1. Šta je psihologija?

Važna imena psihologije i njihova postignuća:

1. Aristotel autor Peri Psyches

2. Platon Introspekcija, „Upoznaj samog sebe“
3. Wolfgang Kӧhler Geštalt psihologija
4. Gustav Theodor Fechner autor „Elemenata psihofizike“
5. Erik Erikson Psihodinamski pristup
6. Abraham Maslow Humanistički pristup
7. B. F. Skinner Biheviorizam
8. Mary Whiton Calkins Uvođenje metode asocijacija u parovima i
otkrivanje učinka prvenstva i učinka novosti
9. Carls Rogers Humanistički pristup
10. Sokrat Introspekcija, „Upoznaj samog sebe“
11. B. Watson Biheviorizam
12. Wilhelm Wundt Strukturalizam, Introspekcija
13. Jean Piaget Kognitivistički pristup
14. Ivan Pavlov Biheviorizam
15. Max Wertheimer Geštalt psihologija
16. G. Stanley Hall Osnivač Američke psihološke udruge
17. Kurt Koffka Geštalt psihologija
18. Sigmund Freud Psihodinamski pristup
19. Karen Hornay Psihodinamski pristup
20. Kenneth B. Clark Proučavao etnicitet i utjecao na odluku
Vrhovnog suda o desegregaciji
21. William James Funkcionalizam
22. Christine Ladd- Franklin Formiranje teorije o viđenju boja

Povjesničari psihologije

1. Wilhelm Wundt Strukturalizam

2. William James Funkcionalizam
3. Sigmund Freud Psihoanaliza
4. John B. Watson Biheviorizam
5. Ivan Pavlov Uvjetovanje
6. Hermann Ebbinghaus Pamćenje
7. Jean Piaget Kognitivni razvoj
8. B. F. Skinner Operantno uvjetovanje
9. Alfred Binet Procjenjivanje inteligencije
10. Gustav Theodor Fechner Psihofizika
Voditelji odsjeka

1. B. F. Skinner Operantno uvjetovanje

2. Sigmund Freud Psihoanaliza
3. William James Funkcionalizam
4. Jean Piaget Kognitivni razvoj
5. G. Stanley Hall Razvitak
6. Wilhelm Wundt Strukturalizam
7. Carl Rogers Teorija o „ja“; na klijenta usmjerena terapija
8. John B. Watson Biheviorizam
9. Ivan Pavlov Uvjetovanje
10. Edward L. Thorndike Zakon efekta učenja

Zadaci nadopunjavanja: pregled poglavlja

1. Psihologija kao znanost

Psihologija je definirana kao proučavanje ponašanja i psihičkih procesa. Psihologija opisuje,

objašnjava, predviđa i kontrolira ponašanje. Ali psiholozi ne pokušavaju kontrolirati
ponašanje drugih ljudi protivno njihovim željama. Naprotiv, oni pomažu klijentima mijenjati
njihovo ponašanje za njihovo dobro.

Ponašanje se tumači pomoću psihologijskih teorija, koje čine nizovi tvrdnji s pretpostavkama
o ponašanju. Tumačenja i predviđanja izvode se iz teorija. Teorije se po potrebi mijenjaju,
kako bi mogle uključiti nova opažanja. Ako je potrebno, teorije se i odbacuju.

2. Što psiholozi rade?

Neki se psiholozi bave čistim, ili temeljnim istraživanjima, koja nemaju neposrednu
primjenu. Drugi se pak bave primijenjenim istraživanjima, koja traže rješenja za specifične
probleme. Osim istraživanja, mnogi se psiholozi bave i podučavanjem.

Klinički psiholozi čine najveću podgrupu psihologa. Klinički psiholozi pomažu ljudima čije
ponašanje odstupa od normalnog u prilagođavanju zahtjevima života. Klinički psiholozi
pomažu klijentima u rješavanju problema psihoterapijom i bihevioralnom terapijom.
Psiholozi koji se bave savjetovanjem rade s pojedincima koji imaju problema s prilagodbom,
ali ne pate od težih psihijatrijskih poremećaja.

Školski psiholozi pomažu učenicima koji se nose s problemima koji ometaju učenje. Školski
psiholozi pomažu i u donošenju odluka o upućivanju učenika u posebne obrazovne i
dodatne programe. Obrazovni psiholozi bave se teorijskim pitanjima povezanim s učenjem.

Razvojni psiholozi proučavaju promjene do kojih dolazi tokom života, nastojeći razlučiti
relativni doprinos naslijeđa i okoline (odgoja) razvoju. Psiholozi koji proučavaju ličnost
nastoje definirati ljudske osobine. Oni nastoje utvrditi što utječe na naše misaone procese,
osjećaje, ponašanje. Socijalni psiholozi proučavaju prirodu i uzroke našeg mišljenja, osjećaja
i ponašanja u socijalnim situacijama. Psiholozi koji se bave okolinom usmjeruju se na načine
na koje ponašanje utječe ili je pod utjecajem fizičke okoline.

Eksperimentalni psiholozi provode istraživanja temeljenih procesa, kao što su osjeti i

percepcija, učenje i pamćenje, mišljenje, motivaciju i emocije. Eksperimentalni psiholozi koji
su usmjereni na odnose između bioloških promjena i psiholoških pojava nazivaju se biološki
psiholozi.

Industrijski psiholozi usmjereni su na odnosne između čovjeka i rada. Organizacijski

psiholozi proučavaju ponašanje ljudi u različitim organizacijama. Psiholozi potrošnje nastoje
predvidjeti i utjecati na ponašanje kupaca.

3. Kako je nastala psihologija: kratka povijest

Grčki filozof Aristotel bio je među prvima koji su tvrdili da je ljudsko ponašanje podvrgnuto
pravilima i zakonima. Sokratova je preporuka „upoznaj samog sebe“, a on je i predlagao da
sami sebe proučavamo pomoću introspekcije.

Wilhelm Wundt osnovao je 1879. godine prvi psihologijski laboratorij. Wundt je i osnivač
škole strukturalizma. Koristio je introspekciju za proučavanje objektivnih i subjektivnih
elemenata iskustva.

William James utemeljitelj je škole funkcionalizma. Funkcionalizam se bavio opažljivim

ponašanjem i svjesnim doživljavanjem, a posebno je bio usmjeren na važnost navika, o
kojima je James govorio kao o „izuzetnom kotaču zamošnjaku društva“.

John B. Watson utemeljitelj je biheviorizma. Bihevioristi smatraju da se psihologija mora

ograničiti na opažljivo ponašanje i odustati od izleta u subjektivnu svijest. Watson je isticao
Pavlovljeve eksperimente s uvjetovanjem kao model psihologijskih istraživanja.
Biheviorizam se bavio učenjem putem uvjetovanja, a B. F. Skinner je uveo pojam
potkrepljenja koji je tumačio nastanak učenja.

Geštalt psihologija usredotočila se na percepciju. Geštalt psiholozi gledaju na percepcije kao

na cjeline koje daju značenje dijelovima. Tvrdili su da učenje može biti aktivno i svrhovito, a
ne samo pasivno i mehaničko, kao u Pavlovljevim eksperimentima.

Sigmund Freud utemeljitelj je psihoanalize. Prema psihodinamskoj teoriji, ljude pokreću

skriveni impulsi. Ljudi su skloni iskrivljavanju stvarnosti kako bi se zaštitili od anksioznosti.
.

4. Kako savremeni psiholozi gledaju na ponašanje

Šest glavnih pristupa u savremenoj psihologiji uključuju biologistički, kognitivistički,

humanističko-egzistencijalistički, psihodinamski, socijalnokulturalni te pristup koji se temelji
na teorijama učenja. Biologistički orijentirani psiholozi proučavaju veze između ponašanja i
bioloških pojava aktivnosti stanica u mozgu i lučenja hormona.
Kognitivistički psiholozi proučavaju načine na koji percipiramo i mentalno reprezentiramo
svijet. Piagetovo istraživanje kognitivnog razvoja djece inspiriralo je mnoge razvojne i
obrazovne psihologe. Kognitivistički psiholozi bave se i obradom informacija, tj. procesima
koji sudjeluju u percipiranju, pohranjivanju i dosjećanju informacija.

Humanističko-egzistencijalistički psiholozi naglašavaju važnost ljudskog doživljavanja. Oni

tvde i da su ljudi u stanju odgovorno birati.

Savremeni psihoanalitičari najčešće sami sebe smatraju neoanalitičarima. Oni općenito

slijede Freudove poglede, ali su manje usmjereni na ulogu nesvjesnih seksualnih i agresivnih
impulsa i više pripisuju ljudima mogućnost svjesnih izbora.

O Watsonu i njegovim sljedbenicima govori se kao o bihevioristima. Socijalno-

kognitivistički teoretičari također su unutar biheviorističke tradicije zbog svoga naglašavanja
uloge učenja u ljudskom ponašanju. Socijalno-kognitivistički teoretičari govore i o ulozi
učenja opažanjem, očekivanja i vrijednosti u tumačenju ljudskog ponašanja.

Sociokulturalni pristup potiče razmatranja utjecanja etniciteta, spola, kulture i socio-

ekonomskog statusa u psihologiji. Psihologija je kao struka predana očuvanju dostojanstva
pojedinca, ali mi ne možemo razumjeti pojedince ako nismo svjesni sveg bogatstva ljudske
raznolikosti. Etničke grupe definirane su značajkama kao što su: zajedničko kulturno
naslijeđe, rasa, jezik i povijest. Ljudi se razlikuju i po spolu, to jest stanju muškarca ili žene.

„Dobri, stari hitovi“ u psihologiji, popisani u Tablici 1. 1 su svi po redu bijeli muškarci.
Christine Ladd - Franklin formulirala je teoriju viđenja boja. Mary Whiton Calkins uvela je
metodu asocijacija u parovima i otkrila učinak prvenstva i učinak novosti. Margaret Floy
Washburn napisala je djelo „Psihično u životinja“. Afroamerički psiholog J. Henry Alston
bavio se istraživanjem percepcije toplog i hladnog. Kenneth B. Clark utjecao je na odluku
Vrhovnog suda o desegregaciji. Jorge Sanchez među prvima je ukazao na kulturalnu
pristranost testova inteligencije.

5. Kritičko mišljenje i psihologija:

Kritičko bi mišljenje trebao poticati skeptični stav. Kritičko mišljenje označava brižljivo
analiziranje i propitivanje pitanja, tvrdnji i argumenata drugih ljudi. To znači propitivanja
definicija pojmova, proučavanje pretpostavki koje su u temelju nekih argumenata i detaljnu
provjeru logike kojom su argumenti izvedeni. Kritičko mišljenje u psihologiji kao znanosti
odnosi se na sposobnost istraživanja uzroka i efekata, te na poznavanje istraživačkih metoda.
Ljudi koji kritički misle oprezno donose zaključke na temelju postojećih podataka. Osobe
koje kritički misle nisu sklone niti pojednostavljivanju, niti poopćivanju.

Kritički misloci naučili su prepoznavati logičke pogreške u tvrdnjama i argumentima drugih

ljudi, kao na primjer argumente usmjerene na osobu ili argumentum ad hominem, argumente
koji se pozivaju na silu (argumentum ad baculum), pozivanje na autoritet (argumentum ad
verecundium), te pozivanje na popularnost (argumentum ad populum).
ZAVRŠNI TEST: zadaci višestrukog izbora

1. Kad biste se bavili istraživanjem u kojem trebate nešto saznati o predodžbama neke
osobe, morali biste se osloniti na njezin samoiskaz.
2. Primjenjena istraživanja mogu se najbolje opisati kao istraživanja koja se provode
kako bi se došlo do rješenja specifičnih problema.
3. Kad biste poznavali nekoga ko ima problem s prilagodbom, najbolje biste učinili da tu
osobu uputite psihologu koji se bavi savjetovanjem.
4. Da ste pročitali članak u kojem se uspoređuje vrijednost dojenja s hranjenjem djece na
bočicu, vjerovatno bi se radilo o članku u kojem se izvještava o istraživanju koje su
proveli razvojni psiholozi.
5. Psiholozi koji se bave ličnošću najizravnije se bave istraživanjem pitanja vezanih uz
spolne uloge, te procese poput represije i razvoja osobina.
6. Od industrijskih/organizacijskih psihologa najčešće se traži pomoć prilikom
zapošljavanja i unaprjeđivanja.
7. Prvi autor djela iz psihologije bio je Aristotel.
8. Koja je od navedenih škola psihologije nastala u Njemačkoj? Strukturalizam
9. Ko je tvrdio da je um, poput svjetla ili zvuka, prirodna pojava? Wilhelm Wundt
10. Psihologijska škola koja se najizravnije bavila perceptivnim procesima je geštalt
psihologija.
11. Ko je osnivač Američkog psihološkog društva? Stanley Hall
12. Erik Erikson je neoanalitičar.
13. Socijalno-kognitivistički teoretičari razlikuju se od biheviorista po tome što su
socijalno-kognitivistički teoretičari usmjereni na ulogu kognicije u ponašanju.
14. Ko je napisao djelo „O psihičnom u životinja“? Margaret Floy Washburn
15. Ko je uveo metodu asocijacija u parovima? Mary Whiton Calkins
16. Ko se bavio istraživanjem percepcije toplog i hladnog? J. Henry Alston
17. Ko je utjecao na ključnu odluku Vrhovnog suda o desegregaciji? Kenneth B. Clark
18. Ko je među prvima ukazao na kulturalnu pristrasnost testova inteligencije? Jorge
Sanchez
19. Ključna je vrijednost kritičkog mišljenja što opskrbljuje ljude vještinama koje im
omogućuju obrazovanje tokom cijelog života.
20. Neki student tvrdi: „Ja znam da je to istina, jer je moj profesor iz psihologije tako
rekao“. Taj je argument primjer argumentum ad verecundiam.