Fikcija.

Pojavljuje se kao najpogodniji prostor koji politika koristi jer može da kreira kalupe
pogodne za njene prohtjeve, kao savršeno sredstvo političkih angažmana jer je u prostoru
fikcije oslobođena svih obaveza, slobodna da rekonstruiše realnost shodno svojim potrebama i
zahtjevima a pri tome oslobođena je obaveze da polaže račune, jer je ipak u pitanju „fikcija“.

Književnost bi bila jedna od najspektakularnijih pozornica na kojoj se suočavaju sve političke

ideje, glumci na njoj su književnici koji su pristali da izgovaraju ono što politika napiše. Često
u kritikama možemo naći podatak da veći dio bosanskohercegovačke literature opisuje kao
literatura priče o prošlosti. Prošlost je kulturna tvorevina, a kulturno pamćenje je oblik
kolektivnog sjećanja. Kultura pamćenja, ustvari, nije jedini razlog zbog kojeg se naši autori
bave prošlošću. Pisjetimo se Kulenovićeve drame „Djelidbe“, priče iz skorije bh.prošlosti-
parodije nas, našeg naroda i mentaliteta koja iznosi sliku o zemlji u kojoj živimo, o
viševjekovnim problemima ovih prostora. Tema je aktuelna i danas i zato je ovo djelo
bezvremensko. Držeći se teme i ne zaboravljajući da je ovdje riječ i o politici, treba se
prisjetiti kako je politika reagovala na to djelo.