourin, Léopold: Il Vangelo di Luca Introduzione e
Commento, Editrice Pontificia Università Gregoriana,
Rim, 1989.
30. Tomaševski, Boris: Teorija književnosti, Matica hrvat-
ska, Zagreb 1998.
Biblija kao književnost
31. Tuckett, C. M.: Q (Gospel Source), u: Freedman,
David Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary 5,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
32. Vander Kam, James C. i Flint, Peter: The meaning
of the Dead Sea scrolls: Their significance for under-
standing the Bible, Judaism, Jesus, and Christianity,
Continuum, London i New York, 2005.
16. EVANĐELJE PO IVANU
16. 1. Tko piše
16. 1. 1. Uvodne napomene o
autorstvu
Rana svjedočenja o autoru četvrtoga evanđe-
lja ne govore nedvojbeno da je Ivan pisac evan-
đelja i jedan od dvanaestorice i apostol Ivan, sin
Zebedejev. Irenej u Adversus Haereses tvrdi oko
180. da je pisac četvrtoga evanđelja Ivan, učenik
Gospodinov, koji mu se naslonio na grudi (3.1.2.).
Irenej i na drugim mjestima zove Ivana učenikom
(2.22.5.; 3.3.4.). Antimarcionski prolog (160. –
180.) ovako tvrdi: »Ivanovo evanđelje objavio je
i dao crkvama Ivan dok je još bio živ, kako svje-
doči Papija iz Hijerapolisa, Ivanov dragi učenik, u
svojih posljednjih pet knjiga.«855 Muratorijev ka-
non, iz otprilike istoga vremena, kaže da je četvrto
evanđelje napisao Ivan, a on je jedan od učenika.
Klement Aleksandrijski, koji je umro između 211.
i 216., sudi ovako: »Vidjevši da druga evanđelja
iznose materijalne činjenice, Ivan je
kao posljednji, na poticaj Duha, napisao Du­
hovno evanđelje.«856
S druge strane, uvod ovomu evanđelju u
Vulgati, Jeronimovu latinskom prijevodu s kraja
IV. i početka V. stoljeća, kaže da je evanđelje na-
855
Harrington: 599.
856
Harrington: 399.
418
33. Zovkić, Mato: Isus u evanđelju po Luki, Vrhbosanska
katolička telologija, Sarajevo, 2002.
34. Zovkić, Mato: Poziv biblijskih proroka, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2012.
pisao apostol Ivan pošto je prognan na Patmos i
pošto je napisao Otkrivenje.
Ni sam tekst ne govori nedvojbeno tko ga piše,
pa ne spominje izravno kao autora Ivana, sina
Zebedejeva i jednoga od dvanaestorice. Samo je
ime Ivan bilo često u ono doba kako se i danas
puno sreće u mnogim jezicima. Sinovi Zebedejevi
javljaju se u evanđelju samo jednom, i to u dodat-
ku 21,2.
16. 1. 2. Ljubljeni učenik i kraj teksta
U završnom dijelu, koji je i nastao posljednji,
na Tiberijadskom su jezeru Šimun zvani Petar,
Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske,
Zebedejevi sinovi i još dvojica učenika. Među
ovim osobama valja tražiti pisca, jer tekst tvrdi da
je Isus pozvao Petra, a onaj učenik kojega je Isus
posebno volio ide za njima. Za njega se kaže: Ovo
je taj učenik koji svjedoči za ovo i napisa za ovo
(21,24). Istraživače može frustrirati što upravo pa-
tetično izravan iskaz ipak nije jasan glede identi-
teta kazivača.
S autorstvom je povezan upit o tome tko je lju-
bljeni učenik
stoga što je on u tekstu označen kao pisac, ili
jedan od pisaca. Ljubljeni učenik spomenut je pet
puta, i to u bitnim časovima. On je za Posljednje
večere Isusu do krila i na Petrov mig otkriva tko

će izdati Krista (13,23). Znači da Petar nije taj lju-
bljeni učenik. Njemu Krist ukazuje i posebnu čast
jer mu povjerava svoju majku Mariju, i to s križa
(19,26). Ljubljeni učenik dolazi s Petrom na grob
(20,1-8) i nazočan je u dijelom prikazanoj sceni na
Tiberijadskom jezeru.
Brown drži da je ljubljeni učenik bio manje bit-
na osoba iz vremena Isusova javnoga djelovanja.
Sinoptičarska tradicija ne sjeća ga se upravo zbog
toga jer za Kristova života na zemlji nije bio ista-
knut. Ali, mogao je postati važnim za ivanovsku
zajednicu, pa je pretvoren u lik idealnoga učeni-
ka.857 Ljubljeni učenik, po ovome tumačenju, ne bi
bio Ivan, sin Zebedejev i jedan od dvanaestorice.
Evanđelje po Marku kaže da su Krista u
Getsemaniju svi napustili (Mk 14,50). Matej izrav-
no spominje učenike: Tada ga svi učenici ostave
i pobjegnu (Mt 26,56). Prema Ivanovu evanđelju,
ljubljeni će učenik biti pod križem s Isusovom maj-
kom i drugim ženama (19,26). Moguća su dva tu-
mačenja. Prema prvom, ljubljeni učenik nije bio u
Getsemaniju pa nije ni napustio Krista prije muke,
a prema drugom se vratio nakon toga i ipak bio
hrabro nazočan pri raspeću. Teško je reći odno-
si li se na ljubljenoga učenika podatak o drugom
učeniku koji je poznavao velikoga svećenika i bio
blizu kad je Petar s pijetlima zatajio Krista (18,15-
18). Lakše je ipak pretpostaviti da je riječ o lju-
bljenom učeniku.
U zgodi oko prazna groba drugi je učenik opet
s Petrom. Marija Magdalena bila je otrčala k Petru
i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio (20,2).
Brown ovako govori o piscu bitna dijela evan-
đelja: »Vjerojatno je on bio učenik ljubljenoga uče-
nika, a ne i svjedok Isusova javnog djelovanja, i
možda je, kao što se u prethodnom paragrafu može
naslutiti, bio više pod utjecajem helenizma negoli
ljubljeni učenik, ili je živio u dijaspori.«858
Morris smatra da su s Kristom na Posljednjoj
večeri bila samo dvanaestorica, ali ipak ističe
857
Brown: 360.
858
Brown: 366.
419
16. Evanđelje po Ivanu
»kako se čini«. Ako je tako bilo, onda bi Ivan
evanđelist bio izglednim autorom barem neke prve
inačice ili možda začetnik predaje. Isti istraživač
napominje i to da se Ivan u ovom evanđelju nigdje
poimence ne spominje.859
16. 1. 3. Ljubljeni učenik i drugi
pripovjedači?
S prije tumačenim okolnostima nisu iscrpljene
sve nevolje oko pisca ili pisaca teksta. Naime, pri
kraju evanđelja čitamo tri rečenice koje zbunjuju:
Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo
da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još
mmnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom
popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knji-
ga koje bi se napisale. (Iv 21,24-25).
Ovdje nam se otvaraju dvije temeljne moguć-
nosti glede jednoga ili više pripovjedača.
Prva bi mogućnost bila ovakva:
1) Pripovjedač broj jedan, ljubljeni učenik: svje-
doči i piše sve do ovih rečenica.
2) Pripovjedač broj dva, koji svjedoči, piše Taj
učenik za ovo svjedoči i ovo napisa.
3) Pripovjedač broj tri, koji ovjerovljuje: I znamo
da je istinito svjedočanstvo njegovo.
4) Pripovjedač broj četiri, koji zna i više od reče-
noga: A ima još mmnogo toga što učini Isus i
kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mi-
slim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.
Ako je ova pretpostavka točna, onda podupire
tezu da je tekst ovoga evanđelja nastajao stupnje-
vito, tako što su se osnovnoj pripovijesti tijekom
širega vremenskoga raspona dodavali novi doga-
đaji. Tada bi bilo moguće pretpostaviti da su neke
od osoba ovdje navedenih, ili možda drugi pripo-
vjedači, dodavali i nešto od onoga što je, po iska-
zu iz teksta, napisao ljubljeni učenik. Naravno da
rečenice 21,24-25, ovdje navedene, to nipošto ne
dokazuju.
859
Usp. Morris: 29.
Biblija kao književnost
Prema drugoj mogućnosti, barem neki od ovih
naratora zapravo su uporabili samo pripovjedni na-
čin, konvenciju, kojom su sebe imenovali najprije
u trećem licu jednine, zatim u prvom množine, i
onda u prvom licu jednine. Također, pripovjedač
broj dva samo bi prigodno govorio o sebi samo-
mu, koji je pripovijedao do ove izabrane rečenice.
Moguće su i različite kombinacije: osobe ovdje
označene kao tri i četiri zapravo bi mogle biti ista
osoba, samo ona jednom govori u ime zajednice,
a jednom u svoje vlastito ime.
Iz iskaza pripovjedača označenoga brojem dva
može se pretpostaviti da govori u ime neke zajed-
nice i da ona na neki način ovjerava kako je spis
za nju vjerodostojan.
16. 1. 4. Ljubljeni učenik i svjedok
Lincoln drži da ima razlike između pripovje-
dača ljubljenoga učenika i onoga tko je sve vi-
dio, svjedoka ili eyewitness, kako ga on zove.860
Svjedok se javlja, uz ostalo, u sceni kad iz pro-
bodena Isusa teče voda i krv (19,35) i služi prije
svega kako bi čitatelje uvjerio u istinitost događa-
ja. Navedeni proučavatelj međutim smatra da je
u konačnici rečeni očevidac ljubljenoga učenika
plod književnoga postupka /literary device/, što ne
znači da svjedoka pri stvarnom događaju nije bilo.
Na temelju uvida u dokaze i dostupne mi kri-
tike, upit oko prvoga pisca Ivanova evanđelja dr-
žim otvorenim.
16. 2. Za
koga je pisao ljubljeni
učenik?
16. 2. 1. Obilježja zajednice i obilježja
teksta
Ne smijemo zaboraviti da je po crkvenim oci-
ma Ivan napisao svoje evanđelje na zahtjev bisku-
860
Lincoln: 11–12.
420
pa iz Azije koji su tražili odgovor na učenje ebi-
onita – koji su držali da je Krist židovski Mesija
i da ne valja odbacivati ništa od staroga Zakona.
Irenej je vjerojatno prvi rabio pojam ebionita, a
sama riječ potječe od hebrejskoga pridjeva koji je
označavao siromašnu osobu.
Zajednica kojoj pripada pisac evanđelja vrlo
je vjerojatno znatno utjecala na obilježja teksta.
Teorija o ivanovskoj zajednici koja stoji iza evan-
đelja, dakle o određenoj crkvi kao skupini vjerni-
ka iz neimenovana mjesta, ima potpore u dvama
obilježjima samoga teksta.
U opreci između svjetla i tame, vjernih i
Židova, te u drugim suprotnostima i dualizmima
iz evanđelja, moglo bi također biti vidljivo da je
ovo evanđelje povezano s progonjenom zajedni-
com. Ona je sebe smatrala krugom svjetla koji bi
htjela obuzeti tama. U takvu se okružju oblikova-
la i misao koja oštro dijeli ljubav i mržnju, ovaj
svijet i vječni život, konačno Sina i Kneza tame.
Takvoj zajednici potreban je i Duh kao Tješitelj
kojega Krist obećava prije raspeća, a naziv je spe-
cifičan za Ivanovo evanđelje. Podatak zahtijeva
oprez: sam pisac mogao je biti progonjen, osjećati
slične podvojenosti i znati da čovjek mora birati
između dobra i zla, svjetla i tame. Apostol Ivan bio
je također progonjen prema zajamčenoj predaji. U
najmanju je ruku dopušteno reći da su se poduda-
rala dva progona, onaj nad jednom osobom i onaj
nad njegovom zajednicom. Većina istraživača da-
nas drži da je Ivan, tko god bio, imao za sobom po-
sebnu predaju, u nizu pojedinosti različitu od one
sinoptičarske. Nije poznato tko je i kako očuvao
brojne i točne podatke koje pruža ovo evanđelje.
Ivan naime pruža egzaktne podatke: Hram je
obnavljan 46 godina. Budući da su radovi započeli
19. pr. Kr., znači da smo u Pashi godine 28. ili na-
kon toga.861 Ivanova predaja i on sam znaju da je
kraj Ovčjih vrata bio ribnjak koji je imao pet trije-
mova (5,2).
861
Usp. JR: 1749.

Drugo obilježje teksta koje podupire tezu o iva-
novskoj zajednici njegova je organiziranost koja
nije stroga, a osjetno je drukčija nego u sva tri
sinoptičara. Robert Kysar pretpostavlja da je iza
četvrtoga evanđelja i usmena tradicija koja seže u
doba prije same ivanovske zajednice.862 Predaju je
mogao nositi sam ljubljeni učenik. Pretpostavka
se slaže s onom o vrlo stupnjevitu razvoju ovoga
evanđelja. Na početku je bio tekst jednostavniji od
onoga što ga danas imamo, zatim je proširivan u
nekoliko stupnjeva u drugoj polovici I. stoljeća.863
Ni današnji tekst nije čvrsto i simetrično ustrojen
poput Mateja i nema onako jasnu narativnu crtu
kakvu ima Luka. Redaktor je naime imao mate-
rijal koji je na kraju složio u skupine oko velikih
židovskih blagdana.
Tekstualna obilježja podupiru i pretpostavku o
razvoju evanđelja koju iznosi Raymond Brown.
On drži da je evanđelje prošlo tri stupnja nastanka:
1) »Na početku su postojala sjećanja na ono
što je Isus činio i govorio, ali sinoptici nisu oču-
vali ista sjećanja (posebno ne Marko).«
2) »Nakon toga su ta sjećanja bila pod utje-
cajem životnog iskustva ivanovske zajednice koja
ih je sačuvala.«
3) »Naposljetku je evanđelist, vjerojatno je-
dan od propovjednika s osobnom dramatskom i
kreativnom sposobnošću, uobličio tradiciju iz dru-
goga stadija i napisao Evanđelje.«864
Ako dopustimo da je on autor, apostolu Ivanu
moguće bi bilo pripisati prvotnu ulogu u ovom
poslu i razvoju, a završna je inačica djelo njego-
vih učenika.865
Kysar: 921 (ABD 3: 921). Robert Kysar djeluje kao pro-
862
fesor emeritus na Emory University u Atlanti, u drža-
vi Georgiji u SAD-u. Predaje o Novom zavjetu i pro-
povijedanju te je stručnjak za ivanovske spise. Robert
Kysar pastor je Evangeličke luteranske crkve u Ame-
rici. Uz ostalo, objavio je knjigu John: The Maverick
Gospel (dopunjeno i promijenjeno izdanje 1993.)
863
JR: 1742.
864
Brown: 354 / 355.
865
JR: 1742.
421
16. Evanđelje po Ivanu
Vjerojatnije bi bilo da je ljubljeni učenik neki
od svjedoka koji se u početku nisu isticali. Njegove
odrednice nisu čvrste upravo zato da bi se sam
spis mogao naknadno povezati s bilo kojom bitnom
osobom, što će mu dati ulaznicu u kanon.866 Stalno
moramo imati na umu kako je piscima biblijskoga
okružja onoga doba bilo bitno da im spis uđe u ka-
non, u ono što je danas Biblija, a nije im bilo važ-
no da, uvjetno rečeno, proslave svoje vlastito ime.
Prije protumačen razvoj Ivanova evanđelja di-
jelom pruža i odgovor na upit o tome sadržavaju li
evanđelja sliku povijesnoga Isusa ili sliku kakvu su
o toj osobi mogli stvoriti teolozi koji su pisali evan-
đelja desetljećima nakon njegova života na zemlji.867
Tezu o tom da je jedna osoba ipak imala klju-
čan utjecaj u zajednici podupire vrlo jedinstven stil
na razini rečenica i ulomaka, koji prožima cijeli
tekst Ivanova evanđelja. Stil s te razine biva protu-
teža labavomu načinu povezivanja na razini cijele
kompozicije. Samo, škola okupljena oko predvod-
nika kojega štuje, kako je bio štovan ljubljeni uče-
nik, mogla je u stilu oponašati toga prethodnika.
Novi bi ulomci morali biti pisani stilom staroga
majstora, ovdje ljubljenoga učenika.
16. 2. 2. Povijest ivanovske zajednice
Važan doprinos proučavanju zajednice koja
stoji iza četvrtoga evanđelja dao je Raymond
866
Usp. Lincoln: 23.
867
Usp. Porter 42–43.; 159 –162. Brown neizravno odgova-
ra Bultmannu koji je poglavito u početku svojega djelo-
vanja držao da predaje s kojima su povezana evanđelja
ne služe tomu da izvijeste o povijesnim činjenicama,
nego da prenesu svjedočenja o tom što je Krist značio
za prve kršćanske zajednice (usp. Porter: 43). Moglo bi
se zaključiti da po Brownu evanđelja pružaju i jedno i
drugo, dakle i povijesne činjenice i stajališta zajedni-
ca koje stoje iza teksta. Mogli bismo ovomu dodati da
svaki povijesni dokument dolazi s interpretacijom ono-
ga koji ga donosi ili, drukčije, dokument svjedoči i o
svojem tumaču. Točno je da razina interpretacije može
i bitno varirati.
Biblija kao književnost
Brown868 u knjizi Zajednica voljenoga učenika,
The Community of the Beloved Disciple. Pregled
povijesti zajednice pruža i u knjizi Uvod u Novi
zavjet. Držeći se znanstvene egzegeze, izvor skro-
mno kaže da ova povijest ostaje pretpostavkom te
da bi svakoj rečenici trebalo dodati »možda«.869
Ovdje ću prenijeti osnovicu Brownove povije-
sti ivanovske zajednice, koja se također temelji na
podatcima iz samoga evanđelja, Ivanovih poslanica
i Djela apostolskih. Odnos ivanovske zajednice i
Židova Brown znači primjenjuje na odnose prvot-
ne Kristove zajednice i Židova.
Prvi stupanj: U dobu prije nastanka samoga
evanđelja, u sedamdesetim i osamdesetim godi-
nama, određeni broj Židova u Palestini prihvaća
Krista kao davidovskoga Mesiju. Među njima su i
sljedbenici Ivana Krstitelja i Židovi u Samariji koji
su bili protiv Hrama (četvrto poglavlje Ivanova
evanđelja). Židovi koji su ostali u staroj vjeri dr-
žali su da ivanovski kršćani odbacuju monoteizam
prihvaćanjem Krista za Boga (5,18) i na kraju su ih
izbacili iz sinagoge (9,22; 16, 2). Izbačeni vide u
onima koji su ih otjerali sljedbenike vraga (8,44).
Ivanovski su kršćani prezirali i one koji su vjero-
vali u Isusa, ali se nisu odrekli sinagoge – takvi su
bili roditelji slijepca od rođenja (9,21-33). Jedan
od učenika koji je vidio Krista vodio je ovu zajed-
nicu: riječ je o ljubljenom učeniku.
Drugi stupanj: Nastaje bitan dio evanđelja –
kako sam rekao, Brown drži da je taj dio napisao
učenik voljenoga učenika. Dolazak Grka viđen je
kao dio Božjega plana (12,20-23). Ivanovska za-
jednica ili njezin dio odlazi iz Palestine vjerojat-
no u Efez. Znakovito je da se u Djelima spominju
učenici Ivana Krstitelja u tome gradu (Dj 19,1-7).
868
Brown: 364.
Raymond Brown (1928. – 1998.), rimokatolički sveće-
nik i znanstvenik, profesor emeritus na protestantskom
Union Theological Seminary u New Yorku. Pisao o
Kristovu rođenju i smrti, stručnjak za Ivanovo evan-
đelje i posebno ivanovsku zajednicu.
869
Brown: 365.
422
Dolaskom u Efez, ili neku drugu naglašeno grčku
sredinu, bila bi protumačena i helenistička narav
dijelova evanđelja, recimo prijevodi riječi rabbi
i Mesija. Progoni i neprihvaćanja uvjerili su iva-
novske kršćane da je svijet u vlasti Sotone, kneza
ovoga svijeta (14,30; 16,33; 17,15-16). Nisu pri-
hvaćali ni sve kršćane, uglavnom zbog manjkave
kristologije (6,60-66). Postojala je, kaže Brown,
nada da će podjele zacijeliti i da će svi biti jedno
(10,16; 17,11).
U sukobima sa sinagogom razvilo se međutim
pretjerano isticanje Kristova božanstva, što je po-
slije neke odvelo u doketizam – nauk koji niječe
Kristovu ljudskost ili ju drži nebitnom.
Treći stupanj: Napisane su Prva i Druga
Ivanova poslanica i dopunjeno je samo evanđe-
lje. Zajednica se podijelila, Brown misli upravo
oko upita Kristova božanstva i Kristove ljudskosti.
Drugi ivanovski pisac, koji se prema Brownu razli-
kuje od prvoga evanđelista, dopunio je evanđelje
ističući Isusovu ljudskost. Oni koji nisu prihvatili
stajališta što ih zastupa ovaj pisac označeni su kao
antikristi: I već sad su se pojavili mnogi antikri-
sti; po tome znamo da je posljednji čas. Od nas su
izišli, ali nisu pripadali nama, jer da su pripadali
nama, ostali bi s nama. (1 Iv 2,18-19) »Toliko su
preuveličavali Isusovo božanstvo da nisu vidjeli ni-
kakvu važnost njegova ljudskog života ni za svoje
vlastito ponašanje«.870
Četvrti stupanj: Napisana je Treća Ivanova po-
slanica i 21. poglavlje Ivanova evanđelja: u raz-
doblju smo između 100. i 110. godine. Raspad za-
jednice pridonio je razvoju pastirskoga ustroja u
njoj te približio ivanovsku skupinu općoj crkvi.
Brown misli da je Diotref iz Treće Ivanove po-
slanice predstavljao novi smjer razvoja. Jednako
tako, u 21. poglavlju Isus nalaže Petru Šimunu da
pase njegove ovce, čime se uz Isusa prihvaćaju
i zemaljski pastiri. Ulazak ivanovske zajednice u
univerzalnu Crkvu značio je i očuvanje ivanovske
baštine za tu Crkvu. Dok je pisao završno poglav-
870
Brown: 367.

lje, pisac, ili jedan od pisaca teksta, imao je na umu
širu Crkvu i njezine čitatelje, a ne samo svoju iva-
novsku zajednicu.
Naravno da ovakva teorija pretpostavlja visoku
stilsku svijest različitih nastavljača, zapravo pripo-
vjedača. Svaki je od njih shvatio da mora stišati
svoja osobna povijesna, teološka i književna na-
gnuća i prilagoditi se školi, znači predaji koja stoji
iza svetoga spisa.
Možemo dodati da je ljubljeni učenik u nizu
scena blizak Petru: s njim povjerljivo suobraća za
Posljednje večere, s njim dolazi na grob poslije
uskrsnuća i počinje vjerovati, on konačno slije-
di Petra i Krista nakon doručka na Tiberijadskom
jezeru. U doba nastanka konačne inačice tek-
sta, Crkva već vidi u Petru svoju vodeću oso-
bu. Ljubljeni je učenik blizak Petru, stoga i nje-
govo evanđelje može ući u kanon i postati dije-
lom Biblije. Ako se ljubljeni učenik poistovjeti s
Ivanom, jednim od dvanaestorice, izgledi za takvo
nešto bit će još i veći.
16. 3. Gdje
i kada je pisano
Evanđelje po Ivanu?
Evanđelje ne daje podatke o mjestu svojega na-
stanka. Prema Euzebiju, koji slijedi Ireneja, Ivan
je poslije Pavlove smrti živio u Efezu. U Anadoliji
je i inače bila jaka ivanovska predaja, a Polikarp,
mučenik i biskup iz Smirne bio je njegov učenik.
Raymond Brown kaže da je djelo nastalo »tradi-
cionalno i najvjerojatnije u Efezu, no neki zastu-
paju mišljenje da je riječ o Siriji«.871 Spominjana
je i Antiohija zbog nekih jezičnih podudarnosti sa
spisima biskupa Ignacija, a u tom se gradu pojavio
i prvi ortodoksni komentar, onaj Teofilov. Treći je
kandidat Egipat, ponajviše Aleksandrija, jer je on-
871
Brown: 326.
423
16. Evanđelje po Ivanu
dje pronađen i najstariji rukopis teksta, a grad je
bio i središte gnosticizma.872
Ako je temelj Ivanova evanđelja u ivanovskoj
zajednici koja je bila izbačena iz sinagoge, korisno
je odrediti kad se taj lom dogodio. Podatak je bitan
i za odredbu vremena nastanka evanđelja.
Ivanovska kršćanska zajednica mogla je biti iz-
bačena iz sinagoge nakon židovskoga koncila u
Jamniji 90. godine. Pretpostavlja se da je koncil
formalizirao odvajanje kršćana od židovskih kru-
gova. Ivanovo evanđelje moglo je nastati nakon
toga vremena, između 90. i 95. Oni koji misle da
se lom židovske i kršćanske vjerske zajednice u
određenu gradu dogodio bez formalnoga naputka
predložili bi i raniji nadnevak nastanka djela.873
Historiografski nalaz iz XX. st. dokazuje da je
Ivanovo evanđelje moglo nastati na kraju I. stolje-
ća. Rylands Library Papyrus P52 obično je dati-
ran oko 125., ali su moguće godine od prije 100.
do 150. Fragment je inače veličine 8,9 puta 6 cen-
timetara. Tekst na grčkom donosi s prve strane
dijelove Ivanova evanđelja 18,31-33, a s druge
18,37-38. Spis tako svjedoči o razgovoru vođe-
nom između mučenoga Isusa i Pilata. Dokument
je nađen u Egiptu 1920. godine i danas se čuva u
John Rylands University Library u Manchesteru.
Nastanak Ivanova evanđelja time se stavlja pred
kraj I. stoljeća.
Ignacije Antiohijski temelji svoje Pismo
Filipljanima na dijelu iz Ivanova evanđelja koji
govori o vjetru i onima od Duha rođenima (Iv 3,8),
a također podsjeća na put, istinu i život (14,6) te na
dio 10,7-9 o Isusu koji je vrata ovcama. Podatak
govori da je evanđelje bilo poznato u Antiohiji pri-
je Ignacijeve smrti, znači oko 107. Ali, valja dopu-
stiti i mogućnost fragmenata koji su kolali zajed-
nicama te usmenu predaju.
Ako Irenej piše Adversus Haereses oko 180.
i ako navodi u 11. poglavlju Ivana, onda je djelo
svakako nastalo prije te godine.
872
Usp. Morris: 74.
873
Kysar: 919 (ABD: 919).
Biblija kao književnost
Euzebije u Crkvenoj povijesti navodi Klementa
Aleksandrijskoga koji kazuje da je Ivan svojim
evanđeljem dopunio ono što su prethodni evanđe-
listi napisali (6.14.7). Ivanov tekst time bi nastao
nakon evanđelja koja pišu sinoptičari. Danas veći-
na bibličara ipak misli da Ivan nije rabio sinoptička
evanđelja, nego je imao za sobom svoju predaju iz
koje je crpio podatke. Datacija njegova evanđelja
ne povezuje se sa sinoptičarima.
Evolucionisti iz XIX. stoljeća držali su da se
kristologija u ranom kršćanstvu razvijala i znat-
no mijenjala od početaka do vremena kad piše
Ivan. Visoka razina teološke misli u Ivana znači-
la bi, prema ovim zamislima, da je njegovo evan-
đelje nastalo znatno nakon sinoptičkih, pa i u dru-
goj polovici II. stoljeća. Predstavnik škole bio je
Ferdinand Christian Baur. Justinova i Ignacijeva
uporaba Ivanova evanđelja, koja dokazuje njegov
rani nastanak, bitno je narušila postavke ovoga
smjera istraživanja Biblije. Već je iz Pavlovih po-
slanica vidljiva složenost pristupa Kristovoj osobi i
razvijena teološka svijest, kako u vezi s Kristovom
osobom, tako i u odnosima u Trojstvu (Rim 1,3-
6; Fil 2,5-11).
16. 4. Izvori
Predaja povezana sa zajednicom ljubljenoga
učenika svakako je ključan izvor ovoga evanđelja.
Popović kaže da je usmena predaja koja pretho-
di Ivanovu evanđelju prerekla podatke iz drugih
predaja.874 Teško je danas reći koliko je Ivan po-
znavao sinoptičare i koliko je tekst koji je, možda,
poznavao, bio blizak sadašnjoj konačnoj inačici.
Većina istraživača drži da se stupanj sigurnosti oko
Ivanove uporabe sinoptičara smanjuje ovim redom:
Marko, Luka, Matej. Razgovor o ovom problemu
ne prestaje: Barrett navodi dvanaest podudarno-
874
Usp. Popović 2004: 171.
424
sti između Marka i Ivana, među kojima je i pore-
dak događaja (djelatnost Ivana Krstitelja, odlazak
u Galileju…), što Morris niječe, temeljeći stajalište
na tome da neki događaji i logički nisu mogli biti
drugdje smješteni u razvoju ukupne pripovijesti.875
Glede Staroga zavjeta, kad govori o dobrom
pastiru i pravom trsu i bez konkretnih citata, alu-
dira na starozavjetne predodžbe. Ivan se služio
Septuagintom, ali ima i svojih prijevoda na grčki.
Robert Kysar nalazi da je židovskoga podrijetla
izraz činiti istinu (3,21).876 Ivan zna donositi i us-
poredne aramejske i grčke izraze, pa imamo rabbi
i učitelju u 1,38 te Mesiju i Krista, Pomazanika
u 1,41.
Izaija kaže da je vidio Gospodina kako sjedi
na prijestolju (Iz 6,1-4), ali je Ivan protumačio u
12,41 da prorok gleda Božju slavu. U Septuaginti
i hebrejskom tekstu međutim imamo da je pro-
rok vidio samoga Boga. Ivan je vjerojatno rabio
Targum proroka Izaije, gdje se govori upravo o
slavi Božjoj.877
Znakovito je da Ivan piše arameizme na mje-
stima na kojima ih sinoptici ne rabe. Tako čita-
mo Messias i Kephas, gdje sinoptičari imaju grčki
Christos i Petros. Čini se da su Ivan i sinoptičari
različito prevodili iste aramejske izraze, pa meso,
aramejski bisra, biva sarx u Ivana, a soma u sinop-
tičara.878 Na mjestu pretpostavljene aramejske po-
slovice, mathla, sinoptičari imaju parabole, a Ivan
paroimia. Pretpostavke o mogućem aramejskom
izvorniku nisu dokazane.
U članku objavljenom 1957. godine William
Albright sa Sveučilišta Johns Hopkins upućuje na
sličnosti uvoda Ivanova evanđelja i spisa nađenih
u Kumranu. Podudarnosti su, drži ovaj bibličar,
875
Usp. Morris: 65–66.
876
Usp. Kysar: 915 (ABD III: 915).
877
Usp. Zovkić 2012: 110. Targum je rabinsko tumačenje
svetih spisa. Pruženo je za puk jednostavnim jezikom,
obično aramejski, a posebno su važna objašnjenja Pe-
toknjižja i Proroka. Sama je riječ označavala prijevod.
878
Usp. Perkins: 405.

izazov teorijama koje govore da je Ivanovo evan-
đelje najmlađe. Donosimo fragment iz Kumrana:
I po njegovu znanju sve je postalo. I sve što
jest on je ustanovio po svojoj namjeri. I osim po
njemu, ništa nije učinjeno.879
Sličnosti dijelova Ivanova evanđelja i spisa iz
Kumrana dokazuju i pojedinosti kakve su nagla-
sak na uzajamnoj ljubavi, pa i parovi riječi svjetlo/
tama, istina/laž.880
Sličnosti kumranskih spisa i četvrtoga evanđe-
lja elaborira i Harrington. Autor donosi dio esen-
skih Pravila zajednice, s očitom oprekom svjetla
i tame, bitnom za Ivana: »Podrijetlo istine leži u
izvoru svjetla, a podrijetlo pokvarenosti u vrelu
tame. Svi koji čine pravdu pod vlašću su Kneza
Svjetla i hodaju putovima svjetla; naprotiv, svi koji
čine pokvarenost pod vlašću su Anđela Tame i ho-
daju putovima tame.«881 Izrazi činiti pravdu i ho-
dati putovima tame znakoviti su u Ivana. Esenski
dualizam nije potpun kao onaj gnostički jer eseni
očekuju dobiće svjetla. Tumačeći odnos kumran-
skih spisa i Ivana, Popović također spominje bi-
narne izričaje svjetla i tame te istine i laži. Autor
s pravom ističe razlike, pa su u Kumranu sinovi
svjetla članovi zajednice koji čine istinu u bezu-
vjetnoj poslušnosti Zakonu. Prema Ivanovu evan-
đelju, sinovi svjetla jesu oni koji vjeruju u Isusa
Krista (Iv 12,35-36) jer je on svjetlo svijeta i istina
života (Iv 8,12; 9,5; 14,6).882
U dijelu svoje knjige koji naslovljuje Pozadina
Morris donosi pregled drugih, više ili manje mo-
gućih izvora.883 Religija spasenja bila je u spisi-
ma Hermetica: bliskosti ispituje Charles Dodd, a
George Kilkpatrick ih niječe.
879
Prijevod prema http://www.time.com/time/magazine/
article/; uvid obavljen 12. rujna 2009.
880
JR: 1737 / 1738; podatke o mogućim utjecajima rabin-
skih spisa pruža i Morris: 75.
881
Perkins: 442.
882
Popović 2007: 332.
883
Usp. Morris: 74–78.
425
16. Evanđelje po Ivanu
Riječ logos iz samoga uvoda očit je znak auto-
rove upoznatosti s grčkom filozofijom, no »Ivanov
logos ne pokazuje nam Boga koji bi se držao na
nekoj uzvišenoj distanci, nego naprotiv, Boga koji
je u sve zdušno uključen«.884
Gnosticizam kao Ivanov izvor posebno je tu-
mačio Bultmann, ali nije dokazano da je mit o
iskupitelju uopće živio u pretkršćanskom obliku,
što bi značilo da je tijek utjecaja išao suprotnim
smjerom.885
16. 5. Ustroj
Ivanovo evanđelje nije onako čvrsto ustrojeno
kao Matejevo. Tekst ne pokazuje matejevsku po-
zornost s brojevima i simetrijama, nego su razli-
čiti događaji jednostavno skupljeni oko židovskih
blagdana. Podatci koje pružam uza svaki blagdan,
naime Isusova djela, njegove bitne riječi o životu
vječnom te rastuće neprijateljstvo prema njegovu
učenju dani su kako bi se prikazao sadržaj. Bilo bi
loše evanđelju nametati striktan red koji ono nema,
što ne znači da nema niz drugih kakvoća.
Drugi kriterij koji određuje ustroj ovoga teksta
jesu mjesta događaja. »Prije svega valja promo-
triti odrednice mjesta. Čitatelj će upravo po njima
biti stalno obaviješten gdje se odvija radnja i gdje
se glavni lik zadržava.«886 Isti autor ističe i važ-
nost dviju bitnih skupina, jer su na jednoj strani
Kristovi učenici, a na drugoj Židovi.
Raspored događaja može se prikazati na ne-
koliko načina. Potrebno je napomenuti da brojne
suprotnosti kojima je evanđelje prožeto nalaze ja-
snu podudarnost sa sukobima za vrijeme blagdana.
884
Usp. Morris 119.
885
Usp. Morris 77 i 716.
886
Schenke: 9; »Vor allem anderen sind die Ortsangaben
zu beachten. Der Leser wird durch sie ständig darüber
infromiert, wo die Handlung spielt und sich ihr Haup-
takteur Jesus aufhält.«
Biblija kao književnost

Isusova pozitivna djela i govori bivaju popraćeni 4 Isus je uskrsnuće i život (11,25)
i stalnim rastom neprijateljstva, ali i otpadom nje- 5 Kaifa i ostali odlučili su ga ubiti
govih vlastitih učenika, kako je to u Galileji oko 7) 1 treća Pasha, pasha Jaganjca Božjega, Isusov
druge Pashe. čas 2 Jeruzalem
Ustroj je ovdje prikazan pomoću pet elemenata: 3 Posljednja večera i pranje nogu (13,1 – 17,26)
vremena, mjesta, Kristovih djela, iskaza o vječnom 3 i 5 Muka (18 – 19)
životu i konačno sukoba.887 3 Uskrsnuće i 4 upute apostolima (20,1 – 29)
a) Proslov Prvi kraj evanđelja (20,30-31)
b) Isusova služba c) Epilog: Uskrsli Gospodin uči crkvu (21,1-25). 888
1) 1 Oko prve Pashe Raymond Brown govori o trima dijelovima, ovdje
2 Kana, Jeruzalem, Samarija (1,19 – 4,54) donosimo osnovicu:
3 Ivan Krstitelj, čudo u Kani Prolog:
4 Razgovor s Nikodemom i sa Samarijankom 1,1-18: Uvod u djelo utjelovljene Riječi te sažetak
4 Voda koja daje život vječni (4,14) o tom djelu
5 Prvi nesporazumi i upiti protivnika (»Koje (...)
nam znamenje možeš pokazati...« (2,18); »Sam Prvi dio: Knjiga znamenja
Isus njima nije povjerovao...«) 1,19 – 12,50: Riječ se objavila svijetu i svojima,
5 Izgon trgovaca iz Hrama a oni ju nisu prihvatili.
2) 1 Blagdan i šabat; 2 Jeruzalem (5,1-47): (...)
3 Liječenje kod Ovčjih vrata Drugi dio: Knjiga proslave
4 Riječ koja daje život vječni (5,24) 13,1 – 20,31: Riječ onima koji su ju prihvatili
5 Sukobi oko šabata i božanstva, žele ga ubiti objavljuje svoju
3) 1 Druga Pasha slavu vraćanjem Ocu, i to po smrti,
2 Galileja (6,1-71) uskrsnuću i
3 Isus umnaža kruh i ide po vodi uzašašću. Potpuno proslavljen, on
4 Tijelo i krv kao život vječni (6,54) priopćava
5 Mnogi ga učenici ostavljaju Duh života.
4) 1 Blagdan sjenica
2 Jeruzalem: (7,1 – 10, 21) Epilog
3 Oprašta preljubnici i liječi slijepca 21,1-25 Ukazivanja uskrslog Isusa u
4 Svjetlo koje vodi u život (8,12) Galileji; drugi zaključak889
5 Žele ga kamenovati Podjela na Knjigu znakova i Knjigu slave ima
5) 1 Blagdan posvećenja Hrama 2 Jeruzalem temelj u uporabi riječi čas, grč. hē hṓra,890 što
(10,22 – 10,42) ne valja shvatiti u smislu razdoblja od 60 minu-
3 Ja i Otac jedno smo ta, nego u smislu vrlo određena vremena, engle-
4Isus daje život vječni (10,27) ski moment, hrvatski upravo taj čas. Izraz vrije-
5 Protivnici ga žele kamenovati me također odgovara situaciji. Prije čuda u Kani
6) 1 Prema trećoj Pashi (11,1 – 12,50) 2 Betanija Krist govori majci da još nije došao njegov čas
i Jeruzalem 888
Prvi raspored dan je dijelom prema JR: 1740.
3 Usksnuo Lazara 889
Usp. Brown: 326–327.
890
Izvornikρα znači »čas, ura« i izgovara se, otprili-
887
Kraj ovih su odrednica u raspodjeli sitnije pisani bro- ke, hora; riječ valja razlikovati od χώρα, što je zemlja,
jevi 1, 2, 3, 4 i 5. kraj.

426

(2,4). Slično opetuje o Blagdanu sjenica, pošto uči
u Hramu i kazuje da zna onoga tko ga je poslao.
Neprijatelji su vrebali da ga uhvate, ali nisu mogli
jer još nije došao njegov čas (7,30). Pošto oprašta
preljubnici i kaže da je svjetlo svijeta te da oni koji
ne poznaju njega ne poznaju ni Oca, opet dolazi
iskaz o tome da još nije došao njegov čas (8,20).
U 12. poglavlju, nakon četvrtoga i mesijanskoga
ulaska u Jeruzalem, i pošto ga traže Grci, Krist
govori da je došao njegov čas (12,23). Zna što ga
čeka i moli Oca da ga izbavi od toga časa, ali od-
mah dodaje kako je zbog toga razloga, očito zbog
muke i uskrsnuća te time spasa drugih, došao do
toga časa (12,27).
Drugi dio evanđelja doista može nositi ime
Knjiga slave: na početku svećeničke molitve, u
oproštaju s učenicima, čujemo Oče, došao je čas!
Proslavi Sina svoga da i Sin tvoj proslavi tebe (Iv
17,1). Cijela je muka postavljena tako da sa sigur-
nošću pokazuje Kristovo dobiće.
16. 6. Razlike
u usporedbi sa
sinoptičarima
16. 6. 1. Uvodna obavijest
Zanimljiva je pretpostavka po kojoj je u teme-
lju sinoptičkih evanđelja Isusov javni nauk, a u
osnovici Ivanova evanđelja biva »njegovo nesluž-
beno naučavanje kako ga je izlagao među svojim
prijateljima.«891 Tada bi četvrto evanđelje opisivalo
i neslužbene susrete s prijateljima i neprijateljima.
Riesenfeld na ovaj način pomiruje razlike u prika-
zu Kristove osobe između sinoptičara i Ivana.892
Ivanovo evanđelje biva u mnogim pojedinosti-
ma različito u usporedbi sa sinoptičarima. Razlike
obuhvaćaju niz razina jezičnoga izraza: od uporabe
891
Morris: 37.
892
Usp. Morris: 37.
427
16. Evanđelje po Ivanu
pojedinih riječi do rasporeda događaja u tekstu te
od značaja (karaktera) pratitelja Kristovih do pri-
kaza samoga Krista. Uzrok tih razlika tumačiv je
i ivanovskom zajednicom i njezinim potrebama.
16. 6. 2. Rječnik
Niz besjeda koje obilježuju sinoptičarski rječ-
nik Ivan uopće nema ili se javljaju vrlo rijetko:
kraljevstvo Božje i kraljevstvo nebesko, saduceji,
pismoznanci, oprost, demoni i carinici.
Suprotno tomu, Ivan često rabi ove riječi: život,
svjetlo, tama, istina, svijet, Židovi, znati. Svaka
je od navedenih besjeda bogata teološkim znače-
njem: Rječnik biblijske teologije posvećuje istini
osam stupaca, svjetlu i tami također osam, živo-
tu sedam.893
Stilistička kritika izbrojila je sljedeće učestalo-
sti Ivanovih riječi: Otac za Boga 118 puta; svijet
78; Židovi 66; upoznati i upoznato uzljubiti 56; ja
jesam 54; svjedočanstvo 47; Istina, istinit 46 puta;
Ljubiti i ljubav 44; život 34.894
Bitne su razlike u oznakama osoba iz Trojstva.
Sin kao oznaka za Isusa javlja se i bez dodatka
Božji ili Čovječji. Krist redovito za sebe kaže ja
jesam (6,20.35.51; 8,23; 15, 5). Riječ Otac za Boga
javlja se i u sinoptičara, ali ne toliko često kao u
Ivana. Slično je i s izrazom Onaj koji me je po-
slao. Duh Sveti ima u četvrtom evanđelju jedin-
stvenu oznaku: Krist će moliti Oca i on će poslati
Branitelja, paráklēton (14,16), doslovno to je »onaj
koji je pozvan stajati uz«.
Tipično je ivanovska dvostruka uporaba riječi
amen (1,51; 10,1; 12,24). Hrvatski prijevodi pre-
nose ovo amen, amen kao zaista, zaista. Engleski u
893
Usp. Léon-Dufour, Xavier: svjetlost i tmina (str. 1334–
1342.); istina (338–346.), život (156– 1567.); Židovi
(1558–1560.).
894
Usp. Duda 1240 (ZGB: 1240). Za filološko i teološko
značenje ovih besjeda potrebno je konzultirati i Kittela
(usp. popis literature).
Biblija kao književnost
jeruzalemskoj Bibliji ima In all truth; King James
Version kazuje verily, verily.895
16. 6. 3. Raspored događaja
Sinoptičari govore o samo jednom Kristovu
putu u Jeruzalem i time jednoj Pashi tijekom koje
je Gospodin umoren i poslije koje je uskrsnuo.
Ivanov je raspored posve drukčiji, kako je vidljivo
iz prethodno danoga prikaza. Prije svega imamo
tri Pashe, a ne jednu.
Prva je Pasha u Jeruzalemu kad izgoni trgovce
iz Hrama i govori s Nikodemom. Druga je Pasha
u Galileji kad hoda po vodi i hrani pet tisuća ljudi.
Nakon toga imamo drugi boravak u Jeruzalemu za
neimenovanoga blagdana kad na šabat liječi bole-
snika kraj Ovčjih vrata.
Slijedi treći dolazak u Jeruzalem, i to potajni,
ali ipak poslije u samom gradu djeluje javno. U
Jeruzalemu je tada, čini se, od Blagdana sjenica u
jeseni do Blagdana posvećenja Hrama ili Hanuke u
zimi; između spomena ovih blagdana oprašta pre-
ljubnici (8,1-11). Kad pita protivnike za koje ga od
dobrih djela osuđuju, oni mu kazuju da ga osuđuju
jer se pravi Bogom, iako je samo čovjek (10,33).
Pošto je otišao u područja oko Jordana, čuje da mu
je prijatelj Lazar u Betaniji kraj Jeruzalema loše,
dolazi tamo i uskrisuje mrtva Lazara. Konačno
dolazi četvrti put u sam Jeruzalem, kad je nakon
muke i smrti uskrsnuo.
Zbog takva sadržaja, i red događaja u Ivana ta-
kođer je poseban. Trgovci su iz Hrama izgnani na
početku evanđelja (Iv 2,13-20), jer se to po Ivanu
dogodilo za prve Pashe. U sinoptičara je događaj
prikazan pri kraju njihovih tekstova (Mk 11,15-
19), na početku jedine Pashe.
895
Kysar: 914 (ABD 3: 914).
428
16. 6. 4. Nazočnost događaja
Ima cijelih događaja koje Ivan uopće ne spo-
minje u svojem evanđelju: krštenje Kristovo na
Jordanu (Mk 1,9), kušnja u pustinji (Mk 1,13), pri-
znanje Petrovo u Cezareji Filipovoj (Mk 8,27), pre-
obrazba na gori (Mk 9,2), događaji u Getsemaniju
pred samo uhićenje (Mk 14,32). Posebno je ne-
obično što Ivan, koji inače govori o euharisti-
ji, ne opisuje kako je ona ustanovljena tijekom
Posljednje večere (Mk 14,22). Ivan ne govori ni o
tami ni o potresu u času Kristove smrti na križu.
U Ivana nema ni cijele vrste događaja, točnije
prikaza Kristove moći i izlječenja, naime nema pri-
povijesti o egzorcizmima u smislu izgona demon-
skih sila iz pojedinih bolesnih ili opsjednutih ljudi.
S druge strane, egzorcističkih pripovijesti nema na
razini manjih strukturnih dijelova, ali se zato cije-
la Kristova muka i uskrsnuće drže i egzorcizmom.
Naime je ovaj svijet po Ivanu u vlasti zloga, a on
se izbacuje, kako je to prije odlučnih događaja ja-
sno najavljeno: Sad je sud ovome svijetu! Sad će
knez ovoga svijeta biti bačen van! (12,31)
Ivanovo evanđelje donosi i teško mjesto. Petar
nagovara učenika kojega je Krist posebno volio
da ga pita tko je izdajica. Krist kaže da je to onaj
komu će dati umočen zalogaj. Tada umoči zalogaj,
uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon
zalogaja uđe u nj Sotona (13,27). Sotona ulazi na-
kon zalogaja, a ne s njim, no mjesto je ispunjeno
tamnim nagovještajima.
U Ivana gotovo da nema parabola – neki ko-
mentatori kažu da je to pripovijest o trsu i vinogra-
daru, no Katolička enciklopedija i Britanska enci-
klopedija misle da nije tako.
Nekoliko je događaja o kojima izvješćuje samo
Ivanovo evanđelje: čudo u Kani s pretvorbom vode
u vino (Iv 2,1), razgovor s Nikodemom (Iv 3,1-16),
razgovor sa Samarijankom kraj zdenca (Iv 4,1-42),
uskrsnuće prijatelja Lazara (11,1-44), pranje nogu
(13,1-17); Isus povjerava majku učeniku kojega
posebno voli; vojnici prebijaju golijeni surazapetih;
vojnik kopljem probada Kristov bok; pripovijesti

o susretima nakon uskrsnuća Kristova s Marijom
Magdalenom, apostolima i Tomom, ribolovom i
svim pojedinostima na Tiberijadskom jezeru (isto
što i Galilejsko jezero). Samo Ivanovo evanđelje
donosi posebne podatke o Tomi koji na početku
ne vjeruje, a onda se dosljedno i odlučno očituje
govoreći Gospodin moj i Bog moj.
Izdvojimo li samo čuda, također nailazimo na
bitne razlike između Ivana i sinoptičara: »Od dva-
deset devet sinoptičkih opisa čuda, Ivan preuzima
samo tri: Ozdravljenje sina kraljevskog službeni-
ka, (4,46-54); Nahranjivanje mnoštva (6,1-13) i
Hodanje po vodi (6,16-21). Ivan međutim donosi pet
novih čuda, koje nisu zabilježili sinoptici: Svadba
u Kani (2,1-11); Ozdravljenje bolesnoga na kupa-
lištu Bethesda (5,1-9); Ozdravljenje slijepca od ro-
đenja (9,1-7); Uskrsnuće čovjeka Lazara (11,1-44);
Čudesni ulov ribe nakon uskrsnuća (21,1- 14).«896
16. 6. 5. Narav pripovijesti
Za Ivana su tipične alegorijske pripovijesti,
ipak slične parabolama, s iskazima Ja sam. Tako
imamo Ja sam pastir dobri (10,11) i Ja sam istinski
trs, a Otac moj vinogradar (15,1). Sličan je iskaz
Ja sam svjetlo svijeta. (8,12), ali govor koji slije-
di zaista je znatno bliži propovijedi nego alegorij-
skoj pripovijesti.
Ivanova su posebnost i oproštajni govori uče-
nicima, u poglavljima 14 – 16, gdje obećava Duha
Branitelja i gdje kazuje Ja sam Put, Istina i Život
(14,5).
Ivanovo evanđelje pruža mnogo prostora raz-
govorima, pa samo veliki zauzimaju gotovo 60 %
sadržaja i raspoređeni su po cijelom tekstu.897 Za
usporedbu nam može poslužiti Marko, koji ima
dva dijaloga, galilejski (2,1 – 3,6) i jeruzalemski
896
Popović 2004: 166.
897
Usp. Dugandžić 2012: 18.
429
16. Evanđelje po Ivanu
(12,13-37); oba su istina napravljena od niza ma-
njih jedinica.
16. 6. 6. Zemljopis i povijest
Ivan zna gdje je Lazarova Betanija,898 bila je tek
15 stadija, znači malo više od tri km udaljena od
Jeruzalema (11,18). Ovaj je evanđelist obaviješten
i o tome da je vrt u kojem je Isus uhvaćen, na po-
četku muke, s onu stranu potoka Cedrona koji zimi
nabuja (18,1). Nadalje, Salomonov trijem – gdje ga
napadaju stoga što govori o Bogu kao svojem ocu
– nalazi se u Hramu (10,23). Ivan poznaje kupali-
šta Bethesda (5,2) kraj Ovčjih vrata; ime Bethesda
znači »kuća milosti«. Evanđelist je čuo i za kupa-
lište Siloam, kamo Isus šalje slijepca pošto ga je
izliječio pljuvačkom (9,7).899 Jednako tako zna za
Lithostrotos,900 Pločnik na koji Pilat izvodi Isusa i
govori Židovima oko šeste ure901 (19,13). Ivan na-
vodi i ime Gabata, koje da je hebrejsko, što zapra-
vo znači aramejsko.
Luka ima Siloam, ali kao kulu koja se srušila
na ljude (13,4), Marko i Matej spominju Betaniju
(Mk 11,1).
Razgovori oko blagdana pokazuju da Ivan shva­
ća židovske običaje i teologiju, pa zna kad se koji
blagdan slavi i razumije da mnogo ljudi u određene
898
Usp. Popović 2004: 167. Ime je moglo značiti »kuća
siromaštva« (Emanuel Deutsch). Bilo je i prijedloga
s Ananijinom kućom te kućom smokava, jer obližnja
Bethfaga znači »kuća nezrelih smokava«. Prihvaćeno
je da je danas na tome mjestu arapska al-Eizariya, do-
slovno Lazarovo mjesto; gradić je smješten 2,4 kilome-
tra južno od Jeruzalema.
899
Za lokaciju s vodom usp. Iz 8,6 i 22,9; usp. i 2 Kr
20,20 – Hezekija je gradio oko potoka da bi osigurao
vodu prije upada Asiraca pod Sanheribom.
900
Ime Lithostrotos označavalo je pločnik s mozaikom;
aramejska Gabata (Gabbatha) ima korijen koji znači
»uzdignuće«. Riječ je vjerojatno o uzdignutu mjestu
na kojem je bio pločnik.
901
Znači u petak oko podneva, kad je pripava za Pashu.
Biblija kao književnost
dane biva u Jeruzalemu. Nakon dijela 5,9b bolesnik
nosi postelju na šabat, što ne bi smio. Pred Pashu
(6,4) mnoštvo dolazi Kristu, a on će uskoro za taj
blagdan postati janje – pashalni janjci bili su bitan
dio židovskoga obreda.
Kad je u 7,2 spomenut Blagdan sjenica, braća
misle kako će to biti Kristu prigoda da se poka-
že svijetu, jer znaju da tada u Jeruzalemu boravi
mnogo ljudi. Blagdan se slavi od 15. do 22. tišri-
ja, što po zapadnom kalendaru pada od kraja rujna
do kraja listopada.
Blagdan posvećenja Hrama slavi se 25. dana
mjeseca kisleva. Riječ je o zimskom dobu (10,22)
jer taj dan po gregorijanskom kalendaru pada od
kraja studenoga do kraja prosinca. Evanđelje stvar-
no dodaje da je bila zima.
Ivan poznaje i podrobnosti oko toga kako se
provodilo pranje (2,6); pa spominje šest kamenih
posuda od po dvije do tri mjere; zna i za pashalnu
večeru (18,28), a razumije kako je izgledala veli-
kosvećenička haljina (19,23).902 Bila je naime bez
šava, otkana u jednom komadu, pa opis Kristovih
haljina u Ivana podsjeća na njegovo svećeništvo.903
Konačno, kad Ivan opisuje Kristovu smrt i to
da mu nisu prebili golijeni, navodi kako su se time
ispunila pisma: Ni jedna mu se kost ne će prelomiti
(Iv 19,36, navod iz Ps 34,20). No, Ivan je proučio
i pravila o tome kako se obredno pripremalo janje
za pashalnu večeru, naime mu se nije smjela slo-
miti ni jedna kost (Iv 19,36).904
Glede povijesti, valja najprije znati da židovski
dan traje od zalaza do zalaza sunca. Tako petak po-
činje u kršćanski četvrtak kad zalazi sunce i traje
do petka kad sunce zađe i kad počinje subota, ša-
bat. Od tada pa do zalaza sunca u subotu traje dan
odmora i niz je uobičajenih djelatnosti zabranjen.
Ivan je točan u odredbi dana raspeća i smrti,
pa govori da se to zbilo dan prije Pashe. Pasha je
uvijek 14. nisana, a 30. godine, po kršćanskom
902
Usp. Brown: 361.
903
Usp. JR: 1787.
904
Usp. JR: 1787.
430
računanju vremena, padala je 8. travnja u subotu.
Većina istraživača danas drži da je Krist na križu
umro u petak 7. travnja 30. godine. Popodne su
prinošene žrtve u Hramu za dolazeći Pesah, Pashu,
dan kad Židovi slave to što je zatorni anđeo po-
štedio njihove prvorođence jer su svoje kuće obi-
lježili krvlju zaklanih janjaca. Kristova je smrt za
kršćane uzvišenje ove žrtve i dogodila se upravo
kad su se u Hramu prikazivali pashalni janjci, koji
će biti blagovani navečer: kako smo rekli, Židovi
drže da dan započinje zalazom sunca, pa je za njih
tada već bila subota.
U petak ujutro trgovine su mogle biti otvore-
ne, pa je Šimun Cirenac mogao kupiti platno (Mk
15,46).905 Da je bila subota, trgovine bi bile zatvo-
rene. Krist je umro u petak popodne oko tri sata po
današnjem računanju, oko devete ure po ondašnjoj
rimskoj odredbi ura.
Sinoptičari misle da je Posljednja večera zapra-
vo pashalni obrok, pa bi se Kristova smrt zbivala
na šabat, što je malo vjerojatno.
Iz svega je vidljivo da se pisac Ivanova teksta
nije odlučno držao obavijesti iz sinoptičkih evan-
đelja niti iz njihovih izvora, kakav je Q. Po Marku,
Krist je razapet o trećem satu (Mk 15,25), a umro
je o devetom (15,33). Po Ivanu, Isus je još oko še-
stoga sata, znači u podne, pred Pilatom (Iv 19,14).
No, i ovdje smrt pada o devetoj uri, znači u tri po­
podne.
Kako je rečeno, znakovito je pritom da Ivan
drukčije određuje i dan samoga raspeća. Marko
svjedoči ovako: Na prvi dan beskvasnih kruho-
va, kad se žrtvovalo pashalno janje, učenici reknu
Isusu: Gdje hoćeš da odemo i da ti pripravimo pas-
halnu večeru? (Mk 14,12) Tako bi se sud dogodio
te noći, a raspeće sa svim djelatnostima dan nakon
toga, što znači za samoga blagdana. Navedeno bi
bilo teško ostvarivo. Šimun Cirenac također bi se
vraćao iz polja za blagdan, koji je te godine još bio
na šabat (Mk 15,21).
905
Harrington: 51.

U prikazu Isusova susreta s Pilatom na mjestu
Lithostros ili Gabata (Gabbatha), Ivanovo evanđe-
lje kazuje: A bio je dan priprave za Pashu (19,14).
Nakon iskaza o Kristovoj smrti čitamo: Budući da
je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u
subotu – jer bijaše velik dan ona subota – zamoliše
Židovi Pilata da se razapetima prebiju golijeni i da
se skinu (19, 31). Riječ je znači o Pripravi, danu
kad se u Hramu žrtvuje pashalni janjac. Nadalje,
dan nakon toga 30. godine bila je subota. Po židov-
skom računanju ta subota, kao i svaki drugi dan,
počinje zalazom sunca.
Povijesni i zemljopisni podatci koje pruža Ivan
jaki su dokazi istraživačima koji ne misle da je če-
tvrto evanđelje isključivo teološki spis. Kako to
tvrdi Morris, teško je i dalje držati da je Ivan povi-
jesnim podatcima i njihovoj točnosti obraćao malo
pozornosti.906
16. 7. Ivanova kristologija
Sva su Kristova djela u četvrtom evanđelju pri-
kazana u obsjevu njegove božanske naravi. Stoga
Krist ima i jedinstvenu oznaku: Jedinorođeni Sin
(1, 14.18; 3,16.18). Dugandžić dobro opaža da » u
središtu Ivanova evanđelja ne stoji navještaj kra-
ljevstva Božjega, već Isusova vlastita objava sebe
i svojega poslanja od Oca.«907
Krist izvodi po Ivanu osam čuda, što je manje
nego u sinoptičara. Način kojim ih izvodi međutim
ističe njegovu moć. Liječenje se ostvaruje na da-
ljinu: kraljev je službenik u Kani gdje moli Krista
da pomogne bolesnomu sinu koji je u tom času
u Kafarnaumu. Idi, sin tvoj živi, kaže mu Krist,
i službenik poslije doznaje da je sinu bilo bolje
oko sedme ure kad je govorio s Isusom (Iv 4,43-
54). Lazara također uskrisuje glasom, na daljinu,
906
Usp. Morris: 56; na istom je mjestu literatura o proble-
mu.
907
Dugandžić 2012: 16.
431
16. Evanđelje po Ivanu
a u Markovu evanđelju Jairovu kćer prima za ruku
(Mk 5,41). Petrovu punicu također je u Marka pri-
hvatio za ruku i odmah ju je prošla ognjica (Mk
1,31). Ipak je dobro znati da Isus liječi na daljinu i
u Luke (17,11: gubavci) te u Marka (7,29: kći že­
ne Sirofeničanke).
S opisanim je obilježjima moći i nadnaravnosti
usklađen opis događaja pred smrt i opis same smr-
ti. Na drugoj strani potoka Cedrona, Juda dolazi
sa svećeničkim glavarima i slugama. Kako im Isus
reče: »Ja sam!« uzmaknuše natrag i padoše na ze-
mlju. (Iv 18,6) U sinoptičara nema ove demonstra-
cije moći, povezane s božanskom objavom Ja sam
– vrlo sličnom izjavi Boga Oca, Ja sam koji jesam.
Pilat ispituje Krista i ne nalazi krivnje, pa ga
izvodi pred svjetinu koja viče da mora umrijeti jer
se pravio Sinom Božjim. Kad Pilat ču tu riječ, još
se više poboja, te se ponovo vrati u dvor i zapi-
ta Isusa: »Odakle si?« U sinoptičara nema oznake
Pilatova straha.
Napokon, Ivanu nije bilo potrebno dramatičnim
događajima popratiti čas Kristove smrti, kako to
čine sinoptičari. Nema potresa ni uskrsnuća mrtvih
u tom času, jer je evanđelist već dotada svime ja-
sno pokazao da umire Bog.
Krist je u Ivana naglašeno označen kao Božji
Logos, Riječ, i to na samom početku evanđelja.
Preegzistencija Kristova, njegov život prije no što
se utjelovio, označena je također u proslovu U po-
četku bijaše Riječ / i Riječ bijaše kod Boga. Krist
sebe učestalo imenuje s Ja sam, što odzvanja bli-
zinom Jahvinu iskazu Ja sam koji jesam iz Izlaska
3,14 i potvrđuje božansku narav kazivača. Krist je
jednako tako onaj koji je poslan (5,24.30; 10,36;
11,42; 12,44-45; 17,8; 20,21).
U skladu su s djelima, koja u Ivanovu evanđe-
lju nedvojbeno upućuju na njegovu božansku na-
rav, jesu i Kristovi govori u ovom tekstu. Isus u
Ivanovu evanđelju opsežno tumači svoju vlastitu
osobnost, odnos s Ocem i put do vječnoga živo-
ta, u koji samo on pruža ulaz. U sinoptičara je go-
vorio o kraljevstvu Božjem i posebno u Mateja o
kraljevstvu nebeskom.
Biblija kao književnost
Kad se mora opravdati stoga što liječi u subo-
tu, u sinoptičara navodi upit o tome je li dobro na
šabat činiti dobro ili zlo (Mk 3,4). Isus tako ulazi
u raspravu s protivnicima. Suprotno tomu, u Ivana
u sličnoj prigodi, pošto ga optužuju da izjednačuje
sebe s Bogom i krši šabat, poziva se na svoj pose-
ban odnos s Ocem: Tko ne časti Sina, ne časti ni
Oca koji ga je poslao (5,23). Isus zatim izgovara
dug monolog.
Kristovi su govori u Ivanovu evanđelju nalik
na sustavna predavanja iz teologije ili propovijedi.
Suprotno, u sinoptičara Krist govori u kratkim, jez-
grovitim i odsječenim iskazima. Obilježje je vidlji-
vo ako usporedimo Mateja 5 – 7 s Ivanom 14 – 16,
znači blaženstva i iskaze Čuli ste, a ja vam kažem s
raspravom o odnosu Sina i Oca te obećanju Duha.
Dodajmo na kraju kako protagonistova božan-
ska narav ni u Ivana ne isključuje njegovu poni-
znost. Pri kraju Posljednje večere Krist pere noge
svojim učenicima, u čemu Morris vidi »oštar pri-
jekor« stajalištima onih učenika koji su željeli biti
najveći.908
16. 8. Dramatski ili statičan lik?
Prema Edwinu Muiru, statičan lik ne mijenja
svoje navike, a dramatski je obilježen razvojno-
šću.909 Forster govori o plošnim likovima, koji su
uvijek isti, svedivi na jednu temeljnu misao, pa se
čitatelj na njih može osloniti, te o zaokruženima
koji nas iznenađuju neočekivanim osobinama.910
Uporabimo li distinkciju dramatskoga i statičnoga
lika na Krista iz evanđelja, moramo paziti na ne-
koliko pojedinosti.
Promotrimo li svako evanđelje zasebno, uočit
ćemo u Marka naglaske na ljudskosti i tragediji, u
Mateja vidimo uravnoteženu sliku gdje Krist biva
potpuni vladar neba i zemlje; Luka ističe dobrotu
908
Usp. Morris: 497.
909
Usp. Muir: 141. /142.
910
Forster: 358.
432
i moć koja je tu da spasi svakoga, a Ivan prikazuje
uzvišenu božansku osobu. Gledajući svako evanđe-
lje zasebno, Krist bi u svakom od tih tekstova bio
uglavnom statičan lik: evanđelisti paze da ostanu
vjerni svojoj temeljnoj slici.
Promotrimo li sva četiri evanđelja zajedno, kao
da su jedan tekst, u svima Krist pokazuje više moći
i inteligencije od običnoga čovjeka, ali je inače u
svemu osim u grijehu nalik na čovjeka. Opisano
je zajednička crta u svim četirima tekstovima pa
bi opet bila riječ o statičnome liku.
Ipak, međusobna usporedba četiriju evanđelja
pokazuje i razlike i time posebne vještine svako-
ga pripovjedača. Prikaz Kristova lika mijenja se od
slike pravoga čovjeka u Marka, preko podjednakih
ljudskih i božanskih osobina u Mateja i Luke, sve do
prikaza pravoga Boga u Ivana. Riječ bi bila o dra-
matskome liku. No, upravo ovako usporedno pro-
motrena evanđelja bivaju izvrsnim primjerom po-
trebe za uvođenjem bitne razlike. Naime, događa-
ji oko Kristova života nisu se dogodili četiri puta,
nego samo jednom – evanđelisti koji su pripovjedači
imaju različite kutove, poglede i zadatke. Rečeno ne
znači da se i sam lik promijenio, on stalno ima odre-
đene kvalitete, no nisu sve odmah bile jasno uočene,
nego svaki tekst pomalo ističe svoju.
Moramo biti svjesni složenosti, i time protudo-
kaza. Markov Krist ima vlast opraštati grijehe na
zemlji (2,10), gospodar je šabata (2,28), a potvrdit
će i da je Sin Preslavnoga (Mk 14,62). Ivanov Isus
pljuvačkom pravi blato kojim liječi u 9. poglavlju
i vrlo jasno ima tijelo, uz ostalo u posljednjim di-
jelovima teksta.
Zvijezde se ne mijenjaju motrimo li ih iz razli-
čitih kutova na zemlji, mijenja se slika koju pru-
ža promatrač.
16. 9. Poetizacija: Staigerov lirski
stil u Ivana
Izrazi koji se opetuju u ovom evanđelju znatno
poetiziraju tekst. Uz već rečene Ja sam i uistinu

učestalo čujemo i došao sam (5,43; 12,46; 18,37).
Opetovnosti se učestalo čuju u propovijedi o kruhu
života u Kafarnaumu. Evo na početku upravljeno-
sti na samu govornu osobu i Oca:
Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni sigurno
neće ogladnjeti (6,35). (...)
Svaki koga mi dade Otac, doći će k meni
(6,37). (...) Nitko ne može doći k meni ako ga ne
privuče Otac koji me posla. (6,44).
Cijelim se ulomkom provlače riječi kruh, život,
hrana, pa se i opetuju slični izrazi: Ja sam kruh
života (6,35) (...) Ja sam živi kruh koji je sišao s
neba (6,51). Sitnim pomacima u opetovnosti slič-
nih izraza Krist vodi svoju besjedu prema euhari-
stiji. Ovakvim se opetovnostima uporno priziva,
evocira Kristovo zajedništvo s Ocem i njegova bo-
žanska narav. Nadalje, stvara se poseban i svečan
ugođaj. Evokacija je ključno obilježje lirskoga stila
prema Staigeru.911
Opetovnosti istih ili sličnih sintagmi koje pri-
zivaju nalik su na refrene i pripjeve. Obilježje na-
ravno vodi prema glazbenosti koja je, poput pri-
pjeva, također Staigerovo obilježje lirskoga stila.912
Ivanov je stil usklađen s božanskom naravi
ključne osobe njegova evanđelja. Riječ je o viso-
kom i svečanom slogu koji dopušta samo birane
riječi i ostvaruje se upravo u opetovnostima. Ovaj
je stil najjasnije potvrđen u Isusovoj svećeničkoj
molitvi govorenoj na rastanku s učenicima. Krist
opetuje riječi Sin, Otac, oni – za učenike – te život
vječni. Riječi se ponavljaju u paralelizmima iz pe-
rioda u period, a posebno djeluju antimetabole ili
antimetabolične konstrukcije: proslavi Sina svoga
da i Sin tvoj proslavi tebe (17,1);
Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši dje-
lo koje si mi dao da učinim. A sada Oče, proslavi
ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod
tebe prije nego postade svijet (17,4- 5).
Sve moje pripada tebi, sve tvoje pripada meni
(17,10)
911
Usp. Staiger 1946: 63.
912
Usp. Staiger 1946: 52.
433
16. Evanđelje po Ivanu
Kao što si ti Oče u meni, i ja u tebi, tako neka i
oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me
ti poslao. (17,21)
Antimetabole i uopće prožimanja s teološke
strane ističu Kristovo jedinstvo s Bogom ocem,
pa su stilski izraz božanske naravi Kristove. Anti­
metabola čvrsto povezuje dva dijela rečenice istim
riječima, ali u drugoj sintaktičkoj ulozi, što je u
Iva­na znak čvrste veze Oca i Sina.
Navedena prožimanja svjedoče i o jačini lirsko-
ga stila. Evo kako taj stil tumači Staiger: »Isti taj
razmak što se gubio između pjesmotvora i sluša-
telja nestaje i između pjesnika i onoga o čemu on
govori.«913 Krist u svećeničkoj molitvi nastupa kao
pjesnik koji vidi da je do kraja prožet Ocem i koji
samim sobom prožima svoje učenike. Rečeno ima
tvaran teološki izraz u žrtvi na križu te u pričesti:
Krist daje svoje tijelo kao hranu.
Nekomu bi se moglo učiniti da se Ivan ovim
iskazima približava panteizmu. Pogrješno je među-
tim zanemariti surječje cijeloga evanđelja. Ivanov
je glavni lik jasno odvojen od ljudi svojom moć-
nom božanskom naravi, što je vidljivo u nizu dje-
la koje čini i napokon u času smrti i uskrsnuća. S
druge strane, on je jedno s Ocem, Bog je i dalje
samo jedan.
Stihovi ne moraju biti znak lirizma, ali veći dio
lirike ipak jest pisan u stihu. Kritičari su već opa-
zili da su redci kojima Ivan piše manje ili više jed-
nake dužine.914 Obilježje pokazuje da je tekst mo-
gao biti zamišljen za javno čitanje: svojim sporim
ritmom koji tvore opetovnost dugih i razmjernih
perioda gradio je svečan ugođaj sukladan svetomu
obredu i govoru o svetom biću.
16. 10. Dualizam
Uz prikazani monizam, Ivanovo je evanđelje
obilježeno i dualizmima. Donosimo neke suprot-
913
Staiger 1996: 56 »Derselbe Abstand, der zwishen Dich-
tung und Hörer verschwindet, fehlt auch zwishen dem
Dichter und dem, wovon er spricht.« (Staiger 1946: 54)
914
Usp. Brown: 325.
Biblija kao književnost
nosti: I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze
(1,5); k svojima dođe, / ali ga njegovi ne primiše.
/ A svima koji ga primiše / dade vlast da postanu
Djeca Božja (1,11-12). Kontrast imamo i u opo-
menama nevjernima: Vi ste od ovoga svijeta, ja
sam od neba (8,23).
Nalazimo i suprotnost tijela i duha: Duh je onaj
koji oživljava, a tijelo ne vrijedi ništa (7,63). Jaka
je opreka s istinom i laži (8,44), a vjerojatno naj-
pogibeljnija ona koja protivnicima kaže da imaju
Sotonu za oca, dok Krist ima Boga za Oca (8,44-
51). Krist govori kako bi vjernike potaknuo da
izaberu između svjetla i tame, istine i laži, Boga i
njegova neprijatelja.
Tumači navode već spominjani uzrok dualiz-
ma: izbacivanje Ivanove zajednice iz sinagoge.915
Članovi su se osjećali malim otokom svjetla, isti-
ne i ljubavi usred mraka laži i mržnje. Riječ svijet
u Ivana ima često negativno značenje stoga što je
njegova zajednica vidjela veći dio svijeta neprija-
teljskim. U ovakvo je surječje ušla ovdje nesret-
na uporaba riječi Židovi, jer je većina neprijatelja
malenoj pretpostavljenoj zajednici pripadala tomu
narodu. Ivan međutim nije pokazao mržnju prema
narodu kao takvom i u cijelosti, dapače njegov
Krist odlučno kaže Samarijanki: Vi ne znate čemu
se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo, jer spa-
senje dolazi od Židova (4,22).
Visoka je razina dualizma evanđelje približi-
la gnostičkim učenjima. Ivanovo je evanđelje još
u 2. stoljeću prvi komentirao gnostik Valentin.916
Podsjetimo se da gnostici uče kako je ovaj svijet
u cijelosti u vlasti zla, ili Sotone, te da je time i
ljudsko tijelo zlo. Među djelomično bliske gno-
stičkim tekstovima mogu se svrstati i motivi po
kojima Božja Riječ dolazi na svijet odozgo, pruža
znanje izabranima i spašava svijet te se opet vra-
ća Ocu. No u Ivana je presudna vrlo jasna tjele-
snost Kristova, a gnostici sve tjelesno vide uglav-
nom lošim.
915
Usp. Kysar: 927 (ABD 3: 927).
916
Usp. Brown: 367.
434
Koliko u Ivana dualizam zahvaća svijet? Ako
pod svijetom podrazumijevamo ono što je Ivan po-
drazumijevao, naime neprijateljsku stranu, onda je
taj svijet uvelike zahvaćen zlom. Ali, u Ivana riječ
svijet ne znači cijeli poznati univerzum. Moramo
opet biti svjesni cjeline evanđelja, kako smo mora-
li biti svjesni pri govoru o međusobnoj prožetosti
božanskoga Isusa i učenika te Sina i Oca. U Ivana
je na početku rečeno da svjetlo svijetli i da ga tama
ne obuzima. Isus i Zli nisu dva entiteta jednake, pa
ni približno jednake moći, što je vidljivo i iz vrlo
jednostavne književnostilske činjenice: nije im u
tekstu posvećen jednak prostor. Nadalje, kako je
već govoreno, samim činom smrti Kristove, knez
ovoga svijeta bit će izbačen van.
Razlika je prema gnostičkoj misli i u tome što
je Krist postao tijelom na početku evanđelja. Zatim
je uskrsnuo u pravom tijelu na kraju evanđelja.
Tako se zgoda s Tomom kojemu Krist nudi da sta-
vi ruku na ranu i pokazuje bitnom. Pri doručku na
jezeru Krist pruža učenicima ribu i kruh, no nije
izravno kazano da i on jede.
Dva naglašena dijela teksta, početak i kraj,
označuju Kristovu tjelesnost. Obilježje ističe razli-
ke u odnosu prema gnosticima jer je za njih, kako
je rečeno, tijelo izvor zla, pa po njima Kristovo ti-
jelo i nije bilo tijelo u punom smislu riječi.
16. 11. Propovijed i pripovijest
Govor o kruhu iz šestoga poglavlja u Galileji
može poslužiti i kao primjer odnosa pripovjednih
i propovjednih dijelova. Prethodni događaj i čudo
u kojem je Krist nahranio pet tisuća ljudi prati tu-
mačenje kruha. U Ivana međutim nema onako re-
dovite odmjene pripovijesti i propovijedi kako je
to u Mateja. Čudo s vinom u Kani (2,11) i izlječe-
nje sina kraljeva službenika u 4,43 moraju govoriti
čitatelju sami za sebe.
Ima i dijelova u kojima govore ne prati pripo-
vijest, ili ih barem izravno ne prati – tako je u tu-

mačenju o svjetlu svijeta (8,12) i odnosu ropstva i
grijeha (8,31). Naravno da se uvijek mogu tražiti
poveznice s naracijom, pa svjetlu svijeta pretho-
di opraštanje preljubnici. Oprost bi time bio svje-
tlo svijeta.
16. 12. Ironije i višeznačnosti
Uzvišenost Ivanova stila ne isključuje ironiju.
Kako je to bilo istaknuto u Marka, i ovo evanđe-
lje prikazuje situacije u kojima likovi nisu svjesni
pravoga značenja svojih riječi i postupaka – spis
im se znači ruga. Kysar drži da je cijelo evanđe-
lje obrubljeno ironijom. Na početku je istaknuto i
Riječ bijaše Bog. Osobe koje slijede ili mrze Krista
mučit će se tijekom cijeloga teksta da ovo shva-
te ili pobiju. Neprijatelji su ga zbog toga naumili
umoriti o Hanuki (10, 31-34) i o posljednjoj Pashi
(19,7). Učenike muči isti problem, pa im Isus kaže:
»Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca
moga. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga!«
Filip mu reče: »Pokaži nam Oca i dosta nam je!«
(14,7-8) Sama je ova situacija ironična jer im Krist
govori da mogu vidjeti Oca pred sobom u njegovu,
Kristovu liku. Filip upravo to teško vidi.
Konačno će apostol Toma, kojega najviše muči
sumnja, izraziti ono što je trebalo shvatiti, naravno
s kršćanskoga stajališta: Gospodin moj i Bog moj!
(20, 28) Evanđelist kao da poručuje kako je pred
zoru najmračnije te da sama sumnja nije zlo po
sebi ako odvede k pravoj spoznaji. Za kršćane to
može biti samo spoznaja Krista kao pravoga Boga
i pravoga čovjeka.
Svakako je vrsna ironija u opisu početka muke.
Smisao Kristova ukupna djela i smrti izrekla je
osoba koja to djelo niječe, i to je iskazala upra-
vo riječima koje, pravilno shvaćene, tumače žr-
tvu. Ironično, sama osoba koja govori ne zna što
govori. Svećenik Kajfa iznosi tvrdnju kojom iro-
nizira samoga sebe: Vi ne mislite da je za vas bo-
435
16. Evanđelje po Ivanu
lje da jedan čovjek umre mjesto naroda, nego da
sav narod propadne (11,50). Krist doista umire za
sav narod iskupljujući njegove grijehe. Osoba tako
govori točno, ali sama svojim riječima pridaje po-
grješno značenje.
Ironija donosi zabavne, pa i komične učinke u
razgovoru sa Samarijankom. Ona kaže Kristu da
nema čime zahvatiti vode iz zdenca, i odakle mu
onda živa voda. Ne razumije da Krist govori u pre-
nesenu smislu. Uskoro ona sama pita ono što je
trebalo izjaviti: Zar si veći od oca našega Jakova
koji nam dade ovaj zdenac? (4,12)
Krist rabi riječi s dvostrukim značenjem ovdje,
a samo je jedna riječ dovoljna da izazove zabunu
i u Nikodemu. Besjeda ánōthen znači »odozgo« i
ujedno »opet«. Stoga, tko nije rođen opet, ili ro-
đen odozgo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.
Nikodem se čudi i pita bi li netko morao opet ući
u majčinu utrobu. Krist govori o obraćenju, o ra-
đanju po Duhu nakon kojega slijedi drukčiji život
(3,3-14).
Dvostruko značenje ima i cijela rečenica iz
istoga razgovora. Krist sebe uspoređuje s mjede-
nom zmijom koju je Mojsije podigao u pustinji
da brani ljude od otrova pravih zmija (Br 21,4-
9). Hýpsōsen tòn ófin (3,14) – kaže Krist, a gla-
gol hypsóō označavao je podizanje na križ, ali i
promaknuće u višu dužnost. Tako Krist ovdje i na
sličnim mjestima govori ujedno o svojoj muci i o
uskrsnuću (3,14; 8,28; 12,32).
Zmija je ovdje još jedna potvrda složenosti
biblijskih znakova. Ona je drugdje nositelj pod-
sjećaja na Sotonu, tako je na početku Biblije (Post
3,1 i dalje) i izravno na njezinu kraju (Otk 20,2).
Krist se uspoređuje s mjedenom zmijom koja je
spasila Izraelce upravo od zmija, kako je opisano u
Brojevima, pa biblijski tekst pokazuje višestrukost
značenja. Iako je jasno da u ovom surječju zmi-
ja znači jedno, a u Otkrivenju drugo, sam je znak
zmije složen u podsjećajima i ne može se jedno-
značno odrediti. Tko želi, može i ovo složeno zna-
čenje zmije povezati s onim što Derrida zove odgo-
Biblija kao književnost
dom uspostave smisla, différance. Rečeno vrijedi
ako stvari motrimo sa stajališta označitelja: zmija
ne označuje samo nešto negativno. Smisao se može
poduprijeti i time što je Krist ubrojen među zlikov-
ce, no to je po Luki (22,37).
Valja reći i to da prema Bibliji nema odgode
uspostave smisla zauvijek: po drugom Kristovu
dolasku značenje i smisao bit će uspostavljeni.
Određena nesigurnost u vremenu koje tome pret-
hodi, a to znači u onom koje je tu i sada za čitate-
lja, svakako djeluje. Uostalom, i u Otkrivenju će
se javiti lažni proroci.
Vjerojatno bi Empson sa svojom definicijom
višesmislenosti ovdje također imao što reći: više-
smislenost mu je svaki preljev među riječima, ma
kako tanan, koji pruža mogućnost različitim reak-
cijama na isti odsječak jezika.917
U knjizi je već tumačen i niz ironija kojima je
natopljena scena s preljubnicom, koja istina nije
izvorno Ivanova, nego vjerojatno Lukina. Riječi
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen
na nju (Iv 8,7) podrugljivo su i poučno izrečene.
Kad gomila posramljena odlazi, žena i Isus osta-
ju sami. Njegove riječi Ni ja te ne osuđujem opet
imaju trag ironije: netko bi mogao pomisliti da ju
ne osuđuje jer je i sam grješan, što surječje cijelo-
ga teksta niječe. Gomila je shvatila da ju ne smije
kamenovati, ali nije izrečeno da ju Isus ne osuđuje
iako je posve čist. Oprašta joj jer ima moć opra-
štati grijehe.
Ironijama vrvi i zgoda s čovjekom koji je bio
rođen slijep, a Isus ga je izliječio. Igra bivšega sli-
jepca, koji sada gleda, i Židova koji ne vide da je
Isus moćan i pravedan zapravo se i razotkriva u
slijepčevim riječima: Pa to i jest čudnovato da vi
ne znate odakle je, a meni je otvorio oči (9,30).
Konačno će farizeji razotkriti sebe kad pitaju Zar
smo i mi slijepi? (9,40) No Krist vraća igru pre-
vodeći prenesno sljepilo u stvarno: Da ste slije-
917
Empson: 3; »any verbal nuance, however slight, which
gives room for alternative reactions to the same piece
of language.«
436
pi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: Vidimo,
pa grijeh vaš ostaje. Opet ostaje trag prijašnjega
značenja jer farizeji govore da vide, iako očito ne
vide ono bitno.
Tekst donosi i ironije na daljinu: za drugoga
blagdana u Jeruzalemu Židovi se ljute na Krista
jer Boga zove ocem (5,18); za Blagdana sjenica
oni sami govore da se nisu rodili iz preljuba jer
im je otac Bog (8,41). Nije rečeno da su osobe što
ovo izgovaraju iste, ali strukturno jesu u istom po-
ložaju Kristovih suprotnika. Nadalje, napadaju ga
u sličnim situacijama jer liječi slijepoga i oprašta
preljubnici. Moguće je napadače braniti velikom
razinom metaforizacije pri odredbi svojega oca, no
ironija ipak ostaje.
16. 13. Simbolične riječi i
djelatnosti
Prema Kysaru, u evanđelju srećemo tri vrste
simboličnosti. Čini mi se da je bolje govoriti o
dvjema vrstama: simboličnosti riječi i simbolič-
nosti djela.
U prvoj vrsti simbolizma Krist sebe prikazuje
pomoću nekoga drugoga dijela stvarnosti, pa se u
tome smislu rabe voda (4,13), kruh (6,35), svjetlo
svijeta (8,12), vrata i dobri pastir (10,9-11), konač-
no put, istina i život (14,5).
Druga vrsta simboličnosti povezana je s Kri­
stovim djelima, pa je slična i proročkim simbo-
ličnim djelatnostima. Značenja hrane za pet tisu-
ća ljudi, i čuda s vinom u Kani – i to upravo na
svadbi – mogu biti protumačena na različite nači-
ne. Pričesni je smisao u teološkom i u liturgijskom
smislu očit. Nadalje Krist nosi radosnu vijest, koja
je bliska svadbi kao veselu događaju: tako kršća-
nin mora shvatiti i život, usprkos muci koju nosi.
Opraštanje preljubnici također najavljuje iskupi-
teljsku žrtvu na križu, ali pruža i uputu za konkre-

tan život. Bitno je da se tumačenjem simbola misli
na surječje cijele Kristove poruke.
ZAKLJUČAK
Ivanova knjiga vrh je evanđeoskoga puta pre-
ma Kristu kao pravomu Bogu. Krist je u Marka
tragični junak koji lakše izvodi čuda kad ljudi u
njega vjeruju. U Luke je dobri liječnik koji želi
spasiti sve koji to i sami žele. Krist je u Ivana više
od svega pravi Bog što djeluje i govori s pozicije
osobe koja daje milost iz čiste ljubavi. On je prožet
Ocem i Oca je moguće prepoznati samo po Kristu.
Ivanov je Krist savršeni svećenik i svečani propo-
vjednik koji tumači prije svega sebe samoga i Oca
koji ga je poslao.
Put od Krista u kojem njegova ljudska okoli-
na teško prepoznaje Boga, kako je to u Marka, do
UPITI
1. Kako je u Ivanovu evanđelju nazvan njegov autor?
2. Opišite Papyrus Rylands.
3. Tko je Raymond Brown i što je napisao?
4. Kakav je odnos ivanovske zajednice i dualizama iz tek-
sta?
5. Navedite povijest ivanovske zajednice po Brownu (V)
6. Iznesite jedan od događaja oko prve Pashe u
Jeruzalemu.
7. Iznesite događaje oko druge Pashe u Galileji.
8. Iznesite događaje oko Blagdana sjenica. (V)
9. Navedite Ivanove posebnosti u odnosu prema sinopti-
čarima u rječniku.
10. Koje događaje nema Ivan, a imaju ih sinoptičari?
11. Koje događaje ima samo Ivan?
12. Kad je po Ivanu Krist umro na križu?
13. Protumačite Ivanovu kristologiju.
14. Objasnite uporabu Staigerova lirskoga stila u Ivana.
15. Interpretirajte ulogu antimetabole u Ivana.
16. Protumačite ironije u Ivana.
17. Objasnite dvije vrste simboličnosti u Ivana. (V)
18. Interpretirajte značenje zmije s uputama na Bibliju,
Empsona i Derridu.
437
16. Evanđelje po Ivanu
Krista koji je više Bog nego čovjek, bio je popra-
ćen pomakom u stilu. Uzvišeni svećeničko-pjesnič-
ki ton u Ivana je visoki stil. Rečeno ne znači da
Marko stvara lošiji tekst, nego mu je jednostavno
dan drugi zadatak.
Marko je bio pisac s visokim smislom za dra-
mu. Matej biva epskim književnikom, upravo sli-
karski i arhitekturno vještim u simetričnu ustroju
i cjelovitosti. Luka nosi jasnoću naracije koja na
glatku putu nalazi uzročno mjesto za svaku svo-
ju pojedinost. Ivan je pjesnik i teolog, ali su nje-
govi povijesni i zemljopisni podatci začudno toč-
ni. Njegova slika svijeta traži od čitatelja odluku:
nema srednje pozicije između svjetla i tame.
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York 1985., str.
1738–1743. (JR)
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001.
3. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
4. Achtemeier, Paul J.; Green, Joel B.; Thompson, Ma­
rianne Meye: Introducing the New Testament Its Li­
terature and Theology, William B. Eerdmans Publishing
Com­pany, Grand Rapids Michigan / Cam­bridge UK,
2001.
5. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
6. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
7. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
8. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1999.
9. Dugandžić, Ivan: Evanđelje ljubljenoga učenika ,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2012.
10. Empson, William: Seven Types of Ambiguity, Meridian
Books, Cleveland and New York, 1964.
11. Euzebije Cezarejski: Crkvena povijest, preveo, napisao
uvod i bilješke Marijan Mandac ofm, Služba Božja,
Split, 2004.
Biblija kao književnost
12. Forster, Edward Morgan: Aspects of the Novel ,
Penguin, London, 1973. (prvi put objavljeno 1927.)
13. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York 1992. (ABD)
Članci: John, The Gospel of, Q, Luke, The Gospel of
14. Kermode, Frank: John , u: The Literary Guide to
the Bible , uredili Robert Alter i Frank Kermode,
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge, Massachusetts 1999.
15. Kittel, Gerhard (urednik): Theologisches Wörterbuch
zum Neuen Testament, Verlag von W. Kohlhammer,
Stuttgart 1957.
16. Kysar, Robert: John, Gospel of, u: The Anchor Bible
Dictionary, knjiga 3, Doubleday, New York 1992.
17. Léon-Dufour, Xavier (glavni urednik): Rječnik biblij-
ske teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1969.
18. Lincoln, T. Andrew: The Beloved Disciple as
Eyewitness and the Fourth Gospel as Witness, Journal
for the Study of the New Testament 85 (2002).
19. Morris, Leon: Evanđelje po Ivanu, Logos, Daruvar,
1997.
17. DJELA APOSTOLSKA
Osnovne obavijesti o
17. 1.
sadržaju i formi
Danas svi proučavatelji drže da su Evanđelje
po Luki i Djela apostolska jedna knjiga koja ima
dva dijela. Stoga i Johnson u The Anchor Bible
Dictionary piše jedinstven opširan komentar o
Lukinu evanđelju i Djelima.918 Ne možemo pouz-
dano tvrditi da su dva teksta ikad doista bila čuva-
na kao jedinstven svezak.919 Ako jesu, razdvojeni
918
Usp. Harrington: 222; Johnson: 404; popis literature o
ovom problemu: Brown: 221.
919
Gabel, Wheeler, York: 225.
438
20. Muir, Edwin: The Structure of the Novel, Hogarth
Press, London, 1967.
21. Perkins, Pheme: Evanđelje po Ivanu , u: D. J.
Harrington i dr: Komentar evanđelja i Djela apostol-
skih, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.,
519‒639.
22. Popović, Anto: Biblijske teme, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 2004.
23. Porsch, Felix: Ivanovo evanđelje, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 2002.
24. Porter, Stanley E.: Dictionary of Biblical Criticism and
Interpretations, Routledge, London i New York, 2007.
25. Schenke, Ludger: Johannes Kommentar, Patmos Verlag
Düsseldorf, 1998.
26. Staiger, Emil: Grundbegriffe der Poetik, Atlantis Verlag
Zürich, 1946.
27. Staiger, Emil: Temeljni pojmovi poetike, preveo Ante
Stamać, Ceres, Zagreb, 1996.
28. Zovkić, Mato: Poziv biblijskih proroka, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2012.
su rano, kad se oblikovao biblijski kanon kakav
danas poznajemo, pa su Djela danas poseban tekst.
Tvorac kanona zacijelo je uvidio da su evanđelja
žanr koji u središtu ima riječi i djela Isusa Krista
te da Lukino evanđelje pripada toj vrsti. Suprotno
tomu, Djela apostolska, iako govore i o Isusu, pri-
padaju drukčijemu žanru. Stoga je između Lukina
evanđelja i Djela apostolskih umetnuto Ivanovo
evanđelje.
Djela apostolska žanrovski su znatno bliža hi-
storiografskim spisima od Lukina evanđelja. U
nizu pokušaja određivanja njihove pripadnosti ne-
koj vrsti, koji obuhvaćaju i romaneskne naznake,

povijesno djelo bit će njihova najtočnija definici-
ja.920 Po središnjim osobama koje spis prati i prika-
zuje mogao bi se nazvati i Djelima apostola Petra
i Pavla. Nakon prikaza onoga što je Krist govorio
i činio, Biblija prelazi na opis načina kojim se vje-
ra u njega širila, kako su osnivane prve vjerničke
zajednice – crkve u pojedinim gradovima – znači
kako je rasla Crkva Kristova. Prvi dio knjige usre-
dotočuje se na Jeruzalem i Judeju, a središnje su
osobe apostoli Petar, Ivan, Filip i Jakov.
Ključan je upit što činiti s ljudima koji žele
prihvatiti vjeru u Krista, a nisu židovi: moraju li
se obrezati i držati se propisa židovskoga zakona?
Nakon sukoba i nesigurnosti,921 odgovor je bio ja-
san: kršćani se spašavaju po Kristu i nisu dužni
obrezati se. Nisu smjeli jesti meso žrtvovano ido-
lima i nisu smjeli bludničiti, što je značilo ulaziti
u brakove koje židovski zakon brani, a odnosili su
se na rođake.
Prvi dio jasno naznačuje da nasljedovati Krista
znači i nasljedovati njegovu smrt. Naglašeno mje-
sto u tom obzoru dobiva i prvomučenik Stjepan.
Drugi dio Djela apostolskih prati prvoga misi-
onara Pavla. U poglavlju s uvodom u Pavlove tek-
stove prikazana su njegova tri putovanja, progon
i suđenje u Jeruzalemu i Cezareji te put u Rim.
Raširba nove vjere nije prošla bez žrtava:
Stjepan i Jakov su umoreni, Petar i Pavao zatvara-
ni i premlaćivani, no kršćanski se svjetonazor po-
kazao izdržljivim.
17. 2. Tko piše
Stara predaja o Lukinu autorstvu Djela apo-
stolskih temelji se na Antimarcionitskom prologu,
Ireneju i Muratorijevu kanonu. Antimarcionitski
prolog kaže da je Luka nakon evanđelja napi-
920
Dillon: 391.
921
Usp. poglavlja 10 i 11 s krštenjem stotnika Kornelija;
također Gal 2,11-14.
439
17. Djela apostolska
sao i Djela apostolska. Riječ je dakle o pratitelju
Pavlovu, Sirijcu iz Antiohije. Predmet ozbiljnih ra-
sprava bila je točnost glede iskaza iz Muratorijeva
kanona, koji kaže da je Luka bio na događajima
koje opisuje, a pritom su obuhvaćeni i takozvani
mi dijelovi«.922 Pripovjedač naime u Djelima na
nekoliko mjesta naglo prelazi iz trećega u prvo lica
množine, o čemu ćemo još govoriti.
17. 3. Kada piše
Za dataciju Djela apostolskih bitno je vrijeme
nastanka Evanđelja po Luki. Kako smo već rekli,
Brown govori o 85. godini, s mogućnošću deset-
ljeća odmaka unaprijed ili unatrag. Djela su na-
stala nešto nakon toga. Ako je Luka bio tridese-
togodišnjak kad je oko 50. godine novoga vijeka
pratio Pavla, onda je u 80. godini bio šezdesetogo-
dišnjakpa je mogao pisati ovakvo djelo. Budući da
Luka ne pokazuje upoznatost s Pavlovim poslani-
cama, morao je pisati Djela prije nego što su one
postale kanoniziranima i općepoznatima, pa drugo
stoljeće ne dolazi u obzir. Klement Rimski piše o
Pavlovim poslanicama već 96. godine.
Ovdje navedena datacija s osmim desetljećem
biva najpouzdanijom, no ostavlja otvorenim oz-
biljne upite: zašto nije spomenuto ni Petrovo ni
Pavlovo mučeništvo, koja su se dogodila polovi-
com šezdesetih? Odgovor bi mogla dati svrha na-
stanka Djela apostolskih, no ni takvo rješenje nije
do kraja uvjerljivo.
17. 4. Komu piše
Lukini čitatelji znaju grčki, upućeni su u Se­
ptu­a­gintu i sučeljeni s dvama problemima. Prvi se
922
Usp. Harrington 221.
Biblija kao književnost
odnosi na to zašto Krist ne dolazi opet, iako je to
obećao. Rješenje je u naglašenoj pojavnosti Duha
Svetoga – Krist je obećao da će ga poslati, i on je
došao (Dj 2,1-13), pa su vjernici njime ispunjeni
(Dj 4,7; 4,31), a daje i izravne upute protagonisti-
ma (Dj 10,19). Drugi je upit pastoralan i odnosi
se na to kako vjeru širiti i koje uvjete čovjek mora
ispuniti da bi postao kršćaninom – ova se riječ u
Bibliji prvi put javlja upravo u Djelima, i to u gra-
du Antiohiji (Dj 11,25).
Brown ističe posljednje Pavlove riječi s navo-
dom iz Izaije 6,9-10 koje zapravo govore da slu-
šatelji Židovi slušaju, ali ne razumiju. Spasenje je,
kaže Pavao, poslano poganima, i oni će ga slušati
(Dj 28,25). Kraj djela ističe važnost ovih poruka.
Čini se da su primatelji ipak ponajprije pogani, da-
kle Grci i možda latinsko stanovništvo koje razu-
mije i grčki. Njima valja pokazati da vjeru mogu
progoniti sami Židovi, no slika rimskih vlasti mora
biti povoljnija. Pavao mora doći do Rima, središta
svijeta onoga doba, no samu njegovu smrt, u kojoj
su Rimljani morali imati udjela, ne treba prikazi-
vati. Luka na taj način slika kršćanstvo kao vje-
ru uskladivu s Rimskim Carstvom, a smrti prva-
ka Petra i Pavla ne bi se uklopile u takve poruke.
Naravno, rana datacija Lukina evanđelja – o
kojoj smo govorili u tekstu o tome evanđelju – po-
vukla bi i ranu dataciju Djela. Tada bi se prešuće-
nost smrti dvaju ljudskih protagonista lako tuma-
čila: nije se ni zbila u času pisanja. S druge strane,
Djela nisu mogla nastati prije Pavlovih putovanja,
znači nipošto prije šezdesete godine.
17. 5. Lukin stil i uzori
Luka je u evanđelju, posebno u Djelima, hi-
storičar koji zna pisati u stilu povijesnih knjiga.
Kako smo već tumačili, niz živih slika koje jasno
i dojmljivo prikazuju događaj poveziv je s tehni-
kom koju rabi latinski povjesničar Curtius Rufus
440
(41. – 54. po. Kr.). Nadalje, perikope s dojmljivim
slikama ispunile su i Markovo evanđelje pa ne va-
lja izostaviti ni taj utjecaj. Luka je vrlo vjerojat-
no čitao i Drugu knjigu Makabejsku: njezin autor
Jason Cirenac niže točne podatke i sažete događaje
koji ostavljaju dojam viđenja vlastitim očima (Dj
3,1-40). Prizori Stjepanova kamenovanja, ili prikaz
događaja u Ikoniju, kad su Pavla i Barnabu htjeli
štovati kao bogove (Dj 14,8-18) primjeri su takva
živopisna stila. Vrhunac mu je opis morskoga pu-
tovanja u Rim.
Ipak, Lukini događaji, koliko god živopisni bili,
redovito nose jaku teološku poruku. Silazak Duha
u obliku plamenova govori da je Bog još s ljudima,
pa je i Krist s vjernicima na poseban, iako ne na
izravan način. Obraćenje Pavlovo s moćnim svje-
tlom i glasom Kristovim, koji mu se ipak izravno
obraća, kazuje da je Bog vrlo djelatno nazočan u
povijesti. Nadalje, on bira koga hoće, pa i dojuče-
rašnji progonitelji Židovi mogu postati izabrana
oruđa. Plovidba morem u Rim po oluji kazuje kr-
šćanima da će njihova vjera biti na teškim kušnja-
ma, no cilj će na kraju biti dosegnut.
Lukin svečani stil, poglavito iz prvoga dije-
la teksta, postignut je oponašanjem Septuaginte.
Imitacija ovoga uzora nazočna je do kraja petnae-
stoga poglavlja, kad i izvorna dvanaestorica apo-
stola prestaju biti u središtu pozornosti spisa.
Svečan ton daju posebno sveti govori, koji po-
kazuju da je doba početka crkve sveto vrijeme.923
Pozivanje na starinu u govorima je postignuto i
svečanim pregledima povijesti židovskoga naro-
da, kako je to u velikom predsmrtnom Stjepanovu
govoru (Dj 7,2-53). U ovom svjedočenju čitamo
i izravne navode iz Septuaginte: Prinosiste li mi
žrtve i prinose / četrdeset godina u pustinji, dome
Izraelov? (Am 5,25). Nalazimo izravnih navoda
Staroga zavjeta i u Petrovoj besjedi poslije ozdrav-
ljenja šepavoga čovjeka: Bog Abrahamov, Izakov
i Jakovljev, Bog otaca naših (Izl 3,6); odmah sli-
923
Dillon: 394.

jedi navod iz Deuteroizaije proslavi slugu svoga
(Iz 52,13).
U ovom je surječju korisno spomenuti i upo-
rabu riječi arhēgós koja je u Septuaginti označa-
vala plemenskoga vođu (Br 13,2). Petar u svo-
jem drugom govoru optužuje sunarodnjake:
Začetnika života ubiste (Dj 3,15). Engleski prije-
vodi u Jeruzalemskoj Bibliji i stari u King James
Version donose na ovom mjestu Prince of Life,
znači Kraljević života, što nam se čini primjere-
nijim.
Prema Dillonu, oponašanje uzora iz časne sta-
rine obilježavalo je djela povjesničara Dionizija
iz Halikarnasa te Josipa Flavija.924 No, oslonac na
Stari zavjet stalan je novozavjetni postupak, samo
što Luka ne preuzima samo rečenice nego i stil,
poglavito kad je riječ o govorima.
17. 6. Kršćanski izvori za Djela
Glede samih izvora koje je Luka studirao
dok je pisao svoje djelo, spominju se tri moguća
dokumenta:925
a) Jeruzalemski izvor: uzašašće Kristovo, Duhovi,
prvi Petrov govor (1,6 – 2, 40) ozdravljenje
šepavoga, drugi Petrov govor u Solomonovu
trijemu (3,1 – 4,31) prva crkva dijeli dobra me-
đusobno; Barnaba velikodušan, Ananija i Safira
lažu (4,36 – 5,11) apostoli čudesno oslobo-
đeni iz tamnice; apostoli pred Velikim vije-
ćem (5,17- 42) Filip u Samariji, Šimun čarob-
njak; Filip krsti eunuha (8,5-40) Petar ozdrav-
lja Eneju u Lidi, uskrisuje Tabitu u Jopi i krsti
centuriona Kornelija u Cezareji (9,32 – 11,18)
Herod Agripa ubija Jakova, brata Ivanova, i
sam umire (12,1-23)
924
Dillon: 394.
925
Usp. Brown: 310; Dillon: 395 (pruža i iscrpan popis
literature o izvorima).
441
17. Djela apostolska
b) Antiohijski, helenistički izvor
Židovi grčkoga jezika i raspodjela hrane (6,1-6)
događaji oko Stjepanova mučeništva (6,8 – 8,4)
ustanovljenje crkve u Antiohiji nakon progona
kršćana u povodu Stjepanove smrti (11,19-30)
rasprave u Antiohiji oko toga što mogu jesti i
što moraju činiti kršćani koji nisu podrijetlom
židovi, dakle nisu pripadali starozavjetnoj vjeri.
(15,3-33)
c) Pavlovski izvor: obraćenje i njegova putovanja
s Barnabom odnosno Silom i drugim suradni-
cima (prikazano u ovoj knjizi u prvom dijelu
poglavlja o Pavlu; u Djelima: 9,1-30; 13,3 –
14,28; 15,35 – 28,31).
Treći je izvor zanimljiv zbog spominjanih »mi
dijelova«. Engleski i američki stručnjaci za Djela
redovito ističu da je na takvim mjestima riječ o
punoj zbiljnosti. Znači da je pisac doista bio u
Pavlovu društvu i sudjelovao u događajima koje
mjesta opisuju. Njemački kritičari za područje ra-
dije će naglasiti razlike između Pavlove slike u
samim apostolovim poslanicama i slike koju daje
Luka u svojim Djelima. Ova će škola istaknuti da
su mi ulomci dio izvora kojim se Luka služio ili
da je riječ o književnoj tehnici također poznatoj u
klasičnoj starini: pisac je morao pokazati da zna
nešto o pomorstvu koje je bilo cijenjena vještina.
Pri opisu puta morem pritom se često rabilo prvo
lice množine. 926
Brownovi i Fitzmayerovi dokazi povijesne
zbiljnosti »mi dijelova« izgledaju dobrima. Prvi
»mi ulomak« 16,10-17 odnosi se na 50. godinu,
drugo misijsko putovanje i plovidbu iz Troade u
Neapol te odlazak u Filipe. Drugi mi ulomak 20,5-
15 počinje upravo u Filipima potkraj trećega misij-
skoga putovanja 58. godine. Znači da je pisac knji-
ge, po ovom tumačenju, Pavla dočekao na mjestu
gdje ga je ovaj ostavio.
Treći i najduži »mi odlomak« povezan je s po-
sljednjim Pavlovim prikazanim putom, morem kraj
926
Usp. za problematiku Dillon 389; Brown: 315.
Biblija kao književnost
Rodosa, Cipra i Krete do Malte i u Rim (27. i 28.
poglavlje).
No, »mi dijelovi« ne odnose se samo na pu-
tovanje morem: 927 Pavao je na kopnu u Filipima
gdje ga stavljaju u zatvor (16,16). Na kopnu je i
u Troadi, gdje oživljuje Eutiha koji je pao s treće-
ga kata jer je zaspao dok je apostol propovijedao
(20,7-12).
Nadalje, na kraju drugoga misijskoga puta
Pavao plovi prema Siriji, s njim su Priscila i Akvila
– međutim ulomak nije ispripovijedan u prvom licu
množine (usp. Dj 18,18-22). Čini se ispravnim za-
ključiti da su mi ulomci bliski životopisnim situ-
acijama pripovjedača. Da su samo konvencija, ne
bi li pisac rabio uvijek na moru mi oblik pripo-
vijedanja? Konačan odgovor na ovaj upit ostaje
otvorenim.
17. 7. Rimska
povijest i Djela
apostolska
Povijesna utemeljenost Djela, ili nekih ulomaka
iz teksta, počiva i na nekoliko podataka potvrđenih
izvanbiblijskim izvorima. Prokonzul Sergije Pavao
povijesna je osoba i vjerojatno je služio na Cipru
u četvrtom desetljeću.
Kad je Pavao došao u Korint, sreo je supruž-
nike Akvilu iz Ponta i Priscilu, koji su bili pro-
gnani iz Rima (Dj 18,2). Svetonije svjedoči da je
Klaudije iz Rima prognao Židove koje je poticao
Chrestos. Prokonzul Gallio pred kojim Židovi op-
tužuju Pavla u Korintu (Dj 18,12-17) potvrđen je
izvanbiblijskim podatkom: zapis iz Delfa kazuje da
je Gallio bio prokonzul 51. i 52. godine.
Prefekt Antonije Feliks (Dj 24,26) također je
povijesna osoba, prva mu je supruga Druzila, po
majci rođaka imperatora Klaudija. Bio je prokura-
tor zemlje Judeje 52. – 58.
927
Brown: 315.
442
17. 8. Putovanja
Lukin stilem puta, koji je bitno obilježio evan-
đelje, biva nezaobilaznim činiteljem i u Djelima.
Pripovijest o apostolima ispunjena je evangeliza-
torskim putovanjima. Razvojem teksta, putovi po-
staju sve duljima. Razlog je iznio Krist kad je pred
uzašašće u gradaciji rekao apostolima da će mu biti
svjedocima u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji
i sve do kraja zemlje (Dj 1,8). Nakon uzašašća,
apostoli se vraćaju s Maslinskoga brda, koje je
blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod.928
Nakon Stjepanove smrti, oni koji su se raspršili,
naviještaju Riječ, pa je Filip u samarijskom gra-
du (Dj 8,5). Uskoro će se anđeo Gospodnji obra-
titi Filipu zapovijedajući mu da pođe na put što iz
Jeruzalema vodi u Gazu, gdje će krstiti Etiopljanina
koji je bio kraljičin službenik i eunuh (8,26).
Savao je naizgled krenuo po svojoj volji iz
Jeruzalema progoniti crkvu u Damasku, da bi mu se
pred gradom dogodilo čudo s obraćenjem. Uskoro
počinje tamo propovijedati vjeru koju je htio prije
toga uništavati (Dj 9,20). Pavlovi daljnji putovi do-
bro su poznati i na kraju će završiti u Rimu.
Petar također obilazi posvuda, pa silazi i k
svetima u Lidi, manje od 20 kilometara od Jope.
Naravno da je svrha puta evangelizacija, što uk-
ljučuje liječenje Enejino. U samoj Jopi uskrisit će
Tabitu, znači Košutu, a uskoro će ga ljudi centuri-
ona Kornelija pozvati u Cezareju.
Isticanje puta nova je bliskost Djela apostolskih
i Lukina evanđelja, koje u svojem središnjem dije-
lu ima opis Kristova puta u Jeruzalem.
17. 9. Usporednice
s drugim
biblijskim djelima
Silazak Duha Svetoga sličan je židovskomu
Blagdanu sedmica,929 koji ima izvor u dobivanju
928
Koliko Zakon dopušta hodati subotom – znači 2000
lakata izvan gradskih zidina, manje od kilometra.
929
Također Blagdan žetve (Izl 23,16) i Blagdan prvina (Br
28,26). Slavi se pedeseti dan poslije Pashe (Lev 23,15).

ploča Zakona u Izlasku. JHVH sišao je na brdo
Sinaj u obliku ognja (Izl 19,18). Židovski pisac
Filon, koji je stvarao u novozavjetno doba, opisao
je da su »anđeli uzeli ono što je Bog rekao Mojsiju
na vrhu brda i u obliku plamenih jezika prenijeli na
narod koji se nalazio u podnožju brda«.930
Usporednice povezuju i evanđelje kao cjelinu
s Djelima apostolskim. U prolozima obaju teksto-
va naslovljenik je Teofil, a Djela podsjećaju da
je prva knjiga, evanđelje, govorila o svemu što je
Isus činio i učio. Uz ove uvodne bliskosti djelu-
je i očita usporednost na velerazini ustroja: prva
knjiga prikazuje djelatnosti u Galileji, a onda put
u Jeruzalem. Djela su u uvodnih sedam poglav-
lja usredotočena na Jeruzalem, a poslije toga su
se počeli prikazivati putovi koji će na kraju Pavla
odvesti u Rim. Gleda li se zahtjev ove simetrič-
nosti, ostaje činjenicom da nedostaje usporednost
Petrova i Pavlova martirija u Rimu s Kristovim u
Jeruzalemu. Mogući smo pastoralni razlog naveli:
ne valja kršćanstvo prikazati neprijateljskim rim-
skoj vlasti. S književnoga stajališta, potpuna se si-
metrija može držati i pretjeranom, a oni koji po-
znaju živote Petrove i Pavlove sami će lako dopu-
niti prazno mjesto smrću dvojice prvaka.
Sretnije su okolnosti početaka dvaju Lukinih
tekstova. Kako je Marija na početku evanđelja za-
sjenjena Duhom Svetim (Lk 1,34-35), tako Duh
Sveti silazi nad Mariju i apostole na početku Djela
(2,1- 4). Prvi je događaj začeće Kristovo, drugi na-
javljuje početke djelatnosti Crkve.
Krist liječi uzetoga pred očima farizeja i uči-
teljima Zakona (Lk 5,17), a u paralelizmu slično
čudo čini Petar pred Hramom u Jeruzalemu (Dj
3,1-10) te konačno Pavao u Listri (14,8-11).
Prvi se put uz čudo kazuje da je Isus opro-
stio grijehe uzetomu kojega su spustili kroz krov
vidjevši njihovu vjeru, grčka je riječ idṑn931 (Lk
5,20). Uz Petrovo i Pavlovo čudo uporabljena je
930
Usp. Brown: 278.
931
Nominativ jednine muškoga roda participa aorista ak-
tivnoga (konfektuma).
443
17. Djela apostolska
riječ koja znači pozorno, napeto gledati, atenísas
(Dj 3,4; Dj 14, 9).
Petar je u Jafi uskrisio učenicu koja se zva-
la Tabita, pa joj i govori Tabita, ustani (Dj 9,40).
Tako je i u Marka Krist rekao Talita, kumi! (Mk
5,41), samo što je ovdje riječ o aramejskoj ime-
nici za djevojčicu, a ne o vlastitom imenu. Zgodu
prenosi i Luka 8,54.
Stjepan Prvomučenik u svojoj je smrti također
sličan Kristu.932 Pomalo je neobična usporednost
s Evanđeljem po Mateju: Ali ne nađoše premda
pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe
dvojica i reknu: »Ovaj reče: ›Mogu razvaliti Hram
Božji i za tri ga dana sagraditi‹« (Mt 26,60-61).
U Djelima čitamo: Ondje namjestiše lažne svje-
doke koji rekoše: »Ovaj čovjek neprestance govori
protiv Svetog mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista
govoriti: ›Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto
i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.‹«
(Dj 6,14)
Je li ova usporednica dokaz da je Luka ipak či-
tao neke dijelove Matejeva evanđelja ili je možda
u Antiohiji upoznao izvor kojim se i Matej mogao
služiti? Luka u 21,16 također spominje da će kr-
šćane predavati i rodbina, a neke će i ubiti.
Pri samom ubojstvu, Stjepan moli Gospodina
da mučiteljima ne uzme taj čin za grijeh (Dj 7,60),
kako je i Krist molio Oca da oprosti ubojicama jer
ne znaju što čine (Lk 23,34). Krist moli Oca da
primi njegov duh, a Stjepan to moli Krista – pre-
šutno je otvorena mogućnost Kristova božanstva.
Filip koji obraća etiopskoga eunuha sličan je
Kristu koji tumači pisma učenicima na putu u
Emaus: Filip prozbori te mu, pošavši od toga pi-
sma, navijesti evanđelje: Isusa (Dj 8,35).
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protuma-
či im što u svim Pismima ima o njemu (Lk 24,27).
Pavao se najprije mora opravdavati pred Sine­
drijem u Jeruzalemu, onda u Cezareji pred rim-
skim službenikom Feliksom i njegovom supru-
gom Druzilom – iako ju tekst naziva Židovkom (Dj
932
Usp. Brown: 289/290.
Biblija kao književnost
24,24), ona biva u usporednici s evanđeljem na mje-
stu Pilatove supruge. Na kraju ove zgode Pavla sluša
i židovski kralj Herod Agripa. Krist je također naj-
prije ispitivan pred Velikim vijećem pa pred rimskim
službenikom Pilatom – koji ga je poslao i Herodu
Antipi, tetrarhu Galileje, vladaru što se tada zate-
kao u Jeruzalemu. Agripa iz Djela bio mu je nećak.
Lukin Krist kaže da je apostolima dao vlast ga-
ziti po zmijama i štipavcima (Lk 10,19), a Pavao
će na Malti hitnuti u oganj zmiju (Dj 28,5).
17. 10. Usporednice unutar Djela
U 12. poglavlju kralj Herod Agripa I. počinje
progoniti Crkvu, ubija Jakova, brata Ivanova i za-
tvara Petra u tamnicu. Petar noću spava između
dvojice stražara, okovan je, a anđeo se pojavljuje
i svjetlo ispunjava zatvor. Anđeo ga zove, a okovi
padaju. Petar misli da sanja, no uskoro shvaća da
se sve to zaista zbiva i dolazi k Mariji, Markovoj
majci gdje su skupljeni učenici.
U 16. poglavlju Pavao je u Filipima istjerao
zloga duha iz ropkinje koja je proricala i tako do-
nosila novac svojim vlasnicima. Oni su Pavla i Silu
optužili pa su misionari bili zatvoreni. Noću ih po-
gađa potres, a okovi padaju sa svih zatvorenika.
Paralelizam zna biti najavljivački. U osmom
poglavlju Filip će na anđelov poziv krstiti Etiop­
ljanina, i to eunuha, kojemu zakon nije dopuštao
ući u Jahvinu zajednicu. Uskoro će Petar u 10. po-
glavlju na poticaj sna koji šalje Bog, a onda i na
poticaj Duha, otići iz Jope u Cezareju i krstiti cen-
turiona. Židovima nije bilo dopušteno ni ulaziti u
kuće s poganima.
17. 11. Govori: opći podatci
Ovdje se ne možemo u cijelosti posvetiti govo-
rima, o kojima postoji obilna literatura.933 U govo-
933
Usp. iscrpan popis literature u Cifraka; također: Dillon:
343; Brown: 311.
444
rima je također istaknuta veza s grčkim povijesnim
djelima i Tukididom te s grčkom poviješću.
Govori su važni za Djela apostolska: u prvih
osam poglavlja imamo osam govora, koji su više
od polovice teksta, a u cijeloj knjizi čitamo pre-
ma Brownu 24 ili 28 govora, koji su ukupno tre-
ćina teksta. 934
Kritika redovito ističe da ovi iskazi više pre-
nose poruke od pisca do čitatelja nego od prota-
gonista događaja do sudionika koji su oko njih.935
Veliki govor Stjepana Prvomučenika u sedmom
poglavlju ohrabrit će čitatelje ako su u pogibli i
moraju žrtvom posvjedočiti vjeru. Teško među-
tim da bi optuženi čovjek govorio pred mučite-
ljima kako govori Stjepan, dakle da bi njih počeo
optuživati, i to tako iznenada i tako oštro. Za ovaj
se govor može pretpostaviti da je dio predaje ute-
meljene na svjedočenju osobe koja je bila nazočna
kad je izgovoren i koja je to prenijela drugima – a
tek je preradba došla do Luke. Riječ je naime o po-
sebnom povijesnom traktatu, koji se naglo pretvara
u optužbu. Lukina je naknadna stilizacija teško za-
nemariva. Velika podudarnost ustroja unutar govo-
ra svjedoči da važan dio njihove redakcije potječe
od jedne osobe, naime Luke, ali je nemoguće is-
ključiti povijesnu točnost samih osnovnih misli.936
Pogledajmo uzorak po kojem su govori zapi-
sani:
a) kazivač izravno oslovljava slušatelje
b) poziv na pozornost
c) moguće poveznice s nesporazumom u slušatelj-
stvu
d) iskaz često počinje sa svetopisamskim citatom
e) kristovska kerig­ma
f) svetopisamski dokaz
g) objasnidba kontroverzne situacije posezanjem
za kristovskom kerigmom
h) navještaj spasa, u Dj 1, 2, 3 i 5 povezan s po-
zivom na obraćenje
i) primjena na slušateljstvo u Dj 2; 3; 10 i 13.937
934
Usp. Brown 311.
935
Gabel, Wheeler, York: 5; Dillon: 393.
936
Usp. Aune: 126.
937
Usp. Cifrak: 165; na tom je mjestu nalaziva specijali-
stička literatura s izvorima za ustroj govora i podrob-

17. 12. Govori i uskrsnuće: Pavao
Posvetit ćemo se ovdje motivu bitnom za kr-
šćanstvo te pokazati kako prvaci rane kršćanske
teologije ističu motiv uskrsnuća.938
Pavao Grcima na Areopagu mora prenijeti bit-
na učenja svoje vjere. Bog poručuje ljudima da
se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će
pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga
odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga
od mrtvih (Dj 17,30-31).
Nakon ove tvrdnje neki se rugaju, a čini se ma-
nji dio pristupa vjeri. Uskrsnuće ovdje nije spome-
nuto da bi izazvalo podjele ili potaknulo sviđanje
dijela slušatelja, no upravo se to dogodilo. Motiv
tako postaje razdjelnica između podrugljivaca i pri-
hvatitelja. Točnije rečeno – neki u uskrsnuće vje-
ruju, a neki ne vjeruju. Uskrsna će problematika
biti tipična za Pavla i izvan Djela, dovoljno je upu-
titi na 15. poglavlje Prve poslanice Korinćanima.
Uskrsnuće je naglašeno iz posve drugih razloga
u kratku govoru pred židovskim Velikim vijećem.
Pavao je sada optužen, u nevolji je i mora se bra-
niti. Braćo, ja sam farizej, potomak farizeja. Zbog
nade u uskrsnuće mrtvih meni se sudi (Dj 23,6).
Pavao je znao da se vijeće sastoji od farizeja koji
vjeruju u uskrsnuće, anđele i duha te saduceja koji
sve to niječu. Zbog toga je među tim skupinama
nastala rasprava. Tako je ista poruka uskrsnuća
upućena različitim skupinama izazvala u biti iste
reakcije: podjele na skupine koje prihvaćaju i sku-
pine koje se protive.
Pavao će dva puta naglasiti uskrsnuće i u znat-
no duljem govoru pred Herodom Agripom, njego-
vom suprugom i upraviteljem Festom u Cezareji.
Nakon samoga obraćanja kralju ističe da je kao
farizej živio po najstrožoj sljedbi naše vjere. Iz
ukupne riznice te vjere Pavao izabire nadu u uskr-
snuće: Ima li po vašem sudu nešto nevjerojatno u
tom da Bog uskrisuje mrtve? (Dj 26,8). Vrijedno je
nim komentarima.
938
Usp. Cifrak.
445
17. Djela apostolska
napomenuti da je uz uskrsnuće Pavao stavio vjeru
odnosno nevjeru.
Slijedi povratak na vlastiti životopis i obraće-
nje, da bi se govornik opet vratio na svoju omiljenu
temu: Ali s pomoću Božjom stojim do današnjeg
dana i svjedočim i malome i velikom, ne govoreći
ništa drugo osim što su kazali Proroci i Mojsije da
će se dogoditi: da će Mesija morati trpjeti i da će,
uskrsnuvši prvi od mrtvih, navijestiti svjetlo i ži-
dovskom narodu i poganima (Dj 26,22-23). Nakon
toga rimski službenik Fest prekida govornika kazu-
jući mu Luduješ Pavle. Točno na mjestu na kojem
ga prekidaju Atenjani i na kojem nastaje podjela
u govoru pred židovskim vijećem nastaje prekid i
u ovom govoru.
Pavlova bitna poruka uskrsnuća doista je moti-
virana raznim pobudama pred trima slušateljstvi-
ma, no to ne umanjuje njezinu nazočnost. Korisno
je istaknuti dvije sličnosti: nedvojbeno autentič-
ne Pavlove poslanice rado ističu temu uskrsnuća
Kristova povezanoga s uskrsnućem drugih ljudi (1
Kor 15; Rim 8,11; 1 Sol 4,13-18). Raščlamba i us-
poredba navedenih mjesta iz poslanica i Pavlovih
govora jasno bi pokazale da je uskrsnuće veza izme-
đu Boga Oca, Krista i onih ljudi koji u njega vjeruju.
17. 13. Govori i uskrsnuće: Petar
Petar održava osam govora u Djelima,939 a dva
također naglašeno svjedoče o uskrsnuću. Veliki go-
vor mnoštvu nakon silaska Duha tri se puta vraća
ovomu motivu: onoga koga su slušatelji bezbožnič-
kom rukom ubili Bog je uskrisio, oslobodivši ga od
lanaca smrti (Dj 2,24). Petar zatim navodi Davida,
939
Usp. Cifrak: misijskim govorima pripadaju Dj 2,14 –
39; 3,12 – 26; 4,8 – 12; 5,29 – 32 i 10,34 – 43; govor
1,16 – 22 povezan je s izborom novoga člana Dvanae-
storice, Matije umjesto Jude; govor 11,5 – 17 održan je
u Jeruzalemu i odnosi se na pokrštavanje pogana; go-
vor na Koncilu, opet oko slične djelatnosti 15,7 – 11.
Biblija kao književnost
gdje također imamo neizravno ovaj motiv, ali i
izravan spomen uskrsnuća Mesijina. Slijedi opet
izravan iskaz: Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio
(Dj 2,32). Petar ovdje ne ističe vezu između Krista
i slušatelja u uskrsnuću, nego mu je uskrsnuće do-
kaz mesijanskoga statusa.
Petrov govor u Kornelijevoj kući u Cezareji
zapravo je kratak pregled ključnih događaja za
Kristova boravka na zemlji. Izvornost ovoga iska-
za i razina Lukine stilizacije teško su odredive. No,
mislim da bi vještina kojom se bit ukupnih evanđe-
oskih događaja i vjere sažela u nekoliko rečenica
mogla zadovoljiti i one koji ne vole dijeliti kom-
plimente i one koji ne prihvaćaju Petrovu vjeru.
Uskrsnuće je ovdje u jednoj rečenici: Bog ga je
uskrisio treći dan i dopustio mu da se pokaže (Dj
10,40). Uskrsnuće se spominje još jednom, i to u
surječju koje kaže da je Petrova zajednica s njim
jela i pila (10,41). Motivi jela i pića imaju ulogu
koju u Ivanovu evanđelju ima Toma što stavlja prst
u Kristove rane te u Mateja žene koje uskrslomu
obujmljuju noge: uskrsnuće se zbiva u tijelu.
17. 14. Govori: Stjepan
U Stjepanovu govoru povijesni pregled ističe
niz oslobađanja židovskih patrijarha. Riječ sloboda
tvori nosivi motiv: Bog oslobađa Josipa od nevo-
lja (Dj 7,10); Mojsije misli da će njegov narod ra-
zumjeti da Bog po njemu šalje slobodu (Dj 7,25);
uskoro Bog silazi osloboditi narod (Dj 7,34). Do
samoga kraja nema ničega spornoga sa stajališta
monoteističke teologije. Riječ sloboda i njezine
izvedenice ovdje imaju udaljenu sličnost s uskr-
snućem. Sjetimo se da je i Petar govorio kako je
Bog oslobodio Krista od lanaca smrti (Dj 1,24)
Nagle Stjepanove optužbe na kraju dolaze tek
naizgled bez pripreme. Židovi su optuženi u liko-
vima onih koji nisu razumjeli Mojsija kad je po-
mogao sunarodnjaku i zatim u iskazu po kojem su
446
nosili sa sobom i Molohov šator. Bijes nakon op-
tužbi za ubojstva proroka, i to onih koji su primili
zakon, biva smrtonosnim.
Vratimo li se na promatranu temu uskrsnu-
ća, vidjet ćemo da Stjepanov govor nema izravna
uskrsnuća Kristova. Međutim, Stjepan mučitelji-
ma prenosi svoje viđenje otvorena neba i spasite-
lja Krista koji sjedi s desne Bogu ocu (Dj 7,56).
Upravo je tako Krist predvidio prije svoje muke
(Mt 26,64). Stjepanov zaziv kojim predaje duh svoj
Kristu ima dvije poruke: prvo, Stjepan je nalik na
Krista u muci; drugo, Stjepan vjeruje da je Krist
živ – uskrsnuće je u podtekstu, a nije izravno na-
zočno.
17. 15. Duh Sveti
Zbog jake nazočnosti treće božanske osobe,
Djela su nazivana i Evanđeljem Duha Svetoga.
Već u drugome retku, u proslovu Teofilu, dozna-
jemo da je Krist po Duhu Svetom dao upute apo-
stolima. Djela prikazuju i događaj koji je osnovi-
ca blagdanu Duhova, a treća božanska osoba sa-
dašnje kršćanske teologije spominje se više od 40
puta upravo kao Duh Sveti i desetak puta samo
kao Duh.
Duh Sveti ima ulogu u teodiceji, znači obrani
istodobne Božje svemoći i pravednosti. Kako smo
već rekli, kršćani su počeli uviđati da Krist ne do-
lazi, a nadali su se brzu povratku. Umjesto njega
dolazi ono što će teologija uskoro imenovati tre-
ćom božanskom osobom: Duh Sveti.
Uloga je Duha jasna u tome što ispunjava iza-
brane ljude ili nad njih silazi. Uza sam dolazak u
obliku plamenih jezika znakovita su još dva pri-
mjera. Stjepan pred svoje mučeništvo pun Duha
Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju
i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane (Dj 7,55-
56). Stjepan tada doslovno govori ono što je vidio.
Duh Sveti, znači, izabranima pruža uvid u zbilju i

omogućuje im govor. On daje snagu kojom u naj-
težim časovima mučenik svjedoči: Bog ne napu-
šta izabrane ni kad pate, dapače, tada su najbliže
njemu. Izraz o tome da je neka osoba puna Duha
Svetoga Lukin je stilem, nalazimo ga u Lk 4,1, za-
tim Djelima 6,3; 7,55 i 11,24.
Treća je uloga Duha još praktičnija. Duh si-
lazi nakon krštenja i nad pogane, a koliko je to
Židovima onoga doba neobično, otvoreno kazuje
scena nakon Petrova govora u Kornelijevoj kući.
Rimski satnik, u biti dio okupatorske sile, zvat će
Petra u kuću i apostol će se odazvati. Nakon tuma-
UPITI
1. Protumačite djela apostolska u žanrovskom smislu.
2. Objasnite uloge prokonzula Sergija i Gallija; objasnite
postupke prokuratora Feliksa.
3. Navedite tri kršćanska izvora za Djela.
4. Objasnite usporednica u ustroju Djela i Lukina evan-
đelja.
5. Navedite tri usporednice Djela i drugih biblijskih knji-
ga.
6. Navedite tri usporednice unutar Djela.
7. Interpretirajte odnosa govora i historiografije.
8. Protumačite motiv uskrsnuća u izabranom govoru iz
Djela.
9. Objasnite ulogu Duha Svetoga u Djelima.
10. Interpretirajte Lukin stilem s Duhom Svetim.
LITERATURA
1. Achtemeier, Paul J.; Green, Joel B.; Thompson, Ma­
rianne Meye: Introducing the New Testament Its Lit­e­
rature and Theology, William B. Eerdmans Publishing
Company, Grand Rapids Michigan / Cambridge UK,
2001.
2. Ash, Anthony Lee: Djela apostolska, Logos, Daruvar,
1997.
3. Aune, David Edward: The New Testament in Its Lite­
rary Environment, James Clarke & Co, Cambridge,
1988.
447
18. Corpus Paulinum
čena govora, zapravo još dok je Petar govorio, siđe
Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. Svi obrezani
vjernici koji su dopratili Petra bijahu vrlo iznena-
đeni što se i na pogane izlio dar – Duh Sveti (Dj
10,44 -45).
Isti je Duh zacijelo nadahnuo Petra940 za rečeni-
cu koja bitno obilježuje cijeli tekst Djela: Uistinu,
sad istom shvaćam: Bog nije pristran. Naprotiv,
njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga pri-
znaje i čini što je pravedno (Dj 10,34).
Put kršćanstva izvan granica židovske vjere
time će biti otvoren.
940
Za problematiku Duha u Petrovim govorima usp. ne-
zaobilazan Cifrakov tekst.
4. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
5. Cifrak, Mario: Duhovi – događaj i navještaj Petrov(i)
govor(i) u Djelima apostolskim, Dometi 1 / 2012.
6. Harrington, Daniel i drugi (urednici): Komentar
Evanđelja i Djela apostolskih, Vrhbosanska katolička
teologija, Sarajevo, 1997.
7. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 1993.
8. Dillon, Richard: Djela apostolska, u: Harrington, Daniel
i drugi (urednici): Komentar Evanđelja i Djela apostol-
skih, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.
(387 – 518).
9. Gabel, John; Wheeler, Charles, York. Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
10. Johnson, Timothy: Luke – Acts, Book of, u: Freedman,
David Noel (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
11. Kliesch, Klaus: Djela apostolska, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1993.
12. Marshall, Howard i Peterson, David (uredili): Witness
to the Gospel, The Theology of Acts, William B.
Eeder­mans Publishing Company, Grand Rapids, Mi­
chigan/Cambridge U. K., 1998.
Biblija kao književnost
18. CORPUS PAULINUM
18. 1. Pavlov život
18. 1. 1. Uvod
Životopis prvoga velikoga misionara otvara niz
zanimljivih upita.941 Među njima je prije svega od-
nos između podataka iz Pavlovih tekstova i oba-
vijesti iz Djela apostolskih, koje je napisao njegov
zajamčeni suradnik Luka. Otvaraju se i sumnje u
vjerodostojnost Lukina opisa Pavlovih putova, o
čemu će uskoro biti više rečeno.942
Zašto osoba koja je Pavla tako dobro znala nije
o njemu pružila više podataka? Zašto Luka nije
podrobnije opisao kako je njegov učitelj izgle-
dao, kako se točno obrazovao i kojim se knjigama
služio? Zašto nismo nešto doznali o načinu pisa-
nja Pavlovih poslanica, poglavito o tome koliku
su ulogu u njihovu nastanku imali tajnici, možda
među njima i sam Luka? Zašto Luka nije govorio
o tome gdje, kada i kako je Pavao umro? Na dio
tih upita pokušat ćemo odgovoriti, a dio ostaje za
znanost skrivenim. No ne zaboravimo da ni drugi
biblijski spisi ne odgovaraju na upite o svojim ju-
nacima koji su prethodno postavljeni i na koje bi
suvremeni bibličari rado čuli odgovore.
18. 1. 2. Podrijetlo i naobrazba
Pavao je rođen u Tarzu u ondašnjoj Ciliciji na
Sredozemnome moru (Dj 9,11; 21,39). Grad je da-
nas u Turskoj, nedaleko od granice sa Sirijom, i
Na ovome mjestu bit će prikazani osnovni događaji iz
941
Pavlova života, a zainteresirani će konzultirati litera-
turu iz popisa na kraju teksta. Ovdje sam se oslonio
uglavnom na prikaz kako ga vidi komentator iz Jeru-
zalemske Biblije u engleskom izdanju.
942
Usp. Doughtey 3 – 54; Betz: 186 (ABD 5: 186); Pritc-
hard: 172 (BA: 172).
448
ima crkvu posvećenu svetomu Pavlu. Budući kr-
šćanski misionar mogao je biti rođen u prvom
desetljeću prvoga stoljeća i negdje do obraćenja
zvao se Saul. Bio je Židov iz Benjaminova ple-
mena, kako govori i samo ime sa spomenom pr-
voga židovskoga kralja iz toga plemena – inači-
ce su mu Savao i Šaul. Ponosio se svojim podri-
jetlom i pošto se obratio: obrezan osmi dan, iz
roda Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od
Hebreja; po Zakonu farizej (Fil 3, 5). Slično govori
u Poslanici Rimljanima: Ta i ja sam Izraelac, po-
tomak Abrahamov, iz plemena Benjaminova (Rim
11,1). Pavao je bio rimski građanin, i to po rođe-
nju, što je u ono doba bila znatna povlastica (Dj
16,37; 22, 25; 23, 27). Nije govorio protiv rimskih
vlasti, dapače je pozivao na odanost rimskoj drža-
vi (Rim 13,1-7).
Obitelj se iz Tarza vjerojatno preselila u Jeru­
zalem, u kojem je Pavao, onda još Savao, živio po
strogim odredbama farizejske sljedbe (Dj 26,5). U
svojoj Poslanici Galaćanima Pavao kaže da je bio
nepoznat Kristovim crkvama u Judeji (Gal 1,22),
pa neki drže da su ove dvije tvrdnje suprotstav-
ljene.943
Pavao je imao sestru i nećaka. U Jeruzalemu
je primio naobrazbu od učitelja Zakona Gamaliela,
i samoga farizeja, uglednika i člana Velikoga vi-
jeća koji je bio tolerantan prema kršćanima (Dj
5,34). Na žalost, ne znamo mnogo o onodobnu
židovskom naobrazbenom sustavu. Nevolja je u
tome što Pavao redovito navodi Stari zavjet prema
Septuaginti, ranomu prijevodu na grčki. Ne zna se
zašto ne pokazuje veću upoznatost s hebrejskim
tekstovima kad je bio učenik Gamalielov. Jedan
od odgovora kazao bi da piše poslanice grčki, pa
nastoji tomu prilagoditi navode. S tim je povezana
činjenica da piše ljudima koji su se mogli služiti
943
Betz: 193 (ABD 5: 193).

upravo Septuagintom, znači grčkim prijevodom.
No njegov suvremenik Juda, također pisac jedne
od poslanica, rabi hebrejsku Bibliju.
Glede helenističke naobrazbe, dokaze također
pružaju same Pavlove poslanice. Pisane su grčkim
jezikom koji istina nije besprijekoran, ali pokazuje
da pisac poznaje grčku stoičku filozofiju i retori-
ku. Govoreći Atenjanima, kazuje o Bogu da smo
svi njegova djeca, točnije da smo njegov rod (Dj
17,28). Mjesto je navod pjesnika Aratusa (III. st.
pr. Kr.) iz djela Phainomena; stoički filozof Kleant
iz istoga vremena ima sličnu misao. Trijadična for-
mula kako po Bogu živimo, mičemo se i jesmo
(17,28) također je dio stoičkoga diskursa, a rabi ju
i pjesnik Epimenides iz Knososa iz VI. st. pr. Kr.
Pavlov govor u Ateni prožet je stoičkim misli-
ma koje su bliske biblijskim stajalištima: Bog ne
prebiva u hramovima napravljenim rukom i ne tre-
ba mu posluživanje ljudskih ruku (17, 24; usp. Ps
50,9- 13; Am 5,21). Bog je za Pavla blizak svim
ljudima (17,27), što je, dijelom, i deuteronomi-
stička misao.
Pavao poznaje retoriku i rabi njezine figure i
pravila, pa je i sama misao o tome da nije vješt
govoru retorički topos (2 Kor 11, 6). Dijatribe i
kumulacije također su retoričke figure – ali ne za-
boravimo da ih je Pavao mogao naslijediti i razvi-
jati iz sličnih figura koje rabe proroci, poglavito
Izaija kojega navodi. Podrobna rasprava o uporabi
slijeda retoričkoga govora u Poslanici Galaćanima
nalaziva je u Betza.944
Pavao je bio dvojezična osoba, temeljito upo-
znata s dvjema različitim kulturama koje su bile u
dodiru i povrh svega rimski građanin. Bio je pre-
određen da postane apostol naroda.
18. 1. 3. Progon kršćana i obraćenje
Pavao je bio sposoban uživjeti se u misao koju
je zastupao i za nju činiti sve što je držao potreb-
nim. Ali, misao u koju se uživio na početku svo-
944
Usp. Betz: 873 (ABD 2: 873).
449
18. Corpus Paulinum
jega duhovnoga razvoja bila je upravljena protiv
kršćana. Kad kamenuju Stjepana, prvoga kršćan-
skoga mučenika, svjedoci odlažu svoje haljine do
nogu mladića Savla koji odobrava umorstvo (Dj
7,56; 8,1). Savao je istaknut među progoniteljima,
jer od velikoga svećenika traži pisma za sinagogu u
Damasku kako bi tamošnje sljedbenike kršćansko-
ga Puta mogao dovesti svezane u Jeruzalem (9,2).
Čini se da je Pavlu smetalo što vjernici kršćani u
Damasku ne traže od novoprimljenih vjernika da
prihvate Toru, dakle židovski Zakon i obrezanje.
Upravo takve postupke Pavao će poslije gorljivo
braniti.
Djela apostolska svjedoče da se na putu u
Damask dogodilo čudo. Pavla i pratnju obasjala
je moćna svjetlost i začuo se hebrejski glas. Pošto
je Pavao pitao tko mu govori, glas je odgovorio:
Isus koga ti progoniš (Dj 9, 5). Pavao je oslijepio,
tri dana nije jeo ni pio, a kad mu se vid vratio, s
očiju mu je palo nešto kao ljuske. Događaj se mo-
gao zbiti oko 38. godine.945 U Damasku je kršten
(9,18) i proveo je određeno vrijeme s tamošnjim
kršćanima – primio je neku vrstu vjeronauka. »Ne
smijemo se čuditi što su tako brzo pokrstili Pavla«,
kaže Holzner, »u ono su vrijeme dijelili sakrament
krštenja čim je netko pokajnički priznao Isusa«. 946
Uskoro je počeo propovijedati, a židovi su ga zato
nastojali ubiti. Kristovi učenici spustili su ga noću
u košari sa zidina. Jedna od posljedica obraćenja
mogla se ticati Pavlove imovine: nije isključeno da
je bio razbaštinjen (Fil 3,8).
Kako doznajemo iz njegova autobiografsko-
ga sažetka u Poslanici Galaćanima, Pavao je na-
kon Damaska otišao u Arabiju, zapravo je to bila
Nabateja, južno od judejskih zemalja i s druge oba-
le Mrtvoga mora (Gal 1,17). Poslije toga je opet u
Damasku i tek nakon tri godine stiže u Jeruzalem,
gdje upoznaje Petra. Prema Lukinim Djelima apo-
stolskim (9,25-26), moglo bi se učiniti da je Pavao
Usp. Zovkić 2012: 228 za razlike u prikazu ovoga doga-
945
đaja između Luke u Djelima te Pavla u Prvoj i Drugoj
Korinćanima te u Galaćanima.
946
Holzner: 65.
Biblija kao književnost
nakon prvoga boravka u Damasku izravno otišao
u Jeruzalem.
Problem u komunikaciji s dijelovima crkve u
Jeruzalemu mogao je nastati oko toga što je Pavao
zagovarao prihvat kršćanstva pri kojem obraćenici
ne moraju prihvatiti obrezanje i Zakon.
18. 1. 4. Prvo
misijsko putovanje (45.
– 49. prema JR i ZGB; 46. – 48.
prema BA).
U to je doba Pavlov mentor Barnaba, kojega
su apostoli poslali u Antiohiju, grad u kojem su
Kristovi učenici prvi put nazvani kršćanima (Dj
11,26). Pavao je u međuvremenu otišao u svoj rod-
ni Tarz, kamo Barnaba odlazi po njega, i oni su
godinu dana bili gosti crkve u Antiohiji.
Barnaba je bio rodom s Cipra (Dj 4,36), a tamo
će prvo misijsko putovanje odvesti njega, Pavla i
Ivana Marka. Na otoku, apostol osljepljuje vrača-
ra Elima pa prokonzul Sergije prihvaća kršćanstvo
(Dj 13,4- 12). U mjestu Pafosu na Cipru doista
je 1887. pronađen kamen sa Sergijevim imenom
i titulom prokonzula. Njegova obitelj imala je i
posjede na sjeveru u Maloj Aziji gdje je konzul
mogao misionare preporučiti utjecajnim ljudima.
Djela apostolska svjedoče da su Barnaba i Pavao
otišli do Antiohije Pizidijske u Maloj Aziji i ondje
propovijedali u sinagogi. Pavao najprije gorljivo
tumači osnovne točke židovske povijesti, a onda
govori o Kristu razapetom i uskrslom: slušatelji su
molili da im o tome govori i iduće subote i nago-
varaju ih da ustraju (Dj 13,43).
U Ikoniju su ih međutim zamalo kamenovali,
a u Listri u istoj pokrajini zbio se neobičan do-
gađaj. Pavao je ozdravio čovjeka koji od rođenja
nije mogao hodati, pa su ljudi mislili da je on bog
Hermes i da je Barnaba Zeus. Najprije su im že-
ljeli žrtvovati kao da su bogovi, a onda su Pavla
kamenvali i ostavili misleći da je mrtav. Tako se
pokazuju muke apostolske službe, zapravo poteš-
450
koće s kojima se mogu sretati svi koji propovije-
daju novu vjeru (Dj 14).
Drukčije nevolje međutim nastaju poslije prvo-
ga misijskoga putovanja. Na crkvenom saboru u
Jeruzalemu 49. godine pripadnici farizejske sljedbe
koji su povjerovali u Krista tražili su da svi koji se
obrate na kršćanstvo, a nisu bili Židovi, prihvate
židovske vjerske običaje i Mojsijev zakon. Danas
bismo rekli, da postanu židovi u vjerskom smislu.
Po tim bi se željama morali obrezati i hraniti kako
propisuje Levitski zakonik (Dj 15,5). Petar se tomu
suprotstavio i govorio da vjeruje kako su svi spaše-
ni milošću Gospodina Isusa (15,11). Upit je bitan:
spašava li čovjeka od grijeha stari židovski Zakon
ili ga spašava Kristova žrtva i njegov nauk?
Na strani suprotnoj od farizeja bili su Pavao i
Barnaba (15,12). Sabor je zaključio da drugi naro-
di, najčešće Grci koji su prihvatili Krista, ne smiju
jesti meso životinja koje su bile žrtvovane idolima,
krv, ono što je bilo udavljeno, i da ne smiju blud-
ničiti (15,29). U ostalom nisu bili obvezni drža-
ti se židovskih običaja. Prema Galaćanima, Petru
je tada bilo dano da vrši apostolsku službu među
obrezanima, znači Židovima, a Pavlu među drugim
narodima. Stupovi crkve, Jakov, Kefa i Ivan dali
su desnice Pavlu i Barnabi (Gal 2,9). Ovaj sabor
Brown naziva najvažnijim sastankom koji se ikada
održao u povijesti kršćanstva.947
Kad je poslije Petar u Antiohiji u Siriji, pod
utjecajem nekih ljudi oko Jakova, odbio jesti s kr-
šćanima koji nisu bili obrezani, Pavao mu se oštro
suprotstavio (Gal 2,11-21).
18. 1. 5. Drugo
misijsko putovanje:
Grčka (49. – 52. prema JR, ZGB;
48. – 51. prema BA; 50. – 52.
prema Brownu: XXV).
Prije ovoga putovanja izbila je svađa s Barna­
bom oko toga može li Marko s njima, i Pavao vodi
947
Usp. Brown: 299.

sa sobom Silu. Ako »mi odlomci« iz Djela apostol-
skih (16,10-20; 21,1-18; 27,1 – 28,16) nisu literar-
na konvencija, onda Pavla i Silu barem na jednom
dijelu prati i pisac teksta Luka.
Pavao najprije prolazi kroz mjesta koja je po-
hodio na prvom putovanju, pa u Listri uzima sa
sobom Timoteja, sina pokrštene Židovke i Grka.
Pavao prenosi vijesti sa sabora u Jeruzalemu i utvr-
đuje vjeru kršćanskih zajednica. Pošto je došao do
zapadne obale Male Azije, do Troade, Pavao ima
noću viđenje u kojem ga neki Makedonac moli da
dođe k njima (Dj 16,10).
Brodom odlazi u Neapolis, luku grada Filipa,
koji je središte ondašnje Makedonije. U gradu ute-
meljuje kršćansku zajednicu – prvu crkvu na ma-
kedonskom i europskom tlu. U Filipima su Pavao
i Sila obratili prodavačicu grimizne odjeće Lidiju
koja je krštena i u čijoj su kući prvi kršćanski mi-
sionari prebivali. Pavao je u Filipima istjerao duha
iz vračare ropkinje, na što su ih njezini vlasnici op-
tužili da šire običaje koje Rimljani ne smiju pri-
hvatiti. Pavao i Sila tako su dospjeli u zatvor, ali
je nastao potres i okovi su im spali. Čuvar se pro-
budio i pomogao im je, a iduće jutro došao je glas
da ih i vlasti oslobađaju. Pretori su se uplašili kad
su čuli da su Pavao i Sila rimski građani. Moglo
bi se zaključiti da Pavao u Filipima ostavlja Luku,
jer nakon toga Djela više ne govore u prvom licu
množine.948
Pavao je poslije propovijedao u Solunu u kojem
također mnogi Grci i neki Židovi nakon njegova
govora pristaju uz vjeru (Dj 17,1-9). Pisac djela
zna da su se gradski poglavari nazivali politarsi-
ma (17,6-8), za što postoji pisana potvrda s natpi-
sa pronađena u gradu.949 Riječ je o novom doka-
zu obaviještenosti pisca Djela. S druge strane, dio
kritike upućuje na razlike glede puta od Soluna do
Atene kako je opisan u Djelima i u poslanicama.950
948
Usp. Duda: 1255. (ZGB: 1255).
949
ZGB, JR te NZIP prenosi ovu riječ kao gradski glava-
ri, poglavari i city council.
950
Usp. Doughtey: 12–13.
451
18. Corpus Paulinum
U Djelima piše da su Sila i Timotej ostali u Bereji
(Dj 17,14), a u Prvoj Solunjanima Timotej očito
biva u Ateni i Pavao ga šalje u Solun (1 Sol 3,1-
3). No, opet, upravo u Djelima piše i to da Pavao
iz Atene šalje poruku Sili i Timoteju da što prije
dođu k njemu. Raspravu će zamrsiti to što Sila nije
spomenut u trećem dijelu Solunjana.
Prema Djelima, u Ateni Pavao propovijeda na
Areopagu, i slušaju ga dok ne počinje govoriti o
uskrsnuću. Dionizije Areapagit i Damara ipak pri-
hvaćaju vjeru.
Korint je bitan za Pavlove spise i crkvenu po-
vijest. Naime, neki su Grci tu prihvatili vjeru u
Krista, ali su se mnogi Židovi žestoko protivili i
stavili Pavla pred sud. Prokonzul je bio Gallion,
brat poznatoga pisca Seneke, što je potvrđeno iz
natpisa pronađena u Delfima. Tako znamo da je
Pavao u Korintu za cara Klaudija 51. i 52. godine.
Iz Korinta piše i prvi novozavjetni spis, Prvu po-
slanicu Solunjanima. Pavao nije živio na teret ta-
mošnje zajednice, nego pravi kožnate šatore i živi
u Akvile i Priscile, bračnoga para koji se bavi istim
obrtom (Dj 18,11).
18. 1. 6. Treće
misijsko putovanje:
(53. – 58. prema JR, ZGB; 54. – 56.
prema BA)
Neki znanstvenici na temelju usporedbe poda-
taka iz Pavlovih pisama i Djela apostolskih pret-
postavljaju da je putovanje bilo složenije nego što
Djela prikazuju.951 Tekst u opisu na počektu ovo-
ga Pavlova puta spominje Frigiju i galacijsko po-
dručje u današnjoj Maloj Aziji. Moglo bi se pret-
postaviti da je Pavao na putovima sa sobom imao
i žensku osobu koju naziva sestrom (1 Kor 9,5).
Pavao se na ovom putu najdulje zadržao u
Efezu, u kojem boravi dvije godine i tri mjeseca,
od 54. do 57. (prema JR). Kršćanska je zajednica u
951
Usp. Betz: 189; ABD 5: 189.
Biblija kao književnost
Efezu uspješna, a sam Pavao prema Djelima posje-
duje i dar ozdravljanja: na bolesnike uspješno stav-
ljaju rupce za pot ili pregače koje su dotaknule nje-
govo tijelo (Dj 19,12). Ne miruje ni grčka oporba.
U Efezu se posebno štovala Artemida, a od izrade
njezinih malih srebrnih hramova dobro su živje-
li srebrnar Demetrije i drugi obrtnici. Stoga bune
narod protiv Pavla koji uči da bogovi izrađeni ru-
kama nisu bogovi (Dj 19,23). Čini se da nije riječ
o Artemidi, božici lova, nego o božici plodnosti,
koja ima mnogo grudi na sebi. Pisma Galaćanima i
Filipljanima vjerojatno su također nastala u Efezu.
Oko Uskrsa 57. godine952 Pavao iz Efeza piše
pismo koje je danas poznato kao Prva poslanica
Korinćanima. U zajednici koja je ondje rasla bilo
je unutarnjih sukoba, pa Pavao nakratko mora i bo-
raviti u Korintu. Potkraj 57. godine prolazi kroz
Makedoniju. Pavao je u Korintu zimi s godine 57.
na 58. i vjerojatno je u tom gradu 58. godine napi-
sao Poslanicu Rimljanima – s teološkoga stajališta
svoj najbitniji tekst. Prema riječima iz te poslanice,
Pavao dospijeva do Ilirika, znači da je mogao za-
hvatiti i prostore današnje Hrvatske (Rim 15,19).
Djela apostolska govore da je njihov kazivač sa
svojim društvom, označenim riječju »mi«, brodom
otplovio iz Filipa u Troadu. Znači da je kazivač
»mi« ulomaka nastavio putovati točno na mjestu
na kojem ga je Pavao na drugom misijskom putu
ostavio, naime u Filipima. U Troadi je Pavao spa-
sio dječaka Eutiha, koji je zaspavši pao s trećega
poda (kata). Kritika u ovom vidi i Homerove utje-
caje na Luku, jer je u desetom pjevanju Odiseje
Elpenor nakon pijanstva pao s krova.953 No ima i
znatnih razlika u događajima jer je Elpenor bio pi-
jan prethodno i nitko ga nije liječio.
Preko Asosa i Hiosa, uz maloazijsku obalu put
se nastavlja do Mileta. U tom gradu Pavao se ga-
nutljivim govorom rastaje od starješina crkve iz
Efeza jer je bio poslao po njih. Apostol im govori
da više ne će vidjeti njegova lica, iz čega se može
952
Usp. JR: 1854.
953
Usp. Doughty: 5.
452
zaključiti da i pisac Djela zna za njegovu smrt u
Rimu. Pavao ovdje navodi i Kristove riječi koje u
samim evanđeljima nisu zapisane: Blaženije je da-
vati nego primati (Dj 20,35). U govoru istaknuto
mjesto zauzima Duh Sveti: on Pavlu jamči okove i
nevolje te postavlja nadglednike crkvi, preteče da-
našnjih biskupa. Iz Mileta morskim putem Pavao
napokon dolazi u Cezareju. Mjesto je čini se bo-
gato proročkim djelatnostima. U gradu djeluje i
Filip, za kojega se kaže da je evanđelist iz kruga
sedmorice954 i koji ima četiri kćeri djevice što su
obdarene proročkim darom. Tamo mu Duh Sveti,
na usta proroka Agaba iz Judeje, opet govori da će
ga u Jeruzalemu svezati i predati poganima, očito
Rimljanima.
18. 1. 7. Od Jeruzalema do Rima
Dolaskom u Jeruzalem 58. godine Pavao stiže
u zajednicu kršćana Židova koje vodi Jakov, brat
Gospodinov. Mora se nositi i s neprijateljstvom
među Židovima koji su zadržali staru vjeru i do-
znali za njegovu djelatnost u Maloj Aziji i Grčkoj.
Podvrgnuo se židovskom obredu očišćenja, žele-
ći dokazati da poštuje Mojsijev zakon. Čin je u
skladu s Pavlovom mišlju: kršćani Židovi mogu
se držati starih običaja, kršćani Grci ne moraju.
Svjetina je i dalje pogibeljna za Pavla, pa govore
da je i Grke uveo u Hram (21,28). Rimski vojnici
odvode ga u svoju vojarnu, pred kojom drži govor,
ali njime opet razbješnjuje sunarodnjake. U tamni-
ci se poziva na svoje pravo rimskoga građanina
pa nije bičevan. Mora se opravdati i pred Velikim
vijećem, gdje ga udaraju po ustima (23,2), pa je
u opisu vidljiva usporednost sa suđenjem Kristu.
Neki podupiru Pavla, i opet mora intervenirati rim-
ska vojska. Među Židovima ima i onih koji prise-
954
Usp. Dj 6,5. Helenistički kršćani imali su sedmoricu
ljudi, punih Duha i mudrosti, zaduženih za raspodje-
lu pomoći udovicama, vjerojatno i svima potrebitima.
Apostoli su na ovu sedmoricu položili ruke.

žu da ne će jesti dok ne umore Pavla, što doznaje
njegov nećak, koji sve javlja samomu Pavlu i za-
povjedniku vojske (23,16).
Pavao je premješten u Cezareju Primorsku,
u kojoj ga ispituju i drže zatvorenim. Prokurator
Feliks želi od njega dobiti novca, što se očito nije
dogodilo i Pavao ostaje zatvorenim dvije godine.
Novi prokurator Fest saziva suđenje u Cezareji u
kojoj neki od Pavlovih sunarodnjaka optužuju apo-
stola koji se priziva na cara (25,11). Iz drugih se
izvora zna da je prokuratora Feliksa naslijedio Fest
60. godine, tako da znamo i kad se događaji zbi-
vaju. Pošto se Pavao prizvao na cara i pred kra-
ljem Herodom Agripom, put u Rim postao je ne-
uklonjivim.
Morski put prema Rimu opet je u Djelima apo-
stolskim prikazan u prvom licu množine, pa je, uz
ograde ipak moguće književne konvencije, pret-
postavljivo da ga na moru prati Luka. Opisi su
živi, pokazuju upoznatost s navigacijom i plovid-
bom onoga doba, što se u antici i tražilo od po-
vjesničara kakav je želio biti Luka. Pripovjedač
zna da su jedrili uz Cipar zbog suprotnih vjetro-
va (Dj 27,4); dok plove uz Kretu, puše jak sjeve-
roistočnjak, za oluje rabe snast kako bi potpasali
brod;955 a kako se ne bi nasukali na Sirti, spustili
su prvenjaču (27,17-18). Uskoro su se morali ri-
ješiti i tereta. Brod zapada u oluju, događaji su di-
namično predočeni, a slični su i onima u Knjizi o
Joni. Pavao jamči mornarima spas jer mu se u snu
ukazao anđeo. Čini se da Pavao i pričešćuje mor-
nare (27,35-36). Dolaze do Malte, gdje Pavao ne
pogiba od zmijskoga otrova i gdje liječi oca upra-
vitelja otoka Publija. Konačno nakon tri mjeseca
boravka na Malti dolazi u Rim, u kojem govori
rimskim Židovima.
Nekad se držalo zajamčenim da Pavao iz rim-
skoga sužanjstva piše Poslanicu Filipljanima, ali
955
Drveni se brod posebnim konopima učvrstio poprijeko.
453
18. Corpus Paulinum
tumači u novije doba više spominju Efez kao
mjesto nastanka ovoga teksta.956 S rimskim su-
žanjstvom povezuju se i poslanice Kološanima,
Efežanima i Filemonu – posljednja je toplo i krat-
ko pismo s molbom prijatelju da oslobodi roba.
Autorstvo dvaju prvospomenutih tekstova iz pret-
hodne rečenice bilo je predmetom rasprava.
Pavao je, čini se, u Rimu bio zatvaran više puta.
Djela ne govore o mogućem Pavlovu životu po-
slije prvoga zatočeništva u Rimu, dakle o dobu od
63. do 66. godine. Razdoblje odgovara onomu što
prikazuju pastoralne poslanice, jedna Titu i dvi-
je Timoteju, a događaji se odnose uglavnom na
Kretu i Efez.
Iz drugoga rimskoga sužanjstva možda piše
Drugu poslanicu Timoteju – što više od 80 posto
proučavatelja danas niječe.957 O mogućoj Pavlovoj
aktivnosti između dvaju zatočeništava u Rimu bit
će riječi pri tumačenju poslanica Timoteju. U go-
dini smo 67. i nešto nakon ovoga pisma Pavlu je
odrubljena glava.
Djela apostolska ne govore ništa izravno o
Pavlovoj mučeničkoj smrti.958 Luka je jamačno
znao da je Pavao pogubljen u Rimu. Rekli smo da
bi o tome mogao svjedočiti oproštajni govor koji je
apostol naroda održao u Miletu, obraćajući se stra-
ješinama voljene efeške crkve (20,22-24). Ipak, ne
zna se je li Luka proučavao Pavlova pisma. Sama
Djela ne prikazuju podrobno Pavlove sukobe s ju-
daizantima unutar crkve: ne doznajemo mnogo o
sukobima s onim kršćanima koji su htjeli da svi
koji prihvate Krista prihvate i židovske običaje gle-
de hrane, obrezanja i drugih obreda.
956
Usp. dio o Poslanici Filipljanima; usp. Betz: 197.
957
Usp. Brown: 676.
958
Betz: 190.
Biblija kao književnost

UPITI 9. Darrel, Doughty: Luke’s Story of Paul in Corinth :

1. Gdje i kada je rođen Pavao? Što znamo o njegovoj na- Fictional History in Acts 18 , Journal of Higher
obrazbi? Criticism, 4 / 1 (Spring 1997) 3–54.
2. Tko je prvi kršćanski mučenik? Koja je bila Pavlova 10. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
uloga? u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
3. Što se dogodilo na putu u Damask? 11. Duda, Bonaventura: U svjetlu Božje riječi, Kršćanska
4. Ukratko opišite jedan događaj s prvoga Pavlova misij- sadašnjost, Zagreb, 2000. (poglavlja: Pavao molitelj,
skoga putovanja. Proslov Poslanice Rimljanima, Ženidba i djevičanstvo
u Prvoj Korinćanima, Misterij – Krist u nama, nada
5. Ukratko opišite jedan događaj s drugoga Pavlova mi- slave, Kristovo svećeništvo u Poslanici Hebrejima).
sijskoga putovanja.
12. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
6. Ukratko opišite jedan događaj s trećega Pavlova misij- Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
skoga puta.
13. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
7. Prikažite Pavlov put u Rim. Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
LITERATURA Članci: Gnosticism; Paul (person).
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York 1985.,str. 14. Gabel, John B; Wheeler, Charles B., York, Anthony
1849–1865. D.: The Bible as Literature, Oxford University Press,
(JR) (komentari) Oxford, 2000.
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 15. Holzner, Josef: Pavao, Rudolf Koprek, Zagreb, 1968.
2001. (komentari) 16. O’Connor-Murphy, Jerome: Jesus and Paul: Parallel
3. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Lives, Michael Glazier Books, 2007.
Zagreb, 1984. (ZGB) 17. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
4. Augustin, Aurelije: Ispovijesti, Kršćanska sadašnjost, Ljubljana i Zagreb, 1990. (prvo englesko izdanje 1987.)
Zagreb, 1983. (BA)
5. Benedikt XVI: Sveti Pavao, Verbum, Split, 2009. 18. Rudoph, Kurt: Gnosticism, u: David Noel Freedman
6. Betz, Hans Dieter: Paul, u: David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doubleday,
(urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
New York, 1992. (ABD) 19. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
7. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa- (Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
dašnjost, Zagreb, 2008. Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventulaca, Zagreb, 1995.
(RB)
20. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
8. Burić, Viktor: Sveti Pavao kao pisac, Kršćanska sadaš-
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
njost, Zagreb, 2009.
21. Zovkić, Mato: Poziv biblijskih proroka, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2012.

18. 2. Opća obilježja poslanica govo odobravanje, i, napokon, koje su poslanice

posve udaljene od povijesnoga Pavla. Većina bi-
18. 2. 1. Autentičnost bličara prihvatila bi ovakav raspored:
izvorno Pavlovi tekstovi: Rimljanima, Prva
Četrnaest tekstova koji pripadaju onomu što se
Korinćanima, Druga Korinćanima, Galaćanima,
katkad naziva Corpus Paulinum može se podijeli-
Prva Solunjanima, Filipljanima, Filemonu
ti na više načina. Jedna od osnova bila bi njihova
tekstovi kojima je izvorno Pavlovo autorstvo
široko raspravljana autentičnost. Ključni su upiti
osporavano: Druga Solunjanima,
o tome koje je od poslanica napisao sam Pavao,
Kološanima, Efežanima
koje neki od njegovih suradnika uz, možda, nje-

454

pastoralne poslanice, koje prema mišljenju ve-
ćine znanstvenika nije napisao Pavao, ali ima bit-
nih dvojbi oko Druge Timoteju: Prva Timoteju,
Druga Timoteju, Titu poslanica koju ni jedan su-
vremeni istraživač ne pripisuje Pavlu: Hebrejima.
Upit o autorstvu od početka je djelovao na ka-
nonski status. Tako je Poslanica Hebrejima ispa-
la iz Muratorijeva kanona, ali je Augustinovo i
Jeronimovo pozitivno mišljenje o autorstvu znatno
utjecalo na to da je ona danas dio Biblije. Naravno
da je sa stajališta kanonizacije nezgodno ako je
spis koji, ublaženo rečeno, sadržava namjerne
netočnosti glede autora, ipak prihvaćen kao dio
Biblije. No za kanonizaciju je ipak važnije da ta-
kav spis sadržava teološki ispravna učenja, koja
su u skladu s doktrinom Crkve koja provodi izbor.
Teško je preskočiti i ulogu tajnika koji je mogao
pisati prema apostolovim uputama. O izvornosti će
posebno biti riječi pri govoru o svakoj poslanici.
Ukratko bi obilježja autentičnih poslanica bila
ovakva: 959
a) Sintaksaili skladnja u pravilu je jednostavnija u
autentičnim poslanicama: prije svega su češće
pojedinačne kratke rečenice, nepovezane i kad
počinju s hóti (jer), hṓste (da, tako da), hína
(da/kad, gdje). Javljaju se asindetske rečenice
(bez veznika) ili povezane suprotnim ili uspo-
redbenim spojnicama.
Sintaktičko-morfološki obzor nalazi glagolske
priloge kao poveznice između rečenica. Javlja
se izraz en Kyríō, u Gospodinu, znači bez odre-
đenoga člana.
Sintaktičko-sintagmatski odnosi pokazuju uče-
stale apozicije, a rijetki su apsolutni genitivi.960
Stilska obilježja izvornih Pavlovih poslanica – sintaksa,
959
rječnik i vrsta teksta s literaturom za ovu problemati-
ku – podrobnije su protumačeni pri govoru o Drugoj
poslanici Solunjanima, na kraju dijela o Poslanici Fi-
lemonu, u dijelu Sintaksa na razini rečenice u prikazu
Efežana te u poglavlju 18.13.2 o Pastoralnim poslani-
cama.
960
Glagolski prilog i često imenica u genitivu koji služe
kao zavisna rečenica: elthoúsēs dè ts písteōs, oukéti
455
18. Corpus Paulinum
Nadalje, Pavao sebe označuje izrazima koje do-
punjuje blizinom Isusu Kristu: Pavao, sužanj
Isusa Krista (Fil 1); Pavao, starac, a sada i su-
žanj Isusa Krista (Fil 9).
b) Glede rječnika, vidljivo je da pisac rabi riječ
synergós, sudjelatnik. U poslanicama s nesum-
njivim Pavlovim autorstvom nalaziva je riječ
satanã (1 Kor 5,5; 7,5; 2 Kor 2,11; 11,14; 1 Sol
2,18), a nema riječi diábolos – valja međutim
reći da se izraz Satana nalazi i u 1 Tim 1,20;
5,15 i u dvojbenoj Drugoj Solunjanima.
c) Pavao u autentičnim poslanicama raspravlja s
oponentima i iznosi dokaze, često temeljene na
Starom zavjetu, a pruža i uzročno-posljedične
veze. Misao autentičnih poslanica biva slože-
nijom, teže dostupnom prosječnomu čitatelju.
U neautentičnim poslanicama pisac jednostav-
no odbacuje stajalište druge strane i pruža brzo
shvatljive upute naslovljenicima.
18. 2. 2. Vremenski slijed
Govoreći o vremenskome slijedu, Harrington
dolazi do ovakva reda:961
Prva Solunjanima, Druga Solunjanima,
Filipljanima, Galaćanima, Prva Korinćanima,
Druga Korinćanima, Rimljanima, Kološanima,
Efežanima, Filemonu, Prva Timoteju, Druga
Timoteju, Titu, Hebrejima.
Sam Harrington dvoji oko mjesta Filipljana u
ovome nizu, a vidjet ćemo da drugi autori također
imaju svoja vremena. O godinama će stoga biti
također više riječi pri govoru o svakoj poslanici.
Općenito je prihvaćeno da je Prva Solunjanima
najstariji novozavjetni tekst i da je napisana 51. go-
dine u Korintu. Hebreji su jamačno među starijim
spisima i nastaju oko osamdesete godine. No lako
hypò paidagōgón esmen: I, s dolaskom vjere, nismo vi-
še podložni čuvaru (Gal 3,25). Prva je riječ u izvorniku
glagolski prilog u drugom aoristu.
961
Usp. Harrington: 250.
Biblija kao književnost
je moguće da su tri pastoralne poslanice nastale
i poslije toga, poglavito ako ih nije pisao Pavao.
18. 2. 3. Redoslijed u Bibliji
U Svetom pismu ove su poslanice poredane
uglavnom po duljini, pa su Rimljani na prvome
mjestu. Duljina nije apsolutni kriterij jer ćemo vi-
djeti da kraća Druga Solunjanima dolazi prije du-
lje, Prve Timoteju. Razlog je u sadržajnoj bliskosti
triju pastoralnih poslanica s jedne te Prve i Druge
Solunjanima s druge strane.
U svojim sam komentarima slijedio red za
koji mislim da će čitatelju olakšati razumijevanje.
Budući da Galaćani najavljuju bitnu temu opravda-
nja po vjeri iz Rimljana, stavio sam ih neposredno
prije te velike poslanice.
18. 2. 3. Književna glosa
Zalazimo li s Pavlovim poslanicama, pa onda
i sa sličnim katoličkim poslanicama, na područje
Novoga zavjeta koje se znatno udaljuje u književ-
nosti? Shvatimo li evanđelja i Djela apostolska kao
veliku naraciju koja opetovano govori o Kristovu
životu i o njegovoj smrti, a onda i o životima nje-
govih prvih učenika i protivnika, sjetit ćemo se da
pripovijedati događaje i opisivati likove znači ba-
viti se poslom koji svakako ima mnogo udjela u
tehnici bliskoj književnim postupcima. Prije svega
mislim na epsku književnost, a kako je ovdje riječ
o duljoj prozi, pripovijesti i likovi imaju dodira s
romaneskim postupcima. Poslanice koje su pisali
Pavao, Petar, Jakov, Ivan i Juda – ili netko drugi
pod njihovim imenom – istina imaju i pripovjed-
nih dijelova, no prevladava prije svega rasprava,
456
pa teološki, katkad i ekleziološki ili jednostavno
društveni traktat odnosi prevagu. Dapače, imamo
i pravih upućivačkih dijelova, u kojima nadređe-
ni govore podređenima što im je činiti. Kako je to
povezano s književnošću?
Podsjetit ćemo ovdje na sličnost novozavjetno-
ga raspravljačkoga dijela Biblije s velikim roma-
nima XIX. i XX. stoljeća. Tolstojev Rat i mir tako
donosi niz rasprava vodećega lika Pjera Bezuhova
s prijateljem Andrejem Bolkonskim, masonom
Osipom Aleksejevičem i konačno običnim selja-
kom Platonom Karatajevim. Cijeli roman poči-
va i na promišljaju o percepciji zla u povijesti.
Dostojevski u Braći Karamazovima donosi također
antologijske dijelove romaneskne književnosti u
jobovskoj raspravi braće Ivana i Aljoše. Dvadeseto
je stoljeće dalo velike rasprave u nizu nezaobila-
znih djela: Mann u Čarobnoj gori sučeljava kon-
zervativnoga Židova Naphtu i liberalnoga Talijana
Settembrinija, koji se isto tako bore za intelek-
tualnu naklonjenost protagonista Hansa Castorpa.
Musilov Čovjek bez svojstava, onda i Huxleyjev
Kontrapunkt također su ispunjeni intelektualnim
promišljajima. Esejistička meditacija postaje tako
ravnopravnim dijelom književnoga diskursa i kad
je zastupljena unutar romana, vladarskoga žanra
XIX. i XX. stoljeća.
U Novom zavjetu nakon pripovjednoga dijela
također dolazi raspravljački dio. Nije riječ samo o
monologu: sudar Pavlova koncepta spasa po vjeri
Kristovoj i Jakovljeva spasa po djelima svakako
je dokaz razvijene teološke misli, koja i danas po-
tiče bogoslovne, pa i svjetonazorske promišljaje.
Same Pavlove invektive protiv judaizanata otva-
raju upite o temeljnom smislu religije koja upravo
počinje promišljati o sebi samoj: tko može biti kr-
šćaninom? Podrobnosti ovih rasprava nalazive su
u idućim poglavljima.

UPITI
1. Izaberite dvije razlike između autentičnih i neautentič-
nih Pavlovih poslanica i ukratko ih obrazložite.
2. Navedite razlike između autentičnih i neautentičnih
Pavlovih poslanica u skladnji (sintaksi), rječniku i sa-
moj vrsti tekstova. (V)
18. 3. Prva
poslanica
Korinćanima
18. 3. 1. Mjesto i vrijeme
Prva poslanica Korinćanima pisana je u Efezu
oko Uskrsa kako je u njoj i navedeno: U Efezu ću
ostati do Pedesetoga dana (16,8). Tumači se ne
slažu glede odredbe godine. Dok jedni znanstve-
nici drže da je nastala 57. godine,962 drugi navode
doba od 53. do 56.963
18. 3. 2. Društvene okolnosti
Pavao je za drugoga misijskoga puta osnovao
uspješnu kršćansku zajednicu u Korintu koju je
razvijao njegov učenik Apolon. Dok je za trećega
misijskoga puta boravio u Efezu, počele su stizati
vijesti o razdorima u korintskoj crkvi. Klojini lju-
di izvijestili su ga o prepiranjima (1,11), a došlo
je i izaslanstvo: Stefana, Fortunat i Ahajik (1 Kor
16,17).
Pavao je poslao najmanje četiri pisma zajedni-
ci u Korintu. Pismo A je izgubljeno, ali o njemu
doznajemo iz Prve poslanice Korinćanima, u ko-
joj apostol govori o tome da je pisao kako ne valja
primati bludnike u crkvu (1 Kor 5,9-13). Nakon vi-
jesti o razdorima i dolaska izaslanstva piše pismo
B, današnju Prvu poslanicu Korinćanima. Izbija
nova kriza i Pavao osobno dolazi u Korint (2 Kor
1,21-23; 12,14; 13,1-2). Situacija se nije popra-
962
Usp. JR: 1854.
963
Mitchell i Betz: 1140 (ABD 1: 1140).
457
18. Corpus Paulinum
3. Koji je najstariji novozavjetni spis? Kada i gdje je na-
pisan?
4. Po kojem su kriteriju uglavnom poredane Pavlove po-
slanice u Svetom pismu? (V)
vila i misionar šalje svoje predstavnike, ali bez
učinka. Slijedi pismo C, danas također izgubljeno,
koje Pavao piše u tjeskobi srca (2 Kor 2,4). Pismo
je napokon smirilo strasti, kako mu govori surad-
nik Tit, kad je Pavao već na putu u Makedoniju.
S puta piše pismo D, koje je današnja Druga po-
slanica Korinćanima i koje možda sadržava neke
dijelove pisma C.
Pavlova Prva poslanica Korinćanima biva pi-
smo ljudima u nevolji i već to kazuje da njegov
sadržaj i formu dobrim dijelom određuju i prima-
telji. Dosad znamo da je u zajednici u Korintu
bilo razdora. O njezinim pripadnicima valja reći
još najmanje dvije pojedinosti. Iz same je poslani-
ce vidljivo da ju uglavnom nisu činili ni intelek-
tualci ni politički utjecajni ljudi koji bi pripadali
takozvanoj eliti: Promatrajte, braćo, sebe koji ste
pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih,
ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv,
što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami
mudre; što je slabo u očima svijeta izabra Bog da
posrami jake (1 Kor 1,26).
Korinćani kojima se Pavao obraća jednostav-
ni su ljudi i mogli su se osjećati inferiornima pred
učenim osobama koje su poznavale filozofiju i re-
toriku i imale moć. Pavao će i stoga isticati ludost
tobože mudrih i mudrost tobože ludih – no vjero-
jatno je znao da intelektualci i politički utjecajni
ljudi jednostavno ne moraju uvijek biti u pravu
– povijest je prepuna takvih primjera. O’Connor-
Murphy dobro ističe apostolov vlastiti položaj:
»Pavao je bio Židov u svijetu u kojem su Židovi
bili prezrena manjina. Bio je obrtnikom u svije-
tu koji je cijenio samo intelektualna dostignuća.
Bio je strancem u svijetu gdje su veze bile izvo-
Biblija kao književnost
rom moći.«964 Takva će osoba razumjeti položaj
Korinćana kojima piše: tako je autorova slabost
njegova snaga. Pisati s pozicije nemoćnih jest
umjetnikova snaga i danas.
Nadalje, Korint je bio grad užitaka i plodno
tlo za hedonističku praksu. Bez striktnih pravila
židovskoga Zakona, prvi kršćani, uglavnom Grci,
mogli su se naći u napastima na svakom koraku.
Pavao stoga ističe potrebu za moralom i uči što
valja, a što ne valja.
Obzor očekivanja, kako bi rekao Jauss,965 tako
uvjetuje Pavlovu misao – uvjetuje, ali ne određu-
je, jer za loše okružje on propovijeda temeljito kr-
šćansko stajalište. Pavao je nerijetko nazočan kao
osoba u svojoj pripovijesti, Genetteova bi klasi-
fikacija vidjela unutardijegetičkoga pripovjedača,
onoga koji sudjeluje u događajima iz naracije.966
Pavao komentira svoj dolazak u Korint u 2,1 i svoj
vlastiti nastup, pa onda i susret s Kristom u 15,8.
18. 3. 3. Sadržaj
i pripovjedne
tehnike: uvod
Pavao u pismu rješava niz problema korintske
zajednice. Čini to dajući naputke o tome što je do-
bro pa valja prihvatiti i što je loše pa se od toga tre-
ba ograditi. Pavao također raspravlja sa suprotnim
mislima, poglavito filozofskim i životnim praksa-
ma. Tada iznosi pretpostavke i dokaze te zaklju-
čuje. Prema tipologiji koju daje Egon Werlich, ri-
964
Usp. O’Connor-Murphy: 18 (prijevod D. S.). Jerome
O’Connor-Murphy (1935. – 2013.) dominikanac rođen
u Irskoj u gradu Cork City. Studirao je u Heidelbergu
i Tübingenu, predavao novozavjetne teme na École Bi-
blique u Jeruzalemu. Među vodećim je stručnjacima za
pavlovsku problematiku, a oksfordski arheološki vodič
po Svetoj zemlji (v. popis literature za prvo poglavlje)
često mu je prevođen.
965
Usp. Jauss: 257; također Groden: 798 i Biti: 132.
966
Usp. Genette: 96 – 115; Biti: 57; Groden: 431.
458
ječ je o tekstu koji uz ostalo ima pripovjedačka,
opisivačka, raspravljačka i upućivačka obilježja.967
Prvih pet rečenica drugoga poglavlja u kojem
Pavao prikazuje svoj dolazak i svoj govor donosi
pripovijest, no ima i očitih opisnih elemenata – ne
dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navje-
šćivati vam svjedočanstvo Božje.
Dio 11,23-26 pripovijeda kako je Krist usta-
novio euharistiju, mogli bismo i pobliže reći da je
Pavao ovdje prikazao scenu. Nakon toga iskaz pre-
lazi u upute govoreći kako ispripovijedani događaj
moraju slaviti kršćani u Korintu. Upute su česte,
pa ih nalazimo u govoru o seksualnoj i bračnoj či-
stoći, s nizom znakovitih imperativa. Upućivački
tekst preteže u instrukcijama za brak s pripadnici-
ma drugih vjera (7,1-16). Očite su upute i zapovi-
jedi kojima valja skupljati milodare s početka 16.
poglavlja.
Tipična je rasprava petnaesto poglavlje s kri-
stološkom tematikom, no i tu na početku u 15,1-8
imamo opisno izvješće o srži Kristove djelatnosti.
Pogrješno bi bilo od Pavlovih rasprava traži-
ti dokaze kakve iznosi suvremena znanost. Riječ
je prije svega o logici uzroka i posljedica, koja se
oslanja na tvrdnje iz Staroga zavjeta te Kristove
riječi i djela, znači na objavu, koja u času iskaza
nije znanstveno provjerljiva. Riječ je o temeljima
vjere, a ne znanosti. Pavao redovito nizom uzroka i
posljedica upozorava na učinke u sadašnjem životu
svojih naslovljenika: Jer ako mrtvi ne uskrsavaju
ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo,
uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima (15,16
-17). S druge strane, potraga za uzrocima i doka-
zima te rasprava sa stajalištima za i protiv nisu do
kraja udaljene od znanstvenoga postupka.
S književnoga je stališta ipak najvrjedniji dio
s lirskom pohvalom ljubavi iz 13. poglavlja. U
ovoj pjesmi također imamo prikaze onoga što lju-
bav nije, pa se od toga valja ograditi, i što ljubav
jest, pa to valja slijediti – tako ovaj pjesnički dio
967
Usp. Werlich: 30 (opisivački), 31 (pripovjedni), 32 – 33
(raspravljački); Težak: 466 / 497.

po svojoj tehnici iskaza biva podudarnim s ostalim
dijelom teksta. Ljubav kao bitna tematska odredni-
ca također je nutarnja veza poslanice.
Probleme kojima se Pavao mora baviti može-
mo razvrstati na crkvenoorganizacijske, moralne,
običajne, filozofsko-svjetonazorske, liturgijsko-eu-
haristijske i teološke. Budući da je riječ o životu
vjerske zajednice, teologija i točnije kristologija
natapa cijeli diskurs pa je nazočna u svakoj poje-
dinoj skupini problema.
18. 3. 4. Crkvenoorganizacijski upiti
Narav sukoba u Korintu nije posve jasna. Crkva
kao zajednica mogla je imati u gradu niz kuća u
kojima su se vjernici sastajali, bilo je više zgrada
crkvi. Pavao daje prednost Stefaninu domu (16,15).
Mjesto euharistijskih susreta moglo je biti poveza-
no s drugim podjelama.
Pavao na samom početku spominje da svaki po-
jedinac u Korintu govori Ja sam Pavlov, ja sam
Apolonov, ja sam Petrov (1,12). Malo je poznato
što se pod rečenim misli, ali Pavao sve poziva na
jedinstvo u Kristu i ističe da su svi ostali, ukljpa i on
sam, tek propovjednici Radosne vijesti: Zar je Krist
razdijeljen? Zar je Pavao razapet za vas? (1,13)
Pa što je Apolon? Što li je Pavao? Sluge koje
su vas privele k vjeri, a svaki je od njih sluga ona-
ko kako mu je Gospodin dao. (3,5)
Sukobi su mogli nastati oko samoga Pavla i
njegovih apostolskih ovlasti, jer pisac mora sebe
opravdavati: Zar nisam apostol? Zar nisam vidio
našega Gospodina Isusa? Zar niste vi moje djelo
u Gospodinu? Ako drugima nisam apostol, vama
sigurno jesam (9,1-2).
Ovdje izranjaju osobe tužitelja: Moj odgovor
mojim tužiteljima: Zar nemamo pravo na jelo i
pilo? Zar nemamo pravo voditi sa sobom sestru
kao i ostali apostoli i braća Gospodnja?
Iskazi su primjer Pavlove raspravljačke misli.
On dokazuje analogijom, kad kaže da i drugi apo-
459
18. Corpus Paulinum
stoli vode sestre na put. No, bitno je da Pavao daje
pravi smisao određenim elementima jer kaže da
osobe imaju pravo na jelo i piće, no nemaju pravo
oni koji od trbuha stvaraju lažnoga boga. Naravno
da je u ovom obzoru i sestrinstvo prožeto čisto-
ćom. Uskoro će se Pavao pozvati i na Mojsijev
Zakon (9,8).
18. 3. 5. Euharistijski upiti
Što su kršćani u Korintu činili za susreta po
domovima nekih od vjernika? Pavao daje drago-
cjeno izvješće o životu prvih zajednica i slavljima
euharistije u prvih kršćana. Tako danas imamo po-
tvrdu da je pričest bila uobičajen postupak već u
to rano vrijeme. Pavao donosi i Kristove riječi s
Posljednje večere: Ovo je tijelo moje, koje je za
vas. Ovo činite na moju uspomenu (...) Ovaj je
kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite, svaki
put kad ga pijete, na moju uspomenu (11,24-25).
Pavlov nam ulomak govori da su Kristove besje-
de bile izgovarane prije no što su sama evanđelja
zapisana, a vjerojatno je da su u pisanom obliku
također kolale među kršćanima.
Pavao u poslanici kritizira one koji ne razumiju
da je riječ o blagovanju tijela i krvi Kristove te se
vladaju kao da je riječ o običnoj večeri. No, neva-
ljalih je običaja moglo biti i za obroka koji se uzi-
mao nakon same službe Božje.
18. 3. 6. Moralni naputci
Nerazumijevanje pričesti nije dobro, ali je
u Korintu bilo i drugih opakih pojedinosti. Iz
Pavlovih uputa vidi se stvarnost života u veliku
gradu, koji je bio poznat po bludilištima svake vr-
ste. Pavao je vrlo jasan: Ni bludnici, ni idolopo-
klonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrni-
telji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni
klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva
Biblija kao književnost
Božjega (1 Kor 6,9-10). Bludne osobe time nema-
ju mjesta u crkvi (5,1-12; 6,12-15). Pavao ovime
postavlja i osnovice kršćanskoga prava.
Riječ je opet o upućivačkim dijelovima tek-
sta, koji neizravno govore da osobe koje postupa-
ju kako je opisano nemaju što tražiti u kršćanskoj
zajednici.
Čini se da je zajednicu mučio problem koji
je nastao upravo iz naglaska na tome da prihva-
tom kršćanstva ne treba prihvatiti židovski Zakon.
Naime Zakon sadržava niz propisa koji i najneuki-
jima točno govore što im je u svakodnevnu životu
činiti. Bez toga se ljudi s labavim moralom lakše
izgube, a zlonamjerni mogu novu vjeru – punu
opraštanja i milosti – shvatiti kao pokriće za svo-
ja zlodjela. Pavao nastoji reći da biti kršćaninom
znači biti moralnim čovjekom, a što je moral, to
mora i podrobno tumačiti. Polazište mu je veza čo-
vjeka i Boga: »Ponajprije, on zagovara uzajamnu
pripadnost tijela Gospodinu i Gospodina tijelu. (...)
Dostojanstvo ljudskog tijela u svoj svojoj cjeloku-
pnosti, dakle i seksualnosti, proistječe iz njegove
određenosti za uskrsnuće. Nadalje, iz nauke o tijelu
Kristovu (usp. 1 Kor 12,12 sl) ›slijedi da su tijela
vaša udovi Kristovi‹«.968
Peti je dio poslanice posebno upravljen protiv
nemoralnih, pa i završava uputom: Uklonite zlo-
činca između sebe (5,13). Riječ je naravno o tome
da se sama mala korintska crkva, a time u prenese-
nom smislu Crkva, mora pročistiti. Maria Pascuzzi
dobro dokazuje kako je Pavao ovdje motiviran kri-
stološkim, crkvenim i etičkim pobudama, a nije mu
pobuda rasprava o njegovu vlastitu apostolskom
968
Duda 2000: 83
Bonaventura Duda rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924.
Prevoditelj je Novoga zavjeta na hrvatski, urednik Za-
grebačke Biblije (1968.), stručnjak za Pavlovu teologi-
ju, dekan i profesor biblijskih predmeta na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Sa Zorislavom Lajo­
šem pokrenuo je »Glas Koncila« (1963.). U vrijeme ko-
munističke diktature, list je bio jedino oporbeno glasilo
u Hrvatskoj.
460
autoritetu,969 što je naznačeno i u 9,1-2. Pavao je
i u petom poglavlju jasan: Očistite se od staroga
kvasca da budete novo tijesto: ta već ste beskvasni,
jer je žrtvovano naše pashalno janje: Krist (5,7).
Njegova metafora istina traži upoznatost sa židov-
skim običajima oko beskvasnoga kruha, no jedna-
ko tako dobro sažima bitno.
Robert Musil, austrijski književnik iz prve
polovice XX. stoljeća, govorio je u svom roma-
nu Čovjek bez svojstava, da bi valjalo osnovati
Ministarstvo za preciznost duše, kako bi i oni koji
nisu vjernici znali što im je točno činiti.
18. 3. 7. Običaji
Neki su prigovarali ovoj poslanici zbog siro-
mašne teološke misli, a drugi su isticali primije-
njenu teologiju. Doista, velik su dio teksta prak-
tični upiti iz svakodnevna života, a na kraju Pavao
moli i darove za siromašne u crkvi u Jeruzalemu.
Pavao prosvjeduje jer kršćani pozivaju na sud
druge kršćane (6,1-7). Govori o ženidbi i spolno-
sti (7,1-39), o idolopoklonstvu u obzoru hrane (8;
10,14-22) i o nošenju vela. Zanimljivo je da kaže
kako žena kršćanka može ostati u braku s mužem
koji nije kršten i obrnuto. Kršćanin naime po Pavlu
posvećuje bračnoga druga. Tako apostol opet go-
vori o kršćanskom pravu. Ovdje također nalazimo
primjer upućivačkoga teksta. Pavao zalazi i u mod-
ne pojedinosti doba, pa iznosi svoj ukus govoreći
da duga kosa bolje pristaje ženama, a kraća muš-
karcima (11,13-15).
Moglo bi se pogrješno navesti Pavlove riječi o
odnosima žena i muškaraca, pa onda u krivoj in-
terpretaciji i zamjeriti što je kazao da čovjek nije
stvoren radi žene, nego žena radi čovjeka. Valja
znati da Pavao u istom dahu kazuje i ovo: Ali u
Gospodinu niti je žena nezavisna od čovjeka, niti
je čovjek nezavisan od žene, jer kao što je žena
969
Usp. Pascuzzi: 12.

od čovjeka, tako je i čovjek po ženi, a sve dolazi
od Boga (1 Kor 11,11-12). Za odnose muškaraca
i žena valja poznavati i Efežane: Štoviše, kao što
je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene
u svemu svojim muževima! Muževi, ljubite svo-
je žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe
predao za nju (Ef 5,24-25). Ne sumnjam da bi obje
strane katkad radije navele samo jednu od ovih
Pavlovih rečenica.970
Držim da je bolje spomenuti i komentirati slje-
deće teško mjesto nego o njemu šutjeti. Upute o
tome kako žene na sastancima moraju šutjeti, a
žele li nešto doznati, neka pitaju muževe kod kuće
(1 Kor 34-35) jednostavno je pogrješno generalizi-
rati. Najbolje ih je shvatiti kao instrukciju ograni-
čenu određenim vremenom i prostorom. Svi imaju
pravo raspravljati o čemu žele, a ako su pripremlje-
ni, činit će to na svoju korist.
Dobro je podsjetiti da surječje Pavlovoj misli
pruža i kraj Poslanice Rimljanima: cijelo je 16.
poglavlje duga lista pozdrava, ali je na prvome
mjestu Feba, koja je đakonisa crkve u Kanhreji
– ne možemo danas znati točne dužnosti ovih
osoba. Korisno je opet podsjetiti i na dokument
Tumačenje Biblije u Crkvi koji kaže da se Knjiga
ne smije tumačiti tako da potiče seksizam, antise-
mitizam i rasizam.971 Točno je da neka mjesta iz
Knjige kao da vabe na takvo tumačenje.
Bilo bi nepravedno osuđivati Pavla na teme-
lju jedne izreke, a ne poznavati misao iz sedmoga
poglavlja Prve poslanice Korinćanima: Muž neka
vrši svoju dužnost prema ženi, a tako i žena prema
mužu. Žena nije gospodar svojega tijela, nego muž,
a tako ni muž nije gospodar svojega tijela nego
žena (7,3-4). Pavao ovdje govori o međusobnoj
vjernosti, ali i o seksualnosti. Navest ćemo opet i
rečenicu Ali u Gospodinu niti je žena nezavisna od
čovjeka, niti je čovjek nezavisan od žene, jer kao
970
Za dostojanstvo žene u Katoličkoj crkvi usp. Pranjić:
309–336.
971
Usp. Skupina pisaca, T: 137.
461
18. Corpus Paulinum
što je žena od čovjeka, tako je i čovjek po ženi, a
sve dolazi od Boga (1 Kor 11,11-12).
Ovdje imamo posla i s raspravljačkim tekstom,
jer se zajednički dolazak do Boga postavlja uzro-
kom jednakopravnosti. Jezikom svojega doba, apo-
stol govori o ravnopravnosti, bilo bi pogrješno oče-
kivati terminologiju dvadesetoga stoljeća, koja će
za dvjesto godina možda nestati u ropotarnici.
18. 3. 8. Svjetonazorski problemi
Pavao počinje spis ovim problemima, koji daju
ton cijeloj poslanici. Apostol svoje riječi u posla-
nici upravlja prije svega protiv ohole mudrosti. On
napada grčki filozofski duh, koji ponosan misli da
sve može znati i shvatiti. Napad je dakle u naj-
manju ruku smion, a djeluje uvjerljivo i stoga što
Pavao predviđa što će druga strana reći o križu, a
što, dijelom, govori i danas:
Bez sumnje, govor o križu ludost je za one koji
propadaju, a za nas koji se spašavamo sila je Božja,
jer stoji pisano: »Uništit ću mudrost mudrih i učinit
ću ispraznom umnost umnih« (1,18-19). Pavao se
ovdje približava raspravi tako što navodi kao do-
kaz misao iz Izaije 29,14.
Pitajući se gdje su, Pavao izrijekom spominje
mudrace poũ sofós, jezikoslovce poũ grammateús
i istraživače poũ syzētētḕs (1,20).
Apostol ohrabruje svoju malu zajednicu, vjero-
jatno svjestan što je sve on kao učen čovjek, sjeti-
mo se Gamalielove škole, činio kršćanima dok se
još nije obratio:
Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao
Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vje-
ruju spasiti ludošću propovijedanja. I dok Židovi
zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi pro-
povijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove,
ludost za pogane, a za pozvane – i Židove i Grke
– Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja
ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost jača od lju-
di (1,21-25).
Biblija kao književnost
Milostivi Krist koji je Bog i koji je razapet teš-
ko je spojiv sa stoicizmom. Izravnijih naznaka sto-
ičkih poveznica, u smislu specificiranih napada,
nije lako naći. Pavao izravno napada hedonizam, i
to opet suprotstavljajući ga Kristu: Ako zbilja mr-
tvi ne uskršavaju, »jedimo i pijmo, jer sutra mre-
mo!« (15,32-33)
18. 3. 9. Teologija: politeizam i hrana
Pavao se postavlja oštro protiv idolopoklonstva
i time protiv politeizma, pa uočava da se neke ze-
maljske osobe prave bogovima:
Jer iako ima, bilo na nebu, bilo na zemlji, ta-
kozvanih bogova – kao što zbilja bogova i gos-
podara ima mnogo! ‒ mi nemamo nego jednoga
Boga, Oca, od koga sve dolazi i za koga postoji-
mo, i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po komu
postoji sve i po komu postojimo također i mi (8,5-
6). Nemogućnost priznavanja zemaljskih vladara
za Boga odvest će poslije mnoge kršćane u muče-
ništvo. Prethodna rečenica uglavnom se služi opi-
sivačkim diskursom, no ima i tragova rasprave.
Problem je stvarala i praksa da se jede meso žr-
tvovano idolima, što Pavao također osuđuje. Ono
što pogani žrtvuju, kaže, žrtvuju vrazima, a ne
Bogu, a ja neću da vi budete u zajednici s vrazima
(10,20). Mnogobožačka praksa mogla je podsjetiti
na negativnu euharistiju.
18. 3. 10. Teologija: Pavao i
gnosticizam
U sedamdesetim godinama prošloga stoljeća
Walter Schmithals predložio je još jednu misao
protiv koje se Pavao postavlja.972 Na kraju Prve
poslanice Timoteju tekst upozorava učenika da se
čuva ispraznih govora i lažno nazvane spoznaje
972
Usp. Mitchell i Betz: 1142.
462
– ts pseudonýmou gnṓseos. U ovome je prepo-
znatljiva rastuća gnostička misao, no ta poslanica
vjerojatno nije izvorno Pavlova. Ne može se znati
podsjeća li Pavao i na taj smjer vjerske misli kad
pišući Korinćanima prosvjeduje rabeći u negativ-
nom smislu riječi znanje, spoznaja i mudrost, po-
glavito u dijelovima 1,18 – 4,21 te u 8. poglavlju.
Pavao tako navodi i Psalam 94,11, Gospodin po-
znaje misli mudraca, zna da su isprazne (1 Kor
3,20).
Pavlova je misao o nastanku svega tvarnoga
na svijetu različita u odnosu prema gnosticizmu.
Najjasnije je izražena u Poslanici Kološanima, koja
ovako govori o Kristu: On je slika Boga nevidlji-
voga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u nje-
mu sve stvoreno, sve na nebu i na zemlji. (Kol
1,15-16). Ako je Krist prvorođenac i u njemu je
sve stvoreno, ne može sav tvarni svijet biti prožet
Zlom i postojati u njegovoj vlasti, kako uči gno-
sticizam.
Sama Prva poslanica Korinćanima također ima
misao o Kristovoj preegzistenciji, o tome da je bio
s Ocem i prije nego se utjelovio (8,6).
Pavao ističe tijelo u Korinćanima i stavlja ga u
blizinu trima za njega bitnim činiteljima: Kristu,
moralu i uskrsnuću. A tijelo nije za bludnost, nego
za Gospodina, i Gospodin za tijelo. Bog koji je
uskrisio Gospodina, i nas će uskrisiti svojom moći
(1 Kor 6,13-14). Tijelo dakle samo po sebi nije ni-
kakovo zlo. Dapače, tijelo će uskrsnuti jer je Krist
uskrsnuo u tijelu – zlo je rabiti tijelo na nemora-
lan način.
Apostolove metafore protive se gnostičkomu
svjetonazoru: Ne znate li da ste Hram Božji i da
Duh Božji prebiva u vama? (3,16) Vi ste tijelo
Kristovo, a pojedinci udovi (12,27).
Vidjeli smo da u Pavla misao o tijelu dolazi
kraj uskrsnuća. Pavao posvećuje i poseban dio po-
slanice uskrslomu tijelu. Služi se i metaforama iz
biljnoga svijeta: Ono što ti siješ ne oživljuje ako
ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojavi-
ti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog

sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to sva-
kom sjemenu njegov vlastiti lik (15,37-38).
O Pavlovu odnosu s gnosticizmom ima različi-
tih komentara, pa bi neki ulomak koji slijedi pro-
tumačili određenom bliskošću s gnostičkom mi-
sli: Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhov-
no. Tako stoji pisano: »Prvi čovjek Adam postade
živa duša, a novi Adam životvorni duh.« (15, 45)
Ne vidim previše osnovica za bliskost, ali je
korisno znati i misao o tom da tijelo i krv ne mogu
baštiniti kraljevstvo Božje niti može raspadljivo
baštiniti neraspadljivo. Oni koji budu živi kada
dođe Krist, preobrazit će se (15, 50 -53).
18. 3. 11. Teologija: čistilište
Jedna od Pavlovih rečenica poslužila je katolič-
kim teolozima da potkrijepe doktrinu o čistilištu.973
Nitko naime ne može postaviti drugoga teme-
lja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus
Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, sre-
brom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, sla-
mom, svačije će djelo izići na vidjelo. To će po-
kazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će
vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane
što je nadozidao primit će nagradu, a onaj čije dje-
lo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao
kroz vatru. (1 Kor 3,11- 15)
Nema izravna spomena čistilišta. U prilog dok-
tirini o čišćenju grijeha nakon smrti govore misli
o Danu koji pokazuje kakvo je čije djelo i ognju
koji otkriva što je valjalo, a što nije, zatim činjeni-
ca da će se spasiti i oni kojima se djela na pokažu
posve valjanima.
18. 3. 12. Kristologija i uskrsnuće
Smrt i uskrsnuće bitne su odrednice Pavlove
kristologije. Apostol propovijeda četiri bitne po-
973
Usp. JR: 1895.
463
18. Corpus Paulinum
jedinosti o Kristu koje izvodi iz njegove smrti i
uskrsnuća:
a) umro je da bi otkupio ljudske grijehe
b) svojim je uskrsnućem potvrdio moć: on je ot-
kupitelj grijeha, gospodar
nad smrti, gospodar svijeta uopće, po njemu je
sve stvoreno
c) po drugom će dolasku uskrisiti druge ljude
d) dolazi uskoro.
Tekst razrađuje pojedinosti u 15. poglavlju, a apo-
stol se služi raspravljačkim tipom teksta, koji
međutim zna prelaziti u opis.
a) Kristološki upit smrti i uskrsnuća Pavao prije
svega opisuje tako da uskrsnuće biva trajnim.
Predao sam vam najprije ono što sam primio:
da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše
grijehe, da je pokopan, da je treći dan uskrsnuo,
da se ukazao Kefi, potom Dvanestorici (1 Kor
15,3-5).
Dio 15,3-5.8 veoma je važan. Korisno je ispitati
izvornik u kojem imamo aoriste u prvim dva-
ma glagolima, pa bi to bilo umrije, apéthanen i
bi pokopan ētáphe. Suprotno tomu, glagol koji
govori o uskrsnuću biva perfekt mediopasivni
egḗgertai. Glagol tako ozanačuje »radnju zapo-
četu u prošlosti kojoj učinak traje: uskrišen je
i sada živi u trajnom eshatonskom stanju«.974
Tako prikazan Krist mogao se konačno ukaza-
ti u Pavlu: A naposljetku ukazao se meni, kao
nedonoščetu (15,8). Ovim je osobnim svjedo-
čanstvom potvrđena trajnost uskrsnuća.
Druga je bitna pojedinost odrednica da je umro
za naše grijehe, čime je, za razliku od Luke, ja-
sno prikazano da Krist umire s razlogom.
Egzegeti misle da su navedenu misao apostoli
stvorili još u Jeruzalemu te da su ju uz pomoć
Židova povratnika iz dijaspore preveli na grč-
ki.975
974
Zovkić 2008: 481; usp. i Morris: 203.
975
Usp. Zovkić 2008: 481.
Biblija kao književnost
Pavao će misao o Kristu otkupitelju razvijati i
opetovati u Poslanici Kološanima (Kol 1, 21-
23) i Rimljanima (6,1-23).
b) Ako je Krist umro da iskupi naše grijehe, uskr-
snućem je svoje otkupiteljsko djelo potvrdio.
Bez uskrsnuća, nastavlja Pavao, bez ikakve je
vrijednosti vaša vjera, vi ste još u svojim grije-
sima (15,17). Ovdje imamo specifičnu Pavlovu
raspravu s iznošenjem uzroka i posljedica. Neki
od Korinćana tvrdili su da Krist nije uskrsnuo
(15,12), a Pavao je u svojim poslanicama isti-
cao da je Bog uskrisio Krista (15,15; usp. 2
Kor 4, 14; Ef 1, 20). Ima i dijelova u kojima se
Očeva djelatnost ne ističe (1 Kor 15,14; Rim
6, 9).
Kristova je moć povezana s uskrsnućem ista-
knuta i u ovim riječima: potom svršetak, kad
preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi
svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista on
treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje
pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit
će obeskrijepljena smrt jer sve podloži nogama
njegovim (15,24-27).
Smrt i uskrsnuće Kristovo u Pavla su poveza-
ni i s vlašću. Apostol vjeruje da će po Kristu
svi na kraju oživjeti, tada će uskrsli Krist pora-
ziti sve neprijatelje, a posljednja će pasti smrt
(15,27). Vidjeli smo da izravno rabi riječ kra-
ljevati (15,25) čime najavljuje Matejevu misao
o Kristu kralju, izrečenu neizravnije, ali opet ja-
sno (Mt 28,18) te sam kraj Ivanova Otkrivenja
u kojem je Krist kralj. Prema Pavlu, posljednji
će uništeni neprijatelj biti smrt.
Poslije će misao o vlasti razviti pa naglasiti u
Filipljanima da se ona proteže na nebeska, ze-
maljska i podzemna bića (Fil 1,11).
Konačno, Pavao naviješta da po Kristu sve po-
stoji (8,6). To će razviti Kološani: prvorođenac
svakoga stvorenja, / jer u njemu je sve stvoreno
– sve na nebu i na zemlji (Kol 1,15-16). Krist
bi po ovom bio temeljna struktura i onaj koji
strukturira: ustroj svih ustroja.
464
c) Pavao jasno ističe da će Krist oživiti mrtve:
Ali sada, Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnu-
lih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskr-
snuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umi-
ru, tako će u Kristu svi biti oživljeni. (15,20-
22) U književnom smislu, Pavao se služi jakim
kontrastima kojima spaja starozavjetne i novo-
zavjetne znakove.
Kristovo je uskrsnuće znači po Pavlu u bli-
skom odnosu s upitom o ljudskoj smrtnosti.
Ako nema uskrsnuća, kaže Pavao, onda ni Krist
nije uskrsnuo, pa ni ljudi ne mogu. Tada i oni
koji u Kristu umriješe, izginuše (15,18). Pavao
vidi situaciju onih ljudi koji znaju da postoji
uskrsnuće kao zamisao, ali ne vjeruju u to kao u
stvarnost: Ako se samo u ovom životu uzdamo
u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi (15,19).
d) Kristov je drugi dolazak blizu, što Pavao u ovoj
poslanici naviješta u 15,51 ‒ 52: Evo, otajstvo
vam kazujem: svi doduše ne ćemo usnuti, ali
svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka
na posljednju trublju – jer će zatrubiti i mrtvi
će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se izmi-
jeniti. U Prvoj poslanici Solunjanima nalazimo
također slikovit opis dolaska koji bi se morao
također zbiti ubrzo. No u Rimljanima tumačit
će apostol ipak s manje sigurnosti u skori do-
lazak.
18. 3. 13. Himna ljubavi: Uvodne
obavijesti
Pavao suprotstavlja razapetoga Krista, koji jam-
či uskrsnuće, mudrosti stoicizma, epikurejstva i,
jamačno, gnosticizma koji je tada još u početci-
ma. Za kršćanstvo nema ništa veće, šire ni du-
blje od Krista. Ali, ima jedna Kristova osobina
koju mogu prihvatiti i oni koji samoga Krista ne
žele. Suprotstavljajući se lažnoj mudrosti svake vr-
ste, Pavao donosi misao koju može u sebi nosi-
ti čovjek svakoga svjetonazora, stališa, naroda i

struke: Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje (8,1).
Smjernost je jedini uvjet prihvata ove misli, a lju-
bav prema znanju nije isključena: Pavao će uskoro
kazati da se ljubav veseli istini.
Pavao se nakpotom u četirima poglavljima bavi
posve praktičnim stvarima. Govori i o osobnom
primjeru žrtve za Radosnu vijest, a vidjeli smo da
donosi i podatke dragocjene za povijest kršćanske
liturgije. Onda u 13. poglavlju opet izranja ljubav.
Sve što je Pavao činio u svojem životu i pisao
u ovoj poslanici bila je priprema za riječi s počet-
ka 13. poglavlja. Himna ljubavi jest poezija, vje-
rojatno i umjetnički vrh ovoga žanra u Bibliji, ali
upravo stoga mislim da joj stihovi nisu potrebni.
18. 3. 14. Od čega je ljubav bitnija
Pjesma govori što je ljubav, grčka agápē, i
prikazuje ju pomoću drugih duhovnih odrednica.
Pavao se služi dvama postupcima, pa u jednom pri-
biližava ljubav određenim simbolima, a u drugom
ju ograđuje od nekih znakova. U pjesmi nalazim
dvadesetak odrednica ljubavi, a pretežu izrazi koji
ju ograđuju od nečega. Bez ljubavi tako ništa ne
vrijedi sposobnost govora ljudskih i anđeoskih je-
zika, moć proroštva, upoznatost s tajnama i znanji-
ma, vjera, darežljivost i dragovoljna tjelesna muka.
Te se vrijednosti prikazuju pomoću eventulanih
pogodbenih rečenica, veznikom kad, u grčkeom
eán976. Ograda ovdje nije apsolutna. Pavao u ovim
rečenicama ne ograđuje ljubav od nečega negativ-
noga. Dobro je govoriti mnoge jezike i prorokova-
ti, dobro je znati, dobro je imati vjeru kojom bi se
premještala brda, dobro je davati siromasima i biti
spreman na tjelesnu žrtvu. Ipak je bez ljubavi sve
navedeno opet samo ništa. Pavao kaže da je lju-
bav temeljna vrijednost, bez koje ni one pozitivne
vrijednosti ne znače mnogo. Ljubav je dakle uvjet
976
eàn će se s teškim naglaskom pisati kada je iza njega
druga naglašena riječ – naglasak je uvjetovan položa-
jem.
465
18. Corpus Paulinum
opstanka svega što je dobro jer upravo po ljubavi
to što je dobro uopće postoji, uopće jest.
Moguće je imati dar proroštva, znanje, vje-
ru, muku i ujedno ljubav – tada je to ono pravo.
Vrijednosti koje tek bitna ljubav čini istinskima
imaju intelektualna, duhovna i možda tjelesna obi-
lježja. Znanje ljudskih jezika jest intelekt, vjera je
duhovna vrijednost, muke ovdje bivaju prije svega
obilježene tjelesnošću.
18. 3. 15. Što ljubav nije
S druge strane, ima vrijednosti koje se s lju-
bavlju jednostavno ne slažu. Iduća obilježja, koja
ograđuju ljubav od nečega, do kraja niječu ono što
vide lošim i to čine u izjavnim rečenicama. Ljubav
ne zavidi, ne hvali se, ne oholi se, nije nepristoj-
na, ne razdražuje se, ne traži svoje, ne veseli se
nepravdi. Kad Pavao govori da se ljubav ne oholi,
rabi izraz ou fysioũtai (13,4), doslovnije rečeno,
ljubav se ne napuhuje. Sjetit ćemo se da je upravo
tomu glagolu suprotstavio ljubav i približio znanje
u rečenici iz osmoga poglavlja: hē gnsis fysio,
he dè agápē oikodome, Znanje napuhuje, a ljubav
izgrađuje (8,1).
Ljubav se ne ograđuje od nečega pozitivnoga,
kako je to bilo na početku pjesme, nego se doslov-
no suprotstavlja negativnim pojednostima.
18. 3. 16. Čemu je ljubav bliska
Pavao devet puta određuje ljubav blizinom dru-
gih vrijednosti: strpljiva je, dobrostiva, zaboravlja
i prašta zlo, raduje se istini, sve ispričava, sve vje-
ruje, svemu se nada, sve podnosi, nikada ne pre-
staje. Posljednji je izraz u gramatici nijekanje, ali
je po smislu pozitivan. Opetujući riječ sve, pánta,
sedmi redak dolazi u vezu po suprotnosti s izrazom
ništa koji se ponavlja u uvodnom dijelu: bio bih
ništa, outhén eimi (13,2) i ništa mi koristilo ne bi,
Biblija kao književnost
oudèn ōfeloũmai (13,3). Mjesta uvjetovane ograde
na početku tako su spojena s onima koja približu-
ju. Ljubav daje puninu koja je izrečena riječju sve.
Možda je na ovome mjestu dobro podsjetiti kako
je, prema Bibliji, Bog i stvorio svijet ni iz čega.
U Drugoj knjizi Makabejskoj majka podsjeća sina
pred smrt, hrabreći ga da ustraje u mučeništvu:
Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što
je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od
čega. (2 Mak 7,28).
Prava je suprotnost ljubavi moćno ništa: s jed-
ne strane to je pustoš i praznina, s druge strane to
je nitko, u doslovnom prijevodu bilo bi ne-jedan.
Ljubav tako onomu koji voli pruža osobnost, on i
jest to što jest samo po ljubavi, ali mu omogućuje
i to da uopće jest.
Pavlov je posao dijelom sličan kiparskomu jer
od cjeline sirove tvari nešto odbija, kako bi prika-
zao oblike. Drugim mu je dijelom posao nalik na
ono što najčešće čini slikar jer nanosi oblike i boje
popunjujući prazninu.
Ograđujući se od nečega i uspostavljajući bli-
zinu, znači negirajući i potvrđujući, Himna ljubavi
pokazuje dubinsku poveznicu s ostalim dijelom po-
slanice. U njoj se Pavao također ograđuje od nekih
postupaka – pri euharistijskim susretima, u ćudore-
đu, u odnosu prema ljudima izvan zajednice i nizu
drugih problema koje rješava. Himna ljubavi tako
nije ni po svojem ustroju strano tijelo u poslanici.
18. 3. 17. Opetovnosti
Opetovnosti po sličnosti i suprotnosti obilježu-
ju ovaj tekst kako obilježuju niz drugih umjetnina
riječi, posebno pjesama. Tvoreći kontrapunkt mi-
saonosti, ponavljanja nosivih riječi, poglavito riječi
ljubav, ali i veznika, tvore zanosan ton ove pjesme.
Na početku su u pogodbenim rečenicama nave-
dena proroštva, znanje, vjera, darežljivost i muke
(13,1-2). Neke od ovih vrijednosti označene su po-
slije blizinom ljubavi u izrazima koji govore da
466
se ona raduje istini, da sve vjeruje i sve podnosi
(13,6-7).
U sredini pjesme izravno se navode tri motiva
spomenuta na početku: proroštva koja će iščeznu-
ti, jezici koji će umuknuti i znanje koje će nestati
(13,8). Pavao opetuje uz odmjenu vrsta rečenica,
uvođenje novih riječi i pomake u smislu. Na po-
četku bi govornik bio ništa i da ima znanje. U dru-
gom dijelu govori da će znanje nestati. Naravno da
varijacije, sitne mijene u odnosu prema prethodno
rečenom, uklanjaju moguću monotoniju, a s druge
strane opetovnost tvori moćan ritam i dobru unu-
tarnju vezu.
Ima i opetovnosti koje su doslovnije, među ko-
jima je najistaknutiji izraz a ljubavi ne bih imao,
agápēn dè mḕ éhō. Izraz je istaknut po doslovno-
sti opetovanja, po istome mjestu u rečenicama i po
svojoj trostrukosti.
Pjesma opetuje, uz izmjene, i same rečenične
konstrukcije. Na početku imamo eventualne po-
godbene rečenice, u hrvatskom prijevodu rečeno
pruža anaforične početke s veznikom kad. Idući
dio dobro pokazuje Pavlovu vještinu. U prvoj re-
čenici ovoga dijela imamo simetriju koja na počet-
ku i na kraju ima ključnu riječ: Ljubav je strpljiva,
dobrostiva je ljubav. Iduća rečenica stavlja moć-
nu besjedu u sredinu i tako se uklanja monotoniji:
ne zavidi, ljubav se na hvasta, ne napuhuje se.977
Za ovime slijede anaforične rečenice s negaci-
jama na početku, no i ovdje subjekt katkada ume-
će dulji iskaz – ne traži svoje – čime tekst biva
zanimljivijim.
Nakon anaforičnih rečenica s riječju sve na po-
četku dolaze one s veznikom eíte. Konačno se u
posljednjim dijelovima javljaju anaforični početci
s hótan, čemu bivaju sličnima i árti, nynì.
Iako se anaforični početak pokazuje temeljnim
stilemom same gradbe teksta, on se uvelike preo-
blikuje, varira, tako da pjesma ima naglašen ritam
i nosi potrebnu količinu zanosa, ali nikada ne za-
U prijevodu iz zagrebačke Biblije ove mijene nisu oču-
977
vane.

pada u monotoniju i pretjeranu uporabu neizmije-
njena uzorka.
18. 3. 18. Prvi i drugi dio: ljubav
Tekst je osobito protočan, čitljiv je i djeluje na-
dahnuto jer Pavao naravno i točno spaja susjedne
motive. Nema naglih rezova u smislu ni razdroblje-
nosti, inače dragih dijelu pjesnika u XX. stoljeću.
Himna ljubavi nastala je uz ostalo i postupkom na-
lik na konkatenaciju, što spaja dijelove poput oči-
ca, kojim nastaju oblici nalik na verige. Petodijelna
podjela koju ovdje uvodim služi tomu da pokaže
kako su i naizgled novi odjeljci čvrsto povezani s
prethodnima. Čitatelj će ju, pošto shvati postupak
kojim pjesma raste, s lakoćom i s pravom zabora-
viti – ali ipak vjerujem da će mu razdioba i veza
pomoći shvatiti dio veličine Pavlove umjetnosti.
Prvi dio s pet pogodbenih rečenica na kraju za-
visnoga dijela, u dodatku protazi, donosi pri kraju
riječ ljubav (13,1-3). Upravo ljubav postaje subjekt
na početku izjavnih rečenica koje slijede (13,4-8).
Prijelaz je tako za čitatelja i za slijed smisla dvo-
struko jednostavan jer je ostvaren i samim simbo-
lom ljubavi i susjednošću položaja u kojima se on
opetuje. Ljubav s kraja zavisnoga dijela rečenice
u prvom dijelu opetuje se na početku rečenica u
idućem dijelu.
18. 3. 19. Drugi i treći dio: zauvijek
Drugi i treći dio spajaju se prividnim kontra-
stom, koji međutim rabeći različite izraze kazu-
je isto.
Drugi dio završava riječima sve podnosi, pánta
hypoménei. Treći dio počinje riječima ljubav nikad
ne prestaje, oudépote píptei. Glagol hypoménō978
978
U grčkom jeziku rječnički oblik glagola biva u provoj
osobi jednine indikativa prezenta aktivnoga.
467
18. Corpus Paulinum
ima i vremensko značenje »ostajati, zatrajati se,
boraviti, održati se«. 979 Glagol píptō biva poveza-
nim s padom, onim što se ruši. Imamo znači po-
veznicu po suprotnosti, pa je ono sve suprotno ni-
kad, a podnositi, ujedno trajati u vremenu, suprot-
no je onomu što pada, prestaje. Zorno prikazano,
bilo bi znači sve: nikada / ustrajati: padati. Budući
da je tvrdnja zanijekana na početku trećega dije-
la, ona govori zapravo isto što i kraj drugoga: lju-
bav je trajna.
Očita gramatička veza između kraja drugoga
i početka trećega dijela biva i vrijeme glagola:
hypoménei / píptei jesu prezenti indikativa u in-
fektumu. Oba su glagola u trećem licu, pa im se
i morfem ei opetuje i tako tvori glasovnu podu-
darnost. Iduća rečenica trećega dijela ima glagol
u pasivu futura, ali sada djeluje drukčija bliskost.
Poveznice se naime nastavljaju i unutar trećega
dijela i tako čine od dijelova teksta spomenute oči-
ce koje se spajaju jedna s drugom. Nakon spomena
trajnosti, Ljubav nigda ne prestaje (13,8a), treći se
dio nastavlja trima periodama (13,8b – 13,9) koje
se povezuju po suprotnosti s prethodnom tvrdnjom
trajnosti, pa ljubav nigda ne prestaje, a proroštva
će iščeznuti. Pavao zatim jednostavno opetuje ele-
mente nestalnosti uz jezike i znanje. Znanje s kraja
retka 13,8b prenosi se na početak retka 13,9, koji
kaže Jer nesavršeno je naše znanje.
18. 3. 20. Treći i četvrti dio: savršena
Povezanost trećega i četvrtoga dijela dobro po-
kazuje da su podjele unutar teksta relativne, znači
da su simboli pjesme čvrsto međusobno spojeni.
Prva je mogućnost da treći dio završava s 12,9, a
četvrti počinje s 12,10: Jer nesavršeno je naše zna-
nje i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je
nesavršeno, iščeznut će što je savršeno.
979
Senc: 963.
Biblija kao književnost
Tada bi poveznica bila suprotnost dio: cjeli-
na, odnosno savršeno: nesavršeno – u izvorniku
mérous: téleion.
Shvatimo li da četvrti dio pjesme počinje s mo-
tivima djeteta, i uvedbom prvoga lica, vidjet ćemo
međutim kako subjekt vješto čini ovaj prijelaz ne-
osjetnim. Prije svega ponavlja veznik kad s kra-
ja prethodnoga dijela – u izvorniku istina imamo
inačice hótan / hóte, tako da pjesma nije monoto-
na. Djeluju i slične rečenične konstrukcije: Kada
dođe što je savršeno / iščeznut će što je nesavrše-
no: Kada sam bio dijete, / govorio sam kao dijete.
No kazivač se vješto služi i značenjima. Naime,
pridjev téleion u retku 13,9 označuje ono što je
savršeno, ali u drukčijem surječju može značiti i
posve razvijena muškarca.980 Time ovaj tekst neo-
sjetno uvodi misao o dječaku, odnosno zrelom čo-
vjeku iz idućega dijela.
18. 3. 21. Četvrti
i peti dio: u
budućnosti i u sadašnjosti (riječi
kad i sad)
Četvrti i peti dio pjesme ističu vremensku di-
menziju, koja je bila nazočna već prije. Prilog kad,
hótan, iz četvrtoga dijela blizak je prilogu sada
árti koji obilježuje peti dio. Misli i sudovi iz pret-
hodnoga dijela postali su spoznaje u ovom dijelu.
Kraj cijele pjesme ne opetuje árti, nego ima srodno
nynì. Pavao se, kako sam već rekao, zna ukloniti
monotoniji, osim toga drukčijim prilogom ističe
bitnost konačne tvrdnje. Kraj vraća i riječ mérous,
znači ono što je djelomično, nesavršeno. Ali, vraća
se i vjera, uvodi i ufanje, a među trima vrijednosti-
ma – vjerom, ufanjem i ljubavlju – najveća ljubav.
18. 3. 22. Subjekt
Pjesma je pisana uglavnom u prvom licu jed-
nine i djeluje osobno, kazivač nekoliko puta ističe
980
Usp. Senc: 920.
468
svoja obilježja, istina ona nesavršena. Govornik
kazuje pjesmu samomu sebi i osobi koja sluša.
Dva se puta poistovjećuje s tom osobom ili oso-
bama i rabi prvo lice množine: Nesavršeno je naše
znanje, / i nesavršeno naše proricanje (13,9). Sad
vidimo u ogledalu, nejasno, / a onda ćemo licem
u lice (13,12).
Kazivač je ujedno blizak ili želi biti blizak lju-
bavi. Možemo reći i drukčije: od svega što ima,
ljubav mu je najvažnija. Moramo se vratiti na izraz
a ljubavi ne bih imao, agápēn dè mḕ éhō. Ljubav
je ovime dovedena u najveću blizinu kazivača.
Svojim izrazima kazivač neizravno tvrdi da ljubav
ima ili barem da bi ju želio imati. Vjerojatno je ov-
dje riječ o Staigerovoj lirskoj prožetosti onoga koji
govori onim o čemu govori, dakle stopljenosti su-
bjekta i objekta pjesme. Tako je i hrvatski pjesnik
Pupačić prožet ljubavlju i morem o kojima pjeva.
Bez ljubavi kazivač bi bio ništa outhèn eimi.981
Ljubav je dakle srž njegova bića i uvjet njegova
opstanka. Ljubav također spaja sadašnjost i buduć-
nost, a ovaj vremenski aspekt naglašavaju, rekli
smo, četvrti i peti dio pjesme. Govornik je nekada
bio dijete, sada je čovjek. U prijelazu mu je po-
mogla ljubav, ali se to ne kaže izravno. Možemo
tek zaključiti da je djetinje bilo ono bez ljubavi.
Nadalje, sada vidi nejasno, a u budućnosti će
vidjeti jasno: vidjeti znači i spoznati. Budući da se
ljubav raduje istini (13,6), ona će mu pomoći i u
budućem znanju. U razmaku gdje živi, u svojem
»sada« u kojem je odmaknut od budućnosti, ljubav
mu je najvažnija. Ljubav dakle spaja sadašnjost i
budućnost. Kako mu je nekada pomogla prerasti
iz nezreloga u zrelije biće, tako će mu, vjeruje su-
bjekt, pomoći i u daljnjoj, konačnoj preobrazbi.
Ljubav ima tako tri uloge u pjesmi. Čini da
vjera, znanje i proroštva doista postoje. Bitna je
za kazivača, bez nje ne bi postojao, bio bi ništa, i
on ju želi imati. Konačno, ona je most između sa-
dašnjosti i budućnosti.
981
Druga je riječ enklitika, zanaglasnica, pa ju treba izgo-
varati s prethodnom riječi.

Subjekt vidi da sada spoznaje djelomično, a
vjeruje da će u budućnosti spoznati savršeno
(13,12). Na ovome mjestu dodaje neobičan, a us-
pio izraz, naime govori da je i sam spoznat. Tko ga
spoznaje? Je li to ljubav ili je to sugovorna osoba?
Pasiv u aoristu ne pruža mnogo mogućnosti odgo-
vora. Važnim mi se čini to da subjekt ovdje nije
preuzetan, on razumije da, uz ostalo, biva zapravo
objektom spoznaje nekoga ili nečega. Tako narav-
no biva i složenim, on nije svoj gospodar, što ne
znači da robuje pogrješkama.
Iz prethodnih je misli vidljivo da pjesmu go-
vori kazivač koji je izrazito razvojan subjekt.
Razvojnost mu je međutim obilježena skromno-
šću: priznajući svoje nesavršenstvo u času iskaza,
on ne zalazi u prevrtljivost. Razlog je već iskazan,
naime ga u mijeni, poput moćne kralježnice, stalno
čuva ključna riječ pjesme, koja je ljubav.
Subjekt je složen i u već spomenutu smislu go-
vora u prvom licu jednine i množine, pa zastupa i
sebe i nekoga drugoga ili druge. Poveznica i ov-
dje biva ljubav.
Protumačeni bitni dijelovi pjesme još su u ob-
zoru koji ne mora značiti prihvat kršćanstva, no
točno je da su »kršćani u ljubavi gledali onu kva-
litetu koja se očitovala na križu«.982
18. 3. 23. Sugovorna osoba
Komu se obraća subjekt ovoga iskaza?
Uključimo li životopisno surječje, a ovdje bi to
zapravo bio samo ostali dio poslanice, doći ćemo
do jednostavna odgovora: Pavao govori Korinćani
koji primaju pismo. Iz glagola znamo i prorokuje-
mo u redcima 13,9 te vidimo iz 13,12 čitamo prvo
lice množine. Ali, ipak, ne znamo pouzdano od-
nosi li se pretpostavljeno mi na jednu govornu i
jednu sugovornu osobu ili na jednu govornu i više
982
Morris: 179.
469
18. Corpus Paulinum
sugovornih osoba. Iz samoga teksta pjesme to se
ne može iščitati.
Izraz po kojem će se tek u budućnosti gleda-
ti licem u lice prósōpon pròs prósōpon govori tek
u usko gramatičkom smislu da će tada biti riječ o
samo dvama licima koja će se gledati. Morris drži
da je riječ o Kristovu licu i to izvodi na temelju
surječja ukupnih Pavlovih spisa.983 Moguće je pret-
postaviti da subjekt i osoba ili osobe, kojima govo-
ri, sada vide nešto treće nejasno u zrcalu, a nakon
dolaska toga trećega, onoga što je savršeno, vidjet
će to jasno. Izraz kada dođe što je savršeno upu-
ćuje na drugi dolazak Kristov.
Ako prihvatimo ovu pretpostavku, moramo is-
ključiti mogućnost po kojoj se govornik obraća
Kristu jer bi tada izgledalo da njemu kazuje kako
mu je u času iskaza nesavršeno znanje i proricanje.
U svjetlu svega što je Pavao napisao, recimo isti-
caja imena Gospodin za Krista, pa i izjava o kra-
ljevanju u 15,25, bilo bi pogrješno tako tumačiti
sugovornu osobu iz Himne ljubavi.
Pretpostavka da se kazivač obraća ženi, koju je
kao sestru, možda, vodio sa sobom (9,5), također
nije dokaziva. Govoreći o znanju u 13,2 i 13,12,
Pavao rabi riječi iz obitelji glagola ginṓskō,984 po-
znavati, prepoznavati, spoznati. Apostol rabi gla-
gol u Rimljanima 1,21 i Galaćanima 4,9 kako
bi označio pravu, odnosno pogrješnu spoznaju
Boga. Glagol je glasovima i smislom blizak gla-
golu gínomai,985 postati, koji je dao i riječ za žena,
gynḗ, što ju srećemo u 9,5. Rečeno nije dokaz toga
da kazivač govori ženi – ali ovu pretpostavku ne
bih isključio.
Riječ prósōpon, lice, uporabljena je za budu-
ći jasan uvid. Ona je slična po glasovima riječi
ésoptron, zrcalo, koje kazivač rabi tumačeći sa-
983
Usp. Morris: 186.
984
Usp. Senc: 170; Strong NT 1097; standandardni oblik
atičkoga koine i antičkoga grčkoga bio je gignṓskō.
Oblik koji rabi Pavao nastao je poslije.
985
Usp. Senc: 169; Strong NT 1096; stari je oblik bio
gígnomai.
Biblija kao književnost
dašnji nesavršen pogled. Naime, kazivač u svojoj
sadašnjosti gleda sa sugovornom osobom kao u
zrcalu. Po dolasku savršenstva gledat će licem u
lice, prósōpon pròs prósōpon. Korijeni drugih di-
jelova riječi lice i zrcalo također imaju podrijetlo
u istom pojmu, koji se odnosi na gledanje. Tako
se uspostavlja glasovna i smisona igra, negdje iz-
među paragrema i apofonije. U budućnosti ne će
biti posredništva zrcala, koje je moglo biti mutno,
nego će se lice vidjeti jasno.
18. 3. 24. Što
čekaju subjekt i
sugovornici
Iz prethodnoga je dijela tumačenja vidljivo da
subjekt i sugovorna osoba još ne žive u punini jer
još nije došlo ono što je savršeno. Oni žive, kako
će poslije kazati Hölderlin, u oskudnu dobu. Čemu
pjesnici u oskudnu dobu? Wozu Dichter in dürf-
tiger Zeit? Surječje Himne ljubavi kazuje da je
Pavao postajao svjesnijim kako vrijeme prolazi, a
Krist se ne vraća. Stoga počinje tražiti odgovor na
upit što činiti u međuvremenu. Pavlov je odgovor
na svoju vlastitu nevolju i na oskudno doba uop-
će bio jasan: valja svjedočiti za ljubav jer je ona
najpouzdaniji vodič i oslonac kad valja živjeti bez
punine. Subjekt pjesme čeka u oskudnu vreme-
nu ono što je savršeno, a jedino se iz surječja ove
i drugih poslanica može zaključiti što bi to bilo.
Glagol ginṓskō Pavao rabi, vidjeli smo, u teološ-
kom obzoru spoznaje Boga. Odgovor surječja bio
bi po tome jasan.
Govornik i sugovorna osoba ne gledaju jedno
drugo u času iskaza, nego gledaju ono što još ne
mogu definirati, i to nejasno, kao u zrcalu. U času
govora ne vide jasno, ali imaju umjesto toga vje-
ru, ufanje i ljubav. Nabrojeni elementi jesu znak
ili zamjena za ono savršeno što će doći. No nije
riječ samo o znaku, ljubav je dio toga savršenoga
koje dolazi. Ona je njegov najveći, time najsigurni-
ji element prepoznavanja i konačno djelatna snaga.
470
Kazivač u samoj himni ne imenuje savršen-
stvo koje čeka. Tako svaki recipijent može to uči-
niti za sebe sam. Prešućenost povećava prostor vi-
šesmislenosti i time vrijednost pjesme. U tome je
Pavao sličan modernim pjesnicima: Eliot u svojim
Četirima kvartetima nigdje ne imenuje Krista, iako
je očito da ga stalno dočarava.
Govornik i sugovorna osoba u Pavla, kako je
rečeno, možda ne gledaju jedno drugo prije poja-
ve savršenstva. Moguće je međutim pretpostaviti
da će nakon dolaska toga savršenstva vidjeti jasno
i lice onoga s kim govore. Tako će spoznati i jed-
no drugo.
18. 3. 25. Ljubav i Krist
Kazivač vjeruje da će spoznati u budućnosti.
Govori i da ljubav nikad ne prestaje. Ali, u isklju-
čivo ljudskom obzoru ljubav prestaje. Ako volje-
na osoba umre, ona osoba koja voli ostane – ali i
ona će umrijeti. Istina, ljubav je moguće prenijeti
djeci i izraziti ju u umjetnini, ali to više nije isto.
Ljubav koja traje zauvijek moguća je samo ako se
povezuje s Bogom koji jest zauvijek i ako taj Bog
omogućuje čovjeku živjeti i nakon smrti. Pavao
je cijelu poslanicu zaključio riječima Ljubim vas
sve u Kristu Isusu, uporabio je upravo riječ agápē.
Sličan završetak nosi samo Poslanica Efežanima.
Ljubav je povezana i s jednom od svakako središ-
njih tema Pavlove teologije, a to je opravdanje po
vjeri, koje razvija u Poslanici Rimljanima. Pavao
motri odnose Kristove vjere koja otkupljuje i sta-
roga Zakona, koji, po ovom tumačenju nije ukinut,
nego ispunjen Kristovim dolaskom. Pavao ne ukida
Zakon, nego ga sažimlje u ljubavi: Nikomu ništa
ne budite dužni, osim da ljubite jedni drugoga, jer
tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon. (...) Dakle:
ljubav je ispunjeni Zakon (Rim 13,8-10). Tako je
ljubav bitna poveznica velikih tema Pavlove misli.

18. 3. 26. Problemi jedinstva
poslanice
Kad je poslanica ovako raznovrsna po temi i
uopće stilu, a Pavao tako očito skače s predme-
ta na predmet, onda je moguće da djelo i nije je-
dinstven tekst, nego je nastalo od više neovisnih
dijelova. Uz to, ni o onome što se govori katkad
nema uvijek jedinstvena stajališta – recimo dijelo-
vi 10,1-23 govore oštro protiv idolopoklonstva, a
8. je dio ipak blaži u tom smislu. Johannes Weiss
bio je u XIX. st. osobito utjecajan među teoretiča-
rima koji su govorili da je poslanica zapravo dje-
lo redaktora koji je pisao nakon Pavla. Jedinstvo
poslanice ima više pristalica u XX. stoljeću. J. C.
Hurd 1983. godine dokazuje da je raznovrsnost
materijala poslanice posljedica raznovrsnosti pi-
sma na koje ona odgovara. Danas neki na elektro-
nička pisma odgovaraju tako što u primljeni tekst
samo umeću svoje odgovore. Godinu dana posli-
je Hurda, 1984. godine, H. Merklein dokazuje da
UPITI
1. Kada je i gdje mogla nastati Prva poslanica Korin­ća­
nima? Prikažite ukratko okolnosti. (V)
2. Protumačite Jaussov obzor očekivanja u Prvoj poslanici
Korinćanima.
3. Objasnite Werlichovu tipologijua tekstova u Prvoj po-
slanici Korinćanima: izaberite vrstu teksta pa navedite
gdje ju Pavao rabi.
4. Kako Pavao iznosi dokaze za svoje tvrdnje? (Pro­tu­
mačite uzroke i posljedice te na koga se odnose; pro-
tumačite otkuda Pavao izvodi dokaze.)
5. Navedite osnovne elemente sadržaja Prve poslanice
Korinćanima.
6. Recite nešto o moralnim prekršajima koje poslanica
osuđuje. (V)
7. S kojim filozofskim i teološkim učenjima polemizira
Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima.
8. Navedite četiri bitne pojedinosti Pavlove kristologije
po­vezane sa smrću i uskrsnućem.
471
18. Corpus Paulinum
Pavao u poslanici slijedi pravila retorike i nalazi
u tekstu uvod ili exordium (1,4-9), iznos temelj-
noga sadržaja ili narratio (1,10-17), i dokazivanje
ili probatio (1,18 – 15,57). Prijedlog slijede Hans
Dieter Betz i Margaret Mitchell.986
Zaključak
Pavao se u Prvoj Korinćanima pokazuje u svo-
jemu najboljemu svjetlu: strasan i pun ljubavi za
Krista i njegove vjernike piše najjače stranice svo-
jega štiva uopće. Tumačenje odnosa Kristove smrti
i uskrsnuća s ljudskim grijehom i iskupljenjem čini
od 15. poglavlja jedno od sržnih teoloških mjesta
Novoga zavjeta. Odnos Božje smrti i ljudskoga ži-
vota unosi jasnoću u središte misterija kršćanske
vjere. Himna ljubavi iz 13. poglavlja nadrasta i
samo kršćanstvo, ako je to moguće: njezine misli
mogu prihvatiti svi ljudi dobre volje. Cijela posla-
nica u svjetlu ovoga himna pokazuje pjesnički na-
dahnuto, bogoslovski točno i posve jasno za Pavla
najbitniju pojedinost: ljubav Kristovu.
986
Mitchell i Betz: 1139 (ABD 1: 1139).
9. Protumačite razlike između Pavlove i gnostičke misli.
(V)
10. Kojom Pavlovom mišlju katolička teologija podupire
doktrinu o čistilištu?
11. Navedite misao o odnosu znanja i ljubavi iz Prve po-
slanice Korinćanima.
12. Himna ljubavi: od čega je ljubav bitnija?
13. Himna ljubavi: što ljubav nije?
14. Himna ljubavi: čemu je ljubav bliska?
15. Himna ljubavi: posebno istaknuta opetovnost:
16. Prvi i drugi dio Himne ljubavi povezuje upravo ri-
ječ........; drugi i treći dio
spaja ono što je .............odnosno ono što će iščeznuti;
treći i četvrti dio
povezuje ono što je ...............odnosno ono što je nesa-
vršeno; četvrti i peti
dijelovi govore o budućnosti i .......... rabeći riječi kada
i .....
Biblija kao književnost
17. Himna ljubavi: koje tri uloge ima ljubav za kazivača?
18. Interpretirajte obilježja subjekta u Himni ljubavi.
19. Protumačite sugovornu osobu u Himni ljubavi.
18. Krist i ljubav u Prvoj Korinćanima i Rimljanima
(Korinćani: Himna ljubavi i kraj poslanice; Rim 8, 35-
39; 13,8-10). (V)
19. Tko je Bonaventura Duda?
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1985.,str.
1849–1865.
(JR) (komentari)
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001. (komentari)
3. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
4. Augustin, Aurelije: Ispovijesti, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1983.
5. Benedikt XVI: Sveti Pavao, Verbum, Split, 2009.
6. Betz, Hans Dieter: Paul, u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
7. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne teorije,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
8. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb 2008.
(RB)
9. Burić, Viktor: Sveti Pavao kao pisac, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2009.
10. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
11. Duda, Bonaventura: U svjetlu Božje riječi, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 2000. (poglavlja: Pavao molitelj,
Proslov Poslanice Rimljanima, Ženidba i djevičanstvo
u Prvoj Korinćanima, Misterij – Krist u nama, nada
slave, Kristovo svećeništvo u Poslanici Hebrejima).
12. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
13. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
Članci: Gnosticism; Paul (person); Corithians, first
epistle to the;
14. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony:
The Bible as Literature, Oxford University Press,
Oxford, 2000.
15. Genette, Gérard: Tipovi fokalizacije i njihova postoja-
nost, u:
472
Suvremena teorija pripovijedanja. Uredio: Vladimir
Biti, Globus, Zagreb, 1992.
16. Groden, Michael; Kreiswirth, Martin; Szeman,
Imre: The Johns Hopkins Guide to Literary Theory
and Criticism, The Johns Hopkins University Press,
Baltimore i London, 2004.
17. Jauss, Hans Robert: Estetika recepcije , u: Beker,
Miroslav: Suvremene književne teorije, SNL, Zagreb,
1986.
18. Klauck, Hans-Josef: 1. Korintherbrief / 2.
Korintherbrief, Echter Verlag, Würzburg, 1984.
19. Mitchell, M. Margaret i Betz, Hans Dieter: Corinthians,
First Episte to the, u: David Noel Freedman: (urednik):
The Anchor Bible Dictionary, Doubleday, New York,
1992. (ABD)
20. Morris, Leon: Prva poslanica Korinćanima, Logos,
Daruvar,1997.
21. O’Connor-Murphy, Jerome: 1 Corinthians, Hendrickson
Publisher, Massachusetts, 1997.
22. Pascuzzi, Maria: Ethics, Ecclesiology and Church
Discipline A Rhetorical Analysis of 1 Chorintians 5,
Editrice Pontificia Università Gregoriana.
23. Pranjić, Pero: Dostojanstvo i nezamjenjivost žene ,
Vrhbosnensia 2 / 2011.
24. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990. (prvo englesko izdanje 1987.)
(BA)
25. Rudoph, Kurt: Gnosticism, u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
26. Senc, Stjepan: Grčko-hrvatski rječnik, Trošak i naklada
Kr. Hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, Zagreb, 1910. (reprint
1988.).
27. Skupina pisaca: Tumačenje Biblije u Crkvi
Biblija i kristologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
1995.
(kratica u fusnotama: T)
28. Strong, James: Strong’s Concordance, biblehub.com /
greek/
(dostupno i na nizu drugih mrežnih adresa).
29. Težak, Stjepko: Teorija i praksa nastave hrvatskoga je-
zika, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
30. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.

31. Vugdelija, Marijan: »Najizvrsniji put (1 Kor 13)« u: U
službi Riječi.
Spomenspis o. Franje Careva, OFM, Služba Božja,
Makarska, 1991., 131‒186.
32. Werlich, Egon: Typologie der Texte, Quelle und Meier,
Heilderberg, 1975.
18. 4. Druga
poslanica
Korinćanima987
18. 4. 1. Mjesto i vrijeme
Poslanica je vjerojatno napisana na Pavlovu tre-
ćem misijskom putu, i to u Makedoniji. O vreme-
nu se znanstvenici ne slažu jer datacija ovisi o op-
ćem rasporedu u Pavlovu životu.988 Betz misli da
je Pavao bio u Makedoniji 55. i 56., Brown drži
da je poslanica napisana potkraj ljeta ili na počet-
ku jeseni 57. godine.
18. 4. 2. Okolnosti nastanka989
Radi jasnoće, ukratko ću ponoviti i događaje
opisane u prikazu Pavlova života i Prve poslanice
Korinćanima. Pavao je osnovao crkvu u Korintu
tijekom svoga drugoga misijskoga puta, vjerojat-
no oko godina 51. i 52. Izgledno je da je još i prije
toga u gradu bilo kršćana. Pavao boravi godinu i
pol dana u Korintu, nije na teret zajednici i živi s
Priskom i Akvilom, židovskim kršćanima koji pra-
ve šatore. Prema Djelima 18,18, Pavao je napustio
Korint s ovim supružnicima. Korintska je crkva
987
Tijekom izvedbe kolegija Biblija kao književnost na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz dijela o Pavlu pre-
davao sam i ispitivao o životopisu prvog misionara,
obilježjima autentičnih poslanica, Prvoj Korinćanima
i Rimljanima.
988
Betz 1152.
989
Oslanjao sam se na Browna 537–539. Usp. Betz: 1150,
1151.
473
18. Corpus Paulinum
33. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
34. Zovkić, Mato: Poslužitelj Krista Isusa među poganima
Egzegetsko-teološke studije o Pavlu, Vrhbosanska ka-
tolička teologija, Sarajevo, 2008.
bila izložena nevoljama od početka, pa im Pavao
piše pismo koje danas znanstvenici označuju s A
i koje je izgubljeno.
Dok je Pavao boravio u Efezu oko 56. godine
za svojega trećega misijskoga puta, dolazi poslan-
stvo i vjerojatno negdje u isto vrijeme pismo iz
Korinta. Svi svjedoče o nesuglasicama i različitim
skupinama među samim kršćanima. Pavao piše pi-
smo B, današnju Prvu poslanicu Korinćanima, ko-
jom uspijeva smiriti sukobe i dati potrebne upute.
Na njezinu kraju u 16. poglavlju govori o potrebi
skupljanja pomoći za crkvu u Jeruzalemu. Svaki
bi kršćanin stavljao prvoga dana u tjednu na stra-
nu što uzmogne – Pavao bi, kad dođe opet u grad,
poslao po onima koje Korinćani odaberu pomoć u
Jeruzalem (1 Kor 16,3). U Korintu nastaju nove
nevolje, koje bi mogle biti povezane upravo s tom
pomoći, jer, čini se, Pavla optužuju da se osobno
okoristio (usp. 2 Kor 8,21-23; 7,12; 12,14-15). Spis
govori o optužitelju izravno u 7,12, no nije jasno
je li riječ o predstavniku te ckrve ili o nekome sa
strane. Uz to, u Korint su dolazili drugi kršćanski
misionari koji su, vjerojatno, loše govorili o Pavlu
i zapravo su bili lažni apostoli (11,13), a ironično
su nazvani i nadapostolima (11,5; 12,11). Pavla
je o svim tim događajima mogao izvijestiti surad-
nik Timotej koji je boravio u Korintu i došao u
Efez. Pavao je žurno iz Efeza otišao u Korint, i to
izravno, dakle pravocrtno preko Egejskoga mora.
Pohod je završio neuspješno: Pavao je vjerojatno
čuo sve prije navedene optužbe i nije uspio prido-
biti povjerenje korintske crkve. Odlazi iz grada i
vraća se u Efez.
Biblija kao književnost
Pavao u jadu piše u tjeskobi srca i to pismo
suza, koje spominje u 2 Kor 2,3-4. Piše vjerojat-
no iz Efeza, a tekst danas znanstvenici označuju s
C. Neki bibličari tvrde da je to pismo izgubljeno,
neki da su njegov dio poglavlja 10 – 13 iz sadašnje
Druge poslanice Korinćanima.990 Pavao je ovo pi-
smo C poslao po suradniku Titu, no dugo nije znao
kakva je reakcija korintske zajednice. U tjeskobi
sam odlazi duljim putom prema Korintu, dakle ide
iz Efeza na sjever u Troadu i u Makedoniju – gdje
sreće Tita koji mu donosi dobre vijesti. Korinćani
su se obratili od loših putova, a počeli su skuplja-
ti i pomoć. Vjerojatno je riječ o jeseni 57. godi-
ne kad je Pavao u Filipima. Pavao kao odgovor
Korinćanima piše pismo D, današnju Drugu po-
slanicu Korinćanima, te ju šalje po Titu u grad.
Sam Pavao dolazi u Korint i tu provodi zimu
godina 57. i 58. Prema Djelima 20,2-5, Pavao se
zatim vratio preko Filipa i Troade u Jeruzalem no-
seći novčanu pomoć.
18. 4. 3. Sadržaj
Uz pozdrave na početku i na kraju, tekst po-
slanice kakav čitamo danas ima tri dijela. Prvi
dio govori o Pavlovoj apostolskoj službi prema
Korinćanima i obuhvaća dio 1,12 – 7,16; apostol
se uglavnom osvrće na prevladane nevolje i ton je
blag i pomiriteljski. Drugi dio obuhvaća osmo i de-
veto poglavlje i tumači načine i potrebe skupljanja
pomoći za crkvu u Jeruzalemu. Konačno se Pavao
u trećem dijelu opravdava pred onima koji su na-
pali njegov autoritet oštro osuđujući napadače; ri-
ječ je o poglavljima 10 – 13.
Betz donosi znatno složeniji raspored koji, vi-
djet ćemo uskoro, podrazumijeva različita doba i
razne tekstove, koje je ipak pisao Pavao. Iznimka
je dio 6,14 – 7,1 s naglašeno dualističkim stajali-
štima.
990
Usp. Brown: 539.
474
18. 4. 3. Cjelovitost i jedinstvo
poslanice
Prva skupina znanstvenika tvrdi da je Druga
poslanica Korinćanima sastavljena zapravo od niza
Pavlovih pisama koje je neki redaktor naknadno
povezao. Stajalište opravdava različitost obavijesti,
ali prije svega ton koji se mijenja od blagosti pre-
ma naslovljenicima preko žustrih osobnih opravda-
nja punih ironije do optužbi naslovljenika. Betz do-
nosi pregled fragmenata koji su nastali u različitim
dobima i koji slijede razvoj krize što je u širokim
crtama prikazana u prethodnom poglavlju. Prema
ovom tumaču, red kojim su ulomci ušli u posla-
nicu ne odgovara kronologiji njihova nastanka .991
Druga skupina znanstvenika, koja zagovara je-
dinstvo poslanice, ističe da ona ima samo jedan
proslov i jedan zaključak. Brown drži kako ne mo-
žemo tvrditi da je netko jednostavno zajedno spojio
razne dokumente.992 Ovaj znanstvenik iznosi mo-
gućnost koja djeluje uvjerljivom: Pavao je pisao pi-
smo usporedno s dolaskom vijesti iz Korinta. Kad
je uvidio da se situacija smirila i da se optužitelj
povukao te su Korinćani primili izaslanika Tita,
piše i on pomirljivo. Riječ je o poglavljima 1 – 9,
s nekim iznimkama. Uvidjevši da ima povjerenje
male zajednice, apostol je shvatio da može uputiti
na ono što mu je u tom času bitno, a to je pomoć
za Jeruzalem. Slijedi međutim dio koji opominje
zajednicu i podsjeća ju da ne smije postupati kako
je to činila i ton je sada znatno oštriji u poglavlji-
ma 10 – 13. Pavao pri kraju piše: To vam nena-
zočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro
nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgra-
đivanje, a ne za rušenje (2 Kor 13,10). Pavao je
naime bio optuživan da je u pismima žustar, a u
osobnom nastupu mlak, što se odnosi vjerojatno
na drugi neuspio pohod gradu.
991
Usp. Betz 1149–1151.
992
Brown 544. Takvo se nešto ipak zbivalo u nastanku
Petoknjižja, pa i pri nastanku evanđelja na temelju do-
gađaja očuvanih u predajama.

Dio 6,14 – 7,1 odudara od ostatka, pa ga Betz
zove i protupavlovskim. Spomenuta je i za Pavla
neuobičajena riječ Belijar koja označava Sotonu,
a misli u moćnu dualizmu bliske su s esenskim
stajalištima. No, rečenice s jakim kontrastima ina-
če su obilježje ove poslanice. Točno je ipak da su
suprotnosti u drugim dijelovima malo složenije, a
tomu ćemo se vratiti.
Kraj poslanice pomirljiv je i vraća ton iz prvo-
ga dijela: Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte
se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog lju-
bavi i mira bit će s vama.
Formula s prikazom obilježja Trojstva na sa-
mom kraju ušla je u liturgiju: Milost Gospodina
Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha
Svetoga sa svima vama!
18. 4. 4. Kontrasti: opća razina
sukoba
Suprotnosti srećemo u nizu Pavlovih
poslanica,993 ali su u 2 Kor u cijelosti usklađene
sa samim sadržajem i naglašeno obilježuju tekst.
Riječ je o jedinom Pavlovu spisu u kojem su upra-
vo naslovljenici shvaćeni kao antagonisti – iako je
točno da su uzročnici nevolja i lažni apostoli, pa
i optužitelj iz 7,12 za kojega ne znamo pripada li
korintskoj crkvi.
Brown ističe da je teško vidjeti teološke ili
doktrinarne izvore razlika između Pavla i njego-
vih protivnika. Govor o Mojsiju koji je morao ima-
ti veo nakon silaska sa Sinaja (3,13) i naglašeno
Pavlovo židovstvo mogli bi uputiti na judaizante.
Nema pravih dokaza za to, a kako Pavao ističe nji-
hov nemoral, riječ je prije svega o osobnim suko-
bima koji se tiču poštenja.
Sukob između Pavla i uvreditelja iz 7,12 te
Pavla i nadapostola iz 11,5 govori o prvoj razini
993
Usp. Gal 2,15; 2,16; 3,1; 3,26- 28; 1 Kor 15,22; 15,36;
1 Sol 2,3. Pavlova misao voli djelovati u kontrastima.
475
18. Corpus Paulinum
kontrasta koji se širi na niz drugih elemenata tek-
sta. Kontrast je odredio tonove i sadržaj poslanice.
Pavlove suprotnosti nerijetko pokazuju odre-
đenu sličnost među suprotstavljenim simbolima.
Pisac poslanice sebe stavlja nasuprot nadaposto-
lu. Pavao najprije razotkriva da su oni lažni i za-
pravo Sotonine sluge: Jer takvi su ljudi lažni apo-
stoli, himbeni djelatnici, prerušuju se u apostole
Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona pre-
rušuje u anđela svjetla (2 Kor 11,13-14). U ovom
iskazu već imamo kontraste između Kristovih apo-
stola i lažnih apostola te između Sotone i anđela
svjetla. No među ovim kontrastiranim simbolima
djeluju i sličnosti – naime želja za apostolstvom.
Uskoro Pavao govori da sam jest i da sam čini
sve ono čime su se hvastali lažni apostoli, samo s
pojačanom mjerom. Apostol međutim stvara od-
mak od vlastita iskaza tako što napominje da govo-
ri u bezumlju. Poručuje dakle da se nije dobro hva-
liti, no zatreba li, on ima što reći, i rabi figuru kon-
trasta: Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam!
Potomstvo Abrahamovo? I ja sam! Poslužitelji su
Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! (2 Kor
11,22-23)
Upiti na kraju prvih dijelova upućuju na blizinu
dijatribama. Početak s upitom o hebrejstvu i zavr-
šetak sa službom Kristu čine i red koji je barem
donekle sličan gradaciji.
18. 4. 5. Kontrasti u rečenicama i
ulomcima
Kontrasti su česti i unutar pojedine rečenice i
među susjednim rečenicama. Riječ je o figurama
koje imaju sličnosti i s antitetskim paralelizmima.
Tvoreći suprotnosti, Pavao opet ističe i slič-
nosti. Iz optužbe koja je stigla na njegov račun,
apostol ističe upravo rečenicu temeljenu na kon-
trastu: poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjele-
sna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna (10,10).
Biblija kao književnost
Rečenica naglašava razliku u snazi i razliku izme-
đu nazočnosti i nenazočnosti.
Pavao odgovara tako što preuzima suprotnost
u nazočnosti i nenazočnosti, ali naglašava istovjet-
nost snage: kakvi smo nenazočni riječju u poslani-
cama, takvi smo i nazočni djelom. (10,11)
Kontrasti su česti i u dijelu poslanice koji je
blag prema primateljima i nastoji opravdati po-
šiljatelja.
Sljedeći ulomak pokazuje da se kontrastira ne-
koliko elemenata: prvi je strepnja i prihvaćanje
izlaska, a onda s tim povezan prekid života i pri-
hvaćanje smrti; uslijedilo je pouzdanje u sebe i u
Boga. Konačno se svi simboli sjedinjuju u uskr-
snuću.
Bijasmo prekomjerno, preko snage opterećeni
te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvati-
smo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same
sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. (1,8-9)
U sljedećen ulomku pisac ističe suprotnost
tjelesne mudrosti te Božje svetosti i iskrenosti.
Govoreći o tjelesnoj mudrosti koju odriče, apostol
kazuje i to da se nije htio okoristiti skupljenom po-
moći. Izreke također kazuju da se u svijetu može
živjeti na oba načina.
A ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savje-
sti da smo u svijetu živjeli – osobito prema vama
– u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tje-
lesnoj, nego u Božjoj milosti. (1,12)
Cijela je poslanica ispunjena ovakvim kontra-
stima koji rastu od unutarrečeničnih dijelova do
međurečeničnih simbola. Suprotnost između laž-
nih apostola koji imaju pisma preporuke i apo-
stola Pavla koji ih naizgled nema daje metaforu
što naglo uključuje primatelje: Počinjemo li opet
sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki,
preporučna pisma na vas ili od vas? Vi ste pismo
naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi
ljudi. (3, 1-2)
Pavao zna suprotstaviti i suznačenja riječi pa
piše izvrsnu uputu svakomu tko je u nevolji: U
svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni, dvoumeći, ali
476
ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obara-
ni, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u ti-
jelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem
očituje. (2 Kor 4,8-10)
Zajednička podloga suprotnosti opet je istaknu-
ta u osnovnom značenju, no vrijednost rečenice
povećava miješanje figura. Rečenica se približava
stoičkoj figuri popisa nevolja, zatim djeluje i gra-
dacija koja ide od pritisnutosti do obaranja – s ko-
načnim spomenom smrti i života Kristova. Pavao
je velik u osobnom odnosu prema Kristu gdje re-
dovito pokazuje da mu Bog daje snagu.
18. 4. 6. Suprotnosti i mudre misli
Kontrast unutar rečenice ili među rečenicama
dao je i nekoliko pamtljivih misli: On nas osposo-
bi za opslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego
Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje (2 Kor 3, 6).
Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa
žalošću ili na silu, jer Bog ljubi vesela darivatelja
(2 Kor 9,7).
Suprotnost zna prijeći i u prvorazredan oksimo-
ron, kako je to ovdje nakon popisa nevolja: Zato
uživam u slabostima, poteškoćama, progonstvima,
tjeskobama, poradi Krista. Jer kad sam slab, onda
sam jak. (12,10)
18. 4. 7. Kontrasti
i posljedice za
cjelovitost poslanice
U surječju niza kontrasta, umetnuti dio 6,14
– 7,1 ne strši koliko bi se to moglo činiti na prvi
pogled.
Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo
zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s
Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?
Kakav sporazum hram Božji s idolima. Jer mi smo
hram Boga živoga, kao što reče Bog: (...).

Nadalje, prvi blagi dio, do uključivo 9. poglav-
lja, biva kontrast drugomu oštromu dijelu, 10 – 13.
Ne želim pritom reći da takva naknadna tekstual-
na sličnost dokazuje kako je Pavao od početka do
kraja napisao poslanicu u jednom dahu ili da ju je
unaprijed planirao upravo takvom kakva je sada.
Očito je međutim da spis koji imamo pred sobom
pokazuje unutarnji sklad.
Završna trinitarna formula proizlazi iz cje-
line toga teksta. Korinćanima i Pavlu treba mi-
losti Kristove, u izvorniku je to he háris koja se
na početku poslanice povezuje s Bogom Ocem.
Nadalje, naslovljenicima treba ljubav Božja, hē
agápē, koja će biti slična ljubavi spomenutoj u 7,1.
Korinćanima i Pavlu konačno treba zajedništvo – a
sada će nam izvornik još bolje doći – hē koinōnía
– jer je to ono zajedništvo koje su pokazale ma-
kedonske crkve kad su skupljale pomoć (2 Kor
8,4) i u kojem je živjela prva crkva u Jeruzalemu
(Dj 2,42).
18. 4. 8. Popisi nevolja
Popisi nevolja standardno su stoičko stilsko
sredstvo.994 U Drugoj poslanici Korinćanima nala-
zimo ih u 4,8-12; 6,4-10; 11,23-29; 12,10.
Zbog stvarnosne je pozadine posebno dojmljiv
sljedeći niz:
Od židova primio sam pet puta po četrdeset
manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kame-
novan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan
proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od
rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarod-
njaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u
pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u
trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi,
često u postovima u studeni i golotinji! (11,24-29).
994
Schmeller: 213.
477
18. Corpus Paulinum
18. 4. 9. Popisi poroka
Niz nabrojenih poroka koje Pavao rado rabi ta-
kođer je u srodstvu sa sličnim helenističkim i sto-
ičkim figurama:
Bojim se doista da vas kada dođem, možda ne
ću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva
ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti,
žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, na-
dimanja, buna (...) (12,20).
18. 4. 10. Ironije
U poslanici nalazimo razmjerno više primje-
ra ove figure nego u drugim Pavlovim spisima.
Poruga i pretvaranje služe da napadnu one koji
su Pavla napadali, a djeluju već u nazivu koji im
Pavao daje, naime nadapostoli (11,5; 12,11).
Poruga napada i Korinćane jer im se Pavao to-
bože opravdava zato što im nije bio na teret: Ta u
čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam
ja nisam bio na teret! Oprostite mi ovu nepravdu
(12,13).
Pavao ironijom napada u istoj rečenici i nada-
postole i one koji su ih primali – kad Korinćane
naziva umnima, misli suprotno: Uostalom primite
me makar i kao bezumnika da se i ja nešto malo
pohvalim (11,16). Ta rado podnosite bezumne, vi
umni (11,19). Moramo se sjetiti prve poslanice i
iskaza po kojem među kršćanima u Korintu nema
mnogo ni mudrih ni plemenitih (1 Kor 1,26).
18. 4. 11. Krist, Pavao i Aristotel
U prvom poglavlju tumačene poslanice čitamo:
Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to na-
mjeravao? Ili što namjeravam po tijelu namjera-
vam te je u meni istodobno »Da, da« i » Ne, ne!«
Bog je svjedok: naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!«
nego u njemu bijaše »Da!«. Doista sva obećanja
Božja u njemu su »Da!« (2 Kor 1,17-20).
Biblija kao književnost
U riječima »da« i »ne« ulomak se oslanja na
izvor koji je mogao rabiti i Matej: Ni svojom gla-
vom se ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš uči-
niti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude »Da,
da – ne, ne!« Što je više od toga, od zloga je!«
(Mt 5,36-37)
Matejeva perikopa ne govori da bi se nekoj po-
javi istodobno mogla pridavati dva svojstva, pa da
bi se reklo kako nešto i jest i nije ovakvo ili ona-
kvo. Upravo o tome govori Pavao, koji tvrdi da ni-
kad ni on ni njegovi suradnici nisu govorili kako
nešto i jest i nije. Pritom rabi i riječ istodobno.
U ovome je surječju korisno pogledati kako
piše Aristotel u četvrtoj knjizi Metafizike: Stoga
ne može biti istinito istodobno reći kako isto i jest
UPITI
1. Kada i gdje je mogla biti napisana 2 Kor?
2. Za što je optuživan Pavao?
3. Izaberite jedan kontrast iz poslanice i protumačite ga
te istaknite sličnost između kontrastiranih elemenata.
4. Odredite figuru i recite koja ju grčka filozofska škola
rado rabi:
Od židova primio sam pet puta po četrdeset manje jed-
nu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput do-
živio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu.
Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojni-
ka, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogi-
bli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli
od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju,
u gladu i žeđi, često u postovima u studeni i golotinji!
(11,24-29)
5. Odredite figuru i recite koja ju grčka filozofska škola
rado rabi:
Bojim se doista da vas kada dođem, možda ne ću naći
kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste
htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, splet-
karenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna (...)
(12,20).
6. Navedite dvije ironije iz 2 Kor.
7. Prokomentirajte moguće intertekstualne izvore za slje-
deći ulomak
478
i nije čovjek. Isti razlog vrijedi i za ono ne biti
čovjek.995
Riječ istodobno i surječje koje govori da apo-
stol nema u sebi proturječnosti upućuju i na blizinu
Aristotelova stajališta. Nije dokazano da je apostol
čitao Filozofa.
ZAKLJUČAK
U Drugoj poslanici Korinćanima srećemo osob-
noga Pavla. Bio je napadnut, uznemiren, tjeskoban
i uvrijeđen. Iz oštre podvojenosti koju osjeća izme-
đu sebe i napadača nastali su stilski kontrasti koji
daju pamtljive misli. Iz naglaska osobnosti dobi-
li smo uvid u apostolov život, stradanja i strasti.
995
Aristotel: 86.
Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjera-
vao? Ili što namjeravam po tijelu namjeravam te je u
meni istodobno »Da, da« i » Ne, ne!« Bog je svjedok:
naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!« nego u njemu bija-
še »Da!«. Doista sva obećanja Božja u njemu su »Da!«
(2 Kor 1,17-20).
LITERATURA
1. Aristotel: Metafizika, prijevod Tomislav Ladan, Globus
/ Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1988.
2. Barrett, C. K: Druga poslanica Korinćanima, Logos,
Daruvar, 1997.
2. Betz, Hans Dieter: Corinthians, Second Epistle to the,
u: David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 2, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
3. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
(RB)
4. Schmeller, Thomas: Stoicism, u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 6, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
5. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
6. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj, Crk­
va na kamenu, Mostar, 1988.

18. 5. Poslanica Galaćanima
18. 5. 1. Mjesto i vrijeme nastanka
U narodnosnom smislu Galaćani su bili Kelti
koji su se oko 278. pr. Kr. iz Europe doselili na
područje oko današnjega turskoga grada Ankare.
Kojih 150 kilometara istočno i zapadno od ondaš-
njega grada Ancire prostirala se zemlja kojom su
dominirali na vrhu moći. Nakon poraza od grčke
vojske koju je vodio Attalus I. između 240. i 250.
pr. Kr. teritorij im se smanjio, a poslije su djelovali
kao rimski saveznici. Keltsko se narječje u regiji
čulo do 4. st. po. Kr.
Nevolje stvara to što je Galacijom nazivan i
jug maloazijskoga poluotoka, oko gradova Ikonija,
Listre i Derbe. Stoga djeluju i dvije zamisli koje
govore da je Pavlova poslanica upućena na sjever
ili na jug.996
U Djelima apostolskim čitamo o drugom
Pavlovu misijskom putu: Prođoše Frigiju i gala-
cijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovije-
dati riječ u Aziji. (Dj 16, 6) Prema predstavnici-
ma sjeverne galacijske teorije, rečenica se odnosi
upravo na etničke Galaćane i područje oko Ancire.
Zamisao bi govorila da smo u dobu oko 53. go-
dine.997 Pavao je mogao pisati Galaćanima nakon
toga, znači pošto je napustio njihov kraj i vjerojat-
no je to učinio za dugoga boravka u Efezu, prema
Brownu oko 55. godine.
18. 5. 2. Okolnosti
Prema samoj Poslanici Galaćanima, Pavao je u
njihovu kraju bio bolestan (Gal 4,13), a vjerojatno
996
Usp. Mitchell: 871 za sjevernu teoriju te Betz: 872 i
Brown: 467 za južnu zamisao o Galaciji iz Pavlove po-
slanice – sam Brown bliži je sjevernoj teoriji, ali pri-
kazuje i južnu.
997
Prema JR; vjerojatno 48. prema Pritchard (BA: 173).
Po južnoj galacijskoj teoriji, kako smo tumačili, riječ
se ovdje odnosi na kraj oko gradova Ikonija, Derbe i
Listre.
479
18. Corpus Paulinum
su on i Sila ondje činili čuda (3,5). Stanovnici su
prema apostolu i njegovu suradniku bili ljubazni.
Pavao je otišao u Efez i ondje poslije nekoga vre-
mena čuo loše vijesti iz kraja koji je evangelizirao.
Za njim su naime došli judaizanti koji su tvrdili
Galaćanima da im je dužnost prihvatiti obrezanje i
sve odredbe židovskoga zakona i vjere. Pavao mi-
sli drukčije pa ljutit piše poslanicu u kojoj ističe
da su bitni Krist i ljubav.
18. 5. 3. Sadržaj
Poslanica bi se mogla podijeliti na četiri dijela:
1) uvod; 2) odnosi židovskoga zakona i kršćanske
vjere; 3) kršćanska sloboda; 4) zaključak.
1) Uvodni dio ističe Pavlovo apostolstvo koje pi-
sac nije dobio ni po kojem čovjeku, nego po
Isusu Kristu i Bogu (1,1). Već u tome prvome
poglavlju Pavao ukorava Galaćane što brzo pre-
laze na neko drugo evanđelje te dodaje da ta-
kvoga i nema. Postoje neki koji vas zbunjuju i
hoće prevariti evanđelje Kristovo (1,7). Tako se
imenuju i protivnici Pavlovi. Apostolova osob-
na obrana uključuje i podatke da je bio pri-
znat u Jeruzalemu. Zanimljiv je dio o sukobu s
Petrom u Antiohiji. Apostolski je prvak najprije
blagovao s poganima, a onda su došli neki od
Jakova, pa se počeo povlačiti. Pavao kaže da
se Petar bojao onih od obrezanja, stoga je i bio
oštro ukoren.
2) Središnji dio zapravo slijedi retorički i ra-
spravljački ustroj koji zahtijeva tezu i doka-
ze. Rečenice 2,15-21 postavljaju središnju
tezu Galaćana: čovjek se ne opravdava djeli-
ma Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (2,16).
Vratit ćemo se podrobnostima ove misli koju
Pavao opetuje i u ovoj poslanici i u Poslanici
Rimljanima.
Dio 3,1-4,31 donosi dokaze za tvrdnju. Betz i
Brown govore o šest Pavlovih dokaza, pa ćemo
ovdje slijediti te autore.
Biblija kao književnost
Prvi dokaz govori da Galaćani nisu primi-
li Duha po djelima Zakona, nego po vjeri u
Poruku (3,1-2).
Drugi dokaz (3,6-14) iznesen je iz današnje-
ga Staroga zavjeta. Abraham povjerova Bogu
i uračuna mu se u pravednost (Post 15,6).
Nadalje, Bog je prema Pavlu rekao Abrahamu:
U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi (Gal
3,8).
Treći dokaz (3,15-18) govori o ljudski skloplje-
nom savezu koji nitko ne poništava niti mu što
dodaje. Tako ni Zakon ne ukida obećanje dano
Abrahamu.
Četvrti dokaz (3,26 – 4,11) zapravo nastavlja
govor o Abrahamu i povezuje ga s Kristom i
slobodom koju je on dao. Sada više nije bitno
je li netko Židov ili Grk, rob ili slobodan, muš-
ko ili žensko. Zašto bi se Galaćani vraćali pri-
jašnjemu stanju neslobode, točnije nemoćnim i
bijednim počelima i zašto njima hoće robovati.
Peti dokaz (4,12-20) poziva se na prijašnje pri-
jateljstvo između Galaćana i Pavla. On ne može
postati njihovim neprijateljem, što su lažni apo-
stoli govorili.
Šesti se dokaz vraća na Postanak i ciklus pri-
povijesti oko Abrahama. Ukratko, Hagara je
stari Savez sa Sinaja, znači ropstvo i sadaš-
nji Jeruzalem. Sara je povezana s Jeruzalemom
koji je gore i koji je slobodan.
Napomenimo da Galaćani istina ne spominju
izrijekom Mariju, no govore da je Bog odaslao
svojega sina, koji je bio rođen od žene (4,4) i
Zakonu podložan. Riječ je o novom himnu, koji
u teološki bogatim stihovima povezuje Kristovu
sinovsku odrednicu i otkupljenje ljudi koji time
zadobivaju posinstvo. Pavao nastavlja govori-
ti da su primatelji sinovi, pa je Bog u njihova
srca odaslao Duha svojega.
3) Pavao je dobro vidio da bi oslobođenje od
Zakona za neke moglo značiti slobodu za gri-
jeh svake vrste. Doista vi ste, braćo, na slobodu
pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom
480
tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima
(5,13).
Tako se i u ovoj poslanici u punoj snazi javlja
Pavlova omiljena tema ljubavi, a u njoj je sa-
držano i sve što je za njega bitno u Zakonu: Ta
sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u
ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
(Gal 5,14)
4) Zaključak ili peroratio po retoričkoj terminolo-
giji ponavlja bitno: A ja, Bože sačuvaj da bih
se ičim ponosio osim križem Gospodina našega
Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja
svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje niti neo-
brezanje, nego – novo stvorenje (Gal 6,14-15).
18. 5. 4. Kristova vjera
Pavao kaže da čovjek nije opravdan djeli-
ma Zakona, nego po vjeri Kristovoj (Gal 2, 16).
Sličan se izraz opetuje u Gal 3,22 te u poslanica-
ma Rimljanima 3, 22 i Filipljanima 3,9. Izvorni je
grčki izraz u Gal 2,16 ovakav: dià písteōs Iēsoũ
Hristoũ što bi doslovno prevedeno bilo ovako: po
vjeri Isusa Krista. Stroži hrvatski standard zahtije-
vao bi reći po Kristovoj vjeri ili po vjeri Gospodina
Krista.
Istraživači su raspravljali je li u izvornom smi-
slu riječ o vjeri koju ima sam Krist ili je to vjera
koju vjernici imaju u Krista. Najboljim mi se čini
treći prijedlog po kojemu se mogu povezati dva
pristupa i pretpostaviti »da Kristovu vjeru očito-
vanu u njegovoj smrti dobivaju njegovi sljedbenici
po vjeri u njega«.998 Brown ističe da je tumačenje
ovoga i sličnih mjesta temeljni zadatak u prouča-
vanju Pavlove teologije. Jedna od Pavlovih poruka
bila bi: ne spašava se čovjek svojim djelima, nego
vjerom koja je Kristova. Tu vjeru, očitovanu lju-
bavlju do smrti na križu, on daje nama. Kad bi bilo
Usp. Brown: 470. Pisac ovdje donosi popise znanstve-
998
nika koji na različite načine tumače ovo znamenito
mjesto.

obrnuto, Kristova smrt ne bi ni trebala, čovjek bi
se spasio sam – što je suprotno kršćanstvu. Teolozi
povezaniji s reformiranom, Lutherovom, predajom
rado ističu spas po vjeri Kristovoj.999 Jakovljevo
isticanje važnosti djela katkad se drži katoličkijim
naglaskom.
18. 5. 5. Retorički raspored govora
Aristotel u trećoj knjizi svoje Retorike kaže
da postoje samo dva dijela govora koji su uvijek
potrebni: izlaganje i dokazi. Drži da neki govo-
ri mogu imati ove dijelove: 1. uvod; 2. izlaganje
predmeta; 3. metode uvjeravanja; 4. epilog. Uvod
u Pavlovu poslanicu bio bi dio 1,1 – 2,14, u kojem
se Pavao predstavlja svojom službom i zapravo tu-
mači tko i što je on.
Izlaganje ili teza slijedi u dijelu 2,15-21. Pavao
tvrdi da se čovjek opravdava po Kristovoj vjeri, a
ne po djelima Zakona.
Dokazi su pruženi u dijelu 3,1 – 4,31 i njih smo
već iznijeli. Ovomu dijelu možemo dodati nagovor
ili parenezu (5,1 – 6,10) koji opominje Galaćane da
se drže onoga što je očito i što je upravo dokazano.
U epilogu ili zaključku (6,11-18) bitnost je u
izvorniku teksta bila naglašena grafostilistikom:
Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom ru-
kom. Velika slova i vlastita ruka odaju naglašene
emocije, ali govore da je Pavao imao tajnika ili
tajnike koji su zapravo zapisivali veći dio teksta.
18. 5. 6. Simetrija
Simetrija u književnim tekstovima zna odavati
trag konstrukcije, pa biva i znakom namještenosti.
U Pavla je međutim to smanjeno zbog naglašenih
prožetosti koje se uspostavljaju između pošiljatelja,
primatelja i ključne osobe kršćanske vjere. Prva re-
999
Usp. Tomić: 143.
481
18. Corpus Paulinum
čenica teksta povezuje pošiljatelja i Isusa Krista:
Pavao apostol – ne od ljudi, nego po Isusu Kristu
i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih – i sva braća
koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji.
Posljednja rečenica spaja primatelje i Krista:
Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom
vašim, braćo. Amen.
U smislu naglašenih emocija djeluje i forma
blagoslova odnosno prokletstva. U prvom poglav-
lju imamo prokletstvo: Što smo već rekli, to sad i
ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje
mimo onoga koje primiste, neka je proklet (1,9).
U posljednjem poglavlju imamo izraz blizak
blagoslovu: A na sve koji se ovoga pravila budu
držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosr-
đe! (6,16)
18. 5. 7. Usporedbe i metonimija
Stil poslanice obogaćuje nekoliko pogođenih
usporedbi. Na kraju trećega poglavlja apostol kaže
da je nekad, prije dolaska Kristova i njegova evan-
đelja, bilo bitno tko je Židov, a tko Grk, tko je
muško, a tko žensko. Takav se položaj čovjeka i
zajednice uspoređuje s položajem baštinika koji je
maloljetan i ne razlikuje se od roba, iako ima sve
(4,1). Kada dođe punina vremena, Bog šalje sina
koji je podložan Zakonu kako bi otkupio podlož-
nike zakona.
Budući da je Pavao priveo Galaćane kršćanskoj
vjeri, zove ih svojom dječicom (4,19). Metafora se
proširuje pa apostol piše kako Galaćane opet rađa
u trudovima. Poruka govori da se Galaćani opet
rađaju pošto su umrli po krivom evanđelju koje
je podrazumijevalo obrezanje što su ga zagovora-
li judaizanti.
Prihvat vjere i rast života u vjeri Pavao nazi-
va trkom: dobro ste trčali, tko li vas je samo spri-
ječio da se više ne pokoravate istini? (5,7) Sličnu
misao čuli smo u prije pisanoj poslanici: Ne zna-
te li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan
Biblija kao književnost
dobiva nagradu? (1 Kor 9,24) Poslije će na tu fi-
guru podsjetiti i misao s kraja Druge poslanice
Timoteju: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru
očuvao (2 Tim 4,7). Nakon usporedbe s trkom,
Pavao u Galaćanima rabi biološko-kemijsku me-
taforu: Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa (Gal 5,9).
Misao smo čuli i u Prvoj Korinćanima 5,6.
Usporedbenomu redu pripada i prikaz staro-
ga Zakona u liku žene Hagare te kršćanske vje-
re u Krista u Sarinu liku. Ovakve usporedbe nisu
pomogle Pavlovim pomirbama s pripadnicima ži-
dovske vjere.
Slično možemo reći za metonimiju, koja je dala
izraz naglašenoj poruzi suprotnika. Budući da oni
nagovaraju Galaćane na obrezanje, Pavao iz stvar-
ne sličnosti mjesta zahvata, pa dijelom i postupka,
predlaže da se oni uškope (5,12). Danas je lako
uočiti nepotrebnu uvredljivost.
18. 5. 8. Antimetabole
Istaknut ćemo tri antimetabole, koje su uvijek
znak pojačane emocionaliziranosti kazivača i ape-
lativnosti, poziva slušateljima što ga tekst sadrža-
va: Postanite braćo, molim vas, kao ja jer i ja po-
stadoh kao vi (4,12).
Osuda suprotnika također je izrečena stilskom
figurom: Oni revnuju za vas, ne časno, nego – od-
vojiti vas hoće da onda vi revnujete za njih. (4,17)
UPITI
1. Kada i gdje je nastala Poslanica Galaćanima?
2. Koja je središnja teza Galaćana (3,22)?
3. Navedite primjer grafostilistike iz Galaćana.
4. U čemu se sastoji simetričnost poslanice?
5. Napišite jednu metaforu iz Galaćana.
6. Odredite figuru, autora i djelo; podcrtajte dio rečenice
s figurom koju ste odredili. A ja, Bože sačuvaj da bih
se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa
Krista, po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu (6,14).
482
Suprotnosti također znaju biti naglašene: Jer
tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. (5,17)
Misao je drukčija od onoga što čujemo u 1 Kor
12, 12, gdje je istaknuta blizina tijela i Gospodina
našega Krista.
Antimetabola je dopunila dobru i poniznu mi-
sao, što pripada redu zbog kojega većina kršćana
i danas čita Pavla: A ja, Bože sačuvaj da bih se
ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa
Krista, po kojem je meni svijet raspet i ja svije-
tu. (6,14)
ZAKLJUČAK
Poslanica Galaćanima biva naglašeno emoci-
onalan tekst. No upravo u času najžešće ljutnje,
Pavao otvara često raspravljanu temu opravdanja
po vjeri. Poslije će ju produbiti u velikoj Poslanici
Rimljanima, koja je šira, pisana smirenije i uče-
nije. Potvrđuje se tako misao prema kojoj sukobi
nisu samo za zlo, nego pomažu izbistriti stajališta.
Kad je riječ o Poslanici Galaćanima, sukob i po-
vrijeđenost dali su i nekoliko prvorazrednih misli.
Istaknut ćemo onu koja je proizišla upravo iz jed-
ne od ključnih tema ove teologije: S Kristom sam
razapet. Živim, ali ne više ja, nego Krist u meni.
(2,19-20) Teško je naći točniji izraz obraćenja i
novoga života.
LITERATURA
1. Betz, Hans Dieter: Galatians, Epistle to the ; u:
David Noel Freedman: (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 2, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
2. Burić, Viktor: Sveti Pavao kao pisac, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2009.
3. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
(RB)
4. Cole, R. A: Poslanica Galaćanima, Logos, Daruvar,
1997.

5. Klauck, Hans-Josef: 1. Korintherbrief / 2. Korin­ther­
brief, Echter Verlag, Würzburg, 1984.
6. Mitchell, Stephen: Galatia; u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 2, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
7. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
8. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj, Crk­
va na kamenu, Mostar, 1988.
18. 6. Poslanica Rimljanima
18. 6. 1. Komentari
Poslanica je privukla više znanstvenika i pobu-
dila više komentara i tekstova nego bilo koji drugi
Pavlov tekst.1000 Augustin svjedoči da je čuo djete-
tove riječi Uzmi i čitaj, zatim je uzeo Bibliju i slu-
čajno ju otvorio upravo na ovu poslanicu. Pročitao
je redak 13,13 o potrebi čista života i potom prešao
na kršćanstvo.1001 Poslije je iz 5. poglavlja izveo
svoju doktrinu o istočnom grijehu. Rimljane su ko-
mentirali Origen i Toma Akvinski, Martin Luther
i Karl Barth.1002
Sama uključenost u Kanon nikad nije bila dvoj-
bena za Rimljane. Mjesto joj je nekad bilo znako-
vitije jer je u Sinaiticusu odmah nakon evanđelja.
Poslanicu je, u tehničkom smislu, ispisao Tercije.
1000
Za popise literature usp. Brown: 579; Bruce: 260 –
262; Myers: 829 (ABD 5: 829).
1001
Augustin: 177 (oznaka u knjizi: 8. 12).
1002
Karl Barth (1886. – 1986), protestantski bogoslov ko-
jega papa Pio XII. drži najvećim kršćanskim teologom
nakon Tome Akvinskoga. Zanijekao je poslušnost Hi-
tleru još 1935. i morao napustiti Njemačku. Poznat je
upravo po komentaru Rimljana, opsežnoj višesveščanoj
Crkvenoj dogmatici i nizu drugih djela.
483
18. Corpus Paulinum
18. 6. 2. Okolnosti nastanka
Pavao vrlo vjerojatno piše Rimljanima iz
Korinta, za posljednjega tromjesečnoga boravka
koji je spomenut u Djelima 20,2-3. Komentatori
određuju zimu 57. na 58.1003 ili se postavljaju opre-
znije pa govore o dobu od godina 55. do 57.1004
Dok piše, Pavao namjerava iz Korinta otputovati
u Jeruzalem, kamo će odnijeti milostinju skuplje-
nu za potrebite u tome gradu. U samoj Poslanici
Rimljanima govori da je od Jeruzalema do Ilirika
izvršio dužnost propovijedanja i sad bi želio doći
u Rim i poći do Španjolske (Rim 15, 19.22-24).
Poslanica je i kompendij kršćanske vjere, kako
je govorio Philipp Melanchthon, ali je tekst opet
pismo: jasno su naznačeni pošiljatelj i primatelji.
Zajednica kojoj je ovaj spis upućen mogla je ima-
ti vjernike različita podrijetla, što se vidi već iz
uvodnoga dijela koji spominje Židove i Grke te iz
cijeloga duha koji ju prožimlje i univerzalistički je
upravljen. Pavao se zauzima za toleranciju glede
prehrambenih običaja, što je znak različitosti pre-
daja iz kojih su rimski kršćani ušli u crkvu. Oznake
vegetarijanstva mogu iznenaditi, ali su bjelodane:
Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv,
koji je slab u vjeri, jede samo povrće. Koji jede
sve, neka ne sudi onoga koji ne jede sve; a koji ne
jede sve, neka ne sudi onoga koji jede sve (14,2-3).
Prije poslanice Pavao nije bio u Rimu i nije
osnovao tamošnju crkvu. Ali je poznavao Prisku
i Akvilu, izgnane iz Rima za cara Klaudija koji je
49. prognao sve Židove (Dj 18,2). Zabrana je uki-
nuta 54. i neki od izgnanih kršćana mogli su se
vratiti u grad. Sama poslanica govori o 26 prijate-
lja ili znanaca koje Pavao spominje u Rimu. Neki
od kršćana u središtu Carstva mogli su znati za
Pavlovo navještanje kršćanstva, koje govori da se
Krista može prihvatiti, a da se ne prihvati židov-
ski Zakon. Pavao tako piše kako bi podrobno izlo-
žio svoj nauk, pripremio ljude za svoj dolazak i,
vjerojatno, osigurao potporu za put u Španjolsku.
1003
Usp. JR: 1856.
1004
Myers: 818 (ABD 5: 818).
Biblija kao književnost
Dok je pisao Prvu poslanicu Korinćanima,
Pavao je imao pred očima kršćane koje može fru-
strirati grčka filozofska misao, neki rani oblik gno-
sticizma i hedonistička praksa. Osobe kojima je
pisao vjerojatno nisu bili načitani intelektualci.
Pišući Rimljanima, obraća se zajednici koju može
privlačiti hebrejski Zakon, iako u njoj ima i pripad-
nika drugih naroda. Vrlo vjerojatno piše osobama
koje su upućene u retoriku i filozofiju.
18. 6. 3. Opravdanje po vjeri i
Zakon 1005
Opravdanje je termin koji označuje preobliku
grješnika iz stanja nepravednosti u stanje svetosti
ili pravednosti, što je učinak Kristove žrtve.
Pavao je navijestio ovu misao u prijašnjim po-
slanicama (Gal 3 – 5, posebno 3,2-5; 3,11-12; Fil
3). Ako Zakon ne obvezuje kršćane, kako se oni
mogu spasiti od grijeha? Kako mogu uopće znati
što im je činiti u svakodnevnu životu? Pavao piše
kako je pravednih bilo i prije nego li je Mojsiju bio
otkriven Zakon. Osoba koja je bila pravedna i čini-
la što je dobro jest Abraham. Vjerovao je u Boga
toliko da mu je bio spreman žrtvovati i sina Izaka.
Pavao navodi riječi iz Postanka: Vjerova Abraham
Bogu i to mu se uračuna u pravednost (Rim 4,3;
prema Post 15,6). Abrahamu se to uračunalo u pra-
vednost prije nego je dobio i prihvatio obrezanje
za svoje potomke, znači neizravno zakon – ovaj je
vremenski raspored Pavlu očito bitan.
Božja pravednost očitovala se mimo Zakona i
u Isusu Kristu: Sada se pak izvan Zakona očito-
vala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i
Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa Krista
prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi
su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja;
1005
U prikazu teoloških problema slijedim Betza, Dugan-
džića (2004.), Zovkića (2008.) i Käsemanna.
484
opravdani su besplatno, njegovom milošću po ot-
kupljenju u Kristu Isusu (Rim 3,21-24).
Kad kaže da se pravednost očitovala izvan
Zakona, Pavao vjerojatno namjerno prešućuje da
su oni koji su Krista sudili i umorili također drža-
li da to čine po Zakonu. Znači bitan je ipak Krist
koji spašava, a ljudi, ma koliko djelovali, ne mogu
sebe spasiti. Mjesto je također vrsta eufemizma ili
ironije – apostol nije htio izravno kritizirati doju-
čerašnju vjeru svojih primatelja, ali je prilično ja-
san u osudi. Moguće je djelovati po starom zako-
nu i umoriti najveće dobro. Rečeno treba također
imati na umu kad čitamo izraz o Božjoj pravdi po
Kristovoj vjeri, u izvorniku: dikaiosýnē dè Theoũ
dià písteōs Iēsoũ Hristoũ. Pisac u istoj rečenici do-
daje da Zakon i Proroci za Krista svjedoče i sada
misli sa stajališta onih koji u Krista vjeruju.
18. 6. 4. Opravdanje po vjeri i
otkupljenje
Konačno ljudi su opravdani darom njegove mi-
losti, i to otkupljenjem, dià ts apolytrṓseōs (3,24).
Otkupljenje je naravno potrebno stoga što je čo-
vjek grješan, što Pavao također jasno ističe – za
razliku od Luke.
Opravdani po vjeri, kaže Pavao poslije, pristu-
pamo Kristu, koji nas je svojom smrću otkupio
od grijeha (5,1-11). Time se putom pravde i vjere
Kristove došlo do teme otkupljenja, zajedničke i
Poslanici Hebrejima i evanđeljima.
Sve rečeno značilo bi i ovo: nismo spašeni od
grijeha svojim zaslugama, nego vjerom koja je
Kristova i njegov je dar ljudima.
Tako čovjek koji vjeruje i žrtvuje se za dobro,
a ono je prije svega Isus Krist, ne griješi i spašen
je jer su mu grijesi otkupljeni.
Spas vrijedi za sve ljude jer je samo jedan Bog
koji će opravdati obrezane iz vjere i neobreza-
ne po vjeri (3,30). Pavao drži da time ne ukida
Zakon, nego ga dapače učvršćuje. Njegova je mi-

sao kršćanski univerzalistička, Krist je Bog za lju-
de svih nacija. Prikazano ne znači da Zakon valja
ukinuti. Pavao ga sažima u zakonu ljubavi, čime
se dijelom povezuje sa svojom Prvom poslanicom
Korinćanima: Nikomu ništa ne budite dužni, osim
da ljubite jedni drugoga, jer tko ljubi bližnjega,
ispunio je Zakon. (...) Dakle: ljubav je ispunjeni
Zakon (Rim 13,8-10).
18. 6. 5. Opravdanje po vjeri i život
Pavao iznosi misli o opravdanju po vjeri već
na samom početku svoje poslanice, u tematskom
sažetku: Uistinu, ja se ne sramim Evanđelja, jer
je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku,
kako u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u nje-
mu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru,
kao što stoji pisano: »Pravednik će živjeti od vje-
re« (Rim 1,16-17).
Pavao je naveo Habakuka 2,4, a misao o oprav-
danju vjerom provlači se poslanicom, pa ju nala-
zimo u 3,21; 3,26; 5,1. Ovdje je važna još jedna
pojedinost, koja se odnosi na sam život. Tumačeći
sedamnaesti redak Rimljana, Käsemann vidi toč-
nom interpretaciju po kojoj darovana pravednost
već u sebi sadržava vječni život.1006
Podsjetimo se da je Habakuk došao do svoje
misli po kojoj će pravednik živjeti od vjere nakon
teških upita o Božjoj pravednosti. Pogibeljan sta-
rozavjetni upit tako ovdje nalazi jedan od odgovo-
ra. Krist je dragovoljno pristao na svoju muku, ona
je bila, uza sve ostalo, manje ugodna od Jobovih
muka. Jedna od posljedica pravednosti Božje da-
rovane ljudima biva život u svojoj autentičnosti i
punini, na ovom i na drugom svijetu. Rečeno je
u punom skladu s Pavlom iz Filipljana: ne pra-
1006
Käsemann: 24: »Justification, at first the pressupositi-
on and condition of salvation, as a gift already conffe-
red in nuce includes eternal life, and thus becomes itse-
lf the benefit of salvation.« Na ovom se mjestu mogu
naći daljnja tumačenja problema.
485
18. Corpus Paulinum
vednošću koja bi bila moja – onom koja dolazi
od Zakona – nego onom koja se dobiva po vjeri u
Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osno-
vi vjere: da iskusim njega i silu njegova uskrsnu-
ća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se
njegovoj smrti, ne bih li kako postigao uskrsnuće
od mrtvih (Fil 3,9-11).
18. 6. 6. Opravdanje po vjeri i djela
Opravdanje po vjeri ima još jedan aspekt koji
valja razmotriti. Držimo zaista da se čovjek oprav-
dava vjerom bez djela Zakona (3,28). Sada ne
ćemo istaknuti opreku vjera – Zakon, nego opre-
ku vjera – djela. Može li se čovjek opravdati bez
djela? Misli li Pavao doista da ne treba ništa čini-
ti i da je sama vjera dostatna? Korisno je odmah
istaknuti pravi Pavlov smisao: Ne, pred Bogom
nisu pravedni slušatelji zakona, nego – izvršite-
lji će zakona biti opravdani (2,13). Podsjetit ćemo
opet i na Galaćane: Uistinu, u Kristu Isusu ništa
ne vrijedi ni obrezanje ni neobrazanje, nego – vje-
ra ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). Pavao znači ne
tvrdi da se treba odreći svakoga djela, nego ističe
da čovjeka ne spašavaju njegova djela po kojima
bi on spas zaslužio.1007 Ovo će istaknuti Poslanica
Titu (3,4-7). Istaknut ćemo i to da je sama opre-
ka vjera – djela pomalo opasna jer kao da govori
kako postoji vjera bez djela. Sama činjenica vjere
već jest nekakvo djelo.
Iz navedena izlaganja vidljivo je koliko je po-
slanica raspravljački upravljena. Dokaze Pavao
izvodi iz onoga što danas zovemo Stari zavjet te
iz Kristove misli koja je evanđelje.
Dio posljedica i smisla Pavlova koncepta
opravdanja po vjeri mogli bismo sažeti ovako:
a) Kristova vjera opravdava i spašava čovjeka od
grijeha i time je bitnija od Zakona, što ne znači
da Zakon i time moral valja ukinuti
1007
Usp. Bruce: 99.
Biblija kao književnost
b) Kristova vjera i pravednost pružaju život što
uključuje i vječni život
c) Kristova vjera opravdava i spašava čovjeka i
time je bitnija od djela, što ne znači da čovjek
ne treba ništa činiti
c) čovjek je spašen zato što Krist to hoće, a ne za-
tošto čovjek spas zaslužuje
d) čovjek je grješan, Bog je pravedan i u to vjer-
nik mora vjerovati
e) spas vrijedi za sve ljude, pa i za one koji
za Zakon nisu čuli, kako nije za njega čuo
Abraham dok je još bio spreman na žrtvu.
Bitno je da vjeruju: pravednost Božja, po vjeri
Isusa Krista, prema svima koji vjeruju (3,22).
Naravno da posljednja tvrdnja otvara upite o
tome što je predmet vjere. Jasno je ono što tvr-
di komentator: »U toj spasenjskoj vjeri čovjeko-
vo djelovanje svedeno je na minimum, Bog dolazi
ususret čovjeku, prihvaća ga svojom milošću, i čo-
vjek se mora toj Božjoj ljubavi otvoriti.«1008
Rasprava se očituje i u drugim problemima, što
će biti pokazano u nastavku teksta.
Opravdanje po vjeri i djela: tumačenja različi-
tih crkvenih zajednica
U protestantskom tumačenju, pravednost Božja
djeluje za grješnika putom vjere, a ne djela; čo-
vjek mora prije svega vjerovati. Riječ je o daru
koji je Bog dao u Kristu te o jedinstvenom činu.
Opravdanje se može izgubiti ako se izgubi vjera.
Pravoslavlje i katolicizam ne niječu vjeru, no
naglašavaju da se opravdanje čuva djelima koja
se, uz ostalo, uklanjaju teškomu grijehu. Ovdje se
ističe i početno opravdanje, dano u krštenju, ali su
potrebna i djela. Cijeli život valja slijediti Božju
volju, a ako čovjek zapadne u grijeh, potrebno je,
po katolicizmu, pokajati se i ispovjediti, pa će sve-
ćenik dati odrješenje, što je naravno sakrament.
Opravdanje se ovdje može izgubiti teškim grije-
hom.
Prvo je stajalište naglašeno u Rimljanima 4,24,
drugo u Galaćanima 5,19-21.
1008
Tomić: 172.
486
Svjetska luteranska federacija i Katolička ckrva
potpisale su 31. listopada 1999. izjavu koja kazuje
da između evangelika i katolika djeluje temeljno
jedinstvo glede doktrine o opravdanju.
18. 6. 7. Krist i krštenje
Pavao je spominjao krštenje i prije Rimljana, pa
u Prvoj poslanici Korinćanima govori da je poslan
propovijedati Radosnu vijest, a ne krstiti, iako je
neke i krstio (1 Kor 1,14-17; usp., i Gal 3, 26). U
Rimljanima razvija misao po kojoj krštenje pove-
zuje kršćane s Kristom i time s njegovim spasom.
Kršćanin tako dobiva četiri vrijednosti.1009 Prva
je oslobođenje od ropstva grijehu: Grijeh, naime,
neće gospodariti nad vama! (6,14)
Druga je vrijednost sloboda od zakona: A sad,
umrijevši onomu koji nas je držao u ropstvu, po-
stali smo slobodni od Zakona tako da služimo u
novom duhu, a ne u starom slovu (7,6). Misao ne
znači da kršteni mogu griješiti (Rim 6,15-17).
Treća je vrijednost sloboda od smrti: Dakle,
s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt
da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih
Očevom slavom, i mi živjeli novim životom (6,4;
usp. 8,1-30).
Četvrta je vrijednost jedinstvo s Kristom i nje-
govom ljubavi, od koje kršćanina ne mogu odijeliti
ni nevolja, ni tjeskobe, ni pogibao, ni sadašnjost ni
budućnost (Rim 8,35-39).
Glede uskrsnuća, valja podsjetiti na dvije po-
jedinosti o kojima sam govorio već u Poslanici
Korinćanima. Pavao redovito govori da je Bog
uskrisio Krista (Rim 10,9). Nadalje, njegovo uskr-
snuće određuje uskrsnuće svakoga čovjeka (1 Kor
15,12-28) i time spas (Rim 10,9). Barth tako ko-
mentira uvodno Pavlovu misao poslanice prema
kojoj je pisac dobio od Krista milost i apostolstvo
(Rim 15), pa kaže da milost postoji samo kad je
1009
Prema Betz: 199 (ABD 5: 199).

vidljiv odsjaj uskrsnuća. Milost je dar Kristov, a
on je otkrio ponor što dijeli čovjeka od Boga i, ot-
krivši ga, ujedno ga je premostio.1010
18. 6. 8. Krist i drugi dolazak –
parousia
Samo uskrsli Krist, onaj koji daje milost pre-
ma navedenoj Barthovoj misli ima mogućnost doći
opet. U ranim poslanicama Pavao pretpostavlja da
će Krist doći dok još živi naraštaj kojemu se obra-
ća i kojemu i sam pripada. Godine 51. piše ovako:
Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi
živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno
nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa za-
povjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvu-
kom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti
umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preosta-
li, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima
u susret Gospodinu. I tamo ćemo zauvijek biti s
Gospodinom (1 Sol 4,15-17).
Slično Pavao predmnijeva i nekoliko godina
poslije, vjerojatno u 57. godini:
Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali
ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na
glas posljednje trube; zatrubit će truba, i mrtvi će
uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti,
jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neras-
padljivošću i da se ovo smrtno tijelo obuče besmrt-
nošću (1 Kor 15,51-53).
Dio iz Poslanice Rimljanima nije toliko sigu-
ran glede skoroga dolaska, ali opominje na moral:
Već je naime čas da se probudite od sna, jer je sada
naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru.
Noć je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle
1010
Usp. Barth: 31 (»Grace exists, therefore, only when
Resurrection is reflected. Grace is the gift of Christ
who exposes the gulf which separates God and man,
and, by exposing it, bridges it.«)
487
18. Corpus Paulinum
sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla!
(Rim 13,11-12)
Zanimljiva je ovdje opreka tame i svjetla: »To
je jedna od najlakše uočljivih dodirnih točaka iz-
među novozavjetnih i kumranskih tekstova. Prema
kumranskim, svim ljudima upravlja ili Knez svje-
tla ili Anđeo tame, a veliki sukob posljednjeg vre-
mena naziva se ratom sinova svjetla protiv sinova
tame.«1011 Pavao i ovdje jasno očekuje taj čas, a
sama ratnička metaforika samo je nastavak misli
iz Prve Solunjanima 5,8, što nastavljaju i Efežani
6,13 – 17, a to Bruce također tumači.
No nije ovdje vidljiva samo sigurnost ili ne-
sigurnost navještaja skoroga Kristova dolaska. U
Rimljanima je bitno da se posljednji događaji ne
povezuju toliko s nečim ushićenim i sretnim, kako
je to bilo u Solunjanima i Korinćanima. Spomen
oružja kao da priziva teške posljednje sukobe koje
će prikazivati Otkrivenje. Kristov dolazak ne po-
drazumijeva tek radost, borbe će tada tek početi.
18. 6. 9. Duh
Osoba i pojam poglavito su nazočni u osmom
poglavlju. Duh je s jedne strane suprotstavljen sta-
romu Zakonu jer i sam Duh ima svoj zakon.1012
Prvo je u Pavlovu prikazu povezano s grijehom i
sa smrću, drugo sa životom: Ta zakon Duha života
u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti
(8,2). Pavao zapravo mijenja i dopunjuje levitsku
misao po kojoj zakon vodi u život.
S druge je strane Duh suprotstavljen staromu
tijelu. Opet nalazimo i opreku života i smrti: Da,
oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno;
a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je
tijela smrt, a težnja Duha život i mir (8,5-6).
1011
Bruce: 220; na str. 283. nalaziva je uputa o literaturi o
kumranskim spisima.
1012
Riječ zakon javlja se u Rimljanima više od 70 puta;
različita značenja tumači Bruce: 48–54.
Biblija kao književnost
Dok je stari zakon predstavljen nečim vanj-
skim, Duh je prikazan nutrinom čovjekovom.
Pavao stalno prožimlje svoje iskaze simbolima
bliskim životu, a u primjeru koji slijedi, riječ je
o uskrsnuću: Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa
od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista
od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu
svome koji prebiva u vama (8,11).
Uz to što pruža život, Duh je u ovom spisu opet
bitna veza koja spaja božanske osobe s jedne stra-
ne i ujedno Boga s ljudima.
Prethodno navedena Pavlova rečenica pokazuje
i piščevu vještinu u opetovnosti izraza. Onaj koji
uskrisi Krista naglašava bitnost osobe u prostoru
misli te tvori poletnost iskaza u prostoru retori-
ke. Cijelo je poglavlje pjesnički zaneseno, a tvor-
ba je takva stila postignuta upravo opetovnostima.
Hvalospjev1013 uključuje i zahtjev za molitvom, u
kojoj je opet djelotovrna lirska prožetost molitelja
s Duhom: Doista ne znamo što da molimo kako
valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim
uzdasima (8,26).
18. 6. 10. Stilske figure u
Rimljanima
Poslanica Rimljanima ukupno sadržava 7094
riječi, a njezin vokabular ima 1 068 različitih be-
sjeda.1014 Literarne tehnike kojima su ove riječi ras-
poređene također su brojne.
a) Klimaks ili gradaciju isticao je već Augustin u
djelu De Doctrina Christiana.
Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama,
svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost
prokušanost, a prokušanost nadu (Rim 5,3-4).
1013
Tomić drži da je cijelo poglavlje »najuzbudljivije mje-
sto i vrhunac u poslanici, radostan hvalospjev kršćan-
skoj nadi koja neće biti izdana.« (Tomić: 176).
1014
Usp. Myers: 825. Iduće podatke također donosim pre-
ma ovome mjestu.
488
A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je
pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao,
one je i proslavio (8, 29-30; usporedi i 10,14-
15).
b) Paralelizam je figura koju je Pavao mogao na-
učiti od retorike, ali ju je još jednostavnije mo-
gao usvojiti čitajući Sveto pismo, poglavito
psalme. Evo jednoga od Pavlovih primjera:
onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu
čast i besmrtnost – njima život vječni; a onima
samovoljnicima i koji se protive istini, a pri-
staju uz nepravednost – njima srdžbu i gnjev.
Nevolja i tjeskoba na svakoga čovjeka koji se
odaje zlu, kako, u prvom redu na Židova, tako
na Grka! Naprotiv, slava, čast i mir svakomu
tko čini dobro, kako u prvom redu, Židovu,
tako Grku. U Boga nema pristranosti! (2,7-11;
usporedi i 6,3; 11, 22; 11, 33)
c) Dijatriba je retorička figura koja uvijek podra-
zumijeva osobu ili osobe koje se napadaju ili
ispituju, a to se čini nizom upita. Pavao je i
svoje napadaje mogao razviti čitajući proroke,
poglavito Izaiju, kojega i navodi u svojim po-
slanicama. Istina, Izaija ne rabi baš upite, ali
nizovi žestokih napadaja srodni su dijatribič-
nim postupcima. Dijatriba je bila i način ko-
jim su učitelji u određenim filozofskim škola-
ma ispravljali učenike i odgovarali na njihove
napomene o temi.1015
Pavao je u dijatribama znao upozoriti i pripad-
nike drugih naroda, pogane (Rim 11,17-24), a
napada i sve koji prebrzo sude slabima, umjesto
da im pomognu: A ti, zašto sudiš brata svoga?
Ili ti, zašto prezireš brata svoga? (Rim 14,10)
Apostol zna dijatribama odgovoriti i na lažne
optužbe: Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u
grijehu da se poveća milost? Daleko od toga!
Mi koji umrijesmo u grijehu, kako da još živi-
mo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji
smo kršteni u Krista Isusa u njegovu smrt kr-
šteni? (Rim 6,1-3)
1015
Usp. Myers: 825.

Što ćemo dakle reći? Da je Zakon grijeh?
Daleko od toga! (7,7)
Tehniku vrlo srodnu dijatribi Pavao također
rabi kad je iz surječja vidljivo da se obraća
određenijemu sugovorniku:
Ali ti koji se nazivaš Židovom, koji se čvrsto
oslanjaš na Zakon i ponosiš se Bogom, koji po-
znaješ volju njegovu i koji poučen Zakonom,
znaš izabrati bolje, ti koji si uvjeren da si vođa
slijepcima svjetlo onima koji su u tami od-
gojitelj nerazumnima, učitelj neukima, jer u
Zakonu imaš utjelovljenje znanja i istine... ti
dakle koji drugoga učiš, samoga sebe ne učiš!
Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! Ti
koji zabranjuješ preljub, činiš preljub! Ti koji
se zgražaš nad idolima, pljačkaš njihove hra-
move! Ti koji se ponosiš zbog Zakona, sramotiš
Boga kršenjem Zakona! Zaista se – kako stoji
pisano – ime Božje vašom krivnjom grdi među
poganima (Rim 2,17-24; usp. Rim 10,14-15).
Dijatribe se mogu naći na ovim mjestima: 2,1-
5; 2,17-24; 9,19- 21; 11,17-24; 14, 4. 10; 3,1-
9; 3, 31-4, 2a; 6,1-3; 6,15-16; 7,7; 7, 13-14; 9,
14-15; 9,19-20; 11,1- 3; 11,19-20).
Pavao rabi tehniku i u drugim poslanicama, po-
sebno je učinkovito mjesto iz Prve poslanice
Korinćanima:
Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi?
Hoću li otkinuti Kristove udove i učiniti ih udo-
vima bludnice? (...) Ili zar ne znate da je vaše
tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama
i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne
pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite
dakle Boga svojim tijelom! (1 Kor 6,15-20; za
dijatribu usporedite i 9. poglavlje iste poslani-
ce.)
d) Kasni zaključak nastaje kad se rasprava o nekoj
temi zaključi pošto se umetne misao iz druge
teme. Tako Pavao raspravlja o tome da svi lju-
di griješe, i Židovi i Grci (3,9-20). Nakon toga
umeće misao po kojoj se pravednost Božja oči-
tovala po vjeri u Isusa Krista. Zatim tek zaklju-
489
18. Corpus Paulinum
čuje prijašnje misli o grijehu mnogih – jer su
svi sagriješili i lišeni su Božje slave (3, 23). Na
kraju dolazi konačan zaključak i svi su oprav-
dani darom njegove milosti, otkupljenjem u
Kristu Isusu (3, 24).
e) Pavao zna razlikovati glavne dijelove svoje po-
slanice. U dijelu 3,21 počinje govor o tome da
se nezavisno od Zakona očitovala Božja milost
za sve u Kristovu otkupljenju. Zatim govori da
iskupljenje obuhvaća i Grke i druge narode, na-
vodi primjer Abrahama, koji je vjerovao prije
no što je napisan Zakon. Na kraju ove raspra-
ve Pavao sažima: Ali nije samo za nj napisa-
no uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima
uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji
je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa,
koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu
radi našega opravdanja (Rim 4,23-25).
f) Navodi iz Staroga zavjeta na grčkom obuhvaća-
ju više od 60 mjesta. Pavao jednako tako rabi i
ranokršćansku himnu koja je sama puna navo-
da i hvali božansku mudrost.
O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega!
Kako su nedokučive njegova odluke, i kako
neistraživi njegovi putovi! »Tko je naime upo-
znao Gospodnju misao? Tko li mu je bio sa-
vjetnik? Tko li mu je nešto prije dao da bi mu
mogao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i
za njega. Njemu pripada slava zauvijek. Amen
(11,33-36).
Pavao podsjeća na mjesta iz Joba (Job 15,8),
Psalama (Ps 139,6-17)i Izaije (Iz 40,13-28).
Korisno je reći i to da nizovi upita ni ovdje
nisu bez dodira s dijatribama, čestima i u stoi-
ka.
Kristove riječi također su dio Pavlove poslani-
ce: Blagoslivljajte one koji vas progone; blago-
slivljajte, a ne proklinjite! (12,14). Nikomu ne
vraćajte zlo za zlo! (12,17; slično 13,7; 14,13-
14.)
g) Kumulacije su mjesto gdje se također sre-
će proročka tehnika napadaja na zlo nabraja-
Biblija kao književnost
njem zala, zatim stoički popisi dobra ili zla i
konačno dijatribe. Glede proroka, podsjetit ću
na Izaiju 3,18-23. Evo primjera kumulacije iz
Pavla: puni su svakovrsne nepravednosti, po-
kvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavi-
šću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmu-
klošću, ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga,
nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala,
nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez
ljubavi i bez milosrđa (Rim 1, 29-32).
Nalazimo i primjer pozitivne uporabe kumu-
lacije, koja opet ima udjela i u dijatribi: Tko
će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja?
Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja?
Pogibao? Mač? »Zbog tebe – stoji pisano – ubi-
jaju nas cijeli dan; drže nas kao ovce određene
za klanje.« Ali u svemu ovom sjajno pobjeđu-
jemo po onome koji nas je ljubio.
Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni
anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost ni buduć-
nost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje
drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje,
koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu (Rim
8,34-39).
U ovom ulomku djeluju i mikroparalelizmi jer
Pavao nabraja nevolje u antitetskim parovima.
Dobar je primjer kumulacije i mjesto s nevo-
ljama apostolske službe (1 Kor 4,11-13).
Popisi nedostaka također su poznata stoička i
retorička tehnika. Kako smo rekli, slični su kumu-
laciji i Pavao se njima rado koristi: Rim 1,29-31;
13,13; 1 Kor 5,10-11; 6,9-10; 2 Kor 12,20; Gal
5,19-21.
Evo dijela iz Rimljana: I kako nisu držali vri-
jednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je
predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne
dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, po-
kvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću,
ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmuklošću;
ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilni-
ci, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokor-
ni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i
490
bez milosrđa. Oni, iako poznaju odredbu Božju,
prema kojoj vršitelji toga zaslužuju smrt, ne samo
da to ne čine, već i odobravaju onima koji to čine
(Rim 1,28-32).
Ovim su popisima suprotni popisi kreposti (Gal
5,22-23; Ef 4,31; 5,3 -4; Kol 3,5-8; 1 Tim 1,9-10;
2 Tim 3,2- 5).1016
Pavlov suvremenik Filon Aleksandrijski u djelu
De sacrificiis Abelis et Cain raščlanjuje 146 vrlina
i mana. Vrline su mu svojstva poštene žene, a na
vrhu je pobožnost, a mane su svojstva nepoštene i
tu je užitak na vrhu.1017
18. 6. 11. Poslanica
Rimljanima i
antička književnost
Adolf Deismann objavio je 1910. tekst u ko-
jem tumači razlike između »pisama« i »epistola«,
hrvatski poslanica. Pisma su osobna, neknjižev-
na i čin su prigodne komunikacije. Poslanice, su-
protno tomu, imaju tek izvanjski oblik pisma, ali
su literarne konstrukcije namijenjene javnosti i pi-
sane su za čitatelje u budućem vremenu. Prema
Deismannu, Pavlovi su tekstovi prava pisma. Ovim
zaključkom nisu svi bili zadovoljni jer Pavao ne
piše Rimljane u žurbi i nasumično, a tekst mora
zamijeniti i njegovu osobnu nazočnost (15, 25-27).
Karl Donfried 1977. godine dokazuje da
Rimljani pripadaju podvrsti pisma ogleda, znači
eseja, stoga što neosobni tonovi prevladavaju nad
osobnima. Ovakva djela obično sažimaju i pret-
hodne misli, a Donfried tumači i to da Rimljani
imaju značaj javnoga djela. Tumačeći Pavlov stil,
O’Connor-Murphy također opširno prikazuje dije-
love retoričkih govora.1018
Stanley Stowers drži da Rimljani imaju obi-
lježja nagovaračkoga pisma, podvrste koja nasto-
1016
Usp. Burić: 71; usp. Zovkić 2008: 413.
1017
Usp. Zovkić 2008: 413.
1018
Usp. O’Connor-Murphy: 71–77.

ji uvjeriti primatelja da prihvati nov način živo-
ta. Pisma su se naslanjala na protreptičke govo-
re, poznate još od sofista. Prihvatimo li temeljnu
Kennedyjevu definiciju ukupne retorike kao umije-
ća nagovora,1019 Pavlovi tekstovi pripadaju uvjerlji-
vim nagovorima koji retoričkim tehnikama nastoje
postići promjenu u životu recipijenata. 1020
Wilhelm Wuellner i Robert Jewett također
istražuju Rimljane usporedbom s obilježjima tek-
stova kako ih opisuju retorički priručnici.
18. 6. 12. Obilježja kompozicije
Poglavlja od 1. do 4. pisana su prije svega u
trećem licu. Pavao ovdje uporno spominje Židove
(1,16; 2,9. 10. 17. 28. 29; 3,1. 9. 22) i narode ili
pogane (1, 5. 13, 2, 14. 24; 3,29; 4,17). Učestalo
se spominje i riječ vjera.
Poglavlja 6., 7. i 8. pisana su u prvom i drugom
licu, nema oznaka Židova i naroda, ali se čuju ri-
ječi život i duh koje vladaju rječnikom.
1019
Kennedy: 2 » Rhetoric was primarily an art of persua-
sion«.
1020
O konkretenoj primjeni tehnika usp. Kennedy: 148–
151.
UPITI
1. Što je opravdanje u kršćanskom teološkom smislu?
(prema početku poglavlja 18.6.3.)
2. Opravdanje po vjeri promatrano je u tekstu u od-
nosu prema ovim četirima vrijednostima: ………,
………,……………,………(usp. poglavlja 18.6.3.,
18.6.4., 18.6.5.,18.6.6.)
3. Navedite figuru, autora i djelo.
Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama, svjesni
da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a
prokušanost nadu
4. Navedite figuru, autora i djelo.
491
18. Corpus Paulinum
Zanimljiv je i ekstatičan završetak 8. poglavlja,
koje sam malo prije naveo, i koje u kumulaciji na-
vodi da kršćane ništa ne može odvojiti od Krista.
Uskoro u poglavljima 9., 10. i 11. čujemo tamne
tonove, podsjećaje na otpad i upozorenja protiv
moguće oholosti.1021
Zaključak
Gledano teološki, Rimljani su najvažniji Pavlov
tekst. Opravdanje po vjeri temelj je misli o spasu
čovjeka, a vjera Kristova, ovdje elaborirana na-
kon navještaja u Galaćanima, sigurno će i dalje
biti predmetom rasprava. Bitnost krštenja pomno
je tumačena, a vjera u drugi dolazak jasno ista-
knuta. Poslanica je i suptilna pohvala stare židov-
ske vjere koja se ovdje ne odbacuje, nego narav-
no i nenapadno prerasta u novu vjeru. Teološko
bogatstvo ipak ne opterećuje težinom ovo štivo.
Jednako ga tako ne zagušuje niz retoričkih sredsta-
va. Bogatstvo i sjaj misli i izraza ne idu nasuprot
skromnosti i razumljivosti teksta.
1021
Usp. Myers: 821.
Onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu čast i
besmrtnost – njima život vječni; a onima samovoljni-
cima i koji se protive istini, a pristaju uz nepravednost
– njima srdžbu i gnjev.
5. Navedite figuru, autora i djelo.
A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili ti, zašto prezireš brata
svoga?
6. Protumačite navode s primjerom. (V)
7. Navedite figuru, autora i djelo.
Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni
poglavarstva, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni vi-
sina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rasta-
Biblija kao književnost

viti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu
našemu.
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1985.,
str. 1849–1865.
(JR) (komentari)
2. Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
2001. (komentari)
3. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
4. Augustin, Aurelije: Ispovijesti, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1983.
5. Barth, Karl: The Epistle to the Romans , Oxford
University Press, London, Oxford, New York ,1993.
6. Benedikt XVI: Sveti Pavao, Verbum, Split, 2009.
7. Betz, Hans Dieter: Paul, u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
8. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
(RB)
9. Bruce, F. F: Poslanica Rimljanima, Logos, Daruvar,
1997.
10. Burić, Viktor: Sveti Pavao kao pisac, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 2009.
11. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
12. Duda, Bonaventura: U svjetlu Božje riječi, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 2000. (poglavlja: Pavao molitelj,
Proslov Poslanice Rimljanima, Ženidba i djevičanstvo
u Prvoj Korinćanima, Misterij – Krist u nama, nada
slave, Kristovo svećeništvo u Poslanici Hebrejima).
13. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
14. Freedman, David Noel (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
Članci: Gnosticism; Paul (person); Romans, epistle to
the
15. Gabel, John B; Wheeler, Charles B., York, Anthony
D.: The Bible as Literature, Oxford University Press,
Oxford, 2000.
16. Kennedy, George: Clasical Rhetoric and its Christian
and Secular Tradition , The University of North
Carolina Press, 1999.
17. Käsemann, Ernst: Commentary on Romans, Wm. Eerd­
mans Publishing Company, Grand Rapids Michigan,
1980.
18. Myers, D. Charles: Romans, Epistle to the, u: Fre­ed­man,
David Noel (urednik): The Anchor Bible Dictio­nary,
Doubleday, New York 1992. (ABD)
19. O’Connor-Murphy, Jerome: Paul the Letter Writer: His
world, His options, His skills, Michael Glazier Books,
1995.
20. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990. (prvo englesko izdanje 1987.)
(BA)
21. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
22. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
23. Zovkić, Mato: Poslužitelj Isusa Krista među poganima.
Egzegetsko-teološke studije o Pavlu, Vrhbosanska ka-
tolička teologija, Sarajevo, 2008.

18. 7. Poslanica Filipljanima pristaša u ovom smislu. Ako je poslanica napisana

u Efezu, u godini smo 56. ili 57. Rim bi vjerojatno
18. 7. 1. Mjesto i vrijeme podrazumijevao godine 60. – 62.
Glede mjesta nastanka ove poslanice, neki Pavao piše iz zatvora (Fil 1,7; 1,13; 1,17), a
znanstvenici daju prednost Rimu,1022 neki Efezu,1023 Djela apostolska spominju da je bio zatvaran u
a neki Cezareji.1024 Posljednji grad ima sve manje Rimu. Budući da sama poslanica navodi pretorijan-
sku gardu i kršćane iz careva dvora (4,22), nekad
1022
Fitzgerald: 323. se držalo sigurnim da je poslanica pisana upravo
1023
Brown: 490; Harrington 303. u središtu Carstva. Kako Poslanica Filipljanima
1024
Znanstvenike koji daju prednost Cezareji navodi Fitz- spominje niz kontakata između Pavla i zajedni-
gerald: 322.

492

ce u Filipima, nastale su dvojbe u vezi s Rimom
kao mjestom u kojem je pisana. Razdaljina izme-
đu Rima i Filipa bila je oko 1100 kilometara ako
se išlo po cesti Via Apia do Brundisiuma, današ-
njega grada Brindisija, zatim preko mora do Grčke
i onda cestom Via Egnatia do Filipa. Putovanje
bi prema Harringtonu trajalo mjesec dana. Put
Jadranskim morem do korintske prevlake, pa do
Korinta – gdje su Pavlovi izaslanici mogli poho-
diti zajednicu – onda opet uz grčku obalu bio je i
dulji.1025 Oni koji brane rimsku teoriju reći će da je
i robija u tom gradu trajala dostatno dugo za uče-
stala putovanja.
Pretorij je doslovno značio »generalov ša-
tor«, a onda i »stožer logora« – takav je preto-
rij postojao i u Cezareji. Prikaz Pavlova zatoče-
ništva u Cezareji nedvojbeno se slaže s onim u
Poslanici Filipljanima. Pavao je pod stražom u
Herodovu pretoriju (Dj 23,35;1026 Fil 1,13). U za-
tvor u Cezareji mogu mu dolaziti prijatelji i poslu-
živati ga (Dj 24,23; Fil 2,25).
Poteškoća je s ovom teorijom u tome što se u
Filipljanima spominje da je Timotej s Pavlom dok
piše, a u Djelima nema ništa o Timoteju pošto je
došao u Troadu (Dj 20,4-5). Nije međutim napi-
sano ni da nije bio ondje. Kojih 1500 kilometara
razdaljine od Filipa u Grčkoj do Cezareje u današ-
njem Izraelu stvara problem za učestala putovanja,
nalazimo se naime u prvom stoljeću.
Glede Efeza, prednost je upravo blizina toga
grada i Filipa: putovanje je moglo trajati samo de-
setak dana, po Brownu i koji dan manje. Pavao je
bio u Efezu za trećega misijskoga puta: iako se ne
spominje da je bio izravno zatvaran, navedene su
tamnice u 2 Kor 6,5. Rečeno bi se dakle moglo od-
nositi na Efez. Druga poslanica Korinćanima napi-
sana je prije zatvora u Cezareji i Rimu. Konačno,
pronađeni su natpisi koji govore da je u Efezu bila
pretorijanska kohorta, a podatak o carevim ukuća-
Usp. Brown: 489.
1025
Nažalost, ZGB spominje Herodovu palaču, a NZIP He-
1026
rodov dvor; u izvorniku: en t praitōríō toũ Hērṓdou
493
18. Corpus Paulinum
nima mogao se odnositi na sve careve službenike,
kakvih je bilo u Efezu. Timotejeva je nazočnost
također zajamčena u ovom gradu dvostrukim spo-
menom u 1 Kor 4,17 i Djelima 19,22. No, najjači
tekstualni dokaz u prilog Efezu temelji se na podat-
ku o zatvorima iz Druge poslanice Korinćanima,
gdje sam Efez ipak nije imenovan.
18. 7. 2. Okolnosti
Grad Filipi osnovali su prognanici s obližnjega
otoka Thasosa, a Filip II., Aleksandrov otac, ime-
novao ga je po sebi 356. godine pr. Kr. Za naselje
je bitno to da se 42. godine tu odigrala bitka u ko-
joj su Marko Antonije i Oktavijan porazili Kasija
i Bruta. U gradu su nastanjeni ratni veterani iz do-
bitničkih vojnica.
U doba Pavlova dolaska, u mjestu su prevlast
imali upravo rimski građani, bivši vojnici i njiho-
vi potomci, koji su se na okolnim imanjima bavili
poljodjelstvom uz pomoć robova. Bilo je i Grka
starosjedilaca i grčkih trgovačkih doseljenika te
izvornih Tračana. Židova je moglo biti vrlo malo.
Pavao je došao u grad sa Silvanom, Timotejem
i Lukom. Govorili su okupljenim ženama izvan
gradskih zidina i obratili Lidiju, trgovkinju grimi-
zom iz Tijatire. Krstila se ona i njezin dom, znači
obitelj, pa su u njezinoj kući boravili navjestitelji
evanđelja. Iz imena kakva su Evodija i Sintiha te
Epafrodit i Klement vidljivo je da su među obraće-
nima uglavnom Grci. Pošto je Pavao istjerao duha
iz ropkinje koja je gatala, njezini su gospodari tu-
žili apostola. Svukli su ih, šibali i utamničili, no
čudotvorno su oslobođeni, pa se i zatvorski čuvar
obratio. Pretor je tražio oprost kad je doznao da
su misionari rimski građani – u gradu su očito vla-
dali rimski zakoni. Zamoljeni su da napuste grad,
pa su po cesti Via Egnatia otišli u Solun. Pavao je
ostao blisko povezan s Filipljanima nakon odlaska
iz grada, jer od njih prima materijalnu pomoć, što
je vidljivo iz same poslanice koju im piše. Tekst je,
Biblija kao književnost
vidjet ćemo, vrlo prijateljski intoniran. Pavao opet
osobno pohodi grad na trećem misijskom putova-
nju 57. godine i još jednom kad se ubrzo potom
58. godine vraća iz Korinta u Jeruzalem. Tada je
pokupio Luku, koji je mogao barem dio vremena
od 50. do 58. provesti u Filipima.
Iz same poslanice (Fil 2,25-29) doznajemo da
su Filipljani poslali Pavlu Epafrodita kako bi mu
pomagao u potrebi. Donio je i darove, pa je stoga
Pavao namiren (4,18), znači da je prije mogao i
oskudijevati. Epafrodit je međutim teško obolio i
bio blizu smrti. Bio je u skrbi jer su Filipljani do-
znali za ovu bolest. Pavao je u to doba bio u za-
tvoru, no vjerovao je da će biti oslobođen. Apostol
šalje Epafrodita natrag Filipljanima i vjerojatno po
njemu današnju Poslanicu Filipljanima. Oni koji
zastupaju tezu da je ta poslanica zapravo sastavlje-
na od više Pavlovih tekstova reći će da je Epafrodit
donio njezin dio (1,1 – 3,1; 4,4-7; 4,21-23).
18. 7. 3. Sadržaj poslanice
Sadržajna rastresenost ovoga dokumenta obi-
lježena je teološkim problemima koje naznačuje,
zahvalama za skupljenu pomoć, upozorima na po-
grješne evangelizatore i konačno molbama za po-
mirbu članova same zajednice. Dobrostiv ton i ve-
selje koji prevladavaju činitelji su jedinstva.
Nakon naslova i pozdrava, Pavao izražava po-
vezanost s crkvom u Filipima. Zatim opisuje svo-
ju situaciju u zatvoru, pa drži da su drugi samo
ohrabreni njegovim primjerom i neustrašivo svje-
doče za Riječ: danas bi se reklo da je svako zlo
za neko dobro.
Dok govori o smrti, Pavao kazuje da bi mu
ona bila draža od života ovdje, jer bi odmah bio
s Kristom. Ipak, dok živi u tijelu, služi naslovlje-
nicima. Jednostavne riječi svjedoče o ozbiljnosti
stajališta.
Kristološki himan povezan je sa surječjem time
što naglašava poniznost Kristovu, što Pavao tra-
494
ži i od crkve kojoj piše. Slijede izrazi skrbi za
Filipljane, a govori se i o dolasku u grad.
Pavao zatim govori protiv krivih učitelja i ističe
vlastiti primjer. Slijedi molba Evodiji i Sintihi da
se pomire. Pavao pri kraju zahvaljuje za pomoć i
opet govori o vlastitoj situaciji.
Iako o jedinstvu teksta govorimo u idućem
ulomku, korisno je istaknuti da Pavao naglašenije
prikazuje svoj položaj na početku i na kraju teksta,
što donosi određeni okvir.
18. 7. 4. Dvojbe oko jedinstva teksta
Harrington ističe doprinose proučavatelja koji
drže da poslanica ima tri dijela od kojih je naknad-
no sastavljena:
poslanica A: 4,10-20 (zahvala za skupljenu po-
moć, Pavlov govor o svojem stanju)
poslanica B: 1,1 – 3,1 i 4,2-9 (izvješće o svojem
stanju; potreba poniznosti i Himan o Kristu; potre-
ba sloge, poglavito su istaknute Evodija i Sintiha;
popis vrlina)
poslanica C 3,2 – 4,1 (protiv onih koji su došli
u Filipe krivo propovijedati; opis Pavlovih stajali-
šta nasuprot njihovima).1027
Pobornici teorije po kojoj poslanica nije jedin-
stvena predlažu i složenu pozadinu njezina nastan-
ka. Podrobnu razradu pružaju Schenke i Fisher.1028
1) Filipljani su poslali Epafrodita kako bi Pavlu
odnio novčane darove i kako bi mu pomogao.
2) Pavao je prihvatio pomoć, kako je to prethodno
učinio u Solunu i Korintu.
Piše dio današnje Poslanice Filipljanima, vje-
rojatno 4,10-20; predlagatelji ovoga pregleda
zovu tekst pismo A
3) Pavao je uhićen
4) Epafrodit se razbolijeva i zamalo umire
1027
Harrington: 298.
1028
Prema Fitzgerald: 321 (ABD 5: 321).
 18. Corpus Paulinum

5) Kad Epafrodit ozdravlja, Pavao ga šalje u Filipe U pismu C, na početku opet čitamo: Uvelike se
s pismom B (1,1 – 3,1; 4,4- obradovah u Gospodinu što ste napokon procva-
7; 4,21-23.) li te mislite na me (4,10). Veselje s dodatkom u
6) Uskoro je Pavao oslobođen Gospodinu opet se javlja.
7) Pavao šalje Timoteja u Filipe (Fil 2,23, također Lako je moguće da su pisma A, B i C zapravo
Djela 19,22) i Korint (1 Kor i bili dijelovi istoga pisma. Točno je da su Pavlu
4,17; 16,10-11). slične misli mogle navirati i s mjesecima odmaka,
8) Timotej se vraća Pavlu (1 Kor 16,11) jer nalazimo u različitim poslanicama slične ideje,
9) Pavao šalje Timoteja opet u Filipe i nešto po- pa i iste izraze i usporedbe. Takva je misao s malo
slije toga Tita u Korint kvasca koji sve tijesto ukvasa (1 Kor 5,7; Gal 5,9).
10) Pavao doznaje da su protivnici bili u Filipima Ipak je u slučaju Filipljana vjerojatnije da je
pa šalje pismo C (3,2 – 4,3; razmak između pisanja dijelova bio manji. Pavao
4,8-9). Pavao šalje i Timoteja koji mora ne poslanicu možda nije napisao u jednom dahu, no
samo braniti crkvu u Filipima izvana nego i lako je moguće da ju je sam doista složio onakvom
pomiriti Evodiju i Sintihu. kakva je ona danas.
Teorija o složenom tekstu oslanja se i na riječi
tò loipón iz 3,1 koje mogu značiti na kraju i uo-
stalom; engleska jeruzalemska Biblija ima Finally,
zagrebačka prenosi kao nadalje. Uostalom, bra- 18. 7. 5. Tekst kristološkoga himna
ćo moja, radujte se u Gospodinu, prevode Duda i Opširna literatura o himnu u dijelu 2,6-11
Fućak. Nakon toga međutim imamo još cijela dva obiluje raznolikostima u smislu teologije i samo-
poglavlja. ga ustroja.1029 Himan donosimo prema prijevodu
Zagovaratelji teorije o jedinstvenu tekstu ističu Bonaventure Dude i Jerka Fućka:
da čitamo ipak samo jedan uvodni dio s pozdra-
vima. Nadalje, nazočan je prijateljski ton u cije- 6 On, trajni lik Božji,
lom tekstu. Napadi u 3,2-19 upravljeni su prema nije se kao plijena držao
neprijateljima zajedničkima Pavlu i Filipljanima, svoje jednakosti s Bogom,
a ne prema naslovljenicima, kako je to u Poslanici 7 nego sam sebe oplijeni
Galaćanima. uzevši lik sluge,
Prema pobornicima jedinstva poslanice, Pavao postavši ljudima sličan;
šalje Filipljanima Timoteja i Epafrodita (2,19-30), obličjem čovjeku nalik,
upravo da bi im pomogli u borbi sa psima, kojih 8 ponizi sam sebe,
se moraju čuvati (3,2). poslušan do smrti,
Nije naodmet istaknuti radost koja se opetuje. smrti na križu.
U pismu A, u 1,4 Pavao moli s radošću, a u 2,2 9 Zato Bog njega preuzvisi
moli svoje naslovljenike da ga ispune radošću; u i darova mu ime
3,1 Pavao kaže radujte se u Gospodinu. U dijelu ime nad svakim imenom,
4,4 opet čitamo Radujte se u Gospodinu uvijek. 10 da se na ime Isusovo
U pismu B Pavao isto govori o radosti. U 4,1 prigne svako koljeno
kazuje Filipljanima radosti moja, vijenče moj – nebesnika, zemnika i podzemnika.
čvrsto stojte u Gospodinu. Isti je znači i dodatak
o Gospodinu.
1029
Usp. Martin, Ralph 1983.

495
Biblija kao književnost
11 I svaki će jezik priznati:
Isus Krist jest Gospodin
na slavu Boga.
18. 7. 6. Bog i čovjek
Podrobnosti učenja različitih teologa nalazive
su u spomenutoj Martinovoj knjizi, a ovdje će biti
izneseni tek bitni problemi. Pjesma je tumačiva
u svjetlu današnje kršćanske teologije izrečene u
formulama iz Vjerovanja po kojima je Krist pravi
Bog i pravi čovjek. Prvi izraz o Kristu koji je traj-
ni lik Božji tumačiv je dogmom po kojoj je Krist
pravi Bog. U usporednici koju pruža idući redak
Krist uzima lik sluge postavši ljudima sličan, što
bi značilo da je on i pravi čovjek.
Naravno da su riječi iz samoga himna otvorene
raspravama: je li trajni lik Božji samo sličan Bogu
ili je pravi Bog? Ako bi se mjesto tumačilo u smi-
slu da je manje Bog, onda bi takva interpretacija
odvela, prema kršćanskom učenju, u arijansko kri-
vovjerje, po kojem je samo Otac doista pravi Bog.
U pjesmi se izričito navodi jednakost s Bogom, no
Krist se od jednakosti ispraznio.
Glede izraza postavši ljudima sličan, najjedno-
stavnije je tumačenje po kojem je Krist sličan lju-
dima u svemu osim u grijehu. Naglasi li netko da
je Krist samo sličan čovjeku, a da nije pravi čo-
vjek, zalazi u monofizitsko krivovjerje, koje uči da
je Krist imao samo božansku narav, a ne i ljudsku,
znači da je bio Bog, a nije čovjek.
Izraze uzevši lik sluge / postavši ljudima sličan
netko bi tumačio i tako da Krist nije izgubio ništa
od božanske naravi kad je postao čovjekom. On je
tek uzeo ljudsko tijelo, znači lik, no sam um, nous,
ostao je posve božanski. Time bi tumačenje bilo
na tlu apolinarizma, također vrste monofizitstva
koje, ukratko, drži da je Krist Bog, ali nije doista
pravi čovjek.
Sukladna po suprotnosti bila bi objasnidba koja
bi se na svoj način usredotočila na izraze po ko-
496
jima je Krist samoga sebe oplijenio, zapravo je u
izvorniku heautòn ekénōsen, što bi značilo samo-
ga sebe isprazni. Ako je samoga sebe ispraznio
od sličnosti s Bogom, postao je čovjekom i nije
više Bog.
Korisno je istaknuti da je ovo jedno od novo-
zavjetnih mjesta koje bi moglo govoriti da je Krist
živio u zajedništvu s Bogom Ocem prije nego-
li se utjelovio, On znači oduvijek jest – riječ je o
Kristovoj preegzistenciji. Takvo je mjesto i uvod u
Ivanovo evanđelje: U početku bijaše Riječ / i Riječ
bijaše u Boga / i Riječ bijaše Bog. Određenu slič-
nost nalazimo i u himnu iz Poslanice Kološanima:
On je slika Boga nevidljivoga / Prvorođenac sva-
koga stvorenja (Kol 1,15).
Izraz postavši ljudima sličan / obličjem čovje-
ku nalik govorio bi i o utjelovljenju. Besjede su
dosta jasne, iako se samo utjelovljenje ne spomi-
nje. Ovdje ne može biti riječ o tome da je Krist
već bio rođen, pa je onda, učeći, postao svjestan
svoje misije i tako postao obličjem čovjeku na-
lik. Preegzistencija Kristova tako bi bila naglašena
vrlo rano, mnogo prije no što je crkva počela teo-
loški svjesno, nakon nastanka današnjih biblijskih
tekstova, razmišljati o posljedicama utjelovljenja
Kristova i činjenice da je on Sin Božji.
U ovom času nije bitno je li tvorac himna bio
svjestan svih teoloških posljedica i mogućih pod-
sjećaja svojih riječi.
18. 7. 7. Nebesnici, zemnici i
podzemnici
Zanimljiv je i deseti redak, da se na ime
Isusovo / prigne svako koljeno / nebesnika, ze-
mnika i podzemnika. Mjesto prije svega promi-
šlja Kristovu svevlast, pa je podudarno s krajem
Matejeva evanđelja: Dana mi je sva vlast na nebu
i na zemlji! (Mt 28,18)
Sličnost je nalaziva u samom rječniku, gdje se
podudaraju zemlja i nebo iz evanđelja s nebesni-

cima i zemnicima iz poslanice. Smisao prigibanja
koljena podanika i vlasti Kristove također pokazuje
sličnost, ali sada nema blizine samih riječi.
Otkrivenje 5,3 i 5,13 donosi sličan trodijelni
raspored, što pojačava eshatologiju samoga hi-
mna: na kraju vlast ima samo Krist. Točno je da
je u Otkrivenju 5,13 zapravo spomenuta snaga, tò
krátos. No smisao vlasti u najmanju ruku nije is-
ključen.
Teško je govoriti da su tumačeni stihovi pod-
sjećaj na silazak nad pakao, o čemu opširnije, ali
metaforično, govori 1 Pt 3,18. Kristu je mogla biti
priznata vlast prije silaska nad pakao, koji je dio
Apostolskoga vjerovanja. Podsjećaji naravno nisu
isključeni. Priznanje vlasti koju daju podzemnici
zbiva se u evanđelju kad Krist izgoni zle duhove i
konačno na križu. No ako oni na zemlji bivaju pod-
zemnici tek podrijetlom, u času silaska nad pakao,
oni jesu podzemnici i tada Kristu također priznaju
vlast. Ni ovaj himan ne otvara problem nazočnosti
zla u svijetu kojim vlada Krist kao potpuno dobro.
18. 7. 8. Poniženje i uzdignuće
Ovim tumačenjem već zalazimo u simetrije o
čemu opširnije govori iduće poglavlje. U prvom
dijelu Krist sebe dragovoljno lišava prednosti koje
ima: ne želi ostati u sigurnosti jednakosti s Bogom,
ísa The. On je samoga sebe ponizio etapeínōsen.
Drugi dio započinje s devetim retkom gdje je
ključan glagol uzvisiti, hyperýpsose. Pjesma tako
govori o sinusoidi, o padu i uzdignuću. Poruka
Filipljanima biva da oni također moraju biti poni-
zni te spremni i umrijeti za vjeru.
18. 7. 9. Simetrije i Pavlove dopune
Pjesma je po ustroju najjednostavnije tumači-
va podijelimo li ju na dva gore predložena ulom-
ka, znači dijelove 2,6-8 i 2,9-11. Kako smo re-
497
18. Corpus Paulinum
kli, prvi dio obilježava smjerna poniznost, a drugi
uzdignuće i potpuna vlast. Simetričnost je pritom
naglašena spomenom Boga na početku, doslovno
je to lik Božji, u sredini, zato Bog njega uzvisi i
na samom kraju, u slavi Boga Oca. Također, u pr-
vom dijelu imamo oblike koji su naglašeni, pa se
spominju lik sluge i lik Božji. U drugom se dijelu
opetuje tri puta riječ ime. Ono što je prije bilo ne-
određeno, sad pjesma shvaća i konačno na kraju
Isusa Krista imenuje.
Interpretacija može naglasiti i tri dijela, koji
bi se sastojali od redaka 6 i 7, zatim 8 i 9 te 10
i 11.1030 Posebno se ističu opetovnosti Božji / s
Bogom u prvoj kitici, kojima dalje odgovaraju ope-
tovnosti ljudima sličan / na čovjeka nalik u dru-
gom dijelu. Rečeno tvori antitetički paralelizam.
Nadalje, kitice počinju u izvorniku prijedlogom
en, znači od, za kojima slijedi particip.
Na sličnom je načelu građena i treća kitica, u
kojoj nalazimo sinonimne paralelizme, recimo u
Zato Bog njega preuzvisi / i darova mu ime / ime
nad svakim imenom. Dobro je reći da paralelizam
djeluje i u izrazu darova mu ime / ime nad sva-
kim imenom.
Izrazi koji se ne uklapaju u ovako postavljene
paralelizme jesu Pavlove dopune: smrti na križu /
nebesnika, zemnika, podzemnika / na slavu Boga
Oca. Sve dopune dolaze na kraju svojih dijelova,
pa tako uspostavljaju red koji se u cjelinu pjesme
dobro uklapa. Većina istraživača drži da je himan
Pavao naučio i dopunio, a da ga nije sam u cije-
losti napisao.
18. 7. 10. Starozavjetni izvor
Istaknuti paralelizmi odaju autorovo semitsko
podrijetlo: sličnost s psalmičnim konstrukcijama
živo djeluje. Nazočan je i izravan navod iz Izaije: I
Usp. Harrington: 306 / 307; pisac se oslanja na J. Jere-
1030
miasa te Murphy O’Connora.
Biblija kao književnost
svaki će jezik priznati (Iz 45,23), a u liku sluge oči-
to djeluje sluga koji trpi iz Deuteroizaijine knjige.
Krist kao Mesija i ispunjenost proročkih naja-
va nalazi dopunu u mogućoj usporednosti između
Krista iz ovoga himna i Adama. Prvomu je čovje-
ku bilo ponuđeno da bude poput bogova (Post 3,5)
i on je ponudu prihvatio. Suprotno tomu, Krist je
imao jednakost s Bogom, ali je dragovoljno sebe
ponizio uključujući smrt. U prvom je slučaju po-
nudu jednakosti dao Sotona u liku zmije, koji igru
dobiva. U drugom je slučaju Krist sam donio odlu-
ku poniznosti, i tako dobiva igru nad zmijom, ov-
dje u liku podzemnika koji mu mora priznati vlast.
18. 7. 11. Sličnost s velikim
poslanicama
U Poslanici Filipljanima djeluje nekoliko po-
sve pavlovskih misli, koje tvore zajedništvo ovo-
ga teksta s velikim poslanicama. Istaknut ćemo
Krista iznad mudrosti, opravdanje po vjeri, a ne
po Zakonu te moral. Našlo bi se i nešto slično-
sti u samim riječima i njihovu rasporedu, iako ne
onoliko koliko je to bilo u radosti u Gospodinu.
No ne zaboravimo da će se pred Kristom prignuti
svako koljeno u Rim 14,11 te u Fil 2,10. Također,
pogrješni ne služe Gospodinu Isusu Kristu nego
svomu trbuhu u Rim 16,18; u Filipljanima bog im
je trbuh (3,19).
Mudrost i Krist
Prva Korinćanima: I ja kada dođoh k vama,
braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mu-
drošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer
ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa
Krista, i to raspetog (2,1-2; usp. i 1,17-25-26).
Filipljanima: I mir Božji koji je iznad svako-
ga razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu
Isusu (4,7).1031
Na ovu misao podsjeća Eliot u napomeni na kraju Pu-
1031
ste zemlje.
498
Opravdanje po vjeri
Rimljanima: Držimo zaista da se čovjek oprav-
dava vjerom bez djela Zakona (3,28).
Filipljanima: da Krista steknem i u njemu se
nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona,
nego pravednošću po vjeri u Krista (3,8-9).
Kristova i ljudska smrt i uskrsnuće
Prva Korinćanima
Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo,
najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskr-
snu od mrtvih, prvina ustalih (15,19-20).
Filipljanima
(...) da upoznam njega i snagu uskrsnuća nje-
gova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li
kako, suobličen smrti njegovoj, pristupio k uskr-
snuću od mrtvih (3,10-11).
18. 7. 12. Moral, jedinstvo, neprijatelji
Pavao upozorava na nemoral Korinćane u 5,1-
13, a predlaže moralna djela Filipljanima u 4,8.
Pomirba za koju se mole Evodija i Sintiha odgo-
vara razmiricama među pripadnicima zajednice,
koje se moraju nadvladati– što je prikazano i u
Prvoj Korinćanima.
O neprijateljima koji se posebno spominju u 3,2
– 4,21 također postoji obilna literatura.1032 Dok je
u Galaćanima riječ o judaizantima, ovdje bi mo-
glo djelovati više skupina, no teško je izvoditi ko-
načne zaključke: oni propovijedaju Krista iz zavi-
sti (1,15); osuđeni su na propast (1,28); nazočno
je i životinjsko imenovanje sa psima (3,2); djeluju
zatim kao perfekcionisti (3,12 ‒ 16) i neprijatelji
križa (3,18).
Budući da se uz pse i opake djelatnike spomi-
nje osakaćenost, imamo opet posla s judaizantima
koji su govorili da se i kršćani moraju obrezati i
time biti u cijelosti podložni hebrejskomu zakonu.
1032
Fitzgerald: 323/324.

Izrazi su umjetnički učinkoviti u sljedećem pri-
kazu: Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava
u sramoti – jer misle zemaljsko. (4,19). Riječi bi se
mogle odnositi na osobe koje zagovaraju nemoral,
a ne na judaizante.
Teško je reći na koliko neprijateljskih skupina
poslanica doista podsjeća.
18. 7. 13. Popis vrlina i peristasis
Moralni naputci iz prethodnoga poglavlja tvore
helenistički i stoički popis vrlina: Uostalom, braćo,
što je god istinito, što god časno, što god pravedno,
što god čisto, što god hvalevrijedno; je li što kre-
post, je li što pohvala – to nek vam je na srcu (4,8).
Peristasis, ili prikaz sadašnjega stanja, djeluje
također u poslanici: Govorim to ne zbog oskudi-
ce, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan.
Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam
i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati
i oskudijevati (4,11-12). Misao je dobro uklopljena
u surječje koje zapravo zahvaljuje za pomoć što ju
Pavlu šalje crkva u Filipima.
Peristasis ovdje graniči s popisom nevolja, koji
bi bio protuteža nešto prije iznesenom popisu vr-
lina. Rečeno bi bila još jedna potvrda cjelovitosti
poslanice. Tako na razini cijeloga spisa pohvala
naslovljenicima ima sličnost sa suprotnim napa-
dom na lažne učitelje.
18. 7. 14. Kontrasti
U ovoj poslanici antitetična stajališta djeluju
manje nego u Galaćanima. No vidjeli smo da je po
ovom načelu moguće tumačiti kristološki himan s
dijelovima o poniženju i uzdignuću.
Učinkovita je suprotnost unutar prve rečenice
sljedećega ulomka te između prve i druge rečeni-
499
18. Corpus Paulinum
ce: Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u
sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak do-
movina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja,
Gospodina našega Isusa Krista (...) (3,19-20).
Trbuh bog na jednoj strani i Spasitelj Krist na
drugoj stalna su dvojnost svijeta u kojem ljudi žive.
18. 7. 15. Usporedbe
Pavao bi želio da Filipljani budu posred poro-
đaja izopačena i lukava nalik na svjetlila u svijetu
(2,15). Svoj posao u idućoj rečenici označuje tr-
kom koju je trčao i nada se da to nije činio uza-
lud. Nadalje svoju djelatnost imenuje žrtvom koja
se izlijeva i bogoslužjem (2,17). Dva posljednja
navedena primjera pokazuju usporednost grčke i
židovske kulture u Pavlovoj svijesti.
Zaključak
Filipljani su poslanica radosti. Višestruk spo-
men veselja u različitim dijelovima teksta odno-
si se i na primatelje i na pošiljatelja. Vrijednost
je radosti to veća i u kršćanskom smislu poučnija
kad znamo da je pošiljatelj zapravo na mukama u
zatvoru.
Kad Pavao govori protiv suprotnika koji navi-
ještaju krivo evanđelje ili to čine iz krivih pobuda,
upravljen je prema tim suparnicima, a dobrohotan
je prema Filipljanima. Pavao ovdje također ukrat-
ko iznosi niz misli koje su temeljito raspravljene
u velikim poslanicama, od opravdavanja po vjeri
do smrti i uskrsnuća uz Krista. Poslanica je dala
lijepe misli o Kristovu miru koji je iznad svakoga
razuma. S teološkoga je kuta posebno raspravljan
kristološki himan: razina Pavlova udjela u tekstu
manje je bitna od nazočnosti razvijene teološke
problematike u vrlo ranom dobu prvoga stoljeća.
Biblija kao književnost
UPITI
1. Navedite prednosti i nedostatke teorije prema kojoj je
Poslanica Filipljanima poslana iz Efeza.
2. Kako je Epafrodit povezan s poslanicom?
3. Što Pavao misli o svojoj robiji, a što o smrti?
4. Navedite teološke aspekte Kristovih naravi prema hi-
mnu 2,6-11 (V)
5. Navedite dva dijela kristološkoga himna.
6. Navedite jednu od teoloških zamisli koje se javljaju u
Filipljanima i nekoj od velikih poslanica.
7. Odredite poslanicu, autora i figuru:
Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što
god pravedno, što god čisto, što god hvalevrijedno; je
li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu.
(4,8).
8. Odredite poslanicu, autora i figuru:
Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sra-
moti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina
na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina
našega Isusa Krista (...) (3,19-20).
9. Navedite dvije usporedbe iz Filipljana. Što one govore
svojom kulturološkom pozadinom?
18. 8. Prva
poslanica
Solunjanima
18. 8. 1. Mjesto i vrijeme
Najstariji novozavjetni tekst poslan je iz
Korinta, vjerojatno 51. godine. Riječ je o drugom
misijskom putovanju tijekom kojega je Pavao sa
Silom i Timotejem te na početku s Lukom obišao
Filipe, nakon toga Solun, Atenu i Korint – iz ko-
jega je poslao pismo zajednici koju je bio osno-
vao u Solunu.
18. 8. 2. Okolnosti
Pavao i Sila bili su zatočeni u Filipima, ali su
čudom oslobođeni. Na pretore je poseban dojam
500
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
3. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
4. Fitzgerald, John: Philippians, Epistle to the; u: David
Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary
2, Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
5. Martin, Ralph: Carmen Christi: Philippians 2:5-11 in
Recent Interpretation and and in the Setting of Early
Christian Worship, Grand Rapids, 1983.
5. Martin, Ralph: Poslanica Filipljanima, Logos, Daruvar,
1997.
6. Schenke, Ludger: Johannes Kommentar, Patmos Verlag
Düsseldorf, 1998.
7. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
8. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
ostavilo to što su njihovi bivši uznici Rimljani, znači
rimski državljani, pa su ih zamolili da odu iz grada.
Zaputili su se poznatom rimskom cestom koja se
zvala Via Egnatia, svratili u Amfipol i Apoloniju te
konačno došli u Solun. Prešli su 160 kilometara do
dolaska u veliki grad. Ondje su tri subote propovi-
jedali u sinagogi, ali su Židovi iz zavisti, kako kažu
Djela, uzbunili grad. Prema samoj Prvoj poslanici
Solunjanima, Pavao u tome mjestu nije živio na te-
ret zajednice, čime joj pruža primjer. Evanđelje nije
u grad došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu
Svetomu i u punini (1 Sol 1,5). Teško je odrediti
koliko je vremena Pavao boravio u Solunu. Budući
da je obavljao posao za plaću kako bi se uzdržavao,
a dobio je i pomoć od Filipljana, razdoblje nije tako
kratko i traje nekoliko mjeseci.1033
Usp. Harrington: 251.; za kontorverze: Doughty: 5 i
1033
dalje.

Apostoli su boravili u kući Jasonovoj, kojemu
ime svjedoči o grčkoj kulturi, pa je i stradao jer
progonitelji u času kad su došli nisu našli aposto-
le. Prema Djelima, optužitelji su govorili da pro-
povjednici tvrde kako postoji drugi kralj – Isus (Dj
17,8). Jason je bio pušten uz jamčevinu, a kršćani
iz grada Pavla i Silu1034 poslali su u Bereju. Kako
to svjedoče Djela, Židovi iz toga grada bili su ple-
menitiji od solunskih, pa su istraživali pisma da
vide je li Isus doista Mesija koji je imao doći. No,
solunski Židovi progonili su Pavla i u Bereji te on
odlazi do mora i onda putuje u Atenu. Nakon go-
vora u tome gradu odlazi u Korint, u kojem će mu
se opet pridružiti Sila i Timotej (Dj 18,5). Pavao
je bio u određenom času poslao Timoteja natrag u
Solun (1 Sol 3,1-2) da vidi kako djeluje zajedni-
ca koju je morao brzo napustiti i koja je vjerojat-
no trpjela. Kada dobije dobre povratne vijesti, ša-
lje sadašnju Prvu poslanicu Solunjanima. Naslov
i pozdrav Prve poslanice Solunjanima, pisane iz
Korinta, kaže: Pavao, Silvan i Timotej, Crkvi
Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu.
Dakle su dva suradnika s Pavlom dok piše.
Čini se da su Pavlovi solunski kršćani bili pri-
je svega Grci koji su se obratili s nekoga oblika
poganske vjere: kako se od idola obratiste Bogu
da biste služili Bogu živomu i istinskomu (1,9).
Stradali su od svojih sunarodnjaka: Doista, vi ste,
braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje
su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih
suplemenika kao što i oni od Židova (1 Sol 2,14).
O mogućim progonima solunske crkve svjedoče i
ove riječi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s
radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom
svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji (1,6- 7).
18. 8. 3. Sadržaj
Uvodni pozdrav ne sadržava napomenu po ko-
joj su Pavao, Timotej i Sila apostoli, što bi značilo
da to nitko nije nijekao. Središnji dio najprije za-
1034
Silvan je inačica imena Sila.
501
18. Corpus Paulinum
hvaljuje Bogu na Solunjanima te hvali samu vjeru
zajednice, koja je postala primjerom u Makedoniji
i Ahaji.
Pavao u drugom poglavlju tumači svoju djelat-
nost koju je bio obavljao u gradu, pa kaže da nije
želio ugoditi ljudima ni postupati pohlepno. Sami
su Solunjani trpjeli od svojih sunarodnjaka. Kraj
drugoga poglavlja navješćuje da je Pavao htio dva
puta doći Solunjanima, no spriječio ga je Sotona.
Pravi završetak molitvene zahvalnosti za primate-
lje dolazi tek u 3,13. Cijela je zahvalnica prikaza-
la prošlost zajednice te Pavlovu ulogu u njezinu
oblikovanju, a govori i o sadašnjosti primatelja.
No pravi je obzor Pavlova govora budućnost te na
temelju toga bira događaje što ih spominje u proš-
losti.1035 Vidjet ćemo da će se budućnost odnositi
na moral i paruziju.
Treće poglavlje govori o Timoteju koji je bio
poslan kako bi Solunjane ohrabrio u vjeri, a vratio
se s dobrim vijestima.
Četvrto poglavlje donosi upozorenje po kojem
se valja uklanjati bludnosti – ali nema one oštri-
ne koja se u tome smislu čita u 1 Kor. Zanimljiv
je dio s malom apokalipsom: mrtvi će uskrsnu-
ti i sa živima biti na oblacima uzdignuti u zrak k
Gospodinu koji će doći.
U petom poglavlju vjernici su sinovi svjetla
i stoga se moraju čuvati da spremnima dočekaju
posljednji dan. Stoga moraju štovati svoje prvake,
proïstaménous – one koji ravnaju, stoje ispred za-
jednice. U Filipljanima, poslanici koja će nastati
poslije, to su nadglednici, episkópois.
18. 8. 4. Dobrohotna ushićenost
U Solunu Pavlova doba – čini se tako – nije
bilo sukoba unutar kršćanske zajednice. Njezini
članovi nisu ozbiljno griješili, crkvu nisu napada-
Usp. Holtz: 42 »Mit dem Dank für ihre Vergangenheit
1035
und Gegenwart soll sie für die Zukunft gebunden wer-
den«
Biblija kao književnost
li drugi evangelizatori, a sami pripadnici bili su
Pavlu odani. Moguće je da je mala solunska crkva
i sama misionarski djelovala (1,8), a nije isključeno
da je i stoga trpjela od grčke poganske populacije
(2,14). Iznesene su misli tek nagađanja, a još je ne-
sigurnija mogućnost umorstava. Židovi su ubijali
proroke i Gospodina, a Solunjani isto tako trpe od
svojih sunarodnjaka (2,14). U malom otkrivenju
spomenuti su mrtvi, usnuli koji će ustati. Pavao
tim informacijama tješi Solunjane, no ne znamo
ništa o okolnostima smrti u tom gradu, dakle jesu
li izlazile iz okvira uobičajenih događaja.
Očito je bilo nevolja nakon Pavlova odlaska,
jer ih poslanica izravno i opetovano spominje (1,6;
3,4). Ne znamo ništa podrobnije o naravi tih ne-
sreća.
Sadržajne okolnosti nameću druge oznake stila
koji obilježuje dobrohotnost, pa i ushićenost tona.
Pavao u kratkom pismu 14 puta naziva Solunjane
braćom.1036 Na valu hiperbolične ushićenosti valja
čitati i 2,8-9 gdje apostol kaže da su Solunjanima
htjeli predati ne samo evanđelje nego i svoje živote
jer ste nam omiljeli. Engleska jeruzalemska Biblija
prevodi akuzativ množine tàs psyhás kao živote,
dakle bi im Pavao bio dao i svoj vlastiti život.
Hrvatski prijevodi umjesto života spominju duše.
Sam rječnik, koji rado spominje veselje (1,6;
2,19; 5,16) i zahvalnost (1,2; 2,13; 3,9) također na-
tapa tekst dobrohotnošću. To što se nevolje i bor-
be spominju, ali ne nadvladavaju (1,6; 2,2; 2,15)
govori u prilog ovomu stajalištu.
Konačno i samo uzdignuće u zrak ka Gospodinu
koji dolazi stilem je istoga sustava ushićenosti.
Reći ćemo nešto više o ovome događaju.
18. 8. 5. Mala apokalipsa i kristologija
Dio 4,13-18 govori o kraju svijeta kao o rado-
snom činu. Pavao želi poučiti Solunjane o onima
1036
Usp. Brown: 451.
502
koju su usnuli, da ne bi tugovali kao ljudi koji ne-
maju nade. Naime mrtvi će uskrsnuti po dolasku
Kristovu, a on će sići s neba na zov arkanđelove
trube. Ustali i oni koji su još živi bit će uzdignuti i
poneseni na oblacima u susret Gospodinu u zrak.
I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Brown se
neizravno pita jesu li kršćani danas obvezni vjero-
vati u ovaj iskaz kao u potpunu istinu na doslov-
noj razini.
Iz dijela koji kaže da ćemo mi živi, preostali, s
njima biti poneseni na oblacima, zaključujemo da
je Pavao u ranom dobu vjerovao kako će se paruzi-
ja, drugi dolazak Kristov, dogoditi vrlo brzo. Kako
smo već govorili, Rimljani pokazuju oprez u ovom
problemu. Dvije tisuće godina čekanja vjerojatno
bi iznenadile i Pavla.
Za povijest kristologije zanimljiva je sljedeća
misao: Doista ako vjerujemo da je Isus umro i
uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu,
privesti zajedno s njim. (4,14). Uskoro Pavao kaže:
I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu (...).
Poslije će Pavao uvelike proširiti svoja sta-
jališta u Prvoj poslanici Kornićanima (15) te u
Rimljanima (6,3-4). Kristova smrt i njegovo uskr-
snuće jamstvo su smrti i uskrsnuća čovjekova.
Misao je prvi put jasno zapisana upravo u ovoj
poslanici.
Pavao već u Solunjanima pokazuje i svijest o
smislu Kristove smrti: Ta Bog nas nije odredio za
gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu na-
šemu Isusu Kristu, koji je za nas umro da – bdjeli
ili spavali – zajedno s njim živimo. (2,9). Naravno
da ovakve misli otvaraju upite o tome zašto Luka
kao suradnik Pavlov tako malo razmišlja o toj bit-
noj problematici.
18. 8. 6. Pneumatologija u
Solunjanima
Prva je pojavnost Duha Svetoga u obzoru do-
laska evanđelja, koje nije samo po riječima nego i

po snazi te u Duhu Svetomu (1,4-5). Slijedi veselje
u Duhu Svetomu koje daje snage za nadvladavanje
velike nevolje, pa Solunjani postaju primjerom po
cijeloj Ahaji i Makedoniji (1,7).
Starozavjetni zakon nije istaknut u tekstu, no
moral koji bi Zakon čuvao u drugim okolnostima
jest. Zanimljivo je da se taj moral dva puta javlja
upravo u blizini Duha Svetoga, dapače se ističe
svetost: Bog nas, doista nije pozvao na nečisto-
ću, nego na svetost. Prema tome, tko to odbacuje,
ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha
Svetoga udahnjuje u vas (4,8).1037
Duh Sveti javlja se u surječju morala i u po-
sljednjoj pojavnosti u ovom tekstu: Duha ne trni-
te, proroštava ne prezirite. Sve provjeravajte: do-
bro zadržite, svake se sjene zla klonite! (5,19-22)
Dok piše Solunjane, Pavao živo vjeruje u sko-
ri Kristov dolazak. Činjenica niječe misao po ko-
joj bi se Duh Sveti jače javljao samo pošto je po-
stalo očitim da Krist ne dolazi još za života prvih
kršćana.
18. 8. 7. Stari zavjet
Aristotel uči da govor ima tri elementa: govor-
nika, predmet koji se izlaže i slušatelja.1038 Tako
i pisac poslanice mora znati komu se obraća, a
Pavao je toga dobrano svjestan. Budući da piše
grčkoj zajednici koja vjerojatno ne poznaje hebrej-
sku tradiciju, nema izravnih navoda iz onoga što
danas zovemo Starim zavjetom. Nema ni spomena
velikih osoba ili događaja iz židovske povijesti.1039
Sve to ne znači da u podtekstu ne djeluje misao
koja se oslanja na Stari zavjet: živi i istinski Bog
kojemu su se obratili Solunjani u 1, 10 podsjeća na
1037
Teško je znati je li Ivan evanđelist poznavao Solunja-
ne kad je pisao svoje evanđelje i u njemu naveo mjesto
s Kristom koji u apostole udahnjuje dar Duha Svetoga
(Iv 20,22).
1038
Usp. Aristotel: (1358b 1).
1039
Krentz: 517.
503
18. Corpus Paulinum
Jeremiju 10,10; Bog od kojega su učili kako voljeti
jedni druge priziva Deuteroziju u 54,13.
Budući da solunski kršćani nisu izloženi juda-
izantima koji bi rekli da nema spasa bez Zakona,
a to znači obrezanja, u 1 Sol nema ni opravdanja
po vjeri.
18. 8. 8. Usporedbe
Skrb za Solunjane, dok je bio među njima,
Pavao uspoređuje s majkom koja hrani i njeguje
svoju djecu (2,7). Roditeljska metaforika uskoro će
uključiti i oca koji sokoli, potiče i preklinje svo-
ju djecu, da žive dostojno Boga koji ih je pozvao
u svoje kraljevstvo (2,12). Djeluje znači i kraljev-
ska metaforika.
Solunjani će biti imenovani slavom, vijencem,
veseljem i nadom za Pavla, u čas kad Gospodin
dođe (2,19-20). Usporednost je ovdje mogla biti
izvedena iz grčkih običaja kićenja vijencima.
Kad u apokalipsi kaže za mrtve da spavaju,
Pavao je na tlu starozavjene metaforike (Dn 12,2).
No, dobro je podsjetiti da će njegov suradnik Luka
uskoro za Stjepana u muci reći da je usnuo (Dj
7,60). U tumačenoj Pavlovoj poslanici stilem je
dio sustava blaga i dobrohotna govora.
Početak petoga poglavlja posebno je bogat figu-
rativnim govorom. Glede sudnjega dana, on dolazi
poput kradljivca u noći (5,1), što se uskoro opetu-
je. Porođajne muke povezane u metafori sa sud-
njim danom ima i Matej (Mt 24,8). Solunjani ko-
jima Pavao piše bivaju djeca svjetla i djeca dana.
Smisao riječi dan u prenesnom značenju tu se širi
jer se i kraj svijeta zove Danom, koji vjernike ne
smije zaskočiti poput kradljivca. Iako nema izrav-
nih poveznica, Pavlov tekst može podsjećati na
Jahvin dan, koji spominje prorok Malahija i po-
sebno Sefanija.
Raširba značenjskoga polja noći i sna nastav-
lja se u tekstu: Pavao traži od Solunjana budnost,
a ne želi da spavaju. Traži znači da vjernici budu
moralni i da vjeruju.
Biblija kao književnost
Slijede ratničke metafore jer vjernici moraju
na sebe staviti prsni oklop koji je vjera i ljubav
te tjemenik, znači kacigu, koja je nada. Čitatelj se
mora prisjetiti početka poslanice, u kojem je evan-
đelje došlo u Solun uz tešku borbu (2,2). Priprema
li Pavao svoje naslovljenike na nova stradanja, u
kojima će protivnici biti dobro i doslovno naoru-
žani? Govori li vojnicima, koji će morati u pravu
borbu? Ne zaboravimo da je poslanica apokaliptič-
ki upravljena, no usprkos tomu radosno intonirana.
Vojna i borbena metaforika i uopće sustav prikaza
tipično su otkrivenjsko obilježje.
Pavlova je metaforika bogata, no djeluje pro-
mišljenom: voli pošiljatelje i drži ih uzorom, no to
UPITI
1. Kada i gdje je nastala Prva poslanica Solunjanima?
2. Tko su bili kršćani koje je Pavao obratio u Solunu?
3. Kako znamo o mogućim progonima?
4. Što čini blag ton poslanice?
5. Protumačite kristologiju u Prvoj poslanici Solunjanima.
6. Objasnite pneumatologiju u Prvoj poslanici
Solunjanima.
7. Ukratko interpretirajte Malu apokalipsu i ulogu mrtvih.
7. Protumačite usporedbe.
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
18. 9. Druga
poslanica
Solunjanima
18. 9. 1. Mjesto i vrijeme
Ako je ovu poslanicu napisao Pavao, morala je
nastati ubrzo nakon Prve poslanice Solunjanima,
jer s njom ne dijeli samo naslovljenike nego i sa-
504
ne isključuje buduća stradanja. Time govori svim
kršćanima.
ZAKLJUČAK
Vremenski prvi novozavjetni tekst donosi toplo
pismo puno ljubavi, koje međutim ne isključuje ni
blizinu muka ni teološko bogatstvo. Vedrina ove
poslanice nije ni naivna ni neuka. Spomen Duha
Svetoga koji pomaže, jasan izraz smisla Kristove
smrti i otkrivenje puno veselja svjedoče o ranom
promišljaju velikih misterija. Pismo je skokovi-
to u misli, poruke mu nije jednostavno sažeti, no
problemi koje otvara dobro su zahvaćeni i kad su
pruženi s malo uporabljenih riječi.
3. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
4. Holtz, Traugott: Der erste Brief an die Thessalonicher,
Benziger Verlag, Neukichner Verlag, Zürich,
Neukirchen – Vluyn, 1990.
5. Krentz, Edgar M: Thessalonians, First and Second
Epistle to the u: David Noel Freedman (urednik): The
Anchor Bible Dictionary 6, Doubleday, New York,
1992. (ABD)
6. Morris, Leon: Prva i Druga Solunjanima , Logos,
Daruvar, 1997.
7. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
8. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
držajne bliskosti, koje se uz to dopunjuju. Tada bi
tekst mogao biti napisan u Korintu i u 51. godi-
ni po. Kr. To vrijedi i za situaciju u kojoj bi pisa-
li Pavlovi bliski suradnici Silvan (Sila) odnosno
Timotej, koji se i spominju kao supošiljatelji na
početku Prve i Druge poslanice Solunjanima.
Situacija u kojoj bi netko drugi izvan kruga
Pavlovih bliskih suradnika pisao u Pavlovo ime

dopuštala bi kraj prvoga stoljeća poslije Krista.
Budući da se u tekstu spominju ozbiljni progo-
ni, izgledno je doba cara Domicijana (81. – 96.).
Ignacije Antiohijski podsjeća u pismu Polikarpu
na 2 Sol 1,4. Budući da je ovo pismo autentično,
a godina biskupove smrti 108., Druga poslanica
Solunjanima nije mogla nastati poslije toga.
18. 9. 2. Sadržaj
Nakon pozdrava te zahvale Bogu za naslovlje-
nike i pohvale njihove vjere slijede i izrazi o mu-
kama koje su Solunjani pretrpjeli. Uskoro u spis
ulaze apokaliptične teme jer tekst tvrdi kako će biti
pravedno da mučitelji za uzvrat dobiju muku kad
se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus
s anđelima (1,7).
Drugo poglavlje ističe kako Dan Gospodnji još
nije došao i u tome smislu naslovljenike ne smije
zaplašiti ni objava, ni govor, ni kakva tobožnja po-
slanica. Tajna bezakonja već očituje svoju silu, no
Čovjek grijeha, Sin propasti još nije došao. Djeluje
naime onaj koji ga dosad zadržava. Kad on bude
uklonjen, doći će Bezbožnik, ali će ga Krist pora-
ziti. Bezbožnik će prije toga zavoditi silnim djeli-
ma i varavim čudesnim znakovima.
Treće poglavlje traži molitvu kako bi se Božja
riječ raširila. Svi naime nemaju vjeru, no Gospodin
je vjeran. Čini se da su neki, misleći kako dolazi
kraj svijeta, prestali obavljati svoje redovite poslo-
ve. Pavao im poručuje: tko ne želi obavljati posao,
ne mora ni jesti.1040 Oštra se misao ipak ublažuje,
1040
Misao je ušla u ustav bivšega Sovjetskoga Saveza, ne-
kad vodeće komunističke države (komunizam je dje-
latno i nasilno promicao ateizam i kršćani su u tome
sustavu bili katkad krvavo proganjani, a katkad samo
isključeni iz svih područja na kojima su se donosile bit-
ne odluke). Na ovome su mjestu vlastodršci htjeli reći
da oni svima omogućuju posao, pa valja samo nešto
činiti – u stvarnosti su uveli novi robovlasnički sustav
šaljući tisuće i tisuće nevinih ljudi na prisilne poslove.
505
18. Corpus Paulinum
pa se s takvima istina ne smije družiti, ali ih se ne
smije držati neprijateljima, nego ih valja opomi-
njati kao braću.
Poslanica završava tvrdnjom po kojoj Pavao
svojom rukom piše pozdrav, što je nazočno i u
Prvoj Korinćanima, Galaćanima i Filemonu. No
samo u Drugoj Solunjanima govori se da je to do-
kaz izvornosti pisma.
18. 9. 3. Kristologija
u Drugoj
poslanici Solunjanima1041
Poslanica mora riješiti problem s događaji-
ma koji bi se tek trebali zbiti, s drugim dolaskom
Kristovim i krajem svijeta. Njezina je kristologi-
ja također okrenuta budućnosti. Ovdje nema go-
vora o Kristovoj smrti i uskrsnuću, što spominju
velike poslanice Korinćanima i Rimljanima, ali i
1 Sol. Krist će po drugom dolasku kazniti zločin-
ce (1,8) te ubiti Bezbožnika dahom svojih usta.
Ovaj je motiv vrlo blizak maču koji izlazi iz usta
jahača na konju, Krista iz Otkrivenja (Otk 19,21).
Riječ je također o suprotnosti u odnosu prema ži-
vodajnom dahu koji je Bog dao Adamu pri stva-
ranju (Post 2,7).
Izraz Krist je Gospodin u drugim je poslanica-
ma povezan uglavnom s uskrsnućem i krštenjem (1
Kor 12,3; Rim 10,9; Fil 2,11), što nije tako u 2 Sol.
Usporedba pokazuje i to da se riječ Gospodin
u drugoj poslanici javlja ondje gdje dolazi Bog u
prvoj: Znamo od Boga ljubljena braćo (1 Sol 1,4);
Što je do nas, mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu
za vas, braćo, koje ljubi Gospodin (2 Sol 2,13).
Riječ slava dolazi u Pavlovim poslanicama uz
Boga te uz Krista kao odsjaj Božje slave (2 Kor
3,18; 4,6). U 2 Sol čitamo o slavi Gospodina naše-
ga Isusa Krista. Druga poslanica Solunjanima zna-
či daje Kristu posebnu slavu i veću samostalnost.
1041
Prema Krentz: 521.
Biblija kao književnost
Uži teološki aspekt povezan je s velikom ulo-
gom potpune vlasti Božje. Bog je tako od početka
za spasenje izabrao Solunjane (2,13). On ih je ta-
kođer pozvao po radosnoj vijesti da postignu slavu
Gospodina našega Isusa Krista. (2,14).
18. 9. 4. Eshatologija
S kristologijom je i ovdje povezan govor o po-
sljednjim stvarima, eshatologija. U tome se smi-
slu ističe apokaliptičnost teksta, koja je posljedica
progona zajednice Solunjana (1,4). Muke su me-
đutim predznak pravednoga suda, koji će uslijediti
po Kristovu drugom dolasku, znači imaju smisao,
pa tekst tješi mučenike: One su predznak praved-
noga suda Božjega, koji će vas pronaći dostojnima
kraljevstva Božjega za koje trpite (1,5).
Slijedi već prikazani red: muke koje trpe
Solunjani vjerojatno su posljedica tajne bezakonja
koje se već očituje. Ipak još nije došla zla osoba
koja se imenuje kao Čovjek grijeha, Sin propasti
i Protivnik jer njega priječi onaj koji ga dosad za-
država. Nema bližih oznaka te osobe. Kada dođe
Bezbožnik, očito još jedno ime za Protivnika, po-
kazat će se u parodiji prave Kristove paruzije jer
će obmanjivati i zavoditi varavim čudesnim zna-
cima. On djeluje uz pomoć Sotone, a Krist će ga,
kako je rečeno, poraziti dahom iz svojih usta. U
Bezbožnika će povjerovati oni koji nisu prihvatili
ljubav prema istini, podsjetimo se da su na počet-
ku Solunjani bili opomenuti da ih nitko ne smije
prevariti.
Dobivamo tako zanimljive parove na strani zla
i dobra: onaj koji zadržava i Krist suprotstavljeni
su Bezbožniku i Sotoni; prevareni bivaju suprot-
nost Solunjanima koji se ne smiju dati zavarati.
Konačno, tajna bezakonja koje djeluje u času ka-
zivanja ima protutežu u pravednoj naplati za muke
koje će uslijediti nakon suda.
Pavlovo otkrivenje u oštru sukobu suprotstav-
ljenih strana, konačnoj pobjedi dobra i pravednu
506
sudu slijedi starozavjetne apokalipse, poglavito
Danielovu. Protivnik koji sam sebe oholo uzdiže
protiv svega što ljudi nazivaju Bogom ili drže za
sveto (1,4) sličan je Danielovu malom rogu koji
poraste sve do nebeske vojske (...) poraste sve do
zapovjednika vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu
i razori mu njegovo sveto mjesto. (Dn 8,10-11)
Daniel govori o Antiohu IV. Epifanu, koji je 170.
pr. Kr. opljačkao Hram. U dijelu iz Daniela 8,25
on će biti poražen, i to ne rukom, znači ne od ljudi,
nego Božjom intervencijom izravno. Usporednice
se mogu naći i u onima koji se priklanjaju zlu u
Pavla jer je Bezbožnikov dolazak popraćen vara-
vim čudesnim znakovima namijenjenim onima koji
propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav pre-
ma istini (2,10). Evo kako piše Daniel: Svojim će
spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o
Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani
i vršit će svoje. (Dn 11,32)
18. 9. 5. Prva
i Druga Solunjanima:
tematske odrednice
a) Obje poslanice govore o stradanjima primate-
lja. U prvoj Pavao šalje Timoteja upravo stoga
da utvrdi Solunjane kako se nitko ne bi pokole-
bao u nevoljama (3,3). Pavao piše da je i prije
govorio naslovljenicima kako će morati pod-
nositi nevolje (3,4), što se doista i dogodilo. U
prvoj se poslanici jasno govori da su Solunjani
trpjeli od svojih suplemenika ono isto što su i
vjernici u Jeruzalemu trpjeli od Židova (2,15).
Solunjani su očito u skrbi za svoje umrle (4,13),
stoga Pavao i govori da će oni uskrsnuti o dru-
gom dolasku Kristovi. Znači li to da su neki
kršćani u Solunu dali i život za vjeru?
Druga poslanica odmah hvali Solunjane jer su
izdržljivi u svim progonstvima i nevoljama koje
podnose (2 Sol 1,5). Kako smo već istaknuli,
poslanica govori da će po dolasku Kristovu mu-
čitelji biti kažnjeni – znači da tješi naslovljeni-

ke. Moguće je pretpostaviti da su se progoni i
pogoršali poslije slanja prve poslanice.
b) Budući da je Pavao u prvoj poslanici opisao pa-
ruziju, moguće je pretpostaviti da su Solunjani
shvatili kako ona već dolazi. Stoga Pavao i nje-
govi suradnici moraju poslati drugo pismo, u
kojem govore da progoni još ne znače kako je
već blizu Kristov dolazak.
Razlike između eshatologije u Prvoj i Drugoj po-
slanici Solunjanima bivaju znatnima. Prije sve-
ga je u 1 Sol na djelu sretan prikaz Kristova do-
laska, kojemu je središnja tematska odrednica
uskrsnuće mrtvih te uzdignuće još živih i uskr-
snulih ka Gospodinu u zrak. Suprotno, u 2 Sol
dan je podroban prikaz nevolja i sukoba koji
prethode tomu događaju. Nadalje, 1 Sol govo-
ri da je paruzija vrlo blizu, a 2 Sol nističe da to
nije tako, dapače se primatelji ne smiju prepla-
šiti kao da je već tu Dan Gospodnji (2,2). Čini
se da je povod govoru o posljednjim stvarima u
1 Sol skrb primatelja za mrtve, a povod govoru
u 2 Sol težak je progon koji trpi zajednica.
c) Pavao govori u prvoj poslanici da je sam obav-
ljao posao dok je bio među Solunjanima (2,9).
Vjernici moraju također činiti neki posao kako
ne bi ni o komu sa strane ovisili (4,12). U
Drugoj poslanici opominju se oni koji ljenčare,
možda i zato jer misle da nema smisla išta činiti
stoga što je došao Dan Božji. Oni moraju ne-
što činiti i jesti svoj vlastiti kruh. (3,12). Riječi
su ispunjene težinom i napadajem na lječnine
u Drugoj poslanici, a u Prvoj prevladava ton
blage upute. I ovdje nalazimo Pavla i suradni-
ke kao primjer koji valja slijediti: Nismo među
vama ljenčarili niti smo badava jeli ičiji kruh.
(3,7-8)
18. 9. 6. Ton dvaju tekstova
Dok je Prva poslanica puna osobnoga pristupa
i topline, a vidjeli smo da djeluje i zanos, Druga
507
18. Corpus Paulinum
je hladnija, distanciranija i istodobno mračnija.1042
Pavao doista kaže da su nastojali u vrućoj čežnji
opet vidjeti Solunjane (1 Sol 2,17), pa su i nasto-
jali doći k njima. Iskaz tada prelazi u prvo lice: a
ja Pavao više puta. U Prvoj poslanici imamo ek-
statične izraze: pa tko je naša nada, naša radost,
naša kruna kojom ćemo se ponositi pred našim
Gospodinom Isusom o njegovom drugom dolasku
ako ne vi?
Tematski sličan iskaz u Drugoj poslanici nema
takvih zanosa: tako da se mi sami vama ponosimo
među Božjim crkvama zbog vaše postojane vjere
u svim progonstvima i nevoljama koje podnosi-
te. (2 Sol 1,4) Pavao prelazi u prvo lice i osobnije
stajalište na kraju kako bi zajamčio da piše upra-
vo on. Riječ je o pozivu na autoritet, a ne o izra-
zu prijateljstva.
18. 9. 7. Riječi i veze riječi
O neobičnoj sličnosti među dvjema poslanica-
ma na razini samih riječi i izraza koji se sastoje od
nekoliko riječi podrobnije piše već W. Bornemann
1043
Navest ćemo dio izravnih navoda i motivskih
sličnosti prema Harringtonu:1044
Pavao, Silvan i Timotej solunskoj crkvi, koja je
u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu (1 Sol 1,1,).
Pavao, Silvan i Timotej solunskoj crkvi, koja
je u Bogu, našemu Ocu, i Gospodinu Isusu Kristu
(2 Sol 1,1).
Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas
se sjećamo u svojim molitvama (1 Sol 1,2).
Moramo braćo uvijek zahvaljivati Bogu za vas
(2 Sol 1,3).
(...) poticali i zaklinjali da živite dostojno
Boga, koji vas zove u svoje slavno Kraljevstvo
(1 Sol 2,12).
1042
Usp. Krentz: 520.
1043
Usp. Krentz: 520.
1044
Usp. Harrington: 254.
Biblija kao književnost
One su predznak pravednoga suda Božjega koji
će vas pronaći dostojnima Kraljevstva Božjega za
koje i trpite (2 Sol 1,5).
(...) da tako utvrdi vaša besprijekorna srca u
svetosti pred Bogom, našim Ocem, o dolasku na-
šega Gospodina Isusa Krista sa svim svojim sve-
tima (1 Sol 3,13)
(...) a vama, mučenima, pokoj zajedno s nama,
kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin
Isus u pratnji svoje anđeoske vojske (2 Sol 1,7).
Radili smo noć i dan da nikomu od vas ne pad-
nemo na teret dok smo propovijedali Radosnu vi-
jest (1 Sol 2,9).
Naprotiv, radili smo trudno i umorno, noć i
dan, da ne padnome komu od vas na teret (2 Sol
3,8).
A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno po-
sveti! (1 Sol 5,23)
A sam Gospodin, izvor mira, neka vam dadne
mir uvijek i u svemu (2 Sol 5,16).
Neka milost Gospodina našega Isusa Krista
bude s vama (1 Sol 5,28).
Neka milost našeg Gospodina Isusa Krista bude
s vama svima (2 Sol 3,18).
Vidljivo je da neka od mjesta pokazuju gotovo
pa doslovnu istovjetnost tako da izgledaju kao na-
mjerni navodi, a druga pokazuju velike bliskosti u
motivima i njihovu rasporedu.
18. 9. 8. Rječnik
Prije izneseni primjeri upućuju na mnoge rječ-
ničke sličnosti dviju poslanica, kojima dodajemo
još nekoliko primjera.
Zanimljiva je pojavnost Duha jer se u dvje-
ma poslanicama javlja na mjestima koja su slič-
na po surječju, a opet nemaju onakve istovjetnosti
kakve su imala mjesta iz prethodnoga poglavlja.
Svetost dolazi u prvom primjeru uz Duha izravno
i u obliku pridjeva, a u drugom se javlja kao ime-
nica posvećenje. Vidljiva je u oba primjera blizina
508
Radosne vijesti i vjere odnosno uvjerenja te konač-
no izabranosti.
Znamo od Boga ljubljena braćo, da ste izabrani,
budući da naša Radosna vijest nije došla k vama
samo u riječima, nego i u snazi, i u Duhu Svetom,
i u sigurnom i dubokom uvjerenju. (1 Sol 1,4-5)
Što je od nas, mi moramo uvijek zahvaljivati
Bogu za vas, braćo, koje ljubi Gospodin, jer vas
je Bog od početka izabrao za spasenje koje se po-
stizava posvećenjem Duha i vjerom u istinu. (2
Sol 2,13)
U objema poslanicama čitamo riječ Satana, što
se redovito javlja u nedvojbeno Pavlovim poslani-
cama. U 1 Sol Satana priječi put Pavlovu susretu sa
Solunjanima (2,18), a u Drugoj poslanici sudjeluje
u lažnoj paruziji Bezbožnikovoj (2,9).
18. 9. 9. Sintaksa
Johannes Weiss ovako prikazuje stil nedvojbe-
no Pavlovih tekstova: pojedinačne kratke rečeni-
ce, nepovezane i kad počinju s hóti (jer), hṓste (da,
tako da), hína (da / kad, gdje); asindetske rečenice
(bez veznika) ili povezane suprotnim ili uspored-
benim spojnicama; česte apozicije; rijetki apsolut-
ni genitivi.1045 Ovakav stil ima mnogo usporedbi iz
svakodnevna života i često se obraća slušateljima.
Riječ je o slogu stoičkih dijatriba, a njega nema u
Drugoj poslanici Solunjanima.
18. 9. 10. Primjeri iz svakodnevna
života
Béda Rigaux piše o primjerima iz svakodnev-
na života kojih ima u Prvoj poslanici, a nedostaju
u Drugoj.1046 Pavao je bio prema Solunjanima kao
majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu (1 Sol
1045
Usp. Krentz: 520.
1046
Usp. Krentz: 520.

2,7). Dan Gospodnji doći će kao kradljivac u noći,
nevolje će se obrušiti na ljude kao porođajne boli
na roditelje (1 Sol 5,3). Prva poslanica ima i rat-
ničke metaforike s oklopom koji je vjera i ljubav
te kacigom koja je nada.
Druga je poslanica u tome siromašnija. Ovdje
imamo jezik koji skriva i slikovno je neodređen u
izrazu onaj koji ga dosad zadržava.
18. 9. 11. Spojnice
Uvodni dio s pozdravima i zahvalama
Solunjanima i Bogu na vjernosti koju pokazuju
Solunjani završava ovako: da se proslavi u vama
ime našega Gospodina Isusa Krista – i vi u nje-
mu – u skladu s milošću našega Boga i Gospodina
Isusa Krista (1,12).
Idući dio s opisima i pripoviješću o kraju svije-
ta počinje upravo pozivom koji spominje isto ime
istim riječima: Molimo vas braćo za dolazak na-
šega Gospodina Isusa Krista i za naše skupljanje
oko njega. (2,1)
Apokaliptični dio završava spomenom isti-
ne i laži: da budu osuđeni svi koji nisu vjerova-
li u istinu, već pristali uz nepravednost. (2,11-12)
Prijelazni dio prema opomenama počinje upravo
spomenom istine: jer vas je Bog od početka iza-
brao za spasenje koje se postizava posvećenjem
Duha i vjerom u istinu (2,13). Kraj ovoga prijela-
znoga djela govori o riječi: neka utješi srca vaša i
učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi. (2,17)
Dio s opomenama protiv zlih ljudi, i poslije li-
jenosti, počinje točno uporabom riječi: Nadalje,
molite braćo za nas da Gospodnja riječ nastavi tr-
čati i proslavljati se i da se mi oslobodimo od po-
kvarenih i zlih ljudi (3,1-2).
Tekst Druge poslanice Solunjanima tako biva
promišljeno usloženim, a nije tek puka montaža
navoda iz prethodne poslanice. Istu pomnost u
slijedu motiva našli smo u nedvojbeno Pavlovoj
509
18. Corpus Paulinum
Himni ljubavi iz 1 Kor, u kojoj se dijelovi pove-
zuju motivima ljubavi, znanja i savršenosti.
18. 9. 12. Autentičnost pisma
Pavlovo je autorstvo napao J. E. C. Schmidt još
1794. godine i poslije njega Wrede 1903.; takva se
tendencija bibličara s njemačkoga govornoga po-
dručja protezala do W. Trillinga u sedamdesetim
godinama prošloga stoljeća. Neki pobornici pseu-
donimnosti drže da je za progona potkraj prvoga
stoljeća nepoznati pisac iskoristio Pavlov autoritet
te činjenicu motiva progona i apokaliptike u 1 Sol.
Na temelju te poslanice napisao je 2 Sol kako bi
ohrabrio napadanu zajednicu.
Znanstvenici s engleskoga područja uglavnom
su držali da je Pavao autor (Best, Bruce, Jewett,
Marshall, Morris), a u novije vrijeme i među nji-
ma prevladava struja koja niječe da je Pavao pisao
Drugu Poslanicu Solunjanima.
Brown, od kojega sam preuzeo prije spomenuta
imena,1047 ubraja tu poslanicu među deuteropavlov-
ske, no čini se kako je sam nešto naklonjeniji tomu
da ju pripiše Pavlu. Krentz navodi argumente i
znanstvenike obiju struja, sam se nerado izjašnja-
va, no bliže je neautentičnosti.1048 Harrington drži
da je uloga tajnika bitna u rješenju poteškoća oko
autorstva.1049
Glede raspodjele dokaza, sadržajne sličnosti u
dvjema poslanicama, pa i njihova komplementar-
nost, poglavito progoni i drugi dolazak, ipak go-
vore u prilog Pavlovu autorstvu.
Gotovo pa doslovne sličnosti izraza kazuju da
je netko imao pred sobom 1 Sol u obliku fiksira-
noga teksta dok je pisao 2 Sol. No, vidjeli smo u
primjeru s Duhom kako sličnosti znaju biti i takve
da teško dopuštaju prepisivanje. Konačno, patnje
naslovljenika, očekivanja skoroga drugoga dola-
1047
Usp. Brown: 589.
1048
Usp. Krentz: 518–522.
1049
Usp. Harrington: 254.
Biblija kao književnost
ska Kristova i opisi toga dolaska djeluju u dvje-
ma poslanicama sukladno – ono što Prva poslani-
ca navještava ili ne spominje, Druga dopunjuje ili
ispravlja. Pod posljednjim podrazumijevam Pavlov
upozor da drugi dolazak još nije nastupio u 2 Sol.
Dokazi glede duljine rečenica i usporedbi iz
svakodnevna života te različitih tonova pretežu na
UPITI
1. Protumačite sukobljene strane u Pavlovoj apokalipsi iz
2 Sol.
2. Protumačite primjere iz svakodnevna života.
3. Koja su obilježja izvorno Pavlovih poslanica po
Johannesu Weissu?
Protumačite sintaksu i primjere iz svakodnevna života.
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
18. 10. Poslanica Filemonu
18. 10. 1. Mjesto i vrijeme
Pavao boravi u Efezu tijekom drugoga misij-
skoga puta vjerojatno od 54. do 57. godine. Iz
popisa nevolja u 2 Kor može se zaključiti da je
bio zatvaran u tome gradu. Budući da u pismu
Filemonu spominje kako je sužanj, spis je mogao
biti poslan iz Efeza. Druga je mogućnost Rim, a
tada bi datacije govorile o razodblju od 61. i 63.
Pismo Filemonu spominje niz osoba koje nala-
zimo i u Poslanici Kološanima. Oni koji sumnja-
ju u pavlovsku autentičnost Druge poslanice, mi-
sle da je nepoznati pisac preuzeo okvir upravo iz
ovoga jednostavnoga Pavlova pisma. Za interpre-
taciju pisma Filemonu biva korisnim znati dio iz
Poslanice Kološanima koja pri svojem kraju kaže
da je Onezim zemljak Kološanima (Kol 4,9).
510
stranu koja drži da Pavao nije pisao poslanicu. Uz
to, apokaliptična je književnost cvala potkraj pr-
voga stoljeća. Mogućnost tajnika koji je pisao po
Pavlovim uputama s njegovim konačnim potpisom
i priznanjem nije posve isključena.
3. Krentz, M. Edgar: Thessalonians, First and Second
Epistle to the, u: David Noel Freedman (urednik): The
Anchor Bible Dictionary 6, Doubleday, New York,
1992. (ABD)
4. Morris, Leon: Prva i Druga Solunjanima , Logos,
Daruvar, 1997.
5. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
6. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
18. 10. 2. Moguće surječje i sadržaj
Pismo je vrlo kratko, a i sama osobna uprav-
ljenost podrazumijevala je škrtost podataka koji bi
bili korisni današnjim istraživačima. Događaji bi se
mogli rekonstruirati samo kao manje ili više vje-
rojatne pretpostavke.1050 Tijekom boravka u Maloj
Aziji Pavao je obratio Filemona na kršćanstvo, sto-
ga mu i piše da ti ne reknem da mi i samoga sebe
duguješ (19). Filemonova je kuća vjerojatno bila u
gradu Kolosi i u njoj su se skupljali kršćani. Među
njima su bili Apija, koju Pavao u proslovu zove
sestrom, i Arhip, kojega imenuje svojim suborcem
(1). Pavao je u međuvremenu zatvoren, vjerojat-
no u Efezu između 54. i 56. ili u Rimu, kako smo
rekli, nakon 60.
Filemon je imao roba koji se zvao Onezim, što
je bilo često robovsko ime i značilo je u grčkom
»koristan«. Onezim je vjerojatno počinio neku šte-
1050
Usp. Bartchy: 308–309.

tu svojemu gospodaru (18). Rob je napustio gos-
podarevu kuću i sreo Pavla u mjestu u kojem je
apostol bio zatvoren. Teško je reći jesu li se sre-
li slučajno i je li i Onezim također bio zatvaran.
Pavao je u Rimu mogao primati posjetitelje, vje-
rojatno je to bilo moguće i u pretpostavljenu efeš-
kom zarobljeništvu. Razumno je pretpostaviti da
je Onezim sam potražio Pavlovu pomoć znajući
da kao kršćanski prvak ima utjecaja na njegova
gospodara, kršćanina Filemona. U razgovorima,
Onezim je i sam postao kršćaninom: molim te za
svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima
(10), kaže Pavao. Apostol ne kaže Filemonu izrav-
no da oslobodi Onezima od ropstva, no zahtjev je
lako shvatiti: Možda si upravo zato bio načas odi-
jeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego
više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni,
a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu (15
-16). Pavao kaže i to da će sam nadoknaditi štetu
koju je Onezim možda počinio. Na kraju, apostol
moli Filemona da mu priredi prebivalište jer očito
misli doći u njegovu kuću.
18. 10. 3. Hebrejsko i rimsko pravo;
kršćanstvo
Dvije uvjetno rečeno pravne okolnosti koje je
Pavao vjerojatno poznavao tvore okvir opisanim
događajima. Stari zavjet ovako uči: Ne smiješ gos-
podaru izručivati roba koji je od svoga gospodara
utekao k tebi. Neka boravi s tobom u tvojoj sre-
dini, u mjestu što ga odabere u jednome od tvojih
gradova gdje mu se svidi (Pnz 23,16-17). Pavao
se naravno ne poziva na ove okolnosti, poglavito
ne u suobraćaju s ljudima koji su vjerojatno grč-
ke kulture. Ali može biti svjestan toga da Onezim
više nije posve Filemonovo vlasništvo.
Sempronije Prokul (Sempronius Proculus) bio
je jurist iz prvoga stoljeća po. Kr. koji drži da rob
zapravo nije odbjegao ako traži zaštitu od svo-
511
18. Corpus Paulinum
ga gospodara u treće osobe.1051 Takva treća osoba
postaje zagovaračem ili odvjetnikom pred ljutitim
gospodarom.
Od navedenih dviju okolnosti za Pavla je bitni-
ja posvemašnja promjena koja je nastupila s činje-
nicom Kristova učenja i života. Nema više: Židov
– Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više:
muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu
(Gal 3,28).
Pavao želi da Filemon sam shvati kako mora
osloboditi Onezima: Ali ne htjedoh preko tvoje
volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego
od dobre volje (14).
S dobrom voljom, a ovdje bi to bila i drago-
voljnost u smislu samostalne odluke, dolazimo i do
ozbiljnosti problema. Rimska je država naime uve-
like počivala na robovskom poslu. Ukidati takav
društevni sustav naglim rezovima značilo je izlo-
žiti svoju ideologiju velikim pogiblima – a one su
kršćanstvu prijetile i bez takve djelatnosti. Upravo
kršćanstvo međutim podrazumijeva ravnopravnost
ljudi jer su svi jednaki u Kristu, kako to svjedoči
prije navedena Poslanica Galaćanima.
S druge strane, ako Krist uskoro dolazi, ne tre-
ba mnogo toga mijenjati u samom nazivlju, no bit-
no je da se pripadnici društva jedni prema drugima
odnose s ljubavlju. Ali, nije li temeljni čin ljubavi
dati nekomu slobodu? Svatko mora takav čin po-
duzeti sam i stoga Pavao ne naređuje Filemonu.
18. 10. 4. Raspored i stilsko-retoričke
figure
Istraživači drže tekst primjenom retoričke vje-
štine i Pavlovo pismo ubrajaju u savjetodavno go-
vorništvo.1052 Neki traže i pravi slijed ovakvih go-
1051
Usp. Bartchy: 307; pisac se poziva na Digest 21.1.17.4.
1052
Usp. Bartchy: 306: deliberative rhetoric; usp. O’Connor-
Murphy: 71-77; usp. Quintilian: 2, 21, 18; 3.3.13; Aristo-
tel kaže da je svrha ovoga govorništva pokazati što je
korisno, a što je štetno (Retorika: 1358 b)
Biblija kao književnost
vora u Pavlovoj Poslanici Filemonu, s čime se ne
bih složio.
Želimo li pismo približiti Aristotelovoj Retorici,
ovo bi doista bio politički govor, i mora uvjeriti u
to da je nešto u budućnosti korisno ili štetno učini-
ti.1053 Takav govor odgovara onomu što Kvintilijan
zove deliberativnim, znači savjetodanim tekstom.
Kako smo već istaknuli govoreći o Pavlovim
poslanicama, po Aristotelu iz treće knjige Retorike,
svaki govor mora imati najmanje dva dijela, izla-
ganje i dokaze, a ovomu se katkad dodaju uvod i
epilog.
Uvod bi ovdje bio uobičajeni pavlovski po-
zdrav i dio 4-7 koji hvali primatelja te ga želi udo-
brovoljiti.
Izlaganje je uzapravo izneseno u redcima 10
i 15, gdje Pavao kaže da moli za Onezima (10) i
navodi da ga Filemon ne će primiti kao roba, a ne-
ziravno i uvijeno traži za njega slobodu. Ova re-
čenica, vidjet ćemo, ima zapravo trostruku ulogu.
Dokazi čine dio 8-21, s time što rečenice 10 i
15 dijelom odudaraju od rečenoga jer, kako smo
rekli, nose izlaganje. Pavlovi bi se dokazi mogli
podijeliti u tri skupine:
a) Pavlova moć nad Filemonom (imam punu slo-
bodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je učiniti
(8); uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti
uvjeren da ćeš još više učiniti nego te molim.
b) korist za Onezima: molim te (...) za Onezima,
negda tebi nekorisna, a sada tebi i meni veoma
korisna (11) Pavao ovdje rabi i etimološku fi-
guru, jer Onezim grčki znači »koristan«.
Primjer je dokaza koristi i Pavlova spremnost
plaćanja: Ako ti je u čemu skrivio ili ti što ostao
dužan, to meni upiši (18).
Konačno, u 16. rečenici Pavao kaže da će mu
Onezim biti više od roba, bit će mu brat lju-
bljeni. Znači da ovdje uza samu molbu imamo
i korist za primatelja.
c) Osjećaji i povezanost Pavla s Onezimom i s
Filemonom:
1053
Usp. Aristotel 1358b 5.
512
(...) poradi ljubavi radije molim, kakav već je-
sam, Pavao starac, a sada i sužanj Isusa Krista.
Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima,
za Onezima (...).
Pavao se ovdje poziva na ono što u retorici
biva argumentum ad misericordiam, znači do-
kaz po sućuti, jer kaže da je starac. Povezanost
s Onezimom ističe riječ dijete. Sličnu ulogu
ima i ova tvrdnja, zapravo metafora: Šaljem ti
ga – njega, srce svoje. (12)
Konačno, kad u 10 rečenici kaže da će mu
Onezim biti više od roba, da će mu biti brat
ljubljeni, Pavao se također poziva na osjećaje.
Po ovom rasporedu, teško bi se našao exordi-
um, gdje bi se sve ukratko navelo ili gdje bi se
utjecalo osjećajima – jer pisac na kartu osjeća-
ja igra tijekom prethodnoga dijela. Sam su kraj
pozdravi i zaziv milosti u 23-24.
18. 10. 5. Obilježja Pavlova stila
Nekoliko izrazito pavlovskih izražajnih
osobina,1054 znači stilema u drugim doista Pavlovim
poslanicama, opetuje se u ovom kratkom tekstu,
koji ima samo 355 riječi u izvorniku.
a) Pavao sebe označuje izrazima koje dopunjuje
blizinom Isusu Kristu:
Pavao, sužanj Isusa Krista (1); Pavao, starac, a
sada i sužanj Isusa Krista (9)
b) riječ synergós, suradnik (1; 23)
c) izraz en Kyríō, u Gospodinu, bez određenoga
člana
d) participi koji povezuju dijelove rečenice
(4;5;21)
e) primjer iz svakodnevnoga života u usporedbi:
rodio je Onezima u okovima.
Jednostvano i toplo pismo ipak pruža brojne
mogućnosti tumačenja, među kojima su retoričke
tehnike, novohistorističke upute na rimske pravne
1054
Usp. Bartchy: 306.

običaje i stil blizak drugim autentičnim pismima.
No, pravi Pavao, pun osjećaja i svijesti o temelj-
UPITI
1. Iznesite ukratko sadržaj pisma.
2. Iznesite tri vrste Pavlovih dokaza.
3. Navedite dva dokaza po moći.
4. Navedite dva dokaza osjećaja.
5. Navedite dva dokaza koristi.
6. Koja su obilježja Pavlova stila nazočna i u Poslanici
Filemonu?
7. Navedite etimološku figuru iz ovoga teksta.
LITERATURA
1. Bartchy, Scott S: Philemon, Epistle to the, u: David
Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary
5, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
18. 11. Poslanica Kološanima
18. 11. 1. Mjesto i vrijeme; primatelji i
pisac
Ostatke Kolosa otkrio je 1835. godine arheolog
William Hamilton. Grad se nalazio u Maloj Aziji,
bio je 300 kilometara istočno od Efeza i smješten
na cesti koja je vodila u Tarz. Riječ je o dolini ri-
jeke Likus u kojoj je bio i Hijerapolis te znatno
veća Laodiceja, koja je u rimsko carsko doba bi-
lježila uspon. Regija je bila poznata po proizvod-
nji tekstila, a crvena vuna iz Kolosa zvana je co-
lossinus. Godine 62. u dolini je moglo biti 7500
slobodnih Židova, što je izračunato prema hram-
skomu porezu koji je preuzeo prokonzul Flakus.
Brown donosi podatak o 10 000 Židova u kraju u
Pavlovo doba, što je poznato na temelju babilon-
skoga Talmuda.1055 Većim su dijelom stanovnici
ipak bili Grci i Frigijci.
1055
Brown: 599.
513
18. Corpus Paulinum
noj kršćanskoj vrijednosti, ljubavi i jednakosti pred
Kristom biva posebnom vrijednošću ovoga spisa.
2. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
3. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
4. Carson, Herbert M: Poslanica Kološanima i Filemonu,
Logos, Daruvar, 1997.
5. Tomić, Celestin: Počeci Crkve, Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
6. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
Prema Tacitu, Kolose je razorio potres 60. go-
dine, a prema Euzebiju to je bilo 64. godine.1056
Vjerojatno je zbog potresa stanovništvo napuštalo
grad i selilo se u obližnji Honaz.
Kolosi su bili Filemonov i Onezimov grad, o
čemu svjedoči Poslanica Filemonu. Crkve u trima
gradovima iz doline rijeke Likusa nije ustanovio
Pavao osobno. Može se pretpostaviti da je poslao
nekoga iz Efeza u one tri godine između 54. i 57.
dok je boravio u tom središtu (Dj 19,10). Poslanicu
Kološanima nose Tihik i Onezim, koji je predstav-
ljen kao vaš, što se kaže i za Epafru. U samoj po-
slanici na početku je kazano da su Kološani spo-
znali milost Božju od ljubljenoga Epafre (1,7), zna-
či da je on osnovao zajednicu u gradu – naravno
ako vjerujemo punoj točnosti uvodnih i završnih
podataka iz teksta. Naime, brojni znanstvenici mi-
sle da poslanicu nije napisao Pavao, nego netko u
njegovo ime, a taj je, po tim bibličarima, mogao
iskonstruirati i kontekst.
Usp. Arnold: 1089. Iz toga su izvora preuzeti i drugi
1056
zemljopisni i povijesni podatci.
Biblija kao književnost
Kršćanska zajednica u gradu nije bila velika i
vjerojatno su se njezini članovi dobro poznavali.
Pisac poslanice kaže da je otajstvo bogato slavom
među poganima, to jest Krist u vama, nada slave
(1,27). Primatelji su znači bili podrijetlom Grci i
nekad pogani. Vijesti o njima donio je piscu sam
Epafra, a one su govorile i o krivom nauku, protiv
kojeg poslanica također opominje.
Poslanicu obilježuje kićen stil, kristologija
i eklezilogija koje imaju kozmičke razmjere te
Pavlova moćna uloga u ukupnoj crkvenoj zajedni-
ci. Toga nema u poslanicama koje se drže nedvoj-
beno Pavlovima. Stoga su mnogi bibličari i pretpo-
stavili da Kološane nije napisao Pavao. Ovim ćemo
se upitima vratiti, a sad ćemo reći da je poslanica
mogla nastati oko 60. ili 61., i to u Rimu – ako
prihvatimo da je izvorno Pavlova. Manje bibliča-
ra drži da je napisana oko 54. – 56. za boravka i
mogućega zatvoreništva u Efezu. Efeško doba ima
manje podupirateljajer su negdje u to vrijeme na-
stale poslanice Rimljanima i Efežanima, koje ne-
maju tako razvijenu ekleziologiju.
Oni koji misle da poslanica u biti nije Pavlova
smjestit će ju svakako prije 100. godine jer za tekst
zna Ignacije Antiohijski.
Na temelju dokaza koje pružaju bibličari, radi-
je bih držao da je poslanicu napisao neki Pavlov
suradnik, prije svega upravo Timotej. Njemu je
apostol mogao prethodno iznijeti nacrt, a Pavao je
poslije djelo mogao pročitati i potpisati te, upravo
kako i piše u tekstu, svojom rukom dopisati po-
zdrav. Uostalom, u Poslanici Rimljanima, koja je
nedvojbeno Pavlova, piše da ju je, očito u tehnič-
kom smislu, napisao Tercije.
Vidjet ćemo uskoro da Poslanica Kološanima
u cijelosti pripada pavlovskoj misli i Pavao stoga
može biti držan suautorom.
18. 11. 2. Sadržaj
Uvod predstavlja pošiljatelje Pavla i Timoteja
te primatelje Kološane. Slijedi zahvala za dobro-
činstva Bogu Ocu i Kristu te prikaz molitve za
514
Kološane. Najviše raspravljani dio poslanice jest
himan Kristu, koji ističe njegovo prvenstvo nad
svim stvorenjima te donosi metaforu po kojoj je
on glava Tijela, koje je Crkva. Kraj prvoga i poče-
tak drugoga poglavlja ističu Pavlovu ulogu u bor-
bi za vjeru. Upozor protiv krive vjere, određenoga
pretjeranoga štovanja anđela (2,17) i lažnih počela
svijeta (2,8) središte je drugoga poglavlja.
Treće je poglavlje posvećeno poticajima na nov
i pravedan život. Istaknuta je i nova jednakost svih
u Kristu, pa podjele po naciji i društvenom stali-
šu ne bi više bile bitne (3,11). Dio s obiteljskim
ćudoređem te prikaz novoga odnosa robova i gos-
podara želi pomiriti prethodno iznesenu činjenicu
jednakosti s društvenom hijerarhijom.
Četvrto poglavlje i cijela poslanica završavaju s
osobnim pozdravima. Izneseni sadržaj i njegov ras-
pored u cijelosti su podudarni s drugim pavlovskim
tekstovima i ne odudaraju od prakse onoga doba.
18. 11. 3. Kristologija
u Kološanima i
drugim poslanicama1057
Novosti koje donose Kološani obično se uzi-
maju kao dokazi za to da poslanicu nije napisao
Pavao. Uz ostalo, u ovom i idućen ulomku iznijet
ćemo posebnosti koje donose Kološani i kako ih
prikazuje Furnish.1058 Naglasit ćemo mjesta s ko-
jima se ne slažemo te istaknuti gdje poslanica ima
bitnih dodirnih točaka s prethodnim Pavlovim tek-
stovima.
a) Poslanica prikazuje otkupiteljsku Kristovu smrt
i uskrsnuće izrazom oproštenje grijeha (1,14;
2,13; 3,13), što je novina u Pavla. Točno je da
se sam izraz ne javlja, no vidljiva je sličnost mi-
1057
Ovdje će biti razmotrene posebnosti Kološana u od-
nosu prema prije nastalim poslanicama. Budući da je
danas prihvaćeno kako je Poslanica Efežanima nastala
nakon Kološana, o podudarnostima ovih tekstova bit
će govora u prikazu Efežana.
1058
Usp. Furnish 1091.

sli u Prvoj poslanici Korinćanima: Krist umrije
za grijehe naše po Pismima (1 Kor 15,3). Slično
ćemo naći i u 1 Kor 15,17 i Rim11,27.
b) Kološani kažu da je Krist glava tijela, koje je
Crkva. U Korinćanima 12,12 čitamo: Doista,
kao što je tijelo jedno te ima mnogu udova, a
svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo –
tako i Krist. Uskoro će uslijediti misao: A vi
ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. (1 Kor
12,27). Točno je da u Korinćanima nema po-
sebne pozornosti upravljene glavi tijela. Izgleda
vjerojatnim da Pavao ovo ističe zao što su laž-
na učenja kojima se Kološani suprotstavljaju na
ključno mjesto postavljala anđele.
c) Iduća je pojedinost zapravo više eshatološka
nego kristološka.1059 Kološani ističu da su kr-
šćani već uskrsnuli s Kristom. Misao želi reći
da su primatelji bili mrtvi zbog svojih grijeha,
pa su po Kristovu iskupiteljskom činu uskrsnu-
li: s njime suukopani u krštenju, u njemu ste
suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskri-
si od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog
prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas
on oživi. (Kol 2,12-13). Riječ je o ostvarenoj
eshatologiji,1060 kakvu nalazimo i u 1,13 te 3,1.
Jasne navještaje ovakve ostvarene eshatologije
nalazimo već u Rimljanima. Ovo znamo: naš je
stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uni-
šti ovaj grešni svijet, tako da više ne robujemo
grijehu, jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha
(Rim 6,6). A ako smo dakle umrli s Kristom
vjerujemo da ćemo i živjeti s njime (Rim 6,8).
Do ove točke konačan se spas i život stavljaju
u budućnost. No Pavao uskoro kazuje: Tako i
vi držite sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu
u Kristu Isusu! (Rim 6,11)
Brown također nalazi da misli o uskrsnuću
od grijeha nisu daleko od ovakvih stajališta iz
Druge poslanice Korinćanima, kojoj nije os-
poravana autentičnost: Jer ljubav nas Kristova
1059
Usp. Brown: 610.
1060
Usp. Brown: 611.
515
18. Corpus Paulinum
obuzima kad promatramo ovo: jedan za nas
umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da
oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji
za njih umrije i uskrsnu (2 Kor 5,14-15).
Uskrsnuće od smrti grijeha, uskrsnuće s
Kristom, izgleda više kao razvoj ove misli nego
kao njezina suprotnost. Čini se da ovo uskr-
snuće ima više preneseno nego pravo znače-
nje. Ovomu se može dodati da poslanica ipak
govori o konačnoj eshatologiji po drugom do-
lasku Kristovu: Kad se pojavi Krist, život vaš,
tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi (3,4).
d) U Kološanima doista nema opravdanja po vje-
ri, zatim suprotnosti djela i vjere te slobode u
Kristu. Riječ je o omiljenim Pavlovim temama
u drugim poslanicama. No moraju li sva djela
određenoga pisca sadržavati sve njegove bitne
misli?
18. 11. 4. Nove sličnosti i razlike
Popisu koji je dijelom slijedio Furnisha, a dije-
lom naglašenije pokazivao sličnosti Kološana i dru-
gih neosporno Pavlovih poslanica dodao bih motiv
ljubavi. Uočljiv u 1 Kor, gdje je dao i poznati hi-
man, motiv se opetovano javlja i u Kološanima: On
nas izbavi iz tame i prenese u kraljevstvo Sina, lju-
bavi svoje (1,13). Da se ohrabre srca njihova, po-
vezana u ljubavi (2,2); A povrh svega ljubav – to je
sveza savršenstva (3,14). Ljubav se javlja na više
od deset mjesta u Drugoj poslanici Korinćanima te
opetovano u Galaćanima i Rimljanima.
Točno je da Kološani imaju druge omiljene
riječi, tijelo Kristovo i punina jesu među njima.
Svakako se ističe riječ otajstvo, misterij, koji je
Riječ Božja (1,26), Krist u vama (1,27), opet Krist
(2,2) te još jednom Krist (4,3). Otajstvo se redovito
otkriva i s time je povezan kazivač. Ovakvu usre-
dotočenost riječi misterij i otajstvo u pavlovskim
tekstovima nalazimo u Efežanima, koji su nastali
vrlo vjerojatno raširbom Kološana. Nije nemogu-
Biblija kao književnost
će da je riječ ušla upravo stoga da se njome Pavao
i Timotej suprotstave lažnomu nauku, o kojemu
ćemo uskoro reći nešto više.
Sukobi su također bitan tematski stilem jer
Pavlove poslanice redovito imaju predmet napada:
u Rimljanima je to bio Zakon, u 1 Kor filozofija i
blud, u 2 Kor sami naslovljenici koji su zastranili,
u Galaćanima i Filipljanima to su judaizanti. Krivo
učenje biva opisano te odbačeno i u Kološanima.
S druge strane, ovdje je osjetno manje polemike i
dokaza, a više jednostavnoga odbacivanja onoga
što pisac ne želi prihvatiti.
18. 11. 5. Kristovski himan
Literatura o ovom dijelu uglavnom drži da je
Pavao uporabio himan koji je već bio poznat.1061
Poznata su mjesta iz Staroga zavjeta koja su mogla
služiti kao izvor ovoj teološkoj poeziji. Budući da
je po Vjerovanju Krist rođen prije svih vjekova, a
nije stvoren, sudjelovao je u stvaranju svega, što
je slično starozavjetnoj mudrosti Božjoj: Jahve je
mudrošću utemeljio zemlju / i umom utvrdio ne-
besa; / njegovim su se znanjem otvorili / bezdani
/ i oblaci osuli rosom (Izr 3,19-20).
Kao izvor Pavlova himna često se navode stiho-
vi iz Mudrosti: Ona je dah sile Božje / i čist odvir
slave Svemogućeg; / zato je ništa nečisto ne može
oskvrnuti. / Ona je odsjev vječne svjetlosti, / i zr-
calo čisto djela Božjega, / i slika dobrote njegove
(Mudr 7,25-26).
Sličnost s himnom očito djeluje i na planu kon-
strukcije sa zamjeničkim opetovnostima na počet-
ku rečeničnih perioda: On je slika Boga nevidlji-
voga / Prvorođenac svakoga stvorenja / (...) On je
prije svega / i sve stoji u njemu.
Riječ slika biva sličnost u rječniku, a naglaše-
na je i tema stvaranja zajednička trima ulomcima.
Usp. Brown: 601; o literaturi o himnu piše J. M. Ro-
1061
binson u Journal of Biblical Literature 76 (1957), 270–
287.
516
Pavao je unio i u Filipljane kristovski himan
koji je također bio otprije poznat i koji je izmi-
jenio. U himnu je znatno kraći dio s blizinom
između Krista i Boga, jer on zauzima tek jedan
redak. Nadalje, u Filipljana je naglašena skro-
mnost i žrtva, samoponiženje Kristovo, a tek za
njim slijedi uzvišenost i potpuna moć. U himnu iz
Filipljana uopće nema naglaska na stvaranju svi-
jeta po Kristu. Himan u Kološana ističe vlast nad
vrhovništvima i sličnim bićima stoga što i drugi
dijelovi poslanice bivaju upravljeni protiv nauka
koji posebno štuje anđeoska bića. No i Filipljani
izričito kažu da će se svako koljeno prignuti na
ime Isusovo. Nebesnici, zemnici i podzemnici
koji se pritom spominju odgovaraju završetku iz
Kološana, gdje Krist u sebi izmiruje sve bilo na
zemlji, bilo na nebesima. Korisno je znati da su
motivi zemnika, nebesnika i podzemnika Pavlova
dopuna u Filipljana. Znači da takva misao sveo-
buhvatnosti nije strana Pavlu, a tu sveobuhvatnost
upravo ističe cijela Poslanica Kološanima.
Predlagane su različite podjele himna u smislu
manjih tematskih odrednica, a najprihvatljivija mi
je ova: stvaranje (1,15-16); održavanje (1,17-18a)
i otkupljenje (1,18b-20).
18. 11. 6. Ekleziologija
U Kološanima crkva označava gradsku zajed-
nicu vjernika kad Pavao pozdravlja crkvu koja se
u Laodiceji skuplja u Nimfinoj kući.1062 Izrazi po
kojima je Crkva tijelo Kristovo u 1,18 govore da
se riječ crkva shvaća kao opća zajednica svih koji
vjeruju. Sličnih izraza ipak je bilo i prije, pa u
Galaćanima Pavao tvrdi, misleći na svoj život pri-
1062
ZGB, NZIP i JR čitaju da je riječ o osobi ženskoga ro-
da; The New King James Version Greek English In-
terlinear New Testament vidi muški rod. Gramatika
izvornika dopušta oboje, no ni rukopisni izvornici nisu
istovjetni.

je obraćenja, da je preko svake mjere pustošio i
progonio Crkvu Božju (1,13).
U Prvoj poslanici Korinćanima Bog je neke
postavio u Crkvi za proroke, neke za apostole i
neke za učitelje (12,24). Zanimljivo je da se mje-
sto nalazi odmah nakon ove tvrdnje: A vi ste tije-
lo Kristovo i, pojedinačno, udovi. (1 Kor 12,27).
Put od ovih tvrdnji prema uzvišenju Crkve do koz-
mičkih razmjera upravo Kristovim svevladarstvom
izgleda otvorenim.
18. 11. 7. Pavlova uloga
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom ti-
jelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim
za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1,24). Izjava je
novost u pavlovskim spisima. Misao po kojoj bi
nešto nedostajalo mukama Kristovim, izdvojeno,
djelovala bi nedopuštenom – teško da bi ju i u ova-
kvu okružju prihvatila današnja Crkva. Čini se da
je Pavao mislio reći kako tijelo koje čine svi vjer-
nici još nije savršeno kako je Krist bio savršen, a
to će savršenstvo vjernici i Crkva steći i po svojim
mukama, čemu pridonosi i Pavao.
Zamisao je u skladu s prije navedenom slikom
po kojoj su vjernici tijelo Kristovo iz 1 Kor. Misao
je s druge strane usklađena s velikom vrijednošću
koju poslanica pridaje Kristu, koji je iznad anđe-
oskih vrhovništava. Neizravno tako vrijednost do-
biva i Crkva, pa onda i apostol Pavao.
Iz Pavlove uloge prema Kološanima doista
izranja svetačka i mučenička slika, koja ima tra-
gove svečana prikaza. No sam isticaj muka nije
novost, pa je poznat ovaj ulomak iz 2 Kor:
Od židova primio sam pet puta po četrdeset
manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kame-
novan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan
proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od
rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarod-
njaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u
pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u
517
18. Corpus Paulinum
trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi,
često u postovima u studeni i golotinji! (11,24-29)
Pavao u Kološanima govori da je postao po-
služiteljem Crkve po rasporedbi Božjoj koja mi je
dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju –
otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skrive-
no, a sad očitovano svetima njegovim (1,25). Pisac
u Prvoj i u Drugoj poslanici Korinćanima ističe da
je po volji Božjoj pozvan za apostola, a na početku
Galaćana kazuje da nije apostol zato što su ga ljudi
postavili, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga
uskrisi od mrtvih (Gal 1,1). Točno je da istaknuće
otajstva koje je bilo skriveno nije dosad isticano.
18. 11. 8. Druga stilska obilježja
U Kološanima nalazimo 87 riječi koje se ne
javljaju u poslanicama što ih je Pavao zasigur-
no napisao. No, Filipljani, kao neosporno njegov
tekst, imaju 79 takvih riječi.1063 Moguće je da je
govor o krivom nauku, koji se u prijašnjim teksto-
vima nije spominjao, unio i novosti u vokabular.
U neosporno Pavlovim tekstovima međutim
nema tako mnogo pleonazama, znači nepotreb-
nih opetovnosti: Zato se i trudim i borim njego-
vom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.
(Kol 1,29; u izvorniku se opetuje tḕn enérgeian /
tḕn energouménen). (...) te se vinu do svega bo-
gatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva
Božjega (2,2); Njega od kojega sve Tijelo, zglobo-
vima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom
Božjim (2,19).
Komentatori uvijek navode i duge rečeni-
ce, povezane participima i odnosnim zamjeni-
cama. Točno je da ih ima i u Rimljana, primje-
ri su već 1,1-7 te poglavito 3,22-26 u izvorniku;
ovomu možemo dodati i 1 Kor 15,3. Točno je da
u Kološanima ovakve rečenice bivaju češće, a u
Efežanima će ih biti još više. Glede odnosnih reče-
1063
Brown: 609.
Biblija kao književnost
nica, ne smijemo zaboraviti da ih ima i u Poslanici
Filemonu.
Napomena o liturgijskom himničkom stilu ipak
biva točnom. Ugođaj Kološana biva ukupno gleda-
no svečaniji od tona autorski neosporavanih tek-
stova.
18. 11. 9. Protiv ispraznih zavaravanja
Na temelju onoga što imamo u Kološanima,
može se zaključiti da je otajstvo koje se otkriva,
a redovito je povezano s Kristom, suprotstavljeno
mudrovanju i ispraznu zavaravanju (2,8).1064 Sukob
se tako ne ograničava samo na središnji dio nego
se provlači i drugim dijelovima poslanice.
Iako se sukob oko anđela usredotočuje u dijelu
2,8-23, očito je da se Pavao suprotstavlja vjerova-
nju koje drži pogrješnim i na početku u kristov-
skom himnu. Prijestolja, Gospodstva, Vrhovništva
i Vlasti stvoreni su po Kristu (1,16). Misao se
opetuje i u središnjem dijelu s napadajem: Skinu
Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjednič-
koj ih povorci vodi (2,15). Eseni iz Kumrana uči-
li su da je Bog sva ljudska bića stavio pod nadzor
dobroga anđela Mihaela i zloga Belijala.1065 Time
bi se Pavao mogao naći nasuprot nekoj esenskoj
sekti ili tragovima njezina učenja.
Spomen obrezanja Kristova u 2,11 mogao bi
navijestiti da je riječ o nekoj vrsti judaističkoga
učenja, znači sličnoga onomu čime su bili mamlje-
ni Galaćani. No nema nikakvih podrobnijih oba-
vijesti.
Teško je reći koliko su jelo i piće te mlađaci
(2,16) bliski propisima Ne diraj, ne kušaj, ne doti-
či (2,21) te trapljenju tijela (2,23). Predmet je ra-
sprava ima li gnosticizam, bolje rečeno neki njegov
rani oblik ili prethodnik, traga u napadaju na tijelo,
s čime se Pavao ne slaže. Napad na opsluživanje
1064
U izvorniku je to filozofija, no smisao nije određen
današnjim značenjem riječi.
1065
Brown: 604.
518
blagdana ovdje je sličan napadaju na judaizante iz
Galaćana (4,3-9).
Nije lako zaključiti nešto o podrijetlu učenja s
kojim se Pavao ovdje sukobio, no čini se da je ri-
ječ o miješanom nauku, koji obuhvaća i židovske
i helenističke elemente. Nedvojbenim se čini slje-
deće: Pavao vidi Krista kao nadmoćnu osobu, pro-
tivnici su vidjeli nešto drugo, prije svega anđele.
18. 11. 10. Propisi o domu
Moralni propisi za obitelj od Lutherova pri-
jevoda nazivaju se i Haustafeln. Nalazimo ih u
Efežanima (5,21 – 6,9), Titu (2,1-10), Prvoj
Timotejevoj (2,1. 2; 2,8-15; 5,1-2; 6,1-2) i Prvoj
Petrovoj 2,13 – 3,7. Stari zavjet nudi Pjesmu o vr-
snoj ženi na kraju Mudrih izreka, no i u samim dje-
lima nalazimo niz opomena i naputaka (Izr 30,11;
Izr 28, 24; Sir 3). Podrobnije ćemo o ovim propi-
sima govoriti pri tumačenju Efežana. U cjelini se
ovi propisi temelje na podložnosti žena mužu, dje-
ce roditeljima i robova gospodarima. Međutim su
upute drugomu članu nezanemarive: muževi mo-
raju ljubiti i ne biti osorni, očevi ne smiju ogorča-
vati djece, gospodari moraju pružati što je pravo
i pravično. Brown vidi da ova druga osoba mora
biti slična Kristu, no nije li i prva osoba poslušna
poput Krista? Time svi tvore tijelo Kristovo, pa ne
smiju djelovati protiv drugih jer bi tako ranjavali
sebe i još teže Krista. Smatram da se ovako mogu
opravdati Pavlove upute.
Stajalište 21. stoljeća traži jednakopravnost, a
nije isključeno da će budućnost biti temeljena na
matrijarhatu, pa bi ovo bilo prijelazno doba. Bilo
kako bilo, dva člana opreke moći će naći uzora u
ljubavi koja je po Pavlu Krist. Velika uputa iz 3,11
po kojoj poslije Kristove pojave više nije bitna ra-
zlika između Grka i Židova, robova i slobodnja-
ka – pa onda očito muževa i žena – ostat će trajan
svjetionik.

UPITI
1. Kada i gdje je mogla nastati poslanica ako ju je napisao
Pavao?
2. Nabrojite četiri novosti u razvoju Pavlove kristologije
koje donose Kološani.
3. Nabrojite tri obilježja stila Kološana.
4. Navedite dva obilježja krivoga nauka kojemu se suprot-
stavlja Pavao.
LITERATURA
1. Arnold, Clinton: Collosae, u: David Noel Freedman
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 1, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
18. 12. Poslanica Efežanima
18. 12. 1. Mjesto i vrijeme
Oko 110. godine Ignacije Antiohijski napisao je
Poslanicu Polikarpu, koji je bio biskup u Smirni,
gradu 56 kilometara udaljenu od Efeza. U djelu
podsjeća na dio Poslanice Efežanima koji govori
o odnosima muževa i žena (5,25- 29).1066 Znači da
je Poslanica Efežanima nastala prije 110. godine.
Ako ga je Pavao osobno napisao, u cijelosti
diktirao ili pročitao pa odobrio – tekst je nastao u
rimskom sužanjstvu na početku šezdesetih godi-
na. Ako je djelo pseudonimno, znači ako je netko
samo posudio Pavlovo ime, nastalo je između 70.
i 95., vjerojatno u Efezu.
Većina bibličara, po Brownu ih ima do 80 po-
sto, danas drži da poslanica nije Pavlovo djelo,
nego ju je netko drugi napisao i pripisao apostolu.
Razlozi su za takav sud prije svega stilski i teološ-
ki, a o njima ćemo uskoro više govoriti. Harrington
dopušta važnu literarnu elaboraciju nekoga učeni-
ka koji je obavljao tajničku službu.1067 Furnish drži
da je poslanicu mogao napisati autor koji je, kao
i sam Pavao, bio heleniziran i uz to obraćenik sa
1066
Usp. Brown: 630.
1067
Harrington: 323.
519
18. Corpus Paulinum
2. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
3. Carson, Herbert M: Poslanica Kološanima i Filemonu,
Logos, Daruvar, 1997.
4. Dukat, Zdeslav: Gramatika grčkoga jezika, Školska
knjiga, Zagreb, 1983.
5. Furnish, Paul Victor: Collosians, Epistle to the u: David
Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary
1, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
6. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
7. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
židovske vjere te misli da se o toj osobi ne može
reći ništa više.1068
Otvorena je, ali teško dokaziva, i sljedeća pret-
postavka: Pavao je zamislio pismo i iznio osnove
svojemu tajniku, ili osobi iz svojega kruga, ovaj je
poslanicu napisao, Pavao ju je pročitao i odobrio.
Budući da ona ipak sadržava osnovne apostolove
misli i razvija već poznate, i to u ipak predvidljivu
smjeru, teorija nije posve isključena.
Edgar Goodspeed predlaže ovakav slijed doga-
đaja: Pavao je dao Onezimu slobodu, o čemu go-
vori Poslanica Filemonu, a on se vratio iz Kolosa
opet u Efez i tu postao biskupom. Skupio je
Pavlove poslanice i na temelju toga sastavio tekst
današnje Poslanice Efežanima, koja bi sažimala
Pavlove zamisli. Za autore su također predlagani
Timotej i Tihik, koji se spominje u Kološanima i
Efežanima.1069 Većina bibličara nije prihvatila te-
oriju.
Ni glede naslovljenika situacija nije jednostav-
na. Englesko izdanje Jeruzalemske Biblije dono-
si ovakav početak poslanice: Paul, by the will of
God an apostle of Christ Jesus, to God’s holy pe-
ople, faithful in Christ Jesus. U uvodnom pozdra-
1068
Furnish: 541.
1069
Usp. Brown: 629.
Biblija kao književnost
vu nema spomena grada Efeza stoga što ga nema
ni u tekstu kako ga donose presudne Biblije iz
IV. stoljeća, Codex Vaticanus i Codex Sinaiticus.
Umetak koji govori o Efezu jest star, ali nije izvo-
ran. Poslanica je vjerojatno bila namijenjena ve-
ćemu broju crkvi, znači nije bila upućena samo
Efezu. U tekstu se kazuje da je govornik čuo za
vjeru koju imaju naslovljenici (1,15). Međutim,
kritičari drže izraz neobičnim jer je Pavao boravio
u Efezu tri godine i emocionalno se oprostio od
vjernika iz grada kad se vraćao u Jeruzalem (Dj
20,17-38). Ne bi li se stoga u Poslanici Efežanima
moglo očekivati nešto više apostolova osobnijega
stajališta, prije svega sami pozdravi ljudima koje
u gradu poznaje? U Poslanici Rimljanima imamo
mnogo takvih pozdrava (Rim 16,1-16). Podatak
biva dokaz na strani onih koji drže da Pavao nije
napisao Poslanicu Efežanima.
Marcion je poznavao poslanicu, ali je mislio da
je namijenjena Laodiceji. Neki su smatrali i da je
riječ o cirkularnom pismu, pa se na prazno mjesto
na početku moglo upisati ime grada u kojemu se
tekst upravo čita. Niz upita i protuupita dopunjuje
i to što se autor obraća bivšim poganima, Grcima
koji nisu vjerovali u starozavjetnoga Jahvu, zna-
či govori neobrezanima (2,11; 3,1). Znamo među-
tim da je u Efezu, kad je Crkva tamo osnovana,
bilo i Židova. Je li se Crkva u međuvremenu svela
samo na Grke?
18. 12. 2. Sadržaj
U prvom poglavlju pisac pozdravlja one kojima
šalje poslanicu. Zatim blagoslivlje Boga i iznosi
njegova velika djela. Ovaj dio djeluje kao sažetak
vjere kazivača i njegove zajednice. Pisac i oni ko-
jima se obraća izabrani su prije nego što je svijet
napravljen, i to u Isusu Kristu. Spašeni su njego-
vom krvlju i time su im oprošteni grijesi (1,7). U
Kristu je skupljeno u jedno sve što je na nebu i na
zemlji. Pavao podsjeća i na Duha Svetoga (1,13)
520
kojim su opečaćeni vjernici, a kako je on povezan
s obećanjem, pisac vjerojatno aludira na proro-
ke iz Staroga zavjeta, koji su po Duhu naviještali
Kristov dolazak na zemlju. Kraj ovoga dijela uno-
si misao o Crkvi koja je Kristovo tijelo, a Krist je
ujedno glava Crkvi. Nebo i zemlju, prošlost i sa-
dašnjost tako ujedinjuju Isus Krist i Crkva. Riječ
je o novini u pavlovskoj misli i ovomu ćemo se
vratiti. Riječ crkva je naime prije u pavlovskim
tekstovima bila uglavnom, iako ne uvijek, oznaka
za gradsku zajednicu kršćana.
U drugom se poglavlju nastavlja govoriti o
spasu od grijeha, pa se kaže da su naslovljenici
s Kristom uskrsnuli i postavljeni s njim na nebe-
sa. Ova misao također unosi nove naglaske: ako
je već dosegnuta takva slava, važnost drugoga do-
laska Kristova umanjena je u odnosu prema pri-
jašnjim poslanicama. Pisac uskoro iznosi i medi-
tacije o spasu po vjeri, čime opetuje postavke iz
Poslanice Rimljanima (Rim 3,20) i Galaćanima,
iako sam izraz o opravdanju po vjeri nije upora-
bljen. Naslovljenike ne spašavaju nikakva njiho-
va djela, nego samo Krist. Poslanica govori i da je
Krist ujedinio obrezane i neobrezane, a po Duhu,
koji je opet istaknut, imamo pristup Ocu (2,18).
Treće poglavlje govori o kazivačevoj, Pavlovoj
ulozi u spasenju. Opet je spomenut Duh (3,5) i
opet se ističe jedinstvo jer su pogani »sutijelo«
i sudionici obećanja po Kristu Isusu. Pavao sebe
naziva najmanjim od svih svetih (3,8) i naglašava
svoju ulogu, naime rasvijetliti poganima otajstva.
Prethodno je poglavlje opetovalo misao iz
Galaćana i Rimljana po kojoj je Krist bitniji od
Zakona, a ovo ističe da je Kristova ljubav iznad
ljudske spoznaje (19), što je kazivala Prva posla-
nica Korinćanima.
Četvrto poglavlje započinje molbom naslovlje-
nicima da u ljubavi podnose jedni druge te da oču-
vaju jedinstvo u Duhu. Ovo jedinstvo prizvat će
opet misli o Kristu koji je Glava svemu.
Od rečenice 4,17 opet se naglašenije čuju za-
povijedi o valjanu životu (ne živite više kao što

pogani žive u ispraznosti pameti svoje 4,17; zato
odložite laži 4,25). Naslovljenici ne smiju žalosti-
ti Duha Svetoga, kojim su opečaćeni za dan otku-
pljenja – i koji tako opet dobiva mjesto u poslanici.
Peto poglavlje nastavlja s imperativima, a uvo-
di se dvojnost djece svjetla s jedne i djece tame s
druge strane. Zanimljiva je misao po kojoj vjernici
moraju razmotriti kako žive, ne kao ludi, nego ot-
kupljujući vrijeme (5,16), eksagorazómenoi tòn ka-
irón.1070 Ovoj ćemo se misli vratiti. Zato ne budite
nerazumni, nego shvatite što je volja Božja (5,17),
kaže poslanica. Budući da se u idućoj rečenici jav-
lja Duh kao suprotnost opijenosti vinom, čini se da
je riječ o trijeznosti i zaluđenosti.
Misli o odnosima muškaraca i žena (5,21-33) te
drugih činitelja društva danas je najbolje razumjeti
u smislu potrage za jednakopravnosti.
Konačno, kraj šestoga poglavlja govori o du-
hovnom boju i uvodi ratničku metaforiku. Sada
nema zahtjeva za jednakopravnosti parova. Opašite
bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpaši-
te noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu
imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti
strijele Zloga. Uzmite kacigu spasenja i mač duha,
to jest Riječ Božju. (Ef 6,14 -17). Vjernici moraju
znati da ih još čeka borba, no s druge strane imaju
potpunu opremu jer im je Krist već dao sve. Kraj
poslanice donosi osobne pozdrave, no imenom je
spomenut samo Tihik.
18. 12. 3. Kristologija
Ima nekoliko elemenata u Efežanima što su
spomenuti u pregledu sadržaja, a koje valja ista-
knuti.
a) Naslovljenici su izabrani u Kristu prije postan-
ka svijeta (1,4), znači da je riječ o preegzisten-
ciji Kristovoj: živio je prije nego se utjelovio
Misao je mogla nadahnuti Eliota za iskupljenje vreme-
1070 pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime po-
na iz Četiriju kvarteta: KJV ima redeeming the time,
što je izraz koji rabi pjesnik.
521
18. Corpus Paulinum
i došao na zemlju. Na ovo bi mogao upućivati
himan iz Filipljana (on, trajni lik Božji Fil 2,6)
te Kološana (on je prije svega / te sve stoji u
njemu 1,17).
b) Kristova krv otkupila je naslovljenike (1,7), što
je misao iz Korinćana (1 Kor 15,3).
c) Naslovljenici, znači vjernici, iskupljeni su po
vjeri, a ne po svojim djelima. Slično govore
mjesta iz Rimljana i Galaćana koja ističu oprav-
danje po vjeri (Rim 5,1).
d) Kristova je ljubav iznad znanja i mudrosti (Ef
3,19). Moramo se podsjetiti na prijetnje iz 1
Kor po kojima će Gospodin uništiti mudrost
mudrih (1,19). Djeluje naravno i Himan ljuba-
vi, koji kaže da će spoznaje uminuti (13,8-9).
Valja spomenuti i Filipljane po kojima je mir
Božji iznad svakoga razuma (Fil 4,7-8).
e) Dosad prikazana Kristova obilježja iznova go-
vore poznate pojedinosti kojima ne dodavaju
bitne nove elemente. Tek odnos prema Kristovu
drugom dolasku u Efežanima bitna je novost
koja utječe na različita obilježja s tim poveza-
na. Podsjetimo se još jednom razvoja, o kojem
smo pisali i tumačeći Poslanicu Rimljanima.
U Prvoj poslanici Solunjanima Pavao 51. go-
dine kaže da će Krist doći prije smrti onih koji, u
času dok piše, još žive (1 Sol 4,15-18).
Kojih šest godina poslije, u Prvoj poslanici
Korinćanima, vjerojatno u godini 57., apostol mi-
sli da svi ne će umrijeti prije drugoga dolaska,
ali će se preobraziti, a mrtvi će uskrsnuti (1 Kor
15,51- 53).
Dio iz Poslanice Rimljanima dvojben je glede
sigurnosti u to da će paruzija doći prije smrti na-
slovljenika. Već je naime čas da se probudite od
sna, jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo
prigrlili vjeru. Noć je poodmakla. Dan je blizu.
Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u
oružje svjetla! (Rim 13,11-12)
Poslanica Kološanima govori ovako: Kad se
javiti u slavi. (Kol 3,4) Nije jasno rečeno da će to
biti za života onih koji dobivaju poslanicu.
Biblija kao književnost
Konačno, u Efežanima uopće nema govora
o drugom Kristovu dolasku. Ovo bitno obilježje
in absentia bit će povezano s drugim značajkama
Kristove osobe u poslanici.
Suprotno skoroj paruziji, u Efežanima se ističe da
je Krist već doživio slavu. Uzvišen je kad je Bog po-
kazao učinkovitost svoje sile u Kristu kad ga uskrisi
od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad
svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva
iznad svakog imena imenovana ne samo na ovom
svijetu nego i u budućem (1,20-22). Uskrsnuće i uza-
šašće sada dobivaju naglašeno mjesto.
Govoreći o Kristu kao svevladaru koji je iznad
svakoga imena, moramo se prisjetiti himna iz
Filipljana: i darova mu ime, / ime nad svakim ime-
nom (Fil 2,9).
18. 12. 4. Položaj čovjeka
U pavlovskim je spisima ljudska egzistencija
uvijek povezana s Kristovom (1 Kor 15,12-19).
Prije smo rekli da se u Efežanima ističe kako je
Krist već uzvišen u slavi. Stoga je uzvišen i čo-
vjek: (...) nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa,
oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! –
te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima
u Kristu (2,5-6).
Pisac ipak ne želi reći da svaki čovjek doista
živi na nebu te da je svaka daljnja borba na zemlji
prestala. On, vjerojatno, ističe da je stanje nakon
smrti i uskrsnuća Kristova za čovjeka bitno drukči-
je. Svaki se grijeh poslije toga može sprati – što ne
znači da čovjek sad smije griješiti. Suprotno tomu,
moraju odložiti staroga čovjeka i prijašnje vlada-
nje (Ef 4,22). Stoga valja razvijati ljubav, kako u
odnosima unutar obitelji između muža i žene te ro-
ditelja i djece, tako i u društvu između gospodara
i robova. Budući da paruzija ne dolazi tako brzo,
valja urediti odnose među ljudima.
Konačno, u Kristu čovjek ima iskupljenje (tèn
apolýtrosin), a mora živjeti otkupljujući čas eksa-
522
gorazómenoi tòn kairòn (5,16; usp. Gal 3,13 gdje
se govori o otkupljivanju iz Zakona). Neizravno
je postavljen zahtjev po kojem kršćanin mora na-
sljedovati Krista.
Čovjek kao pojedinac neodvojiv je od društva,
pa ću o ovom još govoriti u dijelu Sveobuhvatnost,
pravedan poredak i dualizam.
18. 12. 5. Ekleziologija
Riječ Crkva spominje se devet puta u poslani-
ci i svaki se put odnosi na sveopću Crkvu, a ne na
neku posebnu gradsku zajednicu onih koji vjeru-
ju. Crkva je tijelo Kristovo, ona je i punina Onoga
koji sve u svima ispunja (1,23).
Krist je postavljen iznad svih Vlasti, Moći i
Gospodstava, što su u konkretnom slučaju bili an-
đeli. Teško je ne vidjeti poruku po kojoj je Krist
iznad svake druge vlasti. Budući da mu je tijelo
Crkva, i ona zadobiva kozmološki značaj i poseban
utjecaj. Točno je da je uloga Crkve u Efežanima
naglašena te da stoga i rani katolicizam, o kojem
s različitim zaključcima promišljaju Harnack i
Käsemann, biva nazočnim.1071 Ipak ne treba zabo-
raviti da je pisac jasno rekao i to da je Crkvi glava
Krist, te da Crkva mora biti njemu podložna (5,23).
Činjenica je da je Krist dao život za Crkvu
(5,26), no to nipošto ne znači da nije dao život za
one koji u času žrtve nisu bili vjernici, a još manje
znači da u pojam Crkve nisu uključeni svi oni koji
to žele ili će u jednom času poželjeti.
Govoreći o poganima i obrezanima koji su spa-
šeni po Kristu, poslanica spominje novo tijelo, a
to je tijelo Crkva: te obojicu u jednome Tijelu iz-
miri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijatelj-
stvo (2,16). Crkva je shvaćena manje kao vladar-
ska ustanova – to je obilježje dano Kristu – a više
kao pomirilište razlikosti.
1071
Usp. Brown: 625.

18. 12. 6. Rječnik u Efežanima
Slike slave bivaju Krist, koji je postavljen nad
svime (1,21) na nebesima Bogu zdesna (1,20), i čo-
vjek koji je na nebesima u Isusu Kristu (2,6). Riječ
slava, hē dóksa, javlja se u poslanici osam puta.
Takva je učestalost zabilježena i u 2 Kor, koja ima
dvadesetak pojavnosti slave, ali je dvostruko duža.
Kritika nalazi hiperboličnost i u pedesetak puta
uporabljenoj riječi svi.1072 Zanimljivo je da se i
sama riječ prekomjerno javlja tri puta samo u par-
ticipnom obliku (»prekomjernujući«): i koje li pre-
komjerne veličine u moći njegovoj (1,19); poka-
že prekomjerno bogatstvo milosti svoje (2,7); te
spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu (na mje-
stu nadspoznatljivoga biva particip u akuzativu tḕn
hyperbállousan, doslovno »spoznati prekomjernu-
juću« ljubav; 3,19).
U području ovih riječi biva i učestala punina,
koja se u sljedećim primjerima javlja dva puta u
različitim oblicima:
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi –
nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo,
punina onoga koji sve u svima ispunja (1,22-23).
(...) te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu
da se ispunite do sve punine Božje (3,19).
Izvan učestalosti, Efežani također imaju poseb-
nosti u samoj uporabi riječi. Već je rečeno da be-
sjeda Crkva drugdje u Pavla označuje uglavnom
zajednicu vjernika iz određenoga grada ili područ-
ja. U ovdje tumačenu tekstu ona je redovito ozna-
ka sveopće zajednice, Crkve na općoj razini koja
udjedinjuje sve koji vjeruju u Krista.
18. 12. 7 Sintaksa na sintagmatskoj
razini
Poslanica je puna genitivinih konstrukcija, koje
se znaju i gomilati. Evo najprije rečenice u prije-
vodu: I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u
1072
Usp. Brown: 627.
523
18. Corpus Paulinum
kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po
Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje
u sinovima neposlušnima. (2,1-2)1073
Primjer ćete lakše pratiti ako vas podsjetim da
je toũ član za genitiv m. r. jed., a tẽs za ž. r. jed.
Tako su naslovljenici u rečenici 2,2 nekad hoda-
li, znači živjeli, po Eonu ovoga svijeta (katà tòn
aina toũ kósmou toútou); odmah zatim hodali su
po Knezu vlasti zraka (katà tòn árhonta ts eksou-
sías toũ aéros); pisac dodaje i toga duha koji sada
djeluje u sinovima neposlušnosti (toũ pneúmatos
toũ nỹn energoũntos en tos hyios ts apeitheías).
U izvorniku imamo i dva genitiva u posljednjem
izrazu, pa bi to doslovnio bilo »toga duha toga
sada djelujućega«.
Iz primjera je vidljiva i učestala uporaba prijed-
ložnih izraza, ovdje je prijedlog katà u izvorniku
došao uz akuzativ, u prijevodu su to lokativi: na-
slovljenici su živjeli po Eonu, po Knezu, po duhu.
18. 12. 8. Sintaksa na razini rečenice
Upravo tumačeni primjer pokazuje i izrazi-
te duljine rečenica iz Efežana. Prijevodi redovito
nastoje popraviti čitljivost, pa stavljaju točku on-
dje gdje pisac zapravo nije završio rečenicu, nego
je uporabio točku iznad retka koja ima vrijednost
naše točke zareza ili dvotočke. Cijeli ulomak 2,1-3
zapravo je u izvorniku jedna rečenica koja je odvo-
jena točkom zarezom. Pokušat ćemo prikazati taj
odlomak mijenjajući prijevod Dude i Fućka, koji
je naravno bolji od ovoga:
I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u ko-
jima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po
Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djelu-
1073
U izvorniku se izmjenjuju akuzativi i genitivi (toũ
je član za genitiv m. r. jed.i s. r. jed; tẽs je član za
ž. r. jed.): en has pote periepatḗsate katà tòn aina
toũ kósmou toútou, katà tòn árhonta ts eksousías
toũ aéros, toû pneúmatos toũ nỹn energoũntos en tos
hyios ts apeitheías.
Biblija kao književnost
je u sinovima neposlušnima; među njima smo i mi
nekad živjeli u požudama tijela svoga, udovoljava-
jući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo
djeca gnjeva kao i drugi.1074
Ima još duljih rečenica, primjer je već uvod-
ni ulomak 1,3-14, čemu se može dodati i 4,11-16.
Duljina rečenica iz Efežana i statistički je ispi-
tana. Andrew Morton i Andrew MacLeman našli
su da 9 od 100 rečenica ima više od 50 riječi. U
prvim četirima poglavljima iz Rimljana samo 3 od
581 rečenice imaju tu duljinu. Ista poglavlja Prve
poslanice Korinćanima donose tek jednu od 621
rečenice s više od 50 riječi. Poslanice Galaćanima
i Druga Korinćanima imaju slična obilježja.1075
1074
U tekstu iz knjige The New King James Version Greek
English Interlinear New Testament točke zarezi se na-
stavljaju, pa je ulomak 2,1-7 jedna rečenica.
1075
Usp. Furnish: 540; prikaz i kritika Mortonovih studija:
Roon: 10–21.
18. 12. 9. Sličnosti
Poslanice
Efežanima s Kološanima
Ernst Theodor Mayerhoff, kritičar iz 19. st.,
drži da je najprije nastala Poslanica Efežanima te
da je netko drugi napisao Kološane rabeći mate-
rijal Efežana. Wilhelm Martin De Wette drži da
je bilo suprotno te da je na temelju Kološana na-
stala Poslanica Efežanima koja zapravo oponaša
izvornik.1077 Ernest Best 1997. godine misli da je
povezanost posljedica rasprave koju su vodila dva
Pavlova učenika.1078
Brown navodi popis dvadeset dvaju mjesta koja
su sukladna u dvama tekstovima. Moguće je dodati
jednu manje bitnu, ali ipak nazočnu sličnost, vje-
rujući da bi tragači pronašli još ponešto.
1077
Usp. Furnish: 537.
1078
Brown: 629
524
Furnish vidi i učestalost odnosnih rečenica1076
koje slijede jedna za drugom (1,6 – 7,8). Djeluje
i opetovnost veznika, pa u 4,18 dva puta čitamo
dià: zbog nepoznavanja onoga što je u njima, zbog
tvrdoće svoga srca.
U poslanici srećemo i učestale rečenice po-
vezane participima. Tako u tumačenoj rečenici
4,18 doznajemo da je poganima um zamračen,
eskotōménoi, nešto doslovniji prijevod bio bi um,
pomračivši se. Uskoro nakon toga oni su otuđe-
ni, udaljeni od života apēllotriōménoi, znači život,
otuđivši se. U istoj rečenici između ovih dvaju par-
ticipa perfekta mediopasivnoga dolazi particip sa-
dašnji glagola biti, óntes.
Za odnosne rečenice u grčkom općenito usp. Dukat
1076
386–390. Opetuju se veznici koji, koje, koja itd.
Tema Efežani Kološani
1) Otkupljenje, oproštenje 1,7 1,14. 20
2) Krist koji sve obuhvaća 1,10 1,20
3) Molitva za naslovnike 1,15-17 1,3 - 4,9
4) Bogatstvo slavne baštine 1,18 1,27
5) Kristovo gospodstvo 1,21- 22 1,16-18
6) Oživio vas je 2,5 2,13
7) Daleki učinjeni bliskima 2,12-13 1,21-22
8) Dokidanje zapovijedi 2,15 2,14
9) Pavao sužanj 3,1 1,24
10) Božanski misterij
objavljen Pavlu 3,2-3 1,25-26
11) Pavao, služitelj sveopćega
evanđelja 3,7 1,23
12) Pavao otkriva misterij 3,8- 9 1,27
13) Živite dostojno poziva 4,1 1,10
14) Blago, ponizno i strpljivo
podnosite jedni druge 4,2 3,12-13
15) Krist ujedinjuje članove
Crkve 4,15-16 2,19

16) Odložite staroga čovjeka 4,22-23 3,5-10
i odjenite novoga
17) Neka ne bude nemorala
među vama 5,3-6 3,5-9
18) Mudro hoditi i rabiti vrijeme 5,15 4,5
19) Pjevati psalme, hvalospjeve 5,19-20 3,16-1
20) Popis obiteljskih i društvenih
dužnosti 5,21 - 6,9 3,18 - 4,1
21) Pavao sužanj, potiče na
molitvu 6,18-20 4,2- 3
22) Tihik poslan da izvijesti
crkvenu zajednicu i da ohrabri 6, 21- 22 4,7 -81079
23) Otkupljujući vrijeme 5,16 4,5
1079
Brown: 628.
Podudarnosti riječi govore u prilog tomu da je
pisac koji je drugi stvarao imao pred sobom tekst
prve poslanice, a nije pisao po sjećanju. Danas
većina bibličara drži da su Kološani nastali prvi.
Pisac Efežana po tim je tvrdnjama razvio i poop-
ćio ono što je u Kološanima bilo primijenjeno na
situaciju u konkretnoj zajednici.
Znanstvenici koji brane autentičnost obiju po-
slanica ističu da su upravo podudarnosti dokaz
iste ruke (Ernst Percy, Donald Guthrie, Aart van
Roon).1080 Suprotno tomu, bibličari koji drže da je
obje poslanice napisao netko drugi, vide da Pavao
ne bi tako doslovno navodio samoga sebe. Protiv
ove tvrdnje moglo bi se reći da je Pavao, ili net-
ko drugi, imao prije svega na umu zajednicu kojoj
piše, a nije mislio na obilježja svoje zbirke koja
je tek nastajala. Njegovi zamišljeni čitatelji bili su
izravni primatelji poruke, a ne proučavatelji kano-
na, koji onda još nije bio oblikovan.
Razlike između dviju poslanica bile bi prije
svega u tome što je kozmička teologija Kološana
bila podlogom za kozmičku ekleziologiju Efežana.
1080
Usp. Furnish: 538; Percy piše 1946., Guthrie 1970., van
Roon 1974.
525
18. Corpus Paulinum
K tome, u Drugoj poslanici nema podsjećaja na
drugi Kristov dolazak.
18. 12. 10. Efežani i druge poslanice
U ulomku o kristologiji istaknuli smo pove-
znice Efežana s Rimljanima i Korinćanima, spoj-
nice koje govore da je Krist iznad zakona i razu-
ma. Zanimljivo je istaknuti i specifično pavlovske
izraze. Pisac Efežana kaže robovima da slušaju
svoje zemaljske gospodare sa strahom i trepetom
u jednostavnosti srca (6,5). Izraz se javlja u dvje-
ma poslanicama kojima Pavlovo autorstvo nikad
nije ozbiljnije napadano. U 2 Kor čitamo o Titu:
I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se
sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i tre-
petom primiste (7,15).
Filipljani donose ovu rečenicu: Tako ljublje-
ni moji, poslušni kao uvijek bijaste, ne samo kao
ono za moje nazočnosti, nego mnogo više sada, za
moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite
oko svoga spasenja (2,12).
U Prvoj Korinćanima Pavao govori o sebi: I
ja priđoh k vama slab i u velikom drhtanju (2,3).
Poslušnost i slušanje, u posljednjem primjeru go-
vor, redovito se javljaju uza strah i trepet.
Kako smo već rekli, Pavao samoga sebe u
autentičnim poslanicama redovito povezuje s
Kristom. Tako govori i u Efežanima: Pavao, po
volji Božjoj apostol Krista Isusa (1,1); Radi toga
ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane (3,1).
Djeluje i sljedeća usporednost u moralnom upo-
zoru:
Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazo-
vibratom koji bi bio bludnik ili lakomac, ili idolo-
poklonik, ili pogrđivač ili pijanica, ili razbojnik. S
takvim ni za stol (1 Kor 5,11).
(...) nijedan bludnik ili besramnik, ili pohlep­
nik – taj idolopoklonik nema baštine u kraljevstvu
Kristovu i Božjemu (Ef 5, 5).
Biblija kao književnost
18. 12. 11. Unutarnje
motivske
poveznice: svjetlo
Svjelo u poslanici nije onako istaknuto kao re-
cimo u Ivanovu evanđelju, no djeluje kao očita
spojnica između Krista i pravednika koji je spo-
znao njegovu vrijednost. Spoznaja je također uvi-
jek uza svjetlo.
Pisac moli Boga da naslovljenici pisma spo-
znaju ono što moraju spoznati: prosvijetlio vam
oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njego-
vu (1,18).
Pavao govori da mora poganima navijestiti Kri­
sta, pa opet rabi metaforiku svjetla: Meni, najma-
njemu od svih svetih dana je ova milost: poga-
nima biti blagovjesnikom neistraživoga bogatstva
Kristova i osvijetliti rasporedbu otajstva (3,8-9).
Uvodeći dvojnost u petom poglavlju, pisac če-
sto rabi odnose svjetla i tame. U niz se dobro ukla-
pa vjerojatan navod s mrtvima koji moraju ustati:
A sve što se raskrinka, pod svjetlošću posta-
je sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli:
Probudi se ti što spavaš,
Ustani od mrtvih
i zasvijetlit će ti Krist!
(5,13-14)
18. 12. 12. Novi motivi u skladu
Prva sukladnost biva ona između vjernika i
Krista jer su oni bili izabrani od početka (1,4).
Uskoro Crkva postaje jedno s Kristom jer je nje-
govo tijelo.
Pogani koji su postali ravni obrezanima slični
su ovim sjedinjenostima nekada razdvojenih ele-
menata. Muževi i žene, roditelji i djeca te robovi
i gospodari iz petoga i šestoga poglavlja također
idu u ovaj red.
Točno je da, u skladu sa strukturalizmom, jedan
element dvojnoga ustroja prevladava: Krist je gla-
va Crkvi, muž ženi, roditelji su nad djecom, a go­
526
spodar nad robovima. S druge strane, i poststruk-
turalizam bi našao elemenata svoje teorije u prika-
zu društva iz Efežana. Već je rečeno da ljubav u
ovoj projekciji ukida nasilnost. Zahtjev po kojem
je sve podloženo Kristu subverzira napetosti i oštru
podvojenost unutar društva. Koliko god je njegov
ustroj jasan, ipak se on i relativizira.
Iako se ističe da žene moraju biti podložne mu-
ževima kako je Crkva podložna Kristu, izgleda bit-
nim da se i muževi moraju žrtvotati za žene kako
se Krist žrtvovao iz ljubavi za svoju Crkvu. Prva
je Crkva teško shvaćala Kristovu poruku jednako-
sti, a nastojanja kršćanskih društava traju do danas:
»Trebat će još mnogo vremena da u život pro-
vedemo Isusovo viđenje jednakosti između muš-
karca i žene, koje se ne sastoji samo od posvemaš-
nje jednakosti funkcija, nego od pripadnosti istom
Ocu nebeskom povezanih vezom ljubavi Isusa i
pripadnošću istoj majci Crkvi«.1081
Šesto poglavlje govori o tome da djeca moraju
slušati roditelje, no opet se opominje roditelje da
ne srde djece. U tome duhu i robovi moraju služiti
gospodarima, no i gospodari se moraju sjećati da
je zajednički Gospodar na nebu.
Piščevim naputcima nije dobro suditi sa staja-
lišta današnjih zahtjeva za jednakopravnošću nego
je bolje u njima vidjeti nagovještaje upravo te jed-
nakopravnosti. Promotrimo li upute drugim člano-
vima ovih upozora, dakle muževima, roditeljima
i gospodarima robova, vidjet ćemo da se od njih
traži ljubav – a ona, u smislu koji joj pruža Pavao,
ne priznaje nasilništvo i vodi u slobodu. Nad sva-
kim od ovih drugih članova biva Gospodar Krist.
Poslanica nije nedvojbena glede poslušnosti u
ljudskoj društvenoj zajednici. Istinujući u ljubavi
(4,15) govori da društvo biva ljubavlju prožeto:
Nego istinujući u ljubavi djelovati nam je tako
da sve uzraste u njega koji je Glava Krist, od ko-
jega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim
zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjere-
1081
Mišić: 510 (prema Pranjić: 311).

noj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast
na zasađivanju u ljubavi (4,15-16).
Već smo kazivali da bi bilo previše od pisca pr-
voga stoljeća očekivati terminologiju 21. stoljeća.
No ovdje je očito da društvo koje pisac teksta ima
na umu misli na prava pojedinca.
Spomenuta potraga za skladom u društvu ima i
niz podudarnosti u potrazi za skladom drugih ele-
menata. Učestala riječ sve usklađena je s Dužinom
i Širinom te Dubinom i Visinom koju će spoznati
naslovljenici (3,18). Isto je s uzlaskom i silaskom:
Ono uzađe što drugo znači doli to da i siđe u do-
nje krajeve, na zemlju.
18. 12. 13. Motivi u sukobu
Nedvojbena je podvojenost međutim između
djece svjetlosti i djece tame u petom poglavlju:
ovdje nema traga pritajenoj subverziji i jednako-
pravnosti. Naslovljenici su nekad bili tama, a sada
su svjetlo. Čini se da je pisac bio pod utjecajem
esenskih ideja.1082 S tamom su povezani oni koji su
nerazumni, a na drugoj su strani oni koji razumiju
što je volja Božja. Suprotne su strane imenovane
ludima i mudrima.
Naslovljenicima koji su na strani svjetla govo-
ri se da iskupljuju vrijeme. U izvorniku je to ek-
sagorazómenoi što po glasovnom sastavu narav-
no nije isto kao i apolýtrōsis, otkupljenje – koje
imaju vjernici po Kristu – ali je očita sličnost po
smislu. Riječ se javlja u Gal 3,13 i 4,5 u vezi s ot-
kupljenjem od prokletstva zakona. Dolazi u ned-
vojbeno Pavlovim poslanicama Rimljanima (3,24;
8,23) i Prvoj Korinćanima (1,30), te u već spome-
nutu mjestu u Kološanima. U Efežanima ju čita-
mo u 1,7; 1,14 i 4,30. Čini se da Efežani neizrav-
no uče svoje recipijente kako im je nasljedovati
Krista time što će činiti ono što je on bio činio:
1082
Usp. Furnish 538.
527
18. Corpus Paulinum
Krist će otkupljivati grijehe, nasljednici će isku-
pljivati vrijeme.1083
18. 12. 14. Metaforika
U poslanici naglašeno djeluje tjelesna metafori-
ka koja povezuje tijelo Crkvu i glavu Krista, što se
proteže i na druge dijelove društva. Organski rast
na korist svakoga pojedinoga dijela, koji je prije
svega dio ljudske usporedbenosti, nazočan je i u
netom tumačenu dijelu 4,15. Brown navodi bibli-
čare koji tvrde da je metafora koja prikazuje Krista
kao temeljni kamen statična (2,19-20). Stoga je
metafora s navedenim organskim rastom dinamič-
na i zapravo je točna slika rasta prave Crkve te-
meljene na ljubavi.
Ljudsko je biće nazočno u kombinaciji s prirod-
nim fenomenima u usporedbi neukih koji su kao
nejačad pred valovima i vjetrom u 4,14.
Posljednje poglavlje donosi vojnu metaforiku,
pa kao da najavljuje ratničko Otkrivenje na kraju
cijele biblijske zbirke. Opasač je istina, oklop je
pravednost, štit je vjera, mač je Riječ Božja, kaci-
ga je spasenje; na nogama se valja potpasati spre-
mnošću za širenje evanđelja. Štit će ugasiti strijele,
koje pripadaju Zlomu.
ZAKLJUČAK
Stil Efežana može biti težak sa svojim dugim
rečenicama te grozdovima pridjeva i genitivnih do-
puna. To ipak ne ukida mogućnost suobraćaja s
tekstom. Teološko bogatstvo koje opetuje poznate
misli i dijelom razvija spoznaje tvori posebnu vri-
jednost djela. Parovi u društvu koji se pomiruju i
moraju živjeti skladno te konačno uputa za borbu
dobro zaključuju tekst. Poslanica djeluje kao saže-
tak Pavlovih misli.
Nije samo Eliot u Četirima kvartetima rabio motiv po
1083
kojem čovjek mora nešto iskupiti ili otkupiti. U Šopo-
voj pjesmi Poziv dragom Isusu čitamo o postelji koju
čovjek svaki dan otkupi.
Biblija kao književnost
UPITI
1. Kada i gdje je mogla nastati Poslanica Efežanima ako
ju je Pavao napisao ili barem odobrio?
2. Nakon koje godine Efežani nisu mogli nastati? Zašto?
3. Koja je bitna novost u kristologiji Poslanice Efežana?
4. Recite bitnu novost u ekleziologiji koju donose Efežani.
5. Kako se već ostvarena Kristova slava odražava na rječ-
nik Efežana?
6. Navedite dva bitna obilježja sintakse u poslanici.
7. Navedite dvije od 23 sličnosti između Efežana i
Kološana.
8. Koji izraz povezuje Efežane s Drugom poslanicom
Korinćanima i Filipljanima? Obrazložite i surječja.
9. Protumačite pravedan poredak i pojedince u svjetlu
strukturalizma i poststrukturalizma
10. Koja metaforika prevladava u Efežanima?
11. Protumačite metaforiku rasta. Zašto je bitna? Kako je
povezana s prethodnim upitom?
12. Navedite dvije metafore, s prvim i drugim članovima,
iz borbenoga obzora.
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
18. 13. Pastoralne poslanice:
uvod
18. 13. 1. Uvodni podatci
Pavlovske pastoralne poslanice tri su teksta koji
su zapravo pisma: Titu, Prva poslanica Timoteju
i Druga poslanica Timoteju. Uz Filemona, riječ je
o jedinim pismima iz pavlovske zbirke naslovlje-
nima pojedincima, a ne zajednicama. Stoga su ovi
tekstovi odvojeni stavljeni pred kraj korpusa.1084
Rečeno je vidljivo u slijedu: poslanice su pruže-
ne po duljini, pa je prva Rimljanima, a posljed-
nja upravo Filemonu. No red nije posve poštovan
upravo stoga što je sastavljač – vjerojatno u II.
1084
Na samom je kraju duga Poslanica Hebrejima, koja je
djelo neimenovanoga nasljedovatelja Pavlove misli.
528
2. Dukat, Zdeslav: Gramatika grčkoga jezika, Školska
knjiga, Zagreb, 1983.
3. Furnish, Paul Victor: Ephesians, Epistle to the u: David
Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary
2, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
5. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
6. Mišić, Anto: Žena u spisima ranokršćanskih pisaca,
Obnovljeni Život, 46 / 1990.
7. Pranjić, Pero: Dostojanstvo i nezamjenjivost žene ,
Vrhbosnensia, 2 / 2011. – 336.
8. Roon, Aart van: The Authenticity of Ephesians, Brill
Academic Pub, Leiden, 1974.
9. Stott, John R. W.: Poslanica Efežanima , Logos,
Daruvar, 1997.
10. Tomić, Celestin: Počeci Crkve Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2
Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
11. Zerwick, Max: Poslanica Efežanima, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1974.
12. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
stoljeću kad su kodeksi, znači knjige, počeli mije-
njati svitke – vidio posebnost pastoralnih poslani-
ca. Jamačno je i imao pred sobom već povezana
tri teksta koji čine malu unutarnju zbirku. Tako se
dogodilo da kraća Druga poslanica Solunjanima
bude ispred dulje Prve Timoteju.1085
Poslanice su namijenjene Pavlovim bliskim su-
radnicima, a sadržaj im se naglašeno bavi crkve-
nom organizacijom i uputama o izboru pravih lju-
di koji bi mjesne crkve morali voditi. Pri tome je
jasno da se crkveni ustroj temelji na podložnosti i
poštovanju, kao i onaj obiteljski.
1085
Usp. Quinn: 562.

18. 13. 2. Naslovljenici i pošiljatelj
U tekstovima o pojedinim poslanicama podrob-
nije ćemo pisati o osobama samih imenovanih pri-
matelja i njihovu odnosu s Pavlom, koji je imeno-
vani pošiljatelj. Ovdje ćemo govoriti o tome kakav
uzorak uspostavljaju njihovi odnosi i kakve su po-
sljedice za autorstvo.
Kad govorimo o imenovanim primateljima Titu
i Timoteju, moramo biti svjesni da ova pisma nisu
isključivo osobna. Iz samoga je teksta vidljivo da
su poruke pisane kako bi za njih doznale i šire za-
jednice, na Kreti gdje po samom tekstu boravi Tit,
i u Efezu gdje boravi Timotej. Stoga je potrebno i
tako opširno titulirati pošiljatelja (Tit 1,3), iako je
iz surječja drugih novozavjetnih tekstova jasno da
Tit i Timotej dobro znaju tko je Pavao koji im piše.
Primatelji su također pohvaljeni: Titu, pravo-
mu sinu po zajedničkoj vjeri (Tit 1,4), Timoteju,
pravomu sinu u vjeri (1 Tim 1,2), Timoteju, lju-
bljenom sinu (2 Tim 1,2). Sinovski atribut ima
dvije posljedice. Prva govori da primatelji imaju
legitimitet nasljednika apostola Pavla, koji je otac,
i stoga ih pripadnici vjerničkih zajednica na Kreti
i Efezu moraju slušati. Zbirka triju pisama stoga
je nudila »autoritativnu poruku iz prošlosti, poru-
ku značajne osobe, poruku koja je sadržavala (u
najmanju ruku po sudu sakupljača) zapažanja sa
značenjima koja nadilaze okolnosti naznačene u
samom tekstu.«1086
Druga je posljedica sinovskoga atributa u
tome što uspostavlja uzorak podložnosti, u kojem
je otac Pavao pošiljatelj nadređen sinovima Titu
i Timoteju koji su primatelji. Oni imaju autoritet
Pav­lovih nasljednika tako da su nadređeni prezbi-
terima ili biskupima u mjesnim crkvama, koji su
nadređeni vjernicima, a vjernici onima koji ne vje-
ruju. U takvome slijedu muškarci su nadređeni že-
nama i robovlasnici robovima. Crkvena, društvena
i obiteljska struktura bivaju podudarnima.
1086
Quinn: 564.
529
18. Corpus Paulinum
Prikazat ću na početku kako bi izgledao Pavlov
put poslije prvoga sužanjstva u Rimu, ako bi se
složio prema trima pastoralnim poslanicama.
Pavao je bio na Kreti na kojoj osniva zajednice i
napušta otok (prema Poslanici Titu). Odlazi u Efez
i nakon toga u Makedoniju (prema Prvoj poslanici
Timoteju). Zimu provodi u Nikopolisu u Iliriku, a
onda se vraća u Rim u drugo sužanjstvo.1087
18. 13. 3. Posebnosti pastoralnih
poslanica
O razlikama i sličnostima ovih triju poslani-
ca u usporedbi s drugim tekstovima cijele zbir-
ke Paulinum uvelike se raspravlja, a njihov je dio
i govor o tome tko je pisma doista napisao.1088
Obilje literature nemoguće je ovdje prikazati, no
Brownov je zaključak da od osamdeset do devede-
set posto bibličara potkraj XX. stoljeća drži kako
su poslanice Titu i prva Timoteju pseudonimne.
Nadalje, napisao ih je po ovoj pretpostavci neki
od Pavlovih učenika, a to je bilo »nekoliko dese-
taka godina nakon Apostolove smrti«.1089 Drugoj
poslanici Timoteju Brown daje nešto više izgleda
za pavlovsku autentičnost.
Inače konzervativni komentari iz engleske je-
ruzalemske Biblije drže da je poslanice napisao
Pavlov sljedbenik koji je morao davati savjete
mjesnim crkvenim zajednicama. Dapače, komen-
tar hrabro iznosi postavku da su osobe i mjesta
koji se spominju u poslanicama – recimo Figel i
Hermogen (2 Tim 1,15) – poslužili tomu da podu-
pru iluziju.1090
Kako smo navijestili, upit o autorstvu najviše
se temelji na stilističkim sličnostima triju poslanica
1087
Usp. Brown 671.
1088
Usp. Quinn: 568–569; Harrington: 338–342; Brown:
664–670.
1089
Brown: 656.
1090
Usp. JR: 1863.
Biblija kao književnost
međusobno te na njihovim različitostima u odnosu
prema ostalim pavlovskim tekstovima.
Pastoralne poslanice naglašenije od drugih
pavlovskih tekstova govore o crkvenom ustroj-
stvu, o službama i donekle o ustroju u vjerničkim
zajednicama gdje djeluju Tit i Timotej. Uz razlike
u sadržaju i naslovljenicima u odnosu prema dru-
gim pavlovskim spisima, tri teksta imaju i druge
zajedničke osobitosti koje nedvojbeno Pavlovi spi-
si nemaju ili ih imaju manje. Općenito rečeno, po-
slanice su jasnije u izrazu i time bliže prosječnomu
čitatelju. Manje raspravljaju s oponentima i njiho-
ve se misli brže odbacuju (1 Tim 1,3-7). Ne navo-
de se nizovi dokaza za ispravnost kako je to bilo
na primjer u Korinćanima ili Galaćanima. S druge
strane, pisma donose podrobne upute o tome kakvi
moraju biti ljudi koji će voditi zajednicu (1 Tim
3,1-7). Zbog rečenoga, tri bi pisma pripadala izra-
zito upućivačkim tekstovima prema Werlichovoj
tipologiji, što je vidljivo već iz početka Poslanice
Titu: Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš pre-
ostalo te po gradovima postaviš starješine kako
sam ti ja odredio (...).
Prema Quinnu, rječnik je udaljeniji od
Septuaginte, a bliži svjetovnomu području te se
u tome smislu spominju Euripid i Menander.1091
»Kao baštinik izraelskih proroka Apostol je do
sada pisao svoju teologiju pomoću židovskih izraza
i starozavjetne terminologije. Sada, pod kraj svo-
ga života, on vidi da je – uglavnom zahvaljujući
njemu – kršćanstvo pustilo korijen u drugu kulturu
i postalo univerzalna religija. Stoga je bilo hitno
potrebno izraziti novu vjeru izrazima koji su pri-
stupačniji grčkom mentalitetu.«1092
Helenistički je stil vidljiv i u atributima iz te
pobožnosti koji su pripisani Kristu: veliki Bog i
Spasitelj naš (Tit 2,13); blaženi i jedini Vladar,
Kralj kraljeva i Gospodar gospodara (1 Tim
6,15).1093
1091
Quinn: 563.
1092
Harrington: 341.
1093
Usp. Brown: 666.
530
Rječnik pokazuje također međusobne slično-
sti, pa je u pastoralnim poslanicama drugi dola-
zak Kristov epifanija (2 Tim 4,8), a u ostalim je
pavlovskim tekstovima termin za drugi dolazak re-
dovito paruzija. Sam dolazak sada se ne prikazuje
vremenski bliskim događajem (2 Tim 4,8).
Naziv Spasitelj za Boga kao Oca dolazi iz
Staroga zavjeta, a javlja se šest puta u pastoralnim
poslanicama (1 Tim 1,1; 2,3; 4,10; Tit 1,3; 2,10;
3,4). Nema ga u drugim pavlovskim tekstovima
povezana s Ocem.
Misao o zdravu nauku također je posebnost pa-
storalnih poslanica (1 Tim 1,11; 6,3; Tit 1,9; 1,13;
2 Tim 1,13; 4,3).1094
Vjerodostojna je riječ, u engleskom prijevo-
du iz jeruzalemske Biblije Here is a saying that
you can rely on, također je znakovita za pastoral-
ne poslanice (1 Tim 1,15; 3,1; 4,9; 2 Tim 2,11; Tit
3,8). Upravo opetovnost takva izraza može izazvati
sumnje u vjerodostojnost Pavlova autorstva.
18. 13. 4. Pastoralne
poslanice i drugi
novozavjetni tekstovi
Kristološka je misao u pastoralnim poslanica-
ma pavlovska, znači sukladna drugim nedvojbeno
Pavlovim spisima: Krist Isus, koji sebe samoga
dade kao otkup za sve (1 Tim 2,5-6) posve je u
skladu s Krist umrije za grijehe naše po Pismima
(1 Kor 15,3). Slična je misao o tome da Bog naš
spasitelj želi da se svi spase (1 Tim 2,4).
Naći ćemo i izravnijih podudarnosti, sve do istih
glagola u sličnu misaonom surječju: Kao posljednji
neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt (1 Kor 15,
26); (...) a očitovana je sada pojavkom Spasitelja
našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da
zasja život i neraspadljivost (2 Tim 1,10).
1094
Za Boga kao spasitelja i zdrav nauk, usp. Harrington
330– 331. i JR 1959.

Također je prije spominjana kraljevska titula za
Krista iz 1 Tim nazočna u 1 Kor 15,25. Zaključimo
ovaj kristološki dio sličnosti s bitnim međuodno-
som čovjeka, Krista, smrti i uskrsnuća: Ako s nji-
me umrijesmo, / s njime ćemo i živjeti, nada se
pisac Druge poslanice Timoteju (2,11). Na koji
je način autor ovoga pisma bio upoznat s misli-
ma iz 15. poglavlja velike i nedvojbeno Pavlove
Prve poslanice Korinćanima danas je teško reći.
No, navedena bi se misao iz 2 Tim lako uklopi-
la u spomenuti ulomak. Evo samo jedne rečenice:
Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu
svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina
Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku
(1 Kor 15,22-23).
Pogrješno shvaćen Zakon, jasno s Pavlova gle-
dišta, istaknut je u 1 Tim 1,7 te u Rimljanima i
Galaćanima. Svemu nadređena ljubav bila je ne-
zaobilazna riječ u 1 Kor, a nalazimo ju već na po-
četku 1 Tim: Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista
srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne (1 Tim 1,5).
Spomenut ćemo još uputu o borbi što se odno-
si na vjernički život: bij boj plemeniti kaže 1 Tim
1,18. Na kraju 2 Tim pošiljatelj kaže za sebe da je
dobar boj bio. Vidjeli smo da je vojna metaforika
oko vjere uporabljena u Efežanima, gdje se govori
o oklopu pravednosti i štitu vjere kojima će se na-
slovitelj suprotstaviti strijelama Zloga (Ef 6,14-17).
Glede stila na sintaktičkoj razini, kumulacija u
opisu dobrih (1 Tim 3,1-6) i loših osobina (2 Tim
3,1-5) ima i u Rimljanima i Korinćanima. Nije ne-
važan ni popis vrlina i muka u 2 Tim 3,10-11, čega
imamo u Rimljanima.
Himni koje srećemo u pastoralnim poslanica-
ma (1 Tim 3, 16; 2 Tim 2,11) karakteristični su i
za Filipljane (2,6) i Galaćane (4,4).
18. 13. 5. Luka i pastoralne poslanice
Tri mala teksta pastoralnih poslanica bliska
su po stilu Lukinim kompozicijama – evanđelju i
531
18. Corpus Paulinum
Djelima apostolskim.1095 Druga poslanica Timoteju
tako govori da je adresat pošao za Pavlom u pro-
gonstvima, u patnjama koje su me zadesile u
Antiohiji, u Ikoniju, u Listri (2 Tim 3,11). Pavlovo
je putovanje tim krajem prikazano samo u Lukinim
Djelima apostolskim 13,14 – 14,20.
Opraštajući se od efeških starješina u Miletu,
Pavao govori da su one ujedno i biskupi, zapravo
episkopi, nadglednici (Dj 20,17; 20, 28). Iz prvoga
poglavlja Poslanice Titu može se također zaključiti
da su starješine i nadglednici iste osobe.
U Prvoj poslanici Timoteju čitamo o udovica-
ma: A ona koja je zaista udovica, posve sama, po-
uzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama
noć i dan (1 Tim 5,5). Sličan je iskaz u Lukinu
evanđelju o udovici Ani, kćeri Penuelovoj: Nije
napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama
danju i noću služila Bogu (Lk 2,37). Rečeno bi
mogao biti i trag židovskoga računanja dana od
zalaska do zalaska sunca.
Spomenuti rastanak od efeških starješina u
Miletu pokazuje Pavlovu svijest da će uskoro
umrijeti i više ne će vidjeti osoba s kojima se po-
zdravlja (Dj 20,25). Nadalje, Pavao pri tome ra-
stanku govori o vucima koji će ući među njih i koji
ne štede stada (Dj 20,29). Slično imamo pri kraju
Druge poslanice Timoteju u kojoj se govori da će
svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu biti progo-
njeni, da će zli i vračari napredovati (2 Tim 3,12-
13). Četvrto poglavlje donosi i rečenice u kojima
se Pavao očito oprašta od ovozemaljskoga živo-
ta: prispjelo je vrijeme moga odlaska (2 Tim 4,6).
Prva poslanica Timoteju govori da vjernici u
Efezu moraju moliti za kraljeve i sve koji su na
vlasti (2 Tim 2,2). Luka je poznat po stavjalištu
koje želi pokazati kršćanstvo vjerom što može ži-
vjeti u skladu s Rimskim Carstvom: spomeni ca-
reva Augusta i Tiberija dani su u njegovim teksto-
vima u neutralnom, ako ne i u pozitivnom ozračju.
Prva poslanica Timoteju upozorava na pogi-
bao od pretjeranih tvarnih dobara. Imućni kršća-
1095
Usp. Brown: 668.
Biblija kao književnost
ni ne smiju se pouzdati u nesigurno bogatstvo (1
Tim 6,17), nego u Boga koji nam sve bogatstvo
daje na uživanje. Upute i parabole iz 12. poglavlja
Lukina evanđelja posve su slične navedenim rije-
čima iz 1 Tim.
Nalazimo i izravan navod Kristovih riječi iz
Luke: Vrijedan je djelatnik plaće svoje (1 Tim 5,18
– Lk 10,7).
Pisac 2 Tim kaže da se sluga Gospodnji ne smi-
je svađati, nego biti nježan prema svima i s blago-
šću mora preodgajati protivnike (2 Tim 2,22- 25).
Mjesto je svakako blizu Luki koji u evanđelju, uza
svu ostalu blagost, pokazuje puno razumijevanja za
smokvu koja ne daje ploda pa svjetuje da se naj-
prije opkopa i nagnoji. Suprotno je tomu Pavao u
Galaćanima sve samo ne blag.
Pošiljatelj 2 Tim kaže da su za prvoga suđenja
svi napustili Pavla, no dodaje ne uračunalo im se
(4,16). Izraz može podsjetiti na Lukino evanđelje
kad Krist moli Oca da oprosti mučiteljima jer ne
znaju što čine.
Konačno, kraj Druge poslanice Timoteju kaže
da je samo Luka s Pavlom (4,11). Pretpostavka o
tome da je Pavao uzeo Luku za tajnika pri pisanju
pastoralnih poslanica, koju iznosi G. W. Knight,1096
ili ga možda prije smrti za takvo što zadužio, u
ovom obzoru ne čini se nemogućom. Međutim,
vidjet ćemo da i ona otvara upite koje nije lako
riješiti.
18. 14. Poslanica Titu
18. 14. 1. Mjesto i vrijeme; pošiljatelj i
primatelj
Poslanicu prima Tit, Grk koji je spomenut u
Galaćanima kao obraćenik s poganstva. Pavao
ga je naime doveo na Jeruzalemski sabor kao ži-
1096
Usp. Brown: 660.
532
vući i zoran dokaz da i pogani mogu prihvatiti
Krista (Gal 2,1-3). Oko godina 56. i 57. Tit nosi
iz Efeza u Korint Pavlovu poslanicu pisanu u su-
zama. Pošto su se sukobi smirili, donio je Pavlu u
Makedoniju dobre vijesti (2 Kor 7,6). Tit je spo-
menut u 2 Kor kao osoba koja skuplja milostinju
za crkvu u Jeruzalemu (2 Kor 8,6).
Poslanica Titu kaže da je naslovljenik ostav-
ljen na Kreti kako bi postavio starješine jer je to
Pavao bio odredio. Znači da je Pavao boravio na
Kreti prije toga. Djela apostolska povezuju Pavla
i Kretu samo za puta morem u Rim na sud, kad je
brod pristao u mjestu zvanom Dobra pristaništa,
blizu kojeg je grad Laseja. Iz daljnjega je teksta
Djela vidljivo da brod u oluji plovi uz Kretu, ali
nije spomenuto da je opet pristao.
Ako je Pavao doista napisao Poslanicu Titu,
onda je mogao boraviti na Kreti nakon prvo-
ga sužanjstva u Rimu. Tada je posjetio taj otok,
Efez i Nikopol. Poslije toga slijedi drugo sužanj-
stvo i smrt 67. godine. Brown pretpostavlja da je
Poslanica Titu pisana upravo nakon boravka u
Efezu i na putu u Nikopol. U tim bismo uvjetima
bili u godini 65. – naravno, uz pretpostavku da je
Pavao doista autor i da sva djelatnost nakon prvo-
ga zatvora u Rimu nije više ili manje fikcija.1097
18. 14. 2. Sadržaj
Nakon naslova i pozdrava, slijedi uputa o po-
stavljanju starješina i popis osobina koje oni mo-
raju odnosno ne smiju imati. Starješine će očito
ustanoviti ustroj Crkve koja će se tako moći nositi
s neprijateljima. Posljednji dio prvoga poglavlja
govori o borbi protiv krivih učitelja: Timotejevi
vjernici ne bi smjeli nasjedati židovskim bajkama,
a spomenute su i odredbe o čistoći te praznorječni
i zavodnici, među kojima su oni od obrezanja, pa
je vjerojatno riječ o judaizantima.
1097
Usp. Brown: 640.

Drugo je poglavlje puno staliških odredbi u ko-
jima se daju upute starcima i staricama, mladićima
i robovima. Slijede naputci vjernicima, koji mo-
raju biti podložni poglavarstvima. Svrha je uputa
prikazati kršćane uzornim građanima i članovima
šire zajednice.
Sam Tit biva u središtu posljednjega dijela, a
savjeti o uklonu sukobima donose i kratku napo-
menu po kojoj nakon drugoga upozora valja jed-
nostavno prekinuti s krivovjercem, znajući da je
izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje. (3,11)
Kraj poslanice donosi osobne pozdrave, obavi-
jest da Pavao šalje k Titu Artemu i Tihika te da se
nakon toga mora požuriti u Nikopol, gdje apostol
misli prezimiti.
18. 14. 3. Isus imenovan Bogom?
Duga rečenica iz drugoga poglavlja privlači po-
zornost: Pojavila se doista milost Božja, spasitelji-
ca svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bez-
božnosti i svjetovnih požuda te razumno, praved-
no i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščeku-
jući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i
Spasitelja našega Isusa Krista (2,11-13).
Prije svega, ako se veznik i u drugom dije-
lu rečenice – velikoga Boga i Spasitelja našega
Isusa Krista – ne shvati kao unos novoga elemen-
ta, točnije nove osobe, onda je ovo jedno od mje-
sta Novoga zavjeta na kojem se Krist izravno na-
zivlje Bogom. U grčkom imamo uobičajeni veznik
kaì. Komentatori uvijek kazuju da je riječ o izjavi
Kristova božanstva.1098 Dio Poslanice Rimljanima
9,5 donosi sličnu tvrdnju, samo što je ustroj koji
određuje Krista Boga bez veznika: i Krist, koji je
iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Dva mjesta dopuštaju i drukčije čitanje, koje pre-
feriraju teologije što niječu Kristu božanstvo.
JR: 1971; Brown: 645; JR upućuje na sintaktički slično
1098
mjesto u Rim 9,5.
533
18. Corpus Paulinum
Rečenice mi uz pretpostavku Kristova božanstva
izgledaju logičnijima i naravnijima. Same piščeve
namjere i ovdje su manje važne od konačna zna-
čenja za određenu zajednicu.
18. 14. 4. Rod i stališ
Kako je već naviješteno, rodne i stališke upu-
te zagovaraju načelo podložnosti žena muškarci-
ma i robova gospodarima, u što se uklapa nadre-
đenost starješina običnim vjernicima. Nadalje, oni
koji su zdravi u vjeri bolji su od onih koji to nisu
(1,15 – 2,1). No prije svega valja biti svjestan od-
nosa pošiljatelja i primatelja poslanice. Kako smo
rekli, Tit je pravi sin za pošiljatelja Pavla. Znači
da je njemu, Pavlu kao ocu, podložan. Sagledan sa
stajališta jasnoće, ustroj koji poslanica nudi biva
tako vrlo dosljedan.
Međutim bi iz toga ustroja netko mogao po-
grješno zaključiti da je kršćanstvo ovakve vrste
namijenjeno prije svega muškarcima i robovlasni-
cima. Držim da tvrdnje sagledane u surječju cjeline
Pavlovih spisa dobivaju drukčije značenje. Glede
robova, podsjetit ćemo na Poslanicu Filemonu, u
kojoj se traži oslobađanje roba Onezima. Glede od-
nosa muškaraca i žena, jača je već navođena uputa
iz Efežana: Muževi ljubite svoje žene kao što je
Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju (Ef 5,25).
Ovdje je Krist iznad Crkve upravo zato da joj slu-
ži što uključuje i službu u smrti.
Kao surječje djeluje i uputa Galaćanima: Nema
više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak!
Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u
Kristu Isusu (Gal 3,28). Na taj su način sve podlož-
nosti među ljudima ne samo bitno smanjene nego
upravo i prevladane, jer u biti posve vlada osnov-
no obilježje: svaki je čovjek podložan Kristu ko-
jemu duguje život i za to mora štovati njegovu za-
povijed koja je prije svega ljubav, i to prema ma-
nje moćnima.
Kako sam već istaknuo, zahtjev za rodnom rav-
nopravnošću koji se s razlogom čuje od XVIII. do
Biblija kao književnost

XXI. stoljeća može, ali ne mora, biti samo postaja Sam je dokaz ipak dvojben, jer crkveni ustroj nije
na putu prema matrijarhatu. Ravnopravnost svug- posvuda morao biti isti.
dje, uvijek i u cijelosti teško je dostižna, a sud o
pojedinim slučajevima nerijetko je određen rod-
nom pripadnošću osobe koja prosuđuje. Prije na-
vedene zahtjeve o podložnosti iz Poslanice Titu 18. 14. 6. Druga stilska obilježja
valja shvatiti kao izjave ograničene danim prosto-
Nizovi istovrsnih riječi i osobina koje tvore ku-
rom i vremenom te samim užim tekstualnim sur-
mulacije nalazimo u Poslanici Titu: Jer nadstojnik
ječjem koje je uspostavilo cijeli red podložnosti.
kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran:
Rečeno se odnosi i na položaj robova. U tome času
ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju,
i u tome vremenu, uči spis, borba se mogla voditi
ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj do-
samo strpljivošću i jakim ustrojem.
bra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen
Promjena na bolje moguća je samo ako se
uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u
imaju pred očima svjetionici iz prije navedenih
zdravom nauku i uvjeravati protivnike (Tit 1,7-9).
Efežana i Galaćana. Oni ističu, jasno koliko je to
Slično možemo naći u propisima za starce
bilo moguće, jednakopravnost među ljudima, a ne
(2,2), starice (2,3-5), mladiće, robove i uopće vjer-
načelo podložnosti.
nike (3,1- 3).
Upute o tome kako se moraju vladati mladići,
Uz binarizme, Titu nisu strane ni duge rečeni-
žene i starci, u smislu morala i suzdržavanja od
ce, što je očito već u uvodu (1,1), a istaknut ćemo
vina, trajno su dobro. Vino se ovdje može shvatiti
i rečenicu o milosti Božjoj (2,11-14) i spasu po
i kao znak svake ovisnosti, a spominje se u nega-
Božjoj milosti, a ne po djelima (3,4-6).
tivnu smislu i uz nadglednike, znači biskupe i uza
starice. Propisi vrijede za sve, pa su pred zakonom
i ovdje svi jednaki.

18. 15. Prva poslanica Timoteju

18. 14. 5. Prezbiteri i biskupi 18. 15. 1. Pošiljatelj i primatelj
U Titu se riječ prezbiteri i riječ biskup shvaća-
Glede pošiljatelja i pisca ovoga teksta, ne može
ju kao istovrijednice. Tako je i u Djelima apostol-
se reći mnogo više od onoga što smo tumačili
skim gdje Pavao saziva u Miletu starješine (toùs
u općem uvodu za sve tri pastoralne poslanice.
presbytérous) crkve iz Efeza (Dj 20,17) i kazu-
Možemo tek istaknuti nevolje sa svim teorijama
je im da ih je Duh Sveti postavio nadglednicima
oko autorstva.
(episkόpous).1099
Ako je djelo napisao sam Pavao, kako se dogo-
Tek će početak drugoga stoljeća donijeti jači
dilo da je stil toliko različit u odnosu prema ned-
ustroj u kojem jedan biskup nadgleda posao sve-
vojbeno pavlovskim spisima? Gotovo četvrtina ri-
ćenika koji su prezbyteroi, što je poznato iz spisa
ječi iz pastoralnih poslanica ne sreće se u drugim
Ignacija Antiohijskoga. Iz ovoga proizlazi da je
pavlovskim spisima. Uporaba veznika i priloga ta-
Poslanica Titu mogla biti napisana u prvom sto-
kođer je drukčija. Mogu li odmakla životna dob i
ljeću, kad crkveni ustroj nije bio toliko razvijen.
zahtjevi samoga sadržaja, naime upute koje treba-
ju mladomu čovjeku što dolazi u novu zajednicu,
opravdati toliko novosti?
1099
Usp. Harrington: 340; Brown: 647.

534

Argument je protiv ovoga da se dio razlika od-
nosi i na vlastita imena. Uz to, razlika ima i među
nedvojbeno Pavlovim tekstovima, a nalazimo i
sličnosti između pastoralnih i drugih poslanica:
kumulacije i himni jesu među njima.
Pavlovo autorstvo pretpostavlja i nastavak misi-
onarske aktivnosti nakon prvoga rimskoga sužanj-
stva, a o tome nema pravih podataka u Djelima i
drugim poslanicama.
Ako je djelo pisao netko Pavlu blizak, opet dje-
luje upravo izneseni prigovor: zašto iz drugih po-
slanica ili Djela ne znamo ništa o Pavlovoj dje-
latnosti poslije prvoga zatvora u Rimu? Poglavito
se to odnosi na doista moguću teoriju s Lukom
kao tajnikom. Zar mu se puštanje Pavla iz prvoga
rimskoga sužanjstva ne bi ukazalo kao prigoda za
isticanje novoga sklada kršćanstva i rimske vlasti?
Nadalje, dirljiv oproštaj s efeškim starješinama u
Miletu govori da je Pavao svjestan kako ih više ne
će vidjeti, a i skora je smrt dosta jasno naviješte-
na. Po pastoralnim poslanicama, Pavao je opet bio
u Efezu. Je li se prevario u prvotnim slutnjama ili
nam ipak jednostavno u XXI. stoljeću nedostaje
previše podataka za sudove koji bi bili manje op-
terećeni dvojbenostima?
Ako je djelo napisala osoba koja je od Pavla bila
udaljena vremenski, znači ako je pisano bez Pavlova
znanja, zašto nije uporabljena vjerojatnija prostor-
no-vremenska perspektiva? Zašto nije pisano zajed-
nicama, a ne pojedincima, kad je Pavao pisao, uz
iznimku Filemona, crkvama. Ili ima izgubljenih, a
u davnini cijenjenih Pavlovih pisama za pojedince,
pa se Pavlov oponašatelj na njih ugledao?
Ako je netko podmetao pseudopovijesne podat-
ke, pa je izmislio cijelu djelatnost i dio osoba na-
kon prvoga zatvora u Rimu – a to je bilo obilježje
dijela antičke epistolarne djelatnosti – zašto nije
to činio vještije? Djela i druge Pavlove poslanice
vjerojatno nisu bili u javnosti dostupni do kraja I.
stoljeća, kako u XXI. jesu dostupne mnogima. Jesu
li ipak i oko 100. godine bili dostupni mogućem
piscu ovih poslanica? Moguće je da se o Pavlovu
535
18. Corpus Paulinum
životu više zna u XXI. stoljeću nego dvadesetak ili
tridesetak godina nakon njegove smrti.
Ako je riječ o spisu u kojem je netko namjerno
i bez Pavlova znanja uporabio njegovo ime, kako
to da neki drugi deuteropavlovski spisi, Pismo
Laodicejcima i Treća Korinćanima, nisu u ka-
nonu, a ova pisma, u najmanju ruku puna dvojbi
glede autorstva, ipak jesu?1100 Poslanice su tako u
Muratorijevu kanonu, s kraja II. stoljeća. Polikarp
u svojem Pismu Filipljanima ima motive o udo-
vicama i zemaljskim dobrima, vrlo slične onima
iz Prve poslanice Timoteju. Ovaj biskup piše oko
120., znači da su pastoralne poslanice nastale pri-
je toga.
Poslanicu prima Timotej, koji je dobro poznat
iz autentičnih Pavlovih poslanica i Djela. Prema
podatcima iz 2 Tim, majka mu se zvala Eunika,
a baka Loida i bile su obje kršćanke židovskoga
podrijetla; otac mu nije bio kršten i bio je Grk. Za
drugoga putovanja, Timotej se već spominje kao
učenik, a Pavao ga uzima sa sobom na put – prije
toga je bio obrezan (Dj 16,3). Timotej postaje oda-
nim i stalnim Pavlovim suradnikom: nakon evan-
gelizacije Solunjana, za drugoga misijskoga puta,
poslan je opet u grad da ojača vjernike. Onda je s
Pavlom u Korintu (1 Sol; Dj 18,5) pomažući evan-
gelizaciju ljudi ovoga nemirnoga središta.
Timotej je s Pavlom u Efezu za trećega pu-
tovanja (54. – 57.), no ne cijelo vrijeme. Poslan
je u Makedoniju da skupi sredstva za crkvu u
Jeruzalemu, a onda ide u Korint. Ondje je nedu-
go pošto je došla Prva poslanica Korinćanima. Iz
Makedonije Pavao i Timotej šalju Drugu posla-
nicu Korinćanima, a iz Korinta veliku Poslanicu
Rimljanima zimi 57 – 58.
Kad se apostol vraća iz Korinta u Jeruzalem za
Duhove 58., Timotej je s njim, odlazi prvi i čeka
ga u Troadi. Ako su Kološani doista Pavlova po-
slanica, i ako su poslani iz Rima, onda je ondje i
Timotej.
1100
Usp. Brown: 670.
Biblija kao književnost
Timotej je supošiljatelj bitnih pavlovskih tek-
stova: Prve Solunjanima, Filemonu, Filipljanima i
Prve Korinćanima te poslanice Kološanima.
Prema podatcima iz Prve poslanice Timoteju,
primatelj je u Efezu, očito nakon prvoga Pavlova
rimskoga sužanjstva. Timotej je mladić jer Pavao
kaže da ga ne smiju zbog toga prezirati; zbog če-
stih slabosti ili bolesti (astheneías) morao bi uzeti
malo vina, a ne samo vodu.
Sve rečeno značilo bi da se Pavao vratio u Efez
iako se u Djelima prikazuje kao da se zauvijek u
Miletu rastaje od efeških starješina. Nadalje, ondje
je ostavio Timoteja, a sam je otišao u Makedoniju.
Sve je to moralo biti nakon prvoga sužanjstva u
Rimu i oko 65. godine.1101
18. 15. 2. Kriva vjera
Poslanica nije sustavna u smislu slijeda, pa se
pisac vraća na već tumačene teme. Tako o lažnim
učiteljima čitamo u prvom poglavlju, spis se na to
vraća u četvrtom i opet u šestom. Ako su i otvo-
rene pretpostavke da je riječ o više krivih nauka,
bilo bi ih preglednije sve izložiti na istome mje-
stu. Pokušat ćemo stoga iznijeti osnovne tematske
odrednice.
Pojava krive vjere ima više obilježja, a najpri-
je se spominju beskrajne bajke i rodoslovlja (1,4).
Odmah se zatim navodi Zakon, za kojega pisac
kaže da ga oni koji o njemu govore ne razumiju.
U četvrtom poglavlju tekst s temom kri-
vih učitelja dobiva apokaliptičan prizvuk, jer se
kaže da Duh izričito govori kako će u posljed-
nja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se
prijevarnim duhovima i zlohudovskim naucima.
Pogrješnost obuhvaća zabranu ženidbe i jela (4,3),
koje je Bog stvorio da se uzimaju sa zahvalnošću.
Obilježja se mogu povezati s izrazom nazovispo-
Ukupan nacrt oko Timoteja i Pavla preuzet je i pojed-
1101
nostavnjen prema Brownu: 657 / 658
536
znaje, ts pseudonýmou gnṓseōs sa samoga kraja
pisma Timoteju. Uzmemo li dakle u obzir spomen
Zakona, negativno stajalište prema tvarnomu svije-
tu i samo ime, dolazimo do gnostičke sljedbe kojoj
se Pavao, ili »Pavao«, suprotstavlja. Držim da ne
bi trebalo odmah reći kako smo već na kraju dru-
goga stoljeća, kad gnoza cvjeta. Teško je spomen
Zakona uskladiti i s marcionitima – naravno uz
uvjet da nije u različitim ulomcima riječ o raznim
sljedbama. Izgledan je kakav protognostički nauk
koji šire neki Židovi – a nije sustavno povezan ni
sa sinagogom ni s gnostikom kakvu poznajemo u
kasnijem dobu.
18. 15. 3. Crkveni ustroj
Ustroj bi se mogao sastojati od samoga
Timoteja za kojim slijede starješine i nadgledni-
ci te đakoni, a spomenute su i udovice koje imaju
određenu službu. O nadgledniku i đakonima govo-
ri se u trećem poglavlju, o udovicama u petom i o
starješinama u šestom.
Timotej će položiti ruke na starješine (5,22) i
čini se da ih tako uvodi u službu. Njegovi poslo-
vi nisu do kraja i podrobno popisani, on je dobio
zadatak u skladu s proroštvima nad njim izrečeni-
ma (1,18). Čini se da buduću biskupsku ulogu, u
smislu pastira koji nadgleda vjeru na širem, iako
jasno omeđenom području, valja tražiti upravo u
njegovu poslu.
U poslanici se spominje riječ episkopi, iz koje
su izvedeni pravoslavni episkopi te katolički i pro-
testantski biskupi. Po samomu imenu, episkop nad-
gleda ili nadzire. U trećem su poglavlju navedeni
popisi osobina koje bi nadglednik morao imati te
onih koje ne bi smio imati. Ne zna li netko svo-
jom kućom kućom upravljati, kako će se brinuti
za Crkvu Božju (3,5) pita se pisac. Po ovome bi
izgledalo kao da nadglednik mora biti oženjen, da-
pače se spominju i njegovi sinovi koji moraju biti
njemu pokorni. Rečeno je još jedan dokaz tvrdnji

po kojoj je Crkva obitelj u malom. Ratobornost,
nasilnost i srebroljublje ističu se kao nepoželjne, a
popustljivost i dobro svjedočenje drugih ljudi kao
pozitivne osobine. Budući da je riječ spomenuta u
jednini, neki su držali otvorenim mogućnost da je
već postojao samo jedan biskup, pa bi bila riječ o
jasnijoj hijerarhiji.
Prezbiteri ili starješine opisani su u petom po-
glavlju. Dvostruke su časti dostojni oni koji se tru-
de oko Riječi i poučavanja. Tako se može pretpo-
staviti da nisu svi starješine bili i biskupi.1102 Mogu
i griješiti jer pisac savjetuje Timoteju da ih ukori.
No svjedočanstva protiv njih moraju biti višestru-
ka, ili se ne će prihvatiti.
Đakoni su opisani odmah nakon nadglednika.
I oni moraju biti ozbiljni, a prije nego se prime u
službu moraju biti iskušavani: budu li besprigovor-
ni, neka obavljaju službu (3,10). Odmah iduća re-
čenica kazuje: Žene isto tako neka budu ozbiljne,
ne klevetnice, nego trijezne, vjerne svemu.
Može se znači zaključiti da je među đakonima
bilo i žena, što nedvojbeno svjedoči kraj Poslanice
Rimljanima s đakonisom Febom iz Kanhreje (Rim
16,1).
Pismo prikazuje više vrsta udovica. Pavao naj-
više pozornosti obraća onima koje su starije od
60 godina. Udovica koju posebno cijeni je posve
sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i mo-
litvama dan i noć (5,5). U popis valja unositi one
koje su odgojile djecu, bile gostoljubive, koje su
se posvećivale dobrim djelima. Nema podrobnijih
oznaka toga popisa, u koji bi se takve osobe mo-
gle unositi, i nema specifikacije udovičkih dužno-
sti u Crkvi.
Pavao drži da udovice mlađe od šezdesete godi-
ne imaju osobine koje očito nisu poželjne za služ-
be što ih apostol ima na umu. Za njih je bolje da
se opet udaju.
Tekst također drži da udovice koje imaju djecu
i unuke moraju biti povjerene njima na skrb.
1102
Usp. Brown: 659.
537
18. Corpus Paulinum
18. 15. 4. Dužnosti vjernika
Pismo je naslovljeno Timoteju, no namjera
upute cijeloj zajednici izbija na početku drugoga
poglavlja. Vjernici moraju obavljati molitve, mol-
benice i zahvalnice za sve ljude. Zahtjev za moli-
tvom opetuje se na nekoliko mjesta u pastoralnim
poslanicama (1 Tim 2,8; 5,5; 2 Tim 1,3).
Isticanje kraljeva i svih koji su na vlasti (2,2)
pokazuje da pošiljatelj nije težio sukobima s dr-
žavnim aparatom. Tako je mogao čuvati vjernič-
ku zajednicu od progona, no nije isključeno da je
i samoga sebe, ili Pavla u čije ime piše, htio pri-
kazati odgovornim i odanim građaninom Carstva.
Muškarci moraju moliti podižući ruke bez srdž-
be i raspre – što bi moglo značiti da su neki bili
odani srdžbi. Upute ženama mnogo su oštrije: tekst
jasno osuđuje skupocjena odijela, zlato i bisere.
Žena mora primati pouku, a ne smije poučavati
(2,12). Nije isključeno da je uputa posljedica slič-
ne situacije u sinagogama, u kojima žene nisu po-
učavale.
Zabrana pouke za žene napuštena je danas i u
Katoličkoj crkvi, u kojoj djeluju mnoge vjerou-
čiteljice, među njima i profesorice na bogoslov-
nim fakultetima koje predaju budućim svećenici-
ma. Propovijed u crkvi smije držati svaki vjernik,
u dogovoru sa svećenikom, pa naravno i vjernice.
S druge strane, budući da svećenik ne može biti
žena, ne može biti ni biskup, ni kardinal, ni papa
– utjecaj na ključne odluke time biva smanjenim.
Pavlova uputa iz poslanice po kojoj će se žena
spasiti rađanjem djece zacijelo će i dalje biti poseb-
na meta napada feminističke kritike. Moguće je da
u surječju cijeloga pisma Pavao ima na umu gno-
sticizmu slično krivovjerje koje je branilo ženidbu.
Tako bi uputa o rađanju bila i uputa o tome da su
seksualni odnosi, naravno u braku, dopušteni. Spas
ovdje nema uže religijsko značenje, jer ljude spa-
šava Krist, a ne njihova dobra djela (usp. Tit 3,3).
Ostaje vidljivim da su osude negativnosti dijela
ženskoga roda naglašenije u odnosuprema osuda-
ma negativnosti muškoga roda. Branitelji Pavlove
Biblija kao književnost
misli mogu se vraćati i na druge poslanice, ovdje
već višekratno spominjane, koje onodobnim rječ-
nikom govore o ravnopravnosti.
Timotej se očito sreće i s imućnim kršćanima.
Upozoreni su blago, od njih se ne traži da se odre-
knu svojega bogatstva. Upute jasno govore da je
pravo blago i bogatstvo u dobrim djelima, što je,
kako smo istaknuli, blisko Lukinu stajalištu. No,
nema naglaska na potrebi siromaštva – teško je
reći je li i ovaj oprez posljedica gnosticističkoga
nauka, koji je djelovao u Efezu i koji je odbacivao
tvarni svijet.
Vjernici čine crkvu, a pisac ove poslanice po-
kazuje svijest o općoj zajednici koju ima i pisac
Kološana. Držim da oznake koje slijede upućuju
na zajednicu koja nadilazi mjesnu razinu, ali ne na
tvarnoj, nego na duhovnoj razini. Pavao, ili netko
u njegovo ime, piše Timoteju da zna kako se treba
vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga,
stup i uporište istine.
Konačno, uputa Timoteju o tome kako da se
vlada prema ljudima kojima je nadređen svaka-
ko ima nadvremensku vrijednost. Primjenjiva je
i izvan kršćanskoga okružja i time izvan same
Crkve: Na starca se ne otresaj, nego ga nagova-
raj kao oca, mladiće kao braću, starice kao majke,
djevojke kao sestre – u svoj čistoći. (1 Tim 5,1-2).
Aseksualnost je zajednička odrednica uputa.
18. 15. 5. Bog otac, kristologija, Duh
Sveti
Bog otac dobio je dva himna u kojima se isti-
če njegova vlast. On je najprije kralj vjekova u pr-
vom himnu (1,17), a onda i kralj kraljeva u dru-
gom (6,16). Vladarski naglasak može imati uzrok
u gnosticizmu, koji je nijekao nazočnost i odgo-
vornost pravoga Boga u tvarnom svijetu. Stoga je
intrigantan izrijek da Bog prebiva u svjetlu nedo-
stupnu – iz istoga predzavršnoga himna. Je li riječ
o novoj, sada pritajenoj, kritici gnostika koji su tvr-
538
dili da se znanjem može doći u Božje Kraljevstvo
Svjetla?
Cijelim su pismom rasute pohvale Kristu.
Quinn napominje da je u pastoralnim pismima
Kristovo ime najspominjanije među svim imeni-
ma.1103 Spasiteljsko ime povezuje u 1Tim Oca i
Krista. Već smo rekli da je spasiteljski atribut ri-
jedak u Pavla, a ovdje je dan već na početku (1,1)
te poslije u 2,3 i 4,10. Uskoro čujemo tvrdnju da
je Isus Krist došao na svijest spasiti grješnike, od
kojih je »Pavao« prvi. Već smo rekli da pisac vidi
kako je Krist dao sebe kao otkup za sve (2,6).
U istom je surječju on i jedini posrednik između
Boga i ljudi i nazvan je čovjekom. Kristu je po-
svećen i cijeli kratki himan, koji govori da je on
očitovan u tijelu / opravdan u duhu (3,16). Isticaj
tijela novi je dokaz za polemiku s gnosticističkim
stajalištima koja niječu tijelo.
Bog otac nazvan je spasiteljem u 1,1, a Krist je
imenovan Spasiteljem svih ljudi, prije svega vjer-
nika u 4,10. Nema onoliko izravnoga imenovanja
Krista Bogom, kako to vjerojatno jest u Tita 2,13.
Duh je dobio najmanje spomena među osoba-
ma kršćanskoga Trojstva.
Krist je tako opravdan u Duhu. Uskoro govori
o posljednjim vremenima (4,1).
18. 15. 6. Druga stilska obilježja
Za poslanicu su znakovita tri tekstovna obi-
lježja. Prvo je upućivačka narav, iz Werlichove
podjele, koja zauzima najviše mjesta. Upute, opo-
mene, pa i prijetnje izviru iz mnogih mjesta: ostani
u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučava-
ju krivih nauka (1,3); Taj ti zadatak predajem sine
Timoteju (1,18); Dakle preporučujem prije svega
da se obavljaju prošnje (2,1); Hoću dakle da muš-
karci mole na svakom mjestu (2,8).
1103
Quinn: 563.

S ovim je povezana jaka konativna funkcija,
kako bi to rekao Jakobson. Vidjeli smo da su od-
nosi raspoređeni tako da se Pavao obraća najvi-
še Timoteju, no podrazumijevani su naslovljenici
i oni o kojima govori, konkretno žene, muškar-
ci, imućni, prezbiteri, đakoni. Katkad se govornik
izravno obraća zajednici.
Od triju himana, prvi i treći posvećeni su Ocu,
a drugi Sinu – taj ima i spomen Duha. Prvi i treći
imaju i motivskih sličnosti. Bog otac dva je puta
kralj kraljeva (1,17 / 6,15). On je prvi put besmr-
tan, poslije jedini ima besmrtnost. Nadalje je ne-
vidljiv (1,17) i nitko ga od ljudi ne vidje (6,16).
Njemu treba dati čast i slavu.
Kristovski je himan obilježen u izvorniku pa-
sivnim aoristima, koji podrazumijevaju djela onih
s kojima je Spasitelj povezan. U prijevodu to su
glagoli viđen, opravdan, propovijedan, vjerovan i
uznesen. Motivi s kojima se Krist povezuje ušli su
u tekst i po načelu dvojnosti: tijelo – Duh; anđeli
– narodi; svijet – slava. Himan nema veznika, a u
dvama ih očinskima nalazimo, no asindetski ustroj
i u njima prevladava.
Tri himna nabrajaju, pa su slični kumulacijama.
Djeluju u tekstu na nekoliko mjesta, no one ga bit-
no ne obilježuju. Negativne kumulacije čujemo na
početku u prikazu onih za koje je pisan zakon (1,9-
11), a pozitivne u opisu dobra nadglednika (3,1-4).
18. 16. Druga poslanica Timoteju
18. 16. 1. Autorstvo, pošiljatelj i
primatelj
Pavao se dok piše nalazi u Rimu, čeka smrt i s
njim je ostao samo Luka. Nema naznaka o vreme-
nu i ovo pismo ne podrazumijeva nužno nastavak
Pavlove misionarske djelatnosti nakon prvoga su-
žanjstva. Moguće je znači da Pavao jednostavno
nakon prvoga blažega sužanjstva i suda dospijeva
539
18. Corpus Paulinum
u oštriji zatvor. Ostale mogućnosti glede autor-
stva i vremena – koje uključuju misije nakon pr-
voga rimskoga sužanjstva i time godinu 65. ili 67.
– već su spomenute. Brown drži da je ovu posla-
nicu napisao neki Pavlov učenik malo nakon nje-
gove smrti. Recimo da Luka ne bi bio nemoguć
izbor za taj posao.
Timotej koji prima pismo nije u Troadi, no na-
mjerava ići onamo jer mu Pavao kaže, Kabanicu
koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada dođeš, do-
nesi (2 Tim 4,13). Pavao je, vjerojatno 58. godine,
potkraj trećega misijskoga putovanja na polasku
u Jeruzalem stao u Troadi i u njoj boravio sedam
dana. Nije mogao do 64. godine – kada možda piše
– uzeti stvari koje je ondje bio ostavio.
18. 16. 2. Žanr oproštajnoga govora
Predsmrtni govori, ili oproštajni govori, koji
imaju i narav oporuke poznati su u Svetom pi-
smu.1104 Riječ je redovito o četveročlanom uzorku
u kojem djeluje a) osoba pred smrt, b) nasljedova-
telji, c) Bog i d) trajno učenje koje valja slijediti.
David svjetuje sina Solomona pred smrt: Sada
polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i po-
kaži se čovjekom. Slušaj naredbe Jahve, Boga svo-
ga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona,
zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je na-
pisano u zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu
što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš (...) (1 Kr
2,2-3). Put svih smrtnika biva lijepom metaforom,
primjerenom staroj dobi.
Prikaz borbe židovskoga naroda protiv heleni-
zatora obuhvaća i stradanje starca Eleazara te sed-
morice braće. Kad mu silom guraju svinjetinu u
usta, starac radije bira slavnu smrt nego sramotan
1104
Uz ovdje spomenute tekstove usp. Jakovljev (Post 47,29
– 49,32), Samuelov (1 Sam 12) i Jošuin govor (Još 23
– 24). Markovo evanđelje sadržava Isusov oproštajni
govor u 13. poglavlju, Ivanov je prikaz širok i teološki
bogat u 13 – 17.
Biblija kao književnost
život. Pred mučeništvo drži govor, vjerojatno sti-
liziran od pisca: A sada junački se odričući života,
pokazat ću se dostojnim svoje starosti i mladićima
ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete
zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti
(2 Mak 6,27-28). Mladići će za njim umrijeti, ta-
kođer održavši kratke govore, kojima slave Boga
i vječni život koji će im on vratiti. Iz govora iz-
bija više stilizacije pisca makabejskih knjiga nego
prave predsmrtne težine. Riječi junački, plemenit i
časne svakako su poželjne, samo u ovom surječju
ne djeluju uvjerljivo.
U Daniela također nalazimo tragove ovakvih
iskaza u riječima što ih govore Šadrak, Mešak i
Abednego prije nego što će biti stavljeni u užare-
nu peć (Dn 3,18).
Molitva starca Šimuna iz Luke ima tragova bli-
skosti predsmrtnomu govoru. U užem dijelu u ko-
jem je Gospodar naslovljenik, riječ je o čistoj utjesi
koja omogućuje mirnu smrt, dapače ona u motivu
prosvjetljenja naroda nosi pravo svjetlo. No, uklju-
čimo li i riječi upućene Mariji, shvatit ćemo da su
u tekstu našle mjesto i nada i mač koji će mučiti
Marijinu dušu, a samo je dijete nekima na propast,
a nekima na uzdignuće (Lk 2, 29-35).
Isusova velikosvećenička molitva pokazuje na-
značeni ustroj: Oče pravedni, svijet te nije upo-
znao, a ja sam te upoznao, i ovi su spoznali da si
me ti poslao. Objavio sam im tvoje ime, i ubuduće
ću ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav,
kojom si me ljubio, i ja u njima. (Iv 17,25).
Pavlov oproštaj s efeškim starješinama u Miletu
(Dj 20,17-38) biva također ostvarajem žanra.
Nenamteljivo ostvaruje ustroj dopunjavajući ga
pomalo žuhkim izjavama o potrebama za koje su
zasluživale govornikove ruke. Apologetika stvar-
noga pisca nije skrivena, no cijeli je niz motiva po-
gođen. Među njima su i svi slušatelji posred kojih
je prošao propovijedajući Kraljevstvo, a ne će više
vidjeti govornikova lica te vuci koji će se uvući
u stado i osobe među samim slušateljima koji će
odvlačiti učenike. Iskaz pojačava i vlastiti primjer
540
djela za nemoćne i Gospodinove riječi za koje se
valja zauzimati. Govornik kojemu nije do živo-
ta biva toposom ovoga žanra, no trka do koje mu
jest stalo i koju mora dovršiti pavlovski je stilem.
18. 16. 3. Sadržaj
Crkveni ustroj više nije u središtu pozornosti,
kako je to bilo u drugim dvjema pastoralnim po-
slanicama. Može se razlikovati pet većih temat-
skih jedinica:
a) apostolove upute »sinu« Timoteju, koji mora
biti jak i moralan te i dalje promicati evanđelje
b) prikaz dosadašnjega Pavlova života, razloga
djelatnosti, mira pred smrću i vjere u poslije-
smrtnu nagradu
c) pohvale Kristu
d) pogibli od sadašnjih krivih učitelja, koji tvrde
da je uskrsnuće već bilo
e) otkrivenjske misli o posljednjim danima.
Upute koje Timotej mora slijediti stalno se od-
mjenjuju s ostalim sadržajnim elementima i to je
osnovno načelo ustroja.
Uočljive su podudarnosti među petorim toč-
kama. Pavao je na kraju života (4,6), čemu bivaju
sukladne misli o posljednjim danima svijeta (3,1)
kad će nastupiti zlo među ljudima.
Timotej mora jačati milošću u Kristu Isusu
(2,1), a što je od Pavla primio mora dati vjernim
ljudima. Naravno da je Krist koji je tako objav-
ljen uvijek vjeran i ne može sebe zanijekati (2,13).
Kako se zlopati Pavao, tako se mora s njim zlo-
patiti i Timotej, ali sve za evanđelje (1,8).
Krivi učitelji kakvi su Himenej i Filet zastra-
nili su od istine i tvrde da je uskrsnuće već bilo
(2,18). Oni će sve više provaljivati prema bezbož-
nosti. Slični su im ljudi iz posljednjih dana, koji su
ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Uz osta-
lo, imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezi-
ne odrekli. (3,5). Od prvih i od drugih Timotej se
mora kloniti, u izvorniku nije riječ o istim glago-
lima pri izrazu toga uklanjanja.

18. 16. 4. Metafore
Poslanica donosi niz uspjelih metafora. Uza si-
novski naziv, svakako je uočljiva vojna metaforika.
Timotej mora biti dobar vojnik Isusa Krista (2,3).
Nadalje, tko vojuje, ne zapleće se o svagdanje po-
slove kako bi se svidio vojskovođi, koji je očito
Krist. Pavao je također vodio dobru borbu (4,7).
Natjecateljska metaforika spaja Pavla i
Timoteja, jer se nitko ne ovjenčava ako se zako-
nito ne natječe (2,6). Pavlu je stoga pripravan vi-
jenac pravednosti na kraju njegove borbe (4,8).
Slabosti naznačene u Eleazarovu govoru i ovdje
su izražene.
Apostolski je posao također približen u meta-
fori ratarskomu, jer ratar koji se trudi mora prvi
primiti uroda (2,6). Čini se da Pavao hoće kazati
da Timoteja čeka nagrada.
Riječ krivih učitelja biva kao gangrena (2,17).
Suprotno tomu, Timotej mora propovijedati Riječ,
koja je očito Krist.
Zanimljiv je govor o posudama u drugom po-
glavlju: mogle bi predstavljati prave i krive nau-
ke, a ima ih zlatnih, srebrnih, drvenih i glinenih,
časnih i nečasnih. Onaj koji se očisti bit će posu-
da časna i posvećena, korisna Gospodaru (2,21).
18. 16. 5. Kumulacije
Figura se javlja dva puta u trećem poglavlju i
tvori popise zala i vrlina. Ljudi će doista biti sebe-
ljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji,
roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici,
bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanci,
goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzoplet-
nici, napuhani, ljubitelji užitka više nego ljubitelji
Boga (3,2-4).
Suprotno tomu, Timotej ima ove osobine: A ti
si pošao za mnom u poučavanju, u vladanju, u na-
umu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojano-
sti; u progonstvima, u patnjama koje su me pogo-
dile (...) (3,10-11).
541
18. Corpus Paulinum
18. 16. 6. Paralelizmi
Usporednosti susljednih članova naglašeno dje-
luju u himnu: Vjerodostojna je riječ: / Ako s njime
umrijesmo, / s njime ćemo i živjeti. / Ako ustra-
jemo, / s njime ćemo i kraljevati. / Ako ga zani-
ječemo, / i on će zanijekati nas. / Ako ne budemo
vjerni, / on vjeran ostaje. / Ta ne može zanijekati
sebe (2,11-13).
Za razliku od suprotnosti tumačenih u Tita,
koje se očituju među pojedinim simbolima i na
širem tekstualnom području, ovdje je riječ o sin-
taktičkom ustroju koji je temeljen na opetovnosti
dijelova rečenica. Zamah je postignut uvodnim pa-
ralelizmima temeljenim na afirmacijama koje pri-
bližuju ljudske i božanske djelatnosti. No na kraju
se Bog od čovjeka odvaja jer se ne označuje ne-
vjernim. Glede pojedinačnih simbola, srest ćemo
i ovdje binarizam u umrijeti/živjeti; nakon ovoga
drugi član opreke pojačava djelatnost prvoga uzdi-
žući ga na višu razinu u ustrajati/kraljevati.
18. 16. 7. Židovski ugođaj
Hebrejska obilježenost teksta vidljiva je u sin-
taktičkim paralelizmima koji su psalamski stilem.
U tom smislu djeluje i sam žanr predsmrtnoga go-
vora, oblikovan i prema starozavjetnim uzorima.
U danom se surječju mogu promotriti i pojedini
izrazi. Tako se Timotej mora spominjati Krista,
uskrsla od mrtvih, koji je od potomstva Davidova
(2,8). Sam Pavao sebe prinosi za žrtvu ljevanicu
(4,6) i to govori u času kad se pojačava emociona-
liziranost teksta spomenom kraja života.
Cijeli dio 4,6-8 sličan je dijelu iz Lukina evan-
đelja sa starcem Šimunom. Ugođaj kraja života,
u kojem ima više mira nego zdvajanja nije jedi-
na bliskost. Pavlu je pripravljen vijenac pravedno-
sti, a Šimun je bio čovjek pravedan i bogobojazan
(Lk 2,25).
Biblija kao književnost
18. 16. 8. Druge stilske napomene
U uvodnom se pozdravu vraća izraz po kojem
je Pavao apostol Isusa Krista voljom Božjom, a ne
po nalogu Boga, kako je to bilo u 1 Tim. Volja je
izraz bliži ostalim Pavlovim spisima, recimo Prvoj
i Drugoj poslanici Korinćanima.
Prije navedeni četveročlani uzorak predsmrtno-
ga govora pokazuje na mikrorazini i ova rečeni-
ca iz drugoga poglavlja: Stoga sve podnosim radi
izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u
Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom (2 Tim
2,10).
ZAKLJUČAK
Pastoralne poslanice otvaraju povijesne upite
oko moguće Pavlove aktivnosti između dvaju su-
UPITI
1. Nabrojite pastoralne poslanice.
2. Navedite tri razlike između pastoralnih poslanica i dru-
gih pavlovskih spisa
3. Navedite tri sličnosti između pastoralnih poslanica i
drugih pavlovskih spisa
4. Luka iz evanđelja i Djela i Pavao iz pastoralnih posla-
nica
5. Iznesite dva podatka o Pavlovu suradniku Titu
6. Izaberite jednu od suprotnosti iz Poslanice Titu pa ju
ukratko protumačite
7. Imenujte figuru i poslanicu:
Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude be-
sprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni
nasilju, ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj
dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen
uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdra-
vom nauku i uvjeravati protivnike.
8. Iznesite četiri podatka o Timoteju.
9. Nabrojite osnove tematske odrednice Prve poslanice
Timoteju.
10. Otac, kristologija i suprotnost gnosticizmu u Prvoj po-
slanici Timoteju.
11. Navedite tri uža tekstovna obilježja 1 Tim.
12. Navedite četiri obilježja predsmrtnih govora u Bibliji.
13. Navedite dva primjera za predsmrtne govore u Bibliji.
14. Navedite pet tematskih jedinica u 2 Tim.
542
žanjstava u Rimu. Izvan zadanoga prostora i vre-
mena te surječja drugih poslanica teško su branji-
ve i neke tvrdnje o ženama i robovima. Raščlambe
i sinteze pokazale su ipak znatnu blizinu Lukinih
tekstova i pastoralnih poslanica. No vrijednosti tek-
stova i bez toga pretežu: podatci o crkvenom ustro-
ju onoga doba važni su za povijest Crkve, a opi-
si dobrih i loših osobina službenika za ćudoređe.
Ostvaraj žanra predsmrtnoga govora u 2 Tim do-
bitak je za književni pristup Bibliji. Autorova skrb
za Kristov nauk uzor je svim kršćanima i, konačno,
uputa o tome kako se pošten čovjek mora odnosi-
ti prema onima kojima je nadređen ima općeljud-
sku vrijednost.
15. Nabrojite četiri metafore iz 2 Tim.
16. Figura i poslanica:
Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetni-
ci, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahval-
nici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici,
neobuzdanci, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice,
brzopletnici, napuhani, ljubitelji užitka više nego lju-
bitelji Boga.
17. Navedite četiri stilska obilježja koja stvaraju židovski
ugođaj teksta 2 Tim
18. Usporedite Pavla iz 2 Tim i starca Šimuna.
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Quinn, Jerome: Timothy and Titus, Epistles to the u:
David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 6, Doubleday, New York, 1992.
(ABD)
3. Guthrie, Donald: Prva i Druga poslanica Timoteju,
Logos, Daruvar, 1997.
4. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
5. Skupina pisaca: The New Jerusalem Bible, komentari,
Doubleday, New York i London, 1990.
6. Tomić, Celestin: Počeci Crkve, Pavao – apostol naroda
(Dj, Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, Kol, 1 i 2 Sol, 1 i 2

Tim, Tit, Flm), Provincijalat hrvatskih franjevaca kon-
ventualaca, Zagreb, 1995.
7. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
18. 17. Poslanica Hebrejima
18. 17. 1. Autor
Uto neki Židov imenom Apolon, rodom
Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, sti-
že u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji, pa
je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu,
premda je znao samo za Ivanovo krštenje (Djela
apostolska: 18,24-25).
Poslanica Hebrejima nosi stilska obilježja bli-
ska oznakama kojima Djela prikazuju Apolona: po-
znavanje starozavjetnih tekstova, tema usredotoče-
na na Isusovu osobnost, niz retoričkih figura, odre-
đena sličnost s ivanovskim tekstovima, sličnosti s
mislima Filona Aleksandrijskoga, konačno pomna
kompozicija djela. Navedenim ćemo se obilježji-
ma vratiti, no poslanica je pripisivana i nizu dru-
gih koji su se kretali u Pavlovoj orbiti. Tertulijan
je predlagao Barnabu, Luther i niz suvremenijih
istraživača upravo Apolona. Za Harnacka autor bi
mogla biti Priscila. Origen je govorio da samo Bog
zna tko je napisao ovo djelo.1105 Rani su kršćan-
ski komentatori branili atribuciju teksta Pavlu dje-
lom tajnika, kakvi su mogli biti Klement Rimski
i Luka.
Prema Harringtonu, koji inače glede atribucije
pripada konzervativnim tumačima, nekoliko je ra-
zloga protiv Pavlova autorstva.
Poslanica prije svega nema Pavlova imena u
naslovu, što sadržava svih 13 drugih tekstova iz
onoga što je danas Corpus Paulinum.
1105
Usp. Attridge 97 (ABD III: 97).
543
18. Corpus Paulinum
Glede rječnika, imamo 124 besjede koje Pavao
u drugim poslanicama ne rabi, a uz to čitamo i 168
riječi kojih nema u cijelom Novom zavjetu.
Kad Pavao navodi Stari zavjet, počinje s Kao
što je pisano; Pismo kaže; Mojsije ili David kaže.
Poslanica pisana Hebrejima radije ima ovakve uvo-
de: Netko negdje posvjedoči (2,6) ili Zato, kao što
veli Duh Sveti (3,7); imamo i iskaze iz kojih je
vidljivo da Pisma kazuje sam Bog Otac: Ta kome
od anđela ikad reče: Ti si sin moj, / danas te ro-
dih. (1,5).
U Pavla nakon dogmatskoga dijela, znači za-
pravo vjeronauka, slijede opomene. U Hebrejima
nalazimo naizmjeničnost.
Pisac poslanice kaže da je učio od slušate-
lja Kristovih (Heb 2,3), a Pavao ističe drukčije:
Obznanjujem vam braćo: evanđelje koje sam na-
vješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojega čovje-
ka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista
(Gal 1,11-12).
U Pavla ne nalazimo temu velikoga svećeniš-
tva Kristova, a riječ je o središtu kristologije u
Hebrejima. Suprotno tomu, u Hebrejima ne nala-
zimo pavlovsko opravdanje po vjeri.
18. 17. 2. Primatelji
Samo štivo ništa izravno ne govori o primate-
ljima. Učestali pozivi na Stari zavjet sreću se i u
poslanicama Galaćanima i Korinćanima, zajedni-
cama pretežito bivših pogana. Zato duga tumačenja
temeljena na starozavjetnim osobama i obredima
u Hebrejima teško dokazuju da su čitatelji upra-
vo bivši pripadnici židovske vjere. S druge strane,
očito je da poslanica biva apologetski spis koji želi
dokazati kako je Krist bitniji od Mojsija, a njego-
va žrtva neizmjerno važnija od onih koje prinosi
židovski veliki svećenik. Time je, naravno prema
autoru ovoga spisa, i kršćanstvo bolje od stare he-
brejske vjere. Nije li onda vidljivo da su primate-
Biblija kao književnost
lji poslanice bili iskušavani upravo povratkom na
svoju staru vjeru?
Izraz iz pretposljednje rečenice, pozdravljaju
vas ovi iz Italije, mogao bi govoriti da su i prima-
telji iz Italije, jer ih njihovi zemljaci pozdravljaju.
Poslanicu je navodio Klement Rimski, a djeluju i
tematske i rječničke bliskosti s Prvom Petrovom
poslanicom koja je vjerojatno pisana iz Rima.
Moguće je dakle da su i primatelji Hebreja bili iz
Rima. Za to postoji još jedan dokaz:
A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek
prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ova-
mo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo
postavši zajedničari onih s kojima se tako postu-
palo. I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s ra-
došću prihvatili otimanje dobara znajući da imate
bolji, trajan posjed (Heb 10,32-34).
Očito je da su primatelji progonjena zajednica,
a članovi su zbog vjere u najmanju ruku ostali bez
tvarnih vrijednosti. Poslanica svjedoči i o težim
mukama: Spominjite se svojih glavara koji su vam
navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njiho-
vih života, nasljedujte njihovu vjeru (Heb 13,7).
Mjesto govori da nije nevjerojatno kako su
utemeljitelji zajednice podnijeli mučeničku smrt
za vjeru. Možda je riječ o podsjećanju upravo na
Petrovu i Pavlovu smrt.1106 Neron je progonio kr-
šćane od 64. do 68. godine i spomenute bi nesreće
mogle biti povezane s tim danima.
Za Poslanicu Hebrejima znalo se u Rimu prije
nego u drugim gradovima jer, kako smo već rekli,
navođena je u Prvoj Klementovoj poslanici.
18. 17. 3. Vrijeme
U Hebrejima autor savjetuje naslovljenicima da
budu poslušni svojim glavarima jer oni bdiju nad
njihovim dušama (Heb 13,7). Prva Klementova
poslanica govori da treba poštovati naše glavare
1106
Usp. Brown: 693.
544
i napisana je između 96. i 120. godine.1107 Ako
Klement navodi Hebreje, znači da su pisani prije
toga. Dokaz je vrlo nesiguran.
Može se postaviti i upit nadnevka uzevši u obzir
propast Hrama 70. godine. Ne bi li autor koji rado
ističe vrijednost novoga bogoštovlja istaknuo da je
stari Hram razrušen? Budući da to nije učinio, šti-
vo je moglo nastati prije 70. godine. No u cijeloj se
poslanici podsjeća na razdoblje Šatora, iz davnoga
doba izlaska, a nema jasnih aluzija na Solomonov
hram – osobito nema podsjećanja na onaj izrađen
za Heroda Velikoga i uništen 70. godine.
Nadomještanje židovskih blagdana, žrtava i
svećenstva novima, a ne njihova radikalna obno-
va, također po Brownu govori u prilog tomu da je
djelo nastalo u osamdesetim godinama. Ako je sta-
ri hram srušen, onda je bolje graditi ne samo drugi
nego i drukčiji hram, naime kršćanski.
18. 17. 4. Uvodne napomene o
sadržaju
Poslanica ima dijelove s jakim opomenama
za primatelje, no njezin je najveći dio posvećen
kristološkoj problematici. Dvije se teme, ona o
Kristovoj osobi i ona s opomenama ljudima, stal-
no prepleću.
U poslanici djeluje visoka kristologija koja po-
drazumijeva Isusovo pretpostojanje, preegzistenci-
ju, no jasno upućuje i na tjelesnost ključne osobe.
Konačno, tekst sadržava jedno od mjesta u kojima se
u Novom zavjetu vrlo otvoreno Krist zove Bogom.
Poslanica se rado vraća motivu vjere, pa donosi u 11.
poglavlju i njezinu definiciju i apologiju.
18. 17. 5. Isus: Sin Božji i Bog
Kako smo rekli, spis odmah upućuje na uzvi-
šenu kristologiju. Isus je već u drugoj rečenici bo-
1107
Usp. Brown: 704.

žanska spojnica prošlosti i budućnosti jer ga je, kao
Sina, Bog postavio baštinikom svega, a po njemu
je sazdao i svjetove. U izvorniku imamo vjekove,
u akuzativu toùs ainas. Time se vremenska meta-
forika uspješno produljuje, a tekst će i dalje pomno
paziti kako povezuje svoje dijelove.
Izraz po kojem je Krist odsjaj slave i otisak
Bića njegova upućuje na Knjigu Mudrosti 7,22-25.
Nakon istaknuća otkupiteljskoga posla, točnije či-
šćenja grijeha, Krist je uzvišen.
Izraz kojim se Krist imenuje Bogom vjerojatno
potječe iz želje da se jasno odredi jačim od anđela
te ujedno vladarom. Anđele je naime Bog učinio
vjetrovima, a za Sina kaže: Prijestolje je tvoje Bože
u vijeke vjekova / i pravedno žezlo – žezlo je tvog
kraljevstva (Heb 1,8). Tekst zapravo opet navodi
Psalam, ovaj put 45,7, ali je novo surječje prilično
jasno glede sinovskoga božanstva.
Za autora Hebreja Krist je Onaj radi kojega je
sve i po kojemu je sve (2,10); misao je slična po-
četku himna iz Kološana (1,16). Zanimljivo je da
je ova tvrdnja u Hebrejima u drugom poglavlju,
koje inače ističe Kristovu bliskost ljudima.
18. 17. 6. Isus: brat ljudi po krvi i mesu
Nakon prije navedene misli po kojoj je Krist
zapravo temeljni ustroj, osnovno počelo i svrha,
slijedi u drugom poglavlju rečenica bogata smi-
slom.
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i
meso, i sam on postade u tome sudionikom da
smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to
jest đavla pa oslobodi one koji – od straha pred
smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu
(Heb 2,14-15).
Razlikujemo nekoliko bitnih postavki: a) Krist
je bio u tijelu; b) time je brat svih koji imaju tije-
lo; c) smrću – očito u tijelu, za razliku od tvrdnji
marcionita – obeskrijepio je vraga koji je bio vla-
snik smrti; d) time je oslobodio one koji su živje-
545
18. Corpus Paulinum
li u strahu od smrti, naime je, vjerojatno se misli
reći, Krist posvjedočio da smrt nije konačan do-
gađaj za čovjeka.
Da ne bi bilo dvojbi oko toga tko su ti koji su
oslobođeni, pisac opet rabi anđele kako bi istaknuo
da oni nisu predmet oslobađanja: Ta ne zauzima
se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo
Abrahamovo (Heb 2,16). Uskoro je izravno reče-
no da Krist postaje u svemu braći sličan (2,17) i
trpi pa je time kušan. Razlika je naravno grijeh jer
Krist toga nema, prema 4,15. Vjerojatno bi tekst
bio točniji da je rekao kako je bio kušan grije-
hom, no za razliku od ljudi, nije pokleknuo pred
kušnjom.
Krist kao brat ljudi koji ih oslobađa ropstva ima
bliskosti s Mojsijem koji oslobađa svoj narod iz
egipatskoga ropstva. Naći ćemo i niz sličnih juna-
ka u izvanbiblijskome krugu. Uskoro će se među-
tim istaknuti da je Krist veći od Mojsija (Heb 3,3).
Točno je da ni ovdje još nisu izravno navede-
ne riječi otkupljenje grijeha. Spominje se među-
tim okajavanje grijeha (3,17), a Krist to čini kao
veliki svećenik.
18. 17. 7. Isus Veliki svećenik
Među pavlovskim i novozavjetnim spisima
samo Poslanica Hebrejima razvija temu Kristova
velikoga svećeništva. Određene sličnosti međutim
nalazimo u Kristovu govoru prije muke u Ivanovu
evanđelju. Tema je u Hebrejima najavljena u prije
navedenu drugom poglavlju, a razvija se u punini
na kraju četvrtoga i u petome poglavlju.
U judaizmu su bile raširene misli o anđeo-
skim figurama koje obavljaju svećenički posao u
nebeskome hramu, a tema je nazočna i u Filona
Aleksandrijskoga.1108 Pisac poslanice oslanja se
međutim izravno i na stih iz psalama: Zauvijek ti
si svećenik po redu Melkisedekovu (Heb 5,6; Ps
1108
Usp. Attridge: 101 (ABD III: 101).
Biblija kao književnost
110,4). Zanimljivo je da se opet ističe patnja (Heb
5,9) kako je to bilo i u temi o Kristovu bratstvu s
ljudima.
Melkisedek je posebno razmatran u sedmom
poglavlju. Protumačeno je njegovo ime, kralj prav-
de, te je istaknuto da mu je Abraham dao deseti-
nu, a Melkisedek ga je blagoslovio. Budući da viši
blagoslivlja manjega te da je Abraham tada nosio
u boku budućega svećenika Levija, Melkisedekov
je svećenički red, zaključuje poslanica, viši od le-
vijevskoga. Isusova su svećenička obilježja dana u
nizu: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješni-
ka i uzvišeniji od nebesa (7,27). Krist prinosi sebe
za žrtvu, pa je i po tome nadmoćan.
18. 17. 8. Žrtva
Prema poslanici može se zaključiti da je
Kristova žrtva neponovljiva: koji ne treba da kao
oni prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda
za grijehe naroda. To on učini jednom prinijev-
ši samoga sebe (Heb 7,27). Ova je savršena žr-
tva kojom veliki svećenik ne prinosi nešto drugo,
nego sebe, temelj novoga saveza. Starozavjetni je
izvor pronađen u Jeremije: Evo dolaze dani – go-
vori Gospodin – / kad ću s domom Izraelovim / i
s domom Judinim / dovršiti novi savez (Heb 8,8;
Jer 31,31-34).
Krv jaraca i bikova te pepeo juničin posvećuju
onečišćene, a Kristova krv, jer on je po Duhu pri-
nio samoga sebe, čisti savjest ljudi (9,14). Upravo
stoga Krist je posrednik novoga saveza. (Heb
9,15).
Veliki svećenik ulazi u drugi Šator, misli se u
svetinju nad svetinjama, na Jom kipur, Blagdan po-
mirenja. Prema Hebrejima, sam je Šator napravljen
po praliku koji ti je pokazan na brdu (Izl 25,40;
Heb 8,5). U ovome su kritičari vidjeli tragove pla-
tonizma.1109 Poslanica želi reći da je Krist za svoje
1109
Usp. Attridge 101 (ABD III: 101).
546
žrtve ušao u taj prvotni Šator, koji je Bog napra-
vio (8,2; 9,24).
18. 17. 9. Soteriologija1110
Posljedica Kristove žrtve biva spas: služba se
obavlja za one koji će baštiniti spasenje (1,14);
zatim se opominju ljudi da ne zanemare spasenje
(2,3). Krist je početnik ljudskoga spasenja (2,10;
5,9); pisac je uvjeren da su naslovljenici na putu
spasenja (6,9); Krist se prvi put prinio da ponese
grijehe mnogih, a drugi će se put ukazati onima
koji ga očekuju na spasenje (9,28).
Bog je oganj što proždire (12,29), on će još jed-
nom potresti nebo i zemlju. Podsjećanje na sudnji
dan biva i izraz po kojem će nebo propasti (1,11).
Budući svijet može se iščitati i u dijelu 2,5. Krist
će tada biti potpunim pobjednikom i sve podloži-
ti sebi (10,13).
Do tada je moguće biti prosvijetljen, okusiti dar
nebeski, postati dionikom Duha Svetoga, okusiti li-
jepu riječ Božju i snagu budućega svijeta. Oni koji
vjeruju zapravo su na putu prema nebeskoj domo-
vini, gdje im je Bog pripravio grad (Heb 11,13-16).
18. 17. 10. Duh Sveti
Treća božanska osoba ne spominje se u
Hebrejima onako često kao u drugim spisima iz
pavlovske zbirke. Njegova je pojava međutim dje-
latna na bitnim mjestima. Nije riječ samo o tome
da pisac tvrdi kako Duh govori starozavjetne tek-
stove (3,7; 10,15). Spasenje, opetovana riječ u po-
slanici, propovijedao je Gospodin, a suposvjedočio
Bog znamenjima i čudesima te darivanjima Duha
Svetoga (2,4).
U šestom poglavlju Duh Sveti opet je povezan
s darom: onima koji su jednom okusili dar nebe-
ski i postali dionici Duha Svetoga pa otpali nemo-
1110
Usp. Attridge 102 (ABD III: 102).

guće je opet obnoviti se na obraćenje (6,5). Takvi
opet razapinju Sina i izvrgavaju ga ruglu. Ovdje
nema opreke između pogrde Sina i Duha, kako je
to u Mateja 12,31.
Prema poslanici, Duh Sveti otkriva da još nije
otkriven put u Svetinju, dok god svećenici staro-
ga bogoslužja stalno ulaze u prvi Šator, a u drugi
jednom u godini (9,8).
Konačno, najbitnije, Duh vječni nazočan je u
času žrtve Kristove, i blizak daru, što je središnje
mjesto poslanice: (...) koliko će više krv Krista –
koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane pri-
nese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela,
na službu Bogu živomu (9,14).
18. 17. 11. Opomene i nagovori
Parenetski dijelovi, opomene i katkad nagovor-
ni poticaji, nižu se u ovoj poslanici isprepleteni s
navedenom kristologijom i drugim dijelovima te-
ološkoga nauka. Odmah nakon uvoda s uzvišenom
pohvalom Kristu u prvom poglavlju, slijede upozo-
ri. Prijestup nakon riječi koja je bila dana po anđe-
lima bio je kažnjen, a što će tek biti ako slušatelji
zanemare spasenje koje pruža Gospodin (2,1-4).
Riječ spasenje javlja se sedam puta u ovome spi-
su, po čemu je autor blizak Luki.
Također, odmah nakon misli po kojima je Krist
veći od Mojsija slijede opomene: Pazite, braćo, da
ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, od-
metnulo se od Boga živoga (3,12). Takav se uzorak
ponavlja i dalje pa čitamo izrazite opomene nakon
nauka u 4,14; 6,11; 10,26 i na drugim mjestima.
Sam raspored odnosa nauka i opomena ili nago-
vora slijedi u idućem ulomku.
18. 17. 12. Raspored građe
Harrington pruža raspored građe za koji kaže
da nije posve simetričan.1111 No ostaje jasnom od-
1111
Usp. Harrington: 353.
547
18. Corpus Paulinum
mjena nagovora ili opomene s naukom – ovaj kri-
tičar govori o doktrini i parenezi. Pet dijelova pru-
žamo uglavnom prema njegovu ustroju:
Uvod: 1,1- 4
Prvi dio: doktrina 1,5 – 2,18: Ime uzviše-
nije od anđela
pareneza: 2,1-4: kazna za nehaj prema spasenju
Drugio dio: pareneza 3,1 – 4,14: Isus i vjer-
nici;
doktrina 4,15 – 5,10: Isus samilosni Veliki sve-
ćenik
Treći dio: istaknutije pareneze 5,11 – 6,20
i 10,19-39
zapravo su uvod i završetak
središte ima istaknutije doktrinarno obilježje:
Isus svećenik po redu Melkisedekovu (7,1 ‒ 28)
Postigao ispunjenje u Novom savezu (8,1 ‒ 9,28)
Pruža vječni spas, konačna žrtva posvećuje ljude
(10,1 ‒ 18)
Četvrti dio: doktrina 11,1-40: Vjera starih;
pareneza 12,1 ‒ 13: smisao sadašnjih muka:
Bog odgaja sinove
Peti dio: pareneza: 12,14 ‒ 13,19 mir, pra-
vednost, gostoljublje
Unutar toga, naglašenije doktrinarne crte 12,8 ‒
24; 13,11.
Petodijelni ustroj poslanice predlažu i Attridge1112
i Vanhoye.
18. 17. 13. Simetrija
Na studij kompozicije Poslanice Hebrejima pre-
sudno je 1963. utjecao Albert Vanhoye.1113 Pro­
nađena je simetrija dobitak jer je u skladu s kri-
stocentričnom naravi cijeloga spisa, u čemu je žr-
1112
O stilskim sredstvima usp. Attridge 98. / 99 (ABD III:
98 / 99)
1113
Rođen je 1923. u mjestu Hazebroucku u Francuskoj.
Predavao je na Papinskom biblijskom institutu do 1998.
Pripadnik je isusovačkoga reda i kardinal od 2006.
Biblija kao književnost
tva presudan čin. Donosimo kompoziciju prema
Brownu:1114
I. 1,5 – 2,18: Ime moćnije od anđela (eshatologi-
ja)
II. 3,1 – 5,10: Isus, vjeran i milosrdan, veliki sve-
ćenik (ekleziologija)
III. 5,11 – 10,35: Središnje izlaganje (žrtva)
IV. 11,1 – 12,13: Vjera i stalnost (ekleziološka pa-
reneza)
V. 12,14 – 13,19 Mirni plod pravde (eshatologija)
Istaknuće formalnoga rasporeda ne mora biti u
suprotnosti s tematskim proučavanjem, poglavito
kad uspijeva dokazati da je presudan kristološki
čin žrtve stavljen u oblikovno središte. Harrington
upravo u središnjem dijelu prema Vanhoyeu vidi
i središnju riječ cijele poslanice. Rečenica 9,11-12
mogla bi nositi sažetak teksta: Krist se pak pojavi
kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem
i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od
ovoga stvorenja i ne po krvi jaraca i junaca, nego
po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe
vječno otkupljenje.
Ovdje je spomenuta i riječ otkupljenje, ključ za
razumijevanje Kristove žrtve.
Mogli bismo i na ovome mjestu zastati pa se
opet upitati otkuda ta silna potreba za simetrijom
u biblijskim tekstovima. Na određen način, i uz
mnoge varijacije, simetrija je jedan od temeljnih
načina ustroja većega dijela književnih tekstova
uopće. Već smo rekli da ljepota i pravda nalaze
susret upravo u hijazmu, ili simetriji, pa to slijede
i sveti tekstovi. Središnje mjesto namijenjeno je
onomu što je najvažnije po određenu sustavu misli.
18. 17. 14. Stilske figure
Aliteracije i asonancije1115 nalazimo već u pr-
voj rečenici: Više puta i na više načina Bog nekoć
1114
Usp. Brown: 694; dodali smo u drugom dijelu o veli-
kom svećeniku jer time ekleziologija biva jasnijom.
1115
Usp. Attridge: 99 (ABD III: 99).
548
govoraše ocima po prorocima. U opetovnostima
glasova /p/, /y/, /o/, /r/, /t / postignut je u izvorniku
bogat glazbeni ugođaj, koji ne smeta suobraćaju s
temeljnim značenjem teksta:
polymerõs kaì polytrópōs pálai ho Theòs lalḗsas
tos patrásin en tos profḗtais
Upućujemo i na mjesta 2,1-4; 4,16; 10,11.34;
11, 17; 12, 21.
Pisac rabi riječ diathḗkē koja označuje i savez
i oporuku, time opetuje riječ u dvama različitim
značenjima pa tvori antanaklasu:1116 A radi ovo-
ga je posrednik novoga Saveza: da po smrti za
otkupljenje prekršaja iz Staroga saveza pozvani
zadobiju obećanu vječnu baštinu. Jer gdje postoji
savez-oporuka potrebno je dokazati smrt oporuči-
telja. Oporuka je doista valjana tek nakon smrti:
(Heb 9,15-18)
Negacija iz litote, kojom se zapravo nešto po-
tvrđuje, česta je u Hebrejima: Ta nemamo takva
velikoga svećenika koji ne bi mogao biti supatnik
u našim velikim slabostima, nego poput nas isku-
šavan svime, osim grijehom (4,15). Poruka je na-
ravno da ljudi imaju supatnika. Litote se sreću i na
mjestima 6,10; 7,20; 9,7.
U izokolonu usporednost biva ojačana istom
duljinom članova. Poznata je izjava veni, vidi, vici.
U Hebrejima nalazimo ustroj blizak izokolonu na
mjestima 1,3; 6,3; 7,26: Takav nam Veliki sveće-
nik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan,
odijeljen od grješnika i uzvišeniji od nebesa.
Navest ćemo i neke od dojmljivijih metafora,
koje znaju naginjati alegoriji jer nisu statične, nego
se produljuju.
Veću čast od kuće ima onaj koji ju je sagradio,
pa i Krist ima više časti od Mojsija (3,3).
Nakon graditeljske slijedi vojno-anatomska
metaforika: Kristova je riječ oštrija od dvosjekla
mača, ona dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu pa
1116
Usp. Škarić: 138 (»Ponavljanje riječi u dva različita
značenja zove se antanaklasa. Glava kuće mora imati
glavu.«)

prosuđuje nakane i misli srca. Sve je ogoljeno pred
onim komu nam je dati račun (4,12-13).
Školski obzor ulazi u tekst naglašenije u dijelu
u kojem se naslovljenici uspoređuju s početnicima,
iako bi trebali već poučavati. Treba mlijeka, a ne
tvrde hrane (5,11-13). Riječi pouke dočarane su
prehrambenim elementima. Nauk je uspoređen i sa
zemljom koja rađa dobar plod ili, ako je loša, drač
i trnje. Tada biva odbačenom u oganj (6,7-11).
Ljudi bez obećanja nade jesu poput prognani-
ka. Nada je Kristova poput čvrsta sidra duše koje
ulazi u unutarnjost iza zastora – misli se na hram-
ski zastor. Vidljiva je ovdje mješavina u kojoj ima
nešto od mogućih ratnih stvarnosti i pomorstva.
Zastor će biti imenovan i Kristovim tijelom jer se
kroz njega ulazi u nov život. Izraz po kojemu je
Krist sidro duše (6,19) jedinstven je u Bibliji, iako
se samo sidro spominje u Djelima apostolskim (Dj
27,29-30).
Pisac Hebreja rabi anafore, a riječ je ovdje o
istim početcima rečenica. U 11. poglavlju dvanae-
stak se puta opetuje na početku rečenica riječ vje-
rom. Poglavlje počinje definicijom vjere: A vjera
je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvje-
renost u zbiljnosti kojih ne vidimo (11,1).1117
Tekst zatim donosi mali kompendij starozavjet-
ne povijesti pa spominje vjeru kao način spoznaje
početka svijeta: Vjerom spoznajemo da su svjeto-
vi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne
1117
U XXIV. pjevanju Raja sveti Petar traži od Dantea do-
kaz da je dobar kršćanin, pa ga, uz ostalo, pita što je
vjera. Dante mu odgovara navodom iz Hebreja, govore-
ći da je vjera srž onoga čemu se nadamo i dokaz stvari
koje ne vidimo (Raj, XXIV, 63).
UPITI
1. Komu je Poslanica Hebrejima mogla biti prvotno na-
mijenjena i u kakvu se položaju ta zajednica mogla na-
laziti?
2. Nabrojite četiri osnovna obilježja kristologije u Hebre­
jima.
3. Iznesite definiciju vjere iz Hebreja (početak 11. poglavlja).
549
18. Corpus Paulinum
posta od nečega pojavnoga (11,3). Slijede spomeni
djela Abelovih, Henokovih, Noinih, Abrahamovih,
Sarinih, Mojsijevih i Rahabinih; spomenuti su i
neki od sudaca. Konačno se podsjeća i na muke
koje su pretrpjeli kršćani, možda i primatelji pi-
sma. Svaki odjeljak počinje spomenom vjere.
Iako ne spominje velike teme Pavlove teolo-
gije, kakvo je opravdanje po vjeri, pisac Hebreja
služi se stilskim sredstvima koje rabi apostol na-
roda – no ona su bila i ostala raširena u štivima ra-
zličitih tematskih odrednica. Intrigantno je ipak da
autor Poslanice Hebrejima rabi kumulaciju, koju
ćemo prikazati upravo u pavlovskoj temi koja bi
mogla govoriti o progonu apostola: Kamenovani
su, piljeni, ubijani oštricom mača, išli su naokolo
u ovčjim kožusima i kozjima kožama, u oskudici,
potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dosto-
jan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i
pukotinama zemaljskim (Heb 11,37-38; usp. Rim
8,34-39). Naravno da kumulacija ovdje biva i sto-
ički popis nevolja.
Zaključak
Hebreji su uzvišena apologija Kristove osobe
i ljudske vjere u njega. Doktrina prema kojoj je
Isus pravi Bog i pravi čovjek u ovome štivu nalazi
izravan biblijski temelj. Krist kao veliki svećenik
podrazumijeva i jaku Crkvu koju je on utemeljio
i konačno svećenstvo koje će ju na zemlji čuvati.
Glede vjere, tekst je dao njezinu definiciju i upo-
zorio na plodove, kako u Starom zavjetu, tako,
vrlo vjerojatno i u doba bliže samomu nastanku
poslanice. Pomno razrađeni dokazi, skrbno dotje-
rana sintaksa, pa i sam simetričan ustroj, svjedoče
o djelu koje je plod duga iskustva i sustavna duha.
4. Protumačite ukratko odnos opomena i nauka, pareneza
i doktrine u tekstu.
5. Kako je Vanhoye protumačio simetričnost ustroja po-
slanice?
(Pet dijelova s ekleziologijom, soteriologijom i žrtvom;
koje je mjesto žrtve i kako se to slaže sa sadržajem?)
Biblija kao književnost
6. Navedite barem četiri retoričke figure iz Hebreja.
7. Navedite figuru i poslanicu:
A radi ovoga je posrednik novoga Saveza: da po smr-
ti za otkupljenje prekršaja iz Staroga saveza pozva-
ni zadobiju obećanu vječnu baštinu. Jer gdje postoji
savez-oporuka potrebno je dokazati smrt oporučitelja.
Oporuka je doista valjana tek nakon smrti:
8. Navedite figuru i poslanicu:
Kamenovani su, piljeni, ubijani oštricom mača, išli su
naokolo u ovčjim kožusima i kozjima kožama, u osku-
dici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dosto-
jan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pu-
kotinama zemaljskim.
9. Navedite dvije usporedbe iz Hebreja.
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
19. KATOLIČKE POSLANICE
19. 1. Uvodni podatci
Apolonije oko godine 197. rabi naziv »katho-
likos« za Prvu Ivanovu poslanicu. Njime je vje-
rojatno mislio da spis nije namijenjen samo usko
izabranu krugu primatelja. Engleska jeruzalemska
Biblija imenuje tekstove koje ovdje tumačim The
Letters to All Christians. Tako bi moglo izgleda-
ti da su ovih sedam poslanica upućene kršćanima
općenito, a Pavlove uvijek imaju određenu crkvu
ili pojedinca kao naslovljenika. No Druga i Treća
Ivanova poslanica također su namijenjene određe-
noj zajednici odnosno pojedincu. Euzebije svjedoči
da uopće postoje ova djela na početku IV. stoljeća.
Glede atribucija, i inače konzervativni komentato-
ri govore da ih treba gledati u svjetlu književnih
običaja onoga doba u kojemu se spisi mogu pripi-
550
2. Attridge, W., Harold: Hebrews, Epistle to the, u: David
Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary
3, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
3. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
4. Hewitt, Thomas: Poslanica Hebrejima, Logos, Daruvar,
1997.
5. Josipovici, Gabriel: The Epistle to the Hebrews and the
Catholic Epistles, u: The Literary Guide to the Bible,
uredili Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp
Press of Harvard University Press, Cambridge,
Massachusetts, 1999.
6. Skupina pisaca: The New Jerusalem Bible, komentari,
Doubleday, New York i London, 1990.
7. Vanhoye, Albert: La Structure Littéraire de l’ épitre aux
Hébreux, Paris, Bruges, Desclée de Brouwer, 1963.
8. Zovkić, Mato: Pavlove poslanice. Povod i sadržaj,
Crkva na kamenu, Mostar, 1988.
sati uglednoj osobi koja s njima i nema izravnih
poveznica.1118
Njihovo mjesto u kanonu varira, pa u Vulgati
stoje poslije Pavlovih tekstova, a na Istoku znaju
doći između Djela i Pavla. Skupina tekstova nije
homogena i Harrington kaže da se čini kako ih
povezuje to što ne pripadaju pavlovskim spisima.
19. 2. Jakovljeva poslanica
19. 2. 1. Pisac, vrijeme i mjesto
Isus je po Matejevu evanđelju došao u svoj za-
vičaj, a ljudi su ovako govorili: Nije li ovo tesa-
1118
Usp. JR: 1991.

rov sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov,
i Josip, i Šimun, i Juda? (Mt 13,55) Katolički bi-
bličari drže da se riječ brat ovdje odnosi na brati-
ća, kako je to i u Postanku, gdje besjeda označuje
Abrahamova bratića Lota – sina patrijarhova bra-
ta Harana.1119
Usprkos tomu što nema dokaza da je Jakov
slijedio svojega rođaka Isusa za njegove djelatno-
sti na zemlji, Gospodin se ukazao i njemu (1 Kor
15,7). Pavao najprije govori da su ga tada vidje-
li Petar i dvanaestorica (1 Kor 15,5). Poslije toga
izvješćuje da su ga vidjeli Jakov i drugi aposto-
li. Znači da Pavao dobro razlikuje dvanaestoricu
od Krista pozvanih i sve druge koji su bili nakon
toga poslani širiti istinu o Kristu i koji su nazvani
apostolima. Među njima je i Jakov, njegov rođak.
Pavao će u Galaćanima svjedočiti da je nakon
svojega obraćenja po dolasku u Jeruzalem ostao s
Petrom petnaest dana te kaže od apostola ne vidjeh
nikoga drugoga osim Jakova, brata Gospodinova
(Gal 1,19). Oznaka o bratstvu s Gospodinom zna-
čila bi da nije sreo ni Jakova, sina Zabedejeva ni
Jakova Alfejeva, obojicu iz dvanaestorice prvih
apostola. Opet vidimo da se značenje riječi apostol
širi i na druge osobe, a ne samo na izvorno izabra-
nu dvanaestoricu – ovdje je to Isusov rođak Jakov.
Upravo taj Jakov mogao bi biti pisac poslanice o
kojoj govorimo.
Jakov, brat Gospodinov, iako nije među dva-
naestoricom, postao je bitnom osobom u prvoj za-
jednici gdje je uz Petra i Ivana držan stupom je-
ruzalemske crkve (Gal 2,9). Istaknuta mu je uloga
uočljiva i po događaju u kojem anđeli oslobađaju
Petra iz tamnice u Jeruzalemu. Najprije je izvije-
šteno da je Herod ubio Jakova, brata Ivanova, zna-
či jednoga od dvanaestorice – što znači da on nije
mogao napisati poslanicu. Petar je također uskoro
uhićen i pomoću anđela oslobođen. Apostol poslije
dolaska u kuću Marijinu kaže da nazočni to jave
upravo Jakovu i braći.
1119
Usp. Post 11, 27; 14, 14; 14, 17.
551
19. Katoličke poslanice
Na saboru u Jeruzalemu Jakov govori da treba
primiti one koji se od poganstva obraćaju k Bogu.
Pri tome postavlja neke od uvjeta što ih i Levitski
zakonik 17 – 18 propisuje za one koji žele živjeti
u Izraelu. Oni ne smiju jesti meso okaljano idoli-
ma, ono što je udavljeno i krv te ne smiju bludni-
čiti (Dj 15,20).
Jakov, brat Gospodinov, očito pripada židov-
skomu dijelu kršćana kojima je Zakon bitan. Petar
je tako u Antiohiji najprije dijelo stol s poganima,
a kad stigoše oni od Jakova, koji su i od obrezanja,
apostol to više nije činio. Stoga mu se i Pavao su-
protstavio (Gal 2,11-13). Zakon je bio vrlo bitan i
za pisca poslanice o kojoj govorimo jer se taj ele-
ment u spisu često i isključivo pohvalno spominje.
Josip Flavije svjedoči u Židovskim starinama
da je veliki svećenik Hanan II. na početku šezdese-
tih okupio Vijeće i optužio Jakova, brata Isusovoga
koji je zvan Mesija. Jakov je prema tim optužba-
ma prekršio Zakon i bio je kamenovan. Događaj se
mogao zbiti 62. godine, u doba kad nije bilo rim-
skoga prefekta.1120
U prilog tomu da je upravo Jakov, rođak Isusov
i stup jeruzalemske crkve, napisao poslanicu ne-
koliko je pojedinosti.1121 Autor sebe smjerno zove
slugom Božjim i slugom Gospodina Isusa Krista
(Jak 1,1). Pretpostavljivo je da bi osobe koje bi
uzele njegovo ime to ukrasile i istaknule rođač-
ki aspekt. Tekst govori o savršenu zakonu slobo-
de (Jak 1,25) i pokazuje da ga pisac posebno ci-
jeni u dijelu 2,8-13. K tome, autor poznaje kišna
razdoblja u izraelskoj zemlji, pa govori o ranom i
kasnom daždu (5,7). Oni koji dvoje oko izvorno-
ga Jakovljeva autorstva navode da se za okolnosti
s kišnim dobima moglo doznati iz Ponovljenoga
zakona 11,14 i Joela 2,23. Također, čini se neo-
bičnim da Jakov, koji je svojega rođaka Isusa mo-
gao dobro i osobno poznavati, u tekstu ne iznosi
nikakve dokaze o tome. Čudno je da o osobi koju
autor vjerojatno poznaje još iz mladih dana, a koja
1120
Usp. Brown: 733.
1121
Usp. Laws: 622.
Biblija kao književnost
je tako bitna za njegovu zajednicu, ne doznajemo
pojedinosti koje bi zanimale i ondašnje čitatelje,
ili slušatelje njegova pisma – novije istraživače ne
treba ni spominjati.
Otvorena je znači mogućnost po kojoj se netko
poslužio imenom autoriteta kakav je bio stup jeru-
zalemske crkve da bi mu tekst zadobio na važno-
sti. Jedan od mogućih dokaza za ovakvo stajalište
bio bi prvorazredan grčki jezik. No tekstovi i da-
nas imaju složen put nastanka. Prvotni tekst što ga
je napisao Jakov iz Galileje, za kojega ne posto-
je dokazi da je bio helenistički obrazovan, mogao
je dotjerati tajnik kojemu je grčki bio materinski i
koji se školovao na tome jeziku.
O autorstvu uvelike ovisi i vrijeme nastan-
ka. Ako je pisac pravi Jakov »brat« Gospodinov,
onda je spis nastao prije njegove smrti 62. godine.
Budući da Jakovljeva poslanica jasno podsjeća na
Pavlov nauk iznesen u Rimljanima i Galaćanima,
vrlo je vjerojatno pisana poslije tih djela. To znači
da smo negdje na prijelazu pedesetih i šezdesetih
godina prvoga stoljeća.
Prvi nedvojben dokaz vremena poslije koje-
ga poslanica nije mogla nastati pruža Origen, koji
tekst izravno navodi u svojim komentarima Ivano­
va evanđelja, s čime bismo bili u prvoj polovici
trećega stoljeća.
Vrlo je vjerojatno da postoji dokaz za raniju
dataciju: kako smo već u ovoj knjizi spominja-
li, kršćani su prije 70. godine napustili Jeruzalem
koji će biti razoren te su se sklonili u Peli, s druge
strane Jordana, 100 kilometara sjeveroistočno od
židovske prijestolnice. Ondje su nastali pseudokle-
mentinski tekstovi, koji potječu iz doba oko 150.
godine. Uz ostalo, časte Jakova i prikazuju dublje
sukobe između njega i Pavla.1122
19. 2. 2. Primatelji i mjesto
Poslanica u prvoj rečenici pozdravlja dvana-
est plemena Raseljeništva, znači da je pisana za
1122
Usp. Brown 748.
552
kršćane koji su izvan Palestine. Primatelji bi po
tome mogli biti kršćani židovskoga podrijetla koji
su novu vjeru primili iz Jeruzalema. U zajednici
je naravno moglo biti i osoba rimskoga, grčkoga i
uopće poganskoga podrijetla. Druga rečenica koja
govori o veselju s kojim valja primati nevolje, pa
zatim i pozivi na ustrajnost, mogli bi svjedočiti o
progonima. Teške osude imućnih i opisi gladnih
brata i sestre koje ne valja samo otpremiti lije-
pim riječima jamačno govore o društvenim razlika-
ma unutar zajednice. No riječi po kojima bogataši
vuku primatelje na sudove govore da su imućnici
izvan same crkve. Spomenuli smo crkvu jer pisac
tako zove zajednicu kojoj se obraća (5,14). Teško
je govoriti koliko je strogo hijerarhijski ustrojena,
no starješine već imaju svoju ulogu u tome što po-
mazuju bolesnike, a spomenuti su i učitelji.
Po pismu se može vidjeti da je Pavlov nauk o
opravdanju vjerom Kristovom, a ne ljudskim dje-
lima, utjecao na primatelje, čemu se Jakov suprot-
stavlja. Budući da je nauk o opravdanju vjerom
vrlo nazočan u Rimljanima, moguće je da su prvi
primatelji bili članovi upravo te zajednice. Ovakav
slabašan dokaz mjesta može poduprijeti još jed-
na okolnost. Negdje oko 140. godine mogao je u
Rimu nastati tekst Hermas pastir, djelo koje dono-
si vizije i moralne upozore, a vjerojatno pokazuje
upoznatost s Jakovljevom poslanicom. U ovom se
spisu, kao i u Jakova, spominju socijalne razlike
među kršćanima. No konačnih zaključaka o mjestu
prvih primatelja nema.
19. 2. 3. Sadržaj i ustroj: uvod
Nakon pozdrava, slijedi dio 1,2-12 u kojem se
zapravo iznosi sažetak osnovnih tema poslanice.
Spomenuta je tako kušnja (1,2), zatim i djela (1,4).
Tekst onda prelazi na mudrost (1,5) i način kako
ju dobiti, a to je molba s punom vjerom bez kole-
bljivosti. Slijede iskazi koji govore protiv bogatih.
Navedene su teme pomnije razrađene u idućem ti-
jeku spisa.

19. 2. 4. Kušnja
Jakovljeva stajališta o kušnji višestruko su ne-
obična. Prije svega spis tvrdi, u većini prijevoda,
da Bog ne može biti napastovan na zlo i nikoga ne
napastuje (1,13). Usredotočit ćemo se najprije na
prvi dio tvrdnje. U grčkome izvorniku nalazimo ho
gàr Theòs apeírastós estin kakn. Doslovan bi pri-
jevod bio jer je Bog nenapastovan od zla. Vulgata
Clementina čuva Deus enim intentator malorum
est; Neovulgata iz 1979. kaže Deus enim non tenta-
tur malis.1123 Ljudevit Rupčić u zagrebačkoj Bibliji
prenosi: Bog naime ne može biti napastovan na
zlo. Bunaventura Duda i Jerko Fućak imaju slično:
Ta Bog ne može biti napastovan na zlo. Donosimo
i King James Version: for God cannot be tempted
with evil. New Jerusalem Bible ima God cannot
be tempted by evil. Luther je prenio malodruk-
čije, no po smislu isto: Denn Gott kan nicht ver-
sucht werden zum Bösen. Ovdje imamo i to da se
Bog ne može napastovati k zlu. Talijanski prijevod
koji jamči Ugo Vanni širi rečenicu riječima kojih
nema u izvorniku, ali je dobitak jasnoće velik: Dio
é infatti imune dal male, ed egli non tenta nessu-
no. Znači, Bog je bez zla i nitko ga ne napastuje.
Osnovni je smisao jasan: Bog je dobar, u njemu
nema zla. Odnose li se riječi o nenapasti na Boga
kao Oca korisno je uputiti na Knjigu o Jobu, gdje
Satan nagovara Jahvu da ga pusti uništavati Jobovo
imanje, djecu i zdravlje. Takva djela u samom času
nesreće ne izgledaju za Joba dobrima. Očito bi ne-
izravna poruka Jakovljeve poslanice bila da su te
muke urodile većim dobrom, uz ostalo time što je
Job postao primjerom. Dalje bi, po Jakovu, mjesto
govorilo da Satana ne napastuje Jahvu, koji zna ot-
prije i namisli Zloga i kako će sve završiti. Moglo
bi se promišljati i u drugom smjeru: Jakovljev spis
poručuje da je sam termin kušnje neprimjenjiv na
Boga. Tako obično kažemo da Bog čovjeku život
daje i uzima, a ljudi se međusobno ubijaju.
1123
Profesor Darko Dugac uputio me je na inačice iz ovih
latinskih Biblija, na čemu sam mu zahvalan.
553
19. Katoličke poslanice
Povežemo li Jakovljev izraz s Bogom kao Sinom,
a nije sigurno da je Jakov tako mislio, nalazimo se
opet pred dvojbama. Ovaj ih put otvara kušnja u
pustinji. Jakov je za taj događaj mogao znati jer je
poznavao predaju vrlo blisku izvoru Q koji podrob-
no prikazuje događaj u kojem je Krist očito kušan.
Vjerojatno bi se misao koja želi svakako bra-
niti Jakovljev tekst mogla ovako odrediti: Bog zna
što je dobro, a što je zlo – i uvijek izabire ono što
je dobro.
Idući je dio Jakovljeve rečenice, onaj koji go-
vori da Bog nikoga ne kuša, znatno teže branjiv.
Sama Kristova molitva govori, i to na svom nagla-
šenom kraju, i ne uvedi nas u napast, a pritom je
uporabljena upravo riječ napast: kaì mḕ eisenégkēs
hemãs eis peirasmón (Mt 6,13).1124 Ako Boga Oca
moramo moliti da nas ne uvede u napast, znači da
on, ako procijeni da je to potrebno, uvodi u napast.
Jakov nastavlja govoreći: nego svakoga napastu-
je njegova požuda koja ga privlači i mami. Rečeno
bi netko mogao protumačiti da time požude djeluju
mimo Božje volje, što bi bilo teško uskladivo s nje-
govom svemogućnošću. Izraz podrazumijeva odre-
đenu podvojenost samoga ljudskoga subjekta koji je
napastovan: dio su toga subjekta požude, drugi je
dio njegova svijest koja uz požude u času pogrješ-
ne odluke pristaje. Ovime se ističe i čovjekova slo-
bodna volja, što spisu daje esensko obilježje jer je
sljedba branila Božju pravednost upravo ljudskom
slobodnom voljom. Ima li utjecaja saducejske misli,
koja je također isticala ljudsku slobodnu volju, teško
je reći. Moderna stajališta o složenom subjektu ov-
dje bi također našla svoje davne dokaze.1125
19. 2. 5. Vjera i djela
Ključna je Jakovljeva postavka da je vjera bez
djela mrtva (Jak 2,17). Postavka se dovodi u blizi-
1124
Slovo /g/ ispred /k/ čita se kao n; sigma /s/ ispred /m/
čita se kao /z/.
1125
Usp. Biti: 385‒390.
Biblija kao književnost
nu spasa jer se Jakov pita za čovjeka koji ima vje-
ru, a nema djela: Može li ga vjera spasiti? (2,14)
Misao se oštro suprotstavlja Pavlovu nauku o spa-
su i opravdanju po vjeri, čemu ćemo se još vratiti.
19. 2. 6. Bogati i siromašni
Poslanica je puna društvene svijesti i stavlja se
na stranu siromaha, pa je prvi dio drugoga poglav-
lja posvećen tomu problemu. Pisac se pita nije li
Bog izabrao one koji su siromašni da budu boga-
taši u vjeri i baštinici Kraljevstva koje je obećao
onima koji ga ljube (2,5). Autor dalje pita prima-
telje ne tlače li ih upravo bogataši i ne psuju li oni
lijepo Ime, očito Božje. Za imućne nema ni jedne
lijepe riječi, pa se možemo pitati nije li pisac sam
pristran, iako upozorava na početku primatelje da
ne miješaju vjeru s pristranošću. Jakov je sigurno
u skladu s biblijskom mišlju: od Amosa i Izaije do
samoga Krista ključni su iskazi na strani siromaha.
Tekst se vraća ovoj temi u petom poglavlju, s
time što se sada obraća samim bogatašima. Osude
njihovih djela teške su koliko i prijetnje. Hrđa izje-
da njihovo zlato, a oganj će izjesti njihova tijela.
Oni su utovili svoja srca za dan klanja, čime Jakov
uvodi misli o drugomu dolasku.
19. 2. 7. Zli jezici
Pogibli od duga jezika isticale su Mudre izreke
(10,19),1126 a Propovjednik veli da lud govor do-
lazi od mnoštva riječi (5,2). Jakov donosi poseb-
nu usredotočenost na potrebu dobra govora i tomu
posvećuje znatan dio svojega štiva. Stil mu posta-
je živim uporabom niza metafora, a sve su pune
upozora koji tumače da je bolje što manje govoriti.
1126
Usp. Izr 13,13; 17,27.
554
19. 2. 8. Mudrost i svijet, sloga i
dualizmi
Tekst osuđuje lažnu mudrost koja se pokazuje u
zavisti i svadljivosti. Prava mudrost silazi s neba i
očituje se u blagosti (3,14). Ona je čista, mirotvor-
na, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, ne-
hinjena je i ima stalnost (3,17). Nabrojeni simboli
imaju bliskosti s Pavlovim obilježjima ljubavi iz
Himne ljubavi dane u Prvoj poslanici Korinćanima.
Ratovi po ovome tekstu dolaze od pohota koje
vode borbu u udovima primatelja. Spis uskoro za-
lazi u dualizam: Ne znate li da je prijateljstvo sa
svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god da-
kle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u ne-
prijatelja Božjega. (4,4). Ni ovo obilježje nije bez
bliskosti esenskim mislima, no teško je govoriti o
izravnim dodirima.
19. 2. 9. Pomazanje1127 i ispovijed;
molitva
Kraj poslanice govori da bolesnomu valja zva-
ti starješine crkve koji će se nad njim moliti i po-
mazati ga uljem. Molitva će spasiti nemoćnika i
Bog će mu oprostiti grijehe. U Levitskom zakoni-
ku 14,10-32 nalazimo kako je mazanje uljem bilo
znak potvrde da je čovjek izliječen. Izaija 1,6 i Jr
8,22 govore da ulje liječi. Petar i Pavao kao starje-
šine također su liječili (Dj 3,6; 5,15; 14,8-10; 28,8).
U Marka čitamo da su apostoli koje je Isus poslao
izgonili zle duhove, a nemoćnike mazali uljem, pa
su oni ozdravljali (Mk 6,13).
Oko mjesta iz Jakova razvila se polemika izme-
đu protestanata i katolika glede broja sakramenata.
Katolički su teolozi Jakovljev prikaz uzimali kao
dokaz sakramentalnosti bolesničkoga pomazanja.1128
1127
Podatke iz prakse liječenja uljem u Bibliji preuzeli smo
od Browna 742, 743.
1128
Tridentski je sabor nazvao ovaj sakrament posljednjim
pomazanjem, a Drugi vatikanski koncil ispravlja to u

Odmah nakon misli da će se nemoćniku opro-
stiti grijesi čitamo: Ispovijedajte dakle jedni dru-
gima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite
(Jak 5,16). Neki tumače da ovo ispovijedanje nije
onakav službeni čin kakvo je bilo pomazanje, nego
da je ova misao dopuna koja s prethodnim dijelom
nije sržno povezana. Drugi kažu da je postojao
sveti čin pomazanja, ali je postojala i zajednička
ispovijed, molitva i liječenje. Takvo je tumačenje
također jedan od temelja sakramentu ispovijedi u
katoličkoj vjeri.
Molitva se spominje sedam puta u dijelu 5,13-
18. Nakon toga imamo samo pohvalu onima koji
vrate grješnika s kriva puta. Tekst očito vidi molitvu
bitnom kad ju i na kraju tako uporno rabi. Povezana
je s patnjom, bolesti, ispovijedi i zdravljem. Pri kra-
ju ovoga dijela govori se da pravednikova molitva
mnogo toga može, pa je naveden i Ilijin primjer,
jer se prorok molio i spriječio odnosno dobio kišu.
Na samomu početku poslanice istina nemamo
riječi molitva, no imamo opis toga kako nešto mo-
ramo iskati: valja iskati s vjerom, bez ikakva kole-
banja, jer čovjek s dušom dvoumnom nije stalan na
svojim putovima. Tako je Jakovljev spis pokazao
tragove simetrična ustroja.
19. 2. 10. Jakov i Pavao: djela i vjera
Pavao je učio u poslanicama Galaćanima i Ri­
mlja­nima da čovjeka ne spašavaju njegova dje-
la koja je učinio po Zakonu, nego ga spašava
Kristova vjera (Gal 2,16; 3,22; Rim 3,22). Jakov
tvrdi upravo suprotno, i to čini višekratno, a jed-
nom i oštrim riječima: Hoćeš li spoznati, šuplja
glavo, da je vjera bez djela jalova? (2,20)
Dvije rečenice stavljene usporedno također dje-
luju oprečno:
bolesničko pomazanje. Riječ je o sakramentalnoj mo-
litvi za ozdravljenje, a ne o molitivi za sretnu smrt. Za-
hvaljujem profesoru Mati Zovkiću na ovim podatcima.
555
19. Katoličke poslanice
Smatramo zaista da se čovjek opravdava vje-
rom bez djela zakona
(Rim 3,28)
Gledajte, čovjek se opravdava djelima, a ne sa-
mom vjerom (Jak 2,24).
Komentatori su rano opazili da Jakov polemi-
zira s Pavlom, a očitost razgovora vidljiva je i po
tome što oba pisca rabe primjer s Abrahamom. Za
Pavla, Abraham je povjerovao Jahvi kad mu je
obećao brojno potomstvo, usprkos starosti, i bio
je opravdan vjerom (Post 15,6). To se dogodilo
prije nego je prihvatio obrezanje i time simbolič-
no Zakon (Post 17,10).
Ovu vremensku odrednicu Jakov ne spominje,
nego kaže da se Abraham opravdao djelima, kad
je bio spreman prinijeti Izaka na žrtvenik. Pavao
također govori o djelima po Zakonu, pa je mo-
gao misliti i na obredna djela, kakvo je obrezanje.
Jakov misli na milosrdna i dobra djela uopće. No
za njega bi ona sigurno bila po Zakonu.
Pavao misli da je sam spas čin Božje pravde i
vjere, a ne ljudskih djela. Jakov misli da kršćanin
mora živjeti i djelovati kao kršćanin, a ne samo
vjerovati.
Dva bi se stajališta znači dala pomiriti. Jakov
kaže da se čovjek ne opravdava samo vjerom.
Pavao navodi dobra djela i u Rimljanima 12,11-
13 te 13,3.
Većina komentatora misli da Jakov i nije čitao
Pavlove Rimljane,1129 nego raspravlja s iskrivlje-
nim ili barem pojednostavnjenim Pavlovim zami-
slima koje su do njega došle neizravno. Naravno da
se takvim tumačenjima smanjuju napetosti među
dvama tekstovima te se zapravo uravnjuje ukupna
biblijska misao. No različitosti bi ovdje mogle biti
korisne. Zanimljivo je pogledati u tom svjetlu po-
dudarnost između Jakova i Rimljana, koja se tiče
druge teme. Mislim ovime reći da nije posve ne-
moguće da je Jakov čitao Rimljane.
1129
Usp. Laws: 625; Brown 740.
Biblija kao književnost
I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer
znamo: nevolja rađa stalnošću, stalnost prokušano-
šću, prokušanost nadom. (Rim 5,3-4)
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad
upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost
vaše vjere rađa stalnošću (Jak 1,2-3).
Oba mjesta govore o kušnji i stalnosti i oba
rabe metafore rađanja, točnije stvaranja. U grčkom
katergázetai nosi i isti morfološki oblik, riječ je o
infinitivu prezenta mediopasivnoga.
Potrebno je reći da su razlike između Jakova
i Pavla bitne. Pritom valja spomenuti Jakovljevu
upravljenost na Zakon (Jak 4,11-12) i njego-
vo obraćanje prije svega plemenima Izraelovim.
Pavao neprestano pazi da spomene i Židove i
Grke, i to poglavito upravo u Rimljanima. Očita
je razlika i u spomenima Duha Svetoga, koji je u
Pavlovoj Poslanici Rimljanima učestalo nazočan,
dvadeset puta, često istina kao Duh, i to kao po-
srednik. U Jakovljevoj poslanici nema spomena
Duha Svetoga, a imamo dva puta riječ duh (2,26;
4,5). Mjesta se tek neizravno mogu povezati s tre-
ćom božanskom osobom.
19. 2. 11. Jakov i Matej
Jakov je vjerojatno poznavao predaju koja je
bila temeljena na izvoru Q, a mjesta koja preuzi-
ma čine ga bliskim Mateju. Donosimo popis prema
Raymondu Brownu:
Budite radosni kad upadnete u razne kušnje
(Jak 1,2)
Blago vama kada vas pogrde i prognaju... ra-
dujte se i kličite. (Mt 5,11-12)
Da možete biti savršeni, potpuni i bez ikakva
nedostatka. (Jak 1,4)
Budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš
nebeski. (Mt 5,48)
Tražite od Boga koji svima daje rado i bez pro-
svjeda. (Jak 1,5)
Ištite i dat će vam se (Mt 7,7).
556
Budite spori na srdžbu, jer srdžba ne čini prav-
de Božje (Jak 1,19-20).
Svaki koji se srdi na brata bit će podvrgnut
sudu. (Mt 5,22)
Budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji, za-
varavajući sebe (Jak 1,22).
Svatko tko sluša ove riječi i izvršava ih (Mt
7,24).
Tko god čuva sav Zakon, ali posrne samo u jed-
nom, postaje krivac svega (Jak 2,10).
Tko god ukine jednu, pa i najmanju zapovijed
i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu
(Mt 5,19).
Sud bez milosrđa za onoga tko ne prakticira
milosrđe (Jak 2,13).
Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe
(Mt 5,7).
U ovoj sličnosti djeluje zapravo suprotnost.
Iako Matejev tekst nije pun blagosti poput Lukina,
nego je zapravo prožet simetrijama, ovdje ta si-
metrija ističe milost. Suprotno, Jakov iz milosrđa
isključuje one koji sami nisu milosrdni. Iako su
dvije rečenice slične po uporabljenim riječima, pa
i po temeljnom dvodijelnom ustroju, ipak su po-
ruke drukčije.
Može li smokva roditi maslinama ili trs smo-
kvama? (Jak 3,12)
Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?
(Mt 7,16)
U objema izrekama ovdje imamo adinaton, ne-
moguću tvrdnju koja mora istaknuti očitost odre-
đene istine. Ista je i antimetabolična konstrukcija,
što pojačava dojam čvrstine iskaza, koji kao da po-
drazumijeva poziv na prosudbu koju nudi kazivač.
Motivi su dijelom slični u smokvama, a različiti u
trnju koje Jakov ovdje ne rabi.
Plod pravednosti sije se u miru onima koji tvo-
re mir. (Jak 3,18)
Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim
zvati. (Mt 5,9)
Prijateljstvo sa svijetom je neprijateljstvo pre-
ma Bogu (Jak 4,4).

Ne može se služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24).
Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvi-
siti. (Jak 4,10)
Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju. (Mt 5,5)
Bogatstvo vam istrunu i haljine vam postaše
hrana moljcima, zlato i srebro vam zahrđa (Jak
5,2-3).
Ne zgrćite sebi blago na zemlji gdje ga hrđa i
moljac nagrizaju (Mt 6,19).
Ne tužite se jedni na druge da ne budete suđe-
ni (Jak 5,9).
Ne sudite da ne budete suđeni. (Mt 7,1)
Uzmite za uzor trpljenja i patnje proroke. (Jak
5,10)
Ta progonili su i proroke prije vas (Mt 5,12)
Ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ika-
kvom drugom zakletvom, nego neka vaše da bude
da i vaše ne neka bude ne. (Mt 5,37)
Ne kunite se nikako, ni nebom... ni zemljom...
Vaša riječ neka bude: Da, da – ne, ne. (Jak 5,12)
Nema istovjetnosti, pune podudarnosti reda ri-
ječi, iako je sam rječnik pojedinih primjera vrlo sli-
čan. Nije isključena mogućnost po kojoj je Jakov
svoje djelo napisao prije Mateja, pa bi po tome po-
stojao izgled za to da se Matej poslužio Jakovom.
Većina bibličara danas drži da je Jakovljev tekst
stariji, ali da se pisac nije služio Matejem, nego,
kako smo rekli, predajom bliskom izvoru Q.
19. 2. 12. Metaforika
Jakovljev je spis bogat metaforama i uspored-
bama koje su katkad promišljeno povezane. Bog
je Otac svjetala (1,17), on je Zakonodavac i Sudac,
pa može spasiti i pogubiti (4,12). Čovjek je oslikan
manje uzvišenim slikama, a one su katkad dane i
po načelu suprotnosti s onima o Bogu. Tako je čo-
vjek koji daje prednost imućnima sudac koji nao-
pako sudi (2,4).
Opreka čovjekova grijeha i Božje pravedno-
sti dana je i rodiljskom metaforikom. Požuda za-
557
19. Katoličke poslanice
trudnjevši rađa grijehom, a grijeh rađa smrt (1,15).
Suprotno tomu, Bog nas je po svome naumu poro-
dio riječju Istine. Teško je ovdje ne sjetiti se Ivanove
metafore krštenja, kad govori o onima koji su opet
rođeni odozgo (Iv 3,3); Tit u 3,5 i 1 Pt 1,3, donose
isti izraz. Međutim je sličnost s Ivanom pojačana
spomenom dara odozgo koji čitamo u Jakova.
Plod se pravednosti sije u miru, kaže nam 3,18.
Ako se riječi iz 5,7 odnose na Boga, približen je
težačkom metaforikom, koja vraća u svijest pret-
hodnu sliku: Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod
zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu
i kasnu.
Zanimljive su povezane slike koje prikazu-
ju bogataša i čovjeka kojemu je vjera prokušana.
Bogataš će usahnuti poput trave i cvijeta na suncu
(1,10-11). Suprotno tomu prokušani dobiva vije-
nac života, koji je Gospodin obećao onima što ga
ljube (1,12). Znači da opet imamo kontrastiranu
biljnu metaforiku.
Kolebljiv čovjek sličan je valovima na moru
(1,6), a u Bogu je stalnost, u njemu nema promje-
ne ni sjene od mijene (1,17).
Čovjek koji je slušatelj riječi, a ne djeluje po
njoj sličan je onomu koji se ogleda u zrcalu, pa
ode i zaboravi na svoj vlastiti lik. Suprotno je tomu
onaj koji se ogleda u savršenu zakonu i po njemu
djeluje blažen u svemu (1,23-25).
Jakov pruža niz slika kojima približava jezik
i posljedice njegova djela. Zauzdati usta konjima
znači zauzdati cijelo tijelo; mali oganj zapali veliku
šumu; lađu gone silni vjetrovi, no njome upravlja
maleno kormilo. U svim ovim slikama nalazimo
odnos većega i manjega, s time što maleno posta-
je veliko, a veliko malenim. Sličan odnos možemo
zapaziti i u prikazima bogatih koji će biti poniže-
ni, i siromaha, koji će biti bogatima u kraljevstvu
Božjem.
Zanimljiva je i metafora kroćenja, jer ljudi mo­
gu ukrotiti razne životinje, ali ne mogu svojega je-
zika. Pri tome se spominju morske životinje, pa se
slika spaja s onom o brodu i kormilu, a vraća svi-
Biblija kao književnost
jest i na uvodnu metaforu o čovjeku koji je nesta-
lan i nalik na valove na moru.
Na početku je teksta čovjek dvoumne duše pri-
kazan kao osoba koja je nestalna na svojim putovi-
ma (1,8). Na samom kraju imamo opet metaforiku
puta: tko vrati grešnika s lutalačkoga puta njegova,
spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo
grijeha. Put čovjeka prema Bogu neizravno je pru-
žen i u sljedećoj antimetaboli: Približite se Bogu i
on će se približiti vama! (4,8)
Dodamo li razvijenoj ali povezanoj metafori-
zaciji dijatribične izraze, recimo u 2,5-7 i 2,20-21,
te kumulacije u 3,17, dobivamo bogat, ali ipak od-
mjeren iskaz.
19. 2. 13. Zvukovni sklad 1130
Na samom početku pisac pokazuje osjećaj za
glazbu glasova, pa govoreći o raznim progonima u
koje su zapali primatelji, čujemo opetovane glaso-
ve /p/,/i/, /s/: peirasmos peripésēte poikílois (kuš-
nje, upadnete, razne) (Jak 1,2). Elegantan izraz po-
navlja iste krajeve riječi, rabi dakle homeoteleut u
1,14: ekselkómenos kaì deleazómenos (privlači i
1130
Prema Laws: 627; (ABD 3, 627).
UPITI
1. Tko je Jakov, brat Gospodinov?
2. Komu je ova poslanica mogla biti upućena?
3. Protumačite Jakovljevu misao o vjeri i djelima.
4. Koje su glavne teme Jakovljeve poslanice?
5. Objasnite metaforizaciju jezika.
6. Iznesite dvije Jakovljeve povezane usporedbe.
7. U čemu se ogleda elegancija Jakovljeva stila?
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1990.
2. The New King James Greek English Interlinear New
Testament, Nelson, Nashville, 1994.
558
mami), s istovjetnim naglascima. Istu ćemo figuru
naći u 1,6 u slici s vjetrom.
Helenistički infinitiv haírein kao pozdrav na sa-
mom početku te retoričko a sada u 4,13 i 5,1 poka-
zuje visoku razinu stilizacije. Spis nema slovničkih
pogrješaka, pa bi izraz o tome da je savršen čovjek
koji ne griješi u govoru (3,2) mogao imati trago-
ve ironije iako se prije toga skromno govori da svi
mnogo griješimo. Slovnica i stil tako se miješaju s
etikom u mogućoj blagoj poruzi, ali i u skromnosti
koja opravdava skrb o jeziku.
Sintaksa ove poslanice nije opterećena opšir-
nim umetnutim dijelovima i mogu ju, poglavito u
međurednim izdanjima, slijediti i oni koji iz grč-
koga poznaju samo osnovice, pa dobro znaju da
nisu savršeni.
ZAKLJUČAK
Jakov, ma tko bio, predstavlja se kao pisac čvr-
stih i jasnih stajališta koje zna iznositi odmjerenim
i elegantnim jezikom. Metaforika mu je pomno
utemeljena na suprotnostima iako ne izlazi iz po-
znatih biblijskih okvira. Jakovljeva uputa o tome
da je vjera bez djela mrtva možda je posljedica
krivo shvaćena Pavlova nauka, ali je i vrlo točan
upozor na jalovilo prazne meditacije.
3. E Dio disse... La Bibbia, Edizioni San Paolo, Torino,
1997.
4. Das Neue Testament, Deutsche Bibelgesellschaft,
Stuttgart, 1990.
5. Novum Testamentum Graece et Latine, Sumptibus
Pontificii Instituti Biblici, Romae, 1990.
6. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne teorije,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
7. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008. (RB)
8. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.

9. Laws, Sophie: James , Epistle of , u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
10. Mayor, J. B., The Epistle of Saint James, London, 1910.
11. Mussner, Franz: La lettera di Giacomo , Paideia
Editrice, Brescia, 1970.
19. 3. Prva Petrova poslanica
19. 3. 1. Šimun Petar
Sve predaje koje su uobličavale današnji Novi
zavjet, a time i zajednice koje iza njih stoje, shva-
ćaju važnost osobe Šimuna Petra. Kako smo već
u knjizi rekli, cijelo je Markovo evanđelje prožeto
blizinom prvoga apostola.
Šimun je sin Jonin i rođen je u Betsaidi (Iv
1,42) na galilejskom jezeru. Živio je s punicom u
Kafarnaumu (Mt 8,14), a nema podataka o tome
tko mu je bila supruga. Bio je ribar, kao i njegov
brat Andrija.
Šimun je sa svojim bratom prvi kojega je Isus
pozvao za učenika prema Mateju, Marku i Luki
(Mt 4,18). Šimun je prvi i na trima popisima koje
daju sinoptičari, dapače Matej još dodaje uz nje-
govo ime riječ prvi. U Cezareji Filipovoj Petar je
imenovao učitelja Kristom pomazanikom, sinom
Boga živoga, i za to čuo, opet prema evanđelistu
Mateju, ove riječi: Ti si Petar stijena, i na toj sti-
jeni sagradit ću crkvu svoju, i vrata paklena ne će
ju nadvadati (Mt 16,18). Novoimenovani će Petar
brzo doznati nešto o tome paklu koji će iskušavati
crkvu. Odvraćao je naime Krista od mučeničko-
ga puta i doživio pogibeljan ukor kad je nazvan
Sotonom. Ljudska slabost Petrova vidljiva je i pri
samoj muci, kad niječe da poznaje Krista. No na-
kon uskrsnuća, kako govori evanđelist Marko, kad
su Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma
došle do groba, anđeo u liku mladića zapovijeda
da se vijest javi dvanaestorici i Petru – koji je tako
očito izdvojen i naglašen. Prema Lukinu evanđelju
(24,34) i Pavlu (1 Kor 15,5), uskrsli se Krist uka-
zao i Šimunu Petru.
559
19. Katoličke poslanice
12. Tasker, R. V. G.: Jakovljeva poslanica, Logos, Daruvar,
1997.
13. Zovkić, Mato Jakovljeva poslanica u Crkvi i u Bibliji,
Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, 2011.
Petar izgleda apostolskim prvakom u nizu sce-
na iz Djela apostolskih. Opis izbora zamjene za
Judu Iškariotskoga započinje tako što ustaje Petar
(Dj 1,15). Nakon Duhova, Petar je izdvojen među
onima koji ustaju, a uskoro on održava govor
(2,14). Petar i Ivan izliječili su šepava čovjeka, a
onda Petar održava govor na Salomonovu trijemu
(3,11). Pun Duha Svetoga, Petar hrabro svjedoči
i pred Velikim vijećem (4,8). Preobrazba dobro-
ćudna, ali prestrašena Galilejca u kršćanskoga tri-
buna biva očitom.
Petar je stalno u središtu pozornosti prvoga di-
jela Djela apostolskih. Prijevarni će Ananija tako
donijeti dio novca od prodana imanja pred noge
apostolima, no zabilježene su samo Petrove rije-
či nesretnomu čovjeku (5,3). Kad su apostoli pred
Velikim vijećem, kazuje se da su Petar i oni re-
kli: Valja se više pokoravati Bogu nego ljudima!
(5,29), što je korisno pamtiti i za poslanicu koju
ćemo tumačiti. No sada je bitno da je Petar opet
izdvojen i time naglašen.
Petar će uskrisiti Tabitu u Jopi (9,36) i krstiti
satnika Kornelija u Cezareji Primorskoj (10), čime
će se uklopiti u prijašnje Filipove aktivnosti s pri-
manjem nežidova među kršćane te otvoriti vrata
Pavlovoj sličnoj djelatnosti. Podatci također po-
kazuju da Petar često boravi izvan glavnoga grada.
Petar nema apsolutističku prevlast među apo-
stolima jer na saboru u Jeruzalemu 49. nakon nje-
ga govore Pavao i Barnaba te potom Jakov. Pavao
u Galaćanima drži da su stupovi Crkve, ovim re-
dom: Jakov, Kefa i Ivan (Gal 2,9). No izgleda bit-
nim da se Petar javlja na svim mjestima na koji-
ma se donose odluke koje će presudno utjecati na
budućnost kršćanstva, a njegove se riječi uvijek
Biblija kao književnost
poslije ostvaruju. U Galaćanima je Pavao istina
zabilježio i svoj sukob s Petrom jer nije htio jesti
s novoprimljenim kršćanima koji nisu štovali sve
židovske regule. Petrova je slika u Bibliji prožeta
podrobnostima koje odaju stvarnu osobu s realnim
nedostatcima i vrijednostima.
Dio kršćana u Korintu drži Petra svojim zaštit-
nikom (1 Kor 1,12), što bi moglo značiti da je net-
ko koga je on poslao bio ondje. Očito je da Petar i
prije jeruzalemskoga sabora znatno vrijeme provo-
di izvan središta židovskoga svijeta: vjerojatno je i
stoga vodstvo jeruzalemske crkve palo na Jakova,
brata Gospodinova.
Petar je dospio do Rima, a korisno je napome-
nuti da zajednicu u središtu carstva nije utemeljio
Pavao. Prema Euzebiju i njegovoj Crkvenoj povije-
sti (II.15; 3,40; 6,15), Petar je propovijedao u Rimu
i znao je da Marko po njegovim iskazima stvara
ono što će postati evanđeljem. Klement Rimski
u svojoj Poslanici Korinćanima svjedoči oko 95.
godine da je Petar podnio mučeništvo. Ignacije
Antiohijski u pismu Rimljanima, prije 117., kaže
da im ne daje zapovijedi kako su to učinili apostoli
Petar i Pavao. Po ovome se također može zaključiti
da je Petar bio u središtu Carstva. Mučen je i umro
u Rimu, a o točnoj se godini još raspravlja: najma-
nje su nesigurne granične godine 64. i 68., naime
početak i kraj Neronovih progona. Prema Origenu
i Euzebijevoj Povijesti Crkve (II.1), sam je Petar
htio biti raspet glavom nadolje, jer se držao nedo-
stojnim smrti kojom je umro Krist.
Negdje prije Ignacijeve smrti vjerojatno nastaje
Ivanovo evanđelje kakvo danas poznajemo, a ono
svjedoči da je tada Petar bio priznatim prvakom
– iako samo evanđelje pripada posve drugoj, iva-
novskoj tradiciji. Ivanov je tekst na kraju opisao
prizor s Tiberijadskoga jezera. Uskrsli je Krist tri
puta pitao Petra voli li ga – podsjećajući ga na tro-
struku zataju s pijetlovima – a Petar na kraju oža-
lošćen odgovara potvrdno. Svaki put dobiva za-
povijed, naime pasi ovce, odnosno jaganjce moje.
Prizor zacijelo ocrtava i situaciju u doba nastanka
560
konačne redakcije evanđelja, znači devedesetih go-
dina prvoga stoljeća ili na počeku drugoga. Tada je
već bilo uputno priznati Petrovo prvenstvo u općoj
Crkvi da bi se popravila mogućnost kanonizacije
teksta. Pisac ovoga štiva opisuje da Krist na jeze-
ru govori Petru kako će ga drugi opasivati i voditi
kamo Petar ne će željeti, pa dodaje: A to mu reče
nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga
(Iv 21,19). Ma tko da je zapisao ove retke, vjero-
jatno je znao za Petrovu mučeničku smrt.
Prihvatimo li Forsterovu odnosno sličnu
Muirovu klasifikaciju na statične i dramatske liko-
ve, jasno je da Petar biva tijekom prikaza u Novom
zavjetu izrazito dramatskim likom.1131 Prije svega
je dojmljiv njegov razvoj od ribara koji živi s pu-
nicom do vođe vjerske zajednice koja se brzo širi
cijelim svijetom. Karijera koja počinje u galilej-
skom selu i završava u rimskom velegradu dokaz
je moćna razvoja. Iako je sam zemaljski kraj ne-
sretan, posmrtni je utjecaj opet velik.
Petar također iznenađuje na svakom koraku:
svojom deklaracijom pred Kristom u Cezareji sva-
kako biva neobičnim u svojoj skromnoj veličini, a
ljudski je shvatljiv kad odgovara Krista od muke.
Ne očekujemo njegovu zataju pri toj muci, a go-
rak plač put je prema kajanju. Iznenađuje i svo-
jim hrabrim iskazima u Djelima apostolskim, no
u njemu vidimo i dobra Židova koji se drži propi-
sa kad u Galaćanima ne jede s onima koji imaju
druge navike glede prehrane. S druge strane, Petar
ovdje pokazuje i toleranciju, koju mu Pavao oči-
to ne priznaje: prvak među dvanaestoricom naime
ni na što ne prisiljava one koji imaju drukčije pre-
hrambene navike.
Pisac Prve Petrove poslanice ne mora biti Petar
osobno, ali jest osoba koja također razumije da je
apostolov autoritet velik. Tekst pisan pod njego-
vom zaštitom bitnim će smatrati i primatelji i oni
koji će sastavljati popis kanonskih knjiga, spisa
koji ulaze u Bibliju.
Muir: 141 / 142; prema Forsterovoj podjeli na plošne i
1131
zaokružene, bio bi zaokružen.

19. 3. 2. Mjesto
Petrova poslanica spominje Babilon (5,13), što
je nakon 70. godine standardna oznaka židovskih
pisaca za Rim. Naime, kako su Babilonci 587. pr.
Kr. uništili Jeruzalem, tako su Rimljani 70. po-
slije Krista uništili sveti židovski grad. Spis na
kraju govori da primatelje pozdravlja suizabrani-
ca u Babilonu. Tekst je dakle vrlo vjerojatno pi-
san u Rimu. Mjesto bi mogao poduprijeti i spomen
Marka, za kojega Euzebije tvrdi da je bio u Rimu,
i koji je izgledan pisac prvoga evanđelja.
19. 3. 3. Vrijeme
Je li moguće da je Petrova poslanica nastala
prije 70. godine, određene padom Jeruzalema i
time pogrdnim babilonskim nazivom Rima koji je
židovima uništio glavni grad? Nije posve isklju-
čeno da se, zbog prijašnjih neprijateljstava, Rim
ne bi nazivao mrskim babilonskim imenom prije
pada Jeruzalema.
Zalazeći u dataciju, moramo, uz ljeto Petrove
smrti, koje nije bilo nakon 68., imati na umu još
dvije godine. Pavlova Poslanica Rimljanima datira-
na je godinom 58., a ne spominje Petra, što bi zna-
čilo da Petar nije pisao prije toga. S druge strane,
Polikarp u svom pismu Filipljanima pokazuje da
zna za Petrov spis, znači da ga je teško smjestiti u
doba nakon 100. godine.
Ako je doista pisao Petar apostol, teško da bi
hvalio cara nakon 64. i progona koje u Rimu orga-
nizira Neron. Ako je štivo pseudonimno, znači ako
se netko poslužio Petrovim imenom, vjerojatno ne
bi hvalio cara za Domicijanovih umorstava, pred
kraj njegova vladanja, koje završava 96.
Ako je djelo pisao ili redigirao tajnik, recimo
Silvan ili Marko, dokazao je dobru upoznatost s
nizom novozavjetnih predaja: poslanica pokazu-
je sličnosti s brojnim novozavjetnim tekstovima.
Zasad se čini izglednijim da je tumačeni spis djelo
neke od osoba iz rane rimske kršćanske zajednice
561
19. Katoličke poslanice
koja štuje Petra. Imenom apostolskoga prvaka žr-
tvovanoga u Rimu štivo hrabri i opominje nesret-
ne primatelje u dalekim maloazijsko-crnomorskim
provincijama. Prema literaturi koja mi je dostupna,
upit ipak vidim i dalje otvorenim.
19. 3. 4. Bitinija i Kapadocija
Poslanica je namijenjena kršćanima u Pontu,
Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji. Sve spome-
nute pokrajine pripadaju današnjoj Turskoj, dakle
su u Maloj Aziji, a besjeda Azija ovdje se odno-
si na jednu od tih pokrajina. Kako znamo, Pavao
je djelovao u Galaciji. No, prema Djelima 16,7
zaključujemo da nije bio u Bitiniji jer mu, kako
tekst kaže, Duh Isusov to nije dopustio. U Djelima
se spominju stanovnici Kapadocije, Ponta i Azije,
koji razumiju Galilejce pošto je nad njih sišao Duh.
Brown drži da je ovdje pokazana Lukina svijest o
tome da se kršćanstvo proširilo na te krajeve iz
Jeruzalema, da se novi kršćani nisu trebali obre-
zati, no da je naglasak na židovskoj predaji bio
jači nego u Pavlovoj evangelizatorskoj djelatno-
sti.1132 Pretpostavka bi bila u skladu s pošiljateljem
Petrom koji se obraća svojim zajednicama u Maloj
Aziji. Židovska svijest jeruzalemske zajednice koja
širi kršćanstvo podudarna je s podsjećanjima iz
teksta. Aluzijama se od čitatelja očekuje razumje-
ti slike o židovskom narodu koji u mukama putuje
u Obećanu zemlju – kako i primatelji u mukama
prilaze novoj vjeri.
Pritchard pretpostavlja da je poslanica došla
morem iz Rima do luke Amisus, na južnoj obali
Crnoga mora, te da su iduće postaje bile Amasia,
Zela i Cezareja Mazaca (Cezarea), čime se kre-
ćemo dalje na jug. Nakon toga pismo bi se kreta-
lo zapadno u Ikonij i na kraju dolazi u Apameu i
Hierapolis.1133 Poslanica je ipak mogla završiti svoj
1132
Usp. Brown: 726.
1133
Usp. Pritchard: 179.
Biblija kao književnost
put u Bitiniji, dakle bi opet skrenula na sjever pre-
ma crnomorskoj obali. Putom u obliku širokoga
polukruga opravdalo bi se naime neobično razdva-
janje Ponta i Bitinije u početku teksta. Riječ je za-
pravo o susjednim krajevima na crnomorskoj obali,
koji su od 63. godine činili jedinstvenu provinciju.
Cijelo je područje u doba nastanka djela ima-
lo oko 8 milijuna ljudi i među njima kojih 80 000
tisuća kršćana.1134
19. 3. 5. Raslojenosti unutar zajednice
O primateljima se može dosta toga doznati iz
samoga teksta, čime se uspostavlja i društveno sur-
ječje spisa te se tako povratno tumače njegova obi-
lježja.1135
Prva jasnija društvena oznaka u smislu staliških
razlika govori o slobodnim ljudima (2,16), što bi
značilo da svi primatelji nisu robovi. Oznaka slu-
gu (2,18) dana je u izvorniku kao hoi oikétai, znači
da je bila riječ o osobama zaposlenim u određenim
kućama. Svjetujući strpljivost ženama kojima su
muževi možda neposlušni Riječi (3,1), spis govo-
ri da je u zajednici bilo vjerski miješanih brakova.
Izraz bi mogao govoriti da neki kršćani ne žive kr-
šćanski. Tekst se obraća i muževima (3,7), a riječi
po kojima su njihove supruge subaštinice milosti
Života mogu značiti da su bile kršćanke. Teško je
izvoditi zaključke o tome je li običaj ove zajednice
bio takav da su žene kršćanke mogle imati supruge
1134
Usp. Elliott: 273 (ABD 3: 273).
1135
John Elliott osnovao je 1986. skupinu znanstvenika koji
su proučavali Bibliju sa stajališta društvenoga surječja.
Surađivali su do 1989. sa znanstvenicima skupine Je-
sus Seminar, a nakon prekida nastavili su djelovati pod
imenom The Context Group. John Elliott biva među vo-
dećim stručnjacima za Prvu Petrovu poslanicu (usp: A
Home for the Homeless: A Social-Scientific Criticism of
1 Peter, Its Situation and Strategy.). Svećenik je refor-
mirane Crkve i profesor emeritus na sveučilištu u San
Franciscu. Podatke o društvenom surječju 1 Pt preuzi-
mam iz njegova članka u The Anchor Bible Dictionary.
562
nekršćane, a muževi kršćani nisu imali žene izvan
kršćanske zajednice.
Crkveni ustroj poznaje starješine, a oni mora-
ju nadgledati zajednicu dobrovoljno, a ne prisilno
(5,2). Rečeno znači da svoj posao moraju obavljati
jer su se sami za to opredijelili, a ne kao tešku obve-
zu činjenu preko volje. Oznaka je plaće zanimljiva,
naime su starješine vjerojatno bili plaćeni za svoj
posao, no to im očito nije smio biti pravi motiv, mo-
rali su to činiti iz zadovoljstva. U Crkvi je bilo neko-
liko službi jer poslanica govori o onima koji govore
i o onima koji poslužuju (4,11). I jednima i drugi-
ma mjerilo je Bog: neka govori kao riječi Božje (...)
neka poslužuje kao snagom koju daje Bog.
Elliott vidi da su mladići (5,5) zapravo osobe
koje su nedavno prihvatile vjeru, a moraju biti pod-
ložne starješinama.
Oznaka podložnosti obilježuje odnose među
svim navedenim skupinama kojima se poslanica
obraća. Sluge moraju biti pokorni gospodarima, pa
i onda kad su oni naopaki (2,18). Žene se moraju
pokoravati muževima (3,1) i, kako je već rečeno,
mladići moraju biti podložni starješinama. No kako
je to i u 5. odnosno 6. poglavlju Efežana, odnosi
pokornosti nisu apsolutni. Slobodni ljudi moraju
postupati kao Božje sluge, a to znači da im slo-
boda ne smije biti pokrivalo zloće, da moraju, uz
dužnosti prema kralju i Bogu, sve poštovati i lju-
biti bratstvo (2,17). Muževi moraju živjeti obzir-
no sa svojim suprugama te im iskazivati čast kao
subaštinicama milosti Života (3,7). Time se opet
relativizira podložništvo jer se ističe opća i bitna
blizina Božja. Konačno starješine ne smiju biti kao
gospodari Baštine, nego kao uzori stada. U idućoj
se rečenici naime spominje Natpastir, sam Krist,
koji je bitniji od svakoga starješine.
19. 3. 6. Primateljska zajednica i cijelo
društvo
Poslanica imenuje primatelje na nekoliko mje-
sta pokazujući tek dijelom odnos prema pošiljate-

lju, pa su to oni koji vjeruju (2,7), ljubljeni (2,11) i
konačno kršćani (4,16). Štivo često podsjeća na ži-
dovsku povijest, bitne osobe židovske vjere i same
riječi iz Zakona. Tako su spomenuti Abraham i
Sara (3, 5-6), Noa (3,20), put židovskoga naroda
iz sužanjstva (1,13; 1,18-19) i riječi iz Levitskoga
zakonika (1,16). U zajednici bi znači moglo biti
dosta bivših židova u vjerskom, i time Židova u
etničkom smislu. No teško je pretpostaviti da i biv-
ši pogani ne bi poznavali takve osnovice židovske
povijesti, poglavito ako su ih pokrstili tradicional-
niji Židovi.
U zajednici je bilo i bivših pogana: Dosta je
uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju po-
gana (4,3). Nazočni su i spomeni bivšega nezna-
nja (1,14).
Obje podzajednice imaju međutim zajedničko
obilježje jer su, čini se tako, pridošlice u zemlji u
kojoj borave. Već u prvoj rečenici poslanice vidi-
mo da je ona upućena parepidḗmois što se preno-
si kao putnicima raseljeništva (ZGB), those living
aliens (JR) i to the strangers scattered throughout
(KJV). Izvorna riječ znači »stranac, onaj koji je
došao iz strane zemlje«, doslovnije, »koji je izvan
domaćega naroda«. Elliott rabi u svom tumačenju
izraz »visiting strangers«. U dijelu 2,11 imamo za
primatelje izričaj hōs paroíkous, što bi doslovno
bilo, kao oni koji su kraj doma, za Elliotta »re-
sident aliens«. Današnja bi terminologija te lju-
de vjerojatno označila strancima s pravom borav-
ka. Stvarni društveni položaj primatelja u Pontu i
drugim provincijama bio je nalik na položaj bitnih
osoba iz Staroga zavjeta. Abraham izravno kaže
da je stranac u Kanaanu (Post 23,4), a Mojsije je
stranac, gār, u Midjanskoj zemlji (Izl 2,22), pa je
po tome nazvao i sina. Tako su i Izraelci stranci u
egipatskoj zemlji.
Elliott drži da su stranci s pravom boravka bili
posebna skupina, vrednovana ispod razine domicil-
noga stanovništva i iznad potpunih stranaca. Nisu
bili izjednačeni u pravima glede ženidbe, nasljed-
stva, posjeda i glasanja, a plaćali su i više pore-
563
19. Katoličke poslanice
ze.1136 Bili su predmet straha i sumnji, opće diskri-
minacije i time u položaju rubnika.
Prihvaćajući kršćanstvo, stranci s pravom bo-
ravišta međutim nisu popravili svoj društveni po-
ložaj, naprotiv, moguće je da se sve samo pogor-
šalo. Primatelje poslanice susjedi su označili kao
zločince (2,11), činili su im zlo i vrijeđali su ih
(4,9), zastrašivali su ih (3,14) i pogrđivali zbog
imena Kristova (4,14). Poslanica kazuje da kršća-
ni tako trpe po cijelom svijetu (5,9), čime se ta-
kođer željelo utješiti primatelje. Elliott tvrdi da je
prvi opći progon kršćana uslijedio tek 251. pod
Decijem (lat. Decius) što izgleda točnim samo sa
stajališta doslovnosti i striktnoga prava. Neronovi
i Domicijanovi progoni, i prije toga smaknuća u
Jeruzalemu, teško da su mogli biti samo izdvojeni
slučajevi. Ako se određenu skupinu moglo progo-
niti u središtu Carstva, zar to nije mogao biti znak
da sličan postupak nije zabranjen u nekoj udalje-
noj provinciji?
19. 3. 7. Sadržaj: kršćansko
dostojanstvo
Status izabranosti kršćana s Božje strane biva
suprotnost lošemu položaju zajednice u širem druš-
tvu imenovanih provincija. Poslanica na ovo upu-
ćuje od početka: primatelji bivaju zapravo bezdo-
mni, ali su i po predznanju Boga Oca, posvećenjem
Duha izabrani te poškropljeni krvlju Isusa Krista
(1 Pt 1,2). Trinitarna formula nije izravna, ali je
jasna. Ako u upravo navedenoj rečenici otkuplje-
nje nije izričito iskazano, uskoro će se to učiniti
u 1,18-19: Ta znate da od svog ispraznog načina
života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni
nečim raspadljivim, srebrom i zlatom, nego drago-
cjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.
Zajednica koja trpi biva jedno s Kristom ne
samo u muci nego i u budućoj slavi: A Bog svake
1136
Elliott: 273 (ABD 5:273).
Biblija kao književnost
milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu,
on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti,
ojačati utvrditi. (5,10).
Vidjet ćemo da ova izabranost uključuje i pravi
dom za one koji su u običnu smislu riječi došljaci.
Ukratko rečeno, zajednica kojoj se obraća 1
Pt dvostruko je označena: djelomičnom izopćeno-
šću od društva ljudi i potpunom izabranošću od
Božjega društva – Oca, Sina i Duha Svetoga.
19. 3. 8. Primatelji kao svjedoci
Bitno drukčiji po zemaljskom i nebeskom
okružju, članovi se zajednice moraju i poštenjem
razlikovati od prijašnjega i sadašnjega ljudskoga
okružja i time biti nalik na nebesko društvo. Kao
poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požu-
dama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet
onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu živ-
ljenju. Ta pisano je: Budite sveti, jer sam ja svet
(1 Pt 1,14-16).
Rečeno uključuje i poslušnost zemaljskim vla-
stima: Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi
Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, bilo upravi-
teljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale
one koji dobro čine (1 Pt 2,13-14). Rečenica nije
posve neuskladiva s mišlju po kojoj se više treba
pokoravati Bogu nego ljudima i koju govori Petar
u Djelima 5,29. No razlika je više nego očita. U
surječju 1 Petrove poslanice teško je ne uvidje-
ti slijed pokornosti koji povezuje žene i muškar-
ce, mladiće i starješine, konačno cijelu zajednicu i
kralja – no ne valja zaboraviti da se Bog redovito
stavlja kraj onih koji bi bili nadređeni.
19. 3. 9. Patnja
S Bogom koji je mjera svega dolazimo do pro-
blema patnje. Već smo istaknuli mjesta na kojima
štivo pokazuje da zna za nesreće koje proživljavaju
564
njegovi primatelji (1,6; 3,9; 3,14). Patnja je i jedna
od češćih riječi ovoga spisa.
Patnja ima više smislova, od kojih je prvi kuš-
nja: Zbog toga se radujte, makar se sada možda
trebalo malo žalostiti zbog različitih kušnja: da
prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propad-
ljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hva-
lu, slavu i čast u Objavljenju Isusa Krista (1,6-7).
Govoreći o službi naopakim gospodarima,
spomenuta je najprije trpnja radi savjesti i radi
Boga (2,19), kojemu je to milo. Slijede bitne mi-
sli: Ta na to ste pozvani jer je i Krist trpio za vas
i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim
(2,21). Riječ je o ranoj uputi po kojoj valja opo-
našati Krista.
Petar tada poučava o otkupiteljskoj patnji
Kristovoj, koja tako daje smisao patnjama šika-
niranih primatelja: on koji u tijelu svom / grije-
he naše ponese na drvo / da umrijevši grijesima /
pravednosti živimo; / on čijom se modricom izli-
ječiste. (2,24) Slično će se govoriti u idućem po-
glavlju, u kojem se spominje da je i Krist jednom
umro za grijehe.
19. 3. 10. Dom za zajednicu1137
Vidjeli smo da je progonjena zajednica iz Prve
Petrove poslanice patnjom došla do zajedništva s
Kristom (5,10). Primatelji su pridošlice, doslovno
kao oni kraj doma, hōs paroíkous (2,11). S druge
strane, pripadaju domu Božjemu: pa se kao živo
kamenje ugrađujte u Duhovni dom za sveto sve-
ćenstvo (2,5). Drugo mjesto koje zajednici pruža
dom nije tako izravno, no vrijedi ga spomenuti. U
skladu s drugim izrazima bliskoga kraja vremena,
spomenut je tako i sud koji mora početi od doma
Božjega. No ako već od vas započinje – nastav-
lja spis – kakav je onda završetak onih koji nisu
poslušni Božjem evanđelju? (4,17). Neizravno, to
1137
Prema Elliott: 275. / 276.

znači da oni koji su poslušni, kako jesu primatelji,
prebivaju već sada u domu Božjemu. Tako su be-
skućnici, rekao bi Elliott, dobili svoj dom.
Muževi se pozivaju da obzirno žive sa svojim
ženama u dijelu 3,7. Pritom je, jedini put u Novom
zavjetu, uporabljena riječ synoikoũntes, što je par-
ticip prezenta aktivnoga koji bi značio »biti sku-
pa u domu«, pokušajmo prikazati izrazom zajed-
no domujući.
Elliott vidi spojnicu ove metaforike doma
s izrazima za spasenje koje primateljima da-
ruje evanđelje i koji govore o novome rođenju
(1,3.23; 2,2). Otac je naravno Bog (1,2; 1,3; 1,17).
Primatelji koji su prihvatili novu vjeru tako su po-
slušna djeca, koja ne smiju biti nalik na prijašnje
požude (1,14) ili su novorođenčad, koja moraju žu-
djeti za duhovnim, nepatvorenim mlijekom (2,2).
Primatelji i pošiljatelji pripadaju u tome slije-
du bratstvu, točnije, oni moraju ljubiti bratstvo tḕn
adelfótēta agapãte (2,17). Riječ bratstvo rabi se
samo u ovoj poslanici.1138
Ovako razvedena metaforika riječi povezanih s
domom i obitelji u skladu je sa starozavjetnim isti-
canjem važnosti obitelji Abrahamovih, Izakovih,
Jakovljevih i Davidovih.
Ukućani Božji spomenuti su i u poslanicama iz
pavlovske zbirke (Gal 6,10; Ef 2,19-21; 1 Tim 3,5;
Heb 3,1-6). U Poslanici Efežanima dapače imamo
izravan spomen tuđinaca i pridošlica: Tako dakle
više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste
svetih i ukućani Božji (...). Pavlovsko mjesto ne
umanjuje važnost Elliottovih spojnica u slikama,
no pokazuje da su biblijski tekstovi tako međusob-
no povezani da samostojnost određenoga motiva
redovito valja podrobno ispitati. Vrlo je vjerojatno
da su primatelji Petrove poslanice mučeni i šika-
nirani te da im je vjera u Krista pravi dom, no to
je ovdje naglašeno, a drugdje latentnije prisutno.
1138
Bratoljublje, filadelfía, nalazimo u Rim 12,10; 1 Sol
4,9; Heb 13,1.
565
19. Katoličke poslanice
19. 3. 11. Silazak u podzemlje: uvod
Problem silaska nad pakao koji se javlja u po-
slanici što ju tumačim mogao bi se bolje shvatiti
ako razumijemo njegov ustroj i dijakroniju u cije-
lom Svetom pismu. Biblija poznaje dvije vrste si-
lazaka u donji svijet i među mrtve. Prvi je silazni
put protagonista, redovito ćudoredno dobrih juna-
ka koji u podzemlju spašavaju određene osobe od
smrti. Riječ je nadalje o dragovoljnu postupku, a
slijedi konačan povratak prema gore i među žive.
Junak romance slijedi ustroj ovoga silaska: 1) pro-
tagonist je prije silaska u lošem položaju, on ili
njemu drage osobe trpe nasilje ili zlo; 2) ima po-
moćnika ili sredstvo koje pomaže; 3) u podzemlju
sreće mrtve ili smrtnu pogibelj; 4) nekoga spašava
ili doznaje nešto o budućnosti; 5) o uspjehu odno-
sno neuspjehu ovisi mu daljnji život.1139
Drugi je silazak protujunaka i zlih osoba: 1)
bio je na zemlji ohol i nasilan; 2) silazi po kazni
3) nema povratka iz podzemlja ili izlazi privreme-
no. Glede druge točke, možemo napomenuti da
nadnaravno biće može iskoristiti varavu volju an-
tagonista.
Na dnu podzemlja, u oba ustroja, redovito se
javlja nešto bitno i nadnaravno, što mijenja dota-
dašnji junakov svijet. Zemljopisno dno pripovijesti
nerijetko jest točka moralne spoznaje ili preokreta
prema spasu.
Dvije su prikazane vrste silaska očite u istom
dijelu iz Izlaska 14,15-31: Mojsije i Izraelci prola-
ze između razdvojenih voda i time se spašavaju, a
faraon i egipatska vojska bivaju uništeni istim mo-
rem. Dobro je upraviti pozornost prema volji nega-
tivnih likova: oni upravo žele poći za Izraelcima,
ali stoga što je Bog bio otvrdnuo njihova srca,
pa se zapravo volja zlih rabi na njihovu propast.
Pjesma iz Izlaska koja slavi događaj rabi glagol
jārăd koji govori da je faraonova vojska doslov-
no sišla dolje, potonula poput kamena (Izl 15,5).
1139
Usp. Slavić: 175.
Biblija kao književnost
U proroka Ezekiela srećemo drugu vrstu si-
laska u prikazima faraona i egipatskoga mnoštva
koji silaze zauvijek u podzemlje i među mrtve (Ez
32,17-31). Oni su bili nekada užas u zemlji živih,
pa ih je zato i stigla kazna (Ez 32,32). Ondje su
i drugi povijesni neprijatelji izraelskoga naroda:
Asirci, Edom i knezovi sa sjevera. Nema naznaka
o tome da bi njima bilo povratka iz ovoga okruž-
ja grobova, koji se izravno spominju (32,23). No
ipak je zanimljivo kako faraon nalazi utjehu zbog
mnoštva – ako je prorok mislio kako se faraon tješi
tek stoga što nije sam, njegov je tekst mogao dati
naznaku i drugih nada.
Suprotnost su ovim mnoštvima suhe kosti koje
su u dolini i koje će oživjeti pošto kazivač proro-
kuje nad njima te pošto dah uđe u njih. Bog će mr-
tve izvesti iz grobova (37,12), koji se opet izrav-
no spominju. Spašeni su ovdje oni koji čine dom
Izraelov. Prorok govori svoje riječi po Božjoj za-
povijedi, posve je svjestan onoga što čini i postu-
pa dragovoljno.
Dok je faraonov silazak tek novi prikaz naracije
iz Izlaska, suhe su kosti samosvojnije slike i nisu
izravno spojene s događajem oko Crvenoga mora,
ali je spašen ipak samo dom Izraelov.
19. 3. 12. Šaul i podzemlje
Dva silaska iz Staroga zavjeta pobuđuju pozor-
nost time što se otimlju klasifikaciji svojih junaka,
a i samoga silaska. Prvi izraelski kralj Šaul odla-
zi noću pred bitku s Filistejcima vračari u En Dor
kako bi ju pitao za svoju budućnost. Ona mu zazi-
va duh preminuloga proroka Samuela, koji kralju
naviješta skoru smrt. U naraciji se nešto božansko
diže iz zemlje (1 Sam 28,12), a uskoro će se poja-
viti starac ogrnut plaštem. Noć bi mogla biti pre-
oblika silaska u donji svijet, mrtva osoba također
je znak podzemlja. Šaul je nastojao ubiti buduće-
ga kralja Davida, iako ovaj nije bio nekriv, stoga
pomalo naginje antagonistima.
566
Izraelska je vojska bila na planini Gilboi pri-
je bitke (1 Sam 28,4), no teško je reći je li to
bilo samo podnožje ili ipak nešto viši predio ime-
novane gore. Sam je En-Dor tekođer teško da-
nas locirati i nije jednostavno reći da je kralj si-
lazio u to mjesto k vračari. Diana Edelman spo-
minje kao jednu od mogućnosti današnji Tell
Qedesh,1140 Pritchard identificira mjesto sjeverno
od Šunema.1141 Pripovijest je, kako je već rečeno,
bliska Odisejevu razgovoru s mrtvim Tirezijom.
Šaul je bio protjerao vračare iz svoje zemlje, no
nema izravnih naznaka da mu se sada netko osve-
ćuje time što on sam odlazi k vračari pošto mu Bog
ne želi ništa reći o ishodu bitke. Ironija naravno
djeluje u šutnji. Ne može se jasno kazati ni to da
Šaul želi nekoga spasiti svojim noćnim putom u En
Dor. Lišava se jedino neizvjesnosti, no koban mu
Samuelov odgovor očito ne olakšava položaj. Očiti
su paralelizmi između ove pripovijesti i one iz XI.
poglavlja Odiseje: pravi je silazak preoblikovan u
noć, protagonist ne spašava nego nešto doznaje o
budućnosti, duh staroga autoriteta izlazi iz zemlje,
pruža odgovor o budućnosti. Odisej ipak prima po-
zitivan odgovor, a Šaul dobiva posve lošu vijest.1142
19. 3. 13. Jona u utrobi kita
Već je u ovoj knjizi rečeno da prorok Jona ne-
koliko puta silazi na svojem putu kojim bježi od
Boga, pa je čest glagol jārăd.1143 Prorok tako silazi
u Jafu, u brod i u njegovo potpalublje. Jona silazi
na početku dragovoljno, ali ne kako bi spasio ne-
1140
Usp. Edelman: 500 (ABD 2: 500).
1141
Usp. Prtichard: 75.
1142
Usp. Louden: 197– 222. Istraživač pruža usporednu ra-
ščlambu silazaka u podzemni svijet u XI. pjevanju Odi-
seje, 28. poglavlju Prve knjige Samuelove, šestoj knjizi
Eneide, Platonovoj zamisli pećine i konačno u Otkrive-
nju. Autor raspravlja i s Fryeevom tezom po kojoj je Bi-
blija presudno utjecala na književnost Zapada i tu ističe
po njemu veće utjecaje Odiseje (Louden: 1).
1143
Usp. poglavlje o Joni iz Proroka.

koga, nego kako bi pobjegao pred Bogom. U more
su ga, ipak, hitnuli pošto je sam kazao mornarima
da tako učine. Riba će ga progutati na Jahvinu za-
povijed, a Jona će se dragovoljno pokajati tek kad
mu smrt u utrobi ribe posve zaprijeti. Time je u
podzemlju spasio svoj vlastiti život, a neizravno i
tuđe egzistencije. Naime, ipak je otišao proroko-
vati u neprijateljsku Ninivu i doista obratio ljude
od zlih putova, pa ih je i spasio od Jahvina gnje-
va, koji bi bio uništio grad. Čini to opet preko vo-
lje, pa se i ljuti na Boga jer ne uništava grad. Do
kraja nije vidljivo da se zbog toga pokajao. Jonina
zlovolja oko odlaska u Ninivu slična je i suprotna
faraonovoj želji kojom progoni Izraelce: Bog oba
animoziteta prema drugima obraća u svoje svrhe.
Jona tako u sebi sažimlje različite junake pred-
stavljajući ipak bitan prijelaz prema pozitivnima.
Prorok je očit Kristov navještaj po tome što spa-
šava one koje drži neprijateljima. Samo što Krist
to čini dragovoljno, pa i pri raspeću po Luki govo-
ri ocu da oprosti zločincima, jer ne znaju što čine
(Lk 23,34). Jona je do kraja zlovoljan stoga što su
grad i ljudi spašeni.
Opet valja istaknuti suprotnost. Krist nije bez
dodira s Jonom kad u Markovu evanđelju govori
da ›dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju,
a ipak ne razumiju da se jednoć ne obrate i da im
ne bude oprošteno‹. (Mk 4,11-12) Krist zna isku-
šavati, Jona to namjerno nikad ne čini.
19. 3. 14. Krist nad paklom
Nekoliko mjesta u Novom zavjetu mogu brani-
ti katoličko učenje o Kristovu silasku nad pakao.
Pavao u Rimljanima drži da pravednost iz vjere
ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se po-
peti na nebo – to jest Krista svesti? Ili: Tko će sići
u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih? (Rim
10,6-7). Filipljani uče da je Bog preuzvisio Krista
da se na ime Isusovo / prigne svako koljeno / ne-
besnika, zemnika i podzemnika (Fil 2,10). Efežani
tumače: Ono uzađe – što drugo znači doli to da i
siđe u donje krajeve, na zemlju? (Ef 4,9).
567
19. Katoličke poslanice
Moguće je podsjetiti i na Marka, u kojem Krist
kaže da nitko ne može ući u kuću jaka čovjeka
i oteti mu pokućstvo ako ga prije ne sveže (Mk
3,27). Jaki bi čovjek ovdje bio Sotona.
Ni jedno od ovih mjesta nije nedvojbeno gle-
de donjega svijeta: u Efežanima nalazimo silazak
na zemlju, a ne pod zemlju, a u Rimljanima bi
moglo izgledati da je Otac sišao u grob i uskrisio
Isusa. Filipljani ne govore o samome silasku, nego
o tome da podzemnici priznaju Kristovu vlast, za
što on ne bi morao sići među njih u podzemlje –
držim ipak da je i ovo mjesto uskladivo s apostol-
skim vjerovanjem koje kaže o Kristu da je sišao
nad pakao.
Mjesto iz realističnoga i tamnoga Marka biva
posebno zanimljivim. Jaki čovjek koji je poglavar
demona očito djeluje među stanovnicima zemlje,
a ne u samom paklu. No njegova kuća može biti u
paklenom podzemlju. Evanđelist upravo šuteći o
samom podzemlju kao da poručuje kako je sam čin
silaska metaforičan: biti dolje znači zapravo biti u
vlasti zla, ma gdje to u zemljopisnom smislu bilo.
Kuća jakoga, kao središte njegove vlasti, ipak je
izdvojena i u nju valja ući, znači valja znati gdje je
ona. Često je to u srcu samoga čovjeka.
Konačno, riječi u Prvoj Petrovoj poslanici tako-
đer nisu izravne i uz to su višesmislene:
i Krist jednom za grijehe umrije, / pravedan za
nepravedne, / da vas privede k Bogu – / ubijen do-
duše u tijelu,/ ali oživljen u duhu. / U njemu oti-
đe propovijedati / duhovima u tamnici / koji bija-
hu nekoć nepokorni / kad ih ono Božja strpljivost
iščekivaše, / u vrijeme Noino (1 Pt 3,18-20).
Staro tumačenje govori da je silazak podu-
zet kako bi se navijestio spas onima koji su ro-
đeni prije Kristova utjelovljenja, a bili su praved-
ni. Apokrifno Petrovo evanđelje govori da je pri
uskrsnuću glas s neba pitao Jeste li navijestili onim
usnulima, a križ je odgovorio potvrdno.1144 Kle­
ment Aleksandrijski oko 200. godine također dono-
si slično tumačenje. Silazak u limb, a ne u pakao,
Usp. Brown: 721; sljedeća tumačenja 1 Pt 3,19 također
1144
prema tomu izvoru.
Biblija kao književnost
inačica je ove misli, koja opet govori o navještaju
svetima, ili o tome da je grješnicima pružena pri-
goda da se pokaju. Ovo drugo biva svakako ple-
menitom mišlju.
Mjesto se može povezati s dijelom 1 Pt 4,6:
Za­to je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđe-
ni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju – u
duhu. Evangelizacija mrtvih značila bi naravno da
oni nisu potpuno mrtvi, nego im duše žive, i spo-
sobne su primiti nauk, time se pokajati i spasiti.
Čistilište nije ni ovdje izrijekom navedeno.
Izraz o duhovima iz 3,19 za neke nije istovje-
tan izrazu o mrtvima iz 4,6. Brown drži da se riječ
duhovi ovdje odnosi na anđele i da su to zapravo
sinovi Božji i anđeli iz Post 6,1 koji su uživali sa
zemaljskim ženama, a stoga je Bog i poslao potop
iz kojega je Noa spašen. Na njih bi se, prema ovo-
me mišljenju, odnosile misli iz 1 Pt 3,19.
Krist silazi kako bi spasio druge iz tamnice,
koja bi mogla biti preoblika podzemlja. Iz mrtvih
se, prema evanđelju, vratio te je nastavio svoj us-
pon prema gore uzašašćem, o kojem svjedoči Luka
(Lk 24,51). Ako Kristov silazak nad pakao nije
izravno i nedvojbeno prikazan, sam ustroj njegova
silaska biva po ustroju sličan silasku s neba: Bog
ide prema dolje kako bi pomogao onima koji su u
nevolji, a onda se vraća prema gore. Spas duša iz
pakla dio je ukupnoga djela spasa i stoga ima svoje
naravno mjesto u ukupnoj pripovijesti – čin sila-
ska ničim ne odudara od cjeline. Koliko god riječi
gore i dolje, nebo i podzemlje mogu biti i metafo-
ričnima, tijek pripovijesti biva i uz ovaj događaj
preglednim i logičnim.
Silazak nad pakao također nalazi svoje dobro
povezano mjesto u nizu događaja izravno prije i
poslije toga: smrt, polaganje u grob, duh koji živi
nastavlja silaziti, spašava mrtve i time opet pora-
žava Sotonu, zatim uskrsava od mrtvih, kreće pre-
ma gore, pokazuje se izabranima kojima daje nove
zadatke i zatim uzlazi na nebo.
Analogija s drugim kulturama također govori
u prilog Kristovu silasku u donji svijet. Leeming
568
tako pruža pregled junaka koji silaze u podzemlje,
od grčkih Orfeja i Tezeja, preko sumersko-babi-
lonske boginje Innane, do indijskoga brahmana
Naciketasa i japanskoga boga Izanagija. Smrt je
uvijek bitna okolnost ovih silazaka, pa Naciketas
doznaje da je Brahma iznad smrti, a Izanagi, poput
Orfeja, silazi zbog smrti svoje supruge. »Silazak u
podzemlje, kao dio tradicionalnoga junakova puta,
ima više značenja: povratak Majci Zemlji u pri-
pravi za novo rođenje u višem božanskom statu-
su, ili suočavanje sa smrću prije postignuća pune
osobnosti.«1145
Navedena obrazložba, i ukupne usporedbe,
samo ističu Kristove posebnosti. Najprije je sam
umro, a onda ide k mrtvima. Kako je umro za gri-
jehe drugih, tako i sada odlazi ka grješnima. Ne
želi spasiti jednu osobu, nego više njih. Ponovno
rođenje posve je specifično uskrsnuće. Kristov od-
lazak u podzemlje, što god to u teološkom ili an-
tropološkom smislu značilo, biva potvrdom vlasti
nad podzemljem.
Osobe koje nasljeduju Krista, kojima on u pod-
zemlju propovijeda, a ne on sam, moraju dokazati,
i u psihološkom smislu, da vladaju svojom nutri-
nom.1146 Možda nasljedovatelj ili nasljedovatelji-
ca moraju nadvladati ono što je njihova podsvi-
jest, njihov podzemni svijet. Rečeno je nedokazi-
va spekulacija.
Na posve književnom planu, očito je da junaci
romanci silaze u donji svijet – tako je od Odiseja
i Eneje do Tolkienova Aragorna. Krist je svojim
silaskom potvrdio da je, uza sve ostalo, u cijelosti
junak žanra romance.
U zaključku ovoga dijela možemo znači reći da
je, uz navedene tekstualne naznake iz Prve Petrove
1145
Usp. Leeming: 98 »As part of the traditional hero jour-
ney, the myth of the descent seems to signfy several
things – for instance, a return to Mother Earth in pre-
paration for rebirth into a higher divine hero state, or
the facing of death before full selfhood can be achie-
ved.«
1146
Usp. Leeming: 98.

poslanice, Pavlovih spisa i Marka, Kristov sila-
zak u podzemlje opravdan ovim okolnostima: a)
ima logično mjesto u ustroju ukupne novozavjetne
pripovijesti i u nizu događaja izravno oko smrti i
uskrsnuća; b) djeluju analogije prema bitnim oso-
bama drugih kultura c) ustroj pripovijesti žanra ro-
mance redovito ima silazak u podzemlje.
Naravno da smisao ovoga postupka za svakoga
pojedinca biva predmetom njegove vlastite odlu-
ke i vjere – tako je s nizom drugih događaja koje
prikazuje Biblija.
19. 3. 15. Sotona i kraj Podzemlja
Drugi uzorak, ili ustroj silaska, djeluje u
Novom zavjetu u prikazu silaska negativnih oso-
ba s kraja Otkrivenja (19,19-21). Zvijer i Prorok
koji joj je služio živi su hitnuti u ognjeno jezero
što gori sumporom. Ostali neprijatelji, a to su kra-
ljevi i njihove vojske, ubijeni su mačem koji izla-
zi iz Kristovih usta. Nakon tisuću godina Sotona
će istina biti pušten iz svoje tamnice. Zavodit će,
skupiti vojske koje će napasti ljubljeni grad, tabor
svetih, ali će ih uništiti oganj s neba. Vrag će tada
biti konačno bačen u ognjeno i sumporno jezero,
gdje će neprijateljske snage biti mučene dan i noć,
u vijeke vjekova (Otk 20,10). Osim što je u ovoj
maloj naraciji opet vidljiv dio ustroja romance s
borbom oko grada, biva očitim da negativni likovi
ne silaze dragovoljno kako bi nekoga spasili, nego
ih Bog kažnjava.
Uskrsnuće u Otkrivenju obuhvaća sve mrtve,
no nepravedni će nakon suda završiti također u
ognjenom jezeru, odakle nema povratka. Tako je
Ezekielova zamisao i promijenjena i potvrđena.
Zanimljivo je da u tom ognjenom jezeru svoj ko-
načan kraj nalaze i Smrt i Podzemni svijet (Otk
20,14). Ova kasna obavijest odlučno povezuje sva-
ki podzemni svijet iz Knjige sa smrću. Čini se, ta-
kođer, kao da se starozavjetni Šeol vratio – kako
bi konačno nestao.
569
19. Katoličke poslanice
19. 3. 16. Svijest o kraju
Poslanica neprestano podsjeća da je kraj vreme-
na blizu, a u tome je štivo blisko ranim Pavlovim
djelima. Apokaliptični su motivi također sredstvo
kohezije ovoga spisa. Krist je tako predviđen prije
postanka svijeta, ali se očitovao na kraju vreme-
na radi vas (1,20). Kad vidi pravednost naslovlje-
nika, društvena okolina možda će također prosla-
viti Boga u dan pohoda (2,12). Time bi i oni bili
uključeni u spas. Napadi na raskalašenosti i opija-
nja učestali su u štivu, a oni koji ih slijede polagat
će račune Onomu tko je već spreman suditi žive
i mrtve (4,5). Ubrzo pisac izravno kazuje da drži
kako je kraj svijeta i vremena blizu: Približio se
svršetak svega! (4,7)
Uz progonjenu zajednicu, ovdje uglavnom nei-
menovane nepravedne progonitelje i konačno sud-
ca koji dolazi u poslanici imamo još jednu oznaku
blisku apokaliptičkoj književnosti: sjetimo se da
se pravednici ugrađuju kao živo kamenje u duhov-
ni Dom (2,5). Znači da je prefiguracija Novoga
Jeruzalema djelatna, što će biti točno prikazano
upravo u Otkrivenju. Konačno, dolazi ključna oso-
ba, i to u slavi: Pa kad se pojavi Natpastir, primit
ćete neuveli vijenac slave. (5,4).
19. 3. 17. Bliskosti
s drugim
novozavjetnim tekstovima
Elliott pruža iscrpan popis mjesta na kojima
Prva Petrova poslanica pokazuje sličnosti s dru-
gim novozavjetnim spisima, poglavito sinoptičkim
evanđeljima, Rimljanima, Efežanima, Jakovljevom
poslanicom i Djelima.1147 Ovdje donosimo izabrane
zajedničke motive, od kojih su neki pronalazivi i u
izdanjima Biblije opskrbljenima naznakama uspo-
rednih mjesta, kakva su ZGB i osobito JR.
(...) ne supriličujte se prijašnjim požudama iz
doba neznanja (...) (1 Pet 1,14).
1147
Usp. Elliott: 271.
Biblija kao književnost
Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se pre-
obrazujte obnavljanjem svoje pameti (Rim 12,2).
(...) ali se očitova na kraju vremena radi vas,
koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od
mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude
u Bogu (1 Pt 1,20-21).
(...) nama što vjerujemo u onoga koji od mr-
tvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan
za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja
(Rim 4,24-25).
Pristupite njemu, Kamenu živomu (1 Pt 2,4).
(...) nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji
nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni
je kamen sam Krist Isus (Ef 2,19-20).
A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk (1 Pt 2,9)
(...) i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko
dobrih djela (Tit 2,14).
Zbog toga se radujte, makar se sada možda tre-
balo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da pro-
kušanost vaše vjere (...) stekne hvalu (1 Pt 1,6-7).
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad
upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost
vaše vjere rađa postojanošću (Jak 1,2-3).
Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli
vijenac slave. (1 Pt 5,4)
A Bog mira, koji po krvi vječnog Saveza od
mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca (...) (Heb
13,20).
Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago
vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva
(1 Pt 4,14).
Kad vas budu vodili na izručenje, ne skrbite se
unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam
bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite,
nego Duh Sveti (Mk 13,11).
Opširnomu Elliottovu popisu može se dodati
dio s kraja Ivanova evanđelja. Uskrsli Isus obraća
se upravo Petru, pretpostavljenomu autoru posla-
nice koju tumačimo: Pasi ovce moje! (Iv 21,16).
U posljednjem, petom poglavlju svojega teksta,
Petar se obraća dijelu naslovljenika: Starješine da-
570
kle među vama opominjem, ja sustarješina i svje-
dok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja
se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje
(1 Pt 5,1-2).
19. 3. 18. Ustroj i žanr
Simetričnost nije ostvarena samo početkom s
pozdravima koji se javljaju i na kraju. Nakon po-
četka čitamo dio s malo žalosti, a zatim slijedi po-
zitivnost, kako je to i na kraju:
Zbog toga se radujte, makar se sada možda tre-
balo malo žalostiti (1,6).
Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu
slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usa-
vršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. (5,10).
Još je očitija simetričnost sa željama za mir:
Punina vam milosti i mira (1,2) i Mir svima vama
koji ste u Kristu (5,14).
Moguće je naći usporednosti u upozorima na
početku 2. poglavlja (Odložite dakle svaku zloću
i svaku prijevaru) i sličnim riječima na početku 4.
poglavlja (jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha).
Središnji dio u prostornom smislu nosi i središnje
misli koje govore o primjeru Krista koji je trpio, u
dijelu 2,21. Posve simetričan ustroj, gdje bi svaki
prvi dio odgovarao drugomu, nije uputno nameta-
ti ovomu tekstu.
19. 3. 19. Ustroj na razini manjih
odsječaka
U spisu djeluju spojnice, kojima se katkad ra-
suti dijelovi i misli spajaju i time čine tekst pro-
hodnijim. Na kraju dijela koji se izravno obraća
naslovljenicima spominje se spas: (...) te klikćete
od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste
svrhu svoje vjere: spasenje duša (1,9).
Idući dio koji naglašenije govori o Kristovoj
patnji počinje upravo rečenicom sa spasom: To su
spasenje istraživali i pronicali proroci (...).

Nalazimo i primjer gdje se spoj izvodi riječju
tek sličnom po smislu: vi, nekoć Ne-narod, a sada
Narod Božji; vi Ne-mili, a sada mili. (2,10)
Prijelaz na moralne upute ostvaren je pozivom
pomoću riječi koja je slična onomu mili: Ljubljeni!
Zaklinjem vas da se kao pridošlice (...). (2,11).
19. 3. 20. Apofonija
Tekst čuva i igru riječima. Govoreći o starom
životu recipijenata i njihovih predaka te o nači-
nu izlaska u novi život, spis ovako poručuje: Ta
znate da od svojega ispraznoga života, što vam
ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadlji-
vim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju
našega Krista, Jaganjca nevina i bez mane (1 Pt
1,18-19).1148
Srž poruke o otkupljenju nose riječi krv, Janje
i bez nedostatka, što u izvorniku pruža glasovnu
igru koja ističe vrijednost Jaganjčevu: allà timíō
haímati hōs amnoũ amṓmou. Posljednje dvije rije-
či, u prijevodu janje i bez nedostatka, tvore u grč-
kom po četiri fonema, od čega su im tri zajednič-
ka: /a/, /m/, /ou/. Djeluje i glasovna opetovnost u
riječima timíō haímati.
Diftong je istina naglašen u prvoj besjedi, no
apofonija stvara učinak koji pojačava temeljno
značenje riječi te samu pamtljivost poruke. Janje
je bez nedostatka, a to je istaknuto sličnošću fo-
nemskoga ustroja dviju riječi.
19. 3. 21. Dijelovi
Petrov je tekst pismo, no izvorni su dijelovi
mogli biti sastavljeni i od drugoga materijala. Dio
1,3 – 4,11 promatrao se kao propovijed povezana s
1148
Prijevod Dude i Fućka malo je promijenjen, jer smo
dodali zamjenicu naš ispred Krista te produljili posvoj-
nu zamjenicu svog u svojega.
571
19. Katoličke poslanice
krštenjem. Dijelovi 1,1 – 2 i 4,12 – 5,14 u tome bi
rasporedu bili pismo u koje je uklopljen prethodni
dio. Posljednji bi dio imao i naglašeniji upućivački
značaj, a krštenje bi bilo središnja tema u 1,3 – 4,
12. Noin spas iz vode u poslanici doista biva pro-
tulik krštenja (3,20). Elliott drži da nema dostatnih
dokaza za to da bi djelo imalo u sebi propovijed
povezanu s krštenjem.1149 Brown spominje takvu
mogućnost, no dodaje da i oni koji misle da je po-
slanica sastavljena drže kako je elemente ugradio
sam prvi pisac.
Harrington navodi i poddijelove krsne liturgije
– očitiji su u prvim trima dijelovima:
1) uvodna molitva krsnoga himna (1,3-12)
2) krsna kateheza: prije krštenja (1,13- 21) i po-
slije krštenja (1,22 – 2, 10)
3) krsno vjerovanje (3,18 – 4,6)
4) parenetski dio o kršćanskom pozivu (2,11 –
3,7; 5,5- 9)
5) niz preporuka za doba progona (1,13-17; 4,12
– 5,4; 5,10-11).1150
Jedinstvo poslanice po Elliottu je moguće naći
u stalnoj nazočnosti glagola patiti, páshō koji
se javlja dvanaestak puta u tekstu (2, 19; 2,20;
2,23...).
19. 3. 22. Rječnik1151
Tekst ima 547 različitih riječi, od kojih se 61
javlja samo u ovoj poslanici i nigdje drugdje u
Novom zavjetu. Naglašena je uporaba riječi brat-
stvo te svećenstvo, koje se odnose na primateljsku
zajednicu. Istaknuta je i uporaba usporedbenoga
kao, hōs koje dolazi 27 puta.
1149
Elliott: 271.
1150
Harrington: 379.
1151
Usp. Elliott: 272.
Biblija kao književnost
19. 3. 23. Paralelizmi
Grčki je stil praćen i semitskim paralelizmima:
Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi
Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, bilo upra-
viteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a po-
hvale one koji dobro čine (2,13-14).
Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, / pra-
vedan za nepravedne, / da vas privede k Bogu – /
ubijen doduše u tijelu, / ali oživljen u Duhu (3,18).
19. 3. 24. Metaforizacija
Istaknuta metaforizacija biva povezana moti-
vima doma, o čemu je već bilo riječi. Stranci s
pravom boravka, oni koji su doslovno rečeno kraj
kuće, postaju ukućani Duha, a zajednica je pove-
zana Kristom u bratstvu i ljubavi. Tako i riječi o
zajedničkom životu muža i žene u istom domu
te napokon metafora o Ocu i djeci dobivaju svo-
je mjesto.
Krist je živi kamen, u skladu s Jahvinim riječi-
ma iz Izaije 28,16. Jednako se tako primatelji po-
ruke, članovi zajednice, moraju ugrađivati kao živo
kamenje u duhovni dom (2,4-5). Time se najavljuje
nasljedovanje Krista.
Oganj je dva puta spomenut u obzoru kušnje u
1,7 i 4,12. Krist je oba puta nazočan u misli koja
izravno slijedi. Povezanost metaforizacije u spisu
dokazuje i vodeni izraz kojim se označuju grijesi:
UPITI
1. Iznesite osnovne podatke o Petru Šimunu.
2. Kakav bi lik bio Petar Šimun po Forsteru, odnosno
Muiru? Dokažite.
3. Društveni položaj primateljske zajednice iz 1 Pt.
4. Objasnite smisao patnje prema 1 Pt.
5. Protumačite ustroj silaska pravednoga protagonista u
Bibliji.
6. Protumačite ustroj silaska antagonista u Bibliji.
572
Stoga se čude što se ne slijevate u istu rijeku ra-
skalašenosti te proklinju (4,4). Tako su kušnja koja
vodi k dobru i grijeh spojeni uporabom suprotnih
elemenata ognja i vode.
Glede samoga ognja, riječ je uz ostalo i o no-
voj blizini pavlovskim spisima jer dio 3,13 iz Prve
poslanice Korinćanima govori o ognju koji će ku-
šati svačije djelo.
Uobičajena metaforika sa stadom i pastirom
(2,25; 5,3-4) također je spojena s prikazom vraga
kao lava koji obilazi kako bi našao koga će prož-
drijeti (5,8). Animalističko-pastoralna metaforika
tako povezuje dobro i zlo.
Vegetacijske su slike ustrojene: svako je tijelo
kao trava, pa vene (1,24). Suprotno će tomu pra-
vedni primiti neumrli vijenac slave od natpastira
(5,4).
Prošli su se grijesi, vjerojatno i izravno i prene-
seno, prikazali kao pijanstvo i pijančevanja (4,3).
Sadašnje stanje traži od zajednice da se otrijezni
(5,8), čime je prikazan i život koji je moralan i
blizak Kristu.
Kao podvrsta metaforizacije ovdje se mogu
promatrati usporednice kojima se događaji iz pri-
mateljske sadašnjosti oslikavaju starozavjetnim do-
gađajima. Adresati su izabrani narod i kraljevsko
svećeništvo, kako su to bili i Izraelci za izlaska iz
Egipta (1 Pt 2,9: Izl 19,23). Prihvatom Kristove
vjere u krštenju, pripadnici zajednice spašeni su
kako je bio spašen i Noa iz vode za potopa.
7. Navedite što točnije možete mjesto sa silaskom u donji
svijet iz 1 Pt.
8. Interpretirajte značenje doma za zajednicu i metafori-
zaciju povezanu s domom.
9. Navedite još dvije povezane metafore.
10. Navedite apokaliptične motive u 1 Pt.
LITERATURA
1. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008. (RB)

2. Edelman, Diana: En-Dor: u Freedman, David Noel
(urednik): The Anchor Bible Dictionary II, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
3. Elliott, John: Peter, First Epistle of, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
4. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
5. Leeming, David: Descent to the Underworld, u: The
Oxford Companion to World Mythology, Oxford
University Press, Oxford, 2005.
6. Louden, Bruce: Homer’s Odyssey and the Near East,
Cambridge University Press, Cambridge, 2011.
7. Muir, Edwin: The Structure of the Novel, Hogarth
Press, London, 1967.
19. 4. Druga Petrova poslanica
19. 4. 1. Pisac
Autor sebe zove Šimun Petar, sluga i apostol
Isusa Krista (1,1). Nekoliko podataka koje pruža
sam tekst otvara ozbiljne sumnje u to da bi pisac
mogao doista biti apostolski prvak. Spis govori
protiv podrugljivaca koji će se javiti u posljednje
dane i koji će govoriti: Jer i otkad Oci pomriješe
sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja (3,4).
Riječ Oci ovdje vjerojatno označuje dvanaestori-
cu i apostole koji su vidjeli Krista. Moguće je da
se događaj prenosi u budućnost koja se zbiva po-
što je poslanica napisana i tada će Oci biti mrtvi,
što podrugljivci znaju. Pretpostavimo li da pisac
zna kako su Oci već mrtvi u času dok piše, može-
mo zaključiti da doista i piše u vremenu pošto su
oni umrli, pa je umro i sam Petar, apostolski pr-
vak. Mjesto može biti dvojbeno, kako je to i upu-
ta o Pavlovim spisima s kraja ove poslanice. Pisac
naime poručuje da treba Gospodinovu strpljivost
držati spasenjem, a tako da piše i Pavao po mu-
drosti koja mu je dana, i to u svim poslanicama u
kojima o tome govori (2 Pt 3,15-16). Pavlovi su
tekstovi poznati kao zbirka vjerojatno oko 100.
573
19. Katoličke poslanice
8. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990.
9. Schelkle, Karl Hermann: La lettere di Pietro La lettera
di Giuda, Paideia Editrice, Brescia, 1981.
10. Stibbs, A.M.: Prva Petrova, Dobra vest, Novi Sad,
1989.
11. Stibbs, A. M.: Prva Petrova poslanica, Logos, Daruvar,
1997.
12. Zovkić, Mato: Kršćani i država prema Prvoj Petrovoj
poslanici u: Magister interpresque legis ecclesiae.
Zbornik o fra Velimiru Blaževiću, Franjevačka teolo-
gija, Sarajevo, 2006., 169–190.
godine. Moguće je i to da je Petar, ili neki njegov
suradnik, čitao Pavlova pisma, poglavito stoga što
su obojica boravili u Rimu, i prije nego što će svi
paulinski tekstovi postati zbirkom.
Pisac za sebe kaže da mu je Krist očitovao kako
će umrijeti, što je moglo biti poznato iz Ivanova
evanđelja, ali je opet teško da je to moglo biti prije
100. godine. Protiv ovoga se može reći da je na-
ravno Petar dobro znao što mu je Krist rekao i o
tome piše, ili je moguće da je određenomu Petrovu
tajniku bila poznata ova predaja prije no što je ona
uobličena u evanđelje.
Druga Petrova poslanica uvelike preuzima iz
Judine poslanice, s time da izbacuje elemente iz
nekanonskih tekstova. Budući da je Judino štivo
nastalo oko 90., pisac 2 Pt stvarao bi poslije toga
– a Petar apostol umro je vjerojatno oko 68. Protiv
ovoga se može pretpostaviti drugi put podataka,
naime Juda preuzima iz Druge Petrove i dodaje
podatke iz apokrifnih tekstova.
Izvorno Petrovo autorstvo može napadati i
sama gramatika. Drugo poglavlje donosi nakon
uvodnoga prošloga vremena niz glagola u futu-
ru. Petar tu proriče o lažnim učiteljima koji će se
javiti i nijekati Gospodina. U desetom retku nala-
zimo prijelaz u prezent pri govoru o onima koji u
Biblija kao književnost
blatnoj požudi idu za puti. Čini se kao da je pravi
pisac pišući o budućnosti zapravo govorio o svojoj
sadašnjosti i o osobama koje su pogrješne. Onda se
uživio u svoje vlastito vrijeme, napustio zamišlje-
no Petrovo proroštvo i počeo nehotice prikazivati
događaje iz svoje sadašnjosti.
Razlike u stilu između Prve i Druge Petrove
bivaju znatnima. Druga poslanica ima aluzija na
Stari zavjet, ali nema izravnih starozavjetnih citata,
što prva sadržava. Oko 60 riječi Druge poslanice
nije u Prvoj.1152 Jeronim je držao da su pisci dviju
poslanica različite osobe, što ne ukida posve mo-
gućnost različitih tajnika.
Autor Prve poslanice ne poziva se na autoritet
osobnoga viđenja Isusa Krista, a pisac Druge to
čini otvoreno u opisu preobraženja (1,17). U njego-
vim izrazima međutim nalazimo prijetnju i ponos,
a ni jedan novi podatak o samom događaju u odno-
su prema evanđeoskim tekstovima. Dobro bi bilo
znati gdje se preobraženje točno dogodilo, kako
je izgledao Krist u preobražaju, kakve su mu bile
oči, kakav obraz, kakvi pokreti i što su još govorile
nazočne osobe. Moramo ipak napomenuti kako je
jedan od dokaza za to da Petar nije napisao Prvu
poslanicu bio izostanak osobnih svjedočanstava –
sada se upravo pozivanje na izravna svjedočanstva
drži neuvjerljivim.
Spomenut ćemo još jednu razliku između dvaju
štiva. U prvoj je poslanici oganj istina povezan s
posljednjim događajima, no biva izraz pročišćenja.
U drugoj je riječ o ognju koji uništava.
Harrington ističe i tematske razlike, jer bi u
1 Pt kristologija bila glavna tema, a Krist je uzor
kršćanima, a u drugoj je Krist predmet kršćanske
vjere.
Nadalje, dok 1 Pt pokazuje da bi drugi dolazak
mogao biti skori događaj, druga tumači zašto se to
ne zbiva. U spomenu činjenice da je u Gospodina
jedan dan kao tisuću godina, drugi se dolazak oči-
to odgađa. Sam termin iz 1 Pt jest apokalipsa, a iz
2 Pt to je paruzija.
1152
Usp. Brown: 774.
574
Većina bibličara koje sam konzultirao drži
na temelju iznesenih i sličnih podataka da Drugu
Petrovu poslanicu nije napisao Petar apostol.1153
Brown međutim dopušta sljedeće: »Pseudonimna
poslanica, koju je napisao netko tko je želio iznijeti
završnu poruku oslanjajući se na Petrove savjete.«
Dvojbe o autorstvu javile su se vrlo rano i pri-
ječile brzu kanonizaciju teksta. Kako smo rekli,
Jeronim u pismima (120.11) sumnja u izvornost.
Euzebije u Crkvenoj povijesti (3.3; 3.25) također je
nepovjerljiv. Origen (umro 253.) spominje po ime-
nu poslanicu u svojim komentarima Ivanova evan-
đelja. Luter nije stavio ovu poslanicu na kraj svoje-
ga Novoga zavjeta, kako je to učinio s Hebrejima i
Jakovom, no suvremeniji reformirani kritičari, spo-
menut ćemo Käsemanna, oštro ju napadaju. Elliott
tvrdi da je djelo bitan teološki dokument koji svje-
doči o naporu kršćana nakon apostolskoga doba:
htjeli su posredovati svoj nauk u pluralnom druš-
tvu, a ostati vjernima apostolskoj predaji. Rečeno
je nevolja koja stalno izaziva kršćane.
Tekst poslanice očuvan je u zbirci Bodmer, na
papirusu P72. Znači da poslanica nije nastala nakon
200. godine.1154 Brown smatra da je tekst nastao oko
130. godine, s time što dopušta deset godina odstu-
panja unaprijed i unatrag. Glede mjesta, zbog pozi-
va na prvu Petrovu poslanicu, svijesti o pavlovskoj
zbirci i kanonu, vjerojatno je mjesto Rim.
19. 4. 2. Primatelji
Rečenica Ljubljeni, pišem vam već drugu po-
slanicu (3,1) mogla bi govoriti o dvama podatci-
ma. Prvo, pisac želi dokazati da je on doista Petar,
1153
Usp. Harrington: 394; Elliott: 283; Brown: 770.
1154
Godine 1952. pronađena su u Egiptu 22 papirusa koja
sadržavaju dijelove SZ i NZ, spise rane kršćanske lite-
rature te Homera i Menandera. Najstariji P72 potječu
iz doba oko 200. godine, a nazvani su po Martinu Bod-
meru koji ih je kupio. P74 i P75 kupila je 2007. Vati-
kanska knjižnica, a preostali se dio čuva kraj Geneve.

apostol i pisac prve poslanice. Takvim bi upornim
isticanjem samo pobuđivao sumnju. Drugo, kazuje
da piše opet istoj zajednici. Ovaj bi podatak zna-
čio da se obraća istim osobama kojima je govorio
u prvom spisu. Riječ bi znači bila o zajednicama u
Maloj Aziji. Sada međutim nema ni podataka o po-
ložaju zajednice unutar širega društvenoga surječja
ni vijesti o njihovoj unutarnjoj složenosti. Možemo
doznati tek to da su izloženi zamislima i praksama
koje nisu izraz određene kršćanske struje – kako su
to bili Pavlovi Galaćani. Primatelje vrlo vjerojatno
iskušavaju hedonisti i potpuni njekači Kristove, a
možda i bilo koje božanske poruke.
19. 4. 3. Žanrovska problematika
Pozdravi na početku i na kraju svjedoče da je
riječ o pismu. No nema specifikacije primatelja,
kako je to bilo u 1Pt. Sada nalazimo da je spis
upućen onima koje pravednošću Boga našega i
Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vje-
ra kao i nas (1,1).
Odjava svjedoči o tekstu koji prije svega upo-
zorava: Vi dakle, ljubljeni, budući da ste upozo-
reni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom
razularenika, otpali od svoje stalnosti. Opomene
i upozori nalazivi su i u nutrini poslanice: U obje-
ma opomenom budim vaš zdrav razbor da se sjeti-
te riječi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi
apostola svojih (3,1-2; usp. 1,5; 1,10). Opisi oso-
ba koje šire pogrješne zamisli i prakse prikazani
su stajalištem teške osude (2,11-22), pa čujemo i
grube riječi s animalnom metaforikom, po kojoj se
pas vraća bljuvotini, a svinja kaljuži (2,22). Takvi
prikazi također služe kao uputa i pouka u smislu
primjera koji ne valja slijediti. Riječ je dakle o
upućivačkom tekstu punom upozora.
Uz pismo i upozor srećemo i dijelove koji svje-
doče o oporuci.1155 Kako smo već govorili tuma-
1155
Usp. Elliott:283.
575
19. Katoličke poslanice
čeći Pavlove spise, žanr je poznat u SZ, pa čitamo
o Jakovljevu oproštajnom govoru u Post 47,29 –
49,32. Jošua se oprašta sa svojim narodom u Još 23
– 24. Prorok Samuel čini isto u 1 Sam 12. Markovo
evanđelje donosi Isusov oproštajni govor u 13. po-
glavlju, a posebno je uzvišen Ivanov prikaz u 13 –
17. Pavao se oprašta sa starješinama efeške crkve
u Djelima 20,17, a cijela je Pavlova 2 Tim prože-
ta posljednjim danima apostolovim. U svim ovim
tekstovima nalazimo upozore, upute i naglašenu
emocionaliziranost.
Drugu Petrovu poslanicu moguće je promatra-
ti i kao ostvaraj oporučnoga žanra, a vrhunac je u
ovim rečenicama: Pravo je, mislim, da vas dok sam
u ovom šatoru, budim opomenom: svjestan da ću
brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš
Isus Krist očitova. (1,13 -14).
19. 4. 4. Sadržaj: lažni učitelji
U prethodnom smo izlaganju dotaknuli neke te-
matske odrednice 2 Pt. Tumačenje drugoga dola-
ska, točnije razloga odgode, i Petrov oproštaj ista-
knutiji su izvori motiva. Međutim je veći dio po-
slanice posvećen lažnim učiteljima i odgovoru na
njihove optužbe. Vrhunac je sljedeće grubo mje-
sto: Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja
valjanju u blatu (2 Pt 2,22). Prvi je dio rečenice
intertekst, međuspis, koji upućje na Izreke: Kako
se pas vraća svojoj bljuvotini, tako se luđak vraća
svojoj ludosti (Izr 26,11). Pisac poslanice možda
ironično poručuje svojim suprotnicima da su i ne-
uki iako je animalna oznaka dostatno teška.
Drugi dio rečenice koju piše autor poslanice
mogao bi po Elliottu pokazati tko su zapravo laž-
ni učitelji. Hedonisti i epikurejci te sljedbenici na-
uka koji zastupa Lukrecije (94. – 55. pr. Kr.) bili
su naime uspoređivani sa svinjama koje se valjaju
u svojim strastima.1156
1156
Usp. Elliott: 285.
Biblija kao književnost
Tako lažni učitelji ne bi uopće iskrivljavali
Kristov nauk ili evanđelje, nego bi pripadali po-
sve drugomu temeljnomu sustavu misli, tumačenja
svijeta i uloge čovjeka u njemu. Čini se kako je ri-
ječ upućena i nekima koji su bili prihvatili kršćan-
stvo, ali su potom prešli na druge životne nauke i
prakse (2,20-21).
Iznijet ćemo kako lažne učitelje i njihove misli
i životnu praksu vidi autor Prve Petrove poslanice.
Oni prije svega i najbitnije nisu kršćani jer niječu
Gospodina koji ih otkupi (2,1). Iako je misao stav-
ljena u budućnost, očito je spojena s lažnim nau-
kom koji se napada. Ne možemo biti sigurni da ov-
dje ipak nije riječ o kakvoj sljedbi koja na različite
načine tumači Kristov život i njegovu smrt. Čini se
ipak da pisac polemizira s mišlju koja uopće nije
usredotočena na Krista.
Lažni učitelji napadaju i drugi dolazak zato što
se on ne zbiva: Što je s obećanjem njegova do-
laska? (3,4). Čini se da je iduća optužba teža od
izjave da Krist ne dolazi jer bi mogla podrazumi-
jevati da se u svijetu nije ništa ni promijenilo: Jer
i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od
početka stvorenja (3,4). Ako je sve ostalo kako je
bilo, onda izjava opet niječe učinak otkupiteljsko-
ga djela, kako je to bilo u 2,1.
Pisac poslanice posebno uočava da lažni učite-
lji ističu tjelesna zadovoljstva, očito seksualnost:
Užitkom drže razvratnost u pol bijela dana (2,13).
Oni mame požudama putenim i razvratnostima
(2,18).
Autor upozorava primatelje da njihovi lažni
učitelji nisu iskreni: Naslađuju se prijevarama svo-
jim dok se s vama goste (2,13).
Petrov ili »Petrov« odgovor zanimljiv je i u
načinu dokaza i u temi. Temeljni je dokaz bitno-
sti Kristova nauka i života to što je pisac očevidac
Kristove preobrazbe. On je uz to čuo Očeve riječi
pri toj preobrazbi. Izbor upravo prefiguracije au-
torski je pogođen s jer nije zabilježeno da je Petar
bio pri raspeću. No čudno je da pisac 2 Pt ne spo-
minje da mu se ukazao uskrsli, što svjedoče Pavao
576
(1 Kor 15,5) i Luka (24,34). Brown pretpostavlja
da je izbor posljedica isticanja Petrova prvenstva
nad Pavlom, koji je vidio uskrsloga Krista, istina
ne odmah poslije uskrsnuća, ali nije svjedočio pre-
obrazbi na gori.
Glede kasnidbe drugoga dolaska Kristova, pa-
ruzije, pisac navodi dva dokaza. Prvi se odnosi na
Božje očište glede vremena, a drugi na njegovu
milost – riječ je znači o stvarima koje su predmet
vjere. Tvrdnja da je Bogu jedan dan tisuću godina
značila bi da je i Krist kad je obećao dolazak, pa i
skori dolazak, mogao misliti u božanskim vremen-
skim odnosima. Glede milosti, dolazak se može
odgađati kako bi svatko imao vremena pokajati se,
što je u skladu sa svrhom poslanice.
19. 4. 5. Druga Petrova i Judina
poslanica
U dvama se spisima mogu naći tragovi slična
ustroja:1157
1) Naslov (2 Pt 1,1-2: Jd 1,1-2)
2) Podsjećaj na učenje iz predaje (2 Pt 1,12: Jd 5)
3) Protiv heretika (2 Pt 2,3-22: Jd 5-16)
4) Novi podsjećaj na predaju (2 Pt 3,2: Jd 17)
5) Novi podsjećaj na podrugljivce (2 Pt 3,18: Jd
18).
Čitatelj međutim prvo uočava sličnosti u rije-
čima i vezama riječi između ulomaka 2 Pt 2,1-18
i Jd 4 -16. Evo primjera:
Bilo je u narodu lažnih proroka, kao što će
i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će
prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati
Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu pro-
past (2 Pt 2,1).
Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za
ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega pro-
1157
Usp. Harrington: 393 Judino je štivo znatno kraće, pa
su katkad tek pojedine rečenice svjedoci zajedničkoga
ustroja.

meću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i
Gospodina našega Isusa Krista (Jd 4).
Pisac Petrove poslanice izostavlja iz Judina
ulomka dijelove koji su mogli biti preuzeti iz apo-
krifne Knjige Henokove. Tako nema dijela oko
prepirke arkanđela Mihaela s đavlom oko tijela
Mojsijeva (Jd 9) i izravna spomena Henokova (Jd
14). Pisac 2 Pt ima jaču svijest o kanonu stoga što
piše u doba kad je ta svijest u cijeloj kršćanskoj
zajednici, a poglavito u Rimu, mogla znatno rasti.
Točno je međutim da u dvama ulomcima djeluju i
razlike koje se ne tiču apokrifnih spisa, pa podsje-
ćanja na Izl iz Jd 5 nema u dijelu 2,4 – 8 iz Druge
Petrove. Danas većina znanstvenika drži da je pi-
sac 2 Pt preuzimao iz Judine poslanice:1158 izosta-
vio je midraški ustroj tumačenja i spomenute apo-
krifne podatke i preuzeo dijelove izravne osude
lažnih učitelja.
19. 4. 6. Rani katolicizam: što je vjera?
Nijedno se proroštvo Pisma ne može tumači-
ti samovoljno jer nikada proroštvo ne bi ljudskom
voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni
ljudi od Boga govorili (1,20-21).
Samovoljnost u tumačenju proroštva napada se
stoga što ni samo proroštvo nije doneseno samo-
voljno, nego očito pod utjecajem Duha Svetoga.
Ako nije moguće samovoljno tumačenje, ka-
kvo je moguće? Tko ima pravo tumačiti tako da to
ne bude samovoljno? Tko će zajamčiti tumačenje
tako da to potvrdi Duh Sveti? Pisac sam pri kraju
izravno tumači Pavlove poslanice kad kaže da ima
nečega nerazumljivoga u njima, a oni neupućeni to
još iskrivljuju (3,16). Petar tako ima pravo tumači-
ti kršćanske tekstove. U dijelu 3,1 čitamo upozore
primateljima koji bi se trebali sjetiti riječi što ih
prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših,
zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.
1158
Usp. Bauckham: 1100 (ABD 3: 1100).
577
19. Katoličke poslanice
Pravo tumačenja Pisama imali bi tako, prema
2 Pt, samo oni koji pripadaju verigastomu slijedu
što ide od apostola koji su Krista gledali, i to ne
bi bila samovolja. Valja dodati da slična značenja
možemo iščitati na još jednom mjestu u katolič-
kim poslanicama, naime pisac Prve Ivanove ka-
zuje: Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od
Boga, ne sluša nas (1 Iv 4,6). Ovdje se riječ nas
odnosi na cijelu ispravnu zajednicu, no sličnosti s
2 Pt nisu nezanemarive.
Neki teolozi koji pripadaju reformiranoj preda-
ji prigovarali su da poslanica vjeru prikazuje kao
skup vjerskoga nauka. Vjera kao osobno stajalište
naglašena je suprotno tomu u Pavla, recimo u 15.
poglavlju 1 Kor.
Käsemann je posebno oštar u osudi poslanice,
pa se pita što misliti o Crkvi koja »ne uočava razli-
ku između Duha i slova te poistovjećuje Evanđelje
sa svojom vlastitom tradicijom, i još gore s odre-
đenim vjerskim pogledom na svijet, a egzegezu
ravna prema svojem sustavu ovlaštena naučava-
nja i vjeru čini pukim pristajanjem na pravovjer-
ne dogme?«1159
Brown ovako odgovara: »Kakvim pravom tu-
mači odlučuju da je ono što odgovara njihovoj te-
ologiji i usmjerenju njihove crkve prava nauka
Novoga zavjeta, a ono što tome ne odgovara kva-
renje?«
Polemika bi se mogla nastaviti. No misli i dje-
la koje izvode lažni učitelji iz tumačene poslanice,
naime nijekanje Kristova otkupiteljstva i užitak po
svaku cijenu, u XX. i XXI. stoljeću znatno su jači
nego u prvom ili drugom stoljeću.
Glede ranoga katolicizma, korisno je reći da
2 Pt vrlo jasno govori o kraju svijeta u 2,8-11.
Ako upravo dolazak Kristov nije izričito spome-
nut, dana su obećanja njegova, po kojima se išče-
kuje novo nebo i nova zemlja.
1159
Prema Brown: 777.
Biblija kao književnost
19. 4. 7. Helenizam
Pisac pakao zove tartarom, u koji je sunovratio
grješne anđele (2,4). Riječ je o helenističkom obi-
lježju. Isto je djelatno u oznaci tijela kao šatora,
koji će pisac uskoro napustiti (1,13). Govoreći o
izmudrenim pripovijestima, koje apostoli nisu sli-
jedili (1,16), autor podsjeća na mitove, koje uosta-
lom osuđuje i Pavao. Ovomu bismo slijedu mogli
dodati i zajedništvo božanske naravi (1,4).
19. 4. 8. Sinonimije i paralelizmi
Tko nema spoznaje Isusa Krista slijep je, krat-
kovidan (1,9). Sinonimični izrazi djeluju i na mje-
stima na kojima se navode preuzetnici, drznici
(2,10) te u riječima po kojima će ih snaći neprav-
da, plaća nepravednosti (2,13).
Moguće je naći i opetovnost riječi istoga kori-
jena, znači poliptoton: nevaljali su nerazumne ži-
votinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, po-
grđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni
biti istrijebljeni (2,12). U upozoru na posljednje
dane govori se o pojavi podrugljivih podrugiva-
ča (3,3).1160
Promatramo li rečenične ustroje, zalazimo u
paralelizme, znači hebrejske figure. Dvije peri-
fraze mogu samo naizgled govoriti isto: dok Dan
ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim
(1,19). Prva riječ Dan označuje i Dan suda i pro-
pasti (kako je u 3,7). Riječ Danica označuje Krista
jer je tako i na kraju knjige Otkrivenja (22,16).
Ima i primjera kad paralelizam kazuje zapravo isto:
Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im
ne drijema (2,3). Za jednom riječi može slijediti
sintagma koja smisleno govori isto: nego ih je su-
novratio u Tartar i predao mračnom bezdanu (2,4).
1160
Prva riječ nije u svim rukopisima, usp. JR i Novum
Testamentum Graece et Latine.
578
Naravno da na razini stila isto nije isto ni u upra-
vo navedenu ni u prethodnim primjerima. Riječ je
o mjestima na kojima se pojačava napetost, gdje
drugi dio paralelizma postiže snagu zahvaljujući
opetovnosti. S druge strane, tekstom zbog nave-
denih i drugih primjera vlada nešto od bombastič-
nosti, svečane napetosti. Ona je u skladu i s uzvi-
šenim pozivom na autoritet osobe koja je osobno
vidjela preobrazbu.
19. 4. 9. Metafore
Samo je nekoliko metafora koje nisu iz animal-
noga, vegetacijskoga ili uopće naravnoga okružja
– što bi bili izvori uobičajeni i za Bibliju i za knji-
ževnost uopće. Primatelji čine dobro što prianja-
ju uz potvrđenu proročku riječ, kao uza svjetiljku
koja svijetli na mračnu mjestu (1,19). Tijelo kao
šator također ide u ovaj red (1,14).
Metaforika povezana s ljudskim tijelom, jed-
nako učestala u literarnim tekstovima, i ovdje dje-
luje. Oni bez spoznaje za Krista jesu slijepi (1,9).
Tko učvršćuje svoj poziv ne će posrnuti (1,10).
Dan Gospodnji doći će kao tat, što se zna iz Mt
24,43. Osuda je personificirana pa ne drijema i nije
dokona (2,3). Stoga pošiljatelj budi zdrav razum
primatelja (3,1). Vidimo znači da i u ovome spisu
ima spojenih slika.
Lažni su učitelji robovi svoje požude iako to-
bože obećavaju slobodu (2,19).
Glede animalistike, vidjeli smo već da su
protivnici prikazivani životinjama (2,12; 2,22).
Suparnici su također izvori bez vode (2,17), što
podsjeća na Jeremiju 2,13. Oblaci gonjeni vjetrom
iz iste rečenice nisu bez dodira s valovima koji su
gonjeni u Jakova (1,6).

UPITI
1. Razjasnite prijepore oko autorstva
2. Navedite neke primjere žanra oproštajnoga govora u
SZ i NZ
3. Objasnite nauk lažnih učitelja
4. Protumačite helenizme iz teksta
5. Interpretirajte metaforiku
LITERATURA
1. Bauckham, Richard: Jude, Epistle of; u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary, III.,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
2. Brown, Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008. (RB)
19. 3. Prva Ivanova poslanica
19. 3. 1. Kanonski status
Irenej u Adversus Haereses potkraj drugoga sto-
ljeća nedvojbeno pokazuje da zna za Prvu Ivanovu
poslanicu (1.16.3; 3.16.5). Muratorijev fragment
također se poziva na dvije poslanice i pripisuje ih
Ivanu, piscu četvrtoga evanđelja. Nije nedvojbeno
jesu li podsjećaji u apokrifnoj Barnabinoj posla-
nici (5,9-11) i Polikarpovu sedmom pismu doista
navodi iz spisa koji ovdje tumačim.
Do kraja IV. stoljeća sve su tri ivanovske po-
slanice prihvaćene na Zapadu, a kanonizacija je
na Istoku bila sporija. Ipak je 1 Iv bila u sirijskoj
Bibliji zvanoj Peshitta u V. stoljeću.
19. 3. 2. Ivanovo
evanđelje i Prva
Ivanova poslanica
Kritičari su upit o autorstvu i nevolje oko toga
jesu li pisci Ivanova evanđelja i Prve Ivanove po-
slanice iste osobe nastojali riješiti stilskim raščlam-
bama dvaju tekstova. Spisi međutim pokazuju i
sličnosti i razlike. Ovdje ćemo zajedničke izraze
prikazati prema Kysaru:
579
19. Katoličke poslanice
3. Elliott, John: Peter, Second Epistle of, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
4. Green, Michael: Druga Petrova poslanica i Judina po-
slanica, Logos, Daruvar, 1997.
5. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
6. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990.
7. Schelkle, Karl Hermann: La lettere di Pietro. La lettera
di Giuda, Paideia Editrice, Brescia, 1981.
Život (Iv 1,4: 1 Iv 1,2; 4,9; 5,11)
Život vječni (Iv 3,16: 1 Iv 1,2; 2,25; 3,15 (...)
Svjetlo i tama (Iv 1,5: 1 Iv 2,8)
Istina (Iv 8,32: 1 Iv 2,21; 3,18)
Otac / Sin (Iv 3,35 :1 Iv 2,22)
Sin kao Kristova titula (Iv 5,23: 1 Iv 1,7; 2,24
(...)
Ostati u (Iv 15,5: 1 Iv 2,24)
Nova zapovijed (Iv 13,34: 1 Iv 2,7 – 8).1161
Harrington govori o teološkim sličnostima, po
kojima je Krist Riječ (1 Iv 1,1) te se ističe utjelov-
ljenje i to da je ta Riječ uzela grijeh.
S druge strane, u evanđelju nema antikrista
(2,18), bezakonja (3,4), lažnih proroka (4,1), po-
mazanja vjernika (2,20) i duha zablude (4,6) – kao
u prvoj poslanici. Bultmann vidi bitnu razliku na
samim početcima dvaju spisa. Evanđelje kaže da je
Riječ bila u početku, a poslanica govori Što bijaše
od početka. Tumač drži da prva oznaka svjedoči o
Kristovoj preegzistenciji, njegovu postojanju prije
no što se utjelovio, a druga je povezana s njego-
vom pojavom na zemlji.1162
Razlike u suprotnu smjeru, znači ono čega
nema u poslanici, a nazočno je i važno u evan-
1161
Kysar: 907 (ABD 3: 907).
1162
Usp. Bultmann: 28.
Biblija kao književnost
đelju, također su brojne: roditi se odozgo, zakon,
slava, Duh Sveti, sud, osuda, spasiti jesu neki od
izraza koje poslanica ne poznaje.1163
Brown drži da autor poslanice i pisac većega
dijela evanđelja nisu ista osoba, no pisac poslani-
ce pripadao je ivanovskoj zajednici.1164 Harrington
pretpostavlja da je autor evanđelja imao tajnika
koji je pisao poslanicu te usvojio piščeve misli i
izraze.1165 Dapače, pisac je mogao dati samo opći
nacrt, koji je tajnik ispunio po svojim izrazima.
Zamisao je privlačna i nedokaziva – iako je točno
da je Pavao imao tajnike.
19. 3. 3. Primatelji
Kako je bilo tumačeno u dijelu o Ivanovu evan-
đelju, zajednica što je čuvala predaju na koju se
ovo djelo oslanjalo imala je buran razvoj. Bila je
najprije izbačena iz sinagoge, što je podrazumije-
valo i selidbu, vjerojatno ipak u Efez. No javlja se i
unutarnji raskol, što pokazuje upravo Prva Ivanova
poslanica: Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli,
dolazi Antikrist. I sada su se mnogi antikristi po-
javili. Odatle znamo da je posljednji čas. Od nas
iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas,
ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas
(1 Iv 2,18-19). Prva Ivanova poslanica napisana je
da bi se osudilo one koji su uzrokovali raskol te
da bi se ohrabrilo članove koji su ostali. Razlike
između zajedničara i raskolnika odnose se na teo-
logiju i moral. Znamo tek što pisac koji predstav-
lja i očito vodi zajednicu misli o raskolnicima, a
obrana napadnute skupine nije dostupna.
Glede kristologije, ključna bi razlika mogla biti
u Kristovoj tjelesnosti i time vjerojatno ljudskosti:
Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki Duh
koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od
Boga je. A nijedan duh koji ne ispovijeda takva
1163
Harrington: 449.
1164
Usp. Brown: 376.
1165
Harrington: 450.
580
Isusa nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste
čuli da dolazi i sad je već u svijetu (4,2-3). Iz pret-
hodno navedena ulomka vidljivo je da se raskolnici
imenuju antikristima, stoga je prije pruženi navod
očito njihova kristologija. Iz ove temeljne opreke
proizlaze druge optužbe, pa raskolnici lažno go-
vore da znaju i vole Boga (2,4) te da su u svjetlu
(1,6). Prema navedenim optužbama, raskolnici su
bliski nekomu gnostičkomu učenju.
Pisac optužuje i suprotnike da su bez morala.
Oni lažno tvrde da su bez grijeha (1,6 -10; 3,3-6).
Primatelji su dakle osobe koje priznaju Kristovu
ljudskost i moralni su ljudi. Oni su vjerojatno po-
treseni događajima i valja ih ohrabriti. Dostatno je
da priznaju grijehe i sve će biti dobro. Naime, ako
tko i griješi, ima zagovornika Krista, koji je po-
mirnica za grijehe naše (1,9-10). Podsjetimo se da
su suprotnici tvrdili kako su slobodni od grijeha.
Nadalje, i mladići i oci kojima se obraća pobi-
jedili su Zloga (1,13-14). Oni također imaju poma-
zanje od Svetoga i imaju znanje (2,20). Pomazanje
se opetuje, a ako primatelji budu čuvali ono što su
primili, imat će život vječni. (2,25).
Zajednicu mora povezivati ljubav jer je to
mjera koju je uspostavio Isus. Mjerilo je iznimno
visoko i od članova se zahtijeva žrtva do smrti.
Moguće je tek pretpostavljati da je zajednica trpje-
la i progone izvana i tako bila zapravo skup muče-
nika. Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas
položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti
za braću (3,16). Kako je to bilo u Jakova, ljubav i
ovdje mora biti djelatna (3,18).
19. 3. 4. Vrijeme i mjesto
Budući da poslanicu navodi Irenej, ona nije
nastala poslije drugoga stoljeća. Smjestimo li
Ivanovo evanđelje u devedesete, poslanica bi mo-
gla biti napisana oko 100. godine.1166 Pretpostavka
1166
Brown: 376.

se temelji na tome što evanđelje pokazuje sukobe
između zajednice i vanjskoga neprijatelja, konkret-
no Židova i sinagoge. U doba pisanja poslanice,
izbačena se zajednica oporavila od tih nesreća, no
vidjeli smo da su se javili unutarnji sukobi, koji
čine dio tematske podloge teksta.
Ivanovska se zajednica tradicionalno smje-
šta u Efez, no neke pretpostavke govore o Siriji.
Zamisao se temelji na sinagogi iz koje je zajedni-
ca bila isključena – ako je bila u Palestini, istjera-
na se skupina nije morala odseliti tako daleko na
zapad, znači do Efeza.
19. 3. 5. Kristologija1167
Ivanovo evanđelje ističe Kristovo božanstvo,
što je vidljivo u rano nastalim dijelovima teksta.
Podsjetit ću da Krist u četvrtom evanđelju uskrisu-
je Lazara glasom, a u Marka je Jairovu kćer primio
za ruku. Nadalje, glavari i sluge padaju u Ivana
na zemlju poslije Kristovih riječi u Getsemaniju.
No da se ne bi isključila Kristova ljudskost, evan-
đelje će naglasiti i tjelesnost Kristovu: i Riječ ti-
jelom postade i nastani se među nama (Iv 1,14).
Tendencija tjelesnosti vidljiva je i u kasno nasta-
lomu drugomu završetku, s obrokom riba. Upravo
je Kristova tjelesnost istaknuta i u Prvoj Ivanovoj
poslanici. Već u prologu pisac prikazuje ono što
smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke
naše što opipaše (1,1). Već je rečeno da Duh Božji
govori kako je Isus Krist došao u tijelu (4,2).
Kristovo spasiteljsko djelo u poslanici je pri-
kazano žrtvenim rječnikom iz hebrejske tradicije.
Tako je on pomirnica za grijehe naše, i to dva puta
(2,2; 4,10). Ovi izrazi podsjećaju na Rim 3,25 i
Heb 2,17, a nema ih u drugim ivanovskim spisima.
Kristova krv također čisti od grijeha (1,7), a on
sam odnosi grijehe (3,5). Posebno je zanimljivo da
je predmet spasa široko postavljen: On je pomir-
1167
Oslanjam se na Dugandžića i Kysara.
581
19. Katoličke poslanice
nica za grijehe naše, i ne samo naše, nego svega
svijeta. (2,2).
Glede trojstva, poznat je ivanovski umetak,
comma johanneum, koji je ušao u spis u 3. ili 4.
stoljeću. Riječ je o dijelu 5,6-8: On, Isus Krist,
dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u
vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči, jer Duh je isti-
na. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv; i to
je troje jedno. Znakovi vode odnose se na krštenje,
a krvi na žrtvu.
Otac i Sin dobro su povezani u drugom po-
glavlju u kojem se iznose stajališta raskolnika.
Antikrist naime niječe Oca i Sina. Tko niječe Sina,
nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca (1
Iv 2,22-24). Dio je blizak evanđelju na mjestima
17,4-5; 17,10 i 17,21.
Duh Sveti nije nazočan pod upravo tim ime-
nom, no djeluje Duh Božji, koji ispovijeda da je
Isus Krist došao u tijelu (4,2).
Kristovo božanstvo neizravno je prikazano
izočnošću grijeha. On se pojavio da odnese grije-
he, grijeha nema u njemu. (3,5). Misao se odnosi
na Isusa. Samo nekoliko rečenica dalje imamo Tko
god je rođen od Boga, ne čini grijeha, jer njego-
vo sjeme ostaje u njemu (3,9). Nadalje, evanđelje
imenuje Krista svjetlom, a ovdje je Bog svjetlost
u 1,5. Time je neizravno, možda i nesvjesno, pisac
Krista prikazao božanskom oznakom.
19. 3. 6. Grijeh, moral i ljubav
Imenicu grijeh u spisu čitamo 17 puta, čemu
valja dodati još devet glagola povezanih s pojmom
hamartia.
Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe va-
ramo i istine nema u nama (1,8). Ovoj izjavi su-
protstavlja se tek naizgled dio 3,9: Tko god je ro-
đen od Boga, ne čini grijeha. Kontradikcija vjero-
jatno proizlazi iz toga što je spis nastao spajanjem
različitih propovijedi. U prvoj se rečenici može mi-
sliti na to da svi ljudi katkad počine grijeh i stoga
Biblija kao književnost
se moraju pokajati, pa će im Bog oprostiti, kako
se to kazuje u nastavku. Druga rečenica mogla bi
podrazumijevati grijeh kao trajno stanje i način
života, u kojem ne može biti onaj tko je rođen od
Boga, što bi moglo značiti i onaj tko je prihvatio
kršćanstvo.
Spoznaje bitne za grijeh donose se u dodat-
ku cijeloj poslanici, u petom poglavlju. Pisac nai-
me razlikuje smrtni grijeh i grijeh koji nije nasmrt
(5,16). Za one koji čine grijeh što nije nasmrt va-
lja moliti, no za grješnike koji griješe na smrt ne
treba moliti. Ni ovo mjesto nije lako uskladivo s
tvrdnjom o širini Kristove žrtve: On je pomirnica
za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svi-
jeta (2,2). Odnosi li se ovo na sve ljude ili na sve
grijehe? Ima li znači i ovdje grijeha koji se ne će
oprostiti ni na ovom ni na drugom svijetu?
Ispravna se djela prikazuju metaforama hoda u
svjetlu 1,7, držanja zapovijedi (2,3) i bliskosti isti-
ni (2,4). Tako pripadnici zajednice jesu rođeni od
Boga (3,9) i jesu djeca Božja (3,1).
Dualizam kojim je poslanica prožeta ogleda se
i u ljubavi. Svijet je prikazan neprijateljskim Bogu,
a u onima koji ga ljube, nema Očeve ljubavi (2,15).
Takvi i nisu od Boga, nego od svijeta. Motiv će
se vratiti u četvrtom poglavlju. Članovi zajednice
upućuju se da ljube jedni druge jer oni koji vole
rođeni su od Boga. Tako je spis došao do misli po
kojoj će biti istaknut i među biblijskim tekstovima
i u širem surječju: Tko ne ljubi, ne upozna Boga,
jer Bog je ljubav (4,8).
19. 3. 7. Eshatologija
Prema ovomu štivu, kraj je vremena vrlo blizu
jer su se pojavili antikristi. Budući da je to zapra-
vo oznaka za raskolnike, događaj unutar zajedni-
ce diže se na apokaliptičnu razinu. Pogledat ćemo
najprije termin posljednja ura u 2,18 jer evanđelje
ima posljednji dan kad govori o uskrsnuću mrtvih
u 6,40. No sama riječ ura, ili čas u smislu trenut-
582
ka, obilježje je iz evanđelja (2,4; 13,1). Time nije
u suprotnosti s rječnikom evanđelja, iako je sama
uporaba drukčija u vezi s eshatologijom.
Riječ antikristi biva hapax legomenon, besje-
da je nezabilježena dotad u Novom zavjetu, a ne
rabe ju ni Talmud ni Midraš. Riječ je u skladu
s dvojnom naravi cijeloga spisa, gdje sve dobro
ima svoju suprotnost u lošemu. Onomu glavno-
mu Antikristu koji dolazi očito su slični antikrsti
(2,18). Suprotno tomu, naslovljenici će se preo-
braziti i postat će nalik na Krista (3,8). Mjesto
s preoblikom sukladno je Pavlu iz Prve poslani-
ce Korinćanima: Evo, otajstvo vam kazujem: svi
doduše nećemo usnuti, ali ćemo se svi izmijeniti.
Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer
zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi
ćemo se izmijeniti (1 Kor 15,51-52).
19. 3. 8. Vjera
Kraj spisa obilježuje vjera, koja se povezuje
sa životom. Dio počinje naznakom pobjede nad
svijetom, koji se drži negativnom odrednicom, i
koji može nadvladati onaj tko vjeruje da je Isus
sin Božji. U ivanovskim spisima »vjera je uvijek
usmjerena na Isusa«.1168
Za Ivana je ovdje u smislu vjere bitno svjedo-
čanstvo: Tko vjeruje u Sina Božjega ima to svje-
dočanstvo Božje u sebi (5,10). Riječ je i o svjedo-
čanstvu koje Bog daje o svom sinu.1169
Riječju svjedočanstvo vraćamo se na početak
spisa: i vidjeli smo i svjedočimo i navješćujemo
vam život vječni (1,2).
Rječnik Prve Ivanove biva oštrim, pa oni koji
ne vjeruju zapravo kažu da je Sin Božji lažac. Po
ovakvu rasporedu, ne čini se da bi bilo mnogo mje-
sta za suvremeni agnosticizam.
1168
Dugandžić: 147.
1169
Dugandžić: 148.

U Božjem Sinu život je vječni koji nam je dao
Bog. Onaj tko ima sina, ima i život (5,12). Spis
tako pokazuje sličnosti i razlike s Levitskim zako-
nikom, u kojem se sve što od Boga otpada, što je
nečisto, približava smrti.1170
19. 3. 9. Sadržaj, žanr i kompozicija
Bitne sadržajne osobitosti spisa vidljive su iz
prethodna izlaganja. Obilježja raskolničke skupine
suprotstavljaju se obilježjima naslovljenika. Osim
posljednje oznake, bitne se tematske odrednice
mogu iznijeti po načelu suprotnosti: kristologija i
antikrist, grijeh i moral, ljubav prema svijetu i lju-
bav prema Bogu, mržnja prema drugima i ljubav
prema drugima, konačno eshatologija.
Žanrovski, spis nema obilježja poslanice jer mu
nedostaju uvodni i završni pozdravi. Stalni su me-
đutim pozivi naslovljenicima, čemu ćemo se vrati-
ti. Spis je vrlo vjerojatno skup propovijedi koje je
pošiljatelj održao u različitim prigodama, a onda ih
je on ili neki njegov učenik povezao. Tako uobli-
čen tekst mogao je služiti prije svega kao poticaj
dijelu zajednice koji je ostao na okupu da izdrži
usprkos nevoljama koje su ih pratile.
Brown dijeli tekst tako što nakon prologa vidi
prvi dio: Bog je svjetlo i mi trebamo hoditi u svje-
tlosti (1,5 – 3,10) i drugi dio: Hoditi kao djeca
Boga ljubavi (3,11 – 5,12).1171
Kompozicija po Harringtonu vidi usporednost
nakon prologa 1,1-4. Prenosimo njegov raspored
koji zapravo ima pet dijelova:
Uvod 1,1- 4
Prvi dio 1,5 ‒ 2,28 Drugi dio 2,29 ‒ 4,6
Načelo: hodati u svjetlu Načelo: živjeti kao djeca
Božja
1,5 -7 2,29 - 3,2
1170
Usp. Milgrom: 456.
1171
Usp. Brown: 377 / 378
583
19. Katoličke poslanice
1) Raskid s grijehom 1,8 ‒ 2,2 Raskid s grije-
hom 3,3-10
2) Zapovijedi, posebno ljubav Zapovijedi, po-
sebno ljubav
2,3 – 11 3,11-24
3) Čuvati se svijeta 2,12-17 Čuvati se svijeta
(3,13 ‒ 4,15)
4) Antikristi (2,18-28) Lažni proroci
4,1-6
Treći dio
1) Ljubav prema Bogu 4,7 ‒ 5,4
2) Vjera je od Boga (5,5-12)
Zaključak 5,13
Dodatak
1) Molitva za grješnike
2) Sažetak
Raspodjela ima nedostataka utoliko što ističe
zajedničke osobine drugoga i trećega dijela, a za-
obilazi ono što se ne ponavlja. Tako je u drugom
dijelu motiv zajedništva Oca i Sina, a u trećem
iskaz po kojemu su primatelji od Boga, što ih hra-
bri. No ovakav raspored upućuje na spiralni slijed
izlaganja spisa, o čemu će još biti riječi.
19. 3. 10. Ritmičko-smislene cjeline
Stil Prve i Druge Ivanove poslanice bitno obi-
lježuju riječi koje se ponavljaju u susjednim reče-
nicama ili u dijelovima rečenica. Nije riječ samo
o paralelizmu, koji je također nazočan u pojavi.
Usredotočit ćemo se najprije na pojedine riječi.
Besjeda se javlja u prvoj rečenici, ili u njezinu di-
jelu koji je dio složene rečenice, a zatim dolazi
opet u idućem dijelu. Katkad opetovana riječ do-
biva u drugoj pojavnosti samo pojačano značenje.
Katkad se značenje osjetnije mijenja. Uvijek je ri-
ječ o snažnom ritmičnom sredstvu koje izraz pri-
bližava glazbenoj liričnosti.
Biblija kao književnost
Već početak uvoda nosi opetovnosti zamjeni-
ce što, u izvorniku je to hò, a zatim vidimo i po-
navljanja života:
Što bijaše od početka, / što smo čuli, / što smo
vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše
opipaše / o Riječi, Životu – / da Život se očitova,
/ i vidjeli smo i svjedočimo / i navješćujemo vam
život vječni.
Ponavljanje zamjenice tvori prije svega ri-
tmičnost. Snaga se iskaza pojačava od prvoga do
četvrtoga primjera i prati sve veću blizinu ono-
ga koji govori. Besjeda život na početku bitna je
zbog izravne blizine besjede Riječ, a primatelji iz
ivanovske zajednice mogli su znati da Riječ ozna-
čuje Isusa. Zatim se Život očitovao, znači da je
bio doista nazočan, što je povezano s prethodnim
razmatranjem i dodirom. Značenje besjede život u
trećem se primjeru dodatno zamrsuje jer se stavlja
u blizinu vječnoga. Sada je to život koji nije samo
Kristov nego je i život vječni primatelja, koji tako
dobivaju bitan dar.
Gotovo da nema dviju susjednih rečenica u tek-
stu koje ne bi bile obilježene ovakvim verigama što
ih tvore iste riječi kojima se u novim pojavnostima
obogaćuje značenje:
Djeco, / posljednji je čas! / I, kako ste čuli, do-
lazi Antikrist. / I sad su se već mnogi antikristi po-
javili (1,18). U prvoj pojavnosti imamo jedninu, a
Antikrist istina dolazi, ali još nije tu. U drugoj po-
javnosti nalazimo množinu i antikriste koji su već
u prostoru bliskom zajednici.
Navest ćemo i malu meditaciju o ljubavi i stra-
hu iz četvrtoga poglavlja. Zapravo je najavljena
izjavama o pouzdanju u sudnji dan i uzajamnu lju-
bav. Straha u ljubavi nema, / nego savršena ljubav
izgoni strah; / jer strah je muka / i tko se boji, nije
savršen u ljubavi (4,18). U izvorniku nema sino-
nimne riječi s glagolom bojati se, pa se fóbos jav-
lja u različitim oblikovnim inačicama četiri puta u
ovoj cjelini. Najprije doznajemo da straha nema u
ljubavi, onda je tomu dodano da savršena ljubav
izgoni strah – dakle su dvije vrijednosti upravo su-
584
protstavljene, a ne samo nesukladne u istodobnosti.
Druga je pojavnost ljubavi bitno obogaćena ozna-
kom savršenosti. U trećoj pojavnosti straha dozna-
jemo da je on muka. Konačno, četvrta pojavnost
uči da tko strahuje nije savršen u ljubavi.
Ovakve slike s opetovanim riječima redovito
tvore lirske pasaže koji nose mudrost. Upozorit
ćemo na mir koji pruža odnos srca, koje zna biti
nemirno.
I umirit ćemo pred njim srce svoje / ako nas
ono u bilo čem osuđuje /. Jer Bog je veći od našega
srca i znade sve. / Ljubljeni, ako nas srce ne osu-
đuje, / možemo zaufano k Bogu (3,19-21).
Ovakve su ritmičke i misaone cjeline zapra-
vo bliske kitici ili strofi. Njihova nutarnja poveza-
nost biva čvrstom, no one se redovito vrlo narav-
no spajaju s idućim cjelinama. Naime riječ koja je
u prvoj strofi bila izvan usredotočenosti opetuje
se u idućem dijelu teksta i tako shvaćamo da se
misao preselila na novo područje. U 4,1-3 govori
se o različitim duhovima, a pravi su oni koji pri-
znaju Kristovu tjelesnost. Ostali su Antikristovi,
a on već djeluje u svijetu. Riječ svijet sada ulazi
bliže središtu interesa, pa se govori da su dječica
nadvladala svijet jer je Onaj koji je u njima moć-
niji od onoga koji je u svijetu. Na početku u 4,3
svijet nije bio povezan s Antikristom, a onda po-
stajemo svjesni dualizma svijeta i Boga u 4,4-5.
Ritmičko-misaone cjeline povezane su dakle po-
put veriga – druga započinje dok prva još nije za-
vršila. Perikope iz evanđelja povezuje prije svega
pripovjedna bliskost. Ovdje imamo pojavu koja je
uočljiva i izdvojiva, no zajedništvo joj je u temi
promišljaja, a nema naglašenoga događaja kako je
to bilo u evanđeljima.
Pojava je istina povezana s paralelizmima, no
i same riječi, vidjeli smo, tvore vrijednosti u smi-
slu značenja. Tekst je nalik na mrežu s nizom oči-
ca koje su dobro međusobno povezane. Držimo
da njegove cjeline ipak možemo zvati strofama u
malo slobodnijem smislu značenja.

19. 3. 11. Paralelizmi
Ova semitska stilska osobitost javlja se u
obliku sinonimskoga i antitetskoga paralelizma.
Sinonimni paralelizam javlja se u 2,11: A tko mrzi
brata svojega, u tami je, u tami hodi / i ne zna
kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.
Ako znate da je on Pravednik, znate i da je sva-
ki koji čini pravdu od njega rođen (2,29). Primjere
nalazimo i u 2,27; 3,6.
Antitetički paralelizmi bivaju češćima: Tko veli
da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je
sve do sada. (2,9) Bog je svjetlost, i tame u njemu
nema nikakve. (1,5) Tko čini pravdu, pravedan je
/ kao što je on pravedan. Tko čini grijeh, od vraga
je / jer vrag griješi od početka. (3,7 – 8)
19. 3. 12. Suprotnosti
Antitetski paralelizam sukladan je općem dua-
lizmu koji se provlači spisom, i koji temelj, a vje-
rojatno i uzrok, nalazi u dvojnosti zajedničara i
raskolnika. Već smo spominjali dvojnosti Boga i
svijeta, Krista i Antikrista, tame i svjetla, grijeha
i ljubavi. Na razini svih ivanovskih spisa podsjetit
ćemo da su binarizmi jako obilježje Otkrivenja, što
će biti podrobnije tumačeno u posebnom poglav-
lju o tome tekstu.
UPITI
1. Navedite osnovne podatke o primateljima Prve Ivanove
poslanice.
2. Nabrojite četiri riječi ili sintagme zajedničke Ivanovu
evanđelju i Prvoj Ivanovoj poslanici.
3. Nabrojite dvije riječi ili sintagme koje ima 1 Iv, a nema
Ivanovo evanđelje.
585
19. Katoličke poslanice
19. 3. 13. Spiralnost1172
Poput Ivanova evanđelja i Otkrivenja, poslani-
ca pokazuje povrat na zadane teme. U prvom se
govoru iznosi određeni aspekt, koji se zatim, na-
kon teksta o drugim motivima, vraća i proširuje.
Primjer je Antikrist koji se uvodi u 2,18, a doda-
ju mu se i antikristi, koji su proizišli iz zajednice
primatelja i kazivača. U dijelu 4,2-3 protumačeno
je da Antikristu pripada onaj koji ne ispovijeda
kako je Krist došao u tijelu. Spiralnost nalazimo i
u motivima svijeta (2,15; 3,13; 4,5; 5,4), rođenja
od Boga (2,29; 3,9; 4,7; 5,4), hoda (1,6; 2,6) te
opetovnosti dječice i ljubljenih.
19. 3. 14. Inačice
Poslanica pokazuje uporabu riječi iz iste zna-
čenjske skupine. Djeca Božja iz 5,2 slična su dječi-
ci iz 5,21. Rođeni od Boga u 3,9 slični su očevima
iz 2,13 i braći iz 3,13. Kršćani Boga znaju (2,3),
oni koji griješe ne vide ga (3,6), a oni pravedni
ostaju u njemu (4,13) jer im je dao od svoga Duha.
19. 3. 15. Konativnost ili pozivnost
Pisac se često obraća različitim dijelovima za-
jednice, pa govori ocima i mladićima (2,13) te dje-
ci (2,14; 2,18). Naslovljenici su učestalo nazivani
ljubljenima (3,2; 3,21; 4,1; 4,7) što je sukladno za-
htjevu da se moraju međusobno voljeti.
1172
Usp. Kysar: 902. / 903 (ABD 3: 902 /903).
4. Navedite osnove kristologije u 1 Iv.
5. Kako je poslanica zapravo nastala, od čega je spojena
u jedinstven tekst?
6. Navedite spiralnost s dvama primjerima
7. Navedite dva paralelizma u 1 Iv.
Biblija kao književnost
LITERATURA
1. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
3. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
(RB)
4. Klauck, Hans-Josef: Der erste Johannesbrief, Benziger
/ Neukirchener, Zürich und Neukirchen – Vluyn, 1991.
19. 4. Druga Ivanova poslanica
19. 4. 1. Pisac i primatelji
Autor Druge Ivanove poslanice sebe naziva
starješinom, što pisac Prve poslanice nije činio.
Riječ je označavala različite osobe i službe u ra-
nim kršćanskim zajednicama. Starješina je mogao
jednostavno biti stariji i ugledni vjernik. Druga je
uporaba ove oznake podrazumijevala osobe koje
su vodile mjesne crkve, a neki od njih nose i naziv
episkopos. Primjere imamo u Dj 20,17; Jak 5,14;
1 Pt 5,1; 2 Tim 5,17; Tit 1,5.
Oznaku sustarješine, sympresbýteros, nosi
Petar u 1 Pt 5,1, pa su znači i oni koji su pripa-
dali dvanaestorici izabranih mogli biti starješine.
Četvrta bi uporaba ove riječi govorila o jednom
od Kristovih suputnika, koji nisu bili iz dvanae-
storice. Tako Papija spominje Aristiona presbyte-
rosa. Konačno, Irenej u Adversus Haereses piše:
»Ja sam to čuo od starješine koji je čuo od onih
koji su vidjeli apostole i od onih koje su oni pou-
čavali (4.27.1).«1173
Brown drži da je ljubljeni učenik bitan za cijelu
ivanovsku zajednicu mogao biti suputnik Kristov
koji nije bio apostol, znači bio bi prikazan u če-
tvrtoj ovdje iznesenoj mogućnosti. Redaktor evan-
đelja i pisac poslanica bio bi onaj koji je učio od
1173
Prikaz starješina dan je prema Brownu: 390. / 391.
586
5. Kysar, Robert: John, First Episte of, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Volume 3, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
6. Milgrom, Jacob: Priestly (»P«) Source, u: The Anchor
Bible Dictionary, Volume 5, glavni urednik David Noel
Freedman, Doubleday, New York, 1992.
7. Stott, John R. W.: Ivanove poslanice, Uvod i komentar,
Logos, Daruvar, 1997.
ljudi što su Krista vidjeli, znači učenik ljubljenoga
učenika i time blizak petoj oznaci.
Nema konačnih dokaza o tome jesu li Prvu i
Drugu poslanicu napisale iste osobe. Obilježja ras-
poreda riječi i rečenica te sama teologija, a o tome
ćemo još govoriti, prije bi govorili u prilog isto-
mu autoru.
Glede odnosa evanđelja i Druge poslanice, i
time upita zajedničkoga autorstva, opet nalazimo
i sličnosti i razlike. Izrazi o istini te ostajanju u
nečemu, blizak odnos Oca i Sina te nova zapovi-
jed govore o jasnim dodirima. S druge strane, u
evanđelju nema nauka ili doktrine (2 Iv 9 – 10),
Antikrista, crkve kao gospođe i plaće (2 Iv 8), a to
su česti izrazi iz 2 Iv.
Primateljica je imenovana izabranom
Gospođom. Riječ je vrlo vjerojatno o mjesnoj cr-
kvi, koja je bila neka vrsta podružnice središnjoj
ivanovskoj zajednici. Njezini su članovi imenovani
djecom. Oznaka je u skladu s obilježjima stila iva-
novske zajednice jer ju nalazimo u prvoj poslani-
ci (2,18; 3,7) i u samom evanđelju (13,33). Djeca
izabrane sestre, što se spominje na kraju, mogli bi
biti vjernici iz središta ivanovske zajednice ili iz
neke druge crkve koja pripada istoj predaji. Ako
je riječ o središnjici, onda oznaka izabranosti uz
obje zajednice svjedoči da nije bilo podređenosti
među dvjema crkvama. Kazivatelj govori da ne
daje novu zapovijed, nego šalje zapovijed ljubavi

koja je bila od početka (5). Sam spomen zapovi-
jedi ovdje ipak izgleda znakovitim. Bi li impera-
tivni zahtjev o tome da suparnike ne valja primati
u kuću mogao uputiti onaj tko nema ili barem ne
osjeća nadređenost?
19. 4. 2. Vrijeme i mjesto
Druga Ivanova poslanica napada teološku dok-
trinu protiv koje govori i Prva (1 Iv 4,2: 2 Iv 7).
Prva je poslanica govorila izravno zajednici u ko-
joj su oni što se nisu odvojili. Druga govori uda-
ljenoj zajednici, koju bi mogli ugroziti raskolnici
iz prve poslanice. Riječ je o istoj krizi na dvama
mjestima. Na temelju toga pretpostavlja se da je
riječ i o približno istom vremenu – čime bismo bili
u dobu oko godine 100. Ako središte ivanovske za-
jednice i jest u Efezu, crkvu primateljicu teško je
locirati. Mogla je biti u nekomu od gradova Male
Azije, možda u onima koji su spomenuti u početku
Otkrivenja. Iz središta zajednice vrlo su vjerojatno
dolazili neki od predstavnika raskolničke struje (2
Iv 10) koji smućuju vjernike. Na kraju pisma, au-
tor najavljuje i svoj dolazak. Teško je spekulirati
koliko osobni dolasci raskolnika i pošiljatelja pi-
sma govore o udaljenostima.
19. 4. 3. Književni oblik i sadržaj
Prva Ivanova nema uobičajenih obilježja pisma
s početnim obraćanjem i završnim pozdravom – vi-
djeli smo da je riječ o skupini povezanih propovi-
jedi. Druga poslanica ima sva obilježja pisma, s ja-
snim pošiljateljem, primateljima i porukom. Pismo
nosi na početku pozdrave milosti, milosrđa i mira,
a sve su tri oznake u Prvoj i u Drugoj Timotejevoj
poslanici. Milosrđe i mir imaju Petrove i Titova
poslanica. Ima li ovo kakvih povezanosti s kasnim
dobom nastanka svih spomenutih djela? Na kraju
su Ivanova pisma pozdravi djece izabrane sestre,
587
19. Katoličke poslanice
kako smo na početku imali djecu i Gospođu. Ova
simetričnost svjedoči o pomnosti plana.
Početni dio poslanice hvali djecu primatelje jer
hodaju u istini (4). Tek u desetom retku nalazimo
iskaz nalik na naredbu. Pri kraju je spomenuta ra-
dost primatelja koja mora biti potpuna. Čini se da
pisac ne želi nastupati odveć oštro, jer nije sigu-
ran u primateljeva stajališta. Stoga svoju naredbu
zamata u hvale i radosti.
Pismo ima ove dijelove: 1) imenovanje poši-
ljatelja Starješine i obraćanje Gospođi primatelji-
ci, 2) pozdrav milosti, mira i milosrđa, 3) radost
zbog hoda primatelja u istini i ljubav kao ime-
novana zapovijed, 4) iskaz protiv antkirista koji
ne drže da je Krist došao u tijelu i zapovijed da
se takvi ne primaju u kuću – što nije imenovano
kao zapovijed, 5) obavijest o osobnom dolasku, 6)
odjavni pozdrav.
Pismo je pozorno ustrojeno, i to posebno u
tonu koji pazi da kaže što misli na oprezan način.
Status pošiljatelja i primatelja ove poslanice naj-
bolje je vidljiv iz usporedbe s Pavlovim pismom
Galaćanima – koje kori oštrim riječima.
19. 4. 4. Kristologija i odnosi među
ljudima
Krist je došao u tijelu, a oni koji to ne drže jesu
antikristi (7). Sličnost s Prvom poslanicom 4,2 biva
očitom. Ispravna je doktrina imenovana naukom
Kristovim (9). Nauk je opet spomenut odmah u
idućoj rečenici jer tko u njemu ostaje ima Oca i
Sina. Vrlo je sličan iskaz iz Prve poslanice, gdje
je Antikrist onaj tko niječe Oca i Sina. Svaki koji
niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima
i Oca (1 Iv 2,22).
Vidjeli smo da je eshatologija razvijena u
Prvoj poslanici. Rečenica koja bi se mogla shvati-
ti u tome smislu iz Druge poslanice govori ovako:
Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da pri-
mite potpunu plaću. (8). Nema daljnjih tumačenja,
Biblija kao književnost
a i ova je rečenica nesigurna u smislu nagrade na
drugom svijetu i u paruziji.
Zahtjev o međusobnoj ljubavi također je poznat
u Prvoj poslanici. U Drugoj se poslanici ljubav ta-
kođer povezuje s njegovim zapovijedima. Nakon
toga napadaju se zavodnici. Kao da je govor o po-
trebi međusobne ljubavi doveo do zapovijedi, a
onda je izrečena zapovijed u obliku zabrane pri-
manja raskolnika u kuću. Pisac je vrlo stupnjevito
i oprezno došao do svojega pravoga cilja.
19. 4. 5. Druge stilske osobitosti
Rekli smo prije da rječnik Prve i Druge posla-
nice svjedoči o istome piscu ili barem istoj školi,
UPITI
1. Kako su imenovani pošiljatelj i primatelji 2 Iv?
2. Koja su zajednička obilježja kristologije 1 Iv i 2 Iv?
3. Koje su razlike u formi 1 Iv i 2 Iv?
4. Prikažite jednu ritmičko-misaonu cjelinu iz 2 Iv.
LITERATURA
1. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
19. 5. Treća Ivanova poslanica
19. 5. 1. Pošiljatelj
Osoba koja se imenuje starješinom šalje pismo
što će postati najkraćim novozavjetnim spisom.
Starješina zove Gaja koji dobiva poruke ljublje-
nim i hvali ga jer je primio došljake (5), očito mi-
sionare koje je poslao. Diotrefa kori jer nije pri-
mio braću (10), ali mu ne prijeti jačim postupcima.
588
naime 86 posto riječi iz Druge poslanice nalazivo
je i u Prvoj. Ustroj temeljen na ritmičko-misaonim
cjelinama, kojima je osnovica riječ što se opetuje
u inačicama, očit je u Drugoj poslanici, kako je to
bilo i u Prvoj: Starješina izabranoj Gospođi i dje-
ci njezinoj koju ja ljubim u istini – a ne samo ja,
nego i svi koji upoznaše Istinu – radi Istine koja
ostaje u nama i bit će s nama dovijeka. (1-2) U
idućim ćemo dvjema rečenica još čuti istinu, ali je
uvedena i zapovijed koja će biti česta do sedmoga
retka. Držim da su ove ritmičko-misaone cjeline
dokaz u prilog tvrdnji o istome piscu Prve i Druge
Ivanove poslanice.
3. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993. (RB)
4. Klauck, Hans-Josef: Der zweite und dritte
Johannesbrief, Benziger Verlag /Neukrichner Verlag,
Zürich und Neukirchen – Vluyn, 1992.
5. Kysar, Robert: John, Epistles of , u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
6. Stott, John R.W.: Ivanove poslanice, Uvod i komentar,
Logos, Daruvar, 1997.
Nema jasnih dokaza da starješina ima neku stvarnu
vlast nad Gajem i Diotrefom. Sa strane pošiljate-
lja nije očita hijerarhijska uloga ni prema onima
koji su kao neka vrsta misionara došli ka Gaju i
Diotrefu. Starješina i ne kaže da ih je on poslao,
nego su ti došljaci djelovali poradi Imena (7). Kad
govori o dužnosti primanja došljaka, rabi zamje-
nicu mi, dakle sebe uključuje u obveznike, a tako
svi bivaju suradnici Istine. Moguće je da je riječ
o skromnosti.

Želja za zdravljem koju starješina upućuje Gaju
na početku uobičajena je za svjetovna pisma hele-
nističke kulture. Na kraju starješina naviješta sko-
ri dolazak Gaju i rabi riječi koje čitamo i na kraju
Druge poslanice. Po tome i po nekim drugim stil-
skim obilježjima biva mogućim da je tri ivanovske
poslanice napisala ista osoba.
Ako riječ Istina označuje Krista, poglavito u
12. retku, onda se starješina poziva na predaju
koja seže do Krista. On sam, starješina, time je
pozvan odlučivati zbog svoje osobne upoznatosti s
Kristom Istinom. Ovdje ima naznaka ranoga kato-
licizma koji, kako smo rekli, ističe bitnost predaje
što je važnija od pojedinca.
19. 5. 2. Primatelj
Gaj je pohvaljen kao pravi vjernik, starješina
ga ubraja među svoju djecu, pa ga je mogao pokr-
stiti ili mu je bio suradnikom. Braća su starješini
posvjedočila za njegovu Istinu i on živi po Istini
(3). Istina je tipična riječ ivanovske zajednice (Iv
18,37; 1 Iv 2,21; 2 Iv 1). Uz ostalo, i po ovome
se obilježju može zaključiti da prije svega poši-
ljatelj, a vjerojatno i Gaj, pripadaju toj zajednici.
Kad je Gaj mogao ugostiti došljake, vjerojatno je
bio imućan. Pošiljatelj ga zove ljubljenim tri puta,
u vokativu, što je mogući znak podjele teksta.1174
Pismo bi mogao nositi Demetrije (12), ili on
uskoro dolazi k Gaju, ili je možda bio među onima
koje Diotref nije htio primiti. Za Demetrija svje-
doče svi i sama Istina.
19. 5. 3. Diotref
Diotref je optužen zbog četiriju stvari. Hoće
biti prvi u crkvi kojoj je vjerojatno prije pisao star-
ješina. Drugo, naklapa zlobne riječi o nama, vje-
1174
Usp. Klauck: 75.
589
19. Katoličke poslanice
rojatno o starješini, možda i o njegovoj zajedni-
ci. Treće, ne prima braće i četvrto, brani drugima
da to čine i izgoni ih iz crkve (10). Znakovito je
da pritom čini točno ono što svjetuje činiti pisac
Druge Ivanove poslanice, znači upravo starješina
koji kori: A tko dolazi k vama i ne donosi tog na-
uka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga (2
Iv 10). Koliko je starješina bio svjestan ove uspo-
rednosti, teško je reći. Ako jest, neizravno kazuje
Diotrefu da čini nešto što ne smije jer su predmeti
progona pogrješni. Ujedno uzima ovlasti koje mu,
po starješini, ne pripadaju.
Brown pretpostavlja da je Diotref dio novijega
crkvenoga ustroja,1175 koji prema tomu ne ovisi o
piscu starješini i ne mora ga se bojati. Budući da
ga starješina ne zove Antikristom, nije dio hereze
koja je učila da Krist nije došao u tijelu.
Diotrefovoj zajednici očito pripadaju i neki koji
ne misle kao on1176 jer primaju braću misionare u
svoju kuću. Takvi su predmet oštrih mjera jer bi-
vaju izgnanima iz crkve.
19. 5. 4. Istina1177
Vidjeli smo da su oni koji primaju došljake
suradnici Istine (8), a za Demetrija svjedoči sama
Istina (12). Teško je ne sjetiti se Kristove samo-
odredbe iz Ivanova evanđelja: Ja san Put, Istina i
Život (Iv 14,6). Krist se u poslanici izravno ne spo-
minje, no ako starješina zna da za Demetrija svje-
doči Istina, poziva se na svoju bliskost s Kristom i
time ističe svoju prednost pred Diotrefom. Točno
je i to da braća svjedoče za primateljevu, Gajevu
istinu. Tako riječ biva polisemična, ali uvijek ozna-
čuje dobro. Istina tako postaje bitnom poveznicom
između Krista i onih koji u njega vjeruju. Oštro
istaknuće Kristova božanstva u ivanovskim spisi-
ma moglo bi pridonijeti i jačem odvajanju Boga
1175
Brown: 386.
1176
Usp. Klauck: 105.
1177
Usp. Kittel: 245–248.
Biblija kao književnost
od ljudi. Ovim postupkom polisemije riječi istina
moguće se suprotnosti ublažavaju: Bog je Istina, a
istinu imaju i oni koji u njega vjeruju.
19. 5. 5. Ritmičko-misaone cjeline
Stilsku bliskost Druge i Treće Ivanove posla-
nice ističu ritmičko-misaone cjeline. Ističu se one
temeljene na riječima ljubav i istina. U prvom je
retku dva puta nazočna ljubav, Treća počinje tako
UPITI
1. Osnovni podatci o starješini iz 3 Iv.
2. Gaj iz 3 Iv.
3. Diotref.
4. Došljaci iz 3 Iv.
5. Teološko-lingvistički smisao riječi istina iz 3 Iv.
6. Misaono-ritmičke cjeline u 3 Iv.
LITERATURA
1. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
2. Bultmann, Rudolf: La lettere di Giovanni, Paideia
Editrice, Brescia, 1977.
3. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
19. 6. Judina poslanica
19. 6. 1. Pisac i vrijeme
Na početku djela pisac se identificira kao slu-
ga Isusa Krista, brat Jakovljev. Ne kazuje da je
Kristov brat, pa ovdje nema upita o tome što riječ
brat u ovom surječju znači. Autor kaže da jest brat
Jakovljev, što je u skladu s već navođenim iskazom
evanđelista Marka: Nije li ovo tesar, sin Marijin, i
brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? (Mk
590
što se Gaj imenuje ljubljenim. Riječ se zatim jav-
lja u petom i šestom retku.
Istina dolazi već u prvom retku, onda vlada u
3. i 4.: Veoma se obradovah kada dođoše braća i
posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini.
Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće
radosti od toga.
Riječ istina javlja se izvan sustava opetovnosti
samo u 8. retku i tada donosi hvaljen izraz o su-
radnicima Istine.
4. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993. (RB)
5. Kittel, Gerhard (urednik): Theologisches Wörterbuch
zum Neuen Testament, (Erster Band), Verlag von W.
Kohlhammer, Stuttgart, 1957.
6. Klauck, Hans-Josef: Der zweite und dritte
Johannesbrief, Benziger Verlag / Neukrichner Verlag,
Zürich und Neukirchen – Vluyn, 1992.
7. Kysar, Robert: John,Epistes of , u: David Noel
Freedman: (urednik): The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
8. Stott, John R.W.: Ivanove, Uvod i komentar, Logos,
Daruvar 1997.
9. Škrinjar, Albin: Treća Ivanova poslanica, Bogoslovska
smotra 1979., 317– 344.
6,3; usp. Mt 13,55) Prema redu spomena Juda bi
bio mlađi od Jakova. Kritičari koji podupiru tvrd-
nju da je pisac teksta doista navedeni Juda izno-
se dva dokaza na temelju identifikacije. Prvi ka-
zuje da se pisac ne poziva na rodbinske odnose s
Kristom, što bi činio netko nesiguran, onaj komu
je potrebna potpora. Drugi dokaz navodi da Juda,
brat Jakovljev, nije bio posebno ugledna osoba u
prvom naraštaju kršćana, pa njegovo ime ne bi po-
moglo kanonizaciji. No protiv ovoga treba doda-

ti da su rođaci Kristovi vodili Crkvu u Palestini u
prvom stoljeću – ako pisac i nije razmišljao o ka-
nonizaciji, mogao je misliti o tome koliko su ga
prihvatili čitatelji kojima je prvotno tekst namije-
njen. Redak 17. podsjeća primatelje da se sjete ri-
ječi što su ih prorekli apostoli, što bi značilo da on
sam nije bio apostol.
Euzebije u Povijesti Crkve uči da je Juda bio
Isusov brat po tijelu i da su njegovi unuci vodili
Crkvu u Palestini sve do Trajanova vremena. Bili
bismo u dobu između 98. i 117. godine, kad je
imenovani car vladao.1178 Grčki jezik cijeloga spi-
sa svjedoči o književniku vješta stila.
Vrijeme pisanja teško je odrediti. A vi, lju-
bljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli
Gospodina našega Isusa Krista (17). Bauckham
vidi ovdje mogućnost da se primatelji sjećaju ri-
ječi što su ih izravno čuli od apostola. Mjesto ga
podsjeća na Pavla kad u Prvoj Korinćanima doziv-
lje u pamet primateljima evanđelje koje im je navi-
jestio. Kritičar tako dopušta da Judin spis potječe
iz pedesetih godina, no ne tvrdi da bi to moralo biti
tako.1179 Budući da Druga Petrova poslanica preuzi-
ma iz Jude, ova nije nastala poslije nje, pa smo naj-
kasnije u godini 140. Harrington govori o mnogim
bibličarima koji Judu smještaju između 80. i 90.
19. 6. 2. Primatelji i mjesto
Poslanica oštro i višekratno osuđuje tjelesni ne-
moral, a Harrington drži da su ovakvim prijestupi-
ma bili izloženiji obraćenici s helenističkih religija
nego bivši židovi – koje je Zakon u tome smislu
dobro poučio.1180 S druge strane, vidjet ćemo da
spis sadržava i midrašku tehniku dokazivanja i niz
podsjećanja na Stari zavjet, pa i na starozavjetne
apokrife, a po tome bi bio bliskiji židovima. No ni
jedna od ovih dviju tvrdnja ne pruža konačan do-
1178
Usp. Euzebije, Crkvena povijest 3,19–20.
1179
Bauckham 1101 (ABD 3: 1101).
1180
Harrington: 389.
591
19. Katoličke poslanice
kaz naslovljenicima. Spomenuta vanjska izvješća
o Isusovoj rodbini koja vodi crkve u Palestini mo-
gla bi govoriti o toj primateljskoj regiji, no u tek-
stu nema nikakvih naznaka mjesta.
19. 6. 3. Ustroj
Tekst jest poslanica po tome što ima uvodnu
identifikaciju pošiljatelja i primatelja te zaziv do-
bra: obilovali milošću, mirom i ljubavlju. Kraj me-
đutim donosi slavu Božju, a nema nekih osobnih
pozdrava.
Ustroj i inače nije u cijelosti simetričan, no
sličnosti kraja i početka pokazuju sljedeća mjesta:
Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivost kanio pisa-
ti vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam
potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za
vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima (3);
A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri
svojoj, moleći se u Duhu Svetom, uščuvajte se u
ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina na-
šega Isusa Krista za vječni život (20). Imenovanje
ljubljenih i vjera zajednički su simboli, a očita je
trinitarna formula u drugoj rečenici.
Središnji dio poslanice upravljen je protiv lju-
di koji su se ušuljali u zajednicu primatelja i očito
ih nastoje pridobiti za sebe. Primateljima se na vr-
huncu poslanice u 23. retku kazuje što im je činiti.
Neprijateljima i primateljima još ćemo se vratiti.
Dokazi protiv razuzdanih imaju oblik pouke,
Midraša, koji svjedoči o usudu bezbožnih. Riječ je
o četirima cjelinama koje uvijek imaju u sebi po-
četni tekst i njegovo tumačenje. Donosimo njihov
prikaz prema Bauckhamu.1181
5-7: Prva tri starozavjetna primjera prijestupa i
kazne: Gospodin je izbavio narod iz Egipta i uni-
štio nevjerne; anđele koji su očuvali svoje dosto-
janstvo (imali su spolne odnose sa ženama) očuvao
je za sud velikoga Dana i okovao vječnim okovi-
1181
Usp. Bauckham: 1098–1099.
Biblija kao književnost
ma (Post 6,1-4); Sodoma i Gomora ispaštali su u
vječnom ognju.
8: Navedeni primjeri tumače se tako što sanjari
usprkos njima također oskvrnjuju tijelo i pogrđuju
Veličanstva i Slave.
9: Dodatni tekst govori o primjeru prepirke iz-
među Mihaela i đavla oko tijela Mojsijeva; Mihael
nije pogrđivao.
11: Druga tri nova starozavjetna primjera:
Kajin, Bileam i Korah
12: Tumačenje donosi niz metafora za suprot-
nike, koji usprkos prethodnim tekstovima bivaju
primjerima blata i propasti.
14-15: Treći je primjer staro proroštvo
Henokovo, po kojem Gospodin sa svojim deset ti-
sućama sudi bezbožnicima.
16: Tumačenje govori da su takvi rogobornici
koji idu putom svojih požuda, govore napuhano i
ulaguju se radi dobitka.
17 -18: Proroštvo apostolsko.
19: Tumačenje: riječ je o sijačima razdora, pu-
tenicima, koji nemaju Duha.
Primjeri i tumačenja dobro su odvojeni vreme-
nom glagola, pa su primjeri u prošlom ili budućem
vremenu jer prorokuju, a tumačenja su u sadaš-
njem vremenu. Fraze koje počinju s hõutoi, takvi,
redovito uvode tumačenja. Sličan je ustroj nalaziv
u spisima iz Kumrana (4 Qp Isa 3,7; 9,10,12).1182
19. 6. 4. Neprijatelji i primatelji
Spis je većim dijelom upravljen protiv nekih
ljudi kojima je ključno obilježje razuzdanost (4),
koji skvrnu tijelo (8) i hodaju putom svojih požu-
da (16). U surječju napada na njih spomenute su
Sodoma i Gomora pa je izgledno da pisac napada
spolne prijestupnike. Harrington spominje antino-
1182
Usp. Bauckham: 1099.
592
mijaniste, koji su učili da moralni zakon ne obve-
zuje kršćane jer ih milost oslobađa.1183
Spomeni znanja u petom i desetom retku teško
mogu svjedočiti da je napadnuta strana organizi-
rana gnostička zajednica. U prilog gnosticističkim
učenjima nemoralnih išla bi tvrdnja da oni prome-
ću milost Boga našega u razuzdanost jer su gnosti-
ci nijekali starozavjetnoga Boga. Napadnuti su vi-
šestruko imenovani bezbožnima (4,14, 18) i nema-
ju Duha (19). Budući da su oni ljage primateljskim
agapama, bili su vrlo blizu primateljima. Agape je
bio zajednički obrok prije ili poslije euharistije.
Što moraju činiti primatelji? Prije svega boriti
se za vjeru koja je jednom zauvijek bila predana
svetima (3). Ona podrazumijeva molitvu u Duhu
Svetomu (20), a Duha neprijatelji nisu imali. Iskaz
je dio pouke o Trojstvu jer se u već ovdje navo-
đenoj rečenici spominje ljubav Božja i milosrđe
Isusa Krista. Slijedi konkretna uputa, zapravo upo-
rabljiva i danas:
I jedne, svadljivce, karajte, druge spasavaj-
te otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa
strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu (22-23).
Rečeno Bauckham vidi vrhom poruke.
19. 6. 5. Izvori
Dvanaesti Judin redak navodi Izr 25,14 koja
kaže da su oni koji se razmeću lažnim znanjem
oblaci bezvodni što ih vjetri raznose. Septuaginta
preneseno kaže da vjetar i oblaci i kiše najočiti-
je pokazuju kakvi su i oni koji se razmeću lažnim
darovima.
Trinaesti redak u Judinu spisu prikazuje one
koje osuđuje ovako: bijesno morsko valovlje što
ispjenjuje svoje sramote, što prenosi Izaiju 57,20.
Septuaginta govori da će nepravedni biti bacani
kao nesretni valovi, ne će moći mirovati. Navedena
1183
Harrington: 389.

mjesta svjedoče da Juda nije rabio Septuagintu,
nego se služio nekom hebrejskom Biblijom.1184
Juda navodi apokrifnu Knjigu Henokovu kad
u 14. retku govori o Gospodinu koji dolazi sa svo-
jim deset tisućama kazniti bezbožnike. Zvijezde
lutalice iz retka 13. i anđeli kažnjeni zatvaranjem
podsjećaju također na Henoka 18,13-16 i 10,4-13.
Ista je knjiga, uz Postanak, izvor za prikaz spol-
noga grijeha anđela. Mojsijevo uznesenje, tako-
đer apokrifno, biva izvorom za prepirku arkanđe-
la Mihovila s vragom oko tijela Mojsijeva. Prikaz
Baalamov pod utjecajem je midraške literature.1185
19. 6. 6. Rani katolicizam
Treći redak potiče primatelje da se bore za vje-
ru koja je jednom zauvijek predana svetima. Ovdje
vjera prije označuje skup pravila koji su zajamčeni
ranim autoritetima, nego osoban stav prema Bogu.
Retci 20-21 kažu: A vi ljubljeni, naziđujte se na
presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom,
uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosr-
đe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život.
Ovdje je vjeru moguće također shvatiti kao nešto
predajom zajamčeno, a dodatne riječi s trinitarnom
formulom to bi mogle potvrditi. Bauckham upo-
zorava da je prva uporaba u Jude vrlo slična onoj
koju ima Pavao u Galaćanima 1,23, gdje zaopravo
znači evanđelje.
1184
Usp. Bauckham: 1099. Engleski prijevod Septuaginte
Sir Lancelota C. L. Brentona za Izr 25,14 kaže As wind
and clouds and rains are most evident objects, so is he
that boast of a false gift. Sama Septuaginta ima epi-
fanéstatoi za most evident objects. Usp. na mreži The
Blue Letter Bible za grčki tekst Septuaginte (valja na-
kon pronalaska retka ići na Tools, zatim Bibles, a pri
dnu je popisa oznaka LXX za Septuagintu). Engleski
je prijevod Septuaginte dostupan i na biblicalgreek.org
/lxx.phr
Za
mjesto također usp. Schelkle: 264.
1185
Harrington: 387.
593
19. Katoličke poslanice
Očito je da Juda ima jake eshatološke naglaske,
pa izostanak ili velika odgoda paruzije – što je po
nekima obilježje ranoga katolicizma – ovdje ne bi
djelovali. Simbole povezane s krajem svijeta nose
podrugljivci koji dolaze u posljednje vrijeme (17),
anđeli zatvoreni i očuvani za sud velikoga dana (6),
Kristovo milosrđe za vječni život (21) i govor o
onome koji će očuvati od pada i postaviti primate-
lje besprijekorne pred Slavu (24).
19. 6. 7. Metafore
Slike s identifikacijom suprotnika umnožavaju
se u redcima 12-13. Evo oznaka:
Ljage na agapama, bezobzirno se gosteći i na-
pasajući
Bezvodni oblaci koje raznose vjetrovi
Besplodna stabla u kasnoj jeseni, dvaput usa-
hla i iskorijenjena
Bijesno morsko valovlje što uspjenjuje svoje
sramote
Zvijezde lutalice kojima je spremljena crna
tama dovijeka.
Riječ je, kako smo već govorili, o skupu inter-
tekstualnih podsjećaja, no ovdje nas zanima nešto
drugo. Prije svega, svaka je od ovih slika dinamič-
na, ima razvoj prikazan dvočlanim ustrojem. Prva
je metafora koja ide od ljagi na agapama do živo-
tinjskoga napasanja. Druga donosi oblake koji ne
natapaju i još ih razgone vjetrovi. Treća govori o
stablima bez ploda, a onda su u negativnu razvoju
usahla i iskorijenjena. Četvrta donosi bijesno va-
lovlje koje očito nosi svoje sramote. Konačno su
tu zvijezde koje završavaju u tami.
Razvoj redovito podrazumijeva gradaciju nega-
tivnosti. Najprije od agapa do životinja, onda od be-
zvodnosti do nestanka u vjetru; treća je metafora ra-
zvijena u gradaciji od besplodnosti do jače dvostru-
ke usahlosti, a onda i iskorijenjenosti; četvrta ide od
bijesa valova do svoje sramote, peta od lutanja do
znatno pojačane tame, koja konačno traje dovijeka.
Biblija kao književnost
19. 6. 8. Kristologija
Završna je doksologija po ustroju poznata i
slična je slavi s kraja Rimljana (Rim 16,25-27).
Schelkle pretpostavlja da nije riječ o Judinoj ovi-
snosti o Rimljanima nego o zajedničkoj predaji.1186
Bog koji je jedan može biti upravljeno protiv gno-
stičkih misli o stupnjevima unutar Boga – što bi
podrazumijevalo razdvojenost stvoritelja od vječ-
noga Boga.1187
Suprotnost prije prikazanomu vjekovnomu bo-
ravku u tami biva vjekovna veličina Kristova s
kraja spisa: jedinomu Bogu, spasitelju našemu, po
Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličan-
stvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u
sve vijeke. Amen.
1186
Schelkle: 277 / 278. Usp. 1 Tim 1,17; Ef 3,20. 1 Pet
4,11.
1187
Usp. Schelkle: 280.
UPITI
1. Navedite podatke o mogućem autoru poslanice.
2. Analizirajate uloge suprotnika i primatelja poslanice.
3. Interpretirajte metafore iz redaka 12-13.
LITERATURA
1. Bauckham, Richard: Jude, Epistle of, u: David Noel
Freedman (urednik): The Anchor Bible Dictionary 3,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
2. Brown Raymond: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2008.
3. Dugandžić, Ivan: Biblijska teologija Novoga zavjeta,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
4. Green, Michael: Druga Petrova poslanica i Judina po-
slanica, Logos, Daruvar, 1997.
594
Ako Juda doista piše u pedesetima, riječ je
o vrijednomu isticaju Kristove preegzistencije.
Nadalje, Bog iz Staroga zavjeta imenovan je u 5.
retku Gospodinom, koji spašava iz Egipta. Na kra-
ju je spisa Krist Gospodin naš. Božanstvo Kristovo
ovime nije izravno izrečeno, ali je suptilno navi-
ješteno. Pribrojimo li svemu i trinitarnu formulu s
Duhom Svetim iz 20. retka, dobivamo niz razloga
za čitanje ovoga vrijednoga, a pomalo zapostav-
ljenoga spisa.1188
1188
»Zanimljivo je napomenuti da se u liturgijskim čitan-
kama Rimokatoličke crkve, ali i u ostalim crkvama i
crkvenim zajednicama, Juda ne čita ni u jednoj od 156
nedjelja, a samo jednom se čita u dane u tjednu (čitanje
je sastavljeno od rr. 17.20 – 25, a to nije srž ove posla-
nice« (Brown: 767). Tumačene metafore o negativnim
osobama i još više upute pravednima 20 – 23 svakako
su preporučljive za promišljaje i djela.
5. Harrington, Wilfrid: Uvod u Novi zavjet, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1993.
6. Josipovici, Gabriel: The Epistle to the Hebrews and the
Catholic Epistles, u: The Literary Guide to the Bible,
uredili Robert Alter i Frank Kermode, The Belknapp
Press of Harvard University Press, Cambridge,
Massachusetts 1999.
6. Schelkle, Karl Hermann: La lettere di Pietro La lettera
do Giuda, Paideia Editrice, Brescia, 1981.

20. APOKALIPTIČNI STIL I OTKRIVENJE
20. 1. Važni tekstovi i simboli
U Bibliji čitamo tri dulja apokaliptična tek-
sta: Izaijinu apokalipsu (Iz 24 – 27), Danielovu
apokalipsu (7 – 12) i cijelu knjigu Otkrivenje,
koja je i završni dio Bibilije. Dijelova koji pri-
padaju apokaliptičnoj književnosti nalazimo tako-
đer u 34. i 35. poglavlju Izaijinu, u Ezekiela (7),
Zaharije (14), u Markovu evanđelju (13), Prvoj
poslanici Solunjanima (4,13-18), Drugoj poslani-
ci Solunjanima i još na nekim mjestima u Pavla
i sinoptičara. Eseni iz Kumrana također su pisali
ovakvu književnost.1189
Apokaliptični tekstovi iz Biblije nastaju u doba
teških pogibli za cijeli židovski narod ili kršćansku
vjersku zajednicu, ali podižu događaje na razinu
svemirskih razmjera. Riječ je i o vrsti utjehe:1190 ne
strada samo naša mala zajednica nego cijeli svijet,
ali će zlo na kraju biti poraženo, a dobro će nad-
vladati. Opisani događaji uvijek zahvaćaju nebo,
zemlju i podzemlje.1191 Događaji iz doba pisanja
apokaliptičnih dokumenata prikazuju se kao opis
posljednjih i odlučnih dana. Prostor i vrijeme tako
se proširuju s »tu i sada« na »posvuda i zauvijek«
i, još bitnije, »konačno« i »nikad više«. Strahote
su uvijek povezane s viđenjima, otkrićima koje
kazivaču i viditelju omogućuje Bog ili božanski
izaslanik.
1189
Usp. JR: 2027.
1190
Usp. McGinn: 526.
1191
Za podzemlje usp. Iz 24, 21; Otk 5, 3; 20, 1 – 3; 20, 14.
Potrebno je reći da je podzemlje ovdje prostor uglav-
nom nepovratna boravka i kazne za zle, a nije prikaza-
no kao mjesto u koje dobri i moćni protagonist može
sići da bi nekoga spasio kako je to Krist učinio, pogla-
vito po katoličkoj teologiji (usp. Slavić: 175–184.).
595
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
20. 2. Izaijina apokalipsa
Poglavlja 24 – 27 u Izaiji vjerojatno su djelo
njegovih učenika i nisu nastala prije V. stoljeća.1192
Izaijina apokalipsa može govoriti o teškim pogi-
blima u doba sloma grada Jeruzalema i progona
Izraelaca 587. Sukobi moćnih babilonskih i per-
zijskih sila predstavljeni su kao borba dobra i zla
koji se sukobljavaju, a zlo je poraženo kad je pao
grad Babilon 539. (Iz 24,7). Izraelci su dobili pra-
vo povratka u domovinu i počeli su obnavljati grad
Jeruzalem i hram (26,1-6). Drukčije identifikacije
srušena neprijateljskoga grada govore o Moabu.1193
Izaijina apokalipsa donosi neke od simbola, pa
i njihov slijed, koji se može vidjeti u Danielovoj
apokalipsi i u velikom Ivanovu Otkrivenju. Cijelo
je surječje također znakovito za apokaliptično pi-
smo, pa je stoga korisno na početku govoriti o
Izaiji. Evo kako prorok iznosi bitne simbole apo-
kaliptičnih slika i događaja.
Propast zemlje:
Gle, Jahve razvaljuje zemlju, / razara ju, nakazi
joj lice, / Iz (24,1).
Zemlja će se grozno razbiti / zemlja će se straš-
no raspuknuti, zemlja će se silno uzdrmati, / ze-
mlja će zateturati poput pijanca, / zanjihat se poput
kolibe; toliko će otežati bezakonje njezino / da će
pasti i neće više ustati (24, 19-20).
Upozorit ćemo na moćnu metaforiku, koja kat-
kad i poosobljuje, a redovito nalazi točne uspo-
rednosti u slikama. Zemlja koja je poput pijanca
neizravno kazuje o krivnji svojih stanovnika: gri-
jeh je slika pijanstva, a trešnje su kazna. Nadalje
zemlja koja je bila dom, pa je nalik na kuću, sada
propada.
1192
Usp. JR: 1225.
1193
Usp. JR: 1225.
Biblija kao književnost
Stradanja ljudi:
(Jahve) / raspršuje stanovnike njezine (24,1).
Razoren zli grad:
Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim
kućama. / (...) Vjerolomci se iznevjeriše, nevje-
rom se, vjerolomci, / iznevjeriše (Iz 24,10; 24,16).
Sud i podzemlje:
I dogodit će se u onaj dan: / Jahve će kazniti
u visini vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve
zemaljske / bit će skupljeni i zasužnjeni u jami /
zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnje-
ni (Iz 24,21-22).
U ovom su redu simbola i događaji iz prvoga
dijela male Izaijine apokalipse, naime poglavlja
34. i 35. Edom je osuđen i predan propasti jer je
i sam haračio po Izraelu – pisac se prisjeća doga-
đaja za pada svojega Jeruzalema, o kojima govori
i Psalam 137.
Promjene svemirskih razmjera:
Pocrvenjet će mjesec, / posramiti se sunce (Iz
24,23).
Nestanak smrti i bola:
Na ovoj gori on će raskinuti / zastor što zasti-
raše sve narode / pokrivač koji sva plemena po-
krivaše, / i uništit će smrt zasvagda / I suzu će sa
svakog lica / Jahve, Gospod, otrti (25,7-8).
Smrt kao zastor koji pokriva narode, pa dijelom
priječi pravu spoznaju, a dijelom i pritišće također
je uspjela metafora. Još je bolja individualizacija
milosti prikazana u suzi koja se otire s lica – svaki
pojedinac može se u ovome prepoznati i tako po-
istovjetiti sa spašenima.
Borbe, Bog pomaže osobno:
Moab je izgažen na svome mjestu / kao što se
gazi slama na buništu; / ondje on razmahuje ruka-
ma / kao što ih razmahuje plivač kada pliva.
Ali Jahve obara njegovu ponositost / i propi-
njanja ruku njegovih. / Visoku tvrđu tvojih zidina
on / razvaljuje / na zemlju baca / u prah ruši (Iz
25,10a -12).
Opet nailazimo na slike u metaforama koje
dobro prikazuju određeni prizor: čovjek u nevo-
596
lji može doista mahati rukama, a plivač sugerira i
teške pogibli. Nadmoćnost događaja nad narodom
dobro je prikazana i u slici zgažene slame; nada-
lje, svaka pojedina slamčica kao da je pojedinac
koji strada.
Pobjednički grad / kraljevstvo:
U onaj dan, pjevat ću ovu pjesmu / u zemlji
Judinoj: / »Tvrd grad mi imamo: / za obranu nam
On podiže zidove i predziđa« (Iz 26,1).
U 35. poglavlju Izrael je također slika spaše-
noga pobjedničkoga grada, on je procvala oaza i
time suprotnost Edomu iz prethodnoga 34. poglav-
lja. Bog je ovdje Gospodar svijeta, ima pravo suda
i uspostave milosti.1194
Neki mrtvi ne ustaju i bivaju kažnjeni / Drugi
mrtvi ustaju:
Mrtvi neće oživjeti, / sjene neće uskrsnuti, / jer
si ih ti kaznio i uništio / i zatro svaki spomen na
njih (Iz 26,14).
Tvoji će mrtvi oživjeti, / uskrsnut će / tijela. /
Probudite se i kličite, stanovnici praha! (Iz 26,19)
Može se pretpostaviti da se zamjenica tvoji od-
nosi na pravednike koje moral spaja s Jahvom i
time bivaju spašenima od konačne smrti.
Iz prikazana reda motiva može se uvidjeti obi-
lježje koje otežava suobraćaj s apokaliptičnim do-
gađajima. Prije svega, simboli se nižu slijedom
koji je poremećen i koji ne odgovara zakonima
uobičajene logike uzroka i posljedica. Ne bi li ra-
zoreni grad morao biti prikazan poslije borbi ili u
njihovu tijeku? K tome, kraj smrti proglašava se
u 25. poglavlju, ali tek se potom prikazuju borbe.
Ne bi li kraj smrti i mrtvace koji ustaju bilo bolje
opisati pri kraju teksta?
Unutar prikaza pojedinoga znaka također ima-
mo opetovnosti: zemlja se razvaljuje odmah na po-
četku u 24. poglavlju, no slične događaje nalazimo
i u 25. poglavlju.
Riječ je o tome da pisac apokalipse slijedi red
svojega viđenja, a ne red kojim se doista moglo
dogoditi to što on vidi. Apokalipsa je nalik na koš-
1194
Usp. Hohnjec: 20

marnu moru sna. Logika je znači ovdje poreme-
ćena i iskaz ne prati poredak uzročno-posljedičnih
i vremenskih sveza, točnije rečeno, ne slijedi ga
uvijek. Pisac se vraća i na ono već rečeno kako bi
povratkom pojačao košmarnost i time ugođaj stra-
ha te istaknuo da nevolje traju. Konačno ipak stiže
spas. Filmovi strave i užasa preuzimaju ovaj slijed:
zlo se vraća nakon prividna kraja. Povratak na ono
već rečeno – u Izaije se tako opisuju kataklizme
što se zbivaju sa zemljom – ima i dublje znače-
nje, jer govori da se povijest ponavlja. Apokalipse
žele ipak reći da tomu jednom mora doći kraj i taj
kraj prikazuju.
Izaija je ovime postavio temelje na kojima će
graditi drugi apokaliptični pisci. U Daniela i Ivana
mogu se uočiti prikazani motivi, ali oni im mije-
njaju red i dopunjavaju pripovijest i likove novim
elementima.
20. 3. 1. Danielova apokalipsa i
povijest
Daniel, točnije pisac knjige o tom pučkom ju-
naku, prikazuje kraljevstva koja su vladala izra-
elskim prostorom u različitim vremenima. U tom
povijesnom smislu tekst je ipak najviše određen
međusobnim borbama Aleksandrovih nasljednika
i progonima naroda Židova te njihovim borbama
protiv Antioha Epifana. S Danielom smo tako naj-
više u III. i II. stoljeću pr. Kr. Kako je riječ o apo-
kaliptičnu djelu, pisac prikazuje da je to doba blizu
posljednjih dana povijesti.
20. 3. 2. Daniel i Izaija
Daniel dopunjuje Izaijine simbole nizom novih,
što je vidljivo već po likovima. Na božanskoj razi-
ni, Jahve je u Izaije nazočan kao borac i sudac. U
Daniela dolazi opisan kao Pradavni u odijelu koje
597
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
je bijelo poput snijega, vlasi su mu na glavi kao či-
sta vuna. Sjedi na prijestolju kao od ognja, takvi su
i kotači u ovoj viziji, a ognjena rijeka izvire ispred
njega (7,9-10). Služe mu tisuće tisuća.
U Daniela se javlja i Sin čovječji, kojemu je
dano vladati nad svim narodima i jezicima te kra-
ljevstvo što će trajati zauvijek – kršćanstvo u njem
prepoznaje navještaj Kristov (7,13-14).
Daniel ima i anđele, pa Gabrijel koji je nazvan
čovjekom, ali dolijeće u brzu letu, tumači proroko-
ve snove. Mihael štiti narod i intervenira pri kraju
apokalipse (12,1). Na obali rijeke Tigrisa Daniel
vidi i čovjeka odjevena u lanene haljine, oko pasa
mu je pojas od ofirskoga zlata,1195 tijelo mu je po-
put krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognje-
ne, riječi kao žamor mnoštva (10, 4-6). On je ipak
poslan, pa je vjerojatno više anđeo nego Bog.
Sukobljeni neprijatelji prikazani su kao zvije-
ri sa životinjskim i ljudskim oblicima: lav s or-
lovskim krilima predstavlja Babilon, medvjed
Medijce, leopard s četirima glavama i četirima
krilima Perziju i konačno zvijer s rogovima i že-
ljeznim zubima biva znakom za Grke. Zoomorfne
oznake obilježuju i strane koje se sukobljuju na-
kon netom prikazanih: ovna koji je Perzija i jarca
kojim su označeni Grci. Mali rog koji se osilio pri-
jeti i samomu Bogu, a riječ je o Antiohu Epifanu
IV., zatiraču židovskoga naroda i židovske vjere.
Daniel uvodi i simbol žene, koji je u njega
uglavnom zemaljski određen i tumačiv je povije-
snim okolnostima. Oko 250. pr. Kr. Ptolemej II.
dao je svoju kćer Bereniku za suprugu Antiohu II.,
ali ju je ovaj otpustio. Njegova prva supruga i po-
lusestra Laodika dala je pogubiti muža, Bereniku
i njezina sina.1196
Daniel naglašenije od Izaije govori o vreme-
nima. S jedne strane ima oznake koje djeluju u
povijesnom smislu, dakle kao da su posve odre-
đene stvarnim događajima: A Darije Medijac pre-
1195
Ofir ili Ufaz: mjesto na kojem se proizvodilo zlato
(usp. i Jer 10,9). Nije nedvojbeno locirano.
1196
Kresina: 1225.
Biblija kao književnost
uze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine
(6,1). Međutim, historiografija ne poznaje Darija
Medijca, a perzijski car Kir pobunio se protiv su-
verena Astijaga 555. i osvojio Mediju. Nakon toga,
539. godine ulazi u Babilon.1197
Prorok ima i tajanstvene vremenske oznake:
Sedamdeset je tjedana određeno tvom narodu i
tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se
stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje,
da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat
viđenju i prorocima, da se pomaže sveti nad sve-
tima (Dn 9,24).
Broj 70 govori o cjelovitosti. Razdoblje je izve-
deno na temelju Jeremijina proroštva o vremenu
koje mora proći do povratka izgnanika. Druga knji-
ga Ljetopisa 36,22-23 i Ezra 1,1-2 vide događaje
oko oslobođenja naroda iz babilonskoga ropstva
kao ispunjenost Jeremijina proroštva.
U dvanaestom, završnom poglavlju Danielove
apokalipse, kazivač se pita kada će doći kraj tim
čudesima. Dva čovjeka stoje svaki na svojoj obali
rijeke, a jedan je iznad rijeke: Nakon jednoga vre-
mena, dva vremena i pola vremena – kada dođe
kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to
svršiti (12,7).
Slična se oznaka opetuje u 7,25 kad se govori o
dobu na koje će Sveci biti predani u ruke nemani
s deset rogova. Mjesto bi moglo govoriti o dobu
u kojem je Sotoni dopušteno djelovati. Tjedni se
obično računaju kao oznake godina, a značenje
broja tri i pol, koji je ovdje sugeriran, bit će pro-
tumačeno u dijelu o Ivanovoj apokalipsi.
20. 3. 3. Ustroj Danielove apokalipse
Za ustroj Danielove apokalipse bitno je reći
da u trima krugovima ponavlja osnovne dijelove
Izaijine apokalipse. Mlađi prorok u svakom kru-
gu ima neke od Izaijinih simbola, ali tri ključna
1197
Usp. JR: 1481.
598
neprestano se javljaju: međusobne borbe moćnih
sila punih uništenja, osobna božanska intervencija
i konačno trajnost pravednoga simbola, koji može
poprimiti oblik grada, kraljevstva, svetišta ili na-
roda. Sile jesu zle time što uništavaju zemlju, dije-
love svemira i ljude, no valja reći da među silama
i ovdje djeluju stupnjevi u moralu, pa je Perzija
za Židova svakako pozitivnija od grčkoga vladara
Antioha Epifana.
Prvi krug (7)
Kazivač na početku sam govori da će svoj san za-
pisati sažeto, pa razumijemo zašto u njem nema
svih apokaliptičnih elemenata.
a) međusobne borbe velikih sila
U prvom dijelu u 7. poglavlju čitamo o četi-
rima zvijerima koje su četiri kraljevstva (7,1-
8). Kako smo rekli, riječ je o sukobima ba-
bilonskoga, medijskoga, perzijskoga i grčkoga
imperija. Carstva su predstavljena lavom s or-
lovskim krilima, uspravljenim medvjedom, le-
opardom s četirima ptičjim krilima i moćnom
zvijeri sa željeznim zubima i rogovima. Zlo je
u sedmom poglavlju posebno odredilo četvrtu
zvijer, koja ima ulogu simbola što uništava ze-
mlju. Ona je žderala i mrvila i nogama gazila
što preostajaše (7,19). Progutat će svu zemlju,
zgazit će ju i smrviti, zatim će zatirati Svece
svevišnjega (7,25). Zanimljivo je da se same
borbe u ovom ulomku malo predstavljaju.
b) božanska intervencija
Zvijer s rogovima biva poražena nakon božan-
ske intervencije i velikoga suda koji s prijesto-
lja drži Pravedni, a drugima je za neko vrijeme
oduzeta snaga (7, 9 -11).
c) trajnost pravednoga nacionalnoga simbola
Nakon toga dolazi Sin čovječji i on svojim
Kraljevstvom vlada zauvijek. Sin čovječji na
planu onodobne povijesti bivaju obnovljeni
Jeruzalem i Izrael. Za kršćane je to navještaj
kraljevstva Božjega s Kristom. Zanimljivo je
da se cijela pripovijest sa zvijeri i zlom koje
ona čini, sa sudom i pravednim Kraljevstvom,

opetuje i u tumačenju sna što ga Danielu daje
anđeo Gabrijel.
Drugi krug (8)
a) međusobne borbe velikih sila
Ustroj se ponavlja drugi put u sukobu ovna i
jarca u 8. poglavlju. Kako smo rekli, riječ je o
sukobu perzijskoga i grčkoga carstva. Nakon
sukoba, jača mali rog, za Židove pogibeljni
Antioh Epifan. Zlo je predstavljeno time što
će nesmiljeno pustošiti (8,24), uspijevat će u
svojim pothvatima i zatirat će junake i narod
Svetaca (8,24). Padaju i neki od Nebeske voj-
ske i zvijezda (8, 10). Imamo znači i simbole u
kojima se ruši dio svemira.
b) božanska intervencija
Antioh Epifan ipak će biti poražen: ali će – ne
rukom – biti skršen (8,25). Sintagma ne rukom
znak je izravnoga božanskoga učinka.
c) trajnost pravednoga nacionalnoga simbola
U samoj pripovijesti do simbola grada praved-
nika dolazimo prije nego do poraza sila zla:
Svetište će biti očišćeno (8,14). Kako smo već
vidjeli u Izaije, red se događaja mijenja, neki
se simboli i preoblikuju pa su pravedni grad i
kraljevstvo sada predstavljeni svetištem.
Treći krug (10,1 – 12,13)
Nakon proroštva o sedamdeset tjedana u kojima
će vladati zlo, dolazi viđenje čovjeka u bije-
lom, s licem kao u munje. Prorok je od viđenja
onemoćao, ali ga anđeo pridiže. On izvješću-
je da mu je veliki knez Mihael pomogao kad
im se suprotstavio knez kraljevstva perzijsko-
ga. Kazuje da će govoriti o tome što će biti s
Danielovim narodom na svršetku dana, dotiče
se njegovih usana i prorok može govoriti.
a) borbe velikih sila
Sada nema životinjskoga prikaza carsta-
va. Borbe prikazuju sukobe Ptolemejevih i
Seleukovih kraljeva, u kojima stradaju žena i
njezino potomstvo (11,6). Zatim se opet govo-
ri o Antiohu Epifanu, koji se drznuo suprot-
stavljati se samomu Bogu protiv kojega huli.
599
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
Označen je riječima nitkov kome ne pripada
kraljevska čast (11,21). U ovom dijelu nalazi-
mo niz tipično apokaliptičnih elemenata uni-
štenja. Stradanja ljudi naglašenije su prikazana:
Svojim će spletkama navesti na otpad one koji
se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga
ostat će postojani i vršit će svoje. Umnici u na-
rodu poučavat će mnoštvo, ali će ih jedno vri-
jeme zatirati mačem, i ognjem, izgnanstvom i
pljačkanjem. Dok ih budu zatirali, samo će im
nekolicina pomagati, a mnogi će im se pridruži-
ti prijevarno (Dn 11,32-34; progoni za Antioha
Epifana).
b) osobna božanska intervencija
Moćni božanski zaštitnik naroda Mihael dolazi
relativno kasno u ovoj naraciji (12,1). U pore-
mećenu slijedu o toj se osobi govori pošto je
zli protivnik poražen, ali je možda Mihael bio
tu još od govora anđela s licem kao munja.
Nalazimo i apokaliptični simbol konačno pora-
žena zla grada, koji je ovdje preoblikovan šato-
rima: Postavit će svoje dvorske šatore između
mora i Svete gore Divote. Ali će i njemu doći
kraj, i nitko mu neće pomoći (Dn 11,45).
c) trajnost i spas pravednoga simbola
Mihael štiti sinove prorokova naroda: U ono
vrijeme tvoj će se narod spasiti. (12,1). Ovaj
put imamo na kraju i opis mrtvaca koji ustaju
da budu spašeni ili da budu osuđeni na sramo-
tu i gadost. Za razliku od Izaije, u Daniela svi
ustaju, neki za vječni život, drugi za sramotu.
Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u pra-
hu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sra-
motu, za vječnu gadost (Dn 12,2). Konačno i
sama smrt nestaje: Umnici će blistati kao sjajni
nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti,
kao zvijezde navijeke, u svu vječnost (12,3).
Daniel tako širi svoju pripovijest u koncentrič-
nim krugovima. Svakomu od njih nedostaje
neki od apokaliptičnih elemenata, ali kad se
krugovi sagledaju cjelovito, nalazimo sve sim-
bole koje ima Izaija. Većini Izaijinih simbola
Biblija kao književnost
dopunjeno je značenje, prošireni su novim mo-
tivima, a nazočni su i posve novi znaci žene,
zvijeri i Sina Božjega. Preoblikovani, oni će
postati bitnima u Ivanovu Otkrivenju. Kako je
Daniel dopunjavao Izaiju novim pojedinosti-
ma, tako Ivan dopunjuje Daniela. Ivan će od
Daniela preuzeti i sam ustroj krugova u koji-
ma se događaji ponavljaju uz pomake u smislu
i dodane motive.
20. 4. Otkrivenje Ivanovo
20. 4. 1. Tko piše
Važni biblijski rukopisi Codex Sinaiticus i
Codex Alexandrinus naslovljuju ovdje tumačeni
tekst apokálypsis Iōánnou, Otkrivenje Ivanovo.
Crkvena predaja poistovjećuje Ivana autora
Otkrivenja s apostolom Ivanom. Već oko 151. go-
dine Justin u Dijalogu s Trifonom govori: Jedan je
od naših, po imenu Ivan, Kristov apostol, u objavi
koja mu je bila dana prorokovao. Ivan apostol bio
je protjeran na Patmos, gdje je bio rimski politič-
ki zatvor.1198
Lionski biskup Irenej zna za knjigu i rabi ju
kao sveti tekst, a za to je potvrda djelo Adversus
Haereses nastalo oko 180. godine. Tvrdi da je
knjiga viđena potkraj vladavine cara Domicijana
(5.30.3). Spomenuti je rimski car vladao od 81.
do 96.
Euzebije (263. – 339.) u Crkvenoj povijesti na-
vodi da Origen (184. – 254.) misli kako Ivanovo
evanđelje i Otkrivenje nije napisala ista osoba. U
III. st. Dionizije Aleksandrijski upozorava na ra-
zlike u stilu između Otkrivenja i drugih ivanovskih
spisa. Stajalište ovoga uglednika znatno je oslabilo
položaj knjige u istočnoj crkvi, znači uglavnom na
području koje danas obuhvaćaju pravoslavne cr-
1198
Duda: 1266.
600
kve. Razlike u stilu ipak su tumačive prilagodbom
posebnomu apokaliptičnomu žanru.
20. 4. 2. Kada piše
U samoj knjizi spominje se sedam glava zvi-
jeri na kojima sjedi žena, a one su sedam gora,
brežuljaka (17,9). Riječ je o gradu Rimu, koji je
označen kao Babilon, pun razvrata, moći i aro-
gancije. Pretpostavlja se da je Otkrivenje nastalo
nakon 70. godine, kad su Rimljani razrušili jeru-
zalemski Hram pod vodstvom Vespazijanova sina
Tita. U Zvijeri iz 13,1-3 McGinn vidi uz ostalo i
Neronovu sliku.1199
Proučavatelji su u sedam kraljeva, od kojih su
petorica pala, jedan još živi, a posljednji nije do-
šao (17,10) prepoznali rimske careve onoga doba.
Suvremeni komentatori zaključuju da je najbo-
lje držati se Irenejeve datacije jer podatci izvedeni
iz teksta ne daju točnije upute. Dakle bi bilo riječi
o 95. ili 96. godini.1200
20. 4. 3. Gdje piše
Sama knjiga ima iskaz o mjestu nadahnuća:
Ja, Ivan, brat vaš i sudionik nevolje, kraljevstva
i ustrajnosti u Isusu, bijah zbog riječi Božje i zbog
Isusova svjedočanstva na otoku zvanom Patmos
(1, 9).
Victorin1201 i neki drugi rani kršćanski pisci mi-
sle da je Ivan bio prognan na Patmos. Nevolja s
ovom pretpostavkom biva u tome što taj otok nije
spomenut kao mjesto deportacija u drugim izvori-
ma, a neki susjedni jesu. Čudno je također da Ivan
nije smaknut, kako su život izgubili drugi kršćan-
1199
Usp. McGinn: 527.
1200
Usp. Collins: 701 (ABD 5: 701).
1201
Victoronus – možda je rođen u Ptuju u današnjoj Slo-
veniji, mučen pod Dioklecijanom 303. ili 304.

ski prvaci, poput Jakova, Petra i Pavla. Ima i pret-
postavki o tome da se riječi iz samoga Otkrivenja
odnose na misijsko djelovanje. Neki znanstvenici
pretpostavljaju da je pravo mjesto nastanka dje-
la Efez.
Oblik pisma u kojem je djelo napisano ne izne-
nađuje jer je to praksa koju je ustanovio već Pavao,
koji je svoje poslanice pisao četrdesetak godina
prije Otkrivenja.
Istočna crkva dugo se kolebala oko kanoniza-
cije, uvrštavanja u popis biblijskih knjiga, upravo
zbog prije spomenuta stajališta biskupa Dionizija.
Sinod u Laodiceji u IV. stoljeću isključio je knji-
gu iz kanona. Atanazije ju u istom stoljeću pri-
znaje kanonskom. Knjiga se konačno izborila za
status u grčkim rukopisima Svetoga pisma tek u
IX. i X. stoljeću. Na Zapadu je od početka drža-
na kanonskom.
20. 4. 4. Povijesna pozadina
Ivanovo Otkrivenje nemoguće je razumjeti
bez upoznatosti s progonima kršćana u Rimskom
Carstvu potkraj I. stoljeća. Donosimo povije-
sni sažetak. Kako smo već spomenuli, djelo je
određeno dobom sedam careva, između Nerona i
Domicijana, od godina 54. do 96.1202 U to je vri-
jeme svaki stanovnik morao pokazati da štuje im-
peratorski kult. Osumnjičeni su morali izgovoriti
Kyrios Kaisar, znači Gospodin je car, riječ gospo-
din podrazumijevala je božanstvo. Za kršćane je
to bilo nemoguće a da ne zaniječu kako je Krist
Gospodin, jedini Bog. Iz zapisnika o mučeništvu
sv. Polikarpa, biskupa iz Smirne, grada koji se i
spominje po mučeništvu u Otkrivenju, vidljivo je
što se zbivalo. Čovjek je morao odlučiti hoće li za
1202
Neron, Galba, Oto, Vitelije, Vespazijan, Tit, Domicijan
(također: Otho, Vitellius, Titus, Domitian); hrvatskomu
čitatelju može u vremenskoj orijentaciji pomoći poda-
tak da je u doba cara Vespazijana Arena u Puli počela
dobivati današnji oblik.
601
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
vrhovno biće priznati cara ili Krista. Otkrivenje je
uza sve ostalo prosvjed protiv opisana zla.1203 Sama
knjiga govori na početku da je Isus Krist vladar ze-
maljskih kraljeva (Otk 1,5).
20. 4. 5. Opća
obilježja
apokaliptičnoga žanra1204
Podsjetit ćemo na ključna obilježja samoga
žanra otkrivenjskih spisa, koja Ivanovo Otkrivenje
u cijelosti ispunjava:
a) Apokalipse djeluju na svemirskoj razini. Junaci
se brzo kreću od neba do zemlje i katkad u pod-
zemlje. Sukobi vojski anđela na nebu i cijele
vojske na zemlji koje nestaju u času zbivaju se
pred očima zapravo marginalnih skupina. Ni
Židovi ni kršćani nisu bitne sile u svijetu I. sto-
ljeća. Događaji koji se zbivaju za njihov su po-
ložaj ipak presudni. Uostalom, ni Domovinski
rat nije bio posebno bitan događaj na svjetskoj
razini, a za nas je pobjeda u njemu bila uvjet
opstanka cijeloga naroda.
b) Dva moćna protivnika moraju se naći u borbi
do smrti jednoga od njih. Apokaliptična knji-
ževnost potiče pojavu osobe nadnaravne sna-
ge koja prkosi samomu Bogu i koja se želi bo-
riti sa silama dobra na život i smrt. Stoga je i
Daniel dao Antiohu Epifanu veliku važnost.
c) Iako više ili manje podsjećaju na povijesne do-
gađaje, apokalipse zapravo na duhovnoj razi-
ni govore o posljednjim, eshatološkim proble-
mima. Otkrivenja zanimaju smrt, uskrsnuće,
sud, kazna ili nagrada. Stoga redovito nalazi-
mo i dva doba. Sadašnje vrijeme uključuje i
sva prošla vremena jer je sve prošlo u pogibli
sada; to će vrijeme jednostavno uskoro presta-
ti. Buduće vrijeme trajat će zauvijek i ono je
zapravo vječnost.
1203
Usp. Duda: 1267 (ZGB: 1267).
1204
Usp. Gabel, Wheeler, York 150–152.
Biblija kao književnost
d) Apokaliptična književnost pisana je kao izvje-
šće o viđenju koje je dano u snu ili u posebnu
stanju koje će poremetiti i promijeniti kaziva-
ča. Subjekt dobiva poruke od osobe vrlo bli-
ske Bogu, ako ne i od Boga. Podatci koje do-
biva redovito su slike s prenesenim značenjem.
Carstva su tako zvijeri koje se bore i gutaju do
smrti. »Živa simbolična slikovitost zasigurno je
najuočljivije obilježje koje Otkrivenje donekle
dijeli s drugim apokalipsama.«1205
e) Apokaliptik je u tonu blizak proroku, ali se naj-
više razlikuje od njega u odnosu prema recipi-
jentima, onima koji ga slušaju. »Dok je u pro-
roku, koji je usta Božja, naglasak više na spasu
u sadašnjosti, jer prorok tješi i prijeti snažnim
slikama i poziva narod na obraćenje, dotle u
apokaliptičara naglasak je na svršetku ovoga
svijeta i povijesti, te najavljuju novi svijet koji
dolazi.«1206 Kad Amos, Izaija i Jeremija pro-
rokuju, žele da se njihovi slušatelji promijene.
Žele da prestanu tlačiti niži stališ, trošiti novac
na nepotrebnu raskoš, odustanu od bune protiv
Babilonaca. Suprotno tomu, Ivan u Otkrivenju
i Izaija dok piše apokaliptični dio žele istaknuti
da je sve što se zbiva dio Božjega plana. Ljudi
tu ne će mnogo pomoći ni ako se promijene.
Koliko god su progoni strašni, ipak će poslije
njih doći konačna sloboda. Sam će Bog inter-
venirati i sam će Bog konačno živjeti opet s do-
brim ljudima. U apokalipsi Božja volja ne vodi
Kirovu ruku, kako bi rekli proroci, nego Bog
sam dolazi i poražava Zlo.
f) Apokalipse se često stavljaju u usta znamenitim
osobama, ljudima koji imaju ugleda.
1205
Achtemeier i drugi: 560 (»Surely the most noticeable
aspect of the Revelation, which it shares to some extent
with other apocalyptic literature, is its vivid symbolic
imagery.«)
1206
Tomić: 21.
602
20. 4. 6. Apokalipsa i romanca
Northrop Frye govori o četirima osnovnim pri-
povjednim ustrojima, ili narativnim strukturama.
Mit proljeća je komedija, mit ljeta romanca, mit
jeseni tragedija, a mit zime satira. Romanca je knji-
ževno djelo u kojem dobri junak poražava zlo, za-
dobiva zaručnicu te obično vlada u gradu i kra-
ljevstvu koje je također borbom oslobodio i zaslu-
žio.1207 Upravo je Otkrivenje najpoznatija ovakva
romanca na Zapadu. U njoj je dobri junak Krist na
bijelom konju i ima cijelu vojsku (19,11-16). Na
suprotnoj su strani zla Zvijer, stara Zmija i Sotona
(20,1-2). Sotona je dugo mučio ljude, o čemu go-
vori cijela Biblija – skrivio je istočni grijeh, uzro-
kovao Jobove muke, iskušavao i Krista. U samom
Otkrivenju on kao Zmaj želi progutati dijete do-
broj Ženi u pustinji, dapače u 12. poglavlju to na-
stoji učiniti i pomoću vode – što je tipičan motiv
romance. Poslije će zavoditi narode na četirima
krajevima zemlje (20,7-8). Nakon borbe i pobjede
Isus vlada u Novom Jeruzalemu, koji je opremljen
poput Zaručnice (21, 2). U gradu su samo praved-
ni, nema smrti, ni jauka, ni bola. Nalazimo među-
tim rijeku žive vode (22,1), životna stabla (22,2-3)
i vječno svjetlo. »Ivan završava s ovom blistavom
vizijom svoju knjigu tajne objave, koja može uli-
jevati nadu u konačnu pobjedu Božjeg kraljevstva
na zemlji, koje je tako često progonjeno.«1208
Naravno da je ovdje riječ samo o osnovici,
Ivanovo Otkrivenje ima i niz drugih motiva.
20. 4. 7. Temeljni raspored simbola
U rasporedu Ivanove apokalipse prepoznajemo
temeljne slike koje su rabile Izaijina i Danielova
apokalipsa:
1207
Usp. Frye: 211–233.; ustroj smo tumačili i govoreći o
Izlasku. Tolkienov roman Gospodar prstenova, Jackso-
nov film Tjelohranitelj (s Kevinom Costnerom i Whit-
ney Houston) i niz drugih djela slijede ustroj romance.
1208
Tomić: 323.

Propast zemlje i svemira
I četvrti anđeo zatrubi...Tada trećina sunca, tre-
ćina mjeseca i trećina zvijezda bijaše udarena tako
da su pomrčali za trećinu, i dan izgubio trećinu
svoga sjaja, i noć isto tako (Otk 8,12).
Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik
Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogo-
va. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep po-
mete trećinu nebeskih zvijezda i strovali ih na ze-
mlju (Otk 12,3-4).
Stradanja ljudi
Tada trećina ljudi poginu od ovih triju zala: od
ognja, dima i sumpora koji su izlazili iz njihovih
usta (Otk 9,18; 9, 6; 12,13...).
Teške borbe, Bog pomaže osobno
Zatim opazih otvoreno nebo, i pojavi se bijeli
konj. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti; on
sudi pravedno i vojuje pravedno. (...) Iz njegovih
usta izlazi oštar mač da njime pobije pogane (Otk
19,11.15)
(...)
Zatim opazih zvijer s kraljevima zemlje i nji-
hove vojske skupljene da zametnu rat protiv onoga
koji jaše na konju i protiv njegove vojske (19, 19).
(...)
A kad prođe tisuću godina, sotona će biti pušten
iz svoje tamnice. Izići će da zavodi narode na četiri
kraja zemlje – Goga i Magoga1209 – da ih skupi za
rat tako mnogobrojne kao pijesak morski.
I oni iziđoše na široku površinu zemlje i opko-
liše tabor svetih – ljubljeni grad. Tada siđe vatra s
neba i proguta ih (20,7-9).
Konačno poraženi zli grad
Ovdje su Gog i Magog zemlje. U Ezekiela 38,1 (i u po-
1209 lazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja
glavljima 38 i 39) Gog je vladar zemlje Magog, bit će
namamljen iz krajnjega sjevera u Izraelove gore i Bog
će ga poraziti. U Postanku 10,2 Magog je jedan od si-
nova Jafetovih. Glede izvora, možda je riječ o kralju
Gygesu iz zemlje Lidije, kojom je vladao u VII. st. pr.
Kr.; Lidija je bila zapadni dio Male Azije). Riječ Ma-
gog mogla bi biti izvedena iz akadskih riječi zemlja
Gygesova. U sumerskom je riječ slična imenu vladara
Goga označavala tamu; akadski se bog zvao Gaga (usp.
Reddish: 1056; ABD II: 1056).
603
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
Poslije toga opazih nekoga drugoga anđela gdje
silazi s neba. Imao je veliku moć, i zemlja se ra-
svijetli od njegova sjaja. On povika jakim glasom:
Pade, pade veliki Babilon i postade boravištem de-
mona, i skloništem svih nečistih duhova, skloni-
štem svih nečistih ptica, skloništem svih nečistih
i odurnih životinja, jer su svi narodi pili od vina
srdžbe i vina njezina bluda, jer su kraljevi zemlje
s njom provodili blud i jer su se zemaljski trgovci
obogatili njezinom pretjeranom raskoši (Otk 18,1-
3).
Osuđeni i spašeni mrtvaci
Opazih i duše pogubljenih zbog Isusova svje-
dočanstva i Riječi Božje, i sve one koji se nisu po-
klonili Zvijeri ni njezinu kipu i koji nisu primili
žiga na svom čelu i na svojoj ruci. Oni oživješe i
kraljevaše s Kristom tisuću godina. Ostali mrtva-
ci ne oživješe dok se nije navršilo tisuću godina.
Blažen i svet tko je dionik ovoga prvoga uskrsnu-
ća. (Otk 20,4-6).
I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred
prijestoljem. I otvoriše se knjige. I druga knjiga,
knjiga života bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni
prema onom što je napisano u knjigama, po svo-
jim djelima (Otk 20, 12; 20,4-6).
Smrt poražena
Tada su smrt i Podzemni svijet bili bačeni u
ognjeno jezero – ognjeno jezero to je druga smrt.
I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi ba-
čen u ognjeno jezero. (20,14)
Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni
jauka ni boli, jer stari svijet prođe (21,4).
Pobjednički grad pravednih
I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – si-
je nakićena za svoga muža (21,2; 21,9 – 22, 5).
20. 4. 8. Raspored događaja u
Otkrivenju
Prije izložena obilježja iz Ivanove knjige po-
kazuju samo temeljne simbole. Čitatelj će se ipak
Biblija kao književnost
u djelu lakše snaći ako ima na umu i plan cijelo-
ga djela, znači raspored kojim se nižu događaji po
poglavljima iz knjige. Nakon toga ćemo prijeći na
obilježja bitnih simbola u Ivana.
1. Ivanov pozdrav i okolnosti u kojima je
dobio poziv
2. – 3. Pisma sedmorim crkvama
4. – 5. Nebesko prijestolje i Janje
6. – 7. Sedam pečata
8. – 11. Sedam trublja
Sedam prizora:
12. – 13. 1 žena i zmaj (zmaj progoni trudnicu, di-
jete uzeto k Bogu; Mihael poražava zma-
ja; zmaj progoni ženu koja dobiva orlov-
ska krila...)
2 ranjena zvijer sa sedam glava iz mora
3 zvijer iz zemlje s dvama rozima zavodi
čudima i daje žig; broj 666.
14. 4 Janje i 144 000 spašenih na Sionu
5 anđeli najavljuju pad grada Babilona i
spas umrlih u Gospodinu
6 žetve: Sin Čovječji na oblaku žanje
(očito pravedne)
žetva grožđa, bačva gnjeva Božjega, krv
konjima do uzda 15,1 – 4
7 pjesma pobjednika na moru od stakla i
ognja
15. – 16. Sedam čaša Božjega gnjeva, kataklizme
iz okružja zemlje, vode, ognja i zraka
17. – 18. Babilonska bludnica i zvijer
19. Parousia ili Kristov drugi dolazak, poraz
zvijeri, Sotone i njihove vojske
20. Sotona bačen u bezdan; uskrsavaju oni
koji nisu služili zvijeri,
traje tisućljetno Kristovo kraljevstvo s
njima
Sotona se vraća, opkoljava s vojskom ta-
bor svetih, ali ga guta oganj s neba
604
Sotona, lažni Prorok i zvijer bačeni u
ognjeno i sumporno jezero
qoživljavaju svi mrtvaci kojima se sudi
po djelima
21. S neba silazi Novi Jeruzalem; nema više
smrti, ni jauka ni bola;
Bog i ljudi, upisani u Janjetovoj knjizi
života, žive zajedno; Životni
Izvor u Gradu; završetak i blagoslov.
20. 4. 9. Veleustroj: kružnost i
pravocrtnost
Veleustroj Otkrivenja možemo shvatiti i kao
borbu prvoga ustroja kružnosti i drugoga ustro-
ja pravocrtnosti. Valja upozoriti na očite kružne
oblike koji se u usporednosti nižu s opisom muka
koje slijede nakon sedam pečata, sedam anđeo-
skih trublja i sedam čaša.1210 Dio sa sedam prizo-
ra također ima dvostruki progon žene, no djeluje
i najava nepovratnosti dobića dobra, jer je njezino
dijete spašeno. Jasan ulazak pravocrtnosti, prije-
lomni čas, počinje u 19. poglavlju s drugim dola-
skom Kristovim. Ipak, ni ovdje nije sve posve ne-
povratno, pa se Sotona vraća nakon tisuću godina.
Borba kružnosti i pravocrtnosti može podsjetiti
i na to da je grčko-rimski mitološki svijet bio za-
snovan na povratku temeljenom na stalnoj izmje-
ni godišnjih doba. Linearnost, kako smo govorili
u poglavlju o prorocima, biva obilježje hebrejske
proročke misli. Kršćanstvo prihvaća tek djelomič-
nu kružnost, no drugi povratak Kristov bit će pre-
ma ovom tumačenju nepovratan i time znak pra-
vocrtnosti. Tako borba kršćana i pogana dobiva i
strukturalne dimenzije.
Konačna je pobjeda dobra po Otkrivenju ne-
sumnjiva, a ona znači i kraj kružnosti. Ustroj biva
i poruka čitateljima: točno je da se zlo vraća i po-
1210
Usp. Tomić: 47 za cikličnost te Tomić: 46 o bitnosti
broja sedam za ustroj.
 20. Apokaliptični stil i Otkrivenje

navlja, no na kraju zli će biti kažnjeni, a dobri na- prije svega o Majci Božjoj, no u drugom postaje
građeni. Bog je s nama. jasnije da zmaj progoni Crkvu1213 – znači vjernič-
ku zajednicu kojoj se i Ivan obraća.
Ivan podrobno prikazuje još jednu ženu, ona
sjedi na skrletnoj Zvijeri, obučena je u grimiz i skr-
20. 4. 10. Razvoj Danielovih simbola u let, nakićena zlatom, dragim kamenjem i biserima.
Ivana U ruci drži zlatnu čašu punu odurnosti i nečistoće
svojega bluda (17,3-4). Dvije žene tako dobivaju
Ivan uvelike razvija simbole koje je uveo
također značenja Crkve i njoj suprotstavljenih svje-
Daniel. Gradove i neprijatelje tumačit ćemo pri
tovnih i duhovnih vlasti onoga vremena, vjerojatno
govoru o binarizmima, a ovdje ćemo se zadržati
i svih vremena. Time je i ukupna simbolika žene
na ženama i anđelima.
u spisu obogaćena. Naravno da su u sukobima kr-
Žena je u Danielovoj apokalipsi imala moć-
šćanstva s drugim idejama, ali i u sukobima unu-
no značenje samo na razini doslovnoga smisla. U
tar kršćanstva, dvije žene dobivale različita zna-
Ivana je bitna na razini duhovnoga smisla i pred-
čenja za tumače koji su pripadali raznim zajedni-
stavlja prije svega Majku Božju, Mariju. Crkva i
cama – protestanti su na početku reformacije rado
konačno vjera također su uključene u značenja.
u Babilonu iz Otkrivenja vidjeli papinski Rim.1214
Žena je odjevena u sunce, pod njezinim je noga-
Anđeli koji se javljaju u Daniela također su ra-
ma mjesec, a oko glave joj je dvanaest zvijezda.
zvijeni u Ivana. U Otkrivenju imamo nizove ovih
Boginja Izis bila je također prikazivana kao žena
bića, a uloge su im uglavnom ove:
odjevena u sunce,1211 a mješavina ovih motiva i
1) glasnici koji nose poruke piscu (prvi spomenuti
događaja oko Berenike i njezina potomstva dala
anđeo nosi samo otkrivenje od Krista k Ivanu;
je dio motiva sa ženom iz Otkrivenja. Moguć je
anđeo ima u ruci knjigu koju Ivan mora pojesti
i utjecaj grčke pripovijesti u kojoj žena Leto us-
u 10,9; nov nalog govora nastupa u 22,10)
pijeva roditi Apolona i Artemidu, iako ju progo-
glasnici koji nose poruke širemu broju ljudi
ni Hera.
(anđeo leteći proglašava evanđelje u 14,6; an-
Simbol žene biva u Ivanovu ustroju uvelike
đeo koji navješćuje pad Babilona 14,8; anđeo
obogaćen novim podrobnostima i novim surječjem,
koji govori o onima koji se klanjaju Zvijeri)
pa mu je i značenje posve promijenjeno. Riječ je
2) pridruženi su određenim zajednicama (sedmo-
stoga o iluminativnom tipu intertekstualnosti, kako
rim crkvama u Maloj Aziji u drugom i trećem
ju vidi Oraić-Tolić.1212 Žena je trudna i Zmaj joj
poglavlju)
želi progutati dijete. Ipak rađa sina koji je odnesen
3) najavljuju teške nevolje i gotovo da ih uzroku-
k Bogu i njegovu prijestolju, a poslije će vladati
ju (anđeli sa sedmorim trubama u 8,6 – 11,15;
narodima. Ženi je Bog pripravio sklonište u pusti-
anđeli sa sedmorim čašama gnjeva u 16,1)
nji, čime je odana i počast starozavjetnoj Hagari.
4) izravno kažnjavaju i uništavaju (anđeo koji
(12,1-5). Pošto je zbačen s neba, zmaj počinje pro-
baca srp na zemlju i kosi očito zle u 14,19)
goniti ženu, ali ona dobiva dva krila i leti opet u
5) izravno se bore protiv zla (Mihael i njegovi an-
pustinju. Kad ju Zmija želi uništiti vodom, zemlja
đeli protiv Zmaja u 12,7)
otvara usta i pomaže ženi. U prvom je dijelu riječ

Usp. Collins: 704 (ABD 5: 704).

1211 1213
Usp. McGinn: 530. Tumačenje iznosi Methodius (Me-
Oraić-Tolić: 121 (podatci u literaturi o Intertekstu bli-
1212
tod Olimpski † oko 311. po. Kr. ).
skoistočnih književnosti u Bibliji) 1214
Usp. McGinn: 535.

605
Biblija kao književnost
6) pokazuju i mjere Novi Jeruzalem (21,9;
21,15) – anđeo koji pokazuje Jeruzalem koji je
Zaručnica biva jedan od onih koji ima čaše sa
sedam zala – što usložnjava i relativizira ovu
raspodjelu
7) čuvaju Novi Jeruzalem (dvanaest anđela na vra-
tima u 21,12).
Ponuđena je podjela donekle povezana s ras-
podjelom arkanđela, kojih je sedam u kršćanskoj
predaji: Mihovil je vojskovođa; Gabrijel i Sealtijel
su glasnici (Gabrijel je poznat iz Navještenja, a
Sealtijel je zadržao Abrahamovu ruku na Moriji);
Rafael je pratitelj na putu i liječnik (znan iz pripo-
vijesti o Tobiji); Urijel je savjetnik, ali ima plame-
ni mač i stražari na ulazu u zemaljski raj; Barahijel
je pomagač (javio se iz gorućega grma Mojsiju);
Jehudijel kažnjava.1215 Red arkanđela iznijeli smo
po Fučiću, a nismo slijedili moguće sličnosti s an-
đelima iz Otkrivenja. Glede Mihaela, nije riječ tek
o sličnosti, nego o jasnom imenovanju i istoj ulo-
zi. Čuvari pred Novim Jeruzalemom očito su slični
Urijelu. Jehudijel bi mogao biti među onima koji
otvaraju muke za ljude koji su zli. Sličnost i razli-
ke između arkanđela iz predaje i onih iz Otkrivenja
otvaraju niz mogućnosti tumačenja, kako to čine i
dvostruke uloge istih anđela, što je vidljivo iz opisa
anđela koji nose čaše sa zlima, ali poslije pokazuju
Zaručnicu. U ovom postupku također nalazimo us-
porednost između muka koje čekaju zle i nagrada
za pravedne u Jeruzalemu.
20. 4. 11. Red pojavnosti anđela
Prikazat ćemo sada podrobnije neke od anđela
iz Otkrivenja i u slijedu kojim se javljaju u knjizi.
Sam početak govori da je otkrivenje Bog dao
Isusu Kristu, a on šalje anđela sluzi svojemu Ivanu.
Zatim i svaka od sedmorih crkava u Maloj Aziji
1215
Usp. Fučić: 116.
606
kojima se upravljuju uvodne riječi ima svojega an-
đela.
Velike nevolje u knjizi nastupaju pošto Janje
otvara svaki od sedam pečata, a nakon šestoga,
čujemo o četirima anđelima koji zadržavaju četiri
vjetra i dano im je nahuditi zemlji i moru. No dok
se ne opečate sluge Boga našega na čelima, oni ne
će nahuditi ni moru ni drveću. (7,3).
Idući, sedmi, pečat na knjizi najavljuje anđele
sa sedam truba, a svaka od njih uvodi u nove teške
kataklizme, pa stižu tuča i oganj na zemlju, brda
koja se strovaljuju u more, pad zvijezde na izvo-
re, pomrčina nebeskih tjelesa, skakavci, konji koji
imaju lavlje glave i repove kao zmije, ržu oganj,
dim i sumpor te ubijaju trećinu ljudi (8).
Pošto šesti anđeo zatrubi, začuje se glas koji
dolazi od četiriju rogova zlatnoga žrtvenika što
je pred Bogom. Glas govori tomu šestomu anđe-
lu koji je držao trubu. »Odveži ona četiri anđela
koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu!« »I biše
odvezana četiri anđela – spremna za sat, za dan,
za mjesec i za godinu – da pobiju trećinu ljudi.«
(9,14-15)1216 Ova četiri anđela slična su četvorici
iz sedmoga poglavlja. No valja reći da su oni sta-
jali na četirima krajevima zemlje, a ovi su na rije-
ci Eufratu. Iz primjera je također vidljiva Ivanova
tehnika povratka na već rečeno uz promjene i do-
pune.
Nakon anđela oko Eufrata slijedi i povratak na
prethodni niz anđela s trubama jer se javlja upravo
sedmi anđeo koji trubi, pa dvadeset i četiri starca
koji su oko Boga govore da Bog uzima svu vlast
te da će početi kraljevati. Pošto oni hvale Boga
(11,16), ukazuje se Kovčeg Saveza na nebu.
Poslije se javlja anđeo koji stoji desnom nogom
na moru, a lijevom na zemlji. Ogrnut je oblakom,
ima dugu na glavi, lice mu je kao sunce, a noge
1216
Petrarca se mogao sjetiti ovoga mjesta u svom sone-
tu, Pjesmi LXI.: Benedetto sia ’l giorno, e ’l mese, e
l’anno, /E la stagione, e ’l tempo, e l’ora, e ’l punto /E
’l bel paese e ’l loco, ov’io fui giunto /Da’duo begli
occhi che legato m’ànno;

ognjeni stupovi; nudi kazivaču i knjigu koju mora
progutati (10), ali ima i zapovijedi kojima ćemo
se vratiti. Dalje, Mihael vodi na nebu borbu protiv
zmaja ili zmije (12,7-10).
Anđeli navješćuju i čas usuda, pa govore o
evanđelju, no najavljuju i pad grada Babilona (14).
Anđeli drže u ruci i sedam čaša gnjeva koje
izlijevaju (16), a nesreće su povezane i s četirima
elementima – zemljom, vodom, ognjem i zrakom.
Kazivač pada pred noge anđelu koji mu naređu-
je pisati, ali ovaj govori da je i on samo sluga,
kao ti i tvoja braća koja čuvaju Isusovo svjedo-
čanstvo (19, 10). Anđeo također stoji na suncu i
viče pticama da se dođu gostiti mesom kraljeva,
vojskovođa i mogućnika, slobodnih i robova, ma-
lih i velikih (19,17- 18). Anđeo pokazuje kaziva-
ču i Novi Jeruzalem, pa ga mjeri zlatnom trskom
(21,9-15).1217 Na vratima grada također je dvana-
est anđela.1218
20. 4. 12. Glasnici i govornik
Anđeli su bitno povezani s govorom u
Otkrivenju – sjetimo se da i Izaijin jezik biva do-
dirnut užarenim ugljenom koji anđeo nosi kliješti-
ma (Iz 6,7). Možemo opaziti da kazivač Apokalipse
izravnije suobraća s anđelima na početku (kad pri-
ma otkrivenje: 1), u sredini (kad mora pojesti knji-
žicu: 10) i na kraju svojega spisa (kad biva s an-
đelom koji mjeri: 21). Na kraju se izravno kaže za
anđela moj subesjednik (21,15). Suobraćaj s po-
četka desetoga poglavlja biva zanimljivim i stoga
što kazivač prima i zapovijed šutnje, naime mora
zapečatiti, ne smije pisati ono što je reklo sedam
gromova (10,4).1219 Zapovijed je to znakovitija što
je kazivač već htio pisati. Kraj 10. poglavlja ipak
1217
Nikola Šop u Osvajanju Kocke ima motiv u kojem se
kocka mjeri – Novi Jeruzalem je kocka (Otk 21,16).
1218
Korisno je pogledati i 14, 6; 14, 15; 14, 17; 15, 1.
1219
Posljednji dio Eliotove Puste zemlje naslovljen je What
the Thunder said.
607
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
protječe u znaku zapovijedi govora, jer pripovje-
dač mora opet prorokovati protiv puka, naroda i
kraljeva mnogih.
20. 4. 13. Broj sedam
Skriveno značenje brojeva dio je općega simbo-
lizma apokalipse, koje se može tumačiti u surječju
drugih simbola što ulaze u spis. Ovdje donosimo
temeljno tumačenje i ključne međuodnose motiva
određenih uz ostalo i brojevima.
Ivan je raširio i produbio uporabu brojeva iz
knjige proroka Daniela. Ovdje će biti iznesene
osnovice kršćanskoga značenja.1220 Tri je Božji
broj, a četiri je broj svijeta jer imamo četiri stra-
ne svijeta, četiri vjetra, pa i četiri počela: zemlju,
zrak, oganj i vodu (16,1-11). Stoga je broj 7, spoj
trice i četvorke, znak savršenstva. Osam je također
broj s pozitivnim značenjem te označuje dovrše-
nost i blaženost jer se shvaća kao sedam više jedan.
Broj sedam javlja se na početku uz osobu koja
po kazivaču Ivanu šalje milost i mir, uz onoga koji
jest, koji bijaše i koji će biti (1,4). Naime je pred
njegovim prijestoljem sedam duhova. Sedmica
uvjetuje i primatelje poruke koju Ivan nosi, znači
crkve i njihove anđele: pisma se upućuju hladnoj
crkvi u Efezu, progonjenoj u Smirni, popustljivoj
u Pergamu, pokvarenoj u Tijatiri, mrtvoj u Sardu,
misionarskoj u Filadelfiji i oholoj u Laodiceji.1221
Krist, čije poruke subjekt prenosi, također ima u
ruci sedam zvijezda i stupa posred sedam svijeć-
njaka (2,1; usp. i 1,16).
Iduća istaknuta poveznica biva broj pečata na
knjizi, a pošto Janje otvori svakoga od njih, nasta-
ju nesreće.1222
1220
Usp. Duda 1267 (ZGB: 1267).
1221
Usp. Tomić 108 – 110 za tumačenje koje pisma pove-
zuje sa sedam vremena Crkve.
1222
Pečati imaju izvor u običajima iz doba pisanja knji-
ge: » U grčkoj kao i u rimskoj sredini, važni su se do-
kumenti kao i oporuke pisali tako da je iznutra tekst
Biblija kao književnost
Prvi pečat: pojavljuje se jahač na bijelcu s lu-
kom
drugi pečat: jahač na riđanu s mačem
treći pečat: jahač na vrancu s vagom
četvrti pečat: jahač na zelenku koji je Smrt, a
prati ga podzemni svijet
peti pečat: duše zaklanih u bijelim haljinama
pitaju se dokle će Vrhovnik
odgađati osvetu
šesti pečat: potres, sunce potamnjuje kao dla-
kava kostrijet, mjesec postaje kao krv, a nebo išče-
zava kao knjiga koja se smotala; zvijezde padaju
na zemlju kao smokve sa stabla; četiri anđela za-
državaju četiri vjetra, ali ne mogu nahuditi zemlji
i moru dok se ne opečate spašeni – doznajemo da
je broj spašenih 144 000.
Sedmi pečat također otvara niz slika, pa poslije
polusatnih tajaca sedam anđela stoji pred Bogom
sa sedam truba. Pošto anđeo prosipa po zemlji
oganj sa žrtvenika, javljaju se grmljavina, munja
i potres.
Nastupaju anđeli s trubama i novim nevoljama.
Prva truba: tuča i oganj bačeni na zemlju
Druga truba: ognjena gora bačena u more, koje
se pretvara u krv
Treća truba: zvijezda Pelin pada na vode i čini
ih žuhkima
Četvrta truba: udarena trećina Sunca i Mjeseca
i zvijezda.
Nakon svakoga znaka trube stradava trećina uda-
renih predmeta
Peta truba: štipavci muče ljude koji nemaju pečata
Božjega na čelu
Šesta truba: odriješeni anđeli na Eufratu; konji ubi-
jaju trećinu ljudi
Sedma truba: Bogoslužje i Hram i Kovčeg Saveza
na nebu; munje, gromovi i tuče
bio nevidljiv, a izvana je sadržaj bio uočljiv. Ako bi se
izvanjski tekst izbrisao, ono što je unutra ostalo bi ne-
taknuto. Takav se dokument pečatio sa sedam pečata:
pečatom onoga koji dokument iznosi i pečatima šestero
svjedoka.« (Tomić: 123).
608
Broj 7 istaknut je i u prizorima s anđelima koji
izlijevaju čaše gnjeva. U tim prizorima djeluju i
praelementi zemlje, vode, ognja i zraka (16,1-21).
Prva čaša: izlijeva se na zemlju, rastu čirevi na
osobama koje nose žig Zvijeri
Druga čaša: izlijeva se na more, koje postaje
kao krv mrtvaca
Treća čaša: pada na izvore, rijeke postaju kao
krv
Četvrta čaša: izlijeva se na sunce koje pali lju-
de što su hulili
Peta čaša: pada na prijestolje Zvijeri koje pre-
kriva tmina
Šesta čaša: pada na Eufrat koji nestaje; iz usta
Zvijeri, Zmaja i lažnoga
proroka izlaze zli dusi kao žabe
Sedma čaša: izlijeva se u zrak, a javljaju se mu-
nje i gromovi i nastaje potres, veliki grad prasnut
će na tri dijela.
Sedam prizora
Navest ćemo opet i sedam prizora iz poglav-
lja 12 – 15: žena, dijete i zmaj; ranjena zvijer sa
sedam glava iz mora; zvijer iz zemlje daje žig i
ima broj 666; Janje i 144 000 spašenih na Sionu;
anđeli najavljuju pad grada Babilona i spas umr-
lih u Gospodinu; dvije žetve; pjesma pobjednika
na moru.
20. 4. 14. Brojevi i krugovi
Između dijelova knjige određenih brojevima
djeluju naravno i usporednosti – one su posljedica
prikaza niza događaja koji se opetuju ili je to jedin-
stven događaj, samo opetovano prikazan. Moramo
međutim biti oprezni s uporabom metafore kruga
pri govoru o Otkrivenju. Točno je da se slični do-
gađaji i slični motivi ponavljaju – ali knjiga svojim
krajem svjedoči da je pobjeda dobra potpuna i da
u konačnici nastupa vrijeme u kojem ne će vladati
krugovi. Otkrivenje poslije prikaza niza ciklično-
sti unosi u posljednjim trima poglavljima neponov-

ljivu linearnost. Shvaćajući ovu osnovnu poruku,
možemo nastaviti tumačiti i ponavljanja.
20. 4. 15. Gromovi i potresi
Ovi motivi očito dolaze u blizini simbola odre-
đenih brojem sedam.
Nakon sedmoga pečata: Anđeo uze kadionicu,
napuni je ognjem sa žrtvenika i prosu na zemlju.
I udariše gromovi, i glasovi i munje i potres (8,5).
Nakon sedme trube: I otvori se Hram Božji na
nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u Hramu
njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i po-
tres i tuča velika (11,19).
Nakon sedme čaše: I udariše munje i glasovi i
gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše ot-
kako je ljudi – tako bijaše silan potres taj (16,18).
Djeluje i gradacija, pa nakon trube dolazi veli-
ka tuča i potres, a nakon čaše nastaje potres kakva
ne bijaše otkako je ljudi.
20. 4. 16. Četiri elementa
Zanimljiva je usporednost s četirima elementi-
ma, za što navodimo primjere. Nakon druge trube
ognjena je gora bačena u more, trećina stvorenja iz
njega pogiba, a trećina lađa propada (8,8-9). Drugi
anđeo izlijeva čašu u more, a pogiba sve živo u
njemu (16,3). U drugoj od sedam slika pojavila se
zvijer upravo iz mora (13,1).
Nakon prve trube tuča i oganj bačeni su na ze-
mlju pa gori trećina stabala i sva zelena trava (8,7).
Prva čaša također se izlijeva na zemlju, a čir muči
sve ljude koji nose žig zvijeri i klanjaju se kipu
njezinu. (16,1). Potrebno je prisjetiti se da smo
prije toga, istina u trećoj po redu slici, imali zvijer
koja je izišla upravo iz zemlje (13,11). Nadalje,
ona svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri
koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I dano joj
je da udahnu život kipu zvijeri te kip Zvijeri pro-
609
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
govori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu
zvijeri. (13,14-15). Zvijer će postići da se svima
udari žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne mo-
gne kupovati ili prodavati osim onoga koji nosi
žig s imenom zvijeri ili s brojem imena njezina.
(13,16-17). Budući da je taj broj 666, očito mu je
suprotstavljen broj 7, koji dijelom čine i prethod-
ne trube u nizu.
Na prikazani način opetovnosti u četirima ele-
mentima i mjestu njihove pojavnosti vode do dru-
gih usporednosti – ovdje do žiga i kipa Zvijeri –
koje tumače razloge pojavnosti sedam čaša.
U interpretiranim dijelovima nalazimo i pro-
tuusporednosti, ako ih možemo tako nazvati.
Poslije petoga pečata kazivač vidi pod žrtveni-
kom duše zaklanih zbog Riječi, koje pitaju ne će
li Gospodar osvetiti krv pozemljarima (6,10).1223
Poslije pete trublje zvijezda pada na zemlju i dani
su joj ključi zjala Bezdana, a dolaze štipavci koji
muče ljude što nemaju Pečata Božjega na čelu.
Poslije petoga pečata imamo spomen prostora is-
pod žrtvenika, a nakon pete trublje suprotno je
zjalo Bezdana. Nakon petoga pečata govore duše
pravednih, nakon pete trublje kažnjavani su ne-
pravedni.
20. 4. 17. Hvale i kraljevstvo
Djeluju i usporednosti slavodobitničkih iskaza
izabranih i spašenih. Hvale ili pjesme dolaze na
nebu, a govore ih ili pjevaju pravedni. Iskazi redo-
vito spominju kraljevstvo koje će pripadati Bogu ili
osobi koja označuje Krista. Uza sve ostalo, u ob-
zoru društvenoga surječja, riječ je i o dobiću onih
koji nisu priznavali cara za Gospodina, nego samo
Krista – znači o mučenicima koji su umoreni jer
nisu htjeli izgovoriti rečenicu koja bi uzdignula na
tu čast rimskoga cara.
1223
Doslovan bi prijevod bio oni koji borave na zemlji.
Biblija kao književnost
Prije nego se otvara sedmi pečat, mnoštvo iz
svakoga naroda, puka i jezika u bijelim haljina-
ma stoji pred Jaganjcem i viče iza glasa: Spasenje
Bogu našemu / koji sjedi na prijestolju / i jaganj-
cu (7,9-10). Uskoro se slavi pridružuju i svi anđeli
koji stoje oko prijestolja.
Nakon sedme trublje čujemo na nebu silne gla-
sove: Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo
Gospodara našega i Pomazanika njegova i kralje-
vat će u vijeke vjekova! (11,15)
U sedmom prizoru, a prije negoli se izlijeva se-
dam čaša gnjeva, oni koji su pobijedili Zvijer stoje
u moru od prozirca i ognja te pjevaju Mojsijevu i
Jaganjčevu pjesmu. Sada u samoj toj pjesmi čuje-
mo: Pravedni su i istiniti putovi tvoji / Kralju na-
roda (15,3) i I zato će svi narodi doći / i klanjati
se pred tobom / jer se očitovahu pravedna djela
tvoja! (15,4)
Slično čitamo i prije odlučnih događaja u 19.
poglavlju, gdje se čuje jak glas, onda 24 starješi-
ne, glas silna mnoštva, kao šum voda mnogih i
kao prasak gromova silnih: Aleluja! / Zakraljeva
Gospod, / Bog naš svevladar! (19,6)
20. 4. 18. Knjige
U Otkrivenju djeluju sličnosti knjige sa sedam
pečata s početka petoga poglavlja i knjižice koju
drži anđeo na početku desetoga poglavlja.
U blizini je prve knjige silan anđeo koji jakim
glasom viče: »Tko je sposoban otvoriti knjigu i ra-
zlomiti njezine pečate?« S drugom je knjigom po-
vezan, doslovno, drugi silni anđeo. Silazi s neba
ogrnut oblakom, na glavi mu je duga, lice mu je
kao sunce, noge kao oganj. Stoji desnom nogom
na moru, a lijevom na zemlji i glas mu je nalik na
lava kad riče. Njegova je moć i u tome što spaja
četiri elementa: oganj, zemlju, vodu i zrak.
Prva je knjiga imala sedam pečata, a kad viče
anđeo s drugom knjigom, javlja se sedam gromo-
va koji govore (10,3). Temeljni pripovjedni su-
610
bjekt Otkrivenja međutim dobiva neobičnu zapo-
vijed: Zapečati to što prozbori sedam gromova, to
ne piši! (10,4)
U tekstu djeluje jaka sličnost po suprotnosti
jer prva knjiga ima pečate, a druga je otvorena.
Događaji koji slijede nakon prve knjige s njom su
vrlo jasno spojeni jer otvaranje pečata prati po-
pis zala.
Poslije knjižice u desetom poglavlju, koju ka-
zivač mora pojesti, slijedi zapovijed po kojoj mora
proricati o mnogim pucima, narodima, jezicima i
kraljevima (10,11). Događaji koji izravno slijede
kao da nisu bliski zapovijedi, ali u 13. poglavlju
čitamo da je Zvijeri što se iznenada javila dana
vlast nad svakim plemenom i pukom, jezikom i
narodom (Otk 13, 7).
Nalazimo i druge usporednosti između dviju
knjiga: prvu može otvoriti lav iz Judina plemena
(5,5), a anđeo s drugom knjigom govori kao lav
kad riče (10,2); Jaganjac uzima prvu knjigu iz de-
snice Onoga na prijestolju; kazivač uzima drugu
knjigu iz anđelove ruke.
20. 4. 19. Broj tri i pol
Suprotno punini broja sedam, broj tri i pol zna-
či nesavršenost, jer je polovica od sedam. Ženu,
pošto je rodila, progoni zmaj, ali je dobila sklonište
u kojem će se hraniti tisuću dvjesto šezdeset dana
(12,6), što je upravo tri i pol godine. Vrijeme, više
dva vremena više pola vremena (12,14) označuje
tri i pol godine u kojima će se majka u pustinji hra-
niti daleko od zmije koja ju progoni, pošto se na
nebu vodila borba između anđela Mihaela i Zmaja
– zmije. Pogani će gaziti sveti grad četrdeset dva
mjeseca (11,2), opet tri i pol godine. Životni dah
ulazi u dva proroka koje je porazila Zvijer poslije
tri i pol dana (11,11). Svi prikazani događaji ozna-
čuju ograničenost trajanja zla.
Znakovitim i tajanstvenim biva to što se i na-
kon brojeva sedam javljaju teške patnje, a broj 3,5
određuje i trajanje mira za pozitivne likove.

20. 4. 20. Tisuća
Broj 1000 označuje neizmjernost, a broj 12
biva broj Izraelovih plemena i broj apostola. Zato
je 144 000 broj spašenih i broj Crkve vrhunac savr-
šenstva: nastao je umnoškom 12 x 12 x 1000 (usp.
7,3-8; 14,1; 14,3-5).
Broj 666, broj druge zvijeri iz 13,8, označuje
njezinu punu nemoć: šest je shvaćen kao broj na-
stao oduzimanjem jednoga od sedam. Uz to je 6
polovica od 12.1224 Tomić pruža tumačenje i sliku
kojom broj 666 pomoću razdjelnica otvorene koc-
ke povezuje s kukastim križem.1225 Suprotno će
tomu dovršeni Jeruzalem koji će sići s neba biti
savršena kocka.
20. 4. 21. Načini suobraćaja
David Hellholm razlikuje šest razina komuni-
kacije ili suobraćaja. Najniža je ona između pisca i
široke kršćanske zajednice (Otk 1,1-3 i 22,18-19).
Druga je razina suobraćaj između pisca i posebno
izdvojenih sedam crkava, dakle posebnih kršćan-
skih zajednica. Treća je razina komunikacija izme-
đu pisca i osoba s drugoga svijeta, znači nadnarav-
nih bića, na primjer uskrsloga Krista u poglavljima
1 – 3. Na četvrtom je mjestu suobraćaj pisca sa se-
dam pečata, koji se proteže dugim nizom poglav-
lja (6,1 – 22,5; U viđenju, kad Janje otvori prvi od
sedam pečata, čuh gdje prvo od četiriju Bića gro-
moglasno viče: »Dođi!«). Najviša je razina komu-
nikacije ona koja se odvija između Boga iz knjige
i samoga pisca, što uključuje i zapovijed po kojoj
Ivan mora pisati (21, 5).1226
1224
Tumačenja broja 666 dostupna su i na Michael Scheif­
ler’s Bible Light Homepage http://biblelight.net/times.
htm, uvid 15. lipnja 2012. Brojem 666 bavi se i Pjer Be-
zuhov iz Tolstojeva Rata i mira.
1225
Tomić:113.
1226
Usp. Collins: 697. (ABD 5: 697).
611
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
20. 4. 22. Ustroj opetovanih krugova
Ovdje možemo zastati i sažeti protumače-
no u prethodnim člancima: prvo je načelo tvorbe
Ivanova Otkrivenja ono o sedam bitnih simbola u
nizovima.1227 Za sedam poruka sedmorim crkva-
ma slijedi otvaranje sedam pečata na knjizi i ne-
volje koje ih prate. Zatim dolazi sedam truba i s
njima nove nesreće. Slijedi sedam prizora: žena
zmaj i dijete, prva zvijer, druga zvijer, janje i 144
000 mučenika, najave propasti i spasa, dvije že-
tve te pobjednička pjesma spašenih na staklenom
i ognjenomu moru. Konačno pratimo odvijanje se-
dam čaša gnjeva Božjega. Isprepletenost je vidlji-
va i u pravcu poruka. Na samom početku obavi-
jest svima koji vjeruju prethodi porukama sedmo-
rim crkvama.1228
20. 4. 23. Binarne opreke
Binarizam je kao metodu tumačenja tek-
sta, i time svijeta, razvio Claude Lévi- Strauss u
Strukturalnoj antropologiji. Dvojne opreke tumače
mitove, dakle svete pripovijesti, i posebno njihove
temeljne dijelove, miteme, po načelima suprotno-
sti. Tako je mit o Edipu svodiv na binarne opre-
ke: s jedne su strane pretjerani rodbinski odnosi
(kad Edip spava s majkom Jokastom, kad Antigona
želi pokopati brata Polinika), a s druge umanjeni
rodbinski odnosi (Edip ubija Laja, Polinik ubija
Eteokla). Strauss tumači druge svete pripovijesti
po načelu opreke između životinjskoga i biljnoga
podrijetla tetiva za lukove. Prvo je nemogućnost
obnove života, a drugo mogućnost obnove. Kako
se svete pripovijesti pretaču jedna u drugu, tako se
binarne opreke smanjuju, pa se i temeljna opreka
život – smrt ublažava i preoblikuje u međusobno
približenije simbole.1229
1227
Usp. McGinn: 525.
1228
Collins: 697.
1229
Usp. Lévi-Strauss: 220–223.
Biblija kao književnost
Poststrukturalisti su kritizirali binarne opreke
jer da pritajeno favoriziraju jednoga člana suprot-
nosti, pa je u opreci muško – žensko ono prvo do-
bivalo prednost.
Ivanovo Otkrivenje operira temeljnom oprekom
život – smrt, s time što život povezuje s moralnim
i svetim, a smrt s pokvarenim i blatnim. Na bi-
blijskoj je razini riječ o sličnosti s rasporedom u
Levitskom zakoniku. Binarne opreke u skladu su
i s ustrojem romance, koja polazi od oštre polari-
zacije dobroga junaka i zloga protujunaka. Opreka
se onda prenosi na druge razine.
Gotovo sve što ulazi u Ivanovo Otkrivenje pri-
pada jednomu ili drugomu polu suprotnosti. Da bi
nešto uopće moglo biti u opreci, ipak mora ima-
ti barem neka zajednička obilježja. Svijetlo i ta-
mno povezuje količina svjetlosti koja je nazočna.
Muškarca i ženu spaja to što su ljudska bića i opre-
ka po spolu. Visoko i nisko spaja mjera određena
rastom uvis. U Otkrivenju također nalazimo neko-
liko vješto danih opreka.
20. 4. 24. Dvije oprečne žene
Dvije su žene pružene po načelu striktne su-
protnosti, a spajaju ih pustinje u kojima se obje
nalaze. Umjesto trudnoće, bludnica ima u ruci
zlatnu čašu punu odurnosti. Prva je odjevena, grč-
ki peribeblēménē, u sunce, druga je jednako tako
odjevena, peribeblēménē, ali u grimiz i skrlet.
Prvoj je pod nogama mjesec, druga sjedi na zvijeri.
Prva ima oko glave dvanaest zvijezda, druga sje-
di na zvijeri koja ima sedam glava i deset rogova.
20. 4. 25. Pečat i žig
Sveta i bludna žena dio su drugih opreka u dje-
lu. Suprotnosti su znači nalazive i u manjim sim-
bolima, što svjedoči da ih je spis u nastanku tražio.
Otkrivenje tako razlikuje pečat koji primaju ljudi
612
od Boga i žig koji nepravedni dobivaju od zvije-
ri. Anđeo ima pečat – hē sfragís – koji je od Boga
živoga. Božje sluge opečaćene su njime na čelu
(7,1-9). Nepravedni imaju na čelu žig – tò háragma
– koji je od Zvijeri (13,16-17). Žig zvijeri biva na
desnici i na čelu ljudima i predstavlja ime Zvijeri
ili njezin broj 666 (13,17-18). Pravedni će imati
Božje ime na svojim čelima (22,4).
Žig zvijeri dan je svima, velikima i malima,
bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima
(13,16). Rabi se i naziv pozemljari, pa se hiperbo-
lično spominje i riječ svi (13,15). U usporednoj su-
protnosti i sličnosti, sluge Božje koje su opečaćene
bivaju, kako je rečeno, iz svakoga Izraelova ple-
mena (7,5-8) i ima ih 144 000. Uskoro se spominje
i veliko mnoštvo pravednih mučenika iz svakoga
naroda, plemena, puka i jezika (7,9).
Nepravedni ljudi primaju žig zvijeri kako bi
mogli trgovati (13,16-17). Neki pravedni to ne čine
i oni će biti dionicima prvoga uskrsnuća (20,4-5).
Na kraju oni sa žigom zvijeri umiru, po temeljnoj
opreci, u kojoj je dobro povezano sa životom, a zlo
sa smrću. Ljudi bez žiga zvijeri konačno su spaše-
ni, oni sa žigom zvijeri bačeni su u ognjeno jezero.
Kako se dvije žene ne nalaze u prostornoj bli-
zini u knjizi, tako se ne nalaze ni dvije vrste ljudi.
Djeluje i opreka između pečata iz knjige (5,2)
i žiga Zvijeri. Janje otvara knjigu sa sedam peča-
ta, a zatim otvara i svaki pečat nakon kojega slije-
de teške nevolje za čovječanstvo, zemlju i konač-
no svemir. Vidjeli smo da s druge strane i Zvijer
ima svoj žig, koji omogućuje trgovinu. Iza sedam
pečata otvoreno se krije sedam muka za ljude. Iza
žiga zvijeri krije se privremena ugodnost za ljude.
Imena Zvijeri odnosno Gospodina također su na
čelima ljudi, a oba znaka služe za prepoznavanje.
20. 4. 26. Gradovi
Opreka djeluje i među dvama gradovima. U
Babilonu ili Rimu borave nečiste ptice i druge ži-

votinje, kuge, gladi i tuge, a na kraju poglavlja o
ovom simbolu istaknuto je da Svjetlo svjetiljke
neće više u tebi sjati! (18,23) U tom gradu žive
demoni.
Suprotno, Novi Jeruzalem mjesto je sagrađeno
od čistoga zlata, kao čisto staklo (21,18). Stabla ži-
vota rađaju dvanaest puta (22,2), lišće stabla služi
za lijek poganima (22, 2b). Evo i suprotnosti pret-
postavljenoj tami iz zloga grada: Neće više biti
noći; i neće trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svje-
tla od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin,
Bog, i oni će kraljevati u vijeke vjekova (22,5).
20. 4. 27. Krist i suparnik
Kako smo rekli, poststrukturalisti drže da bi-
narne opreke krišom ističu bitnost jednoga člana.
Upravo od toga isticaja unaprijed izabranoga, »bo-
ljega« člana, binarne suprotnosti tvore središte svo-
je misli – prema onima koji kritiziraju takav na-
čin interpretacije svijeta i teksta. Tako bi u opreci
svjetla i tame prvi dio svakako odnio prevagu. No
i kršćanska teologija ističe da se ništa ne može sta-
viti nasuprot Bogu. Tako je izravna borba Sotone
i Boga zapravo zabranjena.
Temelj svih suprotnosti u Otkrivenju jesu upra-
vo Krist i Sotona. Sraz se zbiva na kraju 19. po-
glavlja, a obje strane imaju na svojoj strani vojske.
Krist ima mač koji mu izlazi iz usta i njime pora-
žava silne neprijatelje; Zvijer i lažni Prorok koji
su na sotonskoj strani zavodili su ljude i narode.
Ovdje smo uputili tek na temeljne dvojne opre-
ke, znači one iz presudnih simbola. Djelo je slo-
ženo i, oni koji žele, nalazit će u njemu nizove
znakova koji su podložni različitim tumačenjima.
20. 4. 28. Relativizacija opreka?
Poststrukturalizam i dekonstrukcija žele nadi-
ći binarne opreke i istaknuti relativnost podjela.
613
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
Kritizirajući opreku priroda / kultura Derrida ističe
kako i sam Lévi-Strauss tumači element koji ju na-
dilazi: »Lévi-Strauss se stavlja u položaj koji ima
za posljedicu da ta razlika za koju se uvijek pret-
postavljalo da je potpuno očita, postaje izbrisana
ili osporena«.1230 Zanimljivo je pritom da ovaj esej,
vrlo hvaljen, na svojem kraju sam ističe binarnu
opreku, naime onu između slobodne igre i kraja
slobodne igre.1231 Držim da nema igre bez pravila,
a samo oni koji ih poznaju mogu vidjeti u čemu
netko odstupa od njih i kako time tvori nov sustav,
vrijednosti ili nevrijednosti.
U Otkrivenju bi se našlo prividnih mogućnosti i
za interpretaciju koja traži sličnosti između simbo-
la na strani dobra i simbola na strani zla. Mislim da
sličnosti ovdje ne pokazuju bitnu i nutarnju srod-
nost uspoređivanih simbola, ali jesu intrigantne.
Tako je Babilon nakićen zlatom i dragim kame-
njem i biserima (18,16). Novi Jeruzalem također
je sagrađen od jaspisa, a grad od čistog zlata, kao
čisto staklo. Temelji su mu od safira, jaspisa, sma-
ragda, sardoniksa, sarda, hrizolita, berila, topaza
(Okt 21,19-21). Prvi je grad međutim bogatstvo i
dragulje stekao pljačkom, a u drugom su dragulji
znak Božjega dara i trajnosti. Dopuštam tumače-
nje po kojem spis nesvjesno približava dva grada
želeći ih udaljiti.
Relativnosti nalazimo i s brojem 7, jer i Zvijer
na kojoj sjedi žena ima sedam glava i deset rogova
(17,3; 13,1). Iako je zvijer negativna, određena je
i brojem sedam. Jaganjac koji jedini može otvoriti
knjigu sa sedam pečata također ima rogove, a ci-
jeli je opis znakovit: Jaganjac sa sedam rogova i
sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj
zemlji poslanih (5,6).
Glede brojeva, negativnost oznake 3,5 potkopa-
va blizina prorocima. Dva proroka iz 11. poglavlja
bivaju označeni pozitivno, ali proriču 1260 dana,
dakle tri i pol godine – rekli smo da je to broj ne-
savršenstva.
1230
Derrida: 200.
1231
Derrida: 208.
Biblija kao književnost
Sama knjiga uči da relativnost opreka barem
dijelom biva pogibeljnim prividom. Naime, zvijer
zavodi ljude svojom moći u 13. poglavlju: ona čini
velika čudesa tako da i oganj s neba spušta na ze-
mlju na očigled ljudi (13, 11). S ovim ognjem mo-
ramo se sjetiti Ilije, proroka Jahvina, koji je upra-
vo time dokazivao da je Jahve pravi Bog. U samoj
knjizi dva prava proroka također su ognjem iz usta
uništavala protivnike (11,5), a oganj s neba uništa-
va Sotonine pristaše na kraju borbe (20,9). Nadalje,
ljudi teško stradaju i od zala koja se spuštaju na
zemlju poslije otvaranja sedam pečata.
Konačni će sud prema Otkrivenju doći na kra-
ju vremena, a ovaj tekst možemo razumjeti samo
ako prihvatimo njezin naputak po kojem je dobro
ono što knjiga označi dobrim.
20. 4. 29. Intertekstualnost
Otkrivenje sadržava više od 500 izravnih navo-
da iz Staroga zavjeta. U tom se smislu često rabe
Postanak, Izlazak, Zaharija i Izaija. Prije svega tre-
ba razumjeti da se Otkrivenje oslanja na Kristovo
obećanje o drugom dolasku. Zanimljivo je da je
upravo u Ivanovu evanđelju Krist doveo drugi
dolazak u pripovjedačevu blizinu: Kada ga opa-
zi, Petar reče Isusu: »Gospodine, a što će biti s
ovim?« Isus mu odgovori: »Ako hoću da on ostane
dok opet ne dođem, što se to tebe tiče?« (Iv 21,21-
22) Već sam istaknuo da je apostol Pavao, poglavi-
to u ranim poslanicama, bio uvjeren kako će Krist
doći opet još za njegova života (1 Sol 4,13-18).
Ivan na svoj način preuzima dijelove iz pri-
jašnjih knjiga i mijenja im suznačenja novim sur-
ječjem. Izaija govori o zapečaćenoj knjizi iz koje
neki ne znaju čitati, a neki ne mogu otvoriti pečate
(29,11). Iz idućega je dijela vidljivo da osobe ne
mogu čitati jer narod štuje Jahvu samo ustima, a
srce mu je daleko od njega.
Kad Ivan navodi Izaiju, dodaje simbol sedam
pečata, a onda i ispisanost knjige iznutra i izva-
614
na (Otk 5,1). Sedam je broj Božje punine, znači
se ispunilo vrijeme da se doznaju tajne i ostvare
proroštva. U Izaijino doba nitko nije znao čitati iz
knjige, a u Ivanovo doba Janje koje je Krist zna
otvoriti pečate i čitati što je napisano.
Izlazak svjedoči da se voda iz rijeke pretvori-
la u krv, a ribe su crknule nakon što je Aron šta-
pom udario po vodi (Izl 7,20). Riječ je o dokazu
Mojsijeve i Aronove te konačno Jahvine nadmoći.
U književnom smislu, jak simbol dramatizira tekst
i dio je gradacije napetosti.
Otkrivenje navodi mjesto govoreći da je nakon
anđeoske trube nešto kao užarena gora bilo hitnu-
to u more te se trećina mora pretvorila u krv (Otk
8,8). Ivan podsjeća na Izlazak i time čitateljima ša-
lje poruku da i ovdje djeluje moćni Bog. Nadalje,
kako je poslije muka koje su Izraelci pretrpjeli fa-
raon ipak bio poražen, a Izraelci spašeni, tako će
poslije svih muka biti spašeni primatelji poruke iz
Otkrivenja.
Na istome mjestu Ivan intertekstualno rabi
i mjesto iz Jeremije, gdje prorok govori protiv
Babilona, koji će biti bačen s litice kao gora spa-
ljena (51, 25). Tako se u Otkrivenju najavljuje i
pad protivnika kršćana, ovdje Rima koji Ivan zove
Babilonom, dobrim dijelom i zbog opreznosti pre-
ma rimskim vlastima.
Spajajući dvama izvorima i aluzijom u novom
tekstu pad triju protivnika – Egipta, Babilona i
Rima – Otkrivenje sažima mnoge neprijatelje u
jednoga i tumači njegov pad. Konačni će neprija-
telj biti Sotona, poražen i sažgan ognjem. Knjiga
ovime sažima vremena, govoreći da je riječ o dobu
koje skuplja svu prošlost u jedinstven i prijeloman
čas. Dramatičnost se tako zgušnjava u prostornom
i vremenskom smislu.
Otkrivenje zaključuje cijelu biblijsku zbirku
knjiga i time što podsjeća na mnoge njezine di-
jelove.
Posebna je vrsta intertekstualnosti dvostru-
ko izvješće o silasku Novoga Jeruzalema s neba.
Izvješća imamo u 21,2 i zatim u 21,10, kad an-

đeo vodi kazivača na visoku goru, te mu pokazuje
gdje s neba silazi sveti grad Jeruzalem sa slavom
Božjom u sebi. Čitatelj se mora prisjetiti da je i na
početku cijele Biblije dobio dva izvješća o stvara-
nju. Posljednji dijelovi Otkrivenja zaključuju cije-
UPITI
1. Navedite bitne apokaliptične tekstove iz Biblije.
2. U kakvim vremenima obično nastaju apokaliptični tek-
stovi?
Na kojoj se razini zbivaju događaji, koje dijelove pro-
stora zahvaćaju?
3. Koji su osnovni simboli Izaijine apokalipse?
4. S kojim je dobom povezana Danielova apokalipsa; ko-
jega zloga vladara posebno prikazuje. (V)
5. Navedite simbole koje ima Danielova, a nema Izaijina
apokalipsa. (V)
6. Kako su točno prikazana četiri kraljevstva u Danielu?
(V)
7. Navedite ustroj Danielove apokalipse. (V)
8. Tko i kada piše Otkrivenje?
9. Navedite najvažnija obilježja apokaliptičnoga žanra (a,
b, c, d, e, f).
10. Koja je razlika između proroka i apokaliptičara?
11. Kako je romanca prema Fryeu ostvarena u Otkrivenju.
12. Analizirajte veleustroj Otkrivenja, posebno odnos kruž-
nosti i pravocrtnosti te kršćana i pogana.
13. Navedite iz Otkrivenja primjere za dva simbola iz
apokaliptične književnosti (one koje imaju i Izaijina i
Danielova apokalipsa). (V).
14. Navedite brojeve u Otkrivenju i njihovo značenje.
15. Prikažite kružnost ili usporednost u odnosu brojeva i
elementa koji sami izaberete (gromovi i potresi; zemlja,
voda, oganj i zrak; hvale i kraljevstvo; knjige – u pro-
vjerama upit može biti naveden bez elemenata pruženih
u ovoj zagradi).
16. Protumačite značenje broja sedam i simbola uz koje
dolazi u Otkrivenju.
17. Interpetirajte binarne opreke u Otkrivenju.
18. Objasnite relativnost binarnih opreka u Otkrivenju.
19. Što se zbiva u 19., 20. i 21. poglavlju Otkrivenja?
20. Intertekstualnost u Otkrivenju: navedite primjer.
615
20. Apokaliptični stil i Otkrivenje
lu Bibliju opetujući postupak dvostrukoga izvješća.
Paralelizam kraja i početka biva i u tome da Biblija
počinje riječima U početku, a pri samom njezinu
kraju Krist govori Ja sam Alfa i Omega, prvi i po-
sljednji, početak i svršetak (Otk 22,13).
LITERATURA
1. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1985.,
str. 2027 –2029. (JR)
2. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1983. (ZGB)
3. Achtemeier, Paul; Green, Joel; Thompson, Marianne
Meye: Introducing the New Testament Its Literature
and Theology , William B. Eerdmans Publishing
Company, Grand Rapids Michigan / Cambridge UK,
2001.
4. Alter, Robert i Kermode, Frank: The Literary Guide to
the Bible, The Belknapp Press of Harvard University
Press, Cambridge, Massachusetts 1999.
5. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska tradicijska kultura,
Školska knjiga, Zagreb, 2011.
6. Collins, Adella Yarbro: Revelation, Book of , u:
David Noel Freedman (urednik): The Anchor Bible
Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
7. Derrida, Jacques: Struktura, znak i igra u obradi ljud-
skih znanosti, u: Miroslav Beker: Suvremene književne
teorije, SNL, Zagreb, 1986.
8. Duda, Bonaventura: Uvodi i napomene uz Novi zavjet,
u: Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1983.
9. Fučić, Branko: Anđeli, u: Leksikon ikonografije, litur-
gike i simbolike zapadnog kršćanstva, uredio Anđelko
Badurina, Sveučilišna naklada Liber i Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1985.
10. Frye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb,
1979.
11. Hohnjec, Nikola: Djela proročka, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 2001.
12. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford
2000. str. 146 – 161.
13. Kresina, Ante: Uvodi i napomene, u: Biblija, Stari i
Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.
Biblija kao književnost
14. Lévi-Strauss, Claude: Strukturalna antropologija ,
Stvarnost, Zagreb 1977.
15. Mounce, Robert H: Ivanovo Otkrivenje. Uvod i komen-
tar, Logos, Daruvar, 1997.
16. McGinn, Bernard: Revelation, u: The Literary Guide
to the Bible, uredili Alter, Robert i Kermode, Frank;
The Belknapp Press of Harvard University Press,
Cambridge, Massachusetts, 1999.
17. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana – Zagreb 1990.
21. NAMJERE I ISHODI PUTOVA U BIBLIJI1232
21. 1. Vodoravan
slijed: put u
doslovnom smislu
21. 1. 1. Uvjeti putovanja u biblijsko
doba
Kako je već objašnjavano, kršćansko tumače-
nje Biblije poznaje doslovno i duhovno značenje
tekstova.1233 Upoznati doslovno značenje biblijskih
riječi i rečenica temelj je svakomu drugomu smi-
slu, što znači da moramo vidjeti što je određeni
simbol značio ili mogao značiti za staroga pisca
i za njegove čitatelje ili nerijetko slušatelje. Tako
je u doba poslije babilonskoga progonstva, kad je
redigiran Levitski zakonik, riječ žrtva imala za či-
tatelje te knjige specifično značenje, određeno on-
dašnjom praksom žrtvovanja životinja na oltaru.
Dakle su i nizovi podsjećaja u piscu i u čitatelju
bili posve drukčiji nego što su danas. Slično je s
Neki elementi iz tumačenjapojedinih knjiga ovdje se
1232
opetuju, istina promotreni iz perspektive teme ovoga dijela.
1233
Usp. T: 90–99.
616
18. Slavić, Dean: Simboli i proroci, Školska knjiga, Zagreb,
2011.
19. Reddish, Mitchell: Gog and Magog, u: Freedman,
David Noel, urednik: The Anchor Bible Dictionary,
Doubleday, New York 1992. (ABD)
20. Tomić, Celestin: Otkrivenje. Komentar, Provincijalat
hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1997.
21. Zovkić, Mato: Majka Isusova u Ivanovu Evanđelju
i Otkrivenju, Zbornik Ancilla Domini – Službenica
Gospodnja u čast fra Pavla Melade.
riječju put, koja u današnjega čitatelja ne pobuđuje
onoliko tegobnih dojmova kako je to činila u vrije-
me kad nastaju tekstovi Staroga i Novoga zavjeta.
U sljedećem dijelu teksta prikazujemo uvjete puta
iz biblijskih vremena.
Egipatski tekst iz 15. stoljeća prije Krista do-
nosi opis glavnoga puta kroz Kanaan. Faraon
Tutmosis III.1234 kazuje da je put na nekim mje-
stima tako uzak da se njegovi konji moraju kre-
tati u samo jednoj koloni, pa je vojska ranjiva.
Prethodnica s početka kolone i zaštitne snage na
njezinu kraju odvojene su opasnim razmakom od
nekoliko milja.1235
U tesktu koji danas pripada zbirci iz Amarne,
babilonski kralj Burnaburiaš II. oko 1400. prije
Krista piše u Egipat Amenopfisu IV. o uvjetima
puta u Kanaanu: »Rečeno mi je da je put opasan,
vode je malo, a vrijeme je vrelo, tako da ti ni-
sam poslao puno darova... kad se vrijeme popra-
vi, poslat ću ti ih... moje su karavane bile dva puta
opljačkane.«1236
1234
U engl. inačici Thutmosis III.
1235
Beitzel: 644 (ABD 6: 644).
1236
Prema Beitzel: 644 (ABD 6: 644).

Evo i opisa što ga je ostavio putnik koji prika-
zuje cestu kraj važnoga grada Megido (Megiddo),
vjerojatno oko 1200. godine prije Krista.
»Pazi, zasjeda je u klancu koji je dubok 2000
lakata, pun je stijena i šljunka... Uska je dolina po-
gibeljna zbog Beduina koji se skrivaju u grmlju.
Neki su visoki četiri ili pet lakata, a lica su im
strašna. Nisu milosrdni niti slušaju laske. Sam si,
nemaš glasnika ni vojske za sobom. Nemaš ni vo-
diča koji bi ti pomogao. Napokon odlučuješ krenu-
ti naprijed, iako ustvari ne poznaješ put. Počinješ
drhtati, kosa ti se diže na glavi, i čini ti se da ćeš
se rastati s dušom. Cesta je puna stijena i šljunka,
bez pravoga uporišta za stopala, zarasla u trsku i
trnje (...) Klanac ti je s jedne strane, brdo se uzdi-
že s druge.«1237
Ugaritski tekst donosi podatke o kišama zbog
kojih se izlijeva voda iz potoka, pa postrojbe ne
mogu napredovati. Isti dokument izvješćuje ugarit-
skomu kralju da je hladno vrijeme progutalo voj-
nike, slomljena vozila i mrtve konje.
Prigode se nisu promijenile sve do rimskoga
vremena, jer Josip Flavije u svom Židovskom ratu
kaže da je Vespazijanova vojska imala kao pret-
hodnicu djelatnike koji su rušili stabla što su sme-
tala vojnoj hodnji i uz to su uklanjali kamenje s
ceste. Samu je cestu trebalo zapravo izgrađivati i
poravnavati.
Pisma nađena u Tel el Amarni sadržavaju i
opise razbojništva. Prije spomenutomu faraonu
Amenofisu IV. upućena je i ova žalba: »Moji su
poslanici bili poslovno u Kanaanu (...) u gradu
Hinnatunu u Kanaanu neki ljudi iz mjesta Acco
ubili su moje trgovce i uzeli njihovo srebro. (...)
Opljačkan sam u tvojoj vlastitoj zemlji (...) o lju-
dima koji su ubili moje poslanike – ubij ih i osve-
ti njihovu krv. Ako to ne učiniš, oni će se vratiti i
ubiti ljude ili iz karavana koji pripada meni, ili iz
karavana koji pripada tebi.«1238
1237
Beitzel: 645 (ABD 6: 645).
1238
Beitzel: 646 (ABD 6: 646).
617
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
Situacija s razbojništvima također se nije iz-
mijenila do vremena rimske vlasti. Josip Flavije u
djelu Židovske starine, Antiquitates Judaicae piše
kako je Herod Veliki otvorio put između Antiohije
u Siriji i Samsata, na gornjem Eufratu, ali je put
bio težak zbog 500 razbojnika koji su vrebali u za-
sjedama i uskih prijelaza u planinama i u šumama.
U navedenu svjetlu parabola iz Evanđelja po
Luki, o čovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u
Jerihon pa bio pretučen i opljačkan (Lk 10,30),
donosi realističan opis događaja koji se doista mo-
gao zbiti.
Stari tekstovi s Bliskoga istoka svjedoče i
o lavovima u Kanaanu, evo tek jedne rečenice:
»Lavovi su brojniji od leoparda i medvjeda, a cesta
je sa svih strana okružena Beduinima.«1239
Biblija sama svjedoči o brojnosti divljih
zvijeri,1240 o čemu govori i Druga knjiga Kraljeva
kad su medvjedi rastrgali četrdeset dvoje djece.
Današnji bi dobronamjeran čitatelj taj događaj ra-
dije pripisao nesreći nego bijesu proroka Elizeja.
O pogibli od divljih zvijeri govori i naracija o
Josipu kojega su braća prodala, a da bi zavarala
oca Jakova, rekli su da ga je zvijer rastrgala, što je
on povjerovao (Post 37,31).
Beitzel ističe da je u dolini rijeke Jordan na-
đeno mnogo kostura divljih zvijeri, da se arapska
imena gradova odnose na zvijeri, a naveden je i
dio iz Jeremije: Gle, kao lav on izlazi iz guštare /
jordanske / na pašnjake vječno zelene (Jr 50,44).
Sredstvo za borbu protiv razbojnika bile su ka-
ravane, od kojih neke opisuju i biblijske knjige.
»Putovanja su bila opasna. (...) Zato su ljudi pu-
tovali u skupinama, u karavanama (Job 6,20; Post
37, 25; Iz 21, 13; Jer 9,1; Lk 2, 44). Prije puta iza-
birali su vođu koji je dobro znao putove. Pravi se
put poznavao po hrpama kamenja, po mirisu ze-
mlje, po zvijezdama i slično (Pnz, Br 10, 29-32; Jr
31,21; Iz 21,14).«1241
1239
Beitzel: 646 (ABD 6: 646).
1240
Usp. Popović: 53.
1241
Rebić 1992: 119.
Biblija kao književnost
Već spomenuti događaj s Josipovom prodajom
uključuje jišmaelsku karavanu trgovaca: Deve im
nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih
prodaju u Egipat (Post 37,25). Neku vrstu karava-
ne, samo ne trgovačke, nego hodočasničke, prika-
zuje i događaj s dječakom Isusom, koji je ostao u
Jeruzalemu u kojem su ga poslije pronašli zemalj-
ski roditelji (Lk 2,41).
U ovakvim se uvjetima nije moglo brzo napre-
dovati. Prema nizu dokumenata koji se međusobno
potvrđuju i koje navodi Beitzel, u jednom se danu
moglo prijeći od 17 do 23 milje, otprilike od 27 do
37 kilometara. Kad je Abraham putovao iz Beer-
Šebe do Morije, danas je to u Jeruzalemu, prešao
je put od 80 kilometara u tri dana, što bi iznosilo
26,6 kilometara dnevno.
Sličnu su brzinu imali Izraelci pri izlasku, na
putu od Horeba do Kadeš Barnee. Riječ je o putu
od današnjega mjesta Jebel Musa, na jugu Sinaja,
pa do današnjega Ain Qadeisa, što je malo više od
300 kilometara zračne linije. Ponovljeni zakon go-
vori da je cijeli narod prešao put za jedanaest dana
hoda (Pnz 1,2). To bi značilo da su prelazili 27,2
kilometra u danu.
Vjerojatno se novozavjetno doba nije mno-
go razlikovalo u brzini puta. Povjesničar Josip
Flavije svjedoči da se iz Galileje preko Samarije
do Jeruzalema – nešto više od 110 kilometara –
moglo doći za tri dana.
U desetom poglavlju Djela apostolskih Petar je
krenuo iz Jope i drugi dan stigao u Cezareju, kako
bi krstio rimskoga centuriona Kornelija. Riječ je o
putu od šezdesetak kilometara, ali izraz koji kaže
da je stigao drugi dan može značiti više od 24 sata
puta: ako krenete u šest ujutro i stignete drugi dan
u deset navečer, bili ste na putu 40 sati.
Poslije, u istoj knjizi, Pavao praćen konjanici-
ma prelazi više od sto kilometara od Jeruzalema do
Cezareje za dva dana. Surječje međutim dopušta
mogućnost uporabe konja, što ne treba isključiti ni
u Petrovu slučaju.
Govoreći o putnoj brzini u novozavjetno vrije-
me, dobro je spomenuti rimsku carsku poštu. Riječ
je o sustavu kojim je jedan glasnik mijenjao ko-
618
nje i stizao relativno brzo s kraja na kraj države:
mogao je na konjima prijeći oko 80 kilometara na
dan. Osobe izvan carske službe mogle su rimskim
putovima prijeći 40 kilometara, a pješak se morao
zadovoljiti s uobičajenih od 20 do 30.1242
Pavlova Druga poslanica Korinćanima govori
da su starozavjetne muke na putu nazočne i u no-
vozavjetno doba. Tekst u formalnom smislu sli-
jedi uzorak stoičkih popisa muka, ali dobar dio
Pavlovih nevolja proizlazi iz naravi zahtjevne apo-
stolske službe. Nešto se ipak može nazrijeti i o na-
ravi samoga putovanja: Triput sam bio šiban, je-
danput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu
noć i jedan dan proveo na duboku moru. Bio sam
na čestim putovanjima na pogiblima od rijeka, u
pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunardo-
njaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gra-
du, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru,
u pogiblima od lažne braće, u trudu i muci, u če-
stom nespavanju, u gladi i žeđi, u zimi i golotinji.
(2 Kor 11,25-27)
Beitzel u svom članku sugerira da na pozadini
opisanih uvjeta pravi smisao dobivaju parabole,
odnosno metafore, kojima se služe proroci i koje
povezuju slobodu i otvorenost putova:
Tješite, tješite moj narod, / govori Bog vaš. /
Govorite srcu grada Jeruzalema, / vičite mu / da
mu se ropstvo okonča, / da mu je krivnja okajana
/ jer iz Jahvine ruke primi / dvostruko za sve gri-
jehe svoje. // Glas viče: Pripravite Jahvi put kroz
pustinju. / Poravnajte u stepi / stazu Bogu našemu.
/ Nek se povisi svaka dolina, / nek se spusti svaka
gora / i brežuljak. / Što je neravno, nek se poravna,
strmine nek postanu ravni (Iz 40,1-4).
21. 1. 2. Glavni
putovi u biblijsko
doba: Veliki put
Čitatelj će lakše slijediti ovaj dio teksta ako ima
pred sobom Pritchardov Biblijski atlas. Stoga pre-
poručujemo usporednu uporabu ove knjige.
1242
Bruce: 650 (ABD 6: 650).

Četiri glavna puta u regiji što okružuje Svetu
zemlju u starozavjetno doba mogu se povezati s
četirima silama koje su u određeno doba domini-
rale prostorom – s Egiptom, Asirijom, Babilonskim
kraljevstvom i Perzijom. Prvi je od njih veliki sre-
dišnji put.
U Izlasku piše doslovno ovako: Bog ih nije vo-
dio po putu u zemlju Filistejsku, iako bi najkraće
bilo tuda, nego je Bog rekao da bi se narod mogao
predomisliti ako se suoči s ratom, i da bi se mo-
gao vratiti u Egipat. Tako je Bog poveo narod uo-
kolo po pustinjskom putu prema Crvenomu moru
(Izl 13,17-18).
Naš priručni prijevod želio je očuvati dva puta
ponovljenu hebrejsku riječ put, dĕrĕk. Uspjeliji pri-
jevodi Biblije moraju paziti i na stil, pa ne čuvaju
ovu opetovnost. Put koji Mojsije u svojoj knjizi
spominje stari je egipatski put kojim se kretalo ne-
koliko povijesno dokazanih egipatskih vojski kako
bi podložile okolne narode, recimo Hetie, ili se su-
kobile s moćnim Babiloncima.
Veliki put1243 vodio je najprije deltom Nila od
Memfisa do grada Sile, a zatim dalje uza samo
Sredozemno more do Gaze, koja je bila važna egi-
patska utvrda. Ovaj je dio puta egipatska kultura
zvala Horusovim putom, a tim je mitološkim ime-
nom naglašena njegova važnost za sigurnost ze-
mlje. Cesta je zatim okrenula istočnije od mora
prema Afeku na rijeci Jarok, koju je valjalo prije-
ći. Kako bi se uklonio močvari koja se u kišnom
razdoblju stvarala u Šaronskoj nizini, put se uda-
ljio od mora i onda došao do planine Karmel. Bilo
je nekoliko prijelaza koji su vodili u grad Megido,
ključ za ulaz u Jizreelsku ravnicu. Važnost grada
pokazuju dvije bitke koje je egipatska vojska do-
bila u tom području u vrlo različitim vremenima.
1243
Usp. Beitzel 2009: 84 – 86; usp. Beitzel 778 – 779
(ABD V: 778 – 779). Put je nazivan u engleskom The
Great Trunk Road, Veliki glavni put. Na temelju latin-
skoga prijevoda Mateja 4,15 i Izaije 9,1 znao se naziva-
ti i Via Maris. Pregled ostalih ključnih putova pružam
također prema Beitzelu.
619
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
U petnaestom stoljeću prije Krista već spomenuti
faraon Tutmosis III. porazio je Kanaaski savez, a
u sedmom je faraon Neko porazio judejskoga kra-
lja Jošiju.
Od grada Megida prva cesta nastavlja uz obalu
spajajući Biblos i dolazeći sve do Antiohije na rije-
ci Orontu.1244 Iz istoga grada put je vodio i istočno,
sjevernim obroncima planine Karmel do nove utvr-
de i grada Bet Šana kraj ušća Jarmuka u Jordan;
cesta je zatim slijedila Jordan skrenuvši na sjever
i došavši do Galilejskoga jezera kraj Kapernauma.
U novozavjetno doba, putnici su međutim prelazi-
li Jordan kraj Bet Šana i onda preko Golana doš-
li u Damask. Iz Damaska put je vodio u Alepo
(Allepo), gdje je skretao južno, i u gradu Imar po-
čeo se spuštati uz rijeku Eufrat do Babilona, te da-
lje do Uruka i Ura.
Postojao je i treći odvojak iz Megida koji je
prolazeći dijagonalno preko Jizreelske ravnice pa
između planine Moreh i nazaretskih brda vodio do
grada Hazora.
21. 1. 3. Kraljevski put
Kraljevski je put donekle usporedan s Velikim
putom, samo što ostavlja Svetu zemlju sa svoje
lijeve strane, ako se gleda s juga prema sjeveru:
kreće iz Ezion-Gebera, na dnu Akabskoga zalje-
va, spaja Petru i Aman (Amman), pa mu je i rijeka
Jordan sa svojom depresijom također s lijeve stra-
ne. Put vodi kroz zemlje Edom i Moab i dolazi u
Damask. Cesta je spomenuta dva puta u Brojevima
(20,17 i 21,22) jer su ju Izraelci rabili u jednom
dijelu svojega izlaska. Put je u pravu cestu uredio
tek rimski car Trajan.
Antiohiju na Orontu, ili Antiohiju Sirijsku, zapravo je
1244
potkraj IV. stoljeća pr. Kr. osnovao Aleksandrov gene-
ral Seleuk I. Nikator.
Biblija kao književnost
21. 1. 4. Asirsko-hetitski put
Put je poznat iz ranoga drugoga tisućljeća.
Cijelom su regijom, pa tako i izraelskom zemljom,
u osmom stoljeću dominirali Asirci. Iz grada Asura
na Tigrisu cesta je vodila zapadno, ali je ostala u
dolini između Tigrisa i Eufrata. Cesta je na počet-
ku slijedila Vadi Tartar (Wadi Thartar), poslije ri-
jeku Habul, koju je prešla kraj današnjega grada
Samsata. Put je došao do važnoga hetitskoga gra-
da Kaniša (Kanisha), zatim je skretao na jug, pro-
lazeći gradovima Male Azije. Gradovi koje ćemo
spomenuti na pravcu ovoga puta poznati su poseb-
no u kontekstu vremena kad je hetitska moć već
bila davna prošlost: Derba, Listra, Ikonij, Antiohija
Pizidijska, Filadelfija i Pergam prisjećaju nas na
Pavlove putove te na putove Ivanova Otkrivenja.
21. 1. 5. Perzijski put
Perzijski kraljevski put opisuje Herodot. Riječ
je o cesti koja je usporedna s prije opisanom pro-
metnicom, ali kreće iz perzijske Suze na rije-
ci Karun. Cesta prelazi rijeku Diyalu i dolazi do
Arafe (Arrapha), pa prelazi rijeku Gornji Zab i
dolazi u Arbelu te u asirsku Ninivu na Tigrisu.
Navedenu rijeku cesta slijedi, prelazi i dolazi do
današnje Malatije (Malatya). Danas bi put prošao
kraj Ankare, u davnini je vodio u hetitsku prijestol-
nicu Hatušu (Hattusha). Kroz maloazijske provin-
cije Lidiju i Frigiju cesta dolazi do Sardisa, gdje
se spaja s asirsko-hetitskim putem. S toga je mje-
sta otvoren pokret do Egejskoga mora. Put je bio
2400 kilometara dugačak, a uobičajeno se prela-
zio u tri mjeseca.
21. 1. 6. Put s istoka u Rim
Krenut ćemo dalje na zapad u zemljopisnom
smislu te naprijed do vremena Kristova živo-
ta na zemlji u povijesnom smislu. Tako dolazi-
620
mo do prvoga stoljeća i do putova koji vode u
Rim. Putovi kroz Malu Aziju mogli su završi-
ti u Troadi (Troasu). Rimska je provincija Azija
ustanovljena 133. prije Krista. Njezina važna
prometnica Via Egnatia dopirala je do Neapola
(Neapolisa), današnjega grada Kavalle, koji je
bio luka velikoga grada Filipa. Via Egnatia vodi-
la je u Solun, zatim pravo preko današnje Grčke
i Albanije do grada Dyrrhachiuma, današnjega
Drača. Nekih sto morskih milja dijeli ovaj grad od
Brindisija (Brundisiuma) na suprotnoj obali mora.
Iz Brindisija vodi u Rim najpoznatija cesta ovoga
doba, Via Apia. Po legendi, na toj je cesti Petar
ugledao Krista.1245
21. 1. 7. Rimski putovi u Svetoj zemlji
Vratimo se sada u samu Svetu zemlju, u ko-
joj su Rimljani poslije svoga dolaska zatekli, osim
već spomenutih međunarodnih putova, barem dva
bitna pravca. Iz Kadeša na sjeveru cesta je vodila
u Hazor, zaobilazila Galilejsko jezero, dolazila do
grada Tirzaha, zatim do Šekema, Betela (Bethela)
i konačno do Jeruzalema – odakle je nastavljala
do Hebrona i konačno Beer-Šebe. Cesta je dakle
bila položena između Velikoga puta uz obalu i
Kraljevskoga puta koji je išao istočno od Jordana.
Bilo je nekoliko poprečnih pravaca koji su spa-
jali gradove na obali i u nutarnjosti: poprečni pra-
vac spajao je Aman, Jerihon i Jeruzalem odakle
je nastavljao prema moru. S mora vodio je put od
Jope do Betela, odakle se moglo skrenuti na jug
do Jeruzalema. Već smo rekli da je Pavao prešao
put od Jeruzalema do Cezareje, dakle sjeverno od
Jope, za dva dana.
Najstariji pronađeni rimski miljokaz odgovara
56. godini poslije Krista, najmlađi su iz vremena
Konstantinova, s početka IV. stoljeća.
Doba i događaj opisuje Sienkiewicz u romanu Quo va-
1245
dis.

Rimljani su tehniku gradnje svojih putova dije-
lom naučili od Etruraca, ali su ju usavršili tako da
su njihove ceste imale solidne temelje, više nasla-
ga materijala, odvode, rubnike i konačno miljoka-
ze koji su za arheologe dragocjeni jer imaju nat-
pise. Miljokazi su bili postavljani u pravilu svaku
rimsku milju, znači 1482 metra – ali je u praksi
bilo i drukčije.
Rimljani su gradili ceste u vojne svrhe, a sve je
ostalo bilo manje važno. Na području Svete zemlje
slijedili su dva već spomenuta pravca: od sjeve-
ra prema jugu te poprečno od istoka prema zapa-
du, zapravo prema moru. Gradovi su se razvili na
presjecištima, među njima su i Cezareja Filipova,
Diocezareja (Seforis), Skitopol i Neapol. Mjesto
Legio bilo je sjedište legije i zato važan grad.
Jeruzalem je bio bitan u političkom, religijskom i
stoga vojnom smislu, pa je tu bio i legijski stožer.
Na jugu, važno je raskrižje ostala Petra, s pu-
tovima prema Gazi, Nilu i prema sjeveru. Na tom
se sjevernom području u vojnom i u prometnom
smislu isticala Gerasa.
Na svom putu po Judeji, Samariji i Galileji te
na putu u sam Jeruzalem Krist i njegovi apostoli
mogli su se uklanjati svim većim i ovdje spome-
nutim putovima te hodati u ono doba manje važ-
nim stazama.
21. 1. 8. Put morem
More kao put na rubu je interesa starozavjetnih
pisaca, pa zapravo ima neku ulogu samo u pripo-
vijesti o Joni. Ezion-Geber spomenut je kao mje-
sto na Crvenome moru, i ondje je Salomon napra-
vio brodove. Hiram je u grad poslao svoje sluge,
mornare koji su se razumjeli u plovidbu, pa su sa
slugama Salomonovim otplovili u Ofir odakle su
dovezli zlato (1 Kr 9,26). Jehošafat judejski udru-
žio se s Ahazom izraelskim pa su napravili bro-
dove u Ezion-Geberu, kako bi otišli u Taršiš, ali
Bogu to nije bilo po volji, pa je pothvat propao (2
Ljet 20,35-37).
621
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
U novozavjetno doba vodeni put postaje važan
zbog apostolskih i Kristovih putova po Galilejskom
jezeru te zbog apostola Pavla.
U tom je smislu dobro spomenuti rimske po-
morske putove. Osim već navedene spojnice
Jadranom između današnjih Drača i Brindisija,
valja imati na umu da je Egipat dugo opskrblji-
vao Rim žitom, i to morskim sredozemnim putom.
Carska je flota vodila ovu opskrbu, a Sredozemlje
je prema Vegetiusu bilo otvoreno za plovidbu
samo od 10. ožujka do 14. rujna.1246 U ovom svje-
tlu valja razumjeti i Lukin opis Pavlova puta mo-
rem, kojemu ćemo se vratiti.
21. 2. Okomiti
slijed: put u
duhovnom smislu
21. 2. 1. Uvodni podatci
Northrop Frye tumači u svojoj knjizi Words
with Power simbole planine, vrta, špilje i talionice.
Kršćansko bi tumačenje reklo da uglavnom razjaš-
njuje duhovni smisao; kazano književnom termino-
logijom, objašnjava preneseno značenje. Riječ je
često o alegorijskom duhovnom značenju, onom
što se odnosi na Krista, ili o anagogijskom, pove-
zanom s nebeskom domovinom kršćana. Frye se
služi strukturalističkim postupkom koji traži slič-
ne uzorke u naizgled različitim aktivnostima, pro-
storima i vremenima. Tako nalazi, uvjetno rečeno,
skrivene konkordancije.
Planinu, vrt, špilju i talionicu u Fryeeveoj pro-
jekciji moguće je shvatiti i kao polazne točke, bitne
postaje ili ciljeve putova različitih biblijskih juna-
ka. Tako prelazimo s opisa doslovnoga značenja
putova u Bibliji na duhovne relacije i značenja vi-
sokoga stupnja prenesenosti.
Za plovnost Sredozemljem u novozavjetno doba usp. i
1246
Pritchard: 172.
Biblija kao književnost
Pružit ćemo kratak prikaz i komentar Fryeevih
misli o navedenoj problematici. Dotaknut ćemo
tek biblijski aspekt iz autorovih eseja, a kompa-
ratisti i posebno anglisti mogu u knjizi naći niz
opisa ostvaraja navedenih simbola u nacionalnim
književnostima.
21. 2. 2. Planina1247
Frye se zapravo manje bavi planinama, a više
samim uzorkom uzlaska prema nebu i silaska s nje-
ga. Abrahamova Morija i Kristova Golgota nisu u
središtu interesa u ovom dijelu njegove knjige, ali
pisac i njih tumači.
Kao model puta koji omogućuje uspon sa
zemlje na nebo i silazak s neba na zemlju Frye
objašnjava Jakobov san u Luzu, iz 28. poglavlja
Postanka. Pritom su mu bitne ljestve po kojima an-
đeli uzlaze i silaze, a koje on povezuje sa sličnim
zavojitim stubama iz Solomonova hrama: Ulaz u
donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojitim
se stubama uspinjalo na srednji kat, i sa srednjega
na treći (1 Kr 6,8).
Zamisao koja povezuje Solomonov hram i
Jakobove ljestve podrazumijeva da je hram slika
ukupnoga svijeta. Zato ćemo dati i kratak prikaz
ideje biblijskoga svijeta, za koji Frye kaže da je
bio općeprihvaćen na Zapadu od ranoga kršćan-
stva do XVIII. st.:
1) Raj u smislu mjesta Božje nazočnosti; obično
predstavljen fizičkim rajem ili nebom.
2) Zemaljski raj, koji je naravan i izvoran čo-
vjekov dom, predstavljen u biblijskoj naraciji
Rajskim vrtom, koji nestaje kao mjesto, ali je
donekle obnovljiv kao stanje duha.
3) Fizičko okružje u kojem smo rođeni i koje je u
teološkom smislu pali
svijet otuđenja.
1247
Usp. Frye 1992: 144–187.
622
4) Demonski svijet smrti, pakla i grijeha ispod pri-
rode.
Katoličkomu će čitatelju ovaj svijet biti done-
kle drukčiji od danteovske sheme koja vidi ovaj
tvarni svijet te onostrani prostor u kojem imamo
pakao, čistilište i raj.
Jakobove ljestve u Fryeevu su obzoru neka
vrsta puta između različitih razina. Planine koje
se uzdižu s tla također su bliske tomu putu jer
su fizički bliže nebu od zemljopisnih depresija.
Navedeni put po vertikali Frye naziva axis mundi,
što vjerojatno možemo prevesti kao vratilo svije-
ta. Jakovljevo preimenovanje Luz u Betel, što do-
slovno znači »Kuća Božja«, govori o tome da se
na tome mjestu zbio susret s Bogom. Naravno da
Kuća Božja podsjeća na Gospodinova Kuća, a to
je izraz iz kojega se, preko grčkoga, razvila riječ
crkva.
Uspon prema nebu ima u Starom zavjetu i pa-
rodijski primjer, koji je dan prije onoga ozbiljnoga,
a označava ga gradnja Babilonske kule u 11. po-
glavlju Postanka. Ljudi su htjeli dosegnuti nebo, ali
to nije bila Božja volja, pa su kažnjeni, uz ostalo
i time što im je jedan zajednički jezik pretvoren u
niz jezika koji se međusobno ne razumiju. Biblijski
pisac spaja riječ Babel s hebrejskim korijenom za
riječ pobrkati. Zvukovna podudarnost riječi Babel
i Betel možda je slučajna, ali povezuje dvije slične
i suprotne pripovijesti.
Babilonskoj kuli, koja stremi u vis, sličan je
hrast iz 31. poglavlja knjige proroka Ezekiela.
Hrast je na tome mjesu prefiguracija faraona koji
je lakomo težio prema nebu, ali ga je Gospodin
oborio. Naravno da pozitivno stablo može biti
samo Kristovo drvo križa, što Frye u ovom kon-
tekstu ne spominje. Križ su naizgled napravili lju-
di upravo kako bi ubili onoga koji je sišao s neba,
očistio zemlju i stremio natrag k nebu – ali je Bog
ovaj put čovjekovu porugu pretvorio u pozitivan
element. Došli smo tako do kršćanskoga obzora
puta koji Frye zove axis mundi, a povezuje ga,
kako smo rekli, s planinom.

Ozbiljna prefiguracija Jakobovih ljestava i an-
đela djeluje u Novom zavjetu. Mjesto je, po kr-
šćanskom tumačenju, ispunilo Jakobov san: Zaista,
zaista kažem vam – nadoda Isus – vidjet ćete otvo-
reno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad
Sinom Čovječjim (Iv 1,51).
Frye kaže da Isus kao Riječ silazi, a za Duha
se redovito drži da uzlazi – međutim su ovi pokre-
ti promijenjeni u prvim dvama poglavljima Djela
apostolskih. Naime ovdje vidimo Isusa kako uzlazi
na nebo, a onda Duh silazi nad apostole. Uzašašće
je prema Fryeu povezano sa sedmim danom stva-
ranja svijeta, kad se Riječ koja je svijet stvorila iz
njega povukla – iako o tome nema izravna traga
u samom Postanku. Duh koji je sašao kao plamen
nad apostole i dao im mogućnost govora stranih
jezika uz ostalo je i pozitivna prefiguracija pri-
povijesti o Babilonskoj kuli, kojom su ljudi htjeli
uzaći na nebo, ali im je Gospodin pobrkao jezike.
Naravno da su dva ključna silaska Utjelovljenje
i konačno posljednji dolazak Kristov u Otkrivenju.
Frye navodi da su dva rana kršćanska pisca navodi-
la Heraklitove riječi kao nesvjesno proročanstvo o
Kristu. On se utjelovio, postao pravi čovjek ostavši
pravi Bog i dao ljudima mogućnost vječnoga živo-
ta. Evo ulomka iz Heraklita: »Besmrtni su postali
smrtni, smrtni su postali besmrtni: oni žive u me-
đusobnoj smrti i umiru u međusobnu životu.«1248
21. 2. 3. Vrt
Fryeevo nam je tumačenje vrta zanimljivo sto-
ga što je vrt polazište puta cijele biblijske naracije:
Adam i Eva protjerani su iz raja zemaljskoga koji
je izravno imenovan riječju vrt, Eden. Na samu
kraju Biblije dolazi Nebeski Jeruzalem koji ima
također neke elemente vrta jer u njem rastu drva
života. Tako navedeni simbol povezuje početak i
kraj svih biblijskih putova. No u autorovoj obra-
1248
Prema Frye 1992: 166.
623
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
zložbi ne nalazimo pravih elemenata koji bi upu-
ćivali na put po okomici, na axis mundi, što druga
tri simbola bitna za ovoga autora imaju.
Frye ističe da je Adam prije nego što je upo-
znao Evu bio vrtlar, kako to navodi i jahvističko
izvješće o stvaranju: Jahve, Bog, uzme čovjeka
i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva
(Post 2,15). Potom slijedi rečenica koja zabranjuje
plodove sa stabla spoznaje dobra i zla.
Kako je sveti Pavao učio Rimljane, Krist je
novi Adam – a događaj koji je za kršćane uz utje-
lovljenje presudan jest uskrsnuće. Vjerojatno
nema mnogo tumača koji su uvidjeli da je Krist u
Novom zavjetu također približen vrtlarskomu po-
slu. Podsjetit ćemo da je i mjesto raspeća prema
evanđelju također bio vrt: A na mjestu gdje je bio
razapet bijaše vrt i u vrtu nov grob, u koji još nit-
ko ne bijaše položen (Iv 19,41).
Prema evanđelistu Ivanu, Marija iz Magdale
došla je u nedjelju na grob i u njem umjesto
Učiteljeva tijela našla anđele. Njima je rekla da
plače jer su joj odnijeli Gospodina. Kad se obazrela
oko sebe, vidjela je osobu koju nije odmah prepo-
znala: Ženo zašto plačeš? Koga tražiš? Gospodine
– odgovori mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga
ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nje-
ga (Iv 20,15). Tek pošto ju je Isus zazvao po ime-
nu, Marija iz Magdale shvatila je s kim govori.
Adamov vrtlarski posao donio je grijeh, izgon
iz raja i smrt, bez čega međutim ne bi bilo ni bi-
blijskoga putovanja ni ukupne ljudske povijesti.
Isusov posao u vrtu donio je iskupljenje grijeha,
povratak u raj i život – bez čega cijeli put čovje-
čanstva ne bi, prema kršćanstvu, imao smisao.
Ovdje je potrebno dodati nešto o tumačenju do-
gađaja u prenesenom smislu. Ono bi moglo reći da
događaj s prvim grijehom iz raja zemaljskoga ne
mora biti povijesno određen, nego je način kojim
bibilijski pisac, božanski nadahnut, govori o tome
da se ubrzo nakon početka čovjekova postojanja
zbio grijeh i pad. U obzoru ovoga prenesenoga
pada može se govoriti o putu po okomici.
Biblija kao književnost
Frye drži da je drvo spoznaje dobra i zla paro-
dijska inačica drva s plodovima života. Jahve kaže
nakon prvoga grijeha ljudi da bi čovjek mogao
posegnuti i za tim plodovima, pa živjeti navijeke
– prije toga oni izgleda nisu bili zabranjeni. Drvo
života iz Otkrivenja, s kraja puta, dostupno je svim
pravednicima: Svuda između gradskog trga i rijeke
rastu stabla života koja rađaju dvanaest puta: sva-
kog mjeseca daju svoj plod (Otk 22,2).
Čini nam se uputnim na ovome mjestu ista-
knuti ono o čemu Frye u ovom surječju ne kazuje.
Naime, drvo je smisao svakoga vrta, a postoji Drvo
koje je spojnica između drva života s početka puta
u Postanku i drva života s kraja puta u Otkrivenju.
Riječ je naravno o Križu, u kojemu su svi ljudski
grijesi skupljeni, ali su i iskupljeni. Po kršćanstvu,
Krist je plod s toga drva i on daje ljudima prigodu
da se izliječe od svih nesreća.
Čini se da je samo drvo sa svojim prefiguraci-
jama i u Fryeevoj interpretaciji znak za vezu neba
i zemlje, za put kojim snaga Božja silazi k ljudi-
ma i kojim se ljudi mogu približiti nebu. Ovaj as-
pekt Frye ne ističe otvoreno, a kršćanski čitatelj
Biblije, i proučavatelj putova u njoj, mora stablo
križa i njegovu spojnicu prema nebu neprestano
imati na umu.
Fryeeva interpretacija vrta ističe odnose muška-
raca i žena, koji su često dani u kontekstu vrtova.
Prije Evine pojave, sugerira Frye, vrt je bio objekt
prema kojemu je Adam mogao upraviti svoju ener-
giju. Ovaj autor navedeno povezuje i s blliskoistoč-
nim mitološkim boginjama koje su predstavljale
zemlju. Nakon Evine pojave, javlja se metafora
spajanja, koja može označavati samo zakonitu i uo-
bičajenu tjelesnu relaciju: i bit će njih dvoje jedno
tijelo (Post 2,24). Rečenica je prije mjesta s grije-
hom u kojem ljudi jedu zabranjene plodove. Time
je sugerirano da nije dobro spajati prvi grijeh i sva-
ku spolnost. Biljna simbolika i to što je prvi ljudski
par smješten u vrt podupire Fryeeve eksplikacije.
Veza vrta te muško-ženskih odnosa istaknuta
je u Pjesmi nad pjesmama: Neka dragi moj dođe
624
u vrt svoj, / neka jede najbolje plodove u njemu.
// Došao sam u vrt svoj, / o sestro moja, nevjesto,
/ berem smirnu svoju i balzam svoj, / jedem med
svoj i saće svoje, / pijem vino svoje i mlijeko svo-
je (Pj 4,16 – 5,1).
Negativna prefiguracija veza između muškar-
ca i žene sigurno je opis nevjernice iz 16. poglav-
lja Ezekielove knjige. U istom su redu i pozna-
te bračne nesreće proroka Hošee, a oba su dijela
određena prikazom nevjere izraelske zemlje prema
Bogu. Tako cijela zemlja postaje vrt Gospodinov,
ali vrt koji se u ovim dvama proročkim primjeri-
ma odmetnuo.
Sada valja zastati. Točno je da su vrtlar u po-
slu i vrt slični muškarcu i ženi za spolnoga čina,
ali se poveznica među ovim simbolima ne vidi ja-
sno u svim naracijama o ženidbenim putovima ili
spolnimodnosima u Bibliji. Tko bi želio nalazi-
ti sličnosti, vjerojatno bi uputio na to da je Jakov
služio Labanu u njegovoj zemlji kako bi zadobio
njegove kćeri Leu i Rahelu. Jače i izravnije spoj-
nice nalazimo u pripovijesti o Ruti, koja je spavala
s Boazom na polju. U ovoj biblijskoj naraciji spa-
vanje može sugerirati pravi tjelesni odnos, a može
biti i pročišćena preoblika starih obreda kojima se
oplođivala zemlja.
Novi zavjet do kraja čisti odnose između muš-
karaca i žena u vezama ključnih osoba. Frye kaže
da Novi zavjet ima dva tipa slika koje prikazuju
muško-ženske odnose. Prvi su tip djevičanska maj-
ka i Isus kao sin, a drugi mladoženja i mlada. Prvi
je aspekt povezan s Utjelovljenjem i prvim dola-
skom, a Frye navodi paralelu: iz tijela prvoga čo-
vjeka Adama izvedena je žena, ali je zato Spasitelj
svijeta, točno suprotno tomu, izišao iz tijela žene,
prema kršćanskoj interpretaciji Djevice Marije.
Drugi aspekt sveza između muškaraca i žena,
onaj s mladoženjom i mladom, određen je dru-
gim dolaskom i Otkrivenjem. Krist je mladože-
nja, svi spašeni simbolično su prikazani kao mlada.
Zanimljivo je da u prvom primjeru iz Otkrivenja
imamo animalnu oznaku Kristovu, koja je Janje.

U drugom primjeru, što ga ovdje navodimo, Isus
sebe naziva biljnim imenom Izdanka, a to ime po-
znaju već Izaija, Jeremija i Zaharija.
Dođi da ti pokažem zaručnicu – ženu Janjetovu
(21,9).
Ja, Isus, poslah svoga anđela da vam posvje-
doči ovo o crkvama. Ja sam Izdanak i potomak
Davidov, sjajna zvijezda Danica. Duh i zaručnica
vele: Dođi! (22,16-17)
21. 2. 4. Špilja
Ovaj je simbol u Fryeevoj projekciji slika ju-
nakova silaska u donji svijet. Put po vertikali, po
onomu što Frye zove axis mundi, vratilo svije-
ta, u ovom je dijelu znatno jasniji. Spomenuta je
i sličnost s XI. poglavljem Odiseje odnosno VI.
poglavljem Eneide, u kojoj su protagonisti silazi-
li u donji svijet da nekoga spase ili nešto dozna-
ju. Frye napominje da je sada riječ o postupcima
koji su povezani s prijateljstvom, a ne s erosom,
kako je to bilo u okružju simbolike vrta. Ključna
osoba kršćanstva silazi u donji svijet, a na Zapadu
to čine i protagonisti mitskoga modusa i romanca;
relevantni tekstovi kazuju da se osobe spuštaju u
ovim uvjetima:1249
1) proživjeli su negativne situacije prije silaska u
podzemlje
2) imaju pomoćnika ili predmet posebne moći koji
im pomaže; često je riječ o božanskom simbolu
3) sreću se sa smrtnom pogibelji ili s mrtvima ili
s obama elementima
4) u pothvatu nekoga spašavaju ili žele doznali ne-
što o budućnosti – simbol će kasnije biti prefi-
guriran u blago što se nalazi
5) kvaliteta života i moć nakon silaska ovisi im o
uspjehu u donjem svijetu, a spuštanje je uvijek
dio puta koji kasnije vodi prema gore.
1249
Radi preglednosti opetujemo dio tumačen u tekstu o
Prvoj Petrovoj poslanici.
625
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
Faraonov silazak u podzemlje koji opisuje pro-
rok Ezekiel u 32. poglavlju svoje knjige ne bi pri-
padao ovakvu tipu naracija. Riječ je o silasku koji
ne može ništa spasiti, a lik je antagonist. Odlazi u
podzemlje po kazni i ne može se vratiti, što se ko-
načno zbiva i sa Sotonom u Otkrivenju.
Frye prikazuje špilju kao posljednju postaju si-
laska u podzemlje te mjesto borbe i početka po-
vratka.
Starozavjetni je potop za Fryea također neka
vrsta silaska pri kojem cijeli svijet silazi pod vodu.
Riječ je o tome da vode rastu, pa bi bilo dobro reći
da svijet tame, iskušenja i uopće podzemlja zapra-
vo uzlazi i otima poznatu Zemlju. Na struktural-
noj razini može se govoriti o sličnosti s otmicom
Prozerpine u grčkoj mitologiji. Čini se kako cije-
la Zemlja silazi u podzemlje, ali ona zapravo si-
lazi pod vodu, koja tako simbolizira donji svijet.
Nakon potopa, nastaje agrikulturno društvo, koje-
mu red jamči Bog.
Za Fryea su očiti biblijski putovi silaska u do-
nji svijet egipatsko i babilonsko progonstvo. Dva
imperija koja su bila Hebrejima neprijatelji pred-
stavljeni su katkad u obliku zvijeri, s kojima će
se sam Bog sukobiti i tako spasiti svoj narod. U
našoj petodijelnoj klasifikaciji riječ bi bila o tre-
ćem dijelu i protivniku kojega junak u podzemlju
mora svladati:
Evo me protiv tebe, faraone, / kralju egipatski,
/ golemi krokodile / što ležiš usred rijeka svojih
(Ez 29,3).
Gle kao lav on izlazi iz guštare / jordanske /
na pašnjake vječno zelene. / Al ja ću ga otjerati / i
smjestiti ondje svog izabranika (Jr 50,44).
Budući da je čest element pri silasku u donji
svijet blago koje junak spašava, Frye ističe i takve
simbole u pripovijestima o progonstvu.
I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao:
zatražiše od Egipćana srebrnine i zlatnine, i odje-
će. Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni
narodu, pa davahu (Izl 12,35-36).
Biblija kao književnost
Izaija svjedoči da je Jahve ovako govorio per-
zijskomu kralju Kiru, koji je u historiografskom
smislu spasio Hebreje iz babilonskoga sužanjstva:
Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, / da
bi spoznao da sam ja Jahve / koji te zovem po ime-
nu, / Bog Izraelov (Iz 45,3).
Frye ne spominje Jonu koji silazi u donji svijet,
iako je njegov put možda najtočniji starozavjetni
ostvaraj ovoga skupa simbola. Velika riba koja je
proroka prema pripovijesti progutala postaje špilja
u kojoj je on pronašao blago mudrosti u poslušno-
sti Jahvi. Bog, koji je dotad bio prije svega moćni
ratnik na strani Izraelaca, otkriva se kao Bog koji
se skrbi za sve narode. Rečeno uključuje i Asirce,
koji su svojim postupcima uništavali izraelski narod.
Šaul koji traži savjeta od vračare u En Doru iz
28. poglavlja Prve knjige Samuelove također je pri-
mjer junaka koji na određen način silazi u donji svi-
jet, iako je pripovijest, kako smo već govorili, puna
simbola koje nije lako svrstati i stoga vrijedna. Duh
mrtvoga proroka Samuela koji dolazi na površinu
iz podzemlja, sličan je onomu iz Odiseje, kad heroj
zaziva mrtvoga Tireziju da mu prorokuje.
Frye drži da je izniman primjer romance, sa
silaskom u donji svijet, naracija o Tobiji. Mladić
spašava svoju buduću suprugu Saru od demona
Asmodeja, koji je ubio njezine prijašnje muževe.
Ističe da je pas koji na putu prati anđela Rafaela i
Tobiju znak podzemnoga svijeta te da je sam de-
mon prognan u Egipat koji je donji svijet. Moglo
bi se reći da niz prijašnjih umorstava te grob koji
je Sarin otac unaprijed iskopao i za Tobiju poja-
čavaju ugođaj tamnoga podzemlja u pripovijesti.
Glede Novoga zavjeta, Frye, kao i drugi bibli-
čari, kaže da je izlazak Izraelaca iz Egipta povezan
s uskrsnućem Kristovim. Napominje da Krist si-
lazi nad pakao, ali u skladu s teologijom reformi-
rane zajednice kojoj pripada drži da je to naknad-
no nastala legenda. Prva Petrova poslanica ovako
svjedoči: Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha,
pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu;
on koji je bio ubijen u tijelu, ali oživje duhom. U
626
duhu je otišao propovijedati duhovima koji su se
nalazili u tamnici, onima koji su nekoć bili nepo-
korni kad ih je Božja strpljivost uporno čekala, u
vrijeme Noe, kad se gradila lađa u koju se smjesti
mali broj – svega osam duša – i bi spašen vodom
(1 Pt 3,18-20).
Petar spaja Kristov silazak u tamnicu s poto-
pom i Noom, a zanimljivo da upravo Frye dovodi
potop u optiku puta u podzemlje. Inače je Kristov
silazak nad pakao dio Apostolskoga vjerovanja još
od IV. stoljeća. Blago što ga Krist zadobiva jesu
duše pravednih koji su živjeli još prije njegova
dolaska na ovaj svijet i, naravno, svijest o tom da
Sotona jest nadvladiv.
Zanimljivo je vidjeti kako Frye sažima Kristov
put s aspekta kretanja po onom što se zove axis
mundi: »U Novom zavjetu Krist silazi u donji svi-
jet u svojoj smrti i vraća se na površinu zemlje
u uskrsnuću, uspinje se po ljestvama na nebo u
Uzašašću i silazi odatle u Otkrivenju. Cijelo je vra-
tilo svijeta, axis mundi, prijeđeno u ovom putu.«1250
Kristov je grob prefiguracija špilje, a to je
i samo podzemlje u kojemu Krist nadvladava
Sotonu, kako to uči Origen.
Korisno je još spomenuti spavanje u projekciji
silaska u donji svijet: »Silazak u svijet ispod svi-
jesti podrazumijeva lom s kontinuitetom svjesno-
ga sjećanja, ili neku vrstu poništenja prethodnih
uvjeta postojanja – što je sve srodno spavanju.«1251
Frye ovdje ne spominje snove, ali se prema
Freudu zna da snovi dolaze, metaforički rečeno
odozdo, iz naše podsvijesti. Suprotno tomu, kako
je to govorio Eliot, snovi u Bibliji dolaze odozgo,
od Boga koji je metaforično nad ljudima.
21. 2. 5. Talionica
Slika talionice može prema Fryeu biti shvaće-
na i u negativnu i u pozitivnu smislu donjega svi-
1250
Frye 1992: 262.
1251
Frye 1992: 266.

jeta. Negativan ili demonski svijet dobro je po-
znat pakao s talionicom koja je toplina bez svjetla.
Pozitivan je aspekt talionice čistilišni prostor, ili
stanje, iz kojega oni prije iskupljeni izlaze čisti po-
put kovine nakon talidbe, odnosno rafinacije (usp.
1 Kor 3,11-15).
Negativan je aspekt prikazan i u Kristovim ri-
ječima: Tada će reći i onima s lijeve strane: Idite
od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen
đavlu i anđelima njegovim (Mt 25,41).
Takav prizor imamo i u Otkrivenju: A njihov
zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno
jezero, gdje se također nalaze zvijer i lažni pro-
rok. I bit će mučeni dan i noć u vijeke vjekova
(Otk 20,10).
Glede pozitivnoga aspekta, već je Egipat ozna-
čen talionicom iz koje će izabrani narod izići mno-
go čišći. Usporedbe su i na drugim mjestima:
Talionica je za srebro i peć za zlato, / a srca
iskušava Jahve sam (Izr 17,3). Gle, pročistio sam
te poput srebra, / iskušao te u talioniku nevolje
(Iz 48,10).
Pozitivan aspekt talionice svjedoči o bliskosti
ovoga simbola žrtveniku, što nalazimo već u
Postanku. Jahve naime sklapa savez s Abrahamom,
nakon što on žrtvuje junicu, kozu, ovna, grlicu
i golubića. Među polovicama rasječenih životinja
prošli su nakon pada večernjega mraka zadimljen
žeravnjak i goruća zublja. Za žeravnjak nalazimo
riječ tănnûr, koju rabi i Izaija u ovom primjeru:
riječ je Jahve, čiji je oganj na Sionu / i čija je peć
u Jeruzalemu (Iz 31,9).
Pozitivan i negativan aspekt talionice u Bibliji
Frye dijelom uspoređuje i s grčkom mitologijom,
u kojoj je titanski aspekt podzemlja pozitivan, dok
negativan aspekt Frye naziva demonskim.
Negativan aspekt talionice podrazumijeva
blizinu demonologije jer smo već prema primjeru iz
Otkrivenja vidjeli da će Sotona biti bačen u ognjeno
jezero. Glede biblijske demonologije, Frye spominje
i šesto poglavlje Postanka, s gorostasima Nefilima,
a ne naglašava posebno zmiju iz Edena. Naracija o
627
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
pobuni anđela dolazi doista kasno u Bibliji jer se
javlja tek u Otkrivenju: Uto se zametnu rat u nebu
koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi
protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše
borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih
više nije bilo na nebu (Otk 12,7-8).
Spomen Sotonina pada nalazimo i u Evanđelju
po Luki. Nakon povratka sedamdesetorice – iza-
branika koje je Krist poslao kako bi ozdravlja-
li bolesnike i naviještali kraljevstvo Božje – naš
Gospodin Isus Krist kaže: Gledao sam Sotonu gdje
pade kao munja s neba (Lk 10,18).
Talionici su bliski i kovači, koji su bili važni
obrtnici već i stoga što mogu proizvoditi oružje.
Stoga su ih Filistejsci i Babilonci odveli sa sobom
nakon poraza izraelske vojske (1 Sam 13,19; Jr
24,1). Katkad kovači u Bibliji imaju i značenje
zlokobne snage: Upitah anđela koji je govorio sa
mnom: Što je ovo? On mi odgovori: To su rogo-
vi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem. Onda
mi Jahve pokaza četiri kovača. A ja upitah: Što su
došli ovi činiti? On mi odgovori: Oni su rogovi
koji su raznijeli Judu, te se nitko više ne usuđuje
dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše, i da slo-
me rogove narodima koji podizahu rog na zemlju
Judinu kako bi je raznijeli (Zah 2,2-4).
Kako talionice imaju pozitivan aspekt, tako ga
imaju i kovači: Gle, ja stvorih kovača / koji ras-
paljuje žeravu / i vadi iz nje oružje da ga kuje. /
Ali stvorih i zatornika da uništava. / Ne će uspjeti
oružje protiv tebe skovano (Iz 54,17).
Frye vidi da je talionica najdonji dio svijeta,
gdje prebivaju sile kojima i sam Sotona mora slu-
žiti, a označene su Levijatanom, koji je ipak Božje
stvorenje: Ništa slično na zemlji ne postoji / niti je
tko tako neustrašiv. / I na najviše on s visoka gleda,
/ kralj je svakome i najponosnijim (Job 41,25-26).
Upozorit ćemo na još jedan Fryeev aspekt ta-
lionice i donjega svijeta, koji je čini nam se po-
sve izvoran. Ponavljanje kojim se služi glazbenik
kako bi svladao određenu temu na kraju završava
u nesvjesnu prijelazu preko određenih mjesta, koja
Biblija kao književnost
se ipak savršeno izvedu. Frye ovo povezuje sa si-
laskom u donji svijet nesvjesnoga te s talionicom
koja usavršava. Mudronosna literatura također po-
navlja slične teme, a i jedno i drugo blisko je lje-
stvama stupnjevita napretka po sličnim uzorcima.
Frye naravno napominje da je demonsko po-
navljanje stalno istoga negativan aspekt ove ak-
tivnosti.
21. 2. 6. Put
ljudi u Bibliji u obzoru
pada i uzdignuća
U svojoj knjizi Veliki kod Northrop Frye pruža
jednostavan i točan prikaz biblijskoga puta na te-
meljnoj razini.1252 Riječ je ujedno o prikazu odno-
sa između Boga i ljudi u Bibliji. Pojavu smo već
tumačili u ovoj knjizi govoreći o naraciji.
Već u knjizi Sudaca prikaz junačkih djela odre-
đenih vođa dan je na pozadini istoga elementa.
Riječ je o stalnim otpadima izraelskoga naroda od
Boga i stalnim povratcima k Bogu. Otpad je redo-
vito praćen ropstvom u koje narod pada, a zatim se
javlja junak koji narod oslobađa od tuđina i ujed-
no ga približuje Jahvi. Uzorak pada i uzdignuća
možemo uočiti u cijeloj Bibliji. Frye kaže da je u
osnovici riječ o strukturi komedije: poslije lošega
događaja uzrokovana prijestupom pokvarena ka-
raktera, u komediji slijedi poremećaj u međuljud-
skim odnosima i prijeti propast. Međutim, nastaje
promjena što ju uzrokuje sretan događaj, pa sve u
idealnu slučaju završava brakom.
U navedenu bi obzoru put biblijskih ljudi mo-
gao biti prikazan na sljedeći način. Nakon Edena
slijedi pad u divljinu, zemlju Nod istočno od raja,
zatim dolaze vode potopa, Sodoma i Gomora i
grad Ur iz kojega odlazi Abraham. Uzdignuće je
Obećana zemlja koja ima pastoralni karakter i koju
zbog svoje pravednosti dobivaju Abraham i Sara
te njihovi potomci.
1252
Usp. Frye 1983: 170/171.
628
Pad je uzrokovan grijehom, pa je Izrael u egi-
patskom ropstvu. Opet je kraj mora koje mu sada
pomaže jer je Jahve na njegovoj strani. Narod luta
divljinom i pustinjom 40 godina, a Obećana zemlja
ovaj put ima poljodjelski, a ne pastoralni oblik.
Nakon novoga otpada slijedi dominacija
Filistejaca, od koje Izraelce oslobađa David. On
osvaja i grad Jeruzalem i od njega pravi središte
države.
Pad u Babilon predviđaju proroci koji opet ime-
nuju grijeh kao uzrok nesreća. Povratak je ponajvi-
še opisan u Ezri i Nehemiji koji obnavljaju Hram.
Antioh IV. Epifan desakralizira oltar i pred-
stavlja nov pad u ropstvo, iz kojega narod dižu
Makabejci. Oni čiste Hram i obnavljaju državu.
Nov pad označavaju rimska osvajanja.
Sada se kršćansko i židovsko tumačenje raz-
dvajaju jer Isus obećava svoje duhovno kraljev-
stvo Božje koje je među nama. Izraelci još čekaju
Mesiju koji ima doći.
Niz katabaza i anabaza, silazaka i uzlazaka, za-
pravo je povijest padova u grijeh i očišćenja jer bi-
blijski pisac vidi Božju ruku iza povijesnih fakata.
Na taj način uzorak uzdignuća i pada postaje os-
novnim oblikom u Bibliji.
21. 3. Namjere i ishodi biblijskih
putova
21. 3. 0. Razdioba i ustroj
Prehodna dva dijela teksta prikazala su reali-
stičan opis biblijskih prometnica i alegorijski opis
smisla putova po okomicama. Već smo navijestili
da bi se u svjetlu dobro poznata tumačenja Svetoga
pisma dva postupka mogla nazvati doslovnim i
duhovnim tumačenjima. Pokušat ćemo sada pred-
staviti srednji način pa pokazati uzroke i ishode
biblijskih putovanja. Doticat ćemo se pritom i do-
slovnoga i duhovnoga smisla. Naravno da je za te-

ologiju Bog prvi uzrok i posljednja svrha svakoga
puta. Ono što slijedi izravno nakon prve odluke i
prije posljednje svrhe prikazuje idući dio teksta.
Gledajući strogo i logički, valjalo bi spomenu-
ti ove putove: 1. ratne pohode, 2. putove ropstva
i slobode, 3. putove spoznaje, 4. svadbene putove
i 5. putove žrtve. Pet vrsta putova u duhovnom bi
se smislu podudaralo s pet Kristovih rana. Krist
je ključna osoba kršćanske Biblije i sve kulture
Zapada, a samoga je sebe imenovao Putom (Iv
14,6). U Bibliji je »put« (derek, hodos) metafora za
vjernički moral: hodati putom Gospodnjim znači
vršiti savezničke obveze prema Bogu i bližnjima,
držati zapovijedi.1253
Rečenu podjelu proširit ćemo radi preglednosti
i posebnosti, o kojima ćemo tako lakše govoriti:
1. ratni pohod s pozitivnim ishodom za napadače
2. ratni pohod s negativnim ishodom za napadače
3. put potaknut grijehom: u ropstvo ili u zemlju
grijeha
4. put potaknut svetošću: u obećanu i u svetu ze-
mlju;
5. prijenos spoznaje drugima
6. želja za spoznajom
7. svadbeni put
8. želja da se žrtvuje i nekomu pomogne.
Nerijetko se u istom putu može prepoznati više
namjera. Tumačenje ovisi o dionici puta i o očištu
koje je određeno likom iz pripovijesti ili nadmoć-
nom pripovjedačevom perspektivom. Jedna namje-
ra u konačnici ipak dominira. Jonin put u prvom
dijelu ima elemente bijega u zemlju grijeha, a u
onom odlučnom ipak prikazuje put kojim se mora
prenijeti spoznaja. U naraciji o Tobiji uza svad-
beni put imamo i jake elemente koji govore o po-
moći drugomu. Kristov put sažimlje sve putove,
poglavito one kojima se nekomu pomaže i kojima
se prenosi znanje. Njegov je dolazak među nas,
uza sve ostalo, i put u zemlju zatrovanu grijehom.
1253
Usp. natuknicu »Put«, Rječnik biblijske teologije,
1056–1060.
629
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
Njegov je nauk instrukcija za put u konačno kra-
ljevstvo nebesko.
Ustroj svih putovanja pokazuje zajedničke ele-
mente:
a) na početku ili prije presudnih događaja javlja
se proroštvo ili iskaz o budućnosti
b) putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, katkad i sam Bog
c) namjera puta spomenuta je prije njega, ali se
nerijetko razlikuje od konačna ishoda
d) osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćni-
ke koji su povezani s onim tko junaka šalje; s
ovim su osobama spojena čuda ili kršenja za-
kona fizike ako se na putu javljaju
e) osim same udaljenosti postoje i drugi neprija-
telji.
Vidjet ćemo da ima putova, i njima određenih
pripovijesti, u kojima su svi elementi očiti, a ima
i onih u kojima se neki ističu, a neki su minorni.
Takve ćemo naracije i mjesta istaknuti. Naša je
shema prije svega pomoćno sredstvo koje nam slu-
ži kako bismo jasnije prikazali putove. Dijelom se
u ovoj raspodjeli oslanjamo na Proppovu teoriju o
pripovijestima. S druge strane, možemo reći da bi-
blijske naracije svojim ustrojem utječu na niz pri-
povijesti nastalih na Zapadu poslije Biblije.
Navedeni se elementi mogu naći i u putovanji-
ma koja su opisana u drugim knjigama i u drugim
kulturama. Neke su od njih vrlo vjerojatno pozna-
vali biblijski pisci, neke vjerojatno nisu. Naraciju
o Gilgamešu stari su Židovi sigurno rabili dok su
pisali svoje tekstove. Asdiwalova junačka dje-
la mogu se također promatrati prema navedenoj
shemi, a dolaze iz vremenski i prostorno udalje-
ne kulture sjevernoameričkih Indijanaca. Prikazani
je ustroj općenit i primjenjiv na različite putove.
Specifičnost biblijskih putovanja određena je
posebnošću koja nadilazi sam simbol puta. Naime,
svi su navedeni elementi usko povezani s ključ-
nim božanskim osobama iz Biblije. Starozavjetni
Jahve te novozavjetni Krist i Duh koji ih povezuje
bivaju odrednicama prema kojima se ravnaju svi
Biblija kao književnost
ostali simboli. U kršćanskoj je interpretaciji Krist
u konačnici jedini pravi put jer je sam sebe tako
imenovao, misleći prije svega na životni put i na-
čin života svih osoba i naroda koji ga žele slijediti
i tako se spasiti.
U pripovijestima koje ćemo spomenuti sam put
rijetko se kada podrobno opisuje. Mislimo reći da
opis prostora kojima junak prolazi kako bi se pre-
mjestio iz početnoga u završni stadij i opis povrat-
ka ne zauzimaju često veći dio naracije. Element
čistoga opisa nerijetko je usputan. Nama je bilo
bitno da junak mora krenuti iz mjesta gdje stanuje
u neko drugo mjesto, ma kako malena bila udalje-
nost. Tako i mi zalazimo u metaforizaciju, pa put
pomalo označuje svaku životnu odluku ili svaki
način života.
Kazivač pripovijesti uvijek ima obilježja sve-
znajućega pripovjedača koji nerijetko ima uvid i
u Božji naum koji je jedini bitan za ishode. Dobar
su primjer Jošuine borbe za Obećanu zemlju. Tako
se u bitci kod Gibeona, opisanoj u 10. poglav-
lju Jošuine knjige, Izraelci uspinju cijelu noć iz
Gilgala. Jahve smućuje pet amorejskih kraljeva
koje je skupio Adoni-Zedek i cijelu njihovu voj-
sku. Konačno, na silasku kraj Bet Orona, Gospodin
s neba hita kamenje na neprijatelje. Sunce i mjesec
zaustavljaju se kako bi Izraelci porazili neprijate-
lje. Imamo i element proroštva jer je bilo predo-
dređeno da se sve opisano ima dogoditi (Jš 10,8).
21. 3. 1. Ratni
pohod s pozitivnim
ishodom za napadače
Pozitivan ili negativan ishod određeni su onim
što Bog misli o ratnom putu, sve je drugo znat-
no manje važno. Obrana i napad pritom nisu pre-
sudni: Davidov napad na dotad jebusejski grad
Jeruzalem predstavljen je voljom Božjom (2 Sam
5,6). Pozitivan ili negativan ishod ne određuje ni
nacionalnost, pa je prva bitka za Aj, kad su Izraleci
još osvajali Kanaan, izgubljena. Stajalište kazivača
630
prema akcijama i njihovim dijelovima nije odre-
đeno današnjim pojmovima morala u ratnim po-
hodima, pa se pokolji civila u najmanju ruku ne
osuđuju jer se prikazuje da je postupak uvjetovan
Jahvinom voljom (Br 31,17-18; Jš 8,25; 11,14).
Velika Knjiga i sama sporo putuje prema Bogu
koji je milosrdan – kako prema grješnim i svetim
pojedincima, tako i prema narodima.
21.3.1.1. Jošua
Pregledat ćemo najprije dio iz Jošuinih rat-
nih putova po Kanaanu. Iskaz o budućnosti dan
je na početku cijele knjige u riječima kojima se
sam Bog obraća Jošui: Svako mjesto na koje stu-
pi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju.
Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, ri-
jeke Eufrata, i sve do Velikoga mora na sunčanom
zapadu. (...) Nitko neće odoljeti pred tobom u sve
dane tvog života; ja ću biti s tobom kao što sam
bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću
te ostaviti (Jš 1,3-5).
Pravi je vojni pohod s pozitivnim ishodom opi-
san u posljednjem dijelu 10. poglavlja Jošuine knji-
ge. Gilgal, u kojem su se utaborili Izraleci koje
vodi Jošua, mogao je biti nešto više od pet kilome-
tara udaljen od rijeke Jordana, a Libna je tridese-
tak kilometara od Sredozemnoga mora. Od Gilgala
do Libne ima šezdesetak kilometara zračne linije
prema zapadu i moru. Izraelska je vojska mogla
prijeći judejska brda, spustiti se do Makede1254 i,
pošto ju je osvojila, mogla je prići Libni. Nakon
zauzeća susjednih gradova Lakiša i Eglona, uda-
rili su natrag u smjeru istoka i Slanoga mora pre-
ma Hebronu. Od Eglona do Hebrona moglo je biti
četrdesetak kilometara zračne linije. Od Hebrona
do Kadeš Barnee, koja je daleko na jugu, ali se
također spominje u ovom pohodu, moglo je biti
više od 170 kilometara zračne linije. Nema opisa
samoga puta, nego se ističu pobjede i pokolji sveg
stanovništva. Korisno je iznijeti tipičnu rečenicu
1254
U engl. Makkedah.

koja opisuje pohod na Debir, grad između Hebrona
i Kadeš Barnee: Napokon krenu Jošua, i sav Izrael
s njim, na Debir, i napadoše ga. Osvojiše ga i ra-
zoriše; kralja njegova i žitelje okolnih mjesta po-
biše oštricom mača. Kletom uništenju izručiše sve
njegovo stanovništvo. Ne poštedješe nikoga i učini
Jošua s Debirom i njegovim kraljem kako je učinio
s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezi-
nim kraljem (Jš 10,38-39).
21. 3. 1. 2. Ehud
U Knjizi Sudaca, izraelski sudac Ehud ubi-
ja moapskoga kralja Eglona (3,12). Moguće je
pretpostaviti da je Ehud s pratnjom prešao put
iz područja plemena Benjaminova, sjevernije od
Jeruzalema, do Gilgala kraj rijeke Jordana, i onda
do Moaba s druge strane Slanoga mora. Pošto je
platio danak, krenuo je natrag sa svojom pratnjom,
ali samo do Gilgala, a onda se sam vratio u Moab.
Odlučio je ubiti Eglona zadobivši prije njegovo
povjerenje isplaćenim dankom.
Pošto je ubio moapskoga kralja, Ehud je, čini
se, bježao istim putom natrag, jer se spominju ido-
li, s kojima je prije bio povezan Gilgal, i konač-
no grad Seirah u koji se sklanja. Kad je došao u
Izrael, skupio je ljude na Efrajimovoj gori. Otuda
su krenuli opet prema Jordanu kako bi zauzeli pri-
jelaze na rijeci i zaustavili napredovanje moapske
vojske, koja se u međuvremenu kretala uza Slano
more prema istoj rijeci.
Evo kako možemo rastumačiti Ehudov put po-
moću prije spomenutih elemenata:
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti: Proroštvo je
izravno na početku cijele Knjige o Sudcima:
Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče:
(...) Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste
učinili? Zato vam kažem: neću ih odagnati pred
vama. Nego, oni će vas tlačiti, i bogovi njihovi
bit će vam zamkom. (Sudci, 2,1-3)
b) Osobu na putu poslao je netko drugi: Jahve ša-
lje Ehuda Izraelcima da ih spasi od moapsko-
631
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
ga zla, a Izraelci šalju Ehuda u Moab kako bi
platio danak.
c) Prividni i stvarni uzrok puta ovdje se razliku-
ju glede osoba koje sudjeluju u pothvatima:
Izraelci misle platiti danak, a njihov vođa Ehud
misli ubiti tlačitelja Eglona.
d) Osoba na putu ima pomoćnike: Ehud prola-
zi cijeli put prema Moabu i dio puta natrag, s
ljudima koji donose danak i koji bi mu morali
pomagati. Poslije se vraća samo do Gilgala, pa
ide opet u Moab. Možda spomen Gilgala ima
dodira s tim da je tu nekad bio tabor Ješuine
izraelske vojske. Tako je mjesto starih polaza-
ka u rat i sada polazište Ehudova pothvata. U
ovoj naraciji nema čuda.
e) Osim puta, ima i drugih neprijatelja: neprijate-
lji su i Moapci, koje valja nadmudriti i ubiti im
kralja.
Navest ćemo još nekoliko primjera vojnih po-
hoda s pozitivnim ishodom, a u njima ćemo ista-
knuti samo element iskaza o budućnosti ili pro-
roštva.
21. 3. 1. 3. Deborah i Barak
Nakon Ehuda Izraelcima je sudila Debora,
koja je živjela pod palmom između Rame i Betela.
Pozvala je Baraka iz Naftalijeva Kedeša da uda-
ri na kanaanskoga vojskovođu Siseru koji je tla-
čio Izraelce. Predvidjela mu je međutim da će sla-
va pripasti ženi, jer će upravo biće ženskoga roda
ubiti Siseru. Bitka se dogodila u podnožju gore
Tabor, koja je između jezera Kinereta, poznatije-
ga kao Galilejsko jezero, i Betlehema. Siserine su
snage bile poražene, a on je bježao na istok prema
Kedešu. Zastao je kraj šatora žene Jaele, supru-
ge Kenijca Hebera, kraj hrasta u Zaanaimu. Žena
ga je ubila klincem šatorskoga krila kad je umo-
ran zaspao. Tako se proročanstvo sutkinje Debore
ispunilo. U biblijskoj naraciji opet nema mnogo
opisa samoga puta. Možemo pretpostaviti koliki
je razmak morao prijeći pozvani Barak iz svoga
Biblija kao književnost
Kedeša u zemlji Naftalijevoj, na sjeveru, pa do
Deborine palme na jugu u zemlji Benjaminovoj:
riječ je o putu dugu stotinjak kilometara. Sličnu i
malo veću razdaljinu poslije će svladati Isus kad sa
svojim učenicima bude putovao iz svoje Galileje
do Jeruzalema.
Idući je istaknutiji put u ovom ratnom pothva-
tu onaj koji pješice prevaljuje poraženi Sisera.
Neprijateljski vođa ide s podnožja gore Tabor do
hrasta u Zaanaimu, što je moglo iznositi petnae-
stak, možda dvadesetak kilometara.
U ovoj se pripovijesti početak i kraj putova fi-
gurativno poklapaju. Žena Debora sudi pod pal-
mom u zemlji Benjaminovoj i k njoj dolazi Barak.
Žena Jaela živi pod hrastom i k njoj dolazi Sisera.
Dobitnik počinje svoj put i ratni pohod tako što
kreće prema prvoj ženi. Poraženi završava svoj
put i ratni pohod tako što kreće prema drugoj ženi.
Zemljopisni je razmak između dvaju mjesta
razmjerno velik, ali je glede ustroja riječ o bli-
skim mjestima.
21. 3. 1. 4. Šaul
Element proroštva još je vidljiviji u pripovije-
sti o posljednjemu putu prvoga judejskoga kralja
Šaula. Sada smo oko 1010. godine prije Krista.
Iako je progonio vračare, Šaul je prije odlučne
borbe protiv Filistejaca ipak zaiskao savjeta od
predstavnice ovoga svijeta. Krenuo je noću iz Bet
Šeana u podnožju gore Gilboe do vračare u mjestu
En Doru. Prešao je više od petnaest kilometara u
mraku, praćen dvojicom svojih ljudi, da bi mu vra-
čara zazvala mrtvoga proroka Samuela. Prorok mu
je kazao da će izgubiti bitku i život. Kralj i pratnja
pošli su još iste noći natrag k vojsci (1 Sam 28).
21. 3. 1. 5. Joram i Jošafat
Treće poglavje Druge knjige Kraljeva pripo-
vijeda o događajima iz 841. godine prije Krista.
Nakon moćnih kraljeva Davida i Salomona, država
se podijelila. Sjeverni, izraelski kralj Joram i južni,
632
judejski kralj Jošafat ipak kreću zajedno u kazneni
pohod protiv Moaba, koji se oslobodio izraelske
vlasti.1255 Pridobili su u savezništvo i edomskoga
kralja te odlučili putovati preko edomske pustinje.
Vojska je krenula iz smjera Jeruzalema i Hebrona
prema jugu, zatim zaobišla južne obale Slanoga
mora i našla se u edomskoj pustinji. Lutali su se-
dam dana bez vode, a izraelski je kralj postao ma-
lodušan. Judejski kralj svjetovao je da potraže pro-
roka i oni nalaze Elizeja. Iako je Elizej bio sa sje-
vera, otvoreno je prezirao svoga kralja stoga što ni
on ni njegov prethodnik Ahab nisu štovali Jahvu.
Za volju judejskomu kralju svjetuje iskopati rupe
u zemlji jer će se u njima pojaviti voda. Također
prorokuje uspjeh ratnoga pohoda. Ujutro je doista
došla voda iz Edoma i preplavila okolinu. Dapače,
neprijatelji Moapci mislili su da je to krv, pa su
prestrašeni pobjegli. Pojava vode djelo je Jahvino.
21. 3. 1. 6. Nabukodonosor
Vojni pohod koji Nabukodonosor poduzima
protiv Jeruzalema i kralja Sidkije završit će ra-
zaranjem grada Jeruzalema i babilonskim sužanj-
stvom velikoga dijela naroda. Riječ je o događa-
jima iz 587., prikazanima u 25. poglavlju Druge
knjige Kraljeva te u 36. poglavlju Druge knjige
Ljetopisa. Događaji će se tragično usjeći u svijest
židovskoga čovjeka – spomenimo tek Psalam 137.
Sam je Naukodonosorov pohod na neki način
opravdan. Ionako slabi i ovisni kralj Sidkija nije
slušao proroka Jeremiju te je činio zlo, u čemu su
ga slijedili svećenici i sam narod: Činio je što je
zlo u očima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio
pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz
1255
Kronologija dokazuje da se ovaj ratni pothvat ustvari
dogodio u doba Jošafatova sina Jorama/Jehorama Ju-
dejskoga. Ekspediciju bi tako vodila dva kralja istoga
imena. Engleska Jeruzalemska biblija stoga ispušta ime
kralja Jošafata u 2 Kr 3, 7, 12, 14 (usporedi JR: 471).
Ipak, valja znati da hebrejski izvornici, pa i Biblija He-
braica Stuttgartensia, redovito navode Jošafatovo ime.
(usp. NIV HE OT 429 – 430)
 21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu

Jahvinih usta, nego se još i pobunio protiv kralja Ako hoću da on ostane dok opet ne dođem, što se
Nabukodnosora, koji ga bijaše zakleo Bogom; (2 to tebe tiče? (Iv 21,23)
Ljet 36,12-13).
U prikazu iz Ljetopisa nema mnogo putopisnih
elemenata, a u Drugoj knjizi Kraljeva možemo sli-
jediti put Sidkijina bijega i potonje muke. Kad je 21. 3. 2. Ratni
pohod s negativnim
u gradu zavladala glad, kralj i vojnici bježe pre- ishodom za napadača
ma Arabi. Judejski kralj i vojska bježali su dva-
desetak kilometara nizbrdo prema depresiji rijeke
Jordana, ali su ih kaldejske postrojbe sustigle kraj 21. 3. 2. 1. Bitka za Aj
Jerihonskih poljana. Grješni i vjerolomni Sidkija
Izraelac Akan zgriješio je pri osvajanju Jerihona
tada biva odveden daleko na sjever u Sirijsku Riblu
jer je uzeo od stvari koje su morale biti uništene.
na rijeci Orontu jer ondje boravi kaldejski kralj
Biblijski pisac kaže: i Jahve se rasrdi na sinove
Nabukodonosor. Kazna je strašna: sinovi su mu
Izraelove (Jš 7,1). Nemamo izravan iskaz o bu-
poklani pred očima, koje su mu zatim iskopane, a
dućnosti, ali se ove riječi o srdžbi, u surječju do-
on sam odveden je u ropstvo u Babilon.
gađaja koji su se potom zbili, mogu shvatiti i kao
proroštvo. Ješua je namjeravao napasti grad Aj, a
21. 3. 1. 7. Konjanik na bijelu konju biblijski pisac zna da je mjesto istočno od Betela
– razmak je manje od pet kilometara.
Završit ćemo prikaz uspješnih ratnih putova
Pri napadu na Aj izraelska vojska međutim kre-
podsjećanjem na Novi zavjet. Starozavjetni je Bog
će iz već osvojena Jerihona (Jš 7,2). Navedeno bi
uza sve ostalo i najjači ratnik svoga plemena (Pnz
značilo da se uspinje dvadesetak kilometara, i to iz
9,3, Jš 10,14). Moćni borac međutim ne želi učiniti
nizine rijeke Jordana prema onome što će poslije
ništa za svoj narod ako ga on ne sluša. Suprotno
biti judejska brda.
tomu, novozavjetni Bog Isus Krist jest osoba koja
Izraelci su poraženi zbog prije spomenuta
trpi od ratnika i čini nešto za svoj narod upravo
Akanova grijeha i ratnici bježe do mjesta koje je
onda kad ga taj narod uopće ne sluša. U evanđelju
u mnogim prijevodima označeno vlastitom ime-
doznajemo da Krist zna kako bi mu otac mogao
nicom Šebarim. Riječ je množina muškoga roda,
poslati dvanaest legija anđela (Mt 26,53) na pomoć
a jednina bi mogla označiti prijelom ili pukotinu.
– ali junak to odbija i odlazi u dragovoljnu smrt,
Tekst bi tako govorio da su građani Aja progoni-
da bi se ispunila pisma.
li poražene napadače do mjesta na kojem su oni
Biblija će međutim još jednom iznenaditi: de-
bili slomljeni – za ovo nismo našli potvrde u lite-
vetnaesto poglavlje Otkrivenja prikazuje Krista
raturi. Navedeno se mjesto prema Jošuinoj knjizi
koji se pojavljuje s otvorena neba kao konjanik
nalazilo na strmini. Vjerojatno je riječ o kanjonu
na bijelu konju. Oči su mu ognjeni plamen, prate
Vadi Makuk (Wadi Makkuk) između današnjega
ga nebeske vojske, a iz usta mu izlazi oštar mač
Et Tella, ondašnjega Aja, i jordanske nizine.1256
da njime pobije pogane. Uskoro će neprijatelji do-
Jošua je poslije stupio pred Jahvu koji mu je
ista biti pobijeni tim mačem. Elemente proroštva
rekao razloge poraza, pa narod kamenuje krad-
nalazimo u devetnaestom poglavlju Otkrivenja:
ljivca i njegovu obitelj. Uskoro su ratnom varkom
Veselimo se, kličimo Bogu, jer dođe Janjetova
osvojili Aj, a biblijski pisac ovako opisuje strada-
svadba. Kao najava drugoga dolaska mogu se
shvatiti i riječi s kraja upravo Ivanova evanđelja:
1256
Usp. Irwin: 1171 (ABD 6: 1171).

633
Biblija kao književnost
nja stanovnika: Bilo je dvanaest tisuća onih koji su
izginuli toga dana, ljudi i žena – sav Aj (Jš 8,25).
21. 3. 2. 2. Jošafat i Ahab
Istaknut ćemo element proroštva u još jednom
ratnom pohodu koji je završio loše za napadača.
U 22. poglavlju Prve knjige Kraljeva judejski kralj
Jošafat i izraelski kralj Ahab namjeravaju krenuti
u ratni pohod protiv Aramejaca, da opet zadobiju
grad Ramot Gilead. Mjesto je udaljeno više od če-
trdeset kilometara od lijeve obale Jordana, znači je
daleko od središta izraelskih interesa. Proroci oda-
ni kralju Ahabu proriču uspjeh pohoda, a Sidkija
pravi sebi i željezne rogove kako bi, u tipično pro-
ročkoj simboličnoj djelatnosti, zorno prikazao da
će tako izraelski kralj nabosti Aramejce. Suprotno
tomu, Mihej, sin Jimlin, proriče nesreću, i govo-
ri kako će izraelska vojska biti rasuta poput stada
bez pastira. Od elemenata koje smo naveli u pret-
hodnom dijelu čini nam se bitnom i razlika izme-
đu prave i stvarne svrhe puta. Ahab, kojega biblij-
ski pisci uvijek prikazuju u negativnu svjetlu, bit
će ubijen. Prevest će ga iz Ramot Gileada natrag
u Samariju, a u samarijskom ribnjaku oprat će mu
bojna kola. Ondje psi ližu njegovu krv, a u blizi-
ni se kupaju i bludnice. Sve je to po riječi koju je
rekao Jahve. Ovaj posljednji izraz kao da govori
kako je cijeli ratni pohod zapravo služio tomu da
se ispuni davno proroštvo.
21. 3. 2. 3. Judita i Holoferno
Ulogu iskaza o budućnosti u naraciji o Juditi
i Holofernu ima Ahior Amonac. On u petom po-
glavlju svjetuje Holofernu: ali ako narod onaj nije
kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospo-
dar moj odustane od nauma: jer će ih Bog njihov
štititi, a mi ćemo biti ruglo na zemlji (Jdt 5,21).
Ahiora osuđuju i predaju opkoljenim građanima
Betulije, a on će se na kraju pripovijesti obrezati
i postati Izraelac.
634
Judita ne mora putovati daleko da bi došla do
Holoferna: praćena sluškinjom mora izići iz gra-
da, spustiti se obronkom i poprijeko prijeći podo-
ljem, a ondje već sreće asirske stražare (10,11).
Kako bi zavarala neprijatelja, odmah nakon ponoći
izlazi iz njihova tabora, tobože radi molitve. Ona
svake noći odlazi u dolinu Betulije, tu se umiva i
moli, a varka će joj poslužiti da pobjegne pošto
ubije dušmana.
Suprotno tomu, Holoferno je, prema autoru
knjige, morao prijeći 300 milja iz svoje Ninive do
Judeje, i uz to putovati vrlo čudnim smjerom. Kako
smo već tumačili, ne treba podrobno poznavati ze-
mljopis da bi se uvidjelo kako se put od Ninive do
Cilicije, znači više od 300 kilometara, ne može
prijeći u tri dana, barem ne sredstvima opisanim
u Knjizi. Pravac njegova puta isto tako začuđuje.
Grad Betulija spomenut je u Bibliji samo u Knjizi
o Juditi i arheolozi ga još nisu locirali.
21. 3. 2. 4. Iz Makabejskih knjiga
Makabejske knjige govore o drugom stoljeću
prije Krista i borbi židovskoga naroda protiv hele-
nista, poglavito zloglasnoga Antioha IV. Epifana.
Prva knjiga Makabejska ima iskaz o budućnosti
u Matatijinoj oporuci s kraja drugoga poglavlja.
Bitka kod Emausa i putovi s njom spojeni ima-
ju također iskaz o budućnosti. Riječ je o govoru
Matatijina sina Jude u Masfi kraj Jeruzalema, prije
nego što će Židovi krenuti u borbu protiv heleni-
sta koje vodi Gorgija. Bolje nam je u boju izginuti
nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.
Bit će onako kako Nebo hoće (1 Mak 3,59-60). U
ovoj naraciji nemamo osobito izražene elemente
pomoćnika, a svrha je puta jasna od početka i po-
dudara se s konačnom svrhom.
Neprijateljska je vojska došla pustošiti Judeju,
a utaborila se u Emausu, od 10 do 12 kilometara
od Jeruzalema. Gorgija je krenuo noću napasti ži-
dovski tabor, a kad je Juda Makabejac to doznao,
krenuo je na neprijatelje koji su ostali u Emausu.

Poslije poraza helenističke snage bježe više od
dvadeset kilometara na jugozapad do Gezera i još
dalje do Azota. Judina potjera vratila se u Emaus,
gdje se ostatak Gorgijine vojske či se prestrašio
prizora spaljena tabora i spremne izraleske vojske:
svi pobjegoše u filistejsku zemlju (1 Mak 4,22).
21. 3. 3. Put
uzrokovan grijehom:
u ropstvo ili u zemlju grijeha
21. 3. 3. 1. Izgon
Prvi put opisan u Bibliji uzrokovan je grije-
hom i počinje izgonom iz Raja. Nada u povratak
u rajski prostor omogućena je prema kršćanskoj
vjeri Kristovim utjelovljenjem, smrću i uskrsnu-
ćem. Konačan kraj predviđen je drugim dolaskom
Kristovim i dolaskom svih pravedih ljudi, koji su
živjeli i koji će do onda živjeti, u Novi Jeruzalem,
koji inače ima oblik kocke. Gledano iz povijesne
perspektive, taj put još ni danas nije gotov. Ipak,
moguće ga je barem dijelom objasniti i pomoću
naših pet elemenata.
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti: Jahve je na-
redio čovjeku da obrađuje i čuva edenski vrt,
a mogao je jesti sa svih stabala, osim sa stabla
spoznaje dobra i zla: U onaj dan u koji s njega
okusiš, zacijelo ćeš umrijeti (Post 2,17).
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, katkad i sam Bog: Jahve je izagnao
Adama i Evu iz Edena i nastanio ih istočno od
edenskoga vrta. Njihovi potomci nastavili su
put jer će Kajin također krenuti prema isto-
ku, točnije u zemlju Nod, koja leži istočno od
Edena.
c) Uzrok smo puta opisali, no svrha je, uz osta-
lo, opet pokazati neizmjernost Božje milosti.
Kako bi se otkupio prvi grijeh, Bog šalje i žr-
tvuje svojega Sina, kojega ljudi ne bi upoznali
635
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
upravo na način na koji su ga upoznali da nije
bilo prvoga grijeha.
d) Teško se mogu vidjeti pomoćnici u djeci koju
su prvi ljudi dobili, naime u Kajinu koji ubija
brata Abela. Teologija i Biblija svjedoče da ra-
zličiti anđeli pomažu ljudima u nastavku puta,
pa Sealtijel zaustavlja Abrahamovu ruku, a
Gabrijel navješćuje Mariji Spasitelja. Teologija
uči da svaki pojedini čovjek, potomak Adama i
Eve, ima svojega anđela čuvara.
e) Ženi će neprijatelj na putu biti sama zmija, jer
Jahve na početku kaže: Neprijateljstvo ja zame-
ćem između tebe i žene, između roda tvojeg i
roda njezina. Katolička teologija uči da je druga
žena, Marija majka Isusova, do kraja zaoštri-
la neprijateljstvo sa zmijom. Ona je, prema toj
teologiji, izuzeta od istočnoga grijeha i tako je
sposobna primiti i roditi Spasitelja.
Zmija, dakle Sotona, već je po imenu neprija-
telj i konačno će biti svladana tek na kraju puta
u Otkrivenju.
U idućim primjerima ovakva puta opet ćemo
obratiti pozornost na element proročanstva.
21. 3. 3. 2. Kajin
Riječ je o vrsnoj pripovijesti koja raste na ne-
izrečenim i poluizrečenim simbolima. U njoj nije
izravno fiksiran motiv početnoga Božjega postup-
ka: vrhovno biće cijeni Abelov stočarski dar, ali ne
cijeni Kajinov težački prinos. Jahve proriče Kajinu
što bi mogao napraviti kad vidi njegovo namrgo-
đeno lice: Jer ako pravo činiš, vedrinom odsije-
vaš. A ne činiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na
pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti
(Post 4,7). U izvorniku, doslovno bi pisalo da je
Kajinu lice palo – glagol nāăl sugerira pad što će
uslijediti. Zvijer opet nije izrečena, nego je suge-
rirana glagolom ležati, koji se na drugim mjesti-
ma u Bibliji dovodi u blizinu životinja (Post 29,2;
Iz 11,6; 13,21; 27,10). Zvijer na pragu pokazat će
se jačom od Kajina i on ubija svojega brata. Božji
Biblija kao književnost
izraz po kojem se Kajin morao ili mogao oduprijeti
pruža nadu i govori da Bog nije pred Kajina stavio
kušnju koju on ne bi bio mogao svladati. Tako pri-
povijest i u naznaci moguće pozitivnosti, i poruke
koju šalje recipijentu, opet biva nečujnom.
Nakon nastupa ljubomore i ubojstva, Bog opet
skriva svoju moć, pa pita Kajina gdje mu je brat,
iako dobro zna što se dogodilo. Kajin nakon uboj-
stva još nastoji lagati, pa pita je li on bratov čuvar.
Time zapravo pruža odgovor, da, bio je bratov ču-
var i u tome nije uspio. Pripovijest tako raste na
nizu prešućenosti i izrečenosti koje se isprepleću.
Božja se kazna odnosi na zemlju koja ne će vra-
ćati muku, i, konačno, na put. Jahve kaže Kajinu:
Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svo-
ga roda. Vječni ćeš skitalica biti na zemlji! (Post
4,12)1257 Kajin, prema ovoj pripovijesti očit predak
živim ljudima, biva tako označen grijehom, ka-
znom, pokretom i putom: čovjek je biće na putu.
Pripovijest prikazuje Jahvu u plemenitu svjetlu jer
zabranjuje da itko ubija Kajina. Načelo oko za oko
ovime se pokušava prevladati. Kajin biva i ozna-
čenim, upravo kako ga ne bi ubijali. Protjeran u
zemlju Nod, istočno od raja, nastavlja put kazne
svojega oca i majke. Znak će se pojaviti na ljudima
i u posljednjoj biblijskoj knjizi, pred sam kraj puta.
21. 3. 3. 3. Josip
Iskaz o budućnosti u sagi o Josipovu putu u
Egipat nazočan je u Josipovim snovima. Njegov
drugi san sa suncem, mjesecom i jedanaest zvi-
jezda, što se klanjaju Josipu, do kraja je raspalio
mržnju među braćom. Uskoro otac Jakov, kojega
Knjiga u toj prigodi zove Izrael, šalje najmlađega
sina u Šekem, kako bi se pridružio braći koja on-
Cijela pripovijest i posebno ulomak s Jahvinim iska-
1257
zom da se grijehu možemo ili moramo oduprijeti, na-
dahnula je Johna Steinbecka za veliki roman Istočno
od raja. Vječni lutalica Kajin potaknuo je i niz drugih
umjetnina riječi, među kojima je istaknut Coleridgeov
heroj iz Poeme staroga mornara.
636
dje čuvaju stado. Josip kreće iz doline oko grada
Hebrona na dug i pogibeljan put koji je iznosio
više od 70 kilometara. Kreće se vjerojatno pravo
preko judejskih brda na sjever, spajajući tako sim-
bolično jug i sjever zemlje, Judu i Izrael. O tom
putu ne doznajemo ništa: Tako ga otpremi iz do-
line Hebrona, i on stigne u Šekem (Post 37,14).
U Šekemu braće nema, nego mu kazuju da su u
Dotanu, što je novih dvadesetak kilometara prema
sjeverozapadu, nizbrdo prema Jizreelskoj ravnici.
U Dotanu, znači u Samariji, odigrali su se doga-
đaji pri kojima su braća svladala Josipa, prodala
ga midjanskim trgovcima koji idu opet na jug, ali
sada sve do Egipta. Josip, koji je na svojem prvom
putu povezao zemlje u kojima žive Židovi, pretho-
dit će tako putu cijeloga naroda koji ide u Egipat.
Josip će prethoditi i putu Jeremije kojega nasilno
odvode u Egipat nakon pada grada Jeruzalema. Put
patrijarha Josipa najavljuje i Kristov put, koji tako-
đer kao novorođenče pred zlom odlazi u Egipat, a
štite ga njegova majka Marija i njegov zemaljski
otac Josip. Taj je zaštitnik za kršćane prefiguriran
upravo u čestitu putniku Josipu.1258
21. 3. 3. 4. Jona
Četiri poglavlja i 48 redaka Jonine knjige pru-
žaju sadržaj za mnoge stranice teoloških, jezi-
koslovnih i stilskih komentara. Jona je po svo-
joj ljudskoj slabosti neponovljivo simpatičan, a u
svojem nepravednu gnjevu nenametljivo poučan.
Zanimljivo je kako osoba koja u početku ne sluša
Boga, putuje morem, upravo kako je morem puto-
vao i drugi veliki obraćenik iz Biblije, sveti Pavao
iz Tarza. Ima još podudarnosti: Jona i Pavao obra-
ćaju druge narode, a ne Židove; Jona i Pavao izrav-
no suobraćaju s Bogom; Jonu su hitnuli u more, s
Pavlom su to htjeli učiniti. Razlika je u tome što
ostaje do kraja otvorenim je li se Jona doista obra-
tio pošto mu je Bog posljednji put govorio.
1258
Biblijska saga o Josipu poslužila je kao podloga veliku
romanu Thomasa Manna Josip i njegova braća.

Na samome početku nemamo proroštvo, nego
iskaz o budućnosti, Jahvinu naredbu: Ustani, reče
mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u nje-
mu, jer se zloća njihova popela do mene (Jon 1,2).
Jona stvarno ustaje, ali ne da bi slušao Boga, nego
odbija propovijedati neprijateljima svojega naroda
i radije bježi daleko od Jahve. Namjera mu je do-
hvatiti Taršiš, koji do danas nije točno lociran, a
boravište je nekoga od sredozemnih naroda. Bitno
je ovdje da Jona zbog svoje oholosti bježi u zemlju
u kojoj, prema njegovu sudu, Boga nema. Zbog
svojega grijeha Jona putuje, točnije silazi. Glagol
jārăd, sišao je, imamo tri puta u prvom dijelu knji-
žice. Ako je točno da je riječ o proroku o kojem
govori i Druga knjiga Kraljeva 14,25, moglo bi se
pretpostaviti da on bježi iz svojega Gat Hefera u
Donjoj Galileji sve do Jope. Vjerojatno je držao
da će tek ondje naći brod koji plovi kamo on želi.
Jonin silazak nastavlja se kad silazi na dno bro-
da, a onda opet silazi u san. Konačno ga bacaju u
more, guta ga riba i on je na samome dnu. Upravo
na dijelu puta na kojem bi mu morao biti najdalje,
Jona se Bogu približava nedbvojbeno najviše jer
mu se moli: Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on
me usliša (Jon 2,3).
Knjižica ima dva paralelna dijela, a drugi opet
započinje Jahvinim iskazom o budućnosti, koji je
gotovo identičan iskazu s početka knjige. Pošto
Jona očito preko volje ide u daleku Ninivu na isto-
ku, stanovnici se obraćaju. Jona je, na iznenađe-
nje čitatelja, razočaran i htio bi da Bog uništi grad.
Prorok je sada na ravnom ili na uzvisini, gleda
grad s istoka, i opet je udaljen od Jahve. Teško je
dokazati da spomen istoka ima neke poveznica sa
zemljom Nod, koja je istočno od raja. Gledajući
s toga istoka, Jona je pun grješnih misli, kako su
na istok otišli prvi ljudi koji su griješili. Pisac nije
izričito rekao je li Jona odgovorio na posljednji
Božji iskaz, po kojem je vidljivo da namjerava
poštedjeti Ninivu, i to ne samo zbog ljudi nego i
zbog životinja. Znatna je razlika u stajalištu pripo-
vjedača između ovih misli i onih iz Jošuine knjige.
637
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
21. 3. 3. 5. Jeremija, Egipat i Babilon
Jeremijina knjiga pripovijeda u deset poglavlja,
od 36. do 46., o prorokovim osobnim mukama te
o patnjama njegova naroda u doba opsade grada
Jeruzalema. Cijelo 36. poglavlje govori o negativ-
nim proročanstvima, a kad ih konačno čitaju kralju
Jehojaqimu, on nožem uništava Jeremijine svitke
i baca ih u oganj. U godini smo 604. i ima još se-
damnaest ljeta do opsade grada Jeruzalema, pro-
gonstva u Babilon i bijega dijela naroda u Egipat.
Jeremija opetuje negativno proročanstvo i kralju
Sidkiji, pa pred sam pad 587. govori o smrti, pri-
silnu putu i izgonu. Razlog je prije naveden i sa-
stoji se u grijehu kraljeva i naroda, koji su otpali
od jedinoga Boga. Jona je boravio po svojoj volji
u mračnu prostoru riblje utrobe, a Jeremija je bio u
ovom dijelu knjige nekoliko puta zatvaran u blatne
cisterne i druge prostore. Time je slikovito poka-
zao što će se uskoro zbivati s njegovim narodom.
Na kraju 42. poglavlja opet imamo negativno
proročanstvo koje svjetuje ljude da ne idu u Egipat.
Vojni zapovjednici Johanan i Azariah prisilno od-
vode Jeremiju sa sobom u tu zemlju. U Egiptu tomu
dijelu naroda nije loše materijalno, ali ljudi zabo-
ravljaju pravoga Boga i klanjaju se Kraljici Neba.
U isto je vrijeme dio naroda ostao u samoj
Judeji, a dio je prognan u Babilon. Muke i jednih
i drugih opisuju Tužaljke i Baruhova knjiga, koja,
u Jeremijinu pismu, opet spominje grijehe naroda
kao uzrok deportacije i puta. Na sličan način go-
vori prorok Ezekiel, koji je s prognanima na rije-
ci Kebar. Utjeha je upravo u onome tko je kaznio
narod jer je u stranoj zemlji ipak s njima. Smisao
je poznate vizije s kolima i ljudsko-anđeosko-ži-
votinjskim bićima na početku Ezekielove knjige
u tome što ona predstavlja samoga Boga. On nije
povezan samo s Hramom u Jeruzalemu nego je i
sa svojim narodom i u dalekoj zemlji.
21. 3. 3. 6. Josip i Marija
Bijeg svete obitelji, opisan u Matejevu evanđe-
lju, uzrokovan je Herodovim grijehom. Tako sve-
Biblija kao književnost
ta i obećana zemlja postaje zemlja grijeha, iz koje
se valja skloniti. U pripovijesti o starozavjetnom
Josipu nalazimo snove, a tako ih imamo i u nara-
ciji o Josipu iz Novoga zavjeta. Anđeo Gospodnji
javio se Josipu u snu i kazao mu da uzme dijete i
njegovu majku i otiđe u Egipat te ostane tamo dok
ne bude bio pozvan. Krist je najprije sišao s neba,
sada nastavlja silaziti.
Novi zavjet poznaje Boga koji misli i o onima
koji su u udaljenim mjestima, naizgled daleko od
Božje milosti. Ne samo da je Isus Krist sišao na
Zemlju punu grijeha i poslije u Egipat – on silazi
još dublje i tako dokazuje da On jest svugdje. Riječ
je o Kristovu silasku nad Pakao, potvrđenom, kako
smo rekli, u Prvoj Petrovoj poslanici (1 Pt 3,18).
Otkrivenje uči da kraj vremena nije i kraj pro-
stora. U donji svijet bit će nepovratno bačeni Smrt
i Pakao. Možda Knjiga naviješta misao svetoga
Augustina, po kojoj valja mrziti grijeh i voljeti
grješnika. Nije rečeno koliko će biti onih koji će
krenuti na put u zemlju grijeha.
21. 3. 4. Put
potaknut svetošću:
u obećanu ili u svetu zemlju
Tijekom ovih putova nakon izlaska iz zemlje
ropstva ili grijeha zbiva se susret s Bogom. Riječ
je o susretu koji je obilježen Savezom. Navedeni
je element posebnost ove vrste puta, koja je odre-
đena time da je bit svetosti zemlje u koju se dolazi
savez s Bogom, koji je svet. Junaci nerijetko do-
laze i do potomstva jer je Obećana zemlja plodna
u svakom smislu. Tako put u Obećanu zemlju po-
malo poprima i obilježja drugih putova.
21. 3. 4. 1. Noa
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti javljaju se na
početku: Bog odmah kaže Noi kako namjerava
uništiti sva živa bića jer je zemlja puna beza-
konja, i to zbog ljudi. Na početku sedmoga po-
638
glavlja opetuje se negativan iskaz o budućnosti
i najavljuje potop.
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog: Noa govori izravno
s Bogom, koji mu daje upute o plovilu kojim
će putovati i poslije s njim sklapa Savez.
c) Uzrok puta spomenut je prije puta, ali nekad
je vrlo različit u odnosu prema konačnoj svr-
si: Grijeh ljudskoga roda ovdje je očit, kako je
otvorena i Noina pravednost, zbog koje on je-
dini, sa svojim sinovima i njihovim obiteljima,
kreće na put svojom arkom, a svi drugi ljudi
propadaju.
Bog nakon potopa sklapa Savez s Noom, a znak
mu je duga na nebu: Kad oblake nad zemlju
navučem / i duga se u oblaku pokaže, / spome-
nut ću se Saveza svoga, / Saveza između mene
i vas / i stvorenja svakoga živog: / potopa više
neće biti (Post 9,14-15).
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nerijetko povezani s onim tko junaka
šalje: Ovaj element u pripovijesti nije osobi-
to razvijen. Kao pomoćnike moguće je shva-
titi gavrana i golubicu, koje Noa šalje da vidi
jesu li se vode povukle. Noini sinovi Šem, Ham
i Jafet nigdje nisu istaknuti kao pomoćnici. S
druge strane, Jahve nadzire cijeli put, u skladu
s jahvističkom tradicijom zatvara izabrane lju-
de i životinje prije potopa u plovilo i otvara ih
na kraju puta. On određuje i sam potop, koji je
događaj što ga sadašnja znanost ne može pro-
tumačiti. Noino plovilo pluta nad vodama, ali
ima i neka obilježja današnje podmornice.
e) Osim udaljenosti postoje i drugi neprijatelji:
Ovdje ne treba svladati neku prostornu udalje-
nost, nego preživjeti određeno vrijeme i uvje-
te koji vladaju. Voda je neprijateljski element
koji bi mogao zaprijetiti Noi. Čini se da je voda
samo bezakonje kojem su se ljudi odali. U tom
je smislu tumačiva i voda koja poslije okružu-
je Jonu. Na početku Postanka Bog je odvojio
vode od voda.

21. 3. 4. 2. Abraham dolazi u Kanaan
»Iz arheoloških iskopina i profanih dokume-
nata starine poznato je da su vojske, trgovci i ple-
menske grupe putovali od Eufrata preko Sirije i
Palestine do Nila i obratno. Zato Abraham nije
jedini putnik svoga vremena, ali je jedinstven po
razlozima i cilju putovanja.«1259
Abrahamov put obilježen je odlaskom u Svetu
zemlju jer u njoj junak diže žrtvenike u Šekemu te
između Betela i Aja, i to Bogu kojemu je povjero-
vao. Ur bi po tome bio grješan, iako se to izravno
nigdje ne spominje, ali se ne kazuje ni to da je bio
mjesto izrazita susreta s izvorom svetosti, koji je
u ovoj knjizi Jahve ili Elohim.
Moguće je u cijeloj Abrahamovoj naraciji naći i
druge vrste putova. Na početku 14. poglavlja ima-
mo elemente vojnoga sukoba, put na Moriju prije
svega je žrtva. Točno bi bilo reći da djeluju i ele-
menti spoznaje, jer Abraham spoznaje milosrdna
Boga na Moriji. Nadalje, tek u Kanaanu Sara po-
staje majkom, pa iako je Abrahamova žena još pri-
je, ipak djeluju i obilježja ženidbenoga puta. Sada
ćemo raščlaniti samo dijelove do 22. poglavlja i
Morije, o kojoj ćemo govoriti zasebno.
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti javljaju se na
početku: Proroštvo o tome da će od Abrahama
nastati velik narod sreće se na više mjesta, nji-
me i započinje pripovijest o ovom patrijarhu i
njegovu putu iz Ura Kaldejskoga (Post 12,1;
15,4; 15,18).
Rekli smo već da nema izravne osude nemorala
u Uru. Možemo tek pretpostaviti da je Abraham
tek u Kanaanu doista povjerovao u jedinoga
Boga: Abraham povjerova Jahvi, i on mu to
uračuna u pravednost (Post 15,6). Konačan će
čin vjere nastupiti na Moriji.
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog: Jahve izravno go-
vori i s Abrahamom te ga poziva da krene na
1259
Zovkić: 9.
639
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
put. Već je njegov otac Terah krenuo u Kanaan,
ali se nastanio u Haranu, u današnjoj Siriji.
c) Uzrok puta spomenut je prije puta, ali nekad je
vrlo različit u odnosu prema konačnoj svrsi: U
Abrahamovoj pripovijesti prvotno se obećanje
Jahvino konačno ispunilo na kraju. Tri mono-
teistične vjere ponikle na biblijskom tlu prizna-
ju Abrahama za oca i danas u mnogobrojnosti
članova svojih vjerskih zajednica vide ispunje-
no Božje obećanje.
Savez koji Jahve sklapa s Abrahamom spominje
se najizravnije na dvama mjestima nakon dola-
ska u Obećanu zemlju: toga dana je Jahve sklo-
pio Savez s Abrahamom rekavši: Potomstvu
tvojem dajem zemlju ovu (Post 15,18); A Savez
svoj ja sklapam s tobom, i silno ću te razmno-
žiti (Post 17,2).
Konačno, Abraham dobiva izvornoga nasljed-
nika tek kad dolazi u Svetu zemlju.
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nerijetko povezani s onim tko junaka
šalje: Jahve je Abrahamov temeljni pomoćnik,
dapače, kako smo vidjeli iz prethodnoga tek-
sta, on mu je saveznik. Tri tajanstvena posje-
titelja kraj hrasta Mamre osobe su u kojima
mu se ukazuje sam Jahve. Kršćanska će teo-
logija u njima vidjeti znak Svetoga Trojstva.
Melkisedek, kralj Šalema, svećenik Boga
Svevišnjega, koji iznosi kruh i vino, također je
povezan s Bogom. Prema kršćanskoj interpre-
taciji on je blizak Isusu Kristu kao Velikomu
svećeniku.
Sama Sara u Egiptu kaže da je Abrahamova se-
stra, odlazi na faraonov dvor i Abrahamu pođe
dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, ma-
garaca, slugu i sluškinja, magarica i deva (Post
12,16). Abrahamove pomoćnike nižega reda
možemo vidjeti i u Abrahamovim slugama.
e) Abraham mora svladati otmičare svojega brati-
ća Lota u dolini Sodome. Govorimo li o samo-
me Abrahamovu putu, nema točnih podataka o
dijelu između Ura u Mezopotamiji i Šekema u
Biblija kao književnost
današnjem Izraelu. James Pritchard pretpostav-
lja u Biblijskom atlasu da je Abraham slijedio
poznati trgovački put, uzvodno dolinom rijeke
Eufrata do grada Marija, onda na jug prema
Damasku, Hazoru i Šekemu.1260 Putovanja po
Obećanoj zemlji i u Egipat lakše je rekonstru-
irati. Šekem, gdje je postavio žrtvenik, Betel i
Aj između kojih mu je bio šator, pustinja Negev
i sam Hebron dobro su znani. Sarin je grob
u Hebronu, u kojem je i umrla u 127. godi-
ni. Njezin je ukop prvi opis takva postupka u
Bibliji (Post 23,1-20).
21. 3. 4. 3. Lot
odlazi iz Sodome u
Soar i u planine
Riječ je o vrlo čistu ostvaraju puta potaknu-
ta željom za svetošću. Anđeli koji su se sklonili
u Lotovu kuću kazuju domaćinu što namjeravaju
učiniti s gradom, pa je iskaz o budućnosti i ovdje
zastupljen.
Opačina gradova Sodome i Gomore jako je na-
glašena, a rekli smo da Ur nije izravno tako opisan.
Grad u koji se sklonio Lot nakon bijega sa svo-
jim kćerima zvao se Soar. Zanimljive su dvije po-
jedinosti, od kojih je prva određena konfiguraci-
jom. Anđeli koji će razoriti grad Sodomu savjetu-
ju Lotu da se ne zaustavlja u ravnici, nego da bje-
ži u brdo. Sam Lot nije poslije mogao živjeti ni u
Soaru, nego sa svojim dvjema kćerima ode gore
iz Soara i nastani se u brdu (Post 19,30). Povišeno
mjesto duhovno je blisko s time da se susret s
Bogom redovito zbiva na brdima, poput Morije,
Sinaja i Golgote. S druge strane, riječ je i o doslov-
nom smislu prema kojem je u brdima lakše naći
zaklon od zatora kojim su grješni gradovi uništeni.
Druga se zanimljiva pojedinost odnosi na to
da su Lotove kćeri nakon dvostruka odlaska, iz
Sodome i iz Soara, spavale sa svojim ocem i rodi-
le pretke Moabaca i Amonaca. Njih se ne osuđuje
1260
Usp. Pritchard: 31,
640
izravno, kao da je želja za potomstvom ozakonila
odnos među prvim rođacima. Postupak je sličan i
izraelskomu običaju po kojemu brat mora podići
potomstvo preminulu bratu, začinjući djecu udo-
vici. Ipak će Lotovi sinovi i ujedno unuci biti po-
tomci naroda s kojima su Izraelci ratovali. Čini
se da je ova plodnost u strukturalnom srodstvu sa
Sarinom i Abrahamovom plodnošću nakon dola-
ska u Obećanu zemlju.
21. 3. 4. 4. Jakov bježi od Labana
Iskaz o budućnosti javlja se i u Jakovljevu od-
lasku iz Harana, prije bijega od tasta Labana: Vrati
se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću
biti s tobom, kaže Jahve svomu sluzi Jakovu (Post
31,3). Put je zapravo bijeg, kako je i Lotov izlazak
bio bijeg, i kako će to biti pri izlasku židovskoga
naroda iz Egipta. Laban je bio u potjeri sedam dana
hoda, stigao je Jakova na brdu Gileadu, znači četr-
desetak kilometara od lijeve obale rijeke Jordana.
Izlazak iz ropstva prati dogovor s Labanom, poslije
će se Jakov pomiriti i s bratom Ezavom. Prijelaz
preko rijeke Jabok obilježen je borbom s Bogom,
koji će Jakovu iščašiti kuk, ali će ga ipak blago-
sloviti. Rečeno je prefiguracija prijašnjih saveza
Božjih s Noom i Abrahamom te potonjega saveza
s Mojsijem i cijelim židovskim narodom.
21. 3. 4. 5. Izlazak iz Egipta
U prikazu izlaska iz Egipta Biblija posvećuje
više prostora samim putopisnim pojedinostima no
što je to u prikazu drugih putova. Sažetak puta i
popis mjesta kojima su Izraelci prošli donosi 33.
poglavlje Knjige Brojeva. Putopisni iskaz prevla-
dava u poglavljima 9. – 14. te 20. – 25., također u
Knjizi Brojeva.
Glede same Knjige Izlaska, dio od prvoga po-
glavlja do 13,16 govori o Mojsijevu životu prije
izlaska, o položaju Izraelaca u ropstvu te o događa-
jima prije puta. Dio knjige od 13,16 pa do 19. po-
glavlja opisuje put i događaje od Egipta do Sinaja.

Poslije dolazi naracija o primanju Zapovijedi,
Savezu, otpadu od Saveza sa zlatnim teletom te
o obnovi Saveza. Zavjet između Boga i ljudi na
Horebu bit će za Izraelce najvažniji savez do da-
nas. Kako točno ističe Zovkić, na putovanju kroz
pustinju Izrael je »svjesno prihvatio ovisnost o
Bogu«.1261 Na taj se način međutim trebalo rije-
šiti svih drugih ovisnosti, koje zlatno tele dobro
prikazuje.
O putu izlaska govore i prva tri poglavlja
Ponovljenoga zakona, ovaj put u prvom licu, što
židovska tradicija drži sigurnim znakom Mojsijeva
govora. Opisi iz triju navedenih izvora ne podu-
daraju se posve.
Pregledan zemljopisni prikaz mogućih inačica
putova nalaziv je u Pritchardovu Biblijskom atla-
su. Većina znanstvenika danas prihvaća takozva-
ni južni put izlaska: prijelaz preko mora bio je po
ovome prijelaz preko Slanih jezera, zatim su kre-
nuli uza zapadni rub Sinajskoga poluotoka, onda
do Horeba koji je pri dnu poluotoka i gdje se skla-
pa Savez. Izraelci dalje slijede nabatejski hodoča-
snički put – grubo rečeno uz istočni rub poluotoka
– prema mjestu Kadeš Barnei.
Prema 33. poglavlju Brojeva, narod je najpri-
je došao do Jotbate, pa se zapravo vratio u Ezion
Geber, koji je na dnu Akapskoga zaljeva, i onda
otišao prema zapadu u Kadeš Barneu. Prema
Ponovljenom zakonu, najprije su išli u Kadeš
Barneu. Knjiga zatim kaže Dugo smo se vrtjeli oko
gore Seira (Pnz 2,1). Put odatle vodi kroz Edom
i Moab, znači da su imali Slano more s lijeva, pa
do Jordana.
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti javljaju se na
početku: U trećem poglavlju Izlaska Mojsije je
još pastir koji čuva ovce svoga tasta. Međutim
iz trnova grma govori mu Bog: Zato sam sišao
da ih izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga
iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u ze-
mlju kojom teče med i mlijeko (...) (Izl 3,8).
1261
Usp. Zovkić 1984: 15.
641
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog. Iz prethodnoga je
iskaza vidljivo da Jahve planira cijeli put.
c) Uzrok puta spomenut je prije puta, ali nekad
je vrlo različit u odnosu prema konačnoj svrsi:
Moglo bi se učiniti da ovdje nema bitne razlike
u uzroku i svrsi puta jer se zemlja obećana na
početku na kraju i zadobiva. Bitna je dopuna
Savez izraelskoga naroda s Jahvom. Narod je
ipak na putu patio više no što se nadao, a samu
je Obećanu zemlju valjalo i oružjem osvajati.
Kršćanska će teologija, tumačeći duhovni smi-
sao, reći da je izlazak iz egipatskoga ropstva
priprema za konačan izlazak iz zemlje grijeha.
Ulazak u Obećanu zemlju priprema je za ula-
zak u Kristovo kraljevstvo nebesko.
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nerijetko povezani s onim tko junaka
šalje. S ovom su osobom povezana čuda ili kr-
šenja zakona fizike, ako se na putu javljaju:
Sva čuda kojima obiluje ovaj put određena su
jednom osobom, onom Jahvinom. Bog sam krši
zakone fizike kakvi su nam danas poznati ili
moć prenosi na Mojsija. Uspije li tkogod drugi
nešto i učiniti, poput egipatskih svećenika koji
pretvaraju svoje štapove u zmije, biva na kraju
poražen većim čudom Jahvinim.
Mojsije nije rječit, pa misli da ne može zastupa-
ti narod. Stoga mu Jahve dodjeljuje Arona kao
pomoćnika: Tako, on će tebi biti mjesto usta, a
ti ćeš njemu biti mjesto Boga (Izl 4,16). Poslije
će, na savjet tasta Jitra, dobiti i pomoćnike koji
će suditi u manjim stvarima: tisućnike, stotni-
ke i desetnike (Izl 18,21). Navedene bi osobe
morale biti sposobne, bogobojazne, pouzdane
i trebale bi mrziti mito.
e) Osim same udaljenosti postoje i drugi neprija-
telji:
Faraon i njegova vojska svladani su moćnim
čudima. Kraj mjesta Refidima, koji je po ne-
kima bio na krajnjoj južnoj točki Sinaja, narod
napadaju Amalečani (Izl 17,8). Poslije se valja
Biblija kao književnost
boriti protiv Amorejaca, Moaba i Midjanaca
(Br 21, 22, 31). Najveći je neprijatelj narodu
ipak njegova vlastita nevjera, a najpoznatiji je
otpad sa zlatnim teletom kojemu se klanjaju
umjesto Bogu (Izl 32). Mojsije se sreće s nizom
drugih otpada i sumnji: odmah nakon prijela-
za i odmora u mjestu Mari narod je gladan, pa
rogobori: Izveli ste nas u ovu pustinju da sve
ovo mnoštvo gladom pomorite (Izl 16,3). U
Refidimu, prije ključne gore Horeba, nisu ima-
li vode, pa pitaju: Zašto si nas iz Egipta izveo,
zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i
našu stoku? (Izl 17,3). Protiv Mojsija rogobo-
re njegov brat i sestra, Aron i Mirjam, jer je
uzeo ženu Kušanku (Br 12,1). Bune se također
Korah i On, s dvjesto pedeset Izraelaca (Br 16).
Loše govori i dio uhoda, koji su išli iz Kadeša u
izvidnicu do Svete zemlje, pa kazuju da zemlja
guta stanovnike, koji su moćni (Br 13, 14).
Zbog grijeha, narod mora svladati i vremenski
razmak, pa nitko iz naraštaja koji je izišao iz
Egipta ne ulazi u Kanaan. Da bi se to ostvarilo,
narod boravi na putu 40 godina.
21. 3. 4. 6. Ezra i Nehemija
Povratak iz progonstva u Babilonu predviđa
već Izaijina knjiga, točnije poglavlja 40 – 55, zna-
či Deuteroizaija. Pisac je vjerojatno nakon poja-
ve Kira i njegovih prvih uspjeha oko 550. predvi-
dio slobodu i za hebrejski narod, dotad prognan u
Babilon. Nadu u povratak iz zemlje ropstva pruža
i Jeremija (Jr 46,27-28).
Ezrina knjiga spominje Jeremijino proročan-
stvo, naime 70 godina ropstva koje moraju pro-
ći zbog grijeha. Ezra nabraja u drugom poglavlju
osobe i obitelji koje se vraćaju, ali nema ni rije-
či o samome putu, nego se spominje da je odre-
đen broj obitelji dragovoljno prinio darove za Dom
Božji nakon povratka u Jeruzalem (Ezr 2,68). Kako
je Abraham podizao žrtvenike poslije ulaska u
Kanaan, tako povratnici iz Babilona u istu zemlju
obnavljaju bogoslužje i hram.
642
Povratak iz Babilona opisan je i u osmom po-
glavlju Ezrine knjige jer prorok skuplja ljude kraj
kanala Ahava – koji arheolozi nisu identificirali.
Ezra nije zatražio od kralja oružanu pratnju jer mu
je rekao da njegov Bog čuva pravedne i kažnjava
nepravedne. Budući povratnici stoga radije poste.
Rekli smo već da poslije ulaska u Obećanu
zemlju slijedi doba plodnosti za Abrahama, a u
Ezrinoj se knjizi zbiva nešto gotovo suprotno, ali
opet povezano sa ženidbama. Izraelci koji su se
oženili strankinjama moraju se od njih odijeliti, što
opisuje iduće, deveto poglavlje. Odgovor na ovaj
čin bit će knjižica o Ruti, koja je Moapka, ali je i
Davidova prabaka.
21. 3. 4. 7. Isus Krist i Kraljevstvo
nebesko
Stara hebrejska misao poznavala je Šeol, koji
je bio dolje, i u njega silaze svi ljudi. Međutim,
računa se da je dug život na zemlji znak čovje-
kove pravednosti i Božje milosti. Misao o nagra-
di na drugome svijetu probija se sporo, a dijelovi
koji o tome svjedoče – poput sedmoga poglavlja
Druge knjige Makabejske i dvanaesetoga poglav-
lja Danielova – to su dragocjeniji.
S druge strane, helenistička je mitološka misao
odavna prikazivala nebeski prostor i Olimp, ali je
on bio mjesto za bogove, u koje nisu mogli ulazi-
ti obični ljudi. Pravednima su u tome sustavu bile
namijenjene elizejske poljane, ipak u podzemlju.
Misao o Kraljevstvu nebeskom koje je dostu-
pno ljudima, i to više sirotinji i obespravljenima
nego bogatima, u ovom je surječju čudna, i ondaš-
njim slušateljima također teško shvatljiva novost.
Svijest o ovom Kraljevstvu nebeskom bila je po-
lako otkrivana i u Starom zavjetu, a Kristova je
misao tu dijakroniju pokazala otvoreno. Za kršća-
ne, Kristovo Kraljevstvo nebesko djeluje u Bibliji
i kao nadpojam koji obuhvaća Noinu očišćenu ze-
mlju, Abrahamov Kanaan, Mojsijevu Obećanu ze-
mlju i Ezrin Jeruzalem. Kako navedene četiri ze-

mlje podrazumijevaju moral i svetost, tako ih traži
i peta u nizu, Kraljevstvo Božje. Put u tu zemlju
Krist opisuje u propovijedi na gori u petom po-
glavlju Mateja – točnije rečeno on govori tko u nju
uopće može ući i što mora činiti da tamo dospije.
Idući je dojmljiv opis ove zemlje u 16. poglavlju
evanđelista Luke. U kraljevstvo dospijeva Lazar
koji je u ovom životu trpio, a u pakao ide bogataš
koji je uživao. Između tako spašenih i onih koji su
u mukama velik je ponor.
Naravno da nema znanstvene potvrde o tome
kako je dobri razbojnik ušao u Kraljevstvo nebe-
sko koje mu je obećao Krist na križu. Njegov put
nije opisan, ali mu Spasitelj kaže da će biti s njim
na tome mjestu, i vjerojatno u tome stanju, danas
(Lk 23,43). Razmak između ove zemlje pred na-
šim očima i obećane zemlje Kraljevstva nebesko-
ga više se ne mjeri danima hoda ili prijeđenim ki-
lometrima, nego dobrim djelima i vjerom. Prema
izvješću o dobru razbojniku koje daje evanđelist
Luka, dostatno je jedno dobro djelo ili jedna prava
misao. Putokaz, vodič i pomoćnik na tome je putu
sam Put – on je osoba koja čeka na kraju puta i
naš je Spasitelj od početka puta. Putom njegovih
pet rana kršćani i svi pravednici ulaze u konačnu,
petu, a zapravo jedinu Obećanu zemlju. Valja samo
pošteno živjeti i pošteno umrijeti.
Apostol Petar čudesno je oslobođen od ropstva
u 12. poglavlju Djela apostolskih. Anđeo ga odvodi
iz tamnice, a on ne zna je li doživljaj stvarnost. U
tome je sličan današnjim čitateljima, koji ne mogu
znanstveno nepobitno znati je li njegov događaj bio
stvaran. Čitatelji mogu znati nešto drugo, naime da
Petar pošto se oslobodio čini u strukturnom smi-
slu ono što su učinili patrijarsi. Abraham je podi-
gao žrtvenike u Kanaanu, Mojsije sklopio savez, a
Petar odlazi Mariji, u kuću molitve. Tako sve za-
interesirane uči zašto su zapravo oslobođeni i što
im je potom činiti.
Pavao i Sila čudesno su oslobođeni u 16. po-
glavlju Djela, i to u Filipima, u Makedoniji. Nakon
potresa, spali su im okovi, a oni su na kršćanstvo
obratili stražara.
643
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
Otkrivenje iznova iznenađuje. Dok se prije mo-
ralo odlaziti u Obećanu zemlju, u prostor i vrijeme
boljega života, sada Kraljevstvo nebesko silazi na
zemlju. Navedeno se zbiva tek pošto je na zemlju
sišao Krist u posljednjim danima. Novi Jeruzalem
imat će oblik kocke, grad će biti sjajan i plodan, a
u njem će Bog živjeti s vjernima i pravednima – u
gradu ne će biti hrama.
21. 3. 5. Put
da bi se drugima
prenijela spoznaja
21. 3. 5. 1. Jona
Jona u prvom dijelu svoje knjige bježi u zemlju
daleko od Boga. Morao je okusiti blizinu smrti da
shvati što mu je činiti. Pošto je građanima nepri-
jateljske Ninive prenio spoznaju o pravome Bogu,
pokazuje da sam nije shvatio ono o čemu govori,
naime da njegov Bog nije samo njegov, i njegova
naroda, nego da misli na sve ljude i sve narode. Na
Jonu bi se mogle primijeniti riječi koje je Benedikt
XVI. skromno izrekao za sebe na dan kad je iza-
bran za papu: Bog znade djelovati i pomoću nesa-
vršenih instrumenata.
Četiri kratka poglavlja knjige uče nas da nije
riječ samo o građanima Ninive koji moraju nešto
doznati nego i o Joni koji mora u srcu prihvatiti
ono što zna otprije i čemu se zapravo svojim po-
stupcima ruga: Jahve je Bog za sve narode, milo-
stiv je, spor na gnjev i bogat milosrđem, a nad ne-
srećom se brzo sažali.
21. 3. 5. 2. Drugi proroci
Ilija u 17. poglavlju Prve knjige Kraljeva putuje
u Sarfatu Sidonsku, u kojoj je čudotvorno nahra-
nio udovicu i sina za vrijeme gladi. Navedeni po-
stupak i borba s neprijateljskim prorocima na gori
Karmelu mogu se shvatiti i kao prijenos spozna-
je o pravom, jedinom i moćnom Bogu. Međutim,
Biblija kao književnost
ovdje osjećamo da je više riječ o žrtvi ili pomoći
drugima nego o propovijedi i spoznaji. Slično je i
s djelima Ilijina nasljednika Elizeja iz Druge knji-
ge Kraljeva.
Prorok Amos bio je pastir iz Tekoe, znači iz
Judeje, petnaestak kilometara južno od Jeruzalema,
a došao je na sjever, u Izraelsko kraljevstvo propo-
vijedati o socijalnoj pravdi. Nigdje se u njegovoj
knjizi podrobnije ne opisuje upravo taj put. O pu-
tovima Ezekielovim te Ezrinim već smo govorili
u surječju iskaza o drugim vrstama uzroka i svrha.
21. 3. 5. 3. Rekab i Baana
Put ne mora biti častan samim time što se nji-
me prenosi spoznaja. U Drugoj knjizi Samuelovoj
opisuju se na početku borbe i pokušaji dogovora
između Davidovih i Šaulovih pristalica. Šaulov sin
i kralj Išbaal imao je dva zapovjednika postrojbi,
braću Baanu i Rekaba. Oni su ga podmuklo ubi-
li, i cijelu su noć išli putom kroz Arabu. Glavu
Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron (2 Sam 4,7-
8). Ubili su dakle suparničkoga kralja i htjeli ugo-
diti Davidu pokazujući mu neprijateljevu glavu.
Knjiga ne kaže od kuda su točno vojnici krenuli.
Išbaal je inače kraljevao u Mahanajimu, na rijeci
Zarki koja utječe u Jordan s lijeve strane. Da su
odatle krenuli, morali bi prijeći više od 90 kilo-
metara, što se nije moglo izvesti u jednom danu.
Razmak je bio velik, ali je i teren težak. Valjao bi
prijeći Jordan, putovati depresijom rijeke – koja je
nazvana Araba – i onda se popeti u Judejska brda i
doći do Hebrona. David ih je u Hebronu dao ubiti
kad je čuo što su učinili.
21. 3. 5. 4. Isus, Josip i Marija, apostoli
Prema Vjerovanju, Isus je rođen od Oca prije
svih vjekova. Navedeno je temeljeno i na Ivanu: U
početku bijaše Riječ, / i Riječ bijaše kod Boga – / i
Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. /
Sve je po njoj postalo / i ništa što je postalo / nije
bez nje postalo (Iv 1,1-2).
644
Isto nas uči Pavao u Poslanici Kološanima: On
je savršena slika Boga nevidljivoga, provorođenac
svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno –sve
na nebu i na zemlji. (Kol 1,15-16).
Isus je znači bio ovdje oduvijek, ali ljudima
likom nevidljiv. Njegov put u vidljivi svijet i ko-
načno njegovo utjelovljenje za kršćansko je čovje-
čanstvo najvažniji put, iz kojega svi ostali putovi
proizlaze. Ne možemo znati ništa o prostoru koji
je valjalo svladati, ali znamo nešto o vremenu: iz
vrijednosti koja je bila prije svih vremena vjernici
su čekali do onoga što je postalo prva godina po-
slije Krista. Kako je već tumačeno, zapravo je to
bilo oko 7. ili 6. godine prije Krista.
Krist je bio putnik već kao utjelovljena, ali još
ne i rođena osoba. Majka Marija se žurno zaputi u
planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u
kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu (Lk 1,39-40).
Šteta što grad nije imenovan, ali i ovako znamo da
Krist nošen u utrobi prelazi put od sjevera do juga
povezujući tako Svetu zemlju. Marija donosi vi-
jest o spasitelju, možda jedinoj ljudskoj osobi koja
u tome času može težinu poruke dobro razumje-
ti. Elizabeta je začela kasno, ali običnim putom, a
Marija je po evanđeljima i vjeri začela čudotvor-
nom silom Duha Svetoga, i izložena je sumnjama.
U drugoj prigodi Krist prelazi sličan put prije
samoga svojega rođenja, kad zbog popisa Josip i
Marija iz Nazareta idu u Betlehem, opet pravcem
sjever – jug. Ovaj put znamo da je valjalo prijeći
više od 100 kilometara da bi se ljudima donijela
Radosna vijest.
Krist mora i treći put istim općim pravcem kad
anđeo javlja Josipu o Herodovu bijesu, pa obitelj
bježi u Egipat. Nije naznačeno kuda točno bježe.
U zrelu dobu, Isusovi su putovi po Galileji,
Samariji i Judeji, uz ostalo, putovi koji služe tomu
da se ljudima prenese spoznaja o Radosnoj vijesti:
postoji kraljevstvo Božje i postoji vječni život za
pravedne. Isusov je nauk neodvojiv od njegovih
djela kojima je pomagao stvarnim ljudima u nji-
hovim stvarnim nesrećama, prije svega bolesnima

koje je liječio. Nadalje, Kristov je ukupni nauk ta-
kav da ga ni jedan smrtnik ne može do kraja pro-
tumačiti i racionalno razraditi. Moguće ga je samo
nasljedovati. U ovom ćemo se dijelu usredotočiti
na dio propovjedničkoga i putničkoga aspekta koji
govori o nauku o vječnom životu.
Prema prvim trima evanđeljima, Isus je spozna-
ju prenosio putujući prije svega svojom, dotad ma-
nje važnom provincijom Galilejom. Prema njima,
bio je u svome zrelome dobu u Jeruzalemu samo
jednom i tada je ubijen.
Isusa na putu u Jeruzalem ne primaju u sama-
rijskom selu. Njegovi učenici htjeli bi uništiti mje-
sto ognjem, ali ih Isus kori, kako je i Jahve korio
Jonu (Lk 9,51-56).
Prema Mateju 3,13, Isus je došao iz Galileje
do doline Jordana, kako bi ga Ivan Krstitelj kr-
stio. Poslije je propovijedao i liječio uz obalu Ga­
lilejskoga mora, a možda je dobro opet istaknuti da
je riječ o jezeru dvadesetak kilometara dugačkom i
desetak kilometara širokom. Slijedit ćemo zemljo-
pis, a ne kronologiju, pa reći da je Isus djelovao
od gerarskoga kraja na istočnoj obali jezera, preko
Betsaide, Kafarnauma, do Genezareta, Magdale i
Tiberijade na zapadnoj obali. 1262 S plovidbom po
jezeru povezan je hod po vodi.1263 Isus hodom po
vodi prenosi apostolima spoznaju da i oni mogu
hodati ako vjeruju. Pokazuje im i ono što će posli-
je teologija definirati njegovom božanskom nara-
vi jer krši dosad poznate zakone fizike i umiruje
oluju nad jezerom.
Isus je izlazio iz Galileje, pa boravio u Cezareji
Filipovoj, a došao je do Tira i Sidona, daleko na
sjeveru uz obalu Sredozemlja. Marko, presudan za
suvremena istraživanja o povijesnom Isusu, govori
i o Dekapolisu: Zatim se opet vrati iz krajeva tir-
1262
Usp. Pritchard: 164 / 165.
1263
Glazbenik Leonard Cohen iz XX. stoljeća kazao je u
pjesmi Susanne da je i Isus bio pomorac kad je hodao
po vodi te da je rekao, kad je zasigurno znao da ga
mogu čuti samo oni koji tonu, kako svi ljudi mogu biti
pomorci.
645
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
skih pa preko Sidona dođe Galilejskome moru, u
krajeve dekapolske (7,31). Njegov posljednji put
po Jeruzalemu spomenut ćemo u putu žrtve.
Evanđelist Ivan ima drugačiji raspored. Prije
svega, Krist je prema ovom izvješću bio kršten
u Betaniji, s onu stranu Jordana (1,28). Kad je
Origen u 3. stoljeću posjetio područje oko rije-
ke Jordana, nije u tome kraju mogao naći mjesto
Betaniju pa je predložio da se ime drukčije čita.
Međutim, tradicija koja dopire do 3. stoljeća drži
da je Betanija u kojoj je Krist kršten blizu Wadi
el Harrara, kojih pet kilometara od ušća Jordana u
Mrtvo more. Ako je bilo tako, Isus je iz Galileje
morao prijeći stotinjak kilometara na jug da bi se
krstio.
Druga škola, živa i danas, nastoji poistovjeti-
ti Betaniju s Batanejom, regijom koja je na lijevoj
obali Jordana, i negdje je u visini Kristove Galileje.
Raspravljalo se i o tome ima li spojnica između
Betanije kraj Jeruzalema, na obroncima Maslinske
gore, i Betanije gdje je Krist kršten. Prevladava
stajalište po kojem je riječ o različitim lokalitetima.
Isus je po Ivanu posjetio Jeruzalem više puta,
a pohodio je i obližnju Betaniju u kojoj je uskrisio
Lazara. Iznijet ćemo ovdje ukratko prepoznatljive
događaje, zatim nauk ljudima o vječnom životu,
onda mjesto kamo Isus odlazi poslije Jeruzalema i
nove izjave o vječnom životu.
Prema Ivanovu evanđelju, Isusova putovanja
mogu se prikazati putovima iz Galileje u Jeruzalem
i opet u Galileju. Tijekom jednoga od puta ide s
onu stranu Jordana, a probleme s tim lokacijama
već smo tumačili.
Prvi put u Jeruzalemu, o Pashi, Isus bičem tjera
trgovce iz Hrama (Iv 2,13-18). Tijekom toga borav-
ka Isus razgovora s Nikodemom i naviješta vječni
život onima koji vjeruju (Iv 3,14-21). Zatim odlazi
iz prijestolnice, prolazi kroz Samariju, gdje u gradu
Sikaru razgovora s djevojkom o vodi života vječno-
ga. Uči ju dakle ono što je učio Nikodema. (4, 5-39 )
Tijekom drugoga boravka u Jeruzalemu, za nei-
menovanoga blagdana, Isus ozdravlja u subotu kod
Biblija kao književnost
Ovčjih vrata. Neki misle da time ne štuje šabat i
da se proglašava Bogom. Isus opet uči o vječnom
životu: Zaista, zaista kažem vam, tko sluša moju
riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni ži-
vot (Iv 5,24).
Iz Jeruzalema odlazi na sjever do svoga kraja
i Galilejskoga mora, gdje je umnožio kruh. Već je
blagdan Pashe, a Isus uči: Nastojte sebi pribaviti
ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost
za život vječni i koju će vam dati Sin čovječji, jer
njega za to ovlasti Bog Otac. (6,27).
Tijekom trećega posjeta Jeruzalemu Kirst bo-
ravi u gradu za Blagdana sjenica. Pošto je opro-
stio preljubnici i naredio joj da ne čini više ono što
je činila, opet uči o vječnom životu: Ja sam svje-
tlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po
tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život (8,12).
Nije zabilježeno da je napuštao grad između ovo-
ga i idućega blagdana. Kad biva u Jeruzalemu za
Blagdana posvećenja Hrama, uči Ja i Otac jedno
smo, također on sam daje život vječni (10,27), a
protivnici ga žele kamenovati.
Isus odlazi s onu stranu Jordana, na mjesto gdje
je Ivan prije krstio (10,40). O tome je samo nekoli-
ko rečenica. Onda Isus čuje da mu je prijatelj Lazar
bolestan, pa veli svojim učenicima: Hajdemo opet
u Judeju! (11,7) Zatim tvrdi da Lazar nije umro,
nego spava – time kazuje da smrt nije konačna.
Navedeno će dokazati kad uskrisuje Lazara nakon
što je ovaj četiri dana mrtav. Betanija, u kojoj se
čudo dogodilo, blizu je Jeruzalemu, Pritchard kaže
da je to predgrađe.1264
Tijekom posljednjega posjeta gradu Jeruzalemu
opet imamo Isusov iskaz o vječnom životu, i to
u presudnoj molitvi, prije negoli su ga uhitili:
Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe,
i da, kao što si mu dao vlast nad svim ljudima,
dadne vječni život svima koje si mu dao (17,1-2 ).
Poslije smrti i uskrsnuća Isus se, uz ostalo, uka-
zuje učenicima pri ribolovu na Galilejskome moru.
1264
Pritchard: 165.
646
Ovdje je riječ o poruci da se uskrsnuće zbilo u ti-
jelu.
Apostoli su za Isusova života također bili po-
slani kako bi drugima prenijeli spoznaju. Isus im
je dao vlast i moć da liječe i tjeraju zle duhove.
Apostoli primaju upute o tome kako se vladati na
putu, pa ne uzimaju ni štapa, ni torbe ni kruha. Ako
ih ne prime u nekom gradu, otrest će sandale za
svjedočanstvo protiv negostoljubivih mjesta. Oni
krenuše te idući po selima navješćivahu Radosnu
vijest i svuda ozdravaljahu bolesnike (Lk 9,6). Isus
ih poslije povratka skuplja u Betsaidi, na galilej-
skoj obali.
21. 3. 5. 5. Pavao
Pavao je najveći putnik među Isusovim učenici-
ma iz biblijskoga doba. Činjenice da je na početku
progonio Crkvu i sudjelovao u umorstvu svjedo-
ka Stjepana Prvomučenika, a poslije postao velik
kršćanski pisac, propovjednik i konačno mučenik,
govore o neobičnu životnom putu. Njegova tri po-
znata misionarska puta određena su i kršćanskim
zajednicama koje je osnivao te poslanicama koje
je pisao. Putovi su u životopisnom, zemljopisnom
i stvaralačkom smislu izloženi u poglavlju knjige
koje mu je posvećeno.
Pogledajmo sada Pavlova putovanja u makro-
planu i perspektivi naših pet elemenata.
a) Na početku ili prije presudnih događaja javljaju
se proroštvo ili iskaz o budućnosti:
Iskaz o budućnosti mogao bi biti događaj na ce-
sti prema Damasku: Tko si ti Gospodine, upita
Savao? Ja sam onaj, na to će Isus, koga ti pro-
goniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se
kazati što treba činiti (Dj 9,5-6). U Damasku je
Isus u snu pohodio čovjeka imenom Ananija.
Njemu ovako govori o Pavlu: Idi – odvrati mu
Gospodin – jer taj je čovjek moje izabrano
sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i
kraljeve, i sinove Izraelove. Pokazat ću mu ko-

liko mu treba pretrpjeti za moje ime (Dj 9,15-
16).
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog:
Prije navedeni iskaz mogao bi se shvatiti i kao
mandat Pavlu. U 13. poglavlju Djela apostol-
skih imamo opis događaja u antiohijskoj crkvi:
Kad su jednom obavljali službu Božju i posti-
li, Duh Sveti reče: Odvojite mi već Barnabu i
Savla za djelo za koje sam ih odredio! Tada,
pošto su postili i molili, položiše ruke na njih
te ih pustiše.
Oni dakle, poslani od Duha Svetoga, siđoše u
Seleuciju i odatle otploviše na Cipar (Dj 13,2-
4).
Gledajući s ljudske strane, može se pretpo-
staviti da je Pavla na misijski put iz Damaska
u Arabiju, odmah nakon obraćenja, posla-
la upravo zajednica u Damasku. Provincija
Arabija označavala je Nabatejsko kraljev-
stvo. Sam Pavao u Galaćanima kaže da je oti-
šao ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom
(Gal 1,16). Moguće je da je mislio na Crkvu
u Jeruzalemu. Sigurno je da je ona poslala
Barnabu u Antiohiju kad je vidjela da Crkva
u tom gradu cvjeta, da je Barnaba otišao u
Tarz po Pavla te da su oni zajedno djelovali u
Antiohiji. Vjerojatno je ta Crkva poslala Pavla
i Barnabu na prvo misijsko putovanje.
c) Namjera puta spomenuta je prije puta, ali je ne-
kad različita u odnosu prema konačnu ishodu:
Vidljiva je razlika između namjere i uzroka
puta u Damask te njegova konačna ishoda.
Namjere Pavlove, koji je onda još bio Savao, i
namjere Gospodinove posve su različite: Savao
ga želi progoniti, Krist želi da mu Savao služi.
Namjere spomenute na početku ostaju trajno ti-
jekom Pavlove djelatnosti na misijskim putova-
njima. Pavao je prvi misionar u pravom smislu
riječi. Međutim je danas vidljivo da su Pavlove
poslanice koje je pisao crkvama i pojedincima
koje je sretao, i s kojima je djelovao, važnije od
647
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
zajednica koje je osnivao po današnjoj Maloj
Aziji i Grčkoj. Njegovi iskazi o Kristu, Ocu i
Duhu, o uskrsnuću, opravdanju po vjeri i pre-
sudnosti ljubavi, o drugom dolasku i obvezama
kršćana u moralnom, liturgijskom i šire kultur-
nom smislu postali su temelj svake kršćanske
teologije.
Naravno da uz Pavla valja dodati i put jača-
nja i rasta crkve – model kojim je on osnivao
zajednice po Maloj Aziji, postaje bitnim na-
kon njega. Crkva postaje ustanova, a vjerni-
ci povezani u jedno tijelo, koje naravno pu-
tuje kroz vrijeme: » Putujuće obilježje Crkve
nije toliko u trajnoj izloženosti kušnjama, ko-
liko u rastu naroda Božjega u milosti te u šire-
nju Kristova kraljevstva po svoj zemlji, unatoč
progonima.«1265
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nerijetko čvrsto povezani s onim tko ju-
naka šalje; s ovim su osobama povezana čuda
ili kršenja zakona fizike, ako se na putu javlja-
ju:
Družina s drugoga Pavlova misijskoga puta,
prema Djelima, vođena je Isusovim Duhom,
i pripovjedač njemu pripisuje odluke na putu:
Kada dođoše na granicu Mizije, htjedoše u
Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov Duh. I samo
prođoše kroz Miziju i siđoše u Troadu. (Dj
16,7-8). Pripovjedač kaže da je Pavao u snu
vidio Makedonca koji od njega traži pomoć i
tako u Troadi odlučuje krenuti prema Europi.
Duh je bitna odrednica i u Efezu, na trećemu
misijskom putu: Kad to čuše krstiše se u ime
Gospodina Isusa. I kad Pavao na njih položi
ruke, siđe na njih Duh Sveti. Tada počnu go-
voriti drugim jezicima i proricati. (Dj 19,5-6)
Glede ljudi, na prvom ga putu prati Barnaba,
koji je rođen na Cipru, pa tamo najprije i pola-
ze. Točnije bi bilo reći da Pavao prati Barnabu,
koji je u to doba osoba od većega ugleda.
1265
Zovkić 1984: 95.
Biblija kao književnost
Prije drugoga puta nastale su razmirice izme-
đu Pavla i Barnabe oko Ivana zvanoga Marko.
Zbog toga Pavla prati Sila. Prema podatku iz
Prve poslanice Korinćanima, Pavao bi mogao
sa sobom voditi ženu, koja mu je kao sestra (1
Kor 9,5). Pavao je u Listri susreo Timoteja,
koji je bio sin pokrštene Židovke i oca Grka.
Apostol je ispovijedao nauk da je Krist Bog za
sve i da se jednako valja odnositi prema kršća-
nima Židovima i onima koji to nisu. Tako je
polemizirao i s Petrom u Antiohiji (Gal 1, 11-
21). Ipak je obrezao Timoteja i on nastavlja s
njima put – morali su istina zimovati u Galaciji.
Pavlov drugi pomoćnik i suputnik Grk Tit nije
obrezan (Gal 2,3). Tit je morao biti u Troadi za
trećega misijskoga puta, ali se on i Pavao nisu
sreli (2 Kor 2,12). Utješio je Pavla svojim dola-
skom u Makedoniju za trećega misijskoga puta
(2 Kor 7,6). Tit će skupljati pomoć za Crkvu u
Jeruzalemu (2 Kor 8,6). Ova će osoba biti ime-
novana biskupom na Kreti.
Stara tradicija koja seže do Muratorijeva fra-
gmenta, zatim do svetih Ireneja, Klementa i
Origena, vidi pisca Djela apostolskih u Luki,
piscu trećega evanđelja. Prema ulomcima Djela
koji su pisani u prvom licu, dalo bi se zaključi-
ti da je Luka pratio Pavla na drugom i trećem
misijskom putu te da je bio s njim i na uznič-
komu putu morem u Rim.
Pavao na trećem putu u Efezu sreće
Aleksandrinca Apolona, koji je poslije propo-
vijedao po Ahaji.
e) Osim udaljenosti, postoje i drugi neprijatelji:
Pavao na nekoliko mjesta govori o nevoljama
apostolske službe, a dovoljno je pogledati Prvu
poslanicu Korinćanima (4,11) ili Drugu 4,7: Mi
se uvijek, dok smo živi, predajemo smrti zbog
Isusa, da se i život Isusov očituje na našem smrt-
nom tijelu. U surječju govora o putovanju zna-
kovit je i već navođeni dio, napisan na trećemu
misijskom putu, vjerojatno iz Makedonije, pošto
je Pavao morao napustiti Efez:
648
Više sam se trudio, više bio u tamnicama. Preko
mjere sam bio tučen. Često sam bio u smrtnoj
pogibli. Od Židova sam primio pet puta po tri-
deset i devet udaraca. Triput sam bio šiban,
jedanput kamenovan, triput brodolom doživio,
jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru
(2 Kor 11,23-25).
Pri kraju govora o Pavlovim putovima mora-
mo tumačiti dvanaesto poglavlje Druge poslanice
Korinćanima. Ulomak predstavlja Pavlovu obranu
od suparnika i dio je govora koji se katkad naziva
govorom lude. Pavao u ironiji i parodiji ponižava
sebe i uzvisuje Gospodina pokazujući tako neprija-
teljima da mu nije do sebe, nego do istine Kristove.
Apostol tako uz ostalo kazuje da je prije četra-
nest godina bio uznesen do trećega neba. Ističe da
ne zna je li to bilo s tijelom ili bez tijela. Razlog
je puta spoznaja: da bi uznesen u raj i da je čuo
neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izre-
ći (2 Kor 12,4).
Pavao možda ipak izriče nešto od nedopusti-
voga. Naime, u idućim rečenicama govori o po-
trebi skromnosti, ističe da se ne želi hvaliti i da
mu nije teško podnositi muke. Konačno zaključu-
je ulomak svjesnim prihvatom poruga protiv sebe:
Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevolja-
ma, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim
za Krista. Sam kraj nosi prvorazredan oksimoron:
Jer kad god sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10).
Pavla je u rajsku viziju mogao pozvati samo
Gospodin, s tijelom ili bez tijela. Neobičan put bio
je prihvaćen zbog želje da se nešto dozna. Time bi
bio u laganoj suprotonosti s temom ovoga poglav-
lja, ali će zato najaviti idući dio knjige.
21. 3. 6. Put da bi se nešto doznalo
21. 3. 6. 1. Mojsije
Biblijski atlas ističe da je prema Ponovljenom
zakonu 1,2 Sveta gora Horeb bila jedanaest dana

hoda udaljena od Kadeš Barnee; mjesto je bilo na
jugu Sinajskoga poluotoka.1266
Potrebno je istaknuti tri Mojsijeva puta na
Horeb. Mojsije je pasao ovce tasta Jitra, midjan-
skoga svećenika. Goneći tako stado po pusta-
ri, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se
Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma
(Izl 3,1-2). Mojsije će biti začuđen jer grm gori,
ali ne izgorijeva. Uskoro će doznati bitne pojedi-
nosti o svom vlastitom budućem životu te o životu
svoga naroda. Konačno, doznat će i ime jedinoga
Boga koji govori iz grma: Ja sam koji jesam (3,14).
Mojsijeva pastirska namjera tako se pokazala bitno
različitom od prave svrhe njegova puta.
U 19. poglavlju Mojsije je na istoj gori u ulozi
nacionalnoga vođe koji može razgovarati izravno
s Bogom. Svesilni se javlja kao oblak i grmljavina
i, čini se, vulkanska aktivnost. Mojsije dobiva te-
meljnu spoznaju moralnoga zakona, pa i na ovo-
me mjestu postaje vidljivim da je etika most iz-
među čovjeka i Boga. Važan je dio spojnice i oda-
nost Bogu, a kad narod lomi upravo to, klanjajući
se zlatnomu teletu kao bogu, Mojsije ipak moli
Boga da ne uništi taj narod. Slično je postupao i
Abraham moleći za Sodomu.
Bog kažnjava otpadnike i kazuje Mojsiju: Idi!
Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egi-
patske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu,
Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima.
(...) Ja s vama neću poći jer ste narod tvrda vra-
ta (Izl 33,1-3). Mojsije ipak uspijeva izmoliti od
Jahve da putuje sa svojim narodom, pa je, čini se,
bila riječ o kušnji.
Iako je razbio ploče, u 34. poglavlju prorok od-
lazi na brdo i treći put kako bi dobio zakone i upu-
te o tom kako Izraelcima valja živjeti.
21. 3. 6. 2. Ilija
U 19. poglavlju Prve knjige Kraljeva Ilija naj-
prije na Karmel zove Baalove proroke kako bi se
1266
Usp. Davies: 48 (ABD 6: 48).
649
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
dokazalo je li pravi njihov bog ili je pravi Bog
Jahve. Oganj nikako ne silazi s neba dok Baalovi
proroci zazivaju, a bilo ih je 450.
Oganj se spušta na oltar i guta bika kojega je
pripremio Ilija, a uskoro su Baalovi proroci po-
bijeni. Ilija mora bježati pred njihovom zaštitni-
com Jezebelom, najprije do Beer Šebe na jugu, a
onda hoda još četrdeset dana do Horeba. Kako je
to bilo u legendi o Mojsiju, opet nastaje oluja, po-
tres i možda vulkanska aktivnost – Knjiga spomi-
nje oganj. Moguće je u ovim elementima vidjeti
i simbole vode, zemlje i ognja. Jahve se međutim
javlja u povjetarcu, znači zraku, i daje Iliji kon-
kretne upute: Jehu mora biti pomazan za kralja, a
Elizej za proroka nakon samoga Ilije.
21. 3. 6. 3. Kraljica od Sabe
Naracija o Iliji ima teološke i političke poslje­
dice, a naracija o Salomonu i kraljici od Sabe
mudrosno je i, jamačno, politički određena. Kra­
ljičin je put potaknut željom da spozna mudrost
Solomonovu, točnije da ju iskuša, i ona se uvjerava
u točnost onoga što je o toj mudrosti prije dolaska
bila čula (1 Kr 10,1-13). Nema jasnih erotskih na-
znaka, a kraljičine riječi Blago tvojim ženama (1
Kr 10,8) imaju nastavak u blago ovim tvojim slu-
gama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvo-
ju mudrost. Ni imenica žene nije u svim rukopisi-
ma. Glagol spoznati ima drugdje u Starom zavjetu
i ulogu oznake spolnoga čina, no ovdje riječ nije
uporabljena, nego imamo mudrost.
21. 3. 6. 4. Ezekiel
Proroci su posrednici između Boga i ljudi:
od Boga doznaju, a ljudima prenose spoznaju. U
Ezekiela je naglašenije nego u drugih proroka da
mora putovati kako bi nešto spoznao i to prenio
ljudima. Stoga smo njegove putove svrstali u ovaj
dio našega teksta.
Rijeka Kebar na kojoj se nalazi prorok Ezekiel
zapravo je kanal na Eufratu. Stotinjak kilometara
Biblija kao književnost
sjeverno od Babilona odvaja se od rijeke i u nju se
vraća južno od Warka, u Bibliji Ereha.1267
Ezekiel je na to mjesto prenesen pomoću bića
s krilima i kola s kotačima, koji ne samo da pred-
stavljaju Boga nego i jesu Bog. Prorok kazuje o
događajima prije pada glavnoga grada Jeruzalema,
predviđa sam pad i optužuje narod za nevjeru.
U osmom poglavlju prenesen je u viziji u
Jeruzalem: Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me
za kosu na glavi. Uto me duh podiže između ze-
mlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u
Jeruzalem (Ez 8,3).
Prorok je tu vidio hram koji je obeščašćen ido-
lopoklonstvom, zatim vidi opet bića i kola s ko-
tačima. Iznova se dio naroda optužuje za nedjela,
pa se izravno imenuju osobe koje čine zlo. Slava
Božja napušta Hram, pa u 11. poglavlju čitamo
kako su kerubini podignuli krila, a kotači se dižu
za njima. Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi
se na gori istočno od grada. A mene duh podiže i
ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kal-
dejsku (Ez 11,23-24).
Ovdje sam prorok opet nešto spoznaje, no na
kraju prikaz bića s krilima i kola s kotačima na
dvama tako udaljenim mjestima ima posebnu po-
ruku za prognane u Babilonu. Oni moraju naime
znati da Bog nije određen tek hramom, nego je s
njima i u progonstvu.
Ezekiel je prenesen i u 37. poglavlju u dolinu
punu kostiju. I spusti se na mene ruka Jahvina, i
Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred
doline pune kostiju. Kosti oživljuju, što je prefi-
guracija hebrejskoga naroda koji će biti oživljen
i vraćen na rodno tlo (37,14). Nada u budućnost
bitna je poruka koju Ezekiel daje na tome mjestu i
na kraju knjige, kada podrobno opisuje novi hram.
Ono što u Ezekiela postaje jasno jest da se
naša peteročlana struktura nekad dokida jer za-
pravo imamo samo tri elementa: Bog koji kao su-
bjekt šalje ili poziva proroka ujedno je ono što taj
Ime Erech kao toponim, točnije oronim, rabio je i Tol-
1267
kien u Gospodaru prstenova.
650
prorok treba spoznati i prenijeti trećemu elementu,
izabranomu narodu.
21. 3. 6. 5. Sotona, Job i njegovi
prijatelji
Sotona mora poći od Jahve u zemlju Us1268
kako bi nešto doznao, točnije kako bi dokazao
Jahvi da je Job pravedan samo zato što od praved-
nosti ima koristi. Jahve ga pušta da uništi Jobovo
imanje i ubije mu djecu. Riječ je o Starom zavjetu
i dijelu Knjige koji ne govori o nagradi i kazni na
drugom svijetu. Stoga je jobovski problem doista
velik i za onaj stupanj razvoja teološke misli teš-
ko uskladiv s mišlju o pravednu Bogu: zašto neki
pravednici žive kratko i loše, a neki nepravednici
dobro i dugo?
Osim Knjige o Jobu, zemlju ili osobu s imenom
Us spominje Postanak(10,23; 22,21; 36,28), Prva
knjiga Ljetopisa (1,42), zatim Jeremija (25,20) i
Tužaljke (4,21). Job bi mogao živjeti u sjeveroza-
poadnoj Arabiji, negdje oko Edoma ili u njemu.
Napadaju ga Sabejci i Kaldejci, što bi bila situacija
u navedenu području između 552. i 542.
Prijatelji dolaze Jobu iz različitih područja:
Elifaz je iz Temana, što je označavalo Edom, ili
jedan njegov dio – znači zemlju južno od Mrtvoga
mora.1269 Bildad je iz Šuaha, što Knauf smješta na
suprotni, sjeveroistočni dio Arapskoga poluotoka
te sugerira da je riječ o srednjem toku Eufrata.1270
Sofar je iz Naama – bilo je više gradova s tim ime-
nom, jedan je bio u Judinoj zemlji.
Job na početku proklinje dan kad se rodio, čime
zapravo kazuje da Satan ima pravo: O, ne bilo
dana kad sam se rodio / i noći što javi: Začeo se
dječak (3,3).1271
1268
Inačica u engl. Uz.
1269
Vjerojatno sjeverni dio Edoma; mjesto spominje Amos
1,12; Obadija 9; Jeremija 49,7; Ezekiel 45,13.
1270
Knauf: 1226 (ABD 5: 1226).
1271
Pjesma Francesca Petrarce obraća u blaženstvo čas i
susret kazivača s dragom ženom. Goethe u svojem Fau-
stu, temeljenu i na Jobu, također traži sretan kraj.

Na kraju Job priznaje da se ne smije parničiti
s Bogom, kaje se, a Bog mu vraća posjed i djecu.
21. 3. 6. 6. Putovanje mudraca
Dolazak kraljice od Sabe k Solomonu, kra-
lju židovskomu, u desetom poglavlju Prve knjige
Kraljeva prefiguracija je poklonstva mudraca iz
evanđelja. Dok kraljica ispituje o mudrosti, jer još
nije sigurna u Solomonovo znanje, tri mudraca već
znaju da dolaze vrednijemu od sebe.
Matej ne navodi zemlju iz koje mudraci dola-
ze da bi se poklonili tek rođenomu Kristu. Vođeni
zvijezdom, stižu najprije u Jeruzalem i tu uzbunju-
ju grad. Uskoro i kralj doznaje za Mihejevo pro-
roštvo (5,1) i šalje prve hodočasnike Kristove u
Betlehem, kako bi našli dijete i javili mu, a on bi
ga ubio. Kralj međutim biva prevaren, jer se mu-
draci vraćaju drugim putom u svoju postojbinu.
Element proroštva vidljiv je u tome što mudraci po
zvijezdi doznaju što se dogodilo u Judeji, zatim ih
ista zvijezda vodi točno do mjesta na kojem je di-
jete, pa funkcionira kao pomoć. Opet se nekoliko
elementa stapa u jedan, jer je Krist kojega dolaze
vidjeti povezan sa zvijezdom.
21. 3. 7. Svadbeni putovi1272
21. 3. 7. 1. Abraham i Sara
U Abrahamovim i Sarinim putovima iz Ura
Kaldejskoga te po Kanaanu i Egiptu ima elemena-
ta svadbenoga puta. Par naime postaje plodan tek
kad ulazi u zemlju ispunjenu Jahvinom blizinom,
u Svetu zemlju. Abraham poslije u Egiptu (Post
12,1) i Geraru (20,2) prikazuje Saru sestrom, jer
se boji da bi ga ljubomorni ljudi ubili zbog njezi-
ne ljepote. Knjiga ističe da ju mjesni vladari nisu
imali kao ženu, a Bog omogućuje potencijalnim
grješnicima da spoznaju situaciju.
Govorit ćemo i o putovima koji vode prema svadbi, a ne
1272
samo o onima na koje ženici polaze poslije vjenčanja.
651
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
21. 3. 7. 2. Izak i Rebeka
Pripovijest o sluzi koji traži suprugu za
Abrahamova sina Izaka, pa odlazi iz Hebrona u
Aram Naharajin, zapravo je put kojim se snubi dje-
vojka. Sluga putuje s juga Judeje daleko na sjever
u okolicu današnjega Damaska. Riječ je o putu od
300 kilometara. Na žalost, Knjiga ne govori ništa
o putovanju. Pripovijest se može raščlaniti prema
našoj peteročlanoj shemi, s time što bi jedina po-
gibelj posebna za ovu pripovijest, a spomenuta je
u knjizi, bila mogućnost da se izabrana djevojka
ne nađe. Svadbena putovanja katkad prate smrti,
pa se tako na samom kraju 24. poglavlja Postanka,
koje govori o Izaku i Rebeki, kaže sljedeće: Tada
Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za
ženu. U ljubavi prema njoj, Izak je nalazio utjehu
nakon smrti svoje majke.1273 Izak će poslije ope-
tovati putove svojega oca, pa će pohoditi Gerar,
gdje predstavlja suprugu kao sestru i ima nevolja
s bunarima, te Beer Šebu, gdje sklapa dogovor s
Abimelekom.
21. 3. 7. 3. Jakov, Lea i Rahela
Jakov opetuje put potrage za ženom sluge svo-
jega oca Izaka. Prema nalogu roditelja, odlazi tra-
žiti sebi ženu u Haram, a morao bi ju naći u domu
svojega ujaka Labana. Rebeki i Izaku naime nisu
po volji hetitske nevjeste Judita i Basemata, koje
je sebi uzeo drugi sin Ezav. Element iskaza o bu-
dućnosti (a) imamo već na ovome mjestu u rodi-
teljskom nalogu, ali ga nalazimo i u Luzu, odnosno
Betelu. Mjesto je u judejskim brdima, osamdese-
tak kilometara na sjever od Beer-Šebe iz koje je
Jakov krenuo. Mladić tu sniva ovdje već tumačeni
san s anđelima koji se uspinju i spuštaju po ljestva-
ma. Kako je Bog obećao njegovu djedu i ocu, tako
govori o budućnosti i Jakovu: Ja sam Jahve, Bog
tvoga praoca Abrahama, i Bog Izakov. Tvojih će
potomaka biti kao i praha na zemlji (Post 28,13-
14). U roditeljskom i Jahvinu iskazu imamo i ele-
1273
O Rebeki piše pjesmu Montale u svojoj knjizi Satura.
Biblija kao književnost
ment koji govori da je putnika poslao netko drugi
(b). Ženidbene namjere (c) djeluju od samoga po-
četka, s time što Bog dodaje obiteljskomu motivu
i simbole cijeloga naroda. Naime, Jakov postaje
prvi Izraelac jer poslije borbe s Bogom u Penuelu,
kraj rijeke Jaboka – danas je to Zarka, lijevi pritok
Jordana – dobiva ime Izrael.
Jakov na početku u Betelu sklapa i pogodbu s
Jahvom, koji će poslije biti njegov trajni pratitelj
i pomagač (d): Ako Bog ostane sa mnom i uščuva
me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da
jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim
kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog (Post 28,
21). Pogodba koja nešto traži od Boga i zapravo
uvjetuje prijateljstvo biva neobičnom.
Shvatimo li boravak u Haramu i bijeg dijelo-
vima istoga puta, vidljivo je da Laban biva nepri-
jatelj kojega valja svladati. Najprije mu je dao za
ženu Leu umjesto Rahele, za koju mora služiti još
sedam godina. Poslije dolazi i zavist: Uto Jakov
dozna kako Labanovi sinovi govore: Sve dobro
našega oca uze Jakov, i od onoga što bi imalo pri-
pasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo.
A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži
prema njemu kao prije (Post. 31,1-2). Uslijedit će
Jakovljev bijeg s dvjema ženama i djecom te sukob
s Labanom, koji se ipak ne će izroditi u oružani rat.
21. 3. 7. 4. Samson
u Timni; zločin u
Gibei; David i Baat-Šeba
U Bibliji postoje i putovanja koja se mogu
označiti imenom negativnih svadbenih putova. Svi
putovi imaju negativan ishod kad Jahve tako hoće
ili kad se izravno prekrši njegova volja.
Dvadesetak kilometara zapadno od Jeruzalema
nalazi se dolina ili potok Sorek. Između gradova
Eštaola i Sore bio je tabor hebrejskoga Danova
plemena. Manoahova žena tu je zatrudnjela pošto
joj je anđeo kazao da će se to dogoditi, a sin koji
se rodio bio je Samson. Roditeljima nije bilo po
volji kad je u susjednoj Timni, niti deset kilome-
652
tara od tabora, našao suprugu među Filistejkama.
Supruga ga je izdala, jer je tijekom svadbe kaza-
la svojim sunarodnjacima odgovor na Samsonovu
zagonetku. Još je jedna zgoda iz njegova života
određena ženskim svijetom, ovaj put ne svadbom,
nego seksualnim užitkom. Samson je u Gazi bio s
bludnicom, a Filistejci su ga napali kad su čuli što
se zbiva. Samson međutim uzima gradska vrata i
nosi ih uzbrdo šezdesetak kilometara do Hebrona.
Samsona je izdala i druga supruga Filistejska,
Dalila, koja je od njega izmamila da mu je izvor
snage u kosi. Jahve, koji ga ipak prati, vraća mu
snagu, pa se on osvećuje srušivši stupove i ubivši
više Filistejaca nego ikad. Niz smrti i ovdje prati
ženidbene veze, a cijela bi poruka govorila protiv
brakova s Filistejkama.
Gibea kraj Mihmaša, u Benjaminovoj zem-
lji, grad ni deset kilometara sjeveroistočno od
Jeruzalema, mjesto je pripovijesti koja je strana
ukusu većine današnjih recipijenata. Elemente pri-
povijesti iz Sudaca povezuju simboli braka, mo-
rala odnosno nemorala i želje za nastavkom loze.
Rekli smo da svadbene putove nekad prati smrt, a
ovdje je to najočitije. Riječ je o negativnom svad-
benom putu.
Levit koji živi u Efremovoj zemlji putuje na
jug kojih šezdeset kilometara po odbjeglu inoču
u Betlehem, u kojem ga tast gostoljubivo zadrža-
va šest dana. Pripovijest se zbiva u dobu kad je
Jeruzalem još jebusejski grad, pa putnici na povrat-
ku radije noće u Gibei, gradu u kojem žive Izraelci
iz Benjaminova plemena. Među njima žive i oso-
be koje su nasilne i naklonjene bolesnim užitcima.
Takvi građani žele imati gosta, a domaćin, u čijoj
kući levit spava, spreman im je radije dati svoju
kćer djevicu. Levit također ne brani svoju suprugu,
nego ju daje nasilnim ljudima. Oni se nad ženom
iživljavaju cijelu noć. Ujutro ju ostavljaju mrtvu na
pragu. Poslije povratka u Efremovu zemlju, levit
rasijeca ženu na 12 dijelova i šalje ju hebrejskim
plemenima pozivajući na osvetu koja će iskorije-
niti zlo iz njihove sredine.

Vojska hebrejskoga naroda doista se skupila
u Micpi, pet kilometara zapadno od Gibee. Kad
Benjaminci ne žele izručiti stanovnike Gibee, izra-
elska ih vojska poražava poslije nekoliko pokušaja
kraj Gibee. Vojnici su pobjegli u pustinju prema
Rimonskoj stijeni. Izraelovi se ljudi vratiše potom
Benjaminovcima, posjekoše oštrim mačem muš-
karce u gradovima, stoku i što se god našlo (Sudci
20, 48).
Pripovijesti tu, na žalost, nije kraj: u Micpi
su Izraelci prisegnuli da ne će davati svoje kćeri
Benjamincima, ali su se ubrzo sažalili nad mogu-
ćim padom jednoga plemena. Stoga odlučuju oš-
trim mačem posjeći stanovnike Jabeš Gileada, koji
je daleko na lijevoj obali Jordana. Poštedjeli su
samo djevice koje daju za žene Benjaminovcima.
Njima su dopustili da otmu i djevice iz grada Šila.
Ležeran ton kojim se spominju zlodjela ovu na-
raciju udaljava od novozavjetne poruke.
Jahve traži moral i od svojega sluge Davida,
kad on uzima tuđu ženu i ubija joj supruga, što opi-
suje Druga knjiga Samuelova u 11. i 12. poglav-
lju. Davidova vojska, koju je vodio Joab, osvajala
je daleki Rabat Amon, u zemlji amonskoj, sedam-
desetak kilometara istočno od Jeruzalema, s lijeve
strane rijeke Jordana. Sam David u to se doba za-
bavlja sa ženom jednoga od vojnika, Urije Hetita,
a onda šalje po njega. Došavši u Jeruzalem, Urija
ne želi spavati sa svojom vlastitom suprugom dok
njegovi suborci, i sam Kovčeg Saveza1274, borave
u teškim ratnim uvjetima. Čini se da biblijski pi-
sac ironično govori kako je de facto stranac Hetit
u tom času bolji Izraelac i bolji sluga Jahvin od
najvećega hebrejskoga kralja. Ironija je hrabra, po-
učna i jača vrijednost teksta.
David daje pismo Uriji, a ovaj se s njim vra-
ća Joabu. U pismu je nalog za ubojstvo nositelja:
Uriju treba staviti na težak položaj u borbi i zatim
ostaviti. Cijela je pripovijest negativna svadba, pa
je ovdje riječ i o negativnom svadbenom putu, na
koji umjesto mladenaca kreće prevareni suprug.
1274
U starijoj literaturi Zavjetni kovčeg.
653
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
Umjesto života koji bi se trebao roditi, umrijet će
najprije sam Urija, a onda i plod nezakonite ljuba-
vi kralja Davida i Baat-Šebe.
Element proroštva ovdje dolazi nakon samoga
čina. Prorok Natan poslužit će se u razgovoru s
Davidom parabolom o bogatašu koji je siromahu
ukrao njegovu jedinu ovčicu. David osuđuje sa-
moga sebe: Tako mi živoga Jahve, smrt je zaslu-
žio čovjek koji je to učinio. Natan predviđa i gore
zlo, vjerojatno za Davidove nasljednike, a možda
i za cijelu državu. Zato se neće nikad više okrenuti
mač od tvoga doma, jer si me prezreo i uzeo ženu
Urije Hetita. Glede samoga Davida, također imamo
negativno proročanstvo: Uzet ću tvoje žene ispred
tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će
spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu.
Riječi će se ostvariti kad Davidov sin Abšalom uđe
u šator k njegovim inočama na oči svemu Izraelu
(2 Sam 16,22).
21. 3. 7. 5. Ruta
Ruta je Moapka koja se sa svekrvom Naomi,
Židovkom, vraća sa svojih moapskih poljana u
Izrael. U Moabu su umrli sinovi koje je Naomi
imala, pa tako i onaj koji je bio Rutin prvi suprug.
Uz rečeno, na moapskim uzvisinama vlada glad,
a u Izrealu je Jahve pohodio svoj narod i dao mu
kruha. Za razliku od jetrve Orpe, Ruta ne želi osta-
viti Naomi, pa nalazimo iskaz o budućnosti: Neka
mi Jahve uzvrati svakim zlom, ako me što drugo
osim smrti rastavi od tebe (1,17).
Svekrva Naomi djeluje kao Rutina pomoćnica,
koja joj poslije povratka savjetuje kako će zado-
biti Boaza. Ruta se lijepo uređuje i spava mu kraj
nogu na polju. Pripovijest možda prefigurira pravi
čin koji će uslijediti. Istinska je poruka na samom
kraju knjige jer se u rodoslovlju spominje da je
Ruta prabaka kralja Davida. Knjiga koja smješta
događaje u daleko doba sudaca tako je i odgovor
na Ezrinu politiku zabrane brakova sa strankinja-
Biblija kao književnost
ma, koja se provodila nakon povratka iz babilon-
skoga sužanjstva.1275
21. 3. 7. 6. Tobija i Sara
Put koji vodi prema ženidbi prikazuje i Tobijina
knjiga, koja je u smislu današnjih žanrova romanca
s dobro ostvarenim elementima.
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti javljaju se na
početku ili prije presudnih događaja:
Tobit, otac Tobijin, oslijepio je, a u drugom po-
glavlju knjige ovako moli Jahvu: Zapovjedi da
budem oslobođen od ove pokore / pa da odem u
prostore vječne: / ne odvrći lica svoga od mene
(3,6).
U isto je vrijeme Sara u dalekom Ragesu dje-
vica, iako je imala sedam muževa – sve ih je
prve noći poubijao zli duh Asmodej. Sara ta-
kođer spominje smrt u svojoj molitvi: Ne želiš
li mi smrt udijeliti, / svrni onda pogled na me i
smiluj se, / da nikad više ne čujem onih uvreda.
Knjiga kaže da su obje molitve uslišane.
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog: Tobit je nekada
ostavio deset srebrnih talenata u Ragesu, pa
šalje sina po njih. Pomoćnika i anđela Rafaela
šalje sam Bog.
c) Namjera puta spomenuta je prije njegova počet-
ka, ali je nekad vrlo različita u odnosu prema
konačnu ishodu: posljedak je posve drukčiji od
povrata novca, jer Tobija tjera zloga duha od
Sare, kojom će se i oženiti, a onda liječi slije-
poga oca.
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nekad čvrsto povezani s onim tko juna-
ka šalje; s ovim su osobama povezana čuda ili
kršenja zakona fizike, ako se na putu javljaju:
Tobitove i Sarine molitve bile su uslišane pred
Slavom Gospodnjom, pa je poslan anđeo Rafael
da posreduje. On se predstavlja kao Azarja, ta-
1275
Ruta je nadahnula niz umjetnika, od Hugoa i Keatsa
do našega Nazora u pjesmi Ruta Moapka.
654
kođer Izraelac iz plemena Naftalijeva. Na ri-
jeci Tigrisu on svjetuje Tobiju da uhvati ribu,
raspori ju i izvuče srce, jetru i žuč. Tobija će
staviti tamjanova pepela na srce i jetru i time
otjerati demona prve bračne noći, a ribljom će
žuči izliječiti oca. Rafael će poći iz Ekbatane
u Rages i ondje dobiti novac koji je Tobit bio
posudio.
e) Osim same udaljenosti postoje i drugi neprija-
telji
Demon Asmodej otjeran je u Gornji Egipat i
ondje ga je anđeo okovao.
21. 3. 7. 7. Josip i Marija
Namjera Josipova i Marijina puta u Betlehem
odnosi se na popis stanovništva i posve je udalje-
na od konačna ishoda. Naime, na kraju puta rodit
će se Spasitelj kojega su naviještali proroci. Josip
i Marija moraju u zemljopisnom smislu prijeći put
sličan onomu koji je prošao levit iz pripovijesti o
Gibei. Čistoća je međutim ovdje potpuna: katolička
teologija uči da uopće nije bilo tjelesnoga kontak-
ta između Marije i Josipa. Potpuna odsutnost sek-
sualnosti, zatim pojava anđela i mudraca, ipak ne
znači odsutnost ljudske zlobe, koja djeluje izvan
svetačkoga para. Zato najvažnije rođenje u kršćan-
skoj civilizaciji također prate mnoge smrti. Pokolj
novorođene djece u Betlehemu podsjeća da smo
na tlu na kojem je izrastao i Stari zavjet, a može
podsjetiti i na okrutnosti novijih događaja i susta-
va, sve do XXI. stoljeća. Ako sam pokolj djece i
nije povijesno utemeljen ili dokazan, događaj po-
sve odgovara ustroju ženidbenih putova iz Biblije,
koje prati smrt.
Ivanovo evanđelje izvješćuje da je Krist za po-
četak svoje djelatnosti, kad se otkrio suvremeni-
cima, izabrao svadbu u Kani. Riječ je svakako o
sretnu događaju, pa je i čudo koje ondje čini ispu-
njeno svadbenim, pa i humornim ugođajem: do-
maćin mora tumačiti zašto je dobro vino čuvao za
kraj svečanosti. Idući događaji u kojima je Krist u
središtu ispunjeni su dramatičnošću prije nego ko-

mikom. Ali, konačna je svadba u Bibliji ona koju
nagoviješta Otkrivenje. Novi Jeruzalem bit će bo-
ravište pravednih, a opisan je na ovaj način: I opa-
zih kako Sveti grad, novi Jeruzalem, silazi od Boga
s neba, opremljen poput zaručnice koja je okićena
za svoga muža (Otk 21,2).
Krist će tako, prema biblijskom prikazu do-
gađaja, svoju djelatnost završiti događajem ko-
jim je posao i započeo, naime svadbom. Riječ je
ovaj puto njegovoj vlastitoj ženidbi, a mlada je
Jeruzalem, pun duša spašenih.
21. 3. 8. Žrtveni putovi
Ondje gdje žrtva obuhvaća ljudski život i gdje
se to čini kako bi zajednici bilo bolje govorimo o
žrtvenim putovima.
21. 3. 8. 1. Abraham i Izak
Pretpostavimo li da Abraham doista polazi iz
Beer Šebe te da je Morija na mjestu današnjega, i
Kristova, Jeruzalema, riječ je o putu od osamde-
setak kilometara.
Čini se kao da je sva težina u naraciji upravlje-
na k Abrahamu, koji mora sam nositi teret Božjega
naloga. Pripovijest o Abrahamovoj žrtvi plod je
elohističke tradicije i Bog se ne javlja osobno, nego
je nazočan po anđelu koji zove Abrahama.
Abrahamova samoća temelj je Kierkegaardove
interpretacije iz knjige Strah i drhtanje, koja je
nezaobilazan uvod u kršćanski egzistencijalizam.
Bog, odnosno anđeo, jedini je Abrahamov pomoć-
nik. Sluge koje ga prate jedva se mogu držati nje-
govim pomoćnicima jer nemaju prave funkcije u
pripovijesti. Izak istina nosi drva za žrtvu paljenicu
uzbrdo, što može prefigurirati Krista koji nosi križ,
no sličnost ovdje prestaje, uza sve ostalo upravo
zbog Izakove nesvjesti o onome što se zbiva.1276
Kroatisti će se sjetiti Vetranovićeve drame Posvetilište
1276
Abramovo.
655
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
21. 3. 8. 2. Jiftah i njegova kći
Bog nalaže Abrahamu da prinese sina kao žrtvu
paljenicu, a žrtva paljenica bila je i Jiftahova kći.
Jiftah je osoba iz Knjige Sudaca, a pripovijest o
njemu možemo smjestiti oko 1100. godine, nakon
Jošue i prije prvoga kralja Šaula. Navedeni je vojni
vođa porazio Amonce u Transjordaniji.
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti javljaju se na
početku ili prije presudnih događaja:
Iskaz o budućnosti obilježen je i naznakama
prolaska kroz prostor, dakle puta: Duh Jahvin
siđe na Jiftaha, te on prođe kroz Gileadovo i
Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu,
a od gileadske Mispe dođe do Amonaca. I
Jiftah se zavjetova Jahvi: Ako mi predaš u ruke
Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u
susret meni kada se budem vraćao kao pobjed-
nik iz boja s Amoncima, bit će Jahvin, i njega
ću prinijeti kao paljenicu (Sudci 11,29-31).
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog:
U ovoj pripovijesti valja odlučiti tko će biti oso-
ba na putu. Čini se da bi to mogla biti i sama
Jiftahova kći. Ona točno zna što ju čeka, i dva
mjeseca žaluje, a Izak nije svjestan onoga što
se zbiva. Prije nego što će ju otac žrtvovati, ona
polazi na put, gdje će lutati gorama. Otac ju pu-
šta da krene na taj put, a spomenut je i Jahve,
u surječju očeva zavjeta.
c) Namjera puta spomenuta je prije puta, ali je
nekad vrlo različita u odnosu prema konačnu
ishodu:
Djevojka polazi kako bi oplakivala svoje dje-
vičanstvo. Čini se da nema razlike u odnosu
prema konačnu ishodu. Pošto ju je otac žrtvo-
vao, Knjiga kaže: I nikada nije upoznala čovje-
ka. Riječ je o pretposljednjoj rečenici u ulom-
ku. Potrebno je pogledati početak jedanaestoga
poglavlja, pa znati da je Jiftahova majka bila
bludnica, da su stoga Jiftaha napala braća po
ocu i da je uz to bio razbaštinjen. Njegova je
kći, posve suprotno njegovoj majci, bila djevi-
Biblija kao književnost
ca, i čini se kao da njezinom zaslugom Jiftah
dobiva sudačko mjesto, zapravo zemlju kojom
vlada. Ono što po bludu propada, po djevičan-
stvu raste.
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nekad čvrsto povezani s onim tko juna-
ka šalje; s ovim su osobama povezana čuda ili
kršenja zakona fizike, ako se na putu javljaju:
Tekst spominje da je Jiftahova kći imala prati-
teljice na svom putu jer je otišla sa svojim dru-
gama. Na kraju se ističe običaj proistekao iz
događaja: Otada je potekao običaj u Izraelu, da
svake godine odlaze Izraelove kćeri i oplakuju
kćer Jiftaha Gileađanina, četiri dana na godinu.
U ovoj se pripovijesti ne krše zakoni fizike.
e) Osim udaljenosti postoje i drugi neprijatelji.
Izgleda kao da naracija što ju prikazujemo
nema ovoga elementa. Može se tek nagađati
da je djevojka bila u napasti izgubiti svoju ne-
vinost, pa se stoga reklo I nikada nije upoznala
čovjeka.
Ljudska je žrtva međutim u izravnoj opreci
s Božjim nalogom iz Ponovljenoga zakona,
11,32. S druge strane, očevi koji žrtvuju kćeri
poznati su iz folklora slična vremena i prosto-
ra, a dobro ih poznaje i Grčka u pripovijesti o
Agamemnonu i Ifigeniji.
U naraciji iz Sudaca, Duh vodi oca koji žrtvuje
jedinu kćer, a ona je na to dragovoljno prista-
la pošto je putovala sa svojim drugama. Jiftaha
spominje i Poslanica Hebrejima (11,32) stav-
ljajući ga uz bok onima koji su vjerovali.
21. 3. 8. 3. Via dolorosa
Križni put promatrat ćemo u smislu same žrtve
i širega konteksta događaja za Isusovih posljednjih
dana u Jeruzalemu.1277
1277
Neka niz velikih umjetničkih djela nadahnutim ovim
činom predstavlja naš Šop s pjesmom Kuda bih vodio
Isusa i T.S. Eliot s pjesmom o ranjenom kirurgu iz Če-
tiriju kvarteta.
656
a) Proroštvo ili iskaz o budućnosti javljaju se na
početku ili prije presudnih događaja:
Tekstovi iz Staroga zavjeta, prema kršćansko-
mu tumačenju Knjige, navješćuju i predviđaju
Kristovu žrtvu. U Izlasku 24,8, tijekom puta u
Obećanu zemlju nalazimo ove riječi i ova djela:
Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod go-
voreći: Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama
uspostavio na temelju svih ovih riječi.
O novom Savezu koji će biti sklopljen i upisan
u duše i srca govori Jeremija (31,31). Smisao
Kristove patnje tumači te navješćuje i Izaija: jer
sâm se ponudio za smrt / i među zlikovce bio
ubrojen, / da grijehe mnogih ponese na sebi / i
da zauzme mjesto za zločince (53,12).
Kristovu ulasku u Jeruzalem, po Ivanu, prethodi
smrt i uskrsnuće Lazarovo, pa događaj naviješta
ono što će se uskoro dogoditi.
Sam Isus iz evanđelja shvaća svoju misiju od
početka i tri puta predviđa smrt i uskrsnuće.
Učenici i slušatelji tri ga puta ne razumiju.
Petar ga prvi put odvraća, pa biva ukoren hi-
perboličnim riječima: Sotono, idi mi s očiju (Mt
16,23). Drugi put mnoštvo se ražalostilo kad je
čulo Kristovo predviđanje (Mt 17,22-23). Treća
je najava izazvala možda i najgoru reakciju:
majka Zabedejevih sinova traži za svoju djecu
posebne časti u Kraljevstvu nebeskomu. Petar i
mnoštvo ne razumiju da će nakon križnoga puta
i smrti doći uskrsnuće, a majka iz trećega sluča-
ja ne razumije smisao uskrsnuća i Kraljevstva
nebeskoga. Ni jedan od navedenih slušatelja ne
shvaća da Krist namjerava patiti za njihovo do-
bro.
Ustanova euharistije više je od najave žrtve,
ali je najavi slična i nju uza sve ostalo sadrža-
va. Isus svojim činom najavljuje smrt i uz to ju
tumači: Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv
Saveza, koja se za mnoge prolijeva za otpu-
štenje grijeha (Mt 26,27-28). Kristova naredba
nema izravnih veza s putom u prostornom smi-
slu, ali ima dodira s putom kršćana kroz vrije-

me. U svim godinama i na svim mjestima na
kojima se okupljaju osobe koje se drže kršća-
nima moraju činiti ono što je Krist naredio pri
Posljednjoj večeri. Tako je žrtva vodič na putu
sve do vremena kraja svijeta. Riječ je i o nekoj
vrsti postaje, gdje one koji u to vjeruju uvijek
čeka Krist.
b) Putnika je poslao netko drugi, katkad osoba bli-
ska Bogu, nekad i sam Bog:
Krist je svjestan da ga šalje Otac, a ovim se od-
nosom posebno bave Markovo i Ivanovo evan-
đelje, svako na svoj način. U Marka jedino de-
moni i sam Bog Otac prije uskrsnuća jasno vide
da je Krist Sin Božji. Pri Krštenju glas s neba
kaže Ti si Sin moj, ljubljeni moj, kojega sam
odabrao (1,11). Marko nadalje kaže ovako: A
nečisti bi duhovi uvijek kad bi ga vidjeli padali
ničice pred njim i vikali: Ti si Sin Božji (3,11).
Oni koji su Krista osudili, mislili su točno su-
protno od nečistih duhova.
Ivan u svom evanđelju podrobno navodi
Isusove riječi o odnosu sebe i Oca, što vrhunac
doživljava u velikosvećeničkoj molitvi: Kao što
si ti Oče u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u
nama budu jedno (17, 21).
c) Namjera puta spomenuta je prije puta, ali je
nekad vrlo različita u odnosu prema konačnu
ishodu:
U ulomku označenom s a) tumačili smo na-
mjere Kristove žrtve. Krist namjerava svojim
križnim putom i žrtvom dati život za mnoge,
izvornik kaže tò perì polln. Neki prijevodi pre-
nose za mnoge kao za sve. Krist je pozvao sve
apostole da piju, a kako oni svojim brojem 12
predstavljaju cijeli izraelski narod, i šire, cijelo
čovječanstvo – riječ je o pozivu svim ljudskim
bićima. Evanđelje po Ivanu s druge strane go-
vori da je u Judu ušao Sotona nakon što uzima
umočen zalogaj (13,26). Euharistija, kao bitan
dio križnoga puta, jest sredstvo spasa za one
koji čestito žive i žele se spasiti. Ona je među-
tim sredstvo brze propasti za one koji nevaljalo
657
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
žive i ne žele se spasiti. Slično je tomu križni
put, križ i sama žrtva, sredstvo spasa ili propa-
sti, ovisno o ulozi koju pojedine osobe za sebe
žele na ovom putu. U konačnici, to bi mogao
biti izbor između uloge dobroga ili pokvareno-
ga razbojnika.
d) Osoba na putu ima pomoćnika ili pomoćnike
koji su nekad čvrsto povezani s onim tko juna-
ka šalje; za ove su osobe vezana čuda ili krše-
nja zakona fizike, ako se na putu javljaju:
Božanski je pomagatelj Kristov Otac, a sam
Krist moli Oca da ljudima pošalje i drugoga
Zaštitnika, Duha Svetoga ili Duha Istine kako
kaže Ivan (14,17). Bog sam, shvaćen kao Otac
ili kao Trojstvo, uzrokuje oluju, para hramski
zastor i uskrisuje mrtvace u času Kristove smr-
ti. Pavao redovito vidi Kristovo uskrsnuće kao
događaj uzrokovan silom Boga Oca.
Glede ljudskih pomoćnika, korisno je usredo-
točiti se sada na Kristov put od pretorija do
Golgote. Prema današnjoj rekonstrukciji, križ-
ni bi put počinjao u tvrđavi Antoniji. Prema
Pritchardu, većina stručnjaka misli da je pre-
torij, gdje se Isusu sudilo, dio tvrđave koju su
podigli Hašmonejci, a proširio Herod Veliki.
Sama Golgota nalazila se u Kristovo doba izvan
jeruzalemskih zidina, i kraj nje je bio kameno-
lom.
Prema evanđelistima, učenici su se uglavnom
razbježali i napustili Učitelja, a jedini pomoćnik,
Šimun Cirenac, pomaže protiv svoje volje. Matej
kaže i prisiliše ga da nosi križ. Tradicija će očuva-
ti Veronikin lik, kojega se sjećamo u šestoj postaji
Križnoga puta. Evanđelist Ivan kaže da je ljubljeni
učenik bio pri raspeću, a govori i o pobožnim že-
nama, među kojima je i Isusova majka.
Prema Marku, žene su se poslije uskrsnuća raz­
bježale kad su vidjele prazan grob. Izgleda kao
da se muškarci više boje Kristove smrti prije
groba, a žene Kristova života nakon groba.
e) Osim same udaljenosti postoje i drugi neprija-
telji.
Biblija kao književnost
Svjetina koja se ruga izravan je protivnik za
samoga križnoga puta. Težina križa zapravo je
težina ljudskih grijeha, onih koje su ljudi poči-
nili prije Kristova života na zemlji i onih koje
čine nakon toga. U tome, prema kršćanskom
učenju, sudjeluju svi ljudi svojim grijesima i
tako postaju neprijateljima. Oni su međutim i
objekt spasa i prava svrha puta. Po tome bi i
svako dobro djelo, ili neučinjeno loše djelo,
olakšavalo Kristovu muku.
Shvatimo li opet križni put u široj perspektivi,
moramo spomenuti muku u Getsemaniju, pri
kojoj Krist želi i to da ga mimoiđe patnja, ali
više od svega želi da se vrši Očeva volja (Mt
26,39). Nesretne dvojbe čini se traju do kraja,
pa bi neki teolozi rekli da Isus iz svoje ljudske
naravi dvoji i kad navodi teške riječi iz Psalma
22: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
U užoj perspektivi neprijatelji su članovi
Sinedrija koji ga osuđuju zbog blasfemije jer
Krist poslije izravna upita potvrđuje da je Sin
Božji. Posebno bi se to odnosilo na bivšega
velikoga svećenika Annu i njegova zeta Kajfu.
Sagledamo li odnose namjere i ishoda slanja na
križni put iz njihove perspektive te iz perspekti-
ve kršćanske teologije, dobivamo tešku ironiju.
Veliki svećenici misle da spašavaju narod time
što ubijaju jednoga čovjeka. Kršćanska teologi-
ja, i sam Krist, uče naizgled vrlo slično, a opet
tako bitno različito: Krist polazi na križni put
i u smrt kako bi očistio narod od grijeha i tako
ga spasio.
UPITI
1. Protumačite najvažnije putove u biblijsko doba u do-
slovnom smislu.
2. Objasnite putove u smislu okomice i duhovnoga smisla.
3. Analizirajte ratni pohod s pozitivnim ishodom za napa-
dače.
4. Navedite bitne odrednice ratnoga pohoda s negativnim
ishodom za napadače.
658
U najširoj je perspektivi protivnik Sotona, koji
je uzrokovao prvi, istočni grijeh.
Križni put sažetak je svih putova. Vojni po-
hod očit je u uporabi oružja tijekom borbe u
Getsemaniju, kad oružani ljudi dolaze protiv
Krista, a oružja ima i poslije tijekom muke i
samoga raspeća. S Kristova stajališta pohod je
uspio jer se vrši volja Božja. Sa stajališta vla-
sti koje ga uhićuju pohod je također uspio jer
imaju osobu koju su htjeli poraziti – samo što
je njihov uspjeh zapravo ironija.
Na početku Biblije kaže se da će čovjek i žena
postati jedno tijelo (Post 2,24). U euharistiji
ustanovljenoj prije samoga križnoga puta apo-
stoli jedu Kristovo tijelo pa se tako razmak iz-
među njih i Boga smanjuje i oni postaju bliski
s Kristom. Svadbene aluzije postat će još jače
na kraju cijele Knjige, u Otkrivenju.
Na križni put Krist polazi da vjernike nauči
kako se moraju boriti protiv grijeha: mukom
i odricanjem od svojih loših želja i posluš-
nošću Božjoj volji. On pruža i informacije o
Kraljevstvu Božjem te o samomu sebi jer zorno
pokazuje da Bog pati. On sam u svojoj ljudskoj
naravi uči kako Bog može izgledati daleko od
onih koji trpe kad pita Oca zašto ga je ostavio.
Križni put nije shvatljiv bez uskrsnuća i uzaša-
šća: tako dobivamo i konačna znanja o životu
koji je moguć i poslije smrti.
6. Interpretirajte put potaknut grijehom: u ropstvo ili u
zemlju grijeha.
7. Protumačite i oprimjerite put potaknut svetošću: u
Obećanu i u Svetu zemlju.
8. Što znate o putu koji služi za prijenos spoznaje drugi-
ma.
9. Objasnite i oprimjerite put kao želju za spoznajom.
10. Interpretirajte svadbeni put.

11. Protumačite put kao želju da se žrtvuje i tako nekomu
pomogne.
KRATICE
ABD The Anchor Bible Dictionary
BA Biblijski atlas
KASS Biblia Sacra, Versio Illyrica
KS Biblija, Stari i Novi zavjet
NKJV The Greek English Interlinear New Testament
NTGE Novum Testamentum Graece et Latine
NZ, D-F Novi zavjet, s grčkoga izvornika preveli
Bonaventura Duda Jerko Fućak
T – Tumačenje Biblije u Crkvi
LITERATURA
Primarna
1. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb 1984. (KS)
2. Novi zavjet, s grčkoga izvornika preveli Bonaventura
Duda Jerko Fućak,
United Bible Societies, Katholishe Bibelföderation,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992. (NZ, D-F)
3. Biblia Sacra, Versio Illyrica Selecta seu Declaratio
Vulgatae Editionis
Latinae. Bartholomei Cassij (...)
Herrausgegeben von Hans Rothe und Friedrich Scholz,
Paderborn, München, Wien, Zürich, 1999 (KASS)
4. Hildebrandt, Ted: The Hebrew Tutor , Parsons
Technology, Iowa, Copyright 1998.
5. The Interlinear Hebrew-English Old Testament, John
R. Kohlenberger III.
Zondervan Publishing House, Grand Rapids Michigan,
1987.
6. The Greek English Interlinear New Testament, Thomas
Nelson Publishers, Nashville, 1994. (NKJV)
7. Novum Testamentum Graece et Latine, Augustinus
Merk, SJ, Sumptibus Pontificii Instituti Biblici, 1992.
(NTGE)
8. New Jerusalem Bible, Doubleday, New York, 1985.
9. Blue Letter Bible (na mreži).
Sekundarna
1. Betz, Hans Dieter: Corinthians, Second Epistle to the,
u: David Noel Freedman: (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 2, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
659
21. 1. Vodoravan slijed: put u doslovnom smislu
2. Beitzel, Barry: Travel and Communication ; u:
David Noel Freedman: (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 6, Doubleday, New York, 1992. (ABD); str.
644–653.
3. Beitzel, Barry: Roads and Highways; u: David Noel
Freedman: (urednik): The Anchor Bible Dictionary 5,
Doubleday, New York, 1992. (ABD); str. 776–787.
4. Beitzel, Barry: The New Moody Atlas of the Bible, The
Moody Bible Institute of Chicago, 2009.
5. Danesi, Giacomo: Hod Božji i Bog hoda, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1984.
6. Davies, Graham: Sinai, Mount, u: David NoelFreedman:
(urednik): The Anchor Bible Dictionary 6, Doubleday,
New York, 1992. (ABD)
7. Dugandžić, Ivan: Kako su nastala evanđelja, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1999.
8. Freedman, David Noel (glavni urednik): The Anchor
Bible Dictionary, Doubleday, New York, 1992. (U tek-
stu: ABD).
9. Frye, Northrop: The Great Code, The Bible and
Literature, A Harvest Book, New York, 1983.
10. Frye, Northrop: Words with Power, Being a Second
Study of The Bible and Literature, Harcourt Brace
Jovanovich, New York, 1992.
11. Gabel, John; Wheeler, Charles; York, Anthony: The
Bible as Literature, Oxford University Press, Oxford,
2000.
12. Hohnjec, Nikola: Biblija u pastoralnom radu, Katehetski
salezijanski centar, Zagreb, 1998.
13. Hohnjec, Nikola: Djela proročka: likovi i središnje pro-
ročke teme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.
14. Irwin, Brian P: Shebarim, u: Freedman, David Noel
(glavni urednik): The Anchor Bible Dictionary ,
Doubleday, New York, 1992. (u tekstu i: ABD).
15. Knauf, Ernst Axel: Shuah, person, u: Freedman, David
Noel (glavni urednik):The Anchor Bible Dictionary 5,
Doubleday, New York, 1992. (u tekstu i: ABD).
16. Popović, Anto: Novozavjetno vrijeme, Kršćanska sa-
dašnjost, Zagreb, 2007.
17. Rebić, Adalbert: Biblijske starine, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1992.
18. Lévi-Strauss, Claude: Strukturalna antropologija ,
Stvarnost, Zagreb, 1977.
19. Lévi-Strauss, Claude: Strukturalna antropologija ,
Zagreb 1988.
Biblija kao književnost

20. Skupina pisaca, Papinska biblijska komisija: Tumačenje
Biblije u Crkvi Biblija i kristologija, Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1995. (T)
21. Pritchard, James B. (urednik): Biblijski atlas ,
Cankarjeva založba, Ljubljana i Zagreb, 1990.
22. Stojković, Ivan – Dubrovčanin: Konkordancija nepro-
mjenjivih dijelova Biblije: šesnaest biblijskih hermene-
utskih postavki, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.
23. Zovkić, Mato: Crkva Božja na putu zemaljskom, Vrelo
života, Sarajevo, 1984.

22. KANON I PRIJEVODI

22. 1. Uvod Očito je da kanon bitno utječe na zajednicu

koja se tako oblikovanom Biblijom služi. Članovi
Hebrejska riječ qānĕh označavala je trsku, koja
zajednice naime formiraju svoju vjeru prema ono-
je bila iskoristiva i kao mjerilo. S njom je poveza-
mu što su odlučili staviti u svoju Bibliju, a ta vjera
na grčka riječ kanṓn, izraz za biljku trskovaču, ali
povratno oblikuje njihove živote. Novohistoristička
i tesarsko mjerilo, onda pravilo i propis.1278 U bi-
misao o utjecaju teksta na šire kulturno surječje ov-
blijskom surječju, kanon je popis knjiga koje odre-
dje biva očiglednom. Ako u Bibliji kojom se služi
đena crkva ili vjerska zajednica priznaju službenim
određena vjernička zajednica nema ništa o suobra-
dijelovima Biblije.
ćaju ovoga svijeta i svijeta mrtvih, toga ne će biti
Riječ kanon u Novom zavjetu znači »pravilo
ni u vjerničkoj praksi. Kultura temeljena na Bibliji
ili standard«: A na sve koji se ovoga pravila budu
koja nema Knjige o Juditi vjerojatno će teže dati
držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe!
književno djelo koje tu pripovijest donosi u stiho-
(Gal 6,16).1279 Origen je vjerojatno među prvima
vima. Naravno da je poznat i suprotan put: određe-
rabio riječ u smislu popisa Božjim Duhom nadah-
na teologija određuje što će ući u Bibliju.
nutih knjiga. Konačno je Atanazije, koji je umro
373., u svojem Uskrsnom pismu doista ponudio
popis od 27 knjiga Novoga zavjeta.
Sve Biblije ipak danas ne sadržavaju iste knji-
ge. Budući da postoje tri velike kršćanske zajedni- 22. 2. Stari zavjet
ce – katolička, pravoslavna i protestantska – ima-
mo tri različita, ali i slična kanona. Ovomu može- 22. 2. 1. Razvoj hebrejskoga kanona
mo dodati i hebrejsku Bibliju, koja ima veći dio
do Jamnije
knjiga što ih kršćani priznaju Starim zavjetom. S
druge strane, židovska vjerska zajednica cijeli kr- U prethodnim smo poglavljima pisali o data-
šćanski Novi zavjet ne vidi kanonskim. cijama određenih knjiga, a sada ćemo nešto reći o
razvoju priznatosti, uvrštenosti u popis koji je do-
1278
Usp. Senc: 474.
veo do današnjih Biblija.
1279
Usp. i 2 Kor 10,13; 15 – 16, u nekim rukopisima i Fil Najstariji tekstovi iz današnjega Staroga zavje-
3,16. ta, Deborina i Barakova jahvistička dobitnička pje-

660

sma iz Sudaca te pjesnički dijelovi Petoknjižja na-
stajali su, vrlo općenito govoreći, oko 1000. godine
pr. Kr. Jasno da su se tekstovi mogli usmeno obli-
kovati i prije 1000. godine. Teško je danas odre-
divo koliko i kako su ovi dokumenti bili službeno
priznati u prvom kraljevstvu. Nije naime lako znati
što se s tekstom zapravo moralo dogoditi da bi bio
službeno priznat.
Korisno je u ovom surječju napomenuti da re-
čeno ne znači kako iz X. stoljeća imamo do danas
očuvane i zapisane tekstove. Sve do 1979. godine
držalo se da su najstariji očuvani spisi dijelovi ku-
mranske esenske zbirke iz II. stoljeća pr. Kr. Danas
je najstariji poznati tekst zapis koji bi mogao potje-
cati iz VI. st. pr. Kr.: riječ je o dijelovima Knjige
Brojeva 6,24-26 pronađenim 1979. godine na ma-
lim srebrnim svitcima, na lokalitetu Ketef Hinom,
jugozapadno od staroga grada Jeruzalema. Riječ
je o blagoslovu: Neka te blagoslovi JHVH i neka
te čuva! Neka te JHVH svojim lice obasja, milo-
stiv neka ti bude! Neka pogled svoj JHVH svrati
na tebe i mir neka ti donese!
Kako smo govorili tumačeći Petoknjižje, četiri
su predaje donosile svoja izvješća katkad o razli-
čitim, katkad o istim događajima. Nakon jahvistič-
ke dolazi elohistička predaja, a za njom je nasta-
la deuteoronomistička. Za nju je bitan događaj o
kojem izvješćuje današnja Druga knjiga Kraljeva
22,8. Kralj Jošija iskoristio je asirsku slabost, pro-
širio vlast i nad dijelove bivšega Sjevernoga izra-
elskoga kraljevstva, a odlučio je popraviti i stari
Salomonov hram u Jeruzalemu. Tako je pronađena
knjiga koju danas zovemo Ponovljeni zakon, vrlo
vjerojatno zapravo njezin središnji dio s poglav-
ljima 12 – 28.1280 Knjiga je mogla nastati u doba
Jošijina prethodnika Manašea i u tajnosti jer je on
progonio jahvističku vjeru, no svakako je sadrža-
vala znatno stariji materijal. Bitno je da do tada
nije postajao tekst koji bi bio držan kanonskim u
smislu donekle bliskomu današnjemu kanonu.
1280
Gabel, Wheeler, York: 91.
661
22. Kanon i prijevodi
Svećenici koji su službovali u doba teška pora-
za od Babilonaca u 587. godini vjerojatno su uvi-
djeli važnost pisanih dokumenata. Naime, ako je
Hram bio razrušen, a narod otjeran u progonstvo
– ili su neki poput proroka Jeremije shvaćali da bi
se to moglo uskoro dogoditi – predaja se mogla
očuvati za iduće naraštaje pomoću napisanih tek-
stova. Sama svećenička predaja, koja je konačno
oblikovala Petoknjižje, mogla je nastajati negdje
prije poraza, u doba samoga progonstva u Babilonu
i izravno poslije njega. Tako su dva progona, onaj
Manašeov i onaj babilonski, zapravo pomogla na-
stanku i konačnoj redakciji biblijskih tekstova.
Bitno je međutim da se ključan događaj za ka-
nonizaciju zbio nakon povratka. Kako izvješćuje
Nehemija 8,1, Ezra je čitao narodu skupljenomu
na trgu pred Vodenim vratima iz knjige Mojsijeva
zakona, koji je Gospodin dao Izraelu. Znanstvenici
se uglavnom slažu da je redakciju onoga što je da-
nas Petoknjižje obavio upravo Ezra te da je u pri-
kazanoj zgodi iz Jeruzalema čitao iz onoga što da-
nas zovemo Petoknjižjem. Redaktor je Petoknjižje
završio Mojsijevom smrću, čime je priznao bitnost
ovoga proroka. Samo spomenuto čitanje moglo se
zbiti 458. pr. Kr.1281 Ovo je Ezrino svečano čitanje
pred narodom zapravo postupak blizak današnjoj
kanonizaciji.
Grubo govoreći, Ezra i doba oko 400. godine
prije Krista prvi su bitan korak u postupku kano-
nizacije, u kojem je Torah ili današnje Petoknjižje
priznato službenim.
Deuteronomistička je predaja međutim već
tada imala i druge knjige koje će biti važnima
za izraelski narod – Jošuina djela oko osvajanja
Kanaana svakako su među njima. Tekstovi koji će
postati knjigama velikih proroka Samuela, Izaije
i Jeremije također su bili puni pouka i tumačenja
pobožnosti koje se nije moglo ostaviti izvan pri-
znatosti. Židovske Biblije danas imaju nakon Tore
drugi veliki dio zvan Prijašnjim i Potonjim proro-
cima, ili Ranijim i Kasnijim prorocima. Negdje na-
1281
Usp. dio o Ezri i Nehemiji.
Biblija kao književnost
kon 200. godine ovim je knjigama priznata svetost
i službenost. Iskazano današnjim rječnikom, riječ
je bila o postupku koji je odobrio već znano opće
stajalište židovske zajednice prema proročkim i
povijesnim knjigama.
U dobu oko 200. godine već imamo i niz dru-
gih tekstova različitih po žanru i sadržaju koji su
u uporabi poznati kao Ketubim ili jednostavno
Zapisi. O trodijelnom ustroju za Židove važnih tek-
stova svjedoči i početak Knjige Sirahove: Mnoge
su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i
ostali pisci koji su slijedili iza njih.
22. 2. 2. Koncil
u mjestu Jamniji
(hebrejski Jabneh)
Teoriju o koncilu u Jamniji po kojoj je negdje
poslije 90. konačno ustanovljen hebrejski kanon
prvi je predložio Heinrich Graetz 1871. godine.
Točka kanonizacije Hebrejske Biblije po toj je te-
oriji povezana sa 70. godinom, znači s još jednom
nacionalnom tragedijom. Prvi židovski ustanak nije
imao cjelovitu potporu ni među običnim narodom
ni u učenim rabinskim krugovima. Među osobama
koje su vidjele dubinu pogibli bio je i Johanan ben
Zakai, kojega su, prema talmudskoj legendi, njego-
vi sljedbenici izveli iz grada u lijesu.1282 Središte se
židovstva poslije poraza ustalilo u gradu Jamniji,
kraj sredozemne obale, što su rimske vlasti do-
pustile. Ben Zakai ustanovio je školu židovskoga
zakona te vijeće koje je moglo zamijeniti Sinedrij
(Sanhedrin). Razmišljalo se i kako djelovati po-
što su Hram i oltar u njemu uništeni. Johanan ben
1282
Legenda koja je poslije osporavana kaže da je učeni
Johanan ben Zakai pregovarajući s Vespazijanom pred-
vidio kako će ovaj postati carem te kako će Hram biti
razoren – misli se na Drugi Hram, onaj podignut posli-
je progonstva u Babilonu i stvarno uništen 70. godine.
Vespazijan mu je zauzvrat omogućio očuvati židovstvo
u Jamniji, koja će biti pošteđena, te mu je dao liječnika
za rabija Zadoka.
662
Zakai uspio je nagovoriti vijeće da prijašnje žrtve
u Hramu budu zamijenjene molitvama. Za to se
pozvao na proroka Hošeu koji kaže da JHVH tra-
ži milosrđe, a ne žrtve (Hoš 6,6).
Pretpostavljeni koncil u Jamniji donio je još
dvije bitne odluke o biblijskim tekstovima i ži-
dovskoj zajednici: a) odbacio je Septuagintu, pri-
jevod Petoknjižja i drugih knjiga na grčki, a s time
i knjige poput današnje Druge knjige Makabejske i
Judite, kojih nije bilo na hebrejskom; b) zanijekao
je pripadnost židovskoj vjeri osobama i skupina-
ma koje su zvane Minim, a među kojima su bili
kršćani i gnostici.
Koncil je prihvatio knjige koje su naziva-
ne Pismima, i one su postale treći dio Hebrejske
Biblije. Danas židovski popis obuhvaća sljedeće
dijelove i knjige:
1) Torah ili Petoknjižje ili Zakon:
Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi,
Ponovljeni zakon
2) Proroci
Raniji proroci
Jošua, Sudci, Prva i Druga knjiga Samuelova,
Prva i Druga knjiga
Kraljeva
Potonji proroci
Izaija, Jeremija, Ezekiel, Knjiga Dvanaestorice
(Hošea, Joel, Amos,
Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk,
Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija)
Pisma (Hagiografa)
Psalmi, Mudre izreke, Job, Pet svitaka (Pjesma
nad pjesmama, Ruta,
Tužaljke, Propovjednik, Estera), Daniel, Ezra i
Nehemija, Prva i Druga
knjiga Ljetopisa
Po prvim dijelovima židovskih imena za Zakon,
Proroke i Pisma, koji su Torah, Nebiim i Ketubim,
naziva se Hebrejska Biblija i Tanak.
Zna se da su vođene rasprave o kanoničnosti
kasnih tekstova, kakav je Propovjednik, te oko
Pjesme nad pjesmama. Njihovoj je priznatosti sva-

kako pridonijelo to što su pripisivani u to doba
Salomonu. Tako se možer azumjeti zašto su se
pisci poslužili atribucijom velikim imenima iz po-
vijesti.
Na početku ovoga ulomka spomenuli smo
Graetzovu teoriju iz 1871. godine, a postavke je
zanijekao Jack P. Lewis 1964. godine. Prema nje-
govu prijedlogu, koji je i prihvaćan i osporavan,
Jamnia nije bila presudna za kanon. Lewis smatra
da je koncil istina bio održan te da se na njemu
govorilo o određenim knjigama, no misli da nije
imao autoritet koji bi podrazumijevao potpuno za-
tvaranje kanona. Ima i znanstvenika koji drže da je
hebrejski kanon bio zaključen i dva stoljeća prije
Jamnije te da su se rasprave vodile o tekstovima
koji su već bili kanonizirani.1283
22. 2. 3. Mazoretski tekstovi
Navest ćemo još jednu posljedicu koncila u
Jamniji. Hebrejski je ustanovljen kao jedini službe-
ni jezik židovskoga svećenstva, bilo to u Obećanoj
zemlji ili u egzilu. Budući da se hebrejski u po-
četku, a tako je uglavnom i danas, zapisivao bez
samoglasnika, mogla je nastati zabuna u izgovo-
ru. Pisci koji su se skrbili o tome da svaka riječ i
svaki redak imaju točan broj znakova zvali su se
sōpĕrm. Glagol s korijenom spr označavao je dje-
latnost kojom se brojilo i pisalo.
Poštovanje prema svetomu tekstu pokazuje se
u ovoj školi velikom pozornošću u zabilježbi sva-
koga slova. Negdje oko 500. godine ovi pisci do-
bivaju ime mazoreti. Sama riječ mazoret povezuje
se s Ezekielom 20, 37, gdje Bog govori da će domu
Izraelovu suditi te nastavlja: Provest ću vas ispod
štapa svojega, podvrći vas brojenju. Doslovniji bi
prijevod bio: podvesti pod spone zavjeta. Riječ
spone označavala je i okove, i glasi māsôrĕt, a s
vremenom poprima i značenje predaje, tradicije.
1283
Usp. Sanders: 841 (ABD 1: 841)
663
22. Kanon i prijevodi
Ovakvi su tekstovi bili razvili i zabilježbu sa-
moglasnika znacima ispod ili iznad suglasnika; ri-
ječ je o mazoretskim znakovima.1284 Naime, uvi-
djelo se da zbog različita izgovora samoglasnika
može nastati zabuna. Kako se broj suglasnika nije
smio mijenjati, rješenje je nađeno u znakovima is-
pod ili iznad njih. Mazoretski tekstovi priznavani
su jedinim službenim za hebrejske svete zapise koji
će konačno tvoriti Hebrejske Biblije.
Najstariji očuvani tekst Hebrejske Biblije po-
znat je pod imenom Codex Leningradensis. Potječe
iz 1008. ili 1009. godine i sadržava mazoretske
znakove za samoglasnike. Čuva se u današnjem
Sankt Peterburgu od 1836. godine. Budući da
je grad u doba komunizma, točnije 1924., ime-
novan Lenjingradom, i kodeks koji se u njemu
čuva nazvan je tako. Poredak tekstova u dijelu
Pisma, Ketubim, razlikuje se od drugih rukopisa:
Ljetopisi, Psalmi, Job, Izreke, Ruta, Pjesma nad
pjesmama, Propovjednik, Tužaljke, Estera, Ezra
– Nehemija.
Sanders drži da je židovski kanon ustaljen pot-
kraj 1. stoljeća te da sadržava 24 knjige, kako je
to navedeno u gornjem popisu.1285
22. 2. 4. Septuaginta
Septuaginta je dobila ime po latinskom izrazu
versio septuaginta interpretum, inačica sedamde-
setorice tumača. Nastajala je oko 3. stoljeća pr.
Kr. u Aleksandriji kao prijevod s hebrejskoga na
grčku koine, koja je bila opći jezik sporazumije-
vanja, poglavito na istočnom Sredozemlju nakon
Aleksandra Velikoga.
Aristejevo pismo1286 donosi legendu o tome da
je kralj Ptolemej zatvorio 72 starca u zasebne pro-
1284
Na engleskom govornom području poznat je termin Ti-
berian vocalization – riječ je o postupku koji su usvojili
rabini iz grada Tiberijade na Genezaretskom jezeru.
1285
Sanders: 840.
1286
Od grč. imena Aristeas.
Biblija kao književnost
storije i naredio im da prevedu Toru i Mojsija.
Legendu su poslije uljepšavali Filon i Josip Flavije.
Do broja 72 vjerojatno se došlo tako što je iz sva-
koga židovskoga plemena uzeto po šest pripadnika.
Knjiga sadržava razlike u odnosu prema mazo-
retskim tekstovima, koji se mogu posložiti u četiri
skupine: drukčiji hebrejski izvori, drukčiji prije-
nos istoga izvora, prijenos frazema i drugih izraza
s prenesenim značenjem i konačno promjene na-
stale u prijevodu, kakve su jednostavne pogrješke.
Glede posebnoga prijenosa izraza s prenesenim
značenjem, istaknut ćemo primjer iz Psalma 47,10,
gdje se hebrejski štitovi zemlje u grčki prenose kao
oni koji su moćni na zemlji. Tako māgnnēj ’ĕrĕṣ,
štitovi zemlje, postaju u Septuaginti hoi krataioì ts
gs, zemaljski mogućnici ili moćnici.1287
No ovdje nam je bitno to da Septuaginta sadrža-
va tekstove kojih nema u mazoretskim Biblijama.
Znači da su prevoditelji držali takve spise, u smislu
koji je blizak današnjoj kanoničnosti, u određenoj
mjeri vrijednima koliko su bili vrijedni spisi u he-
brejskim izvornicima.
Septuaginta tako ima Tobiju, Juditu, Knjigu
Mudrosti, Siraha, Baruha i Jeremijino pismo.
Nazočni su i dodatci Danielu (molitva Azarijina,
Suzana, Molitva trojice mladića, idol i zmaj),
dodatci Esteri, četiri knjige Makabejaca Ode,
Manašeova molitva, Salomonovi psalmi i Psalam
151.
Budući da ovi spisi nisu pronađeni na hebrej-
skom, židovski ih kanon ne uključuje: koncil u
Jamniji bio je upravljen protiv Septuaginte. Nije
bilo bitno što neke knjige – poput Judite – sadrža-
vaju primjere čvrste vjere u jednoga Boga i uzorno
židovsko domoljublje, presudno je bilo da tekstovi
nisu bili napisani hebrejski.
Poslije će prodorom reformacije ove knjige
biti isključene i iz protestantskih Biblija. Razlog
je sada dijelom bio i u tome što neki od spisa sa-
Septuaginta je prosječnomu čitatelju u Hrvatskoj na
1287 1288
početku 21. stoljeća najdostupnija na mreži, pa predla-
žemo stranice The Blue Letter Bible.
664
državaju teologiju koja nije bila bliska reformira-
nomu kršćanstvu. Rečeno se odnosi poglavito na
misli i događaje o suobraćaju s nakonsmrtnim svi-
jetom. Katolički kanon nije priznao kanoničnost
Treće i Četvrte knjiga Makabejske, psalma 151 te
još nekih dodataka.
Septuaginta će međutim biti vrlo važnom za
oblikovanje kršćanstva jer većina novozavjetnih pi-
saca – od Luke do Pavla i Petra – rabi ju kad navo-
di Stari zavjet. Nadalje, prijevodi na latinski bit će
dugo temeljeni na Septuaginti. Pravoslavne Biblije
zadržale su običaj prijevoda iz ovog izvora, a ne iz
mazoretskih inačica Biblije. Dan Septuaginte obi-
lježava se 8. veljače.
22.2.5. Kumran
Spisi s Mrtvoga mora pronađeni su između
1947. i 1961. Sadržavaju svitke i njihove ostatke iz
11 pećina smještenih sjeverno od Vadi Kumrana,
na sjeverozapadnom dijelu Mrtvoga mora te iz dru-
gih nalazišta u judejskoj pustinji. Spisi potječu iz
doba između dvaju židovskih ustanaka (70. – 135.),
oni iz utvrde Masada mogu biti iz 68. – 73., a oni
iz pećina oko Vadi ed Deliyeha, sjeveroistočno od
Nablusa, datirani su i u 4. st. pr. Kr..
Samo Esterina knjiga nije potvrđena među ovim
spisima, a broj ostalih koji su pronađeni do 1984.
ovako je raspodijeljen: Psaltir – oko 30 primjera-
ka, Ponovljeni zakon 25, Izaija 20, Postanak 15,
Izlazak 15, Levitski zakonik 8, Brojevi 8, Manji
proroci 8, Ezekiel 6, Job 5, Samuel 4, Jeremija 4,
Ruta 4, Pjesma nad pjesmama 4, Tužaljke 4, Sudci
3, Kraljevi 3, Jošua 2, Izreke 2, Propovjednik 2,
Ezra i Nehemija 1, Ljetopisi 1.1288
Teško je reći koja je bila razina službenosti
određenoga spisa samo na temelju broja pronađe-
nih primjeraka. Moglo se dogoditi da je Ljetopisa
Usp. Sanders: 842.; autor prenosi iz Barthélemyja. Uo-
čena je nesigurnost s Brojevima u izvoru kojim se slu-
žim jer se najprije navodi da ih ima 6, a onda 8.

u kumranskoj zajednici bilo mnogo više, ali oni u
20. st. jednostavno nisu otkriveni. Možda prelako
dobivamo dojam da knjige koje ni danas ne uživa-
ju bogato recepciju nisu ni u Kumranu bile puno
prepisivane.
Nezahvalno je zaključivati nešto i o tome ko-
lika je bila mjera službenosti u usporedbi sa sa-
dašnjim kanonom. Danas Knjiga Henokova jedno-
stavno nije dio većine kršćanskih Biblija. Nije lako
spekulirati koliko je Estera bila uključena, poznata
ili priznata među esenskim zajednicama.
Kritičari opažaju i da Petoknjižje kao cjelina,
čini se, nije bilo oblikovano. Da jest bilo, vjerojat-
no bi ga uvijek prevodili kao cjelinu pa bi zapravo
bio očuvan jednak broj svake od pet knjiga.
Sanders u već spomenutu tekstu navodi i očit
nedostatak cjelovitosti u Psaltiru: od 150 danas
kanonskih psalama, 35 ih nema ni u krhotinama.
Najdulji svitak kože dugačak je 4,75 metara, sadr-
žava 33 stupca i ima 40 od 41 poznatoga mazoret-
skoga psalma. No svitak sadržava i četiri psalma
poznata samo iz grčkih i sirijskih izvora te četiri
do Kumrana posve nepoznata.
22. 3. Novi zavjet
22. 3. 1. Uvodni podatci
Riječi novi zavjet nisu se u početku odnosile
na pismo, nego na stvarni savez što ga je uspo-
stavio Krist: On nas osposobi za poslužitelje no-
voga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubi-
ja, a Duh oživljuje (2 Kor 3,6). Kad su Klement i
Meliton počeli primjenjevati riječ zavjet na židov-
ske i kršćanske spise, mislili su da oni pripadaju
Staromu odnosno Novomu zavjetu, koje su Bog
Otac i Krist učinili, a ne da ti spisi jesu zavjet.1289
1289
Gamble: 853 (ABD 1: 853).
Usp.
18. napomenu iz prvoga poglavlja knjige. Hrvatski te-
olozi odlučili su se za »savez« kad se u tekstu misli na
665
22. Kanon i prijevodi
Uspostava novozavjetnoga kanona bila je dug
postupak: u prvom i drugom stoljeću spisi nisu
morali nastajati s prethodnom sviješću o tome da
će postati kanonskim i bitnim dijelovima Biblije.
U drugom i trećem stoljeću tekstovi su se čitali,
bili prihvaćani na različitim stranama onda pozna-
ta svijeta i među učenim vjernicima i službenicima
Crkve. Konačno su u 4. i 5. stoljeću ustanovljeni
popisi djela koje Crkva priznaje službenima. Gabel
navodi tri kriterija priznatosti: 1) koliko i kako su
kršćanski pisci između 2. i 5. stoljeća stvarno rabili
određeni spis; 2) koliko i kako su pojedini pisci i
vijeća raspravljali o važnosti teksta; 3) nazočnost
spisa u rukopisima te konkordancije i uvodi koji
su uz njih dolazili.
Dodat ćemo tomu napomenu da je kanonizacija
ovisila o stvarnoj ili pretpostavljanoj atribuciji, nai-
me je li se neki tekst pripisivao komu od uglednika
prve crkve. Konačno, sam sadržaj teksta morao je
biti usklađen s teologijom određena vremena, a to
znači doba između 2. i 5. stoljeća. Tekst pripisi-
van Petru, koji sadržava izričite osude gnostičkih
učenja i hvali odluke koncila u Jeruzalemu, imao
bi izgleda ući u kanon.
Mogu se razlikovati tri činitelja u nastanku no-
vozavjetnoga kanona.1290 Prvi je potreba evangeli-
zacije svijeta, na što je prva zajednica bila pozva-
na izravnim Kristovim riječima s kraja Matejeva
evanđelja. Bez čvrsto određenih tekstova, poruka
se mogla bitno izmijeniti (usp. Dj 18,24-25). Druga
je okolnost bila u tome da su se kršćanske zajed-
nice držale dogradnjom i stvarnim nasljednicima
židovske zajednice, pa je trebalo imati i staroza-
vjetne tekstove. Konačno je treći uvjet što je odre-
đivao nastanak kanona bilo to da su prvi svjedoci
koji su Krista vidjeli i pratili počeli umirati. Svaka
nevolja koju je nosila primjena vjere u stvarnom
pakt ili temeljni ugovor između Boga i njegova naro-
da, a »Stari« i »Novi« zavjet« jesu zbirke knjiga. (usp.
»Savez« – Rječnik biblijske teologije, 1128–1139. Usp.
Fućak: 25–39).
1290
Usp. Achtemeier i drugi: 590–592.
Biblija kao književnost
životu rađala je rasprave – sjetimo se samo ulo-
ge judaizanata. U dobu kad prvaka poput Pavla i
Petra više nije bilo, problem se mogao razriješiti
jedino uvidom u tekstove koji će biti kanonizirani.
Novi zavjet zapravo ima tri zbirke i dva zaseb-
na djela: evanđelja, pavlovske spise, katoličke po-
slanice, Djela apostolska i Otkrivenje. Svaka od tih
zbirki ili djela ima svoj put kanonizacije.
22. 3. 2. Corpus Paulinum
Kako svjedoče Kološani (4,16), neke su
Pavlove poslanice kolale po kršćanskim zajedni-
cama onoga doba. Vjerojatno je apostolova ško-
la promicala učiteljevu misao upravo širenjem pi-
sama. Pavlovske spise poznavali su kao zbirku
Ignacije, Polikarp i pisac Druge Petrove poslani-
ce (3,15). Najstarija zbirka imala je deset poslani-
ca, ali su se one namijenjene istim crkvama drža-
le jednim spisom, pa otuda i naziv pisma sedmo-
rim crkvama. Prva je inačica zbirke imala red po
duljini: Korinćani, Rimljani, Efežani, Solunjani,
Galaćani, Filipljani i Kološani (kojoj je dodano
pismo Filemonu).1291 Druga je inačica iste zbirke
nastojala uspostaviti vremenski slijed: Galaćani,
Korinćani, Rimljani, Solunjani, Efežani (=
Laodicejci), Kološani i Filemon, Filipljani. Ovaj
je poredak posvjedočio i Marcion, a nalaziv je i u
sirijskim zbirkama.
Navedena je zbirka već u 2. stoljeću zamije-
njena drugom, koja je imala pastoralna pisma te je
sadržavala 13 spisa. Poredak je opet određen dulji-
nom, ali su osobna pisma stavljena na kraj. Tako
je i u suvremenim Biblijama.
Iako su u početku gnostici i Marcion pokaziva-
li posebno zanimanje za Pavlovu zbirku, nju nisu
napadali pisci koji se danas drže usklađenima s kr-
šćanskim teologijama. Do kraja 2. st. Pavlova pi-
sma uvelike poštuju u svojim tekstovima Klement
1291
Usp. Gamble: 854.
666
Aleksandrijski, Tertulijan u sjevernoj Africi i
Irenej u Galiji. Tako su spisi zapravo i počeli za-
dobivati svoju priznatost. Poslanica Hebrejima ste-
kla je prvi ugled u Egiptu – najstarija očuvana zbir-
ka pavlovskih spisa P46 egipatskoga je podrijetla
i sadržava Hebreje, i to odmah poslije Rimljana.
22. 3. 3. Evanđelja
Čini se da je sve negdje do sredine 2. stoljeća
usmeni oblik prijenosa Kristovih djela i riječi imao
prednost pred zapisanim oblicima. Evanđelja su se
nastavila pisati i poslije toga, u želji da se očuva
Isusova predaja, ali i kao odgovor na potrebe odre-
đene zajednice. S jedne je strane djelovala želja da
se dobije teološki prihvatljivo i obuhvatno djelo,
a s druge je bila očita potreba da se uspostavi jed-
no i konačno evanđelje. Drugo se moglo postići
tako da jedno napisano evanđelje dobije potpunu
prednost ili da se zapravo uzme pomalo od sva-
koga evanđelja i napravi ono konačno. To je na-
pravio Tacijan oko 170., a svoje je djelo nazvao
Diatessaron. Pisac je nekim elementima usmene
predaje dopunio dijelove danas kanoniziranih če-
tiriju evanđelja.
Justin Mučenik poznavao je tri sinoptička evan-
đelja, ali ne i Ivana. Četvrto evanđelje zapravo i
nije bilo previše poznato u drugom stoljeću i oso-
bito su ga hvalili gnostici. Očite kasne dopune na
kraju Ivana i Marka podupiru činjenicu da evanđe-
lja u drugom stoljeću još nisu bila držana kanon-
skim tekstovima.
Za četiri evanđelja kao cjelinu koja mora po-
stati kanonskom prvi se zauzeo Irenej u svom dje-
lu Adversus Haereses (3.11. 8-9), znači oko 180.
godine. Njegov je prijedlog težio uspostaviti rav-
novjesje između niza novih pokušaja i ustoličenja
samo jednoga izvješća o Kristovu životu na zem-
lji. U 3. je stoljeću zbirka četiriju evanđelja uve-
like dobivala na ugledu, no mijenjao se poredak.
Zapad je davao prednost redu uspostavljenu po

pretpostavljenim očevidcima: Matej, Ivan, Luka,
Marko. Istok je bio za sadašnji poredak utemeljen
na kronologiji nastanka. Jeronim je u Vulgati pri-
hvatio drugi prijedlog, što je pridonijelo konačnoj
kanonizaciji.
22. 3. 4. Katoličke poslanice
Euzebije Cezarejski prvi spominje katolič-
ke poslanice kao cjelinu u svojoj Povijesti Crkve
(2.23.25). Skupina od sedam pisama vjerojatno se
pojavila u zajedničkom obliku tek u 3. stoljeću.
Mogla je biti povezana sa željom istaknuća pre-
daje dvanaestorice, kao dopune pavlovskoj zbirci.
22. 3. 5. Djela apostolska
Iako su napisana kao jedinstven tekst s Lukinim
evanđeljem, rano su odvojena i imala su zaseban
put priznanja. Justin Mučenik prvi pokazuje da ih
poznaje i priznaje. U 2. stoljeću raste im priznatost
kao suprotnost marcionitskim i gnostičkim struja-
ma. Djela pokazuju da su apostoli postupali po za-
jedničkoj promisli i svjedoče o apostolskoj preda-
ji. U ranim Biblijama katkad se smještaju prije ili
poslije katoličkih pisama, a katkad prije ili poslije
pavlovskih pisama.
22. 3. 6. Otkrivenje
Bilo je rano i dobro prihvaćeno na Zapadu i u
drugom je stoljeću učestalo navođeno kao auto-
ritativan tekst. Na Istoku je od početka smatrano
alegorijskim spisom. Euzebije u Povijesti Crkve
izvješćuje da je biskup Dionizije Aleksandrijski
uvelike dvojio oko apostolskoga podrijetla. Rimski
je svećenik Gaijus u 3. stoljeću ispitivao i napadao
izvornost Otkrivenja i Ivanova evanđelja, no oba
su teksta na kraju priznata.
667
22. Kanon i prijevodi
22. 4. Rani popisi i rane Biblije
22. 4. 1. Muratorijev kanon
Ovaj bi kanon mogao potjecati iz 4. stoljeća,
iako su predlagane i datacije koje zadiru dva stolje-
ća prije toga. Riječ je o prijevodu na latinski. Tekst
nabraja 24 djela koja se mogu čitati u crkvi: četiri
evanđelja, Djela, trinaest Pavlovih pisama (nema
Hebreja), Judu, Prvu i Drugu Ivanovu poslanicu,
Mudrost, Otkrivenje i Petrovu apokalipsu. Tako vi-
dimo da čitanost u crkvi tijekom obreda biva zna-
kom kanonizacije.
Uočljivo je da nema katoličkih poslanica, no
sam popis gubi na vrijednosti time što među kr-
šćanske spise ubraja Mudrost. Muratorijev ka-
non izrijekom odbija pseudopavlovske poslanice
Laodicejcima i Aleksandrijcima jer su bili marci-
onitski upravljeni tekstovi.
22. 4. 2. Euzebije
U Povijesti Crkve oko 326. Euzebije dijeli spi-
se u tri skupine: priznati, raspravljani i heretič-
ki. Među prvima su četiri evanđelja, Djela, če-
trnaest Pavlovih poslanica, Prva Ivanova i Prva
Petrova. Otkrivenje bi se moglo dodati »ako bi
to izgledalo poželjnim.« Među raspravljane ubra-
ja Jakova, Judu, Drugu Petrovu, Drugu i Treću
Ivanovu, Djela Pavlova, Pastira Hermasa, Petrovo
Otkrivenje, Barnabasovu poslanicu i Didache.
Dodaje da bi se ovamo moglo ubrojiti i Ivanovo
Otkrivenje, a neki dodaju i Hebrejsko evanđelje.
Podatci pokazuju da u Euzebijevo doba kanon
nije posve zaključen te da ima dvojbi i oko danas
priznatih knjiga.
22. 4. 3. Codex Vaticanus i Codex
Sinaiticus
Kad je određeni tekst u ovim kodeksima, znači
knjigama, to pokazuje da je priznat sredinom četvr-
Biblija kao književnost
toga ili petoga stoljeća – riječ je o bitnoj točki ne-
službene kanonizacije. Odluke mjerodavnih tijela
određene vjerske zajednice ključna su mjesta služ-
bene kanonizacije teksta za Bibliju te zajednice.
Codex Alexandrinus nastao je vjerojatno u pr-
vom dijelu 5. stoljeća. Arapska nota na početku
svjedoči da je rukopis u 13. ili 14. stoljeću pripa-
dao patrijaršijskoj knjižnici u Kairu. Cyril Lucar
bio je prvotno patrijarh u Aleksandriji, odakle je
donio rukopis u Carigrad u kojem je također bio
patrijarhom. Lucar je knjigu poslao englesko-
mu kralju Jamesu I., ali je ona stigla na odredi-
šte 1627., znači 16 godina pošto je nastala King
James Version.
Kodeks ima četiri sveska, prva tri sadržava-
ju praktično sve knjige iz Septuaginte, uključuju-
ći Makabejce. Nazočne su Treća i Četvrta knjiga
Makabejska, Psalam 151 i četrnaest dodatnih oda,
liturgijskih napjeva. Izvorno je kodeks sadržavao
cijeli Novi zavjet, zatim dva Klementova pisma i
Salomonove ode. Danas nedostaju dijelovi Mateja
i Ivana. Vrsta teksta svjedoči o utjecajima Hexaple
u Starom zavjetu, a evanđelja su bizantski određe-
na. Djela apostolska i poslanice govore o aleksan-
drijskoj provenijenciji. Od 1757. godine kodeks se
čuva u The British Museum.
Codex Vaticanus vjerojatno potječe iz Gornjega
Egipta, nastao je oko 350. godine i pisan je grčkom
uncijalom.1292 Dugo se držalo da je Codex jedna
od 50 Biblija što ih je Euzebije pripremio za cara
Konstantina, što je podupirao i Tischendorf, ali no-
vija istraživanja dvoje oko toga podatka.1293 Knjiga
se čuva u Vatikanu od 1475.
Kodeks sadržava cijeli Stari i Novi zavjet, uz
neke knjige i mjesta koja nedostaju. Tijekom 15.
st. popunjena su mjesta u Postanku (1,1 – 46,26),
zatim dijelovi Psalma 105, Poslanice Hebrejima,
pastoralne poslanice i Otkrivenje. Na žalost je u
11. stoljeću cijeli iznova napisan, što je blago reče-
no otežalo mogućnosti paleografskoga istraživanja.
1292
Znači da su sva slova velika.
1293
Usp. Metzger: 15–16.
668
Vaticanus ima četiri evanđelja, Djela, Katoličke
poslanice, Pavlove poslanice (do Hebreja 9,14, što
je, kako smo rekli, među onim što je dopunjeno).
Nema Prve i Druge Timotejeve poslanice, Tita,
Filemona i Otkrivenja. Nedostaju i neki dijelovi
iz Mateja i Marka.
Glede Staroga zavjeta, Vaticanus ima cije-
lu LXX, osim Makabejaca i Manašeove moli-
tve (te prije spomenutih dijelova). Znači da u ko-
deksu nalazimo Juditu, Tobita, Siraha i Baruha s
Jeremijinim pismom.
Kodeks sadržava 617 plahti Staroga i 142 plah-
te Novoga zavjeta. Stranice su veličine 27 puta 27
centimetara, a na svakoj su tri stupca, s 40 do 44
retka. Nekada se držalo da su djelo stvarala tri pi-
sara, u novije je vrijeme ustaljena teorija o dvama:
A od Postanka do Prve knjige o kraljevima te od
Psalma do Tobije; B od Prve knjige o Kraljevima
do Druge Ezdrine, zatim od Hošee do Daniela i
cijeli Novi zavjet.
Codex Sinaiticus otkrio je u 19. st. Constantin
Friedrich von Tischendorf u grčkom pravoslav-
nom manastiru na Sinaju. Dopunski se tekstovi
otkrivaju u 20. i 21. stoljeću. Kodeks je napisan u
4. stoljeću, a najveći se dio danas čuva u British
Library u Londonu.
Sinaiticus je izvorno sadržavao cijeli Stari za-
vjet, točnije LXX, i cijeli Novi zavjet. Danas je
preostalo otprilike pola Staroga zavjeta, cijeli Novi
te Barnabino pismo i Pastir Hermas. No neki dije-
lovi Novoga zavjeta nedostaju, među njima peri-
kopa o preljubnici iz Ivana, koja vjerojatno i nije
izvorno pripadala ovomu evanđelju.
Sinaiticus ima danas dijelove Postanka, Brojeva,
Prve knjige Ljetopisa, Ezre i Nehemije. Zatim je
tu sve od Psalama do Knjige Sirahove, Estera,
Tobit, Judita, proroci od Joela do Malahije, Izaija,
Jeremija, Tužaljke i četiri knjige Makabejske.
Osoba koja je te knjige uvrstila u ovu Bibliju sma-
trala ih je kanonskima.

22. 4. 4. Vulgata
Papa Damaz zadužio je sv. Jeronima 382. go-
dine da revidira starije biblijske prijevode na la-
tinski. Znači, riječ je bila na početku o redakciji
starijih prijevoda evanđelja, što je Jeronim završio
do 384. Godinu dana poslije Jeronim mora napusti-
ti Rim1294 te se nastanjuje u Betlehemu i nastavlja
prevoditi Bibliju na latinski služeći se Origenovom
Hexaplom, koja sadržava i Septuagintu.
Teško je procijeniti razinu njegove upoznatosti
s hebrejskim, no zasigurno se konzultirao s izvor-
nim govornicima koji su mu pomagali u poslu.
Tako prevodi s aramejskoga Juditu i Tobita.
Od godine 390. do 405. prevodi iznova 39 knji-
ga iz Hebrejske Biblije na latinski (svaki prorok
sad ima svoju knjigu). Prijevod sadržava psalme,
s uvodom koji ih zove »iuxta Hebraeos«, što zna-
či »prema Hebrejima«, pa vidimo da se Jeronim
služio hebrejskim izvornikom.
S grčkoga prevodi i iz djela koje je napra-
vio Theodotion (Teodocije). riječ je o prijevo-
dima Staroga zavjeta na grčki, nastalim poslije
Septuaginte. Jeronim tako prevodi dodatke knjizi
Danielovoj s Pjesmom trojice mladića, Suzanom
te dio s idolom i zmajem (danas 14. poglavlje
Daniela).
Iako njegov prijevod evanđelja na latinski nije
bio odmah prihvaćen, kakvoća posla s vremenom
će prevladati nad starijim inačicama znanim kao
Vetus Latina. Jeronimova će Vulgata od 400. do
1530. služiti kao utjecajan tekst preko kojega je
većina zapadnih intelektualaca došla u dodir s
Biblijom.
Jeronim je davao prednost knjigama u
Hebrejskoj Bibliji, ali je zapravo prepustio konač-
nu odluku o knjigama koje zove apokrifnima cr-
kvenim vlastima. Tako u njegovoj Vulgati nala-
zimo grčke dodatke Danielu i Esteri, ali i knji-
ge kojih nije bilo na hebrejskom: Juditu, Tobita,
1294
Dio rimskoga svećenstva, koje je znao napadati, optu-
žio ga je zbog povezanosti s udovicom Paulom.
669
22. Kanon i prijevodi
Mudrost, Siraha, dvije knjige Makabejaca. U jed-
nom od uvoda, Prologus galeatus (doslovno Uvod
s kacigom ili tjemenikom) smješta ih međutim na-
kon popisa iz Hebrejske Biblije. Na tome ih mjestu
i naziva apokrifnima. Navedene je knjige u svo-
jim drugim tekstovima uredno navodio i cijenio
(usp. Praef. Jud; Praef. lib Saul. Iuxta Hebraeos).
Gallagher piše da je pet spomenutih knjiga dr-
žao kanonskim Augustin u Doctrina Christiana
(2.13), a tako su odlučivali i sjevernoafrički kon-
cili (Hippo 393., Kartaga 397.)
Knjigu Baruhovu, i s njom Jeremijino pismo,
Jeronim je posve isključio iz svojega kanona pa se
ne mogu naći u Vulgatama prije 9. stoljeća.
Kad je Katolička crkva na Tridentskom konci-
lu (1545. – 1563.) određivala koje će knjige ući u
konačan biblijski kanon, jedno je od mjerila bila
nazočnost samih tekstova u Jeronimovoj Vulgati.
Tako je ustanovljeno 46 knjiga Staroga i 27 knjiga
Novoga zavjeta. Njihov se puni popis može naći u
Katekizmu Katoličke crkve.1295
Reformacija je ubrzano uvodila narodne jezi-
ke u uporabu i poticala prijevode, ali su teolo-
zi u raspravama i dalje navodili iz Vulgate. Jean
Calvin u svojim latinskim propovijedima i Theodor
Beza u svom grčkom Novom zavjetu uvelike rabe
Vulgatu. Budući da su britanske zajednice slijedi-
le primjere iz Geneve, utjecaj Jeronimova prijevo-
da i ondje se uvelike osjeća. No i prije reformaci-
je John Wycliffe u 14. st. prevodi Bibliju, zapra-
vo Novi zavjet, služeći se Vulgatom. King James
Version s početka 17. st. pokazuje očite slično-
sti s Jeronimovom knjigom, poglavito u vjernič-
kom rječniku. Thomas Hobbes u Levijatanu tako-
đer pokazuje da se služi Vulgatom jer rabi njezine
oznake redaka. Katolički prijevod Biblije na en-
gleski, Duay – Rheims Bible, također se temelji
na Vulgati. Utjecaj Jeronimove knjige na današnji
engleski rječnik biva znatnim: creation (Post 1,1),
salvation (Iz 37,32), justification (Rim 4,25), re-
generation (Mt 19,28) samo su neki od primjera.
1295
Usp. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve: 47.
Biblija kao književnost
Najstariji očuvani primjerak Jeronimove
Vulgate zove se Codex Amiatinus i nastao je
oko 700. godine u sjevernoj Engleskoj, u pokra-
jini Northumberlandu. Knjiga se danas čuva u
Bibilioteca Medicea Laurenziana u Firenci.
22. 5. Poglavlja i redci
Korisna podjela na poglavlja i retke u današ-
njem smislu nije bila oduvijek. Iako je bilo prijaš-
njih djelatnosti na tom području, Bibliju je na po-
glavlja podijelio Stephen Langton, bibličar i nad-
biskup u Canterburyju iz 13. stoljeća. Predavajući
u Parizu, pripremio je 1231. djelo koje je nazva-
no Pariškom Biblijom i koje ima podijeljena po-
glavlja.
Francuski proučavatelj i tiskar Robert Estienne
uveo je u XVI. stoljeću podjelu na retke. Godine
1551. živio je u Ženevi kao prognanik, jer je bio
protestant, i izdao je Novi zavjet na francuskom s
označenim redcima.
22. 6. 1. Engleski prijevodi: početci
1296
Zbog razumljivih okolnosti ograničio sam se
ovdje na nekoliko Biblija koje pripadaju općoj kul-
turi, te na nezaobilazne rukopise iz starine.
Anglosaksonski fragmenti javljaju se od sredi-
ne sedmoga stoljeća. Oko godine 670. Caedmon
je napravio Himnu koja je parafrazirala izvješće o
stvaranju iz Postanka.
1296
Kratak pregled engleskih prijevoda želi hrvatskomu či-
tatelju pružiti mogućnost usporedbe s razvojem hrvat-
skih prijevoda Svetoga pisma. Zainteresirane za podro-
ban uvid upućujem na Davida Daniella. Preglede pru-
žaju Gabel, Wheeler i York (str. 269 – 291) i Gottcent,
koji ima i usporedne tekstove Očenaša (str. 877 – 879).
670
Otok Lindisfarne uz obalu pokrajine
Northumberland, i samostan na njemu, bivaju i
kolijevkom engleskoga kršćanstva. Lindisfarne je
otok uz obalu pokrajine Northumberland, a samo-
stan na njemu biva i kolijevkom engleskoga kr-
šćanstva. Lindisfarne Gospels jesu evanđelja na-
stala na latinskom oko godine 700. Pisana su na
telećoj koži, iluminirana su, do danas dobro oču-
vana i pohranjena u British Library u Londonu.
Između godina 950. i 970. opat Aldred umetnuo
je između redova staroengleske glose s doslovnim
prijevodom.
Sveti Beda1297 iz Northumberlanda napisao je
Crkvenu povijest engleskoga naroda. Cuthbert iz
mjesta Jarrow svjedoči da je Beda napravio i pri-
jevod Ivanova evanđelja prije svoje smrti godine
735., no taj tekst nije očuvan.
Za prvi je potpun prijevod zaslužan John
Wyclif 1298 u 14. stoljeću. Izvor je bila Vulgata, a
jezik prijevoda srednjeengleski / Middle English/.
Prijevod su rabili lolardi /Lollards/ koji su putovali
Engleskom propovijedajući. Tako su širili prevodi-
teljev nauk, ali i narječje iz područja Midlanda, što
je vodilo prema suvremenom engleskom. Knjiga se
pojavila prije izuma tiskarskoga stroja, pa je mogla
biti samo ručno prepisivana.
22. 6. 2. William Tyndale
Englesko 16. stoljeće doba je teških među-
vjerskih sukoba te mučenika na objema suprot-
stavljenim stranama, katoličkoj i protestantskoj.
Reformator William Tyndale napustio je otok i
djelovao prognan prevodeći Bibliju. Prijevod
Novoga zavjeta izdan godine 1526. prva je tiskana
inačica na engleskom jeziku, a djelo je ostvareno u
Njemačkoj. Tyndale se nije služio samo Vulgatom,
1297
U hrvatskom je uobičajemo pisati Beda; englesko je
ime Bede i izgovora se /bi:d/
1298
Sreće se i drugačiji sričaj: Wycliff, Wycliffe, Wiclef,
Wickliffe.

nego i grčkim i hebrejskim tekstovima. Nazvan je
i Ocem engleske Biblije, ali ga je godine 1536. na
lomači spalila Inkvizicija.
22. 6. 3. Douay – Rheims Bible
Nakon što je zemlja postala protestantskom,
engleski katolici bivaju proganjanima – Thomas
More je među poznatijim mučenicima. Katolici u
Francuskoj pripremaju prijevod Biblije s latinsko-
ga, služeći se Vulgatom. Godine 1582. u gradu s
imenom Rheims izlazi Novi zavjet, a godine 1610.
u gradu s imenom Douay pojavljuje se Stari za-
vjet. Jezik je u duhu blizak latinskomu, udaljen je
od ondašnjega govorenoga engleskoga, no djelo je
ostalo 350 godina ključnom Biblijom za engleske
katolike, točnije rimokatolike.1299
22. 6. 4. Biblija
kralj Jamesa / King
James Version /
Nakon loma s Rimom, Engleska crkva imala je
u sebi barem dvije struje, od kojih je jedna naginja-
la katoličkim, a druga protestantskim naglascima.
Prognanici iz Engleske u Švicarsku napravili su
godine 1560. Ženevsku Bibliju (Geneva Bible), a
posao je nadgledao bibličar William Wittingham,
poslije propovjednik za kraljice Elizabete I. i dekan
katedrale u Durhamu. Ženevska je Biblija imala
bogat popratni aparat s kartama, kronologijama i
napomenama. Mogla se kupiti u manjem i ne oso-
bito skupom formatu.
Jak kalvinizam Ženevske Biblije nije odgova-
rao dijelu engleske crkve s uvjetno rečeno katolič-
kijim stavovima. Tako je godine 1568., posebnim
Godine 1829. parlament je izglasovao Catholic Eman-
1299 vim, popravljenim izdanjima King James Bible
cipationa Act, kojim katolici dobivaju građanska pra-
va, uključujući pravo da biraju i budu izabrani u parla-
ment.
671
22. Kanon i prijevodi
utjecajem kenterberijskoga nadbiskupa Matthewa
Parkera, nastala Biskupska Biblija (Bishops Bible),
temeljena na izvornim hebrejskim i grčkim spisi-
ma. Biskupska je Biblija bila po zakonu nazočna,
i time svakomu dostupna, u svakoj anglikanskoj
crkvi i bila je rabljena tijekom obreda.
William Shakespeare služio se Ženevskom
Biblijom čitajući svete tekstove za sebe, što je vid-
ljivo u Richardu II., u uporabi riječi blot, izbrisati,
iz podsjećaja na Otkrivenje 3,5.1300 Biskupska je
Biblija međutim bila čitana na misama reformi-
rane crkve, kojima je pisac, kao i svi drugi poda-
nici Krune u to doba, morao po zakonu pribivati.
Utjecaj ovoga teksta vidljiv je po uporabi riječi
husks, za mahune, u podsjećaju na pripovijest o
zabludjelu sinu iz Luke.1301
Prerađena je verzija Biskupske Biblije iz godine
1572. bila temeljem za puno poznatiju King James
Bible. Posao oko prijevoda dopustio je kralj James
I., koji je također pripadao reformiranoj zajednici
i nasljednik je kraljice Elizabete I. – po vladaru je
prijevod i dobio ime. Tekst je postao najpoznatijim
engleskim prijevodom uopće, a utjecaj ovoga spisa
širi je od granica protestantskih zajednica. Među
puritancima, koji nisu slijedili većinu anglokatolič-
ke protestantske struje, prijevod isprva nije dobro
prihvaćen, i oni su davali prednost uporabi prije-
voda napravljena u Ženevi. Biblija kralja Jamesa
pripremljena je uz uporabu tekstova izvornih jezi-
ka, zgotovljena je 1611. godine i sadržava 12 143
različite riječi. Oslonac na spominjani Wyclifov
prijevod očit je u Novom zavjetu. U poslu je sudje-
lovalo niz prvorazrednih znanstvenika onoga doba,
među njima i vrstan hebraist Lancelot Andrews.
Jezik je živi idiom vremena i mjesta, znači engle-
ske renesanse i postelizabetanskoga doba. S vre-
menom je naravno zadobio patinu starine i uzvi-
šenosti.
Tijekom vremena pokazala se potreba za no-
1300
Usp. Hamlin: 226
1301
Usp. Hamlin: 226
Biblija kao književnost
iz 1611. godine, koju je službeno prihvatila
Anglikanska crkva, pa nastaje New King James
Bible.
22. 6. 5. Jeruzalemska Biblija /
Jerusalem Bible1302
Godine 1943. papa Pio XII. potaknuo je enci-
klikom Divino Afflante Spiritu niz poslova pove-
zanih sa svetom knjigom. Ne samo da su katolički
znanstvenici bili ohrabreni proučavati djelo u smi-
slu žanrova i smještaja u stvaran život pisaca i pri-
matelja izvornih tekstova nego su otvorena i vrata
prijevodima s hebrejskoga i grčkoga jezika – prak-
sa se do tada temeljila na Jeronimovoj latinskoj
Vulgati. Na École Biblique u Jeruzalemu Bibliju su
studirali uglavnom dominikanci, ali i drugi znan-
stvenici. prijevoda s izvornih jezika koordinirao je
Pierre Benoit, bibličar, arheolog i klasičar koji je
sam preveo Mateja, Filipljane, Filemona, Efežane i
Kološane. La Bible de Jérusalem pojavila se 1956.
godine, a knjiga je sadržavala ne samo prijevode
nego i opsežne komentare, usporedne vremenske
tablice, obavijesti o mjerama i novčanim jedinici-
ma. Komentari su dodani na stranice teksta, kao
podrubne napomene, a sav se posao temeljio na
povijesno-kritičkom znanstvenom pristupu. Nova,
popravljena izdanja objavljena su 1973. i 1998.
godine.
Godine 1966. pojavio se engleski prijevod, koji
se temeljio na francuskom izdanju, ali su tekstovi
prevođeni redovito s izvornih jezika – u manjem
broju starozavjetnih knjiga prvi su nacrti bili prije-
vodi s francuskoga, koji su poslije uspoređivani s
izvornicima. Vjerojatno je najpoznatiji suradnik u
ovom poslu bio Tolkien, koji je preveo Jonu. Sam
je engleski označiv srednjom inačicom, u kojoj
britanski utjecaji nisu prejaki pa otvaraju prostor
Navodeći ovu Bibliju, u svojoj se knjizi služim krati-
1302
com JR.
672
i američkomu čitatelju. Jeruzalemska Biblija biva
ipak knjigom kojom se služe katolici u anglofonim
zemljama izvan SAD.
Komentari vjerno slijede francusko izdanje i
opet na temelju tekstoloških raščlambi i povijesnih
pristupa niječu Mojsijevo autorstvo kompletnoga
Petoknjižja te Salomonovo autorstvo Mudrosnih
knjiga. Napomene donose i tumačenje glasovnih
igara.
Godine 1985. pojavio se prijevod New
Jerusalem Bible, napravljen isključivo s izvorni-
ka. Godine 2007., na zahtjev pape Benedikta XVI.,
ime Yahweh zamijenjeno je imenom Lord, što na-
lazimo u izdanju Catholic Truth Society, pa se i
ovo izdanje zove CTS New Catholic Bible.
22. 6. 6. Nova
engleska Biblija / New
English Bible /
Napravljena u protestantskoj predaji (1961.
– 1971.) ova Biblija nije namjeravala zamijeni-
ti Bibliju kralja Jamesa ni njezine nove inačice.
Prevoditelji su htjeli prikazati nov pogled na udo-
maćene izraze i ulomke. Knjiga se služi suvreme-
nim engleskim u uglavnom slobodnu prijevodu i
djelo je britanskih znanstvenika. Tekst ipak zadr-
žava zamjenice thee/thou za Božanstvo. Biblija je
imala velik uspjeh, posebno u bogoslužju, iako joj
to nije bila prvotna namjena. Godine 1989. pojavila
se i Revised English Bible, koja je pazila na to da
se ukloni muškomu jeziku ondje gdje ga izvorni
tekst nije zahtijevao.
22. 7. 1. Hrvatski prijevodi: dijelovi
Biblija se u Hrvata fragmentarno rano prevodila,
a ovdje ćemo pružiti tek karakteristične ostvaraje.
Prvi pisani spomenik hrvatskoga jezika, Ba­
šćan­ska ploča, ima u prvom retku molitvu koja

zaziva Trojstvo, što je i dio s kraja Matejeva evan-
đelja. Pisac naravno nije namjeravao prevoditi
Bibliju, nego potvrditi svoju vjeru i time zadobiti
vjerodostojnost čitatelja.
Sakramentar je u ranom srednjem vijeku bila
knjiga koja je sadržavala tekstove što ih je na misi
čitao ili pjevao svećenik. Iz takve knjige očuva-
ni su Bečki listići, zapravo glagoljski dvolist iz
XII. stoljeća. Spis sadržava dio 4,9-16 iz Prve po-
slanice Korinćanima, s popisom težina apostolske
službe.1303
Iz XII. stoljeća potječu i dva ulomka Djela apo-
stolskih očuvana u Grškovićevu apostolu i Miha­
novićevu odlomku apostola – glagoljski tekst po-
tječe iz Bosne, Duklje ili Zete.1304
Misali su knjige s tekstom misa. Prvorazredan
je spomenik i Splitski odlomak, misal iz počet-
ka XIII. stoljeća, koji također potječe iz hrvatske
Bosne, a pisan je glagoljicom i ikavskim izgovo-
rom. Otkrio ga je Vjekoslav Štefanić, tek u svibnju
1956., u Kaptolskom arhivu u Splitu. Uz ostalo,
spis sadržava perikopu o ludim i mudrim djevica-
ma iz Mateja 25,1-13, što je najdulji biblijski tekst
iz ovoga izvora,1305 zatim dio iz Mateja 24,46-47
(Blaženi onaj sluga...) i dio Psalma 44,8.
Bogato ukrašen glagoljski Hrvojev misal na-
pisao je svećenik Butko oko 1404. za crkvu sv.
Mihovila u Splitu. Knjigu je naručio Hrvoje Vukčić
Hrvatinić, hrvatski ban rođen u Kotor Varošu, u
središnjoj Bosni. Riječ je o misalu po rimskom
obredu, u kojem nalazimo štokavske i čakavske
elemente, a uz ostalo čitamo i početak Ivanova
evanđelja s očitom mješavinom narječja.1306
Brevijar ili molitvenik ima tekstove ustaljena
reda iz kojih se svećenik ili skupina osoba moli.
1303
Hercigonja: 81.
1304
Hercigonja: 82.
1305
Štefanić: 77.
1306
Izvornik su vjerojatno oteli turski osvajači i danas ga
drže u Topkapi saraju, nekadašnjoj glavnoj rezidenciji
osmanlijskih vladara, koja je sada muzej u gradu Istan­
bulu.
673
22. Kanon i prijevodi
Brevijari sadržavaju izvatke iz Svetoga pisma, ži-
vota svetaca i spisa crkvenih otaca. Brevijar ili
časoslov biva znači knjigom koju izdaje crkva, a
sadržava sustav molitvenih tekstova i čitanja za
sve dane u godini i za svesate u danu. Dužnost
molitve iz njega zove se officium divinum ili bo-
žanska služba.1307 Časoslov iz 14. st., koji se zove
Vatikanski hrvatski molitvenik, potječe s dubro-
vačkoga područja i donosi prijevodne dijelove
psaltira, zbirke psalama.
Spomenut ćemo i Brevijar Vida Omišljanina
iz 1396., koji donosi i dio Druge knjige
Makabejske.1308 Brevijar je pisan glagoljicom za
potrebe crkve u Roču, u hrvatskom dijelu Istre,
a pisac je bio iz Omišlja na Krku. Djelo ima 468
listova pergamene, štavljene ovčje kože, za što je
bilo potrebno oderati 117 ovaca. Danas ga drže u
Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču.
U riječkoj kapucinskoj knjižnici nedavno su ot-
kriveni glagoljski fragmenti Mudrih izreka iz po-
lovice XIII. stoljeća. Na istom je mjesto otkriven i
glagoljski fragment Postanka iz XIII. ili s početka
XIV. stoljeća.1309
Lekcionar je liturgijska knjiga namijenjena po-
sebnomu čitatelju ili lektoru; lekcionari su sadr-
žavali najprije ulomke iz Staroga zavjeta, a onda
i iz Poslanica, što se čitalo u liturgijskim činima,
osobito na misi.
Ulomci evanđelja za čitanje puku tijekom služ-
be Božje skupljeni su u evanđelistarima.
Korčulanski lekcionar iz XIV. stoljeća sadrža-
va dio preveden na hrvatski jezik.1310 Riječ je o ča-
kavskom narječju, kojim je pisan i Zadarski lekci-
onar iz XV. st. Lekcionar Bernardina Splićanina,
izdan u Veneciji 1495., prvi je tiskani oblik takve
1307
Usp. Badurina: 175.
1308
Badurina – Stipčević: 1
1309
Usp. Stadnik – Holzer: 95–124. Zahvaljujem profesoru
Milanu Mihaljeviću koji mi je pružio obavijesti o ovim
spisima.
1310
Usp. Pritchard: 206; sve podatke o hrvatskim lekcio-
narima preuzimam iz toga izvora.
Biblija kao književnost
knjige u Hrvata. Na štokavskom narječju poznat je
Ranjinin lekcionar iz 1508., a riječ je o redakciji
Bernardinova djela. Godine 1613. Ivan Bandulavić
priredio je Bernardinov lekcionar za potrebe ka-
tolika u Bosni. Bartol Kašić napravio je isti posao
za dubrovačko područje 1641. godine.
Vramčeva knjiga Postila iz 1586. godine čuva
najstarija kajkavska nedjeljna čitanja evanđelja,
a ima i objasnidbene dijelove. Kajkavski lekcio-
nari postojali su prije toga doba, ali nisu očuva-
ni. Godine 1651. Petretić objavljuje evanđelistar
Szveti Evangeliomi, koji se zadržao sve do 19.
stoljeća.
22. 7. 2. Prvi
pokušaji cjelovitih
prijevoda1311
Najstariji poznati pokušaj prijevoda cijele
Biblije na hrvatski potječe iz Dubrovnika s kraja
15. na 16. stoljeće. Sadržava Postanak i Izlazak i
čuva se u tom gradu.
Bernardin Frankopan Grobnički dao je 1520.
prirediti Bibliju na hrvatskoj latinici prema starijim
glagoljaškim zapisima. Knjiga nije bila tiskana i
kružila je među čitateljima, ali na žalost nije oču-
vana; riječ je o reformatorskom pokušaju.
Stjepan Konzul Istranin rođen je u Buzetu
1521. Bio je svećenik glagoljaš, ali je prihvatio
protestantizam i stoga je prognan. U njemačkom
Urachu namjeravao je prevesti cijelu Bibliju na
hrvatski. S Antunom Dalmatinom preveo je Novi
zavjet, Novi teštament, u dva dijela, što je zgo-
tovljeno 1563. i tiskano glagoljicom i ćirilicom.
Prevoditelji su se služili Trubarovim slovenskim
prijevodom, no Dalmatin je znao grčki i hebrejski.
Osnovica jezika bila je sjevernojadranska čakavi-
ca, s nizom štokavskih i kajkavskih elemenata. U
Nürnbergu su lijevali glagoljička slova za tisak,
1311
Usp. Rebić: 103; kolegij o hrvatskim prijevodima Bi-
blije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održava pro-
fesorica Zrinka Jelaska.
674
pa u predgovoru Istranin kaže da je slova napravio
gledajući na onu staru hrvacku štampu u Brvijalih i
Misalih. Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin
tako su prvi preveli cijeli Novi zavjet na hrvatski
jezik i objavili ga.
Od Staroga zavjeta sigurno su prevedeni
Proroci, jer je očuvana latinična inačica, koju su
1564. objavili J. Juričić i J. Cvečić.
Nevolja s ovim prijevodima biva u recepciji:
zbog jake protureformacije i ograničena dometa
hrvatskoga protestantizma djela nisu bila raširena.
22. 7. 3. Kašić u 17. stoljeću
Bartol Kašić priredio je prijevod cijele Biblije
1633. godine u Rimu. Na žalost, Kongregacija za
nauk vjere nije dopustila da se djelo objavi: neki
među samim Hrvatima protivili su se prijevodu na
hrvatski jezik koji bi bio udaljen od crkvenosla-
venskoga.1312 Knjiga je tiskana tek 2000. godine,
i to u Njemačkoj. Kašićev prijevod sadržava 20
000 različitih riječi, a jezik je štokavska ijekavi-
ca. Vodeći stručnjak za Kašića u 20. stoljeću biva
isusovac Vladimir Horvat.
Da je Kašićev prijevod pravodobno izdan, po-
stao bi važnom točkom standardizacije hrvatsko-
ga jezika.1313
22. 7. 4. Štokavski pokušaji iz 18.
stoljeća
Dubrovčanin Stjepan Rosa priredio je Evan­
đelistar i prijevod Novoga zavjeta, naslovljen Novi
1312
Usp. Pritchard 207.
1313
Držim da je neobjavljivanje ove knjige treća najveća
pogrješka osoba izravno odgovornih za razvoj hrvat-
skoga standardnoga jezika. Prva je svakako propast
Zrinskih i Frankopana nakon pogrješne bune, a druga
djelatnost hrvatskih vukovaca, točnije prihvat pogrješ-
nih zamisli Vuka Stefanovića Karadžića u Hrvatskoj.

uvjet (1751.). Pothvat nije uspio jer mu se uspro-
tivio zadarski nadbiskup Matija Karaman, koji je
želio prijevod na crkvenoslavenski, a ne na živi
dubrovački govor.
Krajem stoljeća djelatan je Mihovil Jurjetinović-
Ivankić iz Kaštela, ali je prijevod također ostao u
rukopisu.
22. 7. 5. Kajkavski
pokušaji iz 19.
stoljeća; Gradišće
U vrijeme Maksimilijana Vrhovca te posli-
je u doba preporoda Bibliju prevode kajkav-
ski pisci: Rupert Ivan Gušić ima cijeli Novi za-
vjet (Evangelium), Antun Vranić Psaltir (1816) i
Jeremijin plač (1820).
Ivan Kristijanović razvio je zamašnu i hva-
le vrijednu kajkavsku prijevodnu djelatnost:
Evanđelistar izdaje 1842., Tobiju 1845. i Juditu
1846.1314 Ovomu valja dodati Knjigu Mudrosti (još
1840.), Ivanove poslanice, Rutu, Jonu, Petrove po-
slanice, Jakovljevu poslanicu, Judu, Psalme, Mudre
izreke, Propovjednika, Siraha, Djela apostolska,
Rimljane te Prvu i Drugu Korinćanima.
Spomenut ćemo i hrvatske prijevode iz
Gradišća: u 18. stoljeću imamo Horvaczko
Evangyelye, a godine 1812. Matijaš Laáb prevodi
Novi zavjet. Martin Meršić i Ivan Jakšić preveli
su Novi zavjet i Psalme.
22. 7. 6. Katančićeva Biblija
Matija Petar Katančić preveo je djelo, a godine
1831. u Budimu je knjigu izdao Grgur Čevapović.
Riječ je o prvom tiskanom i izdanom cijelom pri-
jevodu Biblije na hrvatski koji danas poznajemo.
Izvorni naslov i drugi podatci govore o jeziku i
1314
Usp. Rebić: 103.
675
22. Kanon i prijevodi
pravopisu:1315 Sveto pismo Starog’ zakona Sixta
V. P. Naredbom prividjeno i Klementa VIII pape
Vlastjom izdano; Sada u Jezik Slavno – Illyricski
Izgovora Bosanskog prinesheno. Petar Katanscich.
Svezak I – IV. U Budimu 1831.
Sveto pismo Novog’ zakona. Svezak I – II. isti.
22. 7. 7. Škarićeva
Biblija i
pohrvaćene Biblije
Prijevod Ivana Matije Škarića izdan je u Beču
1858. – 1861. Izvorni naziv djela također govori o
jezičnom razvoju: Sveto pismo Staroga i Novoga
uvita iz latinskoga s obzirom na matične knjige
izbistreno i iztumačeno po Ivanu Matiji Škariću,
Svetoga bogoslovja naučitelju, davninah svetoga
pisma, uvođenje i Svete knjige Staroga uvita, nji-
hovoga tumačenja, i iztostranskih jezikah u opće-
nom simeništu u Zadru bivšem učitelju, i ost. Slog
(svezak) I – XII. U Beču 1858. – 1861.
Bogoslav Šulek izdao je godine 1877. u
Zagrebu pohrvaćenu inačicu prijevoda Biblije na
srpski, koji su bili napravili Srbi Vuk Stefanović
Karadžić i Đuro Daničić. Slično je i Rešetarovo
djelo iz 1895.
22. 7. 8. Franjo
Zagoda i Ivan
Evanđelist Šarić
Novi zavjet preveo je s izvornoga grčkoga je-
zika i popratio komentarima sveučilišni profesor
Franjo Zagoda; knjiga se pojavila godine 1925.,
zatim 1938. – 1939. i konačno 1946.
Godine 1941. i 1942. Akademija Regina
Apostolorum objavila je prijevod Sveto pismo
Staroga i Novoga zavjeta, i to u tri sveska. Bibliju
je preveo nadbiskup vrhbosanski Ivan Evanđelist
1315
Usp. ZGB: 1175
Biblija kao književnost

Šarić, a izišla je u Sarajevu. Drugo se popravljeno dovitljivoj Esteri. Književni suradnik na istoj di-
izdanje pojavilo u Madridu 1959. onici bio je Olinko Delorko, pjesnik – prevodi-
telj ›Raja‹ Danteove Božanske komedije. Podloga
je bio Sovićev rukopisni prijevod Starog Zavjeta.
Njega je s jezične strane obradio, da ne rečem po-
22. 7. 9. Zagrebačka
Biblija i hrvatska negdje preradio jezičar-književnik. Sovićev prije-
Jeruzalemska Biblija vod s hebrejskoga je uzoran što se tiče vjernosti
izvorniku, ali neprihvatljiv i na kraju, kad ga je
Prva cjelovita hrvatska Biblija koja je izdana u
trebalo tiskati (1939), neprihvaćen što se tiče hr-
Zagrebu prvorazredno je filološko djelo nastalo kao
vatskoga jezika na koji je preveden. Nakon knji-
plod suradnje bibličara i književnika. Petoknjižje
ževnikove ruke tekst dolazi u ruke bibličara koji ga
je izdano po prijevodu Silvija Grubišića, a Psalme
uspoređuje s hebrejskim izvornikom.«1316
je preveo Filibert Gass. Ostali dijelovi Staroga za-
Nevolje sa starijim Sovićevim prijevodom, koji
vjeta priređeni su po rukopisu Antuna Sovića. Novi
je mijenjan za Zagrebačku Bibliju, dobro tumači
je zavjet preveo Ljudevit Rupčić – njegov se pri-
Adalbert Rebić, također suradnik na ovom pothva-
jevod Novoga zavjeta pojavio još 1961. u izda-
tu: »Do tiska toga prijevoda nije došlo, jer je tadaš-
nju Profesorskoga zbora Franjevačke teologije u
nja kritika bila protivna tiskanju takva prijevoda,
Sarajevu.
budući da se Sović ugledao u Vukov jezik, neke
Popratne tekstove Zagrebačke Biblije napi-
vrsti jugoslavenski jezik. Od žalosti je prevodilac
sali su Bonaventura Duda (opći uvod te uvod u
potom obolio i ubrzo umro 1941. godine.«1317
Novi zavjet), Ante Kresina (Petoknjižje, Povijesne
Zagrebačka Biblija opremljena je kronološkim
i Proročke knjige), Celestin Tomić (Mudrosne
tablicama preuzetima iz francuske Jeruzalemske
knjige). Jerko Tomić sastavio je kazalo imena;
Biblije, korisnim tumačenjima, komentarima knji-
Adalbert Rebić radio je na Jeremiji, Tužaljkama
ga i indeksom imena. No sama praksa francuske
i Ezekielu.
i engleske Jeruzalemske Biblije, po kojoj su ko-
Glavni urednici bili su Jure Kaštelan i
mentari u podrubnim napomenama, ovdje nije sli-
Bonaventura Duda, a urednici Josip Tabak i Jerko
jeđena, nego su uvodi u pojedine biblijske knjige
Fućak. Cijeli niz književnika i filologa djelo-
i napomene na kraju.
vao je na redakciji, među kojima Branko Brusar,
Hrvatsko izdanje Jeruzalemske Biblije iz 1994.
Zvonimir Mrkonjić, Marko Grčić i Josip Tabak.
nastavlja se na ovo djelo, pa je Stari zavjet, uz iz-
Nikola Milićević preveo je Pjesmu nad pjesmama
mjene, i preuzet iz Zagrebačke Biblije. Novi zavjet
neovisno o Antonu Soviću.
objavljen je ovdje u prijevodu Bonaventure Dude
Svjedočenje jednoga od suradnika, Ivana
i Jerka Fućka. Ponovljeno je izdanje objavljeno
Goluba, znakovito je i glede društvovnoga sur-
2001. godine, a urednici su opet Adalbert Rebić,
ječja i samoga načina posla: »Izdavačka kuća
Jerko Fućak i Bonaventura Duda.
›Stvarnost‹ poduzela je krajem šezdesetih godi-
na nečuvenu i vele smjelu stvar: izdavanje naime
Biblije na hrvatskom jeziku. Glavni urednici Jure 1316
Golub: 212. Pisac kaže da je stvar »vele smjela« jer su
Kaštelan i Bonaventura Duda, okupili su bibličare komunističke vlasti na takve poslove gledale prijekim
i književnike, dva po dva. Moja biblijska dionica očima. Uloga pjesnika, sveučilišnoga profesora, parti-
zanskoga borca i komunista Jure Kaštelana tu je bila
bile su starozavjetne knjige Ezra i Tobija te sve
svakako bitnom i hvale vrijednom. Riječ »jezičar« za-
biblijske knjige posvećene ženama: Ruta, Judita i pravo označuje jezikoslovca.
Estera, knjiga o nježnoj Ruti, o hrabroj Juditi i o 1317
Rebić: 104.

676

22. 7. 10. Novi prijevodi u XX. i XXI.
stoljeću
Zabilježit ćemo djelo Tomislava Dretara, koji
s francuskoga prevodi Ekumensku Bibliju 1998.
Jehovini svjedoci također imaju svoju Bibliju,
koju 2006. godine objavljuje Watchtower Bible
and Tract Society of New York. Riječ je o prije-
vodu s engleskoga. U usporedbi s katoličkim ina-
čicama, ova Biblija sadržava razlike u samim ime-
nima pojedinih knjiga, pa Petoknjiže ima pet knji-
ga Mojsijevih. Ovdje se staurós prevodi kao stup,
a ne križ: Njega su prisilili da mu ponese stup na
koji je trebao biti pribijen (Mt 27,32).
Vjerojatno će i Franjevačka Biblija koju je
2010. godine priredio profesor Ivan Dugandžić
LITERATURA
1. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1984. (ZGB)
2. Brown, Raymond i drugi: Znanstveni uvod u Bibliju,
Glas Koncila, Zagreb 2012.
3. Achtemeier, Paul J.; Green, Joel B.; Thompson,
Marianne Meye: Introducing the New Testament
Its Literature and Theology, William B. Eerdmans
Publishing Company, Grand Rapids Michigan / Cam­
bridge UK, 2001.
4. Badurina-Stipčević, Vesna: Druga knjiga o
Makabejcima u hrvatskoglagoljskim brevijarima ,
Slovo, sv. 59 / 2009. str. 1–75.
5. Damjanović, Stjepan; Kuzmić, Boris; Mihaljević, Mi­
lan; Žagar, Mateo.
Antologija hrvatskih srednjovjekovnih djela // Povijest
hrvatskoga jezika 1. knjiga: Srednji vijek / Bićanić,
Ante (ur.).
Zagreb: Društvo za promicanje hrvatske kulture i zna-
nosti Croatica, Zagreb, 2009.
6. Daniell, David: The Bible in English, Yale University
Press, 2003.
7. Fućak, Jerko: »Sklapam savez s vama«, u knjizi Pre­
poznavatelj Riječi Božje. Biblija u našim rukama,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.
677
22. Kanon i prijevodi
izazvati zasluženu pozornost kršćanskih zajed-
nica. Stari zavjet napravljen je prema prijevodu
Silvija Grubišića, a Novi prema tekstu Gracijana
Raspudića. Nazivi za knjige iz Staroga zavjeta ka-
kvi su Brojidba u pustari za Brojeve te Tumačenje
Zakona za Ponovljeni zakon zanimljivi su potica-
ji za promišljaje nad našom predajom prijevoda
Svete knjige.
Godine 2012. Hrvatski biblijski nakladnik obja-
vio je Varaždinsku Bibliju. Autor prijevoda Darko
Milošić surađivao je s Tomislavom Ladanom, a
prijevod s izvornih jezika slijedi načelo riječ za ri-
ječ. Ime JHVH prevodi se kao GOSPOD. Biblijom
se primarno služi Kristova pentekostna crkva.1318
1318
Naveo sam Biblije izdane do kraja 2012.
8. Gabel, John B; Wheeler, Charles B., York, Anthony
D.: The Bible as Literature, Oxford University Press,
Oxford, 2000.
9. Gamble, Harry Y: Canon, New Testament , u:
David Noel Freedman: (urednik): The Anchor Bible
Dictionary 1, Doubleday, New York, 1992. (ABD)
10. Gottcent, John: The English Bible, A Brief History of
Translation, u: Jeffrey David Lyle, glavni urednik: A
Dictionary of Biblical Tradition in English Literature,
Eerdmans, Gran Rapids, Michigan, 1992.
11. Golub, Ivan: Poučci hrvatskih književnika, Forum 1 –
3 / 2011.
12. Hercigonja, Eduard: Povijest hrvatske književnosti,
Srednjovjekovna književnost, Liber, Zagreb, 1975.
13. Jambrek, S.: Biblija u Hrvata, prevođenje, tiskanje
i širenje Biblije u kontekstu naviještanja evanđelja,
KAIROS, Evanđeoski teološki časopis, /godište I/ 1,
2007., str. 61–90.
14. Jambrek,S.; Knežević R.: Kronološki pregled objavlje-
nih potpunih i djelomičnih prijevoda Biblije na hrvatski
jezik, KAIROS, Evanđeoski teološki časopis, godište
I., 2007. str. 137– 156.
15. Knežević, R.: Biblija, prijevodi, kronološki pregled
objavljenih potpunih i djelomičnih prijevoda na hr-
vatski jezik, u: Leksikon evanđeoskog kršćanstva.
Bogoslovni institut i Prometej, Zagreb, 2007.
Biblija kao književnost

16. Lujić, Božo: Prevođenje Biblije: teorije, načini, kriteri-
ji, u: Tomić, Marko Višaticki, Karlo (urednici): Riječ
Božja u riječi hrvatskoj, Katolički bogoslovni fakultet,
Đakovo, 2011.
17. Gallagher, Edmon: Jerome’s Prologus Galeatus and the
OT Canon in North Africa.
http://oxfordpatristics.blogspot.com/2011/06/edmon-ga-
llagher-jeromes-prologus.html
18. Hamlin, Hanibal: William Shakespeare, u: Lemon,
Rebecca et al.: The Bible in English Literature, Wiley
– Blackwell, 2012.
19. Metzger, Bruce i Ehrman, Bart: The Text of the
New Testament: Its Transmission, Corruption and
Restoration, Oxford University Press, Oxford, 2005.
20. Pritchard, James: Biblijski atlas, Cankarjeva založba,
Ljubljana i Zagreb, 1990. (prvo englesko izdanje 1987.)
(BA)
21. Rebić, Adalbert: Antun Sović prevodilac Biblije na
hratski jezik. O stotoj obljetnici rođenja i 50. obljetni-
ci smrti. Bogoslovska smotra 1 – 2 / 1991.
22. Sanders, James A.: Canon, Hebrew Bible, u: David Noel
Freedman: (urednik): The Anchor Bible Dictionary 1,
Doubleday, New York, 1992. (ABD)
23. Skupina pisaca: Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska
biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
24. Stadnik-Holzer, Elena: Sprache und Leben der frue-
mittelalterlichen Slaven. Peter Lang Verlag, Frankfurt
am Main, 2010., str. 95–124.
25. Štefanić, Vjekoslav: Splitski odlomak glagoljskog mi-
sala starije redakcije, Slovo, 6,7,8 / 1957., str. 54–133.
26. Tomić, Celestin: Pristup Bibliji. Opći uvod u Sveto pi-
smo, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb,
1986.

23. RASPORED PRESLOVLJAVANJA

(TRANSLITERACIJE)1319

HEBREJSKI F tet, zmija ṭ

Suglasnici i guturali Y jod, ruka j
K kaf, dlan k
X alef, vol ’ k kaf ḵ izgovor sličan hrvatskomu
B bet, kuća b /h/
b bet ḇ izgovor sličan hrvatskomu kaf ḵ inačica na kraju riječi
/v/ L lamed, bik l
G gimel, deva g m mem, voda m
g gimel  M mem m inačica na kraju riječi
D dalet, vrata d n nun, riba n
d dalet ḏ s samek, potpora s
h he, prozor h f ajin, oko ‘
v vau, čavao v P pe, usta p
z zajin, oružje z J pe p inačica na kraju riječi
H het, ograđenost ḥ p pe  izgovor sličan hrvatskomu
/f/

1319
Literaturu o sustavima transliteracije donosi Anto Popović: Novozavjetno vrijeme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
2007., str. 24–25.

678
 24. Uputa za prvo čitanje

c cadi, udica ṣ w šin, zub š

C cadi ṣ inačica na kraju riječi T tau, križ t
Q qof, zatiljak q t tau ṯ
R reš, lubanja r
W sin ś izgovor sličan hrvatskomu
/s/

SAMOGLASNICI GRČKI ALFABET

qamec BA ā α alfa a
patah Ba ă β beta b
cere Be ē γ gama g
cere yod yBe ê δ delta d
segol B, ĕ ε epsilon e
hireq B i  ζ zeta z
hireq yod yBi  η eta ē
holem oB ō θ theta th
holem vav VoB ô ι iota i
qamec hatuf BA ŏ κ kappa k
šureq UB û λ lambda l
qibuc bu ŭ μ my m
šva mobile b ν ny n
(engl. vocal sheva) ξ ksi ks
Šva kvijescens (silent sheva) nije preslovljeno: ο omikron o
rBAd'm mdbār, pustinja π pi p
Hatef segol b b ρ ro r
Hatef qamec bI b σ, ς sigma s
Hatef patah bE b τ tau t
υ ypsilon y
υ u (u dvoglasnicima: au, ēu,
eu,ou, ui)
 fi f
χ hi h
ψ psi ps
ω omega ō
‘ spiritus asper h

679
Biblija kao književnost

24. UPUTA ZA PRVO ČITANJE

Ovdje su navedeni dijelovi Biblije preporučljivi za prvo čitanje zbog naglašenih književnih ele-
menata, karakterističnih stilskih odrednica i bitnosti za kulturu Zapada. Podrobnija žanrovska i te-
matska tumačenja pružena su u interpretacijama u poglavljima koja govore o pojedinim tekstovima.

Petoknjižje
Postanak
1,2,3,4 1 sveć. predaja, 2 jahvistička predaja
6 – 11 Noa
11 – 24 Abraham; 22,1-14 elohistička predaja
25 Abraham, Izak, Jakov, Ezav
24 Izak i Rebeka
27 – 33 Jakov (saga)
37 – 50 Jakovljevi sinovi, Josip
50,20-21 Bog obraća zlo u dobro: problem teodiceje
Izlazak:
1 – 19 put od Egipta do Sinaja (romanca i legenda)
20 – 21 zapovijedi
24,6-8; 25,30; 29,31-42 poveznica s kršćanstvom
25,31-40; 26,1-2; 27.1-3; hebr. svetinje: 31,16-18
32 – 35 otpad i obnova Saveza, 5 str.
Levitski zakonik
16 žrtveni jarac
19 svećenička predaja
Brojevi
21,22,23, 33,1-49 mjedena zmija, Bileam, pregled izlaska
Ponovljeni zakon
18 kršćanstvo tumači kao govor o Kristu
30 deuteronomistička predaja, 1 stranica
(Ukupno 86 str. Petoknjižja)

680
 24. Uputa za prvo čitanje

Povijesne knjige
Sudci
4–5 Deborah i Barak; opisuje događaje oko 1100. godine
žena kao vladarica i djelatna osoba
11, 13 – 16 Jiftah; Samson: usp. Luka 1,1-39
19, 20,21 zločin u Gibei; žena kao objekt
Ruta Ruta prema Ezri i Nehemiji: nacionalno i nadnacionalno; žene kao po-
kretači djelatnosti
Ezra
9 – 10
Prva knjiga o Samuelu
2,1-10 usp. Luka 1,46-55, Hvalospjev Marijin
20 David i Jonatan
24 Davidova velikodušnost
28 En Dor, donji svijet; događaji oko 1010 pr. Kr.
Druga knjiga o Samuelu
11,12 Davidov grijeh i pokajanje, oko 1000. pr. Kr.
16,5-14 Davidova vladarska tolerancija,
usp. II. Sam 19,21; 1 Kralj. 2,8-9
(Prva i Druga knjiga o Samuelu: preteča romana kronike)
3,16-28 Salomonova presuda, 1000. pr. Kr.
17,18,19 prorok Ilija i kralj Ahab, 9. pr. Kr.
12 Zbor u Šekemu, politički i vjerski raskol
Druga knjiga o Kraljevima
4,5,6; prorok Elizej, Joram kralj u Izraelu, g. 841.
Jehu
18, 19 prorok Izaija i kralj Hezekija,
Judeja 740. – 690.
(721. pad Sjevernoga kraljevstva, Izraela)
25,1-7 (pad grada Jeruzalema i Južnoga, judejskoga kraljevstva 587.)
18, 9-12; 21,12-15; 22,15-20 Kako SZ pisac tumači uzroke povijesnih događaja.

681
Biblija kao književnost

Prva knjiga Ljetopisa,

17 Natanovo proročanstvo Davidu, kršćanska interpretacija, dijelom, vidi
proroštvo o Isusu; opet oko 1000.
Druga knjiga Ljetopisa
1–5 Salomon gradi Hram, oko 950.
6,12-42 alomonova molitva Gospodinu
10, 11, 12 skupština u Šekemu, raskol:
Roboam, sin Salomonov u Judeji;
Jeroboam u Izraelu; oko 931.
36 Sidkija, razoren grad Jeruzalem 587. godine, pad države Judeje
(usp. Druga knjiga Kraljeva 25,1-7)
Judita (romanca i ironije)
Ezra
9 – 10 Odnos prema Ruti; nacionalno i nadnacionalno
Druga knjiga o Makabejcima,
7 uskrsnuće, uputa na Danijela
12,38-44 katolička teologija čita kao dokaz komunukacije s drugim svijetom (ne-
izravno: čistilište?)
(Ukupno oko 45 str. iz Povijesnih knjiga)

Psalmi: 1, 21, 22, 23, 90, 102, 113, 130, 137 (6 str.)
Mudronosne knjige
Job
1–2 Uvod
9,23; 10,3; 10,18;
21,7-11; 24,12 Jobove optužbe
4,1-5 prijatelj Elifaz Temanac umjereni
11,2-3 prijatelj Sofar iz Naama oštri
25 – 26 prijatelj Bildad iz Šuaha uzvišeni
1,9; 26,1-4; 38,1-11 ironije
19,25 otkupitelj / Otkupitelj
29 – 30 Jobova jadikovka
31 Jobova obrana
40,28 manje poznati savez

682
 24. Uputa za prvo čitanje

41 metafore uz Levijatana
40 – 42 kraj knjige: milost i ironija?
Propovjednik
Izreke
31,10-31 Pjesma o vrsnoj ženi
(32 str. iz Mudrosnih knjiga)

Proročke knjige
Izaija
1 – 15 Socijalne poruke: usporediti Jakovljevu poslanicu 5
Zauzeće Samarije 721. usp. 2 Kralj. 18 – 19
52,13-15; 53,11-12 kršćanstvo shvaća kao prororštvo o Isusu
Jeremija
1 – 10 protiv nemorala, proroštva o kazni
19, 20 sukob s Pašhurom
Ezekiel
1,2 viđenje Bića
15 vinova loza
17 orao
18,1-13 osobna odgovornost
37,1-14 suhe kosti: stil ispunjen slikama s prenesenim značenjem
Amos,
2,6-16; 5,10-17
Jona silazak u donji svijet, junak spašen iz vode
slično: Noa, Mojsije, Krist u jaslama
JHVH nije samo Izraelov Bog
Nahum
2,2-14 opis pada grada Ninive
Danijel
6 Lavlja jama
13 Daniel i Suzana
Zaharija
12 Probodeni sluga, kršćanstvo shvaća kao proročanstvo o Kristu; usp. Iz
52,13; 53,11-12; Mt 21,4-5; Mk 14,27; Iv 19,37
(Za Zahariju, usp. 2 Ljet, 20,20-27)
(oko 23. str. iz Proroka)

683
Biblija kao književnost

Evanđelja (94 str.)

Djela apostolska: 1 – 9 (10 str.)
Corpus Paulinum
Poželjno je pročitati u cijelosti Prvu Korinćanima i Rimljanima; posebnu pozornost pri prvomu čitanju va-
lja obratiti ovim dijelovima:

Prva Korinćanima
13 Himna ljubavi
15 Kristologija; raspravljački tekst prema
Werlichovoj klasifikaciji
7,1-24 ravnopravnost spolova; upućivački tekst prema Werlicohovoj klasifikaciji
Rimljanima
3,21-24 opravdanje po vjeri
13,8-10 ljubav i Zakon
(usp. Himnu ljubavi, 1 Kor 13)
1,16-17 opravdanje po vjeri i život
3,28 opravdanje po vjeri i djela
(usp. Jakovljevu poslanicu)
5,3-4 gradacija
2,7-11 paralelizam
2,17-24; 6,1-3; dijatriba
1,29-32; 8,34-39 kumulacija; usp. popise zala i vrlina u 18. poglavlju, Corpus Paulinum,
Poslanica Rimljanima
Prva Korinćanima
11,11-12
Efežanima
5,24-25 ravnopravnost spolova
Filemonu kršćanstvo i robovlasništvo (poslanica ima samo 26 rečenica)
(50 str.)

Katoličke poslanice
Jakovljeva
2 važnost djela (usp. Rimljanima 3,28)
5 socijalane poruke

684
 24. Uputa za prvo čitanje

Prva Ivanova
4,7-10 Bog je ljubav
Prva Petrova
3,18-21: silazak nad Pakao → Apostolsko vjerovanje

Otkrivenje (14. str.)

(Sveukupno oko 370 stranica iz Biblije)

685
Biblija kao književnost

25. POPISI BIBLIJSKIH KNJIGA I IMENA

Biblijske knjige Jona Jon
Knjiga Postanka Post Mihej Mih
Knjiga Izlaska Izl Nahum Nah
Levitski zakonik Lev Habakuk Hab
Knjiga Brojeva Br Sefanija Sef
Ponovljeni zakon Pnz Hagaj Hag
Jošua Jš Zaharija Zah
Knjiga o Sudcima Sudci Malahija Mal
Ruta Rut Evanđelje po Mateju Mt
Prva knjiga o Samuelu 1 Sam Evanđelje po Marku Mk
Druga knjiga o Samuelu 2 Sam Evanđelje po Luki Lk
Prva knjiga o Kraljevima 1 Kralj Evanđelje po Ivanu Iv
Druga knjiga o Kraljevima 2 Kralj Djela apostolska Dj
Prva knjiga Ljetopisa 1 Ljet Poslanica Rimljanima Rim
Druga knjiga Ljetopisa 2 Ljet Prva poslanica Korinćanima 1 Kor
Ezra Ezr Druga poslanica Korinćanima 2 Kor
Nehemija Neh Poslanica Galaćanima Gal
Tobija Tob Poslanica Efežanima Ef
Judita Jdt Poslanica Filipljanima Fil
Estera Est Poslanica Kološanima Kol
Prva knjiga o Makabejcima 1 Mak Prva poslanica Solunjanima 1 Sol
Druga knjiga o Makabejcima 2 Mak Druga poslanica Solunjanima 2 Sol
Psalmi Ps Prva poslanica Timoteju 1 Tim
Job Job Druga poslanica Timoteju 2 Tim
Mudre izreke Izr Poslanica Titu Tit
Propovjednik (Kohelet) Prop Poslanica Filemonu Fil
Pjesma nad pjesmama Pjes Poslanica Hebrejima Heb
Knjiga Mudrosti Mudr Jakovljeva poslanica Jak
Knjiga Sirahova Sir Prva Petrova poslanica 1 Pt
Izaija Iz Druga Petrova poslanica 2 Pt
Jeremija Jr Judina poslanica Jud
Tužaljke Tuž Prva Ivanova poslanica 1 Iv
Baruh Bar Druga Ivanova poslanica 2 Iv
Ezekiel Ez Treća Ivanova poslanica 3 Iv
Daniel Dn Otkrivenje Otk
Hošea Hoš
Joel Jl
Amos Am
Obadija Ob

686
 Mjesta u doba nastanka Biblije i danas

MJESTA U DOBA NASTANKA BIBLIJE I DANAS

Acco (Ako, Akra) 617 Baal Šališa 218 Cedron 429, 431
Adasa 232 Babel 90, 622 Cezareja Filipova 301, 335, 365,
Adulam 24, 69, 209 Babilon 26, 31, 37, 75, 78, 85, 90, 369, 388, 428, 559, 560, 621, 645
Afek 619 94, 112, 121, 127, 136, 208, 219, Cezareja Mazaka (Cesarea Mazaca,
Afuleh (‘Affuleh; v. Ofra) 198 220 , 221 , 222 , 225 , 231 , 238 , u Kapadociji) 561
Ahava 223, 642 244 , 256 , 295 , 296 , 308 , 309 , Cezareja Primorska 334, 339, 341,
Ain Qadeis 618 311 , 313 , 315 , 320 , 330 , 338 , 349, 356, 376, 439, 441, 442, 443,
Aj 154, 155, 158, 195, 630, 633, 345 , 561 , 595 , 597 , 598 , 600 , 444, 445, 446, 452, 453, 492, 493,
634, 639, 640 603 , 604 , 605 , 607 , 608 , 612 , 559, 618, 620
Ajalon 195 613 , 614 , 619 , 628 , 633 , 637 , Cilicija 112, 226, 230, 448, 634
Aleksandrija 18, 344, 359, 423, 663, 642, 650, 661, 662 Cipar 21, 453, 647
668 Babilonija 20, 299, 314 Crveno more 49, 57, 86, 95, 151,
Alepo (Allepo) 619 Bagdad 20 181, 182, 183, 184, 185, 186, 188,
Aman (Amman) 211, 619, 620 Bataneja 335, 645 190, 232, 566, 619, 621
Amasia 561 Beč 48, 134, 673, 675 Damask 20, 25, 55, 155, 226, 302,
Amfipol 500 Beer-Šeba 21, 23, 37, 618, 620, 649, 319, 442, 449, 450, 454, 619, 640,
Amisus 561 651, 655 646, 647, 651
Amon 20, 37, 68, 238 Ben Hinom (Ben Hinnom; Dolina Dan 21, 23, 25, 37, 140, 154, 215
Amorejci 143, 144, 152, 165, 168, Ben Hinom) 295 Debir 631
213 Betanija (gdje je Krist kršten) 354, Delfi 451
Anadolija 75, 423 383, 410, 426, 429, 645 Diocezareja (Seforis) 621
Anatot 68, 310 Betanija (Lazarovo mjesto, kraj Diyala 620
Ancira (stari naziv) 479 Jeruzalema) 428, 429, 645, 646 Dobra pristaništa (na Kreti) 532
Ankara (suvremeni naziv) 479, 620 Betel 140, 150, 154, 155, 158, 169, Douay 671
Antiohija na Orontu 334, 335, 345, 171 , 172 , 173 , 174 , 197 , 207 , Drač (Dyrrachium) 620, 621
359, 380, 381, 396, 397, 399, 423, 215 , 218 , 265 , 319 , 620 , 622 , Durham 671
439, 440, 441, 443, 450, 479, 551, 631, 633, 639, 640, 651, 652 Ebal 181
617, 619, 647, 648 Bethesda 429 Edom 20, 37, 190, 248, 255, 269,
Antiohija Pizidijska 450, 531, 620 Bet Horon 195 304, 320, 566, 596, 619, 632, 641,
Apolonija 500 Bethsaida 23 650
Arabija 60, 255, 449, 647, 650 Betlehem 30, 107, 116, 201, 202, Efez 422, 423, 451, 452, 453, 457,
Aram 20, 107, 168, 255, 651 203 , 204 , 205 , 206 , 208 , 209 , 473, 474, 479, 492, 493, 500, 510,
Arbela 620 210 , 255 , 273 , 300 , 327 , 335 , 513, 514, 519, 520, 529, 531, 532,
Areopag 445, 451 354 , 355 , 378 , 411 , 631 , 644 , 534, 535, 536, 538, 543, 580, 581,
Armagedon 23 651, 652, 654, 669 587, 601, 607, 647, 648
Asirija 20, 25, 37, 78, 101, 318, 619 Bet Netofah 23 Egipat 20, 25, 26, 49, 60, 79, 136,
Aškelon 21, 23 Bet Šean 632 139, 145, 147, 150, 152, 154, 157,
Asos 452 Bet Šemeš 24, 211 164, 165, 170, 177, 178, 179, 180,
Asur 620 Betulija 226, 227, 228, 634 182, 185, 186, 187, 195, 215, 225,
Atena 346, 449, 451, 500, 501 Biblos 19, 619 226, 231, 243, 251, 255, 256, 259,
Azekah 24 Bitinija 561, 562, 647 291, 295, 298, 299, 303, 309, 311,
Azot 635 Bokim 631 313, 314, 378, 381, 423, 616, 618,
Baal Hamon 286 Britanija 59, 341 619, 621, 626, 627, 636, 637, 638,
Baal Peor 189 Brundisium (Brindisi) 493, 620 640, 644, 654

687
Biblija kao književnost
Eglon (mjesto iz Jošue) 630
Ekbatana Medijska 224, 654
Šekem 174, 682
Ekron 23, 303
Elah 24, 67
Elam 78
Elim 151
En Dor 210, 212, 566, 626, 632, 681
En Gedi 209
En Harod 92
Eštaol 24, 652
Etam 185
Et Tell 633
Ezdrelonska ravnica (Jizreelska rav-
nica) 23, 57, 226
Ezion Geber 641
Fari (pritok rijeke Jordana) 21
Fenicija 20, 67
Fesalis 335
Filadelfija 607, 620
Filipi 441, 442, 444, 451, 452, 474,
493, 494, 495, 499, 500, 620, 643
Filisteja 19, 20, 23, 37
Fišon 291
Frigija 451, 479, 620
Fud 226, 230
Gabata (Lithostrotos) 429, 431
Galacija 479, 481, 561, 648
Galileja 22, 23, 34, 37, 334, 335,
340, 345, 356, 360, 364, 366, 369,
371, 372, 382, 383, 384, 387, 391,
392, 393, 394, 408, 412, 424, 426,
428, 434, 437, 443, 444, 552, 618,
621, 632, 644, 645
Gat Hahefer (Gat Hefer; Još 19,13; 2
Kr 14,25) 637
Gaugamela 231
Gaza 20, 23, 442, 619, 621, 652
Genezaret (Gennesar) 23, 645
Gerasa 340, 621
Gerizim 338
Getsemani 191, 342, 357, 362, 363,
403, 404, 406, 419, 428, 581, 658
Gezer 635
Gibeon 195, 214, 254, 630
Gilboa 95, 210
Gilead 24, 172, 173, 174, 640
Gilgal 195, 209, 319, 630, 631
Givat Ha Mivtar 67
Gog, zemlja po Otk 20,7 603, 616
Golan 20, 619
Golgota 83, 165, 386, 403, 622, 640,
657
Gomora 24, 84, 297, 592, 628, 640
Gornji Zab 620
Grčka 26, 27, 36, 450, 452, 493,
620, 647, 656
Habor 303
Habul 620
Hakilsko brdo 209
Halah 303
Hamat (Hamath) 319, 320
Haran (mjesto u kojem živi Laban)
150, 169, 172, 175, 639, 640
Harob (pritok rijeke Jordana) 21
Hatuša (engl. Hattusha) 75, 620
Hazor 619, 620, 640
Hebron 37, 76, 138, 154, 155, 156,
157, 158, 169, 211, 334, 341, 620,
630, 631, 632, 636, 640, 644, 651,
652
Hermon (brdo) 21
Hešmon (Heshmon, Heshmonah)
Hašmon 334
Hijerapol (Hierapolis) 356 , 376 ,
418, 513
Hinnatun 617
Hios 452
Honaz 513
Hor 151, 190
Horeb 74, 91, 139, 181, 182, 187,
190, 218, 243, 403, 618, 641, 642,
648, 649
Hrvatska 20, 36, 60, 122, 124, 321,
331, 452, 460, 664, 674
Hule (jezero) 21, 22, 24
Idumeja 334, 340, 372
Ilirik 336, 452, 483, 529
Imar 619
Irak 20, 25, 68, 152, 231, 327
Istanbul 673
Izrael 17, 19, 20, 21, 23, 25, 28, 29,
31, 32, 37, 43, 67, 68, 69, 78, 79,
81, 94, 95, 96, 99, 106, 110, 135,
136, 137, 138, 140, 142, 143, 145,
154, 178, 187, 194, 202, 207, 208,
688
211, 218, 220, 222, 231, 238, 247,
255, 256, 279, 294, 298, 299, 300,
305, 309, 310, 314, 316, 317, 319,
320, 327, 334, 345, 349, 354, 356,
378, 403, 412, 416, 493, 551, 596,
598, 628, 631, 636, 640, 641, 652,
653, 656, 661, 681, 682, 688
Jabeš 203, 204, 205, 206, 207, 209,
653
Jabneh (Jamnija) 662
Jabok 21, 24, 91, 169, 170, 171,
174, 175, 640, 652
Jafa (Jafo, Jopa) 322
Jamnija (Jabneh) 335, 339, 397, 423,
660, 662, 663, 664
Jarmuk 619
Jarok 619
Jebel Musa 618
Jerihon 24, 43, 45, 195, 196, 325,
362, 369, 371, 404, 617, 620, 633
Jeruzalem 17, 19, 20, 21, 22, 25,
26, 27, 35, 37, 42, 49, 62, 64, 66,
69, 72, 78, 83, 84, 85, 87, 88, 94,
103, 106, 110, 112, 127, 133, 141,
150, 154, 158, 165, 201, 205, 209,
211, 212, 219, 220, 221, 222, 223,
224, 225, 231, 232, 233, 234, 235,
238, 243, 247, 248, 249, 257, 286,
287, 294, 295, 298, 300, 301, 302,
303, 307, 308, 310, 311, 312, 313,
314, 315, 316, 320, 334, 335, 336,
337, 338, 339, 340, 341, 345, 351,
353, 354, 356, 359, 361, 364, 368,
369, 372, 376, 380, 381, 382, 383,
384, 392, 397, 398, 401, 402, 403,
406, 408, 409, 410, 416, 426, 427,
428, 429, 430, 436, 437, 439, 442,
443, 444, 445, 448, 449, 450, 451,
452, 458, 460, 463, 473, 474, 477,
479, 480, 483, 494, 506, 520, 532,
535, 539, 551, 552, 559, 561, 563,
595, 596, 598, 606, 611, 615, 617,
618, 620, 621, 627, 628, 630, 631,
632, 634, 636, 637, 642, 644, 645,
646, 647, 648, 650, 651, 652, 653,
655, 656, 661, 665, 672, 681, 682
Ješua (naselje) 31

Jizreel i Jizreelska ravnica (prema
grč. Ezdralon) 23, 37, 197, 198,
210, 217, 619, 636
Jopa (Jaffa, Jafo) 21, 356, 441, 442,
444, 559, 618, 620, 637
Jordan 16, 21, 23, 86, 171, 181, 195,
200, 204, 211, 218, 219, 250, 297,
339, 345, 372, 383, 414, 428, 552,
617, 619, 620, 630, 631, 633, 634,
640, 641, 644, 645, 646, 652, 653
Jotbata 641
Judeja 17, 19, 20, 22, 24, 26, 37, 68,
78, 95, 106, 336, 339, 340, 341,
356, 359, 372, 381, 383, 439, 442,
448, 452, 501, 621, 634, 637, 644,
646, 651, 681, 682
Kadeš 151, 188, 189, 190, 620, 642
Kadeš Barnea 618, 630, 631, 641,
649
Kafarnaum (Kapernaum) 23, 354,
371, 373, 379, 381, 408, 431, 433,
559, 645
Kalah (Calah, Kalakh, Kalhu; isto
Nimrud) 68
Kalvarija 27, 165, 192, 341, 392
Kanaan 15, 16, 17, 20, 21, 24, 25,
31, 44, 49, 57, 69, 76, 84, 102,
143, 150, 152, 154, 155, 169, 170,
171, 173, 174, 175, 185, 187, 188,
189, 190, 194, 195, 196, 205, 325,
563, 616, 617, 630, 639, 642, 643,
651, 661
Kanhreja 461, 537
Kaniša (Kanisha) 620
Karkemiš (Charchemish) 221, 311
Karmel 23, 37, 80, 87, 210, 218,
219, 235, 287, 289, 299, 325, 403,
619, 643, 649
Karun 620
Kavalla 620
Kebar, rukavac rijeke Eufrata 78,
314, 637, 649
Kedeš 197, 631, 632
Kineret (Galilejsko jezero) 21, 23,
197, 631
Kirjat Jearim 211, 212
Kišon 217, 218, 325
Klenovac Humski 20
Kolosi 510, 513, 519
Korint 18, 19, 442, 451, 452, 455,
457, 458, 459, 473, 474, 477, 483,
493, 494, 495, 500, 501, 504, 532,
535, 560
Kotor Varoš 673
Kreta 442, 453, 529, 530, 532, 648
Kristov grob 27, 353, 386, 626
Kufrindža (pritok rijeke Jordana) 21
Kuš 295, 309
Lakiš 24, 630
Laodiceja 513, 516, 520, 601, 607,
666
Laseja 532
Legio 621
Lenjingrad (Sankt Peterburg) 663
Libanon 19, 22, 630
Libija 230
Libna 630
Lidija 230, 603, 620
Likus 513
Lindisfarne 670
Listra 443, 450, 451, 479, 531, 620,
648
Lithostrotos (Gabata) 429, 431
London 38, 39, 64, 65, 82, 99, 114,
134, 135, 153, 192, 193, 235, 236,
253, 292, 293, 332, 354, 355, 375,
395, 417, 418, 438, 472, 492, 542,
550, 559, 573, 668, 670
Louvre 21
Lud 226, 230
Luz 150, 171, 173, 175, 622, 651
Magdala 23, 354, 623, 645
Magog, zemlja po Otk 20,7 i Ez 38,1
603, 616
Mahanajim 644
Makeda (Makkedah) 630
Makedonija 451, 452, 457, 473, 474,
501, 503, 529, 532, 535, 536, 643,
648
Makpela 76, 155, 158, 167, 169
Mala Azija 21, 230, 450, 451, 452,
510, 513, 561, 575, 587, 603, 605,
606, 620, 647
Malatija (Malatya) 620
Malta 442, 444, 453
689
Mjesta u doba nastanka Biblije i danas
Mamre 34, 37, 76, 91, 132, 137,
138, 154, 155, 156, 157, 158, 639
Manchester 423
Mara 90, 187
Mari 90, 152, 191, 193, 642
Masada (Massada) 291, 340, 664
Masfa 634
Medija 225, 598
Megido 23, 37, 214, 221, 311, 617,
619
Memfis (Memphis) 619
Meriba 182, 250
Micpa (Mispa) 173, 174, 653
Mikmas (Mihmaš, Muhmas) 68, 209
Milet 452, 453, 531, 534, 535, 536,
540
Mizija 647
Moab 16, 20, 21, 37, 79, 89, 107,
116, 201, 202, 238, 299, 595, 596,
619, 631, 632, 641, 642, 653
Modin 231
More (Moreh) 155, 157, 193, 619
Morija 22, 110, 139, 154, 155, 157,
158, 162, 163, 164, 165, 166, 167,
171, 190, 192, 199, 268, 606, 618,
622, 639, 640, 655
Mosul 20, 68, 231, 327
Mrtvo more 21, 22, 24, 209, 320,
335, 449, 645, 650, 664
Naam 650, 682
Nabateja 449
Nablus 338, 664
Nag Hammadi 344
Nazaret 22, 97, 345, 354, 356, 361,
373, 392, 405, 408, 415, 644
Neapol (Neapolis) 441, 451, 620,
621
Nebo 21, 23, 24, 404, 520, 634
Negev (Negeb) 154, 164, 640
Nimrud 68
Niniva 20, 25, 68, 73, 130, 221, 224,
225, 226, 230, 300, 311, 320, 321,
322, 323, 324, 325, 327, 328, 567,
620, 634, 637, 643, 683
Nürnberg 674
Nuzi 152, 191, 193
Ofra (v. ‘Affuleh, Afuleh) 198
Ohio 20, 237
Biblija kao književnost

Omišalj 673 Seforis (Sephhoris, Safurijeh) 22, Tell Abu Al Kharaz 209
Opatija 22 334, 335, 345 Tell Qedesh 566
Osijek 21, 82 Seir 171, 175, 641 Tema 257, 650
Ovčja vrata 223, 420, 426, 428, 429, Seirah 631 Terebintska dolina 209
646 Šekem 25, 28, 37, 137, 138, 140, Termopile 225
Padan Aram 150, 151, 169 141, 150, 155, 157, 158, 169, 172, Tiberijada 23, 645, 663
Pafos, na Cipru 450 195, 198, 215, 234, 620, 636, 639, Tigris 20, 152, 225, 291, 327, 597,
Panonija 336 640, 681 620, 654
Pariz 75, 670 Sidon 25, 304, 369, 372, 643, 645 Tijatira 493, 607
Penuel 91, 139, 140, 170, 171, 301, Sikar 645 Timna 24, 176, 652
652 Sile 619 Tir 214, 234, 299, 304, 369, 372,
Pergam 607, 620 Šilo 90, 141 645
Petra 621 Siloam 429 Tirzah 620
Pi Ramzes 69 Sin 187, 189 Trahonitida 335
Pont 344, 442, 561, 562, 563 Sinopa 344 Troada (Troas) 441, 442, 451, 452,
Qumran 208, 224, 279, 291, 328 Sion 26, 101, 219, 220, 243, 247, 474, 493, 535, 539, 620, 647, 648
Qumran Kumran 27, 31 248, 327, 370, 604, 608, 627 Urach 674
Raba 211 Sirija 20, 25, 30, 75, 77, 132, 150, Ur Kaldejski 150, 154, 155, 165,
Rabat-Amon 21, 653 221, 231, 255, 319, 334, 336, 381, 169
Rages 225, 654 384, 410, 423, 442, 448, 450, 581, Uruk 80, 619
Rama 197, 198, 631 617, 639 Vadi Kumran (Wadi Qumran) 664
Ramot Gilead 57, 217, 234, 297, Sirta 453 Vadi Makuk (Wadi Makkuk) 633
634 Sljeme 22 Vadi Tartar (Wadi Thartar) 620
Ras Šamra (Ras Shamra) 77 Smirna 423, 519, 601, 607 Vaganski vrh 22
Refidim 183, 186, 187, 641, 642 Soar (Sor) 74, 640 Vermont 20
Rheims 671 Sodoma 24, 74, 84, 137, 154, 155, Vodena vrata 136, 224, 661
Ribla 42, 219, 633 157, 166, 167, 179, 192, 203, 255, Wadi el Harrar (Vadi el Harar) 645
Rijeka 82, 99, 135, 327, 417 297, 592, 628, 639, 640, 649 Wark (v. Ereh) 650
Rimonska stijena 203, 653 Soko (Sokoh) 209 Yabiz 209
Roč 673 Solun 451, 493, 494, 500, 501, 504, Zaanaim 631, 632
Rosetta 67 506, 620 Zagreb 21, 37, 38, 39, 64, 65, 82,
Sais 303 Sorek 24, 652 98, 99, 114, 134, 135, 192, 193,
Saknim 23 Španjolska 21, 259, 323, 483 194, 235, 236, 237, 253, 292, 293,
Samarija 23, 24, 25, 68, 78, 103, Split 38, 193, 293, 354, 355, 395, 332, 333, 351, 354, 355, 374, 375,
215, 216, 226, 297, 303, 314, 319, 437, 454, 472, 492, 673 395, 401, 417, 418, 437, 438, 447,
334, 422, 426, 441, 442, 618, 621, Šuah 650, 682 454, 460, 472, 473, 478, 482, 483,
634, 636, 644, 645, 683 Šuejb 21 492, 500, 504, 510, 513, 519, 528,
Samarija-Sebaste 334 Šulam 285 542, 543, 550, 558, 559, 572, 573,
Samsat 617, 620 Šunem (Šunam) 86, 218, 566 579, 586, 588, 590, 594, 615, 616,
San Francisco 562 Suza 620 659, 660, 674, 675, 676, 677, 678
Sankt Peterburg (Lenjingrad) 663 Tabor 197, 631, 632 Zarka, rijeka 644, 652
Sard (Sardis) 607, 620 Tal al Ful (Tall al Ful) 201 Zela 561
Sarfata 86, 91, 218, 643 Taršiš 323, 621, 637
Šaron (Sharon) 619 Tarz 112, 353, 448, 450, 513, 636,
Šaruhen 178 647
Šeba 309 Tebes 198
Šefela 24, 37, 69 Tel Dan 69
Tel eš Šeik Madkur (v. Adulam) 69

690

OSOBE I NARODI IZ BIBLIJE, POVIJESTI I
MITOLOGIJE STAROGA DOBA
Abdon 197
Abed Neg 315
Abel 24, 60, 137, 172, 351, 549, 635
Abiezer 197, 198
Abigajla 210, 213
Abimelek (kralj gerarski) 23, 154,
156, 157, 165, 168, 198, 651
Abimelek (sin Jerubaalov iz Sudaca)
198
Abinadab 211, 212
Abiram 189, 190
Abišaga, Šunamka 90, 285, 286
Abraham 15, 16, 22, 23, 24, 30, 34,
45, 46, 57, 64, 69, 76, 83, 84, 86,
90, 91, 110, 112, 125, 126, 132,
135, 136, 137, 138, 139, 140, 151,
152, 153, 154, 155, 156, 157, 158,
159, 160, 161, 162, 163, 164, 165,
166, 167, 168, 169, 171, 172, 173,
174, 179, 180, 181, 190, 191, 192,
193, 199, 200, 225, 255, 259, 268,
291, 312, 338, 351, 398, 399, 400,
407, 411, 440, 448, 475, 480, 484,
486, 489, 545, 546, 549, 551, 555,
563, 565, 606, 618, 622, 627, 628,
635, 639, 640, 642, 643, 649, 651,
655, 680
Abram (poslije Abraham) 24, 74,
84, 150, 153, 154, 156, 157, 158,
164, 165, 166
Abšalom 78, 211, 213, 214, 234,
653
Adonaj 30, 127
Adonija, sin Hagitin 30, 285
Adoni-Zedek 630
Ašer 25
Agamemnon 160, 191, 199, 656
Agur 255, 277
Ahab 20, 25, 30, 57, 110, 215, 217,
218, 234, 297, 300, 326, 632, 634,
681
Ahajik 457
Ahasver 230
Osobe i narodi iz Biblije, povijesti i mitologije staroga doba
Ahaz 302, 303, 306, 327, 621 Aristeas 663
Ahazja 217 Aristion 586
Ahilej 100 Aristobul Hašmonejski 334
Ahilud 256 Aristobul, sin Herodov 335
Ahimeleh 76 Aristotel 26, 72, 85, 98, 99, 100,
Ahior Amonac 226, 634 114, 115, 231, 259, 280, 477, 478,
Akan 633 481, 503
Akvila, (Aquila, m. r.; iz Djela apo- Aron 87, 94, 102, 140, 141, 144,
stolskih) 442, 451, 473, 483 146, 149, 150, 151, 181, 182, 183,
Aleksandar, Janej 334 184, 185, 186, 189, 190, 227, 291,
Aleksandar, Veliki 330 614, 641, 642
Amalečani 187, 209, 212, 641 Artakserkso I. 136, 222
Amasja 319 Artakserkso II. 136, 221, 222
Amen-Em-Opet (Amenope) 79 Artemida 452, 605
Amenofis IV. (Amenophis IV.) 617 Asa 78
Amenope 255 Asaf 238
Aminadab 202 Asenata 178
Amitaj, otac Jonin 320 Ašer 141
Amnon 214 Asirci 144, 215, 221, 224, 230, 243,
Amon 411 295, 303, 320, 321, 566, 620
Amorečani 76 Asmodej 225, 626, 654
Amos 68, 80, 95, 294, 554, 602, Aštarta (i množ. aštarte) 197
644, 650, 662, 683 Asur Nirari V. (Assur) 319
Ana (Annas), veliki svećenik 338 Attalus I. 479
Ana, majka Samuelova 212 August (Oktavijan August) 26, 335
Ana, Marijina majka 22 Azariah, vojni zapovjednik oko 587.
Ananija, iz Djela apostolskih 340, 637
341, 441, 559, 646 Azarja, iz Danielove knjige 315
Andrija 27, 559 Azarja (kralj Uzija) 216
Annas 66, 338 Azarja (prvo ime anđela iz Tobije)
Antioh III. 67 225, 654
Antioh IV. Epifan 26, 231, 628 Azazel 146
Antioh VI. 232 Baal 23, 25, 30, 72, 78, 80, 86, 87,
Antioh VII. 232 109, 110, 141, 217, 218, 297, 299
Antonije, Feliks; prokurator 442 Baana 644
Antonin Pio 341 Bagoa 228
Apija 510 Balak 107, 189, 190
Apolon, grčki bog 605 Balas, Aleksandar 232
Apolon, Pavlov učenik 457, 459, Barak 25, 29, 76, 92, 93, 95, 196,
543, 648 197, 227, 234, 631, 632, 681
Apsu 70 Bar Kokhba 24
Aratus 449 Barnaba 34, 357, 440, 441, 450,
Arhip 510 543, 559, 647, 648
691
Biblija kao književnost
Bartolomej, apostol 27
Baruh 19, 136, 298, 301, 311, 313,
664, 668
Basemata 174, 651
Bat Šeba 103
Beduini 617
Beelzebul 377
Ben Hadad 20
Benjamin 25, 173, 178, 196, 201,
202, 203, 204, 205, 206, 207
Benjaminci 110, 202, 203, 204, 207,
653
Berenika 61, 597, 605
Bildad 261, 268, 269, 271, 275, 650,
682
Bileam 140, 592, 680
Bilha 25, 169
Boaz 88, 116, 201, 202, 203, 204,
205, 206, 208, 234, 624, 653
Bog 13, 14, 15, 16, 17, 19, 24, 25,
27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35,
36, 40, 44, 45, 46, 50, 51, 52, 53,
54, 58, 60, 61, 64, 66, 68, 70, 71,
72, 73, 74, 76, 77, 81, 83, 84, 85,
86, 87, 88, 90, 91, 93, 94, 95, 96,
97, 102, 105, 111, 113, 120, 125,
127, 132, 134, 136, 137, 138, 139,
140, 142, 143, 144, 147, 148, 149,
150, 154, 155, 156, 157, 158, 159,
160, 161, 162, 163, 164, 165, 166,
167, 168, 170, 171, 172, 174, 175,
180, 181, 182, 183, 185, 186, 187,
190, 191, 199, 208, 211, 212, 214,
223, 225, 240, 296, 299, 308, 309,
316, 321, 322, 323, 325, 329, 331,
336, 337, 338, 343, 344, 347, 348,
349, 351, 353, 356, 360, 362, 363,
365, 366, 367, 369, 372, 377, 378,
383, 386, 388, 397, 398, 399, 400,
405, 407, 410, 412, 413, 429, 431,
433, 435, 436, 437, 440, 443, 444,
445, 446, 447, 449, 457, 461, 462,
463, 464, 466, 470, 476, 477, 478,
480, 481, 484, 485, 486, 490, 495,
496, 497, 502, 503, 505, 506, 508,
509, 517, 518, 522, 530, 533, 536,
538, 539, 541, 543, 544, 545, 546,
547, 548, 549, 553, 554, 557, 562,
563, 564, 565, 566, 567, 568, 569,
581, 582, 583, 590, 594, 595, 596,
597, 601, 602, 603, 604, 605, 606,
614, 618, 619, 622, 623, 625, 626,
629, 630, 635, 636, 637, 638, 639,
641, 642, 643, 644, 647, 649, 650,
651, 652, 654, 655, 657, 658, 663,
665, 680, 685
Burnaburiaš II. (Burnaburiash II.)
616
Dalila 92, 200, 652
Damara 451
Daniel 17, 18, 19, 26, 28, 67, 86,
98, 100, 112, 290, 298, 301, 315,
316, 317, 330, 332, 333, 387, 506,
540, 595, 597, 598, 599, 600, 601,
602, 605, 607, 615, 642, 662, 664,
668, 669, 683
Darije I. 26, 222
Darije II. 221
Darije III. 231
Datan 189, 190, 243
David 17, 20, 22, 24, 25, 30, 31, 32,
60, 69, 76, 85, 87, 88, 89, 103,
132, 133, 138, 151, 173, 177, 199,
200, 201, 202, 203, 204, 205, 208,
209, 210, 211, 212, 213, 214, 215,
217, 220, 227, 234, 235, 238, 243,
254, 256, 261, 285, 291, 294, 295,
298, 300, 302, 304, 307, 327, 330,
334, 336, 364, 383, 387, 445, 539,
541, 543, 565, 566, 625, 628, 630,
632, 642, 644, 652, 653, 681, 682,
692
Deborah/Debora 29, 92, 106, 132,
197, 198, 227, 234, 631, 681
Decije (Decius) 563
Demetrije, nositelj Treće Ivanove po-
slanice 452, 589
Diblajim, otac Gomerin 295, 317
Dina 25, 138, 169, 172, 174
Dioklecijan 183, 600
Dionizije, Aleksandrijski 600, 601,
667
Dionizije, Areapagit 451
Dionizije, iz Halikarnasa 441
Diotref 422, 588, 589, 590
692
Domicijan 18, 19, 51, 397, 505, 561,
563, 600, 601
Druzila, supruga Antonija Feliksa
442, 443
Duh Sveti 18, 27, 32, 33, 34, 50, 52,
53, 54, 55, 64, 128, 198, 233, 251,
290, 344, 356, 365, 373, 383, 384,
387, 388, 392, 396, 397, 398, 409,
413, 414, 417, 427, 440, 442, 443,
446, 447, 452, 475, 479, 500, 501,
502, 503, 504, 508, 520, 521, 534,
538, 543, 546, 547, 556, 559, 564,
570, 577, 580, 581, 591, 593, 594,
644, 647, 657
Ebed, Gaalov otac 198
Ebed-Melek, Sidkijin službenik 311
Efrajim 25, 80, 318, 319
Efron 76, 167
Egalmach 80
Egipćani 49, 102, 181, 182, 230,
299, 311, 625
Eglon 92, 109, 196, 234, 631
Ehud 62, 92, 109, 114, 196, 197,
234, 631
Eleazar, iz Makabejaca 19
Eleazar, pismoznanac iz 2 Mak 233,
539, 541
Eleazar, sin Ananijin 340
Eleazar, sin Šimunov 338, 340
Elifaz 261, 263, 264, 269, 271, 272,
273, 275, 650, 682
Elihu 261, 269, 271
Elijašib 223
Elim 450
Elimelek 116, 202, 205
Elizabeta 91, 128, 409, 413, 414,
415, 416, 644
Elizej 17, 25, 36, 86, 89, 90, 91,
216, 217, 218, 219, 234, 235, 301,
617, 632, 644, 649, 681
Elkana 90
Elohim 28, 37, 80, 137, 184, 244,
261, 324, 639
Elon 197
Emanuel 28, 300, 302, 307, 383,
388
Enajim 176, 177
Eneja, iz Lide 441, 442, 568

Enkidu 73, 74
Epafra 513, 514
Epafrodit 493, 494, 495, 500
Er 119, 176
Estera 86, 87, 89, 176, 194, 230,
231, 235, 662, 663, 664, 665, 668,
669, 676
Euerget (Ptolemej VII.) 291
Eunika 535
Eutih 442, 452
Euzebije, Cezarejski 336, 355, 356,
359, 374, 376, 395, 423, 424, 437,
513, 550, 560, 561, 574, 591, 600,
667, 668
Evodija 493, 494, 495, 498
Ezav 21, 24, 28, 113, 168, 169, 170,
171, 172, 173, 174, 175, 176, 177,
640, 651, 680
Ezekiel 17, 26, 30, 33, 78, 95, 98,
102, 103, 112, 116, 117, 121, 127,
128, 132, 186, 256, 268, 294, 295,
296, 297, 298, 299, 300, 301, 308,
314, 315, 320, 332, 333, 413, 566,
569, 595, 603, 622, 625, 637, 644,
649, 650, 662, 663, 664, 676, 683
Ezra 26, 136, 151, 194, 196, 201,
220, 221, 222, 223, 224, 235, 236,
598, 628, 642, 644, 653, 661, 662,
663, 664, 668, 676, 681, 682
Feba, đakonisa u Kanhreji 461, 537
Feliks 443, 447, 453
Fest 445, 453
Figel 529
Filet 540
Filip, apostol 27, 435, 439, 441, 442,
443, 444, 452, 474
Filip II. Seleuk 334, 335
Filip Makedonski 26
Filip Tetrarh (sin Herodov) 335, 493
Filistejci 20, 23, 78, 169, 171, 172,
174, 197, 200, 209, 210, 211, 234,
566, 627, 628, 632, 652
Flakus 513
Fortunat 457
Gaal 198
Gabriel, anđeo 27, 31, 91
Gad, prorok iz Davidova doba 294
Gaga, akadski bog 603
Osobe i narodi iz Biblije, povijesti i mitologije staroga doba
Gaijus, rimski svećenik 667
Gaj, Julije Cezar 339
Gaj, Julije Cezara 345
Gaj, primatelj Treće Ivanove posla-
nice 588, 589, 590
Galatinus, Petrus 29
Galba 601
Gallion (Gallio) 442, 447, 451
Gamaliel 448, 461
Gedalija 311
Gideon 23, 92, 197, 198
Girgašani 143, 144, 165, 168
Gog, vladar po Ez 38,1 603
Golijat 30, 88, 209, 227
Gomera, kći Diblajimova 295, 317
Gorgija 232, 233, 634, 635
Grci 118, 225, 230, 231, 234, 300,
339, 345, 349, 411, 427, 440, 445,
450, 451, 452, 458, 461, 489, 493,
501, 513, 514, 520, 597
Grgur, Veliki 259
Gyges, vladar 603
Habakuk 107, 255, 301, 328, 330,
332, 333, 343, 485, 662
Hadrijan 27, 341
Hagaj 301, 330, 662
Hagara 86, 90, 137, 139, 152, 154,
157, 164, 225, 480, 482, 605
Ham 638
Hamurabi 76, 152
Hanan II. 341, 551
Hananija, prorok 297, 299, 311
Haran (Abrahamov brat, Terahov
sin) 156, 551
Hardjedef (Hordedef) 79
Hašmonej 231
Heber, Kenijac 227, 631
Henok 549, 577, 592, 593
Hera 605
Heraklit 623
Hermes 349, 450
Hermogen 529
Herod 26
Herod, Agripa 335, 441, 444, 445,
453, 493
Herod, Antipa (Antipa, sin Herodov)
22, 23, 335, 338, 345, 354, 444,
551
693
Herodijada 335
Herod, Veliki 334, 335, 337, 339,
341, 354, 378, 383, 410, 544, 617,
644, 657
Hesron 202
Hetiti 21, 44, 75, 76, 143, 144, 165,
168, 325, 619
Hezekija 68, 141, 214, 215, 220,
243, 291, 298, 303, 304, 327, 334,
337, 429, 681
Hilkija 141, 310
Himenej 540
Hirkan 22, 336
Holoferno 88, 109, 176, 196, 226,
227, 228, 229, 230, 634
Hošea (posljednji izraeski kralj 317
Hošea (posljednji izraeski kralj)
303, 317
Hošea, prorok 32, 95, 103, 317, 319,
332, 333, 662
Hušaj 211
Ibsan 197
Ignacije, Antiohijski 380, 381, 423,
505, 514, 519, 534, 560
Ilija 23, 25, 36, 80, 86, 87, 91, 109,
110, 215, 216, 217, 218, 219, 234,
235, 255, 258, 289, 291, 299, 300,
301, 325, 362, 378, 410, 643, 649,
681
Inanna 76, 77
Ipu-Wer (Ipuwer) 80
Išbaal 644
Išmael (Jišmael) 86, 154, 157, 164,
165, 168, 169, 173, 255
Ivana, žena Huzova 415
Ivan, Hirkan 231, 334
Ivan iz Giskale (Ivan ben Levi;
Johanas Giscala) 340
Ivan, Krstitelj 126, 309, 331, 335,
336, 338, 341, 354, 366, 369, 381,
383, 387, 400, 402, 403, 405, 407,
409, 410, 412, 413, 415, 422, 424,
426, 645
Izaija 17, 18, 26, 31, 34, 44, 50, 72,
80, 81, 86, 98, 101, 103, 104, 112,
119, 122, 126, 130, 133, 243, 294,
295, 296, 298, 299, 300, 301, 302,
303, 304, 305, 306, 307, 308, 309,
Biblija kao književnost
310, 311, 351, 352, 353, 361, 388,
405, 416, 424, 449, 461, 488, 489,
490, 497, 554, 572, 592, 595, 597,
599, 600, 602, 607, 614, 615, 625,
626, 627, 656, 661, 662, 664, 668,
681, 683
Izis 349, 605
Izraelci 15, 20, 21, 22, 23, 24, 28,
29, 31, 42, 43, 57, 66, 69, 74, 76,
78, 79, 87, 88, 92, 93, 94, 102,
127, 132, 139, 141, 143, 144, 145,
146, 147, 150, 151, 154, 165, 170,
172, 178, 179, 181, 182, 183, 185,
186, 187, 188, 189, 190, 191, 194,
195, 196, 197, 199, 200, 201, 204,
205, 207, 215, 222, 225, 229, 235,
259, 303, 315, 321, 326, 327, 385,
435, 475, 563, 565, 567, 572, 595,
614, 618, 619, 625, 626, 628, 630,
631, 633, 640, 641, 642, 649, 652,
653
Izrael (Jakov poslije borbe s anđe-
lom) 171, 178, 196
Jaela 57, 92, 176, 197, 227, 631, 632
Jafet 603, 638
Jahve (JHVH, Jhvh) 19, 28, 29, 30,
31, 32, 34, 36, 42, 72, 76, 77, 78,
79, 80, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 101,
106, 109, 116, 122, 124, 127, 131,
133, 134, 136, 137, 139, 142, 143,
144, 147, 149, 157, 162, 167, 168,
176, 181, 182, 183, 185, 188, 190,
191, 196, 197, 198, 199, 204, 205,
207, 208, 209, 211, 215, 220, 222,
223, 224, 227, 238, 240, 241, 243,
244, 245, 246, 247, 248, 250, 251,
253, 257, 259, 261, 263, 265, 267,
268, 269, 271, 272, 273, 274, 276,
277, 278, 282, 286, 294, 295, 296,
297, 298, 299, 300, 304, 305, 307,
308, 309, 310, 311, 312, 313, 314,
315, 317, 318, 319, 320, 321, 322,
323, 324, 325, 326, 328, 516, 539,
595, 596, 597, 614, 623, 624, 625,
626, 627, 628, 629, 630, 631, 632,
633, 634, 635, 636, 637, 638, 639,
640, 641, 643, 645, 649, 650, 651,
652, 653, 655, 656
Jair 197, 384, 431, 581
Jake 255
Jakov, Alfejev, apostol 27, 551
Jakov, brat Gospodinov 341, 364,
398, 439, 450, 452, 456, 479, 481,
550, 551, 552, 553, 554, 555, 556,
557, 558, 559, 560, 569, 574, 578,
580, 590, 601, 667, 675, 683, 684
Jakov, sin Izakov 168, 169, 170,
173, 435, 440, 565, 575, 617, 622,
624, 636, 640, 649, 651, 652, 680
Jakov, Zabedejev, apostol 27, 335,
441, 444, 551
Jason, Cirenac 232, 399, 440
Jason, Pavlov udomitelj iz Soluna
501
Jebusejci 22, 25, 76, 143, 144, 152,
165, 168, 205
Jehojakin (sin Jehojaqimov) 221
Jehojaqim (Jojakim, kralj) 26, 221,
295, 298, 311, 637
Jehoram 57
Jehošafat, judejski kralj (i Jošafat)
621
Jehošafat, sin Ahiludov, ljetopisac (i
Jošafat) 256
Jehu 23, 36, 57, 62, 68, 81, 86, 215,
217, 218, 234, 649, 681
Jekonija 211, 221
Jeremija 17, 19, 26, 29, 47, 68, 79,
80, 86, 102, 106, 111, 112, 133,
141, 149, 150, 201, 214, 215, 220,
221, 233, 234, 237, 256, 257, 286,
294, 295, 296, 297, 298, 299, 300,
301, 310, 311, 312, 313, 314, 315,
317, 320, 325, 335, 411, 503, 546,
578, 598, 602, 625, 632, 636, 637,
642, 650, 656, 661, 662, 664, 668,
675, 683, 692
Jeroboam 25, 78, 137, 198, 215,
216, 234, 682
Jeroboam II. 68, 317, 319, 320
Jezabela 23, 25, 215, 217, 218, 300
JHVH (Jahve) 29, 30, 31, 37, 42, 44,
45, 76, 80, 81, 83, 87, 89, 90, 93,
95, 101, 102, 103, 109, 113, 131,
132, 137, 142, 143, 153, 154, 157,
165, 166, 167, 171, 172, 175, 181,
694
182, 184, 185, 186, 187, 188, 190,
194, 195, 196, 197, 199, 201, 203,
206, 207, 208, 209, 211, 212, 213,
214, 216, 218, 222, 226, 238, 242,
243, 254, 255, 257, 261, 262, 263,
264, 265, 266, 267, 268, 269, 271,
272, 273, 274, 275, 284, 294, 295,
296, 297, 299, 302, 308, 309, 312,
313, 314, 319, 320, 322, 324, 325,
330, 332, 443, 661, 662, 677, 683
Jiftah 160, 197, 198, 199, 200, 202,
655, 656, 681
Jišaj 31, 81, 209, 307, 330
Jisakar 25
Jišbak 154
Jitro 28, 140, 182, 184, 641, 649
Joab 211, 213, 653
Joaš 86, 219
Job 11, 17, 26, 28, 45, 62, 64, 80,
86, 97, 101, 106, 109, 112, 132,
167, 171, 179, 224, 226, 228, 245,
254, 255, 256, 257, 258, 259, 260,
261, 262, 263, 264, 265, 266, 267,
268, 269, 270, 271, 272, 273, 274,
275, 276, 280, 281, 282, 284, 290,
291, 292, 313, 326, 328, 343, 365,
366, 485, 489, 553, 602, 617, 627,
650, 651, 662, 663, 664, 682, 686,
692
Joel 18, 301, 319, 551, 662, 668
Johanan, ben Zakai 339, 662
Johanan (ime na kosturnici osobe
koja je bila razapeta, otkriveno
1968.) 67
Johanan, vojni zapovjednik oko 587.
pr. Kr. 637
Jojakim (Jehojaqim, kralj) 221, 295,
311
Jojakim (Suzanin muž) 315
Jokebeda 75, 184
Jokšan 154
Jona, sin Amitajev 58, 61, 68, 89,
128, 320, 401, 566, 567, 636, 637,
643, 662, 683
Jonatan Makabej 26, 334
Jonatan, sin Šaulov 68, 95, 209, 210,
234, 681
Joram 217, 234, 632, 681

Jošafat, kralj 632, 634
Jošafat (ljetopisac Davidov, sin
Ahiludov; također
Jehošafat) 234, 256
Josef, ben Kajfa (veliki svećenik, ta-
kođer
Kaifa) 66, 67, 338
Jošija (kralj) 23, 29, 141, 142, 145,
151, 195, 196, 214, 215, 220, 221,
291, 301, 310, 311, 330, 411, 619,
661
Josip, brat Gospodinov 364, 551,
590
Josip, Flavije (vojni zapovjednik i
povjesničar) 27, 335, 336, 337,
339, 340, 341, 342, 441, 551, 617,
618, 664
Josip, iz Arimateje 386, 392
Josip, Jakovljev sin 16, 21, 25, 86,
87, 95, 112, 168, 170, 179, 181,
446, 617, 618, 636, 680
Josip, Marijin suprug 27, 31, 91,
364, 378, 383, 410, 636, 637, 638,
644, 654
Jošua (vođa poslije Mojsija) 16, 36,
43, 44, 57, 195, 575, 630, 631,
633, 662, 664
Jotam 198
Juda, brat Isusov 449, 456, 551, 573,
590, 591, 593, 594
Juda, Galilejac iz Gamale; zelot 337,
339
Juda, Iškariotski, apostol 27, 378,
385, 389, 408, 431
Juda (Jakovljev sin) 142, 176
Juda, Makabej 19, 26, 232, 233, 634
Judita, Ezavova supruga 174, 651
Judita, Manašeova supruga 15, 19,
89, 109, 226, 634, 660, 662, 664,
668, 669, 675, 676, 682, 686
Jupiter 26, 33
Juraj, kršćanski svetac 183, 227
Justin, mučenik 34
Kaifa, Josef ben (isto
Josef, ben Kajfa) 385, 426
Kaleb 138, 189, 291, 327
Karp 539
Kelti 479
Osobe i narodi iz Biblije, povijesti i mitologije staroga doba
Ketura 154, 155, 157
Kilion 202
Kir (u engl. Cyrus) 26, 220, 221,
222, 299, 308, 309, 310, 598, 602,
626, 642
Klaudije 442, 451, 483
Kleant 449
Kleopatra I. 67
Kloja (engl. Chloe) 457
Kol-Hoze 223
Konstantin Veliki 620, 668
Korah 189, 190, 238, 592, 642
Kornelije, iz Cezareje 356, 439, 441,
442, 559, 618
Krist, Isus 13, 14, 26, 28, 31, 32, 33,
37, 64, 73, 81, 103, 116, 132, 134,
144, 146, 147, 158, 163, 165, 178,
191, 196, 198, 200, 204, 226, 227,
234, 237, 251, 252, 258, 266, 268,
274, 278, 286, 290, 298, 300, 301,
302, 304, 306, 307, 309, 314, 323,
326, 327, 330, 337, 341, 342, 344,
347, 354, 355, 356, 366, 369, 374,
387, 405, 425, 438, 455, 462, 463,
470, 473, 475, 479, 480, 481, 482,
484, 485, 486, 487, 488, 489, 490,
492, 496, 497, 498, 499, 500, 501,
502, 505, 506, 507, 508, 509, 511,
512, 517, 520, 523, 525, 530, 533,
538, 540, 541, 542, 543, 551, 563,
564, 570, 573, 574, 575, 577, 578,
580, 581, 590, 591, 592, 593, 594,
601, 606, 627, 633, 638, 639, 642
Kušanka, druga Mojsijeva žena 181,
182, 642
Kvirinije, legat (Quirinius) 337, 338,
410
Laban 169, 170, 172, 173, 174, 175,
176
Lazar, siromah 46, 47, 64, 110, 407,
409, 411, 414, 426, 428, 429, 431,
581, 643, 645, 646, 656
Lea 25, 29, 138, 157, 168, 169, 170,
174, 176, 192, 651
Lemuel (Lamuel) 255, 277
Leto 605
Levi 25, 138, 141, 143, 144, 174,
175, 379, 546
695
Levijatan 72, 101, 265, 266, 267,
268, 272, 627, 669, 683
Lidija, iz Filipa 451, 493
Livija 336
Loida 535
Lot 61, 74, 138, 150, 154, 156, 157,
164, 167, 190, 203, 401, 551, 639,
640
Lotan 72
Lotove kćeri 21, 138, 167, 640
Luka 392
Luka, evanđelist 18, 27, 34, 42, 46,
66, 91, 92, 94, 98, 102, 110, 117,
128, 129, 130, 252, 335, 341, 342,
347, 350, 351, 352, 353, 358, 359,
360, 361, 369, 370, 372, 376, 377,
379, 380, 386, 387, 389, 392, 396,
397, 398, 399, 400, 401, 402, 403,
404, 405, 406, 407, 408, 409, 410,
411, 412, 413, 414, 415, 416, 417,
421, 424, 429, 432, 437, 439, 440,
441, 443, 448, 451, 453, 502, 503,
531, 532, 539, 542, 543, 568, 576,
643, 648, 667, 681
Maaka 78
Mahlon 202
Makabejci 15, 19, 26, 36, 227, 231,
234, 235, 628, 668, 677, 682, 686
Makedonac, iz Pavlova sna u Troadi
451, 647
Makedonski, Aleksandar 16, 26, 67,
230, 231, 345
Malahija, prorok 310, 503, 662, 668
Malahija, Sidkijin sin 311
Malko, sluga iz Getsemanija 404
Manaše 21, 25, 80, 103, 140, 141,
178, 197, 215, 216, 226, 234, 295,
304, 655, 661, 664, 668
Manoah 90, 652
Mara (Naomi) 94, 208
Marduk 70, 71, 258
Marija, Djevica, majka Isusova 27,
31, 50, 91, 111, 128, 198, 306,
364, 377, 383, 388, 400, 406, 409,
411, 412, 413, 414, 415, 416, 419,
443, 480, 540, 551, 590, 605, 624,
635, 636, 637, 643, 644, 654, 681
Biblija kao književnost
Marija, Jakovljeva 559
Marija, Josipova 364
Marija, Magdalena 364, 369, 415,
419, 429, 559, 623
Marija, Markova majka 444
Marko, Antonije 493
Marko, Aurelije 346
Marko, biskup 341
Marko, evanđelist 22, 97, 104, 108,
110, 128, 130, 131, 247, 335, 348,
350, 351, 354, 356, 357, 358, 359,
360, 361, 362, 363, 364, 365, 366,
367, 368, 369, 370, 371, 372, 373,
374, 375, 376, 377, 379, 381, 386,
387, 388, 389, 392, 393, 394, 397,
398, 399, 400, 402, 403, 404, 405,
406, 407, 408, 411, 412, 414, 415,
416, 421, 424, 429, 430, 431, 432,
437, 440, 539, 559, 560, 567, 575,
595, 645, 657, 667
Marko, Ivan (Pavlov i Barnabin pra-
titelj) 357, 450, 561, 648
Marko, sin kućevlasnice 357, 444
Matatija 26, 231, 334, 634
Matej, apostol 340, 345, 347, 350,
351, 352, 353, 358, 360, 361, 362,
363, 364, 365, 369, 370, 372, 376,
377, 378, 379, 380, 381, 382, 383,
384, 385, 386, 387, 388, 389, 390,
391, 392, 394, 397, 399, 400, 401,
402, 403, 404, 405, 406, 407, 408,
412, 414, 415, 416, 419, 421, 424,
429, 432, 434, 443, 478, 503, 556,
557, 559, 651, 657, 667
Matej, evanđelist 18, 33, 34, 50, 94,
101, 102, 103, 113, 117, 119, 123,
125, 126, 129, 131
Medan 154
Melkizedek (Melkisedek) 158
Menahem 338, 340
Menanu 78
Merneptah 69, 179
Meša 21, 79, 234
Mešak 315, 540
Midjan 30, 154
Midjana 132
Midjanci 23, 42, 92, 189, 197, 198,
642
Mihael 518, 577, 592, 597, 599,
604, 605, 606, 607, 610, 627
Mihej 297, 301, 326
Mihej, prorok i pisac knjige 327,
651
Mihej, prorok sin Imlahov (Jimlin);
1 Kr 22 30, 298, 326, 634, 662
Mirjam, Kajfina kći 67
Mirjam, Mojsijeva sestra 182, 184,
186, 642
Moapci 205, 206, 224, 299, 631,
632
Mojsije 15, 16, 21, 22, 23, 25, 36,
42, 44, 74, 75, 86, 87, 91, 95, 101,
131, 132, 136, 137, 138, 139, 140,
143, 145, 150, 153, 165, 179, 180,
181, 182, 183, 184, 185, 186, 187,
188, 189, 190, 191, 195, 215, 227,
238, 289, 291, 299, 300, 339, 378,
410, 435, 443, 445, 446, 543, 545,
563, 565, 577, 592, 593, 614, 619,
625, 630, 640, 641, 642, 643, 648,
649, 656, 661, 683
Mordokaj 230
Mursilis I. 75
Mushezib-Marduk 78
Naam 218, 234, 269
Nabal 176, 210, 213, 234
Nabodinus 257
Nabot 57, 217, 300
Nabukodonosor 20, 26, 133, 219,
221, 225, 226, 228, 229, 230, 231,
296, 299, 315, 632, 633
Naftali 25, 631, 632, 654
Nahum 68, 301, 327, 328, 662, 683
Naomi 30, 87, 89, 90, 94, 116, 201,
202, 203, 204, 205, 206, 207, 208,
229, 234, 255, 273, 653
Natan 32, 102, 103, 211, 213, 235,
291, 294, 295, 298, 300, 302, 418,
653, 682
Nebuzaradan 221
Nefili 627
Nehemija 26, 85, 89, 194, 220, 221,
222, 223, 224, 235, 628, 642, 661,
662, 663, 664, 668, 681
Neko 23, 221, 311, 619
696
Neron 339, 340, 544, 560, 561, 563,
600, 601
Nikanor 19, 88, 225, 232, 233, 315
Nimfa 516
Noa 73, 74, 110, 401, 549, 563, 567,
568, 571, 572, 638, 642, 680, 683
Numenije 232
Obadija 301, 320, 650, 662
Obed 202, 204, 208
Og 189
Ohola 103, 314
Oholiba 103, 314
Oktavijan August (August) 26, 334,
336, 410, 493
Omri 68
Onan 176, 177
Onezim 346, 510, 511, 512, 513,
519, 533
Onija 231, 233, 234
Orpa (Orpah) 203, 653
Otho (Oto, car) 601
Otniel 197
Pašhur 17, 295, 311, 683
Pavao, pisac poslanica 18, 32, 34,
83, 112, 278, 339, 343, 345, 346,
349, 353, 357, 368, 379, 396, 397,
398, 403, 411, 413, 439, 440, 442,
443, 444, 445, 448, 449, 450, 451,
452, 453, 454, 455, 456, 457, 458,
459, 460, 461, 462, 463, 464, 465,
466, 467, 468, 469, 470, 471, 472,
473, 474, 475, 476, 477, 478, 479,
480, 481, 482, 483, 484, 485, 486,
487, 488, 489, 490, 491, 492, 493,
494, 495, 497, 498, 499, 500, 501,
502, 503, 504, 505, 506, 507, 508,
509, 510, 511, 512, 513, 514, 515,
516, 517, 518, 519, 520, 521, 524,
525, 526, 528, 529, 531, 532, 533,
534, 535, 536, 537, 538, 539, 540,
541, 542, 543, 551, 554, 555, 556,
559, 560, 561, 567, 573, 575, 576,
578, 580, 593, 601, 614, 618, 620,
623, 636, 643, 644, 646, 647, 648,
657
Penina 90, 91, 157
Peres 176, 177, 202
Perzijanci 26, 67, 221

Petar, Kefa 450, 463, 559
Pilat, Poncije 33, 336, 341, 342,
354, 358, 372, 378, 379, 383, 385,
386, 387, 389, 411, 423, 429, 430,
431, 444
Platon 231
Pomazanik 32, 132, 242, 300, 366,
424, 610
Pompej 231, 334
Priscila, iz Djela apostolskih 442,
451, 543
Ptolemej V. 67, 68, 81
Ptolemej VII. 226, 291
Rahaba 196, 549
Rahela 25, 90, 113, 138, 157, 168,
169, 170, 171, 172, 173, 174, 175,
176, 181, 184, 192, 335, 624, 651,
652
Ram 202
Ramzes II. 29, 132
Rebeka 24, 89, 90, 138, 168, 169,
170, 172, 173, 174, 175, 176, 192,
225, 651, 680
Rekab 644
Reuel 184
Rimljani 24, 26, 27, 231, 329, 334,
336, 337, 338, 339, 340, 349, 359,
380, 397, 398, 411, 440, 451, 452,
456, 490, 500, 502, 525, 561, 600,
620, 621, 623
Roboam 20, 25, 137, 215, 234, 682
Ruben 21, 24, 95, 132, 138, 140,
142
Rufus, Curtius 399, 440
Ruta 26, 44, 55, 61, 86, 87, 88, 89,
108, 116, 144, 194, 200, 201, 202,
203, 204, 205, 206, 208, 224, 229,
234, 273, 283, 324, 624, 642, 653,
654, 662, 663, 664, 675, 676, 681,
682, 686
Sabaot 30
Šadaj 30, 94, 208
Šadrak 315, 540
Šamgar 197
Safira, iz Djela apostolskih 441
Salmanasar V. 303
Salmon 202
Saloma I. (sestra Herodova) 335
Osobe i narodi iz Biblije, povijesti i mitologije staroga doba
Saloma, kći Herodijadina 335
Saloma, s groba Isusova 559
Salomon 17, 20, 25, 88, 132, 137,
138, 151, 173, 196, 211, 213, 214,
215, 220, 234, 254, 276, 277, 285,
286, 336, 429, 559, 621, 632, 649,
661, 663, 664, 668, 672, 681, 682
Šalum 223
Šamaš 258
Samson 24, 25, 62, 90, 91, 92, 197,
200, 234, 652, 681
Samuel 31, 142, 196, 208, 209, 210,
211, 212, 213, 291, 294, 311, 413,
416, 539, 566, 575, 626, 632, 644,
653, 661, 662, 664, 681
Sanbalat 223
Sanherib 68, 72, 243, 298, 303, 429
Sara (Abrahamova supruga) 24, 57,
76, 86, 90, 91, 132, 153, 225, 480,
628, 639, 651
Saraja (prvotno ime Abrahamove su-
pruge) 153, 156, 165
Sara (Tobijina supruga) 225, 654
Sargon I. 75
Sargon II. 25, 75, 303
Sargon veliki akadski 75
Saul i Savao, poslije Pavao 442,
448, 449, 646, 647
Šaul (kralj, i Saul) 20, 23, 24, 31,
69, 76, 85, 95, 110, 173, 201, 202,
206, 208, 209, 210, 211, 212, 213,
214, 220, 227, 234, 238, 448, 566,
626, 632, 644, 655
Šebarim 633
Sefanija 301, 330, 412, 503, 662
Šekem Hivijac 138
Šela 176
Seleuk 16, 26, 334
Selofhad / Zelofhad 189
Šem 638
Sempronius, Proculus 511
Seneka 451
Seraja, pisar Davidov 256
Sergije, prokonzul na Cipru 442,
447, 450
Šešbasar 222
Šešonk (u Bibliji
Šišak) 20
697
Shuruppak (Šuruppak 79
Šibna 295, 305
Sidkija (prorok) 634
Sidkija (Zedekija), kralj judejski 42,
221, 298, 311, 632, 633, 637, 682
Sila 451, 500
Sila (Silvan) 451, 479, 493, 500,
501, 504, 507, 561, 643, 648
Šimun, Bar Giora 340
Šimun bar Kohba 341
Šimun ben Gamalijel 340
Šimun, brat Isusov 364, 551, 590
Šimun, čarobnjak 441
Šimun Cirenac 430, 657
Šimun Kanaanac, apostol 27
Šimun, kazivatelj hvalospjeva iz
Luke 92, 398, 400, 405, 406, 407,
414, 415, 416, 540, 541, 542
Šimun Makabej 26, 231
Šimun, otac Jude Iškariotskoga 428
Šimun Petar, apostol 27, 356, 358,
404, 408, 418, 422, 559, 572, 573
Šimun, sin Jude Galilejca 337
Šimun, sin patrijarha Jakova 24,
132, 138
Sintiha 493, 494, 495, 498
Sipora 180, 181, 184, 185, 186
Sirah, Ben 19, 80, 97, 256, 279, 291,
664, 668, 669, 675
Sisera 176, 197, 198, 227, 234, 631,
632
Sofar 261, 269, 271, 274, 275, 650,
682
Sotona (i Satana) 84, 100, 101, 146,
147, 167, 226, 251, 252, 257, 259,
261, 263, 264, 265, 266, 267, 268,
271, 272, 274, 275, 276, 284, 290,
314, 352, 353, 365, 369, 381, 383,
386, 388, 390, 392, 394, 406, 422,
428, 434, 435, 455, 475, 498, 501,
506, 508, 553, 559, 567, 568, 569,
598, 602, 604, 613, 614, 625, 626,
627, 635, 650, 656, 657, 658
Spasitelj 32, 62, 81, 132, 368, 397,
413, 416, 499, 500, 530, 533, 539,
575, 624, 635, 643, 654
Stefana 457
Biblija kao književnost
Stjepan, Prvomučenik 439, 440, 441,
442, 443, 444, 446, 449, 503, 646
Šuah 154, 269
Šubši-mešre-Šakan (engl. Shubshi
meshre Shakkan) 258
Šuruppak 79, 255
Suzana, iz Kristove pratnje 415
Suzana, žena Jojakimova 315, 664,
669, 683
Tabita, iz Jope 441, 442, 443, 559
Tacijan 364, 666
Tadej, apostol 18, 27
Tamara, Amnonova sestra 214
Tamara, Judina ljubavnica 176, 177
Teofil, ben Ananus 398
Teofil, naslovljenik evanđelja 398,
443, 446
Teofil, pisac komentara Ivanova
evanđelja 423
Tercije 483, 514
Tetrah Arhelaj (Arhelaj, sin Herodov;
Herod Arhelaj) 335
Tiamat 70, 81
Tiberije 336, 339, 341, 342, 354,
410, 411, 531
Tiglat Pileser III. 25, 302
Tihik 513, 519, 521, 525, 533
Timotej 100, 343, 396, 451, 453,
455, 456, 462, 473, 482, 493, 495,
500, 501, 504, 506, 507, 514, 516,
518, 519, 528, 529, 530, 531, 532,
534, 535, 536, 537, 538, 539, 540,
541, 542, 587, 648, 668
Tit, pratitelj Pavlov 453, 455, 457,
474, 485, 495, 518, 525, 528, 529,
530, 531, 532, 533, 534, 537, 538,
541, 542, 557, 570, 586, 587, 648,
668
Tit (Titus, car) 340, 600
Tobija 15, 19, 194, 224, 225, 606,
626, 629, 654, 664, 668, 675, 676
Tobija (Neh 1,2; protivi se gradnji
Hrama) 223
Tobit 224, 225, 654, 668, 669
Tola 197
Toma, apostol 27, 344, 368, 387,
418, 429, 434, 435, 446
Trifo 345, 600
Trifon 232
Tutmosis III. (Tuthmozis III.) 616,
619
Urija, Hetit 36, 76, 211, 234, 243,
298, 653
Urija, prorok 103, 295
Urijel, anđeo 606
Utnapištim 74
Utu 73
Uza 211
Uzija (Azarja) 68, 78, 216, 302, 307
Var, Publije (Publius Quinctilius
Varus) 335
Vegecije (Vegetius) 621
Vespazijan 340, 600, 601, 617, 662
Vitelije (Vitelius) 336, 601
Zadok, rabin s liječnikom 662
Zadok, veliki svećenik 138, 336
Zaharija, prorok 17, 80, 103, 301,
330, 351, 380, 398, 407, 411, 412,
595, 614, 625, 662, 683
698
Zaharija, svećenik, suprug Elizabetin
91, 409, 410, 644
Zebedej, otac apostola Jakova i Ivana
357, 418, 419
Zebulun/Zebulon 25
Zedekija (Sidkija) 221, 298, 313
Zerah 176, 177
Zerubabel 222
Židovi 13, 16, 20, 25, 26, 27, 29, 30,
31, 36, 37, 49, 69, 85, 125, 126,
128, 136, 144, 147, 153, 183, 185,
191, 194, 195, 196, 202, 204, 205,
211, 222, 223, 224, 225, 230, 231,
232, 235, 260, 295, 297, 299, 308,
315, 320, 321, 326, 334, 335, 336,
337, 338, 339, 340, 341, 349, 356,
381, 385, 398, 399, 404, 411, 415,
416, 422, 425, 427, 429, 430, 431,
434, 436, 440, 441, 442, 444, 446,
447, 450, 451, 452, 453, 457, 461,
483, 489, 491, 500, 501, 502, 513,
518, 520, 536, 556, 563, 597, 599,
601, 629, 634, 636, 648
Zilpa 25, 169
Zimran 154
Ziusudra 73, 79, 255
ʡul (kralj, i Saul) 209

ZNANSTVENICI, UMJETNICI I DRUGE OSOBE
Achtemeier, Paul John 359, 366,
369, 374, 395, 417, 437, 447, 602,
615, 665, 677
Ackerman, James 192, 332
Albrecht, Alt 96
Albright, William 69, 152, 180, 302,
424
Aldred 670
Alter, Robert 55, 192, 193, 235, 236,
253, 292, 293, 332, 333, 334, 354,
374, 375, 395, 417, 438, 550, 594,
615, 616
Altmann, Alexander 293
Amerl, Rudolf 14, 38
Andrews, Lancelot 671
Ãoleridge, Samuel Taylor 61
Apolonije 550
Arnold, Clinton 513, 519
Arnold, Patrick 205, 235
Arrian 348
Ash, Anthony Lee 447
Asimov, Isaac 70, 82, 327, 332, 379,
395
Astruc, Jean 53, 136
Atanazije 601, 660
Attridge, Harold 543, 545, 546, 547,
548, 550
Augustin, Aurelije 258, 259, 344,
376, 390, 454, 455, 472, 483, 488,
492, 638, 669
Aune, David 94, 444, 447
Aviner, Shlomo (Šlomo) 43
Badurina, Anđelko 156, 165, 615,
673
Badurina-Stipčević,Vesna 673, 677
Bagić, Krešimir 115, 117, 118, 119,
122, 133, 134
Baković, Anto 44
Bal, Mieke 55
Balzac, de Honoré 57, 59
Bandulavić, Ivan 674
Barrett, Charles Kingsley 424, 478
Bartchy, Scott 510, 511, 512, 513
Barthélemy, Jean-Dominique 664
Barthes, Roland 56
Barth, Karl 483, 486, 487, 492
Basilides, gnostičar 344
Bauckham, Richard 577, 579, 591,
592, 593, 594
Baur, Ferdinand Christian 424
Bayle, Pierre 258
Beardsley, Monroe 50
Beck, Biles Astrid 192
Beda (Bede) 670
Beegle, Dewey 180, 181, 184, 187,
192
Benčić, Živa 114
Benedikt XVI. 52, 454, 472, 492,
643, 672
Benn, Gottfried 115
Benoit, Pierre 672
Berković, Danijel 38, 248, 253
Berlin, Adele 98, 104, 105, 106,
107, 108, 114, 192
Berridge, John 221, 235
Best, Ernest 509, 524
Betz, Hans Dieter 393, 395, 448,
449, 451, 453, 454, 457, 462, 471,
472, 473, 474, 475, 478, 479, 482,
484, 486, 492, 659
Beyerlin, Walter 180
Beza, Theodor 669
Bićanić, Ante 677
Biram, Abraham 69, 70
Biti, Vladimir 40, 51, 64, 354, 358,
374, 411, 417, 458, 472, 553, 558
Blažević, Velimir 573
Bloch, Ernst 259
Bons, Eberhard 332
Booth, Wayne 411, 417
Borović, Pavle 38, 82
Botica, Stipe 11, 38, 64, 98, 192,
395, 417, 437, 615
Botterweck, Johannes 192
Brenner, Athalya 292, 293
Brešan, Ivo 124
Bright, John 180
699
Znanstvenici, umjetnici i druge osobe
Broshi, Magen 319, 332
Brown, Ann 55, 64
Brown, Raymond 53, 334, 335, 337,
339, 341, 350, 353, 354, 358, 360,
363, 364, 373, 374, 378, 397, 399,
400, 402, 419, 421, 422, 423, 426,
430, 433, 434, 437, 438, 439, 440,
441, 442, 443, 444, 447, 450, 453,
454, 472, 473, 474, 475, 478, 479,
480, 482, 483, 492, 493, 500, 502,
504, 509, 510, 513, 515, 516, 517,
518, 519, 522, 523, 524, 525, 527,
528, 529, 530, 531, 532, 533, 534,
535, 536, 537, 539, 542, 544, 548,
550, 551, 552, 554, 555, 556, 558,
561, 567, 568, 571, 572, 574, 576,
577, 579, 580, 583, 586, 588, 589,
590, 594, 677
Bruce, Frederick Fyvie 483, 485,
487, 492, 509, 618
Brusar, Branko 676
Bultmann, Rudolf 54, 349, 421, 425,
579, 590
Burić, Josip 22, 38, 354
Burić, Viktor 454, 472, 482, 490,
492
Butko, pisar Hrvojeva misala 673
Cahill, Jane 220, 236
Calvin, Jean 81, 259, 669
Calvin, Melvin 72
Campbell, Edward 200
Camus, Albert 259
Canisius, Petrus 48
Cappelus, Ambrosius 229
Carson, Herbert 513, 519
Cassirer, Ernst 72, 82
Castorp, Hans (lik iz Mannova roma-
na) 58, 456
Čevapović, Grgur 675
Champollion, Jean-François 67
Cheetham, David 258
Chevalier, Jean 156, 192
Child, Brevard 54
Clabeaux, John 354
Biblija kao književnost
Clifford, Richard 332
Cohn, Robert 44
Cole, Alan 357, 369, 371, 374, 482
Coleridge, Samuel Taylor 636
Collins, John 337, 354, 611
Collins, Yarbro Adella 600, 605,
611, 615
Conrad, Edgar 332
Conrad, Joseph 61
Constas, H. Demetry 48
Copenhaver, P. Brian 28, 38
Cordelia (lik iz Kralja Leara) 59,
270
Costner, Kevin 602
Crenshaw, James 80, 255, 256, 258,
259, 260, 276, 279, 292
Cuddon, John Anthony 40, 64, 115,
118, 124, 134, 411, 417
Cugna, Catherine La 368
Culler, Johnatan 62, 64, 249, 253
Culpepper, Alan 114
Cuthbert 670
Cvečić, Juraj 674
Dahood, Mitchell 106
Dalmatin, Antun 674
Daly, Mary 368
Damaz, papa 669
Damjanović, Stjepan 677
Damrosch, David 192
Danesi, Giacomo 659
Dante, Alighieri 35, 63, 269, 384,
404, 549, 676
Davies, Graham 649, 659
Davila, James 157, 192
Dawkins, Richard 35, 38, 43, 44, 64
Dearman, Andrew 21, 38
Deismann, Adolf 490
Deissler, Alfons 253
Delorko, Olinko 676
Derrida, Jacques 101, 435, 613, 615
Dever, William 69, 70, 82
Dillon, Richard 439, 440, 441, 444,
447
Divković, Mirko 14, 38
Dodd, Charles 425
Dodig, Slavica 56, 64
Donfried, Karl 490
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič 35,
59, 216, 257, 259, 260, 262, 456
Doughty, Darrel 452, 454, 500
Drazin, Izrael 43, 64
Dretar, Tomislav 677
Drury, John 374, 402, 417
Duda, Bonaventura 126, 134, 193,
345, 351, 354, 356, 357, 373, 374,
376, 379, 395, 401, 414, 417, 427,
437, 451, 454, 460, 472, 492, 495,
553, 600, 601, 607, 615, 659, 676
Dugandžić, Ivan 134, 347, 354, 358,
361, 364, 369, 374, 376, 388, 395,
396, 402, 417, 429, 431, 437, 454,
472, 484, 492, 500, 504, 581, 582,
586, 588, 590, 594, 659, 677
Duhm, Bernhard 308
Dukat, Zdeslav 134, 519, 524, 528
Dumas, Alexandre 207
Dunn, James 341, 354
Durand, Jean-Marie 152, 193
Duran, Simeon Semah ben 259
Durkheim, Émile 13, 38
Eco, Umberto 41, 45, 63, 64
Edelman, Diana 566, 573
Ehrlich, Carl 43, 64
Ehrman, Bart 341, 354, 678
Eisenman, Robert 335, 354
Eliade, Mircea 13, 28, 38
Eliot, Thomas Stearns 40, 41, 51,
59, 63, 77, 118, 123, 142, 223,
249, 283, 312, 332, 369, 390, 413,
470, 498, 521, 527, 607, 626, 656
Elizabeta I. 671
Elliott, John 562, 563, 564, 565,
569, 570, 571, 573, 574, 575, 579
Elsom, Helen 374
Empson, William 49, 101, 114, 263,
436, 437
Erasmus, Desiderius 53
Estienne, Robert 670
Euripid 530
Ewald, Heinrich 286, 308
Ezra, Ibn Abraham 259, 308
Fabrio, Nedjeljko 61, 216, 280
Fališevac, Dunja 114
Farmer, William 376
Farrer, Austin 377
700
Faulhaber, Michael von 37
Fewell, Danna Nolan 85, 98, 156,
176, 177, 192
Filon, Aleksandrijski 443, 490, 543,
545, 664
Finkelstein, Israel 82, 319, 332
Fisher, Peter 209, 494
Fish, Stanley 40, 51, 52, 64, 350
Fišić, Ladislav 39
Fitzgerald, John 492, 494, 498, 500
Flint, Peter 402, 418
Fokkelman, Jan 88, 98, 162, 163,
170, 192, 235
Forster, Benjamin 113, 114
Forster, Edward Morgan 192, 382,
395, 432, 438, 560, 572
France, Richard Thomas 380, 387,
388, 389, 395
Frankopan, Bernardin Grobnički
674
Frankopani (obitelj) 674
Franzen, August 35, 36, 38, 342,
355, 374
Freedman, David Noel 38, 39, 41,
69, 82, 98, 99, 114, 134, 135, 192,
193, 194, 235, 236, 253, 292, 293,
332, 333, 355, 374, 375, 395, 417,
418, 438, 447, 454, 472, 478, 482,
483, 492, 500, 504, 510, 513, 519,
528, 542, 550, 559, 573, 579, 586,
588, 590, 594, 615, 616, 659, 677,
678
Freedman, David Noel Noel 114
Freudenreich, Šimun 124
Freud, Sigmund 124, 626
Freud,Sigmund 229
Freyne, Seán 22, 38
Friedman, Richard Elliott 135, 136,
137, 138, 140, 141, 142, 149, 150,
151, 192
Frye, Northrop 13, 38, 56, 57, 58,
59, 60, 61, 62, 63, 64, 84, 85, 87,
98, 99, 103, 108, 114, 160, 171,
183, 184, 185, 186, 193, 227, 235,
237, 253, 259, 265, 267, 268, 272,
273, 275, 276, 292, 360, 362, 366,
374, 375, 566, 602, 615, 621, 622,
623, 624, 625, 626, 627, 628, 659

Fućak, Jerko 16, 38, 126, 134, 193,
351, 414, 495, 553, 659, 665, 676,
677
Furnish, Paul 514, 515, 519, 524,
525, 527, 528
Gabel, John 20, 23, 65, 70, 74, 75,
76, 79, 80, 82, 92, 94, 99, 104,
105, 110, 114, 134, 149, 151, 178,
193, 239, 255, 256, 259, 260, 292,
332, 345, 346, 348, 351, 354, 355,
375, 400, 402, 438, 444, 447, 454,
472, 492, 601, 615, 659, 661, 665,
670, 677
Gadamer, Hans Georg 54, 55
Galen, Clemens August von 37
Gallagher, Edmon 669, 678
Gamble, Harry 665, 666, 677
Gaon, Saadia 259
Gass, Filibert (sreće se i Gas) 676
Geldenhuys, Norval 415, 417
Genette, Gérard 358, 374, 458, 472
Gesenius, Wilhelm Friedrich 15,
38, 163
Gheerbrant, Alain 156, 192
Gibson, Mel 35, 343
Girard, René 45, 64, 260
Glazer, Nahum 259, 293
Gloucester (lik iz Kralja Leara) 262,
328
Glueck, Nelson 209
Gluhak, Alemko 14, 38
Gnilka, Joachim 357, 361, 375
Goethe, Johann Wolfgang von 35,
59, 257, 260, 650
Goitein, Shelomo Dov 288, 292
Golding, William 41
Golub, Ivan 676, 677
Goodspeed, Edgar 519
Gordon, Lyndall 40
Gottcent, John 35, 670, 677
Gouders, Klaus 294, 295, 323, 331
Grabner-Haider, Anton 39
Graetz, Heinrich 662, 663
Grčić, Marko 676
Greenfield, Jonas 78, 82
Greengus, Samuel 96, 99
Green, Michael 579, 594
Greenstein, Edward 114, 115, 116,
132, 134, 265, 292
Greimas, Julien, Algirdas 54
Grgur, Nazijanski 35
Griesbach, Johann Jakob 376
Groden, Michael 358, 375, 458, 472
Grübel, Rainer 35
Grubišić, Silvije 119, 676, 677
Guirraud, Pierre 134
Gundulić, Ivan 60, 331, 404
Gunkel, Hermann 53, 83, 98, 156,
350
Gunn, David 85, 98, 156, 176, 177,
192, 235
Gušić, Ivan Rupert 675
Guthrie, Donald 525, 542
Gutiérrez, Gustavo 260
Habsburgovci 36
Hall, Lindsey 258
Hamilton, Jefries 198, 235
Hamilton, William 513
Hamlet (lik iz istoimene drame) 46,
59, 366
Harnack, Adolf von 396, 398, 417,
522, 543
Harrington, Daniel 334, 337, 361,
375, 395, 417, 438, 447
Harrington, Wilfrid 141, 193, 226,
292, 355, 375, 395, 397, 418, 425,
430, 438, 439, 447, 455, 492, 493,
494, 497, 500, 504, 507, 509, 510,
513, 519, 528, 529, 530, 534, 542,
543, 547, 548, 550, 558, 571, 573,
574, 576, 579, 580, 583, 586, 588,
590, 591, 592, 593, 594
Hazael 69
Heidegger, Martin 54 , 301 , 313 ,
329, 331, 332, 388
Heidel, Alexander 75, 82
Heller, Joseph 63
Hellholm, David 611
Henry VIII. 48
Hercigonja, Eduard 673, 677
Herion, Garry 114
Hewitt, Thomas 550
Hick, John 258
Hildebrandt, Ted 14, 38, 39, 116,
134, 659
701
Znanstvenici, umjetnici i druge osobe
Hill, David 335, 355
Hirsch, Frank E. 51
Hitler, Adolf 37, 483
Hobbes, Thomas 136, 280, 669
Hohnjec, Nikola 134, 304, 332, 596,
615, 659
Hölderlin, Friedrich 470
Holloway, Steven 216, 236
Holzner, Josef 449, 454
Homer 99, 345, 574
Horn, F.W. 33, 34, 38
Horvatić, Dubravko 118, 120, 124,
331
Horvat, Vladimir 674
Houlden, Leslie 355, 368, 375
Houston, Whitney 602
Hrozný, Bedřich 75
Hrvatinić, Hrvoje Vukčić 673
Hughes, Gerald 38
Hunt, Melvin 157, 193
Hurd, J.C. 471
Hutcheon, Linda 51, 109, 114, 272,
293
Huxley, Aldous 63, 456
Ingarden, Roman 322
Irenej 258, 290, 345, 364, 396, 418,
420, 423, 439, 579, 580, 586, 600,
648, 666
Iser, Wolfgang 281, 322, 332, 353,
355, 364, 375
Ivan Pavao II. 53
Izidor, gnostičar 344
Jackson, Mick 602
Jacob, Irene 273, 292
Jacob, Walter 273, 292
Jakobson, Roman 51, 106, 107, 108,
121, 133, 134, 241, 295, 539
Jambrek, Stanko 677
Jauss, Robert Hans (isto
Jauß) 114, 458, 471, 472
Jelaska, Zrinka 674
Jenks, Allan 137, 139, 140, 193
Jeremias, Joachim 497
Jeronim 15, 16, 41, 220, 231, 254,
290, 291, 376, 418, 455, 574, 667,
669, 670, 672
Jewett, Robert 491, 509
Johnson, Elizabeth 128, 368
Biblija kao književnost
Johnson, Luke Timothy 398, 417,
438, 447
Jolles, André 86, 87, 98, 99, 156,
181, 182, 183, 193, 219
Jonge, de Marinus 32, 38
Jónsson, Jakob 108, 109, 114
Josipovici, Gabriel 94, 550, 594
Juliet (lik iz Romea i Julije) 275
Jung, Carl Gustav 60, 259, 260, 282,
293
Jurica, Neven 35
Juričić, Juraj 674
Jurjetinović-Ivankić, Mihovil 675
Justin, Mučenik 336, 344, 345, 600,
666
Kafka, Franz 57, 207, 259, 262, 273,
367
Karadžić, Stefanović Vuk 674, 675
Karaman, Matija 675
Karandišev (lik iz Ostrovskijeve dra-
me) 408
Karris, Robert 397, 398, 399, 417
Käsemann, Ernst 484 , 485 , 492 ,
522, 574, 577
Kašić, Bartol 119, 674
Katančić, Petar Matija 675
Kennedy, George 491, 492
Kierkegaard, Sören 158, 159, 160,
161, 191, 192, 363, 655
Kilkpatrick, George 425
King, Philip 236, 334, 336, 355, 375
Kittel, Gerhard 427, 438, 589, 590
Klangwisan, Yael Cameron 288 ,
293
Klauck, Hans-Josef 472, 483, 586,
588, 589, 590
Klein, Ralph 221, 222, 224, 236
Klement, Aleksandrijski 359, 418,
424, 567, 666
Klement, Rimski 19, 226, 439, 543,
544, 560
Klement VIII. 675
Kliesch, Klaus 447
Knauf, Axel Ernst 255, 293, 650,
659
Knežević, Ruben 677
Knight, George 532
Kohlenberger, John 38, 116, 134,
235, 253, 292, 659
Konzul, Stjepan Istranin 674
Kravitz, Leon 44
Kreiswirth, Martin 375, 472
Krentz, Edgar 503, 504, 505, 507,
508, 509, 510
Kresina, Ante 193, 196, 200, 201,
208, 210, 216, 220, 234, 235, 262,
315, 332, 597, 615, 676
Kristijanović, Ivan 675
Krleža, Miroslav 331
Kröger, Toni 57
Ksenofont 348
Kugel, James 82, 158, 163, 164,
175, 193, 236, 253, 293, 332
Kugler, Robert 193
Kumičić, Eugen 59
Kurtz (lik iz Conradova Srca tame)
61
Kuzmić, Boris 677
Kvintilijan, Marko Fabije (isto i
Quintilian) 100, 511, 512
Kysar, Robert 421, 423, 424, 428,
434, 435, 436, 438, 579, 581, 585,
586, 588, 590
Laáb, Matijaš 675
Lacan, Jacque 236
Ladan, Tomislav 478, 677
Lajoš, Zorislav 460
Lamartine, Alphonse de 260
Lambert, Wilfred 258, 293
Landy, Francis 293, 332
Langton, Stephen 670
Larisa (lik iz Ostrovskijeve drame)
408
Laroche, Emmanuel 75
Lavinia (lik iz Eliotove drame) 153
Lav XIII. (Leo XIII.) 52
Laws, Sophie 551, 555, 558, 559
Layard, Henry 68
Lear (lik iz Shakespeareove drame)
59, 270
Leeming, David 568, 573
Leibnitz, Gottfried Willhelm 258
Lella, Alexander Di 293
Lennox, John 35, 38, 44, 72, 81, 82
702
Léon-Dufour, Xavier 38, 64, 139,
193, 199, 236, 427, 438
Levine, Baruch 145, 147, 193
Levine, Lee 337, 340, 341, 355
Lévi-Strauss, Claude 175, 192, 193,
367, 374, 375, 611, 613, 616, 659
Lewis, Jack P. 663
Lichtheim, Miriam 79
Lilley, J.P.U. 42, 43, 64
Limbeck, Meinrad 375
Limburg, James 238, 239, 241, 242,
244, 245, 246, 253
Lincoln, Andrew 420, 421, 438
Lončarević, Vladimir 35
Louden, Bruce 210, 236, 566, 573
Lowth, Robert 104, 105, 128
Lujić, Božo 39, 134, 300, 302, 333,
678
Lukács, Georg 207, 236
Lukrecije 575
Lundbom, Jack 333
Lustick, Ian 43, 65
Luther, Martin 27, 48, 481, 483,
518, 543, 553
Luz, Ulrich 395
Lyell, Charles 66
MacLeish, Archibald 260
MacLeman, Andrew 524
Magid, Shaul 44
Magonet, Jonathan 320, 322, 324,
333
Maier, Paul L. 335, 355
Mani, gnostičar 344
Mann, Thomas 57, 207, 456, 636
Marcion iz Sinope 344, 345, 520,
666
Margueron, Jean-Claude 152, 193
Marinković, Ranko 60, 83
Marks, Herbert 333
Marshall, Howard 403, 413, 447,
509
Marshall, Ian Howard 417
Martin, Ralph 495, 500
Martins, Manuel Frias 52, 65, 329,
333
Matasović, Ranko 75
Matijašević, Željka 236
Mattill, A.J. 398, 417
 Znanstvenici, umjetnici i druge osobe

Mattingly, Gerald 21, 38
Mayerhoff, Ernst Theodor 524
Mayor, Joseph 559
McGinn, Bernard 595, 600, 605,
611, 616
McKenzie, Steven 236
Meier, John Paul 342, 355, 379,
381, 382, 383, 385, 392, 395
Melanchthon, Philipp 483
Menander 530, 574
Mendlesohn, Farah 191, 192, 193
Merk, Augustinus 38, 115, 134, 374,
395, 406, 659
Merklein, H. 471
Meršić, Martin 675
Methodius 605
Metzger, Bruce 668, 678
Meyers, Carol 288, 293
Mihaljević, Milan 673, 677
Milgrom, Jacob 145, 146, 147, 188,
189, 191, 193, 583, 586
Millard, Alan Ralph 152, 153, 156,
193
Millar, William 303, 333
Milošić, Darko 677
Milton, John 60
Mišić, Anto 526, 528
Mitchell, Margaret 457, 462, 471,
472
Mitchell, Stephen 479, 483
Molinié, Georges 135, 137, 193
Moore, Carrey 226, 229, 236
Morris, Leon 407, 417, 419, 423,
424, 425, 427, 431, 432, 438, 463,
469, 472, 504, 509, 510
Morrison, Martha 152, 193
Morton, Andrew 524
Mounce, Robert 616
Mrakovčić, Božidar 364, 375
Mrkonjić, Zvonimir 77, 115, 123,
283, 676
Muir, Edwin 87, 212, 213, 214, 235,
236, 432, 438, 560, 572, 573, 692
Müller, Paul-Gerhard 417
Muratori, Ludovico 396, 418, 439,
455, 535, 579, 648, 667
Murphy, Roland E. 79, 82, 256, 278,
285, 286, 293
Musil, Robert 456, 460
Mussner, Franz 559
Myers, Charles 483, 488, 491, 492
Nathan, rabi 259
Newsom, Carol 258, 259, 260, 275,
293
Nickless (lik iz drame A. MacLeisha)
260
Nikodem, autor apokrifnoga evanđe-
lja 61, 348, 426, 428, 435, 645
Noth, Martin 179, 180
O’Collins, Gerald 67, 82
O’Connor-Murphy, Jerome 454,
457, 458, 472, 490, 492, 497, 511
Odinokov, Viktor 35
Olsen, Regina 161
Oraić-Tolić, Dubravka 71, 81, 82,
605
Origen 18, 50, 396, 483, 543, 552,
560, 574, 600, 626, 645, 648, 660,
669
Ostrovski, Aleksandar 408
Otto, Rudolf 13
Ovidije, Nazon 59
Pacelli, Eugenio 37
Pals, Daniel 13, 38
Pamfilije, mučenik 376
Papija iz Hijerapola 125, 356, 374,
376, 418, 586
Parker, Matthew 671
Pascuzzi, Maria 460, 472
Pavao, iz Tarza, apostol 61
Peckham, Brian 236
Peirce, Charles Sanders 329, 332,
333
Pepper, C. S. 63, 64, 81
Percy, Ernst 525
Pesch, Rudolf 357, 370, 375
Peterson, David 447
Petrač, Božidar 35
Petretić, Petar 674
Petrie, Flinders 69
Pio X. 52
Pio XI. 37
Pio XII. 37, 483, 672
Pitkanen, Pekka 43, 44, 65
Platon 371, 411, 566
Polikarp 364, 423, 505, 519, 535,
561, 579, 601, 666
Polzin, Robert 193
Pope, Marwin 114
Popović, Anto 20, 22, 23, 34, 38,
50, 52, 65, 113, 114, 135, 184,
193, 333, 334, 337, 346, 347, 355,
362, 375, 424, 425, 429, 438, 617,
659, 678
Porobija, Garvanović Đurđica 413,
417
Porsch, Felix 438
Porter, Stanley 65, 67, 82, 338, 349,
355, 375, 421, 438
Porton, Gary 336, 337, 355, 375
Potter, David Stone 410, 411, 417
Pranjić, Krunoslav 135
Pranjić, Pero 461, 472, 526, 528
Preysing, Konrad von 37
Pritchard, James 19, 22, 25, 26, 38,
67, 68, 69, 70, 75, 78, 79, 82, 178,
180, 186, 189, 193, 197, 198, 211,
236, 303, 311, 319, 333, 334, 335,
341, 355, 375, 448, 454, 472, 479,
492, 561, 566, 573, 579, 616, 618,
621, 640, 641, 645, 646, 657, 673,
674, 678
Propp, Mikhail 629
Pupačić, Josip 118, 468
Quinn, Jerome 528, 529, 530, 538,
542
Quintilian, Marko Fabije 99, 100,
114
Rabelais, François 63
Rad, Gerhard von 181
Rajak, Tessa 334, 355, 375
Raskoljnikov, Rodion Romanovič
(lik iz Dostojevskijeva romana)
59
Raspudić, Gracijan 677
Ratzinger, Joseph (Benedikt XVI.)
152
Rawlinson, Henry 68, 73
Rebić, Adalbert 14, 20, 22, 23, 38,
65, 66, 76, 82, 90, 99, 135, 193,
203, 211, 236, 294, 311, 317, 319,
333, 336, 338, 355, 375, 395, 617,
659, 674, 675, 676, 678

703
Biblija kao književnost
Reddish, Mitchell 603, 616
Reed, Stephen 152, 193
Reisner, Andrew 68
Rendtorff, Rolf 193
Rhoads, David 337, 338, 339, 355
Richards, Kent Harold 93, 99
Ricoeur, Paul 114
Riesenfeld, Harald 427
Rigaux, Béda 508
Rimbaud, Arthur 60, 133
Ringgren, Helmer 192
Robinson, Edward 68
Robinson, James M. 516
Roon, van Aart 524, 525, 528
Rosa, Stjepan 674
Rose, Martin 38, 39, 132, 135
Rosenberg, Joel 236, 333
Rougemont, Denis de 265, 293
Rudolph, Kurt 343, 344, 355
Ruether, Rosemary Radford 368
Rupčić, Ljudevit 553, 676
Sabourin, Léopold 402, 403, 417
Šagi-Bunić, Tomislav 290, 293
Samsa, Gregor (lik iz Kafkine pripo-
vijetke) 367
Sanders, James 663, 664, 665, 678
Sannazaro, Jacopo 60
Šarić, Ivan Evanđelist 122, 675, 676
Sasson, Jack 236
Savonarola, Girolamo 35, 413
Savran, George 236
Schelkle, Karl Hermann 573, 579,
593, 594
Schenke, Ludger 425, 438, 494, 500
Schmeller, Thomas 477, 478
Schmidinger, Heinrich 35
Schmidt, J. E. C. 509
Schmithals, Walter 462
Schökel, Louis Alfonso 333
Scotson, John 355, 375
Scullion, John 99
Seitz, Christopher 333
Senc, Stjepan 14, 39, 350, 467, 468,
469, 472, 660
Seters, John van 152, 236
Shakespeare, William 35, 47, 59, 60,
118, 262, 270, 275, 328, 671, 678
Shemaryahu, Talmon 236, 333
Sienkiewicz, Henryk 620
Silberman, Neil Asher 82
Šimić, Krešimir 71, 82
Simon, Richard 53
Simpson, J.A. 14, 39
Šimundža, Drago 35
Sixtus, iz Siene 254
Škarić, Ivo 118, 124, 135
Škarić, Matija Ivo 548, 675
Skok, Petar 14, 39
Škrinjar, Albin 590
Slavić, Dean 565, 595, 616
Smith, George 73, 75, 81
Sokrat 159, 348
Solar, Milivoj 99, 114, 236, 347,
355
Šoljan, Antun 124
Sonsino, Rifat 96, 99
Šop, Nikola 60, 527, 607, 656
Sović, Anton 676, 678
Spinoza, Baruch Benedikt 136
Šporčić, Ivan 318, 319, 329, 333
Šporer, David 47, 65, 153, 193
Stadnik-Holzer, Elena 673, 678
Staiger, Emil 167, 193, 213, 235,
237, 241, 253, 263, 274, 275, 284,
288, 292, 293, 432, 433, 437, 438,
468
Stamać, Ante 100, 101, 114, 293,
438
Stanton, Elizabet Cady 55
Starić, Aldo 293
Štefanić, Vjekoslav 673, 678
Steinbeck, John 636
Steiner, George 362, 363, 365, 368,
374, 375
Stibbs, Alan 573
Stojković, Ivan Dubrovčanin 660
Stott, John 528, 586, 588, 590
Stowers, Stanley 490
Strange, James 345, 355, 375
Streeter, Burnett Hillman 378
Sulpicije, Kvirin (Sulpicius Quirinus)
410
Svetonije 342, 442
Sweeney, Marwin 328, 333
Szeman, Imre 375, 472
Tabak, Josip 676
704
Tacit 27, 339, 341, 342, 513
Tarler, David 220, 236
Tasker, Randolp Vincent Greenwood
559
Teofil, Antiohijski 290
Teokrit 60
Tertulijan 336, 345, 396, 543, 666
Težak, Stjepko 458, 472
Theodotion (Teodocije) 669
Thompson, Henry 29, 39, 131, 132,
135
Thompson, Thomas 152
Tischendorf, Constantin Friedrich
von 668
Titus Andronikus (lik iz
Shakespeareove drame) 153
Tolkien, John Ronald Reuel 41, 83,
184, 217, 227, 316, 568, 602, 650,
672
Tolstoj, Lav 35, 63, 216, 269, 456,
611
Toma, Akvinski 49, 61, 72, 259, 483
Toma, autor apokrifnoga evanđe-
lja 61
Tomaševski, Boris 266, 359, 374,
375, 408, 417
Tomić, Celestin 238, 239, 240, 241,
251, 253, 273, 277, 290, 293, 454,
472, 478, 481, 483, 486, 488, 492,
500, 504, 510, 513, 528, 542, 602,
604, 607, 608, 611, 616, 676, 678
Tomić, Jerko 676
Tomić, Marko 678
Trakl, Georg 120, 242
Travis, Stephen 38
Trible, Phyllis 55, 93, 99, 200, 201,
204, 236, 237
Trilling, Wolfgang 509
Trubar, Primož 674
Tuckett, Christopher 400, 401, 418
Tyndale, William 670
Urbrock, William 93, 94, 99
Vanhoye, Albert 547, 548, 549, 550
Vauquer, gospođa 57
Velčić, Bruna 318, 333
Vergilije, Publije Maron 60
Vetranović, Mavro 60, 655
Višaticki, Karlo 678

Viviano, Benedict 395
Vojnović, Tadej 34, 39, 137, 194
Vorster, Willem 348, 355, 375
Vranić, Antun 675
Vrhovac, Maksimilijan 675
Vugdelija, Marijan 395, 473
Vuk, Tomislav 65, 82
Walters, Stanley 24, 39, 168, 169,
194
Warhol, Robyn 206, 237
Warren, Austin 63, 65, 81, 135
Wayne, Leman 114
Wees, van Hans 44, 65
Weiner, E. S. C. 14, 39
Weinfeld, Moshe 142, 194
Weisse, Christian Hermann 376
Wellek, René 63, 65, 81, 135
Wellhausen, Julius 136, 151, 308
Werlich, Egon 278, 458, 471, 473,
530, 538, 684, 692
West, Angela 368
Weststeijn, Willem 249, 253
Wette, Wilhem Martin de 524
Wheeler, Charles 20, 23, 65, 70, 74,
75, 76, 79, 80, 82, 92, 94, 99, 104,
105, 110, 114, 124, 134, 149, 151,
178, 193, 239, 255, 256, 259, 260,
292, 332, 345, 346, 348, 351, 355,
375, 400, 402, 438, 444, 447, 472,
601, 615, 659, 661, 670
Whybray, Roger Norman 256, 277,
279, 282, 284, 293
Wiesel, Ellie 260
Williams, Helen 40
Williams, James 293
Wilson-Kastner, Patricia 368
Wimsatt, William Kurtz 35, 39, 50,
201
Wittingham, William 671
Wrede, William 361, 509
Wright, David 14, 39
Wuellner, Wilhelm 491
Wycliffe, John 669, 670
Yee, Gale 153, 169, 194
Yeung, Maureen 111, 114, 126, 135
Yoder, John Howard 43, 65
York, Anthony 20, 23, 46, 65, 70,
74, 75, 76, 79, 80, 92, 94, 99, 104,
105, 110, 114, 124, 134, 149, 151,
178, 193, 239, 255, 256, 259, 260,
292, 332, 345, 346, 348, 351, 355,
705
26. Popis karata
375, 400, 402, 438, 444, 447, 472,
601, 615, 659, 661, 670
Žagar, Mateo 677
Zagoda, Franjo 675
Zenon, stoik 346
Zerwick, Max 528
Živanović, Miodrag 114
Zoranić, Petar 60
Zovkić, Mato 217, 229, 232, 237,
295, 302, 306, 319, 320, 333, 395,
403, 418, 424, 438, 449, 454, 463,
473, 478, 483, 484, 490, 492, 500,
504, 510, 513, 519, 528, 543, 550,
555, 559, 573, 616, 639, 641, 647,
660
Zrinski (obitelj) 674
Zuss (lik iz drame A. MacLeisha)
260
 Biblija kao književnost

26. POPIS KARATA

Izrael oko 300. godine

prije Krista 706
 707
Abrahamova putovanja
26. Popis karata
Biblija kao književnost

Izrael i Palestina u novozavjetno doba

708
 26. Popis karata

&512025(

Antiohija

Ikonij
Listra
Pergam Derba Tarz Antiohija
Atalija Selucijska

CIPAR
Salamina

Paf

65('2=(012025(

Cirena

Prvi Pavlov misijski put

709
 Biblija kao književnost

Makedonija
&512025(
Amfiopol FilipiNeapol
Solun
Bereja Apolonija
Dorylaeum
Troada Kapadocija

Atena Efez Ikonij

Korint Antiohija
Kanhreja Listra
Derba Tarz
Rodos Antiohija

ROD CIPAR

Fenicija

Sidon
65('2=(012025(
Cezareja
Cirena Jeruzalem

Drugi Pavlov misijski put

710
 26. Popis karata

&512025(
Filipi
Solun

Troada
Asur
Mitilena

Efez Ikonij
Korint
Milet
Tarz
Rodos
Cos Patara Antiohija

ROD

65('2=(012025( Tir
Ptolemais
Cezareja

Treći Pavlov misijski put

711
 Biblija kao književnost

&512025(

-$
'5
$1
6.
2
Rim 0
Tri gostionice 25
(
Apijev trg Puteole

Tarz

Mira Antiohija
Regij Selucijska

Sirakuza
KRETA Sidon

MALTA Dobra pristaništa Cezareja

Antipatrida
65('2=(012025( Jeruzalem

Pavlov put u Rim

712

27. NAPOMENA O KOLEGIJU
POVEZANOM S KNJIGOM
U jednosemestralnom kolegiju Biblija kao knji-
ževnost imao sam na raspolaganju 15 termina s po
135 minuta, koje sam poslije početnih traženja or-
ganizirao ovako: studenti bi redovito na prethod-
nom predavanju dobili domaću zadaću, odnosno
zadatke povezane s tekstovima koji će se idući put
tumačiti. Termine sam organizirao tako da sam
predavao sat vremena, a poslije stanke predstav-
nici svake skupine iznosili bi spoznaje do kojih su
došli proučavajući tekstove po mojim naputcima.
Tijekom kolegija koje sam izvodio nisam pre-
davao, ni u ispitni sustav uvrstio, sav materijal iz
ove knjige. Glede uvoda i Staroga zavjeta, studenti
su morali svladati sve upite (osim onih označenih
slovom V, kojima se ispituje viša razina svladano-
sti gradiva). Neke dijelove nisam stigao predavati.
Dva su prva poglavlja knjige sažeta u jedno preda-
vanje, tako je bilo i s dvama poglavljima o stilskim
figurama. Tumačeći Stari zavjet, obično bih pre-
davački dio organizirao tako što sam protumačio
opća stilska obilježja tekstova iz određenoga ve-
ćega dijela (Mudrosnih knjiga, Proroka, Psalama),
a onda bih podrobnije govorio o karakterističnim i
književno vrjednijim tekstovima. Iz Proroka to su
bili dijelovi iz Izaije i Jone, na žalost nešto manje
Jeremije. Iz mudrosne književnosti najviše su vre-
mena dobili Job i Propovjednik, a manje Mudre
izreke. Glede povijesnih knjiga, podrobnije sam
tumačio ciklus oko Davida, jer je riječ o bliskosti
romanu kronici, te Juditu – što zbog kombinacije
ironije i romance, što zbog Marulića.
Petoknjižju sam, međutim, posvetio dva termi-
na, pa se prvi bavio obilježjima četiriju predaja, a
drugi posebnostima ciklusa oko patrijarha, poseb-
no Abrahama i Jakova, te najvećega židovskoga
proroka Mojsija. Tada sam tumačio i žanrove ro-
mance, sage i legende.
713
27. Napomena o kolegiju povezanom s knjigom
U Novom zavjetu studenti su sami svladali
uvodni dio s prikazom povijesne pozadine. Djela
apostolska nisam ispitivao ni tumačio. Iz pavlov-
skih tekstova stigao sam objasniti životopisni uvod
s razlikama obilježja autentičnih i neautentičnih
poslanica, Prvu Korinćanima (s naglaskom na
Himni ljubavi i Werlichovim tipovima teksta te
Rimljane ‒ osnove teološke problematike i stilske
figure). Ostale poslanice nisam tumačio ni tražio
od studenata da ih svladaju. Nisam govorio ni o
Katoličkim poslanicama, putovima u Bibliji ni o
kanonu i važnim prijevodima. U tom se smislu sve
što se odnosi na tu građu može držati višim stup-
njem komunikacije s ovom knjigom. Iznimka su
upiti za Prvu Petrovu poslanicu koji se odnose na
obilježja Petrova lika u Muirovu sustavu te dva
ustroja silaska u donji svijet.
Provjere su bile organizirane na dva načina. U
prvom je gradivo podijeljeno na tri dijela: uvodni
dio, Stari zavjet i Novi zavjet. Svaki je dio obuhva-
tio 15 upita s 30 bodova. Provjere temeljne upo-
znatosti s Biblijom nisu se provodile.
U drugom je studentima zadano pročitati dije-
love iz Staroga zavjeta naznačene u Uputi za prvo
čitanje. Temeljna se upoznatost s tekstovima ispi-
tivala pisanim putem u trima provjerama: prva se
odnosila na Petoknjižje, druga na Povijesne knji-
ge, a treća na Psalme, Mudrosne knjige i Proroke.
Zatim bi se provjerilo poznavanje gradiva protu-
mačena u ovoj knjizi, i to u dvama kolokvijima,
o Starom i Novom zavjetu. U tom načinu nisam
ispitivao uvodni dio (od Što je Biblija do Stilskih
figura), iako sam o tome predavao.
Dobro sam svjestan nedostataka ovakva kole-
gija i toga da se posao može temeljitije organizi-
rati u konceptu koji bi izabrao samo jednu školu
pisanja (na primjer proroke), žanr (recimo sagu)
Biblija kao književnost
ili književnoteorijski pristup (novohistorizam). No
kolegij i knjiga nisu namijenjeni ni studentima he-
brejskoga odnosno grčkoga ni budućim teolozima.
Kolegij i knjiga namijenjeni su prije svega studen-
tima književnosti Zapada, izvan hebrejskoga i grč-
koga kruga. Vjerujem da i buduće klasičare može
zanimati što piše u Starom zavjetu, kako i buduće
stručnjake za semitske jezike može interesirati no-
vozavjetna problematika.
Knjiga pruža i posve drukčije nastavne moguć-
nosti. Dva, pa i tri kolegija omogućila bi još bolje
714
poznavanje Biblije. To se može ostvariti ako se
uvrste upiti za višu razinu (označeni slovom V).
Iako ima dragocjenih iznimaka, u pravilu je ve-
lik jaz između potrebe za upoznatosti s biblijskim
temama u književnom obzoru i stvarnoga znanja
s kojim studenti dolaze na fakultete, a katkada i
onoga s čime odlaze. Ova knjiga i kolegij ispunit
će dio svoje svrhe ako taj neugodan razmak done-
kle prevladaju.
Grafička urednica
Danijela Karlica Žilić

Jezični savjetnici
Bruna Velčić (hebrejski jezik)
Darko Dugac (grčki jezik)
Andrea Malović i Marija Matković (hrvatski jezik)

Korektorica
Paula Župan

Grafička priprema
Grafičko-likovna redakcija Školske knjige

Tisak
Grafički zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb

Tiskanje završeno u studenome 2015.

ISBN 978-953-0-30727-8
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 000918772.