Djeca su vojska najjaa

Autor: Velimir Miloevi

Velimir Miloevi bosanski je pjesnik poznat po antiratnom angamanu u svojim djelima, pa

tako i u pjesmama. Njegove pjesme za odrasle moda malo bolje svjedoe o boli koja mori
Miloevia kao lirskog subjekta, dok je ta bol povezana je ratom, ksenofobijom, mrnjom i
modernim barbarstvom za koje stalno pronalazimo izlike kao drutvo. S druge strane, njegova
poezija za djecu obrana je od takvog crnila i prije nego se dogodi. Djejim pjesmama, Miloevi
pokuava djecu odgajati u smjeru da jednom kada budu odrasli, ne budu ni trebali niti eljeli rat.
On tako preventiramoguu bol, pjesmama koje potiu na radost, smjelost, jedinstvo i zabavu.
Kada bi to kao djeca usadili u svoju bit, nikada nam vie ne bi bili potrebni ratovi niti bilo kakav
drugi nain povrede svoga blinjega.

Jedna od takvih pjesama je i Djeca su vojska najjaa, jedna od najpoznatijih (djejih) pjesama
Velimira Miloevia. Ova pjesma je ak i uglazbljena i mnogo puta izvoena, posebice od strane
djejih zborova, a slui upravo kao antiratna himna kojom se (odraslima) poruuje da je upravo
djeja nevinost, male radosti i veliko srce ono na to bi se svi trebali ugledati. Pjesma je ritmina,
ba poput himne, poput koranice ili brojalice, to je ini slinom borbenim pjesmama, ali
upravo to je jedan od naina na koji ona ustaje protiv borbe. Njena slinost s koranicom, daje
joj jednaku snagu kakve koranice imaju, pa se takva protiv njih ova pjesma moe i boriti.
Pjesma negira potrebu za koranicama, to bi se i ostvarilo kada bi jedina vojska na ovoj zemlji
bila ona djeja. A djeja vojska umjesto smrt, sije radost, umjesto da otima, ona daje, umjesto da
je prati glad i neimatina, prate je slatkii i srea.

Djeca su vojska najjaa analiza pjesme

Djeca su vojska najjaa pjesma je koja govori kako bi to bilo kada bi na svijetu postojala
(samo) djeja vojska. Ovim stihovima motiv djeje vojske nije samo fikcijska vojska sastavljena
od djece ili skupina djece koja izgleda kao vojska, ve metaforiki nazvana sva djeca svijeta,
koja su zajedno jaka poput vojske, koja imaju mo vojske, a svakako su i brojna poput vojske.
Na zanimljiv i nadasve ritmiki nain, pjesnik opisuje kakva bi ta vojska bila, to bi znaila, a
najvie naglaava zato je upravo takva vojska najjaa i svima potrebna. Ona je jaka i znaajna
upravo zbog prirode djece koja je ini. Djeca su radosna, pa je takva i njihova vojska. Njihovi
izvori sree su jednostavni, pa bi ih vrlo lako podijelili s drugima, pogotovo zato jer djeca nisu
sebina, stoga sebina nije ni njihova vojska.

Prva strofa govori o suncu koje koraa nebom. Ovaj stih sadri stilsku figuru personifikaciju, jer
je u njoj sunce poprimilo ljudske osobine. Sljedei stih govori o eti sijaa koja, za razliku od
sunca, koraa zemljom. Oba stiha poinju prijedlogom po, stoga je to stilska figura anafora.
Trei stih govori o pjesmi koju pjeva tristo pjevaa, to su zapravo djeca vojska najjaa!

Druga strofa govori o tome da jai nadjaava slabijeg i kako se srcu koji daje to se i vraa, te o
mati koja je dom za sanjalice. U ovoj strofi vidimo metaforu u stihu Mata je bata snivaa.
Ovaj stih govori o tome kako vuemo svoje snove iz mate, koja je velika i nepregledna poput
velike bate.

Trea strofa nastavlja misao iz predzadnjeg stiha druge strofe, onom koji govori o mati kao bati
sanjaa. Ova strofa govori o tome to bi se sve nalazilo u toj bati snova, tj. to je to o emu
djeca mataju. A to je:

Da bude hljeba, kolaa,

Da svako dijete ojaa,
Da nema suza ni plaa

Djeji snovi ine se jednostavnima, a zapravo su esencijalni i nedostini. Hljeb i kola metafora
su za okonavanje gladi, to je velika i trenutno neostvariva elja ljudskog roda, dok je sljedei
stih Da svatko dijete ojaa, metafora za elju da svatko dijete ima priliku odrasti i postati
samostalna, suverena, zdrava i sretna odrasla osoba. Na alost, ni to nije neto to se moe u
potpunosti ispuniti. Ovo je dokaz da su djeje elje naizgled jednostavne, a zapravo su temelj
elja svih ljudi.

etvrta strofa nastavlja nabrajati kakve su odlike vojske djece. Ova strofa je poput usporedbe
govori s ime se moe usporediti snaga djeje vojske, ali kroz metaforiku prizmu. Ona je poput
knjige pod rukom itaa. Svaki ita zna da je knjiga koju nosi pod rukom njegova ljubav i
najjae oruje. Ono ne upotrebljava silu, ali svejedno ima veliku mo. Stih Snovi pod krilom
letaa, vrhunac su moi djeje vojske. Snovi su ono to pokree svijet, a posebnu mo imaju u
rukama onih koji se ne boje vinuti u visine, dakle u rukama letaa. Ovaj stih takoer je pomalo
metaforiki. Predstavlja ljude koji ostvaruju svoje elje, usuuju se sanjati veliko i onda se
pomuiti da to i ostvare.

Posljednja, peta strofa. U prva dva stiha preko poslovice metaforiki govori kako vojska koju
ine djeca ostvaruje svoje snove, dostie ciljeve i na posljetku odrasta. To se radi korak po
korak, malo po malo ili kako sami stihovi govore:

Zrno po zrno pogaa,

Kamen po kamen palaa,
Sunce domaa zadaa

Kamen po kamen, zrno po zrno, marljivim uenjem i pisanjem zadae, ali i igrom po suncu,
djeca odrastaju i ispunjavaju svoje snove. Upravo zato oni su vojska najjaa!

Motivi u ovoj pjesmi su nebo, sunce, zemlja, eta, pjesma, pjevai. srce, mata, bata, djeca,
vojska, hljeb, kolai, dijete, suze, pla. knjiga, ita. snovi, krila, letai, zrno, pogaa, kamen,
palaa, sunce i zadaa. Cijela pjesma je poput jedne velike onomatopeje. Svaki stih zavrava sa
slogom -aa, to ne dovodi samo do neisprekidane rime, ve ostavlja ritmiki dojam stupanja
vojske. Svemu tome pripomae uestala aliteracija, kojom se kroz cijelu pjesmu ponavlja
suglasnik . Taj tvrdi suglasnik naglaava ritam, ba kako bi se naglasio pri odlunom
koraanja, pa tako i jednolinom i jednoglasnom koraanja vojske.
Pjesma se sastoji od pet strofa, a svaka ima etiri strofe i to sve redom osmerce. U pjesmi ima
rime, jer svaki stih zavrava jednakim slogom. Tako savreno ureena pjesma, bez ijednog
odstupanja u broju slogova ili stihova, pridonosi njenoj jednolinoj, ali odlunoj ritminost, ba
kakvu bi imala pjevna pjesma, djeja brojalica ili jo bolje koranica. Priroda brojalice vidi se i
po nagomilavanju rijei koje nisu okiene znaajnim epitetima, niti je njihovo znaenje
zamaskirano velikim stilskim figurama, osim onim koje utjeu na ritam pjesme.

Velimir Miloevi biografija

Velimir Miloevi bosanski je pjesnik srpskog podrijetla. On je i knjievni kritiar, ali je posebno
poznat kao pjesnik za djecu. Roen je 1937 u Pei na Kosovu u siromanoj obitelji. Osnovnu
kolu zavrio je u rodnom mjestu, niu gimnaziju u Istoku, nakon ega je u Sarajevu zavrio
gimnaziju i jugoslavenski knjievnost na Filozofskom fakultetu.

Radio je kao urednik Kulturne redakcije na Radio Sarajevu, a zatim i u novopokrenutom listu
Sarajevske novine. Nakon odsluenog vojnog roka, bio je referent za kulturu u Republikom
sekretarijatu za kulturu BiH, a zatim i urednik biblioteke za omladinu Pingvin. Kasnije se vratio
na radio i ureivao djeje emisije.

Bio je lan Drutva pisaca BiH. Jedan je od pokretatelja meunarodne manifestacije Sarajevski
dani poezije, koje je organiziralo Drutvo 1962. godine.
Djela su mu prevoena na mnoge jezike, ukljuujui ruski, francuski, poljski, eki, maarski,
bugarski, turski, slovenski i druge. Osvojio je mnoge nagrade, meu kojima i Godinju nagradu
Udruenja knjievnika, 1965. godine. nagradu Svjetlost, pjesniku nagradu Zlatna struna,
nagradu za literaturu za djecu Pjesnika drugovanja i mnoge druge.

Njegova prva pjesma Nemiri, objavljena je 1957. godine u sarajevskom listu Rije mladih.
Nastavio je pisati za ostale listove koji su izlazili diljem cijele Jugoslavije. Pisao je poeziju i
knjievno kritiku, ali je takoer prevodio djela s ruskog jezika. Pisao je i scenarije za
dokumentarne filmove, a na njegove pjesme mnogi su glazbenici komponirali muziku.

Neke od njegovih zbirki poezije za djecu su Zvjezdarnica, Berai rose, Krilata

cvjearnica, Veliko sanjarenje, Zaljubljena itanka, Domovina, Nacrtaj mi kuu, tata,
U svijetu pravde djeje i druge.

Zbirke pjesama za odrasle su Bele molitve, Svetkovina, Izlazak sunca, Nebeski

vinogradi, Vodiu te na Cetinje, Preko sruenog mosta i druge.

Velimir Miloevi umro je 2004. godine u Sarajevu.

U vjeitom hodu za suncem i svjetlou, pjesnik, zapravo, izraava sveljudsku potrebu za
harmonijom, ljepotom, dobrotom, idealnim svijetom. On svoj svijet boji ljubiasto i plavo pa je
tako ljubav obavezno plava ili ljubiasta.

Pjesnik je drugovao sa suncem, obraao mu se prisno, njeno, zatitniki, brinuo se kao o

najboljem drugu. Ali, i sunce, kao da nema nikog svog blinjeg, pjesniku se na ruku sputa.

Pjesme Velimira Miloevia treba itati iz mnogo razloga. Ljubitelji poezije e se nai u njima
svako prema svom osjeaju. Ono to je najprivlanije, ini se, to je dubina pjesnikovih osjeanja
koja itaoca uvue u svoj vrtlog i ponese ga u visine i plave daljine.