Velimir Milošević - Djeca su vojska najjača

 
Velimir Milošević bosanski je pjesnik poznat po antiratnom angažmanu u svojim djelima ,
pa tako i u pjesmama.
Njegove pjesme za odrasle možda malo bolje svjedoče o boli koja mori Miloševića kao lirskog subjekta,
dok je ta bol povezana je ratom, ksenofobijom, mržnjom i modernim barbarstvom za koje stalno
pronalazimo izlike kao društvo. S druge strane, njegova poezija za djecu obrana je od takvog crnila i prije
nego se dogodi. Dječjim pjesmama, Milošević pokušava djecu odgajati u smjeru da jednom kada budu
odrasli, ne budu ni trebali niti željeli rat. On tako preventiramoguću bol, pjesmama koje potiču na radost,
smjelost, jedinstvo i zabavu. Kada bi to kao djeca usadili u svoju bit, nikada nam više ne bi bili potrebni
ratovi niti bilo kakav drugi način povrede svoga bližnjega.
 
Jedna od takvih pjesama je i Djeca su vojska najjača , jedna od najpoznatijih (dječjih) pjesama Velimira
Miloševića. Ova pjesma je čak i uglazbljena i mnogo puta izvođena, posebice od strane dječjih zborova, a
služi upravo kao antiratna himna kojom se (odraslima) poručuje da je upravo dječja nevinost, male
radosti i veliko srce ono na što bi se svi trebali ugledati. Pjesma je ritmična, baš poput himne, poput
koračnice ili brojalice, što je čini sličnom borbenim pjesmama, ali upravo to je jedan od načina na koji ona
ustaje protiv borbe. Njena sličnost s koračnicom, daje joj jednaku snagu kakve koračnice imaju, pa se
takva protiv njih ova pjesma može i boriti. Pjesma negira potrebu za koračnicama, što bi se i ostvarilo
kada bi jedina vojska na ovoj zemlji bila ona dječja. A dječja vojska umjesto smrt, sije radost, umjesto da
otima, ona daje, umjesto da je prati glad i neimaština, prate je slatkiši i sreća.
__________________
 
Velimir Milošević - Djeca su vojska najjača
 
Po nebu sunce korača, Da nema suza ni plača –
Po zemlji četa sijača, Djeca su vojska najjača!
U pjesmi trista pjevača –  
Djeca su vojska najjača! Knjiga u ruci čitača,
Snovi pod krilom letača,
Slabiji jačeg nadjača, U pjesmi trista pjevača –
Srce što vrača dovrača, Djeca su vojska najjača!
Mašta je bašta snivača –  
Djeca su vojska najjača! Zrno po zrno pogača,
  Kamen po kamen palača,
Da bude kruha, kolača, Sunce – domaća zadaća –
Da svako dijete ojača, Djeca su vojska najjača!
___________________________________
 Velimir Milošević bosanski je pjesnik srpskog podrijekla . On je i književni kritičar, ali je posebno poznat kao
pjesnik za djecu. Rođen je 1937 u Peći na Kosovu u siromašnoj obitelji. Osnovnu školu završio je u
rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Istoku, nakon čega je u Sarajevu završio gimnaziju i jugoslavenski
književnost na Filozofskom fakultetu.
 Radio je kao urednik Kulturne redakcije na Radio Sarajevu, a zatim i u novopokrenutom listu Sarajevske
novine. Nakon odsluženog vojnog roka, bio je referent za kulturu u Republičkom sekretarijatu za kulturu
BiH, a zatim i urednik biblioteke za omladinu Pingvin. Kasnije se vratio na radio i uređivao dječje emisije.
 Bio je član Društva pisaca BiH. Jedan je od pokretatelja međunarodne manifestacije Sarajevski dani
poezije, koje je organiziralo Društvo 1962. godine.

Djela su mu prevođena na mnoge jezike, uključujući ruski, francuski, poljski, češki, mađarski, bugarski,
turski, slovenski i druge. Osvojio je mnoge nagrade, među kojima i Godišnju nagradu Udruženja
književnika, 1965. godine. nagradu Svjetlost, pjesničku nagradu Zlatna struna, nagradu za literaturu za
djecu Pjesnička drugovanja i mnoge druge.
 Njegova prva pjesma "Nemiri", objavljena je 1957. godine u sarajevskom listu Riječ mladih. Nastavio je
pisati za ostale listove koji su izlazili diljem cijele Jugoslavije. Pisao je poeziju i književno kritiku, ali je
također prevodio djela s ruskog jezika. Pisao je i scenarije za dokumentarne filmove, a na njegove pjesme
mnogi su glazbenici komponirali muziku.
 
Neke od njegovih zbirki poezije za djecu su Zvjezdarnica, Berači rose, Krilata cvjećarnica, Veliko
sanjarenje, Zaljubljena čitanka, Domovina, Nacrtaj mi kuću, tata , U svijetu pravde dječje i druge.
 
Zbirke pjesama za odrasle su Bele molitve, Svetkovina, Izlazak sunca, Nebeski vinogradi, Vodiću te na
Cetinje, Preko srušenog mosta  i druge.Velimir Milošević  umro je 2004. godine u Sarajevu.